Alma Jefti

Prirunik za sjeanje u prozi i stihu

EdicijaELEKTRONSKA IZDANJA knjiga br. 5 PRVO MJESTO NA KONKURSU DIOGEN pro kultura magazina 2011- Samir Tahirovi-DIOGEN 2011 najbolji esej na temu Pjesnitvo budunosti ili novum internetskih trailica u saradnji sa Izdavakom kuom DHIRA, Ksnacht, vicarska

Prirunik za sjeanje u prozi i stihu

Alma Jefti Glavni i odgovorni urednik Sabahudin Hadiali Recenzent Sabahudin Hadiali Izdava DHIRA, Ksnacht, vicarska 1. izdanje_str. 256 Lektor Sonja Bri Korektor urednik izdanja Dizajn naslovnice, grafiko ureenje korica DHIRA DTP ISBN: 978-3-905869-55-2 2012.g.

Prirunik za sjeanje u prozi i stihu

Alma Jefti

aka

Dvadeset sedam kostiju, trideset pet miia, oko dvije hiljade nervnih elija, u svakoj jagodici prsta naih pet prstiju. To je sasvim dovoljno da se napie Mein Kampf ili ia Tomina koliba.

Wisawa Szymborska (Dovoljno, KOV, Vrac, 2012)

Za sve koji ive sjeanja i sjeaju se da bi ivjeli

Umjesto predgovora...

Sjeati se ne podrazumijeva samo pisati ili govoriti o prolim dogaajima. Sjeanje je mnogo iri koncept koji ni u kom sluaju nije suprotan zaboravljanju, nego ga u sebi sadri. Sa svakim novim doivljajem, svakom novom rijeju, aktivira se naa riznica sjeanja i poinje zaboravljanje. Ova je knjiga i o jednom i o drugom: Sjeanju i Zaboravljanju. Dva koncepta provuena kroz eseje, prozu i poeziju. Eseji jer su spoj nauke i umjetnosti iz kojeg uimo. Proza jer nas ui ivotu na primjeru ivota drugih. Poezija jer jedina reflektira ono najdublje u nama. Cijeli ivot sadran u dva koncepta. Da zauvijek pamtimo ta su sve u stanju da uine...

10

Memento za poetnike Knjiga prva

Sjeanje je beskonano obnavljanje prolosti koja ne prolazi, na isti nain na koji je zaboravljanje vraanje datosti u proces ponovne razrade. (David Middleton i Steven D., Social Psychology of Experience. Studies in Remembering and Forgetting, 2005)

11

12

Sjeati se... Zato, kada, kako?

Ne, ovo nije pria o Proustovom kolaiu koji je napisao roman. Ovo je pria o jednom novom obliku sjeanja. Onom destruktivnom. Sjeanju koje nagriza i unitava. Sjeanju koje ubija svog gospodara i ali svoju djecu. Potpuni zaborav ne postoji. Moda je to i najvea ljudska ironija, ali je u potpunosti nemogue ispraviti. Jednom doivljeno ostaje zauvijek, htjeli mi to ili ne. Vjerovatno bi bilo mnogo bolje da sve to nije tako, ali... Neke stvari nosimo sa sobom, te vie nije pitanje na koji nain emo se nositi sa njima, nego kao ih pripitomiti. Tako se od neukroenog, divljeg sjeanja dobija pripitomljeno, dresirano sjeanje. To ne znai da emo birati ega emo se sjetit, ali emo birati reakciju na njega. E pa, ovo je pria o neukroenom sjeanju i njegovom pripitomljavanju. Ako neko smatra da e ovdje dobiti struni recept kako se ne sjeati ili kako vriti selekciju sjeanja, neka odmah odustane od itanja. Jer ovo je pria o historijatu ljudske due i svega onog to ju je okruivalo i titilo godinama. Moda ovaj poetak u stilu Foucaulta nije neto to italac oekuje, ali kasnije e shvatiti zbog ega je pomenuto... 13

14

Ovaj je vremeplov uspomenama ogrnut... I sadanjost pred njim gubi svoju prisutnost. Pazi da se ne utopi, Jer ponor je dubok, I gdje god doao, Uvijek si na Poetku...

15

16

Okrivi, iskrivi, izostavi i uljepaj

Brockmeier je u uobiajenom shvatanju pamenja Sjeanje oznaio kao heroja, a Zaborav kao negativca.1 Pri tome je mislio kako su, neovisno o okolnostima, oni koji pamte uvijek i nuno heroji, dok oni koji zaboravljaju zasluuju sve to im se dogodilo. Ono to je vano napomenuti jeste da sjeanje kao takvo ne obuhvata samo loe stvari, ono je i riznica dobrih, njenih uspomena na nae djetinjstvo, kolovanje, prijatelje, porodicu, prve ljubavi. Stoga se pri zaboravljanju ne mora misliti iskljuivo na loe stvari koje su nam se dogodile i koje (zbog asti, patriotizma, ili neeg treeg) ne smiju nestati u vremenu. Sjeanje je norma i za historiare, pri emu zaboravljanje postaje neto iskrivljeno, neto to treba odstraniti i iskorjeniti. Takoer, karakteristine kulturne prakse poput obiaja i ponaanja obino preivljavaju vremenske periode i promjene historijskih uvjeta, pa se kao takve prenose sa generacije na generaciju. Na slian nain se prenose i doivljaji, trauma, stradanja istraivanja su pokazala kako djeca preivjelih rtava Auvica pate od glavobolja, anksioznosti, nonog mokrenja i depresije. Na taj nain
1

Brockheimer, J. (2002). Remembering and Forgetting: Narrative as Cultural Memory.

17

uspostavljaju se i izgrauju identiteti oblikovani trauma, patnjama, iskustvom rtve ali i iskustvom krivca. U tom sluaju, obje strane pokuavaju napraviti svoju vlastitu, emocionalnu barijeru, briui pri tome one dijelove sjeanja koji su ili isuvie bolni ili trebaju biti uljepani, iskrivljeni ili zamaskirani. Najvei paradoks pamenja je zaboravljanje, tj., isputanje bitnih i manje bitnih detalja, dodavanje novih, unitavanje starih, manje vrijednih Psiholozi bi rekli kako se svako pamenje i uenje novih stvari ukomponira u nau ve postojeu shematu: naa vjerovanja, vrijednosti Dok se sjeamo mi zapravo zaboravljamo veinu onoga to se desilo birajui detalje iz prolosti, pa je prema tome i samo sjeanje, u svojoj velikoj mjeri - zaboravljanje. Navedeno pokazuje da se kolektivno pamenje tie i mnogih drugih faktora koji ne ukljuuju samo kognitivne procese, nego i kulturoloke norme i zahtjeve. Zato kolektivno zaboravljanje? uvjerenja, nadanja, iskustva, kulturoloke norme,

Svrha zaboravljanja jeste da se grupama osigura povoljna slika o sebi, koja e naglasiti njihove dobre strane a izostaviti loe. Baumeister i Hastings ukazuju na niz strategija i mehanizama putem 18

kojih grupe iskrivljuju kolektivno pamenje, a koje obuhvataju iskljuivanje pojedinih dogaaja, izokretanje istine, uljepavanje i dodavanje novog.2 Samim tim, epovi, narodne prie, poezija i knjievnost uope postaju prava riznica neusaglaenih, neprovjerenih sjeanja jednog naroda uljepana samo njegovom linom i posebnom, estetikom.

Baumeister, R. F., Hastings, S. (1997). Distortions of Collective Memory: How Groups Flatter and Deceive Themselves

19

20

Uitak i sjeanje Posljednjeg ovjeka

21

22

Posljedni ovjek uitka

... Shvatanje demokratije kao drutvenog poretka zahtijeva mnogo vie od politoloke studije. Iako na izgled politika, svaka tema koja se dotie drutvenog poretka i ideologije podrazumijeva psiholoku analizu pojedinanih i grupnih reakcija na pomenutu promjenu. Cilj ovog eseja je kroz shvatanja Lacana, Arendt, Foucaulta i ieka predstaviti demokratiju kao poredak, ali i sagledati njen odnos prema drutvu i odnos pojedinca prema njoj. Demokratija je razmatrana prvo kao jedan oblik traumatskog jezgra, zatim kao disciplinska matrica urezana u posluna tijela, kao okoladni laksativ, i, na kraju, kao ogranieni hedonizam. Foucault je naglasio da je tijelo mjesto na kojem najsuptilnije i najneprimjetnije drutvene vjetine formiraju mree odnosa koje omoguavaju iroku skalu organiziranja moi. Jasno je da dananji hedonizam kombinira zadovoljstvo sa ogranienjem, to je posebno vidljivo u okviru iekovog primjera okoladnog laksativa, koji djeluje po principu da samo ono to je doprinijelo rani moe i da je izlijei. Jedan od osnovnih zadataka dananje biopolitike je borba

23

protiv opasnosti do kojih moe dovesti neogranieno konzumiranje droga, cigareta, seksa. Ve odavno se zapadnjaka civilizacija kree u smjeru Nietzscheovog Posljednjeg ovjeka, onog koji se kroz ivot kree bez strasti i potpuno ravnoduan. Za tog ovjeka i obini, jednostavni uitak predstavlja slijed pravila koja se moraju ispotovati ukoliko elimo da bude potpun. Glavni doprinos ovog eseja je u tome to je ponudio pojam demokratskog hedonizma kao shvatanja individualnih ogranienja slobode, kao i individualnih potreba za ogranienjem i slijedom pravila. Time se ukazuje na imanentnost pravila koja odreuju svaki segment ljudskog ivota, ali i onih sitnih procedura koje upravljaju svakim pojedinanim ivotom. Lacanova politika teorija i bijeg od traumatskog jezgra Lacanova teorija o autonomiji oznaitelja u simbolikom esto se poziva u svrhu teoretiziranja politike kao polja nerazrjeivih konflikata i kriza na koje ideologija odgovara uvoenjem imaginarne, nemogue rezolucije u obliku parcijalne fiksacije identiteta3.

Dolan, F.M., Political Action and the Unconscious:Arendth and Lacan on Decentering the Subject, 345

24

Njegovo odreenje simbolike interakcije kao fabrikovanja znaenja u krajnjoj analizi omoguava shvatanje akcije kao subjektivnog pokuaja skrivanja originalnog nedostatka ili odsustva. Suprotno, za Hannah Arendt injenica da je ovjek sposoban za akciju znai da se od njega moe oekivati neoekivano, kao i da je sposoban izvesti neto to je beskrajno nevjerovatno4. Prema Lacanovoj politikoj teoriji svjetovi i identiteti ouvani u pamenju zahvaljujui politikoj pozadini ne bivaju otkriveni niti objelodanjeni niti rasvijetljeni, nego su artikulirani, proizvedeni ili konstruirani sa svrhom koja lei izvan njihovog samog obrazloenja5. Prema ieku6, najradikalnija dimenzija Lacanove teorije lei u prepoznavanju simbolikog poretka kao ispresijecanog osnovnom nemogunou, struktuiranom oko nemogueg/traumatinog jezgra, oko centralnog nedostatka. Samim tim, politika je odreena ideolokom konstrukcijom ija svrha nije pruiti nam bijeg od stvarnosti nego drutvenu realnost po sebi kao bijeg od nekog traumatskog jezgra. Razumijevanje ljudskih odnosa u duhu osnovnih pravila i kao zatitu protiv traume beznaajnosti blisko je shvatanju ideologije Hannah
4 5

Arendt

kao

pokuaja

pruanja

reda,

integracije

Arendt, H. (1958). The Human Condition. 206 Dolan, F.M. (1995). Political Action and the Unconscious:Arendth and Lacan on Decentering the Subject. 346 6 iek, S. (2009). The Sublime Object of Ideology. 122

25

konzistentnosti fikcionog narativa samom carstvu meuljudskih odnosa7. Jedina razlika je u tome to je za ieka ideologija bit ljudskih odnosa koja je uvijek materijalizirana u naoj drutvenoj realnosti. Svaka kultura, prema ieku8 nije nita drugo nego oblik kompromisa, reakcija ne neku zastraujuu, radikalnu nehumanu dimenziju svojstvenu ljudskom stanju po sebi. Stoga je suoavanje sa modernom politikom zapravo ohrabrivanje prihvatanja besmislenosti vokabulara politikog diskursa, a osnovna solucija pomenutoj beznaajnosti je formalna demokratija. iek prihvatimo tvrdi kako je demokratski stav uvijek baziran na realnost ekoloke krize, (na primjer), u njenoj odreenoj fetiistikoj podjeli, te nam kao takav omoguava da bezosjeajnoj aktuelnosti, bez dopunjavanja nekom porukom ili znaenjem. S druge strane, politika odluka bazirana na moi kao jednostavnom uvidu u stanje stvari predstavlja podsjetnik na rezultate disciplinske primjene modela znanje-mo u Foucaultovom tumaenju diskursa i proizvodnje kao etvrtog termina u matrici. Paradoks okoladnog laksativa i Posljednjeg ovjeka

Dolan, F.M. (1995). Political Action and the Unconscious:Arendth and Lacan on Decentering the Subject. 346 8 iek, S. (2009). The Sublime Object of Ideology. 122

26

Alfonzo Cuaron9 je svoj film Djeca ovjeanstva zasnovao na pretpostavci da su mnogi scenariji za budunost slini serijalu Big Brother i da je tiranija koja se danas zbiva preuzela drugaiji oblik prema kojem se u XXI stoljeu zove 'demokratija'. U trenutku kada glavni junak filma posjeuje biveg prijatelja a sada jednog od najviih dravnih dunosnika da bi dobio propusnicu za izbjeglice, scena prikazuje stan na Manhattanu kao homoseksualno ljubavno skrovite za pripadnike vie klase. Stoga je vie nego jasno da neplodnost o kojoj se u filmu govori zapravo nije njegova glavna tema, nego samo simbol za ono to je davno dijagnosticirao Nietzsche: zapadnjaka civilizacija kree se u smjeru Posljednjeg ovjeka, potpuno ravnodunog bia bez strasti i predanosti10. Jasno je da dananji hedonizam kombinira zadovoljstvo sa ogranienjem, to je posebno vidljivo u okviru iekovog primjera okoladnog laksativa, koji djeluje po principu da samo ono to je doprinijelo rani moe i da je izlijei. Jedan od osnovnih zadataka dananje biopolitike je borba protiv opasnosti do kojih moe dovesti neogranieno konzumiranje droga, cigareta, seksa. Prema ieku, nain na koji se danas borimo protiv tih opasnosti ravan je

10

iek, S. (2008). O nasilju. 29 ibid.

27

paradoksu okoladnog laksativa i vodi ka izumu kafe bez kofeina i opijuma bez opijuma. Kao to rat moe biti shvaen kao sredstvo za postizanje mira i stvaranje uvjeta za raspodjelu humanitarne pomoi, tako i demokratija, prema ieku, podrazumijeva kako je uredu ukljuiti torturu i stanje stalne opasnosti, ukoliko e to rijeiti problem ispada i vikova i pomoi ljudima da sazriju. Virtualna realnost koja nas okruuje postala je proizvoa kafe bez kofeina, mlijeka sa malim udjelom masnoa, piva bez alkohola i ljudi iskljuenih iz drutvenog poretka (Homini sacer). I kao to je, prema Walteru Benjaminu podruje istog boanskog nasilja podruje suverenosti unutar koje ubijanje nije patoloki in, tako i u okviru biopolitikog premjetanja Homini sacer ubistvo ne predstavlja ni zloin ni rtvovanje (jer krivci su krivi jedino to su ivjeli isti prirodni ivot)11. Uivanje prema pravilima i protiv pravila demokratija hedonizma Uivanje kao Lacanov jouissance ili kao obino enjoy napisano na pakovanju Coca-Cole zahtijeva pravila. Bez obzira na viak ili precijenjenost preostalog uitka, u svakom momentu

11

Benjamin, W. (1971). Uz kritiku sile. 21-22

28

ovjeanstvo u okviru demokratskog reda i poretka djeluje prema pravilima. Prema ieku, uivanje se odvija prema pravilima, a restrikcije koje postoje zbog nemogunosti uivanja u odreenim stvarima rjeavaju se njima slinim. Ipak, slijepo pridravanje pravila u okviru demokratskog poretka nikako ne vodi ka stvarnom osjeaju slobode, nego stvara kratkotrajni privid. Jedna od zamjerki Lacanovoj teoriji je to to je svijet razmatrao u okviru simbolikog, a ne kao realnost. Meutim, upravo taj nain doprinosi boljem shvatanju politikih termina, za razliku od shvatanja drutva kao realnosti u okviru koje se ego mora prilagoditi i popustiti. Prema Fukuyami, kraj historije je oznaio poetak liberalne demokratije, meutim, kasnija deavanja su pokazala suprotno. Takoer, cyber demokratija, koja bi trebala predstavljati najnoviji savremeni oblik slobode komuniciranja i djelovanja, zadrava u sebi mnotvo pravila, procedura i nevidljivih veza.12 Najznaajnija veza izmeu demokratije i kroze demokratije ogleda se upravo kroz pojam demokratskog hedonizma koji predstavlja metaforu za uivanje u okviru pravila, viak uitka, jouissance koji se suprotstavlja pravilima ne krei ih. Demokratija po sebi ne iskljuuje pravila, nego slobodu

12

iek, S. (2008). O nasilju. 87

29

prema kojoj ih svaki pojedinac za sebe slijedi, uvodei pri tome jedan novi termin: univerzalna pravila i ogranienja za uivanje i slobodu. Stoga demokratski hedonizam ne podrazumijeva beskrajno odavanje uitku, nego beskrajni slijed pravila postavljenih s ciljem ograniavanja pojedinane slobode i spreavanja nastanka vika krize i uitka.

... Iako postoji veliki jaz izmeu politike teorije Lacana i Hannah Arendt, ipak se slau oko jedne injenice, a to je da je svaki pojedinac sposoban za akciju. Kada je Foucault govorio o proizvodnji zloina mislio je pri tome na zaarani krug koji povezuje i prekrioce zakona i one koji zakon potuju u jednu jedinstvenu cjelinu. Ideologija nikada ne postoji odvojeno od ljudi, jer su oni njen sastavni dio koji je stvara i podrava i/ili remeti. Glavni doprinos ovih promiljanja je u tome to su ponudila pojam demokratskog hedonizma kao suprotnosti Lacanovom viku uitka i ogranienju slobode. Kriza u demokratskom poretku ukazuje na nemogunost shvatanja individualnih ogranienja slobode, kao i individualnih potreba za ogranienjem i slijedom pravila. Zaarani krug proizvodnje zloina i proizvodnje discipline u Foucaultovom 30

smislu podrazumijeva uvezanost svih struktura drutva. Prema tome, kriza je prisutna u okviru svakog ogranienja koje kasnije vodi ka sasvim slobodnom krenju istih i stvaranju mree privida

demokratskog odnosa.

31

32

Stihovi i prie o izgubljenim sjeanjima

Oni koji su zaboravili svoju prolost osueni su da im se ona ponovi. George Santayana (Reason in Common Sense)

33

34

KAMENE USPOMENE I PLASTINE BUDUNOSTI Sjeanja tmurna okovi su kamni Odsjaj starog srebra na ledenom vratu U vremenu to i misli crnim ini Ba kao i nakit zamiljen u zlatu. Okove teke kujemo u dui U mislima to nam srcem gospodare I zaklinjemo se Tiranu koji Razum rui Da samo borba i tmina mogu spokoj da podare. Od gorkih bitki teak je kam Poput rijei mune ko osveta u zoru Od snenog bljeska to njene due je ram On sprema za budunost novu moru. I zato, Strane, to poljima hodi ovim Ne bacaj u pepeo potamnjela srebra Zamisli se nad mrkim kamom tim Jer ovdje su sjeanja dalja i od prvog Rebra.

35

36

ZAPIS O MLADOSTI

Vrijeme je saveznik boli Tuge i razgovora dugih to prate misao i kad za pomo moli Na rastanku od snova ludih.

U osvitu nove misli, U zanosu ludom to uspjeh obeava, Vrijeme gradi zid od sjeanja pokisli Da elji naoj bude neprobojna meava. Spori otkucaj sata enje ne umiruje Dok boli potajno ute U magli godina o starim se ljubavima snuje Ba kao da minute ne odmiu krute. Al mladost ne pozna igre godina, Nit osjea dah vremena prolazni Ona je dijete ludosti i nemira Koje ivot vremenom nepravedno kazni.

37

Ona ivi u snovima dugim, U svakom uzdahu i skrivenom smjeku to bruse dane dijamantima drugim Ostavljajui im oluje vremenske neizbrisivu greku

38

PRVA LJUBAV

Kad jutarnji povjetarac donese Boje novog dana i apate zore, Ja traim pomo da me ne odnese U one tmurne veernje more. Prolost je saveznik tamni Njenih soneta to poljupce poje I samo jedan dodir davni, Priziva sjajne oi tvoje. Dua je sonetni raj to vjeno trai stihove nove, Al teak je osmijeh taj to sjenu baca na poglede nove.

Kada bi srce ogledalo bilo Da u odrazu svome sve uspomene tka, Onda bi dua kao stihova krilo Ispjevala prolost u liku to sja.

39

Taj lik je moga sjeanja dijete to s novim jutrom budit se zna, I saveznik oiju boje moje sjete Jer vjeni nemir prve ljubavi je kazna.

40

UDNJA STRANCA Negdje na strmoj stazi samoe U predveerje mirisom kinim okupano Ruka mi stranice prole sree dotae I kao u svetitu zastade ukopano. Sred hartije bijele linijama ureene to sudbinu tvore meama svojim Duu mi presretoe rime davno uneene Da svjedoe o ljubavi i enjama mojim. Svaka rije sjenku prolog uvstva budi to nekad je smisao ivota bilo I obavija srce hladnoom koja sudi Zavjetu danom u vrelo junsko rumenilo. Iz uvelih rima to gledaju me nijemo udnja stranca nekog u daljini plamti Jer kad ljubavi prole zvuk ujemo Tihi sram i nevjeru naa dua upamti.

41

42

PORTRET SJEANJA Sjeanja portret je sol na platnu Zvuk neizgovorenih rijei to titra u noi Onaj posljednji osmijeh kojeg poljubac sroi Povjetarac i ples na ivotnom klatnu. Portret je sjena to korake broji Usnulih zora i kapi kie Koja sol sa platna ivota brie I guste mree uspomena kroji.

Spomen je svaka na zalasku zraka Zrnce to u mrei kristale plete Sjaj u oku i cvijet boje sjete Proljetni nemir s mirisom maka. I ne da se srcu dotai kista Da bojama vedrim portret obasja Jer ivot je svaki zrnce u polju klasja Gdje i najmanja zraka sjenka je ista.

43

44

RATNI PLACEBO Jo jednom je spustila svoj tamni pogled na krovove koji su se gubili u daljini. Zvuk motora i lagano podrhtavanje aviona potvrivali su joj da Sarajevo postaje sve dalje. Ali taj zvuk je vraao i sve njene uspomene. Uspomene na malenu sobu, jo manju sofu i najbolje prijatelje koje je ikada imala... Otvorila je svesku plavih korica i svoj pogled usmjerila prema njenim listovima. Iako je Zenica sada ve bila daleko, slika joj je ostala sauvana u mrenjai oka... Dragi George, Odlazim, a nisam se ni pozdravila sa njima... Nisam ih ak ni posjetila... Mislim da me se ne bi ni sjetili. Ili moda ipak?! Ja nikada nisam zaboravila onaj mali stan, malene sobice sa pogledom na Bosnu, najtajanstveniju rijeku koju sam ikada vidjela. Vjeruj mi, u Sarajevu je ona potpuno drugaija, nekako slobodna, divlja, dok u Zenici zrai sputanou, dostojanstvom i ljepotom. Da, ljepotom... Sada se sigurno pita zato ti uope piem kada emo se ubrzo vidjeti, i zbog ega sam se ba sada sjetila ovog dogaaja. Sada, nakon toliko godina, nakon toliko stradanja i novih poetaka, ja sam, vjeruj mi, dola do kraja. Do kraja svog istraivanja. Poeti 45

postdiplomski rad u stranoj zemlji, u njenim najteim danima, za mene je bio veliki izazov. Nikada nisam bila tako hrabra kao tada. Jo uvijek se sjeam Markovih rijei: 'Ne pie se dok ljudi umiru od gladi.' S tom me reenicom doekao onog hladnog oktobarskog dana, kada sam postala njegov podstanar. Ali, tog dana sam postala i mnogo vie. Moda sam se ja uselila u njegov stan, ali on je uselio u moje srce i ostao u njemu zauvijek. Ni sama ne znam zato sam odabrala Bosnu i Hercegovinu za moje istraivanje. Bar te 1993. godine to nisam znala. Danas mi je jasno da ja uope nisam birala nju, nego ona mene. Raditi tako neto u sasvim neljudskim, nehumanim okolnostima bio je za mene najvei izazov u ivotu. Znam da je britanski psiholog posljednje to je oekivao. Ali ja sam i danas sretna to mi je dozvolio da ivim u najljepoj sobi u kojoj sam ikada bila. Jo uvijek se sjeam njenih plavih zavjesa i okruglih ara na ilimu! U Bosni ljudi zaista znaju uivati u svemu, ak i u najsitnijim detaljima. Nisam oekivala da e me prihvatiti, jer, nisam sigurna da li bih i sama tako postupila. Ipak sam ja bila samo jo jedan dosadni stranac koji eli ispitati situaciju i vratiti se u svoju zemlju kao heroj. Ali, tu su pogrijeili. Ja nikada nisam bila heroj. Samo sam ivjela sa herojima. Jo uvijek mislim da sam pogrijeila to nisam ostala u Bosni. Zapravo, to nisam ostala u Zenici. To je jedino mjesto na planeti na 46

kojem sam se osjeala sigurno. Da, osjeala sam se sigurno iako sam tamo bila u najteim godinama. Ali, taj rat koji se vodio, ta stradanja i patnje, sve je nekako prolazilo pored mene kao da nisam ivjela u toj istoj zemlji u kojoj ljudi gladuju, umiru, i pokuavaju da se odbrane.On je za mene stvorio jedan potpuno novi svijet, jedan svijet kroz koji sam shvatila cilj svoje postdiplomske teze. A to je kako opstati pomou snage uma. Shvatila sam da je bio iskren onog dana o kojem ti sada piem. Dana koji je promijenio moj svijet, cijeli moj dotadanji ivot. I neizmjerno sam mu zahvalna na tome. Sjeam se kao da se juer dogaalo... Dani su bili hladni i sivi, okupani zvucima sirena za zranu opasnost i tunim zavijanjem praznih stomaka. Marko je bio moj najbolji prijatelj, zapravo, jedini prijatelj kojeg sam imala u Bosni. Iznajmila sam sobu kod njega, u njegovom malom stanu na treem spratu jednog zenikog solitera. I tako je sve poelo... Moja postdiplomska teza, istraivanje, njegov fakultet, ratne strahote. Zanimljiv redoslijed zbivanja. Bio je izuzetno inteligentno, osjetljivo bie. Kada je imao etrnaest godina, umrla mu je majka, i od tada se jo vie povukao u sebe. ivio je za knjige, mnogo je itao i pisao. Ali mi nikada nije dao da proitam niti jedno slovo koje bi zapisao u svoje biljenice. Marko je studirao filozofiju i sociologiju, zbog ega se jo vie predao 47

knjigama. Mene je izabrala psihologija, zgrabila me u svoje kande i od tada sam poela na svijet gledati kroz njena soiva. Na svijet sigurno da, ali na Marka nikada. On je za mene ostao neproitana pria... Priao mi je o svojim idejama, filozofskim promiljanjima, Michelu Foucaultu, a ja njemu o psihoanalizi, Jungu i kolektivnom nesvjesnom. Negdje u sredini matanja ometale su nas granate, zrana uzbuna i glad. Marko je imao obiaj rei da je to bio jedan placebo za narod koji tei opijumu. Tada ga jo nisam shvatala, ali nisam bila jedina. Otac mu se prikljuio nekoj humanitarnoj organizaciji i otiao u Njemaku. Marko nije htio da ide sa njim. uvam sofu i knjige. Ako krenem, kako u ih sve ponijeti sa sobom?!, obiavao je rei svima koji bi ga pitali zato je u najgorim ratnim danima ostao u Bosni. Zbog toga su ga smatrali jo veim udakom. A i mene, jer sam neprekidno bila s njim. Ja sam bila jedina koja je znala da njegov ostanak ima jo jedan razlog, koji nije bio u direktnoj vezi sa sofom i knjigama. Ajla. Jedino ensko bie do kojeg mu je, nakon majine smrti, bilo istinski stalo. Studirala je farmaciju i bila potpuno izvan njegovog filozofskog svijeta. Nikada nisam shvatila kako i gdje su se upoznali, ni kako se sve to odvijalo. Jedino to bih primijetila bio je sjaj njegovog tamnog pogleda svaki put kada bi razgovarao s njom. U tom smo periodu 48

imali samo jednu jedinu elju: da rat napokon zavri. Znala sam da je imao brojne planove za budunost, koji su uvijek poinjali i zavravali sa Ajlom i pisanjem. Zbog toga nisam bila iznenaena kada mi je, tog junskog popodneva, dok smo zajedno uili u njegovom stanu, rekao kako je njegov ivot bezvrijedan jer Ajla odlazi. Ne postoji nita na ovom svijetu to bi mene moglo odvojiti od nje, ali ona je izabrala bijeg. Ne mogu da vjerujem da odlazi, a toliko je toga pred nama! Bilo je to prvi put da Marko pokae svoje osjeaje. Do tada ih je uvijek obavijao gustom mreom intelektualnih spoznaja. 'Sve ovo, sve to nam se deava, sve je rezultat takvih odluka. Bijega od neeg, od neke situacije kojoj nismo dorasli. Trebamo neto, a ne znamo ta. Onda dopustimo da nas drugi testiraju. Dio smo velikog eksperimenta, vjeruj mi. Samo to vie ne znam ko je u eksperimentalnoj, a ko u kontrolnoj grupi. Ko je dobio pravi medikament, a ko tek placebo. Zna kako ja mislim, mislim da je ovaj placebo ak i jai. Jer dobili smo neto to ne djeluje, uz uputstvo ta sve moe prouzroiti. A mi smo ljudi navikli da sluamo druge, a ne svoje vlastito tijelo. Svoje vlastite impulse. Prihvatamo sve onako kako jeste, kako nam je servirano. A polagano umiremo jer placebo nema funkciju. Istina je uvijek instrument moi...' 49

I tu nije bio kraj. Zapravo, za Marka jeste. Jedino ega se sjeam je strani prasak, oti bol u ramenu i udarac u glavu. Iskreno, udarca se i ne sjeam, kasnije su mi u bolnici rekli da sam udarila glavom od drveni rub sofe. Meni je sve bilo purpurno u tom trenutku, kao da sam leprala na nekim oblaiima. Buenje mi je donijelo samo komar, i zbog toga se i danas zapitam da li bi mi bilo bolje da se nisam ni probudila. Da sam, poput Marka, utonula u vjeni san i osvarila bar neto od onog to sam planirala. Jer on sigurno jeste, sve drugo bi bila ista nepravda.

