Hardt Negri Imperij

IMPERIJ
Michael HARDT Antonio NEGRI
MULTIMEDIJALNI INSTITUT
ARKZIN.COM/MUNICATIONS
Michael HARDT | Antonio NEGRI
IMPERIJ
naslov izvornika:
Hardt/Negri: EMPIRE
HARVARD UNIVERSITY PRESS
Cambridge | Massachusetts
London | Engleska | 2000.
preveo s engleskog: dr. Æivan FILIPPI
Multimedijalni institut
Arkzin d.o.o.
isbn: 953-98699-2-7
isbn: 953-6542-20-X
zagreb 2003.
Svaki alat je oruæje ako ga pravilno dræite.
ani difranco
Ljudi se bore i gube bitku, a cilj za koji su se

borili ostvari se usprkos njihovom porazu, a
onda se pokaæe da to nije ono πto su htjeli, a
drugi ljudi moraju se boriti za ono πto su oni
htjeli ali pod drugim imenom.
william morris
4 SADRÆAJ
PREDGOVOR
1. DIO | POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI

1.1 Svjetski poredak
1.2 BiopolitiËka proizvodnja
1.3 Alternative unutar Imperija
2. DIO | PUTOVI SUVERENOSTI

2.1 Dvije Evrope, dvije modernosti
2.2 Suverenost nacionalne dræave
2.3 Dijalektika kolonijalne suverenosti
2.4 Simptomi prijelaza
2.5 Umreæena moÊ:
Suverenost SAD-a i Novi Imperij
2.6 Imperijalna suverenost
INTERMECO: PROTUIMPERIJ
007
032
068
089
014
048
070
105
123
177
017
141
159
SADRÆAJ 5
3. DIO | PUTOVI PROIZVODNJE

3.1 Granice imperijalizma
3.2 MoguÊnost disciplinarnog vladanja
3.3 Otpor, kriza, preobrazba
3.4 Postmodernizacija ili informatizacija proizvodnje
3.5 Mjeπovita konstitucija
3.6 KapitalistiËka suverenost ili
upravljanje globalnim druπtvom nadzora
4. DIO | SLABLJENJE I PAD IMPERIJA

4.1 Virtualnosti
4.2 Stvaranje i korupcija
4.3 Mnoπtvo protiv Imperija
BILJE©KE
KAZALO
221
256
188
205
272
292
307
394
325
190
237
343
397
6 ZAHVALE
Æeljeli bismo se zahvaliti prijateljima i

kolegama koji su proËitali dijelove ovoga
rukopisa i kojih su nam komentari dobro
doπli. To su: Robert Adelman, Étienne
Balibar, Denis Berger, Yann Moulier
Boutang, Tom Conley, Arif Dirlik, Luciano
Ferrari-Bravo, David Harvey, Fred
Jameson, Rebecca Karl, Wahneema
Lubiano, Saree Makdisi, Christian
Marazzi, Valentin Mudimbe, Judith
Revel, Ken Surin, Christine
Thorsteinsson, Jean-Marie Vincent, Paolo
Virno, Lindsay Waters i Kathi Weeks.
Citat Ani DiFranco na 3. stranici je iz

“My IQ”, koji je zaπtiÊen autorskim
pravom ©1993 righteous babe music, sa
svim pridræanim pravima, a koristili smo
ga uz dozvolu.
PREDGOVOR
Imperij se ostvaruje pred naπim oËima.

Tijekom nekoliko proπlih desetljeÊa, kada su zbaËeni kolonijalni reæimi a
onda ubrzano nakon πto su se sovjetske zapreke kapitalistiËkom svjetskom
træiπtu konaËno sruπile, svjedoci smo nesvladive i neopozive globalizacije
ekonomskih i kulturnih razmjena. Zajedno s globalnim træiπtem i globalnim
krugovima proizvodnje pojavio se globalni poredak, nova logika i struktura
vladavine - ukratko, novi oblik suverenosti. Imperij je politiËki subjekt koji
djelotvorno ureuje te globalne razmjene, suverena moÊ koja upravlja
svijetom.
Mnogi tvrde da globalizacija kapitalistiËke proizvodnje i razmjene znaËi
da su ekonomski odnosi postali neovisniji od politiËkoga nadzora i da se
prema tome smanjila politiËka suverenost. Neki slave tu novu eru kao
oslobaanje kapitalistiËke ekonomije od ograniËenja i iskrivljenja koje su joj
nametnule politiËke snage. Drugi jadikuju i vide u njoj zatvaranje
institucionalnih kanala preko kojih radnici i graani mogu utjecati na hladnu
logiku kapitalistiËkoga profita i osporavati je. Svakako je toËno da se
usporedo s procesima globalizacije, suverenost nacionalnih dræava, iako joπ
uvijek djelotvorna, postepeno smanjivala. Primarni Ëimbenici proizvodnje i
razmjene - novac, tehnologija, ljudi i dobra - kreÊu se sve veÊom lakoÊom
preko nacionalnih granica. Stoga nacionalna dræava ima sve manju moÊ da
8 PREDGOVOR
ureuje te tijekove i nametne svoju vlast nad ekonomijom. »ak ni

najdominantnije nacionalne dræave ne treba viπe smatrati vrhovnim i
suverenim vlastima, bilo izvan ili Ëak unutar njihovih granica. Meutim,
slabljenje suvereniteta nacionalnih dræava ne znaËi da se smanjila
suverenost kao takva.01 PolitiËki nadzor, dræavne funkcije i regulativni
mehanizmi nastavili su vladati podruËjem ekonomske i druπtvene
proizvodnje i razmjene tijekom svih suvremenih preobrazbi. Naπa je
osnovna hipoteza da je suverenost poprimila novi oblik, koji se sastoji
od niza nacionalnih i supranacionalnih organizama ujedinjenih
jedinstvenom logikom vladavine. Mi taj novi oblik suverenosti nazivamo
Imperijem.
Sve manja suverenost nacionalnih dræava i njihova sve veÊa
nesposobnost da ureuju ekonomske i kulturne razmjene u stvari je jedan
od prvih simptoma nastupajuÊeg Imperija. Suverenost nacionalne dræave
bila je kamen-temeljac imperijalizama koji su evropske sile gradile tijekom
cijele moderne ere. Meutim, mi pod “Imperijem” podrazumijevamo neπto
potpuno drugaËije od “imperijalizma”. Granice odreene modernim
sustavom nacionalnih dræava bile su temelj evropskog kolonijalizma i
ekonomske ekspanzije. Teritorijalne granice nacije uokvirivale su srediπte
moÊi iz kojega se vrπila vladavina nad vanjskim stranim teritorijima putem
sustava kanala i zapreka koje su izmjeniËno olakπavale i oteæavale tijekove
proizvodnje i kolanja. Imperijalizam je stvarno bio proπirenje suverenosti
evropskih nacionalnih dræava izvan njihovih granica. Kasnije su se skoro svi
svjetski teritoriji mogli rasparcelirati a cijela karta svijeta mogla se kodirati u
evropske boje: crvena za britanski teritorij, plava za francuski, zelena za
portugalski i tako dalje. Gdjegod se ukorijenila moderna suverenost, ona je
stvorila Levijatana koji je prekoraËio njezino druπtveno podruËje i nametnuo
hijerarhijske teritorijalne granice, kako bi istovremeno nadzirao ËistoÊu
njegovog identiteta i iskljuËio sve πto je bilo tue.
Prijelaz prema Imperiju izranja iz sutona moderne suverenosti. Za
razliku od imperijalizma, Imperij ne uspostavlja nikakvo teritorijalno
srediπte moÊi i ne oslanja se na utvrene granice ili zapreke. On je
decentralizirani i deteritorijalizirajuÊi aparat vladavine koji postepeno
ukljuËuje cijelo globalno podruËje unutar svojih otvorenih granica koje se
sve viπe πire. Imperij upravlja hibridnim identitetima, elastiËnim
hijerarhijama i mnogostrukim razmjenama putem zapovjednih mreæa koje
se lako prilagoavaju. RazliËite nacionalne boje imperijalistiËke karte svijeta
pomijeπale su se i stopile u imperijalnu globalnu dúgu.
PREDGOVOR 9
Preobrazba moderne imperijalistiËke geografije zemaljske kugle i

ostvarenje svjetskoga træiπta oznaËuju prijelaz unutar kapitalistiËkoga naËina
proizvodnje. NajznaËajnije je da se prostorna razdioba na tri svijeta [Prvi,
Drugi i TreÊi] izbrisala tako da stalno nalazimo Prvi svijet u TreÊemu, TreÊi u
Prvome, a Drugi skoro uopÊe nigdje. Izgleda da je kapital suoËen s glatkim
svijetom - ili u stvari svijetom koji odreuju novi i sloæeni reæimi
diferencijacije, deteritorijalizacije i reteritorijalizacije. Izgradnju staza i
granica tih novih globalnih tokova prati preobrazba samih prevladavajuÊih
proizvodnih procesa. Ishod je da se smanjila uloga industrijskoga
tvorniËkoga rada a prvenstvo je dobio komunikativni, suradniËki i afektivni
rad. U postmodernizaciji globalne ekonomije stvaranje bogatstva sve viπe
naginje onome πto Êemo nazvati biopolitiËkom proizvodnjom, proizvodnjom
samoga druπtvenoga æivota, u kojemu se ekonomsko, politiËko i kulturno
sve viπe isprepliÊu i ustoliËuju jedno drugo.
Mnogi smjeπtaju krajnju vlast koja vlada procesima globalizacije i
novoga svjetskoga poretka u Sjedinjene Dræave. Pristalice hvale Sjedinjene
Dræave kao svjetskog vou i jedinu supersilu, a protivnici ih prozivaju kao
imperijalistiËkoga ugnjetavaËa. Oba ta stajaliπta poËivaju na pretpostavci da
su Sjedinjene Dræave jednostavno stavile na sebe ogrtaË globalne moÊi koje
evropske nacije sada svlaËe. Ako je devetnaesto stoljeÊe bilo britansko
stoljeÊe, onda je dvadeseto stoljeÊe ameriËko stoljeÊe; ili pak, ako je
modernost bila evropska onda je postmodernost ameriËka. Najteæa optuæba
koju kritiËari mogu podiÊi je da Sjedinjene Dræave ponavljaju praksu starih
evropskih imperijalista, dok pristalice slave Sjedinjene Dræave kao
djelotvornijeg i dobrohotnijeg svjetskog vou, ispravljajuÊi ono πto su
Evropljani pokvarili. Meutim, naπa temeljna hipoteza da se pojavio novi
oblik imperijalne suverenosti protuslovi obima tima stajaliπtima. Sjedinjene
Dræave ne tvore, a to doista ne moæe danas nijedna nacionalna dræava,
srediπte imperijalistiËkoga projekta. Imperijalizam je zavrπio. Nijedna nacija
neÊe biti svjetski voa onako kako su to bile moderne evropske dræave.
Sjedinjene Dræave doista zauzimaju povlaπteni poloæaj u Imperiju, ali ta
povlastica ne proizlazi iz njihovih sliËnosti s evropskim imperijalistiËkim
silama veÊ iz njihovih razlika. Te se razlike mogu najjasnije uoËiti ako se
usredsredimo na prave imperijalne [ne imperijalistiËke] temelje ustava
Sjedinjenih Dræava, gdje pod “ustavom” podrazumijevamo kako formalni
ustav, pisani dokument zajedno s njegovim raznim dopunama i zakonskim
instrumentarijem, tako i materijalni ustav, to jest, stalno oblikovanje i
preoblikovanje konstitucije druπtvenih snaga. Thomas Jefferson, autori
10 PREDGOVOR
federalista i drugi ideoloπki utemeljitelji Sjedinjenih Dræava bili su svi

nadahnuti drevnim imperijalnim modelom. Vjerovali su da na drugoj strani
Atlantika stvaraju novi Imperij s otvorenim granicama koje se πire, gdje Êe se
moÊ djelotvorno raspodijeliti u mreæama. Ta imperijalna zamisao preæivjela
je i sazrijevala tijekom cijele povijesti Sjedinjenih Dræava a sada se pojavila
na globalnoj razini u svom punom ostvarenom obliku.
Trebamo naglasiti da mi ovdje ne upotrebljavamo “Imperij” kao
metaforu, πto bi zahtijevalo iskazivanje sliËnosti izmeu danaπnjeg svjetskog
poretka i carstava Rima, Kine i obiju Amerika i tako dalje, veÊ kao koncept,
koji prvenstveno poziva na teoretski pristup.02 Koncept Imperija ima svoje
temeljno obiljeæje u nedostatku granica: vladavina Imperija nema granica.
ZnaËi, koncept Imperija, u prvom redu, pretpostavlja reæim koji djelotvorno
obuhvaÊa prostornu ukupnost, ili koji stvarno vlada cijelim “civiliziranim”
svijetom. Nikakve teritorijalne granice ne ograniËavaju njegovu vladavinu.
Drugo, koncept Imperija predstavlja se, ne kao povijesni reæim nastao u
osvajanju, veÊ prije kao poredak koji djelotvorno dokida povijest pa stoga
uspostavlja za vjeËnost postojeÊe stanje stvari. Sa stajaliπta Imperija, tako Êe
uvijek biti i tako se uvijek mislilo da bude. Imperij predstavlja svoju
vladavinu ne kao prijelazni trenutak u kretanju povijesti, veÊ kao reæim bez
vremenskih granica i u tom smislu izvan povijesti ili na kraju povijesti.
TreÊe, vladavina Imperija djelatna je na svim ravnima druπtvenog poretka
πireÊi se sve dolje do dubina druπtvenoga svijeta. Imperij ne samo πto
upravlja teritorijem i stanovniπtvom veÊ i stvara sam svijet koji ono
nastanjuje. On ne samo πto ureuje meusobne ljudske radnje veÊ neizravno
nastoji vladati samom ljudskom naravi. Predmet njegove vladavine je
druπtveni æivot u svojoj cjelini pa tako Imperij predstavlja paradigmatski
oblik biomoÊi. Naposljetku, iako se praksa Imperija stalno kupa u krvi,
koncept Imperija uvijek je posveÊen miru - stalnom i opÊem miru izvan
povijesti.
Imperij s kojim smo suoËeni iskazuje ogromnu moÊ potlaËivanja i
razaranja, ali ta nas Ëinjenica ne smije nipoπto uËiniti nostalgiËnima prema
starim oblicima dominacije. Prijelaz prema Imperiju i njegovim procesima
globalizacije nudi nove moguÊnosti snagama oslobaanja. Globalizacija,
naravno, nije samo jedno, a viπestruki procesi koje prepoznajemo kao
globalizaciju nisu ujedinjeni ni jednoznaËni. Naπa politiËka zadaÊa, mi
istiËemo, nije samo opirati se tim procesima veÊ ih reorganizirati i
preusmjeriti prema novim ciljevima. StvaralaËke snage mnoπtva koje
odræavaju Imperij takoer su sposobne autonomno izgraditi Protuimperij,
PREDGOVOR 11
alternativne politiËke organizacije globalnih tijekova i razmjena. Bitke za

osporavanje i potkopavanje Imperija, kao i one za izgradnju stvarne
alternative, tako Êe se odvijati na samom imperijalnom terenu - u stvari te
nove bitke veÊ su poËele. Tim Êe i mnogim sliËnim bitkama mnoπtvo morati
izmisliti nove demokratske oblike i novu konstitutivnu moÊ koja Êe nas
jednoga dana odvesti kroz Imperij i izvan njega.
Genealogija koju slijedimo u naπoj analizi prijelaza od imperijalizma do
Imperija bit Êe najprije evropska a onda evropsko-ameriËka, ne zbog toga πto
vjerujemo da su te regije iskljuËivi ili povlaπteni izvor novih zamisli i
povijesne inovacije, veÊ jednostavno zbog toga πto je to bila prevladavajuÊa
zemljopisna staza na kojoj su se razvijali koncepti i prakse koji proæimaju
danaπnje Imperij - ukorak, mi tvrdimo, s razvojem kapitalistiËkoga naËina
proizvodnje.03 Iako je genealogija Imperija u tom smislu eurocentriËna,
njegove sadaπnje snage nisu ograniËene na nijednu regiju. Logika vladavine
koja je u odreenom smislu nastala u Evropi i Sjedinjenim Dræavama sada
ustoliËuje praksu prevlasti na cijeloj zemaljskoj kugli. Joπ je vaænije da snage
koje se suprotstavljaju Imperiju i djelotvorno prefiguriraju alternativno
globalno druπtvo nisu same ograniËene na bilo koju zemljopisnu regiju.
Zemljopis tih alternativnih moÊi, novi zemljopis, tek treba zacrtati - ili u
stvari njega danas zacrtavaju otpori, bitke i æelje mnoπtva.
Prilikom pisanja ove knjige pokuπali smo,

koliko nam sposobnosti najviπe dozvoljavaju, koristiti πiroki
interdisciplinarni pristup.04 Naπi argumenti teæe da budu jednako filozofski i
historijski, kulturni i ekonomski, politiËki i antropoloπki. Naπ predmet
prouËavanja djelomice zahtijeva takvu πiroku interdisciplinarnost, jer se
granice u Imperiju koje su moæda prije opravdavale uski disciplinarni pristup
sve viπe uklanjaju. U imperijalnom svijetu ekonomistu je, na primjer,
potrebno osnovno znanje kulturne proizvodnje da bi shvatio ekonomiju i
sliËno je kulturnom kritiËaru potrebno osnovno znanje ekonomskih procesa
da bi shvatio kulturu. Naπ projekt postavlja takav zahtjev. Nadamo se da smo
u ovoj knjizi dali opÊi teoretski okvir i aparaturu koncepata za teoretsko
promiπljanje i djelovanje u Imperiju i protiv njega.05
Poput mnogih obimnih knjiga i ova se moæe Ëitati na mnoge razne
naËine: od poËetka prema kraju, od kraja prema poËetku, u dijelovima, na
preskoke ili putem analogija. Odlomci u 1. dijelu uvode opÊenitu
problematiku Imperija. U srediπnjim odlomcima knjige, u 2. i 3. dijelu,
12 PREDGOVOR
priËamo priËu o prijelazu od modernosti do postmodernosti, ili u stvari od

imperijalizma do Imperija. 2. dio pripovijeda o tom prijelazu prvenstveno sa
stajaliπta povijesti ideja i kulture od ranoga modernosti razdoblja do danas.
Crvena nit koja se provlaËi cijelim ovim dijelom je genealogija koncepta
suverenosti. 3. dio pripovijeda o istom prijelazu sa stajaliπta proizvodnje, pri
Ëemu se proizvodnja shvaÊa u vrlo πirokom smislu rijeËi, proteæuÊi se od
ekonomske proizvodnje do proizvodnje subjektiviteta. To pripovijedanje
pokriva uæe razdoblje i prvenstveno se usredsreuje na preobrazbe
kapitalistiËke proizvodnje od kraja devetnaestoga stoljeÊa do danas. Tako se
unutarnje strukture 2. i 3. dijela podudaraju: prvi odlomci u svakom dijelu
obrauju modernu, imperijalistiËku fazu. Srednji odlomci bave se
mehanizmima prijelaza. A zadnji odlomci analiziraju naπ postmoderni,
imperijalni svijet.
Strukturirali smo knjigu na taj naËin da bismo naglasili vaænost
pomaka s podruËja ideja na podruËje proizvodnje. Intermeco izmeu 2. i 3
dijela funkcionira kao πarka koja spaja kretanje iz jednoga motriπta prema
drugome. Namjeravamo da taj pomak motriπta funkcionira neπto poput
trenutka u Kapitalu kada nas Marx poziva da napustimo buËnu sferu
razmjene i spustimo se u skrivene odaje proizvodnje. Na podruËju
proizvodnje razvidno se otkrivaju druπtvene nejednakosti i, πtoviπe, tamo se
bude najdjelotvorniji otpori i alternative moÊi Imperija. Tako pokuπavamo u
4. dijelu utvrditi te alternative koje danas povlaËe crte kretanja izvan
Imperija.
Ova je knjiga zapoËeta dosta vremena

nakon Zaljevskog rata a dovrπena je dosta prije poËetka rata na Kosovu.
»itatelj treba stoga smjestiti argumente izmeu ta dva znakovita dogaaja u
izgradnji Imperija.
13
OPASKA UREDNIKA: Pojmovi “constitution”,

“constitutive”, “constituting”, “con-
stituted” zadræani su u prijevodu u
obliku internacionalizama
“konstitucija”, “konstituiranje”,
“konstitutivno”, “konstituirajuÊe”,
“konstituirano” da bi se oËuvala
blizina ustanovljujuÊih,
ustanovljenih, ustavotvornih i
ustavnih momenata tih pojmova u
izvorniku.
1. DIO
POLITIČKA KONSTITUCIJA SADAŠNJOSTI

1.1
SVJETSKI POREDAK
Kapitalizam jedino nadvladava kada postane

poistovjeĆen s državom, kada je on država.
fernand braudel
Oni vrše pokolj i to nazivaju mirom.

tacit
Jednostavna Činjenica ponajviše određuje

problematiku Imperija: da postoji svjetski poredak. Taj se poredak izražava
kao pravni oblik. Stoga je naša poČetna zadaĆa shvatiti konstituciju poretka
koji se danas oblikuje. Međutim, od samoga poČetka trebamo odbaciti dvije
predodžbe toga poretka koje se nalaze na suprotnim polovima spektra. Prva je
shvaĆanje da sadašnji poredak nekako spontano proizlazi iz međusobnih radnji
radikalno heterogenih globalnih sila, kao da je taj poredak skladan koncert
kojim dirigira prirodna i neutralna skrivena ruka svjetskoga tržišta, a druga je
zamisao da poredak diktira jedna jedina sila i jedinstveno središte racionalnosti
koje transcendira globalne sile, usmjeravajuĆi razne faze povijesnog razvoja
prema svom svjesnom i sveobuhvatnom planu, nešto poput urotniČke teorije
globalizacije.01
Ujedinjeni narodi
Prije nego što istražimo konstituciju Imperija u pravnom smislu, moramo nešto
detaljnije analizirati ustavne procese koji određuju središnje pravne kategorije
i osobito brižljivo razmotriti procese dugoga prijelaza od suverenoga prava
nacionalnih država [i međunarodnoga prava koje iz njega slijedi] do prvih
postmodernih globalnih obrisa imperijalnoga prava. Najprije o tome moramo
razmišljati kao o genealogiji pravnih oblika koji su doveli do supranacionalne
18 POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI
uloge Ujedinjenih naroda i njihovih raznih pridruženih ustanova. a sada je

nadilaze.
OpĆe je prihvaĆeno da je shvaĆanje međunarodnoga poretka koji je
europska modernost stalno predlagala i iznova predlagala, barem od Vest-
falskog mira, danas u krizi.02 U stvari ono je uvijek bilo u krizi a ta je kriza bila
jedan od pokretaČa koji stalno vuku prema Imperiju. Možda to shvaĆanje
međunarodnoga poretka i njegove krize treba pomaknuti u vrijeme Napole-
onskih ratova, kao što neki znanstvenici tvrde, ili pak njegovo podrijetlo treba
vidjeti u BeČkom kongresu i uspostavljanju Svete Alijanse.03 U svakom sluČaju,
nema sumnje da se shvaĆanje međunarodnoga poretka zajedno s njegovom
krizom definitivno utvrdilo do vremena Prvoga svjetskoga rata i rađanja Lige
naroda. Rađanje Ujedinjenih naroda na kraju Drugoga svjetskoga rata samo
je ponovo pokrenulo, uČvrstilo i proširilo taj međunarodni pravni poredak u
razvoju koji je bio najprije europski ali je postepeno postao potpuno globalan.
Zapravo možemo smatrati Ujedinjene narode vrhuncem cijeloga zakono-
davnoga procesa, vrhuncem koji istovremeno otkriva ograniČenja shvaĆanja
međunarodnoga poretka i ukazuje dalje od njega na novo shvaĆanje global-
noga poretka. Mogli bismo svakako analizirati pravnu strukturu UN-a u pot-
puno negativnom svjetlu i zadržati se na sve manjoj moĆi nacionalnih država
u međunarodnom kontekstu, ali trebamo isto tako priznati da shvaĆanje prava
koje je definirala Povelja UN-a također ukazuje na pozitivni izvor pravne proiz-
vodnje, djelotvorne na globalnoj razini - novo središte normativne proizvodnje
koje može igrati suverenu pravnu ulogu. UN funkcioniraju kao šarka u gene-
alogiji od međunarodnih do globalnih pravnih struktura. S jedne strane cijela
konceptualna struktura UN-a utemeljena je na priznanju i legitimnosti suveren-
iteta pojedinih država, pa je tako izravno usađena u stari okvir međunarodnoga
prava koji je definiran paktovima i ugovorima. Međutim, s druge strane, taj
proces legitimiranja jedino je djelotvoran ako prenosi suvereno pravo na stvar-
no supranacionalno središte. Nije nam namjera kritizirati ozbiljne [a ponekad
i tragiČne] manjkavosti toga procesa ili jadikovati zbog njih. U stvari, zanimaju
nas Ujedinjeni narodi i projekt međunarodnoga poretka ne kao cilj za sebe, veĆ
prije kao stvarno povijesno uporište koje je provodilo prijelaz prema pravom
globalnom sustavu. Upravo manjkavosti toga procesa Čine ga djelotvornim.
Ako hoĆemo pobliže promotriti taj prijelaz u pravnom smislu, korisno
je proČitati djelo Hansa Kelsena, jednoga od najvažnijih intelektualaca koji su
dali teoretsku podlogu za stvaranje Ujedinjenih naroda. Još u 1910-im i 1920-
im godinama, Kelsen je predložio da se stvori međunarodni pravni sustav
kao vrhovni izvor svakog nacionalnog pravnog oblikovanja i ustava. Kelsen je
SVJETSKI POREDAK 19
došao do toga prijedloga putem svoje analize formalne dinamike pojedinaČnih

propisa država. OgraniČenja nacionalne države, tvrdio je, predstavljaju ne-
premostivu prepreku ostvarenju ideje prava. Po Kelsenu, pristrani propisi
unutarnjega prava nacionalnih država nužno zaostaju za univerzalnošĆu i
objektivnošĆu međunarodnih propisa. Ovi posljednji su ne samo logiČni veĆ i
etiČki, jer Će okonČati sukobe između država nejednake moĆi i umjesto toga
potvrditi jednakost koja je naČelo stvarne međunarodne zajednice. U pozadini
formalnoga Kelsenova prikaza nalazio se stvarni i bitni poticaj prosvjetiteljske
modernizacije. Kelsen je zagovarao shvaĆanje prava koje bi moglo dovesti
do “organizacije ČovjeČanstva i tako bi se izjednaČilo s vrhovnom etiČkom
zamisli.”04 On je želio prevladati logiku moĆi u međunarodnim odnosima tako
da bi “pojedinaČne države mogle postati cjeline jednakoga ranga”, pa bi se
tako mogla stvoriti “svjetska i univerzalna država, organizirana kao univerzalna
zajednica iznad pojedinaČnih država, obuhvaĆajuĆi ih sve unutar same sebe.”05
Stoga je bilo više nego primjereno što Će kasnije Kelsen imati povlasticu
da prisustvuje sastancima u San Franciscu koji su utemeljili Ujedinjene narode
i što Će vidjeti kako se ostvarila njegova teoretska hipoteza. Po njemu Ujedin-
jeni narodi organizirali su racionalnu ideju.06 Oni su dali noge jednoj duhovnoj
ideji. Oni su predložili stvarnu djelotvornu osnovu za transcendentnu shemu
valjanosti prava koje je iznad nacionalne države. Valjanost i djelotvornost prava
mogle su se tada ujediniti u vrhovni pravni izvor, a pod tim se okolnostima
moglo konaČno ostvariti Kelsenovo shvaĆanje temeljne norme.
Kelsen je zamislio formalnu izgradnju i valjanost sustava kao neovisne
od materijalne strukture koja ih organizira, ali u stvarnosti ta struktura mora
nekako postojati i materijalno se organizirati. Kako se sustav može stvarno
izgraditi? To je toČka u kojoj Kelsenova misao prestaje biti za nas od ikakve
koristi: ona ostaje puka utopija. Prijelaz koji želimo prouČiti sastoji se upravo u
tom rascjepu između formalnoga shvaĆanja koje postavlja valjanost pravnoga
procesa u supranacionalni izvor i materijalnoga ostvarenja toga shvaĆanja.
Život Ujedinjenih naroda, od njihovoga osnivanja do kraja hladnoga rata, bio je
duga povijest zamisli, kompromisa i ograniČenih iskustava usmjerenih manje
više prema izgradnji takvih supranacionalnih propisa. Razvidne su aporije toga
procesa i ovdje ih ne trebamo detaljno opisivati. Prevlast Ujedinjenih naroda
nad opĆim okvirom supranacionalnoga projekta između 1945. i 1989. godine
svakako je dovela do nekih od najperverznijih teoretskih i praktiČkih posljed-
ica. Pa ipak sve to nije bilo dovoljno da zakoČi legitimaciju supranacionalne
moĆi.07 Pravni koncept Imperija poČeo se oblikovati u proturjeČnim iskustvima
Ujedinjenih naroda. Međutim teoretski odgovori na tu legitimaciju suprana-
cionalne svjetske moĆi bili su potpuno neprimjereni. Umjesto da prepoznaju

što je doista novo u tim supranacionalnim procesima, velika veĆina pravnih
teoretiČara samo je pokušala uskrisiti zastarjele modele da bi ih primijenila na
nove probleme. U stvari, oni su veĆinom samo vadili iz ropotarnice modele koji
su vodili prema rođenju nacionalne države i ponovo ih predložili kao shemu pri
odČitavanju i tumaČenju izgradnje supranacionalne sile. “DomaĆa analogija”
postala je tako temeljno metodološko sredstvo u analizi međunarodnih i su-
pranacionalnih oblika poretka.08] Dva misaona toka bila su osobito aktivna tije-
kom toga prijelaza, a kao neku vrst kratice možemo ih zamisliti kao uskrsnuĆe
ideologija Hobbesa i Lockea koje su u jedno drugo vrijeme prevladavali u
europskim shvaĆanjima suverene države.
Hobzijanska inaČica usredotoČuje se prvenstveno na prijenos naslova su-
verenosti i shvaĆa konstituciju supranacionalne suverene tvorevine kao ugov-
orni odnos utemeljen na stapanju prije postojeĆih državnih subjekata.09 Nova
nadmoĆna sila, “tertium super partes”, usredotoČena u rukama vojnika [onoga
koji vlada životom i smrĆu, Hobbesov “Bog na zemlji”], jedina je, prema toj školi
mišljenja, sposobna konstituirati siguran međunardoni sustav i tako prevladati
anarhiju koje suverene države nužno proizvode.10 Nasuprot, prema lokovskoj
inaČici, isti se proces projicira u više decentraliziranom, pluralistiČkom okviru.
U njemu, upravo kada je prijenos prema supranacionalonm središtu dovršen,
mreže domaĆih i zakonski djelotvornih protusila pojavljuju se da ospore i/
ili podrže novi oblik moĆi. Tu se predlaže globalna legitimacija a ne globalna
sigurnost ili se pak to svodi na projekt prevladavanja državnih imperativa us-
postavljanjem globalnog civilnog društva. Te krilatice imaju za cilj pobuditi vri-
jednosti globalizma koje Će prožeti novi međunarodni poredak ili u stvari novu
transnacionalnu demokraciju.11 Dok hobzijanska hipoteza naglašava ugovorni
proces koji prouzrokuje novu jedinstvenu i nadređenu supranacionalnu silu,
lokovska hipoteza usredotoČuje se na protusile koje oživljavaju zakonodavni
proces i podržavaju supranacionalnu silu. Međutim, u oba sluČaja nova se
globalna sila predstavlja samo u analogiji prema klasiČnom shvaĆanju na-
cionalne suverene sile država. Umjesto da prepoznaju novu narav imperijalne
sile, te dvije hipoteze samo insistiraju na starim naslijeđenim oblicima državne
konstitucije: monarhistiČkom obliku u Hobbesovom sluČaju, liberalnom obliku
u Lockeovom sluČaju.
Iako, uzimajuĆi u obzir uvjete u kojima su se te teorije uobliČile [za
vrijeme hladnoga rata, kada su Ujedinjeni narodi u najboljem sluČaju samo
šepajuĆi išli naprijed], moramo priznati veliku dalekovidnost tih teorija.
Također trebamo istaĆi da one ne mogu razjasniti stvarnu novinu povijesnih
SVJETSKI POREDAK 21
procesa kojima smo danas svjedoci.12 U tom pogledu te teorije mogu postati, i
doista postaju, štetne, jer ne prepoznaju ubrzani ritam, žestinu i nužnost kojom
nova imperijana paradigma djeluje. One ne razumiju da imperijalna suverenost
oznaČuje paradigmatski pomak. Paradoksalno [ali to u stvari i nije tako para-
doksalno], jedino Kelsenovo shvaĆanje otkriva pravi problem, iako je njegovo
shvaĆanje ograniČeno na strogo formalistiČko stajalište. Kakva politiČka
sila veĆ postoji ili se može stvoriti, pita se on, koja je primjerena globalizaciji
ekonomskih i društvenih odnosa? Kakav pravni izvor, kakva temeljna norma
i kakva vlast može podržati novi poredak i izbjeĆi prijeteĆi silazak u globalni
metež?
Konstitucija Imperija
Mnogi suvremeni teoretiČari nevoljko prepoznaju globalizaciju kapitalistiČke
proizvodnje i njezinoga svjetskoga tržišta kao u temelju novo stanje i znaČajan
povijesni pomak. TeoretiČari povezani sa svjetskim sustavima, na primjer,
tvrde da je kapitalizam od svoga zaČetka uvijek funkcionirao kao svjetska
ekonomija pa stoga oni koji danas galame o novini njegove globalizacije ne
shvaĆaju zapravo njegovu povijest.13 Svakako, važno je naglasiti kako stalni
temeljni odnos kapitalizma [ili barem težnju] prema svjetskom tržištu tako i sve
šire krugove razvoja kapitalizma. Ali primjerena pozornost prema ab origine
univerzalnim dimenzijama kapitalistiČkog razvoja ne bi nas smjela toliko
zaslijepiti da ne vidimo rez ili pomak u suvremenoj kapitalistiČkoj proizvodnji i
globalnim odnosima moĆi. Vjerujemo da taj pomak Čini danas savršeno jasnim
i moguĆim kapitalistiČki projekt da poveže ekonomsku moĆ i politiČku moĆ,
da se ostvari, drugim rijeČima, pravi kapitalistiČki poredak. U zakonodavnom
smislu, procesi globalizacije nisu više puka Činjenica veĆ i izvor pravnih definic-
ija koje su sklone projicirati jedan jedini supranacionalni oblik politiČke moĆi.
Drugi teoretiČari nevoljko prepoznaju veliki pomak u globalnim od-
nosima moĆi jer vide da su najjaČe kapitalistiČke nacionalne države nastavile
vršiti imperijalistiČku prevlast nad drugim nacijama i regijama zemaljske
kugle. S toga stajališta, suvremene tendencije prema Imperiju predstavl-
jale bi ne temeljno novu pojavu veĆ samo usavršavanje imperijalizma.14 Ne
podcjenjujuĆi te stvarne i važne crte kontinuiteta, mi ipak mislimo da je važno
zapaziti kako je ono što je nekada bio sukob ili nadmetanje između nekoliko
imperijalistiČkih sila zamijenila u mnogome zamisao o jednoj jedinoj sili koja
ih svih nadvladava, strukturira ih na jedinstven naČin i ponaša se prema njima
prema jednom zajedniČkom shvaĆanju prava koje je nedvojbeno postkoloni-
jalno i postimperijalistiČko. To je stvarno polazište našeg prouČavanja Imperija:
novo shvaĆanje prava, ili bolje reČeno, novo upisivanje vlasti i novi plan proiz-
vodnje normi i zakonskih instrumenata prisile koji jamČe ugovore i rješavaju
sukobe.
Trebamo ovdje istaĆi da pridajemo posebnu pozornost pravnim oblicima
konstitucije Imperija na poČetku naše studije ne zbog bilo kakvog specijalizira-
nog disciplinarnog interesa - kao da su pravo ili zakon sami po sebi, kao sredst-
va regulacije, sposobni predstaviti društveni svijet u njegovoj cjelini - veĆ prije
zbog toga što ti pravni oblici priskrbljuju dobro kazalo procesa imperijalne kon-
stitucije. Novi pravni oblici otkrivaju tendenciju prema centraliziranoj i jedin-
stvenoj regulaciji kako svjetskoga tržišta tako i odnosa globalne moĆi, sa svim
poteškoĆama koje takav projekt nosi sa sobom. Pravne preobrazbe djelotvorno
ukazuju na promjene u materijalnoj konstituciji svjetske moĆi i poretka. Prijelaz
kojemu smo danas svjedoci od tradicionalnoga međunarodnoga prava, koje
su određivali ugovori i sporazumi, na definiciju i uspostavu nove suverene, su-
pranacionalne svjetske sile [pa prema tome i na imperijalno shvaĆanje prava],
koliko god nepotpun, pruža nam okvir u kojemu možemo odČitavati sve obuh-
vatnije društvene procese Imperija. U stvari pravna preobrazba funkcionira kao
simptom promjena materijalne biopolitiČke konstitucije naših društava. Te se
promjene tiČu ne samo međunarodnoga prava i međunarodnih odnosa veĆ
također i unutarnjih odnosa moĆi u svakoj zemlji. Dok budemo prouČavali i
kritizirali nove oblike međunarodnoga i supranacionalnoga prava istovremeno
Ćemo se naĆi u središtu politiČke teorije Imperija gdje problem supranacional-
noga suvereniteta, njegov izvor legitimnosti i njegovo vršenje izvode na svjetlo
dana politiČke, kulturne i konaČno ontološke probleme.
U pristupanju pravnom konceptu Imperija, mogli bismo najprije sagle-
dati genealogiju koncepta, što Će nam priskrbiti neke uvodne pojmove za
naše istraživanje. Taj nam koncept dolazi preko duge, prvenstveno europske,
tradicije koja seže barem do staroga Rima, pa je tako pravnopolitiČki oblik Im-
perija bio usko povezan s kršĆanskim podrijetlom europskih civilizacija. Tamo
je koncept Imperija objedinjavao pravne kategorije i univerzalne etiČke vri-
jednosti ČineĆi da one zajedno djeluju kao organska cjelina. Taj je savez stalno
funkcionirao unutar koncepta, bez obzira na nestalnosti povijesti Imperija.
Svaki pravni sustav na neki je naČin kristalizacija niza specifiČnih vrijednosti,
jer je etika dio materijalnosti svakoga pravnoga instituta, ali Imperij - a osobito
rimska tradicija imperijalnoga prava - je osobit po tome što poklapanje i uni-
verzalnost etiČkoga i pravnoga dovodi do krajnjih granica: u Imperiju postoji
mir, u Imperiju postoji jamstvo pravde za sve narode. Koncept Imperija pred-
stavlja se kao globalni koncept pod dirigentskom palicom jednoga jedinoga
SVJETSKI POREDAK 23
dirigenta, jedinstvene moĆi koja održava društveni mir i proizvodi etiČke istine.
A da bi postigla te ciljeve, jedinstvena moĆ ima na raspolaganju potrebnu
silu da vodi, kada je to nužno, “pravedne ratove” na granicama protiv barbara i
unutar Imperija protiv pobunjenika.15
ZnaČi da od samoga svoga poČetka Imperij pokreĆe etiČkopolitiČku
dinamiku koja se nalazi u središtu njegovoga pravnoga koncepta. Taj pravni
koncept ukljuČuje dvije temeljne tendencije: prvu, shvaĆanje prava koje se
potvrđuje u izgradnji novoga poretka koji obuhvaĆa cijeli prostor onoga što se
smatra civilizacijom, univerzalnim prostorom bez granica; i drugu, shvaĆanje
prava koje obuhvaĆa svo vrijeme unutar njegovoga etiČkoga temelja. Imperij
iscrpljuje povijesno vrijeme, dokida povijest i poziva prošlost i buduĆnost
unutar vlastitoga etiČkoga poretka. Drugim rijeČima, Imperij predstavlja svoj
poredak kao stalan, vjeČan i nužan.
U germansko-rimskoj tradiciji koja je cvala tijekom cijeloga srednjega vi-
jeka, ta dva shvaĆanja prava išla su ruku pod ruku.16 Međutim, poČevši sa rene-
sansom, s pobjedom svjetovnosti, ta su se dva shvaĆanja razdvojila i svako se
neovisno razvijalo. S jedne strane, pojavilo se u modernoj europskoj politiČkoj
misli shvaĆanje međunarodnoga prava, a s druge, razvijale su se utopije “traj-
nog mira”. U prvom sluČaju, poredak što ga je obeĆalo Rimsko Carstvo nastojao
se uspostaviti, dosta vremena nakon njegove propasti, putem mehanizma spo-
razuma koji Će izgraditi međunarodni poredak među suverenim državama što
Će djelovati analogno ugovornim mehanizmima koji su jamČili poredak unutar
nacionalne države i njezinoga građanskoga društva. Mislioci od Grotiusa do
Puffendorfa teoretski su oblikovali taj proces u formalnom smislu. U drugom
sluČaju, ideja “trajnog mira” stalno se ponovo pojavljivala u cijeloj modernoj
Europi, od Bernardina de Saint Pierrea do Immanuela Kanta. Ta se zamisao
predstavljala kao ideal uma, “svjetlo” koje mora kritizirati i također ujediniti
pravo i etiČnost, pretpostavljena nadređenost pravnoga sustava i idealna
shema uma i etike. Temeljna alternativa između ta dva shvaĆanja trajala je kroz
cijelo vrijeme europske modernosti, ukljuČujuĆi i dvije velike ideologije koje su
odredile njezinu zrelu fazu: liberalnu ideologiju koja poČiva na miroljubivom
skladu pravnih sila i njegovom zamjenom tržištem; i socijalistiČku ideologiju
koja se usredotoČuje na međunarodno jedinstvo putem organizacije borbi i
odstupanja prava.
Bi li bilo toČno tvrditi, stoga, da ta dva razliČita razvoja shvaĆanja prava
koja su trajala jedno pored drugoga kroz stoljeĆa modernosti danas teže
da se ujedine i predstave kao jedna jedinstvena kategorija? Mi predmni-
jevamo da je to doista tako i da u postmodernizmu shvaĆanje prava treba
opet razumjeti u smislu koncepta Imperija. Pa ipak, s obzirom da Će se veliki

dio našega istraživanja vrtjeti oko toga pitanja, vodeĆi nas u sumnje i ne-
doumice, ne bi trebalo tako brzo donositi definitivne zakljuČke, Čak ako se
ovdje ograniČavamo samo na analizu shvaĆanja prava. Međutim, možemo
veĆ prepoznati neke važne simptome ponovnog rađanja koncepta Imperija
- simptome koji funkcioniraju kao logiČka izazivanja koja se pojavljuju na
podruČju povijesti a koja teorija ne može zanemariti.
Jedan je simptom, na primjer, obnovljeno zanimanje za koncept bellum
justum ili “pravednoga rata” i njegovu djelotvornost. Taj se koncept, koji je
bio organski povezan s drevnim imperijalnim poretcima i kojega se bogata i
složena genealogija proteže sve od biblijskih vremena, poČeo nedavno ponovo
pojavljivati kao središnji diskurs u politiČkim raspravama, osobito nakon
Zaljevskog rata.17 Tradicionalno taj koncept poČiva na zamisli da kada je neka
država suoČena s prijetnjom agresije koja može ugroziti njezin teritorijalni
integritet ili politiČku neovisnost, ona ima jus ad bellum [pravo da zarati].18 Ima
svakako neČega zabrinjavajuĆega u tom obnovljenom zanimanju za koncept
bellum justum što modernost, ili prije moderna svjetovnost, nastoji po svaku
cijenu izbaciti iz srednjovjekovne tradicije. Tradicionalni koncept pravednoga
rata ukljuČuje banalizaciju rata i njegovo slavljenje kao etiČkoga sredstva. Mod-
erna politiČka misao i međunarodna zajednica nacionalnih država odluČno
odbacuju obje te zamisli. Ta dva tradicionalna obilježja ponovo su se pojavila
u našem postmodernom svijetu. S jedne strane rat je sveden na status redar-
stvene radnje, a s druge je strane sakralizirana nova sila koja može legitimno
vršiti etiČke funkcije putem rata.
Međutim, daleko od toga da samo ponavlja klasiČno ili srednjovjekovno
shvaĆanje, današnji koncept predstavlja neke doista temeljne novine. Pravedni
rat više nije u bilo kojem smislu djelatnost obrane ili otpora, kao što je to bio,
na primjer, u kršĆanskoj tradiciji od svetoga Augustina do skolastika pro-
tureformacije, kao potreba “svjetovnoga grada” da jamČi vlastito preživljenje.
On je prije postao djelatnost koja je opravdana sama po sebi. Dva su razliČita
elementa spojena u tom konceptu pravednoga rata: prvi, legitimnost vojnoga
aparata ukoliko je on etiČki utemeljen, i drugi, uČinkovitost vojne akcije u pos-
tizanju željenoga mira i reda. Sinteza ta dva elementa može doista biti kljuČni
Čimbenik koji Će odrediti uspostavljanje nove tradicije Imperija. Danas je
neprijatelj, upravo kao i sam rat, istovremeno banaliziran [sveden na predmet
rutinske redarstvene prisile] i apsolutiziran [kao Neprijatelj, apsolutna prijet-
nja etiČkom poretku]. Zaljevski rat dao nam je možda prvi puni konkretizirani
primjer te nove epistemologije koncepta.19 UskrsnuĆe koncepta pravednoga
SVJETSKI POREDAK 25
rata može biti samo simptom pojave Imperija, ali kako sugestivan i moĆan
simptom!
Model imperijalne vlasti

Moramo izbjegavati da prijelaz prema Imperiju određujemo samo u nega-
tivnom smislu, u smislu onoga što on nije, kao na primjer kad kažemo: nova
paradigma određuje se jasnim slabljenjem suverenih nacionalnih država,
deregulacijom međunarodnih tržišta, krajem neprijateljskih sukoba među
državama subjektima i tako dalje. Kad bi se nova paradigma sastojala samo
od toga onda bi njezine posljedice bile doista anarhiČne. Međutim, moĆ - a
Michael Foucault nije jedini koji nas pouČava o tome - boji se vakuuma i prezire
ga. Nova paradigma veĆ funkcionira u potpuno pozitivnom smislu - i ne može
biti drugaČije.
Nova paradigma je istovremeno sustav i hijerarhija, centralizirana izgrad-
nja normi i dalekosežna proizvodnja legitimacije, raširena po prostoru svijeta.
Ona je razmještena ab initio kao dinamiČna i elastiČna sustavna struktura koja
je vodoravno izražena. Mi shvaĆamo tu strukturu u nekoj vrsti intelektualne
kratice kao križanje sistemske teorije Niklasa Luhmanna i teorije pravde Johna
Rawlsa.20 Neki to stanje nazivaju “vladanje bez vlade” da bi naznaČili struktural-
nu logiku, povremeno nezamjetljivu ali uvijek i sve više djelotvornu, koja sve
aktere smješta unutar poretka cjeline.21 Ukupnost sustava ima prevladavajuĆi
položaj u globalnom poretku, raskidajuĆi odluČno sa svakom prethodnom
dijalektikom i razvijajuĆi združivanje aktera koje je pravocrtno i spontano.
Međutim, u isto vrijeme, sve se jasnije pokazuje djelotvornost konsenzusa pod
vrhovnom vlašĆu propisivanja. Svi sukobi, sve krize i sve razmirice djelotvorno
dovode na svjetlo dana proces združivanja i istim mjerilom pozivaju na još više
središnje vlasti. Mir, ravnoteža i prestanak sukoba vrijednosti su prema kojima
se sve usmjeruje. Razvoj globalnoga sustava [a imperijalnoga prava na prvom
mjestu] postaje razvoj stroja koji nameĆe procedure stalnog sklapanja ugov-
ornih odnosa koja vodi prema sistemskim ravnotežama - stroja koji stvara stalni
poziv za vlašĆu. Izgleda da taj stroj predodređuje izvršenje vlasti i djelovanja
po cijelom društvenom prostoru. Svaki pokret je određen i može tražiti vlas-
tito predodređeno mjesto samo unutar samoga sustava, u dodijeljenom mu
hijerarhijskom odnosu. Taj veĆ prije saČinjen pokret određuje realnost procesa
imperijalne ustavotvornosti svjetskoga poretka - nove paradigme.
Imperijalna paradigma kvalitativno je drugaČija od raznih pokušaja u
prijelaznom razdoblju da odrede projekt međunarodnoga poretka.22 Dok su
se prijašnja prijelazna stajališta usredotoČila na legitimirajuĆu dinamiku koja
bi dovela do novoga poretka, u novoj paradigmi kao da je novi poredak veĆ

saČinjen. Konceptualna neodvojivost naslova i izvršenja moĆi potvrđuje se
od poČetka kao djelotvorni a priori sustava. Nesavršena podudarnost, ili bolje
reČeno uvijek prisutne vremenske i prostorne rastavnice između nove središnje
moĆi i polja primjene njezinih propisa ne dovode do krize ili paralize veĆ
jedino prisiljavaju sustav da ih umanji i prevlada. Ukratko, promjena paradigme
određena je, barem u poČetku, shvaĆanjem da je jedino ustanovljena moĆ,
nadodređena u odnosu na suverene nacionalne države i relativno od njih neo-
visna, sposobna funkcionirati kao središte novoga svjetskoga poretka, vršeĆi
nad njim djelotvornu regulaciju i, kada je to potrebno, prisilu.
Iz toga slijedi da i neka vrsta pravnoga pozitivizma vlada nad obliko-
vanjem novoga pravnoga propisivanja, kao što je želio Kelsen, ali samo kao
paradoksalna posljedica njegove utopije.23 Stvarni proces oblikovanja sustava
u stvari pretpostavlja sposobnost da ga se oblikuje. Štoviše, proces oblikovanja,
i subjekti koji djeluju u njemu, unaprijed teže prema pozitivno određenom vrt-
logu središta, a ta privlaČnost postaje neodoljiva, ne samo u ime sposobnosti
središta da izvršava silu veĆ i u ime formalne moĆi, koja stoluje u središtu, da
uokviruje i sistematizira ukupnost. Još jednom nalazimo križanje Luhmanna i
Rawlsa, ali i prije njih imamo Kelsena, toga utopijskoga pa prema tome nesvjes-
noga i proturjeČnoga otkrivaČa duše imperijalnoga prava!
Još jednom, drevna shvaĆanja Imperija pomažu nam da bolje izrazimo
narav svjetskoga poretka u stvaranju. Kao što nas uČe Tukidid, Livije i Tacit
[zajedno s Machiavellijem koji tumaČi njihovo djelo], Imperij se stvara ne na
osnovi same sile veĆ na sposobnosti da se sila predstavi kao da je u službi
prava i mira. Jedna ili više strana koje su u veĆ postojeĆem sukobu traže
interveniranje imperijalnih vojski. Imperij se ne rađa iz vlastite volje veĆ ga se
poziva na postojanje i uspostavljanje na osnovi njegove sposobnosti da rješava
sukobe. Imperij se stvara i njegovo interveniranje postaje pravno legitimno tek
kada je veĆ ukljuČeno u lanac međunarodnih suglasnosti kojima je cilj rješenje
postojeĆih sukoba. Da se vratimo na Machiavellija, širenje Imperija ukorijen-
jeno je u unutarnjoj putanji sukoba koje ono treba razriješiti.24 Onda je prvi cilj
Imperija proširiti podruČje konsenzusa koje podržavaju njegovu vlastitu moĆ.
Starinski model daje nam prvu približnu sliku ali moramo otiĆi daleko
izvan njega da bismo izrazili oznake globalnoga modela vlasti koji je danas na
djelu. Pravni pozitivizam i teorije naravnoga prava, kontraktualizam i institu-
cionalni realizam, formalizam i sistematizam mogu svaki od njih opisati samo
jedan njegov vid. Pravni pozitivizam može naglasiti nužnost da neka jaka
sila postoji u središtu normativnoga procesa; teorije naravnoga prava mogu
SVJETSKI POREDAK 27
osvijetliti vrijednosti mira i ravnoteže koje imperijalni proces stvara; kontraktu-

alizam može ukazati na stvaranje konsenzusa; realizam može izvesti na svjetlo
dana formativne procese ustanova primjerenih novim dimenzijama konsen-
zusa i vlasti; a formalizam može dati logiČku podršku onome što sistematizam
funkcionalno opravdava i organizira, naglašavajuĆi totalno obilježje toga
procesa. Međutim, koji pravni model zahvaĆa sva ta obilježja novoga suprana-
cionalnoga poretka?
Pri prvim pokušajima da dademo definiciju svakako moramo prepoznati
Činjenicu da dinamizam i konkretizacije novoga supranacionalnoga pravnoga
poretka snažno odgovaraju novim obilježjima koja određuju unutarnja pro-
pisivanja na prijelazu od modernosti u postmodernost.25 Trebamo prepoznati
tu podudarnost [možda na Kelsenov naČin, a svakako na realistiČan] ne toliko
kao “domaĆa analogiju” za međunarodni sustav veĆ prije kao “supranacion-
alnu analogiju” za unutarnji zakonski sustav. Prvenstvena obilježja oba sustava
ukljuČuju hegemoniju nad pravnim praksama u vidu postupka, prevencije i
podneska. Iz nje proizlaze normativnost, sankcija i represija koje se stvaraju
unutar proceduralnih razvoja događaja. Razlog za relativnu [ali djelotvornu]
podudarnost novoga funkcioniranja unutarnjega prava i supranacionalnoga
prava proistiČe u prvom redu iz Činjenice da oni djeluju na istom terenu,
naime, terenu krize. Međutim, kao što nas je uČio Carl Schmitt, kriza na terenu
primjene prava treba usmjeriti našu pozornost na “izuzetak” koji je na djelu
u trenutku kada se ono stvara.26 Izuzetnost određuje kako unutarnje tako i
supranacionalno pravo.
Funkcija izuzetka tu je vrlo važna. Da bi se stekao nadzor nad takvim
potpuno fluidnim stanjem i njime ovladalo, potrebno je vlasti koja se upliĆe
dodijeliti sljedeĆe: 1. sposobnost da odredi, svaki put na izuzetan naČin, za-
htjeve za intervencijom i 2. sposobnost da pokrene snage i sredstva koji se na
razne naČine mogu primijeniti na raznolikost i množinu uređenja u krizi. Tu se
stoga rađa, u ime izuzetnosti intervencije, oblik prava koje je u stvari policijsko
pravo. Stvaranje novoga prava upisano je u razmještaju prevencije, represije i
retoriČke snage kojima je cilj ponovno uspostavljanje društvene ravnoteže. Sve
je to svojstveno djelatnosti policije. Tako možemo prepoznati poČetni i implic-
itni izvor imperijalnoga prava u smislu redarstvene akcije i sposobnosti policije
da stvara i održava red. Legitimacija imperijalnoga propisivanja podržava
vršenje redarstvene sile, dok istovremeno djelatnost globalne redarstvene
sile pokazuje stvarnu djelotvornost imperijalnoga propisivanja. Pravna moĆ
vladanja nad izuzetkom i sposobnost razmještaja redarstvene sile tako postaju
dvije poČetne koordinate koje određuju imperijalni model vlasti.
Univerzalne vrijednosti
Na ovoj se toČki možemo doista zapitati trebamo li još uvijek koristiti pravni
izraz “pravo” u ovom kontekstu. Kako možemo nazivati pravom [i konkretno
imperijalnim pravom] niz tehnika koje, utemeljene na stanju stalnoga izuzetka i
redarstvenoj sili, svode pravo i zakon na Čistu djelotvornost? Da bismo postavili
ta pitanja, trebamo najprije pobliže razmotriti proces imperijalnog konstitu-
iranja kojemu danas prisustvujemo. Od samoga poČetka trebamo naglasiti
da se njegova realnost ne iskazuje samo preobrazbama međunardnoga prava
koje on uvodi, veĆ i promjenama koje donosi u upravnom pravu pojedinih
društava i nacionalnih država, ili u stvari u upravnom pravu kozmopolitiČkoga
društva.27 Putem suvremene preobrazbe supranacionalnoga prava, imperijalni
proces konstituiranja nastoji bilo izravno ili neizravno prodrijeti u unutarnje
pravo nacionalnih država i prerazmjestiti ga, pa tako supranacionalno pravo
nadodređuje unutarnje pravo.
Možda je najznaČajniji simptom te preobrazbe razvoj takozvanoga prava
interveniranja.28 Ono se obiČno zamišlja kao pravo ili dužnost vladajuĆih
subjekata svjetskoga poretka da se oružano upliĆu na teritorijima drugih sub-
jekata u interesu spreČavanja ili rješavanja humanitarnih problema, jamČenja
ugovora i nametanja mira. Pravo oružanog interveniranja imalo je istaknuto
mjesto u instrumentariju što su ga Ujedinjeni narodi dobili svojom Poveljom u
svrhu održavanja međunarodnoga poretka, ali suvremeni prerazmještaj toga
prava predstavlja kvalitetni skok. Danas se pojedine suverene države, ili su-
pranacionalna sila [UN], oružano ne upliĆu samo da bi osigurale ili nametnule
primjenu dobrovoljno sklopljenih međunarodnih ugovora, kao što je bio sluČaj
pod starim međunarodnim propisima. Sada se supranacionalni subjekti koji
su dobili legitimaciju za svoje akcije ne po pravu veĆ po konsenzusu oružano
upliĆu u ime bilo koje vrste hitnosti ili vrhunskih etiČkih naČela. Iza te oružane
intervencije ne nalazi se samo stalno stanje hitnosti i izuzetka veĆ stalno stanje
hitnosti i izuzetka opravdano pozivanjem na bitne vrijednosti pravde. Drugim
rijeČima, univerzalne vrijednosti daju legitimaciju policijskom pravu.29
Trebamo li pretpostaviti da je, s obzirom da to novo pravo funkcionira
prvenstveno prema cilju rješavanja hitnih ljudskih problema, njegova legitim-
nost stoga zasnovana na univerzalnim vrijednostima? Trebamo li odČitavati taj
pokret kao proces koji, na osnovi promjenljivih elemenata povijesnoga okvira,
stavlja u pogon konstitutivni stroj što ga pokreĆu univerzalne sile pravde i
mira? Nalazimo li se stoga u stanju vrlo bliskome tradicionalnoj definiciji Im-
perija što ju je obznanila klasiČna rimsko-kršĆanska inventivnost?
Kad bismo potvrdno odgovorili na ta pitanja u ovoj ranoj fazi našega
SVJETSKI POREDAK 29
istraživanja, to bi znaČilo otiĆi predaleko. Definicija imperijalne moĆi u raz-

voju kao policijske znanosti koja se temelji na praksi pravednoga rata da bi se
pristupilo stalnim hitnim stanjima vjerojatno je toČna ali još uvijek potpuno
nedovoljna. Kao što smo vidjeli, fenomenološka određenja novoga global-
noga poretka postoje u duboko nestalnom stanju koje se također može toČno
obilježiti izrazima kriza i rat. Kako možemo pomiriti legitimacije toga poretka
putem prevencije i policijske sile s Činjenicom da kriza i rat sami iskazuju vrlo
upitnu genezu i legitimaciju toga koncepta pravde? Kao što smo veĆ zabilježili,
te tehnike i druge poput njih oznaČuju da prisustvujemo procesu materi-
jalnog konstituiranja novoga planetarnoga poretka, uČvršĆenju njegovoga
upravnoga stroja i proizvodnji novih hijerarhija zapovijedanja nad globalnim
prostorom. Tko Će odluČivati o definicijama pravde i reda po prostranstvu
te ukupnosti tijekom procesa njezinoga konstituiranja? Tko Će moĆi defini-
rati koncept mira? Tko Će moĆi sjediniti proces dokidanja povijesti i nazvati
to dokidanje pravednim? Oko tih je pitanja problematika Imperija potpuno
otvorena, ne zatvorena.
Na ovoj nam se toČki problem novoga pravnoga aparata predstavlja u
svom najneposrednijem obliku: globalnom poretku, pravdi i pravu koji su još
uvijek virtualni ali se svejedno odnose na nas. Neprestano nas prisiljavaju da
se osjeĆamo sudionicima u tome razvoju i pozivaju nas da budemo odgovorni
za ono što on postaje u tom okviru. Naše građansko pravo, upravo kao i naša
etiČka odgovornost, smješteno je unutar tih novih dimenzija - tu se mjere naša
moĆ i naša nemoĆ. Mogli bismo reĆi, na kantovski naČin, da naša unutarnja
moralna sklonost, kada je suoČena s društvenim poretkom i u njemu iskušana,
postaje određena etiČkim, politiČkim i pravnim kategorijama Imperija. Ili bismo
mogli kazati da je vanjska moralnost svakoga ljudskoga biĆa i građanina sada
sumjerljiva samo u okviru Imperija. Taj nas novi okvir prisiljava da se suoČimo
s nizom eksplozivnih aporija, jer se naše zamisli i iskazi pravde i naša sredstva
nade, buduĆi oblikovani u tome novome pravnome i institucionalnome svijetu,
stalno dovode u pitanje. NaČini privatnoga i pojedinaČnoga shvaĆanja vrijed-
nosti raspršeni su: s pojavom Imperija više se ne suoČavamo s lokalnim posre-
dovanjima univerzalnoga veĆ sa samim konkretnim univerzalnim. Kultiviranje
vrijednosti, zakloni iza kojih su one predstavljale svoju moralnu suštinu, granice
koje štite od upada vanjskoga - sve je to išČezlo. Svi smo se prisiljeni suoČiti s
apsolutnim pitanjima i radikalnim alternativama. U Imperiju, etika, moralnost i
pravda lijevaju se u nove dimenzije.
Tijekom cijeloga našega istraživanja suoČavali smo se s klasiČnom prob-
lematikom politiČke filozofije: slabljenjem i padom Imperija.30 Može izgledati
paradoksalno da pristupamo tom toposu na poČetku, istovremeno kada se
bavimo poČetnom izgradnjom Imperija. Ali postajanje Imperija u stvari se ost-

varuje na osnovi istih uvjeta koji obilježavaju njegovu dekadenciju i slabljenje.
Imperij se danas pojavljuje kao središte koje podržava globalizaciju proizvod-
nih mreža i baca svoju sveobuhvatnu mrežu pokušavajuĆi umotati sve odnose
moĆi unutar svoga svjetskoga poretka - a opet istovremeno ono razvija snažnu
policijsku funkciju protiv novih barbara i pobunjeniČkih robova koji prijete
njegovom poretku. Izgleda da je moĆ Imperija podvrgnuta nestalnostima
lokalne dinamike moĆi i promjenjivom djelomiČnom pravnom propisivanju
koje pokušava, ali nikada potpuno ne uspijeva, vratiti stvari u normalnost u
ime “izuzetnosti” upravnih postupaka. Međutim, ta su obilježja bila toČno
ona koja su određivala stari Rim u njegovoj dekadenciji i koja su muČila tolike
mnoge njegove obožavatelje u prosvjetiteljstvu. Ne trebamo oČekivati da se
riješi složenost procesa koji grade novi imperijalni odnos prava. Nasuprot, ti
procesi jesu i ostat Će proturjeČni. Pitanje definicije pravde i mira neĆe naĆi
svoje pravo rješenje. Snaga nove imperijalne konstitucije neĆe biti utjelov-
ljena u jednodušnosti koja se izražava u mnoštvu. Termini pravnoga prijedloga
Imperija potpuno su neodređeni iako su svejedno konkretni. Imperij je rođen
i pokazuje se kao kriza. Trebamo li ga onda shvatiti kao Imperij dekadencije u
smislu kako su ga opisivali Montesquieu i Gibbon? Ili se on toČnije razumije u
klasiČnom smislu kao Imperij korupcije?
Tu trebamo najprije shvatiti korupciju ne samo u moralnom smislu
veĆ također u pravnom i politiČkom smislu jer, prema Montesquieuu i Gib-
bonu, kada razliČiti oblici vlasti nisu Čvrsto utvrđeni u republici, neminovno
se pokreĆe krug korupcije i zajednica se raskida.31 Drugo, korupciju trebamo
shvatiti i u metafiziČkom smislu: tamo gdje se entitet i suština, djelotvornost i
vrijednost zajedniČki ne namiruju, razvija se ne stvaranje veĆ korupcija.32 To su
neke od temeljnih osi Imperija na kojima Ćemo se kasnije podulje zaustaviti.
Dopustite nam, u zakljuČku, jednu zadnju analogiju koja se odnosi
na rađanje kršĆanstva u Europi i njegovo širenje za vrijeme slabljenja Rim-
skoga Carstva. U tom se procesu izgradio ogromni potencijal subjektivnosti
i uČvrstio u vidu proroČanstva o svijetu koji dolazi, što je milenijski projekt.
Ta nova subjektivnost ponudila je potpunu alternativu duhu imperijalnoga
prava - novu ontološku osnovu. S toga je stajališta Carstvo bilo prihvaĆeno
kao “dozrelost vremenâ” i jedinstvo cijele poznate civilizacije, ali ga je dovela u
pitanje u njegovoj ukupnosti potpuno razliČita etiČka i ontološka os. Isto tako
i danas, pod uvjetom da su granice i nerješivi problemi novoga imperijalnoga
prava uČvršĆeni, teorija i praksa mogu iĆi dalje od njih, pronalazeĆi još jednom
ontološku osnovu neprijateljstava - unutar Imperija, ali također protiv i izvan
Imperija, na istoj razini totaliteta.
SVJETSKI POREDAK 31
1.2
BIOPOLITIČKA PROIZVODNJA
“Policija” se pojavljuje kao uprava na Čelu

države, zajedno sa sudstvom, vojskom i
državnom riznicom. ToČno. Pa ipak ona
obuhvaĆa i sve ostalo. Turquet kaže ovo: “Ona
se grana u sva stanja ljudi, u sve što oni Čine
ili poduzimaju. Njezino polje podrazumijeva
sudstvo, financije i vojsku.” Policija ukljuČuje
sve.
michel foucault
S pravnog stajališta mogli smo naslutiti

neke elemente idealne geneze Imperija, ali jedino s toga stajališta bilo bi teško,
ako ne i nemoguĆe, shvatiti kako se imperijalni stroj u stvari pokreĆe. Pravni
koncepti i pravni sustav uvijek se odnose na nešto izvan njih samih. Putem
razvoja i vršenja prava, oni ukazuju na materijalne uvjete koji određuju njihovu
moĆ nad društvenom stvarnosti. Naša analiza mora se sada spustiti na razinu
materijalnosti i tu istraživati materijalnu preobrazbu paradigme vlasti. Trebamo
otkriti sredstva i sile proizvodnje društvene stvarnosti zajedno sa subjektivnos-
tima koje je potiČu.
BiomoĆ u društvu nadzora

Djelo Michaela Foucaulta pripremilo je u mnogim vidovima teren za to
istraživanje materijalnog funkcioniranja imperijalne vlasti. Najprije, Foucault-
ovo djelo omoguĆava nam da prepoznamo povijesni, epohalni prijelaz u
društvenim oblicima od disciplinarnog društva do društva nadzora.01 Discipli-
narno društvo je ono društvo u kojemu je društveno zapovijedanje izgrađeno
kroz raspršenu mrežu dispozitiva ili organa koji proizvode obiČaje, navike i
proizvodnu praksu. Disciplinarne ustanove [zatvor, tvornica, ludnica, bolnica,
sveuČilište, škola i tako dalje], koje strukturiraju društveni teren i predstavljaju
BIOPOLITI»KA PROIZVODNJA 33
logiku primjerenu “razlogu” discipline, stavljaju društvo u rad i osiguravaju

poslušnost njegovoj vlasti i njegovim mehanizmima ukljuČenja i/ili iskljuČenja.
Disciplinarna moĆ vlada u stvari strukturirajuĆi parametre i granice misli i
prakse, sankcionirajuĆi i propisujuĆi normalna i/ili devijantna ponašanja.
Foucault uglavnom upuĆuje na ancien régime i klasiČno doba francuske
civilizacije da bi objasnio pojavu discipliniranosti, ali opĆenitije možemo reĆi
da se je cijela prva faza kapitalistiČke akumulacije [u Europi i drugdje] vodila
pod tom paradigmom moĆi. Društvo nadzora, nasuprot, trebamo shvatiti
kao ono društvo [koje se razvija na krajnjem rubu modernosti i otvara prema
postmodernom] u kojemu mehanizmi zapovijedanja postaju sve “demokrat-
skiji”, sve imanentniji društvenom polju, raspodijeljeni kroz mozgove i tijela
građana. Ponašanja društvene integracije i iskljuČenja svojstvena vlasti tako se
sve više pounutravaju unutar samih podanika. MoĆ se sada organizira putem
strojeva koji izravno organiziraju mozgove [u komunikacijskim sustavima,
informacijskim mrežama itd.] i tijela [u sustavima blagostanja, nadziranim
djelatnostima itd.] prema stanju autonomnog otuđenja od smisla života i
želje za stvaralaštvom. Tako se društvo nadzora može obilježiti pojaČanjem i
uopĆavanjem normalizirajuĆih organa discipliniranosti koji iznutra potiČu naša
opĆa i dnevna ponašanja, ali za razliku od discipline, taj se nadzor proširuje
znatno izvan strukturiranih mjesta društvenih institucija putem elastiČnih i
nestalnih mreža.
Drugo, Foucaultovo djelo omoguĆuje nam da prepoznamo biopolitiČku
narav nove paradigme moĆi,02 BiomoĆ je oblik moĆi koji uređuje društveni
život iz njegove nutrine, slijedeĆi ga, tumaČeĆi ga, upijajuĆi ga i preuređujuĆi
ga. MoĆ može postiĆi djelotvorno zapovijedanje cijelim životom stanovništva
jedino kada ona postane integralna, životna funkcija koju svaki pojedinac
prihvaĆa i reaktivira vlastitim pristankom. Kao što Foucault kaže: “Život je sada
postao... objekt moĆi.” 03 Najviša funkcija te moĆi je da potpuno opsjedne život
a njezina prvenstvena zadaĆa je da upravlja životom. Tako se biomoĆ odnosi
na stanje u kojemu je proizvodnja i obnavljanje samoga života najvažnije u toj
moĆi.
Ta dva pravca Foucaultova djela usklađuju se jedan s drugim u smislu
da je jedino društvo nadzora sposobno usvojiti biopolitiČki kontekst kao
iskljuČivo referentno polje. U prijelazu od disciplinarnog društva u društvo
nadzora stvara se nova paradigma moĆi koju određuju tehnologije što priznaju
društvo kao podruČje biomoĆi. U disciplinarnom društvu uČinci biopolitiČkih
tehnologija bili su još uvijek djelomiČni u smislu da se discipliniranje odvijalo
prema relativno zatvorenoj, geometrijskoj i kvantitativnoj logici. Disciplinar-
nost je postavljala pojedince unutar ustanova ali nije ih potpuno uspijevala

uklopiti u ritam proizvodne prakse i proizvodne socijalizacije. Ona nije dostigla
toČku potpunog prožimanja svijesti i tijela pojedinaca, toČku njihovog organ-
iziranja u sveukupnost njihovih djelatnosti. Prema tome, odnos između moĆi
i pojedinca u disciplinarnom društvu ostao je statiČan: disciplinarni prodor
moĆi odgovarao je otporu pojedinca. Naprotiv, kada moĆ postane potpuno
biopolitiČka, stroj moĆi obuhvaĆa cijelo društveno tijelo i razvija ga u njegovoj
virtualnosti. Taj odnos je otvoren, kvalitativan i afektivan. Društvo, uklopljeno
u moĆ koja doseže do samih živaca društvene strukture i njezinih procesa
razvoja, reagira poput jednoga tijela. MoĆ se onda izražava kao nadzor koja se
proteže u dubine svijesti i tijela stanovništva - i istovremeno kroz sveukupnost
društvenih odnosa.04
Mogli bismo onda kazati da se je, u tom prijelazu od disciplinarnog
društva u društvo nadzora, potpuno ostvario sve snažniji odnos uzajamne up-
letenosti svih društvenih sila Čemu je kapitalizam težio tijekom svoga razvoja.
Marx je prepoznao nešto sliČno u onome što je nazvao prijelazom iz formalnog
u stvarno ukljuČivanje rada u kapital,05 a kasnije je Frankfurtska škola filozofa
analizirala usko povezan prijelaz ukljuČivanja kulture [i društvenih odnosa] u
totalitarnu sliku države, ili u stvari u perverznu dijalektiku prosvjetiteljstva.06
Međutim, Foucaultov prijelaz na koji mi ukazujemo potpuno je razliČit jer se
on umjesto usmjerenja pozornosti na jednodimenzionalnost procesa što ju
je opisao Marx a preoblikovala i proširila Frankfurtska škola, bavi u temelju
paradoksom pluralnosti i mnoštvenosti. Deleuze i Guattari još su jasnije razvili
to stajalište.07 Analiza stvarnoga uklapanja kada se ono podrazumijeva kao
obuhvatanje ne samo ekonomske ili samo kulturne dimenzije društva veĆ prije
cijeloga samoga društvenoga biosa, i kada se ono usmjeruje na modalitete dis-
ciplinarnosti i/ili nadzora, remeti pravocrtnu i totalitarnu sliku kapitalistiČkog
razvoja. Država upija građansko društvo, ali posljedica toga je eksplozija
elemenata koji su se prije u građanskom društvu usklađivali i posredovali.
Otpori više nisu rubni veĆ su aktivni u središtu društva koje se rastvara u mreže.
PojedinaČne toČke se singulariziraju u tisuĆu ravni. Kao što je Foucault implic-
itno nagovijestio [a Deleuze i Guattari to eksplicitno objasnili], paradoks moĆi
sastoji se u tome što ujedinjujuĆi i obuhvaĆajuĆi unutar sebe sve elemente
društvenoga života [gubeĆi tako svoju sposobnost da uČinkovito posreduje
među raznim društvenim silama] istovremeno otkriva novi kontekst, novi milje
maksimalne pluralnosti i neobuhvatljive singularizacije - milje događaja.08
Ti koncepti društva nadzora i biomoĆi opisuju središnje vidove koncepta
Imperija. Koncept Imperija je okvir u kojemu treba shvatiti novu sveukupnost
subjekata, a to je cilj kojemu teži nova paradigma moĆi. Tu se otvara prava

provalija između raznih starih teoretskih okvira međunarodnoga prava [bilo
u njegovom ugovornom obliku i/ili u obliku UN-a] i nove stvarnosti imperi-
jalnoga prava. Svi posredniČki elementi toga procesa su se izgubili tako da
se legitimnost međunarodnoga poretka ne može više izgraditi putem posre-
dovanja veĆ je treba neposredno shvatiti u svoj njezinoj razliČitosti. VeĆ
smo tu Činjenicu prihvatili s pravnoga stajališta. Vidjeli smo, u stvari, da kada
novo shvaĆanje prava nastaje u kontekstu globalizacije i predstavlja se kao
sposobno da se bavi univerzalnom, planetarnom sferom kao jedinstvenom,
sustavnom cjelinom, ono mora zadobiti neposredni preduvjet [djelujuĆi u
izvanrednom stanju] i primjerenu, opipljivu i ustavnu tehnologiju [policijske
tehnike].
Međutim, iako izvanredno stanje i policijske tehnologije Čine Čvrstu
jezgru i središnji element novoga imperijalnoga prava, novi režim nema
niČega zajedniČkoga s pravnim umijeĆima diktature ili totalitarizma koje je
tako mnogo [u stvari isuviše] mnogo autora opisalo tako temeljito i s velikim
razmetanjem.09 Naprotiv: vladavina prava nastavlja igrati središnju ulogu u
kontekstu suvremenoga prijelaza: pravo ostaje uČinkovito i [upravo sredstvima
izvanrednog stanja i policijskim tehnikama] postaje postupak. To je radikalna
preobrazba koja otkriva neposredovani odnos između moĆi i subjektivnosti, pa
stoga pokazuje kako nemoguĆnost “prethodnih” posredovanja tako i neobuh-
vatljivih privremenih promjenljivosti događaja.10 To su određenja na kojima se
mora definirati novo supranacionalno pravo po svim neograniČenim globalnim
prostorima, u dubinama biopolitiČkoga svijeta, i suprotstavljajuĆi se nepred-
vidljivoj svjetovnoj vlasti. Koncept Imperija mora se boriti da se tu uspostavi, da
tu dokaže svoju uČinkovitost i da se odatle pokrene stroj.
S toga stajališta, biopolitiČki kontekst nove paradigme ima sasvim
središnje mjesto za našu analizu. Ona predstavlja moĆ s alternativom, ne
samo između poslušnosti i neposlušnosti ili između formalnoga politiČkoga
sudjelovanja i odbijanja, veĆ i u cijelom podruČju života i smrti, bogatstva
i siromaštva, proizvodnje i društvene reprodukcije i tako dalje. UzimajuĆi u
obzir velike poteškoĆe koje novo shvaĆanje prava ima u predstavljanju te
dimenzije moĆi Imperija i uzimajuĆi u obzir njegovu nemoĆ da konkretno
dodirne biomoĆ u svim njezinim materijalnim vidovima, imperijalno pravo
može u najboljem sluČaju samo djelomice predstavljati spomenuti nacrt nove
konstitucije svjetskoga poretka i ne može doista shvatiti motor koji ga stavlja u
pokret. Naša analiza mora se umjesto toga usmjeriti na proizvodnu dimenziju
biomoĆi.11
Proizvodnja života
Međutim, pitanje proizvodnje u odnosu na biomoĆ i društvo nadzora otkriva
stvarnu slabost rada autora od kojih smo posudili te pojmove. Stoga moramo
pojasniti “vitalne” ili biopolitČke dimenzije Foucaultova djela u odnosu na
dinamiku proizvodnje. Foucault je tvrdio u nekoliko radova iz sredine 1970-ih
godina da ne možemo shvatiti prijelaz iz “suverene” države ancien régimea u
modernu “disciplinarnu” državu a da ne uzmemo u obzir kako se biopolitiČki
kontekst postupno stavljao u službu kapitalistiČke akumulacije: “Nadzor
društva nad pojedincima ne provodi se samo putem svijesti ili ideologije veĆ
i u tijelu i s tijelom. Za kapitalistiČko društvo biopolitika je ono najvažnije,
biološko, somatsko, tjelesno.” 12
Jedan od središnjih ciljeva njegove istraživaČke strategije u tom razdo-
blju bio je nadmašiti inaČice historijskoga materijalizma, ukljuČujuĆi nekoliko
varijanti marksistiČke teorije, koje su razmatrale problem moĆi i društvene
reprodukcije na superstrukturnoj razini odvojeno od stvarne, osnovne razine
proizvodnje. Foucault je tako pokušao vratiti problem društvene reprodukcije i
svih elemenata takozvane superstrukture natrag u materijalnu, temeljnu struk-
turu i odrediti to podruČje ne samo u ekonomskom smislu veĆ i u kulturnom,
tjelesnom i subjektivnom. Tada možemo razumjeti kako se Foucaultovo
shvaĆanje društvene cjeline usavršavalo i ostvarivalo kada je u sljedeĆoj fazi
svoga rada on otkrio pojavne obrise društva nadzora kao sliku moĆi aktivne u
cijeloj biopolitici društva. Međutim, izgleda da Foucault - Čak kada je i duboko
shvatio biopolitiČki obzor društva i odredio ga kao polje imanentnosti - nikada
nije uspio izvuĆi svoju misao iz strukturalistiČke epistemologije koja je up-
ravljala njegovim istraživanjem od poČetka. Mi ovdje pod strukturalistiČkom
epistemologijom podrazumijevamo ponovni izum funkcionalistiČke anal-
ize na podruČju humanistiČkih znanosti, metode koja uČinkovito žrtvuje
dinamiku sustava, stvaralaČku vremenitost njegovih kretanja i ontološku
bit kulturne i društvene reprodukcije.13 U stvari, kad bismo na ovom mjestu
zapitali Foucaulta tko ili što pokreĆe sustav ili, bolje reČeno, tko je “bios”, njegov
odgovor bio bi nejasan ili uopĆe nikakav. Foucault ne uspijeva shvatiti stvarnu
dinamiku proizvodnje u biopolitiČkom društvu.14
Naprotiv, Deleuze i Guattari predstavljaju nam pravo poststrukturalistiČko
shvaĆanje biomoĆi koje obnavlja materijalistiČku misao i utemeljuje se Čvrsto
u pitanju proizvodnje društvenoga biĆa. Njihov rad demistificira strukturali-
zam i sve filozofske, sociološke i politiČke koncepcije koje od epistemološkoga
okvira Čine neminovnu referentnu toČku. Oni jasno usmjeruju našu pozornost
na ontološku bit društvene proizvodnje. Strojevi proizvode. Stalno funk-

cioniranje društvenih strojeva u njihovim raznim aparatima i proizvodnim
linijama proizvodi svijet zajedno sa subjektima i objektima koji ga saČinjavaju.
Međutim, pozitivno shvaĆaju jedino tendencije prema stalnom pokretu i ap-
solutnim tijekovima, pa tako i u njihovoj misli, stvaralaČki elementi i radikalna
ontologija proizvodnje društvenoga ostaju nebitni i nemoĆni. Deleuze i Guat-
tari otkrivaju proizvodnost društvene reprodukcije [stvaralaČku proizvodnju,
proizvodnju vrijednosti, društvene odnose, afekte, postajanja] ali uspijevaju je
oblikovati samo površno i prolazno, kao kaotiČni, neodređeni obzor oznaČen
neshvatljivim događajem.15
Možemo bolje shvatiti odnos između društvene proizvodnje i biomoĆi
u radu skupine suvremenih talijanskih marksistiČkih autora koji prepoznaju
biopolitiČku dimenziju u smislu nove naravi proizvodne radne snage i njezi-
noga živoga razvoja u društvu, koristeĆi izraze poput “masovna intelektual-
nost”, “nematerijalni rad” i marksistiČki pojam “opĆega intelekta”.16 Te analize
potjeČu iz dva usuglašena istraživaČka projekta. Prvi se sastoji od analize
nedavnih preobrazbi proizvodnoga rada i njegove tendencije da postaje sve
više nematerijalan. Intelektualna, nematerijalna i komunikacijska radna snaga
danas sve više preuzima središnju ulogu u proizvodnji viška vrijednosti što
ju je prije zauzimala radna snaga mase tvorniČkih radnika. Stoga je nužno
razviti novu politiČku teoriju vrijednosti koja može postaviti problem te nove
kapitalistiČke akumulacije vrijednosti u središte mehanizma eksploatacije
[i tako, možda, u središta moguĆega otpora]. Drugi i sljedstveni istraživaČki
projekt koji je razvila ta škola sastoji se od analize neposredno društvene i
komunikacijske dimenzije žive radne snage u suvremenom kapitalistiČkom
društvu. Ona tako uporno postavlja problem novih oblika subjektivnosti kako
u njihovom eksploatacijskom tako i u njihovom revolucionarnom potencijalu.
Neposredno društvena dimenzija eksploatacije živog nematerijalnog rada
utapa radnu snagu u sve racionalne elemente koji određuju društveno ali
istovremeno aktivira kritiČke elemente koji razvijaju potencijal nepokoravanja i
otpora kroz cijeli kompleks radne prakse. Nakon nove teorije vrijednosti, mora
se onda oblikovati nova teorija subjektivnosti koja prvenstveno djeluje putem
znanja, komunikacije i jezika.
Te su analize tako ponovno uspostavile važnost proizvodnje unutar
biopolitiČkoga procesa društvenoga konstituiranja, ali su je u određenom smis-
lu i izdvojile - shvaĆajuĆi je u Čistom obliku, usavršavajuĆi je na idealnoj razini.
One su se ponašale kao da je otkriĆe novih oblika proizvodnih snaga - nema-
terijalnoga rada, omasovljenoga intelektualnoga rada, rada “opĆega intelekta”
- dovoljno da se konkretno shvate dinamika i stvaralaČki odnos između materi-

jalne proizvodnje i društvene reprodukcije. Kada ponovo uklapaju proizvodnju
u biopolitiČki kontekst, one je predstavljaju skoro iskljuČivo na razini jezika
i komunikacije. Jedan od najozbiljnijih nedostataka je tendencija među tim
autorima da se bave novim ponašanjima rada u biopolitiČkom društvu samo
u njegovom intelektualnom i netjelesnom vidu. Međutim, u tom su kontekstu
najvažniji proizvodnja tijela i vrijednost afekta. Razradit Ćemo tri prvenstvena
vida nematerijalnoga rada u suvremenoj ekonomiji: komunikacijski rad u
industrijskoj proizvodnji koja je nedavno postala povezana u informacijske
mreže, interaktivni rad simboliČke analize i rješavanja problema i rad proizvod-
nje i manipulacije afektima [vidi dio 3.4]. Taj treĆi vid, s njegovim naglaskom
na proizvodnji tjelesnoga, somatskoga krajnje je važan element u suvremenoj
mreži biopolitiČke proizvodnje. Rad spomenute škole i njezina analiza opĆeg
intelekta svakako znaČe korak naprijed, ali njezin koncepcijski okvir ostaje
previše Čist, skoro anđeoski. U konaČnoj analizi i te nove koncepcije samo za-
grebaju površinu proizvodne dinamike novoga teoretskoga okvira biomoĆi.17
Stoga je naša zadaĆa pouzdati se u te djelomice uspješne pokušaje kako
bismo prepoznali potencijal biopolitiČke proizvodnje. Konkretno, spajajuĆi
koherentno razliČita obilježja biopolitiČkoga konteksta koja smo dosad opisali i
vraĆajuĆi ih u ontologiju proizvodnje, moĆi Ćemo odrediti novu sliku kolektiv-
noga biopolitiČkoga tijela, koje svejedno može ostati isto tako proturjeČno kao
što je i paradokslano. To tijelo postaje struktura ne negirajuĆi prvotnu proiz-
vodnu snagu koja ga potiČe veĆ priznajuĆi je. Ono postaje jezik [kako znan-
stveni tako i društveni jezik] jer je ono mnoštvo pojedinaČnih i određenih tijela
koje traže odnos. Ono je stoga kako proizvodnja tako i reprodukcija, struktura
i nadgradnja, jer je ono život u najpunijem smislu i politika u pravom smislu
rijeČi. Naša se analiza treba spustiti u džunglu proizvodnih i proturjeČnih
određenja koja nam nudi kolektivno biopolitiČko tijelo.18 Stoga kontekst naše
analize treba biti samo odvijanje života, proces konstituiranja svijeta, povijesti.
Tu analizu moramo provesti ne putem idealnih oblika veĆ unutar gustoga
kompleksa iskustva.
Korporacije i komunikacija
PitajuĆi se kako se konstituiraju politiČki i suvereni elementi imperijalnoga
stroja, nalazimo da nema potrebe ograniČiti našu analizu na uspostavljene
supranacionalne ustanove niti je Čak usmjeriti prema njima. Organizacije UN-a,
zajedno s velikim multi- i transnacionalnim financijskim i trgovinskim organ-
izacijama [MMF, Svjetska banka, GATT i tako dalje], sve one postaju važne u
perspektivi supranacionalne pravne konstitucije tek onda kada ih razmatramo

unutar dinamike biopolitiČke proizvodnje svjetskoga poretka. Funkcija koju
su one imale u starom međunarodnom poretku, trebamo naglasiti, ne daje
tim organizacijama današnju legitimnost. Danas ih prije legitimira njihova
nova moguĆa funkcija u simbolizmu imperijalnoga poretka. Te su ustanove
neuČinkovite izvan novoga okvira. U najboljem sluČaju, stari institucionalni
okvir doprinosi formiranju i obrazovanju upravnoga osoblja imperijalnoga
stroja, “dresuri” nove imperijalne elite.
Ogromne transnacionalne korporacije izgrađuju temeljno vezivno tkivo
biopolitiČkoga svijeta u nekim važnim vidovima. Kapital je doista uvijek bio or-
ganiziran s pogledom prema cijeloj globalnoj sferi, ali tek su u drugoj polovici
dvadesetoga stoljeĆa multinacionalne i transnacionalne industrijske i financ-
ijske korporacije stvarno poČele biopolitiČki strukturirati globalna podruČja.
Neki tvrde da su te korporacije jednostavno zauzele mjesto koje su imali razni
nacionalni kolonijalni i imperijalistiČki sustavi u ranijim fazama kapitalistiČkoga
razvoja, od europskoga imperijalizma devetnaestoga stoljeĆa do fordistiČke
faze razvoja u dvadesetom stoljeĆu.19 To je djelomice toČno, ali nova stvar-
nost kapitalizma bitno je preobrazila to mjesto. Djelatnost korporacija više ne
određuje nametanje apstraktne zapovijedi i organizacija jednostavne krađe
i nejednake razmjene. One, u stvari, izravno strukuriraju i oblikuju podruČja i
stanovništvo. One su sklone uČiniti od nacionalnih država jednostavno in-
strumente za bilježenje tijekova roba, novca i stanovništva koje one pokreĆu.
Transnacionalne korporacije izravno raspoređuju radnu snagu po razliČitim
tržištima, funkcionalno dodjeljuju izvore i hijerarhijski organiziraju razne
sektore svjetske proizvodnje. Složeni aparat koji odabire investicije i upravlja
financijskim i novČanim manevrima određuje novi zemljopis svjetskoga tržišta
ili stvarno novo biopolitiČko strukturiranje svijeta.20
Najpotpunija slika toga svijeta vidi se s novČarskoga stajališta. Odatle
možemo vidjeti obzor vrijednosti i stroj raspodjele, mehanizam akumulacije
i sredstva kolanja, moĆ i jezik. Nema niČega, nikakvoga “gologa života”,
nikakvoga vanjskoga stajališta, što bi se moglo postaviti izvan toga polja
prožetoga novcem. Ništa ne može izbjeĆi novcu. Proizvodnja i reproduk-
cija odjevene su o novČanu odjeĆu. U stvari, na globalnoj razini, svaki je
biopolitiČki lik odjeven u novČano ruho. “Zgrtati, zgrtati! To su Mojsije i Proroci!”
21
Velike industrijske i financijske sile tako proizvode ne samo robu

veĆ i subjektivnosti. One proizvode posredniČke subjektivnosti unutar
biopolitiČkoga konteksta: proizvode potrebe, društvene odnose, tijela i umove
- što znaČi da proizvode proizvođaČe.22 U biopolitiČkoj sferi život je stvoren

da radi za proizvodnju a proizvodnja je stvorena da radi za život. To je velika
košnica u kojoj pČela matica stalno nadgleda proizvodnju i reprodukciju. ©to
analiza ide dublje, ona sve više nalazi na sve veĆim razinama intenzivnosti
uzajamno povezane skupove međunarodnih odnosa.23
Jedno od mjesta u koje trebamo smjestiti biopolitiČku proizvodnju po-
retka su nematerijalne jezgre proizvodnje jezika, komunikacije i simboliČkoga
što ih razvijaju komunikacijske industrije.24 Razvoj komunikacijskih mreža
ima organski odnos s pojavom novoga svjetskoga poretka - on je, drugim
rijeČima, posljedica i uzrok, proizvod i proizvođaČ. Komunikacija ne samo
što izražava veĆ i organizira kretanje globalizacije. Ona organizira to kretanje
umnožavajuĆi i strukturirajuĆi međupovezanosti putem mreža. Ona izražava
kretanje i nadzire smisao i smjer imaginarnoga koje struji kroz sve te komu-
nikacijske mreže. Drugim rijeČima, imaginarnim se rukovodi i kanalizira ga se
unutar komunikacijskoga stroja. Ono što su moderne teorije moĆi bile pris-
iljene smatrati transcendentnim, to jest, vanjskim proizvodnim i društvenim
odnosima, tu se oblikuje unutra i imanentno je proizvodnim i društvenim
odnosima. Posredovanje je apsorbirano unutar proizvodnoga stroja. PolitiČka
sinteza društvenoga prostora uČvršĆena je u prostoru komunikacije. Zbog
toga su komunikacijske industrije zadobile taj središnji položaj. One ne samo
što organiziraju proizvodnju na novoj razini i nameĆu novu strukturu primjer-
enu globalnom prostoru, veĆ Čine imanentnim njegovo opravdanje. MoĆ,
dok proizvodi, organizira; dok organizira, ona govori i izražava se kao vlast.
Jezik, dok komunicira, proizvodi robu ali još više stvara subjektivnosti, stavlja
ih u odnose i naređuje im. Komunikacijske industrije integriraju imaginarno i
simboliČko unutar biopolitiČkoga tkiva, ne stavljajuĆi ih samo u službu moĆi
veĆ ih stvarno integrirajuĆi u njezino samo funkcioniranje.25
Na ovom mjestu možemo poČeti postavljati pitanje legitimnosti novoga
svjetskoga poretka. Njegova legitimnost ne rađa se iz prije postojeĆih
međunarodnih sporazuma niti iz funkcioniranja prvih, embrionalnih suprana-
cionalnih organizacija koje su i same stvorene putem ugovora temeljenih
na međunarodnom pravu. Legitimnost imperijalnoga stroja rađa se barem
djelomice iz komunikacijskih industrija, to jest, iz preobrazbe novoga naČina
proizvodnje u stroj. Subjekt je taj koji proizvodi vlastitu sliku vlasti. To je oblik
legitimnosti koji ne poČiva na niČemu izvan samoga sebe i neprestano sam
sebe imenuje razvijajuĆi vlastiti jezik samovrednovanja.
Pozabavit Ćemo se još jednom posljedicom na osnovi ovih premisa. Ako
je komunikacija jedan od prevladavajuĆih sektora proizvodnje i djeluje po cije-
lom biopolitiČkom polju, onda moramo smatrati da komunikacija i biopolitiČki

kontekst koegzistiraju. To nas odvodi priliČno dalje od staroga podruČja kao
što ga je, na primjer, opisao Jürgen Habermas. U stvari kada je Habermas razvio
koncept komunikativnog djelovanja, pokazujuĆi tako snažno njegov proizvod-
ni oblik i ontološke posljedice koje proizlaze iz toga, on se još uvijek oslanjao
na stajalište izvan tih uČinaka globalizacije, stajalište života i smrti koje bi se
moglo suprotstaviti informacijskoj kolonizaciji biĆa.26 Međutim, imperijalni
stroj pokazuje da to vanjsko stajalište više ne postoji. Naprotiv, komunikacijska
proizvodnja i konstitucije imperijalne legitimnosti idu ruku pod ruku i više ih se
ne može odvojiti. Stroj je samovrednujuĆi, autopoietski - što znaČi, sistemski.
On izgrađuje društveno tkivo koje uklanja ili Čini neuČinkovitim bilo kakvo pro-
tuslovlje. On stvara stanja u kojima, prije nego što prisilno neutralizira razliku,
kao da je apsorbira u beznaČajnu igru samostvarajuĆih i samoregulirajuĆih
ravnoteža. Kao što smo na drugom mjestu ukazali, bilo koja pravna teorija
koja se suoČava sa stanjima postmodernosti mora uzeti u obzir tu specifiČno
komunikacijsku definiciju društvene proizvodnje.27 Imperijalni stroj živi
proizvodeĆi kontekst ravnoteža i/ili umanjujuĆi složenosti, prisvajajuĆi sebi
pravo da postavlja projekt univerzalnog državljanstva i pojaČavajuĆi u tom
cilju svoju intervenciju u svaki element komunikacijskoga odnosa, istovremeno
rastvarajuĆi identitet i povijest na potpuno postmoderni naČin.28 Međutim,
nasuprot onome što bi htjeli mnogi postmoderni prikazi, imperijalni stroj,
daleko od toga da uklanja velike priČe, u stvari ih proizvodi i reproducira
[osobito ideološke velike priČe] kako bi potvrdio i slavio vlastitu moĆ.29 U
tom poklapanju proizvodnje kroz jezik, jeziČna proizvodnja stvarnosti i jezik
samopotvrđivanja posjeduju temeljni kljuČ za razumijevanje uČinkovitosti,
valjanosti i legitimnosti imperijalnoga prava.
Intervencija
Taj novi okvir legitimnosti ukljuČuje nove oblike i nove izraze vršenja legiti-
mne sile. Tijekom svoga oblikovanja, nova moĆ mora pokazati uČinkovitost
svoje sile istovremeno dok se izgrađuju osnove njezine legitimnosti. U stvari,
legitimnost nove moĆi djelomiČno se zasniva izravno na uČinkovitosti njezine
uporabe sile.
NaČin na koji se pokazuje uČinkovitost nove moĆi nema niČega
zajedniČkoga sa starim međunarodnim poretkom koji polako odumire;
niti mnogo koristi instrumente koje je stari poredak ostavio za sobom. Ci-
jeli niz novih obilježja određuje praksi imperijalnoga stroja, kao na primjer
neograniČeno podruČje njegovih djelatnosti, singularizacija i simboliČko
lokaliziranje njegovih radnji, te povezanost represivne radnje sa svim vidovima

biopolitiČke strukture društva. U nedostatku boljega izraza nastavljamo ih nazi-
vati “intervencijama”. To je samo terminološki a ne konceptualni nedostatak jer
to nisu stvarno intervencije u neovisna pravna podruČja veĆ prije radnje unu-
tar jedinstvenoga svijeta koje vrši vladajuĆa struktura proizvodnje i komunikac-
ije. U stvari, interveniranje je pounutreno i poopĆeno. U prethodnom odjeljku
uputili smo kako na strukturalna sredstva intervnecije koja ukljuČuju ispoljava-
nja novČanih mehanizama tako i na financijske manevre po transnacionalnom
polju međuovisnih proizvodnih režima i intervencije na polju komunikacija i
njihovih uČinaka na legitimnost sustava. Ovdje želimo istražiti nove oblike in-
???? tervencije koji ukljuČuju fiziČku silu sa strane imeprijalnoga stroja na njegovim
globalnim podruČjima. Neprijatelji kojima se Imperij danas suprotstavlja mogu
predstavljati više ideološku prijetnju nego vojni izazov, ali svejedno moĆ Im-
perija koja se vrši putem sile i sva ispoljavanja koja jamČe njegovu uČinkovitost
???? veĆ su vrlo tehnološki uznapredovali i politiČki Čvrsto ojaČali.30
Arsenal legitimne sile za imperijalnu intervenciju veĆ je doista golem i
ukljuČuje ne samo vojnu intervenciju veĆ i druge oblike kao što su moralna
intervencija i pravna intervencija. U stvari, najbolje se mogu shvatiti interven-
cijske moĆi Imperija ako kažemo da ne poČinju izravno njezinim oružjima
smrtonosne sile veĆ prije njezinim moralnim instrumentima. RazliČita tijela
prakticiraju danas ono što nazivamo moralnom intervencijom, ukljuČujuĆi
nove medije i vjerske organizacije, ali možda su najvažnije neke takozvane nev-
ladine organizacije [NVO], za koje se pretpostavlja da djeluju na osnovi etiČkih
ili moralnih imperativa upravo zbog toga što njima vlade izravno ne upravljaju.
Taj se izraz odnosi na vrlo razliČite skupine ali ovdje govorimo uglavnom o
globalnim, regionalnim i lokalnim organizacijama koje se posveĆuju pomoĆi i
zaštiti ljudskih prava kao što su Amnesty International, Oxfam i Médecins sans
Frontieres. Te humanitarne NVO-e su u stvari [Čak ako je to i u suprotnosti s
namjerama uČesnika] neka od najsnažnijih oružja novoga svjetskoga poretka
- kao dobrotvorni ratni pohodi i redovniČki redovi Imperija. Te NVO-e vode
“pravedne ratove” bez oružja, bez nasilja, bez granica. Poput dominikanaca u
kasnom srednjovjekovnom razdoblju i isusovaca na poČetku modernosti, te
skupine bore se da utvrde opĆe potrebe i brane ljudska prava. Putem svoga
jezika i svoje akcije one najprije definiraju neprijatelja kao oskudicu [u nadi da
Će sprijeČiti ozbiljnu štetu] a onda prepoznaju neprijatelja kao grijeh.
Ne možemo a da se ovdje ne podsjetimo kako kršĆanska moralna te-
ologija najprije tumaČi zlo kao oskudicu dobra a onda definira grijeh kao
kažnjivu negaciju dobra. Unutar takvoga logiČkoga okvira nije Čudno veĆ
sasvim prirodno što te NVO-e u svojim pokušajima da reagiraju na oskudicu

javno ukazuju na grješnike [ili bolje reČeno na Neprijatelja pravim inkvizicijskim
izrazima]. Niti je Čudno što ostavljaju “svjetovnom krilu” da se stvarno suoČi s
tim problemima. Na taj je naČin moralna intervencija postala najistaknutija sila
imperijalnoga upletanja. U stvari, ta intervencija prefigurira izvanredno stanje
odozdo, i to Čini bez granica, oboružano nekim od najuČinkovitijih sred-
stava komunikacije i usmjereno prema simboliČkoj proizvodnji Neprijatelja.
Te su NVO-e potpuno upijene u biopolitiČki kontekst konstitucije Imperija.
One prethode moĆi njegova pacificiranja i proizvodnoj intervenciji pravde.
Stoga ne treba Čuditi što su NVO-e oČarale i takve poštene teoretiČare stare
međunarodne škole [kao što je Richard Falk].31 Izgleda da su NVO-e svojim
prikazivanjem novoga poretka u miroljubivom biopolitiČkom kontekstu zaslije-
pile teoretiČare koji ne vide okrutne uČinke što ih proizvodi moralna interven-
cija kao prefiguracija svjetskoga poretka.32
Moralna intervencija Često služi kao prvi Čin koji priprema teren za
vojnu intervenciju. U tim se sluČajevima vojni poduhvat predstavlja kao
međunarodno odobrena policijska akcija. Danas je vojna intervencija sve
manje ishod odluka koje potjeČu iz staroga međunarodnoga poretka pa Čak i
iz struktura UN-a. ČešĆe ga jednostrano diktiraju Sjedinjene Države, koje sebi
daju prvenstvenu zadaĆu a onda zatim zahtijevaju od svojih saveznika da
pokrenu proces oružanoga obuzdavanja i/ili potiskivanja trenutnog neprijatelja
Imperija. Ti se neprijatelji najČešĆe nazivaju teroristima, što je gruba konceptu-
alna i terminološka redukcija koja je ukorijenjena u policijskom mentalitetu.
Odnos između spreČavanja i potiskivanja osobito je jasan u sluČaju inter-
vencije u etniČkim sukobima. Sukobi među etniČkim skupinama i sljedstveno
tome ponovno nametanje novih i/ili uskrslih etniČkih identitete uČinkovito
rastaČe stare cjeline zasnovane na nacionalnim politikama. Ti sukobi Čine tkivo
globalnih odnosa fluidnijim i, potvrđivanjem novih identiteta i novih lokacija,
predstavljaju podatniji materijal za nadzor. U takvim sluČajevima represija
može poprimiti vid preventivne radnje koja izgrađuje nove odnose [koji Će
se kasnije uČvrstiti u miru ali samo nakon novih ratova] i nove teritorijalne
i politiČke oblike koji su funkcionalni [ili bolje reČeno funkcionalniji i bolje
prilagodljivi] za konstituciju Imperija.33 Drugi primjer potiskivanja pripremanog
putem preventivne radnje su pohodi protiv korporacijskih poslovnih skupina
ili “mafija”, osobito onih ukljuČenih u trgovinu drogom. Stvarno potiskivanje tih
grupa možda je manje važno od kriminaliziranja njihovih djelatnosti i od stvar-
anja društvene uzbune zbog njihovog samoga postojanja kako bi se olakšao
nadzor nad njima. Iako nadziranje “etniČkih terorista” i “narko-mafija” može
predstavljati središte širokoga opsega policijskoga nadzora sa strane imepri-

jalne moĆi, ta je djelatnost ipak normalna, to jest sustavna. “Moralna policija”
uČinkovito podupire “pravedni rat” isto onako kao što nužno i stalno vršenje
policijske moĆi podupire valjanost imperijalnoga prava i njegovo legitimno
funkcioniranje.
Jasno je da su međunarodni i supranacionalni sudovi prisiljeni to slijediti.
Vojske i policija prethode sudovima i veĆ Čine pravila pravde koje sudovi
onda moraju primjenjivati. JaČina moralnih naČela kojima se povjerava kon-
stituiranje novoga svjetskoga poretka ne mogu izmijeniti Činjenicu da je to u
stvari obrtanje konvencionalnoga poretka ustavne logike. Aktivni uČesnici koji
podupiru imperijalnu konstituciju vjeruju da Će sudovi biti sposobni preuzeti
svoju vodeĆu ulogu u određivanju pravde kada konstituiranje Imperija do-
voljno poodmakne. Međutim za sada, iako međunarodni sudovi nemaju mno-
go moĆi, javno pokazivanje njihovih djelatnosti još je uvijek vrlo važno. Kasnije
se mora oblikovati nova sudska funkcija koja je primjerena konstituciji Imperija.
Sudovi Će se morati postepeno preobraziti od organa koji jednostavno donose
presude protiv pobijeđenih u sudsko tijelo ili sustav tijela koje naređuje i sank-
cionira odnos između moralnoga poretka, vršenja policijske akcije i mehanizma
legitimiranja imperijalne suverenosti.34
Ta vrsta kontinuirane intervencije, koja je kako moralna tako i vojna,
doista je logiČki oblik koji slijedi iz paradigme legitimacije zasnovanoj na
kontinuiranom izvanrednom stanju i policijske radnje. Intervencije su uvijek
izuzetne iako se stalno pojavljuju: one poprimaju oblik policijskih radnji jer im
je cilj održavanje unutarnjega poretka. Na taj je naČin intervencije uČinkoviti
mehanizam koji putem policijskih razmještaja izravno doprinosi konstituiranju
moralnoga, normativnoga i institucionalnoga poretka Imperija.
Kraljevske povlastice
Izgleda da se u izgradnji Imperija ponavljaju i Čak znatno obnavljaju tradi-
cionalne kraljevske povlastice. Kad bismo ostali unutar konceptualnog okvira
klasiČnoga unutarnjega i međunarodnoga prava, mogli bismo doĆi u iskušenje
da kažemo kako se stvara supranacionalna kvazi-država, Međutim, to nam ne
izgleda primjereni opis stanja. Kada su se ponovo pojavile kraljevske povlastice
moderne suverenosti u Imperiju, one su poprimile potpuno drugaČiji oblik.
Na primjer, funkciju vladara da upotrijebi vojnu silu vršile su moderne nacion-
alne države a danas je provodi Imperij, ali, kao što smo vidjeli, opravdanje za
takvu uporabu danas nalazimo u kontinuiranom izvanrednom stanju, a sama
uporaba poprima oblik policijskih radnji. Druge kraljevske povlastice kao što
su vršenje pravde i nametanje poreza također postoje u svojoj prvoj fazi. VeĆ
smo raspravljali o rubnom položaju sudskih vlasti u konstitutivnom procesu

Imperija. Mogli bismo tvrditi da nametanje poreza zauzima rubni položaj jer je
sve više povezano sa specifiČnim i mjesnim hitnostima. U stvari, mogli bismo
reĆi da se sama suverenost Imperija ostvaruje na rubovima, gdje su granice
elastiČne a identiteti hibridni i fluidni. Bilo bi teško ustvrditi što je za Imperij
važnije, središte ili rubovi. U stvari, izgleda da središte i rubovi stalno mijenjaju
svoj položaj, bježeĆi od bilo kojih utvrđenih mjesta. Čak bismo mogli kazati da
je sam taj proces virtualan i da njegova moĆ leži u moĆi virtualnoga.
Netko bi na ovom mjestu mogao svejedno primijetiti da je proces izgrad-
nje suverenosti u mnogim svojim vidovima stvaran iako je virtualan i djeluje
na rubovima! Mi svakako ne želimo poricati tu Činjenicu. Mi prije tvrdimo
da tu imamo posla s drugom vrstom suverenosti - kontinuiranim oblikom
suverenosti što ga smatramo graniČnim ili rubnim utoliko što djeluje “u krajn-
jem sluČaju”, a to je suverenost koja smješta svoju jedinu referentnu toČku u
definitivnu apsolutnost moĆi koju ona može vršiti. Imperij se tako pojavljuje
u obliku stroja visoke tehnologije: on je virtualan, izgrađen da nadzire rubni
događaj i organiziran da vlada i kada je to potrebno da intervenira u slomov-
ima sustava [u skladu s najsavršenijim tehnologijama robotske proizvodnje].
Međutim, virtualnost i diskontinuiranost imperijalne suverenosti ne umanjuju
uČinkovitost njezine sile. Naprotiv, upravo ta obilježja služe da ojaČaju njezin
aparat, pokazujuĆi njezinu uČinkovitost u suvremenom povijesnom kontekstu
i njezinu legitimnu silu u rješavanju svjetskih problema u krajnjoj instanci.
Sada možemo postaviti pitanje mogu li se, na osnovi tih novih
biopolitiČkih premisa, shvatiti slika i život Imperija u obliku pravnoga mod-
ela. VeĆ smo vidjeli da postojeĆe strukture međunarodnoga prava ne mogu
saČinjavati taj pravni model, Čak ni kada se uzme u obzir najnoviji razvoj
Ujedinjenih naroda i drugih velikih međunarodnih organizacija. Njihove
razrade međunarodnoga poretka mogu u najboljem sluČaju znaČiti prijelaz
prema novoj imperijalnoj moĆi. Konstituiranje Imperija ne vrši se na osnovi
bilo kojega ugovornoga ili sporazumnoga mehanizma niti putem bilo kojega
saveznoga izvora. Izvor imperijalne normativnosti proizlazi iz novoga stroja,
novoga ekonomsko-industrijsko-komunikativnoga stroja - ukratko globalizira-
noga biopolitiČkoga stroja. Stoga je jasno da moramo potražiti nešto razliČito
od onoga što je do sada saČinjavalo osnovu međunarodnoga poretka, nešto
što ne poČiva na obliku prava koji je, u najrazliČitijim tradicijama, bio utemeljen
u modernom sustavu suverenih nacionalnih država. Međutim, nemoguĆnost
da shvatimo genezu Imperija i njegovu virtualnu sliku pomoĆu bilo ko-
jega staroga instrumenta pravne teorije, koji su se koristili u realistiČnom,
institucionalistiČkom, pozitivistiČkom okviru ili u okviru naravnoga prava,
ne bi nas smjela prisiliti da prihvatimo ciniČki okvir gole sile ili neko sliČno
makijavelistiČko stajalište. U stvari postoji racionalnost u genezi Imperija koju
možemo prepoznati ne toliko putem pravne tradicije veĆ mnogo jasnije putem
Često skrivene povijesti industrijskoga upravljanja i politiČke uporabe teh-
nologije. [Ovdje ne smijemo zaboraviti da Će rasprava u spomenutom smjeru
otkriti strukturu klasne borbe i njezine institucionalne uČinke, ali tim Ćemo
se pitanjem pozabaviti u sljedeĆem odjeljku.] Ta nas racionalnost dovodi u
središte biopolitike i biopolitiČkih tehnologija.
Kad bismo željeli opet preuzeti Max Weberovu poznatu trodijelnu formu-
lu oblika legitimnosti moĆi, kvalitetni skok što ga Imperij uvodi u tu definiciju
sastojao bi se u nepredvidljivoj mješavini | 1 | tipiČnih elemenata tradicion-
alne moĆi, | 2 | proširenja birokratske moĆi koja je psihološki prilagođena
biopolitiČkom kontekstu i | 3 | racionalnosti koju određuju “događaj” i “karizma”
a koja se uzdiže kao moĆ singularizacije cjeline i uČinkovitosti imperijalnih
intervencija.35 Logika koja obilježava to neoveberijansko stajalište bila bi funk-
cionalna prije nego matematiČka i rizoidna i valovita prije nego induktivna ili
deduktivna. Ona bi se bavila upravljanjem jeziČnim sljedovima kao skupinom
strojnih sljedova denotacije i istovremeno stvaralaČke, kolokvijalne i nepoko-
rive inovacije.
Temeljni cilj što ga tumaČe imperijalni odnosi moĆi je proizvodna sila sus-
tava, novi biopolitiČki, ekonomski i institucionalni sustav. Imperijalni poredak
oblikuje se ne samo na osnovi svoje moĆi akumulacije i globalnoga širenja, veĆ
i na osnovi svoje sposobnosti da se razvija dublje, da se ponovo rađa i da se
širi po cijeloj biopolitiČkoj rešetki svjetskoga društva. Apsolutnost imperijalne
moĆi je dopunjujuĆi oblik njezinoj potpunoj prirođenosti ontološkom stroju
proizvodnje i reprodukcije, pa stoga i biopolitiČkom kontekstu. Možda se,
naposljetku, to i ne može predstaviti pravim poretkom, ali je to svejedno neki
poredak, poredak određen svojom virtualnošĆu, svojim dinamizmom i svojom
funkcionalnom nedefiniranošĆu. Tako Će se temeljni oblik legitimnosti utvrditi
u dubinama stroja, u središtu društvene proizvodnje. Društvenu proizvodnju
i pravnu legitimnost ne treba shvatiti kao primarnu i sekundarnu silu niti kao
elemente baze i nadgradnje, veĆ ih treba razumjeti u stanju potpune uspored-
nosti i isprepletenosti, suživota u cijelom biopolitiČkom društvu. U Imperiju i
njegovom režimu biomoĆi, ekonomska proizvodnja i politiČka konstitucija sve
se više poklapaju.
1.3
ALTERNATIVE UNUTAR IMPERIJA
Kada se jednom utjelovi u moĆ radniČkih savjeta,

koja mora na međunarodnoj razini istisnuti svu
drugu moĆ, proleterski pokret postaje vlas-
titi proizvod, a taj je proizvod sam proizvođaČ.
ProizvođaČ je cilj samome sebi. Tek tada se negira
spektakularno negiranje života.
guy debord
Sada je vrijeme talionica i treba vidjeti samo

svjetlo.
josé marti
PoigravajuĆi se s Hegelom, mogli bismo reĆi

da je konstitucija Imperija dobro po sebi ali ne za sebe.01 Jedna od najmoĆnijih
????
radnji modernih imperijalistiČkih struktura moĆi bila je umetnuti klinove među
masama planete, podijelivši ih u suprotstavljajuĆe tabore, ili u stvari mnoštvo
sukobljavajuĆih strana. Dijelovi proletarijata u najmoĆnijim zemljama Čak su
povjerovali da su njihovi interesi usko povezani s njihovim nacionalnim ident-
itetima i imperijalnom sudbinom. Stoga su najznaČajniji sluČajevi pobune i
revolucije protiv tih modernih struktura moĆi bili oni koji su u borbu protiv
eksploatacije ukljuČili borbu protiv nacionalizma, kolonijalizma i imperijal-
izma. U tim je događajima izgledalo, u jednom magiČnom trenutku, da je
ČovjeČanstvo ujedinjeno u zajedniČkoj želji za oslobođenjem. Kao da smo
uhvatili trenutaČni prizor iz buduĆnosti u kojoj su jednom zauvijek uništeni
moderni mehanizmi vlasti. Pobunjene mase, njihova želja za oslobođenjem,
njihovi eksperimenti u pronalaženju alternativa i njihovi sluČajevi uspostavljan-
ja moĆi u svojim su najboljim trenucima ukazivali na internacionalizaciju i glo-
balizaciju odnosa s onu stranu podjele nacionalne, kolonijalne i imperijalistiČke
vladavine. U naše je vrijeme želja koju su pokrenule mase potisnuta [na Čudan i
izopaČen naČin] konstitucijom Imperija. Mogli bismo Čak kazati da su izgradnja
Imperija i njegove globalne mreže odgovor na razne borbe protiv modernih
ALTERNATIVE UNUTAR IMPERIJA 49
strojeva moĆi, a konkretno na klasnu borbu koju je pokretala želja mnoštva za

oslobođenjem. Mnoštvo je stvorilo Imperij.
Međutim, kazati da je Imperij dobar po sebi ne znaČi da je on dobar za
sebe. Iako je Imperij odigralo određenu ulogu u dokidanju kolonijalizma i im-
perijalizma, on svejedno gradi vlastite odnose moĆi zasnovane na eksploataciji
koji su u mnogom pogledu okrutniji od onih koje je uništilo. Kraj dijalektike
modernosti nije imao za ishod kraj dijalektike eksploatacije. Danas su mreže
kapitalistiČke eksploatacije u određenoj mjeri usisale ili podČinile skoro cijelo
ČovjeČanstvo. Danas vidimo još ekstremniji rascjep između male manjine
koja nadzire ogromna bogatstva i mnoštava koje živi u siromaštvu na granici
bespomoĆnosti. Zemljopisna i rasna podruČja tlaČenja i eksploatacije koja su
uspostavljena za vrijeme kolonijalne i imperijalistiČke ere u mnogome pogledu
nisu se smanjila veĆ su se umjesto toga eksponencijalno poveĆala.
Usprkos tome što to sve priznajemo mi i dalje uporno tvrdimo da je
izgradnja Imperija korak naprijed kako bi se zaboravila bilo kakva nostalgija
za strukturama moĆi koje su mu prethodile i odbijamo bilo koju politiČku
strategiju koja bi ukljuČivala povratak na taj stari poredak kao što je uskrsnuĆe
nacionalne države koja bi nas štitila od globalnoga kapitala. Mi tvrdimo da je
Imperij bolji na isti naČin na koji Marx insistira da je kapitalizam bolji nego ob-
lici društva i naČini proizvodnje koji su postojali prije njega. Marxovo stajalište
temelji se na zdravom i lucidnom gađenju prema parohijalnim i krutim hijer-
arhijama koje su prethodile kapitalistiČkome društvu kao i na prepoznavanju
Činjenice da je potencijal za oslobođenje poveĆan u novome stanju. Danas na
isti naČin možemo vidjeti da se Imperij rješava okrutnih režima moderne moĆi i
isto tako poveĆava potencijal za oslobođenje.
Duboko smo svjesni da ovom tezom plivamo nasuprot struje naših pri-
jatelja i drugova na ljevici. U dugim desetljeĆima sadašnje krize komunistiČke,
socijalistiČke i liberalne ljevice koja je slijedila 1960-te godine, veliki dio kritiČke
misli, kako u vodeĆim zemljama kapitalistiČkoga razvoja tako i u potČinjenima,
pokušao je prerazmjestiti mjesta otpora koja se temelje na identitetima
društvenih subjekata ili nacionalnih i regionalnih skupina, Često zasnivajuĆi
politiČku analizu na lokalizaciji borbi. Takvi argumenti ponekad se grade u
smislu pokreta ili politika “zasnovanih na mjestu”, u kojima se granice mjesta
[zamišljenoga bilo kao identitet ili kao teritorij] suprotstavljaju neodređenom
i homogenom prostoru globalnih mreža.02 U drugim su se vremenima takvi
argumenti izvlaČili iz duge tradicije ljeviČarskoga nacionalizma u kojemu se [u
najboljem sluČaju] nacija zamišlja kao prvenstveni mehanizam obrane protiv
prevlasti stranoga i/ili domaĆega kapitala.03 Izgleda da se danas reaktivira taj
operativni silogizam u središtu raznih oblika “mjesne” ljeviČarske strategije.

Ako kapitalistiČka prevlast postaje sve više globalna, onda naši otpori njoj
moraju braniti lokalno i graditi prepreke sve ubrzanijim tijekovima kapitala. S
toga stajališta, stvarna globalizacija kapitala i konstituiranje Imperija moraju se
smatrati znakovima izvlaštenja i poraza.
Međutim, mi smatramo da je danas to lokalistiČko motrište koliko krivo
toliko i štetno, iako se divimo duhu nekih njegovih zagovaraČa i poštujemo
ga. Ono je krivo najprije zbog toga što je problem loše postavljen. U mnogim
prikazima problem poČiva na krivoj dihotomiji između globalnoga i lokalnoga,
pretpostavljajuĆi da globalno znaČi homogenizaciju i neodređeni identitet dok
lokalno Čuva raznorodnost i razliku. U takvim je argumentima Često implicitna
pretpostavka da su razlike lokalnoga nekako naravne ili barem da njihovo po-
drijetlo nije upitno. Lokalne razlike prethode sadašnjoj sceni i mora ih se braniti
ili štititi od upletanja globalizacije. UzimajuĆi u obzir takve pretpostavke ne
bi nas trebalo iznenaditi što mnoge obrane lokalnoga usvajaju terminologiju
tradicionalne ekologije ili Čak poistovjeĆuju taj “lokalni” politiČki projekt s
obranom prirode i biološke raznovrsnosti. To stajalište može lako prijeĆi u neku
vrstu primordijalizma koje ukruĆuje i romantizira društvene odnose i identiteti.
Umjesto toga trebamo se usmjeriti na proizvodnju lokalnosti, to jest, društvene
strojeve koji stvaraju i ponovo stvaraju identitete i razlike koje se shvaĆaju
kao lokalne.04 Razlike lokaliteta niti prethode niti su prirodne veĆ su prije
posljedice režima proizvodnje. SliČno tome, globalizaciju ne smijemo shvatiti
u smislu kulturne, politiČke ili ekonomske homogenizacije. Globalizaciju, kao
i lokalizaciju, treba umjesto toga shvatiti kao režim proizvođenja identiteta i
razlike ili stvarno homogenizacije i raznorodnosti. Prema tome, bolji okvir da
se naznaČi razlika između globalnoga i lokalnoga mora se odnositi na razliČite
mreže tijekova i prepreka u kojima mjesni moment ili stajalište ustupa prven-
stvo reteritorijalizaciji prepreka ili granica dok globalni moment daje prednost
mobilnosti deteritorijaliziranih tijekova. Krivo je, u svakom sluČaju, tvrditi da mi
možemo [ponovo] uspostaviti mjesne identitete koje su u nekom smislu izvana
i zaštiĆeni od globalnih tijekova kapitala i Imperija.
LjeviČarska strategija otpora globalizaciji i obrana mjesta je i štetna jer u
mnogim sluČajevima ono što se pojavljuje kao lokalni identitet nije neovisno ili
samoodređujuĆe veĆ u stvari hrani i podržava razvoj kapitalistiČkoga imperijal-
noga stroja. Globalizacija ili deteritorijalizacija kojom upravlja imperijalni stroj
u stvari se ne suprotstavlja lokalizaciji ili reteritorijalizaciji, veĆ prije uvodi u igru
pokretne i prilagođavajuĆe krugove diferencijacije i identifikacije. Strategija
mjesnoga otpora krivo prepoznaje i stoga skriva neprijatelja. Mi se u ni u kojem
sluČaju ne protivimo globalizaciji odnosa kao takvih - u stvari, kao što smo
rekli, najjaČe snage ljeviČarskoga internacionalizma uČinkovito su vodile taj
proces. Neprijatelj je prije konkretan režim globalnih odnosa koji nazivamo Im-
perijem. Još važnije, ta strategija obrane lokalnoga je štetna jer ona zamagljuje
pa Čak i poriČe stvarne alternative i potencijale za oslobođenje koji postoje
unutar Imperija. Trebamo jednom zauvijek prestati s potragom za vanjskim,
što je stajalište koje našu politiku zamišlja kao potpuno Čistu. Bolje je, kako
teoretski tako i praktiČki uĆi u podruČje Imperija i suprotstaviti se njegovim
homogenizirajuĆim i heterogenizirajuĆim tijekovima u svoj njihovoj složenosti,
temeljeĆi našu analizu na moĆi globalnoga mnoštva.
Ontološka drama Res Gestae

Baština modernosti je baština bratoubilaČkih ratova, razornog “razvoja”,
okrutne “civilizacije” i prije nezamislivoga nasilja. Erich Auerbach jednom je
napisao da je tragedija jedini žanr koji može za sebe potražiti mjesto realizma
u zapadnoj književnosti, a možda je to i istina upravo zbog tragedije koju je za-
padna modernost nametnula svijetu.05 Koncentracijski logori, nuklearno oružje,
genocidni ratovi, ropstvo, Apartheid: nije teško nabrojiti razne pozornice
tragedije. Međutim, insistirajuĆi na tragiČnom obilježju modernosti mi svakako
ne želimo slijediti “tragiČne” filozofe Europe, od Schopenhauera do Heideggera,
koji pretvaraju ta stvarna razaranja u metafiziČke priČe o negativnosti biĆa,
kao da su te stvarne tragedije puka iluzija, ili bolje reČeno kao da su one naša
krajnja sudbina! Moderna negativnost ne poČiva u nikakvom transcendent-
nom Imperiju veĆ u teškoj stvarnosti pred nama: na poljima rodoljubnih bitaka
u Prvom i Drugom svjetskom ratu, od polja smrti kod Verduna do nacistiČkih
peĆi i brzoga uništenja tisuĆa u Hirošimi i Nagasakiju, tapetnog bombardiranja
Vijetnama i Kambodže, pokolja od Sétifa i Sowetoa do Sabre i Shatile, a popis
se nastavlja u beskonaČnost. Nema Joba koji može izdržati takvu patnju! [A
svatko tko poČne sastavljati takav popis ubrzo shvati kako je on neprimjeren
koliČini i kvaliteti tragedija.] Pa dobro, ako je ta modernost doživjela svoj kraj
i ako moderna nacionalna država koja je poslužila kao neminovno stanje za
imperijalistiČku prevlast i bezbrojne ratove išČezava sa svjetske pozornice,
onda sretno joj bilo! Moramo se oČistiti od svake krivo usmjerene nostalgije za
belle époque te modernosti.
Međutim, ne možemo se zadovoljiti s tom politiČkom osudom moderne
moĆi koja se oslanja na historia rerum gestarum, objektivnu povijest koju smo
naslijedili. Moramo uzeti u obzir i moĆ res gestae, moĆ mnoštva da stvara
povijest koja se nastavlja i koja je danas prerazmještena unutar Imperija. To je
pitanje preobražavanja nužnosti nametnute mnoštvu - nužnosti koju je samo

mnoštvo u određenoj mjeri zazivalo tijekom cijele modernosti kao podruČje
bijega iz lokalizirane bijede i eksploatacije - u stanje moguĆnosti oslobođenja,
novu moguĆnost na tom novom terenu ČovjeČanstva.
Tu poČinje ontološka drama, kada se podiže zavjesa na pozornici u kojoj
razvoj Imperija postaje njegova vlastita kritika a njegov proces izgradnje
postaje proces njegova svrgnuĆa. Ta je drama ontološka u smislu da se tu, u
tim procesima, biĆe proizvodi i reproducira. Tu Ćemo dramu morati još više
razjasniti i oblikovati tijekom naše studije, ali trebamo od samoga poČetka
insistirati na tome da to nije jednostavno još jedna inaČica dijalektiČkog pros-
vjetiteljstva. Mi ne predlažemo inaČicu na n-tu potenciju neizbježnoga prolaza
kroz Čistilište [ovdje pod krinkom novoga imperijalnoga stroja] kako bismo
ponudili zrnce nade za svijetlu buduĆnost. Mi ne ponavljamo plan idealne tel-
eologije koja opravdava bilo koji prijelaz u ime obeĆanoga cilja. Naprotiv, naše
razmišljanje zasniva se na dva metodološka pristupa koja imaju namjeru biti
nedijalektiČka i potpuno imanentna: prvi je kritiČki i dekonstrukcijski, koji želi
podrivati hegemonistiČke jezike i društvene strukture i time otkriti alternativnu
ontološku osnovu koja poČiva u stvaralaČkoj i proizvođaČkoj praksi mnoštva;
drugi je konstruktivistiČki i etiČkopolitiČki, koji nastoji povesti procese proiz-
vodnje subjektivnosti prema konstituiranju uČinkovite društvenopolitČke
alternative, nove konstitutivne moĆi.06
Naš kritiČki pristup upravlja se prema potrebi za stvarnom ideološkom i
materijalnom dekonstrukcijom imperijalnoga poretka. U postmodernom svi-
jetu, vladajuĆi spektakl Imperija gradi se putem razliČitih samolegitimirajuĆih
govora i struktura. Davno su tako razliČiti autori kao što su Lenjin, Horkheimer
i Adorno i Debord prepoznali taj spektakl kao sudbinu pobjedniČkoga kapi-
talizma. Usprkos njihovim znaČajnim razlikama, ti nam autori nude stvarna
predviđanja puta kapitalistiČkoga razvoja.07 Naša dekonstrukcija toga spektakla
ne može biti tekstualna, veĆ mora stalno nastojati usmjeravati svoje snage
prema prirodi događaja i stvarnim određenjima imperijalnih procesa koji su
danas na djelu. KritiČki pristup ima za cilj osvijetliti protuslovlja, krugove i krize
toga procesa jer u svakome od tih trenutaka zamišljena nužnost povijesnoga
razvoja može otvoriti alternativne moguĆnosti. Drugim rijeČima, dekonstruk-
cija historia rerum gestarum, spektralne vladavine globaliziranoga kapitalizma,
otkriva moguĆnosti alternativnih društvenih organizacija. Dotle otprilike
možemo doprijeti s metodološkim kosturom kritiČkoga i materijalistiČkoga
dekonstrukcionizma - ali to je veĆ ogromni doprinos! 08
Tu prvi metodološki pristup treba prepustiti palicu drugome,
konstruktivistiČkome i etiČkopolitiČkome pristupu. Tu moramo prekopati

ontološki temelj konkretnih alternativa koje res gestae stalno gura naprijed,
subjektivnih snaga što djeluju u povijesnom kontekstu. Tu se pojavljuje ne
novi racionalizam veĆ novi scenarij razliČitih racionalnih Činova - obzor djelat-
nosti, otpora, volja i želja koje odbijaju hegemonijski poredak, predlažu linije
bijega i kuju alternativne konstitutivne rute. Taj stvarni temelj, otvoren kritici,
izmijenjen etiČkopolitiČkim pristupom, predstavlja realnu ontološku refer-
entnu toČku filozofije, ili pak polje prikladno filozofiji oslobođenja. Taj pristup
metodološki raskida sa svakom filozofijom povijesti utoliko ukoliko odbija svaki
deterministiČki koncept povijesnoga razvoja i bilo koje “racionalno” slavlje
ishoda. On pokazuje, nasuprot, kako povijesni događaj poČiva u potencijalnos-
ti. “Nije toČno da se dva iznova slažu u jedan veĆ se jedan otvara u dva”, prema
lijepoj antikonfucijskoj [i antiplatonistiČkoj] formuli kineskih revolucionara.09
Filozofija nije Minervina sova koja je poletjela nakon što se povijest ostvarila
kako bi proslavila njezin sretni kraj; filozofija je prije subjektivni prijedlog, želja i
praksa koji su primijenjeni na događaj.
Refreni “Internacionale”
Bilo je vrijeme, ne tako davno, kada je internacionalizam bio kljuČni element
proleterske borbe i napredne politike opĆenito. “Proletarijat nema domov-
ine”, ili još bolje, “domovina proletarijata je cijeli svijet.” ‘Internacionala’ je bila
himna revolucionara, pjesma utopijske buduĆnosti. Trebamo imati na umu
da utopija izražena u gornjim parolama nije u stvari internacionalistiČka, ako
pod internacionalistiČkim podrazumijevamo neku vrstu jednodušnosti među
raznim nacionalnim identitetima da saČuvaju svoje razlike ali pregovaraju o
nekom ograniČenom sporazumu. Bolje reČeno, proleterski internacionalizam
bio je protunacionalistiČki pa stoga supranacionalan i globalan. Radnici svih
zemalja ujedinite se! - ne na osnovi nacionalnih identiteta veĆ izravno putem
zajedniČkih potreba i želja, bez obzira na međe i granice.
Internacionalizam je bila volja aktivnoga masovnoga subjekta koji je pre-
poznao da su nacionalne države kljuČni Čimbenici kapitalistiČke eksploatacije
i da su mnoštvo stalno pozivali u boj za njihove besmislene ratove - ukratko,
da je nacionalna država bila politiČki oblik kojega se protuslovlja nisu mogla
podrazumijevati i proČistiti veĆ jedino uništiti. Međunarodna solidarnost bila
je u stvari projekt za razaranje nacionalne države i izgradnju nove globalne
zajednice. Taj je proleterski program bio u pozadini Često ambicioznih taktiČkih
definicija koje su komunistiČke i socijalistiČke stranke proizvodile tijekom jed-
noga stoljeĆa njihove prevlasti nad proletarijatom.10 Ako je nacionalna država
bila središnja karika u lancu prevlasti i stoga ju je trebalo uništiti, onda je na-
cionalni proletarijat imao prvenstveni zadatak da uništi sam sebe u onoj mjeri
u kojoj ga određuje nacija i tako izvuČe međunarodnu solidarnost iz zatvora
u koji je zatvorena. Međunarodnu solidarnost trebalo je shvatiti ne kao Čin
milosti ili Čovjekoljublja za dobro drugih, plemenitu žrtvu za drugu nacionalnu
radniČku klasu, veĆ kao primjereni i nerazdvojni oblik vlastite želje nacional-
noga proletarijata i njegove borbe za oslobođenje. Proleterski internacion-
alizam izgradio je paradoksalan i moĆan politiČki stroj koji je stalno prodirao
s onu stranu granica i hijerarhija nacionalnih država i pozicionirao utopijsku
buduĆnost samo na globalnom terenu.
Danas trebamo jasno shvatiti da je prošlo vrijeme takvoga proleterskoga
internacionalizma. Međutim to ne poriČe Činjenicu da je koncept internac-
ionalizma doista živio među masama i nataložio neku vrstu geoloških naslaga
patnje i želje, uspomenu na pobjede i poraze, talog ideoloških napetosti i
potreba. Nadalje, proletarijat u stvari danas sebe vidi ne samo međunarodnim
veĆ [barem kao tendenciju] i globalnim. Mogli bismo doĆi u iskušenje i reĆi da
je proleterski internacionalizam stvarno “pobijedio” u svjetlu Činjenice da su
snage nacionalnih država oslabile u nedavnom prijelazu prema globalizaciji i
Imperiju, ali to bi bio Čudan i ironiČan pojam pobjede. ToČnije bi bilo kazati,
slijedeĆi citat Williama Morrisa koji je poslužio kao jedan od motoa ove knjige,
da se ono za što se on borio dogodilo usprkos njegovoga poraza.
Praksa proleterskoga internacionalizma najjasnije se izražavala u
međunarodnim krugovima borbi. U tom su okviru [nacionalni] opĆi štrajk i
pobuna protiv [nacionalne] države bili jedino zamislivi kao elementi komu-
nikacije između borbi i procesa oslobođenja na međunarodnom polju. Od
Berlina do Moskve, od Pariza do New Delhia, od Alžira do Hanoja, od ©angaja
do Džakarte, od Havane do New Yorka, te su borbe bile u suklađu jedna s
drugom tijekom cijeloga devetnaestoga i dvadesetoga stoljeĆa. Jedan se krug
gradio dok je vijest o pobuni kolala i primjenjivala se u svakom novom kontek-
stu upravo onako kako su u nekom ranijem dobu trgovaČki brodovi prenosili
vijest o pobuni robova od otoka na otok Karipskoga mora, paleĆi nepopustljivi
niz vatri koje se nisu mogle ugasiti. Da bi se oblikovao krug, primatelji poruka
moraju biti sposobni “prevoditi” događaje na vlastiti jezik, prepoznati borbu
kao vlastitu i tako pridodati kariku lancu. U nekim sluČajevima taj je “prijevod”
priliČno složen: kako su kineski intelektualci na prijelazu u dvadeseto stoljeĆe,
na primjer, mogli Čuti o protukolonijalnim borbama na Filipinima i Kubi i
prevesti ih na jezik vlastitih revolucionarnih projekata. U drugim je sluČajevima
mnogo izravniji: kako se pokret tvorniČkoga vijeĆa u Torinu neposredno nad-
ahnuo viješĆu o boljševiČkoj pobjedi u Rusiji. Možda bi bilo bolje ne razmišljati

o tim borbama kao povezanima jedna s drugom poput karika lanca, veĆ ih
zamisliti kako komuniciraju poput virusa koji mijenja svoj oblik da bi u svakom
kontekstu pronašao primjerenoga domaĆina.
Ne bi bilo teško nacrtati kartu razdoblja krajnje jaČine tih krugova. Prvi bi
se val mogao vidjeti nakon 1848. kada je poČelo politiČko vrenje Prve inter-
nacionale, nastavljajuĆi se 1880-ih i 1890-ih godina osnivanjem socijalistiČkih
politiČkih i sindikalnih organizacija, a onda dolazeĆi do vrhunca nakon Ruske
revolucije 1905. godine i prvoga međunarodnoga kruga protuimperijalistiČkih
borbi.11 Drugi se val podigao nakon Sovjetske revolucije 1917, nakon Čega je
slijedio međunarodni niz borbi koje je jedino mogao obuzdati fašizam s jedne
strane, a reapsorbirati New Deal i antifašistiČki front s druge. I naposljetku pos-
tojao je i val borbi koji je poČeo Kineskom revolucijom i nastavio se kroz afriČke
i latinoameriČke oslobodilaČke borbe do eksplozija 1960-ih po cijelome svijetu.
Ti su međunarodni krugovi borbi bili stvarni pokretaČ razvoja ustanova
kapitala i procesa reformi i restrukturiranja.12 Proleterski, protukolonijalni i
protuimperijalistiČki internacionalizam, borba za komunizam, koji je bio živ u
svim najsnažnijim pobunjeniČkim događajima devetnaestoga i dvadesetoga
stoljeĆa, predvidio je i prefigurirao procese globalizacije kapitala i stvaranja
Imperija. Na taj je naČin stvaranje Imperija odgovor na proleterski internacion-
alizam. Nema niČega dijalektiČkoga ili teleološkoga u tome što su masovne
borbe predvidjele i prefigurirale kapitalistiČki razvoj. Naprotiv, same su borbe
iskazi stvaralaštva želje, utopije proživljenoga iskustva, djelovanja povijesnosti
kao potencijalnosti - ukratko, borbe su gola stvarnost res gestae. Neka vrsta
teleologije gradi se samo nakon Činjenice, post festum.
Borbe koje su prethodile globalizaciji i prefigurirale je bile su izraz snage
živoga rada koji se nastojao osloboditi od krutih teritorijaliziranih režima koji su
mu nametnuti. Dok se takmiČi s mrtvim radom koji je protiv njega akumuliran,
živi rad uvijek nastoji razbiti nepomiČne teritorijalizirane strukture, nacionalne
organizacije i politiČke osobe koje je drže u zatvoru. Sa snagom živoga rada,
njegovom užurbanom djelatnošĆu i njegovom deteritorijalizirajuĆom željom,
taj proces raskida otvara sve prozore povijesti. Kada usvojimo stajalište djelat-
nosti mnoštva, njegovu proizvodnju subjektivnosti i želje, možemo shvatiti
kako je globalizacija, ukoliko upravlja stvarnom deteritorijalizacijom prijašnjih
struktura eksploatacije i nadzora, doista uvjet oslobođenja masa. Ali kako se taj
potencijal za oslobođenje može danas ostvariti? Živi li još ta ista neobuzdana
želja za slobodom koja je slomila i sahranila nacionalnu državu i koja je odredila
prijelaz prema Imperiju još uvijek živi ispod pepela sadašnjice, pepela vatre
koja je progutala međunarodni proleterski subjekt koji se ostvarivao u obliku

industrijske radniČke klase? ©to je zauzelo mjesto toga subjekta? U kojemu je
smislu ontološko ukorjenjivanje novoga mnoštva postalo pozitivan ili alternati-
van Čimbenik u oblikovanju globalizacije?
Krtica i zmija
Trebamo shvatiti da se duboko promijenio i sami subjekt rada i pobune. Sastav
proletarijata se promijenio pa se tako mora i naše razumijevanje njega kao
subjekta. U koncepcijskom smislu proletarijat shvaĆamo kao široku kategoriju
koja ukljuČuje sve one kojih radnu snagu eksploatira kapitalistiČki naČin
proizvodnje i reprodukcije i podvrgava je sebi.13 U prijašnjoj eri kategorija
proletarijata usredotoČila se na industrijsku radniČku klasu i povremeno je pod
nju potpadala, a paradigmatiČki lik ove potonje bio je muški tvorniČki radnik.
Ta je industrijska radniČka klasa dobijala Često vodeĆu ulogu ispred drugih
likova radne snage [kao što je seljaČka radna snaga] kako u ekonomskim anali-
zama tako i politiČkim pokretima. Danas je ono što radniČka klasa ima gotovo
sasvim išČezlo. Ona nije prestala postojati, ali je izgubila svoj povlašteni položaj
u kapitalistiČkoj ekonomiji i svoj hegemonistiČki položaj u klasnom sastavu
proletarijata. Proletarijat nije ono što je bio, ali to ne znaČi da je nestao. To prije
znaČi da smo još jednom suoČeni s analitiČkom zadaĆom shvaĆanja novoga
sastava proletarijata kao klase.
Činjenica što pod kategorijom proletarijata podrazumijevamo sve one
koje kapitalistiČka prevlast eksploatira ne upuĆuje na to da je proletarijat
homogena ili istovrsna jedinica. Njega doista presijecaju u raznim pravcima
razlike i slojevitosti. Neka radna snaga je plaĆena, neka nije; neka radna
snaga je ograđena tvorniČkim zidovima, druga je raspršena po neomeđenom
društvenom terenu; neka radna snaga je ograniČena na osam sati dnevno
i Četrdeset sati tjedno, neka se proširuje na cijeli životni vijek; nekoj radnoj
snazi priznaju minimalnu vrijednost, neku uzdižu na pijedestal kapitalistiČke
ekonomije. Tvrdit Ćemo [u dijelu 3.4] da među raznim likovima danas aktivne
proizvodnje, lik nematerijalne radne snage [ukljuČen u komunikacije, suradnju
i proizvodnju i reprodukciju afekata] zauzima sve više središnje mjesto kako u
shemi kapitalistiČke proizvodnje tako i u sastavu proletarijata. Naše je stajalište
pri tome da su sve te razliČite vrste radne snage podvrgnute kapitalistiČkoj dis-
ciplini i kapitalistiČkim odnosima u proizvodnji. Ta Činjenica da je proletarijat
unutar kapitala i da ga podupire određuje ga kao klasu.
Trebamo konkretnije pogledati oblik borbi u kojima novi proletarijat
izražava svoje želje i potrebe. U zadnje pola stoljeĆa, a osobito u dva desetljeĆa
između 1968. i pada Berlinskoga zida, preobrazba proleterskih borbi pratila je

restrukturiranje i globalno širenje kapitalistiČke proizvodnje. Kao što smo rekli,
izgleda da danas više ne postoji slika međunarodnoga kruga borbi zasno-
vanima na komunikaciji i prevođenju zajedniČkih želja radne snage u pobunu.
Međutim, Činjenica što je taj krug kao specifiČni oblik skupa borbi išČezao, ne
otvara ponor. Naprotiv, možemo prepoznati snažne događaje na svjetskoj po-
zornici koji otkrivaju kako mnoštvo odbija eksploataciju i koji signaliziraju novu
vrst proleterske solidarnosti i ratobornosti.
Razmotrimo najradikalnije i najsnažnije borbe zadnjih godina dvadese-
toga stoljeĆa: događaje na trgu Tijenanmen 1989, Intifadu protiv izraelskih
državnih vlasti, pobunu Los Angelesu 1992, ustanak u Chiapasu koji je poČeo
1994, kao i niz štrajkova koji je paralizirao Francusku u prosincu 1995, te one
koji su u dobroj mjeri onesposobili Južnu Koreju 1996. godine. Svaka od tih
borbi bila je specifiČna i zasnovana na izravnim regionalnom problemima tako
da ih se nikako nije moglo povezati u globalni lanac pobune. Nijedan od tih
događaja nije nadahnuo krug borbi, jer se želje i potrebe koje su oni izražavali
nisu mogle prevesti u razliČite kontekste. Drugim rijeČima, [potencijalni]
revolucionari u drugim dijelovima svijeta nisu mogli Čuti za događaje u Pe-
kingu, Nabulus, Los Angelesu, Chiapasu, Parizu ili Seulu i odmah ih prepoznati
kao vlastite borbe. Nadalje, te borbe ne samo što nisu uspjele komunicirati s
drugim kontekstima, veĆ im je nedostajala i lokalna komunikacija, pa su tako
Često imali vrlo kratko trajanje tamo gdje su nastali, izgarajuĆi u hipu. To je
svakako jedan od središnjih i najhitnijih politiČkih paradoksa našega vremena:
u našem mnogo slavljenom dobu komunikacije, borbe je postalo nemoguĆe
komunicirati.
Paradoks nemoguĆnosti komunikacije krajnje nam otežava da shvatimo
i izrazimo novu moĆ što su je uspostavile nove borbe. Moramo biti sposobni
shvatiti da ono što su te borbe izgubile u svojoj širini, trajanju i moguĆnosti
komunikacije dobile su na intenzitetu. Moramo biti sposobni shvatiti da, iako
su se sve te borbe usmjerile prema vlastitim mjesnim i neposrednim okolnos-
tima, one su ipak postavile probleme nadnacionalne važnosti, probleme koji
su svojstveni novom liku imperijalne kapitalistiČke regulacije. U Los Ange-
lesu, na primjer, probleme su potakli mjesna rasna neprijateljstva i obrasci
društvenog i ekonomskog iskljuČenja koji su u mnogom pogledu svojstveni
[post]urbanom teritoriju, ali ti su događaji skoro odmah lansirani na opĆoj
razini kao izraz odbijanja postfordovskoga režima društvenoga nadzora. Poput
Intifade u određenom smislu, nemiri u Los Angelesu pokazali su kako su pro-
past fordistiČkih režima pogađanja i mehanizama društvenog posredovanja
uČinili upravljanje rasno i društveno razliČitim teritorijima velikih gradova i
stanovništvom tako otežanim. Krađa roba i paljenje imovine nisu samo bili
metafore veĆ stvarno globalno stanje pokretljivosti i labilnosti društvenih
posredovanja.14 I u Chiapasu, pobuna se usredotoČila prvenstveno na prob-
leme od lokalne važnosti: probleme iskljuČenja i nedostatka predstavljanja
specifiČnog za meksiČko društvo i meksiČku državu, koji su u određenoj mjeri
dugo bili zajedniČki rasnim hijerarhijama u veĆem dijelu Latinske Amerike.
Međutim, zapatisiČka pobuna bila je i neposredna borba protiv društvenoga
režima što ga je nametnula NAFTA, te opĆenitije, sustavnoga iskljuČenja i
potČinjenosti u regionalnoj izgradnji svjetskoga tržišta.15 Naposljetku, poput
onih u Seulu, masovni štrajkovi u Parizu i po cijeloj Francuskoj krajem 1995.
godine, usmjerili su se prema specifiČnim lokalnim i nacionalnim pitanjima
radne snage [kao što su penzije, nadnice i nezaposlenost], ali ta je borba
bila odmah prepoznata kao oČito osporavanje nove društvene i ekonomske
konstitucije Imperija. Francuski štrajkovi pozivali su iznad svega na novi pojam
javnoga, novu izgradnju javnoga prostora protiv neoliberalnih mehanizama
privatizacije koji su više manje posvuda pratili projekt kapitalistiČke globaliza-
cije.16 Možda su upravo zbog toga što je sve te borbe nemoguĆe komunicirati
i tako onemoguĆene vodoravno putovati u obliku kruga, one, umjesto toga,
prisiljene skakati okomito i odmah dodirnuti globalnu razinu.
Moramo biti sposobni shvatiti da to nije pojava novoga kruga
međunarodnih borbi, veĆ nova kvaliteta društvenih pokreta. Moramo biti
sposobni shvatiti, drugim rijeČima, nove osobine koje sve te borbe predstav-
ljaju, usprkos njihovoj radikalnoj razliČitosti. Prvo, svaka borba, iako Čvrsto
ukorijenjena u mjesnim uvjetima, odmah iskaČe na globalnu razinu i napada
imperijalnu konstituciju u njenoj opĆenitosti. Drugo, sve borbe uništavaju
tradicionalne razlike između ekonomske i politiČke borbe. Te borbe su istodob-
no ekonomske, politiČke i kulturne - pa su stoga one biopolitiČke borbe, borbe
za oblik života. One su konstitutivne borbe koje stvaraju nove javne prostore i
nove oblike zajednice.
Moramo biti sposobni shvatiti sve to ali to nije tako lako. Moramo u stvari
priznati da nas, Čak kada pokušamo individualizirati stvarnu novinu tih stanja,
stalno ometa utisak da su te borbe uvijek veĆ stare, zastarjele i anahronistiČke.
Borbe na trgu Tijenanmen govorile su jezikom demokracije koji je veĆ dugo
zastario; gitare, povezi na glavi, šatori i parole sliČile su na neČujni odjek Berke-
leya iz 1960-ih. I nemiri u Los Angelesu sliČili su podrhtavanju tla nakon potresa
rasnih sukob koji su potresli Sjedinjene Države 1960-ih godina. ©trajkovi u
Parizu i Seulu izgledali su kao da nas vraĆaju u eru veletvorniČkog radništva,
kao da su posljednji izdisaj radniČke klase na umoru. Sve te borbe, koje pružaju
stvarno nove elemente, od poČetka izgledaju veĆ zastarjele - upravo zbog toga
što ne mogu komunicirati, jer se njihovi jezici ne mogu prevoditi. Te borbe ne
mogu komunicirati usprkos toga što su naširoko predstavljene u medijima,
na televiziji, internetu i svim drugim medijima koji se mogu zamisliti. Još se
jednom suoČavamo s paradoksom nemoguĆnosti komunikacije.
Svakako možemo prepoznati prve prepreke koje koČe komunikaciju bor-
bi. Jedna od tih prepreka je odsustvo zajedniČkoga neprijatelja protiv kojega
su borbe usmjerene. Peking, Los Angeles, Nablus, Chiapas, Pariz, Seul: sve te sit-
uacije izgledaju krajnje konkretno, ali u stvari sve one izravno napadaju global-
ni poredak Imperija i traže stvarnu alternativu. Stoga je bitna politiČka zadaĆa
pojasniti narav zajedniČkoga neprijatelja. Druga prepreka, koja prati prvu, je
ta što ne postoji zajedniČki jezik borbi koji bi mogao “prevesti” konkretan jezik
svake od njih na kozmopolitski jezik. Borbe u drugim dijelovima svijeta, pa Čak
i naše borbe, kao da su pisane nerazumljivim stranim jezikom. I to ukazuje na
važnu politiČku zadaĆu: stvoriti novi zajedniČki jezik koji olakšava komunikaci-
ju, kao što su to Činili jezici antimperijalizma i proleterskoga internacionalizma
za borbe prethodnoga doba. Možda to treba biti nova vrsta komunikacije koja
funkcionira ne na osnovi sliČnosti veĆ na osnovi razlika: komunikacija singular-
nosti.
Prepoznavanje zajedniČkoga neprijatelja i izmišljanje zajedniČkoga jezika
borbi svakako su važne politiČke zadaĆe, i mi Ćemo ih podupirati u ovoj knjizi
kolikogod možemo, ali nam intuicija govori da ta vrsta analiza na kraju ne
uspijeva shvatiti stvarni potencijal koje te nove borbe imaju. Drugim rijeČima,
naša nam intuicija govori da model vodoravnoga oblikovanja borbi u krugu
više nije primjeren da prepozna naČin na koji suvremene borbe zadobivaju
globalno znaČenje. Takav nam model, u stvari, onemoguĆuje da vidimo stvarni
novi potencijal.
Marx je pokušao razumjeti stalnost kruga proleterskih borbi koje su se
vodile u Europi u devetnaestom stoljeĆu kao sliku krtice i njezinih podzemnih
tunela. Marxova krtica izašla bi na površinu u vremenima otvorenoga klasnoga
sukoba i onda bi se opet povukla u podzemlje - ne da bi pasivno prespavala
zimski san veĆ da bi rovala svoje tunele, kreČuĆi se zajedno s vremenom,
probijajuĆi se prema naprijed s poviješĆu tako da bi u pravo vrijeme [1830,
1848, 1870] opet izbila na površinu. “Dobro ukopana stara krtica!” 17 Dakle, mi
sumnjamo da je Marxova stara krtica konaČno umrla. Izgleda nam, u stvari,
da su u suvremenom prolazu prema Imperiju, beskonaČna valovita gibanja
zmije zamijenila izgrađene tunele krtice.18 Dubine modernog svijeta i njegovi
podzemni prolazi postali su suvišni u postmodernsti. Današnje borbe neČujno
puze preko tih niskih, imperijalnih krajobraza. Možda je nemoguĆnost komu-

