Biblioteka

DE^JA POZORNICA

DE^JA
POZORNICA

Kwiga prva

Ogranak Srpske kwige

Vi{egrad

Urednik
MILAN [U[WAR

Znak Srpske kwige uradio

Dobrica Eri}
 SAVO [KOBI]

MA[TA MO@E
SVA[TA
I druge komedije za djecu

SRPSKA KWIGA
RUMA • 2006
LA@QIVICA JECA
 Lica:

- JECA, djevoj~ica 13 godina

- KURBLA, wena starija sestra, {ofer,
- BALTAZAR, wen {kolski drug,
- [EPRTQA, wen mla|i brat,
- MADONA, ma~ka (kostim),
- LESI, pas (kostim),
- SAWA.

Scena:

Jecina soba sa malo namje{taja i mnogo nepotrebnih

stvari. Na zidu, iznad kreveta, veliki filmski posteri, na
radnom stolu, desno od kreveta, kompjuter. Iako pretrpano
sve je sre|eno sa puno ukusa.
 1. Pojava
JECA, potom SAWA

JECA: (le`i na krevetu sa dignutim nogama uza zid i

glasno ~ita): Balkanski ratovi obuhvataju dva
oru`ana sukoba: Prvi balkanski rat (oktobar
1912. - maj 1913.), vodile su protiv Turske ~eti-
ri balkanske dr`ave: Srbija, Bugarska, Gr~ka
i Crna Gora za oslobo|ewe preostalih oblasti
ispod turske vlasti... (zatvori kwigu i obori
glavu ka podu – presli{ava se)... Prvi balkan-
ski rat... ratovi obuhvataju dva oru`ana suko-
ba. Prvi ... Prvi Balkanski rat, oktobar 1900...
(baci pogled u kwigu)... Prvi balkanski rat,
oktobar 1912. do maja 1913, vodile su protiv
Turaka balkanske dr`ave: Srbija, Bugarska,
Turska i Gr~ka... (quto sjedne na krevet nor-
malno), ma kakva Turska, ne}e protiv same sebe
ratovati... (ponovo gleda u kwigu)... Vodile su
balkanske zemqe: Srbija, Bugarska, Gr~ka i
Crna Gora za oslobo|ewe preostalih oblas-
ti... (ulazi Sawa)... ispod turske vlasti...
SAWA: Drugi balkanski rat, kraj juna – po~etak avgu-
sta 1913. nastao je poslije pobjede nad Turskom,
kao me|usobni obra~un saveznika oko podjele
oslobo|ene teritorije – Srbija, Gr~ka i Crna
Gora, uz kasnije u~e{}e Rumunije i Turske,
ratovali su protiv Bugarske.
JECA: Lako ti je kad zna{. Zna{ li kada }u ja ovo
nau~iti – nikada! Sutra }e me istori~arka
pitati – garant. Ima da mi zabije keca ovoli-
kog.
SAWA: Ma ne}e ti }e{ to nau~iti, znam ja tebe.

9
JECA: Ma ubijam se u~e}i, vjeruj mi, ali ni{ta ne
ulazi u ovu moju blentaru. A gledaj kolika je
lekcija, 20 stranica.
SAWA:Mogla si re}i 200.
JECA: Ma ne, stvarno, koga je briga za balkanske
ratove? I kome }e to trebati? Budale se tamo
nekada prije dvije stotine godina sva|ale i
tukle, a sada ja moram da ispa{tam!
SAWA: ’Ajde, o’ladi malo, pusti sada balkanske
ratove, nego da se dogovorimo, {ta }e{ obu}i
za `urku kod Marije?
JECA: Ni{ta.
SAWA: I}i }e{ gola?!
JECA: Ko {i{a Mariju i one wene mlakowe.
SAWA: Ali i mami si rekla da ide{ kod Marije? Tako
si mi rekla.
JECA: To je samo fazon, izgovor {to }u u to doba
isfurati iz ku}e, a i da se mogu malo du`e
zadr`ati.
SAWA: Pa gdje }e{ ? Nemoj mi samo kazati da ima{
sudar sa Tom Kruzom?
JECA: Nije Tom , ali jeste Tomo. I nije Kruz, nego
neki drugi.
SAWA: Zeza{ me. Pa stari }e te skalpirati, samo ako
te uhvati.
JECA: Kako }e da me uhvati, kako? Prvo, on sa
Marijinim }aletom ne govori jo{ od kad je
„Partizan“ razbio „Zvijezdu“...
SAWA: Prije sto godina!
JECA: ...i tad su se zavadili oko toga je li bio penal
ili ne...
SAWA: Nije bio penal, to vam je sudija poklonio.

10
JECA: Drugo, mi ne izlazimo u bircuze gdje ide moj
stari sa svojim {qokaxijama, nego na neko
drugo, lijepo i bajkovito mjesto.
SAWA: Gdje?!
JECA: Zini da ti ka`em, pa da rastrubi{ po cijeloj
{koli.
SAWA: Ne}u, matere mi ! Ka`i... Kaaaa`iiii, mooo-
olim te !
JECA: Dobi}e{ izvje{taj.
SAWA: Ih, poslije, poslije je kasno.
JECA: Kasno za {ta? [ta namjerava{? Da nam se
privali{? E, te zlobne bubice izbij sebi iz
glave.
SAWA: Ne}u, Jeco, }aleta mi ! Ka`i.
JECA: Dobro, Sawa, ali nemoj da se negdje izlaje{,
zakuni se.
SAWA: ]aleta mi.
JECA: Ih, ja ti zakletve.
SAWA: Dobro, evo, kunem se da nikome ne}u nikada
ni{ta re}i, dabogda me Boris ne pogledao
nikada, nikada, nikada.
JECA (skawiva se) : Joj, smijem li ti re}i?... Ma, ne
smijem, ne mogu...
SAWA: Reci, molim te.
JECA: ...Idemo... u... pozori{te!
SAWA: U pozori{te?!
JECA: Da – u pozori{te.
SAWA (razo~arano): Pa {ta je tu bajkovito?!
JECA (zadivqeno): Gleda}emo „ROMEA I JULIJU“,
[ekspirovu qubavnu tragediju, beogradski
glumci.
SAWA: Bez veze, prvo se on kao otrovo, pa ga ona
vidjela mrtvog i ona se otrovala, a ono on nije

11
 bio otrovan pa se probudio, pa vidio wu
mrtvu, pa se onda i on – napokon – otrovao. A
bili su jo{ klinci.
JECA: Kako klinci, pa voqeli su se!?
SAWA: Ma bez veze, keve mi. Evo, ja volim Borisa
sasvim i jo{ malo vi{e, ali se zbog wega ne bih
otrovala, garant.
JECA: Prava qubav `rtve tra`i.
SAWA: Pa dobro, evo i ja se `rtvujem... @rtvova}u da
mi }ale zalijepi dvije {qage {to }u ostati
malo du`e sa Borisom, ali da se otrujem, malo
sutra
JECA: Ba{ me briga za batine – idem u pozori{te.
SAWA: A poslije?
JECA: A poslije ... poslije smo pozvani na gala prijem
sa glumcima, kavijar... {ampawac i ostalo.
SAWA (zabrinuto): [ta ostalo?
JECA: Ma, zna{...
SAWA: Ne znam. [ta ostalo?
JECA (zami{qeno): Pa... ples na mjese~ini, {aputawe
pod rascvjetalom tre{wom ...
SAWA: Otkud vam rascvjetala tre{wa u oktobru?
JECA: Ma{ta mo`e sva{ta.
SAWA (qubomorno) : A balkanski ratovi neka se sami
spremaju?!
JECA: Joj, Sawice, ti stvarno zna{ da pokvari{
atmosferu. Idi, moram da u~im.
SAWA (odlaze}i) : I vidi da se opet Turci ne pobiju
sami sa sobom ... pod rascvjetalom oktobarskom
tre{wom.

12
 2. Pojava
JECA

JECA: (baci jastuk za wom, a onda qutito ustane,

uzme telefon i bira broj): E, sad }e{ da vidi{,
ti qubomorna ma~ko, {ta je prava zloba... (u
telefon izmjewenim glasom)... Alo, da li je to
gospodin Boris?... Boris?... Zdravo, ja sam
Marija, moram da te obavijestim, rekla mi je
tvoja Sawa, da no}as ne}e do}i na `urku kod
mene, kao bolesna je , ima groznicu i tako to.
Ali po{to ja ne znam da la`em, re}i }u ti da
ona, u stvari, ide u pozori{te i gleda}e „Romea
i Juliju“ sa nekim drugim Romeom, a ne sa
tobom. ]ao!... (prekine vezu)... Eto, ti!... (uzme
kwigu)... Balkanski ratovi obuhvataju dva
oru`ana sukoba: Prvi balkanski rat... (baci
kwigu)... vodio se izme|u Sawe i Borisa ispod
rascvjetale tre{we u oktobru, a snijeg pade kad
mu vrijeme nije... (pu{ta muziku i igra)...

3. Pojava
JECA, BALTAZAR

BALTAZAR: (ulazi i nadvikuje se): Zna{ li ti {ta je to

perpetumobile?
JECA: (ugleda ga i krene da iskqu~i muziku) : Ej, }ao!
BALTAZAR: (nadvikuje se i kada se muzika iskqu~i on
nastavi glasno) : Velim, zna{ li ti {ta je to
perpetumobile?
JECA: [ta se dera{, nisam gluva?
BALTAZAR: Izvini, to zbog tvoje buke... Zna{ li?
JECA: [ta?

13
BALTAZAR: Zna{ li ti {ta je to perpetumobile?
JECA: Otkud bih ja to znala?
BALTAZAR: Perpetumobile je zami{qena, ali jo{ ne
izmi{qena ma{ina koja radi sama od sebe bez
ikakve dodatne energije.
JECA: A, to... Znam ja to i ne samo da znam ja imam jednu
takvu ma{inu u ku}i.
BALTAZAR (zainteresovano): Ima{? U ku}i?... kako
ima{ kad jo{ nije ni izmi{qena?
JECA: To ti je moj brat [eprtqa. Sam od sebe radi –
jede neprestano i sve {to dohvati pokvari.
BALTAZAR: Pa on nije ma{ina, on je ~ovjek, to jest
dje~ak.
JECA: @dere ko ma{ina.
BALTAZAR: E, vidi{, taj perpetumobile ja }u prvi da
izmislim i za to }u dobiti malu Nobelovu
nagradu.
JECA: Za{to malu?
BALTAZAR: Pa ja sam jo{ dje~ak, nisam pravi ~ovjek i
nau~nik.
JECA: Balto, slu{aj. Ja znam da si ti i dobio nadimak
Baltazar zato {to uvijek ne{to izmi{qa{. I
uvijek ne{to zabrqa{. Eto, kada si onomad
pravio senzorsko elektri~no foto-oko za
pu{tawe vode u VC {oqi , koje reaguje onda
kada se neko digne sa VC {oqe, struja je stresla
babu, mal se nije {logirala, zar ne?
BALTAZAR: Pa uvijek je nauka imala i `rtava. Zar ti
misli{ da je Alfred Nobel, tek tako prona{ao
dinamit?! Ne, mnogi su stradali dok on to nije
usavr{io.
JECA: Ma znam, ali kud ba{ babu da skoro kremira{?
BALTAZAR: Sada nauka toliko napreduje, da jedva
dr`imo ritam sa wom. Nisam uspio da usavr-

14
 {im taj projekat, to za pu{tawe vode u VC-u,
stari mi zabranio daqwe eksperimente, ali
sam zato do{ao na bezbolniju i bezopasniju
ideju i sada na tome radim.
JECA: A {ta je to?
BALTAZAR: Ne mogu jo{ da ti ka`em. Nisam lud kao
Nikola Tesla. On ti je tako u par navrata
iznio svoje ideje Edisonu, a ovaj ih samo
razradio i pantentirao i pokupio lovu, a
Tesli {ipak. Ja svoje ideje ~uvam do same
realizacije.
JECA: Bilo bi dobro kada bi ti smislio ne{to da se
ne mora u~iti ~itav dan, nego, tako, ukqu~i{
iz kompjutera u uho i brzim presnimavawem,
znawe samo u|e u glavurdu.
BALTAZAR: I ja bih to volio. Tako bih vrijeme
potro{eno za u~ewe nepotrebnih lekcija upo-
trijebio za nove izume.
JECA: Jesi li nau~io istoriju? Ubi{e me ovi
balkanski ratovi. Nikako da nau~im ko se sa
kim kad borio. Prvo su svi bili protiv
Turaka, a onda u savezu sa Turcima protiv
Bugara. Bez veze.
BALTAZAR: Politika me ne interesuje. Samo nauka.
Nauka i tehnika, to je budu}nost ~ovjeka. Evo
vidi{, prona{li su vodu na Marsu!
JECA: Pa ko se zbog toga raduje? Mom tati su na{li
vodu u koqenu, pa da vidi{ frke po ku}i.
BALTAZAR: Ali ta voda na Marsu je znak da mo`da ima
i `ivota na Marsu. To je divno!
JECA: Oni sad prona{li, a otkada ja znam za male
zelene Marsovce.
BALTAZAR: Ma, oni i ne postoje.
JECA: Pa za{to se onda ka`e da je neko pao sa Marsa?!

15
BALTAZAR: Sa Marsa se ne mo`e pasti.
JECA: Kako ne mo`e, kad je on gore, pada se odozgo, a ne
odozdo.
BALTAZAR: U svemiru nema gore i dole.
JECA: Ma, nemoj, pa zvijezde su gore na nebu, a ne dole.
BALTAZAR: Gledaj, posmatraju}i iz na{eg polo`aja,
Amerika je dole, a i za wih su zvijezde gore, na
nebu.
JECA: Pa jest, kad se Zemqa okrene pa bude wima no}.
BALTAZAR: To je malo komplikovanije za obja{wa-
vawe ovako, s nogu.
JECA: Pa ti sjedi.
BALTAZAR (sjeda): Nisam mislio na to, nego, astro-
nomija je posebna nauka. Sve je komplikovanije
nego {to izgleda.
JECA: Mo`da sam ja glupa, za razliku od tvoje
Sawice.
BALTAZAR: Koje moje Sawice? Otkud je ona moja?
JECA: Misli{ ti da ja ni{ta ne znam i ni{ta ne
vidim? E, moj Baltazare. Ja vidim i ono {to se
ne vidi.
BALTAZAR: A {ta to ti vidi{, `ivota ti?
JECA: Pa vidim, na primjer, da ti se ona jako,jako,
jako dopada, a isto tako vidim da se ti woj isto
tako jako dopada{.
BALTAZAR: [ta se ja woj imam dopadati? Ima ona
svoga Borisa.
JECA: E, nema vi{e. Otka~ila ga je.
BALTAZAR: Kako ? Za{to?
JECA: Zbog tebe, zbog ~ega bi drugog.
BALTAZAR: Zbog mene?
JECA: Jeste. Rekla sam joj da }e{ ti ve~eras i}i u
pozori{te, pa je i ona odlu~ila da ne ide sa

16
 Borisom na `urku kod Marije, nego }e, kao
slu~ajno do}i u pozori{te i na tebe, onako kao
slu~ajno nabasati. A po{to se daje „Romeo i
Julija“ nada se da }e te to inspirisati da o woj
druga~ije razmi{qa{.
BALTAZAR: A otkud ti zna{ da ja idem ve~eras u
pozori{te? Da li idem, uop{te, u pozori{te
ve~eras?
JECA: Ide{. Kada ti ja ka`em da ide{, je l’ jasno?
BALTAZAR: Ma, mislio sam gledati specijalnu
emisiju o Marsu na satelitskoj... ali, kad ti
ka`e{...
JECA: Nemoj da si pao s Marsa, nego s neba pa u rebra.
Budi tamo.
BALTAZAR: Dobro, kad ti ka`e{.
JECA: A sada, da ~ujem, na kakvom to izumu radi{?
BALTAZAR: Ma, to je samo zamisao...
JECA: Da ~ujem?!
BALTAZAR (nevoqno): To bi, u stvari bio samo poku-
{aj, onako, da vidim da li bi se {ta moglo na
tome poraditi.
JECA: Uvod je dobar, da ~ujem nastavak.
BALTAZAR: Mislio sam, kada bi ne`ivim stvarima
dali tu najboqu energiju – `ivot, onda bi one
radile kao same od sebe, kao taj perpetumobile.
JECA: Na primjer?
BALTAZAR: Na primjer igra~ke. Evo, ova tvoja ma~ka,
na primjer, kako je ono zove{?
JECA: Madona.
BALTAZAR: E, ta Madona, kada bi elektronskim putem
dobila `ivot, neku vrstu `ivota, ona bi bila
`iva, a opet ne bi bila `iva, jer je od platna i
spu`ve, pa ne bi morala ni{ta da jede. Ali bi
bila `iva. Shvata{?
17
JECA: Ne shvatam.
BALTAZAR: Ma, dobro, nema veze. I sada, tako, ostale
igra~ke: kamioni, auta, roboti i sli~no. Sve
bi to bilo ~ovjeku od velikog zna~aja, a ne bi
tro{ili nikakvu energiju.
JECA: I ti bi stvarno mogao meni da o`ivi{
Madonu, stvarno?
BALTAZAR: Pa, mogao bih , ~ini mi se da bih mogao.
Ali jo{ nisam to detaqno razradi, ima tu jo{
da se radi...
JECA: Slu{aj, ako ti je stalo do Sawe, a jeste, onda
gledaj da to uradi{ {to prije.
BALTAZAR: Dobro, ponije}u ovu Madonu, ali ti
ni{ta ne garantujem.
JECA (za wim): ]ao, genijal~ino!

4. Pojava
JECA

JECA: (uzima telefon i bira broj): E, tako, i jeste

jedno za drugo. Ko stvoreni ste jedno za drugo –
na{la vre}a zakrpu... (u telefon qubazno)... Ej,
}ao Sawice.^uj, ne{to gledam, nema mi nigdje
one moje male lutke, onog mog ma~ka...
Molim?... Da ma~ke, izvini. Pa, rekoh, da je
nisi ti slu~ajno pokupila? Nisi?... Dobro,
hvala ti. ]ao... Ej... ej, umalo da zaboravim.
Malo~as je kod mene bio Balto i veli mi da je
Marija otkazala `urku, stari joj zabranio...
Ne znam... I mene ~udi da joj otac ne{to tako
zabrani. Mora da je ne{to jako zgrije{ila, dok
se Gile naqutio... Da, dobro... Ma ne, nije tvoje
da javqa{ raji, vaqda }e to ona sama da uradi.
’Ajd, }ao!...(prekine vezu)... On }e da o`ivi

18
 lutke... Qudi umiru ko ze~evi, pa ne mogu ni
qekari da ih o`ive,a on }e da o`ivi lutku, nije
nego,malo sutra!... (zauzme polo`aj kao s
po~etka predstave, ~ita)... Balkanski ratovi
obuhvataju dva oru`ana sukoba... (sjedne)... Pa
ovo nije balkanski rat, ovo }e da bude svjetski
rat, jo{ boqe, me|uplanetarni rat, jo{ kada
do|u Marsovici i one lutke koje o`ivi
Baltazar, a Sawa i Boris...

5. Pojava
JECA, [EPRTQA

[EPRTQA: (dolazi i nosi lutku cuke): Ej, evo ti tvoja

Lesi, odjednom se na{la u mojoj sobi.
JECA: Nije to moja Lesi, nego moj Lesi,pa vidi{ da je
mu{ko?!
[EPRTQA: A po ~emu se to mo`e vidjeti kad je lutka?
JECA: Znam ja. I kako to da se odjednom na{ao u tvojoj
sobi?
[EPRTQA (vadi veliki sendvi~ i jede): Ne znam ja,
vaqda je sam do{ao.
JECA: Sam? Da ga mo`da nije Baltazar o`ivio, kao
moju ma~ku?
[EPRTQA: Koju ma~ku je o`ivio?
JECA: Moju Madonu, zar je nisi sreo u hodniku?
[EPRTQA: Ne, nisam nikoga sreo... Kako to, o`ivio?
Zar se to mo`e?
JECA: Naravno da mo`e. Malo~as je bila ovdje,
popile smo po {oqu mlijeka, lijepo se ispr-
i~ale i ona ode da ulovi kojeg mi{a.
[EPRTQA: La`e{.

19
JECA: Kao prvo, ja nikada ne la`em, a kao drugo, ako
ne pripazi{ malo kako sa mnom razgovara{, ja
mogu vrlo lako zaboraviti da si ti meni mla|i
brat. A onda neka ti je Bog na pomo}i, samo da
zna{.
[EPRTQA: Pa {ta mogu kad la`e{? Kako lutka mo`e
da o`ivi i da sa tobom pije mlijeko? Ne mo`e.
JECA: [eprtqo, nemoj da me quti{...
[EPRTQA: Nisam ja [eprtqa, ja se zovem Dragan.
JECA: Ja ne znam kako se ti zove{, ali ti si [eprtqa
i nisam ti ja dala taj nadimak, nego Kurbla. A
bila je u pravu, za {ta god se dohvati{ ti ili
pokvari{, ili razbije{, ili izgubi{.
[EPRTQA: Vesna nije Kurbla, to su je tako nazvali
weni na poslu, zato {to vozi kamion, kao
pravi mu{karac.
JECA: A, za{to bi to bilo bogom dato da samo mu-
{karci voze kamione? ^itala sam da je do-
kazano da su `ene pa`qiviji voza~i od
mu{karaca. Tako, lijepo i na{a sestrica
Vesna, zvana Kurbla vozi kamion i {ta joj
fali? Zara|uje vi{e nego tata i mama zajedno.
[EPRTQA: [ta vrijedi {to mnogo zara|uje, kada
meni ne da ni{ta?!
JECA: A za{to da ti daje? Ti sve [to dobije{ potro-
{i{ na igricama. [ta si to sebi nekada
kupio? Pa ti, ~ovje~e ni doru~ak ne kupi{,
nego ode{ na te proklete igrice i sve
potro{i{ zezaju}i se sa svojim klipanima.
[EPRTQA: A mogu li ja sada da se malo igram na tvom
kompjuteru? Pa, zaradio sam.
JECA: Kako si to zaradio?
[EPRTQA: Pa prona{ao sam tvoju Lesi... ovaj, tvog
Lesija.

20
JECA: Prvo si ga odnio iz moje sobe u svoju, pa si ga
onda, kao, na{ao?!
[EPRTQA: Nisam, sele, tebe mi. Sam je do{ao, kad ti
ka`em.
JECA: Pa kako }e, ~ovje~e, mrtva priroda sama da
hoda? Kako?
[EPRTQA: Ne znam ja.
JECA: Dobro, idi igraj se i nemoj {ta da zabrqa{.
Ali igraj se u ti{ini, moram da u~im.
[EPRTQA (odjuri do kompjutera): Ba{ si slatkica.
Bi}u miran kao mi{.
JECA: Da, samo }e{ ponavqati: klik-klik.
[EPRTQA: Ej, kako da iza|em iz ovog programa?
JECA (pri|e mu): Evo, ovako. [ta }e{ da igra{?
[EPRTQA: Pasijans.
JECA (ukuca): Evo, a sada da nisam ni rije~ ~ula...
(zvoni joj telefon)... Ko li je sad... (gleda u
displej)... Marija? [ta li ho}e ta koza?... (javi
se qubazno)... Ej, }ao Marija. Da li su pripreme
za tvoju `urku pri kraju? Jedva ~ekam...Da, da,
dolazim, za{to ne bih do{la?... Ko?... Ne znam
otkuda Sawi ta ideja da ja idem u pozori{te?...
Ma ko {i{a Romea i Juliju, znam ih napamet,
{ta jo{ da ih gledam?!... Ma, to ona ne{to
muti, garant... ([eprtqa pogleda u wu, a ona
sla`e face, ovaj se kriju}i smije)... Ne, nisam
vidjela Baltazara, otkuda ti to?... Ja?!... Ma,
daj, Marija, keve te olabavi malo! [ta ti pada
na pamet? Pa ve} i vrapci na granama znaju da je
on zaqubqen u tebe do u{iju, samo takav je
nekakav da od stida ni sebi u o~i ne mo`e da
pogleda ujutro u kupatilu, nego nekako, onako,
ispod oka... ]ao, ~ujemo se!

21
[EPRTQA: Joj, sele, jednom }e{ se sama uplesti u sve
te tvoje tra~eve i la`i, da }e{ nagrabusiti
po{teno.
JECA: Gledaj ti svoja posla, a mene ostavi na miru. Ja
ne la`em i ni{ta ne tra~am.
[EPRTQA: Jok, ja tra~am!... (trgne se)... Ops!
JECA: [ta bi?
[EPRTQA: Crko kompjuter...
JECA: Skon~at }u te, idiote jedan!... (pri|e)... Pa ti
si stvarno idiot!
[EPRTQA: Nisam ni{ta uradio, sele, tebe mi!
JECA: Kako nisi, kad si mi pokvario kompjuter?
[EPRTQA: Nisam ja. Sam se pokvario.
JECA: Kod tebe sve samo se de{ava ... Sama igra~ka
prelazi iz sobe u sobu, sam se kompjuter kvari –
sve samo, a ti jadni~ak ni{ta nisi kriv...
(kucka po tastaturi)... Ni luk jeo, nit ga
mirisao.
[EPRTQA (uspravi se): Ugasio se. Ubi}e te stari.
JECA: Za{to mene, pa ti si ga pokvario?!
[EPRTQA: Znam, ali on ti je kazao da za kompjuter ti
odgovara{. I jo{ ti je rekao da ga ni slu~ajno
meni ne daje{ da se igram, a ti si mi dala.
JECA: Jesi li ti normalan! Ja sam kriva {to sam ti
dala da se igra{, a ti nisi kriv {to si ga
pokvario? Pa gdje to ima?!
[EPRTQA: Odoh ja po Baltazara, on }e ga lako popra-
viti, kao onomad.
JECA: Kad – onomad?
[EPRTQA (zbuweno): Jednom, kad tebe nije bilo, a
meni bilo dosadno, pa sam se malo igrao i isto
tako se pokvario. On je slu~ajno nai{ao, pa ga
je lako popravio.

22
JECA: Jesam li ti zabranila da uop{te ulazi{ u moju
sobu kada ja nisam tu, a kamo li da dira{
kompjuter!?
[EPRTQA: Pa bilo mi je dosadno.
JECA: Po`uri, zovi ga... (on izlazi, ona poku{ava da
osposobi kompjuter)... Odmah ga zovi, neka po-
`uri... Joj, samo da stari ne nai|e.