Tog je dana granata pogodila zgradu u kojoj smo se nalazili, proletjevi kroz nau sobu. Marko je odmah bio mrtav, geler ga je pogodio tano u glavu. Nisam ni slutila da e mu posljednje rijei biti citat iz Foucaltovog djela, ali njemu to sigurno nije smetalo. Nestao je kako je i ivio: u svojoj sobi, pored stare sofe boje mahagonija i knjiga. Kada sam njegovom ocu priala ta se dogodilo, rekao je da u taj stan vie nikada nee kroiti, i da mi ga preputa. Osjeala sam da je krivio sebe jer nije bio uz Marka. A ja sam krivila sebe, jer sam preivjela eksperiment, ne otkrivi ni u koju sam grupu rasporeena... Nakon rata, Ajla se vratila iz Holandije. Udala se i otvorila apoteku u Markovoj ulici. Ima dva sina. Stariji se zove Marko i nedavno je 50

pobijedio na konkursu za najbolju kratku priu. Sada se sigurno pita zbog ega ti sve ovo piem, dok u avionu stjuardese dijele osvjeenja i ljubazno mi se smjekaju. Ni sama ne znam, vjeruj mi... Ne znam zbog ega sam, nakon svih tih strahota, ponovo otila u Bosnu, u Zenicu... Zbog ega sam sve to uinila, a nisam Ga posjetila... Nisam posjetila stan jedinog prijatelja iz ratnih dana, jedinog koji mi je pomogao da napokon dovrim svoje istraivanje. I ta sam dobila sa tim? Ako misli da sada razumijem traumu, vara se... Jo uvijek je to za mene velika tajna. Psihologija esto nije dovoljna da objasni neke stvari. Kako ljudi, i pored svih strahota sa kojima se suoavaju, i dalje uspijevaju da zadre svoje dostojanstvo? Da ga zadre, da ga ponesu sa sobom u grob... Marku je to uspjelo. On je u onoj grupi koja je tano znala ta je zapravo placebo, a ta pravi medikament. Vjeruj mi, dragi, ljudi u Bosni su to davno otkrili. Ti, ja, ljudi slini nama, jo uvijek e misliti da se dobrom psihoterapijskom metodom sve moe izlijeiti. Ali, znaj, Marko je uvijek govorio da vrijeme traumu ne lijei, nego je samo prekriva. I ona ostaje, ba kao i bol u mom ramenu koji je posljedica one granate. Ali ne alim se, bar sam jednom u svom ivotu zaista iskusila pravi eksperiment. ivot. uvaj se, i vidimo se u Londonu. Tvoja odana prijateljica,

Liz 51

Zatvorila je plave korice i pogledala kroz prozor. Oko nje su sada bili jo samo oblaci. Bijeli, prozrani, vazduasti oblaci. Jedan od njih, onaj najblii, podsjetio ju je oblikom na jednu sofu u jednom malom stanu u Zenici. I opet je osjetila ono isto podrhtavanje i blagi bol u ramenu. Zasigurno, to nije bio placebo.

Kada bismo mogli birati kako i ega se sjeati, sigurno bismo pogrijeili. To je mnogo vie od puke rekonstrukcije, jer se svakom njenom izvoenju pripisuje znaenje. Tako ponekad ta znaenja mogu postati destruktivna kako za osobu koja ih formira, tako i za okolinu, kulturu, naciju... A sve poinje sa osjetima...

52

U potrazi za izgubljenim osjetima

Dok je pogledom prelazio preko bijele hartije sa horizontalnim sivim linijama, pokuavajui da napie pismo prijatelju iz Amerike, pred oima mu se stvorila davna, dobro poznata slika iz onih devedesetih, kako ih je obiavao zvati. Zaudo, pomislio je, ba sada kad pokuavam da mu objasnim razloge zbog kojih se ne elim vratiti u Ameriku, sjetim se tog ratnog maja i razbijene oljice od najkvalitetnijeg porculana. Nasmijao se, sam sebi, od srca, kao to je uvijek i inio kada bi mu u sjeanje doplovio miris vrelog voska, jeftinog ljepila i majinih suza zbog gubitka jednog dijela porculanskog kompleta. Pri pomenu rata veina ljudi e se sjetiti straha, bolesti, munih prizora ubijenih i ranjenih, a njemu je pred oima bila samo slika velikog plavog eira mlade engleske dame sa razbijene porculanske oljice. I bez obzira koliko se drugi tome smijali, uvijek je govorio kako je srea to se oljica slomila ba tako da ne razdvoji likove sa slike. Mladu englesku damu sa velikim eirom koji joj je gotovo zaklanjao lice i visokog mukarca krupnih oiju koji je stajao pored nje. Te ratne 1993. godine bio je jedanaestogodinjak, jo uvijek premlad da bi shvatio sve to se oko njega zbivalo, ali ipak dovoljno odrastao da uestvuje u jednom tako zanimljivom dogaaju koji mu je i sada, etrnaest godina kasnije, 53

vraao osmijeh na lice i suze u oi. Za trenutak je zastao, duboko uzdahnuvi, uzeo olovku i poeo da pie pismo prijatelju iz Amerike. James, Sigurno e se iznenaditi kada otvori ovu kovertu i vidi da ti pored mog naunog rada aljem i pismo. elim da ti objasnim razlog zbog kojeg se ne namjeravam vratiti u Ameriku. Molim te, ne budi ljut ili uvrijeen, ona dva mjeseca koja sam proveo tamo, na tvom fakultetu, pomogla su mi vie nego to sam se nadao. Nauio sam mnogo toga, kupio potrebnu literaturu i sada sam siguran u temu svog doktorata. Ali zaista ne elim ivjeti tamo. I sada u ti objasniti zato. Od svih Amerikanaca koje poznajem, ti si najbolje upuen u prolost moje zemlje. Znam da si itao knjige o Bosni i Hercegovini, prouavao nau historiju i knjievnost i da si ak svoje veliko istraivanje o traumi proveo ba ovdje. Zbog toga i elim razgovarati sa tobom otvoreno i rei ta je najvie utjecalo na moju odluku da ostanem ovdje. To je jedan dogaaj iz davne 1993., tmurne i teke ratne godine. Tada sam imao jedanaest godina. Iao sam u peti razred osnovne kole, svakodnevno se borei protiv gladi, straha i oaja. I

54

ba ta posljednja borba je bila najtea, jer je oaj najjai pratilac svih ratova. Glad i strah napadaju tijelo, ali oaj obuhvata cijelu duu, steui se oko nje poput krute ome. Ako ne poduzme neto odmah, on e te slomiti tako da e postati samo prazna ljutura koja nijemo ee kroz ivot. Slomljen duh je najvei neprijatelj ovjekov, vjeruj mi James, to sam tada shvatio iako sam jo bio dijete. Znao sam da ne smijem dozvoliti sebi da pokleknem pred izazovima kojih je u tom vremenu ludila bilo vie nego ikad. Ovo to u ti sada ispriati najbolji je primjer borbe koji sam ikada doivio. Moda e te podsjetiti na 'Kelilu i Dimnu' jer izgleda poput prie u prii, ali ja u ipak da kaem 'ovako je to bilo'! Maj je te 1993. godine bio neobino hladan. Toliko hladan da smo potroili i posljednje drvce koje je u podrumu uvano za 'crne zimske dane'. A kada se to dogodi, preostaje jo samo jedan nain grijanja, ali on ne podrazumijeva grijanje stana niti oekivanje iznenadnih klimatskih promjena. Jedna od glavnih karakteristika tih ratnih godina je ta to smo sa komijama postali blii nego ikada prije. Sve one mrane i hladne veeri smo provodili zajedno, a mjesto okupljanja je najee bio stan mojih roditelja. Tada bi se razgovaralo o svemu: politici, cijenama uglja i drva, ratnom jelovniku (kako sa to manje brana, ulja i soli napraviti to bolji

55

domai hljeb), nainima na koje se od starih, iznoenih hlaa moe skrojiti torba, ili kako od plavog prekrivaa iz humanitarnog paketa napraviti suknju, a moda ak i haljinu... Sigurno misli kako me razum izdaje, ali strpi se jo malo, prava pria tek slijedi. Dakle, te hladne majske veeri, ve po obiaju, nae su komije pokucale na vrata (zapamti da je u to vrijeme vladala redukcija elektrine energije, tako da zvono vie niko nije ni koristio, a ako bi sluajno, u rijetkim trenucima kada je to bilo mogue, neko pozvonio, moja bi majka skoila sa fotelje i uzviknula: 'Bjeite u hodnik, eno opet sirene sviraju pred bombardovanje!'). U ratu ovjeku neka ula u potpunosti zamru, ugase se, nestanu, kao da nikada nisu ni igrala ulogu u prenosu osjeta, a neka se opet izotre, pojaaju, gotovo do nekog nadljudskog nivoa kako je to govorio moj amida. Tako su i nama ula mirisa i okusa gotovo obamrla, jeli smo sve i svata, ne razmiljajui o tome koliko je to zdravo, hranljivo ili koliko uope jo vrijedi. Sjeam se da su nam jednom u koli dijelili neki slani keks koji nije loe izgledao, a kombiniran sa razmuenim mlijekom (jer imali smo samo mlijeko u prahu, a ponekad ak i umanca u prahu, da samo zna kakva su tek ona bila poslastica!), bio je ak i izvrstan. Kasnije je nekom palo na pamet da uradi analizu ispravnosti hrane (ma ta to znailo), i utvrdilo se da je moja omiljena poslastica stara vie od trideset godina! 56

Moda se sada pita kako sam uope mogao to jesti, ili prije, kako to da sam jo uvijek iv, ali kaem ti, tajna je u otupjelosti ula. Bez obzira na to to sam magistar psihologije, taj fenomen mi jo uvijek nije jasan. A moda nikada nee ni biti. Ali, kao to se neka ula ugase, druga se izotre, kao to sam ve napomenuo. Tako je, na primjer, nae ulo vida bilo savreno. Svaku sam zadau napisao u mraku, a kada sam imao taj luksuz zvan svijea osjeao sam se kao pod svjetlom reflektora. Ali ono to smo u ratu najbolje znali, najbolje od svega je iskoristiti svaki, pa i najmanji trenutak, na najbolji mogui nain, ba kao da je posljednji. A svaki je i mogao biti posljednji, vjeruj mi James, ali se o tome nikada nije otvoreno razgovaralo. Pa ni te veeri o kojoj ti elim pisati, a uporno mijenjam temu. Oprosti mi, to nije zato to neto izbjegavam, nego se odjednom pojavilo toliko toga to bih ti elio rei, da jednostavno ne znam kako da se opredijelim samo za jedno. Rekao sam ti da je ovo 'pria u prii', ba kao to je i svaki onaj ratni dan jedna mala pria u velikoj zbirci Preivljavanja. Ali evo, vraam se ja toj veeri. Nae su komije bile brani par srednjih godina, bez dece. ivjeli smo oko deset godina na istom spratu, ne poznajui jedni druge, sve dok nas rat nije upoznao. I od tada smo postali nerazdvojni. Ja sam se ve bio navikao na njihovo prisustvo, ali prije svega jer je podrazumijevalo pravu veernju gozbu, kako smo je tada nazivali. 57

Moja majka bi napravila pravi domai ratni hljeb, kominica bi donijela margarin i dem od marelice koje joj je poslala sestra iz Njemake, (vjeruj mi, nikada u ivotu nisam upoznao tu enu, a zauvijek u joj biti zahvalan na tim slatkim trenucima koje mi je omoguila), i okrueni udnim umovima koji su dopirali iz naeg radio-aparata prikljuenog na agregat to je, naravno, bilo djelo mog oca, ininjera elektrotehnike, mi bismo otpoeli nau gozbu. Ba tako je bilo i te veeri. Dok su moj otac i komija pokuavali da 'izotre' signal na naem, tada ve dotrajalom kasetofonu, ja sam noem 'crtao' sunce i morske valove od dema na velikom komadu domaeg hljeba. Sjeam se da sam, prije nego sam ga pojeo, razmiljao kako bi bilo krasno otii negdje na more, uivati u plavetnilu i suncu, ne plaei se bombardovanja, granatiranja i svih ostalih ratnih uasa. U tim mi je godinama najvie nedostajala moja sloboda, osjeao sam se poput ivotinje uhvaene u kafez ije se reetke neprekidno pomijeraju smanjujui njegovu povrinu, tako da mi je nekada izgledalo da imam tek toliko prostora da na njega stanu moja stopala. Ali da me tada neko pitao ta bih vie volio, zauvijek stajati na jednom malom, ogranienom prostoru, ili potraiti neki drugi, ali pri tome duboko zagaziti u onaj oaj koji sam ti opisao na poetku pisma, ja bih izabrao vjeno stajanje u mom malom kafezu prepunom iskustva.

58

Danas sam sretan zbog svoje odluke, i to e ti biti jasno kada proita ovo pismo do kraja. Tako, dok su se moj otac i komija, inae profesor fizike, dogovarali kako da poprave prijem da bismo napokon mogli uti one uvene vijesti u osam sati, moja je kominica iz torbe u kojoj je uvijek donosila dem i margarin izvadila neku malu zelenu vreicu. Jo uvijek se sjeam kako je moja majka prvo sa nevjericom, a zatim sa velikom osmijehom prila tom nepoznatom objektu, uzela ga u ruke i poela da plee po kuhinji drei ga u ruci. To mi je bilo toliko udno da sam u momentu zaboravio na morske valove od marmelade koji su se jedva nazirali na skoro pojedenoj kriki hljeba. Za to vrijeme je moja majka sa oduevljenjem koje sam kod nje primijetio samo onog dana kada sam proglaen za najboljeg uenika u razredu pokazivala mom ocu i komiji meni jo uvijek vreicu nepoznatog sadraja. Istog trenutka su njih dvojica napustili svoje 'majstorisanje' i pridruili nam se u kuhinji. Sjeam se samo da je majka rekla kako emo konano popiti ' pravu bosansku kahvu', a ne onu koju je zvala 'jemenjua'. Tada mi je bilo jasno da je nepoznati predmet zapravo vreica mljevene kafe koje u kui nije bilo ve godinu dana. 'Jemenjua' je naziv za ratni napitak od jema sa malo prave kafe. To je bila jedina zamjena koju smo mogli nabaviti, a esto nismo imali ni zrno kafe da dodamo, pa smo pili samo obini

59

kuhani jeam. Mislim da e me taj okus pratiti dok ivim, jer ni kao jedanaestogodinjak nisam mogao da ga ne probam. A onda sam ga neprekidno pio, ne zato to mi se sviao, nego zato to sam elio biti dio te zabavne druine i sluati njihove prie. Ako je mogue rei da postoje i zabavni dani iz tog stranog perioda, onda su to za mene bili zasigurno ti razgovori. Meutim, najzabavnije od svega je bilo gledati tu zanimljivu druinu kako se sprema da napravi prvu pravu kafu nakon toliko godina. Otac je pronaao i posljednji komad drveta i stavio ga u pe za loenje, dodavi jo i komade starog papira, novina i neke kartonske kutije za koju mi nikada nije bilo jasno odakle se stvorila. Majka je za to vrijeme iz staklene vitrine vadila nae najljepe porculanske oljice. Nisam mogao da vjerujem da e piti iz njih, jer je taj porculan ve decenijama bio u porodici i nikada ga niko nije koristio. Moj djed, majin otac, nekada davno ga je dobio na poklon od svog efa, moja ga je nena uvala kao najveu dragocjenost i dala ga mojoj majci kada se udala. To je komplet od izuzetno kvalitetnog porculana, a svaka oljica je na sebi imala sliku engleske dame sa velikim eirom i gospodina krupnih oiju koji stoji pored nje. Ako si ve poeo da se udi kako sam sve to uspio vidjeti na jednoj maloj oljici, zapamti da je to uvano kao najvee porodino bogatstvo i da se uvijek

60

pokazivalo svakom gostu koji bi doao u na stan. Mislim da sam znao nabor na svakoj maloj tacni, mirei sam mogao pokazati na mjesto gdje je jedna oljica bila oteena, a da ne govorim o eiru dame na slici. Tada sam jo matao da su ta dva lika ivi i da stvarno postoje negdje, zamiljao sam razne prie o njima, pitao se da li u ih nekada upoznati i da li i oni piju 'jemenjuu' ili imaju neki bolji napitak. Onog asa kada sam vidio kako moja majka priprema 'porodino blago', moje su vizije oivjele. Pitao sam se kako e to biti kada, po prvi put, gusta crna tenost zamuti bjelinu porculana. Da li e eir mlade dame i dalje na isti nain skrivati njeno lice, da li e oi onog gospodina i dalje imati onaj isti sjaj, da li... Hiljadu pitanja se rojilo u mojoj maloj glavi te hladne majske veeri 1993.! Kuhinja je zaista velianstveno izgledala: obasjana slabom svjetlou jedine svijee koju smo imali, ispunjena tihim umom dogorjelog drveta u pei i sa skupocjenim porculanskim oljicama na velikom stolu najvie je podsjeala na tajne odaje u kojima se krije princeza iz bajke koju mi je majka nekada priala pred spavanje. I lica mojih roditelja, kao i komija, bila su nekako drugaija, sveana, ozarena, da sam na trenutak zaboravio na pokretne reetke kafeza koje me okruuju i osjetio se potpuno slobodnim, kao da letim na mojim valovima od ma-

61

rmelade. Ali tada se desilo neto to je pomutilo cijelu tu idilu. Jedna oljica nije izdrala toplotu crne tekuine koju je majka paljivo sipala u nju. Jo i sada se sjeam zvuka slomljenog porculana, majinog vriska i suza u oima zbog gubitka jednog dijela porodinog blaga. Otac je ukoeno sjedio na stolici, kao da ga je iznenadna tragedija paralizirala, komija se trudio da pokupi dijelove razbijenog porculana, a kominica je, naricajui od tuge i proklinjui trenutak kada su odluili da piju ba iz tih oljica i rat jer je on uvijek, pa i tada, za sve kriv, pokuavala da obrie crni mlaz koji se irio po stolu. Ja sam stajao u uglu i pitao se ta se desilo sa engleskom damom i gospodinom, da li ih je ovo razdvojilo, da li je naruilo njihov ivot i ta e sada biti sa svima nama... Nekako je taj porculan 'ivio' sa nama, tako da sam ja mislio da njegovim gubitkom nestaje i jedan dio naih ivota i pitao sam se kako emo nastaviti. Sigurno sada misli kako je uope mogue da u tom vremenu stradanja, boli i patnje neko tuguje i velikom tragedijom smatra razbijenu oljicu, ali to je naa osobina. ak i u najteim trenucima poput tih ratnih, kada smo ivjeli 'od danas do sutra', gladni i prestraeni, mi nismo zaboravili da uivamo u stvarima koje nam mnogo znae. Ta je veer, bez obzira na nemili dogaaj, najvelianstvenija veer u mom ivotu jer smo dokazali da ni pored svega to smo 62

preivjeli nismo izgubili duh i dostojanstvo. Kada je moja majka, sa ponosom domaice, odluila da prvu ratnu kafu popijemo iz starog porodinog porculana, znao sa da u svima nama postoji neto mnogo vie nego to smo ak i sami svjesni. To je ta neprekidna borba, neposustajanje ni u najgorim situacijama, spremnost da se pomogne drugom, sposobnost da se uiva. Da, to je to. To je ono to ja zovem 'umjetnost uivanja', bez obzira na hedonistiki prizvuk koji taj naziv u sebi sadri. Ako nas sada smatra hedonistima, znaj da je to hedonizam u prijateljstvu, ljubavi i portvovanosti. Sjeam se da je komija odmah otiao do stana i vratio se sa nekim starim, gotovo potroenim ljepilom za staklo koje je imalo jak, ustajao, sasvim neprijatan miris. Zaista je bila velianstvena naa mala kuhinja u tom trenutku, dok su etiri osobe na sve mogue naine pokuavale da ponovo sastave porodino blago. Danas znam da su te veeri ponovo sastavili naa srca. To je ta pria zbog koja je najvie utjecala na moju odluku da ostanem ovdje. Moda ti jo uvijek nije jasno kako jedna razbijena porculanska oljica moe navesti na razmiljanje o tako ozbiljnim stvarima kao to je odlazak iz rodne zemlje. Ali te noi se u meni, malom jedanaestogodinjem djeaku neto probudilo, neka davno zaspala svijest o postojanju, o umjetnosti uivanja na ovom prostoru. Shvatio sam da bez te portvovanosti, bez te elje za pomoi, tog 63

naina doivljavanja prijateljstva i prijateljske atmosfere ja ne mogu ivjeti. Gdje god otiao, uvijek su me pratile budne oi onog gospodina sa porculanske oljice, koje kao da su me upozoravale da nikada ne zaboravim veer u kojoj se ponovo rodio na duh. Veer u kojoj su moji roditelji ponovo uvidjeli koliko smo zapravo bili jaki i pri mutnoj svjetlosti dogorjele svijee. Na poznati pjesnik, Musa azim ati, jednom je napisao ovaj stih: 'U tuini tek osjea d'jete Prava ljubav da mu puni grudi, Gdjeno tuim jezikom se zbori, Gdje su ljudi drugaije udi.' Pravo znaenje tog stiha sam shvatio tek za vrijeme mog boravka u Americi. Tada mi je postalo jasno da bez nekih stvari u ivotu jednostavno ne mogu. Ne mogu bez ubora Bosne u predveerje, spokoja mog Obalnog bulevara i one porculanske oljice koja me, zalijepljena ponosom i snanim duhom, svakog dana gleda iz staklene vitrine. Mogu slobodno rei da je ona za mene onaj Proustov kolai koji mi prizove u sjeanje jednu veer u kojoj sam shvatio razliku izmeu 'otupjelih' i 'nadljudskih' ula, kao i pravo znaenje sintagme 'umjetnost uivanja'. Tu umjetnost sam naao samo u mojoj 64

zemlji. I zbog nje i prijatelja u ostati ovdje. Sada sam siguran da e tema mog doktorata biti ula i osjetila. Ne budi razoaran ili uvrijeen zbog moje odluke. Kada poeli, uvijek moe posjetiti Bosnu i Hercegovinu. Ko zna, moda se i ti zainteresira za ove ljude i njihove obiaje, pa odlui ostati da ih bolje upozna. Ne mogu vie pisati, a i ne znam ta bih vie. Rekao sam ti sve to sam imao. Sada urim, idem u potragu za izgubljenim osjetima. Primi moje najiskrenije pozdrave i zahvalnost.

Dok je adresirao kovertu, bio je svjestan da bi mnogo jednostavnije bilo poslati sve to elektronskom potom, ali to mu vie nije bilo vano. U toj situaciji, vrijeme je bilo samo jo jedan nabor na beskrajnom platu ivota. I nita vie. Odloio je olovku i zamislio se. Ponovo je vidio onaj isti stol, malu kuhinju, etiri osobe kako na sve mogue naine pokuavaju popraviti neto to za jedne predstavlja porodino blago, a za druge dragocjenost najboljih prijatelja, simbol velikog prijateljstva u vremenu ludila. Ako njegovo pismo proita jo neko, moda e se zapitati kako je mogue da je donio takvu odluku. To mu vie nije bilo vano, jer je imao mnogo toga o emu je trebao razmiljati. Iz vitrine su ga gledala dva bia koja su zajedno sa njim preivjela godine uasa i ostala 65

nerazdvojna ak i u najteim trenucima. Da zaista postoje, sigurno bi i oni mogli ispriati zanimljivu priu o jednoj maloj zemlji u kojoj ljudi znaju cijeniti jedni druge ak i onda kada stoje u malom kafezu sa pokretnim reetkama koje se svakim danom, svakim satom sve vie pribliavaju, ostavljajui prostora samo za mala stopala i jedan veliki, neunitivi duh. Dostojanstvo je ono to nikada nije napustio, bez obzira na to da li je pio pravu 'bosansku kahvu' ili samo obinu 'jemenjuu'. Prije nego je izaao iz sobe, jo se jednom nasmijeio svojim vijernim prijateljima iz djetinjstva, koji su ga nijemo promatrali iz vitrine. Krenuo je u svoju veliku potragu, ni ne slutei da bi mu na ovom 'podsjetniku' od porculana zasigurno zavidio i veliki Proust.

66

POST BELLUM Poetak uvijek dolazi posljednji Poput smrti to prua se do zvijezda, Poput rastanka bez suza i grijeha, Zadnja je stanica uvijek prva odrednica Miris toplog voska dogorjele svijee Poetak nove tmine zagovara Donosi u snove stara sjeanja Posljednje susrete i novo vrijeme Svaka je uspomena klica poetka, Novo jutro u rumenoj zori okupano, Rosa na cvijeu i osmijeh u oima to ekaju na ognjitu davno naputenom Tako i sada, u eri magle i ledenih kia to ire mirise opojnog ludila i Donose vjetrove izgorjelih enji Kraj poetka ivi tek u snovima U opojnom dimu s okusom smrti, U malom bljesku na prozoru Tek pokojom sunevom zrakom okupanim Bitke u nama jo uvijek ive, 67

Ba kao i prvi put, Jo uvijek drhtimo pred svakom Dogorjelom svijeom Tama je poetak to nas u borbe vodi I udi da ostane uz nas jo dugo Poput boje novog poetka to kraja ne dotie A uvijek i iznova boli i pee

68

Sangra alla sangre13

13

Krv svoju krv doziva (u kontekstu sjeanja, smatra se kako se ista prenose generacijski u smislu generacijskog prenoenja iskustava, doivljaja i trauma)

69

70

Knjievnost kao riznica sjeanja

Poezija, proza, knjievni izraaj u svakom smislu su bogati sjeanjima. Bez obzira to svaki trag na papiru predstavlja odraz jedne due, njenog postojanja i njenih sjeanja, on takoer predstavlja i formirana sjeanja ili ideje sjeanja za sve koji ga itaju. Pruiti nekom djeli svoje memorije, ne vodei rauna o njenog preciznosti i kapacitetu dugoronog pamenja, velika je odgovornost. ak i u trenucima u kojima mislimo kako te rijei na hartiji niko nikada nee proitati... Odgovornost ostaje. itaoci biraju, odluuju i trae ono to ele i voli... Pisci pruaju dio sebe onima koji to ele i onima koji to ne ele, podjednako... Uzimanje je u razliitim razmjerama. A ta je uope knjievnost? ta je pjesnitvo? ta je pjesnitvo danas, u eri interneta, Facebooka i Twittera? Da li je to sada samo odraz najdubljih emocija spreman da se izloi prkosnom bivstvovanju jednog virtualnog like, ili jo uvijek postoje oni koji vjeruju u mo mastionice i pera, poutjele hartije i tvrdih korica? Bez obzira koji odgovor odabrali, jedno je sigurno: nije vano da li se pie na poleini stare sveske ili se dodiruju crne tipke na tastaturi, iste nesvjesne sile kreiraju sudbinu otisnutih stihova. Koje su to sile to pokreu pero pjesnika? Da li je to uvijek onaj veliki, nevidljivi dio Freudovog ledenog brijega, ili se u sve 71

umijeao i znatno manji, svjesni dio? Na to su pitanje brojni kritiari i psiholozi pokuavali dati odgovor. Meutim, esto je bilo nemogue donijeti konanu odluku, jer, kao to bi se veina umjetnika sloila, stvaralaki rad je iscrpljujui posao koji ne priznaje iskljuivost. Pjesnici su se vijekovima pozivali na vie sile", Muze koje ih snae i podaruju im najljepe stihove, bogato nesvjesno iz kojeg crpe inspiraciju. Iako su brojna istraivanja pokuavala dati odgovor na pitanje da li nesvjesno zaista djeluje neovisno od svjesnih procesa, naunici nisu uspjeli doi do jednog jedinstvenog odgovora. Takoer nije poznato da li su remek djela svjetske poezije nastajala u onim trenucima u kojima bi svijest zatajila, ustupivi mjesto nepoznatim, neuhvatljivim silama. Rudolf Arnheim u svom eseju O inspiraciji" ilustrira primjer vajara Jacquesa Lipchitza, koji je svoje trideset tri skulpture nazvao poluautomaticima", tvrdei da su nastale potpuno automatski i naslijepo. On je ispitivao da li su te glinene figure pogodne za bronzu, te je pravio nuna dotjerivanja. tavie, meu mnogim likovima koje mu je nagovjetavao neki komad, on je izabrao najistaknutiji, pa je zatim nastavio svjesno da radi na njemu sve dok mu se vizija nije razjasnila... Za vrijeme od skoro pola vijeka svog rada kao vajara zapazio je da je esto, poslije razdoblja

72

napetog i kontroliranog rada, osjeao snanu elju za nekom vrstom slobodnog lirskog irenja koje nije moglo da se zaustavi."14 Tvrdio je da su mu ta trideset tri semiautomatika obogatila matu veom slobodom, ali i okonala opsesiju za takvim nainom rada. C.G. Jung je, prouavajui snove i njihova znaenja, doao do zakljuka da nesvjesno funkcionira na zadovoljavajui nain samo ako i svjesno ispunjava svoj zadatak u granicama svojih sposobnosti. Doivljavati poeziju samo kao rezultat nesvjesnih impulsa potpuno bi nas zarobilo u njihovu mreu. Albert Einstein je svoja razmiljanja nazvao kombinatorikom igrom izvjesnih znakova i manje-vie jasnih predstava, iji se rezultat uvijek morao prevesti u rijei i ostale apstraktne znakove. Potpuna svjesnost bi, prema njegovom miljenju, bila granini sluaj, i samim tim sasvim nemogua. Pjesnik stvara svoju poeziju pod utjecajem nesvjesnih impulsa, ali oni stupaju na snagu tek kada svjesni procesi dobro pripreme teren". Time se objanjava i injenica da nesvjesno umovanje ponekad moe da rijei problem koji se opire i najjaem svjesnom naporu. Poezije nema bez historije, kao to nema ni psihologije u onom praiskonskom, arhetipskom smislu. Taj odraz prolosti sadran je i u
14

Arnheim, R. (2003). Prilog psihologiji umjetnosti. 32

73

dananjoj poeziji koja se kroz elektronski, virtualni svijet pokuava oduprijeti vremenu koje je potiskuje u sve dublje razine drutvenih margina. Dua (prvenstveno poetska) nije ostatak ponovo pokrenute ideologije, nego korelat odreene tehnologije vlasti nad tijelom. Ona postoji, stvarna je, neprekidno se proizvodi oko tijela, na njemu i u njemu, pomou vlasti koja se vri, kroz nadziranje, dresiranje, prevaspitavanje. To je historijska realnost due roene u metodama kanjavanja, nadzora i prinude. Na njoj se primjenjuje odreena vrsta vlasti, stvarajui na taj nain polje znanja na temelju kojeg su izgraeni razliiti pojmovi i podijeljene oblasti analize. ovjek - poeta koji bi trebao postati slobodan na taj nain je rezultat potinjenosti iji su korijeni duboko u prolosti i njegova dua je i sama dio vlasti nad tijelom, rezultat i instrument politike anatomije, tamnica tijela. Ta ista politika tijela, skrivena u strofama koje predstavljaju bijeg u slobodu bivstvovanja, proima se kroz povijesne hartije i internetske trailice. Bez obzira ta pokuavali, pjesnici danas, svjesno ili nesvjesno, nasljeuju um prethodnika i tamnicu njihovih dua, s ciljem potrage za osloboenjem i ljudskosti, kroz pero ili kroz mreu. Maurice Merleau-Ponty u svojoj Fenomenologiji percepcije naglaava kako smo mi kartezijanskom tradicijom navikli da zavisimo od objekta, razvijajui pri tome odvojene definicije due i tijela. Tako

74

se tijelo definira kao suma dijelova bez unutranjosti, a dua kao samostalno bie bez distance. Meutim, iskustvo vlastitog tijela, prema Merleau-Pontyiju, otkriva dvosmislen nain egzistencije. Ako pokuam da ga pomiljam kao sveanj procesa u treem licu vidno opaanje, motorinost, seksualnost razabirem da ove funkcije ne mogu biti meusobno povezane i s vanjskim svijetom odnosima kauzalnosti, one su sve konfuzno preuzete i implicirane u jednu jedinstvenu dramu. Tijelo nije objekt. Iz istog razloga, svijest koju imam prema njemu nije misao, to jest ja ga ne mogu rastaviti i ponovo sastaviti kako bih o njemu formirao jasnu ideju. Njegovo jedinstvo uvijek je implicitno i konfuzno. Ono je uvijek neto drugo od onoga to ono jest, uvijek seksualnost istodobno kada i sloboda, ukorijenjeno u prirodi u istom trenutku kada se preobraava kulturom, nikada samo u sebi zatvoreno, nikada premaeno.15 Iz dvosmislenog naina egzistiranja tijela proizilazi i dua kojom se isprepliu prolost i sadanjost, djelovanje kroz arhetipsku mreu internetskih pretraivaa. Upoznati tijelo Drugog mogue je samo kroz doivljaj tog tijela, to je i Descartes jako dobro znao i o emu je pisao u jednom pismu Elizabeti. Na slian nain, upoznati poeziju Drugog znai
15

Merleau-Ponty, M. (1990). Fenomenologija percepcije. 236

75

pribliiti joj se, sukobiti sadanjost sa prolou kroz modernu tehniku budunosti. ivo tijelo jo od Freuda, preko Binswangera pa do Merleau-Pontyija, subjekt je koji povezuje psihologiju, filozofiju i poeziju (umjetnost). Ono je originalni izvor metafore kao oblika kognicije, naina razmiljanja i osjeanja koje dolazi prije jezika. Ba kao to je i Merleau-Ponty zakljuio da problem svijeta (i vlastitog tijela) nije taj da je sve izvan njega, nego taj da sve poiva unutar njega. Cezanneovim rijeima opisano: Ako slikam sve male modre mrlje i sve male kestenjaste mrlje, ja skreem panju na to kako on (slikar) gleda... K vragu, ako oni slute kako zdruujui nijansirano zeleno sa crvenim, rastuuje jedna usta ili nasmjekava jedan obraz.16 Zasigurno, zdruujui prolost i sadanjost, pero i Google, kritiku i like, gradi se jedna nova vrsta poezije, jedan spoj modernog i arhetipskog, ali u sutini jednog istog cilja: traganja za ovjekom i humanou. Dok je Cezanne prema Balzacovom opisu iz agrenske koe cijeli ivot elio nacrtati stolnjak svjeeg snijega, misli nasljeuju jezik i jezik je njihovo tijelo. Prema Lacanu, jezik je kreacija radikalno
16

Ibid.

