Professional Documents
Culture Documents
Bosnia Novi Numizmaticar 3-2004
Bosnia Novi Numizmaticar 3-2004
SADRŽAJ
NAPOMENA O AKČAMA
IZ OSTAVE BINJEŽEVO KOD SARAJEVA
Literatura:
Fekeža, L. (2002): Slučajni srednjovjekovni nalazi iz Binježeva kod Sarajeva. – Go-
dišnjak ANUBiH, knjiga XXXII, Centar za balkanološka ispitivanja, knjiga
30: 509–528.
Srećković, S. (2002): Ottoman Mints & Coins. – Ed. Slobodan Srećković, Beograd.�
Dr Hakija Đozić
Avers Revers
Aleksandar
Amer Sulejmanagić
Bosanskohercegovačke novčanice
štampane u Engleskoj
bilo jasno da i ova republika mora krenuti putem monetarnog osamostalje-
nja. Dizajn novčanica je uradio akademik Dževad Hozo i napravljena su dva
elaborata za izradu istih. U početku je postojao plan da se novčanice štampa-
ju u Švedskoj u istoj štampariji gdje su štampane i prve novčanice hrvatskog
dinara, ali se ubrzo odustalo od toga. Ostale su dvije mogućnosti: engleska
štamparija Thomas de la Rue i slovenačka Cetis Security iz Celja.
Vlada Republike Bosne i Hercegovine je još prije rata (najvjerojatnije u
januaru ili februaru 1992. godine) sklopila ugovor sa engleskom štamparijom
i istoj uplatila avans. Ugovor je bio tajan i sklopljen je bez znanja tadašnjeg
guvernera NBBiH, gospođe Hajre Balorde koja bi, kao osoba politički vrlo
bliska beogradskom režimu Slobodana Miloševića, sve uradila da se takva
stvar ne realizira. Zato se na tim prvim londonskim novčanicama javlja pot-
pis gospodina Jure Pelivana kao guvernera iako je on bio predsjednik Vlade, a
obzirom da BiH tada još nije imala ozvaničen novi grb dizajnom je predviđen
grb Bosne iz doba austrijske uprave (ruka sa sabljom).
To je prva ”londonska” serija i rađena je u prvoj polovini 1992. Iz te
serije su do sada poznate samo dvije novčanice, i to od 100 i 500 dinara.
Izvori:
1 nepotpisano, Čudna samoinicijativa viceguvernera, Mujo kuje novac u Londonu,
Oslobođenje, Sarajevo, 12.V.1993
2 nepotpisano, Narodna banka R BiH, Samovolja viceguvernera, Oslobođenje, Sara-
jevo, 13.V.1993
3 H. Arifagić, Tragom izrade specijalnog BH. novca u Londonu, Od dukata boli gla-
va, Oslobođenje, Sarajevo, 18.V.1993
4 R. Živković, Na pomolu još jedna novčana afera, Dva novca, a sredstava nigdje,
Oslobođenje, Sarajevo, 27.II.1993
SUMMARY
BANKNOTES OF BOSNIA AND HERZEGOVINA
PRINTED IN ENGLAND
The Government of Republic of Bosnia and Herzegovina signed a
contract with English banknote printing works Thomas de la Rue in Janu-
ary or in February 1992. The aim of this step was to ensure the first quanti-
ties of banknotes for independent Republic. The contract was secret, without
knowledge of Governor of National Bank of Bosnia and Herzegovina. The
first banknotes were printed with signature of Prime minister Mr. Pelivan as
Governor, and they were the first series.
The second, proof, series with signature of Governor Mr. Andrijić (sig-
nature was not genuine) followed in the first months of 1993.
12
As the combination of basic elements of previous two series, the third
series followed immediately.
Although the ”London” banknotes were printed in total amount of
about 17 billion dinars these notes did not reach the circulation, National
Bank refused to accept them from the printer and just a small amount of 50
and 1000 dinars notes of the third series reached the numismatic market.
Seven differrent banknotes are known to exist (two of first, two of second and
three of third series), but author expects that each four banknotes in each
three series are printed.
