Komparativna Mitologija

Osnovna literatura: V. Belaj: Hod kroz godinu, Golden Marketing 1998.
KOMPARATIVNA (POREDBENA SLAVENSKA) MITOLOGIJA

2. oujka 2006.
Osnovni pojmovi
MITOLOGIJA ili bajoslovlje: + , mythos i logos: = rije, govor, slovo, besjeda, pripovijedanje, pripovijest", = rije, govor, slovo, besjeda, pripovijedanje, pripovijest" "Mitologija" je "govor o govoru", ili "rije o rijei", slovo o slovu itd. < IE mudh-, *mdh- u znaenju eznuti, teiti za ime, biti usmjeren na neto. novoperzijski mja = tuba (tenja za uspostavom pravednoga stanja) gotski maudjan = nekoga podsjetiti na neto (eli mu se osvjeiti pamenje), engleski mind = misao, namjera, sjeanje praslavenki *mysl, hrvatski =misao (posljedak tenje za razumijevanjem), litavski masti = eznuti. Sve su to pojmovi koji oznauju neto to nije konkretno, to nemamo u rukama, za ime se tei, to bismo tek htjeli ostvariti. < starogrki , lego "skupljati, zbirati, brojiti, pripovijedati, itati, kazati, rei". <IE *leg- "skupljati, zbirati, brati". latinski lego, -ere "itati" (skupljati, brati>itati; slovenski brati = "itati") legenda "to to se treba itati" (Ivan Belostenec, 1674.: Gazofilacium: = Knjiga itka sveteh) Vladimir Ani (Rjenik hrvatskoga jezika, 1991.) = predaja o ivotu neke osobe ili o nekom dogaaju, pria o neobinu dogaaju. rijei izvedene iz korijena *leg- odnose se na konkretne, ostvarene pojmove: latinski legio = legija, postrojba probranih vojnika, elegans = izabrano, ukusno, elegantno lex = zakon je rije, govor, pripovijedanje, slovo o bogovima i njihovim zgodama. O junakim djelima bogova, pria o djelima koja obian smrtnik ne moe izvesti i
Komparativna mitologija
koja su takva znaaja da ih se ne moe razumom objasniti - moemo samo teiti njihovu razumijevanju. obuhvaa podruje loginoga, racionalnoga, onoga to se moe razumski shvatiti pa onda i objasniti. Mitologija je razumsko objanjavanje inae po svojem suu nerazumljivih pripovijesti o bogovima. ritual = obred (psl.*obrd; ono to je ob redu, u redu, ureeno). lat. ritus = "propisani in" < IE *ar-, "broj, brojati" (tj. p o r e d a t i brojke) sanskrtski rtm = "dobro sloeni sveti red", avestijski ratu- = "vremenski odsjeak", staroirski rim = "broj", cymriki rhif = "broj", staronordijski rim = "raun, obraun" (to su sreeni brojevi) rima = "ureene rijei" u stihu. kranska frazeologija: ritus = "propisom ureeni nain obavljanja liturgije" sakralno iz lat. sacer = svet, nekom bogu posveen, od sacro, -are posvetiti latinski sancio, -nxi, -nctum = posvetiti, potvrditi zakon, sankcionirati, sanctus = svet, bogu ugodan, poten. lat. saepio, -psi, -ptum ograditi, saepta ograda unutar koje su Rimljani glasovali; sakralno bi bilo izvorno smjeteno u sveti, ograeni prostor. profano iz lat. profanus: pro- ispred + fanum hram; profano je ono to je ispred hrama. Etnologija pristupa predmetu prouavanja Kako ui u mitologiju koja vie ne ivi? iz vana i iz nutra
Kratki teaj obredne antropologije

1. Zato antropologija? (prvi tragovi vjerovanja, nastanak homo sapiensa i sadraj njegove kulture, evolucionistike paralele, kulturnopovijesna prakultura, univerzalije) 2. Funkcija mita: Mit pripovijeda o dogaajima koji su se dogodili izvan naega svakodnevnog svijeta, izvan naega vremena: dogodili su se prije poetka vremena (in illo tempore, u ono doba; ti su najvaniji), dogaaju se mimo njega, dogodit e se nakon njegova isteka (u punini vremena) Mit poduava mlade o tome kako je ustrojen svijet, da se mogu po tome ravnati; Mit prati obredni in kao komentar ili simbol radnje u inu;
Mit nije beletristika i ne pripovijeda se onima kojih se to ne tie. Svjetonazor onoga vremena:
dvolane opreke (binarne opozicije), objanjavaju i svijet oko nas (goredolje, naprijednazad, sprijedastraga, svjetlotama, suhovlano, lijevodesno, tugaradost, dobroloe, toplohladno itd. itd.) i cijeli Svemir. Trolane opreke (trokutne) su samo za ono najvanije, najsvetije, poput Presvetoga Trojstva u kranstvu.Taj se spoznajni model javja u filozofiji i znanosti sve do danas. Dovoljno e biti podsjetiti na trinitarni model dijalektike (teza-antiteza-sinteza), na kransku Kabbalu (gornji trokut sefiretskoga stabla: Bina [inteligencija]-Chochma [mudrost]-Kether Eljon [najvia kruna]), na Giambattista Vica i njegovu podjelu povijesti u tri doba (kojima odgovaraju tri vrste naravi, tri vrste obiaja, plemenskoga prava, republika, jezika, pisama itd. (Vico, Prinzipi di una scienza nuova dintorno alla commune natura della Nazioni, 1725), na trokutnu strukturu Hegelove Encyklopdie der philosophischen Wissenschaften (Heidelberg, 1817; ovo je cijelo djelo podijeljeno na dijelove, odjele, odsjeke itd. po naelu I., II., III., A., B., C., a), b), c), ), ), ), a da se nigdje ne nastavlja IV., D., d) ili ), na Morganovu shemu kulturne evolucije (3 stadija: divljatvo, barbarstvo, civilizacija, svaki razdijeljen u donji, srednji i vii stupanj; Lewis Henry Morgan, Ancient Society. Researches in the Lines of Human). Obred kao cjelina poiva na tri elemenata. To su: misao (spoznaja) o katastrofinosti situacije i o zadatku, prevladati ju; obredni in () s kojim emo postii taj zadatak; tekst () koji prati obredni in. Mitovi o nastanku opisuju: stanje prije stvaranja (Zemlja bijae pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom, i Duh Boji lebdio je nad vodama. Post 1,1-2.) o sam stvaralaki in kozmosa iz kaosa, kao serija pojedinanih stvaranja
pokuaj unitavanja stvorenoga; sukob izmeu Stvoritelja i njegova suparnika temelj je razumijevanju svijeta oko nas. Ta spoznaja, koju dobivamo iz mita, omoguuje nam da obrednim inom prevladamo opasnost (tj. ponovno uspostavimo red)., a jer neke boanske inove ne moemo ponoviti, simboliziramo ih pripovijedanjem mita. Kaosom su posebno optereeni konac vremenskoga razdoblja (dan, mjesec, godina) i prjelazni trenitci u ljudskome ivotu: roenje, svadba, smrt.
in
Obred = spoznaja o propasti + obredni in () +
m isao
g v r oo
Mitski svjetonazor izjednauje mikrokozmos i makrokozmos, ovjeka i svemir. U mitovima je uoljiv paralelizam izmeu ljudskoga tijela i prirode oko nas: tijelo krv kosa kosti oi dah zemlja voda drvee kamen sunce vjetar
i tako dalje. Lijepo je to vidljivo u drevnome islandskom tekstu koji opisuje stvaranje svijeta iz tijela pradiva Ymira:
Od Ymirova mesa bijae oblikovan svijet i od krvi mora, brjegovi od kostiju, drvea od kose i od lubanje nebo. (Grimnisml 40)
Opreka KozmosKaos = rednered = sakralnoprofano. Obnavljanje reda/svetoga treba se provoditi ob redu. Zato su mitovi sloeni u ureenu, vezanu govoru (pjesmi). Budui da je u Pradoba bio stvoren cijeli na svijet, svetost (ureenost) proima sav ivot, sve okolje. Sve je sakralizirano, moe se govoriti o svesakralnosti, svesvetosti. Ovo shvaanje jedna je od najvanijih crta mitskoga svjetonazora. No isto se tako posvuda osjea djelovanje sila Nereda. Sukob izmeu Kozmosa i Kaosa vodi se u svim segmentima stvarnosti. Postoji toka u svijetu, u kojoj postoji maksimum svetosti: To je ona toka u prostoru i vremenu gdje je, i kada, stvoren svjetski poredak. U tom sakralnom sreditu svijeta, tamo gdje je vrhunac svetosti, dolazi do odsudnoga sukoba izmeu Kozmosa i Kaosa. Spoznaja o organskom jedinstvu prostora i vremena!
rtva
Vrhunac obreda, latinski sacrificium, od sacrum facere initi svetost stoji u opreci s kriminalnim inom. hrvatski rtva < praslav. *rtva je particip perfekta pasivnoga od glagola *rti initi rtvu, rtvovati. *rc, rec: staroindijski grnati = pjevati, hvaliti, gir hvala, latinski gratus = ugodan, gratia = hvala, slava, litavski girti = hvaliti, slaviti, staroirski bard = pjesnik, sve od indoeuropskoga *gwer()- povisiti glas, moliti se. usp. ie. *gweu- govoriti, guditi prasl. *erti, derati (ie. *gwer- jesti, piti).
Obredi imaju tri osnovne funkcije: omoguuju)
religijsko-moralnu (mitovi objanjavaju kako se ljudi trebaju ponaati, obredi to zatitnu (vojniku; drutvo treba zatititi pred napadima neprijatelja) gospodarsku (obredima treba osigurati rodnost i plodnost).
Etolozi su otkrili, da i ivotinje poznaju neke kretnje koje ponavljaju u odreenim prilikama, pa se tako moe govoriti o nekoj vrsti protorituala koji su stariji od jezika. To znai da je jezik mogao nastao kao dodatak, naglasak, tumaenje (eksplikacija) obreda. Jezik je u okviru obreda mogao preuzeti ulogu nekih drugih, starijih i jednostavnijih sustava komuniciranja. Obredni in = sredite ivota prvih zajednica koje su kroile na stazu ljudske povijesti, na samome poetku ljudskoga roda! Osjeaj Svetoga neto je to ovjek nosi u sebi od poetka Vremena.
Izvori za poznavanje i rekonstrukciju praslavenskoga bajoslovlja

A. Arheoloki izvori
Arheoloki su izvori za rekonstrukciju naega bajoslovlja, naalost, jedva uporabivi. Arheolozi su, dodue, uspjeli pronai nekoliko praslavenskih hramova, ak i kipova praslavenskih boanstava. No ni to nije prolo bez nesporazuma, pa ak i mistifikacija. O vjerovanju u ivot poslije smrti svjedoe brojna poganska groblja (to vjerovanje je, uostalom bilo kulturna svojina ljudi jo u srednjem paleolitiku, prije pojave suvremenoga ovjeka, homo sapiensa), no ni ona ne otkrivaju bajoslovlje, barem ne neposredno. Moramo se podsjetiti: mit je u osnovi surjeje, tekst koji pripovijeda o bogovima i njihovim zgodama. Slaveni su pak, i s njima Prahrvati, nekim paraznanstvenim hipotezama usprkos, ivjeli sve do doticaja s kranstvom bez pisma, jedino to su gatali znakovima urezanima u tapie. , Prije Slaveni ne imahu knjiga, nego crtama i zarezima itahu [brojahu?] i gatahu dok bijahu pogani, napisao je jo u X. stoljeu neki makedonski ili bugarski redovnik imenom Hrabar. To znai da nam arheolozi, naalost, ne mogu i ne e moi podastrijeti nikakva praslavenska surjeja, ak niti imena praslavenskih bogova. Arheoloki izvori mogu, dodue, mnogota ispripovijedati, ali o stvarima koja nas ovdje zanimaju, a to je pripovijest o dogaajima, nuno ute. Oni mogu, u najboljem sluaju, potvrditi neke zakljuke do kojih dolazimo drugim putem. Najkorisniji su kada otkriju na nalazitu neke strukture koje su prepoznate u svetim tekstovima. U takvim je sluajevima njihova vrijednost nemjerljiva. Pokazali su to svojim sjajnim istraivanjima, primjerice, Aleksandar Durman na
ranoindoeuropskome gradivu na Vuedolu, te Andrej Pleterski na slavenskome u istonim Alpama.
B. Pisani izvori
Druga vrsta izvora mnogo je iscrpnija. Pisane izvore moemo, u naelu, podijeliti u dvije skupine. Jedno bi bili izvori koji svjedoe o praslavenskom poganstvu iz vremena kada su Slaveni jo inili jednu, po svojoj kulturi cjelovitu zajednicu, a drugo izvori koji govore o vjeri, bogotovlju i bajoslovlju koje su razvili pojedini slavenski ogranci nakon razlaza negdje u VI. stoljeu. No, vijesti iz prvoga razdoblja zapravo i nema. Stariji su se istraivai slavenskoga bajoslovja pozivali, dodue, na grkoga istraivaa, etnologa i povjesnika Herodota (490./485.-430./429.) i njegovu vijest o Neurima: Ti su ljudi arobnjaci. Skiti i Grci o njima govore, da se Neur svake godine jednom na nekoliko dana preobrazi u vuka a zatim povrati u svoje oblije1. Drali su, naime, Neure Slavenima, no to se miljenje moe sve tee braniti. Uope se prema novijim, dosta dobro argumentiranim postavkama litavskih jezikoslovaca, u Herodotovo doba jo ne moe govoriti o Slavenima kao posebnoj indoeuropskoj jezinoj skupini2. Idua vijest mlaa je punih tisuu godina, a potjee iz pera bizantskoga povjesnika Prokopija iz Cezareje (VI. stoljea poslije Krista). Ona zavrjeuje da ju, barem u prijevodu, navedem u cijelosti: Oni, naime, priznaju da je jedan bog, tvorac munje, jedini gospodar svega; njemu prinose za rtvu vola i sve ivotinje rtvene. Sudbinu uope ne poznaju niti joj pripisuju ikakva znaenja u ivotu ljudi, a kada im grozi smrt, u bolesti ili u ratno doba, obeavaju bogu spravljanje rtve za svoje izbavljenje. Po uminuu opasnosti ispunjavaju obeanje i vjeruju da toj rtvi zahvaljuju spas svojega ivota. Odaju takoer poasti rijekama, nimfama i drugim demonima i njima takoer prinose rtve, no svoja proricanja ine samo kod onih prvih rtava. (Bellum Gothicum III, 14, 23). Prokopije je ovdje opisao vjerovanje jedne skupine slavenskih Anta koja je u ono doba ivjela jo sjeverno od Dunava, no to isto pokoljenje uskoro je prelo Dunav prema jugu. Bili su to, dakle, juni Slaveni neposredno prije no to su doista postali junima. To je ujedno jedina vijest o izvornom junoslavenskom poganstvu. Juni su Slaveni, naime, uskoro prihvatili kranstvo (prvi bijahu Hrvati) i njihovo poganstvo nije, barem za neko vrijeme, bilo zanimljivom temom koju bi valjalo pribiljeiti.
Herodot IV.105. Herodotov opis preobrazbe Neura u vukove tumai se obino kao odraz vjerovanja u vukodlake (Niederle 1916:43), no nema nikave potrebe za domiljanjem jer je Herodotov tekst posve jasan: svi su se Neuri jednom godinje prometnuli u vukove i nakon nekoliko se dana povratili u prvobitno oblije. To je posve razgovjetan opis maskiranja momake drube u ivotinjske maske koje o Novoj godini predstavljaju duhove predaka i nema potrebe posizati za vukodlacima. Slaveni bi se u ono doba tek poeli odvajati od baltoslavenskoga stabla (moda ba kao Neuri).
2
ak su se i posredne vijesti o hrvatskome poganstvu pokazale kao krivo interpretirane. Vrijedi to za navodni spomen boga Hrvata kod Konstantina Porfirogeneta (to se pokazalo kao, najvjerojatnije, nespretnost u prepisivanju, vidi Katii 1985a), a moda i za biljeku u poznatoj ispravi ostrogonskoga nadbiskupa Felicijana iz 1134. o tome da je sv. Ladislav oko 1094. osnovao biskupiju u Zagrebu ut quos error idolatrie a dei cultura extraneos fecat, episcopalis cura ad viam veritatis reduceret, da one koje je zabluda idolopoklonstva udaljila od bogotovlja, biskupova briga privede na put istine. To se ponavlja u ispravi Andrije II. iz 1217. (ab errore ydolatrie ad christianitatem, od zablude idolatrije do kranstva i kasnije. Jo u Vitezovievoj interpretaciji iz 1703. stoji eliminatis gentilitatis erroribus (da bi uklonio zablude poganstva), pa se prepoznaje kao stajai izriaj u srednjovjekovnim izvjeima te vrste. Ipak, novija istraivanja upuuju na pomisao da je i u nas kroz neko dulje razdoblje postojalo dvovjerje poput onoga to je opisano u ruskim izvorima. Tako, primjerice, Neven Budak s jedne strane tvrdi da je pokrtavanje Hrvata u sjevernim krajevima bez sumnje poelo jo prije osnivanja biskupije u Zagrebu, a s druge da su ivanovci u nas pokrtavali pogane (1994:64-65, 71). A prvi spomen ivanovaca u naim krajevima potjee tek iz doba bana Boria (1154.-1163.) koji im je darovao Gornji Sveti Martin na Dravi blizu Vake. Ovakvo miljenje kao da potvruju i noviji arheoloki nalazi. Rasprava zagrebakoga biskupa Augustina Kaotia iz 1320. Super questionibus de baptizatione ymaginum et aliarum superstitionum (O pitanjima krtavanja slika i drugih praznovjerica) ne sadri nita o pretkranskom mitskom sustavu (Belaj 1994, 1995b). Mala biljeka Tome Arciakona o mitskoj predodbi o pomrini mjeseca kod navodnih Prahrvata, drevnih Kureta, u njegovoj Historia Salonitana slavni je izuzetak koji samo potvruje pravilo, a i pitanje je na koga se ona zapravo odnosi. Brojniji su i rjeitiji izvori o istonoslavenskome poganstvu. Najvrjednija su pojedina mjesta u drevnome Kijevskom ljetopisu, od kojih neka potjeu jo iz vremena kada su Slaveni bili pogani. To su, primjerice, mirovne pogodbe izmeu poganskih Rusa i kranskih Bizantinaca, pri emu se svaka strana zaklinjala u svoje bogove Peruna i Volosa odnosno u kranskoga Boga. Izuzetno je vaan opis (u istome ljetopisu) uvoenja neke vrste organizirane, dravne religije godine 980. kada je knez Vladimir dao u Kijevu postaviti ispred svojega dvora s trijemom kipove bogova Peruna, Hrsa, Daboga, Striboga, Semargla (ili je to nespretno sloeno od dva imena: Sem i Rigl?) i Mokoe te prihvaanja kranstva i ruenja poganskih svetita ve godine 988. Na osnovni Kijevski ljetopis oslanjaju se zatim brojni opisi u kasnijim djelima iji su autori dodavali pojedinosti to su bile zabiljeene u nama danas nepoznatim izvorima ili su se uvale u pukoj folklornoj predaji, a podosta su i sami iskitili matom. Zanimljiv je tzv. Ipatjevski ljetopis, nastao u XIII. stoljeu, u kojem je grki Hefest poistovjeen s domaim Svarogom, dok je Sunce nazvano Dabogom. U kasnijim srednjovjekovnim crkvenim spisima ima aluzija na ostatke poganstva ( , , i ognju se
mole, zovui ga Svaroiem, zapisao je prijekorno neki sveenik u XIV. stoljeu), pa su ak u XV. stoljeu puanstvo Orlovske gubernije nazvali , dvovjerci. Posebno mjesto meu istonoslavenskim izvorima ima , Pripovijest o Igorovoj vojni, ep koji se openito datira u vrijeme oko godine 1185. U njemu se na nekoliko mjesta aludira na drevne poganske bogove Velesa, Daboga i Hrsa. Tekst je pronaen krajem XVIII. stoljea, no pojavile su se sumnje u njegovu izvornost koje nisu ni do danas posve uklonjene. Najbrojniji i najbogatiji su opisi poganstva zapadnoslavenskih naroda, tonije, polapskih i pomorjanskih slavenskih plemena. Oni su pokrteni razmjerno kasno, tek tijekom XII. stoljea, pa su kranski misionari, ponajprije njemaki, imali dosta vremena da se upoznaju s njihovom vjerom. Za takvo to bili su dvojako motivirani. S jedne im je strane bilo vano upoznati religijski sustav protiv kojega su se borili, a s druge su eljeli pokazati svojim itateljima kako su sve grozne i nakaradne pojave uspjeli nadvladati. Ako se jo uzme u obzir da gotovo nitko od tih misionara i ljetopisaca nije poznavao slavenske govore, onda postaje jasno da njihove biljeke predstavljaju teko razmrsivo klupko korisnih, vjerodostojnih informacija, velikih pretjerivanja i tekih zabuna. Navest u najvanija djela i njihovo osnovno znaenje za rekonstrukciju zapadnoslavenskoga bajoslovlja. Godine 1008. prekorio je misionar Bruno cara Heinricha koji se u ratu protiv kranskih Poljaka povezao s poganskim Ljutiima (ivjeli su sjeverno od Berlina) rijeima: Quomodo conveniunt Zuarasiz diabolus et dux Sanctorum vester et noster Mauritius? (to e ispasti, poveu li se [njihov] vrag Svaroi i voa vaih i naih svetaca Maurikije?). Svaroia kao vanoga boga u zemlji Ljutia spominju i kasniji izvori, a spominje se, kako smo vidjeli, i u ruskim izvorima. Magdeburki kanonik Thietmar (976.-1018.) sastavio je nakon 1015. godine Ljetopis u kojemu je opisao hram u zemlji ljutikoga plemena Redarijaca. Stajao je u gradu zvanu Riedegost (Radogoe?), a u njemu su tovali Zuarasica (Svaroia). Svaka je zemlja (pleme) imala svetie posveeno svojemu najvanijem boanstvu, no meu svima zauzimao je grad Riedegost prvo mjesto. U prvoj polovici XI. stoljea napisao je Adam iz Bremena, sveenik i uitelj, povijest Hamburke biskupije Gesta Hammaburgensium ecclesiae pontificum. I on se osvrnuo na vjeru zapadnih Slavena, naveo je uena mjesta, primjerice iz Eneide, prepriao Thietmara, no kod njega se ne spominje pleme Redarijaca, a grad, tada ve uniten, nosi njihovo ime u obliku Retra. Starije ime grada prelo je na boanstvo koje bi se zvalo Radigost. Ime Svaroi nestalo je. Nije posve jasno je li Adam doista sam pogrijeio i napravio poprilinu zbrku (kako misli Brckner 1926:4), ili je - to se ini ipak teko vjerojatnim - puk pomijeao ta imena nakon to je hram bio poruen.
Presudno je bilo to je Adamov opis, zajedno s premjetenim imenima, preuzeo Helmold (upnik u Bsauu kod obodritskoga plemena Vagrijaca, izmeu Lbecka i Kiela, iza 1177.) u svoju Chronicon Slavorum (nastala oko 1170.). Taj su ljetopis godine 1556. tiskali, pa je bog Radigost postao svojinom slavenskoga bajoslovlja i ostao do danas. Helmold je spomenuo poimence i razne druge bogove. To su bili Prove, bog aldeburke zemlje, pa diabolus Zerneboh (Crni bog, no Helmold nije spomenuo nikakva Bijelog boga iz ega bi se moglo zakljuivati o nekakvom dualizmu kod Slavena, to se kasnije inilo), demon Podaga u zemlji Pln, neki neimenovani bogovi iji su kipovi imali po vie glava te Swantewit (Svantevit), bog Rujanaca i, po njegovu uvjerenju, bog svih (zapadnih) Slavena. Naveo je i jedno ensko boanstvo, Siwa, dea Polaborum (iva[?], boginja Polabljana). Helmold je zapisao i jednu sitnu, a vanu pojedinost: premda ti Slaveni tuju brojne bogove i demone, ipak ne nijeu istinu da nad svima vlada jedan bog na Nebu (nije mu, naalost, naveo ime). No on se, kae, prema slavenskome vjerovanju bavi samo nebeskim problemima, a za sve ostalo nadleni su drugi bogovi koji su njegove krvi (to znai da su njegova djeca; podatak je to to su ga kasniji evolucionistiki interpreti praslavenske religije marljivo previali; Helmold I:83). Poneku krhotinu nai emo pabirei i po spisima drugih pisaca. Tako je, primjerice, magdeburki nadbiskup Adelgot 1108. godine naveo slavenskoga boga Pripegala, ije je ime tumaio kao sloenicu od imena odvratnih, besramnih poganskih bogova Priapa i Belfegora (Pripegala, ut aiunt, Priapus est et Belphegor). To su ime kasniji istraivai pokuali kojekako protumaiti i do danas nije razjanjeno. Neobino je vaan opis zapadnoslavenskoga poganstva u Gesta Danorum, Povijesti Danaca to ju je napisao danski sveenik Saxo, a zvali su ga, jer je bio pismen, Grammaticus (~1150.-1204.). On je opisao bojni pohod danskoga kralja Waldemara godine 1168. na onda slavenski otok Rujanu (danas Rgen uz njemaku obalu na Baltiku), osvajanje grada Arkone i ruenje Svantevitova (Suantovitus) hrama u njemu (neto o tome ima i Helmold). Usput je donio i opsene opise bogotovlja povezana sa Svantevitom. Saxo spominje poimence slavenske bogove i u drugim mjestima, primjerice, u Korenici (Garz) bijahu tovani Rugievit, Porevith i Porenutius (svaki je imao kip s po vie glava). Waldemarov pohod na Rujanu spominje i danska Knytlinga saga (saga, kazivanje o Knytlinzima, tj. Knutovim potomcima i njihovim pothvatima u X. i XI. stoljeu). Uz Svanevita su spomenuti Pizamar (Bjesomor?), Tiarnaglofi (rnoglav, Troglav?), bog pobjede, Rinvit, Turupit i Puruvit. Bit e to, dijelom, iskrivljena imena istih bogova koje nabraja i Saxo. Vana su i tri ivotopisa bamberkoga biskupa sv. Otona koji je iza 1123. polazio u vojno-pastoralne misije Pomorjanima uz Baltik. Autori su im Herbord, Ebbo i jedan anonimni pisac. Herbord je opisao Otonov dolazak u Szczeczin i poganske hramove koje je ovaj dao poruiti. Najvaniji hram bio je Triglavov (Triglaus). U Wolgastu je vidio hram boga Gerovita (poistovjetio ga je s rimskim
10
Marsom). Ebbo je opisao hramove u Szczeczinu (Triglov) i Wollinu te svetkovinu u ast Gerovitu u Havelbergu. Anonim se uglavnom sluio Herbordovim i Ebbovim podatcima, no dodao je i neke vlastite vijesti. Gerovitovo su ime kasniji istraivai tumaili kao Jarovit. Pojedini pisci dodavat e ovim popisima izmiljene bogove (Blbog, Flins), pa e ak u XVIII. stoljeu pronai kipove praslavenskih bogova s odgovarajuim natpisima u germanskim runama! Kod ranije pokrtenih eha i Poljaka nema opisa njihove izvorne poganske vjere. Zato su pojedini ljetopisci, elei prikazati ivot eha i Poljaka prije pokrtavanja, morali posegnuti za rekonstrukcijom. Tako je, primjerice, ve eki povjesnik Kuzma Praki (1045.-1125.) u svojoj Chronica Bohemorum prikazao slavenski panteon po analogiji prema rimskome i napisao da su poganski esi tovali Jupitra, Marsa te oreade, driade, hamadriade itd. Jednako je postupio i poljski povjesniar Jan Dugosz/Longinus (krakovski kanonik, 1480.) u svojoj velebnoj Historia Polonica. No on je uz rimska imena dodao imena slavenskih poganskih bogova. Tako je poistovjetio, ve posve u humanistikom duhu, slavenske s rimskim bogovima: Constat autem Polonos Jovem, Martem, Venerem, Plutonem, Dianam et Cererem. Appelabant Jovem Yeszam lingua sua Martem vocabant Lyadam Venerem nuncupabant Dzydzilelya Plutonem cognominabat Nya Diana lingua eorum Dzewana et Ceres Marzana vocatae (Imahu pak Poljaci Jupitra, Marsa, Veneru, Plutona, Dianu i Cereru Zvahu Jupitra Jezom, Marsa Ladom, Veneru Dzydzilelya, Plutona Nya, Dianu Dzewana i Cereru Marzana). Dugosz nije ta imena uzeo iz starih opisa, nego ih je rekonstruirao na temelju folklornih tekstova. Lako prepoznajemo inae nerazumljive pripjeve pjesama to ih pjevaju i nae ladarice i ljelje. Dugosz nije bio u tome prvi. Stalne pripjeve u brojnim svadbenim i ljetnim obrednim pjesmama slavenskih i baltijskih naroda prepoznali su kao imena poganskih bogova poljski crkveni pisci jo prije njega. On je u svojem ljetopisu samo uporabio ve postojeu metodu i ova domiljanja ugradio u cjeloviti sustav rekonstruirane prapoljske religije. Jednom tako rekonstruirani, ti praslavenski bogovi napuili su polja slavenskoga bajoslovlja i ne daju se vie s njih istjerati. Moda sam u prethodnome odlomku stavio rije metoda nepravedno u navodnike. Dugosz je u XV. stoljeu svjesno pokuao recentne folklorne tekstove uporabiti za rekonstrukciju poganskoga bajoslovlja. Bio je to znanstveni pokuaj. Problem je samo u metodikim pomagalima o kojima Dugosz, naravno, jo nije mogao imati pojma.
d) Predajni izvori
Time sam se dotaknuo i tree skupine izvora. Nazvao sam ih predajnima, premda neki od njih nemaju na prvi pogled s predajom (tradicijom) nita zajedniko. To su folklorne tvorbe poput pjesama i pripovjedaka te obiaja u kojima moemo slutiti krhotine starih mitova i obreda, razna praznovjerja
10
11
koja mogu (ali ne moraju) potjecati iz starijega, ve rastoena vjerskog sustava, djeje igre, razne fraze, pa imena gora, vrhova, rijeka itd. Oni e u naem poslu imati velma istaknuto mjesto. Ti su izvori prikupljeni veim dijelom tek u drugoj polovici XIX. i u XX. stoljeu, a naviru i sada. Tek rijetki stariji zapisi pjesama, rijei, mjesnih imena svjedoe da u tome gradivu doista smijemo oekivati kontinuitet koji traje kroz duga stoljea. Razliite znaajke dviju poglavitih skupina izvora (pisanih izvora iz X.-XIII. i folklornoga gradiva iz XIX. i XX. stoljea) stavljaju pred istraivaa praslavenskoga bajoslovlja gotovo nepremostive zapreke. Nemamo, naime, ouvan niti jedan jedini izvorni praslavenski mitski tekst od kojega bismo mogli poi. elimo li protumaiti praslavensko bajoslovlje, moramo ga prvo rekonstruirati. Pritom emo naii na potekoe i unutar pojedine skupine izvora. Bogovi istonih Slavena nisu isti kao oni kod zapadnih. Jedino zajedniko boanstvo je Svaroi. Jednostavno usporeivanje, primjerice, Peruna sa Svantevitom, koliko god moglo biti zavodljivo, nee omoguiti vjerodostojne zakljuke. Istonoslavenski bogovi kakve su tovali u X. stoljeu u Kijevu i Novgorodu i zapadnoslavenski iz Wolina, Szczeczyna, Havelberga, Rujane, tovani u XI. i XII. stoljeu, opisani su nekoliko stotina godina, pa i pola tisuljea, nakon raspada praslavenske zajednice. U meuvremenu su obje slavenske grane proivjele velike i burne kulturne, politike i drutvene promjene i dolazile u doticaj s razliitim drugim i drukijim kulturama. Pritom su se njihovi religijski sustavi znatno promijenili i razvijali se svaki u svojem posebnom smjeru. Opisani bogovi nisu vie praslavenski bogovi. Jo je tee usporeivati podatke iz pisanih izvora s podatcima to ih nude folklorni tekstovi. Oni, prije svega, pripadaju razliitim kategorijama. Srednjovjekovni izvori opisuju organiziranu religiju s hramovima, kipovima, sveenstvom, a folklorni ulomke puke vjere i prakse. Zatim, meu njima je veliki vremenski razmak u kojem su folklorne tvorbe bile podlone velikim sadrajnim i funkcionalnim promjenama. Konano, pisani srednjovjekovni izvori daju nam imena bogova, itave popise, no ne govore nita o junakim djelima tih bogova. To su popisi osoba koje nastupaju u mitskoj drami, no nema teksta. Izuzetno brojni folklorni tekstovi pripovijedaju pak o dogaajima, ali junaci tih dogaaja nisu vie poganski bogovi nego obini suseljani kao Juraj, Ivo, Mara, ili povijesne osobe kao Ivo Karlovi, ili pak kranski sveci poput sv. Jurja, sv. Ivana Krstitelja, sv. Ilije, Blaene djevice Marije, a u pojedinim sluajevima nastupaju ak i kranske boanske osobe Isus i Bog Otac. Poganski se bogovi tu ne spominju. Tako je nastala blesava situacija u kojoj imamo s jedne strane popise osoba a s druge opise zbivanja, no ne znamo koja je od njih to uradila. Na dlanu je lealo da se za sv. Ilijom, koji se igra gromovima, mora skrivati poganski gromovnik. To je ponukalo istraivae da ve ponuenu lepezu praslavenskih bogova, rekonstruiranu iz raznih pripjeva, proire boanstvima koja se skrivaju za folklornim likovima ili kranskim svecima u pukoj predaji. Zamisao je bila ispravna, no manjkala su uporabiva uporita za takva poistovjeivanja.
11
12
Tome valja dodati da su jo srednjovjekovni povjesnici nastojali povezati recentne europske narode s rodoslovnim stablom narod iz biblijske Knjige postanka. Renesansni su se pak pjesnici dodatno posluili i antikim (grkim) mitskim motivima. Tako je, primjerice, Juraj igori (1420.-1509.) godine 1487. u De situ Illyriae et civitate Sibenici dokazivao kako su Hrvati neposredni (i jezini) potomci Ilira, a tu je zamisao dalje razradio Vinko Pribojevi u poznatom javnom predavanju odranu u Hvaru 1525. i objavljenu u Mlecima 1532. godine pod naslovom De origine successibusque Slavorum. On je u jednom od Noinih unuka, Tirasu (Post 10,2), vidio praoca Traana; od njega je potekao itav onaj rod, koji sada ima ime Slaveni. Jedan od njegovih potomaka je, tvrdi Pribojevi, Illyrios, sin Polyphema i Galateje, praotac Ilira. U ovu je koncepciju vjeto utkao staru legendu o tri brata imenom Czech, Lech i Rhus. Njihovo je podrijetlo iz Ilirika sjajno objanjavalo veliko rairenje slavenskih jezika. Pribojevi je dodao kako se sam osvjedoio da i stanovnici sjeverne Rusije, oko Ledenoga mora, govore dalmatinskim jezikom: habentes dalmatarum sermone, imaju dalmatinski govor. Poglavlje za sebe predstavlja hrvatski mitski svijet u brojnim dramskim djelima hrvatske renesanse i baroka, posebice u komedijama i pastoralama, od Marina Dria (1508.-1567.) do Ivana Gundulia (1589.-1638.). Zbivanja su u njima smjetena u mitsku Dubravu. Tu u Dubravi nastaje novi, slovinski (hrvatski) mitski svijet, jer su staroga ve odavna bili zaboravili. Vile dobivaju svoja imena, izmiljaju se novi hrvatski bogovi (primjerice, Slovan, Davor, Lero), bogovi ija imena i danas priinjavaju dobronamjernim, a nekritinim mitolozima podosta glavobolje. Zbilo se neto za Europu neuveno: dok su svi pobenavili (Radiev je izraz) za grko-rimskim bajoslovljem, Hrvati stvaraju vlastito, slovinsko, pa makar ga morali tek izmisliti. No, ono ipak nije nita drugo do li interpretatio slavica rimsko-grkoga mitskog svijeta, to su rimski i grki bogovi protumaeni imenima koje slavenski itatelj moe razumjeti iz vlastita jezika. Sjajan je primjer za tu tvrdnju Zlatariev prijevod Tassova Aminta. Dominko Zlatari preveo je tu pastoralu Torquatta Tassa na hrvatski godine 1580., dakle, jo prije no to je tiskan talijanski izvornik. Prijevod je korektan i nema niega osobita u njemu. Ponovno ga je izdao 1598., preraena, ovoga puta pod naslovom Ljubmir. Ve se u naslovu vidi razlika, a ona e postati jo oitijom itanjem toga djela. Zlatari je radnju malko prepravio i preselio ju u domai krajolik. Pohrvaivanjem imena stvorio je u itatelja osjeaj da je iskoraio iz klasinoga grko-rimskoga svijeta i preselio se u stari slovinski. Iz Daphne postala je Jela, iz Sylvie Dubravka, a i ime naslovnoga junaka preveo je po istome naelu (imena AmintaLjubmir odnose se jedno prema drugome kao glagoli amareljubiti). Spominjem ovo, premda na prvi pogled izgleda da mitologija hrvatske renesansne fikcijske knjievnosti ne spada u mitologiju kao disciplinu koja prouava drevne mitove, nego u znanost o knjievnosti. inim to zato jer je dio tih ispjesnjenih bogova uao u tekstove dobronamjernih, a nevjetih naih mitografa.
12
13
Znanstveni pristupi i pokuaji rekonstrukcije