nikacije borbi, nedostatak dobro izgrađenih tunela komunikacija, u stvari
snaga a ne slabost - snaga jer su svi pokreti izravno prevratniČki u sebi samima
i ne Čekaju na nikakvu vanjsku pomoĆ ili proširenje koji bi jamČili njihovu
uČinkovitost. Možda svaka pojedinaČna toČka pobune može biti utoliko
snažnija ukoliko kapital proširuje svoje globalne mreže proizvodnje i nadzora.
Jednostavnim skupljanjem vlastitih snaga, usredotoČujuĆi svoje energije u na-
peti i zbijeni navoj, te zmijolike borbe udaraju izravno u najviše oblike imperi-
jalnoga poretka. Imperij predstavlja površinski svijet a njegovom virtualnom
središtu moguĆe je neposredno pristupiti iz bilo koje toČke diljem površine.
Kad bi te toČke Činile nešto poput novoga kruga borbi, bio bi to krug što ga
ne bi odredilo komunikativno proširenje borbi veĆ prije njihova pojedinaČna
pojava, jakost koja ih obilježava jednu po jednu. Ukratko tu novu fazu određuje
Činjenica da se te borbe ne povezuju vodoravno, veĆ svaka od njih odskaČe
okomito, izravno prema virtualnom središtu Imperija.
Sa stajališta revolucionarne tradicije, netko bi mogao primijetiti da je
upravo sposobnost da se raspori najslabija karika imperijalistiČkoga lanca
obilježavala taktiČki uspjeh revolucionarnih radnji u devetnaestom i dvadese-
tom stoljeĆu, da je to abeceda revolucionarne dijalektike, pa bi prema tome
izgledalo da današnje stanje nije naroČito obeĆavajuĆe. Svakako je toČno
da zmijolike borbe kojima danas prisustvujemo ne pokazuju nikakvu jasnu
revolucionarnu taktiku, ili su možda sasvim nerazumljive sa stajališta taktike.
S obzirom da se suoČavamo s nizom jakih prevratniČkih društvenih pokreta
koji napadaju najviše razine imperijalne organizacije, možda više nije korisno
insistirati na staroj razlici između strategije i taktike. U konstituciji Imperija
nema više “vanjskoga” moĆi pa prema tome ni slabih karika - ako pod slabom
karikom podrazumijevamo vanjsku toČku gdje su oblici globalne moĆi ranjivi.19
Svaka borba, da bi postala znaČajna, mora udariti u srce Imperija, u njegovu
snagu. Međutim ta Činjenica ne daje prvenstvo nijednom zemljopisnom pred-
jelu, kao da bi samo društveni pokreti u Washingtonu, Ženevi ili Tokiju mogli
napasti srce Imperija. Naprotiv, izgradnja Imperija i globalizacija ekonomskih
i kulturnih odnosa znaČi da se virtualno središte Imperija može napasti iz bilo
koje toČke. Stoga su taktiČke zaokupljenosti stare revolucionarne škole nestale
u nepovrat. Jedina strategija dostupna tim borbama je ona konstitutivne
protumoĆi koja se pojavljuje u unutarnjosti Imperija.
Oni koji teško prihvaĆaju novinu i revolucionarni potencijal toga novoga
stanja sa stajališta samih borbi mogu ih lakše prepoznati sa stajališta imperi-
jalne moĆi koja je prisiljena reagirati na te borbe. Čak kada te borbe postaju
mjesta zatvorena za komunikaciju, one su istovremeno manijaČko središte

kritiČke pozornosti Imperija.20 One su obrazovne lekcije u razredu administraci-
je i prostorijama vlasti - lekcije koje zahtijevaju represivna sredstva. Prva lekcija
je da se ti događaji ne mogu ponavljati ako se procesi kapitalistiČke globaliza-
cije nastavljaju. Međutim, te borbe imaju vlastitu jakost, vlastitu specifiČnu
težinu, a štoviše one su imanentne postupcima i razvoju imperijalne moĆi. One
potiČu i podržavaju same procese globalizacije. Imperijalna moĆ šapuĆe imena
borbi kako bi ih uljuljala u pasivnost, kako bi o njima stvorila tajanstvenu sliku,
ali najvažnije od svega kako bi otkrila koji su procesi globalizacije moguĆi a koji
nisu. Na taj proturjeČan i paradoksalan naČin imperijalni procesi globalizacije
preuzimaju te događaje prepoznavajuĆi ih istovremeno kao ograniČenja i
prilike da se ponovo kalibriraju vlastita sredstva Imperija. Procesi globalizacije
ne bi postojali ili bi se zaustavili kada ih ne bi stalno istovremeno obuzdavale i
poticale eksplozije mnoštva koje djeluju neposredno na najviše razine imperi-
jalne moĆi.
Dvoglavi orao
Simbol Austrougarskoga carstva, dvoglavi orao, mogao bi primjereno poČetno
predstavljati suvremeni oblik Imperija. Ali dok su u prijašnjem simbolu dvije
glave gledale prema vani kako bi naznaČile relativnu neovisnost i miroljubivi
suživot pojedinih teritorija, u našem bi sluČaju dvije glave trebale biti okrenute
prema unutra tako da jedna napada drugu.
Prva glava imperijalnoga orla je pravna struktura i konstituirana moĆ koju
je izgradio stroj biopolitiČkog zapovijedanja. Pravni proces i imperijalni stroj
uvijek su izvrgnuti protuslovljima i krizi. Red i mir - istaknute vrijednosti koje
Imperij predlaže - nikada se ne mogu postiĆi ali ih on svejedno stalno ponovo
predlaže. Pravni proces konstituiranja Imperija proživljava tu stalnu krizu koju
smatraju [barem najveĆi teoretiČari] cijenom njegovoga razvoja. Međutim,
uvijek postoji višak. Stalno širenje Imperija i neprestani pritisak da se što više
približi složenosti i dubini biopolitiČke sfere prisiljava imperijalni stroj da, dok
prividno rješava jedan sukob, stalno otvara druge. On ih pokušava uČiniti
primjerenima svojemu projektu, ali oni se još jednom pokazuju neprimjereni-
ma, sa svim elementima novoga terena pokretnoga u prostoru i elastiČnoga u
vremenu.
Druga glava imperijalnoga orla je pluralno mnoštvo proizvodnih,
stvaralaČkih subjektivnosti globalizacije koje su nauČile ploviti po tome
ogromnome moru. One su u stalnom pokretu i oblikuju konstelacije singu-
larnosti i događaja koje nameĆu sustavu stalni globalni prerazmještaj. Taj
stalni pokret može biti zemljopisni, ali on se može i odnositi na promjene

oblika i procese miješanja i hibridizacije. Odnos između “sustava” i “vansus-
tavnih pokreta” ne može se otupiti nikakvom logikom poklapanja u toj stalno
promjenjivoj atopiji.21 Čak su i vansustavni elementi što ih proizvodi novo
mnoštvo u stvari globalne sile koje ne mogu imati srazmjerni odnos, pa Čak ni
obrnuti, sa sustavom. Svaki pobunjeniČki događaj koji izbija unutar poretka
imperijalnoga sustava izaziva šok za sustav u njegovoj cjelini. S toga je stajališta
institucionalni oblik u kojemu živimo obilježen svojom radikalnom sluČajnošĆu
i neizvjesnošĆu, ili u stvari nepredvidljivošĆu sljedova događaja - sljedova koji
su uvijek vremenski kraĆi ili zbijeniji pa tako i sve manje podložni nadzoru.22
Imperiju je sve teže uplitati se u nepredvidljive vremenske sljedove događaja
kada oni ubrzavaju svoju vremenitost. Najvažniji vid koje su te borbe poka-
zale mogu biti iznenadna ubrzavanja, Često kumulativna, koja mogu postati
praktiČki istovremena, eksplozije koje otkrivaju istinski ontološku moĆ i nepre-
dvidljivi napad na najosjetljivije ravnoteže Imperija.
Upravo kao što Imperij u uprizorenju svoje sile stalno određuje sustavna
preustrojavanja, tako se i novi oblici otpora konstituiraju putem sljedova
borbenih događaja. To je još jedno temeljno obilježje postojanja današnjega
mnoštva, unutar Imperija i protiv Imperija. Novi oblici borbe i nove subjek-
tivnosti stvaraju se u spletu događaja, u univerzalnom nomadstvu, u opĆoj
mješavini i hibridizaciji pojedinaca i naroda i u tehnološkim preobrazbama
imperijalnoga biopolitiČkoga stroja. Ti se novi oblici i subjektivnosti stvaraju
zbog toga što, iako su borbe doista protusustavne, one se ne postavljaju
iskljuČivo protiv imperijalnoga sustava - one nisu jednostavno negativne
sile. One također izražavaju, hrane i pozitivno razvijaju vlastite konstitutivne
projekte; one rade u smjeru oslobađanja živoga rada, stvaranja konstelacija
moĆnih singularnosti. Taj konstitutivni vid pokreta mnoštva, u svojim bez-
brojnim licima, stvarno je pozitivno podruČje povijesne izgradnje Imperija. To
nije historicistiČka pozitivnost veĆ naprotiv pozitivnost res gestae mnoštva,
antagonistiČka i stvaralaČka pozitivnost. DeteritorijalizirajuĆa moĆ mnoštva
je proizvodna snaga koja održava Imperij i u isto vrijeme sila koja poziva na
njegovo nužno uništenje.
Međutim, na ovom mjestu trebamo priznati da se naša metafora slama
i da dvoglavi orao nije stvarno primjereno predstavljanje odnosa između Im-
perija i mnoštva jer ona postavlja to dvoje na istu razinu i stoga ne prepoznaje
stvarne hijerarhije i diskontinuitete koji određuju njihov odnos. S jednoga
motrišta Imperij razvidno stoji iznad mnoštva i podvrgava ga vladavini svoga
sveprisutnoga stroja, kao novoga Levijatana. Međutim u isto vrijeme, s motrišta
društvene proizvodnje i stvaralaštva, s onoga što nazivamo ontološkim

motrištem, hijerarhija je obrnuta. Mnoštvo je stvarna proizvodna snaga našega
društvenoga svijeta, dok je Imperij puki aparat prisile koji živi samo na životnoj
snazi mnoštva - kao što bi Marx rekao, vampirski režim akumuliranoga mrtvoga
rada koji preživljava samo tako što siše krv živoga.
Kada jednom usvojimo to ontološko stajalište možemo se vratiti pravnom
okviru koji smo ranije istraživali i prepoznati razloge stvarnoga manjka koji
ometa prijelaz iz međunarodnoga javnoga prava na novo javno pravo Im-
perija, to jest, novi koncept prava koji određuje Imperij. Drugim rijeČima,
osjeĆaj promašenosti i stalna nestabilnost koji prate imperijalno pravo kad
ono pokušava uništiti stare vrijednosti koje su služile kao referentne toČke
za međunarodno javno pravo [nacionalne države, međunarodni vestfalski
poredak, Ujedinjeni narodi i tako dalje] zajedno s takozvanom uzvitlanošĆu
koja prati taj proces, sve su to simptomi upravo ontološkoga manjka. Izgleda
da je imperijalna moĆ lišena svakoga stvarnoga tla ispod sebe dok gradi svoj
supranacionalni oblik, ili, bolje reČeno, nedostaje joj motor koji je pokreĆe.
Vladavinu biopolitiČkoga imperijalnoga konteksta stoga treba u prvom redu
shvatiti kao prazni stroj, spektakularan stroj, parazitski stroj.
StvaralaČki pokret mnoštva nameĆe konstituiranju Imperija novi osjeĆaj
biĆa, ili je pak on stvarno prisutan u tom procesu kao alternativna paradigma.
On je imanentan Imperiju i potiČe njegovo konstituiranje, ne kao negativna
vrijednost koja stvara pozitivnu ili bilo kakav sliČan dijalektiČki rasplet. On
prije djeluje kao potpuno pozitivna snaga koja gura vladajuĆu moĆ prema
apstraktnom i praznom sjedinjenju prema kojemu se on pojavljuje kao izrazita
alternativa. S toga motrišta, kada se konstituirana moĆ Imperija pojavljuje
kao puko lišavanje biĆa i proizvodnje, kao jednostavni apstraktni i prazni trag
konstitutivne moĆi mnoštva, onda Ćemo uspjeti prepoznati stvarno stajalište
za našu analizu. To je stajalište koje je istovremeno strateško i taktiČko, kada to
dvoje nije više razliČito.
politiČki manifest
U izvanrednom tekstu napisanome tijekom razdoblja osame, Louis Althusser Čita
Machiavellia i postavlja sasvim razumno pitanje treba li Vladara smatrati
politiČkim manifestom.01 Kako bi odgovorio na to pitanje Althusser na-
jprije pokušava odrediti “oblik manifesta” kao posebnog tekstualnoga žanra
uspoređujuĆi osobine Vladara s onima paradigmatiČkoga politiČkoga mani-
festa, Marx i Engelsovog Manifesta KomunistiČke partije. On nalazi između ta
dva dokumenta neospornu strukturalnu sliČnost. U oba teksta oblik argumenta

sastoji se od “potpuno specifiČne aparature [dispozitiva] koja uspostavlja
osobiti odnos između diskursa i njegovog ‘objekta’ i između diskursa i njegovog
‘subjekta’” [str. 55] U oba sluČaja politiČki diskurs rađa se iz proizvodnoga odno-
sa između subjekta i objekta, iz Činjenice da je sam taj odnos samo stajalište res
gestae, samokonstituirajuĆa kolektivna radnja upravljena prema svome cilju.
Ukratko, razvidno izvan tradicije politiČke znanosti [bilo u njezinom klasiČnom
obliku, koji je u stvari bio analiza oblika vlasti, ili u njezinom suvremenom
obliku, koji vodi prema znanosti upravljanja], manifesti Machiavellia i Marxa i
Engelsa određuju politiČko kao pokret mnoštva a cilj određuju kao samoproiz-
vodnju subjekta. Tu nailazimo na materijalistiČku teleologiju.
Usprkos toj važnoj sliČnosti, nastavlja Althusser, razliČitosti između ta dva manifesta
su znaČajne. Prva razliČitost sastoji se u Činjenici što u Machiavellievom pro-
jektu postoji neminovna razlika između subjekta [mnoštva] i objekta [vladara
i slobodne države], dok se u Marx-Engelsovom tekstu subjekt koji određuje
stajalište teksta [moderni proletarijat] i objekt [komunistiČka partija i komuni-
zam] zamišljaju kao suprisutni na takav naČin da rastuĆa organizacija ovoga
prvoga izravno povlaČi za sobom stvaranje ovoga drugoga. Razlika između
subjekta i objekta navodi Machiavellia u Vladaru da ide u potragu za demokrat-
skim aparatom sposobnim da poveže subjekt s objektom. Drugim rijeČima, dok
Marx-Engelsov manifest zacrtava pravocrtnu i nužnu uzroČnost, Machiavelliev
tekst prije postavlja projekt i utopiju. Althusser naposljetku priznaje da oba
teksta uČinkovito izdižu teoretski prijedlog na razinu prakse; oba pretpostavl-
jaju sadašnjost kao praznu za buduĆnost, “vide pour le futur” [str. 62], a u tom
otvorenom mjestu oni uspostavljaju imanentni Čin subjekta koji predstavlja
novi položaj biĆa.
Međutim, je li taj izbor polja imanentnosti dovoljan da odredi manifestni oblik koji
bi bio naČin politiČkoga diskursa primjeren pobunjeniČkom subjektu post-
modernosti? Postmoderno stanje je izrazito paradoksalno kada ga razmatramo
sa biopolitiČkoga stajališta - to jest shvaĆenoga kao neprekinuti krug života,
proizvodnje i politike kojima globalno vlada kapitalistiČki naČin proizvodnje.
S jedne strane, u tom stanju sve snage društva aktiviraju se kao proizvodne
snage; ali s druge strane, te iste snage podvrgnute su globalnoj prevlasti koja
je stalno sve apstraktnija pa prema tome slijepa za smisao sredstava za re-
produkciju života. U postmodernosti se “kraj povijesti” uČinkovito nameĆe, ali
na takav naČin da se sve snage ČovjeČanstva pozivaju da doprinosu globalnoj
reprodukciji rada, društva i života. U tom okviru, politika [kada je shvatimo kao
upravu i upravljanje] gubi svu svoju prozirnost. Putem svojih institucionalnih
procesa normalizacije, moĆ skriva prije nego što otkriva i tumaČi odnose koji
obilježavaju njezin nadzor nad društvom i životom.
Kako se revolucionarni politiČki diskurs može ponovo aktivirati u takvom stanju?
Kako on može zadobiti novu ČvrstoĆu i ispuniti neki moguĆi manifest novom
materijalistiČkom teleologijom? Kako možemo izgraditi sredstvo koje Će pove-
zati subjekt [mnoštvo] i objekt [kozmopolitiČko oslobođenje] unutar postmod-
ernosti? Razvidno je da se to ne može postiĆi, Čak ako potpuno prihvatimo
argument polja imanentnosti, pukim oponašanjem naznaka što ih nudi Marx-
Engelsov manifest. U hladnoj spokojnosti postmodernosti, ono što su Marx i
Engels vidjeli kao suprisutnost proizvodnoga subjekta i procesa oslobođenja
krajnje je nezamislivo. Pa ipak, izgleda da rijeČi Machiavellievoga manifesta
poprimaju novu suvremenost s našega postmodernog stajališta. Ako malo
nategnemo analogiju s Machiavelliem, mogli bismo ovako postaviti problem:
Kako Će proizvodni rad raspršen po raznim mrežama pronaĆi središte? Kako
može materijalna i nematerijalna proizvodnja mozgova i tijela mnogih pronaĆi
opĆi smisao i pravac, ili bolje reČeno, kako može nastojanje da se premosti
razlika između stvaranja mnoštva kao subjekta i konstituiranja demokratskoga
politiČkoga aparata pronaĆi svoga vladara?
Međutim, ta je analogija naposljetku nedostatna. U Machiavellievom vladaru ostaje
utopijsko stanje koje udaljuje projekt od subjekta i koje, usprkos radikalnoj im-
anentnosti metode, povjerava politiČku funkciju na višu ravan. Nasuprot tome,
svako postmoderno oslobođenje mora se postiĆi unutar ovoga svijeta, na ravni
imanentnosti, bez moguĆnosti bilo Čega vanjskoga, pa Čak ni utopijskoga.
Danas uopĆe nije jasan oblik u kojemu bi se politiČko trebalo izraziti kao sub-
jektivnost. Rješenje toga problema trebalo bi protkati subjekt i objekt projekta,
postaviti ih u odnos imanentnosti još dublji od onoga što su ga postigli Machi-
avelli ili Marx i Engels; drugim rijeČima, postaviti ih u proces samoproizvodnje.
Možda trebamo ponovo izmisliti pojam materijalistiČke teleologije koji je Spinoza
proklamirao u zoru modernosti kada je tvrdio da prorok proizvodi vlastiti
narod.02 Možda bismo zajedno sa Spinozom trebali prepoznati proroČansku
želju kao neodoljivu i tim moĆniju što je više poistovjeĆujemo s mnoštvom.
UopĆe nije razvidno da ta proroČanska funkcija može uČinkovito ispuniti naše
politiČke potrebe i poduprijeti moguĆi manifest postmoderne revolucije protiv
Imperija, ali neke su analogije i paradoksalne koincidencije doista upadne. Na
primjer, dok Machiavelli predlaže da projekt izgradnje novoga društva odozdo
zahtijeva “oružje” i “novac” i insistira da ih moramo tražiti izvana. Spinoza
odgovara: Zar ih veĆ ne posjedujemo? Zar se nužno oružje ne nalazi upravo
unutar stvaralaČke i proroČanske moĆi mnoštva? Možda i mi, smjestivši se
unutar revolucionarne želje postmodernosti, možemo za njim odgovoriti: Zar

veĆ ne posjedujemo “oružje” i “novac”? Vrsta novca za koju Machiavelli insistira
da je nužna možda leži u proizvodnosti mnoštva, izravnog aktera biopolitiČke
proizvodnje i reprodukcije. Vrsta oružja može se naĆi u potencijalu mnoštva da
sabotira i uništi vlastitiom proizvodnom snagom parazitski poredak postmod-
ernog zapovijedanja.
Danas manifest, politiČki diskurs treba težiti da ispuni Spinozinu proroČansku funk-
ciju, funkciju imanentne želje koja organizira mnoštvo. Naposljetku tu nema
nikakvoga determinizma ili utopije: to je prije radikalna protumoĆ, ontološki
utemeljena ne na nikakvoj “vide pour le futur” veĆ na stvarnoj aktivnosti
mnoštva, njegovom stvaranju, proizvodnji i moĆi - materijalistiČkoj teleologiji.
2
PUTOVI SUVERENOSTI
2.1
DVIJE EVROPE, DVIJE MODERNOSTI
Bilo da potvrujete nepogreπivost i izvodite

suverenost iz nje ili da postavite najprije
suverenost i iz nje izvodite nepogreπivost,
prisiljeni ste u oba sluËaja prepoznati i
odobriti apsolutnu moÊ. A isti se rezultat
nameÊe bilo putem prisile vlada ili razloga
filozofa, bilo da uËinite suverenim narod ili
kralja.
françois guizot
U BeËu poËetkom dvadesetoga stoljeÊa, u

romanu Roberta Musila Ëovjek bez svojstava, prosvijeÊeni plemiÊ, grof
Leinsdorf, odgonetava sloæenosti modernosti ali se zaustavlja pred
srediπnjim paradoksom. “Joπ uvijek ne razumijem sljedeÊe:”, kaæe on, “To
πto ljudi trebaju voljeti jedni druge, i πto ih Ëvrsta ruka vlasti prisiljava da to
Ëine, nije niπta novo. Stoga zaπto bi to odmah bio sluËaj ili/ili?” 01 Za
filantrope Musilova svijeta postoji sukob u srediπtu modernosti izmeu, s
jedne srane, imanentnih snaga æelje i pridruæivanja, ljubavi prema zajednici,
i s druge strne, jake ruke sveprisutne vlasti koja nameÊe i provodi red na
druπtvenom polju. Tu napetost trebala je razrijeπiti, ili barem posredovati,
suverenost dræave, a ipak ona stalno izbija na povrπinu kao pitanje ili/ili:
sloboda ili suæanjstvo, osloboenje æelje ili njezino podjarmljenje. Grof
Leinsdorf lucidno utvruje protuslovlje koje se proteæe tijekom cijele
evropske modernosti i leæi u srediπtu modernog pojma suverenosti.
Ako slijedimo oblik pojma suverenosti kroz razne razvojne tijekove u
modernoj evropskoj filozofiji moÊi Êemo shvatiti da Evropa i modernost nisu
ni sjedinjujuÊa ni miroljubiva zdanja, veÊ su ih od samoga poËetka
obiljeæavali borba, sukob i zloËin. Prepoznajemo tri trenutka u
konstituiranju evropske modernosti koji oblikuju poËetnu sliku modernog
DVIJE EVROPE, DVIJE MODERNOSTI 71
pojma suverenosti: prvo, revolucionarno otkriÊe ravni imanentnosti; drugo,

reakcija protiv tih imanentnih sila i kriza u obliku vlasti, i treÊe, djelomiËno i
privremeno razrjeπenje te krize oblikovanjem moderne dræave kao locusa
suverenosti koji prevladava i posreduje ravan imanentnih sila. U tom
kretanju sama evropska modernost postaje sve viπe neodvojiva od naËela
suverenosti. Pa ipak, kao πto se grof Leinsdorf æali, Ëak na najviπoj toËki
modernosti poËetna napetost stalno probija u svoj svojoj æestini.
Moderna suverenost je evropski pojam u smislu da se on prvenstveno
razvio u Evropi usklaujuÊi se s evolucijom same modernosti. Taj je koncept
funkcionirao kao ugaoni kamen izgradnje eurocentrizma. Iako je moderna
suverenost proizaπla iz Evrope, ona je nastala i razvila se velikim dijelom
putem odnosa Evrope s vanjskim svijetom, a osobito putem njezinoga
kolonijalnoga projekta i otpora koloniziranih. To znaËi da se moderna
suverenost pojavila kao pojam evropske reakcije i evropske prevlasti kako
unutar tako i izvan njezinih granica. One su dva istovremena i
komplementarna lica jednoga razvoja unutar Evrope i evropske prevlasti nad
svijetom.
Revolucionarna ravan imanentnosti

Sve je poËelo revolucijom. U Evropi, izmeu 1200. i 1600. godine diljem
razdaljina koje su jedino trgovci i vojske mogle premostiti i koje je samo
izum tiska mogao kasnije spojiti, dogodilo se neπto izvanredno. Ljudi su
sebe proglasili gospodarima vlastitih æivota, stvaraocima gradova i povijesti i
izumiteljima nebesa. Oni su naslijedili dualistiËku svijest, hijerarhijsku viziju
druπtva i metafiziËku zamisao znanosti; ali oni su prenijeli buduÊim
naraπtajima eksperimentalnu zamisao znanosti, konstitutivni pojam
povijesti i gradova, a oni su se postavili kao imanentno podruËje znanja i
djelovanja. Misao toga poËetnoga razdoblja, koja je istovremeno nastala u
politici, znanosti, umjetnosti, filozofiji i teologiji, pokazuje radikalnost snaga
na djelu u modernosti.
»esto se govori da korijeni evropske modernosti potjeËu iz svjetovnoga
procesa koji je zanijekao boæansku transcendentnu vlast nad svjetovnim
poslovima. Taj je proces svakako bio vaæan, ali po naπemu miπljenju bio je to
samo simptom prvenstvenoga dogaaja modernosti: potvrde moÊi ovoga
svijeta, otkriÊe ravni imanentnosti. “Omne ens habet aliquod esse proprium”
- svaka cjelina ima jedinstvenu bit.02 Duns Scotusova tvrdnja potkopava
srednjovjekovni pojam biÊa kao predmeta analogijske, pa prema tome
dualistiËke, predikacije - biÊa jednom nogom u ovome svijetu a drugom u
72 PUTOVI SUVERENOSTI
transcendentnom podruËju. Nalazimo se na poËetku Ëetrnaestoga

stoljeÊa, usred trzavica kasnoga srednjega vijeka. Duns Scotus govori
svojim suvremenicima da se zbrka i dekadencija njihova doba mogu
izlijeËiti samo preusmjerenjem misli prema singularnosti biÊa. Ta
singularnost nije prolazana niti sluËajna veÊ ontoloπka. Snagu te tvrdnje
i uËinak koji je imala na misao toga razdoblja, pokazao je odgovor
Dantea Alighierija na nju, tisuÊu milja podalje od britanskoga sjevera
Dunsa Scotusa. Ta singularna moÊ je snaæna, pisao je Dante, u tome πto
je to poticaj da se uËini aktualnom “totam potentiam intellectus
possibilis” - sva moÊ moguÊega intelekta.03 Na pozornici roenja
evropske modernosti, ËovjeËanstvo je otkrilo svoju moÊ u svijetu i
ukljuËilo to dostojanstvo u novu svijest o razumu i moguÊnosti.
U petnaestome su stoljeÊu brojni pisci pokazali koherentnost i
revolucionarnu originalnost toga novoga imanentnoga ontoloπkoga znanja.
Dopustite nam da jednostavno citiramo tri reprezentativna glasa. Prvi je
Nikola Kuzanski: “Spekulacija je kretanje intelekta od quia est prema quid
est; a kako je quid est beskonaËno udaljen od quia est, to se kretanje neÊe
nikada zavrπiti. A to je vrlo ugodno kretanje, jer je to sam æivot intelekta; u
toj Ëinjenici takvo kretanje nalazi svoje zadovoljstvo, jer njegov pokret ne
izaziva umor veÊ prije svega svjetlo i toplinu”.04 Drugi je Pico della
Mirandola: “Kada zamiπljate Boga kao æivo i sveznajuÊe biÊe, uvjerite se
prije svega da taj æivot i to znanje shvaÊate kao liπeni svake nesavrπenosti.
Zamislite znanje koje zna sve na najsavrπeniji naËin; a tome dodajte da
znalac zna sve po samome sebi, tako da on nema potrebe traæiti izvan sebe,
πto bi ga uËinilo nesavrπenim”.05 Na taj naËin Pico della Mirandola, ne
zamiπljajuÊi udaljenoga, transcendentnoga Boga, pretvara ljudski um u
boæanski stroj znanja. Naposljetku tu je i Bovillus: “Onaj koji je bio po
naravi samo ljudski [homo] postaje, putem bogatoga doprinosa umjetnosti,
dvostruko ljudski, to jest, homohomo”.06 Putem vlastitih moÊnih umjetnosti
ËovjeËanstvo sebe obogaÊuje i udvostruËuje, ili doista uzdiæe sebe na viπu
moÊ: homohomo, ËovjeËanstvo na kvadrat.
U tim se korijenima modernosti znanje pomaklo s transcendentne
ravni na imanentnu i sljedstveno tome to je ljudsko znanje postalo Ëinjenje,
praksa preobrazbe prirode. Sir Francis Bacon izgradio je svijet u kojemu
“ono πto se otkrilo u umjetnostima i znanostima moæe se sada preurediti
putem uporabe, posredovanja, promatranja, argumentiranja ... jer je dobro
postupati s najudaljenijima stvarnostima i okultnim tajnama znanosti putem
bolje uporabe i savrπenije tehnike uma i intelekta”.07 U tom procesu, smatra
Galileo Galilei [i to Êe zakljuËiti naπ krug de dignitate hominis], imamo

moguÊnost da dosegnemo boæansko znanje:
UzimajuÊi u obzir da je shvaÊanje temeljito, ukoliko taj izraz nosi u sebi
temeljito, to jest savrπeno, nekoliko tvrdnji, ja kaæem da ljudski intelekt
shvaÊa neke stvari tako savrπeno i da je u njih tako potpuno siguran da
doseæe samo shvaÊanje prirode o njima; te stvari ukljuËuju Ëiste
matematiËke znanosti, to jest, geometriju i aritmetiku, o kojima boæanski
intelekt zna beskonaËno viπe tvrdnji jer ih svih pozna, ali vjerujem da
ljudsko znanje dostiæe boæansko znanje za onih nekoliko πto ih ljudski
intelekt shvaÊa u svojoj objektivnoj sigurnosti.08
Revolucionarno je u tom cijelom nizu filozofskih misli koje se proteæu

od trinaestoga do πesnaestoga stoljeÊa to πto su snage stvaranja koje su prije
bile iskljuËivo rezervirane za nebesa sada spuπtene na zemlju. To je otkriÊe
punoÊe ravni imanentnosti.
Upravo kao u filozofijii znanosti, i u politici je ËovjeËanstvo ponovo
usvojilo u tom ranom razdoblju modernosti ono πto mu je srednjovjekovna
transcendencija oduzela. U rasponu od tri ili Ëetiri stoljeÊa, proces ponovnog
utemeljenja vlasti na osnovi opÊe ljudskoga i putem djelovanja mnoπtva
singularnosti dovrπen je velikom snagom, usred strahovitih tragedija i
junaËkih pobjeda. Vilima Ockhama, na primjer, tvrdio je da je crkva
mnoπtvo vjernika - “Ecclesia est multitudo fidelium” 09 - πto bi znaËilo da
ona nije podalje i iznad zajednice krπÊana veÊ imanentna toj zajednici.
Marsilije od Padove postavio je istu definiciju za Republiku: moÊ Republike
i moÊ njezinih zakona ne proistiËu iz viπih naËela veÊ iz skupa graana.10
Pokrenuti su novo shvaÊanje moÊi i novi pojam osloboenja: od Dantea i
kasnosrednjovjekovih obrana “moguÊega intelekta” do Thomasa Morea i
slavljenja “ogromne i neobjaπnjive” moÊi prirodnoga æivota i radne snage
kao temelja politiËke konstitucije; od demokracije protestantskih sljedbi do
Spinoze i njegovog pojma potpunosti demokracije. U stvari, do vremena
kada dolazimo do Spinoze, obzor imanentnosti i obzor demokratskoga
politiËkoga poretka potpuno se poklapaju. Na ravni imanentnosti ostvaruju
se snage singularnosti i na njoj se istina novoga ËovjeËanstva odreuje
povijesno, tehniËki i politiËki. Zbog same te Ëinjenice πto ne moæe postojati
vanjsko posredovanje singularno je predstavljeno kao mnoπtvo.11
PoËeci modernosti bili su revolucionarni i oni su zbacili stari poredak.
Konstitucija modernosti nije poËivala na teoriji u izolaciji veÊ na teoretskim
Ëinovima nerazdvojno povezanima s mutacijama prakse i stvarnosti. Tijela i
mozgovi temeljito su se preobrazili. Taj povijesni proces subjektivizacije bio

je revolucionaran u smislu da je odredio paradigmatsku i nepovratnu
promjenu u naËinu æivota mnoπtva.
Modernost kao kriza

Modernost nije jedinstveni pojam veÊ se prije pojavljuje u dva oblika. Prvi
oblik je onaj koji smo veÊ odredili, radikalni revolucionarni proces. Taj oblik
modernosti dokida svoje odnose s proπloπÊu i proglaπava imanentnost nove
paradigme svijeta i æivota. On razvija znanje i akciju kao znanstveni
eksperiment i odreuje teænju prema demokratskoj politici, postavljajuÊi
ËovjeËanstvo i æelju u srediπte povijesti. Od zanatlije do astronoma, od
trgovca do politiËara, u umjetnosti kao i u religiji, novi æivot reformira
materijal postojanja.
Meutim, ta je nova pojava stvorila rat. Kako je moguÊe da tako
radikalan preokret ne izazove jako neprijateljstvo? Kako je ta revolucija
mogla ne izazvati kontrarevoluciju? Doπlo je doista do kontrarevolucije u
pravom smislu rijeËi: kulturna, filozofska, druπtvena i politiËka inicijativa
koja je nastojala, s obzirom da se nije mogla vratiti u proπlost niti uniπtiti
nove snage, prevladati i izvlastiti snagu novih pokreta i dinamizama. To je
novi oblik modernosti, izgraen da vodi rat protiv novih snaga i uspostavi
nadmoÊ nad njima. On je nastao unutar renesansne revolucije da bi skrenuo
njezin smjer, presadio novu sliku ËovjeËanstva na transcendentnu ravan,
relativizirao sposobnosti znanosti da preobrazi svijet, a iznad svega da bi se
suprotstavio mnoπtvu i njegovom ponovnom prisvajanju moÊi. Drugi oblik
modernosti postavlja transcendentnu konstitutivnu moÊ protiv imanentne
konstitutivne moÊi, poredak protiv æelje. Tako je renesansa zavrπila u ratu -
vjerskom, druπtvenom i graanskom.
Evropska renesansa, ali iznad svega talijanska renesansa, sa sjajnim i
perverznim djelima koja je obiljeæavaju, bila je popriπte graanskoga rata
oko ostvarenja modernosti. Kada se reformacija proπirila Evropom bilo je to
poput drugoga ciklona pridodanoga prvome, ponavljajuÊi u vjerskoj svijesti
masa alternative humanistiËkoj kulturi. Graanski rat opsjeo je puËki æivot i
uπao u najintimnija skroviπta ljudske povijesti. Klasna borba raπirila se po
cijelom tom podruËju rasporeujuÊi u genezi kapitalizma stvaralaπtvo
novoga naËina rada i novi poredak iskoriπtavanja unutar logike koja sa
sobom nosi zajedno znakove napretka i reakcije. Bio je to sukob divova,
poput onoga πto ga je Michelangelo prikazao na stropu Sikstinske kapele:
tragiËki sukob geneze modernosti.
Revolucija evropske modernosti uπla je u svoj termidor. U borbi za

hegemoniju nad paradigmom modernosti, pobjedu je izvojevao drugi oblik i
snage poretka koje su nastojale neutralizirati moÊ revolucije. Iako nije bilo
moguÊe vratiti se na prijaπnje stanje stvari ipak je bilo moguÊe ponovo
uspostaviti ideologije zapovijedanja i vlasti i tako razviti novu
transcendentnu moÊ iskoriπtavajuÊi tjeskobu i strah masa, njihovu æelju da
smanje neizvjesnot æivota i poveÊaju sigurnost. Revoluciju se moralo
zaustaviti. Tijekom πesnaestoga stoljeÊa, kadgod bi se plodovi revolucije
pojavili u svom sjaju, pozornicu se moralo obojiti sivim bojama. Zahtjev za
mirom postao je najvaæniji - ali kojim mirom? Dok je Tridesetogodiπnji rat u
srcu Evrope prikazivao u najstraπnijim oblicima obrise te neopozive krize,
Ëak je i najjaËa i najmudrija svijest popustila pred nuænoπÊu termidora i
uvjetima bijednoga i poniæavajuÊega mira. Mir je bila vrijednost koja je u
kratkom vremenskom rasponu izgubila humanistiËke, erazmusovske
konotacije koje su je prije uËinile putem preobrazbe. Mir je postao bijedan
preduvjet preæivljenja, krajnja potreba da se izbjegne smrt. Mir su
jednostavno obiljeæavali umor borbe i lihvarstvo strasti. Termidor je
pobijedio, revolucija je zavrπila.
Meutim, termidor revolucije nije okonËao veÊ samo nastavio krizu.
Graanski rat nije se zavrπio veÊ ga je pojam modernosti upio u sebe. Sama
modernost odreena je krizom, krizom koja se raa iz neprekinutoga sukoba
izmeu imanentnih, konstruktivnih, stvaralaËkih snaga i transcendentne
moÊi kojoj je cilj ponovo uspostaviti red.12 Taj je sukob kljuË za pojam
modernosti, ali njime su uËinkovito vladali i dræali ga pod kontrolom.
Kulturne i vjerske revolucije bile su prisiljene na ponekad okrutne strukture
obuzdavanja. U sedamnaestome je stoljeÊu Evropa ponovo postala
feudalnom. ProtureformistiËka KatoliËka crkva bila je prvi i najuËinkovitiji
primjer te reakcije, jer je samu tu Crkvu ranije potresao potres reforme i
revolucionarne æelje. Protestantske crkve i politiËki poretci nisu mnogo
zaostajali u stvaranju reda kontrarevolucije. Diljem Evrope upalile su se vatre
praznovjerja. A ipak su pokreti obnove nastavli svoj rad osloboenja u bazi.
Gdjegod su prostori bili zatvoreni pokreti su se okrenuli prema nomadstvu i
egzodusu, odnoseÊi sobom æelju i nadu za neuguπivim iskustvom.13
Unutarnji sukob evropske modernosti takoer se istovremeno odrazio
na globalnoj razini kao vanjski sukob. Razvoj renesansne misli podudarao se
kako s evropskim otkriÊem Amerike tako i s poËetkom evropske prevlasti
nad ostatkom svijeta. Evropa je otkrila svoje vanjsko. “Ako razdoblje
renesanse oznaËava kvalitetni raskid u povijesti ËovjeËanstva”, piπe Samir
Amin, “to je upravo stoga πto, od toga vremena nadalje, Evropljani postaju
svjesni zamisli da osvajanje svijeta sa strane njihove civilizacije je otad
moguÊi cilj... Od toga se trenutka, a ne prije, kristalizira eurocentrizam”.14 S
jedne je strane renesansni humanizam potakao revolucionarni pojam
ljudske jednakosti, singularnosti i zajedniπtva, suradnje i mnoπtva, koji je
odjekivao snagama i æeljama πto su se πirile vodoravno po planeti,
udvostruËene otkriÊem drugih naroda i teiritorija. Meutim, s druge strane,
ista kontrarevolucionarna moÊ koja je nastojala nadzirati konstitutivne i
prevratniËke snage unutar Evrope takoer je poËela shvaÊati moguÊnost i
nuænost potËinjavanja drugih naroda evropskoj prevlasti. Eurocentrizam je
roen kao reakcija na moguÊnost novopronaene ljudske jednakosti; bila je
to kontrarevolucija na globalnoj razini. I tu je pobijedio drugi oblik
modernosti ali opet ne konaËno. Evropska modernost je od samoga poËetka
rat na dvije bojiπnice. Evropska vlast je uvijek u krizi - a upravo ta ista kriza
odreuje evropsku modernost.
U sedamnaestom se stoljeÊu pojam modernosti kao krize potpuno
uËvrstio. StoljeÊe je poËelo spaljivanjem Giordana Bruna na lomaËi, a
nastavilo se groznim graanskim ratovima u Francuskoj i Engleskoj, a iznad
svega je bilo svjedokom uæasnoga tridesetogodiπnjega prizora njemaËkoga
graanskoga rata. U isto se vrijeme evropsko osvajanje Amerika, te ubijanje i
porobljavanje njihovoga uroeniËkoga stanovniπtva nastavilo sve veÊom
æestinom. U drugoj polovici stoljeÊa izgledalo je da je kraljevski apsolutizam
potpuno zatvorio put slobode u zemljama kontinentalne Evrope.
Apsolutizam je nastojao uËvrstiti pojam modernosti i osloboditi ga krize koja
ga odreuje razvijanjem novoga arsenala transcendentnih pokazatelja.
Istovremeno, izvan Evrope osvajanje je polako ustupalo mjesto
kolonijalizmu i opasnoj potrazi za zlatom, bogatstvom, a pljaËka se
postupno zamjenjivala trgovaËkim iskljuËivostima, stabilnim oblicima
proizvodnje i trgovinom afriËkim robljem. Meutim, sedamnaesto je stoljeÊe
bilo krhko, barokno stoljeÊe - i to ga Ëini tako dvosmislenim. Iz ponora
druπtvenoga svijeta uvijek je izranjala uspomena onoga πto je on nastojao
zakopati.
Moæemo naÊi svjedoËanstvo za tu Ëinjenicu u jednom jedinom ali
neiscrpnom vrelu. Spinozinoj filozofiji imanentnosti, koja je prevladavala
drugom polovicom stoljeÊa evropske misli. Filozofija je zapravo obnovila
divote revolucionarnoga humanizma, postavljajuÊi ËovjeËanstvo i prirodu u
poloæaj Boga, preobraæavajuÊi svijet u podruËje prakse i potvrujuÊi
demokraciju mnoπtva kao potpuni oblik politike. Spinoza je razmatrao
zamisao smrti - smrti koju su dræave i moÊnici nosile kao oruæje protiv æelje
i nade u osloboenje - pukoga taoca kojega koriste za ucjenjivanje slobode
misli, pa ju je stoga izopËio iz filozofije: “Slobodan Ëovjek najmanje misli o
smrti, a njegovo je znanje meditiranje o æivotu, ne smrti”.15 Spinoza je
postavio tu ljubav koju su humanisti smatrali najviπim oblikom izraæavanja
inteligencije kao jedini moguÊi temelj osloboenja singularnosti i kao etiËki
cement zajedniËkoga æivota. “Nema niËega u prirodi πto se protivi toj
intelektualnoj Ljubavi, ili πto je moæe oduzeti”.16 U tom kreπendu misli
Spinoza je dokazivao neprekinuti kontinuitet revolucionarnoga programa
humanizma tijekom sedamnaestoga stoljeÊa.
Transcendentalni aparat
Kontrarevolucionarni projekt da se rijeπi kriza modernosti odvijao se u
stoljeÊima prosvjetiteljstva.17 Prvenstvena zadaÊa prosvjetiteljstva bila je da
zavlada zamisao imanentnosti a da se ne proizvede ponovo potpuni
dualizam srednjovjekovne kulture izgradnjom transcendentnoga aparata
koji moæe disciplinirati mnoπtvo formalno slobodnih subjekata. Ontoloπki
dualizam kulture ancien régimea morao je biti zamijenjen funkcionalnim
dualizmom, a kriza modernosti morala je biti rijeπena uz pomoÊ primjerenih
mehanizama posredovanja. Bilo je vrlo vaæno izbjeÊi da se mnoπtvo shvati, a
la Spinoza, u izravnom, neposrednom odnosu s boæanstvom i prirodom, kao
etiËki proizvoaË æivota i svijeta. Naprotiv, u svakom je sluËaju trebalo
nametnuti posredovanje sloæenosti ljudskih odnosa. Filozofi su osporavali
mjesta na kojima je to posredovanje smjeπteno i metafiziËku razinu koju je
ono zauzimalo, ali bilo je vrlo vaæno da na neki naËin ono bude definirano
kao neminovno stanje svake ljudske radnje, umjetnosti i udruæivanja. Stoga
se trojstvu vis-cupiditas-amor [snaga-æelja-ljubav] koje je saËinjavalo
stvaralaËku matricu revolucionarne misli humanizma suprotstavilo trojstvo
specifiËnih posredovanja. Priroda i iskustvo neprepoznatljivi su osim kroz
filter fenomena; ljudsko znanje ne moæe se postiÊi osim putem razmiπljanja
intelekta; a etiËki svijet ne moæe komunicirati osim putem shematizma uma.
Na djelu je oblik posredovanja, ili doista refleksivno odmotavanje unatrag i
neka vrsta nejake transcendencije, koja relativizira iskustvo i dokida svaki
sluËaj neposrednoga i apsolutnoga u ljudskom æivotu i povijesti. Meutim,
zaπto je ta relativnost nuæna? Zaπto se ne moæe dozvoliti znanju i volji da za
sebe tvrde da su apsolutni? Jer svaki pokret samokonstituiranja mnoπtva
mora ustupiti pred prethodno konstituiranim poretkom i zbog toga πto bi
tvrdnja da ljudska biÊa mogu izravno uspostaviti svoju slobodu u biÊu bio
prevratniËki delirij. To je sræ ideoloπkoga prijelaza na kojemu je izgraen

hegemonistiËki koncept evropske modernosti.
Prvo strateπko remek-djelo u toj izgradnji stvorio je René Descartes.
Iako je Descartes sebi prisvajao pravo da ide u potragu za novim humanis-
tiËkim projektom znanja, on je u stvari ponovo uspostavio transcendentni
poredak. Kada je postavio razum kao iskljuËivo podruËje posredovanja
izmeu Boga i svijeta, on je uËinkovito obnovio dualizam kao odreujuÊe
obiljeæje iskustva i misli. Tu moramo biti oprezni. Posredovanje u Descartesa
nije nikada dobro definirano, ili pak, ako pomno pratimo tekst, pronalazimo
da posredovanje poËiva tajanstveno samo u Boæjoj volji. Descartesova
lukavπtina prvenstveno se sastoji u sljedeÊemu: Kada on pristupa srediπnjem
mjestu misli u transcendentalnoj funkciji posredovanja, on definira neku
vrst preostale ili boæanske transcendencije. Descartes tvrdi da logika posre-
dovanja poËiva u misli i da je Bog vrlo daleko od mjesta dogaaja, ali novi
Ëovjek poput Blaisea Pascala ima potpuno pravo primijetiti da je to samo
primjer Descartesova varanja.18 U stvari, Descartesov Bog je vrlo blizu: Bog
je jamstvo da je transcendentalna vladavina usisana u svijest i misao kao
nuæna, univerzalna i prethodno konstituirana:
Molim vas ne oklijevajte potvrditi i posvuda razglasiti da je Bog sastavio te
zakone u prirodi upravo kao πto kralj sastavlja zakone u svome kraljevstvu.
Nema nijednoga kojega ne bismo mogli razumjeti ako ga naπ um razmotri.
Oni su svi uroeni u naπe umove kao πto Êe kralj utisnuti svoje zakone u
srca svih podanika ako ima dovoljno moÊi da to uËini. VeliËina Boga, s
druge strane, neπto je πto mi ne moæemo razumjeti iako to znamo. Ali
sama Ëinjenica πto to smatramo nerazumljivim tjera nas da to joπ viπe
cijenimo, upravo kao πto kralj ima viπe dostojanstva kada ga njegovi
podanici manje poznaju izbliza, pod uvjetom, naravno, da im ne padne
napamet da nemaju nikakvoga kralja - oni ga moraju dovoljno poznavati da
u to ne posumnjaju. 19
PodruËje moguÊnosti, koje je otvorilo humanistiËko naËelo

subjektivnosti, a priori se ograniËava nametanjem transcendentne vladavine
i poretka. Descartes kradomice ponovo ubacuje teologiju u podruËje koje je
raπËistio humanizam a njezina aparatura je postojano transcendentalna.
S Descartesom se nalazimo na poËetku povijesti prosvjetiteljstva ili,
bolje reËeno, buræoaske ideologije.20 Transcendentalna aparatura koju on
predlaæe izraziti je zaπtitni znak evropskoga prosvjetiteljstva. Kako u
empiricistiËkoj tako i u idealistiËkoj struji, transcendentalizam je bio
iskljuËivi obzor ideologije, a u narednim stoljeÊima skoro Êe sve glavne

struje filozofije poteÊi u taj projekt. Simbioza izmeu intelektualnoga rada i
institucionalne, politiËke i znanstvene retorike postala je apsolutna na tom
podruËju a svaki konceptualni oblik je njome postao obiljeæen: formalizacije
politike, instrumentalizacija znanosti i tehnike radi profita, pasifikacija
druπtvenih neprijateljstava. Svakako, u svakome od tih polja nalazimo
povijesno specifiËne razvoje, ali sve je oduvijek bilo povezano vrpcom velike
priËe koju je evropska modernost ispriËala o samoj sebi, priËi ispriËanoj na
transcendentalnom narjeËju.21
U mnogom pogledu djelo Immanuela Kanta stoji u srediπtu razvoja.
Kantova misao je strahovito bogata i vodi u brojnim smjerovima, ali nas
ovdje zanima prvenstveno pravac koji okrunjuje transcendentalno
naËelo kao vrhunac evropske modernosti. Kant uspijeva postaviti
subjekt u srediπte metafiziËkoga obzora ali ga istovremeno nadzire
pomoÊu tri operacije koje smo prije naveli: ispraænjavanja iskustva u
pojavama, svoenja znanja na intelektualno posredovanje i
neutraliziranja etiËke radnje u shematizmu razuma. Kant hipostazira
posredovanje koje je Descartes prizivao u svojoj reafirmaciji dualizma,
ne u boæanstvu veÊ ipak u pseudo-ontoloπkoj kritici - u nalogodavnoj
ulozi svijesti i nejasnom apetitu volje. »ovjeËanstvo je srediπte svemira
ali to nije ËovjeËanstvo koje je pomoÊu umjetnosti i djelovanja sebe
uËinilo homohomo. To je ËovjeËanstvo izgubljeno u iskustvu, obmanuto
u potrazi za etiËkim idealom. Kant nas baca natrag u krizu modernosti s
punom svijeπÊu kada postavlja otkriÊe samoga subjekta kao krizu, ali ta
je kriza pretvorena u apologiju transcendentalnoga kao jedinstvenoga i
iskljuËivoga obzora znanja i djelovanja. Svijet postaje arhitektura
idealnih oblika, jedina stvarnost koja nam je dostupna.
Nitko nije tako snaæno izrazio romantizam kao Kant. Evo lajtmotiva
Kantove filozofije: nuænost transcendentalnoga, nemoguÊnost svakoga
oblika izravnosti, istjerivanje svakoga æivotnoga oblika u poimanju i
djelovanju biÊa. S toga bismo stajaliπta moæda mogli smatrati Arthura
Schopenhauera najlucidnijim Ëitateljem Kanta i njegovoga romantiËkoga
stila. »injenica da je teπko ako ne i nemoguÊe sjediniti pojavu stvari sa
samom stvari upravo je prokletstvo ovoga svijeta boli i oskudice. Stoga to
nije svijet koji je konstituiran da bi plemenite i uzviπene snage, snage koje
teæe istini i svjetlu, mogle uspijevati.22 Drugim rijeËima, Schopenhauer
prepoznaje Kantovu misao kao definitivno dokinuÊe humanistiËke
revolucije.
Iz istoga je razloga Schopenhauer reagirao joπ æeπÊe protiv Hegela,

nazivajuÊi ga “intelektualnim kalibanom” kako bi naznaËio divljaπtvo
njegove misli.23 On je smatrao nepodnoπljivim to πto Hegel preobraæava
blijedu konstitutivnu funkciju Kantove transcendentalne kritike u Ëvrsti
ontoloπki oblik s takvom æestinom. To je doista bila sudbina
transcendentalnoga u evropskoj ideologiji modernosti. Hegel je otkrio ono
πto je bilo implicitno od poËetka kontrarevolucionarnoga razvoja: da
osloboenje modernosti ËovjeËanstva moæe biti samo funkcija prevlasti nad
njim, da je imanentni cilj mnoπtva preobraæen u nuænu i transcendentnu
moÊ dræave. ToËno je da Hegel ponovo uspostavlja obzor imanentnosti i
uklanja nesigurnost znanja, neodluËnost djelovanja i fideistiËko otvaranje
Kantove misli. Meutim, imanentnost koju Hegel ponovo uspostavlja je
stvarno slijepa imanentnost u kojoj se odriËe moguÊnost mnoπtva i
podvrgava je se alegoriji boæanskoga poretka. Kriza humanizma preobraæena
je u dijalektiËku dramaturgiju, a u svakom prizoru cilj je sve a sredstva su
puki ukrasi.
Nema viπe niËega πto teæi, æeli ili voli. KonaËnost zaustavlja, nadzire i
hegemonizira sadræaj moguÊnosti. Paradoksalno, analogijsko biÊe
srednjovjekovne krπÊanske tradicije uskrsnulo je kao dijalektiËko biÊe.
IroniËno je to πto Schopenhauer naziva Hegela kalibanom, likom koji je
kasnije postao simbolom otpora evropskoj prevlasti i potvrdom neevropske
æelje. Meutim, Hegelova drama Drugoga i sukob izmeu gospodara i roba
morala se je odigrati u pozadini evropske ekspanzije i porobljavanja afriËkih,
ameriËkih i azijskih naroda. Drugim rijeËima, nemoguÊe je ne povezati kako
Hegelov oporavak Drugoga unutar apsolutnoga Duha tako i njegovu
univerzalnu povijest koja vodi od manjih naroda do svoga vrhunca u Evropi
s vrlo stvarnim nasiljem evropskoga osvajanja i kolonijalizma. Ukratko,
Hegelova povijest nije samo snaæan napad na revolucionarnu ravan
imanentnosti veÊ i poricanje neevropske æelje.
Naposljetku, s joπ jednim Ëinom sile, taj je “intelektualni kaliban”
ukljuËio u razvoj modernosti iskustvo novoga koncepta vremenitosti i
pokazao je da je ta vremenitost dijalektiËka teleologija koja je dovrπena i
pristiæe do svoga kraja. Cjelokupni genetski nacrt toga koncepta pronaπao je
primjereno predstavljanje u okonËanju procesa. Modernost je bila dovrπena i
nije bilo viπe moguÊnosti iÊi izvan nje. Nije sluËajno onda πto je daljnji i
definitivni Ëin nasilja definirao pozornicu: dijalektika krize pacificirana je
prevlaπÊu dræave. Mir i pravda joπ su jednom zavladali: “Dræava u sebi i za
sebe je etiËka cjelina. Bitno je za Boæji hod po svijetu da dræava postoji”.24
Moderna suverenost
PolitiËko rjeπenje koje je ponudio Hegel za metafiziËku dramu modernosti
pokazuje duboki i prisni odnos izmeu moderne evropske politike i
metafizike. Politika leæi u srediπtu metafizike jer je moderna evropska
metafizika nastala kao odgovor na izazov osloboenih singularnosti i
revolucionarne konstitucije mnoπtva. Ona je funkcionirala kao bitno oruæje
drugoga oblika modernosti ukoliko je pruæala transcendentni aparat koji je
mogao nametnuti poredak mnoπtvu i sprijeËiti da se ono spontano
organizira i izrazi neovisno svoje stvaralaπtvo. Drugi oblik modernosti trebao
je iznad svega jamËiti svoj nadzor nad novim naËinima druπtvene
proizvodnje kako u Evropi tako i na kolonijalnim prostorima kako bi vladao i
izvukao dobit iz novih sila koje su preobraæavale prirodu. U politici, kao i u
metafizici, prevladavajuÊe pitanje bilo je ukloniti srednjovjekovni oblik
transcendentnosti, koji samo ometa proizvodnju i potroπnju, dok zadræava
transcendentne uËinke prevlasti u obliku primjerenom naËinima
udruæivanja i proizvodnje novoga ËovjeËanstva. Srediπte problema
modernosti bilo je tako prikazano u politiËkoj filozofiji i tu je novi oblik
posredovanja pronaπao svoj najprimjereniji odgovor revolucionarnim
oblicima imanentnosti: transcendentni politiËki aparat.
Prijedlog Thomasa Hobbesa o apsolutnom suverenom vladaru, “Bogu
na zemlji”, igra bitnu ulogu u modernoj izgradnji transcendentnoga
politiËkoga aparata. Prvi trenutak Hobbesove logike je pretpostavka
graanskoga rata kao prvobitnoga stanja ljudskoga druπtva, opÊenitoga
sukoba meu pojedinaËnim akterima. Zatim, u drugom trenutku, kako bi
jamËili preæivljenje nasuprot smrtnih opasnosti rata, ljudska biÊa moraju
sklopiti ugovor koji daje voi potpuno pravo djelovanja, ili stvarno apsolutnu
moÊ da uËini sve osim da oduzme sredstva ljudskoga preæivljavanja i
reprodukcije. “Ne postoji vienje pravoga razloga, to mjesto treba zauzeti
razlog nekoga Ëovjeka, ili ljudi; i taj Ëovjek, ili ljudi, ima[ju] suverenu
moÊ”.25 Temeljni prijelaz postiæe se ugovorom - potpuno implicitnim
ugovorom koji prethodi svakoj druπtvenoj radnji ili izboru - koji prenosi
svaku neovisnu moÊ mnoπtva na suverenu moÊ koja stoji iznad i vlada.
Taj transcendentni politiËki aparat odgovara nuænim i neminovnim
transcendentnim uvjetima koje moderna filozofija postavlja na vrhuncu
svoga razvoja, u kantovskom shematizmu i hegelijanskoj dijalektici. Prema
Hobbesu, pojedinaËne volje raznih pojedinaca stapaju se u volji
transcendentnoga suverena koja ih predstavlja. Prema tome suverenost
odreuju kako transcendentnost tako i predstavljanje, dva koncepta koje je
humanistiËka tradicija postavila kao proturjeËna. S jedne strane,

transcendentnost suverena nije utemeljena na vanjskoj teoloπkoj potpori veÊ
samo na imanentnoj logici ljudskih odnosa. S druge strane, predstavljanje
koje funkcionira da bi legitimiralo tu suverenu moÊ takoer je potpuno
otuuje od mnoπtva podanika. Poput Jeana Bodina prije njega, Hobbes je
priznao da se glavna odlika suverenove uzviπenosti i apsolutne moÊi sastoji
u tome πto on daje zakon podanicima opÊenito bez njihova pristanka”,26 ali
Hobbes uspijeva spojiti taj pojam s ugovornom shemom predstavljanja koja
legitimira suverenu moÊ a priori. Tu se rodio koncept moderne suverenosti u
njezinome stanju transcendentalne ËistoÊe. Ugovor o udruæivanju je
imanentan ugovoru o podvrgavanju i neodvojiv od njega. Ta teorija
suverenosti predstavlja prvo politiËko rjeπenje na krizu modernosti.
U Hobbesovom povijesnom razdoblju njegova teorija suverenosti bila je
u funkciji razvoja kraljevskoga apsolutizma, ali se u stvari njegova
transcendentna shema mogla jednako primijeniti na razne oblike vlasti:
monarhiju, oligarhiju i demokraciju. Kada je buræoazija postala povijesno
vaæna izgledalo je da nema stvarne alternative toj shemi moÊi. Stoga nije
sluËajno πto se pokazalo da Rousseauov demokratski republikanizam sliËi
Hobbesovom modelu. Rousseauov druπtveni ugovor jamËi da se sporazum
izmeu pojedinaËnih volja razvija i sublimira u izgradnji opÊe volje i da se
opÊa volja kreÊe od otuenja pojedinaËnih volja prema suverenosti dræave.
Kao model suverenosti, Rousseauov “republikanski apsolut” doista se ne
razlikuje od Hobbesovog “Boga na zemlji”, kraljevskoga apsoluta. “Kada se
pravilno shvate, sve te odredbe /ugovora/ stapaju se u jednu jedinu, naime
potpunom prijenosu prava svakoga Ëlana na cijelu zajednicu”.27 Drugi uvjeti
koje Rousseau propisuje za odreivanje suverene moÊi u puËkom i
demokratskom smislu potpuno su nevaæni suoËeni s apsolutizmom
transcendentnoga temelja. Konkretno, Rousseauov pojam izravnoga
predstavljanja iskrivljen je i naposljetku prevladan predstavljanjem
ukupnosti koja je nuæno s njim povezana - a to je savrπeno u skladu s
Hobbesovim pojmom predstavljanja. Hobbes i Rousseau u stvari samo
ponavljaju paradoks koji je Jean Bodin veÊ konceptualno odredio u drugoj
polovici πesnaestoga stoljeÊa. Moæe se toËno kazati da suverenost postoji
samo u kraljevini jer samo jedan moæe biti suveren. Kada bi vladala dvojica
ili trojica ili mnogi ne bi bilo nikakve suverenosti, jer suveren se ne moæe
podvrÊi vladavini drugih.28 Demokratski, pluralni ili puËki politiËki oblici
mogu se proglasiti ali moderna suverenost u stvari ima samo jedan politiËki
lik: jednu jedinu transcendentnu moÊ.
Meutim. u osnovi moderne teorije suverenosti postoji joπ jedan

vrlo vaæan element - sadræaj koji ispunjava i podupire oblik suverene
vlasti. Taj sadræaj predstavljaju kapitalistiËki razvoj i potvrda træiπta kao
temelja vrijednosti druπtvene reprodukcije.29 Bez toga sadræaja, koji je
uvijek implicitan, uvijek djeluje unutar transcendentalnoga aparata,
oblik suverenosti ne bi mogao preæivjeti u modernosti a evropska
modernost ne bi bila sposobna postiÊi hegemonistiËki poloæaj na
svjetskoj razini. Kao πto je zabiljeæio Arif Dirlik, eurocentrizam
razlikovao se od drugih etnocentrizama [kao πto je sinocentrizam] i
postao globalno vaæan uglavnom jer su ga podræavale moÊi kapitala.30
Evropska modernost neodvojiva je od kapitala. Taj srediπnji odnos
izmeu oblika i sadræaja moderne suverenosti potpuno je oblikovan u
djelu Adama Smitha. Smith poËinje s teorijom industrije koja postavlja
protuslovlje izmeu privatnoga bogaÊenja i javnoga interesa. Prva
sinteza te dvije razine povjerena je “nevidljivoj ruci” træiπta: kapitalist
“teæi samo vlastitoj dobiti”, ali ga “vodi nevidljiva ruka da promiËe cilj
koji nije bio dio njegove namjere”.31 Meutim, prva sinteza je neizvjesna
i nepostojana. PolitiËka ekonomija, kao grana znanosti upravljaËa i
zakonodavca, mora otiÊi mnogo dalje u stvaranju sinteze. Ona mora
shvatiti “nevidljivu ruku” træiπta kao proizvod same politiËke ekonomije,
koja je tako usmjerena prema izgradnji uvjeta autonomnosti træiπta:
“Kad su na taj naËin uklonjeni svi sustavi bilo poticanja ili obuzdavanja,
oËigledni i jednostavni sustav naravne slobode uspostavlja se vlastitom
suglasnoπÊu”.32 Meutim, ni u tom sluËaju sinteza nije uopÊe
zajamËena. U stvari, nuæan je treÊi put. Potrebno je da dræava, kao
minimalan ali uËinkoviti potez, uredi da se dobrobit privatnih
pojedinaca poklapa s javnim interesom, svodeÊi sve druπtvene funkcije i
radne djelatnosti na jedinstveno mjerilo vrijednosti. Od manje je
vaænosti upliÊe li se ta dræava ili ne; vaæno je da ona dade sadræaj
posredovanju interesa i da predstavlja os racionalnosti toga
posredovanja. PolitiËko transcendentalno moderne dræave odreuje se
kao ekonomsko transcendentalno. Smithova teorija vrijednosti bila je
duπa i sræ koncepta moderne suverene dræave.
Hegel je konaËno ostvario sintezu teorije moderne suverenosti i teorije
vrijednosti koju je stvorila kapitalistiËka politiËka ekonomija, upravo kao πto
je u njegovom radu doπao do savrπenoga ostvarenja svijesti o jedinstvu
apsolutistiËkih i republikanskih vidova - to jest Hobbesovih i Rouseauovih
vidova - teorije moderne suverenosti.
U odnosu na sfere graanskoga prava [Privatrecht] i privatnoga blagostanja,

sfere obitelji i graanskoga druπtva, dræava je na jednoj strani vanjska
nuænost i viπa sila Ëijoj su naravi njihovi zakoni i interesi podvrgnuti i o
kojoj oni ovise. Ali s druge strane, ona je njihov imanentni cilj, a njezina
snaga sastoji se u jedinstvu njezinoga univerzalnoga i krajnjega cilja s
pojedinaËnim interesom pojedinaca, u Ëinjenici da oni imaju duænosti
prema dræavi u istoj mjeri u kojoj imaju i prava.33
Hegelijanski odnos izmeu pojedinaËnoga i univerzalnoga spaja

primjerenim i funkcionalnim rijeËima Hobbes-Rousseauovu teoriju
suverenosti i Smithovu teoriju vrijednosti. Moderna evropska suverenost je
kapitalistiËka suverenost, oblik zapovijedanja koji nadodreuje odnos
izmeu individualnosti i univerzalnosti kao funkciju razvoja kapitala.
Suvereni stroj
Kada je u potpunosti postignuta sinteza suverenosti i kapitala, a
transcendentnost moÊi u potpunosti preobraæena u transcendentalno
vrπenje vlasti, tada suverenost postaje politiËki stroj koji vlada nad cijelim
druπtvom. Putem djelovanja suverenoga stroja mnoπtvo se u svakom
trenutku preobraæava u ureeni totalitet. Tu moæemo jasno vidjeti kako je
transcendentalna shema ideologija koja konkretno funkcionira i kako se
moderna suverenost razlikuje od one ancien régimea. Osim πto je politiËka
moÊ nasuprot svim vanjskim politiËkim moÊima, dræava protiv svih drugih
dræava, suverenost je i policijska moÊ. Ona mora stalno i naπiroko Ëiniti Ëudo
podvrgavajuÊi singularnosti ukupnosti, volje svih opÊoj volji. Moderna
birokracija bitni je organ transcendentalnoga - Hegel dixit. Pa Ëak ako Hegel
pomalo pretjeruje u svom kvazi-teoloπkom posveÊivanju tijela dræavnih
zaposlenika, on barem iznosi na vidjelo njihovu bitnu ulogu u uËinkovitom
funkcioniranju moderne dræave. Birokracija rukovodi aparatom koji spaja
legitimnost i organizacionu uËinkovitost, naslov i vrπenje moÊi, politiku i
policiju. Transcendentna teorija moderne suverenosti, dosegnuvπi tako
zrelost, ostvaruje novoga “pojedinca” apsorbirajuÊi druπtvo u moÊ. Malo
pomalo, kako se administracija razvija, odnos izmeu druπtva i moÊi,
izmeu mnoπtva i suverene dræave, obrÊe se tako da sada moÊ i dræava
proizvode druπtvo.
Taj pravac u povijesti ideja doista ide usporedo s razvojem druπtvene
povijesti. On odgovara premjeπtanju organizacijske dinamike dræave s
podruËja srednjovjekovne hijerarhije u ono moderne discipline, od
zapovijedanja u funkcioniranje. Max Weber i Michel Foucault, da

spomenemo samo najslavnije, uvelike su insistirali na tim preobrazbama u
socioloπkim oblicima moÊi. U dugom prijelazu od srednjovjekovnoga u
moderno druπtvo, prvi oblik politiËkog reæima bio je, kao πto smo vidjeli,
ukorijenjen u transcendentnosti. Srednjovjekovno druπtvo bilo je
organizirano prema hijerarhijskoj shemi stupnjeva moÊi. To je modernost
otpuhala tijekom svoga razvoja. Foucault spominje taj prijelaz kao prijelaz
od paradigme suverenosti u onu guvernmentalnosti, gdje pod suverenosti on
smatra transcendentnost jedne jedine zapovjedne toËke iznad druπtvenoga
polja, a pod guvernmentalnoπÊu on smatra opÊu ekonomiju discipline koja
se proteæe po cijelome druπtvu.34 Mi viπe volimo to zamisliti kao prijelaz
unutar pojma suverenosti, kao prijelaz u novi oblik transcendentnosti.
Modernost je zamijenila tradicionalnu transcendentnost zapovijedanja s
transcendentnosti funkcije ureivanja. Disciplinski postupci oblikovali su se
veÊ u klasiËnom dobu, ali tek je u modernosti disciplinarni dijagram postao
dijagram same administracije. Tijekom toga prijelaza administracija Ëini
stalan, snaæan i neumoran napor da uËini dræavu sve bliæom druπtvenoj
stvarnosti i tako proizvodi druπtveni rad i njime zapovijeda. Stare teze, á la
Tocqueville, o stalnosti administrativnih tijela u raznim druπtvenim erama
tako su duboko izmijenjene ako nisu i potpuno odbacene. Meutim,
Foucault ide joπ dalje i tvrdi da disciplinarni procesi koje je administracija
uvela u praksu ruju tako duboko u druπtvu da uspijevaju sebe preoblikovati
u aparate koji uzimaju u obzir kolektivnu bioloπku dimenziju reprodukcije
stanovniπtva. Ostvarenje moderne suverenosti znaËi roenje biomoÊi. 35
Prije Foucaulta, Max Weber je takoer opisao administrativne
mehanizme ukljuËene u oblikovanje moderne suverenosti.36 Dok je
Foucaultova analiza opseæna u svojoj dijakronijskoj πirini, Weberova je
snaæna u svojoj sinkronijskoj dubini. ©to se tiËe naπe rasprave o modernoj
suverenosti, Weberov doprinos je najprije njegova tvrdnja da je otvaranje
modernosti pobliæe opisano kao rez - stvaralaËko stanje pojedinaca i
mnoπtva protiv procesa ponovnog dræavnog prisvajanja. Dræavnu suverenost
on dalje odreuje kao reguliranje tog odnosa sile. Modernost iznad svega
obiljeæava napetost suprotstavljenih sila. Ta napetost regulira svakim
procesom legitimacije koji djeluje da osujeti njezinu sposobnost za raskid i
obnavljanje stvaralaËke inicijative. Zatvaranje krize modernosti u novu
suverenu moÊ moæe se iskazati u starim i kvazi-naturalistiËkim oblicima,
kao πto je sluËaj s tradicionalnom legitimacijom; ili pak ono se moæe iskazati
u svetim i inovativnim, iracionalno inovativnim, oblicima, kao u karizmat-
skoj legitimaciji; ili naposljetku, a to je u velikoj mjeri najuËinkovitiji oblik

modernosti, ono se moæe iskazati u obliku administrativne racionalizacije.
Analiza tih oblika legitimiranja drugi je Weberov vaæan doprinos, koji se
nadograuje na prvi, prepoznavanje dualizma paradigme. TreÊa vaæna toËka
je Weberov prikaz proceduralnog obiljeæja preobrazbe, uvijek prisutnoga i
moguÊega ispreplitanja raznih oblika legitimiranja i njihove stalne
sposobnosti da se proπiruju i produbljuju u nadzoru nad druπtvenom
stvarnoπÊu. Iz toga slijedi krajnji paradoks: ako s jedne strane taj proces
zatvara krizu modernosti, s druge je strane ponovo otvara. Oblik procesa
zatvaranja je isto tako kritiËan i proturjeËan kao πto je to geneza modernosti.
U tom pogledu Weberovo djelo ima veliku zaslugu πto je potpuno uniπtilo
samozadovoljni i pobjedniËki koncept suverenosti moderne dræave πto ga je
stvorio Hegel.
Weberovu analizu brzo su preuzeli pisci ukljuËeni u kritiku
modernosti, od Heideggera i Lukácsa do Horkheimera i Adorna. Svi su oni
priznali da je Weber otkrio iluziju modernosti, iluziju da se neprijateljski
dualizam koji leæi u osnovi modernosti moæe obuhvatiti jedinstvenom
sintezom koja zaodjenjuje cijelo druπtvo i politiku, ukljuËujuÊi proizvodne
snage i proizvodne odnose. Oni su, naposljetku priznali da je moderna
suverenost preπla svoj zenit i poËela tamniti.
Dok modernost zamire, otvara se novo, a tu opet nalazimo onu
dramatiËnu antitezu koja je bila u osnovi i u korijenima modernosti. Je li se
iπta doista promijenilo? Graanski rat opet je izbio u punoj snazi. Sinteza
izmeu razvoja proizvodnih snaga i odnosa prevlasti joπ jednom izgleda
nesigurna i nevjerojatna. Æelje mnoπtva i njegovo neprijateljstvo prema
svakom obliku prevlasti navodi ga da joπ jednom napusti procese legitimaci-
je koji podræavaju suverenu moÊ. Svakako, nitko to ne zamiπlja kao povratak
onoga staroga svijeta æelja koje su ulijevale duh prvoj humanistiËkoj revoluc-
iji. Nove singularnosti nastanjuju novo podruËje, modernost i njezini kapi-
talistiËki odnosi potpuno su promijenili okoliπ tijekom svoga razvoja. A ipak
neπto ostaje: postoji osjeÊaj déja vu-a kada gledamo kako se ponovo pojavlju-
ju borbe koje su se vodile od samih poËetaka. Iskustvo revolucije ponovo Êe
se roditi nakon modernosti, ali unutar novih uvjeta koje je modernost
izgradila na tako proturjeËan naËin. Izgleda da je Machiavellijev povratak
korijenima spojen s Nietzscheovim junaËkim vjeËnim povratkom. Sve je
razliËito a izgleda da se niπta nije promijenilo. ZnaËi li to dolazak nove
ljudske moÊi? “Jer to je tajna duπe: kada ju je junak napustio, onda joj se
samo pribliæava u snovima - super-junak”.37
humanizam nakon smrti Ëovjeka

Posljednja djela Michela Foucaulta o povijesti seksualnosti joπ jednom oæivljuju
onaj revolucionarni poticaj koji je proæimao renesansni humanizam. EtiËka
briga za sebstvo ponovo se pojavljuje kao konstitutivna moÊ samostvaranja.
Kako je moguÊe da autor koji nas je toliko uporno uvjeravao o smrti »ovjeka,
mislilac koji je nosio stijeg antihumanizma tijekom cijele svoje karijere, na
kraju promiËe te najveÊe zasade humanistiËke tradicije? Ne mislimo da
Foucault proturjeËi sam sebi ili da je promijenio svoje prvotno stajaliπte. On je
uvijek toliko insistirao na neprekidnosti svoga diskursa. Bolje reËeno,
Foucault postavlja u svome zadnjem djelu paradoksalno i hitno pitanje: ©to
je humanizam nakon smrti »ovjeka? ili, πto je antihumanistiËki ili
[posthumanistiËki] humanizam?
Meutim, to je pitanje samo prividni paradoks koji proizlazi barem djelomice iz
terminoloπke zbrke izmeu dva odvojena pojma humanizma.
Antihumanizam koji je bio tako vaæan projekt za Foucaulta i Althussera u
1960-im godinama moæe se uËinkovito povezati s bitkom koju je vodio
Spinoza tri stotine godina ranije. Spinoza je odbacio bilo koje shvaÊanje
ËovjeËanstva kao imperium in imperio. Drugim rijeËima, on je odbio
dodijeliti bilo koje zakone ljudskoj prirodi koji bi se razlikovali od zakona
prirode u cjelini. Donna Haraway nastavlja Spinozin projekt u naπe vrijeme
kada insistira da uklonimo prepreke izmeu Ëovjeka, æivotinje i stroja. Ako
æelimo zamisliti »ovjeka kao odvojenoga od prirode, onda »ovjek ne postoji.
To priznanje je upravo smrt »ovjeka.
Meutim, taj antihumanizam ne mora proturjeËiti revolucionarnom duhu
renesansnoga humanizma koji smo ranije ocrtali od Kuzanskog do Marsilija,
U stvari, taj antihumanizam izravno slijedi svjetovni projekt humanizma i
renesanse, ili toËnije njegovo otkriÊe ravni imanentnosti. Oba projekta
zasnivaju se na napadu na transcendentnost. Postoji strogi kontinuitet
izmeu religijske misli koja dodjeljuje Bogu moÊ iznad prirode i moderne
“svjetovne” misli koja dodjeljuje istu moÊ »ovjeku iznad prirode.
Transcendentnost Boga jednostavno je prenesena na »ovjeka. Poput Boga
prije, taj »ovjek koji je odvojen od prirode i iznad nje ne moæe naÊi mjesto u
filozofiji imanentnosti. Poput Boga, taj transcendentni lik »ovjeka vodi brzo
prema nametanju druπtvene hijerarhije i prevlasti. Stoga antihumanizam,
zamiπljen kao odbijanje bilo kakve transcendentnosti, ne smije se nikako
pomijeπati s poricanjem vis viva, stvaralaËke æivotne snage koja proæima
revolucionarnu struju moderne tradicije. Naprotiv, odbijanje
transcendentnosti je uvjet moguÊnosti miπljenja te imanentne moÊi,

anarhiËne osnove filozofije: “Ni Dieu, ni maître, ni l’homme.”
Stoga humanizam Foucaultovih posljednjih djela ne treba smatrati proturjeËnim
smrti »ovjeka koju je proglasio dvadeset godina prije. Kada jednom
prepoznamo naπa posthumana tijela i umove, kada jednom vidimo sami
sebe kao majmune i kiborge koji jesmo, tada trebamo istraæiti vis viva,
stvaralaËke moÊi koje nas proæimaju kao πto proæimaju cijelu prirodu i iznose
na vidjelo naπe moguÊnosti. To je humanizam nakon smrti »ovjeka: ono πto
Foucault naziva “le travail de soi sur soi”, stalan konstitutivni projekt da
stvaramo i ponovo stvaramo sebe i naπ svijet.
2.2
SUVERENOST
NACIONALNE DRÆAVE
Stranci, molim vas nemojte nas ostaviti same s

Francuzima!
pariπki grafit 1995.
Mislili smo da umiremo za domovinu. Brzo smo

shvatili da je to bilo za bankarske trezore.
anatole france
Kako se evropska modernost postupno

oblikovala, izgraeni su strojevi moÊi koji su trebali odgovoriti na njezinu
krizu, traæeÊi stalno viπak koji bi rijeπio ili barem obuzdao krizu. U
prethodnom odlomku zacrtali smo put odgovora na krizu koji je doveo do
razvoja moderne suverene dræave. Drugi se pristup usmjeruje na pojam
nacije, razvoj koji pretpostavlja prvi put i na njega se nadograuje kako bi
izgradio savrπeni stroj πto Êe ponovo uspostaviti red i zapovijedanje.
Roenje nacije
Pojam nacije u Evropi razvijao se na podruËju patrimonijalne i apsolutistiËke
dræave. Patrimonijalna dræava odreivala se kao vlasniπtvo monarha. U
razliËitim i analognim oblicima u raznim zemljama diljem Evrope,
patrimonijalna i apsolutistiËka dæava bila je politiËki oblik koji je upravljao
feudalnim druπtvenim odnosima i odnosima u proizvodnji.01 Feudalno
vlasniπtvo moralo se prenositi i odreivati njegovu uporabu prema
stupnjevima druπtvene podjele moÊi, na isti naËin na koji Êe se razine
administracije morati prenositi u narednim stoljeÊima. Feudalno vlasniπtvo
bilo je dio monarhova tijela, upravo kao πto je, ako prebacimo naπe stajaliπte
na metafiziËko podruËje, tijelo suverenoga monarha bilo dio Boæjega tijela.02
U πesnaestom se stoljeÊu, usred reformacije i æestoke bitke meu

snagama modernosti, patrimonijalna monarhija joπ uvijek predstavljala kao
jamstvo mira i druπtvenoga æivota. Ona je joπ uvijek imala nadzor nad
druπtvenim razvojem tako da je mogla apsorbirati taj proces unutar svoga
stroja prevlasti. “Cujus regio, ejus religio” - ili u stvari, religija je morala biti
podvrgnuta teritorijalnom nadzoru suverena. Nije bilo niËega diplomatskoga
u toj uzreËici; naprotiv, ona je potpuno povjeravala moÊi patrimonijalnoga
suverena upravljanje nad prelaskom prema novom poretku. Svaka religija
bila je suverenovo vlasniπtvo. U sedamnaestom stoljeÊu, apsolutistiËka
reakcija na revolucionarne snage modernosti slavila je patrimonijalnu
monarhiju i upotrebljavala ju je kao orue za svoje svrhe. Meutim, u toj
toËki slavljenje patrimonijalne dræave je moglo biti samo paradoksalno i
dvosmisleno, jer su slabile feudalne osnove njezine moÊi. Procesi prvobitne
akumulacije kapitala nametnuli su nove uvjete svim strukturama moÊi.03 Do
ere triju velikih buræoaskih revolucija [engleske, ameriËke i francuske], nije
bilo politiËke alternative koja bi se mogla uspjeπno suprotstaviti tom modelu.
ApsolutistiËki i patrimonijalni model preæivio je u tom razdoblju jedino uz
podrπku posebnoga kompromisa politiËkih snaga, a njegov sadræaj podrivao
se iznutra zahvaljujuÊi prvenstveno pojavi novih proizvodnih snaga. Model
je svejedno preæivio, i, joπ vaænije, preobrazio ga je razvoj nekih temeljnih
obiljeæja koja Êe se prenijeti u naredna stoljeÊa.
Preobrazba patrimonijalnoga i apsolutistiËkoga modela sastojala se u
postepenom procesu koji je zamijenio teoloπki temelj teritorijalne
patrimonije novim temeljem koji je bio isto tako transcendentan.04 To
duhovno jedinstvo nacije a ne kraljevo boæansko tijelo tada je postavilo
teritorij i stanovniπtvo kao idealnu apstrakciju. Ili, bolje reËeno, fiziËki
teritorij i stanovniπtvo zamiπljeni su kao produæenje transcendentne biti
nacije. Moderni pojam nacije tako je naslijedio patrimonijalno tijelo
monarhistiËke dræave i ponovo ga je izmislio u novom obliku. Tu novu
ukupnost moÊi strukturirali su djelomice novi kapitalistiËki proizvodni
odnosi s jedne strane i stare mreæe apsolutistiËke administracije s druge.
Nacionalni identiteti stabilizirao je taj nevoljki strukturalni odnos. To je bio
kulturni integrirajuÊi identitet, temeljen na bioloπkoj neprekidnosti krvnih
odnosa, prostornoj neprekidnosti teritorija i jeziËnom zajedniπtvu.
Razvidno je da su se mnogi elementi promijenili iako je taj proces
saËuvao materijalnost odnosa prema suverenu. Najvaænije, kako se
patrimonijalni obzor preobrazio u nacionalni obzor, feudalni poredak
podanika [subjectus] prepustio je mjesto disciplinarnom poretku graanina
SUVERENOST NACIONALNE DRÆAVE 91
[cives]. Promjena stanovniπtva iz podanika u graane bila je naznaka

promjene iz pasivne u aktivnu ulogu. Nacija se uvijek predstavlja kao
aktivna snaga, kao generativan oblik druπtvenih i politiËkih odnosa. Kao πto
je ukazao Benedict Anderson i drugi, naciju Ëesto doæivljavamo kao [ili
barem ona funkcionira kao da je to] kolektivno maπtanje, aktivnu tvorevinu
zajednice graana.05 Na ovom mjestu moæemo vidjeti kako bliskost tako i
posebnu razliku izmeu pojmova patrimonijalne dræave i nacionalne dræave.
Ova posljednja vjerno reproducira totalizirajuÊi identitet prve u smislu kako
teritorija tako i stanovniπtva, ali nacija i nacionalna dræava predlaæu nove
naËine prevladavanja nesigurnosti moderne suverenosti. Ti pojmovi
opredmeÊuju suverenost na najkruÊi naËin: oni pretvaraju odnos suverenosti
u stvar [Ëesto naturalizrajuÊi ga] i tako odstranjuju svaki ostatak druπtvenog
neprijateljstva. Nacija je neka vrsta ideoloπkoga preËaca koji pokuπava
osloboditi pojmove suverenosti i modernosti od neprijateljstva i krize koji ih
odreuju. Nacionalna suverenost uklanja proturjeËno podrijetlo modernosti
[kada ono nije potpuno uniπteno] i zatvara alternativne staze unutar
modernosti koje su odbile ustupiti svoje moÊi dræavnoj vlasti. 06
Preobrazba pojma moderne suverenosti u pojam nacionalne
suverenosti zahtijevala je i nove materijalne uvjete. Najvaænije, ona je
zahtijevala da se uspostavi nova ravnoteæa izmeu procesa kapitalistiËke
akumulacije i struktura moÊi. PolitiËka pobjeda buræoazije, kao πto su dobro
pokazale engleska i francuska revolucija, poklapala se s usavrπavanjem
pojma moderne suverenosti putem onoga nacionalne suverenosti. Iza
idealne dimenzije pojma nacije stajali su klasni oblici koji su veÊ vladali
procesima akumulacije. “Nacija” je tako bila istovremeno hipostaza
Rousseauove “opÊe volje” i onoga πto je ideologija industrijske proizvodnje
zamislila kao “zajednicu potreba” - to jest kapitalistiËko reguliranje træiπta -
koje je u dogom razdoblju prvobitne akumulacije u Evropi bilo viπe manje
liberalno i uvijek buræoasko.
Kada su u devetnaestom i dvadesetom stoljeÊu pojam nacije preuzeli
vrlo razliËiti ideoloπki konteksti πto su mobilizirali mase u krajevima i
zemljama unutar i izvan Evrope koji nisu proπli ni liberalnu revoluciju niti
istu razinu prvobitne akumulacije, on se joπ uvijek predstavljao kao pojam
kapitalistiËke modernizacije, koji je tvrdio da objedinjuje meuklasne
zahtjeve za politiËkim jedinstvom i potrebe za ekonomskim razvojem.
Drugim rijeËima, naciju su postavljali kao jedino aktivno sredstvo koje moæe
priskrbiti modernost i razvoj. Rosa Luxemburg æestoko se [i bezuspjeπno]
borila protiv nacionalizma u raspravama unutar TreÊe internacionale u
godinama prije Prvoga svjetskoga rata. Rosa Luxemburg se protivila politici

“nacionalnoga samoodreenja” za Poljsku kao elementa revolucionarne
platforme, ali njezina optuæba nacionalizma bila je preuopÊena.07 Njezina
kritika nacije nije bila puka kritika modernizacije kao takve, iako je bez
sumnje bila itekako svjesna dvosmislenosti koje ukljuËuje kapitalistiËki
razvoj. Nije bila osobito zabrinuta za podjele koje Êe nacionalizmi
neizbjeæno stvoriti unutar evropske radniËke klase, iako ju je vlastiti
nomadski prijelaz kroz srediπnju i istoËnu Evropu svakako uËinio osjetljivom
na to. Njezin najsnaæniji argument bio je da nacija znaËi diktaturu pa je
stoga duboko nespojiva s bilo kojim pokuπajem demokratske organizacije.
Rosa Luxemburg je shvaÊala da nacionalna suverenost i nacionalne
mitologije uËinkovito potkopavaju teren demokratske organizacije
obnavljanjem moÊi teritorijalne suverenosti i moderniziranjem njezinoga
projekta putem mobiliziranja aktivne zajednice.
Proces izgradnje nacije, koji je obnovio pojam suverenosti i dao mu
novu dimenziju, ubrzo je postao u svakom pojedinaËnom povijesnom
kontekstu ideoloπka móra. Pojam nacije nije pacificirao niti rijeπio krizu
modernosti, koja se sastoji u proturjeËnoj suprisutnosti mnoπtva i moÊi koja
ga æeli svesti na vladavinu jednoga - to jest suprisutnost novoga
proizvodnoga skupa slobodnih singularnosti i disciplinarne moÊi koja ga æeli
iskoristiti - a niti je to uËinio pojam suverenosti dræave. Nacija moæe samo
sakriti krizu ideoloπki, pomaknuti je i odgoditi njezinu moÊ.
Nacija i kriza modernosti

Djelo Jeana Bodina predvodi evropsku misao koja vodi prema pojmu
nacionalne suverenosti. Njegovo glavno djelo les six livres de la
république, koje se prvi put pojavilo 1576, toËno usred krize renesanse,
bavilo su tadaπnjim graanskim i vjerskim ratovima u Francuskoj i Engleskoj
kao svojim temeljnim problemom. Bodin se bavio politiËkim krizama,
sukobima i ratom, ali ti elementi rascjepa nisu ga naveli da postavi bilo
kakvu idiliËnu alternativu, niti u jednostavnom teoretskom niti utopijskom
obliku. Stoga je Bodinov rad bio ne samo istaknuti doprinos modernoj
definiciji suverenosti veÊ i uËinkovito predvianje buduÊega razvoja
suverenosti u nacionalnom okviru. UsvajajuÊi realistiËko stajaliπte, uspio je
predvidjeti kritiku suverenosti u modernosti.
Suverenost, tvrdio je Bodin, ne moæe se stvoriti jedinstvom vladara i
mnoπtva, javnoga i privatnoga, niti se njezini problemi mogu razrijeπiti
doklegod se dræimo bilo okvira ugovora ili naravnoga prava. Stvarno,
podrijetlo politiËke moÊi i definicija suverenosti sastoje se u pobjedi jedne

strane nad drugom, pobjedom koja Ëini jednoga suverenom a drugoga
podanikom. Snaga i nasilje stvaraju suverena. FiziËke odluËnosti moÊi
nameÊu plenitudo potestatis [punoÊu moÊi]. To je punoÊa i jedinstvo moÊi
jer “jedinstvo Ëlanova /republike/ ovisi o jedinstvu pod jednim jedinim
vladarom o kojemu ovisi uËinkovitost svih ostalih. Suvereni vladar stoga je
neophodan jer njegova moÊ obavjeπÊuje sve Ëlanove republike”.08
Nakon πto je odbacio okvir naravnoga prava i transcendentnih stajaliπta
koje ono uvijek na neki naËin priziva, Bodin nam predstavlja lik suverena, ili
bolje reËeno dræave, koji realistiËki pa prema tome historijski gradi vlastito
podrijetlo i strukturu. Moderna dræava izrasla je unutar te preobrazbe i samo
se tu moæe nastaviti razvijati. To je teoretska kopËa kojom je teorija moderne
suverenosti povezana s iskustvom teritorijalne suverenosti i usavrπava ga. Ali
preuzimajÊi rimsko pravo i izvodeÊi iz njega sposobnost da se oblikuju izvori
prava i urede oblici vlasniπtva, Bodinova doktrina postala je teorija
jedinstvenoga politiËkoga tijela oblikovanoga kao administracija koja kao da
je prebrodila poteπkoÊe krize modernosti. PomaknuÊe srediπta teoretske
pozornosti od pitanja legitimnosti na ono æivota dræave i njezine suverenosti
kao jedinstvenoga tijela predstavljalo je vaæan napredak. Kada je Bodin
govorio o “politiËkom pravu suverenosti”, on je veÊ predvidio nacionalno [i
tjelesno] nadodreenje suverenosti pa je tako otvorio originalnu i izravnu
stazu koja Êe se protezati prema naprijed tijekom narednih stoljeÊa. 09
Poslije Bodina, u sedamnaestom i osamnaestom stoljeÊu razvile su se u
Evropi istovremeno dvije πkole miπljenja koje su takoer dodijelile temi
suverenosti srediπnju ulogu i uËinkovito predvidjele pojam nacionalne
suverenosti: tradicija naravnoga prava i realistiËka [ili historicistiËka]
tradicija dræavne teorije.10 Obje πkole posredovale su transcendentalni
koncept suverenosti realistiËkom metodologijom koja je posegnula za
oblikom materijalnoga sukoba. Obje su spojile izgradnju suverene dræave s
konstituiranjem sociopolitiËke zajednice koja Êe se kasnije nazvati nacijom.
Kao i Bodin, obje su se te πkole stalno bavile krizom teoretskoga koncepta
suverenosti, koju su stalno ponovo otvarale neprijateljske moÊi modernosti i
pravna i administrativna izgradnja oblika dræave.
U πkoli naravnoga prava, od Grotiusa do Althusiusa i od Thomasiusa
do Puffendorfa, transcendentalni oblici suverenosti spuπteni su na zemlju i
ukljuËeni u institucionalne i administrativne procese. Suverenost se
raspodijelila pokretanjem sustava viπestrukih ugovora kojima je cilj bio
djelovati na svakoj razini administrativne strukture moÊi. Taj proces nije bio
usmjeren prema vrhu dræave i samom naslovu suverenosti; naprotiv,

problemu legitimnosti poËelo se pristupati putem administrativnoga stroja
koji je djelovao kroz oblike vrπenja moÊi. Krug suverenosti i posluπnosti
zatvarao se sam u sebi, udvostruËujuÊi se, umnoæavajuÊi se i πireÊi se
druπtvenom stvarnoπÊu. Suverenost se poËela prouËavati manje sa stajaliπta
suparnika ukljuËenih u krizu modernosti a viπe kao administrativni proces
koji oblikuje ta suparniπtva i teæi prema jedinstvu u dijalektici moÊi,
apstrahirajuÊi je i opredmeÊujuÊi je putem povijesne dinamike. Vaæan dio
πkole naravnoga prava tako je razvio zamisao o raspodjeli i oblikovanju
transcendentne suverenosti kroz stvarne oblike administracije.11
Meutim, sinteza koja je bila implicitna u πkoli naravnoga prava postala
je eksplicitna u kontekstu historicizma. Svakako, bilo bi netoËno pripisati
historicizmu prosvjetiteljstva tezu koju su u stvari razvile reakcionarne πkole
u razdoblju nakon Francuske revolucije - to jest tezu koja spaja teoriju
suverenosti s teorijom nacije i obje ih ukopava u zajedniËki povijesni humus.
A ipak u tom ranom razdoblju postoji sjeme kasnijega razvoja. Dok je vaæan
dio πkole naravnoga prava razvio zamisao o oblikovanju transcendentne
suverenosti kroz stvarne oblike administracije, historicistiËki mislioci
prosvjetiteljstva pokuπali su ustanoviti subjektivnost povijesnoga procesa pa
time pronaÊi uËinkoviti temelj za naslov i vrπenje suverenosti.12 U radu
Giambattista Vicoa, na primjer, strahovitoga meteora koji je proletio kroz
razdoblje prosvjetiteljstva, odreenja pravnoga koncepta suverenosti bila su
utemeljena u moÊi povijesnoga razvoja. Transcendentni oblici suverenosti
prevedeni su u naznake procesa providnosti koji je bio istovremeno ljudski i
boæanski. Izgradnja suverenosti [ili stvarno opredmeÊenje suverenosti] u
povijesti bila je vrlo snaæna. Na tom povijesnom terenu, koji prisiljava svaku
ideoloπku tvorevinu da se suoËi sa stvarnoπÊu, genetska kriza modernosti
nikada nije bila zavrπena - i nije bilo potrebe da se zavrπi, jer je sama kriza
proizvodila nove oblike koji su stalno poticali povijesni i politiËki razvoj, svi
joπ uvijek pod vlaπÊu transcendentnoga suverena. Kakav genijalni obrat
problematike! A opet, u isto vrijeme, kakva potpuna mistifikacija
suverenosti! Elementi krize, stalne i nerijeπene krize, smatrali su se tada
aktivnim elementima napretka. U stvari, veÊ kod Vicoa moæemo prepoznati
zametak Hegelove apologije “uËinkovitosti”, koja tadaπnji svjetski poredak
Ëini telosom povijesti.13
Ono πto su bile naznake i nagovjeπtaji u Vicoa, pojavili su se kao
otvorena i radikalna izjava u kasnom njemaËkom prosvjetiteljstvu. Najprije u
Hannoverskoj πkoli, a onda u djelu J.G. Herdera, moderna teorija
suverenosti usmjeravala se iskljuËivo prema analizi onoga πto se zamiπljalo

kao druπtvena i kulturna zajednica: povijesni kontinuitet teritorija,
stanovniπtva i nacije. Vicoov argument da je idealna povijest smjeπtena u
povijesti svih nacija postao je joπ radikalniji u Herdera tako da je svako
ljudsko usavrπavanje, u odreenom smislu, nacionalno.14 Identitet se tako
zamiπlja ne kao rjeπavanje druπtvenih i povijesnih razlika veÊ kao proizvod
prvobitnoga jedinstva. Nacija je potpuni oblik suverenosti koji prethodi
povijesnom razvoju; ili, bolje reËeno, ne postoji povijesni razvoj koji nije veÊ
unaprijed zamiπljen u poËetku. Drugim rijeËima, nacija podræava pojam
suverenosti tvrdeÊi da mu prethodi.15 To je materijalni stroj koji juri
povijeπÊu, “duh” koji stvara povijest. Nacija postaje naposljetku stanje
moguÊnosti ukupnoga ljudskoga djelovanja i samoga druπtvenoga æivota.
Narod nacije
Izmeu kraja osamnaestoga stoljeÊa i poËetka devetnaestoga, pojam
nacionalne suverenosti konaËno se pojavio u evropskoj misli u svom punom
obliku. U osnovi toga definitivnoga oblika pojma bili su trauma, Francuska
revolucija, i rjeπenje te traume, reakcionarno usvajanje i veliËanje pojma
nacije. Temeljni elementi tog brzog prekrajanja pojma nacije koje ga je
uËinilo stvarnim politiËkim oruæjem mogu se u saæetom obliku vidjeti u
djelu Emmanuel-Josepha Sieyèsa. U svom divnom i klevetniËkom traktatu
πto je treÊi staleæ?, on je povezao pojam nacije s onim TreÊega staleæa, to
jest, buræoazije. Sieyès je pokuπao vratiti pojam suverenosti njegovim
humanistiËkim korijenima i ponovo otkriti njegove revolucionarne
moguÊnosti. Joπ je vaænije za naπe svrhe πto mu je njegovo snaæno
ukljuËivanje u revolucionarnu aktivnost omoguÊilo da protumaËi pojam
nacije kao konstruktivni politiËki pojam, konstitutivni mehanizam.
Meutim, postepeno je postalo jasno, osobito u Sieyèsovom kasnijem radu,
radu njegovih sljedbenika i iznad svega onome njegovih klevetnika, da je
nacija, iako stvorena putem politike, u krajnjoj instanci duhovna tvorevina,
pa je pojam nacije tako odvojen od revolucije, koja je izruËena svim
termidorima. Nacija je izrazito postala pojam koji je saæeo buræoasko
hegemonistiËko rjeπenje u problem suverenosti.16
U onim trenucima kada je pojam nacije predstavljen kao puËki i
revolucionarni, kao πto je doista i bio tijekom Francuske revolucije, mogli
bismo pretpostaviti da je nacija prekinula s modernim pojmom suverenosti i
njegovim aparatom potËinjavanja i vladanja, te da se umjesto toga otvorila
prema demokratskom pojmu zajednice. Veza izmeu pojma nacije i pojma
naroda bila je doista snaæna novina i ona je stvarno Ëinila srediπte jakobinske
senzibilnosti kao i one drugih revolucionarnih skupina. Meutim, ono πto
izgleda revolucionarno i oslobaajuÊe u tom pojmu nacionalne, puËke
suverenosti samo je joπ jedan okretaj zavrtnja, daljnje proπirenje
potËinjavanja i vladanja koje je moderni pojam suverenosti nosio sa sobom
od poËetka. Nesigurna moÊ suverenosti kao rjeπenje krize modernosti
najprije se za oslonac upuÊivala na naciju, a kada se otkrilo da je i nacija
nesigurno rjeπenje, dalje se upuÊivala na narod. Drugim rijeËima, upravo kao
πto pojam nacije upotpunjuje pojam suverenosti tvrdnjom da mu prethodi
tako i pojam naroda upotpunjuje pojam nacije putem joπ jednog simulirane
logiËke regresije. Svaki logiËki korak funkcionira da bi uËvrstio moÊ
suverenosti mistificirajuÊi njezinu osnovu, to jest, poËivajuÊi na prirodnosti
pojma. Identitet nacije i joπ viπe identitet naroda moraju izgledati prirodni i
prvobitni.
Mi, nasuprot, moramo denaturalizirati te pojmove i upitati πto je to
nacija i kako je stvorena, ali isto tako, πto je to narod i kako je stvoren? Iako
je “narod” postavljen kao prvobitna osnova nacije, moderni koncept naroda
je ustvari proizvod nacionalne dræave, i preæivljava jedino unutar svoga
konkretnoga ideoloπkoga konteksta. Mnoge suvremene analize nacija i
nacionalizma s najrazliËitijih stajaliπta idu u krivom smjeru jer se bez
oklijevanja oslanjaju na prirodnost pojma i identitet naroda. Trebamo
napomenuti da se pojam naroda uvelike razlikuje od pojma mnoπtva.17 VeÊ
je u sedamnaestom stoljeÊu Hobbes bio vrlo svjestan te razlike i njezine
vaænosti za izgradnju suverenoga poretka: “Velika je zapreka graanskoj
vladi, osobito monarhistiËkoj to πto ljudi ne prave dovoljnu razliku izmeu
naroda i mnoπtva. Narod je neπto πto je jedno, koje ima jednu volju i Ëemu se
moæe pripisati jedna radnja; niπta od toga ne moæe se reÊi za mnoπtvo.
Narod vlada u svim oblicima vlasti. Jer Ëak i u monarhijama narod
zapovijeda; jer narod izraæava svoju volju putem volje jednoga Ëovjeka ...
[kolikogod to izgledao paradoks] kralj je narod”.18 Mnoπtvo je
mnogostrukost, razina singularnosti, otvoreni skup odnosa, koji nije
homogen niti istovjetan sa samim sobom i odnosi se nejasno i ukljuËivo
prema onima izvan njega. Narod, nasuprot, teæi prema identitetu i
homogenosti iznutra dok izraæava razliku i iskljuËuje se od vanjskoga. Dok
je mnoπtvo nedefinitivan konstitutivan odnos, narod je konstituirana sinteza
koja je pripremljena za suverenost. Narod pokazuje jednu jedinu volju i
radnju koja je neovisna od raznih volja i radnji mnoπtva. Svaka nacija mora
pretvoriti mnoπtvo u narod.
Dvije temeljne vrste postupaka doprinose izgradnji modernoga pojma

naroda u odnosu na onaj nacije u Evropi u osamnaestom i devetnaestom
stoljeÊu. Vaæniji meu njima su mehanizmi kolonijalnoga rasizma koji grade
identitet evropskih naroda u dijalektiËkoj igri suprotnosti s njihovim
uroeniËkim Drugima. Pojmovi nacije, naroda i rase nikada nisu vrlo
udaljeni.19 Izgradnja potpune rasne razlike bitni je temelj za koncept
homogenog nacionalnog identiteta. Brojne izvrsne studije pojavljuju se
danas kada pritisci doseljavanja i multikulturalizma stvaraju sukobe u
Evropi, koji pokazuju da evropska druπtva i narodi nisu nikad bili Ëisti i
jedinstveni usprkos neËijoj upornoj nostalgiji.20 Identitet naroda izgradio se
na zamiπljenoj ravni koja je skrivala i/ili uklonila razlike, a to je na praktiËkoj
razini odgovaralo rasnom potËinjavanju i druπtvenom proËiπÊenju.
Drugi temeljni postupak u izgradnji naroda, koji je olakπao prvi,
nestanak je unutarnjih razlika time πto hegemonistiËka skupina, rasa ili
klasa predstavlja cijelo stanovniπtvo. PredstavniËka skupina je djelatni agens
koji se nalazi u pozadini uËinkovitosti pojma nacije. Tijekom same
Francuske revolucije, izmeu termidora i Napoleonskoga razdoblja, pojam
nacije otkrio je svoj bitni sadræaj i posluæio kao protuotrov pojmu i snagama
revolucije. »ak u Sieyèsovom ranom radu moæemo vidjeti kako nacija sluæi
da ublaæi krizu i kako Êe suverenost biti ponovo prisvojena putem
predstavljanja buræoazije. Sieyès tvrdi da nacija moæe imati samo jedan opÊi
interes: bilo bi nemoguÊe uspostaviti red kada bi nacija dopustila nekoliko
razliËitih interesa. Druπtveni poredak nuæno pretpostavlja jedinstvo ciljeva i
sklad sredstava.21 Pojam nacije u tim prvim godinama Francuske revolucije
bio je prva pretpostavka izgradnje puËke hegemonije i prvi svjesni manifest
neke druπtvene klase, ali on je bio takoer konaËna izjava o potpuno
dovrπenoj svjetovnoj preobrazbi, krunidba, konaËni peËat. Nikada pojam
nacije nije bio tako reakcionaran kao onda kada se sam predstavljao kao
revolucionaran.22 Paradoksalno to moæe biti samo dovrπena revolucija, kraj
povijesti. Prijelaz od revolucionarne djelatnosti prema duhovnoj izgradnji
nacije i naroda neizbjeæan je i implicitan u samim tim pojmovima.23
Nacionalna suverenost i puËka suverenost bile su tako proizvodi
duhovne izgradnje, to jest, izgradnje identiteta. Kada se Edmund Burke
suprotstavio Sieyèsu, njegovo je stajaliπte bilo mnogo manje razliËito nego
πto bismo mogli pomisliti prema vruÊoj polemiËkoj klimi toga doba. »ak je i
za Burkea, u stvari, nacionalna suverenost proizvod duhovne izgradnje
identiteta. Ta se Ëinjenica moæe joπ jasnije prepoznati u radu onih koji su
ponijeli stijeg kontrarevolucionarnoga projekta na evropskom kontinentu.
Kontinentalni koncepti te duhovne izgradnje oæivjeli su kako historicistiËku

tako i voluntaristiËku tradiciju nacije i pridodali konceptu povijesnoga
razvoja transcendentalnu sintezu u nacionalnoj suverenosti. Ta je sinteza
uvijek veÊ postignuta u identitetu nacije i naroda. Johan Gottlieb Fichte, na
primjer, tvrdi, izraæavajuÊi se viπe manje mitoloπki, da su domovina i narod
predstavnici i mjerila zemaljske vjeËnosti; oni su ono πto ovdje na zemlji
moæe biti besmrtno.24 RomantiËka kontrarevolucija bila je u stvari
realistiËnija od prosvjetiteljske revolucije. Ona je uokvirila i uËvrstila ono πto
je bilo veÊ postignuto, slaveÊi ga u vjeËnom svjetlu hegemonije. TreÊi staleæ
je moÊ; nacija je njegovo totalizirajuÊe predstavljanje; narod je njegov Ëvrsti i
prirodni temelj; a nacionalna suverenost je vrhunac povijesti. Buræoaska
vlastita revolucionarna povijest definitivno je nadmaπila svaku povijesnu
alternativu buræoaskoj hegemoniji.25
To buræoasko oblikovanje pojma nacionalne suverenosti daleko je
nadmaπilo prethodna oblikovanja moderne suverenosti. Ono je uËvrstilo
poseban i hegemonistiËki lik moderne suverenosti, sliku pobjede buræoazije
koja je onda postala kako historicistiËka tako i univerzalna. Nacionalna
posebnost je moguÊa univerzalnost. Sve su se niti dugoga razvoja tu
ispreplele. U identitetu, to jest, duhovnoj biti, naroda i nacije, postoji teritorij
protkan kulturnim znaËenjima, zajedniËkom povijesti i jeziËnom
zajednicom; ali joπ viπe tu je i konsolidacija klasne pobjede, stabilno træiπte,
moguÊnost ekonomske ekspanzije i novi prostori koje treba osvojiti i
civilizirati. Ukratko, izgradnja nacionalnog identiteta jamËi stalno
pojaËavanu legitimaciju, te pravo i moÊ nepovredivoga i nesavladivoga
jedinstva. To je odluËan pomak u pojmu suverenosti. Spojen s pojmovima
nacije i naroda, moderni pojam suverenosti pomiËe svoj epicentar od
posredovanja sukoba i krize prema jedinstvenom doæivljaju nacije-subjekta i
njezine zamiπljene zajednice.
Podreeni nacionalizam
Dosad smo naπu pozornost usmjeravali na razvoj pojma nacije u Evropi
dok je Evropa bila u procesu stjecanja svjetske prevlasti. Meutim izvan
Evrope pojam nacije funkcionirao je sasvim drugaËije. U stvari, mogli
bismo Ëak reÊi da je u nekim vidovima funkcija pojma nacije obrnuta
meu podreenim skupinama od one meu vladajuÊim skupinama.
Najsmionije reËeno, izgleda da, dok pojam nacije promiËe status quo i
restauraciju u rukama vladajuÊih, on je orue promjene i revolucije u
rukama potËinjenih.
Dvije primarne funkcije, od kojih je svaka dvosmislena, odreuju

progresivnu narav podreenoga nacionalizma. Najvaænije, nacija se
pojavljuje kao napredna ukoliko ona sluæi kao crta obrane protiv prevlasti
moÊnijih nacija i vanjskih ekonomskih, politiËkih i ideoloπkih snaga. Pravo
na samoodreenje potËinjenih nacija u stvari je pravo na odcjepljenje od
nadzora vladajuÊih snaga.26 Protukolonijalne borbe tako su koristile pojam
nacije kao orue kojim Êe poraziti i istjerati osvajaËa, a protuimperijalistiËka
politika na sliËan je naËin podigla nacionalne zidove kako bi omela prejake
snage stranoga kapitala. Koncept nacije takoer je posluæio kao ideoloπko
orue da suzbije prevladavajuÊi diskurs koji je prikazivao potlaËeno
stanovniπtvo kao kulturno manje vrijedno; pozivanje na dræavnost takoer je
potvrivalo dostojanstvo naroda i Ëinilo legitimnim zahtjev za neovisnoπÊu i
jednakoπÊu. U svakom od tih sluËaja, nacija je napredna kao strogo utvrena
crta obrane protiv moÊnijih vanjskih snaga. Meutim, kolikogod ti zidovi
izgledali napredni u svojoj zaπtitnoj funkciji protiv vanjske prevlasti, oni lako
mogu odigrati obrnutu ulogu u odnosu na unutarnje stanje koje πtite.
Negativna strana strukture koja odolijeva stranim snagama i sama je
prevladavajuÊa snaga koja vrπi jednako i suprotno unutarnje porobljavanje,
potiskujuÊi unutarnje razlike i oporbu u ime nacionalnog identiteta,
jedinstva i sigurnosti. Ponekad je teπko razdvojiti zaπtitu od porobljavanja.
Ta strategija “nacionalne zaπtite” je maË s dvije oπtrice koji povremeno
izgleda nuæan usprkos svojoj razornosti.
Nacija izgleda napredna takoer ukoliko postavlja zajedniπtvo kao
moguÊu zajednicu. Dio “modernizirajuÊih” uËinaka nacije u potlaËenim
zemljama sastojao se u stapanju razliËitih naroda, uklanjajuÊi vjerske,
etniËke, kulturne i jeziËne prepreke. Stapanje u zemljama kao πto su
Indonezija, Kina i Brazil, na primjer, stalan je proces koji ukljuËuje
prevladavanje bezbrojnih takvih prepreka - a u mnogim sluËajevima
evropska kolonijalna moÊ pripremila je takvo nacionalno stapanje. U
sluËajevima naroda u dijaspori, takoer, nacija ponekad izgleda jedinim
dostupnim pojmom pod kojim se moæe zamisliti zajednica potËinjene
skupine - kao πto se, na primjer, Aztláni zamiπljaju kao zemljopisna
domovina “la Raza”-e, duhovne latinske nacije u Sjevernoj Americi. Moæe
biti toËno, kao πto kaæe Benedict Anderson, da naciju treba shvatiti kao
zamiπljenu zajednicu - ali tu moramo prepoznati da je zahtjev izokrenut
tako da nacija postaje jedini naËin na koji moæemo zamisliti zajednicu!
Svako zamiπljanje zajednice postaje prekodirano kao nacija pa je stoga naπ
pojam zajednice ozbiljno osiromaπen. Upravo kao πto se, u kontekstu
vladajuÊih zemalja, poriËu raznolikost i singularnost mnoπtva u oklopu

identiteta i homogenosti naroda. Joπ jednom, stapajuÊa moÊ potËinjene
nacije je maË s dvije oπtrice, istovremeno napredan i reakcionaran.
Oba ta istovremeno napredna i nazadna vida potËinjenoga
nacionalizma prisutna su u svoj svojoj dvosmislenosti u tradiciji crnaËkog
nacionalizma u Sjedinjenim Dræavama. Iako liπen bilo kojega teritorijalnoga
odreenja [i tako bez sumnje razliËit od veÊine drugih potËinjenih
nacionalizama], on takoer predstavlja dvije temeljne napredne funkcije -
ponekad pokuπavajuÊi se postaviti u analogan poloæaj s pravim, teritorijalno
odreenim nacijama. U ranim 1960-im godinama, na primjer, nakon
ogromnoga ekonomskoga poticaja stvorenog Bandunπkom konferencijom i
novim afriËkim i latinoameriËkim borbama za nacionalno osloboenje,
Malcolm X pokuπao je preusmjeriti teæiπte zahtjeva afroameriËkih borbi s
“graanskih prava” na “ljudska prava” i tako retoriËki pomaknuti forum
obraÊanja od Kongresa SAD-a na OpÊu skupπtinu UN-a.27 Malcolm X,
poput mnogih afroameriËkih voa barem od Marcusa Garveya, jasno je
prepoznao moÊan poloæaj govora u ime nacije i naroda. Pojam nacije tu
oslikava obrambeni poloæaj odvajanja od hegemonistiËke “vanjske” moÊi i
istovremeno predstavlja autonomnu moÊ jedinstvene zajednice, moÊ naroda.
Vaænija od bilo kojih takvih teoretskih i retoriËkih postavki je stvarna
praksa crnaËkog nacionalizma, to jest, raznolike djelatnosti i pojave koje
sami akteri izmiπljaju kao izraze crnaËkoga nacionalizma: od vjeæbaËkih
momËadi i parada do programa ishrane, odvojenih πkola i projekata
ekonomskoga razvoja zajednice i samodostatnosti. Kao πto Wahneema
Lubiano to kaæe, “CrnaËki nacionalizam je znaËajan zbog njegove
sveprisutnosti u æivotima ameriËkih Crnaca”.28 U svim tim raznim
djelatnostima i podruËjima æivota, crnaËki nacionalizam toËno odreuje
krugove samovrednovanja koji Ëine zajednicu i omoguÊuju njezino relativno
samoodreenje i samokonstituiranje. Usprkos opsegu razliËitih pojava
nazvanih crnaËkim nacionalizmom, mi joπ uvijek moæemo u njima
prepoznati dvije temeljne napredne funkcije potËinjenoga nacionalizma:
obranu i stapanje zajednice. CrnaËki nacionalizam moæe odrediti bilo koji
oblik odvajanja i autonomne moÊi afroameriËkoga naroda.
Meutim, i u sluËaju crnaËkoga nacionalizma, napredne elemente
neizbjeæno prate njihove reakcionarne sjene. Represivne snage nacije i
naroda hrane se samovrednovanjem zajednice i razaraju raznolikost. Kada
crnaËki nacionalizam postavlja jedinstvo i homogenost afroameriËkoga
naroda kao svoju osnovu [uklanjajuÊi klasne razlike, na primjer] ili kada
odreuje jedan segment zajednice [kao πto su afroameriËki muπkarci] kao de

facto predstavnike cjeline, duboka dvosmislenost naprednih funkcija
potËinjenoga nacionalizma razvidno izbija na povrπinu.29 Upravo strukture
koje igraju obrambenu ulogu u odnosu na vanjsko - u interesu promicanja
moÊi, autonomije i jedinstva zajednice - iste su one koje igraju porobljivaËku
ulogu prema unutra, poriËuÊi raznolikost same zajednice.
Meutim, trebamo naglasiti da te dvosmislene napredne funkcije
pojma nacije prvenstveno postoje onda kada nacija nije uËinkovito povezana
sa suverenoπÊu, to jest, kada zamiπljena nacija [joπ] ne postoji, kada nacija
ostaje pukim snom. »im se nacija poËinje oblikovati kao suverena dræava,
njezine napredne funkcije gotovo nestaju. Jean Genet bio je ushiÊen
revolucionarnom æeljom Crnih pantera i Palestinaca, ali je shvatio da Êe
ostvarenje suverene nacije znaËiti kraj njihovih revolucionarnih odlika. “Na
dan kada se Palestinci institucionaliziraju”, rekao je, “ja neÊu biti viπe na
njihovoj strani. Na dan kada Palestinci postaju nacija poput drugih nacija, ja
viπe neÊu biti tamo”.30 S nacionalnim “osloboenjem” i izgradnjom
nacionalne dræave, sve porobljivaËke funkcije moderne suverenosti
neizbjeæno cvjetaju punom snagom.
Totalitarizam nacionalne dræave

Kada nacionalna dræava doista funkcionira kao institucija suverenosti,
uspijeva li ona u potpunosti rijeπiti krizu modernosti? Uspijeva li pojam
naroda i njegovo biopolitiËko pomaknuÊe suverenosti promijeniti uvjete i
podruËje sinteze izmeu konstitutivne moÊi i konstituirane moÊi i izmeu
dinamike proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa na takav naËin da nas
izvede iz krize? ©iroki spektar pisaca, pjesnika i politiËara [Ëesto izraslih iz
naprednih, socijalistiËkih i protuimperijalistiËkih pokreta] svakako su mislili
potvrdno. Preobrazba jakobinske ljevice devetnaestoga stoljeÊa u
nacionalistiËku ljevicu, sve snaænije usvajanje nacionalnih programa u
Drugoj i TreÊoj Internacionali i nacionalistiËki oblici oslobodilaËkih borbi u
kolonijalnom i postkolonijalnom svijetu sve do danaπnjih otpora nacija
procesima globalizacije i katastrofa koje izazivaju: izgleda da sve to podupire
stajaliπte da nacionalna dræava doista pruæa novu dinamiku izvan
povijesnoga i konceptualnoga fijaska moderne suverene dræave.31
Meutim, mi imamo drugaËije stajaliπte o funkciji nacije, i po naπem
miπljenju kriza modernosti ostaje odluËno otvorena pod vladavinom nacije i
njezinoga naroda. Ako ponovno preuzmemo naπu genealogiju pojma
suverenosti u devetnaestom i dvadesetom stoljeÊu, vidljivo je da je dræavni
oblik modernosti najprije siπao u dræavni oblik nacije, a onda se dræavni

oblik nacije srozao u cijeli niz barbarizama. Kada je klasna borba ponovo
otvorila mistificiranu sintezu modernosti u prvim desetljeÊima dvadesetoga
stoljeÊa i ponovo iskazala snaænu antitezu izmeu dræave i mnoπtva i
izmeu proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa, ta je antiteza vodila
izravno u evropski graanski rat - graanski rat koji je nosio masku sukoba
meu suverenim nacionalnim dræavama.32 U Drugom svjetskom ratu
nacistiËka NjemaËka, zajedno s raznim evropskim faπizmima, stajala je
nasuprot socijalistiËke Rusije. Nacije su predstavljene kao mistifikacije, ili
zamjene, klasnih subjekata u sukobu. Ako je nacistiËka NjemaËka idealan
tip preobrazbe moderne suverenosti u nacionalnu suverenost i njezinoga
oblika u kapitalistiËki oblik, onda je staljinistiËka Rusija idealan tip
preobrazbe puËkoga interesa i okrutne logike koja iz njega slijedi u projekt
nacionalne modernizacije, mobilizirajuÊi u vlastite svrhe proizvodne snage
koje æude za oslobaanjem od kapitalizma.
Ovdje moæemo analizirati nacionalnu socijalistiËku apoteozu
modernog pojma suverenosti i njegovu preobrazbu u nacionalnu suverenost:
niπta ne moæe boje osvijetliti koherentnost toga prijelaza nego πto to moæe
prijenos moÊi od pruske monarhije na Hitlerov reæim, pod sjajnim okriljem
njemaËke buræoazije. Meutim, taj je prijelaz dobro poznat, kao πto su i
eksplozivno nasilje toga prijenosa moÊi, posloviËna posluπnost njemaËkoga
naroda, njegova vojniËka i graanska smionost u sluæbi nacije, te popratne
posljedice koje moæemo nazvati, u nekoj vrsti intelektualne preËice,
Auschwitz [kao simbol æidovskoga holokausta] i Buchenwald [kao simbol
istrebljenja komunista, homoseksualaca, Cigana i drugih]. Prepustimo tu
priËu drugim znanstvenicima i sramoti povijesti.
Ovdje nas viπe zanima druga strana nacionalnoga pitanja u Evropi
tijekom toga razdoblja. Drugim rijeËima, πto se doista dogodilo kada je
nacionalizam iπao ruku pod ruku sa socijalizmom u Evropi? Da bismo
odgovorili na to pitanje moramo ponovo razmotriti nekoliko srediπnjih
trenutaka u povijesti evropskoga socijalizma. NaroËito moramo imati na
umu da se nedugo nakon svoga zametka, izmeu sredine i kraja
devetnaestoga stoljeÊa, socijalistiËka Internacionala morala suoËiti s jakim
nacionalistiËkim pokretima, a tijekom toga sukoba prvobitna meunarodna
strast radniËkoga pokreta brzo je isparila. Politika najjaËih evropskih
radniËkih pokreta, u NjemaËkoj, Austriji, Francuskoj, a iznad svega u
Engleskoj, odmah je podigla stijeg nacionalnoga interesa. Socijaldemokratski
reformizam bio je potpuno opsjednut tim kompromisom izmiπljenim u ime
nacije - kompromisom izmeu klasnih interesa, to jest, izmeu proletarijata i

nekih slojeva buræoaske hegemonistiËke strukture u svakoj zemlji. Nemojmo
Ëak ni govoriti o podloj povijesti izdaje u kojoj su dijelovi evropskoga
radniËkoga pokreta podræavali imperijalistiËke poduhvate evropskih
nacionalnih dræava, niti o neoprostivoj gluposti koja je ujedinila razne
evropske reformizme da pristanu da se mase vode na klaonicu u Prvom
svjetskom ratu.
Socijaldemokratski reformizam doista je imao primjerenu teoriju za ta
glediπta. Nekoliko austrijskih socijaldemokratskih profesora ju je izmislilo.
Bili su to suvremenici Musilova grofa Leinsdorfa. U idiliËnom ozraËju alpske
Kakanije, u blagoj intelektualnoj klimi “povratka Kantu”, ti profesori, poput
Otta Bauera, insistirali su na nuænosti da se nacionalnost smatra temeljnim
elementom modernizacije.33 U stvari, oni su vjerovali da Êe se u
sukobljavanju izmeu nacionalnosti [definiranoj kao zajednici liËnosti] i
kapitalistiËkoga razvoja [shvaÊenoga kao druπtvo] pojaviti dijalektika koja Êe
u svome razvijanju moguÊe biti sklona proletarijatu i njegovoj postupnoj
hegemoniji u druπtvu. Taj program nije se obazirao na Ëinjenicu da pojam
nacionalne dræave nije djeljiv veÊ organski, ne transcendentalan veÊ
transcendentan, i Ëak da je u svojoj transcendentnosti izgraen da se
suprotstavi svakoj teænji proletarijata da ponovo prisvoji druπtveni prostor i
druπtveno bogatstvo. ©to moæe onda modernizacija znaËiti ako je bitno
vezana u reformu kapitalistiËkoga sustava i neprijateljska prema bilo kojem
otvaranju revolucionarnoga procesa? Ti su autori slavili naciju a da nisu
htjeli platiti cijenu toga slavlja. Ili bolje reËeno, oni su je slavili i istovremeno
mistificirali razornu moÊ pojma nacije. S toga stajaliπta, potpora
imperijalistiËkim projektima i meuimeprijalistiËkom ratu bilo je doista
logiËko i neizbjeæno glediπte za socijaldemokratski reformizam.
I boljπevizam je uπao u podruËje nacionalistiËke mitologije, osobito
preko Staljinovoga slavljenoga predrevolucionarnoga pamfleta o marksizmu
i nacionalnom pitanju.34 Prema Staljinu, nacije su odmah revolucionarne, a
revolucija znaËi modernizaciju: nacionalizam je neizbjeæna faza u razvoju.
Meutim, preko Staljinova prijevoda, kako nacionalizam postaje
socijalistiËki, socijalizam postaje ruski, a Ivan Grozni postavljen je da poËiva
u grobu pored Lenjina. KomunistiËka Internacionala preobrazila se u skup
“pete kolone” ruskih nacionalnih interesa. Pojam komunistiËke revolucije -
ta deteritorijalizirajuÊa sablast koja je progonila Evropu i svijet i koja je od
Pariπke komune do 1917. u Sankt Petersburgu i do Maovog Dugog marπa
uspjela ujediniti dezertere, meunarodne partizane, πtrajkaπke radnike i
kozmopolitske intelektualce - konaËno je pretvoren u reteritorijalizirajuÊi

reæim nacionalne suverenosti. TragiËna je ironija da je nacionalistiËki
socijalizam u Evropi postao sliËan nacional-socijalizmu. To nije stoga πto se
“dvije krajnosti susreÊu”, kao πto bi neki liberali voljeli pomisliti, veÊ zbog
toga πto je apstraktni stroj nacionalne suverenosti u srcu oba dva.
Kada je, usred hladnoga rata, pojam totalitarizma uveden u politiËku
znanost, on je dodirnuo samo vanjske elemente pitanja. U svom
najkoherentnijem obliku pojam totalitarizma iskoriπten je da se prokaæu
ruπenje demokratske javne sfere, nastavak jakobinske ideologije, krajnje
oblike rasistiËkoga nacionalizma i poricanje træiπnih sila. Meutim pojam
totalitarizma mora zagrabiti mnogo dublje u stvarne pojave i istovremeno
dati za njih bolja objaπnjenja. U stvari, totalitarizam se ne sastoji samo u
totaliziranju uËinaka druπtvenoga æivota i njihovom podvrgavanju
globalnom disciplinarnom standardu, veÊ i u poricanju samoga druπtvenoga
æivota, podrivanju njegovoga temelja, te u teoretskom i praktiËnom
uklanjanju svake moguÊnosti postojanja mnoπtva. Ono πto je totalitarno je
organski temelj i ujedinjeni izvor druπtva i dræave. Zajednica nije dinamiËka
kolektivna tvorevina veÊ primordijalni mit. Izvorni pojam naroda postavlja
identitet koji homogenizira i proËiπÊava sliku naroda dok istovremeno prijeËi
konstruktivna meusobna djelovanja razlika unutar mnoπtva.
Sieyès je vidio zametak totalitarizma veÊ u koncepcijama nacionalne i
puËke suverenosti u osamnaestom stoljeÊu, koncepcijama koje su uËinkovito
saËuvale apsolutnu moÊ monarhije i prenijeli je na nacionalnu suverenost
On je naslutio buduÊnost onoga πto bismo mogli nazvati totalitarnom
demokracijom.35 U raspravi o Ustavu III. godine Francuske revolucije, Sieyès
je odbacio “loπe planove za re-total [ré-total] umjesto republiku [ré-publique],
koji bi bili pogubni za slobodu i πtetni kako za javnu sferu tako i za
privatnu”.36 Pojam nacije i praksa nacionalizma od samoga su poËetka
postavljeni na stazu ne republike veÊ “re-totala”, totalne stvari, to jest,
totalitarnoga prekodiranja druπtvenoga æivota.
2.3
DIJALEKTIKA KOLONIJALNE
SUVERENOSTI
toussaint l’ouvertureu
Toussaintu, najnesretniji od svih ljudi!
Bilo da Ëujeπ Seljakov zviæduk dok ore
Svojim plugom, ili pak tvoja glava
PoËiva na jastuku u dubokoj gluhoj tamnici; -
O bijedni voo! Gdje i kad Êeπ
NaÊi mira! Ali ne umiri; bolje budi
U tvojim okovima vedra Ëela:
Iako si pao da nikada viπe ne ustaneπ,
Æivi i utjeπi se. Ti si za sobom ostavio
Sile πto Êe za tebe raditi: zrak, zemlju i nebesa;
Nema daπka najobiËnijega vjetra
Koji bi te zaboravio; imaπ velike saveznike;
Tvoji prijatelji su ushiti, smrtne muke,
I ljubav i Ëovjekov nepobjediv um.
william wordsworth
Trebamo se sada vratiti korak unatrag i

ispitati genealogiju pojma suverenosti sa stajaliπta kolonijalizma. Kriza
modernosti imala je od poËetka bliski odnos s rasnim potËinjavanjem i
kolonijalizmom. Dok su unutar svoga podruËja nacionalna dræava i njezine
popratne ideoloπke strukture neumorno radile na stvaranju i reprodukciji
ËistoÊe naroda, na vanjskom planu nacionalna dræava je stroj koji proizvodi
Druge, stvara razlike i podiæe granice koje ograniËavaju i podupiru moderni
subjekt suverenosti. Meutim te granice i prepreke nisu nepropusne veÊ
prije sluæe da urede dvosmjerni tijek izmeu Evrope i njenoga vanjskoga.
Orijentalno, afriËko, ameroindijansko sve su to nuæni sastojci za negativni
temelj evropskog identiteta i moderne suverenosti kao takve. Crni Drugi
evropskoga prosvjetiteljstva leæi u samom njegovom temelju upravo kao πto
proizvodni odnos sa “crnim kontinentima” sluæi kao ekonomski temelj
evropskih nacionalnih dræava.01 Rasni sukob ugraen u evropsku modernost
joπ je jedan simptom stalne krize koja odreuje modernu suverenost.