13
Prof. dr. Jusuf Mulić
14
potpisao se na novčanicama u apoenima od 50 i 100 dinara i na fotokopijama
novčanica u sva četiri apoena.
15
Novčanice tzv. ”londonskog izdanja” s krivotvorenim i vjerodostojnim potpisom
���������
guvernera NB BiH prof. dr. Stijepe Andrijića
17
novčanica u apeinima od 100 i 500 dinara, gdje je, također, uništena. Sačuvan
je samo manji broj kompleta za njenu zbirku. Koliko je kompleta iz Londona
ili iz Sarajeva dosopjelo u privatne ruke, nije se moglo utvrditi, ali je, zacijelo,
neznatan. To potvrđuje i činjenica što se kompleti probnog izdanja ne pojav-
ljuju na nuizmatičkom tržištu.
Nisam uspio doći u dodir sa nekim ljudima koji su, navodno, bili u
svezi sa emitiranjem novčanica iz tzv. ”probnog londonskog izdanja”. Među-
tim, izvjesno je da dodatni razgovori ne bi unijeli nikakvo novo svijetlo u
okolnisti emitiranja tzv. ”probnog londonskog izdanja” dinarskih novčanica
Bosne i Hercegovine, jer bi sugovornici morali odgovoriti na dva ključna pi-
tanja: prvo, tko je i uz čije odobrenje krivotvorio potpis guvernera Narodne
banke Stijepe Andrijića i, drugo, tko je i na koji način došao u posjed izvje-
snog broja primjeraka probnih novčanica nulte serije u apeonima od 100 i
500 dinara, koji se više ne pojavljuju na numizmatičkom tržištu i onih koje su
bile namijenjene za puštanje u opticaj u apoenima od 50 i 1000 dinara?
Ovo što sam do sada uradio, pruža osnovu za slijedeće zaključke:
Prvo, emisija novčanica iz tzv. ”probnog londonskog izdanja” dinar-
skih novčanica nije krivotvorina, jer je sve obavljeno po nalogu i uz sagla-
snost Vlade Bosne i Hercegovine;
Drugo, novčanice su emitirane dok je njen guverner bio prof. dr. Sti-
jepo Andrijić (od 25. svibnja 1992. do 15. srpnja 1993.), jer ga se, u protiv-
nom, ne bi moglo tako titulirati, a najvjerojatnije od 25 svibnja do 15. srpnja
2004. godine, budući da taj nadnevak nose novčanice iz prve dinarske emisije
Narodne banke Bosne i Hercegovine, sa potpisom njenog guvernera Stijepe
Andrijića;
Treće, da se apoeni od 50 i 1000 dinara, koji imaju oznake serije i regi-
starske brojeve, ne mogu smatrati probnim, jer su bile spremljene za puštanje
u opticaj, nego da se samo mogu kvalificirati kao novčanice koje nisu puštene
u opticaj, a u apoenima od 100 i 500 dinara samo kao probne novčanice.
Iz rečenog, jasno proizlazi da ova emisija predstavlja jedinstven pri-
mjer u numizmatici, iz slijedeća dva razloga:
Prvo, zvanični organ vlasti, bez suradnje i suglasnoti s emisionom ban-
kom odnosno Narodnom bankom Bosne i Hercegovine i njenim guverne-
rom, ugovara emitiranje novčanica Bosne i Hercegovine, koriste njeno ime i
prećutno se suglašava s krivotvorenjem njegovog potpisa;
Drugog, novčanice u apoenima od 50 i 1000 dinara sa oznakama serije
i serijskim brojevima mogu se označiti kao novčanice koje su bile pripremlje-
18
ne za puštanje u opticaj, ali nisu puštene, a u apoenima od 50, 100, 500 i 1000
dinara, kao probne.