Granicu izmeu izvora i prouavanja teko je povui. Ve i stoga to nam starije rasprave nerijetko slue kao izvori za podatke do kojih vie ne moemo doi. Na znanstvenoj rekonstrukciji slavenskoga poganstva okuali su se ve Kuzma Praki, Jan Dugosz, pa kasnije u nas Pavao Ritter-Vitezovi, Josip Bedekovi, Matija Petar Katani i brojni drugi. Posve novo i znanstveno mnogo bolje utemeljeno usmjerenje omoguilo je na prijelazu iz XVIII. u XIX. stoljee lingvistiko otkrie o srodnosti indoeuropskih jezika. To je usmjerilo zanimanje povjesnika kulture na Indiju i njezinu kulturu, to e omoguiti irokopotezne indoeuropske komparativne studije ne samo indoeuropskih jezika nego i bajoslovlja. Utvrdit e se, primjerice, etimoloka srodnost imena grkoga boga Urana i indijskoga Varune. Jakob Grimm objavit e 1835. godine svoju Deutsche Mythologie, primjernu poredbenu rekonstrukciju pragermanskoga bajoslovlja temeljenu u velikoj meri na folklornoj predaji. Grimm je dobro uoio da u usmenoj predaji ima mnogo poganskih mitskih elemenata, no s konanim rezultatima te predaje, pukim pjesmama, pripovijetkama i bajkama (Kinder- und Hausmrchen, Djeje i kune bajke I.,II./1812-1814) rukovao je kao s izvornim mitovima. Svojim je mitolokim istraivanjima utemeljio poseban pravac, zvan mitoloka kola. Gotovo e istodobno tako raditi romantiki usmjereni slavenski narodoslovci, primjerice, Pavol Jozef afrik (Slovansk staroitnosti 1836) i Jan Kollr (Slava Bohyne 1839) koji e u rekonstruiranju praslavenske kulture uope i bajoslovlja napose posegnuti, osim za folklornim gradivom, i za poredbenim gradivom iz Indije. Od Hrvata e tim stopama krenuti Luka Ili-Oriovanin (1817.-1878.) u svojim Narodnim slavonskim obiajima (Zagreb 1846). On je nastojao pojedinim recentnim slavonskim obiajima i vjerovanjima dokazati duboku starinu usporeujui ih s obiajima drugih slavenskih naroda i Indijaca. Uza svu nedoreenost njegovih usporedbi, imponira navoenje izvora. Ili spominje Prokopija iz Cezareje, Tiethmara, Helmolda, Adama Bremenskoga, A. Guagninija, B. A. Balbina, K. G. Antona, J. Kollra, P. J. afrika, pa ak i Vezdina. U stvarnosti se, dodue, njegova lektira svodi uglavnom na Kollrovu Slava Bohyne iz koje je crpio veinu podataka. No tome usprkos, Ilievi Narodni slavonski obiaji prva je iroko zasnovana poredbena narodoslovna i bajoslovna studija u nas. Time je i u nas uvedeno poredbeno indijsko tumaenje prahrvatskoga bajoslovlja (Belaj 1991), ime je konano uinjen prekid s baroknom tradicijom. Brojni slavenski znanstvenici, posebice eki, poljski i ruski, objavili su u XIX. stoljeu mnoge rasprave i knjige posveene slavenskome bajoslovlju. Osnovna znaajka gotovo svih bilo je istodobno koritenje starih pisanih i novih folklornih izvora, pri emu su zanemarivali bitne razlike meu tima dvjema vrstama grae. To je imalo za posljedicu brojne, nerijetko meusobno suprotne, neprovjerljive hipoteze i interpretacije. Slavensko je bajoslovlje bujalo i izraslo u neprohodnu dunglu. Ipak treba istaknuti veoma zaslune uenjake kao to su bili, primjerice, F. I. Buslajev ( , Sankt Petersburg 1861), Aleksandr Nikolajevi Afanasjev (
13
14
, Moskva I-III/1865-1869), Aleksandr Afanasjevi Potebnja ( , 1860, O , Moskva 1865) i drugi, premda ni oni, poput naega Nodila, nisu uoili da su se folklorne tvorbe, zapisane u XIX. stoljeu, znatno udaljile od svojih mitskih predloaka. U tim su tvorbama, dodue, doista sadrani ulomci drevnoga mitskog kazivanja, no znanstvenik ih tek treba oprezno, minucioznom ralambom, izljutiti iz recentnoga folklornoga teksta i zatim pokuati rekonstruirati njihov izvorni kontekst, uvijek svjestan da je to u potpunosti nemogue. Tek je Vatroslav Jagi pokuao, posebice u svojem berlinskom asopisu Archiv fr slawische Philologie od prvoga broja 1875. nadalje, kritikim vrednovanjem izvora i pozitivistikim pristupom3 oistiti Augijeve staje slavenske mitologije. Posebice se oborio na nekritiko posizanje za folklornim tvorbama pomou kojih se, prema njegovu miljenju, slavensko bajoslovlje ne moe i ne smije rekonstruirati. U svoje je doba bio u tome posve u pravu, jer jo nije bilo nikavih metodikih pomagala za valjano usporeivanje podataka iz pisanih izvora s podatcima iz folklornih tekstova. Jagieva je intervencija, nakon koje je kao sigurno ostalo tek nekoliko imena zapadno- i istonoslavenskih bogova, impresionirala ozbiljne istraivae te su se dugo skanjivali uputati u bajoslovna istraivanja. Natko Nodilo (1834.-1912., prvi profesor povijesti na obnovljenu zagrebakom sveuilitu) objavio je u Akademijinu Radu (1885.1890.) opsenu studiju Religija Srba i Hrvata na glavnoj osnovi pjesama, pria, i govora narodnoga koja je 1981. godine doivjela pretisak pod naslovom Stara vjera Srba i Hrvata. Ve iz podnaslova se vidi da Nodilo nije prihvatio Jagiev kritiki pristup rekonstrukciji praslavenskoga vjerskog sustava i bajoslovlja, to je imalo za posljedicu da ni njegovo veliko djelo nije nita manje nekritiko od ostalih romantikih djela onoga vremena i ne prua nikakvu osnovu za daljnji ozbiljan rad. Ozbiljniji istraivai, koji su se ipak prihvatili istraivanja praslavenskoga vjerovanja, prihvatili su evolucionistiki pristup koji se u etnologiji razvio iz sociolokoga pozitivizma. Oslanjajui se na rekonstrukciju razvoja ljudskoga vjerovanja koju je predloio Edward Burnet Tylor (1832.-1917.) u svojoj knjizi Primitive culture (Prvobitna kultura, 1871) od prvobitnoga animizma preko demonizma i politeizma do monoteizma, evolucionisti su u biti deduktivnom metodom pokuali svesti poznate podatke o slavenskoj vjeri i bajoslovlju u jedan posvuda jednaki razvojni niz. Pritom su smetnuli s uma da su Slaveni, kao jedna od indoeuropskih jezinih skupina, subatinici indoeuropske jezine, tekstovne i bajoslovne predaje te su prikazivali Slavene iz VI.-XII. stoljea poslije Krista mnogo primitivnijima no to su to bili Praindoeuropljani prije svojega raspada na samostalne jezine i kulturne skupine kakvih pet tisuljea
Pozitivizam je pravac u filozofiji i znanosti koji se javio u prvoj polovici XIX. stoljea, isprva u sociologiji (usp. naslov knjige Cours de philosophie positive, 1830,-1848., francuskoga sociologa Augusta Comta), a odlikovao se tenjom da pojave objasni na samoj fenomenalnoj, pojavnoj razini, tj. samo toliko koliko see nae iskustvo i sposobnost provjeravanja. Upereno isprva protiv metafizikih spekulacija, taj se stav kasnije pokazao neproduktivnim pa je jo u XIX. stoljeu uglavnom naputen.
3
14
15
ranije. U tome su pravcu radili, primjerice, Louis Leger (La mythologie Slave, Paris 1901.), Lubor Niederle (Slovansk staroitnosti. ivot starych Slovanu II-1, Vra a nboenstv, Praha 1916), Viljo Johannes Mansikka (Die Religion der Ostslaven [FFC 43], Helsinki 1922) i drugi. Od junoslavenskih je autora u tom smjeru najozbiljnije radio piro Kulii (Stara slovenska religija u svjetlu novijih istraivanja posebno balkanolokih, Sarajevo, Djela ANUBIH LVI/3 1979). Najdulje se taj pristup odrao u nacionalnim znanostima pod marksistikom paskom. Spomenut u samo uglednoga sovjetskog arheologa B. A. Rybakova i njegovu lijepo opremljenu knjigu ozbiljna izgleda , 4 Poganstvo drevnih Slavena (Moskva 1981) . Bijeg u evolucionizam bio je razumljiv. On je nakon razorne Jagieve kritike nudio ipak nekakav kriterij za razvrstavanje folklornoga gradiva (u opoziciji primitivnijerazvijenije) i privid mogue usporedbe na toj razini. Novi pristup iznaao je tek eki povjesnik Jan Peisker. On je na zapadnoslavenskome podruju, ukljuivi ovamo i Slovence, utvrdio 32 primjera jednako rasporeenih komponenti nekoga poganskoga sakralnog prizorita. To su tekua voda, s njezine desne strane (gledajui nizvodno) stijena koja svojim imenom podsjea na Vraga, strah, tamu, pakao, crno, vranca, a s lijeve obino neto vii gorski vrh ije ime asocira na Svaroga, Sunce, Svantevida, nebo, bijelo, bijeloga konja/kobilu. Peisker je ovu pravilnost u toponimiji interpretirao kao trag svetitima stare iranske zoroastrijske dualistike religije u kojoj bi na lijevoj strani rijeke tovali dobroga, bijeloga boga, boga svjetla, Ahura Mazdu, a na desnoj zloga, crnoga boga, boga tame, Devu. Tijekom pokrtavanja zloga bi boga izjednaili s Vragom, a na mjesta bivih svetita postavili crkve posveene kranskim svecima. Na lijevu, svjetlu stranu postavili bi crkvu sv. Vida (po asocijaciji oni vid svjetlost), a na desnu sv. Jurja ili sv. Mihovila koji su ubili zmiju ili zmaja, simbol Zloga (Peisker 1926, 1926/27, 1928). O mitskoj ulozi vode nije se izjasnio. Evo primjera dvaju takvih svetita iz njegova odgovora Jakobu Kelemini iz god. 1926./1927.:
Oronimi uz Vltavu,eka
Oronimi uz Muru, Austrija
Peiskerovu zanimljivu, inovacijsku i argumentiranu hipotezu na tragu kasnijoj strukturnoj analizi prihvatili su neki hrvatski pisci (ufflay 1928, Pilar 1931). Kao dokaz za navodno iransko podrijetlo Hrvata nai emo ju i danas u paraznanstvenoj literaturi. Drugdje su ju otklonili (Kelemina 1926/1927) ili jednostavno ignorirali. Pokazalo se da Peiskerovo tumaenje tih kultnih
O Rybakovljevu ideoloki (marksizam, historizam, nacionalizam) programiranu pisanju koje nije prezalo ni pred falsifikatima, vidi knjigu Leva S. Klejna Das Phnomen der sowjetischen Archologie (Frankfurt am Main Berlin Bern New York Paris - Wien, Lang 1997). Vidi i: Belaj 1998:253-255.
4
15
16
pozornica (Kelemina 1926/1927:168) iz iranskoga vjerskoga dualizma ipak ne moe izdrati ozbiljnu kritiku. No zajedno s Peiskerovom interpretacijom problema i sam je problem, tj., pitanje zato oronimi stoje u krajoliku u jasnoj znaenjskoj opreci i zato su imena, koja asociraju na sunce, svjetlost itd. uvijek na lijevoj, a ona, povezana s mrakom, Vragom itd. uvijek na desnoj strani rijeke, bio pometen pod tepih. Time je bila, naalost, uklonjena motivacija za otkrivanjem novih metodikih postupaka. Trebam ovdje naglasiti da je u nas Peiskerovu hipotezu promicao Ivo Pilar 5 koji je ne samo preveo jedan Peiskerov rad, nego je i sam prikupljao kultne pozornice po junoslavenskim zemljama i objavio ih godine 1931. Evo jednoga primjera:
Imam dojam da Pilar nije bio na terenu, nego je vjerojatno iitavao neku nedovoljno preciznu kartu. Ivaneki potok (zove se Bistrica) doista odvaja rebro na kojem je glavni vrh Ivanice od Dubovaca s kapelom Sv. Duha, ali Dubovci nisu Babina gorica. Ona je 43 m nii vrh, oko 600 m istonije. Osim toga, vidjeti u Svetome Duhu kranski supstitut boga tame i zla je jako, jako nategnuto. Klju za razrjeenje osnovnoga problema sine qua non, otkrivanja odnosa izmeu pojedinih vrsta izvora, nali su filolozi tek onda kada su analizirali strukturu predaje pa su paralele, koje su se pokazale na razini strukture, dodatno izloili lingvistikoj analizi. Tu je etimoloka srodnost kljunih pojmova (a ne samo imena bogova) i cijelih fraza konano dala dugo traeno uporite pri uspostavljanju veza meu spominjanim kategorijama podataka. Strukturu uvodi u prouavanje izvaneuropske mitologije tek Claude Lvy-Strauss (1908.- ) iza II. svj. rata od (Anthropologie structurale, a posebice s Mythologiques 1-3, 1967./68.), Na indoeuropskoj je razini to pokuao, primjerice, Georges Dumzil, a na slavenskoj su probili led ruski filolozi Vjaeslav Vsevolodovi Ivanov i Vladimir Nikolajevi Toporov6 svojim studijama o dvoboju izmeu Gromovnika i Zmije/Zmaja. Uspjelo im je prouavanjima na podruju praslavenskoga mitskog sustava rekonstruirati ulomke svetih mitskih tekstova poganskih Slavena i pokazati njihovu ukorijenjenost u praindoeuropsku predaju (Ivanov-Toporov 1965, 1974). Time su dali drugim istraivaima valjano orue za daljnja istraivanja. Ne smije se previdjeti niti B. A. Uspenskij i njegova iz 1982. u kojoj je pomnim sueljavanjem filolokoga, etnografskoga, ikonografskoga i drugoga kulturnopovijesnog gradiva rekonstruirao dijelove
Ivo Pilar (1874.-1933.), pravnik, ekonomist i sociolog, politiki angairan kao protivnik kraljevskoga reima (pisao nerijetko pod pseudonimima, umro pod sumnjivim okolnostima), pisao je i povijesne rasprave (o bogumilima). Za nas je ovdje zanimljiv kao prevoditelj i nastavlja Peiskerova djela. V.V. Ivanov i V.N. Toporov rade zajedno i veinu svojih najvanijih djela objavili su u koautorstvu jedan s drugime.
6 5
16
17
strukture istonoslavenskih pukih predodbi, jako proetih shvaanjima Istone crkve, koje dobro osvjetljavaju praslavensko stanje. Od hrvatskih im se istraivaa pridruio od god. 1987. Radoslav Katii, posebice svojom rekonstrukcijom mitskoga kazivanja o praslavenskom bogu vegetacije. Tim putom, samo na indoeuropskoj razini, ide i Mislav Jei. Ivanov i Toporov su rekonstruirali elemente praslavenske predaje o dramatinom sukobu izmeu Reda i Nereda. Sile Reda predstavlja Gromovnik, a sile Nereda Zmija. Zmija naruava red, a Gromovnik ga pokuava ponovno uspostaviti. Ta im je rekonstrukcija uspjela tako da su tekst shvatili ne samo kao pripovijedanje, nego kao logino poredani niz znakova (rijei, izriaja) koji su u nekakvu suodnosu, a svaki ima svoje mjesto i ulogu u pripovijesti. Suodnos se moe najlake prepoznati kroz dvolane opreke (binarne opozicije) kao to su, primjerice, goredolje, naprijednazad, sprijedastraga, svjetlotama i tako dalje i tako dalje. To su, u biti, opreke pomou kojih spoznajemo svijet oko nas. Uoimo li da vie takvih opreka ima nekakve meusobne veze, otkrili smo strukturu. Dvolane su opreke gradivo iz kojega se grade strukture. Rijetko e se naii na, primjerice, trolane opreke, koje su uglavnom povezane s najsvetijim ili najvanijim (primjerice, Presveto trojstvo u kranskoj teologiji, Trimurti u indijskoj, tezaantitezasinteza u dijalektici i sl.). Jedna od znaajki struktura jest da se one jako teko mijenjaju. Promijenimo li neki od suodnosa unutar strukture, poremetit emo joj ravnoteu i moe doi do velikih nesporazuma. Ta potreba za konstantnou ublaena je mogunou mijenjanja rijei koje se rabe u kazivanju. Vano je jedino da nova rije koja zamjenjuje prethodnu nosi isto znaenje. Kao primjer mogu navesti slavenske pripovijesti o tome kako se neko nebesko bie spori sa svojim protivnikom koji je u svezi sa zemljom i pokuava ga ubiti. U pojedinim inaicama Bog, Grom, sv. Ilija, Munja svojom munjom, gromom, strjelicom, kamenom estoko udara, bije, trijeska, ubija suparnika koji moe biti Vrag, Zmija, Zmaj, Neist. Moemo si zamisliti koju god kombinaciju ovih rijei odnosno imena koja pokrivaju pojmove nebesko bie, oruje, udaranje do smrti i bie donjega svijeta, a da pritom struktura ostane nepromijenjena. Potpuno je svejedno je li Bog gromom udarao Neistoga ili je sv. Ilija munjom ubio zmaja, ili pak Grom kamenom tresnuo zmiju. Pria je u svojoj strukturi ostala nepromijenjenom: nebeski bog pokuava neime ubiti svojega suparnika iz donjega svijeta. Mogunost mijenjanja pojedinih rijei (koje ipak nije proizvoljno nego ovisi o raznim kulturnopovijesnim imbenicima) kao znakova za isti element strukture omoguava fleksibilnost predaje koja zato moe trajati kroz stoljea i tisuljea, prividno mijenjana promjenama kultura, utjecaja, jezika, uloga. To se moe lijepo pokazati makedonsko-bugarskim pomakom znaenja rijei , zmaj. Zmaj prvotno nije bio nita drugo nego muki oblik rijei zmija. Zmaj je mujak od zmije. A kako to biva u ivotinjskome svijetu, mujaci su u pravilu vei, straniji, ratoborniji, pa su si ljudi najstraniju zmiju, mitsku Prazmiju zamiljali kao mujaka. Zmaj je, kao i zmija koja puzi po zemlji, mitsko bie izvorno povezano uz donji, podzemni svijet. No u istonome dijelu Balkanskoga
17
18
poluotoka slavenski je Zmaj dobio mone konkurente u grkoj utvari i u turskoj Hala. Obje su zamiljali kao poasti sa znaajkama kakve se inae pripisuju zmajevima. Grka i turska rije istisnule su slavensku s mjesta na kojem je rije oznaavala zmijoliku poast. Rije ipak nije nestala, nego se preselila u suprotni, nebeski tabor i u dananjoj pukoj predaji Makedonaca i Bugara imenom oznaen je ovjekoliki pomonik gromovita sveca Ilije. Zato je u makednoskoj inaici prie o borbi izmeu nebeskoga bia i zmijskoga udovita taj koji ognjem/kamenom bije, trjeska po Lamnji: j j. : , , , . (Sveti Ilija grmi s koijom. Zmaj baca oganj po lamnji i ako se [lamnja] sakrije pod neto, pod ovjeka, pod kamen ili pod to god bilo, bacit e zmaj na to mjesto strjelicu s kamenom otricom i ako ju pogodi, razbit e ju. Belaj 1988, 1998a:73) Velikoj znaenjskoj promjeni u rijei zmaj usprkos, nije se u strukturi prie nita promijenilo. Tim su postupkom Ivanov i Toporov uspjeli dosei razinu na kojoj se mogu povezivati izvori raznih vrsta. Postupak je, zapravo, kao u matematici. Kao to, primjerice, matematiar zbraja razlomke poput 1/4 i 1/3 tako da ih svede na zajedniki nazivnik: 1/4 + 1/3 = 3/12 + 4/12 = 7/12 tako filolog usporeuje i kombinira izvore raznih vrsta da bi ih sveo na zajedniku razinu. Ta je pak razina njihova struktura. Nastavljajui na Dumezila, Ivanova, Toporova i Katiia (i na moja predavanja u Ljubljani od god. 1988.) arheolog Andrej Pleterski (1996: Strukture tridelne ideologije v prostoru pri Slovanih) uvodi u igru kutomjer i trokut: poganska sveta mjesta sastoje se od tri dosta udaljene toke, posveene: vladaru Reda (Perunu) njegovoj eni (Mokoi) njegovu suparniku koji uvodi kaos (Velesu, Mokoinu ljubavniku);
Otri kut trokuta ima 23 (od 22 do 25), to je vrijednost otklona suneve prividne putanje u razmaku izmeu ekvinocija i obaju solsticija (2327), duine dviju stranica su u odnosu 1:(1+1).
18
19
Religija i mit Praindoeuropljana

Imati na umu: Hrvati su jezino < Praslaveni < Praindoeuropljani, hrvatska mitologija < praslavenska < praindoeuropska
Thieme, Paul: Gedichte aus dem Rigveda aus dem Sanskrit bertragen und erlutert von P. T., Stuttgart 11964. Dumzil, Georges: LIdologie tripartie des Indo-Europens. Bruxelles, 1958. Gamkrelidze, Tamas i Vjaeslav Vsevolodovi Ivanov: . - . Tbilisi, 1984. Garrett, Olmstedt: The Gods of the Celts and the Indo-Europeans (=Archaeolingua Vol. 6), Budapest,1994. Mallory, James (JP): In search of the Indo-Europeans. Language, Archaeology and Myth. Thames and Hudson, London, 1989. Lincoln, Bruce: The Indo-European Myth of Creation U: History of Religions 15/1975-1976:121-145. Lincoln, B.: Priests, Warriors, and Cattle: A Study in the Ecology of Religions (Hermeneutics, Studies in the History of Religions ; V. 10) University of California Press, 1980. Lincoln, B.: Death, War, and Sacrifice: Studies in Ideology and Practice. University of Chicago Press, 1991. Tetk, Duan: Krl mu. Slovansk ethnogonick mtus v echch 9. 10. stolet. U: Nov Mars Moravicus aneb Sbornk pspvk je vnovali Prof. Dr. Josefu Vlkovi jeho ci a ptel k sedmdestinm. Izd. B. Chochol, L. Jan, T. Knoz. Brno 1999: 71-85. Belaj, Vitomir: Uz Katiievu rekonstrukciju tekstova o baltoslavenskoj Majci bogova. U: Trava od srca: Hrvatske indije II. Zagreb. Str. 113-127.
Najstariji religijski obredi indoeuropskih naroda ne pretpostavljaju hramove ili kipove. Nije ak niti rekonstruirana rije za pojam hram. Ali postojalo je bogotovlje, shvaeno kao gostoljubivo prihvaanje s gozbom to se sastojala od zaklanih ivotinja i bila popraena recitiranjem poezije, kao nekakav dolazak nebeskih u posjetu zemaljskima. (Paul Thieme) Latin. religio < re-ligere, uzvratno povezati. Novije znaenje? Latin. staroirski hetitski indijski avestijski credo, cretim, karatan dai, srad-dha, zrazda-
izvedeno iz PIE *k - srce + *dhe- udijevati, tj. predavati svoje srce erd
zvjezdicom * (ateriskom) oznaena je rekonstruirana, ali ne i pismeno potvrena rije ili fraza. Kratice: PIE = Praindoeuropljani, praindoeuropski, PSL = Praslaveni, praslavenski.
hrv. vjera ie. *wr- biti vjeran (avest. var vjerovati, lat. verus, irski fir, stengl. wr istinit, prav, njem. wahr istinito,
19
20
ie. *wr- (stisl. Var boginja vjernosti, stengl. wr ugovor, vjernost, st.v.njem. wra ugovor, vjernost, sr.v.njem wre mir) odakle i psl. *vra (slovenski vera, srp. ruski pa, bug. bjrus. , e. vira, slova. viera, ukraj. p) ie. *wr < nostratiko *[wu]rH biti dobar, prav (hausa warai dobar, pametan ovjek, elamski uri- vjerovati, huritski urhi, urga dobar, siguran, vjeran, dravidski *uru- pomisliti, tunguski, mandu uru istina, nanajski ulen istina, nivhki ur(n)d dobar, prav Izvorno, vjera nije isto to i religija, nego je to stav religioznoga ovjeka. Isto tako moemo iz imena to ih znamo iz pojedinih indoeuropskih mitologija rekonstruirati ime praindoeuropskoga vrhovnoga boga: latinski umbrijski ilirski sanskrtski (slavenski: Ju piter, Iuve patre, Dei patyros, dyaus pyta, Stribog, ali je posve izgubio zvoje znaenje),
pa germanski *Tiwaz, latinski deus (ne i grki , litavski ) Dievas, staroirski dia, izvedeni su iz PIE *djeu(s) pter. Mallory to prevodi kao Otac Nebo (Father Sky), no oblik djeus je zapravo posvojni genitiv od djeu nebo, nebesko svjetlo. Stoga je pravilnije to ime prevoditi kao (bog) otac Nebeskoga svjetla, otac Neba. Ako je taj bog bio shvaen kao otac (a jest), onda je morala postojati i majka. Lako je pretpostaviti da joj je ime izvedeno od imena njezina mua, *djeu(s), pa ju moemo zamisliti i kao *djeu(s) mater. Eno niz visokih boica ovakva imena: Linearni B tekst zove Zeusovu enu Diwija. latinski Diana (Varo jo ima: Diviana), ilirski Deana, galski Devona. Zapadnoslavenski Dzevanna, Dzewana, Dvana, albanski zan (od lat. Diana) rumunjski zn Prema istome naelu pretpostavljeno je i PIE boanstvo sunca: sanskritsko Surya, litavsko Saule, germansko Sol, iz PIE *sawel- / *swel- / *sul- sunce, iz nostratikoga *a[q]lU svijetliti, blistati PIE je, oito, i ime sanskrtski litavski PS nordijski [mati]) albanski Gromovnika Parjanya, Perkuns, Perun, Fjrgynn (majka gromovnika Thorra, doslovce: Perkunja Perendi Bog
20
dardsko Prun bog rata
21
Osnova tim rijeima je PIE *per(kw)u-no-, izvedeno od glagola * perudarati, biti. Neobian je Stvoriteljev (a to je bog Otac nebeskoga svjetla) protivnik: vedski Vala PS Veles/Volos litavski Velions nordijski valr pali vojnik (i Valhalla, Valkyrja), izvedeno je iz PIE *welpanjak, livada, zemlja mrtvih. Sjetimo se elizejskih polja, grki . Neke mitske likove povezuju njihove znaajke: indijski Avin, grki ( i ) engleski (danski, Beowulf) Hengist i Horsa, irski Macha svi su blizanci, konjoliki ili u uskoj vezi s konjima. Ponekad su paralele zapanjujue. Iz PIE *k erbero- se mogu izvesti: grki o, pas-uvar Hada, sanskrtski sabala, aren, stalni epitet jednoga od psa pratitelja boga mrtvih, Yama. Dumzilova trodioba: Trodioba IE drutva prije raspada IE zajednice, pred 6.000 godina, prema FUNKCIJAMA: sveenika, intelektualna, pravna (znanje); SVETO snaga, obrana, vojska; SNANO produkcija, posjedovanje stoke (i zemlje); BOGATO
Ta trodioba dobro je vidljiva u raznim ie skupinama:

narod Indijci: vladar sustav varna 4 boje sveto bijelo brhmana (brhman = znanje o vezama) bijelo aaurvan snano Arya crveno katriya katr = snaga crveno raa.tar = na kola se penjui, plemstvo crveno lat. equites (<equus bogato uto vaiya vi = selo, vas/ves, lat. vicus plavo vstry.fuyaat (robovi) dasa crno udra = porobljeni stranci
Arya* rjan Aryaman (<pie. *rig)
Perzijanci
Arya
pitra
huiti
Germani Gali Ariomanus
(-rich > Reich) bijelo: druidi, bardi,
slobodni seljaci slobodni seljaci
neslobodni, osloboeni
rix
21
vati aes Dna = druidi, bardi, fathi, fili, brithem (suci) bijelo flamen konj) faith
22
Irci
riu, aire, pl. airig Airem
rix
bo airig
Latini
rex
(purpur) equites
*arya isprva, izgleda, nije oznaavalo ime naroda, nego ljudsko svojstvo: plemenitost. Osvajai su tako oznaavali sebe u odnosu prema pokorenim uroenicima *dasa. Galski Aryomanus pak ne e biti drevna paralela indoiranskomu Aryaman, Ahriman, nego posuenica iz rimski oblikovana mitraistikoga kulta.
To se ogleda i u brojnim mitovima, legendama, priama:

Oseti (Iron, ostaci Alana na Kavkazu): drevni Narti podijeljeni u: Algat snani radi pameti, kod njih su se okupljali Narti na slavne pijanke, tu su se dogaala uda zlatne ae xsrtgkat junatvo (xsart = hrabrost) Rim: 3 plemena Ramnes potomci latinskih drugova Romula i Rema 3 stranke u cirkusu: albati
Luceres etrurski saveznici, vojnici koje je Lucamon doveo Romulu u pomo Titienses isprva sabinski neprijatelji, imali mnogo stada
russati
Boriat - imali mnogo stoke, ti su bili najmnogobrojniji Skiti, preama Herodotu: a) pala su tri predmeta s neba: zlatna aa Targitajevi sinovi podijelili vlast: Lipoxaj
virides
zlatna (bojna) sjekira
zlatni jaram i ralo
(H)Arpoxaj
Kolaxaj
b) Heraklova tri sina postala praoevima triju naroda: Skythos Skitima, srednji brat Gelonima, najstariji - Agathyrsima
Atena:
Platon u Politici:
Tutmozis IV. (XVIII. dinastija) 1415.-1405. popis stanovnitva: sveenici vojnici sluge i obrtnici
Tutmozis je zet Artatama, kralja Mitannijaca koji je dao Egiptu konja i kola! Natpisi zovu ie. vojnike Mitannijaca marianni, od ie. *mrya (marva, mrha; usp. equites)
sveenici, inovnici vojnici, uvari orai
Filozofi vladaju vojnici radni narod koji stvara bogatstvo
22
obrtnici, trgovci Afrike, Europe toga nemaju! samo IE; neie. narodi Azije,
23
Iranci
Vede:
Darije moli Ahuramazdu u Perzepolisu, da mu uva molitva Agniju uz utap i mla: Skirnir, sluga boga Freyra,pokuava navesti Gerr da se poda Freyru:
zemlju od: slabe ljetine
neprijateljske vojske
prevare, lai (krivo znanje, loe pravo)
ouvaj me slabe hrane
podlonosti
Edda
kupuje ljubav (imetak)
maem prijeti odsjei glavu
slabe etve (=posljedica slaboga izvoenja obreda) tek kada se zaprijetio arolijama
23
Irci: za zemlju ivih znaajno: za kralja Conchobora: kralj Conaire Mr: vjeno objeduju
24
vlada suglasnost, bez nema grijeha ni svaa prijestupa ir i mast, morski ulov mir i spokoj, prijazno nadzor i pravo, dobro pozdravlj. vladanje Ribolov je pod njegovom upravom dao obilan ulov, irovi za svinje leali su u jesen do koljena, ubojstva su u Irskoj prestala, glas pojedinca drugome je zvuao kao glazba, od proljea do jeseni vjetar nije kravama pomicao repove, nevremena i oluja nije bilo. njega su skinuli s prijestolja, jer nije rasla trava, na drveu nije bilo lia, u klasju nije bilo zrnja. nije krt (ima) razdoblje smrti (bolest, glad) furtum: kraa (hrana) kraa biljkama mravoga uvarcima nije kukavica razdoblje rata nije ljubomoran (zna) krenje usmenih dogovora malum crimen: bacanje uroka bacanje uroka bajanjem slijepoga bajanjem
Lugaid mac Con Kraljica/boginja Medb predaje suverenitet mladome kralju, ako: PRAVO irski SENCHUS MR: tri su trenutka za propast svijeta: RIMSKO PRAVO Platon u Dravi: LIJEENJE u Vedama bogovi Nsatya Avin: kentaur Hiron ui Asklepija lijeiti: vicarska pastir Res nailazi na tri sirara, nude sirutku:
membrum suptum: tjel. nasilje tjelesno nasilje noem ozlijeenoga rezanjem
zelenu bit e bogat,
crvenu bit e najjai
bijelu znat e udesno jodlati
Otac i tri sina

Vidjeli smo da u mitovima o podrijetlu Skita otac ima tri sina. Imamo taj motiv, primjerice, i zapadnogermanskome mitu (Tacit): Zemlja > Tuisto (= dvospolac) > Mannus > Ingo + Isto + Irmio/Hermio. pa slino u mitovima o nastanku Praga i Krakwa, pa i Kiiva: Krak: 2 sina i najlmaa ki, Libue, udaje se za Piasta koji postaje prvim kraljem (Krakw, Piastovii) Krok: 3 kerke, najmlaa Wanda udaje se za Pemysla koji postaje prvim kraljem (Prag, Pemyslovii) u Kiivu se govori samo o brai Kij, ek, Horiv i sestri Lybed (labudica), a u Krapini pak o brai ehu, Lehu i Mehu i sestri Vilenici.
Te se mitske prie mogu dobro protumaiti kao odraz i objanjenje drutvene trodiobe. Koncepcija o trodiobi nastala je, izgleda, tek malo prije razlaza PIE naroda, pred kakvih 6000 godina. Prije toga plemena su se, sudei prema nazivima za srodstvo, sastojala od dviju egzogamnih polovica. To starije stanje
24
25
odraavaju mitovi o nastanku naroda od dvojice brae, nerijetko blizanaca (usp. stvarni nastanak prve obitelji homo sapiensa!), ili ak od nekoga dvospolnog bia. Bruce Lincoln (1991.) je pokuao rekonstruirati mit o nastanku ljudskoga roda otprilike ovako: par blizanaca Manu (= ovjek) + Yemo (= blizanac). Manu je bio prvi sveenik, a Yemu prvi kralj, ali jo nema ni ljudi! Manu je prinio brata kralja kao prvu rtvu; iz Yemova tijela napravio je zemlju i nebo.
Tragova ima i u Slavena! U skitskoj verziji (a ovamo e spadati i slavenske) prvi kralj ima tri sina od kojih e nastati tri naroda. ak je i Manu otkriven u slavenskoj predaji (Duan Tetk, 1998.): Arapski pisac al-Masdi je iza godine 947. zapisao priu koju je njegov kaziva uo od nekoga eha: Od tih plemena jedno je imalo neko davno, na poetku vremena [!],vlast nad ostalima, a vladara su zvali Md.k, a samo pleme zvalo se W.l.njna. To su pleme neko davno nasljedovala sva ostala slavenska plemena. Pleme, koje je na poetku vremena ivjelo u Volynju, je mitsko pleme; i Mk je, oito, mitski lik. Velynjani/Volynjani su mlae pleme, a na njihovu podruju su prije njih bili, prema Ruskoj kronici, Buani (Buko blato, Buga!) i Dudljebi (Duljebska kraj Vrbovca!). U Volynju, na irem podruju zap. od Kiiva, ivjeli su prema folklornom predajama - Velety, Voloty: (nekakvi divovi, kasnije otili u kurgane grobne humke, danas ive pod zemljom; usp. funkciju Velesa/Volosa!) Mk, deminutiv od m (mu), je Mv syn. Etimologija je jasna: izvor je PIE *mangyo-, a kao ime javlja se u raznim IE mitovima kao Manu, Manus, Manu, Mannus, te nastupa kao praotac brojnih IE naroda. Od svih Dumzilovih kritiara najkonzekventniji je Garett Olmstedt (1994) koji je pokazao kako je ideja trodiobe veoma stara, ali nije bila socijalna, nego prostorna zamisao.
25
26
On trodijelnost, koja se dosta dobro uoava ali tee povezuje s trima Dumzilovim funkcijama, tumai kombinacijom mitske slike o stablu kao svijetu/gori: gornji svijet, srednji svijet, donji svijet,
i s predodbom o generacijama bogova.
Prema Garettu Olmstedtu (The Gods of the Celts and the Indo-Europeans. Budapest 1994., =Archaeolingua Vol. 6): Vrhovni bog, Nebo (PIE *deieu-, dieu-, diu-), Dieus pter, Otac svih, s majkom Zemljom zainje sve druge bogove. Ali on nije imperator caelestium. On ima tri sina, svaki nadzire jednu razinu svijeta, pa ima zatim i unuke Grci:
Ourans (Nebo) Gaia Krnos Rha /Kybele Djeca: Zes Patr Diwija Hesiod: sestra Hera (Nebo, oblaci, vrhovi) Posejdon, Demter (zemlja, konji, more) Hades/Ploton (podzemlje) Unuci: Hermes, Persephone, Apllon Prvi ljudi (blizanci) Quirinus, Romulus i Rem Pusa, Vinu C- Chulainn, Lug Mars, Summanus Fidius Adityah: (nono-dnevno bljeskanje) Vrunah, Mitrh Rudrah, ndrah Saturnus Agni Vediovis Val, Vrtra (Gore-sredina-dolje = sjever, sredina, jug) Conchobar (Ulaid) Fergus (Mide) C Ri (Mumu) + Fand (Blthnat), sestra koja se odvaja od brae Oinn (Alfor ) Fjorgyn/Iorin (Erde< i ena i ki!) Frigg, kerka Iorin Thrr
Rim:
Vede:
Irci:
Germani:
Iupitter (Diovis, Diespiter) Dyauh, Dyuspit od sina Marsa preuzima (ilirski: Deipatyros) ulogu nadzornika Neba (grom)
Dagda Eochaid je Ollathair Njorr Nerthus (id est Terra Mater)
Yamah-Yami (i Yasna)
REKONSTRUIRANI PIE MITSKI MOTIVI

Osim silhueta raznih inaica mita o tri brata rekonstruirano je jo nekoliko mitskih pria, takoer samo u obrisima. Navest u dva.
Avamedha, konjska rtva

To je velika, najvea PIE rtva to su ju, zajedno s uzgojem konja, prihvatili srednje- i sjevernoazijski narodi, ak i neki sobogojci.
26
27
Opisana je u indijskim Vedama. Prinosio ju je kralj koji je izabrao muko drijebe bez ikakve mane i dao mu druinu od 400 vojnika. Konj je vodio svoju druinu godinu dana, a potom su ga zaklali i pokrili njega i kraljicu prekrivaem; pod njime je kraljica odglumila da je s pastuhom obavila onaj nepristojni posao. Konja su zatim rasjekli i dijelove rtvovali bogovima triju Dumezilovih funkcija. Pritom su se, dakako, pjevali sveti obredni tekstovi. U Brhadaranyaki je, primjerice, zapisana pjesma u kojoj je naznaena funkcija konjske rtve: Glava rtvenoga konja je zaista zora, njegovo oko sunce, njegov dah vjetar, njegovo drijelo oganj svega svijeta, tijelo rtvenoga konja je godina. Njegova su lea nebo, njegova trbuna upljina zrani prostor, oblina njegova trbuha je zemlja, njegovi bokovi su strane svijeta, njegova rebra meustrane svijeta, njegovi udovi su godinja doba, njegovi zglobovi su mjeseci i polumjeseci, njegova stopala dani i noi, njegove kosti su zvijezde, njegovo meso su oblaci. Sadraj njegova eluca je pijesak, njegova crijeva su rijeke, jetra i plua su brda, njegova dlaka trave i drvee. Njegov prednji dio je sunce na izlazu, a stranji je sunce na zalazu. Ovim se obredom obnavlja cijeli Svemir! Vesamspomenuotekstostvaranjusvijetaiznordijskepredaje(Grimnisml 40): OdYmirovamesabijaeoblikovansvijet/iodkrvimora,/brjegoviodkostiju,/drvea odkose/iodlubanjenebo. Treba usput napomenuti da su Ymira ubila tri boanska brata, Oinn, Vili i Ve. Neke srodne elemente nai emo i u baltoslavenskoj predaji.
Otimanje i preotimanje goveda

Ameriki indoeuropeist Bruce Lincoln rekonstruirao 1980. je obrise PIE mita o krai stoke i povezao ju sa zbivanjima pri irenju PIE i sukobu sa zateenim domorodcima *dsa-, no ako je ona jo PIE, onda odraava starije stanje, prije sukoba s domorodcima. Moda je jednostavno rije o uobiajenoj meuplemenskoj izmjeni sredstava plemenskih proraunskih sredstava. Pria se moe prikazati skicom: Stvoritelj Svemira, *Dyeus pter
dao je stoku narodu *Arya
i predaje sveenicima, koji ju trvuju *Dyeus pteru
27
a ukrali su im ju *dsaratnika klasa ju prepadom preotima I ovim emo se motivom kasnije zabaviti.
28
28
29
Rekonstrukcija struktura praslavenskih predaja

Opet malo metode
Prvo se moramo opet podsjetiti na neka metodika naela. U humanistikim se znanostima, barem u onima koje se bave povijeu, zazire od dedukcije kod koje se polazi od unaprijed poznate injenice kojom se onda objanjavaju nepoznate. U njima vrijedi indukcija, pa se usporedbom tek uoenih podataka pokuava doi do njihova objanjenja, eventualno i do neke pravilnosti. To vai i za mitologiju kao povijesnu znanost. No sada smo doli do toke u kojoj je dedukcija mogua. Naime, ako smo dovoljno uvjerljivo rekonstruirali neke PIE mitske likove, njihova imena i funkcije, moda i obrise mitske prie o njima (pa ponekad ak i ulomke samih tekstova!), onda smijemo oprezno pomisliti da su i Praslaveni koji su se izdvojili iz PIE matice batinili te likove i prie o njima. To, dakako, ne znai da PS nisu vremenom poneto od toga i izugubili, neke nove elemente preuzeli od novih susjeda, a i kojeta vremenom promijenili i prilagodili novim uvjetima. No ako sada u slavenskoj predaji pronaemo elemente koji su ve bili otkriveni na PIE razini, onda nas nita ne sprjeava da te elemente pokuamo povezati s PIE mitom. Posebice to vrijedi sada kada su otkrivene neke od struktura PIE mitske predaje. Valja nam: 1. intuicijom utvrditi probleme koje treba pretresti; 2. opet uzeti u ruke izvore (relektrura), i one ve poznate i novopridobivene, 3. kritiki provjeriti njihovu vjerodostojnost, pokuati utvrditi kontekst prilika u kojima su zapisivane, kao i kontekst u kojem su te pojave postojale u vrijeme kada je poganska religija bila jo iva. Za ovo posljednje bit e potrebno pokuati ui u ono vrijeme, premda je to, dakako, u stvarnosti nemogue; 4. reinterpretirati gradivo, priem unosimo svoje predznanje i predrasude, 5. a nakon toga e se drugi kritiki osvrnuti na nae tumaenje. 2a. Nakon toga emo mi, ili netko drugi, ponovno protresti gradivo, pa e ponovno 2b. biti kritiki provjerena njegova vjerodostojnost itd. itd., vrtei se kao u spirali; to emo se vie dizati, bit emo blii konanoj istini koju, dakako, nikada neemo dosei. Moe se to pogledati na skici to sam ju preuzeo od Pleterskoga:
29
30
Izbor i pribavljanje gradiva
kritika (provjeravanje, opisivanje, sreivanje) intuicija
interpretacija provjeravanj e
(SADA SE VRAAMO NA TEKST KNJIGE HOD KROZ GODINU)
Perun i Veles: drugovi ili suparnici?