Kolonija stoji u dijalektiËkoj suprotnosti s evropskom modernosti, kao njezin
nuæni dvojnik i nesavladiv neprijatelj. Kolonijalna suverenost je joπ jedan
nedostatan pokuπaj da se rijeπi kriza modernosti.
»ovjeËanstvo je jedno i mnogo

Doba evropskoga otkrivanja i postupno poveÊavanje komunikacije meu
prostorima i narodima na Zemlji koje je slijedilo uvijek su sa sobom nosili
stvarni utopijski element. Ali toliko je krvi proliveno, toliko mnogo æivota i
kultura uniπteno da treba πto prije odbaciti barbarstvo i uæas
zapadnoevropske [a onda ameriËke, sovjetske i japanske] ekspanzije i
nadzora nad zemaljskom kuglom. Meutim, mislimo da je vaæno ne
zaboraviti utopijske teænje koje su uvijek pratile napredak prema
globalizaciji, pa i ako su snage moderne suverenosti stalno poraæavale te
teænje. Ljubav prema razlikama i vjerovanje u univerzalnu slobodu
renesansnog humanizma opet se ovdje pojavljuje na globalnoj razini. Taj
utopijski element globalizacije spreËava nas da jednostavno padnemo u
partikularizam i izolacionizam kao reakciju na totalizirajuÊe snage
imperijalizma i rasne prevlasti, prisiljavajuÊi nas umjesto toga da izmislimo
projekt protuglobalizacije, Protuimperij. Meutim, taj utopijski element
nikada nije bio nedvosmislen. To je teænja koja je u stalnom sukobu sa
suverenim poretkom i prevlasti. Vidimo tri primjerena izraza toga utopizma,
u svoj njegovoj dvosmislenosti, u misli Bartoloméa de las Casasa,
Toussainta l’Ouvereturea i Karla Marxa.
U prvom polustoljeÊu nakon evropskoga iskrcavanja u Amerikama kod
Hispaniole, Bartolomé de las Casas promatrao je s uæasom barbarstvo
konkvistadora i kolonista i njihovo porobljavanje Ameroindijanaca i genocid
nad njima. VeÊina πpanjolskih vojnika, upravljaËa i kolonista, gladnih zlata i
moÊi, vidjeli su u stanovnicima toga novoga svijeta neopozivo Drugoga,
manje ljudskoga, ili barem prirodno potËinjenoga Evropljanima - a Las Casas
nam pripovijeda kako su novopridoπli Evropljani postupali prema njima gore
nego prema svojim æivotinjama. U tom je kontekstu pravo Ëudo kako se Las
Casas, koji je sudjelovao u πpanjolskoj misiji, mogao dovoljno odvojiti od
opÊe struje miπljenja da bi insistirao na ljudskim odlikama Ameroindijanaca
i suprotstaviti se okrutnosti πpanjolskih vladara. Njegov prosvjed proistiËe iz
jednoga jednostavnoga naËela: ËovjeËanstvo je jedno i jednako.
Meutim, trebamo istovremeno shvatiti da je misionarski poziv
imanentno povezan s humanistiËkim projektom dobroga biskupa od
DIJALEKTIKA KOLONIJALNE SUVERENOSTI 107
Chiapasa. U stvar, Las Casas moæe promiπljati jednakost jedino kao istost.
Ameroindijanci su jednaki Evropljanima po prirodi samo utoliko ukoliko su
potencijalno evropski narod, ili u stvari potencijalno krπÊani: “Priroda ljudi je
ista i svi su pozvani od Krista na isti naËin”.02 Las Casas ne moæe vidjeti
izvan eurocentriËkoga gledanja na Amerike po kojemu bi najveÊa
velikoduπnost i milost bila dovesti Ameroindijance pod nadzor i
pokroviteljstvo prave religije i njezine kulture. Uroenici su nerazvijeni
potencijalni Evropljani. U tom smislu Las Casas pripada diskursu, koji se
proteæe znatno u dvadeseto stoljeÊe, o moguÊnosti usavrπavanja divljaka. Za
Ameroindijance, isto kao i za Æidove u ©panjolskoj πesnaestoga stoljeÊa,
prijelaz prema slobodi od progona mora najprije proÊi kroz krπÊansko
obraÊenje. Las Casas nije u stvari daleko od inkvizicije. On priznaje da je
ËovjeËanstvo jedno ali ne moæe vidjeti da je ono istovremeno mnogostruko.
Viπe od dva stoljeÊa nakon Las Casasa, u kasnom osamnaestom
stoljeÊu, kada se evropska prevlast nad Amerikama promijenila od osvajanja,
krvoproliÊa i pljaËke u mnogo stabilniju kolonijalnu strukturu robovske
proizvodnje na veliko i trgovinskih ograniËenja, crni rob po imenu Toussaint
l’Ouverture vodio je prvu uspjeπnu borbu za neovisnost protiv modernog
ropstva u francuskoj koloniji Saint Domingo [danas Haiti]. Toussaint
l’Ouverture udisao je retoriku Francuske revolucije πto se πirila iz Pariza u
njezinom Ëistom obliku. Ako su francuski revolucionari suprotstavljajuÊi se
ancien régimeu proglasili univerzalno ljudsko pravo na “liberté, egalité et
fraternité”, Toussaint je pretpostavljao da se crnci, mulati i bijelci iz kolonije
takoer nalaze pod πirokim kiπobranom prava graana.
On je smatrao da pobjeda nad feudalnim plemstvom i ushiÊenje
univerzalnim vrijednostima u Evropi podrazumijeva i pobjedu nad “rasnim
plemstvom” i dokinuÊe ropstva. Svi Êe tada biti slobodni graani, jednaka
braÊa u novoj francuskoj republici. Toussaintova pisma francuskim vojnim i
vladinim voama provode retoriku revolucije besprijekorno do njezinoga
logiËkoga zakljuËka i time otkrivaju njezino licemjerstvo. Moæda naivno ili
moæda kao svjesnu politiËku taktiku, Toussaint pokazuje kako voe
revolucije izdaju naËela za koja tvrde da su im najsvetija. U izvjeπtaju
Direktoriju od 18. Brumairea godine vi. [5. studenoga 1797], Toussaint je
opominjao francuske voe da Êe biti nemoguÊ bilo kakav povratak na
ropstvo, bilo kakav kompromis o naËelima. Deklaracija o slobodi je
neopoziva: “Zar mislite da Êe ljudi koji su uæivali blagoslov slobode mirno
gledati da im ga oduzimate?... Ali ne, ista ruka koja je raskinula naπe lance
neÊe nas ponovo porobiti. Francuska neÊe opozvati svoja naËela, ona nam
neÊe uskratiti svoje najveÊe blagodati”.03

Proglaπenja univerzalnih prava πto su tako samosvjesno potekla iz
Pariza vratila su se iz Saint Dominguea samo da bi uæasnula Francuze. Na
prijelazu preko Atlantika, univerzalnost ideala postala je stvarnijom i
primijenjena je u praksi. Kao πto Aimé Césaire kaæe, Toussaint l’Ouverture
promicao je projekt na podruËju “koje odvaja jedinu misao od konkretne
stvarnosti; pravo od njegova ostvarenja, razum od njegove prave istine”.04
Toussaint doslovce shvaÊa deklaraciju o pravima Ëovjeka i insistira na
njezinom punom prijenosu u praksu. Revolucija prema Toussaintu ne traæi
oslobaanje od evropske prevlasti samo da bi se vratila u izgubljeni afriËki
svijet ili uspostavila u izolaciji tradicionalne oblike vladavine. Toussaint
oËekuje da novostvoreni oblici slobode i jednakosti budu dostupni u sve viπe
povezanome svijetu.05
Meutim, Toussaint ponekad piπe kao da su Francuzi izmislili samu
zamisao o slobodi, i kao da su on i njegovi pobunjeniËki pratioci slobodni
jedino miloπÊu Pariza. To moæe biti samo Toussaintova retoriËka strategija,
primjer njegove ironiËne ropske pokornosti prema francuskim vladarima; ali
svakako ne bismo trebali misliti da je sloboda evropska zamisao. Robovi
Saint Dominguea pobunili su se protiv svojih gospodara od samoga
porobljavanja i prisilnog doseljenja iz Afrike. Oni nisu dobili slobodu veÊ su
je osvojili krvavom i neumornom borbom. Niti je æelja za slobodom niti
njezino osvajanje poteklo iz Francuske, a crnci Saint Dominguea nisu trebali
Pariæane da ih pouËe kako se za nju boriti. Ono πto je Toussaint doista
primio i dobro iskoristio je posebna retorika francuskih revolucionara koja je
dala legitimni oblik njegovoj potrazi za slobodom.
U devetnaestom stoljeÊu Karl Marx je, poput Las Casasa i Toussaint
l’Ouverturea prije njega, prepoznao utopijski potencijal sve ubrzanijim
procesima globalne interakcije i komunikacije. Poput Las Casasa, Marx je
bio uæasnut brutalnoπÊu evropskoga porobljavanja i iskoriπtavanja.
Kapitalizam se rodio u Evropi krvlju i znojem porobljenih i koloniziranih
neevropskih naroda: “Skriveno ropstvo nadniËara u Evropi trebalo je
bezuvjetno ropstvo Novoga svijeta kao svoj potporanj”.06 Poput Toussainta
d’Ouverturea, Marx je prepoznao ljudsku slobodu kao univerzalni projekt
koji treba ostvariti u praksi i iz kojega nijedno stanovniπtvo ne smije biti
iskljuËeno.
Ta globalna utopijska crta u Marxa ipak je dvosmislena, moæda joπ viπe
nego u druga dva sluËaja, kao πto razvidno moæemo vidjeti iz niza Ëlanaka
koje je napisao za the New York Daily Tribune 1853. o britanskoj vladavini u
Indiji. Marxov prvenstveni cilj u tim Ëlancima bio je objasniti raspravu koja
se vodila u britanskom parlamentu o statusu IstoËnoindijske kompanije i
smjestiti raspravu u povijest britanske kolonijalne vladavine. Marx je,
naravno, brzo zapazio brutalnost uvoenja britanske “civilizacije” u Indiju i
patnju πto ih je prouzrokovala pohlepa britanskoga kapitala i britanske
vlade. Meutim, on odmah opominje, rijeËima koje nas vraÊaju na
revolucionarno lice renesanse, da se na barbarstvo Britanaca ne reagira
jednostavnim slijepim podræavanjem status quoa u indijskom druπtvu.
Seoski sustav koji je prethodio britanskom kolonijalnom uplitanju nije
trebalo braniti: “Kolikogod ljudski osjeÊaj s gaenjem promatra” razaranje i
patnju πto su ih Britanci prouzroËili, “ne smijemo zaboraviti da su te idiliËne
seoske zajednice, kolikogod izgledale neagresivne, uvijek bile Ëvrsti temelj
orijentalnoga despotstva, da su ograniËile ljudski um na najmanji moguÊi
opseg ËineÊi ga neotpornim oruem praznovjerja, porobljavajuÊi ga pod
tradicionalnim pravilima i liπavajuÊi ga sve veliËine i povijesne energije.” 07
Ni vladajuÊa struktura indijskih prinËeva ne zasluæuje podrπku, Ëak ni kao
reakcija na Britance: “Nije Ëudno πto isti ljudi koji odbacuju ‘barbarske
krasote Krune i Plemstva Engleske’ rone suze zbog pada indijskih Naboba,
Rujaha i Jagidara, od kojih veÊina ne posjeduje Ëak ni ugled starine, jer su
uglavnom nedavni otimaËi πto su ih stvorile britanske spletke”.08
Kolonijalno stanje vrlo lako upada u izbor izmeu dvije loπe
alternative: ili podvrgavanje britanskom kapitalu i britanskoj vladavini ili
povratak na tradicionalne indijske druπtvene strukture i podvrgavanje
indijskim prinËevima; ili strana prevlast ili domaÊa prevlast. Za Marxa, mora
postojati drugi prijelaz koji odbija obje te alternative, prijelaz nepokoravanja
i slobode. U tom smislu, u stvaranju moguÊnosti za novo druπtvo, “kakvi god
bili zloËini Engleske, ona je bila nesvjesno orue povijesti jer je izazvala tu
revoluciju”.09 Kapital moæe, u nekim okolnostima, biti snaga prosvjeÊenja.
Poput Toussainta, Marx nije vidio smisla u svrgavanju strane prevlasti da bi
se jednostavno obnovio neki izolirani i tradicionalni oblik porobljavanja.
Alternativa mora potraæiti novi oblik slobode, povezan sa sve πirom mreæom
globalne razmjene.
Meutim, jedina “alternativa” koju je Marx mogao zamisliti je isti
prijelaz kojim je evropsko druπtvo veÊ proπlo. Marx nije imao nikakvu
koncepciju o razlici indijskoga druπtva, razliËitim potencijalima koje leæe u
njemu. On je stoga mogao vidjeti indijsku proπlost jedino kao praznu i
statiËnu: “Indijsko druπtvo nema uopÊe nikakve povijesti, barem ne poznate
povijesti. Ono πto mi nazivamo njegovom povijeπÊu samo je povijest stalnih
uljeza koji su osnovali svoje Imperije na pasivnoj osnovi toga neotpornoga i

nepromjenljivoga druπtva”.10 Tvrdnja da indijsko druπtvo nema povijesti ne
znaËi da se niπta nije dogodilo u Indiji veÊe da su tijek dogaaja iskljuËivo
odreivale vanjske snage, dok je indijsko druπtvo ostalo pasivno, “neotporno
i nepromjenljivo”. Svakako da je Marx bio ograniËen svojim nepotpunim
znanjem sadaπnjosti i proπlosti Indije.11 Meutim, nije vaæna njegova
nedostatna obavijeπtenost. Bitno je pitanje da Marx moæe zamisliti povijest
izvan Evrope jedino kao onu koja se strogo kreÊe po istom prijelazu kojim je
veÊ sama Evropa proπla. “Engleska mora ispuniti dvostruku misiju u Indiji,”
pisao je, “jednu razornu, drugu obnavljajuÊu - uniπtenje azijskoga druπtva i
postavljanje materijalnih temelja zapadnoga druπtva u Aziji”.12 Indija moæe
napredovati jedino ako se preobrazi u zapadno druπtvo. Sav svijet moæe iÊi
naprijed jedino ako slijedi stope Evrope. Marxov eurocentrizam nije
naposljetku toliko razliËit od onoga Las Casasovog.
Kriza kolonijalnoga ropstva

Iako se utopijska crta stalno pojavljivala u povijesnom procesu
meupovezanosti i meukomunikacije svijeta u modernom razdoblju, snage
evropske prevlasti stalno su je suzbijale vojno i ideoloπki. Prvi rezultat bila
su krvoproliÊa u opsegu koji se prije nije mogao ni zamisliti i uspostavljanje
rasnih, politiËkih i ekonomskih struktura evropske vladavine nad
neevropskim svijetom. Razvoj i πirenje kapitalizma velikim dijelom je
poticao evropsku prevlast i hranio evropsku nezajaæljivu æe za bogatstvom.
Meutim, globalno πirenje kapitalizma nije bio ni jedinstven ni jednoznaËan
proces. Kapitalizam se neravnomjerno razvijao u raznim krajevima i meu
raznim narodima: on je teturao prema naprijed, oklijevao i povlaËio se
razliËitim putovima. Jedan takav kruæni put ocrtala je povijest kolonijalne
ropske proizvodnje na πirokoj osnovi u Amerikama izmeu kasnoga
sedamnaestoga i sredine devetnaestoga stoljeÊa, povijest koja nije
pretkapitalistiËka veÊ unutar sloæenoga i proturjeËnoga razvoja kapitala.
Plantaænu proizvodnju na πirokoj osnovi s ropskom radnom snagom
otpoËeli su engleski i francuski plantaæeri na Karibima sredinom
sedamnaestoga stoljeÊa uvozeÊi afriËke robove kako bi ispunili prazninu πto
su je ostavili domaÊi narodi ubijani evropskim oruæjem i bolestima. Krajem
osamnaestoga stoljeÊa, proizvodi ropske radne snage u Amerikama Ëinili su
treÊinu vrijednosti evropske trgovine.13 Evropski kapitalizam nalazio se u
vrlo dvosmislenom odnosu prema robovskoj proizvodnji u Amerikama.
Mogli bismo logiËki rasuivati, kao πto su mnogi i Ëinili, da kapitalizam
mora biti antiteza robovskoj radnoj snazi jer se zasniva ideoloπki i

materijalno na slobodnoj radnoj snazi, ili u stvari na radnikovom vlasniπtvu
njegove radne snage. S toga bismo stajaliπta mogli razmatrati kolonijalno
ropstvo kao prethodnim oblikom proizvodnje sliËnom feudalizmu koji
kapitalizam uspijeva postepeno prevladati. KapitalistiËka ideologija slobode
bila bi u tom sluËaju Ëisti oblik prosvjeÊenosti.
Meutim, odnos kapitala prema kolonijalnom ropstvu u stvari je
mnogo prisniji i sloæeniji. Najprije, iako je kapitalisitËka ideologija doista
antitetiËka ropstvu, u praksi je kapital ne samo podvrgnuo i ojaËao postojeÊe
ropske proizvodne sustave diljem svijeta veÊ je stvorio nove sustave ropstva u
nevienom opsegu, osobito u Amerikama.14 Moglo bi se protumaËiti da je
stvaranje ropskih sustava sa strane kapitala neka vrsta naukovanja
kapitalizmu, u kojemu bi ropstvo funkcioniralo kao prijelazna faza izmeu
prirodnih [to jest samodostatnih i izoliranih] ekonomija koje su prethodile
evropskom uplitanju i samom kapitalizmu. Doista, opseg i organizacija
karipskih plantaæa u osamnaestom stoljeÊu zasjenjivali su u odreenom
smislu evropske industrijske pogone u devetnaestom stoljeÊu.15 Meutim,
ropska proizvodnja u Amerikama i afriËka trgovina robljem nisu bili samo
niti Ëak preteæno prijelaz u kapitalizam. One su bile relativno Ëvrst oslonac,
potporanj supereksploatacije na kojemu je stajao evropski kapitalizam. Tu
nema proturjeËja: ropska radna snaga u kolonijama uËinila je kapitalizam
moguÊim i evropski kapitalizam nije je se æelio odreÊi.
Upravo u istom razdoblju kada su evropske sile gradile osnove ropske
ekonomije preko Atlantika, u Evropi, uglavnom u istoËnoj ali i u juænoj
Evropi, takoer je doπlo do refeudalizacije agrarne ekonomije i tako vrlo jake
teænje da se zaustavi pokretljivost radne snage i zamrznu uvjeti træiπta radne
snage. Evropa je baËena natrag u drugo razdoblje kmetstva. Ovdje nije samo
vaæno odbaciti iracionalnost buræoazije, veÊ shvatiti kako ropstvo i kmetstvo
mogu biti savrπeno sukladni s kapitalistiËkom proizvodnjom, kao mehanizmi
koji ograniËavaju pokretljivost radne snage i spreËavaju njezina kretanja.
Ropstvo, kmetstvo i sve druge krinke prisilne organizacije radne snage - od
kulijskih nadniËenja u Tihom oceanu i napoliËarenja u Latinskoj Americi do
Apertheida u Juænoj Africi - sve su to bitni elementi imanentni procesima
kapitalistiËkoga razvoja. U tom su razdoblju ropstvo i nadniËarska radna
snaga pozivali jedne druge kao plesne partnere u koordiniranim koracima
kapitalistiËkoga razvoja.16
Sigurno je da su se mnoge prosvijeÊene pristalice abolicionizma u
Evropi i Amerikama krajem osamnaestoga i poËetkom devetnaestoga stoljeÊa
zalagale protiv ropstva iz moralnih naËela. AbolicionistiËki argumenti imaju

odreenu stvarnu snagu ali samo kada sluæe interesima kapitala, na primjer
kada sluæe da umanje profite konkurentske ropske proizvodnje. Meutim,
Ëak i tada njihova je snaga bila sasvim ograniËena. U stvari, niti moralni
argumenti kod kuÊe niti raËunica unosnosti vani nisu mogli pokrenuti
evropski kapital da likvidira ropske reæime. Samo su pobune i revolucije
robova mogle pribaviti primjerenu polugu. Upravo kao πto se kapital kreÊe
naprijed da restrukturira proizvodnju i zaposli nove tehnologije kao odgovor
na organiziranu prijetnju radniËkoga neprijateljstva, tako ni evropski kapital
neÊe napustiti ropsku proizvodnju dok organizirani robovi ne postanu
prijetnja njihovoj moÊi i uËine takav sustav proizvodnje neodræivim. Drugim
rijeËima, ropstvo nisu ukinuli ekonomski razlozi veÊ su ga zbacile politiËke
snage.17 PolitiËki nemiri doista su potkopali ekonomsku unosnost sustava,
ali πto je vaænije, pobunjeni robovi predstavljali su stvarnu protumoÊ.
HaiÊanska revolucija svakako je bila prekretnica u modernoj povijesti
robovske pobune - a njezina sablast kruæila je po Amerikama poËetkom
devetnaestoga stoljeÊa isto onako kao πto je sablast Oktobarske revolucije
progonila evropski kapitalizam viπe od jednoga stoljeÊa kasnije. Meutim,
ne smijemo zaboraviti da su pobuna i neprijateljstvo bili stalni dio ropstva u
Amerikama, od New York Citya do Bahie. Ekonomija ropske radne snage,
poput ekonomije same modernosti, bila je ekonomija krize.
Tvrdnja da su reæimi ropstva i kmetstva imanentni kapitalistiËkoj
proizvodnji i razvoju ukazuje na bliski odnos izmeu æelje radnih subjekata
da pobjegnu iz odnosa zapovijedanja i pokuπaja kapitala da ugura
stanovniπtvo unutar Ëvrstih teritorijalnih granica. Yann Moulier Boutang
naglaπava prvenstvo tih linija bijega u povijesti kapitalistiËkoga razvoja:
Anonimna, kolektivna, stalna i nezadræiva snaga prebjegavanja vukla je
træiπte radne snage prema slobodi. Ista je snaga prisilila liberalizam da
izmisli ispriku za slobodnu radnu snagu, pravo na vlasniπtvo i otvorene
granice. Ona je takoer prisilila buræoaske ekonomiste da uspostave
modele koji spreËavaju pokretanje radne snage, discipliniraju je i
zanemaruju elemente neprekinutoga bijega. Sve je to funkcioniralo kako bi
se izmislile i nanovo izmislile tisuÊe oblika ropstva. Taj neminovan vid
akumulacije prethodi pitanju proleterizacije liberalne ere. On gradi osnovu
moderne dræave.18
DeteritorijalizirajuÊa æelja mnoπtva je motor koji pokreÊe cijeli proces

kapitalistiËkoga razvoja, a kapital ga mora stalno pokuπavati obuzdavati.
Proizvodnja drugosti
Kolonijalizam i rasno potËinjavanje funkcioniraju kao privremeno rjeπenje
krize evropske modernosti, ali ne samo u ekonomskom i politiËkom smislu
veÊ u smislu identiteta i kulture. Kolonijalizam gradi oblike drugosti i
upravlja njihovim tijekovima u sloæenoj dijalektiËkoj strukturi. Negativna
izgradnja neevropskih drugih je naposljetku ono πto utemeljuje i odræava
sami evropski identitet.
Kolonijalni identitet najprije funkcionira putem manihejske logike
iskljuËivanja. Kao πto nam Franz Fanon kaæe, “Kolonijalni svijet je svijet
rascijepljen na dva dijela”.19 Kolonizirani su iskljuËeni iz evropskih prostora
ne samo u fiziËkom i teritorijalnom smislu, i ne samo u smislu prava i
povlastica, veÊ Ëak i u smislu misli i vrijednosti. Kolonijalni subjekt izgraen
je u maπti metropole kao drugi, pa stoga, koliko je god moguÊe, kolonizirani
je izbaËen iz osnova koje odreuju evropske civilizirane vrijednosti. [Mi se
ne moæemo s njima raspravljati, oni se ne mogu obuzdati; oni ne poπtuju
vrijednost ljudskoga æivota; oni razumiju samo silu.] Rasna razlika je neka
vrsta crne rupe koja moæe progutati sve sposobnosti za zlo, barbarstvo,
neobuzdanu seksualnost i tako dalje. Tamni kolonizirani subjekt stoga u
poËetku izgleda nejasan i tajanstven u svojoj drugosti. Ta kolonijalna
konstrukcija identiteta snaæno poËiva na nepomiËnosti granice izmeu
prijestolnice i kolonije. »istoÊa identiteta, kako u bioloπkom tako i u
kulturnom smislu, od najveÊe je vaænosti, a odræavanje granice je uzrok
znatne tjeskobe. “Sve vrijednosti u stvari,” istiËe Fanon, “neopozivo su
otrovane i okaljane boleπÊu Ëim im se dopusti dodir s kolonijalnom
rasom”.20 Granice koje πtite taj Ëisti evropski prostor stalno su pod opsadom.
Kolonijalni zakon djeluje prvenstveno oko tih granica, kako da bi podræao
njihovu funkciju iskljuËivanja tako i da bi se razliËito primijenio na subjekte
na dvije strane razdjelnice. Apartheid je samo jedan oblik, moæda simboliËki
oblik, rasporeivanja kolonijalnoga svijeta u pretince.
Prepreke koje dijele kolonijalni svijet ne podiæu se samo na prirodnim
granicama, iako uvijek postoje fiziËke oznake koje pomaæu da se podjela
udomaÊi. Drugost nije data veÊ je proizvedena. Ova premisa je Ëesta polazna
toËka za mnoga istraæivanja koja su se pojavila u zadnjim desetljeÊima,
ukljuËujuÊi osobito stoæernu knjigu Edwarda Saida: “PoËeo sam s
pretpostavkom da Orijent nije nepomiËna prirodna Ëinjenica ... da je Orijent
stvoren - ili, kako ja to nazivam, ‘orijentaliziran’”. Orijentalizam nije samo
znanstveni projekt da bi se dobilo toËnije znanje o stvarnom predmetu,
Orijentu, veÊ prije diskurs koji stvara vlastiti predmet u razvijanju samoga
diskursa. Dva prvenstvena obiljeæja toga orijentalistiËkoga projekta su

homogenizacija Orijenta od Magreba do Indije [IstoËnjaci su posvuda skoro
isti] i njegova esencijalizacija [Orijent i orijentalno obiljeæje su bezvremeni i
nepromjenljivi identiteti]. Ishod je, kao πto Said istiËe, ne Orijent kao πto
jest, veÊ Orijent kao πto je orijentaliziran, predmet evropskoga diskursa.21
Orijent je, stoga, barem kakvim ga poznamo putem orijentalizma, tvorevina
diskursa, napravljena u Evropi i izvezena natrag na Orijent. Predstavljanje je
istovremeno oblik stvaranja i oblik iskljuËivanja.
Meu akademskim disciplinama ukljuËenima u tu kulturnu
proizvodnju drugosti, antropologija je moæda pruæila najvaænije pakovanje
pod kojim je uroeniËki drugi uvezen u Evropu i izvezen iz nje.22 Iz stvarnih
razlika neevropskih naroda, antropolozi su devetnaestoga stoljeÊa stvorili
jedno drugo biÊe drugaËije prirode; razliËita kulturna i fiziËka obiljeæja
pretvorena su u bit afriËkoga, arapskoga, uroeniËkoga i tako dalje. Kada je
kolonijalna ekspanzija bila na svom vrhuncu a evropske se sile ukljuËile u
jagmu za Afrikom, antropologija i studij neevropskih naroda postali su ne
samo znanstveni poduhvat veÊ i πiroko polje za javnu poduku. Drugi je
uvezen u Evropu - u prirodoslovnim muzejima, javnim izloæbama
primitivnih naroda i tako dalje - i tako je postao sve dostupniji puËkoj maπti.
Kako u svom znanstvenom tako i u popularnom obliku antropologija
devetnaestoga stoljeÊa predstavila je neevropske podanike i kulture kao
nerazvijene inaËice Evropljana i njihove civilizacije: oni su bili znakovi
primitivizma koji su predstavljali faze na prijelazu prema evropskoj
civilizaciji. Dijakronijske faze evolucije ËovjeËanstva prema civilizaciji
zamiπljene su tako kao da su prisutne sinkronijski u razliËitim primitivnim
narodima i kulturama raπirenima po zemaljskoj kugli.23 Antropoloπka
predstavljanja neevropskih drugih unutar te razvojne teorije civilizacije
posluæila su da potvrde i vrednuju istaknuti poloæaj Evropljana i time
legitimiraju kolonijalistiËki projekt kao cjelinu.
Vaæni dijelovi povijesne discipline takoer su znatno sudjelovali u
znanstvenoj i popularnoj proizvodnji razliËitosti, pa tako i u legitimiranju
kolonijalne vladavine. Na primjer, kada su doπli u Indiju i kad nisu naiπli
nikakvu historiografiju koju bi mogli koristiti, britanski upravljaËi morali su
napisati vlastitu “povijest Indije” kako bi podræali i promicali interese
kolonijalne vladavine. Britanski upravljaËi morali su historizirati indijsku
proπlost kako bi joj mogli pristupiti i staviti je u pogon. Meutim, britanska
tvorevina indijske povijesti, poput stvaranja kolonijalne dræave, mogla se
postiÊi jedino nametanjem evropske kolonijalne logike i modela indijskoj
stvarnosti.24 Proπlost Indije tako je prisajedinjena da bi postala dio britanske

povijesti - ili bolje reËeno, britanski znanstvenici i upravljaËi stvorili su
indijsku povijest i izvezli je u Indiju. Ta je historiografija podræavala rae i
zatim uËinila Indijcima proπlost nedostupnom kao povijest. Stvarnost Indije i
Indijaca tako je nadomjeπtena snaænim predstavljanjem koje ih je postavilo
kao druge Evropi, kao primitivnu fazu u teleologiji civilizacije.
Dijalektika kolonijalizma
U logici kolonijalnih predstavljanja, izgradnja odvojenoga kolonijaliziranoga
drugoga i odvajanje identiteta i drugosti pokazuje se paradoksalno
odjednom kao apsolutno i krajnje intimno. Proces se u stvari sastoji od dva
momenta koja su dijalektiËki povezana. U prvom momentu razlika se mora
potisnuti do krajnjih granica. U kolonijalnoj maπti kolonizirani nije samo
drugi prognan iz podruËja civilizacije; on je prije shvaÊen ili stvoren kao
Drugi, kao potpuno poricanje, kao najudaljenija toËka na obzoru. Vlasnici
robova u osamnaestom stoljeÊu, na primjer, jasno su raspoznavali
apsolutnost te razlike. “Crnac je biÊe, Ëija priroda i sklonosti nisu samo
razliËite od onih Evropljana, one su njihovo drugo lice. Ljubaznost i suÊut
pobuuju u njegovim grudima neumoljivu i smrtnu mrænju; ali masnice i
uvrede, zlouporaba, stvaraju zahvalnost, naklonost i svetu privræenost!” 25
Toliko o mentalitetu vlasnika robova prema jednom abolicionistiËkom
pamfletu. Neevropski podanik djeluje, govori i misli na toËno suprotan naËin
od evropskoga.
Upravo zbog toga πto je razlika Drugoga apsolutna, on se u drugom
momentu moæe izokrenuti kao temelj sebstva. Drugim rijeËima, zlo,
barbarstvo i razuzdanost koloniziranoga Drugoga su ono πto Ëini moguÊim
dobrotu, uljudnost i doliËnost evropskoga sebstva. Ono πto u poËetku izgleda
Ëudno, strano i udaljeno tako postaje vrlo blisko i intimno. Poznavanje,
gledanje, pa Ëak i dodirivanje kolonijaliziranoga je bitno, pa Ëak ako se to
znanje i dodir zbivaju na razini predstavljanja i malo se odnose na stvarne
podanike u kolonijama i metropoli. Intimna borba s robom, osjeÊanje znoja s
njegove koæe, njegovoga mirisa, odreuju vitalnost gospodara. Meutim, ta
bliskost nikako ne briπe podjelu izmeu dva identiteta u borbi veÊ jedino
Ëini joπ vaænijim da se granice i ËistoÊa identiteta nadgledaju. Identitet
evropskoga sebstva stvorena je u tom dijalektiËkom kretanju. Kad je jednom
kolonijalni subjekt stvoren kao apsolutno Drugi on se onda moæe podvrÊi
[dokinut i uzdignut] unutar viπega jedinstva. Apsolutno Drugi odraæava se
natrag u najvlastitije. Jedino putem suprotnosti prema koloniziranom
evropski subjekt postaje vlastito ja. Ono πto je najprije izgledalo kao
jednostavna logika iskljuËenja, postaje zatim negativna dijalektika priznanja.
Kolonizator doista proizvodi koloniziranoga kao negaciju, ali kroz
dijalektiËki obrat, negativni kolonizirani identitet zatim se nijeËe da bi se
utemeljilo pozitivno kolonizatorsko Ja. Moderna evropska misao i moderno
Ja oboje su nuæno vezani uz ono πto Paul Gilroy naziva “odnos rasnoga
terora i potËinjavanja”.26 PozlaÊeni spomenici ne samo evropskih gradova
veÊ i moderne evropske misli temelje se na intimnoj dijalektiËkoj borbi s
Drugima.
Moramo paæljivo napomenuti da se kolonijalni svijet nikada nije
uskladio s tom jednostavnom dvodijelnom podjelom ove dijalektiËke
strukture. Bilo koja analiza haiÊanskoga druπtva u osamnaestom stoljeÊu
prije revolucije, na primjer, ne moæe uzeti u obzir samo bijelce i crnce veÊ
barem poloæaj mulata, koji su ponekad bili ujedinjeni s bijelcima na osnovi
njihovoga vlasniπtva i slobode, a ponekad sa crncima uslijed njihove nebijele
boje koæe. »ak u jednostavnom rasnom smislu ta druπtvena stvarnost
zahtijeva barem tri osi analize - ali i to ne zahvaÊa stvarne druπtvene podjele.
Moramo takoer prepoznati sukob meu bijelcima raznih klasa i interesa i
interese crnih robova razliËite od onih slobodnih crnaca i smeih. Ukratko
stvarno druπtveno stanje u kolonijama nikada se ne moæe glatko sagledati u
apsolutnom dualizmu izmeu Ëistih suprotstavljajuÊih sila. Stvarnost uvijek
predstavlja umnoæavajuÊe mnogostrukosti. Meutim, naπ argument ovdje
nije da stvarnost predstavlja tu glatku dvostruku strukturu veÊ da
kolonijalizam, kao apstraktni stroj koji proizvodi identitete i drugosti,
nameÊe dvostruke podjele kolonijalnom svijetu. Kolonijalizam homogenizira
stvarne druπtvene razlike stvaranjem jedne glavne suprotnosti koja gura
razlike prema apsolutnom i onda ukljuËuje suprotnost pod identitet
evropske civilizacije. Stvarnost nije dijalektiËka, kolonijalizam jest.
Rad mnogih autora, kao πto su Jean-Paul Sartre i Franz Fanon, koji su
shvatili da su kolonijalna predstavljanja i kolonijalna suverenost dijalektiËki
u obliku, pokazao se korisnim u mnogom pogledu. Najprije, dijalektiËka
konstrukcija pokazuje da nema niËega esencijalnoga u identitetima u borbi.
Bijelo i Crno, Evropsko i Orijentalno, kolonizator i kolonijalizirani sve su to
predstavljanja koja funkcioniraju samo u odnosu jedan prema drugome
[usprkos prividima] i nemaju nikakve nuæne osnove u prirodi, biologiji ili
razboritosti. Kolonijalizam je apstraktni stroj koji proizvodi drugost i
identitet. A ipak u kolonijalnom stanju te razlike i identiteti prisiljeni su
funkcionirati kao da su apsolutni, esencijalni i prirodni. Prvi ishod
dijalektiËkoga Ëitanja stoga je denaturalizacija rasne i kulturne razlike. To ne

znaËi da jednom priznate kao umjetne konstrukcije, kolonijalni identiteti
isparuju u zrak; oni su stvarne iluzije i nastavljaju funkcionirati kao da su
esencijalni. To priznavanje nije politika u samoj sebi, veÊ jedino znak da je
moguÊa protukolonijalna politika. Na drugom mjestu, dijalektiËko
tumaËenje razjaπnjava da su kolonijalizam i kolonijalistiËka predstavljanja
utemeljeni u æestokoj borbi koja se mora stalno obnavljati. Evropsko sebstvo
treba nasilje i treba se suprotstaviti svome Drugome kako bi hranilo i
odræalo svoju moÊ, kako bi sebe stalno iznova stvaralo. UopÊeno stanje rata
koje stalno proπiruje kolonijalna predstavljanja nije sluËajno ili Ëak neæeljeno
- nasilje je nuæan temelj samoga kolonijalizma. TreÊe, postavljanje
kolonijalizma kao negativne dijalektike priznavanja iznosi na vidjelo
potencijal za prevratniËkom radnjom inherentnom tom stanju. Za mislioca
poput Fanona, upuÊivanje na Hegela nagovjeπtava da Gospodar moæe dobiti
samo πuplji oblik priznavanja; Rob je onaj koji, putem borbe na æivot i smrt,
ima potencijal da se kreÊe prema punoj svijesti.27 Dijalektika mora
podrazumijevati kretanje, ali dijalektika evropskog suverenog identiteta pala
je natrag u stasis. Neuspjela dijalektika nagovjeπtava moguÊnost da volja
putem negativnosti pokreÊe povijest prema naprijed.
Bumerang drugosti
Mnogi autori, osobito za vrijeme dugaËkog razdoblja snaænih
protukolonijalnih borbi od kraja Drugoga svjetskoga rata do kraja 1960-ih
godina, tvrdili su da toj pozitivnoj dijalektici kolonijalizma koja utemeljuje i
uËvrπÊuje evropski suvereni identitet treba suprotstaviti istinsku negativnu
pa stoga revolucionarnu dijalektiku. Ne moæemo poraziti kolonijalistiËku
proizvodnju razliËitosti, tvrdili su ti autori, jednostavno otkrivajuÊi
izvjeπtaËenost stvorenih identiteta i razlika - nadajuÊi se da Êemo tako doÊi
izravno do potvrde autentiËne univerzalnosti ËovjeËanstva. Jedina moguÊa
strategija je ona obrata ili inverzije same kolonijalistiËke logike. “Jedinstvu
koje Êe kasnije doÊi, ujedinjujuÊi sve potlaËene narode u istoj borbi,”
proglaπava Sartre, “mora u kolonijama prethoditi ono πto Êu ja nazvati
trenutkom odvajanja ili negativnosti: taj proturasistiËki rasizam jedini je
prijelaz koji Êe dovesti do ukidanja rasnih razlika”.29 Sartre zamiπlja da Êe ta
negativna dijalektika konaËno pokrenuti povijest.
Negativna dijalektika Ëesto se koncipirala u kulturnom smislu, na
primjer, projekt négritude - potraga za otkrivanjem crnaËke biti ili crnaËke
duπe. Prema toj logici, odgovor na kolonijalistiËka predstavljanja treba
ukljuËiti reciproËna i simetriËna predstavljanja. »ak ako se crnaËko obiljeæje

koloniziranoga prepoznaje kao mistifikaciju stvorenu u kolonijalnoj maπti,
ono se ne odbacuje zbog toga veÊ potvruje - kao bit! Prema Sartreu,
revolucionarni pjesnici négritudea, poput Aiméa Césairea i Léopolda
Senghora, usvajaju negativni pol koji su naslijedili od evropske dijalektike i
pretvaraju ga u neπto pozitivno, osnaæujuÊi ga, uzimajuÊi ga kao trenutak
samosvijesti. Ne viπe snaga stabilizacije i ravnoteæe, pripitomljeni Drugi
postao je divlji, istinski Drugi - to jest sposoban za reciprocitet i neovisnu
poduzetnost. To je, kao πto Sartre najavljuje tako lijepo i zloslutno,
“moment bumeranga”.29 Negativan moment sposoban je izvesti reciproËno
uniπtenje evropskoga sebstva - upravo zbog toga πto su evropsko druπtvo i
njegove vrijednosti utemeljene na pripitomljavanju i negativnom
ukljuËivanju koloniziranoga. Moment negativnosti postavlja se kao nuæan
prvi korak u prijelazu prema krajnjem cilju bezrasnog druπtva koje priznaje
jednakost, slobodu i ljudske vrijednosti svima.30
Meutim, usprkos koherentnoj dijalektiËkoj logici te Sartreove kulturne
politike, strategija koju on predlaæe izgleda nam potpuno iluzornom. MoÊ
dijalektike, koja je u rukama kolonijalne moÊi mistificirala stvarnost
kolonijalnoga svijeta, ponovo se usvaja kao dio protukolonijalnoga projekta
kao da je dijalektika sama stvarni oblik kretanja povijesti. Meutim,
stvarnost i povijest nisu dijalektiËki i nikakva ih idealistiËka retoriËka
gimnastika ne moæe podvrÊi dijalektici.
Ali, strategija negativnosti, moment bumeranga, pojavljuje se u sasvim
razliËitom svjetlu kada je se shvati u nedijalektiËkom obliku i u politiËkom a
ne kulturnom smislu. Fanon, na primjer, odbija kulturnu politiku négritudea
s njezinom svijesti o crnaËkom identitetu i umjesto toga postavlja
revolucionarnu antitezu u smislu fiziËkoga nasilja. Prvobitni trenutak nasilja
je onaj kolonijalizma: kolonizatorova prevlast nad koloniziranim i njegovo
iskoriπtavanje. Drugi trenutak, odgovor koloniziranoga na to prvobitno
nasilje, moæe poprimiti sve moguÊe izopaËene oblike u kolonijalnom
kontekstu. “Kolonijalizirani Ëovjek najprije Êe iskazati agresivnost koja se
taloæila u njegovim kostima protiv vlastitoga naroda”.31 Nasilje meu
koloniziranim stanovniπtvom, za koje se ponekad misli da je ostatak
starinskih plemenskih ili vjerskih neprijateljstava, u stvari je patoloπki odraz
nasilja kolonjalizma koji najËeπÊe izbija kao predrasude, mitovi, plesovi i
umna poremeÊenost. Fanon ne preporuËuje da kolonizirani treba izbjegavati
nasilje. Kolonijalizam, samim svojim djelovanjem produæava to nasilje, i ako
mu izravno ne pristupimo ono Êe se nastaviti iskazivati u tim razornim
patoloπkim oblicima. Jedini prijelaz prema zdravlju koji doktor Fanon moæe
preporuËiti je reciproËno protunasilje.32 ©toviπe, to je jedini prijelaz
osloboenja. Rob koji se nikada ne bori za slobodu, kojemu gospodar jedino
daje dozvolu, ostat Êe zauvijek rob. To je upravo “reciprocitet” koji je
Malcolm X predlagao kao strategiju protiv nasilja bijele nadmoÊi u
Sjedinjenim Dræavama.33
Meutim, i za Fanona i za Malcolma X, taj negativni moment, taj
nasilni reciprocitet, ne vodi u nikakvu dijalektiËku sintezu; to nije udarac
koji Êe se rijeπiti u buduÊem skladu. Ta otvorena negativnost samo je zdravi
izraz stvarnoga neprijateljstva, izravan odnos sile. S obzirom da ona nije
sredstvo konaËne sinteze, ta negativnost nije politika sama po sebi; ona pak
samo postavlja za cilj odvajanje od kolonijalistiËke prevlasti i otvara polje za
politiku. Pravi politiËki proces konstituiranja morat Êe se odigrati na tom
otvorenom terenu snaga s pozitivnom logikom odvojenom od dijalektike
kolonijalnoga suvereniteta.
Otrovni dar nacionalnoga osloboenja

PodËinjeni nacionalizam doista je, kao πto smo tvrdili u prethodnom
odlomku, imao vaænu progresivnu funkciju. Nacija je meu potËinjenim
skupinama posluæila kako kao obrambeno oruæje iskoriπteno da se skupina
zaπtiti od vanjske prevlasti tako i kao znak jedinstva, neovisnosti i moÊi
zajednice.34 Za vrijeme razdoblja dekolonijalizacije i kasnije, nacija se
pojavljivala kao nuæno sredstvo politiËke modernizacije pa stoga i kao
neminovan prijelaz prema slobodi i samoodreenju. ObeÊanje o globalnoj
demokraciji meu narodima, ukljuËujuÊi njihovu formalnu jednakost i
suverenost, zapisano je u izvornoj povelji ujedinjenih naroda:
“Organizacija i njezini Ëlanovi ... djelovat Êe u sukladnosti s ... naËelom
suverene jednakosti svih njezinih Ëlanova”.35 Nacionalna suverenost znaËi
slobodu od strane prevlasti i samoodreenje naroda, pa tako oznaËava
konaËan poraz kolonijalizma.
Meutim, progresivnu funkciju nacionalne suverenosti uvijek prate
moÊne strukture unutarnje prevlasti. Opasnosti nacionalnoga osloboenja
joπ su jasnije kada ih se pogleda izvana, u smislu svjetskoga ekonomskoga
sustava u kojemu se “osloboena” nacija naπla. Doista, jednadæba
nacionalizam je jednak politiËkoj i ekonomskoj modernizaciji, koju su
najavljivali voe brojnih protukolonijalnih i protuimperijalistiËkih borbi od
Gandhija i Ho ©i Mina do Nelsona Mandele, zavrπava kao izopaËena varka.
Ta jednadæba sluæi da se mobiliziraju narodne snage i oæivi druπtveni pokret,
ali kuda vodi taj pokret i kojim interesima sluæi? U veÊini sluËaja on
ukljuËuje delegiranu borbu, u kojoj projekt modernizacije takoer dovodi na
vlast novu vladajuÊu skupinu koja je zaduæena da ga provodi. Tako je
revolucija, zavezanim rukama i nogama, izruËena novoj buræoaziji. Mogli
bismo reÊi da je to Februarska revolucija koju treba slijediti Oktobarska. Ali
kalendar je poludio: Oktobar nikada ne dolazi, revolucionari zaglibe u
“realizmu” a modernizacija se izgubi u hijerarhijama svjetskoga træiπta.
Meutim, nije li nadzor koji vrπi svjetsko træiπte suprotan nacionalistiËkom
snu o neovisnom, samostalnom razvoju? Nacionalizam protukolonijalnih i
protuimperijalistiËkih borbi uËinkovito funkcionira obratno, a osloboene
zemlje nau se potËinjene u meunarodnom ekonomskom poretku.
Sam pojam oslobaajuÊe nacionalne suverenosti dvosmislen je ako ne i
potpuno proturjeËan. Dok taj nacionalizam nastoji osloboditi mnoπtvo od
strane prevlasti, on ustoliËuje domaÊe strukture prevlasti koje su jednako
opasne. Poloæaj nacionalne dræave s njezinom tek zadobivenom suverenosti
ne moæe se shvatiti kroz ruæiËaste naoËale Ujedinjenih naroda i njihovog
maπtanja o skladnim, jednakim i neovisnim nacionalnim subjektima.
Postkolonijalna nacionalna dræava funkcionira kao bitan i potËinjen element
u globalnoj organizaciji kapitalistiËkoga træiπta. Kao πto tvrdi Partha
Chatterjee, nacionalno osloboenje i nacionalna suverenost nisu samo
nemoÊni protiv globalne kapitalistiËke hijerarhije veÊ i same doprinose
njezinoj organizaciji i funkcioniranju.
Nigdje u svijetu nije nacionalizam qua nacionalizam doveo u pitanje
legitimnost braka izmeu razuma i kapitala. NacionalistiËka misao ... ne
posjeduje ideoloπka sredstva da uËini taj izazov. On rjeπava sukob izmeu
kapitala iz prijestolnice i naroda-nacije apsorbirajuÊi politiËki æivota nacije
u tijelo dræave. Kao staklenik pasivne revolucije, nacionalna dræava sada
pokuπava naÊi “za naciju” mjesto u globalnom poretku kapitala, dok
pokuπava pod svaku cijenu stalno odgaati proturjeËja izmeu kapitala i
naroda. Sada se sva politika nastoji podvrÊi pod sveobuhvatne zahtjeve
dræave-koja-predstavlja-naciju.36
Cijeli se logiËki lanac predstavljanja moæe saæeti ovako: narod

predstavlja mnoπtvo, nacija predstavlja narod, a dræava predstavlja naciju.
Svaka karika znaËi pokuπaj da se odgodi kriza modernosti. Predstavljanje u
svakom sluËaju znaËi daljnji korak apstrakcije i nadzora. Od Indije do Alæira
i od Kube do Vijetnama, dræava je otrovni dar nacionalnoga osloboenja.
Meutim, konaËna karika koja objaπnjava nuæno potËinjavanje
postkolonijalnoj nacionalnoj dræavi je globalni poredak kapitala. Globalna

kapitalistiËka hijerarhija koja potËinjava formalno suverenu nacionalnu
dræavu unutar svoga poretka temeljito se razlikuje od kolonijalnih i
imperijalistiËkih krugova meunarodne prevlasti. Kraj kolonijalizma je i kraj
modernosti svijeta i modernih reæima vladanja. Kraj modernih
kolonijalizama, naravno, nije doista oznaËio bezuvjetne slobode veÊ su se
ustoliËili novi oblici vladavine koje djeluju na globalnoj razini. Tu moæemo
prvi put doista ugledati prijelaz prema Imperiju.
zaraza
Kada je Louis-Ferdinand Destouches [Céline] otiπao u Afriku jedino je naiπao na
bolest. U nezaboravnom afriËkom odlomku putovanja na kraj noÊi,
narator, kroz delirij vlastite groznice, vidio je kako je stanovniπtvo potpuno
zahvaÊeno boleπÊu: “Uroenici su u tim krajevima strahovito patili od svake
zarazne bolesti [toutes les maladies attrapables]”.01 Moæda to upravo
moæemo oËekivati od doktora Destouchesa, uzimajuÊi u obzir da ga je Liga
naroda poslala u Afriku da radi kao higijeniËar, ali naravno Céline je takoer
radio uobiËajenom kolonijalnom svijeπÊu.
Postoje dvije stvari u vezi izmeu kolonijalzma i bolesti. Najprije, sama Ëinjenica
da je uroeniËko stanovniπtvo pogoeno boleπÊu je opravdanje za kolonijalni
projekt: “Ti su crnci bolesni! Vidjet Êete! Oni su potpuno pokvareni [tout
crevés et tout pourris]!... Oni su degenerirani!” [str. 142]. Bolest je znak
fiziËke i moralne iskvarenosti, znak nedostatka civilizacije. Stoga se
kolonijalni civilizirajuÊi projekt opravdava higijenom koju donosi sa sobom.
Meutim, s druge strane medalje, s evropskoga stajaliπta, prvotna opasnost
kolonijalizma je bolest - ili stvarno zaraza. U Africi Louis-Ferdinand nalazi
“svaku zaraznu bolest.” FiziËku zarazu, moralnu izopaËenost, ludilo: tama
kolonijalnih podruËja i stanovniπtva je zarazna, a Evropljani uvijek riskiraju.
[To je u biti ista istina koju Kurtz prepoznaje u Conradovom srcu tame.]
Kada se jednom uspostavila razlika izmeu Ëistoga, civiliziranoga
evropskoga i pokvarenoga, barbarskoga Drugoga, moguÊ je ne samo
civilizirajuÊi proces od bolesti prema zdravlju veÊ i neminovno obrnuti proces,
od zdravlja prema bolesti. Zaraza je stalno prisutna opasnost, tamna druga
strana civilizirajuÊe misije.
Zanimljivo je da u Célineovom putovanju bolest kolonijalnih podruËja nije u
stvari znak smrti veÊ preobilja æivota. Narator, Louis-Ferdinand, nalazi ne
samo da je afriËko stanovniπtvo “Ëudoviπno” veÊ i samo afriËko podruËje [str.
140]. Bolest dæungle je u tome πto æivot posvuda izbija, sve raste, bez granica.
Kakav uæas za higijeniËara! Bolest koju kolonija ispuπta nedostatak je granica

æivota, neograniËena zaraza. Ako se osvrnemo unazad, Evropa izgleda
umirujuÊe sterilna. [Sjetite se smrtnoga bljedila Bruxellesa iz srca tame na
koje Marlow nailazi po povratku iz belgijskoga Konga, ali u odnosu na
Ëudoviπno, nesputano preobilje æivota u koloniji, sterilni okoliπ Evrope
izgleda utjeπno.] HigijeniËarevo motriπte moæe u stvari biti povlaπteni poloæaj
za prepoznavanje tjeskoba kolonijalistiËke svijesti. Uæas πto ga je proizvelo
evropsko osvajanje i kolonijalizam uæas je neograniËenoga dodira, kolanja i
razmjene - ili u stvari uæas zaraze, mijeπanja rasa i nesputanoga æivota.
Higijena zahtijeva zaπtitne prepreke. Evropski kolonijalizam stalno je
progonilo protuslovlje izmeu kreposne razmjene i opasnosti zaraze, pa ga je
stoga stalno obiljeæavala sloæena igra kolanja i sanitarnih granica izmeu
prijestolnice i kolonije i meu kolonijalnim podruËjima.
Suvremeni procesi globalizacije poruπili su mnoge granice kolonijalnoga svijeta. Uz
opÊe slavljenje neograniËenih kolanja u naπem novom globalnom selu,
moæemo joπ uvijek osjetiti tjeskobu zbog sve ËeπÊih dodira i odreenu
nostalgiju prema kolonijalistiËkoj higijeni. Tamna strana globalizacijske
svijesti je strah od zaraze. Ako uklonimo globalne granice i otvorimo
univerzalne dodire u naπem globalnom selu, kako Êemo sprijeËiti πirenje
bolesti i iskvarenosti? Ta se tjeskoba najjasnije otkriva u vezi s epidemijom
AIDS-a.02 ©irenje AIDS-a brzinom svjetlosti u Amerikama, Evropi, Africi i
Aziji pokazalo je nove opasnosti od globalne zaraze. Kako je AIDS najprije
prepoznat kao bolest a onda kao globalna epidemija, nastale su karte
njegovih izvora koje se Ëesto usredotoËuju na Srediπnju Afriku i Haiti, u obliku
koji podsjeÊa na kolonijalnu maπtu: neobuzdana seksualnost, moralna
izopaËenost i nedostatak higijene. Doista, svi prevladavajuÊi diskursi o
spreËavanju AIDS-a spominju higijenu: moramo izbjeÊi dodir i koristiti
zaπtitu. Zdravstveni i humanitarni radnici moraju oËajavati dok rade s tim
zaraæenim stanovniπtvom koji malo polaæu na higijenu! [Pomislite πto bi
doktor Destouches rekao!] Meunarodni i supranacionalni projekti da se
zaustavi πirenje AIDS-a pokuπali su uspostaviti zaπtitne granice na drugoj
razini, zahtijevajuÊi HIV testove da bi se preπle nacionalne granice. Meutim,
granice nacionalnih dræava postaju sve propusnije za sve vrste kolanja. Niπta
ne moæe vratiti higijenske πtitove kolonijalnih granica. Doba globalizacije je
doba univerzalne zaraze.
2.4
SIMPTOMI PRIJELAZA
Tu je dakle Ëovjek izvan naπega naroda, izvan

naπega ËovjeËanstva. On stalno gladuje, niπta
mu ne pripada osim Ëasa, produæenoga Ëasa,
muËenja ... On uvijek ima samo jednu stvar:
svoje muËenje, ali na cijeloj zemaljskoj kugli
ne postoji niπta πto bi ga izlijeËilo, ne postoji
tlo na koje on moæe Ëvrsto stati sa svoje dvije
noge, nema potpornja za njegove dvije ruke i
tako on ima mnogo manje od akrobata na
trapezu u varijeteu koji barem visi o niti.
franz kafka
Kraj kolonijalizma i opadajuÊe moÊi nacije

znaËajni su za opÊi prijelaz od paradigme moderne suverenosti prema
paradigmi imperijalne suverenosti. Razne postmoderne i postkolonijalne
teorije koje su se pojavile od 1980-ih otkrivaju nam prvi pogled na taj
prijelaz, ali stajaliπte koje one nude izgleda sasvim ograniËeno. Kao πto bi
prefiks “post-” trebao naznaËiti, postmoderne i postkolonijalne teorije
neumorno kritiziraju i zahtijevaju oslobaanje od proπlih oblika vladanja i
njihove ostavπtine u danaπnjem vremenu. Postmodernisti stalno se vraÊaju
dugotrajnom utjecaju prosvjetiteljstva kao izvora prevlasti; postkolonijalni
teoretiËari bore se protiv ostataka kolonijalnoga miπljenja.
Slutimo da bi postmoderne i postkolonijalne teorije mogle zavrπiti u
slijepoj ulici jer one ne uspijevaju primjereno prepoznati suvremeni predmet
kritike, to jest, one pogreπno odreuju danaπnjega stvarnoga neprijatelja. ©to
ako moderni oblici moÊi koje su ti kritiËari [a i mi sami] s toliko muke
pokuπali opisati i osporiti viπe nemaju vlasti u naπemu druπtvu? ©to ako su ti
teoretiËari toliko revni u borbi protiv ostataka proπlih oblika prevlasti da ne
uspijevaju prepoznati nove oblike koji se prijeteÊi uzdiæu nad njima u
sadaπnjosti? ©to ako su prevladavajuÊe moÊi kao namjeravani predmet
kritike tako mutirale da su onemoguÊile bilo koji postmoderni izazov?
Ukratko, πto ako je nova paradigma moÊi, postmoderna suverenost,

zamijenila modernu paradigmu i vlada putem razliËitih hijerarhija hibridnih
i razlomljenih singularnosti koje ti teoretiËari slave? U tom sluËaju, moderni
oblici suverenosti ne bi bili viπe aktualni, a postmoderne i postkolonijalne
strategije koje izgledaju oslobaajuÊe ne bi osporavale nove strategije
vladanja veÊ bi se s njima podudarale pa Ëak ih nehotice i osnaæivale!
Kada smo poËeli razmatrati ideologije korporacijskoga kapitala i
svjetskoga træiπta, uvidjeli smo da su strategije moÊi zaobiπle postmoderne i
postkolonijalne teoretiËare koji su zagovarali politiku razlike, fluidnosti i
hibridnost kako bi se suprotstavili dualizmima i esencijalizmu moderne
suverenosti. MoÊ je napustila tvravu koju oni napadaju i kruæila je sve do
njihove pozadine da bi im se pridruæila pri napadu u ime razlike. Ti su se
teoretiËari naπli u prilici da kucaju na otvorena vrata. Ne æelimo nagovijestiti
da su postmoderni i /ili postkolonijalni teoretiËari na neki naËin lakeji
globalnoga kapitala i svjetskoga træiπta. Anthony Appiah i Arif Dirlik nisu
baπ velikoduπni kada postavljaju te autore u poloæaj “a comprador
intelligentsia” i “inteligencije globalnoga kapitalizma”,01 Nema potrebe
sumnjati u demokratske, egalitarne pa Ëak ponekad i protukapitalistiËke
æelje koje motiviraju veliki dio tih podruËja rada, ali vaæno je istraæiti
korisnost tih teorija u kontekstu nove paradigme moÊi. Taj novi neprijatelj je
ne samo otporan na stara oruæja veÊ se u stvari njima hrani i tako pridruæuje
svojim toboænjim neprijateljima upotrebljavajuÊi ih do kraja. Æivjela razlika!
Dolje esencijalistiËki dualizmi!
Postmoderne i postkolonijalne teorije vaæni su uËinci koji odraæavaju ili
ocrtavaju πirenje svjetskoga træiπta i prijelaz oblika suverenosti. Te teorije
upuÊuju prema Imperiju, ali na nejasan i zbunjujuÊi naËin bez svijesti o
paradigmatskom skoku koji znaËi taj prijelaz. Moramo duboko zaorati u taj
prijelaz, razraditi njegove uvjete i razjasniti njegove karakteristiËne crte koje
Ëine novi Imperij. UËiniti prvi korak u tom projektu znaËi prepoznati
vrijednost i ograniËenja postmodernih i postkolonijalnih teorija.
Politika razlike
Da bismo u potpunosti ocijenili kritiËku snagu postmodernog diskursa,
moramo se najprije usredotoËiti na moderne oblike suverenosti. Kao πto smo
vidjeli u prethodnim odlomcima, svijet moderne suverenosti je manihejski
svijet, razdijeljen nizom dvostrukih suprotnosti koje odreuju Sebstvo i
Drugoga, bijelo i crno, unutarnje i vanjsko, vladara i potËinjenoga.
Postmoderna misao dovodi u pitanje upravo tu binarnu logiku modernosti i
SIMPTOMI PRIJELAZA 125
u tom pogledu pruæa vaæne izvore onima koji nastoje dovesti u pitanje
moderni diskurs patrijarhata, kolonijalizma i rasizma. U kontekstu
postmodernih teorija, hibridnost i dvosmislenosti naπih kultura i naπ smisao
pripadnosti kao da dovode u pitanje binarnu logiku sebstva i Drugoga koja
se nalazi u pozadini modernih, seksistiËkih i rasistiËkih konstrukcija. SliËno
se postmoderno ustrajanje na razlici i posebnosti opire totalitarizmu
univerzalizirajuÊih diskursa i struktura moÊi. Potvrda razlomljenih
druπtvenih identiteta pojavljuje se kao sredstvo osporavanja suverenosti
kako modernog subjekta tako i moderne nacionalne dræave zajedno sa
svima hijerarhijama koje oni podrazumijevaju. Ta postmoderna kritiËka
senzibilnost vrlo je vaæna u tom smislu jer ona predlaæe raskid s
cjelokupnim razvojem moderne suverenosti [ili je simptom toga raskida].
Teπko je uopÊeno razmotriti brojne diskurse koji se kite stijegom
postmodernizma, ali veÊina od njih barem se neizravno zasniva na kritici
moderne naracije Jean-Françoisa Lyotarda, tvrdnjama o kulturnim
simulakrumima Jeana Baudrillarda ili kritici zapadne metafizike Jacquesa
Derridaa. Mnogi postmoderni teoretiËari nalaze u svojim teorijama
zajedniËki nazivnik u opÊem napadu na prosvjetiteljstvo.02 Stoga je stajaliπta
razvidan poziv na akciju: prosvjetiteljstvo je problem a postmodernizam je
rjeπenje.
Meutim, moramo detaljnije pogledati πto se podrazumijeva pod
“prosvjetiteljstvom” ili “modernosti” s toga postmodernoga stajaliπta.03 Prije
smo tvrdili da modernost ne treba shvatiti kao jedinstvenu i homogenu, veÊ
prije kao onu πto je Ëine dvije razliËite i sukobljene tradicije. Prva tradicija je
ona koju je potakla revolucija renesansnog humanizma, od Dunsa Scotusa
do Spinoze, s otkriÊem mjesta imanentnosti i slavljenja singularnosti i
razlike. Druga tradicija, termidor renesansne revolucije, nastoji nadzirati
utopijske snage prve, putem izgradnje i posredovanja dualizama, i konaËno
dospijeva do pojma moderne suverenosti kao privremenoga rjeπenja. Kada
postmodernisti predlaæu svoje suprotstavljanje modernosti i prosvjetiteljstvu
koje veliËa univerzalnost razuma samo da bi podræao evropsku prevlast,
treba biti jasno da oni u stvari napadaju tu drugu tradiciju naπe sheme [i
naæalost zanemarujuÊi ili zasjenjujuÊi onu prvu]. Drugim rijeËima, bilo bi
toËnije postaviti postmodernu teoriju kao izazov niti prosvjetiteljstvu niti
modernosti in toto veÊ konkretno tradiciji moderne suverenosti. Joπ toËnije,
ta razna teoretska osporavanja koherentno se spajaju u izazovu dijalektici
kao srediπnjoj logici moderne prevlasti, iskljuËivosti i zapovijedanja - kako
zbog toga πto ona svodi mnogostrukost razlike na binarne suprotnosti tako i
zbog toga πto ona kasnije ukljuËuje te razlike u jedinstveni poredak. Ako je
sama moderna moÊ dijalektiËka, kaæe ta logika, onda postmoderni projekt
mora biti nedijalektiËki.
Kada jednom prepoznamo postmoderne diskurse kao napad na
dijalektiËki oblik moderne suverenosti, onda moæemo jasnije vidjeti kako se
oni suprotstavljaju sustavima prevlasti kao πto su rasizam i seksizam
dekonstruirajuÊi granice koje podræavaju hijerarhije izmeu bijeloga i
crnoga, muπkoga i æenskoga i tako dalje. Eto kako postmodernisti mogu
zamisliti svoju teoretsku praksu kao nasljednicu cijele lepeze modernih i
suverenih oslobodilaËkih borbi. Povijest izazova evropskoj
politiËkoekonomskoj hegemoniji i njezinoj kolonijalnoj vladavini, uspjeh
nacionalnih oslobodilaËkih pokreta, æenskih pokreta i proturasistiËkih borbi
tumaËe se kao nasljedstvo postmoderne politike jer i oni nastoje razoriti
poredak i dualizme moderne suverenosti. Ako je moderno polje moÊi
bijelca, muπkarca i Evropljanina, onda Êe na savrπeno simetriËki naËin
postmoderno biti polje osloboenja ne-bijelca, ne-muπkarca i ne-
Evropljanina. U svom najboljem obliku radikalna postmoderna praksa,
politika razlike, utjelovljuje vrijednosti i glasove prognanih, marginalizi-
ranih, eksploatiranih i potËinjenih.04 Ne razaraju se binarnosti i dualizmi
moderne suverenosti samo da bi se uspostavili novi; naprotiv, likvidira se
sama moÊ binarnosti kada “pustimo da se razlike poigraju preko granica”.05
Mnogi znanstvenici shvatili su postmoderno miπljenje kao imperativni
poziv na novu akademsku i intelektualnu praksu i kao stvarnu priliku da se
istisnu prevladavajuÊe paradigme znanstvenoga rada na njihovim
pojedinaËnim podruËjima.06 Jedan od najvaænijih primjera s naπega
stajaliπta je postmoderni izazov na podruËju meunarodnih odnosa.07 Tu se
“moderna” paradigma viπe ili manje poistovjeÊuje s metodama realizma i
neorealizma, i time usredsreuje na pojam suverenosti, koji se obiËno
podrazumijeva kao sinonim za moÊ nacionalnih dræava, legitimnu uporabu
dræavnoga nasilja i za teritorijalni integritet. S postmodernog stajaliπta, ti
“moderni” meunarodni odnosi, s obzirom na njihovo prihvaÊanje tih
granica, skloni su podræati prevladavajuÊu moÊ i suverenitet nacionalnih
dræava. Stoga autori na tom podruËju jasno povezuju kritiku binarnih
dualizama “prosvjetiteljstva” razvijenih u kontekstu filozofskoga i
knjiæevnoga postmodernizma i izazov Ëvrstim granicama moderne dræavne
suverenosti. TeoretiËari postmodernih meunarodnih odnosa nastoje dovesti
u pitanje suverenost dræava dekonstruirajuÊi granice vladajuÊih moÊi,
istiËuÊi nepravilna i nekontolirana meunarodna kretanja i kolanja i lomeÊi
tako stabilna jedinstva i otpore. “Diskurs” i “tumaËenje” pojavljuju se kao

moÊna oruæja protiv institucionalnih krutosti modernih stajaliπta.
Postmoderna analiza πto proizlazi iz toga ukazuje na moguÊnost globalne
politike razlike, politike deteritorijaliziranih kolanja po glatkom svijetu,
osloboenom od krutoga kalupa dræavnih granica.
Iako mnogi razliËiti postmoderni teoretiËari lucidno odbacuju logiku
moderne suverenosti, oni su opÊenito krajnje zbunjeni u pogledu naravi
naπega moguÊega osloboenja od nje - moæda upravo zbog toga πto ne mogu
jasno prepoznati oblike moÊi koji je danas zamjenjuju. Drugim rijeËima,
kada postmodernisti predstavljaju svoje teorije kao dio projekta politiËkoga
osloboenja oni se joπ uvijek bore protiv sjena starih neprijatelja:
prosvjetiteljstva ili stvarno modernih oblika suverenosti i njihovog binarnog
svoenja razlike i mnogostrukosti na jednu jedinu alternativu izmeu Istoga
i Drugoga. Meutim, potvrda hibridnosti i slobodna igra razliËitosti preko
granica oslobaajuÊi su jedino u kontekstu u kojemu moÊ postavlja
hijerarhiju iskljuËivo putem esencijalnih identiteta, binarnih podjela i
stabilnih otpora. Strukture i logika moÊi u suvremenom svijetu potpuno su
imuni na “oslobaajuÊa” oruæja postmoderne politike razlike. U stvari, i sam
Imperij nastoji ukloniti te moderne oblike suverenosti i postaviti razlike da
se poigraju preko granica. Prema tome, usprkos najboljim namjerama,
postmoderna politika razlike nije samo neuËinkovita protiv funkcija i prakse
imperijalne vlasti, veÊ ih moæe Ëak i podræavati i s njima se podudarati.
Opasnost postoji da postmoderne teorije usredsrede svoju pozornost tako
odluËno na stare oblike moÊi od kojih se udaljuju, osvrÊuÊi se stalno
unatrag, da nevoljko padnu u dobrodoπli naruËaj nove moÊi. S toga stajaliπta
pobjedniËke tvrdnje postmodernista lako ispadaju naivnima, ako ne i
potpuno mistificirajuÊima.
Smatramo da je u raznim postmodernim misaonim strujanjima
najvaæniji povijesni fenomen koji ona predstavljaju: ona su simptom rascjepa
u tradiciji moderne suverenosti. Postoji, naravno, duga tradicija
“protumoderne” misli koja se suprotstavlja modernoj suverenosti,
ukljuËujuÊi i velike mislioce Frankfurtske πkole [zajedno s cijelim
republikanskim pravcem koji smo ocrtali sve do renesansnog humanizma].
Meutim, novo je to πto postmoderni teoretiËari ukazuju na kraj moderne
suverenosti i pokazuju novu sposobnost da razmiπljaju izvan okvira
modernih dualizama i modernih identiteta, u smislu pluralizma i
mnogostrukosti. Kolikogod nejasno i nesvjesno, oni pokazuju pravac
izgradnje Imperija.
Oslobaanje hibridnosti ili s onu stranu kolonijalnih dualizama

Odreena struja postkolonijalnih studija takoer predlaæe globalnu politiku
razlike i moæe se smjestiti u pravac postmoderne teorije. Naπa analiza
moderne suverenosti u prethodnim odlomcima veÊ postavlja snaæan moguÊi
razlog za suglasnost izmeu postkolonijalnih i postmodernih teorija.
Ukoliko se moderna suverenost poistovjeÊuje s evropskom teænjom prema
globalnoj prevlasti, i joπ vaænije, ukoliko su kolonijalna uprava i
imperijalistiËka praksa bili glavni sastavni dijelovi u izgradnji moderne
suverenosti, postmoderne i postkolonijalne teorije doista imaju zajedniËkoga
neprijatelja. U tom se svjetlu postmodernizam pojavljuje bitno
posteurocentriËkim.
Postkolonijalne studije obuhvaÊaju πiroku i raznovrsnu skupinu
diskursa, ali ovdje se æelimo usredsrediti na djelo Homia Bhabhe jer ono
predstavlja najjasniji i najbolje izraæeni primjer kontinuiteta izmeu
postmodernih i postkolonijalnih diskursa. Jedan od primarnih i stalnih
predmeta Bhabhinog napada su binarne podjele. U stvari, cijeli
postkolonijalni projekt kako ga on predstavlja odbija binarne podjele na
kojima je utemeljen kolonijalni pogled na svijet. Svijet nije podijeljen na
dvoje i razlomljen u suprotne tabore [srediπte nasuprot periferiji, Prvi
nasuprot TreÊem svijetu], veÊ ga prije i uvijek odreuju bezbrojne
djelomiËne i pokretne razlike. Bhabhino odbijanje da vidi svijet u obliku
binarnih podjela vodi ga prema odbacivanju teorija totaliteta i teorija
identiteta, homogenosti i esencijalizma druπtvenih subjekata. Ta razna
odbijanja vrlo su usko povezana. Binarni koncept svijeta podrazumijeva
esencijalizam i homogenost na njegovim dvama polovicama i, putem odnosa
preko srediπnje granice, podrazumijeva ukljuËivanje cijeloga iskustva unutar
koherentnog druπtvenog totaliteta. Ukratko, sablast koja salijeÊe Bhabhinu
analizu i koja koherentno povezuje te razne suparnike je hegelijanska
dijalektika, to jest dijalektika koja ukljuËuje unutar koherentnog totaliteta
esencijalne druπtvene identitete koji se suoËavaju u oporbi. U tom bismo
smislu mogli reÊi da je osnovno obiljeæje postkolonijalne teorije [ili barem te
njezine inaËice], zajedno s postmodernim teorijama, to πto je ona
nedijalektiËka.
Bhabaina kritika dijalektike - to jest, njegov napad na binarne podjele,
esencijalne identitete i totalizaciju - istovremeno je socioloπka tvrdnja o
pravoj naravi druπtava i politiËki projekt kojemu je svrha druπtvena
promjena. Prvo je u stvari uvjet moguÊnosti drugoga. Druπtveni identitet i
nacija nikada nisu bili koherentno zamiπljene zajednice; kolonizirana
mimikrija kolonizatorovog diskursa preobliËuje cijeli pojam identiteta i

otuuje ga od biti; kulture su uvijek veÊ djelomiËne i hibridne tvorevine. Ta
druπtvena Ëinjenica osnova je na kojoj se moæe izvesti prevratniËki politiËki
projekt da bi se razorila binarna struktura moÊi i identiteta. To znaËi da se, u
saæetom obliku, Bhabhaina logika osloboenja ovako razvija. MoÊ, ili snage
druπtvenoga tlaËenja, funkcioniraju nameÊuÊi binarne strukture i
totalizirajuÊu logiku druπtvenim singularnostima, potiskujuÊi njihovu
razliku. Meutim, te tiranske strukture nisu nikada totalne, a razlike se
uvijek na neki naËin izraæavaju [putem mimikrije, dvosmislenosti, kriæanja,
razlomljenih identiteta i tako dalje]. Postkolonijalni politiËki projekt æeli
afirmirati mnogostrukost razlika kako bi potkopao moÊ vladajuÊih binarnih
struktura.
Utopija na koju Bhabha ukazuje nakon πto su binarne i totalizirajuÊe
strukture razlomljene i pomaknute nije osamljeno i fragmentarno postojanje
veÊ novi oblik zajednice, zajednice “beskuÊnika”, novi internacionalizam,
okupljanje ljudi u dijaspori. Potvrda razlike i hibridnosti i sama je, po
Bhabhi, potvrda zajednice: “Æivjeti u beskuÊniËkom svijetu, osjetiti da se
njegove podvojenosti i dvosmislenosti odigravaju u kuÊi maπte, a njihova
razdvajanja i cijepanja izvode u umjetniËkom djelu, znaËi takoer potvrditi
duboku æelju za ljudskom solidarnoπÊu”.08 Sjeme alternativne zajednice, on
vjeruje, klija u napetoj paænji prema kulturnom miljeu, njegovom kriæanju i
njegovom otporu binarnom strukturiranju druπtvenih hijerarhija.
U tom postkolonijalnom okviru trebamo pomno prepoznati oblik
prevladavajuÊe moÊi koji sluæi kao neprijatelj [i stvarno negativni temelj].
Pretpostavlja se da moÊ djeluje iskljuËivo putem dijalektiËke i binarne
strukture. Drugim rijeËima, jedini oblik prevlasti koji Bhabha prepoznaje je
onaj moderne suverenosti. Zbog toga on moæe reÊi, na primjer, “hijerarhijski
ili binarni” kao da su ta dva izraza sinonimi. S njegovoga stajaliπta hijerarhija
kao takva nuæno je utemeljena u binarnim podjelama, tako da sama
Ëinjenica hibridiziranja ima moÊ da razori hijerarhiju tout court. Sama
hibridnost je ostvarena politika razlike, postavljanje razlika da se poigravaju
preko granica. U toj se toËci postkolonijalno i postmoderno najsnaænije
susreÊu: u ujedinjenom napadu na dijalektiku moderne suverenosti i
prijedlog za osloboenje kao politiku razlike.
Poput postmodernih teoretiËara, postkolonijalni teoretiËari kao πto je
Bhabha u prvom nas redu zanimaju kao simptomi epohalnoga pomaka
kojemu prisustvujemo, to jest prijelaza prema Imperiju. Moæda su i sami
diskursi moguÊi jedino kada su reæimi moderne suverenosti veÊ na izdisaju.
Meutim, poput postmodernista i postkolonijalni teoretiËari opÊenito daju

vrlo zbunjujuÊi pogled na taj prijelaz jer se previπe zadræavaju na napadu na
stari oblik moÊi i predlaæu strategiju osloboenja koja bi mogla biti
uËinkovita jedino na tom starom terenu. Postmoderno stajaliπte i dalje se
prvenstveno bavi kolonijalnom suverenosti. Kao πto kaæe Gyan Prakash,
“Postkolonijalno postoji kao neπto poslije - kao neπto πto je kolonijalizam
iscrpio”.09 To moæe od postkolonijalne teorije uËiniti vrlo praktiËno sredstvo
za ponovno Ëitanje povijesti, ali potpuno je nedostatno za teoretsko
razmatranje suvremene politiËke moÊi. Edward Said, svakako jedan od
najlucidnijih teoretiËara postkolonijalizma, uspijeva osuditi tekuÊe strukture
globalne moÊi samo ukoliko one produæuju ideoloπke ostatke evropske
kolonijalistiËke vladavine.10 On optuæuje SAD da su “ponovile taktiku velikih
carstava [to jest evropskih imperijalizama] koja su nestala nakon Prvog
svjetskog rata”.11 Tu nedostaje priznanje novine struktura i logike moÊi koje
ureuju suvremeni svijet. Imperij nije slab odjek modernih imperijalizama
veÊ bitno novi oblik vladavine.
Fundamentalizam i/ili postmodernizam

Drugi simptom povijesnoga prijelaza koji se veÊ odvija u zadnjim
desetljeÊima dvadesetoga stoljeÊa je porast takozvanoga fundamentalizma.
Od raspada Sovjetskoga Saveza, veliki ideolozi geopolitike i teoretiËari kraja
povijesti ustrajno su postavljali fundamentalizme kao prvenstvenu opasnost
s kojom se suoËavaju globalni poredak i stabilnost. Meutim,
fundamentalizam je slaba i nejasna kategorija koja obuhvaÊa potpuno
razliËite pojave. OpÊenito bismo mogli reÊi da su fundamentalizmi,
kolikogod razliËiti, povezani po tome πto ih shvaÊaju, kako iznutra tako i
izvana, kao protumoderne pokrete, oæivljavanje primordijalnih identiteta i
vrijednosti; smatraju ih nekom vrstom povijesnoga nazadovanja,
demodernizacijom. Meutim, toËnije je i korisnije razumjeti razliËite
fundamentalizme ne kao obnovu predmodernog svijeta, veÊ prije kao
snaæno odbijanje suvremenoga povijesnoga prijelaza u tijeku. U tom su
smislu onda, poput postmodernih i postkolonijalnih teorija, i
fundamentalizmi simptom prijelaza prema Imperiju.
Mediji danas Ëesto svode izraz “fundamentalizam”, kao raznolikost
druπtvenih oblika koji se pojavljuju pod tim imenom, iskljuËivo na islamski
fundamentalizam, a njegova sloæenost se onda dalje svodi na nasilni i
nesnoπljivi vjerski fanatizam koji je prije svega “protuzapadni”. Sam islamski
fundamentalizam, naravno, poprima razne oblike i ima dugu povijest koja se
proteæe cijelom modernom erom. Islamska obnova i reformizam bili su jaki

u raznim razdobljima osamnaestoga i devetnaestoga stoljeÊa, a danaπnji
oblici islamskoga radikalizma imaju izrazitih sliËnosti s tim prijaπnjim
pokretima. Meutim, islamski fundamentalizmi ujedinjuju se
najkoherentnije po tome πto se odluËno odupiru modernosti i modernizaciji.
Ukoliko je politiËka i kulturna modernizacija bila proces sekularizacije,
islamski fundamentalizmi joj se suprotstavljaju postavljajuÊi svete tekstove u
srediπte politiËkih ustrojstava i vjerskih voa, kako sveÊenika tako i
pravnika, koji imaju politiËki moÊ. U smislu uloga spolova, obiteljskih
struktura i kulturnih oblika, opÊenito se misli da se tradicionalni vjerski
standardi suprotstavljaju postepeno promjenljivim oblicima modernosti.
Nasuprot modernoj dinamici i svjetovnom druπtvu, fundamentalizmi kao da
postavljaju statiËko i vjersko druπtvo. U tom svjetlu izgleda kao da islamski
fundamentalizam ulaæe napore da obrne proces druπtvene modernizacije,
odvoji ga od kolanja modernosti i ponovo stvori predmoderni svijet. Na
primjer, s toga stajaliπta Iranska revolucija iz 1979. godine mogla bi izgledati
antirevolucija koja uskrsava jedan starinski poredak.
KrπÊanski fundamentalizmi u Sjedinjenim Dræavama takoer se
predstavljaju kao pokreti protiv druπtvene modernizacije, obnavljajuÊi ono
πto zamiπljamo proπlim druπtvenim oblikom utemeljeno na svetim
tekstovima. Te pokrete treba smjestiti u dugu tradiciju projekata koji æele
stvoriti u Americi novi Jeruzalem, krπÊansko druπtvo odvojeno kako od
pokvarenosti Evrope tako i od divljaπtva “neciviliziranoga” svijeta.12
Najvaæniji druπtveni plan danaπnjih krπÊanskih fundamentalistiËkih skupina
usredotoËen je na [ponovno] stvaranje stabilne i hijerarhijske obiteljske
jezgre, kao πto je po njihovom miπljenju postojala u prijaπnjem vremenu, pa
se tako konkretno usmjeruju u svojim kriæarskim pohodima protiv pobaËaja
i homoseksualnosti. KrπÊanski fundamentalizmi u Sjedinjenim Dræavama
takoer su se stalno orijentirali [u razliËitim vremenima i razliËitim
krajevima viπe ili manje otvoreno] prema projektu prevlasti bijelaca i rasnoj
ËistoÊi. Te su skupine skoro uvijek zamiπljale novi Jeruzalem kao
patrijarhalni Jeruzalem bijelaca.
Meutim, ta opÊa obiljeæja fundamentalizama kao povratka
predmodernom ili tradicionalnom svijetu i njegovim druπtvenim
vrijednostima viπe zasjenjuju nego πto osvjetljavaju. U stvari,
fundamentalistiËke vizije povratka u proπlost opÊenito se zasnivaju na
povijesnim iluzijama. »istoÊa i cjelovitost stabilne, heteroseksualne obitelji
koju slave krπÊanski fundamentalisti nikada nije postojala u Sjedinjenim
Dræavama. “Tradicionalna obitelj” koja sluæi kao njihov ideoloπki temelj

puka je mjeπavina vrijednosti i ponaπanja koje viπe proizlaze iz televizijskih
emisija nego iz bilo kojega povijesnoga iskustva unutar ustanove obitelji. 13
To je fikcionalna slika projicirana na proπlost, poput Main Street U.S.A. u
Disneylandu, koja je izgraena retrospektivno kroz leÊe suvremenih tjeskoba
i strahova. “Povratak tradicionalnim vrijednostima” krπÊanskih
fundamentalista uopÊe ne gleda unatrag, veÊ je to prije novi izum kao dio
politiËkoga projekta protiv suvremenoga druπtvenoga poretka.
SliËno se danaπnji oblici islamskoga fundamentalizma ne bi trebali
shvatiti kao povratak proπlim druπtvenim oblicima i vrijednostima, pa Ëak ni
sa sastajaliπta praktiËara. Prema Fazlur Rahmanu: “U stvari nazivati takve
pojave u islamu ‘fundamentalistiËkim’ znaËi koristiti pogreπan naziv osim
ako one ne naglaπavaju kao osnovu islama dva prvobitna izvora: Kuran i
Sunu proroka Muhameda. InaËe one naglaπavaju ijtihad, prvobitnu misao”.14
Suvremeni islamski radikalizmi doista se prvenstveno temelje na “prvobitnoj
misli” i otkrivanju prvobitnih vrijednosti i ponaπanja, koja moæda odraæavaju
ona drugih razdoblja vjerske obnove ili fundamentalizma ali su u stvari
usmjerena kao reakcija na danaπnji druπtveni poredak. ZnaËi, u oba sluËaja
fundamentalistiËki “povratak tradiciji” je u stvari novi izum.15
Protumoderni poriv koji odreuje fundamentalizme mogao bi se onda
bolje shvatiti kao postmoderni a ne predmoderni projekt. Postmodernost
fundamentalizma treba prvenstveno prepoznati u njegovom odbacivanju
modernosti kao oruæja euroameriËke hegemonije - i u tom pogledu islamski
fundamentalizam je doista paradigmatiËan sluËaj. U kontekstu islamskih
tradicija, fundamentalizam je postmoderan ukoliko odbacuje tradiciju
islamskog modernizma za koju je moderno uvijek bilo prekodirano kao
potËinjavanje euroameriËkoj hegemoniji ili asimiliranje s njom. “Ako je
modernost znaËila potragu za zapadnim obrazovanjem, tehnologijom i
industrijalizacijom u prvome æaru postkolonijalnoga razdoblja,” piπe
Akhbar Ahmed, “postmodernost Êe znaËiti povratak tradicionalnim
muslimanskim vrijednostima i odbacivanje modernizma”.16 U samom
kulturnom smislu, islamski fundamentalizam je paradoksalna vrsta
postmoderne teorije - postmoderne samo zbog toga πto kronoloπki slijedi
islamski modernizam i suprotstavlja mu se. Meutim ako ga razmatramo u
geopolitiËkom smislu on je istinski postmoderan. Rahman piπe: “Danaπnji
postmoderni fundamentalizam na znaËajan je naËin novina jer je njegov
osnovni elan protuzapadan... Odatle njegova osuda klasiËnoga modernizma
kao Ëisto zapadnjaËke snage”.17 Svakako su mnogi dijelovi islama bili u
odreenom smislu “protuzapadni” od zametka religije. Odbacivanje snaga

koje se pojavljuju u novom imperijalnom poretku doista je novina u
suvremenom ponovnom oæivljavanju fundamentalizma. S toga stajaliπta,
ukoliko je Iranska revolucija bila snaæno odbijanje svjetskoga træiπta, o njoj
moæemo suditi kao prvoj postmodernoj revoluciji.
Taj brak postmodernizma i fundamentalizma svakako je Ëudan spoj
ako uzmemo u obzir da se postmoderni i fundamentalistiËki diskursi u
mnogom pogledu nalaze na dva suprotna pola: hibridnost nasuprot ËistoÊe,
razlika nasuprot identitetu, pokretljivost nasuprot stasisu. Izgleda nam da su
se postmodernisti i danaπnji fundamentalisti ne samo pojavili u isto vrijeme
veÊ i kao odgovor na isto stanje, samo na suprotnim polovima globalne
hijerarhije prema upadljivoj zemljopisnoj raspodjeli. Dosta pojednostavljeno,
mogli bismo tvrditi da postmoderni diskursi privlaËe u prvom redu
pobjednike u procesima globalizacije a fundamentalistiËki diskursi
gubitnike. Drugim rijeËima, neki doæivljavaju danaπnje globalne tendencije
prema poveÊanoj pokretljivosti, neodreenosti i hibridnosti kao neku vrstu
osloboenja ali drugi kao pogorπanje njihove patnje. Svakako se puËka
potpora fundamentalistiËkim projektima - od Nacionalne fronte u
Francuskoj i krπÊanskih fundamentalista u Sjedinjenim Dræavama do
Islamske braÊe - jaËe πirila meu onima koje su nedavne preobrazbe
globalne ekonomije joπ viπe potËinile i iskljuËile i koje pokretljivost kapitala
najviπe ugroæava. Gubitnici u procesima globalizacije mogli bi doista biti oni
koji nam pruæaju najjaËu naznaku preobraze koja je u tijeku.
Ideologija svjetskoga træiπta

Mnogi pojmovi dragi postmodernistima i postkolonijalistima savrπeno se
podudaraju s onima u danaπnjoj ideologiji udruæenoga kapitala i svjetskoga
træiπta. Ideologija svjetskoga træiπta uvijek je bila antifundamentalni i
antiesencijalistiËki diskurs u pravom smislu rijeËi. Kruæenje, pokretljivost,
razliËitost i mijeπanje upravo su uvjeti njegova postojanja. Trgovina spaja
razlike i πto ih ima viπe to bolje! Izgleda da se razlike [roba, stanovniπtva,
kultura i tako dalje] umnoæavaju u beskonaËnost na svjetskom træiπtu, koje
niπta ne napada æeπÊe od Ëvrstih granica: ono nadjaËava bilo koju binarnu
podjelu svojim beskonaËnim mnogostrukostima.
Kako se svjetsko træiπte sve potpunije ostvaruje, ono teæi dekonstruirati
granice nacionalne dræave. U prijaπnjem su razdoblju nacionalne dræave bile
primarni Ëimbenici u modernoj imperijalistiËkoj organizaciji globalne
proizvodnje i razmjene, ali one se pojavljuju kao sve veÊe prepreke
svjetskom træiπtu. Robert Reich, bivπi ameriËki ministar rada, u odliËnom je

poloæaju da prepozna i veliËa prevladavanje nacionalnih granica na
svjetskom træiπtu. On tvrdi da “kako se gotovo svaki element proizvodnje -
novac, tehnologija, tvornice i oprema - pokreÊe bez napora preko granica,
sama zamisao [nacionalne] ekonomije postaje besmislena.” U buduÊnosti
“neÊe biti nacionalnih proizvoda ili tehnologija, nikakvih nacionalnih
korporacija, nikakvih nacionalnih industrija. NeÊe viπe biti nacionalnih
ekonomija, barem onako kako smo shvaÊali taj pojam”.18 S padom
nacionalnih granica, svjetsko træiπte osloboeno je one vrste binarnih
podjela koju su nametnule nacionalne dræave, a u tom novom prostoru
pojavljuje se bezbroj razlika. Te razlike, naravno, ne poigravaju se slobodno
preko glatkoga globalnoga prostora veÊ su prije svrstane u globalne mreæe
moÊi koje se sastoje od vrlo razliËitih i pokretljivih struktura. Arjun
Appadurai usporeuje novu kvalitetu tih struktura s krajobrazima, ili bolje,
“morobrazima”: u suvremenom svijetu on vidi “financbraze”, “tehnobraze”,
“etnobraze” i tako dalje.19 Sufiks “—braz” [“—scape”] omoguÊuje nam, s
jedne strane, da uvidimo glatkoÊu i nepravilnost tih raznih polja, a, s druge
strane, da naznaËimo formalne zajedniËke crte tako raznorodnih podruËja
kao πto su financije, kultura, robe i demogafija. Svjetsko træiπte uspostavlja
pravu politiku razlike.
Razni “—brazi” svjetskoga træiπta pribavljaju kapitalu moguÊnosti koje
prije nije mogao ni zamisliti. Stoga ne iznenauje da su postmoderno
razmiπljanje i njegovi najbitniji pojmovi postali popularni na raznim
podruËjima teorije i prakse bliskima kapitalu, kao πto su marketing,
organizacija menadæmenta i organizacija proizvodnje. Postmodernizam je
doista logika pomoÊu koje djeluje globalni kapital. Marketing moæda ima
najjasniji odnos prema postmodernim teorijama, pa bismo Ëak mogli kazati
da su kapitalistiËke marketinπke strategije dugo vremena bile postmoderne,
avant la lettre. S jedne strane, marketinπka praksa i potroπnja najvaænija su
podruËja za razvijanje postmodernog miπljenja: neke postmoderne teorije,
na primjer, vide neprestanu kupovinu i potroπnju roba te slike koje ih
predstavljaju kao paradigme postmodernog iskustva, naπe kolektivno
putovanje kroz hiperstvarnost.20 S druge strane, postmoderno miπljenje - s
njegovim naglaskom na pojmovima kao πto su razlika i mnogostrukost,
njegovim veliËanjem fetiπizma i simulakruma, njegovim stalnim oËaranjem
novim i pomodnim - odliËan je opis idealnih kapitalistiËkih shema robne
potroπnje pa tako pruæa priliku za usavrπavanje marketinπkih strategija. Kao
πto kaæe teoretiËar marketinga, postoje jasne “usporednice izmeu
suvremene marketinπke prakse i poduka postmodernizma”.21

Sam marketing je praksa zasnovana na razlikama, a πto je viπe razlika
to se moæe razviti viπe marketinπkih strategija. Sve viπe hibridno i raznoliko
stanovniπtvo umnoæava broj “ciljanih træiπta” kojima pojedinaËno pristupaju
konkretne marketinπke strategije - jedna za latinoameriËke homoseksualce
izmeu osamnaest i dvadeset dvije godine, druga za kineskoameriËke
tinejerke i tako dalje. Postmoderni marketing prepoznaje razliku svake robe
i svakoga segmenta stanovniπtva, podeπavajuÊi prema tome svoje
strategije.22 Svaka razlika je prigoda.
Postmoderna marketinπka praksa predstavlja krug potroπnje
suvremenoga kapitala, njegovo vanjsko lice, ali nas joπ viπe zanimaju
postmoderne tendencije unutar kruga kapitalistiËke proizvodnje. U
proizvodnoj sferi postmoderno miπljenje imalo je moæda najveÊi utjecaj na
podruËju menadæmenta i teorije organizacije. Autori na ovome podruËju
tvrde da velike i sloæene moderne organizacije, s njihovim krutim granicama
i homogenim jedinicama, nisu primjerene za poslovanje u postmodenrom
svijetu. “Postmoderna organizacija”, piπe jedan teoretiËar, “ima neka izrazita
obiljeæja - konkretno naglasak na malu-do-umjerenu veliËinu i sloæenost i
usvajanje elastiËnih struktura i naËina suradnje meu ustanovama - koji bi se
mogli uhvatiti u koπtac s uzburkanim organizacijskim i okoliπnim
uvjetima”.23 Tako moæemo zamisliti da su postmoderne organizacije
smjeπtene na granicama izmeu razliËitih sustava i kultura ili da su hibridne
iznutra. Bitno je za postmoderni menadæment da su organizacije pokretljive,
elastiËne i sposobne da se bave razlikom. Tu postmoderni teoretiËari utiru
put preobrazbi unutarnjih struktura kapitalistiËkih organizacija.
“Kultura” unutar tih organizacija takoer je usvojila poduke
postmodernog miπljenja. Velike transnacionalne korporacije koje
prekoraËuju nacionalne granice i povezuju globalni sustav iznutra kulturno
su mnogo raznolikije i fluidnije od parohijalnih modernih korporacija
prijaπnjih godina. Suvremeni gurui korporativne kulture koje menadæment
upoπljava kao savjetnike i planere strategije propovijedaju uËinkovitost i
unosnost razlike i multikulturalnosti unutar korporacija.24 Ako pobliæe
pogledamo ameriËku korporacijsku ideologiju [i, u manjoj ali joπ uvijek
znaËajnoj mjeri, ameriËku korporacijsku praksu], razvidno je da korporacije
ne djeluju na takav naËin da jednostavno iskljuËuju spolno i/ili rasno
Drugoga. U stvari, stari modernistiËki oblici rasistiËke i seksistiËke teorije
izraziti su neprijatelji te nove korporacijske kulture. Korporacije nastoje
ukljuËiti razliku unutar svoga podruËja djelovanja i tako teæe πto veÊem
stvaralaπtvu, slobodnoj igri i razliËitosti na korporacijskom radnom mjestu.

Ljudi svih razliËitih rasa i spolnih sklonosti trebaju uÊi u korporaciju.
Dnevnu rutinu radnoga mjesta treba osvjeæavati neoËekivanim promjenama
i ozraËjem zabave. Poruπite stare granice i neka cvjeta stotinu cvjetova!25
Sljedstveno tome zadaÊa πefa je da organizira te energije i razlike u interesu
dobiti. Taj se projekt prikladno naziva “menadæmentom razlika” U tom se
svjetlu korporacije pojavljuju ne samo “naprednima” veÊ i
“postmodernima”, kao predvodnici u vrlo stvarnoj politici razlike.
Proizvodni procesi kapitala takoer su poprimili oblike koji odraæavaju
postmoderne projekte. Imat Êemo dovoljno prilike da analiziramo [osobito u
dijelu 3.4] kako je proizvodnja organizirana u elastiËnim i hibridnim
mreæama. To je, po naπem miπljenju, najvaæniji vid u kojemu suvremene
preobrazbe kapitala i svjetskoga træiπta Ëine stvaran proces
postmodernizacije.
Svakako se slaæemo s onim postmodernim teoretiËarima, kao πto su
David Harvey i Fredric Jameson, koji vide postmodernost kao novu fazu
kapitalistiËke akumulacije i potroπnje roba πto prati suvremeno ostvarenje
svjetskoga træiπta.26 Globalnu politiku razlike πto ju je uspostavilo svjetsko
træiπte ne obiljeæavaju slobodna igra i jednakost, veÊ nametanje novih
hijerarhija, ili u stvari stalan proces hijerarhijskoga nametanja. Postmoderne
i postkolonijalne teorije [i fundamentalizmi na vrlo razliËit naËin] u stvari su
kule straæare koje oznaËuju taj prijelaz u tijeku i u tome su smislu
neophodne.
Povjerenstva za istinu
Korisno je podsjetiti se da su postmoderni i postkolonijalni diskursi
uËinkoviti jedino u vrlo konkretnim zemljopisnim terenima i meu nekim
klasama stanovniπtva. Kao politiËki diskurs, postmodernizam ima odreenu
prou u Evropi, Japanu i Latinskoj Americi, ali njegovo prvenstveno mjesto
primjene je unutar uskog dijela inteligencije SAD-a. SliËno se postkolonijalna
teorija koja dijeli odreene postmoderne tendencije razvila prvenstveno
unutar kozmopolitskog sloja koji se kreÊe u prijestolnicama i veÊim
sveuËiliπtima Evrope i Sjedinjenih Dræava. Ta posebnost ne umanjuje
vaænost teoretskih stajaliπta, ali ona nas navodi da se za trenutak zaustavimo
i razmislimo o njihovim politiËkim posljedicama i praktiËkim uËincima.
Brojni istinski napredni i oslobaajuÊi diskursi pojavljivali su se tijekom
povijesti meu elitnim skupinama i mi ovdje nemamo namjeru dovoditi u
pitanje smisao takvoga teoretiziranja tout court. Vaæniji od posebnosti tih
teoretiËara su odjeci koje njihove koncepcije potiËu na raznim zemljopisnim

i klasnim terenima.
Svakako da mnogi u svijetu ne misle kako su hibridnost, pokretljivost i
razlika sami po sebi oslobaajuÊi. Mnogi stanovnici vide pokretljivost kao
vid njihove patnje jer se oni ubrzano premjeπtaju u groznim okolnostima. U
nekoliko desetljeÊa, kao dio procesa modernizacije, doπlo je do masovnoga
preseljenja iz ruralnih podruËja u prijestolnice unutar svake zemlje i po
zemaljskoj kugli. Meunarodno kolanje radne snage samo se poveÊalo
zadnjih godina, ne samo iz juga prema sjeveru, u obliku legalnih i ilegalnih
radnika gostiju ili doseljenika, veÊ iz juga prema jugu, to jest, kao
privremene ili polutrajne seobe u juænim predjelima, kao πto su seobe
juænoazijskih radnika u Perzijskom zaljevu. Meutim Ëak i te masovne
radniËke seobe sitne su po brojnosti i blijede u usporedbi s prisilnim
iseljavanjima iz domova i sa zemlje zbog gladi i rata. Samo letimiËni pogled
oko svijeta, od Srednje Amerike do Srednje Afrike i od Balkana do
JugoistoËne Azije, otkrit Êe oËajno stanje onih kojima je takva pokretljivost
nametnuta. Za njih se pokretljivost preko granica Ëesto svodi na prisilno
iseljavanje u siromaπtvu i jedva da je oslobaajuÊe. U stvari, stabilno i
odreeno mjesto æivljenja, odreena nepokretljivost, moæe, naprotiv, biti
najhitnija potreba.
Postomoderni epistemoloπki izazov “prosvjetiteljstvu” - njegov napad
na velike rijeËi i njegova kritika istine - takoer gubi svoju oslobaajuÊu
aureolu kad se prenese izvan elitistiËkih intelektualnih slojeva Evrope i
Sjeverne Amerike. Sjetite se, na primjer, mandata Povjerenstva istine
osnovanoga pred kraj graanskog rata u El Salvadoru, ili sliËnih ustanova
koje su utemeljene u postdiktatorskim i postautoritarnim reæimima Latinske
Amerike i Juæne Afrike. U kontekstu dræavnoga terora i mistifikacije, dræati
se primata pojma istine moæe biti snaæan i nuæan oblik otpora. Otkrivanje
javnosti istine o nedavnoj proπlosti - pripisivanje odgovornosti dræavnim
sluæbenicima za konkretna djela i u nekim sluËajevima zahtijevanje
odmazde - ovdje se pojavljuje kao neminovan preduvjet demokratske
buduÊnosti. Velike rijeËi prosvjetiteljstva ovdje ne izgledaju osobito
tlaËiteljske, a koncepcija istine nije nejasna i labava - naprotiv! Istina je da je
taj i taj general naredio muËenje i ubojstvo toga i toga sindikalnoga voe, i
taj i taj i taj pukovnik predvodio pokolj toga i toga sela. Objavljivanje takvih
istina primjeran je prosvjetiteljski projekt modernistiËke politike, a njegova
kritika u tim kontekstima samo bi pomogla mistifikatorskim i tlaËiteljskim
snagama reæima koji je izvrgnut napadu.
U naπem danaπnjem imperijalnom svijetu, oslobaajuÊi potencijal

postmodernih i postkolonijalnih diskursa koji smo opisali odjekuje samo
meu elitistiËkim stanovniπtvom koje uæiva odreena prava, odreenu
razinu bogatstva i odreeni poloæaj u globalnoj hijerarhiji. Meutim ne
bismo to priznanje Ëinjenice smjeli shvatiti kao potpuno odbacivanje. To u
stvari nije pitanje ili/ili. Razlika, hibridnost i pokretljivost nisu oslobaajuÊi
sami po sebi, ali niti su to istina, ËistoÊa, stasis. Istinska revolucionarna
praksa upuÊuje na razinu proizvodnje. Istina nas neÊe uËiniti slobodnima.
Pokretljivost i hibridnost nisu oslobaajuÊi, ali preuzimanje nadzora nad
proizvodnjom pokretljivosti i stasisa, ËistoÊama i mjeπavinama jest. Prava
povjerenstva za istinu Imperija bit Êe konstitutivne skupπtine mnoπtva,
druπtvene tvornice za proizvodnju istine.
siromaπni
U svakom povijesnom razdoblju onaj druπtveni subjekt koji je sveprisutan i
posvuda isti odreuje se, Ëesto negativno ali ipak hitno, oko istoga æivotnoga
oblika. Taj oblik nije onaj moÊnih i bogatih: oni su djelomiËni i lokalizirani
likovi, quantitate signatae. Jedino “zajedniËko ime” Ëiste razlike u svim
dobima, koje nije moguÊe lokalizirati, je ono siromaπnih. Siromaπni su
bijedni, iskljuËeni, potlaËeni, iskoriπtavani - a ipak æivi! To je zajedniËki
nazivnik æivota, temelj mnoπtva. »udno je, ali i otkrivajuÊe, da postmoderni
autori rijetko ukljuËuju taj lik u svoje teoretiziranje. »udno je jer su siromaπni
u odreenom smislu vjeËan postmoderni lik: lik transverzalnog,
sveprisutnog, razliËitog, pokretljivog subjekta; svjedoËanstvo nesavladivog
aleatornog obiljeæja postojanja.
To zajedniËko ime, siromaπni, takoer je temelj svake moguÊe humanistike. Kao
πto je Niccoló Machiavelli isticao, “u povratku poËecima” koji obiljeæava
revolucionarnu fazu religija i ideologija modernosti, gotovo se uvijek smatralo
da siromaπni imaju proroËanska svojstva: nisu samo siromaπni u svijetu veÊ i
siromaπni sami prava moguÊnost svijeta. Jedino siromaπni æive radikalno
stvarno i prisutno biÊe, u bijedi i patnji, pa tako samo siromaπni imaju
sposobnost da obnove biÊe. Boæanstvo mnoπtva siromaπnih ne ukazuje ni na
kakvu tanscendentnost. Naprotiv, ovdje i jedino ovdje u svijetu, u egzistenciji
siromaπnih, prisutno je, potvreno, uËvrπÊeno i otvoreno polje imanentnosti.
Siromaπni su bog na zemlji.
Danas ne postoji Ëak ni iluzija o transcendentnom Bogu. Siromaπni su uklonili tu
sliku i preuzeli njezinu moÊ. Odavno je modernost najavljena Rabelaisovim
smijehom, realistiËkom premoÊi siromaπnoga trbuha, poetikom koja izraæava
sve πto postoji u bijednom ËovjeËanstvu “od trbuha naniæe”. Kasnije, putem
procesa prvobitne akumulacije, pojavio se proletarijat kao kolektivni subjekt
koji se mogao izraziti u materijalnosti i imanentnosti, mnoπtvo siromaπnih
koje nije samo prorokovalo veÊ i proizvodilo i koje je tako otvorilo moguÊnosti
koje nisu bile virtualne veÊ konkretne. Naposljetku danas, u biopolitiËkim
reæimima proizvodnje i u procesima postmodernizacije, siromaπni su
potlaËeni, iskoriπtavani lik, ali ipak lik proizvodnje. U tome je novina. Danas
posvuda, u osnovi pojma i zajedniËkoga imena siromaπnih, postoji
proizvodni odnos. Zaπto postmodernisti ne mogu iπËitati taj prijelaz? Oni
nam govore da je reæim transverzalnih jeziËkih proizvodnih odnosa uπao u
jedinstveni i apstraktni svemir vrijednosti. Ali tko je subjekt koji proizvodi
“popreËno”, koji daje stvaralaËko znaËenje jeziku - tko ako ne siromaπni, koji
su potËinjeni i puni æelje, osiromaπeni i moÊni, uvijek moÊniji? Tu, unutar te
vladavine globalne proizvodnje, siromaπni se ne odlikuju viπe samo svojom
proroËanskom sposobnoπÊu veÊ svojom neophodnom prisutnoπÊu u
proizvodnji zajedniËkoga bogatstva, uvijek sve viπe iskoriπtavani i uvijek sve
viπe eksponirani u nadnicama vlasti. Siromaπni su moÊni po sebi samima.
Postoji Svjetsko siromaπtvo ali postoji iznad svega Svjetska moguÊnost, i
jedino su siromaπni sposobni za to.
Vogelfrei , “slobodan za odstrel”, to je izraz kojim je Marx opisao proletarijat,
koji je na poËetku modernosti u procesima prvobitne akumulacije bio dvaput
osloboen: najprije je bio osloboen od toga da bude vlasniπtvo gospodara [to
jest, osloboen od ropstva], a zatim je “osloboen” od sredstava za
proizvodnju, odvojen od zemlje, bez iËega za prodaju osim vlastite radne
snage. Na taj je naËin proletarijat bio prisiljen da postane Ëista moguÊnost
bogatstva. Meutim, vladajuÊa struja marksistiËke tradicije uvijek je mrzila
siromaπne, upravo zbog toga πto su “slobodni kao ptice”, πto su imuni na
disciplinu tvornice i disciplinu potrebnu za izgradnju socijalizma. Sjetite se
kako su glasnogovornici socijalistiËkoga realizma æestoko napali Vittoria De
Sicu i Cesarea Zavattinija kada su, u ranim 1950-im godinama, stavili
siromaπne da lete na metlama na kraju njihovoga lijepoga filma Ëudo u
milanu.
Vogelfrei je aneo ili neukrotivi vrag. I danas, nakon toliko mnogo pokuπaja da
siromaπne preobraze u proletarijat a proletarijat u oslobodilaËku vojsku
[zamisao o vojsci lebdi nad onom o osloboenju], joπ jednom u
postmodernosti, pojavljuje se, u zasljepljujuÊem svjetlu vedroga dana,
mnoπtvo, zajedniËko ime siromaπnih. Ono se pojavljuje potpuno na javi jer su
u postmodernosti potËinjeni apsorbirali iskoriπtavane. Drugim rijeËima,
svaka siromaπna osoba, mnoπtvo siromaπnih ljudi, pojelo je i probavilo

mnoπtvo proletera. Samom tom Ëinjenicom siromaπni su postali proizvodni.
»ak su i prostituirano tijelo, bijedna osoba, glad mnoπtva - svi oblici
siromaπtva - postali proizvodnima. A siromaπni su zbog toga postali joπ
vaæniji: æivot siromaπnih opsjeda planetu i umotava je u svoju æelju za
stvaralaπtvom i slobodom. Siromaπni su uvjet svake proizvodnje.
PriËa se da su temelje postmoderne senzibilnosti i koncepciju postmodernizma
stvorili oni francuski socijalistiËki filozofi koji su u svojoj mladosti veliËali
tvorniËku disciplinu i svijetle obzore realnoga socijalizma, ali koji su se
pokajali nakon krize iz 1968. i odustali, proglaπavajuÊi kako je uzaludna
pretenzija komunizma da Êe prisvojiti druπtveno bogatstvo. Danas ti isti
filozofi ciniËki dekonstruiraju svaku druπtvenu borbu koja se opire sveopÊoj
pobjedi razmjenske vrijednosti, rugaju joj se i banaliziraju je. Mediji i kultura
medija govore nam da su ti filozofi prepoznali danaπnje novo svijeta, ali to
nije toËno. OtkriÊe postmodernosti sastojalo se u premjeπtanju siromaπnih u
srediπte politiËkoga i proizvodnoga podruËja. Ubogi i ptiËji slobodni smijeh
Charliea Chaplina bio je doista proroËanski kada je, osloboen bilo kojih
utopijskih iluzija i iznad svega bilo koje discipline osloboenja, protumaËio
“moderna vremena” siromaπtva, ali je istovremeno povezao ime siromaπnih
sa æivotom, osloboenim æivotom i osloboenim stvaralaπtvom...
2.5
UMREÆENA MO∆:
SUVERENOST SAD-a
I NOVI IMPERIJ
Uvjeren sam da nijedan ustav prije naπega
nije tako dobro uravnoteæio ekspanzivni
Imperij i samoupravu.
thomas jefferson
Naπ Ustav je tako jednostavan i praktiËan da

je uvijek moguÊe zadovoljiti izvanredne
potrebe promjenama u naglaπavanju i
podeπavanju bez gubitka bitnoga oblika.
franklin d. roosevelt
Da bismo artikulirali narav imperijalne

suverenosti, moramo uËiniti korak unatrag u vremenu i razmotriti politiËke
oblike koji su pripremili njezin teren i saËinjavaju njezinu pretpovijest.
AmeriËka revolucija predstavlja trenutak velike novine i prekida u
genealogiji moderne suverenosti. Ustavni projekt SAD-a, nastao iz borbi za
neovisnost i oblikovan tijekom bogate povijesti alternativnih moguÊnosti,
cvao je poput rijetkoga cvijeta u tradiciji moderne suverenosti. SlijedeÊi
poËetni razvoj pojma suverenosti u Sjedinjenim Dræavama moÊi Êemo uoËiti
koliko se on znaËajno razlikuje od moderne suverenosti koju smo dosad
opisivali i otkriti osnove na kojima se zasniva nova imperijalna suverenost.
AmeriËka revolucija i model dva Rima

AmeriËka revolucija i “nova politiËka znanost” koju su proglasili autori
federalista raskinula je s tradicijom moderne suverenosti, “vraÊajuÊi se
korijenima” i razvijajuÊi istovremeno nove jezike i nove druπtvene oblike koji
posreduju izmeu jednoga i mnoπtva. Nasuprot umornom
transcendentalizmu moderne suverenosti predstavljenoj bilo u obliku
filozofije Hobbesa ili Rousseaua, ameriËki ustavotvorci mislili su da jedino
republika moæe stvoriti poredak za demokraciju, ili u stvari da poredak
mnoπtva mora proizlaziti ne iz prijenosa naslova moÊi i prava veÊ iz

unutarnjega ureenja meu mnoπtvom, iz meusobno demokratskog
djelovanja moÊi povezanih u mreæe. Drugim rijeËima, nova suverenost moæe
proizaÊi jedino iz ustavnoga oblikovanja granica i ravnoteæa, provjera i
usklaenosti, koje istovremeno saËinjavaju srediπnju moÊ i zadræavaju moÊ u
rukama mnoπtva. Tu viπe nema nikakve potrebe niti mjesta za
transcendentnost moÊi. “Znanost politike,” piπu autori federalista,
poput veÊine drugih znanosti, uvelike se je poboljπala. UËinkovitost raznih
naËela danas se dobro shvaÊa, dok ih stari ili nisu razumjeli ili ih nisu
uopÊe poznavali. Redovna raspodjela moÊi u razliËite odjeljke; uvoenje
zakonodavnih ravnoteæa i provjera; uvoenje sudova koje Ëine suci πto
zadræavaju svoj poloæaj ukoliko se dobro ponaπaju; predstavljanje ljudi u
zakonodavnim tijelima putem zastupnika koje su sami izabrali; to su ili
potpuno nova otkriÊa ili su u modernim vremenima znatno uznapredovala.
Oni su sredstva, i to moÊna sredstva, pomoÊu kojih vrline republikanske
vlade moæemo zadræati a njezine mane umanjiti ili izbjeÊi.01
Tu se oblikuje izvanredno svjetovna ili imanentistiËka zamisao,

usprkos dubokoj religioznosti koja se osjeÊa u tekstovima OËeva
utemeljitelja. To je zamisao koja ponovo otkriva revolucionarni humanizam
renesanse i usavrπava ga kao politiËka i ustavna znanost. MoÊ se moæe
sastojati od cijeloga niza moÊi koje se reguliraju i ureuju u mreæe.
Suverenost se moæe vrπiti unutar πirokoga obzora djelatnosti koje je dalje
dodjeljuju ne poriËuÊi njezino jedinstvo i koje je stalno potËinjavaju
stvaralaËkom pokretu mnoπtva.
Suvremeni povjesniËari, kao πto su J.G. Pocock, koji povezuju razvoj
Ustava SAD-a i njegovog pojma politiËke suverenosti s makijavelistiËkom
tradicijom, otiπli su daleko kako bi shvatili taj otklon od modernog pojma
suverenosti.02 Oni povezuju Ustav SAD-a ne s baroknim ili
protureformistiËkim makijavelizmom, koji izmiπlja ispriku za dræavni razum
i sve nepravde koje iz njega proizlaze, veÊ s tradicijom republikanskoga
makijavelizma koji je, nakon πto je nadahnuo pristalice Engleske revolucije,
ponovno oæivio u egzodusu preko Atlantika meu evropskim demokratima
koji su bili poraæeni ali ne i pobijeeni.03 Ta republikanska tradicija doista
ima Ëvrste temelje u Machiavellijevim vlastitim tekstovima. Najprije tu je
makijavelistiËki pojam moÊi kao konstitutivne moÊi - to jest, kao proizvod
unutarnje i imanentne druπtvene dinamike. Za Machiavellija moÊ je uvijek
republikanska; ona je uvijek proizvod æivota mnoπtva i konstituira njegovu
UMREÆENA MO∆ 143
strukturu izraæavanja. Slobodni grad renesansnoga humanizma je utopija

koja udomljuje revolucionarno naËelo. Drugo makijavelistiËko naËelo koje je
tu na djelu je da je druπtvena osnova te demokratske suverenosti uvijek
proturjeËna. MoÊ se organizira putem meuigre protumoÊi. Grad je stoga
konstitutivna moÊ koja se oblikuje putem mnogostrukih druπtvenih sukoba
oblikovanih u stalnim konstitutivnim procesima. Eto kako Machiavelli
iπËitava organizaciju republikanskoga klasiËnoga Rima i kako je renesansni
pojam grada posluæio kao temelj realne politiËke teorije i prakse: druπtveni
sukob je osnova stabilnosti moÊi i logike πirenja grada. Machiavellijeva
misao najavila je kopernikansku revoluciju koja je repozicionirala politiku
kao stalno kretanje. To su osnovna uËenja koja je Atlantska doktrina
demokracije izvela iz republikanskoga Machiavellija.04
Taj republikanski Rim nije bio jedini Rim koji je oËaravao Machiavellija
i usmjeravao Atlantske republikance. Njihova nova “znanost politike”
takoer se nadahnjivala imperijalnim Rimom, osobito onakvim kakvim ga
prikazuju tekstovi Polibija. U prvom redu, Polibijev model imperijalnoga
Rima ËvrπÊe je utemeljio republikanski proces posredovanja druπtvenih moÊi
i doveo ga do dovrπetka u sintezi raznih oblika vlasti. Polibije je zamislio
savrπeni oblik moÊi koja bi bila strukturirana u mijeπanom ustavu koji bi
spajao monarhistiËku moÊ, aristokratsku moÊ i demokratsku moÊ.05 Novi
politiËki znanstvenici u Sjedinjenim Dræavama organizirali su te tri moÊi kao
tri grane republikanskoga ustava. Bilo kakva neravnoteæa meu tim moÊima,
a to je drugi znak Polibijevog utjecaja, simptom je korupcije. MakijavelistiËki
ustav sjedinjenih dræava je struktura koja dræi ravnoteæu protiv korupcije
- korupcije kako stranaka i pojedinaca, tako i skupina i dræave. Ustav je tako
zamiπljen da moæe odoljeti bilo kojem kruænom padu u korupciju
aktivirajuÊi cijelo mnoπtvo i organizirajuÊi njegovu izbornu sposobnost u
mreæe organiziranih protumoÊi, u kolanja raznih i jednakopravnih funkcija i
u proces dinamiËne i ekspanzivne samoregulacije.
Meutim, ti klasiËni modeli samo donekle obiljeæavaju ameriËko
iskustvo jer je ono u mnogom pogledu bilo doista novo i izvorno. U vrlo
razliËitim razdobljima, Alexis de Tocqueville i Hannah Arendt shvatili su
novinu te nove ideologije i novoga oblika moÊi. Tocqueville je bio oprezniji
od njih dvoje. Iako je priznavao vitalnost novoga politiËkoga svijeta u
Sjedinjenim Dræavama i uvidio kako se sinteza raznih oblika vlasti utjelovila
u reguliranu masovnu demokraciju, on je takoer tvrdio da je vidio kako je u
Americi demokratska revolucija dosegla svoje prirodne granice. Njegova
prosudba o tome moæe li ameriËka demokracija izbjeÊi stari krug korupcije
bila je znaËi dvojbena ako ne i potpuno pesimistiËna.06 Nasuprot njemu,

Hannah Arendt bezrezervno je veliËala ameriËku demokraciju kao mjesto
izuma same moderne politike. Srediπnja zamisao AmeriËke revolucije, ona
tvrdi, je uËvrπÊivanje slobode ili u stvari utemeljenje politiËkoga tijela koje
jamËi prostor na kojemu sloboda moæe djelovati.07 Arendt stavlja naglasak
na uvoenju te demokracije u druπtvu, to jest na ËvrstoÊu njezinih temelja i
stabilnost njezina funkcioniranja. Po njezinoj procjeni revolucija uspijeva u
mjeri u kojoj dokida dinamiku konstitutivnih moÊi i uvodi stabilnu
konstituiranu moÊ.
Kasnije Êemo kritizirati taj pojam umreæene moÊi sadræan u Ustavu
SAD-a, ali ovdje æelimo samo naglasiti njegovu originalnost. Nasuprot
modernim evropskim koncepcijama suverenosti, koje su povjerile politiËku
moÊ transcendentnoj sferi i tako otrgnule i otuile izvore moÊi od druπtva, tu
se pojam suverenosti odnosi na moÊ potpuno unutar druπtva. Politika se ne
suprotstavlja druπtvu veÊ ga ujedinjuje i upotpunjuje.
Ekstenzivni Imperij
Prije nego πto poËnemo analizirati kako se razvijao i preobraæavao taj novi
pojam suverenosti tijekom povijesti SAD-a, usredsredimo naπu pozornost na
trenutak prema naravi samoga pojma. Prvo obiljeæje ameriËkoga pojma
suverenosti je da on postavlja zamisao o imanentnosti moÊi nasuprot
transcendentnom obiljeæju moderne evropske suverenosti. Zamisao o
imanentnosti zasniva se na zamisli o stvaralaπtvu. Da to nije sluËaj to bi
naËelo bilo nemoÊno: u samoj imanentnosti niπta ne omoguÊuje druπtvu da
postane politiËko. Mnoπtvo koje saËinjava druπtvo je stvaralaËko. Stoga se
suverenost SAD-a ne sastoji u reguliranju mnoπtva veÊ prije proizlazi kao
rezultat stvaralaËkih sinergija mnoπtva. HumanistiËka revolucija renesanse i
kasnije iskustvo sektaπkoga protestantizma razvijali su tu zamisao o
stvaralaπtvu. Shodno protestantskoj etici mogli bismo reÊi da jedino
stvaralaËka moÊ mnoπtva pokazuje postojanje Boga i prisustvo boæanstva na
zemlji.08 MoÊ nije neπto πto vlada iznad nas veÊ neπto πto mi proizvodimo.
AmeriËka deklaracija o neovisnosti veliËa tu novu zamisao o moÊi
najjasnijim rijeËima. Osloboenje ËovjeËanstva od svake vrste
transcendentne moÊi utemeljena je u moÊi mnoπtva da izgradi vlastite
politiËke ustanove i konstituira druπtvo.
Meutim, to naËelo konstitutivne proizvodnje ustupa prednost
postupku samorazmatranja ili se pomoÊu njega objaπnjava u nekoj vrsti
dijalektiËkoga baleta. To je drugo obiljeæje ameriËkoga pojma suverenosti. U
UMREÆENA MO∆ 145
procesu uspostavljanja suverenosti na razini imanentnosti, pojavljuje se i

iskustvo konaËnosti koje proizlazi iz proturjeËne i mnogostruke naravi
samoga mnoπtva. Izgleda da novo naËelo suverenosti proizvodi vlastito
unutarnje ograniËenje. Da bi sprijeËila da te prepreke ne poremete poredak i
potpuno isprazne projekt od njegova smisla suverena moÊ mora se oslanjati
na vrπenje nadzora. Drugim rijeËima, nakon prvoga trenutka potvrde dolazi
dijalektiËka negacija konstitutivne moÊi mnoπtva koja odræava teleologiju
projekta suverenosti. SuoËavamo li se stoga s kriznom toËkom u razvijanju
toga novoga pojma? VraÊa li se transcendentnost, najprije odbaËena u
definiciji izvora moÊi, kroz straænja vrata u provedbi moÊi, kada se mnoπtvo
postavlja kao konaËno pa stoga zahtijeva posebna sredstva ispravljanja i
nadzora?
Taj ishod je stalna prijetnja, ali nakon πto je prepoznao ta unutarnja
ograniËenja, novi ameriËki pojam suverenosti otvara se izvanrednom
snagom prema vani, gotovo kao da je æelio protjerati zamisao o nadzoru i
trenutku razmiπljanja iz vlastitoga Ustava. TreÊe obiljeæje toga pojma
suverenosti je teænja prema otvorenom, ekspanzivnom projektu koji djeluje
na neomeenom terenu. Iako je tekst Ustava SAD-a krajnje paæljiv prema
samorazmatrajuÊem momentu, æivot i provedba Ustava su naprotiv, tijekom
cijele svoje pravosudne i politiËke povijesti odluËno otvoreni prema
ekspanzivnim kretanjima, prema obnovljenoj deklaraciji o demokratskim
temeljima moÊi. NaËelo ekspanzije stalno se bori protiv snaga ograniËenja i
nadzora.09
Iznenauje kako taj ameriËki eksperiment jako sliËi klasiËnom
ustavnom iskustvu, a osobito politiËkoj teoriji nadahnutoj imperijalnim
Rimom! U toj tradiciji sukob izmeu ograniËenja i ekspanzije uvijek se
rjeπavao u korist ekspanzije. Machiavelli je definirao kao ekspanzivne one
republike kojih demokratski temelji vodili kako prema stalnoj proizvodnji
sukoba tako i prema prisvajanju novih teritorija. Polibije je zamislio
ekspanziju kao nagradu za savrπenu sintezu triju oblika vlasti, jer istaknuti
oblik takve moÊi ohrabruje demokratski pritisak mnoπtva da prevlada svako
ograniËenje i svaki nadzor. Bez ekspanzije republika stalno riskira da je
proguta krug korupcije.10
Tu demokratsku ekspanzivnu tendenciju svojstvenu pojmu umreæene
moÊi moramo razlikovati od drugih, Ëisto ekspanzionistiËkih i
imperijalistiËkih oblika ekspanzije. Temeljna razlika je u tome πto je
ekspanzivnost imanentnog pojma suverenosti inkluzivna, ne ekskluzivna.
Drugim rijeËima, kada se πiri ta nova suverenost ne prisajedinjuje niti razara
druge moÊi s kojima se suoËava veÊ naprotiv otvara se prema njima,

ukljuËujuÊi ih u mreæu. Ono πto se otvara je osnova konsenzusa pa tako,
putem konstitutivne mreæe moÊi i protumoÊi, cijelo suvereno tijelo stalno se
reformira. Upravo zbog te ekspanzivne tendencije, novi pojam suverenosti
duboko je reformistiËki.11
Sada moæemo jasno razlikovati ekspanzivnu tendenciju demokratske
republike od ekspanzionizma transcendentnih suverenosti - ili od, jer je to
najvaænije pitanje, ekspanzionizma modernih nacionalnih dræava. Zamisao
suverenosti kao ekspanzivne moÊi lebdi nad πarkom koja povezuje naËelo
demokratske republike sa zamiπlju o Imperiju. Imperij se jedino moæe
zamisliti kao univerzalnu republiku, mreæu moÊi i protumoÊi strukturiranih
u bezgraniËnoj i inkluzivnoj arhitekturi. Ta imperijalna ekspanzija nema
nikakve veze s imperijalizmom, niti s onim dræavnim organizmima
planiranima za osvajanje, pljaËku, genocid, kolonizaciju i porobljavanje.
Imperij proπiruje i uËvrπÊuje model umreæene moÊi protiv takvih
imperijalizama. Svakako, kada te imperijalne procese razmatamo u
povijesnom smislu [a ubrzo Êemo se usredotoËiti na njih u povijesti SAD-a],
jasno vidimo da su ekspanzivni trenuci Imperija natopljeni suzama i krvlju,
ali ta neËasna povijest ne poriËe razliku izmeu ta dva pojma.
Moæda je temeljno obiljeæje imperijalne suverenosti da je njezin prostor
uvijek otvoren. Kao πto smo vidjeli u ranijim dijelovima knjige, moderna
suverenost koja se razvila u Evropi od πesnaestoga stoljeÊa nadalje zamiπljala
je prostor kao ograniËen, a njegove granice uvijek je nadzirala suverena
uprava. Moderna suverenost poËiva toËno na granici. Naprotiv, u
imperijalnoj koncepciji moÊ pronalazi naËina da se logika njezinoga poretka
uvijek obnavlja i uvijek ponovo stvara u ekspanziji. Ta definicija imperijalne
moÊi otvara brojne paradokse: bezrazliËnost subjekata spojenu sa
singularizacijom proizvodnih mreæa; otvoreni i ekspanzivni prostor Imperija
zajedno s njegovom stalnom reteritorijalizacijom i tako dalje. Meutim,
zamisao Imperija koji je takoer demokratska republika oblikuje se upravo
povezivanjem i spajanjem krajnjih polova tih paradoksa. Napetost tih
konceptualnih paradoksa nastavit Êe se cijelim tijekom oblikovanja i
uspostavljanja imperijalne suverenosti u praksi.
Naposljetku, trebamo imati na umu da je zamisao o miru u osnovi
razvoja i ekspanzije Imperija. To je imanentna zamisao o miru koja se
drastiËno suprotstavlja transcendentnoj zamisli o miru, to jest, miru koji
moæe nametnuti jedino transcendentan suveren u druπtvu kojega je narav
izraæena ratom. Tu, naprotiv, narav je mir. Virgilije nam daje moæda najviπi
UMREÆENA MO∆ 147
izraz rimskoga mira: “KonaËno ono πto je proroËiπte najavilo stiglo je/Veliki
poredak stoljeÊa ponovo se rodio.” 12
Otvorene granice
Ostvarenje imperijalnoga pojma suverenosti bio je dugaËak proces koji se
razvijao u razliËitim fazama ustavne povijesti SAD-a. Kao pisani dokument,
naravno, ustav sad-a ostao je viπe ili manje neizmijenjen [osim nekoliko vrlo
vaænih amandmana], ali Ustav treba shvatiti i kao materijalni reæim pravnoga
tumaËenja i prakse koju vrπe ne samo pravnici i suci veÊ i subjekti u cijelom
druπtvu. Taj materijalni, druπtveni ustav doista se radikalno promijenio od
osnivanja republike. U stvari, ustavnu povijest SAD-a treba podijeliti u Ëetiri
razliËite faze ili reæima.13 Prva se faza proteæe od deklaracije o neovisnosti
do Graanskoga rata i Rekonstrukcije; druga, krajnje proturjeËna, faza
odgovara Progresivnoj eri, na prijelazu stoljeÊa, od imperijalistiËke doktrine
Theodorea Roosevelta do Woodrowa Wilsona i njegovog meunarodnoga
reformizma; treÊa faza ide od New Deala i Drugog svjetskog rata do najviπe
toËke hladnoga rata; i naposljetku, Ëetvrtu fazu najavili su druπtveni pokreti
1960-ih i nastavlja se do kraja raspada Sovjetskoga saveza i njegovoga
istoËnoeruopskoga bloka. Svaka od tih faza ustavne povijesti SAD-a
oznaËava korak naprijed prema ostvarenju imperijalne suverenosti.
U prvoj fazi Ustava, izmeu predsjedniπtva Thomasa Jeffersona i
Andrewa Jacksona, otvoreni prostor granice postao je konceptualni
teren republikanske demokracije: taj je prostor omoguÊio Ustavu
njegovu prvu snaænu definiciju. Izjave o slobodi imaju smisla u prostoru
gdje se na ustav dræave gleda kao na otvoren proces, kolektivno
samostvaranje.14 Joπ je vaænija Ëinjenica πto je taj ameriËki prostor bio
osloboen oblika centralizacije i hijerarhije tipiËnih za Evropu.
Tocqueville i Marx, sa suprotnih stajaliπta, slaæu su u ovome: ameriËko
graansko druπtvo ne razvija se unutar teπkih okova feudalne i
aristokratske moÊi veÊ se poËinje razvijati iz odvojenoga i vrlo
razliËitoga temelja.15 Stari san izgleda ponovo moguÊ. Neomeeni
teritorij otvoren je æelji [cupiditas] ËovjeËanstva, pa to ËovjeËanstvo
moæe tako izbjeÊi krizu odnosa izmeu vrline [virtus] i sudbine
[fortuna] koja je minirala humanistiËku i demokratsku revoluciju u
Evropi. Sa stajaliπta novih Sjedinjenih Dræava, prepreke ljudskom
razvoju postavlja priroda a ne povijest - a priroda ne predstavlja
nepremostiva neprijateljstva ili utvrene druπtvene odnose. Ona je teren
koji se moæe preobraziti i prelaziti.
Prema tome, veÊ u prvoj fazi, potvreno je novo naËelo suverenosti,

razliËito od evropskoga: sloboda je postala suverenom a suverenost se
odreuje kao radikalno demokratska unutar otvorenoga i stalnoga procesa
ekspanzije. Granica je granica slobode. Kako bi bila πuplja retorika
federalista i kako bi neprimjerena bila njihova “nova politiËka znanost” da
nisu pretpostavili taj prostrani i pokretljivi prag granice! Sama ideja
oskudnosti koja je - kao i ideja ratu - bila u srediπtu evropskoga pojma
moderne suverenosti a priori je iskljuËena iz ustavnih procesa ameriËkoga
iskustva. I Jefferson i Jackson shvatili su materijalnost granice i prepoznali
je kao osnovu koja podupire πirenje demokracije.16 Sloboda i granica stoje u
odnosu uzajamne implikacije: svaka poteπkoÊa, svako ograniËenje slobode
prepreka je koju treba premostiti, prag kojeg treba proÊi. Od Atlantika do
Pacifika pruæao se teren bogatstva i slobode, stalno otvoren novim
bjegovima. U tom okviru postoji barem djelomiËno pomaknuÊe ili rjeπenje
one dvosmislene dijalektike koja se razvijala unutar ameriËkog Ustava i koja
je potËinila imanentna naËela deklaracije o neovisnosti transcendentnom
poretku ustavnoga samorazmatranja. Preko velikoga otvorenoga prostora
konstitutivna tendencija pobjeuje ustavnu odredbu, tendencija
imanentnosti naËela pobjeuje regulativno razmiπljanje, a inicijativa
mnoπtva centralizaciju moÊi.
Meutim, ta utopija otvorenoga prostora koja igra tako vaænu ulogu u
prvoj fazi ameriËke ustavne povijesti veÊ domiπljato krije surovi oblik
potËinjavanja. SjevernoameriËki teren moæe se zamisliti kao otvoren samo
ako se hotimice zanemari postojanje domorodaËkih Amerikanaca - ili ako ih
se shvati kao razliËita ljudska biÊa, kao podljudsko, dio prirodnoga
okruæenja. Upravo kao πto zemlju treba oËistiti od stabala i stijenja da bi je
se obraivalo, tako i teren treba oËistiti od domorodaËkoga stanovniπtva.
Upravo kao πto se graniËari trebaju pripremiti za oπtre zime, tako se moraju
naoruæati protiv uroenika. DomorodaËki Amerikanci postali su puki
trnoviti element prirode, a stalan rat imao je za cilj njihov izgon i/ili
likvidaciju. Tu se suoËavamo s protuslovljem koje se nije moglo apsorbirati u
ustavni stroj: domorodaËki Amerikanci nisu se mogli uklopiti u ekspanzivno
pokretanje granice kao dio ustavne tendencije; oni su se, naprotiv, morali
iskljuËiti iz terena kako bi se otvorili njegovi prostori i omoguÊila ekspanzija.
Da su njih priznali, ne bi postojala stvarna granica na kontinentu niti
otvoreni prostor koji treba ispuniti. Oni su postojali izvan Ustava kao njegov
negativni temelj: drugim rijeËima, njihovo iskljuËenje i likvidacija bili su
nuæni uvjeti funkcioniranja samog Ustava. To protuslovlje ne moramo ni
UMREÆENA MO∆ 149
zamisliti kao krizu jer su domorodaËki Amerikanci tako dramatiËno

iskljuËeni iz rada ustavnoga stroja.
U toj prvoj fazi koja ide od osnivanja demokratske republike do
Graanskoga rata, ustavna dinamika doista je zaπla u krizu kao ishod
unutarnjih protuslovlja. Dok su domorodaËki Amerikanci bili izbaËeni izvan
Ustava, afriËki Amerikanaci bili su od poËetka postavljeni unutar njega.
Koncepcija granice i zamisao i praksa otvorenoga prostora demokracije u
stvari su se ispreplitale s jednako otvorenim i dinamiËkim pojmom naroda,
mnoπtva i gensa Republikanski narod je novi narod, narod u egzodusu koji
nastanjuje prazna [ili ispraænjena] nova podruËja. Od poËetka ameriËki
prostor nije bio samo ekstenzivan, neomeeni prostor veÊ i intenzivan
prostor: prostor prelaæenja, “melting pot” i stalne hibridizacije. Prva stvarna
kriza ameriËke slobode nastala je na tom unutarnjem, intenzivnom prostoru.
CrnaËko ropstvo, praksa naslijeena od kolonijalnih sila, bila je
nepremostiva prepreka oblikovanju slobodnoga naroda. Veliki ameriËki
antikolonijalni ustav morao je integrirati tu paradigmatski kolonijalnu
ustanovu u samo svoje srediπte. DomorodaËki Amerikanci mogli su se
iskljuËiti jer nova republika nije ovisila o njihovoj radnoj snazi, ali crnaËka
radna snaga bila je bitna potpora novim Sjedinjenim Dræavama: afriËki
Amerikanci morali su biti ukljuËeni u Ustav ali nisu mogli biti jednako
ukljuËeni. [Æene su, naravno, zauzimale vrlo sliËan poloæaj.] JuænjaËki
ustavotvorci nisu imali problema dokazati da je Ustav, u svome
dijalektiËkom, samorazmatrajuÊem i “federalistiËkom” trenutku,
dozvoljavao, pa Ëak i zahtijevao, izopaËeno tumaËenje druπtvene podjele
rada koja je bila u potpunoj suprotnosti s osiguranjem jednakosti izraæenim
u deklaraciji o neovisnosti.
Osjetljiva narav toga protuslovlja vidi se u bizarnom kompromisu
prilikom pisanja ustava, do kojega je doπlo putem muËnih pregovora, po
kojemu se ropsko stanovniπtvo doista raËuna u odreivanju broja
predstavnika za svaku dræavu u ZastupniËkom domu Kongresa, ali prema
omjeru po kojemu je jedan rob vrijedi kao tri petine slobodne osobe. [Juæne
dræave borile su se da uËine taj omjer πto viπim kako bi poveÊale svoju moÊ u
Kongresu, a Sjevernjaci su se borili da ga snize.] Ustavotvorci su bili
prisiljeni brojËano iskazati ustavnu vrijednost raznih rasa. Tvorci ustava tako
su izjavili da Êe se o broju predstavnika “odluËiti dodavanjem cijelom Broju
slobodnih Osoba, ukljuËujuÊi one koji su obvezni sluæiti na rok a iskljuËujuÊi
neoporezovane Indijance, tri petine svih drugih osoba”.17 Jedan za bijelce a
nula za ameriËke Indijance postavlja relativno mali problem, ali tri petine je
vrlo nezgodan broj za Ustav. AfroameriËki robovi nisu mogli biti ni potpuno
iskljuËeni ni potpuno ukljuËeni. CrnaËko ropstvo bilo je paradoksalno kako
izuzetak od Ustava tako i njegov temelj.
To protuslovlje znaËilo je krizu za novousvojeni ameriËki pojam
suverenosti jer je ono zakoËilo slobodno kruæenje, mijeπanje i jednakost koji
proæimaju njegov temelj.18 Imperijalna suverenost mora uvijek prevladavati
prepreke i mee kako unutar svoga podruËja tako i na granicama. To stalno
prevladavanje Ëini imperijalni prostor otvorenim. Ogromne unutarnje
prepreke izmeu crnih i bijelih, slobodnih i porobljenih blokirale su
imperijalni integracijski stroj i splasnule ideoloπko razmetanje otvorenim
prostorima.
Abraham Lincoln bio je svakako u pravu kada je, vodeÊi Graanski rat,
razmiπljao o sebi kao onome koji ponovo osniva naciju. Usvajanje
»etrnaestoga amandmana najavilo je viπe od jednoga stoljeÊa dugu pravnu
borbu za graanska prava i jednakost Afroamerikanaca. Nadalje, rasprava o
ropstvu bila je neraskidivo povezana s raspravama o novim teritorijima. U
igri je bila redefinicija prostora nacije. Radilo se o pitanju moæe li se slobodni
egzodus mnoπtva, ujedinjenoga u mnogostrukoj zajednici, nastaviti razvijati,
usavrπavati i ostvariti novu raspodjelu javnoga prostora. Nova demokracija
morala je uniπtiti transcendentnu zamisao o naciji sa svim njezinim rasnim
podjelama i stvoriti vlastiti narod, koji je odreen ne starim nasljeem veÊ
novom etikom izgradnje i ekspanzije zajednice. Nova nacija mogla je biti
samo proizvod politiËkog i kulturnog menadæmenta hibridnih identiteta.
Zatvaranje imperijalnoga prostora

Veliki otvoreni ameriËki prostori na kraju su nestali. Nije bilo Ëak
dovoljno ni istiskivanje domorodaËkih Amerikanca u sve manja i manja
graniËna podruËja. U devetnaestom i dvadesetom stoljeÊu, ameriËka
sloboda, njezin novi model umreæene moÊi, i njezina alternativna
koncepcija modernoj suverenosti, susreli su sa Ëinjenicom da je otvoreni
prostor ograniËen. Razvoj Ustava SAD-a od toga trenutka nadalje stalno
Êe visiti na protuslovnoj niti. Svaki put kada je ekspanzija ustavnoga
projekta doπla do svojih granica, republika se naπla u iskuπenju da se
ukljuËi u imperijalizam evropskoga stila. Meutim, uvijek je postojalo i
drugo miπljenje: vratiti se projektu imperijalne suverenosti i oblikovati je
na naËin koji je u skladu s prvobitnom “rimskom” misijom Sjedinjenih
Dræava. Ta nova drama politiËkoga projekta SAD-a odigravala se u
Progresivnoj eri, od 1890-ih to Prvoga svjetskoga rata.
UMREÆENA MO∆ 151
Bilo je to isto razdoblje u kojemu se klasna borba uzdigla na srediπnju

pozornicu Sjedinjenih Dræava. Klasna borba postavila je problem
oskudnosti, ne u apsolutnom smislu, veÊ u smislu primjerenom povijesti
kapitalizma: to jest, kao nejednakost raspodjele dobara razvoja u kontekstu
druπtvene podjele rada. Klasna podjela pojavila se kao granica koja je
prijetila da destabilizira ekspanzivnu ravnoteæu ustava. U isto su vrijeme
veliki trustovi kapitala poËeli organizirati nove oblike financijske moÊi,
odvajajuÊi bogatstvo od proizvodnje i novac od proizvodnih odnosa. Dok je
Evropa to doæivljavala kao relativno stalni razvoj - jer je financijski kapital
nastao na druπtvenom poloæaju zemljiπne rente i aristokracije - u
Sjedinjenim je Dræavama to bio eksplozivan dogaaj. On je ugrozio samu
moguÊnost ustava u mreæi, jer kada moÊ postane monopolistiËka sama
mreæa nestaje. S obzirom da ekspanzija prostora viπe nije bila moguÊa pa se
stoga viπe nije mogla koristiti kao strategije za rjeπavanje sukoba, druπtveni
sukob pojavio se izravno kao nasilan i nepomirljiv dogaaj. Dolazak na
pozornicu velikoga radniËkoga pokreta SAD-a potvrdio je zatvaranje
ustavnoga prostora posredovanja i nemoguÊnost prostornoga pomaknuÊa
sukoba. Pobuna na Haymarket Squareu i Pullmanski πtrajk to su objavili
jasno i glasno: nema viπe otvorenoga prostora, pa Êe stoga sukob rezultirati
izravnom borbom, upravo tu.19 U stvari, kada moÊ doe do svojih prostornih
granica, prisiljena se zatvoriti u samu sebe. Bio je to novi kontekst u kojemu
su se trebale odvijati sve radnje.
Zatvaranje prostora postavilo je ozbiljan izazov prvobitnom ameriËkom
ustavnom duhu, a staza koja bi se uhvatila u koπtac s tim izazovom bila je
krivudava. Nikada nije bilo jaËega pritiska da se Sjedinjene Dræave preobraze
u neπto sliËno evropskoj suverenost. Naπi pojmovi “reakcije”, “aktivne
kontrarevolucije”, “preventivne policije” i “Pinkertonove dræave” pojavili su
se svi u Sjedinjenim Dræavama u tom razdoblju. Klasno potiskivanje u SAD-u
nije trebalo biti ljubomorno na razne kajzere i careve Evrope. Danas joπ
uvijek preæivljava to okrutno razdoblje kapitalistiËkog i dræavnog
potiskivanja, Ëak ako imena njegovih glavnih krivaca [kao πto su Frick,
Carnegie, Mellon i Morgan] danas sluæe kao Ëasni nazivi filantropskih
zaklada. Kako je ta represija bila okrutna - a πto je bila jaËe to je bio jaËi i
otpor! To je u stvari najvaænije. Da su stvari krenule drugaËijim putem, da
otpor represiji nije bio tako jak, ne bi bilo razloga napisati ovu knjigu o
Imperiju, kao obliku vladavine razliËitom od imperijalizma.
MoguÊi odgovori na zatvaranje prostora na sjevernoameriËkom
kontinentu bili su raznovrsni i protuslovni. Oba prijedloga koja su
najsnaænije odredila tendenciju buduÊega razvoja Ustava nastala su unutar

okvira ameriËkoga “progresivizma” na poËetku dvadesetoga stoljeÊa. Prvi je
iznio Theodore Roosevelt, drugi Woodrow Wilson; prvi se zalagao za
potpuno tradicionalnu imperijalistiËku ideologiju evropskoga stila; a drugi je
usvojio internacionalistiËku ideologiju mira kao ekspanziju ustavne
koncepcije umreæene moÊi. Oba ta prijedloga imala su svrhu odgovoriti na
isti problem: krizu druπtvenih odnosa i sljedstveno tome krizu Jeffersonovog
prostora. Korupcija umreæene moÊi Ustava putem stvaranja moÊnih trustova
bila je drugi vaæan element za oba ta prijedloga. Obje njihove predsjedniËke
administracije usvojile su vaæno progresistiËko antitrustovsko
zakonodavstvo, od ureenja æeljeznica pod Rooseveltom do πirokoga
ureenja poslova i financija pod Wilsonom. Njihov zajedniËki problem bio je
kako ublaæiti klasno neprijateljstvo koje je dotad gotovo uniπtilo model
umreæene moÊi. Oni se shvatili da je to nemoguÊe unutar granica samoga
sustava - a to je njihova treÊa zajedniËka toËka. Otvoreni teren bio je
iskoriπten, pa i ako nije bio potpuno opustoπen nije se moglo na demokratski
naËin usmjeriti kretanje.
S obzirom da je bilo nemoguÊe pronaÊi unutarnje rjeπenje za
zatvaranje prostora, progresivizam ameriËke ideologije morao se ostvariti
pogledom prema vani. Oba ta odgovora naglaπavala su to kretanje prema
vani, ali Wilsonov projekt bio je mnogo viπe utopijski od Rooseveltovog. Za
Roosevelta, ©panjolsko-ameriËki rat i sastajanje Rough Ridersa na San Juan
Hillu saËinjavali su prototip rjeπenja, a ta je slika postala joπ vaænija kada je
on izvrπio populistiËko obraÊenje. Rooseveltovo rjeπenje prostornih granica
ukljuËivalo je napuπtanje prvobitnih obiljeæja ameriËkoga modela a umjesto
toga on je æelio slijediti ciljeve i metode sliËne populistiËkom kolonijalnom
imperijalizmu Cecila Rhodesa i progresivnom imperijalizmu francuske
TreÊe republike.20 Taj imperijalistiËki put doveo je do kolonijalistiËkoga
iskustva Sjedinjenih Dræava na Filipinima. “Naπa je duænost prema ljudima
koji æive u barbarstvu”, proglasio je Roosevelt, “da ih oslobodimo njihovih
okova.” Bilo kakav ustupak oslobodilaËkim borbama koji bi dozvolio
neciviliziranom stanovniπtvu kao πto su Filipinci da vladaju sami sobom bio
bi po njemu “meunarodni zloËin.” 21 Roosevelt, zajedno s naraπtajima
evropskih ideologa prije njega, oslanjao se na pojam “civilizacije” kao
primjereno opravdanje za imperijalistiËko osvajanje i prevlast.
Wilsonovo rjeπenje krize prostora poprimilo je potpuno drugaËiji oblik.
Njegov projekt meunarodnoga proπirenja umreæene moÊi Ustava bio je
konkretna politiËka utopija. Nigdje se nisu viπe izrugali Wilsonovom
UMREÆENA MO∆ 153
tumaËenju ameriËke ideologije nego πto je to bio sluËaj u Evropi u razdoblju

Versajskog sporazuma, ali nisu ga ni u Sjedinjenim Dræavama naroËito
cijenili. Istina je da Liga Naroda, kruna Wilsonovog projekta za evropski i
svjetski mir, nije nikada proπla prepreku veta u Kongresu; ali taj koncept
svjetskoga poretka zasnovanoga na proπirenju ustavnoga projekta SAD-a,
zamisao o miru kao proizvodu novih svjetskih umreæenih moÊi, bila je
snaæan i dugotrajan prijedlog.22 Taj prijedlog odgovarao je originalnoj logici
Ustava SAD-a i njegovoj zamisli o ekspanzivnom Imperiju. Evropski
modernisti nisu mogli a da se ne izruguju tom prijedlogu postmoderne
Evrope: kronike su pune ironija i uvreda Georgesa Clemenceaua i Lloyda
Georgea, zajedno s faπistima koji su svi izjavljivali da je odbacivanje
Wilsonovog projekta bio srediπnji element njihovih projekata diktature i
rata. Pa ipak jadni oklevetani Wilson danas se pojavljuje u priliËno
drugaËijem svjetlu: utopista, da, ali lucidan u svome predvianju uæasne
buduÊnosti koja je Ëekala Evropu nacija u nadolazeÊim godinama, izumitelj
svjetske vlade mira, koja je bila svakako neostvariva, ali njegova vizija se
svejedno pokazala kao uËinkovit poticatelj prijelaza prema Imperiju. To je
sve toËno Ëak ako Wilson to nije priznavao. Tu smo konkretno dodirnuli
razliku izmeu imeprijalizma i Imperija, a u tim Wilsonovim utopijama
moæemo vidjeti inteligenciju i dalekovidnost veliËanstvenoga luaka.
AmeriËki imperijalizam
TreÊa faza ili reæim Ustava SAD-a poËela je u potpunosti djelovati usvajanjem
zakonodavstva New Deala, primjerice Zakona o nacionalnim industrijskim
odnosima, ali za naπe svrhe bolje bi bilo njezin poËetak postaviti ranije, Ëak
tamo u razdoblje BoljπeviËke revolucije iz 1917. kada je prijetnja odzvanjala
Sjedinjenim Dræavama i diljem svijeta. Gledano unatrag, u ona prva
desetljeÊa nakon Oktobarske revolucije moæemo veÊ prepoznati korijene
hladnoga rata - bipolarnu razdiobu teritorija zemaljske kugle i mahnito
takmiËenje izmeu dva sustava. Moglo bi se kazati da je zakonodavstvo New
Deala, zajedno s izgradnjom analognih sustava dræave blagostanja u
Zapadnoj Evropi, bilo odgovor na prijetnju sovjetskoga iskustva, to jest na
sve veÊu moÊ radniËkih pokreta kako kod kuÊe tako i u inozemstvu.23
Sjedinjene Dræave sve viπe su osjeÊale potrebu da ublaæe klasno
neprijateljstvo, pa je tako antikomunizam postao glavni imperativ. Ideologija
hladnoga rata oæivjela je najpretjeranije oblike manihejske podjele, a kao
ishod toga u Sjedinjenim Dræavama pojavili su se neki od srediπnjih
elemenata koji su odreivali modernu evropsku suverenost.
Postalo je sve jasnije tijekom te faze, i za cijelo vrijeme dvadesetoga

stoljeÊa, da su Sjedinjene Dræave daleko od toga da budu jedinstvena i
demokratska nacija kakvom su je zamiπljali njezini osnivaËi, Imperij
slobode, veÊ da su one potakle izravne i okrutne imperijalistiËke
projekte kako kod kuÊe tako i u inozemstvu. Slika vlade SAD-a kao
svjetskoga policajca i glavnoga pokretaËa potiskivanja oslobodilaËkih
borbi po cijelome svijetu nije u stvari nastala 1960-ih godina, pa Ëak ni
poËetkom samoga hladnoga rata, veÊ joπ tamo u vrijeme Sovjetske
revolucije, a moæda Ëak i ranije. Moæda bi ono πto smo predstavili kao
izuzetke razvoja imperijalne suverenosti trebalo prikazati kao stvarnu
tendenciju, alternativu unutar povijesti Ustava SAD-a. Drugim rijeËima,
moæda bi korijene te imperijalistiËke prakse trebalo traæiti u samim
poËecima zemlje, u crnaËkom ropstvu i genocidnim ratovima protiv
domorodaËkih Amerikanaca.
Ranije smo razmotrili crnaËko ropstvo kao ustavni problem u razdoblju
ante bellum, ali rasno potËinjavanje i supereksploatacija crnaËke radne
snage nastavili su se dobrano nakon usvajanja Trinaestoga, »etrnaestoga i
Petnaestoga amandmana. Ideoloπke i fiziËke prepreke podignute oko
Afroamerikanaca uvijek su proturjeËile imperijalnom pojmu otvorenih
prostora i izmijeπanoga stanovniπtva. Osobito se poloæaj crnaËke radne
snage u Sjedinjenim Dræavama snaæno podudarao s poloæajem kolonijalne
radne snage u evropskim reæimima u smislu podjele rada, radnih uvjeta i
strukture nadnica. Doista, supereksploatacija crnaËke radne snage daje nam
jedan primjer, unutarnji primjer, imperijalistiËke tendencije koja se
iskazivala tijekom povijesti SAD-a.
Drugi primjer te imperijalistiËke tendencije, vanjski primjer, moæe se
vidjeti u povijesti Monrooeve doktrine i napora SAD-a da vrπi nadzor nad
Amerikama. Doktrina, koju je najavio predsjednik James Monroe 1823,
predstavljena je najprije kao obrambena mjera protiv evropskoga
kolonijalizma: slobodni i neovisni ameriËki kontinenti “odsad se neÊe
smatrati kao objekti buduÊe kolonizacije neke evropske sile”.24 Sjedinjene
Dræave preuzele su ulogu zaπtitnika svih nacija Amerikanaca protiv evropske
agresije, ulogu koja je kasnije postala izriËitija s dodatkom toj doktrini πto ga
je uËinio Theodore Roosevelt, zahtijevajuÊi za Sjedinjene Dræave
“meunarodnu redarstvenu moÊ”. Meutim, teπko bi bilo oznaËiti brojna
vojna upletanja SAD-a u Amerikama kao jednostavnu obranu od evropske
agresije.25 Jenkijevska politika duga je tradicija imperijalizma odjevenoga u
antikolonijalno ruho.
UMREÆENA MO∆ 155
Tijekom hladnoga rata to imperijalistiËko iskuπenje - ili u stvari

dvosmislenost izmeu zaπtitnika i vladajuÊega - postalo je jaËim i
ekstenzivnijim. Drugim rijeËima, zaπtita zemalja po cijelom svijetu od
komunizma [ili, toËnije, od sovjetskog imperijalizma], nije se mogla odvojiti
od prevlasti nad njima i njihovoga iskoriπtavanja imperijalistiËkim
tehnikama. Angaæman SAD-a u Vijetnamu moæe se smatrati vrhuncem te
tendencije. S jednoga stajaliπta, a to je svakako i hladnoratovska ideologija
vlade SAD-a, rat u Vijetnamu uklapao se u globalnu politiËku strategiju
obrane “slobodnoga svijeta” od komunizma, zadræavanja njegovoga prodora.
Meutim, rat je isto tako bio i nastavak evropskoga imperijalizma u reæiji
Sjedinjenih Dræava. Do 1960-ih godina, evropske kolonijalne sile izgubile su
kljuËne bitke i njihov nadzor je blijedio. Poput ostarjelih boksaËa za nagradu
one su poËele bjeæati iz ringa, a Sjedinjene Dræave uπle su u njega kao novi
pobjednik. Vojni krugovi Sjedinjenih Dræava nikada nisu sumnjali da su one
dovoljno jake da izbjegnu onu vrstu poniæenja πto su ga pretrpjeli Francuzi
kod Dien Bien Fua. Amerikanci su tijekom svoga kratkoga zadræavanja u
Vijetnamu djelovali svom æestinom, okrutnoπÊu i barbarstvom dostojnim
evropske imperijalistiËke sile. Izgledalo je da Êe se Amerikanci proglasiti
legitimnim nasljednikom oslabljenih evropskih sila, preuzimajuÊi njihov
imperijalistiËki plaπt i nadmaπujuÊi njihovu imperijalistiËku praksu.
Naravno, pustolovina SAD-a u Vijetnamu zavrπila je porazom. U
nevjerojatnom pothvatu jedinstvene snage i hrabrosti, Vijetnamci su se borili
protiv dvije imperijalistiËke sile zaredom i izaπli su kao pobjednici - iako se
poslije pokazalo da su plodovi te pobjede bili nevjerojatno gorki. Meutim,
sa stajaliπta Sjedinjenih Dræava, i u smislu naπe kratke ustavne povijesti,
Vijetnamski rat mogao bi biti konaËni trenutak imperijalistiËke tendencije i
tako polaziπte novoga reæima Ustava. Put imperijalizma evropskoga stila
postao je jednom zauvijek nemoguÊ, pa Êe se Sjedinjene Dræave morati
istovremeno vratili unatrag i zakoraËiti u pravu imperijalnu vladavinu.
Kao neku vrst povijesne preËice, mogli bismo smjestiti kraj treÊega i
poËetak Ëetvrtoga reæima Ustava SAD-a u godinu 1968.26 Tetska ofenziva u
sijeËnju oznaËila je nepovratni poraz imperijalistiËkih pustolovina SAD-a.
Meutim, joπ vaænije je, kao πto je sluËaj prije svake promjene ustavnoga
reæima, da su snaæni unutarnji druπtveni pokreti veÊ pripremili pritisak za
povratak republikanskim naËelima i izvornom ustavnom duhu. Upravo kad
su Sjedinjene Dræave najdublje zaglibile u imperijalistiËku pustolovinu u
inozemstvu, kada su se najviπe udaljile od svojega prvobitnoga ustavnoga
projekta, taj ustavni duh najviπe je doπao do izraæaja kod kuÊe. - ne samo u
proturatnim pokretima veÊ i u graanskim pravima i Black power pokretima,

studentskim pokretima i kasnije u feministiËkim pokretima drugoga vala.
Pojava raznih sastavnica Nove ljevice bila je ogromna i snaæna potvrda
naËela konstitutivne moÊi i deklaracija o ponovnom otvaranju druπtvenih
prostora.
S onu stranu hladnoga rata

Tijekom hladnoga rata, kada su Sjedinjene Dræave dvosmisleno navukle
plaπt imperijalizma, one su potËinile stare imperijalistiËke sile vlastitom
reæimu. Hladni rat πto su ga vodile Sjedinjene Dræave nije porazio
socijalistiËkoga neprijatelja, a moæda to nikada nije ni bio njihov prvenstveni
cilj. Sovjetski savez sruπio se pod teretom vlastitih unutarnjih protuslovlja.
Hladni je rat u najboljem sluËaju proizveo neke uvjete izolacije koji su,
odjekujuÊi unutar sovjetskoga bloka, umnoæili ta eksplozivna protuslovlja.
Najvaæniji uËinak hladnoga rata bila je reorganizacija hegemonistiËkih
obiljeæja unutar imperijalistiËkoga svijeta, ubrzavajuÊi pad starih sila i
uzvisujuÊi ameriËku inicijativu za uspostavom imperijalnoga poretka.
Sjedinjene Dræave ne bi izaπle kao pobjednik na kraju hladnoga rata, da nova
vrsta hegemonistiËke inicijative nije veÊ bila pripremljena. Imperijalni
projekt, globalni projekt umreæene moÊi, odreuje Ëetvrtu fazu ili reæim
ustavne povijesti SAD-a. U zadnjim godinama i nakon hladnoga rata,
odgovornost za vrπenje uloge meunarodnoga policajca “pala” je ravno na
lea Sjedinjenih Dræava. Zaljevski rat bio je prva prilika da Sjedinjene Dræave
pokaæu tu svoju moÊ u punom obliku. U stvari, rat je bio operacija
potiskivanja od vrlo maloga interesa sa stajaliπta ciljeva, regionalnih interesa
i zainteresiranih politiËkih ideologija. Vidjeli smo mnoge takve ratove πto su
ih izravno vodile Sjedinjene Dræave i njihovi saveznici. Irak je bio optuæen da
je prekrπio meunarodno pravo pa mu je stoga trebalo suditi i kazniti ga.
Vaænost Zaljevskoga rata izvire viπe iz Ëinjenice da je on predstavio
Sjedinjene Dræave kao jedinu silu koja je sposobna upravljati
meunarodnom pravdom, ne kao funkcijom vlastitih nacionalnih motiva veÊ
u ime globalnoga prava. Svakako, mnoge su sile i prije laæno tvrdile da
djeluju u opÊem interesu, ali ta nova uloga Sjedinjenih Dræava je razliËita.
Moæda je najtoËnije ustvrditi da to opravdanje univerzalnoπÊu moæe biti
laæno ali ono je laæno na novi naËin. SAD kao svjetski policajac djeluju ne u
imperijalistiËkom interesu veÊ u imperijalnom interesu. U tom je smislu
Zaljevski rat doista najavio, kao πto je George Bush tvrdio, raanje novoga
svjetskoga poretka.
UMREÆENA MO∆ 157
Meutim, legitimnost imperijalnoga poretka ne moæe se zasnivati na

pukoj uËinkovitosti zakonskih sankcija i vojnoj moÊi. koja ih nameÊe. Ona se
mora razviti putem proizvodnje meunarodnih pravnih standarda koji
podupiru moÊ vladajuÊeg aktera na trajan i legitiman naËin. Tu Wilsonov
ustavni proces konaËno doæivljava svoju zrelost i ponovo se pojavljuje.
Izmeu Prvoga i Drugoga svjetskoga rata, izmeu Wilsonovoga mesijanstva
i meunarodnih ekonomsko-politiËkih inicijativa New Deala [na koje Êemo
se vratiti u dijelu 3.2], izgraen je niz meunarodnih organizacija koje su
proizvele ono πto se u tradicionalnom ugovornom smislu meunarodnoga
prava naziva suviπak normativnosti i uËinkovitosti. Taj je suviπak dobio
ekspanzivnu i univerzalnu osnovu u duhu sporazuma iz San Francisca koji
su osnovali Ujedinjene narode. Hladni rat omeo je ujedinjujuÊi, unutarnji
proces ali ga nije potpuno zaustavio. Tijekom godina hladnoga rata doπlo je
kako do umnoæavanja meunarodnih organizama sposobnih da proizvode
pravo tako i do smanjenja otpora njihovom funkcioniranju. Naglasili smo u
dijelu 1.1 kako je porast broja tih raznih meunarodnih organizama i
njihovo uËvrπÊenje u skup simboliËkih odnosa - kao da je jedan traæio od
drugoga vlastitu legitimaciju - gurnuo postrance koncepciju meunarodnoga
prava zasnovanu na ugovoru ili pregovorima, a umjesto toga ciljao na
srediπnji autoritet, legitimni supranacionalni motor pravne radnje. Objektivni
proces tako je dobio subjektivno lice. Velike meunarodne ustanove, koje su
stvorene na ograniËenoj osnovi pregovora i paktova, vodile su prema porastu
broja organizama i aktera koji su poËeli djelovati kao da postoji srediπnja
vlast koja sankcionira pravo.
Na kraju hladnoga rata, Sjedinjene Dræave pozvane su da igraju ulogu
jamca i da pridodaju pravnu uËinkovitost sloæenom procesu oblikovanja
novoga suprancionalnoga prava. Isto kao πto su u prvom stoljeÊu krπÊanske
ere rimski senatori zatraæili od Augusta da preuzme imperijalne moÊi
upravljanja za javno dobro, tako i danas meunarodne organizacije
[Ujedinjeni narodi, meunarodne monetarne organizacije, pa Ëak i
humanitarne organizacije] traæe od Sjedinjenih Dræava da preuzmu
srediπnju ulogu u novome svjetskome poretku. U svim regionalnim
sukobima na kraju dvadesetoga stoljeÊa, od Haitija to Perzijskoga zaljeva i od
Somalije do Bosne, pozivaju se Sjedinjene Dræave da vojno interveniraju - a
ti pozivi su stvarni i sadræajni, ne puki novinarski trikovi da se ublaæe javni
prosvjedi u SAD-u. »ak kad bi to radile i nevoljko, Sjedinjene Dræave morale
bi se vojno odazvati u ime reda i mira. To je moæda jedno od bitnih obiljeæja
Imperija - to jest, ono leæi u svjetskom kontekstu koji ga stalno poziva na
postojanje. Sjedinjene Dræave su policija mira, ali samo u krajnjoj instanci,

kada supranacionalne organizacije mira traæe organizacijsku djelatnost i
oblikovanje sloæenih pravosudnih i organizacijskih inicijativa.
Postoje mnogi razlozi za povlaπteni poloæaj Sjedinjenih Dræava u
novom globalnom uspostavljanju imperijalne vlasti. To se moæe djelomice
objasniti nastavkom uloge SAD-a [osobito vojne uloge] od srediπnjega lika u
borbi protiv SSSR-a do srediπnjega lika u novoujedinjenom svjetskom
poretku. Meutim, sa stajaliπta ustavne povijesti koju ovdje slijedimo,
moæemo vidjeti da su Sjedinjene Dræave povlaπtene na mnogo vaæniji naËin
imperijalnom tendencijom vlastitoga Ustava. Ustav SAD-a, kao πto je
Jefferson rekao, najbolje je kalibriran za ekstenzivni Imperij. Trebamo joπ
jednom naglasiti da je taj Ustav imperijalan a ne imperijalistiËki. On je
imperijalan jer je [za razliku od projekta imperijalizma koji uvijek πtiti svoju
moÊ pravocrtno u zatvorenim prostorima i napada, razara i potËinjava
potËinjene zemlje svojoj suverenosti] ustavni projekt SAD-a izgraen na
modelu preoblikovanja otvorenoga prostora i ponovnog izmiπljanja raznih i
jedinstvenih odnosa u mreæama po neomeenom terenu.
Suvremena zamisao o Imperiju nastala je putem globalne ekspanzije
unutarnjega ustavnoga projekta SAD-a. U stvari, putem πirenja unutarnjih
ustavnih procesa ulazimo u ustavni proces Imperija. Meunarodno pravo
uvijek je moralo biti ugovorni i pregovaraËki proces izmeu vanjskih strana -
u klasiËnom svijetu πto ga je Tukidid oslikao u Melijskom dijalogu, u eri
dræavnoga razloga, i u modernim odnosima meu nacijama. Danas pravo
umjesto toga ukljuËuje unutarnji i ustavni institucionalni proces. Mreæe
sporazuma i udruæenja, kanali posredovanja i rjeπavanja sukoba, kao i
koordinacija raznih dinamika dræava, sve je to institucionalizirano unutar
Imperija. Proæivljavamo prvu fazu preobrazbe globalne granice u otvoreni
prostor imperijalne suverenosti.
2.6
IMPERIJALNA SUVERENOST
Novi ljudi Evrope su oni koji vjeruju u nove

poËetke, nova poglavlja, nove stranice; ja se i
dalje borim sa starom priËom, nadajuÊi se da
Êe mi, prije nego πto se zavrπi, otkriti zaπto
sam mislio da je to vrijedno truda.
j.m. coetzee
Duga je tradicija moderne kritike u

odbacivanju dualizama modernosti. Meutim, stajaliπte te kritiËke tradicije
nalazi se na paradigmatskom mjestu same modernosti, kako “unutra” tako i
“izvana”, na pragu ili toËki krize. Meutim, na prijelazu prema
imperijalnome svijetu to graniËno mjesto viπe ne postoji, pa stoga moderna
kritiËka strategija nije viπe uËinkovita.
Razmotrite, na primjer, odgovore modernih evropskih filozofa, od
Kanta do Foucaulta na pitanje “©to je prosvjetiteljstvo?” Kant istiËe klasiËno
moderno obiljeæje madata prosvjetiteljstva: Sapere aude [usudi se znati],
izai iz sadaπnjega stanja “nezrelosti” i veliËaj javnu uporabu razuma kao
srediπta druπtvenoga podruËja.01 Foucaultova inaËica, kada je smjestimo u
povijesni kontekst, nije u stvari tako razliËita. Foucault se bavio ne
despotstvom Fridrika II, koje je Kant æelio usmjeriti prema razumnijim
politiËkim glediπtima, veÊ prije politiËkim sustavom francuske Pete
republike, u kojoj je velika javna sfera za politiËku razmjenu bila sama po
sebi razumljiva. Njegov odgovor ipak insistira joπ jednom na nuænosti da se
pree granica koje povezuje ono πto bi se tradicionalno smatralo “unutar”
subjektivnosti a “izvana” javne sfere - Ëak iako je u Foucaulta ta podjela
obrnuta tako da dijeli “unutarnje” sustava od “vanjskoga” subjektivnosti.02
Racionalnost moderne kritike, njezino srediπte sile teæe, postavljeno je na toj
granici. Foucault dodaje joπ jedan pravac istraæivanja koji nastoji iÊi izvan
tih granica i modernog shvaÊanja javne sfere. “U pitanju je ovo: ... Kako
moæe rast sposobnosti [capacités] biti razdvojen od pojaËanja odnosa moÊi?”
A ta nova zadaÊa zahtijeva novu metodu: “Moramo krenuti izvan te
alternative unutra-izvana.” Meutim, Foucaultov odgovor sasvim je
tradicionalan: “Moramo biti na granici”.03 Na kraju se Foucaultova filozofska
kritika prosvjetiteljstva vraÊa na samo stajaliπte prosvjetiteljstva. U toj plimi i
oseci izmeu unutarnjega i vanjskoga, kritika modernosti ne ide na kraju
van svojih termina i granica veÊ prije stoji u ravnoteæi na granicama.
Taj isti pojam graniËnoga mjesta koje sluæi kao stajaliπte za kritiku
sustava moÊi - mjesto koje je istovremeno unutra i izvana - takoer proæima
kritiËku tradiciju moderne politiËke teorije. Spoj realistiËkih temelja i
utopijskih inicijativa dugo je vremena obiljeæavao moderni republikanizam.
Republikanski projekti uvijek su Ëvrsto ukorijenjeni u prevladavajuÊi
povijesni proces, ali oni nastoje preobraziti podruËje politike koje tako stvara
jedno vanjsko, novi prostor osloboenja. Tri najveÊa primjera te kritiËke
tradicije, po naπem miπljenju, su Machiavelli, Spinoza i Marx. Njihova
misao uvijek je utemeljena u stvarnim procesima konstituiranja moderne
suverenosti, pokuπavajuÊi ukazati kako njezina protuslovlja mogu
eksplodirati i otvoriti prostor za neko alternativno druπtvo. Vanjsko se gradi
iznutra.
Za Machiavellija se konstitutivna moÊ koja treba utemeljiti
demokratsku politiku raa iz prekida srednjovjekovnog poretka i iz nuænosti
da se urede kaotiËke preobrazbe modernosti. Novo demokratsko naËelo je
utopijska inicijativa koja izravno odgovara na realni politiËki proces i
zahtjeve krize epohe. I u Spinoze kritika moderne suverenosti nastaje iz
unutarnjosti povijesnoga procesa. Nasuprot oblicima monarhije i
aristokracije, koji mogu jedino ostati ograniËeni oblici, Spinoza odreuje
demokraciju kao apsolutni oblik vlasti jer u demokraciji vlada cijelo druπtvo,
ukupno mnoπtvo. U stvari demokracija je jedini oblik vlasti u kojemu se
moæe ostvariti apsolutno. Za Marxa, naposljetku, svaka oslobaajuÊa
inicijativa, od borbe za nadnice do politiËkih revolucija, predlaæe neovisnost
upotrebne vrijednosti nasuprot svijetu razmjenske vrijednosti, nasuprot
modalnostima kapitalistiËkoga razvoja - ali ta neovisnost postoji jedino
unutar samoga kapitalistiËkog razvoja. U svim tim sluËajevima kritika
modernosti smjeπta se unutar povijesne evolucije oblika moÊi, u unutarnje
koje traæi vanjsko. »ak se i u najradikalnijim i krajnjim oblicima zahtjeva za
vanjskim, unutarnje joπ uvijek uzima kao temelj - iako ponekad negativni
IMPERIJALNA SUVERENOST 161
temelj - projekta. U Machiavellijevom konstitutivnom oblikovanju nove

republike, Spinozinom demokratskom oslobaanju mnoπtva, i Marxovom
revolucionarnom ukidanju dræave, unutarnje nastavlja æivjeti na dvosmislen
ali ne manje odreen naËin u vanjskome koje se projicira kao utopija.
Ne æelimo ovdje istaknuti da moderne kritike modernosti nisu nikada
dostigle stvarnu toËku prekida koja omoguÊuje promjenu stajaliπta, niti da
naπ projekt ne moæe imati koristi od modernih kritiËkih temelja.
Machiavellijeva sloboda, Spinozina æelja i Marxov æivi rad, sve su to
pojmovi koji sadræe stvarnu moÊ preobrazbe: moÊ da se suoËimo sa
stvarnoπÊu i idemo van datih uvjeta æivota. Snaga tih kritiËkih pojmova, koja
se proteæe daleko izvan njihovoga dvosmislenoga odnosa prema modernim
druπtvenim strukturama, sastoji se prvenstveno u tome πto su oni postavljeni
kao ontoloπki zahtjevi.04 MoÊ moderne kritike modernosti leæi upravo tamo
gdje se odbija ucjena buræoaskoga realizma - drugim rijeËima, tamo gdje
utopijska misao, koja ide izvan pritisaka sukladnosti koji je uvijek
ograniËavaju na ono πto veÊ postoji, dobiva novi konstitutivni oblik.
OgraniËenja tih kritika postaju razvidna kada dovedemo u pitanje
njihovu moÊ da preobraze ne samo cilj kojemu teæimo, veÊ i stajaliπte
kritike. Jedan kratak primjer trebao bi biti dovoljan da objasni tu razliku.
Peti dio Spinozine etike moæda je najveÊi domet moderne kritike
modernosti. Spinoza preuzima teoretski izazov da pronae pravo znanje
istine i otkrije put osloboenja tijela i duha, pozitivno u apsolutnome. Sva
druga moderna metafiziËka stajaliπta, osobito ona transcendentna stajaliπta
kojih su prvi veÊi predstavnici Descartes i Hobbes, nebitna su i
mistifikatorska u pogledu toga projekta osloboenja. Spinozin prvenstveni
cilj je ontoloπki razvoj jedinstva istinskoga znanja i moÊnoga tijela zajedno s
apsolutnom izgradnjom jedinstvene i kolektivne imanentnosti. Nikada prije
nije filozofska misao tako radikalno potkopala tradicionalne dualizme
evropske metafizike i nikada prije nije ona, sljedstveno tome, tako snaæno
dovela u pitanje politiËku praksu transcendentnosti i prevlasti. Svaka
ontologija koja ne nosi peËat ljudskoga stvaralaπtva odbaËena je postrance.
Æelja [cupiditas] koja vlada æivotom i radnjama prirode i ljudi pretvorena je u
ljubav [amor] - koja proæima kako prirodno tako i boæansko. Pa ipak, u tom
zakljuËnom dijelu etike, ta utopija ima samo apstraktan i neodreen odnos
prema stvarnosti. Ponekad, polazeÊi od te visoke razine ontoloπkoga razvoja,
Spinozina misao doista se pokuπava suoËiti sa stvarnoπÊu, ali asketski
prijedlog se zaustavlja, posrÊe i iπËezava u mistiËnom pokuπaju da pomiri
jezik stvarnosti i boæanstva. Naposljetku, u Spinoze kao i u drugih velikih
modernih kritiËara modernosti, izgleda da se potraga za vanjskim nasukala i

da predlaæe samo utvare mistike, negativne intuicije apsolutnoga.
Nema viπe vanjskoga

Razni moderni diskursi razliËito rasporeuju podruËja zamiπljena kao
unutarnje i vanjsko kao i odnos meu njima.05 Meutim, sam prostorni
raspored unutarnjega i vanjskoga za nas je opÊe i temeljno obiljeæje
moderne misli. Na prijelazu od modernosti prema postmodernosti i od
imperijalizma prema Imperiju postupno je sve manja razlika izmeu
unutarnjega i vanjskoga.
Ta preobrazba osobito je vidljiva kada je promatramo sa stajaliπta
pojma suverenosti. Moderna suverenost opÊenito je zamiπljena u smislu
teritorija [stvarnoga ili fiktivnoga] i odnosa toga teritorija prema njegovom
vanjskom. Prvi moderni druπtveni teoretiËari, na primjer, od Hobbesa do
Rousseaua, shvaÊali su graanski poredak kao ograniËeni i unutarnji prostor
koji se suprotstavlja vanjskom poretku prirode. OgraniËeni prostor
graanskoga poretka, njegovo mjesto, odreen je njegovim odvajanjem od
vanjskih prostora prirode. Na analogan naËin, teoretiËari moderne
psihologije shvaÊali su porive, strasti, instinkte i nesvjesno metaforiËki u
prostornom smislu kao neπto vanjsko unutar ljudskoga uma, nastavak
prirode duboko u nama. Tu suverenost sebstva poËiva na dijalektiËkom
odnosu izmeu prirodnoga poretka poriva i graanskoga poretka razuma ili
svijesti. Naposljetku, razni diskursi moderne antropologije o primitivnim
druπtvima funkcioniraju kao vanjsko koje odreuje granice graanskoga
svijeta. Proces modernizacije u svim tim raznim kontekstima je pounutrenje
vanjskoga, to jest, civilizacija prirode.
U imperijalnome svijetu ta je dijalektika suverenosti izmeu
graanskoga poretka i prirodnoga poretka doπla do kraja. ToËno u tom
smislu suvemeni svijet je postmoderan. “Postmodernizam”, kaæe nam
Fredric Jameson, “je ono πto imate kada je proces modernizacije dovrπen a
priroda je zauvijek otiπla”.06 Svakako mi i dalje imamo u naπemu svijetu
πume i zrikavce i oluje i gromove i nastavljamo shvaÊati da naπu psihu
opsjedaju prirodni instinkti i strasti, ali mi nemamo prirodu u smislu da te
sile i pojave viπe ne shvaÊamo kao vanjsko, to jest, ne vidimo ih kao izvorne i
neovisne od tvorevine graanskoga poretka. U postmodernom svijetu sve
pojave i sile su umjetne, ili, kako bi neki rekli, dio povijesti. Igra stupnjeva i
intenziteta, hibridnosti i nenaravnosti zamijenila je modernu dijalektiku
unutarnjega i vanjskoga.
Vanjsko je oslabilo i u smislu priliËno drugaËije moderne dijalektike

koja je odredila odnos izmeu javnoga i privatnoga u liberalnoj politiËkoj
teoriji. Javni prostori modernog druπtva, koji saËinjavaju mjesto liberalne
politike, postepeno nestaju u postmodernom svijetu. Prema liberalnoj
tradiciji, moderni pojedinac, kod kuÊe u svojim privatnim prostorima, gleda
na javno kao svoje vanjsko. Vanjsko je prostor primjeren politici, gdje je
djelovanje pojedinca izloæeno prisutnosti drugih i tamo traæi priznanje.07
Meutim, u procesu postmodernizacije, ta javna mjesta sve viπe postaju
privatizirana. Urbani krajobraz mijenja se od modernog teæiπta na zajedniËki
trg i javni susret prema zatvorenim prostorima prolaza s duÊanima,
autostrada i ograenih zajednica. Arhitektura i urbanistiËko planiranje
megalopolisa kao πto su Los Angeles i San Paolo teæila je ograniËavanju
javnoga pristupa i meusobnoga djelovanja kako bi izbjegla sluËajni susret
razliËitoga stanovniπtva, stvarajuÊi niz zaπtiÊenih i izoliranih prostora.08
Alternativno, sjetite se kako je predgrae Pariza postalo niz amorfnih i
neodreenih prostora koja potiËu izolaciju prije nego bilo kakvo meusobno
djelovanje ili komunikaciju. Javni prostor postao je do te mjere privatiziran
da viπe nema smisla shvaÊati druπtvenu organizaciju u svjetlu dijalektike
izmeu privatnih i javnih prostora, izmeu unutarnjega i vanjskoga. Mjesto
moderne liberalne politike nestalo je, pa se tako s toga stajaliπta
obiljeæavamo naπe postmoderno i imperijalno druπtvo manjkom politiËkoga.
U stvari mjesto politike postalo je de-aktualizirano.
U tom pogledu, Guy Debordova analiza druπtva spektakla, viπe od
trideset godina nakon njegova nastanka, izgleda sve prikladnija i
potrebnija.09 U imperijalnom druπtvu spektakl je virtualno mjesto, ili joπ
toËnije, ne-mjesto politike. Spektakl je u isto vrijeme sjedinjen i rasprπen na
takav naËin da je nemoguÊe razlikovati unutarnje od vanjskoga - prirodno od
druπtvenoga, privatno od javnoga. Liberalni pojam javnoga, vanjskoga
mjesta gdje djelujemo u prisutnosti drugih, istovremeno je univerzaliziran
[jer smo sada uvijek pod budnim okom drugih, u æariπtu sigurnosnih
kamera] i sublimiran ili de-aktualiziran u virtualnom prostoru spektakla.
Kraj vanjskoga kraj je liberalne politike.
Naposljetku, nema viπe vanjskoga ni u vojnom smislu. Kada Francis
Fukuyama tvrdi da je suvremeni povijesni prijelaz kraj povijesti, on misli da
je era veÊih sukoba zavrπila: suverena moÊ neÊe se viπe sukobljavati sa
svojim Drugim i neÊe se viπe suoËavati sa svojim vanjskim, veÊ Êe prije
postepeno πiriti svoje granice da bi na kraju obuhvatila cijelu zemaljsku
kuglu kao vlastito podruËje vladanja.10 Povijest imperijalistiËkih,
interimperijalistiËkih i antiimperijalistiËkih ratova je zavrπena. Kraj takve

povijesti uveo je vladavinu mira. Ili stvarno, uπli smo u eru manjih i
unutarnjih sukoba. Svaki imperijalni rat je graanski rat, redarstvena akcija -
od Los Angelesa i Granade do Mogadiπua i Sarajeva. U stvari, odvajanje
zadaÊa izmeu vanjskih i unutarnjih poluga moÊi [izmeu vojske i policije,
CIA-a i FBI-a] sve je viπe nejasno i neodreeno.
U naπoj terminologiji, kraj povijesti na koji upuÊuje Fukuyama kraj je
krize u srediπtu modernosti, koherentnoga i odreenoga sukoba koji je bio
temelj i raison d’etre moderne suverenosti. Povijest je zavrπila u onoj mjeri u
kojoj se zamiπlja u Hegelovom smislu - kao kretanje dijalektike protuslovlja,
igre apsolutnih negacija i ukljuËivanja. Dualizmi koje su odreivali moderni
sukob postali su nejasni. Drugi koji je mogao odrediti moderno suvereno
sebstvo postalo je razlomljeno i nerazgovijetno i nema viπe vanjskoga koje
moæe omeiti mjesto suverenosti. Vanjsko je ono πto krizi daje njezinu
koherentnost. Danas je ideolozima Sjedinjenih Dræava sve teæe imenovati
jednoga, jedinstvenoga neprijatelja, prije se Ëini da posvuda postoje manji i
neuhvatljivi neprijatelji.11 Kraj krize modernosti doveo je do umnoæavanja
manjih i neodreenih kriza, ili, ako hoÊemo, do jedne posvemaπnje krize.
Korisno je na ovom mjestu napomenuti [a mi Êemo tu tezu razviti dalje
u dijelu 3.1] da je kapitalistiËko træiπte jedan stroj koji je uvijek radio
protivno bilo kojoj podjeli izmeu unutarnjeg i vanjskog. Njemu smetaju
prepreke i iskljuËenja; umjesto toga ono buja sve veÊim ukljuËivanjem u
svoju sferu. Dobit se moæe stvoriti jedino putem kontakta, sudjelovanja,
razmjene i trgovine. Ostvarenje svjetskoga træiπta znaËilo bi ispunjenje te
teænje. Svjetsko træiπte u svome idealnome obliku nema svoga vanjskoga:
cijela zemaljska kugla je njegovo podruËje djelovanja.12 Stoga bismo mogli
uzeti sliku svjetskoga træiπta kao model za razumijevanje imperijalne
suverenosti. Moæda bi, upravo kao πto je Foucault uzeo panoptikum za
dijagram moderne moÊi, svjetsko træiπte moglo sliËno posluæiti - iako ono
nije arhitektura veÊ u stvari anti-arhitektura - kao dijagram imperijalne
moÊi.13
Izbrazdani prostor modernosti izgradio je mjesta koja su stalno bila
ukljuËena u dijalektiËku igru sa svojim vanjskima i utemeljena na njoj.
Prostor imperijalne suverenosti, naprotiv, je gladak. On je samo prividno
osloboen od binarnih podjela ili pruga modernih granica, ali on je u stvari
iskriæan tolikim mnogim kriznim crtama da samo izgleda kao neprekinuti,
jedinstveni prostor. U tom smislu, jasno odreena kriza modernosti ustupa
mjesto posvemaπnjoj krizi u imperijalnome svijetu. Na tom glatkom prostoru
Imperija nema nikakvoga mjesta moÊi - ono je istovremeno posvuda i nigdje.