Na ovu oklonost ukazuju i cijene novčanica na numizmatičkom trži-
štu. Novčanice u apoenima od 50 i 1000 dinara, sa slovnom oznakom serije
i registarskim brojevima, u stanju bank frish, prodaju se po cijeni od 15 eura
za par. Numizmatičari, koji se bave preprodajom novčanica, na raspolaganju
imaju veći broj kompleta ovih novčanica, zbog čega im se cijena sve do danas
zadržala na početnoj. Očito je da zanimanje numizmatičara za ovaj komplet
nije naglašeno. Koliko se kompleta novčanica iz ”probnog izdanja” do danas
pojavilo na tržištu, nisam uspio utvrditi. Istraživanjem sam došao do pouz-
danog podatka da je jedan komplet od nekog preprodavca iz Sarajeva kupio
neimenovani numizmatičar iz Splita i za njega mu platio iznos od 2.500 eura.
Novčanice iz probnog izdanja više se ne pojavljuju na numizmatičkom trži-
štu. To je i razumljivo zbog toga što su ograničenim brojem otisnutih nov-
čanica mogla raspolagati samo dva ili tri čovjeka, koji su neposredno bili u
svezi sa njihovim emitiranjem ili su njima kasnije rukovali. Ako se ovo ima u
vidu, nema izgleda da se veći broj kompleta pojavi na tržištu. Zbog toga će, za
one koji sakupljaju ”probna izdanja” novčanica odnosno njihove specimene,
sve teže biti da ih nabave, a cijene će im stalno rasti. Treba imati u vidu da
ovim novčanicama dodatnu vrijednost predstavlja i to što se radi o državnoj
krivotvorini.
20
konvertibilan. Ima tu još malo nejasnoća oko velikog i malog slova u riječi
”pfenig”, ali kao da je to, uostalom, i važno, i ko će sve to, bogati, gledati!?
Međutim, imamo mi i kovanice. Iako su i one dijelovi marke, samo od
metala, one se kod nas drugačije zovu – Fening. Tako na kovanicama može-
mo pročitati 10 Feninga, 20 Feninga i 50 Feninga. Pošto smo mi baš vesela ze-
mlja, moramo biti mimo svih, pa nam se tako sitni novac različito naziva ako
je u papiru ili ako je u metalu. Kako smo mi, uz sve rečeno, možda i jedina
sveosve vesela zemlja na svijetu, a to se trudimo da i ostanemo (ostale zemlje
se trude da budu ozbiljne) takvu budalaštinu sa nazivom novca imamo samo
mi i niko više.
Da li je ova zbrka u nazivu sitnog bosanskohercegovačkog novca zbu-
nila mog prijatelja Džafera Obradovića, te ga potakla da posumnja u pjesniko-
vu riječ (iako je i sam književnik), ja to ne znam. Znam samo da njemački jezik,
a također i priručni ”Obodov” rječnik, za sitni novac ima riječ Pfennig.
Znači, pjesnik Mehmedinović je sjedeći u bašti nekog kafea u LA tačno
napisao sumnjivu riječ, iako na poštanskoj marci nije mogao pročitati riječ Pfe-
nnig jer se ona tamo nikad i ne piše. Čovjek jednostavno zna i ne sumnja.
Iako, već i prema samo jednoj jedinoj upotrebljenoj njemačkoj riječi,
nemamo pravo sumnjati u pjesnikovo poznavanje njemačkog jezika, u Dža-
ferovo imamo. Doduše, postoji i još jedna mogućnost – da Džafer za vrijeme
svog bauštelovanja jednostavno nije imao razloga da zna za tu riječ. Čovjek
je radio samo za marke, pisma nikom nije pisao, pa nije morao ni kupovati
poštanske marke. O feninzima, i tako i tako, računa vodi samo fukara u Bosni
i gospoda u Njemačkoj.
A dilema: Pfennig, PFENIG, pfenig ili fening!? Pa koga za to briga u
našoj veseloj zemlji?
Možda nekog dokonog numizmatičara.
PFENIG OR FENING?
The work discussed confusion about the name of the least Bosnian and
Herzegovinian money unit. Different terms are found in official decisions,
metal and paper money.
21
Jasminko Mulaomerović
Literatura:
Mandić, R. (2001): Katalog privatnog novca jugoslavenskih zemalja: vrednosne i
nadničarske (rabotne) marke, konzumni novac, žetoni i drugi substituti me-
talnog novca u 19. i 20. veku = Catalogue of Tokens of the Yugoslav Lands:
Serbia, Montenegro, Bosnia and Herzegovina, Macedonia, Croatia and Slove-
nia.– Srbsko numizmatičko društvo = Serbian Numismatic Society, str. 154,
Beograd.