Sada se moemo vratiti drevnim Slavenima i njihovim bogovima. U prethodnim je recima bilo reeno kako na poetku rekonstrukcije praslavenskoga bajoslovlja treba otkriti suodnose meu pojedinim lanovima strukture. Ako su Praslaveni vjerovali u vie bogova, a jesu, onda treba prvo otkriti suodnose meu pojedinim bogovima, kako bismo otkrili strukturu njihova bajoslovlja. Poznato je, naime, da se identiteti oblikuju i raspoznaju tek kada se netko ili neto moe usporediti s nekim ili neim to je drukije od njega. No, izvori nam ne odaju takve suodnose. Kod junih Slavena izvori nam uope ne govore o poganskim bogovima. Zapadnoslavenski izvori donose, dodue, cijele popise bogova, pa i opise njihovih kipova i svetita, ali nita ne kazuju o njihovu meusobnom odnosu. Saznajemo tek da je aenje Svaroia i Svantevita bilo proirenije nego li aenje drugih bogova. Oni kao da su imali nadregionalni znaaj. Isto je vrijedilo i za neimenovanoga boga na nebu o kojemu je pisao Helmold iza 1170. godine. Ni kod istonih Slavena ne bi bilo drukije, da nisu ouvane mirovne pogodbe koje su poganski Rusi u nekoliko navrata (godine 907., 945. i 971.) sklopili s bizantskim Grcima. Te su pogodbe, kako je ve bilo reeno, posebno znaajne stoga to se u njima nije htjelo opisivati rusko vjerovanje, nego to vjernije pribiljeiti utvrene meudravne odnose. One nisu ni opis ni interpretacija
30
31
vjerovanja, nego diplomatiki dokumenti. Ruski ljetopisac unio ih je u svoj Kijevski ljetopis da dokumentira povijesna zbivanja. Pokuat u itatelju pokazati, preteno na osnovi studija Ivanova, Toporova i Katiia, kako se mogu iz neznatnih podataka rekonstruirati vani dijelovi praslavenske poganske mitske slike. Neto malo sam uinio i sam. U spomenutim pogodbama navode se ruski poganski bogovi Perun i Volos. Pomnom analizom tih tekstova mogu se otkriti neki elementi njihova suodnosa. Igrom sluaja pokazat e se kasnije da su oni glavni junaci mitske kozmike drame. Prvu je pogodbu godine 907. sklopio ruski (varjaki) knez Oleg (Helge) mir s Bizantom. O tome u ljetopisu pie:
, , , , , . mir uinie [Grci] s Olegom. a Olega odvedoe na rotu [sudbeno mjesto] i ljude njegove po ruskome zakonu, i zaklee se orujem svojim, i Perunom, bogom svojim, i Volosom, skotjim bogom, i sklopie mir.
Djelatni subjekt drugoga dijela reenice je ruski knez sa svojom vojnikom pratnjom. Knez je, sukladno ruskome zakonu, prisegnuo na svoje oruje i na poganske bogove Peruna i Volosa. Ne saznajemo na to su prisegnuli Grci. Ono to je ovdje znaajno su pridjevi svoj i skotij. Perun je knezu svoj, vlastiti, to onda treba znaiti da mu Volos nije njegov. Mogu se uspostaviti opreke svojskotij i kneevne-kneev. Uz kneza idu, dakako, oruje i rat (i sklapanje mira). A to znai skotij? U rjeniku kojim sam se sluio (Poljanec 1966), rije skot znai stoka, marva, blago; moe se govoriti o krupnoj, rogatoj, priplodnoj stoci, kravama muzarama (, , , ), a moe se uporabiti i kao pogrda u smislu prostak, grubijan, podlac. Niz rijei u 22 natuknice koje joj slijede, sve izvedene od rijei skot, takoer se odnose samo na stoku. No, pogled u rjenik suvremenoga ruskog jezika ne daje punu informaciju. U srednjovjekovnome ruskom jeziku skot je znailo ne samo stoka, nego i imetak, novac. Rije je, izgleda, posuena iz gostkoga. Gotska rije skatts znaila je novac (njoj srodna novonjemaka Schatz znai blago u smislu vrijednost, imetak; uostalom, i u hrvatskome rije blago oznauje i imetak, npr. zakopano blago, i stoku: blago sitna zuba). Znai li to da Volosa moemo razumjeti ne samo kao boga stoke, nego u irem smislu kao boga imetka? Poznati eki lingvist Roman Jakobson tvrdi, dodue, da izraz skotij bog ne moe znaiti nita drugo nego bog stoke: can mean nothing else than the cattles god (Jakobson 1969:581). ini mi se, ipak, da je ova definicija preuska, pogotovo zato to emo uskoro vidjeti da je i Jakobson povezao zlato s Volosom.
31
32
Godine 945. ponovno su iste stranke sklapale mir. U tekstu pogodbe, kako ga podaje ljetopis, nema Volosa, no, iz njega se mogu saznati neke druge vane pojedinosti:
. Ako bi netko od kneza ili od ljudi ruskih, bio kranin ili ne kranin, prestupio ovo, to je zapisano na papiru ovome, neka umre od svojega oruja, i da bude proklet od Boga i od Peruna, ako prestupi svoju zakletvu.
Mirovna pogodba bila je napisana na papir (ruska drava imala je sredinom X. stoljea svoj dravni arhiv!). Ruska zajednica nije vie vjerniki jedinstvena. Meu Rusima ima i krana i pogana (ne-krana). Rusi zato prisiu i na kranskoga Boga i na poganskoga boga Peruna, ve prema tome tko u koga vjeruje7. Saznaje se i kakva kazna oekuje onoga tko bi prekrio pogodbu: umrijet e od svojega [vlastita] oruja. Sada je razumljivo zato su se etrdeset godina ranije zaklinjali orujem svojim. Trea pogodba, sklopljena godine 971., sadri elemente obiju prethodnih. U njoj se govori:
A ko , , , , , , , , . Ako li tih samih prije reenih ne ouvamo [tj. ne odrimo spomenute obveze], ja i oni sa mnom i poda mnom, da budemo prokleti od Boga, koji u nj vjerujemo, i od Peruna i od Volosa, skotjega boga, i da budemo zlatni kao ovo zlato, i svojim orujem da budemo posjeeni.
Rusko je drutvo jo uvijek podijeljeno na one koji vjeruju u Boga (krane) i one koji vjeruju u Peruna i Volosa (pogane; ovamo spada i ruski knez, koji e se pokrstiti tek 988. godine); svatko se zaklinje svojim Bogom/svojim bogovima, a prestupnici e biti svojim orujem sasjeeni. Nejasno je znaenje rijei da budemo zlatni kao ovo zlato. Pozlatiti nekoga kao kazna nije posve logino zamiljeno. Danas znamo da bi ovjeku, kojega bismo obloili zlatom, prestala disati koa i da bi stoga morao umrijeti. Filmska fantastika napravila je od toga matovite zaplete. No, jesu li to mogli znati drevni Rusi? Jakobson je predloio zanimljivo i dosta uvjerljivo rjeenje. Sa zlatom su, naime, povezane neke boletine, primjerice utica (eki zvana
(1969:582) eli ulomak protumaiti kao iskvareno od izvornoga o , dakle od boga Peruna. Zato je i tekst pogodbe iz 971. morao popraviti: , , , , , , u slabo uvjerljivo , - , .
7Jakobson
32
33
zlatenic, slovaki zltenica, zlatnica, zlatka, slovenski zlatenica; uoljiva je uska znaenjska sveza izmeu pojmova zlatan i ut) i krofule (tuberkulozni irevi na vratu, ruski zvani ). Rusi su poznavali i zagovor protiv krofula: -, , , , , , , , . krofulo, poi iz sluge [bolesnikovo ime], iz usijane glave, iz svjetlih oiju, u isto polje, u sinje more, na krianje, na zavoj, u duboka blata.
S ovim tipom zagovora jo emo se sresti, zasad je dovoljno rei da su oni u uskoj svezi s Volosom i njegovim svijetom. Jakobson je upozorio i na baltiko vjerovanje, zapisano kod Litavaca (Basnaviius 1903:134), da, ako nekoga kanjava Vles (mitsko bie u litavskome folkloru, zaostatak iz poganskoga doba), onda e on mogus pagelsta ir ima nykti, postati ut i nitavan, tj. teko e oboljeti (Jakobson 1969:586). Ovo tumaenje lijepo zaokruuje nae razumijevanje ruske prisege. Rusi prisiu na dva boga, Peruna i Volosa, jedan je bog kneza i njegove vojnike druine, drugi seljaka, jedan kanjava smru orujem, drugi opakim boletinama. No, ovdje se jasnije razabire jo jedna podjela koja se u ranijim pogodbama tek nasluuje. To je podjela na one sa mnom (s knezom) i one poda mnom. Prvi su kneeva pratnja, to su oni koji su mu jednaki, oni su s njime. Oni su vojnici po zanimanju. To je njegova vojna pratnja. To su ruski katriye. Drugi, oni pod njim, njima su podloni, to su seljaci, ratari i stoari. To su ruski bo airig. Indoeuropska podjela jo je prepoznatljiva (seljaci isto prisiu, sudjeluju u obrambenome ratu, imaju oruje, oni su politiki subjekt), no ve se postupno uspostavlja zavisnost seljaka u odnosu prema knezu i njegovima. U odnosu prema Grcima oboji su jedno, oni se (koji jo nisu pokrteni, naravno) zaklinju Perunom i Volosom. Meusobno su pak u opreci, jedni su s knezom, drugi pod njim; jedni su vojnici, drugi seljaci; jedni prisiu na Peruna, boga svojega, drugi na Volosa, boga seljakoga imutka, blaga; jedni e, ako prekre rije, stradati od oruja, drugi od bolesti. Sada ve moemo, vrlo oprezno, uspostaviti niz opreka koje razlikuju Peruna i Volosa. To su:
Perun Knez i njegovi vojnici oruje, rat smrt orujem gore
Volos podanici, seljaci imetak (stoka) smrt kroz boletine (zlatenica) dolje
Ljetopis, zaudo, ne omoguuje uklapanje opreke ratmir u ovu shemu. Zato on omoguuje druge zakljuke. Prije svega, rije je o poloaju na kojemu su bila postavljena Perunova svetita. Svetita je dao urediti knez Vladimir kada je
33
34
pokuao osuvremeniti svoju jo pogansku dravu po uzoru na civilizirani zapad i stvoriti dravnu religiju sa svim izvanjskim znaajkama koje je takva religija u ono doba imala u Europi8, kao to su hramovi, kipovi i javni obredi. Ruski knez Vladimir Veliki sam je godine 980. nastupio vlast i, prema ljetopisnome tekstu, dao postaviti kipove poganskih bogova:
: , M. I poe kneiti [=vladati] Vladimir sam u Kiivu i postavi kumire [kipove lanih bogova] na hum izvan dvora s trijemom: Peruna drvena a glava mu srebrna a brk zlatan, i Hrsa, Daboga i Striboga i Simargla i Moko.
Starom ruskom prijestolnicom Novgorodom, daleko na sjeveru, upravljao je Vladimirov ujak Dobrinja:
, . , ; . Vladimir postavi Dobrinju, ujaka svojega, u Novgorod. I doavi Dobrinja u Novgorod, postavi Perunov kip nad rijeku Volhov; i rtvovae mu Novgorodski ljudi kao Bogu.
Perunov kip je i u Novgorodu i u Kiivu bio gore, na vrhu, nad vodom (rijekom). Upada u oi da meu bogovima, kojima je Vladimir dao postaviti kipove u Kiivu, nema Volosa. To je teko objanjivo, jer Volos je morao biti starim Rusima jedan od najvanijih bogova. Inae ga ne bi spominjali u meudravnim dokumentima. No, ako se prisjetimo da su Perun i Volos meusobno suprotstavljeni, da predstavljaju unutar ruskoga drutva dva sloja, onda su moda i njihovi kipovi (ako je Volos uope imao svoj kip) bili smjeteni na suprotnim mjestima. Naime, ako je Perunu mjesto gore, nad vodom, moda je Volosu bilo mjesto dolje, uz vodu (rijeku), jednako kao to je u drutvu knezu mjesto gore, a njegovim podanicima pod njime. U tom je sluaju Volosov kip mogao biti smjeten pod Kiivom uz Dnipro/Dnjepar, pa ga povijesno sjeanje niti nije trebalo povezivati s humom na kojemu je Vladimir imao svoj dvor. I doista, Vladimir je dao, nakon pokrtavanja, Velesov kip odvui u Dnipro. Vladimir je, naime, ubrzo shvatio da nije dovoljno imati bilo kakvu dravnu religiju ako eli da ga civilizirana Europa prihvati kao ravnopravna partnera, nego jednu odreenu. Zato se godine 988. pokrstio i odmah u Kiivu
, , zapovijedio kumire izvrnuti, ove isjei, a druge ognju predati
Jednako tako dao je Vladimir, prema ivotopisu sv. Vladimira, nastalu u XI. stoljeu, sruiti Volosov kip i baciti ga u rijeku Poajnu:
,
8
a Velesa idola, njega zvahu (skotjim)
To bijahu, dakako, kranska religija i religije tada jo poganskih zapadnih Slavena te veana. Pokrtavanje veana, premda zapoeto krtenjem kralja Olofa 1008. godine, ulo je u zavrnu fazu tek pokraj XI. stoljea za vlade Inga starijega ruenjem hrama u Upsali.
34
() , .
35
bogom, zapovijedi u Poajnu rijeku baciti.
Perunov hram u Novgorodu sruen je svega tri godine kasnije, 991., i na njegovu mjestu sagraen kranski samostan. I u tim je vijestima jasno istaknuto da je Perunu isprva bilo namijenjeno mjesto gore, a kranski misionari, da bi ga omalovaili, dali su ga odvui dolje, k vodi/rijeci i baciti u nju. U Kiivu:
k , . Peruna je zapovijedio privezati konjima za rep i vui s gore po Borievu na Ruaj Vukoe ga po Ruaju k Dnjepru I privukoe [ga] i gurnue u Dnjepar.
a u Novgorodu:
Peruna sasjee i zapovijedi baciti u Volhov.
Bacanje u vodu primjeren je postupak kranskih misionara i obraenika, pun ironina prezira prema poganskome boanstvu za koje su idolopoklonici vjerovali da mu je mjesto na vrhu. Ako je vodi suprotstavljena gora, moe se oekivati da e mokromu biti suprotstavljeno suho. Sada moemo, oprezno, dopuniti ve sloenu shemu: Perun hum, gora suho Volos voda, rijeka mokro
Navedena mjesta iz Kijevskoga ljetopisa omoguila su ranije stvaranje sasvim odreenih zakljuaka o podrijetlu i starosti boga Peruna. Prema tim zakljucima, Perun ne bi uope bio slavenski bog, nego bi to bio nordijski Thor kojega da su donijeli sa sobom skandinavski Varjazi-Rusi u IX. stoljeu. Tu je tvrdnju iznio ve J. Jireek 1863. godine, a prihvatili su ju S. Roniecki, A. Pogodin i drugi. Veoma jasno obrazloio je to E.V. Anikov 1914. godine u svojoj knjizi . Kult Peruna, Hrsa, Daboga, Striboga, Simargla i Moko, velikih bogova to ih spominje kronika, bio bi posve slubeni, dravni kult kojega je uveo Vladimir prije svega za svoju vojniku pratnju i ne bi imao nikakvih korijena u narodu. Time se, kae Anikov, moe objasniti zato je uspomena na njih tako brzo i bez traga nestala. Za njima su se poveli i drugi9. Takvo razmiljanje ima svoju logiku. Ruski knezovi zaklinju se, sklapajui mir s bizantskim Grcima, Perunom, bogom svojim, pri emu je on odmah sueljen s Volosom, bogom stoke (seljakoga svijeta). Ruskome knezu i njegovim
9
Tako, primjerice, Brckner objanjava podrijetlo Perunovo u zagradi: (=Thor der Nordmannen-Wikinger, die den Russenstaat grndeten und die Ostslawen wesentlich beeinfluten, =Thor Normana-Vikinga koji su osnovali rusku dravu i bitno utjecali na istone Slavene) (1926:2). Od novijih to je, primjerice, B.A. Rybakov.
35
36
varjakim vojnicima je Perun svoj, on je bog dravotvornoga sloja koji je kod istonih Slavena skandinavskoga podrijetla. Perun je narodu tu, narod se poziva na stonoga boga Volosa. Razlog ne moe biti, misle zastupnici toga miljenja, do li razliito etniko podrijetlo tih dvaju drutvenih slojeva kod istonih Slavena. Ruski Perun bio bi, dakle, samo interpretatio slavica skandinavskoga Thora kojega je astio samo skandinavski (varjaki) vojniki sloj. Ovaj se zakljuak opire na injenicu da boga Peruna spominju samo istonoslavenski izvori, dok je kod junih i zapadnih Slavena, oito, bio nepoznat. Slavensko bi kod Peruna bilo samo ime, jer ipak nema spora o tome da je rije *perun u znaenju grom kao meteoroloka pojava praslavenska. Druga tvrdnja, takoer izvedena iz teksta Kijevskoga ljetopisa, dozvoljava, dodue, da je Perun izvorno, domae slavensko boanstvo, no njegova antropomorfizacija (zamiljanje u ljudskome obliju) bilo bi dovreno samo kod istonih Slavena i to tek nakon raspada praslavenske zajednice. Prije toga je slavenska religija bila, navodno, na tako nisku stupnju, da jo nije mogla poznavati antropomorfne bogove. Slaveni su tada, moda, i astili gromove, ali samo kao prirodnu pojavu. Tek nakon razlaza u VI. stoljeu i susreta s razvijenijim kulturama, s germanskom, latinskom i grkom, Slaveni bi se uzdigli na onaj stupanj kulturnoga i drutvenoga razvoja na kojemu su si mogli osmisliti boanstva u ljudskome liku. Istoni su si Slaveni izmislili Peruna kao boga gromovnika (pa o njemu svjedoe istonoslavenski izvori), dok su si ostali oblikovali predodbe o drukijim bogovima s drugim imenima. Ova je tvrdnja u skladu s ve spominjanim evolucionistinim pogledom na stanje i razvoj praslavenske kulture i razumljivo je da su ju prihvatili i razvijali, prije svega, marksistiki usmjereni istraivai (primjerice, Deravin 1945).
Perun
Oba navedena zakljuka potire dosta obilno etnografsko, lingvistiko, pa i povijesno gradivo u kojemu se mogu nai tragovi Perunova imena i, to je bitnije, njegova tovanja kod svih triju slavenskih grana. To posredno dokazuje da su Peruna kao boga morali poznavati Slaveni jo prije no to su se u svojoj pradomovini podijelili na tri grane i raselili u nove postojbine i prije no to su Varjazi dospjeli u istonu Europu. Posredan dokaz, da su i juni Slaveni poznavali Peruna, je bugarski prijevod grke Aleksandride iz X. stoljea, umetnut u prijevod bizantskoga ljetopisa Ioanna Malale, u kojem je Zeus preveden s Porun: , . Premda nije nemogue da je prevoditelj preuzeo gromovnikovo slavensko ime iz ruske predaje, mnogo je vjerojatnije da je upotrijebio ime koje su njegovi bugarski itatelji mogli poznavati i razumijeti. No, ve i iz razdoblja raseljavanja, iz VI. stoljea, imamo jezgrovit opis vjerovanja jedne skupine Slavena koja je u ono doba jo ivjela na lijevoj obali
36
37
Dunava (idue e ga pokoljenje prei i tako postati junim Slavenima). Rije je o ve spomenutu Prokopijevu opisu, prema kojemu Slaveni priznaju da je jedan bog, tvorac munje, jedini gospodar svega; njemu prinose za rtvu vola i sve ivotinje rtvene Prokopije ovdje pie o bogu gromovniku kao o vrhovnome bogu, samo to mu, naalost, ne spominje imena. To je teko mogao biti netko drugi do li bog kojega ve poznamo pod imenom Perun. Gotovo da je suvino navoditi druge dokaze. Pa ipak, vrijedi spomenuti barem neke, jer e nam dodatno profilirati Perunov lik. Prvi od dokaza je rairenje rijei perun u znaenju grom, munja. Danas vie nitko ne dvoji da su rijei, izvedene iz praslavenske osnove *perun-, koje su jo danas u uporabi u Ukrajini, Belorusiji (perun, prun), Poljskoj (piorun), Slovakoj (perun) te u sjeveroistonoj Sloveniji (pern, parn) u znaenju grom, munja10, a do XVIII. stoljea i u Rusiji (perun) i, moda, Bugarskoj (rukopis , iz zapadne Bugarske s kraja XVIII. st., ima ) te kod polapskih Slavena (perunedn = etvrtak, doslovce Perunov dan) istoga izvora kao i ime praslavenskoga gromovnika Peruna i litavskoga Perkunsa, kao albanska rije Perendi Bog ili islandsko ime Fjorgynn majka gromovnika Thora (doslovce Fergunja [mati]), dardsko Prun bog rata, pa ak i mordvinsko Purge-pas, gromovnik (to e kod njih biti, vjerojatno, iranska posuenica) i Vajnako Pirjon (Vajnasi su neindoeuropski narodi na Kavkazu; ime e u njih biti rana posuenica iz ruskoga). Svim tim rijeima ishodite je u indoeuropskome korijenu *perudarati (odatle i nae rijei prati, pravda, pravica, rasprava): gromovnik udara, razbija svojim orujem. U grkome imamo usporednicu (s prijelazom p>k) u drugome prijevojnom stupnju u obliku korijena *ker- razbijati, udarati, a odatle munja. Grki u potpunosti odgovara praslavenskoj rijei *perun. Zeus ponekad ima epitet , koji bije munjom. Lingvisti su kao praindoeuropsko ime boga koji udara gromovima rekonstruirali oblik *per(kw)u-no- (Gluhak 1993). Iz toga slijedi da je predodba o bogu gromovniku imenom *perun , o kojoj svjedoe stari izvori, slavenska batina iz indoeuropskoga pradoba. Ova tvrdnja, dakako, sama po sebi jo ne iskljuuje mogunost da su slavenski preci neko u svojoj dugoj povijesti mogli zaboraviti na Peruna, pa ga zatim ponovno prihvatiti, moda ba od skandinavskih Varjaga. No, eli li netko iznositi takvu nategnutu pretpostavku, mora ju moi dobro obrazloiti. A argumenata za nju ne vidim. Posrednih tragova Perunova tovanja moe se nai i kod zapadnih Slavena. To nije samo rije perun grom, poznata u raznim dijalektalnim inaicama kod Poljaka, Slovaka, eha. Njemaki su ljetopisci, opisujui vjerske sustave
10Valja
upozoriti na jedno mjesto u slovenskoj dijalektolokoj itanci to ju je izdao 1975. god. Tine Logar (Matietov 1975). Zapis je iz Nedelice u Prekmurju, s podruja gdje je ouvana praslavenska rije *perun u obliku pern, parn u znaenj munja, grom, a govori o djejoj buci koja je bila tako jaka, ka grmega bug nie nej w! (Logar 1975:82). Grmei bog je, dakako, samo fraza, kao u Hrvata zli bog u uzreicama poput To je dozlaboga dosadno, pri emu nitko nije svjestan doslovnoga znaenja tih rijei.
37
38
zapadnoslavenskih plemena, naveli imena koja se mogu dovesti u vezu s Perunom. To je, po nekim miljenjima, ime boga Prove (bog kojega su, prema Helmoldu, astili kod Stargarda u XII. stoljeu u svetom hrastovom gaju) i, sigurnije, Porenutius (u Korenici na Rujani, Saxo Grammaticus). Ako je potonje izvedeno od imena Perun pa se ita Peruni, onda je to jednaka tvorba kao kod Bog>Boi i Svarog>Svaroi. Svarog je, poput Peruna, zabiljeen kao bog istonih Slavena, a Svaroi je dobro potvren kao visoko boanstvo kod zapadnoslavenskih Redarijaca u Radogou. Porenutius bi, u tom sluaju, mogao biti Perunov sin. Kod polapskih Drevljana (ivjeli su osamdesetak km. istono od Hamburga, ponijemeni su sredinom XVIII. st.) zabiljeen je i naziv perunedn etvrtak, no to bi mogao biti kalk (prevedena posuenica) iz njemakoga Donnerstag (doslovce: gromov[nikov] dan). Kod Slovaka su zabiljeene inaice Peron, Peraun, Parom koje se mogu nai u uzreicama i pogrdama:
Aby ta Parom vzal! Aby ta Parom uchytil! Aby ta Parom metal! Aby ta Paromova strela skrala/zabila! Sto Paromovih striel do teba! Peronova strela ho zabila!
(Da bi te Parom uzeo/uhvatio/bacio; Da bi te Paromova strjelica kaznila/ubila; Sto Paromovih strjelica u tebe [udarilo]; Peronova ga strjelica ubila!). Valja znati da u slovakome Peron, Peraun, Parom ne znai grom, munja (to su rijei hrom i, u sjeveroistonom karpatskom podruju, perun) nego je to ime nekoga pukog nadnaravnog bia koje posjeduje strjelice, udara i ubija. Stoga mu se ime pie velikim poetnim slovom. Grdnja [chod] do Paroma/rta jasno ukazije na paralelizam izmeu Paroma i mitskoga bia rta, ovdje shvaena kao kranskog Vraga. No, to je ve interpretatio christiana po kojoj su sva poganska boanstva izjednaavana s Vragom. U Paromu, Peronu, Peraunu valja vidjeti trag drevnoga Peruna. Ima podataka koji govore da je Parom bio Slovacima neto vie od vraika. U XVII. stoljeu, 1658. godine, kanonski je vizitator Joachim Kalinka u Oravi, pokrajini u sjeverozapdnoj Slovakoj, s negodovanjem zapisao da tamo podlonici jo uvijek upotrebljavaju izraz Paromova kua kada govore o kranskoj crkvenoj zgradi! Iz kanonskih vizitacija moe se saznati i to da su jo poetkom XIX. st. seoski starjeine bili zadueni paziti na to da ljudi ne rade teke poslove u nedjelju, nego da umjesto toga poteno rade etvrtkom. Naime, jo su uvijek bile prisutne tenje da se etvrtak smatra danom tjednoga poinka. etvrtak je pak, po svojim imenima kod veine europskih naroda, gromovnikov dan. Time na polapski perunedn etvrtak pada novo svjetlo: etvrtak kao da je, doista, bio dan posveen gromovniku pa nije bilo nuno potrebno posizati za njemakim utjecajem. Ne bez razloga veina je istraivaa, koji su dokazivali opeslavenski i praslavenski znaaj Perunov, navodila kao dokazno gradivo toponime izvedene
38
39
iz rijei *perun. Upada u oi da njegovo ime susreemo najee u imenima gora, u oronimima, no to samo za sebe jo nita ne znai. Premda je Perunu mjesto gore, na gori, neka gora nazvana Perun moe biti jednostavno gora oko koje se esto skupljaju olujni oblaci pa iz njih udaraju gromovi, peruni. Treba jo podataka da bismo smjeli neki toponim dovesti u vezu s Gromovnikovim likom. No, nikakve sumnje ne moe ostaviti navod iz ljetopisa koji spominje kako je na mjestu, gdje je u Novgorodu stajalo Perunovo svetite s njegovim kipom, podignut samostan koji se zove , Perunov samostan. Predaja o tome preivjela je srednji vijek, pa ju je, primjerice, zapisao Guagnini (Sarmatiae Europae descriptio, 1578):
In hac civitate erat olim quoddam idolum Perun appellatum, hoc in loco, quo nunc est monasterium Perunski monastyr ab idolo eodem dictum U tom gradu bijae neko idol zvan Perun, na mjestu gdje je danas Perunski samostan, nazvan tako po tom idolu
Zna za nj i legenda o nastanku Novgoroda (zapis je iz 17. stoljea):

