Professional Documents
Culture Documents
Deguricka Pecina
Deguricka Pecina
PREGLED DOSADA[WIH
ISTRA@IVAWA
DEGURI]KE PE]INE
Summary of the Latest Results in the Research of Deguric Cave
Deguric cave is one of 200 speleological objects explored in the region of Valjevo
karst. Untill recently, it represented one of the longest objects, following Plandiste and Petnica
cave. In previous researches it was stated that the cave consisted of one main cave canal 473 m
long and one secondary canal about 30 m long. The main canal, through which water constantly
flows, was ended in siphon lake, which represented the end of the cave.
New researches of Deguric cave, in which the speleologists and divers from The Department
os Speleology of The Research Society "Vladimir Mandic - Manda" and Diving club "Posejdon" from
Valjevo have taken part, started in 1999 and have been continued through the yaers of 2000., 2001. and
2002. By diving through five siphons, the Deguric cave became the longest object and important
boiling spotting of Valjevo' s karst. The results of topographic filming of the object up to the second
siphon are represented in the work.
Key words: Valjevo´s karst, Deguric cave, speleo-diving
Rezime
Deguri}ka pe}ina je jedan od oko 200 speleolo{kih objekata istra`enih u
regiji Vaqevskog krasa. Do nedavno je predstavqala jedan od najdu`ih
objekata, odmah iza Plandi{ta i Petni~ke pe}ine. U ranijim radovima
re~eno je da se pe}ina sastoji od jednog pe}inskog kanala du`ine 473 m i
jednog sporednog kanala dugog oko 30 m. Glavni kanal, kojim te~e stalni
vodeni tok, zavr{avao se sifonskim jezerom koje je predstavqalo kraj
pe}ine.
Nova istra`ivawa Deguri}ke pe}ine, u kojima u~estvuju speleolozi i
ronioci Speleolo{ke grupe DI “Vladimir Mandi}Manda” i Ronila~kog
kluba “Posejdon” iz Vaqeva, zapo~eta su 1999. i nastavqena tokom 2000.,
SPELEOLOGIJA
2
Zbornik radova Broj 15
UVOD
3
Broj 15 Zbornik radova
LEGENDA:
KVARTARNI SEDIMENTI
NEOGENI SEDIMENTI
KARBONATNE STENE
MAGMATITI
RASEDI
PE]INSKI KANAL
2
Zbornik radova Broj 15
Iz pe}ine isti~e tok Deguri}ke reke koji je do u{}a u reku Gradac dug oko 70 m. U
Gradac se uliva na 3,5 km uzvodno od wegovog u{}a u Kolubaru, prave}i mali vodopad relativne
visine oko 2,5 m, koji je obrastao mahovinama (Fotografija 2). Usporavawem Gradca usled
izgradwe brane kod hidrocentrale, do{lo je do kra}eg ujezeravawa, te mu je i nivo vode u koritu
podignut (na kra}em uzvodnom delu toka), tako da je relativna visina u{}a Deguri}ke reke u
Gradac smawena na oko 1 m.
3
Broj 15 Zbornik radova
2
Zbornik radova Broj 15
1 2 3
Kari}, V. (1887., str. 647). Jovanovi}, B. P. (1956., str. 215). Speleolo{ka grupa D. I. V. M. M. (1985., str. 9).
4 5
Lazarevi}, R. (1996.). \urovi}, P., urednik, (1998.).
3
Broj 15 Zbornik radova
Prvi Sifon
Kanal se zavr{ava sifonskim jezerom pre~nika 6 m. Zatim kanal pada pod uglom od 32o
(od ta~ke 35 do 36) du`inom od 8 m. Prolaz na dnu sifona dug je 2,5 m, a visok 1 m. Potom se pod
uglom od oko 25o kanal izdi`e (izrawa), du`inom vlaka od 16,5 m. Tako, ukupna du`ina prvog
sifona iznosi 24,5 m. Najdubqa ta~ka sifona je na oko 6 m ispod povr{ine ujezerenog toka.
Levi bo~ni (doto~ni) kanal
Na oko 308 metara od ulaza (ta~ka 22), sa leve strane*, preko saliva visine 2 m, odvaja se
bo~ni kanal generalnim pravcem pru`awa ka istoku, ukupne du`ine 86,2 m, sa stalnim vodenim
tokom dubine od oko 0,4 m. Prose~na {irina, kao i visina bo~nog kanala iznosi 2 m. Kanal je
2
Zbornik radova Broj 15
siroma{an pe}inskim oblicima izuzev na samom kraju gde se javqaju salivi i mawi stalaktiti. Kraj
predstavqa ve}i saliv koji je pregradio pe}inski kanal spustiv{i se na 0,3 m od dna kanala. Sa
desne strane saliva postoji otvor veoma malih dimenzija, tako da je daqi prolaz nemogu}. Po
utiscima istra`iva~kog tima, iza saliva kanal se nastavqa daqe, ali je napredovawe kroz otvor
nemogu}e.