76

imaginarnog. Iskustvo tijela otjelovljeno je kroz jezik, stvarajui tako most izmeu psihikog i somatskog, due i poezije. Mi ne proizvodimo um, ali onog trenutka u kojem smo ga uvidjeli u osnovi stvari, poeli smo da djelujemo, mislimo i piemo. Tijelo kao predmet prouavanja, meta mikroba i virusa, kao jezik i metafora ostaje dio jednog jedinstvenog diskursa moi, u kojem se spajaju realno i imaginarno, a koje vodi do epistemolokog procvata nauke. Poezija je u tome nala svoje mjesto na voru u kojem se prepliu moderno i arhaino i kao takva nastavlja da ivi za one koji u njoj vide izlaz iz krize postojanja. Svako istinsko umjetniko djelo ne bi trebalo da se ugui u valovima umjetnikove senzibilnosti. Nesvjesno umovanje, sa svim primitivizmom koji ga okruuje, upravo to i omoguava. Meutim, zadatak obrade tog sirovog" materijala rezerviran je za najvie funkcije uma, koje pronalaze red u neredu. Prema Arnheimu, umjetnik koji bi se u potpunosti prepustio svojim automatskim impulsima bio bi kao eolska harfa ije strune pokreu sile prirode. Ali, da bi se te slike oslikale, potreban je budni, nadahnuti Orfejev um da prihvati moi koje pokreu sve ive stvari, ali ne kao njihova pasivna rtva nego kao tuma koji prevodi radnje tih moi u artikulirane oblike i tako ih otkriva svim ljudima."17
17

Arnheim, R. (2003). Prilog psihologiji umjetnosti. 40

77

Zbog toga, bez obzira da li piemo kritiku ili jednostavno kliknemo like ispod stihova od kojih nam je ustreptala dua, mi uvijek pronalazimo vezu izmeu prolosti i budunosti. U ovoj potrazi e mnogi od nas izgubiti pero a pronai Google ili neki drugi pretraiva, ali e dua i poezija uvijek zadrati i jedno i drugo. Zbog toga je svako istinsko djelo spoj svjesnog i nesvjesnog, arhetipskog i modernog, Orefejevog uma i Euridikinog pogleda, koji samo zajedno ine ono emu se vijekovima divimo - poeziju.

78

Zato rijei za sjeanje? Iz Dnevnika jedne studentice

Rijei su nedovoljne da bi se doarala svjeina i rasko koju u sebi nosi svako pravo umjetniko djelo. Negdje izmeu stihova, nota i boje kriju se davne uspomene umotane u arene snove sjeanja. Ma koliko i ma gdje pokuavali pobjei, njihov korak je uvijek bri i snaniji. Nije teko zakljuiti da su ba te uspomene to ubore u magli onaj kameni na koji se spotaknemo svaki put kada odluimo krenuti dalje. Veliki umjetnici su slavljeni ne samo zato to su uspjeli oivjeti svoja sjeanja, nego i zato to su uspjeli pronai put koji vodi ka ujedinjenju prolosti i budunosti. Sintagma univerzalne ivotne istine, dobro poznata kako kritiaru tako i ueniku na asu lektire, govori o jednoj jedinstvenoj taki u kojoj se sjedinjuju tri razliita vremenska perioda, tri velike prekretnice: prolost, sadanjost i budunost. Na prelazu iz jedne u drugu, na toj trnovitoj stazi, smjestile su se rime i taktovi, da zajedno boje portret ivota... ...Kau da mata postaje stvarnost onog trenutka kada ponemo da je ivimo, a ne sanjamo. ivot je danas izgubljen u magli svakodnevnice, a snovi su postali kist kojim crtamo nikad dovrene 79

karikature prolosti. Zakljuani izmeu onog to je bilo i onog to se sada deava, ljudi nisu u mogunosti da pronau klju od vrata ivota. Jako je teko predstaviti trenutak u kojem su nestali entuzijazam i elja, a rodila se mutna gorina nedovrenog poteza. Moda su ga sa sobom odnijele godine uasa, koje su ostavile jasan trag na ivotnom portretu. Taj trag je ono to u sebi nosi svaki stanovnik Bosne i Hercegovine, a samo su rijetki oni koji su nakon njega pronali nove poteze i nastavili ivjeti svoje lino umjetniko djelo. Jer ivot je umjetnost, a to zavisi samo od oka promatraa... Upoznati druge i otkljuati zidove njihovih tvrava, put je koji vodi ka otkrivanju sebe, svojih vlastitih vrijednosti i sklonosti. Veliki Van Gogh je jednom prilikom izjavio da nema plave bez ute i bez narandaste. Te su rijei sigurno plod trenutka u kojem su nastali najbolji potezi kistom ovog uvenog slikara. Vjerovatno tada nije bio ni svjestan da svako ulje na platnu predstavlja jedan ivot koji treba otkriti i upoznati. I kao to ni njegove slike ne bi bile to to jesu, niti bi ikada dospjele u najpoznatije svjetske muzeje da razliite boje na njima nisu ujedinjene, tako ni stanovnici Bosne i Hercegovine nikada nee proiriti svoje granice i vidike dok ne postignu jedinstvo na portretu ivota. ...Ovoj zemlji nikada nisu ni bile potrebne takve rijei, jer je raznovrsnost njenih predjela uvijek odavala najljepu sliku. Ne postoji 80

nita to bi rijeima moglo doarati njenu ljepotu, jer, kao to je ve reeno, rijei su nedovoljne kada se radi o umjetnikom djelu velike vrijednosti. Nije potrebno objanjavati koliko je teko pomoi ljudima da napuste svoje tvrave i okrenu se jedni drugima. esto nije lako ni shvatiti naine na koje oni sami to uspijevaju. Ali sigurno je da svaki stanovnik Bosne i Hercegovine ime svoj lini, mali, skriveni klju koji otvara vrata ivota. ivot nije nestao na ovim prostorima, on je samo zakljuan negdje na granici prolosti i sadanjosti, na tankoj liniji koju se mnogi boje prei, jer nisu sigurni kuda ih ona vodi. Hrabrost ima onoliko definicija koliko ima ljudi, ali bi se veina mogla sloiti sa jednom. To je sposobnost priznavanja vlastitih nedostataka i spremnost za njihovo ispravljanje. Svaki je ovjek ogledalo u kojim se moemo vidjeti i shvatiti koliko smo slini u svojoj razliitosti. I koliko trebamo druge da bismo mogli pronai naine za vlastitu korekciju. Moda zvui jednostavno, ali to je ipak na ivotni zadatak, kojem pristupamo onog trenutka kada s prvim plaem udahnemo i prve atome snage. Ljudi su mnogo jai nego to to misle o sebi, jai ak i od onih ledenih zidova iza kojih se skrivaju od sadanjosti i budunosti. Uspjeh se ne postie bijegom od stvarnosti i onoga to nas sve okruuje. Tako nikada neemo dovriti svoj portret. Grijee oni koji misle da je umjetnost samo bijeg. Ona je nain da se iznese sve 81

ono to bi na bilo koji drugi nain bilo nemogue prenijeti. I samo se skladom razliitih boja, nota i rijei tako neto moe ostvariti. Ljepota se krije u trenutku, potrebno je samo znati gledati na pravi nain. I sluati. Otvoriti sva osjetila ka spoljanjosti, onome to nas okruuje, ljudima oko nas... Ne postoji nita to bi nas moglo sprijeiti da ivimo svoje vlastito umjetniko djelo. Jer to je jedini nain da pronaemo davno izgubljeni klju svoje sopstvene tvrave, upoznamo druge i kroz njih sebe. To je staza kojom Bosna i Hercegovina treba ii. Tako se stie do zvijezda...

82

MRAK ZABORAVA

Samo je jedan tren dovoljan Da zaustavi sjaj. Jedan dan je okonan A jo uvijek ne dolazi mrak. Posljednji u nizu bisera na ogrlici Sjetno mirie na koljku. Svoju koljku I umi, kao talas U ovoj noi U kojoj nas ne obavija mrak, Jer i mrak je sjaj, to ga za nas elim S enjom Da to due ostane ovdje, Bar kao svjetlost posljednjeg bisera Na niski ivota davno prekinutog U jednom trenu jednog dana Poslije kojeg smo upoznali bol

83

84

Skrivanje u stihovima

85

86

VJENO BLAENSTVO Blaeni oni su ljudi Koji u zlo kao u Sunce sjajno gledati mogu, Poluzatvorenih oiju Kroz koprenu trepavica crnih I veo spokoja trajnog Blaeni oni su ljudi Kojih nemir ne dotie se, Koji snove i javu razlikovati ne znaju I koji plau bez suza Blaeni oni su ljudi I sretni u vijeke vijekova to uju samo to ele Onako kako ele I kako im prija Neka su blaeni vjeno U bijeloj koulji jadnoj, to pristaje mnogo bolje njima Nego ludaku u ovom polju maka Osvijetenom

87

88

TAMA SVITANJA Svijet je besmislom vrstim okovan Sve slike od danas su sjenke od jue, Po svakoj ee pogled olovan Dok izgubljeni Razum u magli tue.

Negdje u vrtlogu svitanja i mraka, Izmeu proljea i kapi kie Besmisao kroji ivot od lanenih traka I svaku misao i elju brie. Kroz zidove guste od enji sazdane, Kroz viziju arobnjaka i osmijeh dobre vile, Lome se trake besmislu ivota odane S posljednjom maglom dah jutra ih opije. U dahu tom je prolosti sjeme to sija u magli svake uspomene I poraa uvijek novo vrijeme Negdje u osvitu besmisla i promjene.

89

90

ISKRENA LA Istina je samo mog sjeanja dijete Cvrkut ptica dok u nebo lete Cvijet u boji arke sjete to puni sobu zvukom smrti uklete. Ne postoje iste dvije kine kapi Dvije vlati trave ni dva traga prsta Priroda je tvorac jedinstvenih vrsta Od kojih svaka za svojom istinom vapi. U tom burnom vrtlogu iskrenih lai Obojenih duom i sjeanjem tuim Mi traimo uzroke bitkama jo luim I trujemo srce da osvetu trai. Cijela je povijest ovjeanstva sivog Ispunjena borbama jedinstvenih vrsta to istina ima koliko i tragova prsta Na otiscima borbe i ivota krivog

91

92

IGRA SKRIVAA Nae su oi bojite ludo Gdje traga i gubitnik zajedno lutaju I prah i prainu ivotnu gutaju Jer skrivati se od sebe pravo je udo.

Heroj je uvijek onaj koji traga Za ostavljenim sjeanjem ili predmetom u tami Na koje smo u vremeplovu zaboravili sami I ostavili ih na putu skrivenog blaga. Ponekad u toj igri skrivaa ar davni djetinji zablista I suza u oku od ivota ista Dirne dno dubokog pokrivaa. U toj su dubini sve nae sjene Koje ostavismo u urbi uspomene Da broje dane i borbe zaboravljene U zjenicama to su tamom podsvijesti zanesene.

93

94

ZABORAVLJENA DUA I VIAK LUDILA Knjiga druga

95

96

Ako smo mogli da nataknemo jaram divljim zvijerima, ne treba da odustajemo od popravljanja ovjeka koji je zabludio. (Zapis sa zatvora u Majncu)

97

98

... Za Hieronymusa Boscha ovjeanstvo je bilo poput malog broda ludaka koji plovi bez cilja nikada ne pronalazei svoju luku. Ludilo i ludak su tada postali glavne linosti, istovremeno i prijetnja i poruga, i bezumlje svijeta i ismijavanje ljudi. Ono opinjava jer je, prije svega, znanje. Ukrcavanje na lau simbolini je prelaz ka zatvaranju koje zaustavlja i zadrava, pretvorivi barku u bolnicu. Iz tog procesa zatvaranja koji se pojavio u XVII stoljeu nastala su prva prihvatilita za siromane i bolesne, na ijem principu su kasnije nastali bolnica i zatvor. Ba u tim prihvatilitima su Pinel i psihijatrija XIX stoljea pronali ludake. Tu su ih i ostavili, hvalei se kako su ih spasili i izbavili. Cilj stranica koje slijede nije pruanje historijskog osvrta na proces zatvaranja, jer je standardna historija ona u kojoj se ve pojavila separacija izmeu razuma i ludila, prikrivi tako njihov pravi odnos. Prema Foucaultu, genealogija nije samo oblik historijskog istraivanja, nego ona ima i svoju etiku dimenziju. Mnogi nauni radovi su odraz neke vrste pripadanja: biti na dobroj strani, ili na strani delinkvencije, ludila, spola, djece itd. Ovaj je pokuaj da se iskljue ti mehanizmi koji uzrokuju pojam dviju odvojenih strana, jer samo tako dolazimo na mjesto gdje 99

stvarni posao i historija poinju. Zastraujua pria o muenju osuenika Damiensa na poetku Nadzirati i kanjavati nije tu da bi probudila na prezir i moralni revolt, pomisao kako smo mi danas mnogo bolji i humaniji. Nastanak zatvora nije pria o naputanju nepravednog sistema monarhijske moi i pojavi demokratinijeg pravnog poretka, nego pria o formiranju moderne politike drave i mrei normalizacije koja je zatajena konvencionalnom historijom prava i pravde. Trenutak u kojem su osloboena tijela je onaj u kojem je dua postala njihov zatvorenik. Kroz nastanak zatvora, ovdje je prikazan nastanak te moderne due, koja je posljedica i instrument politike anatomije, due koja osjea srodstvo sa Boschovim putnicima.

100

O JEDNOJ KAZNI Uitak. Mir ili nespokoj? Zabrana u vremeplovu izreena ovjeanstvu da odredi put Samo je jo jedna elja Koja je stala na drum. Sve to je vie kazni to strah bi trebale dati, Sve je vie Uitaka to kazni e poseban ar Prodati. I dok postoje Zakoni i pravila, Da utvruju poredak i mir, Sve vie je krunih lutanja to nikada ne dolaze na Cilj...

101

102

Kratki prikaz historije kaznenih mjera

U tekstu Vjeanje nije dovoljna kazna, nepoznatog autora iz 1701. godine, navedeni su razliiti oblici muenja osuenika, koji ukljuuju lomljenje udova na toku, bievanje do gubitka svijesti, vjeanje lancima i izgladnjivanje18 Muenja su se u tom periodu sastojala od toga da osuenika unaokolo vuku na reetkama od prua (da mu se glava ne bi razmrskala od kaldrmu), raspore mu stomak, urno iupaju utrobu da bi imao vremena da vidi kako je bacaju na vatru, te da mu, najzad, glavu odrube a tijelo raskomadaju.19 Ta turobna svetkovina kanjavanja koja je podrazumijevala tijelo kao glavnu metu kaznene represije polako je nestajala krajem XVIII i poetkom XIX stoljea, uprkos injenici da je na pojedinim mjestima nastavila nakratko ivjeti. Takva promjena je podrazumijevala dva procesa: nestanak prizora kanjavanja; promjena ustrojstva mehanizma egzemplarnog kanjavanja,

1. 2.

tako da kazna prestaje da bude neto to se svakodnevno vidi golim okom i postaje neto o emu ovjek ima samo apstraktnu svijest, pa se

18 19

Foucault, M. (1997). Nadzirati i kanjavati. Ibid.

103

oekuje da bude djelotvorna zato to je neminovna, a ne zato to je njena estina vidljiva. Na taj nain je za svega nekoliko desetljea iezlo tijelo podvrgnuto muenju, raereeno i raskomadano, simbolino igosano na licu ili ramenu, izloeno ivo ili mrtvo kao prizor za javnost, poput tijela Roberta-Francoisa Damiensa iz prvog poglavlja Nadzirati i kanjavati Michela Foucaulta. To tijelo, po prirodnim zakonima definirano kao prostor porijekla i distribucije bolesti, prostor ije su linije i povrine propisane i jasno odreene anatomskim atlasom, prestalo je biti glavna meta kaznene represije. Od zloina treba da odvrati izvjesnost da e kazna uslijediti, a ne odurnost prizora koji se nudi gledalitu. Kanjavanje tei da postane najskriveniji dio krivinog procesa, autonoman sektor koji svojim administrativnim ustrojstvom i birokratskim nainom prikrivanja kazne oslobaa pravosue odgovornosti, ali i one pritajene nelagodnosti, stida zbog kanjavanja, to se neprekidno poveava stvarajui tako ranu zbog koje se mnoe psiholozi i sitni inovnici moralne ortopedije. 20 Fizika patnja i nepodnoljivi bol prestaju biti sastavni elementi kazne, a kanjavanje prerasta u ekonomisanje ukinutim
20

Ibid.

104

pravima. Mijenja se odnos kazna-tijelo u odnosu na onaj koji je postojao u javnim muenjima. Tijelo postaje sredstvo ili posrednik, jer kazne poput zatvora, tamnovanja, prinudnog rada, robijanja, zabrane boravka i izgona liavaju pojedinca slobode koja se smatra i individualnim pravom i svojinom, pa na taj nain opet neposredno pogaaju tijelo. Prelaz ka netjelesnim oblicima kanjavanja koji je podrazumijevao ukidanje javnih muenja i otklanjanje bola i patnje praen je donoenjem novih zakona u evropskim zemljama prema kojima je smrtna kazna jednaka za sve osuene, bez obzira na zloin. Smrt je trenutna i ne ukljuuje nikakvo muenje. Tako je 1760. godine u Engleskoj isprobana prva sprava za vjeanje koja je usavrena i prihvaena 1783., iste godine u kojoj je ukinuta tradicionalna povorka iskoritena za podizanje gubilita. Od 1792. godine veza izmeu tijela i zakona, odnosno onih koji ga sprovode, svedena je na munjeviti dio sekunde otkriem i primjenom giljotine. Tako delat od neposrednog anatoma patnje postaje briljivi asovniar jer se giljotinom primijenjuje zakon nad pravnim subjektom koji, izmeu ostalih prava, ima i pravo na ivot. Smatralo se da giljotina treba da bude apstraktna kao i sam zakon. Posljednji trag velikih muenja koja su polako nestajala u evropskim

105

zemljama bio je zloin bez lica. Naime, to je zloin bio udoviniji, to se vie zahtijevalo da njegov poinitelj bude u potpunom mraku, da ne bude vien i da on ne vidi, tako da je na gubilite dovoen sa crnim pokrovom na glavi i jedino je jo itanje presude ukazivalo na zloin. Prema Foucaultu je to ponitenje velikih javnih muenja ujedno i njihov posljednji trag, pokrov da bi se skrilo tijelo. U periodu od 1830. do 1848. godine u potpunosti nestaju prizori javnih muenja, ali neposredni utjecaj na tijelo osuenika i dalje ostaje djelimino prisutan. Kazna u obliku prinudnog rada ili zatvaranja uvijek podrazumijeva odreeno liavanje koje pogaa tijelo. U prvoj polovini XIX stoljea najee kritike upuene zatvorskom sistemu su se odnosile na njegovu blagost, jer se smatralo da je pravedno da osuenik pati vie od ostalih ljudi. Kazna se teko moe odvojiti od dodatne fizike patnje, tako da i u savremenim mehanizmima krivinog pravosua ostaje neki trag muenja koji nikada nije prevladan, ali koji je sve manje primjetan, jer je uvijen u netjelesne oblike kanjavanja. Posljedica te suzdranosti je da su delata zamijenili nadzornici, ljekari, kapelani, psihijatri, psiholozi, vaspitai, iji je zadatak da pravosuu pjevaju hvalospjeve koji su mu potrebni i jame mu da tijelo i bol nisu krajnji ciljevi njegove kaznene djelatnosti. Ljekar danas mora da bdi uz osuene na smrt, sve do 106

posljednjeg trenutka - postavljajui se tako kao zastupnik dobrobiti i ublaavanja bola, naspram onih slubenika koji su, s druge strane, zadueni da oduzmu ivot. Kada se priblii trenutak pogubljenja, osuenima na smrt se daju injekcije sa sredstvom za umirenje. To je utopija pravosudne ednosti: oduzeti ivot a ne nanijeti bol, liiti svih prava a ne izazvati patnju, izvriti kaznu a uiniti je bezbolnom. Pribjegavanje psihofarmakologiji i razliitim fiziolokim 'prekidaima', ak i ako je nuno prolaznog karaktera, predstavlja loginu posljedicu tog 'netjelesnog' naina kanjavanja. Sjenke i glasovi bez lica, obavijeni tajanstvenou, postali su likovi u kaznenom prizoru, zamijenivi tako krv i tijelo. Era netjelesnog kanjavanja poinje s Mablyijevim rijeima: Neka kazna, ako tako mogu da kaem, pogaa duu a ne tijelo.21 Podjela na dozvoljeno i zabranjeno ostala je, od jednog do drugog vijeka, gotovo nepromijenjena, ali je predmet zloina, dakle ono na to je kaznena praksa usmjerena, promijenjen. U srednjem vijeku postojala su tri osnovna uvjeta za donoenje presude:

1. 2.
21

poznavanje prestupa poznavanje lica odgovornog za prestup

Ibid.

107

3.

poznavanje zakona. Promjenom pravosudnog sistema, promijenio se i nain

shvatanja istine i traganja za njom, tako da se danas tokom suenja postavlja mnogo vie pitanja: Kako utvrditi uzrono-posljedinu vezu koja je do zloina Je li to instinkt, nesvjesno, utjecaj sredine ili naslijea? Koje su najprikladnije mjere koje treba poduzeti? Kako predvidjeti dalji razvoj subjekta? Koji je najsigurniji nain da se on prevaspita, popravi? U presudama se od tada sve vie pominjalo ludilo. Prihvatalo se da neko moe biti i kriv i lud, manje kriv ako je ludilo uznapredovalo ili opasan krivac ukoliko je jo i bolestan... Primjena psihijatrijskog vjetaenja tako postaje sastavni dio presude i svaka presuda, bila oslobaajua ili optuujua, nosi u sebi ocjenu o tome da li je subjekt normalan ili ne, kao i tehniko uputstvo kako da se on unormali. Posao sudije vie nije samo presuivanje, u krivini postupak

1.

dovela? 2. 3. 4. 5.

108

ukljuuje se sve vie lica: strunjaci za psihologiju ili psihijatriju, magistrati zadueni za izvrenje presude, vaspitai, slubenici zatvorske uprave. Psihijatrijska vjetaenja se odnose iskljuivo na dosuivanje kazne, na njenu nunost, svrsishodnost, moguu djelotvornost. Koristei se rijenikom koji nije sasvim pravno kodifikovan ona omoguavaju da se pokae da li je okrivljenog bolje smjestiti u ludnicu ili u zatvor, da li ga treba zatvoriti na krae ili na due vrijeme, da li ga treba lijeiti ili preuzeti mjere sigurnosti. Prema M. Foucaultu, psihijatrijsko vjetaenje danas treba da d uputstvo za neto to bi se moglo nazvati medicinsko-sudskim tretmanom prestupnika. Savremeno krivino pravo ipak ne preuzima toliko izvan-pravnih elemenata da bi ih pravno definiralo, kodifikovalo i postepeno integriralo u kaznenu vlast, ve da bi im omoguilo da vre svoju funkciju u krivinom postupku kao elementi koji nisu pravne prirode. Na taj nain se sudija oslobaa odgovornosti za svoju ulogu i prestaje biti neko ko sam kanjava. Krivino pravo djeluje i opravdava se kroz stalno pozivanje na neto drugo, kroz ukljuivanje u sisteme koji nisu njegovi, to je nuna posljedica korpusa novih znanja. Blae kazne otkrivaju drugaiju vrstu istine, itavo polje novih predmeta kanjavanja i nepoznatih uloga u krivinom pravu. Ta nova znanja, te-

109

hnike i nauni diskursi isprepleteni su sa praksom kanjavanja. U uvenoj knjizi G. Ruschea i O. Kircheimera Kazna i drutvena struktura, kazneni sistemi se razmatraju u okviru ireg polja njihovog dejstva, polazei od pretpostavke da kanjavanje zloina nije jedini element22. Autori su razliite kaznene sisteme povezali sa proizvodnim sistemima u kojima se oni primjenjuju. Tako bi, na primjer, u robovlasnikoj ekonomiji kazneni mehanizmi imali zadatak da obezbijede dodatnu radnu snagu i zasnuju civilno ropstvo; u feudalnom ureenju i u razdoblju primitivne prizvodnje i nerazvijenog trita novcem, dolazi do naglog poveanja broja tjelesnih kazni, jer je tijelo, najee, jedini oblik svojine koji se moe oduzeti; sa razvojem trine ekonomije pojavljuju se prve kaznionice, ali kako je industrijski poredak zahtijevao slobodno trite radnom snagom, u XIX stoljeu se smanjio udio prinudnog rada u kaznenim mehanizmima i zamijenjen je zatvorom koji ima vaspitno-popravnu svrhu. Iako se navedenom nainu povezivanja moe dosta toga prigovoriti, mora se uzeti u obzir da kaznene sisteme u naim drutvima moemo promatrati u okviru politike ekonomije tijela. Opravdano je napisati historiju kaznenih mjera na osnovu historije tijela, iako kazneni sistemi tvrde da su kazne usmjerene samo na
22

Rusche, G., Kirchheimer, O. (1939). Punishment and social structure.