e , . tijelo je bilo odnijeto uzvodno po onoj rijeci Volhovu i izbaeno na obalu nasuprot onome arobnjakom gradiu koji se danas zove Perynja.
Tu je sve jasno. Ime pravoslavnoga samostana nedvosmisleno svjedoi o ranijem svetitu poganskoga boga Peruna. I kod drugih se toponima katkada moe pokazati, ili barem slutiti, da se ne odnose samo na grom kao meteoroloku pojavu, nego da sadre elemente mitskoga znaaja. Tako u jednom opisu granica nekoga posjeda u Galiciji iz 1302. godine stoji: (A od te gore [ide granica] uvis do Perunova hrasta; Niederle 1916:97). Niederle kae da to ne moe biti drugo nego neki hrast u kojega je udarila munja. Pa ipak, Perunov hrast je, u krajobrazu, negdje gore, tamo gdje je Perunu mjesto. I u Slovaka bi, po miljenju Emilije Horvthov, na Peruna podsjeala neka mjesna imena. Tako je jo 1220. godine zapisano ime mjesta Pern, juno od Koica, kao Perwen, 1332. kao Peryn. U istonoj Slovakoj dokumenti spominju gaj zvan Perewn: liget vulgo Perewn vocatum , gaj, puki zvan Perewn. Ve sam rekao da samo mjesno ime koje podsjea na Peruna nita ne govori. Ono moe biti izvedeno iz rijei koja jednostavno znai grom ili iz imena neke osobe, a moe biti i samo sluajno slino imenu visokog boga. Jedno ime samo nije dovoljno. Treba jo podataka uza nj da bismo ga smjeli dovesti u vezu s Gromovnikovim likom. Vanija e, stoga, biti dva imena, potvrena u Slovaka dokumentima koja stoje u u nekom odnosu prema drugim toponimima. Godine 1264. kralj Bela IV. poklonio je nekom Lippoldu selo Perun, negdje blizu Mosona u dananjoj sjeverozapadnoj Ugarskoj. Pokraj sela Perun bio je burg Kal. Druga se vijest odnosi na upaniju Gemer, gdje su 1347. godine zapisana imena triju breuljaka. To su, u maarskim oblicima, imena Paganwar, Mogoswarhygh i
39
40
Purunhygh. Za posljednje je zapisiva izrijekom naveo da predstavlja numen Slavorum gentilium, u srednjovjekovnoj latintini otprilike boanstvo poganskih Slavena. No, i u imenu Mogoswarhygh moemo prepoznati ime boginje Moko koju spominju ruske kronike u Kiivu. Navedena imena oito znae Poganski grad, Gora Mogo-grada te Perunova goraTa gora bila je pak gradite, mjesto ograeno zemljanim bedemom. U Gemeru kao da je Perunu suprotstavljena Moko iju etimologiju valja traiti oko rijei sa znaenjem mokar i sl., a kod Mosona utvrda Kal, blato. Oba se mjesta lijepo slau s onime to ve znamo o Perunu i njegovu mjestu u zamiljenoj slici svijeta. (Horvthov 1987) Kod junih Slavena imamo pregrt toponima, mahom imena gora, vrhunaca, padina, ali, to iznenauje, i potoka. U Hrvatskoj su to, primjerice, vrhovi Perun na Uki (nad Moenicama, v. 881 m.; sjevernije je lokalitet Trebie koje Filipovi povezuje s trba rtva), zatim Perun, Peruni (sjetimo se rujanskoga Porenutiusa!) i Perunsko na Mosoru, Perunac kod Pazina u Istri (Filipovi to tumai kao deminutiv od Perun; vojna karta navodi ime Perunkovac [prema mojim saznanjima domae ga stanovnitvo zove Perunevac]). Filipovi upuuje i na Perunski potok kod Roa (no, izvornik ima: Prunski potok; Strohal 1919:300) te na izvor i livadu kod Smiljana zvane Perunua (Filipovi 1948, 1954). U Sloveniji su mjesna imena, moda u svezi s Perunom, Perunja ves, Perunji vrh, Pernovska gorca, Pernjak, Perovec, Perovo selo, Perudina, Perovo. U Bosni postoji izmeu Sutjeske i Varea brdo i potok Perun, planinski izvor Perun pod Ozrenom, blizu manastira Ozren, te u Donjoj Rami padina i voda Perun iznad sela Triana, pod gorom Bainom. Od izvora nastaje Trianski potok. U Makedoniji postoji Perun, brdo iznad Vitolita u Marijovu, vrh Perun v. 1704 m. u planini Kozjak, te Perunike, vrh (1122 m) u planini Mukos (1445) m. izmeu Prilepskog polja i Klepe. Imamo li i ovdje povezane Peruna i Moko? U Bugarskoj je od imena, koja ovdje dolaze u obzir, napoznatije ime gore Pirin. U nekoliko je primjera, dovoljno da postanemo oprezni, toponim Perun i sl. povezan s planinskim izvorom. To e se kasnije razjasniti. Meu posredne dokaze o tovanju boga Peruna u junih Slavena valja ubrojiti, primjerice, biljku peruniku (iris germanica) koja u dubrovakoj okolici nosi znakovito ime bogia, izvedeno od bog. Dan 29. travnja zove se tamo Sveti Petar Bogiar, jer toga dana ljudi donose perunike-bogie na oltare (BogdanBijeli 1918:318). Imamo i jako sumnjive narodne pjesme u kojima se, navodno, spominje Perun. U XIX. je stoljeu izmiljanje dokaza o drevnoj mitologiji u nekim krugovima postala gotovo drutvenom igrom, to danas oteava posao dobronamjernim, a nedovoljno strunim publicistima koji piu o bajoslovnim temama. Tako je, primjerice, Vasilij Avrilov napisao 1841. godine da Bugari u svojim pjesmama slave Peruna, Koleda, Ladu i Ljelja. Tu je mudrost oito proitao u jednom od starijih ruskih izvora.
40
41
Krasne je primjere mitolokih falsifikata spjesnio neki M.S. Milojevi, pa u jednoj njegovoj srpskoj narodnoj pjesmi nastupa sav praslavenski panteon. Dovoljan e biti jedan primjer. Ivan plete cvijee i
Daje ga bratu mlaemu, A Petru bratu Koledu. Petar ga plete te plete, Daje ga dadnom Dabogu Petar ga plete te plete, Daje ga voju Perunu Daje ga tovnom Velesu Daje ga velju Jarilu Daje ga svjetlu Svevidu Daje ga silnu Triglavu, Triglavu svetoj trojici.
Jo je Konstantin K. Jireek estoko napao Milojeviev falsifikat11. Milojevi je, izmeu ostaloga, falsificirao stare rimske natpise iz II. st. po Kristu, navodno iz okolice Pei i stavljao na njih srpska imena (Niederle 1906/II/1:241). Skoro bi bilo suvino i dalje ga spominjati. Navodim ga, ipak, zato jer se i danas neki slue njime da bi upotpunili svoje vienje praslavenske mitologije (Ovsec 1991:174). O imenu Perun, koje se pojavljuje u pripjevu neke pjesme iz srpskoga Leva (Petrovi 1926:124):
Moja majka ilim tka Dzindziri dzindzir zlato, Trumberi, trumber bee, Perune, Petre, karafijo moj! Izatkala, mene zvala.
a koje je takoer bilo protumaeno kao ostatak iz poganske starine, Filipovi je ustvrdio da je mogue da nema nikakve veze sa Perunom nego da se ime Perun tu javlja kao hipokoristikon u odnosu prema imenu Petar. (1948:76; Petrovi je estoko reagirao 1952., a Filipovi odgovorio 1954.) Izgleda da je vaan trag Perunova tovanja kod junih Slavena pronaen u obiajima dodola ili prporua. Rije je o ophodima u doba sue, u kojima ophodnici, pjevajui posebne pjesme, prizivaju kiu. Jo je u XVIII. stoljeu neki bugarski kaluer imenom Spiridon ustvrdio u svojoj bugarskoj povijesti da Bugari u njegovo doba jo uvijek tuju Peruna o - i dokazivao to pojavom tako nazvana lika u tim ophodima (Ivanov 1904:152). I mnogi drugi povezivali su ove obiaje s praslavenskim gromovnikom. Filipovi je oprezno, na temelju rasprostranjenja obiaja, pomiljao na to da je sam obiaj nastao nezavisno od Peruna, no da oba naziva za nj mogu biti u vezi s njme (1948:75-77). Konano su i Ivanov i Toporov (1974:106-116) zakljuili da su to ostaci praslavenskih obreda usko povezanih s mitom o Perunu i njegovu djelovanju. [Ja bih ipak bio oprezniji i pomiljao na
11
U Zprvach krlevskeho eskeho spoleenstva naukoveho 1874:248.
41
42
neko mnogo ire rasprostranjenije onomatopejske rijei oblikovane barem u PIE razdoblju za oznaavanje gromovite buke, te dodole i prporue, ako se ne nau vri argumenti, ipak tumaio kao paleobalkanski element]. Pogledajmo jo jednu Perunovu znaajku. U jednom ruskom rukopisu iz XV. stoljea (rije je o nekoj vrsti opega udbenika u obliku pitanja i odgovora) naii emo na pitanje ?, Koliko ima neba? i na zapanjujui odgovor: , Peruna je mnogo. Dvije stvari zauuju. Prvo, gromovnik Perun ovdje je izrijekom izjednaen s Nebom (kao da mu je pripisana uloga drevnoga indoeuropskoga boga nebeskoga svjetla *djeu(s)pter- koji je u Slavena nestao gotovo bez traga, ime mu se ouvalo u Stribogu), a drugo, Perun nije samo jedan nego ih ima vie. Kako saznati, koliko ih je bilo i to to znai? Odgovore e nam dati baltike dajne.12 Balti gromovnika, dodue, zovu drugim imenom, no, ono je toliko slino slavenskomu da nas ne smije smetati. U jednoj emo litavskoj dajni nai mjesto koje doslovce ponavlja odgovor iz ruskoga rukopisa a glasi: Perkunu yra daug, 13. U drugima emo nai i njihov broj, primjerice:
Perkunai yra keturi: Vienas rytu, Kytas vakaru, Treias pietu Ketvirtas iaures. Perkuna je etiri: Prvi na istoku, Drugi na zapadu (dosl. veeru) Trei na jugu, etvrti na sjeveru.
Ili:
Perkunai yra keturi broliai: rytu, pietu, iaures ir vakaru Perkunai Perkuna je etvero brae: istoni, zapadni, sjeverni i juni Perkun.
etiri Perkuna su braa. Je li zato Gromovnikov dan, perunedn, etvrtak, etvrti u tjednu? Znai li stih Perkunai yra keturi da Perkun ima etiri aspekta? Da gleda na sve strane svijeta (tj. da vlada cijelim svijetom)? Ili, da nadzire etiri godinja doba? Je li on gospodar svega, i prostora i vremena? Nova pitanja naviru bre no to se moe odgovoriti na stara. Valja upozoriti na skandinavsku kozmoloku shemu po kojoj nebeski svod dre etiri patuljka. etiri skupine patuljaka, zvani Austri, Vestri, Nordri, Sudri Istoni, Zapadni, Sjeverni, Juni, predstavljaju etiri glavna vjetra. No, paralela imamo i u slavenskom svijetu. Saxo Grammatik opisao je u Arkoni na Rujani kip visokoga boga Svantevita koji je imao etiri glave:
Dajne su u Litavaca i Latvijaca kratke pjesme, obino u etiri stiha, koje su si pjevali da si prikrate vrijeme. Uloga im je bila naoko tako nevana da su promakle budnom oku kranskih vjerovjesnika te ih nisu iskorijenili. To je za nas velika srea, jer su napuene starim baltikim bogovima. To su fragmenti, ulomci drevnih mitova. Pravoga sadraja nemaju, no, u njima sve vrvi od aluzija na drevno poganstvo. One nude male sliice koje se mogu slagati poput nekog puzzle i otkrivati dublji meuodnosi.
13Dajne
12
navodim, ako nije drukije oznaeno, prema I-T. 1965, 1974 te Ivanov 1982.
42
43
Ingens in aede simulacrum, omnem humani corporis habitum grandidate transcendens, quatuor capitibus totidemque cervicibus mirandum perstabat, e quibus duo pectus totidemque tergum respicere videbantur.
U svetitu je stajao neizmjerno velik udnovat kip, sve mjere ljudskoga tijela nadilazio je velianstvenou, s etirima glavama i isto toliko ija, od kojih su dvije gledale naprijed a isto toliko otraga.
Na Rujani je bilo nekoliko vieglavih kipova. Rugievit je imao sedam, Porevit pet, Porenutius etiri glave. U pomorjanskim gradovima Szczecinu, Wolinu te u Braniboru/Brandenburg stajali su troglavi kipovi boga Triglava. Svi su opisani kipovi nestali, no, ipak je u raznim slavenskim krajevima pronaeno nekoliko vieglavih kipova koji potvruju istinitost srednjovjekovnih opisa. Najpoznatiji je kip s etiri lica na jednoj glavi to ga je godine 1848. naao in. K. Biekowski u sprudu rijeke Zbru u Galiciji blizu Husjatyna. Zbog slinosti s kipom to ga je opisao Saxo stariji su ga istraivai proglasili Svantevitovim kipom i to mu je ime ostalo do danas, premda je jasno da on s rujanskim Svantevitom ne moe imati nikakve neposredne veze. Prostorno je mnogo blii rujanskome drveni kipi iz IX. stoljea, naen u Wolinu, na uu Odre u Baltik. Visok je svega 9,5 cm. Mali etveroglavi kipi iz kosti, iz X. soljea, naen je i u Preslavi, sreditu rane bugarske drave. Zanimljiv je dvoglavi drveni kip, visok 1,70 m., pronaen na otoku Fischerinsel u Dolenskom Jezeru/Tollensee kraj Neubrandenburga, u zemlji srednjovjekovnih Dolenaca. Konano, jedan troglavi kip pronaen je u Dalmaciji kod Suvida. Vieglavi bogovi, odraz viestrukosti jednoga Boga, kao kada se kae , jo ne znae da posvuda imamo posla s Perunom. Kod rujanskoga Svantevita to je ipak mogue. Kod baltikih se Slavena, naime, ne spominje Perun (nego samo Peruni), a Svantevit, koji je bio najugledniji bog baltikih Slavena, imao je jasno prepoznatljivu, ak dominantnu vojnu funkciju, pa ga istraivai ve odavna usporeuju s Perunom. Kada se kae Perkunu yra daug, , to ne znai da ih mora biti ba etiri. I, doista, u litavskim dajnama ima Perkuna i vie: Perkunu yra ei, Perkuna je est, ili:
Perkunai yra septyni: ei griaudia, o septinas ne.
Perkuna je sedam: est ih grmi, a sedmi ne.
Predstavlja li ovdje sedmerostruki Perkun tjedan sa est radnih i jednim neradnim danom? Pitanja se i dalje mnoe. Jedna latvijska dajna e sve jo vie zamrsiti:
Perkona tevam Devini deli: Treji spera, Treji ruca, Treji zibineja. Perkunovu ocu Devet sinova: Trojica su bila, Trojica grmjela, Trojica sijevala.
43
44
[Perkunov otac je stari Deva, stvorijtelj]. Tu imamo devet Perkuna, svi oni biju, grme i sijevaju. Moemo se malo igrati raunanja i rei da je devet jednako osam vie jedan, 9=8+1. Osam moe znaiti etiri strane i etiri meustrane svijeta. To je stara mitska predodba, vidljiva, primjerice, u spomenutu vedskom opisu obnavljanja svijeta iz rtvenoga konja: [njegove su] slabine strane svijeta, rebra meustrane (Brhadaranyaka upaniad). U Slavena je dobro potvreno da je taj skup brojeva igrao vanu ulogu u razumijevanju svijeta. Rije je o izuzetno vanim arheolokim nalazima slavenskih svetita, jednom u Novgorodu, a drugom kod Beclava u Moravskoj. U Novgorodu su arheolozi, tamo gdje je do Oktobarske revolucije stajao Perunski samostan (a drugovi ga nesmiljeno sruili), otkrili pri iskapanjima godine 1952./1954. tragove Perunova svetita. Ono se sastoji od okrugle platforme promjera oko 10 m. u ijem je sreditu otkriven donji dio odlomljena
Novgorod:rekonstrukcijaPerunova svetita. (prema:Sedov1953,rizba44:)
stupa (bio je to, oito, donji dio Perunova kipa to ga je Dobrinja postavio 980. godine), okruene jarkom s osam proirenja, poput blagih apsida. To je, izgleda, postalo prototipom tlorisima najstarijih sjevernoruskih kranskih crkava. U svakome proirenju pronaeni su tragovi rtava paljenica, a najvie ih je bilo u sredini platforme, kraj stupa. Oblik se moe najlake objasniti ve poznatom formulom 8+1=9. Veliki Perunov kip s rtvenim ognjem onaj je pravi Perun, osam rtvenika posveeno je, moda, osmim Perunovim aspektima. Vidjet emo kasnije kako se ovaj raspored moe objasniti i pretkranskim kalendarom. Ta se ista formula, 8+1, moe vidjeti i u velikomoravskom graditu iz IX. stoljea, znakovito zvanu Pohansko, Pogansko, kraj Beclava u jugoistonome kutu Moravske. Za ovakvo tumaenje tih nalazita veoma je znaajno da je slino svetite (samo, oito, improvizirano) negdje uz Volgu opisao godine 922. arapski putopisac Ibn Fadlan. Tamo su se, meu Fincima, ruski trgovci klanjali nizu malih idola postavljenih u krug u ijem je sreditu stajao jedan veliki. Tome su
44
45
se prvenstveno obraali u molitvi i govorili mu gospodine. (Niederle 1916:117). Nije tek jasno, jesu li ti Rusi bili Varjazi ili Slaveni. U zemlji Radimia, kraj sela Hodomisii a uz jezero Svjatoe, otkriveno je svetite iz priblino X.-XI. stoljea, no, tu su bila etiri ukopana rtvenika oko ograena kruga s kipom. Sve potvruje misao, da je baltoslavenska poganska teologija bila mnogo sloenija no to se obino mislilo.
45
46
Veles
Vratimo se malo Perunovu paru iz rusko-grkih mirovnih pogodbi, Volosu. Budui da smo mogli prodrijeti dublje u Perunove znaajke samo usporeujuu ga s Volosom, ve smo posredno saznali neto i o njemu. Dok su uz Peruna povezani vojnici, oruje, rat, smrt orujem, dok mu je mjesto gore, na humu, gori, dotle su s Volosom povezani seljaci, seljaki imetak (stoka), boletine i smrt, mjesto mu je dolje u vodi, rijeci. Volosa spominju i drugi izvori. U ivotopis sv. Vladimira je, primjerice, opisano kako je Vladimir dao sruiti Volosov kip i baciti ga u Poajnu. U spisu nai emo frazu , a u Hustinskom ljetopisu iz XVII. stoljea stoji: , , . No, u ivotopisu sv. Avraama Rostovskoga nai emo opisano kako je on u Rostovu unitio kameni kip Velesov, kojega su tamo astili i Finci. Paljiviji itatelj morao je uoiti promjenu u imenu. Iscrpio sam gotovo sve izvore koji spominju Volosa. To su uglavnom slubeni ljetopisi. U drugim vrelima spominje se isti bog pod imenom Veles. Tako je, primjerice, u epu , nastalu navodno godine 1185., vidovnjak Bojan nazvan Velesovim unukom: , ! U fantastinom spisu stoji: , , , , Trojana, Hrsa, Velesa, Peruna u bogove obratie bjesom. Ovdje je posve jasno da Veles stoji na mjestu, na kojemu je u Kronici Volos. U sjevernoruskim mjesnim imenima nai emo oblike izvedene iz Veles i iz Volos: oronimi Velesovo rebro, Volosova gora, sela Velesovo, Volosovo. Meu starim ruskim osobnim imenima zastupljen je pak samo Volos. Kao to je novgorodsko pogansko Perunovo svetite dalo ime kranskom samostanu ( ), tako je i Volosovo svetite, 16 vrsta (oko 17 km) udaljeno od Vladimira uz rijeku Koloku, dalo svoje ime samostanu posveenu sv. Nikoli: . Uope je sv. Nikola kod istonih Slavena preuzeo mnoge Volosove crte (Uspenskij 1982). Roman Jakobson saeo je dosadanje spoznaje o Velesu/Volosu u nekoliko toaka. Kada se Veles spominje s drugim bogovima, u tekstu mu je uvijek najblii Perun; ako se Perun spominje samo s jednim bogom u drutvu, to je obvezno Volos/Veles. Uz oblik Volos jedina je apozicija bog, praena atributom skotii, a ako se upoptrebljava ime bez apozicije, onda samo u obliku Veles. Razlika u obliku imena navodila je istraivae na razne zakljuke. Jo je zaetnik slavenske filologije, Jozef Dobrovsky, uoio srodnost imena Veles s imenima nekih mitskih bia u baltikih naroda, izvedenima iz korijena vel-. To su, primjerice, litavske Vlinas, Vlnias, Vls, Velions, Veliuon, Vles, Vel, latvijsko Vlns, Vlls, Velis itd. Dobrovsky je to izrekao u pismu od 5. svibnja 1793. :
MitweleskommtdasLitauischewelnas,welinas Teufelberein.JetztheisstallesTeufelnachden Grundstzen des Christentums, weil nach Gott keinanderesWesengeltenkann.Manmussaber S weles se podudara litavsko welnas, welinas Vrag. Sada se sve zove Vragom prema kranskim zasadama, jer uz Boga ne moe vaiti ni jedno drugo [boansko]
46
die alte Mythologie undDemonologie herstellen, wiesiewarundseynmusste.(Jakobson1969:585)
47
bie. No, mora se uspostaviti staro bajoslovlje i demonologija kakva je bila i kakva je morala biti.
Heinzel je 1889. Volosa usporedio sa skandinavskim bogom Volsi, to je navelo Pogodina da zakljui kako je Veles stari, opeslavenski demon (preuzet od Litavaca), a Volos, koji da s prvim nema nikakve veze, bog Rusa, koji su ga zatim prenijeli u Skandinaviju(!). Niederle je pomiljao na varjaki utjecaj, pod kojim bi se slavenskom Velesu u krugu skandinavskih Rusa promijenilo ime u Volos (1916:116). Na drugoj se pak strani odigravala jednaka pria kao i s Perunom: Veles ne bi bio izvorni praslavenski bog nego bi u doba ruske, jo poganske, drave nastalo pod bizantskim utjecajem novo mitsko bie kojemu u osnovi lei kranski svetac, , Vasilije, Bla, pastir iz Kapadokije i zatitnik stoke, isprva pod imenom Volos (Mikloi, Veselovskij i drugi). I u ovoj konstelaciji pomislilo se na to da bi Veles i Volos bila dva meusobno nepovezana boga. Henryk Lowmiaski ustvrdio je da je Veles bio stari ruski seljaki demon ita, a Volosa, koji bi nastao od sv. Blaa i imao funkciju zatitnika stoke, da su prihvatili varjaki vitezovi kojima je stoka bila osnovni izvor bogatstva. (1986:113) Taj zakljuak nije u skladu s onime to je postalo oigledno nakon analize ruskih prisega iz IX. stoljea, naime, da u opreci PerunVeles na Velesovoj strani stoje seljaci, a ne knez i njegova vojnika pratnja. Drugi su, opet, pobijali i tu pretpostavku i to pomou Velesovih tragova u druga dva slavenska ogranka. Ako Velesa poznaju sve slavenske grane, onda on mora biti praslavensko dobro jo prije razlaza Praslavena pa ne dolazi u obzir da bi on postao od sv. Blaa. ak dolazi do obrata: ne da bi Volos postao od sv. Blaa, nego su na sv. Blaa, zahvaljujui slinosti u imenima, prenesene Volosove znaajke. Mi se namjerno neemo prikloniti ni jednoj od navedenih hipoteza. Pustit emo da samo gradivo govori za sebe. Jedino emo odsada umjesto oblika Volos rabiti Veles jer opebaltoslavenski i blii indoeuropskome izvoru. Promotrimo, ipak, prvo te tragove kod zapadnih i junih Slavena. Najbolje su potvreni kod eha. Tako se, npr., u ekom romanu Tkadleek s poetka 15. stoljea javlja na jednom mjestu negodujui uzvik:
Ky jest rt, aneb ky veles, aneb ky zmek t proti mn zbudil? Koji te je rt [vrag], i koji veles, i koji zmaj protiv mene pobunio?
Ovdje su izjednaeni Vrag, Veles i Zmaj. Oni su, kako bi to rekli Ivanov i Toporov, alopersonai. Veles je postao, s kranskoga vidika, zlim demonom. U jednoj husitskoj propovjedi iz 1472. godine pozivaju se upljani da ostave svoje grijehe u Velesa. (Jakobson 1969:583). I ovdje je Veles povezan s grijehom. Vidjeli smo to, uostalom i kod Balta. U jednoj njemakoj prii iz 1548. godine opisuje se kako je mu sanjao da njegova zla ena wer ein Ganss, und flge ber Meer, und keme nimmermehr heim (bila guska i odletjela preko mora i nikada se vie nije vratila kui;
47
48
Huberin 1554). Ta je pria bila prevedena na eki. U prijevodu iz 1561. godine ena je odletjela nkam k Velesu za more (Rsel 1561), a 1590. godine je to Martin Zmrsky u jednoj postili parafrazirao nfkam k Velesu pry na more (Niederle 1916:114). Ono to je zlo, treba otii za more k Velesu. S tim emo se jo susretati. Jan z Holeova, redovnik iz samostana u Bevnovu, spominje god. 1426. u svojoj raspravi o badnjoj veeri eku boinu pjesmu, koledu, in vulgari: Koleda i navodi poetni stih: Beli, Beli, Dubec stogy postrzed dvora Taj se stih ponavljao per singulos versus huius satis longi cantici, nakon svakoga stiha te dosta duge pjesme koja je ljudima obeavala fortunam et bonam gubernationem rerum et vitae, sreu i dobro upravljanje stvarima i ivotom. Taj isti stih zapisao je godine 1436. sveenik Matej:
Bohemi cum adhuc erant pagani Beel adorabant et propterea nescientes eum nominare, dixerunt: Wele, Wele, Dubec stogy postrzed dwora quem adhuc eorum imitatores decantabant. esi dok bijahu pogani tovahu Baala i njihovi potomci ga spominju govorei: Vele, Vele, dub [hrast] stoji posred dvora kako dosad njihovi oponaatelji pjevajui prikazuju
Ovdje umjesto Beli stoji Vele, to je kasnije, kada je postalo jasno da tu ne moe biti govora o fenikom Baalu, navelo na pomisao da se u pjesmi spominje Veles. Niederle je, primjerice, pomiljao na vokativ od nepotvrena kratka oblika *Vel. U mnogo manjoj mjeri, ali ipak, ima Velesu tragova i kod junih Slavena. To su toponimi. Moe se uoiti da svi lee u nizini, uz vodu. Jedan je ime ala Veles blizu Novoga Vinodolskoga. Ovamo su seljaci iz Vinodola dovodili goveda za prodaju i utovarivali ih na lae. Poznat je grad Veles u Makedoniji na Vardaru. Nad njim je brdo s vrhom koje se zove Sv. Ilija. U Sloveniji bi na nj trebalo podsjeati ime naselja Velesovo u Gorenjskoj, ako to nije znailo Veliko selo. Njemako ime je, naime, Michelstetten, gdje je michel od srednjevisokonjemakoga veliki. Moda se ipak radi o nespretnom prijevodu sa slovenskoga, pri emu prevoditelji nisu vie znali pravo znaenje domaega imena. Primjer za to imamo u Korukoj sjeverno od Celovca, gdje je slovenski oronim Ple (oznauje elavi, ogoljeli vrh umovite gore) preveden s Tanzberg, Plesna gora! Konano, u Hrvatskoj imamo, ne tako daleko od vrha Perun na Uki, gradi Volosko dolje uz more. Smeta samo oblik imena Volos, jedini u toj inaici izvan ruskoga podruja. [No ako se gleda s vrha Perun na more, prva toka na obali koja se vidi, je rti pred Voloskim, gdje su prema predaji Kastavci tovarili robu i stoku na brodove.]
Kozmiki sukob
Perun i Volos/Veles jedina su dva praslavenska boga iji se meuodnos moe bar dijelomice rekonstruirati. To je bilo mogue uraditi samo na temelju pisanih izvora. Pokazalo se da oni stoje na suprotnim stranama i izgleda kao da meu njima vlada nekakva napetost. Sada se postavlja vano pitanje, moe li se
48
49
rekonstruirana struktura njihova meuodnosa pronai u folklornim tekstovima zapisanima u XIX. i XX. stoljeu i moe li se tim tragom doi do mitske pripovijesti. Posluit emo se stoga kljuem to su ga nali filolozi tek poto su analizirali strukture predaja, a nakon toga paralele, koje su se pokazale na razini strukture, dodatno podvrgnuli lingvistikoj analizi. Tako je etimoloka srodnost kljunih rijei (ne samo imena bogova) i cijelih rekonstruiranih fraza konano dala dugo traeni oslonac pri uspostavljanju veza meu objema prije navedenim kategorijama podataka. Put je to kojim su krenuli Dumezil, Ivanov, Toporov, Uspenskij, Katii. Ivanov i Toporov uzeli su za ishodite svojem tumaenju bjelorusku priu o borbi izmeu Boga i Neistoga (Vraga) koja e i nama dobro posluiti:
: , , ! A k : ! ? ! , , - ! A ! , , ! ! : , . A ! ; , ! : m ! b! , ! , ! , , , , ! , , ! , og . (Romanov 1891:155, I-T. 1974:76) To se sporio Bog s Neistim: Ja u te, kae se, ubiti! A kako e ti mene ubiti: ja u se skloniti! Kamo? Pod ovjeka! Ja u ovjeka ubiti, grijehe u mu odpustiti, a tebe ubiti! A ja pod konja! Ja u i konja ubiti; ovjeka u na mjestu odtetiti, a tebe ubiti! A ja u se pod kravu skloniti! Ja u i kravu ubiti, domaina u na mjestu odtetiti, a tebe ubiti! A ja pod kuu! Ja u i kuu spaliti; ovjeka u na mjestu odtetiti, a tebe ubiti! A ja u se pod stablo skloniti: tamo ti mene nee ubiti! Ja u drvo razbiti i tebe ubiti! No, ja u se pod kamen skloniti! Ja u i kamen razbiti, i tebe ubiti!. No, eto, ja u se, kae se, skloniti u vodu pod panj, pod kladu! No, tamo je tvoje mjesto, tamo si budi! Eto, gdje god udari grom, to Bog Neistoga bije.
S poetka kao da ova priica doista pripovijeda kako se Bog (Bog krana) nadmudruje s Vragom i prijeti mu da e ga ubiti. Pa ipak, neki e nas izrazi morati uiniti opreznima. Bog, naime, bije po vragu, spaljuje kuu, razbija drvo i kamen. On se ponaa kao gromovnik. I doista, u nekim se inaicama javlja sv.
49
50
Ilija kao taj koji se svaa s Neistim. No kraj prie objasnit e o emu je rije. To je etioloko obrazloenje, zato grmi: kada kod gdje udari grom, to Bog bije svojega protivnika. Taj protivnik pak nije kranski vrag koji bi se, kako bi trebalo oekivati, sakrio u ognjenu zemljinu utrobu, u Pakao, nego se on skriva pod panj u vodu. I Bog je s time zadovoljan! Ovdje imamo posla s lako uoljivom opozicijom gore na nebudolje u vodi, koja odgovara opreci izmeu Peruna i Velesa. Bog ne moe ovdje biti kranski Bog, nego je to poganski Gromovnik, a Neisti bi u tom sluaju mogao biti skotii bog Volos/Veles. Osim varijante Bog/Ilija moe se uoiti i vana varijanta Neisti/Vrag/Zmaj. To je vidljivo iz dviju drugih bjeloruskih inaica iste prie: i (Eto tu na ovoj gori grom je Vraga ubio i eto tu je grom ubio Zmaja; I-T. 1974:76). Uoljiva je paradigmatska shema po kojoj se odvija pripovijedanje:
Tko 1 Bog Sv. Ilija grom
to radi 2
ime 3
koga 4 Neistoga
ubija
(munjom)
orta/Vraga Zmaja
Folklorno gradivo nudi i razne druge mogunosti:
2 treska
3 strjelicom maljem kamenom
4 zmiju ua
munja
razbija
Pretpostavimo sada da imamo pred sobom praslavenski obredni tekst, ulomak mita koji je tijekom dugih stoljea dobio kransku presvlaku. Apelativ bog prometnuo se u osobno ime kranskoga Boga, ak e Bog, koji e ubiti ovjeka, prvo njemu otpustiti grijehe ili e mu nadoknaditi tetu koju e poiniti, a njegov e protivnik dobiti ime kranskoga Vraga. Ispod toga lei, izgleda, ista poganska pria o svai izmeu Gromovnika i njegova sudruga. No, Gromovnik i Onaj iz vode ovdje se ne pokazuju kao sudruzi, nego kao suparnici. Oni se bore na ivot i smrt. Pritom Gromovnik bije svojega suparnika, a ovaj ga izaziva i pokuava mu umaknuti. To daje shemu koja se moe rekonstuirati na praslavenskoj razini:
50
51
Perun
ubija/goni
munjom/gromom
Velesa/Zmiju
U takvoj shemi mogu se mijenjati osobe koje sudjeluju u zbivanjima, rekviziti kojima se izvrava radnja pa ak i sama radnja, a da pria ostane ista. Posve je isto, kae li se da je Perun ubio Zmiju ili sveti Ilija Vraga. Razlika je samo u razini na kojoj se pria ostvaruje. Ivanov i Toporov pokazali su kako ova pria ne samo da ima kod istonih Slavena i Balta mnotvo inaica, nego i da se njezinom strukturom mogu objasniti i razumjeti mnogi drugi folklorni tekstovi. Zanimljiva je u tom pogledu bjeloruska pria o tome kako je Grom ubio Zmaja. Dogaaj koji se pripovijeda zbio se na nekom konkretnom mjestu, sluateljima dobro poznatu. Navedena su imena sela u blizini. Znakovito je da je mjesto zbivanja uz staru cestu, takvu koja je blizu ali kamo ljudi vie ne zalaze, na Igri, . Glagol *igrat oznaavao je obredni in iji je sastavni dio bio obredni ples, nerijetko kolo. U nas mnoga Igria podsjeaju na takva sveta sastajalita14. U bugarskom su folkloru mjesta na kojima se sastaju i pleu Vile. U srpskome igrati i danas znai plesati. Na takvom mjestu koje pobuuje strahopotovanje, je Zmajev kamen, , s oknom i dverima. Starci su kazivali da je neko davno u tom kamenu ivio Zmaj. Grom ga je proganjao i ubio, no, to mu je uspjelo tek pri treem pokuaju (zmaj se skrivao). Pripovijest ima i nastavak. Nakon toga dogaaja tri je dana kiilo, sve dok nisu nali zmajevo truplo. To je ubojstvo, oito, prouzrokovalo prekomjernu kiu. Neki je starac upozorio ljude da Zmaja valja zakopati, pa je kia prestala. No, zemlja je stalno izbacivala Zmajevo truplo na povrinu, pa je kia ponovno poela padati. Starac je objasnio da se to grom zabavlja, udara u njega neiva, da ne bi oivio: , , - . Kia tek to nije rastopila zemlju, dok netko (u pripovijesti se tono zna tko) nije usnio san u kojem mu je bilo reeno kako treba pravilno zakopati zmaja pa da vie ne izlazi na povrinu zemlje. I propao je, i na vijeke vjekova amen. I grobni humak je sada tamo, blizu sela Simonovia U jednoj inaici ne spominju se imena sela, no kaziva je zapisivau ta mjesta zorno pokazao: . . Eto tu na ovoj gori grom je Vraga ubio. Eto, on je tamo tri dana leao.
izvorno znaenje ouvala je ova rije u slovenskoj ivanjskoj pjesmi iz Suhora u Beloj Krajini, u kojoj se pozivaju momci (fanti) na ivanjski ples: Le sem, le sem, fantii, Na le-ta staro i g r i e Ki smo se lani igrali, Pa bi se radi i letos. (trekelj 1904-1907/III:145)
14Svoje
51
52
U pripovjednom tekstu ouvan je drevni indoeuropski stilski ukras, tzv. figura etymologica15 koja je zabiljeena i u litavskom folkloru: Perkunas ispyre, Perkun udara. Elementi ove prie prisutni su u legendi o nastanku Novgoroda (zapis je iz XVII. stojea). Predaja se do zapisivanja znatno iskrivila. Pomijeane su uloge, ima neloginosti u njoj. Zmaj je zamijenjen ljutom zvijeri krokodilom. Bit e da je neki cirkus proao Rusijom pa je krokodil bio mnogo dojmljiviji nego njemu srodan reptil (Zmaj), kojega nitko nije vidio. Legenda kazuje kako se zli arobnjak Volhov preobrazio u lik ljute zvijeri krokodila, i zatvorio vodeni put u rijeci Volhov (trgovcima je preprijeio rijeku). Traio je da mu se ljudi klanjaju, pa su ga stoga pogani zvali grom ili Perun. Postavio je mali grad na mjestu zvanom , gdje je stajao Perunov kip. Bjesovi su ga razbili i utopili u Volhovu (u ovoj konstelaciji nije, dakako, mogao Perun sam sebe ubiti, no, nain ubijanja: razbijanje, tjeranje u vodu, zadrani su), a tijelo je bilo odnijeto uzvodno i izbaeno na obalu nasuprot onome gradu koji se danas zove . Tamo je bio pokopan i okajan po poganskom obredu, trizni: e . Nakon tri dana propala je zemlja i poderala krokodilovo tijelo. Humak se njegov usuo u Hadovo dno i jo danas se tamo vidi jama i ne moe ju se napuniti.
16
Pria se pripovijeda na nekoliko razina. Na jednoj tee pria o mitskom sukobu izmeu Peruna i Velesa (koja je ve jako zamagljena), na drugoj opisuje poganski ukop, a na treoj daje kritiki prikaz praslavenskoga poganstva. Opisan je poganski pogreb kakav mora biti da bi bio pravilan: truplo treba nasuti zemljom i nakon tri dana prirediti triznu. Tek nakon toga otvara se zemlja i uzima pokojnika k sebi (on propada u nju). Time je ponovno uspostavljena ravnotea u svijetu, naruena smru. Novgoroanima je, jer su jo bili pogani i znali pravilan nain pokapanja Zmaja, pokop uspio od prve i nisu ga morali ponavljati kao to se to bilo dogodilo bjeloruskim seljacima.
etymologica je slaganje dviju rijei, obino glagola i imenice izvedene iz njega, primjerice, grom grmi, zvono zvoni i sl. Time se u kazivanju postizao sveaniji, svetiji dojam. , , , , , , . , c- , , , , . ! , . k : , , , ! , , ; , . , . . . . o : , , . , . . k , c . ki , , . , , , , , . : . , , , , , a, a , . , , , ! , , , .
16 15Figura
52
53
Stjee se dojam da je u novgorodskoj legendi vidljiv dalek odsjaj nekoga neko doista izvoenog obreda u kojemu su pokapali Zmaja. Radoslav Katii pokuao je pokazati da i kod junih Slavena, ponajprije kod Hrvata, ima elemenata istoga mitskog kazivanja, i to na temelju uoenih strukturnih suodnosa izmeu pojedinih elemenata. Najrjeitiji su podaci iz jedne listine iz 1178. godine, u kojoj se kao mea spominje neki kamen che in schiavon si chiama Smicamic, koji se u slavenskom zove zmij[sk]i kamik. Taj je stajao iznad sela rnovice u Poljicima juno od Splita, na obroncima mosorskih vrhova Perun i Peruni. U jednoj drugoj listini s istoga podruja, ne mnogo mlaoj, spominje se kao granini kamen Trischieni kamik (trieni kamik, kamen u kojega je udario trisk; praslavenski *trsk znai udar munje, groma). Zmiji kamik ima jasnu paralelu u navedenim bjeloruskim pripovjedkama iz istoga mitskog kruga u kojima se spominje u kojega je tresnuo . I drugi toponimi sa zapadnoga dijela Poljica sadre iste elemente praslavenskoga mitskog govora (Katii 1988, vidi i Belaj 1988a). Vana paralela je Karadiev zapis srpskoga vjerovanja:
Kad grom udara, onda kau da sveti Ilija, po zapovijesti Boijoj, gaa avola (uzvrdao se kao avo ispred groma); zato govore da se ne valja krstiti kad grom puca, da ne bi avo u nevolji pobjegao pod krst, u koji grom nee udariti. (1852)
Sv. Ilija je, dakako, kranski nadomjestak za Peruna, kao to je i avao zamijenio Velesa. Gromovnik gaa suparnika, a pritom ne pazi na ovjeka koji bi mogao, neduan, stradati. Shema je ista kao u uvodnoj bjeloruskoj prii o Bogu i Neistome. Katii je posvetio dosta panje toponimima i njhovu meusobnu odnosu u krajoliku. Gdje imamo goru ili vrh ije ime moda uva spomen na gromovnika a pod njim, po mogunosti uz vodu, mjesto koje se moe povezati s njegovim protivnikom, smijemo pomiljati na pogansko mitiziranje okolia. Vanu ulogu moe odigrati i toponim koji oznauje hrast ili hrastik (dub, dubravu) kao mjesto mitskoga sukoba. Na vrhuncima emo nerijetko nai crkvu svetog Vida. On je, zahvaljujui slinosti u imenu i pukoj etimologiji koja njegovo ime povezuje s vidom, gledanjem, mogao posluiti kao supstitut Gromovniku, ako nije i ovdje na jugu, kako je to vjerojatno bilo u baltikih Slavena, jo u pogansko doba u alternaciji Perunu nastupao Svantevit. Katii je prikupio mnotvo jako uvjerljivih indicija, no, samu priu nije naao. To je uspjelo, posve sluajno, meni dok sam razvrstavao papire koji su ostali za pokojnim profesorom Branimirom Brataniem. On je, iz meni nedokuiva razloga, oznaio listom papira mjesto u jednom asopisu na kojemu je makedonsko kazivanje o gromu. Zapis je (nomen est omen, ime je predznak, rekli su stari Latini) iz makedonskoga grada Velesa. Tekst je, u usporedbi s bjeloruskim, prilino saet, no fraza dokazuje da je autor bio svjestan da nije sve nabrojio. Junaci su takoer promijenjeni. Djelatan je gromovnikov pomonik koji se ovdje zove Zmej (u istonome dijelu Balkana
53
54
ime Zmaj prelo je sa zmijolikoga bia [zmaj je samo muki oblik imenice zmija] na antropomorfno nebesko bie iz gromovnikova kruga), dok je njegov zmajski suparnik neka lamnja (iz novogrkoga , duh, utvara). Pa, ipak, srodnost s bjeloruskom priom vie je nego oita:
j j. : , u , , . Sveti Ilija grmi s koijom. Zmaj baca oganj na lamnju i ako se lamnja skrije u neto: u ovjeka, u kamen ili u to da bude, zmaj e baciti na to mjesto strjelicu - s kamenom otricom - i, ako ga pogodi, tresnut e ga.
(Matev 1893:132, Belaj 1988a:160). Ilijin pomonik Zmej (Ilija je kranska zamjena za poganskoga gromovnika) bije i treska s ognjem (munjom) koja je ujedno strela (strjelica) sos ostrila od kamen, s kamenom otricom (iljkom). Tu je pred nama jasno potvrena uporaba munje u obliku kamena oruja u praslavenskom, a ne nordijskom mitskom kontekstu. Osim toga: ovo pokazuje da je pria ukorijenjena u kameno doba. Moe se postaviti shema
1 Zmaj 2 trjeska 3 ognjem, kamenom strjelicom 4 lamnju
Bez obzira na to da je sada zmaj doao u prvu rubriku, pria je ouvala izvornu shemu. Da parafraziram raniju tvrdnju: Posve je isto, kae li se da je Perun ubio Zmaja, ili Zmaj lamnju. U oba sluaja gromoviti lik bije s Neba munjama zmijoliko bie na Zemlji. Vano je da se jednake predodbe nalaze i u baltikoj predaji. To dozvoljava pretpostavku da je rije o pojavi baltoslavenske starine. U litavskim dajnama, u kojima su ouvana imena poganskih bogova, govori se o tome kako se Velnias skriva pred Pekunovim gromom pod enu, drvo, kamen,:
Velnias bga nuo griausmo, Slpiasi u moni rb, U mediu, U akmenu; Velnias nuo Perkno trenkimo pasislpia po didedu akmeniu, giliai, vandeny. (I-T. 1974:77) Velnias bjei pred gromom, Skriva se pod eninu rubinu, Pod drvo, Pod kamen Velnias se pred Perkunovim trijeskom skriva pod veliki kamen, kri, vodu
To se lijepo podudara s malo prije spomenutim srpskim vjerovanjem da se ne valja krstiti kad grom puca, da ne bi avo u nevolji pobjegao pod krst, u koji grom nee udariti.
54
55
Ova je struktura dobro ouvana u raznim istonoslavenskim pripovijetkama. Zanimljiva je pria o lisici u kojoj se jasno vidi motiv sukobu izmeu Gromovnika i Zmije. Rije je o inaici Maka u izmama u kojoj lisica pokuava pribaviti imetak nekom siromaku. To moe biti Stjepan, Kozma i sl. Lisica tri, ugleda stado i pita pastire, ija je to stoka. Pastiri joj u bjeloruskim inaicama odgovaraju da je Zmijeva, odnosno, Zmeja Gorymca (" , ? - "!" odnosno ", , ? " !"), a u ruskima da je to stado cara Zmijulana, stado . Lisica navjeuje dolazak Groma s Munjom, odnosno u ruskim inaicama cara Ognja i carice Munje: M. Nato ih upuuje da preute ime pravoga vlasnika, jer bi inae Grom pobio itavo stado: , : , , , me , , , . , , , ! ("Aj, pastiri: ako vas tko pita, iji su to volovi, to ne kaite da su od zmaja Gorymca, nego kaite, da su Stjepana, velikoga gospodina. Naime, jai Grom s Munjom, on e vas popaliti i posmuditi, ako mu tako kaete!") odnosno A : , .(Kada biste rekli: Zmijov, on bi vas ubio i stoku pokupio!"). Na kraju lisica dolazi do Zmija/Zmaja, najavljuje mu Gromov/Ognjev dolazak i savjetuje ga da se skrije u upljinu svetoga hrasta: , ; , . (U tvojemu je vonjaku stari sveti hrast, sredina sva izgnjila; bjei i sakrij se u duplje dok oni ne prou.). (I-T. 1974:39; Romanov III., br. 33,34) Grom e, dakako, ubiti zmaja a stada e dobiti Stjepan odnosno Kozma. Imena poganskih bogova jedva su prikrivena. Gromovnik je Grom, car Oganj, a prati ga Munja, carica Munja. Rije car u istonoslavenskim jezicima atribut je Boga: car Oganj odgovara sintagmi bog Oganj. Novo je da Gromovnika prati druica. Mitska Zmija je i dalje ostala muka zmija: Zmij/Zmaj, car Zmijulan. Nejasno je tek ime Zmaj Gorymec, Gorymi.
Indoeuropski korijeni. Ivanov i Toporov pokazali su 1974. godine kako je mit o sukobu izmeu Peruna i Zmije vrsto usidren u indoeuropsku predaju. Posebno su vane paralele s vedskim tekstovima. To je drevna indijska predaja, stara do etiri tisue godina. Vede su zbirke prastarih obrednih pjesmama, hvalospjeva, himni. Rije veda, sveto znanje, izvedena je od indoeuropskoga glagola *weid- vidjeti, znati. Najstarija zbirka je Rksamhita, esto zvana jednostavno Rgveda. Neki su njezini tekstovi nastali u praarijsko doba, prije nego su se Indijci spustili preko planinskih prijevoja Hindukua u dolinu rijeke Ind. To su najstariji tekstovni spomenici ouvani u bilo kojem indoeuropskom jeziku. Te su pjesme vidjeli vidjelci u vizijama (*wid- je samo prijevojni stupanj od *weid- ). Oni su tako
55
56
stekli uvid u skrivenu, a istinitu prirodu Svijeta. Taj koji to zna (Slovenci bi rekli: tisti, ki ve) moe djelovati na dogaaje u Svijetu (primjerice, prizvati kiu). Stoga je jako vano da se obredni tekst izgovara tono. Inae ga oni, kojima je namijenjen, nee uzeti u obzir. Budui da se Vede prenose iskljuivo usmenim putem, postoje posebne kole u kojima se one ue napamet. Tek su engleski prouavatelji indijske kulture poeli zapisivati te svete tekstove. Indijcima je zapisivanje Veda bilo ravno svetogru. Jednak odnos do zapisivanja svetih tekstova imali su i drugi indoeuropski barbari, primjerice, Kelti. Civilizirani Rimljanin Julije Cezar tuio se kako Gali, premda pismeni, ne zapisuju svoju svetu predaju. Taj je stav posve u suprotnosti sa stavom civiliziranih naroda Prednjega istoka kojima je samo ona predaja sveta koja je zapisana u knjigama. U slavenskim su jezicima indoeuropski glagol *weid- i njegove izvedenice dobro ouvani. U Slovenaca on glasi vedeti, a poznata je i rije veda grana znanosti. Slovenski vedeti je zanimljiv jer stoji u opreci s glagolom znati, a oba se na hrvatski prevode sa znati. Dok slovenski znati znai umijeti neto konkretno initi (njemaki knnen), vedeti znai posjedovati znanje (njemaki wissen; uostalom, i wissen je izvedeno iz istoga korijena). Znanje koje se tako posjeduje je vi? eno znanje, znanje o sakralnim, mitskim stvarima. Stoga ne udi velik broj izvedenica koje oznauju ljude s nadnaravnim znanjem i sposobnostima. To su, primjerice, u hrvatskome imenice vjetica, vjedogonja, u slovenskome vedomec, bugarskome , ekome vdi, vtec, poljskome wiedma, wieszczarz, wieszczka te u istonoslavenskim tekstovima ve od XI. stoljea potvrene rijei , . Ima, dakle, razloga pretpostavci da se isplati pogledati u Vede. Vedske pjesme ne sadre prie. Rg je obredna pjesma u kojoj se brahmani obraaju bogovima u aluzijama. Vie i ne treba, jer bogovi i tako sve znaju. Za poetak neka poslui nekoliko stihova 12. pjesme u drugoj samhiti Rgvede (RV II.,12,3). U toj se pjesmi (himnu) nabrajaju junaka djela Gromovnikova aludirajui na neka zbivanja koja nisu nigdje opisana:
y hatvhim rinat sapt sndhn Koji goveda izagna odstranivi Valu Koji izmeu kamena oganj rodi Pobjednik u natjecanju, on, ljudi, Indra! Koji, ubivi zmiju, ispusti sedam rijeka Koji goveda izagna odstranivi Valu Koji izmeu kamena oganj rodi Pobjednik u natjecanju, on, ljudi, Indra!
Junak je ubio zmiju i time ispustio, oslobodio sedam rijeka, uklonio je Valu i time izagnao (istjerao) goveda, stvorio je oganj. Pobjedio je u natjecanju sa Zmijom, a zove se Indra. Paralelizam izmeu stihova upuuje na zamjenjivost elemenata. Ubiti zmiju jednako je kao ukloniti Valu, ispustiti rijeke odgovara istjerivanju goveda. Vala je zmija koja je posjedovala rijeke/goveda, a junak koji se zove Indra oslobodio ih je. U Vedama nema opisa tih pothvata. Za njih se zna samo iz ovakvih aluzija. Priu kao osnovu za aluzije posjeduje
56
57
pak slavenska predaja. Slavenski folklorni tekstovi o borbi izmeu Peruna i Velesa u kojoj Gromovnik otima stoku, zapisani koncem XIX. stoljea, ouvali su tipoloki starije, pregnantnije oblike no to su to Vedski himni iz priblino 2000. godine prije Krista! No, zaponimo prvo s frazom hatvhim sadranoj u prvome stihu y hatvhim rinat sapt sndhn, Koji, ubivi zmiju, ispusti sedam rijeka. To je stegnuto od hatva ahim, ubivi zmiju. Staroindijskome glagolu hnti odgovaraju praslavenski *ti i *gnati, a rijei ahi praslavenska * u, zmija. Glagoli hnti, *ti i *gnati izvedene su iz indoeuropskoga *gwhen- udarati, ubijati. Razlika meu slavenskim oblicima je prije svega u podruju primjene. Od *ti su izvedene ratarske rijei kao eti, etva, etelac, a od *gnati pastirske poput goniti, goni, pogon, izgon itd. Dok je pastirska terminologija prozirna (pastir udara ibom, biem stoku dok ju goni na pau ili s nje), ratarsku tek valja objasniti. ito se, gdje se jo ne upotrebljavaju strojevi, anje srpom. No, to nije uvijek bio tzv. balansni srp s nabruenom otricom kakav je danas u Hrvatskoj u preteitoj uporabi, nego je on bio nazubljen. Njime se ito nije rezalo (kosilo) zamasima od desna prema lijevu kao s balansnim, nego se lijevom rukom uhvatila rukovjet ita a desnom se otro zamahnulo prema sebi udarajui srpom po vlatima. Time su vlati bile prije zdrobljene nego prerezane. etva se nerijetko shvaala kao ubijanje ita (potvrda za to ima, primjerice, u grkoj predaji). eti ito znailo je, dakle, ubiti ga udarajui srpom po njemu.
17
Rijeke/goveda posjedovao je ahi, zmija odnosno Vala. Mitski junak Vala je zmijolik i u sukobu je s gromovnikom Indrom. On se doima poput indijskoga skotjeg boga Velesa. Doista, Vala etimoloki posve odgovara Velesu. Paralelizam izmeu indijske i slavenske predaje je potpun:
Indra je Perun je oslobodio/ispusti rijeke/goved o a preoteo stoku ubivi ubivi Zmiju/Valu Zmiju/Velesa
Zato je dolo do sukoba izmeu Indre i Zmije? [Nije rije samo o krai stoke (to je, kako smo ranije vidjeli, jo PIE mitski motiv]. O tome govori RV I., 32, 2: hann him iriyanm prvate ubio zmiju na gori leeu (RV I.,32,2)
Sada moemo polako razumijeti pojedine elemente prie. Zmija je doplazila na Goru, tamo gdje joj nije mjesto. Gora je Gromovnikova, a Zmija je kozmiki princip nereda. Njezino plaenje na Goru nije obino planinarenje, nego predstavlja naruavanje kozmikoga reda. Gromovnik jednostavno mora otjerati uljeza i uspostaviti prvobitni red. No, sada odjednom razumijemo i bjelorusko ime za Zmiju: . To je zmaj koji je otiao gore, tamo gdje mu nije mjesto. Zmaj Gorymec nije bjeloruska posebnost. On se spominje u jako znakovitu kontekstu u makedonskoj pjesmi o djevojci Dobri koju je ukrao zmaj. Dobra je imala devetero brae. Zmaj ju je oteo, oito zato da se njome oeni, pa kada su se
17
Toka pod ovdje zamjenjuje repi. To je nazalno o.
57
58
spremali u goste njezinoj obitelji, bojao se svojih urjaka. Dobra ga je stoga pretvorila u paunovo pero i zadjenula za glavu, no, kada je dola svojem domu, j , Ta , Ta , ta , Ta j j. (Radovanovi 1932:26) Te otkinu paunovo pero, Te ga baci u pe, Te je zagrmjelo, te tresnulo, Te izgorje zmaj Gorjanin.
Ni ovdje se, kao ni u bjeloruskoj prii, ne vidi zato bi Zmaj morao imati ime Gorjanin. No, grmljavina i trijesak jasno pokazuju da je i tu na djelu Gromovnik koji ubija protivnika. Dobra je, oito, iz Gromovnikove kue. Vano je jo neto. Zmaj je, kako je ve bilo reeno, u bugarskom i makedonskom folkloru promijenio lik i znaajke. Ni Dobrin udvara nije vie zmijolik, no, zadesit e ga sudbina protivnika Gromovnikove obitelji. Nered to ga je Zmija prouzroila u indijskim tekstovima je u tome to se ona ovila oko Gore i zaepila sve izvore. Zatvorila je put vodama i na zemlji nastaje sua. Gromovniku nije preostalo nita drugo nego da je ubio zmiju probuio vodama put probio bokove gorama (RV I.,32,) Vode, rijeke bile su zatvorene u Gori i Indra ih oslobaa. Sada e moi potei rijeke u isuenu nizinu i donijeti rodnost njivama i sonu travu panjacima. U nekim se tekstovima kao Indrin suparnik ne spominje Vala, nego Vrtra (rije vr znai vrata, Vrtra je onaj koji zatvara; usporedite slovenski glagol zavirati sprjeavati). Stoga Indra ponekad ima epitet Vrtrahan koji ubija Vrtru. U avestijskoj knjievnosti posve mu odgovara Vrrana. Katkad se kazuje da je Indra oslobodio krave:
Indra, uzrujan, ispustio je zatvorena stada krava (RV III,43,7) To je istina, o, vi sretnici18! Indra i Soma, vi ste onda slomili zaklon za konje i krave, oslobodili ono to je sakrito s kamenom. (RV IV,28,5) U zanosu19, u kojemu si ispustio krave, zatvorene unutar stijene (RV VI,43,3) Probuen, upalio si Sunce, Zoru, kada si probio koru20. Ogromnu stijenu, to je okruivala krave, to ju se ne moe podii, ti si pomaknuo s njezina mjesta. (RV VI,17,5)
18Sretnici 19Indrin 20Arijci
su oni kojima je dano znati skrivenu istinu.
napitak soma imao je opojan uinak.
su si zamiljali nebo kao kameni svod s rupama kroz koje svjetle nebeska tijela.
58
59
On21 je naao zoru, on: sunce, on: oganj. S pjevanjem pjesama prognao je tamu. Vali je, koji se dii kravama, ukrao [krave] kao modinu iz kostiju. (RV X,68,9)
Po ovom posljednjem tekstu Vala bi bio pravi vlasnik stoke, a Indra bi, zapravo, bio obian razbojnik. To se donekle slae sa slavenskom predodbom o Velesu kao stonom bogu, pa i s ruskom pripovjetkom o lisici koja plai cara Zmijulana. Valin/Velesov grijeh bio bi u tome to je on sebian i sve eli za sebe, pa bi zbog njega svijet mogao skapati od sue i gladi. Osnovna motivacija vedskih tekstova je, da je Zmija sakrila vode/krave pa svijetu prijeti sua/glad (nesrea, kraj, kaos). Onaj koji zna istinu (koji je upuen u svete tekstove i obrede), izgovorit e sveti tekst u kojemu je posvjedoen istinit ustroj svijeta. Na taj e nain popraviti nenormalno stanje: Gromovnik e ubiti Zmiju i osloboditi vode/krave. Takav je postupak opisan u vedskoj pjesmi (RV 3.33.) u kojoj je vidjelac Vivmitra rijeima ujecao na rijeke da spuste vodenu razinu (izazvao je suu) kako bi Arijci mogli sa svojim kolima prebroditi rijeku. Jo je rjeitiji zapis iz Latvije, iz 1610. godine:
quando magna est siccitas terrae, in defectu pluviae, solent in collibus inter densyssimas sylvas tonitrua adorare invocando Percunum. kada je velika sua zbog pomanjkanja kie, obiavaju na breuljcima u gustim umama astiti grom zazivajui Perkuna. (mits 1940:1400)
Sada se mogu lake razumjeti slavenski folklorni tekstovi. U ve spomenutoj bjeloruskoj prii etiri je dana nakon to je Perun ubio Zmaja neprekidno kiilo, sve dok nije skoro svu zemlju razmoilo. I u slavenskoj su predaji, dakle, ubijanjem Zmije osloboene vode. Razlika je samo u tome to u slavenskoj pradomovini rijeke ne presuuju (Herodot je istonoeuropske rijeke ubrojio u paradoksa, svjetska uda), pa se motiv zatvaranja rijeka gotovo posve izgubio. Nai emo ga tek teko prepoznatljiva u legendi o nastanku Novgoroda gdje je ljuta zvijer krokodil prepijeila promet rijekom, zatvorila rijeku trgovcima. Velesu je mjesto uz vodu ili u vodi. Isto vrijedi i za Vrtru. U Vedama on budhnm aayat, na dnu lei, a ponekad ga zovu hi budhny, zmija dubina, zmija s dna vode. Istodobno su obojica bogovi stoke. Veza izmeu tih dviju naoko nepovezanih sfera, vode i stoke, uoljiva je tek ako se kljune rijei podvrgnu lingvistikoj analizi. U hrvatskomu su znaenja rijei vuna i voda danas jasno razdvojena. No, u ruskomu rije znai i val, talas i vuna! To odraava praslavensko stanje gdje je *vlna znailo voda. Homonimija vuna-val (stoka-voda) vrlo je ozbiljna. Jedno od Zmijinih imena u Vedama je Vala. Njegovo ime, kao i ime slavenskoga Velesa/Volosa i litavskoga Velionsa izvedeno je od indoeuropskoga *wel-
ovdje nije Indra nego Brhaspati, to doslovce znai gromom ro? eni; moda su ga zamiljali kao Indrina sina.
21Subjekt
59
60
panjak, livada, zemlja mrtvih. Iz korijena *wel- izvedene su i rijei koje oznauju krzno, vunu, vlasi. Dovoljno e biti navesti njemake rijei Vlie, Wolle, Welle i hrvatske vuna, vlas, vlati, val. No, ovamo spada i ime zvijea Vlaia, Plejade, pa i naroda Vlaha. Ovako rekonstruirana uska veza izmeu pojmova krzno, krava, val, voda s bogom stoke i mrtvih razotkriva itav jedan kompleks mitskih predodbi o ustrojstvu svijeta koji je bio svojstven poganskim indoeuropskim narodima. Mjesto sukoba u Vedama nije samo gora. Kao u slavenskoj predaji Perun, tako i u Indijskoj Indra bije po stablima: kao drvosjea obara stabla, sa sjekirom ih sjee. (RV I,130,4) Slikovit je prikaz Zmijina izazivanja (kao i u slavenskoj predaji, gdje Zmija/Zmaj/Vrag bjei pred Gromom izazivajui ga) i njegove posljedice: apad ahast aprtanyat indram apad ahast purutra vrtro aayad vystah (RV I,32,7) apad ahast, bez nogu, bez ruku odnosi se na zmijski znaaj Gromovnikova protivnika. S time u vezi je znaajna jedna bjeloruska zagonetka koja se slui istom slikom:
, , ? () (IT.1974:100) bez nogu, bez ruku, a puzi - to je to? (u)
bez nogu bez ruku izazivao je Indru bez nogu bez ruku razbacan Vrtra lei posvuda
Ima li u indijskoj predaji traga i Perunovu imenu? Ve je bilo reeno da je to ime praindoeuropsko (lingvisti su rekonstruirali oblik *per(kw)u-no-) i da je potvreno u raznim oblicima u brojnim indoeuropskim jezicima, pa mu se tragovi mogu oekivati i u indijskim jezicima. Gromovnik je, prema vedama, ahann ahim parvate inyanam, ubio zmiju na gori leeu. Rije parvatas gora moe se etimoloki oprezno svesti na oblik *perwn-(t)-as. Indoiranski samoglasnik a mogao je, naime, nastati iz indoeuropskih samoglasnika e, a, ie, o, n, m, pa je to, dakako, tek nagaanje. Pa ipak, jednom stavljena u sustav, ta etimologija funkcionira. U drugom prijevojnom stupnju taj e oblik glasiti *peraunos, emu u grkomu mora odgovarati oblik , kerauns. I, doista, ta rije postoji u grkome i znai munja, strjelica, a i Zeus je ponekad imao epitet , onaj koji bije munjom. Kasnije se u hinduistikoj religiji razvila predodba o kerci gore Parvati. Parvati je neka vrsta boginje majke, ena je ivina (njega zovu Maha deo, veliki bog, korijeni su mu u vedskome bogu oluja Rudri koji je sijao strah svojim strjelicama,) a kao atribut ima zmiju. U Vedama se javlja i bog nevremena Parjanya. Klasina indijska poezija poznaje rije parjanya u znaenju oblak koji grmi. Toj frazi odgovara ruska , gromonosni oblak. Ime Parjanya fonetski posve odgovara
60
61
baltikome Perkunas. Oito je u arijskome ime Indra uspjelo potisnuti starije ime boga Gromovnika na manje vana mjesta u boanskoj hijerarhiji. Ta je rije poznata i u slavenskim jezicima, praslavenski *jdr, hrvatski jedar, ali kao profana. Dok su Vede najstariji ouvani tekstovi oblikovani u nekom indoeuropskom jeziku (i to satem skupine), najstariji zapisani indoeuropski tekstovi su hetitski (hetitski pripada u kentum skupinu indoeuropskih jezika). Tekstovi koji e nas zanimati nastali su oko 1500 godina prije Krista. Indoeuropski narodi u Anadoliji (Hetiti, Luvijci, Palajci) nisu imali vlastito pismo nego su preuzeli babilonsko. Babilonci su se pak sluili slogovnim pismom mijeanim sa sumerskim ideogramima (hieroglifima: jedan znak za jedan pojam). Tako se u indoeuropskim tekstovima izmjenjuju znakovi za slogove, konstruirani prema potrebama semitskoga jezika a primijenjeni na indoeuropske rijei, znaci za akadske (babilonske) rijei koji su hetitima sluili kao ideogrami (to su tako zvani akadogrami koje su itali hetitski), te sumerski znakovi za neke pojmove, sumerogrami. Danas se ti tekstovi transkribiraju tako da se izvorne hetitske rijei piu malim slovima, AKADOGRAMI kapitalom u kurzivu a SUMEROGRAMI obinom kapitalom. To je dovelo do toga da su poznati znaci za koje se danas dobro zna to su znaili, ali se ne zna kako su te rijei glasile na hetitskome. Zna se samo kako su ih itali na akadskom ili sumerskom. Primjerice, sumerogrami DINGIR U (bog U) stoje uvijek tamo gdje se spominje sumerski bog gromovnik, pa se danas ne zna kako su ga Hetiti zvali. Akadograme i sumerograme opremali su hetitskim prefiksima, sufiksima i nastavcima, tako da zbrka bude potpuna. Kako bi itatelj mogao lake prepoznati na to se odnosi neki ideogram, dodavali su katkad ispred njega rije koja ga je poblie oznaavala. To je tzv. determinativ, rije koja determinira, poblie odreuje. To je, primjerice, rije DINGIR koja odreuje da rije U znai ime nekoga boga. Pri transkribiranju taj se determinativ pie uzdignuto pred rijei koju odreuje, katkad kraticom: DU bog U, gromovnik, primjerice, u frazi ne-bi-a-a DU nebeski boggromovnik. Ovo je bilo potrebno rei da se itatelj ne zbuni videi transkripcije hetitskih tekstova. Hetiti su poznavali boga s Perunovim imenom, Perwa, no, on nije bio gromovnik (gromovnik je uvijek DU). Taj je bog bio povezan s nekim kamenom koji se zvao Hekur. Perwa i njegov kamen javljaju se u formulama poput NA4h-kur Dpi-ir-wa, kamenHekur bogaPerwe. Taj je kamen bio neka institucija. Knjigovodstveni tekstovi spominju LUME NA4h-kur Dpi-ir-wa, ljudi Pirvinog kamena (sluge, . . robovi?) i NA4h-kur DLA MA, hram kamenaHekura bogazatitnika. to znai Hekur? Ta se rije moe izvesti iz praindoeuropske *Hegwr- /Hgworgora. Postoji, primjerice, u staroindijskome grah i u avestijskome agravrh, pa u praslavenskome *gora, staroindijskome giri, litavskome gire, latvijskome dzire, sve u znaenju gora, pa u srednjeperzijskome gar, gir, albanskome gur kamen. Hetitska rije hekur je, dakle, isprva znaila stjenovita gora, a he-kur pi-ir-wa iz tekstova bila bi doslovce Perunova gora, dakle, neko sveto mjesto.
61
62
U svezi s he-kur pi-ir-wa zanimljiv je hetitski hidronim DSIG-na. Determinativ ID znai rijeka, sumerogram SID krzno, vuna, a -na je hetitski nastavak. Bila bi to nekakva krznena, vunena rijeka. Ime joj je zapisano i u hetitskom obliku: DHu-la-na, gdje hu-la-na znai vuna. Naalost, ne znamo poloaj te rijeke. Nije li ona bila u nekom suodnosu s He-kur pi-ir-wi, otprilike onako kako je u Novgorodu tekla rijeka Volhov ispod uzvisine ? Hetitska predaja, ouvana samo u ulomcima, pokazala je ve dobro poznate elemente iz praslavenskoga mita u jednakoj strukturi. Bez sumnje je ovdje rije o opeindoeuropskoj predaji, vrsto usidrenoj u terminologiju razliitih indoeuropskih jezinih grana. Tipoloki najstariji su, kako se vidjelo, slavenski folklorni tekstovi iz XIX. stoljea. Vei dio hetitskih tekstova su, izuzmu li se knjigovodstveni zapisci, obredni tekstovi. To nisu mitovi, ali u njima se aludira na njih. Ouvan je mit o bogu Telepinuu. To je bog koji odlazi (umire?), a zatim se blagotvorno vraa u zemlju. Njegov odlazak i dolazak predstavljaju vegetacijski ciklus, on je bog vegetacije. Navest u jedan ulomak s hrvatskim prijevodom ispod svakoga stiha: D GI Te-le-pi-nu-wa-a pi-ru-an e-ja ar-ta ([bogu] Telepinu [pred njim] stoji iva zimzelena) GI KU e-ja-az-kan UDU-a kar-a-a kan-kan-za (s ive ovje runo visi) na-a-ta an-da UDU-a IA-an ki-it-ta (i onda, unutra [u runu] ovji loj lei [je]) D na-a-ta an-da hal-ki-i GIR-a GETIN-a ki-it-ta (i onda, unutra zrnje boga njiva [i] vino lei) na-a-ta an-da GUD UDU ki-it-ta (i onda, unutra govedo [i] ovca lei) ME na-a-ta an-da MU.KAM GID.DA DUMU -la-tar ki-it-ta (i onda, unutra duge godine [i] djeca lee). (I-T 1974:35) Pred bogom stoji zimzeleno drvo, iva (vrsta vrbe). Veza izmeu boga i drva daje slutiti da je ovdje rije o Stablu svijeta. S ive visi ovje runo, a u tom runu su sva blaga ovoga svijeta: mast, itno zrnje, vino, stoka. Tomu su dodani dugi ivot i potomstvo, sve to si ovjek samo poeljeti moe. I to je sve u ovjem runu. Ovaj se tekst doimlje gotovo kao boino-novogodinje elje naih polaara. U Samoboru je, primjerice, obredni novogodinji pozdrav glasio: Falem budi Isus i Marija! Na to Novo leto, da bi bilo zdravo i veselo, tusto i debelo, da bi imali pune tale blaga, pune hambare itka, pune pemnice vina, i
62
63
sega, kaj si od gospona Boga elite, a najvie mira i Boega blagoslova! (Lang 1913:65) Oko Ptuja u sjeveroistonoj Sloveniji dodavali su i elju pa dosti otrok!, i dosta djece. U tim se pozdravima eli ukuanima sve to sadri navedeni odlomak hetitskoga mita o Telepinuu: pretilinu, blago, ito i vino, blagoslovljen ivot i potomstvo. Vratimo se na trenutak ivi. Prebrzo sam rije eja preveo s iva. Etimoloki su, doista, te rijei srodne, no, to jo ne znai da je hetitska rije eja oznaavala istu botaniku vrstu kao hrvatska rije iva. Hetitska eja bila je, vjerojatno, neko zimzeleno drvo, a hrvatska iva je jedna vrsta vrbe. Izvor je objema indoeuropska rije *eiwa. U nekim jezicima ona oznauje tisu. Tako je danas u njemakome Eibe (starovisokonjemaki wa), latvijskome ve tisa. Poznato je da je u nekih europskih naroda tisa drvo s posebnim natprirodnim znaajkama. Istoga je podrijetla ime Yggdrasill, Stablo svijeta u skandinavskoj predaji. Yggdrasill je bilo ogromno stablo koje je stajalo u sreditu svijeta. Pod njim je bio izvor ije su vode bile arobne. Na vrhu mu je sjedio orao, sa sokolom pred sobom. Taj je orao mahanjem svojih krila uzrokovao vjetrove u svijetu. Na dnu stabla leala je velika zmija Nhoggr, stalno u sukobu s orlom, a okretna vjeverica Ratatskr trala je gore-dolje po deblu prenosei uvrede. Nije li ova vjeverica isti onaj lik koji, kao lisica, tri u istonoslavenskim priama dojaviti Caru Zmijulanu dolazak Cara Ognja? Ono to odskae od sheme je, da drvo Yggdrasill nije bilo ni iva ni tisa, nego gigantski jasen. Bez sumnje je rije *eiwa u indoeuropskome oznaavala ne samo neku botaniku vrstu, nego i sveto stablo. Runo odnosno vuna igrala je u hetitskim obredima veliku ulogu. U jednom lijenikom obredu protiv uzetosti opisuje se, prvo, kako sve biva zavezano (uzeto), pa kako se onda to opet razvezuje. ine to, naravno, mitski junaci: Velika je rijeka zavezala svoj tok i tada je zavezala ribe u vodi. Visoka je gora zavezala duboke doline. Bog vremena zavezao je panjake (wel-na). Zatim je zavezao uzicu, zatim je orao zavezao ovcu za ivu, i zatim je: HI.A a-ma-an-ku-ur-wa-du-u-kan MU -u an-da hu-la-ni hu-mi-ik-ta (bradatu zmiju unutra na vuni zavezao).
[nakon toga slijedi, u suprotnom redoslijedu, opis odvezivanja]. (I-T 1974:34) Kljuni elementi u ovom zagovoru poznati su. To su orao, ovca i iva. Ne iznenauje da rije wel-na oznaava panjake. Etimoloki je povezana s imenom slavenskoga (i indijskoga) stonog boga Velesa odnosno Vale. Iznenauje pak zmija koja je bradata. Nai emo je u grkoj mitologiji. To je , Python, zmija koja je ivjela u pustinji. Sin je Gee i Tartara (oboje su boanstva donjega svijeta). Python je unitavao njive, ubijao ljude, zatvarao trgovcima ceste (u pustinji nema rijeka; ljuta zvijer krokodil zatvorila je trgovcima rijeku pod Novgorodom). Ubio ga je strjelicama gromovnik Apolon u
63
64
Delfima pod gorom Parnas, u pilji s izvorom. Zmijoliki Python ima, oito, mnogo velesovskih crta. Umjetnici su ga katkada prikazivali kao bradatu (kosmatu) zmijurinu. Bradata zmija nije sluajno zalutala u hetitsku predaju. Spominju ju i drugi tekstovi. U jednom kraljevskom obredu govori se kako UR U ta -iz-zi [ ha-a] t-t[u-a-an] MU-a vu-la-a-li-az-zi (to dolazi u grad Hatua zmija opletena [doslovce: ovunjena]) Hetitsko vulana isto je to i indijsko urna i slavensko *vlna: vuna. (I-T. 1974:45) Ovi hetitski tekstovi podsjeaju na neke istonoeuropske zagovore i opise obreda: U 17. stoljeu opisao je jedan putnik kako je u Litvi pribivao jednom skupu. Na strani prema emaitiji bijae hrast, od njega jedno pet koraka prilino veliki kamen. Nedaleko od kamena bila je utaknuta [u zemlju] visoka motka, po njegovu miljenju najmanje osam hvati visoka [oko petnaest metara!], na njoj napeta kozja koa a iznad kozje glave napravljen veliki sveanj razliitoga ita i povra Weydulut je poloio krzno na kamen, sjeo na nj, odrao govor o njihovu podrijetlu, starim obiajima, vjeri itd., spominjui [recitirao je, oito, svete tekstove] Zemyna, Perkunsa i vie drugih.22 Zanemarimo li injenicu da je u Litvi krzno kozje a ne ovje, imamo pred sobom iv litavski poganski obred iz XVII. stoljea kojega tumai hetitski mitski tekst stariji najmanje tri tisue godina. Neki istonoslavenski zagovori protiv bolesti sadre istu mitsku sliku: Svjetsko stablo, a pod njim ovja vuna. Stablo je dub, no, pod dubom moe biti rakitin grm pa ga zovu dub Rakitan (rakita je vrsta vrbe, kao i iva). Javljaju se i kamen i zmija/zmaj. Pripadnost mitologemu o sukobu izmeu Gromovnika i Zmije je oita, kao i prasrodnost s hetitskom predajom. Evo tri bjeloruska zagovora:
, , . . (Romanov 1912/V:108)
U istom polju, na sinjem moru stoji irokolisti dub [hrast], pod tim dubom stare ovce, ? crna vuna. Na toj vuni lei zmija zmijska.
der Seyte nach Zamaiten war eine Eiche, dabey etwa 5 Schritt davon ein ziemlich grosser Stein. Nicht weit von dem Stein ist eine hohe Stange, seyner Meinung nach zum wenigsten 8 Klafter hoch gesetzt worden, worauf ein Ziegenfell ausgedehnet, ber dessen Haupt ein grosser Pusch von allerhand getreidicht auch Kraut gemacht gewesen der Weydulut aber uf den Stein das Fell geleget, sich darauf gesetzet einen Sermon gehalten von ihren Herkommen, alten Gebruchen, Glauben etc., den Zemyna, den Perkuns und andere mehr genennet. (I-T 1974:33)
22Uf
64
65
, , Na polju, na morskoj obali, stoji dub , , Rakitan, pod tim hrastom grm rakitov, a , u tom grmu rakitovu komora, a u toj , komori grm javorov, a u tom grmu, u , , , javorovu, gnijezdo, a u tom gnijezdu , i. jaje, a u tom jajetu zmaj. (Romanov 1912/V:100)
, , , (Romanov 1912/V:185)
Na moru, na primorju, na kamenu, na poluotoku stoji iva zelena
Evo i ive, kao u hetitskim tekstovima. Ne odgovara li ruska sintagma iva zelena u smislu potpuno, a dijelom i etimoloki, hetitskoj e-ja ar-ta, iva zimzelena?
Opreka dobrozlo? Perun i Veles su u sukobu. Simpatije puka kao da su na Perunovoj strani. To se moe objasniti time to su ivi ljudi, kao i Nebesnici, smjeteni u ovaj svijet, a Veles je gospodar svijeta mrtvih. ivi se boje smrti. U kranskoj interpretaciji Veles se stoga lako izjednaio s Vragom u Paklu. No, to nas ne smije zavesti na pomisao da je Perun predstavljao dobroga, a Veles zloga boga. Oba su bila ovjeku opasna, no, od obojice je mogao imati i koristi. Postoje, primjerice, ruske prie u kojima Veles u liku sv. Nikole spaava seljakovu stoku pred objesnim, gromopucateljski nastrojenim Gromovnikom sv. Ilijom (Uspenskij 1982:34,35). Suprotono nekim oekivanjima, nema nikakvih indicija da bi Praslaveni imali dualistiku predodbu o bogu dobra i bogu zla.
Pokazao sam kako su rekonstruirani fragmenti svetih tekstova, ne samo praslavenskih nego i indoeuropskih, koji pripovijedaju o borbi izmeu Gromovnika i Zmije. U uvodnom sam dijelu rekao da mit ne nastupa sam, nego prati i objanjava obred. Pitanje koje se sada postavlja glasi: koji su to bili obredi uz koje se govorio taj mit? Podsjetimo se: obredi, kada izgube svoju teoloku interpretaciju, prestaju, dodue, biti obredima, no, ljudi ih i dalje izvode a mi to zovemo obiajem. Puk esto vie i ne zna tono emu neki obiaj slui. Prisutno je samo neodreeno uvjerenje da to mora tako biti, da je to red. Mitska pozadina je zaboravljena, religijski sustav je ugaen. Ivanov i Toporov pokuali su otkriti preitke praslavenskih poganskih obreda povezanih s mitom o kozmikom sukobu u jurjevskim obiajima, primjerice, u hrvatskom Zelenom Jurju (Sveti Juraj koji se bori sa zmajem samo bi u toj ulozi zamijenio Peruna), u obiajima za prizivanje kie (dodole, prporue) i u obiaju paljenja boinog panja badnjaka (koji bi predstavljao zmiju s dna, pa bi i naziv za nj bio etimoloki povezan s izrazom hi budhny. Zanimljivo je da su sva tri obiaja najbolje, a neki i iskljuivo poznati junim Slavenima. U iduim u
65
66
poglavljima pokuati pokazati u kojoj su mjeri neka od ovih tumaenja utemeljena na etnografskim injenicama.
Indoeuropski korijeni. Ivanov i Toporov pokazali su 1974. godine kako je mit o sukobu izmeu Peruna i Zmije vrsto usidren u indoeuropsku predaju. Posebno su vane paralele s vedskim tekstovima. To je drevna indijska predaja, stara do etiri tisue godina. Vede su zbirke prastarih obrednih pjesmama, hvalospjeva, himni. Rije veda, sveto znanje, izvedena je od indoeuropskoga glagola *weid- vidjeti, znati. Najstarija zbirka je Rksamhita, esto zvana jednostavno Rgveda. Neki su njezini tekstovi nastali u praarijsko doba, prije nego su se Indijci spustili preko planinskih prijevoja Hindukua u dolinu rijeke Ind. To su najstariji tekstovni spomenici ouvani u bilo kojem indoeuropskom jeziku. Te su pjesme vidjeli vidjelci u vizijama (*wid- je samo prijevojni stupanj od *weid- ). Oni su tako stekli uvid u skrivenu, a istinitu prirodu Svijeta. Taj koji to zna (Slovenci bi rekli: tisti, ki ve) moe djelovati na dogaaje u Svijetu (primjerice, prizvati kiu). Stoga je jako vano da se obredni tekst izgovara tono. Inae ga oni, kojima je namijenjen, nee uzeti u obzir. Budui da se Vede prenose iskljuivo usmenim putem, postoje posebne kole u kojima se one ue napamet. Tek su engleski prouavatelji indijske kulture poeli zapisivati te svete tekstove. Indijcima je zapisivanje Veda bilo ravno svetogru. Jednak odnos do zapisivanja svetih tekstova imali su i drugi indoeuropski barbari, primjerice, Kelti. Civilizirani Rimljanin Julije Cezar tuio se kako Gali, premda pismeni, ne zapisuju svoju svetu predaju. Taj je stav posve u suprotnosti sa stavom civiliziranih naroda Prednjega istoka kojima je samo ona predaja sveta koja je zapisana u knjigama. U slavenskim su jezicima indoeuropski glagol *weid- i njegove izvedenice dobro ouvani. U Slovenaca on glasi vedeti, a poznata je i rije veda grana znanosti. Slovenski vedeti je zanimljiv jer stoji u opreci s glagolom znati, a oba se na hrvatski prevode sa znati. Dok slovenski znati znai umijeti neto konkretno initi (njemaki knnen), vedeti znai posjedovati znanje (njemaki wissen; uostalom, i wissen je izvedeno iz istoga korijena). Znanje koje se tako posjeduje je vieno znanje, znanje o sakralnim, mitskim stvarima. Stoga ne udi velik broj izvedenica koje oznauju ljude s nadnaravnim znanjem i sposobnostima. To su, primjerice, u hrvatskome imenice vjetica, vjedogonja, u slovenskome vedomec, bugarskome , ekome vdi, vtec, poljskome wiedma, wieszczarz, wieszczka te u istonoslavenskim tekstovima ve od XI. stoljea potvrene rijei , . Ima, dakle, razloga pretpostavci da se isplati pogledati u Vede. Vedske pjesme ne sadre prie. Rg je obredna pjesma u kojoj se brahmani obraaju bogovima u aluzijama. Vie i ne treba, jer bogovi i tako sve znaju. Za poetak neka poslui nekoliko stihova 12. pjesme u drugoj samhiti Rgvede (RV II.,12,3). U toj se pjesmi (himnu) nabrajaju junaka djela Gromovnikova aludirajui na neka zbivanja koja nisu nigdje opisana:
66
67
y hatvhim rinat sapt sndhn Koji goveda izagna odstranivi Valu Koji izmeu kamena oganj rodi Pobjednik u natjecanju, on, ljudi, Indra!
Koji, ubivi zmiju, ispusti sedam rijeka Koji goveda izagna odstranivi Valu Koji izmeu kamena oganj rodi Pobjednik u natjecanju, on, ljudi, Indra!
Junak je ubio zmiju i time ispustio, oslobodio sedam rijeka, uklonio je Valu i time izagnao (istjerao) goveda, stvorio je oganj. Pobjedio je u natjecanju sa Zmijom, a zove se Indra. Paralelizam izmeu stihova upuuje na zamjenjivost elemenata. Ubiti zmiju jednako je kao ukloniti Valu, ispustiti rijeke odgovara istjerivanju goveda. Vala je zmija koja je posjedovala rijeke/goveda, a junak koji se zove Indra oslobodio ih je. U Vedama nema opisa tih pothvata. Za njih se zna samo iz ovakvih aluzija. Priu kao osnovu za aluzije posjeduje pak slavenska predaja. Slavenski folklorni tekstovi o borbi izmeu Peruna i Velesa u kojoj Gromovnik otima stoku, zapisani koncem XIX. stoljea, ouvali su tipoloki starije, pregnantnije oblike no to su to Vedski himni iz priblino 2000. godine prije Krista! No, zaponimo prvo s frazom hatvhim sadranoj u prvome stihu y hatvhim rinat sapt sndhn, Koji, ubivi zmiju, ispusti sedam rijeka. To je stegnuto od hatva ahim, ubivi zmiju. Staroindijskome glagolu hnti odgovaraju praslavenski *ti i *gnati, a rijei ahi praslavenska * u, zmija. Glagoli hnti, *ti i *gnati izvedene su iz indoeuropskoga *gwhen- udarati, ubijati. Razlika meu slavenskim oblicima je prije svega u podruju primjene. Od *ti su izvedene ratarske rijei kao eti, etva, etelac, a od *gnati pastirske poput goniti, goni, pogon, izgon itd. Dok je pastirska terminologija prozirna (pastir udara ibom, biem stoku dok ju goni na pau ili s nje), ratarsku tek valja objasniti. ito se, gdje se jo ne upotrebljavaju strojevi, anje srpom. No, to nije uvijek bio tzv. balansni srp s nabruenom otricom kakav je danas u Hrvatskoj u preteitoj uporabi, nego je on bio nazubljen. Njime se ito nije rezalo (kosilo) zamasima od desna prema lijevu kao s balansnim, nego se lijevom rukom uhvatila rukovjet ita a desnom se otro zamahnulo prema sebi udarajui srpom po vlatima. Time su vlati bile prije zdrobljene nego prerezane. etva se nerijetko shvaala kao ubijanje ita (potvrda za to ima, primjerice, u grkoj predaji). eti ito znailo je, dakle, ubiti ga udarajui srpom po njemu.
23
Rijeke/goveda posjedovao je ahi, zmija odnosno Vala. Mitski junak Vala je zmijolik i u sukobu je s gromovnikom Indrom. On se doima poput indijskoga skotjeg boga Velesa. Doista, Vala etimoloki posve odgovara Velesu. Paralelizam izmeu indijske i slavenske predaje je potpun:
Indra je Perun je oslobodio/ispusti rijeke/goved o a preoteo stoku ubivi ubivi Zmiju/Valu Zmiju/Velesa
23
Toka pod ovdje zamjenjuje repi. To je nazalno o.
67
68
Zato je dolo do sukoba izmeu Indre i Zmije? [Nije rije samo o krai stoke (to je, kako smo ranije vidjeli, jo PIE mitski motiv]. O tome govori RV I., 32, 2: hann him iriyanm prvate ubio zmiju na gori leeu (RV I.,32,2)
Sada moemo polako razumijeti pojedine elemente prie. Zmija je doplazila na Goru, tamo gdje joj nije mjesto. Gora je Gromovnikova, a Zmija je kozmiki princip nereda. Njezino plaenje na Goru nije obino planinarenje, nego predstavlja naruavanje kozmikoga reda. Gromovnik jednostavno mora otjerati uljeza i uspostaviti prvobitni red. No, sada odjednom razumijemo i bjelorusko ime za Zmiju: . To je zmaj koji je otiao gore, tamo gdje mu nije mjesto. Zmaj Gorymec nije bjeloruska posebnost. On se spominje u jako znakovitu kontekstu u makedonskoj pjesmi o djevojci Dobri koju je ukrao zmaj. Dobra je imala devetero brae. Zmaj ju je oteo, oito zato da se njome oeni, pa kada su se spremali u goste njezinoj obitelji, bojao se svojih urjaka. Dobra ga je stoga pretvorila u paunovo pero i zadjenula za glavu, no, kada je dola svojem domu,
j , Ta , Ta , ta , Ta j j. (Radovanovi 1932:26) Te otkinu paunovo pero, Te ga baci u pe, Te je zagrmjelo, te tresnulo, Te izgorje zmaj Gorjanin.
Ni ovdje se, kao ni u bjeloruskoj prii, ne vidi zato bi Zmaj morao imati ime Gorjanin. No, grmljavina i trijesak jasno pokazuju da je i tu na djelu Gromovnik koji ubija protivnika. Dobra je, oito, iz Gromovnikove kue. Vano je jo neto. Zmaj je, kako je ve bilo reeno, u bugarskom i makedonskom folkloru promijenio lik i znaajke. Ni Dobrin udvara nije vie zmijolik, no, zadesit e ga sudbina protivnika Gromovnikove obitelji. Nered to ga je Zmija prouzroila u indijskim tekstovima je u tome to se ona ovila oko Gore i zaepila sve izvore. Zatvorila je put vodama i na zemlji nastaje sua. Gromovniku nije preostalo nita drugo nego da je ubio zmiju probuio vodama put probio bokove gorama (RV I.,32,) Vode, rijeke bile su zatvorene u Gori i Indra ih oslobaa. Sada e moi potei rijeke u isuenu nizinu i donijeti rodnost njivama i sonu travu panjacima. U nekim se tekstovima kao Indrin suparnik ne spominje Vala, nego Vrtra (rije vr znai vrata, Vrtra je onaj koji zatvara; usporedite slovenski glagol zavirati sprjeavati). Stoga Indra ponekad ima epitet Vrtrahan koji ubija Vrtru. U avestijskoj knjievnosti posve mu odgovara Vrrana. Katkad se kazuje da je Indra oslobodio krave:
Indra, uzrujan, ispustio je zatvorena stada krava (RV III,43,7)
68
69
To je istina, o, vi sretnici24! Indra i Soma, vi ste onda slomili zaklon za konje i krave, oslobodili ono to je sakrito s kamenom. (RV IV,28,5) U zanosu25, u kojemu si ispustio krave, zatvorene unutar stijene (RV VI,43,3) Probuen, upalio si Sunce, Zoru, kada si probio koru26. Ogromnu stijenu, to je okruivala krave, to ju se ne moe podii, ti si pomaknuo s njezina mjesta. (RV VI,17,5) On27 je naao zoru, on: sunce, on: oganj. S pjevanjem pjesama prognao je tamu. Vali je, koji se dii kravama, ukrao [krave] kao modinu iz kostiju. (RV X,68,9)
Po ovom posljednjem tekstu Vala bi bio pravi vlasnik stoke, a Indra bi, zapravo, bio obian razbojnik. To se donekle slae sa slavenskom predodbom o Velesu kao stonom bogu, pa i s ruskom pripovjetkom o lisici koja plai cara Zmijulana. Valin/Velesov grijeh bio bi u tome to je on sebian i sve eli za sebe, pa bi zbog njega svijet mogao skapati od sue i gladi. Osnovna motivacija vedskih tekstova je, da je Zmija sakrila vode/krave pa svijetu prijeti sua/glad (nesrea, kraj, kaos). Onaj koji zna istinu (koji je upuen u svete tekstove i obrede), izgovorit e sveti tekst u kojemu je posvjedoen istinit ustroj svijeta. Na taj e nain popraviti nenormalno stanje: Gromovnik e ubiti Zmiju i osloboditi vode/krave. Takav je postupak opisan u vedskoj pjesmi (RV 3.33.) u kojoj je vidjelac Vivmitra rijeima ujecao na rijeke da spuste vodenu razinu (izazvao je suu) kako bi Arijci mogli sa svojim kolima prebroditi rijeku. Jo je rjeitiji zapis iz Latvije, iz 1610. godine:
quando magna est siccitas terrae, in defectu pluviae, solent in collibus inter densyssimas sylvas tonitrua adorare invocando Percunum. kada je velika sua zbog pomanjkanja kie, obiavaju na breuljcima u gustim umama astiti grom zazivajui Perkuna. (mits 1940:1400)
Sada se mogu lake razumjeti slavenski folklorni tekstovi. U ve spomenutoj bjeloruskoj prii etiri je dana nakon to je Perun ubio Zmaja neprekidno kiilo, sve dok nije skoro svu zemlju razmoilo. I u slavenskoj su predaji, dakle, ubijanjem Zmije osloboene vode. Razlika je samo u tome to u slavenskoj pradomovini rijeke ne presuuju (Herodot je istonoeuropske rijeke ubrojio u paradoksa, svjetska uda), pa se motiv zatvaranja rijeka gotovo posve izgubio.
24Sretnici 25Indrin 26Arijci
su oni kojima je dano znati skrivenu istinu.
napitak soma imao je opojan uinak.
su si zamiljali nebo kao kameni svod s rupama kroz koje svjetle nebeska tijela.
ovdje nije Indra nego Brhaspati, to doslovce znai gromom ro? eni; moda su ga zamiljali kao Indrina sina.
27Subjekt
69
70
Nai emo ga tek teko prepoznatljiva u legendi o nastanku Novgoroda gdje je ljuta zvijer krokodil prepijeila promet rijekom, zatvorila rijeku trgovcima. Velesu je mjesto uz vodu ili u vodi. Isto vrijedi i za Vrtru. U Vedama on budhnm aayat, na dnu lei, a ponekad ga zovu hi budhny, zmija dubina, zmija s dna vode. Istodobno su obojica bogovi stoke. Veza izmeu tih dviju naoko nepovezanih sfera, vode i stoke, uoljiva je tek ako se kljune rijei podvrgnu lingvistikoj analizi. U hrvatskomu su znaenja rijei vuna i voda danas jasno razdvojena. No, u ruskomu rije znai i val, talas i vuna! To odraava praslavensko stanje gdje je *vlna znailo voda. Homonimija vuna-val (stoka-voda) vrlo je ozbiljna. Jedno od Zmijinih imena u Vedama je Vala. Njegovo ime, kao i ime slavenskoga Velesa/Volosa i litavskoga Velionsa izvedeno je od indoeuropskoga *welpanjak, livada, zemlja mrtvih. Iz korijena *wel- izvedene su i rijei koje oznauju krzno, vunu, vlasi. Dovoljno e biti navesti njemake rijei Vlie, Wolle, Welle i hrvatske vuna, vlas, vlati, val. No, ovamo spada i ime zvijea Vlaia, Plejade, pa i naroda Vlaha. Ovako rekonstruirana uska veza izmeu pojmova krzno, krava, val, voda s bogom stoke i mrtvih razotkriva itav jedan kompleks mitskih predodbi o ustrojstvu svijeta koji je bio svojstven poganskim indoeuropskim narodima. Mjesto sukoba u Vedama nije samo gora. Kao u slavenskoj predaji Perun, tako i u Indijskoj Indra bije po stablima: kao drvosjea obara stabla, sa sjekirom ih sjee. (RV I,130,4) Slikovit je prikaz Zmijina izazivanja (kao i u slavenskoj predaji, gdje Zmija/Zmaj/Vrag bjei pred Gromom izazivajui ga) i njegove posljedice:
apad ahast aprtanyat indram apad ahast purutra vrtro vystah (RV I,32,7) aayad bez nogu bez ruku izazivao je Indru bez nogu bez ruku razbacan Vrtra lei posvuda
apad ahast, bez nogu, bez ruku odnosi se na zmijski znaaj Gromovnikova protivnika. S time u vezi je znaajna jedna bjeloruska zagonetka koja se slui istom slikom:
, , ? () (IT.1974:100) bez nogu, bez ruku, a puzi - to je to? (u)
Ima li u indijskoj predaji traga i Perunovu imenu? Ve je bilo reeno da je to ime praindoeuropsko (lingvisti su rekonstruirali oblik *per(kw)u-no-) i da je potvreno u raznim oblicima u brojnim indoeuropskim jezicima, pa mu se tragovi mogu oekivati i u indijskim jezicima. Gromovnik je, prema vedama, ahann ahim parvate inyanam, ubio zmiju na gori leeu. Rije parvatas gora moe se etimoloki oprezno svesti na oblik *perwn-(t)-as. Indoiranski samoglasnik a mogao je, naime, nastati iz indoeuropskih samoglasnika e, a, ie, o, n, m, pa je to, dakako, tek nagaanje. Pa ipak, jednom stavljena u sustav, ta
70
71
etimologija funkcionira. U drugom prijevojnom stupnju taj e oblik glasiti *peraunos, emu u grkomu mora odgovarati oblik , kerauns. I, doista, ta rije postoji u grkome i znai munja, strjelica, a i Zeus je ponekad imao epitet , onaj koji bije munjom. Kasnije se u hinduistikoj religiji razvila predodba o kerci gore Parvati. Parvati je neka vrsta boginje majke, ena je ivina (njega zovu Maha deo, veliki bog, korijeni su mu u vedskome bogu oluja Rudri koji je sijao strah svojim strjelicama,) a kao atribut ima zmiju. U Vedama se javlja i bog nevremena Parjanya. Klasina indijska poezija poznaje rije parjanya u znaenju oblak koji grmi. Toj frazi odgovara ruska , gromonosni oblak. Ime Parjanya fonetski posve odgovara baltikome Perkunas. Oito je u arijskome ime Indra uspjelo potisnuti starije ime boga Gromovnika na manje vana mjesta u boanskoj hijerarhiji. Ta je rije poznata i u slavenskim jezicima, praslavenski *jdr, hrvatski jedar, ali kao profana. Dok su Vede najstariji ouvani tekstovi oblikovani u nekom indoeuropskom jeziku (i to satem skupine), najstariji zapisani indoeuropski tekstovi su hetitski (hetitski pripada u kentum skupinu indoeuropskih jezika). Tekstovi koji e nas zanimati nastali su oko 1500 godina prije Krista. Indoeuropski narodi u Anadoliji (Hetiti, Luvijci, Palajci) nisu imali vlastito pismo nego su preuzeli babilonsko. Babilonci su se pak sluili slogovnim pismom mijeanim sa sumerskim ideogramima (hieroglifima: jedan znak za jedan pojam). Tako se u indoeuropskim tekstovima izmjenjuju znakovi za slogove, konstruirani prema potrebama semitskoga jezika a primijenjeni na indoeuropske rijei, znaci za akadske (babilonske) rijei koji su hetitima sluili kao ideogrami (to su tako zvani akadogrami koje su itali hetitski), te sumerski znakovi za neke pojmove, sumerogrami. Danas se ti tekstovi transkribiraju tako da se izvorne hetitske rijei piu malim slovima, AKADOGRAMI kapitalom u kurzivu a SUMEROGRAMI obinom kapitalom. To je dovelo do toga da su poznati znaci za koje se danas dobro zna to su znaili, ali se ne zna kako su te rijei glasile na hetitskome. Zna se samo kako su ih itali na akadskom ili sumerskom. Primjerice, sumerogrami DINGIR U (bog U) stoje uvijek tamo gdje se spominje sumerski bog gromovnik, pa se danas ne zna kako su ga Hetiti zvali. Akadograme i sumerograme opremali su hetitskim prefiksima, sufiksima i nastavcima, tako da zbrka bude potpuna. Kako bi itatelj mogao lake prepoznati na to se odnosi neki ideogram, dodavali su katkad ispred njega rije koja ga je poblie oznaavala. To je tzv. determinativ, rije koja determinira, poblie odreuje. To je, primjerice, rije DINGIR koja odreuje da rije U znai ime nekoga boga. Pri transkribiranju taj se determinativ pie uzdignuto pred rijei koju odreuje, katkad kraticom: DU bog U, gromovnik, primjerice, u frazi ne-bi-a-a DU nebeski boggromovnik. Ovo je bilo potrebno rei da se itatelj ne zbuni videi transkripcije hetitskih tekstova. Hetiti su poznavali boga s Perunovim imenom, Perwa, no, on nije bio gromovnik (gromovnik je uvijek DU). Taj je bog bio povezan s nekim kamenom koji se zvao Hekur. Perwa i njegov kamen javljaju se u formulama poput NA4h-kur Dpi-ir-wa,
71
72
kamenHekur bogaPerwe. Taj je kamen bio neka institucija. Knjigovodstveni tekstovi spominju LUME NA4h-kur Dpi-ir-wa, ljudi Pirvinog kamena (sluge, . . robovi?) i NA4h-kur DLA MA, hram kamenaHekura bogazatitnika. to znai Hekur? Ta se rije moe izvesti iz praindoeuropske *Hegwr- /Hgworgora. Postoji, primjerice, u staroindijskome grah i u avestijskome agravrh, pa u praslavenskome *gora, staroindijskome giri, litavskome gire, latvijskome dzire, sve u znaenju gora, pa u srednjeperzijskome gar, gir, albanskome gur kamen. Hetitska rije hekur je, dakle, isprva znaila stjenovita gora, a he-kur pi-ir-wa iz tekstova bila bi doslovce Perunova gora, dakle, neko sveto mjesto. U svezi s he-kur pi-ir-wa zanimljiv je hetitski hidronim DSIG-na. Determinativ ID znai rijeka, sumerogram SID krzno, vuna, a -na je hetitski nastavak. Bila bi to nekakva krznena, vunena rijeka. Ime joj je zapisano i u hetitskom obliku: DHu-la-na, gdje hu-la-na znai vuna. Naalost, ne znamo poloaj te rijeke. Nije li ona bila u nekom suodnosu s He-kur pi-ir-wi, otprilike onako kako je u Novgorodu tekla rijeka Volhov ispod uzvisine ? Hetitska predaja, ouvana samo u ulomcima, pokazala je ve dobro poznate elemente iz praslavenskoga mita u jednakoj strukturi. Bez sumnje je ovdje rije o opeindoeuropskoj predaji, vrsto usidrenoj u terminologiju razliitih indoeuropskih jezinih grana. Tipoloki najstariji su, kako se vidjelo, slavenski folklorni tekstovi iz XIX. stoljea. Vei dio hetitskih tekstova su, izuzmu li se knjigovodstveni zapisci, obredni tekstovi. To nisu mitovi, ali u njima se aludira na njih. Ouvan je mit o bogu Telepinuu. To je bog koji odlazi (umire?), a zatim se blagotvorno vraa u zemlju. Njegov odlazak i dolazak predstavljaju vegetacijski ciklus, on je bog vegetacije. Navest u jedan ulomak s hrvatskim prijevodom ispod svakoga stiha: D GI Te-le-pi-nu-wa-a pi-ru-an e-ja ar-ta ([bogu] Telepinu [pred njim] stoji iva zimzelena) GI KU e-ja-az-kan UDU-a kar-a-a kan-kan-za (s ive ovje runo visi) na-a-ta an-da UDU-a IA-an ki-it-ta (i onda, unutra [u runu] ovji loj lei [je]) D na-a-ta an-da hal-ki-i GIR-a GETIN-a ki-it-ta (i onda, unutra zrnje boga njiva [i] vino lei) na-a-ta an-da GUD UDU ki-it-ta (i onda, unutra govedo [i] ovca lei) ME na-a-ta an-da MU.KAM GID.DA DUMU -la-tar ki-it-ta (i onda, unutra duge godine [i] djeca lee). (I-T 1974:35) Pred bogom stoji zimzeleno drvo, iva (vrsta vrbe). Veza izmeu boga i drva daje slutiti da je ovdje rije o Stablu svijeta. S ive visi ovje runo, a u tom runu su sva blaga ovoga svijeta: mast, itno zrnje, vino, stoka. Tomu su dodani dugi
72
73
ivot i potomstvo, sve to si ovjek samo poeljeti moe. I to je sve u ovjem runu. Ovaj se tekst doimlje gotovo kao boino-novogodinje elje naih polaara. U Samoboru je, primjerice, obredni novogodinji pozdrav glasio: Falem budi Isus i Marija! Na to Novo leto, da bi bilo zdravo i veselo, tusto i debelo, da bi imali pune tale blaga, pune hambare itka, pune pemnice vina, i sega, kaj si od gospona Boga elite, a najvie mira i Boega blagoslova! (Lang 1913:65) Oko Ptuja u sjeveroistonoj Sloveniji dodavali su i elju pa dosti otrok!, i dosta djece. U tim se pozdravima eli ukuanima sve to sadri navedeni odlomak hetitskoga mita o Telepinuu: pretilinu, blago, ito i vino, blagoslovljen ivot i potomstvo. Vratimo se na trenutak ivi. Prebrzo sam rije eja preveo s iva. Etimoloki su, doista, te rijei srodne, no, to jo ne znai da je hetitska rije eja oznaavala istu botaniku vrstu kao hrvatska rije iva. Hetitska eja bila je, vjerojatno, neko zimzeleno drvo, a hrvatska iva je jedna vrsta vrbe. Izvor je objema indoeuropska rije *eiwa. U nekim jezicima ona oznauje tisu. Tako je danas u njemakome Eibe (starovisokonjemaki wa), latvijskome ve tisa. Poznato je da je u nekih europskih naroda tisa drvo s posebnim natprirodnim znaajkama. Istoga je podrijetla ime Yggdrasill, Stablo svijeta u skandinavskoj predaji. Yggdrasill je bilo ogromno stablo koje je stajalo u sreditu svijeta. Pod njim je bio izvor ije su vode bile arobne. Na vrhu mu je sjedio orao, sa sokolom pred sobom. Taj je orao mahanjem svojih krila uzrokovao vjetrove u svijetu. Na dnu stabla leala je velika zmija Nhoggr, stalno u sukobu s orlom, a okretna vjeverica Ratatskr trala je gore-dolje po deblu prenosei uvrede. Nije li ova vjeverica isti onaj lik koji, kao lisica, tri u istonoslavenskim priama dojaviti Caru Zmijulanu dolazak Cara Ognja? Ono to odskae od sheme je, da drvo Yggdrasill nije bilo ni iva ni tisa, nego gigantski jasen. Bez sumnje je rije *eiwa u indoeuropskome oznaavala ne samo neku botaniku vrstu, nego i sveto stablo. Runo odnosno vuna igrala je u hetitskim obredima veliku ulogu. U jednom lijenikom obredu protiv uzetosti opisuje se, prvo, kako sve biva zavezano (uzeto), pa kako se onda to opet razvezuje. ine to, naravno, mitski junaci: Velika je rijeka zavezala svoj tok i tada je zavezala ribe u vodi. Visoka je gora zavezala duboke doline. Bog vremena zavezao je panjake (wel-na). Zatim je zavezao uzicu, zatim je orao zavezao ovcu za ivu, i zatim je: HI.A a-ma-an-ku-ur-wa-du-u-kan MU -u an-da hu-la-ni hu-mi-ik-ta (bradatu zmiju unutra na vuni zavezao). [nakon toga slijedi, u suprotnom redoslijedu, opis odvezivanja]. (I-T 1974:34) Kljuni elementi u ovom zagovoru poznati su. To su orao, ovca i iva. Ne iznenauje da rije wel-na oznaava panjake. Etimoloki je povezana s imenom slavenskoga (i indijskoga) stonog boga Velesa odnosno Vale.
73
74
Iznenauje pak zmija koja je bradata. Nai emo je u grkoj mitologiji. To je , Python, zmija koja je ivjela u pustinji. Sin je Gee i Tartara (oboje su boanstva donjega svijeta). Python je unitavao njive, ubijao ljude, zatvarao trgovcima ceste (u pustinji nema rijeka; ljuta zvijer krokodil zatvorila je trgovcima rijeku pod Novgorodom). Ubio ga je strjelicama gromovnik Apolon u Delfima pod gorom Parnas, u pilji s izvorom. Zmijoliki Python ima, oito, mnogo velesovskih crta. Umjetnici su ga katkada prikazivali kao bradatu (kosmatu) zmijurinu. Bradata zmija nije sluajno zalutala u hetitsku predaju. Spominju ju i drugi tekstovi. U jednom kraljevskom obredu govori se kako UR U ta -iz-zi [ ha-a] t-t[u-a-an] MU-a vu-la-a-li-az-zi (to dolazi u grad Hatua zmija opletena [doslovce: ovunjena]) Hetitsko vulana isto je to i indijsko urna i slavensko *vlna: vuna. (I-T. 1974:45) Ovi hetitski tekstovi podsjeaju na neke istonoeuropske zagovore i opise obreda: U 17. stoljeu opisao je jedan putnik kako je u Litvi pribivao jednom skupu. Na strani prema emaitiji bijae hrast, od njega jedno pet koraka prilino veliki kamen. Nedaleko od kamena bila je utaknuta [u zemlju] visoka motka, po njegovu miljenju najmanje osam hvati visoka [oko petnaest metara!], na njoj napeta kozja koa a iznad kozje glave napravljen veliki sveanj razliitoga ita i povra Weydulut je poloio krzno na kamen, sjeo na nj, odrao govor o njihovu podrijetlu, starim obiajima, vjeri itd., spominjui [recitirao je, oito, svete tekstove] Zemyna, Perkunsa i vie drugih.28 Zanemarimo li injenicu da je u Litvi krzno kozje a ne ovje, imamo pred sobom iv litavski poganski obred iz XVII. stoljea kojega tumai hetitski mitski tekst stariji najmanje tri tisue godina. Neki istonoslavenski zagovori protiv bolesti sadre istu mitsku sliku: Svjetsko stablo, a pod njim ovja vuna. Stablo je dub, no, pod dubom moe biti rakitin grm pa ga zovu dub Rakitan (rakita je vrsta vrbe, kao i iva). Javljaju se i kamen i zmija/zmaj. Pripadnost mitologemu o sukobu izmeu Gromovnika i Zmije je oita, kao i prasrodnost s hetitskom predajom. Evo tri bjeloruska zagovora:
, , . . (Romanov 1912/V:108)
28Uf
U istom polju, na sinjem moru stoji irokolisti dub [hrast], pod tim dubom stare ovce, ? crna vuna. Na toj vuni lei zmija zmijska.
der Seyte nach Zamaiten war eine Eiche, dabey etwa 5 Schritt davon ein ziemlich grosser Stein. Nicht weit von dem Stein ist eine hohe Stange, seyner Meinung nach zum wenigsten 8 Klafter hoch gesetzt worden, worauf ein Ziegenfell ausgedehnet, ber dessen Haupt ein grosser Pusch von allerhand getreidicht auch Kraut gemacht gewesen der Weydulut aber uf den Stein das Fell geleget, sich darauf gesetzet einen Sermon gehalten von ihren Herkommen, alten Gebruchen, Glauben etc., den Zemyna, den Perkuns und andere mehr genennet. (I-T 1974:33)
74
75
, , , , , , , , , , i. (Romanov 1912/V:100)
Na polju, na morskoj obali, stoji dub Rakitan, pod tim hrastom grm rakitov, a u tom grmu rakitovu komora, a u toj komori grm javorov, a u tom grmu, u javorovu, gnijezdo, a u tom gnijezdu jaje, a u tom jajetu zmaj.
, , , (Romanov 1912/V:185)
Na moru, na primorju, na kamenu, na poluotoku stoji iva zelena
Evo i ive, kao u hetitskim tekstovima. Ne odgovara li ruska sintagma iva zelena u smislu potpuno, a dijelom i etimoloki, hetitskoj e-ja ar-ta, iva zimzelena?
Opreka dobrozlo? Perun i Veles su u sukobu. Simpatije puka kao da su na Perunovoj strani. To se moe objasniti time to su ivi ljudi, kao i Nebesnici, smjeteni u ovaj svijet, a Veles je gospodar svijeta mrtvih. ivi se boje smrti. U kranskoj interpretaciji Veles se stoga lako izjednaio s Vragom u Paklu. No, to nas ne smije zavesti na pomisao da je Perun predstavljao dobroga, a Veles zloga boga. Oba su bila ovjeku opasna, no, od obojice je mogao imati i koristi. Postoje, primjerice, ruske prie u kojima Veles u liku sv. Nikole spaava seljakovu stoku pred objesnim, gromopucateljski nastrojenim Gromovnikom sv. Ilijom (Uspenskij 1982:34,35). Suprotono nekim oekivanjima, nema nikakvih indicija da bi Praslaveni imali dualistiku predodbu o bogu dobra i bogu zla.
Pokazao sam kako su rekonstruirani fragmenti svetih tekstova, ne samo praslavenskih nego i indoeuropskih, koji pripovijedaju o borbi izmeu Gromovnika i Zmije. U uvodnom sam dijelu rekao da mit ne nastupa sam, nego prati i objanjava obred. Pitanje koje se sada postavlja glasi: koji su to bili obredi uz koje se govorio taj mit? Podsjetimo se: obredi, kada izgube svoju teoloku interpretaciju, prestaju, dodue, biti obredima, no, ljudi ih i dalje izvode a mi to zovemo obiajem. Puk esto vie i ne zna tono emu neki obiaj slui. Prisutno je samo neodreeno uvjerenje da to mora tako biti, da je to red. Mitska pozadina je zaboravljena, religijski sustav je ugaen. Ivanov i Toporov pokuali su otkriti preitke praslavenskih poganskih obreda povezanih s mitom o kozmikom sukobu u jurjevskim obiajima, primjerice, u hrvatskom Zelenom Jurju (Sveti Juraj koji se bori sa zmajem samo bi u toj ulozi zamijenio Peruna), u obiajima za prizivanje kie (dodole, prporue) i u obiaju paljenja boinog panja badnjaka (koji bi predstavljao zmiju s dna, pa bi i naziv za nj bio etimoloki povezan s izrazom hi budhny. Zanimljivo je da su sva tri obiaja najbolje, a neki i iskljuivo poznati junim Slavenima. U iduim u
75
76
poglavljima pokuati pokazati u kojoj su mjeri neka od ovih tumaenja utemeljena na etnografskim injenicama.
Elementi praslavenskoga sudovanja (Nema u HKG).
Uinit emo prividni iskorak iz mitolokoga svijeta u svijet praslavenskoga prava. Postoje dobri razlozi za povezivanje tih dvih dviju sfera. Obje su uobliene u tekstovima, oboji su se tekstovi prenosili usmenom predajom i stoga su se morali pamtiti, obkje su sfere bile za narod vane i njihovo se rjeavanje odvijalo u posebnim prigodama. Ovdje vrijedi u jo veoj mjeri tvrdnja o mojoj ovisnosti o Radoslavu Katiiu no to je to sluaj kod mojega poznavanja mitologije. Pa i povijest istraivanja je slina. Prvo su Vjaeslav Vsevolodovi Ivanov i Vladimir Nikolajevi Toporov u nekoliko svojih lanaka analizirali semantiku slavenskih pravnih izraza i smjestili ju u indoeuropski sustav. To su lanci: (1978): ( ). U: , VIII , . Moskva, str. 221-238. (1981): c : . U: . Moskva, str. 10-31. (1984): ( , , ). U: , . Moskva, str. 87-88. Pojedini se elementi mogu nai i u njihovim spominjanim tematski ire zasnovanim knjigama iz 1965. i 1974. Katii je na tragu njihovih istraivanja obradio hrvatske pravne spomenike te je svoje rezultate predstavio u Zagrebu u predavanjima god. 1986., 1989. i 1991., te u lancima (1985): Ispraviti pravd. U: Wiener slavistisches Jahrbuch 21:41-46. (1993): Praslavenski pravni termini i formule u Vinodolskom zakonu. U: Radoslav Katii, Uz poetke hrvatskih poetaka. Knjievni krug Split, str. 161-170. Mojega je u ovome tekstu malo.
Pravni tekstovi
76
77
Zapoet emo s listinama bosanskoga bana Mateja Ninoslava (od tridesetih do ezdesetih god. 13. st.) koje su zadrale neke jako arhaine iskaze. Matej Ninoslav potvruje godine 1249. ugovor s Dubrovanima: I da se nekoja krivina meu nji ini da ta krivina se s pravinov ispravi Stefan Uro (1243.-1276.) utanauje s Dubrovanima: I ako se koe gode krivina ini meu ljudmi kraljevstva mi i meu ljudmi vaimi, da se sudom ispravlja. Matej Ninoslav je godine 1240. Dubrovanima obeao: I ako netko od mojih kmeti [kmet = komes] ili od mojih ljudije ine vi krivinu, da se pri pred mnov i ja da im sudu pravi sud, i jako vi ja pravine ne inu, to to ja kriv. prav kriv
sd, sditi Ispraviti krivo sdom = preti (prezent: ja prj, prii). Tko dolazi na sud je prc, tokav. parac, prac. Crkvenoslavensko itije Konstantina: To, dobrei vladyko, posli tak mu ie ny [=nama] ispravit vsjaku pravdu. [trai od bizantskoga cara da poalje ljude u Moravsku da uspostave novi {kranski} poredak]. Novgorod, u 12. st.: Dai bog mnje ispraviti pravdu Novgorodsku. U jednoj srpskoj povelji iz 13. st. zakljueno je da je kriv u emu pri. U drugoj srpskoj povelji imamo: zato si me i u Dubrovnik prl i sud me je opravil. U Duanovu zakoniku (oko 1350.) stoji: sirota, koja nst jaka preti ili otpirati, da daje prca koji e otpirati za nju. U jednom dokumentu Stefana Uroa (1240-1272): i ako to zgre kraljevstvu mi, da se sudom ispravljamo kako je po zakonu. PSL imenica zakon povezana je prijevojem s glagolom *zati i zainjati (kao napon s napeti i napinjati). Izrazi poput zainjavac, zainjanje itd. u hrvatskoj knjievnosti, te poimalja u pukome pjevanju uspostavljaju vezu izmeu prava i pjesnitva. Zakon se ne odnosi na sadraj, nego na oblik izraza: zakopn je neto to se, prema tradiciji, ui oblikvano kao pjevna recitacija. U staroj Irskoj, Grkoj, presuda je bila izreena u obliku pjesme. Zakon je dakle, poput mita, oblikom pripadao usmenom sakralnom pjesnitvu. Zakon zaokruuje pravni sustav. pravda se ispravlja (ne: donosi) po zakonu, a ne kako god.
77
Uoljiva je slinost s odnosom obred = disharmonija + obredni in + mit (tekst) sudovanje = disharmonija + sudovanje + tekst
78
Pravna terminologija Rekonstruirani pravni sustav, tonije, njegova terminologija, mora proizai niz sigurne grae (to su oivdje, kao i u mitologiji, tekstovi), a ne smiju biti konstrukcija. We speak of this as reconstruction (Calvert Watkins, How to kill a Dragon. Aspects of Indo-European Poetics, Oxford 1995:4) Rekonstrukcija se ovjerava smjetajem u proceduru. Sve bez toga je doista samo konstrukcija. Arhaina pravna terminologija u potpunosti slijedi proceduru, odvaja se od nje tek kada se mijeaju sustavi. (danas: etika, pravo, procedura) Osnovno: *sd < ie *som-dh-os. PSL su- < s- < ie. *som*dh-, staroind. dha, =udijevati, stavljati sudijevati znai postaviti jedno uz drugo, a sudijevaju se strane u postupku: *storn (sterati, prostirati u prostoru) sd
storn 1 prti storn 2 prc prc *prti, prba, prc itije sv. Konstantina: obliia i jako nepravo glagoljet. On e ree: nasilijem mja sgnaa, a ne preprjeve mene Povaljska listina, 1250.: Vladina prpr Ra[ka o dol]cu i o nivu do gumna pred upanom Negojem pristav Dobronja Mihani stari poljski: Jaczek debet litteras monstrare, utrum aquisivit super eadem domina Hanka vel przeprzal jo [Jacek mora pismom dokazati, je li stekao od gospoe Hanke, ili na temelju sudske odluke] Jan Sczidniczsky przeprzal litteras et privilegia Perchonisse Matej Ninoslav, slijed pojmova: krivina prti prav sd, to sve zajedno ini proceduru ina ispravljanja pravde.
Rekonstrukcije pojedinih izraza (Watkins: formula):
78
*pravo prii (pravilno si se parbio), *ret rok i (izrei pravorijek)
79
U drevnim slavenskim pravnim propisima, u Vinodolskom zakoniku (1288.) i u Ruskoj pravdi (11. st.), imamo identine slike s istim kljunim rijeima: Ako ki pokae kerv, ona kerv mu e verovana (VZ, 9), odnosno: , , (bude li krvav ili ima modrice, tome ovjeku nije potrebno traiti svjedoke). A tek ako ne moe pokazati krv, zovu se svjedoci: , ... (A ako ne bude na njemu vie nikakva znaka, dolazi svjedok; RP kratke redakcije 2). Posljedica zlodjela morala se pokazati. A osumnjienik je postao krivim tek ako bi tuitelj pokazal kriva. I u Istarskom razvodu (1325.) nai emo taj izraz: za su istinu pokazali pod rotu. Istarski razvod, svjedoci su istinu pokazali pod rotu [zakletvu]. Rota VZ, 69: Kirci su se jo okupljali na nom mestu obiainom kadi se rote ine, na svetome praslavenskom mjestu prisizanja, usp. izvjee Kyivskoga ljetopisa o ruskome knezu Igoru koji je, praen svojom vojnom druinom, godine 945. poloio prisegu pred izaslanicima bizantskoga cara: . a a . . (A ujutro dozva Igor poslanike i doe na hum gdje stajae Perun. I odloie oruje svoje i zlato. I poe Igor k roti i muevi njegovi.).
Indoeuropski korijeni *prav < ie. *pro- ono to je naprijed + *-vo< *proHuo*prHuo- > *pruo > praslav. *prv vedski purva, tokarski prwe, starosaski forwest, engleski first, albanski par. Gotski frauja gospodar, njemaki frouwa > Frau gospoa. germ. *rehta (njem. Recht), latinski rectus pravo, zakrivljeno. curvos deprendere mores; Seneca: hic nobis curva corriget?
Ilijada:
svinut ravan
rak je dakle rekao ubio zmiju uhvativi drug treba da bude ravan a ne da vijugavo misli
Udaranje po zmiji: Gromovnik bije Zmiju, Perun < *perudarati; homologija pravdaprati (ispravljati kao da je iterativni oblik od prati) na djelu puka etimologija?
79
80
Grki , zakon < , pokazivati. Usp- vedskidi strana svijeta, latinski dix, dicis u frazama dicis causa, dicis gratia zakona radi, zakonu za ljubav, dicere govoriti. iurisdixio izricanje presude, iudex sudac. Lat. *dix < *teik[h] naredba, zakon; usp. hetitski tekkuai- pokazivati, predstavljati, vedski diati pokazivati, stvnj. zeihhan, njem. Zeichen znak, zeigen pokazivati, stengl. tcan, engl teach poduavati Krivina (i krivac) pokazuju se pokretom glave i ruke: Istarski razvod (1325.): Rekoe jedna i druga stran da je ondi pravi njih termen od kunfini . . ruski ehat na tretii (ii na tree), 1362.: tomu djelu uinjat ispravu [ispravit e ga], a ci o kakove djelje mei sobje sporutsja, jehati im na tretii kogo sobje izberut. junoluvijski triwani (trei) = sudac, triwanji (treiti) suditi. kutruwa < ie. *kwtruwa = svjedok, etvrti! *es- (jest, biti). U hetitskome obredu protiv kuge: watul tarnahhun. eziy-at. krivicu priznah. jest to. ili: watul tarnahhun. aan-at. krivicu priznah. onotojest je to. Indoeuropsko prenje: *kwis esti? tko je? ili, krae: *esti tod? jest taj? Praslavenski: *kto est? *est li to? t est! est! t nst! nst! esti! odnosno: jest! ne esti! nije! iyawun-at. uinih to. iyawen-at. uinismo to. Hetitski
so esti! odnosno taj je!
So ne esti! taj nije!
Rimska formula pri kupoprodaji ovaca: Tanti sunt mi empte oves? - Sunt!.
Gromovnikovo oruje (iz HKG)