6. Pojava
KURBLA i JECA

KURBLA: ({oferska jakna i kapa, ulazi bu~no, baca na

pod veliku ta{nu sa alatom, ruke su joj prqave):
Vozdra, princezo. [ta ima?
JECA: (prestra{eno, sakriva le|ima kompjuter):
Zdravo, Kurbla, ovaj Vesna, otkuda ti tako
rano, zar nisi na putu?
KURBLA: Kamion mi se pokvario. Poku{ala sam da ga
sama popravim, ali ne ide... (uzima wen tele-
fon i bira broj)... moram zvati na{ servis...
Alo, Klempo, jesi li ti?... daj molim te reci
Brki i [kembetu da odmah do|u i poku{aju
popraviti kamion, stao je tu u... Ma {ta ja znam
{ta mu je, samo je stao, ni{ta mu ne mogu... Ma
tu je kod mosta, zakr~ila sam saobra}aj, neka
po`ure.
JECA: Brzo }e oni.
KURBLA: Jest, brzo. Brzi su ko pu`evi. Po smrt da ih
po{aqe{ – ti bi se na`ivjela `ivota. Gdje je
stari? Je l’ opet {qoka, a?
JECA: Ne znam, tu je negdje, ako nije oti{ao da tra`i
posao.

23
KURBLA: Tra`i posao? Tra`i posao, a Boga moli da ga
ne na|e.
JECA: Nemoj, Kurbla, ovaj Vesnice tako. Ni wemu nije
lako. Misli{ da mu je svejedno da ga mi hra-
nimo, a on ni{ta ne donosi?
KURBLA (quto): Mi?! Koji mi, leba ti? Svi ste vi
lezilebovi}i, samo ja riqam za sve. Pogledaj
mi ruke... (pokazuje dlanove)... jesu li to ruke
jedne djevojke?... To su ti radni~ke ruke, pr-
qave, `uqevite, izrawavane – {oferske ruke.
Misli{ ti da ja ne bih voqela da se sredim,
na{minkam i nakin|urim. Da idem sa svojim
vr{wacima u kafi}, da imam de~ka? Voqela
bih, naravno da bih voqela, ali ne mogu, moram
da zaradim da vas prehranim. Pa meni je, dijete
moje drago tek 19 godina. Mogla sam i ja da stu-
diram, da se provodim i zaqubqujem do mile
voqe, ali ne. Ja moram da radim.
JECA: Pa kad ti nije i{la {kola.
KURBLA: I{la bi meni {kola da se nije desilo {ta se
desilo. Pod svim tim stresovima i seqaka-
wima, ja sam jednostavno zaboravila i ono {to
sam znala, a novo nije i{lo u glavu, pa to ti je.
Ja nisam imala sve ovo {to ti ima{: svoju sobu,
lijepu garderobu, kompjuter... Ni tranzistor
nisam imala, a kamo li taj tvoj vokmen, ej!...
Stvarno, je l’ ispravan taj kompjuter, mislim
radi li?
JECA: Pa, ovaj, radi. Za{to ne bi radio?
KURBLA: Pa i mora da radi kad sam ga {est mjeseci ot-
pla}ivala... De, poka`i mi ne{to. Neke
igrice...
JECA: Ho}u, ovaj, za{to ne bih ti pokazala, samo...
Zar ne bi trebalo prvo da se opere{ i ne{to
pojede{?

24
KURBLA: Nemam vremena, `urim. Daj sestrice jedno
pivo, pa da `urim. Mo`da }e ipak one
lijen~ine do}i brzo. ’Ajde, po`uri, donesi mi
pivu{ku.
JECA (snebiva se): Ja, ovaj, ne znam... Ne znam ima li
piva u ku}i.
KURBLA: Ima, kako ne bi bilo, jesam li neki dan
donijela dvije gajbe. Po`uri... (Jeca iza|e, ona
pri|e kompjuteru i poku{ava da ga ukqu~i)...
Kako li se ovo pali? Da je motor znala bih, na
kurblu, ali ovo... (tipka po tastaturi)... Ne
znam, pa to ti je. Za sve se treba roditi.

7. Pojava
[EPRTQA, BALTAZAR i KURBLA

[EPRTQA: (utr~ava, a za wim ulazi Baltazar): Evo,

jesmo li brzo stigli... (ugleda Kurblu)...
Otkud ti, Kurbla, ovaj Vesnice?
KURBLA: Kako otkud ja? Kako otkud ja u vlastitoj
ku}i?!... Da me niste mo`da otpisali, a?... (grli
ga)... Vidi ti mog malog princa, kako mi je
porasto!... Ve} par puta dolazim ku}i, ali tebe
ne bude tu. Dugo te nisam vidjela.
[EPRTQA: Pa {ta mogu kad si uvijek na putu sa onom
svojom drumskom la|om. Joj, kako mo`e{ da
vozi{ onako veliki kamion, a ti si tako sla-
ba{na, `ensko?
BALTAZAR: Nije to kao nekad, prije sto godina. Sada
je tu hidraulika, volan je kao perce.
KURBLA: Kao perce?! Veli{, sada je lako? A kada puk-
ne guma u sred neke pustare, pa nigdje nikoga?
[ta mi onda vrijedi hidraulika?

25
BALTAZAR: Pa vrijedi i u takvoj situaciji je na{la
svoju primjenu, dizalica. Sa par poteza jedne
ruke podigne{ kamion kao od {ale.
KURBLA (nervozno): Dobro dizalica, a ho}e li mi
hidraulika skinuti to~ak i staviti drugi, a?
Ho}e li, ’ajde reci, ho}e li?
BALTAZAR: Pa dobro, mora malo i da se zapne, ali to
se rijetko kad dogodi.
[EPRTQA: Vas dvoje se niste ni pozdravili, a ve} se
sva|ate. Ni{ta drugo i ne znate, nego kad se
sretnete odmah se posva|ate.
BALTAZAR: Ja samo ka`em...
KURBLA: ...[ta }u kad ovaj pametwakovi}, nekakav
drveni pronalaza~, uvijek meni ne{to pame-
tuje. On boqe zna {ta je to hidraulika i kako je
to voziti kamion, nego ja – {ofer.
[EPRTQA (pomirqivo): A da ja tebi, sestrice done-
sem jedno pivo?... Znam da voli{ pivo najvi{e
na svijetu.
BALTAZAR: Kao i svi {oferi.
KURBLA: Ma oti{la je Jeca da ga donese, pa se zadr-
`ala kao da je oti{la u pivaru, a ne do kuhiwe.

8. Pojava
JECA i pre|a{wi

JECA (donosi otvoreno pivo): Evo me. Nisam mogla da

na|em odmah otvara~, ali evo, na{la sam ga.
[EPRTQA: Kako ga nisi mogla prona}i, kada stalno
visi iznad {poreta?!
JECA: Evo sestrice, bez ~a{e, onako kako ti voli{...
(Baltazaru)... Nisam znala da si i ti tu, doni-
jela bih i tebi sok.

26
BALTAZAR: Hvala, ne mogu `urim. Daj da to ~askom
popravim, pa da...
KURBLA: [ta da popravi{? [ta ti zna{ poprav-
qati, leba ti?
[EPRTQA: Ma opet nam se zako~io kom...
JECA (prekine ga): Vokmen!
BALTAZAR (pogleda u [eprtqu): Vokmen?!
KURBLA: Pa {ta je sa tim vokmenom?
JECA: Vokmen. U stvari traka se zapetqala, a tu je
Balto maher.
KURBLA: Pa koliko ja to znam, nema ve}eg mahera za
petqawe od tebe. A {ta ti je sa kompjuterom?
Nisam ga mogla upaliti.
JECA: Kako nisi?... (pri|e, poku{ava)... Vidi
stvarno... [ta si mu to radila... (tu`no)...
Sto puta sam ti rekla da ga ne dira{ sa tim
tvojim ru~etinama. Eto, sad si ga pokvarila.
Ubi}e me stari.
KURBLA: Ja ga pokvarila?!... Kako sam ga mogla pokva-
riti kad ga nisam ni ukqu~ila?!
JECA: Pa to, eto to. Nisi znala da ga ukqu~i{, pa si
mu ne{to zeznula, {ta }u sad?... (sjeti se)...
E, pa da. Molim te Balto, kad si ve} tu, mo`e{
li da ga popravi{?
BALTAZAR: Poku{a}u, mislim da to nije veliki kvar.
[EPRTQA: Pa zato smo ga i zvali.
JECA: [ta lupa{, [eprtqo? Zvali smo ga za vokmen,
a u me|uvremenu je na{a sestra pokvarila
kompjuter, pa...
KURBLA (dok Baltazar radi na kompjuteru): Tu meni,
mili moji, ne{to smrdi na nepo{tewe, na
la`... ([eprtqi)... ’Ajde, prvo ti, {ta se ovdje
doga|a?
[EPRTQA (zbuweno) : Ne znam ja... Jeca zna, pitaj wu.
27
KURBLA (prilazi mu prijete}i): Ja pitam tebe. Gledaj
me u o~i. Govori!
[EPRTQA (zbuwen i prestra{en): Pa ja sam u{ao kod
Jece, a ona je u~ila istoriju...
JECA: Jeste. U~ila sam balkanske ratove... Balkanski
ratovi obuhvataju dva oru`ana sukoba: Prvi
balkanski rat, od oktobra 1912. do maja...
KURBLA: Dosta! Ko te to pita... ([eprtqi)... Slu{am!
[EPRTQA (kao prije): I onda sam, da joj ne bih smetao
dok telefonira...
JECA: Jeste, zvala je Marija i... (Baltazaru)... Zna{
da je otkazala `urku i pita za tebe.
BALTAZAR: Za mene! Za{to za mene, {ta joj treba?
JECA: Ma ne treba woj ni{ta, sve je u redu.Samo
onako, interesuje se djevojka za tebe.
BALTAZAR: Pa {ta je konkretno pitala?
JECA (zbuweno): Pa, onako, pitala je da li i ti dola-
zi{ na `urku kod we?
KURBLA: Pa sad si rekla da je `urka otkazana. Da ju je
ona li~no otkazaka!
JECA (vadi se): Ma nije ona wu ba{ otkazala kako se to
otkazuje, nego vi{e onako, figurativno... Mislim,
to jest, kao da otkazuje, a u stvari je ne otkazuje.
KURBLA: Ja te ni{ta ne razumijem.
BALTAZAR: Ni ja.
[EPRTQA: Ja i kad bih htio da te razumijem, ne mogu.
Ne razumijem.
JECA: Pa ti si jo{ mali za te stvari.
KURBLA: Ali zato sam ja velika. Pa za{to te ne razu-
mijem i ako sam velika?
BALTAZAR: Ti si meni, u stvari rekla da se Sawa
interesuje za mene i da ona ne}e i}i na `urku
kod Marije, nego u pozori{te, navodno zbog

28
 mene. Nije spomiwala otkazivawe `urke kod
Marije?
JECA: Nije, ovaj jeste. Ona mi je rekla da je `urka
otkazana.
BALTAZAR: Kada ti je rekla?
JECA: Pa kada si ti oti{ao i odnio moju Madonu, ja
sam to odmah zaboravila, pa vidim, nema mi
Madone, pa sam je nazvala da joj ka`em, to jest
da je pitam da je nije, mo`da ona odnijela...
KURBLA: I tada ti je rekla da se `urka kod Marije
otkazuje?
JECA: Ne, ovaj da. Tako je. Rekla je da Madona nije kod
we, a da ona ne ide na `urku jer je otkazana ve}
da je ~ula da Baltazar ide u pozori{te pa |e ona
otka~iti Borisa i do}e u pozori{te da skupa
gledaju Romea i Juliju.
[EPRTQA: Pa kako }e skupa gledati kad ga je otka-
~ila?
JECA: Skupa sa Baltom.
KURBLA: Slu{aj Jeco, te tvoje petqavine mi je ve}...
(zvoni joj telefon, javqa se)... Ka`i Klempo!...
U redu, svaka vam ~ast majstori, evo idem...
(Jeci, nastavqa)... preko glave. Raspravit }emo
to kad se vratim... (po|e sa onim alatom, pa se na
vratima okrene)... da zna{, ja ti nisam pokva-
rila taj kompjuter. Vidi, mo`da ti ga je pokva-
rila Madona.

29
 9. Pojava
Pre|a{wi bez KURBLE

BALTAZAR (pobjedonosno): Evo, sada je u redu. I lak{e,

Jeco sa ovim, nije igra~ka. Daj sada da vidim i
taj vokmen.
JECA: Vokmen je u redu.
BALTAZAR: Pa ti re~e...
[EPRTQA: Ma, ne. To je ona samo da bi se izvadila
kod Kurble. Da je ova znala da je kompjuter
pokvaren, sve bi joj kose po~upala.
JECA: A ti [eprtqo, ba{ si prava {eprtqa. Umalo
da me provali{.
[EPRTQA: Nisam odmah skontao, {ta ja mogu kad
slabo kontam.
JECA: ’Ajde, bri{i u svoju sobu i da te ne vidim dok te
ne zovnem, jasno?
[EPRTQA: Odlazim, milostiva gospo|ice. Samo bez
frke. /Ode/

10. Pojava
JECA i BALTAZAR

BALTAZAR: Slu{aj, Jeco. Ti si mi najboqa drugarica

i zato sam sa tobom otvoren kao sa sestrom.
JECA: Uvod je dobar, sad dolazi peglawe, zar ne?
BALTAZAR: Ne, nije peglawe, ali ti moram re}i da
nije u redu to {to toliko la`e{ i petqa{.
JECA: Ne la`em ja ni{ta, samo sam se malo zbunila.
BALTAZAR: I prepala.
JECA: Jeste i prepala.A ko se ne bi prepao? Je si li joj
vidio samo ru~erde kolike su. A ne zna{ ti wu,

30
 ta kada se naquti u stawu je da me masakrira,
kad ti ka`em.
BALTAZAR: Pretjeruje{.
JECA: Ne pretjerujem, }aleta mi. Jednom je tako u huji
izbacila onaj na{ veliki televizor kroz
prozor... Kroz zatvoren prozor na ulicu i
umalo ~ovjeka na mjestu nije ubila. Ovako blizu
glave mu je pro{ao i treasnuo od zemqu.
BALTAZAR: Koji televizor?
JECA: Onaj u dnevnom boravku.
BALTAZAR: Pa kako je ostao ~itav i sada radi kad je
tresnuo?
JECA: Pa uhvatio ga taj ~ovjek. U strahu, mislio je da
dijete pada, pa je ra{irio ruke i uhvatio ga.
BALTAZAR: Pa ti ne mo`e{ da zapamti{ {ta si sla-
gala prije par sekundi. Pa ti }e{ se jednog dana
zagu{iti tim la`ima.
JECA: [ta sam slagala? [ta?!
BALTAZAR: Pa rekla si da mu je pro{i{ao pored
glave za ovoliko...
JECA: Jeste, za ovoliko pored same glave, to jest pored
lijevog uha.
BALTAZAR: I da je tresnuo u zemqu.
JECA: Ne, rekla sam tresnuo bi o zemqu da ovaj nije
pomislio da to dijete pada i ra{irio ruke i
uhvatio ga.
BALTAZAR: I ka`e{ kroz zatvoren prozor? Pa, kako
to da ja nikada nisam vidio da vam je prozor
polomqen, a svaki dan sam kod vas?
JECA: Jeste, bio je zatvoren, ali po{to je televizor
onako veliki kad ga je ona bacila prozor se sam
otvorio, toliki je vjetar on napravio, mislim
potisnuo vazduh ispred sebe, da se prozor sam
otvorio.

31
BALTAZAR: Jeco, da ti ne{to drugarski predlo`im:
ili ti prestani da me la`e{ ili }u ja prestati
da se dru`im sa tobom.
JECA: Je ne la`em... (pomirqivo)... dobro, mo`da mi
nekada izleti kakva sitna neistina, ali to nije
la`.
BALTAZAR: Kako to da neistina nije la`?
JECA: Ma {ta si me spopao: la` pa la`. Olabavi ma-
lo, pusti me da di{em. Imamo mi pametnijih
stvari za razgovor. Evo, na primjer, kako napre-
duje tvoj projekat sa mojom ma~kom, sa Madonom?
BALTAZAR (zainteresovano): E, to sam htio da ti
ka`em, da se malo pohvalim: ubacio sam u wu
sve potrebno: minijaturni hardver, softver
sve u vindovs operativnom sistemu pomo}u
osjetqivih foto }elija u faks-modemu. Tulbar,
pa draving i sli~no.
JECA: Ja ti to ni{ta ne znam, jednostavno ne
razumijem {ta mi to poku{ava{ re}i?
BALTAZAR: Slu{aj, nije to va`no. Va`no je da, kada
sam putem svog kompjutera unio pripremqeni
program i kada sam o~ekivao da lutka po~ne da
se transformi{e, za~ulo se samo neko cvrku-
tawe, zujawe i pomalo mijaukawe. Ostavio sam
lutku u kupatilu i po`urio do svoje sobe da vi-
dim koji sam ja to program, u stvari woj unio u
wen kompjuter, da prekontroli{em. Po{to sam
vidio da je sve u redu, izuzev jednog malog zahva-
ta, po`urio sam u kupatilo da prisustvujem
istorijskom ~inu – o`ivqavawa igra~ke i kada se
nisam onesvjestio od ~uda. Stra{no mi je bilo.
JECA (zainteresovano): [ta se dogodilo sa mojom
Madonom? Je li o`ivjela?
BALTAZAR: Stra{no, ne znam to ni sebi objasniti, a
kamo li tebi.

32
JECA: [ta se desilo, ka`i ve} jednom?!
BALTAZAR: Samanta je jednostavno nestala.
JECA: Koja sad Samanta?
BALTAZAR: Samanta Foks.
JECA: Otkud ti sad ona pade na pamet?
BALTAZAR: Ma , ta tvoja lutka... ta ma~ka...
JECA: Madona?!
BALTAZAR: Da, Madona. Izvini. Madona je jedno-
stavno nestala iz kupatila. Nema je tamo.
JECA: Kako nestala?
BALTAZAR: Jednostavno, kao da je u zemqu propala.
Pomislio sam da se nije smawila, pa sam se
sagiwao i virio ispod ma{ine za ve{, ispod
kade, no me|utim ni{ta.
JECA: Au! Pa {ta }e{ sad?
BALTAZAR: Mislio sam da malo i ti pogleda{ po
svom stanu, da mo`da nije ovamo do{la? Ipak,
ona je tvoja lutka, ho}u re}i, ovo je wen dom.
JECA: Mogu pogledati, ali ne vjerujem. To je tako
~udno i nevjerovatno da ne mogu ni zamisliti
da je tako ne{to stvarno.
BALTAZAR (odlaze}i): Ponije}u i ovoga tvoga psa...
JECA: Lesi.
BALTAZAR: Da, Lesi. Pa ako mi uspije da i wega
o`ivim, mo`da je on i na|e... Kako Lesi, ako je
mu{ko?
JECA: Tako lijepo: Lesi je ON, a ne ONA.
BALTAZAR: Dobro, dobro, samo pitam.
JECA: Pa kad kod tebe lutke mogu da o`ive i da
nestanu iz kupatila, tako mo`e i Lesi da bude
`ensko, ho}u re}i mu{ko.
BALTAZAR: Dobro, }aos! Vidimo se. /Ode/

33
 11. Pojava
JECA, potom MADONA

JECA: Kako on to zami{qa lutka da o`ivi?! Nije,

nego. Malo mic. Malo sutra, moj Baltazare...
(iza le|a joj ulazi Madona)... To ti misli{ da je
tako lako: }iriba-}iribu i hop, ma~ka koja je
kao ja velika i hoda na zadwim nogama, ovako...
(imitira kako bi to ma~ka hodala, a kada se
okrene i vidi Madonu, vrisne)... A, jao! Ko si ti?
Otkud ti?
MADONA: (kao ona velika `iva ma~ka): Pa zar me ne
poznaje{, Jeco? Ja sam Madona, tvoja omiqena
lutka.
JECA: Ovo je nevjerovatno! Znam, to je skrivena
kamera... Ili ne jo{ boqe, ja ovo sawam.
MADONA: Ne, ne sawa{, Jeco. Ja sam tvoja Madona,
Baltazar me o`ivio i sada sam evo tu. Sada ti
ne}e biti dosadno, sada }e{ imati sa kim da
razgovara{ dok se igramo. I sada me ne}e{, ne
mo`e{ vi{e vu}i za rep, izvrtati mi o~ne
kapke, ~upati brkove i duvati u u{i, {to je
tebe jako zabavqalo, a mene boqelo i
nerviralo.
JECA (jo{ uvijek sa nepovjerewem): Pa nisam znala da
te to boli. Izvini, trebala si da mi ka`e{.
MADONA: Kako da ti ka`em, kad nisam mogla da
govorim. A evo, sada mogu. Sada sam `iva...
(trgne se kad ~uje [eprtqu da zvi`di i dolazi)...
Uh, to je onaj dosadni [eprtqa! Ako me vidi
ovakvu, ne}e mi dati mira cijeli moj `ivot i
uze}e mi svih devet `ivota kojim raspola`em...
Bri{em! (Ode kroz prozor).

34
 12. Pojava
JECA, [EPRTQA

[EPRTQA (kad u|e prestane zvi`dati i zaintere-

sovano gleda u wu i po sobi): [ta je? [ta ti je
odjednom? Kao da si vidjela duha?
JECA: Jo{ gore, ne pitaj.
[EPRTQA: [ta mo`e biti gore od duha?
JECA: Vidjela sam moju Madonu. Do{la je ovamo i
razgovarala sa mnom.
[EPRTQA: Ona ma~ka?
JECA: Da ona lutka ma~ke, ali sada je ovolika kao ja i
bila je tu.
[EPRTQA (smije se): Sada ti ho}e{ mene da preva-
ri{. Ma, ja sam se samo {alio kad sam rekao da
je sama do{la kod mene. Ja sam je, ustvari uzeo
od tebe da se malo poigram, pa sam ti je nekako
morao vratiti.
JECA: Ali ja se, ~ovje~e, ne {alim. Stvarno je Madona
bila velika kao je i `iva je. Pa razgovarale
smo.
[EPRTQA: I ja tako volim da se igram sa svojim
igra~kama i da razgovaramo.
JECA: Ovo nije igra. Ovo nije san. Ovo je stvarnost.
[EPRTQA: Glupa stvarnost.
JECA: Jeste, glupa stvarnost... Otkuda tebi taj izraz:
glupa stvarnost?
[EPRTQA: Od tate. On ka`e da je ovaj `ivot u kojem sada
`ivimo jedna, u stvari, veoma glupa stvarnost.
JECA: Ti zna{ {ta je to glupa stvarnost! Vjeruje{ u
duhove, a ne vjeruje{ u `ive igra~ke?!
[EPRTQA: Znam. Znam ja mnogo toga {to ti ne zna{,
ali neka ti bude. Ti si, kao, starija pa pametnija.

35
JECA: I jesam.
[EPRTQA: Kad bih ja sada tebe pitao: Mogu li se
malo igrati na tvom kompjuteru? – Ti bi rekla:
Ma, ne dolazi u obzir. Eto, zato te ne}u ni{ta
pitati. ’Ajd, zdravo. (Ode).

13. Pojava
JECA, potom LESI

JECA: Ma ovo je da ~ovjek pukne skroz na skroz! Da li

ja ovo sawam... (u{tine se za obraz pa vrisne)...
Jao, to boli. Zna~i – ne sawam. O, bo`e moj,
bo`e, {ta da radim? Taj Baltazar nije norma-
lan! A {ta ako je on stvarno uspio ne{to {to
niko drugi do sada nije uspio? [ta ako je on
stvarno genijalac?... (nasmije{i se)... Ma, daj,
kakav crni genijalac... Bo`e, {ta da radim?...
(uzima telefon)... Znam {ta }u, nazvat }u... Ma
ne, nikako.Ko bi mi vjerovao da mu ka`em da mi
se po ku}i {eta velika `iva ma~ka lutka!?...
(bira broj)... Zvat }u Mariju, ona je nekako naj-
smirenija i najrazumnija. Jedino mi ona nika-
da nije rekla da la`em i da volim lagati...
(qubazno)... Alo, da li si ti Mari... (slu{a sa
izrazom ga|ewa na licu, pa prekine vezu; imi-
tira)... Nisam kod ku}e, molim vas da ostavite
poruku nakon zvu~nog signala... (prestane
imitirati)... Telefonska sekretarica. Ja, gos-
po|e, bog te vidio... (imitira)... Nisam kod
ku}e... (iza wenih le|a ulazi Lesi i zaviruje na
sve strane) ...ostavite poruku nakon... (ugleda
ga pa vrisne)... Jao, majko moja!... Lesi jesi li to
ti moj mili lutak?!

36
LESI (kao i Madona): Jesam Lesi, ali nisam mu{ko. Ja
sam Lesi `ensko. Ti si svoju ne ma{tovitu
ma{tu upotrijebila da bi od mene, dame, napra-
vila gospodina.
JECA: Izvini nisam znala da ti to smeta. Mislila
sam, po{to ve} imam Madonu koja je `ensko da
bi bilo lijepo da imam i ne{to {to je mu{ko.
LESI: Pa mogla bi i ti da bude{ bar malo mu{ko, pa
da vidim kako bi ti bilo.
JECA: Nisam znala da ti to smeta, da ti to uop{te
mo`e smetati kada nisi `iva. Izvini.
LESI: Smetalo mi je,naravno da mi je smetalo, ali ti
to, onako ne`iva, nisam mogla kazati. Sada
zna{, pa ako ho}e{ da se dru`imo – imaj to u
vidu.
JECA: U redu, u redu. Sada je ve} druga~ije... [ta to
tra`i{?
LESI: Poslao me Baltazar, to je onaj tvoj drugar koji
me je i o`ivio, da potra`im Madonu. Vjeruje da
se sakrila kod tebe.
JECA: Pa, ovaj, u stvari, ona je bila ovdje, ali kad je
~ula da dolazi [eprtqa, prepala se i sko~ila
kroz prozor.
LESI: Kroz prozor? Pa da, ma~ke to mogu, one imaju
devet `ivota, pa ako jedan i izgube slu~ajno
ostaje im jo{ dosta. Mi psi imamo samo jedan
`ivot i ne pada mi na pamet da ska~em kroz
prozor. Idem ja okolo, kako vi qudi ka`ete:
Prijeko pre~e, na okolo bli`e. ’Ajd, }ao!
(Ode).