Bo~ni kanali
U glavnom kanalu na 717,8 metru (ta~ka 58) odvaja se desni bo~ni kanal ukupne du`ine
300,7 m, minimalne {irine od 1 m, a maksimalne do 11 m. Visina ovog kanala varira: od prose~ne
visine 3,5-4 m, pove}ava na 5-7 m, i pada na oko 1,5 m do 2 m. Kanal usmeren ka severoistoku,
po~iwe relativno niskom tavanicom, ali velikim usponom, i ubrzo zauzima nivo na oko 11 m iznad
nivoa glavnog kanala. Dno kanala je ve}im delom izgra|eno od nanosa gline koji se mestimi~no
zamewuje zasiganim kadama ili obru{enim blokovima.
Prema zapisima topografskih snimawa Deguri}ke pe}ine mo`e se konstatovati da je ovo
kanal najbogatiji pe}inskim nakitom. Gotovo celom du`inom kanala javqaju se stalaktiti,
stalagmiti, mno{tvo kalcitnih saliva, zasiganih kada kao i mno{tvo helaktita raznih dimenzija.
Kanal se zavr{ava naglim padom tavanice koja se spaja sa glinenim nanosom i tako ga zatvara.
Na 724,8 metru (ta~ka 59) sa leve strane po~iwe bo~ni kanal ukupne du`ine 313,2 m,
prose~ne {irine i visine oko 3 m. Generalni pravac pru`awa ovog kanala je jugoistok.
Karakteristike ovog kanala, kada je re~ o pe}inskim ukrasima prili~no su sli~ne desnom bo~nom
kanalu: mno{tvo stalaktita i stalagmita, helaktita, korala, zasiganih kada i saliva. Kanal se
zavr{ava glinenim ~epom. U ovom kanalu se odvaja mawi kanal desnom stranom (ta~ka 59-1) u
pravcu jugozapada, du`ine 48,4 m koji se spaja sa glavnim kanalom, odnosno 2. sifonom (u ta~ki 67).
Dno kanala je stenovito sa primesama gline. U sredwem delu kanala javqaju se ukrasi u vidu stubova
i stalaktita. Na ovoj relaciji postoje mawe zasigane kade visine 0,4 m. Jo{ jedan sporedni kanal
(odvaja se u ta~ki 59-2 i izlazi u 59-6), ukupne je du`ine 62,9 m, prose~ne visine i {irine oko 2
m. Iz ovog kanala odvaja se mawi deo du`ine 6,5 m (na ta~ki 59-2-2 i spaja se sa ta~kom 59-3).
Drugi sifon
Jezero prose~ne dubine 1 m, a {irine 4 m, pru`a se od ta~ke 61. pa do ulaza u sifon. Na
ta~ki 63. nalazi se zasigana kada preko koje se preliva voda, {irine 4 m, a visine 2 m koja,
ustvari, predstavqa branu, te se iza kade voda zadr`ava, potapa pe}inski kanal i od wega pravi
sifon du`ine 29,1 m. [irina ovog kanala varira od 1 m do 5,5 m kao i visina koja se kre}e od 1 m
do 5 m na ta~ki 67. Dubina vode je od 0,5 m do 2 m, tako da u ovom sifonu (kanalu) postoje
vazdu{ni ~epovi gde se mo`e izroniti. Po stranama kanala nalaze se naslage gline {irine do 1 m.
Treba napomenuti da se i u ovom sifonu javqa „pe}inski nakit“. Posebno treba izdvojiti jedan
stub koji se nalazi u ta~ki 67, na mestu ukr{tawa glavnog kanala sa delom levog bo~nog kanala (59-
* U ovom radu princip obele`avawa bo~nih kanala odstupa od hidrolo{kog pravila, tj. kanali su ozna~eni kao levi ili
desni shodno kretawu tokom istra`ivawa objekta, od ulaza uzvodno.
3
Broj 15 Zbornik radova
2-1), sa visinskom razlikom od 5 m. Po merewu iz sifona pravac pru`awa pe}inskog kanala daqe
ima azimut od 170o, usmeren je ka jugu-jugoistoku.
2
Zbornik radova Broj 15
Me|utim, merewa izvr{ena 13. 10. 2001. godine ukazuju na znatno vi{u temperaturu vode
od 12,4 oC (na ulazu u pe}inu), do 12,0 oC ({to je konstantna temperatura pe}inskog toka).