110

skrivene due zloinaca. Ali ak i kada ti sistemi izbjegavaju nasilnika ili krvava kanjavanja i kada koriste blage metode u obliku zatvaranja ili prevaspitavanja, uvijek je rije o tijelu i o njegovim snagama, njihovoj korisnosti, raspodjeli i potinjenosti. Historiari su davno poeli prouavati historiju tijela. Prouavano je u okviru historijske demografije i patologije, kao sjedite potreba i nagona, kao mjesto gdje se odvijaju fizioloki procesi i metabolizmi, kao meta napada mikroba i virusa. Utvreno je u kolikoj mjeri historijski procesi mogu da utjeu na ono to izgleda kao isto bioloka osnova ivota, kao i koju ulogu u historiji drutva imaju bioloki dogaaji. Meutim, tijelo je ukljueno i u politiku, ono je mjesto na kojem se odraavaju odnosi vlasti koji ga igou, dresiraju, mue, primoravaju na rad i ceremonije. Taj politiki utjecaj na tijelo je povezan sa njegovom ekonomskom upotrebljivou, jer odnosi vlasti i dominacije utjeu na tijelo kao na proizvodnu snagu. Tako ono moe postati radna snaga samo ako je ukljueno u sistem potinjavanja u kojem tjelesne potrebe takoer predstavljaju briljivo pripremljen, sraunat i koriten politiki instrument. Tijelo postaje korisna snaga samo ako je istovremeno i produktivno i potinjeno. Potinjavanje se ne postie samo instrumentima nasilja ili ide-

111

ologije, ono moe da bude neposredno, fiziko, da koristi snagu protiv tjelesnih snaga, da utjee na materijalne elemente, a da ipak ne bude nasilno, moe biti proraunato, organizirano, tehniki osmiljeno, prefinjeno, bez oruja ili terora, ali ipak fizike prirode. To znai da postoji odreeno znanje o tijelu koje se ne odnosi samo na poznavanje tjelesnih procesa i funkcija, nego na ono to se moe nazvati politikom tehnologijom tijela. To je, prema Foucaultu, neka vrsta mikrofizike vlasti kojom se slue razni aparati i institucije, a njeno polje dejstva smjeteno je negdje izmeu tih znaajnih funkcija i samih tijela, sa njihovom materijalnou i snagama. Ta vlast se vri a ne posjeduje, ona nije privilegija vladajue klase, nego posljedica njenih stratekih pozicija u cjelini. Nad onima koji je nemaju, sprovodi se samo kao vid prinude ili zabrane, vri se na njima i preko njih, tako da se oni, u borbi protiv nje, odupiru potinjavanju. Uzajamne veze prodiru duboko u prolost drutva, odraavajui opi oblik vlasti i zakona preko niza sloenih mehanizama, ali ipak ne postoji ni analogija ni homologija, nego specifinost metoda i modaliteta. One nisu ni jednoznane jer sadre bezbroj taaka konfrontacije i arita nestabilnosti, u kojima moe doi do sukoba, borbi i bar privremenog preokreta u odnosu snaga. Vlast proizvodi znanje i to ne samo podstrekujui ga jer joj slui, ili primjenjujui ga jer je korisno, nego se oni neposredno 112

uzajamno uvjetuju. Ne postoji odnos vlasti bez stvaranja korelativnog polja znanja, niti znanje koje ne pretpostavlja i istovremeno ne stvara odnose vlasti. Veze vlast-znanje ne treba analizirati polazei od subjekta saznanja, nego subjekta koji saznaje, predmete njegovog saznanja i naine spoznaje treba razmatrati kao posljedice sutinskih uzajamnih uvjetovanosti vlasti-znanja i njihovih historijskih preobraaja. Aktivnost subjekta saznanja ne proizvodi znanje koje bi bilo korisno ili protivno vlasti, nego vlast-znanje, procesi i borbe koje ih proimaju i od kojih su sastavljeni, odreuju mogue oblike i oblasti saznanja. U Roenju klinike, Foucault naglaava kako je prvi zadatak doktora politiki, to podrazumijeva da borba protiv bolesti mora poeti ratom protiv loe vlasti. ovjek moe biti u potpunosti izlijeen samo ako je prvo osloboen, i u drutvu koje je slobodno, u kojem vlada harmonija i jedinstvo, doktori ne bi imali vie od privremene uloge u pruanju savjeta o odravanju zdravlja. Medicina nije mogla dugo biti granica samo tehnikama lijeenja oboljelih i znanju koje ono zahtijeva, ona je takoer morala zahvatiti i znanje o zdravom ovjeku, diktirajui na taj nain ne samo savjete o izljeenju nego i standarde meuljudskih odnosa u drutvu. Tako je nala mjesto u graninom, ali za modernog ovjeka najviem podruju gdje izvjesna organska, nerazmrena, osjetljiva srea stoji u vezi sa nacijom, snagom njene armije, produkti113

vnou njenih ljudi i napretkom pacijenata. Na taj nain je medicina i postajala ono to je Lanthenas odredio kako njenu definiciju, povezanu sa historijom: nauka o prirodi i drutvu ovjeka. 23 Na temelju Kantorowitzeve analize kraljevog tijela, zakljuujemo da dua nije ostatak ponovo pokrenute ideologije, nego korelat odreene tehnologije vlasti nad tijelom.24 Ona postoji, stvarna je, neprekidno se proizvodi oko tijela, na njemu i u njemu, pomou vlasti koja se vri nad kanjenicima i svima onima koji se nadziru, dresiraju, prevaspitavaju, ukljuujui i ludake, djecu u kui, uenike, kolonizovane narode, radnike u fabrikama, vojnike. To je historijska realnost due roene u metodama kanjavanja, nadzora i prinude. Na njoj se primjenjuje odreena vrsta vlasti, stvarajui na taj nain polje znanja na temelju kojeg su izgraeni razliiti pojmovi i podijeljene oblasti analize. ovjek koji bi trebao postati slobodan na taj nain je rezultat potinjenosti iji su korijeni duboko u prolosti i njegova dua je i sama dio vlasti nad tijelom. Ona je rezultat i instrument politike anatomije, tamnica tijela. Do zakljuka da i zatvor i kanjavanje uope, spadaju u politiku tehnologiju tijela, Foucault je doao proavajui pobune u zatvorima, u ijim je ciljevima, sloganima i toku bilo neeg paradoksalnog. To su najee bile pobune protiv fizike bijede,
23 24

Foucault, M. (1994). Roenje klinike. Foucault, M. (1997). Nadzirati i kanjavati.

114

hladnoe, zaguljivosti i pretrpanosti, tronih zidova, gladi, batina. One su takoer bile usmjerene i protiv zatvora koji slue kao uzor, sredstava za smirenje, medicinskih i obrazovnih slubi. Neko bi u njima mogao vidjeti materijalne zahtjeve, ali radi se o pobunama na nivou tijela, i to protiv samog tijela zatvora. Sutina je bila u materijalnoj prirodi zatvora kao instrumenta i vektora vlasti, a ne u njegovoj tronosti. Tehnologija due, one iste due koja pripada psiholozima, psihijatrima i vaspitaima, nije uspjela da prikrije niti kompenzuje tu tehnologiju vlasti nad tijelom, jer je i sama jedan od njenih instrumenata.

115

116

Politiki strah, politiki interes i (ne)politiki krivac

Postojala su tri osnovna kriterija koja je morala zadovoljavati kazna muenjem. Ona je morala, prije svega, izazvati odreenu koliinu patnje koja se moe tano izmjeriti, porediti i stepenovati, zatim biti zasnovana na vjetini odmjeravanja i proraunavanja patnje prema strogo utvrenim kriterijima, i, na kraju, biti dio rituala. U svim tim ceremonijama na gubilitu jasno se ogledala itava struktura vlasti, jer to nije bio samo sudski, nego i politiki ritual. Glavnu ulogu u tim ceremonijama imao je narod, najprije kao posmatra, a pored toga, morao je ispuniti i svoju gubilinu obavezu koju duguje kralju i njegovoj osveti. U tim ritualima, iji je cilj bio da zloin prikau gnusnim a vlast snanom i nepobjedivom, dolazilo je do izokretanja uloga, tako da je narod osjeao veliku bliskost sa osuenikom i, poput njega samog, veliki strah od snage i sile vlasti. Glavni krivac za nestanak javnih muenja zapravo je politiki strah pred posljedicama koje bi takvi dvosmisleni rituali mogli imati, a ne osjeanja ovjekoljublja prema osuenicima. Dvosmislenost se najjasnije ogledala u govoru na gubilitu, gdje se od osuenika zahtijevalo da sam prikae sav uas svojih zloina i da blagoslovi svoju kaznu.

117

Pravosuu je bilo potrebno da rtva potvrdi autentinost muenja kojem je podvrgnuta. esto su ti govori bili izmiljeni i tampani da bi se dijelili narodu kao primjer i opomena. Meutim, taj negativni junak ili zloinac pokajnik ubrzo je postajao narodni heroj, junak kojem su se divili kao spomenu na sve borbe i sukobe. Bilo je osuenika koji su poslije smrti svrstani u pozitivne junake, kao i onih koji su proglaeni svecima iji je grob potovan. Ta literatura je bila neka vrsta borbenog fronta oko zloina, njemu odgovarajue kazne i uspomene na njega, pa se od nje oekivao uinak ideoloke kontrole. Meutim, te prie su postale osnovna literatura irih narodnjakih masa, jer su u njima nalazili ne samo obine uspomene iz prolosti nego i take oslonca. Taj interes iz znatielje uvijek je i politiki interes. Tekstovi su se mogli itati iz ugla injenica koje iznose, odjeka koje im daju, slave kojom obavijaju glasovite zloince i termina koje koriste. Svakako je nemogue ne povezati tu literaturu sa uzbuenjima oko gubilita, gdje su se oko tijela muenog istovremeno sukobljavale vlast kao sudac i narod kao svjedok, da bi na kraju posmrtno objavljivanje zloina imalo dvostruku ulogu: opravdavanje pravosua i velianje zloinca. Zbog toga je tampanje osuenikovog govora sve vie gubilo na znaaju, dok nije u potpunosti nestalo, ustupivi tako mjesto jednoj potpuno novoj 118

literaturi o zloinu, u kojoj se on velia i uzdie jer predstavlja jedno od lijepih umijea. Tako je nastao kriminalistiki roman. Taj novi anr unijet e promjene u samom shvatanju zoina i zloinca, koji od slavljenog narodnog junaka postaje zao i inteligentan ubica koji se suprotstavlja istraitelju. ovjek iz naroda postaje suvie prost da bi bio protagonista prefinjenih istina, jer se sa izlaganja injenica i priznanja prelo na spori proces otkrivanja istine, javna muenja su zamijenjena istragom, intelektualnom borbom izmeu zloinca i istraitelja. Tako su velika ubistva postala neujna igra uenih, a narod je trebao da se oslobodi svog ranije osjeaja ponosa na zloince. Tim su se rukovodile novine svakodnevno i jednolino prikazujui u svojim crnim hronikama zloine i kanjavanja, bez njihovog epskog velianja. Od govora na gubilitu ostale su samo injenice na sivim stranicama dnevne tampe.

119

120

Ograniena kaznena mo ili nova ekonomija kaznene vlasti

Kazneni sistem treba promatrati kao mehanizam za drugaije organiziranje nezakonitosti, a ne za njihovo potpuno suzbijanje. Ta nova strategija jasno je odreena teorijom ugovora, prema kojoj je graanin, prihvativi zakone drutva, jednom zauvijek prihvatio i onaj zakon po kojem moe biti kanjen. Iz toga slijedi da je zloinac koji je prekrio zakon neprijatelj itavog drutva, ali takoer uestvuje i u kanjavanju koje ono nad njim sprovodi. Svaki, ak i najmanji zloin predstavlja napad na itavo drutvo, a itavo drutvo, zajedno sa zloincem, prisutno je i u najmanjoj kazni. Do reforme je dovela drugaija politika prema nezakonitim radnjama, a njen glavni cilj nije bio utemeljiti kazneno pravo zasnovano na pravednijim naelima, nego zasnovati novu ekonomiju kaznene vlasti. Na taj nain se onemoguilo da vlast bude koncentrirana u nekoliko privilegovanih taaka, nego je rasporeena u homogene krugove kako bi se vrila posvuda i neprekidno. XVIII stoljee je otvorilo vrata kriminalu marginalaca, lukavih, prepredenih raunija koji stoje nasuprot sezonskih kriminalaca iz XVII stoljea, to je i dovelo do preobraaja koji se 121

sastojao od ublaavanja zloina prije ublaavanja zakona. Na slian nain, medicina XVIII stoljea se mnogo vie odnosila na zdravlje nego na normalnost; ona nije zapoela analiziranjem ispravnog funkcioniranja organizma i utvrivanjem devijacija, pokuavanjem da otkrije ta se moe a ta ne moe vratiti u normalu, nego se prije svega odnosila na osobine snage, pokretljivosti i promjenljivosti koje su izgubljene u bolesti i koje treba otkriti. Nasuprot tome, medicina XIX stoljea se vie odnosila na normalnost nego na zdravlje, formirajui svoje tvrdnje i prepisujui lijekove u skladu sa standardnim funkcioniranjem i strukturama organa, a poznavanje fiziologije, nekada marginalno podruje za doktore, biva postavljeno u sredite svih medicinskih zbivanja. Kada se govori o ivotu grupa ili drutava, o ivotu rase, ili ak o psiholokom ivotu, ne misli se samo na unutranju strukturu organiziranih bia, nego na medicinsku biopolarnost normalnog i patolokog. Svijest ivi zato jer moe biti promijenjena, osakaena, preusmjerena sa svog kursa, paralizirana; drutva ive jer su bolesna, srozana, nasuprot zdravim i rairenim; rasa je ivo bie koje degenerira; civilizacije, ije su smrti esto naglaene, takoer su iva bia. Ako se nauka o ovjeku pojavljuje kao produetak nauke o ivotu, to je zato to je medicinski, ba kao i bioloki, utemeljena 122

pomou transfera, prenoenja, i, esto, metafore. Nauka o ovjeku bez sumnje koristi koncepte koje su postavili biolozi, ali isti subjekti posveeni ovjeku, njegovom ponaanju, individualnosti i drutvenim odnosima, otvaraju polje u skladu sa principima normalnog i patolokog. Zbog toga je karakter nauke o ovjeku jedinstven, ne moe biti odvojen od negativnog aspekta u kojem je nastao, ali je takoer povezan sa pozitivnom ulogom koja se pojavljuje kao norma. Tako se ni preobraaj koji je doveo do ublaavanja zloina ne moe odvojiti od nekoliko procesa u okviru kojih je nastao: promjene u dejstvu ekonomskih pritisaka, ope podizanje ivotnog standarda, snani demografski rast, umnoavanje bogatstva i imovine i potrebe za bezbijednou, koja iz toga proistie. Tei se stvaranju lukavijeg i tananijeg pravosua, kaznenog sistema koji podrazumijeva vru kontrolu drutvenog tijela. Na taj nain se podie prag prelaska na zloine nasilja, imovinski prestupi se sve manje toleriu, kontrole postaju ee, a kaznene intervencije sve ranije i sve brojnije. Sa razvojem kapitalistikog drutva dolo je i do drugaije raspodjele kriminalnih radnji, pa je imovinski ilegalizam odvojen od ilegalizma u oblasti prava, to je dovelo do klasne suprotstavljenosti. Graanstvo je sebi nametnulo ilegalizam vezan za prava, mogunost da zaobilazi vlastitite propise i zakone i da osigura ogroman sektor privrednog prometa djelatnostima sa ivice zakona. Najniim slojevima 123

dostupan je bio samo imovinski ilegalizam, u obliku nasilnog prenosa svojine. Iz te borbe protiv nad-vlasti i infra-vlasti izvojevanih i toleriranih nezakonitosti, te uz pomo kritike javnih muenja, rodila se ve spomenuta kaznena reforma. Osnovno naelo kojim se rukovodila bilo je da se omjer izmeu kazne i vrste prestupa odreuje na temelju veliine utjecaja koji je na drutveni poredak imalo krenje drutvenog ugovora. Dok je u kaznenom sistemu javnih muenja primjerena kazna bila replika zloina koja je imala za cilj da pokae zloin kroz neku vrstu njegove reprize, ali da naglasi pobjedu vrhovne vlasti nad njim, u proraunatom kaznenom sistemu, primjerena kazna treba na najdiskretniji mogui nain ukazati na zloin, na najekonominiji nain naznaiti intervenciju vlasti i u idealnom sluaju sprijeiti svako kasnije javljanje i jednog i drugog. Tako kazna postaje znak-prepreka. Tu tehniku kaznenih znakova Foucault je nazvao semio-tehnika koja poiva na est osnovnih pravila: Pravilo o najmanjoj potrebnoj koliini. Da bi kazna proizvela

1.

oekivano dejstvo dovoljno je da teta koju uzrokuje bude vea od koristi koju je krivac izvukao zloinom.

124

2.

Pravilo o dovoljno djelotvornoj ulozi predstave.

Treba

maksimalno pospijeiti ideju i predstavu o kazni, a ne njenu tjelesnu realnost. 3. Pravilo o pobonom dejstvu. Kazna treba da ima najjae dejstvo kod onih koji nisu poinili prestup, a ujedno treba biti i najmanje svirepa za tijelo krivca. 4. Pravilo o savrenoj izvjesnosti. Ideju o svakom zloinu i od njega oekivanoj koristi treba povezati sa idejom o tano odreenoj kazni. Umjesto biti stroi, treba biti budniji. Iz toga je prozala ideja da se pored pravosudnog aparata stvori i nadzorni organ. 5. Pravilo o opim kriterijima istinitosti. Optueni se mora smatrati nevinim sve dok se njegov zloin konano ne dokae, a sudija u izvoenju dokaznog postupka ne smije koristiti ritualna nego opeprihvaena sredstva, uobiajeni nain rasuivanja svojstven istovremeno i filozofima i naunicima. 6. Pravilo o optimalnoj specifikaciji. Potrebni zakoni su toliko precizni da je u njima nedvosmisleno prisutan svaki tip prekraja. Istovremeno sa potrebom za klasifikacijom zloina i kazni javlja se i potreba za njihovom individualizacijom, prema karakteru svakog zloina ponaosob.

125

To postaje krajnji cilj pravilno prilagoenih zakona.25 ukljuivalo dvije

Moduliranje

kazni

je

ranije

vrste

promjenljivih faktora, okolnosti i namjere, slaui se u tome sa hrianskom kaznenom praksom. Krajem XVIII stoljea se, nasuprot tome, kazna poinje modulirati prema prestupniku, njegovoj prirodi, prolosti, nainu ivota i miljenja, prema osobinama njegove volje. To je trenutak u kojem se otvaraju vrata psiholokom znanju i njegovom prodoru u pravosudnu kazuistiku. Svojevrsna lineovska klasifikacija zloina i kazni trebala je uvjetovati da se svaka vrsta razlikuje od ostalih i da svaki zloin bude svrstan izmeu onoga koji treba da mu prethodi i onoga koji treba da mu slijedi prema to pravilnijem stepenovanju, dajui tako odgovor na pitanje kako primijeniti postojee, tano propisane zakone na jedinstvene pojedinane sluajeve.26 Sa semiotehnikom i njenim pravilima dolazi do drugaijeg odnosa prema tjelesnom. Meta postaje ovjekov duh, dua, ali to i dalje ne znai da je u potpunosti odbaena anatomska kazna. Zloinac se razmatra na dva naina: kao ovjek iz prirode i van zakona, ili kao homo criminalis, koji ipak jo dugo nee postati predmet saznanja. Tako se u XVIII stoljeu obrazuju dva divergentna
25 26

Foucault, M. (1997). Nadzirati i kanjavati. Ibid.

126

pravca objektivizacije: na jednom je zloinac koji se odbacuje na drugu stranu, na stranu protivprirodne prirode; a na drugom je proraunata ekonomija kanjavanja koja nastoji da delinkvenciju dri pod kontrolom. To ve otvara put novoj politici tjelesnog.

127

128

Zemlja kazni - muzej reda i poretka

Ovako Foucault opisuje zemlju kazni: Na raskrima, u parkovima, kraj puteva koji se popravljaju ili mostova koji se grade, u radionicama koje su svima pristupane, u dubini rudnika koji e se obilaziti - hiljade malih prizora kanjavanja. Za svaki zloin odgovarajui zakon; za svakog zloinca odgovarajua kazna. Kazna vidljiva, rjeita, koja sve kae, objanjava, opravdava, ubjeuje: natpisi, robijake kape, objave, plakati, simboli, tekstovi koji se itaju ili su tampani sve to neumorno ponavlja zakonske propise. Dekori, perspektive, optiki efekti i varke ponekad uveliavaju prizor, ine ga stranijim nego to jeste, ali zato i jasnijim. Gledaoci, sa mjesta odakle posmatraju, mogu povjerovati u izvjesne svireposti kojih, u stvari, nema. Osnovno je, u stvari, to sve ove stvarne ili preuveliane strogosti, prema tano utvrenoj organizaciji, slue kao dobra lekcija: to svaka kazna predstavlja pouku. I to se, kao kontrapunkt svih neposrednih primjera vrline, u svakom trenutku mogu neposredno posmatrati prizori nesree koju donosi porok. Oko svake takve moralne 'predstave' tiskat e se uenici sa svojim uiteljima, a odrasli e uiti kako da vaspitaju svoju djecu. Nema vie velikog, zastraujueg rituala javnih muenja; njega svakodnevno na ulicama zamjenjuje to ozbiljno pozorite, sa mnotvom ubjedljivih i raznolikih prizora. A kroz narodno predanje prepriavat e se i pamtiti strogo slovo zakona.27
27

Ibid. 72

129

Kanjavanje je trebalo poivati na stvaranju predstava koje e ideju o zloinu uiniti potpuno neprivlanom. Ali, da bi ti znaci prepreke bili djelotvorni, morali su ispunjavati nekoliko uvjeta: Treba da budu to je mogue manje proizvoljni. Idealna kazna

1.

treba biti pouzdan znak za zloin koji se njom kanjava, a za onoga ko razmilja o zloinu i sama pomisao o nedjelu treba probuditi u svijesti kazneni znak. 2. Znaci treba da utjeu na mehanizam sila, slabei pri tome elju koja zloin ini privlanim, a jaajui interes koji kaznu ini stranom. Silu koja je navela na zloin treba okrenuti protiv nje same i oivjeti interes za korisno i poteno ponaanje. 3. Kazne treba vremenski modulirati, jer bi vremenski neograniena kazna nosila u sebi protivrjenost, postajui uzaludan trud, troak za drutvo i obino muenje. 4. Znaci prepreke treba da, urezujui se u svijest osuenika, krue brzo tako da ih i oni koji nisu poinili zloin prihvate i dalje prenose, zabranjujui sebi i drugima nedjela. Zbog toga su javni radovi bili najea kazna, jer je tako krivac plaao dvostruko: radom koji obavlja i znacima koje proizvodi, postajui centar profita i znaenja. Dok je u starom sistemu tijelo osuenika postajalo kraljevo 130

vlasnitvo, sada je postalo drutveno dobro, predmet kolektivnog i korisnog prisvajanja. Tako je drutvo, umjesto da uniti, prisvojilo ivot i tijelo osuenika. 5. Javno kanjavanje je ceremonija neposredne rekodifikacije, u njemu se ogleda prisustvo zakona. Zloinac biva iskljuen iz drutva i javno kanjavanje mora da pokae dvostruku oaloenost zbog krenja zakona i gubitka jednog graanina. Kanjavanja postaju neka vrsta kole, koja u trenutku moe da upozna i podui o poinjenom nedjelu. Zbog toga su bile organizirane posjete mjestima kanjavanja, muzejima reda i poretka. 6. Dolazi do izmjene tradicionalnog predanja o zloinu, koje sada

prerasta u prenosioca zakona, a narodni pjesnici postaju moralisti. Kazna zatvora je bila predviena samo kao jedna od moguih i to za specifine zloine: napadi na slobodu pojedinaca (otmice), zloini proistekli iz zloupotrebe slobode (neredi, nasilja). Bila je predviena i kao uvjet za provoenje nekih drugih kazni, poput prinudnog rada. Uglavnom je kritizirana jer nije mogla odgovoriti na specifinost zloina, nije imala utjecaja na javnost, bila je nekorisna, tetna i skupa. Zatvor je doivljavan kao olienje mraka, nasilja i nepovjerenja. Tadanji reformatori jo uvijek nisu shvatali da zatvor moe pokriti itavo podruje kazni, od smrtne pa do najlakih. 131

Meutim, bez obzira na prigovore, kazneno pozorite iz XVIII stoljea zamijenjeno je jednim jednoobraznim zatvorskim sistemom i taj prevrat se odigrao u neto manje od dvadeset godina, iako su se tome protivili pravnici, izjavivi da je njegova uloga ad continendos homines, non ad puniendos (da ljude zadri, a ne da ih kazni), kao i da je on samo odraz kraljeve neograniene moi.28 Glavno pitanje koje se tu postavlja je kako je uope mogue da je zatvor, mnogo puta doveden u vezu sa nezakonitostima i smatran hiljadu puta opasnijim od izuma Falarisa, tiranina sa Sicilije, koji je u VI stoljeu prije nove ere spaljivao svoje rtve u statui, tako brzo postao jedan od najrasprostranjenijih oblika legalnog kanjavanja.

28

Ibid.

132

Najstariji zatvorski modeli- roenje zatvora kao instrumenta saznanja

Tokom klasinog doba obrazovalo se nekoliko zatvorskih modela. Najstariji od njih, za kojeg se smatra da je nadahnuo sve ostale je amsterdamski Rasphuis, otvoren 1596. godine. Bio je namijenjen prosjacima ili mladim prestupnicima, a u svom radu se rukovodio prema tri osnovna naela:

1.

Sama uprava je mogla, bar u izvjesnim granicama, mijenjati Rad je bio obavezan i obavljao se zajedniki, za njega se Zatvorenici su svakodnevno ivjeli po strogom vremenskom

trajanje kazni prema ponaanju zatvorenika. 2.

dobivala plata. 3.

rasporedu, u sistemu nadzora i obaveza, pod neprekidnim nadzorom i opomenama i sa odgovarajuim duhovnim tivima. Taj model se moe smatrati glavnim uzorom, jer je povezao teoriju svojstvenu XVI stoljeu o pedagokom i duhovnom preobraaju pojedinaca pomou neprekidnih vjebi, sa kaznenim tehnikama smiljenim u drugoj polovini XVIII stoljea.

133

Zatvor u Ganu organizirao je kazneni rad u skladu sa ekonomskim zahtjevima. To je objanjavano injenicom da je okolina najei uzrok veine zloina. Postojala je radna obaveza, ali i novana naknada, to je dovelo do stvaranja homo oeconomicusa, a trajanje kazne je imalo smisla samo ako se dovede u vezu sa moguim prevaspitanjem i ekonominim koritenjem prevaspitanih zloinaca. Engleski zatvorski model je naelu rada pridodao i izolaciju, kao glavni uvjet za prevaspitanje. Njegov nacrt je 1775. godine dao Hanway, opravdavajui mjeru izolacije najprije negativnim razlozima: veliki broj zatvorenika na jednom mjestu nudi i veliki broj loih primjera, omoguava i olakava bjekstvo i sauesnitvo. Pozitivni razlog je taj to izolacija predstavlja straan udarac nakon kojeg se osuenik moe vratiti sebi i u dnu svoje due ponovo pronai glas dobra.
29

Na taj nain samica kao tehnika hrianskog monatva

postaje instrument kojim se istovremeno mogu obnoviti i homo oeconomicus i religiozna svijest. Takvo ustrojstvo za mijenjanje pojedinca Hanway je nazvao popravilitem. Filadelfijski zatvorski model je najuveniji, jer je bio povezan sa politikim novinama u amerikom sistemu i nije, poput
29

Hanway, J. (1775). The Defects of Police.

134

ostalih, odmah doivio neuspjeh. Zatvor u Uolnat Stritu, otvoren 1790. godine, imao je slijedea osnovna naela: obavezni rad u radionicama, stalna zaposlenost zatvorenika, finansiranje zatvora njihovim radom, novane nadoknade koje je svaki zatvorenik primao, da bi se obezbijedilo njegovo ponovno materijalno i moralno ukljuivanje u svijet strogih ekonomskih zakonitosti. Ovaj zatvor je, meutim, bio specifian po tome to izdravanje kazne ne dobija publicitet, nego se sprovodi u tajnosti.

Kazna i prevaspitanje se odnose na procese koji se odigravaju izmeu zatvorenika i nadzornika. Tako zatvor, kao administrativni aparat, postaje i mehanizam za preobraaj duha. Zatvorenik postaje stalni objekat promatranja i to upoznavanje, koje se stalno upotpunjuje, omoguava da se oni rasporede ne po svojim prestupima, koliko prema sklonostima koje pokazuju. Zatvor postaje stalna osmatranica, pruajui mogunost razvrstavanja razliitih poroka ili slabosti. Od 1797. godine zatvorenici su podijeljeni u etiri grupe: Prvu grupu ine oni koji su osueni na samicu ili su u zatvoru

1.

poinili teke prekraje;

135

2.

Drugu grupu ine oni koji su poznati kao stari prestupnici ili su

se njihov opasan karakter i izopaen moral ispoljili za vrijeme boravka u zatvoru; 3. U treu grupu spadaju oni za koje se utvrdilo da nisu okorjeli etvrta grupa je probna klasa za one iji karakter jo nije

prestupnici; 4. poznat ili one koji, kada se bolje upoznaju, ne zasluuju da budu uvrteni u prethodnu kategoriju. Tako se organizira upoznavanje pojedinca i uobliava se znanje o njemu. Referentno polje tog znanja nije toliko poinjeni zloin, koliko potencijalne opasnosti koje pojedinac nosi u sebi i koje ispoljava u svom ponaanju koje se posmatra iz dana u dan. Od tada zatvor koji funkcionira kao osmatranica postaje i instrument saznanja.

136

Tehnologije vlasti i tehnologije due

Izmeu popravilita i svih onih kazni koje su smislili reformatori, moemo nai i podudarnosti i razlike. Prva podudarnost je u privremenom povratku kanjavanju, jer i popravilita imaju za zadatak da otklone mogunost ponavljanja zloina, a ne da ga izbriu. To su mehanizmi okrenuti budnosti i kazna mora da ukljuiti odreenu tehniku za prevaspitavanje. Zatim, sistem kazni mora biti otvoren za individualne specifinosti. U opim crtama, svi zatvorski modeli nastali po ugledu na amsterdamski Rasphuis nisu bili suprotni onome to su ranije predlagali reformatori. Nepodudarnost postaje uoljiva pri definiranju tehnika individualnog prevaspitavanja. Razlika se javlja u nainu pristupa pojedincu, u tome kako ga kaznene vlast potinjava, u instrumentima koje koristi za njegovo prevaspitavanje. Razlika je u tehnologiji kanjavanja, ne u njegovoj teorijskoj osnovi, u odnosu koji kazna uspostavlja prema tijelu i dui, a ne u nainu na koji se uklopila u pravni sistem. Dok individualno prevaspitavanje treba da omogui proces prekvalifikovanja pojedinca u pravnog subjekta, mehanizam kazneno popravnog sistema je usmjeren na tijelo, na svakodnevne aktivnosti i ponaanje, a na duu cilja samo ako je ona stjecite ovjekovih navika. 137

Prema tome, to su dva savim razliita naina reagiranja na krenje zakona: jedan podrazumijeva uspostavljanje pravnog subjekta drutvenog ugovora, a drugi stvaranje poslunog subjekta potinjenog opem i ujedno preciznom obliku odreene vlasti. Kraj XVIII stoljea obiljeila su tri mogua naina organizacije kaznene vlasti. Prvi je jo bio prisutan i oslanjao se na drevno pravo monarha, dok su se druga dva temeljila na preventivnoj, utilitarnoj, korektivnoj koncepciji kaznenog prava koje bi pripadalo cijelom drutvu, ali se meusobno razlikuju u ravni mehanizama kojima namjeravaju da slue. Osnovne postavke tri meusobno sukobljena mehanizma vlasti krajem XVIII stoljee prikazane su u slijedeoj tabeli.