37
 14. Pojava
SAWA, JECA

JECA (bespomo}no sjedne u fotequ): Jao, majko moja

{ta mi se ovo doga|a?Pa nisam se ni ja na Boga
kamewem bacala!... Mo`da ja ludim? Da, ~ula
sam da mo`e ~ovjek da poludi od silnog u~ewa...
Ma koje moje silno u~ewe, jedva da i pogledam
uxbenik... Uh, ba{ su me istraumirali... (kad
Sawa u|e, ona joj poleti u susret kao spa-
siocu)... Sawice du{o, ba{ dobro da si do{la.
Do|i, sjedi, imam mnog toga da ti ka`em.
SAWA (quto): Imam i ja tebi da ka`em, pa da se i
zavadimo, ako treba.
JECA: Ne}e{ vjerovati {ta mi se malo~as doga|alo...
SAWA: I meni se doga|alo ne{to nevjerovatno.
JECA: Jesi li ga vidjela?
SAWA: Jesam, vidjela sam Borisa i on se stra{no
razo~arao u tebe.
JECA: Kakvog Borisa! Lesija, je si li vidjela mog
Lesija... moju Lesi?
SAWA: Kako kakvog Borisa? Onog Borisa, koga sam
otka~ila, kako ti ka`e{, zbog onog tvog
smotanog Baltazara. Odmah smo shvatili ko
nam to muti. Misli{ ti da ti Boris nije poz-
nao glas iako si ga poku{ala promijeniti.
Jeste da su o~i u qubavi slijepe, ali nisu u{i,
draga moja la`qivice.
JECA: Joj, Sawice, to me Svevi{wi ka`wava. Pri-
znajem, ja sam to zamutila, ali sam se samo
htjela na{aliti, nikoga nisma htjela povri-
jediti.
SAWA (imitira je): A najmawe svoju najboqu druga-
ricu...

38
JECA: A najmawe svoju najboqu drugaricu, Sawice
moja.’Ajde, oprosti mi, molim te. Evo, obe}a-
vam da nikada vi{e ne}u lagati, stvarno.
SAWA (pomirqivo): Daje{ ~asnu ruje~?
JECA: Dajem ti svoju ~asnu rije~. Nikada, nikada,
nikada vi{e ne}u lagati kunem ti se!
SAWA (malo se snebiva): Dobro, opra{tam ti.
JECA (nakon {to se zagrle i poqube): Ba{ si slatki{,
majke mi. Ne znam kako bih ja to sama sebi mogla
oprostiti, a eto, ti si mi oprostila. Hvala ti.
SAWA: Pa morala sam pomo}i davqeniku.
JECA: Kakvom davqeniku ?
SAWA: Toliko si po~ela lagati na sve strane da se
umalo nisi udavila u tim svojim la`ima.
JECA: Sad je gotovo sa tim zauvijek!
SAWA: Neka bude tako. A {ta si mi ono htjela re}i u
vezi tvoje, pardon, tvog Lesija?
JECA: Ipak je `ensko. To je ona – Lesi.
SAWA: Dobro, to je normalnije, i {ta si to htjela da
me pita{?
JECA: Jesi li je srela sada kada si ulazila?
SAWA: Kako misli{ srela? Misli{ jesam li je
vidjela negdje ba~enu. Ti si negdje zagubila, pa
ne mo`e{ da je na|e{?
JECA: Ma ne, ona je sada `iva i ovolika je kao i ja i hoda
samo na dvije zadwe noge i govori srpski i...
SAWA: Stani malo, gdje se gasi{? I...i... i !!! Polako
malo, da nema{, mo`da, temperaturu? Kako
lutka pa da o`ivi, gdje si to vidjela?
JECA: Jeste, majke mi. To je, u stvari Baltazar pravio
neke eksperimente, pa je prvo o`ivio moju
Madonu, ali je ona, kada je ~ula da dolazi
[eprtqa koji ju je uvijek davio, pobjegla kroz

39
 prozor, a onda je do{ao, ovaj do{la Lesi i
rekla mi da nije mu{ko nego `ensko i da ju je
Balto poslao da tra`i Madonu.
SAWA (odmahuje glavom): Pa jesi li mi malo~as obe-
}ala, dala ~asnu rije~ i zaklela se da ne}e{
vi{e lagati?!
JECA: Ne la`em te, oba mi oka ispala ako la`em!
Vjeruj mi, Sawice molim te, bar jednom u
`ivotu.
SAWA: Kako da ti vjerujem kada uvijek la`e{ i kada
pri~a{ ne{to tako ludo da lu|e ne mo`e biti?!

15. Pojava
[EPRTQA i pre|a{wi

[EPRTQA (ulazi `urno): Jeco, Jeco, zna{ li koga sam

malo~as sreo u kuhiwi?! Ne}e{ vjerovati!
Lesi i Madona sjede za stolom i sa na{om
mamom piju mlijeko!
JECA (radosno): Eto vidi{, Sawice, da ne la`em.
Eto, i [eprtqa, ovaj, moj slatki brat Dragan
ih je vidio. Je li mi sada vjeruje{?
SAWA ([eprtqi): [ta to ti bulazni{?
JECA: Reci joj istinu... Istinu joj reci!
[EPRTQA: Istinu?
JECA: Da, da, reci joj koga si to vidio da u kuhiwi
pije mlijeko sa na{om mamom?! Koga?
[EPRTQA: Pa... ovaj...ja...
SAWA: Ne vrdaj i izbaci i ovog i onog, nego govori
{ta sam te pitala?
[EPRTQA: Kurblu, ovaj na{u sestru stariju, Vesnu.
JECA: A Madonu i Lesija?

40
[EPRTQA (posti|eno): Samo sam se {alio. [alio
sam se, malo, onako.
SAWA (razo~arano): Jeco, zar opet?!
JECA: Ma kako mi ne vjerujete?!

16. Pojava
KURBLA i pre|a{wi

KURBLA: [ta se to ovdje doga|a? ^ujete se do pola

stepenica?
[EPRTQA: Ja ne znam ni{ta.
KURBLA: Ko zna? Mo`da bi mi ti, mala la`qivice,
mogla odgovoriti, ali ne po~iwi opet sa bal-
kanskim ratovima. Govori, {ta je?
JECA: Pa kada mi oni ne vjeruju, ne vjerujem da }e{ mi
i ti vjerovati.
KURBLA: To ho}u li ti vjerovati ili ne prepusti
meni, ’ajde, govori, {ta je to tako va`no?
SAWA: Jeca tvrdi da je vidjela velike `ive lutke psa i
ma~ke, koje je navodno Baltazar, na{ drug,
o`ivio.
KURBLA: Da nisi, mo`da, i razgovarala sa wima?
JECA: Znam da mi ne vjeruje{, ali jesam. Razgovarala
sam sa wima.
KURBLA: I, {ta pri~aju?... (smije se)... Jesu li me poz-
dravile?
JECA: Nisu te ni spomenule.
SAWA: Evo ide Baltazar. On }e nam, vaqda, sve to
objasniti.

41
 17. Pojava
BALTAZAR i pre|a{wi

BALTAZAR: Dobar dan, svima. Kakav je ovo skup, je li

se ne{to dogodilo?
KURBLA: To bi ti trebao nama da ka`e{.
BALTAZAR: Za{to ja?
SAWA: Ova ovdje tvrdi da si ti napravio ne{to
nevi|eno.
BALTAZAR: Ma nije to ni{ta, samo mali kvar. [epr-
tqa je samo ne{to pogre{no uradio na kompju-
teru, pa se on zakqu~ao. To sam lako popravio.
KURBLA: Kompjuter?!... ([eprtqi)... Dakle to si ga ti
pokvario,a Jeca tvrdi da sam ja?!
[EPRTQA: Pa ~ula si Baltazara, nije bio pokvaren,
samo se slu~ajno sam zakqu~ao.
JECA: Ma nije, Balto rije~ o mom kompjuteru nego o
tvom izumu!
BALTAZAR: Onaj za automatsko pu{tawe vode u VC-u?
[EPRTQA (smije se): Onaj koji je babu natjerao da
gologuza izleti iz VC-a?!
JECA (svi sem we se smiju): Ma ne, Balto, onaj sa
mojim igra~kama, Madonom i Lesijem... [ta
tako buqi{ u mene, zar nisi ti o`ivio moju
ma~ku i psa?
BALTAZAR: O`ivio? Kako o`ivio? Pa nisam ja Bog.
JECA: Znam ja da sam ti obe}ala da o tome ne}u govo-
riti ni{ta nikome, ali molim te, moooliiim
te, reci istinu, niko mi ni{ta ne vjeruje.
KURBLA: Kako da se vjeruje jednoj ortodoksnoj la`qi-
vici?

42
 18. Pojava
MADONA, LESI i pre|a{wi

SAWA: A malo~as mi se zaklela da vi{e ne}e lagati...

(ulaze iza wenih le|a Madona i Lesi)... A ja sam
joj povjerovala?!
JECA (ushi}eno): Evo, evo ih Madona i Lesi, pogle-
dajte... Evo , ulaze!
KURBLA: [ta je sad ovo? Ko su ovi? Kakva je to
maskarada?
JECA: Pa to su moja Madona i moj, ovaj moja Lesi!
Jesam li ti kazala ?!
KURBLA: Ovo mora da je neka {ala.
SAWA: I jeste {ala.
BALTAZAR: Samo smo se malo na{alili, kako bismo
natjerali na{u Jecu da ve} jednom prestane
lagati.
JECA (iznena|eno kad ovi skinu maske): Marija?!...
Nata{a?!
[EPRTQA: Dobar {tos!
JECA: Ba{ ste bezobrazni, ovo vam nikada ne}u opro-
stiti!
SAWA: Morali smo, Jeco,kad si takva. Eto vidi{, to-
liko si toga nalagala i spetqala, da ti niko
vi{e ni{ta ne mo`e vjerovati. Vidi{, kada je
potrebno da ti neko vjeruje, onda, zbog tolikih
ranijih lagarija, niko ne}e vjerovati.
BALTAZAR: Da li si sada shvatila?
JECA: Jesam. Shvatila sam. I, u stvari, ja sam vam zah-
valna. Imam prijedlog: Ne kod Marije, nego
}emo ovdje, kod mene da napravimo ludu `urku.
Ho}ete li?
BALTAZAR: Idem ja po kasete! (Ode).

43
KURBLA: Ja odoh po pive.
SAWA (za wim): I sokove!
JECA: Hajde, [eprtqa pomozi mi da napravimo malo
mjesta...

Pali kasetofon i uz bu~nu muziku razmje{taju namje-

{taj, dok lagano pada

Zavjesa

44
MA[TA MO@E SVA[TA
(lutka igra za djecu)
Lica:

- JANA, gripozna djevoj~ica, 12 godina,

- JANKO, wen ne{to stariji brat,
- ZEKO, lutka,
- ^UPKO, lutka,
- VECA, kom{inica sva|alica,

Vrijeme i mjesto radwe:

Janina soba, jednog dosadnog popodneva.

47
 1. Pojava
JANA, potom ZEKO

JANA: (sjedi u foteqi sa strane, mlati nogama, gleda

u plafon i otpuhuje): Jao {to mi je dosadno!...
Jaaao, ba{ mi je dosadno!... Jaaaaaaao, sasvim
mi je dosadno. Ovo je najdosadnija dosada koja
me je uhvatila u ovih mojih 12 godina. Dosa-
dnije dosade nije bilo niti }e biti nigdje na
svijetu, od ove moje dosade. Ba{ je dosadna ova
dosada. [ta da radim? Da se igram – nemam s
kim i nemam {ta. Ne mogu se, vaqda, sama sa
samom sobom igrati teta?!... Znam, znam {ta }u,
igra}u se lasti{a!... (ustane ali se odmah
vrati u fotequ, samo sada sa druge strane)...
Ma, ne}u. Tu ne mogu nikoga ni pobijediti, ni
prevariti... Jao, ba{ mi je dosadno. Kud da me
sada napadne ova gripa, pa ni u {kolu ne mogu, a
ne mo`e niko ni meni da do|e, zbog zaraze.
Moram sama da sjedim i po cijeli bogovetni
dan da se dosa|ujem ovom svojom dosadom... Znam
{ta }u... (uzima telefon i bira broj)... Ej, }ao!...
Ja sam... Da te pitam, {ta ti radi{ kada ti je
dosadno?... Kako, tebi nikad nije dosadno?... Ne
razumijem... Nikada?! Sva{ta!... Ma{ta{?...
Zami{qa{... Stvarno? Da su igra~ke `ive i
onda sa wima pri~a{ i igra{ se? Ma, daj, kako
to mo`e? U redu, znam. Dobro, poku{at }u...
]ao!... (skloni telefon)... Ma, bez veze. Ih, kad
bi to moglo tako. Mislim, moglo je dok sam
bila mala, ali sada? Ma, ne mo`e... (okrene se
Zeki)... Dobar dan, gospodine Zeko. Kako ste ...
(smije se i povu}e ga za uho)... Za uvce da pora-
ste{.
ZEKO: Jao! To boli, budalo!

49
JANA (ustukne prestra{eno): Ej, pa ti govori{?
Kako kada nisi `iv?
ZEKO: Ko ka`e da nisam `iv?! Zna~i, ako sam lutka
odmah mo`e{ da me {utira{ i za u{i vu~e{,
jer, navodno, nisam `iv?!
JANA: Ne, ja sam mislila... U stvari... Ma ja ovo sawam!
ZEKO: E, pa kad bude{ drugi put sawala onda sebe u
snu povuci za uho, a nemoj mene.
JANA: Pa ja sam te uvijek vukla za uho, pa te ranije nije
bolilo, mislim, nisi se `alio?!
ZEKO: Ranije je bilo ranije, a sada je sada. Ni ti nikada
do sada nisi toliko jadikovala i `alila se da
ti je dosadno.
JANA: Pa {ta }u kad mi je dosadno? Pa nisam ja izmi-
slila ovu glupu gripu i nisam ja sama sebi odre-
dila da budem zarobqena sama u ovoj sobi po cijeli
dan i da ni nosa ne smijem promoliti napoqe?!
ZEKO (vi{e nije qut): Znam. I zato smo mi, tvoje
igra~ke, odlu~ile da napravimo izuzetak, kao
nikada do sada. Odlu~ile smo da ti dozvolimo
da se igra{ sa nama. Mislim, i ranije si se ti
igrala, ali po nekakvim tvojim glupim pravi-
lima, a od sada }e{ se ukqu~iti u na{u igru.
Imat }e{ dru{tvo i bi}e ti lijepo i zabavno!
JANA (quto i sa ~u|ewem): Vi meni dozvolile da se sa
vama igram?! Vi meni?! Pa ko ste mi to vi, pa da
vi meni dozvoqavate ili nedozvoqavate da se
sa vama igram? Ko? Vi ste moje igra~ke i ja mogu
sa vama da radim {ta mi je voqa i da se igram
{ta ho}u ili ~ak i da se ne igram sa vama
ni{ta. Mogu da biram da li ja `elim ili ja ne
`elim da se sa vama igram!
ZEKO (ponovo qut): E, to je tako bilo prije, a sada,
bogami, vi{e nije tako. Sada smo mi glavne, to
jest, ti nisi vi{e glavna.
50
JANA (veoma quta): Je li tako?... E, kad je tako, sad
}e{ da vidi{ ko je glavni!... (uzme Zeku sa kau~a
i baci ga u drugi kraj sobe)... Eto ti sad, pa sad
budi glavni koliko god ho}e{ i kome god
ho}e{!... (u ti{ini tu`na {to je tako ura-
dila, ~esto pogleda u wega, slegne ramenima pa
ode da ga uzme s poda)... Izvini, Zeko!.. (pomi-
luje, poqubi i vrati ga na kau~)... Nisam htjela,
ali kad si me naqutio... Izvini, ne}u vi{e
nikada... Pa progovori ne{to!
ZEKO (vrpoqi se i snebiva): Ne znam da li uop{te
ikada vi{e i da razgovaram sa tobom, kada si
takva... takva...
JANA: Znam, izvini.
ZEKO: Ne zna{, da zna{ ne bi nikada vi{e povri-
jedila ni mene ni jednu drugu lutku.
JANA: Pa i ne}u, na ~asnu rije~.
ZEKO: Dobro, da ti vjerujem.
JANA: Hajde da se pomirimo, daj nosi}... (trqaju se
nosi}ima)... Mir, mir, mir, nije niko kriv.
ZEKO: ...Niko kriv.
JANA: Eto, sad smo se pomirili... [ta }emo sad da
radimo?
ZEKO: Vidi{ onu malu kutijicu na vitrini?
JANA: Vidim, obi~na mala muzi~ka kutija, pa {ta?
ZEKO: Otvori je pa da pjevamo. Igra}emo se pjevawa.
JANA: A kako se to igra?
ZEKO: Lijepo. Igramo se pjevawa. Prvo ja pjevam ne-
{to, a onda ti mora{ da pjeva{ nastavak toga,
ali da se rimuje. Pa onda ti pjeva{ ne{to, a ja
moram da smislim i odpjevam nastavak toga da
se rimuje i sve tako dok neko ne pogrije{i.
Mislim dok neko ne zna {ta da pjeva, onda je on
izgubio a ja sam pobijedio.

51
JANA: Kako to: neko ne zna a ti si pobijedio? Misli{
da taj neko ko ne zna da sam to ja?
ZEKO: Pa ne znam ja, ja samo ka`em.
JANA: Sada }emo vidjeti? Ko prvi po~iwe?... (ide po
kutiju i otvara je, za~uje se lijepa pjevna muzika)...
Hajde, ti po~ni prvi.
ZEKO (quqa se u ritmu i pjeva): Ja sam tvoja igra~ka,
ja sam mali zeka...
JANA (pjeva): Ti za moju dosadu ima{ pravog lijeka...
(smiju se a ona potom nastavqa)... Da l’ je iko
vidio Zeku kako pjeva?
ZEKO (pjeva): Ko me ikad slu{ao on po vazdan zije-
va!... Jano moja mila, ti si drugar pravi...
JANA (pjeva): Samo kad ti ne lupam ja ~vrge po glavi...
(smiju se).
ZEKO: E, stvarno si ti, Jano, pravi drugar . I sva si
nekako zabavna i smije{na, mislim zasmijava{ me.
JANA: Ho}emo li jo{ da se igramo, da pjevamo?
ZEKO: Meni se vi{e ne igra, meni se sad spava. Hajde
ti meni pjevaj uspavanku.
JANA: Koju?
ZEKO: Onu {to mi stalno pjeva{... Onu o leptiri}u.
Ono kad se boji, a sad zboogom svete.
JANA (ustane, uzme ga u naru~je, {eta, wi{e i pjeva):
Leptiri}u, {areni}u,
hodi k meni amo,
evo imam lijepu ru`u
pomiri{i samo.
Ja bih do{o al’ se bojim
tvoje igle klete,
ubost }e{ me, probost }e{ me
onda zbogom svete.

52
 Ne}u, lepko, ne}u, lepko,
`ivota mi moga,
samo ho}u da izbrojim
kol’ko ima{ noga.
E, pa to ti mogu kazat
i iz daqe malko:
leptir ima {est no`ica,
a sad zbogom, Ranko...
(prestane pjevati, spu{ta ga na kau~ i pokriva
salvetom i odlze}i tiho do foteqe)... Laku
dan, moj Zekan~i}u, lijepo mi sawaj.

2. Pojava
JANKO i pre|a{wi

JANKO (bu~no ulazi i baca svoju {kolsku torbu na sred

sobe): ]ao, sestrice!
JANA (sti{ava ga): Ti{e, probudit }e{ Zeku, tek je
Zaspao.
JANKO: Ko je tek zaspao?
JANA: Zeko.
JANKO: E, pa wega ni topovi ne mogu probuditi, kad
nikad nije ni bio budan, to jest `iv.
JANA: Samo ti govori ti{e i ne razbacuj svoje stvari
svuda po mojoj sobi. Ima{ svoju sobu pa se tamo
pona{aj kako ho}e{, a ovdje ne mo`e{ tako, je
li jasno?
JANKO: Dobro, dobro, {ta mi tu glumi{ mamu? Tvoja
soba, moja soba. Va{a soba, na{a soba. Olabavi
malo, mame ti. Vidi{ da sam umoran? Zna{ li
ti gdje je na{a {kola ili si ve} zaboravila u
53
 ovih nekoliko dana sa gripom? E, da te podsje-
tim, daleko, suvi{e daleko. Umori se ~ovjek, pa
eto ti. Jedva ~ekam da skinem tu torbetinu sa
le|a, a ti mi tu ne{to popuje{ vazdan.
JANA: [ta kuka{ za desetak minuta pje{a~ewa do
{kole, {ta bi da mora{ kao {to je na{a baka
morala da ide i po nekoliko sati, a? Po lije-
pom i po ru`nom vremenu, po qeti i po zimi.
Uvijek. Pa nikada nije kukala kao ti.
JANKO: Nije kukala, nije kukala. Otkuda ti zna{ da
nije kukala? Da se mo`da ne sje}a{? Da, mo`da,
nisi i ti sa wom pje{a~ila?
JANA: Ti{e, lijepo sam te zamolila, ne galami. Pro-
budi}e{ ga.
JANKO: Ti to mene zavitlava{ ili ti je to zbog te tvoje
virusne gripe?
JANA: Ne zavitlavam, stvarno. Zeko je sada `iv i
igrali smo se maloprije. Kako je do toga do{lo
ja ne znam. Igrali smo se pjevawa, a onda sam ja
wemu pjevala uspavanku, pa je jadnik umoran
zaspao.
JANKO (smije se): Pa kad je morao jadan da bira izme|u
samo dvije mogu~nosti: ili da te slu{a kako
pjeva{ ili da spava. Naravno, da je radije
izabrao ono {to je za wega boqe, da zaspi.
JANA: Samo se ti rugaj. Ko mi ima {ta kazati i rugati
se?! Pa ti ~ovje~e, kada si pjevao na priredbi
Djeca pjevaju hitove, cijela sala je padala od
smijeha.
JANKO (ruga se): Ha!... Ha!... Ha!... Ba{ je smije{no.
Zagolicaj me malo da se i ja smijem. [ta ja mogu
kada oni ne znaju svirati. Ja sam pjevao origi-
nal.
JANA: Da, original kako krava mu~e i vo ri~e.

54
JANKO: A ti si koza koja bleji.
JANA: Ovca bleji, mamlaze. Krava mu~e, a koza...
JANKO: Kreke}e.
JANA: Kreke}e?! @aba kreke}e, a koza...
JANKO: Mjau~e.
JANA: Ih, ba{ si neka neznalica. Zna li tvoja u~i-
teqica kolika si ti neznalica?
JANKO: Nisam ja neznalica nego zezalica. Ja se samo
{alim sa tobom. Pa, znam ja dobro da koza
meke}e, ali te malo zezam.To je dobro protiv te
tvoje gripe, vidje}e{.
JANA: Joj, jest mi dodijala. Ne mogu ti objasniti ni da
ti nacrtam.
JANKO: A meni bi ba{ dobro do{la neka mala gri-
pica. Neka ono za tri dana samo, do subote.
JANA: Ma, nemoj! Jesi pametan.
JANKO: Stvarno, samo da se malo odmorim od {kole.
Ne mrzi mene i}i u {kolu, ali mi je sada ba{
ne{to dodijala i dobro bi mi do{lo da se malo
odmorim od we.
JANA: Odoh ja da nam donesem soki}e i grickalice, a
ti se malo odmori, pa }emo poslije, ve} smi-
sliti ne{to lijepo da se igramo... (ode)...
JANKO (dovikuje za wom): Po`uri, `edan sam puno.
Napravi mi i neki sendvi~, veliki... Kako brzo
izjuri, a poslije }e re~i... (imitira)... Izvini
{to ti nisam donijela sendvi~, nisam te ~ula...
E, ima ponovo da ide i da mi napravi ovoliki.

55
 3. Pojava
JANKO, ^UPKO (lutak)

^UPKO (sa vitrine): A {to, gospodine mladi, sam ne

ode{ i napravi{ sebi sendvi~?... (Janko se osv-
r}e)... Ne bi ti {ake otpale!
JANKO: Ko to govori? Ko?
^UPKO: Ko? Kokalo!
JANKO: Je li to mene neko zeza?
^UPKO: Zeza.
JANKO: Pa, dobro, ko me zeza? Ko je to?
^UPKO: Ja.
JANKO: Ko je rekao: Ja?
^UPKO: Ja sam rekao: Ja.
JANKO: Ko je to rekao: Ja sam rekao ja?
^UPKO: Ja sam rekao: Ja sam rekao ja.
JANKO: Pa ja sam ve} gledao ovaj crtani film, ali tada
nisam ja bio u wemu. Hajde, lijepo i polako,
otkrij se ko god da si. Naravno, ako smije{?!
^UPKO: Pa, kako da se otkrijem kad nisam ni pokri-
ven?! Nikada me ne pokrivate. ^u{nuli ste me
ovdje u vitrinu i briga vas da li je meni hladno
ili nije. To se vas, tebe i tvoje sestre Jane,
uop{te ne ti~e. A to nije fer.
JANKO (iznena|en odkad je vidio ko to govori): Pa,
^upko majstore, kada to ti progovori?! Ili,
mo`da, i ja imam tu wenu gripu pa se i meni sve
to samo privi|a?!
^UPKO: Ne pri~iwava ti se, {ta ti se ima pri~iwa-
vati?!
JANKO: Nisam rekao da mi se pri~iwava, nego da mi se
privi|a!
^UPKO: Pa, to je svejedno.
56
JANKO: Nije svejedno.
^UPKO: Meni jeste.
JANKO: A meni nije. Ja sam va`niji. Ti se i ne pika{,
ti nisi `iv... (~upka mu kosicu)...E, moj ^upko,
{teta, stvarno, {to nisi `iv.
^UPKO: Prestani da mi ~upka{ kosu. Ako tako nasta-
vi{ uskoro ne}u biti ^upko, nego ]elavko.
JANKO: A zna li Jana da si o`ivio?
^UPKO: Ne zna. Ona se sa mnom i onako nikada ne igra.
Igra se samo sa ovim zecom spavalicom, a ja bih
joj bio boqi drug.
JANKO: Hajde da je iznenadimo.
^UPKO: Va`i, ja ba{ volim iznena|ewa.
JANKO: Umrtvi se, evo je ide...(ode i sjedne na fotequ)...
Ni rije~ da nisi progovorio ranije nego {to je
potrebno. Kad osjeti{ da mo`emo po~eti sa
zezawem, ti po~ni, a ja }u ve} prihvatiti. Ali
nemoj odmah da se otkrije{, strpi se malo da
zagrize, je l’ va`i?... Pst! Evo je, dolazi.

4. Pojava
JANA, pre|a{wi

JANA (unosi poslu`ewe): Evo me, jesam li brza? Hajde

da se prvo poslu`imo, pa }emo se onda ne{to
igrati.
JANKO: Nisi mi napravila sendvi~ iako sam ti lijepo
rekao ~ak i naglasio?!
JANA: Izvini, nisam te ~ula. Uostalom, ovo je boqe,
zdravije u svakom slu~aju od onih tvojih glupih
sendvi~a.
JANKO: Nisu glupi. Za{to su glupi? Glupa si ti kad ih
tako zove{.