Temperatura vazduha (merena 16. 07. 1976.) smawuje se sa 12 oC na ulazu (rv 86 %), preko
8 C na 300 m du`ine (rv 96 %), do 6 oC (rv 100 %) kod prvog sifona.11 Pe}ina, prema tome, pripada
o
"Pe}ina i wen tok su nekoordinirani prema dana{wem dnu doline Gradca. Vezuju se za
terasu od 5-7 m. Pe}ina je urezana ispod povr{i od 300-340 m, odnosno ispod gorwih granica
obli`wih neogenih naslaga Gorwekolubarskog basena, te je nesumwivo od tih naslaga mla|a."12 To
zna~i da je pe}ina po~ela da nastaje sa po~etkom usecawa Gradca ispod ove terase, za koju je ina~e
utvr|eno da je "savremena aluvijalna terasa holocene starosti, te sledi da je Deguri}ka pe}ina
mlada pe}ina holocene starosti."13
Me}utim, pre ove kona~ne ocene starosti pe}ine, treba sagledati osnovne faktore i
procese koji su doveli do wenog nastanka i koji su usmeravali wen razvoj.
Pe}ina je izgra|ena hemijskom erozijom u kre~wacima (kra{kom erozijom, korozijom) i
mehani~kom erozijom pe}inskog vodotoka.
S obzirom na ranije izlo`enu evoluciju okoline, mo`e se zakqu~iti da je po~etak
nastajawa Deguri}ke pe}ine vezan iskqu~ivo za delovawe kra{ke erozije.
Kako je povr{inska hidrografska mre`a dezorganizovana kra{kim procesom i
pretvorena u podzemnu hidrografsku mre`u, mnogobrojne pukotine unutar kre~wa~ke mase
poslu`ile su kao predispozicija za stvarawe podzemnih hidrolo{kih sistema. Tako kre~wa~ka
masa cele oblasti predstavqa veliki rezervoar i kolektor podzemne vode koja je koncentrisana po
prslinama, pukotinama i veoma {irokim kavernama, na znatnoj dubini ispod povr{ine terena.
Prose~nim godi{wim padavinama od oko 900 mm, koje uglavnom poniru (mawim delom
isparavaju), vr{i se obilno hrawewe karstnih izdani. Doprinos karstnim izdanima daju i
infiltrirani re~ni tokovi koji dolaze iz nekarstnih terena, a gube se u izduhama i pukotinama
kre~waka. Izdan je razbijenog tipa, a wena gorwa granica je slobodan nivo koji bi se dobio kada bi
se spojila visina vode u pukotinama.
11 12
Lazarevi}, R. (1996., str. 53). Jovanovi}, B. P. (1956., str. 215).
13
Speleolo{ka grupa D. I. V. M. M. (1985., str. 11).
3
Zbornik radova Broj 15
Sva voda koja se nalazi u ovim kre~wacima gravirtira prema drena`nim zonama koje se
nalaze na granicama izme|u karstnog i nekarstnog terena. Pri tom, nivo izdani prema dreniraju}oj
zoni veoma blago pada i to utoliko bla`e ukoliko su pukotine i {upqine povezanije i {ire.
Mo`e se pretpostaviti, da se Deguri}ka pe}ina nalazi u nekada{wem nivou podzemnog
toka reke Gradca, te predstavqa jednu wegovu fazu u kojoj je nivo podzemne vode bio glavni
erozioni bazis za mawe podzemne tokove koji su gravitirali prema Gradcu. Docnije se erodovawem
porfiritske `ice, tj. vododr`qive brane, spustio glavni erozioni bazis koji je uslovio spu{tawe
i evoluirawe nivoa karstne izdani, kao i toka Deguri}ke reke.
U vertikalnom pogledu, kod Deguri}ke pe}ine mogu se uo~iti:
- suva zona sa vertikalnom cirkulacijom vode (u woj se nalaze i bo~ni kanali, ~ija je relativna
visina nekoliko metara iznad dana{weg toka),
- zona sa horizontalnom cirkulacijom vode (kroz koju se pru`a glavni kanal), u kojoj se voda kre}e
i horizontalno i sifonalno.
U po~etnoj fazi, dok su vode tekle kroz inicijalnu pukotinu, primarnu ulogu je imala
kra{ka erozija. Rastvaraju}i i odnose}i karbonate vr{ila je pro{irivawe inicijalne pukotine i
stvarala preduslov za intenzivirawe mehani~ke erozije. U momentu kada je mehani~ka erozija
postala primaran proces u morfolo{koj evoluciji pe}inskog kanala, inteziviraju se procesi
vertikalnog i horizontalnog usagla{avawa.
O nekada{wem intezitetu procesa usagla{avawa, definitivno govore velike razlike u
visini tavanice koje se kre}u od 1 do 10, pa i vi{e metara. Nekada{wi sifonski i ascedentni
delovi pe}inskog kanala su razoreni i uni{teni. Danas je proces vertikalnog usagla{avawa u
poodmakloj fazi, a mo`e se re}i da je zapo~eo suprotan proces.