138

Tabela 1: Usporedba osnovnih koncepata tri sukobljena mehanizma vlasti krajem XVIII stoljea

Vrhovni vladar sa svojom silom igosanje Ceremonija Pobijeeni neprijatelj

Drutveno tijelo

Administrativni aparat

Znak Predstava Pravni subjekt na putu da se prekvalifikuje Dua ijim se predstavama manipulira

Trag Uvjebavanje Pojedinac izloen neposrednoj prinudi

Tijelo koje se podvrgava javnom muenju

Tijelo koje se dresira

Ta tri mehanizma predstavljaju modalitete vrenja kaznene vlasti i ne mogu se svesti ni na pravne teorije (iako se djelimino poklapaju sa njima), ni na aparature ili institucije (iako se na njih oslanjaju), ni na moralna opredjeljenja (premda u njima nalaze opravdanje za svoje postojanje). Zbog ega se, i kako, nametnuo ba 139

ovaj trei mehanizam, zamijenivi tako svetkovine kanjavanja, javnost kazne i kolektivitet? Kako je zatvor preuzeo glavnu ulogu u procesu kanjavanja? To su pitanja na koja tek treba odgovoriti.

140

Roenje discipline kao politike anatomije sitnih pojedinosti: Pria o jednom aparatu za kanjavanje i jednoj disciplinskoj matrici
Odakle potjeu pojmovi opasnost, uspjenost u osuivanju i rehabilitaciji? To nisu ni medicinski ni pravni termini, to su disciplinski termini. Oni se odnose na sve one sitne disciplinske postupke u kolama, kasarnama, popravnim domovima, fabrikama, koji postaju sve vaniji i vaniji. Sve te institucije, proizvodnjom, irenjem, grananjem svojih mrea kroz drutvo, dovele su do pojave pojmova koji su u poetku bili nevjerovatno empirijski, a sada postaju sveti. Mislim da se kriminologija 'provlai' izmeu tih pojmova.30 U klasinom dobu tijelo postaje objekat i meta vlasti. Obimno tivo o ovjeku maini promatralo se u dvije ravni: prva je anatomsko metafizika, a druga tehniko politika, sastavljena od niza kolskih, vojnih i bolnikih propisa, kao i empirijskih postupaka i teorijskih promiljanja iji je cilj da se tjelesne aktivnosti nadziru ili

Martin, L.H. (1988). Technologies of the Self. A Seminar with Michel Foucault. 11

30

141

popravljaju.31 Stvara se politika prinudnog potinjavanja tijela, to podrazumijeva proraunatu manipulaciju njegovim elementima, pokretima, ponaanjem. Ono potpada pod maineriju vlasti koja ga istrauje, ralanjuje i ponovo sastavlja. Tako se raa politika anatomija, koja je istovremeno i mehanizam vlasti. Njom se definira nain na koji se moe ovladati tijelom drugih i utjecati na njega, ne samo da bi ti drugi inili ono to se od njih zahtijeva, nego i da bi se ponaali onako kako se od njih oekuje, prema utvrenim tehnikama i onoliko brzo i efikasno kako se odredi. Historijski trenutak za discipline je onaj u kojem se raa vjetina upravljanja ljudskim tijelom iji cilj nije jedino poveanje njegove sposobnosti, niti jednostavno potinjavanje, nego stvaranje odnosa u okviru kojeg je tijelo utoliko pokornije, to je korisnije, i suprotno. To disciplinu ini drugaijom od kunog sluganstva, vazalstva i discipliniranja manastirskog tipa. Jedino ona ima sposobnost masovne proizvodnje potinjenih i uvjebanih, poslunih tijela. Foucault je naglasio da je tijelo mjesto na kojem najsuptilnije i najneprimjetnije drutvene vjetine formiraju mree odnosa koje omoguavaju iroku skalu organiziranja moi.32 (D. Mellamphy, In 'Descent' Proposal, 2005). U svojim radovima nakon 1970. godine,
31 32

Foucault, M. (1997). Nadzirati i kanjavati. Melamphy, D. (2005). In 'Descent' Proposal.

142

njegova osnovna preokupacija postaje ne samo nain na koji odnosi moi djeluju na ljudsko tijelo, nego i argument da je nauka o tijelu (koja, prema njegovim rijeima, formira politiku tehnologiju tijela) metodoloki integrirana u historijsku studiju. Foucault nije odredio tijelo kao nepromjenljiv entitet, nego kao heterogenu viestrukost, jer je ono zapremina u neprekidnoj dezintegraciji. Iako je Foucault na najsistematiniji nain razvio ideju prema kojoj je funkcija moi da naredi umnoavanje kroz kontrolu i ispisivanje ljudskog tijela, njegov prethodnik, Friedrich Nietzsche je, skoro stoljee ranije, tvrdio da je tijelo drutvena struktura, i da je, prema tome, filozofija prije svega interpretacija tjelesnih stanja, bila ona otkrivena ili skrivena. Foucault je elaborirao Nietzscheovu ideju o tijelu kao viestrukosti, koja je u osnovi afektivna i instinktivna (Dionizijska), i to je primarno i istinsko bojno polje za rat izmeu instikata. Tijelo je mnogostruko jer je korelat i funkcija fundamentalno heterogenih psihofiziolokih procesa, odreena ekspresija viestrukih nagona i afekata, prije nego besmrtne, transcendentalne ili metafizike sutine. Detaljnijim itanjem Kafkine pripovijetke U kanjenikoj koloniji shvatamo da je pisac nastojao opisati disciplinsku matricu na kojoj se zapis na tijelu manifestira i moe biti mapiran.33 Foucault je
33

Kafka, F. (1919). In the Penal Colony.

143

naglasio da uvijek postoji neto u drutvenom tijelu, u klasama, grupama i individuama, samim tim to na neki nain uspijeva izbjei odnose moi, neto to je bez sumnje vie ili manje pokorna ili reaktivna istinska stvar, prije centrifugalni pokret, obrnuta energija, pranjenje... plebejskih osobina ili aspekata.34 Imam namjeru analizirati kako je, u poetnim etapama industrijskih drutava, odreeni kanjeniki aparat formiran zajedno sa sistemom za razdvajanje normalnog od abnormalnog. Da bi se to pratilo, neophodno je konstrirati historiju dogaanja u XIX stoljeu kao i nain na koji se sadanji izuzetno kompleksni odnos sila (izvjesni nacrt borbe) vratio kroz uspjeh ofanziva i protu-ofanziva, efekata i kontraefekata. Usklaenost takve historije potjee iz logike suprotnih strategija. Arheologija drutvenih nauka morala je biti uspostavljena kroz prouavanje mehanizama moi investiranih u ljudska tijela, djela i oblike ponaanja.35 Ovim rijeima je Foucault opisao svoju inicijativu da analizira kompleksne odnose sila historijskog kanjenikog aparata kao temelja za prouavanje mehanizama moi. Aparat moi je za njega heterogen ansambl koji sadri diskurs, institucije, oblike arhitekture, naredbe, zakone, administrativne mjere, naune izjave, filozofske, moralne i
34 35

Melamphy, D. (2005). In 'Descent' Proposal. Ibid. 30

144

filantropske

propozicije.

Disciplinska

stega

podrazumijeva

uspostavljanje prinudne veze izmeu tjelesnih sposobnosti i jaanja discipline nad tijelom. Disciplinska matrica je definirana kao funkcionalni koordinatni sistem odnosa moi u kojima disciplinske tehnike djeluju na ljudska tijela u svrhu organiziranja i normaliziranja ljudskog ponaanja. Ako je disciplinska matrica funkcionalni koordinatni sistem, onda bi trebalo biti mogue identificirati strukturalne principe ili ose koje ga ine. Iako je Foucault opisao disciplinsku matricu u terminima heterogenih taktika koje imaju istu primarnu metu na ljudskom tijelu, koordinate disciplinske matrice, koje na jednom nivou vladaju i ograniavaju materijalne parametre i konceptualne mogunosti tjelesnog identiteta, mogu, skoro matematiki, biti nainjene krianjem dvije ose: horizontalne koju Kafka u svojoj pripovijetci oznaava kao Krevet aparata za kanjavanje, i vertikalne, koju oznaava kao Pisa. Prva funkcionira prema onome to je Foucault oznaio kao genealoko: socio-historijska i hronoloka dimenzija prave matrice, ona koja djeluje sintaktiki, rasporeujui tijela sekvencionalno, serijski, pratei konceptualna pravila lingvistike koherencije i historijskog kontinuiteta. Druga funkcionira prema onome to je Foca-

145

ult nazvao arheolokim. To je sinhronina i paradigmatska dimenzija koja tijela podeava ideoloki, rasporeujui ih piui po njima poput pisae maine, kao da ve postoje oznaene politike izjave i percepcije na njima. Krianje genealogije i arheologije, hronologije i sinhronije, onog to smo nazvali sintaktikim i paradigmatskim osama, posudivi ih iz jezika strukturalizma, odreuje logikogramatike parametre tijela kao socio-politikog bia, formirajui njegovu disciplinsku matricu: stabilnu, propisanu, discipliniranu i diskurzivnu (logiko-lingvistiku) strukturu. Foucaltova tvrdnja o reproduciranju moi i znanja kroz tjelesno najjae je istaknuta u Tijelu osuenika, prvom poglavlju njegove studije Nadzirati i kanjavati, gdje opisuje nain na koji je tijelo direktno ukljueno u politiku, postajui tako predmet saznanja, istovremeno i potinjeno i produktivno. Tijelo i dua su dva pola dejstva moi i znanja, to su Krevet i Pisa aparata za kanjavanje iz Kafkine pripovijetke, koji se sastojao iz tri dijela: Kreveta, Pisaa i Drljae. On ga opisuje ovako: Krevet i Pisa bili su iste veliine i izgledali kao dva tamna drvena sanduka. Pisa je bio objeen oko dva metra iznad Kreveta; svaki od njih je na uglovima bio privezan sa etiri mjedene ipke koje su reflektirale svjetlost. Izmeu njih na eljeznom gajtanu, klatila se Drljaa, napravljena od stakla, tako da je svako mogao gledati kroz nju. Na Krevetu osuenik lei; ovdje su 146

trake za ruke, noge, i za vrat, da bi bili dobro priveni. I Krevet i Pisa imaju elektrinu bateriju; Krevet treba jednu za sebe, a Pisa za Drljau. Nakon to osuenika postave u aparat, Krevet se pokree. Treperi minutu, u brzim vibracijama, sa jedne strane na drugu i gore-dolje. Vidjet ete slian aparat u bolnicama; ali na naem Krevetu svaki pokret je briljivo proraunat, jer mora da precizno odgovara pokretima Drljae. A Drljaa je instrument za stvarno izvrenje presude. Svaka zapovijed koju je zatvorenik odbio izvriti biva ispisana na njegovom tijelu pomou Drljae.36 Funkcija Kafkinog aparata je, dakle, da se njime ono to tijelu nedostaje (u ovom sluaju, zakon ili naredba) ispisuje na njemu kroz bolno iskustvo dominantne ideologije ojaane, ili doslovno, utjelovljene, kroz potinjavanje. Ta maina je aparat za potinjavanje, za potinjavanje kroz oznaavanje. Nedisciplinirano tijelo mora da se potini poloaju unutar aparata to u ovom sluaju podrazumijeva da mora biti zavezano za Krevet aparata. Istovremeno, to isto tijelo treba da utjelovi ideologiju drutveno-politikog sistema. Na osnovu prethodnog objanjenja dvije ose disciplinske matrice, ova dva oblika potinjavanja mogu biti predstavljena kao dvije ose drutveno-politike egzistencije: sintagmatska osa (horizontalna, temeljna), koja odgovara Krevetu, i paradigmatska
36

Kafka, F. (1919). In the Penal Colony.

147

osa (vertikalna, superstrukturalna), koja odgovara Pisau. Dominantna paradigma kria se sa sintagmatskim tijelom, tijelom koje se javlja kao sintaksa, da bi bilo razmjeteno, disciplinirano i osueno kao takvo, na razmeima gdje se bolno iskustvo pojavljuje. To je potinjavanje individualnog tijela tjelesnoj politici kroz njegovo utjelovljenje i stvarno (fiziko) ustrojstvo izvjesne ideoloke paradigme. Dok se osjea snaga aparata, on ostaje nevidljiv, izuzev one etiri mjedene ipke koje odailju zrake na svjetlo dana, odravajui tako aparat represije na mjestu. Samo je Drljaa, simbol muenja i patnji, napravljena od stakla, da bi svako mogao gledati kroz nju. U svoj toj njenoj prozirnosti gubi se njena prisutnost. Tijelo koje treba biti razmjeteno (osueno), sintagmatsko tijelo (gramatiki govorei),

pristaje na svoje

paradigmatsko potinjavanje, jer jednostavno ne zna, i/ili ne shvata u potpunosti da e biti potinjeno. Kada Putnik iz Kafkine pripovijetke pita Oficira da li zatvorenik zna za to je osuen, ovaj mu odgovara da ne zna ni da je osuen, ni koja je kazna. Sintagmatsko tijelo pristaje da bude sputeno na Krevet aparata za kanjavanje, ne znajui pri tome da to ujedno znai i pristanak na pad, tako da se za vrijeme potinjavanja Krevet pokree, a Drljaa, pratei Pisaev skript, sputa se naizmjenino na tijelo, koje se opet okree zbog pok-

148

reta samog Kreveta, odgovarajui pri tome poloajima Drljae i Pisaa. Ta ujednaenost pokreta Drljae i Kreveta okree tijelo i omoguava Drljai da svojim iglama uree tekst presude na tijelo, pri svakom okretu iznova. Prvih est sati osuenik ostaje iv skoro kao i ranije, samo to trpi bol... Ali kako je samo tih i miran tih prvih est sati! Prosvjetljenje se javlja ak i kod najglupljih. Prvo u oima. Iz njih zrai... nita vie se ne deava sem to ovjek poinje shvatati natpis; on pravi pokrete ustima kao da slua. Vidite kako je teko deifrirati taj natpis pogledom; ali na ovjek ga deifrira pomou svojih povreda.37 Ovo je historijska realnost due koja, za razliku od due nastale u hrianstvu, nije roena u grijehu i pokoravanju kazni, nego u metodama kanjavanja, nadzoru i ogranienjima. Ta stvarna, netjelesna dua, element je u kojem su smjetene posljedice odreenog tipa moi i znanja, mainerija pomou koje odnosi moi pomau raanje posebnog korpusa znanja, a znanje produava i ohrabruje djelovanje moi.38 Potinjeno dominantnoj paradigmi, nedisciplinirano tijelo koje se razmjeta i disciplinira kroz sintagmatsku osu (zavezano za Krevet aparata) postaje, kroz bolni
37 38

Ibid. Foucault, M. (1997). Nadzirati i kanjavati. 81

149

presjek paradigmatske ose (Pisa i Drljaa) korpus znanja koji se podie iz svog dvostrukog pada na nivo sada discipliniranog tijelaparadigmatskog dizajna ili ideologije aparata. Nedisciplinirano meso postaje disciplinirana rije nainjena da radi ili prati skript svog sistemskog natpisa. Drugim rijeima, isto somatsko postaje psiho-somatsko ili tijelo i dua zajedno. Na taj se nain tijelo i dua podiu iz svog dvostrukog, sintagmatskog i paradigmatskog, pada.

150

Nastanak disciplinskih institucija: bolnica, vojska, fabrika i kola

Ubrzo se to neprekidno podvrgavanje kontroli i najsitnijih dijelova tijela proirilo i na kole, radionice, kasarne i bolnice, poprimajui tako laiki sadraj, ekonomsku ili tehniku racionalnost. Ba iz takvih cjepidlaenja, do u tanine definiranih propisa i nadzora inspektora, roen je ovjek modernog humanizma. Zdravstvena kontrola bolesti i zaraza povezana je sa nizom drugih: sa vojnom kontrolom dezerterstva, fiskalnom kontrolom razliite robe, administrativnom kontrolom lijekova, porcija hrane, nestanaka, izljeenja, smrtnih sluajeva, simuliranja bolesti.39 Tako je, vremenom, administrativni i politiki prostor prerastao u terapeutski, kojim se tei ka individualizaciji tijela, bolesti, simptoma, ivota i smrti. Na taj je nain iz discipline nastao medicinski koristan prostor. Medicina individualne percepcije, porodine pomoi, kune njege moe biti zasnovana samo na kolektivno kontroliranoj strukturi, ili na nekoj koja je integrirana u drutveni prostor u svojoj cijelosti. To je trenutak u kojem se pojavio jedan sasvim novi oblik institucionalne spacijalizacije bolesti, koji je bio nepoznat u XVIII stoljeu. Poznato
39

Foucault, M. (1997). Nadzirati i kanjavati.

151

je da bolest ima oblike i varijante koje su, poput nasljednog prava, strane drutvenom prostoru. Ona postaje to vie denaturirana, to je drutveni prostor u kojem je stacionirana kompleksniji. Bolesti postaju raznovrsnije s poboljanjem ivotnih uvjeta. 40 Vjebe su u svom mistikom ili asketskom bile nain da se vrijeme na ovom svijetu organizira radi spasenja due na onom. Meutim, u historiji Zapada njihov e se smisao promijeniti, iako e neka obiljeja ostati ista. Od tada je njihova svrha ekonomisanje ivotnim vremenom, njegovo akumuliranje u korisnom obliku i uspostavljanje vlasti nad ljudima preko tako ureenog vremena. One postaju bitan element u politikoj tehnologiji tijela, teei beskonanom potinjavanju na ovom svijetu. Politika je produetak vojnog modela kao osnovnog sredstva da se sprijee graanski nemiri; zbog toga Foucault navodi da su vojska i politika povezani preko taktike.41 Gradile su se kasarne prema manastirskom modelu. Oekivalo se da vojni ivot ima mnoga obiljeja manastirskog savrenstva, jer je vojsku, skitalaku gomilu, trebalo vezati za jedno mjesto, sprijeiti pljaku i nasilje, smiriti stanovnitvo koje negoduje zbog prisustva trupa, izbjei sukobe sa civilnom vlau, zaustaviti dezerterstvo i nadzirati trokove.

40 41

Foucault, M. (1994). Roenje klinike. Foucault, M. (1997). Nadzirati i kanjavati.

152

U fabrikama koje se javljaju krajem XVIII stoljea naelo rasporeda i kontroliranja jedinki postaje jo sloenije. Radnike treba rasporediti u prostoru tako da budu meusobno odvojeni i lako uoljivi, ali taj raspored mora biti usklaen i sa zahtjevima proizvodnog aparata. U distribuiranju radnih mjesta treba povezati raspored tjelesnih snaga, prostornu organizaciju proizvodnog aparata i razliite vrste poslova koji se obavljaju. Radna snaga razvrstana na niz pojedinanih tijela i savreno jasno itljiva na svakom od njih moe da se ralani na individualne jedinice. Zamisao o kolskom programu koji bi pratio uenika do kraja njegovog kolovanja i podrazumijevao godinje i mjesene sloene vjebe, javila se najprije u jednom vjerskom redu: kod Brae u Zajednitvu. Oni su dio duhovnih tehnika primijenili u kolskoj nastavi, za obrazovanje kako svetenika, tako i magistrata i trgovaca. Ideja savrenstva ka kojem uenika vodi njegov uzorni uitelj postaje ideja o autoritarnom usavravanju aka od strane profesora, sve rigoroznije vjebe koje namee asketski ivot postaju sada sve sloeniji zadaci na putu napredovanja u znanju i dobrom vladanju. Napor koji itava vjerska zajednica ulae za spas due postaje ovdje stalno zajedniko sudjelovanje jedinki koje se rangiraju jedne u

153

odnosu na druge. Veze izmeu vojne, vjerske i pedagoke organizacije vrlo su sloene. Dekurija, odnosno desetina, sree se u benediktinskim manastirima, kao osnovna jedinica raspodjele rada i nadzora. Braa u Zajednitvu su je preuzeli od benediktinaca i prenijeli na svoju organizaciju nastave, rasporedivi ake u grupe od po deset. Tu podjelu na desetine usvojili su dalje jezuiti za organizaciju svojih koleda, ponovo uvodei vojni model. 42

42

Foucault, M. (1997). Nadzirati i kanjavati.

154

Disciplinska arhitektura
Disciplina ponekad zahtijeva ograen, zatien prostor monotonog discipliniranja koji e biti specifian u odnosu na sve ostale i predstavljati svijet za sebe. Susreui se sa drevnim naelom prisutnim u arhitekturi i hrianstvu, manastirskom elijom, ona organizira analitiki prostor, koji je uvijek (ak i kad njegove pregrade i polja postanu sasvim apstraktni), elijski. Arhitektura moe jedinke uiniti poslunim i podlonim naunom saznanju. U urbanoj arhitekturi dugo se sretao (u projektima za radnika naselja, bolnice, kole, azile, zatvore) model vojnikog logora, ili bar naelo na kojem se on temelji: prostorna organizacija mora da odraava hijerarhijsku strukturu nadzora. To je naelo rasporeivanja i sklapanja dijelova u cjelinu. Logor je za neslavnu tehnologiju nadzora predstavljao isto to i mrana komora za slavnu optiku nauku.43 Zbog toga su se bolnika zdanja strukturirala kao instrumenti zdravstvene zatite, koji treba da omogue dobro osmatranje bolesnika i odgovarajui tretman. Oblik zgrade treba da razdvoji bolesnike i sprijei irenje zaraze, sistem provjetravanja kojim je obuhvaen svaki krevet spreava zadravanje nezdravih isparenja oko pacijenata. S

43

Foucault, M. (1997). Nadzirati i kanjavati.

155

druge strane, prostorna organizacija kolske zgrade trebala je da omogui dresuru. Dresura krepkih tijela kao zdravstveni imperativ, obrazovanje upuenih i sposobnih oficira kao imperativ strunosti, stvaranje poslunih vojnika kao politiki imperativ i spreavanje razvrata i homoseksualnosti kao moralni imperativ bila su etiri razloga za strogo i dosljedno ograivanje jedinki, ali i za postavljanje mehanizama stalnog nadzora. Ista pojava je i u reorganizaciji osnovnokolskog obrazovanja, gdje nadzor postaje specifina djelatnost integrirana u pedagoki red. Kada je Batankur predloio da se meu najboljim acima izabere itav odred oficira, intendanata, osmatraa, instruktura, repetitora, recitatora molitvi, pomonika za krasnopis, razdjeljivaa mastila, instruktora za vjeronauku i kunih inspektora, bio je to poetak kole tipa uzajamnog poduavanja, gdje su ukljuena tri procesa: poduavanje u uem smislu rijei, sticanje znanja kroz vrenje pedagokih aktivnosti i meusobno i hijerarhijski ustrojeno nadziranje. 44 Slina situacija je i u velikim radionicama i fabrikama, gdje je trebalo primijeniti intenzivnu, neprekidnu kontrolu tokom itavog proizvodnog procesa. Ta kontrola je usmjerena ne samo na

44

Ibid.

156

proizvodnju, nego i na aktivnost radnika, njihovu marljivost, umjenost, nain rada, brzinu, ponaanje.

Ova funkcija upravljanja, nadziranja i posredovanja postaje funkcijom kapitala im rad koji mu je podloan postane kooperativan. Kao specifina funkcija kapitala, dobiva funkcija upravljanja specifina obiljeja.45 Tako nadzor postaje presudan ekonomski faktor, jer je ujedno i unutranji dio proizvodnog aparata i specifini pokreta disciplinske vlasti. Ta potreba da disciplinski nadzor ima brojne instance, da se one istaknu, umnoe i uveaju, dovela je do toga da je prednost data piramidnim zdanjima, nasuprot krunih poput onog koje je osmislio Claude-Nicolas Ledoux, arhitekta Luja XVI: u centru kruno rasporeenih zgrada koje sve gledaju ka unutranjosti nalazi se visoko zdanje gdje su smjetene sve administrativne i upravne slube, policijski organi nadzora, ekonomske slube kontrole i provjere, vjerske funkcije podsticanja na rad i poslunost...46 Piramida je, ipak, bolje nego kruna organizacija, mogla da odgovori na dva zahtjeva: stvaranje potpune i nepropusne mree, poveavajui tako broj nadzornih organa, i da bude tako neprimjetna

45 46

Marx, K. (1887). Capital: A Critique of Political Economy. Foucault, M. (1997). Nadzirati i kanjavati. 138.

157

da nee opteretiti i oteati discipliniranje. Tako su postavljeni temelji za nadzorni toranj, Panopticon, koji e osmisliti Jeremy Bentham. Kanjavanje tako postaje uvjebavanje, jer je oekivano popratno dejstvo kazne samo usput vezano za ispatanje i kajanje, koje se neposredno dobiva mehanizmom dresure. Potrebno je uiniti kanjivim i najmanje segmente ljudskog ponaanja, dajui pri tome kanjavajuu funkciju prividno beznaajnim elementima disciplinskog aparata. Kanjavanjem se vri pet operacija: Pojedinani postupci, postignua i ponaanja ravnaju se prema

1.

odreenom skupu koji istovremeno predstavlja i referentno polje, i podruje diferencijacije i niz pravila kojih se treba pridravati; 2. Pojedinci se diferenciraju meusobno prema tom skupu

pravila; 3. Sposobnosti, domet, priroda pojedinaca mjere se u

kvantitativnom smislu i vrednosno hijerarhiziraju; 4. Kroz takva vrednosna mjerenja sprovodi se prinudno Povlai se granica koja odreuje razliitost u odnosu na sve saobraavanje jedinki; 5. ostale razliitosti i to je spoljanja granica abnormalnog (npr., sramno odjeljenje vojne kole).

158

Prema tome, uspjenim kaznenim sistemom se, prije svega, normira. Disciplina, primjenjujui svoje etiri glavne tehnike (obrazovanje shematskih prikaza, propisivanje normi, pronalazak vjebi i smiljanje taktike), izgrauje i etiri osnovna obiljeja individualnosti: Ona je elijskog tipa (na osnovu prostornih rasporeda); Potuje zakonitosti organizma (kodifikujui aktivnosti); Svojstven joj je razvojni proces (akumuliranje vremena); Kombinatorne je prirode (zahvaljujui kombiniranju snaga).

1. 2. 3. 4.

159

160

Postupci individualizacije i roenje humanistikih nauka

Kako su uope nastale nauke o ovjeku? To pitanje je postavio i Foucault. On je smatrao da se odgovor krije u arhivama gdje je izgraen i usavren savremeni mehanizam prinude nad pokretima i ponaanjima.
47

tijelima,

Postupak ispitivanja, kombiniranjem

hijerarhijskog nadzora i normirajue sankcije, pretvara svakog pojedinca u sluaj, koji je istovremeno i predmet saznanja i dejstva vlasti. Na taj nain dolazi do stvaranja elijske, organske, razvojne i kombinatorne Ona individualnosti, predstavlja jedan ona etiri osnovna na obiljeja individualnosti koja izgrauje disciplina. preokret politikoj osi individualizacije. Dok je u odreenim drutvenim porecima, poput feudalizma, najvea individualizacija bila tamo gdje se ispoljavao najvei suverenitet, u disciplinskom poretku ona ide nanie, tako da se oni nad kojima se takva vlast vri vie individualizuju, to je ta vlast bezlinija i funkcionalnija. Ceremonijal, prie, predanja, porodina stabla, spomenici, obiaji, razmetanje, vlastelinska superiornost, kao i svi ostali elementi individualizacije koji su u pojedinim drutvenim porecima imali znaajnu ulogu, u disciplinskom sistemu bivaju
47

Foucault, M. (1997). Nadzirati i kanjavati.

161

zamijenjeni nadzorom, posmatranjem, komparativnim ocjenjivanjem u odnosu na utvrenu normu i odstupanjem od norme. Djeca se individualiziraju vie nego odrasli, bolesnici vie nego zdravi, ludaci i prestupnici vie nego normalne i nedelinkventne osobe, a i svi individualizirajui mehanizmi u naoj civilizaciji su vie usmjereni ba na ove prve. Sve nauke i analitike i praktine koje imaju svoje metode sa prefiksom psiho imaju i svoje mjesto u tom historijskom preokretu postupaka individualizacije. U trenutku u kojem su omoguene nauke o ovjeku primijenjena je i nova tehnologija vlasti i nova politika anatomija tjelesnog. Tada se prelo sa historijsko-ritualnih na nauno-disciplinske mehanizme, sa porodinog stabla na kategoriju normalnog, sa pojedinca koji se velia i nakon smrti na jedinku podlonu mjerenju i proraunavanju. Pustolovina naeg djetinjstva opisana je kroz nedae maloga Hansa...48 Vlast ne treba uvijek opisivati samo u negativnim terminima, jer ona je i produktivna: proizvodei stvarnost, ona proizvodi i posebna podruja objekata i rituale kojima se dolazi do istine. Pojedinac i sva mogua saznanja o njemu su posljedica te proizvodnje.

48

Ibid.

162

Panopticon - pogled koji stvara nova saznanja

U svojoj knjizi Panopticon; ili nadzorni toranj, Jeremy Bentham razjanjava svoje teorije za konstruiranje idealnog zatvorskog sistema, Panopticona, slijedei precizni arhitektonski model.49 Iako se ideja o Panopticonu pripisuje Jeremy Benthamu, zapravo je njegov brat Samuel onaj koji ga je izumio, i to u svrhe nadziranja velikog broja radnika. Jeremy je shvatio da se taj izum moe primijeniti i u druge svrhe. Bentham je zamislio Panopticon sa centralnim tornjem okruenim nizom elija neprekidno izloenim nevidljivom Inspektoru smjetenom u kuici na tornju. Zatvor bi se trebao zasnivati na pretpostavci da e strah od spoznaje da su stalno posmatrani navesti zatvorenike da se ne samo povinuju pravilima, nego i da poboljaju i svoje vlastito ponaanje. Bentham nije ograniio svoju zamisao samo na izgradnju robijanice, nego je proirio njegovu primjenu na veliki broj institucija izgraenih na istom principu i sa slinom namjerom, bila ona kanjavanje nepopravljivih, uvanje ludaka, popravljanje zlobnih, zatvaranje osumnjienih, zapoljavanje besposlenih, uvanje

49

Bentham, J. (1791). Panopticon, or, the Inspection House.