57
JANA: Ja ih ne zovem i ne trebaju mi. Ja zovem samo
onoga ko mi treba.
JANKO: Mislim, kad ih tako naziva{.
JANA: Ne nazivam ih. [to bi ih nazivala? Ja kada
nekoga nazivam, ja uzmem telefon i nazovem ga.
JANKO: Nazove{ ga telefonom?
JANA: Da.
JANKO: Ho}e{ li da ja tebe nazovem telefonom?
JANA: Hajde.
JANKO: Telefonu, jedan! Eto, nazvo sam te telefonom.
Sada se ti vi{e ne zove{ Jana, nego Telefon.
JANA (buni se): E, ba{ nije tako. Nama je srbaxija to
lijepo objasnio.
JANKO: Ili ti je krivo objasnio ili si ti krivo ~ula.
JANA: Je li se Zeko budio?
JANKO: Jeste. I{ao je u VE-CE, pa se vratio i nasta-
vio da spava.
JANA (gleda ga sumwi~avo): Ti to mene zeza{?
JANKO: Da.
JANA: Janko, slu{aj. Nisam ni luda a nisam vi{e ni
mala pa da izmi{qam takve stvari, razumije{
li? Stvarno je zec bio `iv i stvarno smo raz-
govarali.
JANKO: Ma, svakako. Evo, sada }e i ova stolica da
progovori i ovaj soki}.
JANA (quto ustane): E, sad }e{ da vidi{. Probudit
}u Zeca.
JANKO (sko~i i zaustavi je): Stani. Stani da se dogovorimo!
JANA: [ta da se dogovorimo?
JANKO (poku{ava uzaludno da nagovori ^upka da se
aktivira): Mislim, ovaj... Kako bi bilo da
prvo malo razmotrimo sve mogu}nosti.
JANA: Koje mogu}nosti.

58
JANKO: Mislim, ovaj... (sjeti se)... Ej, ajde donesi tatin
foto-aparat, pa da snimimo taj istorijski
trenutak.
JANA: Koji istorijski trenutak?
JANKO (sve vrijeme daje ^upku znake da ona ne vidi):
Pa to, mislim, kada lutka o`ivi.
JANA: Dobro, donije}u ga, iako vidim da mi i daqe ne
vjeruje{... (ode).

5. Pojava
Pre|a{wi bez JANE

JANKO (quto): Pa {ta je s tobom ? Jesi li zaspao?

^UPKO: Pa rekao si da kada ja osjetim da mo`emo po-
~eti sa zezawem da se tek onda ukqu~im. A ja,
eto, nisam osjetio ni{ta.
JANKO: Pa dobro, tek si o`ivio pa, mo`da ti jo{ sva
osje}awa nisu proradila, ali zar nisi vidio
da ti dajem znake da progovori{, da se ukqu-
~i{?
^UPKO: Vidio sam da ne{to ma{e{ rukama, ali sam ja
mislio da to tjera{ muhe.
JANKO: Pazi, evo je dolazi. Nemoj opet da zabrqa{, je
si li razumio?
^UPKO: Si, {efe!

6. Pojava
JANA i pre|a{wi

JANA (daje mu foto-aparat): Evo, slikaj. I boqe je

tako da ne ka`e{, poslije, da se ne sje}a{ {ta se u
stvari doga|alo ovdje. Ne bi ti to bilo prvi put.

59
JANKO: A kada sam ja to nekad prije rekao da se ne sje}am
ne~ega {to je bilo nekada, {to se dogodilo?
JANA: Ja samo ka`em.
JANKO: Ti samo ka`e{. Uvijek ti samo ka`e{ pa pos-
lije ja imam problema.
JANA: Ma kakvih ti problema si ikada i imao zbog
mene? Nikada i nikakvih.
JANKO: A kada se vazna razbila pa si ti rekla mami da
je nisi ti razbila?
JANA: Kao prvo, nije se vazna razbila, nego si je ti
razbio...
JANKO: Slu~ajno.
JANA: Dobro, slu~ajno... a kao drugo . . .
JANKO: Ne namjerno. Slu~ajno i nenamjerno.
JANA: Pa to je isto, slu~ajno ili nenamjerno.
JANKO: Znam, ali treba da se naglasi, da sam vaznu raz-
bio slu~ajno i nenamjerno, a to mu do|e kao da
se sama razbila, je li tako?
JANA: Nije tako. Ti si je razbio. Na pitawe ko je raz-
bio vaznu, odgovor glasi Janko, a na ...
JANKO: Slu~ajno i ...
JANA: Nenamjerno, u redu, a na pitawe... sad si me
potpuno zbunio. To slu~ajno i nenamjerno i
{ta ti ja znam kako ve} si je razbio, to je
odgovor na slijede}e pitawe, koje glasi KAKO?
JANKO: Pa sad sam ti rekao, slu~ajno i nenamjerno i
omaklo mi se.
JANA: A kao drugo, ja te nisam izdala. Nisam ja rekla
da si vaznu ti razbio. Samo sam rekla da je
nisam ja razbila, je li tako?
JANKO: Pa to je isto. Zna da ako nisi ti da sam onda ja.
JANA: Ne zna~i. Mogao ju je i Zeko razbiti.

60
JANKO: Nije mama luda, ona zna da Zeko nije `iv i da je
ne mo`e razbiti... (sjeti se)... U stvari mo`e!
Mo`e Zeko da razbije vaznu!
JANA: Ne mo`e!
JANKO: Mo`e, da se kladimo?!
JANA: Ne}u. Klade se klade. Reci, kako?
JANKO: Kako?
JANA: Nemoj da me zeza{. Ne igramo se papagaja.
Veli{ da Zeko mo`e da razbije vaznu. Kako?
JANKO: Pa lijepo...(pri|e, podigne zeca jednom u rukom
i zamahne kao da }e ga baciti)... Uzmem zeca,
bacim ga na vaznu i ona se razbije. I, hajde sad
reci, ko je razbio vaznu?
JANA (otme mu zeca): Hej polako, povrijedit }e{ ga.
Hajde, stani tamo i slikaj kako budim zeku i
kako se igramo.
JANKO (pogleda u ^upka): Samo vas dvoje da se slikate?
Mo`da bi jo{ NEKO da se slika... (glasnije)...
Mo`da bi `elio jo{ NEKO da se slika sa vama
dvoma!
JANA: [ta se dere{, dovest }e{ pola ulice da se
slikamo.
^UPKO (lupi se po ~elu, malo razmi{qa, ra{iri ruke i
glasno zapjeva ariju): @ena je varqiva, mawe il
ja~e i kad se smeje i kada pla~e!
JANA (tr`e se u strahu, vrisnu i ispusti zeca): Jao,
ko je to?!
ZEKO: Jao, budalo! Ho}e{ da me ubije{?!
JANKO (trgne se iznena|eno kada ~uje Zeca): Hej, pa on je
stvarno `iv?!
JANA (pa`qivo di`e zeca, a Janko to sve
fotografi{e i smije se): Joj, zeko, izvini.
Prepala sam se pa sam te slu~ajno ispustila.
JANKO: Nenamjerno.
61
^UPKO (ponovo pjeva): @ena je varqiva, mawe il ja~e i
kad se smeje i kada pla~e!
JANA (pri|e mu): [to si se ti toliko raspjevao i
prepada{ narod?
^UPKO (zbuweno se ~e{ka po glavi): Ja, ovaj, onako. Da
vas malo oraspolo`im. Zar ne pjevam lijepo?
JANKO: Pjeva{ lijepo samo te je ru`no slu{ati.
JANA: Ma ne, pusti wega. Janko ti je ro|eni anti-
sluhista.
JANKO: Pa eto, i tebe je prepao.
JANA: Prepao me je jer je iznenada zapjevao i jer nisam
znala da je i on o`ivio.
ZEKO: Boqe bi bilo da nije, moglo me je `ivota
ko{tati.
JANKO: Jakog ti `ivota, mo`e{ samo da govori{.
ZEKO: Kako to misli{, samo da govorim? Mogu ja jo{
sva{ta.
JANKO: [ta, sva{ta?
ZEKO: Sva{ta - sva{ta.
JANKO:Na primjer?
ZEKO: [ta, na primjer?
JANKO: Pa, na primjer, zna{ li da igra{ lopte?
ZEKO: Znam, ako me sa loptom pogodi{ u glavu.
^UPKO: Znam i ja da pjevam! Znam i ja da pjevam!
JANA: Ti si nam to ve} pokazao, `ive si nas
isprepadao!
^UPKO: Mogu, mogu jo{ i da se ~e{kam po glavi, vidi!
ZEKO: Ja ne mogu da se ~e{kam po glavi ako mi Jana ne
pomogne.
JANA (uzme mu predwu {apu pa ga sa wom ~e{ka po
glavi): Je li ovako?
ZEKO: Jeste, samo malo lijevo, iza uha... Tako... tako.
Hvala ti, Jano.
62
JANKO: I {ta jo{ zna{?
^UPKO: Je l’ ja?!... Je l’ ja?!...
JANKO: Ne ti, nego Zec.
ZEKO: Znam i da ~itam, ako mi Jana dr`i kwigu pred
wu{kom i okre}e stranice.
JANKO: Ne vjerujem ti... (uzme kwigu sa vitrine i da je
Jani)... Ba{ da vidim i to ~udo. Hajde, ~itaj.
ZEKO (~ita): Bila jednom neka koza koja je imala
sedam jari}a i koja je voqela tako kao {to
svaka majka voli svoju djecu.
^UPKO: [ta je to koza? [ta je to koza?
JANA: To je majka od jari}a.
^UPKO: [ta su to jari}i? [ta su to jari}i?
ZEKO: Ba{ si glup, glupsone jedan! Jari}i su djeca od
koze!
^UPKO (zbuweno se ~e{ka po glavi): Ja ni{ta ne razu-
mijem!... Ja ni{ta ne razumijem!
JANKO: Je li ti, ovaj, kako se ono zove{?
JANA: Zove se ^upko. Vidi mu frizuru i sve }e ti biti
jasno.
^UPKO: ^upko! ^upko!
JANKO: Je li ti, ^upko, za{to stalno ponavqa{ to
{to govori{?
^UPKO: Pa zato, lijepo, {to tako treba. Prvi put ka-
`em tiho, da me vi ~ujete, a drugi put glasno da
~uje ona radoznala djevoj~ica {to stoji pred
vratima i prislu{kuje na{ razgovor.
JANKO i JANA (iznena}eno): Kakva, djevoj~ica?!

63
 7. Pojava
VECA, pre|a{wi

VECA (u|e quta): Ja ne prislu{kujem. Nisam ja

nikakva prislu{kiva~ica niti prislu{kiwa.
Samo sam ~ula meni nepoznate glasove i malo
sam zastala ne bih li skontala koga to ima{ u
dru{tvu.
JANA (malo zbuwena): To se Janko i ja ne{to igramo,
onako...
JANKO: (malo zbuweno): Igramo se... igramo se
popzori{ta, glume i tako to.
VECA (znati`eqno): Sa tim lutkama?! A, gdje su vam
zavjese, pozornica, {apta}i?
^UPKO: Mi smo {apta}i!
JANKO: (kada se Veca trgne iznena|eno, imitira ^up-
kov glas): Mi smo {apta}i!
VECA: A to si ti rekao, meni se u~inilo kao da je,
Bo`e mi oprosti, progovorio ovaj tvoj lutak,
kako se ono zove?
ZEKO: Zove se ^upko. Vidi mu frizuru i sve }e ti biti
jasno.
VECA (znati`eqno i iznena|eno se okrene prema Jani
koja i daqe dr`i Zeku u krilu): Molim?!
JANA (imitira ga): Zove se ^upko. Vidi mu frizuru i
sve }e ti biti jasno.
VECA (quta): Ovde mene neko zavitlava?!
JANKO: Ma, nije, Veco. To se tebi samo tako ~ini.
VECA: Vi ne{to krijete od mene.
JANA: Ima ne{to, Jano, ima. Moram ti kazati. Ti bi
i onako to uskoro otkrila. Bojim se samo da
}e{ to rastrubiti po cijelom gradu i onda }e
svijet da nas ismijava. Toga se ja bojim.

64
VECA: Ne}u, Jano, tebe mi!
^UPKO: Ja }u da joj ka`em!
ZEKO (kada se Veca naglo okrene prema ^upku): E,
ne}e{ ti, nego ja! Za{to mora{ ti uvijek prvi
da nekome ne{to ka`e{, mislim to {to ima{
da mu ka`e{?!
VECA: Ma, {ta se ovdje doga|a? Je li to lutke govore
ili vi umjesto wih?
JANKO: Meni je ovo dosadno. Ne}u vi{e da se igram
ovdje, a i onako imam puno zada}e da pi{em i da
u~im... (krene pa se vrati)... I jo{ ne{to da vam
ka`em. Vrlo je opasno pred NEKIM ko nije
~lan na{e porodice odkrivati na{e tajne. Jer
taj NEKO mo`e o tome pri~ati po gradu
sva{ta, nas }e proglasiti ludim i poslati nas
po bolnicama. Taj NEKO mo`e biti i ta
NEKO. Mo`e i bilo ko biti taj ili ta opasna
NEKO. Razmisli! [ta }e biti sa na{im
igra~kama, Boga pitaj... (ode).

8. Pojava
Pre|a{wi bez JANKA

VECA: [ta to Janko pri~a?

JANA: Ma pusti ga, pravi se va`an.
VECA: Je li on to misli na mene?
JANA: Ne vjerujem, {to bi mislio na tebe?
VECA (sumwi~avo vrti glavom): Bogami, meni se ~ini
da je on to ba{ mislio na mene, vidjela si kako
nagla{ava NEKO!
JANA: Ma vjerovatno su danas iz srpskog radili
akcente i nagla{avawe pojedinih rije~i kako
bi se podvukla wihova va`nost.

65
VECA: Kako misli{ podvukla? Podvukla pod {ta?
JANA: Bo`e, Veco, jesi ti glupa. Ne}e se to ne{to ni
pod {ta podvla~iti, nego nagla{avaju}i odre-
|ene rije~i mi ih podvla~imo, kao kada
olovkom, uz pomo} lenijara, u teci podvu~e{
neku rije~, jesi li ti, Bogati, sjedila na u{ima
kada smo to radili na ~asu srpskog?
VECA: Pa, kako mo`e izgovorena rije~ da se podvu~e
lenijarom i olovkom? Kako? U vazduhu, onako
kobajagi, kad je i ne vidi{, je li?... Reci mi,
kako?
JANA: Kako?
VECA: Ma stvarno reci, kako to misli{ da se mo`e
nevidqiva rije~ podvu}i u vaduhu?
JANA: Kako to misli{ da se mo`e nevidqiva...
VECA (prekine je): Nemoj da me zafrkava{, stari je to
fazon.
JANA: Izgleda da se samo tako mo`e sa tobom
razgovarati. Ni jedan drugi razgovor ne
vrijedi. Hajde, daj da vidim {ta smo danas
u~ili?
VECA (malo zbuweno): Ovaj, nismo ni{ta... ni{ta
va`no, onako, kao i obi~no.
JANA: [ta obi~no?
VECA (i daqe zbuweno): Malo smo pri~ali... pa
ispitivawe... pa pisawe...
JANA: [ta ste pisali?
VECA: Ma {ta ja znam, ne{to sva{ta
JANA: [ta sva{ta?
VECA: [to si dosadna sa tim pitawima?!
JANA (sumwi~avo je pogleda u o~i): Da ja tebe pitam
ne{to, Veco?
VECA: Pitaj.

66
^UPKO: Pitaj, pitaj!
JANA (dok se Veca osvr}e): Jesi li ti danas uop{te
bila u {koli?
ZEKO (odpjevu{i pobjedonosno): Niiijeee!
VECA (Osvrne se na drugu stranu): Ko to govori?
Janko, jesi li se ti to negdje sakrio, pa me zeza{?
JANA: Odgovori ti meni na pitawe: Da li si danas
uop{te bila na nastavi?
VECA: Jesam... ovaj, zamalo.
JANA: Kako zamalo si bila u {koli? Jesi li bila ili
nisi bila?
^UPKO: Ka`i! Ka`i!
VECA: Malo je falilo da odem u {kolu... (osvr}e se)...
Ko to govori?
JANA: Niko ne govori, nemoj da se izvla~i{. Zbog
~ega nisi bila u {koli?
VECA: Pa, po{la sam ja, stvarno sam imala namjeru da
danas idem u {kolu, jer je Tawi ro|endan i
zna{ da ona uvijek donese ro|endansku tortu i
jo{ mnogo slatki{a i soki}a, a to ne bih pro-
pustila niza{ta na svijetu, a onda, slu~ajno,
sam se sjetila, da je i ona bolesna, pa sam ja, za
svaki slu~aj oti{la kod we ku}i i tamo sam se
lijepo po~astila i zapri~ale smo se i... zaka-
snila sam u {kolu. Nije bilo red da stignem na
pola tre}eg ~asa.
JANA: Kako, Veco, mo`e{ da se igra{ sa {kolom? Pa
izbaci}e te?
VECA: Odakle }e me izbaciti?
ZEKO: I treba da je izbace!
^UPKO (dok se Veca osvr}e na sve strane): Ne treba!
JANA: Iz {kole. Ako te i ne izbace, dobi}e{ sni`eno
vladawe i ukor Nastavni~kog vije}a, a onda
gledaj kako }e{?!
67
VECA (bezbri`no): [ta me briga, ja sam se lijepo
po~astila, razrednoj }u re}i da sam bila
bolesna i gotovo.
^UPKO: A mami?!
ZEKO (Veca prestra{eno sko~i): A tati!
JANA: Stvarno, {ta }e ku}i re}i, misli{ da oni ne}e
saznati?!
VECA: Ne znam, smisli}u ne{to, to je bar lako.
ZEKO: Kako, lako?
^UPKO: Tako, lako! Lako je smisliti la`!
JANA: Nije lako smisliti la`. Niti je lako niti je
lijepo lagati... Moram u VE-CE... (uzme Jan-
kovu {kolsku torbu i ode).

9. Pojava
VECA, ZEKO i ^UPKO

VECA (jurne za wom prestra{eno): Jano, ne ostavqaj

me, Jano!
ZEKO: [ta se dere{, deravice jedna?!
^UPKO (ona se naglo okrene i prestra{eno gleda u lu-
tke): Ne boj se! Ne}emo te pojesti! Mi ne jedemo
djevoj~ice, ma kako velike la`qivice bile.
VECA: Pa, vi stvarno govorite? Odakle? Kako to?
^UPKO: Lako, znamo da pri~amo, a i da pjevamo...
(ra{iri ruke i glasno zapjeva ariju): @ena je
varqiva, mawe il ja~e i kad se smeje i kada
pla~e!
ZEKO (drekne): Stop, stoj, stani!... PRESTANI!
^UPKO: Za{to? Za{to da prestanem, ba{ lijepo pjevam?!
ZEKO: Lijepo pjeva{, samo te je ru`no slu{ati. Neko
te je slagao da lijepo pjeva{.

68
^UPKO: Ma nemoj! Ti ne zna{ ni ovako, {ta ti zna{?
Zna{ samo da stri`e{ sa tim tvojim velikim
brcima, br~inama, br~etinama i da gricka{
tim zubetinama! Gricka{, a nema ni{ta za
grickawe, samo vazduh. A vazduh se ne mo`e
grickati!
ZEKO: Mo`e! Ma{ta mo`e sva{ta.
^UPKO: Ne mo`e!
ZEKO: Ma mo`e, ~ovje~e!
^UPKO: Nisam ti ja ~ovjek, ja sam lutak!
ZEKO: Znam da si lutak, ali se to tako ka`e.
^UPKO: Ne ka`e se! Ko ka`e da se to tako ka`e?
ZEKO: Ja ti ka`em, to se tako ka`e.
^UPKO: Ne mo`e se kazati.
ZEKO: Mo`e.
^UPKO: Ne mo`e. Gdje si ti vidio da se ne{to samo
ka`e? Mora postojati neko da to ka`e, a ne
mo`e samo da se ka`e.
ZEKO: Eto, i to se tako ka`e: Tako se ka`e! Niko ne}e
re}i da to neko tako ka`e, nego se ka`e: To se
tako ka`e.
VECA: A gdje ste nau~ili da govorite? Kako?
ZEKO: Lijepo, slu{amo Janu i Janka, sve zapamtimo, a
uve~e, kad Jana zaspi, mi se igramo wih i
razgovaramo kao oni.
^UPKO: Sva|amo se.
ZEKO: Ne sva|amo, razgovaramo.
^UPKO: Sva|amo. Sa tobom se ne mo`e lijepo razgo-
varati nego samo sva|ati!
ZEKO: Ja ka`em {ta ja mislim, ti ka`e{ {ta ti
misli{ i to je razgovor, je li tako?
^UPKO: Nije tako. Nije to razgovor, nego sva|a. Sva|amo
se, svi se sva|aju. I Jana i Janko se stalno sva|aju.

69
VECA (znati`eqno): A oko ~ega se sva|aju?
ZEKO: Jana ka`e da si ti u stvari lijepa, pametna i
dobra drugarica.
^UPKO: A Janko ka`e da si obi~na koza.
VECA (quto): On je koza!
ZEKO: Pa ne mo`e on, mu{ko da bude koza. Koza je
`ensko!
^UPKO: Koza ima jari}e, a Janko nema jari}e!
ZEKO: Otkuda Janku jari}i?
^UPKO: Otkuda mu?!
VECA: Dobro, nije koza, on je jarac!
ZEKO: Jarac ima bradu, a Janko nema bradu. Janko nije
jarac.
^UPKO: A po{to, Veco, ni ti nema{ bradu, onda ti
nisi jarac, nego koza. Janko je u pravu.
ZEKO: Nije u pravu, ne mo`e djevoj~ica da bude koza.
^UPKO: Onda je ona `enski jari}!
ZEKO: Ej, sjetio sam se ne{to. Zna{ li ti Veco, kako
}e{ u akvarijumu znati koja je mu{ka a koja
`enska riba?
VECA: Ne znam.
^UPKO: Nikako.
ZEKO: Nije nikako, nego ima provjeren na~in.
^UPKO: E, ba{ da ~ujem, reci nam, ako i ti zna{.
ZEKO: Ja znam, ovako: pri|e{ polako akvarijumu,
baci{ unutra malo one wihove hrane za ribe i
pa`qivo gleda{. Kad pojede ti }e{ znati da li
je `enska ili mu{ka riba. Ako je POJELA to je
`enska, a ako je POJEO to je mu{ka riba.
^UPKO: Ribac.
ZEKO: Ne postoji ribac.
VECA (razo~arano): Uf, al ti je fazon!

70
^UPKO: [to, ba{ je dobar!
ZEKO: Zna{ li ti boqi?
VECA: Ne znam. Ja ne volim fazone.
^UPKO: Ona voli fore.
VECA: Ne volim ni fazone, ni viceve ni fore. To voli
samo glupi mu{ki svijet.
ZEKO: Znam, ti voli{ tra~eve.
^UPKO: A to ti je kao pametni `enski svijet, je li?
VECA: Jeste, mi smo pametnije.
ZEKO: Misli{ da je pametno tra~ati?
^UPKO: I lagati?
VECA: Ja ne la`em. Ja nikada ne la`em.
ZEKO: La`e{.
VECA: Ne la`em!
^UPKO: La`e{ da ne la`e{!
VECA: Ne la`em. Mo`da nekada samo malo, malkice
ne{to dodam na pri~u koju sam ~ula i to je sve, a
to nije stra{no.
ZEKO: Pa to je la`.
^UPKO: I tra~. Ti si jedno tra~alo.
ZEKO: Tra~alica!
^UPKO: Tra~la`ica!
ZEKO: La`tra~ica!
VECA: Nisam!
^UPKO: Jesi. Ti se od danas zove{ La`qivica Tra~alo!
ZEKO: Ili Tra~qiva La`qivica.
VECA: Vi ste!
^UPKO: I jo{ si, a to smo se malo~as sasvim uvjerili,
prislu{kiva~ica.
ZEKO: Prislu{la`tra~qivica
^UPKO: Tra~la`qiva Prislu{kiva~ica!

71
VECA: Vi ste ludi! Lude jedne! Ko vam je ikada i
dopustio da progovorite. Moje igra~ke nikada
ne}e smjeti govoriti.
ZEKO: Mogu misliti {ta bi i kako bi one govorile!
^UPKO: Moramo ih upoznati, hajde, Veco, donesi nam
neku od svojih igra~aka samo na par minuta.
VECA: Nisam pala s Marsa, pa da ih pokvarite.
ZEKO: E, ako se uz tebe nisu pokvarile, nema teorije da
ih mi mo`emo pokvariti.
^UPKO: Mi ih mo`da samo mo`emo popraviti.
ZEKO: I ne~emu nau~iti.
VECA: Pa, ako ste vi u~ili od Jane i Janka, onda vam
mogu re}i vi moje lutke ni~emu dobrom ne
mo`ete da nau~ite i ja }u wih ~uvati {to daqe
od vas.
^UPKO: Hvala, tako|e.
ZEKO: I sebe.
VECA: [ta, sebe?
ZEKO: Pa i sebe ~uvaj {to daqe od nas, to jest nas od
sebe.
^UPKO: A da si pametna koliko nisi, ti bi i samu sebe
trebala ~uvati {to daqe od sebe same.
VECA: Kako se to mo`e?
^UPKO: Zeko ka`e da ma{ta mo`e sva{ta.
VECA: Ja ne ma{tam, ja planiram.
ZEKO: Znam ja {ta ti planira{.
VECA: [ta?
^UPKO: Planira{ kako }e{ {ta smisliti, kako }e{
nekoga otra~ati.
ZEKO: Olajati!
^UPKO: Ogovarati!
ZEKO: Nalagati!

72
^UPKO: Palamuditi!
ZEKO: Petqati!
^UPKO: Izmisliti!
ZEKO: Podvlitit!
VECA: To ste vi takvi, vas dvojica. Uostalom, {ta se
ja tu sa glupim igra~kama zamajavam. Odoh ja...
(krene ka vratima).
^UPKO: Dobro si se sjetila!
ZEKO: Pi{i kad stigne{!

10. Pojava
JANA, JANKO, pre|a{wi

JANA (ulazi iznena|eno, kao da prvi put vidi Vecu): Ej,

}ao Veco, kad si stigla?
VECA (dok Janko pokazuje ^upku da }uti, a on nijemo
klima glavom): Kako kad sam stigla, pa bila si
tu i ti i Janko?!
JANKO (dok Jaca ne{to {apu}e na uho Zeki, pokazuju}i
mu da }uti, a on nijemo klima glavom): Kada to?
VECA: Pa malo~as, kada sam do{la.
JANKO: Gdje kad si do{la?
VECA: Ovdje, kod Jane.
JANKO: Kako sam mogao malo~as biti tu, kad sam sad
stigao iz {kole?! Ni{ta te ne razumijem.
JANA: Ni ja te ne razumijem. Nisam te vidjela tri
dana do sada, do ovog momenta.
VECA (smje{ka se): Vi to mene zezate, zar ne?
JANA: Ili se ti sa nama {ali{, je li to neki novi
fazon?
JANKO: Da nisi i ti bolesna, pa ti se ne{to pri~i-
wava?