23
Jasminko Mulaomerović
Izgled Bonova
Bon od 100 jedinica štampan tehnikom višebojnog ofseta u žutim i
plavim nijansama. Avers bona je podijeljen na dva dijela. Desni , veći dio (3/4
bona) ima u podlozi jednostavni gijoš crtež koji ide preko podloge od slova
VF. Jedini motiv na bonu je 11 zvijezda petokraka. Na sredini ovog dijela je
vrijednosna oznaka 100. U gornjem dijelu je tekst: PRIJATELJ KUĆNOG
BUDŽETA, a u donjem tekst: Vrijedi za kupovinu u PJ VF komerc-a. Lijevi
dio polja ima bijelu podlogu sa bordurom uz desni rub i širokom linijom u
gornjem dijelu koja je nastavak gijoš crteža. U gornjem dijelu je šestocifreni
serijski broj u crnoj boji, ispod njega je vrijednosna oznaka 100, a u donjem
dijelu je tekst: Direktor, ispod koga je vlastoručni potpis. Na sredini ovog di-
jela je službeni pečat izdavača bona ”VF-komerca”. Lijevo i desno polje spaja
logo izdavača bona u zelenoj boji.
Avers bona je u jednoj boji, svijetlo plavoj. Na podlozi koja se sastoji od
niza slova VF u kosim redovima na sredini bona je postavljen logo izdavača.
Bon je u svemu vrlo ukusno dizajniran.
I na ovom bonu kao i na mnogo drugih mjesta u tekstovima gdje se
upotrebljavaju velika slova nepravilno je napisano slovo Dž. Ovo slovo u go-
tovo 100 % slučajeva se piše pogrešno kao DŽ, dakle kao sastavljena dva veli-
ka slova D i Ž, umjesto velikog D i malog ž, jer su Dž i dž znakovi za glas dž.
Ali kako to nije jasno ni mnogim profesorima književnosti na fakultetu ne
treba to kao ozbiljnu grešku uzeti ni na ovom bonu.
24
Druga pojedinost je također interesantna, a odnosi se na službeni naziv
izdavača bona. Na pečatu se može pročitati naziv: ”VF-KOMERC” SARAJE-
VO, a u dnu bona: ...u PJ VF komerc-a. Prvo, u nazivu na pečatu potpuno su
nepotrebni navodnici, a, po mom mišljenju, i crtica. Ali ako je naziv već takav
onda bi spomenuti tekst na dnu bona trebao glasiti: ... u PJ ”VF-komerca”, bar
prema Pravopisu bosanskoga jezika autora Senahida Halilovića (ed. ”Prepo-
rod”, Sarajevo, 1996).
Svi bonovi imaju jednake dimenzije - 120 x 62 mm
Emitovano je pet apoena i to od 1, 2, 5, 10, 20, 50 i 100 vrijednosnih
jedinica.
25
MONEY COUPONS OF VF COMMERCE
The work disscused very nicely solved money coupon of VF Com-
merce, company which has its stores in big towns in Bosnia and Herzegovina.
Coupon was obtained, among others, by the workers of Faculty of Economics
in Sarajevo (where I saw it) who could choose between 100 KM in cash mon-
ey or 150 KM in coupons that had to be spent until the end of year 2003.
26
Jasminko Mulaomerović
28
GJURO KRASNOV
(1922.–2000.)
Navršile su se evo četiri godine kako nas je napustio naš veliki prijatelj
Gjuro Krasnov, dugogodišnji član i doživotni počasni predsjednik Hrvatskog
numizmatičkog društva.