163

bespomonih...50 Bentham je otiao i dalje sa svojom utopijskom vizijom Panoptikog grada kao samoodrive jedinice produktivnosti, koja ukljuuje fabrike, kole, crkve i bolnice. Pratei principe utilitarizma, Bentham je teio modelu iji bi krajnji ciljevi bili kazna, reformacija i novana ekonomija. Svrha Panopticonovog labirinta galerija, stepenica i hodnika, nije samo neprekidno posmatranje i nadzor nad zatvorenicima, nego i nain zatite straara, njihovim odvajanjem od zatvorenika. Kljuni faktor panoptikog nadzora ne lei u intervenciji slubenika, nego u pogledu, sposobnosti straara da sve vrijeme vidi svaki dio. Panopticon znai 'svi obuhvaeni jednim pogledom'.51 Ta stalna prisutnost panoptikog oka osigurava da svaki subjekt uvijek bude promatran, u svakom trenutku. Ono to je najvanije za sposobnost promatranja i vienja jeste prizvodnja uspjene kontrole drutva. Svijest o promatranosti i vidljivosti ini ljude izvriocima njihove line podreenosti. Tamo gdje pogled najvie djeluje, ali nije i jedino sredstvo, novi element, glas, funkcionira na psihikom nivou. Bentham je cijevi za konverzaciju odredio kao sredstvo komuniciranja izmeu straara i zatvorenika. Straar je jedini koji moe koristiti limenu cijev da bi
Corbella, W. (2007). Panopticism and the construction of power in Franz Kafka's The Castle. 68 51 Ibid.
50

164

nadzirao zatvorenike. Na taj nain se i najtii apat jedne osobe mogao uti, posebno kada bi se uho prislonilo na cijev. Panoptikonom se, dakle upravlja pogledom i glasom, odvojenim od njihovog nosioca, tj., pogledom i glasom usmjerenim prema objektima.52 Glas postaje neutjelovljeni fenomen u bezlinom mehanizmu moi. Upotreba glasa, kao i pogleda, izravnava anonimnost i nevidljivost sa uvjebavanjem moi i naglaava oblik ljudskih interakcija koje pogoduju panoptikom reimu. Meutim, neto kasnije, Bentham je odbacio akustiku kontrolu, najvjerovatnije zbog njene asimetrinosti i mogunosti da zatvorenici uju straare, to se nije smjelo dogoditi. Cijeli Panopticon je neka vrsta teatarskog spektakla za dobrobit javnosti... Poboljavanje zatvorenika je od sekundarnog interesa. Mnogo vanija namjena je moralna reformacija drutva kroz pouni spektakl discipline preko nadzora.53 Bentham je odbio razmotriti posljedice koje bi mentalna kontrola i kazna mogle imati na emocionalnu i psihiku ravnoteu pojedinca, kao i na njegovo tijelo. On je razmiljao o izgradnji Panopticona u Battersea Riseu, nedaleko od Londona, koji bi

52 53

Ibid. Ibid.

165

doslovno bio zamak u zraku, neboder, glavni rival egipatskih piramida, u kojem e individualna energija postati produktivna. Zadatak Panopticona je da poveava, umnoava, snai. Bentham je u teorijskom smislu na nov nain analizirao drutveno tijelo i odnose vlasti koji ga proimaju, ali je u praktinom smislu osmislio nain na koji e se tijela i snage potiniti tako da se, izbjegavanjem oblika suvereniteta, povea korisna dimenzija vlasti. To je, zapravo, naelo nove politike anatomije, gdje su predmet i cilj odnosi discipline, a ne suvereniteta. Disciplina ima dva oblika:

1.

kao blokada, kao zatvorena institucija, uvedena u vanrednim

sluajevima i na marginalnom podruju, sva okrenuta negativnim funkcijama (sprijeiti irenje zla, prekinuti komunikaciju, zaustaviti protok vremena), 2. kao ustrojstvo, kao funkcionalni mehanizam koji treba da pobolja vrenje vlasti inei je brom, lakom, efikasnijom. 3. Disciplina vremenom naputa svoju prvobitnu vezanost za manastirski nain ivota, teei sve vie sredinjim sektorima drutva, znaajnijim i produktivnijim. Ukljuuje se u neke od glavnih drutvenih funkcija poput manufakturne proizvodnje, prenosa znanja,

166

irenja sposobnosti i umijea, ratnog aparata. Oslobodivi se svoje marginalnosti, ona postaje tehnika za fabrikovanje korisnih jedinki. 54 To je period u kojem se masivne i kompaktne disciplinske tehnike razlau na fleksibilnije i prilagodljivije metode nadzora (zatvorene institucije pridodaju metodu vanjskog nadzora). Meutim, disciplinske postupke ne ire samo zatvorene institucije, nego i druga sjedita kontrole, poput religioznih grupa i dobrotvornih drutava. Rasprostiranje discipline u cijelom drutvu omogueno je jo u XVIII stoljeu, organiziranjem policijskog aparata, iji je nadzor bio poput pogleda bez lica koji itavo drutveno tijelo pretvara u perceptivno polje: hiljade oiju rasporeenih svuda, pokrenuta i uvijek budna panja, iroka hijerarhizovana mrea...55 Stvaranje disciplinskog drutva je proces koji polazi od zatvorenih disciplina kao nekog vida drutvenog karantina, pa do panoptizma, tog opeprihvatljivog mehanizma.

54 55

Foucault, M. (1997). Nadzirati i kanjavati. Ibid. 198

167

168

Pogled na religijski narativ sa panoptike distance netrepeljivosti

... Bez obzira na naine na koje se tumai i shvata religija, psihologija ne zanemaruje njenu vrhunsku ulogu u cjelokupnom mentalnom funkcioniranju pojedinca. Njen utjecaj na individualno, grupno i drutveno ponaanje manje se sastoji u njenom neposrednom i ritualnom prisustvu, a vie u transformiranim oblicima.56 Stavke kojima se bavi, poput roenja pojedinca, varijacija ivota, bioloke reprodukcije, slobode, egzistencijalnih pitanja, zadiru u mnogo dublje osnove linosti, pa prema tome mogu doprinijeti njenim trajnim promjenama. Cilj ovog rada nije dati osvrt na kognitivne aspekte religije, niti nain na koji ona utjee na kognitivno funkcioniranje pojedinca. Osnovna svrha ovog rada jeste predstaviti nain na koji pojedine psiholoke stavke poput vika libida i nesigurnosti identiteta dovode do pojave loih djela, netolerantnosti prema Drugom i iskrivljenih narativa. Religijski narativi oduvijek su najosjetljive podruje, pa samim tim se njima i najlake manipuliralo. Sama svrha narativa nije u
56

Krsti, D. (1996). Psiholoki renik.

169

predstavljanju nas i njih jer to dovodi do stvaranja jaza i mrnje prema Drugom, nego u pruanju mira, transcendentosti i tiine za onog koji intrinzino vjeruje. Onog trenutka kada u procesu selekcije odabrani narativi iz kulture i tradicije preu u religiju, njena istinska bit prestaje. Tada ona prestaje biti svojom pravom svrhom, i njen narati postaje ancilla za nametnute Druge. Kao takav, on ne slui pomirenju, sve dok se ne srue granice izmeu netolerantnog uma i podsvijesti.

Viak libida, simbol i vrhunsko iskustvo

Kulturna historija je pokazala kako ovjek posjeduje relativni viak energije, koju je mogue koristiti i u druge svrhe sem u isto prirodnim tokovima.57 U tom sluaju se govori o viku libida iz kojeg mogu proizai drugi procesi, od kojih su najznaajniji oni religijski. Prema Jungu, priroda tih procesa je u svojoj sutini simbolika i manifestira se kroz religijske ideje, rituale ili ceremonije. Proces pretvaranja libida u simbole putem otkrovenja ili intuicije velikim je dijelom, na osnovu analitike psihologije, zasluan
57

Jung, K.G. (1976). Dinamika nesvesnog.

170

za izbor totema, a kasnije i bogova, bez obzira na individualne tenje potiskivanja simbola.

Prvi korak u ovom pravcu bilo je i stvaranje zvanine dravne religije, dalji korak istrebljivanje politeizma, koje je poelo sa reformatorskim pokuajem Amenofisa IV. Hrianska epoha je, kao to je poznato, izvanredno mnogo postigla u guenju individualnog stvaranja simbola. U toj mjeri da se moe, u trenutku kada zapone poputanje intenziteta hrianske ideje, oekivati ponovno rasplamsavanje individualnog stvaranja simbola. Upravo nevjerovatno poveanje broja sekti od XVIII vijeka, vijeka prosvijeenosti, moglo bi da poslui kao primjer. Snano irenje Christian Science, teozofije, antropozofije i drugih religijskih sekti su dalji koraci na ve zakoraenom putu.58 Religija je za Junga jedan univerzalni ljudski fenomen, a neko vie bie koje upravlja Kosmosom, arhetip, dio je kolektivnog nesvjesnog. Ipak, njegov lini odnos prema Bogu bio je umnogome ambivalentan, posebno zbog izjava kako nijedna religija, moralni zakon ili pojam Boga nisu nastali izvana, nego su prisutni unutar svakog pojedinca. U posljednje pismu prije smrti, Jung je napisao
58

Ibid. 122

171

kako njegovo djelo nauno dokazuje da model Boga postoji u svakom ovjeku i ima na svom raspolaganju veliku energiju preobraavanja.59 Arhetipovi su religiozne prirode, a poremeaji linosti nastaju zbog njenog odvajanja od osnovnog religioznog sloja.60 Na slian nain, koristei Jungov model arhetipa, Maslow objanjava razliku izmeu mistikog i individualnog s jedne strane, i organiziranog s druge strane u historiji religija. Dok duboko i autentino religiozna osobe integrira ove trendove sa lakoom i automatski, druge osobe izgube ili zaborave subjektivno religijsko iskustvo i redefiniraju religiju kao niz navika, ponaanja, dogmi, formi, koji u ekstremnom sluaju postaje potpuno legalistiki i birokratski, konvencionalan, prazan i u najistinskijem smislu te rijei, antireligijski.61 Na taj nain organizirana religija i crkve, prema Maslowu, mogu da postanu najvei neprijatelji religijskog iskustva i osobe koja ga doivljava. Budui da ovjek posjeduje viu i transcendentnu prirodu koja mu omoguava da doivi i vrhunska iskustva, pravi pristup prouavanju njegove/njene prirode ukljuivao bi prema Maslowu humanistiki, transpersonalni i transhumani pristup. Kako duhovne

59 60

Ibid. Krsti, D. (1996). Psiholoki renik. 61 Maslow, A. (2001). O ivotnim vrednostima. Izabrani eseji o psihologiji vrednosti.

172

discipline zahtijevaju rad, vrijeme, posveenost i prouavanje, tako navedena tri metoda istraivanja ljudske prirode kombiniraju dostignua psihologije linosti, humanistike psihologije i biologije pri dokazivanju utjecaja religije. Ipak, vano je ne zanemariti utjecaj koji sve duhovne discipline imaju na formiranje identiteta, kako individualnog tako i grupnog, i njegov znaaj za razumijevanje i prihvatanje Drugog i drugaijeg. Nesigurnost identiteta i prijetnja drugaijeg

Hogg i Abrams (1993) definiraju nesigurnost kao osnovnu motivaciju za identifikaciju i pripadnost odreenoj grupi.62 Osjeanje nesigurnosti o sebi i vlastitim percepcijama, stavovima i ponaanjima oslikava identitet osobe i njegov/njen doivljaj selfa kako odbojnog.63 U sluaju da osoba ima izgraene odbrambene mehanizme, on/ona e biti u stanju osloboditi se osjeaja nesigurnosti i nepoeljnosti, meutim, ukoliko su odbrambeni mehanizmi zakazali, ili nisu dovoljno razvijeni, nesigurnost se doivljava kako prijetnja koja podrava poveanu zatitu ili bijeg.64

62

Hogg, M., Abrams, D. (1993). Group motivation: Social psychological perspectives. 63 Hogg, Michael A. (2009). Managing self-uncertainty through group identification. 64 Ibid.

173

Prema Hoggovoj teoriji nesigurnosti identiteta, identificiranje sa grupom kroz proces samo-kategorizacije se doivljava kao najuinkovitiji nain smanjenja osjeaja nesigurnosti. Takoer, redukcija nesigurnosti je kljuni motiv za proces izgradnje socijalnog identiteta.65 Proces socijalne kategorizacije selfa smanjuje nesigurnost jer depersonalizira percepciju, stavove i ponaanje lanova jedne grupe, kao i njihov odnos prema drugoj grupi. Depersonalizacija drugih takoer omoguava predvianje kako e se oni ponaati i djelovati jedni prema drugim, ali i pomae pri identificiranju osjeaja pripadnosti jednoj grupi.66 Dok religija moe biti karakteristika jedne drutvene grupe, religioznou se moe smatrati produetak sa kojim se pojedinac identificira i kojem pripisuje svoju ideologiju ili pogled na svijet.67 Prema teoriji o nesigurnosti identiteta, ljudi su motivirani onda kada osjete nedostatak osjeaja nesigurnosti o self.68 Upravo ta nesigurnost moe biti i jak motivator za prikljuivanje jednog drutvenoj grupi (u ovom sluaju grupi koju karakterizira odreena religioznost), prihvatanje tog oblika identiteta i, istovremeno, odbacivanje Drugog, drugaijeg i svega onog to on/ona kao takav predstavlja.
65 66

Ibid. Ibid. 67 Hogg, M., Abrams, D. (1993). Group motivation: Social psychological perspectives. 68 Hogg, Michael A. (2010). Religion in the face of uncertainty.

174

Koliko efikasno e grupa smanjiti nesigurnost zavisi od vie faktora, od kojih su najznaajniji unutranja homogenost, socijalna internakcija, jasnoa unutranje strukture, zajedniki ciljevi i uvjerenja. U sluaju krize uzrokovane nesigurnou identiteta, pojedinac e odabrati grupu koja posjeduje navedene karakteristike, pokuavajui pri tom da se identificira sa njenim lanovima. Pri tome, preferirat e grupe koje same sebe oznaavaju kao ekstremne, iji su stavovi i ponaanja definirani nefleksibilnom ideologijom ili pogledom na svijet, kako i one koje radikalnim stavovima i ponaanjem pokuavaju promovirati i zatitit grupni identitet.69 Grupe formirane na taj nain dijele zajedniku ideologiju, pogled na svijet i, u veini sluajeva, religijska osjeanja. Iako intrinzino religiozne osobe (posebno one koje je opisivao C.G. Jung) nemaju potrebu za bijegom u ekstremna podruja proizvedenih religijskih narativa, pojedinci koje karakterizira nesigurnost identiteta postaju njihovi redovni korisnici. Slavoj iek kae kako je jedan od uvrijeenih religijskih narativa da religija ini da inae loi ljudi postanu dobri i ine dobra djela.70 Meutim, kako dalje napominje iek, ako bez religije dobri ljudi ine dobra djela, a loi ljudi loa,

69 70

Hogg, Michael A. (2009). Managing self-uncertainty through group identification. iek, S. (2012). If there is a God, than anything is permitted.

175

onda jedino religija doprinosi da dobri ljudi zaponu sa izvravanjem loih djela.71

Kada dobri ljudi loa djela ine Kako bi opravdali svoju ulogu moi, pripadnici ideologija koje zagovaraju nasilje moraju, demonizirati Drugog, prvenstveno, koji/koja razliitim narativima ivi van granica onog/onu

njegove/njene misli. Samim tim, sve to bi uradili protiv tih Drugih u potpunosti je opravdano, jer, u sluaju opasnosti i vanrednog stanja, sve je dozvoljeno. Prema ieku, ukoliko neko voli Boga, moe uiniti sve to eli, jer ako zavoli zlo, to je onda dokaz da nikada istinski nije ni volio Boga.72 Ipak, postoji odreena nejasnoa u iskazanom budui da ne postoji garancija izvan naeg vjerovanja o tome ta zapravo Bog eli da mi inimo. Upravo zato se i deavaju situacije u kojima pojedinci koriste Boga i religiju kao opravdanje za svoja zlodjela. S druge strane, postoji odreena disciplinska matrica koja se, u veoj ili manjoj mjeri, iri iz religijskih narativa.

71 72

Ibid. iek, S. (2012). If there is a God, than anything is permitted.

176

Historijska realnost due je, prema Foucaultu, realnost due roene u hrianstvu, koja kasnije nastavlja da se pokorava kazni, nadzoru i ogranienjima. Ta stvarna, ne-tjelesna dua, element je u kojem su smjetene posljedice odreenog tipa moi i znanja, mainerija pomou koje odnosi moi pomau raanje posebnog korpusa znanja, a znanje produava i ohrabruje djelovanje moi.73 Nedisciplinirano meso postaje disciplinirana rije

nainjena da radi ili prati skript svog sistemskog natpisa. Drugim rijeima, isto somatsko postaje psiho-somatsko ili tijelo i dua zajedno. Ubrzo se to neprekidno podvrgavanje kontroli i najsitnijih dijelova tijela proirilo i na kole, radionice, kasarne i bolnice, poprimajui tako laiki sadraj, ekonomsku ili tehniku racionalnost. Ba iz takvih cjepidlaenja, do u tanine definiranih propisa i nadzora inspektora, roen je ovjek modernog humanizma. Ono to je nekada bila Inkvizicija sada je poprimilo oblik savremeno oblikovanih narativa koji, u svom najsavrenijem obliku, ire jednu idealno razgranienu disciplinu nas i Drugih.

73

Foucault, M. (1997). Nadzirati i kanjavati. 68.

177

Uski narativ irokog ovjeka Mnogi knjievni kritiari se slau da je u romanu Braa Karamazovi Dostojevski najpotpunije izrazio svoju koncepciju ovjeka. Njegovo objanjenje ovjeka kao jako irokog, kojeg treba suziti, upuuje na svu kompleksnost psihologije i njena ogranienja. Hljeb nije jedini ideal kojem ovjek tei, tavie, on predstavlja i odreeno ogranienje. Ljudska bia ive da bi stremila Apsolutu, jednom jedinstvenom savrenstvu misli, razuma i djela. Samo dostizanje toga je spas, mjesto na kojem e se ukrstiti i prolost i budunost, a sadanjost nas vie nee zarobljavati teinom nametnutih sjeanja. Sjeanje je kognitivna igra koja esto dovodi u zabludu. Na njega utjee mnogo faktora, od kojih ne treba zanemariti kulturu i tradiciju. Tradicija prelazi u kulturu pri emu neki njeni dijelovi postaju vani za zajednicu koja joj pripada, te tako i integrirani u njen nain ivota.74 Klju za taj proces je selekcija bez alternativa, potencijala za prihvatanje i odbacivanje, bez unoenja dostupnih elemenata u sistem interesovanja i vrijednosti i bez drutvene kontrole i adaptacije.
74

Honko, L. (1996). Epic and identity: National, regional, communal, individual.

178

Pri tome ona irina ovjekova o kojoj je pisao Dostojevski dolazi do izraaja, jer u odeenim momentima onemoguava prelazak odreenih elemenata tradicije u kulturu, ili ih prenosi u izmijenjenom obliku. Dio kolektivne tradicije je uvijek izdvojen i predstavljen kroz komunikaciju. On se moe odnositi na jezik, geografski prostor, muziku, ples, kostime, arhitekturu, historiju, mit, rituale, religiju... U tom procesu prenoenja odreeni rituali i narativi poprimaju posebno znaenje, postajui od obinih gesta i rijei amblemi, reprezentativni simboli grupe oko kojih je primjetan oblak svetog koji nosi znaenje i emocije to ujedinjuju identitet grupe razvijajui osjeaj kohezije i zajednitva.75 Identitet grupe je mogue definirati kao set vrijednosti, simbola i emocija koje povezuju ljude u realizaciji zajednitva i pripadnosti, stvarajui na prostor u svemiru. Kratka rije mi danas je poprimila viestruki znaaj i u stanju je da donese semantiko jedinstvo nizu odabranih simbola, bez obzira da li su materijalni ili abstraktni, ideje, stvari, rijei ili akcije.76 lanovi grupe esto manipuliraju simbolima, mijenjajui pri tome ono to su kultura i tradicija donijele sa sobom. Tako narativi, posebno religijski, bivaju oblikovani prema individualnim potrebama, izvan granica tradicije. Samim tim, autobiografska sjeanja postaju kolektivna, okupirajui
75 76

Ibid. Ibid.

179

svijest grupe i postajui kolektivnom svijeu koja za cilj ima propagirati jedno iskrivljeno mi. Religijski narativ tako postaje rtvom prvo individualne, a zatim kolektivne svijest, zarobljen i onemoao, naputen od tradicije i kulture. Kao takav, religijski narativ ne djeluje u svrhu pomirenja, nego raanja svijesti i podvojenosti, razliitosti i opasnosti koja od nje dolazi. Stoga je nemogue govoriti o nainu na koji moe pomoi, jer umnogome doprinosti irenju svijesti pojedinaca koji su ga izgradili. Ono to je prvenstveno potrebno uiniti jeste demistificirati Drugog i drugaijeg, pripitomiti ga kako bismo ga lake prihvatili. Preveliko inzistiranje na prihvatanju takoer naruava sklad, jer je cilj uvijek u pripitomljavanju, ublaavanju razlika i shvatanju da one ne nose sa sobom demonsko i nesavladivo. Stoga netolerantni um koji proizvodi sloene narative treba liiti nametnutosti i dozvoliti mu da upozna Blinjeg i prestane ga promatrati sa panoptike distance netrepeljivosti. To je proces ruenja zidova vlastite netolerantnosti, eutanazija mitolokim okovima opinjene svijesti i raanje novih, demistificiranih narativa. Samo tako se moe doi do iste, intrinzine religije i religijskih osjeanja o kojima je pisao Jung, kao i do vrhunskog iskustva Maslowa. To je nain na koji jedan narativ poinje da rui zidove mistine kue Drugog. 180

... Religijski narativi sa sobom nose opasnost od preneenih autobiografskih sjeanja, nesigurnosti identiteta i nedostatka sposobnosti za prihvatanje Blinjeg. Kao takav, narativ ne moe pridonijeti pomirenju, niti utjecati na kulturu sjeanja, budui da e ista sluiti samo u svrhe kreiranja novih borbi i poraza. Potrebno je djelovati mnogo ire od kulture i tradicije, ui u korijene starih obiaja, otkriti naine prenoenja pojedinih narativa. Nosei sa sobom viak prolosti u susret budunosti, oni mogu kreirati mnogo vee potekoe u razumijevanju, stvarajui pri tome duboki jaz izmeu nas i njih. Prihvatanje Drugog nije rjeenje, jer je za veinu isuvie teko i tegobno. Ipak, pripitomljavanje Drugog, otvaranje vrata za njegove slabosti i nedostatke, vodi ka razumijevanju. Nauiti voljeti s mrnjom esto je put ka rjeenju krupnih problema i gradnji novih narativa, koji nee doprinosti zatvaranju vrata pred Blinjim, nego e ih ostaviti poluotvorenim.

181

182

Akumulacija ljudi i akumulacija kapitala

Cilj discipline je da organizira takvu taktiku vlasti koja e ispunjavati tri kriterija: uspostavljanje i odravanje te vlasti treba da to manje kota i da se vri neupadljivo, gotovo neprimjetno, dejstvo drutvene vlasti treba da se maksimalno pojaa i rasprostire po cijelom drutvu, i, jaanje te vlasti treba da se povee sa uinkom onih aparata unutar kojih se vri (pedagokih, vojnih, industrijskih, medicinskih). To je, zapravo, odgovor na historijsku konjunkturu, jer se disciplina pojavljuje kao anti-nomadski postupak nastojei da vee jedinke za jedno mjesto, a istovremeno omogui i rast sloenog i skupog proizvodnog aparata. Akumulacija ljudi i akumulacija kapitala ne mogu se odvojiti, disciplina dovodi do slabljenja politike snage tijela poveavajui njegovu proizvodnu snagu. Tu se ne misli samo na proizvodnju u uem smislu rijei, nego i na proizvodnju znanja u kolama, zdravlja u bolnicama, destruktivne sile u vojsci... U historiji razvoja savremenog drutva discipline su politika suprotnost, druga strana pravnih normi prema kojima se rasporeivala vlast. Ona je samo sistem mehanizama za uspostavljanje neravnotee u odnosima vlasti, skup fiziko-politikih tehnika koji se uporno nastoji prikazati kao jedan vid morala. Discipline su red uvele najprije u bolnice, zatim u kole i manufakture, ali su ba ti aparati, 183

zahvaljujui disciplinama postali instrumenti potinjavanja pri svakom mehanizmu objektivizacije, a pri svakom snaenju vlasti, elementi saznanja. Zbog takve povezanosti sa tehnolokim sistemima dolo je u disciplinskoj sredini do formiranja klinike medicine, psihijatrije, djeije psihologije, psihopatologije, racionalizacije rada. Zahvaljujui strukturiranju vlasti dolo je do epistemolokog procvata nauke, s jedne strane, a s druge strane, dolazi do irenja i jaanja vlasti zahvaljujui stvaranju i akumuliranju novih saznanja. Glavnu ulogu u stvaranju empirijskih nauka imao je istrani postupak. On je bio pravno-politika matrica eksperimentalnog saznanja, koje je poelo cvjetati krajem Srednjeg vijeka. Empirijske nauke svoj operativni model imaju u Inkviziciji, a nauke o ovjeku u disciplinskoj analizi. Sve te nauke, koje laskaju naoj 'ovjenosti' ve vie od jednog stoljea, imaju svoju tehniku matricu u pipavoj i opakoj minucioznosti disciplina i njihovih istraivakih postupaka. Oni su moda za psihologiju, psihijatriju, pedagogiju, kriminologiju i tolika druga neobina saznanja-ono to je strana mo inkvizitorskog

184

postupka bila za mirno prouavanje ivotinja, biljaka ili zemlje.77 Meutim, nakon to je postao tehnika empirijskih nauka, istrani postupak se odvojio od inkvizitorskog, ali je postupak ispitivanja ostao vezan za disciplinsku vlast kao njen nerazdvojivi dio. Nakon to je integriran u nauke poput psihologije i psihijatrije, on je, naravno, proao kroz spekulativno ienje, tako da prividno, u obliku testova, razgovora, upitnika, konsultacija, ispravlja mehanizme discipline. kolska psihologija ima zadatak da ublai posljedice kolske strogosti, a razgovor sa ljekarom ili psihijatrom treba da popravi posljedice discipline rada. Ali, tim tehnikama se samo prelazi sa jedne instance discipline na drugu uz neprekidno reproduciranje, saimanje ili formaliziranje obrasca vlast-znanje svojstvenog svakoj disciplini. Krivino pravosue je danas inkvizitorskog tipa i sva pomijeranja karakteristina za kazneni sistem odraavaju prodor disciplinskog postupka ispitivanja u sudsku praksu. Tijelo krivca koje ustaje protiv kraljevog tijela, ili pravni subjekt idealnog ugovora nisu vie meta krivinog pravosua. Zamijenio ih je disciplinski pojedinac, beskonano sasluanje, istraga koja se beskrajno produava u obliku minucioznog i sve analitinijeg
77

Foucault, M. (1997). Nadzirati i kanjavati. 108.

185

posmatranja, suenje kao proces stvaranja nikad zatvorenog dosijea, proraunata blagost kazne i radoznalost ispitivanja. Krajnji cilj je stavljanje pod nadzor. To je trenutak u kojem je zatvor sa elijama, strogim vremenskim rasporedom, obaveznim radom, instancama kontrole i ocjenjivanja, zatvor koji u mnogo emu podsjea na fabrike, kole, kasarne i bolnice, postao savremeni instrument kaznenog sistema.