Imperij je ou-topia, ili stvarno ne-mjesto.
Imperijalni rasizam
Prijelaz od moderne suverenosti prema imperijalnoj suverenosti pokazuje
jedno od svojih lica u raznim razmjeπtajima rasizma u naπim druπtvima.
Najprije trebamo shvatiti da postaje sve teæe odrediti opÊe crte rasizma. U
stvari, politiËari, mediji, pa Ëak i povjesniËari, stalno nam govore da se
rasizam postojano povlaËio u naπim modernim druπtvima - od kraja ropstva
do borbi za dekolonizaciju i pokreta za graanska prava. Odreeni posebni
tradicionalni oblici rasizma svakako su se smanjili i mogli bismo doÊi u
iskuπenje da proglasimo ukidanje aparthejdskih zakona u Juænoj Africi kao
simboliËki zavrπetak cijele jedne ere rasistiËke segregacije. Meutim, s
naπega stajaliπta, jasno je da se rasizam nije povukao veÊ je u stvari
napredovao u suvremenom svijetu, kako po πirini tako i po jaËini. Izgleda da
se smanjio samo zbog toga πto su se promijenili njegov oblik i strategije. Ako
uzmemo Machiavellijeve podjele i kruta ponaπanja iskljuËivosti [u Juænoj
Africi, u kolonijalnom gradu, u jugoistoËnim Sjedinjenim Dræavama ili u
Palestini] kao paradigmu modernih rasizama, moramo se sada zapitati koji
je postmoderni oblik rasizma i koje su njegove strategije u danaπnjem
imperijalnom druπtvu.
Mnogi analitiËari opisuju taj prijelaz kao promjenu u prevladavajuÊem
teoretskom obliku rasizma, od rasistiËke teorije temeljene na biologiji do one
temeljene na kulturi. PrevladavajuÊa moderna rasistiËka teorija i popratna
segregacijska praksa zasnivaju se na bitnim bioloπkim razlikama meu
rasama. Krv i geni nalaze se u pozadini razlika u boji koæe kao stvarni
sadræaj rasne razlike. PotËinjeni se narodi tako zamiπljaju [barem implicitno]
kao biÊa razliËita od ljudskih. Te moderne rasistiËke teorije utemeljene na
biologiji podrazumijevaju ontoloπku razliku, ili teæe prema njoj - nuæan,
vjeËni i nepromjenljivi raskol u poretku biÊa. U odgovoru na to teoretsko
stajaliπte, moderna proturasistiËka stajaliπta onda se pozicioniraju uz pojam
bioloπkoga esencijalizma, i insistiraju da su druπtvene i kulturne snage
ustanovile razlike meu rasama. Te moderne proturasistiËke teorije vjeruju
da Êe nas druπtveni konstruktivizam osloboditi oklopa bioloπkoga
determinizma: ako su naπe razlike druπtveno i kulturno odreene, onda su
svi ljudi u naËelu jednaki, jednoga ontoloπkoga poretka, jedne prirode.
Meutim, s prijelazom prema Imperiju, kulturni oznaËitelji kao glavni
predstavnici rasne mrænje i straha, zamijenili su bioloπke razlike. Na taj
naËin imperijalna rasistiËka teorija napada moderni proturasizam s lea i u

stvari usvaja i preuzima njegove argumente. Imperijalna rasistiËka teorija
slaæe se da rase ne saËinjavaju bioloπke jedinice koje se mogu izdvojiti i da se
priroda ne moæe podijeliti na razliËite ljudske rase. Ona se takoer slaæe da
ponaπanje pojedinaca i njihove sposobnosti ili vjeπtine nisu rezultat njihove
krvi ili njihovih gena, veÊ nastaju zbog njihove pripadnosti razliËitim
povijesno odreenim kulturama.14 Razlike stoga nisu stalne i nepromjenljive
veÊ sluËajne posljedice druπtvene povijesti. Imperijalna rasistiËka teorija i
moderna proturasistiËka teorija u stvari govore priliËno isto i u tom pogledu
teπko ih je razlikovati. U stvari, upravo zbog toga πto se podrazumijeva da je
taj relativistiËki i kulturalni argument nuæno proturasistiËki, prevladavajuÊa
ideologija cijeloga naπega druπtva moæe izgledati proturasistiËka, a onda
ispada da imperijalna rasistiËka teorija uopÊe nije rasistiËka.
Meutim, trebamo detaljnije pogledati kako imperijalna rasistiËka
teorija djeluje. Étienne Balibar naziva novi rasizam diferencijalnim
rasizmom, rasizmom bez rase, ili konkretnije rasizmom koji ne poËiva na
bioloπkom pojmu rasizma. Iako je biologija napuπtena kao temelj i potpora,
on kaæe, kultura je preuzela ulogu koju je prije igrala biologija.15 NauËili smo
se razmiπljati da su priroda i biologija stalne i nepromjenljive ali da je
kultura plastiËna i æitka: kulture se mogu povijesno mijenjati i mijeπati
oblikujuÊi tako beskonaËne hibridizacije. Meutim, sa stajaliπte imperija-
listiËke rasne teorije, postoje krute granice elastiËnosti i podudarnosti
kultura. Razlike izmeu kultura i tradicija su, u krajnjoj instanci,
nepremostive. Jalovo je pa Ëak i opasno, prema imperijalnoj teoriji, dopustiti
kulturama da se mijeπaju ili insistirati da one to Ëine: Srbi i Hrvati, Huti i
Tutsi, Afroamerikanci i korejski Amerikanci moraju se dræati odvojenima.
Kao teorija druπtvene razlike, kulturno stajaliπte nije manje
“esencijalistiËko” od bioloπkoga, ili barem uspostavlja jednako jaki teoretski
temelj za druπtveno odvajanje i segregaciju. Svejedno, ovo je pluralistiËko
teoretsko stajaliπte: svi kulturni identiteti jednaki su u naËelu. Pluralizam
prihvaÊa sve naπe razlike dokle god se slaæemo da djelujemo na osnovi tih
razlika identiteta, dokle god djelujemo kroz naπu rasu. Rasne razlike su
stoga sluËajne u naËelu, ali sasvim nuæne u praksi kao oznake druπtvenoga
odvajanja. Teoretska zamjena rase ili biologije kulturom tako se
paradoksalno preobrazila u teoriju oËuvanja rase.16 Ta promjena u rasistiËkoj
teoriji pokazuje nam kako imperijalna teorija moæe usvojiti ono πto se
tradicionalno smatralo proturasistiËkim stajaliπtem a ipak zadræati jako
naËelo druπtvenoga odvajanja.
Na ovom mjestu trebamo svakako napomenuti da je imperijalna

rasistiËka teorija po sebi teorija segregacije, ne teorija hijerarhije. Dok
moderna rasistiËka teorija postavlja hijerarhiju meu rasama kao
temeljni uvjet koji Ëini segregaciju nuænom, imperijalna teorija nema πto
reÊi o superiornosti ili inferiornosti raznih rasa ili etniËkih skupina u
naËelu. Ona to promatra kao Ëisto sluËajnu, praktiËnu stvar. Drugim
rijeËima, rasna hijerarhija doæivljava se ne kao uzrok veÊ kao posljedica
druπtvenih okolnosti. Na primjer, afroameriËki studenti pokazuju stalno
loπije rezultate na testovima vjeπtine od azijskih Amerikanaca.
Imperijalna teorija to ne pripisuje nikakvoj rasnoj inferiornosti veÊ prije
kulturnim razlikama: azijskoameriËka kultura pridaje veÊu vaænost
obrazovanju, ohrabruje studente da studiraju u skupinama i tako dalje.
Hijerarhija razliËitih rasa odreuje se tek a posteriori, kao posljedica
njihovih kultura - to jest na osnovi njihove izvedbe. Onda, prema
imperijalnoj teoriji, rasna nadmoÊ i potËinjavanje nisu teoretsko pitanje,
veÊ nastaju putem slobodnog takmiËenja, neke vrste marketinπke
meritokracije kulture.
RasistiËka praksa, naravno, ne podudara se nuæno sa
samorazumijevanjem rasistiËke teorije, a to je sve o Ëemu smo dosad
raspravljali. Meutim, iz onoga πto smo vidjeli razvidno je da je imperijalna
rasistiËka praksa liπena glavnog oslonca: ona viπe ne posjeduje teoriju rasne
nadmoÊi koja je bila temelj moderne prakse rasne iskljuËivosti. Ali, prema
Gillesu Deleuzeu & Félixu Guattariju, “Evropski rasizam nije nikada
djelovao iskljuËivanjem ili oznaËavanjem nekoga kao Drugoga ... Rasizam
djeluje odreivanjem stupnjeva odstupanja u odnosu na lice bijelca koji
nastoji ukljuËiti neusklaene crte u sve ekscentriËnije i zaostale valove ... Sa
stajaliπta rasizma, nema vanjskoga, nema ljudi koji su izvana”.17 Deleuze &
Guattari pozivaju nas da shvatimo rasistiËku praksu ne u smislu binarnih
podjela i iskljuËivanja veÊ kao strategiju diferencijalnoga ukljuËivanja.
Nijedan identitet nije oznaËen kao Drugi, nitko nije iskljuËen iz odreenoga
podruËja, nema vanjskoga. Upravo kao πto imperijalna rasistiËka teorija ne
moæe postaviti kao polaziπte nikakve bitne razlike meu ljudskim rasama,
tako ni imperijalna rasistiËka praksa ne moæe poËeti iskljuËivanjem rasnoga
Drugoga. PremoÊ bijelaca prije funkcionira tako da najprije ukljuËi razliËitost
a onda potËinjava razlike prema stupnjevima odstupanja od bijele rase. To
nema nikakve veze s mrænjom prema Ëudnom, nepoznatom Drugom ili
strahom od njega. To je mrænja koja se raa u blizini i koja se razvija putem
stupnjeva razliËitosti susjeda.
To ne znaËi da u naπim druπtvima nema rasnih iskljuËenja; svakako

ona su iskriæana brojnim crtama rasnih prepreka, po cijelom urbanom
krajobrazu i po zemaljskoj kugli. Stvar je u tome da rasno iskljuËivanje
nastaje uglavnom kao rezultat diferecijalnoga ukljuËivanja. Drugim rijeËima,
danas bi bilo pogreπno, a moæda i zavodi u bludnju ako uzmemo u obzir
proπlost, postaviti Apartheid ili zakone Jima Crowa kao paradigmu rasne
hijerarhije. Razlika nije napisana u zakonu, a nametanje razliËitosti ne ide u
krajnju toËku Drugosti. Imperij ne misli razlike u apsolutnom smislu; on
nikada ne postavlja rasne razlike kao razlike u naravi veÊ uvijek kao razlike
u stupnju, nikada kao nuæne ali uvijek kao sluËajne. PotËinjavanje se vrπi u
reæimima svakodnevne prakse koji su pokretljiviji i elastiËniji ali koji stvaraju
rasne hijerarhije koje su svejedno Ëvrste i okrutne.
Oblik i strategije imperijalnoga rasizma pomaæu opÊenitije rasvijetliti
suprotnost izmeu moderne i imperijalne suverenosti. Kolonijalni rasizam,
rasizam moderne suverenosti, najprije gura razliku prema njezinom kraju a
onda izbavlja Dugoga kao negativni temelj sebstva [vidi dio 2.3]. Moderna
izgradnja naroda ukljuËena je snaæno u tu operaciju. Narod se odreuje ne
samo u smislu zajedniËke proπlosti i zajedniËkih æelja ili potencijala, veÊ
prvenstveno u dijalektiËkom odnosu prema svome Drugom, svome
vanjskome. Narod [bez obzira je li u dijaspori ili ne] uvijek se odreuje u
smislu mjesta [bilo da je virtualno ili stvarno]. Imperijalni poredak,
nasuprot, nema nikakve veze s tom dijalektikom. Imperijalni rasizam, ili
diferencijalni rasizam, ukljuËuje druge u svoj poredak a onda usklauje te
razlike u sustav nadzora. Stalni i bioloπki pojmovi naroda tako se rastvaraju
u fluidno i amorfno mnoπtvo, koje je, naravno, proπarano crtama sukoba i
neprijateljstva, ali nijedna od njih ne izgleda stalna i vjeËna granica. Povrπina
imperijalnoga druπtva stalno se mijenja na takav naËin da ona destabilizira
svaki pojam mjesta. Srediπnji trenutak modernosti rasizma dogaa se na
njegovoj granici, u globalnim antitezama izmeu unutarnjega i vanjskoga.
Kao πto je Du Bois jasno rekao pred stotinu godina, problem dvadesetoga
stoljeÊa je problem boje. Imperijalni rasizam, naprotiv, moæda s pogledom u
dvadeset i prvo stoljeÊe, poËiva na igri razlika i upravljanju mikrosukobima
unutar svoga podruËja koje se stalno πiri.
O stvaranju i korupciji subjektivnosti

Postepeni gubitak razlike izmeu unutarnjega i vanjskoga ima vaæne poslje-
dice na druπtvenu proizvodnju subjektivnosti. Jedna od srediπnjih i naj-
ËeπÊih teza institucionalnih analiza koje predlaæe moderna druπtvena teorija
je da subjektivnost nije prethodno dana i izvorna veÊ je barem u odreenoj

mjeri oblikovana na polju druπtvenih snaga. U tom smislu moderna
druπtvena teorija postepeno je uklanjala pojam preddruπtvene subjektivnosti
i umjesto toga utemeljila proizvodnju subjektivnosti u funkcioniranje
glavnih druπtvenih ustanova kao πto su zatvor, obitelj, tvornica i πkola.
Trebamo osvijetliti dva vida toga proizvodnoga procesa. Prvo,
subjektivnost je stalan druπtveni proces stvaranja. Kada vas πef pozdravi u
radionici ili kad vas ravnatelj pozdravi na πkolskom hodniku, stvara se
subjektivnost. Materijalna praksa koja se vrπi prema subjektu u kontekstu
ustanove [bilo to kleËanje pri molitvi ili mijenjanje stotina pelena] je proces
proizvodnje subjektivnosti. ZnaËi da se subjekt stvara na povratan naËin,
putem vlastitih radnji, to jest djelovanjem na njega. Drugo, ustanove pruæaju
iznad svega zasebno mjesto [dom, kapelu, razred, radionicu] gdje se odvija
proizvodnja subjektivnosti. Trebamo shvatiti razne ustanove modernog
druπtva kao arhipelag tvornica subjektivnosti. Tijekom svoga æivota
pojedinac prolazi pravocrtno kroz razne ustanove [od πkole preko vojarne do
tvornice] i one ga oblikuju. Bitan je odnos izmeu unutarnjega i vanjskoga.
Svaka ustanova ima vlastita pravila i logiku subjektivizacije: “©kola nam
govori ‘Niste viπe kod kuÊe’; vojska nam govori, ‘Niste viπe u πkoli’.” 18 Ipak,
unutar zidova svake ustanove pojedinac je barem zaπtiÊen od sila drugih
ustanova; u samostanu normalno smo sigurni od aparature obitelji, kod
kuÊe smo normalno van dosega tvorniËke discipline. To jasno ograniËeno
mjesto ustanova odraæava se u redovnom i stalnom obliku proizvedenih
subjektivnosti.
Na prijelazu prema imperijalnom druπtvu, prvi vid modernog stanja
svakako je joπ uvijek na snazi, to jest, subjektivnosti se joπ uvijek proizvode
u druπtvenoj tvornici. U stvari, druπtvene ustanove proizvode subjektivnost
sve snaænije. Mogli bismo reÊi da je postmodernizam ono πto preostaje kada
se moderna teorija druπtvenoga konstruktivizma dovede do svoje krajnosti i
kad se cijela subjektivnost prepoznaje kao umjetna. Meutim, kako je to
moguÊe kada su danas, kao πto skoro svatko govori, te ustanove posvuda u
krizi i stalno se raspadaju? OpÊa kriza ne znaËi nuæno da ustanove viπe ne
proizvode subjektivnost. Prije moæemo reÊi da se promijenilo drugo stanje:
to jest, mjesto proizvodnje subjektivnosti viπe se ne odreuje na isti naËin.
Drugim rijeËima, kriza znaËi da su se ograde koje su nekada odreivale
ograniËeni prostor ustanova sruπile tako da se logika koja je funkcionirala
prvenstveno unutar zidova ustanova sada proπirila po cijelom druπtvenom
terenu. Unutarnje i vanjsko postaju nerazluËivi.
Posvemaπnja kriza ustanova izgleda vrlo razliËito u razliËitim

sluËajevima. Na primjer, sve manji omjer stanovniπtva SAD-a pripada uæoj
obitelji dok se stalno poveÊava omjer onih u zatvoru. Meutim, obje
ustanove, uæa obitelj i zatvor jednako su u krizi, u smislu da je mjesto
njihove djelatnosti sve neodreenije. Ne trebamo misliti da je kriza uæe
obitelji dovela do smanjenja patrijarhalnih snaga. Naprotiv, posvuda po
druπtvenom polju nailazimo na diskurse o “obiteljskim vrijednostima” i na
njihovu primjenu. Stara feministiËka parola “Osobno je politiËko”
preokrenuta je tako da su pukle granice izmeu privatnoga i javnoga
propuπtajuÊi krugove nadzora po cijeloj “intimnoj javnoj sferi”.19 Kriza
zatvora sliËno znaËi da se zatvorska logika i tehnika proπirila na druga
podruËja druπtva. Proizvodnja subjektivnosti u imperijalnom druπtvu ne æeli
biti ograniËena ni na kakvo konkretno mjesto. Joπ uvijek smo u obitelji, joπ
uvijek u πkoli, joπ uvijek u zatvoru i tako dalje. Stoga je u opÊem slomu
funkcioniranje ustanova istovremeno intenzivnije i ekstenzivnije. Ustanove
rade Ëak i kada propadaju - a moæda to bolje rade πto viπe propadaju.
Neodreenost mjesta proizvodnje odgovara neodreenosti oblika
proizvedene subjektivnosti. Stoga moæemo promatrati imperijalne druπtvene
ustanove u fluidnom procesu stvaranja i korupcije subjektivnosti.
Taj prijelaz nije ograniËen na vladajuÊe zemlje i regije veÊ postaje sve
opÊenitiji u raznim stupnjevima po cijelome svijetu. Kolonijalna uprava
uvijek je veliËala uspostavljanje druπtvenih i politiËkih ustanova u
kolonijama, ustanova koje Êe Ëiniti okosnicu novoga graanskoga druπtva.
Dok su u procesu modernizacije najmoÊnije zemlje izvozile institucionalne
oblike u potËinjene zemlje, u danaπnjem procesu postmodernizacije, izvozi
se opÊa kriza ustanova. Institucionalna struktura Imperija je poput
softverskog programa koji sa sobom nosi virus tako da stalno mijenja i kvari
institucionalne oblike oko sebe. Imperijalno druπtvo nadzora teæi da
posvuda bude poredak trenutka.
Trostruki imperativ Imperija

OpÊa aparatura imperijalnoga zapovijedanja sastoji se stvarno od tri razliËita
trenutka: jednoga ukljuËivoga, drugoga diferencijalnoga i treÊega
upraviteljskoga. Prvi trenutak je velikoduπno, liberalno lice Imperija. Svi su
dobrodoπli unutar njegovih granica bez obzira na rasu, vjeru, boju, spol,
spolne sklonosti i tako dalje. U svom ukljuËivom momentu, Imperij je slijep
na razlike; on je potpuno ravnoduπan u svome prihvaÊanju. On postiæe
univerzalno ukljuËivanje stavljajuÊi postrance razlike koje su neelastiËne i
neukrotive pa bi stoga mogle dovesti do druπtvenoga sukoba.20 To

ostavljanje razlika postrance zahtijeva od nas da ih smatramo nebitnima i
relativnima i da zamislimo stanje u kojemu one postoje ali ih mi ne
zapaæamo. Veo neznanja priprema univerzalno prihvaÊanje. Kada je Imperij
slijep na te razlike i kada prisiljava svoje biraËe da ih stave postrance, onda
moæe doÊi do preklapajuÊega konsenzusa po cijelom imperijalnom prostoru.
Ostavljanje razlika postrance znaËi, u stvari, oduzimanje potencijala od
raznih konstitutivnih subjektivnosti. Javni prostor neutralnosti moÊi koji iz
toga proizlazi omoguÊuje uspostavljanje i legitimaciju univerzalnoga pojma
prava koji Ëini bit Imperija. Zakon ukljuËive neutralne bezrazliËnosti
univerzalni je temelj u smislu da se on jednako primjenjuje na sve subjekte
koji postoje i koji bi mogli postojati pod imperijalnom vladavinom. U tom
prvom trenutku Imperij je stroj za univerzalno mijeπanje, otvorena usta s
nezasitnim apetitom, pozivajuÊi sve da miroljubivo stupe pod njegovu
prevlast. [Dajte mi vaπe siromaπne, vaπe gladne, vaπe potlaËene mase ...]
Imperij ne uËvrπÊuje svoje granice da bi odgurnuo druge, veÊ ih prije uvlaËi
u svoj pomirljivi poredak, poput snaænoga vrtloga. S potisnutim granicama i
razlikama, Imperij je neka vrsta glatkoga prostora po kojemu subjektivnosti
klize bez veÊega otpora ili sukoba.
Drugi moment imperijalnoga nadzora, njegov diferencijalni moment,
ukljuËuje potvrivanje prihvaÊenih razlika unutar imperijalnoga podruËja.
Dok se s pravnoga stajaliπta razlike moraju staviti postrance, s kulturnoga
stajaliπta one se veliËaju. S obzirom da su sada razlike kulturne i sluËajne a
ne bioloπke i esencijalne, one ne ugroæavaju puk niti preklapajuÊi konsenzus
πto obiljeæava ukljuËivi mehanizam Imperija. One su razlike koje ne
izazivaju sukobe, ona vrsta razlika koje moæemo staviti postrance kada to
treba. Na primjer, od kraja hladnoga rata, etniËki identiteti poËeli su se
aktivno [ponovo] stvarati u socijalistiËkim i prijaπnjim socijalistiËkim
dræavama uz Ëvrstu podrπku Sjedinjenih Dræava, UN-a i drugih globalnih
tijela. Dijalekti, tradicionalna imena mjesta, zanati, rukotvorine i tako dalje
slave se kao vaæne sastavnice prijelaza od socijalizma u kapitalizam.21
Zamiπljamo da su te razlike “kulturne” a ne “politiËke”, pretpostavljajuÊi da
neÊe dovesti do nesavladivih sukoba, veÊ Êe prije funkcionirati kao snaga
miroljubivoga regionalnoga stvaranja identiteta. Na sliËan naËin, mnoge
sluæbene promidæbe multikulturalnosti u Sjedinjenim Dræavama ukljuËuju
veliËanje tradicionalnih etniËkih i kulturnih razlika pod kiπobranom
univerzalnoga ukljuËivanja. OpÊenito, Imperij ne stvara razlike. On uzima
πto mu se daje i s time radi.
Diferencijalni trenutak imperijalnoga nadzora mora biti popraÊen

menadæmentom i hijerarhizacijom tih razlika u opÊoj ekonomiji
zapovijedanja. Dok je kolonijalna moÊ nastojala uËvrstiti Ëiste, odvojene
identiteta, Imperij se hrani na krugovima kretanja i mijeπanja. Kolonijalna
aparatura bila je neka vrsta kalupa koja je kovala stalne, odvojene odljevke,
ali imperijalno druπtvo nadzora funkcionira putem podeπavanja, “poput
samodeformirajuÊeg odljevka koji se stalno mijenja, od jednoga trenutka do
sljedeÊega, ili poput sita kojega se mreæa mijenja od jedne toËke do druge”.22
Kolonijalno postavlja jednostavnu jednadæbu s jednim jedinim rjeπenjem;
imperijalno je suoËeno s mnogostrukim sloæenim varijablama koje se stalno
mijenjaju i dopuπtaju razna uvijek nepotpuna ali ipak uËinkovita rjeπenja.
Stoga bismo u odreenom smislu kolonijalno mogli smatrati viπe
ideoloπkim a imperijalno viπe pragmatiËkim. Uzmimo kao primjer
imperijalne strategije praksu tvornica u Novoj Engleskoj i rudnika ugljena u
ApalaËijskom gorju poËetkom dvadesetoga stoljeÊa. Tvornice i rudnici ovisile
su o radnoj snazi doseljenika iz raznih evropskih zemalja od kojih su mnogi
nosili u sebi tradiciju snaænoga radniËkoga aktivizma. Meutim, πefovi se
nisu plaπili te potencijalno eksplozivne mjeπavine radnika. Oni su uvidjeli, u
stvari, da pomno mijeπanje omjera radnika iz razliËitih nacionalnih sredina u
svakom pogonu i svakom rudniku moæe biti moÊna formula zapovijedanja.
JeziËne, kulturne i etniËke razlike unutar svakoga dijela radne snage bile su
Ëimbenici stabilnosti jer su ih mogli koristiti kao oruæje za borbu protiv
radniËkoga organiziranja. U interesu πefova bilo je da melting pot ne rastapa
identitete i da svaka etniËka skupina nastavi æivjeti u odvojenoj zajednici
zadræavajuÊi svoje razlike.
U skorije vrijeme moæemo vidjeti vrlo sliËnu praksu upravljanja
radnom snagom na plantaæama banana Srediπnje Amerike.23 Mnogostruke
etniËke podjele meu radnicima funkcioniraju kao element nadzora u
procesu rada. Transnacionalna korporacija pristupa svakoj etniËkoj skupini
radnika razliËitim metodama i stupnjevima eksploatacije i represije, bilo da
se radi o onima evropskoga i afriËkoga podrijetla ili o raznim ameriËkim
domorodaËkim skupinama. Pokazalo se da neprijateljstva i podjele izmeu
radnika po raznim etniËkim i identifikacijskim kriterijima poveÊavaju dobit i
olakπavaju nadzor. Potpuna kulturna asimilacija [za razliku od pravne
integracije] svakako nije prioritet imperijalne strategije. Oæivljavanje etniËkih
i nacionalnih razlika krajem dvadesetoga stoljeÊa, ne samo u Evropi veÊ i u
Africi, Aziji i Amerikama, suoËilo je Imperij s joπ sloæenijom jednadæbom
koja sadræi mnoπtvo varijabli πto se stalno tope. U stvari nije problem πto ta
jednadæba nema jedno rjeπenje - naprotiv. SluËajnost, pokretljivost i

elastiËnost stvarna su snaga Imperija. Imperijalno “rjeπenje” neÊe poricati ili
ublaæiti te razlike, veÊ ih potvrditi i urediti ih u uËinkovitu aparaturu
zapovijedanja.
“Razdvoji pa vladaj” stoga nije toËna parola imperijalne strategije.
Imperij najËeπÊe ne stvara podjelu veÊ priznaje postojeÊe ili moguÊe razlike,
pozdravlja ih i upravlja s njima unutar opÊe ekonomije zapovijedanja.
Trostruki imperativ Imperija je udruæiti, razlikovati, upravljati.
Od krize do korupcije
Na poËetku 2. dijela razvili smo pojam moderne suverenosti kao krize: krize
odreene u stalnom sukobu izmeu, s jedne strane, ravni imanentnih snaga
æelje i suradnje mnoπtva i, s druge strane, transcendentne vlasti koja nastoji
obuzdati te snage i nametnuti im poredak. Sada moæemo vidjeti da je
imperijalna suverenost, nasuprot, organizirana ne oko jednoga srediπnjega
sukoba veÊ putem elastiËne mreæe mikrosukoba. Protuslovlja imperijalnoga
druπtva su neuhvatljiva, πire se i teπko ih je lokalizirati: protuslovlja su
posvuda. Stoga bi pojam koji bi odredio imperijalnu suverenost mogao biti
ne kriza veÊ posvemaπnja kriza ili korupcija. Banalna je primjedba klasiËne
literature o Imperiju, od Polibija do Montesquieua i Gibbona, da je Imperij
od svoga zaËetka dekadentan i pokvaren.
Ta se terminologija moæe lako krivo razumjeti. Vaæno je objasniti da
uopÊe nemamo namjeru unijeti moralnu optuæbu u naπu definiciju
imperijalne suverenosti kao korupcije. Korupcija je u svojoj suvremenoj i
modernoj uporabi doista postala slab pojam za naπe svrhe. Ona se danas
najviπe odnosi na izopaËeno, ono πto skreÊe od moralnoga, dobroga, Ëistoga.
Mi namjeravamo da se taj pojam odnosi na opÊenitiji proces raspadanja ili
mijenjanja bez ijedne od moralnih konotacija koje proizlaze od stare
uporabe koja se uglavnom izgubila. Aristotel, na primjer, shvaÊa korupciju
kao postajanje tijela, to jest proces koji je komplementaran stvaranju.24 Mi
bismo onda mogli razmiπljati o korupciji kao ra-stvaranju, obratnom procesu
od stvaranja i sastavljanja, trenutku preobrazbe koji moguÊe oslobaa
prostor za promjenu. Moramo zaboraviti sve uobiËajene slike koje nam
padaju na um kada govorimo o imperijalnoj dekadenciji, korupciji i
rastvaranju. Takav moralizam je ovdje potpuno na krivom mjestu. Vaæniji je
strogi argument o obliku. Drugim rijeËima, Imperij obiljeæava nejasnost
oblika - plima i oseka oblikovanja i izobliËenja, stvaranja i rastvaranja.
Kazati da je imperijalna suverenost odreena korupcijom znaËi, s jedne
strane, da je Imperij neËist ili hibridan i, s druge strane, da imperijalna

vladavina funkcionira slamanjem. [Ovdje je latinska etimologija precizna:
cum-rumpere, slomiti]. Imperijalno druπtvo se uvijek i posvuda slama ali to
ne znaËi da ono nuæno ide prema uniπtenju. Upravo kao πto kriza
modernosti u naπoj terminologiji nije ukazivala prema neposrednom slomu,
tako ni korupcija Imperija ne oznaËuje nikakvu teleologiju niti nikakav kraj
na vidiku. Drugim rijeËima, kriza moderne suverenosti nije bila privremena
ili izuzetna [kao πto bismo raspad burze iz 1929. oznaËili kao krizu], veÊ je
prije bila standard modernosti. Na sliËan naËin, korupcija nije zastranjenje
imperijalne suverenosti veÊ njezina sama bit i modus operandi. Imperijalna
ekonomija, na primjer, funkcionira upravo putem korupcije i ne moæe
drugaËije funkcionirati. Postoji svakako razmiπljanje koje korupciju smatra
tragiËnom manom Imperija, nesreÊu bez koje bi Imperij bio uspjeπan:
pomislite na Shakespearea i Gibbona kao dva vrlo razliËita primjera. Mi
gledamo na korupciju ne kao na nesreÊu veÊ kao na nuænost. Dakle, toËnije,
Imperij zahtijeva da svi odnosi budu izazvani nesretnim sluËajem.
Imperijalna moÊ utemeljena je na raskidu svakoga odreenoga ontoloπkoga
odnosa. Korupcija je jednostavno znak odsustva bilo koje ontologije. U
ontoloπkom vakuumu korupcija postaje nuæna, objektivna. Imperijalna
suverenost hrani se na umnoæavajuÊim protuslovljima koje korupcija
izaziva; ona se stabilizira svojim nestabilnostima, svojim neËistoÊama i
primjesama; umiruju je panika i tjeskobe koje ona stalno stvara. Korupcija
daje ime stalnom procesu promjene i preobrazbe, protutemeljnom
utemeljenju, deontoloπkom naËinu postojanja biÊa.
Tako smo stigli do niza znaËajki koje pojmovno oznaËavaju prijelaz od
moderne do imperijalne suverenosti: od naroda do mnoπtva, od dijalektiËke
suprotnosti do upravljanja hibridnostima, od mjesta moderne suverenosti do
ne-mjesta Imperija, od krize do korupcije.
odbijanje
Bartleby bi radije da ne. Tajna Herman Melvilleove klasiËne pripovjetke je
apsolutnost odbijanja. Kada njegov πef zatraæi od njega da vrπi svoje
duænosti, Bartleby ponavlja u nedogled, “Ja bih radije da ne.” Melvilleov lik
uklapa se u dugu tradiciju odbijanja rada. Bilo koji radnik s imalo osjeÊaja,
naravno, æeli odbiti vlast πefa, ali Bartleby to dovodi do krajnosti. On ne
prigovora toj i toj zadaÊi, niti nudi bilo kakav razlog za svoje odbijanje - on
samo pasivno i potpuno odbija. Bartlebyjevo ponaπanje doista razoruæava,
djelomice jer je on tako miran i spokojan, ali joπ viπe jer je njegovo odbijanje
tako neodreeno da postaje apsolutno. On jednostavno radije ne bi.

UzimajuÊi u obzir Melvilleovu veliku sklonost metafizici, ne Ëudi πto Bartleby traæi
ontoloπka tumaËenja.01 Njegovo odbijanje toliko je apsolutno da Bartleby
izgleda potpuno prazan, Ëovjek bez svojstava, ili kako bi rekli renesansni
filozofi, homo tantum, samo Ëovjek i niπta viπe. Bartleby u svojoj pukoj
pasivnosti i svome odbijanju bilo kakvih potankosti predstavlja lik
generiËkoga biÊa, biÊa kao takvog, biÊa i niπta viπe. A tijekom priËe on svlaËi
tako mnogo toga - pribliæavajuÊi se sve viπe golom ËovjeËanstvu, golom
æivotu, golom biÊu - da na koncu on odumire, isparava u tami zloglasne
menhetenske tamnice, Grobovima.
Michael K, srediπnji lik u J.M. Coetzeevom divnom romanu æivot i vrijeme
michaela k, takoer je lik apsolutnoga odbijanja. Ali dok je Bartleby
nepomiËan, gotovo okamenjen u svojoj pukoj pasivnosti, K je uvijek na
nogama, kreÊe se. Michael K. je vrtlar, jednostavan Ëovjek, tako jednostavan
kao da nije s ovoga svijeta. U izmiπljenoj zemlji podijeljenoj graanskim
ratom, njega stalno zaustavljaju kavezi, prepreke i kontrolne rampe πto ih
podiæe vlast, ali on ih uspijeva mirno odbijati, nastavljajuÊi svoje kretanje.
Michael K. ne kreÊe se i dalje samo radi stalnoga kretanja. Prepreke ne
onemoguÊuju samo kretanje, one kao da zaustavljaju æivot, a on ih apsolutno
odbija kako bi zadræao æivot u kretanju. Jedino πto on doista æeli je uzgajati
tikve i brinuti se za njihove lutajuÊe vitice. K-evo odbijanje vlasti apsolutno je
kao i Bartlebyjevo, a sama ta apsolutnost i jednostavnost smjeπta i njega na
razinu ontoloπke ËistoÊe. K se takoer pribliæava razini gole univerzalnosti:
“ljudske duπe iznad i ispod razvrstavanja”,02 jer je jednostavno homo
tantum.
Ti jednostavni ljudi i njihovo apsolutno odbijanje moraju goditi naπoj mrænji
prema vlasti. Odbijanje rada i vlasti, ili stvarno dragovoljnoga ropstva,
poËetak je politike oslobaanja. Davno prije, Étienne de la Boétie
propovijedao je upravo takvu politiku odbijanja: “OdluËite da viπe ne sluæite i
vi ste odjednom slobodni. Ne traæim od vas da stavite ruku na tiranina da bi
ga zbacili, veÊ jedino da ga viπe ne podræavate; tada Êete ga gledati, poput
velikog Kolosa kojemu je izmaklo postolje, kako pada od vlastite teæine i
slama se na komade”.03 La Boétie je prepoznao politiËku moÊ odbijanja, moÊ
naπega napuπtanja odnosa prevlasti i, putem naπega egzodusa, snagu
potkopavanja suverene moÊi koja vlada nad nama. Bartleby i Michael K.
nastavljaju La Boétieovu politiku odbijanja dragovoljnoga ropstva, dovodeÊi
je do apsolutnoga.
To odbijanje svakako je poËetak politike oslobaanja, ali to je samo poËetak.
Odbijanje po sebi je prazno. Bartleby i Michael K. mogu biti divna ljudska

biÊa, ali njihovo postojanje u apsolutnoj ËistoÊi hoda po rubu ponora. Oni su
svom naËinu bijega od vlasti potpuno osamljeni i stalno se nalaze na ivici
samoubojstva. I u politiËkom smislu odbijanje samo po sebi [rada, vlasti i
dragovoljnoga ropstva] vodi jedino prema nekoj vrsti druπtvenoga
samoubojstva. Kao πto Spinoza kaæe, ako jednostavno odsijeËemo tiransku
glavu od druπtvenoga tijela, ostat Êe nam unakaæeno mrtvo tijelo druπtva. Mi
trebamo stvoriti novo druπtveno tijelo, a to je projekt koji ide dosta dalje od
odbijanja. Naπ naËin bijega, naπ egzodus mora biti konstitutivan i stvoriti
stvarnu alternativu. Pored samog odbijanja, ili kao dio toga odbijanja,
moramo takoer izgraditi novi naËin æivota a iznad svega novu zajednicu.
Taj projekt vodi ne prema golom æivotu homo tantuma veÊ prema
homohomou, ËovjeËanstvu na drugu potenciju, obogaÊenu kolektivnom
inteligencijom i ljubavi prema zajednici.
INTERMECO
PROTUIMPERIJ
Dok je ovaj Nebeski grad na hodoËaπÊu na

zemlji, on poziva sve narode i tako okuplja
druπtvo stranaca koji govore sve jezike.
sveti augustin
Mi æelimo poruπiti sve te smijeπne spomenike

“onima koji su poginuli za domovinu” koji
zure na nas u svakom selu, a na njihovo
mjesto podiÊi spomenike dezerterima.
Spomenici dezerterima predstavljat Êe i one
koji su poginuli u ratu jer je svaki od njih
poginuo proklinjuÊi rat i zavideÊi sreÊi
dezertera. Otpor je nastao od dezerterstva.
antifaπistiËki partizan, venecija 1943.
Sada smo doπli do prijelomne toËke u

naπem izlaganju. Putanja koju smo dosad zacrtali - od naπega shvaÊanja
modernosti kao krize do naπe analize prvih oblikovanja nove imperijalne
suverenosti - omoguÊila nam je da razumijemo preobrazbe konstitucije
svjetskoga poretka. Ali taj poredak bio bi πuplja ljuska kada ne bismo
naznaËili i novi reæim proizvodnje. Nadalje, joπ nismo bili sposobni dati bilo
koju koherentnu naznaku o onoj vrsti politiËkih subjektivnosti koje bi mogle
osporiti i zbaciti snage Imperija, jer Êe se te subjektivnosti pojaviti tek na
polju proizvodnje. Kao da na ovoj toËki vidimo samo sjene likova koji Êe
proæeti naπu buduÊnost. Spustimo se stoga u skriveno boraviπte proizvodnje
da vidimo lica koja su tamo na djelu.
»ak kada dodirnemo proizvodnu, ontoloπku dimenziju te problematike
i otpora koji se tu javljaju, joπ uvijek neÊemo biti u poloæaju - pa Ëak ni na
kraju ove knjige - ukazati na bilo koju veÊ postojeÊu i konkretnu politiËku
alternativu Imperiju. I nikakav takav uËinkovit plan neÊe proisteÊi iz
teoretske razrade kao πto je naπa. On Êe se pojaviti samo u praksi. Na
178 INTERMECO
odreenom mjestu u svome promiπljanju Marx je trebao Pariπku komunu

kako bi uËinio skok i zamislio komunizam u konkretnom obliku kao
uËinkovitu alternativu kapitalistiËkom druπtvu. Neki sliËni eksperiment ili
niz eksperimenata πto ih uËini duh kolektivne prakse bit Êe svakako i danas
nuæan da se uËini sljedeÊi konkretan korak i stvori novo druπtveno tijelo s
onu stranu Imperija.
Jedan veliki Savez!

Naπa studija poËela je od hipoteze da se moÊ Imperija i mehanizmi
imperijalne suverenosti mogu shvatiti jedino kada se s njima suoËimo na
najopÊenitijoj razini, u njihovoj globalnosti. Kada dovrπavamo razradu
izazova i otpora Imperiju i njegovom svjetskom træiπtu, moramo postaviti i
alternativu na jednako globalnoj razini. Bilo koja najava konkretne zajednice
u izolaciji, odreene u rasnom, vjerskom ili regionalnom smislu, “odvojene”
od Imperija, zaπtiÊene od njegovih moÊi Ëvrstim granicama, osuuje takvu
zajednicu na neku vrstu geta. Imperiju se ne moæe pruæiti otpor projektom
koji ima za cilj ograniËenu, lokalnu samostalnost. Ne moæemo se vratiti na
nikakav prijaπnji druπtveni oblik niti krenuti naprijed u izolaciju. Moramo se
prije probiti kroz Imperij da izaemo na drugu stranu. Deleuze & Guattari
tvrdili su da umjesto otpora globalizaciji kapitala trebamo ubrzati taj proces.
“Ali koji je,” pitaju se oni, “revolucionarni prijelaz? Postoji li on? PovuÊi se sa
svjetskoga træiπta ... iIi otiÊi u suprotnom pravcu? IÊi joπ dalje, to jest, u
kretanje træiπta, dekodiranje i deteritorijalizaciju?”01 Moæemo osporiti Imperij
jedino na njegovoj razini opÊenitosti i poticanjem procesa koje ono nudi
preko njihovih danaπnjh granica. Moramo prihvatiti izazov i nauËiti misliti
globalno i djelovati globalno. Globalizaciji treba suprotstaviti
protuglobalizaciju, Imperiju Protuimperij.
U tom smislu mogli bismo se nadahnuti vizijom svetoga Augustina
kako se suprotstaviti dekadentnom Rimskom Imperiju. Nijedna
ograniËena zajednica ne moæe uspjeti i pruæiti alternativu imperijalnoj
vladavini; jedino univerzalna katoliËka zajednica koja Êe okupiti sve
narode i sve jezike na zajedniËkom putu moæe to postiÊi. Boæanski grad
je univerzalni grad stranaca, koji se okupljaju, surauju, komuniciraju.
Meutim, naπe hodoËaπÊe na zemlji, za razliku od Augustinovog, nema
transcendentni telos izvan nas; ono jest i ostaje apsolutno imanentno.
Njegovo stalno kretanje, okupljanje stranaca u zajednicu, nastojanje da
ovaj svijet postane njihov dom, istovremeno je sredstvo i cilj, ili bolje
reËeno sredstvo bez cilja.
PROTUIMPERIJ 179
S toga stajaliπta Industrijski radnici svijeta [Industrial Workers of the

World—IWW] veliki je augustinski projekt naπega vremena. U prvim
desetljeÊima dvadesetoga stoljeÊa Wobblies, kako su ih nazvali, organizirali
su velike πtrajkove i pobune diljem Sjedinjenih Dræava, od Lawrencea,
Massachusettsa i Patersona, New Jersey, do Everetta, Washingtona.02 Stalno
kretanje Wobbliesa bilo je doista imanentno hodoËaπÊe, stvaranje novoga
druπtva u ljusci staroga, bez uspostavljanja Ëvrstih i stabilnih struktura
vladavine. [U stvari, sluæbena Ljevica najviπe je i stalno kritizirala IWW zato
πto njihovi πtrajkovi, iako snaæni i Ëesto uspjeπni, nikada nisu za sobom
ostavljali trajne sindikalne strukture.] Wobblies su imali izvanredan uspjeh
meu brojnim i pokretnim doseljeniËkim stanovnicima jer su govorili iste
jezike te hibridne radne snage. Dvije prihvaÊene priËe o izvedenici imena
“Wobbly” osvjetljavaju ova dva glavna obiljeæja pokreta, njegovu
organizacijsku pokretljivost i njegovu etniËko-jeziËnu hibridnost: prvo,
pretpostavlja se da se Wobbly odnosi na nedostatak srediπta, elastiËno i
nepredvidljivo hodoËaπÊe IWW-ovih aktivista; i drugo, govori se da je ime
nastalo od krivoga izgovora jednoga kineskoga kuhara u Seattleu, “Ja
Wobbly, Wobbly.” Prvenstvena zadaÊa IWW-a bila je univerzalnost projekta.
Radnici svih jezika i rasa diljem svijeta [iako im je u stvari jedino uspjelo
doÊi do Meksika] i radnici svih zanimanja trebaju se okupiti u “Jedan veliki
savez”.
PreuzimajuÊi palicu od IWW-a, i u tom smislu nastavljajuÊi na
Augustina, mi Êemo izloæiti naπu politiËku viziju u skladu s radikalnom
republikanskom tradicijom moderne demokracije. ©to znaËi danas biti
republikanac? Kakvoga smisla ima u postmodernoj eri zauzeti onaj
neprijateljski poloæaj koji je predstavljao radikalno demokratsku alternativu
unutar modernosti? Gdje je stajaliπte s kojega kritika moæe biti moguÊa i
uËinkovita? Na ovom prijelazu od modernosti prema postmodernosti, postoji
li joπ uvijek mjesto s kojega moæemo objaviti naπu kritiku i izgraditi
alternativu? Ili, ako smo poslani na ne-mjesto Imperija, moæemo li izgraditi
snaæno ne-mjesto i shvatiti ga konkretno kao teren postmodernog
republikanizma?
Ne-mjesto eksploatacije
Da bismo pristupili toj problematici dozvolite nam kratku digresiju.
Spomenuli smo ranije da je Marxova teoretska metoda, u skladu s tradicijom
moderne kritike modernosti, smjeπtena u dijalektici izmeu unutarnjega i
vanjskoga. Proleterske borbe predstavljaju - u stvarnom, ontoloπkom smislu -
180 INTERMECO
motor kapitalistiËkoga razvoja. One prisiljavaju kapital da usvaja sve viπe

razine tehnologije i tako preobraæava procese rada.03 Te borbe stalno sile
kapital da reformira proizvodne odnose i preobrazi odnose prevlasti. Od
zanatske proizvodnje do veleindustrije, od financijskoga kapitala do
transnacionalnoga restrukturiranja i globalizacije træiπta, uvijek inicijative
organizirane radne snage odreuju oblik kapitalistiËkoga razvoja. Putem te
povijesti mjesto eksploatacije je dijalektiËki odreena lokacija. Radna snaga
je najunutarnjiji element, sam izvor kapitala. Meutim, u isto vrijeme radna
snaga predstavlja vanjsko kapitala, to jest, mjesto gdje proletarijat
prepoznaje vlastitu upotrebnu vrijednost, vlastitu neovisnost, i na kojemu on
zasniva svoju nadu za osloboenjem. Odbijanje eksploatacije - ili u stvari
otpor, sabotaæa, nepotËinjavanje, pobuna i revolucija - saËinjava motornu
snagu stvarnosti koju proæivljavamo, a istovremeno je njezina æiva oporba. U
Marxovoj misli, odnos izmeu unutarnjega i vanjskoga kapitalistiËkoga
razvoja potpuno je odreen u dvojnom stajaliπtu proletarijata, kako unutar
tako i izvan kapitala. Taj prostorni razmjeπtaj doveo je do mnogih politiËkih
nazora temeljenih na snu o potvrivanju mjesta upotrebne vrijednosti, Ëiste i
odvojene od razmjenske vrijednosti i kapitalistiËkih odnosa.
Taj se je prostorni razmjeπtaj promijenio u suvremenom svijetu. S
jedne strane, odnosi kapitalistiËke eksploatacije posvuda se πire, ne
ograniËavajuÊi se na tvornicu veÊ teæeÊi da zauzmu cijelo druπtveno
podruËje. S druge strane, druπtveni odnosi potpuno zaokupljaju proizvodne
odnose, ËineÊi nemoguÊom bilo koje vanjsko izmeu druπtvene proizvodnje
i ekonomske proizvodnje. Dijalektika izmeu proizvodnih snaga i sustava
prevlasti nema viπe odreeno mjesto. Sama svojstva radne snage [razlika,
mjera i odluËnost] ne mogu se viπe uhvatiti i sliËno se eksploatacija ne moæe
viπe lokalizirati i kvantificirati. U stvari, predmet eksploatacije i prevlasti
nisu konkretne proizvodne djelatnosti veÊ univerzalna sposobnost da se
proizvodi, to jest, apstraktna druπtvena djelatnost i njezina sveobuhvatna
moÊ Taj apstraktni rad je djelatnost bez mjesta a ipak je vrlo moÊan. To je
suradnja mozgova i ruku, umova i tijela, to je istovremeno nepripadanje i
stvaralaËko druπtveno rasprostranjivanje æivoga rada; to je æelja i nastojanje
mnoπtva pokretnih i prilagodljivih radnika, a istovremeno to je intelektualna
energija i jeziËna i komunikacijska izgradnja mnoπtva intelektualnih i
afektivnih radnika.04
Nigdje se viπe ne mogu naÊi unutarnje odreeno upotrebnom
vrijednoπÊu i vanjsko razmjenske vrijednosti, pa je stoga bilo koja politika
upotrebne vrijednosti, koja se uvijek zasnivala na iluziji o moguÊnosti
PROTUIMPERIJ 181
odjeljivanja, sada potpuno nezamisliva. Meutim, to ne znaËi da su

proizvodnja i eksploatacija prestale. Niti su inovacija i razvoj, niti stalno
restrukturiranje odnosa moÊi doπli do svoga kraja. Naprotiv, danas viπe nego
ikada, kako proizvodne snage postaju sve viπe delokalizirane, potpuno
univerzalne, one ne proizvode samo robe veÊ i bogate i moÊne druπtvene
odnose. Meutim, te nove proizvodne snage nemaju nikakvoga mjesta jer
zauzimaju sva mjesta, a one proizvode i eksploatirane su na neodreenom
ne-mjestu. Univerzalnost ljudskog stvaralaπtva, sinteza slobode, æelje i
æivoga rada odvijaju se na ne-mjestu postmodernih proizvodnih odnosa.
Imperij je ne-mjesto svjetske proizvodnje gdje je radna snaga eksploatirana.
Nasuprot tome, i bez moguÊe homologije s Imperijem, tu opet nalazimo
revolucionarni formalizam modernih republikanaca. To je joπ uvijek
formalizam jer je bez mjesta, ali to je moÊni formalizam sada kada je
prepoznat ne kao apstrahiran od pojedinaËnih i kolektivnih subjekata veÊ
kao opÊa moÊ koju predstavljaju njihova tijela i umovi. Ne-mjesto ima
mozak, srce, grudi i udove, globalno.
Biti-protiv: nomadstvo, dezertiranje, egzodus

To nas shvaÊanje vraÊa na poËetno pitanje. ©to danas znaËi biti
republikanac? VeÊ smo vidjeli da moderan kritiËki odgovor otvaranjem
dijalektike izmeu vanjskoga i unutarnjega viπe nije moguÊ. Trebat Êe
izgraditi uËinkoviti pojam postmodernog republikanizma au milieu, na
osnovi æivoga iskustva globalnoga mnoπtva. MoguÊi odgovor na
najosnovnijoj i elementarnoj razini je volja da budemo protiv. OpÊenito, volja
da budemo protiv ne zahtijeva mnogo objaπnjenja. Neposluπnost prema
vlasti jedan je od najprirodnijih i najzdravijih Ëinova. Izgleda nam potpuno
oËigledno da Êe se oni koji su eksploatirani opirati - i u odgovarajuÊim
uvjetima - pobuniti. Meutim, danas to ne mora biti tako oËigledno. Duga
tradicija politiËke znanosti govori da nije problem u tome zaπto se ljudi bune
veÊ zaπto se ne bune. Ili drugim rijeËima, kao πto kaæu Deleuze & Guattari,
“temeljni problem politiËke filozofije toËno je onaj πto ga je tako jasno vidio
Spinoza [i ono πto je Wilhelm Reich ponovo otkrio]: “Zaπto se ljudi tako
tvrdoglavo bore za svoje ropstvo kao da je to njihov spas?”05 Danas nije prvo
pitanje politiËke filozofije hoÊe li ili zaπto doÊi to otpora i pobune veÊ prije
kako odrediti neprijatelja protiv kojega se boriti. Doista, Ëesto je
nesposobnost utvrivanja neprijatelja ono πto naπu volju za otporom vodi
kroz tako paradoksalne krugove. Meutim, utvrivanje neprijatelja nije tako
mala zadaÊa uzimajuÊi u obzir da eksploatacija nema viπe neko konkretno
182 INTERMECO
mjesto i da smo utopljeni u tako duboku i sloæenu moÊ da viπe ne moæemo

odrediti konkretnu razliku ili mjeru. Mi trpimo eksploataciju, otuenje i
zapovijedanje kao neprijatelji, ali ne znamo gdje locirati proizvodnju
tlaËenja. A ipak opet se opiremo i borimo.
Ne bismo trebali pretjerivati u tim logiËkim paradoksima. Iako na
novom podruËju Imperija Ëesto ne moæemo utvrditi eksploataciju i prevlast
na konkretnim mjestima, one ipak postoje. Globalnost zapovijedanja koju
one nameÊu predstavlja obrnutu sliku - neπto poput negativa fotografije -
opÊenitosti proizvodnih djelatnosti mnoπtva. A ipak, taj obrnuti odnos
izmeu imperijalne moÊi i moÊi mnoπtva ne oznaËava nikakvu homologiju.
U stvari, imperijalna moÊ ne moæe viπe disciplinirati moÊi mnoπtva; ona
moæe samo nametnuti nadzor nad njegovim opÊim druπtvenim i
proizvodnim sposobnostima. S ekonomskoga stajaliπta, elastiËan i globalan
monetarni sustav zamijenio je reæim nadnica kao funkciju regulacije;
postupci nadzora i policije zamijenili su normativno zapovijedanje; a
prevlast se vrπi putem komunikacijskih mreæa. Tako eksploatacija i prevlast
konstituiraju opÊe ne-mjesto na imperijalnom podruËju. Iako se
eksploatacija i prevlast joπ uvijek osjeÊaju konkretno, na tijelima mnoπtva,
one su ipak amorfne i to na takav naËin da izgleda kako nema viπe mjesta
gdje bi se Ëovjek mogao sakriti. Ako nema viπe mjesta koje se moæe
prepoznati kao vanjsko, moramo biti protiv na svakom mjestu. To biti protiv
postaje bitni kljuË za svako aktivno politiËko stajaliπte u svijetu, svaku æelju
koja je uËinkovita - moæda za samu demokraciju. Prvi antifaπistiËki partizani
u Evropi, naoruæani dezerteri πto su se borili protiv svojih izdajniËkih vlada,
prikladno su nazvani “ljudi protiv”.06 Danas uopÊeno mnoπtvo u svome
stajaliπtu biti-protiv mora prepoznati imperijalnu suverenost kao neprijatelja
i otkriti primjerena sredstva da potkopa njenu moÊ.
Tu opet vidimo republikansko naËelo u njegovoj prvoj fazi:
dezerterstvu, egzodusu i nomadstvu. Dok je u disciplinarnoj eri sabotaæa
bila temeljni pojam otpora, u eri imperijalnoga nadzora to moæe biti
dezerterstvo. Dok je u modernosti biti protiv Ëesto znaËilo izravno i/ili
dijalektiËko suprotstavljanje snaga, u postmodernosti biti-protiv moæe biti
najuËinkovitije u neuspravnom i dijagonalnom dræanju. Bitke protiv Imperija
mogu se dobiti putem odbijanja i dezerterstva. To dezerterstvo nema
odreeno mjesto: ono je napuπtanje mjesta moÊi.
Tijekom povijesti modernosti, pokretljivost i seljenje radne snage
remetilo je disciplinarne uvjete koji su vezivali radnike. A moÊ je
upotrebljavala krajnje nasilje protiv te pokretljivosti. U tom pogledu ropstvo
PROTUIMPERIJ 183
moæemo promatrati u cjelini s raznim reæimima radniËkih nadnica kao

krajnji aparat tlaËenja kako bi se zaustavila pokretljivost radne snage.
Povijest crnaËkoga ropstva u Amerikama pokazuje kako bitnu potrebu
robovlasnika da nadziru pokretljivost radne snage tako i neobuzdanu æelju
robova da pobjegnu: od zatvorenih brodova na Srednjem prijelazu do
razraenih tlaËiteljskih tehnika koje su upotrebljavali protiv odbjeglih
robova. Pokretljivost i masovno radniËko nomadstvo uvijek izraæavaju
odbijanje i potragu za osloboenjem: otpor uæasnim uvjetima eksploatacije i
potragu za slobodom i novim uvjetima æivota. U stvari, bilo bi zanimljivo
napisati opÊu povijest naËina proizvodnje sa stajaliπta radniËke æelje za
pokretljivoπÊu [iz sela u grad, iz grada u prijestolnicu, iz jedne dræave u
drugu, s jednoga kontinenta na drugi], a ne samo promatrati taj razvoj sa
stajaliπta regulacije tehnoloπkih uvjeta rada πto je provodi kapital. Ta bi
povijest bitno promijenila Marxovo shvaÊanje faza organizacije rada, koje je
posluæilo kao teoretski okvir brojnim autorima sve do Polanyija.07
Danas su pokretljivost radne snage i selidbena kretanja vrlo nejasna i
teπko ih je shvatiti. »ak i najznaËajnija kretanja stanovniπtva u modernosti
[ukljuËujuÊi seljenja bijelaca i crnaca preko Atlantika] pravi su liliputanski
dogaaji u usporedbi s ogromnim premjeπtanjima stanovniπtva u naπemu
vremenu. Sablast kruæi svijetom a to je sablast seljenja. Sve snage staroga
svijeta ujedinile su se u nemilosrdnoj operaciji protiv toga, ali kretanje je
neodoljivo. Pored bijega iz takozvanoga TreÊega svijeta, tu su i struje
politiËkih izbjeglica i premjeπtanja intelektualne radne snage uz masovne
pokrete poljoprivrednog, industrijskog i usluænog proletarijata. Podzemna
seljenja bacaju u zasjenak legitimna i dokumentirana kretanja: granice
nacionalne suverenosti su sita, a svaki pokuπaj potpune regulacije nailazi na
æestoki pritisak. Ekonomisti pokuπavaju objasniti tu pojavu svojim
jednadæbama i modelima, koji Ëak kad bi bili i potpuni ne bi objasnili
neodoljivu æelju za slobodnim kretanjem. U stvari, dezerterstvo od bijednih
kulturnih i materijalnih uvjeta imperijalne reprodukcije gura otraga u
negativnom smislu; ali bogatstvo æelje i akumuliranje izraæajnih i
proizvodnih sposobnost koje su procesi globalizacije unijeli u svijest svakoga
pojedinca i druπtvene skupine vuku prema naprijed u pozitivnom smislu -
pa tako pruæaju odreenu nadu. Dezerterstvo i egzodus snaæan su oblik
klasne borbe unutar i protiv imperijalne postmodernosti. Meutim, ta
pokretljivost joπ uvijek predstavlja spontanu razinu borbe i, kao πto smo
ranije primijetili, najËeπÊe danas vodi prema novim beskorijenskim uvjetima
siromaπtva i bijede.
184 INTERMECO
Nova nomadska horda, nova rasa barbara, pojavit Êe se da zauzme ili

napusti Evropu. Nietzsche je u devetnaestom stoljeÊu bio Ëudno
dalekovidan u pogledu njihove sudbine. “Problem: gdje su barbari
dvadesetoga stoljeÊa? OËigledno je da Êe se pojaviti na vidiku i uËvrstiti se
tek nakon strahovitih druπtvenih kriza”.08 Ne moæemo toËno reÊi πto je
Nietzsche predvidio u svom lucidnom deliriju, ali doista koji bi nedavni
dogaaji mogli biti jaËi primjer moÊi dezerterstva i egzodusa, moÊi
nomadske horde, od pada Berlinskoga zida i raspada cijeloga socijalistiËkoga
bloka? U dezertiranju od “socijalistiËke discipline”, divlja pokretljivost i
masovna iseljavanja bitno su doprinijela raspadu sustava. U stvari,
dezertiranje proizvodnoga osoblja dezorganiziralo je birokratski sovjetski
svijet i udarilo u srediπte njegovoga disciplinarnoga sustava. Masovni
egzodus visokoobrazovanih radnika iz IstoËne Evrope odigrao je vaænu
ulogu u izazivanju pada Zida.09 Iako se taj primjer odnosi na osobitosti
socijalistiËkoga dræavnoga sustava, on pokazuje da pokretljivost radne snage
moæe doista izraziti otvoreni politiËki sukob i doprinijeti uniπtenju reæima.
Meutim, mi trebamo viπe. Mi trebamo snagu sposobnu ne samo da
organizira razorne sposobnosti mnoπtva, veÊ da preko æelja mnoπtva pruæi
alternativu. Protumperij mora takoer biti nova globalna vizija, novi naËin
æivljenja u svijetu.
Brojni republikanski politiËki projekti u modernosti smatrali su
pokretljivost povlaπtenim podruËjem za borbu i organizaciju: od takozvanih
toskanskih socijalista [toskanski i lombardski apostoli reforme koji su,
protjerani iz vlastite zemlje, raspirivali bunu protiv katoliËkih nacija Evrope,
od Italije do Poljske] do sljedbi iz sedamnaestoga stoljeÊa koje su
organizirale prekoatlantska putovanja kao odgovor na pokolje u Evropi, i od
aktivista IWW-a diljem Sjedinjenih Dræava 1910-ih godina do evropskih
autonomista u 1970-im. U tim modernim primjerima pokretljivost je postala
aktivna politika i potvrdno politiËko stajaliπte. Ta pokretljivost radne snage i
taj politiËki egzodus imaju tisuÊu niti koje se isprepliÊu - mijeπaju se stare
tradicije i nove potrebe upravo kao πto su se ispreplitali republikanizam
modernosti i moderna klasna borba. Postmoderni republikanizam, ako se
æeli pojaviti, mora se suoËiti s istom zadaÊom.
Novi barbari
Oni koji su protiv, dok pokuπavaju pobjeÊi od lokalnih i konkretnih stega
svojega ljudskoga stanja, moraju takoer stalno izgraivati novo tijelo i novi
æivot. To je nuæno nasilan, barbarski prijelaz, ali kao πto Walter Benjamin
PROTUIMPERIJ 185
kaæe, to je pozitivno barbarstvo: “Barbarstva? ToËno. To potvrujemo kako

bismo uveli novi, pozitivni pojam barbarstva. ©to siromaπtvo iskustva
prisiljava barbara da radi? Da poËne iznova, da poËne s novim.” Novi
barbarin “ne vidi niπta stalno. Ali upravo iz toga razloga on posvuda vidi
nove putove. Tamo gdje se drugi susreÊu sa zidovima i planinama, i tamo on
vidi put. Ali zbog toga πto posvuda vidi put, on mora posvuda Ëistiti stvari s
njega ... Zbog toga πto vidi posvuda putove, on se uvijek postavlja na
raskriæju. Nijedan trenutak ne zna πto Êe donijeti sljedeÊi. Ono πto postoji on
svodi na krhotine, ne zbog krhotina veÊ zbog puta koji kroz njih vodi.” 10
Novi barbari uniπtavaju potvrdnim nasiljem i zacrtavaju nove staze æivote
kroz vlastito materijalno postojanje.
Taj barbarski rad djeluje na ljudske odnose opÊenito, ali danas ih
moæemo prepoznati najprije u tjelesnim odnosima spola i spolnosti.11
Konvencionalni standardi tjelesnih i spolnih odnosa izmeu spolova i unutar
njih sve su viπe otvoreni izazovu i preobrazbi. Tijela se preobraæavaju i
mijenjaju da bi stvorili nova poslijeljudska tijela.12 Prvi uvjet te tjelesne
preobrazbe je shvaÊanje da ljudska priroda nikako nije odvojena od prirode
kao cjeline, da nema stalnih i nuænih granica izmeu Ëovjeka i æivotinje,
Ëovjeka i stroja, muπkarca i æene i tako dalje. To je shvaÊanje da je i sama
priroda umjetno podruËje otvoreno novim mutacijama, mjeπavinama i
hibridizacijama.13 Ne samo πto mi svjesno potkopavamo tradicionalne
granice, oblaËeÊi se u odjeÊu drugoga spola na primjer, veÊ se takoer
kreÊemo u stvaralaËkoj, neodreenoj zoni au milieu, izmeu tih granica i
bez obzira na njih. Danaπnje mutacije Ëine antropoloπki egzodus i
predstavljaju izvanredno vaæan, ali joπ uvijek sasvim dvosmislen, element
razmjeπtaja republikanizma “protiv” imperijalne civilizacije. Antropoloπki
egzodus vaæan je prvenstveno zbog toga jer se tu poËinje pojavljivati
pozitivno, konstruktivno lice mutacije: ontoloπke mutacije na djelu,
konkretni izum prvoga novoga mjesta na ne-mjestu. Ta stvaralaËka evolucija
ne zauzima samo bilo koje postojeÊe mjesto veÊ prije izmiπlja novo mjesto,
to je æelja koja stvara novo tijelo; metamorfoza koja razbija sve naturalistiËke
homologije modernosti.
Meutim, pojam antropoloπkoga egzodusa joπ je uvijek vrlo
dvosmislen, jer su njegove metode, hibridizacija i mutacija, upravo one
metode πto ih koristi imperijalna suverenost. U tamnom svijetu proze
cyberpunka, na primjer, sloboda samooblikovanja Ëesto se ne razlikuje od
snaga sveobuhvatnoga nadzora.14 Mi svakako trebamo promijeniti naπa tijela
i nas same, a moæda joπ i radikalnije nego πto zamiπljaju pisci cyberpunka. U
186 INTERMECO
naπem suvremenom svijetu, danas Ëeste estetske mutacije tijela, kao πto su
piercing i tetoviranja, moda punka i njegova razna oponaπanja, sve su to
poËetne naznake tih tjelesnih preobrazbi, ali na kraju one nisu ni izdaleka
dorasle onoj vrsti radikalne mutacije koja je danas potrebna. Volja da
budemo protiv doista treba tijelo koje je potpuno nesposobno da se
podvrgne zapovijedanju. Ona treba tijelo koje je nesposobno prilagoditi se
obiteljskom æivotu, tvorniËkoj disciplini, ureenju tradicionalnoga spolnoga
æivota i tako dalje. [Ako osjetite da vaπe tijelo odbija te “normalne” æivotne
funkcije, nemojte oËajavati - iskoristite vaπ dar!] 15 Meutim, novo tijelo,
pored toga πto je radikalno nepripremljeno za normalizaciju, mora takoer
biti sposobno stvoriti novi æivot. Moramo otiÊi mnogo dalje da odredimo
novo mjesto ne-mjesta, daleko izvan jednostavnih iskustava mijeπanja i
hibridizacije i eksperimenata koji se oko njih provode. Moramo konstituirati
koherentnu politiËku umjetninu, umjetno postajanje u onom smislu u
kojemu su humanisti govorili o homohomou πto ga stvaraju umjetnost i
znanje i, kako je Spinoza govorio, o moÊnom tijelu πto ga je proizvela
najviπa svijest proæeta ljubavlju. BeskonaËni putovi barbara moraju
oblikovati novi naËin æivota.
Meutim, takve preobrazbe uvijek Êe ostati slabe i dvosmislene,
ukoliko ih oblikujemo samo u smislu forme i poretka. Sama hibridnost je
prazna, a puko odbijanje poretka jednostavno nas ostavlja na rubu niπtavila -
ili joπ gore, ti postupci riskiraju da ojaËaju imperijalnu moÊ a ne da je dovedu
u pitanje. Nova politika dobiva stvaran sadræaj jedino kada prebacimo naπu
pozornost s pitanja forme i poretka na reæime i praksu proizvodnje. Na
podruËju proizvodnje moÊi Êemo prepoznati da ta pokretljivost i
artificijelnost ne predstavljaju samo izuzetna iskustva malih povlaπtenih
skupina veÊ da prije oznaËavaju zajedniËko proizvodno iskustvo mnoπtva.
Joπ su u devetnaestom stoljeÊu proleteri bili znani kao nomadi
kapitalistiËkoga svijeta.16 »ak kada njihova tijela ostaju stalno na jednoj
zemljopisnoj lokaciji [kao πto je najËeπÊe sluËaj], njihovo stvaralaπtvo i
proizvodnja odreuju tjelesna i ontoloπka seljenja. Antropoloπke
metamorfoze tijela uspostavljaju se putem zajedniËkoga iskustva rada i
novih tehnologija koji imaju konstitutivne uËinke i ontoloπke implikacije.
Alati su uvijek funkcionirali kao ljudske proteze, integrirane u naπa tijela
putem naπe radne prakse kao neka vrsta antropoloπke mutacije kako u
smislu pojedinca tako i u smislu kolektivnoga druπtvenoga æivota.
Suvremeni oblik egzodusa i novi barbarski æivot zahtijevaju da alati postanu
stvaralaËke proteze, koje Êe nas osloboditi od stanja modernosti
PROTUIMPERIJ 187
ËovjeËanstva. VraÊajuÊi se marksistiËkoj digresiji koju smo prije uËinili, kada

dijalektika izmeu unutarnjega i vanjskoga doe do kraja i kada odvojeno
mjesto upotrebne vrijednosti iπËezne s imperijalnoga podruËja, novi oblici
moÊi rada dobivaju zadaÊu da iznova proizvedu ljudsko [ili u stvari
poslijeljudsko]. Ta Êe se zadaÊa izvrπiti prvenstveno putem novih i sve viπe
nematerijalnih oblika afektivne i intelektualne moÊi rada, u zajednici koju
oni Ëine, u artificijelnosti koju oni predstavljaju kao projekt.
Ostvarenjem toga prijelaza, dekonstruktivna faza kritiËke misli, koja je
od Heideggera i Adorna do Derridaa pruæila snaæno sredstvo za izlaz iz
modernosti, izgubila je svoju uËinkovitost.17 Ona je danas zatvorena zagrada
i ostavlja nas suoËene s novom zadaÊom: izgradnjom, na ne-mjestu, novoga
mjesta; izgradnjom ontoloπki novih odrednica ljudskoga, æivoga - moÊne
artificijalnosti biÊa. PriËa o kiborgu Donne Haraway, koja poËiva na
dvosmislenoj granici izmeu Ëovjeka, æivotinje i stroja, uvodi nas danas,
mnogo uËinkovitije od dekonstrukcije, na ta nova podruËja moguÊnosti - ali
moramo imati na umu da je to basna i niπta viπe. Snaga koja mora umjesto
toga vuÊi naprijed teoretsku praksu da bi aktualizirala ta podruËja moguÊe
metamorfoze joπ je uvijek [i sve snaænije] zajedniËko iskustvo nove
proizvodne prakse i usredsreenja proizvodnoga rada na plastiËno i fluidno
podruËje novih komunikacijskih, bioloπkih i mehaniËkih tehnologija.
Stoga, biti danas republikanac znaËi ponajprije boriti se unutar
Imperija i graditi protiv Imperija, na njegovim hibridnim, moduliranim
podruËjima. A tu moramo pridodati, protiv svih moralizama i svih kivnosti i
nostalgija, da to novo imperijalno podruËje pruæa veÊe moguÊnosti za
stvaranje i osloboenje. Mnoπtvo, u svojoj volji da bude protiv i svojoj æelji
za osloboenjem, mora se progurati kroz Imperij da bi izaπlo na drugu
stranu.
3
PUTOVI PROIZVODNJE
3.1
GRANICE IMPERIJALIZMA
Svijet je skoro cijeli parceliran, a ono πto je od

njega ostalo razdijeljeno je, osvojeno i
kolonizirano. Pomislite na te zvijezde koje
vidite iznad sebe po noÊi, te prostrane svjetove
koje nikada ne moæemo doseÊi. Ja bih pripojio
planete kada bih mogao. »esto o tome
razmiπljam. Raæalostim se kada ih vidim tako
jasno a ipak su tako daleko.
cecil rhodes
VeÊim dijelom dvadesetoga stoljeÊa, kritika

imperijalizma ubrajala se meu najaktivnija i najokretnija podruËja
marksistiËke teorije. 01 Mnogi njezini argumenti danas su svakako zastarjeli a
stanje na koje se odnose potpuno se promijenilo. Meutim to ne znaËi da on
nje nemamo πto nauËiti. Ta nam kritika imperijalizma moæe pomoÊi da
shvatimo prijelaz od imperijalizma prema Imperiju jer je u odreenom
pogledu ona predvidjela taj prijelaz.
Jedan od srediπnjih argumenata marksistiËke tradicije razmiπljanja o
imperijalizmu jest da postoji unutarnji odnos izmeu kapitalizma i
ekspanzije i da kapitalistiËka ekspanzija neizbjeæno poprima politiËki oblik
imperijalizma. Sam Marx pisao je vrlo malo o imperijalizmu, ali njegove
analize kapitalistiËke ekspanzije bitne su za cijelu tu kritiku. Marx je vrlo
jasno objasnio da kapital stalno djeluje putem prerazmjeπtaja granica
unutarnjega i vanjskoga. Doista, kapital ne funkcionira unutar mea
stalnoga teritorija i stanovniπtva, veÊ se uvijek prelijeva preko granica i
usvaja nove prostore: “Tendencija da se stvori svjetsko træiπte izravno je data
u pojmu samoga kapitala. Svaka granica pojavljuje se kao prepreka koju
treba prijeÊi”.02 To nemirno obiljeæje kapitala predstavlja uvijek prisutnu
kriznu toËku koja pripada biti samoga kapitala: stalna ekspanzija uvijek je
neprimjereni ali svejedno nuæan pokuπaj da se utaæi neutaæiva æe. Ne
GRANICE IMPERIJALIZMA 191
æelimo nagovijestiti da Êe ta kriza i te prepreke nuæno odvesti kapital u

propast. Naprotiv, kao πto je to sluËaj s modernosti kao cjelinom, kriza je za
kapital normalno stanje koje oznaËava ne njegov kraj veÊ njegovu tendenciju
i naËin djelovanja. Izgradnja imperijalizma sa strane kapitala i kretanje
kapitala dalje od njega sadræani su u sloæenoj igri izmeu granica i prepreka.
Potreba za vanjskim
Marx analizira stalnu potrebu kapitala za ekspanzijom, najprije
usredotoËujuÊi se na proces ostvarenja i stoga na nejednaki kvantitativni
odnos izmeu radnika kao proizvoaËa i radnika kao potroπaËa roba.03
Problem ostvarenja jedan je od Ëimbenika koji gura kapital izvan njegovih
granica i teæi prema svjetskom træiπtu. Da bismo shvatili taj problem
moramo poËeti od eksploatacije. “U poËetku”, Ëitamo u grundrisse,
“kapital prisiljava radnike preko potrebnoga rada na viπak rada. Samo na taj
naËin on sebe ostvaruje i stvara viπak vrijednosti.” [str. 421] Nadnica radnika
[koja odgovara potrebnom radu] mora biti manja od ukupne vrijednosti koju
radnik proizvodi. Meutim, taj viπak vrijednosti mora pronaÊi primjereno
træiπte da bi se ostvario. S obzirom da svaki radnik mora proizvesti viπe
vrijednosti nego πto on ili ona potroπi, potraænja radnika kao potroπaËa ne
moæe nikada biti primjerena potraænja za viπak vrijednosti. Na takav naËin
niz prepreka odreuje kapitalistiËku proizvodnju i proces razmjene u
zatvorenom sustavu: “Kapital onda postavlja potrebno vrijeme rada kao
prepreku razmjenskoj vrijednosti æivoga rada; vrijeme viπka rada kao
prepreku potrebnom vremenu rada: a viπak vrijednosti kao prepreku
vremenu viπka rada” [str. 422]. Sve te prepreke proistiËu iz jedne jedine
prepreke koju odreuje nejednaki odnos izmeu radnika kao proizvoaËa i
radnika kao potroπaËa.
Svakako, kapitalistiËka klasa [zajedno s drugim klasama koje sudjeluju
u njezinim profitima] potroπit Êe neπto od toga viπka vrijednosti, ali ne moæe
sve potroπiti, jer kad bi to uËinila ne bi bilo viπe viπka vrijednosti za ponovno
investiranje. Umjesto da potroπe cijeli viπak vrijednosti kapitalisti se moraju
suzdræavati, πto znaËi da moraju akumulirati.04 Sam kapital zahtijeva da
kapitalisti odbace uæitke i da se πto je moguÊe viπe suzdræavaju od
“rasipanja” viπka vrijednosti na vlastitu potroπnju.
Meutim, to kulturoloπko objaπnjenje moralnosti i suzdræavanja samo
je simptom stvarnih ekonomskih prepreka koje se postavljaju unutar
kapitalistiËke proizvodnje. S jedne strane, ako hoÊemo da bude profita, onda
radnici moraju proizvesti viπe vrijednosti nego πto potroπe. S druge strane,
192 PUTOVI PROIZVODNJE
ako hoÊemo da bude akumulacije, kapitalistiËka klasa i ovisnici o njoj ne

mogu potroπiti sav taj viπak vrijednosti. Ako radniËka klasa zajedno s
kapitalistiËkom klasom i ovisnicima o njoj ne mogu stvoriti primjereno
træiπte i kupiti sva proizvedena dobra, onda se ta vrijednost ne moæe ostvariti
iako je eksploatacija izvrπena i viπak vrijednosti izvuËen.05
Marx dalje ukazuje da se ta granica stalno zaoπtrava kako rad postaje
sve produktivniji. S porastom proizvodnje i konzekventnim porastom u
sastavu kapitala, promjenljivi kapital [to jest nadnice plaÊene radnicima]
saËinjava sve manji dio ukupne vrijednosti roba. To znaËi da je moÊ
potroπnje u radnika sve manja u odnosu na proizvedene robe: “©to se
proizvodnost viπe razvija, ona sve viπe dolazi u sukob s uskom osnovom na
kojoj poËivaju odnosi potroπnje”.06 “Uska osnova” potroπaËke moÊi koËi na
taj naËin ostvarenje kapitala. Trebamo imati na umu da ta prepreka nema
nikakve veze s apsolutnom moÊi proizvodnje stanovniπtva ili njegovom
apsolutnom moÊi potroπnje [proletarijat bi bez sumnje mogao i æelio viπe
potroπiti], veÊ se ona prije odnosi na relativnu moÊ potroπnje stanovniπtva
unutar kapitalistiËkih odnosa proizvodnje i reprodukcije.
Marx tvrdi da kapital mora proπiriti svoje podruËje kako bi ostvario
viπak vrijednosti u proizvodnom procesu i izbjegao pad vrijednost koji
proizlazi iz prekomjerne proizvodnje: “Preduvjet proizvodnje zasnovane na
kapitalu je proizvodnja sve πire sfere kolanja, bilo da se sfera sama izravno
πiri, ili je unutar nje stvoreno viπe toËaka kao toËaka proizvodnje” [str. 407]
MoguÊe je proπiriti sferu kolanja pojaËanjem postojeÊih træiπta unutar
kapitalistiËke sfere putem novih potreba i æelja; ali koliËina nadnica
dostupna radnicima za troπenje postavlja strogu prepreku tom proπirenju.
Alternativno, mogu se stvoriti dodatni potroπaËi ako uvedemo nove
segmente stanovniπtva u kapitalistiËki odnos, ali to ne moæe stabilizirati u
osnovi nejednaki odnos izmeu ponude i potraænje, izmeu stvorene
vrijednosti i vrijednosti koju mogu potroπiti kapitalisti i proleteri.07 Naprotiv,
novi proleteri sami po sebi uvijek Êe biti nedovoljno træiπte za vrijednost
onoga πto proizvode, pa Êe oni tako samo reproducirati problem na veÊoj
razini.08 Jedino uËinkovito rjeπenje za kapital je da pogleda izvan sebe i
otkrije nekapitalistiËka træiπta u kojima Êe razmijeniti dobra i ostvariti
njihovu vrijednost. ©irenje sfere kolanja izvan kapitalistiËkoga podruËja
premjeπta destabilizirajuÊu nejednakost.
Rosa Luxemburg razvila je Marxovu analizu problema ostvarenja ali je
promijenila naglasak analize. Luxemburg naglaπava Ëinjenicu da su “vanjski
potroπaËi qua razliËiti-od-kapitalistiËkih stvarno bitni” [str. 365-66] da bi
kapital ostvario svoj viπak vrijednosti kao oznaku ovisnosti kapitala o svome
vanjskome. Kapitalizam je “prvi tip ekonomije koji ne moæe sam postojati,
koji treba druge ekonomske sustave kao medij i tlo”.09 Kapital je organizam
koji ne moæe sebe uzdræavati ako stalno ne baca pogled preko svojih granica,
hraneÊi se svojim vanjskim okoliπem. Njegovo vanjsko je bitno.
Moæda je ta potreba evropskoga kapitala da stalno πiri svoju sferu
nadzora njegova bolest, ali moæda je to i motor koji je doveo Evropu u
poloæaj svjetske prevlasti u modernoj eri. “Moæda je zasluga Zapada,
ograniËenoga na svoj uski ‘Rt Azije’”, pretpostavlja Fernand Braudel, “bila
πto mu je trebao svijet, πto je trebao pokuπati sreÊu izvan vlastitoga praga”.10
Kapital od svoga zametka teæi prema svjetskoj moÊi ili u stvari jedinoj
svjetskoj moÊi.
Usvajanje vanjskoga
Kapital se πiri ne samo da bi ispunio potrebu za ostvarenjem i da nae nova
træiπta veÊ i da udovolji zahtjevima narednoga trenutka u krugu akumulacije,
to jest procesa kapitalizacije. Nakon πto je viπak vrijednosti ostvaren u obliku
novca [putem proπirenih træiπta u kapitalistiËkom domaπaju i putem oslonca
na nekapitalistiËka træiπta], taj se ostvareni viπak vrijednosti mora ponovo
reinvestirati u proizvodnju, to jest, vratiti u kapital. Kapitalizacija
ostvarenoga viπka vrijednosti zahtijeva od kapitalista da za naredni krug
proizvodnje osigura dodatnu nabavu stalnoga kapitala [sirovine, strojeve i
tako dalje] i dodatni promjenljivi kapital [to jest radnu snagu] - a to Êe
kasnije opet zahtijevati joπ veÊe proπirenje træiπta za daljnje ostvarenje.
Potraga za dodatnim stalnim kapitalom [osobito novim sirovinama]
vuËe kapital prema onoj vrsti imperijalizma πto je obiljeæavaju pljaËka i
kraa. Kapital, tvrdi Rosa Luxemburg, “prevrÊe cijeli svijet, on pribavlja svo-
ja sredstva za proizvodnju iz svih uglova zemlje, grabeÊi ih, ako je nuæno i
silom, iz svih razina civilizacije i iz svih oblika druπtva... Kapitalu postaje
nuæno sve viπe raspolagati cijelom zemaljskom kuglom kako bi pribavio ne-
ograniËeni izbor sredstava za proizvodnju kako u pogledu kvalitete tako i u
pogledu kvantitete, kako bi pronaπao produktivno uposlenje za viπak vrijed-
nosti koji je ostvario”.11 U pribavljanju dodatnih sredstava za proizvodnju,
kapital se doista oslanja na svoje nekapitalistiËko okruæenje, ali on ne usvaja
okoliπ - ili bolje reËeno, on ne Ëini nuæno okoliπ kapitalistiËkim. Vanjsko os-
taje vanjsko. Na primjer, zlato i dijamanti mogu se izvlaËiti iz Perua i Juæne
Afrike ili πeÊerna trska iz Jamajke i Jave savrπeno dobro iako ta druπtva i ta
proizvodnja nastavljaju funkcionirati putem nekapitalistiËkih odnosa.
Pribavljanje dodatnoga promjenljivoga kapitala, uposlenje nove radne

snage i stvaranje proletera, nasuprot, podrazumijeva kapitalistiËki
imperijalizam. Produæenje radnoga dana postojeÊih radnika u
kapitalistiËkom podruËju moæe, naravno, stvoriti dodatnu radnu snagu, ali
postoji granica toga poveÊanja. Za ostatak te nove radne snage, kapital mora
stalno stvarati i upoπljavati nove proletere meu nekapitalistiËkim
skupinama i zemljama. Postupna proletarizacija nekapitalistiËkoga
okruæenja predstavlja stalno ponovno otvaranje procesa prvobitne
akumulacije - pa prema tome i kapitalizaciju samoga nekapitalistiËkoga
okoliπa. Luxemburg vidi u tome stvarnu povijesnu novinu kapitalistiËkoga
osvajanja: “Svi su osvajaËi slijedili cilj porobljavanja i iskoriπtavanja zemlje,
ali nijednoga nije zanimalo da orobi ljudima njihove proizvodne snage i
razori njihovu druπtvenu organizaciju”.12 U tom procesu kapitalizacije
vanjsko je usvojeno.
Kapital stoga mora ne samo imati otvorenu razmjenu s
nekapitalistiËkim druπtvima ili samo prisvojiti njihovo bogatstvo, on ih mora
i preobraziti u sama kapitalistiËka druπtva. To je srediπnje mjesto u Rudolf
Hilferdingovoj definiciji izvoza kapitala: “Pod ‘izvozom kapitala’
podrazumijevam izvoz vrijednosti kojoj je svrha stvoriti viπak vrijednosti
vani”.13 Izvozi se odnos, druπtveni odnos koji Êe sebe umnoæiti. Poput
misionara ili vampira, kapital dodiruje ono πto je strano i Ëini ga vlastitim.
“Buræoazija”, piπu Marx i Engels, “prisiljava sve narode, pod prijetnjom
nestanka, da usvoje buræoaski naËin proizvodnje; ona ih prisiljava da u svoju
sredinu uvedu ono πto ona naziva civilizacijom, tj. da sami postanu buræuji.
Jednom rijeËju, ona stvara svijet na vlastitu sliku i priliku”.14 Ekonomskim
rjeËnikom, ta civilizacija i modernizacija znaËe kapitalizaciju, to jest,
ukljuËivanje u sve πiri krug kapitalistiËke proizvodnje i akumulacije. Na taj je
naËin nekapitalistiËki okoliπ [teritorij, druπtveni oblici, kulture, proizvodni
procesi, radna snaga i tako dalje] formalno podvrgnut kapitalu.
Ovdje trebamo imati na umu da evropski kapital ne preoblikuje
nekapitalistiËke teritorije “na svoju sliku i priliku”, kao da sve postaje
homogeno. U stvari, kada su marksistiËki kritiËari imperijalizma prepoznali
procese usvajanja vanjskoga kapitalu, oni su opÊenito podcijenili znaËenje
neravnomjernoga razvoja i zemljopisne razlike koji su implicitni u tim
procesima.15 Svaki se segment nekapitalistiËkoga okoliπa preobraæava
razliËito, a svi su organski integrirani u tijelo kapitala koje se πiri. Drugim
rijeËima, razliËiti segmenti vanjskoga usvojeni su ne po modelu sliËnosti veÊ
kao razliËiti organi koji zajedno funkcioniraju u jednom koherentnom tijelu.
Na ovom mjestu moæemo shvatiti temeljno protuslovlje kapitalistiËkoga

πirenja: oslanjanje kapitala na njegovo vanjsko, na nekapitalistiËki okoliπ,
koji zadovoljava potrebu za ostvarenjem viπka vrijednosti, sukobljava se s
usvajanjem nekapitalistiËkoga okoliπa, koji zadovoljava potrebu da se
kapitalizira taj ostvareni viπak vrijednosti. Povijesno su se ta dva procesa
Ëesto dogaala u slijedu. Teritorij i stanovniπtvo najprije su postali dostupni
kao vanjski za razmjenu i stvaranje kapitala, a zatim su postupno ulazili u
podruËje prave kapitalistiËke proizvodnje. Meutim, vaæno je naglasiti da
neki segment okoliπa, kada je jednom “civiliziran”, kada je jednom organski
ukljuËen u novoproπirene granice podruËja kapitalistiËke proizvodnje, ne
moæe viπe biti vanjski kao nuænost za ostvarenje viπka vrijednosti kapitala. U
tom smislu kapitalizacija postavlja granicu ostvarenju i obratno; ili bolje
reËeno, usvajanje protuslovi oslanjanju na vanjskoga. Æe kapitala mora se
utaæiti novom krvlju i on mora stalno traæiti nove granice.
LogiËki je pretpostaviti da Êe doÊi vrijeme kada Êe ta dva trenutka
kruga akumulacije, ostvarenje i kapitalizacija, doÊi u izravni sukob i
podrivati jedan drugoga. U devetnaestom je stoljeÊu izgledalo da se polje
kapitalistiËkoga πirenja [u materijalnim izvorima, radnoj snazi i
træiπtima] proteæe u beskonaËnost, kako u Evropi tako i drugdje. U
Marxovo je vrijeme kapitalistiËka proizvodnja bila samo mali dio
globalne proizvodnje. Samo je nekoliko zemalja imalo znaËajniju
kapitalistiËku proizvodnju [Engleska, Francuska i NjemaËka], a Ëak su i
te zemlje imale velike segmente nekapitalistiËke proizvodnje - seosku
poljoprivredu, zanatsku proizvodnju i tako dalje. Meutim, Luxemburg
tvrdi da Êe, s obzirom da je zemlja konaËna, logiËki sukob postati
stvarno protuslovlje. “©to nasilnije, nemilosrdnije i temeljitije
imperijalizam uniπtava nekapitalistiËke civilizacije, on bræe potkopava
temelje kapitalistiËke akumulacije. Iako je imperijalizam povijesna
metoda za produæenje kapitalizma, on je i sigurno sredstvo njegovoga
brzoga dokidanja”. 16 Ta protuslovna napetost prisutna je tijekom cijeloga
razvoja kapitala, ali ona potpuno dolazi na vidjelo na granici, u kriznoj
toËki - kada se kapital suoËava s konaËnoπÊu ËovjeËanstva i zemlje. U
tom smislu veliki imperijalist Cecil Rhodes pojavljuje se kao
paradigmatski kapitalist. Prostori zemaljske kugle zatvaraju se a
imperijalistiËko πirenje kapitala suoËava se sa svojim granicama.
Rhodes, uvijek pustolov, zuri Ëeznutljivo i sa æudnjom u zvijezde iznad
sebe, i osjeÊa se osujeÊenim zbog okrutne napasti tih novih granica, koje
su tako blizu a opet tako daleko.
Iako marksistiËki kritiËari Ëesto predstavljaju svoje kritike

imperijalizma i kapitalistiËkog πirenja u strogo kvantitativnim, ekonomskim
izrazima, njihovi su ulozi prvenstveno politiËki. To ne znaËi da ekonomske
izraËune [i njihove kritike] ne treba shvaÊati ozbiljno; to prije znaËi da
ekonomske odnose treba razmotriti onako kako su stvarno oblikovani u
povijesnom i druπtvenom kontekstu, kao dio politiËkih odnosa vladanja i
prevlasti.17 Najvaæniji politiËki ulog za te autore u pitanju ekonomske
ekspanzije je prikazati nerazdvojni odnos izmeu kapitalizma i
imperijalizma. Ako su kapitalizam i imperijalizam bitno povezani, kaæe
njihova logika, onda svaka borba protiv imperijalizma [i ratova, bijede,
osiromaπenja i porobljavanja πto iz njega slijedi] mora biti izravna borba
protiv kapitalizma. Bilo koja politiËka strategija kojoj je cilj reformirati
suvremeno obliËje kapitalizma da bi ga se uËinilo neimperijalistiËkim
uzaludna je i naivna jer sræ kapitalistiËke reprodukcije i akumulacije nuæno
podrazumijeva imperijalistiËku ekspanziju. Kapital se ne moæe drugaËije
ponaπati - to je njegova priroda. Ne moæemo se suoËiti sa zlima
imperijalizma a da ne uniπtimo sam kapitalizam.
IzjednaËavanje i ukidanje
Lenjin je napisao knjigu o imperijalizmu prvenstveno kao sintezu analiza
drugih autora kako bi ih pribliæio javnosti.18 Meutim Lenjinov tekst sadræi i
originalne doprinose od kojih je najvaæniji taj πto je on postavio kritiku
imperijalizma na subjektivno stajaliπte i tako je povezao s Marxovim
pojmom revolucionarnoga potencijala krize. Dao nam je kutiju alata,
komplet strojeva za proizvodnju antiimperijalistiËke subjektivnosti.
Lenjin Ëesto predstavlja svoje argumente putem polemike. On je
svoju analizu imperijalizma oblikovao prvenstveno suprotstavljajuÊi se
tezama Rudolfa Hilferdinga i Karla Kautskoga. Meutim, prilikom
razvijanja svojih kritika, Lenjin je briæljivo razmatrao, a ponekad
usvajao kao vlastite, teoretske pretpostavke oba ta autora. Najvaænije je
to πto je Lenjin usvojio Hilferdingovu temeljnu tezu da, kako se kapital
πiri putem imperijalistiËke izgradnje svjetskoga træiπta, tako se pojavljuju
sve veÊe prepreke Ausgleichungu [izjednaËavanju] profitnih stopa meu
raznim granama i sektorima proizvodnje. Meutim, mirni kapitalistiËki
razvoj ovisi o tendenciji prema izjednaËenim ekonomskim uvjetima:
jednake cijene za jednake robe, jednaki profit za jednaki kapital,
jednake nadnice i jednaka eksploatacija za jednaki rad i tako dalje.
Hilferding je shvaÊao da imperijalizam - koji strukturira nacije i
teritorije kapitalistiËkoga razvoja na sve kruÊi naËin i daje vlast nacional-

nim monopolima - spreËava oblikovanje izjednaËene profitne stope pa
tako potkopava moguÊnost uspjeπnoga kapitalistiËkoga posredovanja u
meunarodnom razvoju.19 U stvari, prevlast monopola na svjetskom
træiπtu i njegova podjela uËinila je proces izjednaËavanja praktiËki
nemoguÊim. Samo ako bi nacionalne centralne banke intervenirale, ili
joπ bolje, ujedinjena meunarodna banka intervenirala, moglo bi se to
protuslovlje, koje nagovjeπtava kako trgovaËke tako i prave ratove
izjednaËiti i ublaæiti. Ukratko, Lenjin je usvojio Hilferdingovu tezu da je
kapital uπao u novu fazu meunarodnoga razvoja odreenoj monopolom
i da je to dovelo kako do poveÊanja protuslovlja tako i do krize
izjednaËavanja. Meutim on nije prihvatio da bi se utopiju o jedinstvenoj
meunarodnoj banci moglo shvatiti ozbiljno i da mirno kapitalistiËko
ukidanje [Aufhebung] krize moæe ikada postati aktualno.
Lenjin je smatrao glediπte Kautskoga, koji je takoer uzeo kao svoje
polaziπte Hilferdingov rad, joπ viπe utopijskim i πtetnim. Kautsky je u stvari
mislio da kapitalizam moæe postiÊi stvarno politiËko i ekonomsko
ujedinjenje svjetskoga træiπta. Nakon æestokih sukoba imperijalizma mogla
bi slijediti nova miroljubiva faza kapitalizma, “ultraimperijalistiËka” faza.
Magnati kapitala mogli bi se ujediniti u jedan jedini svjetski trust i tako
zamijeniti konkurenciju i borbu izmeu nacionalnih financijskih kapitala
meunarodnim jedinstvenim financijskim kapitalom. On je tvrdio da stoga
moæemo zamisliti fazu u buduÊnosti u kojoj kapital postiæe miroljubivo
ukljuËivanje i rasplet u kojemu bi ne jedinstvena banka veÊ træiπne sile i
monopoli πto ih viπe ili manje reguliraju dræave mogle nekako uspjeti i
odrediti globalno izjednaËenje profitne stope.20 Lenjin se slagao s
Kautskijevom osnovnom tezom da postoji trend u kapitalistiËkom razvoju
prema meunarodnoj suradnji razliËitih nacionalnih financijskih kapitala i
moguÊe prema izgradnji jednoga jedinoga svjetskoga trusta. Ali on je snaæno
prigovarao Kautskome πto je viziju miroljubive buduÊnosti upotrijebio da
zanijeËe dinamiku tadaπnje stvarnosti. Lenjin je stoga odbacio njegovu
“duboko reakcionarnu æelju da otupi protuslovlja” tadaπnjega stanja.21
Revolucionari trebaju djelovati odmah kako bi razrijeπili protuslovlja πto ih
postavlja tadaπnja imperijalistiËka organizacija kapitala, ne ËekajuÊi da neki
miroljubivi ultraimperijalizam stigne u buduÊnosti.
Tako je Lenjin, opÊenito usvajajuÊi analitiËka dostignuÊa tih autora,
odbacivao njihova politiËka stajaliπta. Iako se potpuno slagao s
Hilferdingovom analizom tendencije prema svjetskom træiπtu kojim vladaju
monopoli, on je poricao da je takav sustav veÊ na djelu i da bi mogao

posredovati i izjednaËiti profitnu stopu. On je to poricao ne toliko teoretski
koliko politiËki. Lenjin je smatrao da Êe kapitalistiËki razvoj u fazi monopola
naiÊi na niz protuslovlja i da komunisti moraju djelovati prema njima.
RadniËki pokret mora se suprotstaviti svakom kapitalistiËkom pokuπaju da
organizira uËinkovito izjednaËenje imperijalistiËkih profitnih stopa, a zadaÊa
je revolucionarne partije da intervenira i produbi objektivna protuslovlja
razvoja. Najviπe od svega treba izbjegavati ostvarenje tendencije prema
“ultraimperijalizmu”, koji bi poveÊao snagu kapitala do Ëudoviπnih razmjera
i na dugo vremena iskljuËio moguÊnost borbe na najprotuslovnijim pa stoga
i najslabijim karikama u lancu prevlasti. Lenjin piπe, bilo kao nadu ili kao
predvianje: “Taj se razvoj odvija u takvim okolnostima, takvim tempom,
kroz takva protuslovlja, sukobe i prevrate - ne samo ekonomske veÊ i
politiËke, nacionalne itd. - da Êe imperijalizam neizbjeæno puknuti a
kapitalizam se preobraziti u svoju suprotnost mnogo prije nego πto se ostvari
svjetski trust, prije nego πto se dogodi ‘ultraimperijalistiËko’ stapanje
nacionalnih financijskih kapitala”.22
Lenjinov logiËki demarπ u gornjem tekstu izmeu analitiËkih
razmatranja i politiËkih stajaliπta svakako je krivudav. Ipak njegovo
rasuivanje bilo je vrlo uËinkovito sa subjektivnoga stajaliπta. Kao πto je Ilja
Babel rekao, Lenjinova misao iπla je uzduæ “tajanstvene krivulje prave crte”
koja je vodila analizu stvarnosti radniËke klase u nuænost njezinoga
politiËkoga angaæiranja. Lenjin je shvatio prerani element definicije
imperijalizma i vidio u subjektivnoj praksi radniËke klase ne samo moguÊe
prepreke pravocrtnom rjeπenju krize kapitalistiËkoga ostvarenja [πto je i
Rosa Luxemburg naglaπavala], veÊ i postojeÊu i konkretnu moguÊnost da ta
praksa - borbe, pobune i revolucije - razori sam kapitalizam.23 U tom je
smislu Lenjin poveo kritiku imperijalizma od teorije do prakse.
Od imperijalizma do Imperija
Jedan od najznaËajnijih vidova Lenjinove analize je njegova kritika
imperijalizma kao politiËkog koncepta. Lenjin je spojio problematiku
moderne suverenosti i onu kapitalistiËkoga razvoja u jedinstvenu
kritiku, a isprepliÊuÊi razne crte kritike mogao je baciti pogled s onu
stranu modernosti. Drugim rijeËima, putem ponovne politiËke razrade
koncepta imperijalizma, Lenjin je, viπe nego ijedan drugi marksist,
mogao predvidjeti prijelaz u novu fazu kapitala izvan imperijalizma i
utvrditi mjesto [ili u stvari ne-mjesto] nove imperijalne suverenosti.
Kada je Lenjin prouËavao imperijalizam, on je usredsredio svoju

pozornost ne samo na rad raznih novijih marksistiËkih autora veÊ i na raniji
rad Johna Hobsona i njegovu buræoasku populistiËku inaËicu kritike
imperijalizma.24 Lenjin je dosta nauËio od Hobsona - πto je, uzgred reËeno,
mogao jednako nauËiti od njemaËkih, francuskih ili talijanskih populistiËkih
teoretiËara imperijalizma. Osobito je nauËio da moderne evropske nacio-
nalne dræave koriste imperijalizam da bi izvan vlastitih granica prenijele
politiËka protuslovlja koja nastaju unutar svake pojedinaËne zemlje.
Nacionalna dræava traæi od imperijalizma da razrijeπi ili stvarno premjesti
klasnu borbu i njezine destabilizirajuÊe uËinke. Cecil Rhodes vrlo je jasno
izrazio tu funkciju imperijalizma: “Moja omiljena zamisao je rjeπenje za
druπtveni problem, tj. da bismo spasili 40,000.000 stanovnika Ujedinjenoga
kraljevstva od krvavoga graanskoga rata mi kolonijalni dræavnici moramo
dobiti nove zemlje da bismo nastanili viπak stanovniπtva, da bismo pribavili
nova træiπta za robe koje oni proizvode u tvornicama i rudnicima. Imperij je,
kao πto sam uvijek govorio, pitanje kruha i maslaca. Ako æelite sprijeËiti
graanski rat morate postati imperijalisti”.25 Putem imperijalizma moderna
dræava izvozi klasnu borbu kako bi saËuvala poredak i suverenost kod kuÊe.
Lenjin je vidio imperijalizam kao strukturalnu fazu u evoluciji
moderne dræave. On je zamiπljao nuæan i pravocrtni povijesni napredak od
prvih oblika moderne evropske dræave do nacionalne dræave i onda do
imperijalistiËke dræave. U svakoj fazi u tom razvoju dræava je morala izmisliti
nove naËine stvaranja opÊega konsenzusa, pa je tako imperijalistiËka dræava
morala pronaÊi put da ukljuËi mnoπtvo i njegove spontane oblike klasne
borbe u svoje ideoloπke dræavne strukture; ona je morala preobraziti
mnoπtvo u narod. Ta je analiza poËetno politiËko oblikovanje koncepta
hegemonije koje Êe kasnije postati srediπnji dio Gramscijeve misli.26 Lenjin
je tako protumaËio imperijalistiËki populizam jednostavno kao drugu
inaËicu prijedloga suverenosti, kao rjeπenje za krizu modernosti.
Na temelju takvoga tumaËenja imperijalizma kao hegemonistiËkog
elementa suverenosti, Lenjin je mogao objasniti strukturalne uËinke i
totalitaristiËke posljedice imperijalistiËke politike. On je vrlo jasno shvatio
centripetalnu dinamiku imperijalizma koja je postupno potkopavala razliku
izmeu “unutarnjega” i “vanjskoga” u kapitalistiËkome razvoju. Rosa
Luxemburg je svoju kritiku imperijalizma ukorijenila u “vanjskom”, to jest u
otporima koji bi mogli reorganizirati nekapitalistiËke upotrebne vrijednosti
mnoπtva kako u vladajuÊim tako i u potËinjenim zemljama. Meutim s
Lenjinova stajaliπta to glediπte i ta strategija nisu odræivi. Strukturalne
preobrazbe πto ih nameÊe imperijalistiËka politika nastoje ukloniti bilo koju

moguÊnost vanjskoga, bilo u vladajuÊim bilo u potËinjenim zemljama.
Kritiku treba smjestiti ne izvan veÊ unutar krize moderne suverenosti.
Lenjin je vjerovao da je krizna toËka pristigla s Prvim svjetskim ratom u
kojemu je imperijalistiËka faza moderne suverenosti izravno vodila prema
smrtonosnom sukobu nacionalnih dræava.
Lenjin je naposljetku uoËio da su imperijalistiËka praksa i kolonijalna
uprava koja ju je Ëesto provodila postale prepreke za daljnji razvoj kapitala,
bez obzira πto su imperijalizam i monopolistiËka faza doista bili izrazi
globalnoga πirenja kapitala. On je naglaπavao Ëinjenicu, koju su zabiljeæili
mnogi kritiËari imperijalizma, da se konkurencija, bitna za funkcioniranje i
πirenje kapitala, nuæno smanjuje u imperijalistiËkoj fazi u srazmjeru prema
rastu monopola. Imperijalizam, sa svojim trgovinskim ograniËenjima i
zaπtitnim pristojbama, svojim nacionalnim i kolonijalnim teritorijima, stalno
postavlja i pojaËava Ëvrste granice, koËeÊi ili kanalizirajuÊi ekonomske,
druπtvene i kulturne tijekove. Kao πto smo prije vidjeli u kulturnom smislu
[dio 2.3], i kao πto Luxemburg tvrdi u ekonomskom smislu, imperijalizam u
velikoj mjeri poËiva na tim Ëvrstim granicama i razlici izmeu vanjskoga i
unutarnjega. Imperijalizam u stvari stvara oklop za kapital - ili toËnije, u
odreenoj toËki granice πto ih je stvorila imperijalistiËka praksa ometaju
kapitalistiËki razvoj i puno ostvarenje svjetskoga træiπta. Kapital mora
naposljetku prevladati imperijalizam i razoriti granice izmeu unutarnjega i
vanjskoga.
Bilo bi pretjerano reÊi da, na osnovi te intuicije, Lenjinova analiza
imperijalizma i njegove krize vodi izravno prema teoriji Imperija. Ipak, toËno
je da je njegovo revolucionarno stajaliπte otkrilo temeljni Ëvor
kapitalistiËkoga razvoja - ili bolje reËeno, gordijski Ëvor koji treba presjeÊi.
Iako je Lenjinov praktiËki i politiËki prijedlog za svjetsku revoluciju poraæen
[a ubrzo Êemo se usredotoËiti na razloge poraza], sliËna preobrazba koju je
on pedvidio bila je ipak nuæna. Lenjinova analiza krize imperijalizma imala
je istu snagu i nuænost koju je imala Machiavellijeva analiza krize
srednjovjekovnoga poretka: reakcija je morala biti revolucionarna. Ovo je
alternativa implicitna u Lenjinovom radu: ili svjetska komunistiËka revolucija
ili Imperij, a izmeu ta dva izbora postoji duboka analogija.
Svesci Kapitala koji nedostaju

Da bismo razumjeli prijelaz od imperijalizma prema Imperiju, pored
promatranja razvoja samoga kapitala, moramo shvatiti i genealogiju sa
stajaliπta klasne borbe. To je stajaliπte vjerojatno bliæe stvarnim povijesnim

kretanjima. Teorije putova prema imperijalizmu i dalje od njega, meu
kojima je najpovlaπtenija Ëista kritika dinamike kapitala, Ëesto potcjenjuju
moÊ stvarnoga uËinkovitoga motora koji pogoni kapitalistiËki razvoj iz
njegove najdublje sræi: kretanja i borbe proletarijata. Moæda je teπko
prepoznati taj motor jer je Ëesto pod krinkom ideologije dræave i vladajuÊih
klasa, ali Ëak kad se pojavljuje samo blijedo ili povremeno, on je svejedno
uËinkovit. Povijest ima logike samo kada njom vlada subjektivnost, samo
kada [kao πto kaæe Nietzsche] pojava subjektivnosti prerazmjeπta djelatne i
svrπne uzroke u razvoju povijesti. MoÊ proletarijata sastoji se upravo u tome.
Tako dolazimo do osjetljivoga prijelaza na kojemu subjektivnost klasne
borbe preobraæava imperijalizam u Imperij. U treÊem dijelu naπe knjige mi
Êemo zacrtati genealogiju ekonomskoga poretka Evrope kako bismo otkrili
globalnu narav proleterske klasne borbe i njezinu sposobnost da predvidi i
prefigurira razvoj kapitala prema ostvarenju svjetskoga træiπta. Meutim, joπ
uvijek trebamo utvrditi teoretsku shemu koja nas moæe podræati u tom
istraæivanju. Stare analize imperijalizma tu neÊe biti dovoljne jer se na kraju
zaustavljaju na pragu analize subjektivnosti i radije usredotoËuju na
protuslovlja razvoja kapitala. Mi trebamo utvrditi teoretsku shemu koja
postavlja subjektivnost druπtvenih kretanja proletarijata na srediπnje mjesto
u procesima globalizacije i konstituiranja globalnoga poretka.
Postoji jedan paradoks u Marxovoj misli koji nam moæe osobito
rasvijetliti probleme s kojima se ovdje suoËavamo. U svom nacrtu kapitala,
Marx je planirao tri sveska koja nisu nikada napisana: jednoga o nadnicama,
drugoga o dræavi i treÊega o svjetskom træiπtu.27 Mogli bismo kazati da je
svezak o nadnicama, ukoliko je on stvarno trebao biti svezak o onima koji
zarauju nadnice, djelomice sadræan u Marxovim politiËkim i povijesnim
tekstovima, kao πto su osamnaesti brumer, klasna borba u francuskoj i
tekstovima o Pariπkoj komuni.28 Meutim stvari sa svescima o dræavi i
svjetskom træiπtu stoje sasvim drukËije. Marxove razliËite biljeπke o tim
pitanjima raπtrkane su i sasvim nedovoljne; ne postoje Ëak ni nacrti tih
svezaka. Komentari koje je Marx doista davao o konceptu dræave usmjereni
su manje prema teoretskoj raspravi a viπe prema konkretnoj analizi
nacionalnih politika: engleskom parlamentarizmu, francuskom
bonapartizmu, ruskoj autokraciji i tako dalje. Nacionalna ograniËenja tih
situacija Ëine nemoguÊom opÊu teoriju. Ustavna obiljeæja svake nacionalne
dræave, po Marxovom miπljenju, uvjetovala je razlika u profitnim stopama u
raznim nacionalnim ekonomijama zajedno s razlikama u reæimima
eksploatacije - ukratko, konkretni procesi valorizacije na raznim

nacionalnim mjestima razvoja. Nacionalna dræava bila je singularna
organizacija ograniËenja. U tim uvjetima opÊa teorija dræave mogla je biti
samo aleatorna i zamiπljena samo u najapstraktnijim crtama. Marxove
poteπkoÊe u ispisivanju svezaka kapitala o dræavi i svjetskom træiπtu bile su
tako temeljito povezane: svezak o dræavi ne moæe se napisati dok se ne
ostvari svjetsko træiπte.
Meutim, Marxovo miπljenje bilo je usmjereno prema trenutku kada Êe
se kapitalistiËka valorizacija i politiËki procesi zapovijedanja susresti i
ispreplesti na svjetskoj razini. Nacionalna dræava igrala je samo efemernu
ulogu u njegovu radu. Procesi kapitalistiËkoga razvoja odreuju valorizaciju
i eksploataciju kao funkcije globalnoga sustava proizvodnje, a svaka
prepreka koja se pojavljuje na tom terenu moæe se prevladati na dugu stazu.
“Tendencija da se stvori svjetsko træiπte”, pisao je on, “izravno je data u
samom pojmu kapitala. Svaka granica pojavljuje se kao prepreka koju treba
prevladati”.29 MarksistiËka teorija dræave moæe se napisati samo kada su sve
takve Ëvrste granice prevladane i kada se dræava i kapital uËinkovito
podudaraju. Drugim rijeËima, slabljenje nacionalne dræave u dubokom je
smislu potpuno ostvarenje odnosa izmeu dræave i kapitala. “Kapitalizam
samo pobjeuje”, kao πto kaæe Fernand Braudel, “kada se poistovjeÊuje s
dræavom, kada je on dræava”.30 Danas je konaËno moguÊe [ako joπ uvijek
osjeÊamo potrebu] napraviti nacrt za Marxova dva sveska koja nedostaju. Ili
pak, slijedeÊi duh njegove metode i sabravπi sve njegove poglede na dræavu i
svjetsko træiπte, mogli bismo pokuπati napisati revolucionarnu kritiku
Imperija.
Analize dræave i svjetskoga træiπta postaju moguÊe u Imperiju i iz
drugog razloga, jer u toj toËki u razvoju klasna borba djeluje bez ograniËenja
na organizaciju moÊi. Nakon πto je dostigao globalnu razinu, kapitalistiËki
razvoj izravno se suoËava s mnoπtvom, bez posredovanja. Stoga dijalektika,
ili u stvari znanost o ograniËenju i njegovoj organizaciji, isparava. Klasna
borba, gurajuÊi nacionalnu dræavu prema njezinom dokinuÊu i iduÊi tako
van granica koje je ona postavila, predlaæe konstituciju Imperija kao mjesto
analize i sukoba. Bez te prepreke, stanje borbe potpuno je otvoreno. Kapital i
rad suprotstavljaju se u izravno neprijateljskom obliku. To je temeljni uvjet
svake politiËke teorije komunizma.
krugovi
Od imperijalizma do Imperija i od nacionalne dræave do politiËke regulacije
globalnoga træiπta: sa stajaliπta historijskoga materijalizma prisustvujemo
kvalitativnom prijelazu u modernoj povijesti. Kada ne moæemo primjereno
izraziti ogromnu vaænost toga prijelaza, ponekad vrlo blijedo definiramo to
πto se dogaa kao ulazak u postmodernost. ShvaÊamo slabost te definicije, ali
ponekad nam je ona milija od drugih jer postmodernost barem oznaËuje
epohalnu promjenu u suvremenoj povijesti.01 Meutim, izgleda da drugi
autori podcjenjuju razliËitost naπega stanja i vraÊaju analizu u kategorije
cikliËkoga shvaÊanja povijesne evolucije. Po njihovom miπljenju, ono πto mi
danas proæivljavamo samo bi bila joπ jedna faza u redovito ponavljanim
krugovima oblika ekonomskoga razvoja ili oblika vlasti.
Poznate su nam brojne teorije o povijesnim krugovima, poËevπi od onih koje se tiËu
oblika vlasti πto smo ih naslijedili od grËko-rimske starine do onih o
cikliËkom razvoju i propasti civilizacije u autora iz dvadesetoga stoljeÊa poput
Oswalda Spenglera i Joséa Ortege y Gasseta. Postoje, naravno, ogromne
razlike izmeu Platonove cikliËke ocjene oblika vlasti i Polibijeve obrane
Rimskoga Carstva, ili izmeu Spenglerove nacistiËke ideologije i snaænog
historicizma Fernanda Braudela. Meutim, mi smatramo cijeli taj naËin
rasuivanja potpuno neprimjerenim jer izgleda kako se svaka teorija krugova
izruguje Ëinjenici da je povijest proizvod ljudske akcije tako πto nameÊe
objektivni zakon koji vlada namjerama i otporima, porazima i pobjedama,
radostima i patnjama ljudskih biÊa. Ili, πto je joπ gore, ona prikazuje ljudske
radnje kao plesaËe u ritmu cikliËkih struktura.
Giovanni Arrighi usvojio je metodologiju dugih krugova da bi napisao bogatu i
fascinantnu analizu “dugoga dvadesetoga stoljeÊa”.02 Ta knjiga prvenstveno
nastoji shvatiti kako je kriza hegemonije i akumulacije Sjedinjenih Dræava u
1970-im godinama [simbolizirana na primjer odvajanjem dolara od zlatnog
standarda 1971. i porazom ameriËke vojske u Vijetnamu] temeljna
prekretnica u povijesti svjetskoga kapitalizma. Meutim, ako hoÊemo
pristupiti suvremenom prijelazu, vjeruje Arrighi, trebamo se vratiti unazad i
smjestiti tu krizu u dugu povijest krugova kapitalistiËke akumulacije. SlijedeÊi
metodologiju Fernanda Braudela, Arrighi gradi ogromnu povijesnu i
analitiËku aparaturu Ëetiriju velikih sustavnih krugova kapitalistiËke
akumulacije, Ëetiriju “dugih stoljeÊa”, koja smjeπta Sjedinjene Dræave u red
nakon –enoveæana, Nizozemaca i Britanaca.
Ta povijesna perspektiva vodi Arrighija prema tvrdnji kako se sve vraÊa, ili
konkretno kako se kapitalizam uvijek vraÊa. Prema tome kriza iz 1970-ih nije
niπta novo. Ono πto se danas dogodilo kapitalistiËkom sustavu predvoenom
Sjedinjenim Dræavama dogodilo se Britancima stotinu godina ranije,
Nizozemcima prije njih i joπ ranije –enoveæanima. Kriza je oznaËila prijelaz,
koji je prekretnica u svakom sustavnom krugu akumulacije, od prve faze
materijalnoga πirenja [investiranja u proizvodnju] do druge faze
financijskoga πirenja [ukljuËujuÊi spekulaciju]. Taj prijelaz prema
financijskom πirenju, za koji Arrighi tvrdi da obiljeæava ekonomiju SAD-a od
ranih 1980-ih, uvijek ima jesensko obiljeæje; on najavljuje kraj kruga. On
konkretno oznaËuje kraj hegemonije SAD-a nad svjetskim kapitalistiËkim
sustavom, jer kraj svakoga velikoga kruga uvijek oznaËuje zemljopisnu
promjenu u epicentru sustavnih procesa akumulacije kapitala. “Promjene te
vrste”, piπe on, “dogodile su se u svim krizama i financijskim πirenjima koji
su oznaËavali prijelaz iz jednoga sustavnoga kruga u drugi.” 03 Arrighi tvrdi
da su Sjedinjene Dræave predale luË Japanu da vodi iduÊi novi krug
kapitalistiËke akumulacije.
Ne zanima nas rasprava o tome je li ili nije Arrighi u pravu kada izlaæe tu
hipotezu o propadanju Sjedinjenih Dræava i usponu Japana. Viπe nas zanima
to πto je u kontekstu Arrighijevog cikliËkog argumentiranja nemoguÊe pronaÊi
rascjep u sustavu, paradigmu promjene, neki dogaaj. Doista, sve se mora
uvijek vratiti, a povijest kapitalizma tako postaje vjeËni povratak istoga. Na
kraju, takva cikliËka analiza prikriva motor procesa krize i restrukturiranja.
Iako je sam Arrighi temeljito istraæio stanja i kretanja radniËke klase diljem
svijeta, u kontekstu te knjige, i pod teretom njezine povijesne aparature,
izgleda kao da je kriza iz 1970-ih bila jednostavno dio objektivnih i
neizbjeænih krugova kapitalistiËke akumulacije, a ne rezultat proleterskoga i
protukapitalistiËkoga napada kako u vladajuÊim tako i u potËinjenim
zemljama. Akumulacija tih borbi bila je motor krize i one su odredile naËine i
prirodu kapitalistiËkoga restrukturiranja. Meutim, moguÊnosti danaπnjega
rascjepa mnogo su vaænije od bilo koje povijesne rasprave o krizi iz 1970-ih.
PromatrajuÊi transnacionalne mreæe proizvodnje, krugove svjetskoga træiπta i
globalne strukture kapitalistiËke vladavine, moramo prepoznati gdje se
nalazi potencijal za rascjep i motor za buduÊnost koja nije jednostavno
osuena da ponavlja proπle krugove kapitalizma.
3.2
MOGU∆NOST
DISCIPLINARNOG VLADANJA
Izgleda politiËki nemoguÊe da kapitalistiËka

demokracija organizira potroπnju na potrebnoj
razini i da uËini veliki eksperiment koji bi
dokazao moju tezu - osim u ratnim uvjetima.
john maynard keynes, 29. srpnja 1942.
Stari imperijalizam - eksploatacija radi profita

stranaca - nema mjesta u naπim planovima.
predsjednik harry s. truman, 20. sijeËnja 1949.
Prvi veÊi val marksistiËkih teoretskih

analiza imperijalizma vrtio se oko razdoblja Prvoga svjetskoga rata. To je
razdoblje bilo i poËetak nekih dubokih promjena u svjetskom
kapitalistiËkom sustavu. Bilo je jasno da se nakon Sovjetske revolucije iz
1917. i prvoga velikoga meuimperijalistiËkoga rata kapitalistiËki razvoj ne
moæe nastaviti kao prije. Postojao je, kao πto smo rekli, jasan izbor: ili
svjetska komunistiËka revolucija ili preobrazba kapitalistiËkoga
imperijalizma u Imperij. Kapital je morao odgovoriti na taj izazov, ali uvjeti
diljem svijeta nisu bili vrlo povoljni. Nered kapitalistiËkoga razvoja u
imperijalistiËkim zemljama dosegao je svoj vrhunac u 1920-im godinama.
Rast i koncentracija industrijske proizvodnje, koje je rat doveo do krajnjih
granica, nastavili su se ubrzanim korakom u vladajuÊim kapitalistiËkim
zemljama, a πirenje tejlorizma omoguÊavalo je sve veÊe razine proizvodnosti.
Meutim ta racionalna organizacija rada nije vodila prema racionalnoj
organizaciji træiπta, veÊ je umjesto toga samo poveÊala njihovu anarhiju.
Sustavi nadnica u vladajuÊim zemljama postajali su sve stroæi prema
Fordovom modelu. »vrsti sustavi visokih nadnica djelomice su funkcionirali
kao odgovor na prijetnju stvorenu Oktobarskom revolucijom, kao cjepivo
protiv πirenja komunistiËke bolesti. U meuvremenu kolonijalna ekspanzija
nesmanjeno se nastavljala dok su pobjednici dijelili ratni plijen njemaËkih,

austrijskih i turskih teritorija ispod prljavih plahta Lige naroda.
Ovaj spoj Ëimbenika nalazi se u pozadini velike ekonomske krize iz
1929. - kriza kapitalistiËkoga pretjeranoga investiranja i proleterske premale
potroπnje u vladajuÊim kapitalistiËkim zemljama.01 Kada je “Crni petak” na
Wall Streetu sluæbeno obznanio da je kriza otvorena, vladari su se morali
suoËiti s opÊim problemima kapitalistiËkoga sustava i potraæiti rjeπenje, ako
je ono joπ bilo moguÊe. Ono πto su oni morali uËiniti u Versaillesu tijekom
mirovnih pregovora - baviti se uzrocima meuimperijalistiËkoga rata a ne
jednostavno kazniti gubitnike02 - sada su trebali uËiniti unutar svake
pojedine zemlje. Kapitalizam se morao radikalno preobraziti. Meutim,
vlade velikih imperijalistiËkih zemlja nisu to bile sposobne postiÊi. U Velikoj
Britaniji i Francuskoj, reforma se stvarno nije ni dogodila, a nekoliko
pokuπaja zapelo je na konzervativnoj reakciji. U Italiji i NjemaËkoj, projekt
restrukturiranja kapitalistiËkih odnosa razvio se kasnije u nacizam i
faπizam.03 I u Japanu je kapitalistiËki rast poprimio oblik militarizma i
imperijalizma.04 Jedino je u Sjedinjenim Dræavama kapitalistiËka reforma
imala uËinka u obliku demokratskoga New Deala. New Deal predstavljao je
stvarni otklon od prethodnih oblika buræoaskog ureenja ekonomskoga
razvoja. Za naπu analizu, vaænost New Deal treba procijeniti ne samo u
smislu njegove sposobnosti da restrukturira odnose u proizvodnji i moÊi
unutar jedne jedine vodeÊe kapitalistiËke zemlje veÊ takoer, iznad svega, u
smislu njegovih uËinaka po cijelome svijetu - uËinaka koji nisu bili izravni i
otvoreni ali su svejedno bili duboki. S New Dealom je stvarni proces
prevladavanja imperijalizma poËeo uzimati maha.
New Deal za svijet

U Sjedinjenim je Dræavama jaka politiËka subjektivnost, kako meu pukom
tako i elitom, podræavala New Deal. PopulistiËke crte ameriËkoga
progresivizma koje su trajale od poËetka stoljeÊa slile su se u akcijski
program Franklin Delano Roosevelta. Mogli bismo s pravom reÊi da je FDR
razrijeπio protuslovlja ameriËkoga progresivizma stvorivπi sintezu ameriËke
imperijalistiËke vokacije i reformistiËkoga kapitalizma πto su ga predstavljali
Theodore Roosevelt i Woodrow Wilson.05 Ta subjektivnost bila je pogonska
snaga koja je preobrazila ameriËki kapitalizam i obnovila druπtvo SAD-a u
tom procesu. Dræava je postala ne samo posrednik u sukobima veÊ i motor
druπtvenoga kretanja. Preobrazba dræavne pravne strukture pokrenula je
proceduralne mehanizme koji su omoguÊili snaænije sudjelovanje πiroke
MOGU∆NOST DISCIPLINARNOG VLADANJA 207
pluralnosti druπtvenih snaga. Dræava je preuzela srediπnju ulogu i u

ekonomskoj regulativi jer se kejnzijanizam primjenjivao u radnoj i
monetarnoj politici. Te su reforme gurnule kapitalizam SAD-a prema
naprijed i on se razvio u reæim visokih nadnica, visoke potroπnje ali i visokih
protuslovlja. Iz toga je razvoja proizaπlo trojstvo koje Êe saËinjavati modernu
dræavu blagostanja: tejlorizam u organizaciji rada, fordizam u reæimu
nadnica i kejnzijanizam u makroekonomskom ureenju druπtva.06 Nije to
bila dræava blagostanja kao proizvod ekonomske i druπtvene politike koja je
spojila javnu skrb i imperijalistiËke inicijative, kao πto je bio sluËaj u Evropi,
veÊ ona koja je ustoliËila druπtvene odnose u njihovoj cjelini, nameÊuÊi
reæim discipline popraÊen veÊim sudjelovanjem u procesima akumulacije.
Bio je to kapitalizam koji je æelio biti transparentan, i koji je ureivala dræava
sa svojim liberalnim planiranjem.
Trebamo naglasiti da je naπa odbrana Rooseveltove dræave blagostanja
u ovom odlomku poneπto pretjerana kako bismo prikazali naπu srediπnju
tezu: da je model New Deala [koji je odgovarao na krizu zajedniËku svim
vodeÊim kapitalistiËkim dræavama nakon Prvog svjetskog rata] bio prvi
primjer jake subjektivnosti koja je ukazivala u smjeru Imperija. New Deal
proizveo je najviπi oblik disciplinarne vlasti. Kada govorimo o disciplinarnoj
vlasti, ne ukazujemo jednostavno na pravne i politiËke oblike koji je
organiziraju. Prvenstveno ukazujemo na Ëinjenicu da je u disciplinarnom
druπtvu, cijelo druπtvo, sa svim svojim proizvodnim i reproduktivnim
oblicima, obuhvaÊeno pod zapovijedanjem kapitala i dræave, te da kriteriji
kapitalistiËke proizvodnje teæe postepeno, ali u nezaustavljivom
kontinuitetu, ovladati druπtvom. Disciplinarno druπtvo stoga je druπtvo-
tvornica.07 Disciplinarnost je istovremeno oblik proizvodnje i oblik vlasti
tako da se disciplinarna proizvodnja i disciplinarno druπtvo potpuno
podudaraju. U toj novoj tvornici-druπtvu, proizvodne subjektivnosti oblikuju
se kao jednodimenzionalne funkcije ekonomskoga razvoja. Pojave, strukture
i hijerarhije podjele druπtvenog rada postaju sve rasprostranjenije i toËnije
odreene kako dræava sve viπe upija civilno druπtvo: nova pravila
potËinjavanja i disciplinarnih kapitalistiËkih reæima proπiruju se po cijelom
druπtvenom terenu.08 Upravo kada disciplinarni reæim doe na svoju najviπu
razinu i u najpotpuniju primjenu, on se otkriva kao krajnja granica
druπtvenoga ureenja, druπtvo u procesu prevladavanja samoga sebe. Tome
je svakako velikim dijelom doprinio motor u pozadini toga procesa,
subjektivna dinamika otpora i pobune, kojoj Êemo se vratiti u sljedeÊem
dijelu.
Prema tome model New Deala bio je ponajprije razvoj svojstven politici
SAD-a, odgovor na domaÊu ekonomsku krizu, ali bila je to zastava πto ju je
vojska SAD-a visoko uzdizala za vrijeme Drugoga svjetskoga rata. Postoje
nekoliko objaπnjenja zaπto su Sjedinjene Dræave uπle u rat. Roosevelt je
uvijek tvrdio da ga je dinamika meunarodne politike nevoljko u to uvukla.
Keynes i ekonomisti mislili su, naprotiv, da su potrebe New Deala -
suoËenoga kao πto je bio 1937. s novom vrstom krize, politiËkim pritiskom
radniËkih zahtjeva - prisilile vladu SAD-a da izabere put rata. SuoËavajuÊi se
s meunarodnom borbom za novu raspodjelu svjetskoga træiπta, Sjedinjene
Dræave nisu mogle izbjeÊi rat, osobito zbog toga πto je s New Dealom
ekonomija SAD-a uπla u drugu ekspanzivnu fazu. U jednom i drugom
sluËaju, ulazak SAD-a u Drugi svjetski rat nerazdvojno je povezao New Deal
s krizom evropskih imperijalizama i projicirao New Deal na pozornicu
svjetske vlade kao alternativu, ogledni model. Od toga trenutka uËinci
reformi New Deala osjetit Êe se po cijelom globalnom terenu.
U poveËerje rata mnogi su vidjeli New Deal kao jedini prijelaz prema
globalnom oporavku [pod miroljubivim silama hegemonije SAD-a]. Kao πto
je jedan ameriËki komentator pisao, “Jedino New Deal za svijet,
dalekoseæniji i dosljedniji od naπega kolebljivoga New Deala, moæe sprijeËiti
dolazak TreÊega svjetskoga rata”.09 Projekti ekonomske obnove provedeni
nakon Drugog svjetskog rata doista su nametnuli svim vodeÊim
kapitalistiËkim zemljama, kako pobjedniËkim Saveznicima tako i poraæenim
silama, privræenost ekspanzivnom modelu disciplinarnoga druπtva prema
modelu πto ga je izgradio New Deal. Tako su se prijaπnji evropski i japanski
oblici javne pomoÊi zasnovane na dræavi i razvoj korporativne dræave [kako
u liberalnim tako i u nacional-socijalistiËkim oblicima] bitno preobrazili.
Rodila se “socijalna dræava”, ili stvarno globalna disciplinarna dræava, koja je
πire i dublje uzela u obzir æivotne krugove stanovniπtva, usmjerujuÊi njihovu
proizvodnju i reprodukciju prema shemi kolektivnoga pogaanja
odreenoga stabilnim monetarnim reæimom. Proπirenjem hegemonije SAD-a
dolar je postao kralj. Dolarska inicijativa [putem Marshallova plana u Evropi
i ekonomske obnove u Japanu] bila je neminovan prijelaz prema
poslijeratnoj obnovi; utvrivanje dolarske hegemonije [putem sporazuma iz
Bretton Woodsa] bilo je povezano sa stabilnoπÊu svih standarda vrijednosti;
a vojna moÊ SAD-a odredila je krajnje vrπenje suverenosti u pogledu svake
vodeÊe i potËinjene kapitalistiËke zemlje. Taj se model πirio i usavrπavao sve
do 1960-ih. Bilo je to Zlatno doba reforme kapitalizma prema New Dealu na
svjetskoj razini.10
Dekolonizacija, decentralizacija i disciplina