73
VECA (lutke iza wenih le|a se nijemo glupiraju, a kada
ona pogleda u wih, oni se uko~e): Nisam ja
bolesna, ti si bolestan!
JANA: Nemoj, Veco, da se quti{. Ne znam {ta si htjela
posti~i tim fazonom, ali po{to ti o~ito nije
uspjelo, nemoj sad da se quti{ zbog toga.
JANKO: Ko gubi ima, pravo da se quti.
VECA: Ni{ta ja ne gubim, mene neko ovdje pravi
ludom.
JANA: Veco, nisi u pravu. Hajde sjedi, pri~aj mi, {ta
ste danas novo u~ili u {koli?
JANKO: Ja je nisam vidio danas u {koli, zato sam i mi-
slio da je i ona bolesna.
VECA: Pa rekla sam ti ve}, Tawi je bio ro|endan, a
po{to je i ona bolesna, ja sam oti{la wenoj
ku}i da se po~astim i tako sam zakasnila puno,
pa nisam nikako ni i{la u {kolu.
JANA (iznena|eno): Opet nisi i{la u {kolu?! Pa
izbaci}e te!
JANKO: I treba da je istjeraju. Neko mora svaki dan da
ide u {kolu, a neko ne mora. Nije to po{teno.
VECA: [ta }u kad sam takva, ali ja sam ipak odli~na
u~enica za razliku od tebe.
JANKO: Ja uop{te nisam u~enica. Ja sam mu{ko,
`enska glavo! Nisam u~enica nego u~enik, ili
jo{ boqe – mu~enik.
JANA: Nisam znala da je i Tawa bolesna. [ta joj je? Je
li i kod we gripa?
VECA: Da.
JANA: Jadnica.
JANKO: I jeste jadnica. Ona mora da ide u {kolu, dok
wena vajna prijateqica se u wenoj ku}i sladi
kola~ima i soki}ima, za wen ro|endan.
JANA: Ne razumijem.
74
VECA: Ni ja. Kako to misli{ da je ona i{la u {kolu, a
da sam se ja sama sladila kod we?
JANA: Zar je Tawa danas bila u {koli?
JANKO: Jeste, ~ak smo i razgovarali. Pozdravqa te i
`eli ti brzo ozdravqewe.
VECA: To je nemogu}e. To je la`!
JANA: Za{to bi Janko lagao?
VECA: Da bi meni napakostio i napravio me ludom. U
pravu su ove tvoje lutke, on mene mrzi.
JANA: Koje moje lutke?!
JANKO: Ve} sam ti rekao, Jano, ona je potpuno otka-
~ila. Ve} je i sa lutkama po~ela da pri~a.
VECA: [ta se pravi{ luda? Ovaj zec i ovaj }upavi
lutak, koji se dere kad pjeva.
JANA: Ko pjeva?! Lutka da pjeva?! Mi nemamo para da
kupimo te skupe automatske lutke, {to pjevaju,
igraju i sviraju. Meni su dobre i ove obi~ne,
pli{ane lutke.
JANKO: [ta sam ti rekao, ona je fijuknula!
VECA: Ti si fijuknuo.
JANA: Znam, Veco, ali kako lutke mogu da budu u
pravu, ako sa wima nisi ni razgovarala?!
Mislim, stvarno...
VECA: Jesi li ih i ti ~ula, prije nego si oti{la u
VE-CE? Reci, zar nisi!?
JANA: Kada sam ja i{la u VE-CE? Sa mamom sam nakon
doru~ka oprala su|e, a onda smo gledale
„Pink“ sve dok Janko nije malo~as do{ao iz
{kole i rekao mi da imam poruku od Tawe.
JANKO: Prvo sam mislio da ti ne ka`em pred ovom
ovdje, ali sada mogu. Tawa ti poru~uje da se
kloni{ ove Vece, jer je ona po~ela toliko da
la`e, izmi{qa i da tra~a, da je ~ak i poludila
zbog toga.
75
VECA: Ma, ko je poludio? Ti si poludio!
JANKO: Veli da su joj weni zabranili da se daqe dru`i
sa Vecom, jer }e Vecin tata uskoro da je vodi
kod psihijatra.
JANA: Jadnica.
VECA: [ta vi to pri~ate, ja da sam poludila!
JANKO: Cijela {kola samo o tome pri~a.
VECA: Vi ste poludili i znate {ta, ne}u vi{e da se
dru`im sa vama.
JANA: Smiri se, Veco. To je neka gre{ka, sigurna sam...
JANKO: I ja sam pomislio da je gre{ka, kada mi je
Tawa to rekla, ali kada sam ~uo to i ne{to
sli~no, a jo{ gore od toga, onda sam, bogami, i
sam vidio da je to sasvim mogu}e.
VECA: [ta jo{ gore? Zar ima ne{to gore od ovoga?
JANKO: Ne znam smijem li vam kazati.
JANA: Nemoj, ako je stra{no.
VECA: Ka`i. Slobodno ka`i.
JANKO: Pa }e{ se jo{ vi{e naqutiti na mene.
VECA: Na tebe se vi{e ne mogu naqutiti, quta sam
maksimalno. Reci!
JANKO: Dobro, kako ho}e{. Djeca pri~aju da se sva|a{
sa svojim stvarima, da stolici, u povjerewu
govori{ o drugim djevoj~icama sve neke ru`ne
stvari, a da si se na ormar toliko naqutila da
si ga i {utnula nogom.
JANA (smije se): Ne mogu da vjerujem!
JANKO: Stvarno. Mislim, tako pri~aju.
VECA: E, sad je stvarno dosta. Vi ste ludi.
JANA: Pa ne znam sada ko je lud, mi ili ti. Nisi li
malo~as rekla da si razgovarala sa ovim mojim
lutkama?!

76
VECA (pri|e zecu, uzme ga i trese): Hajde sada,
progovori! [to sada }uti{? Kada treba da
govori{, ti }uti{.
JANKO: Polako sa tom lutkom, pocijepa}e{ je!
VECA (pri|e ^upku, uzme ga i trese): A ti, }upavi,
hajde zapjevaj sad onu arijsku operu! Pjevaj kad
ti ka`em!
JANA: Smiri se, Veco, {ta ti je!
JANKO: Da zovemo prvu pomo}!
VECA: Zovite vi sebi prvu pomo}, vama je potrebnija...
(izjuri van).

11. Pojava
JANA i JANKO

JANA (smiju se): Ba{ smo je izludili.

JANKO: To je i zaslu`ila.
JANA: Mo`da smo malo pretjerali.
JANKO: Nismo, tako joj i treba. Sada }e malo mawe da
tra~a i da la`e.
JANA: Malo je falilo da svima otkrije na{u tajnu.
JANKO: Koju tajnu?
JANA: Ma, to da Zec i ^upko govore.
JANKO: Ove lutke? Kako to da lutke govore? Zar }e{ i
ti po~eti kao ta tvoja Veca?!
JANA (iznena|eno): Ma {ta se zeza{, vidio si.
JANKO: Ni{ta ja nisam vidio!... (malo se pravi
ozbiqan, pa se nasmije{i)... [alim se samo,
sestrice. To }e biti na{a tajna.
JANA: Samo na{a mala tajna!
JANKO: Tako je, a sada hajde da ru~amo, gladan sam kao
vuk! Ja kada sam gladan, sve mi se pri~iwava.

77
 Nekada mi se pri~iwava i da lutke govore i
pjevaju.
JANA (krene da ga udari u le|a, a on smiju}i se zbri{e,
ona smiju}i se pojuri za wim): Stani! Stani da
te udarim!

Zavjesa

78
SAWALICA
(komedija za djecu)
Lica

- LANA, djevoj~ica, 12 godina,

- MITAR, wen djed,
- MARA, wena baka,
- PILE, wen mla|i brat,
- SAWA, wena prijateqica ,
- NARCIS, lik iz ma{te,
- STIJENA, lik iz ma{te.
- KRAQICA, lik iz ma{te.

Danas, na selu kod bake.

81
 PRVA SLIKA
(Dvori{te seoske ku}e)

1. Pojava
MITAR, MARA

MARA ({iri ve{) : Dedera, Mitre, budi ono dijete.

Sunce je podobro odsko~ilo.
MITAR (popravqa ogradu): Ma pusti dijete neka spava,
{to si qubomorna?
MARA: Pa {to toliko da spava, to nije zdravo. Ho}e li
~itav raspust prespavati?
MITAR: Ne}e, `eno, ne boj se. I da ho}e ne mo`e, toli-
ko si se ve} s ranim jutrom raskre}ala, razga-
lamila, da bi i mrtvog kowa probudila.
MARA: Ko mi ka`e? Pa ti, ~ovje~e, ni govoriti
normalno ne zna{, a kamo li da si tih... Evo,
vidi {ta si napravio: probudio si mi moju
dragu unuku. Jadno moje dijete pored takvog
djeda.

2. Pojava
LANA, pre|a{wi

LANA (u spava~ici, prote`e se na vratima): Dobro

vam jutro... Koliko je sati?
MARA (zagrli je i qubi): Je li mi se naspavala moja
mala mezimica? [ta si mi lijepoga sawala?
LANA: Nisam ni{ta.Nisam imala vremena, tako sam
brzo spavala da nisam stigla ni{ta sawati.
MITAR (pri|e koritu i uzme bokal sa vodom): Hajde,
baba, pusti dijete da se umije, {ta je toliko

83
 cma}e{ na uranku. Em, joj nisi dala spavati,
em, joj sada ne da{ da di{e, pa {ta je to sa
tobom?
MARA: Ma, ko joj nije dao spavati? Ko? Jo{ prije nego
je sunce iza{lo ti si po~eo da re`e{, stru`e{
i zakiva{ tu tarabu. Do|e dijete kod svoje bake
na selo da se malo odmori od one gradske buke i
vreve, a {ta ga do~eka? Jo{ ve~a buka i galama.
MITAR: Idi, `eno, pravi doru~ak. Vidi kako nam je
Lana slaba{na.
MARA: Ona je sada do{la u baba Marine ruke. Ima da
mi se lijepo popravi i malkice udebqa. Nema
vi{e konzervi i tatrabuke. Samo zdrava, pri-
rodna hrana.
LANA (smije se): Tetrapake, bako. Ka`e se tetrapak.
MITAR: Opet po~iwe{ sa hvalospjevom. Zna{ kako
narod ka`e: Sam se hvali{, sam se kvari{.
MARA: E, pa kada ti se nisam pokvarila za ovih 48
godina, koliko smo u braku, ne}u ti se pokva-
riti ni sada.
LANA: Bako, ja sam ti gladna.
MARA: Sa}e baka, o~i bakine. Ostani, sine ti tu kod
dede Mitra, pripazi malo da sam sebi prst ne
prere`e.Brzo }e baka... (ode desno).

3. Pojava
LANA, MITAR

LANA: Deda, a za{to se ti i baka stalno sva|ate?

MITAR: Ostarilo se, dijete. A kada ostari{, sve ti
smeta.
LANA: Pa ostarili su i baba Sofija i deda Marko, pa
se nikada ne sva|aju.

84
MITAR: Sva|aju se i oni, samo kriju. Moraju se sva-
|ati. Svi se sva|aju. Dr`ave se sva|aju i ratuju
a kako ne}e obi~an ~ovjek.
LANA: Ratovi su ru`ni.
MITAR: Jeste, sine, ru`ni su. ^ovjek je jedina `ivo-
tiwa kojoj je Bog dao mogu~nost da se spora-
zumijeva govorom, a mi ratujemo. Zar to nije
ru`no?!
LANA: ^ovjek nije `ivotiwa.
MITAR: Jeste, sine, ~ovjek ti je najve}a `ivotiwa. Ni
jedna druga `ivotiwa ne}e iz pohlepe ili iz
qubomore drugoj `ivotiwi nanijeti zlo. Samo
~ovjek. ^ovjek }e iz qubomore i da ubije.
LANA: A za{to se dje~aci uvijek igraju nekakvih
glupih ratova? Za{to se lijepo ne igraju kao mi
djevoj~ice?
MITAR: To su ti krivi oni sa televizije. Da oni ne
emituju sve te ratne, kriminalisti~ke fil-
move, akcije takozvane, ne bi ni djeca takva
bila. Pa vidi{, djete moje drago, {ta oni rade?
^ak i Tomi i \eri, sve vrijeme se tuku,
podvaquju jedan drugom i sve tako.
LANA: Neki dan sam kod Sofije gledala jedan divan
crtani film. Zvao se Maza i Luwa. Divan
film, ka`em ti. O divnim cukama. Ona, Maza,
je `ivjela u lijepoj bogata{koj ku}i, a on,
Luwa, je bio pas skitnica. Slu~ajno su se
sreli i zavoqeli. Imali su mali milion
problema, ali su ih sve zajedno rije{ili. Onda
su wene gazde odlu~ili da prihvate i wega,
Luwu?
MITAR: Sje}am se tog filma. I ja sam ga volio, a i
tvoja baba. E, to su bili filmovi pa ~ovjeku
milina da ih gleda, a ne ovo sada, bo`e sa~uvaj.

85
LANA: Najqep{e je bilo na kraju kada su dobili
mnogo malih ku~i}a. Najqep{i je bio mali
[vr}a.
MITAR (sjetno): E, [vr}a, [vr}a...

4. Pojava
MARA i pre|a{wi

MARA (unosi veliku {nitu namazanog hqeba): Evo,

Lano, du{o: kajmak i marmelada. To je
najhrawivije i najzdravije. Jedi, sre}o, jedi.
LANA: Toga sam se, bako, najvi{e i po`eqela. Na
~asnu rije~.
MARA (Mitru): A ti bi mogao da se ostavi{ te tarabe
i da ode{ provjeriti ovce . Da se stado ne
razbje`i.
MITAR: Jako stado – pet ovaca i jedan ovan.
MARA: Pa vi{e nam i ne treba. Da sakupim malo sira ,
kajmaka i vune da svojim unucima ispletem
rukavice i po neki {al, eto toliko mi treba.
MITAR: Stvarno, dijete, gdje su ti ona dva zgubidana?
Tvoja bra}a. Kako ih ono zovete... Pile i Dugi.
Lijepi nadimci, duhoviti i slikoviti.
MARA: Ja sam uvijek bila protiv nadimaka. Za{to kod
lijepih na{ih imena djeci davati nekakve
nadimeke? Predrag, pa Pe|a, Vesna, pa Veki,
Mihajlo, pa Mi{o.
MITAR: Ma to je dobro, ali da ti ~uje{ pogrdnih na-
dimaka: Balo, Slino, Nosowa, [epowa, Krwo,
Zriko, [ugo, Grbo...
LANA: Ima jedan kod nas stidqivko, pa ga zovemo
Mucavi. Kad god treba ne{to da pita
nastavnicu, on toliko zamuca da se svi ko~imo

86
 od smijeha. A wemu bude jo{ neprijatnije, pa
po~ne jo{ ja~e da muca a mi se jo{ vi{e
smijemo, i sve tako.
MARA: Ti ima{ dva brata, mla|eg Dragana, a zovete ga
Pile i starijeg Petra, koga zovete Dugi.To
Dugi nekako i razumijem, ajde, dijete i`|ikalo,
blago baki. Pa je lijep povisok, ali kako to da
Dragana zovete Pile? [ta ima pile}eg u
wemu?
MITAR: Mo`da mu je mozak pile}i.
LANA: On je tako tih, miran i mio, pravo pile.
MITAR: Znate li kako su mene zvali kada sam bio mali?
LANA i MARA (uglas): Kako?
MITAR: Mrgud!... (one se smiju)... Nemojte se smijati.
To mi je moja baka pri{ila, Bog du{u da joj
prosti. Uvijek je govorila kako sam stalno
smrknut, qut i neraspolo`en.
MARA: E, vala, bila je u pravu. Otkada te znam ti
uvijek na{to zvoca{ i prigovara{. Nikada
ni~im nisi zadovoqan.
MITAR: Jok, ti si uvijek zadovoqna i sre}na.
MARA: E, bogami i jesam. Jo{ kad mi do|u moja unu~ad,
ni{ta mi vi{e i ne treba.
LANA: I ja, bako, najvi{e volim da do|em kod vas na
selo. Tu se najqep{e osje}am i pravo u`ivam.
MITAR: Ma naravno, djete, nema one buke i zaga|e-
nosti vazduha i vode kao u gradu.
LANA: Ma da, auta samo jure i niko ne pazi kako i kuda
vozi.
MITAR: Istina, ni ovdje vi{e nije kao nekad. Nekad
sam iz onog na{eg potoka mogao piti vode, a
sada je ni stoka ne}e.
MARA: E, pa ni mi nismo vi{e kao nekada. Sve se
mijewa, priroda se mijewa, sve.

87
MITAR: Ja se, bogami, ne mijewam. Jo{ uvijek mogu
presko~iti na{ potok i jo{ uvijek sam mlad,
lijep i bogat.
MARA: Mo`e{ ali u avgustu, kad je {irok ko ruka, a
nekada si ga mogao presko~iti i kad nabuja, u
martu, a bogami si ga i preskakao, kada te moja
bra}a pojure. Snijeg do koqena, a studen stegla,
srce puca, a moj ti Mitar bje`i niz potok pred
wima, sve se nogama u guzicu udara.
LANA (smije se): A za{to su te jurili?
MITAR: Pa, oni su ti, ~edo moje drago, htjeli da se wi-
hova sestra jedinica, koju su ~uvali ko malo
vode na dlanu, uda za wihovog bogatog prija-
teqa, profesora u varo{koj Gimnaziji.
MARA: Zgodan je bio, nema {ta.
MITAR: Pa {to se, onda, nisi udala za wega, nego za
mene, goqu sirotana.
MARA: Eh, {to. Kad bih ja znala {to. Ti si mi, nekako,
odmah legao na srce, a srcu se ne mo`e i ne vaqa
komandovati. A nisi bio ni goqo ni sirotan.
Bio si sasvim normalno zgodan i dovoqno
bogat da prehrani{ porodicu, ma kolika god
da ti je velika bila. Vrijedan si bio. Ni{ta ti
te{ko nije bilo da uradi{ i nikoga nisi mo-
lio da ti ne{to uradi, {to si mogao sam, a ne
kao danas.
LANA: Pa i danas je lijep i vrijedan, evo cijelo jutro
popravqa tarabu, ni minute nije odmarao.
MARA: To da ne bi morao i}i za ovcama.
MITAR (odlo`i alat): Evo, idem, idem. [to si zapela
ovce, pa ovce, ko da }e ih vukovi razderati u po
bijela dana.
MARA: Ne bojim se ja vukova na ~etiri noge, nego onih
na ~etriri to~ka. Wih se ja bojim.

88
MITAR: Baba, pretjeruje{.
MARA: Svoj ti posao, ja znam {ta znam.
MITAR: [ta to ti zna{, boga ti? Je li ti nekada neko
ne{to ukrao?
MARA: Meni nije, ali . . .
MITAR: Nema tu nikakvo ali. Slu{a{ babetine po
selu pa sada nama ovdje budali{.
LANA: Bako, a kakvi su to vukovi na ~etiri to~ka?
MARA: Lopovi, sine, lopovi. Do|u kolima iz grada,
kao na izlet, a poslije u povratku obavezno
ne~ije jagwe ili ovcu ukradu.
MITAR: To su gluposti za malu djecu i blentave babe.
MARA: Ti misli {ta ho}e{, pri~aj {ta ho}e{, ali te
molim da odmah ode{ do na{ih ovaca i malo ih
pripazi{. Ako ne}e{ ti, odoh ja, a onda }e{ za
ru~ak imati tu svoju labavu ogradu.
MITAR: Odoh i mogu ti re}i da }e mi sa onim ovcama
biti zabavnije nego s tobom. One znaju da }ute...
(ode)

5. Pojava
LANA, MARA, potom SAWA

LANA: Bako, meni je `ao kada se ti i deda tako sva|ate.

MARA: Moram, dijete, kada je takav, nedokazan. U ovoj
ku}i sve sama moram da radim. Ni{ta pod
milim bogom ne}e da uradi dok mu bar tri puta
ne ka`e{.
LANA: Pa on je sada star, kao i ti. Oboje ste stari i ne
treba puno da radite, samo ono {to se ba{
mora. Tata ka`e da ~ovjek ako radi samo ono
{to `eli ili {to ba{ mora da radi, da }e jako
dugo da `ivi. I da }e da bude sre}an. Tako ka`e.

89
MARA: Tvoj tata se nikada nije ni pretrgao rade}i.
Zato i jeste onoliki. Stokila{.
LANA (smije se): Ja ga zovem: moj debeli tajo.
MARA (sa sjetom): On se debeo i rodio... Sje}am se,
kada je po{ao u {kolu, pa ja sa brijega gledam
doqe na put i odmah ga, iako je daleko, poznam u
grupi djece. Tabana i di`e pra{inu oko sebe...
LANA: Da li su ga zato zvali Deba?
MARA: Jeste. Djeca ko djeca, odmah ti pri{iju kakav
nadimak. Deba je bio neki nevaqali junak iz
crtanog filma. Debeo. Djeca su ga tako nazvala
jo{ u drugom ili tre}em razredu... A ti? Ima{
li ti kakav nadimak? Da li djeca i danas jedan
drugom pri{ivaju nadimke?
LANA: Da. Mene zovu Sawalica. Skoro da nema djevoj-
~ice ili dje~aka u mom razredu a da nema kakav
nadimak ili zezalicu.
MARA: Zezalicu?
LANA: Ma, zna{, ono sa ~ime nekog zezamo. Ako voli
puno da jede mi ga zovemo @derowa, ako puno
u~i on je [trebalo, ako voli puno da spava on
je Spavalica.
MARA: A za{to si ti Sawalica? Voli{ da sawa{?
LANA: Da. Uvijek kada ne{to lijepo sawam ja ispri-
~am drugaricama i onda me one zezaju da sam
sawalica. Kao da sam ja kriva {to sawam samo
lijepe stvari i kao da ja mogu odrediti {ta }u
sawati.
MARA: A da li nekada budna sawa{?
LANA: Kako to?... A, da, znam. Ono zami{qam kao da
sam ja odrasla i da sam u~iteqica ovdje u tvom
selu i da imam puno, puno |aka. Je li to?
MARA: Da. To se zove ma{tawe. Kada budna sawa{,
zami{qa{, ono {to bi voqela da ti se desi,

90
 tada ti u stvari ma{ta{... (pogleda u stranu i
nasmije{i se)... A, evo ti sti`e tvoja stara
prijateqica, Sawica. Niste se dugo vidjele...
od sino}.

6. Pojava
SAWA, pre|a{wi

SAWA (donosi dva vijenca {umskih jagoda): Dobar dan,

baka Maro, }ao Lano, kako ste?
MARA: Dobra ti sre}a, drago dijete. Kako ti je baba
Mitra?
SAWA: Oti{la je zorom u grad na pijacu da proda
mlijeko, sir i kajmak, pa }e mi kupiti nove
traperice i sandale.
MARA: Ako, ti si to sigurno i zaslu`ila... (Lani)... To
ti je najvrijednija djevoj~ica u selu. Blago
momku za koga se bude udala.
LANA: Ih, do udaje mo`e se ona deset puta proli-
jeniti... (smiju se)... dvadeset puta.
MARA: Ne mo`e, sine. Ko se rodi vrijedan i pametan
on do smrti ostaje vrijedan i pametan... Idem
da vam donesem kola~e i doma}i sok, a ne one
va{e tatrabuke.
LANA (djevoj~ice se smiju): Tetrapake, bako. Ka`e se
tetrapak.
MARA: Jeste, tako se ka`e. I nije va`no kako se ka`e,
va`no je da u wima, tim sokovima, ima svega a
najmawe vo}nog soka. Sada }ete vidjeti {ta je
pravi, zdravi, doma}i, bakin sok.
SAWA (dok baka odlazi pru`a jedan vjenac jagoda
Lani): Evo, ovo sam nam usput nabrala. Izvoli,
mislim da si se po`eqela {umskih jagoda.