186

ZABORAVLJENO ZLO
Knjiga trea

Postoje vidovi zla koji imaju toliku mo da zaraze, toliku snagu da sablazne, da bi ih svako obznanjivanje umnoavalo do beskonanog. Jedino ih zaborav moe ponititi... Sve te oblike zla koji se pribliavaju bezumlju treba prikriti. (Foucault, 1980)

187

188

Zatvor kao savremeni instrument kaznenog sistema

Kratki historijat zatvaranja

Grijenik koji naputa gubavca kraj njegove kapije, otvara mu put spasenja. Naputenost je spas za njega; njegova mu iskljuenost prua drugi oblik vjerske zajednice. I kada guba iezne a gubavac bude izbrisan, ili gotovo izbrisan iz sjeanja, ti e se sklopovi zadrati. esto na istim mjestima, dva ili tri stoljea kasnije, ponovo e se naii na neobino sline igre iskljuenja. Siromasi, skitnice, kanjenici i 'pomueni umovi' preuzet e ulogu koja je ostala za gubavcem, a vidjet emo kakav se spas oekuje od tog iskljuenja, za iskljuene i za one koji iskljuuju. Sa potpuno novim znaenjem i u kulturi koja se veoma razlikuje, oblici e i dalje postojati-pogotovo onaj glavni oblik strogog razdvajanja kakvo je sainjavalo iskljuenje iz drutva, ali ponovno sjedinjenje u duhu.78 Kuga je u osnovi svih disciplinskih modela, dok u osnovi modela izopavanja stoji guba. Benthamov Panopticon je neka vrsta spoja ta dva modela u ravni arhitekture. Mnoga sredita zatvaranja podignuta su na mjestima na kojima su nekada bili gubavci. Poznato
78

Foucault, M. (1980). Historija ludila u doba klasicizma. 22

189

je da je Sen-ermen, jedan od dva najvea leprozorija u Parizu, postao kazneni dom za mlade. Zatvaranje je, bar u poetku, u cijeloj Evropi imalo isti smisao. U XVII stoljeu bilo je odgovor na ekonomsku krizu koja je zapadni svijet pogodila u cjelini. Tada je ono bilo stvar pozicije. Policija je oznaavala skup mjera koje su svima koji nisu mogli ivjeti bez rada, rad inile istovremeno moguim i neophodnim. Ono to ga je uinilo neophodnim je imperativ rada, ne bi li se stavila taka na nerad, ili bar na prosijaenje. To je period u kojem nastaju prva prihvatilita, pa se isto negativne mjere iskljuivanja zamjenjuju jednom metodom zatvaranja. Neradnik se vie ne proganja niti kanjava, on postaje troak nacije, ali po cijenu njegove line slobode. Izmeu njega i drutva uspostavlja se preutni sistem obaveza: on ima pravo da bude hranjen, ali mora prihvatiti fiziku i moralnu prinudu zatvorenosti. Dugo su kazneni domovi i prihvatilita sluili kao mjesta za zatvaranje neradnika, besposliara i skitnica. Svaki put kada bi dolo do krize i poveao se broj siromanih, domovi prinudnog boravka bi poprimili svoj prvobitni ekonomski znaaj. Ali izvan razdoblja kriza, zatvaranje poprima drugi smisao. Njegovoj funkciji guenja pridruuje se jo jedna korisna strana. Vie se ne radi o tome da se zatvore radnici bez posla, nego da se onim koji su zatvoreni da posao, 190

primoravi ih da slue dobrobiti svih. Dakle, funkcija zatvaranja u vrijeme kriza je da se nezaposleni i besposliari sklone sa ulica, a u vrijeme ekonomskog rasta da se pronae jeftina radna snaga. Zbog toga se i prvi domovi prinudnog boravka pojavljuju u industrijski najrazvijenijim dijelovima Engleske. U samom Parizu je bilo vie pokuaja da se prihvatilita pretvore u manufakture, tako su se u Bisetri izraivali konci i uad, glaalo se staklo, ak su doli na ideju da zatvorenici zamijene konje koji su izvlaili vodu iz velikog bunara. To je trenutak u kojem je XVIII stoljee na pitanje o glavnom izvoru nereda i nainu da se on otkloni odgovorilo ono to je ve odgovoreno u XVII stoljeu: Glavni izvor nereda u prihvatilitima je besposlienje, a jedini nain da se ono otkloni je rad! U doba klasicizma zatvaranje ima dvostruku ulogu: da suzbije nezaposlenost ili da bar izbrie njene najvidljivije drutvene posljedice, i da kontrolira cijene kada se ukae opasnost da one pretjerano porastu. Meutim, domovi prinudnog boravka prije svega su okupljali ljude bez posla, da bi se prikrila bijeda i izbjegle drutvene ili politike nezgode kada se ti ljudi uzbune, ali istog trenutka kada su oni bili primorani na rad u radionicama, u susjednim oblastima ili na slinim podrujima nezaposlenost se poveavala. Utjecaj na cijene je bio samo vjetaki, poto je trina cijena tako 191

izraenih proizvoda bila nesrazmjerna njihovoj stvarnoj cijeni, koja se raunala prema trokovima samog zatvaranja. Obaveza da se radi je etika mjera i moralno jamstvo. Djelovala je kao isposnitvo, kao kazna, kao odreeni zakon srca. Zatvorenik koji moe i hoe da radi bit e osloboen, ne samo zato to je od koristi drutvu, nego i zato to je pristao uz veliku etiku pogodbu o ljudskom bitisanju. Sam zahtjev da se radi upravljao se prema provoenju jedne moralne reforme i prinude, to zatvaranju daje, ako ne krajnji smisao, onda sutinsko opravdanje. Na taj nain su po prvi put osnovane ustanove moralnosti u kojima se prepliu moralna obaveza i graanski zakon. Red drava vie ne doputa nerede srca. Ljudi se u doba klasicizma zatvaraju u naseobine iste moralnosti, u kojima e se zakon koji treba da vlada u srcu primjenjivati bez poputanja ili ublaavanja, u obliku stroge fizike prinude. To je momenat u kojem se moral preputa upravljanju poput trgovine ili privrede, u kojem vrlina postaje stvar drave, iji su zakoni poistovijeeni sa zakonima srca. Foucault naglaava da bi sve te tamnice moralne vrste mogle ponijeti geslo koje se moglo proitati na zatvoru u Majncu: Ako smo mogli da nataknemo jaram divljim zvijerima, ne treba da odustajemo od popravljanja ovjeka koji je zabludio.79
79

Foucault, M. (1980). Historija ludila u doba klasicizma. 30

192

Za katoliku crkvu zatvaranje je predstavljalo mit o drutvenoj srei u vidu autoritarnog uzora. Taj uzor je u policiji kroz iji su se poredak probijala naela religije, kao i u religiji, iji su zahtjevi bili zadovoljeni bez ogranienja uz pomo policije. Te ustanove pokuavaju da dokau da red moe biti primjeren vrlini. Tako utamnienje krije i metafiziku upravljanja i politiku religije, smjetajui se u ono rastojanje koje boiji vrt odvaja od gradova koje su ljudi, izgnani iz raja, podigli sopstvenim rukama.80 U doba klasicizma dom za prinudni boravak se smatra simbolom policije, koja je sebe zamiljala kao graanski ekvivalent vjere. Sve prakse utamnienja i svi vidovi njegovog divljatva roeni su iz spopadnutosti animalnou klasicistikog doba. Za zapadnu kulturu bilo je bitno da povee svoje opaanje ludila sa imaginarnim oblicima njegovog odnosa prema ivotinji. Razumna ivotinja je zapadnom svijetu dugo vremena oznaavala nain na koji se sloboda razuma zaela u okviru jednog bezumlja, odvajajui se od njega sve dok nije postala suprotstavljen pojam. Ba tu animalnost ludila je utamnienje naroito isticalo nastojei izbjei sablazan zbog nemoralnosti bezumnog. U svom najopijem vidu zatvaranje se objanjava ili se opravdava htijenjem da se izbjegne sablazan. Ono na taj nain
80

Foucault, M. (1980). Historija ludila u doba klasicizma. 35

193

objanjava i jednu vanu promjenu u svijesti o zlu. Renesansa je slobodno doputala da na punu svjetlost dana izbiju oblici bezumlja, jer je javna slava zlu davala mo primjera i iskupljenja. Do XVII stoljea se sve ono to je u zlu najneovjenije iznosi na svjetlo dana i kanjava se tek nakon toga. Svjetlost u kojoj se obavlja priznanje stoji kao protivtea tami iz koje je zlo proizalo. Nasuprot tome, utamnienje odaje oblik svijesti za koju neovjeno moe da dovede samo do stida. Postoje vidovi zla koji imaju toliku mo da zaraze, toliku snagu da sablazne, da bi ih svako obznanjivanje umnoavalo do beskonanog. Jedino ih zaborav moe ponititi... Sve te oblike zla koji se pribliavaju bezumlju treba prikriti. Pred neovjenim klasicizam osjea takvu srameljivost kakvu renesansa nikad nije iskusila.81 Jedini izuzetak je ludilo, jer sve do XIX stoljea ludaci predstavljaju udovita koja vrijedi pokazivati.

81

Foucault, M. (1980). Historija ludila u doba klasicizma. 37

194

195

196

Nastanak zatvora
Zatvor kao kazna civilizovanog drutva roen je iz susreta prava kao ars boni at equi i sudskog aparat koji tei da bude nezavisan. Prema Foucaultu, uvjerenje o opravdanosti zatvora poiva na82: prostom mehanizmu liavanja slobode tanom kvantifikovanju kazne shodno njenom trajanju vidu obeteenja (u industrijskim drutvima) raspolaganju vremenom osuenika pretpostavljenoj ili zahtijevanoj funkciji preobraaja jedinki pravno-ekonomskoj i tehniko-disciplinskoj opravdanosti. Zatvor kao omnidisciplinarna institucija nije nita kvalitativno razliito od malo stroije kasarne, nemilosrdne kole ili sumorne radionice. Prvi princip zatvaranje je izolacija. Kazna mora biti takva da ne stvara od zloinaca homogenu i solidarnu skupinu, dakle, ona je ne samo individualna nego i individualizirajua. Funkcija samoe je da izazove grinju savjest kod zatvorenika, utjeui na njegove misli i
82

1. 2. 3. 4. 5. 6.

Foucault, M. (1997). Nadzirati i kanjavati.

197

omoguavajui mu da se nasamo susretne sa vlau koja se nad njim vri. O tipu izolacije koji e biti primijenjen vodilo se dosta rasprava. Prema modelu zatvora u Oberonu osuenici su nou bili u individualnim elijama, dok su u toku rada i za vrijeme obroka bili zajedno. Taj model je bio neka vrsta savreno ureenog drutva u minijaturi i to je isticano kao njegova prednost. Za razliku od toga, filadelfijski model je zahtijevao potpunu izolaciju smatrajui da preobraaj zloinca zavisi od njegove savjesti, a ne od zakona. Suprotnosti izmeu ta dva zatvorska modela izazvale su sporove religiozne, medicinske, ekonomske, arhitektonske i administrativne prirode, ali u njihovoj osnovi stoji glavni cilj zatvaranja jedinki: njihova prinudna individualizacija. Drugi princip zatvaranja je rad. Rad je jedan vid uspostavljanja odnosa vlasti, prazne ekonomske forme i modela za potinjavanje jedinki. Trei princip je mogunost preinaavanja kazne. Pravilno trajanje kazne ne odreuje se samo u odnosu na vrstu zloina i okolnosti u kojima je poinjen, nego i od naina na koji se odvija izvrenje kazne. Na temelju pravne teine zloina ne mogu se donositi zakljuci da li je osuenik podloan prevaspitanju ili ne. Ideja da strogost kanjavanja ne treba da bude direktno proporcionalna krivinoj teini djela, niti odreena jednom zauvijek i nepromjenljiva, 198

potekla je iz opeg miljenja upravnika zatvora iznesenog u anketi koju je 1836. godine provelo ministarstvo: Distinkcija izmeu zloina i delikta, kojoj prema zakonu odgovara distinkcija izmeu zatvora i prinudnog rada li robije, nije operativna u prevaspitanju zatvorenika.83 Jedan od problema zatvora bio je razvrstavanje prema moralu zatvorenika, to podrazumijeva principe ublaavanja kazne kao i njenog pootravanja. Prvi zatvorski sistem je imao tri zasebna dijela: u jedan su stavljani svi zatvorenici na probu, drugi je sluio za kanjavanje, a trei za nagraivanje onih koji se popravljaju. Drugi oblik tog sistema je imao etiri faze: period prijetnji i zastraivanja, period rada, moralizatorski period i period zajednikog rada. Smatralo se da mogunost da zatvorenik dobije neku od nagrada moe da ga navede na moralna razmiljanja. Deklaracijom o nezavisnosti zatvora se zahtijeva pravo da zatvorska vlast pored administrativne autonomije ima i udio u suverenoj funkciji kanjavanja. Postoji, dakle, niz mehanizama zbog kojih zatvor nadilazi prosto zatvaranje jedinke, a zatvorska vlast sudsku. Taj viak zatvorskih nadlenosti ogleda se u pretjeranom nasilju uvara ili administrativnom despotizmu.
83

Foucault, M. (1997). Nadzirati i kanjavati.118

199

Korijeni toga su u injenici da se od zatvora oduvijek trailo da bude koristan, i da bi to ostvario, on je pribjegao slijedeim modelima: politiko-moralnom modelu izoliranja i hijerarhiziranja jedinki, ekonomskom modelu snage koja se podvrgava prinudnom radu i tehniko-medicinskom modelu lijeenja i normiranja. Drugim rijeima, to su elija, manufaktura i bolnica, a mehanizmi kojima zatvor nadilazi prosto zatvaranje jedinki zapravo su disciplinski mehanizmi.

200

Prestupnitvo Freud, Lacan i Foucault

Korist i svrsishodnost kazne poveava se zbog znanja koje obezbjeuje zatvorsko ustrojstvo. Upravnik zatvora ne smije izgubiti iz vida ni jednog zatvorenika, dok direktor, pravi raunovoa, u svakom zatvoreniku vidi kapital uloen s ciljem da se pokae isplativost kazne. Kazneno-popravni mehanizam vri neobinu zamjenu: on prima osuenika, ali se ne usmjerava na delikt niti na samog poinioca, nego na jedno novo lice odreeno tehnologijom prevaspitanja. To novo lice je prestupnik. On se od poinioca nedjela razlikuje po tome to je za njega jako bitan ivot koji je imao. Okolnosti u kojima je zloin poinjen sagledavaju se iz tri ugla: prestupnikove linosti i karaktera, drutvene sredine i vaspitanja, njegovih opasnih sklonosti i loeg utjecaja odgoja. to biografija zloinca dobija vei znaaj, to postaju nejasnije granice izmeu krivinog i psihijatrijskog diskursa. Na mjestima njihovog spajanja obrazuje se pojam opasne jedinke koja omoguava stvaranje kauzalnog lanca du itavog ivotnog puta i izricanje presude u skladu s njim. Kazneno-popravna tehnika od tada je usmjerena na sklonost ka prestupu.

201

Brojne su analize prestupnitva i prestupnika kroz historiju. Prema J.J. Marquetu Wasselotu osuenici su posebna vrsta u okviru ljudskog roda, koja ima drugaije navike, nagone, obiaje.84 G. Ferrus je klasificirao prestupnike u tri grupe: oni koji imaju intelektualne potencijale vee od prosjeka, ali su izopaeni, bilo zbog karakternih crta ili nemoralnog odnosa, oni koji su poroni, ogranieni, okorjeli ili pasivni, a zapoeli su zloinaki ivot jer nemaju stida i ravnoduni su prema dobru, ili zbog kukaviluka i ljenosti, i oni osuenici koji su glupi ili nesposobni za svaki posao gdje se trae promiljeni napori i ciljno usmjerena volja.85 Jacques Lacan je tvrdio da mi ne uivamo uprkos zakonu, nego ba zbog njega. To je ono to njegov termin jouissance oznaava: to nije naziv za instinktivni uitak koji se suprotstavlja zakonu, to nije ni ispunjenje nekog prirodnog zahtjeva, niti trenutno obustavljanje moralnog ogranienja, to je Lacanov termin za ono to je Freud oznaio kao nagon za smrti. To je naziv za dimenziju patnje i kazne koje nastanjuju ljudski uitak, dimenzija koja je mogua samo zato to su tijelo i njegovo zadovoljstvo u osnovi denaturirani, uvijek vezani za predstavljanje. Princip zadovoljstva, prema Lacanu, funkcionira kao ogranienje uitka, jer je zakon taj koji nareuje pojedincu da uiva
84 85

Foucault, M. (1997). Nadzirati i kanjavati. Ibid.

202

to je manje mogue. Istovremeno, pojedinac konstantno pokuava da prekorai zabrane usmjerene na njegov uitak, da ide iznad, s one strane principa zadovoljstva. Rezultat prekoraenja principa zadovoljstva je, prema Lacanu, bol, sve to preostaje je samo jedan mali dio zadovoljstva koje pojedinac moe primiti. Taj bolni princip je nazvao jouissance. Jouissance je tako vezana za kaznu, organizirana ne u inat represivnim sporazumima ovjeanstva, ne kroz krenje moralnog zakona, nego kroz odnos sa zakonom. Uivanje po sebi je na neki nain nametnuto, nareeno, jer kada uivamo, nikada to ne inimo spontano, nego uvijek pratimo odreene naredbe. Psihoanalitiki naziv za te naredbe je Superego. Ovdje pronalazimo jedan poseban oblik moi, koji nas od prirodnog zakona dovodi do zakona jezika, u kojem je sila povezana sa predstavom.86 Odnos izmeu zakona i prestupa je takav da zakonska pravila postoje ne da bi pritiskala ili zabranjivala, nego da bi proizvodila svoje sopstvene iznimke, ne da bi funkcionirala nego pogreno funkcionirala, manifestirajui tako nepotpunost zakona, nemogunost zatvaranja, element nedostatka koji destabilizira strukturalnu, simboliku totalnost. Kao rezultat, simboliko funkcionira samo na osnovu te iznimke, tog neobinog podsjetnika, kao da zakonska
86

Sheperdson, (1995). History and the Real: Foucault with Lacan. Postmodern Culture.

203

pravila nekako ovise od nivoa pogrenog i izopaenog uitka (nagon za smrti ili jouissance). Zatvor funkcionira ne samo kao ogranienje ili zabrana, nego unutar toga nosi i izopaenu produktivnost, nivo sadistikog uivanja, koji je Franz Kafka izvrsno opisao u svojoj propovijetci U kanjenikoj koloniji, stvarajui iluziju da pored mehanikih operacija neutralnog, anonimnog, birokratskog zakona lei nejasan nivo sadistikog uivanja, udno predstavnitvo koje eli da kriminal egzistira, kako bi imalo zadovoljstvo dosuivanja kazne. To se posebno vidi u rijeima kojima Oficir Putniku (istraivau) opisuje na koji nain su se u koloniji izvravala pogubljenja pomou aparata za kanjavanje:

Trebali ste vidjeti pogubljenja prethodnih godina! Cijela dolina je bila preplavljena ljudima, ak i dan prije samog izvrenja kazne. Svi su dolazili samo da bi gledali. Rano u jutro bi doao Komandant sa svoje dvije ene. Fanfare bi probudile cijelu koloniju. Ja bih mu javio da je sve spremno. Cijelo drutvoukljuujui i sve visoke dunosnike-bi se razmjesilo oko maine. Ova gomila stolica od trske naalost stoji ovdje jo od tih dana. Maina je bila tek oiena i sjala je. Za skoro svaku egzekuciju imao sam potpuno nove rezervne dijelove. Pred stotinama oiju- svi posmatrai su na vrhovima prstiju stajali na 204

desnoj strani ovog breuljka-Komandant bi lino postavio Osuenika ispod Drljae. Ono to danas radi obini vojnik tada je bio moj posao kao starijeg sudije, i to je bila ast za mene. I onda bi pogubljenje poelo! Nikakva nesloga nije mogla prekinuti rad maine! Mnogi ljudi nisu vie gledali, nego su zatvorenih oiju leali na pijesku. Svi su znali: u tom trenutku se provodila pravda. U tiini ljudi nisu uli nita osim jecaja Osuenog, priguenih klobukom maine. Ovih dana maina vie nije u stanju da utisne jaki jecaj Osuenog, jer klobuk nije u stanju da ga proizvede. Ali prije su igle koje urezuju presudu na tijelo sadravale otru tenost koju danas vie ne smijemo upotrebljavati. Zatim bi nastupio i esti sat muenja. Nije bilo mogue dozvoliti ba svim ljudima koji su zahtijevali i molili da priu blie da bi bolje vidjeli. Komandant je mudro odluio da djeca trebaju biti zbrinuta prije svih ostalih. Naravno, ja sam uvijek stajao u blizini, zbog mog poloaja u koloniji. esto bih se sagnuo dolje sa dvoje male djece u naruju. Kako smo samo svi uestvovali u preobraaju koji se odvijao na muenikom licu! Kako smo samo obasjali svoja lica sjajem pravde, koja je konano izvrena i polagano prolazila! Kakva su samo to vremena bila, prijatelju moj!87

87

Kafka, F. (1919). In the Penal Colony.

205

Taj Drugi koji uiva je jedan oblik oca, udna manifestacija koju je Lacan opisao kao pere-version, perverzija kao skretanje prema ocu u kojoj je otac izvan zakona. To je jedan oblik jouissance koji je Freud oznaio kao primarni mazohizam. To nije prirodni fenomen, praiskonska sila koja rui uglaenu maineriju kulture, to je posebna osobina kulture, koja nije stvar prirodnog prava nego posljedica jezika koji ukljuuje svoje vlastito pogreno funkcioniranje- podsjetnik ili crta onoga to nije postojalo prije institucije zakona, ali ostaje izvan, iskljueno, logino prije nego hronoloko. To je ono to Lacan shvata kao odnos izmeu simbolikog i realnog.88 Freud je objasnio odnos izmeu zakona i prestupa u djelu Totem i tabu, predstavljajui dva praiskonska oblika oca. To ne upuuje odmah na pojmove zabrane ili zakona, nego otkriva praiskonsku podjelu prema kojoj je zakon povezan sa izopaenjem zakona. Freud nije zamislio elju kao prirodnu injenicu, koja e eventualno, s pojavom kulture, biti organizirana pomou razliitih zabrana. On je zapravo prikazao da je porijeklo striktno i snano mitsko. Jedan od dva vida oca je onaj koji predstavlja ograniavajuu funkciju kastracije, dok je drugi otac Prahorde, mitska figura koja je,
88

Sheperdson, (1995). History and the Real: Foucault with Lacan. Postmodern Culture.

206

prije nego to je ubijena, posjedovala sve ene i stajala negdje izvan zakona. Njegov uitak je bez ogranienja, on ga pronalazi u despotskom kanjavanju.

Podizanje jednom ubijenog oca na nivo Boga od koga vodi porijeklo pleme bio je daleko ozbiljniji pokuaj ispatanja nego svojevremeno ugovor sa totemom... Ali izgleda sigurno da se odnos prema ocu nije ograniavao samo na religiozno podruje, ve da je obuhvatao i onu stranu ljudskog ivota koja je zavisila od odstranjenja oca-socijalnu organizaciju. Uspostavljanjem oca-boanstva postepeno se drutvo, lieno oca, preobraavalo u patrijarhalni poredak. Porodica je bila vaskrsavanje nekadanje prahorde i vratila je ocu veliki dio njegovih ranijih prava. Sada je ponovo postojao otac, ali socijalne tekovine bratskog klana jo nisu bile odbaene a faktika razlika izmeu novog oca porodice i svemogueg praoca horde bila je dovoljno velika da bi osigurala opstanak religioznih potreba, ouvanje nezadovoljene enje za ocem.89 Odnos izmeu zakona i nasilja koji je Freud prikazao, Foucault je razvio u svom pojmu moi kao odnosu koji nema oblik pravde i zakona, nego je vie produktivan. Oblik zakona koji
89

Freud, S. (1973). Totem i tabu. 42

207

ograniava zadovoljstvo uvijek e proizvoditi krivulju u kojoj se nalazi ukradeni uitak, mjesto u kojem moemo locirati stvarno zadovoljstvo koje je izgubljeno.90 Mo je strukturna veza sila, poput zakona koji, daleko od toga da bude zatita, postaje sila koja proizvodi svoj vlastiti prekraj. Zakon se uvijek povezuje sa nasiljem, kao to i zatvor, u istom neuspjehu svojih ciljeva i reformi, otkriva da je na drugom nivou samo aparat osuen na proizvodnju zloina. Na mjestu nestanka tijela unitenog javnim muenjima pojavilo se tijelo zatvorenika koje je ujedno nosilac i prestupnikog karaktera, sitne zloinake due koju je stvorio sam kazneni aparat. Tano je da zatvor ponovo i gotovo neminovno dovodi pred sud one koji su mu bili povjereni na prevaspitanje. Meutim, on stvara prestupnike i u jednom drugom smislu, tako to u sistem iji su elementi zakon i delikt uvodi bestjelesnu realnost prestupnitva, kojom ih sve uzajamno povezuje i, ve stoljee i po, hvata u istu zamku. Zbog toga je prestupnitvo osveta zatvora nad pravosuem.91 Slina situacija je i u medicini. Bolestan ovjek je bez sumnje nesposoban za rad, a kada je hospitaliziran postaje dupli teret za drutvo.
90

Sheperdson, (1995). History and the Real: Foucault with Lacan. Postmodern Culture. 91 Foucault, M. (1997). Nadzirati i kanjavati.

208

Pomo koja mu se prua odnosi se samo na njega dok je njegova porodica izloena siromatvu i bijedi. Bolnica, koja kreira bolest pomou zatvorenog, okuenog prostora djelovanja, proizvodi dalje bolest u drutvenom prostoru u kojem je smjetena. Lanac jedne bolesti koji izaziva drugu razbijen je tek kada neko odustane od kreiranja drugaijeg, izdvojenog prostora za bolesne, koji na dvosmislen i nespretan nain rezultira zatitom i odravanjem, proizvodnjom bolesti.92 Pod okriljem medicine, psihologije ili kriminologije konstituie se pojedinac koji gotovo savreno u sebi spaja dvije uloge: prekritelja zakona i objekta nad kojim se primjenjuje uena tehnika prevaspitanja. Stvaranjem prestupnitva omogueno je krivinim pravu da dejstvuje na opem planu istine. Kaznena vlast tako djeluje da omoguava kazni da funkcionira kao terapeutska, a presuda pri tome postaje predmet naunih rasprava. Zbog toga je pravosue tako lako prihvatilo zatvor, jer mu je dugovalo priznanje za formiranje jednog novog polja saznanja. Prelaz sa javnih muenja na kaznu zatvora simbolino je obiljeio transport robijaa, koji se od 1837. godine obavlja zatvorskim kolima, zamijenivi tako povorke osuenika u okovima i

92

Foucault, M. (1994). Historija ludila u doba klasicizma.

209

lancima. To je bio period u kojem su robijai pjevali koranice koje su ubrzo postajale popularne i prihvaene u narodu. Meutim, to javno kanjavanje nije zamijenjeno masovnim zatvaranjem, nego briljivo razraenim disciplinskim ustrojstvom. U periodu od 1820. i 1845. godine javljaju se najee kritike zatvorskog sistema93: Zatvori ne smanjuju stopu kriminaliteta, broj zloina i Nakon izlaska iz zatvora, anse za povratak u njega su jo vee

1.

zloinaca ostaje uvijek isti, ili se poveava; 2.

nego prije; 3. 4. Zatvor neizostavno stvara od zatvorenika prestupnike; Zatvor omoguava, ak i pospjeuje udruivanje prestupnika,

stvaranje sredina u kojima se oni uzajamno potpomau i koje su hijerarhijski ustrojene, a pruaju osnovu za budua sauesnitva; 5. Uvjeti ivota zatvorenika putenih na slobodu su takvi da neminovno osuuju te ljude na ponovne prestupe, jer ih stavljaju pod policijsku prismotru, vezuju za utvreno prebivalite ili im propisuju zabranu boravka; 6. Zatvor posredno stvara prestupnike tako to baca u bijedu

cijelu zatvorenikovu porodicu (ista situacija je i sa porodicom hospitaliziranih osoba).

93

Foucault, M. (1997). Nadzirati i kanjavati.

210

Meutim, odgovor na primjedbe je uvijek isti i ve stoljee i po lijek za zatvor uvijek je sam zatvor.

211

212

Neuspjeh zatvorskog sistema: kako i zbog ega

Prema Foucaultu, sedam maksima o pravilnom ustrojstvu zatvora, od kojih se ve 150 godina oekuje udesni uinak, su94: Naelo prevaspitanja: glavna funkcija kanjavanja kao Naelo razvrstavanja: zatvorenici treba da budu razdvojeni

1.

kaznene mjere treba da bude promjena jedinke. 2. ili, barem, razvrstani prema kaznenoj teini prestupa, ali prije svega prema svojim godinama, sklonostima, tehnikama koje se namjeravaju primijeniti za njihovo prevaspitanje i fazama njihovog preobraavanja. 3. Naelo modificiranja kazni: tok izdravanja kazne treba da se modificira prema linosti zatvorenika i postignutim rezultatima, odnosno uspjehu ili neuspjehu u prevaspitanju. 4. Naelo rada kao prava i obaveza: rad treba da bude jedan od Naelo obrazovanja u zatvoru: obrazovanje zatvorenika je glavnih osnova za preobraaj i postepenu socijalizaciju zatvorenika. 5. istovremeno i neophodna mjera predostronosti u interesu drutva, i obavezu koju javne vlasti imaju prema zatvoreniku. 6. Naelo tehnike kontrole zatvora: o zatvorskom poretku treba, bar djelimino, da se stvara i da ga nadzire struno osoblje koje
94

Foucault, M. (1997). Nadzirati i kanjavati.

213

je u moralnom i tehnikom pogledu kadro da usmjerava pravilno vaspitanje jedinki. 7. Naelo pomonih ustanova: kaznu zatvora treba da prate mjere nadzora i pomoi, sve do konanog ukljuenja biveg zatvorenika u drutvo.

Kada se govori o navodnom neuspjehu zatvorske institucije zapravo je rije o zajednikom djelovanju sistema koji se historijski podudara sa uvoenjem kaznene mjere oduzimanja slobode, a ukljuuje etiri elementa: tj. viak disciplinskih zatvorskih

1.

Element

nadvlasti,

mehanizama; 2. Element prateeg znanja, tj. stvaranje posebne predmetne Element izokrenute efikasnosti, tj. faktiko opstajanje, ako Element utopijskog udvajanja, tj. ponavljanje pokuaja oblasti, saznajne tehnike i racionalnosti; 3. ne i poveavanje kriminaliteta kojeg bi zatvor morao da suzbije; 4.

reforme koja se, uprkos svojoj idealnoj formi, svodi na disciplinsko ustrojstvo zatvora.

214

Prema Foucaultu, navodni neuspjeh zatvora moe se razumjeti ako se kazneni sistem sagleda kao vid globalne strategije upravljanja nezakonitim radnjama.

215

216

Narodni ilegalizam kao produkt zatvorske kazne

Kazna zatvora stvara zatvoreni, izdvojeni i korisni oblik ilegalizma, to je svakako jedan od razloga njene dugovjenosti. Na prelazu iz XVIII u XIX stoljee narodni ilegalizam dobija tri nove dimenzije: on ulazi u okvir politikih sukoba, otvoreno se nadovezuje na socijalne borbe i dolazi do povezivanja razliitih noivoa i vidova krenja zakona. Prestupnitvo je poseban vid ilegalizma koji omoguava da u sjeni ostanu one nezakonitosti koje je potrebno ili nuno tolerirati. Ako zatvor nije uspio suzbiti zloin, on je ipak imao veliki uspjeh u stvaranju prestupnitva kao specifinog, politiki ili ekonomski manje opasnog, ak iskoristivog oblika ilegalizma, kao i u stvaranju prestupnika, koji su samo prividno marginalizirani, ali su u stvari dobro kontrolirani sloj populacije. Zatvor je, pored toga, uspjean i u stvaranju delinkventa kao patolokog subjekta. Najvei uspjeh zatvora je u tome to je izdvojio i specificirao prestupnitvo, otvorivi tako novo saznajno podruje. U XIX stoljeu prestupnitvo kao ukroeni ilegalizam postaje operativni instrument za nezakonite djelatnosti vladajuih krugova (poput organiziranja prostitucije, na primjer).

217

Kazna ne rijetko daje izvriocima mogunost da, pod platom odmjeravanja ispatanja, sa svoje strane poine isti zloin. To je jedan od osnovnih principa ljudskog kaznenog poretka, on ima za pretpostavku, to je jamano ispravno, istovjetnost zabranjenih podsticaja kod prestupnika kao i kod drutva koje se sveti.95 Zakonska zabrana stvara itavu mreu nezakonitih djelatnosti, koja se kontrolira i donosi nedozvoljeni profit preko nelegalnih elemenata koji su organiziranim prestupnitvom postali manipulativni. Tako je prestupnitvo postalo sredstvo za upravljanje ilegalizmima i njihovo iskoritavanje, ali i za nezakonitosti koje se javljaju u vezi sa uspostavljanjem ili odravanjem vlasti. Ono se zapravo samo svodi na skretanje ilegalizma u pravcu nedozvoljenog ubiranja profita i odravanja poretka vladajue klase. Nadzirui cijelo drutvo, prestupnitvo funkcionira kao politika osmatranica. Tri elementa, policija, zatvor i prestupnitvo, oslanjaju se jedni na druge stvarajui neprekidni kruni tok: policijski nadzor omoguava da se u zatvor alju prekrioci zakona, koje zatvor pretvara u prestupnike, a oni postaju meta i pomono sredstvo policijske kontrole, koja neke od njih redovno alje u zatvor. Krivini sud je instrument za diferencirano kontroliranje ilegalizma. Pruajui
95

Freud, S. (1973). Totem i tabu. 52

218

zakonsko zalee toj kontroli on postaje njen prenosni mehanizam i posrednik u opem ekonomisanju ilegalizmima.