10. prosinca se, nakon duge i teške bolesti, ugasio jedan bogat i plodan
život. Otišao je u vječnost čovjek koji je iznimno puno dao kako Hrvatskom
numizmatičkom društvu tako i nama numizmatičarima iz Bosne i Hercego-
vine. Bio je uporan, nezaustavljiv i čvrst tijekom cijelog svog života. Takav je
ostao i tokom posljednjih pet godina od kada mu je dijagnosticirana neizlje-
čiva bolest. Gotovo smo pomislili da je uspio pobijediti i nepobjedivo, bile
su riječi koje je izgovorio u svom oproštajnom govoru predsjednika HND
Dr. Damira Kovača na sprovodu Gjure Krasnova 14. prosinca 2000. godine
(Obol, Glasilo HND, XXXIX, 53, 3, Zagreb).
Gjuro Krasnov rodio se 6. svibnja 1922. godine u Novom Sadu. U Pe-
trovaradinu je završio osnovnu školu, a srednju u Novom Sadu. 1941. godine
obitelj se seli u Osjek. U Osjeku je Gjuro Krasnov radio u građevinskoj struci.
U Zagrebu upisuje studij građevinarstva koji i završava u zvanju inžinjera
hidrogradnje.
Već kao dječak pronalazi novčiće u pijesku na obalama Dunava, prou-
čava ih i tako se rađa njegova ljubav prema numizmatici. Čitav svoj život on
je dijelio između ljubavi prema numizmatici i prema svop zanimanju hidro-
građevinskog inžinjera. Članom Numizmatičkog društva u Zagrebu postaje
1956. godine, u vrijeme kada su zaljubljenici u stare novčiće bili malobrojni.
U početnoj fazi bavio se pretežno bizantskim i ruskim novcem te novcem
Srbije, Crne Gore i Jugoslavije. Prateći numizmatičku literaturu a uz to i pod
uticajem Ivana Rengjea počinje se baviti Hrvatskom numizmatikom, pogla-
vito srednjevjekovnom, te 1961. godine objavljuje svoj prvi rad iz numiz-
29
matike. Tajnikom HND postaje 1962. godine. Od tada se ustrajno brine za
osiguravanje sredstava poglavito za izdavačku djelatnost. Svojim neiscrpnim
entuzijazmom i energijom utječe i na poticanje veće aktivnosti kod ostalih
članova. Dopisuje se i kontaktira sa svim poznatim numizmatičarima u Jugo-
slaviji. Zahvaljujući njegovoj podršci i sugestijama osnivamo Numizmatičko
društvo BiH. Kako smo manje više bili članovi HND. A imali i povjerenika za
BiH Milana Rebića. Poznati naši kolekcionari – numizmatičari članovi HND
i to: Dr. Jozo Petrović, Dr. Pavao Varda, jedan od osnivača HND–a 1928. go-
dine, fra Bono Šapina, Dr. Božo Pokrajčić, Kosta Radovanović, Milorad Jojić,
Dr. Đuro Basler, Ladislv Slavko Maksimović. Nismo imali ambicija za osniva-
nje našeg numizmatičkog društvapreovladala je njegova sugestija i mi 1969.
godine osnivamo numizmatičko društvo BiH.Sa svim pomenutim numizma-
tičarima Gjuro Krasnov se redovno dopisivao. Pomagao nam je slanjem nu-
mizmatičke literature. Tako se njegov rad može podijeliti na organizacijsku i
stručno–znanstvenu djelatnost. Pored sveg počinje se baviti medaljarstvom,
organizira razne izložbe i simpozije, izradu društvenih medalja i žetona.
Kao što sam već spomenuo bio je dobar organizator, potiče osnivanje
podružnica društva u gradovima širom Hrvatske. Godine 1963. pokreće ča-
sopis ”Bilten” (današnji ”Obol) koji izlazi za šire čitateljstvo kao informator i
priručnik. Svojim dugogodišnjim radom napisao je oko 150 stručnih i znan-
stvenih radova koje objavljuje u numizmatičkim edicijama u izdanju JAZU
(HAZU), Akademije nauka SSSR–a, češko–slovačkim, slovenskim, srpskim i
italijanskim numizmatičkim časopisima, te u hrvatskoj reviji Marulić. Prou-
čava novce Šubića–Bribirskih iz 14 stoljeća, detaljno analizira novce Nezavi-
sne države Hrvatske, vrlo mu je istaknut rad o novcu Bijelih Hrvata, a velik
je njegov rad o znanstvenim hrvatskim numizmatičarima. Prvi sistematizira
monete Dalmatie te otkriva nepoznate primjerke novca.