ImperijalistiËka politika vodeÊih kapitalistiËkih zemalja preobrazila se u
poslijeratnom razdoblju kao ishod projekta ekonomske i druπtvene reforme
pod hegemonijom SAD-a. Odreena je i organizirana nova globalna
pozornica prvenstveno oko tri mehanizma ili aparature: 1| procesa
dekolonizacije koji je postupno preuredio svjetsko træiπte po hijerarhijskim
crtama πto su se granale iz Sjedinjenih Dræava; 2| postupne decentralizacije
proizvodnje; i 3| izgradnje okvira meunarodnih odnosa koji je πirio po
cijeloj zemaljskoj kugli disciplinarni proizvodni reæim i disciplinarno
druπtvo u njegovim uzastopnim evolucijama. Svaki od tih vidova predstavlja
korak u evoluciji od imperijalizma prema Imperiju.
Dekolonizacija, prvi mehanizam, bio je svakako gorak i okrutan
proces. VeÊ smo se ukratko s njim bavili u dijelu 2.3 i vidjeli smo njegova
grËevita kretanja sa stajaliπta koloniziranih u njihovoj borbi. Na ovom mjestu
moramo smjestiti u povijesne okvire taj proces sa stajaliπta vladajuÊih sila.
PobjedniËke sile potpuno su, naravno, razgradile i usvojile kolonijalne
teritorije poraæene NjemaËke, Italije i Japana. Meutim u to vrijeme i
kolonijalni projekti pobjednika [Britanije, Francuske, Belgije i Nizozemske]
naπli su se na mrtvoj toËki.11 Pored toga πto su se suoËile s rastuÊim
oslobodilaËkim pokretima u kolonijama, pogodila ih je i bipolarna podjela
izmeu Sjedinjenih Dræava i Sovjetskog saveza. Porok hladnoga rata zgrabio
je u svoje ralje i protukolonijalne pokrete, a ti pokreti koji su se prije
usredotoËili na svoju neovisnost bili su prisiljeni pregovarati izmeu dva
tabora.12 Ono πto je Truman rekao 1947. za vrijeme grËke krize ostalo je
toËno za protukolonijalne i postkolonijalne sile tijekom hladnoga rata: “U
sadaπnjem trenutku svjetske povijesti skoro svaka nacija mora izabrati
izmeu alternativnih naËina æivota”.13
Nuænost da se izabere globalni protivnik i da se svrsta iza jednoga od
dva modela meunarodnoga poretka tako je prekinula pravocrtnu putanju
dekolonizacije. Sjedinjene Dræave, koje su uglavnom bile naklonjene
dekolonizaciji, bile su prisiljene nuænoπÊu hladnoga rata i porazom starih
imperijalizama da preuzmu vodeÊu ulogu meunarodnoga Ëuvara
kapitalizma i stoga dvosmislenoga nasljednika starih kolonizatora. Tako su
dekolonizaciju iskrivili i skrenuli kako protukolonijalni subjekti tako i
Sjedinjene Dræave. Sjedinjene Dræave naslijedile su globalni poredak, ali
takav kojega su oblici vladavine bili u sukobu s njihovim ustavnim
projektom, njihovim imperijalnim oblikom suverenosti. Rat u Vijetnamu bila
je konaËna epizoda dvosmislenog nasljedstva Sjedinjenih Dræava i njihovog
preuzimanja imperijalistiËkoga ogrtaËa, a on je predstavljao i rizik da se

zakoËi bilo koje moguÊe otvaranje imperijalne “nove granice” [vidi dio 2.5].
Ta faza bila je posljednja prepreka sazrijevanju novoga imperijalnoga plana,
koji Êe se kasnije ostvariti na pepelu starih imperijalizama. Svjetsko træiπte
organiziralo se malo pomalo nakon Vijetnamskog rata. To je svjetsko træiπte
razorilo Ëvrste granice i hijerarhijske postupke evropskih imperijalizama.
Drugim rijeËima, zavrπetak dekolonizacijskoga procesa naznaËio je dolazak
nove svjetske hijerarhizacije odnosa prevlasti - a kljuËevi su leæali Ëvrsto u
rukama Sjedinjenih Dræava. Gorka i okrutna povijest prvoga razdoblja
dekolonizacije preπla je u drugu fazu u kojoj je zapovjedna vojska iskazivala
svoju moÊ manje putem vojnoga arsenala a viπe putem dolara. To je bio
ogroman korak naprijed prema izgradnji Imperija.
Proces decentralizacije mjesta i tijekova proizvodnje odreuje drugi
mehanizam.14 I tu, kao i u dekolonizaciji, dvije faze dijele poslijeratno
razdoblje. Prva, neokolonijalna faza znaËila je nastavak starih hijerarhijskih
imperijalistiËkih postupaka i odræavanje ako ne i produbljenje mehanizama
nejednake razmjene izmeu potËinjenih regija i vladajuÊih nacionalnih
dræava. Meutim, prvo razdoblje bila je kratka prijelazna faza i, u stvari, u
luku od dvadeset godina pozornica se radikalno promijenila.
Transnacionalne korporacije poËele su snaæno provoditi svoje aktivnosti po
cijeloj zemaljskoj kugli, u svakom uglu planete. One su postale glavni motor
ekonomske i politiËke preobrazbe postkolonijalnih zemalja i potËinjenih
regija. Sluæile su na prvom mjestu za prijenos tehnologije koja je bila bitna
za izgradnju nove proizvodne osi potËinjenih zemalja; drugo, one su
mobilizirale radnu snagu i mjesne proizvodne kapacitete u tim zemljama; i
konaËno, transnacionalne tvrtke skupljale su tijekove bogatstva koji su
poËeli kruæiti na proπirenoj osnovi po cijeloj zemaljskoj kugli. Ti viπestruki
tijekovi poËeli su se slijevati najviπe prema Sjedinjenim Dræavama, koje su
jamËile i usklaivale, kada nisu s njima izravno zapovijedale, kretanja i
operacije transnacionalnih tvrtki. Bila je to odluËna bitna faza Imperija.
Aktivnosti transnacionalnih korporacija otrgnuli su iz moÊi vladajuÊih
nacionalnih dræava posredovanje i izjednaËavanje profitnih stopa. Nadalje,
kapitalistiËki interesi vezani za nove postkolonijalne nacionalne dræave, koje
se nisu ni suprotstavljale uplitanju transnacionalnih tvrtki, razvijali su se na
njihovom terenu i bili su skloni potpasti pod njihov nadzor. Nove regionalne
ekonomije i nova globalna podjela rada poËele su se nazirati putem
decentralizacije proizvodnih tijekova.15 Joπ nije bilo globalnoga poretka, ali
oblikovao se neki poredak.
Zajedno s procesom dekolonijalizacije i decentralizacijom tijekova,

treÊi mehanizam sastojao se u πirenju disciplinarnih oblika proizvodnje i
vlasti diljem svijeta. Taj je proces bio vrlo dvosmislen. U postkolonijalnim
zemljama, disciplina je zahtijevala u prvom redu preobrazbu masovne puËke
mobilizacije za osloboenje u mobilizaciju za proizvodnju. Seljaci diljem
svijeta istrgnuti su iz svojih polja i sela i baËeni u talionicu svjetske
proizvodnje.16 Ideoloπki model πto su ga projicirale vladajuÊe zemlje [osobito
Sjedinjene Dræave] sastojao se od fordistiËkog reæima nadnica, tajloristiËkih
metoda organizacije rada i moderne dræave blagostanja koja Êe biti
pokrovitelj i zaπtitnik. Kapital je sanjao da Êe taj model omoguÊiti u
buduÊnosti da se svaki radnik na svijetu, dovoljno discipliniran, moæe
razmijeniti u globalnom proizvodnom procesu - globalnom druπtvu-tvornici
i globalnom fordizmu. Visoke nadnice fordistiËkoga reæima i popratna
dræavna pomoÊ postavljene su kao nagrade radnicima za njihovo prihvaÊanje
discipline, za ulazak u globalnu tvornicu. Meutim, trebamo naglasiti da ti
konkretni odnosi u proizvodnji, koji su se razvili u vladajuÊim zemljama,
nisu nikada ostvareni u istom obliku u potËinjenim regijama globalne
ekonomije. Reæim visokih nadnica koji obiljeæava fordizam i πiroka
druπtvena potpora koja obiljeæava dræavu blagostanja ostvarili su se samo u
djelomiËnim oblicima i za ograniËeni dio stanovniπtva u potËinjenim
kapitalistiËkim zemljama. Meutim sve se to i nije trebalo ostvariti; obeÊanje
o tome posluæilo je kao ideoloπka mrkva da bi se osigurao dovoljan
konsenzus za projekt modernizacije. Prava bit toga napora, pravi zalet
prema modernosti, koja je u stvari postignuta, bilo je πirenje disciplinarnoga
reæima diljem druπtvenih sfera proizvodnje i reprodukcije.
Voe socijalistiËkih dræava slagale su se u biti s tim disciplinarnim pro-
jektom. Maovi projekti modernizacije nadmaπili su Lenjinovo oduπevljenje
za tejlorizam.17 Sluæbeni socijalistiËki recept za dekolonizaciju takoer je
slijedio bitnu logiku πto su je diktirale kapitalistiËke transnacionalne tvrtke i
meunarodne agencije: svaka postkolonijalna vlada mora stvoriti radnu
snagu primjerenu disciplinarnom reæimu. Brojni socijalistiËki ekonomisti
[osobito oni koji su bili u prilici da planiraju ekonomije zemalja πto su skoro
osloboene od kolonijalizma] tvrdili su da je industrijalizacija neminovan
prijelaz prema razvoju 18 i nabrajali su koristi od proπirenja “perifernih fordis-
tiËkih” ekonomija.19 Te su koristi bile doista iluzija a iluzija nije dugo trajala,
ali to nije moglo znaËajnije promijeniti hod tih postkolonijalnih zemalja po
putu modernizacije i disciplinarnosti. Izgledalo je da je to jedini put πto se
pred njima otvara.20 Disciplinarnost je bila posvuda pravilo.
Ta tri mehanizma - dekolonizacija, decentralizacija proizvodnje i

disciplinarnost - obiljeæavaju imperijalnu moÊ New Deala, i pokazuju koliko
se daleko on odmaknuo od stare prakse imperijalizma. Svakako da izvorni
stvoritelji politike New Deala u Sjedinjenim Dræavama 1930-ih godina nisu
mogli zamisliti tako πiroku primjenu njihovih zamisli, ali veÊ 1940-ih, usred
rata, svjetski voe poËele su shvaÊati njegovu ulogu i moÊ u uspostavljanju
globalnoga ekonomskoga i politiËkoga poretka. U vrijeme svoje inauguracije
Harry Truman shvatio je da naposljetku stari imperijalizam evropskoga stila
ne moæe biti dio njegovih planova. Ne, nova era imala je neπto drugo u
ladici.
U modernost i iz nje
Hladni rat vladao je globalnom pozornicom tijekom razdoblja dekolonizacije
i decentralizacije, ali s danaπnjega motriπta imamo utisak da je njegova uloga
bila doista drugorazredna. Iako su zrcalne suprotnosti hladnoga rata guπile
kako imperijalni projekt SAD-a tako i staljinistiËki projekt socijalistiËke
modernizacije, one su stvarno bile manje vaæni elementi cijeloga procesa.
Doista vaæan element, kojega vaænost nadilazi povijest hladnoga rata, bila je
divovska preobrazba TreÊega svijeta pod krinkom modernizacije i razvoja. U
krajnjoj analizi, taj je projekt bio relativno neovisan od dinamike i
ograniËenja hladnoga rata, pa bismo mogli gotovo tvrditi, post factum, da je
u TreÊem svijetu konkurencija izmeu dva svjetska moÊna bloka ubrzala
procese osloboenja.
Svakako je toËno da su elite TreÊega svijeta koje su vodile
antikolonijalne i antiimperijalistiËke borbe tijekom toga razdoblja bile
ideoloπki povezane s jednom ili drugom stranom razdjelnice hladnoga rata,
a u oba sluËaja one su odredile masovni projekt osloboenja u smislu
modernizacije i razvoja. Meutim za nas, koji stojimo na krajnjoj granici
modernosti, nije teπko prepoznati tragiËni nedostatak perspektive u prijelazu
od osloboenja u modernizaciju. Mit modernosti - pa tako i suverenosti,
nacije, disciplinarnoga modela i tako dalje - bio je praktiËki iskljuËiva
ideologija elita, ali to ovdje nije najvaæniji Ëimbenik.
Revolucionarni procesi osloboenja koje je odredilo mnoπtvo u stvari
su iπli van ideologije modernizacije i pri tome otkrili ogromnu novu
proizvodnju subjektivnosti. Ta se subjektivnost nije mogla ukljuËiti u
bipolarni odnos SAD-SSSR, niti u dva konkurentna reæima, koja su oba samo
reproducirala moderne modalnosti prevlasti. Kada su se Nehru, Sukarno i
»u En Laj sastali na Bandunπkoj konferenciji 1955. ili kada se je oblikovao po
prvi put pokret nesvrstanosti 1960-ih godina, nije toliko doπla do izraæaja
velika bijeda njihovih naroda niti nada da Êe oni ponoviti slavu modernosti
veÊ prije ogroman potencijal koji su proizveli sami potËinjeni narodi.21 To
nesvrstano stajaliπte otkrilo je prvi bljesak nove i opÊe æelje.
Pitanje πto uËiniti nakon osloboenja a da se ne doe pod vlast jednoga
ili drugoga tabora ostalo je bez odgovora. Nasuprot tome, jasan i pun
potencijal bile su subjektivnosti koje su teæile izvan modernosti. Utopijska
slika sovjetske i kineske revolucije kao alternativa za razvoj iπËezla je kada te
revolucije nisu viπe mogle iÊi naprijed, ili pak kada nisu mogle pronaÊi
prijelaz da izau iz modernosti. Razvojni model SAD-a izgledao im je
jednako zatvoren, jer su tijekom cijeloga poslijeratnoga razdoblja Sjedinjene
Dræave sebe predstavljale viπe kao redarstvenu silu starih imperijalizama a
manje kao agensa nove nade. Borba potËinjenih naroda za njihovo
osloboenje ostala je eksplozivna i neukrotiva mjeπavina. Krajem 1960-ih,
oslobodilaËke borbe, kojih se utjecaj osjetio na svakoj stopi svjetskoga
prostora, poprimile su snagu, pokretljivost i opipljivost oblika koji su
potisnuli projekt kapitalistiËke modernizacije [kako pod njegovim liberalnim
tako i socijalistiËkim krinkama] vani na otvoreno more, gdje je on izgubio
svoj temelj. Iza fasade bipolarne razdjelnice SAD-SSSR mogao se razaznati
jedan jedini disciplinarni model, a nasuprot tom modelu ogromni borbeni
pokreti, u oblicima koji su bili viπe ili manje dvosmisleni, viπe ili manje
mistificirani, ali ipak stvarni. Ogromna nova subjektivnost upuÊivala je na
paradigmu promjene i Ëinila je nuænom.
U toj toËki postala je oËigledna neprimjerenost teorije i prakse moderne
suverenosti. U 1960-im i 1970-im godinama - iako je model disciplinarne
modernizacije prevladavao u cijelom svijetu i iako je politika dræave
blagostanja πto su je pokrenule vladajuÊe zemlje postala nezaustavljiva, a
naivno su je pozdravljali i voe i u potËinjenim zemljama, pa Ëak i u tom
novom svijetu komunikacijskih medija i mreæa - mehanizmi moderne
suverenosti nisu viπe bili dovoljni da vladaju novim subjektivnostima. Ovdje
moramo naglasiti da isto kao πto je paradigma moderne suverenosti izgubila
svoju uËinkovitost tako su i klasiËne teorije imperijalizma i antiimperijalizma
izgubile bilo koju moÊ objaπnjenja koju su imale. OpÊenito, kada su te teorije
zamislile prevladavanje imperijalizma, one su to vidjele kao proces koje Êe
iÊi u savrπenom kontinuitetu s paradigmom modernizacije i moderne
suverenosti. Meutim, dogodilo se upravo suprotno. Masovne
subjektivnosti, stanovniπtvo, potlaËene klase poËele su preobraæavati
procese modernizacije Ëim su u njih uπle, te su otiπle dalje od njih. Borbe za
osloboenje, u samom trenutku kada su se smjestile u svjetsko træiπte i

njemu se potËinile, prepoznale su nedovoljan i tragiËan kamen temeljac
moderne suverenosti. Eksploatacija i prevlast nisu se viπe mogle nametnuti u
svojim modernim oblicima. Kada su te ogromne nove subjektivne snage
iziπle iz kolonizacije i dostigle modernost, shvatile su da prvenstvena zadaÊa
nije uÊi u modernost veÊ iz nje izaÊi.
Prema novoj globalnoj paradigmi

Promijenila se paradigma u svjetskom ekonomskom i politiËkom poretku.
Vaæan element toga prijelaza bila je Ëinjenica da je svjetsko træiπte kao
struktura hijerarhije i zapovijedanja postalo vaænije i odluËnije u svim
zonama i regijama u kojima su prije djelovali stari imperijalizmi. Svjetsko
træiπte poËelo se pojavljivati kao teæiπte aparature koja je mogla ureivati
globalne mreæe kolanja. To se stapanje joπ uvijek dogaalo na formalnoj
razini. Procesi koji su se pojavili na konfliktnom terenu borbi za osloboenje
i sve πirih kapitalistiËkih kolanja nisu bili nuæno ili odmah sukladni s novim
strukturama svjetskoga træiπta. Integracija se ostvarivala nejednako i
razliËitim tempom. U razliËitim regijama a Ëesto i unutar iste regije, postojali
su jedni uz druge razni oblici rada i proizvodnje, kao i razni reæimi
druπtvene reprodukcije. Ono πto je moglo izgledati kao koherentna srediπnja
os restrukturiranja globalne proizvodnje razbilo se u tisuÊe djeliÊa i proces
sjedinjenja posvuda se razliËito osjeÊao. Daleko od toga da je bio
jednodimenzionalan, proces restrukturiranja i jedinstvenoga zapovijedanja
proizvodnjom bio je u stvari eksplozija bezbrojnih razliËitih proizvodnih
sustava. Procesi ujedinjenja svjetskoga træiπta djelovali su paradoksalno
putem razliËitosti i raznolikosti, ali tendencija prema ujedinjenju bila je
svejedno stvarna.
Nekoliko vaænih uËinaka proizlazi iz te tendencije prema ujedinjenju
svjetskoga træiπta. S jedne strane, πiroka rasprostranjenost disciplinarnoga
modela organizacije rada i druπtva proizaπlog iz vladajuÊih regija proizvela je
u ostatku svijeta Ëudan uËinak blizine istovremeno ga privlaËeÊi i izolirajuÊi
u geto. To jest, borbe za osloboenje izaπle su kao “pobjednici” ali svejedno
osuene na geto svjetskoga træiπta - prostrani geto s neodreenim
granicama, sirotinjsko predgrae, favela. S druge strane, veliki dio
stanovniπtva doæivio je emancipaciju nadnica kao ishod tih procesa.
Emancipacija nadnica znaËila je ulazak velikih masa radnika u disciplinarni
reæim moderne kapitalistiËke proizvodnje, bilo to u tvornici, na poljima ili na
nekom drugom mjestu druπtvene proizvodnje, pa se tako to stanovniπtvo
oslobodilo od poluropstva koje je imperijalizam produæavao. Ulazak u sustav

nadnica moæe biti krvav [i bio je]; on moæe reproducirati sustav okrutnoga
tlaËenja [i to je uËinio]; ali Ëak i u daπËarama sirotinjskih Ëetvrti i favelama,
nadniËarski odnos doista odreuje nove potrebe, æelje i zahtjeve. Na primjer,
seljaci koji postaju nadniËari i koji su podvrgnuti disciplini nove organizacije
rada u mnogim sluËajevima trpe loπije æivotne uvjete i ne moæemo reÊi da su
oni slobodniji od tradicionalnih teritorijaliziranih teæaka, ali su doista
udahnuli novu æelju za osloboenjem. Kada novi disciplinarni reæim
izgrauje tendenciju prema globalnom træiπtu radne snage on izgrauje i
moguÊnost njezine antiteze. On izgrauje æelju za bijegom od
disciplinarnoga reæima i moguÊe nedisciplinirano mnoπtvo radnika koji æele
biti slobodni.
PoveÊana pokretljivost velikih dijelova globalnoga proletarijata joπ je
jedna vaæna posljedica ujedinjenja svjetskoga træiπta. Nasuprot starim
imperijalistiËkim reæimima u kojima su struje pokretne radne snage kolale
okomito izmeu kolonije i prijestolnice, svjetsko træiπte otvara πire
vodoravne putove. Globalno træiπte organizirano po disciplinarnom modelu
ispresijecano je napetostima koje otvaraju pokretljivost u svim pravcima; to
je popreËna pokretljivost koja je rizoidna prije nego razgranata. Nas tu ne
zanima samo da dademo fenomenoloπki opis postojeÊega stanja, veÊ da
prepoznamo moguÊnosti koje su inherentne tome stanju. Nova popreËna
pokretljivost disciplinirane radne snage znaËajna je jer ona oznaËuje stvarnu
i snaænu potragu za slobodom i oblikovanjem novih, nomadskih æelja koje se
ne mogu obuzdati i nadzirati unutar disciplinarnoga reæima.22 ToËno je da
su mnogi radnici diljem svijeta izvrgnuti prisilnim selidbama u groznim
okolnostima koje su same po sebi jedva oslobodilaËke. ToËno je i da ta
pokretljivost stvarno poveÊava troπak radne snage; u svari, ona ga najËeπÊe
smanjuje, poveÊavajuÊi umjesto toga konkurentnost meu radnicima.
Meutim, pokretljivost doista nosi sa sobom visoku cijenu za kapital, πto je
pojaËana æelja za osloboenjem.
Neki znaËajni makroekonomski uËinci slijede iz nove pokretljivosti
koju je uvela globalna disciplinarna paradigma kapitala. Pokretljivost
stanovniπtva Ëini sve teæim pojedinaËno upravljanje nacionalnim træiπtima
[osobito nacionalnim træiπtima radne snage]. Primjereno podruËje za
primjenu kapitalistiËkoga zapovijedanja nije viπe obiljeæeno nacionalnim
meama ili tradicionalnim meunarodnim granicama. Radnici koji bjeæe iz
TreÊega svijeta da bi otiπli u Prvi svijet radi rada ili bogatstva doprinose
potkopavanju granica izmeu ta dva svijeta. TreÊi svijet stvarno ne iπËezava
u procesu ujedinjenja svjetskoga træiπta veÊ ulazi u Prvi, utvruje se usred

njega kao geto, sirotinjska Ëetvrt, favele, uvijek iznova producirane i
reproducirane. Zatim Prvi svijet prelazi u TreÊi u obliku burzi i banaka,
transnacionalnih korporacija i hladnih nebodera novca i zapovijedanja.
Ekonomski zemljopis i politiËki zemljopis tako su destabilizirani da su
granice meu raznim zonama i same fluidne i pokretne. Kao ishod svega
toga, cijelo svjetsko træiπte teæi da postane jedno koherentno podruËje za
uËinkovitu primjenu kapitalistiËkoga menadæmenta i zapovijedanja.
Na toj toËki kapitalistiËki reæimi moraju proÊi kroz proces reformi i
restrukturiranja kako bi osigurali svoju sposobnost da organiziraju svjetsko
træiπte. Ta se tendencija jasno pojavljuje tek u 1980-im godinama [a potpuno
se potvrdila nakon raspada sovjetskoga modela modernizacije], ali glavna
obiljeæja toga procesa jasno su odreena u trenutku njegove prve pojave. On
mora pronaÊi novi mehanizam opÊega nadzora globalnoga procesa i to
globalnoga mehanizma koji moæe politiËki usklaivati novu dinamiku
globalnoga podruËja kapitala i subjektivne dimenzije aktera; on mora biti
sposoban oblikovati imperijalnu dimenziju zapovijedanja i transverzalnu
pokretljivost subjekata. U sljedeÊem dijelu vidjet Êemo kako se taj proces
povijesno ostvario, pa Êemo tako izravno pristupiti procesima konstituiranja
globalne aparature vladanja.
Stvarna potËinjenost i svjetsko træiπte

Prije nego πto krenemo dalje, tijek izlaganja naπe studije zahtijeva da pobliæe
razmotrimo odnos izmeu te tendencije prema ostvarenju svjetskoga træiπta
i paradigme disciplinarne proizvodnje i vlasti. Kako rasprostranjenost
disciplinarnih reæima diljem svijeta predstavlja temeljni genealoπki trenutak
Imperija? Moæemo dati jedno objaπnjenje zaπto je to sluËaj povezujuÊi
Marxov opis faza kapitalistiËkoga potËinjavanja druπtva s njegovom
analizom tendencije prema svjetskom træiπtu. Ta se dva trenutka stvarno
dodiruju u odreenoj toËki, ili u stvari kapitalistiËko potËinjavanje druπtva
teæi da se dovrπi u izgradnji svjetskoga træiπta.
Ranije smo vidjeli da praksa imperijalizma ukljuËuje usvajanje
vanjskoga sa strane kapitala pa je to stoga proces formalnoga potËinjavanja
radne snage kapitalu. Marx koristi izraz “formalno potËinjavanje” da bi
imenovao procese pomoÊu kojih kapital ukljuËuje u vlastite proizvodne
odnose praksu rada koja je potekla izvan njegovoga podruËja.23 Procesi
formalnoga potËinjavanja tako su suπtinski povezani sa πirenjem podruËja
kapitalistiËke proizvodnje i kapitalistiËkih træiπta. Na odreenom mjestu,
kako kapitalistiËko πirenje dostiæe svoju granicu, procesi formalnoga

potËinjavanja ne mogu viπe igrati srediπnju ulogu. Procesi stvarnoga
potËinjavanja rada pod kapital ne oslanjaju se na vanjskoga i ne ukljuËuju
iste procese πirenja. Putem stvarnoga potËinjavanja integracija rada u kapital
postaje viπe intenzivna nego li ekstenzivna a kapital sve viπe oblikuje
druπtvo. Svakako postoje procesi stvarnoga potËinjavanja bez svjetskoga
træiπta, ali ne moæe biti potpuno ostvarenoga svjetskoga træiπta bez procesa
stvarnoga potËinjavanja. Drugim rijeËima, ostvarenje svjetskoga træiπta i
opÊe izjednaËavanje, ili barem upravljanje profitnim stopama na svjetskoj
razini, ne moæe biti rezultat samo financijskih ili monetarnih Ëimbenika veÊ
mora nastati putem preobrazbe druπtvenih i proizvodnih odnosa. Disciplina
je srediπnji mehanizam te preobrazbe. Kada se oblikuje nova druπtvena
stvarnost koja zdruæuje razvoj kapitala i proletarizaciju stanovniπtva u jedan
jedinstveni proces, politiËki oblik zapovijedanja mora se i sam promijeniti i
urediti na naËin i na razini primjerenoj tome procesu, globalnoj kvazi-dræavi
disciplinarnoga reæima.
Marxova intuicija o procesima stvarnoga potËinjavanja ne pribavlja
nam kljuË koji trebamo. Prijelaz od formalnoga potËinjavanja prema
stvarnom mora se objasniti putem prakse aktivnih subjektivnih snaga.
Drugim rijeËima, disciplinarnost dovedena do kraja, nametnuta globalnom
tejlorizacijom procesa rada, ne moæe u stvari odrediti potrebu za novim
oblikom zapovijedanja osim putem izraæavanja aktivnih druπtvenih
subjektivnosti. Globalizacija træiπta, daleko od toga da je samo uæasni plod
kapitalistiËkoga poduzetniπtva, bila je u stvari rezultat æelja i zahtijeva
tajloristiËke, fordistiËke i disciplinarne radne snage diljem svijeta. U tom
smislu, procesi formalnoga potËinjavanja predvidjeli su i doveli do
sazrijevanja stvarno potËinjavanje, ne zato πto je ovo posljednje bilo
proizvod ovoga prvoga [kao πto je izgleda i sam Marx vjerovao], veÊ zbog
toga πto su u ovome prvome bili stvoreni uvjeti osloboenja i borbe koje je
jedino ovo posljednje moglo nadzirati. Kretanja subjektiviteta i njihovih æelja
silila su razvoj da ide naprijed - i proglasili da nema povratka. Kao odgovor
na ta kretanja kako u vladajuÊim tako i u potËinjenim zemljama, morao se
postaviti novi oblik nadzora kako bi se uspostavilo zapovijedanje nad onim
koje se viπe nije moglo nadzirati u disciplinarnom smislu.
prvobitne akumulacije
Upravo kada izgleda da je proletarijat iπËezao sa svjetske pozornice proletarijat
postaje univerzalno lice rada. Ta tvrdnja nije u stvari tako paradoksalna kao
πto izgleda. IπËezao je hegemonistiËki poloæaj industrijske radniËke klase,
koja nije iπËezla pa Ëak se nije ni brojËano smanjila - ona je samo izgubila
svoj hegemonistiËki poloæaj i pomaknula se u zemljopisnom smislu.
Meutim, mi shvaÊamo da se pojam “proletarijat” ne odnosi samo na
industrijsku radniËku klasu veÊ na sve one koji su potËinjeni, eksploatirani i
koji proizvode pod vladavinom kapitala. S toga stajaliπta, kako kapital sve
viπe globalizira svoje proizvodne odnose, svi oblici rada postaju
proletarizirani. U svakom druπtvu i po cijelom svijetu proletarijat je sve
opÊenitije lice druπtvenoga rada.
Marx je opisao procese proleterizacije izrazom prvobitne akumulacije, prethodne
ili prijaπnje potrebne akumulacije prije nego πto se poËnu dogaati
kapitalistiËka proizvodnja i reprodukcija. Nuæna je ne samo akumulacija
bogatstva ili vlasniπtva, veÊ i druπtvena akumulacija, stvaranje kapitalista i
proletera. Bitan povijesni proces stoga najprije ukljuËuje razdvajanje
proizvoaËa od sredstava za proizvodnju. Za Marxa je bilo dovoljno da opiπe
engleski primjer te druπtvene preobrazbe, jer je Engleska predstavljala
“najviπu toËku” kapitalistiËkoga razvoja u to vrijeme. U Engleskoj, objaπnjava
Marx, proletarizacija je postignuta najprije ograivanjima zajedniËke zemlje i
odvajanja seljaka od imanja, a onda okrutnim kaænjavanjem skitanja.
Engleski seljak bio je “osloboen” od svih prijaπnjih sredstava za æivot,
izgnan u nove industrijske gradove i pripremljen za najamni odnos i
disciplinu kapitalistiËke proizvodnje. Glavni motor za stvaranje kapitalista,
nasuprot, pristigao je izvan Engleske, od trgovine - ili u stvari od osvajanja,
trgovine robljem i kolonijalnoga sustava. “Bogatstva zgrabljena van Engleske
otvorenom pljaËkom, porobljavanjem i ubojstvima”, piπe Marx, “potekla su
natrag prema matici zemlji i tamo se pretvorila u kapital”.01 Ogromni priljev
bogatstva preplavio je prostore starih feudalnih proizvodnih odnosa. Engleski
kapitalisti priskoËili su da utjelove novi reæim zapovijedanja koji Êe moÊi
iskoriπtavati to novo bogatstvo. Meutim pogreπno bi bilo uzeti englesko
iskustvo postajanja proletera i postajanja kapitalista kao reprezentativno za
sva druga. Tijekom posljednjih tri stotine godina, kako su se kapitalistiËki
odnosi u proizvodnji i reprodukciji πirili po svijetu, iako je prvobitna
akumulacija uvijek ukljuËivala odvajanje proizvoaËa od sredstava za
proizvodnju stvarajuÊi time klase proletera i kapitalista, svaki proces
druπtvene preobrazbe bio je ipak jedinstven. U svakom sluËaju druπtveni i

proizvodni odnosi koji su prije postojali bili su razliËiti, procesi preobrazbe
bili su razliËiti, pa Ëak i oblici kapitalistiËkih proizvodnih odnosa koji iz toga
proizlaze, a osobito oni reprodukcije, bili su razliËiti u skladu sa specifiËnim
kulturnim i povijesnim razlikama.
Usprkos tim vaænim razlikama, joπ je uvijek korisno razvrstati moderne procese
prvobitne akumulacije pod dva opÊa modela koja osvjetljavaju odnos izmeu
bogatstva i zapovijedanja i izmeu vanjskoga i unutarnjega. U svim
sluËajevima, prvobitna akumulacija kapitala zahtijeva novi spoj bogatstva i
zapovijedanja. Za prvi model koji je Marx opisao za Englesku i koji se odnosi
opÊenito na cijelu Evropu, specifiËno je da novo bogatstvo za prvobitnu
akumulaciju kapitala dolazi izvana [iz kolonijalnih teritorija] a
zapovijedanje se pojavljuje iznutra [putem evolucije engleskih i evropskih
proizvodnih odnosa]. Prema drugom modelu, koji obiljeæava veÊinu
modernih procesa prvobitne akumulacije izvan Evrope, uvjeti su obrnuti,
tako da novo bogatstvo dolazi iznutra a zapovijedanje dolazi izvana [obiËno
evropski kapital]. Ta inverzija bogatstvo/zapovijedanje i unutarnje/vanjsko u
ta dva modela vodi prema cijelom nizu razlika u ekonomskim, politiËkim i
druπtvenim tvorevinama kapitala diljem svijeta. TeoretiËari nedovoljne
razvijenosti primjereno su opisali mnoge od tih razlika πto proizlaze iz ta dva
modela izrazima srediπnjih i perifernih kapitalistiËkih tvorevina.02
Dok prelazimo iz modernosti u postmodernost, procesi prvobitne akumulacije
doista se nastavljaju. Prvobitna akumulacija nije proces koji se jednom
dogaa a onda prestaje; prije Êe biti sluËaj da se kapitalistiËki proizvodni
odnosi i druπtvene klase moraju stalno iznova stvarati. Promijenio se model
ili naËin prvobitne akumulacije. Najprije je igra izmeu unutarnjega i
vanjskoga koja razlikuje ta dva moderna modela postupno nestajala. Joπ
vaænije, priroda rada i akumuliranoga bogatstva se mijenja. U
postmodernosti akumulirano druπtveno bogatstvo sve je viπe nematerijalno,
ono ukljuËuje druπtvene odnose, sustave komunikacija i afektivne mreæe.
Sljedstveno tome, druπtveni rad je sve viπe nematerijalan; on istovremeno
proizvodi i reproducira izravno sve vidove druπtvenoga æivota. Kako
proletarijat postaje univerzalno lice rada, objekt proleterskoga rada postaje
jednako univerzalan. Druπtveni rad proizvodi sam æivot.
Trebamo naglasiti srediπnju ulogu koju informacijska akumulacija igra u
procesima postmoderne prvobitne akumulacije i sve veÊe podruπtvovljivanje
proizvodnje. Kako se pojavljuje nova informacijska ekonomija, nuæna je
odreena akumulacija informacija prije nego πto se dogodi kapitalistiËka
proizvodnja. Informacija nosi kroz svoje mreæe kako bogatstvo tako i

zapovijedanje proizvodnjom, remeteÊi prijaπnje pojmove unutarnjega i
vanjskoga, ali i smanjujuÊi vremensko napredovanje koje je prije odreivalo
prvobitnu akumulaciju. Drugim rijeËima, informacijska akumulacija [poput
prvobitne akumulacije koju je Marx analizirao] razara ili barem remeti
proizvodne procese koji su prije postojali, ali ona [razliËito od Marxove
prvobitne akumulacije] odmah integrira te proizvodne procese u vlastite
mreæe i stvara diljem raznih podruËja proizvodnje najviπe razine
proizvodnosti. Vremenski slijed razvoja tako se svodi na neposrednost jer
cijelo druπtvo teæi da se na neki naËin integrira u mreæe informacijske
proizvodnje. Informacijske mreæe teæe prema neËemu poput istovremenosti
druπtvene proizvodnje. Revolucija informacijske akumulacije stoga zahtijeva
ogroman skok naprijed u veÊe podruπtvovljivanje proizvodnje. To poveÊano
podruπtvovljivanje, zajedno sa smanjenjem druπtvenoga prostora i vremena,
proces je koji bez sumnje nagrauje kapital pojaËanom proizvodnoπÊu, ali je i
proces koji ukazuje s onu stranu ere kapitala prema novom druπtvenom
naËinu proizvodnje.
3.3
OTPOR, KRIZA, PREOBRAZBA
Neprekidnost borbe je laka: radnici trebaju

samo sebe i πefa ispred njih. Ali neprekidnost
organizacije je rijetka i sloæena stvar: Ëim se
ona institucionalizira iskoristi je kapitalizam
ili pak radniËki pokret u sluæbi kapitalizma.
mario tronti
Nova ljevica proizaπla je ... iz Elvisovih

pokreta bokoovima.
jerry rubin
Ranije smo protumaËili Vijetnamski rat kao

otklon od ustavnog projekta SAD-a i njegove tendencije prema Imperiju.
Meutim, rat je bio takoer izraz æelje za slobodom Vijetnamaca, izraz
seljaËke i proleterske subjektivnosti - snaæan primjer otpora kako zavrπnim
oblicima imperijalizma tako i meunarodnom disciplinarnom reæimu.
Vijetnamski rat predstavlja stvarnu prekretnicu u povijesti suvremenog
kapitalizma ukoliko vijetnamski otpor shvatimo kao simboliËko srediπte
cijeloga niza borbi po svijetu koje su do te toËke ostale odvojene i daleko
jedna od druge. Seljaπtvo kojega je potËinio multinacionalni kapital,
[post]kolonijalni proletarijat, industrijska radniËka klasa u vodeÊim
kapitalistiËkim zemljama i novi slojevi intelektualnoga proletarijata posvuda
su teæili prema zajedniËkom mjestu eksploatacije u tvornici-druπtvu
globaliziranoga disciplinarnoga reæima. Razne borbe ujedinjavale su se
protiv jednoga zajedniËkog neprijatelja: meunarodnoga disciplinarnoga
poretka. Uspostavljeno je objektivno jedinstvo, ponekad sa svijeπÊu o tim
borbama - a ponekad bez nje. Dugi krug borbi protiv disciplinarnih reæima
dosegao je zrelost i prisilio kapital da mijenja vlastite strukture i da izvrπi
promjenu paradigme.
Dva, tri, mnogo Vijetnama

Kasnih 1960-ih meunarodni sustav kapitalistiËke proizvodnje bio je u
krizi.01 KapitalistiËka kriza, kako nam Marx govori, stanje je koje zahtijeva
od kapitala da izvrπi opÊu devalvaciju i duboki prerazmjeπtaj proizvodnih
odnosa kao ishod pritiska na niæe koje proletarijat vrπi na profitnu stopu.
Drugim rijeËima, kapitalistiËka kriza nije jednostavno funkcija vlastite
dinamike kapitala, veÊ je izravno uzrokuje proleterski sukob.02 Taj
marksistiËki pojam krize pomaæe nam da iznesemo na vidjelo najvaænija
obiljeæja krize kasnih 1960-ih. Najbolje se moæe shvatiti pad profitne stope i
poremeÊaj odnosa zapovijedanja u tom razdoblju kao rezultat zdruæivanja i
akumulacije proleterskih i antikapitalistiËkih napada na meunarodni
kapitalistiËki sustav.
To je bilo razdoblje najsnaænijega radniËkoga napada u prvom redu na
disciplinarne reæime kapitalistiËkoga rada u vladajuÊim kapitalistiËkim
zemljama. Taj se napad najprije izraæavao kao opÊe odbijanje rada i
konkretno kao odbijanje tvorniËkoga rada. Bio je usmjeren protiv
proizvodnosti i protiv modela razvoja zasnovanoga na poveÊanju
proizvodnosti tvorniËkoga rada. Odbijanje disciplinarnoga reæima i veliËanje
sfere ne-rada postala su glavna obiljeæja nove kolektivne prakse i novoga
oblika æivota.03 Drugo, napad je sluæio da bi se potkopale kapitalistiËke
podjele træiπta rada. Tri prvenstvena obiljeæja træiπta rada - odvajanje
druπtvenih skupina [po klasnim slojevima, rasi, etniËkom podrijetlu ili
spolu], fluidnost træiπta rada [druπtvena pokretljivost, teritorijalizacija, novi
odnosi izmeu izravno i neizravno proizvodnoga rada i tako dalje],
hijerarhije træiπta apstraktnoga rada - doπla su u pitanje pod sve veÊom
strogoπÊu i zdruæenim istupom radniËkih zahtjeva. PoveÊano
podruπtvovljenje kapitala vodilo je prema druπtvenom sjedinjenju
proletarijata. Taj sve ujedinjeniji glas postavljao je sveopÊi zahtjev za
zajamËenom druπtvenom nadnicom i vrlo visokim stupnjem blagostanja.04
TreÊe i konaËno, radniËki napad izravno se usmjeravao prema
kapitalistiËkom zapovijedanju. Odbijanje rada i druπtveno sjedinjenje
proletarijata udruæili su se u Ëeoni napad na prisilnu organizaciju
druπtvenoga rada i disciplinarne strukture zapovijedanja. Taj radniËki napad
bio je sasvim politiËki - iako je mnogo masovnih praksi, osobito mladih,
izgledalo izrazito apolitiËno - u onoj mjeri u kojoj je raskrinkao i pogodio
srediπta ekonomske organizacije kapitala.
SeljaËke i proleterske borbe u potËinjenim zemljama takoer su
nametnule reformu lokalnim i meunarodnim politiËkim reæimima.
OTPOR, KRIZA, PREOBRAZBA 223
DesetljeÊa revolucionarne borbe - od Kineske revolucije do Vijetnama i od

Kubanske revolucije do brojnih oslobodilaËkih borbi diljem Latinske
Amerike, Afrike i arapskoga svijeta - postavljali su proleterski zahtjev za
nadnicom kojeg su razni socijalistiËki i/ili nacionalistiËki reformistiËki
reæimi morali zadovoljiti i koji je izravno destabilizirao meunarodni
ekonomski sustav. Ideologija modernizacije, Ëak kada nije dovela do
“razvoja”, stvorila je nove æelje koje su nadmaπile uspostavljene proizvodne
odnose i reprodukciju. Naglo poveÊanje cijena sirovima, energije i nekih
poljoprivrednih roba u 1960-im i 1970-im godinama bio je simptom tih novih
æelja i rastuÊega pritiska meunarodnoga proletarijata na nadnice. UËinci tih
borbi nisu samo bili kvantitativni veÊ su odredili i kvalitativno novi element
koji je duboko oznaËio jaËinu krize. Viπe od stotinu godina praksa
imperijalizma nastojala je potËiniti sve oblike proizvodnje diljem svijeta
zapovijedi kapitala, a ta se je tendencija samo pojaËala u tom prijelaznom
razdoblju. Ta tendencija nuæno je stvorila potencijalno ili virtualno jedinstvo
meunarodnoga proletarijata. To virtualno jedinstvo nikada nije u
potpunosti postalo globalno politiËko jedinstvo, ali je svejedno imalo
znaËajne uËinke. Drugim rijeËima, nije najvaænije tih nekoliko sluËaja
konkretnog i svjesnog meunarodnog organiziranja rada, veÊ prije
objektivno podudaranje borbi koje se preklapaju, usprkos njihovoj radikalnoj
razliËitosti, upravo zbog toga jer su se usmjeravale protiv meunarodnog
disciplinarnog reæima kapitala. Ta rastuÊa podudarnost odredila je ono πto
nazivamo akumulacijom borbi.
Ta akumulacija borbi potkopala je kapitalistiËku strategiju koja se dugo
vremena oslanjala na hijerarhije meunarodnih podjela rada da bi prijeËila
bilo kakvo globalno jedinstvo meu radnicima. VeÊ je u devetnaestom
stoljeÊu, prije nego πto se evropski imperijalizam snaæno razvio, Engels
oplakivao Ëinjenicu da je engleski proletarijat stavljen u poloæaj “radniËke
aristokracije” jer su se njegovi interesi nalazili u projektima britanskoga
imperijalizma a ne u redovima kolonijalne radne snage. U razdoblju
slabljenja imperijalizama, jaka meunarodna podjela rada svakako se
zadræala, ali imperijalistiËke koristi od bilo koje nacionalne radniËke klase
poËele su blijediti. ZajedniËke borbe proletarijata u potËinjenim zemljama
oduzele su moguÊnost stare imperijalistiËke strategije prijenosa krize iz
terena prijestolnice na njezine potËinjene teritorije. Nije bilo viπe odræivo
oslanjati se na staru strategiju Cecila Rhodesa koja je ublaæavala domaÊe
opasnosti klasne borbe u Evropi prebacujuÊi ekonomski pritisak na joπ
uvijek mirni poredak potËinjenoga imperijalistiËkoga terena πto se odræavao
okrutno uËinkovitim tehnikama. Proletarijat stvoren na imperijalistiËkom

terenu bio je sada i sam organiziran, naoruæan i opasan. Tako je doπlo do
teænje prema jedinstvu internacionalnoga i multinacionalnoga proletarijata u
jednom zajedniËkom napadu na kapitalistiËki disciplinarni reæim.05 Otpor i
inicijativa proletarijata u potËinjenim zemljama odzvanjala je kao simbol i
model kako iznad tako i unutar proletarijata vladajuÊih kapitalistiËkih
zemalja. RadniËke su borbe diljem podruËja meunarodnoga kapitala putem
te podudarnosti objavile kraj podjele izmeu Prvoga i TreÊega svijeta i
moguÊu politiËku integraciju cijeloga globalnoga proletarijata. Podudarnost
borbi postavila je na meunarodnoj razini problem preobrazbe radniËke
suradnje u revolucionarnu organizaciju i aktualizacije virtualnoga
politiËkoga jedinstva.
S objektivnom podudarnoπÊu i akumulacijom borbi, objaπnjenja sa
stajaliπta TreÊega svijeta, koja su prije moæda imala ograniËenu korist, sada
su bila potpuno beskorisna. Stajaliπte TreÊega svijeta definiramo u smislu da
je prvenstveno protuslovlje meunarodnoga kapitalistiËkoga sustava izmeu
kapitala Prvoga svijeta i rada TreÊega.06 Potencijal za revoluciju nalazi se
stoga iskljuËivo u TreÊem svijetu. Razne teorije ovisnosti i teorije
nedovoljnoga razvoja naglaπavale su neizravno i izravno to stajaliπte.07
Njegova ograniËena zasluga je u tome πto je ono izravno pobijalo
eurocentriËko stajaliπte Prvoga svijeta da inovacija i promjena uvijek potjeËu
i mogu jedino potjecati iz Euro-Amerike. Meutim, njegovo intelektualno
suprotstavljanje toj laænoj tvrdnji moæe voditi jedino prema stajaliπtu koje je
jednako laæno. Mi smatramo to stajaliπte TreÊega svijeta neprimjerenim jer
ono zanemaruje inovacije i protuslovlja rada u Prvom i TreÊem svijetu.
Nadalje, i najvaænije za naπu tvrdnju, treÊesvjetska perspektiva je slijepa
prema stvarnoj podudarnosti borbi, diljem svijeta, podjednako u vladajuÊim
i potËinjenim zemljama.
KapitalistiËki odgovor na krizu

Kako je globalna podudarnost borbi potkopavala kapitalistiËku i
imperijalistiËku sposobnost discipline, ekonomski poredak koji je vladao
zemaljskom kuglom gotovo trideset godina, Zlatno doba hegemonije SAD-a i
kapitalistiËkoga rasta, poËeo se raspadati.
Oblik i sadræaj kapitalistiËkoga upravljanja meunarodnim razvojem u
poslijeratnom razdoblju utvreni su na konferenciji u Bretton Woodsu, u
New Hampshireu 1944.08 Sustav Bretton Woodsa zasnivao se na tri temeljna
elementa. Njegovo prvo obiljeæje bilo je sveobuhvatna ekonomska
hegemonija Sjedinjenih Dræava nad nesocijalistiËkim zemljama. One su tu

hegemoniju osiguravale putem strateπkoga izbora liberalnoga razvoja
zasnovanoga na relativno slobodnoj trgovini i joπ viπe zadræavanjem zlata
[od kojega su Sjedinjene Dræave posjedovale jednu treÊinu] kao jamca
dolarske moÊi. Dolar je bio “isto tako dobar kao i zlato”. Drugo, sustav je
zahtijevao sporazum o monetarnoj stabilizaciji izmeu Sjedinjenih Dræava i
drugih vladajuÊih kapitalistiËkih zemalja [najprije Evrope a onda Japana]
nad tradicionalnim teritorijima evropskoga imperijalizma, kojima je prije
vladala britanska funta a onda francuski franak. Tako se reforma u
vladajuÊim kapitalistiËkim zemljama mogla financirati viπkom izvoza u
Sjedinjene Dræave i jamËiti monetarnim sustavom dolara. Naposljetku,
Bretton Woods diktirao je uspostavljanje kvazi-imperijalistiËkoga odnosa
Sjedinjenih Dræava iznad svih potËinjenih nesocijalistiËkih zemalja.
Sjedinjene Dræave jamËile su ekonomski razvoj unutar Sjedinjenih Dræava i
stabilizaciju i reformu u Evropi i Japanu u mjeri u kojoj su akumulirale
ekstraprofite putem svoga odnosa prema potËinjenim zemljama.
Sustav monetarne hegemonije SAD-a bio je bitno novi poredak jer, dok
je nadzor nad prijaπnjim meunarodnim monetarnim sustavima [konkretno
britanski] bio Ëvrsto u rukama privatnih banaka i financijera, Bretton Woods
dao je nadzor nizu vladinih i regulativnih organizacija, ukljuËujuÊi
Meunarodni monetarni fond, Svjetsku banku i u krajnjem sluËaju Savezne
rezerve SAD-a.09 Stoga moæemo shvatiti Bretton Woods kao monetarno i
financijsko lice hegemonije modela New Dela nad globalnom
kapitalistiËkom ekonomijom.
Kejnzijanski i pseudo-imperijalistiËki mehanizmi Bretton Woodsa
kasnije su doπli u krizu kada je nastavljanje radniËkih borbi u Sjedinjenim
Dræavama, Evropi i Japanu podiglo troπkove stabilizacije i reformizma i kada
su antiimperijalistiËke i antikapitalistiËke borbe u potËinjenim zemljama
poËele potkopavati izvlaËenje ekstraprofita.10 Kada se imperijalistiËki motor
nije viπe mogao kretati naprijed a radniËke borbe postavljale sve veÊe
zahtjeve, trgovinska bilansa SAD-a poËela je sve viπe ovisiti od Evrope i
Japana. Prva faza kriza, prije puzeÊa nego ubrzana, proπirila se od ranih do
kasnih 1960-ih godina. S obzirom da su nadzori koje je pruæio Bretton
Woods uËinili dolar de facto nekonvertibilnim, monetarno posredovanje
meunarodne proizvodnje i trgovine razvijalo se kroz fazu obiljeæenu
relativno slobodnim kruæenjem kapitala, izgradnjom jakoga eurodolarskoga
træiπta i uËvrπÊenjem politiËkoga pariteta manje viπe posvuda u vladajuÊim
zemljama.11 Meutim, eksplozija iz 1968, spojena s vijetnamskom vojnom
pobjedom nad Sjedinjenim Dræavama potpuno je rastopila privremenu

stabilizaciju. Stagflacija je ustupila mjesto galopirajuÊoj inflaciji. Moæemo
zamisliti da je druga faza poËela 17. kolovoza 1971. kada je predsjednik Nixon
razdvojio dolar od zlatnoga standarda, ËineÊi dolar de jure nekonvertibilnim
i dodajuÊi nadoplatu od 10 posto na sav uvoz iz Evrope u SAD.12 Cjelokupni
dug SAD-a uËinkovito je prebaËen na Evropu. Ta je operacija izvrπena jedino
na temelju ekonomske i politiËke moÊi Sjedinjenih Dræava, podsjetivπi tako
Evropljane na prvobitne uvjete sporazuma, na ameriËku hegemoniju kao
najviπu toËku eksploatacije i kapitalistiËkoga zapovijedanja.
U 1970-im godinama kriza je postala sluæbena i strukturalna. Sustav
politiËke i ekonomske ravnoteæe izmiπljen u Bretton Woodsu potpuno je
poremeÊen, a ostala je jedino surova Ëinjenica hegemonije SAD-a. Smanjena
uËinkovitost mehanizama Bretton Woodsa i raspad monetarnoga sustava
fordizma u vladajuÊim zemljama dali su do znanja da Êe rekonstrukcija
meunarodnoga sustava kapitala morati ukljuËiti sveobuhvatno
restrukturiranje ekonomskih odnosa i promjenu paradigme u definiciji
svjetskoga zapovijedanja. Meutim, takva kriza nije uvijek potpuno
negativan ili neæeljen dogaaj sa stajaliπta kapitala. Marx tvrdi da kapital
doista ima bitnoga interesa u ekonomskoj krizi za svoju snagu preobrazbe.
PojedinaËni kapitalisti konzervativni su u pogledu sveukupnoga sustava. Oni
se prvenstveno usredotoËuju na uveÊavanje svojega pojedinaËnoga profita na
kratku stazu Ëak kada to dugoroËno vodi u propast kolektivni kapital.
Ekonomska kriza moæe prevladati te otpore, razoriti neprofitabilne sektore,
restrukturirati organizaciju i proizvodnju i obnoviti tehnologije. Drugim
rijeËima, ekonomska kriza moæe potaknuti preobrazbu koja ponovo
uspostavlja visoku opÊu profitnu stopu, odgovarajuÊi tako uËinkovito na
istom ono terenu prema kojemu je usmjeren radniËki napad. OpÊa
devalvacija kapitala i njegovi napori da razore radniËku organizaciju sluæe da
bi preobrazili sadræaj krize - neravnoteæu kruæenja i prevelike proizvodnje -
u reorganiziranu aparaturu zapovijedanja koja preoblikuje odnos izmeu
razvoja i eksploatacije.
UzimajuÊi u obzir jaËinu i koherentnost borbi iz 1960-ih i 1970-ih,
dva su se puta otvorila kapitalu da bi postigao cilj ublaæavanja borbi i
restrukturiranja zapovijedanja i on je pokuπao poÊi objema po redu. Prvi
put, koji je imao samo ograniËenu uËinkovitost, bio je represivna opcija -
bitno konzervativna operacija. Represivna strategija kapitala namjerava-
la je potpuno obrnuti druπtveni proces, odvajajuÊi i rastavljajuÊi træiπte
rada i uspostavljajuÊi ponovo nadzor nad cijelim krugom proizvodnje.
Kapital je tako davao povlasticu organizacijama koje su predstavljale za-

jamËenu nadnicu za ograniËeni dio radne snage, ukljuËujuÊi taj segment
stanovniπtva unutar svojih struktura i pojaËavajuÊi odvojenost izmeu
tih radnika i viπe marginaliziranih dijelova stanovniπtva. Izgradnja susta-
va hijerarhijske kategorijske podjele, kako unutar svake nacije tako i na
meunarodnoj razini, postignuta je nadziranjem druπtvene pokretljivosti
i fluidnosti. Represivna uporaba tehnologije, ukljuËujuÊi automatizaciju
i kompjuterizaciju proizvodnje, bila je osnovno orue u tom naporu.
Prethodna temeljna tehnoloπka preobrazba u povijesti kapitalistiËke
proizvodnje [to jest uvoenje tekuÊe vrpce i reæima masovne industri-
jske proizvodnje] dovela je do bitnih promjena u neposrednim proizvod-
nim procesima [tejlorizam] i ogromnoga koraka naprijed u ureenju
druπtvenoga kruga reprodukcije [fordizam]. Meutim, tehnoloπke preo-
brazbe u 1970-im godinama, u prvom redu automatizacijska racionaliza-
cija, gurale su te reæime do krajnje granice njihove uËinkovitosti i
izdræljivosti. TejloristiËki i fordistiËki mehanizmi nisu viπe mogli nadzi-
rati dinamiku proizvodnih i druπtvenih snaga.13 Represija koju se vrπilo
putem staroga okvira nadzora mogla je moæda dræati poklopac nad ra-
zornim snagama krize i silinom radniËkoga napada, ali to je u krajnjoj
liniji bio samoruπilaËki odgovor koji Êe uguπiti samu kapitalistiËku
proizvodnju.
Tada je istovremeno drugi put stupio u igru. On Êe ukljuËiti tehnoloπku
preobrazbu kojoj viπe nije cilj represija veÊ prije promjena samoga sastava
proletarijata, pa Êe tako kapital integrirati njegovu novu praksu i oblike,
vladajuÊi nad njima i koristeÊi se njima. Meutim, da bismo shvatili pojavu
toga drugoga puta kapitalistiËkoga odgovora na krizu, puta koji predstavlja
promjenu paradigme, moramo pogledati s onu stranu neposredne logike
kapitalistiËke strategije i planiranja. Povijest kapitalistiËkih oblika je uvijek
nuæno reaktivna povijest: prepuπten sam sebi kapital neÊe nikada napustiti
reæim profita. Drugim rijeËima, kapitalizam prolazi kroz sustavnu
preobrazbu jedino kada je na to prisiljen i kada njegov tekuÊi reæim nije viπe
odræiv. Da bismo shvatili proces sa stajaliπta njegovoga aktivnoga elementa,
trebamo usvojiti glediπte te druge strane - to jest, glediπte proletarijata
zajedno s onim preostaloga nekapitalistiËkoga svijeta koji se postepeno
uvlaËi u kapitalistiËke odnose. MoÊ proletarijata nameÊe granice kapitalu i
ne samo πto odreuje krizu veÊ i diktira uvjete i prirodu preobrazbe.
Proletarijat u stvari izmiπlja druπtvene i proizvodne oblike koje Êe kapital biti
prisiljen usvojiti u buduÊnosti.
Dobit Êemo prvu naznaku te odluËujuÊe uloge proletarijata ako se

zapitamo kako su Sjedinjene Dræave uspjele odræati svoju hegemoniju
tijekom cijeloga razdoblja krize. Odgovor se, moæda paradoksalno, moæe
naÊi ne u geniju politiËara i kapitalista SAD-a veÊ u moÊi i stvaralaπtvu
proletarijata SAD-a. Dok smo ranije, s jednoga drugoga stajaliπta, postavili
vijetnamski otpor kao simboliËko srediπte borbi, sada se, u smislu
paradigme promjene meunarodnoga kapitalistiËkoga zapovijedanja,
ameriËki proletarijat pojavljuje kao subjektivno lice koje najpotpunije
izraæava æelje i potrebe meunarodnih i multinacionalnih radnika.14
Nasuprot opÊem miπljenju da je proletarijat SAD-a slab zbog njegove niske
stranaËke i sindikalne zastupljenosti u odnosu na Evropu i druge dijelove
svijeta, moæda bismo mogli reÊi da je on jak upravo zbog tih razloga. MoÊ
radniËke klase ne poËiva u predstavniËkim ustanovama veÊ u suparniπtvu i
neovisnosti samih radnika.15 To je oznaËilo stvarnu moÊ industrijske klase
SAD-a. ©toviπe, stvaralaπtvo i suparniπtvo proletarijata poËivalo je takoer, i
moæda joπ vaænije, u radnom stanovniπtvu izvan tvornica. »ak [i osobito] i
oni koji su aktivno odbijali rad postavljali su ozbiljne prijetnje i stvaralaËke
alternative.16 Stoga, da bismo shvatili nastavak hegemonije SAD-a nije
dovoljno navesti odnose snaga koje su SAD proπirile nad kapitalistima u
drugim zemljama. SuparniËka moÊ proletarijata SAD-a u stvari je
podupirala hegemoniju SAD-a.
Nova hegemonija koja je izgleda ostala u rukama Sjedinjenih Dræava na
toj je toËki bila joπ uvijek ograniËena, zatvorena u stare mehanizme
disciplinarnoga restrukturiranja. Bila je potrebna promjena paradigme da bi
se zacrtao proces restrukturiranja u skladu s politiËkom i tehnoloπkom
promjenom. Drugim rijeËima, kapital se treba suoËiti s novom proizvodnjom
subjektivnosti proletarijata i odgovoriti na nju. Ta nova proizvodnja
subjektivnosti dosegla je [izvan borbe za blagostanje, koju smo veÊ
spomenuli] ono πto bismo mogli nazvati ekoloπku borbu, borbu oko naËina
æivota, koja Êe se kasnije izraziti u razvoju nematerijalnoga rada.
Ekologija kapitala
Joπ nismo u moguÊnosti shvatiti prirodu drugoga puta odgovora kapitala na
krizu, promjene paradigme koja Êe ga pokrenuti izvan logike i prakse
disciplinarne modernizacije. Moramo joπ jednom uËiniti korak unatrag i
ispitati ograniËenja πto su ga kapitalu nametnuli meunarodni proletarijat i
nekapitalistiËki okoliπ koji su oba uËinili preobrazbu nuænom i diktirali
njezine uvjete.
U vrijeme Prvoga svjetskoga rata mnogim je promatraËima, a osobito

marksistiËkim teoretiËarima imperijalizma, izgledalo da je zazvonilo
mrtvaËko zvono i da je kapital doπao na rub konaËne propasti. Kapitalizam
se desetljeÊima πirio u svojim kriæarskim pohodima, iskoristio znaËajne
dijelove zemaljske kugle za svoju akumulaciju i po prvi put bio je prisiljen
suoËiti se sa svojim granicama. Kako su se te granice pribliæavale,
imperijalistiËke sile neizbjeæno su se naπle u smrtonosnom sukobu jedna s
drugom. Kapital je ovisio o svome vanjskome, kao πto je Rosa Luxemburg
rekla, o svom nekapitalistiËkom okoliπu, da bi ostvario i kapitalizirao viπak
vrijednosti i tako nastavio krugove akumulacije. PoËetkom dvadesetoga
stoljeÊa izgledalo je da Êe imperijalistiËke pustolovine kapitalistiËke
akumulacije ubrzo ogoliti obliænju nekapitalistiËku prirodu i da Êe kapital
umrijeti od gladi. Sve izvan kapitalistiËkog odnosa - bilo to ljudski,
æivotinjski, biljni ili mineralni svijet - kapital je promatrao sa svoga stajaliπta i
svoga prirodnoga πirenja.17 Kritika kapitalistiËkoga imperijalizma tako je
izrazila odreenu ekoloπku svijest - ekoloπku toËno onoliko koliko je
prepoznala stvarne granice prirode i katastrofalne posljedice njezinoga
uniπtenja.18
No, dok piπemo ovu knjigu a dvadeseto stoljeÊe primiËe se svome
kraju, kapitalizam je Ëudesno zdrav, njegova akumulacija veÊa nego ikada.
Kako moæemo pomiriti tu Ëinjenicu s briæljivom analizom brojnih marksis-
tiËkih autora s poËetka stoljeÊa koja je ukazivala na imperijalistiËke sukobe
kao simptome prijeteÊe ekoloπke katastrofe kada ËovjeËanstvo æeli nadvlada-
ti granice prirode? Postoje tri naËina na koja moæemo pristupiti toj tajni
stalnoga zdravlja kapitala. Prvo, neki tvrde da kapital viπe nije imperijalis-
tiËki, da se reformirao, okrenuo sat prema svojim mladenaËkim danima
slobodne konkurencije i razvio konzervatorski, ekoloπki odnos sa svojim
nekapitalistiËkim okoliπem. »ak da teoretiËari od Marxa do Rose Luxemburg
nisu pokazali da je takav proces suprotan biti same kapitalistiËke akumulaci-
je, puki letimiËni pogled na suvremenu globalnu politiËku ekonomiju trebao
bi svakoga uvjeriti da takvo objaπnjenje smjesta odbaci. Sasvim je oËigledno
da se kapitalizam sve ubrzanije πirio u drugoj polovici dvadesetoga stoljeÊa,
otvarajuÊi nove teritorije kapitalistiËkom træiπtu i potËinjavajuÊi nekapitalis-
tiËke proizvodne procese pod vlast kapitala.
Druga hipoteza mogla bi biti da neviena æilavost kapitalizma
jednostavno ukljuËuje nastavak istih procesa πirenja i akumulacije koje smo
ranije analizirali, jedino πto potpuno ogoljenje okoliπa joπ nije neminovno i
πto trenutak suoËavanja s granicama i ekoloπkom katastrofom joπ nije doπao.
Doista se pokazalo da su globalni izvori nekapitalistiËkoga okoliπa golemi.

Iako je takozvana Zelena revolucija potËinila pod kapitalizam veliki dio
svjetske nekapitalistiËke poljoprivrede, a drugi projekti modernizacije
ukljuËili nove teritorije i civilizacije u krug kapitalistiËke akumulacije, joπ
uvijek preostaju ogromni [iako ograniËeni, naravno] bazeni radne snage i
materijalnih izvora koje treba potËiniti pod kapitalistiËku proizvodnju i
potencijalna mjesta za træiπta koja se πire. Na primjer, propast socijalistiËkih
reæima u Sovjetskom savezu i IstoËnoj Evropi, zajedno s otvaranjem kineske
ekonomije u postmaoistiËkoj eri, pruæio je globalni pristup kapitala
nepreglednim teritorijima nekapitalistiËkoga okoliπa - pripremljenima
godinama socijalistiËke modernizacije za kapitalistiËko potËinjavanje. »ak i
u regijama koje su veÊ sigurno ukljuËene u svjetski kapitalistiËki sustav, joπ
uvijek postoje brojne moguÊnosti za πirenje. Drugim rijeËima, prema toj
drugoj hipotezi, nekapitalistiËki okoliπ i dalje se formalno potËinjava pod
kapitalistiËko podruËje, pa tako akumulacija moæe joπ uvijek funkcionirati,
barem djelomice, putem toga formalnoga potËinjavanja: proroci neizbjeæne
sudbine kapitala nisu imali krivo veÊ su jednostavno prerano govorili.
Meutim, ograniËenja nekapitalistiËkoga okoliπa su stvarna. Prije ili kasnije
nekada obilni izvori Êe presuπiti.
TreÊa hipoteza, koja moæda upotpunjuje drugu, je da se danas kapital
nastavlja akumulirati putem potËinjavanja u krug proπirene reprodukcije, ali
da on sve viπe potËinjava ne nekapitalistiËki okoliπ veÊ vlastiti kapitalistiËki
teren - to jest, da potËinjavanje viπe nije formalno veÊ stvarno. Kapital ne
gleda viπe izvan veÊ unutar svoga podruËja pa je njegovo πirenje tako
intenzivno a ne ekstenzivno. Taj put prati kvalitativni skok u tehnoloπkoj
organizaciji kapitala. Prethodne faze industrijske revolucije uvele su
potroπna dobra koja su stvorili strojevi a zatim strojeve koje su stvorili
strojevi, ali danas smo suoËeni sa sirovinama i hranom πto su ih stvorili
strojevi - ukratko, prirodom πto su je stvorili strojevi i kulturom πto su je
stvorili strojevi.19 Mogli bismo stoga kazati, slijedeÊi Fredrica Jamesona, da
je postmodernizacija ekonomski proces koji se pojavljuje kada su se
mehaniËke i industrijske tehnologije proπirile da bi obuhvatile cijeli svijet,
kada je proces modernizacije dovrπen i kada je formalno potËinjenje
nekapitalistiËkoga okoliπa doseglo svoju granicu. Putem procesa moderne
tehnoloπke preobrazbe, cijela priroda postala je kapital ili se barem
podvrgava kapitalu.20 Dok se moderna akumulacija zasniva na formalnom
potËinjenju nekapitalistiËkoga okoliπa, postmoderna akumulacija oslanja se
na stvarno potËinjenje samoga kapitalistiËkoga terena. To je izgleda stvarni
kapitalistiËki odgovor prijetnji “ekoloπke katastrofe”, odgovor koji gleda u

buduÊnost.21 Meutim, dovrπenje industrijalizacije druπtva i prirode,
dovrπenje modernizacije, predstavlja samo preduvjet za prijelaz u
postmodernizaciju i shvaÊa preobrazbu samo u negativnom smislu, kao
post-. U sljedeÊem Êemo se odlomku izravno suoËiti sa stvarnim procesima
postmodernizacije, ili informatizacije proizvodnje.
Napad na disciplinarni reæim

Da bismo dublje shvatili ovaj odlomak, moramo nekako dodirnuti njegov
odluËujuÊi temelj a to su subjektivne preobrazbe radne snage. U razdoblju
krize, tijekom 1960-ih i 1970-ih, πirenje blagostanja i univerzalizacija
discipline kako u vladajuÊim tako i u potËinjenim zemljama stvorila je
slobodni prostor za radno mnoπtvo. Drugim rijeËima, radnici su iskoristili
disciplinarnu eru, a iznad svega njezine trenutke neslaganja i njezine faze
politiËke destabilizacije [kao πto je razdoblje vijetnamske krize] kako bi
proπirili druπtvenu moÊ rada, poveÊali vrijednost radne snage i preuredili
potrebe i æelje kojima su trebali udovoljiti nadnica i blagostanje. Prema
Marxovoj terminologiji, mogli bismo reÊi da se vrijednost potrebnoga rada
ogromno poveÊala - a naravno najvaænije sa stajaliπta kapitala, kako se
potrebno vrijeme rada poveÊava, viπak vremena rada [i otuda profit]
usporedno se smanjuje. Sa stajaliπta kapitalista, vrijednost potrebnoga rada
pojavljuje se kao objektivna ekonomska koliËina - cijena radne snage, kao i
cijena æita, nafte i drugih roba - ali je stvarno ona druπtveno odreena i
oznaka je cijeloga niza druπtvenih borbi. Definicija koπare druπtvenih
potreba, kvaliteta vremena ne-rada, organizacija obiteljskih odnosa,
prihvaÊena æivotna oËekivanja, sve je to u igri i ogleda se u troπkovima
reproduciranja radnika. Ogromni porast druπtvene nadnice [kako u smislu
radnih nadnica tako i blagostanja] tijekom razdoblja krize u 1960-im i 1970-
im godinama proizaπao je izravno iz akumulacije druπtvenih borbi na terenu
reprodukcije, terenu ne-rada, terenu æivota.
Druπtvene borbe nisu samo povisile troπkove reprodukcije i druπtvene
nadnice [stoga smanjujuÊi profitnu stopu] veÊ su takoer i πto je joπ vaænije
izazvale promjenu u kvaliteti i prirodi samoga rada. Odbijanje disciplinarnog
reæima druπtvene tvornice pratila je ponovna procjena druπtvene vrijednosti
cijeloga niza proizvodnih djelatnosti, osobito u vladajuÊim kapitalistiËkim
zemljama, gdje je slobodni prostor πto su ga radnici izvojevali bio najveÊi.
Disciplinarni reæim oËigledno viπe nije uspijevao obuzdati potrebe i æelje
mladih ljudi. Izgled za dobivanje posla koji jamËi redovan i stalan rad osam
sati dnevno, pedeset tjedana godiπnje, tijekom cijeloga radnoga æivota, izgled
za ulazak u normirani reæim druπtvene tvornice, πto je bio san za mnoge od
njihovih roditelja, njima se pojavljivao kao neka vrsta smrti. Masovno
odbijanje disciplinarnoga reæima, koje je poprimilo razne oblike, nije bilo
samo negativni izraz veÊ i trenutak stvaranja, ono πto Nietzsche naziva
prevrednovanje vrijednosti.
Razni oblici druπtvenoga osporavanja i eksperimentiranja bili su u
suprotnosti s utvrenim programima materijalne proizvodnje tipiËne za
disciplinarni reæim, njegove masovne tvornice i njegovu strukturu uæe
obitelji.22 Ti su pokreti bili skloniji elastiËnijoj dinamici stvaranja i
nematerijalnim oblicima proizvodnje. Sa stajaliπta tradicionalnih “politiËkih”
segmenata pokreta u SAD-u 1960-ih godina, razni oblici kulturnoga
eksperimentiranja koji su uvelike cvjetali u tom razdoblju izgledali su neka
vrsta odmora od “stvarnih” politiËkih i ekonomskih borbi, ali propustili su
uoËiti da “puko kulturalno” eksperimentiranje ima duboke politiËke i
ekonomske uËinke.
‘Dropping out’ je blijed pojam onoga πto se dogaalo u Haight-
Ashburyu i diljem Sjedinjenih Dræava 1960-ih. Dvije bitne djelatnosti bile su
odbijanje disciplinarnoga reæima i eksperimentiranje novim oblicima
stvaralaπtva. Odbijanje se pojavljivalo u vrlo raznim oblicima i πirilo se u
brojnim dnevnim ponaπanjima. Studenti koji su zavrπili koledæ
eksperimentirali su LSD-om umjesto da traæe posao, mlade æene odbijale su
se vjenËati i zasnovati obitelj, “nepomiËni” afro-ameriËki radnik kretao se
prema “CP”-vremenu [za obojene], odbijajuÊi rad na sve moguÊe naËine.23
Mladost koja je odbijala umrtvljujuÊu rutinu druπtva-tvornice izmiπljala je
nove oblike pokretljivosti i elastiËnosti, nove stilove æivljenja. Studentski
pokreti zahtijevali su da se znanje i intelektualni rad visoko druπtveno
vrednuju. FeministiËki pokreti koji su objasnili politiËki sadræaj “osobnih”
odnosa i odbijali patrijarhalnu disciplinu podigli su socijalnu vrijednost
onoga πto se tradicionalno smatralo æenskim poslom, πto ukljuËuje znatan
dio afektivnoga ili skrbniËkoga rada i usredotoËuje se na sluæbe potrebne za
druπtvenu reprodukciju.24 Cijeli jedan spektar pokreta i cijela nova
protukultura naglaπavali su druπtvenu vrijednost suradnje i komunikacije. To
masovno prevrednovanje vrijednosti druπtvene proizvodnje i proizvodnje
novih subjektivnosti otvorilo je put snaænoj preobrazbi radne snage. U
sljedeÊem Êemo dijelu vidjeti kako Êe pokazatelji vrijednosti pokretâ -
pokretljivost, elastiËnost, znanje, komunikacija, suradnja, afektivno -
odrediti preobrazbu kapitalistiËke proizvodnje u desetljeÊima koja slijede.
Razne analize “novih druπtvenih pokreta” imale su pravo insistirati na

politiËkoj vaænosti kulturnih pokreta nasuprot uskogrudnim ekonomskim
stajaliπtima koja umanjuju njihovo znaËenje.25 Meutim, te analize i same su
krajnje ograniËene, isto kao i stajaliπta kojima se suprotstavljaju, jer
nastavljaju s uskim shvaÊanjima ekonomskoga i kulturnoga. Joπ vaænije, one
ne uspijevaju prepoznati duboku ekonomsku moÊ kulturnih pokreta, ili bolje
reËeno sve veÊu nemoguÊnost razlikovanja ekonomskih i kulturnih pojava. S
jedne strane, kapitalistiËki odnosi πirili su se da potËine sve vidove druπtvene
proizvodnje i reprodukcije, cijelo podruËje æivota, a s druge strane, kulturni
odnosi redefinirali su proizvodne odnose i ekonomske strukture vrijednosti.
Reæim proizvodnje, a iznad svega reæim proizvodnje subjektivnosti, rastakao
se a drugi se izmiπljao ogromnom akumulacijom borbi.
Ti novi krugovi proizvodnje subjektivnosti, koji su se usmjeravali
prema dramatiËnim promjenama vrijednosti i rada, ostvarili su se unutar
konaËnoga razdoblja disciplinarne organizacije druπtva i suprotstavljajuÊi joj
se. Pokreti su prethodili kapitalistiËkoj svijesti o potrebi za promjenom
paradigme u proizvodnji i diktirali njezin oblik i prirodu. Da nije bilo
Vijetnamskog rata, da nije bilo radniËkih i studentskih pobuna u 1960-im
godinama, da nije bilo 1968. i drugoga vala æenskih pokreta, da nije bilo
cijeloga niza antiimperijalistiËkih borbi, kapital bi se zadovoljio
zadræavanjem vlastitoga ureenja moÊi, sretan πto ne mora mijenjati
paradigmu proizvodnje! Bio bi zadovoljan iz niza dobrih razloga: jer su mu
dobro posluæile prirodne granice razvoja; jer mu je prijetio razvoj
nematerijalnoga rada, jer je znao da su transverzalna pokretljivost i
hibridnost svjetske radne snage otvorili potencijal za novu krizu i klasne
sukobe na razini koja prije nije bila poznata. Pojava nove subjektivnosti
najavila je restrukturiranje proizvodnje, od fordizma do postfordizma, od
modernizacije do postmodernizacije.26 Proletarijat kojega se sastav veÊ
promijenio odozdo je poticao prijelaz od faze usavrπavanja disciplinarnoga
reæima prema iduÊoj fazi mijenjanja proizvodne paradigme. Kapital nije
trebao izmiπljati novu paradigmu [Ëak da je bio sposoban to uËiniti] jer se
istinski stvaralaËki trenutak veÊ dogodio. Problem kapitala bio je potËiniti
novi sastav koji se je veÊ autonomno stvorio i odredio unutar novoga odnosa
prema prirodi i radu, odnosa autonomne proizvodnje.
Na toj toËki disciplinarni sustav postaje potpuno zastario i mora ga se
napustiti. Kapital mora postiÊi negativno zrcaljenje i inverziju nove kvalitete
radne snage, on se mora prilagoditi kako bi mogao ponovo zapovijedati.
Predmnijevamo da Êe iz toga razloga industrijske i politiËke snage koje su se
najsnaænije i s najviπe pameti oslanjale na krajnju modernizaciju

disciplinarnoga proizvodnoga modela [kao πto su glavni elementi
japanskoga i istoËnoazijskoga kapitala] najviπe patiti u tom prijelazu. Jedini
oblici kapitala koji Êe uspjeπno prolaziti u novome svijetu bit Êe oni koji
ovladaju novim, nematerijalnim, suradniËkim, komunikacijskim i afektivnim
sastavom radne snage.
Smrtne muke sovjetske discipline

Sada kada smo oznaËili prve naznake stanja i oblika nove paradigme, æelimo
kratko ispitati divovski subjektivni uËinak πto ga je promjena paradigme
odredila tijekom svojih kretanja: raspad sovjetskoga sustava. Naπa teza, s
kojom se slaæu mnogi znanstvenici sovjetskoga svijeta27 je da je taj sustav
uπao u krizu i raspao se zbog svoje strukturalne nesposobnosti da nadvlada
model disciplinarne vladavine, kako u pogledu svoga naËina proizvodnje,
koji je bio fordistiËki i tajloristiËki, tako i svoga oblika politiËkoga
zapovijedanja, koji je bio kejnzijansko-socijalistiËki i tako jednostavno
modernistiËki iznutra i imperijalistiËki izvana. Taj nedostatak elastiËnosti da
sustav prilagodi svoj razmjeπtaj zapovijedanja i proizvodni aparat
promjenama radne snage zaoπtrio je poteπkoÊe preobrazbe. Troma
birokracija sovjetske dræave, naslijeena od dugoga razdoblja snaæne
modernizacije, postavila je sovjetsku moÊ u nemoguÊi poloæaj kada je
trebala reagirati na nove zahtjeve i nove æelje koje su izraæavale
subjektivnosti na globalnom planu, najprije unutar procesa modernizacije a
zatim na njegovim vanjskim granicama.
Nisu neprijateljske snage bile te koje su postavile izazov
postmodernosti veÊ prvenstveno nova subjektivnost radne snage i njezin
novi intelektualni i komunikacijski sastav. Reæim, osobito u svojim
neliberalnim vidovima, nije bio sposoban primjereno odgovoriti na te
subjektivne zahtjeve. Sustav je mogao nastaviti djelovati [kao πto je za
odreeno razdoblje doista nastavio] na osnovi modela disciplinarne
modernizacije, ali on nije mogao spojiti modernizaciju s novom
pokretljivoπÊu i stvaralaπtvom radne snage, temeljnim uvjetima da se udahne
æivot u novu paradigmu i njezine sloæene mehanizme. U kontekstu rata
zvijezda, trke u nuklearnom oruæju i istraæivanja svemira, Sovjetski savez je
joπ uvijek mogao dræati korak sa svojim suparnicima s tehnoloπkoga i
vojnoga stajaliπta, ali sustav nije mogao izdræati konkurentski sukob na
subjektivnom bojiπtu. On se nije mogao takmiËiti upravo tamo gdje su se
iskuπavali stvarni sukobi moÊi i nije se mogao suoËiti s izazovima
komparativne proizvodnosti ekonomskih sustava, jer su napredne

tehnologije komunikacije i kibernetike jedino uËinkovite kada su
ukorijenjene u subjektivnost, ili bolje reËeno, kada ih proæimaju proizvodne
subjektivnosti. Za sovjetski je reæim upravljanje novim subjektivnostima bilo
pitanje æivota ili smrti.
Prema naπoj tezi, nakon dramatiËnih zadnjih godina Staljinove
vladavine i HruπËovljevih neuspjelih inovacija, Breænjevljev reæim zamrznuo
je proizvodno civilno druπtvo koje je doseglo visoku razinu zrelosti i koje je,
nakon masovnih mobilizacija za rat i proizvodnju, zahtijevalo druπtveno i
politiËko priznanje. U kapitalistiËkome nas je svijetu masovna
hladnoratovska propaganda i izvanredan ideoloπki stroj falsificiranja i krivog
informiranja prijeËio da vidimo stvarni razvoj u Sovjetskom savezu i
politiËku dijalektiku koja se tamo odvijala. Hladnoratovska ideologija
nazivala je to druπtvo totalitarnim, ali u stvari bilo je to druπtvo ispresijecano
vrlo jakim podruËjima stvaralaπtva i slobode, upravo tako jakima kao πto su
ritmovi ekonomskoga razvoja i kulturne modernizacije. Sovjetski savez
moæe se bolje shvatiti ne kao totalitarno druπtvo veÊ prije kao birokratska
diktatura.28 I samo ako napustimo te iskrivljene definicije moæemo vidjeti
kako se u Sovjetskom Savezu proizvodila i reproducirala politiËka kriza do
toËke da je konaËno pokopala reæim.
Otpor birokratskoj diktaturi pokrenuo je krizu. Odbijanje sovjetskoga
proletarijata da radi bila je u stvari ista metoda koju je razvio proletarijat u
kapitalistiËkim zemljama prisiljavajuÊi svoje vlade na krug krize, reforme i
restrukturiranja. Ovo je naπe stajaliπte: usprkos odgaanjima u razvoju
ruskoga kapitalizma, usprkos masovnim gubicima u Drugom svjetskom
ratu, usprkos relativnoj kulturnoj izolaciji, relativnoj iskljuËenosti iz
svjetskoga træiπta, okrutnoj politici zatvaranja, gladi i ubijanju stanovniπtva,
usprkos svemu tome, i usprkos njegovim ogromnim razlikama od vladajuÊih
kapitalistiËkih zemalja, proletarijat u Rusiji i drugim zemljama sovjetskoga
bloka uspio je u 1960-im i 1970-im postaviti toËno iste one probleme kao i
proletarijat u kapitalistiËkim zemljama.29 »ak je u Rusiji i drugim zemljama
pod sovjetskim nadzorom, zahtjev za viπim nadnicama i veÊom slobodom
rastao stalno zajedno s ritmom modernizacije. I upravo kao u kapitalistiËkim
zemljama, pojavilo se novo lice radne snage, koje je sada izraæavalo ogromne
proizvodne sposobnosti na osnovi novoga razvoja intelektualnih snaga
proizvodnje. Tu novu proizvodnu stvarnost, to æivo intelektualno mnoπtvo
sovjetske voe pokuπale su zakljuËati u krletke disciplinarne ratne
ekonomije [rata koji su stalno retoriËki zazivali] i utjerati u ekonomske
strukture socijalistiËke ideologije rada i ekonomskoga razvoja, to jest,

socijalistiËko upravljanje kapitalom koje viπe nije imalo nikakvoga smisla.
Sovjetska birokracija nije bila sposobna izgraditi okvir nuæan za
postmodernu mobilizaciju nove radne snage. Ona se njega plaπila, opsjedao
ju je raspad disciplinarnih reæima, preobrazbe tajloristiËkih i fordistiËkih
subjekata koji su prije poticali proizvodnju. To je bila toËka na kojoj je kriza
postala neopozivom, a uzimajuÊi u obzir breænjevski zimski san,
katastrofiËnom.
Smatramo da nije bio toliko vaæan nedostatak individualnih i formalnih
sloboda radnika ili njihovo krπenje, veÊ prije rasipanje proizvodne energije
mnoπtva koje je iscrpilo potencijal modernosti i sada se æeljelo osloboditi
socijalistiËkoga upravljanja kapitalistiËkom akumulacijom kako bi izrazilo
viπu razinu proizvodnosti. Taj otpor i ta energija bile su sile koje su, sa
suprotnih strana, uËinile da se sovjetski svijet raspadne poput kule od
karata. Glasnost i perestrojka svakako su predstavljale samokritiku sovjetske
moÊi i postavile nuænost demokratskoga puta kao uvjet za obnovljenu
proizvodnost sustava, ali one su se pokrenule isuviπe kasno i isuviπe
bojaæljivo a da bi zaustavile krizu. Sovjetski stroj okrenuo se prema samome
sebi i zastavio se bez goriva koje su jedino mogle proizvesti nove proizvodne
subjektivnosti. Sektori intelektualnoga i nematerijalnoga rada povukli su
svoju podrπku reæimu, a egzodus je osudio sustav na smrt: smrt uslijed
socijalistiËke pobjede nad modernizacijom, smrt uslijed nesposobnosti da se
iskoriste njezini uËinci i viπkovi, smrt uslijed konaËne obamrlosti koja je
zaguπila subjektivna stanja πto su zahtijevala prijelaz u postmodernost.
3.4
POSTMODERNIZACIJA,
ILI INFORMATIZACIJA
PROIZVODNJE
Postmodernost nije neπto πto moæemo odrediti
jednom zauvijek i onda koristiti mirne duπe.
Koncept, ako postoji, mora doÊi na kraju, a ne
na poËetku, naπe rasprave o njemu.
fredric jameson
Dobra vijest iz Washingtona je da svaka

pojedina osoba u Kongresu podræava koncept
informacijske superautoceste. Loπa vijest je da
nitko nema pojma πto to znaËi.
kongresmen edward markey
Danas je postalo uobiËajeno promatrati

slijed ekonomskih paradigmi od srednjega vijeka u tri razliËita momenta
svakoga od kojih odreuje prevladavajuÊi sektor u ekonomiji: prva
paradigma je ona u kojoj su ekonomijom prevladavali poljoprivreda i
pribavljanje sirovina, druga u kojoj su industrija i manufaktura trajnih
dobara zauzimali povlaπteni poloæaj i treÊa i tekuÊa paradigma u kojoj su
pruæanje usluga i rukovanje informacijama u srediπtu ekonomske
proizvodnje.01 VladajuÊi poloæaj tako se prenosio od primarne na
sekundarnu i onda na tercijarnu proizvodnju. Ekonomska modernizacija
ukljuËuje prijelaz od prve paradigme u drugu, od prevlasti poljoprivrede do
one industrije. Modernizacija znaËi industrijalizacija. Mogli bismo nazvati
prijelaz od druge paradigme u treÊu, od prevlasti industrije u onu usluga i
informacija, procesom ekonomske postmodernizacije, ili joπ bolje,
informatizacije.
NajoËiglednija definicija i pokazatelj promjena meu tim trima
paradigmama pojavljuje se najprije u kvantitativnom smislu, upuÊivanjem
bilo na postotak stanovniπtva ukljuËenoga u svako od tih proizvodnih
podruËja ili na postotak ukupne vrijednosti koju su proizveli razni sektori
proizvodnje. Promjene u statistici zaposlenja u vladajuÊim kapitalistiËkim
zemljama tijekom proπlih stotinu godina doista oznaËuju dramatiËne

promjene.02 Meutim, to kvantitativno stajaliπte moæe dovesti do ozbiljnih
nerazumijevanja tih ekonomskih paradigmi. Kvantitativni pokazatelji ne
mogu obuhvatiti niti kvalitativnu preobrazbu u kretanju od jedne paradigme
do druge niti hijerarhiju meu ekonomskim sektorima u kontekstu svake
paradigme. U procesu modernizacije i prijelazu prema paradigmi
industrijske prevlasti, ne samo πto se poljoprivredna proizvodnja
kvantitativno smanjivala [kako u postotku zaposlenih radnika tako i u
razmjerima proizvedene ukupne vrijednosti], veÊ se je, πto je joπ vaænije,
preobrazila sama poljoprivreda. Kada je poljoprivreda doπla pod prevlast
industrije, Ëak kada je poljoprivreda joπ uvijek prevladavala u kvantitativnom
smislu, ona je postala podvrgnuta druπtvenim i financijskim pritiscima
industrije, a πtoviπe industrijalizirala se i sama poljoprivredna proizvodnja.
Poljoprivreda, naravno, nije iπËezla, ona je ostala bitnim sastojkom moderne
industrijske ekonomije, ali ona je tada bila preobraæena, industrijalizirana
poljoprivreda.
Kvantitativno stajaliπte ne uspijeva ni prepoznati hijerarhije meu
nacionalnim ili regionalnim ekonomijama u globalnom sustavu, πto dovodi
do svih vrsta povijesnih krivih shvaÊanja, s analogijama koje ne postoje. Na
primjer, s kvantitativnoga stajaliπta mogli bismo pretpostaviti da se neko
druπtvo u dvadesetom stoljeÊu s veÊinom njegove radne snage zaposlenom u
poljoprivredi ili rudarstvu i veÊinom njegove vrijednosti proizvedenom u tim
sektorima [kao πto je sluËaj u Indiji i Nigeriji] nalazi u poloæaju analognom
druπtvu koje je postojalo nekada u proπlosti s istim postotkom radnika ili
vrijednosti proizvedenim u tadaπnjim sektorima [kao πto je sluËaj s
Francuskom i Engleskom]. Povijesna iluzija stavlja tu analogiju u dinamiËki
slijed tako da jedan ekonomski sustav zauzima isti poloæaj ili razinu u
slijedu razvoja koji je jedan drugi zauzimao u prethodnom razdoblju, kao da
su svi na istoj stazi kreÊuÊi se zajedno. Meutim, s kvalitativnoga stajaliπta,
to jest, u smislu njihovoga poloæaja u odnosima globalne moÊi, ekonomije
tih druπtava zauzimaju potpuno neusporedive poloæaje. U ranijem sluËaju
[Francuska ili Engleska u proπlosti], poljoprivredna proizvodnja postojala je
kao prevladavajuÊi sektor u svojoj ekonomskoj sferi, a u kasnijem [Indija ili
Nigerija u dvadesetom stoljeÊu], ona je podvrgnuta industriji u svjetskom
sustavu. Te dvije ekonomije nisu na istoj stazi veÊ u radikalno razliËitim pa
Ëak i odvojenim stanjima - prevlasti i potËinjavanja. U tim razliËitim
hijerarhijskim poloæajima, mnoπtvo ekonomskih Ëimbenika potpuno je
razliËito - odnosi razmjene, kredita i odnosi dugova i tako dalje.03 Da bi ova
POSTMODERNIZACIJA, ILI INFORMATIZACIJA PROIZVODNJE 239
druga ekonomija ostvarila poloæaj analogan onome prve, ona bi morala

preokrenuti odnos moÊi i postiÊi poloæaj prevlasti u svojoj suvremenoj
ekonomskoj sferi, kao πto je Evropa uËinila, na primjer, u srednjovjekovnoj
ekonomiji mediteranskoga svijeta. Povijesnu promjenu, drugim rijeËima,
treba shvatiti u smislu odnosa moÊi kroz cijelu ekonomsku sferu.
Iluzije razvoja
Diskurs ekonomskoga razvoja, koji je nametnut pod hegemonijom SAD-a u
sukladnosti s modelom New Deala u poslijeratnom razdoblju, koristi takve
krive povijesne analogije kao temelj ekonomskih procesa. Taj diskurs
zamiπlja da ekonomska povijest svih zemalja slijedi jedan jedini obrazac
razvoja, svaki u razliËitom vremenu i prema razliËitom tempu. Tako se
zemljama u razvoju smatraju one zemlje kojih ekonomska proizvodnja nije
na razini razvijenih zemalja, sa zamiπlju da Êe, nastave li iÊi stazom koju su
prije slijedile vladajuÊe zemlje i ponove njihovu ekonomsku politiku i
strategiju, tada uæivati analogan poloæaj ili razinu. Meutim, to razvojno
stajaliπte ne uspijeva shvatiti da ekonomije takozvanih razvijenih zemalja ne
odreuju samo neki kvantitativni Ëimbenici ili njihove unutarnje strukture,
veÊ takoer i joπ vaænije njihov prevladavajuÊi poloæaj u globalnom sustavu.
Kritike razvojnoga stajaliπta koje su izvrπile teorije nedovoljne
razvijenosti i ovisnosti i koje su se prvenstveno pojavile u latinoameriËkom i
afriËkom kontekstu 1960-ih godina, bile su korisne i vaæne upravo zbog toga
πto su naglaπavale Ëinjenicu da evolucija nekoga regionalnoga ili
nacionalnoga ekonomskoga sustava ovisi u velikoj mjeri o njegovom
poloæaju unutar struktura hijerarhije i moÊi kapitalistiËkoga svjetskoga
sustava.04 VladajuÊe regije nastavit Êe se razvijati a potËinjene Êe se nastaviti
nedovoljno razvijati kao uzajamno podupiruÊi polovi u globalnoj strukturi
moÊi. Kazati da se potËinjene ekonomije ne razvijaju ne znaËi da se one ne
mijenjaju ili ne rastu; to znaËi, prije, da one ostaju potËinjene u globalnom
sustavu pa tako nikada ne dostiæu obeÊani oblik vladajuÊe, razvijene
ekonomije. U nekim sluËajevima pojedine zemlje ili regije mogu biti
sposobne promijeniti svoj poloæaj u hijerarhiji, ali stvar je u tome πto, bez
obzira tko se nalazi na kojem poloæaju, hijerarhija ostaje odluËujuÊi
Ëimbenik.05
Meutim i sami teoretiËari nedovoljnog razvoja ponavljaju sliËnu
iluziju ekonomskoga razvoja.06 SaæimljuÊi u shematskom smislu, mogli
bismo reÊi da njihova logika poËinje s dvije valjane povijesne tvrdnje ali onda
iz njih izvlaËi pogreπan zakljuËak. Prvo, oni smatraju da su kolonijalni
reæimi i/ili drugi oblici imperijalistiËke prevlasti stvorili i odræavali

nedovoljni razvoj potËinjenih ekonomija putem njihovog ukljuËivanja u
globalnu mreæu vladajuÊih kapitalistiËkih ekonomija, njihovim djelomiËnim
oblikovanjem i tako postigli njihovu stvarnu i stalnu ekonomsku ovisnost o
vladajuÊim ekonomijama. Drugo, oni tvrde da su same vladajuÊe zemlje u
poËetku razvile svoje potpuno oblikovane i neovisne strukture u relativnoj
izolaciji, sa samo ograniËenom meusobnim djelovanjem s drugim
ekonomijama i globalnim mreæama.07
Meutim, iz tih dviju viπe ili manje prihvatljivih povijesnih tvrdnji oni
onda deduciraju nevaljali zakljuËak: ako su razvijene ekonomije postigle
punu oblikovanost u relativnoj izolaciji a nerazvijene ekonomije postale
neoblikovane i ovisne putem njihovoga ukljuËivanja u globalne mreæe, onda
Êe projekt relativne izolacije nerazvijenih ekonomija dovesti do njihovoga
razvoja i punoga oblikovanja. Drugim rijeËima, kao alternativu “laænom
razvoju” ekonomista vladajuÊih kapitalistiËkih zemalja, teoretiËari
podrazvoja govore o “stvarnom razvoju”, koji ukljuËuje odvajanje neke
ekonomije od njenoga odnosa ovisnosti i oblikovanje u relativnoj izolaciji
autonomne ekonomske strukture. S obzirom da je to naËin kako su se razvile
vladajuÊe ekonomije, to mora biti prava staza da bi se izbjegao krug
nerazvijenosti. Meutim, taj silogizam zahtijeva od nas da povjerujemo kako Êe
zakoni ekonomskoga razvoja nekako prevladati razlike povijesne promjene.
Alternativni pojam razvoja zasniva se, paradoksalno, na istoj povijesnoj
iluziji koja je bitni dio vladajuÊe ideologije razvoja kojoj se on suprotstavlja.
Tendencija ostvarenja svjetskoga træiπta trebala bi uπutkati bilo koje
miπljenje da se danas neka zemlja ili regija moæe izolirati ili odvojiti od
globalnih mreæa moÊi kako bi ponovo stvorila uvjete proπlosti i razvila se
kako su to nekada uËinile vladajuÊe kapitalistiËke zemlje. »ak i vladajuÊe
zemlje sada ovise o globalnom sustavu; meusobno djelovanje segmenata
svjetskoga træiπta dovela je do opÊenitoga razoblikovanja svih ekonomija.
Bilo koji pokuπaj izolacije ili odvajanja sve Êe viπe znaËiti samo okrutniju
vrstu prevlasti globalnoga sustava, svoenje na bespomoÊnost i siromaπtvo.
Informatizacija
Procesi modernizacije i industrijalizacije preobrazili su i redefinirali sve
elemente druπtva. Kada se poljoprivreda modernizirala kao industrija, farma
je postepeno postala tvornica, sa svom tvorniËkom disciplinom,
tehnologijom, odnosima nadnica i tako dalje. Poljoprivreda se modernizirala
kao industrija. OpÊenitije, samo druπtvo postupno je postajalo
industrijalizirano Ëak do razine da je preobrazilo ljudske odnose i ljudsku

prirodu. Druπtvo je postalo tvornica. PoËetkom dvadesetoga stoljeÊa, Robert
Musil divno je razmiπljao o preobrazbi ËovjeËanstva u prijelazu od
pastoralnoga poljoprivrednoga svijeta prema druπtvenoj tvornici. “Postojalo
je vrijeme kada su ljudi prirodno uranjali u stanja koja su ih Ëekala i to je bio
vrlo zdrav naËin za samoostvarenje. Ali danas, sa svim tim uzdrmavanjima,
kada se sve odvojilo od tla na kojemu je raslo, Ëak kada se radi o proizvodnji
duπe morali bismo, takorekuÊ, zamijeniti tradicionalne zanate nekom vrstom
inteligencije koja ide usporedo sa strojem i tvornicom”.08 Procesi postajanja
ljudskim i priroda samoga ljudskoga temeljito su se preobrazili u prijelazu
koji odreuje modernizacija.
Meutim, u naπe je vrijeme modernizacija doπla do kraja. Dugim
rijeËima, industrijska proizvodnja ne πiri viπe svoju prevlast na druge
ekonomske oblike i druπtvene pojave. Simptom te promjene oËituje se u
kvantitativnim promjenama u zaposlenju. Dok je proces modernizacije
oznaËavalo seljenje rada od poljoprivrede i rudarstva [primarni sektor] u
industriju [sekundarni], proces postmodernizacije ili informatizacije
iskazuje se seljenjem iz industrije u usluæna radna mjesta [tercijarni], a to je
promjena koja se dogaa u vladajuÊim kapitalistiËkim zemljama, a osobito u
Sjedinjenim Dræavama, od ranih 1970-ih godina. Usluge pokrivaju πiroki
opseg djelatnosti od zdravstvene skrbi, obrazovanja i financija do prijevoza,
zabave i oglaπavanja. Radna mjesta uglavnom su pokretna i ukljuËuju
elastiËne vjeπtine. Joπ vaænije, obiljeæava ih srediπnja uloga znanja,
informacije, afekta i komunikacije. U tom smislu mnogi nazivaju
postindustrijsku ekonomiju informacijskom ekonomijom.
Tvrdnja da je modernizacija zavrπena i da globalna ekonomija prolazi
danas proces postmodernizacije prema informacijskoj ekonomiji ne znaËi da
Êe industrijska proizvodnja prestati niti Ëak da Êe prestati igrati vaænu ulogu,
Ëak i u vladajuÊim regijama zemaljske kugle. Upravo kao πto su procesi
industrijalizacije preobrazili poljoprivredu i uËinili je produktivnijom, tako
Êe i informacijska revolucija preobraziti industriju redefinirajuÊi i
pomlaujuÊi industrijske procese. Novi menadæerski imperativ tu na djelu
glasi, “Ponaπajte se prema industriji kao usluzi”.09 U stvari, kako se
industrije preobraæavaju, briπe se i podjela izmeu industrijske proizvodnje i
usluga.10 Upravo kao πto je u procesima modernizacije sva proizvodnja
postajala industrijalizirana, tako i u procesima postmodernizacije sva
proizvodnja teæi prema proizvodnji usluga, prema tome da postane
informatizirana.
Nisu sve zemlje, naravno, Ëak ni meu vladajuÊim kapitalistiËkim

zemljama, uπle u projekt postmodernizacije istom stazom. Na osnovi
promjene u statistici zaposlenja u zemljama G-7 od 1970, Manuel Castells i
Yuko Aoyama razluËili su dva osnovna modela ili staze informatizacije.11
Oba modela ukljuËuju poveÊanje zaposlenja u postindustrijskim uslugama,
ali naglaπavaju razliËite vrste usluga i razliËite odnose izmeu usluga i
industrijske proizvodnje. Prva faza ide prema modelu usluæne ekonomije i
predvode je Sjedinjene Dræave, Ujedinjeno kraljevstvo i Kanada. Taj model
ukljuËuje nagli pad industrijskih radnih mjesta i odgovarajuÊi rast u sektoru
usluga. Osobito, financijske usluge koje upravljaju kapitalom poËinju vladati
nad drugim usluænim sektorima. U drugom modelu, info-industrijskom
modelu, kojega su primjeri Japan i NjemaËka, industrijsko zaposlenje sporije
opada nego u prvom modelu, a, joπ vaænije, proces informatizacije usko je
integriran i sluæi da ojaËa snagu postojeÊe industrijske proizvodnje. Usluge
koje se odnose izravno na industrijsku proizvodnju tako ostaju vaænije u tom
modelu u odnosu na druge sluæbe. Ta dva modela predstavljaju dvije
strategije upravljanja i stjecanja prednosti u ekonomskoj tranziciji, ali treba
biti jasno da se ona oba kreÊu odluËno u smjeru informatizacije ekonomije i
veÊe vaænosti proizvodnih tijekova i mreæa.
Iako potËinjene zemlje i regije svijeta nisu sposobne primijeniti takve
strategije, procesi postmodernizacije ipak im nameÊu neopozive promjene.
»injenica da su se informatizacija i promjena prema uslugama dosad
dogodile prvenstveno u vladajuÊim kapitalistiËkim zemljama a ne drugdje
ne bi nas trebala vratiti unatrag na shvaÊanje suvremenoga globalnoga
ekonomskoga stanja u smislu pravocrtnih faza razvoja. »injenica je da su
vladajuÊe zemlje poput Sjedinjenih Dræava i Japana uËinkovito izvozile
industrijsku proizvodnju, kada se ona u njima smanjivala, u potËinjene
zemlje poput Meksika i Malezije. Takve zemljopisne promjene i pomaknuÊa
mogle bi neke navesti da povjeruju kako postoji nova globalna organizacija
ekonomskih razina po kojoj su vladajuÊe zemlje informacijske usluæne
ekonomije, njihove prve potËinjene zemlje industrijske ekonomije, a da su
one dalje potËinjene poljoprivredne. Na primjer, sa stajaliπta razina razvoja
mogli bismo pomisliti da, putem suvremenoga izvoza industrijske proizvodnje,
neka Fordova tvornica automobila izgraena u Brazilu u 1990-im godinama
moæe biti usporediva s Fordovom tvornicom u Detroitu u 1930-im godinama jer
oba sluËaja proizvodnje pripadaju istoj industrijskoj razini.
Meutim, kada pomnije promotrimo vidimo da te dvije tvornice nisu
usporedive i da su razlike vrlo vaæne. Najprije, te dvije tvornice radikalno se
razlikuju u smislu tehnologije i proizvodnih postupaka. Kada se izvozi stalni

kapital onda ga se izvozi opÊenito na njegovoj najviπoj razini proizvodnosti.
Prema tome Fordova tvornica 1990-ih godina u Brazilu ne bi se izgradila
tehnologijom Fordove tvornice 1930-ih godina iz Detroita, veÊ bi se zasnivala
na najnaprednijoj i najproduktivnijoj dostupnoj kompjuterskoj i
informacijskoj tehnologiji. Tehnoloπka infrastruktura same tvornice smjestila
bi je izravno u podruËje informacijske tehnologije. Drugo, i moæda vaænije,
te dvije tvornice stoje u razliËitim odnosima prevlasti u pogledu globalne
ekonomije kao cjeline. Detroitska tvornica automobila iz 1930-ih stajala je na
vrhuncu globalne ekonomije u vladajuÊem poloæaju i proizvodila najviπu
vrijednost; tvornica automobila u 1990-im, bilo da je u Sao Paolu, Kentuckyu
ili Vladivostoku, zauzima potËinjeno mjesto u globalnoj ekonomiji -
potËinjenom visokovrednovanoj proizvodnji usluga. Danas sva ekonomska
djelatnost teæi da doe pod prevlast informacijske ekonomije i da je ova
kvalitativno preobrazi. Zemljopisne razlike u globalnoj ekonomiji nisu znaci
suprisutnosti raznih razina razvoja veÊ crte nove globalne hijerarhije
proizvodnje.
Sve viπe je oËigledno, sa stajaliπta potËinjenih regija, da modernizacija
nije viπe kljuË ekonomskoga napredovanja i natjecanja. NajpotËinjenije
zemlje, kao πto su podruËja subsaharske Afrike, uËinkovito su iskljuËene iz
tijekova kapitala i novih tehnologija, pa se tako nalaze na rubu gladovanja.12
Natjecanje za poloæaje srednje razine u globalnoj hijerarhiji ne provodi se
putem industrijalizacije veÊ putem informatizacije proizvodnje. Velike
zemlje s razliËitim ekonomijama, poput Indije i Brazila, mogu istovremeno
podræavati sve razine proizvodnih procesa: proizvodnju usluga zasnovanu
na informatizaciji, modernu industrijsku proizvodnju dobara i tradicionalne
zanate, poljoprivredu i rudarstvo. Ne mora postojati uredan povijesni slijed
meu tim oblicima, veÊ se oni prije mijeπaju i zajedno postoje. Svi oblici
proizvodnje postoje unutar mreæa svjetskoga træiπta i pod prevlaπÊu
informacijske proizvodnje usluga.
Preobrazba talijanske ekonomije od 1950-ih godina jasno pokazuje da
relativno zaostale ekonomije ne slijede jednostavno iste faze kroz koje su
proπle vladajuÊe regije, veÊ se razvijaju kroz alternativne i mijeπane obrasce.
Nakon Drugoga svjetskoga rata, Italija je joπ uvijek bila preteæno seosko
druπtvo, ali tijekom 1950-ih i 1960-ih godina ona je proπla kroz uæurbanu
iako nepotpunu modernizaciju, prvo ekonomsko Ëudo. Meutim, onda se, u
1970-im i 1980-im, kada procesi industrijalizacije nisu joπ bili zavrπeni,
talijanska ekonomija uputila u joπ jednu preobrazbu, proces
postmodernizacije, i postigla drugo ekonomsko Ëudo. Ta talijanska Ëuda

nisu bila u stvari skokovi naprijed koji bi omoguÊili hvatanje koraka s
vodeÊim ekonomijama; oni su prije predstavljali mjeπavine raznih
nedovrπenih ekonomija. Tu je najznaËajnija Ëinjenica, koja bi mogla korisno
postaviti talijanski sluËaj kao opÊi obrazac za sve druge zaostale zemlje, da
talijanska ekonomija nije dovrπila jednu fazu [industrijalizaciju] prije nego
πto je krenula u drugu [informatizaciju] Prema dvama suvremenim
ekonomistima, nedavna talijanska preobrazba otkriva “zanimljivi prijelaz od
proto-industrijalizacije u proto-informatizaciju”.13 Razne regije razvijaju se
mijeπanjem seoskih elemenata s djelomiËnom industrijalizacijom i
djelomiËnom informatizacijom. Tako su ekonomske faze sve prisutne
odjednom, stopljene u hibrid, kombiniranu ekonomiju koja se razlikuje ne
po vrsti veÊ po stupnju diljem zemaljske kugle.
Upravo kao πto je modernizacija Ëinila u prethodnoj eri,
postmodernizacija ili informatizacija oznaËuje danas novi naËin postajanja
ljudskim. Tamo gdje se radi o proizvodnji duπe, kao πto bi rekao Musil,
moramo doista zamijeniti tradicionalne tehnike industrijskih strojeva
kibernetiËkom inteligencijom informacijskih i komunikacijskih tehnologija.
Moramo izmisliti ono πto Pierre Lévy naziva antropologijom kompjuterske
komunikacije.14 Ta promjena metafora daje nam prvi letimiËan pogled na
preobrazbu, ali moramo pomnije pogledati da bismo jasno vidjeli promjene
u naπem pojmu ljudskoga i same ljudskosti koje nastaju na prijelazu prema
informacijskoj ekonomiji.
Sociologija nematerijalnoga rada

Prijelaz prema informacijskoj ekonomiji nuæno ukljuËuje promjenu u
kvaliteti i prirodi rada. To je najneposrednija socioloπka i antropoloπka
posljedica prijelaza ekonomskih paradigmi. Danas informacija i
komunikacija igraju bitnu ulogu u proizvodnim procesima.
Mnogi prepoznaju prvi vid te preobrazbe u smislu promjene u
tvorniËkom radu - koristeÊi industriju automobila kao referentnu toËku - od
fordistiËkog modela do modela Toyote.15 Prvotna strukturalna promjena tih
modela ukljuËuje sustav komunikacije izmeu proizvodnje i potroπnje roba,
to jest, protok informacije izmeu tvornice i træiπta. Fordov model izgradio je
relativno “nijemi” odnos izmeu proizvodnje i potroπnje. Masovna
proizvodnja standardiziranih roba u Fordovoj eri mogla je raËunati na
primjerenu potraænju pa je tako imala malo potrebe da “osluπkuje” træiπte.
Krug povratne sprege od potroπnje do proizvodnje doista je omoguÊavao da
promjene na træiπtu potaknu promjene u strojevima za proizvodnju, ali taj

komunikacijski krug bio je ograniËen [zahvaljujuÊi krutim i odjelitim
kanalima planiranja i projektiranja] i spor [zahvaljujuÊi krutosti tehnologija i
postupaka masovne proizvodnje].
Model Toyote zasniva se na obratu fordistiËke strukture komunikacije
izmeu proizvodnje i potroπnje. Idealno zamiπljeno, prema tom modelu,
planiranje proizvodnje komunicirat Êe s træiπtima stalno i neposredno.
Tvornice Êe odræavati nulte zalihe, a robe Êe se proizvoditi upravo na vrijeme
prema trenutnoj potraænji postojeÊih træiπta. Taj model tako ukljuËuje ne
samo brzu petlju povratne sprege veÊ obrat odnosa jer, barem u teoriji,
odluka o proizvodnji u stvari dolazi nakon træiπne odluke i kao reakcija na
nju. U krajnjem sluËaju roba se ne proizvodi dok je potroπaË nije veÊ izabrao
i kupio. Meutim, opÊenito, bilo bi toËnije zamisliti model koji teæi prema
stalnom meusobnom djelovanju ili brzoj komunikaciji izmeu proizvodnje
i potroπnje. Taj industrijski kontekst pruæa prvi primjer kada komunikacija i
informacija igraju novu srediπnju ulogu u proizvodnji. Mogli bismo reÊi da
su se instrumentalna radnja i komunikacijska radnja usko ispreplele u
informatiziranom industrijskom procesu, ali treba odmah dodati da je to
osiromaπeni pojam komunikacije kao pukog prijenosnika træiπnih
podataka.16
Usluæni sektori ekonomije predstavljaju bogatiji model proizvodne
komunikacije. VeÊina usluga doista se zasniva na stalnoj razmjeni
informacija i znanja. S obzirom da proizvodnja usluga ne stvara nikakva
materijalna i trajna dobra, mi definiramo rad koji je ukljuËen u tu
proizvodnju kao nematerijalni rad - to jest rad koji proizvodi neko
nematerijalno dobro, kao πto je usluga, kulturni proizvod, znanje ili
komunikacija.17 Moæemo prepoznati jedno lice nematerijalnoga rada u
analogiji s funkcioniranjem kompjutera. Sve πira uporaba kompjutera
postupno je redefinirala procese i odnose rada zajedno s, doista, svim
druπtvenim postupcima i odnosima. Poznavanje kompjuterske tehnologije i
lakoÊa rukovanja njome postaje sve viπe opÊa prvenstvena kvalifikacija za
rad u vladajuÊim zemljama. »ak kada se i ne radi o izravnom dodiru s
kompjuterima, rukovanje simbolima i informacijama u skladu s modelom
kompjuterskoga rada vrlo je rasprostranjeno. U ranijoj eri radnici su uËili
kako djelovati kao strojevi kako unutar tako i izvan tvornice. »ak smo
nauËili [uz pomoÊ Muybridgeovih fotografija, na primjer] prepoznati ljudsko
djelovanje opÊenito kao mehaniËko. Danas sve viπe mislimo kao kompjuteri,
dok komunikacijske tehnologije i njihov model meusobnog djelovanja
postaju sve bitniji za rad. Jedan novi vid kompjutera je da on moæe stalno
mijenjati vlastitu operaciju putem njezine uporabe. »ak i najosnovniji oblici
umjetne inteligencije omoguÊuju kompjuteru da proπiruje i usavrπava svoju
operaciju zasnovanu na njezinom meusobnom djelovanju sa svojim
korisnikom i svojim okoliπem. Ista vrsta stalnoga meusobnoga djelovanja
obiljeæava πiroki opseg suvremenih proizvodnih djelatnosti, bez obzira je li
kompjuterski hardware izravno ukljuËen ili nije. Kompjuterska i
komunikacijska revolucija proizvodnje preobrazila je postupke rada tako da
oni svi teæe prema modelu informacijskih i komunikacijskih tehnologija.18
Interaktivni i kibernetiËki strojevi postaju nove proteze integrirane u naπa
tijela i umove i leÊe kroz koje trebamo redefinirati sama naπa tijela i umove.
Antropologija svijeta kompjuterske komunikacije znaËi prepoznavanje
novoga ljudskoga stanja.
Robert Reich naziva onu vrstu nematerijalnoga rada koja je ukljuËena
u kompjuterski i komunikacijski svijet “simboliËko-analitiËkim uslugama” -
zadaÊama koje ukljuËuju “rjeπavanje problema, utvrivanje problema i
strateπke posredniËke djelatnosti”.19 Ta vrsta rada zahtijeva najviπu
vrijednost, pa je tako Reich shvaÊa kljuËem za konkurenciju u novoj
globalnoj ekonomiji. Meutim, on uvia da porast tih radnih mjesta
zasnovanih na znanju i koja se bave stvaralaËkim rukovanjem simbola,
podrazumijevaju i porast niskovrednovanih i niæekvalificiranih radnih
mjesta koja ukljuËuju rutinsko rukovanje simbolima, kao πto su unoπenje
podataka i prerada teksta. Tu se poËinje pojavljivati bitna podjela rada
unutar podruËja nematerijalne proizvodnje.
Trebamo imati na umu da je jedna od posljedica informatizacije proiz-
vodnje i pojave nematerijalnoga rada stvarna homogenizacija procesa rada. S
Marxovoga stajaliπta u devetnaestom stoljeÊu, konkretni postupci raznih
radnih djelatnosti bili su radikalno heterogeni: πivanje i tkanje ukljuËivali su
neusporedive konkretne radnje. Tek kada ih apstrahiramo od njihovih konk-
retnih postupaka moæemo spojiti razne radne djelatnosti i vidjeti ih na
homogen naËin, ne viπe kao krojenje i tkanje veÊ kao uporabu ljudske radne
snage opÊenito, kao apstraktni rad.20 Meutim, s kompjuterizacijom proiz-
vodnje danas, heterogenost konkretnoga rada sve se viπe smanjuje, a radnik
se sve viπe udaljava od predmeta svoga rada. Rad kompjuteriziranoga πivanja
i rad kompjuteriziranoga tkanja moæe ukljuËivati toËno iste konkretne
postupke - to jest rukovanje simbolima i informacijama. Alati su, naravno,
uvijek apstrahirali radnu snagu od predmeta rada u odreenoj mjeri.
Meutim, u prijaπnjim razdobljima alati su opÊenito bili povezani na rela-
tivno neelastiËan naËin s nekim zadaÊama ili nekim skupinama zadaÊa; raz-
ni alati odgovarali su raznim djelatnostima - πivaËki alati, tkalaËki alati ili
kasnije πivaËi stroj i tkalaËki stan. Kompjuter postavlja sebe, naprotiv, kao
univerzalni alat, ili prije kao srediπnji alat, kroz koji moraju proÊi sve djelat-
nosti. ZnaËi da putem kompjuterizacije proizvodnje rad teæi prema poloæaju
apstraktnoga rada.
Meutim, model kompjutera moæe objasniti samo jedno lice
komunikacijskoga i nematerijalnoga rada ukljuËenoga u proizvodnju usluga.
Drugo lice nematerijalnoga rada je afektivni rad ljudskoga dodira i
meusobnoga djelovanja. Zdravstvene usluge, na primjer, bitno se oslanjaju
na skrbniËki i afektivan rad, a industrija zabave sliËno se usmjeruje na
stvaranje afekta i rukovanje njime. Taj je rad nematerijalan, Ëak ako je i
tjelesan i afektivan, u smislu da su njegovi proizvodi neopipljivi, osjeÊaj
lakoÊe, zadovoljstva, uzbuenja ili strasti. Kategorije poput “osobne usluge”
ili usluge bliskosti Ëesto se koriste da oznaËe tu vrstu rada ali njemu su bitni
stvaranje afekta i rukovanje njime. Takva afektivna proizvodnja, razmjena i
komunikacija Ëesto se povezuju s ljudskim dodirom, ali dodir moæe biti ili
stvaran ili virtualan, kao πto je u industriji zabave.
To drugo lice nematerijalnoga rada, njegovo afektivno lice, proπiruje se
dosta izvan modela kompjuterske inteligencije i komunikacije. Afektivni rad
moæe se bolje shvatiti ako poËnemo od onoga πto su feministiËke analize
“æenskoga rada” nazvale “rad u tjelesnoj funkciji”.21 SkrbniËki rad potpuno
je uronjen u tjelesno, somatsko, ali su afekti koje on proizvodi svejedno
nematerijalni. Afektivni rad u stvari proizvodi druπtvene mreæe, oblike
zajednice, biomoÊ. Tu moæemo joπ jednom shvatiti da se instrumentalna
radnja ekonomske proizvodnje ujedinila s komunikacijskom radnjom
ljudskih odnosa; meutim, u tom sluËaju komunikacija nije osiromaπena veÊ
je proizvodnja obogaÊena na razini ljudskoga meusobnoga djelovanja.
Ukratko, moæemo razlikovati tri vrste nematerijalnoga rada koje vuku
usluæni sektor prema vrhu informacijske ekonomije. Prvi je ukljuËen u
industrijsku proizvodnju koja je informatizirana i pripojila je komunikacijske
tehnologije na naËin koji preobraæava sam proces proizvodnje. Industrijska
proizvodnja smatra se uslugom, a materijalni rad proizvodnje trajnih dobara
mijeπa se s nematerijalnim radom i teæi prema njemu. Drugi je nematerijalni
rad analitiËkih i simboliËkih zadaÊa, koji se sam cijepa na stvaralaËko i
inteligentno rukovanje s jedne strane i rutinske simboliËke zadaÊe s druge
strane. Naposljetku, treÊa vrsta nematerijalnoga rada ukljuËuje proizvodnju
afekta i rukovanje njime i zahtijeva [virtualan ili stvaran] ljudski dodir, rad u
tjelesnoj funkciji. To su tri vrste rada koje pogone postmodernizaciju

globalne ekonomije.
Prije nego πto krenemo dalje trebamo ukazati da je u svakom od tih
oblika nematerijalnoga rada suradnja potpuno inherentna u samom radu.
Nematerijalni rad odmah ukljuËuje druπtveno meusobno djelovanje i
suradnju. Drugim rijeËima, suradniËki vid nematerijalnoga rada nije
nametnut ili organiziran izvana, kao πto je to bio sluËaj u prijaπnjim oblicima
rada, veÊ je prije suradnja potpuno imanentna samoj radnoj djelatnosti.22 Ta
Ëinjenica dovodi u pitanje stari pojam [zajedniËki klasiËnoj i marksistiËkoj
politiËkoj ekonomiji] koji radnu snagu zamiπlja kao “varijabilni kapital”, to
jest, snagu koju jedino kapital aktivira i Ëini je koherentnom, jer suradniËke
snage radne snage [osobito nematerijalne radne snage] pruæaju radu
moguÊnost da vrednuje sam sebe. Mozgovi i tijela joπ uvijek trebaju druge
da proizvedu vrijednost, ali drugi koje oni trebaju ne moraju nuæno poteÊi
od kapitala i njegovih sposobnosti da uskladi proizvodnju. Danas
proizvodnost, bogatstvo i stvaranje druπtvenih viπkova poprimaju oblik
suradniËkoga meusobnoga djelovanja putem jeziËnih, komunikacijskih i
afektivnih mreæa. Tako izgleda da nematerijalni rad, izraæavanjem vlastitih
stvaralaËkih energija, pruæa potencijal za neku vrstu spontanoga i
elementarnoga komunizma.
Mreæna proizvodnja
Prva zemljopisna posljedica prijelaza iz industrijske u informacijsku tehnolo-
giju je dramatiËna decentralizacija proizvodnje. Procesi modernizacije i
prijelaz u industrijsku paradigmu izazvali su snaæno gomilanje proizvodnih
snaga i masovnu selidbu radne snage prema srediπtima koja su postala tvor-
niËki gradovi poput Manchestera, Osake i Detroita. UËinkovitost masovne
industrijske proizvodnje ovisila je o koncentraciji i blizini elemenata koji su
stvarali tvorniËku lokaciju i olakπavali promet i komunikaciju. Meutim,
informatizacija industrije i sve veÊa prevlast usluæne proizvodnje uËinile su
da takva koncentracija proizvodnje nije viπe nuæna. VeliËina i uËinkovitost
nisu viπe pravocrtno povezani; u stvari veliËina je u mnogim sluËajevima
postala prepreka. Napredak u telekomunikacijama i informacijskim tehnolo-
gijama omoguÊio je deteritorijalizaciju proizvodnje koja je uËinkovito raspr-
πila masovne tvornice i evakuirala tvorniËke gradove. Komunikacija i nadzor
mogu se uËinkovito vrπiti na daljinu, a u nekim sluËajevima nematerijalni
proizvodi mogu se prenositi diljem svijeta uz minimalno trajanje i troπak.
Moæe se uskladiti nekoliko razliËitih proizvodnih pogona u istovremenu
proizvodnju jedne robe na takav naËin da se tvornice mogu rasprπiti na raz-

ne lokacije. U nekim sluËajevima moæe se raditi i bez same tvornice jer njezi-
ni radnici komuniciraju iskljuËivo putem novih informacijskih tehnologija.23
U prijelazu na informacijsku tehnologiju, mreæa je zamijenila tekuÊu
vrpcu kao organizacijski model proizvodnje, preobraæavajuÊi oblike
suradnje i komunikacije unutar svakoga proizvodnoga mjesta i izmeu
proizvodnih mjesta. Masovna industrijska tvornica odreivala je krugove
radne suradnje prvenstveno putem fiziËkih rasporeda radnika u radionici.
Pojedini radnici komunicirali su sa svojim susjedima, a komunikacija je bila
uglavnom ograniËena na fiziËku blizinu. Suradnja izmeu proizvodnih
mjesta takoer je zahtijevala fiziËku blizinu kako da bi se uskladili
proizvodni krugovi tako da bi se smanjili troπkovi prijevoza i vrijeme u
kojemu treba proizvesti robu. Na primjer, razdaljina izmeu rudnika i
ËeliËane, i uËinkovitost prijevoznih sredstava i komunikacije izmeu njih,
znaËajni su Ëimbenici u ukupnoj uËinkovitosti proizvodnje Ëelika. SliËno, za
automobilsku industriju, uËinkovitost komunikacije i prijevoza izmeu niza
potrebnih kooperanata kljuËna je u sveukupnoj uËinkovitosti sustava.
Prijelaz u informacijsku proizvodnju i mreænu strukturu organizacije,
naprotiv, Ëini da proizvodna suradnja i uËinkovitost viπe ne ovise u takvoj
mjeri o blizini i centralizaciji. Informacijske tehnologije Ëine razdaljine
manje vaænima. Radnici ukljuËeni u jedan jedini proces mogu uËinkovito
komunicirati iz udaljenih lokacija bez obzira na blizinu. U stvari, mreæa
radne suradnje ne zahtijeva teritorijalno ili fiziËko srediπte.
Tendencija prema deteritorijalizaciji proizvodnje joπ je naglaπenija u
procesima nematerijalnoga rada koji ukljuËuju rukovanje znanjem i
informacijama. Radni procesi mogu se vrπiti u obliku koji je potpuno
sukladan komunikacijskim mreæama, za koje lokacija i razdaljina imaju vrlo
malu vaænost. Radnici mogu Ëak ostati kod kuÊe i spojiti se na mreæu. Rad
informacijske proizvodnje [kako usluga tako i trajnih dobara] oslanja se na
ono πto nazivamo apstraktnom suradnjom. Takav rad pridaje joπ veÊu ulogu
komunikaciji znanja i informacija meu radnicima, ali ti suraujuÊi radnici
ne moraju biti prisutni i mogu Ëak biti relativno nepoznati jedan drugome ili
pak poznati samo putem razmijenjenih proizvodnih informacija. Krug
suradnje ojaËan je u mreæi i robi na apstraktnoj razini. Proizvodna mjesta
mogu tako postati deteritorijalizirana i teæiti prema virtualnom postojanju,
kao koordinate u komunikacijskoj mreæi. Nasuprot staroga okomitoga
industrijskoga i korporacijskoga modela, proizvodnja sada teæi prema
organizaciji u vodoravnim umreæenim poduzeÊima.24
Informacijske mreæe takoer oslobaaju proizvodnju od teritorijalnih

stega ukoliko teæe da postave proizvod u izravan dodir s potroπaËima bez
obzira na razdaljinu meu njima. Bill Gates, suosnivaË tvrtke Microsoft
Corporation, dovodi tu tendenciju do krajnjih granica kada predvia
buduÊnost u kojoj Êe mreæe potpuno prevladati prepreke kruæenju i
omoguÊiti idealan kapitalizam “bez trenja”: “Informacijska autocesta proπirit
Êe elektronsko træiπte i uËinit Êe ga krajnjim posredovateljem, univerzalnim
posrednikom”.25 Ako se Gatesova vizija ostvari, mreæe Êe teæiti smanjenju
svih razdaljina i uËiniti transakcije trenutaËnima. Mjesta proizvodnje i
mjesta potroπnje bit Êe prisutna jedan pored drugoga bez obzira na
zemljopisnu lokaciju.
Te tendencije prema deteritorijalizaciji proizvodnje i poveÊanoj
pokretljivosti kapitala nisu apsolutne i postoje znaËajne tendencije
protuteæe, ali one postavljaju rad u oslabljeni pregovaraËki poloæaj. U eri
fordistiËke organizacije industrijske masovne proizvodnje kapital je bio
vezan za konkretan teritorij pa tako i za dodir s ograniËenim radnim
stanovniπtvom. Infomatizacija proizvodnje i sve veÊa vaænost nematerijalne
proizvodnje nastojale su osloboditi kapital od stega teritorija i pregovaranja.
Kapital se moæe povuÊi iz pregovora s odreenim mjesnim stanovniπtvom
premjeπtajuÊi svoje mjesto na drugu toËku u globalnoj mreæi - ili samo
koristeÊi moguÊnost preseljenja kao adut u pregovorima. »itavo radno
stanovniπtvo koje je uæivalo odreenu sigurnost i moÊ ugovaranja naπlo se
tako u sve neizvjesnijem stanju u pogledu zaposlenja. Kada je jednom
oslabljena pregovaraËka moÊ rada, umreæena proizvodnja moæe usvojiti
razne oblike nezajamËenoga rada, kao πto su slobodni rad, kuÊni rad, rad sa
skraÊenim vremenom i rad po komadu.26
Decentralizacija i globalna rasprπenost proizvodnih procesa i mjesta,
πto je obiljeæje postmodernizacije ili informatizacije ekonomije, izaziva
odgovarajuÊu centralizaciju nadzora i proizvodnje. Centrifugalni trenutak
proizvodnje uravnoteæen je centripetalnim trendom zapovijedanja. S
mjesnoga stajaliπta, kompjuterske mreæe i komunikacijske tehnologije
unutar proizvodnih sustava omoguÊuju πire nadziranje radnika sa srediπnje,
udaljene lokacije. Nadzor radnih djelatnosti moæe se individualizirati i
ustaliti u virtualnom panoptikumu umreæene proizvodnje. Meutim,
centralizacija nadzora joπ je jasnija s globalnoga motriπta. Zemljopisna
rasprπenost proizvoenja stvorila je zahtjev za sve viπe centraliziranim
menadæmentom i planiranjem, kao i za novom centralizacijom
specijaliziranih proizvodnih usluga, osobito financijskih usluga.27
Financijske i trgovaËke usluge u nekoliko kljuËnih gradova [kao πto su New

York, London i Tokijo] upravljaju proizvodnjom globalnih mreæa i
usmjeravaju je. Stoga kao masovna demografska promjena, raspad i
evakuacija industrijskih gradova odgovara porastu globalnih gradova ili
stvarno gradova nadziranja.
Informacijske autoceste
Struktura i upravljanje komunikacijskim mreæama bitni su preduvjeti za
proizvodnju u informacijskoj tehnologiji. Te globalne mreæe trebaju biti tako
izgraene i voene da jamËe poredak i profite. Stoga ne iznenauje πto vlada
SAD-a postavlja uspostavljanje i ureenje globalne informacijske
infrastrukture kao jedan od svojih najviπih prioriteta, a te komunikacijske
mreæe postale su najaktivnije podruËje udruæivanja i natjecanja za
najmoÊnije transnacionalne korporacije.
Savjetnik Savezne komisije za komunikacije, Peter Cowhey, daje
zanimljivu analogiju za ulogu koju te mreæe igraju u novoj paradigmi
proizvodnje i moÊi. Izgradnja nove informacijske infrastrukture, kaæe on,
pruæa uvjete za globalnu proizvodnju i vladanje upravo kao πto je to Ëinila
izgradnja cesta za Rimsko Carstvo.28 ©iroka raspodjela rimskoga
graevinarstva i tehnologije bila je istovremeno najtrajniji dar imperijalnim
teritorijima i bitni uvjet za vrπenje nadzora nad njima. Meutim, rimske
ceste nisu imale srediπnju ulogu u imperijalnim proizvodnim procesima veÊ
su jedino olakπavale kolanje roba i tehnologija. Moæda bi bolja analogija za
globalnu informacijsku infrastrukturu mogla biti izgradnja æeljeznica radi
promicanja interesa imperijalistiËkih ekonomija u devetnaestom stoljeÊu.
Æeljeznice u vladajuÊim zemljama uËvrstile su njihove nacionalne
industrijske ekonomije, a izgradnja æeljeznica u koloniziranim i ekonomsko
potËinjenim regijama otvorila je te teritorije prodoru kapitalistiËkih
poduzeÊa, omoguÊujuÊi njihovo ukljuËivanje u imperijalistiËke ekonomske
sustave. Meutim, poput rimskih cesta, æeljeznice su igrale samo vanjsku
ulogu u imperijalistiËkoj i industrijskoj proizvodnji, proπirujuÊi linije
komunikacije i prijevoza prema novim sirovinama, træiπtima i radnoj snazi.
Novina nove informacijske infrastrukture je Ëinjenica da je ona usaena
unutar novih proizvodnih procesa i potpuno im je imanentna. Na vrhuncu
suvremene proizvodnje, informacija i komunikacija su zapravo proizvedene
robe; sama mreæa je mjesto kako proizvodnje tako i kolanja.
U politiËkom smislu, globalna informacijska infrastruktura moæe se
zamisliti kao spoj demokratskog mehanizma i oligopolistiËkoga mehanizma,
koji djeluje po raznim modelima umreæenih sustava. Demokratska mreæa je

potpuno vodoravan i deteritorijalizirani model. Internet, koji je poËeo kao
projekt DARPA-e [U.S. Defense Department Advanced Research Project
Agency], ali se danas proπirio do raznih toËaka po cijelome svijetu, tipiËni je
primjer te demokratske mreæne strukture. Neodreeni i potencijalno
neograniËeni broj meusobno povezanih Ëvorova komuniciraju bez ikakve
srediπnje nadzorne toËke; svi Ëvorovi bez obzira na teritorijalni poloæaj
povezuju se sa svima drugima putem mnoπtva moguÊih staza i prijenosnika.
Internet tako sliËi strukturi telefonskih mreæa, i doista on ih opÊenito
ukljuËuje kao vlastite staze komunikacije, upravo kao πto se oslanja na
kompjutersku tehnologiju za svoje toËke komunikacije. Razvoj celularne
telefonije i prenosivih kompjutera, odvezujuÊi na sve radikalniji naËin toËke
komuniciranja u mreæi, pojaËao je proces deteritorijalizacije. Prvotni projekt
Interneta imao je svrhu odoljeti vojnom napadu. Kako on nema srediπta i
skoro svaki dio moæe djelovati kao autonomna cjelina, mreæa moæe nastaviti
funkcionirati Ëak kada je razoren jedan njezin dio. Projektni element koji
osigurava preæivljavanje, decentralizaciju, isti je onaj koji Ëini nadzor mreæe
tako teπkim. S obzirom da nijedna toËka u mreæi nije nuæna za komunikaciju
meu drugima, teπko je ureivati ili zabraniti njihovu komunikaciju.
Deleuze & Guattari nazivaju taj demokratski model rizomom,
nehijerarhijskom i decentraliziranom mreænom strukturom.29
OligopolistiËki mreæni model obiljeæavaju sustavi centraliziranog
emitiranja. Po tom modelu, na primjer u televizijskim i radio sustavima,
postoji jedinstvena i relativno Ëvrsta toËka emisije, ali toËke prijema
potencijalno su beskonaËne i teritorijalno neodreene, iako razvoj mreæa
kabelske televizije u odreenoj mjeri uËvrπÊuje te toËke. Emitivna mreæa
odreena je svojom centraliziranom proizvodnjom, masovnom distribucijom
i jednosmjernom komunikacijom. Cijela industrija kulture - od distribucije
novina i knjiga do filmova i video kaseta - tradicionalno je radila po tom
modelu. Relativno mali broj korporacija [ili u nekim regijama jedan jedini
poduzetnik, kao πto su Rupert Murdoch, Silvio Berlusconi ili Ted Turner]
mogu uËinkovito vladati svim tim mreæama. Taj oligopolistiËki model nije
rizom veÊ struktura drva koja podvrgava sve grane srediπnjem korijenu.
Mreæe nove informacijske infrastrukture su hibrid od ta dva modela.
Upravo kao πto su u prijaπnjoj eri Lenjin i drugi kritiËari imperijalizma
prepoznali uËvrπÊivanje meunarodnih korporacija u kvazi-monopole
[putem æeljeznica, bankarstva, elektriËne struje i sliËno], danas smo svjedoci
natjecanja meu transnacionalnim korporacijama da uspostave i uËvrste
kvazi-monopole nad novom informacijskom infrastrukturom. Razne

telekomunikacijske korporacije, proizvoaËi kompjuterskog hardwarea i
softwarea, te korporacije za informiranje i zabavu spajaju se i πire svoje
operacije jagmeÊi se kako bi podijelile i nadzirale nove kontinente
proizvodnih mreæa. Naravno, ostat Êe demokratski dijelovi ili vidovi toga
uËvrπÊenoga weba koji Êe odoljeti nadzoru zahvaljujuÊi interaktivnoj i
decentraliziranoj strukturi weba; ali veÊ je na vidiku masovna centralizacija
nadzora putem [de facto ili de jure] ujedinjenja glavnih elemenata
informacijske i komunikacijske strukture moÊi: Hollywood, Microsoft, IBM,
AT&T i tako dalje. Nove komunikacijske tehnologije, koje su obeÊavale novu
demokraciju i novu druπtvenu jednakost, u stvari su stvorile nove linije
nejednakosti i iskljuËivanja, kako unutar vladajuÊih zemalja tako osobito
izvan njih.30
zajedniËka dobra
Tijekom cijeloga modernoga razdoblja postojalo je stalno htijenje da se privatizira
javno vlasniπtvo. U Evropi su velika zajedniËka zemljiπta stvorena raspadom
Rimskoga Carstva i usponom krπÊanstva kasnije prenesena u privatne ruke
tijekom kapitalistiËke prvobitne akumulacije. Ono πto ostaje od prostranih
javnih prostora diljem svijeta danas je samo sadræaj legendi: Robin Hoodova
πuma, Velike visoravni ameriËkih Indijanaca, stepe nomadskih plemena i
tako dalje. Tijekom uËvrπÊenja industrijskoga druπtva, izgradnja i razaranje
javnih prostora dogaali su se u sve jaËoj spirali. Istina je da se javno
vlasniπtvo πirilo izvlaπÊivanjem velikih dijelova graanskoga druπtva i
prenoπenjem bogatstva i vlasniπtva na kolektiv kada je to diktirala nuænost
akumulacije [kako bi se potaklo ubrzanje ili skok u razvoju, koncentrirala i
mobilizirala sredstva za proizvodnju, iπlo u rat i tako dalje]. Meutim,
privatnici su brzo ponovo prisvojili to javno vlasniπtvo. U svakom se procesu
zajedniËko vlasniπtvo, koje se smatra prirodnim, prenosi, uz javni troπak, na
drugu i treÊu prirodu koja naposljetku funkcionira za privatni profit. Druga
priroda, na primjer, stvorena je pregraivanjem velikih rijeka zapadne
Sjeverne Amerike i navodnjavanjem suhih dolina, a onda je to novo
bogatstvo izruËeno magnatima agrobiznisa. Kapitalizam stavlja u pogon
stalni krug privatnoga prisvajanja javnih dobara: izvlaπtenje onoga πto je
zajedniËko.
Uspon i pad dræave blagostanja u dvadesetom stoljeÊu joπ je jedan krug u toj spirali
javnih i privatnih prisvajanja. Kriza dræave blagostanja znaËi u prvom redu
da se strukture javne skrbi i raspodjele, koje su izgraene javnim fondovima,
privatiziraju i izvlaπÊuju za privatne probitke. Sadaπnji neoliberalni trend

prema privatizaciji energije i komunikacijskih usluga joπ je jedan okret
spirale. Sastoji se u davanju privatnim biznisima energetskih i
komunikacijskih mreæa koje su izgraene ogromnim utroπkom javnoga
novca. Træiπni reæimi i neoliberalizam preæivljavaju na tim privatnim
prisvajanjima druge, treÊe i n-te prirode. OpÊa dobra, koja su se nekada
smatrala osnovom pojma javnoga, izvlaπÊuju se za privatnu uporabu i nitko
ne moæe diÊi ni mali prst. Javno je na taj naËin rastoËeno, privatizirano Ëak
kao pojam. Ili u stvari, transcendentna moÊ privatnoga vlasniπtva zamijenila
je imanentni odnos izmeu javnoga i zajedniËkoga.
Ne æelimo ovdje plakati nad razaranjem i izvlaπtenjem koje kapitalizam stalno
provodi po svijetu, iako je odupiranje njegovoj sili [a osobito odupiranje
izvlaπtenju dræave blagostanja] svakako vrhunska etiËka i vaæna zadaÊa.
Umjesto toga, æelimo se zapitati koji je radni pojam zajedniËkoga danas,
usred postmodernosti, informacijske revolucije i posljediËnih preobrazbi
naËina proizvodnje. U stvari izgleda nam da danas sudjelujemo u
radikalnijem i dubljem zajedniπtvu nego πto smo ikada iskusili u povijesti
kapitalizma. »injenica je da sudjelujemo u proizvodnom svijetu koji se sastoji
od komunikacijskih i druπtvenih mreæa, uzajamnih sluæbi i zajedniËkoga
jezika. Naπu ekonomsku i druπtvenu stvarnost manje odreuju materijalni
predmeti koje proizvodimo i troπimo nego usluge i odnosi u kojih proizvodnji
sudjelujemo. Proizvoenje sve viπe znaËi izgradnja suradnje i komunikativnih
zajedniπtva.
Koncept privatnoga vlasniπtva, shvaÊen kao iskljuËivo pravo da se koristi neko
dobro i raspolaæe svim bogatstvom koje proistiËe iz njegova posjedovanja,
postaje sve viπe besmislen u tom novom stanju. Ima sve manje dobara koja se
mogu posjedovati i koristiti u tom okviru; zajednica proizvodi i dok proizvodi
ona se reproducira i ponovo definira. Temelj klasiËnoga modernoga koncepta
privatnoga vlasniπtva tako se u odreenoj mjeri rastapa u postmodernom
naËinu proizvodnje.
Meutim, treba primijetiti da to novo druπtveno stanje proizvodnje uopÊe nije
oslabilo pravne i politiËke reæime privatnoga vlasniπtva. Konceptualna kriza
privatnoga vlasniπtva ne postaje kriza u praksi, a umjesto toga reæim
privatnoga izvlaπtenja sve se viπe univerzalno primjenjuje. Ta primjedba bila
bi valjana da nema Ëinjenice da se, u kontekstu jeziËne i suradniËke
proizvodnje, rad i zajedniËko vlasniπtvo ne preklapaju. Privatno vlasniπtvo,
usprkos svojim pravnim moÊima, ne moæe a da ne postaje sve apstraktniji
transcendentni koncept i tako sve viπe odvojen od stvarnosti.
Novi koncept “zajedniËkih dobara” morat Êe se pojaviti na tom planu. Deleuze &
Guattari tvrde u djelu πto je filozofija? da u suvremenoj eri, i u kontekstu
komunikativne i interaktivne proizvodnje, izgradnja koncepata nije samo
epistemoloπka operacija veÊ jednako ontoloπki projekt. Izgradnja koncepata i
onoga πto nazivaju “zajedniËkim imenima” doista je aktivnost koja spaja
inteligenciju i djelovanje mnoπtva sileÊi ih da rade zajedno. Izgradnja
koncepata znaËi da u stvarnosti oæivimo projekt koji je zajedniËki. Nema
drugoga naËina da konstruiramo koncepte osim da radimo na zajedniËki
naËin. To zajedniπtvo je, sa stajaliπta fenomenologije proizvodnje, sa
stajaliπta epistemologije koncepta i sa stajaliπta prakse, projekt u kojemu je
mnoπtvo potpuno obuhvaÊeno. ZajedniËka dobra su utjelovljenje,
proizvodnja i osloboenje mnoπtva. Rousseau je rekao da je prva osoba
koja je æeljela komad prirode za svoje iskljuËivo posjedovanje i preobrazila je
u transcendentni oblik privatnoga vlasniπtva ona koja je izmislila zlo. Dobro
je, nasuprot, ono πto je zajedniËko.
3.5
MJE©OVITA KONSTITUCIJA
Jedna od divnih stvari u vezi s informacijskim

autocestom je da je virtualnu jednakost
daleko lakπe postiÊi nego stvarnu jednakost u
svijetu ... Svi smo stvoreni jednaki u
virtualnom svijetu.
bill gates
Paradigmatska promjena proizvodnje u

mreæni model ojaËala je moÊ transnacionalnih korporacija izvan i iznad
tradicionalnih granica nacionalnih dræava. Novinu toga odnosa treba shvatiti
u smislu dugotrajne borbe za moÊ izmeu kapitalista i dræave. Lako je krivo
shvatiti povijest toga sukoba. Trebamo razumjeti da je, usprkos stalnom
suparniπtvu izmeu kapitalista i dræave, taj odnos doista konfliktan samo
kada kapitaliste promatramo pojedinaËno.
Marx & Engels definiraju dræavu kao izvrπni odbor koji upravlja
interesima kapitalista. Time oni æele reÊi da Êe, iako djelovanje dræave
ponekad protuslovi neposrednim interesima pojedinih kapitalista, ono
uvijek na dugi rok biti u interesu kolektivnoga kapitalista, to jest,
kolektivnoga subjekta druπtvenoga kapitala kao cjeline.01 Natjecanje meu
kapitalistima, oni dalje rasuuju, koliko god slobodno, ne jamËi zajedniËko
dobro kolektivnoga kapitalista, jer je njihov neposredni egoistiËki poriv za
profitom bitno kratkovidan. Od dræave se zahtijeva da iz opreza posreduje u
interesima pojedinih kapitalista, πtiteÊi ih u interesu kolektivnoga interesa
kapitala. Kapitalisti Êe se stoga svi boriti protiv moÊi dræave Ëak kada dræava
djeluje u njihovom vlastitom kolektivnom interesu. Taj je sukob doista
sretna, kreposna dijalektika sa stajaliπta ukupnoga druπtvenoga kapitala.
MJE©OVITA KONSTITUCIJA 257
Kada divovi vladaju Zemljom

Dijalektika izmeu dræave i kapitala poprimala je razne oblike u raznim
fazama kapitalistiËkoga razvoja. Brza i opÊenita periodizacija pomoÊi Êe nam
da ukaæemo barem na najosnovnije crte te dinamike. U osamnaestom i
devetnaestom stoljeÊu, kada se kapitalizam potpuno uËvrstio u Evropi,
dræava je upravljala poslovima ukupnog druπtvenog kapitala ali je zahtijevala
relativno nenametljivu moÊ za upletanje. Ako pogledamo unatrag [s malim
iskrivljavanjem], onda to razdoblje smatramo zlatnim dobom evropskoga
kapitalizma πto ga obiljeæavaju slobodna trgovina meu relativno malim
kapitalistima. Evropski kapital je u tom razdoblju, izvan evropske
nacionalne dræave, prije punog razmaha moÊnih kolonijalnih uprava,
djelovao Ëak s manjim ograniËenjima. KapitalistiËke su kompanije u velikoj
mjeri bile suverene kada su djelovale u kolonijalnim ili pretkolonijalnim
teritorijima, uspostavljajuÊi vlastiti monopol sile, vlastitu policiju, vlastite
sudove. Nizozemska istoËnoindijska kompanija, na primjer, vladala je
teritorijima koje je eksploatirala na Javi do kraja osamnaestoga stoljeÊa
vlastitim strukturama suverenosti. »ak kada se kompanija rasformirala 1800,
kapital je vladao relativno slobodan od dræavnog posredovanja ili nadzora.02
Stanje je bilo skoro isto s kapitalistima koji su djelovali u britanskim
juænoazijskim i afriËkim kolonijama. Suverenost IstoËnoindijske kompanije
trajala je do 1858. kada ju je Zakon o IstoËnoj Aziji stavio pod nadzor
kraljice, a u juænoj Africi slobodna vladavina kapitalistiËkih pustolova i
poduzetnika trajala je do kraja stoljeÊa.03 To razdoblje obiljeæava relativno
mala potreba za dræavnim upletanjem kod kuÊe i vani. Evropske dræave-
nacije vladale su pojedinim kapitalistima [u njihovom kolektivnom interesu]
bez velikih sukoba, dok su u kolonijalnim teritorijima oni bili praktiËki
suvereni.
Odnos izmeu dræave i kapitala postupno se mijenjao u devetnaestom i
poËetkom dvadesetoga stoljeÊa kada su krize sve viπe ugroæavale razvoj
kapitala. U Evropi i Sjedinjenim Dræavama korporacije, trustovi i karteli
uspostavljali su kvazi-monopole nad konkretnim industrijama i skupinama
industrija πto su se πirile daleko preko nacionalnih granica. MonopolistiËka
faza predstavljala je izravnu prijetnju zdravlju kapitalizma jer je ona
podrivala konkurenciju meu kapitalistima koja je æila kucavica sustava.04
Stvaranje monopola i kvazi-monopola takoer je podrivalo upravljaËke
sposobnosti dræave, pa su tako ogromne korporacije stekle moÊ da nameÊu
vlastite pojedinaËne interese iznad interesa kolektivnog kapitalista.
Sljedstveno tome, doπlo je do cijeloga niza borbi u kojima je dræava nastojala
uspostaviti svoj nadzor nad korporacijama, usvajajuÊi zakone protiv

trustova, podiæuÊi poreze i takse i proπirujuÊi dræavnu regulativu na
industrije. I u kolonijalnim su teritorijima nenadzirane djelatnosti suverenih
kompanija i pustolovnih kapitalista sve viπe vodile prema krizi. Na primjer,
indijska pobuna iz 1857. protiv IstoËnoindijske kompanije upozorila je
britansku vladu na katastrofu koju mogu prouzroËiti kolonijalni kapitalisti
ako ih ostavi bez nadzora. Zakon o Indiji koji je britanski parlament usvojio
iduÊe godine bio je izravan odgovor na takvu moguÊnost krize. Evropske sile
postupno su uspostavile potpuno oblikovane i potpuno funkcionalne uprave
u kolonijalnim teritorijima, uËinkovito stavljajuÊi kolonijalnu ekonomsku i
druπtvenu djelatnost pod pravnu nadleænost nacionalnih dræava jamËeÊi
tako interese ukupnog druπtvenog kapitala u sluËaju krize. Na unutarnjem i
vanjskom planu, nacionalne dræave bile su prisiljene jaËe intervenirati da bi
πtitile ukupni druπtveni kapital od pojedinaËnih kapitalista.
Danas je u potpunosti sazrela treÊa faza toga odnosa u kojemu su
velike transnacionalne korporacije uËinkovito prevladale sudsku nadleænost
i vlast nacionalnih dræava. Stoga izgleda da je ta stoljeÊima duga dijalektika
doπla do kraja: dræava je poraæena i korporacija sada vlada svijetom! Zadnjih
su se godina pojavile brojne studije na ljevici koje tu pojavu sagledavaju u
apokaliptiËkim tonovima kao onu koja dovodi ËovjeËanstvo u opasnost zbog
nezajaæljivih kapitalistiËkih korporacija koje æude za starim zaπtitnim
moÊima nacionalnih dræava.05 Usporedo s tim, sljedbenici kapitala veliËaju
novu eru deregulacije i slobodne trgovine. Meutim, kad bi to doista bio
sluËaj, kad bi dræava doista prestala upravljati poslovima kolektivnoga
kapitala a kreposna dijalektika sukoba izmeu dræave i kapitala nestala,
onda bi kapitalisti trebali biti oni koji se najviπe plaπe buduÊnosti! Bez
dræave druπtveni kapital nema sredstava da izrazi i ostvari svoje kolektivne
interese.
Suvremena faza ne moæe se primjereno opisati kao pobjeda
kapitalistiËkih korporacija nad dræavom. Iako su transnacionalne korporacije
i globalne mreæe proizvodnje i kolanja potkopale moÊi nacionalnih dræava,
dræava je svoje funkcije i ustavne elemente uËinkovito prebacila na druge
razine i podruËja. Moramo s mnogo viπe nijansi razmotriti kako se
promijenio odnos izmeu dræave i kapitala. Moramo najprije shvatiti krizu
politiËkih odnosa u nacionalnom kontekstu. Kao πto koncept nacionalne
suverenosti gubi svoju uËinkovitost isto je tako i s takozvanom autonomijom
politiËkoga.06 Danas pojam politiËkoga kao neovisne sfere u kojoj se postiæe
konsenzus i posreduje izmeu suprotstavljajuÊih druπtvenih snaga ima vrlo
malo prostora za svoje postojanje. Ekonomske snage najznaËajnije odreuju

konsenzus putem ravnoteæe trgovaËkih bilansi i spekulacije s vrijednostima
valuta. Nadzor nad tim kretanjima nije u rukama politiËkih snaga koje
tradicionalno dræe suverenost, a konsenzus se ne odreuje putem
tradicionalnih politiËkih mehanizama veÊ drugim sredstvima. Vlada i
politika potpuno se ukljuËuju u sustav transnacionalnoga zapovijedanja. Niz
meunarodnih tijela i funkcija oblikuje nadzor. To vaæi podjednako i za
mehanizme politiËkoga posredovanja, koji stvarno funkcioniraju putem
kategorija birokratskoga posredovanja i menadæerske sociologije a ne putem
tradicionalnih politiËkih kategorija posredovanja u sukobima i izmirenjima
klasnoga sukoba. Politika ne iπËezava, ali iπËezava svaki pojam autonomije
politiËkoga.
Nestanak bilo koje autonomne politiËke sfere oznaËuje i nestanak bilo
kojega neovisnoga prostora gdje bi se revolucija mogla pojaviti u
nacionalnom politiËkom reæimu, ili gdje bi se druπtveni prostor mogao
preobraziti koristeÊi se instrumentima dræave. Tradicionalna zamisao o
protumoÊi i zamisao o otporu modernoj suverenosti opÊenito tako postaje
sve manje moguÊom. To stanje sliËi donekle onome s kojim se Machiavelli
suoËio u razliËitom dobu: jadan i katastrofalan poraz “humanistiËke”
revolucije ili otpora πto ga nanose moÊi suverene kneæevine, ili mlada
moderna dræava. Machiavelli je shvatio da radnje pojedinaËnih junaka [u
stilu Plutarhovih junaka] nisu viπe sposobne niti dodirnuti novu suverenost
kneæevine. Treba pronaÊi novu vrstu otpora koja bi bila primjerena novim
dimenzijama suverenosti. I danas vidimo da su tradicionalni oblici otpora,
kao πto su institucionalne radniËke organizacije koji su se razvile tijekom
veÊega dijela devetnaestoga i dvadesetoga stoljeÊa, poËele gubiti svoju moÊ.
Joπ jednom treba izmisliti novu vrstu otpora.
Naposljetku, slabljenje tradicionalnih sfera politike i otpora
upotpunjava preobrazba demokratske dræave tako da se njezine funkcije
ukljuËuju u mehanizme zapovijedanja na globalnoj razini transnacionalnih
korporacija. Nacionalni demokratski model eksploatacije kojim je upravljala
dræava funkcionirao je u vladajuÊim kapitalistiËkim zemljama toliko dugo
koliko je mogao regulirati sve jaËe sukobe na dinamiËan naËin - toliko dugo,
drugim rijeËima, koliko je mogao odræavati moguÊnost razvoja i utopiju
dræavnoga planiranja, toliko dugo, iznad svega, koliko je klasna borba u
pojedinim zemljama odreivala neku vrstu dualizma moÊi iznad kojega su
se mogle smjestiti unitarne dræavne strukture. Nacionalna demokratska
kapitalistiËka dræava razarala je samu sebe u mjeri u kojoj su iπËezavali ti
uvjeti, kako u stvarnom tako i u ideoloπkom smislu. Jedinstvo i homogenost

vlada raspali su se i pretoËili u niz odvojenih tijela [banaka, meunarodnih
organizama planiranja i tako dalje, pored tradicionalnih odvojenih tijela],
koja su sve viπe svoju legitimnost traæila na transnacionalnoj razini moÊi.
Meutim to πto su se transnacionalne korporacije uzdigle iznad i izvan
ustavnoga zapovijedanja u nacionalnim dræavama, ne smije nas navesti na
pomisao da su ustavni mehanizmi i nadzori kao takvi nestali, da se
transnacionalne korporacije, relativno slobodne od nacionalnih dræava,
slobodno natjeËu i upravljaju sobom. Umjesto toga, ustavne funkcije
pomaknute su na drugu razinu. Kada smo jednom shvatili slabljenje
tradicionalnoga nacionalnoga ustavnoga sustava, trebamo istraæiti kako se
moÊ konstituira na supranacionalnoj razini - drugim rijeËima, kako se
poËinje oblikovati konstituciju Imperija.
Piramida globalne konstitucije

Na prvi pogled i na razini posve empirijskoga opaæanja, novi svjetski ustavni
okvir izgleda kao neuredan pa Ëak i kaotiËni skup nadzora i predstavniËkih
organizacija. Ti su globalni ustavni elementi rasporeeni u πiroki spektar
tijela [u nacionalnim dræavama, u udruæenjima nacionalnih dræava i u
meunarodnim organizacijama svih vrsta]. Oni su podijeljeni po funkciji i
sadræaju [kao πto su politiËki, monetarni, zdravstveni i obrazovni
organizmi]. A njih presijecaju poprijeko razne proizvodne djelatnosti.
Meutim, ako pomnije pogledamo, taj neuredan skup ipak sadræi neke
referentne toËke. One su manje elementi reda a viπe matrice koje omeuju
relativno koherentne obzore u neredu globalnoga pravnoga i politiËkoga
æivota. Kada analiziramo oblike globalne moÊi u njezinim raznim tijelima i
organizacijama, prepoznajemo piramidalnu strukturu koja se sastoji od tri
sve πira reda, od kojih svaki sadræi nekoliko razina.
Na vrhu piramide nalazi se jedna supermoÊ, Sjedinjene Dræave, koja
dræi hegemoniju nad globalnom uporabom sile - supermoÊ koja moæe
djelovati sama ali viπe voli djelovati u suradnji s drugima pod kiπobranom
Ujedinjenih naroda. Taj jedinstveni status definitivno je uspostavljen s
krajem hladnoga rata a prvi put je potvren u Zaljevskom ratu. Na drugoj
razini, joπ uvijek unutar prvoga reda, kako se piramida neznatno proπiruje,
skupina nacionalnih dræava nadzire osnovne globalne monetarne
instrumente pa tako ima sposobnost da ureuje meunarodne razmjene. Te
su nacionalne dræave povezane u niz organizama - G7, Pariπki i Londonski
klub, Davos i tako dalje. Naposljetku, na treÊoj razini toga prvoga reda
heterogeni skup udruæenja [ukljuËujuÊi viπe ili manje iste snage koje
provode hegemoniju na vojnim i monetarnim razinama] razvijaju kulturnu i
biopolitiËku moÊ na globalnoj razini.
Ispod prvoga i najviπega reda jedinstvenoga globalnoga zapovijedanja
nalazi se drugi red u kojemu je zapovijedanje πiroko raspodijeljeno po
svijetu, naglaπavajuÊi ne toliko ujedinjenje koliko oblikovanje. Taj red
strukturiraju ponajviπe mreæe koje su transnacionalne kapitalistiËke
organizacije proπirile diljem svjetskoga træiπta: mreæe kolanja kapitala,
tehnologije, stanovniπtva i sliËno. Te proizvodne organizacije koje stvaraju i
snabdijevaju træiπta proteæu se popreËno pod kiπobranom i jamstvom
srediπnje moÊi koja saËinjava prvi red globalne moÊi. Ako preuzmemo stari
prosvjetiteljski koncept izgradnje Ëula prinoπenjem ruæe pod lice kipa,
moæemo reÊi da transnacionalne korporacije oæivljavaju krutu strukturu
srediπnje moÊi. U stvari, putem globalne raspodjele kapitala, tehnologija,
dobara i stanovniπtva transnacionalne korporacije izgrauju πiroke mreæe
komunikacije i omoguÊuju zadovoljenje potreba. Transnacionalne
korporacije i organizacije træiπta na taj naËin oblikuju jedinstveni i
jednoznaËni vrh svjetskoga zapovijedanja. Svjetsko træiπte istovremeno
homogenizira i diferencira teritorije, ispisujuÊi ponovo zemljopis zemaljske
kugle. Joπ uvijek u drugom redu, na razini koja je Ëesto potËinjena moÊi
transnacionalnih korporacija, nalazi se opÊi skup suverenih nacionalnih
dræava koje se sada bitno podudaraju s lokalnim, teritorijaliziranim
organizacijama. Nacionalne dræave ispunjaju nekoliko funkcija: politiËko
posredovanje u pogledu globalnih hegemonistiËkih moÊi, pregovaranje u
pogledu transnacionalnih korporacija, i preraspodjelu dohotka prema
biopolitiËkim potrebama unutar vlastitih ograniËenih teritorija. Nacionalne
dræave su filteri tijeka globalnoga kolanja i regulatori oblikovanja globalnoga
zapovijedanja. Drugim rijeËima, one hvataju i raspodjeljuju tijekove
bogatstva prema globalnoj moÊi i od nje i one discipliniraju vlastito
stanovniπtvo koliko god je to moguÊe.
TreÊi i najπiri red piramide, naposljetku, sastoji se od skupina koje
predstavljaju narodne interese u globalnom rasporedu moÊi. Mnoπtvo se ne
moæe izravno ukljuËiti u strukture globalne moÊi veÊ se mora filtrirati kroz
mehanizme predstavljanja. Koje skupine i organizacije ispunjavaju funkciju
osporavanja i/ili legitimiranja narodnog predstavljanja u strukturama
globalne moÊi? Tko predstavlja Narod u globalnoj konstituciji? Ili, joπ
vaænije, koje snage i procesi preobraæavaju mnoπtvo u Narod koji onda moæe
biti predstavljen u globalnoj konstituciji? U mnogim sluËajevima nacionalne
dræave dobivaju tu ulogu, osobito kolektiv potËinjenih ili manjih zemalja.