91
 7. Pojava
LANA, SAWA

LANA: Mogu da ti ka`em da i jesam... (odlaze desno na-

prijed, sjedaju na dva pawa, a iza wih se zavjesa
lagano zatvara)... One velike {to kupujemo u
samoposluzi upakovane u celofan jesu slatke
ali ne ovako. Vi{e volim jednu ovako malu
jagodu nego tri onolike velike.
SAWA: I ja. Mislim, volim ja i one velike sa {e}e-
rom, ali ove {umske wima ne treba {e}er, on
sve pokvari, zar ne?
LANA: Da... (pojede par komada)... Ovako su mnogo
qep{e... Vidi ove {to je velika i crvena kao
krv. Pogledaj... (ponudi woj)... Ho}e{ li je ti?
SAWA: Ne}u, ja sam ih tebi donijela... (kroz smijeh) ...
Nisam ja Baba Uzimala Davala!
LANA (i ona se smije): Jao, sje}a{ se we? Do|e kod nas
ku}i, stavi na sto preda me pregr{t {qiva i
ka`e: Evo, dijete, da se malo zasladi{! I dok
tako razgovara sa mojom bakom, pojede vi{e od
pola onih {qiva. Ja jedva da i stignem koju
pojesti. Jede ih Baba @dera kao da je na trkama,
na takmi~ewu u brzom `derawu {qiva.
SAWA: Znam, tako i kod nas. Jedanput na tacni doni-
jela kola~e i ka`e kako ih se najela kod ku}e
ali da je namjerno napravila vi{e da i nama
donese. I dok je objasnila kako ih je pravila
pola je sama pojela. Uzima sa obje ruke, dok jede
onaj kola~ {to joj je u lijevoj ruci, ve} desnom
uzima drugi. I kada smo se mi po~eli smijati,
ona se tr`e i veli: Ju, djeco, ja vam sve kola~e
pojedoh. Nema veze, napravi}e baba druge.
LANA: Zato smo je i nazvale Baba Uzimala Davala...
[ta bi sa wom, je li `iva?
92
SAWA (tu`no): Nije. Umrla je zimus, Bog du{u da joj
prosti.
LANA (prekrste se): Bog du{u da joj prosti... Meni je,
nekako `ao... Nije bila ona tako lo{a.
SAWA: Nije, bila je dobra, samo... to za kola~e...
(prasne u smijeh)!
LANA (smije se i ona): Ba{ si bezobrazna!
SAWA: Pa {ta }u, kad god se sjetim toga ja odmah kao da
je i vidim i moram se smijati.
LANA: Jednom, moj brat Pile i ja po{li gore do
strine Jovanke pa smo morali pro}i ispred
wene ku}e, a ona sjedi u ba{ti i ne{to radi.
Kad smo do{li blizu, mi je pozdravimo, a ona
nam veli da svratimo na kola~e, jo{ su vru~i,
veli. Hajde, vidimo da je ba{ navalila, pa svra-
timo. Sjednemo tu u ba{tu pored we a ona iz-
nese punu vanglu knedli sa {qivama. Uzmite,
veli, najboqe su dok su vru~e. Ne bojte se ja sam
izvadila ko{pe iz {qiva. Najboqe se jedu
ovako, pogledajte! I ona uze jednu knedlu i
~itavu je strpa u usta, jednom rukom dr`i drugu
pred ovolikim o~ima i divi joj se, a drugom
rukom ve} vadi slijede}u iz vangle. Pile i ja
smo uspjeli pojesti samo po dvije, tri a ona je
sve ostalo. Isprazni se vangla za~as.
SAWA: Neko mo`e da jede mnogo i sva{ta. Ja ne mogu i
uvijek se sa mamom sva|am zbog toga. Buraniju i
gra{ak smisliti ne mogu i nikakvu supu, a
mama veli da je supa pola ru~ka i da je tu u woj
prava snaga za organizam.
LANA: Ni ja supu ne volim. Jedino nekada mogu jesti
malo one sa zvjezdicama. Ba{ su cakane.
SAWA: A od tjestenine volim samo one ovako uvrnute
nekoliko puta. E, wih mogu da pojedem i pun tawir.
LANA: I ja. A zna{ li {ta ne voli da jede moj brat
Pile? [pagete.
93
SAWA: [pagete?
LANA: Da, {pagete.
SAWA: Za{to?
LANA: Pa, jednom davno, mali dok je bio davio se s
wima. Jedva ga je mama spasila. I od tada on
uop{te ne jede {pagete, mo`e{ misliti.
SAWA: Ja ga shvatam. Meni se ne{to sli~no desilo, ja
sam se davila buranijom i od tada buraniju
smisliti ne mogu.
LANA (za~u|eno): Buranijom se davila? Kako si to uspjela?
SAWA: Sama sam kriva. Ja sam prijepodne pomagala
mami da o~isti buraniju. Vjerovatno nisam
dobro pazila i ostalo mi je ne{to onih konaca.
Zna{ ono sa strane u buraniji {to se mora iz-
vaditi i baciti?
LANA: Znam.
SAWA: E, toga mi je vjerovatno ne{to izmaklo kon-
troli i kada sam napunila usta sa tom bura-
nijom, a tu je bila i mrkvica i jedno par~ence
mesa, jednostavno se zaglavilo pa ni tamo ni
ovamo, pa mi ne da disati. Probam gutati to, ne
mo`e, probam ga baciti van – ne mo`e. Umrla
sam od straha i jedva sam ga se nekako
oslobodila. Pola sata sam se borila. Eto, od
tada ja buraniju smisliti ne mogu.
LANA (ugleda cvijet): Vidi narcis! [to je lijep!
SAWA: Ima ih ovdje u {qiviku tvoje bake jako mnogo.
A dole ni`e ka potoku ima jo{ qep{eg
poqskog cvije}a. Kao da to tvoja baka namjerno
uzgaja, a znam da se ono ne uzgaja nego samo raste.
LANA: Jeste, ali ga ona i pazi i u`iva u wemu. Ne da
nikome da ga bere. Jako je we`na sa cvije}em,
kao da je `ivo.
SAWA: Pa jeste `ivo.

94
LANA: Znam da je `ivo tako u zemqi, ali mislim kao
da je `ivo kao i mi ili kao {to su `ive cuke,
mace, pili}i. Zna{, da hoda i da se javqa
nekako.
SAWA: Moja baka tvrdi da i cvije}e sve ~uje i sve
razumije {to mu se govori. Ona dok ga zaqeva
ili mu bri{e pra{inu sa velikih listova,
uvijek ne{to govori ili pjevu{i. Ka`e da tako
boqe raste i dobija qep{e boje.
LANA: Tako i moja baka. Sada kad boqe razmislim ja
mislim da su u pravu na{e bake. Hajde i mi da
pri~amo sa cvije}em.
SAWA (nagne se naprijed): Hajde.
LANA: Hajde ti prva.
SAWA: [ta da mu ka`em? ... Hajde ti prva.
LANA: Joj, meni je nezgodno. Nai}i }e neko pa }e mis-
liti da sam luda.
SAWA: I meni je to bez veze. Mislim, neka na{e bake
pri~aju sa cvije}em, ali mi ne}emo, je li tako?
LANA: U pravu si.
SAWA: Ja sada moram da idem, baka }e se brinuti. Do}i
}u ti poslije ru~ka pa }emo se igrati na staroj
tre{wi, kao nekada. Je li va`i?
LANA: Va`i.
SAWA: ]ao, Lana.
LANA: ]ao, Sawa... (Sawa ode)... A {ta ja sada da
radim?... (osvr}e se)... Vaqda ne}e niko da
nai|e. Jako bih voqela da malo pri~am sa
cvije}em. Da vidim kako je to... (zavjesa se
lagano otvara i sada je ona na proplanku uz
staru stijenu i malo jezerce)... Zdravo, lijepi
cvijete, kako si mi?

95
 DRUGA SLIKA
([umski proplanak)

1. Pojava
LANA, NARCIS, STIJENA

NARCIS (glas sa ozvu~ewa):

Zdravo, Lano, `iva da si
milo mi je da te vidim,
moto mog `ivota glasi:
Pred tobom se ja ne stidim!
LANA: (iznena|eno): Pa ti i govori{, ne samo da
~uje{?!... (osvr}e se iznea|eno)... Gdje sam ja ovo?
Da li ja to sawam?
STIJENA (iza wenih le|a blago se zawi{e i progovori):
Ti si sada u carstvu snova. Izabrali smo tebe kao
najboqu sawalicu da te primimo na na{u malu
sve~anost u povodu krunisawa nove kraqice.
NARCIS (obu~en kao princ, a takvog i dr`awa, na-
kloni se pred Lanom):
Klawam ti se, lijepa djevo,
qubim ruke i te stvari,
i ko ne bi sad zapjevo,
pa da se i dan pokvari!
STIJENA (strogo): Da se nisi usudio, Narcise. Ti jesi lijep
i zaqubqen u samog sebe, to svi znamo, ali pjevati ne
zna{ i ja ti zabrawujem! Jesi li me razumio?
NARCIS:
I te kako, stijeno stara,
nam~orasta Baba Rogo,
za muziku nema{ dara
zbog toga mi sudi{ strogo.
96
LANA: Nemojte se sva|ati, to nije lijepo. Boqe mi re-
cite kako da iza|em odavde i da se vratim svojoj
baki?
STIJENA: Uskoro ovdje po~iwe ceremonija kruni-
sawa nove kraqice. Ne}e{, vaqda to propu-
stiti?
LANA: Pa, ako }e brzo da se dogodi, voqela bih da to
vidim. Da li }ete mi poslije pokazati put do
ku}e?
STIJENA: Naravno, ti nisi ovdje zarobqenik, nego
gost.
NARCIS: (lagano se wi{e):
Na}i puta ti }e{ lako
prati pogled suri
Stjene ove i polako
po`eli i za`muri!
LANA: Samo tako? Tako lako?
STIJENA: Pa tako si i do{la ovdje, zar ne? Niko te
nije ni doveo ni donio.
LANA: Da stvarno... (osvr}e se)... Ovdje je tako lijepo,
blago vama.
STIJENA: U stvari, blago tebi, jer sve ovo je u tebi, u
tvojim mislima.
LANA: Kako to?
STIJENA: Ti ovo sve samo sawa{?... (~uju se fanfare,
Stjena i Narcis se uzvrpoqe)... Evo ga, po~iwe
ceremonija... Eno, svi su kod dvorca... Eno i kr-
aqice, jaoj {to je lijepa!
LANA (ona i Narcis sve poskakuju poku{avaju}i da
vide ono {to Stijena vidi): Pa ja ni{ta ne
vidim!... [ta da radim? Reci mi, Stijeno, {ta
da radim kako bih i ja vidjela kraqicu?

97
NARCIS (poku{ava da se popne na stjenu, ali ga ova
zbaci sa sebe):
Stari dru`e, lijepa Stijeno,
Dopusti mi da sa tebe.
Vidim krasno lice weno
Zbog kojeg mi srce zebe!
STIJENA: Sad sam lijepa Stijena, a malo~as sam bila
nam~orasta Baba Roga?!... Lano, do|i i popni se
na mene... (ona se pa`qivo pewe)... samo polako...
Je li mo`e?
LANA (popne se i gleda u daqinu): Mo`e, hvala ti,
Stijeno.
NARCIS (daqe poskakuje i vere se):
Ka`i, Lano, da li vidi{,
je l’ zaista lijepa tako?
Vidim, vidim, ti se divi{
znam da }e je voqet svako.
LANA: Zaista je predivna. Ona je, u stvari, velika
crvena ru`a. I svi oko we su cvije}e. Pa`evi,
dvorjani, vitezovi, svi, svi. Ali ona je naj-
qep{a... Odo{e, ne vidim ih vi{e... (lagano
silazi)... Hvala ti, dobra moja teta Stijeno,
{to si mi omogu~ila da sve to vidim.
STIJENA: Bilo mi je zadovoqstvo.
LANA (pri|e Narcisu koji je tu`an sjeo na paw):
Nemoj da si tu`an, lijepi Narcise. Neka ti ovo
bude {kola. Ne smije{ se rugati svima oko
sebe. Svako ima svojih vrlina i svojih mana. Ti
si lijep, a teta Stijena je velika i dobra. Ako je
ne izaziva{ i ne ruga{ joj se, mo`ete ba{
lijepo `ivjeti i jedno drugom pomagati. Vi-
di{ kako je meni pomogla da vidim kraqicu?
Tako si mogao i ti, samo da je nisi prije toga
izazivao i rugao joj se.

98
STIJENA: Xabe ti je wemu govoriti. On voli samo se-
be i nikoga drugog.
NARCIS (i daqe vrlo tu`no):
Nije ta~no mudra Stijeno
ti o meni sudi{ krivo
tebi je u stvari lijeno
da o meni misli{ `ivo.
STIJENA: Ni{ta meni nije ni lijeno ni te{ko, ali ti
mi ne daje{ razloge da o tebi druga~ije razmi-
{qam.
NARCIS (razdra`qivo):
Pa {ta treba ja da radim
Da bi tebi pravo bilo
Da l’ da ~upam il da sadim
Ne bi li se ne{to zbilo.
LANA: Nemoj da se nervira{, dragi moj Narcise. Sve
se mo`e lijepo dogovoriti. Teta Stijena ti
ka`e {ta woj smeta kod tebe, ti joj reci {ta
tebi smeta kod we, popravite to i eto, rje{en
problem.
STIJENA: Da. To je po{teno. Lana je u pravu.
NARCIS (uz lagano wihawe):
Draga Lano, Stijeno mila,
`ivot nam je stvarno lijep.
moj je `ivot gre{ka bila,
kod o~iju bijah slijep.

Od danas }u drugi biti

vidje}ete i vas dvoje
a du{mani mogu sniti
da nas zgaze i razdvoje.

99
LANA: To si ba{ lijepo rekao. A sada idem. Kako
veli{ da odem odavde? Da sjednem na ono isto
mjesto i da zatvorim o~i... (sjeda)... Dobro,
prije nego se vratim `elim vam samo re}i da mi
je bilo drago upoznati vas i da sam zbog toga
sre}na... (okrene im le}a i za`muri)... A sada
zbogom, moji dragi prijateqi... (zavjesa iza we
se lagano zatvori) ... Koliko dugo moram ovako?
... (otvori jedno oko)... Je li dosta?

2. Pojava
LANA i PILE

PILE (dolazi veselo): A tu se krije{, Sawalice?!

LANA (radosno): Pile! Kad si stigao?... (osvr}e se)...
Kuda si do{ao?
PILE: Dole, od potoka. Sa stanice pre~ice... [ta ti
je, {ta se osvr}e{?
LANA: Ni{ta, samo gledam. Idemo, baka }e se obra-
dobati.
PILE: ^ekaj, stani malo da se odmorim... (sjedne na
paw)... Sve vrijeme sam stajao u autobusu a i ova
uzbrdica od potoka dovde mi nije ba{ dobro
sjela. Moram da se malo odmorim.
LANA (sjedne pored wega): Dobro ali kratko, baba }e
se sekirati.
PILE: Za{to? Pa ona mi se jo{ ne nada?
LANA: Brinu}e se zbog mene. Davno sam oti{la od
ku}e, a nisam joj rekla gdje idem.
PILE: Samo par minuta, sestrice. A {ta je to s tobom?
LANA: Kako misli{? Ni{ta, {to pita{?
PILE: Ili si spavala, ili si se morala duboko
zamisliti, dok me nisi ranije primjetila da

100
 dolazim. Ja te promatram jo{ doqe od {qi-
vika, a ti ni{ta.
LANA: Ma, ne{to sam se zamislila. Vjeruje{ li ti da
cvije}e ~uje i osje}a?
PILE: Ne vjerujem.
LANA: Baka ka`e da i cvije}e ima osje}awa i da nije
lijepo pred wim se ru`no pona{ati. I jo{
ka`e, kada ki{a pada tada ku}no cvije}e pla~e
i treba ga zaqevati.
PILE: Ma, to su pri~e za malu djecu.

3. Pojava
NARCIS, pre|a{wi

NARCIS (naglo usko~i iza Pileta, uzbu|en je): Lano,

brzo, Stijeni nije dobro! ... Brzo!
PILE: Ko je ovaj? Da li se to priprema maskembal?
LANA: To je Narcis, moj prijateq... (Narcisu)... A {ta
je Stijeni?
NARCIS: Ne znam, osipa se i zove te.
PILE: Ko je Stijena? Jano, {ta se to ovdje doga|a?
LANA: Poslije }u ti objasniti, sada me ne pitaj
ni{ta... (Narcisu)... Idemo!
PILE: Kuda?
LANA (Narcisu): A kako to da ti sada ne govori{ u
stihovima?
NARCIS: Uzbu|en sam, `ao mi stare Sijene, pa sam
zaboravio.
PILE: Stanite. Ne idemo nigdje dok mi se ne objasni.
[ta se de{ava? Ko je stara Stijena?...
(Narcisu)... Ko si ti tako kostimiran i sve
ostalo {to me interesuje, a ne mogu sada da se
sjetim da vas pitam... (Lani)... Lano, govori!
101
LANA: Dobro, sve }u ti objasniti, mada sumwam da }e{
me i sve razumjeti.
PILE: Samo ti govori. Jesam mla|i od tebe ali nisam
glup. Dakle?
LANA: Prvo moramo svi zatvoriti o~i, a otvori~e{
ih kad ti ja ka`em, hajde... (svi zatvore o~i, a
zavjesa iza wih se otvara – {umski proplanak)...
Tako, sad ih otvori.
PILE (osvr}e se) : Gdje smo mi ovo?... Ovo, mi je
nepoznato?!
LANA: Ni meni potpuno nije jasno. To bi trebalo
biti, kako ka`e Narcis u mojoj glavi, u
snovima mojim, a otkuda sada i ti tu i {ta je od
svega toga ta~no ne bih ti mogla re~i...(pri|u
Stijeni)... To je Stijena. Vidi kako je stara i
tu`na.
PILE (zabrinut): [ta joj je? Je li bolesna?
LANA: Ne znam... (lagano dodiruje Stijenu)... Dobar
dan, teta Stijeno. Kako ste?
STIJENA: Nije mi dobro, Lano. Tu`na sam i od tuge se
osipam. Osvrni se oko sebe i pogledaj. Vidi{
koliko je kamen~i}a ve} odpalo od mene.
LANA: Za{to si tu`na? [ta se dogodilo? Danas si
bila tako sretna kada se kraqica krunisala.
[ta te je rastu`ilo?
STIJENA: Stara sam i sama. Sada sam sama. Ta ru`a, koja
je danas postala na{a kraqica je moje dijete.
Nikla je i izrasla u najqep{u ru`u na svijetu tu u
mom kamenu. To ti i Narcis mo`e potvrditi.
Rasli su skupa.
NARCIS: To je istina.
LANA: Pa {ta ako je i tako?! Ba{ zato treba da bude{
sretna i ponosna na svoju ru`u. A ako nastavi{
da tuguje{ i da se osipa{ pretvori}e{ se u

102
 gomilu pijeska i nikada te vi{e tvoja lijepa
kraqica ne}e mo}i da vidi, ne}e mo}i da ti
do|e u posjetu. Nikada ni ona ni niko od nas
ostalih koji te volimo.
STIJENA: Mene niko ne voli... A... misli{ da }e mi
ru`a, to jest kraqica do}i u posjetu?
LANA: Naravno. Pa evo ja i moj brat Dragan, iz mi-
lo{te ga zovemo Pile, svake godine na qetnom
raspustu dolazimo na{oj baki u posjetu i uop-
{te nam ne smeta {to je stara. Mo`da je i boqe
{to je stara. Tako nam je blaga i dobra i tako
lijepo miri{e da ja mislim da na svijetu
ni{ta qep{e ne miri{e nego baka.
PILE: A kako to da stijena govori i ti... (Narcisu)...
Ti si izgleda stvarno cvijet, taj narcis. Kako
to da i ti govori{?
LANA: Pustimo, Pile, sada to. Daj pomozi mo teta
Stijeni da se oraspolo`i i da prestane da se
osipa.
PILE: Pa {ta da radimo?
LANA: Ne znam. Jao, toliko mi je `ao teta Stijene, a ne
znam {ta da radimo!?
PILE: Mogu da joj pjevam ili recitujem?... Mogu...
mogu i da se kreveqim, zna{ kao onda kada si ti
bila bolesna pa si plakala, a onda sam se ja
kreveqio i ti si se po~ela smijati? Sje}a{ li
se?
LANA: Sje}am se, ali ne znam da li bi to sada ba{
pomoglo.
NARCIS (Veselo):
Ja ideju imam pravu
vama }u je sada dati
lijepu ru`u, k}erku wenu
brzo }u je ja pozvati!

103
STIJENA: Ne}e do}i, ona je sada kraqica.
PILE: Pa {ta ako je kraqica? Ima da do|e. Neka samo
poku{a da ne do|e, sa mnom }e imati posla.
NARCIS: Ti kraqici na{oj prijeti{?
PILE: Samo ka`em, kad ve} vlada...
NARCIS:Morao bi da se sjeti{
Gdje nalazi{ ti se sada !
LANA: Dosta vas dvojica, sva|om ne}emo ni{ta
posti}i. Idi, Narcise, zovi je. Samo po`uri,
molim te... (Narcis ode, a ona pri|e Stijeni i
po~ne je milovati)... Strpi se malo, teta
Stijeno. Sada }e biti rije{en tvoj problem.
STIJENA: Ne vjerujem ja.
LANA: Mora{ vjerovati, ne smije{ se lako predavati.
[ta bi bilo sa nama da se tako lako predajemo.
Da, na primjer, ja ka`em sama sebi: dobi}u
jedinicu iz poznavawa prirode, {to xabe da
u~im, pa da ne uzmem kwigu u {ake i ne nau~im
lekciju? Naravno, dobila bih jedinicu. Ali ja
se lako ne predajem. Velim sama sebi: Nek samo
proba da mi da jedinicu! Sve }u nau~iti pa ne
da ne}u dobiti jedinicu, nego }e ovolika pe-
tica da bude u mom dnevniku, to jest u u~i-
teqevom dnevniku ali kraj mog imena. Eto,
tako treba{ i ti da se bori{ sa svojim
problemima. Svi mi imamo problema.
PILE: Na{ tata ka`e da samo budala nema problema.
STIJENA: Stvarno bi se radovala kada bi mi do{la u
posjetu moja lijepa ru`a, na{a kraqica.
PILE (gleda desno, kuda je oti{ao Narcis): Po~ni da
se raduje{, evo je sti`e!
STIJENA (uzvrpoqi se): Stvarno?! Jao kako sam
neuredna, Lano, k}erko, molim te malo me

104
 sredi, stid me je da me ovakvu vidi na{a
kraqica.
LANA (sre|uje je): Ne treba da se stidi{ svoga
djeteta... Eto, sad si kao nova!

4. Pojava
KRAQICA, NARCIS i pre|a{wi

LANA (Klawa se kada u|e kraqica, Piletu, tiho):

Nakloni se, Pile, takav je red.
PILE (klawa se): ^ast mi je, va{e veli~anstvo!
LANA: Otkuda zna{ da bude{ tako fin?
PILE: Gledao sam u filmovima.
STIJENA (tiho i pani~no): A {ta ja da radim, ja ne
mogu da se klawam?
LANA: Pa ti i ne mora{ da se klawa{. Ti si joj majka.
Ti si sada kraqica majka i svi mi treba i tebi
da se klawamo.
STIJENA (ponosno se uspravi): Je li?! Pa dobro,
klaqajte se. Jo{ mi se niko nikada nije klawao,
ba{ bih voqela i to da do`ivim.
PILE (klawa se): ^ast mi je, va{e veli~anstvo!
LANA (klawa se): Veoma smo radosni zbog va{eg do-
brog raspolo`ewa, va{e veli~nstvo.
STIJENA: Milo mi je, moji podanici... A sada se
uozbiqite, evo, prilazi nam kraqica.
KRAQICA (lijepa, velika crvena ru`a, koja je do tada
ne{to tiho razgovarala sa Narcisom, prilazi
smije{e}i se Stijeni): Draga majko, veliko mi
je zadovoqstvo da te vidim zdravu i veselu.
STIJENA: I meni je drago da vidim tebe, to jest vas
va{e veli~anstvo.

105
KRAQICA: Jeste da sam sada kraqica ali ti ne mora{
biti tako zvani~na. Pa, ja sam jo{ uvijek ona
tvoja mala ru`a, koju si tako ~esto skrivala u
svom skutu od vjetra i ki{e.
STIJENA (smije{e}i se): Ona koja je plakala kada bi
grmilo.
PILE: A sada }e svi da pla~u kada ona zagrmi.
KRAQICA (Narcisu, prestane se smije{iti): Ko je
ovaj drski dje~ak?
NARCIS: To je brat na{e Lane.
KRAQICA: Otkuda on ovdje?
NARCIS: Zalutao. Mislim, ja sam kriv. Stvar je bila
hitna i morao sam da dozovem Lanu da mi
pomogne. Nisam mogao ~ekati da Lana bude
sama i da po~ne sawariti, a on je bio tamo i ...
KRAQICA: To se ni po koju cijenu nije moglo dozvo-
liti! To je skandal! Zbog toga se glava gubi!
LANA: Oprostite mu, va{e veli~anstvo. Spa{avao je
va{u majku, na{u dobru teta Stijenu.
KRAQICA: Spa{avao!? Od koga? Od ~ega spa{avao?
STIJENA: Zna{, }erko, ja sam ti bila jako tu`na i
po~ela sam se osipati. Sa mene su se po~eli
odvaqivati kamen~i}i i pretvarati se u
pijesak. Da nije bilo ove dobre i hrabre
djevoj~ice, sada bi umjesto mene ovdje bila samo
velika hrpa pijeska.
KRAQICA (nakloni se Lani): Ja sam ti zahvalna, Lano.
Dodijelit }u ti najve}i orden na{eg kra-
qevstva – Zlatnu djetelinu sa ~etiri lista.
LANA (nakloni se): Ja sam vam duboko zahvalna. va{e
viso~anstvo. Ali nisam ja zaslu`ila tako
veliko priznawe. Teta Stijena je bila jako
tu`na zbog vas, a onda smo joj Narcis, moj brat

106
 Pile i ja pomogli da joj se raspolo`ewe vrati i
to je sve.
KRAQICA: Zbog mene bila tu`na?! Kako zbog mene?
Za{to zbog mene?
STIJENA: Mislila sam, k}erko, sad kada si postala
kraqica da me vi{e ne}e{ ni poznavati i da te
ne}u nikada vi{e vidjeti. A bez tebe nema meni
`ivota.
KRAQICA: Da nije tebe bilo, draga majko, ja ne bih ni
pre`ivjela sve one oluje, a kamo li da odrastem
i da postanem kraqica. Ti si meni va`nija
nego cijela kraqevina.
STIJENA: Hvala ti k}erko na tim lijepim rije~ima.
Neka si mi `iva i zdrava!
LANA (nakloni se): Dopu{tate li, va{e viso~anstvo,
da moj brat i ja sada napustimo ovaj divan san,
da se probudimo i odemo svojoj baki. Ona }e se
jako brinuti.
KRAQICA: Naravno, draga Lano. Sve dok ja vladam
ovom kraqevinom i ti i tvoj brat ste veoma
dobro do{li. Radova}u se svakom na{em novom
susretu.
PILE (nakloni se): Bila mi je ~ast da vas upoznam, li-
jepa kraqice. Zahvaqujem se na pozivu i budite
sigurni da }emo se rado odazvati, ve} sutra.
STIJENA: I ja vam se zahvaqujem. Do|ite, djeco moja,
dodirnite me da se napunite ~vrstinom i
snagom... (oni to u~ine)... A sada idite, svi
idite sem kraqice. @eqela bih sa wom nasamo
da se ne{to dogovorim... (svi se naklone, Narcis
ode desno; Kraqica prilazi Stijeni; Lana
sjedana rub pozornice; Pile ode do ruba, pa dok
se zavjesa lagano zatvara, ugleda Lanu kako
sjedi, pa joj veselo prilazi kao da je dugo nije
vidio.)...

107
PILE (dolazi veselo): A tu se krije{, Sawalice?!
LANA (trgne se, razgleda okolo u ~udu): [ta to
govori{?
PILE: Zar se ne raduje{ {to me vidi{, sestrice?
LANA: Ti se {ali{, zar ne? Pa ve} pola sata smo skupa
i ...
PILE: Koje pola sata? Sad sam sa autobusa, pa uz potok.
LANA: Ho}e{ re~i da si tek sad stigao?
PILE: Prije par minuta. A {ta je to s tobom sestrice?
LANA: Kako misli{? Ni{ta, {to pita{?
PILE: Ili si spavala, ili si se morala duboko
zamisliti, dok me nisi ranije primjetila da
dolazim. Ja te promatram jo{ doqe od
{qivika, a ti ni{ta.
LANA: Pa mi smo ovako ve} razgovarali!
PILE: Kada? Ne sje}am se.
LANA (sjeti se): Sad znam, ja sam to sawala!... Sawala
sam da si ti do{ao i da si me zafrkavao kako
sam spavala i onda smo oti{li kod teta
Stijene, a tu je bio i lijepi cvijet Narcis i
kraqica... i...

108
 5. Pojava
SAWA, pre|a{wi

SAWA (dotr~i): Lano, Lano, zove te baba na ru~ak.