Istovremeno uz usagla{avawe podzemnog toka Deguri}ke reke, usporavawem proticaja
do{lo je do izlu~ivawa kre~waka i stvarawa akumulativnih speleolo{kih oblika.
Naime, talo`ewem sige na inicijalnim preprekama, i izgra|ivawem pre~aga i kada,
dolazi do ujezeravawa i smirivawa vodenog toka. U novonastalim pe}inskim jezercima voda talo`i
~estice nerastvorqive gline, i polako ih zatrpava, {to ponovo dovodi do izvesne vertikalne
neusagla{enosti vodenog toka.
Ve}ina sifona u Deguri}koj pe}ini zapravo nastaje podizawem nivoa podzemne reke usled
ujezeravawa. Izvesno je da je samo prvi sifon tektonskog porekla, odnosno da je nastao spu{tawem
korita du` popre~ne pukotine (raseda).
Takve pojave su se de{avale, najverovatnije, tokom skorijeg perioda u evoluciji pe}ine,
{to mo`emo zakqu~iti na osnovu potopqenog pe}inskog nakita, koji je nesumqivo nastao pre nego
{to je sifonski deo korita reke spu{ten i potopqen.
Teku}i kroz inicijalu pukotinu vodeni tok je bio prinu|en da meandrira. U te`wi da
na|e {to kra}i put do pe}inskog izlaza vodeni tok je napadao rtove meandara. Razoravaju}i ih
stvarao je mawa pe}inska pro{irewa. Usled intezivnog vertikalnog, slabio je proces
horizontalnog usagla{avawa. Danas, kada je vertiklno usagla{avawe zavr{eno i kada je vodeni tok
izgubio kineti~ku energiju ujezeravawem, horizontalno usagla{avawe je svedeno na minimum.
U kre~wacima iznad pe}ine postoje kratke skra{}ene doline. B. P. Jovanovi}smatra da
se pe}inski potok delom hrani vodom iz tih skra{}enih dolinica, a delom iz kra{ke oblasti
SPELEOLOGIJA
isto~no odatle (Jovanovi}, B. P., 1958). Ta kra{ka oblast, ina~e sliv Dra~i}ke reke, je deo
nekada{weg re~nog sistema Lepenice, pre nego {to je Lepenica dezorganizovana kra{kim
procesom. On zakqu~uje da je Gradac, odnosno Deguri}ka reka podzemno piraterisala deo
nekada{weg re~nog sistema Lepenice, i da danas vodu dobija i iz sliva Dra~i}ke reke. R.
Lazarevi}predla`e da tu pretpostavku treba proveriti bojewem ponora u selu Dra~i}.
Me|utim, do sada jedini poku{aj utvr|ivawa podzemnih hidrografskih veza Deguri}ke
pe}ine izvr{en je 1988. godine. Deguri}ko vrelo je osmatrano prilikom bojewa ponora Pocibrave,
leve pritoke Bawe, re~ice koja izvire iz Petni~ke pe}ine. U uzorcima nije registrovana boja.14
14
Lazarevi}, R. (1996., str. 169).
2
Zbornik radova Broj 15
ZAKQU^AK
3
Zbornik radova Broj 15
LITERATURA:
[1] \urovi}, P., urednik, (1998): Speleolo{ki atlas Srbije, SANU, Geografski
nstitut "Jovan Cviji}", Zavod za za{titu prirode Srbije, Geografski i
Biolo{ki fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd.
[2] Jovanovi}, B. P. (1956): Reqef sliva Kolubare, SANU, Posebno izdawe,
Geografski Institut, kwiga 10, Beograd.
[3] Kari}, V. (1887): Kraqevina Srbija, Beograd.
[4] Lazarevi}, R. (1996): Vaqevski kras - pe}ine, jame kra{ka hidrografija, SGD,
Beograd.
[5] Petrovi}, D. (1951): Ba~eva~ka kra{ka oblast, SAN, Zbornik radova, kwiga 8,
Geografski Institut, sveska 1, Beograd.
[6] Raki}, D. (2000): Hidrogeolo{ke karakteristike teritorije op{tine Vaqevo sa
aspekta vodosnabdevawa, Diplomski rad, RGF, Beograd.
[7] Speleolo{ka grupa D.I.V.M.M. (1985): Deguri}ka pe}ina, Dru{tvo istra`iva~a
"Vladimir Mandi}-Manda", Zbornik radova, broj 7, Vaqevo.
[8] Trnavac, D. (2002): “Deguri}ka pe}ina u kawonu reke Gradca”, Ekolo{ko dru{tvo
Gradac, Monografija “Reka Gradac”, Vaqevo.
[9] Trnavac, D. (2002): “Deguri}ka pe}ina prilog geomorfologiji i hidrologiji
Vaqevskog krasa”, Diplomski rad, Geografski fakultet, Beograd.
SPELEOLOGIJA