Unutar OpÊe skupπtine Ujedinjenih naroda, na primjer, skupine potËinjenih
nacionalnih dræava, brojËana veÊina ali manjina u smislu moÊi,
funkcioniraju kao barem simboliËko ograniËenje velikih sila i njihovu
legitimaciju. Na taj naËin zamiπljamo da je cijeli svijet predstavljen u dvorani
OpÊe skupπtine Ujedinjenih naroda i u drugim globalnim forumima. S
obzirom da same nacionalne dræave [kako u viπe ili manje demokratskim
zemljama tako i u autoritarnim reæimima] predstavljaju volju Naroda one
mogu traæiti pravo da predstavljaju narodnu volju samo kroz dva stupnja,
kroz dvije razine predstavljanja: nacionalna dræava predstavlja Narod a
Narod predstavlja mnoπtvo.
Meutim, nacionalne dræave svakako nisu jedine organizacije koje
predstavljaju Narod u novom globalnom rasporedu. Takoer u tom treÊem
redu piramide, globalni Narod jasnije i izravnije je predstavljen ne preko
vladinih tijela veÊ putem raznih organizacija koje su barem relativno
neovisne od nacionalnih dræava i kapitala. »esto shvaÊamo da te organizacije
funkcioniraju kao strukture globalnoga civilnoga druπtva, kanalizirajuÊi
potrebe i æelje mnoπtva u oblike koji funkcioniraju unutar struktura globalne
moÊi. U tom novom globalnom obliku joπ uvijek moæemo prepoznati
sluËajeve tradicionalnih elemenata civilnoga druπtva, kao πto su mediji i
vjerske ustanove. Mediji su dugo vremena sebe pozicionirali kao glas ili Ëak
savjest Naroda u oporbi prema moÊi dræava i privatnih interesa kapitala. Oni
su daljnja provjera i ravnoteæa vladinoga djelovanja, pruæajuÊi objektivno i
neovisno stajaliπte svega πto Narod æeli ili treba znati. Meutim, odavno je
jasno da mediji u stvari nisu vrlo neovisni od kapitala s jedne strane i od
dræava s druge.07 Vjerske organizacije su joπ dugotrajniji sektor nevladinih
institucija koje predstavljaju Narod. Porast vjerskih fundamentalizama [kako
islamskih tako i krπÊanskih] u mjeri u kojoj oni predstavljaju narod protiv
dræave treba moæda shvatiti kao element toga novoga globalnoga civilnoga
druπtva - ali kada takve vjerske organizacije ustanu protiv dræave one Ëesto
teæe da same postanu dræava.
Najnovije i moæda najvaænije sile u globalnome civilnome druπtvu idu
pod imenom nevladinih organizacija [nvo-e]. Izraz nvo nije dobio vrlo
strogu definiciju, ali mi Êemo ga definirati kao bilo koju organizaciju koja
ima namjeru predstavljati Narod i djeluje u njegovom interesu, odvojeno od
struktura dræave [a Ëesto i protiv]. Mnogi u stvari smatraju nvo-e sinonimom
za “narodne organizacije” jer se narodni interes razlikuje od dræavnoga
interesa.08 Te organizacije djeluju na mjesnoj, nacionalnoj i
supranacionalnoj razini. Izraz nvo tako udruæuje ogroman i heterogeni skup

organizacija. PoËetkom 1990-ih bilo je viπe od osamnaest tisuÊa nvo-a πirom
svijeta. Neke od tih organizacija ispunjavaju neπto sliËno tradicionalnim
funkcijama sindikata [kao πto je Udruæenje za samozaposlenje æena
Ahmedabada, u Indiji]; druge nastavljaju misionarski poziv vjerskih sljedbi
[kao πto su KatoliËke sluæbe pomoÊi]; a druge opet nastoje predstavljati
stanovniπtvo koje ne predstavljaju nacionalne dræave [kao πto je Svjetsko
vijeÊe uroeniËkih naroda]. Bilo bi uzaludno pokuπati opisati funkcioniranje
toga ogromnoga i heterogenoga skupa organizacija u jednoj jedinoj
definiciji. 09
Neki kritiËari tvrde da su nvo-e spojive s neoliberalnim projektom
globalnoga kapitala i da mu sluæe s obzirom da se nalaze izvan dræavne
moÊi i Ëesto u sukobu s njom. Dok globalni kapital napada moÊi nacionalne
dræave odozgo, tvrde oni, nvo-e funkcioniraju kao “usporedna strategija
‘odozdo’” i predstavljaju “lice zajednice” neoliberalizma.10 Moæe biti toËno
da djelatnosti mnogih nvo-a promiËu neoliberalni projekt globalnoga kapita-
la, ali moramo svakako istaknuti da to ne moæe bezuvjetno odrediti djelat-
nosti svih nvo-a. »injenica da su one nevladine ili da se Ëak suprotstavljaju
moÊima nacionalnih dræava ne svrstava samo po sebi te organizacije uz
interese kapitala. Postoje mnogi naËini da budemo izvan dræave i da joj se
suprotstavljamo, a neoliberalni projekt samo je jedan od njih.
Naπ najviπe zanima, u kontekstu Imperija, podskup nvo-a koji nastoji
predstaviti one najmanje meu nama, one koji sebe ne mogu predstavljati.
Te nvo-e, koje nekada πiroko obiljeæavamo kao humanitarne organizacije, u
stvari su postale najmoÊnijima i najistaknutijima u suvremenom globalnom
poretku. Njihov mandat nije promicati konkretne interese nikakve
ograniËene skupine veÊ izravno predstavljati globalne i univerzalne ljudske
interese. Organizacije za ljudska prava [kao πto su Amnesty International i
Americas Watch], mirotvorne skupine [kao πto su Witness of Peace i Shanti
Sena], kao i lijeËniËke agencije i one za pomoÊ gladnima [kao πto su Oxfam i
Médecins sans frontiéres], sve one brane ljudska prava protiv muËenja, gladi,
pokolja, zatvaranja i politiËkih ubojstava. Njihovo politiËko djelovanje poËiva
na univerzalnom moralnom pozivu - u pitanju je sam æivot. U tom je
pogledu moæda netoËno kazati da te nvo-e predstavljaju one koji ne mogu
sebe predstavljati [stanovniπtvo u ratu, izgladnjele mase i tako dalje] pa Ëak i
da one predstavljaju globalni Narod u njegovoj cjelini]. Te organizacije idu
dalje od toga. One u stvari predstavljaju æivotnu snagu koja je u osnovi
Naroda, pa tako preobraæavaju politiku u pitanje generiËkoga æivota, æivota u
svojoj njegovoj opÊenitosti. Te se nvo-e na daleko i πiroko proteæu u humusu

biomoÊi, sve su one kapilarni krajevi suvremenih mreæa moÊi, ili [da se
vratimo naπoj opÊoj metafori] one su πiroka osnova trokuta globalne moÊi.
Tu, na najπiroj, najuniverzalnijoj razini, djelatnosti tih nvo-a podudaraju se s
funkcioniranjem Imperija “izvan politike”, na terenu biomoÊi,
zadovoljavajuÊi potrebe samoga æivota.
Polibije i imperijalna moÊ

Ako uËinimo korak unatrag od empirijskoga opisivanja, moæemo brzo
shvatiti da nam trojna podjela funkcija i elemenata koja se pojavila
omoguÊuje da izravno uemo u problematiku Imperija. Drugim rijeËima,
suvremeno empirijsko stanje sliËi teoretskom opisu imperijalne moÊi kao
vrhunskog oblika moÊi πto ga je Polibije izradio za Rim a prenijela nam ga
evropska tradicija.11 Prema Polibiju, Rimsko carstvo predstavljalo je vrhunac
politiËkoga razvoja jer je spojilo tri “dobra” oblika moÊi - monarhiju,
aristokraciju i demokraciju, utjelovljena u osobama Cara, Senata i narodnih
comitia. Imperij je sprijeËilo da se ti dobri oblici srozaju u zaËarani krug
korupcije u kojemu monarhija postaje tiranija, aristokracija postaje oligarhija
a demokracija postaje ohlokracija ili anarhija.
Prema Polibijevoj analizi, monarhija usidruje jedinstvo i nastavak moÊi.
Ona je temelj i krajnja instanca imperijalne vladavine. Aristokracija odreuje
pravdu, mjeru i vrlinu i oblikuje njihove mreæe po cijeloj druπtvenoj sferi.
Ona nadgleda reprodukciju i kolanje imperijalne vladavine. Naposljetku,
demokracija organizira mnoπtvo prema predstavniËkoj shemi tako da se
Narod dovede pod vladavinu reæima a reæim se prisili da zadovoljava interese
naroda. Demokracija jamËi disciplinu i preraspodjelu. Imperij s kojim se
danas suoËavamo takoer je - mutatis mutandis - konstituiran prema
funkcionalnoj ravnoteæi izmeu ta tri oblika moÊi: monarhistiËkoga
jedinstva moÊi i njegovog globalnog monopola na silu; aristokratskih oblika
transnacionalnih korporacija i nacionalnih dræava; i demokratsko-
predstavniËkih comitia, opet predstavljenih u obliku nacionalnih dræava
zajedno s raznim vrstama nvo-a, medijskih organizacija i drugih “narodnih”
organizama. Mogli bismo reÊi da predstojeÊa imperijalna konstitucije spaja
tri dobre tradicionalne vrste vlasti u odnos koji je formalno spojiv s
Polibijevim modelom, iako je svakako njegov sadræaj vrlo razliËit od
druπtvenih i politiËkih snaga Rimskoga Carstva.
Moæemo shvatiti koliko smo blizu Polibijeva modela imperijalne moÊi i
udaljeni od njega ako uronimo u genealogiju tumaËenja Polibija u povijesti
evropske politiËke misli. Glavni pravac tumaËenja dolazi nam preko

Machiavellija i talijanske renesanse; on je proæimao makijavelistiËku
tradiciju u raspravama koje se prethodile Engleskoj revoluciji i slijedile je, da
bi konaËno doπao do svoje najviπe primjene u OËeva utemeljitelja i u nacrtu
ustava sad-a.12 Glavna promjena koja se zbila tijekom te tradicije tumaËenja
bila je preobrazba Polibijeva klasiËnoga trojnoga modela u trofunkcionalni
model ustavne izgradnje. U joπ uvijek srednjovjekovnom protoburæoaskom
druπtvu kao πto je Machiavellijeva Firenca ili Ëak predrevolucionarna
Engleska, Polibijeva sinteza shvaÊala se kao graevina koja ujedinjuje tri
razna klasna tijela: monarhiji je pripadalo jedinstvo i snaga, aristokraciji
zemlja i vojska, a buræoaziji grad i novac. Ako se æeljelo da dræava pravilno
funkcionira, svaki moguÊi sukob izmeu tih tijela trebalo je rjeπavati u
interesu cjeline. Meutim, moderna politiËka znanost, od Montesquieua do
ameriËkih Federalista, preobrazila je tu sintezu u model koji je regulirao ne
tijela veÊ funkcije.13 Smatralo se da druπtvene skupine i klase same
utjelovljuju funkcije: izvrπnu, sudsku i predstavniËku. Te su funkcije
apstrahirane iz kolektivnih druπtvenih subjekata ili klasa koje su ih nosile a
predstavljale kao Ëiste pravne elemente. Te tri funkcije onda su organizirane
u ravnoteæu koja je bila formalno ista kao i ravnoteæa koja je prije podræavala
meuklasno rjeπenje. Bila je to ravnoteæa provjera i vaganja, utega i
protuutega koja je stalno uspijevala reproducirati jedinstvo dræave i
koherentnost njezinih dijelova.14
Izgleda nam da je u odreenom pogledu izvorni klasiËni Polibijev
model konstitucije Imperija bliæi naπoj stvarnosti nego moderna liberalna
tradicija njegove preobrazbe. Danas se joπ jednom nalazimo u genetskoj fazi
moÊi i njezine akumulacije, u kojoj na funkcije prvenstveno gledamo s ugla
odnosa i materijalnosti snage a ne sa stajaliπta moguÊe ravnoteæe i
definitivne formalizacije ukupnoga ureenja. U toj fazi konstituiranja
Imperija, zahtjevi πto ih izraæava moderni razvoj ustavnosti [kao πto su
podjela moÊi i formalna legitimnost postupaka] ne dobivaju najveÊe
prvenstvo [vidi dio 1.1].
Mogli bismo Ëak i tvrditi da nam naπe iskustvo konstitucije [u
nastajanju] Imperija govori o razvoju i suæivotu “loπih” oblika vlasti a ne
“dobrih” oblika, kao πto tradicija kaæe. Svi se elementi mijeπane konstitucije
pojavljuju na prvi pogled kao kroz leÊe πto izobliËavaju. Monarhija se prije
predstavlja kao globalna redarstvena sila pa prema tome kao oblik tiranije a
ne kao ona koja legitimira i utjelovljuje transcendentno stanje jedinstva
moÊi. Transnacionalna aristokracija kao da viπe voli financijske spekulacije
nego poduzetniËku vrlinu pa se tako pojavljuje kao parazitska oligarhija.

Naposljetku, demokratske snage koje bi u tom okviru trebale saËinjavati
aktivni i otvoreni element imperijalnoga stroja, pojavljuju se prije kao
korporativne snage, kao skup predrasuda i fundamentalizama, iskazujuÊi
duh koji je konzervativan ako ne i potpuno reakcionaran.15 Kako unutar
pojedinih dræava tako i na meunarodnoj razini, ta ograniËena sfera
imperijalne “demokracije” oblikovala se kao Narod [organizirana posebnost
koja brani utvrene povlastice i vlasniπtva] a ne kao mnoπtvo [univerzalnost
slobodnih i proizvodnih praksi].
Hibridna konstitucija
Meutim, Imperij koji se danas pojavljuje nije stvarno povratak na klasiËni
Polibijev model, Ëak ni u negativnom “loπem” obliku. Moæemo bolje
razumjeti suvremeno ureenje u postmodernom kontekstu, to jest, kao
evoluciju s onu stranu modernoga, liberalnoga modela mijeπane
konstitucije. Okvir pravne formalizacije, ustavni mehanizam jamstava i
shema ravnoteæe preobraæavaju se po dvije prvenstvene osi u prijelazu s
modernoga na postmoderno podruËje.
Prva os preobrazbe ukljuËuje prirodu mjeπavine u konstituciji - prijelaz
od klasiËnoga i modernoga modela mikstuma odvojenih tijela ili funkcija u
proces hibridizacije funkcija vladanja u danaπnjem stanju. Procesi stvarnoga
potËinjavanja, koji potËinjavaju rad pod kapital i upijaju globalno druπtvo
unutar Imperija, prisiljavaju figure moÊi da razore prostornu mjeru i
razdaljinu koja je odreivala njihov odnos, mijeπajuÊi te figure u hibridne
oblike. Ta mutacija prostornih odnosa preobraæava samo vrπenje moÊi. Prvo,
postmoderna imperijalna monarhija ukljuËuje vladavinu nad jedinstvom
svjetskoga træiπta, pa je tako pozvana da jamËi kolanje dobara, tehnologija i
radne snage - da jamËi, u stvari, kolektivnu dimenziju træiπta. Meutim,
procesi globalizacije monarhistiËke moÊi mogu imati smisla jedino ako ih
razmatramo u smislu niza hibridizacija u koje monarhija ulazi zajedno s
drugim oblicima moÊi. Imperijalna monarhija nije smjeπtena u odvojeno
izolirano mjesto - a naπ postmoderni Imperij nema nikakvoga Rima.
MonarhistiËko tijelo je i samo mnogoliko i prostorno rasprπeno. Taj proces
hibridiziranja joπ je jasniji u razvoju aristokratske funkcije, a osobito u
razvoju i oblikovanju proizvodnih mreæa i træiπta. U stvari, aristokratske
funkcije nerazdvojivo se spajaju s monarhistiËkim funkcijama. U sluËaju
postmoderne aristokracije, problem se sastoji ne samo u stvaranju
okomitoga prijenosnika izmeu srediπta i oboda radi proizvodnje i prodaje
roba, veÊ u stalnom postavljanju u odnos πirokoga kruga proizvoaËa i

potroπaËa unutar træiπta i meu njima. Taj svestrani odnos izmeu
proizvodnje i potroπnje postaje joπ vaæniji kada proizvodnju roba sve viπe
odreuju nematerijalne usluge usaene u mreæne strukture. Tu hibridizacija
postaje bitni i uvjetni element koji sudjeluje u oblikovanju krugova
proizvodnje i potroπnje.16 Naposljetku, demokratske funkcije Imperija
odreuju se unutar tih istih monarhistiËkih i aristokratskih hibridizacija,
mijenjajuÊi njihove odnose u odreenoj mjeri i uvodeÊi nove odnose snaga.
Na sve tri razine, ono πto je prije bila mjeπavina, πto je doista bilo organsko
meusobno djelovanje funkcija koje su ostale odvojene i razliËite, sada teæi
prema hibridizaciji samih funkcija. Tako moæemo postaviti prvu os
preobrazbe kao prijelaz iz mijeπane konstitucije u hibridnu konstituciju.
Drugu os ustavne preobrazbe, koja pokazuje kako pomaknuÊe ustavne
teorije tako i novu kvalitetu same konstitucije, otkriva Ëinjenica da se u
sadaπnjoj fazi zapovijedanje mora sve viπe proπirivati nad vremenskim
dimenzijama druπtva pa odatle na dimenzije subjektivnosti. Moramo
razmotriti kako monarhistiËki moment funkcionira istovremeno kao
jedinstvena svjetska vlast nad kolanjem dobara i kao mehanizam
organiziranja kolektivnoga druπtvenoga rada koji odreuje uvjete njegove
reprodukcije.17 Aristokratski moment mora razviti svoje hijerarhijsko
zapovijedanje i svoje naredbodavne funkcije nad transnacionalnim
oblikovanjem proizvodnje i potroπnje, ne samo putem tradicionalnih
monetarnih instrumenata, veÊ takoer u sve veÊoj mjeri putem instrumenata
i dinamike suradnje meu samih druπtvenim akterima. Procesi druπtvene
suradnje moraju se ustavno formalizirati kao aristokratska funkcija.
Naposljetku, iako i monarhistiËke i aristokratske funkcije ciljaju na
subjektivne i proizvodne dimenzije nove hibridne konstitucije, kljuË te
preobrazbe nalazi se u demokratskom momentu, a vremenska dimenzija
demokratskoga trenutka mora se na kraju odnositi na mnoπtvo. Meutim, ne
smijemo nikada zaboraviti da tu imamo posla s imperijalnim licem
demokracije, u kojemu je mnoπtvo zahvaÊeno elastiËnom i prilagodljivom
aparaturom nadzora. Upravo tu trebamo prepoznati najvaæniji kvalitativni
skok: od disciplinarne paradigme do nadzorne paradigme vlasti.18 Vladanje
se vrπi izravno nad kretanjima proizvodnih i suradniËkih subjektivnosti;
ustanove se stalno oblikuju i redefiniraju prema ritmu tih kretanja; a
topografija moÊi ne mora se viπe prvenstveno baviti prostornim odnosima
veÊ je prije upisana u vremenska pomaknuÊa subjektivnosti. Tu opet
nalazimo ne-mjesto moÊi koje je naπa analiza suverenosti ranije otkrila. Ne-
mjesto je poloæaj gdje se vrπe hibridne nadzorne funkcije Imperija.

Na tom imperijalnom ne-mjestu, u hibridnom prostoru πto ga gradi
konstitutivni proces, joπ uvijek nalazimo stalnu i nezatomivu prisutnost
subjektivnih pokreta. Joπ uvijek se suoËavamo s neËim poput mijeπane
konstitucije, ali njega sada proæimaju u punoj jaËini pomaknuÊa, prilagodbe
i hibridizacije svojstvene prijelazu prema postmodernosti. Tu se poËinje
oblikovati kretanje od druπtvenoga prema politiËkom i pravnom koje uvijek
odreuje konstitutivne procese; tu se poËinje pojavljivati uzajaman odnos
izmeu druπtvenih i politiËkih snaga koje zahtijevaju formalno priznavanje u
konstitutivnom procesu; i naposljetku, tu razne funkcije [monarhija,
aristokracija i demokracija] mjere snagu subjektivnosti koje ih tvore i
pokuπavaju uhvatiti segmente njihovih konstitutivnih procesa.
Bitka za konstituciju
Naπ krajnji cilj u analizi konstitutivnih procesa i figura Imperija je prepoznati
teren na kojemu se mogu pojaviti osporavanja i alternative. U Imperiju je,
kao πto je doista bio sluËaj u klasiËnim i modernim reæimima, sama
konstitucija mjesto borbe, ali danas priroda toga mjesta i ta borba nisu
nikako jasne. OpÊe crte danaπnje imperijalne konstitucije mogu se zamisliti
u obliku rizomatske i univerzalne komunikacijske mreæe u kojoj se
uspostavljaju odnosi prema svim njezinim toËkama ili Ëvorovima i od njih.
Takva mreæa izgleda paradoksalno potpuno otvorena i potpuno zatvorena
prema borbi i upletanju. S jedne strane mreæa formalno dozvoljava svim
moguÊim subjektima u spletu odnosa da budu istovremeno prisutni, ali s
druge strane, sama mreæa je stvarno i pravo ne-mjesto. Borba za konstituciju
morat Êe se odvijati na tom dvosmislenom i promjenjivom terenu.
Postoje tri kljuËne varijable koje Êe odrediti tu borbu, varijable koje
djeluju na podruËju izmeu opÊeg i pojedinaËnog, izmeu aksiomatike
zapovijedanja i samoidentifikacije subjekta i izmeu proizvodnje
subjektivnosti sa strane moÊi i autonomnoga otpora samih subjekata. Prva
varijabla ukljuËuje jamstvo mreæe i njezin opÊi nadzor na takav naËin da
[pozitivno] mreæa moæe uvijek funkcionirati i [negativno] ona ne moæe
funkcionirati protiv onih na poziciji moÊi.19 Druga varijabla tiËe se onih koji
raspodjeljuju usluge u mreæi i pretenzije da te usluge budu jednako
nagraene tako da mreæa moæe odræavati i reproducirati kapitalistiËki
ekonomski sustav i istovremeno proizvoditi druπtvenu i politiËku
segmentaciju koja joj je svojstvena.20 TreÊa varijabla, naposljetku,
predstavlja se unutar same mreæe. Ona se bavi mehanizmima pomoÊu kojih
se proizvode razlike meu subjektivnostima i naËinima na koje te razlike

funkcioniraju unutar sustava.
Prema tim trima varijablama, svaka subjektivnost mora postati subjekt
kojim se vlada u opÊim mreæama nadzora [u ranom modernom smislu
onoga koji je podvrgnut [subdictus] suverenoj moÊi], a u isto vrijeme svaki
mora biti i neovisni agens proizvodnje i potroπnje unutar mreæa. Je li to
dvostruko oblikovanje doista moguÊe? Je li moguÊe da sustav odræava
istovremeno politiËko podvrgnuÊe i subjektivnost proizvoaËa/potroπaËa? To
doista ne izgleda tako. U stvari, bitan uvjet postojanja univerzalne mreæe,
koja je srediπnja hipoteza toga ustavnoga okvira, je da ona bude hibridna, a
to znaËi, za naπe svrhe, da politiËki subjekt bude nepostojan i pasivan, dok je
proizvodni i potroπaËki agens prisutan i aktivan. To znaËi da oblikovanje
nove mijeπane konstitucije, daleko od toga da je jednostavno ponavljanje
tradicionalne ravnoteæe, vodi prema bitnoj neravnoteæi izmeu utvrenih
aktera pa tako i novoj druπtvenoj dinamici koja oslobaa proizvoaËkoga i
potroπaËkoga subjekta od [ili barem Ëini dvosmislenim njegov poloæaj
unutar njih] mehanizama politiËkoga podvrgnuÊa. Izgleda da se tu pojavljuje
prvenstveno mjesto borbe, na terenu proizvodnje i ureenja subjektivnosti.
Je li to doista stanje koje Êe proizaÊi iz kapitalistiËke preobrazbe naËina
proizvodnje, kulturnih razvoja postmodernizma i procesa politiËkog
konstituiranja Imperija? Nismo svakako u poloæaju da doemo do toga
zakljuËka. Ipak moæemo vidjeti da se u tom novom stanju strategija
uravnoteæenoga i ureenoga sudjelovanja, koju su liberalne i imperijalne
mijeπane konstitucije uvijek slijedile, suoËava s novim poteπkoÊama i
snaænim izrazom autonomije u pojedinaËnim i kolektivnim proizvoaËkim
subjektivnostima ukljuËenima u tom procesu. Izgleda da na terenu
proizvodnje i ureenja subjektivnosti, i u razdvajanju politiËkoga subjekta i
ekonomskoga subjekta, moæemo prepoznati stvarno polje borbe na kojemu
se mogu ponovo otvoriti svi taktiËki potezi konstitucije i ravnoteæa meu
snagama - πto je istinsko i pravo stanje krize a moæda i revolucije.
Spektakl konstitucije
Meutim, otvoreno polje borbe koje se pojavljuje u ovoj analizi brzo iπËezava
kada razmotrimo nove mehanizme pomoÊu kojih se tim hibridnim mreæama
sudjelovanja manipulira odozgo.21 U stvari, ljepilo koje dræi zajedno razliËite
funkcije i tijela hibridne konstitucije je ono πto je Guy Debord nazvao
spektaklom, integriranom i rasprπenom aparaturom slika i zamisli koja
proizvodi i ureuje javni diskurs i miπljenje.22 U druπtvu spektakla, ono πto
se nekada zamiπljalo kao javna sfera, otvoreni teren politiËke razmjene i

sudjelovanja, potpuno iπËezava. Spektakl uniπtava bilo koji kolektivni oblik
druπtvenosti - individualizirajuÊi druπtvene aktere u njihovim odvojenim
automobilima i ispred odvojenih video ekrana - i istovremeno nameÊe novu
masovnu druπtvenost, novu ujednaËenost akcije i misli. Na tom terenu
spektakla, tradicionalni oblici borbe za konstituciju postaju nepojmljivi.
OpÊe shvaÊanje da su mediji [a televizija posebno] uniπtili politiku
krivo je samo u mjeri u kojoj se ono temelji na idealiziranom pojmu onoga
od Ëega su se sastojali politiËki diskurs, razmjena i sudjelovanje u eri πto je
prethodila naπem medijskom dobu. Razlika suvremene medijske
manipulacije politikom nije u stvari razlika u naravi veÊ u stupnju. Drugim
rijeËima, sigurno su i prije postojali brojni mehanizmi za oblikovanje
javnoga mnijenja i javnoga poimanja druπtva, ali suvremeni mediji pruæaju
strahovito moÊnije instrumente za te zadaÊe. Kao πto kaæe Debord, u
druπtvu spektakla postoji jedino ono πto se pojavljuje, a glavni mediji imaju
skoro monopol na ono πto se pojavljuje pred opÊom javnoπÊu. Taj zakon
spektakla oËigledno vlada na podruËju medijski voene izborne politike, a to
se umijeÊe manipulacije najprije razvilo u Sjedinjenim Dræavama ali se sada
proπirilo po cijelome svijetu. Diskurs izbornoga vremena usredotoËuje se
gotovo iskljuËivo na to kako kandidati izgledaju, na izbor trenutka i kolanje
slika. Glavne medijske mreæe provode neku vrstu spektakla drugoga reda
koji baca svjetlo [i bez sumnje djelomice ga oblikuje] na spektakl πto ga
insceniraju kandidati i njihove politiËke stranke. Danas izgledaju
bespomoÊno naivni Ëak i stari pozivi da se manje usredotoËimo na sliku a
viπe na teme i sadræaj u politiËkim kampanjama koje smo ne tako davno
sluπali. SliËno, danas se uzimaju kao sami po sebi razumljivima miπljenja da
politiËari funkcioniraju kao zvijezde i da politiËke kampanje djeluju po logici
oglaπavanja - a te su hipoteze izgledale radikalne i skandalozne pred trideset
godina. PolitiËki diskurs je oblikovana prodajna reklama a politiËko
sudjelovanje svodi se na odabir izmeu potroπaËkih slika.
Kada kaæemo da spektakl ukljuËuje medijsko manipuliranje javnim
mnijenjem i politiËkom radnjom, ne æelimo nagovijestiti da se iza kulisa
nalazi ËovjeËuljak, veliki »arobnjak iz Oza koji nadzire sve πto se gleda, misli
i Ëini. Ne postoji jedinstveno mjesto nadzora koje diktira spektakl. Meutim,
spektakl opÊenito funkcionira kao da postoji takva toËka srediπnjega
nadzora. Kao πto kaæe Debord, spektakl je istovremeno rasprπen i integriran.
Stoga teorije zavjere o vladinim i izvanvladinim urotama radi globalnoga
nadzora, koje su se svakako namnoæile zadnjih desetljeÊa, trebamo shvatiti
kao istovremeno toËne i krive. Kao πto Fredric Jameson izvrsno objaπnjava
u kontekstu suvremenoga filma, teorije zavjere su grubi ali uËinkoviti
mehanizam kojim se moæemo pribliæiti funkcioniranju totaliteta.23 Spektakl
politike funkcionira kao da jedna jedina moÊ svjesno i izravno upravlja
medijima, vojskom, vladom, transnacionalnim korporacijama, globalnim
financijskim institucijama i tako dalje, iako u stvarnosti to nije toËno.
Druπtvo spektakla vlada tako πto rukuje jednim vrlo starim oruæjem.
Hobbes je odavno shvatio da je za uËinkovito vladanje “Strast s kojom treba
raËunati Strah”.24 Za Hobbesa, strah povezuje i osigurava druπtveni
poredak, a joπ i danas strah je prvenstveni mehanizam nadzora koji
ispunjava druπtvo spektakla.25 Iako izgleda da spektakl funkcionira putem
æelje i uæitka [æelje za robama i uæitka potroπnje], on u stvari funkcionira
putem komunikacije straha - ili, drugim rijeËima, spektakl stvara oblike æelje
i uæitka koji su intimno povezani sa strahom. Jezik rane moderne evropske
filozofije nazivao je prenoπenje straha praznovjerjem. I doista, politika straha
uvijek se πirila putem neke vrste praznovjerja. Promijenili su se samo oblici i
mehanizmi praznovjerja koji prenose strah.
Spektakl straha koji dræi na okupu postmodernu kriæanu konstituciju i
medijsko manipuliranje javnoπÊu i politikom oduzima tlo pod nogama borbi
za imperijalnu konstituciju. Izgleda kao da ne postoji mjesto za stajanje,
nikakav uteg za bilo koji otpor, veÊ samo neumoljivi stroj moÊi. Vaæno je
shvatiti moÊ spektakla i nemoguÊnost tradicionalnih oblika borbe, ali to nije
kraj priËe. Kako stara mjesta i oblici borbe propadaju, pojavljuju se novi i
moÊniji. Spektakl imperijalnoga poretka nije oklopljen svijet, veÊ u stvari
otvara stvarnu moguÊnost da ga se sruπi kao i nove potencijale za revoluciju.
3.6
KAPITALISTI»KA SUVERENOST, ILI

UPRAVLJANJE GLOBALNIM DRU©TVOM NADZORA
Dok god se druπtvo temelji na novcu neÊemo

ga imati dovoljno.
broπura, pariπki πtrajk, prosinac 1995.
To je dokinuÊe kapitalistiËkoga naËina

proizvodnje unutar samoga kapitalistiËkoga
naËina proizvodnje, pa stoga i
samodokidajuÊe protuslovlje, koje se
predstavlja prima facie kao puka toËka
prijelaza na novi oblik proizvodnje.
karl marx
Kapital i suverenost mogli bi izgledati

protuslovan par. Moderna suverenost oslanja se u biti na transcendentnost
suverena - bio on vladar, dræava, nacija ili Ëak Narod - iznad druπtvene
razine. Hobbes je uspostavio prostornu metaforu suverenosti za cijelu
modernu politiËku misao u svom jedinstvenom Levijatanu koji se uzdiæe
iznad druπtva i mnoπtva. Suveren je viπak moÊi koja sluæi da se rijeπi ili
odgodi kriza modernosti. Nadalje, moderna suverenost djeluje, kao πto
smo detaljno vidjeli, putem stvaranja i odræavanja Ëvrstih granica
izmeu teritorija, stanovniπtva, druπtvenih funkcija i tako dalje.
Suverenost je tako i viπak koda, pretjerano kodiranje druπtvenih tijekova
i funkcija. Drugim rijeËima, suverenost djeluje putem popreËnih
nabiranja druπtvenoga polja.
Kapital, naprotiv, djeluje na razini imanentnosti, putem prijenosnika i
mreæa odnosa vladanja, ne oslanjajuÊi se na transcendentno srediπte moÊi.
On povijesno nastoji razoriti tradicionalne druπtvene granice, πireÊi se preko
teritorija i obuhvaÊajuÊi uvijek novo stanovniπtvo unutar svojih procesa.
Kapital funkcionira, prema terminologiji Deleuzea & Guattarija, putem
uopÊenoga dekodiranja strujanja, masovne deteritorijalizacije, a onda putem
spajanja tih deteritorijaliziranih i dekodiranih strujanja.01 Moæemo shvatiti
KAPITALISTI»KA SUVERENOST 273
funkcioniranje kapitala kao deteritorijalizirajuÊega i imanentnoga u tri

prvenstvena vida koje je analizirao sam Marx. Prvo, u procesima prvobitne
akumulacije, kapital odvaja stanovniπtvo od posebno kodiranih teritorija i
onda ga stavlja u pokret. On Ëisti Imanja i stvara “slobodni” proletarijat.
Kapital u svome neumornome marπu po svijetu razara tradicionalne kulture
i druπtvene organizacije da bi stvorio mreæe i staze jednoga jedinoga
kulturnoga i ekonomskoga sustava proizvodnje i kolanja. Drugo, kapital
spaja sve oblike vrijednosti na jednoj opÊoj ravni i povezuje ih sve putem
novca, njihovoga opÊega ekvivalenta. Kapital nastoji svesti sve prethodno
uspostavljene oblike statusa, naslova i povlastica na razinu gotovinske
jezgre, to jest kvantitativnih i sumjerljivih ekonomskih izraza. TreÊe, zakoni
po kojima kapital funkcionira nisu odvojeni i stalni zakoni koji stoje iznad i
usmjeruju djelatnost kapitala odozgo, veÊ povijesno promjenljivi zakoni koji
su imanentni samom funkcioniranju kapitala: zakoni profitne stope, stope
eksploatacije i ostvarenja viπka vrijednosti i tako dalje.
Kapital stoga traæi ne transcendentnu moÊ veÊ mehanizam nadzora koji
se nalazi na ravni imanentnosti. Putem druπtvenoga razvoja kapitala,
mehanizmi moderne suverenosti - procesi kodiranja, pretjeranoga
prekodiranja i ponovnog kodiranja koji su nametnuli transcendentni poredak
na omeenom i rascjepkanom druπtvenom terenu - postupno ustupaju
mjesto aksiomatici: to jest, skupu jednadæbi i odnosa koji odreuje i spaja
varijable i koeficijente odmah i jednako po raznim terenima bez upute na
prethodne i stalne definicije ili izraze.02 Drugim rijeËima, unutar jednoga
aksiomatskoga sustava, postulati “nisu tvrdnje koje mogu biti ili toËne ili
krive, jer oni sadræe relativno neodreene varijable. Tek kada tim
varijablama dademo konkretnu vrijednost, ili drugim rijeËima, kada umjesto
njih uvedemo konstante, tek onda postulati postaju tvrdnje, toËne ili krive,
veÊ prema odabranim konstantama”.03 Kapital djeluje putem upravo takve
aksiomatike predloæenih funkcija. OpÊi ekvivalent novca dovodi sve
elemente u mjerljive, sumjerljive odnose, a onda imanentni zakoni ili
jednadæbe odreuju njihov razmjeπtaj veÊ prema pojedinim konstantama
koje zamjenjuju varijable i jednadæbe. Upravo kao πto aksiomatika
destabilizira bilo koje izraze i definicije πto prethode odnosima logiËke
dedukcije, tako i kapital mete Ëvrste granice pretkapitalistiËkoga druπtva - a
Ëak i granice nacionalnih dræava postepeno prelaze u pozadinu kako se
kapital ostvaruje na svjetskome træiπtu. Kapital teæi prema glatkom prostoru
odreenom dekodiranim tijekovima, elastiËnoπÊu, stalnom promjenom i
izjednaËavanjem.04
Transcendentnost moderne suverenosti tako se sukobljava s imanent-

nosti kapitala. Povijesno se kapital oslanjao na suverenost i potporu njezinih
struktura prava i sile, ali te iste strukture stalno protuslove u naËelu djelat-
nosti kapitala i ometaju je u praksi, ometajuÊi na kraju njegov razvoj. Cijela
povijest modernosti koju smo dosad ocrtali mogla bi se promatrati kao
evolucija pokuπaja da se pregovara i posreduje oko toga protuslovlja. Povijes-
ni proces posredovanja nije bio jednako davanje i uzimanje veÊ prije jednos-
trano kretanje od transcendentnog poloæaja suverenosti prema ravni ima-
nentnosti kapitala. Foucault prati to kretanje u svojoj analizi prijelaza u
evropskoj vladavini izmeu sedamnaestoga i osamnaestoga stoljeÊa od
“suverenosti” [apsolutnoga oblika suverenosti centaliziranoga u volji i osobi
vladara] prema “guvernmentalnosti” [oblika suverenosti izraæenoga putem
decentralizirane ekonomije vladanja i upravljanja robama i
stanovniπtvom].05 Taj prijelaz izmeu oblika suverenosti znaËajno se
podudara s ranim razvojem i πirenjem kapitala. Svaka od modernih paradig-
mi suverenosti doista podræava djelovanje kapitala za odreeno povijesno
razdoblje, ali one istovremeno postavljaju prepreke razvoju kapitala koje on
kasnije mora prevladati. Taj odnos u razvijanju moæda je srediπnji problem s
kojim se mora suoËiti bilo koja teorija kapitalistiËke dræave.
Civilno druπtvo sluæilo je u jednom povijesnom razdoblju kao
posrednik izmeu imanentnih snaga kapitala i transcendentne moÊi
moderne suverenosti. Hegel je usvojio izraz “civilno druπtvo” na temelju
svoga Ëitanja britanskih ekonomista i on ga je shvaÊao kao posredniπtvo
izmeu nastojanja pluralnosti ekonomskih pojedinaca i njihovih interesa i
jedinstvenoga interesa dræave. Civilno druπtvo posreduje izmeu
[imanentnih] Mnogih i [transcendentnog] Jednog. Ustanove koje saËinjavaju
civilno druπtvo funkcionirale su kao prolazi koji su kanalizirali tijekove
druπtvenih i ekonomskih snaga, podiæuÊi ih na koherentnu jedinstvenu
razinu i vraÊajuÊi ih nazad raspodjeljujuÊi zapovijedanje jedinstvom po
cijelom imanentnom druπtvenom polju. Te su nedræavne ustanove, drugim
rijeËima, organizirale kapitalistiËko druπtvo pod poretkom dræave i onda
πirile dræavnu vladavinu po cijelom druπtvu. U smislu naπega pojmovnoga
okvira, mogli bismo reÊi da je civilno druπtvo bilo teren moderne suverenosti
koja postaje imanentna [sve dolje do kapitalistiËkoga druπtva] i istovremeno
u obratnom smjeru kapitalistiËko druπtvo postajalo je transcendentno [sve
gore do dræave].
Meutim, u naπe vrijeme, civilno druπtvo viπe ne sluæi kao primjerena
toËka posredovanja izmeu kapitala i suverenosti. Strukture i ustanove koje
ga saËinjavaju danas postupno odumiru. Na drugom smo mjestu tvrdili da se

to odumiranje moæe shvatiti u smislu da slabi dijalektika izmeu
kapitalistiËke dræave i rada, to jest, da slabe uËinkovitost i uloga sindikata,
kolektivni pregovori s radom kao i predstavljanje rada u ustrojstvu.06
Odumiranje civilnoga druπtva moæe se shvatiti i kao popratna pojava u
prijelazu od disciplinarnog druπtva u druπtvo nadzora [vidi dio 2.6]. Danas
su druπtvene ustanove koje saËinjavaju disciplinarno druπtvo [πkola, obitelj,
bolnica, tvornica], koje su velikim dijelom iste one koje shvaÊamo kao
civilno druπtvo ili su s njima usko povezane, posvuda u krizi. Kako se zidovi
tih ustanova uruπavaju, logika potËinjavanja koja je prije djelovala unutar
njihovih ograniËenih prostora sada se proπirila, poopÊila po cijelom
druπtvenom polju. Uruπavanje ustanova, odumiranje civilnoga druπtva i
slabljenje disciplinarnog druπtva sve to ukljuËuje izglaivanje popreËnih
nabiranja modernoga druπtvenoga prostora. Tu nastaju mreæe druπtva
nadzora.07
U odnosu na disciplinarno druπtvo i graansko druπtvo, druπtvo
nadzora znaËi korak prema ravni imanentnosti. Disciplinarne ustanove,
granice uËinkovitosti njihove logike i njihova naboranost druπtvenoga
prostora predstavljaju primjere okomite transcendentnosti preko druπtvene
ravni. Meutim, trebamo pomno locirati gdje se toËno nalazi ta
tarnscendentnost disciplinarnog druπtva. Foucault je insistirao na Ëinjenici,
a to je bila sjajna sræ njegove analize, da je vrπenje discipline potpuno
imanentno subjektivnostima pod njezinim zapovijedanjem. Drugim
rijeËima, disciplina nije neki vanjski glas koji propisuje naπe postupke
odozgo, nadkriljujuÊi nas, kako bi Hobbes rekao, veÊ neπto poput unutarnje
prinude nerazluËive od naπe volje, imanentno samoj naπoj subjektivnosti i
neodvojivo od nje. Meutim, ustanove koje su uvjet te moguÊnosti i koje
prostorno odreuju zone uËinkovitosti pri vrπenju discipline, doista
zadræavaju odreenu odvojenost od proizvedenih i organiziranih druπtvenih
snaga. One su u stvari primjer suverenosti ili pak toËka posredovanja sa
suverenoπÊu. Zidovi zatvora istovremeno omoguÊuju i ograniËavaju uzniËku
logiku. Oni diferenciraju druπtveni prostor.
Foucault brodi velikom istanËanoπÊu po tom razmaku izmeu
transcendentnih zidova ustanova i imanentnog vrπenja discipline u svojim
teorijama dispozitiva i dijagrama, koje oblikuju niz faza apstrakcije.08 Mogli
bismo poneπto pojednostavljeno kazati da je dispozitiv [koji prevodimo bilo
kao mehanizam, aparat ili razmjeπtaj] opÊa strategija koja se nalazi u
pozadini imanentnoga i stvarnoga vrπenja discipline. UzniËka logika, na
primjer, je ujedinjeni dispozitiv koji nadgleda ili podastire raznolikost

zatvorskih postupaka, pa je tako od njih apstrahiran i odvojen. Na drugoj
razini apstrakcije, dijagram omoguÊuje razmjeπtaj disciplinarnoga
dispozitiva. Na primjer, uzniËka arhitektura koja omoguÊuje da zatvorenici
budu stalno vidljivi iz srediπnje toËke moÊi, je dijagram ili nacrt koji se
aktualizira u raznim disciplinarnim dispozitivima. Naposljetku i same
ustanove koriste dijagram u pojedinaËnim i konkretnim druπtvenim
oblicima. Zatvor [njegovi zidovi, upravitelji, Ëuvari, zakoni i tako dalje] ne
vladaju svojim zatvorenicima na isti naËin na koji suveren zapovijeda svojim
podanicima. On stvara prostor u kojemu zatvorenici, putem strategija
zatvorskih dispozitiva i putem stvarnih postupaka, discipliniraju sami sebe.
Mogli bismo stoga toËnije reÊi da disciplinarna ustanova nije sama suverena,
ali njezina apstrakcija druπtvenoga polja proizvodnje subjektivnosti ili
transcendentnost iznad njega Ëini kljuËni element u vrπenju suverenosti u
disciplinarnom druπtvu. Suverenost je postala virtualnom [ali zbog toga ne
manje stvarnom], a vrπenje discipline je uvijek i posvuda aktualizira.
Danas su uruπenje zidova koji su omeivali ustanove i izglaivanje
druπtvenih nabiranja simptomi izravnavanja tih okomitih primjera prema
vodoravnosti krugova nadzora. Prijelaz na druπtvo nadzora nikako ne znaËi
kraj discipline. U stvari, imanentno vrπenje discipline - to jest,
samodiscipliniranje subjekata, neprestano πaputanje disciplinarne logike
unutar samih subjektivnosti - joπ se viπe proπirilo u druπtvu nadzora.
Meutim, promijenilo se to πto su, zajedno s uruπavanjem ustanova,
disciplinarni dispozitivi postali manje prostorno ograniËeni u druπtvenom
polju. Zatvorska disciplina, πkolska disciplina, tvorniËka disciplina i tako
dalje isprepliÊu se u kriæanoj proizvodnji subjektivnosti. U stvari, u prijelazu
na druπtvo nadzora, elementi transcendentnosti disciplinarnoga druπtva
smanjuju se dok su imanentni vidovi naglaπeni i uopÊeni.
Imanentna proizvodnja subjektivnosti u druπtvu nadzora odgovara
aksiomatskoj logici kapitala, a njihova sliËnost oznaËuje novu i potpuniju
spojivost izmeu suverenosti i kapitala. Proizvodnja subjektivnosti u
civilnom druπtvu i disciplinarnom druπtvu doista je u odreenom razdoblju
promicala vladavinu i olakπavala πirenje kapitala. Moderne druπtvene
ustanove proizvodile su druπtvene identitete koji su bile mnogo pokretniji i
elastiËniji nego prethodne subjektivne figure. Subjektivnosti proizvedene u
modernim institucijama sliËile su standardiziranim strojnim dijelovima u
velikoj tvornici: zatvorenik, majka, radnik, student i tako dalje. Svaki je dio
igrao posebnu ulogu u sklopljenom stroju, ali on je bio standardiziran,
proizveden en masse, te je bio na taj naËin zamjenjiv bilo kojim dijelom

svoje vrste. Meutim, na odreenoj toËki, nepromjenljivost tih
standardiziranih dijelova, identiteti πto su ih proizvele ustanove, postala je
prepreka daljnjem napredovanju prema pokretljivosti i elastiËnosti. Prijelaz
na druπtvo nadzora ukljuËuje proizvodnju subjektivnosti koja nije
nepromjenljiva u identitetu veÊ hibridna i promjenljiva. Kako su se zidovi
koji su odreivali i izolirali uËinke modernih institucija postupno uruπavali,
subjektivnosti su se poËele proizvoditi istovremeno u brojnim ustanovama u
razliËitim kombinacijama i dozama. Svakako da je u disciplinarnom druπtvu
svaki pojedinac imao mnogo identiteta, ali su razliËita mjesta i razliËita
razdoblja æivota u odreenoj mjeri odreivala te razliËite identitete: netko je
bio majka ili otac kod kuÊe, radnik u tvornici, uËenik u πkoli, zatvorenik u
zatvoru i mentalni pacijent u ludnici. U druπtvu nadzora, upravo ta mjesta,
ta diskretna mjesta primjene postupno gube svoju definiciju i ograniËenja.
Hibridna subjektivnost proizvedena u druπtvu nadzora ne mora nositi
identitet zatvorenika ili mentalnog pacijenta ili tvorniËkoga radnika ali joπ je
uvijek mogu istovremeno saËinjavati sve njihove logike. Ona je radnik u
tvornici izvan tvornice, uËenik izvan πkole, zatvorenik izvan zatvora,
umobolnik izvan ludnice - sve u isto vrijeme. Ona ne pripada nijednoj od tih
identiteta i pripada svima - izvan ustanova ali joπ jaËe pod vlaπÊu njihovih
disciplinarnih logika.09 Upravo kao i imperijalna suverenost, subjektivnosti
druπtva nadzora imaju mijeπanu konstituciju.
Glatki svijet
U prijelazu suverenosti prema ravni imanentnosti, doπlo je do ruπenja
granica kako unutar svakoga nacionalnoga konteksta tako i na globalnoj
razini. Uruπenje civilnoga druπtva i opÊa kriza disciplinarnih ustanova
podudara se sa slabljenjem granica koje oznaËavaju i organiziraju podjele u
globalnom vladanju. Uspostavljanje globalnoga druπtva nadzora koje Ëini
glatku naboranost nacionalnih granica ide ruku pad ruku s ostvarenjem
svjetskoga træiπta i stvarnoga potËivanja globalnoga druπtva pod kapital.
U devetnaestom stoljeÊu i poËetkom dvadesetoga, imperijalizam je
doprinio preæivljavanju i πirenju kapitala [vidi dio 3.1]. Podjela svijeta
izmeu vladajuÊih nacionalnih dræava, uspostavljanje kolonijalnih uprava,
nametanje trgovaËkih ograniËenja i tarifa, stvaranje monopola i kartela,
diferencirane zone iskoriπtavanja sirovina i industrijske proizvodnje itd., sve
je to pomoglo kapitalu u njegovom razdoblju globalnoga πirenja.
Imperijalizam je bio sustav zamiπljen da sluæi potrebama kapitala i promiËe
njegove interese u fazi njegovoga globalnoga osvajanja. A ipak, kao πto je

zapazila veÊina kritiËara imperijalizma [komunistiËkih, socijalistiËkih i
kapitalistiËkih], imperijalizam se i sam od svoga zaËetka sukobljavao s
kapitalom. On je bio lijek koji je sam ugroæavao zdravlje pacijenta. Iako je
imperijalizam osiguravao kapitalu prutove i mehanizme da proæima nove
teritorije i πiri kapitalistiËki naËin proizvodnje, on je takoer stvorio i ojaËao
krute granice meu raznim globalnim prostorima, stroge pojmove
unutarnjega i vanjskoga koji su uËinkovito zaustavljali slobodan tijek
kapitala, radne snage i roba - nuæno spreËavajuÊi na taj naËin puno
ostvarenje svjetskoga træiπta.
Imperijalizam je stroj globalne naboranosti, kanaliziranja, kodiranja i
teritorijaliziranja tijekova kapitala, koji zaustavlja neke tijekove a olakπava
druge. Svjetsko træiπte, nasuprot, zahtijeva gladak prostor nekodiranih i
deteritorijaliziranih tijekova. Taj sukob izmeu naboranosti imperijalizma i
glatkoga prostora kapitalistiËkoga svjetskoga træiπta otvara nam novo
motriπte koje nam omoguÊava da ponovo razmotrimo predvianje Rose
Luxemburg o propasti kapitalizma: “Iako je imperijalizam povijesna metoda
koja produæuje vijek kapitalizma, on je isto tako sigurno sredstvo da ga se
dovede do brzoga kraja”.10 Meunarodni poredak i naborani svijet
imperijalizma doista je promicao kapitalizam, ali je on ubrzo postao negva
za deteritorijalizirane tijekove i glatki prostor kapitalistiËkoga razvoja, pa ga
je na kraju trebalo odbaciti. Rosa Luxemburg bila je bitno u pravu:
imperijalizam bi bio smrt kapitalizmu da nije prevladan. Puno ostvarenje
svjetskoga træiπta nuæno je kraj imperijalizma.
Smanjenje moÊi nacionalnih dræava i raspad meunarodnoga poretka
povlaËe za sobom definitivni kraj uËinkovitosti izraza “TreÊi svijet”. Mogli
bismo to ispriËati kao vrlo jednostavnu priËu. Taj je izraz izmiπljen kao
popuna bipolarnoj hladnoratovskoj podjeli izmeu vladajuÊih kapitalistiËkih
nacija i glavnih socijalistiËkih nacija, tako da je pod TreÊim svijetom
podrazumijevao ono πto je bilo izvan toga glavnoga sukoba, slobodni prostor
granice za koji Êe se natjecati prva dva svijeta. S obzirom da je hladni rat
danas okonËan, logika te podjele nije viπe uËinkovita. To je toËno. Ali ta
jednostavna priËa koja se bliæi kraju, ne uspijeva razjasniti stvarnu povijest
toga izraza u njegovim vaænim uporabama i uËincima.
Mnogi su se sloæili, poËevπi joπ od 1970-ih godina, da TreÊi svijet u
stvari nikada nije postojao, u smislu koji taj pojam postavlja, t.j. kao
homogeno jedinstvo u biti razliËitoga skupa nacija. Taj pojam nije uspio
obuhvatiti nego je Ëak i nijekao znaËajne druπtvene, ekomonske i kulturne
razlike izmeu Paragvaja i Pakistana, Maroka i Mozambika. Meutim kada

smo shvatili tu stvarnu mnogostrukost, ne smijemo zatvarati oËi pred
Ëinjenicom da je, sa stajaliπta kapitala i njegovoga marπa prema globalnom
osvajanju, takav pojam jedinstva i homogenosti doista imao odreenu
vrijednost. Na primjer, Rosa Luxemburg jasno gleda s motriπta kapitala
kada ona dijeli svijet na kapitalistiËko podruËje i nekapitalistiËki okoliπ.
Razne zone toga okoliπa bez sumnje su radikalno razliËite jedna od druge,
ali sa stajaliπta kapitala sve je to vanjsko: potencijalni teren za njegovu
proπirenu akumulaciju i njegovo buduÊe osvajanje. Tijekom hladnoga rata
kada su regije Drugoga svijeta bile uËinkovito zatvorene, za vladajuÊe
kapitalistiËke nacije TreÊi je svijet znaËio preostali otvoreni prostor, teren
moguÊnosti. Dinamika kapitalistiËke proizvodnje i kapitalistiËka træiπta
mogli su formalno potËiniti razne kulturne, druπtvene i ekonomske oblike.
Sa stajaliπta toga potencijalnoga potËinjavanja, usprkos stvarnim i znaËajnim
razlikama meu nacijama, TreÊi svijet bio je stvarno jedan.
Isto tako je logiËno kada Samir Amin, Immanuel Walerstein i drugi
razlikuju srediπnje, obodne i poluobodne zemlje unutar kapitalistiËkoga
podruËja.11 Srediπte, obod i poluobod razlikuju se po druπtvenim, politiËkim
i birokratskim oblicima, razliËitim proizvodnim procesima i razliËitim
oblicima akumulacije. [U tom pogledu najnovija pojmovna podjela izmeu
Sjevera i Juga nije znaËajno razliËita.] Poput pojma Prvoga-Drugoga-TreÊega
svijeta, podjela kapitalistiËke sfere na srediπte, obod i poluobod homoge-
nizira i zasjenjuje stvarne razlike meu nacijama i kulturama, ali to Ëini da
bi rasvijetlila tendenciju jedinstva politiËkih, druπtvenih i ekonomskih oblika
koji se pojavljuju u dugim imperijalistiËkim procesima formalnoga potËin-
javanja. Drugim rijeËima, TreÊi svijet, Jug i obod svi oni homogeniziraju
stvarne razlike da bi osvijetlili proces ujedinjenja kapitalistiËkoga razvoja, ali
πto je joπ vaænije, oni ukazuju na potencijalno jedinstvo meunarodne
oporbe, potencijalno zdruæivanje antikapitalistiËkih zemalja i snaga.
Zemljopisne podjele izmeu nacionalnih dræava ili Ëak izmeu
srediπnjih i obodnih, sjevernih i juænih skupova nacionalnih dræava nisu viπe
dovoljne da bismo shvatili globalne podjele i raspodjelu proizvodnje,
akumulacije i druπtvenih oblika. Putem decentralizacije proizvodnje i
uËvrπÊenja svjetskoga træiπta, meunarodne podjele i tijekovi rada i kapitala
toliko su se rascijepali i umnoæili da viπe nije moguÊe obiljeæiti velike
zemljopisne zone kao srediπte i obod, Sjever i Jug. U zemljopisnim regijama
kao πto su Juæni rog Latinske Amerike ili JugoistoËna Azija, sve razine
proizvodnje mogu istovremeno postojati jedna do druge, od najviπih razina
tehnologije, proizvodnosti i akumulacija do najniæih, tako da sloæeni

druπtveni mehanizam odræava njihove razlike i meusobno djelovanje. I u
metropolama rad se proteæe od visine do dubine kapitalistiËke proizvodnje:
tvornice New Yorka i Pariza mogu biti suparniËke onima Hong Konga i
Manile. Ako su Prvi svijet i TreÊi svijet, srediπte i obod, Sjever i Jug bili ikada
stvarno podijeljeni po nacionalnim crtama, oni danas oËigledno proæimaju
jedan drugoga, πireÊi nejednakosti i prepreke po mnogostrukim i
razlomljenim crtama. To ne znaËi da su Sjedinjene Dræave i Brazil, Britanija i
Indija sada istovjetni teritoriji u smislu kapitalistiËke proizvodnje i kolanja,
veÊ prije da meu njima nema razlika u naravi, veÊ samo razlika u stupnju.
Razne nacije i regije sadræe razliËite razmjere onoga πto smo nazvali Prvim i
TreÊim svijetom, srediπtem i obodom, Sjeverom i Jugom. Zemljopis
neravnomjernoga razvoja i crte podjele i hijerarhije neÊemo viπe nalaziti
unutar Ëvrstih nacionalnih ili meunarodnih granica, veÊ u fluidnim infra- i
supranacionalnim meama.
Neki bi mogli prosvjedovati, s odreenim opravdanjem, da vladajuÊi
glasovi globalnoga poretka proglaπavaju nacionalnu dræavu mrtvom upravo
kada se “nacija” pojavila kao revolucionarno oruæje za potËinjene, za bijedne
ovoga svijeta. Nakon pobjede borbi za nacionalno osloboenje i nakon
pojave potencijalno destabilizirajuÊih meunarodnih saveza, koji su sazri-
jevali desetljeÊima nakon Bandunπke konferencije, ima li boljega naËina da
se potkopa moÊ nacionalizma i internacionalizma TreÊega svijeta nego liπiti
ga njegove bitne i vodeÊe potpore, nacionalne dræave! Drugim rijeËima,
prema tom stajaliπtu, koje barem pruæa uvjerljivu priËu za tu sloæenu
povijest, nacionalna dræava koja je bila jamac meunarodnoga poretka i
kamen temeljac imperijalistiËkoga osvajanja i suverenosti, postala je putem
rasta i organizacije antiimperijalistiËkih snaga element koji najviπe ugroæava
meunarodni poredak. Tako je imperijalizam u povlaËenju bio prisiljen da
napusti i uniπti vlastito naoruæanje prije nego πto se njezino oruæje upotrijebi
protiv njega.
Meutim, mi vjerujemo da je teπka pogreπka æaliti za moÊima nacion-
alne dræave ili uskrisiti bilo koju politiku koja veliËa naciju. Najprije, ti su na-
pori uzaludni jer slabljenje nacionalne dræave nje jednostavno ishod nekoga
ideoloπkoga nazora koji se moæe obrnuti Ëinom politiËke volje: to je struk-
turalan i nepovratan proces. Nacija nije bila samo kulturni oblik, osjeÊaj pri-
padnosti i zajedniËke baπtine, veÊ takoer i moæda prvenstveno pravnoe-
konomska struktura. Smanjena uËinkovitost te strukture moæe se jasno uoËi-
ti u evoluciji cijeloga niza globalnih pravnoekonomskih tijela, kao πto su
GATT, Svjetska trgovinska organizacija, Svjetska banka i MMF. Globalizaci-

ja proizvodnje i kolanja, koju podræava taj supranacionalni skelet, Ëini be-
spredmetnom uËinkovitost nacionalnih pravnih struktura. Drugo, i joπ vaæni-
je, Ëak kad bi nacija joπ uvijek bila uËinkovito oruæje, ona nosi sa sobom cije-
li niz represivnih struktura i ideologija [kao πto smo tvrdili u dijelu 2.2] i
bilo koja strategija koja se na njih oslanja mora se smjesta odbaciti.
Nove segmentacije
Meutim, opÊe izjednaËavanje ili izglaivanje druπtvenoga prostora, kako u
odumiranju civilnoga druπtva tako i u slabljenju nacionalnih granica, ne
znaËi da su druπtvene nejednakosti i segmentacije iπËezle. Naprotiv, one su u
mnogom pogledu postale veÊe ali u razliËitom obliku. Moæda bi bilo toËnije
reÊi da srediπte i obod, Sjever i Jug ne odreuju viπe meunarodni poredak
veÊ da su se pribliæili jedan drugome. Imperij obiljeæava velika blizina
krajnje nejednakoga stanovniπtva πto stvara stanje stalne druπtvene
opasnosti i zahtijeva moÊne aparature druπtva nadzora koje Êe osigurati
odvajanje i jamËiti novo upravljanje druπtvenim prostorom.
Trendovi u urbanoj arhitekturi u svjetskim megalopolisima pokazuju
jedan vid tih novih segmentacija. Tamo gdje su se krajnosti bogatstva i
siromaπtva poveÊale a fiziËka razdaljina izmeu bogatih i siromaπnih
smanjila u globalnim gradovima kao πto su Los Angeles, Sao Paolo i
Singapur, moraju se poduzimati sloæene mjere da bi se odræala njihova
odvojenost. Los Angeles moæda predvodi u onome πto Mike Davis naziva
“arhitekturom tvrave”, gdje ne samo privatne kuÊe veÊ i trgovaËka srediπta i
vladine zgrade grade otvorene i slobodne okoliπe iznutra tako da stvaraju
zatvorenu i neprobojnu vanjπtinu.12 Ta tendencija u urbanom planiranju i
arhitekturi uspostavila je u konkretnom, fiziËkom smislu ono πto smo ranije
nazvali krajem vanjskoga, ili pak slabljenjem javnoga prostora koji je prije
omoguÊavao otvoreno i neprogramirano meusobno druπtveno djelovanje.
Meutim, arhitektonska analiza moæe dati samo prvi uvod u
problematiku novih odvajanja i segmentacija. Politika rada jasnije odreuje
nove crte podjele. Kompjuterska i informacijska tehnologija koja je
omoguÊila da se razne skupine radne snage poveæu u stvarnom vremenu
diljem svijeta dovela je do æestoke i neobuzdane konkurencije meu
radnicima. Informacijske tehnologije iskoriπtene su da bi se oslabili
strukturalni otpori radne snage, kako u smislu krutosti struktura nadnica
tako i kulturnih i zemljopisnih razlika. Kapital je tako mogao istovremeno
nametnuti vremensku elastiËnost i prostornu pokretljivost. Treba nam biti
jasno da je taj proces slabljenja otpora i krutosti radne snage postao potpuno
politiËki proces usmjeren prema obliku upravljanja koji uveliËava ekonomski
profit. Tu postaje bitna teorija imperijalnoga administrativnoga djelovanja.
Prvenstveni cilj imperijalne politike rada je smanjiti cijenu rada. To sliËi
procesu prvobitne akumulacije, procesu ponovne proletarizacije. Ureenje
radnoga dana, πto je bilo stvarni kamen temeljac socijalistiËke politike
tijekom proπla dva stoljeÊa, potpuno je preokrenuto. Radni dani su Ëesto
dvanaest, Ëetrnaest, πesnaest sati dugi bez vikenda ili praznika; postoji rad
za muπkarce, æene i djecu podjednako, kao i za stare i hendikepirane.
Imperij ima posla za svakoga! ©to je manje ureen reæim eksploatacije to ima
viπe posla. To je temelj na kojemu su stvorene nove segmentacije rada. Jezik
ekonomista odreuje ih raznim razinama proizvodnosti, ali mi moæemo
saæeti tu promjenu jednostavno kazavπi da ima viπe posla za manje nadnice.
Poput Boæje metle koja mete po cijelom druπtvu [tako je Hegel opisao
nametanje barbarskoga zakona, uglavnom u rukama Atile i Huna], nove
norme proizvodnosti razlikuju i segmentiraju radnike. Joπ uvijek postoje
mjesta na svijetu gdje siromaπtvo omoguÊuje reprodukciju radne snage po
niæoj cijeni, i ima joπ uvijek mjesta u metropolama gdje razlike u potroπnji
sile niæu klasu da se prodaje za manje, ili stvarno da se potËini joπ
okrutnijem reæimu kapitalistiËke eksploatacije.
Financijski i monetarni tijekovi slijede viπe ili manje iste globalne
obrasce kao elastiËna organizacija radne snage. S jedne strane spekulativni i
financijski kapital ide tamo gdje je cijena radne snage najniæa i gdje je
jamstvo administracije za eksploataciju najviπe. S druge strane, globalni
monetarni mehanizmi kaænjavaju, muËe i konaËno uniπtavaju zemlje koje
joπ uvijek zadræavaju krutosti rada i suprotstavljaju se elastiËnosti i
pokretljivosti. Burza pada kada stopa nezaposlenosti ide naniæe ili stvarno
kada raste postotak radnika koji nisu neposredno elastiËni i pokretljivi. Isto
se dogaa kada se socijalna politika u nekoj zemlji potpuno ne prilagoava
imperijalnoj elastiËnosti i pokretljivosti - ili toËnije, kada su saËuvani neki
elementi dræave-blagostanja kao znak ustrajnosti nacionalne dræave.
Monetarna politika provodi segmentacije πto ih propisuje politika rada.
Strah od nasilja, siromaπtva i nezaposlenosti na kraju postaje
prvenstvena i neposredna snaga koja stvara i odræava te segmentacije.
Politika komunikacije nalazi se u pozadini raznih politika novih
segmentacija. Kao πto smo ranije tvrdili, temeljni sadræaj informacija πto ih
prenose ogromne komunikacijske korporacije je strah. Stalni strah od
siromaπtva i tjeskoba zbog buduÊnosti kljuËevi su za poticanje borbe za
posao meu siromaπnima i za odræavanje sukoba izmeu raznih dijelova

meunarodnoga proletarijata. Strah je krajnji jamac novih segmentacija.
Imperijalna uprava
Nakon πto smo vidjeli kako su druπtvene prepreke uklonjene u oblikovanju
Imperija i kako su u isto vrijeme stvorene nove segmentacije, moramo
istraæiti i upravne modalnosti pomoÊu koji se ti razni razvoji odvijaju. Lako
je vidjeti da su ti procesi puni protuslovlja. Kada je moÊ postala imanentnom
a suverenost se preobrazila u guvernmentalnost, funkcije vladanja i reæimi
nadzora moraju se razviti tako da poravnaju razlike na opÊoj ravni.
Meutim, vidjeli smo da su razlike, naprotiv, naglaπene u tom procesu tako
da imperijalna integracija odreuje nove mehanizme odvajanja i
segmentacije razliËitih slojeva stanovniπtva. Problem imperijalne uprave
stoga se sastoji u tome da upravlja tim procesom integracije tako da
pacificira, mobilizira i nadzire odvojene i segmentirane druπtvene snage.
Meutim, problem joπ nije jasno postavljen u tom smislu. Usitnjenost
mnoπtva bila je u stvari uvjet politiËke uprave tijekom povijesti. Dok je u
modernim reæimima nacionalne suverenosti uprava teæila prema pravocrtnoj
integraciji sukoba i prema koherentnom aparatu koji ih je mogao potiskivati,
to jest prema racionalnoj normalizaciji druπtvenoga æivota u pogledu kako
administrativnog cilja ravnoteæe tako i razvoja upravnih reformi, u imperijal-
nom okviru uprava postaje razlomljena i teæi da integrira sukobe ne
nametanjem koherentnog druπtvenog aparata veÊ nadziranjem razlika. Nije
viπe moguÊe razumjeti imperijalnu upravu u smislu hegelijanske definicije
uprave, koja se temelji na posredovanjima buræoaskoga druπtva koja Ëine
prostorno srediπte druπtvenoga æivota; ali jednako je tako nemoguÊe ra-
zumjeti je prema veberijanskoj tradiciji, to jest, racionalnoj definiciji koja se
zasniva na stalnom vremenskom posredovanju i novom naËelu legitimnosti.
Prvo naËelo koje odreuje imperijalnu upravu je da je u njoj upravljanje
politiËkim ciljevima odvojeno od upravljanja birokratskim sredstvima. Nova
paradigma stoga nije samo razliËita veÊ je i suprotna od modela stare javne
uprave moderne dræave, koja stalno nastoji uskladiti svoj sustav birokratskih
sredstava sa svojim politiËkim ciljevima. U imperijalnom reæimu, birokracije
[i upravna sredstva opÊenito] djeluju ne po pravocrtnoj logici njihove funk-
cionalnosti prema ciljevima, veÊ po diferencijalnoj i mnogostrukoj instru-
mentalnoj logici. Problem uprave nije problem jedinstva veÊ instrumentalne
mnogofunkcionalnosti. Dok su univerzalnost i jednakost upravnih radnji bili
od najveÊe vaænosti za legitimnost i upravu moderne dræave, u imperijalnom
reæimu bitni su singularnost i primjerenost radnji za konkretne ciljeve.

Meutim iz toga naËela proizlazi odreeni paradoks. Upravo u mjeri u
kojoj je uprava singularizirana i viπe ne funkcionira kao akter za
centralizirane politiËke i organe vijeÊanja, ona postaje sve viπe autonomna i
viπe se pribliæava raznim druπtvenim skupinama: skupinama poslodavaca i
radnika, etniËkim i vjerskim skupinama, zakonskim i zloËinaËkim
skupinama i tako dalje. Umjesto da doprinosi druπtvenoj integraciji,
imperijalna uprava djeluje prije kao diseminirajuÊi i diferencirajuÊi
mehanizam. To je drugo naËelo imperijalne uprave. Uprava Êe tako nastojati
predstaviti osobite postupke koji omoguÊuju reæimu da se izravno bavi
raznim druπtvenim singularnostima, a uprava Êe biti uËinkovitija πto je
izravniji njezin dodir s raznim elementima druπtvene stvarnosti. Stoga
upravno djelovanje postaje sve viπe autocentriËno i tako funkcionalno samo
za konkretne probleme koje ona treba rijeπiti. Postaje sve teæe prepoznati
stalnu crtu upravnog djelovanja preko skupa prijenosnika i mreæa
imperijalnoga reæima. Ukratko, staro upravno naËelo univerzalnosti,
jednakoga ponaπanja prema svima, zamijenjeno je diferencijacijom i
singularizacijom postupaka, razliËitim ponaπanjem prema svakome.
Iako je sada teπko zacrtati koherentnu i univerzalnu crtu postupka, kao
πto je ona koja je obiljeæavala sustave moderne suverenosti, to ne znaËi da
imperijalni aparat nije jedinstven. Autonomija i jedinstvo upravnoga
djelovanja izgraeni su na druge naËine, niti pomoÊu normativne dedukcije
kontinentalnoevropskih sustava niti proceduralnog formalizma anglosakson-
skih sustava. Ona je stvorena prije u sukladnosti sa strukturalnim logikama
djelatnima u izgradnji Imperija, kao πto su redarstveno-vojna logika [ili stvar-
no potiskivanje potencijalnih prevratniËkih snaga u kontekstu imperijalnoga
mira], ekonomska logika [nametanje træiπta, kojim onda opet vlada monetar-
ni reæim] i ideoloπka i komunikativna logika. Upravno djelovanje jedino Êe
zadobiti svoju autonomiju i legitimnost vlasti u imperijalnom reæimu ako sli-
jedi razne pravce tih logika. Meutim, to ovlaπtenje nije izravno. Uprava nije
strateπki usmjerena prema ostvarenju imeperijalnih logika. Ona im se potËin-
java ukoliko one proæimaju velika vojna, monetarna i komunikativna sredst-
va koja ovlaπÊuju samu upravu. Upravno djelovanje postalo je bitno
nestrateπko, pa ono tako postaje legitimnim putem heterogenih i neizravnih
sredstava. To je treÊe naËelo upravnoga djelovanja u imperijalnom reæimu.
Kada smo jednom shvatili ta tri “negativna” naËela imperijalnog
upravnog djelovanja - njegovo instrumentalno obiljeæje, njegovu
proceduralnu autonomiju i njegovu heterogenost - moramo se zapitati πto
mu to omoguÊuje da funkcionira a da stalno ne otvara nasilna druπtvena

neprijateljstva. Kakva to vrlina omoguÊava tom nerazumljivom sustavu
nadzora, nejednakosti i segmentacije dovoljnu mjeru suglasnosti i
legitimnosti? To vodi prema Ëetvrtom naËelu, “pozitivnom” obiljeæju
imperijalne uprave. SjedinjujuÊa matrica i najveÊa vrijednost imperijalne
uprave leæi u njenoj lokalnoj uËinkovitosti.
Da bismo shvatili kako to Ëetvrto naËelo moæe podupirati upravni
sustav kao cjelinu, razmotrimo onu vrstu upravnih odnosa koji su se
oblikovali izmeu feudalnih teritorijalnih organizacija i monarhistiËkih
struktura moÊi u Evropi u srednjem vijeku, ili mafijaπkih organizacija i
dræavnih struktura u modernom razdoblju. U oba sluËaja proceduralna
autonomija, razliËita primjena i teritorijalizirane veze s raznim dijelovima
stanovniπtva, zajedno sa specifiËnim i ograniËenim vrπenjem legitimnoga
nasilja, nisu bili opÊenito u protuslovlju s naËelom koherentnoga i
ujedinjenoga ureenja. Lokalna uËinkovitost niza specifiËnih razmjeπtaja
vojnih, financijskih i ideoloπkih moÊi dræala je na okupu te sustave
raspodjele upravne moÊi. U evropskom srednjovjekovnom sustavu od vazala
se zahtijevalo da pribavi naoruæane ljude i novac kada ih je monarh trebao
[dok je crkva uglavnom nadzirala ideologiju i komunikaciju]. U sustavu
mafije, upravna autonomija proπirene obitelji i razmjeπtaj nasilja sliËnog
policijskom po cijelom druπtvenom teritoriju jamËili su privræenost
prvenstvenim naËelima kapitalistiËkog sustava i podræavali vladajuÊu
politiËku klasu. Kao i u tim srednjovjekovnim i mafijaπkim primjerima,
autonomija lokaliziranih upravnih tijela ne proturjeËi imperijalnoj upravi -
naprotiv, ona pomaæe njezinoj globalnoj uËinkovitosti i proπiruje je.
Lokalna autonomija je temeljni uvjet, sine qua non razvoja
imperijalnoga reæima. U stvari, uzimajuÊi u obzir pokretljivost stanovniπtva
u Imperiju, ne bi bilo moguÊe svojatati naËelo legitimne uprave kad njezina
autonomija ne bi takoer stupala po nomadskoj stazi zajedno sa
stanovniπtvom. SliËno bi bilo nemoguÊe prisiliti dijelove mnoπtva da prou
kroz procese koji ima nalaæu da budu pokretljiviji i elastiËniji u hibridnim
kulturnim oblicima i u obojanim getima kada uprava ne bi bila jednako
elastiËna i sposobna za specifiËne i stalne proceduralne revizije i
razlikovanja. Pristanak na imperijalni reæim nije neπto πto se spuπta od
transcendentalija dobre uprave, koja su odreena u modernim dræavama
prava. Lokalna uËinkovitost reæima, u stvari, oblikuje suglasnost.
Ovdje smo zacrtali samo opÊenitije obrise imperijalne uprave.
Definicija imperijalne vlasti koja je usredotoËuje samo na autonomnu
lokalnu uËinkovitost upravnoga djelovanja ne moæe sama po sebi Ëuvati

sustav od moguÊih prijetnji, izgreda, prevrata i pobuna, pa Ëak ni od
normalnih sukoba meu lokalnim dijelovima uprave. Meutim ta tvrdnja ne
uspijeva preobraziti raspravu u onu o “kraljevskim ovlastima” imperijalne
vlade - kada smo jednom utvrdili naËelo da se ureenje sukoba i vrπenje
legitimnoga nasilja moraju rjeπavati u smislu samoureenja [proizvodnje,
novca i komunikacije] i unutarnjih redarstvenih snaga Imperija. Tu se
pitanje uprave preobraæava u pitanje zapovijedanja.
Imperijalno zapovijedanje
Dok su moderni reæimi nastojali sve viπe uskladiti upravu sa zapovijedanjem
do toËke da se ne mogu razlikovati jedno od drugoga, imperijalno
zapovijedanje ostaje odvojeno od uprave. Kako u modernom tako i u
imperijalnom reæimu, unutarnja protuslovlja, zajedno s rizicima i moguÊim
skretanjima necentralizirane uprave, zahtijevaju jamstvo vrhovnoga
zapovijedanja. Prvi teoretiËari pravnih temelja moderne dræave zamiπljaju to
kao izvorno obraÊanje vrhovnoj moÊi, ali teorija imperijalnoga zapovijedanja
nema potrebe za takvim basnama o svojoj genealogiji. Nije mnoπtvo πto je u
stanju stalnoga rata to koje traæi vrhovnu moÊ radi primirivanja [kao u
Hobbesa], niti je trgovaËka klasa ta koja zahtijeva sigurnost ugovora [kao u
Lockea i Humea]. Imperijalno zapovijedanje prije je ishod druπtvene provale
koja je preokrenula sve stare odnose koji su saËinjavali suverenost.
Imperijalno zapovijedanje ne vrπi se viπe putem disciplinarnih
modalnosti moderne dræave veÊ prije putem modalnosti biopolitiËkoga
nadzora. Te modalnosti imaju kao svoj temelj i svoj cilj proizvoditi mnoπtvo
koje se ne moæe uniformirati i normalizirati ali se svejedno mora s njim
upravljati, Ëak u njegovoj autonomiji. Pojam Naroda viπe ne funkcionira kao
organizirani subjekt sustava zapovijedanja, pa sljedstveno tome
pokretljivost, elastiËnost i stalno razlikovanje mnoπtva zamjenjuju identitet
Naroda. Ta promjena demistificira i razara kruænu modernu zamisao o
legitimnosti moÊi po kojoj moÊ gradi od mnoπtva jedan jedini subjekt koji
onda opet moæe legitimirati istu moÊ. Ta sofistiËka tautologija viπe ne
djeluje.
Mnoπtvom vladaju instrumenti postmodernoga kapitalistiËkoga sustava
i druπtveni odnosi stvarnoga potËinjavanja. Mnoπtvom se moæe jedino
vladati iznutra, u proizvodnji, u razmjeni, u kulturi - drugim rijeËima, u
biopolitiËkom kontekstu njegova postojanja. Meutim, u svojoj
deteritorijaliziranoj autonomiji, to biopolitiËko postojanje mnoπtva ima
potencijal da se preobrazi u autonomnu masu inteligentne proizvodnosti, u

apsolutnu demokratsku moÊ, kao πto bi rekao Spinoza. Kad bi se to
dogodilo, zbacila bi se kapitalistiËka prevlast u proizvodnji, razmjeni i
komunikaciji. Prva i prvenstvena zadaÊa imperijalne vlade je to sprijeËiti.
Meutim, trebamo imati na umu da konstitucija Imperija ovisi za vlastito
postojanje o snagama koje predstavljaju tu prijetnju, o autonomnim snagama
proizvodne suradnje. Njihova moÊ mora se nadzirati ali ne i uniπtiti.
Jamstvo koje Imperij nudi globaliziranom kapitalu ne ukljuËuje
mikropolitiËko i/ili mikroadministrativno upravljanje stanovniπtvom. Aparat
zapovijedanja nema pristupa lokalnim prostorima i ustaljenom vremenskom
slijedu æivota gdje uprava funkcionira; on ne uspijeva posegnuti rukom za
singularnostima i njihovim djelovanjem. Imperijalno zapovijedanje prije
nastoji zaπtiti opÊu ravnoteæu globalnoga sustava.
Imperijalni nadzor djeluje putem tri globalna i apsolutna sredstva:
bombe, novca i etera. Arsenal termonuklearnoga oruæja, uËinkovito
prikupljen na vrhuncu Imperija, predstavlja stalnu moguÊnost uniπtenja
samoga æivota. To je djelovanje apsolutnoga nasilja, novi metafiziËki obzor,
koji potpuno mijenja koncepciju po kojoj je suverena dræava imala monopol
na legitimnu fiziËku silu. U jedno vrijeme, u modernosti, taj je monopol bio
legitimiran bilo kao izvlaπtenje oruæja od nasilne i anarhiËne gomile,
nesreene mase pojedinaca koji su nastojali ubijati jedan drugoga, ili kao
sredstvo obrane od neprijatelja, to jest, protiv drugih naroda organiziranih u
dræave. Oba ta sredstva legitimiranja bila su naposljetku usmjerena prema
preæivljavanju stanovniπtva. Danas ona viπe nisu uËinkovita. Izvlaπtenje
sredstava nasilja od toboænjeg samoruπilaËkog stanovniπtva sve viπe postaje
puki administrativni i redarstveni zahvat s ciljem odræavanja segmentacije
proizvodnih teritorija. I drugo opravdanje postaje manje uËinkovito jer
nuklearni rat izmeu dræavnih moÊi postaje sve viπe nezamisliv. Razvoj
nuklearnih tehnologija i njihova imperijalna koncentracija ograniËili su
suverenost veÊine zemalja svijeta utoliko πto im je oduzeta moÊ donoπenja
odluka o ratu i miru, πto je prvenstveni element tradicionalne definicije
suverenosti. Nadalje, krajnja prijetnja imperijalne bombe svela je svaki rat na
ograniËeni sukob, graanski rat, prljavi rat i tako dalje. Ona je uËinila svaki
rat iskljuËivim poljem administrativne i redarstvene moÊi. S nijednoga
stajaliπta nije prijelaz od modernosti u postmodernost oËigledniji nego πto je
sa stajaliπta bombe. Imperij se tu odreuje u krajnjoj instanci kao “ne-
mjesto” æivota, ili, drugim rijeËima, kao apsolutna sposobnost uniπtenja.
Imperij je krajnji oblik biomoÊi ukoliko je apsolutna inverzija moÊi æivota.
Novac je drugo globalno sredstvo apsolutnoga nadzora. Izgradnja

svjetskoga træiπta sastojala se najprije u monetarnoj dekonstrukciji nacional-
nih træiπta, raspadanju nacionalnih i/ili regionalnih reæima monetarnoga
ureenja i potËinjavanju tih træiπta potrebama financijskih moÊi. Dok nacion-
alne monetarne strukture gube sve viπe obiljeæja suverenosti, moæemo
vidjeti kako se kroz njih pojavljuju sjene nove jednostrane monetarne
reteritorijalizacije koja je sabrana u politiËkim i financijskim srediπtima
Imperija, globalnim gradovima. To nije izgradnja univerzalnoga monetar-
noga reæima na temelju novih proizvodnih mjesta, novih mjesnih krugova
kolanja i tako novih vrijednosti; umjesto toga, to je monetarna izgradnja
utemeljena samo na politiËkim nuænostima Imperija. Novac je imperijalni
arbiter, ali upravo kao πto je sluËaj s imperijalnom nuklearnom prijetnjom,
taj arbiter nema ni odreeni poloæaj ni transcendentni status. Upravo kao πto
nuklearna prijetnja ovlaπÊuje poopÊenu moÊ policije tako se i monetarni
arbiter stalno oblikuje u odnosu na proizvodne funkcije, mjere vrijednosti i
raspodjelu bogatstva πto sve Ëini svjetsko træiπte. Monetarni mehanizmi su
prvenstvena sredstva za nadzor træiπta.13
Eter je treÊi i temeljni medij imperijalnoga nadzora. Upravljanje
komunikacijom, strukturiranje obrazovnoga sustava i ureenje kulturne
sfere danas se viπe nego ikada pojavljuju kao suverene povlastice. Meutim,
sve se to rastvara u eteru. Suvremeni sustavi komunikacije nisu potËinjeni
suverenosti, naprotiv, izgleda da je suverenost potËinjena komunikaciji - ili,
stvarno, komunikacijski sustavi oblikuju suverenost. Na polju komunikacije,
paradoksi koji dovode do rastvaranja teritorijalne i/ili nacionalne suverenosti
oËigledniji su nego ikada. DeteritorijalizirajuÊe sposobnosti komunikacije su
jedinstvene: komunikacija se ne zadovoljava ograniËavanjem ili slabljenjem
moderne teritorijalne suverenosti; ona zapravo napada samu moguÊnost
povezivanja nekoga poretka u prostoru. Ona nameÊe stalno i potpuno
kolanje znakova. Deteritorijalizacija je prvenstvena snaga a kolanje oblik
putem kojega se iskazuje druπtvena komunikacija. Na taj naËin i u tom
eteru, jezici postaju funkcije kolanja i rastvaraju svaki suvereni odnos.
Obrazovanje i kultura takoer ne mogu izbjeÊi a da se ne potËine kruænom
druπtvu spektakla. Tu dolazimo do krajnje granice procesa rastvaranja
odnosa izmeu poretka i prostora. Na toj toËki ne moæemo zamisliti taj
odnos osim u drugom prostoru, nekom drugdje koje ne moæe u naËelu biti
sadræano u obliku suverenih Ëinova.
Prostor komunikacije potpuno je deteritorijaliziran. On je apsolutno
drugi u odnosu na preostale prostore koje smo analizirali u smislu monopola
fiziËke snage i definicije monetarnih mjera. Ovdje je pitanje ne ostatka veÊ

preobrazbe: preobrazbe svih elemenata politiËke ekonomije i teorije dræave.
Komunikacija je oblik kapitalistiËke proizvodnje u kojemu je kapital uspio
potËiniti druπtvo potpuno i globalno pod svoj reæim, potiskujuÊi sve
alternativne staze. Ako se ikada bude predlagala neka alternativa ona Êe
morati proisteÊi iznutra druπtva stvarnoga potËinjavanja i pokazat Êe sva
protuslovlja u njegovom srediπtu.
Ta tri sredstva nadzora vraÊaju nas opet na tri reda imperijalne
piramide moÊi. Bomba je monarhistiËka moÊ, novac aristokratska a eter
demokratska. Moglo bi izgledati kao da Sjedinjene Dræave dræe uzde tih
mehanizama u svakom od tih sluËaja. Moglo bi izgledati kao da su
Sjedinjene Dræave novi Rim ili skup novih Rima: Washington [bomba], New
York [novac] i Los Angeles [eter]. Meutim, bilo koju takvu koncepciju
imperijalnoga prostora stalno destabiliziraju elastiËnost, pokretljivost i
deteritorijalizacija u srediπtu imperijalnoga aparata. Moæda bi monopol na
silu i ureenje novca mogli dobiti djelomiËna teritorijalna odreenja, ali
komunikacija ne moæe. Komunikacija je postala bitni element koji
uspostavlja proizvodne odnose, usmjeravajuÊi kapitalistiËki razvoj i takoer
preobraæavajuÊi proizvodne snage. Ta dinamika proizvodi krajnje otvoreno
stanje: u njemu se centralizirani locus moÊi mora suoËiti s moÊi proizvodnih
subjektivnosti, moÊi svih onih koji doprinose interaktivnoj proizvodnji
komunikacije. Tu u tom kruæeÊem podruËju imperijalne prevlasti nad novim
oblicima proizvodnje, komunikacija se najπire diseminira u kapilarnim
oblicima.
velika vlada je gotova!

“Velika vlada je gotova” bojni je pokliË konzervativaca i neoliberala diljem
Imperija. Republikanski Kongres Sjedinjenih Dræava, predvoen Newtom
Gingrichem, borio se da demistificira fetiπ velike vlade nazivajuÊi je
“totalitarnom” i “faπistiËkom” [na sjednici Kongresa koja je æeljela biti
imperijalna ali je zavrπila kao karnevalska.] Izgledalo je kao da smo se vratili
u vremena velikih tirada Henryja Forda protiv Franklina D. Roosevelta! Ili u
manje svjetla vremena prvoga mandata Margaret Thatcher, kada je ona
frenetiËno, i sa smislom za humor na koji se jedino Britanci mogu odvaæiti,
nastojala rasprodati javna dobra nacije, od komunikacijskih sustava do onih
za snabdijevanje vodom, od æeljezniËkoga sustava i nafte do sveuËiliπta i
bolnica. Meutim, u Sjedinjenim su dræavama predstavnici najlakomijega
konzervativnoga krila otiπli predaleko, pa je na kraju svatko to shvatio.
Gorka je ironija da su oni poveli napad na veliku vladu upravo kada je razvoj
postmoderne informatiËke revolucije najviπe trebao veliku vladu da bi
podræala njezine napore - za izgradnju informacijskih autocesta, da bi
nadzirala ravnoteæe burzi nasuprot divljim fluktuacijama spekulacija, za
Ëvrsto odræavanje monetarnih vrijednosti, javno investiranje u
vojnoindustrijski sustav, pomoÊ u preobrazbi naËina proizvodnje, reformu
obrazovnoga sustava kako bi se korisnici prilagodili tim novim proizvodnim
mreæama, i tako dalje. Upravo u to vrijeme, nakon πto se raspao Sovjetski
savez, imperijalne su zadaÊe pred vladom SAD-a bile najhitnije i velika vlada
bila je najpotrebnija.
Kada zagovornici globalizacije kapitala viËu protiv velike vlade oni su tada ne
samo licemjerni veÊ i nezahvalni. Gdje bi bio kapital da nije stavio svoju πapu
na veliku vladu i prisilio je da stoljeÊima djeluje u njegovom iskljuËivom
interesu? I gdje bi danas bio imperijalni kapital da velika vlada nije dovoljno
velika da ima moÊ æivota i smrti nad cijelim globalnim mnoπtvom? Gdje bi
bio kapital bez velike vlade sposobne da tiska novac da bi proizvela i
reproducirala globalni poredak koji jamËi kapitalistiËku moÊ i bogatstvo? Ili
bez mreæa komunikacija koje izvlaπÊuju suradnju proizvodnoga mnoπtva?
Svakoga jutra kada se probude, kapitalisti i njihovi predstavnici diljem
svijeta, umjesto da Ëitaju kletve protiv velike vlade u wall street
journalu, trebali bi pasti na koljena i hvaliti je!
Sada kada se veÊina radikalnih konzervativnih protivnika velike vlade sruπila pod
paradoksom njihovoga poloæaja, mi æelimo pokupiti njihove stjegove tamo
gdje su ih oni ostavili u blatu. Sada je naπ red da poviËemo “Velika vlada je
gotova!” Zaπto bi ta parola bila iskljuËivo vlasniπtvo konzervativaca?
Svakako, s obzirom da smo nauËili neπto o klasnoj borbi, dobro znamo da je
velika vlada bila i instrument za preraspodjelu druπtvenoga bogatstva i da je,
pod pritiskom borbe radniËke klase, sluæila u bitki za jednakost i
demokraciju. Meutim, danas su ta vremena proπla. U imperijalnoj
postmodernosti velika vlada postala je puko despotsko sredstvo prevlasti i
totalitarne proizvodnje subjektivnosti. Velika vlada dirigira velikim orkestrom
subjektivnosti svedenih na robe. I ona je sljedstveno tome oznaka granica
æelje: to su u stvari crte koje, u biopolitiËkom Imperiju, uspostavljaju novu
podjelu rada po globalnom obzoru, u interesu reproduciranja moÊi
eksploatacije i potËinjavanja. Mi se, naprotiv, borimo jer æelja nema granice i
[s obzirom da su æelja za postojanjem i æelja za proizvodnjom jedna te ista
stvar] jer æivot moæemo stalno, slobodno i jednako uæivati i reproducirati.
Neki bi mogli primijetiti da proizvodni biopolitiËki svemir joπ uvijek zahtijeva neki
oblik zapovijedanja nad njim, i da, ako æelimo biti realisti, ne bismo smjeli
nastojati uniπtiti veliku vladu veÊ staviti naπe ruke na njezine komande.
Moramo raskrstiti s tim iluzijama koje su tako dugo muËile socijalistiËku i
komunistiËku tradiciju! Naprotiv, sa stajaliπta mnoπtva i njegove potrage za
autonomnom samoupravom, moramo uËiniti kraj stalnom ponavljanju
onoga nad Ëime je Marx æalio pred 150 godina kada je rekao da su sve
revolucije samo usavrπavale dræavu umjesto da je uniπte. To ponavljanje samo
je postalo joπ jasnije u naπem stoljeÊu, kada je veliki kompromis [u svojim
liberalnim, socijalistiËkim i faπistiËkim oblicima] izmeu velike vlade,
velikog biznisa i velikog rada prisilio dræavu da proizvede uæasne nove
plodove: koncentarcijske logore, gulage, geta i tome sliËno.
Vi ste samo banda anarhista, novi Platon Êe konaËno zaurlati na nas. To nije
toËno. Mi bismo bili anarhisti da ne govorimo [kao πto su to Ëinili Trazimah i
Kaliklo, Platonovi besmrtni sugovornici] sa stajaliπta materijalnosti
konstituirane u mreæe proizvodne suradnje, drugim rijeËima, sa stajaliπta
ËovjeËanstva koje je izgraeno produktivno, koje je izgraeno putem
“zajedniËkoga imena” slobode. Ne, mi nismo anarhisti veÊ komunisti koji
smo vidjeli koliko su liberalne i socijalistiËke velike vlade nanijele represije i
razaranja ËovjeËanstvu. Vidjeli smo kako se u imperijalnoj vladi to sve ponovo
stvara, upravo kada su krugovi proizvodne suradnje uËinile radnu snagu kao
cjelinu sposobnom da se sama konstituira u vladu.
4
SLABLJENJE I PAD IMPERIJA
4.1
VIRTUALNOSTI
Ljudi viπe ne postoje, ili ne joπ ... ljudi nedostaju.

gilles deleuze
Tijekom naπe rasprave opÊenito smo se

bavili Imperijem u smislu kritike onoga πto jest i onoga πto postoji, πto znaËi
u ontoloπkom smislu. Meutim, povremeno da bismo pojaËali naπe tvrdnje,
mi smo pristupili problematici Imperija etiËkopolitiËkim diskursom,
izraËunavajuÊi mehaniku strasti i interesa - na primjer, kada smo na poËetku
naπe rasprave prosudili Imperij kao manje loπe ili bolje od prethodnih
paradigmi moÊi sa stajaliπta mnoπtva. Engleska politiËka teorija u razdoblju
od Hobbesa do Humea predstavlja moæda paradigmatski primjer takvoga
etiËkopolitiËkoga diskursa, koji je poËeo pesimistiËkim opisima
preddruπtvene ljudske prirode i pokuπao je putem oslanjanja na
transcendentalni pojam moÊi uspostaviti legitimnost dræave. [Viπe ili manje
liberalni] Levijatan je manje loπ u odnosu na rat svih protiv svih, bolji jer on
uspostavlja i odræava mir.01 Meutim, taj naËin politiËkoga teoretiziranja viπe
nije naroËito koristan. On pretpostavlja da subjekt moæemo razumjeti prije
druπtva i izvan zajednice, a onda mu nametnuti neku vrstu transcendentalne
socijalizacije. U Imperiju, nijedna subjektivnost nije izvana, a sva su mjesta
potËinjena u opÊem “ne-mjestu”. Transcendentna fikcija politike ne moæe se
viπe odræati i nema nikakve korisnosti u raspravi jer mi svi postojimo
potpuno unutar podruËja druπtvenoga i politiËkoga. Kada shvatimo to
VIRTUALNOSTI 295
radikalno odreenje postmodernosti, politiËka nas filozofija prisiljava da

uemo na teren ontologije.
Izvan mjere [nemjerljivo]

Kada kaæemo da se politiËka teorija mora baviti ontologijom, mislimo u
prvom redu da se politika ne moæe graditi izvana. Politika je dana
neposredno; to je polje Ëiste imanentnosti. Imperij se oblikuje na tom
plitkom obzoru gdje su usaena naπa tijela i umovi. Ne postoji vanjski
logiËki stroj koji je gradi. Najprirodnija stvar na svijetu je da svijet izgleda
politiËki ujedinjen, da je træiπte globalno i da se moÊ organizira putem
univerzalnosti. Imperijalna politika oblikuje biÊe u njegovom globalnom
rasprostiranju: velikom moru koje jedino vjetrovi i struja mogu uzburkati.
Neutralizacija transcendentne maπte stoga je prvo znaËenje u kojemu je
politiËko u imperijalnom podruËju ontoloπko.02
PolitiËko se mora takoer shvatiti kao ontoloπko zahvaljujuÊi Ëinjenici
da su sva transcendentalna odreenja vrijednosti koja su odreivala
razmjeπtaje moÊi [ili stvarno odreivala njezine cijene, potpodjele i
hijerarhije] izgubile svoju koherentnost. Od svetih mitova moÊi koje su
povijesni antropolozi kao πto su Rudolf Otto i Georges Dumezil primijenili
na pravila nove politiËke znanosti πto su je opisali autori federalista; od
Prava Ëovjeka do normi meunarodnoga javnoga prava - sve to blijedi pred
prijelazom prema Imperiju. Imperij propisuje svoje zakone i odræava mit
prema modelu postmodernoga prava i postmodernoga zakona, putem
pokretljivih i lokaliziranih postupaka.03 Imperij saËinjava ontoloπko tkivo u
kojemu su svi odnosi moÊi zajedno isprepleteni - politiËki i ekonomski
odnosi kao i druπtveni i osobni odnosi. Diljem hibridnoga podruËja
biopolitiËka struktura biÊa je tamo gdje se otkriva unutarnja struktura
imperijalne konstitucije, jer u globalnosti biomoÊi svaka se Ëvrsta mjera
vrijednosti rastvara, a imperijalni obzor moÊi konaËno se otkriva kao obzor
izvan mjere. Ne samo πto je politiËko transcendentalno veÊ je i
transcendentalno kao takvo prestalo odreivati mjeru.
Velika zapadnjaËka metafiziËka tradicija uvijek je zazirala od
nemjerljivog. Od Aristotelove teorije vrline kao mjere 04 do Hegelove teorije
mjere kao kljuËa za prijelaz od egzistencije do esencije,05 pitanje mjere bilo
je usko povezano s onim transcendentnoga poretka. »ak je ta metafiziËka
tradicija zaduæila i Marxovu teoriju vrijednosti: njegova teorija vrijednosti u
stvari je teorija mjere kao vrijednosti.06 Meutim, tek je na ontoloπkom
obzoru Imperija svijet konaËno izvan mjere, i tu moæemo jasno vidjeti
296 SLABLJENJE I PAD IMPERIJA
duboku mrænju koju metafizika gaji prema nemjerljivom. Ona proizlazi iz

ideoloπke nuænosti da se poretku dade transcendentni ontoloπki temelj.
Upravo kao πto je Bog nuæan za klasiËnu transcendentnost moÊi, tako je i
mjera nuæna za transcendentni temelj vrijednosti moderne dræave. Ako
nema mjere, kaæe metafizika, nema kozmosa; ako nema kozmosa, nema
dræave. U tom okviru ne moæemo misliti nemjerljivo, ili bolje reËeno, ne
smijemo ga misliti.
Tijekom modernosti, nemjerljivo je bilo predmet apsolutne osude,
epistemoloπke zabrane. Meutim, danas ta metafiziËka iluzija iπËezava jer je
u kontekstu biopolitiËke ontologije i njezinih postajanja, transcendentno ono
πto je nezamislivo. Kada danas joπ uvijek zahtijevamo politiËku
transcendentnost ona se odmah srozava u tiraniju i barbarstvo.
Kada kaæemo nemjerljivo, mislimo da su politiËki razvoji imperijalnoga
biÊa van svake prije konstituirane mjere. Mi mislimo da se odnosi izmeu
naËina biÊa i dijelova moÊi uvijek iznova grade i da beskonaËno variraju.
Pokazatelji zapovijedanja [kao i oni ekonomske vrijednosti] odreuju se na
osnovi uvijek sluËajnih i Ëisto konvencionalnih elemenata. Svakako da
postoje vrhunci i vrhovi imperijalne moÊi koji jamËe da ta sluËajnost ne
postane prevratniËka, da se ne sjedini s olujama koje se diæu na morima biÊa
- vrhuncima kao πto su monopol nad nuklearnim oruæjem, nadzor nad
novcem i kolonizacija etera. Ti kraljevski razmjeπtaji Imperija jamËe da
sluËajnost postaje nuænost i ne sroza se u nered. Meutim, te viπe moÊi ne
predstavljaju lice poretka ili mjeru kozmosa; naprotiv, njihova uËinkovitost
temelji se na uniπtenju [pomoÊu bombe], na prosudbi [pomoÊu novca] i na
strahu [pomoÊu komunikacije].
Mogli bismo se na ovom mjestu zapitati ne podrazumijeva li zamisao
nemjerljivosti apsolutno negiranje koncepta pravde. Povijest zamisli o pravdi
doista je u odreenom smislu upuÊivala na pojam mjere, ali to je mjera
jednakosti ili mjera proporcionalnosti. Nadalje, kao πto kaæe Aristotel,
preuzimajuÊi Teognisovu misao, “u pravdi je saæeta sva vrlina”.07 Iznosimo
li jednostavno besmislenu nihilistiËku tvrdnju kada kaæemo da je u
ontologiji Imperija vrijednost izvan mjere? Tvrdimo li da ne moæe postojati
nikakva vrijednost, nikakva pravda i doista nikakva vrlina? Ne, nasuprot
onima koji su dugo vremena tvrdili da se vrijednost moæe potvrivati samo u
obliku mjere i poretka, mi tvrdimo da vrijednost i pravda mogu æivjeti i
razvijati se u nemjerljivom svijetu. Tu joπ jednom uoËavamo vaænost
revolucije renesansnoga humanizma. Ni Dieu, ni Maître, ni l’homme -
nikakva transcendentna moÊ ili mjera neÊe odrediti vrijednosti svijeta.
VIRTUALNOSTI 297
Jedino Êe stalno stvaralaπtvo ËovjeËanstva odrediti vrijednost.
S onu stranu mjere [Virtualno]

Iako je politiËko postalo podruËje izvan mjere, vrijednost ipak ostaje. »ak
ako u postmodernom kapitalizmu nema viπe stalne ljestvice koja mjeri
vrijednost, vrijednost je joπ uvijek moÊna i πiroko rasprostranjena. Æilavost
eksploatacije potvruje tu Ëinjenicu u prvom redu, a zatim isto tako i daljnje
neumorno stvaranje bogatstva - u stvari oni mobiliziraju rad u svakom uglu
svijeta. U Imperiju, izgradnja vrijednosti dogaa se s onu stranu mjere.
Suprotnost izmeu nemjerljivih viπkova imperijalne globalizacije i
proizvodnoga djelovanja koje je s onu stranu mjere moramo iπËitavati sa
stajaliπta subjektivne aktivnosti koja ponovo stvara svijet u njegovoj cjelini.
Meutim, na ovom mjestu trebamo naglasiti neπto bitnije od
jednostavne tvrdnje da rad ostaje srediπnji konstitutivni element druπtva
kako se kapital preobraæava u svoju postmodernu fazu. Dok se “izvan mjere”
odnosi na nemoguÊnost da moÊ raËuna i odreuje proizvodnju na globalnoj
razini, “s onu stranu mjere” odnosi se na vitalnost proizvodnoga konteksta,
izraæavanje rada kao æelje i njegovu sposobnost da konstituira biopolitiËko
tkivo Imperija odozdo. S onu stranu mjere odnosi se na novo mjesto u ne-
mjestu, mjesto πto ga odreuje proizvodno djelovanje koje je autonomno od
bilo kojega vanjskoga reæima mjere. S onu stranu mjere odnosi se na
virtualnost koja opsjeda cijelo biopolitiËko tkivo imperijalne globalizacije.
Pod virtualnim shvaÊamo skup moÊi [bivanje, voljenje, preobraæavanje,
stvaranje] koje leæe u mnoπtvu. VeÊ smo vidjeli kako se virtualni skup moÊi
mnoπtva gradi pomoÊu borbi i uËvrπÊuje u æelji. Sada trebamo istraæiti kako
virtualno moæe izvrπiti pritisak na granice moguÊega i tako dodirnuti realno.
Prijelaz od virtualnoga preko moguÊega do realnoga temeljni je Ëin
stvaranja.08 Æivi rad gradi prolaz od virtualnoga u realno; on je sredstvo
moguÊnosti. Rad koji je otvorio kaveze ekonomske, druπtvene i politiËke
discipline i nadmaπio bilo koju regulativnu dimenziju modernosti
kapitalizma zajedno s njegovim dræavnim oblikom sada se pojavljuje kao
opÊe druπtveno djelovanje.09 Rad je proizvodni viπak u odnosu na postojeÊi
poredak i pravila njegova predstavljanja. Taj proizvodni viπak istovremeno je
ishod kolektivne snage emancipacije i sadræaj nove druπtvene virtualnosti
proizvodnih i oslobaajuÊih sposobnosti rada.
U prijelazu na postmodernost, jedan od prvotnih uvjeta rada je da on
funkcionira izvan mjere. Vremenska uniformnost rada i sve druge ekonom-
ske i/ili politiËke mjere koje su mu bile nametnute otiπli su u nepovrat. Dan-
as je rad neposredno druπtveni oblik πto ga proæimaju moÊi znanja, afekta,

znanosti i jezika. Doista, rad je proizvodno djelovanje opÊega intelekta i
opÊega tijela izvan mjere. Rad se jednostavno pojavljuje kao moÊ djelovanja,
koja je istovremeno singularna i univerzalna ukoliko je rad postao iskljuËivo
podruËje mozga i tijela mnoπtva; i univerzalna ukoliko se æelja koju mnoπtvo
izraæava u kretanju od virtualnoga prema moguÊem stalno konstituira kao
zajedniËka stvar. Samo kada se oblikuje ono πto je zajedniËko moæe se dog-
oditi proizvodnja i moæe se poveÊati opÊa proizvodnost. Sve ono πto prijeËi
moÊ da djeluje samo je prepreka koju treba prevladati - prepreka koju
kritiËke moÊi rada i svakidaπnja mudrost afekata zaobilaze, slabe i razbijaju.
Rad, inteligencija, strast i afekt konstituiraju moÊ djelovanja.
Taj pojam rada kao opÊe moÊi djelovanja stoji u suvremenom,
istovremenom i dinamiËkom odnosu prema izgradnji zajednice. Taj je odnos
uzajaman tako da, s jedne strane, pojedinaËne moÊi rada stalno stvaraju
nove zajedniËke tvorevine, a, s druge strane, ono πto je zajedniËko postaje
singularno.10 Tako moæemo odrediti virtualnu moÊ rada kao moÊ
samovrednovanja koje nadmaπuje samo sebe, prelijeva se u drugo, i, putem
toga uloga, konstituira zajedniπtvo koje se πiri. ZajedniËko djelovanje rada,
inteligencije, strasti i afekta saËinjava konstitutivnu moÊ.
Proces koji opisujemo nije samo formalan, on je materijalan i ostvaruje
se na biopolitiËkom terenu. Virtualnost djelovanja i preobrazba materijalnih
uvjeta, koji povremeno obogaÊuju tu moÊ djelovanja i koja ih prisvaja,
konstituiraju se u ontoloπkim mehanizmima ili aparaturama s onu stranu
mjere. Ta ontoloπka aparatura s onu stranu mjere je moÊ πirenja, moÊ
slobode, ontologiËka konstitucija i svepoboËno rasprostiranje.
Tu zadnju definiciju moæemo smatrati preobilnom. Ako moÊ djelovanja
izgrauje vrijednost odozdo, ako ona preobraæava vrijednost prema ritmu
onoga πto je zajedniËko i ako ona stalno prisvaja materijalne uvjete vlastitoga
ostvarenja, onda je oËigledno da u njoj leæi snaga s onu stranu mjere.
Meutim, ta definicija nije preobilna veÊ prije dodaje novu dimenziju tom
pojmu ukoliko ona pokazuje pozitivno obiljeæje ne-mjesta i nezadræljivosti
zajedniËkog djelovanja s onu stranu mjere. Ta rastezljiva definicija igra
antidijalektiËku ulogu, iskazujuÊi stvaralaπtvo onoga πto je s onu stranu
mjere. U odnosu na povijest filozofije, mogli bismo dodati, kako bismo
odredili bit te moÊi πirenja, da je ta zadnja definicija niËeanski pojam dok su
definicije moÊi djelovanja u smislu singularnoga i zajedniËkoga
spinozistiËke. SvepoboËno πirenje moÊi djelovanja pokazuje ontoloπki temelj
prevrednovanja, to jest, njegovu sposobnost ne samo da razori vrijednosti
VIRTUALNOSTI 299
koje proizlaze iz transcendentnog podruËja mjere veÊ i da stvara nove

vrijednosti.11
Ontoloπki teren Imperija, πto ga moÊni, samovrednujuÊi i konstitutivni
rad preorava i navodnjava stoga je zasaen virtualnoπÊu koja nastoji biti
realna. KljuËevi moguÊnosti, ili stvarno modaliteta biÊa πto preobraæavaju
virtualno u realno, nalaze su u tom podruËju s onu stranu mjere.
Nametnik
Na ovom mjestu netko bi mogao primijetiti da, uza sve moÊi mnoπtva, ovaj
Imperij joπ uvijek postoji i zapovijeda. Sami smo naπiroko opisali njegovo
funkcioniranje i osvijetlili njegovo krajnje nasilje. Meutim, u odnosu na
virtualnost mnoπtva, imperijalna vlada pojavljuje se kao prazna πkoljka ili
nametnik.12 ZnaËi li to da su ulozi moÊi πto ih Imperij stalno investira kako bi
odræao imperijalni poredak i nemoÊ mnoπtva neuËinkoviti? Kad bi to bio
sluËaj onda bi bile proturjeËne tvrdnje koje smo razvijali do sada o vanjskom
obiljeæju imperijalne vlade u odnosu na ontoloπki razvoj mnoπtva.
Imperijalna prevlast uËinkovito dræi otvorenim jaz izmeu virtualnosti i
moguÊnosti za koji mislimo da se moæe premostiti sa stajaliπta djelovanja
mnoπtva. Te dvije snage stoje, izgleda, u protuslovlju.
Meutim, mi mislimo da to stvarno nije protuslovlje. Samo je u
formalnoj logici protuslovlje statiËko. Meutim, protuslovlje nije nikada
statiËko u materijalnoj logici [to jest politiËkoj, povijesnoj i ontoloπkoj logici],
koja ga postavlja na teren moguÊega pa tako onda i na teren moÊi. Doista,
odnos πto ga imperijalna vlada nameÊe virtualnosti mnoπtva jednostavno je
statiËki odnos porobljavanja. Ulozi imperijalne vlasti bitno su negativni jer ih
ostvaruje putem postupaka kojima je svrha prisilno urediti radnje i dogaaje
πto riskiraju da se pretvore u nered. U svim sluËajevima uËinkovitost
imperijalne vlasti je ureivaËka a ne konstitutivna, ne Ëak ni onda kada su
njezini uËinci dugotrajni. Preobilja imperijalnoga zapovijedanja oblikuju u
najboljem sluËaju kroniku koja biljeæi politiËki æivot, ili stvarno najslabiju i
najviπe ponavljanu sliku odreenja biÊa.
Kraljevske povlastice imperijalne vlasti, njezin monopol na bombu,
novac i komunikacijski eter samo su razorne sposobnosti pa prema tome
moÊi negacije. Djelovanje imperijalne vlasti upliÊe se u projekt mnoπtva da
zaπije virtualnost i moguÊnost jedino remeteÊi ga i usporavajuÊi ga. U tom
pogledu Imperij doista pogaa tijek povijesnoga pokreta, ali ne moæemo ga s
toga razloga odrediti kao pozitivnu sposobnost - naprotiv, ta kretanja samo
potkopavaju legitimnost njegovoga zapovijedanja.
Kada je djelovanje Imperija uËinkovito onda to nije zahvaljujuÊi

njegovoj snazi veÊ Ëinjenici da ga pogoni odboj od otpora mnoπtva protiv
imperijalne moÊi. Mogli bismo reÊi u tom smislu da otpor u stvari prethodi
moÊi.13 Kada se imperijalna vlada upliÊe ona odabire oslobaajuÊe porive
mnoπtva kako bi ih uniπtila, a nju onda otpor pogoni naprijed. Kraljevski
ulozi Imperija i sve njegove politiËke inicijative izgrauju se prema ritmu
Ëinova otpora koji konstituiraju biÊe mnoπtva. Drugim rijeËima, uËinkovitost
regulativnih i represivnih postupaka Imperija mora se naposljetku vratiti
svome izvoru, virtualnom, konstitutivnom djelovanju mnoπtva. Imperij po
sebi nije pozitivna stvarnost. U samom onom trenutku kada se uspinje ono
pada. Svaka imperijalna radnja je odboj od otpora mnoπtva, i ona postavlja
novu prepreku mnoπtvu da je ono prevlada.14
Imperijalno zapovijedanje ne stvara niπta æivotnoga i niπta ontoloπkoga.
S ontoloπkoga stajaliπta, imperijalno zapovijedanje potpuno je negativno i
pasivno. Svakako moÊ se nalazi posvuda jer posvuda je u igri veza izmeu
virtualnosti i moguÊnosti, veza koja je jedino podruËje mnoπtva. Imperijalna
moÊ je negativni ostatak, otpad zahvata mnoπtva, ona je odmetnik koji crpi
svoju æivotnost iz sposobnosti mnoπtva da stalno stvara nove izvore energije
i vrijednosti. Meutim, odmetnik koji siπe snagu svoga domaÊina moæe
dovesti u opasnost njegov æivot. Funkcioniranje imperijalne moÊi
neraskidivo je vezano uz njezino slabljenje.
Nomadstvo i kriæanje rasa

Djelovanje mnoπtva s onu stranu mjere i njegove virtualne moÊi grade
ontoloπko tkivo Imperija. Te virtualne konstitutivne moÊi u beskonaËnom su
sukobu s konstituiranom moÊi Imperija. One su potpuno pozitivne jer
njihovo “bivanje-protiv” je “bivanje-slobodnim”, drugim rijeËima, otpor koji
postaje ljubav i zajednica. Mi smo smjeπteni na tom spoju beskonaËne
konaËnosti koji povezuje virtualno i moguÊe, ukljuËeni u prijelaz iz æelje
prema nadolazeÊoj buduÊnosti.15
Taj ontoloπki odnos djeluje najprije na prostor. Virtualnost svjetskoga
prostora Ëini prvo odreenje kretanja mnoπtva - virtualnost koja se mora
uËiniti stvarnom. Prostor koji se moæe samo proÊi mora se preobraziti u
prostor æivota; kolanje mora postati sloboda. Drugim rijeËima, pokretljivo
mnoπtvo mora postiÊi globalno dræavljanstvo. Otpor mnoπtva prema ropstvu
- borba protiv robovanja naciji, identitetu i narodu, pa stoga odmetnuÊe od
suverenosti i granica koje ona postavlja subjetivnosti - potpuno su pozitivni.
Nomadstvo i kriæanje rasa tu se pojavljuju kao lica vrline, kao prvi etiËki
VIRTUALNOSTI 301
postupci na terenu Imperija. S toga se stajaliπta ruπi objektivni prostor

kapitalistiËke globalizacije. Samo prostor πto ga proæima subjektivno kolanje
i samo prostor πto ga odreuju neobuzdana kretanja [zakonska ili tajna]
pojedinaca i skupina moæe biti stvaran. Danaπnje veliËanje lokalnoga moæe
biti regresivno pa Ëak i faπistiËko kada se ono suprotstavlja kolanju i
mjeπavini i tako pojaËava zidove nacije, etniciteta, rase, naroda i æivota.
Meutim, pojam lokalnoga ne treba odreivati izolacijom i ËistoÊom. U
stvari, ako sruπimo zidove koji okruæuju lokalno [pa tako odvojimo taj
pojam od rase, vjere, etniciteta, nacije i naroda], moæemo ga izravno
povezati s univerzalnim. Konkretno univerzalno omoguÊuje mnoπtvu da
prolazi od mjesta do mjesta i njegovo mjesto Ëini vlastitim. To je opÊe mjesto
nomadstva i mijeπanja rasa. Putem kolanja sastavlja se opÊi ljudski rod,
viπebojni Orfej bezgraniËne moÊi, putem kolanja konstituira se ljudska
zajednica. Izvan svakoga prosvjetiteljstva ili kantovske sanjarije, æelja
mnoπtva nije kozmopolitska dræava veÊ zajedniËki rod.16 Kao u svjetovnim
Duhovima, tijela su izmijeπana a nomadi govore zajedniËkim jezikom.
U tom kontekstu ontologija nije apstraktna znanost. Ona ukljuËuje
pojmovno prepoznavanje proizvodnje i reprodukcije biÊa pa tako i shvaÊanje
da kretanje æelje i praktiËko ostvarenje rada kao vrijednosti Ëine politiËku
stvarnost. Prostorna dimenzija ontologije iskazuje se danas putem
konkretnih procesa globalizacije mnoπtva, ili stvarno poopÊavanjem æelje
mnoπtva za ljudskom zajednicom.
Vaæan primjer funkcioniranja te prostorne dimenzije iskazuje se u
procesima koji su doveli do kraja TreÊi svijet, zajedno sa svom slavom i
sramotom njegovih proπlih borbi, moÊi æelja koje su proæimale njegove
procese osloboenja, kao i siromaπtvom rezultata koji su okrunili njegov
uspjeh. Pravi junaci osloboenja TreÊega svijeta moæda su stvarno iseljenici i
kolanja stanovniπtva koja su razorila stare i nove granice. Doista,
postkolonijalni junak je onaj koji stalno prelazi teritorijalne i rasne granice,
koji ruπi partikularizme i ukazuje prema zajedniËkoj civilizaciji. Imperijalno
zapovijedanje, naprotiv, izolira stanovniπtvo u siromaπtvu i dozvoljava mu da
djeluje samo u oklopima potËinjenih postkolonijalnih nacija. Egzodus iz
lokalizma, prijelaz carina i granica i odmetnuÊe od suverenosti bile su
djelatne snage u osloboenju TreÊega svijeta. Tu moæemo najbolje
prepoznati razliku πto ju je Marx odredio izmeu emancipacije i
osloboenja.17 Emancipacija je ulazak novih nacija i naroda u imperijalno
druπtvo nadzora, s njegovim novim hijerarhijama i segmentacijama;
osloboenje, naprotiv, znaËi ruπenje granica i obrazaca prisilne selidbe, novo
prisvajanje prostora, te moÊ mnoπtva da odreuje globalno kolanje i

mijeπanje pojedinaca i stanovniπtava. TreÊi svijet, koji su izgradili
kolonijalizam i imperijalizam nacionalnih dræava i uvukli ga u hladni rat,
razruπen je kada su zbrisana pravila politiËke discipline moderne dræave [i
njezini pomoÊni mehanizmi zemljopisnoga i etniËkoga ureenja
stanovniπtva]. On se ruπi kada, diljem ontoloπkoga terena globalizacije,
najbjedniji na zemlji postaje najmoÊnije biÊe jer je njegova nova nomadska
singularnost postala najstvaralaËkija snaga a svepoboËno kretanje njegove
æelje samo je po sebi nadolazeÊe osloboenje.
MoÊ kolanja je prvenstveno odreenje virtualnosti mnoπtva, a kolanje
je prvi etiËki Ëin kontraimperijalne ontologije. Taj ontoloπki vid
biopolitiËkoga kolanja i mijeπanja joπ je oËigledniji kada ga se usporedi s
drugim znaËenjima koja se pripisuju postmodernom kolanju, kao πto su
træiπna razmjena ili brzina komunikacije. Ti vidovi brzine i kolanja pripadaju
prije nasilju imperijalnoga zapovijedanja.18 Razmjene i komunikacija pod
prevlaπÊu kapitala integrirani su u logiku Imperija, pa jedino radikalni Ëin
otpora moæe vratiti proizvodni smisao nove pokretljivosti i/ili hibridnost
subjekata i ostvariti njihovo osloboenje. Taj raskid, i jedino taj raskid,
dovodi nas na ontoloπki teren mnoπtva i na teren na kojemu su kolanje i
hibridnost biopolitiËki. BiopolitiËko kolanje veliËa i osvjetljava bitna
odreenja djelatne proizvodnje, samovrednovanja i slobode. Kolanje je
globalni egzodus, ili stvarno nomadstvo; i to je tjelesni egzodus ili stvarno
kriæanje rasa.
OpÊi intelekt i biomoÊ

Prije smo insistirali na vaænosti i ograniËenjima Marxovog pojma “opÊi
intelekt” [dio 1.2] U odreenom trenutku kapitalistiËkoga razvoja, koji je
Marx letimiËno pokazao kao buduÊnost, moÊi rada proæete su moÊima
znanosti, komunikacije i jezika. OpÊi intelekt je kolektivna, druπtvena
inteligencija stvorena akumuliranim znanjima, tehnikama i vjeπtinama.
Nova univerzalna i konkretna radna snaga ostvarila je vrijednost rada putem
prisvajanja i slobodne uporabe novih proizvodnih snaga. Ono πto je Marx
vidio kao buduÊnost to je naπe doba. Radikalna preobrazba radne snage i
ukljuËivanje znanosti, komunikacije i jezika u proizvodnu snagu redefiniralo
je cijelu fenomenologiju rada i cijeli svjetski obzor proizvodnje.
Opasnost diskursa o opÊem intelektu je u tome πto on riskira da ostane
potpuno na razini misli, kao da su nove moÊi rada samo intelektualne a ne i
materijalne [dio 3.4]. Kao πto smo ranije vidjeli, nove snage i novi poloæaji
VIRTUALNOSTI 303
afektivnog rada obiljeæavaju radnu snagu isto toliko koliko i intelektualni

rad. BiomoÊ imenuje te proizvodne sposobnosti æivota koje su jednako
intelektualne i materijalne. MoÊi proizvodnje danas su u stvari potpuno
biopolitiËke; drugim rijeËima one proæimaju i konstituiraju ne samo
proizvodnju veÊ i cijelo podruËje reprodukcije. BiomoÊ postaje pokretna sila
proizvodnje kada je cijeli kontekst reprodukcije potËinjen kapitalistiËkoj
vladavini, to jest kada reprodukcija i vitalni odnosi koji je Ëine postanu
izravno proizvodni. BiomoÊ je joπ jedno ime za stvarno potËinjavanje
druπtva pod kapital, a oba su sinonimi za globalizirani proizvodni poredak.
Proizvodnja ispunjava povrπine Imperija; to je stroj koji je pun æivota,
inteligentnoga æivota koji, izraæavajuÊi se u proizvodnji i reprodukciji kao i u
kolanju [rada, afekata i jezika], daje druπtvu novo kolektivno znaËenje i
prepoznaje vrlinu i civilizaciju u suradnji.
MoÊi znanosti, znanja, afekata i komunikacije glavne su snage koje
konstituiraju naπu antropoloπku virtualnost i koje se razmjeπtaju na
povrπinama Imperija. To se razmjeπtanje πiri po opÊim jeziËnim teritorijima
koji obiljeæavaju raskriæja izmeu proizvodnje i æivota. Rad sve viπe postaje
nematerijalan i ostvaruje svoju vrijednost putem singularnog i stalnog
procesa inovacije u proizvodnji; on je sve viπe sposoban potroπiti ili koristiti
usluge druπtvene reprodukcije na sve istanËaniji i interaktivan naËin.
Inteligencija i afekt [ili stvarno mozak πto se poklapa s tijelom], upravo kada
postanu prvenstvene proizvodne snage, Ëine da se proizvodnja i æivot
podudaraju po terenu na kojemu djeluju, jer æivot nije niπta drugo do
proizvodnja i reprodukcija skupa tijela i mozgova.
Odnos izmeu proizvodnje i æivota stoga se tako promijenio da je on
sada potpuno izvrnut u odnosu na to kako ga shvaÊa disciplina politiËke
ekonomije. Æivot se viπe ne proizvodi u krugovima reprodukcije koji su
podreeni radnom danu; naprotiv, æivot je ono πto proæima cijelu
proizvodnju i vlada nad njom. U stvari vrijednost rada i proizvodnje
odreuje se duboko u utrobi æivota. Industrija ne proizvodi nikakav viπak
osim onoga πto ga stvara druπtveno djelovanje - i to je razlog zbog kojega je
vrijednost, uvuËena u duboku unutraπnjost æivota sliËnu kitovoj utrobi, s
onu stranu mjere. Ne bi bilo nikakvoga viπka kada proizvodnja ne bi bila
sasvim proæeta druπtvenom inteligencijom, opÊim intelektom i istovremeno
afektivnim izraæavanjima koja odreuju druπtvene odnose i vladaju
oblikovanjima druπtvenog biÊa. Viπak vrijednosti danas se odreuje u
afektima, u tijelima ispresijecanima znanjem, u inteligenciji uma i u pukoj
moÊi djelovanja. Proizvodnja roba sve viπe se postiæe potpuno putem jezika,
gdje pod jezikom podrazumijevamo inteligentne strojeve koje afekti i

subjektivne strasti stalno obnavljaju.19
Trebalo bi biti jasno na ovoj toËki rasprave πto to konstituira druπtvenu
suradnju tu na povrπinama imperijalnoga druπtva: sinergije æivota ili pak
proizvodna oËitovanja gologa æivota Giorgio Agamben upotrijebio je izraz
“goli æivot” da bi ukazao na negativnu granicu ËovjeËanstva i da bi ukazao
kako je, u pozadini politiËkih ponora, taj moderni totalitarizam izgradio
[viπe ili manje junaËke] uvjete ljudske pasivnosti.20 Mi bismo rekli, naprotiv,
da su putem Ëudoviπnoga svoenja ljudskih biÊa na minimalni goli æivot
nacizam i faπizam uzalud pokuπali uniπtiti tu ogromnu moÊ u koju bi se goli
æivot mogao pretvoriti i izbrisati oblik u kojemu su akumulirane nove moÊi
proizvodne suradnje mnoπtva. Mogli bismo reÊi u skladu s tom zamisli da se
je reakcionarni delirij faπizma i nacizma razulario kada je kapital otkrio da
druπtvena suradnja viπe nije ishod investiranja kapitala veÊ prije autonomna
moÊ, a priori svakoga Ëina proizvodnje. Kada se ljudska moÊ pojavljuje
neposredno kao autonomna suradniËka kolektivna snaga, kapitalistiËka
pretpovijest primiËe se svome kraju. Drugim rijeËima kapitalistiËka
pretpovijest primiËe se svome kraju kada druπtvena i subjektivna suradnja
viπe nije proizvod veÊ pretpostavka, kada je goli æivot uzdignut na
dostojanstvo proizvodne moÊi, ili pak kada se on pojavljuje kao bogatstvo
virtualnosti.
Znanstvene, afektivne i jeziËne snage mnoπtva agresivno preobraæavaju
uvjete druπtvene proizvodnje. Polje na kojemu mnoπtvo ponovo prisvaja
proizvodne snage polje je radikalne preobrazbe - pozornica demiurπkoga
djelovanja. Ono se iznad svega sastoji u potpunoj reviziji proizvodnje
kolektivne subjektivnosti; ono se sastoji u Ëinu spajanja i hibridiziranja sa
strojevima πto ih je mnoπtvo ponovo prisvojilo i ponovo izmislilo; ono se
stoga sastoji u egzodusu koji nije samo prostoran veÊ i mehaniËki u smislu
da se subjekt preobraæava u stroj [i nalazi da je suradnja koja ga konstituira
umnoæena u tom stroju]. To je novi oblik egzodusa, egzodusa prema stroju
[ili s njim] - stroju egzodusa.21 Povijest modernog radnika i subjekta
moderne subjektivnosti veÊ sadræi dugaËki popis strojnih preobrazbi, ali
hibridiziranje ljudi i strojeva viπe ne odreuje pravocrtna staza πto ju je on
slijedio tijekom modernog razdoblja. Dosegli smo trenutak kada se odnos
moÊi koji je vladao hibridizacijama i strojnim preobrazbama sada moæe
preokrenuti. Marx je prepoznao da je sukob izmeu radnika i strojeva bio
laæni sukob: “Trebalo je vremena i iskustva prije nego πto su radnici nauËili
razlikovati izmeu strojeva i njihove uporabe sa strane kapitala, pa stoga i
VIRTUALNOSTI 305
prebaciti svoje napade od materijalnih sredstava proizvodnje na oblik

druπtva koji koristi ta sredstva”.22 Sada nove virtualnosti, goli æivot
sadaπnjice, imaju sposobnost da preuzmu nadzor nad procesima strojnih
preobrazbi. U Imperiju je politiËka borba za odreenje mehaniËke
virtualnosti, ili pak za razliËite alternative prijelaza od virtualnoga u stvarno,
srediπnji teren borbe. Taj novi teren proizvodnje i æivota otvara radu
buduÊnost preobrazbi koje subjektivna suradnja moæe i mora nadzirati
etiËki, politiËki i proizvodno.
Res Gestae/Machinae
U proπlim se godinama mnogo govorilo o kraju povijesti, a isto su tako
izreËene i mnoge opravdane primjedbe na to reakcionarno slavljenje kraja
povijesti koje bi æeljelo vidjeti sadaπnju vladavinu kao vjeËnu. Ipak svakako
je toËno da su u modernosti moÊ kapitala i njegove ustanove suverenosti
Ëvrsto vladale povijeπÊu i primjenjivali svoju vladavinu nad povijesnim
procesima. Virtualne moÊi mnoπtva u postmodernosti oznaËavaju kraj te
vladavine i tih ustanova. Ta je povijest zavrπena. KapitalistiËka vladavina
otkriva se kao prijelazno razdoblje. Pa ipak, ako je transcendentna
teleologija πto ju je izgradila kapitalistiËka modernost doπla do kraja, kako
mnoπtvo moæe umjesto nje odrediti materijalistiËki telos? 23
Bit Êemo sposobni odgovoriti na to pitanje tek nakon πto provedemo
fenomenoloπku i povijesnu analizu odnosa izmeu virtualnosti i
moguÊnosti, to jest, nakon πto odgovorimo na pitanje, je li, kako i kada
virtualnost mnoπtva prolazi kroz moguÊnost i postaje stvarnost. Ontologija
moguÊega u tom je smislu srediπnji teren analize. Tu su problematiku
postavljali autori od Lukacsa do Benjamina, od Adorna do kasnoga
Wittgensteina, od Foucaulta do Deleuzea, i doista svi oni koji su prepoznali
sumrak modernosti. U svim tim sluËajevima to se je pitanje postavljalo
nasuprot tako strahovitim metafiziËkim preprekama! A danas moæemo
vidjeti kako su blijedi bili njihovi odgovori u odnosu na golemost pitanja.
Danas je sigurno da ta problematika ne riskira da Êe ponoviti stare modele
metafiziËke tradicije, Ëak ni one najsnaænije. U stvari, svaka metafiziËka
tradicija danas je potpuno potroπena. Ako se nae rjeπenje problema ono Êe
svakako biti materijalno i eksplozivno. Dok smo naπu pozornost prije
usmjerili prema snazi elemenata virtualnosti koji su gradili mnoπtvo, sada se
moramo usredotoËiti na hipotezu da te virtualnosti akumuliraju i doseæu
prag ostvarenja primjerenoga njihovoj moÊi. U tom smislu govorimo o
opÊem intelektu i njegovom oblikovanju u znanje, afekt i suradnju; i u
sliËnom smislu govorimo o raznim oblicima kolektivnoga egzodusa tih

nomadskih kretanja mnoπtva koja prisvajaju prostore i obnavljaju ih.
Tu se bavimo s dva prijelaza. Prvi se sastoji u Ëinjenici da virtualnost
totalizira polje res gestae. Virtualnost Ëini korak naprijed i pokazuje da je
sposobnost historia rerum gestarum da vlada aktivnim virtualnim
singularnostima potpuno nestala. To je historia koja je pri kraju kada se nove
virtualnosti pojavljuju kao moÊne i oslobaaju se biÊa πto ga hegemonijski
opsjedaju kapital i njegove ustanove. Danas su jedine res gestae ispunjene
povijesnim sposobnostima, ili pak, danas ne postoji povijest veÊ samo
povijesnost. Drugi prijelaz sastoji se u Ëinjenici da te pojedinaËne
virtualnosti, kako zadobivaju svoju autonomnost, takoer postaju
samovrednujuÊe. One izraæavaju same sebe kao strojevi inovacije. One ne
samo odbijaju da njima vladaju stari sustavi vrijednosti i eksploatacije, veÊ
stvarno stvaraju i vlastite nesmanjive moguÊnosti. Tu se odreuje
materijalistiËki telos, temeljen na djelovanju singularnosti, teleologiji koja
proizlazi iz res gestae i figuri strojne logike mnoπtva.
Res gestae, singularne virtualnosti koje uspostavljaju vezu izmeu
moguÊega i stvarnoga, u prvom su prijelazu izvan mjere a u drugom s onu
stranu mjere. Singularne virtualnosti, koje su spoj izmeu moguÊega i
stvarnoga, igraju na obje te karte: biti izvan mjere kao razorno oruæje
[dekonstruktivno u teoriji a prevratniËko u praksi]; i biti s onu stranu mjere
kao konstitutivna moÊ. Virtualno i moguÊe zdruæeni su kao nepokoriva
inovacija i kao revolucionarni stroj.
4.2
STVARANJE I KORUPCIJA
Ne moæete proliti ni kap ameriËke krvi a da ne

prolijete krv cijeloga svijeta ... [N]aπa krv je
poput poplave Amazone, saËinjena od tisuÊu
plemenitih struja πto se sve slijevaju u jednu.
Mi nismo nacija toliko koliko svijet; jer ako ne
moæemo cijeli svijet smatrati naπim
roditeljem, poput Melchisedeca, mi smo onda
bez oca i majke... Naπi preci izgubljeni su u
univerzalnom oËinstvu ... Mi smo nasljednici
svih vremena, i sa svima nacijama dijelimo
naπu baπtinu.
herman melville
Sudbina je htjela da Amerika odsad pa

nadalje bude u srediπtu zapadne civilizacije a
ne na obodu.
walter lippmann
Ne moæemo pobjeÊi ameriËkom biznisu.

louis-ferdinand céline
Teorija konstituiranja Imperija ujedno je

teorija njegova slabljenja, kao πto su evropske teorije o Imperiju shvatile
nekoliko zadnjih tisuÊa godina. VeÊ su u grËko-rimskoj starini, Tukidid,
Tacit i Polibije potanko ispriËali slijed uspona i pada, kao πto su to kasnije
uËinili crkveni oci i teoretiËari ranoga krπÊanstva. Nijedan od tih autora kada
je govorio o Imperiju nije jednostavno ponavljao klasiËnu teoriju o izmjeni
izmeu “pozitivnih” i “negativnih” oblika vlasti, jer Imperij po definiciji ide
preko te izmjene. Meutim, unutarnja kriza pojma Imperija postala ja
potpuno razvidna u prosvjetiteljskom razdoblju i razdoblju izgradnje
evropske modernosti, kada su pisci poput Montesquieua i Gibbona postavili
problem dekadencije Rimskoga Carstva kao jedno od srediπnjih pitanja u
analizi politiËkih oblika moderne suverene dræave.01
Uspon i pad [Machiavelli]

U klasiËnoj je starini pojam Imperija veÊ pretpostavljao krizu. Imperij je bio
zamiπljeno u okviru naturalistiËke teorije oblika vlasti; Ëak ako on i razbija cik-
liËku izmjenu dobrih i loπih oblika, on ne moæe izbjeÊi sudbinu korupcije grada
i civilizacije kao cjeline. Tyche [Sudbina] vlada povijeπÊu i ona u neko vrijeme
ruπi savrπenost koju Imperij postiæe. Od Tukidida do Tacita i od Atene do Rima,
nuæna ravnoteæa izmeu oblika zajedniËkoga æivota i zapovijedanja smjestila se
u pravocrtnoj sudbini. Polibijeva analiza Rimskoga carstva raskrstila je s tim
konceptom cikliËkoga obiljeæja povijesnoga razvoja po kojemu se ljudska tvore-
vina politiËkoga stalno mijenja od dobrih u loπe oblike grada i moÊi: od
monarhije u tiraniju, od aristokracije u oligarhiju i od demokracije u anarhiju, a
onda kasnije poËinje novi krug. Polibije je tvrdio da je Rimsko carstvo raskrsti-
lo s tim krugom stvarajuÊi sintezu dobrih oblika moÊi [vidi dio 3.5]. On shvaÊa
Imperij ne toliko kao vladavinu nad univerzalnim prostorom i vremenom, veÊ
kao kretanje koje zdruæuje prostore i vremenitosti putem moÊi druπtvenih obli-
ka koji se nastoje osloboditi od prirodnoga cikliËkoga obiljeæja povijesnoga vre-
mena. Meutim, prevladavanje povijesnoga pravca je aleatorno. Sinteza dobrih
oblika vlasti, vlada graanske kreposti, moæe prkositi sudbini ali je ne moæe
izmijeniti. Kriza i slabljenje su odreenja koja treba svakodnevno prevladavati.
Tijekom evropskoga prosvjetiteljstva, autori poput Montesquieua i
Gibbona odbacili su naturalistiËku koncepciju toga procesa. Oni su objasnili
slabljenje Imperija u druπtvenoznanstvenom smislu. Slabljenje se dogodilo
jer je bilo nemoguÊe uËiniti trajnima povijesne i druπtvene tvorevine
mnoπtva i vrline njegovih junaka. Korupcija i slabljenje nisu stoga prirodne
pretpostavke, πto ih odreuje cikliËka sudbina povijesti, veÊ prije nastaju
zbog toga πto je ljudima nemoguÊe [ili barem krajnje teπko] vladati ne-
ograniËenim prostorom i vremenom. NeograniËenost Imperija potkopala je
njegovu sposobnost da ovlada trajnim funkcioniranjem ustanova. Ipak,
Imperij je bilo cilj prema kojemu su teæile æelja i graanska krepost mnoπtva
i njegove ljudske sposobnosti da stvara povijest. Bilo je to opasno stanje koje
nije moglo podnijeti neomeeni prostor i vrijeme, veÊ je onda neminovno
ograniËilo univerzalne ciljeve vlasti na konaËne politiËke i druπtvene dimen-
zije. Prosvjetiteljski nam autori kaæu da Êe se vlast koja se pribliæava
savrπenstvu izgraditi s mjerom u ograniËenom prostoru i vremenu. Izmeu
Imperija i stvarnosti zapovijedanja postojalo je protuslovlje u naËelu koje Êe
neizbjeæno izazivati krizu.
Machiavelli, koji je razmatrao koncepciju antiËkih pisaca i prethodio
onoj modernih, doista je autor koji nam nudi najprimjerenije objaπnjenje
STVARANJE I KORUPCIJA 309
paradoksa Imperija.02 On je razjasnio problematiku tako πto ju je odvojio

kako od naturalistiËkoga terena starih tako i od socioloπkoga terena
modernih, predstavljajuÊi je umjesto toga u polju imanentnosti i Ëiste
politike. U Machiavellija, dijalektika druπtvenih i politiËkih snaga Republike
gura naprijed vlast koja se πiri. Jedino tamo gdje su druπtvene klase i njihovi
politiËki izrazi postavljeni u otvorenu i stalnu igru protumoÊi, sloboda i
πirenje su povezani, pa stoga samo tamo Imperij postaje moguÊ. Nema
koncepta Imperija, kaæe Machiavelli, koji nije odluËujuÊe πireÊi koncept
slobode. Upravo u toj dijalektici slobode nalaze se elementi korupcije i
ruπilaπtva. Kada Machiavelli raspravlja o padu Rimskoga carstva, on se prije
svega usredotoËuje na krizu graanske vjere, ili pak na slabljenje druπtvenog
odnosa koji je ujedinio razliËite ideoloπke druπtvene snage i omoguÊio im da
zajedno sudjeluju u otvorenom meusobnom djelovanju protumoÊi.
KrπÊanska religija je u stvari razorila Rimsko carstvo uniπtavajuÊi graansku
strast πto ju je pogansko druπtvo podræavalo, konfliktno ali lojalno
sudjelovanje graana u stalnom usavrπavanju konstitucije i procesa slobode.
Starinski pojam nuæne i prirodne korupcije dobrih oblika vlasti tako je
radikalno izmijenjen jer se njih moæe procjenjivati samo u vezi s druπtvenim
i politiËkim odnosom koji je organizirao konstituciju. Prosvjetiteljski i
moderni pojam krize neograniËenoga i nenadgledivoga prostora i vremena
sliËno je izmijenjen jer je i on vraÊen u podruËje graanske moÊi: samo se na
toj i na nikakvoj drugoj osnovi mogu procjenjivati prostor i vrijeme.
Alternativa stoga nije izmeu vlasti i korupcije, ili izmeu Imperija i
slabljenja, veÊ izmeu na jednoj strani druπtveno ukorijenjene i πireÊe vlasti,
to jest, “graanske” i “demokratske” vlasti, i na drugoj svake prakse vlasti
koja temelji svoju moÊ na transcendentnosti i represiji. Ovdje nam treba biti
jasno da kada govorimo o “gradu” ili “demokraciji” u navodnim znakovima
kao temelju za ekspanzivno djelovanje Republike, i kao o jedinoj
moguÊnosti za trajni Imperij, mi uvodimo koncept sudjelovanja koji je
povezan sa æivotnom snagom stanovniπtva i s njegovom sposobnoπÊu da
stvara dijalektiku protumoÊi - koncept, stoga, koji ima malo veze s klasiËnim
i modernim konceptom demokracije. »ak su i vladavine Dæingis Kana i
Tamerlana bile s toga stajaliπta donekle “demokratske”, kao πto su bile i
Cezareve legije, Napoleonove vojske i vojske Staljina i Eisenhowera, jer je
svaka od njih omoguÊavala sudjelovanje stanovniπtva koje je podupiralo
njezino ekspanzivno djelovanje. Najvaænije je u svim tim sluËajevima, i u
opÊem konceptu Imperija, da se potvrdi teren imanentnosti. Imanentnost
definiramo kao odsustvo svake vanjske granice od putanja djelovanja
mnoπtva, a imanentnost je povezana samo, u svojim potvrdama i ruπilaπtvu,

s reæimima moguÊnosti koji konstituiraju njezino oblikovanje i razvoj.
Tu se vraÊamo u srediπte paradoksa po kojemu svaka teorija Imperija
predvia moguÊnost njegovoga slabljenja - ali sada moæemo poËeti
objaπnjavati. Ako je Imperij uvijek potpuna pozitivnost, ostvarenje vlasti
mnoπtva, i potpuno imanentan aparat, onda je on izloæen krizi upravo na
terenu ove definicije, a ne iz bilo koje druge nuænosti ili transcendentnosti
koja mu se suprotstavlja. Kriza je znak alternativne moguÊnosti na ravni
imanentnosti - kriza koja nije nuæna ali uvijek moguÊa. Machiavelli nam
pomaæe da shvatimo taj imanentan, ustavan i ontoloπki smisao krize.
Meutim, samo u danaπnjem stanju to supostojanje krize i polja
imanentnosti postaje potpuno jasno. S obzirom da prostorne i vremenske
dimenzije politiËkoga djelovanja viπe nisu granice veÊ konstruktivni
mehanizmi imperijalne vlasti, supostojanje pozitivnoga i negativnoga na
terenu imanentnosti sada se oblikuje kao otvorena alternativa. Danas ista
kretanja i tendencije konstituiraju kako uspon tako i slabljenje Imperija.
Finis Europae [Wittgenstein]