Jako se zabrinula {to te nema tako dugo. [ta je
s tobom?
PILE: Uspavala se qepotica. Ja do|oh, a ona spava
ovdje na proplanku.
SAWA: Jesi li opet ne{to lijepo sawala?
LANA (sagne se i we`no dodiruje cvijet, pa ga uzbere i
kri{om stavi u xep na haqinici): Jesam, sawala
sam divan san. Mora}u i sutra do}i ovdje...
(Zavjesa se iza wih lagano otvara)... ne bih li
opet sawala isti san.
PILE (ugleda baku): Eno moje lijejpe bakice!...
(potr~i joj u zagrqaj).

109
 TRE]A SLIKA
(Kao prva, dvori{te ku}e)

1. Pojava
MARA, pre|a{wi

MARA: Dragi moji unu~i}i!... (grli ih)... Danas je

bakin najradosniji dan!
PILE: I nama je, bako, ovo najqep{e godi{we doba.
LANA (sa ~u|ewem): Kakvo godi{we doba?
PILE: Pa lijepo, peto godi{we doba. Qeto se podi-
jelilo na dva dijela: godi{we doba bake i
godi{we doba popravnih ispita.
MARA: Kakvih crnih popravnih ispita?! Nisi,
vaqda, pao na popravni?!
SAWA: Ne bi me ~udilo! Kampawac kakav je Pile,
mora jednom da padne i na popravni!
PILE: Ne boj se, taj film ne}e{ gledati. Ako ba{
ho}e{ da zna{, i ovaj sam razred zavr{io sa
odli~nim.
MARA: Lijepo bakino pametno dijete!
LANA: Bako, a zar se deda jo{ nije vratio od ovaca?
MARA (zabrinuto): Nije, dijete, ne znam {ta mu se
moglo dogoditi?
SAWA: Nemojte |aba da se sekirate. Ni{ta mu se nije
moglo dogiti, pa nije mali.
LANA: A da ga nisu ukrali oni vukovi na ~etiri
to~ka?
PILE: Kakvi sad vukovi na ~etiri to~ka?
LANA: Baka ka`e da se ovdje ponekad pojave vukovi na
~etiri to~ka i ukradu neko jagwe ili ovcu! To su

110
 lopovi koji sa kolima dolaze fol na izlet, a
ovamo kradu jadne ov~ice.
SAWA: Jeste, ima takvih ima. I nama su nedavno
ukrali meni najdra`e jagwe... (tu`no)... zvala
sam ga Beka!
LANA (pri|e i zagrli je): Nemoj tugovati. Uskoro }e{
opet imati jagwe, jo{ qep{e i jo{ sla|e.
MARA (zabrinuto): Ma nije to, ko bi ukrao matorog
~ovjeka, kome treba starac?!
PILE: Gledao sam u filmovima. To se zove kidna-
povawe. Uskoro }e se otmi~ari Javiti
telefonom i tra`iti otkupninu.
LANA: [ta je to otkupnina?
PILE: Tra`i}e da baka pripremi puno para pa da im
da, na nekom skrovitom mjestu i tek onda }e joj
oni vratiti deku.
SAWA: Jesu li se javili, bako? Jesu li te nazvali?
MARA (zabrinuto): Nisu i ne mogu me nazvati. Mi
nemamo telefon.
PILE: Onda }e ti poslati pismo napisano slovima
koje su isjekli iz novina.
LANA (quto): [ta to trabuwa{, Pile? Prestani ve}
jednom sa tim tvojim bezveznim filmovima,
pla{i{ nam baku.
PILE: Ne ka`em ja ni{ta, samo sam tako gledao u
filmovima.
LANA (tu`no dodiruje ogradu): Jadni deko, a ~itavo
je jutro popravqao ogradu.
MARA (umorno sjedne na paw): Ja sam kriva. Ja sam ga
natjerala da ode do ovaca.
LANA (zagrli je): Ni{ta ti nisi kriva, bako i nemoj
vi{e da se sekira{, do}i }e deko brzo,
vidje}e{!

111
MARA (tu`no): Jesam, jesam, kriva sam. Cijelo sam
jutro galamila na wega i onda sam ga natjerala
da ode do ovaca iako mu se nije i{lo. Jadnik,
mora da je naslutio da }e mu se ne{to stra{no
dogoditi!
PILE: Sjetio sam se! A kako bi bilo da ja otr~im do
policijske stanice i sve im ispri~am?
SAWA: Ma nemoj, a {ta ako bude da je deko, jednostavno
svratio u kafanu na po jednu sa drugarima, pa
osramotimo i wega i sve nas?!
LANA: Da, moglo bi i to da bude.
MARA (tu`no): To ne mo`e biti, ne ide moj Mitar po
kafanama.
PILE: Ne ide ni na{ stari, pa mu se, bogami, koji put
omakne. Do|e ku}i malo nacvrcan a onda mama
galami i prokliwe i wega i kafanu i onoga ko
ga na to nagovorio.
SAWA: Tako i moj tata ali mama ne smije ni{ta da mu
ka`e, jer ako bi mu prigovorila on bi se samo
okrenuo na vratima, pozdravio je ovako...
(poka`e kao kada se vojnici pozdravqaju)... i
oti{ao bi nazad u kafanu. Tada bi se ku}i
vratio tek u zoru.
LANA (sjedne pored bake, pa zabrinuto): Pa {ta da
radimo, bako?
MARA (tu`no): Ne znam, nisam pametna, dijete moje
drago. Jednostavno, nisam vi{e pametna.
PILE: Sjetio sam se! Znam {ta }emo! Idemo mi do
ovaca, a ako ne bude tamo, vrati}emo ovce ku}i,
pa }emo onda da ga potra`imo u kafani kod
Pece.
MARA: Mo`e djeco, idite ali nemojte da se zadr`avate
da me i vi brinete. Dosta mi je jedna briga.
Moja matora briga!

112
LANA: Sa~ekajte trenutak... (ode desno naprijed i kri-
{om da niko ne vidi izvadi cvijet iz xepa)...
Narcise moj dragi, pomozi sada ti meni. Kako
da na|em deku? Kuda da idem? Molim te pomozi
mi!
NARCIS (prvo se za~uje tiha muzika, a zatim glas sa
razglasa):
Ne brini se djevoj~ice mila
ti si dobra prema meni bila
tvoju brigu ja mogu da shvatim
sada `urim deku da ti vratim.

Pita}u i ptice i cvije}e

i sve `ivo {to se poqem kre}e
a ti po|i nemoj zastajati
tvoje srce puta }e ti dati!
LANA (poqubi cvijet pa ga vrati u xep): Evo me, sada
mo`emo i}i. ]ao, bako, nemoj da se brine{, ...
(smje{e}i se)... brzo }emo ti prona}i tvoje
matoro gun|alo.
MARA: ^uvajte se, djeco moja i po`urite!
PILE: Naravno, bako i ni{ta se ti nemoj sekirati.
Mi }emo za~as prona}i deku i dovesti ga ku}i...
(odu lijevo).

2. Pojava
MARA, potom MITAR

MARA (kupi lagano ve{ sa {trika): Kuku meni do

Boga. [ta me sna|e. A koji me je vrag tjerao da
ga ba{ danas {aqem do ovaca. Toliko puta su se
same ku}i vratile i nikada mi ni jedna nije
falila. I za{to, uop{te vjerujem u to {to
113
 pri~aju `entura~e po selu? Ne ka`em da mo`da
nema tih vukova na ~etiri to~ka. Mo`da ih i
ima i mo`da i kradu jagwad i ovce, ali meni
nisu jo{ ni jednu ukrali. Ovako, Bo`e mi
oprosti, umjesto ovce ja mogu lako da izgubim
mog Mitra... (Mitar viri iza ograde s desna)...
[ta bih ja jadna da ostanem bez wega? Dobro,
jeste on i star i malo ~angrizav, ali kakav je
takav je – moj je. Lijepi moj Mitre, samo se ti
vrati svojoj baki. Nisam ni ja zlato, znam ja
to... (Mitar poku{a da se ponovo iskrade, ali
zapne za nekakvu {erpu, ona se tr`e pa ga
ugleda)... Stop, stoj, stani! Gdje si do sada,
kukav~e crni?
MITAR: Tu sam, odavno sam se vratio, ali sam zaspao
na ogradi tora dok sam brojao ovce.
MARA (ruga mu se): Ma da, veliko stado pa ga te{ko
izbrojati
MITAR: [ta }u kad sam umoran?!... Reci mi, je li Pile
stigao?
MARA: Naravno da je stigao i to poodavno. Za{to ne
bi stigao, nije vi{e mali.Nije on kao wegov
djed, pa da se izgubi u po bijela dana.
MITAR: A gdje su djeca?
MARA: Oti{la su tebe da tra`e, kukav~e crni.
MITAR: Za{to da me tra`e? Nisam malo dijete pa da se
izgubim?
MARA: Gori si nego malo dijete. Kako su se samo djeca
zabrinula zbog tebe.
MITAR: Sad kukav~e crni, a malo~as sam bio lijepi
tvoj Mitar?!
MARA: Veoma nepristojno je prislu{kivati ne~ija
razmi{qawa.

114
MITAR: Nepristojno, veli{? Vi{e je nepristojno
glasno razmi{qati kada si sama. Samo budala
pri~a sama sa samom sobom.
MARA: Sada sam i budala, je li? I jesam, mogu ti re}i.
Kada sam se zabrinula za tebe. To mi je hvala za
moje suze.
MITAR (uzme sjekiru i nastavi prikivati ogradu): Pa
suze, ne{to nisam vidio.
MARA: Kada si ~orav kod o~iju. Ja ti lijepo ve} dugo
govorim idi kod o~nog qekara neka ti izmjeri
vid i da neke nao~ale. Jednom }e{ sebi prste
odsje}i sa tom sjekirom. [ta je vi{e kucka{ i
pribija{, vidi{ da je ~vrsta?!
MITAR: Pa moram ru~ak zaraditi... Ima li {ta da se
jede u ovoj ku}i?
MARA: Ima, naravno. A kada to nije bilo? U mojoj se
ku}i uvijek imalo {ta jesti i kad nam je bilo
najte`e.
MITAR: Pa daj onda, gladan sam ti kao vuk!
MARA: Gladi muhu po trbuhu, nek ti muha pitu kuha!
MITAR: To mi je jo{ i pokojna matera govorila.
MARA (ruga mu se): Matera?! Da te samo djeca ~uju!
Kako te nije sramota za onu divnu `enu,
pokojnu majku tvoju, Bog da joj du{u prosti, ti
ka`e{ matera.
MITAR: Daj `eno, matere ti, ne zvocaju nego postavqaj
da se jede. Vrijeme je.
MARA: Nije vrijeme.
MITAR: Kako to?
MARA: Tako, lijepo, nije vrijeme.
MITAR: Pa kada }e biti, ako nije sada?!
MARA: ^ekat }emo djecu, pa svi skupa da ru~amo, takav
je red. Ne bi bilo lijepo da mi jedemo, a oni
gladni tebe tra`e po selu.
115
MITAR: U pravu si, `eno!
MARA (krsti se): O hvala ti Bo`e da sam i ja nekada u
pravu!

3. Pojava
LANA, PILE, SAWA, pre|a{wi

LANA (djeca utr~avaju, ona zabrinuto ne vidi djeda

koji se sagnuo): Bako, bakice, nigdje ga nema!
SAWA: Veli nam ~ika Boro da je davno oti{ao ku}i sa
ovcama!
MARA: Smirite se, djeco moja, na{a izgubqena ov~ica
se sama vratila ku}i!
PILE (kada se djed uspravi, radosno): Evo ga! \e si,
|ede, me|ede?!
MARA (dok se wih dvojica grle): Sram te bilo,
Dragane, kako }e{ djedu re}i da je me|ed?!
MITAR: Neka, Maro, pusti dijete!
PILE: Pa, bako, mi se tako {alimo!
MARA: Kakva vam je to glupa {ala?
MITAR: On ima pravo, on je moje magare malo!
SAWA: Ako je on magare, {ta sam ti onda ja?
MITAR (sjeda i stavqa unu~ad na krilo): Ti si moje
zlato zlatno!
SAWA (pri|e Mari): Mene moja mama zove Sunce.
MARA (we`no je prigrli): I jesi Sunce, Sawice moja
draga. A sada vas troje, dosta ma`ewa i {ka-
kiqawa, treba da se ru~a. I ti }e{ Sawice sa
nama ru~ati, pa se poslije mo`ete lijepo!
igrati. Idemo... (svi idu lijevo u ku}u).

Zavjesa
116
ZIMSKE RADOSTI
(Pozori{na komedija za djecu sa pjevawem)
Lica:

- PLAVA VILA,
- DVORSKA LUDA,
- PRINCEZA,
- MAN\AFOKO,
- VUK,
- CRVENKAPA,
- MEDO,
- ME^KO,
- BRUNDA,
- MADONA
- LESI,
- KAPETAN KUKA,
- PEPEQUGA,
- SWE@NA KRAQICA,
- PINOKIO,
- IRVAS,
- ^UDESNA ZVIJEZDA,
- KRAQ,
- KRAQICA,
- JECA,
- DEDA MRAZ.

Vrijeme i mjesto radwe:

Nekada davno i danas, negdje i nigdje.

119
 (Kada se zavjesa otvori, osvijetqeni samo plavim
reflektorom iz sale, na stepenicama sjede PLAVA VILA i
DVORSKA LUDA (sa gitarom) i pjevaju, a kada se popale svi
reflektori osvijetli se pozornica – stari, dugo ne
kori{teni dvorac, koji svi glumci polako, laganim
pomjerawem stvari dovode na kraju u red, pred dolazak DEDA
MRAZA.)

1. Pojava
PLAVA VILA i DVORSKA LUDA

PLAVA VILA i DVORSKA LUDA (pjevaju):

U jednom kraqevstvu starom,

pri~a se de{ava ova,
sa pjesmom i gitarom
junaci iz va{ih snova.

Svi oni ovdje }e biti

doga|aj vrlo ~udan
Zajedno sa vama sniti
a svako }e biti budan.

Zima je i snijeg do krova

princeza mamina maza
godina bli`i se Nova
pa doziva Deda Mraza!

121
 2. Pojava
PRINCEZA i pre|a{wi, potom MAN\AFOKO

PRINCEZA (stoji na sred pozornice i doziva): Deda

Mraze!... Deda Mraze!!... Deda Mraze!!!...
(djeci)... Trebali bi i vi da mi pomognete. Nije
fer da se ja sama derwam ovdje, a i vi volite
Deda Mraza kao i ja. I vi o~ekujete da vam on
donese paketi}e, kao i ja. Je li tako? Hajde da ga
svi zovemo... Deda Mraze!... Deda Mraze!... Deda
Mraze!!!
MAN\AFOKO (usko~i): Ekolo! Deda Mradze, Deda
Mradze. Ti pikolo bambina nista drugo i ne
dznati nego se samo derwalo kao dete kad se
ukakalo.
PRINCEZA: [ta se ti mije{a{, ko je tebe zvao?
MAN\AFOKO: Ti ci me dzvala, ti vikare na sav
glasare: Deda Mradze! Deda Mradze!, pa sam ja
dosare.
PRINCEZA: Pa nisam tebe zvala. Ko si ti?
MAN\AFOKO (~udi se): Ti neznare ko cam ja?! Ti ne
znare?! Ti stvarno, stvarno, stvarnisimo ne
znare ko cam ja?!
PRINCEZA (ruga se): Neznare, neznare! Ne ka`e se
neznare, nego ne zna{?
MAN\AFOKO: A sta ja nezna{? Ja cve zna{. Sta ce
tebi Deda Mradze, koji nista ne znare, kada ja,
Crni Man|afoko cve zna{?
PRINCEZA: Sve?!
MAN\AFOKO: Cve! Ajde, pitare me nesto. Prego!
PRINCEZA: Kako se grudva sa snijegom.
MAN\AFOKO: Bravisimo, to je pravo pitare. Ja to
zna{. Bene, prvo ce udzme jedan pikolo kamen,

122
 pa ce zamotare sa cnijeg i onda ce ga|are u neko
babetino u glava ili u prodzore od komsije...
(znati`eqno)... Da li ci ce cada cjetila ko
cam ja?
PRINCEZA: Jesam. Ti si onaj bezobrazni Man|afoko,
kojeg je sredio Pinokio.
MAN\AFOKO: Jecte, to cam io, ali nije mene
budalacto Pinokio credio, nego cu me izdali
kukavico i lupezo Macare i Lijare.
PLAVA VILA (prilazi im): E, sada je dosta! [ta }e{
ti, Man|afoko ovdje? Mar{ napoqe! Odlazi
dok se nisam sjetila svih tvojih bezobrazluka!
DVORSKA LUDA: Boqe ti je da je poslu{a{. Wena mo}
je jaka. Vidio sam svojim o~ima kada je Kape-
tana Kuku pretvorila u zmiju.
MAN\AFOKO: A cta mi mozes? Ti nisi vise Plava
Vila, ti vise nemare moc i carobni prah!
PLAVA VILA (gurne ruku u xep): Je li nemam?! ... A {ta
je ovo?
DVORSKA LUDA: [ta sam ti rekao? Bje`imo!
PRINCEZA: Za{to ti da bje`i{? Tebi ne}e ni{ta...
(zaqubqeno)... ti lijepo pjeva{.
DVORSKA LUDA: Vidio sam je i kako precizno ga|a:
umjesto vje{tice, pretvorila je Ivicu i
Maricu u leptiri}e. Proma{ila je na dva
metra.
PLAVA VILA: Pa {ta?! Tako sam im pomogla da
odlepr{aju iz wenog zatvora i da se spasu...
(Man|afoku)... Ne boji{ se? E, evo ti sad! ...
(baci prema wemu `uti prah)...
MAN\AFOKO (bje`e}i): Jao, nocite me moje mile
nogare. Bezite dok me nije Plava Vila
pretvorale u magare! ]ao bambino! ]ao tuti!
(pobjegnu obojica).

123
 3. Pojava
PRINCEZA, PLAVA VILA,
potom VUK i CRVENKAPA

PRINCEZA (sagiwe se i oprezno dodiruje `uti prah,

pa pogleda u wu): Pa ovo nije ~arobni prah. To je
obi~no kukruzno bra{no.
PLAVA VILA: Ta~no, ali on to ne zna. Ali to ne zna~i
da nisam Plava Vila i da nemam ~arobnu mo}.
Samo mi je ponestalo ~arobnog praha ali za
kukavicu kakav je Man|afoko, mo`e poslu`iti
i kukuruzno bra{no.
VUK (kada prestra{eno usko~i na scenu Princeza
vrisne, a Plava Vila malo ustukne): Jao, poma-
gajte moje dame. Obrao sam bostan! Juri me
Crvenkapa ho}e da mi i{~upa rep.
PRINCEZA: [ta je to bostan.
PLAVA VILA: Lubenice.
PRINCEZA: Ho}u i ja lubenice!
PLAVA VILA: Otkuda lubenice u decembru?
PRINCEZA: Pa kad ga je on obrao u decembru, mogu i ja
da ga jedem u decembru.
VUK: Ja }u ti donijeti brdo lubenica, tonu, samo mi
spasite moj krasni rep!
PLAVA VILA: A {ta }e woj tvoj rep?
VUK: Ka`e ide na maskembal, pa joj treba da se maskira.
PRINCEZA (razma`eno): Ho}u i ja da idem na maskem-
bal! A, gdje je taj maskembal?
PLAVA VILA (Vuku): Bje`i, dok te ja nisam pre-
tvorila u `abu! Baci}u na tebe ~arobni
prah!
PRINCEZA: Kukuruzno bra{no!

124
VUK: Ni|e veze!... (osvrne se, pa prestra{eno): Jao,
majko moja! Evo je ide. Sakrijte me, molim vas.
Obe}avam da vi{e nikada ne}u pojesti ni jednu
jedinu baku na svijetu!
PLAVA VILA: Ne vjerujem ti... Odlazi, brojim do
tri!... Jedan ... dva ... (Vuk pobjegne).
PRINCEZA (sa`qivo): Jaaadni ~ika vuk, ba{ mi ga je
`aaao!
PLAVA VILA: A, da li bi ti ga bilo `ao kada bi pojeo
tvoju baku?... Ne bi! Ne ka`e badava na{ narod:
Vuk dlaku mijewa ali }ud nikako! Ja mu ne
vjerujem i nije mi ga nimalo `ao.
CRVENKAPA (utr~ala je dok ova govori): I ne treba
mu vjerovati. Poku{ao je nagovoriti jadnu
moju baku da se maskira u Crvenkapu, to jest u
mene. Kad ga je baka odu{evweno pitala da li
}e to biti lako, jer je ona stara, a ja vrlo mlada,
i za{to joj to predla`e, on joj je hladno rekao,
da je sla|e mla|e kad se jede. Ona ga je pojurila
metlom, a on je u bijegu udario u mene, prosuo
mi korpicu sa kola~ima za moju staru i bolesnu
baku. Svi su se kola~i rasuli po putu da sam ih
morala ostaviti {umskim pti~icama da ih
pojedu, a za baku ni{ta nije ostalo. Zato ga
jurim, da mu po~upam ono wgovo ru`no krzno i
u{i.
PLAVA VILA: Pa ni to nije lo{e, bar su se pti~ice
po~astile kola~ima.
PRINCEZA: A zar ti ne `eli{ wegov rep?
CRVENKAPA: Rep?! [ta }e meni wegov rep?
PLAVA VILA: Pa vuk je rekao da ti treba wegov rep za
maskembal.
PRINCEZA: Ho}u i ja na maskembal?

125
CRVENKAPA: Ma kakav crni maskembal?! Ni|e veze.
Pojma nemam ni za kakav maskembal.
PRINCEZA: Kakav je to crni maskembal?
CRVENKAPA: Nije crni nego la`ni maskembal. ]ao,
`urim da ga uhvatim dok se nisam odqutila!
(odjuri za vukom)

4. Pojava
MEDO, ME^KO, BRUNDA i pre|a{wi

MEDO (ulaze): Izvinite, jel to ovdje?

PRINCEZA: Nije, ali je ovdje to. To jest ti i ta tvoja
dva lutka.
MEDO: To nije to, to nisu lutke to su moja djeca. Jel
stiglo proqe}e?
PLAVA VILA: Rano ste se vi probudili, zima tek {to
je po~ela.
PRINCEZA: Mi ne ~ekamo proqe}e, mi ~ekamo Deda
Mraza.
MEDO: A ho}e li on donijeti proqe}e? Mi smo se rano
probudili jer smo rano ogladnili.
ME^KO: Ima li ovdje {ta da se jede?
BRUNDA: Nije to pristojno u tu|oj ku}i tra`iti da se
jede.
ME^KO: Pa, ovo nije tu|a ku}a, to je Princezina ku}a.
BRUNDA: To jest dvorac.
MEDO: Pa, na dvoru se dvori. Hajde, naredi da nas
podvore, to jest poslu`e kru{kama i medom.
PRINCEZA: Ali ja nemam slu{kiwe, dvorkiwe i tako
te iwe. Ovdje smo samo Dvorska Luda i ja.

126
 5. Pojava
DVORSKA LUDA i pre|a{wi,
MADONA (ma~ka) i LESI (pas)

DVORSKA LUDA (ulazi nose}i punu korpu raznog vo}a):

Dvorska Luda, stvara ~uda!
PRINCEZA (dok se u pozadini Medvjed i me~i}i slade
vo}em, pogleda u Dobru Vilu): Otkuda sad ovo?
Da nisi ti upotrijebila kakvu rezervnu ~aro-
liju osim onog tvog kukuruznog bra{na?
PLAVA VILA: Nemam ja sa tim veze. To mora da je neko
drugi umje{ao svoje ~arobne prste, to jest
~arobni {tapi}. Idem da vidim ko se to usudio
da uradi tako ne{to na mom terenu!... (ode
desno).
PRINCEZA (Dvorskoj Ludi): A ti? Ka`i, odakle ti to?
DVORSKA LUDA: Odakle ti to?
PRINCEZA: Dvorska Ludo, nemoj da se pravi{ lud.
Lijepo mi ka`i, odakle tebi to?
DVORSKA LUDA (kao da govori poeziju): Odakle tebi
to?
PRINCEZA (qutito): Ti nisi Dvorska Luda, ti si
luda Luda!Ho}e{ li ve} jedanput da mi
liiijeepo ka`e{, odakle tebi to, toliko
svje`eg vo}a u decembru?
DVORSKA LUDA (najqubaznije {to mo`e): Odakle
tebi to, toliko svje`eg vo}a u decembru?
MEDO (dok ona histeri{e, Dvorskoj Ludi): Nemoj vi{e
da je zeza{, ja znam da ti nisi lud. Odgovori joj
na pitawe, dok te ja nisam propustio kroz ove
moje {ape!

127
DVORSKA LUDA (quto Medi): I to mi je hvala {to sam
nahranio tebe i tvoju djecu?! ... (Princezi, veselo)
... Pa ve} sam vam rekao, va{e viso~anstvo, to jest
veli~anstvo: Dvorska Luda stvara ~uda!
PRINCEZA: To ti pri~aj nekom drugom. Ti zna{ da me
zasmijava{ i da me oraspolo`i{ kada sam
najtu`nija, zna{ lijepo pjevati, ~arobno, ali
~arobwak nisi.
DVORSKA LUDA (uzme gitaru i odsvira jedan akord):
Nisam?... (jo{ jedan, ja~i)... Nisam ~arobwak?...
(jo{ jedan, najja~i)... Gledaj ovo! ...(Po~ne svirati).
LESI (djevoj~ica maskirana u psa, isko~i i zvani~no
najavi pokazuju}i prema ulazu): Tara!... Dame i
gospodo, za vas i sa vama pjeva Madona!
PRINCEZA (iznena|eno): Madona?!
MADONA (djevoj~ica u kostimu ma~ke, istr~i prema
publici i, animiraju}i ih, pjeva „Kad si
sretan“)... Kad si sretan ti udari dlan o dlan!
... (zajedno sa wom i djecom u sali, pjevaju i igraju
i oni na pozornici; ulete Vuk i Crvenkapa, malo
igraju onda ga ona pojuri daqe).
DVORSKA LUDA (Kada se pjesma zavr{i): Bravo!
Bravo djeco, a bravo i tebi Madona!
PRINCEZA: Kakva je sada ovo `ivotiwa?!
MADONA (nakloni se): Va{e viso~anstvo, ja sam
Madona, Jecina ma~ka koju je Baltazar o`ivio!
PRINCEZA: O`ivio?!... Lutku o`ivio?!... Zar se i to mo`e?!
DVORSKA LUDA: Mo`e, dakako da mo`e!
PRINCEZA: Ali kako?
DVORSKA LUDA: Lako! Ma{ta mo`e sva{ta!... (djeci)...
Je li tako, djeco? ... (kada mu djeca odgovore) ... Koga
biste sada `eqeli da vidite? ... Koga da pozo-
vem?... Koga? ... Kapetana Kuku? ... Evo ga,
glavom, bradom i kukom, Kapetan Kuka!!!