219

220

Vidok i Lasner - dva svjedoanstva krunog toka proizvodnje zloina

Dva svjedoka tog krunog procesa koji je cvjetao prvih etrdeset godina XIX stoljea su Vidok i Lasner. Vidok je simbol trenutka u kojem se prestupnitvo, izdvojeno iz ostalih ilegalizama, potinjava vlasti i preusmjerava. On je bio ovjek koji se odao nemirnom ivotu, pustolovinama i prevarama. Bio je dezerter koji se susretao sa osobama koje su se bavile organiziranjem prostitucije, pljaki i krupnog razbojnitva. Meutim, u tom periodu dolazi do neposrednog i institucionalizovanog udruivanja policije i prestupnitva. Tada kriminalitet postaje jedan od tokova mainerije vlasti. Strah koji se javlja nije vie strah od kraljevog tijela, istovremeno nosioca pravde i zloina, to je strah od tajnog i mutnog dogovora izmeu onih koji provode zakon i onih koji ga kre. Vidok je u historiji zapamen kao prvi bivi robija koji je postao policijski narednik. Lasner je poinio nekoliko manjih zloina, a dugo se sumnjalo da je on policijski uhoda, zbog ega su ga drugi zatvorenici pokuali ubiti. Uoi njegovog pogubljenja, najvei uglednici Pariza tog 221

vremena napravili su slavlje u njegovu ast. Meutim, Lasner je postao slavan jer je bio olienje prestupnika, zbog prevara,

dezerterstva, ucjenjivanja, obnavljanja zatvorskih prijateljstava, neuspjelog pokuaja ubistva. On je u sebi nosio mogunost izvrenja svih onih prestupa koji su u tom vremenu predstavljali veliku prijetnju. Smatralo se da bi bio heroj da je roen u drugo vrijeme i pripadao prethodnoj generaciji. U trenutku svoje smrti, Lasner je pokazao kako je ilegalizam potinjen i dijelom pretvoren u prestupnitvo, a dijelom okrenut estetici zloina. On je simbol ukroenog ilegalizma, preobraenog u prestupnitvo i teoretisanje, a to znai dvostruko onemoguenog i bezopasnog. Graanstvo je u tome nalo izvor uivanja, koji ni do danas nije iscrpljen (Foucault, 1997.). Ono to je uinilo prihvatljivim sve vidove sudske i policijske kontrole svakako je kriminalistia crna hronika, koja je svojom preopirnou svakodnevno izvjetavala o unutranjim borbama koje se vode protiv nevidljivog neprijatelja, postavi neka vrsta dnevnog ratnog biltena. Glavni zadatak kriminalistikog romana, koji se zainje u kao jeftina knjievnost, ima zadatak da prestupnika prikae kao pripadnika jednog posebnog svijeta, sasvim drugaijeg od svakodnevnog. Taktika koja se koristila protiv krivinog pravosua 222

mogla bi se nazvati kontraka crna hronika, koja sistematino iznosi i naglaava prestupe nainjene meu graanstvom, pokazujui graanskui klasu kao fiziki izopaenu i moralno trulu. Dajui opise bijede u koju zapada narod ona pokazuje koliki je udio poslodavaca i cijelog drutva u krivinim postupcima provedenim poput radnika. Tako je francuska Falanga tumaila krivine procese kao sukob koji je nametnula civilizacija, pomjerivi sitne ilegalizme sa drutvenih margina na pobunjeniku silu suzbijanih borbi. Zbog toga i njihova izjava da bez zloina, koji u nama budi gomilu umrtvljenih osjeanja i napola ugaslih strasti, ostali bismo due u haosu i stanju obamrlosti.96 Sluaj koji je Falanga naroito pratila bio je sluaj Beasa, trinaestogodinjaka koji se na vlastitom suenju suprotstavio onom vrstom ilegalizma koja se opire svim vidovima prisile, tumaei disciplinu na dva naina: kao haotini drutveni poredak i afirmaciju drutvenih prava. To je bio pokuaj da se prestupnitvo odvoji od graanskih zakona i nezakonitosti kojima je ono bilo potinjeno i stavljeno u slubu, to je poetak zasnivanja pravog politikog jedinstva narodnih ilegalizama.

96

Foucault, M. (1997). Nadzirati i kanjavati.

223

224

Metre - zavretak stvaranja zatvorskog sistema

22.01.1840. godine otvorena je kazneno-popravna kolonija za mlade Metre, a to je, prema Foucaultu, ujedno i datum kada je formiranje zatvorskog sistem okonano. U Nadzirati i kanjavati, on iznosi kako nije siguran da li bi izabrao ba taj datum, ili jedan dan koji nije kalendarski zabiljeen, a u kojem je jedan tienik Metrea, umirui, izjavio: Kakva teta to moram tako brzo da napustim ovo mjesto!.97 To je bio prvi zatvorski svetac. I ostali tienici su imali obiaj hvaliti koloniji rijeima: Vie bismo voljeli batine, ali je elija za nas bolja.98 Metre je u mnogo emu podsjeao na manastir, kolu, zatvor, kasarnu. Starjeine u Metru Foucault je nazvao tehniarima ponaanja, ininjerima vladanja, ortopedima linosti. Zatvorenici su bili podijeljeni na male, hijerarhijski organizirane grupe, koje su se ogledale na pet modela99: Porodini model: svaka grupa je porodice koju ine braai

1.

dvojica starijih;

97 98

Foucault, M. (1997). Nadzirati i kanjavati. Ibid. 99 Ibid.

225

2.

Vojni model: svaka porodica, pod rukovodstvom starjeine,

podijeljena je na dvije ete kojima su na elu zamjenici starjeine, svaki zatvorenik ima matini broj i mora da naui osnovne vojne vjebe, higijenska kontrola se odvija jednom dnevno, kontrola odjee jednom sedmino, a prozivka triput dnevno; 3. Esnafski model: sa starjeinama i poslovoama koji se staraju kolski model: svakog dana sat ii sat ipo nastave, koju Sudski model: jednom dnevno dijeli se pravda u sobi za o radnom okruenju i obuci mlaih; 4. obezbjeuju uitelj ili zamjenici starjeine; 5.

razgovor.

226

Epistemoloki procvat drutvenih i prirodnih nauka

Historiari drutvenih nauka su roenje naune psihologije situirali u vrijeme osnivanja Metrea, 1840. godine. Weber je ba te godine poeo eksperimentirati sa instrumentom za mjerenje osjeta. Meutim, osim mjerenja praga osjeta, za razvoj psihologije od velikog znaaja je pojava strunjaka za discipliniranje, normiranje i potinjavanje. Kontrola normiranog ponaanja bila je pod utjecajem medicine i psihijatrije koje su joj obezbjeivale naunu

zasnovanost, a ta kontrola se oslanjala i na pravosudni aparat. Postoji spontano i duboko ukorijenjeno stjecite izmeu zahtjeva politike ideologije i medicinske tehnologije. Medicina epidemija moe postojati samo ako je udruena sa policijom. Ono to definira in medicinskog znanja prestalo je biti samo susret doktora i pacijenta, kao i suoavanje tijela znanja i percepcije. To je postala sistematina raskrsnica dvije serije informacija, obje homogene ali ipak strane jedna drugoj, dvije serije koje usvajaju konaan set odvojenih dogaaja, ali ija raskrsnica otkriva sagitalnu figuru znanju.100 Drutvene nauke su mogle da nastanu i da dovedu do svih poznatih pomaka u epistemi, ba zato to ih je donio specifini i novi
100

Foucault, M. (1994). Historija ludila u doba klasicizma.

227

oblik vlast: odreena politika prema tijelu, odreeni nain kroenja i koritenja akumuliranih ljudskih snaga. Zatvorska mrea je jedan od stubova te sprege vlast-znanje, kojom je u historijskom smislu omoguen nastanak drutvenih nauka. Zbog toga su sva saznanja o ovjeku posljedica i predmet tog analitikog potinjavanja, tog spoja posmatranja i dominacije. ovjek modernog humanizma roen je iz tih cjepidlaenja i raunica, a za formiranje korpusa znanja i moi nad jedinkama epohalni dogaaj predstavljaju kolonija Metre i njena kola.

228

...

Ono to je svima poznato, jeste da u okviru krivinog prava zatvor pretvara postupak kanjavanja u vaspitno-popravnu tehniku. Ali ono to se slabije zna, jeste da zatvorski arhipelag tu tehniku prenosi izvan svojih reetki na drutvo u cjelini. Vie nije rije samo o krupnim zloinima i krivici, nego o anomalijama i odstupanjima od norme, koje ne opsjedaju samo zatvor, nego i sud, kolu, bolnicu i ludnicu. Nekada je to bio kraljev neprijatelj, zaim neprijatelj drutva, sada je to osoba devijantnog ponaanja, koja nosi u sebi viestruku opasnost: nedisciplinu, zloin i ludilo. Zbog toga zatvorska mrea stvara dva duga lanca. Prvi predstavlja sve ono to podlijee legalnim kaznama, a u drugi ono to predstavlja odstupanje od norme. U panoptikom drutvu prestupnik vie nije izvan zakona, nego je unutar njega od samog poetka, a zatvor je samo stepenica vie u toj hijerarhiji. Kriminal se ne raa na marginama, kao posljedica iskljuivanja i izgona iz drutva, nego ba zahvaljujui neprekidnom ukljuivanju u njega, sve upornijem nadzoru, sve veoj i jaoj disciplinskoj prinudi. Zatvor omoguava da se duboko u drutvu stvori i ukorijeni prestupnitvo na temelju sitnih ilegalizama, kao i da se organizira specijalizovani kriminal. Pomou pravosudnog i disciplinskog registra 229

zatvor brie sve ono to izgleda pretjerano i neovjeno u kanjavanju. Ekonomiui kaznama, kaznena vlast postaje gotovo nevidljiva. Dva su procesa koja mogu da umanje iskoristivu funkciju zatvora. Prvi podrazumijeva smanjivanje korisnog dejstva prestupnitva izdvojenog u posebni, zatvoreni i kontrolirani vid ilegalizma, a drugi irenje disciplinskih mrea i njihovo preplitanje sa kaznenim aparatom. Svi sporovi koji se tiu uloge i svrhe zatvora kao savremenog mehanizma kaznenog sistema uglavnom gube svoju vrijednost pred injenicom da je zatvor ipak jedan od glavnih stubova formiranja sprege vlast-znanje. Sva saznanja o ovjeku kojima se koriste kako drutvene tako i prirodne nauke, nastala su iz analitikog potinjavanja, spoja posmatranja i dominacije. Zbog toga je zatvor, na prvi pogled mali izum drutva, tako duboko i vrsto ukorijenjen. Zbog toga, vjerovatno, i postoji sve ove godine, a zasigurno e to i nastaviti. Jer on je, ipak, svojevrsna laboratorija u kojoj se neprekidnim eksperimentiranjem nad tijelom i duom, dolazi do novih spoznaja.

230

Posljednja stranica Sjeanja... Poetak Zaborava...

231

232

Transcendentno je nestalo U stihovima... Ko ga prvi nae, Neka ga zadri. Nedostaje mi...

233

234

Recenzija knjige Prirunik za sjeanje u prozi i stihu Alme Jefti Sjeanje je vjenost....zaborava101
U XVIII stoljeu/vijeku je stotine ljudi prisustvovalo javnim pogubljenima jednoga - ovjeka. Danas, u XXI stoljeu/vijeku milijarde prisustvuju, zahvaljujui medijima, javnim pogubljenjima jedne - Drave. S.H.

Mada je pred nama interesantan mix naizgled nemoguih isprepletenosti, Alma Jefti, nagraena autorica (esej) na Konkursu DIOGEN pro kultura magazina Samir Tahirovi-Diogen 2012 na temu Pjesnitvo budunosti ili novum internetskih trailica pred nas rasipa poeziju, priu, esej, kolumnu, reportau, metodoloku naunu nadgradnju, ali prije i nadasve, inspirativnu knjigu. Kao i uvijek unutar kontekstualizacije problema, valja nam tezu odbraniti. Usmjerena kolektivnom sretnom ivotu civilizacije, autorica Alma Jefti pred namaotvara kutiju snova. Koja nas podsjea na lutku-balerinu koja plee na specijalnoj okretaljci dok taktovi Mozartove muzike proimaju nau duu, na samoj ivici sunovrata. Na samom poetku nam sve izgleda kao bijeg od realnosti u neki drugi, samo njoj znani svijet, dok sumorna stvarnost koja nas okruuje ostaje zatomljena u beskraju htijenja. Ali, ipak realitetu svakodnevnog ivljenja. Pokuaj odgovora na pitanje ta je srea?102 je zaista do
Ako povrina zaista ovrsne i zatvori se nad glavnim plamenom, onda se unutranji pritisak udesetorostruava. Neka se kora prekine i udovinosti e, kidajui svoje okove, navaliti, ali ne samo na ekrane i u novine ve i u svakoga od nas. Sva iskustva nam govore da niko nije do kraja civilizovan: mirni graanin moe, pod datim uslovima, postati esesovac ili muitelj; rat izmeu civilizovanih naroda je u najmanju ruku isto toliko ispunjen mrnjom, svirep, nemilosrdan kao i ratovi u primitivnim drutvima. Masovna kultura nas drogira, opija bukom i pomamom. Ali ona nas nije izleila od naih osnovnih pomama...Ona ih zabavlja, projicira ih u filmove i kratke vesti. (Edgar Moren, Duh vremena I, BIGZ, Beograd, 1979.g. str.142.) 102 Mnogi podaci potvruju da se emocionalno veti ljudi oni koji poznaju svoja oseanja i njima uspeno vladaju i razumevaju oseanja drugih u prednosti u svim
101

235

sada, bar se meni to uvijek inilo, bilo jedno od najjednostavnijih pitanja, ali i odgovora. Bez obzira posmatrali to sa bilo koje strane socijalno-psiholoko-filozofskog aspekta, ili znanja. Ponekad i najjednostavnije stvari jesu itekako zamrene dok najsloenije odjekuju jednostavnou. Objanjene tomu tei, ali i realizira, ova autorica. Objedinjenost je njena vrlina, dok se ne osvre za manama. Naim. I svojim. Umjeno osvajajui tokove svijesti i radi nas, ali i sebe ponajvie, usmjerava svoje namjere ka dobrom. Jer dobro, dobro daje. Vremenom. Ali, ipak daje. Znalaki razumijevajui poslanje vjere kao utjehe u najteim trenucima ovozemaljskog postojanja, ona posmatra svijet oima samo naizgled naivne trnoruice, ali duboko, duboko, samosvjesne osobnosti. Istovremeno vjeto balansirajui na otrici alternativnog noa- graaninu usmjerenog. Pitajui se. Ljepota izriaja je ovdje vidljiva u jasnim i jednostavnim reenicama. Bez suvinih blagoglagoljivih najava ili prenaglaenog103 citiranja bjelosvjetskih hohtaplera koji se ljudima od znanja zovu. Ovdje je znanje o srei cilj a ne sredstvo. Alma to umije. Inspirativno istkana sopstvenom nakanom da bude neko ko ostavlja trag u pijesku ljudskih sudbina ona ovdje ide i korak dalje. Kreira takozvanu NOVU JEDNOSTAVNOST odnosno da to postavimo na pijadestal internacionalizma104 sa ciljem injenja i ivljenja dobra. Ka srei to stremi.

ivotnim domenima, bilo da su to ljubav i intimne veze, ili izbor preutnih pravila koja omoguavaju uspeh u organizacionoj politici. Ljudi sa razvijenim emocionalnim sposobnostima imaju vie prilika da budu zadovoljni i plodotvorni u ivotu i da zagospodare razumom koji utie na njihovu delotvornost; ljudi kojima nedostaje kontrola nad emotivnim ivotom biju unutarnje bitke koje ih onesposobljavaju da se koncentriu na rad i da razumno rasuuju. Daniel Goleman: Emotional Intelligence, Bantam Books, Copyright 1995 by Daniel Goleman, prevod GEOPOETIKA, Beograd, Srbija, 2009.g...str.34. 103 S mjerom u mjeri kada i koliko je zaista potrebno, radi klarifikacije napisanog.
104

NEW SIMPLICITY 236

Njeno prosvjetljenje je prosvjetljenje kroz patnju. Objanjavajui, ali i propitujui, kako nas, tako i sebe. O slobodi duha, ali i tijela. Pardon, sputanosti duha i tijela. Zatvoreni bili ili ne?! Sa jednim jedinim ciljem. Pomoi drugima da pomognu sebi. Njena samozatajnost nije ovdje kao patnja sui generis zbog sopstvenih zdravstvenih posrnua koja su u stvari bila jo jedan oblik kunje od strane energije kojoj emo se svi vratiti. Jer mi smo samo posudili jedan mali djeli te energije koji moramo vratiti kada zavri ovozemaljski ivot na. U kakvom stanju e on biti prilikom stapanja sa silinom isprepletenih energija to se vaseljenom odnosno bojom sudbinom zove, najvie zavisi od nas samih, iako mi jesmo drutvena bia. Ali i kreatori ne samo svojih ve i sudbina drugih, nama bliskih osoba. A u konanici i drutva per se. Alma je, ipak, pripijena zemaljskim pretpostavkama nadajui se boljem. I inei bolje. Pred nama je sublimirani oblik energije osobe koja je zrela u svojim vizijama da samo sinergijom105 moemo neto uiniti iako naizgled upravo sinergija do sada nije koritena u obliku u kakvom ga autorica koristi: spajajui relativno nespojivo stvarajui direktno inspirativno. Za nas. Ali i za sebe. Oblik Alminog predoavanja jednostavnih istina moe natjerati Nevjerne Tome da kau: Pa ta, znao sam ja za to i bez njenog pisanja. Naravno, da je sve poznato, ali umijee je ZNATI pisati. Nije teko pisati, ali je teko ZNATI pisati! Upravo se ovdje o tome

Sinergija - je korist koja se moe postii povezivanjem dviju ili vie pojedinanih aktivnosti. Korist nastaje jer povezane aktivnosti daju vee efekte od onih koji bi nastali njihovi pojedinanim zbrojem. Temelj sinergije je povezati to vie resursa i aktivnosti i usmjeriti ih prema zajednikom cilju. (Info: http://iksica.net/index.php?option=com_rokdownloads&task=download&id=289%3 Alamza_najcesca_pitanja&Itemid=158 )

105

237

radi. Ne o mjeavini znanih istina ve o nadogradnji postojeih nadanja. I u sublimiranom, sinerginom pisanju, koje posjeduje autorica, bez imalo zadrke. Sa moje strane. Naglaavam! Sutina pojavnosti je kod Alme toliko jaka da ak i jednostavne, opepoznate injenice, predstavljene u nekoliko rijei i reenica ne samo da objanjavaju njene ciljeve ve i obrazuju nedoraslu masu tkiva koji ine emotivnu disleksiju, poremeaj uenja kod svih nas, obinih malih ljudi - insekata civilizacije izgubljenih srca. Prije potrebnog uenja. Radi drutva per se. itajui knjigu Prirunik... ne mogu a ne ponovno citirati Danijela Golemana i njegovu knjigu Emocionalna inteligencija106: Na ovaj nain menja se staro poimanje suprotnosti razuma i oseanja; nije da mi elimo da prevrednujemo emociju i vratimo razum na njegovo mesto, kao to je rekao Erazmo, nego da pronaemo ravnoteu izmeu jednog i drugog. Po staroj paradigmi, ideal razuma jeste oslobaanje iz kovitlaca emocija. Po novoj, moramo da uskladimo glavu i srce. Da bismo to u ivotu postigli, na prvom mestu treba tanije da razumemo ta znai inteligentno upotrebiti emociju. Almina knjiga odie upravo time. Znalakim umijeem usklaivanja razuma i emocije. Reenica Jednom doivljeno ostaje zauvijek107. ...bi bila dovoljna za elaborat unutar naune discipline analize ljudske duhovnosti i promiljanja kao mislenih bia. Ta isprepletenost sa ve ranije navedenim ulnim nagovjetajima emocionalne inteligencije i kod autorice nije nita drugo do PORUKA. Njeno poslanje. Svi mi imamo svoje poslanje. Od potpisnika ovih redova do astronauta na svemirskoj postaji Sojuz.

Izdava GEOPOETIKA, Beograd, 2009, str.27. Novi uzor jeste ovek u potrazi za ostvarivanjem svoje linosti, kroz ljubav, blagostanje, lini ivot. ovek i ena ne ele da ostare, oni ele da zauvek ostanu mladi da bi se uvek voleli i uvek uivali u sadanjosti. Edgar Morin, L'ESPRIT DU TEMPS, 1. Nvrose 1962, Editions Grasset et Fasquelle; prevod BIGZ 1979, Beograd, Jugoslavija.
107

106

238

Posmatrajui izreeno kao cjelinu odmah sutinu omeujem: Ovo je prirunik za nas. Od onih koji smatraju da znaju sve o svemu do onih koji nita ne znaju ni o emu. A da ne govorimo o onima koji znaju da ne znaju. Uvijek sam govorio da nisu problem oni koji mnogo znaju kao i oni koji nita ne znaju. Najvei problem su oni koji MALO znaju. A njih je puno pod kapom nebeskom. Od vladaoca do vladanih. Alma Jefti sa svojim otiskom to se knjigom zove uinila je ogromni napor (a po meni, itekako i uspjela u tome) da nestane upravo tih koji MALO znaju. Da postanemo drutvo i planeta znanja, radi svoje budunosti a ne ignorantskog neznanja unutar vlastite prolosti. I zaista, u svakom trenutku kada osjetih da itam testament iscrpljujuih nadanja, otvori se odmah sutina amaneta108 samog. Mada nam se nerijetko ini sustavnost njenog oplemenjenja vjerom u alternativu injenja i ivljenja, ovdje je sluaj sa osobom, autorom koji jeste drugi i drugaiji. Dobrotom iskovan, smjernou usmjeren. I vjerom u vjeru optoen. U vjeru koja se zove buenje DOBRA. I, posljednje, ali ne i zadnje109, preporuujui ovu knjigu svakome ko misli, eli i voli initi dobro (za one druge emo se mi pobrinuti inei dobro, naravno) PORUKA je sljedea: Samostvarena sutina predoavanja sadraja koje proitah i jeste u djelima. Zbog toga ih valja initi. Dobra djela. Zbog sebe. Najvie zbog sebe. Koliko god to egoistino zvui! I u zatvoru i oko njega. Unutar sjeanja kao vjenosti...zaborava Sabahudin Hadiali Sarajevo, 31.10.2012.
Razlika izmeu Testament-a i Amanet-a je sutinska: Testament se pie da bi se nekome neto dalo odnosno ostavilo u nasljee dok Amanet ima jedan osjeaj vie, odnosno kvalitet sami dadoh, odnosno ostavih ti, a ti nastavi, unaprijedi, poboljaj. Upravo kao i poruka koja se provlai cijelom knjigom autorice Alme Jefti. Poruka da nastavimo koristiti njen Testament injenju kao Amanet svima nama. Zbog nas. Cjeline to se drutvom zove. 109 Last but not least, engleska uzreica
108

239

240

Biografija Alma Jefti je roena 14.7.1984. godine u Zenici. Diplomirala je psihologiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, a magistrirala Upravljanje dravom i humanitarne poslove na Univerzitetu u Sarajevu, Univerzitetu u Beogradu i La Sapienza Univerzitetu u Rimu. Trenutno pohaa doktorski studij psihologije na Univerzitetu u Beogradu. Od novembra 2010. godine radi kao asistent na Fakultetu umjetnosti i drutvenih nauka Internacionalnog univerziteta u Sarajevu. Objavila je nekoliko radova u naunim asopisima i uestvovala na vie domaih i internacionalnih konferencija i kongresa. Njena prva knjigaReforma javne uprave u Bosni i Hercegovini. Psiholoki aspekti reforme upravljanja ljudskim potencijalima objavljena je u aprilu 2011. godine.

Pie poeziju i kratke prie koje su do sada objavljene u brojnim zbornicima u zemlji i regionu na bosanskom, slovenakom i italijanskom jeziku. Osvojila je nekoliko nagrada meu kojima su najznaajnije: tri prve nagrade za najbolji esej srednjokolaca Zeniko-dobojskog kantona (2000, 2001, 2002), dvije prve nagrade za najbolje eseje studenata u Bosni i Hercegovini (2005, 2007), prva 241

nagrada za dramu Na bosanski nain na srbijanskom forumu Svet knjiga (2008), pjesma Gvozdena ptica je svrstana meu 20 najboljih pjesama Internacionalnog poetskog takmienja Castello di Duino (Italija, Trst) i objavljena u Zborniku pjesama (2008). Uestvovala je na brojnim domaim i internacionalnim knjievnim i poetskim manifestacijama i projektima, poput: Internacionalnog knjievnog projekta Re u prostoru (Beograd, Srbija, 2008), Novosarajevskih knjievnih susreta (2008, 2009, 2010), Modul memorije (2010). Autor je DIOGEN pro kultura magazina: http://diogenplus.weebly.com/alma-jeftic.html i kolumnista: http://diogen.weebly.com/evropa-urbi-et-orbi.html ivi u Zenici i Sarajevu i trenutno zavrava rad na svojoj prvoj zbirci poezije.

242

243

244

Bibliografija
1. 2. 3. Arendt, H. (1958). The Human Condition. Chicago: University Arnheim, R. (2003). Prilog psihologiji umetnosti. Beograd: Baumeister, R. F., Hastings, S. (1997). Distortions of

of Chicago Press. Studentski kulturni centar. Collective Memory: How Groups Flatter and Deceive Themselves. In Pennebaker, James W. et al. (ed.) Collective Memory of Political Events: Social Psychology Perspectives. Mahwah, NJ: Lawrence Erlbaum Associates. 4. 5. 6. Benjamin, W. (1971). Uz kritiku sile. Zagreb: Studentski Brockheimer, J. (2002). Remembering and Forgetting: Corbella, W. (2007). Panopticsm and the Construction of centar Zagreb. Narrative as Cultural Memory. Culture and Psychology, 8(1): 15-43. Power in Franz Kafka's The Castle. Papers on Language and Literature, 43(1): 68-88. 7. Dolan, F.M. (1995). Political Action and the Unconscious: Arendth and Lacan on Decentering the Subject. Political Theory, 23(2): 330-352.

245

8. 9. 10. 11. 12. 13.

Foucault, M. (1980). Historija ludila u doba klasicizma. Foucault, M. (1994). The Birth of the Clinic. New Foucault, M. (1997). Nadzirati i kanjavati. Beograd: Nolit. Freud, S. (1973). Totem i tabu. Novi Sad: Matica Srpska. Hanway, J. (1775). The Defects of Police. London: J. Dodsley. Hogg, M., Abrams, D. (1993). Group motivation: Social

Beograd:Nolit. York:Vintage Books.

psychological perspectives. Hemel Hempstead, UK: Harvester Wheatsheaf. 14. 15. 16. 17. Srpska. 18. Kafka, F. In the Penal Colony. http://records.viu.ca/~johnstoi/kafka/inthepenalcolony.htm. (16.02.2012.) Hogg, Michael A. (2009). Managing self-uncertainty through Hogg, Michael A. (2010). Religion in the face of uncertainty, Honko, Lauri (1996). Epic and identity: National, regional, Jung, C.G. (1976). Dinamika nesvesnog. Beograd: Matica group identification, Psychological Inquiry, 20: 221-224. Personality&Social Psychology, 14(1): 72-83. communal, individual, Oral Tradition, 11(1): 18-36.

246

19. 20. 21.

Krsti, D. (1996). Psiholoki renik. Beograd: Savremena Maslow, A.H. (2001). O ivotnim vrednostima. Izabrani eseji Mellamphy, D., Mellamphy B.N. (2005). In 'Descent'

administracija. o psihologiji vrednosti. Beograd: IP arko Abrulj. Proposal: Pathologies of Embodiment in Nietzsche, Kafka and Foucault, Foucault Studies, 3:26-48. 22. 23. Merleau-Ponty, M. (1990). Fenomenologija percepcije. Sarajevo: Veselin Maslea. Michel Foucault. (1988) [1982]. 'Truth, Power, Self: An Interview with Michel Foucault - October 25th, 1982'. In Martin, L.H. et al (eds.), Technologies of the Self: A Seminar with Michel Foucault. London: Tavistock, 9-15. 24. 25. Middleton, D., Brown, S.D. (2005). The Social Psychology of Moerman, M. (1974). Accomplishing Ethnicity. In Turner, Experience. Studies in Remembering and Forgetting. London: Sage. Roy (ed.). Ethnomethodology: Selected Readings. Harmondsworth, UK: Penguin Education. 26. Rusche, G., Kirchheimer, O. (1939). Punishment and Social Structure. Columbia: Columbia University Press.

247

27.

Sheperdson, C. (1995). History and the Real: Foucault with

Lacan. Postmodern Culture, 5(2). http://pmc.iath.virginia.edu/textonly/issue.195/shepherd.195 (15.06.2007.) 28. 29. Verso. 30. iek, S. If there is a God, than anything is permitted, and Ethics ABC, 7.4.2012. Religion (30.7.2012) iek, S. (2008). O nasilju. Zagreb: Ljevak. iek, S. (2009). The Sublime Object of Ideology. London:

http://www.abc.net.au/religion/articles/2012/04/17/3478816.htm

248

249

250

Sadraj
aka Posveta Umjesto predgovora Memento za poetnike. Knjiga prva Sjeati se... Zato, kada, kako? ... Okrivi, iskrivi, izostavi, uljepaj Uitak i sjeanje Posljednjeg ovjeka Posljednji ovjek uitka Stihovi i prie o izgubljenim sjeanjima Kamene uspomene i plastine budunosti Zapis o mladosti Prva ljubav udnja stranca Portret sjeanja Ratni placebo U potrazi za izgubljenim osjetima Post bellum Sangra alla sangre Knjievnost kao riznica sjeanja 251 5 7 9 11 13 15 17 21 23 33 35 37 39 41 43 45 53 67 69 71

Zato rijei za sjeanje Mrak zaborava Skrivanje u stihovima Vjeno blaenstvo Tama svitanja Iskrena la Igra skrivaa Zaboravljena dua i viak ludila. Knjiga druga ... ... O jednoj kazni Kratki prikaz historije kaznenih mjera Politiki strah, politiki interes i (ne)politiki kriva Ograniena kaznena mo ili nova ekonomija kaznene vlasti Zemlja kazni muzej reda i poretka Najstariji zatvorski modeli roenje zatvora kao instrumenta saznanja Tehnologija vlasti i tehnologija due Roenje discipline kao politike anatomije sitnih pojedinosti

79 83 85 87 89 91 93 95 97 99 101 103 117 121 129 133 137 141

252

Nastanak disciplinskih institucija: bolnica, vojska, fabrika i kola Disciplinska arhitektura Postupci individualizacije i roenje humanistikih nauka Panopticon pogled koji stvara nova saznanja Pogled na religijski narativ sa panoptike distance netrepeljivosti Akumulacija ljudi i akumulacija kapitala Zaboravljeno zlo. Knjiga trea Zatvor kao savremeni istrument kaznenog sistema Nastanak zatvora Prestupnitvo Freud, Lacan i Foucault Neuspjeh zatvorskog sistema: kako i zbog ega Narodni ilegalizam kao produkt zatvorske kazne Vidok i Lasner dva svjedoanstva krunog toka proizvodnje zloina Metre zavretak stvaranja zatvorskog sistema Epistemoloki procvat drutvenih i prirodnih nauka ... 221 225 227 229 189 197 201 213 217 169 183 187 161 163 151 155

253

... ... Recenzija Sabahudin Hadiali Biografija Alma Jefti Bibliografija Sadraj

231 233 235 241 245 251

254

255

Alma Jefti Prirunik za sjeanje u prozi i stihu I E- izdanje: DHIRA Verlag, Gartenstrasse 34 8700, Ksnacht, Schweiz ISBN : 978-3-905869- 55-2

256