Supostojanje imperijalnoga duha sa znakovima krize i slabljenja pojavilo su
pod razliËitim krinkama u evropskom diskursu u zadnja dva stoljeÊa, Ëesto
kao odraz bilo kraja evropske hegemonije ili krize demokracije i pobjede
masovnoga druπtva. Mi smo naπiroko insistirali u ovoj knjizi da su moderne
vlade Evrope razvijale ne imperijalne veÊ imperijalistiËke oblike. Koncept
Imperija ipak je preæivio u Evropi, a mnogi su stalno æalili odsustvo njegove
stvarnosti. Evropske rasprave o Imperiju i slabljenju zanimaju nas iz dva
prvenstvena razloga: prvo, jer je kriza ideala imperijalne Evrope u srediπtu
tih rasprava, i drugo, jer ta kriza pogaa toËno u ono tajno mjesto definicije
Imperija gdje poËiva koncept demokracije. Drugi trenutak koji ovdje
moramo imati na umu je stajaliπte s kojega su se rasprave vodile: stajaliπte
koje usvaja povijesnu dramu slabljenja Imperija u smislu kolektivnoga
proæivljenoga iskustva. Tema krize Evrope prevedena je u diskurs o
slabljenju Imperija i povezala se s krizom demokracije, zajedno s oblicima
svijesti i otpora koje ta kriza podrazumijeva.
Alexis de Tocqueville bio je moæda prvi koji je predstavio problem u
tom smislu. Njegova analiza masovne demokracije u Sjedinjenim Dræavama,
s njezinim duhom inicijative i πirenja, dovela ga je do gorkog i proroËanskog
shvaÊanja da evropske elite ne mogu nastaviti zapovijedati svjetskom
civilizacijom.03 VeÊ je Hegel predvidio neπto vrlo sliËno: “Amerika je ...
zemlja buduÊnosti, a njezina Êe se svjetskopovijesna vaænost otkriti u

vremenu koje je pred nama... Ona je zemlja æelje svih onih koji su umorni
od povijesnoga arsenala stare Evrope”.04 Meutim, Tocqueville je mnogo
dublje shvatio taj prijelaz. Razlog za krizu evropske civilizacije i njezine
imperijalne postupke sastoji se u Ëinjenici da evropska vrlina - ili pak njezina
aristokratska moralnost organizirana u ustanovama moderne suverenosti -
ne uspijeva odræati korak sa æivotnim moÊima masovne demokracije.
Smrt Boga koju su mnogi Evropljani poËeli zapaæati bila je stvarno
znak isteka njihovog planetarnog centralizma, koji su oni mogli shvatiti
samo u smislu modernog misticizma. Od Nietzschea do Burkhardta, od
Thomasa Manna do Maxa Webera, od Spenglera do Heideggera i Ortega y
Gasseta, i brojnih drugih autora koji su obiljeæili devetnaesto i dvadeseto
stoljeÊe, ta je intuicija postala stalan pripjev πto su ga pjevuπili s takvom
gorËinom!05 Pojava masa na druπtvenoj i politiËkoj pozornici, iscrpljenje
kulturnih i proizvodnih modela modernosti, blijeenje evropskih
imperijalistiËkih projekata, kao i sukobi meu nacijama po pitanjima
oskudnosti, siromaπtva i klasne borbe: sve su to bili neopozivi znakovi
slabljenja. Nihilizam je vladao tom erom jer su vremena bila bez nade.
Nietzsche je dao konaËnu dijagnozu: “Evropa je bolesna”.06 Dva svjetska
rata koja Êe razoriti njezine teritorije, pobjeda faπizma, i danas, nakon
propasti staljinizma, ponovno pojavljivanje najstraπnijih utvara nacionalizma
i nesnoπljivosti, sve je to dokaz koji potvruje da su te intuicije bile u stvari
toËne.
Meutim, s naπega stajaliπta, Ëinjenica da se nasuprot starih moÊi
Evrope oblikovao novi Imperij samo je dobra vijest. Tko æeli viπe vidjeti tu
blijedu i nametniËku evropsku vladajuÊu klasu koja je izravno od ancien
régimea dovela do nacionalizma, od populizma do faπizma, a danas vuËe
prema uopÊenom neoliberalizmu? Tko æeli viπe vidjeti one ideologije i one
birokratske aparate πto su ih hranile i poticale istrunule evropske elite? I tko
joπ moæe trpjeti one sustave organizacije rada i one korporacije koje su
isisale svaki æivotni duh?
Naπa zadaÊa ovdje nije jadikovati nad evropskom krizom, veÊ
prepoznati u njezinoj analizi elemente koji, potvrujuÊi njezine tendencije,
joπ uvijek ukazuju na moguÊe otpore, rubove pozitivnog protudjelovanja i
alternativnu sudbinu. Ti su se elementi Ëesto pojavljivali skoro protiv volje
teoretiËara krize svoga vremena: to je otpor koji skaËe prema buduÊem
vremenu - stvarnoj i pravoj buduÊoj proπlosti, nekoj vrsti buduÊeg svrπenog
vremena. U tom smislu, kroz bolnu analizu njezinih uzroka, kriza evropske
ideologije moæe otkriti definiciju novih, otvorenih izvora. Zbog toga je

potrebno slijediti razvoj krize Evrope jer su ne samo autori poput Nietzschea
i Webera, veÊ i javno mnijenje toga vremena, prikazujuÊi krizu, otkrili
krajnje moÊnu pozitivnu stranu, koja je sadræavala temeljna obiljeæja novoga
svjetskoga Imperija u koji danas ulazimo.
Agensi krize staroga imperijalnoga svijeta postali su temelji novoga.
NerazluËiva masa koja je jednostavno svojom prisutnoπÊu razorila modernu
tradiciju i njezinu transcendentnu moÊ danas se pojavljuje kao moÊna
proizvodna snaga i neobuzdani izvor vrednovanja. Nova æivotna snaga,
skoro poput barbarskih sila πto su pokopale Rim, proæima polje
imanentnosti πto nam ga je smrt evropskoga Boga ostavila kao naπ obzor.
Svaka teorija krize evropskoga »ovjeka i slabljenje ideje evropskoga Imperija
na neki je naËin simptom nove æivotne snage masa, ili kako mi viπe volimo,
æelje mnoπtva. Nietzsche je to proglasio s vrhova planina: “Upio sam u sebe
duh Evrope - sada æelim uzvratiti udarac!” 07 IÊi s onu stranu modernosti
znaËi iÊi s onu stranu prepreka i transcendentnosti eurocentrizma i prema
konaËnom usvajanju polja imanentnosti kao iskljuËivoga terena teorije i
prakse politike.
U godinama nakon eksplozije Prvoga svjetskoga rata, oni koji su
sudjelovali u velikom pokolju oËajniËki su pokuπavali shvatiti i nadzirati
krizu. Sjetite se svjedoËanstava Franza Rosenzweiga i Waltera Benjamina.
Za njih je obojicu neka vrsta svjetovne eshatologije bio mehanizam pomoÊu
kojega bi se moglo osloboditi iskustvo krize.08 Nakon povijesnoga iskustva
rata i bijede, a moæda s intuicijom o predstojeÊem holokaustu, pokuπavali su
otkriti nadu i svjetlo izbavljenja Meutim, taj pokuπaj nije uspio izbjeÊi
snaænoj podvodnoj struji dijalektike. Svakako je dijalektika, ta prokleta
dijalektika πto je dræala na okupu i posveÊivala evropske vrijednosti, bila
ispraænjena iznutra i odreivala se u potpuno negativnom smislu. Meutim,
apokaliptiËka pozornica na kojoj je taj misticizam iπao u potragu za
osloboenjem i izbavljenjem joπ je uvijek bila uvuËena u krizu. Benjamin je
to s gorËinom shvatio: “Proπlost nosi sa sobom vremenski pokazatelj
pomoÊu kojega je upuÊena na izbavljenje. Postoji tajni sporazum izmeu
proπlih naraπtaja i sadaπnjih. Naπ se dolazak oËekivao na zemlji. Poput
svakoga naraπtaja koji nam je prethodio mi smo bili nadareni slabom
mesijanskom moÊi, moÊi na koju je proπlost polagala pravo”.09
To se teoretsko iskustvo pokazalo upravo tamo gdje se kriza modernos-
ti najjaËe pojavljivala. Na istom su terenu drugi autori pokuπavali raskinuti s
ostacima dijalektike i njezinim moÊima potËinjavanja. Meutim, izgleda nam
da Ëak i najjaËi mislioci toga doba nisu bili sposobni raskinuti s dijalektikom
i krizom. Po Maxu Weberu kriza suverenosti i legitimnosti moæe se rijeπiti
samo uticanjem iracionalnim slikama karizme. Po Carlu Schmittu obzor su-
verenih postupaka moæe se raπËistiti jedino pribjegavajuÊi “odluci”. Meu-
tim, iracionalna dijalektika ne moæe rijeπiti niti Ëak ublaæiti krizu stvarnos-
ti.10 A snaæna sjena estetizirane dijalektike provlaËi se Ëak i u Heideggerov
pojam pastoralne funkcije nad razbacanim i razlomljenim biÊem.
Za stvarno razjaπnjenje toga stanja, najviπe nas je zaduæilo nekoliko
francuskih filozofa koji su ponovo Ëitali Nietzschea nekoliko desetljeÊa
kasnije, u 1960-im godinama. Njihovo ponovo Ëitanje dovelo je do
preusmjerenja kritiËkoga stajaliπta, do Ëega je doπlo kada su poËeli shvaÊati
kraj funkcioniranja dijalektike i kada je to shvaÊanje potvreno u novom
praktiËkom, politiËkom iskustvu koje se kretalo oko proizvodnje
subjektivnosti. Bila je to proizvodnja subjektivnosti kao moÊi, kao
konstitucija autonomije koja se nije mogla svesti na nikakvu apstraktnu ili
transcendentnu sintezu.12 Sada su odbijanje, otpor, nasilje i pozitivna
potvrda biÊa a ne dijalektika oznaËavali odnos izmeu mjesta krize u
stvarnosti i primjerenoga odgovora. Ono πto se usred krize u 1920-im
godinama pojavljivalo kao transcendentnost protiv povijesti, izbavljenje
protiv korupcije i mesijanstvo protiv nihilizma sada se izgraivalo kao
ontoloπki odreen poloæaj izvan i protiv, pa tako s onu stranu svakoga
moguÊega ostatka dijalektike. Bio je to novi materijalizam koji je poricao
svaki transcendentni element i konstituirao radikalno preusmjerenje duha.
Da bismo razumjeli dubinu toga prijelaza, dobro bi bilo da se
usredotoËimo na svijest o njemu i na njegovo predvianje u misli Ludwiga
Wittgensteina. Wittgensteinovi rani radovi ulili su novi æivot u
prevladavajuÊe teme u evropskoj misli s poËetka dvadesetoga stoljeÊa: stanje
boravka u pustinji smisla i potrage za znaËenjem, supostojanje misticizma
totaliteta i ontoloπke tendencije prema proizvodnji subjektivnosti.
Wittgenstein je uklonio bilo koju sluËajnost iz suvremene povijesti i njezine
drame, koja je veÊ bila ogoljela od bilo kakve dijalektike. Povijest i iskustvo
postali su pozornica materijalistiËkog i tautoloπkog ponovnog osnivanja
subjekta u oËajniËkom pokuπaju da se pronae koherentnost u krizi. Usred
Prvoga svjetskoga rata Wittgenstein je pisao: “Kako stvari stoje, ima Boga.
Boga ima, kako stvari stoje. Jedino iz svijesti o neponovljivosti moga æivota
proizlaze religija-znanost-i umjetnost.” I dalje: “Ta svijest je sam æivot. Moæe
li biti etike i onda kada nema nikakvoga æivoga biÊa izvan mene? Moæe li biti
etike ako nema nikakvoga æivoga biÊa osim mene? Ako pretpostavljamo da je
etika neπto bitno, onda moæe. Ako sam u pravu, onda za etiËku prosudbu
nije dovoljno da je svijet dat. Onda sam svijet nije ni dobar ni zao ... Dobro i
zlo samo ulaze kroz subjekt. A subjekt nije dio svijeta, veÊ granica svijeta.”
Wittgenstein odbacuje Boga rata i pustinju stvari u kojoj su dobro i zlo sada
nerazluËivi smjeπtajuÊi svijet na granicu tautoloπke subjektivnosti: “Tu
moæemo vidjeti da se solipsizam podudara s Ëistim realizmom, ako je toËno
promiπljen”.13 Meutim, ta granica je stvaralaËka. Alternativa je jedino data
kada se, i jedino kada se, subjektivnost postavi izvan svijeta: “Moji prijedlozi
sluæe kao razjaπnjenja na sljedeÊi naËin: svatko tko me razumije kasnije Êe ih
shvatiti kao besmislene, kada ih iskoristi - kao stepenice - da se popne izvan
njih. [On mora, takorekuÊ, odbaciti ljestve nakon πto se po njima popne.] On
mora prevladati te prijedloge, i onda Êe vidjeti svijet s prave strane”.14
Wittgenstein prepoznaje kraj svake moguÊe dijalektike i svakoga znaËenja
koje leæi u logici svijeta a ne na njezinom rubnom, subjektivnom
premoπtenju.
TragiËna putanja toga filozofskoga iskustva omoguÊuje nam da
shvatimo one elemente koji su uËinili percepciju krize modernosti i
slabljenja zamisli o Imperiju [negativnim ali nuænim] uvjetom za definiciju
nadolazeÊega Imperija. Ti autori predstavljali su glasove πto viËu u pustinji.
Dio toga naraπtaja zatvorit Êe u koncentracione logore. Drugi Êe produæiti
krizu putem iluzorne vjere u sovjetsku modernizaciju. Drugi opet, znaËajna
skupina tih autora, pobjeÊi Êe u Ameriku. Oni su bili doista glasovi πto viËu u
pustinji, ali njihova rijetka i jedinstvena predvianja æivota u pustinji daju
nam sredstva da razmiπljamo o moguÊnostima mnoπtva u novoj stvarnosti
postmodernog Imperija. Ti su autori prvi odredili uvjete potpune
deteritorijalizacije nadolazeÊega Imperija, a oni su bili smjeπteni u njemu
upravo kao πto su mnoπtva smjeπtena u njemu danas. Negativnost, odbijanje
sudjelovanja, otkriÊe praznine koja sve zaodjenjuje: to znaËi smjestiti sebe
bezuvjetno u imperijalnu stvarnost koja je sama odreena krizom. Imperij je
pustinja a kriza je u toj toËki nerazluËiva od tendencije povijesti. Dok se u
klasiËnom svijetu imperijalna kriza smatrala proizvodom prirodnoga kruga
povijesti, i dok je u modernom svijetu krizu odreivao niz aporija vremena i
prostora, danas su figure krize i prakse Imperija postali nerazluËivi.
Meutim, teoretiËari krize u dvadesetom stoljeÊu uËe nas da u ovom
deteritorijaliziranom i krivom prostoru gdje se gradi novi Imperij i u ovoj
pustinji znaËenja, svjedoËanstvo o krizi moæe poÊi prema ostvarenju
pojedinaËnoga i kolektivnoga subjekta, prema moÊima mnoπtva. Mnoπtvo je
usvojilo odsutnost mjesta i uËvrstilo vrijeme; ono je pokretljivo i elastiËno i
ono zamiπlja buduÊnost samo kao ukupnost moguÊnosti koje se granaju u

svim pravcima. NadolazeÊi imperijalni svemir, slijep na znaËenje, ispunjen je
raznovrsnom ukupnoπÊu proizvodnje subjektivnosti. Slabljenje nije viπe
buduÊa sudbina veÊ sadaπnja stvarnost Imperija.
Amerika, Amerika
Bijeg evropskih intelektualaca u Sjedinjene Dræave bio je pokuπaj da se
otkrije izgubljeno mjesto. Nije li ameriËka demokracija u stvari utemeljena
na demokraciji egzodusa, na potvrdnim i nedijalektiËkim intelektualnim
vrijednostima, i na pluralizmu i slobodi? Nisu li te vrijednosti, zajedno s
pojmom novih granica, stalno πirile njezinu demokratsku osnovu, s onu
stranu bilo koje apstraktne prepreke nacije, etniciteta i religije? Tu glazbu
svirao je u visokom tonu projekt ‘Pax Americana’ πto ga je proglasilo
liberalno rukovodstvo, a ponekad i u niskom tonu, u obliku ameriËkoga sna
o druπtvenoj pokretljivosti i jednakim moguÊnostima za stjecanje bogatstva i
slobode za svaku poπtenu osobu - ukratko, “ameriËkoga naËina æivota.”
Projekt New Deala da bi se prevladala kriza 1930-ih godina, koji je bio toliko
razliËit i toliko liberalniji od evropskih politiËkih i kulturnih programa kao
odgovora na krizu, podupirao je tu predodæbu ameriËkog ideala. Kada je
Hannah Arendt tvrdila da je AmeriËka revolucija iznad Francuske jer je
ameriËka predstavljala neograniËenu potragu za politiËkom slobodom a
francuska ograniËenu borbu zbog oskudnosti i nejednakosti, ona nije samo
veliËala ideal slobode koji Evropljani viπe nisu poznavali veÊ ga je i
reteritorijalizirala u Sjedinjene Dræave.15 Stoga je u odreenom smislu
izgledalo kao da se prekinuo kontinuitet koji je postojao izmeu povijesti
SAD-a i povijest Evrope i da su se Sjedinjene Dræave uputile u razliËitom
pravcu, ali u stvari su Sjedinjene Dræave predstavljale za te Evropljane
uskrsnuÊe zamisli o slobodi koju je Evropa izgubila.
Sa stajaliπta Evrope u krizi, Sjedinjene Dræave, Jeffersonov “Imperij
slobode”, predstavljale su obnovu imperijalne zamisli. Veliki ameriËki pisci
devetnaestoga stoljeÊa pisali su o epskim dimenzijama slobode novoga
kontinenta. U Whitmana naturalizam je postao potvrdan, u Melvillea
realizam je postao poæeljan. AmeriËko mjesto bilo je teritorijalizirano u ime
konstitucije slobode i istovremeno stalno je deteritorijalizirano putem
otvaranja, granica i egzodusa. Veliki ameriËki filozofi, od Emersona do
Whiteheada i Peircea, otvorili su hegelijanizam [ili u stvari apologiju
imperijalistiËke Evrope] duhovnim strujama procesa koji je bio nov i
opseæan, odreen i neograniËen.16
Evropljani u krizi bili su opËarani tim sirenskim pjesmama novoga

Imperija. Evropski amerikanizam i antiamerikanizam u dvadesetom stoljeÊu
oba su izrazi teπkoga odnosa izmeu Evropljana u krizi i imperijalnoga
projekta SAD-a. Evropa dvadesetoga stoljeÊa primala je ameriËku utopiju na
mnoge raznovrsne naËine, ali je ona posvuda funkcionirala kao referentna
toËka. Stalna zaokupljenost oËitovala se kako u mrzovolji krize tako i u duhu
avangardi, drugim rijeËima, kroz samouniπtenje modernosti i kroz
neodreenu ali neobuzdanu volju za promjenom koja je proæimala
posljednji val evropskih kulturnih pokreta, od ekspresionizma i futurizma
do kubizma i apstraktne umjetnosti.
Vojna povijest dvostrukoga spaπavanja Evrope pomoÊu vojski SAD-a u
dva svjetska rata odgovarala je spaπavanju u politiËkom i kulturnom smislu.
AmeriËka hegemonija nad Evropom, koja se temeljila na financijskim,
ekonomskim i vojnim strukturama, postala je gotovo prirodnom pomoÊu
niza kulturnih i ideoloπkih zahvata. Sjetite se, na primjer, kako su se u
godinama nakon zavrπetka Drugog svjetskog rata mjesto umjetniËke proiz-
vodnje i zamisao moderne umjetnosti premjestili iz Pariza u New York.
Serge Guilbaut priËa zanimljivu priËu kako se, kada su rat i nacistiËka
okupacija uniπtili pariπku umjetniËku scenu, i usred ideoloπke kampanje da
se istakne vodeÊa uloga Sjedinjenih Dræava u poslijeratnom svijetu, apstrakt-
ni ekspresionizam njujorπkih slikara poput Jacksona Pollocka i Roberta
Motherwella predstavio kao prirodni nastavak i nasljednik evropskoga i
konkretno pariπkoga modernizma. New York je ukrao zamisao moderne
umjetnosti:
AmeriËku su umjetnost opisivali kao logiËki vrhunac dugotrajne i
neumoljive tendencije prema apstrakciji. Kada je jednom ameriËka
kultura dobila status meunarodnoga modela, moralo se promijeniti
specifiËno ameriËko: ono πto je bilo karakteristiËno ameriËko postalo je
tipiËno za “zapadnu kulturu” kao cjelinu. Na taj se naËin ameriËka
umjetnost preobrazila od regionalne u meunarodnu umjetnost a onda
u univerzalnu umjetnost ... U tom pogledu, ameriËka poslijeratna
kultura postavljena je na istu razinu s ameriËkom ekonomskom i
vojnom snagom: ona je postala odgovorna za preæivljenje
demokratskih sloboda u “slobodnom” svijetu.17
Taj prijelaz u povijesti umjetniËke proizvodnje i, joπ vaænije, umjetniËke

kritike, samo je jedan vid viπestranog ideoloπkog zahvata koji prikazuje glo-
balnu hegemoniju SAD-a kao prirodnu i neminovnu posljedicu krize Evrope.
Paradoksalno je da je Ëak i divlje evropske nacionalizme, koji su doveli

do tako æestokih sukoba u prvoj polovici stoljeÊa, kasnije zamijenilo natje-
canje oko toga tko Êe bolje izraziti snaæni antiamerikanizam. Moæda je
Lenjinov Sovjetski savez u stvari najjasnije Ëuo sirenski zov amerikanizma.
Izazov se sastojao u tome da se ponove rezultati kapitalizma koji su svoj
vrhunac doæivjeli u Sjedinjenim Dræavama. Sovjeti su govorili protiv sredsta-
va koja su Sjedinjene Dræave koristile i tvrdili su da umjesto njih socijalizam
moæe postiÊi iste rezultate uËinkovitije putem teπkoga rada i ærtvovanja
slobode. Ta strahovita dvosmislenost proæimala je i Gramscijeve tekstove o
amerikanizmu i fordizmu, temeljne za razumijevanje ameriËkoga problema s
evropskoga motriπta.18 Gramsci je vidio Sjedinjene Dræave, s njihovim
spojem novih tejlorisitiËkih oblika organizacije rada i njihovom snaænom
voljom za prevlaπÊu, kao neizbjeænu referentnu toËku za buduÊnost: bio je
to jedini put za razvoj. Za Gramscija, bilo je pitanje shvaÊanja hoÊe li revolu-
cija biti aktivna [kao ona sovjetske Rusije] ili pasivna [kao u faπistiËkoj
Italiji]. Podudaranje izmeu amerikanizma i dræavnog socijalizma trebalo bi
postati oËigledno, s njihovim usporednim putovima razvoja na obje strane
Atlantika za vrijeme hladnoga rata, koji je naposljetku doveo do æestokog
natjecanja oko istraæivanja svemira i nuklearnoga oruæja. Ti usporedni
putovi jednostavno ukazuju na Ëinjenicu da je neπto amerikanizma prodrlo
Ëak i u srediπte njegovoga najveÊega protivnika. Razvoj Rusije u dvadesetom
stoljeÊu bio je u odreenoj mjeri mikrokozam za razvoj Evrope.
Odbijanje evropske svijesti da prizna svoje slabljenje Ëesto je poprimalo
oblik projiciranja vlastite krize na ameriËku utopiju. To se projiciranje
nastavilo dugo vremena, toliko dugo koliko je trajala nuænost i hitnost da
Evropljani otkriju mjesto slobode koje bi moglo nastaviti teleoloπku viziju
koje je moæda najviπi izraz hegelijanski historicizam. Paradoksi toga
projiciranja umnoæavali su se do toËke u kojoj je evropska svijest, suoËena
svojim neospornim i nepovratnim slabljenjem, reagirala tako πto je otiπla u
drugu krajnost: prvenstveno mjesto natjecanja, koje je potvrdilo i ponovilo
formalnu moÊ utopije SAD-a, sada je predstavljalo njezino potpuno
zbacivanje. Solæenjicinova Rusija postala je potpuno nijekanje
najkarikaturalnijih i apologetskih slika ameriËke utopije u liku Arnolda
Toynbeeja. Ne bi nas trebalo Ëuditi πto su se ideologije kraja povijesti, koje
su isto toliko evolucionistiËke koliko i postmoderne, pojavile da zaokruæe tu
ideoloπku zbrku. AmeriËki imperij donijet Êe kraj Povijesti.
Meutim, mi znamo, da je ta zamisao o AmeriËkom imperiju kao izba-
vljenju utopije potpuno iluzorna. Najprije, nadolazeÊi Imperij nije ameriËki a
Sjedinjene Dræave nisu njegovo srediπte. Temeljno naËelo Imperija kako smo
ga opisivali tijekom pisanja ove knjige je da njegova moÊ nema stvarni i
odreeni teren ili srediπte. Imperijalna moÊ raspodjeljuje se po mreæama,
putem pokretljivih i oblikovanih mehanizama nadzora. Time ne æelimo reÊi
da se vlada SAD-a i teritorij SAD-a ne razlikuju jedno od drugoga: Sjedinjene
Dræave svakako zauzimaju povlaπteno mjesto u globalnim segmentacijama i
hijerarhijama Imperija. Meutim, kako se moÊi i granice nacionalnih dræava
smanjuju, razlike meu nacionalnim teritorijima postaju sve viπe relativne.
One danas nisu razlike u naravi [kao πto su bile, na primjer, razlike izmeu
teritorija metropole i onoga kolonije] veÊ razlike u stupnju.
Nadalje, Sjedinjene Dræave ne mogu popraviti ili izbaviti Imperij od
krize i slabljenja. Sjedinjene Dræave nisu mjesto kuda evropski ili Ëak i
moderni subjekt moæe pobjeÊi da bi razrijeπio svoju nelagodu i nesreÊu: nije
ni bilo takvoga mjesta. Sredstvo da se poe s onu stranu krize je ontoloπko
pomaknuÊe subjekta. Stoga se najvaænija promjena dogaa unutar
ËovjeËanstva, s obzirom da s krajem modernosti zavrπava i æelja da se
pronae neπto πto bi moglo prepoznati sebe izvan zajednice, izvan suradnje i
izvan kritiËkih i proturjeËnih odnosa koje svaka osoba nalazi na ne-mjestu,
to jest, u svijetu i mnoπtvu. Ta se zamisao Imperija ponovo pojavljuje, ne kao
teritorij, ne u odreenim dimenzijama svoga vremena i prostora, i ne sa
stajaliπta naroda i njegove povijesti, veÊ prije jednostavno kao tkivo
ontoloπke ljudske dimenzije koja teæi da postane univerzalna.
Kriza
Postmodernizacija i prijelaz prema Imperiju ukljuËuje stvarno stapanje
podruËja koja su se prije oznaËavala kao baza i nadgradnja. Imperij se
oblikuje kada jezik i komunikacija, ili pak kada nematerijalni rad i suradnja,
postaju vladajuÊa proizvodna snaga [vidi dio 3.4] Nadgradnja je poËela
djelovati, a svijet u kojemu æivimo je svijet proizvodnih jeziËnih mreæa. Crte
proizvodnje i one predstavljanja kriæaju se i mijeπaju na istom jeziËnom i
proizvodnom podruËju. U tom se kontekstu razlike koje odreuju srediπnje
kategorije politiËke ekonomije poËinju stapati. Proizvodnja postaje
nerazluËiva od reprodukcije; proizvodne snage spajaju se s proizvodnim
odnosima; stalni kapital sve se viπe konstituira i predstavlja unutar
promjenljivog kapitala, u mozgovima, tijelima i suradnji proizvodnih
subjekata. Druπtveni subjekti istovremeno su proizvoaËi i proizvodi toga
jedinstvenoga stroja. U toj novoj povijesnoj tvorevini stoga viπe nije moguÊe
prepoznati znak, subjekt, vrijednost ili praksu koji bi bili “izvana”.
Meutim, oblikovanje te ukupnosti ne ukida eksploataciju. Ono je prije

redefinira, prvenstveno u odnosu na komunikaciju i suradnju. Eksploatacija
je izvlaπtenje suradnje i poniπtavanje znaËenja jeziËne proizvodnje.
Sljedstveno tome, otpori zapovijedanju stalno se pojavljuju unutar Imperija.
Neprijateljstva eksploataciji oblikuju se diljem globalnih mreæa proizvodnje i
odreuju krizu na svakom pojedinom Ëvoru. Kriza se poklapa s
postmodernom ukupnoπÊu kapitalistiËke proizvodnje; ona je svojstvena
imperijalnom nadzoru. U tom se pogledu smanjenje i pad Imperija odreuje
ne kao dijakronijsko kretanje veÊ kao sinkronijska stvarnost. Kriza teËe kroz
svaki trenutak razvoja i preinaËenja ukupnosti.
Sa stvarnim potËinjavanjem druπtva kapitalu, druπtvena neprijateljstva
mogu izbiti kao sukob u svakom trenutku i u svakom elementu
komunikacijske proizvodnje i razmjene. Kapital je postao svijet. Upotrebna
vrijednost i sve druge upute na vrijednosti i procese vrednovanja prije
shvaÊenima kao izvan kapitalistiËkoga naËina proizvodnje postupno su
nestale. Subjektivnost je potpuno uronjena u razmjenu i jezik, ali to ne znaËi
da je ona sada pomirljiva. Tehnoloπki razvoj temeljen na uopÊavanju
komunikacijskih proizvodnih odnosa motor je krize, a proizvodni opÊi
intelekt gnijezdo je neprijateljstava. Kriza i slabljenje ne odnose se na neπto
vanjsko Imperiju veÊ na ono πto je najviπe unutarnje. Oni pripadaju
proizvodnji same subjektivnosti, pa su tako istovremeno svojstveni i
suprotni procesima reprodukcije Imperija. Kriza i slabljenje nisu skriveni
temelj niti zloslutna buduÊnost veÊ jasna i oËigledna aktualnost, uvijek
oËekivani dogaaj, latentnost koja je uvijek prisutna.
PonoÊ je u noÊi utvara. Kako nova vladavina Imperija tako i novo
nematerijalno i suradniËko stvaralaπtvo mnoπtva kreÊe se u sjeni i niπta ne
uspijeva osvijetliti sudbinu koja je pred nama. Ipak, dobili smo novu
referentnu toËku [a sutra moæda i novu svijest], koja se sastoji u Ëinjenici da
je Imperij obiljeæen krizom, da je njegovo slabljenje uvijek veÊ poËelo i da,
sljedstveno, svaki pravac neprijateljstva vodi prema dogaaju i singularnosti.
©to to znaËi kad kaæemo da je kriza imanentna Imperiju i da je od njega
nerazluËiva? Je i moguÊe u ovoj tamnoj noÊi teoretizirati pozitivno i odrediti
praksu dogaaja?
Stvaranje
Dvije nas bitne prepreke spreËavaju da odmah odgovorimo na ta pitanja.
Prvu predstavlja bahata moÊ buræoaske metafizike, a osobito πiroko
rasprostranjena iluzija da su kapitalistiËko træiπte i kapitalistiËki reæim
proizvodnje vjeËni i nenadmaπivi. Bizarna prirodnost kapitalizma je Ëista i

jednostavna mistifikacija i moramo se nje smjesta osloboditi. Drugu
prepreku predstavljaju brojna teoretska stajaliπta koja ne vide nikakvu
alternativu sadaπnjem obliku vladanja osim slijepog anarhiËnog drugog i
koja tako sudjeluju u misticizmu granice. S toga ideoloπkoga stajaliπta,
patnja postojanja ne uspijeva se oblikovati, postati svjesnom i uspostaviti
toËku pobune. To teoretsko stajaliπte vodi samo u ciniËki stav i kvijetistiËke
postupke. Iluzija o prirodnosti kapitalizma i radikalnosti granice u stvari
stoje u dopunskom odnosu. Njihovo sauËesniπtvo izraæava se u iscrpljujuÊoj
nemoÊi. »injenica je da nijedno od tih stajaliπta, ni apologetsko ni mistiËko,
ne uspijeva shvatiti prvenstveni vid biopolitiËkoga poretka: njegovu
proizvodnost. Ona ne mogu protumaËiti virtualne moÊi mnoπtva koje stalno
teæi prema moguÊem i stvarnom. Drugim rijeËima, oni su izgubili osjeÊaj za
temeljnu proizvodnost biÊa.
Moæemo odgovoriti na pitanje kako izaÊi iz krize jedino ako se
spustimo u biopolitiËku virtualnost, obogaÊenu singularnim i stvaralaËkim
procesima proizvodnje subjektivnosti. Meutim, kako su rascjep i promjena
moguÊi u apsolutnom obzoru u koji smo uronjeni, u svijetu koji poriËe
vrijednosti u vakuumu znaËenja i nedostatku bilo kakve mjere? Ne trebamo
se ovdje vraÊati na opis æelje i njezinoga ontoloπkoga viπka, niti ponovo
insistirati na dimenziji “s one strane”. Dovoljno je ukazati na stvaralaËko
odreenje æelje pa tako na njezinu proizvodnost. U stvari, potpuno mijeπanje
politiËkog, druπtvenog i ekonomskog u konstituciji sadaπnjice otkriva
biopolitiËki prostor koji objaπnjava - mnogo bolje nego nostalgiËna utopija
politiËkoga prostora u Hannah Arendt - sposobnost æelje da se suoËi s
krizom.19 Na taj je naËin potpuno redefiniran cijeli pojmovni obzor.
BiopolitiËko, sa stajaliπta æelje samo je konkretna proizvodnja, ljudska
kolektivnost na djelu. Æelja se tu pojavljuje kao proizvodni prostor, kao
aktualnost ljudske suradnje u izgradnji povijesti. Proizvodnja je sasvim i
jednostavno ljudska reprodukcija, moÊ stvaranja. ÆeljeÊa proizvodnja je
stvaranje, ili bolje viπak, rada i akumulacije moÊi utjelovljenoj u kolektivnom
kretanju singularnih bitnosti, koje je istovremeno njezin uzrok i njezino
zaokruæenje.
Kada Ëvrsto smjestimo naπu analizu u biopolitiËki svijet gdje se
druπtvena, ekonomska i politiËka proizvodnja i reprodukcija podudaraju,
ontoloπko stajaliπte i antropoloπko stajaliπte sve se viπe preklapaju. Imperij
prisvaja sebi pravo da bude gospodar svijeta jer ga moæe uniπtiti. Kakva
uæasna iluzija! U stvarnosti mi smo gospodari svijeta jer ga naπa æelja i rad
stalno ponovo stvaraju. BiopolitiËki svijet je neiscrpivo tkanje stvaralaËkih

radnji, od kojih je kolektivno [kao susretiπte singularnosti] motor. Nikakva
metafizika, osim u bunilu, ne moæe odrediti ËovjeËanstvo kao izolirano i
bespomoÊno. Nikakva ontologija, osim transcendentne, ne moæe svesti
ËovjeËanstvo na individualnost. Nikakva antropologija, osim patoloπke, ne
moæe odrediti ËovjeËanstvo kao negativnu moÊ. Stvaranje, ta prva Ëinjenica
metafizike, ontologije i antropologije, kolektivni je mehanizam ili aparat
æelje. BiopolitiËko postajanje veliËa tu “prvu” dimenziju u apsolutnom
smislu.
Ta nova stvarnost prisiljava politiËku teoriju da se radikalno redefinira.
U biopolitiËkom druπtvu, na primjer, strah se ne moæe koristiti, kao πto je
Thomas Hobbes govorio, kao iskljuËivi motor ugovorne konstitucije
politike, poriËuÊi tako ljubav mnoπtva. Ili pak, u biopolitiËkom druπtvu
odluka suverena nikada ne moæe poricati æelju mnoπtva. Kada bi se te
temeljne moderne strategije suverenosti danas upotrijebile sa suprotnostima
koje one odreuju, svijet bi doπao do svoga kraja jer stvaranje ne bi bilo viπe
moguÊe. Da bi doπlo do stvaranja, politiËko mora popustiti ljubavi i æelji a to
znaËi temeljnim snagama biopolitiËke proizvodnje. PolitiËko nije ono πto nas
danas uËi ciniËki makijavelizam politiËara; ono je prije, kao πto nam
demoktratski Machiavelli kaæe, moÊ stvaranja, æelja i ljubav. PolitiËka teorija
mora se preusmjeriti u tom pravcu i usvojiti jezik stvaranja.
Stvaranje je primum biopolitiËkoga svijeta Imperija. BiomoÊ - obzor
hibridiziranja prirodnoga i umjetnoga, potreba i strojeva, æelje i kolektivne
organizacije ekonomskoga i druπtvenoga - mora stalno sama sebe iznova
stvarati kako bi postojala. Stvaranje je tu, prije svega ostaloga, kao osnova i
motor proizvodnje i reprodukcije. StvaralaËko povezivanje daje znaËenje
komunikaciji, a svaki model komunikacije [svakidaπnji, filozofski ili
politiËki] koji ne odgovara tom prvenstvu je laæan. Druπtveni i politiËki
odnosi Imperija biljeæe tu fazu razvoja proizvodnje i tumaËe stvaralaËku i
proizvodnu biomoÊ. Tako smo dosegnuli granicu virtualnosti stvarnoga
potËinjavanja proizvodnoga druπtva kapitalu - ali upravo na toj se granici
otkrivaju moguÊnost stvaranja i kolektivna snaga æelje u svoj svojoj moÊi.
Korupcija
Korupcija stoji nasuprot stvaranju. Daleko od toga da je nuæna nadopuna
stvaranju, kao πto su govorile razne platonske filozofske struje, korupcija je
jednostavno njegova negacija.20 Korupcija razbija lanac æelje i prekida
njezino πirenje po biopolitiËkom obzoru proizvodnje. Ona gradi crne rupe i
ontoloπke vakuume u æivotu mnoπtva koje ne moæe prekriti ni najperverznija

politiËka znanost. Korupcija, nasuprot æelji, nije ontoloπki motor veÊ
jednostavno nedostatak ontoloπkoga temelja biopolitiËkih postupaka biÊa.
U Imperiju korupcija je posvuda. Ona je kamen temeljac i kljuË
prevlasti. Ona leæi u razliËitim oblicima u vrhovnoj vlasti Imperija i njegovih
vazalskih uprava, najprofinjenijim i najpokvarenijim upravnim redarstvenim
snagama, lobijima vladajuÊih klasa, mafijama druπtvenih skupina u usponu,
crkvama i sljedbama, financijskim konglomeratima i svakidaπnjim
ekonomskim transakcijama. Putem korupcije imperijalna moÊ prostire
dimnu zavjesu po svijetu, i zapovijeda mnoπtvom u tom trulom oblaku, u
odsutnosti svjetla i istine.
Nema tajne u tome kako prepoznajemo korupciju i kako prepoznajemo
snaænu prazninu bezrazliËne magle koju imperijalna moÊ πiri po svijetu. U
stvari, sposobnost da prepoznamo maglu je sposobnost koja je najbolje
raspodijeljena po svijetu, da upotrijebimo Descartesovu izreku [“La faculté
la mieux paratagée du monde”]. Korupciju odmah zapazimo jer se odmah
pojavljuje kao oblik nasilja, kao uvreda. I doista je uvreda: korupcija je u
stvari znak da se ne mogu povezati moÊ i vrijednost, a njezino prokazivanje
je tako izravna intuicija o odsutnosti biÊa. Korupcija je ono πto odvaja tijelo i
um od onoga πto oni mogu uraditi. S obzirom da se znanje i postojanje u
biopolitiËkom svijetu uvijek slaæu u proizvodnji vrijednosti, taj nedostatak
biÊa pojavljuje se kao rana, smrtna æelja sociusa, odvajanje biÊa od svijeta.
Oblici u kojima se korupcija pojavljuje toliko su brojni da bi pokuπaj
njihovoga nabrajanja sliËio ulijevanju mora u πalicu Ëaja. Pokuπajmo
svejedno dati nekoliko primjera, iako oni nikako ne mogu predstavljati
cjelinu. Na prvom mjestu, postoji korupcija kao izbor pojedinca koji se
suprotstavlja zajednici i solidarnosti onako kako ih odreuje biopolitiËka
proizvodnja i krπi njihova pravila. To malo svakodnevno nasilje moÊi
korupcija je u mafijaπkom stilu. Na drugom mjestu, postoji korupcija
proizvodnoga poretka, ili stvarno eksploatacije. To ukljuËuje Ëinjenicu da su
vrijednosti koje proizlaze iz kolektivne suradnje rada izvlaπtene, a ono πto je
bilo u biopolitiËkom ab origine javnom podruËju privatizirano. Kapitalizam
je potpuno uvuËen u tu korupciju privatizacije. Kao πto kaæe sveti Augustin,
velike vladavine samo su proπirene projekcije malih lopova. Meutim,
Augustin iz Hippoa, tako realistiËan u toj pesimistiËkoj koncepciji moÊi,
zaprepastio bi se pred danaπnjim malim lopovima monetarne i financijske
moÊi. Doista, kada kapitalizam izgubi svoj odnos prema vrijednosti [kako
kao mjeri pojedinaËne eksploatacije tako i kao normi kolektivnoga napretka]
odmah se pojavljuje kao korupcija. Sve viπe apstraktan slijed njegovoga

funkcioniranja [od akumulacije viπka vrijednosti do monetarne i financijske
spekulacije] pokazuje se kao snaæan marπ prema opÊoj korupciji. Ako je
kapitalizam po definiciji sustav korupcije, kojega ipak dræi na okupu, kao u
Mandevillevoj basni, njegova suradniËka pamet a izbavljuje ga njegovo
progresivno funkcioniranje, prema svim njegovim ideologijama na desnici i
ljevici, tada, kada se mreæa rastvara a progresivni telos slama, niπta bitno ne
ostaje od kapitalizma osim korupcije. Na treÊem mjestu, korupcija se
pojavljuje u funkcioniranju ideologije, ili pak u izopaËivanju smisla jeziËne
komunikacije. Tu korupcija dodiruje biopolitiËko podruËje, napadajuÊi
njegove proizvodne Ëvorove i remeteÊi njegove stvaralaËke procese. Taj se
napad prikazuje, na Ëetvrtom mjestu, kada u praksi imperijalne vlasti
prijetnja terorom postaje oruæje za rjeπavanje ograniËenih ili regionalnih
sukoba i aparat za imperijalni razvoj. Imperijalno zapovijedanje u tom je
sluËaju preruπeno i moæe se alternativno pojaviti kao korupcija ili razaranje,
gotovo otkrivajuÊi duboki poziv ovoga prvoga ovome drugome ili obratno.
Oboje pleπu zajedno nad ponorom, iznad imperijalne odsutnosti biÊa.
Takvi primjeri korupcije mogli bi se nabrajati ad infinitum, ali u osnovi
tih oblika korupcije je zahvat ontoloπkoga poniπtavanja koji se odreuje i
vrπi kao razaranje pojedinaËne biti mnoπtva. Mnoπtvo mora biti ujedinjeno ili
segmentirano u razne jedinice: tako se mnoπtvo moæe korumpirati. Zbog
toga se klasiËni i moderni koncepti korupcije ne mogu izravno prenijeti u
moderni koncept. Dok se je u klasiËnim i modernim vremenima korupcija
odreivala u odnosu na sheme i/ili odnose vrijednosti i prikazivala kao
njihov falsifikat tako da je ponekad igrala ulogu u promjeni oblika vlasti i
obnovi vrijednosti, danas, naprotiv, korupcija ne moæe igrati ulogu u bilo
kojoj preobrazbi oblika vlasti jer je sama korupcija sræ i ukupnost Imperija.
Korupcija je Ëisto vrπenje zapovijedanja, bez ikakve proporcionalne ili
primjerene upute na svijet æivota. Ona je zapovijedanje usmjereno prema
uniπtenju singularnog mnoπtva, putem njegovoga prisilnoga stapanja i/ili
okrutnoga segmentiranja. Zbog toga Imperij nuæno slabi u samom trenutku
svoga uspona.
To negativno lice zapovijedanja nad proizvodnjom biomoÊi joπ je viπe
paradoksalno kada ga promatramo sa stajaliπta tjelesnosti. BiopolitiËko
stvaranje izravno preobraæava tijela mnoπtva. To su, kao πto smo vidjeli,
tijela obogaÊena intelektualnom i suradniËkom moÊi i tijela koja su veÊ
hibridna. Stvaranje u postmodernosti nudi nam tijela “s onu stranu mjere”.
U tom se kontekstu korupcija pojavljuje jednostavno kao bolest, tegoba i
osakaÊenje. Tako je moÊ uvijek djelovala protiv obogaÊenih tijela. Korupcija

se takoer pojavljuje kao psihoza, opij, tjeskoba i dosada, ali to se je uvijek
dogaalo tijekom modernosti i disciplinarnih druπtava. SpecifiËnost
korupcije danas je rascjep zajednice pojedinaËnih tijela i prepreka
njezinome djelovanju - rascjep proizvodne biopolitiËke zajednice i prepreka
njezinom æivotu. Tu se tako suoËavamo s paradoksom. Imperij priznaje i
iskoriπtava Ëinjenicu da u suradnji tijela proizvode viπe a u zajednici tijela
uæivaju viπe, ali on mora remetiti i nadzirati tu suradniËku autonomiju kako
ga ona ne bi uniπtila. Korupcija djeluje kako bi sprijeËila taj hod tijela “s onu
stranu mjere” kroz zajednicu, tu singularnu univerzalnost nove moÊi tijela
koja prijeti samom postojanju Imperija. Paradoks je nerazrjeπiv: πto svijet
postaje bogatijim, Imperij, koji se temelji na tom bogatstvu, mora sve viπe
poricati uvjete proizvodnje bogatstva. Naπa je zadaÊa istraæiti kako na kraju
moæemo prisiliti korupciju da ustupi svoj nadzor stvaranju.
4.3
MNO©TVO PROTIV IMPERIJA
Velike mase trebaju osjetilnu religiju [eine

sinnliche Religion]. Ne samo velike mase veÊ
je filozof treba. Monoteizam uma i srca,
politeizam maπte i umjetnosti, to mi trebamo
... Moramo imati novu mitologiju, ali ta
mitologija mora biti u sluæbi ideja. To mora
biti mitologija uma.
das älteste systemprogramm
des deutschen idealismus,
hegel, hölderlin ili schelling
Nama ne nedostaje komunikacija, naprotiv

imamo je i previπe. Nama nedostaje stvaranje.
Nedostaje nam otpor sadaπnjici.
gilles deleuze & félix guattari
Imperijalna moÊ ne moæe viπe rjeπavati

sukob druπtvenih snaga putem posredniËkoga shematizma koji iskrivljuje
smisao sukoba. Druπtveni sukobi koji saËinjavaju politiËko izravno se
suoËavaju jedan s drugim, bez posredovanja bilo kakve vrste. To je bitna
novost imperijalnoga stanja. Imperij stvara veÊi potencijal za revoluciju nego
πto su to Ëinili moderni reæimi moÊi jer nam on pruæa, zajedno sa strojem za
zapovijedanje, jednu alternativu: skup svih eksploatiranih i potËinjenih,
mnoπtvo koje se izravno suprotstavlja Imperiju, bez posredovanja izmeu
njih. Stoga je na ovom mjestu, kao πto kaæe Augustin, naπa zadaÊa
raspraviti, kako najbolje znamo, “uspon, razvoj i sudbinski kraj dvaju
gradova ... koje vidimo isprepletene ... i izmijeπane”.01 Nakon πto smo se
naπiroko bavili Imperijem, trebamo se izravno usredotoËiti na mnoπtvo i
njegovu potencijalnu politiËku moÊ.
Dva grada
Trebamo konkretno istraæiti kako mnoπtvo moæe postati politiËki subjekt u
kontekstu Imperija. Svakako moæemo prepoznati postojanje mnoπtva sa
stajaliπta konstitucije Imperija, ali s te bi perspektive moglo izgledati da
imperijalno zapovijedanje stvara i podræava mnoπtvo. U novom
postmodernom Imperiju nema cara Karakale koji podaruje dræavljanstvo
svim svojim podanicima i tako oblikuje mnoπtvo kao politiËki subjekt.
Najjasnije moæemo iπËitavati oblikovanje eksploatiranih i potËinjenih
proizvoaËa u povijesti revolucija u dvadesetom stoljeÊu. Uvjeti
dræavljanstva mnoπtva nastali su, πirili se i uËvrstili izmeu komunistiËkih
revolucija iz 1917. i 1949, velikih antifaπistiËkih borbi 1930-ih i 1940-ih, i
brojnih bori za osloboenje u 1960-im godinama do onih iz 1989. Daleko od
toga da su bile poraæene, revolucije dvadesetoga stoljeÊa vukle su naprijed i
preobrazile uvjete klasnog sukoba, uspostavljajuÊi preduvjete nove politiËke
subjektivnosti, pobunjeniËkog mnoπtva protiv imperijalne moÊi. Ritam πto su
ga nametnuli revolucionarni pokreti takt je nove aetas, novo sazrijevanje i
metamorfoza vremena.
Konstitucija Imperija nije uzrok veÊ posljedica uspona tih novih moÊi. S
toga nas ne bi trebala iznenaditi Ëinjenica da Imperij, usprkos svojim
naporima, ne moæe izgraditi sustav prava primjeren novoj stvarnosti
globalizacije druπtvenih i ekonomskih odnosa. Uzrok te nemoguÊnosti [koja
nam je posluæila kao polaziπte naπe rasprave u dijelu 1.1] nije veliko
proπirenje polja regulacije; niti je to jednostavno ishod teπkoga prijelaza od
staroga sustava meunarodnoga javnoga prava na novi imperijalni sustav.
Umjesto toga tu nemoguÊnost moæemo objasniti revolucionarnom prirodom
mnoπtva, kojega su borbe proizvele Imperij kao svoju obrnutu sliku i koje
danas predstavlja na toj novoj pozornici neobuzdanu snagu i viπak
vrijednosti u pogledu svakoga oblika prava i zakona.
Da bismo potvrdili tu hipotezu dovoljno je pogledati suvremeni razvoj
mnoπtva i zaustaviti se na æivotnoj snazi njegovih danaπnjih izraza. Kada
mnoπtvo radi ono proizvodi autonomno i reproducira cijeli æivot. Proizvoditi
i reproducirati autonomno znaËi izgraivati novu ontoloπku stvarnost, U
stvari, mnoπtvo svojim radom proizvodi samo sebe kao singularnost. To je
singularnost koja uspostavlja novo mjesto u ne-mjestu Imperija, singularnost
koja je stvarnost πto je proizvodi suradnja, predstavlja jeziËna zajednica i
razvijaju kretanja hibridizacije. Mnoπtvo potvruje svoju singularnost
preokreÊuÊi ideoloπku iluziju da su svi ljudi na globalnoj povrπini svijeta
razmjenljivi. PostavljajuÊi ideologiju træiπta na njezine noge, mnoπtvo putem
MNO©TVO PROTIV IMPERIJA 327
svoga rada promiËe singulariziranje skupina i skupova ËovjeËanstva, na

svakom moguÊem Ëvoru globalnoga meusobnoga djelovanja.
Klasne borbe i revolucionarni procesi proπlosti potkopali su politiËke
moÊi nacija i naroda. Revolucionarna preambula koja se ispisivala tijekom
devetnaestoga i dvadesetoga stoljeÊa pripremila je nove subjektivne
razmjeπtaje rada koji se poËinju danas ostvarivati. Suradnja i komunikacija
kroz sfere biopolitiËke proizvodnje odreuju novu proizvodnu singularnost.
Mnoπtvo se ne oblikuje jednostavnim nemarnim spajanjem i mijeπanjem
nacija i naroda; ono je singularna moÊ novoga grada.
Netko bi mogao primijetiti na ovom mjestu, i to s pravom, da sve to nije
joπ uvijek dovoljno da bi se mnoπtvo uspostavilo kao pravi politiËki subjekt,
a joπ manje kao subjekt s moguÊnoπÊu da nadzire vlastitu sudbinu.
Meutim, ta primjedba ne predstavlja nepremostivu prepreku, jer
revolucionarna proπlost i suvremene suradniËke proizvodne sposobnosti
pomoÊu kojih se antropoloπka obiljeæja mnoπtva stalno iznova ispisuju i
preoblikuju, ne mogu a da ne otkriju telos, materijalnu potvrdu osloboenja.
U klasiËnom svijetu Plotin se suoËio sa sliËnim stanjem:
“Pobjegnimo onda u voljenu Domovinu”: to je najbolji savjet ...
Domovina je tamo odakle smo doπli, a Tamo je i Otac. Koji je onda naπ
smjer, koji je naËin naπega bijega? To nije putovanje za noge, noge nas
vode samo iz zemlje u zemlju; niti trebate razmiπljati o kolima ili brodu
da vas odvede; morate sav taj poredak stvari ostaviti postrance i odbiti
da ga vidite: morate zatvoriti oËi i dozvati umjesto toga jednu drugu
viziju koja Êe se probuditi unutar vas, viziju, koja se raa prije svega,
koju malo tko koristi.02
Tako je klasiËni misticizam izraæavao novi telos. Meutim, danas se

mnoπtvo nalazi na imperijalnim povrπinama gdje nema Boga Oca i nikakve
transcendentnosti. Umjesto nje tu je naπ imanentni rad. Teleologija mnoπtva
je teurgijska; ona se sastoji u moguÊnosti usmjeravanja tehnologija i
proizvodnje prema njegovom uæivanju i njegovom poveÊanju moÊi. Mnoπtvo
nema razloga gledati izvan vlastite povijesti i vlastite sadaπnje proizvodne
moÊi za potrebna sredstva koja Êe ga voditi prema vlastitoj konstituciji kao
politiËkoga subjekta.
Tako se poËinje oblikovati materijalna mitologija razuma, a ona se
izgrauje u jezicima, tehnologijama i svim sredstvima koja Ëine podruËje
æivota. Materijalna osjetilna religija je ono πto odvaja mnoπtvo od svakoga
ostatka suverene moÊi i od svake “produæene ruke” Imperija. Mitologija
razuma je simboliËko i maπtovito oblikovanje koje omoguÊuje ontologiji

mnoπtva da se izrazi kao djelatnost i svijest. Mitologija jezika mnoπtva
tumaËi telos zemaljskoga grada, πto ga moÊ vlastite sudbine odvaja od bilo
kakvoga pripadanja ili potËinjavanja Boæjem gradu, koji je izgubio svu Ëast i
legitimnost. Tako se metafiziËkim i transcendentnim posredovanjima,
nasilju i korupciji suprotstavlja apsolutnu konstituciju rada i suradnje,
zemaljski grad mnoπtva.
BeskonaËne staze [Pravo na globalno dræavljanstvo]

Konstitucija mnoπtva najprije se pojavljuje kao prostorno kretanje koje
konstituira mnoπtvo na neograniËenom mjestu. Kapitalizam je od samog
svog postanka predstavljao pokretljivost roba, pa stoga i onu te posebne robe
πto je Ëini ljudski rad, kao temeljni uvjet akumulacije. Meutim, vrste
kretanja pojedinaca, skupina i stanovniπtva πto ih danas nalazimo u Imperiju
ne mogu se potpuno potËiniti zakonima kapitalistiËke akumulacije - u
svakom trenutku oni se prelijevaju preko granica mjere i uzdrmavaju je.
Kretanja mnoπtva oznaËuju nove prostore, a njihova putovanja uspostavljaju
nova mjesta stanovanja. Autonomno kretanje definira mjesto prikladno
mnoπtvu. Sve Êe manje putovnice ili zakonski elementi moÊi ureivati naπa
kretanja preko granica. Kako proizvodni tijekovi tijela odreuju nove rijeke i
luke, mnoπtvo uspostavlja novi zemljopis. Gradovi svijeta postat Êe
istovremeno veliki nanosi suradniËkoga ËovjeËanstva i pokretaËi kretanja,
privremena mjesta stanovanja i mreæe masovne raspodjele æivoga
ËovjeËanstva.
Putem kolanja mnoπtvo ponovo prisvaja prostor i konstituira se kao
djelatni subjekt. Kada pobliæe pogledamo kako se odvija taj konstitutivni
proces subjektivnosti, moæemo vidjeti da neobiËne topologije, podzemni i
neobuzdani rizomi opisuju nove prostore - zemljopisne mitologije koje
oznaËavaju nove staze sudbine. Ta kretanja Ëesto izazivaju strahovitu patnju,
ali u njima postoji i æelja za osloboenjem koja se utaæuje samo ponovnim
prisvajanjem novih prostora, oko kojih se grade nove slobode. Ta mnoπtva,
gdje god stignu te uzduæ svojih staza, odreuju nove oblike æivota i suradnje.
Ona posvuda stvaraju ono bogatstvo koje nametniËki postmoderni
kapitalizam inaËe ne bi znao kako isisati iz krvi proletarijata, jer se danas
proizvodnja sve viπe odvija u kretanju i suradnji, u egzodusu i zajednici. Je li
moguÊe zamisliti poljoprivredne i usluæne industrije SAD-a bez meksiËke
doseljeniËke radne snage, ili arapsku naftu bez Palestinaca i Pakistanaca?
©toviπe, gdje bi bili veliki inovativni sektori nematerijalne proizvodnje, od
dizajna do mode, i od elektronike do znanosti u Evropi, Sjedinjenim

Dræavama i Aziji, bez “ilegalnoga rada” velikih masa, mobiliziranih u smjeru
blistavih obzora kapitalistiËkoga bogatstva i slobode? Masovne selidbe
postale su nuæne za proizvodnju. Svaka staza je utabana, ucrtana i
proputovana. Izgleda da πto se viπe po svakoj od njih putuje to se viπe patnje
na svakoj od njih nataloæi, i svaka od njih postaje produktivnija. Te staze
izvlaËe “zemaljski grad” iz oblaka i zbrke kojima ih Imperij obavija. Na taj
naËin mnoπtvo dobiva snagu da potvrdi svoju autonomnost, putujuÊi i
izraæavajuÊi se putem aparata raπirenog, popreËnog teritorijalnog ponovnog
prisvajanja.
Meutim, prepoznavanje moguÊe autonomije mnoπtva samo ukazuje
na pravo pitanje. Trebamo shvatiti kako se mnoπtvo organizira ili redefinira
kao pozitivna, politiËka moÊ. Do ovoga mjesta mogli smo opisati
potencijalno postojanje te politiËke moÊi samo u formalnom smislu. Bilo bi
pogreπno tu se zaustaviti a da ne nastavimo istraæivati zrele oblike svijesti i
politiËke organizacije mnoπtva ne prepoznavajuÊi koliko je ono veÊ moÊno u
tim teritorijalnim kretanjima radne snage Imperija. Kako moæemo
prepoznati [i otkriti] konstitutivnu politiËku tendenciju unutar i s onu stranu
spontanosti kretanja mnoπtva?
Moæemo pristupiti tom pitanju s druge strane razmatrajuÊi politike
Imperija koje potiskuju ta kretanja. Imperij ne zna stvarno kako nadzirati te
staze i moæe jedino pokuπati kriminalizirati one koji po njima putuju Ëak i
onda kada su ta kretanja potrebna za samu kapitalistiËku proizvodnju. Novi
carevi droge tvrdoglavo nazivaju te selidbene linije biblijskih razmjera koje
idu od Juæne u Sjevernu Ameriku “kokainskim putom”; dok evropske voe
smatraju oblike egzodusa iz Sjeverne Afrike i podsaharske Afrike
“teroristiËkim stazama”; ili opet “Arabia felix” porobljava stanovniπtvo koje
je prisiljeno bjeæati preko Indijskog oceana; a taj se popis πiri. Pa ipak se
tijekovi stanovniπtva nastavljaju. Imperij mora ograniËiti i izolirati prostorna
kretanja mnoπtva da ona ne bi dobila politiËku legitimnost. S toga stajaliπta
krajnje je vaæno to πto Imperij koristi svoje moÊi da usklauje razne snage
nacionalizma i fundamentalizma i s njima upravlja. [vidi dijelove 2.2 i 2.4].
Isto tako nije manje vaæno to πto Imperij rasporeuje svoje vojne i
redarstvene moÊi da dovede u red neposluπne i buntovne.03 Meutim, ti
imperijalni postupci sami po sebi joπ uvijek ne dodiruju politiËku tenziju
koja struji spontanim kretanjima mnoπtva. Sve te represivne radnje ostaju
bitno vanjske u odnosu na mnoπtvo i njegova kretanja. Imperij moæe samo
izolirati, dijeliti i vrπiti segregaciju. Imperijalni kapital doista napada kretanja
mnoπtva neumornom odluËnoπÊu: on patrolira morima i granicama; izolira i

vrπi segregaciju unutar svake zemlje; a u svijetu rada on pojaËava jazove i
razgraniËenja rase, spola, jezika, kulture i tako dalje. Meutim, Ëak i tada on
mora paziti da previπe ne ograniËi proizvodnost mnoπtva jer i Imperij ovisi o
toj moÊi. On mora dozvoliti sve πira kretanja mnoπtva po svjetskoj pozornici,
pa su njegovi pokuπaji da potiskuje mnoπtvo u stvari paradoksalni,
izokrenuti izrazi njegove snage.
To nas vraÊa naπim temeljnim pitanjima: Kako radnje mnoπtva mogu
postati politiËke? Kako se mnoπtvo moæe organizirati i usredotoËiti svoje
energije protiv potiskivanja i neprestanih teritorijalnih segmentacija
Imperija? Jedini odgovor koji moæemo dati na ta pitanja je da djelovanje
mnoπtva postaje politiËko kada se ono poËinje izravno i s primjerenom
svijeπÊu suprotstavljati bitnim represivnim zahvatima Imperija. To je stvar
prepoznavanja i osujeÊivanja imperijalnih inicijativa i nedozvoljavanja da
stalno ponovo uspostavljaju red; to je stvar prelaæenja i razbijanja granica i
segmentiranosti koje su nametnute novoj kolektivnoj radnoj moÊi, to je stvar
prikupljanja tih iskustava otpora i usklaenog rukovanja s njima protiv
nervnih srediπta imperijalnoga zapovijedanja.
Meutim, ta zadaÊa mnoπtva, iako je jasna na pojmovnoj razini, ostaje
priliËno apstraktna. Koji Êe specifiËni i konkretni postupci oæiviti taj politiËki
projekt? Ne moæemo to reÊi u ovom trenutku. Ali moæemo vidjeti prvi
element politiËkoga programa za globalno mnoπtvo, prvi politiËki zahtjev:
globalno dræavljanstvo. Tijekom demonstracija 1996. godine za one sans
papiers, strance koji borave u Francuskoj bez dokumenata, transparenti su
zahtijevali “Papiers pour tous!” Boraviπni papiri za svakoga znaËi na prvom
mjestu da svi trebaju imati puna prava dræavljanstva u zemlji u kojoj æive i
rade. To nije utopijski ili nerealni politiËki zahtjev. Radi se o zahtjevu da se
jednostavno pravni status stanovniπtva reformira u koraku sa stvarnim
ekonomskim preobrazbama zadnjih godina. Sam kapital zahtijevao je sve
veÊu pokretljivost radne snage i stalne selidbe preko nacionalnih granica.
KapitalistiËka proizvodnja u vodeÊim regijama [u Evropi, Sjedinjenim
Dræavama i Japanu, ali i u Singapuru, Saudijskoj Arabiji i drugdje] bitno
ovisi o priljevu radnika iz potËinjenih regija svijeta. Iz toga slijedi politiËki
zahtjev da se postojeÊa Ëinjenica kapitalistiËke proizvodnje pravno prizna i
da svi radnici dobiju puna prava dræavljanstva. U stvari taj politiËki zahtjev
insistira u postmodernosti na temeljnom modernom ustavnom naËelu koje
povezuje pravo i rad i tako radnika koji stvara kapital nagrauje
dræavljanstvom.
Taj se zahtjev moæe oblikovati opÊenitije i radikalnije u odnosu na

postmoderne uvjete Imperija. Ako u prvom trenutku mnoπtvo zahtijeva da
svaka dræava pravno prizna selidbe koje su nuæne za kapital, u drugom
trenutku ono mora zahtijevati nadzor nad samim kretanjima. Mnoπtvo mora
biti sposobno odluËiti kada, kuda i je li se uopÊe kreÊe. Ono mora imati i
pravo da ostane na mjestu a ne da ga stalno prisiljavaju na kretanje. OpÊe
pravo da nadzire vlastito kretanje krajnji je zahtjev mnoπtva za globalnim
dræavljanstvom. Taj zahtjev radikalan je ukoliko dovodi u pitanje temeljni
aparat imperijalnoga nadzora nad proizvodnjom i æivotom mnoπtva.
Globalno dræavljanstvo je moÊ mnoπtva da ponovo prisvoji nadzor nad
prostorom i tako nacrta novu kartografiju.
Vrijeme i tijelo [Pravo na druπtvenu nadnicu]

Mnogi se elementi pojavljuju na beskrajnim stazama pokretljivoga mnoπtva
pored prostornih dimenzija koje smo dosad razmatrali. Mnoπtvo osobito
hvata vrijeme i gradi nove vremenitosti, koje moæemo prepoznati ako se
usredotoËimo na preobrazbe rada. Razumijevanje te izgradnje novih
vremenitosti pomoÊi Êe nam da vidimo kako mnoπtvo ima potencijala da
svoje djelovanje uËini koherentnim kao stvarnu politiËku tendenciju.
Ne moæemo shvaÊati nove vremenitosti biopolitiËke proizvodnje u
okvirima tradicionalnih koncepcija vremena. Aristotel u fizici definira vrije-
me mjerom kretanja izmeu prije i poslije. Aristotelova definicija ima ogro-
mnu zaslugu πto je odvojila definiciju vremena od pojedinaËnoga iskustva i
spiritualizma. Vrijeme je kolektivno iskustvo koje se utjelovljuje i æivi u kre-
tanjima mnoπtva. Meutim, Aristotel dalje svodi to kolektivno vrijeme πto ga
odreuje iskustvo mnoπtva na transcendentni standard mjere. Cijela zapad-
na metafizika, od Aristotela do Kanta i Heideggera, locira vrijeme u tom
transcendentnom mjestu stanovanja. U modernosti, stvarnost se zamiπlja
samo kao mjera, a mjera se opet zamiπlja samo kao [stvarno ili formalno] a
priori koje skuplja biÊe unutar transcendentnog poretka. Jedino je postmod-
ernost stvarno raskinula s tom tradicijom - ne s prvim elementom Aristotelo-
ve definicije vremena kao kolektivne konstitucije veÊ s drugim transcendent-
nim razmjeπtajem. U postmodernosti, vrijeme viπe ne odreujemo nikakvom
transcendentnom mjerom, nikakvim a priori: vrijeme izravno pripada posto-
janju. Tu se razbija aristotelovska tradicija mjere. U stvari, s naπega stajaliπta,
Ëinjenica da je danas nemoguÊe mjeriti rad, bilo konvencijom ili procjenom,
najodluËnije razara transcendentalizam vremenitosti. Vrijeme se vraÊa pot-
puno pod kolektivno postojanje i tako prebiva unutar suradnje mnoπtva.
Vrijeme je ponovo prisvojeno na ravni imanentnosti putem suradnje,

kolektivnoga postojanja i komunikacijskih mreæa koje se oblikuju i
preoblikuju unutar mnoπtva. Ono nije dato a priori, veÊ nosi peËat
kolektivnoga djelovanja. Nova fenomenologija rada mnoπtva otkriva rad kao
temeljno stvaralaËko djelovanje koje putem suradnje ide s onu stranu bilo
koje nametnute prepreke i stalno ponovo stvara svijet. Djelatnost mnoπtva
konstituira vrijeme s onu stranu mjere. Tako moæemo odrediti vrijeme kao
nemjerljivost kretanja izmeu jednoga prije i jednoga poslije, kao imanentni
proces konstituiranja.04 Procesi ontoloπkoga konstituiranja odvijaju se kroz
kolektivna kretanja suradnje po novim tkivima πto ih je ispreplela
proizvodnja subjektivnosti. Na tom mjestu ontoloπke konstitucije proletarijat
se pojavljuje kao konstitutivna moÊ.
To je novi proletarijat a ne nova industrijska radniËka klasa. Ta je
razlika bitna. Kao πto smo ranije objasnili, “proletarijat” je opÊi pojam koji
odreuje sve one kojih rad kapital eksploatira, cijelo suradniËko mnoπtvo
[dio 1.3]. Industrijska radniËka klasa predstavljala je samo djelomiËni
trenutak u povijesti proletarijata i revolucija, u razdoblju kada je kapital
mogao svesti vrijednost na mjeru. U tom je razdoblju izgledalo kao da je
samo rad nadniËarskih radnika proizvodan, pa su prema tome svi drugi
dijelovi rada izgledali samo kao reproduktivni ili Ëak neproizvodni.
Meutim, u biopolitiËkom kontekstu Imperija, proizvodnja kapitala sve se
viπe podudara s proizvodnjom i reprodukcijom druπtvenog æivota; tako
postaje sve teæe zadræati razliku izmeu proizvodnoga, reproduktivnoga i
neproizvodnoga rada. Rad - materijalan ili nematerijalan, intelektualan ili
tjelesni - proizvodi i reproducira druπtveni æivot, a u tom ga procesu kapital
eksploatira. Taj πiroki krajobraz biopolitiËke proizvodnje omoguÊuje nam
naposljetku da shvatimo punu opÊenitost pojma proletarijata. Postupna
bezrazliËnostizmeu proizvodnje i reprodukcije u biopolitiËkom kontekstu
takoer joπ jednom naglaπava nemjerljivost vremena i vrijednosti. Kako rad
kreÊe van tvorniËkih zidova, sve je teæe odræavati fikciju bilo kakvog
mjerenja radnoga dana i tako odvojiti vrijeme proizvodnje od vremena
reprodukcije, ili radno vrijeme od vremena dokolice. Nema vremenskih
satova koji otkucavaju na terenu biopolitiËke proizvodnje. Proletarijat
proizvodi u svoj svojoj opÊenitosti posvuda cijeli dan.
Ta opÊenitost biopolitiËke proizvodnje razjaπnjava drugi programski
politiËki zahtjev mnoπtva: druπtvenu nadnicu i zajamËeni dohodak za sve.
Druπtvena nadnica suprotstavlja se najprije obiteljskoj nadnici, temeljnom
oruæju spolne podjele rada kojom druπtvo smatra da je plaÊanjem nadnice za
proizvodni rad muπkoga radnika takoer platilo neplaÊeni reproduktivni rad

radnikove æene i ostalih o njemu ovisnih kod kuÊe. Obiteljska nadnica
postavlja nadzor obitelji Ëvrsto u ruke muπkoga nadniËara i produæava laænu
predodæbu o tome koji je rad proizvodan a koji nije. Kao πto blijedi razlika
izmeu proizvodnoga i reproduktivnoga rada, tako blijedi i legitimnost
obiteljske nadnice. Druπtvena nadnica πiri se daleko izvan obitelji na cijelo
mnoπtvo, Ëak i na one koji su nezaposleni, jer cijelo mnoπtvo proizvodi, a
njegova proizvodnja je nuæna sa stajaliπta ukupnoga druπtvenoga kapitala. U
prijelazu prema postmodernosti i biopolitiËkoj proizvodnji, radna snaga
postala je sve viπe kolektivna i druπtvena. »ak viπe nije moguÊe podræati
staru parolu “jednaka plaÊa za jednaki rad” kada rad ne moæemo
individualizirati ni mjeriti. Zahtjev za druπtvenom nadnicom proπiruje na
cijelo stanovniπtvo zahtjev da se svo djelovanje potrebno za proizvodnju
kapitala prizna jednakom nagradom tako da druπtvena nadnica bude stvarno
zajamËeni dohodak. Kada se jednom dræavljanstvo proπiri na sve, mogli
bismo taj zajamËeni dohodak nazvati dohotkom dræavljanstva, koji pripada
svakome kao Ëlanu druπtva.
Telos [Pravo na ponovno prisvajanje]

S obzirom da se u imperijalnom podruËju biomoÊi proizvodnja i rad sve viπe
poklapaju, klasna borba ima potencijal da izbije preko svih podruËja æivota.
Sada se moramo suoËiti s problemom kako se mogu pojaviti konkretni
sluËajevi klasne borbe, a joπ viπe kako oni mogu oblikovati koherentan
program borbe, konstitutivnu moÊ primjerenu uniπtenju neprijatelja i
izgradnji novoga druπtva. Pitanje je u stvari kako se tijelo mnoπtva moæe
prerazmjestiti kao telos.
Prvi vid telosa mnoπtva vezan je uz znaËenja jezika i komunikacije.
Ako komunikacija sve viπe postaje tkivo proizvodnje, i ako jeziËna suradnja
sve viπe postaje struktura proizvodne materijalnosti, onda nadzor nad jez-
iËnim smislom i znaËenjem i mreæama komunikacija postaje sve viπe bitno
pitanje za politiËku borbu. Izgleda da je Jürgen Habermas shvatio tu Ëin-
jenicu, ali on dodjeljuje osloboene funkcije jezika i komunikacije samo po-
jedinim i izoliranim dijelovima druπtva.05 Prijelaz u postmodernost i Imperij
zabranjuje svako takvo pregraivanje podruËja æivota i neposredno predstav-
lja komunikaciju, proizvodnju i æivot kao sloæenu cjelinu, otvoreno mjesto
sukoba. TeoretiËari i praktiËari znanosti dugo su se ukljuËivali u ta mjesta
prepirke, ali danas se sva radna snaga [bilo materijalna ili nematerijalna, in-
telektualna ili fiziËka] ukljuËila u borbe oko smisla jezika i protiv kapitalis-
tiËke kolonizacije komunikacijske druπtvenosti. JeziËni i komunikacijski

reæimi proizvodnje nametnuli su nam sve elemente korupcije i eksploatacije:
uniπtiti ih u rijeËima isto je tako hitno kao uniπtiti ih u djelima. To nije stvar-
no pitanje kritike ideologije ako pod ideologijom joπ uvijek podrazumijeva-
mo podruËje ideja i jezika koje je suprakulturalno, vanjsko proizvodnji. Ili
pak, u ideologiji imperijalnoga reæima, kritika postaje izravno kritika kako
politiËke ekonomije tako i doæivljenoga iskustva. Kako moæemo smisao i
znaËenje drukËije usmjeriti ili organizirati u alternativni, koherentni komu-
nikacijski aparat? Kako moæemo otkriti i usmjeriti operativne crte jeziËnih
skupova i komunikacijskih mreæa koje stvaraju tkivo æivota i proizvodnje?
Znanje treba postati jeziËno djelovanje a filozofija treba postati stvarno
ponovno prisvajanje znanja.06 Drugim rijeËima znanje i komunikacija treba-
ju konstituiraju æivot putem borbe. Prvi vid telosa postavljen je kada borba
mnoπtva razvija aparate πto povezuju komunikaciju s naËinima æivota. Sva-
koj jeziËnoj i komunikativnoj mreæi odgovara sustav strojeva, a pitanje stro-
jeva i njihove uporabe omoguÊava nam da shvatimo drugi vid telosa mnoπtva
koji integrira prvi i nosi ga dalje. Mi dobro znamo da strojevi i tehnologije
nisu neutralne i neovisne cjeline. Oni su biopolitiËki alati oblikovani u razn-
im reæimima proizvodnje, koji olakπavaju neke postupke i zabranjuju druge.
Procesi izgradnje novoga proletarijata koje smo slijedili prelaze temeljni prag
kada mnoπtvo prepozna sebe kao stroj, kada izmisli moguÊnost nove upo-
rabe strojeva i tehnologije u kojoj proletarijat nije potËinjen kao “varijabilni
rad”, kao unutarnji dio proizvodnje kapitala, veÊ je prije autonoman agens
proizvodnje. U prijelazu od borbe oko smisla jezika na izgradnju novoga sus-
tava strojeva, telos dobiva veÊu koherenciju. Taj drugi vid telosa sluæi kako
bi utjecao da ono πto je izgraeno u jeziku postalo trajno, tjelesno napre-
dovanje æelje u slobodi. Hibridizacija Ëovjeka i stroja nije viπe proces koji se
odvija samo na rubovima druπtva. To je prije temeljna epizoda u srediπtu
konstitucije mnoπtva i njegove moÊi.
S obzirom da se moraju mobilizirati velika kolektivna sredstva za tu
mutaciju, telos se mora oblikovati kao kolektivni telos. On mora postati stvaran
kao mjesto susreta izmeu subjekata i mehanizma konstitucije mnoπtva.07 To
je treÊi vid niza prijelaza putem kojih se oblikuje materijalna teleologija novoga
proletarijata. Tu su svijest i volja, jezik i stroj pozvani da podræe kolektivno
stvaranje povijesti. To se postajanje moæe iskazati samo u iskustvu i eksperi-
mentiranju mnoπtva. Stoga se moÊ dijalektike, koja zamiπlja da se kolektivno
oblikuje putem posredovanja a ne putem konstitucije, potpuno rasprπila.
Stvaranje povijesti je u tom smislu izgradnja æivota mnoπtva.
»etvrti vid bavi se biopolitikom. Subjektivnost æivoga rada otkriva nam,

jednostavno i izravno u borbi oko smisla jezika i tehnologije, da kada
govorimo o kolektivnim sredstvima za konstituiranje novoga svijeta, govori-
mo o vezi izmeu moÊi æivota i njezinoga politiËkoga organiziranja.
PolitiËko, druπtveno, ekonomsko i æivotno tu svi zajedno stanuju. Oni su
potpuno meusobno povezani i sasvim razmjenljivi. Postupci mnoπtva
obavijaju taj sloæeni i jedinstveni obzor - obzor koji je istovremeno ontoloπki
i povijesni. Tu se biopolitiËko tkivo otkriva konstitutivnoj, konstituirajuÊoj
moÊi.
Peti i konaËni vid bavi se tako izravno s konstitutivnom moÊi mnoπtva -
ili stvarno s proizvodom stvaralaËke maπte mnoπtva koji oblikuje vlastitu
konstituciju. Ta konstituirajuÊa moÊ omoguÊava stalno otvaranje procesu
radikalne i postupne preobrazbe. Ona Ëini zamislivim jednakost i
solidarnost, te krhke zahtjeve koji su bili bitni ali su ostali apstraktni tijekom
cijele povijesti moderne svijesti. Ne bi nas trebalo iznenaditi da
postmodernost mnoπtvo oduzima od Ustava SAD-a ono πto mu je omoguÊilo
da postane, iznad i protiv svih drugih ustava, imperijalni ustav: njegov
pojam neomeene granice slobode i njegovu definiciju otvorene prostornosti
i vremenitosti veliËanu u konstitutivnoj moÊi. Taj novi doseg moguÊnosti
nikako ne jamËi ono πto slijedi. Pa ipak, usprkos takvim ogradama, postoji
neπto stvarno πto nagovjeπtava nadolazeÊu buduÊnost: telos koji moæemo
osjetiti kako kuca, mnoπtvo koje izgraujemo unutar æelje.
Sada moæemo formulirati treÊi politiËki zahtjev mnoπtva: pravo na
ponovno prisvajanje. Pravo na ponovno prisvajanje je u prvom redu pravo na
ponovno prisvajanje sredstava za proizvodnju. Socijalisti i komunisti dugo
su vremena zahtijevali da proletarijat ima slobodan pristup strojevima i
materijalima koje upotrebljava da bi proizvodio, kao i nadzor nad njima.
Meutim, u kontekstu nematerijalne i biopolitiËke proizvodnje, taj
tradicionalan zahtjev poprima novo ruho. Mnoπtvo ne samo upotrebljava
strojeve da bi proizvodilo veÊ i samo postaje sve viπe stroj, s obzirom da su
sredstva za proizvodnju sve viπe integrirana u umove i tijela mnoπtva.
Ponovno prisvajanje znaËi u tom kontekstu slobodan pristup znanju,
informacijama, komunikacijama i afektima, te nadzor nad njima - jer su to
neka od prvenstvenih sredstava biopolitiËke proizvodnje. Sama Ëinjenica πto
su ti proizvodni strojevi integrirani u mnoπtvo ne znaËi da mnoπtvo ima
nadzor nad njima. Prije Êe biti da ono smatra njihovo otuenje zlokobnijim i
uvredljivijim. Pravo na ponovno prisvajanje. je stvarno pravo mnoπtva na
samonadzor i autonomnu samoproizvodnju.
Posse
Telos mnoπtva mora æivjeti i organizirati svoj politiËki prostor protiv Imperija
a ipak unutar “zrelosti vremena” i ontoloπkih uvjeta πto ih Imperij
predstavlja. Vidjeli smo kako se mnoπtvo kreÊe po beskrajnim stazama i
poprima materijalni oblik ponovo prisvajajuÊi vrijeme i hibridizirajuÊi nove
strojne sustave. Vidjeli smo takoer kako se moÊ mnoπtva materijalizira
unutar vakuuma koji nuæno ostaje u srediπtu Imperija. Sada trebamo unutar
tih dimenzija postaviti problem subjekta-u-postajanju mnoπtva. Drugim
rijeËima, virtualni uvjeti moraju sada postati stvarni u konkretnom obliku.
Zemaljski grad mora protiv boæanskoga grada pokazati svoju moÊ kao aparat
mitologije uma koji organizira biopolitiËku stvarnost mnoπtva.
Naziv koji æelimo upotrijebiti da bismo ukazali na mnoπtvo u njegovoj
politiËkoj autonomiji i njegovom proizvodnom djelovanju je latinski izraz
posse - moÊ kao glagol, djelatnost. U renesansnom humanizmu trojstvo esse-
nosse-posse [bivanje, poznavanje, imanje moÊi] predstavljalo je metafiziËku
jezgru one ustavne paradigme koja Êe dospjeti u krizu kako se modernost
bude postupno oblikovala. Moderna evropska filozofija, u svojim poËecima i
u svojim stvaralaËkim sastavnicama koji nisu bili potËinjeni
transcendentalizmu, stalno je nastojala postaviti posse u srediπte ontoloπke
dinamike: posse je stroj koji spaja znanje i bivanje u ekspanzivni,
konstitutivni proces. Kada je renesansa sazrela i dosegla toËku sukoba sa
snagama kontrarevolucije, humanistiËka posse postala je snaga i simboliËki
otpor u Baconovom pojmu inventio ili eksperimentiranje, Campanellinoj
koncepciji ljubavi i Spinozinoj uporabi potentia. Posse je ono πto tijelo i um
mogu uËiniti. MetafiziËki izraz postao je politiËki upravo zbog toga πto je
nastavio æivjeti u otporu. Posse se odnosi na moÊ mnoπtva i njegov telos,
utjelovljenu moÊ znanja i bivanja, uvijek otvorenoj moguÊemu.
Suvremene ameriËke reperske skupine ponovo su otkrile izraz “posse”
kao imenicu koja oznaËuje snagu πto glazbeno i knjiæevno odreuje
skupinu, singularnu razliku postmodernosti mnoπtva. Naravno, najbliæe
znaËenje za repere vjerojatno je posse comitatus folklora Divljega zapada,
skupina naoruæanih ljudi koji su bili stalno spremni da ih πerif ovlasti za
progon odmetnika. Meutim, ne zanima nas mnogo to ameriËko maπtanje o
budniËarima i odmetnicima. Mnogo je zanimljivije ukazati na dublju,
skrivenu etimologiju toga izraza. Izgleda nam da je moæda Ëudna sudbina
obnovila taj renesansni pojam i, sa zrnom ludosti, uËinila taj izraz joπ
jednom vrijednim njegove velike politiËke tradicije.
Æelimo s toga stajaliπta govoriti o posse a ne o “res-publica”, jer javnost
i singularnosti koje je saËinjavaju idu van bilo kojega predmeta [res] i nije ih
moguÊe zatvoriti u tu konstituciju. Naprotiv, singularnosti su proizvoaËi.
Poput renesansnog “posse” koje je bilo proæeto znanjem i nalazilo se u meta-
fiziËkom korijenu biÊa, i oni æele biti na poËetku nove stvarnosti politiËkoga
πto ga mnoπtvo odreuje u vakuumu imperijalne ontologije. Posse je
stajaliπte koje nam najbolje omoguÊuje da shvatimo mnoπtvo kao singularnu
subjektivnost: posse konstituira njegov naËin proizvodnje i njegovo biÊe.
Kao πto je sluËaj u svim novim procesima, naËin proizvodnje na
pomolu postavljen je nasuprot stanja od kojih se on mora osloboditi. NaËin
proizvodnje mnoπtva postavljen je nasuprot eksploatacije u ime rada,
nasuprot siromaπtva u ime suradnje i nasuprot korupcije u ime slobode. On
samovrednuje tijela u radu, ponovo prisvaja proizvodnu inteligenciju putem
suradnje i preobraæava postojanje u slobodu. Povijest klasnoga sastava i
povijest ratobornosti rada prikazuje matricu tih sve novijih a ipak odreenih
prerazmjeπtaja samovrednovanja, suradnje i politiËkoga samoorganiziranja,
kao uËinkoviti druπtveni projekt.
Izraz profesionalni radnik odreivao je prvu fazu prave kapitalistiËke
radniËke ratobornosti, to jest fazu industrijske proizvodnje koja je prethodila
punom razvoju fordistiËkih i tejloristiËkih reæima. Bio je to visoko struËan
radnik hijerarhijski organiziran u industrijskoj proizvodnji. Ta ratobornost
znaËila je u prvom redu da Êe se konkretna vrednovanja radnikova vlastita
rada i proizvodne suradnje preobraziti u oruæje koje Êe trebati koristiti u
projektu ponovnog prisvajanja, projektu u kojemu Êe se singularno lice
radnikove vlastite proizvodne moÊi visoko cijeniti. Njezina parola bila je
republika radniËkih savjeta; sovjet proizvoaËa bio je njezin telos; a
autonomnost u oblikovanju modernizacije bila je njezin program. Raanje
modernog sindikata i izgradnja partije kao avangarde potjeËu oboje iz toga
razdoblja radniËkih borbi i uËinkovito ga odreuju.
Drugu fazu kapitalistiËke radniËke ratobornosti, koja je odgovarala
razvoju fordistiËkih i tejloristiËkih reæima, odreivao je izraz masovni radnik
Ratobornost masovnog radnika spajala je vlastito samovrednovanje kao
odbijanje tvorniËkoga rada i πirenje svoje moÊi na sve mehanizme druπtvene
reprodukcije. Njezin program bio je stvoriti stvarnu alternativu sustavu
kapitalistiËke moÊi. Organizacija masovnih sindikata, izgradnja dræave
blagostanja i socijaldemokratski reformizam, sve su to bili rezultati odnosa
snaga koje je masovni radnik definirao i nametnuo kapitalistiËkom razvoju.
KomunistiËka alternativa djelovala je u toj fazi kao protumoÊ unutar procesa
kapitalistiËkoga razvoja.
Danas u fazi radniËke borbenosti koja odgovara postfordistiËkim

informacijskim reæimima proizvodnje, pojavljuje se lik druπtvenoga radnika.
U liku druπtvenoga radnika isprepletene su razne niti nematerijalne radne
snage. Danaπnji je poredak konstitutivna moÊ koja povezuje masovnu
intelektualnost i samovrednovanje na svim podruËjima elastiËne i nomadske
proizvodne druπtvene suradnje. Drugim rijeËima, program druπtvenoga
radnika je projekt konstitucije. U danaπnjoj se proizvodnoj matrici
konstitutivna moÊ radne snage moæe izraziti kao samovrednovanje ljudskoga
[jednako pravo dræavljanstva za sve po cijeloj sferi svjetskoga træiπta]; kao
suradnja [pravo komuniciranja, izgradnje jezika i nadzora nad
komunikacijskim mreæama]; i kao politiËka moÊ, ili stvarno kao konstitucija
druπtva u kojemu se osnova moÊi odreuje izraæavanjem potreba svih. To je
organizacija druπtvenoga radnika i nematerijalnoga rada, organizacija
proizvodne i politiËke moÊi kao biopolitiËkoga jedinstva kojim upravlja
mnoπtvo, organizira mnoπtvo, usmjerava mnoπtvo - kao apsolutna
demokracija na djelu.
Posse proizvodi kromosome svoje buduÊe organizacije. Tijela su na
prvim crtama u toj borbi, tijela koja nepovratno uËvrπÊuju rezultate proπlih
borbi i utjelovljuju moÊ koju su dobili ontoloπki. Moramo negirati
eksploataciju ne samo sa stajaliπta prakse veÊ je i poniπtiti u njezinim
premisama, kao njezinoj osnovi, i ogoliti je od geneze stvarnosti.
Eksploataciju moramo iskljuËiti iz tijela nematerijalne radne snage isto tako
kao i iz druπtvenih znanja i afekata reprodukcije [stvaranja, ljubavi,
kontinuitet srodstva i odnosa u zajednici i tako dalje] koji spajaju vrijednost i
afekt u istoj moÊi. Konstitucija novih tijela, izvan eksploatacije, temeljna je
osnova novoga naËina proizvodnje.
NaËin proizvodnje mnoπtva ponovo prisvaja bogatstvo od kapitala i
takoer gradi novo bogatstvo, oblikovano s moÊima znanosti i druπtvenoga
znanja putem suradnje. Suradnja poniπtava naslov vlasniπtva. U modernosti,
rad je Ëesto davao legitimnost privatnom vlasniπtvu, ali danaπnje vrijeme
nastoji potpuno uniπtiti tu jednadæbu, ako je ona ikada imala smisla. Danas
je privatno vlasniπtvo nad sredstvima za proizvodnju, u eri hegemonije
suradniËkoga i nematerijalnoga rada, samo trula i tiranska zastarjelost. Alati
za proizvodnju iznova se sastavljaju u kolektivnoj subjektivnosti i u
kolektivnoj inteligenciji i afektu radnika; suradnja subjekata u opÊem
intelektu organizira poduzetniπtvo. Tako se organizacija mnoπtva kao
politiËkoga subjekta, kao posse, poËinje pojavljivati na svjetskoj pozornici.
Mnoπtvo je biopolitiËko samoorganiziranje.
Svakako, mora postojati trenutak kada ponovno prisvajanje i

samoorganizacija dostiæu prag i oblikuju stvarni dogaaj. To je onda kada je
politiËko stvarno potvreno - kada je geneza dovrπena a samovrednovanje,
suradniËka podudarnost subjekata i proletersko upravljanje proizvodnjom
postaju konstitutivna moÊ. To je toËka u kojoj moderna republika prestaje
postojati a dolazi postmoderna posse. To je osnivaËki trenutak zemaljskoga
grada koji je jak i razliËit od bilo kojega boæanskoga grada. On svojom
sposobnoπÊu da izgrauje mjesta, vremenitosti, selidbe i nova tijela veÊ
potvruje njegovu hegemoniju putem djelovanja mnoπtva protiv Imperija.
Proizvodnja tijela, suradnja i proizvodni projekti mnoπtva veÊ potkopavaju
imperijalnu korupciju. Jedini dogaaj koji joπ uvijek oËekujemo je izgradnja
moÊne ustaniËke organizacije. Genetski kod je oblikovan i uspostavljen u
ontologiji, nova suradniËka proizvodnost neprestano gradi i obnavlja skele,
pa tako samo oËekujemo sazrijevanje politiËkoga razvoja posse. Nemamo
nikakvih modela koje bismo mogli ponuditi za taj dogaaj. Samo Êe mnoπtvo
putem svoga praktiËnoga eksperimentiranja ponuditi modele i odluËiti kada i
kako moguÊe postaje realno.
aktivist
U postmodernoj eri, kako se figura naroda rasprπuje, aktivist je onaj koji najbolje
izraæava æivot mnoπtva: agens biopolitiËke proizvodnje i otpora Imperiju.
Kada govorimo o aktivistu, ne mislimo na æalosnoga, asketskoga agenta
TreÊe internacionale Ëiju je duπu duboko proæimao sovjetski dræavni razum,
isto kao πto je volja pape bila utjelovljena u srcima vitezova Druæbe Isusove.
Mi ne mislimo na niπta sliËnoga i na nikoga koji djeluje na temelju duænosti i
discipline, koji misli da su njegove ili njezine radnje deducirane iz idealnoga
plana. Mi, naprotiv, mislimo na neπto poput komunistiËkih i oslobodilaËkih
boraca u revolucijama dvadesetoga stoljeÊa, intelektualaca koje su proganjali
i protjerivali za vrijeme antifaπistiËkih borbi, republikanaca iz ©panjolskog
graanskog rata i evropskih pokreta otpora, i boraca za slobodu u svim
antikolonijalnim i antiimperijalistiËkim ratovima. Prototip toga
revolucionarnoga lika je borbeni agitator Industrijskih radnika svijeta
[Industrial Workers of the World]. Wobbly je gradio udruæenja meu
radnicima odozdo, putem stalne agitacije, i organizirajuÊi ih razvijao
utopijsku misao i revolucionarno znanje. Aktivist je bio glavni akter “dugoga
marπa” emancipacije rada od devetnaestoga do dvadesetoga stoljeÊa,
stvaralaËka singularnost toga divovskoga kolektivnoga pokreta kakva je bila
borba radniËke klase.
Tijekom toga dugoga razdoblja, djelovanje aktivista oËitovalo se, najprije, u otporu
kapitalistiËkoj eksploataciji u tvornici i u druπtvu. Ono se takoer sastojalo,
putem i izvan otpora, u kolektivnoj izgradnji i vrπenju protumoÊi sposobnoj
da uniπti moÊ kapitalizma i suprotstavi mu se alternativnim programom
vlasti. Aktivist je organizirao borbu protiv buræoaskoga cinizma,
monetarnoga otuenja, izvlaπtenja æivota, eksploatacije rada, kolonizacije
afekata i tako dalje. Ustanak je bio ponosna znaËka aktivista. Taj je aktivist
bio stalni muËenik u tragiËnoj povijesti komunistiËkih borbi. Ponekad su, ali
ne Ëesto, normalne strukture pravne dræave bile dovoljne za represivne
zadaÊe potrebne da uniπte protumoÊ. Meutim, kada one nisu bile dovoljne,
onda je dræavni aparat, da bi ojaËao zakonske represivne strukture, pozivao
upomoÊ faπiste i bjelogardejce dræavnoga terora ili pak crnu mafiju u sluæbi
“demokratskih” kapitalizama.
Danas, nakon toliko mnogo kapitalistiËkih pobjeda, nakon πto su socijalistiËke
nade izblijedile u razoËarenju, i nakon πto se kapitalistiËko nasilje protiv rada
uËvrstilo pod imenom ultraliberalizma, moæemo postaviti pitanje zaπto se joπ
uvijek javljaju sluËajevi borbenosti, zaπto su se otpori produbili, i zaπto se
borba stalno pojavljuju novom æestinom. Trebamo odmah reÊi da ta nova
borbenost ne ponavlja jednostavno formule stare revolucionarne radniËke
klase. Danas aktivist ne moæe Ëak govoriti da predstavlja niti temeljne ljudske
potrebe eksploatiranih. Naprotiv, danaπnja revolucionarna politiËka
borbenost mora ponovo otkriti ono πto je uvijek bio njezin pravi oblik: ne
predstavniËko veÊ konstitutivno djelovanje. Borbenost je danas pozitivna,
stvaralaËka i inovativna djelatnost. To je oblik u kojemu se mi i svi oni koji se
danas pobunjuju protiv vladavine kapitala prepoznajemo kao aktivisti.
Aktivisti se opiru imperijalnom zapovijedanju na stvaralaËki naËin. Drugim
rijeËima, otpor je izravno povezan s bitnim ulaganjem u biopolitiËko podruËje
i s oblikovanjem suradniËkoga aparata proizvodnje i zajednice. Evo velike
novosti danaπnje borbenosti: ona ponavlja vrline pobunjeniËkoga djelovanja
dvjestogodiπnjega prevratniËkoga iskustva, ali je istovremeno povezana s
novim svijetom, svijetom koji ne poznaje nikakvo vanjsko. On pozna samo
unutarnje, æivotno i neminovno sudjelovanje u skupu druπtvenih struktura,
bez moguÊnosti da ih transcendira. To unutarnje je proizvodna suradnja
masovne intelektualnosti i afektivnih mreæa, proizvodnosti postmoderne
biopolitike. Ta borbenost pretvara otpor u protumoÊ a pobunu u projekt
ljubavi.
Postoji stara legenda koja bi mogla posluæiti da se osvijetli buduÊi æivot
komunistiËke borbenosti: ona o svetom Franji Asiπkom. Sjetite se njegovoga
rada. Da bi odbacio siromaπtvo mnoπtva on je usvojio to opÊe stanje i tu

otkrio ontoloπku moÊ novoga druπtva. KomunistiËki aktivist Ëini isto,
pronalazeÊi u opÊem stanju mnoπtva njegovo ogromno blago. Franjo je,
suprotstavljajuÊi se kapitalizmu u nastajanju odbio svaku instrumentalnu
disciplinu, a suprotstavljajuÊi se trapljenju tijela [u siromaπtvu i u
konstituiranom poretku] on je postavio radosni æivot, ukljuËujuÊi svo biÊe i
prirodu, æivotinje, sestru mjesec, brata sunce, ptice u polju, siromaπne i
eksploatirane ljude, sve zajedno protiv volje za moÊi i korupcijom. I u
postmodernosti nalazimo se u poloæaju Franje Asiπkog, suprotstavljajuÊi
bijedi siromaπtva radost biÊa. To je revolucija koju nijedna moÊ neÊe nadzirati
- jer biomoÊ i komunizam, suradnja i revolucija ostaju zajedno, u ljubavi,
jednostavnosti i u nevinosti. To je neobuzdana svjetlost i radost
komunistiËkoga biÊa.
IMPERIJ
BILJE©KE
PREDGOVOR
01 | O slabljenju suverenosti nacionalnih dræava i preobrazbi suverenosti u suvremenom
globalnom sustavu, vidi Saskia Sassen, Losing Control? Sovereignty in an Age of
Globalization [columbia university press, new york 1996].
02 | O konceptu Imperija, vidi Maurice Duverger, “Le concept d’empire”, in Maurice
Duverger, ur., Le concept d’empire [puf, pariz 1980], str. 5-23. Duverger dijeli povijesne
primjere u dva prvenstvena modela, s Rimskim Carstvom na jednoj strani i Kineskim,
Arapskim, SrednjoameriËkim i drugim carstvima na drugoj. Naπa se analiza prvenstveno
odnosi na Rimsko Carstvo jer je to model koji je proæeo euroameriËku tradiciju πto je
dovela do suvremenoga svjetskoga poretka.
03 | “Modernost nije fenomenon Evrope kao neovisnoga sustava, veÊ Evrope kao srediπta”,
Enrique Dussel, “Beyond Eurocentrism: The World System and the Limits of Modernity”,
u Fredric Jameson & Masao Miyoshi, ur., The Cultures of Globalization [duke university
press, durham 1998], str. 3-31; citat str. 4.
04 | Dva su nam interdisciplinarna teksta sluæila kao modeli tijekom pisanja ove knjige:
Marxov Kapital i Deleuzeov & Guattarijev TisuÊu platoa.
05 | Naπ rad sigurno nije jedini koji priprema teren za analizu i kritiku Imperija. Iako oni ne
koriste izraz “Imperij”, vidimo da mnogi autori usmjeruju rad u tom pravcu; meu
njima su Fredric Jameson, David Harvey, Arjun Appadurai, Gayatri Splivak, Edward
Said, Giovanni Arrighi i Arif Dirlik, da spomenemo samo neke od najpoznatijih.
344 BILJE©KE ZA STRANICE 17-20
1.1 SVJETSKI POREDAK

01 | VeÊ je 1974. Franz Schumann naglasio je tendenciju prema globalnom poretku u The
Logic of World Power: An Inquiry into the Origins, Currents, and Contradictions of World
Politics [pantheon, new york 1974].
02 | O promjenama evropskih ugovora o meunarodnom miru, vidi Leo Gross, “The Peace of
Westphalia, 1648-1948”, American Journal of Internaitonal Law, 42, br.1 [1948], 21-41.
03 | Danilo Zolo, Cosmopolis: Prospects for World Government, prijevod David McKie [polity
press, cambridge 1997]; on najjasnije iznosi hipotezu da paradigmu projekta novoga
svjetskoga poretka trebamo smjestiti u BeËki mir. Mi slijedimo njegovu analizu u mnogim
pogledima. Vidi takoer Richard Falk, “The Interplay of Westphalia and Charter
Conception of Internaitonal Legal Order”, u C.A. Blach & Richard Falk, ur., The Future
of International Legal Order [princeton university press, princeton 1969], 1:32-70.
04 | Hans Kelsen, Das Problem des Souveränität und die Theorie des Völkerrechts: Beitrag
zu einer reinen Rechtlehre [mohr, tübingen 1920], str. 205. Vidi takoer Principles of
Internaitonal Law [rinehart, new york 1952], str. 586.
05 | Kelsen, Das Problem des Souveränität, str. 319.
06 | Vidi Hans Kelsen, The Law of the United Nations [praeger, new york 1950].
07 | O pravnoj povijesti Ujedinjenih naroda, vidi Alf Ross, United Nations: Peace and Progress
[bedminster press, totowa, n.j. 1966]; Benedetto Conforti, The Law and Practice of the
United Nations [kluwer law international, boston 1996]; Richard Falk, Samuel S. Kim,
& Saul H. Mendlovitz, ur., The United Nations and a Just World Order [westview press,
boulder 1991].
08 | O konceptu “domaÊe analogije”, kako s genealoπkoga stajaliπta tako i s onoga
meunarodne pravne politike, vidi Hedley Bull, The American Society [macmillan, lon-
don 1977]; a iznad svega Hidemi Suganami, The Domestic Analogy and World Order
Proposals [cambridge university press, cambridge 1989]. Za kritiËko i realistiËko stajaliπte
protiv shvaÊanja o “domaÊoj analogiji”, vidi James N. Rousseau, Turbulence in World
Politics: A Theory of Change and Continuity [princeton university press, princeton 1990].
09 | Norberto Bobbio, Il problema della guerra e le vie della pace [il mulino, bologna 1984].
10 | Za stajaliπte Norberta Bobbija o tim argumentima, vidi prvenstveno Il terzo assente
[edizioni sonda, torino 1989]. OpÊenito o nedavnim internacionalistiËkim miπljenjima
i o alternativi izmeu dræavnog i kozmopolitskog pristupa, vidi Zolo, Cosmopolis.
11 | Vidi rad Richarda Falka, prvenstveno A Study of Future Worlds [free press, new york
1975]; The Promise of World Order [temple university press, philadelphia 1987]; i Explo-
rations at the Edge of Time [temple university press, philadelphia 1992]. Podrijetlo Falk-
ovog diskursa i njegovu idealistiËku reformistiËku crtu moæemo vidjeti joπ u poznatim
poËetnim prijedlozima Grenvillea Clarka & Lousia B. Sohna, World Peace through World
Law [harvard university press, cambridge, mass. 1958].
BILJE©KE ZA STRANICE 21-25 345
12 | U dijelu 2.4 ukratko Êemo raspravljati o radu autora koji dovode u pitanje tradicionalno
podruËje meunarodnih odnosa s postmodernoga stajaliπta.
13 | “Kapitalizam je od poËetka bio stvar svjetske ekonomije. Krivo je tvrditi da je kapitalizam
tek u dvadesetom stoljeÊu postao ‘svjetski raπiren’.” Immanuel Wallerstein, The
Capitalist World-Economy [cambridge university press, 1979], str. 19. Najpotpuniji izvor
o tom pitanju je Immanuel Wallerstein, The Modern World System, 3 sv. [academic
press, new york 1974-1988] (vidi: Suvremeni svjetski sistem, prijevod Janko ParaviÊ
[zagreb: centar za kulturnu djelatnost, 1986]. Vidi takoer Giovanni Arrighi, The
Long Twentieth Century [verso, london 1995]).
14 | Vidi, na primjer, Samir Amin, Empire of Chaos [monthly review press, new york 1992].
15 | Za naπu analizu Rimskoga Carstva oslanjali smo se na neke klasiËne tekstove, kao πto
su Gaetano de Sanctis, Storia dei Romani, 4 sv. [bocca, torino 1907-1923]; Hermann
Dessau, Geschichte der römanischen Keiserzeit, 2 sv. [weidmann, berlin 1924-1930];
Michael Rostovzeff, Social and Economic History of the Roman Empire, 2 sv. [clarendon
press, oxford 1926]; Pietro de Francisci, Genesi e struttura del principato augusteo
[sampaolesi, rim 1940]; i Santo Mezzarino, Fra Oriente ed Occidente [la nuova italia,
firenca 1947].
16 | Vidi Johannes Adam Hartung, Die Lehre von der Weltherrschaft im Mittelalter [halle,
1909]; Heinrich Dannenbauer, ur., Das Reich: Idee und Gestalt [cotta, stuttgart 1940];
Georges de Lagarde, “La conception médiévale de l’ordre en face de l’umanisme, de la
Renaissance et de la Reforme”, in Congresso internazionale di studi umanistici,
Umanesimo e scienza politica [marzorati, milano 1951]; i Santo Mazzarino, The End of
the Ancient World, prijevod George Holmes [knopf, new york 1966].
17 | Vidi Michael Walzer, Just and Unjust Wars, 2. izd. [basic books, new york 1992].
Obnavljanje teorije pravednoga rata u 1990-im godinama moæemo naÊi u esejima u
izdanju Jean Bethke Elshtain, ur., Just War Theory [basil blackwell, oxford 1992].
18 | Ovdje trebamo razlikovati izmeu jus ad bellum [pravo ratovanja] i jus in bello [pravo u
ratu], ili u stvari pravila ispravnoga voenja rata. Vidi Walzer, Just and Unjust Wars,
str. 61-63 i 90.
19 | O Zaljevskom ratu i pravdi, vidi Norberto Bobbio, Una guerra giusta? Sul conflito del
Golfo [marsilio, venecija 1991]; Ramsey Clark, The Fire This Time: U.S. War Crimes in
the Gulf [thunder’s mouth press, new york 1992]; Jürgen Habermas, The Past as Future,
prijevod Max Pensky [university of nebraska press, lincoln 1994]; i Jean Bethke Elshtain,
ur., But Was It Just? Reflections on the Morality of the Persian Gulf War [doubleday, new
york 1992].
20 | Za utjecaj Niklas Luhmannove sistematizacije na meunarodnu pravnu teoriju, vidi
eseje Gunthera Teubnera u Gunther Teubner & Alberto Febbrajo, ur., State, Law and
Economy as Autopoietic Systems [giuffre, milano 1992]. John Rawlsove etiËkopravne
teorije pokuπao je prilagoditi Charles R. Beitz u Political Theory and International

Relations [princeton university press, princeton 1979].
22 | Ovaj je koncept uveo i oblikovao James Rosenau u “Governance, Order, and Change in
World Politics”, James Rosenau i Ernst-Otto-Czempiel, Governance without Government
[cambridge university press, cambridge 1992].
22 | Kao jednu od krajnosti, vidi zbirku eseja sakupljenih u V. Rittenberger, ur., Beyond
Anarchy: International Cooperation and Regimes [oxford university press, oxford 1994].
23 | Vidi Hans Kelsen, Peace through Law [university of north carolina press, chapel hill
1944].
24 | O Machiavellijevom tumaËenju Rimskoga Carstva, vidi Antonio Negri, Il potere
costituente [sugarco, milano 1992], str. 75-96, na engleskom, Insurgencies: Constituent
Power and the Modern State, prijevod Maurizia Boscagli [university of minnesota press,
minneapolis 1999].
25 | Za tumaËenje pravnoga prijelaza od modernosti u postmodernost, vidi Michael Hardt
& Antonio Negri, Labor of Dionysus: A Critique of the State Form [university of minnesota
press, minneapolis 1994], poglavlja 6 i 7.
26 | »udno je da je gotovo jedino djelo Carla Schmitta koje se spominje u toj meunarodnoj
raspravi Der Nomos der Erde im Völkerrecht des Jus Publicum Europaeum [greven, köln
1950], dok je doista baπ u tom kontekstu vaænije njegovo djelo Verfassunglehre, 8. izd.
[duncker & humbolt, berlin 1993], i njegovo stajaliπte razvijeno oko koncepta politiËkoga
i proizvodnje prava.
27 | Da bismo dobili dobar uvid u taj proces moæda je dovoljno proËitati zajedno disciplinarne
klasike meunarodnoga prava i meunarodne ekonomije, povezujuÊi njihova zapaæanja
i prijedloge, koji proizlaze iz raznih disciplinarnih obrazovanja ali dijele odreeni
neorealizam ili u stvari realizam u hobsovskom smislu. Vidi, na primjer, Kenneth Neal
Waltz, Theory of International Politics [random house, new york 1979]; i Robert Gilpin,
The Political Economy of International Relations [princeton university press, 1987].
28 | Za poËetni uvid u opπirnu i Ëesto zbrkanu literaturu o toj temi, vidi Gene Lyons &
Michael Mastanduno, ur., Beyond Westphalia? State Sovereignty and International
Inervention [johns hopkins university press, baltimore 1995]; Arnold Kanter & Linton
Brooks, ur., U.S. Intervention Policy for the Post-Cold War World [norton, new york
1994]; Mario N. Bettat, Le droit d’urgence [odile jacob, pariz 1995]; i Maurice Bernard,
La fin de l’ordre militaire [presses de sciences politiques, pariz 1995].
29 | O etici meunarodnih odnosa, pored veÊ navedenih prijedloga Michaela Walzera i
Charlesa Beitza, vidi takoer Stanley Hoffmann, Duties Beyond Borders [syracuse
university press, syracuse 1981]; i Terry Nardin & David R. Mapel, ur., Traditions of
International Ethics [cambridge university press, cambridge 1992].
30 | Ovdje upuÊujemo na dva klasiËna teksta: Montesquieu, Considerations on the Causes
of the Greatness of the Romans and Their Decline, prijevod David Lowenthal [free press,
new york 1965] (vidi: Razmatranja o razlozima veliËine Rimljana i njihove propasti,
prijevod Ivan Rabar [prosvjetna biblioteka, zagreb n.n.]); i Edward Gibbon, The History
of the Decline and Fall of the Roman Empire, 3 sv. [penguin, london 1994].
31 | Kao πto je Jean Ehrard i viπe nego dovoljno pokazao, historiografija u doba prosvje-
titeljstva stalno je ponavljala da je slabljenje Rima poËelo s Cezarom. Vidi Jean Ehrard,
La politique de Montesquieu [a. colin, pariz 1965].
32 | NaËelo korupcije politiËkih reæima veÊ je bilo implicitno u teoriji o oblicima vlasti onako
kako se zaËela u sofistiËkom razdoblju i kako su je kasnije kodificirali Platon i Aristotel.
NaËelo “politiËke” korupcije se prevelo u naËelo povijesnoga razvoja putem teorija koje
su shvaÊale etiËke sheme oblika vlasti kao cikliËke vremenske razvoje. Od svih
zagovornika raznih teoretskih pravaca koji su se okuπali u tom poduhvatu [a stoici su
svakako bitni u tom pogledu], Polibije je najbolje opisao model u njegovom konaËnom
obliku, veliËajuÊi stvaralaËku funkciju korupcije.
1.2 BIOPOLITI»KA PROIZVODNJA

01 | Foucault nije izriËito ocrtao prijelaz od disciplinarnog druπtva u druπtvo nadzora ali on
ostaje implicitan u njegovom radu. Mi slijedimo odliËne komentare Gillesa Deleuzea u
tom tumaËenju. Vidi Gilles Deleuze, Foucault [minuti, pariz 1986] (vidi: Fuko, prijevod
Svetlana StojanoviÊ [z. stojanoviÊ, sremski karlovci 1989]); i “Post-scriptum sur les
sociétés de contrôle”, u Pourparlers [minuit, pariz 1990]. Vidi takoer Michael Hardt,
“The Withering of Civil Society,” Social Text, br. 45 [zima 1995], 27-44.
02 | Vidi prvenstveno Michael Foucault, The History of Sexuality, prijevod Robert Hurley
[vintage, new york 1978], 1:135-145 (Istorija seksualnosti, prijevod Ana JovanoviÊ-Kralj
[prosveta, beograd 1988]). Za druge prikaze koncepta biopolitike u Foucaultovom djelu,
vidi “The Politics of Health in the Eighteenth Century,” u Power Knowledge, ur. Colin
Gordon [pantheon, new york 1980], str. 166-182; “La naissance de la médecine sociale”,
u Dits et écrits [gallimard, pariz 1994], 3:207-228, osobito str. 210; i “Naissance de la
biopolitique”, u Dits et écrits, 3:818-825. Za primjere rada drugih autora koji su slijedili
Foucaultov koncept biopolitike, vidi Hubert Dreyfus & Paul Rabinow, ur., Michel
Foucault: Beyond Structuralism and Hermeneutics [university of chicago press, chicago
1992], str. 133-142; i Jacques Donzelot, The Policing of Families, prijevod Robert Hurley
[pantheon, new york 1979].
03 | Michel Foucault, “Les mailles du pouvoir”, u Dits et écrits [gallimard, pariz 1994],
4:182-201; citat str. 194.
04 | Mnogi su mislioci slijedili Foucaultova u tom pogledu i uspjeπno problematizirali dræavu
blagostanja. Vidi prvenstveno Jacques Donzelot, L’invention du social [fayard, pariz
1984]; i François Ewald, L’état providence [seuil, pariz 1986].
05 | Vidi Karl Marx, “Results of the Immediate Process of Production”, prijevod Rodney
Livingstone, objavljeno kao dodatak Capitalu, prijevod Ben Fowkes [vintage, new york
1976], 1:948-1084 (vidi: Kapital, prijevod Moπa Pijade & Rodoljub »olakoviÊ [kultura,
zagreb 1947]). Vidi takoer Antonio Negri, Marx Beyond Marx, prijevod Harry Cleaver,
Michael Ryan, i Maurizio Viano [autonomedia, new york 1991].
06 | Vidi Max Horkheimer & Theodor Adorno, The Dialectics of Enlightenment, prijevod
John Cummings [herder and herder, new york 1972] (vidi: Dijalektika prosvijetiteljstva,
prijevod Nadeæda »aËinoviÊ-Puhovski, 2. izd. [veselin masleπa, sarajevo 1989]).
07 | Vidi Gilles Deleuze & Félix Guattari, A Thousand Plateaus, prijevod Brian Massumi
[university of minnesota press, minneapolis 1987].
08 | Vidi, na primjer, Peter Dews, Logics of Disintegration: Poststructuralist Thought and
the Claims of Critical Theory [verso, london 1987], pogl. 6 i 7. Kada usvojimo tu definiciju
moÊi i kriza koje je proæimaju, Foucaultov diskurs [a joπ viπe onaj Deleuzea & Guattarija]
predstavlja snaæan teoretski okvir za kritiziranje dræave blagostanja. Za analize koje su
viπe ili manje u skladu s ovim diskursom, vidi Claus Offe, Disorganized Capitalism:
Contemporary Transformations of Work and Politics [mit press, cambridge, mass. 1985];
Antonio Negri, Revolution Retrieved: Selected Writings [red notes, london 1988]; i eseje
Antonia Negrija ukljuËene u Michael Hardt & Antonio Negri, Labor of Dionysus
[university of minnesota press, minneapolis 1994], str. 23-213.
09 | Koncepti “totalitarizma” koji su se izgradili tijekom razdoblja hladnoga rata pokazali
su se korisnim sredstvima propagande ali potpuno neprimjerenim analitiËkim alatima,
vodeÊi Ëesto prema pogubnim inkvizicijskim metodama i πtetnim moralnim
argumentima. Danas bismo brojne police knjiænica ispunjene analizama totalitarizma
trebali promatrati samo kao sramotu i odbaciti bez oklijevanja. Za kratki prikaz literature
o totalitarizmu od najkoherentnije do najbesmislenije, vidi Hannah Arendt, The Origins
of Totalitarianism [harcourt, brace, new york 1951] (vidi: Totalitarizam, prijevod Mirjana
PaiÊ JuriniÊ [biblioteka minerva, zagreb 1996]); i Jeanne Kirkpatrick, Dictatorships
and Double Standards [simon and schuster, new york 1982]. Vratit Êemo se detaljnije
na koncept totalitarizma u dijelu 2.2.
10 | Ovdje upuÊujemo na tematiku Mobilmachunga koja je bila razvijena u njemaËkom
svijetu prvenstveno 1920-ih i 1930-ih godina, viπe ili manje od Ernsta Jüngera do Carla
Schmitta. I u francuskoj su se kulturi pojavila takva stajaliπta 1930-ih godina, a rasprave
o tome joπ se nisu smirile. Lik Georgesa Bataillea je u srediπtu te rasprave. Za drugaËije
motriπte o “opÊoj mobilizaciji” kao paradigmi konstitucije kolektivnoga rada u
fordistiËkom kapitalizmu, vidi Jean Paul de Gaudemar, La mobilisation générale
[maspero, pariz 1978].
11 | Mogli bismo povuÊi vrlo zanimljiv pravac rasprave koji je uËinkovito razvio Foucaultovo
tumaËenje biomoÊi, od Jacques Derridaovog Ëitanja Walter Benjaminove “Uz kritiku
sile” (“Force of Law,” u Drucilla Cornell, Michael Rosenfeld & David Gray Carlson, ur.,
Deconstruction and the Possibility of Justice [routledge, new york 1992], str. 3-67) do
nedavnog i poticajnijega doprinosa Giorgia Agambena u Homo sacer: il potere sovrano
e la nuda vita [einaudi, torino 1995] (vidi: Homo sacer: suverena moÊ i goli æivot, prijevod
Jasna JakπiÊ [arkzin & mi2, zagreb; u pripremi]). Meutim, Ëini nam se bitnim da sve te
rasprave vratimo na pitanje proizvodnih dimenzija “biosa”, utvrujuÊi, drugim rijeËima,
materijalistiËku dimenziju toga koncepta s onu stranu bilo kojeg shvaÊanja koje je
Ëisto naturalistiËko [æivot kao “zoe”] ili jednostavno antropoloπko [kao πto Agamben
Ëesto radi ËineÊi tako taj koncept nepouzdanim].
12 | Michel Foucault, “La naissance de la médicine sociale,” u Dits et écrits [gallimard,
pariz 1994], 3:210.
13 | Vidi Henri Lefebvre, L’ideologie structuraliste [anthropos, pariz 1971]; Gilles Deleuze.
“A quoi reconnait-on le structuralisme? u François Chatelet, ur., Histoire de la
philosophie, sv. 8 [hachette, pariz 1972], str. 299-335; i Fredric Jameson, The Prison-
House of Language [princeton university press, princeton 1972] (vidi: U tamnici jezika,
prijevod Antun ©oljan [stvarnost, zagreb 1978]).
14 | Kada Deleuze izriËe svoje metodoloπke razlike s Foucaultom u privatnom pismu
napisanom 1977, prvenstveno mjesto neslaganja svodi se upravo na pitanje proizvodnje.
Deleuze viπe voli izraz “æelja” od Foucaultova “uæitka”, objaπnjava on, jer æelja obuhvaÊa
stvarnu i aktivnu dinamiku proizvodnje druπtvene stvarnosti dok je uæitak samo inertan
i reaktivan: “Uæitak prekida pozitivnost æelje i konstituciju njezine ravni imanentnosti.”
Vidi Gilles Deleuze, “Désir et plaisir,” Magazine Littéraire, br. 325 [listopad 1994], 59-
65; citat str. 64 [vidi: “Æelja i uæitak”, u TreÊi program Hrvatskog radija, br. 48 [1995],
str. 168-173].
15 | Félix Guattari moæda je razvio do krajnjih konzekvenci tu vrstu druπtvene kritike,
istovremeno briæljivo izbjegavajuÊi da se ne sukobi s postmodernistiËkim diskursom
protiv “velikih rijeËi”, u svome Chaosmosisu, prijevod Paul Bains & Julian Pefanis [power
publications, sydney 1995]. S metafiziËkoga stajaliπta nalazimo meu sljedbenicima
Nietzschea otprilike analogna motriπta izraæena u Massimo Cacciarievom DRAN:
méridiens de la décision dans la pansée contemporaine [l’éclat, pariz 1991].
16 | Na engleskom, vidi prvenstveno eseje sakupljene u knjizi πto su je izdali Paolo Virno
& Michael Hardt, Radical Thought in Italy [university of minnesota press, minneapolis
1996]. Vidi takoer Christian Marazzi, Il posto dei calzini: La svolta linguistica
dell’economia e i suoi effetti nella politica [edizioni casagrande, bellinzona]; i brojeve
francuskoga Ëasopisa Futur antérieur, osobito br. 10 [1992] i 35-36 [1996]. Za analizu
koja usvaja bitne elemente ovoga projekta ali na kraju ne uspijeva shvatiti njegovu snagu,
vidi André Gorz, Misere du présent, richesse du posible [galilee, pariz 1997].
17 | Okvir u kojemu se gradi taj pravac istraæivanja istovremeno je njegovo veliko bogatstvo
i njegovo stvarno ograniËenje. Analizu treba povesti izvan ograniËenja πto ih nameÊe
“radniËko” [operaista] stajaliπte kapitalistiËkoga razvoja i dræavnoga oblika. Na jedno
od ograniËenja, na primjer, upozorila je Gayatri Spivak, In Other Worlds: Essays in
Cultural Politics [routledge, new york 1988], str. 162, koja insistira na Ëinjenici da
shvaÊanje vrijednosti na tom pravcu marksistiËke analize moæe funkcionirati u
vladajuÊim zemljama [ukljuËujuÊi kontekst nekih struja feministiËke teorije] ali potpuno
je neprimjereno u kontekstu potËinjenih regija zemaljske kugle. Spivakino razglabanje
svakako je krajnje vaæno za problematiku koju razvijamo u ovoj studiji. U stvari, s
metodoloπkoga stajaliπta, rekli bismo da u feministiËkoj teoriji, osobito marksistiËkim i
socijalistiËkim feministiËkim teorijama koje se bave æenskim radom, afektivnim radom
i proizvodnjom biomoÊi, moæemo naÊi najdublji i najsolidniji problematski skup analiza
koje su se razvile oko kritike biopolitike. To predstavlja moæda najprimjereniji okvir za
obnovu metodologije evropskih “radniËkih” πkola.
18 | Teorije “uzburkanosti” meunarodnoga poretka, i joπ viπe novoga svjetskoga poretka,
koje smo prije naveli [vidi prvenstveno rad J.G. Ruggiea], opÊenito izbjegavaju u svojim
objaπnjenjima uzroka te uzburkanosti bilo koje upuÊivanje na protuslovna obiljeæja
kapitalistiËkih odnosa. Smatra se da je druπtvena uzburkanost puka posljedica meu-
narodne dinamike izmeu dræavnih aktera tako da se uzburkanost moæe normalizirati
unutar strogih disciplinarnih granica meunarodnih odnosa. Sama metoda analize
uËinkovito skriva druπtvene i klasne borbe. S toga stajaliπta, znaËi, ne moæemo stvarno
shvatiti “proizvodni bios”. Isti je sluËaj, manje viπe, s autorima koji gledaju s motriπta
svjetskih sustava, i koji se prvenstveno usredotoËuju na krugove sustava i sustavne
krize [vidi prije navedene radove Wallersteina i Arrighia]. Njihov svijet [i povijest] je
bez subjektivnosti. Njima promiËe funkcija proizvodnoga biosa, ili pak Ëinjenica da
kapital nije stvar veÊ druπtveni odnos, suparniËki odnos, kojega jednu stranu proæima
proizvodni æivot mnoπtva.
19 | Giovanni Arrighi, The Long Twentieth Century [verso, london 1995], na primjer, tvrdi
da postoji takav kontinuitet u ulozi kapitalistiËkih korporacija. Za odliËno suprotno
stajaliπte u smislu periodizacije i metodoloπkoga pristupa, vidi Luciano Ferrari Bravo,
“Introduzione: vecchie e nuove questioni nella teoria dell’imperialismo”, u Luciano
Ferari Bravo, ur., Imperialismo e classe operaia multinazionale [feltrinelli, milano 1975],
str. 7-70.
20 | Vidi, sa stajaliπta politiËke analize, Paul Kennedy, Preparing for the Twenty-first Century
[random house, new york 1993]; i sa stajaliπta ekonomske topografije i socijalistiËke
kritike, David Harvey, The Condition of Postmodernity [blackwell, oxford 1989].
21 | Marx, Capital, 1:742.
22 | Biografija koju moæemo navesti o tom pitanju gotovo je beskonaËna. U stvari, teorije
oglaπavanja i potroπnje integrirane su [upravo na vrijeme] u teorije proizvodnje, do
takvoga stupnja da danas imamo ideologije koje postavljaju “pozornost” kao ekonomsku
vrijednost! U svakom sluËaju, za izbor brojnih djela koja se bave ovim podruËjem, bilo
bi dobro vidjeti Susan Strasser, Satisfaction Guaranteed: The Making of the American
Mass Market [pantheon, new york 1989]; Gary Cross, Time and Money: The Making of
Consumer Culture [routledge, new york 1993]; a za zanimljiviju analizu s drugoga
stajaliπta, Projekt Disney, Inside the Mouse [duke university press, durham 1995]. Meu-
tim, proizvodnja proizvoaËa nije samo proizvodnja potroπaËa. Ona takoer ukljuËuje
proizvodnju hijerarhija, mehanizme ukljuËenja i iskljuËenja i tako dalje. Ona ukljuËuje
naposljetku proizvodnju kriza. S toga stajaliπta, vidi Jeremy Rifkin, The End of Work:
The Decline of Global Labor Force and the Dawn of the Postmarket Era [putnam, new
york 1995]; i Stanley Aronowitz & William DiFrazio, The Jobless Future [university of
minnesota press, minneapolis 1994].
23 | Zahvalni smo Deleuzeu & Guattariju i njihovoj knjizi TisuÊu platoa za najpotpuniji
fenomenoloπki opis te industrijsko-monetarne-svjetske prirode koja Ëini prvu razinu
svjetskoga poretka.
24 | Vidi Edward Comor, ur., The Global Political Economy of Communication [macmillan,
london 1994].
25 | Vidi Stephem Bradley, ur., Globalization, Technologies, and Competition: The Fusion
of Computers and Telecommunications in the 90s [harvard business school press,
cambridge, mass. 1993]; i Simon Serfaty, The Media and Foreign Policy [macmillan,
london 1990].
26 | Vidi Jürgen Habermas, Theory of Communicative Action, prijevod Thomas McCarthy
[beacon press, boston 1984]. Mi detaljnije raspravljamo o odnosu izmeu komunikacije
i proizvodnje u dijelu 3.4.
27 | Vidi Hardt & Negri, Labor of Dionysus, pogl. 6 i 7.
28 | Usprkos krajnosti πto ih pokazuju autori predstavljeni u zbirci πto su je izdali Martin
Albrow i Elizabeth King, ur., Globalization, Knowledge, and Society [sage, london 1990],
i umjerenijim stavovima Bryana S. Turnera u Theories of Modernity and Postmodenrity
[sage, london 1990], te Mikea Featherstonea, ur., Global Culture, Nationalism, Globali-
zation, and Modernity [sage, london 1990], razlike meu njihovim raznim stajaliπtima
u stvari su relativno nevaæne. Mi moramo uvijek imati na umu da se slika “globalnoga
civilnoga druπtva” rodila ne samo u umovima nekih postmodernih filozofa i meu nekim
sljedbenicima Habermasa [kao πto su Jean Cohen i Andrew Arato], veÊ takoer, a πto
je joπ vaænije, u lokovskoj tradiciji meunarodnih odnosa. Ova zadnja skupina ukljuËuje
tako vaæne teoretiËare kao πto su Richard Falk, David Held, Anthony Giddens i [u
odreenom pogledu] Danilo Zolo. O konceptu civilnoga druπtva u globalnom kontekstu,
vidi Michael Walzer, ur., Toward a Global Civil Society [berghan books, providence 1995].
29 | S ikonoklastiËkom ironijom Jeana Baudrillarda i njegovih nedavnih tekstova kao πto
su The Gulf War Did Not Take Place, prijevod Paul Patton [indiana university press,
bloomington 1995], odreena struja francuskoga postmodernizma vratila se pravom
nadrealistiËkom okviru.
30 | Postoji neprekinuti kontinuitet od hladnoratovskih pojmova “nametanja demokracije”
i “demokratske tranzicije” do imperijalnih teorija “nametanja mira”. VeÊ smo naglasili
Ëinjenicu da su mnogi moralni filozofi podræavali Zaljevski rat kao pravednu stvar, dok
su se pravni teoretiËari, slijedeÊi vaæan primjer Richarda Falka, uglavnom suprotstavl-
jali. Vidi, na primjer, Richard Falk, “Twisting the U.N. Charter to U.S. Ends”, u Hamid
Mowlana, George Gerbner & Herbert Schiller, ur., Triumph of the Image: The Media’s
War in the Persian Gulf [westview press, boulder 1992], str. 175-190. Vidi takoer raspravu
o Zaljevskom ratu u Danilo Zolo, Cosmopolis: Prospects for World Government, pri-
jevod David Mc Kie [polity press, cambridge 1997].
31 | Za tipiËan primjer, vidi Richard Falk, Positive Prescriptions for the Future, World Order
Studies Program, referat br. 20 [center for internaitonal studies, princeton 1991]. Da
bismo vidjeli kako su nvo-e integrirane u taj manje viπe lokovski okvir “globalne
ustavnosti”, trebamo pogledati javne izjave Antonia Cassesea, predsjednika KriviË-
noga suda Ujedinjenih naroda u Amsterdamu, kao i njegove knjige, International Law
in a Divided World [clarendon press, oxford 1986], i Human Rights in a Changing
World [temple university press, philadelphia 1990].
32 | »ak i prijedlozi za reformiranje Ujedinjenih naroda idu manje viπe u tom smjeru. Za
dobru bibliografiju takvih radova, vidi Joseph Preston Baratta, Strengthening the United
Nations: A Bibliography on U.N. Reform and World Federalism [greenwood, new york
1987].
33 | To je smjer πto ga u nekim objavljenim strateπkim dokumentima promiËu vojne agen-
cije SAD-a. Prema sadaπnjoj doktrini Pentagona, projekt proπirenja træiπne demokracije
trebaju podupirati kako primjerene mikrostrategije koje se temelje na [kako prag-
matiËkim tako i sustavnim] zonama primjene i stalnoga utvrivanja kritiËkih toËaka u
suprotstavljenim jakim kulturnim blokovima koje Êe voditi prema njihovom raspuπtanju.
U tom pogledu, vidi rad Mauricea Rounaia iz Strateπkoga instituta u Parizu. Vidi takoer
radove o intervencionizmu SAD-a navedene u dijelu 1.1, biljeπka 28.
34 | Joπ jednom trebamo uputiti na rad Richarda Falka i Antonia Cassesea. Trebamo na-
glasiti, osobito, kako se “nejaka” koncepcija vrπenja sudskih funkcija Suda pravde U.N-
a postupno preobrazila, Ëesto pod utjecajem ljeviËarskih politiËkih snaga, u “jaku” kon-
cepciju. Drugim rijeËima, postoji prijelaz od zahtjeva da Sud pravde dobije moguÊnost
vrπenja sudskih sankcija koje bi doπle po ovlaπtenju strukture UN-a do zahtjeva da sud
igra izravnu i aktivnu ulogu u odlukama UN-a i njegovih organa u pogledu standarda
jednakosti i materijalne pravde meu dræavama, do stupnja da se izravno upliÊe u ime
ljudskih prava.
35 | Vidi Max Weber, Economy and Society, prijevod Guenther Roth & Claus Wittich
[university of california press, berekeley 1968], sv. 1, pogl. 3, dio 2, “The Three Pure
Types of Authority”, str. 215-216.
1.3 ALTERNATIVE UNUTAR IMPERIJA

01 | Pod “koketirati s Hegelom” ovdje mislimo na ono πto je Marx opisao u poznatom dodatku
1. svesku Capitala [prijevod Ben Fowkes [vintage, new york 1976] 24. sijeËnja 1873, str.
102-103]. Kao πto su i Marxu izgledali, Hegelovi izrazi uËinili su se i nama korisnima da
uokvirimo tvrdnju, ali ubrzo Êemo naiÊi na stvarnu granicu njihove korisnosti.
02 | Priznajemo da je ovaj opis pojednostavljen, a mnoge studije pruæaju mnogo sofisticiranije
rasprave o mjestu. Meutim, izgleda nam da se te politiËke analize uvijek vraÊaju pojmu
“branjenja” ili “oËuvanja” omeenog lokalnog identiteta ili teritorija. Doreen Massey
izriËito se zalaæe za politiku mjesta u kojoj se mjesto zamiπlja ne kao omeeno veÊ kao
otvoreno i porozno, u Space, Place, and Gender [university of minnesota press,
minneapolis 1994], osobito str. 5. Meutim, mi bismo, naprotiv, ustvrdili da pojam mjesta
koje nema mea potpuno liπava taj koncept njegova sadræaja. Za odliËan pregled
literature o mjestu i alternativno shvaÊanje, vidi Arif Dirlik, “Place-based Imaginaiton:
Globalism and the Politics of Place”, neobjavljeni rukopis.
03 | Vratit Êemo se opπirnije na koncept nacije u dijelu 2.2.
04 | “Smatram lokaciju temeljnim materijalnim atributom ljudskoga djelovanja ali shvaÊam
da je lokacija proizvod druπtva.” David Harvey, The Limits of Capital [university of
chicago press, chicago 1984], str. 374. Arjun Appadurai takoer raspravlja o “proizvodu
lokacije” u skladu s Harveyevim stajaliπtem i s naπom tvrdnjom u Modernity at Large:
Cultural Disseminations of Globalization [university of minnesota press, minneapolis
1996], str. 178-199.
05 | Erich Auerbach, Mimesis: The Representattion of Reality in Western Literature, prijevod
Willard Trask [princeton university press, princeton 1953] (vidi: Mimesis: Prikazivanje
stvarnosti u zapadnoj knjiæevnosti, prijevod Milan TabakoviÊ [nolit, beograd 1978]).
06 | Marx je dobro izrazio, u svojim povijesnim tekstovima, tu metodoloπku vezu izmeu
kritike i izgradnje koja poËiva Ëvrsto na osnovi kolektivnoga subjekta. Razne tradicije
heterodoksne marksistiËke historiografije u dvadesetom stoljeÊu, kao πto je rad E.P.
Thompsona, talijanskih radniËkih pisaca i juænoazijskih povjesniËara potËinjenosti, dalje
su razvile tu vezu.
07 | Vidi, na primjer, Guy Debord Society of Spectacle, prijevod Donald Nicholson-Smith
[zone books, new york 1994] (vidi: Druπtvo spektakla & Komentari Druπtvu spektakla,
prijevod Goran VujasinoviÊ [arkzin, zagreb 1999]), πto je moæda najbolji izraz, na svoj
deliriËan naËin, suvremene svijesti o pobjedi kapitala.
08 | Za najbolji primjer te metode dekonstrukcije koja pokazuje svoje vrline i ograniËenja,
vidi rad Gayatri Spivak, osobito njezin uvod u Ranajit Guha & Gayatri Spivak, ur.,
Selected Subaltern Studies [oxford university press, new york 1988], str. 3-32.
09 | Vidi Arif Dirlik, “Mao Zedong and ‘Chinese Marxism’” u Saree Makdisi, Cesare Casarino
& Rebecca Karl, ur., Marxism Beyond Marxism [routledge, new york 1996], str. 119-
148. Vidi takoer Arif Dirlik, “Modernism and Antimodernism in Mao Zedong’s
Marxism,” u Arif Dirlik, Paul Healy & Nick Knight, ur., Critical Perspectives on Mao
Zedong’s Thought [humanities press, atlantic heights, n.j. 1997], str. 59-83.
10 | O taktiËkim dvosmislenostima “nacionalne politike” socijalistiËkih i komunistiËkih
partija, vidi prvenstveno rad austromarksista, kao πto je Otto Bauerov Die
Nationalitätenfrage und die Sozialdemokratie [wiener volksbuchhandlung, beË 1924]; i
Staljinov utjecajni pamflet “Marksizam i nacionalno pitanje”, u Marxism and National
and Colonial Question [internaitonal publishers, new york 1935], str. 3-61. Vratit Êemo
se tim autorima u dijelu 2.2. Za poseban i osobito zanimljiv sluËaj vidi Enzo Traverso,
Les marxistes et la question juive [la breche, pariz 1990].
11 | O krugu protuimperijalistiËkih borbi krajem devetnaestoga i poËetkom dvadesetoga
stoljeÊa [s kineskoga stajaliπta], vidi Rebecca Karl, Staging the World: China and the
Non-West at the Turn of the Twentieth Century [duke university press, durham, u tisku].
12 | O hipotezi da borbe prethode i prefiguriraju kapitalistiËki razvoj i restrukturiranje, vidi
Antonio Negri, Revolution Retrieved [red notes, london 1988].
13 | Taj pojam proletarijata mogao bi se tako shvatiti u Marxovom smislu kao personifikacija
strogo ekonomske kategorije, to jest, subjekt rada pod kapitalom. S obzirom da mi
redefiniramo sam koncept rada i proπirujemo opseg djelatnosti koje se pod njim
podrazumijevaju [kao πto smo uËinili na drugom mjestu i nastavit Êemo to raditi u ovoj
knjizi], briπe se tradicionalna razlika izmeu ekonomskoga i kulturnoga. Meutim,
Ëak i u Marxovim formulacijama koje su najviπe ekonomistiËke, proletarijat moramo
shvatiti kao pravu politiËku kategoriju. Vidi Michael Hardt & Antonio Negri, Labor of
Dionysus [university of minnesota press, minneapolis 1994], str. 3-21; i Antonio Negri,
“Twenty Theses of Marx”, u Saree Makdisi, Cesare Casarino & Rebecca Karl, ur.,
Marxism Beyond Marxism [routledge, new york 1996], str. 149-180.
14 | Vidi Michael Hardt, “Los Angeles Novos,” Futur antérieur, br. 12/13 [1991], 12-26.
15 | Vidi Luis Gomez, ur., Mexique: du Chiapas a la crise financiere, Dodatak, Futur antérieur
[1996].
16 | Vidi prvenstveno Futur antérieur, br. 33/34, Tous ensemble! Réflections sur les luttes de
novembre-décembre [1996], Vidi takoer Raghu Krishnan, “December 1995: The First
Revolt against Globalization,” Monthly Review, 48, br. 1 [svibanj 1996], 1-22.
17 | Karl Marx, The Eighteenth Brumaire of Louis Bonaparte [international publishers,
new york 1963], str. 121 (vidi: Klasne borbe u Francuskoj 1848-1850, Osamnaesti brumaire
Luja Bonaparta, prijevod Hugo Klajn [naprijed, zagreb 1973]).
18 | Vidi Gilles Deleuze, “Postscript on Control Societies,” in Negogiations, prijevod Martin

Joughin [columbia university press, new york 1995], str. 177-182.
19 | Nasuprot teorijama “najslabije karike”, koje su ne samo bile srediπte taktika TreÊe
internacionale veÊ ih je uvelike usvojila antiimperijalistiËka tradicija kao cjelina, talijanski
pokret operaismo u 1960-im i 1970-im godinama predlagao je teoriju “najjaËe karike”.
Za temeljnu teoretsku tezu, vidi Mario Tronti, Operai e capitale [einaudi, torino 1996],
osobito str. 89-95.
20 | Moæemo naÊi obimnu i stalnu dokumentaciju o tim tehnikama dezinformacija i
uπutkivanja u publikacijama Le Monde Diplomatique, te Z Magazine i Court Action
Bulletin Noam Chomsky neumorno je radio na razotkrivanju i suprostavljanju takvim
dezinformacijama u svojim brojnim knjigama i predavanjima. Vidi, na primjer, Edward
Herman i Noam Chomsky, Manufacturing Consent: The Political Economy of Mass
Media [pantheon, new york 1988]. Zaljevski rat predstavljao je odliËan primjer
imperijalnoga upravljanja komunikacijama. Vidi W. Lance Bennett & David L. Paletz,
ur., Taken by Storm: The Media, Public Opinion, and U.S. Foreign Policy in the Gulf War
[university of chicago press, chicago 1994]; i Douglas Kellner, The Persian Gulf TV
War [westview press, boulder 1992].
21 | Rad Immanuela Wallersteina [opÊenito vrlo dojmljiv i vaæan] i πkole svjetskih sustava
sasvim primjereno prikazuju taj zahvat poravnavanja borbi u obliku izvrnute srodnosti
strukture sa sustavom. Vidi, na primjer, Giovanni Arrighi, Terence Hopkins &
Immanuel Wallerstein, Antisystemic Movements [verso, london 1989].
22 | ImajuÊi na umu ograniËenja koja smo ranije spomneuli, ovdje trebamo uputiti na rad
Félixa Guattarija, osobito tekstove iz njegovoga zadnjega razdoblja kao πto je
Chaosmosis, prijevod Paul Bains i Julian Pefanis [power publications, sydney 1995].
POLITI»KI MANIFEST
01 | Louis Althusser, “Machiavel et nous.” Écrits philosophiques et politiques, sv. 2, ur.,
François Matheron [stock/imec, pariz 1995], str. 39-168; dalje navedeno u tekstu.
02 | Vidi Baruch Spinoza, Theologico-Political Treatise, sv. 1 Chief Works, prijevod R. H.
Elwes [dover, new york 1951] (vidi: Teoloπko politiËki traktat, prijevod Branko B. Gavella
[kultura, beograd 1957]).
2.1 DVIJE EVROPE, DVIJE MODERNOSTI

01 | Robert Musil, The Man without Qualities, prijevod Sophie Wilkins [knopf, new york
1995], 2:1106 (vidi: »ovjek bez svojstava, prijevod Zlatko Gorjan [otokar kerπovani, rijeka
1967]).
02 | Johannes Duns Scotus, Opus Oxoniense, knjiga iv, distinctio xiii, quaestio i, u Opera
Omnia, sv. 8 [georg olms verlagsbuchhandlung, hildesheim 1969], str. 807.
03 | Dante Alighieri, De Monarchia, ur. Louis Bertalot [friedrichsdorf, frankfurt 1918],

knjiga i, pogl. 4, str. 14.
04 | Nicholas of Cusa, “Complementum theologicum,” u Opera, sv. 2 [minerva, frankfurt
1962], pogl. 2, fol. 93b [faksimil izdanja jacquesa le fevrea/pariz: 1514].
05 | Giovanni Pico della Mirandola, Of Being and Unity, prijevod Victor Hamm [marquette
university press, milwaukee 1943], str. 21-22.
06 | Carolus Bovillus [Charles de Bovelles], Il libro del sapiente, ur. Eugenio Garin [einaudi,
torino 1987], pogl. 22, str. 73.
07 | Francis Bacon, Works, ur. James Spalding, Robert Ellis i Donald Heath [longman and
co., london 1857], 1:129-130.
08 | Galileo Galilei, Opere [g.berbera editore, firenza 1965], 7:128-129.
09 | William of Ockham, A Short Discourse on the Tyrannical Government, prijevod Johm
Kilcullen [cambridge university press, cambridge 1992], knjiga iii, pogl. 16, str. 104.
Prevodilac prevodi izraz “multitudo fidelium” kao “zajednicu vjernih” (vidi: Vilim
Ockham, Opera politica, prijevod Marina Miladinov [demetra, zagreb 2001]).
10 | Vidi Marsilus of Padua, Defensor Pacis [cambridge university press, cambridge 1928].
11 | Taj se revolucionarni vid podrijetla modernosti moæe proËitati u njegovom najjasnijem
i najsaæetijem obliku u radu Spinoze. Vidi Antonio Negri, The Savage Anomaly, prijevod
Michael Hardt [university of minnesota press, minneapolis 1991].
12 | Razni filozofski okviri negativne misli u devetnaestom i dvadesetom stoljeÊu, od
Nietzschea do Heideggera i Adorna, potpuno toËno predviaju kraj moderne metafizike
i povezuju modernost i krizu. Meutim, ti autori opÊenito ne prepoznaju da su na djelu
dvije modernosti i da je kriza izravan ishod njihovoga sukoba. Iz toga razloga oni ne
vide alternative unutar modernosti koje se proteæu izvan granica moderne metafizike.
O negativnoj misli i krizi, vidi Massimo Cacciari, Krisis: saggio sulla crisis del pensiero
negativo da Nietzsche a Wittgenstein [feltrinelli, milano 1976].
13 | O tim strujanjima u evropskoj modernosti, vidi Ernst Bloch, The Pinciple of Hope, 3 sv.,
prijevod Neville Plaice, Stephen Plaice & Paul Knight [mit press, cambridge, mass. 1986]
(vidi: Princip nada, prijevod Hrvoje ©ariniÊ [naprijed, zagreb 1981]); i (u potpuno
razliËitom inetelektualnom hermeneutiËkom kontekstu) Reinhardt Koselleck, Critique
and Crisis: Enlightenment and the Pathogenesis of Modern Society [mit press, cambridge,
mass. 1988].
14 | Samir Amin, Eurocentrism, prijevod Russell Moore [monthly review press, new york
1989], str. 72-73.
15 | Baruch Spinoza, Ethics, u The Collected Works of Spinoza, ur. Edwin Curley, sv. 1
[princeton university press, princeton 1985], dio iv, tvrdnja 67, str. 584 (vidi: Etika,
prijevod Ozren Æunec [demetra, zagreb 2000]).
16 | Ibid., dio v, tvrdnja 37, str. 613.
17 | Naπa rasprava oslanja se na rad Ernsta Cassirera, The Philosophy of the Enlightenment,
prijevod Fritz C.A. Koelln & James P. Pettegrove [princeton university press, princeton
1951]; Maxa Horkheimera & Theodora Adorna, Dialectic of Enlightenment, prijevod
John Cumming [continuum, new york 1972]; i Michela Foucaulta, “What Is Enlighten-
ment?”, u Ethics: Subjectivity and Truth, sv. 1, Essential Works of Foucault 1954-1984,
ur. Paul Rainbow [new press, new york 1997], str. 303-319 (“©to je prosvijetiteljstvo?”, u
»emu, br. 10 [1997], str. 87-99).
18 | Vidi Jacques Chevalier, Pascal [plon, pariz 1922], str. 265.
19 | René Descartes, “Letter to Mersenne [15. travnja 1630],” u Philosophical Letters, ur.
Anthony Kenny [blackwell, oxford 1970], str. 11. Za izvornu francusku inaËicu, vidi
Oeuvres completes, ur. Charles Adam & Paul Tannery [vrin, pariz 1969], 1:145.
20 | Antonio Negri, Descartes politico o della ragionevole ideologia [feltrinelli, milano 1970].
21 | Za nedavan primjer koji se nastavlja na tom transcendentalnom pravcu evropskoga samo-
zadovoljstva, vidi Massimo Cacciari, Geo-filosofia dell’Europa [adelphi, milano 1944].
22 | Vidi Arthur Schopenhauer, The World as Will and Representation, prijevod E.F.J. Payne,
2 sv. [dover, new york 1966] (vidi: Svet kao volja i predstava, prijevod Sreten MariÊ, 2 sv,
[matica srpska, novi sad 1986]).
23 | Ibid., “Predgovor Drugom izdanju”, str. xxi.
24 | G.W.F. Hegel, Elements of the Philosophy of Right, prijevod H. B. Nisbet, ur. Allen
Wood [cambridge university press, cambridge 1991], §258 dodatak, str. 279 [izmijenjen
engleski prijevod] (Osnovne crte filozofije prava, prijevod Danko GrliÊ [veselin masleπa,
sarajevo 1989]).
25 | Thomas Hobbes, The Elements of Law [cambridge university press, cambridge 1928],
dio ii, knjiga 10, odlomak 8, str. 150.
26 | Jean Bodin, On Sovereignty: Four Chapetrs from the Six Books of the Commonwealth,
ur. i prijevod Julian Franklin [cambridge university press, cambridge 1922], str. 23 [iz
knjige i, pogl. 8].
27 | Jean-Jacques Rousseau, On the Social Contract, u The Collected Writings of Rousseau,
sv. 4, ur. Roger Master i Christopher Kelly [university press of new england, hanover,
n.h. 1994], knjiga i, pogl. 6, str. 138 (Rasprava o porijeklu i osnovama nejednakosti
meu ljudima, Druπtveni ugovor, prijevod Dalibor ForetiÊ [πkolska knjiga, zagreb 1978]).
28 | Vidi Bodin, On Sovereignty.
29 | C. B. Macpherson, The Political Theory of Possessive Individualism [oxford university
press, oxford 1962].
30 | Vidi Arif Dirlik, The Postcolonial Aura [westview press, boulder 1997].
31 | Adam Smith, The Nature and Causes of the Wealth of Nations [clarendon press, oxford
1976], knjiga iv, pogl. ii, odlomak 9, str. 456 (Istraæivanje prirode i uzroka bogatstva
naroda, prijevod Marijan HanæekoviÊ [kultura, zagreb 1952]).
32 | Ibid., knjiga iv, pogl. ix, odlomak 51, str. 687.