Sam sam na svojim etnografskim lutanjima po varadinskome kraju vie puta uo priu o munji to ju moete iskopati iz zemlje kao posebno oblikovani kamen. Pokazivali su mi ih i kao dodatne utege na starinskim zidnim urama kakve se jo ponegdje mogu nai u starim seljakim kuama.
80
81
Prapovijesni arheolog i kustos varadinskoga muzeja, pokojni Stjepan Vukovi, pokazivao mi je takvo kamenje za koje je i laik mogao lako utvrditi da je rije o kamenodobnim sjekirama. Na isto sam vjerovanje naiao i u okolici Ptuja. Prikupio sam raspoloive podatke s podruja Slovenije i protumaio ih u lanku objavljenu 1996. godine. Potom sam saznao da je Daniel antalab, umirovljeni uitelj iz Vinjice blizu Trakoana, dugi niz godina prikupljao neolitike sjekirice te napisao lanak o svojoj zbirci. Zapravo je to njegov proireni lani objavljen u Ivanekom kalendaru za 1977. godinu. Ne znam je li taj novi lanak objavljen (bio je pripravljen za Muzejski vjesnik br. 18/19), no, autorovom dobrotom mogao sam se posluiti njegovim rukopisom. O emu je, zapravo, rije? Objasnit u to dogaajem to ga je doivio i opisao antalab:
Jednom prilikom, prije vie godina, Ivan Menari iz Gornje Vinjice, sada ve pokojni, na moj upit ima li koju kamenu sjekiru ili motiku, odgovara da nema, ali da e ju pokuati pronai, jer znade drvo u koje je grom udario prije nekoliko dana. Pokuao je kopati, ali ju nije mogao nai pa e nastaviti kopanjem, dok ju ne nae. (antalab 1996:2)
U susjednoj slovenskoj tajerskoj dobrih je sto godina ranije opisao isto vjerovanje Josip Pajek. Tamo je neki T. ., od Sv. Barbare pri Vurbergu (u Slovenskim Goricama, na pola puta izmeu Maribora i Ptuja) donio strelu (munju) i objasnio:
Kedar udari, prileti v hio kamenita strela. Sedem let je pod zemljo, potem pa pririje na svitlo. Moj oe so tri take strele nali, in jih za tram dejali, naj bi v hio ne vrezalo.
Pajek je tomu dodao:

Je pa ta strela tako zvana keltika sekirica, izdelana iz serpentina. (Pajek 1884:7)
Predmetom ovoga poglavlja je, dakle, vjerovanje o neolitikim sjekiricama koje su nali seljaci i donosili kui, ne bi li im uvali domove od udara groma. Danas se ve malo tko sjea toga vjerovanja. kolska nastava i gromobrani nadomjestili su stara seljaka iznaaa i tumaenja. Ove dvije biljeke, antalabova i Pajkova, nisu usamljene. U arheolokim zbirkama mnogih muzeja u jugoistonim Alpama i jugozapadnoj Panoniji moemo naii na neolitike sjekirice koje nisu bile naene u zemlji kao drugi arheoloki predmeti, nego u seljakim domovima. Ve je, primjerice, Franc Vrbnjak, kapelan u Ljutomeru i zatim upnik kod Sv. Tomaa i u Velikoj Nedelji, slao od 1825. dalje u tajerski zemaljski muzej Joanneum u Grazu izmeu ostaloga i kamene sjekirice koje je naao kod seljaka. U svojem je izvjeu Meine steirischen Donnerkeile (Moji tajerski gromski klini, rukopis br. 639 od 15.4.1859. u gradakom Landesarchiv) naveo kako je kod Tomaa, sjeverno od Ormoa, prikupio oko 50 komada kamenih sjekira to ih zove njemaki Donnerkeil, gromske strele(Lubina-Tuek 1993:32.). Za arheologa imaju ti predmeti malu dokumentarnu vrijednost. On ih moe razvrstati po oblicima, pa i utvrditi priblino vrijeme nastanka i kulturnu pripadnost, no, ne moe ih postaviti u kontekst nalazita. Njihova su nalazita zidovi i tavani recentnih seljakih kua. No, za etnologa su te sjekire veoma zanimljive. To su, naime, predmeti koji nisu naeni u svojoj prvotnoj ulozi kao orue ili oruje, nego su bili jako korisni u obrani od groma i munje. Moramo imati na umu da je podruje, s kojega imamo najvie podataka, bilo podruje lako zapaljivih drvenih seljakih kua prekrivenih slamnatim krovovima.
81
82
Najvie etnografskih podataka skupljeno je u tajerskoj. Ve spomenuti tajerski folklorist Josip Pajek (1847.-1901.) u svojim je rticama, u odlomku Blisk in grom (str. 7-8), prikazao skoro sve to je bilo do njegova vremena u slovenskoj tajerskoj prikupljeno o pukome vjerovanju o tim meteorolokim pojavama. Nas e, dakako, zanimati prvenstveno predmeti koje sami seljaci tumae kao munju (strela). To ne mora biti nuno kamen. Takva munja moe biti u obliku bronane sjekirice ili staklene kugle. U zemlji je obino sedam godina, ili barem zleti sedem klaftrov globoko v zemlo. Ljudi razlikuju dvije munje, ognjenu i vodenu. Pogledajmo nekoliko opisa:
Blisk je steklena krogla, ki se v zemljo pogrezne, kedar udari; sedem let ostane v zemlji, potem pa zopet na svetlo pride in se razpoi - iz nje se pa iztoi celi trtinjak vina. (Staneinci pri Radgoni, Pajek 1884:7) Nekteri mislijo, da je strela dolga ko senena rd; na sosed jo je enkrat nael, pa je bila precej majhna, na est oglov, in njo se je lehko udovito kresalo. (karnjice pri Dobjem, Pajek 1884:7) V megli sta dve streli; ena je ognjena, drga pa je vodena. Prva vga, drga pa z velkoj mojoj vse podere no razrui no zleti sedem klaftrov globoko v zemlo. Ognjena strela je okrogla, vodena je podugasta, na konci piasta pa votla. (iz ormoke okolice, Pajek 1884:8)
Na drugome je mjestu Pajek pribiljeio jo jedan podatak, kojega zasad neemo protumaiti:
e se pustni dan melje, rado nad tisto hio grmi (Celjski kotar, Pajek 1884:196)
Znatno kasnije, pred drugi svjetski rat, napisao je Josip Mal da narod vjeruje za neolitike i bakrene sjekire
da so Perunove zlate sekire, ki so padle iz oblakov in se zarile v zemljo, ter jim pravijo zato tudi perunski kamen. (1940:15).
Ni inae ne ba kritian , Mal se u biljeci pozvao na Franca Mesesnela koji je dobio podatke (o Perunovoj zlatnoj sjekiri?) u Velikim Petrovcima u Prekmurju, a podatak o perunskom kamenu dobio je od Franje Baa. Podaci su, vjerojatno, toni, jedino su pridjev zlatan i veliko slovo u pridjevu Perunov, koje stvara dojam da su Prekmurci jo u XX. stoljeu vjerovali u Perunovu boansku osobu, vie nego sumnjivi.
29
Pola stoljea nakon Pajka prikupio je Vinko Mdendorfer podatke za itavo slovensko etniko podruje, no, nije mogao donijeti nita bitno nova (1946-V:257). Ponovio je Pajkove podatke, dodao nove koje je dijelom sam prikupio, primjerice o okruglim munjama (staklenim kuglama) iz Koruke, od tamo i iz Dolenjske dobio je potvrdu ormokoga vjerovanja o dvostrukoj munji koja je skrivena u oblaku, iz Prekmurja je donio vijest o gromskom kamenu koji izae iz zemlje nakon sedam godina da bi ponovno utonuo na daljnjih etrnaest, te iz Zilske doline u Korukoj o gromskoj strivi (1946-V:258-9). Pajkove i Mdendorferove podatke saeo je 1967. (i ponovno 1989.) Niko Kuret u Prazninem letu Slovencev.
Malov lanak, objavljen u Glasniku muzejskega drutva za Slovenijo XXI/1940, otro su nakon rata kritizirali radi naopakih jezikoslovnih dokazivanja i nekritikoga odnosa prema romantiki nadahnutim izvorima Rajko Nachtigal (Slavistina revija III/1950:141) i France Bezlaj (Slovenski etnograf III-IV/1951:342-352). Mal im je odgovorio u Slovenskom etnografu V/1952:251-256, ne da bi popravio dojam svojih Slovenskih mitolokih starina. Polemika se nije dotakla problema to ga ovdje obraujem.
29
82
83
Jako bi bio zanimljiv podatak to ga je objavio Davorin Trstenjak u Slovenskim novicama jo 1859. godine O gromski sekiri imenovani Taran-balta sekira, kada to ne bi bio oit pokuaj mistifikacije. Podaci iz Hrvatske manje su brojni, no, potpuno se podudaraju sa slovenskima. Ve sam spomenuo antalabov lani iz 1977. U njemu autor ukratko opisuje nastanak svoje zbirke od ezdesetak sjekirica koje je prikupio na, za arheologe neobian, ali efikasan nain. Uz pomo kolske djece i zainteresiranih odraslih mjetana naao je sjekire na tavanima i u zidovima drvenih seljakih kua. Zabiljeio je nazive kamena strela, strelni kamen ili, jednostavno, strela, sve u Vinjici. Opisao je dogodovtinu s Ivanom Menariem, a donio je i biljeku o nekom prosjaku kojega je godine 1957. susretao Stjepan Vukovi prigodom obilaska arheolokih nalazita. Taj je o pojasu nosio ovei kameni bat, da ga titi od udara groma. (1977:138) Osim toga poznata su mi samo dva opisa u arheolokoj literaturi. To su lanci Dubravke BalenLetuni iz 1981. i Marine imek iz 1994. U prvome autorica spominje kamenu sjekiricu pronaenu u rimskodobnom bedemu antike Iovie (Ludbreg), to ga arheolozi datiraju na kraj III. i poetak IV. stoljea. Neobino mjesto nalaza autorica je pokuala objasniti tradiciijom
koja se u ovim krajevima zadrala i do danas. est je sluaj da se kamene sjekire stavljaju na tavane i u pragove kua jer postoji vjerovanje da one tite od udarca gromova.
Autoriina interpretacija ne zvui previe uvjerljivo, no, zahvalni smo joj za biljeku pod crtom u kojoj je dodala:
U Hrvatskom zagorju kamene sjekire nazivaju strelni kamen ili strele. (Balen-Letuni 1981:5-6).
Marina imek je pak u svojemu lanku obradila spomenutu zbirku neolitikih sjekirica Danijela antalaba. Utvrdila je da oblici
ukazuju na iri vremenski raspon proizvodnje i koritenja kamenog oruja i orua, ali i na razliitu funkciju pojedinih primjeraka. (imek 1994:113).
Nama arheoloka analiza ovih predmeta ne govori nita. Oni su svi naeni u drugotnoj ulozi. Seljak, kada je naao kamenu sjekiricu u zemlji, nije razmiljao ni o njezinoj starosti ni o prvotnoj ulozi. Za njega je to, jednostavno, munja koja se ukopala u zemlju. Stoga emo se zadovoljiti podacima to ih sadri antalabov rukopis iz 1996., a nema ih lani iz 1977. Seljaci su pronaeno kamenje zaticali iza grede ili strehe. Tamo su ih ostavili njihovi djedovi ili oevi da budu zatita od udara gromova. Dvije su kamene sjekire i jedna motika visjele objeene o tram u kuama s istom svrhom - tititi od udara gromova. Vjerojatno bi se u domoznanstvenoj literaturi nalo jo podataka, no, sumnjam da bi se slika to ju nudi ve prikupljeno gradivo, bitno izmijenila. Slino je gradivo prikupljeno kod svih slavenskih naroda. No, to ne moraju uvijek biti kamene sjekire. Ponegdje etnografska literatura izvjeuje o prapovijesnim kovinskim sjekirama, a drugdje, primjerice iz Poljske, ak o tzv. belemnitima (belemnoidea), fosilnim ostacima izumrlih glavonoaca znaajnim za mezozoik, koje obino dre Vrajim (ili Bojim, ili vjetijim) prstima. Valja dodati da su ti fosili dobili svoje ueno ime po pukom vjerovanju o okamenjenim strijelama. Grki znai strijela
83
84
Vjerovanja, zabiljeena kod pojedinih slavenskih naroda, vrlo su slina (Moszyski 1967:487489; navest u samo ono to je u uoj svezi s naom temom, pa i to saeto): munja kod udarca u zemlju utone 7 lakata, ponegdje 40 arina duboko, a nakon 7 godina odnosno 40 dana ponovno izae na povrinu. Budui da po narodnom vjerovanju grom nee udariti dvaput na isto mjesto, dobro je imati okamenjelu munju u kui, jer tada nee grom udariti u nju. Poljaci su takav kamen zvali kamie piorunowy (piorun u poljskomu jednostavno znai grom, kamie piorunowy je, dakle, gromov kamen), pongdje piorunowa laska (iba, prut) ili piorunowy pratek (pruti), Bejlorusi i Ukrajinci strzala, strzalka piorunowa (strela; usp. nau kamenu strelu!). Imena je objavio godine 1969. W. Kupiszewski. U Mazuriji je zapisano inae rijetko ime klin piorunowy, koje je, meutim, potvreno u Bugarskoj (Moszyski 1967:487, bilj.). Rjeit je zapis iz bjeloruskoga Poljesja: , , , . . (Kada negdje udari grom, to kao da bi se ukopao, jer u zemlji se moe nai tu munju, a ona sama tek nakon sedam godina izlazi na povrinu. Takve munje u nas zovu perunovim strjelama [munjama]) (I-T. 1974:85). Rusi takvu kamenu kau . Ponegdje su govorili da su to munje sv. Ilije. Zapisana je i molitva svetomu Iliji za zatitu u boju: , , , , (u imenu svetoga Ilije od krvarenja i od strjelica, i metka i ? i topovske kugle stoj, ne idi k meni; Ivanickij 1890:135, br.7) u kojoj je sveti Ilija taj koji moe zatititi od strjelnoga oruja. Nerijetko su ih rabili u pukoj medicini. Ponegdje su ih uvali u kui da bi ju zatitili od udarca munje, drugdje su se pak bojali da bi to kamenje moglo privui munju (Romanov 1912:172-273.) Karadi je kod Srba zabiljeio sljedee:
to je u puke i u topa tane, ono je u groma strjelica: kad grom gdje udari, ona otide u zemlju, a poslije nekoliko godina izie na zemlju, pa je onda mnogi nau (kamen bjelutak koliko veliki orah, glatko zatesan sa mnogijeh strana, te su na njemu postali mnogi uglovi), i ostave je ili nose uza se, kao kakvu amajliju (valja da od groma?). (1852)
Jednaka vjerovanja i izrazi koji se ponavljaju u raznim slavenskim narjejima svjedoe o tome, da pred sobom imamo zajedniku praslavensku predaju iz vremena prije raspada praslavenske zajednice u V.-VI. stoljeu. Takva vjerovanja pribiljeena su i u Nijemaca (Olbrich 1929/30). Naenu neolitiku sjekiru zvali su Donnerstein, Donnerkeil, Donneraxt (gromov kamen, klin, sjekira), pa i Donnerhammer, Strahlstein (gromov eki, strijelni kamen ). Munja potone u zemlju 7 ili 9 hvati duboko ili tako duboko kako je visok crkveni toranj. Ponovno e izai na povrinu nakon 7 ili 9 godina. Rabili su
30
Njemaki der Strahl danas znai zraka, mlaz a Stein kamen, pa bi rije Strahlstein valjalo doslovce prevesti s mlazni ili zrani kamen, to bi bilo besmisleno; no rije Strahl u germanskim jezicima moe znaiti i strijela, munja, pa tako Strahlstein dobro odgovara slavenskoj sintagmi *strlni kamen.
30
84
85
ju za obranu pred munjom, u pukom ljekarnitvu, pomagala je u lovu, zakopali bi ju u njivu da polje bolje rodi (zanimljiva zagonetka za arheologe!). Pravi je Donnerkeil pred oluju nemiran, vrti se i znoji. Zato su ga prije nevremena stavljali na stol ili k ognjitu. ak je pribiljeeno da su ga posuivali za novac. Jakob Grimm objavio je ulomak molitve: Herre Got, und liez Du vallen her ze Tal ein Stein, der mich derslge. (Gospodine Boe, i daj da padne u dolinu kamen koji e me ubiti; Grimm 1875/III:67). Jedan Donnerstral visio je u crkvi u Ensheimu kraj Saarbrckena. Slina su izvjea iz Skandinavije. Grom naen kao kamena sjekirica zove se danski tordenstraale (Thorova strijela), torenkile, vedski Thors vigge (Thorov klin). Na Shettlandskim i Orkneyskim otocima, koje su u srednjem vijeku naselili Vikinzi, gromov kamen zovu engl. thunderbolt, gromova strjelica. Tragova tome vjerovanju imamo i u starome Rimu. Jupitru je bio posveen silex, kremen. Plinije je zapisao est inter candidas et quae ceraunia vocatur, fulgorem siderum rapiens (ima meu bijelim [kamenjem] to ih zovu ceraunia, uhvaenih svjetleih munja; 37,9,51). Ima vijesti i od Maara, pa od finskih naroda. Mordvini uz Volgu poznaju gromovnika Purgepas, a u zemlji pronaeno kameno orue zovu Purge-kev, Gromovnikov kamen. Jednaka su vjerovanja poznavali Kirgizi, a pribiljeena su i u Indiji i Kini. Vjerovanja u okamenjele munje moemo nai ak i kod amerikih Indijanaca, afrikih naroda, u Indoneziji . Rije je o vjerovanju zastupljenu kod najrazliitijih naroda skoro po svem svijetu. Stari Slaveni nisu bili njegovi ekskluzivni vlasnici, batinili su ga jo iz praindoeuropske zajednice koja se raspala najkasnije u etvrtom tisuljeu prije Krista, a i ona ga je dijelila s brojnim drugim starim etnikim skupinama.
31 32
Moemo samo nagaati kako je nastalo to vjerovanje. Ljudi su mogli vidjeti kako munja udara o stablo ili u zemlju. Ne poznavajui elektricitet, nisu si mogli protumaiti njezinu razornu snagu drukije do li kao udarac nekim predmetom. Pa kada su sluajno naili u zemlji na neke predmete neobinih oblika (fosile) koje nisu znali razjasniti, prepoznali su u njima onaj predmet koji je poput ognjene strjelice pao s neba i gromovito razbio neko stablo i zabio se u zemlju. Takvo je vjerovanje moglo nastati jo u vrlo starim razdobljima, o emu svjedoi i njegovo rasprostranjenje po svijetu. Tek kod naroda koji sami vie nisu rabili kameno orue, prenijelo se to vjerovanje na sluajno pronaeno udno oblikovano kamenje kakvo oni sami nisu izraivali. Taj se prijenos tumaenja s fosila na neolitike sjekire mogao, dakle, zbiti tek nakon to su ljudi ve neko odreeno doba rabili samo kovane sjekire, motike i pijuke. Kod indoeuropskih se naroda (to onda znai i kod poganskih Slavena) to vjerovanje spojilo, bez sumnje jo u doba praindoeuropske zajednice, s mitskom predodbom o dvoboju izmeu Gromovnika i Zmije. Ova je tvrdnja lako razumljiva. Gromovnikovo je oruje munja u obliku kamenog mlata, ekia, sjekire; on njime bije Zmiju i usput nanosi tetu ljudima. No, imamo li u izvorima dokaza za tu tvrdnju, izvedenu dedukcijom?
31
Purge-pas je posuenica iz istonoeuropskih iranskih jezika, vjerojatno iz skitskoga. Dovoljno je upozoriti na bibliografiju koju je prikupio J. G. Frazer 19113:374, n. 2.
32
85
86
Mlai opisi ruskoga poganstva ustraju na podatku da je Perunov kip u Novgorodu drao u ruci kamen koji je simbolizirao munju. Prvi je, ini mi se, dao Perunu kamen u ruku poljski ljetopisac Maciej Stryjkowski 1582. godine:
Ssam tulw jego byl z drzewa misternie rzezany, glow mial srzebrzn odlewan, uszy zlote, nogi elazne, a w rku trzymal kamie, na ksztalt pioruna palajcego, rubinami i carbunculussem ozdobiony.
(Samo njegovo [tj. Perunovo] tijelo bilo je majstorski izrezbareno, glavu je imao srebrno odlivenu, brkove zlatne, noge eljezne, a u ruci je drao kamen u obliku plamtee munje, ukraen s rubinima i karbunkulom [granatom].). Stryjkowski se inae u velikoj mjeri oslanjao na Moskovske komentare ige Herbersteina (Rerum moscoviticarum commentarii, Be 1549). No, opis Perunovoga kipa je Stryjkowski preuzeo iz nama ve poznata Kijevskog ljetopisa, u kojemu je opisano kako je Vladimir godine 980. postavio kipove pred svojim dvorom u Kiivu: , , (Vladimir je postavio drvenoga Peruna, a glavu njegovu srebrnu i zlatne brkove), malko ga nadopunivi po uzoru na neke litavske opise. Stryjkowskoga je, jo dok je njegovo djelo bilo u rukopisu, prepisao Alexandar Guagnini za svoju Sarmatiae Europae descriptio (1578), a za njim je sredinom prve polovice 17. stoljea taj podatak preuzeo sastavlja Hustynskoga ljetopisa (redigiran 1670. kao ) koji je ruske izvore dopunjavao podacima iz poljskih djela. Na nj se zatim oslanjaju daljnji opisi iz XVII. stoljea, npr. u tzv. Junoruskom Vladimirovom ivotopisu ( ) i u Gizelovom iz godine 1674.: , . (u rukama je drao kamen u obliku groma plamteega, s rubinima i karbunkulom [granatom] ukraen) Vidimo da se taj podatak uuljao u opise ruskoga poganstva tek u XVI. stoljeu. On dokumentira razmiljanja i predodbe vremena u kojemu je nastao, a ne vremena to ga eli opisati. Pa ipak, ne smijemo potpuno odbaciti mogunost da on odraava barem blijedu uspomenu na stariju predaju. U predaji o novgorodskom Perunu stoji, naime, da je Perunov kip, kada su ga krani bacili u rijeku Volhov, imao uza se tap kojega je bacio na most: . , (u Novgorodskom etvrtom i prvom Sofijskom ljetopisu), odnosno da je palicu, koju je netko bacio na nj, bacio natrag na most: , . ( ; v. Mansikka 1922:63,65). Viljo Johannes Mansikka preveo je rije palica s Keule, kijaa, mlat, a ne Stab, Stock, palica. Vjerojatno je imao pravo, jer su s tom palicom novgorodski pogani ubijali ljude:
86
87
. Pojam palica je, kako smo vidjeli, jo danas u okolici Krakwa oznaka za u zemlji naeno gromovnikovo oruje: piorunowa laska (laska je saeto od laskowa palica, ljeskova palica). Jednak pojam skriva se i iza sintagme pratek piorunowy, prat od pioruna (perunov prut) u sjeveroistonoj Poljskoj. Ruski opisi Perunova kipa u Novgorodu oslanjaju se na stari ruski Kijevski ljetopis. No, sama kamena munja u ruci vjerojatno predstavlja predodbu preuzetu iz skandinavskih izvora i prvotno se odnosila na nordijskoga gromovnika Thora. Mlat (kijaa) u Gromovnikovoj ruci etimoloki je vrsto utkan u kompleks vjerovanja povezanih s Gromovnikom. Rijei mlat, mlatiti (udarati po itu) izvedene su iz praslavenskoga *mlat<molt- koje je, kao i *mlti-, nastalo iz praindoeuropskoga korijena *mel- mljeti, mlat. Iz njega je izvedena i praslavenska *mli, hrvatska munja, slovenska lokalna molnja (knjievno je blisk), ruska , kao i litavski milinys i staroislandski myln oganj, cymriki mellt munja. No, ovdje su vane prije svega dvije paralele: u litavskome je mulna znaila eki (mlat) gromovnika Perkunsa, a u nordijskome mjllnir eki (mlat) gromovnika Thora (i u hetitskome je mlatt oznaavalo neko oruje). S ttim rijeima moemo zatvoriti prvi krug dokazivanja: lingvistika je analiza pokazala da je na bajoslovnoj razini munja etimoloki povezana s Gromovnikovim orujem. To je oruje u starijem sloju mlat ili eki. Mjllnir je hamarr (usporedite njemaki Hammer eki), a hamarr je etimoloki povezan s praslavenskom rijei *kamy, genitiv *kamen i staroindijskom man- kamen, iz praindoeuropskoga *ak -men-, zamrene jezine povijesti. Ve je Grimm znao da hamar bedeutet ursprnglich einen harten Stein, hamar znai izvorno tvrdi kamen i upozorio na slavenski kamen i litavski akmu kamen. Oruje indoevropskoga gromovnika kojega su Germani poznavali kao Thora/Donnara, Balti kao Perkunasa i Slaveni kao Peruna, bilo je, dakle, prvobitno kameno. Time u drugome dokaznom krugu moemo pokazati kako je indoeuropska mitska predodba o Gromovniku s kamenim ekiem morala biti izoblikovana jo u lithikumu, u kamenoj dobi. Pogledajmo jo i trei krug. Praslavensko *mli je, kako smo vidjeli, etimoloki povezano s rijeima poput mljeti, mlin. No, za napravu kojom se obavlja taj posao imamo i druge nazive. Jedan je rvanj, praslavensko *rny, genitiv *rnve. Toj slavenskoj rijei posve odgovaraju litavska girna mlinski kamen i staroindijska grvan kamen za razbijanje, tijetenje sakralnoga napitka some, sve izvedeno iz indoeuropskoga korijena *gwr-n-. emu slui na mitskoj razini mlinsko kamenje, osim za pridobivanje some? Bjelorusi su jo u XIX. stoljeu govorili da Perun dri u rukama dva neobino velika mlinska kamena, tare s njima i udara jednim po drugome; s trenjem i udarcima proizvodi grom i bljesak. Dijelii rvnjeva lete prema zemlji i padaju poput munja. Kamene sjekire i noeve narod zove perunovim munjama. (Bogdanovi 1895:76) U vedskim himnima gromovnika Indru apostrofiraju s usklikom: yo asmanor antr agnim jajana, tko je rodio oganj izmeu dva kamena (RV, II, 12,3). Indoeuropski je gromovnik, dakle, proizvodio grom i munje pomou mlinskoga kamenja odnosno rvnja. Sada nam se iznenada otvara objanjenje ranije navedena slovenskog vjerovanja, zapisana prije vie od stotinu godina u okolici Celja: e se pustni dan melje, rado nad tisto hio grmi Pokladni
87
88
su obiaji dijelom veoma stari, pretkranski novogodinji obredi, i to takvi koji nisu mogli biti kranski interpretirani pa zbog vidljiva poganskog znaaja nisu bili preneseni na Boi ili Uskrs. Nova godina je pak razdjelnica izmeu dva vremenska svijeta, trenutak kada su boanski i ljudski ini usko povezani: ako mi na Novu godinu na zemlji okreemo kamen na rvnju, to e se zbivati i u nebeskim sferama. To e pak, logino, imati za posljedak grmljavinu. Munja je, dakle, boje oruje koje Gromovnik baca s neba. U prethodnom smo poglavlju vidjeli da je Gromovnikov neprijatelj zmijoliki Veles. U kranskoj su interpretaciji glavni likovi Bog odnosno sv. Ilija i Vrag, odnosno zli demoni. Tako su, primjerice, ruski Kozaci uz Terek (na rubu eenije) vjerovali da su zrani virovi vragovi koji bjee po cesti dokle ih oi nose, a sv. Ilija ih ubija strjelicama, to znai, s munjama. U Ukrajini su to bili vragovi koji bjee pred udarcem gromove (perunove) munje. (Moszyski 1967:473). Slino je zapisano i kod Slovenaca:
Z bliskom preganja namre Bog hudega duha, ki se skrivlje za krie, pa tudi za take ljudi, ki se prekriujejo. Zato se lahko primeri, da blisk takega loveka ubije, ker se je hudi duh za njim skril. (Sv. Urban/Desternik kraj Ptuja; Pajek 1884:7).
Tako smo se opet vratili bjeloruskoj pripovijesti o svai izmeu Boga i Neistoga i zaokruili trei krug. Predodba o kamenoj munji koja pada s neba lijepo se uklapa u praslavenski poganski svjetonazor. Ta je munja oruje kojom Gromovnik bije Zmiju. Vidjeli smo to i u makedonskoj prii o Gromovnikovu pomoniku koji , s munjom - s kamenom otricom. No, oruje je ipak uvijek u Gromovnikovim rukama. Prema nordijskoj predaji, taj se kamen sam od sebe nakon bacanja vraa u Thorovu ruku. Moda se zato grom, zabijen u zemlju, vraa na povrinu? (Grimm 1875:I150) Mogu zakljuiti: nae kamene strele, strelni kameni u seljakim domovima sjeverozapadne Hrvatske doista su preivjeli svjedoci prahrvatskoga, praslavenskoga pa i praindoeuropskoga mitskog sustava u kojemu su one igrale ulogu oruja jednoga od najviih, kod Slavena i najviega, najmonijega boga, Peruna, odnosno praindoeuropskoga *per(kw)u-no-.
88
89
Pljuska na granici (nema u HKG)

Prianje o tome kako su nekoga djeaka pljusnuli pri pregledavanju granice. Hrvatska, Slovenija, Srbija, Bugarska; Sotin, pri gradnji opinske zgrade ibali djecu da zapamte taj dogaaj
Shettlandski otoci: to ride de hagri/hagra/hgrie (st. norv. hag(a)rei; hagi = ograeni prostor, panjak) kasno proljee ili jesen: Every year, when this was done, they took with them a boy, the son of some crofter, residing on one or other of the properties. At every march-stone they come to, the boy got a flogging; this it was thought, made him remember the place ever after. (1932.) at every landmark a boy got a sait treshin sae as he sood mind well whaur da hagmets stude. (1901). norv. trask neuporabivi materijal, otpad; > sred. engl. trasches (pl.), engl. trash = smee PIE *ter(H)- : *ter-sk- trjeti, trljati > lit. tresketi = pucketati, got. riskan, njem. dreschen = mlatiti (ito) [mlatiti < *melt-!],
hrv. trjeskati, trijesak; akavski trisk = pljuska. da mu je dva, tri triska; Trisk te ubi, da Boj do! slov. netresk = uvarkua.
89
90
Mitska struktura PSL doma
(nema u HKG)
imun Ondru: Die Behausungen der alten Slaven im Lichte der Linguistik. Ethnologia Slavica VII./1975:65-83.
Do 15. (19.) st. postjale su zemunice kod Slavena, jame za stanovanje prekrivene krovnom konstrukcijom. Pritom je morao na neki nain biti rijeen i ulazni dio u takve nastambe. Pretpostavke: ispod zemlje tamno dolje nisko ukopano u zemlju iznad zemlje svjetlo gore visoko drvena konstrukcija
Novi proboj ie. lingvistike u jako duboke jezine slojeve:
PIE korijen sastoji se u pravilu od tri glasa: dva suglasnika (konzonanta, K) koji nisu jednaki (dakle: K1, K2) i korijenskoga samoglasnika (e) izmeu: K1 e K2
PIE je poznavao grlene suglasnike, laringale, H1, H2, H3 (tzv. teorija laringala)
Ti se laringali jo u PIE gube spajajui sa samoglasnikom i mijenjajui ga (kontrakcija): H1 e > , H2 e > , H3 e > , e H1 > e H2 > e H3 >
Rijei podeavaju znaenje promjenom samoglasnika (prijevoj). Izvedenice se dobivaju dodavanjem treega suglasnika (K3) kao prefiksa ili
K1 K2 e K3 ~ K1 e K2 K3 a pred s,z,t,d,k,g,h ponekad tamno, crno: *H2et*H2et- > *at- (lat. ater crno, tamno, mrano) ie. rijei s poetnim H1 ili H2 imaju u slav. uvjek protetsko j (prejotacija): sufiksa; samoglasnik sada moe mijenjati mjesto = plivajui, lebdei prijevoj:
bilabijalni suglasnik se esto gubi: pred p,b,m,l,r,n uvijek,
90
ie *H2et- > *at- > jat- (enski rod: -a: *jata) akav. jata = sklonite, streha; slovenski jata = koliba, upljina, pilja st. eki jatka = koliba, kuica, pilja, poganski hram > prostor za stoku > plural jatky klaonica > mesnica s prefiksom po- (= neto poput): pojata > pajta, bajta, rum. poiata staja *H2et-mie. skup glasova -tm-, -dm- > psl. -m- (*pled-men > pleme) *H2et-m- > *at-m- > psl. *jama (slov. pilja) lebdei prijevoj KeKK ~ KKeK: *H2et-m- ~ *H2te-m- > psl. *tm-a tama odatle i *tmn, *tmn-ica (slov. temnica = tamna komora, fotolaboratorij) Rijei bajta, pojata, jama i tamnica su etimoloki srodne! *H2et-mie. skup glasova -tm-, -dm- > psl. -m- (*pled-men > pleme) *H2et-m- > *at-m- > psl. *jama (slov. pilja) lebdei prijevoj KeKK ~ KKeK: *H2et-m- ~ *H2te-m- > psl. *tm-a tama odatle i *tmn, *tmn-ica (slov. temnica = tamna komora, fotolaboratorij) Rijei bajta, pojata, jama i tamnica su etimoloki srodne!
91
91
svjetlo: (k v k k) k' e u H- / k' o u H(e osnovni samoglasnik, o samoglasnik u tamnome stupnju) satem: skr. e u H- / o u H- = svjetlo ubra = svjetlo izvedenica s -n- : e u H n- / o u H nskr. ona = svjetlo crveno nakon slavenske monoftongizaciji ie. diftonga: seun- > sjun > unrus. = prigradnja uz ulaz u kuu jata svjetlo tamno u svjetlome (e) stupnju: k' u e H n- > u e H npo kontrakciji laringala > s u n i delabijalizaciji > sn(usp. sues(t)r- > ses(t)r- ) dobijemo praslav. *sn = predsoba Lubor Niederle: * sn = * sn = sjena (sjenoviti prostor) (sjena: psl. * sn < s-soi-n < skoin/skein) na tamnome (o) stupnju: k' o u H n- > s o u H n- > praslav. *sunna nultome stupnju: k' u H n- > s u H n- > praslav. *syn; st. ruski = toranj (plivajui prijevoj)
92
92
ie *augsvjetlo, svjetliti, svjetlost (njem. Auge oko, slaven. *jg) k v k k: H2 e w g- H2 e w H gu plivajuem prijevoju: H2 w e H g- nakon kontrakcije laringala: w e gsa sufiksom -ja: weg-ja > psl. *va (poljski: toranj) izvorno: svjetla graevna konstrukcija pred ulazom u jatu (sekundarno: ulazniprostor, tercijarno: toranj[koji je visok]) Rudolf Meringer: vea je isprva koliba koja se prevozi (nomadska!)
93
Jo nekoliko dokaza za PSL graenje nadgradnje pred zemunicom:

ker- / kor-, sker- /skor- rezati kora, skorja - odrezana povrina drva; korec - izdubena mjera za ito; koryto; izvedenica s -t: kr-t / skr-t - crtati, rtati (= urezati) ker-m / kor-m, odn. kre-m / kro-m s prijelazom k > h (kao u kren > hren) korm > horm, metateza likvida > hram zgrada iz obraena drva, brvnara promjena znaenja: kua > crkva/ hram (Kosovo: kram, Bosna krama = drvena koliba) od kre-m- sa sufiksom -jo: krem-jo > kreml = velianstvena zgrada iz brvana ie. ter- ribati, rezati , piliti (trti, trlica, ter-biti > trbiti) s formantom -m-: ter-m- > terem > trm, dodatak, prigradak uz strehu, trijem; ist. slav. palaa crkv.slav. toranj, kula Od drva se gradio gornji dio, nadgradnja nad stambenom jamom zemunice, ili tonije, nad ulazom u nju.
Mitski elementi u strukturi doma:

Praslavenski dom:
93
94
*sn/*va
jata/jama dolje tama po zimi sigurno ZIMA
gore svjetlo radni prostor LJETO to je pravi svijet!
PSL *svt (world), *svt-lo (light); svt je vana homologija
94
95
Kalendarski sustavi
Vjeta(godina),3+180+2+180dana Vera(ljeto),180dana 3 45 45 45 45 2 45 dimni(zima),180dana 45 45 45
Shngjergj (Jurjevo)
Mjediniiverrs (sredljeta)
Shnmiter (Mitrovdan)
Mjediniidimnit (sredzime)
ShematskiprikazkalendaraProkletijskihpastiraizplemenaKrasniqi(prema:Gui1962)
Vladimir Ivanovi ierov
I.
6.I.,
II.
2.II.,
III.
9.III.,
IV.
V.
VI.
VII.
8.VII.
VIII.
6.VIII. 29.VIII .
IX.
8.IX. 29.IX.
X.
1.X. 22.X.
XI.
1.XI. 26.XI.
XII.
6.XII. 24.XII.
25.IV,
23.V.
24.VI.
20.VII.
Boris A. Rybakov 1962.
Malaeti, obredni vr. ernjahovska kultura, IV. st.; S desne prikazan razvijeni plat. Prema: Rybakov 1962.
Znakovi prikazuju, gledano s lijeva prema desno, etiri stabla s granama sputenima prema dolje, zatim jedno stablo s granama prema gore, dvostruki kri, nekakvu prizmu te jo tri stabla s granama prema dolje. Rybakov je zakljuio da sedam stabala s granama prema dolje vjerojatno predstavljaju sveti gaj (sastavljen od odrasloga, starog drvea tekih grana) u kojemu su se odvijali obredi. Preostala tri znaka simbolizirala bi, oito, ono to se zbivalo u gaju. Stablo s granama prema gore jasno se razlikuje od ostalih stabala pa vjerojatno znai mlado stabalce, kri je stari simbol ognja ili sunca, a prizma podsjea na gromov kamen kakvoga je, primjerice,
95
96
prema kasnijim opisima drao u ruci novgorodski Perun. Udvostruenost kria moe naglaavati posebnu vanost ognja ili sunca u konkretnom primjeru. Sljedea je pretpostavka da ova tri znaka predstavljaju tri najvea svetka o kojima su se u svetom gaju izvodili obredi. Prvi bi bio neki dan povezan s mladim stablom, drugi dan ljetoga solsticija a trei dan posveen gromovniku. Do danas imaju u istonoslavenskom pukom obiajnom kalendaru vanu ulogu Ivanje 24. lipnja (dan puke proslave ljetnoga solsticija praene paljenjem krijesova i dan pred njime, Kupala) te dan gromovnika Ilije 20. srpnja. Ostaje da se razjasni znak koji predstavlja mlado drvce. Ako raspored znakova na platu odraava slijed kroz vrijeme, onda je taj svetak morao biti prije Ivanja. I, doista, kod istonih Slavena poznat je takav dan. To je semik, sedmi etvrtak poslije Uskrsa. Vaan rekvizit u obiajima, moglo bi se ak rei predmet tovanja, na Spasovo i na vremenski mu bliske Duhove do naih je dana bila mlada breza. Semik je danas kranski blagdan (Spasovo). Smije li ga se projicirati unatrag u pogansko doba i odvojiti od pominih blagdana povezanih uz Uskrs? Indicija za tu pretpostavku ima. Ponegdje se kod istonih Slavena Spasovo zove Jarilo. U Ninjem Novgorodu (u sovjetsko doba nosio je ime Gorkij) zove se dio grada Jarilo. Tamo su na Spasovo organizirali etnje na neki humak to su ga preuzetno zvali gorom. U selima oko grada organizirali su takve etnje ne na Spasovo, nego na vrsti datum u kalendaru koji nema nikakve veze s kranskim blagdanarom, na 4. srpnja. Nije li to drevni, pretkranski praznik kome se razotkrivaju ime i datum? Opeslavenski znaaj Jarila potvruju junoslavenski podaci. U Banatu, u srpskom selu Zagajica, svetkovali su crkvenu slavu, zavetinu. Zvali su ju Jarilo, no, slavili su ju gotovo mjesec dana prije Rusa, 7. lipnja (odnosno 25. svibnja po julijanskom kalendaru). Neko su (do dolaska komunizma) imali procesiju iz crkve do zavjetnog kria na rubu sela, a vodili su u njoj i stoku. Poslijepodne toga dana ljudi su etali selom. Slino je neko bilo i drugdje kod Srba u Banatu (Filipovi 1955). U Bugarskoj pak rije jarilo znai bilo koji proljetni praznik s odlaskom u prirodu. Jo ranije, 27. travnja, Jarylo su slavili Bjelorusi (Drevljanski 1846:20-21). Time je praslavenska starina ovoga praznika dosta dobro potvrena. Vrevi s takvim oznakama na sebi mogli su dobro posluiti u obredima koji su se izvodili na te praznike. Rybakov je zakljuio da je bogati ukop s opisanim vrem i drugim bogatim prilozima mogao pripadati nekom recu iz plemena Tiveraca. Dosad su Rybakovljeva izlaganja bila logina i prihvatljiva, no, s posljednjom je tvrdnjom pretjerao. Tiverci su, naime, slavensko pleme koje je prvi puta potvreno u X. stoljeu i nema nikakve osnove za pretpostavku da je to pleme preivjelo est burnih stoljea (Seoba naroda!) na istom podruju, tim vie to je danas posve jasno da su Slaveni (i to, moda tek jedan njihov dio) bili tek jedan od kamenia u etnikom mozaiku ernjahovske kulture. Drugi je nalaz iz sela Lepesovka na Volynju (kakvih 350 km. zapadno od Kyiva), otkriven 1957. godine. Tu su, na rtvenom mjestu poganskoga svetita iz III. ili IV. stoljea, pronaeni ulomci dviju rtvenih posuda. Na obodu jedne od njih pravilno je rasporeeno dvanaest polja s raznim znacima to odmah podsjea na dvanaest mjeseci u godini. Rybakov je poao od toga da su u tri polja krievi, i to u jednom dvostruki.
96
97
Le pesovka, obredna posuda. ernjahovska kultura, III.-IV. st.; Prema: Rybakov 1962.
Kod istonih je Slavena do naih dana uobiajeno doba paljenja godinjih krijesova u boinonovogodinje doba, za Poklade i o Ivanju. Rybakov je, pretpostavivi da se u tome ogleda praslavensko stanje, lako odredio da, ako najgornje polje na naoj slici, oznaeno kriem, predstavlja sijeanj, trea (brojena smjerom kazaljke na satu), takoer s kriem, mora biti oujak (kada u pravoslavnih padaju poklade) a esta, s dvostrukim kriem, lipanj, mjesec ljetog suncostaja. Tako je Rybakov uhvatio ritam polja te ih je, radi lakega snalaenja, oznaio na pridodanoj shematskoj rizbi brojevima od 1 do 12. Pritom je poao od pretpostavke da je i u starih Slavena godina poinjala sa sijenjem (1962:81). Jednom utvren, slijed mjeseci i njihova korelacija s dananjim kalendarom omoguili su daljnje otkrivanje sadraja. Uoljiva je jo jedna serija znakova, no ona nije povezana sa sunevim ciklusom. Taj je niz samostalan, a u svezi je sa seljakim radovima tijekom godine. U etvrtom polju prikazano je ralo. U Ukrajini je mjesec proljetnog oranja travanj, pa se ovaj znak lijepo uklapa u cjelinu.
Osmo polje ima dva klasa, jedan s ravnim, a drugi sa savijenim osjem. Moda simboliziraju sve vrste kultiviranih itarica. Ukrajinci osmi mjesec zovu srpnjem, serpenq, jer se u njemu zakljuuje etva. Deveti mjesec je u istonoj Europi mjesec prelije-tanja ptica selica koje su donedavna lovili velikim mre-ama to bi ih razapinjali izmeu visokih stabala. U desetom su mjesecu ene pripremale lan i konoplju za preu. Posuene su biljke trle na trlicama i dobivena vlakna motale u povjesma. Poljaci taj mjesec zovu padziernik, po pozderu koji pri tarenju otpada od vlakana U desetom se polju lijepo vide dva povjesma.
97
98
Komplementarnost ovih dvaju nizova znakova pokazuje da je traganje za njihovim smislom na pravome putu. No, Rybakov je dalje nastavio tumaiti znaenje ove posude kao cjeline, pri emu se pozivao na neutemeljene zakljuke (poziva, primjerice, u pomo panj badnjak kao indicij, premda je oigledno da ga drevni Slaveni nisu poznavali, a ne poznaju ga ni dananji Ukrajinci) pa njegovo daljnje izlaganje moemo ovom prilikom zanemariti. Trei nalaz je vr iz sela Romaki kraj Kyiva. On je ovdje najvaniji, no, bez ona dva prethodna teko bi ga se moglo protumaiti. To je vr s rukom oko ijega je plata vrlo brino nanizano mnotvo znakova. Paljiv promatra otkrit e meu njima drvce, dvostruki kri, gromov znak, srpove i snopove sloene u krstace. Znakovi su rasporeeni u dva pojasa. Gornji je podijeljen u nekoliko polja. U prvom su (raunano s lijeva) 52 kvadratia, zaim slijedi polje s nekoliko okomitih valovitih crta, pa usko polje s dva, kako to tumai Rybakov, stabla. Slijedi opet usko polje s dvjema okomitom valovnicama te iroko polje s dva kria i jo nekim znacima. Zatim dolazi polje s etiri okomita niza od po osam i jednim od devet razliito postavljenih kvadratia. Iza njega je usko polje s dva niza okomitih valov-nica pa polje sa esterokutom i jo nekim znakom.
Romaki, obredni vr. ernjahovska kultura, IV. st.; Prema: Rybakov 1962.
Iza toga su opet okomite valovnice, a onda dolazi posljednje polje u kojemu su dva srpa, tri kupa snopova, 35 ne previe uredno razmjetenih kvadratia i, posve desno, jo jedan krstac (kup snopova). Rybakov tumai stablo kao znak za Jarilov dan, dvostruki kri za Ivanje, a esterokut za Perunov dan. es-terokut ga, naime, podsjea na rozete koje se, kao gromovye znaki, gromovi znaci, esto nalaze urezani na gornje dijelove stambenih zgrada. Seljaci vjeruju da ti znaci, koji predstavljaju grom odnosno munju, tite kuu od udara groma. Rozetu tumai Rybakov kao tzv. kuglastu munju, posebno ubojito atmo-sfersko elektrino pranjenje koje i inae igra u folkloru slavenskih naroda znatnu ulogu.
Gromovi znaci iz Bjelorusije
98
99
Donji pojas ima dva nepravilna vodoravna niza kvadratia. Nepravilnosti su posebno uoljive pod pojedinim znacima gornjega niza.
Romaki: razvijeni ureeni dio plata. Prema: Rybakov 1962.
Svih kavadratia je 96. Od lijeva prema desno prvo su dva niza od po 16 znakova, zatim slijedi jedan izdvojeni ispod znaka koje je Rybakov odredio kao drvce, pa opet dva niza s po sedam znakova, zatim neto kao girlanda od est znakova ispod lijevoga kria, dva niza od kojih gornji ima 8, a donji devet znakova, jo jedan samostalni znak, za njim dva niza od po etiri kvadratia, cezura ispod gromovog znaka ispunjena s vodoravnim valovitim crtama i onda jo jedan niz od 17 kvadratia ispod polja sa srpovima i snopovima sloenim u krstace. Ove, bez sumnje namjerne, nepravilnosti navele su Rybakova da zakljui kako ti kvadratii predstavljaju dane. Rybakov je poeo s posljednjim znakom prije cezure pod esterokutom kao najsigurnije odreenim. Ako je to Gromovnikov dan koji odgovara danu sv. Ilije, 20. srpnja, onda mora, brojei unatrag, do Ivanja, 24. lipnja, biti 27 dana, uraunavi oba praznika. Doista, ako tako brojimo, doi emo do estog, najdesnijeg znaka girlande ispod dvostrukog kria. To bi, dakle bilo Ivanje. Jedan znak u tom dvadesetsedmodnevnom nizu istupa svojim poloajem. On odgovara 12. srpnju. Od njega do Gromovnikova dana je osam znakova, s njime devet. Danas na tome mjestu nema u kalendaru nikakvog posebnog blagdana ni obiaja. Posveen je sv. Fedoru, mueniku kojega je, prema starome kijevskom ljetopisu Povestq vremennyh let, nekoga nama nepoznatog dana 983. godine knez Vladimir u Kyivu prinio kao rtvu nekom neimenovanom poganskom bogu: Godine 6491. [=983.]. Krenu Vladimir na Jatvinge, pobijedi ih i uze zemlju njihovu. Vrati se u Kyiv i prinese sa svojim ljudima rtvu kumirima. Odluie starci i plemii: bacimo drijeb na mladia i djevicu; na kojega e pasti, toga emo zaklati bogovima. Bijae jedan Varjag i u njega sin; na toga je pao drijeb po Vrajoj zavisti. (prema: Rybakov 1962:79) Budui da crkva, ako ikako moe, slavi sveca na dan njegove smrti, zbilo se to 9 dana prije dananjega Ilinja. Ako se prisjetimo izgleda Perunova svetita u Novgorodu (a bilo je postavljeno po Vladimirovoj naredbi) koje je imalo osam manjih i jedno veliko rtveno mjesto, onda si moemu lako zamisliti da su se na svakom pojedinom od tih mjesta rtve prinosile kroz devet dana uzastopce. Bila bi to neka vrsta devetnice Perunu. Tako ju oznauje kalendar na vru iz Romaaka: izdvojeni kvadrati oznauje poetak svetkovanja (s obveznom ljudskom rtvom?), a osam sljedeih pojedine dane devetnice.
99
100
Romaki, shematski prikaz kalendara. Prema: Rybakov 1962.
Girlanda od est posebno naglaenih znakova/dana koji zavravaju s Ivanjem posebno je zanimljiva. Teko je oteti se dojmu da je to rusalni tjedan, to se do naih dana ouvao u folkloru istonih Slavena i zavrava Ivanjem. Smeta jedino to to je na kalendaru samo est znakova, a ne sedam. Rybakov je to protumaio pretpostavkom da su Slaveni neko poznavali estodnevni tjedan, iji se tragovi mogu nai kod slavenskih i germanskih naroda (Rybakov 1962:80). Ako idemo jo dalje unazad, prema lijevo, doi emo do znaka ispod stabla koji odgovara 4. lipnju. Ve pogaate: on oznauje proljetni praznik mladoga stabla, Jarilo. Rybakov sada navodi krunski dokaz. To je jedno mjesto iz Herbordova opisa misijskih pohoda koje je poduzimao bamberki biskup sv. Otton meu pomorjanskim Slavenima. Kada je 4. lipnja 1124. preao Wartu, doao je sa svojom pratnjom do mjesta Pyrzyce. Tu su opazili oko etiri tisue ljudi koji su se okupili sa svih strana. Bio je neki poganski praznik i Otto se sa svojim ljudima prepao kada su vidjeli kako ga je neumni narod proslavljao s plesom, bludnim kretnjama i gromkim klicanjem (Rybakov 1962:80). Rybakovu je to dokaz da su Jarilov praznik astili i u Pomorju. Sada doista vie ne moe biti sumnje u to da znakovi donjega niza predstavljaju kalendar. Oni poinju, ako se paljivo broji, s 3. svibnja a zavravaju 6. kolovoza. Rybakov je, dodue, naveo kao poetni i zavrni dan 2.V. i 7.VIII. Poao je od pretpostavke da su Slavenima mjeseci imali po 30 dana (1962:81), no, ispustio je iz vida da je na takav kalendarski sustav primijenio brojanje dana prema dananjem u kojemu pojedini mjeseci imaju i po 31 dan, pa onda na temelju toga odredio datume. ini mi se da je to uinio zato da 2.V. moe uklopiti u svoju interpretaciju. No, bez obzira na ovu proizvoljnost, jasno je da kalednar obuhvaa razdoblje u kojemu u Ukrajini, jo od vremena predindoeuropske neolitike Tripoljske kulture, niu, rastu i zriju jara penica i jeam. Danas te biljke u okolici Kyiva niu izmeu 26. travnja i 1. svibnja, a votanu zriobu dosiu izmeu 13. i 20. srpnja. Nekoliko dana kasnije poinje etva. Kalendar poinje, dakle, onda kada se na njivama opaaju prve vlati ita, pokazuje kada padaju Jarilo, Rusalni tjedan s Ivanjem i Perunova devetnica. Sedamnaest posljednjih znakova pokriva razdoblje etve i pospremanja uroda. Drugoga dana svibnja Ruska pravoslavna crkva slavi Borisa i Gleba. To je jedan od rijetkih spomen-dana nekoga sveca koji nije povezan s njegovom smru. Vladimir Monomonah, ukununuk Vladimira Velikoga, dao je 2. svibnja 1115. godine prenijeti moi Borisa i Gleba, brae svojega djeda Mstislava, u Vygorod. S Borisom i Glebom povezana je u Ukrajini legenda o nastanku tzv. zmajskih nasipa. Oni su, naime, pobijedili zmaja, upregli ga u plug i izorali ogromne brazde kakve se jo danas mogu vidjeti nedaleko Kyiva i Perejaslava. Nekoliko dana iza dananjega Ilinja, oko 24. srpnja, poinje u Ukrajini etva. I, doista, ruka srpa s gornjega niza pokazuje na kvadratie koji odgovaraju 24. i 25. srpnju. Srpovima slijede u
100
101
gornjem nizu prikazani snopovi ita sloeni u kupove, krstace, krestci. Dani od Ilinja do 6. kolovoza dani su intenzivnih radova na njivama. anje se ito, vee u srpove, sui, slae u krstace i, na kraju, vozi kui u hambare. Na kraju prikazanih dana, 6. kolovoza, kada kranska crkva slavi dan Preobraenja Kristova, u Ukrajini se svetkuje puki blagdan zvan Vtoroj spas, drugo Spasovo. To je puki blagdan zahvalnosti za dobru ljetinu. Iz novoga se brana pekao kruh i stavio zajedno s jabukama, pirogima i medom na stol ili se nosio u crkvu. Moemo dodati da on po sadraju, nekim elementima pa i vremenu odgovara naoj bunjevakoj duijanci. Rybakov je pojedine znakove u gornjem nizu - kvadratie, valovite crte - doveo u svezu s kinim razdobljima u Ukrajini i s pojedinim fazama u rasti i sazrijevanju ita. Budui da kvadratia, koji odgovaraju danima, ima u gornjem pojasu vie (127), oni pokazuju razdoblje ve od poetka travnja (vrijeme oranja) do zakljunoga etvenog praznika u kolovozu. Na kraju Rybakov pokuava dokazati kako visoki bog, kojemu su u ast u doba ernjahovske kulture slavili devetnicu, nije mogao biti Perun (Rybakov prihvaa miljenje da je Perunovo aenje uveo tek knez Vladimir u X. stoljeu) nego Rod. Time je naeo jako zanimljivo poglavlje, no, s njime se ovom prigodom neemo moi baviti. Zanimljivo je da je Rybakov vrlo otroumno rekonstruirao pojedine elemente kalendara ernjahovske kulture, no, ponegdje je primirio na neke manje nesklade u injenicama te svjesno posizao za nevaljalim argumentima, da bi u daljnjim zakljucima, koji su nerijetko jako dalekoseni, katkada veoma promaio cilj. Jedan od temeljnih prigovora je da je on bez ikakvih obzira ernjahovsku kulturu u cijelosti pripisao Slavenima, a nositelje te kulture na pojedinim mjestima poistovjetio s istonoslavenskim plemenima koja su tu ivjela est stoljea kasnije, nakon Seobe naroda. Rybakovljeva studija ipak je vana, jer je on u njoj bez sumnje uspjeno rekonstruirao dio kalendarskoga sustava istonoeuropskih zemljoradnikih plemena, meusobno srodnih po nainu ivota. Taj su istonoeuropski kalendarski sustav vrlo vjerojatno poznavali i drevni Slaveni i drugi njima srodni i kulturom slini narodi istone Europe, a podlogom je dananjem pukom kalendaru istonih Slavena. Ostali (zapadni, juni) su ga odnijeli sa sobom u nove postojbine te ga prilagoavali drugim klimatskim uvjetima i mijenjali pod utjecajem kalendara naroda s kojima su dolazili u doticaj ili se ak s njima mijeali.
101
102
Poetak godine
Kada je zapoinjala godina naih predaka? Kada su drevni Hrvati slavili Novu godinu? Rybakov je ustvrdio da je Praslavenima godina zavravala s 25. prosincem, danom u koji su zapoele sveanosti prije Nove godine koja je pak zapoinjala 1. sijenja. U tim su obredima, uz ostalo, kae Rybakov, palili novogodinji panj-badnjak. Budui da se Rybakovu ovo o badnjaku ne smije vjerovati (o tome e biti rije na kraju ove knjige), pitanje je, smije li mu se vjerovati i ono o poetku godine. To tim vie to je prvi sijenja kao poetak godine iznaae Julija Cezara. Drugdje se takav datum kao poetak godine ne pojavljuje. Kod Kelta u zapadnoj Europi Nova je godina odgovarala dananjem poetku studenoga, a kod barbara srednje i istone Europe godina je, izgleda, poinjala u rano proljee, preteito poetkom dananjega oujka. Prvi ili dvadesetpeti oujka te Uskrs potvreni su kao novogodinji dani u srednjem vijeku, primjerice, u Francuskoj, Engleskoj i Njemakoj. U retoromanskoj vicarskoj jo su u XX. stoljeu slavili 1. oujka Calenda Mars s tipino novogodinjim obiajima, primjerice, s maskiranim ophodima. Stara Rusija raunala je do XIII. stoljea godinu od 1. oujka, a Bugari su ju ponegdje u selima jo u XX. stoljeu raunali od Jurjeva, 23. travnja. Godina je poinjala u rano proljee i nekim istonofinskim (primjerice Udmurtima) i turskim narodima. Na temelju tih injenica ne moe biti sumnje da su 25. prosinca i 1. sijenja kao novogodinji datumi pochodzenia - dla Slowian etc. zupelne obcego, ko,cielnego wzgl. rzymskiego , podrijetla - za Slavene itd. - posve tuega, crkvenoga odnosno rimskoga. (Moszyski tvrdnja jednostavno ne poiva na injenicama. Vaan posredni dokaz za proljetni poetak godine u Slavena je tzv. interkalarni, prijestupni mjesec koji je sluio za usklaivanje duine lunarne (mjeseeve) godine sa solarnom (sunevom). Takav se mjesec umetao, dodavao, nakon isteka svake tree godine. Recentni etnografski podaci svjedoe da su u slavenskih naroda prijestupni mjesec umetali nakon oujka. Oni potjeu iz Poljske, Ukrajine i Bjelorusije, a zabiljeeni su i u baltikih Litavaca. Znakoviti su i nazivi za taj mjesec. Uz neutralne poljske poput przybytnik (koji je pridodan) zabiljeeni su nazivi marczyk, podmarczyk,, ukrajinski maruk i sl. koji nedvosmisleno svjedoe o tome da je taj mjesec prethodio martu, oujku. Tek je u eha pribiljeeno da su prijestupni mjesec, zvan hruden, umetali nakon prosinca ili sijenja, no, to je bilo ve poetkom Novoga vijeka (Moszyski 21967/II-1:173). Jan Amos Comenius/Komensky (1592-1670), eki protestantski uenjak (pedagog), zapisao je: We trech letech pribyw msjc
2
1967/II-1:174). Rybakovljeva
102
103
pribytny, hruden, to gest trinctho msjce nastnj (U tri godine dodaje se mjesec dodadni, hruden, to jest trinaesti mjesec; Moszyski 21967/II-1:171). U junih Slavena takoer se ouvao trag stare Nove godine na 1. oujka. Tako se, primjerice, u Makedoniji taj dan zove Letnik, a popraen je novogodinjim paljenjem krijesa i maskiranim ophodima. Rije letnik u znaenju prvi dan u godnini moe se vidjeti, u enskom liku kao letnica, litnica i u Hrvata, primjerice, u jaskanskom Prigorju (Roi) i u Poljicima (Ivanievi), samo to je tu primijenjena na prvi dan Boia. To je dovoljno za zakljuak da je drevnim Slavenima godina doista poinjala u rano proljee, negdje poetkom dananjega oujka. Budui da je novogodinji dan bio pomian (uranio bi po 11 dana u odnosu na astronomsku godinu da bi se nakon tri godine vratio natrag na ishodite), nije mogue, a nije ni potrebno utvrditi njegovo tono mjesto u dananjem kalendaru. Treba razmotriti i sudbinu praslavenske poganske Nove godine. Ona je, bez sumnje, u svom punom sjaju trajala sve do prihvaanja kranstva i, s njime, osnovnih dostignua civilizacije kao to su pismo i kranski kalendar. Slubenim prihvaanjem kranske vjere slavenski su narodi ulazili u krug europske civilizacije, slavenski su knezovi bili prihvaani od vladara kranskih zemalja kao ravnopravni sugovornici a njihove dravne tvorbe postizale su diplomatsko priznanje u okviru ondanjega feudalnog poretka. To se zbivalo od VII. do XII. stoljea. Puk je ove promjene teko prihvaao jer je promjena kalendarskoga sustava unosila nesigurnost u njegovo shvaanje vremena koje se i dalje temeljilo na drevnim mitovima. Misionari su se stoljeima borili s pojavom dvovjerstva, ruski dvoeverstvo, pojavom da su seljaci s jedne strane veselo prihvaali krtenje, misna slavlja i kranske blagdane, a s druge i dalje vrsto i tvrdoglavo ustrajali na starim obredima, pa i onda kada su ve bili zaboravljeni stari bogovi i prie o njima. Kako je to bilo mogue? Odgovor lei u injenici da se u slavenskih naroda, do u nae dane izrazito seljakih, stara pretkranska seljaka vjera u vjernikoj ivotnoj praksi nije sukobljavala s kranskom nego je bila shvaena kao njoj komplementarna. Kranstvo je, dodue, objasnilo seljaku kako si treba zamiljati ivot u Kraljevstvu Bojem, pa i to kako da si oblikuje svoje etiko bie da bi mogao koristiti Isusov spasiteljski in, no, za tijek seljake gospodarske godine ostala je stara, na tom podruju kranstvu daleko nadmonija seljaka vjera sa svojim obredima za plodnost i dalje nadlenom. Kranski je sveenik, dodue, znao propovjedati mnogota o onome svijetu, no, pri sueljavanju s mitskim objanjenjem prirodnih zbivanja morao je nuno zakazati.
103
104
Mjesto Nove godine u kalendaru ipak je bilo tjekom vremena zaboravljeno, a obredi preneseni na vane kranske blagdane. Najprikladnija je za to bila kranska Nova godina. Crkva je pak, premda je preuzela julijansku godinu od Carstva, jo u IV. stoljeu poela raunati godine od blagdana Roenja Gospodinova, Boia, 25. prosinca. Prvi krani nisu slavili Boi. Tek je negdje u etvrtom stoljeu, nakon Milanskoga edikta 313. godine, kojim su krani dobili slobodu ispovijedanja svoje vjere, a prije no to je kranstvo 391. postalo dravnom religijom u Rimskome carstvu, uveden kao poseban blagdan dan Isusova roenja. Kao godine uvoenja obino se navode 336. i 354, no, sigurno je tek to da je papa Liberij I. 360. godine izgradio u Rimu crkvu Isusova roenja. To je dananja Santa Maria Maggiore, Gospa snjena. Bilo je to razdoblje u kojemu je kranstvu snano konkurirao mitraizam, sinkretistika religija podrijetlom s istoka. Stoga je Crkva jednome od velikih mitraistikih i pukih praznika, danu Roenja nepobjedivoga Sunca (Dies natalis Solis Invictis) kojega su slavili 25. dana dvanaestoga mjeseca u godini (u ono doba padao je na taj datum zimski suncostaj), suprotstavila blagdan Isusova roenja. Uskoro je Boi postao jednim od najomiljenijih blagdana u Carstvu, pa su se ak i poeci godina raunali u zapadnoj, rimskoj (latinskoj) polovici carstva s 25. prosincem, a ne kao dotada s 1. sijenja! Kada su pak barbarski narodi, a meu njima i Hrvati, prihvaali kranstvo, prihvaali su s njime i blagdan Isusova roenja i Novu godinu na 25. prosinca. Kako su pojedini zapadni i juni slavenski narodi postupno prihvaali kranstvo (Hrvati su, izgleda, bili u tome prvi), poeli su, barem slubeno, raunati poetak godine s Boiem. Svjedoe o tome i malo prije navedeni hrvatski izrazi letnica, litnica. I puk je postupno prenosio drevne novogodinje poganske obrede s Velje noi na 25. prosinca, na Boi, pa su tako oni ujedno postali i boinima. Tek je gregorijanskom kalendarskom reformom potkraj XVI. stoljea ponovno slubeno uveden prvi sijenja kao dan poetka godine. No, puk je novogodinje obiaje dotle ve u tolikoj mjeri prihvatio kao boine, da ih vie nije dalje selio s Novom godinom. Stoga, kada god imamo pred sobom neki boini obiaj za koji moemo pretpostaviti da potjee jo iz pretkranskih vremena, moramo pomiljati na to da je tu prvobitno bila rije o novogodinjem obiaju. Boi je, po brojnim svojim arhainim obiajima i vjerovanjima, u svojemu starijem sloju poganska Nova godina. Kod istonih Slavena ouvao se proljetni poetak godine znatno dulje. Crkva je, dodue, po uzoru na Bizant, poinjala godinu u rujnu, no, dravna uprava i puk ustrajali su na 1. oujka. Stare kronike zadrale su proljetni poetak godine do XV. stoljea. Tek je Moskovski crkveni sabor, sazvan 1492. godine, dosljedno traio da
104
105
godina treba poeti s 1. rujna. Petar Veliki je pak, po uzoru na Zapad, konano uveo poetak godine na 1. sijenja (dakako, po julijanskom kalendaru). No, bilo je obreda koji su bili tako usko povezani s buenjem prirode u proljee (obredi prvih plodina, primjerice, prvo blagovanje mladoga luka, janjaca, svjeega sira, jaja itd.) da nije imalo smisla, pa ponekad nije bilo niti mogue, prenijeti ih na Boi. Takvi su bili preneseni na Uskrs. Konano, bilo je obreda izrazito nekranskih (primjerice, novogodinji obredni ophodi maskiranih) koji nisu bili podobni ni za jedan od ta dva najvea kranska blagdana, pa su se prislonili uz nekranske Poklade. Poklade su, naime, posve puki praznik, nastao kao odgovor na asketsko ponaanje propisano za etrdestodnevni uskrnji post, Korizmu. Ljudi su se htjeli jo jednom proveseliti, jo jednom dobro najesti mesa, pa su uoi Korizme po posljednji puta pokladali (poslagali) na stol mrsna jela. Crkva je tek mnogo kasnije unijela taj dan u svoj kalendar. To to je bilo reeno znai, da se ostaci, ulomci drevnih poganskih novogodinjih obreda i obrednih tekstova mogu oekivati u obiajima rasporeenim u velikom vremenskom rasponu od poetka Doaa do iza Uskrsa. Preostalo je jo jedno pitanje: kako se taj poganski praznik obnavljanja godinjega ciklusa, bez sumnje jedan od najveih ako ne i najvei poganski praznik, zvao? Pisana svjedoanstva ne postoje, pa valja opet pribjei etnolokom i filolokom poredbenom istraivanju. Zapoet emo s filolokom analizom slavenskih ophodnih pjesama. To su pjesme koje se i danas jo ponegdje pjevaju u odreene dane u godini dok skupine, danas uglavnom djece, obilaze selom, pjevaju i prikupljaju darove. U XIX. stoljeu ti su ophodi bili jo u punoj snazi, sudionici su bili mlai odrasli lanovi seoske zajednice, a njihov dolazak smatrao se korisnim za dom koji bi pohodili. To su bile prave obredne poganske procesije, katkada tek tanko presvuene kranskom navlakom. Temeljnu predradnju uinio je Radoslav Katii u nizu studija od 1987. godine dalje. U njima je rekonstruirao fragmente praslavenskih i baltikih obrednih tekstova povezanih s dolaskom boanstva vegetacije. Analize ophodnikih pjesama svih slavenskih naroda i njihova usporedba s baltikim tekstovima pokazale su, s jedne strane, veliku slinost u pojedinim pojmovima, izrazima, ulomcima tako da ne moe biti sumnje u to da su one meusobno genetski povezane, a s druge opet, toliku razliitost u naraciji da to u veini sluajeva iskljuuje mogunost novijih preuzimanja predaja selidbom motiva. Jednom rijeju: radi se o ulomcima baltoslavenskih svetih, obrednih, mitskih tekstova. tovie, usporedba sa svetim tekstovima drevnih Indijaca, Hetita i Skandinavaca pokazuje - kako emo vidjeti - da korijeni tih tekstova poivaju duboko u praindoeuropskom razdoblju.
105
106
Katii je brinom analizom tekstova dokazao da im je podloga mitsko pripovijedanje o tome kako poetkom proljea, na Jurjevo, dolazi iz zemlje mrtvih bog vegetacije i rodnosti. Rekonstruirani elementi nisu isprva bili nita drugo no zbirka ulomaka svetih tekstova. Rekonstrukcija je bila izvedena gotovo iskljuivo filoloki, na paradigmatskoj osovini, premda su u noj vidljivi i sintagmatski elementi. No, sada ih se ve prikupilo toliko da se nazire mitska pria koja im lei u pozadini. Moe se ve nasluivati mitski kontekst u koji su uklopljeni drevni obredi ije ostatke mi prepoznajemo kao godinje obiaje, moe se oprezno prii etnolokoj rekonstrukciji sintagamtskoga aspekta tekstova. Katii je zapoeo svoju rekonstrukciju fragmenata praslavenskoga mitskog kazivanja o boanskom junaku rodnosti i vegetacije studijom Hoditi-roditi, a tu je pak studiju zapoeo jednim stihom hrvatske jurjevske pjesme: Kuda Jura odi, tud vam polje rodi (Katii 1989:46). Na osnovi ove, kao se pokazalo, svete rime hoditi-roditi ustvrdio je i dokazao da je Juraj boanstvo koje h o d a kroz godinu. Jurjev hod kroz godinu jo je uoljiviji u poetnim stihovima jedne od najpoznatijih hrvatsko-slovenskih jurjevskih pjesama:
Proal je, proal, pisani Vazam, Doal je, doal, zeleni Juraj (iz Ribikog Kunia; Huzjak 1957:5)
Kao to je pisani Vazam proao a zeleni Juraj doao, tako protie, ili, tekstovima primjerenije, hoda tijek vremena kroz godinu; Jurjevu prethodi pisani Vuzem, areni Uskrs. elimo li otkriti ono to stoji na poetku pripovijedanja, valja vidjeti to se zbiva prije Jurjeva. Puki je tekst dovoljno jasan: valja pogledati uskrsne obiaje i pjesme. Hrvatski e nas, i uope junoslavenski, folklor u ovome sluaju ostaviti na cjedilu. No, zato su veoma sadrajne istonoslavenske uskrnje pjesme. Rije e biti najvie o pjesmama valaobnika, ophodnika koji i sami hodaju, dakako ne kroz godinu nego kroz seoski svijet. Voloobniki, ponekad maskirani, obilaze sela u uskrnjim noima (Uskrs pada u doba kada se priroda budi, a istonoeuropska se zemlja pretvara u blatnu kaljuu kroz koju se moraju p r o v l a i t i ), pjevaju (kao, uostalom, gotovo svi ophodnici) predajom odreene pjesme i dobivaju zato neki dar od ukuana.
33
Kao ishodite posluit e ophodnika pjesma u kojoj e ophodnici zakupiti tri blagdana navedena u kalendarskom slijedu: Uskrs, Jurjevo i Sv. Nikolu (to je proljetni sv. Nikola, asti se u pravoslavnim crkvama 9. svibnja), svaki obiljeen svojom znaajkom. To su crveno jaje kakvo se boja za Uskrs, svilena trava koja buja o Jurjevu i usjev koji je o proljetnom Nikoli ve lijepo uznapredovao. Ona glasi:
Jurjevo je nepomini blagdan koji pada na 23. travnja, a kranski Uskrs je pomian; Uskrs je prve nedjelje nakon prvoga proljetnog uapa.
33
106
107
, , , ! ? m , , : -, -, : , - , . (Bazanov 1970, br. 469)
Slava Bogu, gospodine domaine, Slava Bogu, mnogo dobra! A to emo s dobrom initi? Zakupit emo tri blagdana, Vesela, bogomoljna (pobona): Prvi blagdan - sveti Velik-dan (Uskrs), Drugi blagdan - Juraj-Jegorij, Trei blagdan - sveti Nikola: Sveti Velik dan s crvenim jajem, Juraj-Jegorij sa svilenom travom, Sveti Nikola s usjevom.
Druga je jo bogatija sadrajem:
, ! , , . , , , . , , , , . , , : , ; : , ; , a , , , , ; - (Bazanov 1970:472)
Stajala rynja tanka, visoka Krist je uskrsnuo za sav svijet! Tanka, visoka, irom iroka. U toj rynji dva stolia, Dva stolia hrastova, Hrastova, daana. Na tim stoliima sve stolnjaci, Sve stolnjaci, svi s uzorkom tkani, Svi s uzorkom tkani, vezeni.
34
Za tim su stolovima svi sveci Svi sveci, svi blagdani: Prvi svetac Velik Kristov dan, Velik Kristov dan s crvenim jajem; Drugi svetac Juraj-Jegorij: U istom polju stado spaava, Stado spaava, kui goni; Trei svetac sveti Nikola, Sveti Nikola oko dvora, Oko dvora, kopune kuha, Kopune kuha, konjie gleda; etverti svetac sveto Uznesenje
Opet se javljaju isti sveci (izrijekom izjednaeni s blagdanima: , , svi sveci, svi praznici) kojima su ovdje pridodani jo Uznesenje Kristovo (Spasovo), Petrovo i Ilijino (ovdje nije bilo potrebe navoditi cijelu pjesmu). Oni
34
e biti, vjerojatno, neko vitko stablo. U rjenicima nisam naao te rijei.
107
108
se s v i okupljaju pod tankom, visokom rynom, no, ipak kao da Juraj nije meu njima. On, naime, istodobno , u istom polju spaava stoku i goni ju kui. U sljedeoj e pjesmi (bjeloruskoj) Jurjeva nenazonost biti jasnijom. U njoj se poimence spominje samo Juraj: svi su se sveci (odnosno njihovi blagdani) okupili, samo Jurjaj se nije okupio, tj., nije doao na sastanak s ostalima. On hoda po polju i raa ito:
Na Wielk dzie, da n pirszy dzie, Da win, win zielen. si swiatyje pobierlisie, Adzn Jrji ne ubirsie, Ja p plu chadz, yta radz (Federowski 1958:678) Na Veliki dan (Uskrs), na prvi dan, Vino, vino zeleno. Svi su se sveci okupili, Jedino Juraj se nije okupio, Po polju je hodao, ito rodio
Jedna druga bjeloruska takoer pripovijeda o tome da Jurja nema dok se okupljaju drugi blagdani na Prvi dan (na Uskrs). No, ona otkriva i organizacju okupljanja svetaca/praznika:
, , ) , , , ? , , ! , , , : , C , : , , , , a - . (Romanov 1912:167) Gdje si se, sveti Jurju, zadrao? Po meama sam hodao, njive rodio, Jaru penicu svetomu Veliku (Uskrsu), Setomu Veliku za bijele piroke, A gdje si jo hodao? Po borovima hodao, pelice sadio Sto klada (konica) nasadio, A jo sto prigotovio! A nakon toga, slavni gospodine, Otvori okno, pogledaj napolje: Po tvojoj njivi sam Bog hoda, Sam Bog hoda, pet osoba vodi: Prva osoba sveti Juraj, Druga osoba sveti Nikola, Trea osoba Trojica sveta (Trojaki, Duhovi), etvrta osoba sveti Petar, Peta osoba sveti Ilija.
Osim to smo mogli uoiti niz kljunih pojmova (rijei) ovoga mitskog kazivanja koje je utvrdio Katii (mea, hodati, jara penica, bor, pele), vidimo ve poznate nam praznike kako hodaju kao to hodaju i ophodnici, a tu povorku predvodi sam Bog.
108
109
Usporedbu toj predodbi o blagdanima koji hodaju nai emo i u hrvatskim jurjevskim pjesmama, primjerice, u ve spomenutoj iz Ribnikog Kunia:
Proal je, proal, pisani Vazam, Doal je, doal, zeleni Juraj Sveti Petar orunik, Usred leta zatitnik. (Huzjak 1957:5)
te u inaici iz Netretia:
Pisan Vazam proal je, Zelen Juraj doal je Velka maa, svakom grmu paa, Mala maa, sve u kupe snaa. (Huzjak 1957:15)
Pojava sv. Petra i Male Gospe ne da se objasniti iz hrvatskih tekstova. No hodanje je jasno naznaeno u prva dva stiha uz prva dva blagdana (proal, doal), a ostali slijede za njima. Dakako da su u Hrvata navedeni blagdani iz zapadnoga, rimokatolikoga kalendara, a ne pravoslavnoga kako je to kod istonih Slavena. No, predodba o praznicima koji hodaju kroz vrijeme zajednika je objema predajama, junoslavenskoj i istonoslavenskoj, pa je stoga starija od kranstva. Potvruju to i stari indijski (vedski) novogodinji himni u kojima se opisuje kako dani hodaju, jedan za drugim, kroz vrijeme:
Zora ide na elu dana za putom pravde prohodi valjano (RV V-80,4)
ili gdje sam Bog (Savitar, bog Neba u liku bika) predvodi dane:
S dna pravde izvodei Zr, Bik je proeo velika dva svijeta. (RV III:61,7)
Oito je da je ta predodba o h o d a n j u dana kroz godinu (drukije se to ne moe zamisliti) bila znaajna za praslavensko shvaanje protoka vremena. Da je to hodanje moglo doista biti smatrano jako vanim, svjedoi etimologija slavenskih rijei koje oznauju prvo godinje doba, proljee: *vygrd i *jar (o tome je ve bilo rijei). Indoeuropski glagolski korijen *ei- ii dao je rijei kao to su, primjerice, u grkome (godinje doba; kao posuenica poznata je u hrvatskoj frazi sad je ora, biti oran), latinski hora > hrvatski ura, pa zatim njemaki Jahr, engleski year, avestijski yr, sve u znaenju godina. Pojam godina kao odsjeak kroz koji hoda vrijeme usko je, dakle, povezan s pojmom ii. Reeno potkrijepljuje etimologija Jurjeva
109
110
praslavenskog imena. Ono bez sumnje ne potjee jedino iz grkoga hagios Georgios, kako se to obino dosad dralo (Skok), nego je nastalo interferiranjem kranskoga imena grkoga podrijetla s praslavenskim imenom slinoga oblika. Tome imenu pak valja takoer traiti podrijetlo u krugu oko indoeuropskoga korijena *ei- ii te njegove praslavenske izvedenice *jar s kojom je bez sumnje povezano ime bjeloruskoga i ruskoga folklornog lika , koji u mnogome odgovara naemu zelenom Jurju (ali ne liku ostvarenu u ophodu, nego opisanu u ophodnim pjesmama). U netom navedenoj bjeloruskoj pjesmi jo neto pada u oi: Uskrs, Wielik dzin, izrijekom je odreen kao prvi dan: pirszy dzien. Ako je Veliki dan doista prvi u nizu, ako njime zapoinje popis blagdana, onda on zapravo stoji na poetku tijeka vremena kroz godinu: onda je to prvi dan u godini, novogodinji dan. A kada su pojmovi godina, proljee i tekstovi uz Veliki dan tako usko povezani s hodanjem, nije li onda Veliki dan, dananje ime kranskoga Uskrsa, prvobitno bilo ime praslavenske Nove godine? Nije li to bilo ime v e l i k o g a praznika kojega su drevni Slaveni, prema istraivanjima Kazimierza Moszyskoga, praznovali poetkom oujka? Nije li to dan u koji se, nakon to je stari vremenski poredak propao u kaosu, ponovno uspostavljao kozmiki red (podsjetimo se navedenih stihova vedskih novogodinjih pjesama u kojima se izrijekom govori o dnu pravde [reda] s kojega kreu dani da bi zatim hodali po putu pravde)? Ova e pretpostavka biti ishoditem daljnjega razmiljanja. Jo su drevni Rimljani poznavali uzreicu Nomen est omen, uzreicu koja kazuje da ime poput znaka otkriva bit onoga to ono oznauje. Na toj spoznaji poiva itava jedna grana znanosti, semiotika. Promotrimo stoga sada imena za Uskrs koja su u uporabi u slavenskih naroda, pogledajmo to se skriva iza pojedinih imena za Uskrs. Hrvati imaju dva imena za Uskrs: Uskrs koje poznaju tokavci (i dio susjednih Srba), te Vuzem odnosno Vazam koje danas poznaju samo kajkavci i akavci, ali neko i neki tokavci, i to kao Uzam (tako je Uskrs u Dubrovniku nazvao Nika Ranjina, no, pitanje je nije li ovdje rije o tragu drevne akavtine na jugu Hrvatske). Etimologija rijei Uskrs naoko je posve prozirna. Ta je rije izvedena od glagola uskrsnuti, ona razotkriva kransku istinu da je to spomendan uskrsnua Isusa Krista. Objanjenje je u potpunosti kransko i tu ne bi trebalo biti nikakvih nejasnoa. Etimologija rijei Vuzem/Vazam je pak zamagljena pokuajima hrvatskih neoromantiara da ga tumae iz iranskoga i tako dokau iransko podrijetlo Hrvata.
110
111
Osim toga, rimokatolika crkva u novije doba rabi tu rije da njome oznai cjelokupnost otajstava uskrnjih zbivanja (vazmena otajstva), pa danas ona u svojem akavskom obliku dobiva u hrvatskome standardnom jeziku novi sadraj koji je znatno iri od imena za blagdan Uskrsa. No, ipak je i ta etimologija dosta jasna, barem onima koji imaju sluha za kajkavski ili akavski. Vuzem/vazam izvedenica je od glagola vzeti, vazeti, praslavenski *vzemati. To ime za kranski blagdan uskrsnua Isusova stoji, naime, u jasnoj opreci s imenom jednoga drugog dana u godini: (Meso)Pustom. I Pust i Vazam granini ovaj nain:
Pustiti [meso] < korizma (nemrs) > v(a)zeti [meso]
su
datumi
jednoga
veeg
razdoblja
katolikom
kalendaru,
etrdesetdnevnoga uskrnjeg nemrsa ili Korizme. To se moe slikovito predoiti na
Dok rije Pust semantiki odgovara rijeima brojnih drugih europskih naroda (usporedite s njome, primjerice, njemaku Fastnacht no posta, romansku karneval izvedeno od latinskoga carne laxare, pustiti meso (Merlo 1912), kod Vuzem/Vazam je rije o tvorbi koja u potpunosti odgovara maarskome imenu za isti kranski blagdan. Maarska rije Huszvt Uskrs doslovce znai mesa uzimanje. Treba, ipak, rei da se ispod ovoga jasno razumljiva znaenjskog sloja moda nalazi i jedan stariji. U praslavenskome je, naime, *vzeti znailo ne samo uzeti nego i zapoeti. Ostanemo li kod pretpostavke da je Uskrs zamijenio praslavensku Novu godinu, onda nije posve nemogue da rije Vuzem/Vazam u sebi nosi trag pretkranskog naziva za p o e t n i dan godine. Jednako su tako i imenica Uskrs i glagol uskrsnuti, praslavensko *vzkrsnoti (ali i Krijes, prasl. *krs dan ljetnoga suncostaja) u krajnjoj liniji izvedeni iz indoeuropskoga *ker()- rasti, hraniti (usporedite latinski creo stvaram, cresco rastem, pa ime boginje plodnosti Ceres ili starovisokonjemaki hirso proso), to upuuje na mogunost da su imena tih dvaju blagdana oblikovana jo u pretkranso doba u kontekstu mita o rastu vegetacije, prije svega itarica, pa zatim slijedom puke etimologije interpretirana kranski (Gluhak 1993:347,655). Rijei Uskrs i Vuzem/Vazam su hrvatske. U drugih slavenskih jezika ih nema. Vuzem, Vzem poznaju jedino jo Slovenci u sjeveroistonoj tajerskoj i Beloj Krajini (koje su do 13. stoljea pripadale Kruni sv. Stjepana i Zagrebakoj biskupiji), kao i u Prekmurju, a Uskrs/Vaskrs(enije) dio tokavskih Srba. I nitko vie. Ili ipak? Rusi poznaju rije Uskrs: , voskresenie, no, ona je kod njih ouvana u primarnom kranskom znaenju: to je svaki dan u koji se u liturgiji slavi Uskrsnue Gospodnje, a
111
112
to je neko bilo svake nedjelje. U ruskome ba i znai nedjelja i nema nikakve neposredne veze s imenom uskrnjega blagdana. Uskrs svi istoni Slaveni, Ukrajinci, Bjelorusi i Rusi, zovu , veliki dan. Rusi, dodue, u knjievnom jeziku upotrebljavaju posuenicu iz hebrejskoga pasha, no u narodu ipak pretee ime . Velikim danom Uskrs zovu i Bugari, Makednoci i istoni (starotokavski?) dio Srba (Veligdan). To praktino znai da svi pravoslavni Slaveni (s izuzetkom novotokavskih Srba, koji u tome slijede Hrvate) Uskrs nazivaju Velikim danom, imenom koje smo vidjeli i u uskrnjim pjesmama. Jezikoslovci su dosta jedinstveni u tumaenju podrijetla toga imena: Velika no/Veliki dan su, kau, prevedenice od grkoga megale hemera, veliki dani u znaenju Veliki tjedan (Skok 1973/IV:573). Iz toga slijedi da je to ime izvorno uporabljeno za kranski blagdan Uskrsnua Kristova i da nema nikakve veze s imenom praslavenske Nove godine. Mora li to doista biti bizantska posuenica? Naime, svi ga katoliki Slaveni (s izuzetkom Hrvata i maloga dijela Slovenaca) zovu Velikom noi: slovenski Velika no, slovaki i eki Velknoc, poljski Wielka noc. Bizantski je utjecaj ovdje slabo vjerojatan, a posebice smeta promjena dan>no. Pokuat u pokazati da je i u Hrvata bila poznata sintagma velika no u njezinu izvornom znaenju Nova godina. To bi pak bacilo na ovaj skup imena posve novo svjetlo. Pogledajmo dokumente. U Varadinu je u jednom sudskom zapisniku iz 1458. godine kao dan sudovanja zapisan Montag Welianoczz, velikononi ponedjeljak, a u jednoj deset godina mlaoj zagrebakoj listini (iz 1468. god.) spominje se velya noych. Velja no, dakako, u potpunosti odgovara zapadnoslavenskom velika no. Velji, praslavensko *vel, je drevni, sveani oblik pridjeva *velik, podoban da bude imenom praznika. Bila bi to potvrda da su i Hrvati, barem kajkavski, poznavali ime Velja no za Uskrs. No, pogledajmo bolje spomenuti varadinski zapis:
Vermerkcht der Rechtag am montag, den den [sic!] vierczechten Tag nach Ostern, der do gehaissen ist der Montag nach dem Montag Welianoczz Anno domini et cetera in LVIIImo.
(Zabiljeeno na sudbeni dan u ponedjeljak, etrnaestoga dana po Uskrsu, koji se ovdje zove ponedjeljak nakon ponedjeljka Velje noi Anno domini et cetera duodesexagesima [=1458]. Tanodi 1942) Veljononi ponedjeljak n i j e ponedjeljak, nego 8 dana kasnije; znai li to da Velja no n i j e Uskrs? uskrnji
112
113
Pogledajmo iz Varadina preko Drave u malo Meimurje. Tamo se Bijela nedjelja, dakle, prva nedjelja nakon Uskrsa, jo danas zove pisanovilanika, pisanovelanika, pisanovihlanika (ovo po pukoj etimologiji, vihlan bijela velika plahta). A to je dan kada se u donjem Meimurju i u susjednoj Podravini araju, p i u p i s a n i c e i kada se djevojke njima sestre ili matkaju (u Podravini taj dan zato zovu matkina nedelja). Pisanovilanika ne moe biti drugo do pisana Velja noka, dan za koji valja arati jaja. Mi bojanje jaja doivljavamo kao izrazito uskrsni in. No, etnografsko gradivo nauit e nas boljemu. S podruja bive Jugoslavije imamo podataka, rijetkih dodue, da se pisanice boje i za Jurjevo, Prvi svibnja, pa ak i na Boi. No, esto se pisanice boje na Spasovo (sporadino po Makedoniji i Srbiji) te na Duhove (sva Makedonija). Bojanje jaja ve je odavna protumaeno kao poganski obiaj vezan uz neki proljetni praznik, moda ba proljetnu Novu godinu, koji se tek naknadno povezao s Uskrsom i postao jednom od njegovih najprepoznatljivijih znaajki. Tako su u Rusiji dugo drali bojanje jaja poganskim obiajem i zabranjivali ga, kao i igre s jajima jo u XVIII. stoljeu, a jo poetkom XX. stoljea izbili su meu raskolnicima sporovi oko toga
35
smiju li se jaja stavljati u kut s ikonom ili ne (Uspenskij 1982:156-158). Ako, dakle, ime velja no, zajedno s pisanjem pisanica, nije nuno vezana uza sam kranski blagdan Uskrsa, onda postoje dva mogua obrazloenja: ili je ime Velja no po grkom uzoru izvorno znaila Uskrs pa je onda to ime u Meimurju prelo na Bijelu nedjelju, ili je sintagma Velja no bila poznata ve u praslavensko, pogansko doba kao ime nekoga nama danas nepoznatog proljetnog praznika (moda Nove godine), pa je onda prenijeto na spomendan uskrsnua Isusova. Uskrs je najvei kranski blagdan te se ne moe pravo objasniti kako bi ga njegovo izvorno ime napustilo i zadovoljilo se mjestom na uskrnjoj osmini. Takvo bi tumaenje bilo teko prihvatljivo. Obratan sluaj, naime, da je Velja no bila velikim poganskim praznikom, omoguuje logino tumaenje ove pojave. Budui da valja oekivati kako je paslavenska Velja no/Veliki dan morala biti veoma vaan praslavenski praznik, lako je razumljivo da ju je gotovo posvuda zamijenio Uskrs, zadravi starije ime. U Meimurju, gdje je za kranski blagdan prihvaeno ime Vuzem, ime staroga blagdana, ako su ga htjeli zadrati, moralo je
ih jo starovjercima, staroobrednicima. To su pravoslavni Rusi koji nisu prihvatili crkvene reforme Petra Velikoga, a danas imaju vlastitu pravoslavnu crkvu s patrijarhom na
35Zovu
113
114
prei na najblii manji blagdan, u ovom sluaju na Bijelu nedjelju. Zajedno s imenom uz taj se dan onda povezao i obiaj bojanja jaja. Iz toga slijedi da u daljnjem razmatranju smijemo poi od pretpostavke da je Velja no/Veliki dan doista moglo biti praslavensko ime nekoga velikog opeslavenskog poganskog praznika, najvjerojatnije Nove godine.
Velja no i veljaa.
Rije veljano zapisana je i u Bosni (zapisao ju
je fra Matija Divkovi [1563.-1631.]), no, nije oznaavala nikakav blagdan nego mjesec v e l j a u . Koje je podrijetlo rijei veljaa? Tumaenja ima previe. Nedavno ih je saeo Stjepan Babi, pa mi je to znatno olakalo posao. Josip Stipan Relkovi u svojemu je Kuniku (1796:72,73) to ime protumaio od glagola veljati, govoriti, ovako:
Veljai je od starine ime, Dugo neu baviti se njime; Jer to i na obiaj svidoi, to s njom biva; kazat u u oi: Ovi misec bivaju poklade, S kojih mlogi i griha dopade Izgubivi i zdravje, i novce Dobri ljudi drugaije rade, I razlono provode poklade: Sastanu se na ljubezne asti Jist i piti, koliko je dosta, Da vrativ se, ne promai mosta; Ne oblae na sebe utvare, Ve provode, mirni, razgovore, Po starinski: med sobom veljaju, to od davna ili od skora znaju; Od tud mislim, da veljaa posta, Od imena nje nek bude dosta.
Ne znam zato je Skok zakljuio: Prema tome veljati znailo bi provoditi poklade (Skok 1973:III:574). Veljati u navedenoj Relkovievoj reenici ne znai nita drugo do li kazivati: med sobom kazuju (kajkavci bi rekli: veliju), to od davna ili od skora znaju (taj je glagol danas u hrvatskome zapravo bez infinitiva, prvo lice jednine glasi velim). Uostalom, to je i sam Relkovi, slutei moebitne nesporazume, jasno napisao u biljeci: veljam, govorim, razgovaram se, stara naka ri, i dobra. Skok nije itao biljeke?
114
115
Matija Petar Katani tvrdio je da veljai ime dolazi od imena starohrvatske poganske boice Velje:
cuius vestigia in Vlja insula maris Adriatici, et in Veljacsa, derivato augentis, mense februario;
iji su tragovi u Velji, otoku u Jadranskom moru [=Krk], i u veljaa, izveden augment, za mjesec februar (1818/1984:17, 121; u svojemu pregledu starohrvatskoga poganstva u Specimen Philologiae iz 1795. god. Katani nije spomenuo Velju). Ne znam tko je izmislio Velju, moda ba Katani. Velja kao ime za otok i grad Krk je mletaki oblik (Veglia) vulgarnolatinskoga vecla koji je pak izveden od vetula, to je poimenieni deminutiv od klasinolatinskoga vetus -eris star. Prvotno je vjerojatno rabljeno u sloenici tipa Civitas vetula, otprilike Stari gradi (slino se dogodilo sa starim Epidaurom, latinski Civitas vetus ragusina, iz ega je izvedeno dananje ime Cavtat) i nema nikakve slavenske osnove. Po nekima se veljaa zove tako jer se u njoj dani oduljuju, oveljuju, to bi dolo od pridjeva velji. U Otoku kod Vinkovaca zabiljeeno je da su u narodu poznati nazivi Veljaa, Velja, a Otoani, kad kau: oveljilo mi se, kau ko: dugo mi je. (Lovreti 1897:96). Drugi opet misle da je u svezi s glagolom veljati se pariti se (tako se u Lici i Dubrovniku govori o makama), no, prije e biti da je obratno. Bulcs Lszl iznio je Babiu duhovito miljenje da se veljaa zove po pridjevu velji jer je ona najmanji mjesec, pa da onda bar imenom bude velika. Alemko Gluhak za veljau misli da je nazvana po nestalnu vremenu, usp. dubrovako veljaa prevrtaa, te poslovicu Kad veljaa ne dadi, mara dobra ne misli. (Gluhak 1993:666). Skok je iznio i zanimljivo miljenje da je veljaa moda povezana s izrazom Velja no, Uskrs:
Kako je veljaa hipokoristik od velja no Uskrs (ima jedina potvrda u Divkovia veljano februar), veljaa moe da potjee od velj, velik.
Babi kae kako je ta veza