128
 6. Pojava
KAPETAN KUKA i pre|a{wi,
potom PEPQUGA

KAPETAN KUKA (`urno dolazi kroz salu djeci iza

le|a; re`i bijesno ma{u}i kukom i sabqom; kad
stigne na pozornicu, okrane se djeci): Ha,
golubi}i moji! Tu ste! Evo i mene! E, sada mi
ne}ete uma}i! Ja sam najslavniji, najsuroviji i
najneustra{iviji Kapetan Kuka.
PRINCEZA: I najnepristojniji!
MADONA (prestra{eno): Jao, on jede ma~ke! Bje`im ja,
dok sam jo{ `iva!
LESI: Jede i pse, bje`im i ja! (izjuri).
KAPETAN KUKA: Jedem, naravno da jedem... Jedem
ma~ke, pse, a naro~ito volim... (ne vidi Medu
koji se sagnuo da ne{to dohvati, pa krene prema
me~i}ima)... male mece!... (kada se Medo uspravi,
on se prepla{eno povu}e, pa pomirqivo)... Ali
danas ne{to nisam pri apetitu.
PRINCEZA: Uz to {to je najnepristojniji, on je jo{ i
kukavica!
DVORSKA LUDA (princezi): Ne izazivajte ga, va{e
blagorodno viso~anstvo, to jest veli~anstveno
blagorodstvo. Ako se jo{ samo malkice raz-
quti, sve }e nas pobiti!
KAPETAN KUKA: Naravno da }u vas pobiti, ali
moram prvo da na|em kqu~ od ~arobnog
kov~ega. Pepequga ga je ovdje negdje izgubila,
kosu }u joj zapaliti, samo da je na|em!
PEPEQUGA (ulazi): Evo me, hvalisav~e! Kome }e{ ti
kose zapaliti?! Ne bojim te se!

129
KAPETAN KUKA (uperio je sabqu prema woj, ali se
povla~i): Ne bojim se ni ja tebe, a i danas mi
ne{to nije do borbe!
PRINCEZA: [ta sam vam rekla? Samo hvata na galamu
i na tu svoju kuku, ina~e je kukavica nad
kukavicama.
KAPETAN KUKA (uperi u wu sabqu, quto): Nisam ja
kukavica!... (spusti sabqu pa pomirqivo)...
Samo sam odlu~io da malo budem fin.
DVORSKA LUDA: Za{to? Odkuda taj preokret?
KAPETAN KUKA (lukavo): A mislite da ja ne znam da
vi ~ekate Deda Mraza, a? Ho}u i ja da dobijem
poklon!
PRINCEZA: Deda Mraz }e darivati samo dobru i
lijepo vaspitanu djecu!
KAPETAN KUKA: Pa i ja sam dijete svojih roditeqa,
nema veze koliko godina imam.
DVORSKA LUDA: Ima veze, kako da nema veze?
PRINCEZA: A pri tom jo{ nisi lijepo vaspitan.
Ta~nije, ti si veoma, veoma, nevaspitan i bez-
obrazan.
PEPEQUGA: Bezobrazan, nevaspitan i kukavica nad
kukavicama!
KAPETAN KUKA (drekne quto i podigne i sabqu i
kuku): E, sad je dosta! Sada sam se stvarno
naqutio! Sve }u vas pobiti!

130
 7. Pojava
SWE@NA KRAQICA i pre|a{wi

SWE@NA KRAQICA (odjedanput zagrmi i svjetlo se

ugasi, a kada se upale samo neki reflektori,
stoji na sred scene sa svjetle}im ~arobnim
{tapi}em u ruci): Niko nikoga ne}e ubiti!
Ako }e ko da ka`wava, to }u biti ja!
DVORSKA LUDA: A ko si ti?
PRINCEZA: Jo{ jedna nevaspitana djevoj~ura.
PEPQUGA: Kakakv ti je to svijetle}i {tap? ... (sa st-
rahom u glasu)... Da ti nisi...
SWE@NA KRAQICA: Jeste ja sam Swe`na Kraqi-
ca!... Sve }u vas zalediti!
S V I (bje`e}i na sve strane, u strahu vi~u): Swe`na
Kraqica! Bje`imo! Spa{avaj se ko mo`e! Sve
}e nas zalediti!

8. Pojava
SWE@NA KRAQICA, PINOKIO

SWE@NA KRAQICA (sama, osvr}e se): Ali nemam

koga da zaledim, svi su se razbje`ali. A vi,
djeco, znate li vi ko sam ja?... Jeste li gledali
predstavu „Swe`na Kraqica“? ... Je li vam se
dopala?... Pa da, imam ideju! Ja }u jednostavno
da sve vas zaledim i odvedem u moj Ledeni
dvorac. Jeste, to }u da uradim!... Nemojte da se
bojite, to ni{ta ne boli. A znate li kakav je moj
dvorac... (sa odu{evqewem)... veeeliki i sav od
leda, a unutra je tako hladno, hladno da srce
puca od hladno}e. A? Je l’ ho}ete da vas ja
zaledim i odvedem u svoj dvorac?

131
PINOKIO (ulazi, hoda i govori kao robot): Ni-ko-ga
ti ne-}e{ da za-le-di{!
SWE@NA KRAQICA (arogantno): O, vidi, vidi,
mali robot! Ti mora da si onaj novi Pinokio,
koga je napisao onaj Branko Kockica. Bez veze,
mame mi, vi{e mi se dopadala ona stara bajka,
sa onim Pinokiom kome raste nos, raste mu
wowa ko kobasica.
PINOKIO: Me-ni ne-mo-`e{ ni-{ta, ja sam ro-bot.
Ne-mo-`e{ da me za-le-di{.
SWE@NA KRAQICA: Ne mogu?! Misli{ da ne mogu?
E, sad }emo da vidimo... (mahne svjetle}im
{tapom prema wemu, ali se ni{ta ne doga|a,
za~udi se pogleda {tap, pa ponovi sve)... [ta je
ovo? Pa ovaj ~arobni {tapi} ne radi, vi{e
nema mo}? Mora biti da mu se baterija
istro{ila.
PINOKIO (pjeva): Ne mo`e{ mi ni{ta, ne mo`e{ mi
ni{ta!... (prestane pjevati)... Ne, ti ne-ma{
mo} na-da-mnom. Ja jo{ ni-sam pra-vi dje-~ak.
Sa-da }e do-}i Pla-va Vi-la i pre-tvo-ri-ti
me u dje-~a-ka, ta-~ni-je o-`i-vje-ti me, jer sam
sa-da i do-bar i li-je-po vas-pi-tan.
SWE@NA KRAQICA: Nije me ni briga za tebe! Idem
ja u svoj Ledeni dvorac i sama }u proslaviti
Novu Godinu... (zove)... Irvas!... Irvas, do|i
ovamo, brzo!

132
 9. Pojava
IRVAS i pre|a{wi,
potom PLAVA VILA

IRVAS (u|e i ostane na vratima): Izvolite, va{e

viso~anstvo, Swe`na Kraqice. Zapovjedajte!
SWE@NA KRAQICA: Moj vjerni Irvasu odnije}e{
me u moj Ledeni dvorac, samo brzo. Uskoro }e
Nova Godina i ho}u da je proslavim u svom
dvorcu.
IRVAS: Sami?
SWE@NA KRAQICA: Sama, kad su se svi razbje`ali
pa nisam stigla nikoga ni da zaledim. Ovaj
mali {eprtqavi i tromi robot se ne mo`e
zalediti. Napomeni me da pozovem servis za
~arobne {tapi}e, ovaj mi se ne{to kvari.
IRVAS: A ova djeca? Vidite, va{e veli~anstvo koliko
ih je! Izaberite neko zlo~esto dijete, zaledite
ga, pa da vas odnesem u na{, ovaj u va{ Ledeni
dvorac.
SWE@NA KRAQICA: To ti je dobra ideja! Ja sam
prvo htjela sve da ih zaledim, ali ne ide.
IRVAS: Pa moja stara le|a ne bi izdr`ala toliki
teret, ali jedno dijete i vi, to mo`e.
PINOKIO: To vam va-{e ni-zo-~an-stvo ne-}e
u-spje-ti!
SWE@NA KRAQICA: Za{to mi ne bi uspjelo?
PINOKIO: Jed-no-sta-vno ov-dje ne-ma lo-{e
dje-ce. Sve su to do-bra i li-je-po va-spi-ta-na
dje-ca.
SWE@NA KRAQICA: Nisu! Niko od wih ne voli da
jede povr}e, prqaju se, ne}e da u~e i pi{ke se u

133
 ga}e! Sve su to zlo~esta djeca i kada bih
izabrala bilo koga, ne bih pogrije{ila.
IRVAS: Pa, izaberite, va{e veli~anstvo ve} jednom to
neko deri{te, pa da idemo. Daleko je sjeverni
pol. Moramo da po`urimo.
SWE@NA KRAQICA (pri|e publici, razgleda,
dvoumi se): Pa, neeeznam, nisam sigurna koje }u,
sva su mi tako cakana.
PLAVA VILA (ulazi qutito): A tu si! Mogla sam i
misliti da si to ti. [ta radi{ ovdje? Ovo je
moja teritorija i ovdje ja vladam.
PINOKIO: Pla-va Vi-lo, ba{ do-bro da si do-{la
na vri-jeme. Ova ov-dje je htje-la da nam
od-ve-de ne-ko di-je-te iz pub-li-ke.
SWE@NA KRAQICA (zauzme borbeni stav prema
Plavoj Vili): Ti se ne mije{aj ina~e }e{ sa
mnom imati posla!... (mahne {tapom prema woj,
zagrmi, sijeva, ali se ova i ne pomjeri).
PLAVA VILA (zauzme tako|e borbeni stav, brzo iz
xepa izvadi ~arobni prah i baci ga prema woj;
svjetla postanu veselija, za~uje se muzi~ki
akord, ali ni{ta ne pomjeri Swe`nu Kraqicu):
Ne bojim te se. Nemamo mo} jedna na drugu, ali
}u i svojim `ivotom braniti svako dijete ovdje
u sali.
PINOKIO (dok se wih dvije spremaju da sko~e jedna na
drugu): Ne-}e-te se, vaq-da tu-~i?! Pla-va
Vi-lo, br-zo me pre-tvo-ri u dje-~a-ka, pa da
o-tje-ram tu le-de-ni-cu ta-mo gdje joj je i
mje-sto, na sje-ver-ni pol!
IRVAS: Sredite je, va{e viso~anstvo. Samo po`urite,
vrijeme nam isti~e!
PINOKIO: Sta-ni-te! I-mam i-de-ju! Po-zo-vi-mo
^a-ro-bnu Zvi-je-zdu, ne-ka o-na pre-su-di.

134
PLAVA VILA (opuste se): U redu, mo`e. Tako je dobro.
SWE@NA KRAQICA: Meni je svejedno.
PINOKIO (pri|e publici): Dje-co, po-mo-zi-te mi
da do-zo-ve-mo ^u-de-snu Zvi-je-zdu...(vi~e)...
^udesna Zvijezdo!... ^udesna Zvijezdo!

10. Pojava
^UDESNA ZVIJEZDA i pre|a{wi,
a potom jedno po jedno oprezno ulaze:
DVORSKA LUDA, MEDO, ME^KO, BRUNDA, VUK,
CRVENKAPA, MADONA, LESI, KAPETAN
KUKA i PEPEQUGA

^UDESNA ZVIJEZDA (ulazi mirno): Evo me Pinokio.

Za{to si me zvao?
PINOKIO: Spa-{a-vaj, ti si mud-ra sta-ra
Zvi-je-zda, naj-sta-ri-ja si ov-dje. Po-mo-zi da
ri-je-{i-mo o-vaj pro-blem. O-ve dvi-je ~a-
rob-ni-ce se bo-re za vlast u o-vom di-je-lu
svi-je-ta.
^UDESNA ZVIJEZDA: To nije te{ko. Svi mi ovdje
smo likovi iz poznatih i djeci jako dragih
bajki i pozori{nih predstava. Djeca nas dobro
znaju i mi `ivimo samo zbog djece i `ivje}e od
nas svako ko u dje~ijoj ma{ti ostavi vi{e
traga. Djeca }e odlu~iti koja }e ~arobnica
ovdje vladati. U po{tenoj borbi, uz pomo}
djece, uskoro }emo znati kojoj }emo se vladarki
prikloniti.
KAPETAN KUKA: Podijelimo im sabqe, da vidimo
koja je boqa!
^UDESNA ZVIJEZDA: Ne. Bez oru`ja i bez krvi!
MEDO: Pa neka se onda pohrvu, pa koja pobijedi...

135
^UDESNA ZVIJEZDA: Ne. Bez ikakvog nasiqa!
DVORSKA LUDA (akord na gitari): Neka pjevaju!
^UDESNA ZVIJEZDA: Bi}e i pjesme, ali mi moramo
da vidimo i koliko su dobra i koliko toga
znaju djeca. Plava Vila tvrdi da su oni dobri,
vrijedni i pametni, a Swe`na Kraqica tvrdi
da su zlo~esti, lijeni i glupi. Ovim takmi-
~ewem }e se pokazati koja je od wih dvije u
pravu.
KAPETAN KUKA: Neka borba po~ne.

11. Pojava
KRAQ, KRAQICA, PRINCEZA i pre|a{wi

KRAQ (ulaze va`no uz fanfare, svi se klawaju do

zemqe, sjedaju na tron): Nikakve ovdje borbe
ne}e biti dok ja nedam znak, je l jasno? Ovdje sam
ja kraq, ovo je moje kraqevstvo. Kakvo je – takvo
je, ali je moje!
DVORSKA LUDA: U pravu ste va{e blagorodno, dra-
gorodno i vrlo zgodno viso~anstvo.
KRAQ: A i ti, Dvorska Ludo, za koga ti radi{? Ko te
pla}a?
DVORSKA LUDA: Vi, va{e {a{avo veli~anstvo.
KRAQICA: [ta si rekao?! Kako se usu|uje{ da
vrije|a{ Kraqa?!
DVORSKA LUDA: Rekao sam va{e lepr{avo veli~an-
stvo!
KRAQICA (strogo): Mislim da si ne{to drugo rekao!
PRINCEZA (namigne Dvorskoj Ludi): Nije, draga
mamice, to se vama samo u~inilo! Na{a
Dvorska Luda je tako dobar i pa`qiv, danas mi
je ~ak i `ivot spasio.

136
KRAQ (sko~i): @ivot?! Ko je ugrozio `ivot mojoj
mezimici i qubimici?
PRINCEZA (poka`e rukom na Kapetana Kuku): Onaj
tamo, zlo~esti i bezobrazni Kapetan Kuka!
KRAQ: Neka mu se smjesta odrubi glava!
PEPQUGA (pri|e pa se nakloni): Molim vas, va{e
veli~anstvo, po{tedite mu `ivot. Bi}e on
dobar, ja vam garantujem.
KRAQ: Dobro, dobra moja Pepequgo, neka ti bude. Ti
si glavni lik meni najmilije bajke. Sje}am se
kada sam bio mali, ja sam svaku no} molio majku
kraqicu da ~ita ba{ tu, tvoju bajku. Po{te-
di}u mu `ivot, ali samo jo{ ovaj put.
KRAQICA: Ja, Boga mi, ne bih.
KRAQ: Ovdje se ja pitam, ovdje sam ja kraq... ^udesna
Zvijezdo, neka borba po~ne i neka bude o{tra
ali po{tena i zanimqiva. Vrlo zanimqiva.
^UDESNA ZVIJEZDA (blago se nakloni): Hvala vam,
va{e viso~anstvo... (okrene se takmi~arkama)...
Po~nite! Ko prvi osvoji tri poena, pobjednik
je!
DVORSKA LUDA: Dozvolite Plava Vilo, da vam ja
pomognem. Evo, ja }u da sviram i da pjevam. Ako
djeca budu pametna, pa pogode o ~emu ja pjevam,
neka umjesto mene odpjevaju kraj stiha.
SWE@NA KRAQICA: Ako nije ta~no i ako nije
glasno, ne pika se i poene dobijam ja.
DVORSKA LUDA: Nikakve poene ti ne}e{ dobiti. Ti
mo`e{ dobiti samo batine. Je li tako, djeco?
Ho}emo li, djeco, da pomognemo Plavoj Vili da
pobijedi ovu Swe`nu Kraqicu?... Molim?... E,
slu{ajte pa`qivo, pa da pogodite i uzviknete
zadqu rije~ u svakom stihu... (pjeva)...

137
 Gdje je puno drve}a, gdje nema ni druma,
to je moje skloni{te, to je gusta... ({uma)!
Gdje je svima potrebna motika i kuka
kada tuda prolaze jer se pla{e... (vuka)!
Kuda samo projuri neki zeko bos,
`uri da se ugrije, smrzo mu se... (nos)!
PRINCEZA (svi sem Swe`ne Kraqice aplaudiraju):
Bravo, bravo djeco!
^UDESNA ZVIJEZDA: Jedan, nula za Plavu Vilu!
SWE@NA KRAQICA: Ko prvi nosi, ku}i ne donosi...
Ja imam pravo na tri pitawa. Poka`ite vi
meni, djeco, kako se derwate, kada na utakmici
padne gol, koji ste jako `eqeli da vidite?!...
Ja~e, ja~e, ni{ta vas ne ~ujem!... Dobro, to
znate. A, da li znate kako vjetar duva, kako se
grane wi{u, kako grmi i kako ki{a pada?
^UDESNA ZVIJEZDA (aplauz i radosni poklici na
pozornici): Dva nula za Plavu Vilu!
KRAQ (ustane, svi se duboko naklone): Ja, kraq ove
kraqevine }u da vam postavim tre}i i pos-
ledwi zadatak. Vrijedi i za vas u publici i za
vas u dvorcu... Pjevajte mi i igrajte neku pjesmu
o vozu. E, sad da vas vidim!... (odmah Dvorska
luda po~ne da svira Plavi swe`ni voz, svi
pjevaju i igraju, pa tako igraju}i si|u i u
publiku; on se malo zbuweno vrti, pa onda ka`e
Kraqici i Princezi)... [ta stojimo kao
ukopani?! Idemo i mi da se zaka~imo za ovaj
voz!... (silaze i igraju sa ostalima; kada se
pjesma pribli`i kraju pewu se na pozornicu svi
radosni i umorni).
^UDESNA ZVIJEZDA (tu{ gitare): Tri nula za
Plavu Vilu!... (odu{evqewe i jo{ jedan tu{)...
Pobjedila je Plava Vila!!!

138
KAPETAN KUKA (dok Swe`na Kraqica sa svojim
Irvasom demonstrativno odlazi): @ivjela
Plava Vila!
SVI: @ivjela!
PLAVA VILA: Hvala vam, mili moji, nikada ne bih
pobijedila tu zlo~estu Swe`nu Kraqicu da mi
nije bilo va{e pomo}i. Hajde sada, vrijeme je,
da pozovemo Deda Mraza da do|e i podijeli nam
ove paketi}e... (svi dozivaju na sve strane)...
Deda Mraze!... Deda Mraze!!...

12. Pojava
JECA i pre|a{wi

JECA (kada svi o~ekuju Deda Mraza, na sred pozornice

utr~ava djevoj~ica Jeca; govori veoma brzo):
[ta je ovo ovdje? [ta se derwate kao da vas
zmije jure?! Je li to taj maskembal? Meni
reko{e da se kod one lude kom{inice Mare, ma
znate one sa {estog sprata, {to stalno ne{to
~ita. Mo`ete misliti, ide stepenicama i ~ita.
U liftu, ~ita. Na ulici ~ita. Nikada kwigu ne
ispu{ta iz ruku, kao da }e, bo`e mi oprostiti,
sto fakulteta da zavr{i, a O~i joj ovolike,
iznad obrva su pro{le, majke mi. E, kod te lude
~ita~ice Mare ka`u da }e biti nekakav
maskembal, mo`ete misliti, ala }e biti
zabavno. Pusti}e neku ozbiqnu muziku,
podijeliti narodu kwige i neka svi lijepo
sjede i ~itaju!
DVORSKA LUDA: Ko je sad ova?
PEPQUGA: Znam je ja, to je Jeca iz predstave
Nestvarna stvarnost. Kad ta po~ne pri~ati
niko `iv je ne mo`e zaustaviti.

139
JECA: Ja mnogo pri~am?! Ja mnogo pri~am? Pa ti
pojma nema{ {ta to zna~i mnogo pri~ati, na
~asnu rije~. Zna{ li onu teta Radu iz drugog
ulaza?
PEPQUGA: Ne znam.
JECA: E, ta. Kada ta Rada po~ne da toro~e i ~eki}a,
cijela ulica samo stane i slu{a je. Od we
normalan ~ovjek ne mo`e ni do rije~i da do|e.
Poput one Ane frizerke. Ona ti istovremeno i
frizira mu{teriju i diktira recept za kola~e
sa tre{wama i gleda ko joj prolazi pored
radwe i svakog otra~a.
PRINCEZA: Ja volim kola~e sa tre{wama!
PLAVA VILA: Ako budemo ovako nastavili, nama
Deda Mraz ne}e ni do}i.
DVORSKA LUDA: Pa, {ta mo`emo kad se ova ras-
kokodakala, kao da su joj pune ga}e mrava!
KAPETAN KUKA: Za~epimo joj usta!
JECA : Ko }e meni da za~epi usta? Ko? Imam pravo da
pri~am i {ta mi mo`ete. Niko mi ni{ta ne
mo`e.
PLAVA VILA: Mogu ja... (baci na wu `uti prah i ova
se skameni).
PRINCEZA: Pa to ipak nije obi~no kukuruzno
bra{no, to je ~arobno kukuruzno bra{no.
PLAVA VILA: Sada }e jedno vrijeme ona }utati, a mi
hajde sada lijepo da dozovemo Deda Mraza... (svi
ga ponovo dozivaju)... Deda Mraze!!!... Deda
Mraze!... (odmahuje glavom i sti{ava ih
rukama)... Stanite. Ne vrijedi, ne vrijedi...
[ta da radimo?... (sjeti se)... Pa da, kako se
toga nisam odmah sjetila! Hajde da ga zovemo
pjesmom! Svi }emo zajedno lijepo pjevati i
Deda Mraz }e nam do}i!...(pjevaju svi).

140
 13. Pojava
DEDA MRAZ i pre|a{wi

DEDA MRAZ (sa velikom vre}om na le|ima i u pratwi

nekoliko {umskih `ivotiwa koje veselo
skaku}u oko wega prilazi rampi, a ostali su oko
wega napravili veliki polukrug): Iz daleka puta
ja vam do|oh, djeco moja draga. Zato {to znam da
ste to zaslu`ili. @elio bih samo da ka`em,
neka vam je sretno i veselo djetiwstvo i
u`ivajte u wemu {to vi{e mo`ete. Budite
dobri, kao {to ste lijepi i vrijedni koliko ste
pametni, pa }u ja do}i i slijede}e godine.
Draga moja djeco, neka vam je sretna i lijepa
Nova Godina... A sada, hajde da podijelimo ove
pakete. Plava Vila }e vas prozivati a vi
do|ite ovdje do mene da se lijepo slikamo i
malo porazgovaramo, a ja }u svaku va{u sliku
da ponesem i da vas gledam, slu{am i pratim
kakvi }ete biti i slijede}e godine. Od toga
koliko }ete biti dobri, vrijedni i pametni,
zavisi kakav i koliki }u vam paket donijeti.
Hajde, Plava Vilo, prozivaj!

- K r a j -

141
 BIQE[KA O PISCU

Savo [kobi} je ro|en 21.10.1947. u Travniku, a ve} od

1950. pa sve do 1994. `ivi, raste, ~ita i pi{e u Novom Trav-
niku (jedno vrijeme Pucarevo). Stariji je od svog grada tri
godine. Tu je zavr{io i Gimnaziju, a materijalne neprilike
mu nisu dozvolile daqwe {kolovawe. Ve} u 6. razredu objav-
quje mu ~asopis ^ik (Beograd) prvu pjesmu i od tada, uz punu
podr{ku svoje porodice, pi{e i objavquje pjesme i pri~e u:
Politikinom zabavniku, Plavom vjesniku, Oslobo|ewu,
Na{oj rije~i, Xuboksu, Malim novinama, Kekecu, Bratstvu
(lokalne novine), a 1986. Radio Sarajevo mu otkupquje,
snima i emituje kao radio igru za djecu pozori{nu pred-
stavu Gdje je moj nos, sa Brankom Br|aninom kao urednikom.
U svom gradu je od 1971. do 1990. napisao (i re`irao) 6
pozori{nih predstava za mlade (i jednu za djecu), a u
Vi{egradu (gdje su ga donijeli vjetrovi rata 1996.), od 1997.
pa do danas napisao je (i re`irao pored pomenute Gdje mi je
nos), jo{ devet predstava za djecu i jednu za odrasle. Prvih
{est su objavqene u kwizi More u lavoru, koju je objavila
Srpska kwiga iz Rume sa Dobricom Eri} kao urednikom.
U ovoj kwizi su ~etiri pozori{ne predstave za djecu
koje su veoma dobro primqene, kako kod vi{egradske
publike, tako i {ire, a sa predstavom Sawalica mali
glumci vi{egradski amateri su uspje{no u~estvovali i na
17. Festivalu humora za djecu u Lazarevcu.
Zaposlen je u vi{egradskom Domu kulture.

143
 [tampawe ove kwige
pomogli su:

- Australijska ambasada u Be~u

- „Komunalac“, Vi{egrad
- Dom zdravqa, Vi{egrad
 SADR@AJ

LA@QIVICA JECA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5

MA[TA MO@E SVA[TA . . . . . . . . . . . . . . . . 45

SAWALICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79

ZIMSKE RADOSTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117

Beqe{ka o piscu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 143

145
 Savo [kobi}
MA[TA MO@E SVA[TA

DE^JA
POZORNICA

Izdava~
SRPSKA KWIGA, Ruma

Glavni urednik
DOBRICA ERI]

Za izdava~a
MILUTIN @IVANOVI]

Slog, prelom i {tampa

SRPSKA KWIGA, Ruma

[tampano u 500 primeraka

2006. godine

SRPSKA KWIGA u Rumi, Pavlova~ka 27,

tel. 022/422-196, 022/490-139 tel/faks. 022/429-589
Uredni{tvo SRPSKA KWIGA u Beogradu,
Trg Nikole Pa{i}a 2
e-mail: srpskaknjigaªptt.yu
CIP – Katalogizacija u publikaciji
Biblioteka Matice srpske, Novi Sad
821.163.41-93-341
[KOBI], Savo
Ma{ta mo`e sva{ta i druge komedije za decu / Savo
[kobi}. - Ruma : Srpska kwiga, 2006 (Ruma : Srpska
kwiga). - 146 str. ; 20 cm. - Biblioteka De~ja
pozornica ; kw. 1)
Tira` 500.

ISBN 86-7564-352-7

COBISS.SR-ID 211246343