Opisao je gotovo sav opus živućih hrtavskih medaljara. Također je ko-
autor prvog numizmatičkog filma Numizmatika na povjesnom hrvatskom
tlu, kao i objavljena knjiga o žetonima.
Kako je medaljarstvo postala njegova glavna preokupacija organizira
prvu izložbu hrvatskih medaljara u Zagrebu 1964. godine, na kojoj je u Mu-
zeju za umjetnost i obrt izloženo 289 medalja od 15. stoljeća do polovice 20.
stoljeća. To je bila prva izložba takvog značaja poslije drugog svjetskog rata i
postigla je veliki uspjek u hrvatskoj kulturnoj javnosti. Značajna je i izložba
Dvanaest hrvatskih medaljara, održana u 1988. godine u Muzejsko galerij-
skom prostoru.
30
UHND obnašao je mnoge funkcije – bio je tajnik, podpredsjednik, te
predsjednik od 1985–1989. godine. Dobio je nagradu HND–a za životno djelo.
Bio je voditelj medaljarske sekcije društva. Objavio je opus svih živućih hrvat-
skih medaljara te znamenitih slovenačkih medaljara (Šega, Stoviček i dr.).
Poslije I. Rengjea preuzima glavnu brigu oko prikupljanja građe i ma-
terijalnih sredstava za izdavanje numizmatičkih vijesti koje neumorno vodi
i niz godina kao glavni i odgovorni urednik. Pored svega navedenog bio je
kroničar zbivanja u numizmatičkim društvima, primjerice u Slovenskom nu-
mizmatičkom društvu, , austrijskom numizmatičkom društvu, Numizmatič-
kom društvu BiH i td. Njegov rad o hrvatskoj numizmatici objavila je 1984.
godine Akademija znanosti bivšeg SSSR–a.
Važno je napomenuti da je Gjuro Krasnov član družbe ”Braće hrvat-
skog zmaja” a 1955. godine dobija titulu Zmaj Petrovaradinski. Red Braće
hrvatskog zmaja osnovan je 16. studenog 1905. godine zalaganjem Emilija
Laszovskog i književnika Velimira Dežalića. Družba je dobila svoje sjedište
u kuli nad Kamenitim vratima. Rijetki su znanstvenici koji dobijaju tako la-
skavo i veliko priznanje. U hrvatskoj književnoj reviji Marulić (3/1996, str.
608–611) Gjuro Krasnov pod naslovom Zmajske vijesti ukratko nas upoznaje
o povijesti i djelovanju Hrvatskog zmaja.
Ovo sve navedeno pokazuje da je Gjuro Krasnov bio čovjek neiscrpne
energije, upornosti i sistematičnosti, a te su ga odlike krasile i u trenucima
njegove teške bolesti. U svemu je bio borac.
Čuvam dragi mi dar koji mi je poslao po gosp. Gjuri Mesiću, plaketu
sa 2. međunarodnog kongresa u Opatiji sa dirljivim pismom. Svjestan je bio
svoje teške bolesti. Napisao mi je: Dragi prijatelju Slavko ipak sve ima svoj
kraj. Koliko sam učinio ne znam, imao sam još mnogo toga da učinim, ali
na žalost oči me izdaju, a bolest je sve teža – jako me boli. Ove riječi, kao i
njegova smrt, i danas nakon tri godine su u meni. Poslužit ću se oproštajnim
riječima dr. Damira Kovača na sprovodu Gruje Krasnova 14. prosinca 2000.
godine:
”’Za sav tvoj trud, rad, zalaganje za dobrobit društva mi ti dragi Gjuro
iskazujemo iskrenu zahvalnost i štovanje uz vječno hvala.’
U Hrvatskim numizmatičkim vijestima 2001. godine br. 1 (54), str.
226–226 gosp. Edgar Fabry dao je In memoriam Gjuri Krasnovu.
�������������������
Ladislav Slavko Maksimović
31
ISPRAVKA
Umjesto:
treba da stoji:
32