33 | Hegel, Elements of the Philosophy of Right, §261, str. 283.
34 | Vidi Michel Foucault, “La ‘gouvernementalité’,” u Dits et écrits [gallimard, pariz 1994],
3:635-657 (“Guvernementalitet”, u Zarez, br. 54).
35 | Vidi naπu raspravu o Foucaultovom pojmu biomoÊi u dijelu 1.2.
36 | Vidi prvenstveno Max Weber, Economy and Society, 2 sv., prijevod Guenther Roth i
Claus Wittich [university of california press, berkeley 1968].
37 | Friedrich Nietzsche, Thus Spoke Zarathustra, prijevod Thomas Common [modern
library, new york 1967], pogl. 35, “The Sublime Ones”, str. 111 (vidi: Tako je govorio
Zarathustra, prijevod Danko GrliÊ [moderna vremena, zagreb 2001]).
2.2 SUVERENOST NACIONALNE DRÆAVE

01 | Za opπirnu analizu kako opÊega oblika tako i inaËica diljem Evrope, vidi Perry Anderson,
Lineages of the Absolutist State [new left books, london 1974].
02 | Vidi Ernst Kantorowicz, The King’s Two Books: A Study in Medieval Political Theology
[princeton university press, princeton 1957]; i njegov esej “Christus-Fiscus”, u Synopsis:
Festgabe für Alfred Weber [verlag lambert schneider, heidelberg 1948], str. 223-235.
Vidi takoer Marc Leopold Bloch, The Royal Touch: Sacred Monarchy and Scrofula in
England and France, prijevod J.E. Anderson [routledge and kegan paul, london 1972].
03 | Za analizu koja povezuje ekonomski prijelaz od feudalizma preko kapitalizma do razvoja
moderne evropske filozofije, vidi Franz Borkenau, Der Übergang vom feudalen zum
bürgerlichen Weltbild: Studien zur Geschichte der Philosophie der Manufakturperiod
[félix alcan, pariz 1934]. Za odliËnu raspravu o filozofskoj literaturi o toj problematici,
vidi Alessandro Pandolfi, Genéalogie et dialectique de la raison mercantiliste
[l’harmattan, pariz 1996].
04 | Vidi Pierangelo Schiera, Dall’arte de governo alle scienze dello stato [milano, 1968].
05 | Vidi Benedict Anderson, Imagined Communities: Reflections on the Origin and Spread
of Nationalism [verso, london 1983] (Nacija: zamiπljena zajednica: razmatranja o
porijeklu i πirenju nacionalizma, prijevod Nata »engiÊ & Nataπa PavloviÊ [πkolska knjiga,
zagreb 1990]).
06 | Vidi Étienne Balibar, The Nation Form: History and Ideology,” u Étiene Balibar &
Immanuel Wallerstein, Race, Nation, Class [verso, london 1991], str. 86-106. Vidi takoer
Slavoj Æiæek, “Le reve du nationalisme expliqué par le reve du mal radical”, Futur
antérieur, br. 14 [1992], str. 59-82.
07 | Vaæni eseji Rose Luxemburg sakupljeni su u Rosa Luxemburg, The National Question,
ur. Horace Davis [monthly review press, new york 1976]. Za pomni saæetak njezinih
stajaliπta, vidi Joan Cocks, “From Politics to Paralysis: Critical Intellelctuals Answer
the National Question”, Political Theory, 24, br. 3 [kolovoz 1996], 518-537. Lenjin je bio
vrlo kritiËan prema stajaliπtima Rose Luxemburg prvenstveno zbog toga πto nije
prepoznala “napredno” obiljeæje nacionalizma [pa Ëak i buræoaskoga nacionalizma]
potËinjenih zemalja. Lenjin tako potvruje pravilo na nacionalno samoodreenje, koje
je u stvari pravo na odcjepljenje za sve. Vidi V.I. Lenjin, The Right of Nations to Self-
Determination [greenwood press, westport, conn. 1951], str. 9-64 (vidi: Karl Marx,
Friedrich Engels, V.I. Lenjin, Nacionalno pitanje, ur. Franc Centle & Arif TanoviÊ
[svjetlost, sarajevo 1975]).
08 | Jean Bodin, Six Books of the Commonwealth, prijevod M. J. Tooley [blackwell, oxford
1955], knjiga vi, pogl. 6, str. 212 [izmijenjen prijevod].
09 | Za odliËna tumaËenja Bodinova rada koja ga Ëvrsto smjeπtaju u dinamiku Evrope
πesnaestoga stoljeÊa, vidi Julian H. Franklin, Jean Bodin and the Rise of Absolutist
Theory [cambridge university press, cambridge 1973]; i Gérard Mairet, Dieu mortel:
essai de non-philosophie de l’État [puf, pariz 1987]. Za opÊenitije stajaliπte koje smjeπta
razvoj pojma suverenosti u dugu povijest evropske politiËke misli, vidi Gérard Mairet,
Le principe de souveraineté [gallimard, pariz 1997].
10 | Vidi Friedrich Meinecke, Die Idee der Staatsräson in der neueren Geschichte
[oldenbourg, münchen 1924]. Vidi takoer Ëlanke πto ih je Wilhelm Dilthey sakupio u
Weltanschaung und Analyse des Menschen seit Renaissance und Reformation, sv. 2,
Gesammelte Schriften [teubner, leipzig 1914].
11 | S Ëasnim izuzetkom djela Ottoa von Gierkea, The Development of Political Theory,
prijevod Bernard Freyd [norton, new york 1939].
12 | Vidi Friedrich Meinecke, Historicism: The Rise of a New Historical Outlook, prijevod J.
E. Anderson [routledge and kegan paul, london 1972].
13 | Da biste prepoznali sjeme Hegelovoga idealizma u Vicou, vidite Benedetto Croce, The
Philosophy of Giambattista Vico, prijevod R.G. Collingwood [russell and russell, new
york 1964]; takoer Hayden White, “What is Living and What is Dead in Croce’s Criticism
of Vico”, u Giorgio Tagliacozzo, ur., Giambattista Vico: An International Symposium
[johns hopkins university press, baltimore 1969], str. 379-389. White naglaπava kako je
Croce preveo Vicoov rad na idealistiËko stajaliπte, preobraæavajuÊi Vicoovu filozofiju
povijesti u filozofiju duha.
14 | Vidi Giambattista Vico, De Universi Juris principio et fine uno, u Opere giuridiche
[sansoni, firenza 1974], str. 17-343; i Johann Gottfried Herder, Reflections on the
Philosophy of the History of Mankind, prijevod Frank Manuel [university of chicago
press, chicago 1968].
15 | Emmanuel-Joseph Sieyès, u priliËno razliËitom kontekstu, izriËito proglaπava apsolutno
prvenstvo nacije: “Nacija postoji prije svega, ona je podrijetlo svega”. Vidi Qu’est-ce que
le Tiers État? [droz, æeneva 1970], str. 180.
16 | O radu Sieyèsa i razvoju dogaaja u Francuskoj revoluciji, vidi Antonio Negri, Il potere
costituente: saggio sulle alternative del moderno [sugarco, milano 1992], pogl. 5, str.
223-286.
17 | Za odliËnu analizu razlike izmeu mnoπtva i naroda, vidi Paolo Virno, “Virtuosity and
Revolution: The Poltical Theory of Exodus”, u Paolo Virno i Michael Hardt, ur., Radical
Thought in Italy [university of minnesota press, minneapolis 1996], str. 189-210.
18 | Thomas Hobbes, De Cive [appleton century-crofts, new york 1949], poglavlje xii, dio
8, str. 135.
19 | Vidi Étienne Balibar, “Racism and Nationalism”, u Étienne Balibar & Immanuel
Wallerstein, Race, Nation, Class [verso, london 1991], str. 37-67. Vratit Êemo se pitanju
nacije u kolonijalnom kontekstu u sljedeÊem poglavlju.
20 | Vidi, na primjer, Robert Young, Colonial Desire: Hybridity in Theory, Culture, and Race
[routledge, london 1995].
21 | Vidi Sieyès, Qu’est-ce que le Tiers État?
22 | Vidi Roberto Zapperiev Uvod, ibid., str. 7-117.
23 | Dobrih stotinu godina kasnije Antonio Gramsci izmislio je pojam nacionalnopuËkoga
kao dio napora da se obnovi upravo taj hegemonistiËki klasni zahvat u sluæbi
proletarijata. Za Gramscija, nacionalnopuËko je pojam po kojemu bi se intelektualci
ujedinili s narodom, i tako je to snaæan izvor za izgradnju puËke hegemonije. Vidi
Antonio Gramsci, Quademi del carcere [einaudi, torino 1977], 3:2113-20. Za odliËnu
kritiku Gramscijeva pojma nacionalnopuËkoga, vidi Alberto Asor Rosa, Scrittori e
popolo, 7. izd. [savelli, rim 1976].
24 | Johann Gottlieb Fichte, Addresses to the German Nation, prijevod R.F. Jones i G.H.
Turnbull [greenwood press, westport conn. 1979].
25 | Trebamo naglasiti da su razna liberalna tumaËenja Hegela, od Rudolfa Hayma do Franza
Rosenzweiga, samo uspjela obnoviti njegovu politiËku misao usredotoËujuÊi se na
njezine nacionalne vidove. Vidi Rudolf Haym, Hegel und seine Zeit [berlin, 1857]; Franz
Rosenzweig, Hegel und der Staat [münchen, 1920]; i Eric Weil, Hegel et l’État [vrin,
pariz 1950]. Rosenzweig svakako najbolje razumije tragediju neizbjeænoga povezivanja
izmeu nacije i etiËnosti u Hegelovoj misli. Vidi Franz Rosenzweig, The Star of
Redemption, prijevod William Hallo [holt, rinehart and winston, new york 1971]; i
odliËno tumaËenje te knjige, Stéphane Moses, Systeme et révélation: la philosophie de
Franz Rosenzweig [seuil, pariz 1982].
26 | “[Socijalisti] moraju stoga nedvosmisleno zahtijevati da socijaldemokrati tlaËiteljskih
zemalja [takozvanih “velikih” nacija osobito] priznaju i brane pravo potlaËenih nacija
na samoodreenje u politiËkom smislu te rijeËi, tj., pravo na politiËko odvajanje.” Lenin,
The Right of Nations to Self-Determination, str. 65.
27 | Vidi Malcolm X, “The Ballot or the Bullet”, u Malcolm X Speaks [pathfinder, new york
1989], str. 23-44. Za raspravu o nacionalizmu Malcolma X, osobito u njegovim naporima
da utemelji Organizaciju afroameriËkoga jedinstva tijekom posljednje godine njegova

æivota, vidi William Sales, Jr., From Civil Rights to Black Liberation: Malcolm X and the
Organization of Afro-American Unity [south end press, boston 1994].
28 | Wahneema Lubiano, “Black Nationalism and Black Common Sense: Policing Ourselves
and Others”, u Wahneema Lubiano, ur., The House That Race Built [vintage, new york
1997], str. 232-252; citat str. 236. Vidi takoer Wahneema Lubiano, “Standing in for
the State: Black Nationalism and ‘Writing’ the Black Subject”, Alphabet City, br. 3
[listopad 1993], str. 20-23.
29 | Pitanje “crnaËke suverenosti” dobiva vaæno mjesto u Cedric Robinsonovoj kritici W.E.B.
Du Boisove potpore Liberiji 1920-ih i ‘30-ih godina. Robinson vjeruje da je Du Bois nekritiËki
podupirao snage moderne suverenosti. Vidi Cedric Robinson, “W.E.B. Du Bois and Black
Sovereignty”, u Sidney Lemelle & Robin Kelley, ur., Imagining Home: Culture, Class, and
Nationalism in the African Diaspora [verso, london 1994], str. 145-157.
30 | Jean Genet, “Interview avec Wischenbart”, u Oeuvres completes, sv. 6 [gallimard, pariz
1991], str. 282. OpÊenito o Genetovom iskustvu s Crnim panterama i Palestincima, vidi
njegov zadnji roman, Prisoner of Love, prijevod Barbara Bray [wesleyan university press,
hanover, n.h. 1992].
31 | Benedict Anderson smatra da su filozofi nepravedno omalovaæavali koncept nacije i da
ga trebamo promatrati u neutralnijem svjetlu. “Dio poteπkoÊe je πto nesvjesno teæimo
hipostazirati postojanje Nacionalizma-s-velikim-N [kao da bismo to uËinili na primjeru
Doba-s-velikim-D] i onda “to” razvrstati kao ideologiju. [Obratimo pozornost da ako
svatko ima neko doba onda je Doba puki analitiËki izraz.]. Mislim da bi stvari bilo
mnogo lakπe ako bismo nacionalizam tretirali kao da pripada ‘srodstvu’ i ‘religiji’, a ne
‘liberalizmu’ ili ‘faπizmu’.” Anderson, Imagined Communities, str. 5. Svatko pripada
naciji, kao πto svatko pripada nekom dobu [ili ga ima], rasi, spolu i tako dalje. Opasnost
je tu πto Anderson naturalizira naciju i naπe pripadanje njoj. Mi moramo, naprotiv,
denaturalizirati naciju i shvatiti njezinu povijesnu tvorevinu i politiËke posljedice.
32 | O odnosu izmeu klasne borbe i dva svjetska rata, vidi Ernst Nolte, Der Europäische
Bürgerkrieg, 1917-1945 [propyläen verlag, frankfurt 1987].
33 | Prvi tekst koji treba razmotriti u kontekstu austrijskih socijaldemokratskih teorija je
Otto Bauer, Die Nationalitätenfragen und die Sozialdemokratie [wiener volksbuch-
handlung, beË 1924]. Engleski prijevodi izvadaka iz te knjige ukljuËeni su u Austro-
Marxism, prijevod Tom Bottomore & Patrick Goode [clarendon press, oxford 1978].
34 | Vidi Joseph Stalin, “Marxism and the National Question”, u Marxism and the National
and Colonial Question [international publishers, new york 1935], str. 3-61 (vidi: Marksi-
zam i nacionalno-kolonijalno pitanje, prijevod Zvonko Tkalec [kultura, zagreb 1947]).
35 | Mi uzimamo ovaj izraz ali ne dijelimo Talmonovo politiËko stajaliπte iz J.L. Talmon,
The Origins of Totalitarian Democracy [secker and warburg, london 1952].
36 | Navedeno u Roberto Zapperievom Uvodu, u Sieyes, Qu’est-ce que le Tiers État, str. 7-
117; citat str. 77.
2.3 DIJALEKTIKA KOLONIJALNE SUVERENOSTI

01 | “Tamnija strana renesanse istiËe ... ponovno roenje klasiËne tradicije kao opravdanje
za kolonijalno πirenje.” Walter Mignolo, The Darker Side of the Renaissance: Literacy,
Territoriality, and Colonization [university of michigan press, ann arbor 1995], str. vi.
02 | Bartolomé de Las Casas, In Defense of the Indians, ur., Stafford Poole [northern illinois
university press, de kalb 1974], str. 271. Vidi takoer Lewis Hanke, All Mankind Is
One: A Study of the Disputation between Bartolomé de Las Casas and Juan Gines de
Sepulveda in 1550 on the Intellectual and Religious Capacity of the American Indians
[northern illinois university press, de kalb 1974].
03 | Navedeno u C.L.R. James, The Black Jacobins, 2. izd. [random house, new york 1963],
str. 196.
04 | Aimé Césaire, Toussaint Louverture: la révolution française et le probleme colonial
[présence africaine, pariz 1961], str. 309.
05 | Vidi Eugene Genovese, From Rebellion to Revolution: Afro-American Slave Revolts in
the Making of the Modern World [louisiana state university press, baton rouge 1979],
str. 88.
06 | Karl Marx, Capital, prijevod Ben Fowkes [vintage, new york 1976], 1:925.
07 | Karl Marx, “The British Rule in India”, u Surveys from Exile, sv. 2, Political Writings
[penguin, london 1973], str. 306.
08 | Karl Marx, “The Native States”, u Letters on India [contemporary india publications,
lahore 1937], str. 51.
09 | Marx, “The British Rule in India”, str. 307.
10 | Karl Marx, “The Future Results of British Rule in India”, u Surveys from Exile, sv. 2,
Political Writings [penguin, london 1973], str. 320.
11 | Aijaz Ahmad ukazuje da je Marx preuzeo opis indijske povijesti izravno od Hegela.
Vidi Aijaz Ahmad, In Theory: Classes, Nations, Literatures [verso, london 1992], str.
231 i 241.
12 | Marx, “The Future Results of British Rule in India”, str. 320.
13 | Robin Blackburn, The Overthrow of Colonial Slavery, 1776-1848 [verso, london 1998],
str. 3 i 11.
14 | Vidi Elizabeth Fox Genovese & Eugene Genovese, Fruits of Merchant Capital: Slavery
and Bourgeois Property in the Rise and Expansion of Capitalism [oxford university
press, oxford 1983], str. vii.
15 | Blackburn, The Overthrow of Colonial Slavery, str. 8.
16 | Odnos izmeu nadniËarskoga rada i ropstva u kapitalistiËkom razvoju jedan je od
srediπnjih problema u Yann Moulier Boutang, De l’esclavage au salariat: économie

historique du salariat bridé [presses universitaires de france, pariz 1998].
17 | To je jedna od najvaænijih tvrdnji u Robin Blackburn, The Overthrow of Colonial Slavery.
Vidi, osobito str. 520.
18 | Moulier Boutang, De l’esclavage au salariat, str. 5.
19 | Franz Fanon, The Wretched of the Earth, prijevod Constance Farrington [grove press,
new york 1963], str. 38 (Prezreni na svijetu, prijevod Vera Frangeπ [stvarnost, zagreb
1973]). O manihejskim podjelama kolonijalnoga svijeta, vidi Abdul JanMohamed, “The
Economy of Manichean Allegory: The Function of Racial Difference in Colonialist
Literature”, Critical Inquiry, 12, br. 1 [jesen 1985], 55-87.
20 | Fanon, The Wretched of the Earth, str. 42.
21 | Edward Said, Orientalism [vintage, new york 1978], str. 4-5 i 104 (Orijentalizam, prijevod
Biljana RomiÊ [konzor, zagreb 1999]).
22 | Kulturna antropologija provela je radikalnu samokritiku u zadnjim desetljeÊima,
naglaπavajuÊi kako su mnoge najjaËe struje te discipline sudjelovale u kolonijalistiËkim
projektima i podupirali ih. Rani klasiËni tekstovi te kritike su Gérard Leclerc,
Anthropologie et colonialisme: essai sur l’histoire de l’africanisme [fayard, pariz 1972];
i Talal Asad, ur., Anthropology and the Colonial Encounter [ithaca press, london 1973].
Meu nedavnim radovima, osobito korisnim smatramo Nicholaus Thomas,
Colonialism’s Culture: Anthropology, Travel, and Government [princeton university
press, princeton 1994].
23 | Ta je tvrdnja jasno razvijena u Valentin Mudimbe, The Invention of Africa: Gnosis,
Philosophy, and the Order of Knowledge [indiana university press, bloomington 1988],
vidi osobito str. 64, 81 i 108.
24 | Ranajit Guha, An Indian Historiography of India: A Nineteenth-Century Agenda and
Its Implications [centre for studies in social sciences, calcutta 1988], str. 12.
25 | An Inquiry into the causes of the insurrection of negroes in the island of St. Domingo
[crukshank, london and philadelphia 1792], str. 5
26 | Vidi Paul Gilroy, The Black Atlantic [harvard university press, cambridge, mass. 1993],
str. 1-40.
27 | Vidi Franz Fanon, Black Skin, White Masks, prijevod Charles Lam Markmann [grove
press, new york 1967], str. 216-222.
28 | Jean-Paul Sartre, “Black Orpheus”, u “What is Literature?” and Other Essays [harvard
university press, cambridge, mass. 1988], str. 296.
29 | Jean-Paul Sartre, “Preface”, u Fanon, The Wretched of the Earth, str. 20.
30 | “U stvari pripadnost crnoj rasi pojavljuje se kao nenaglaπeni tempo [le temps faible]
dijalektiËkog kretanja: teoretska i praktiËna potvrda bijele prevlasti je teza; poloæaj crne
rase kao antitetiËna vrijednost trenutak je negacije. Ali taj negativan trenutak nije
dovoljan sam po sebi, a ti crni ljudi koji u njemu sudjeluju znaju to savrπeno dobro; oni
znaju da on teæi prema sintezi ili ostvarenju ljudskoga biÊa u ‘nerasnom’ druπtvu. Prema
tome, crna rasa je za uniπtenje same sebe; ona je ‘prijelaz prema’ a ne ‘dolazak u’,
sredstvo a ne cilj.” Sartre, “Black Orpheus”, str. 327.
31 | Fanon, The Wretched of the Earth, str. 52.
32 | Ibid., str. 58-65.
33 | Vidi Malcolm X, “The Ballot or the Bullet”, u Malcolm X Speaks [pathfinder, new york
1989], str. 23-44.
34 | Trebamo imati na umu da je, unutar sfere komunistiËkih i socijalistiËkih pokreta, diskurs
o nacionalizmu ne samo legitimirao borbu za osloboenje od kolonijalnih sila veÊ je
posluæio i kao sredstvo da se insistira na neovisnosti i razlikama lokalnoga revolu-
cionarnoga iskustva od modela vladajuÊih socijalistiËkih sila. Na primjer, kineski
nacionalizam bio je stijeg pod kojim su kineski revolucionari mogli pruæiti otpor
sovjetskom nadzoru i sovjetskim modelima, prevodeÊi marksizam na jezik kineskoga
seljaπtva [to jest, u misao Mao Ce Tunga]. SliËno, u narednom razdoblju, revolucionari
od Vijetnama do Kube i Nikaragve insistirali su na nacionalnoj naravi borbi kako bi
potvrdili svoju neovisnost od Moskve i Pekinga.
35 | Povelja Ujedinjenih naroda, Ëlanak 2.1, u Leland Goodrich & Edvard Hambro, Charter
of the United Nations [world peace foundation, boston 1946], str. 339.
36 | Partha Chatterjee, Nationalist Thought and the Colonial World: A Derivative Discourse?
[zed books, london 1986], str. 168.
ZARAZA
01 | Louis-Ferdinand Céline, Journey to the End of the Night, prijevod Ralph Manheim
[new york: new directions, 1983, str. 145; izmijenjen engleski prijevod]; dalje navedeno
u tekstu (Putovanje nakraj noÊi, prijevod Viπnja Machiedo [znanje, zagreb 1972]).
02 | Vidi Cindy Patton, Global AIDS / Local Context, u tisku; i John O’Neill, “AIDS as a
Globalizing Panic”, u Mike Featherstone, ur., Global Culture: Nationalism, Globalization,
and Modernity [sage, london 1990], str. 329-342.
2.4 SIMPTOMI PRIJELAZA

01 | Arif Dirlik, The Postcolonial Aura: Third World Criticism in the Age of Global Capitalism
[westview press, boulder 1997], str. 52-83; citat str. 77.
02 | Vidi, na primjer, Jane Flax, Thinking Fragments [university of california press, berkeley
1990], str. 29.
03 | Za objaπnjenje o tome kako mnogi postmoderni teoretiËari stavljaju razne pravce
modernistiËke misli pod jedan jedini naziv “prosvjetiteljstva”, vidi Kathi Weeks,
Constituting Feminist Subjects [cornell university press, ithaca 1998], pogl. 2.
04 | bell hooks, yearning: Race, Gender, and Cultural Politics [south end press, boston 1990],
str. 25.
05 | Jane Flax, Disputed Subjects [routledge, london 1993], str. 91.
06 | Za postmodernu kritiku nuæno je najprije utvrditi πto znaËi “moderno” na nekom
podruËju i onda postaviti nasljednu paradigmu koja je nekako u skladu s nekim oblikom
postmodernoga miπljenja. Uzmite, na primjer, podruËje koje bi na prvi pogled moglo
izgledati manje vjerojatnim kandidatom za jedan takav zahvat: javnu upravu, to jest
studiju birokracije. Moderna paradigma istraæivanja koja prevladava na tom podruËju
odreena je “propisom neutralne javne uprave πto se pripisuje Wilsonu [odvajanje
politike od uprave], Tayloru [znanstveni menadæment] i Weberu [hijerarhijsko
zapovijedanje].” Charles Fox & Hugh Miller, Postmodern Public Administration: Toward
Discourse [sage, thousand oaks, calif. 1995], str. 3. Znanstvenici koji su uvjereni da je
ta paradigma zastarjela mogu upotrijebiti postmoderno miπljenje kao sredstvo da
preobraze to podruËje. U tom sluËaju, oni predlaæu “teoriju neutemeljenoga diskursa”
kao postmoderni model koji Êe stvoriti aktivnije meusobno javno djelovanje i tako
demokratizirati birokraciju [str. 75].
07 | Vidi James Der Derian & Michael Shapiro, ur., International / Intertextual Relations:
Postmodern Readings of World Politics [lexington books, lexington, mass. 1989]; Jim
George, Discourse of Global Politics: A Critical [Re]Introduction to Internaitonal Relations
[lynne rienner publications, boulder 1994]; i Michael Shapiro & Hayward Alker, Jr.,
ur., Territorial Identities and Global Flows [university of minnesota press, minneapolis
1996]
08 | Homi Bhabha, The Location of Culture [routledge, london 1994], str. 18.
09 | Gyan Prakash, “Postcolonial Criticism and Indian Historiography”, Social Text, br. 31/
32 [1992], 8.
10 | Vidi Edward Said, Culture and Imperialism [vintage, new york 1993], str. 282-303.
11 | Edward Said, “Arabesque,” New Statesman and Society, 7 [rujan 1990], 32.
12 | Anders Stephanson daje odliËan prikaz shvaÊanja Sjedinjenih dræava kao “novoga
Jeruzalema” u Manifest Destiny: American Expansionism and the Empire of Right [hill
and wang, new york 1995].
13 | “Poput mnogih vizija ‘zlatnoga doba’, ‘tradicionalna obitelj’ isparava pri pobliæoj analizi.
To je ahistorijska mjeπavina struktura, vrijednosti i ponaπanja koji nisu nikada zajedno
postojali u isto vrijeme i na istom mjestu.” Stephanie Coontz, The Way We Never Were:
American Families and the Nostalgia Trap [basic books, new york 1992], str. 9.
14 | Fazlur Rahman, Islam and Modernity: Transformation of an Intellectual Tradition
[university of chicago press, chicago 1984], str. 142.
15 | “Fundamentalizam poniæenoga islamskoga svijeta nije tradicija proπlosti veÊ postmo-
derna pojava: neizbjeæna ideoloπka reakcija na neuspjeh zapadne modernizacije.”
Robert Kurtz, “Die Krise, die aus dem Osten kam”, prevedeno na talijanski u L’onore
perduto del lavoro, prijevod Anselm Jappe & Maria Teresa Ricci [manifestolibri, rim
1994], str. 16. OpÊenitije, o suvremenim zabludama oko pojmova tradicije i skupnog
identiteta, vidi Arjun Appadurai, “Life after Primordialism”, u Modernity at Large
[university of minnesota press, minneapolis 1996], str. 139-157.
16 | Akbar Ahmed, Postmodernism and Islam [routledge, new york 1992], str. 32
17 | Rahman, Islam and Modernity, str. 136
18 | Robert Reich, The Work of Nations [random house, new york 1992], str. 8 i 3.
19 | Vidi Arjun Appadurai, “Disjuncture and Difference in the Global Cultural Economy,”
u Modernity at Large [university of minnesota press, minneapolis 1996], str. 27-47.
20 | Vidi, na primjer, Jean Baudrillard, Selected Writings, ur., Mark Poster [blackwell,
oxford 1988]; i Umberto Ecco, Travels in Hyper-reality, prijevod William Weaver
[picador, london 1986], str. 3-58.
21 | Stephen Brown, Postmodern Marketing [routledge, london 1995], str. 157. Dok je
marketinπka praksa postmoderna, ukazuje Brown, marketinπka teorija ostaje tvrdoglavo
“moderna” [πto tu znaËi pozitivistiËka]. Elizabeth Hirschman i Morris Holbrook takoer
oplakuju otpor marketinπke teorije i potroπaËkoga istraæivanja postmodernom
razmiπljanju u Postmodern Consumer Research: The Study of Consumption as Text [sage,
newbury park, calif. 1992].
22 | Vidi George Yudice, “Civil Society, Consumption, and Governmentality in an Age of
Global Restructuring: An Introduction,” Social Text, br. 45 [zima 1995], 1-25.
23 | William Bergquist, The Postmodern Organization: Mastering the Art of Irreversible
Change [jossey-bass, san francisco 1993], str. xiii. Vidi takoer eseje u David Boje, Robert
Gephart, Jr., & Tojo Joseph Thatchenkery, ur., Postmodern Management and
Organizational Theory [sage, thousand oaks, calif. 1996].
24 | Vidi Avery Gordon, “The Work of Corporate Culture: Diversity Management”, Social
Text, 44, sv. 13, br. 3 [jesen/zima 1995], 3-30.
25 | Vidi Chris Newfield, “Corporate Pleasures for a Corporate Planet,” Social Text, 44, sv.
13, br. 3 [jesen/zima 1995], 31-44.
26 | Vidi Fredric Jameson, Postmodernism, Or, The Cultural Logic of Late Capitalism [duke
university press, durham 1991]; i David Harvey, The Condition of Postmodernity

[blackwell, oxford 1989].
2.5 UMREÆENA MO∆: SUVERENOST SAD-a I NOVI IMPERIJ

01 | Alexander Hamilton, James Madison & John Jay, The Federalist, ur. Max Beldt
[blackwell, oxford 1948], str. 37. Ovaj odlomak je iz Federalista br. 9, πto ga je napisao
Hamilton (FederalistiËki spisi, prijevod Vojislav Koπtunica [πtampa, beograd 1981]).
02 | Vidi J.G.A. Pocock, The Machiavellian Moment: Florentine Political Thought and the
Atlantic Republican Tradition [princeton university press, princeton 1975]; i J.C.D. Clark,
The Language of Liberty, 1660-1832 [cambridge university press, cambridge 1994].
03 | O atlantskoj struji republikanske tradicije od Engleske revolucije do AmeriËke revolucije,
vidi Antonio Negri, Il potere costituente [sugarco, milano 1992], pogl. 3 i 4, str, 117-222;
i David Cressy, Coming Over: Migration and Communication between England and
New England in the Sevetneenth Century [cambridge university press, cambridge 1987].
04 | Opet, vidi Negri, Il potere costituente. Vidi takoer J.G.A. Pocock, “States, Republics,
and Empires: The American Founding in Early Modern Perspective”, u Terence Ball &
J.G.A. Pocock, ur., Conceptual Change and the Constitution [university press of kansas,
lawrence 1988], str. 55-77.
05 | Vidi Polybius, The Rise of the Roman Empire, prijevod Ian Scott-Kilvert [penguin,
harmondsworth 1979], knjiga vi, str. 302-352.
06 | Vidi Alexis de Tocqueville, Democracy in America, 2 sv. [knopf, new york 1944], osobito
autorov uvod, 1:3-16 (O demokraciji u Americi, prijevod Divina Marion [informator,
zagreb 1995]).
07 | Vidi Hannah Arendt, On Revolution [viking, new york 1963].
08 | Ovdje izravno upuÊujemo na Max Weber, The Protestant Ethic and the Spirit of
Capitalism, prijevod Talcott Parsons [scribner’s, new york 1950] (Protestantska etika i
duh kapitalizma, prijevod Nika MiliÊeviÊ [veselin masleπa/svjetlost, sarajevo 1989]);
ali vidi takoer Michael Walzer, Exodus and Revolution [basic books, new york 1985].
09 | Za detaljne analize o protuslovljima unutar Ustava, vidi prvenstveno Michael Kammen,
A Machine That Would Go of Itself [knopf, new york 1986].
10 | Tijekom svoga Ëitanja Polibija u Govorima, Machiavelli insistira na nuænosti da se
Republika πiri kako ne bi zapala u korupciju. Vidi Negri, Il potere costituente, str. 75-97.
11 | Mjeπavinu reformizma i ekspanzionizma u “Empire of Right” divno je prikazao Anders
Stephanson, Manifest Destiny: American Expansion and the Empire of Right [hill and
wang, new york 1995].
12 | Virgil, Ecologue IV, u Opera, ur., R.A.B. Mynors [clarendon press, oxford 1969], stihovi
4-5, str. 10. Izvorni tekst: “Ultima Cumaei uenit iam carminis aetas; / magnus ab integro
saeclorum nascitur ordo.”
13 | Bruce Ackerman predlaæe periodizaciju prva tri reæima ili faze ustavne povijesti SAD-
a. Vidi We The People: Foundations [harvard university press, cambridge, mass. 1991],
osobito str. 58-80.
14 | “Ono πto se moglo iznad svega osjetiti bio je osjeÊaj potpuno nove vrste zemlje, πto ju je
jedinstveno obiljeæavala druπtvena, ekonomska i prostorna otvorenost.” Stephanson,
Manifest Destiny, str. 28.
15 | Marx je objasnio ekonomsko podrijetlo Sjedinjenih dræava kada je analizirao ameriËkoga
ekonomista Henrya Charlesa Careyja. Sjedinjene dræave su “zemlja gdje se buræoasko
druπtvo nije razvilo na temeljima feudalnoga sustava, veÊ se je prije razvilo samo od
sebe.” Karl Marx, Grundrisse, prijevod Martin Nicolaus [vintage, new york 1973], str.
884. Marx takoer raspravlja o razlici kapitalistiËkoga razvoja u Sjedinjenim dræavama
[zajedno s drugim doseljeniËkim kolonijama kao πto je Australija], u Capitalu, prijevod
Ben Fowkes [vintage, new york 1976], 1:931-940. Za Tocquevilleovu analizu
druπtvenoekonomskih korijena Sjedinjenih dræava, vidi Democracy in America, sv. 1,
pogl. 2 i 3, str. 26-54.
16 | Thomas Jefferson “vidio je ekspanziju kao neizbjeænog pratioca stabilnog, sigurnog i
uspjeπnog Imperija Slobode”. Robert Tucker & David Hendrickson, Empire of Liberty.
The Statecraft of Thomas Jefferson [oxford university press, oxford 1990], str. 162.
17 | Ustav SAD-a, Ëlanak i, odlomak 2. O pravilu tri petine, vidi John Chester Miller, The
Wolf by the Ears: Thomas Jefferson and Slavery [free press, new york 1977], str. 221-225.
18 | Za kratku povijest krize Ustava πto ju je ubrzalo crnaËko ropstvo od Ustavne konvencije
do Graanskog rata, vidi Kammen, A Machine That Would Go of Itself, str. 96-105.
19 | O pojavi industrijske radniËke klase SAD-a kao moÊne snage krajem devetnaestoga i
poËetkom dvadesetoga stoljeÊa, vidi David Brody, Workers in Industrial America: Essays
on Twentieth-Century Struggles [oxford university press, oxford 1980], str. 3-47; Stanley
Aronowitz, False Promises: The Shaping of American Working-Class Consciousness
[mcgraw-hill, new york 1973], str. 137-166; i Bruno Ramirez, When Workers Fight: The
Politics of Industrial Relations in the Progressive Era, 1898-1916 [greenwood press,
westport, conn. 1978].
20 | Za dobru analizu odnosa izmeu ekspanzionizma SAD-a i evropskoga imperijalizma u
smislu vanjske politike, vidi Akira Iriye, From Nationalism to Internationalism: U.S.
Foreign Policy to 1914 [routledge and kegan paul, london 1977].
21 | Citirano u Frank Ninkovich, “Theodore Roosevelt: Civlization as Ideology,” Diplomatic
History, 20, br. 3 [ljeto 1986], 221-245; citat str. 232-233. Ninkovich jasno pokazuje
kako je Rooseveltov imperijalizam bio Ëvrsto utemeljen u ideologiji “πirenja civilizacije.”
22 | O Woodrowu Wilsonu i sudbini naprednoga internacionalizma, vidi Thomas Knock,
To End All Wars: Woodrow Wilson and the Quest for a New World Order [oxford
university press, oxford 1992].
23 | Vidi Antonio Negri, “Keynes and the Capitalist Theory of the State”, u Michael Hardt
& Antonio Negri, Labor of Dionysus [university of minnesota press, minneapolis 1994],
str. 23-51.
24 | Posljedice Monrooeve izvorne deklaracije bile su dvosmislene u najboljem sluËaju, a
Ernst May je tvrdio da je doktrina nastala koliko zbog domaÊih politiËkih pritisaka
toliko i zbog meunarodnih pitanja; vidi The Making of the Monroe Doctrine [harvard
university press, cambridge, mass. 1975]. Ta je doktrina stvarno postala uËinkovita vanjska
politika s Theodore Rooseveltovim imperijalistiËkim pohodima, a osobito s projektom
izgradnje Panamskoga kanala.
25 | Za dugu povijest vojnih intervencija SAD-a u Latinskoj Americi i osobito u Centralnoj
Americi, vidi Ivan Musicant, The Banana Wars: A History of United States Military
Intervention in Latin America [macmillan, new york 1990]: Noam Chomsky, Turning
the Tide: U.S. Intervention in Central America and the Struggle for Peace [south end
press, boston 1985]; Saul Landau, The Dangerous Doctrine: National Security and U.S.
Foreign Policy [westview press, boulder 1988].
26 | William Chafe utvruje 1968. kao promjenu reæima u Sjedinjenim dræavama sa stajaliπta
druπtvenoga povjesniËara: “Svaki povjesniËar koji upotrebljava rijeË ‘razvoe’ da bi
opisao odreeni trenutak riskira da pojednostavni sloæenost povijesnoga procesa.
Meutim, ako se ta rijeË koristi da bi oznaËila prekretnicu koja obiljeæava kraj prevlasti
jednoga skupa snaga i poËetak prevlasti drugoga, ona izgleda prikladna za opis onoga
πto se dogodilo u Americi 1968.” William Chafe, The Unfinished Journey: America Since
World War II [oxford university press, oxford 1986], str. 378. Chafe toËno shvaÊa ono
πto mi podrazumijevamo pod promjenom ustavnoga reæima, to jest, kraj prevlasti
jednoga skupa snaga i poËetak prevlasti drugoga. Za Chafeovu analizu republikanskoga
duha tih kretanja, vidi str. 302-342.
2.6 IMPERIJALNA SUVERENOST

01 | Immanuel Kant, “An Answer to the Question: ‘What is Enlightenment?’” u Political
Writings, ur., Hams Reiss, 2. izd. [cambridge university press, cambridge 1991], str. 54-
60 (Pravno-politiËki spisi, ur. i prijevod Zvonko Posavec [politiËka kultura, zagreb
2000]).
02 | Michel Foucault, “What is Enlightenment,” u Ethics: Subjectivity and Truth, sv.1
Essential Works of Foucault 1954-1984, ur. Paul Rabinow [new press, new york 1997],
str. 303-319.
03 | Ibid, str. 315.
04 | O odnosu izmeu moderne metafizike i politiËke teorije, vidi Antonio Negri, The Savage
Anomaly, prijevod Michael Hardt [university of minnesota press, minneapolis 1991].
05 | Nalazimo inaËice toga prostornoga razmjeπtaja unutarnjega i vanjskoga u mnogih
suvremenih filozofa kojima se najviπe divimo - Ëak u pisaca kao πto su Foucault i
Blanchot koji se odmiËu od dijalektike, pa Ëak i u Derridaa, koji lebdi na rubu izmeu
unutarnjega i vanjskoga πto je najdvosmislenija i najnejasnija crta moderne misli. Za
Foucaulta i Blanchota, vidi Foucaultov esej “Maurice Blanchot: The Thought from
Outside”, prijevod Brian Massumi, u Foucault/Blanchot [zone books, new york 1987].
Za Derridaa, vidi Margins of Philosophy, prijevod Alan Bass [chicago: university of
chicago press, 1982].
06 | Fredric Jameson, Postmodernism, Or, The Cultural Logic of Late Capitalism [duke
university press, durham 1991], str. ix.
07 | Ovdje prvenstveno mislimo na pojam politiËkoga u Hannah Arendt prikazan u The
Human Condition [university of chicago press, chicago 1958].
08 | Za Los Angeles, vidi Mike Davis, City of Quartz [verso, london 1990]. str. 221-263. Za
Sao Paolo, vidi Teresa Caldeira, “Fortified Enclaves: The New Urban Segregation,” Public
Culture, br. 8 8 [1996]; 303-328.
09 | Vidi Guy Debord, Society of Spectacle, prijevod Donald Nicholson-Smith [zone boks,
new york 1991].
10 | Francis Fukuyama, The End of History and the Last Man [free press, new york 1992]
(Kraj povijesti i posljednji Ëovjek, prijevod Rajka Rusan Polπek, hrvatska sveuËiliπna
naklada, zagreb 1994]).
11 | “Promatrali smo kako ratni stroj ... postavlja svoj niπan prema novoj vrsti neprijatelja,
ne viπe prema drugoj Dræavu, pa Ëak ni prema drugom reæimu, veÊ prema bilo kojem
neprijatelju [‘l’ennemi quelconque’].” Gilles Deleuze & Félix Guattari, A Thousand
Plateaus, prijevod Brian Massumi [university of minnesota press, minneapolis 1987],
str. 422.
12 | Postoje bez sumnje zone oskudice unutar svjetskoga træiπta gdje je kolanje kapitala i
dobara svedeno na minimum. U nekim sluËajima, izriËita politiËka odluka odreuje tu
oskudicu [kao u trgovinskim sankcijama protiv Iraka], a u drugim sluËajevima to slijedi
iz implicitne logike globalnoga kapitala [kao u krugovima siromaπtva i gladi u
suptropskoj Africi]. Meutim, u svim sluËajevima, te zone ne konstituiraju vanjsko
kapitalistiËkom træiπtu, veÊ one prije funkcioniraju unutar svjetskoga træiπta kao
najpotËinjenija stepenica globalne ekonomske hijerarhije.
13 | Za odliËno objaπnjenje Foucaultovog pojma dijagrama, vidi Gilles Deleuze, Foucault,
prijevod Sean Hand [university of minnesota press, minneapolis 1988], str. 34-37.
14 | Vidi Étienne Balibar, “Is There a ‘Neo-Racism’?”, u Étienne Balibar & Immanuel
Wallerstein, Race, Nation, Class [verso, london 1991], str. 17-28; citat str. 21. Avery
Gordon i Christopher Newfield govore o neËemu vrlo sliËnome kao o liberalnom
rasizmu, πto ga prvenstveno obiljeæava “proturasistiËko stajaliπte koje postoji zajedno s
potporom za rasistiËke posljedice”, u “White Mythologies”, Critical Inquiry, 20, br. 4
[ljeto 1994], 737-757, citat str. 737.

15 | Balibar, “Is There a ‘Neo-Racism’?” str 21-22.
16 | Vidi Walter Benn Michaels, Our America: Nativism, Modernism, and Pluralism [duke
university press, durham 1995]; i “Race into Culture: A Critical Genealogy of Cultural
Identity”, Critical Inquiry, 18, br. 4 [ljeto 1992], 655-685. Benn Michaels kritizira onu
vrstu rasizma koja se pojavljuje u kulturnom pluralizmu, ali to Ëini na takav naËin kao
da podupire liberalni rasizam. Vidi Gordonovu i Newfieldovu odliËnu kritiku njegovoga
rada u “White Mythologies”.
17 | Deleuze & Guattari, A Thousand Plateaus, str. 178.
18 | Ibid, str. 209.
19 | Vidi Lauren Berlant, The Queen of America Goes to Washington City. Essays on Sex
and Citizenship [duke university press, durham 1997]. O njezinoj formulaciji
reakcionarnoga obrata parole “Osobno je politiËko”, vidi str. 175-180. Za odliËnu analizu
“intimne javne sfere”, vidi str. 2-24.
20 | Liberalni poredak Imperija postiæe neku vrstu “preklapajuÊega konsenzusa”, kako kaæe
John Rawls, u kojemu se od svih zahtijeva da ostave postrance svoje “sveobuhvatne
doktrine” u interesu snoπljivosti. Vidi John Rawls, Political Liberalism [columbia
university press, new york 1993] (PolitiËki liberalizam, prijevod Filip GrgiÊ [kruzak,
zagreb 2000]). Za kritiËki prikaz njegove knjige, vidi Michael Hardt, “On Political
Liberalism”, Qui Parle, 7, br. 1 [jesen/zima 1993], 140-149.
21 | O [ponovnom] stvaranju etniËkih identiteta u Kini, na primjer, vidi Ralph Litzinger,
“Memory Work: Reconstituting the Ethnic in Post-Mao China”, Cultural Anthropology,
13, br. 2 [1998], str. 224-255.
22 | Gilles Deleuze, “Postscript on Control Societies”, u Negotiations, prijevod Martin
Joughin [columbia university press, new york 1995], str. 177-182; citat str. 179.
23 | Vidi Philippe Bourgeois, Ethnicity at Work: Divided Labor on a Central American
Banana Plantation [john hopkins university press, baltimore 1989].
24 | Vidi Aristotle, De generatione et corruptione, prijevod C. J. Williams [oxford university
press, oxford 1982]. OpÊenito, o filozofskim shvaÊanjima stvaranja i korupcije, vidi
Reiner Schürmann, Des hégémonies brisées [t.e.r., mouvezin 1996].
ODBIJANJE
01 | Vidi osobito Gilles Deleuze, “Bartleby, ou la formule”, u Critique et clinique [minuit,
pariz 1993], str. 89-114; i Giorgio Agamben, “Bartleby o della contingenza”, u Bartleby:
la formula della creazione [quodlibet, macerata 1993], str. 47-92.
02 | J.M. Coetzee, The Life and Times of Michael K [penguin, harmondsworth 1983], str. 151
(Æivot i doba Michaela K., prijevod Petar VujaËiÊ [v.b.z., zagreb 2001])
03 | Étienne de la Boétie, The Politics of Obedience: The Discourse of Voluntary Servitude,
prijevod Harry Kurz [free life edition, new york 1975], str. 52-53. Na francuskom,
Discours de la servitude volontaire, u Oeuvres complËtes [slatkine, æeneva 1967], str. 1-
57; citat str. 14.
INTERMECO: PROTUIMPERIJ
01 | Gilles Deleuze & Félix Guattari, Anti-Oedipus, prijevod Robert Hurley, Marke Lane &
Helen Lane [university of minnesota press, minneapolis 1983], str. 239.
02 | Jedan od najboljih prikaza IWW-a nalazi se u John Dos Passosovom obimnom romanu
USA [library of america, new york 1996] (U.S.A., prijevod Novak SimiÊ i dr. [otokar
kerπovani, rijeka 1956]). Vidi takoer Joyce Kornbluch, ur., Rebel Voices: an I.W.W.
Anthology [university of michigan press, ann arbour 1964].
03 | “Bilo bi moguÊe napisati cijelu povijest izuma od 1830. samo u svrhu da se kapitalu
dade oruæje protiv pobune radniËke klase.” Karl Marx, Capital, prijevod Ben Fowkes
[vintage, new york 1976], 1:563.
04 | O promjenljivom odnosu izmeu rada i vrijednosti, vidi Antonio Negri, “Twenty Theses
on Marx,” u Saree Makdisi, Cesare Casarino & Rebecca Karl, ur., Marxism Beyond
Marxism [routledge, new york 1996], str. 149-180 i Antonio Negri, “Value and Affect,”
boundary 2, 26, br. 2 [ljeto 1999].
05 | Deleuze & Guattari, Anti-Oedipus, str. 29 [izmijenjen prijevod].
06 | Jedan on najvaænijih romana talijanske renesanse je Elio Vitoriniev Uomini e no [Ljudi
i ne ljudi] u kojemu biti Ëovjek znaËi biti protiv. PriËe Nanni Balestrini o klasnoj borbi
u Italiji 1960-ih i 1970-ih godina preuzimaju tu pozitivnu odluËnost biti-protiv. Vidi
osobito Vogliamo tutto [feltrinelli, milano 1971]; i The Unseen, prijevod Liz Heron
[verso, london 1989].
07 | Yann Moulier Boutang tvrdi da se marksistiËki koncept “industrijske rezervne vojske”
pokazao osobito jakom preprekom naπem shvaÊanju moÊi mnoπtva. U tom se okviru
podjele i slojevi radne snage opÊenito shvaÊaju kao predodreene i uËvrπÊene
kvantitativnom logikom razvoja, to jest, proizvodnim racionalnostima kapitalistiËke
vladavine. Takvo stajaliπte smatra da to kruto i jedinstveno zapovijedanje ima takvu
moÊ da sve oblike radne snage iskljuËivo podvrgava kapitalu. Ono Ëak i nezaposleno
stanovniπtvo i selidbeno stanovniπtvo vidi kao ono koje je kapital predodredio kao
“rezervnu radnu snagu” Radna snaga liπena je subjektivnosti i razlike jer je potpuno
potËinjena æeljeznim zakonima kapitala. Vidi Yann Moulier Boutang, De l’esclavage
du salariat [presses universitaires de france, pariz 1998].
08 | Friedrich Nietzsche, The Will to Power, prijevod Walter Kaufmann & R.J. Hollingdale
[vintage, new york 1968], str. 465 [br. 868, studeni 1887 - oæujak 1888] (Volja za moÊ,
prijevod Ante StamaÊ [mladost, zagreb 1988]).
09 | Mi opisujemo egzodus kao jedan od pokretaËa raspada realnoga socijalizma u naπem
Labor of Dionysus [university of minnesota press, minneapolis 1994], str. 263-269.

10 | Prvi odlomak je iz Walter Benjamin, “Erfahrung und Armut”, u Gesammelte Schriften,
ur. Rolf Tiedemann & Hermann Schweppenhuser [suhrkamp, frankfurt 1972], sv. 2,
dio 1, str. 213-219; citat str. 215. Drugi odlomak je iz “The Destructive Character,” u
Reflections, ur. Peter Demetz [schocken books, new york 1978], str. 302-303.
11 | O seobama spolnosti i spolnom izopaËenju, vidi François Peraldi, ur., Polysexuality
[semiotext[e], new york 1981]; i Sylvere Lotringer, Overrexposed: Treating Sexual
Perversion in America [pantheon, new york 1988]. Arthur & Marilouise Kroker takoer
naglaπavaju prevratniπtvo tijela i spolnosti πto odbijaju ËistoÊu i normalnost u esejima
kao πto su “The Last Sex: Feminism and Outlaw Bodies,” u Arthur & Marilouise Kroker,
ur., The Last Sex: Feminism and Outlaw Bodies [st. martin’s press, new york 1993].
naposljetku, najbolji izvor za eksperimente tjelesnih i spolnih preobrazbi mogu biti
romani Kathy Acker; vidi, na primjer, Empire and Senseless [grove press, new york
1988].
12 | O poslijeljudskim izmjenama tijela, vidi Judith Halberstam & Ira Livingston,
“Introduction: Posthuman Bodies,” u Judith Halberstam & Ira Livingston, ur.,
Posthuman Bodies [indiana university press, bloomington 1995], str.1-19; i Steve Shaviro,
The Cinematic Body [university of minnesota press, minneapolis 1993]. Za jedno drugo
zanimljivo istraæivanje o moguÊim izmjenama ljudskoga tijela, vidi Alphonso Lingis,
Foreign Bodies [routledge, new york 1994]. Vidi takoer Stelarcovu performansnu
umjetnost, kao πto je Stelarc, Obsolete Body. Suspensions [j.p. publications, davis, calif.
1984].
13 | Najvaæniji tekstovi koji sluæe kao osnova za cijeli opseg radova o granicama izmeu
ljudi, æivotinja i strojeva su Donna Haraway, Simians, Cyborgs, and Women: The
Reinvention of Nature [routledge, new york 1991]; i Deleuze & Guattari, Anti-Oedipus,
osobito str. 1-8. Brojne studije o politiËkom potencijalu tjelesnoga nomadstva i
preobrazbi pojavile su se u 1990-im godinama, naroËito u Sjedinjenim dræavama. Za tri
najzanimljivija feministiËka primjera s vrlo raznih stajaliπta, vidi Rosi Braidotti, Nomadic
Subjects: Embodiment and Sexual Difference in Contemporary Feminist Theory [columbia
university press, new york 1994]; Camilla Griggers, Becoming-Woman in Postmodernity
[university of minnesota press, minneapolis 1996]; i Anna Camaiti Hostert, Passing
[castelvecchi, rim 1997].
14 | Nadzor i mutacija moæda su bitne teme “cyberpunk” proze. Dovoljno je vidjeti seminalni
tekst, William Gibson, Neuromancer [ace, new york 1984]. Meutim, najfascinantnija
istraæivanja o tim temama moæemo vjerojatno naÊi u romanima Williama S. Burroughsa
i u filmovima Davida Cronenberga. O Burroughsu i Cronenbergu, vidi Steve Shaviro,
Doom Patrols: A Theoretical Fiction about Postmodernism [serpent’s tail, london 1997],
str. 101-121.
15 | Ovaj savjet protiv normaliziranih tijela i normaliziranih æivota bio je moæda temeljno
naËelo Félix Guattarijeve terapeutske prakse.
16 | “Proletarijat se .... pojavljuje kao nasljednik nomada u zapadnom svijetu. Ne samo πto
su mnogi anarhisti koristili nomadske teme πto potjeËu iz Istoka, veÊ je i buræoazija vrlo
brzo izjednaËila proletere i nomade, usporeujuÊi Pariz s gradom πto ga salijeÊu nomadi.”
Gilles Deleuze & Félix Guattari, A Thousand Plateaus, prijevod Brian Massumi
[university of minnesota press, minneapolis 1987], str. 558, biljeπka 61.
17 | Vidi Negrijev esej o Jacques Derridaovom Spectres of Marx, “The Specter’s Smile”, u
Michael Splinker, ur., Ghostly Demarcations [verso, london 1999], str. 5-16.
3.1 GRANICE IMPERIJALIZMA

01 | Za izvore o raspravi o imperijalizmu od Kautskoga do Lenjina, vidi odliËnu biografiju u
Hans-Ulrich Wehler, ur., Imperialismus [kiepenheuer and witsch, köln 1970], str. 443-
459. Za rasprave o imperijalizmu koje su se razvile izmeu dva svjetska rata i nastavile
sve do 1960-ih, vidi bibliografiju u Dieter Senghaas, ur., Imperialismus und strukturelle
Gewalt [suhrkamp, frankfurt 1972], str. 379-403. Za koristan saæetak rasprava na
engleskom jeziku, vidi Anthony Brewer, Marxist Theories of Imperialism: A Critical
Survey [routledge and kegan paul, london 1980].
02 | Karl Marx, Grundrisse, prijevod Martin Nicolaus [vintage, new york 1973], str. 408;
dalje navedeno u tekstu. Za Marxovu raspravu o unutarnjim “preprekama” kapitalistiËkoj
proizvodnji, vidi takoer Capital, sv. 3, prijevod David Fernbach [penguin, london 1981],
str. 349-375.
03 | SljedeÊa tvrdnja uskrisuje utvaru potpotroπaËkih teorija, koje tvrde da je nesposobnost
potroπnje svih proizvedenih roba kobna mana kapitalizma i da Êe ona nuæno voditi u
katastrofu. Mnogi marksistiËki i nemarksistiËki ekonomisti uvjerljivo su pisali protiv
bilo kakve zamisli da bi kapitalistiËka tendencija prema isuviπe velikoj proizvodnji ili
isuviπe maloj potroπnji bila katastrofiËna. Za procjenu potpotroπaËkih tvrdnji u Marxa
i Luxemburg, vidi Michael Bleaney, Under-consumption Theories [international
publishers, new york 1976], str. 102-119 i 186-201, i Ernest Mandel, Uvod u Karl Marxov
Capital, sv. 2, prijevod David Fernbach [penguin, harmondsworth 1977], str. 69-77. Vidi
takoer Buharinovu utjecajnu kritiku Rose Luxemburg u Imperialism and the
Accumulation of Capital, ur., Kenneth Tarbuck, prijevod Rudolf Wichmann [allen lane,
london 1972], str. 151-270. Trebamo naglasiti da je ekonomska nuænost temeljena na
kvantitativnim izraËunima ponekad forma ali nikada sadræaj Marxovih i Luxemburginih
tvrdnji. Bilo koja nuænost je u stvari povijesna i druπtvena. Marx i Luxemburg su utvrdili
ekonomsku prepreku koja pomaæe objasniti kako je kapital povijesno bio prisiljen πiriti
se ili se kretati izvan samoga sebe i ukljuËiti nova træiπta unutar svoga podruËja.
04 | Za Marxovu analizu teorije apstinencije kapitalistiËke potroπnje, vidi Capital, sv. 1,
prijevod Ben Fowkes [vintage, new york 1976], str. 738-746, i Capital, 3:366.
05 | “Ukupna masa roba, ukupni proizvod, mora biti prodan, kako onaj dio koji zamjenjuje
stalan i varijabilan kapital tako i onaj koji predstavlja viπak vrijednosti. Ako se to ne
dogodi, ili se samo djelomice dogodi, ili samo po cijenama koje su manje od cijene
proizvodnje, onda, premda je radnik svakako eksploatiran, njegova eksploatacija nije
ostvarena kao takva za kapitalistu i moæe Ëak i ne ukljuËivati nikakvo ostvarenje
izvuËenoga viπka vrijednosti.” Marx, Capital, 3:352.
06 | Ibid, 3:353.
07 | O πirenju proizvodnje i træiπta, vidi Marx, Grundrisse, str. 419; Capital, 1: 910-911; 2:470-
471; 3:349-355.
08 | “Prava prepreka kapitalistiËkoj proizvodnji je sam kapital.” Marx, Capital, 3:358.
09 | Rosa Luxemburg, The Accumulation of Capital, prijevod Agnes Schwarzchild [monthly
review press, new york 1968], str. 365-366 i 467. Luxemburgina analiza kapitalistiËke
akumulacije, njezine kritike Marxa i njezina teorija o propasti kapitalizma, sve su naiπle
na veliko osporavanje otkad se pojavila njezina knjiga. Za dobre saæetke o pitanjima o
kojima se radi, vidi Mandelov Uvod u Kapital, 2:11-79, osobito str. 62-69; Joan Robinson,
Uvod u Luxemburg, The Accumulation of Capital, str. 13-28: i Paul Sweezy, The Theory
of Capitalist Development [oxford university press, new york 1942], str. 202-207.
10 | Fernand Braudel, Capitalism and Material Life, 1400-1800, prijevod Miriam Kochan
[harper and row, new york 1973], str. 308 (Materijalna civilizacija, ekonomija i
kapitalizam od XV. do XVIII. stoljeÊa, prijevod Dubravka Celebrini i dr. [august cesarec,
zagreb 1992]).
11 | Luxemburg, The Accumulation of Capital, str. 358.
12 | Ibid, str. 372.
13 | Rudolf Hilferding, Finance Capital: A Study of the Latest Phase of Capitalist Development,
ur., Tom Bottomore [routledge and kegan paul, london 1981], str. 314.
14 | Marx & Engels, Manifesto of the Communist Party [verso, london 1998], str. 40
(KomunistiËki manifest, prijevod Moπa Pijade [arkzin, zagreb 1998]).
15 | O nejednakom razvoju i zemljopisnim razlikama kapitalistiËkoga πirenja, vidi David
Harvey, The Limits to Capital [university of chicago press, chicago 1984]; i Neil Smith,
Uneven Development: Nature, Capital, and the Production of Space [blackwell, oxford
1984].
16 | Luxemburg, The Accumulation of Capital, str. 446.
17 | “Poput moÊi koje je on najglobalniji izraz, imeprijalizam nije pojam koji moæe biti
predmet bilo koje izriËite definicije koja proizlazi iz ekonomskih pojmova. Imperijalizam
moæemo jedino shvatiti na temelju potpuno razvijene teorije dræave.” Michel Aglietta,
A Theory of Capitalist Regulation, prijevod David Fernbach [new left books, london
1979], str. 30.
18 | Vidi prvenstveno V.I. Lenin, Imperialism: The Highest Stage of Capitalism [international
publishers, new york 1939], i Notebooks on Imperialism, sv. 39, Collected Works [progress
publishers, moskva 1977] (Imperijalizam kao najviπi stadij kapitalizma, prijevod Ognjen
Prica, 2. izd. [kultura, zagreb 1947]).
19 | Vidi Hilferding, Finance Capital, osobito str. 183-235. Hilferdingova analiza jako se
oslanja na Marxovu teoriju izjednaËavanja opÊe profitne stope putem konkurencije;
vidi Capital, 3:273-301.
20 | Karl Kautsky, “Zwei Schriften zum Umlernen,” Die Neue Zeit, 30. travnja 1915, str.
144. Izvaci iz Kautskijevih tekstova o imperijalizmu ukljuËeni su u Karl Kautsky: Selected
Political Writings, ur. i prijevod Patrick Goode [macmillan, london 1983], str. 74-96.
21 | V.I. Lenin, “Preface to N. Bukharin’s Pamphlet, Imperialism and the World Economy,”
u Collected Works [progress publishers, moskva 1964], 22: 103-107; citat str. 106. Vidi
takoer Lenjin, Imperialism, str. 111-122. Ovdje trebamo napomenuti da Kautskijevo
tumaËenje tendencije prema jedinstvenom svjetskom træiπtu doista nalazi potvrdu u
Marxovom radu, osobito u njegovim Ëlancima o kolonijalizmu u Indiji, gdje je Marx
postavio pravocrtnu tendenciju imperijalistiËkoga razvoja prema stvaranju svjetskoga
træiπta, iako Lenjin toËno tvrdi da je Kautskijevo stajaliπte svakako skretanje od Marxove
metode kada zanemaruje moguÊe sukobe i praktiËne prigode suvremenoga stanja. Vidi
osobito, Karl Marx, “The Future Results of British Rule in India,” u Surveys from Exile,
sv. 2, Political Writings [penguin, london 1973], str. 319-325.
22 | Lenin, “Preface to N. Bukharin’s Pamphlet, Imperialism and the World Economy”, str.
107.
23 | Vidi Antonio Negri, La fabrica della strategia: 33 lezioni su Lenin [cleup, padova 1976].
24 | O Lenjinovom dugu Hobsonu, vidi Giovanni Arrighi, The Geometry of Imperialism:
The Limits of Hobson’s Paradigm, prijevod Patrick Camiller [verso, london 1978], str.
23-27.
25 | Cecil Rhodes, naveden u Lenin, Imperialism, str. 79.
26 | Danas je osobito je vaæno staviti sve na svoje mjesto. To je sluËaj s bezbrojnim inaËicama
povijesnoga revizionizma s kojima se suoËavamo. Jadni Gramsci, komunist i aktivist
prije svega, kojega su muËili i ubili faπisti i oni koji su financirali faπizam - jadan Gramsci
primio je danajski dar kada su ga proglasili utemeljiteljem Ëudnoga pojma hegemonije
koji ne ostavlja mjesta marksistiËkoj politici. (Vidi, na primjer, Ernesto Laclau & Chantal
Mouffe, Hegemony and Socialist Strategy: Towards a Radical Democratic Politics [verso,
london 1985], osobito str. 65-71.) Moramo se braniti od tako velikoduπnih darova!
27 | Vidi Roman Rosdolsky, The Making of Marx’s “Capital,” prijevod Peter Burgess [pluto
press, london 1977].
28 | O svesku o nadnici koji nedostaje, vidi Antonio Negri, Marx Beyond Marx, prijevod
Harry Cleaver, Michael Ryan & Maurizio Viano [autonomedia, new york 1991], str.
127-150; i Michael Lebowitz, Beyond Capital: Marx’s Political Economy of the Working
Class [macmillan, london 1992]. O pitanju postojanja marksistiËke teorije dræave, vidi
raspravu izmeu Norberta Bobbia i Antonia Negria u Norberto Bobbio, Which
Socialism? [polity press, cambridge 1987].
29 | Marx, Grundrisse, str. 408.
30 | Fernand Braudel, Afterthoughts on Material Civilization and Capitalism, prijevod
Patricia Ranum [john hopkins university press, baltimore 1977], str. 64.
KRUGOVI
01 | “Povremeno se i ja umorim od izraza ‘postmoderno’, kao i svi ostali, ali kada doem u
iskuπenje da zaæalim moje suuËesniπtvo, da oplakujem njegove zlouporabe i njegov
zao glas, i kada doem do zakljuËka, poneπto nevoljko, da on otvara viπe problema
nego πto ih rjeπava, onda sebe zateknem kako se poËnem pitati moæe li bilo koji drugi
koncept tako uËinkovito i tako ekonomiËno dramatizirati razna pitanja.” Fredric
Jameson, Postmodernism, or, The Cultural Logic of Late Capitalism [duke university
press, durham 1991], str. 418.
02 | Giovanni Arrighi, The Long Twentieth Century: Money, Power, and the Origins of Our
Times [verso, london 1994].
03 | Ibid, str. 332.
3.2 MOGU∆NOST DISCIPLINARNOG VLADANJA

01 | Vidi James Devine, “Underconsumption, Over-investment, and the Origins of the Great
Depression,” Review of Radical Political Economics, 15, br. 2 [ljeto 1983], 1-27. O
ekonomskoj krizi iz 1929., vidi takoer klasiËnu analizu Johna Kennetha Galbraitha,
The Great Crash, 1929 [houghton mifflin, boston 1954], koja se usredotoËuje na
spekulaciju kao uzrok krize; i u skorije vrijeme, Gérard Duménil & D. Lévy, La
dynamique du capital: un siecle d’économie americaine [puf, pariz 1996]. OpÊenitije, o
teoretskim problemima πto ih je kriza iz 1929. ostavila u nasljedstvo politiËkoj ekonomiji
dvadesetoga stoljeÊa, vidi Michel Aglietta, A Theory of Capitalist Regulation, prijevod
David Fernbach [new left books, london 1979]; i Robert Boyer & Jacques Mistral,
Accumulatiion, inflation, crises [puf, pariz 1978].
02 | John Maynard Keynes imao je moæda najjasniju sposobnost predvianja na Versajskoj
konferenciji. VeÊ je na konferenciji i kasnije u svom eseju “The Economic Consequences
of Peace”, odbacio politiËki egoizam pobjednika koji Êe postati jedan od Ëimbenika πto
su doprinijeli ekonomskoj krizi iz 1920-ih godina.
03 | Tu vrstu tumaËenja ekonomske i politiËke krize iz 1929. treba staviti u snaænu opreku
prema “revizionisitËkim” historiografskim koncepcijama u stilu Françoisa Fureta, Ernsta
Noltea i Renzoa De Felicea. Ona ukazuje na veliku vaænost ekonomskoga elementa u
definiciji politiËkih izbora u dvadesetom stoljeÊu. RevizionistiËke povijesti, naprotiv,

iπËitavaju razvoj dogaaja u tom stoljeÊu kao pravocrtni slijed zamisli koje se Ëesto
postavljaju u dijalektiËku suprotnost, s faπizmom i komunizmom na krajnjim polovima.
Vidi, na primjer, François Furet, Le passé d’une illusion: essai sur l’idée communiste au
XXe siecle [robert laffont, pariz 1995], osobito poglavlje u kojemu od raspravlja o odnosu
izmeu komunizma i faπizma [str. 189-248].
04 | Vidi Jon Haliday, A Political History of Japanese Capitalism [pantheon, new york 1975],
str. 82-133.
05 | Autori “liberalne” historiografije poput Arthura Meiera Schlesingera najviπe su insistirali
na sintetiËnim obiljeæjima ameriËkoga progresivizma. Vidi njegov rad Political and Social
Growth of the American People, 1865-1940, 3.izd. [macmillan, new york 1941]. Vidi takoer
Arthur Ekirch, Jr., Progressivism in America: A Study of the Era from Theodore Roosevelt
to Woodrow Wilson [new viewpoints, new york 1974].
06 | To je srediπnji razvoj πto su ga zacrtali Michel Aglietta u Theory of Capitalist Regulation
i Benjamin Coriat u L’atelier et le chronomËtre [christian bourgeois, pariz 1979]. Vidi
takoer Antonio Negri, “Keynes and the Capitalist Theory of State”, u Michael Hardt
& Antonio Negri, Labor of Dionysus [university of minnesota press, minneapolis 1994],
str. 23-51; i “Crisis of the Planner-State: Communism and Revolutionary Organizations”,
u Revolution Retrieved [red notes, london 1988], str. 91-148. Dobru analizu New Deala
i kejnezijanizma daje i Suzanne de Brunhoff, The State, Capital, and Economic Policy,
prijevod Mike Sonenescher [pluto press, london 1978], str. 61-80.
07 | Pojam discipline πto ga je razvio Michel Foucault svakako ima drugaËiji naglasak od
onoga πto ga mi ovdje dajemo, ali mi govorimo o istim postupcima i istoj globalnosti
primjene. Foucault prvenstveno ukazuje na to da se disciplina razvija putem
institucionalnih arhitektura, da moÊ discipline nije smjeπtena u nekom srediπnjem izvoru
veÊ u kapilarnim tvorevinama na njezinim toËkama izvrπenja, i da se subjektivnosti
proizvode pounutrenjem discipline i legitimacije njezinih postupaka. To jednako vrijedi
za naπe razmatranje ovdje. Meutim, nas ovdje najviπe zanima kako postupci i odnosi
disciplinarnosti koji su potekli u tvorniËkom reæimu uspijevaju proæeti cijeli druπtveni
teren kao mehanizam istovremeno proizvodnje i vlasti, to jest, kao reæim druπtvene
proizvodnje.
08 | Temeljni tekst koji opisuje taj razvoj i predvia njegove posljedice je Max Horkheimer
& Theodor Adorno, Dialectic of Enlightenment, prijevod John Cumming [herder and
herder, new york 1972], koji je napisan sredinom 1940-ih godina. Slijedila su brojna
druga djela koja su opisivala disciplinarno druπtvo i njegov neumoljiv razvoj kao
“biopolitiËko druπtvo”. Ta su djela nastala u razliËitim kulturnim i intelektualnim
tradicijama ali su potpuno koherentna u odreivanju tendencije. Za dva najjaËa i
najinteligentnija pola toga opsega studija, vidi Herbert Marcuse, One-Dimensional Man
[beacon press, boston 1964] (»ovjek jedne dimenzije, prijevod Branka BrujiÊ [veselin
masleπa, sarajevo 1989]), koji bismo mogli nazvati anglonjemaËkim polom; i Michel
Foucault, Discipline and Punish, prijevod Alan Sheridan [pantheon, new york 1972]
(Nadzor i kazna, prijevod Divina Marion [informator, zagreb 1994]), za latinski pol.
09 | Freda Kirchwey, “Program of Action”, Nation, 11. oæujak, 1944, str. 300-305; citirano u
Serge Guilbaut, How New York Stole the Idea of Modern Art: Abstract Expressionism,
Freedom, and the Cold War, prijevod Arthur Goldhammer [university of chicago press,
chicago 1983], str. 103.
10 | O πirenju modela New Deala na druge vladajuÊe zemlje nakon Drugog svjetskog rata,
vidi Paul Kennedy, The Rise and Fall of the Great Powers: Economic Change and Military
Conflict from 1500 to 2000 [random house, new york 1987], str. 347-437; i Franz
Schumann, The Logic of World Power: An Inquiry into the Origins, Currents, and
Contradictions of World Politics [pantheon, new york 1974].
11 | O povijesti dekolonizacijskoga procesa opÊenito, vidi Marc Ferro, Histoire des
colonisations: des conquetes aux indépendences, XIIIe-XXe siecle [seuil, pariz 1994],
Frank Ansprenger, The Dissolution of the Colonial Empires [routledge, london 1989];
i R.F. Holland, European Decolonization, 1918-1981 [macmillan, london 1985].
12 | O uËinku hegemonije SAD-a na dekolonizacijske borbe, vidi Giovanni Arrighi, The Long
Twentieth Century [verso, london 1994], str. 69-75; i François Chesnais, La
mondialisation du capital, pr. izd. [syros, pariz 1997].
13 | Harry S. Truman, Public Papers [uniteted states government printing office,
washington, d.c. 1947], str. 176; citirano u Richard Freeland, The Truman Doctrine and
the Origins of McCarthysm [schocken, new york 1971], str. 85. O krutim bipolarnim
ideoloπkim podjelama πto ih je nametnuo hladni rat, vidi opet Kennedy, The Rise and
Fall of the Great Powers, str. 375-395; i Schumann, The Logic of World Power.
14 | O decentralizaciji manufakturne i usluæne proizvodnje [popraÊeno s centralizacijom
zapovijedanja], vidi dvije knjige, Saskia Sassen, The Mobility of Labor and Capital: A
Study in Internaitonal Investment and Labor Flow [cambridge university press, cambridge
1988]; osobito str. 127-133; i The Global City: New York, London, Tokyo [princeton
university press, princeton 1991], str. 22-34. OpÊenitije o pokretljivosti kapitala i
protuteæama ili ograniËavajuÊim Ëimbenicima, vidi David Harvey, The Limits to Capital
[chicago university press, chicago 1984], str. 417-422.
15 | Vidi Vladimir Andreff, Les multinationales globales [la découverte, pariz 1995]; i
Kenichi Ohmae, The End of the Nation-State: The Rise of Regional Economics [free
press, new york 1995].
16 | O otporu seljaka kapitalistiËkoj disciplini, vidi James Scott, Weapons of the Weak:
Everyday Forms of Peasant Resistance [yale university press, new haven 1985], str. 235
i passim.
17 | O ekonomskim projektima modernizacije u Maovoj Kini, vidi Maurice Meisner, Mao’s

China and After, 2. izd. [free press, new york 1986], str. 113-139.
18 | Robert Sutcliffe, na primjer, piπe, “Nijedna veÊa zemlja nije joπ postala bogata a da nije
doæivjela industrijalizaciju ... VeÊe bogatstvo i bolji æivotni standard pod bilo kojim
politiËkim sustavom usko su povezani s industrijalizacijom.” Robert Sutcliffe, Industry
and Underdevelopment [addison-wesley, reading, mass. 1971].
19 | O globalnom i periferijskom fordizmu, vidi prvenstveno Alain Lipietz, Mirages and
Miracles: The Crisis of Global Fordism, prijevod David Marcey [verso, london 1987]; i
“Towards a Global Fordism?” New Left Review, br. 132 [1982], 33-47. O prijemu Lipietzovog
rada meu angloameriËkim ekonomistima, vidi David Ruccio, “Fordism on a World
Scale: International Dimensions of Regulations,” Review of Radical Political Economics,
21, br. 4 [zima 1989], 33-53; i Bob Jessop, “Fordism and Post-Fordism: A Critical
Reformulation,” u Michael Storper & Allen Scott, ur., Pathways to Industrialization
and Regional Development [routledge, london 1992], str. 46-69.
20 | Vidi, na primjer, Giovanni Arrighi & John Saul, “Socialism and Economic Development
in Tropical Africa”, u Essays on the Political Economy of Africa [monthly review press,
new york 1973], str. 11-43: John Saul, “Planning for Socialism in Tanzania”, u Uchumi
Editorial Board, ur., Towards Socialist Planning [tanzania publishing house, dar es salaam
1972], str. 1-29; i Terence Hopkins, “On Economic Planning in Tropical Africa,” Co-
existence, 1, br. 1 [svibanj 1964], 77-88. Za dvije procjene o neuspjehu ekonomskih
strategija razvoja i planiranja u Africi [ali obje joπ uvijek zamiπljaju da se moæe ostvariti
“alternativni” socijalistiËki razvoj], vidi Samir Amir, Maldevelopment: Anatomy of a
Global Failure [zed books, london 1990], osobito str. 7-74; i Claude Ake, Democracy
and Development in Africa [the brookings institution, washington, d.c. 1996].
21 | Za zanimljiv osobni prikaz Bandunπke konferencije i njezinoga znaËenja, vidi Richard
Wright, The Color Curtain: A Report on the Bandung Conference [world, new york
1956]. Glavni govori na konferenciji ukljuËeni su u George McTurnan Kahin, The Asian-
African Conference [cornell university press, ithaca 1956]. O pokretu nesvrstanih, vidi
Leo Mates, Nonalignement: Theory and Current Policy [institut za meunarodnu politiku
i ekonomiju, beograd 1972]; i M.S. Rajan, Nonalignement and Nonalignement Movement
[vikas publishing, new delhi 1990].
22 | O nomadstvu i konstituciji subjektivnosti, vidi Gilles Deleuze & Félix Guattari, A
Thousand Plateaus, prijevod Brian Massumi [university of minnesota press, minneapolis
1987], osobito str. 351-423.
23 | O formalnom i stvarnom potËinjavanju u Marxa, vidi prvenstveno Karl Marx, Capital,
sv. 1, prijevod Ben Fowkes [vintage, new york 1976], str. 1019-38.
PRVOBITNE AKUMULACIJE
01 | Karl Marx, Capital, sv. 1, prijevod Ben Fowkes [vintage, new york 1976], str.918.
02 | Vidi prvenstveno Samir Amin, Accumulation on a World Scale, prijevod Brian Pearce
[monthly review press, new york 1974]; i Andre Gunder Frank, Capitalism and
Underdevelopment in Latin America [monthly review press, new york 1967].
3.3 OTPOR, KRIZA, PREOBRAZBA

01 | O krizi i restrukturiranju kapitalistiËke proizvodnje u 1960-im i 1970-im godinama, vidi
Michael Piore & Charles Sabel, The Second Industrial Divide [basic books, new york
1984]. O financijskoj i ekonomskoj krizi, vidi Robert Boyer & Jacques Mistral,
Accumulation, inflation, crises [puf, pariz 1978].
02 | Vidi Antonio Negri, “Marx and Cycle of Crisis”, u Revolution Retrieved [red notes, london
1988], str. 43-90.
03 | Vidi povijesni esej “Do You Remember Revolution?” napisan zajedniËki i Paolo Virno,
“Do You Remember Counter-revolution?” u Paolo Virno & Michael Hardt, ur., Radical
Thought in Italy [university of minnesota press, minneapolis 1996], str. 225-259. Vidi
takoer Paolo Carpignano, “Note su classe operaia e capitale in America negli anni
sessanta”, u Sergio Bologna, Paolo Carpignano & Antonio Negri, Crisi e organizzazione
operaia [feltrinelli, milano 1976], str. 73-97.
04 | O “eksploziji blagostanja u 1960-im”, vidi Frances Fox Piven & Richard Cloward,
Regulating the Poor: The Functions of Public Welfare [pantheon, new york 1971], osobito
str. 183-199. Vidi takoer Piven & Cloward, The New Class War: Reagan’s Attack on the
Welfare State and Its Consequences [pantheon, new york 1982].
05 | Vidi Luciano Ferrari Bravo, “Introduzione: vecchie e nuove questioni nella teoria
dell’imperialismo”, u Luciano Ferrari Bravo, ur., Imperialismo e classe operaia
multinazionale [feltrinelli, milano 1975], str. 7-70.
06 | Claude Ake ide tako daleko da obiljeæava cijeli kapitalistiËki sustav kao sukob izmeu
“buræoaskih zemalja” i “proleterskih zemalja” u Revolutionary Pressures in Africa [zed
books, london 1978], str. 11.
07 | To stajaliπte TreÊega svijeta implicitno je u mnogim tekstovima Immanuela Wallersteina,
Andrea Gundera Franka i Samira Amina.
08 | Za temeljiti povijesni prikaz dogaaja i protagonista na konferenciji u Bretton Woodsu,
vidi Armand Van Dormael, Bretton Woods: Birth of a Monetary System [macmillan,
london 1978]. Za povijesni prikaz koji daje πiri pogled na sveobuhvatnu pripremu SAD-
a za hegemoniju u poslijeratnom razdoblju postavljanjem ekonomskoga planiranja u
Bretton Woodsu zajedno s politiËkim planiranjem u Dumbarton Oaksu, vidi George
Schild, Bretton Woods and Dumbarton Oakes: American Economic and Political Postwar
Planning in the Summer of 1944 [st. martin’s press, new york 1995].
09 | Giovani Arrighi, The Long Twentieth Century [verso, london 1994], str. 278-279.
10 | O meunarodnoj financijskoj krizi koja je poËela 1970-ih raspadom mehanizama iz
Bretton Woodsa, vidi Peter Coffey, The World Monetary Crisis [st. martin’s press, new
york 1974]; i Arrighi, The Long Twentieth Century, str. 300-324.
11 | O eurodolarskim financijama kao elementu krize, vidi Jeffry Frieden, Banking on the
World: The Politics of American International Finance [harper and row, new york 1987],
str. 79-122.
12 | O konvertibilnosti dolara i Nixonovom manevru 1971, vidi David Calleo & Benjamin
Rowland, America and the World Political Economy: Atlantic Dreams and National
Realities [indiana university press, bloomington 1973], str. 87-117; i Coffey, The World
Monetary Crisis, str. 25-42.
13 | O granicama fordizma i potrebi da kapital pronae postfordistiËku shemu proizvodnje
i akumulacije, vidi Benjamin Coriat, L’atelier et le robot: essai sur le fordisme et la
production de masse a l’âge de l’électronique [christian bourgeois, pariz 1990].
14 | Fredric Jameson tvrdi da druπtvene borbe iz 1960-ih godina u Prvom svijetu, naroËito u
Sjedinjenim dræavama i Francuskoj, proizlaze iz snaæne dekolonizacije i oslobodilaËkih
pokreta u TreÊem svijetu tijekom 1950-ih i 1960-ih godina. Vidi Fredric Jameson,
“Periodizing the 60s”, u Ideologies of Theory: Essays: 1971-1986 [university of minnesota
press, minneapolis 1988], 2.178-208, osobito str. 180-186.
15 | Vidi Giovanni Arrighi, “Marxist Century, American Century: The Making and Remaking
of the World Labor Movement”, u Samir Amin, Giovanni Arrighi, Andre Gunder Frank
& Immanuel Wallerstein, Transforming the Revolution: Social Movements and the World
System [monthly review press, new york 1990], 54-95.
16 | Robin Kelley pruæa uzoran prikaz dinamike proleterskoga odbijanja i stvaranja
alternativnih oblika æivota u svojoj sjajnoj povijesti crnaËke radniËke klase SAD-a, Race
Rebels: Culture, Politics, and the Black Working Class [free press, new york 1994].
17 | I u ekoloπkoj misli, barem u njezinim najsnaænijim paradigmama, moæemo jasno vidjeti
da “priroda” jednako pripada ljudima i drugim æivim biÊima; ekologija ukljuËuje ne
samo oËuvanje stvari, veÊ proizvodnju odnosa kao i proizvodnju subjektivnosti. Vidi
Félix Guattari, Les trois écologies [galilee, pariz 1989]; i Verena Andermatt Conley,
Ecopolitics: The Environment in Poststructuralist Thought [routledge, london 1997].
Franco Piperno nastavlja taj “ekoloπki” pravac misli, iako u drugaËijem tonu, u Elogio
dell spirito pubblico meridionale [manifestolibri, rim 1997].
18 | U svom naporu da promiπlja vaænost i stvarne granice “vanjskoga”, Rosa Luxemburg
moæda je bila prvi veliki ekoloπki mislilac u dvadesetom stoljeÊu. Najbolji primjeri
marksistiËke ekoloπke misli u autora kao πto su André Gorz i James O’Connor usvajaju
oblik tvrdnje sliËan antiimperijalisitËkom stajaliπtu Rose Luxemburg [iako njihov rad
ne proizlazi izravno iz njezinoga]: kapitalistiËka proizvodnja nuæno podrazumijeva
πirenje u prirodu i njezino uniπtenje, πto ima ne samo tragiËne posljedice po æivot na
planeti veÊ potkopava i buduÊu odræivost samoga kapitalizma. Za Andréa Gorza, vidi
Ecology as Politics, prijevod Patsy Vigderman & Jonathan Cloud [south end press, boston
1980]; za Jamesa O’Connora, vidi “Capitalism, Nature, Socialism: A Theoretical
Introduction”, Capitalism, Nature, Socialism, 1, br. 1 [1989], 11-38.
19 | “Kasni kapitalizam tako se pojavljuje kao razdoblje u kojemu su sve grane ekonomije
potpuno industrijalizirane po prvi put; Ëemu bismo mogli dalje dodati ... sve veÊu
mehanizaciju nadgradnje.” Ernest Mandel, Late Capitalism, prijevod Joris De Bres
[london, verso 1978], str. 190-191.
20 | “Taj ËiπÊi kapitalizam naπega vremena tako je uklonio enklave pretkapitalistiËke
organizacije koje je dosad podnosio i iskoriπtavao kao vazalne tvorevine.” Fredric
Jameson, Postmodernism, or, The Cultural Logic of Late Capitalism [duke university
press, durham 1990], str. 36.
21 | Ne æelimo nagovijestiti da kapital moæe stalno, putem tehnoloπkoga napretka, usklaivati
svoj razorni odnos sa svojim [ljudskim i ostalim] okoliπem. Tehnoloπki napredak moæe
samo promijeniti teren sukoba i odgoditi krizu, ali granice i suprotstavljanja ostaju.
22 | Stanley Aronowitz nudi korisno preispitivanje spektra druπtvenih pokreta u SAD-u
tijekom 1960-ih godina u The Death and Rebirth of American Radicalism [routledge,
london 1996], str. 57-90.
23 | Vidi opet Kelley, Race Rebels, osobito str. 17-100, o prikrivenim povijestima otpora.
24 | O povijesti odbijanja koja vrπe feministiËki pokreti u SAD-u 1960-ih i 1970-ih godina,
vidi Alice Echols, Daring to Be Bad: Radical Feminism in America, 1967-1975 [university
of minnesota press, minneapolis 1989].
25 | Vidi, na primjer, Judith Butler, “Merely Cultural”, New Left Review, br. 227 [sijeËanj-
veljaËa 1998], 33-44. Najutjecajniji tekst za politiËko tumaËenje “novih druπtvenih
pokreta” u tom smislu je Ernesto Laclau & Chantal Mouffe, Hegemony and Socialist
Strategy: Towards a Radical Democratic Politics [verso, london 1985].
26 | Vidi Antonio Negri, The Politics of Subversion: A Manifesto for the Twenty-first Century,
prijevod James Newell [polity press, oxford 1989].
27 | Fredric Jameson, na primjer, tvrdi da se raspad Sovjetskoga Saveza nije dogodio “zbog
njegovoga neuspjeha, veÊ zbog njegovoga uspjeha, barem πto se modernizacije tiËe.”
Vidi njegov esej “Actually Existing Marxism” u Saree Makdisi, Cesare Casarino & Rebecca
Karl, ur., Marxism Beyond Marxism [routledge, london 1996], str. 14-54; citat str. 43.
OpÊenitije o tome kako nas je hladnoratovska propaganda [na objema stranama] uËinila
slijepima za stvarne pokrete u druπtvenoj povijesti unutar sovjetskoga reæima, vidi Moshe
Lewin, The Making of the Soviet System [pantheon, new york 1985].
28 | Vidi Leon Trotsky, The Revolution Betrayed, prijevod Max Eastman [doubleday, garden
city, n.y. 1937]; i Cornelius Castoriadis, Devant la guerre [fayard, pariz 1981]. Vidi takoer
niz Ëlanaka Denisa Bergera o raspadu Sovjetskog saveza, “Perestroika: la révolution

réellement existante?” Futur antérieur, br. 1 [1990], 53-62; “Que reste-t-il de la perestro_ka?”
Futur antérieur, br. 6 [1991], 15-20; i “L’Unione Soviétique a l’heure du vide”, Futur
antérieur, br. 8 [1991], 5-12.
29 | Izgleda nam da bismo mogli sliËno tvrditi za izmijenjenu druπtvenu praksu kineskoga
proletarijata u postmaoistiËkoj eri koja je dovela do pokreta “kulturne groznice” u 1980-
im godinama. Vidi Xudong Zhang, Chinese Modernism in the Era of Reforms [duke
university press, durham 1997]. Zhang objaπnjava bajkovito stvaralaπtvo koje je doπlo
do izraæaja u tom razdoblju.
3.4 POSTMODERNIZACIJA
01 | Tekstovi koji uvode u obimnu literaturu koja raspravlja o periodizaciji fazi moderne
proizvodnje su Daniel Bell, Coming of Post-industrial Society [basic books, new york
1973]; i Alain Touraine, Post-industrial Society, prijevod Leonard Mayhew [random
house, new york 1971].
02 | Vidi Manuel Castells & Yuko Aoyama, “Paths towards the Informational Society:
Employment Structure in G-7 Countries, 1920-90”, International Labor Review, 133, br. 1
[1994], 5-33; citat str. 13.
03 | O laænim povijesnim analogijama koje su doprinijele dugovnoj krizi u zemljama TreÊega
svijeta, vidi Cheryl Payer, Lent and Lost: Foreign Credit and Third World Development
[zed books, london 1991].
04 | KlasiËni prikazi teorija nedovoljne razvijenosti i ovisnosti su Andre Gunder Frank,
Capitalism and Underdevelopment in Latin America [monthly review press, new york
1967]; i Fernando Enrique Cardoso & Enzo Faletto, Dependency and Development in
Latin America, prijevod Marjory Mattingly Urquidt [university of california press,
berkeley 1979]. Za vrlo saæetu kritiku tvrdnji o fazama razvoja, vidi Immanuel
Wallerstein, The Capitalist World-Economy [cambridge university press, cambridge 1979],
str. 3-5.
05 | Diskurs o razvoju bila je iluzija, ali bila je to stvarna i uËinkovita iluzija koja je uspostavila
vlastite strukture i ustanove moÊi diljem svijeta “u razvoju”. O institucionalizaciji razvoja,
vidi Arturo Escobar, Encountering Development: The Making and Unmaking of the
World [princeton university press, princeton 1995], str. 73-101.
06 | Za kritiku razvojne ideologije teorija ovisnosti, vidi ibid, str. 80-81.
07 | Vidi, na primjer, Claude Ake, A Political Economy of Africa [longman, harlow, essex
1981], str. 136. To je takoer opÊi okvir predstavljen u djelu Andrea Gundera Franka i
Samira Amina.
08 | Robert Musil, The Man without Qualities, prijevod Sophie Wilkins [knopf, new york
1995], 2:367.
09 | François Bar, “Information Infrastructure and the Transformation of Manufacturing”,

u William Drake, ur., The New Information Infrastructure: Strategies for U.S. Policy
[twentieth century fund press, new york 1995], str. 55-74; citat str. 56.
10 | Vidi Robert Chase & David Garvin, “The Service Factory”, u Gary Pisano i Robert
Hayes, ur., Manufacturing Renaissance [harvard business school press, boston 1995],
str. 35-45.
11 | Vidi Castells & Aoyama, “Paths towards the Informational Society”, str. 19-28.
12 | Manuel Castells opisuje najpotËinjenije regije globalne ekonomije kao “»etvrti svijet”.
Vidi njegov esej “The Informational Economy and the New International Division of
Labor”, u Martin Carnoy, Manuel Castells, Stephen Cohen & Fernando Enrique
Cardoso, The New Global Economy in the Information Age [pennsylvania state university
press, university park 1993], str. 15-43.
13 | Castells & Aoyama, “Paths towards the Informational Society”, str. 27.
14 | Pierre Lévy, Collective Intelligence: Mankind’s Emerging World in Cyberspace [plenum
press, new york 1997].
15 | O usporedbi izmeu fordistiËkoga i tojotistiËkoga modela, vidi Benjamin Coriat, Penser
a l’envers: travail et organization dans l’entreprise japonaise [christian bourgeois, pariz
1994]. Za kratku povijest poËetka razvoja proizvodnih modela Toyote, vidi Kazuo Wada,
“The Emergence of the ‘Flow Production’ Method in Japan”, u Haruhito Shiomi & Kazuo
Wada, ur., Fordism Transformed: The Development of Production Methods in the
Automobile Industry [oxford university press, oxford 1995], str. 11-27.
16 | Mi prvenstveno mislimo na Jürgen Habermasovu konceptualnu podjelu izmeu
komunikativne i instrumentalne radnje u djelima kao πto je The Theory of
Communicative Action, prijevod Thomas McCarthy [beacon press, boston 1984]. Za
odliËnu kritiku te Habermasove podjele, vidi Christian Marazzi, Il posto dei calzini: la
svolta linguistica dell’ economia e i suoi effetti nella politica [casagrande, bellinzona,
πvicarska 1995], str. 29-34.
17 | Za definiciju i analizu nematerijalnoga rada, vidi Maurizio Lazzarato, “Immaterial
Labor”, u Paolo Virno & Michael Hardt, ur., Radical Thought in Italy [university of
minnesota press, minneapolis 1996], str. 133-147. Vidi takoer natuknicu o nematerijalnom
radu u glosaru na kraju iste zbirke, str. 262.
18 | Peter Drucker shvaÊa prijelaz prema nematerijalnoj proizvodnji u krajnjem smislu.
“Osnovni ekonomski izvor - ‘sredstva za proizvodnju’, da upotrijebim ekonomski izraz
- nije viπe kapital, niti prirodni izvori [ekonomski ‘zemlja’], niti ‘rad’. To je i bit Êe znanje.”
Peter Drucker, Post-capitalist Society [harper, new york 1993], str. 8. Meutim, Drucker
ne razumije da znanje nije dato veÊ je proizvedeno i da njegova proizvodnja ukljuËuje
nove vrste sredstava za proizvodnju i rada.
19 | Robert Reich, The Work of Nations: Preparing Ourselves for 21st-Century Capitalism
[knopf, new york 1991], str. 177. Reichu je najvaænija Ëinjenica da Êe ta nova podjela u
globalnoj ekonomiji odluËiti o prednosti - i naposljetku o nacionalnoj prevlasti - putem
zemljopisne raspodjele tih poslova visoke i niske vrijednosti.
20 | Vidi Karl Marx, Capital, sv. 1, prijevod Ben Fowkes [vintage, new york 1976], str. 131-
137.
21 | Vidi Dorothy Smith, The Everyday World as Problematic: A Feminist Sociology
[northeastern university press, boston 1987], osobito str. 78-88.
22 | Marx je u svoje vrijeme zamiπljao suradnju kao ishod radnji kapitalista, koji funkcionira
poput dirigenta orkestra ili generala na bojnom polju, razmjeπtajuÊi i usuglaπujuÊi
proizvodne snage u zajedniËkom naporu. Vidi Capital, 1:439-454. Za analizu suvremene
dinamike druπtvene i proizvodne suradnje, vidi Antonio Negri, The Politics of
Subversion: A Manifesto for the Twenty-first Century, prijevod James Newell [polity
press, oxford 1989].
23 | Vidi Saskia Sassen, The Global City: New York, London, Tokyo [princeton university
press, princeton 1991].
24 | O mreænom poduzeÊu, vidi Manuel Castells, The Rise of the Network Society [blackwell,
oxford 1996], str. 151-200.
25 | Bill Gates, The Road Ahead [viking, new york 1995], str. 158.
26 | Nekoliko talijanskih znanstvenika tumaËe decentralizaciju mreæne proizvodnje u malim
i srednjim poduzeÊima u sjevernoj Italiji kao priliku da se stvore novi krugovi
autonomnoga rada. Vidi Sergio Bologna & Andrea Fumagalli, ur., Il lavoro autonomo
di seconda generazione: scenari del postfordismo in Italia [feltrnelli, milano 1997].
27 | O rastu “proizvoaËkih usluga” u koncentriranim srediπtima nadzora, vidi Sassen, The
Global City, str. 90-125.
28 | Peter Cowhey, “Building the Global Information Highway: Toll Booths, Construction
Contracts, and Rules of the Road”, u William Drake, ur., The New Information
Infrastructure [twentieth century fund press, new york 1995], str. 175-204, citat str.
175.
29 | O rizomatskim i granastim strukturama, vidi Gilles Deleuze & Félix Guattari, A
Thousand Plateaus, prijevod Brian Massumi [university of minnesota press, minneapolis
1987], str. 3-25.
30 | O laænim egalitarnim obeÊanjima “informacijske autoceste” u Sjedinjenim dræavama,
vidi Herbert Schiller, Information Inequality: The Deepening Social Crisis in America
[routledge, new york 1996], osobito str. 75-89. Za globalniju analizu o nejednakoj
raspodjeli informacija i tehnologija, vidi William Wresch, Disconnected: Haves and
Have-Nots in the Informaiton Age [rutgers university press, new brunswick, n.j. 1996].
3.5 MJE©OVITA KONSTITUCIJA

01 | Za analizu tekstova u radovima Marxa & Engelsa koji se bave teorijom dræave, vidi
Antonio Negri, “Communist State Theory”, u Michael Hardt & Antonio Negri, Labor
of Dionysus [university of minnesota press, minneapolis 1994], str. 139-176.
02 | Vidi M. C. Ricklefs, A History of Modern Indonesia, 2. izd. [macmillan, london 1993].
Pramoedya Ananta Toer lijepo opisuje sloæeni odnos izmeu nizozemske uprave,
tradicionalnih javanskih vlasti i ekonomskih snaga poËetkom dvadesetoga stoljeÊa u
svom velikom romanu u Ëetiri sveska The Buru Quartet, prijevod Max Lane [penguin
books, london 1892-1992].
03 | Vidi Brian Gardner, The East India Company [rupert hart-davis, london 1971]; i Geoffrey
Wheatcroft, The Randlords [atheneum, new york 1986].
04 | Marx je tvrdio da veÊa koncentracija i centralizacija kapitala djeluje protiv snaga
konkurencije te da stoga predstavlja razoran proces za kapital. Vidi Karl Marx, Capital,
sv. 3, prijevod David Fernbach [penguin, london 1981], str. 566-573. Lenjin je preuzeo
tu istu tvrdnju u svojoj analizi monopolske faze kapitala: monopoli uniπtavaju
konkurenciju, koja je temelj kapitalistiËkoga razvoja. Vidi V.I. Lenin, Imperialism: The
Highest Stage of Capitalism [international publishers, new york 1939], str. 16-30.
05 | Vidi, na primjer, Richard Barnet & John Cavanagh, Global Dreams: Imperial
Corporations and the New World Order [simon and schuster, new york 1884].
06 | PolitiËki teolog Thomas Hobbes dao je prvu veliku definiciju koncepta “autonomnosti
politiËkoga”, koja pripada tradiciji politiËke teologije. Carl Schmitt je taj koncept podigao
na joπ viπu razinu; vidi prvenstveno The Concept of the Political, prijevod George Schwab
[rutgers university press, new brunswick, n.j. 1976] (Pojam politike i ostale razprave,
prijevod Zlatko GaπparoviÊ [matica hrvatska, zagreb 1943]); i Verfassungslehre, 8. izd.
[duncker & humboldt, berlin 1993]. PolitiËko se tu podrazumijeva kao temelj svakoga
druπtvenoga odnosa i prvobitne procjene ili “odluke” koja konstituira sferu moÊi i tako
jamËi æivotni prostor. Zanimljivo je primijetiti da je Schmittovo shvaÊanje nerazdvojno
povezano s pravnom definicijom nacionalne dræave i nezamislivo izvan njezinoga
podruËja. Izgleda da je i Schmitt shvatio tu Ëinjenicu nakon πto je doæivio katastrofu
njemaËke nacionalne dræave. Vidi Carl Schmitt, Der Nomos der Erde im Volkerrecht des
jus publicum europaeum [greven verlag, köln 1950]. Najopπirnije razmatranje
Schmittovoga shvaÊanja politiËkoga, koliko nam je poznato, nalazi se u Carlo Galli,
Genealogia della politica: C. Schmitt e la crisi del pensiero politico moderno [il mulino,
bologna 1996]. Tu kritiku Schmittovog koncepta “autonomije politiËkoga” trebalo bi
primijeniti na razna druga stajaliπta koja na neki naËin proizlaze iz njegove misli. Kao
dvije krajnosti moæemo navesti Lea Straussa, koji je pokuπao usvojiti Schmittov koncept
unutar vlastitoga liberalnoga shvaÊanja naravnog prava, i Maria Trontia, koji je pokuπao
u autonomiji politiËkoga pronaÊi teren koji bi mogao poduprijeti kompromis s liberalnim
snagama u razdoblju kada su zapadnoevropske komunistiËke partije bile u dubokoj

krizi. Za Straussovo tumaËenje Schmittova teksta i njihov dvosmisleni odnos, vidi
Heinrich Meier, Carl Schmidt & Leo Strauss: The Hidden Dialogue, prijevod J. Harvey
Lomax [university of chicago press, chicago 1995]. Za Trontia, vidi L’autonomia del
politico [feltrinelli, milano 1977].
07 | Postoje brojne kritike medija i njihove toboænje objektivnosti. Za dva dobra primjera,
vidi Edward Said, Covering Islam: How the Media and the Experts Determine How We
See the Rest of the World [pantheon, new york 1981]; i Edward Herman & Noam
Chomsky, Manufacturing Consent: The Political Economy of Mass Media [pantheon,
new york 1988].
08 | Vidi, na primjer, Elise Boulding, “IGOs, the UN, and International NGOs: The Evolving
Ecology of the International System”, u Richard Falk, Robert Johansen & Samuel Kim,
ur., The Constitutional Foundations of World Peace [suny press, albany 1993], str. 167-
188; citat str. 179.
09 | Za procjene djelatnosti raznih vrsta nvo-a, vidi John Clark, Democratizing Development:
The Role of Voluntary Organizations [kumarian press, west hartford, conn. 1990]; Lowell
Livezey, Nongovernmental Organizations and the Ideas of Human Rights [the center
of international studies, princeton 1988]; i Andrew Natsios, “NGOs and the UN System
in Complex Humanitarian Emergencies: Conflict or Cooperation?” u Peter Diehl, ur.,
The Politics of Global Governance: International Organizations in an Independent World
[lynne reiner, boulder 1997], str. 287-303.
10 | James Petras, “Imperialism and NGOs in Latin America”, Monthly Review, 49 [prosinac
1997], 10-27.
11 | Vidi Polybius, The Rise of the Roman Empire, prijevod Ian Scott-Kilvert [penguin,
harmondsworth 1979], knjiga iv, str. 302-352.
12 | Vidi G.A. Pocock, The Machiavellian Moment: Florentine Political Thought and the
Atlantic Repblican Tradition [princeton university press, princeton 1975].
13 | O preobrazbi od modela tijela u funkcionalni model u Ustavu SAD-a, vidi Antonio Negri,
Il potere costituente: saggio sulle alternative del moderno [sugarco, milano 1992], pogl.
4, str. 165-222.
14 | Ovdje je zanimljivo primijetiti da je, barem od Weimarske republike, kontinentalna
evropska tradicija ustavne misli takoer usvojila ta naËela, za koja se pretpostavljalo da
pripadaju samo anglosaksonskom svijetu. Temeljni tekstovi za njemaËku tradiciju u
tom pogledu su Max Weber, Parlament und Regierung im neugeordneten Deutschland
[duncker & humblot, münchen 1918]; Hugo Preuss, Staat, Recht und Freiheit [mohr,
tübingen 1926]; i Hermann Heller, Die Souveranität [w. de gruyter, berlin 1927].
15 | OpÊenito analize koje dolaze s ljevice najjaËe insistiraju na tome da geneza imperija
aktivira “loπe” oblike vlasti. Vidi, na primjer, Étienne Balibar, La crainte des masses
[galilee, pariz 1997], knjiga koja je u drugim vidovima potpuno otvorena analizi novih
procesa [masovne] proizvodnje subjektivnosti.
16 | Za analizu tih procesa i dobru raspravu o odgovarajuÊoj bibliografiji, vidi Yann Moulier
Boutang, “La revanche des externalités: globalisation des économies, externalités,
mobilité, transformation de l’économie et de l’intervention publique”, Futur antérieur,
br. 39-40 [jesen 1997], str. 85-115.
17 | Trebalo bi biti jasno iz onoga πto smo dosad rekli da teoretski uvjet za naπu hipotezu
mora ukljuËiti radikalno promijenjenu analizu reprodukcije. Drugim rijeËima, bilo koja
teoretska koncepcija koja reprodukciju smatra kao jednostavan dio kruæenja kapitala
[kao πto to rade klasiËni ekonomisti, marksistiËka teorija i neoklasiËne teorije] ne moæe
se kritiËki baviti okolnostima naπega novoga stanja, osobito onima koje proizlaze iz
politiËkoekonomskih odnosa svjetskoga træiπta u postmodernosti. Naπ opis biomoÊi u
dijelu 1.2 poËetak je takve izmijenjene analize reprodukcije. Za definiciju nekih temeljnih
elemenata koji se odnose na integraciju rada, afekta i biomoÊi, vidi Antonio Negri,
“Value and Affect” i Michael Hardt, “Affective Labor”, boundary2, 26, br. 2 [ljeto 1999].
18 | Joπ jednom upuÊujemo na rad Michela Foucaulta i na Gilles Deleuzeovo tumaËenje
toga rada. Vidi naπu raspravu u dijelu 1.2.
19 | Ta prva varijabla i analiza funkcioniranja mreæe u konstitutivnom smislu odnosi se u
odreenom pogledu na razne autopoietiËke teorije mreæa. Vidi, na primjer, rad Humberta
Maturane i Francisca Varele. Za odliËnu analizu teorije sustava u kontekstu
postmodernih teorija, vidi Cary Wolfe, Critical Environments [university of minnesota
press, minneapolis 1998].
20 | Razna unapreenja u sistemskim teorijama doprinose takoer naπem razumijevanju
druge varijable. Niklas Luhmannov rad bio je vrlo utjecajan za analizu autopoietiËkih
sustava u smislu druπtvene filozofije i filozofije zakona.
21 | Jameson nudi odliËnu kritiku “koncepcije masovne kulture kao puke manipulacije.”
On tvrdi da masovna kultura, usprkos tome πto je “manipulirana”, ipak sadræi utopijske
moguÊnosti. Vidi Fredric Jameson, “Reification and Utopia in Mass Culture”, u
Signatures of the Visible [routledge, new york 1992], str. 9-34.
22 | Vidi Guy Debord, Society of the Spectacle, prijevod Donald Nicholson-Smith [zone books,
new york 1994]; i Commnents on the Society of the Spectacle [verso, london 1990] (Guy
Debord Druπtvo spektakla i Komentari uz Druπtvo spektakla, prijevod Goran VujasinoviÊ
[arkzin, zagreb 1999]).
23 | Fredric Jameson, “Totality as Conspiracy”, u The Geopolitical Aesthetic: Cinema and
Space in the World System [indiana university press, bloomington 1992], str. 9-84.
24 | Thomas Hobbes, Leviathan, ur. C.B. Macpherson [penguin, london 1968], str. 200.
25 | Vidi Brian Massumi, ur., The Politics of Everyday Fear [university of minnesota press,
minneapolis 1993].
3.6 KAPITALISTI»KA SUVERENOST

01 | Gilles Deleuze & Félix Guattari, Anti-Oedipus, prijevod Robert Hurley, Mark Lane &
Helen Lane [university of minnesota press, minneapolis 1983], str. 224.
02 | O Deleuzovoj & Guattarievoj koncepciji aksiomatskoga kapitala, vidi Gilles Deleuze &
Félix Guattari, A Thousand Plateaus, prijevod Brian Massumi [university of minnesota
press, minneapolis 1987], str. 452-473.
03 | Robert Blanche, Axiomatics, prijevod G.B. Keene [free press of glencoe, new york
1962], str. 30-31.
04 | Postoji, naravno, jedan element transcendentnosti i segmentacije koji je bitan za
funkcioniranje kapitala, a to je klasna eksploatacija. To je granica, koliko god bila
ponekad elastiËna ili nezamjetljiva, koju kapital mora odræati u cijelom druπtvu. Klasna
podjela nastavlja se i dalje u novim segmentacijama koje istraæujemo u ovom dijelu.
05 | Vidi Michel Foucault, “La ‘gouvernementalité’”, u Dits et écrits [gallimard, pariz 1994],
3:635-657; i Il faut defendre la société [seuil/gallimard, pariz 1997] (Treba braniti druπtvo,
prijevod Pavle Sekeruπ [svetovi, novi sad 1998]).
06 | Vidi Michael Hardt & Antonio Negri, Labor of Dionysus [university of minnesota press,
minneapolis 1994], str. 257-259.
07 | Vidi Michael Hardt, “The Withering of Civil Society”, Social Text, br. 45 [zima 1995],
27-44.
08 | Za odliËno objaπnjenje Foucaultove koncepcije dijagrama, vidi Gilles Deleuze, Foucault,
prijevod Sean Hand [university of minnesota press, minneapolis 1988], str. 34-37.
09 | O odnosu izmeu identiteta i pripadanja i o konstituciji “bilo koje” subjektivnosti, vidi
Giorgio Agamben, The Coming Community, prijevod Michael Hardt [university of
minnesota press, minneapolis 1993].
10 | Rosa Luxemburg, The Accumulation of Capital, prijevod Agnes Schwarzchild [monthly
review press, new york 1968], str. 446.
11 | KlasiËno djelo u tom pogledu je Samir Amin, Accumulation on a World Scale, prijevod
Brian Pearce [monthly review press, new york 1974].
12 | Vidi Mike Davis, City of Quartz: Excavating the Future in Los Angeles [verso, london
1990], str. 221-263.
13 | Michel Aglietta ukazao je jasno u strukturalnom smislu na nasilne i diktatorske moÊi
monetarnih reæima. Vidi njegovu La violence de la monnaie [puf, pariz 1982]. Vidi takoer
eseje u Werner Bonefeld & John Holloway, ur., Global Capital, National State, and the
Politics of Money [macmillan, london 1995].
4.1 VIRTUALNOSTI
01 | O tom stilu politiËkoga teoretiziranja, vidi C.B. Nacpherson, The Political Theory of
Possessive Individualism: Hobbes to Locke [oxford university press, new york 1962]; i
Albert O. Hirschman, The Passions and the Interests: Political Arguments for Capitalism
before Its Triumph [princeton university press, princeton 1977] (Strasti i interesi: politiËki
argumenti u prilog kapitalizmu prije njegova trijumfa, prijevod Sanja LovrenËiÊ
[stvarnost, zagreb 1991]).
02 | O imanentnom odnosu izmeu politike i ontologije, vidi Antonio Negri, The Savage
Anomaly, prijevod Michael Hardt [university of minnesota press, minneapolis 1991]; i
Baruch Spinoza, Theologico-Political Treatise, u The Chief Works of Spinoza, sv. 1,
prijevod R. H. M. Elwes [dover press, new york 1951], str. 1-278.
03 | O postmodernom pravu i postmodernim zakonima, vidi Michael Hardt & Antonio
Negri, Labor of Dionysus [university of minnesota press, minneapolis 1994], pogl. 6,
str. 217-261.
04 | Vidi Remi Brague, Du temps chez Platon et Aristote [puf, pariz 1982].
05 | G.W.F. Hegel, Science of Logic, prijevod A.V. Miller [humanities press international,
atlantic highlands, n.j. 1989], str. 327-385 (Nauka logike, prijevod Nikola PopoviÊ [bigz,
beograd 1987]).
06 | Mjera vrijednosti znaËi njezinu urednu eksploataciju, normu njezine druπtvene podjele
i njezine kapitalistiËke reprodukcije. Svakako da Marx ide i dalje od Marxa, i nikada ne
smijemo smatrati da su njegove rasprave o radu i vrijednosti samo diskurs o mjeri: s
onu stranu mjere, rad je uvijek æiva moÊ biÊa. Vidi Antonio Negri, “Twenty Theses on
Marx”, u Saree Makdisi, Cesare Casarino i Rebecca Karl, ur., Marxism Beyond Marxism
[routledge, new york 1966], str. 149-180.
07 | Aristotle, Nicomachaean Ethics, prijevod Terence Orwin [hackett, indianopolis 1985],
str. 119 [1129b30] (Nikomahova etika, prijevod Tomislav Ladan [hrvatska sveuËiliπna
naklada, zagreb 1992.]).
08 | O virtualnom, vidi Gilles Deleuze & Félix Guattari, What Is Philosophy?, prijevod Hugh
Tomlinson i Graham Burchell [columbia university press, new york 1994] [©ta je
filozofija, prijevod Slavica MiletiÊ [zoran stojanoviÊ, novi sad 1995]; i Gilles Deleuze,
Bergsonism, prijevod Hugh Tomlison & Barbara Habberjam [zone, new york 1988],
str. 94-103 (Bergsonizam, prijevod Duπan JaniÊ [narodna knjiga - alfa, beograd 2001]).
Naπe shvaÊanje virtualnosti i njezinoga odnosa prema stvarnosti poneπto se razlikuje
od onoga πto ga Deleuze preuzima od Bergsona, koje razlikuje izmeu prijelaza od
virtualnog u aktualno i od moguÊeg u realno. Bergson, u svom razlikovanju izmeu
virtualnog-aktualnog i moguÊeg-realnog, æeli naglasiti stvaralaËku snagu biÊa i naglasiti
da biÊe nije puko svoene brojnih moguÊih svjetova na jedan jedini realni svijet zasnovan
na sliËnosti, veÊ da je biÊe, naprotiv, uvijek Ëin stvaranja i nepredviene novine. Vidi
Henri Bergson, “The Possible and the Real”, u The Creative Mind, prijevod Mabelle
Andison [philosophical library, new york 1946], str. 91-106. Mi svakako priznajemo
potrebu da insistiramo na stvaralaËkim moÊima virtualnosti, ali taj je Bergsonov diskurs
za nas nedovoljan jer mi æelimo insistirati i na realnosti stvorenoga biÊa, njegovoj
ontoloπkoj vrijednosti i na ustanovama koje strukturiraju svijet, stvarajuÊi nuænost iz
sluËajnosti. O tom prijelazu od virtualnoga prema realnome, vidi Gilbert Simondon,
L’individu et sa genese physiobiologique [puf, pariz 1964]; i Brian Massumi, “The
Autonomy of Affect”, Cultural Critique, br. 31 [jesen 1995], 83-109.
09 | Marxove rasprave o apstrakciji imaju dvostruki odnos prema ovom diskursu o
virtualnosti i moguÊnosti. Trebali bismo, u stvari, razlikovati dva Marxova pojma
apstrakcije. S jedne strane, i na strani kapitala, apstrakcija znaËi odvajanje od naπih
moÊi djelovanja, pa je stoga ona negacija virtualnoga. Meutim, s druge strane, i na
strani rada, apstraktno je opÊi skup naπih moÊi djelovanja, samo virtualno. Vidi Antonio
Negri, Marx Beyond Marx, prijevod Harry Cleaver, Michel Ryan & Maurizio Viano
[autonomedia, new york 1991]; i Karl Marx, Grundrisse, prijevod Martin Nicolaus
[vintage, new york 1973], str. 83-111.
10 | O odnosu izmeu pojedinaËnog i opÊega, vidi Giorgio Agamben, The Coming
Community, prijevod Michael Hardt [university of minnesota press, minneapolis 1993].
11 | Vidi prvenstveno Nietzsche, On the Genealogy of Morals, prijevod Walter Kaufman i
R.J. Hollingdale [vintage, new york 1967] (Genealogija morala, prijevod Boæidar Zec
[grafos, beograd 1990]).
12 | Vidi Bernard Aspe & Muriel Combes, “Du vampire au parasite”, Futur antérieur, br.
35-36 [1996], 207-219.
13 | O vaænosti otpora moÊi, vidi Gilles Deleuze, Foucault, prijevod Sean Hand [university
of minnesota press, minneapolis 1988], str. 89: “KonaËna rijeË o moÊi je da otpor dolazi
prije.”
14 | Danaπnja struja fenomenologije subjektivnosti dobro je shvatila tu dijalektiku prepreke
i granice, u smislu moÊi uma s jedne strane i politiËke moÊi s druge, i prepoznala je [za
razliku od hajdegerovske struje] nacizam pa stoga i kapitalistiËku dræavu kao istinsku
prepreku povijesnom napretku. Od Husserla do Sartrea, svjedoci smo bitnoga napora
da se granica pretvori u prag, a Foucault, na mnogo naËina, preuzima taj isti pravac.
Vidi Edmnd Husserl, Crisis of European Sciences and Transcendental Phenomenology,
prijevod David Carr [northwestern university press, evanston, iii: 1970] (Kriza evropskih
znanosti i transcendentalna fenomenologija, prijevod Ante Paæanin [globus, zagreb
1990]); Jean-Paul Sartre, Critique of Dialectical Reason, prijevod Quentin Hoare [verso,
london 1990] (Izabrana dela, ur. Nikola Bertolino i dr. [nolit, beograd 1983]); i Deleuze,
Foucault.
15 | Vidi Jacques Ranciere, La mesentante: politique et philosophie [galilee, pariz 1995].
16 | Primjer takvoga kantovskoga sanjarenja je Lucien Goldmann, Mensch, Gemeinschaft

und Welt in der Philosophie Immanuel Kants [europa verlag, zurich 1945].
17 | Vidi Karl Marx, “On the Jewish Question”, u Early Writings, prijevod Rodney Livingstone
i Gregor Benton [penguin, london 1975], str. 211-241 (Karl Marx & Friedrich Engels,
Rani radovi, prijevod Stanko Boπnjak [naprijed, zagreb 1989]) .
18 | Vidi Paul Virilio, L’insecurité du territoire [stock, pariz 1976].
19 | O vaænosti jeziËnoga u suvremenoj ekonomiji, vidi Christian Marazzi, Il posto dei
calzini: la svolta linguistica dell’ economia e i suoi effetti nella politica [casagrande,
bellinzona 1995].
20 | Vidi Giorgio Agamben, Homo sacer: il potere sovrano e la nuda vita [einaudi, torino
1995].
21 | O tom shvaÊanju stroja, vidi Félix Guattari, L’inconscient machinique: essais de schizo-
analyse [encore/recherches, fonteney-sous-bois 1979]; i Gilles Deleuze & Félix Guattari,
Anti-Oedipus, prijevod Robert Hurley, Mark Lane & Helen Lane [university of minnesota
press, minneapolis 1983].
22 | Karl Marx, Capital, sv. 1, prijevod Ben Fowkes [vintage, new york 1976], str. 554-555.
23 | Kada govorimo o materijalistiËkom telosu oËigledno je da govorimo o telosu πto ga
grade subjekti a konstituira mnoπtvo na djelu. To ukljuËuje materijalistiËko tumaËenje
povijesti koje shvaÊa da se ustanove druπtva oblikuju u susretu i sukobu samih druπtvenih
snaga. Telos u tom sluËaju nije predodreen veÊ se gradi u procesu. MaterijalistiËki
povjesniËari poput Tukidida i Machiavellia, poput velikih materijalistiËkih filozofa kao
πto su Epikur, Lukrecije i Spinoza, nikada nisu poricali telos izgraen ljudskim
djelovanjem. Kao πto je Marx pisao u uvodu u Grundrisse, ne objaπnjava anatomija
majmuna Ëovjeka, veÊ obratno, anatomija Ëovjeka objaπnjava majmuna [str. 105]. Telos
se pojavljuje tek naknadno, kao ishod djelovanja povijesti.
4.2 STVARANJE I KORUPCIJA

01 | Vidi Charles de Secondat Montesquieu, Considerations of the Causes of the Greatness
of the Romans and Their Decline, prijevod David Lowenthal [free press, new york 1965];
i Edward Gibbon, Decline and Fall of the Roman Empire, 3 sveska [knopf, new york
1993].
02 | Vidi Machiavelli, Discourses, prijevod Leslie Walker [yale university press, new haven
1950]; i Antonio Negri, Il potere costituente [sugarco, milano 1992], str. 75-96.
03 | Alexis de Tocqueville, Democracy in America, prijevod George Lawrence [harper and
row, new york 1966].
04 | G.W.F. Hegel, Lectures on the Philosophy of World History, prijevod H.B. Nisbet
[cambridge university press, cambridge 1975], str. 170.
05 | Massimo Cacciari daje poticajnu analizu o usponu i padu zamisli o Evropi svojom
uobiËajenom erudicijom u Geo-filosofia dell’ Europa [adelphi, milano 1994] (Geo-filozofija

Europe, prijevod Dubravka Rismondo-ZoriÊ & Mate ZoriÊ [ceres, zagreb 1996]).
06 | Friedrich Nietzsche, The Gay Science, prijevod Walter Kaufman [random house, new
york 1974], str. 99 [dio 24] (Vesela nauka, prijevod Milan TabakoviÊ [grafos, beograd
1984]).
07 | Friedrich Nietzsche, Werke, ur. Giorgio Colli & Mazzino Montinari [de gruyter, berlin
1967], sv. 8, dio 1, str. 77; citirano u Cacciari, Geo-filosofia dell’ Europa, d. 9. Izvorni
odlomak glasi: “Ich habe den Geist Europas in mich genommen - nun will ich den
Gegenschlag thun!”
08 | Vidi Franz Rosenzweig, The Star of Redemption, prijevod William Hallo [holt, rinehart
and winston, new york 1971].
09 | Walter Benjamin, “Theses of the Philosophy of History”, u Illuminations, prijevod Harry
Zohn [schocken, new york 1968], str. 253-264; citat str. 254 [teza 2].
10 | O sudbini evropskoga iracionalizma, vidi Georg Lukacs, The Destruction of Reason,
prijevod Peter Palmer [merlin, london 1980].
11 | UpuÊujemo prvenstveno na Gillesa Deleuzea, Michela Foucaulta i Jacquesa Derridau.
12 | Vidi Hans Jürgen Krahl, Konstitution und Klassenkampf [neue kritik, frankfurt 1971].
13 | Ludwig Wittgenstein, Notebooks, 1914-16, ur. G.H. von Wright & G.E.M. Anscombe, 2.
izd. [university of chicago press, chicago 1979], str. 79-80 [1. i 2.08. i 2.09.1916].
14 | Ludwig Wittgenstein, Tractatus Logico-Philosophicus, prijevod D.F. Pears i B.F.
McGuinness [routledge, london 1961], str. 74 (Tractatus Logico-Philosophicus, prijevod
Gajo PetroviÊ [veselin masleπa, sarajevo 1987])
15 | Hannah Arendt, On Revolution [viking, new york 1963].
16 | Gilles Deleuze Ëesto pjeva hvalospjeve ameriËkoj knjiæevnosti zbog njezinoga
nomadstva i deteritorijalizirajuÊih moÊi. Izgleda da za Deleuzea Amerika predstavlja
osloboenje od zatvorenih predjela evropske svijesti. Vidi, na primjer, “Whitman” i
“Bartleby, ou la formule”, u Critique et clinique [minuit, pariz 1993], str. 75-80 i 89-114.
17 | Serge Guilbaut, How New York Stole the Idea of Modern Art: Abstract Expressionism,
Freedom, and the Cold War, prijevod Arthur Goldhammer [chicago university press,
chicago 1983].
18 | Vidi Antonio Gramsci, “Americanism and Fordism”, u Selection from the Prison
Notebooks, prijevod Quintin Hoare & Geoffrey Nowell Smith [international publishers,
new york 1971], str. 279-318.
19 | Hannah Arendt postala je omiljeni autor za politiËke teoretiËare u Sjedinjenim Dræavama
i Evropi koji æele ponovo promiπljati politiku. Vidi, na primjer, eseje u Bonnie Honig,
ur., Feminist Interpretations of Hannah Arendt [pennsylvania state university press,
university park 1995]; i Craig Calhoun & John McGowan, ur., Hannah Arendt and the
Making of Politics [university of minnesota press, minneapolis 1997].
20 | O filozofskim koncepcijama stvaranja i korupcije, vidi Reiner Schürmann, Des

hégémonies brisées [t.e.r., mouvezin 1996].
4.3 MNO©TVO PROTIV IMPERIJA

01 | Saint Augustine, The City of God, prijevod Henry Bettenson [penguin, harmondsworth
1972], str. 430 [knjiga xi, poglavlje 1.] (O dræavi Boæjoj, prijevod Tomislav Ladan
[krπÊanska sadaπnjost, zagreb 1995-1996]).
02 | Plotinus, Enneads, prijevod Stephen MacKenna [faber & faber, london 1956], str. 63
[1.6.8.] (Enneade i-iv, prijevod Slobodan BlagojeviÊ [knjiæevne novine, beograd 1984]).
03 | O vojnim moÊima Imperija, vidi Manuel De Landa, War in the Age of Intelligent Machines
[zone, new york 1991].
04 | O konstituciji vremena, vidi Antonio Negri, La costituzione del tempo [castelvecchi,
rim 1997]; i Michael Hardt, “Prison Time”, Genet: In the Language of the Enemy, Yale
French Studies, br. 91 [1997], 64-79. Vidi takoer Eric Alliez, Capital Times, prijevod
Georges Van Den Abeel [university of minnesota press, minneapolis 1996].
05 | Vidi Jürgen Habermas, Theory of Communicative Action, prijevod Thomas McCarth
[beacon press, boston 1984]. André Gide na sliËan naËin priznaje samo dijelu proletarijata
povezanost s novim komunikativnim naËinima proizvodnje u Farewell to Working Class,
prijevod Michael Sonenscher [south end press, boston 1982].
06 | Ovdje slijedimo zanimljivu etimologiju koju Barbara Cassin daje za izraz “filozofija”.
07 | O konstitutivnom pojmu susreta, vidi Louis Althusserove zadnje radove napisane nakon
njegovoga zatoËenja u umobolnicu u 1980-im godinama, osobito “Le courant souterrain
du matérialisme de la rencontre”, u Écrits philosophiques et politiques, sv. 1 [stock/
imec, pariz 1994], str. 539-579.
396
IMPERIJ
KAZALO
afekt. Vidi rad, afektivni Bhabha, Homi | 128-130

Agamben, Giorgio | 304 biomoÊ | 32-36. 85, 321, 335; kao agens
Ahmed, Akbar | 132 proizvodnje | 38, 39, 41, 302-303;
AIDS epidemija | 122 zapovijedanje nad | 62, 264, 286-288,
aksiomatika kapitala | 272 324
aktivist | 339-341 biti-protiv | 181-184, 300
Althusser, Louis | 64-65, 87 Bodin, Jean | 82, 92-93
AmeriËka revolucija | 141-144, 315 Bovillus | 72
Amin, Samir | 75-76, 279 Braudel, Fernand | 193, 202
anarhisti | 291 Bretton Woods, sporazumi | 208, 224-226
Anderson, Benedict | 91, 99 Bruno Giordano | 76
antropologija | 114-115, 162 Burke, Edmund | 97
antihumanizam | 87-88 Bush, George | 156
apartheid | 113, 165, 168
Appadurai, Arhun | 134 Castells, Manuel, i Yuko Aoyama | 242
Appiah, Anthony | 124 Céline, Louis-Ferdinand | 121-122
Arendt, Hannah | 143-144, 315, 320 Césaire, Aimé | 108, 118
arhitektura | 163, 164, 281 Chaplin, Charlie | 140
Aristotel | 173, 285, 331 Chatterjee, Partha | 120
Arrighi, Giovanni | 203-204 Chiapas, ustanak | 57-59
Auerbach, Erich | 51 civilno druπtvo | 34, 274-275; globalno | 20,
Augustin od Hipoa | 178, 303, 325 261-262
autonomisti | 184 Coetzee, J.M. | 175
autonomija politiËkog | 258 Conrad, Joseph | 121
Cowhey, Peter | 251
Bacon, Francis | 72 crni nacionalizam | 100
Balibar, Étienne | 166 cyberpunk | 185
Bandunπka konferencija | 100, 213
barbari | 183-187 Dante Alighieri | 72, 73
Bauer, Otto | 103 Davis, Mike | 281
Benjamin, Walter | 184, 312 Debord, Guy | 163, 269-271
398 KAZALO
decentralizacija proizvodnje | 210-211, 248- Duns Scotus | 71-72

251
Deklaracija o neovisnosti | 144, 147, 149 Engleska revolucija | 142
dekolonizacija | 209-212 egzodus | 75, 181-184, 301, 304; antropoloπki,
dekonstrukcija | 52-53 185-187
Deleuze, Gilles, i Félix Guattari, 34, 37, 167, eksploatacija | 48-49, 57, 179-181, 319
178, 181, 255, 272 eurocentrizam | 71, 76, 93, 107
Descartes, René | 78-79, 322
dezerterstvo | 181-184 Falk, Richard | 43
De Sica, Vittorio | 139 Fanon, Franz | 113, 116-119
deteritorijalizacija | 9, 50, 51, 56, 112; Federalist | 142
proizvodnje | 248-251; kao djelatnost feministiËki pokreti | 232
deteritorijalizacija kapitala | 178, 272, Fichte, Johann Gottlieb | 98
288-289. Vidi takoer pravci bijega filozofija | 52
dijagram | 275-276 fordizam | 205, 207, 211, 217, 337; njegovo
dijalektika | 55-56, 128-129; identiteta | 97, slabljenje | 227; nasuprot modelu
106, 115-119; njezina kritika | 125-126, Toyote | 245
128-129, 298, 312-314 Foucault, Michel | 25, 33-34, 36, 87-88, 275-
Dirlik, Arif, 83, 124 277; i humanizam | 88; o prosvjeti-
disciplinarna vlast | 208, 211, 212-216 teljstvu | 159-160
disciplinarno druπtvo, 32-34, 84-85, 275-277 Franjo Asiπki | 341
disciplina | 97, 139-140, 378b7; njezino Frankfurtska πkola | 34, 127
odbijanje | 221-223, 231-236 Francuska revolucija | 95-96, 97, 104, 107-
dispositiv | 32, 64, 275-276 108, 315
dogaaj | 35, 37, 48, 53, 63, 339. Vidi takoer Fukuyama, Francis | 153
singularnost fundamentalizam | 130-133, 262, 329
domorodaËki Amerikanci | 148-151
druπtvena nadnica | 331 Galileo Galilei | 72-73
druπtvo nadzora | 32-36, 170, 267-268, 275- Gates, Bill | 250
277 Genet, Jean | 101
Drugi svjetski rat | 208 Gibbon, Edward | 31, 307-308
dræava: patrimonijalna i apsolutistiËka | 89- Gilroy, Paul | 116
91; moderna | 96, 120; kapitalistiËka, Gingrich, Newt | 289
dræava | 199-200, 201-203, 206-207, glatki prostor | 164, 273, 277
256-260. Vidi takoer transcendentni globalizacija | 17, 21, 40, 59, 133, 290, 301;
aparat odozdo | 10, 51, 56, 61
dræava blagostanja | 254 goli æivot | 175, 304
dræavljanstvo, globalno | 300, 328, 330 Gramsci, Antonio | 199, 317
KAZALO 399
Guilbaut, Serge | 316 industrije komunikacija | 40, 288-289

guvernmentalnost | 85, 275-278 industrijska rezervna vojska | 372b7
Industrijski radnici svijeta | 178-179, 183, 339-
Habermas, Jurgen | 41, 333 340
HaiÊanska revolucija | 107, 112. Vidi takoer informacijska infrastruktura | 251-253
L’Ouverture, Toussaint internacionalizam | 51, 53-54, 129
Harraway, Donna | 87, 187 Internet | 252
Harvey, David | 136 intifada | 57-58. Vidi takoer Palestinci
Hegel, G.W.F. | 48, 117, 274, 282, 311; o istina | 137-138
modernoj suverenosti | 79-81, 83-84, 86 IstoËnoindijska kompanija | 257-258
Heidegger, Martin | 313 izvanredno stanje, izuzetak | 27-28, 35, 45
Herder, J. G. | 94-95
hibridnost | 127-130, 185; njeno upravljanje | Jackson, Andrew | 147-148
150; i ustrojstvo | 266-269 Jameson, Fredric | 136, 162, 230, 271
Hilferding, Rudolf | 194, 196-198 Jefferson, Thomas | 147-148, 158, 315
historia rerum gestarum. Vidi res gestae
historicizam | 94 kaliban | 80
historija, kao akademska disciplina | 115 Kant, Immanuel | 79-80, 159
hladni rat | 155-158 Kautsky, Karl | 196-197
Hobbes, Thomas | 20-21, 81-84, 271, 321; o Kelsen, Hans | 18-19, 21
narodu | 96 Keynes, John Maynard | 208
Hobson, John | 199 kejnzijanizam | 207
homohomo | 72, 79, 176, 186 kolonijalizam | 71, 76-77, 105-106, 172, 257-
homo tantum | 175-176 258; borbe protiv | 49, 99, 117-121; i
humanizam | 77-78, 87-88, 241. Vidi takoer Sjedinjene dræave | 149-150. Vidi
renesansni humanizam takoer dekolonijalizacija
komunikacija | 37-38, 40-42, 327, 333-334;
ideologija | 334 meu borbama | 57-62; u proizvodnji
imanentnost | 65, 77, 87-88, 138-139, 312, 332; | 242-251, 302-303
njezino otkrivanje | 70-74; moderne komunizam | 65, 202-203, 248, 291, 341
moÊi | 80; imperijalne moÊi | 142, 144, konstitutivna moÊ | 52, 61, 65, 160-161, 298,
309-310; kapitala | 272-275 335, 338; u Ustavu SAD-a | 142-143, 145
Imperij, definicija pojma | 10-11 korporacija, transnacionalna | 39, 256-260
imperijalizam | 39, 225, 277; u suprotnosti korporativna kultura | 135
prema Imperiju | 8-9, 22, 145-146, 310; korupcija | 31, 173-174, 322-334; njezin krug
borbe protiv | 48-49, 61; i Sjedinjene | 122, 145
dræave | 150, 154-156; njegova marksis-
tiËka kritika | 190-200, 229-231, 277 kraljevske povlastice suverenosti | 445-46,
400 KAZALO
285, 299 Marx, Karl | 49, 60, 63, 160-161, 178, 291, 302;
kriza | 318-320; ustanova, 169-170; Evrope, o, britanskom kolonijalizmu | 108-110;
310-315. Vidi takoer modernost, kao o Sjedinjenim dræavama | 147; o kapi-
kriza talistiËkom πirenju | 190-192; svesci
kriæanje rasa | 300-302 Kapitala koji nedostaju | 200-202; o
krπÊanstvo | 31, 43, 309 kapitalistiËkoj krizi | 222, 226; teorija
krugovi borbi | 54-56, 57, 222 vrijednosti, 295. Vidi takoer opÊi
intelekt; potËinjavanje, formalno i
La Boétie, Étienne de | 175 stvarno; Vogelfrei
Las Casas, Bartolomé de | 106-107 Marx, Karl, i Friedrich Engels | 64-66, 194,
legitimnost | 41-42, 44, 46, 85-86 324
Lenjin, V. I. | 196-200 masovna intelektualnost | 37, 338
Lévy, Pierre | 244 mediji | 262, 270-271
liberalna politika | 163-164 meunarodni odnosi, kao akademska disci-
Liga naroda | 153 plina | 126-127
Lincoln, Abraham | 150 Melville, Herman | 174-175
linije bijega | 53, 112 mir | 29, 75, 80, 90, 157, 164; kao vrlina
Locke, John | 20-21 Imperija | 23-24, 25-26, 62, 146, 294
lokalno nasuprot globalnom | 50-51, 301 mjera vrijednosti | 83, 295-299, 324
L’Ouverture, Toussaint | 106-108 modernost | 51-52, 70-74; kao kriza | 74-77,
Lubiano, Wahneema | 100 86, 101; postmoderna kritika m. 125-
Luhmann, Niklas | 25, 26 127, 137
Luxemburg, Rosa: o nacionalizmu | 91-92; modernizacija | 212-214, 237-238, 240-242
kritika imperijalizma | 192,195, 199- Monroeva doktrina | 154
200, 229, 278-279 Montesquieu | 31, 307-308
More, Thomas | 73
ljubav | 77, 161, 341 Morris, William | 54
ljudska prava | 100, 263 Moulier Boutang, Yann | 112
mnoπtvo | 62-67, 73-74, 86, 141-142, 144, 294;
Machiavelli, Nicolo | 64-67, 86, 138, 200, 259; moderna suverenost ga osporava | 78,
o starom Rimu | 27, 142-143, 145, 309- 81, 84, 92; nasuprot narodu | 96, 104,
310; o konstitutivnoj moÊi | 160-161 168, 266, 286; njegove moÊi | 179-187,
mafija | 44, 285 297-302; njegova imperijalna korupcija,
makijavelizam | 142-143 323-324; njegova prava | 328-336
Malcolm X | 100, 119 mreæna moÊ | 141-143
manifest | 64-67 mreæna proizvodnja | 248-251
marketing | 134-135 Musil, Robert | 70-71, 241, 244
Marsilije od Padove | 73
KAZALO 401
nacija, njezin moderni koncept | 89-98 Palestinci | 101

nacionalizam, borbe protiv | 48-49. Vidi Pascal, Blaise | 78-79
takoer crni nacionalizam; potËinjeni Perzijski zaljevski rat | 24, 25, 157, 260
nacionalizam Pico della Mirandolla, Giovanni | 72
nacionalistiËki socijalizam | 102-104 pobuna u Los Angelesu | 57-59
nacionalne oslobodilaËke borbe. Vidi kolo- Pocock, J. G. A. |142
nijalizam, borbe protiv pokreti zasnovani na mjestu | 49-50
nacionalna dræava | 7-8, 49, 101-102, 202, 281 pokretljivost stanovniπtva | 183-184, 215-216,
nacionalne dræave, njihov sustav | 46, 261 233, 287: i patnja, 137; pravo na 238-331
nadgradnja | 36, 38, 318-319 policija|24, 28-29, 30, 35; imperijalna
nametniËka narav Imperija | 299-300 intervencija | 43-45, 164
narod | 96-98, 168, 262-264, 266; njegovo politiËka teorija | 64-65, 321
slabljenje | 286, 339 Polibije | 143, 145, 264-266, 307
négritude | 117-118 ponovno prisvajanje [reaproprijacija] | 333-
nevladine organizacije [nvo] | 42-43, 262-264 336, 339
ne-mjesto moÊi | 163, 165, 174, 179, 268, 294, posse | 336-339
318; i izgradnja novoga mjesta, ne- poslijeljudski | 185
mjesto 185-186, 298 postkolonijalne teorije | 123-124, 128-130
ne-rad | 231 postfordizam | 58, 338
New Deal | 55, 153, 157; o globalnoj razini | postmodernistiËke teorije | 123-128
206-208, 225 postmodernost | 65-66, 162, 203
Nikola Kuzanski | 72 postmodernizacija | 230, 237-239, 241-244
Nietzsche, Friedrich | 86, 184, 298, 311, 313 potËinjavanje, formalno i stvarno | 34, 216-
Nixon, Richard | 226 217, 230-234, 266, 302-303, 319
Nizozemska IstoËnoindijska kompanija | 257 potËinjeni nacionalizam | 98-101, 119-121, 280
nomadstvo | 75, 183-184, 301-302 povijest: njezin kraj | 65, 164, 305; njezino
Nova ljevica | 155 ukidanje, 24
novac | 288-289 Prakash, Gyan | 130
novi druπtveni pokreti | 233 pravda | 29, 90, 294
nuklearno oruæje | 287-289 pravedan rat | 24, 43-44
pravo i zakon | 28; meunarodno | 18, 22,
obitelj | 132, 170 26, 41, 45; supranacionalno | 22, 27-
odbijanje | 174-176, 180 28; imperijalno | 31, 64
odvajanje | 178, 240 prava. Vidi mnoπtvo; njegova prava
ontologija | 52-53, 63, 177, 295-302; njezino praznovjerje | 271
odsustvo | 174, 323 predstavljanje | 82-83, 97-98, 114, 120
opÊa volja | 82, 84, 91 prevelika proizvodnja i premala potroπnja |
opÊi intelekt | 37, 302 191-193, 374b3
402 KAZALO
primitivna akumulacija | 90, 91, 218-220, 253, Schmitt, Carl | 27, 313, 387b6
273 Schopenhauer, Arthur | 79-80
prijevod | 55, 59 segmentacije, druπtvene | 281-283
progresivizam | 151-153 Sieyès, Emmanuel-Joseph | 95, 97, 104
proletarijat | 53-54, 63, 218-219, 332; definiran singularnost | 60, 63, 73, 77, 84, 96, 326-327,
| 56-57 336-337 Vidi takoer dogaaj
Prvi svjetski rat | 200 siromaπtvo | 138-140
slabljenje i pad Imperija | 30-31, 308-310
rad | 298; nematerijalan | 37-38, 56, 244-248; Smith, Adam | 83
apstraktni | 246; afektivni | 247-248, socijalistiËka disciplina | 184
303 suverenost: moderna | 70-71, 81-87;
radniËka klasa, industrijska | 56, 215, 333 nacionalna | 91-98; u sukobu s
rasizam: moderni | 97, 165-168; imperijalni kapitalom | 272-275
| 165-168 Sovjetska revolucija | 112, 120, 153-154, 205-
Rahman, Fazlur | 132-133 206
Rawls, John | 25, 26 Sovjetski savez, njegov raspad | 156, 184, 234-
reciproËnost | 119 236
Reich, Robert | 134, 246 spektakl | 269-271, 289
renesansni humanizam | 71-74, 76, 87, 106, Spinoza, Baruch | 66-67, 87, 160-161, 176;
125, 142, 144, 296 o imanentnosti | 73, 76-77
reprodukcija, druπtvena | 36, 65, 83, 231-232, Staljin, Josip V. | 103
319, 389b17. Vidi takoer biomoÊ strah | 271, 283, 321
republikanizam | 160, 179-187 strukturalizam | 37
res gestae | 51-53, 56, 63, 65, 305-306 subjektivnost, njezina proizvodnja | 40, 56,
Rhodes, Cecil | 195, 199 168-170, 269, 277, 313; njezini novi
Rimsko Carstvo | 23, 31, 143, 145, 251, 264, krugovi | 228, 232, 332
308-309 sudovi, meunarodni u supranacionalni | 44
Rimska republika | 143 suradnja | 248-250, 304-305, 327-328;
rizom | 252, 328 apstraktna | 249
Roosevelt, Franklin Delano | 206, 290 sveopÊa kriza | 163, 170, 173
Roosevelt, Theodore | 152, 154, 206 svjetovnost [sekularizam] | 71-73, 87, 142
ropstvo | 110-112, 182; u Sjedinjenim svjetsko træiπte | 133-136, 164, 201-203, 214-
dræavama | 149-150, 154 217, 261, 277-280; njegova izgradnja |
Rosenzweig, Franz | 312 190-191, 288. Vidi takoer razdvajanje
Rousseau, Jean-Jacques | 82, 83-84, 255
πtrajkovi: Francuska | 57-59; Juæna Koreja |
Said, Edward | 113-114, 130 57-59
Sartre, Jean-Paul | 116-118 taktika i strategija | 61, 64
KAZALO 403
talijanska ekonomija | 243-244 varijabilni kapital | 248, 334

tejlorizam | 205, 207, 211, 217, 227, 317, 337 Versajska konferencija | 206
teleologija | 55-56, 96, 145, 317; materija- Vico, Giambatista | 94
listiËka | 65-67, 305, 327, 333-336, Vijetnamski rat | 155-156, 221, 233
323b23 Virgilije | 146
tendencija ekspanzije: Imperija | 146-148; virtualno | 297-300, 304
kapitala | 191-196 viπak vrijednosti, njegovo ostvarenje | 191-193
teorija menadæmenta i organizacije | 135-136 vlasniπtvo, privatno i javno | 253-255, 338
teorije nedovoljnoga razvoja | 239-240 vremenitost | 331-333
teorije prirodnog prava | 93-94 Vogelfrei | 139-140
teorije razvoja | 239-240. Vidi takoer teorije
nedovoljnoga razvoja Wallerstein, Immanuel | 279
Thatcher, Margaret | 290 Weber, Max | 46, 85-86, 283, 313
TreÊi svijet nasuprot Prvom svijetu | 9, 213- Vilim od Ockhama | 73
214, 224, 278-280, 301-302; stajaliπte Wilson, Woodrow | 152-153, 157, 206
TreÊega svijeta | 224 Wittgenstein, Ludwig | 313-314
Tukidid | 158
Trg Tijananmen | 57, 59 zajamËeni dohodak | 333
Tocqueville, Alexis de | 143, 147, 310-311 zajednica | 50, 128-129, 297-298; i nacija |
totalitarizam | 104, 235 90, 92, 98-100, 104
transcendentni aparat | 77-83, 144; kao Zavattini, Cesare | 139
dræava | 272-275
Truman, Harry S. | 212
træiπte, 83. Vidi takoer svjetsko træiπte
ultraimperijalizam | 197-198
Ujedinjeni narodi | 17-20, 21, 29, 39, 46, 119,
157, 269
intervencija i suverenost | 28, 42-45
uprava: moderna | 84, 93-94; imperijalna,
283-286
usluæne ekonomije | 242-243, 247
ustavna povijest SAD-a | njezine faze | 147
vansustavni pokreti | 62
vanjsko nasuprot unutarnjemu | 50, 159-165,
294-295, 370b5; kapitalistiËkoga razvoja
| 190-196, 199-200, 219
404 PROSTOR ZA VLASTITE BILJE©KE
PROSTOR ZA VLASTITE BILJE©KE 405
406 O AUTORIMA
Michael HARDT - profesor

knjiæevnosti i romanistike na
sveuËiliπtu Duke. Autor je djela
“Gilles Deleuze: Naukovanje iz
filozofije” a zajedno s Antonijem
Negrijem djela “Dionizov rad”.
Antonio NEGRI - najznaËajnije

ime suvremene postmarksistiËke
teorije. Autor je, izmeu ostalih,
djela “Divlja anomalija”, “Novi
prostori slobode”, “Marx nakon
Marxa”. Do 2004. godine zatvore-
nik u rimskom zatvoru Rebibbia.
ZAHVALE IZDAVA»A 407
IzdavaËi zahvaljuju autorima knjige, Michaelu Hardtu i Antoniju Negriju, Saπi

MiloπeviÊu i ostalim prijateljima u IOD - Hrvatska, Mirku IliÊu, Vesni Brabec
Arsovski i svima ostalima koji su na svoj naËin doprinijeli izlasku ove knjige.
objavljeno uz potporu:
OSI Center for Publishing Development - Budapest
Instituta Otvoreno druπtvo - Hrvatska u okviru programa Translation project
Ministarstva kulture Republike Hrvatske

autori: Michael HARDT & Antonio NEGRI
naslov: IMPERIJ
izdavaËi: Arkzin d.o.o. & Multimedijalni institut
Ilica 176/I PreradoviÊeva 18
hr-10000 Zagreb hr-10000 Zagreb
telefon: +385 1/ 3777 866 telefon: +385 1/ 4856400
fax: +385 1/ 3777 867 fax: +385 1/ 4855729
e-mail: arkzin@arkzin.com e-mail: publishing@mi2.hr
http://www.arkzin.com/munist http://www.mi2.hr
za izdavaËa: Dejan KrπiÊ za izdavaËa: Teodor Celakoski
edicija>past:forward
urednici: Tomislav Medak
Petar Milat
pastforward je teorijski modul MI2 - Zagreb
http://www.pastforward.org
prijevod: dr. Æivan Filipi
ad & d: Dejan KrπiÊ @ arkzin.com/munications

ilustracija na koricama: Mirko IliÊ / Mirko IliÊ Corp.
‘radost komunizma’: Damir Gamulin
pisma: Interstate [Tobias Frere Jones / font bureau]
Slimbach [Robert Slimbach / urw]
prepress: arkzin cuisine
papir: Munken Extra

tisak: Tiskara Zelina d.d.
zagreb 2003.

Hardt Negri Imperij

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

Hardt Negri Imperij

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Hardt Negri Imperij

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

IMPERIJ

Michael HARDT Antonio NEGRI

preveo s engleskog: dr. Æivan FILIPPI

Ljudi se bore i gube bitku, a cilj za koji su se

1. DIO | POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI

2. DIO | PUTOVI SUVERENOSTI

3. DIO | PUTOVI PROIZVODNJE

4. DIO | SLABLJENJE I PAD IMPERIJA

Æeljeli bismo se zahvaliti prijateljima i

Citat Ani DiFranco na 3. stranici je iz

Imperij se ostvaruje pred naπim oËima.

ureuje te tijekove i nametne svoju vlast nad ekonomijom. »ak ni

Preobrazba moderne imperijalistiËke geografije zemaljske kugle i

federalista i drugi ideoloπki utemeljitelji Sjedinjenih Dræava bili su svi

alternativne politiËke organizacije globalnih tijekova i razmjena. Bitke za

Prilikom pisanja ove knjige pokuπali smo,

priËamo priËu o prijelazu od modernosti do postmodernosti, ili u stvari od

Ova je knjiga zapoËeta dosta vremena

OPASKA UREDNIKA: Pojmovi “constitution”,

POLITIČKA KONSTITUCIJA SADAŠNJOSTI

Kapitalizam jedino nadvladava kada postane

Oni vrše pokolj i to nazivaju mirom.

Jednostavna Činjenica ponajviše odre­đuje

uloge Ujedinjenih naroda i njihovih raznih pridruženih ustanova. a sada je

došao do toga prijedloga putem svoje analize formalne dinamike pojedinaČnih

cionalne svjetske moĆi bili su potpuno neprimjereni. Umjesto da prepoznaju

opet razumjeti u smislu koncepta Imperija. Pa ipak, s obzirom da Će se veliki

Model imperijalne vlasti

bi dovela do novoga poretka, u novoj paradigmi kao da je novi poredak veĆ

osvijetliti vrijednosti mira i ravnoteže koje imperijalni proces stvara; kontraktu-

istraživanja, to bi znaČilo otiĆi predaleko. Definicija imperijalne moĆi u raz-

bavimo poČetnom izgradnjom Imperija. Ali postajanje Imperija u stvari se ost-

“Policija” se pojavljuje kao uprava na Čelu

S pravnog stajališta mogli smo naslutiti

BiomoĆ u društvu nadzora

logiku primjerenu “razlogu” discipline, stavljaju društvo u rad i osiguravaju

nost je postavljala pojedince unutar ustanova ali nije ih potpuno uspijevala

subjekata, a to je cilj kojemu teži nova paradigma moĆi. Tu se otvara prava

na ontološku bit društvene proizvodnje. Strojevi proizvode. Stalno funk-

- dovoljno da se konkretno shvate dinamika i stvaralaČki odnos između materi-

perspektivi supranacionalne pravne konstitucije tek onda kada ih razmatramo

Velike industrijske i financijske sile tako proizvode ne samo robu

- što znaČi da proizvode proizvođaČe.22 U biopolitiČkoj sferi život je stvoren

lom biopolitiČkom polju, onda moramo smatrati da komunikacija i biopolitiČki

lokaliziranje njegovih radnji, te povezanost represivne radnje sa svim vidovima

sasvim prirodno što te NVO-e u svojim pokušajima da reagiraju na oskudicu

predstavljati središte širokoga opsega policijskoga nadzora sa strane imepri-

smo raspravljali o rubnom položaju sudskih vlasti u konstitutivnom procesu

ALTERNATIVE UNUTAR IMPERIJA

Kada se jednom utjelovi u moĆ radniČkih savjeta,

Sada je vrijeme talionica i treba vidjeti samo

PoigravajuĆi se s Hegelom, mogli bismo reĆi

strojeva moĆi, a konkretno na klasnu borbu koju je pokretala želja mnoštva za

operativni silogizam u središtu raznih oblika “mjesne” ljeviČarske strategije.

Ontološka drama Res Gestae

pitanje preobražavanja nužnosti nametnute mnoštvu - nužnosti koju je samo

konstruktivistiČkome i etiČkopolitiČkome pristupu. Tu moramo prekopati

ahnuo viješĆu o boljševiČkoj pobjedi u Rusiji. Možda bi bilo bolje ne razmišljati

koja je progutala međunarodni proleterski subjekt koji se ostvarivao u obliku

Jednostavna Činjenica ponajviše određuje