zaista posebna, ali kako je velja no za veljau sasvim neobian naziv i kako Uskrs nikada ne dolazi u veljai, to nije vjerojatan taj postanak, iako je podatak zanimljiv. (1990:231)
Naveo je i miljenje ekoga lingvista imuna Ondrua (1975) koji se pozabavio podrijetlom eke rijei nor drugi mjesec u godini. Ondru je dokazivao kako rije nor ima u osnovi znaenje velik, isto kao i hrvatska veljaa. To tumai pretpostavkom da su veljau, posljednji mjesec u praslavenskoj mjeseevoj godini,
115
116
produivali za deset dana kako bi uskladili ritam sa sunanom godinom. No, protiv toga su podaci o prijestupnom mjesecu koji je uinio takve zahvate nepotrebnima. Babiu se ipak ini najuvjerljivijom veza s pridjevom velji to ju smislemo povezuje s ekim norom, a zajednika motivacija za nastanak obiju rijei bila bi
u tome to su dani u veljai vidljivo vei. Mislim da je ta motivacija najprihvatljivija. (1990:232).
Protiv etimoloke i semantike veze izmeu veljae i Velje noi govori, dakle, samo injenica da Uskrs nikada ne dolazi u veljai. To stoji samo ako naziv Velja no veemo iskljuivo s kranskim blagdanom Uskrsom koji zaista ne moe pasti prije proljetne ravnodnevnice poetkom tree treine oujka. No, kako se moglo vidjeti, taj naziv moe biti pretkranski i u tom se sluaju odnosi na poganski praznik kojim je poinjao oujak i, logino, zavravala v e l j a a ! Time je uspostavljena dosta vrsta smislena veza izmeu veljae i Velje noi, pa ni Babi ne bi vie, vjerujem, odricao ovoj etimologiji njezinu vjerojatnost. Preostaje jo samo da se razjasni dvojnost velika no/veliki dan. Treba upozoriti na dvoje. Prvo, dan se neko raunao od zalaska sunca (tonije: od pojava prvih zvijezda na veernjem nebu) do idueg zalaska, onako kako to i danas jo odreuju idovi i muslimani. Kada, primjerice, po Bilogori pjevaju
Bilarice bilo beru Na Vidovsko naveersko (Lovrenevi 1967:137)
misle na veer u o i Vidova, jer to je veer koja pripada Vidovu danu. Drugo, vei dio obreda odvijao se po noi. No je tamno, nepregledno, kaotino razdoblje izmeu dva svjetla, predvidiva, ureena dana. Stoga je n o bila pravo doba za izvoenje obreda. Postoje, dakle, dobri razlozi da se najvei godinji praznik, u ijoj su se noi odvijali obredi presudni za nadolazeu godinu, nazove Velika no. Ako pretpostavimo da je Velika no, *velika noktj, izvorno ime praslavenske Nove godine, onda je ono moglo biti preoblikovano pod utjecajem bizantske sintagme megale hemera (Veliki tjedan) kod pravoslavnih Slavena u Veliki dan, ali tek nakon to su oni prihvatili kranstvo. Obratan se proces ne da objasniti. Ovo tumaenje podrijetla hrvatske rijei veljaa posve je sluajna i neoekivana posljedica etnologova traganja za drevnom Novom godinom. Nadam se da mi lingvisti nee zamjeriti to sam se uvukao u njihov zabran, no, napast je bila prevelika.
116
117
Narodil nam se kralj nebeski

Belostenec:
Cantilena, quae kalendis Januarij, sive in anno novo canitur, l. in Festo Nativitatis Domini.
(Pjesmica to ju pjevaju na sijeanjske kalende odnosno Novu godinu, ili na blagdan Roenja Gospodinova.; Belostenec 1740/II., pod geslom Koldo).
Kad se koldo popva, Bliz se Bo povda.
1575. Primo Trubar:

Mi smo prishli pred vrata, de bila boshya slata. Mi smo doli pred vrata, Da bi bila boja zlatna
eki, XV. stoljee:

Beli, Beli, Dubec stogy postrzed dvora Beli, Beli, hrast stoji posred dvora
odnosno
Wele, Wele, Dubec stogy postrzed dwora
117
118
U XIX. je stoljeu u abnici/Saifnitz/Camporosso u Kanalskoj dolini zapisana slovenska kolednica sljedeeg sadraja:
Sma prili prad ne vrate, Bog otu, da b' ble zlate! Oh Marija, oh Marija! Sma z jenega ljeta v druga li, Bod' bug per nas noj Marija! Dajte nam 'no plee, Saj oa ni ne poree. Dajte nam 'no klobasico, Bug obvari vaega praia. (trekelj 1904-1907/III:3) Smo doli pred jedna vrata, Bog bi htio da bi bila zlatna! O, Marijo, o Marijo! Smo iz jedne godine u drugu ili, Budi Boe s nama i Marijo! Dajte nam pleku, Ta otac ne prigovara. Dajte nam kobasicu, Bog e uvati vaega praia.
Mi smo prili na vaa potena vrata. Da bi imeli zlata, kolika so ta vrata. (1996:133, iz Padne)
Josip Ribari, po. 20. st.:

Koleani gredu, Doli su na vrata Tako Boe zlata! Skoi gori gospodar Stani brzo na stolicu, Hiti doli kobasicu! Daj nam plee, Da nam bude vee; Daj nam krpinu Da se oprtimo.
Koleani gredu, rnu vunu predu, Doli su na vrata, Tako, Boe, zlata! (Ribari 1992:206)
118
119
eka:
Stoji tyka postred' dvoe, Na tej tyce chmeli roste, A to chml othrme, Piva z neho navaime. -- Koho s nm opojme? -- A koho byhom jinho, Ne mldence Stakoveho. -- Kam pojedem pro nevstu? -- Pes ty hory, pes ty doly, A k tem imkm do komory. V tej komore bil loe, Na tom loi panna lei, Zavzanou hlavu dri, Na prst ma zlaty prsten Kto ten prsten smat bude Ten zajist jeji bude (Caraman 1933:241) Stoji motka posred dvora, Na toj motki hmelj raste, Taj emo hmelj otrgati, Pivo iz njega variti. -- Koga emo s njime napiti? -- A koga bismo drugoga, Nego mladoga Stanjkovoga [prezime]. -- Kamo idemo po nevjestu? -- Preko tih gora, preko tih dola, K tima Rimkima [prezime] u komoru. U toj komori bijeli leaj, Na tom leaju djeva lei, Zavezanu glavu ima, Na prstu ima zlatni prsten Tko e taj prsten uzeti, Taj e zaista njezin biti.
Stablo usred dvorita nalazi se i u poljskim pjesmama, primjerice:

Nard dworu jawor stoi, Hej! Leluja! Na jaworze zota rzsa. I przylecieli rajskie ptaszta. I obtrzli zote, zote rzsy. I wybiega nadobna dziewczyna I rozpucia swj bialy fartuszek I pozbieraa zote, zote rzsi, I skoczya do zotniczeka. Zotniczeku, rzeminiczeku, Ulij e mi zoty kubek! Kt ci se bdzie z niego napijal? Sam pan Jezuz z Anioami, I Marija z dziewicami, Nadobna dziewczyna z kawalerami Hej, Leluja! (Caraman 1933:197) Nasred dvora javor stoji, Hej! Aleluja! Na javoru zlatne rese. I priletjee rajske ptice I otresoe zlatne, zlatne rese. I istrala godna djevojka I rairila svoju bijelu pregau I pobrala zlatne, zlatne rese, I skoila do zlatara: Zlataru, obrtnie [deminutivi], Izlij mi zlatni pehar! Tko e ti iz njega napijati? Sam gospodin Isus s anelima I Marija s djevicama, Godna djevojka s kavalirima, Hej! Aleluja!
119
120
Bela Krajina:
Na dvori vam zelen bor, Zanj privezan konjic vran. Na konjiki sdlice, Na sedlici snak va, Sinak ima srebern pas. Dobar veer, gospodar, Bog nam dobre gosti dal! Pred kuu zelen zbor (!), Konj uranec pervezan, Na urancu sedalce, Po sedalci zibelka, Po zibelki sinek mlad, Na sincu je kapica, Na kapici roica, Na roici ptiica, Ta tiica popevala, Da v iti letala, I penica klatala. Pred kuom ti zelen dvor(!), Na dvoru ti est volov, Nad (!) volovi vranec konj. Na konju je sedalce, Na sedalcu sinak tvoj, Na sinaku kapica, Na kapici kitica, Na kitici tiica. Ona lipo poje, Dobro leto zove, Bog nam ga daj!
Okolica Krapine, zapisano oko 1860. godine (Tomaj):

Juri je iel v zelengrad, Hej, haj zelengrad. Nutri je nael kapicu, Na kapici lepu kiticu Na kitici lepu vtiicu. Vtiica mu lepo spevala Zdravo budi Marija.
Takve su pjesme pjevali i arojiari. Pravoslavni arojiari iz Primilja na Kordunu pjevali su poetkom XX. stoljea
120
Dobro jutro, gospodaaaaar, Bog ti dobre goste daaaa I od boga i od nas. Pred kuom ti zelen boooor, Za nj privezan vranac kooonj. Na vrancu ti sedalce, Na sedalcu sinak tvoj, Na sinku ti svilen pas. Bio ti ga poten glas I od boga i od nas. (Mileti 1917:55)
121
Na Krku je zapisana sljedea koleda:

Ovo su van kolejani, fiole, Ki su bili lani. fiole. Nali smo mu vrata, Dobru sucu u dvore. Da bi, Boe, zlata in pozlatit vrata! Pred dvoron mu zelen bor: Pod njin igra vranjin konj, Zlatnin sedlon osedlan, Zlatnu uzdu obuzdan. Na njen jae mlad junak. Ki je ta mlad junak? Ni to mlad junak, Ve sveti Juraj orunik, Ki nan budi pomonik U sve nae potribe. Orebice bilice, To su nae diklice: Jone lipo poju, Dobro leto zovu, Jod enice klasi, Dugi kako pasi. uda nan je hoditi, 'Ko emo a dobiti. Bura snigon vije, Postoli su jutli, Nutri blato vrka, ilo manka, dretve ni! (Mileti 1917:11)
121
122
Gavazzi 1969.:
Ne dajte nam dugo stati Pred svojimi novi vrati, Jer je blato do kolena A vodica do ramena Da daje nam, daje nam, to chcee nam da, A nejdae nam tu dolho sta Wae nam bloto teptai, Nae nam rije torhai (=cipele derati) (Gavazzi 1978:22)
Nard dworu jawor stoi, Hej! Leluja! Na jaworze zota rzsa. I przylecieli rajskie ptaszta. I obtrzli zote, zote rzsy. I wybiega nadobna dziewczyna I rozpucia swj bialy fartuszek I pozbieraa zote, zote rzsi, I skoczyla do zlotniczeka.
Pred dvorom vam bor zeleni kolendo, kolendo! A na boru paun sjedi veselo, veselo! Kada paun krilom krene, Sve otrese zlatne rese. Vi po(lj)ite vae Mare, Da pokupi zlatne rese, Da odnese u zlatara.
hardzi na perehdzi Christos waskros, Syn Boi! Sta wierba karczystaja Na tj wierb kara zalacstaja, Nalecili ptszki da si szczykitszki, Tju kru aszczykitli. Wyszla, wybiehla krsna N.N. Szekch fartch razaslla Da tju hru padabrla Da k zltniczko adaslala
Hrvatska ena: Dobar veer, gospodar! Vrste na se modar pla, Proete se na dvor va. Na dvoru je zelen bor, Pod borom je vrani konj, Na njem sidi sinak va, Ter sulicom sfrkuje. Na boru je golubica, Koja gue i poje, Dobro leto vam zove, Da bi ito rodilo, ito i bela penica. Va 'voj hii 'e divojka, Zarunjaka b' dobila Da b' ga ona prosila. Daj nam, Mare, Jabuku Vsim nam va jednu ruku, Ar mi emo putovat
Hrvatske ice: Vstante gori gospodar, Otprte nam vrata! Poda dnom su zlata, V obrhu krutovna. V vaem dvori boja mat, Posrid dvora zelen bor, Pod borom rven konjic. Na konjicu sinak moj; Na sinku je klobuac, Na klobucu jabuka, Na jabuki ptiica, Ka e lipo popivat itd. (Kurelac 1871:292)
122
123
U Poljicima je, primjerice, Frano Ivanievi pribiljeio i godine 1883. objavio stihove
Prid kuom vam zelen bor Za njeg vezan vranac konj (Mileti 1917:39)
U bugarskoj lazarikoj koledi (pjevala se tjedan dana prije Uskrsa) pojavljuje se bor:
i o j, , I , j, , , , ! (Mileti 1917:61) i ovdje mi kazuju, Lazare, I ovdje kua borova, Vrata joj jelova, Lazare, Dvorovi poploeni, Dveri su imirove, Lazare!
U Srbiji oko Poarevca vrata su zlatna:

Otvorite vrata Vrata su vi zlatna (Mileti 1917:64).
Jo je zanimljivija koledarska pjesma iz okolice Nia, u kojoj se pojavljuje vranac sa sedlom na kojemu je muko edo, dakle, nejako dijete, s kalpakom i kiticom na njemu:
Oj hubava, koledo, mala momo, koledo, Dunu vetar, koledo, sa planine, koledo, Te izduva, koledo, vrana konja, koledo, I na konju, koledo, bojno sedlo, koledo, I na sedlu, koledo, muko edo, koledo, I na edu, koledo, samur-kalpak, koledo, Za kalpakom, koledo, kita zdravca, koledo, Da je zdravo, koledo, muko edo, koledo. (Milievi 1896:160)
Istonoslavenske ophodnike pjesme pune su vratiju iz posebna materijala. Navest u nasumce nekoliko stihova, bez navedbe izvora:
, o , , , , ! A u naega gospodina vrata odozdo zlatna, Raduj se, oj raduj se, Boe, Veseli se, Zemljo, radi Krista!
123
, , , , , . Ivanov dvor na gori stoji, Oko dvora eljezna ograda, eljezna ograda, mjedena vrata, Podvratci - podzlatci, Zasuni svi srebreni.
124
, : . , , , , , !
Mi smo nali njegov dvor Usred Moskve: Vrata krasna. Kakav je to bogat dvor, eljezna ograda, Vratnice tesane, Dovratnici tokareni, Podvratnica - riblje rebro, Zasun - sam riblji zub.
I drugih stajaih mjesta ima dosta. Ponajprije u uvodnom, pozdravnom govoru, gdje se pojedine fraze ponavljaju u raznim slavenskim jezicima, primjerice:
Dobar veer, gospodar! Dober veer, dobri ljudje. Dobro vee, domaine, dobri moj , !
(hrvatska iz Gradia) (slovenska) (srpska iz Banovine) (bjeloruska)
Ili:
, ,
(ukrajinska)
i spi, i ue, gospodarenqku, A vstanq e, a vstanq e d gori Stani, stani nine, stani, gospodine! Je li ujte, je li spiste, Je li z nami govoriste? Vstante gori, gospodar!
(bugarska)
(hrvatske)
124
125
O spi-i ty, hospodri, i uje? Cy spysz, cy csujesz, gospodareczku? Kukaleczka zakukula, haleluja! Gospodarza przebudzala: Powsta, powsta, gospodarzu
(eka)
(poljske)
Ili pak
Evo tebi idu dobri gosti Dobri gosti arojice e ti idat dobri goste koledare. Gosti-te horoie
(srpska iz Banovine) (bugarska) (ruska)
itatelj se sigurno ve toliko uvjebao u itanju slavenskih tekstova da navedene ulomke ne treba prevoditi. Oni, dodue, ne objanjavaju nita u tekstovima, no, dodatni su posredni dokaz za opeslavenski znaaj ophodnih pjesama i njihovu pogansku starinu. Neto e vaniji biti motiv s granicom/cvijetom na kojoj je ptiica koja pjeva. Dobro je potvrena u naim zapadnim krajevima. Ve je bila spomenuta zagorska jurjevska u kojoj je Juraj otiao u zelengrad i
Nutri je nael kapicu, Na kapici lepu kiticu Na kitici lepu vtiicu. Vtiica mu lepo spevala
Ptiica mu je lijepo pobono pjevala Zdravo budi Marija. U drugim tekstovima je, kako se ve moglo vidjeti,
Ta tiica popevala, Da v iti letala, I penica klatala.
odnosno
Ona lipo poje, Dobro leto zove, Bog nam ga daj!
Zvati dobro ljeto znai seljaku zaeljeti pjesmom (izvorno: pjesmom dozvati, prouzroiti) rodnu godinu. Zaista, u ranije navedenoj krkoj kolednici to je jasno
125
126
izraeno pomou dugih peninih klasova, ime je hod novogodinjih koledara povezan s obilnom rodnou penice na njivama:
Orebice bilice, To su nae diklice: Jone lipo poju, Dobro leto zovu, Jod enice klasi, Dugi kako pasi.
Ova pomalo smijena predodba o kapici na kojoj je granica na kojoj je ptiica koja lijepo pjeva postat e ozbiljnom u usporedbi sa zavretkom jedne ruske vjunone pjesme. To su pjesme koje su u Rusiji istono od Moskve pjevali prve subote ili nedjelje iza Uskrsa novovjenanim parovima u selu. Ime dolazi od pridjeva , mlad (iz praslavenskoga *jun izvedene su, primjerice, hrvatske rijei june mlado [jednogodinje] govedo i junak u prvobitnom znaenju mladi, ouvanu jo kod Hrvata u Gradiu; fraza mladi junak bio bi kod njih pleonazam). U jednoj vjunonoj bude mladenca, govore mu da treba ustati, umiti se, obrisati lijepo izvezenom maramom, pomoliti Bogu i primiti goste. Slijedi nekoliko mitskih slika (tri sestrice, konj osedlan, ljetni praznik, suenje movare i rast trave) koje zavravaju na morskoj obali slikom ve vienom u ruskim zagovorima (rakitov grm i kamen na obali):
. , , e , , . . (Bazanov 1970:332335) Raspao se kameni Na makova zrnca. Izrastao ovdje grmi, Grmi rakite, Na grmiu djetelina, Na djetelini ptiica. Na djetelini ptiica, ptiica slavuji. Ptiica slavuji Pjeva, raspjevava
Ova vjunona pjesma vrsto je povezala nae kolede s mitskim opisom svjetskoga drva uz vodu. itatelja neka ne smetaju deminutivi poput kameni, grmi. Taj grmi j e s t pravo stablo svijeta. U mnogim slavenskim govorima (kao, uostalom, i kod nas u nekih kajkavaca) deminutivi se upotrebljavaju u prekomjernim koliinama. Jednako je i u baltikim jezicima. Doslovce prevedeni, ti tekstovi esto gube smisao pa umanjenice valja jednostavno zanemariti. Vidjeli smo da kolede esto spominju k o n j a . Tako je i na jugu hrvatskoga narodnog podruja, iz okolice Stoca, gdje se spominju i zlato i prsten:
126
127
Eto Boe preko vode, veselo, veselo! Na doratu vas u zlatu, veselo, veselo! Na ruci mu zlatan prsten, veselo veselo! (Botica 1995:54)
Boo moe biti deminitiv od Bog. Onda bi to moglo znaiti: Boia preko vode A to on radi uz vodu?
Eto maloga
Jedna ukrajinska koleda nudi drugu priu. Koledari ne pjevaju ni o stablu sa zlatnim resama ni o vranu konju, nego opisuju unutranjost kue gdje ih eka prostrti stol:
, , , - i i , i , , ii ii
(Caraman 1933:30)
Oj, ustani, ustani, gospodaru, Probudi svoju eljad Oj, neka ona rano ustane, Svjetle svjetiljke zanijeti, Tisove stolove prostre Peninim kruhom poklada Evo dolaze vam uvaeni gosti, uvaeni gosti koledari
Boi.
Ni ova pria nije, barem zasad, mogla objasniti nita nova. Dalje e
pomoi tek odgovor na pitanje tko je s i n a k v a iz pokupskih pjesama. Odgovor, to ga nudi krka pjesma, ne moe zadovoljiti. Sveti Juraj je kranski svetac. Tekstovi su, ipak, dosta jasni: to je sin domaina pred iju su kuu doli koledari. Ako su koledari Velesovi ljudi koji su doli pred dvor u kojem je okupljena Perunova eljad, onda bi gospodar toga doma morao biti sam Perun. Posredno o tome svjedoi jedna valaobnika uskrnja pjesma u kojoj se opisuje kako valaobniki brode kroz mokar teren (oni su iz mokroga Velesova svijeta), dolaze pred neki dom i pitaju se, iji je. Dakako da je to dom nekoga konkretnog seljaka (u konkretnom primjeru nekog Ivana) kojemu su doli ophodnici pa e mu zapjevati, a on e ih zauzvrat pogostiti i obdariti. Kljuno je, meutim, mjesto na kojemu stoji dom. U toj, inae kao tanjur ravnoj pokrajini, dom je u pjesmi smjeten na g o r u ! To je nesumnjivo Perunovo mjesto, pa je i Ivan iz zapisane pjesme tako izjednaen s praslavenskim gromovnikom, a njegov sinak s gromovnikovim sinom:
- - , : ?
127
, , , -, .
(Bazanov 1970:324)
128
Ta posve je jasno da u takvom domu, koji ima takva vrata, ne moe ivjeti kakav god mokljan! Tu stanuju samo najvia gospoda, a najvii od njih je bog na gori! Jedini logini odgovor na ranije postavljeno pitanje je, da sin, koji u pjesmi sjedi u zlatnom sedlu na vranom konju, moe biti samo Perunov sin. U jednoj koledarskoj pjesmi iz Pokuplja spomenuta je vana znaajka: sinak je zapravo novoroene u kolijevci. Ona glasi:
Pred kuu zelen zbor, Konj uranec pervezan, Na urancu sedalce, Po sedalci z i b e l k a, Po zibelki sinek mlad, Na sincu je kapica, Na kapici roica, Na roici ptiica (trekelj 1904-1907/III:8)
to se dogodilo? Na Novu godinu (Velju no) r o d i o se gromovniku Perunu sin! Iz tekstova se ne saznaje to e se dogoditi s novoroenetom. Folklorno gradivo o njegovu djetinjstvu ne kazuje nita. Zasad se mogu samo postavljati pitanja i nagaati. Hoe li to malo dijete odvesti koledari sa sobom gospodaru svijeta mrtvih, bogu Velesu? Hoe li Veles ukrasti Perunu sina, to jest, hoe li Perunov sin umrijeti? To je posve u skladu sa svime to smo saznali o Velesu. Ve smo vidjeli da je on u stanju svata ukrasti Gromnovniku, pa i njegovu enu. Hoe li mu doista ukrasti sina? U zavrecima nekih ophodnikih pjesama, u kojima se moljaka za dar, naznauje se to e se dogoditi ako ukuani ne obdare ophodnike:
Ako ne te darovati, Oemo vam sinka zeti, Najmlajega, najdraega, Oemo ga otpelati S crne gore v ravno pole, Med deklice, med snaice, Tam emo ga rezigrati, Rezigrati, restancati. (Huzjak 1957:14)
128
Ak nam ne te daruvali, Mi vam bumo sinka zeli, Sinka zeli, otpelali V ono dole ravno pole De nam rastu modre roe Modre roe fijolice. (Huzjak 1957:19) Ako ne bu sega tega, Zet emo vam mlada sina, Mlada sina gospodina. (Program smotre 1937:6, Lukovdol)
129
Ako se ovo doslovce shvati, onda to znai da Perun ima vie sinova a najmlaega mu, maloga Boia, koji je tek roen na Novu godinu, koledari namjeravaju odvesti u ravno pole med deklice, u polje koje je dole. Budui da su koledari duhovi mrtvih, to moe znaiti da ga namjeravaju s gore (crne, ne zelene) odvesti dolje u ravno polje koje je u Velesovu svijetu. To mogu biti slavenska Elizejska polja na kojima slavenske djevice poput Valkira doekuju mrtve. Hoe li Boi umrijeti? Ili netko ne vjeruje da su to djevojice s o n o g a svijeta? Evo mu dokaza:
Ak nas nete darovali Mi vam bumo sinka krali, Sinka krali, otpelali, Otpelali med roice, Med roice, fijolice, Meu r a j s k e d j e v o j i c e. (Huzjak 1957:19)
Ipak, nigdje u tekstovima pjesama ne opisuje se odvoenje/smrt Perunova sina. Analognu situaciju nai emo i u nekim istonoslavenskim etvenim pjesmama, u kojima medvjed (ljuta zvijer, eufemizam za Velesa; u nekim inaicama nastupa sv. Nikola koji je preuzeo Velesovu ulogu u pukom vjerovanju) eli oteti sina mladoj etelici (mea ovdje znai grmlje na rubu njive):
129
, . k : - . - Oj , , , (Lisa 1974:96) A mlada je ito ela, Pod meu dijete stavila. Priao k njoj medvjed: Mlada mlado, Uzet u ti djetece. Oj ti, sivi medvjede, Bjei u dubravu, Bjei u dubravu, Uzmi moju kravicu
130
Uspenskij vidi u toj pjesmi trag obrednoga rtvovanja krave (1982:108). Nama je pak dovoljno da vidimo kako je predodba o tome, kako Veles namjerava odnijeti/oteti djetece, opeslavenska. Gromovnikov sin ima u junoslavenskoj predaji svoje ime. U srpskoj koledi pjeva se
Na njem emo Boga molit Za staroga za badnjaka Za mladoga za boia (Karadi 1841:120 )
Spominje se mladi boi. Tekst nije dovoljno jasan, premda je bio ishoditem mnogim raspravljanjima. No, u jednoj slavonskoj koledi sve je jasnije. U njoj se kae kako je svanuo dan, sijeva munja (Gromovnik se javlja!) da bi okupali malo edo. Ono je jasno naznaeno kao boji sin, mladi bog:
Danak svanu koledo! Munja ica koledo! Da moemo, koledo! Odkupati koledo! Mladog boga koledo! I boia koledo! (Stojanovi 1852:365)
Mladi bog i boi ovdje su spojeni veznikom i. Taj veznik u sveanom govoru ne oznaava dodavanje (imam jednu kruku i jo tri jabuke) nego izjednauje dvije rijei, dva pojma, pa time naglaava njihovu vanost. Mladi bog j e s t Boi. Neki su istraivai i dosad tumaili Boi kao blagdan u kojemu se preklapaju kransko slavlje roenja Isusova i poganska svetkovina roenja sina nekoga visokoga poganskog boga. Pritom se obino pomiljalo na Peruna. Ivanov i Toporov su pak povezivali par Badnjak-Boi u opoziciji staromlado (stari Badnjakmladi Boi) s parom u opoziciji otacsin: otac Svarogsin Svaroi/Dabog (odnosno Nebeski oganj [Sunce]oganj na zemlji) (1974:133-134). Slino misli i Zdenk Vana (1990:70). Boi
130
131
bi po tome bio samo kranski interpretirana pojava iz poganske mitologije. Nismo, dakle, doli ni do kakvih novih zakljuaka, no, ini mi se da smo ovaj dosta dobro i uvjerljivo potkrijepili. Boi je deminutiv od rijei bog. Paralela ima i u baltikoj predaji u kojoj se esto spominje devaitis. To nije do li deminutiv od rijei Deva Bog. Devaitis je boi. Razlika prema junoslavenskoj jezinoj praksi je samo u tome to je u Balta devaitis svaki mali bog (a imaju ih mnogo), dok juni Slaveni pod Boiem podrazumijevaju samo jednoga, njima je to osobno ime. Kod zapadnih i istonih Slavena nema rijei Boi u naem smislu (u ekome uzvik boku! znai otprilike kao o, Boe moj!).
Pripovijest. Sada valja posvetiti pozornost pripovijesti. Treba vidjeti kako se
razvija pria. Tekstove treba ralaniti na sintagmatskoj razini. Stekao se posve opravdan dojam o velikoj srodnosti meu novogodinjim pjesmama raznih slavenskih naroda. No, na donjoj tablici vidjet e se da podudaranje izmeu pjesama koje su ovdje posluile kao ishodite za raspravu i nije jako veliko. Prie, koje te pjesme pripovijedaju, u nekim su detaljima doista meusobno jednake, no, u drugima se znatno razlikuju:
Slovenske iz abnice i Bele Krajine
eka
poljska
hrvatska s Krka
ukrajinska
Koledari doli su pred vrata vrata su zlatna bor pred kuom vrani konj zlatno sedlo
motka i hmelj
javor
kolejani pred vratima suca pozlatiti vrata bor pred kuom vrani konj zlatno sedlo
koledari (doli su)
131
sinak kapica granica ptiica dobro ljeto zovu mladi djevojka zlatne rese rajske ptice idu mu po nevjestu ima zlatni prsten nose rese zlataru znak brane veze udvarai na njem junak
132
jarebice dobro ljeto zovu
bude gospodara da pripremi gozbu
Razlika je u glavnoj osobi u prii. U nekim je tekstovima ona mladi ili muko novoroene, a u drugima djevojka. U ukrajinskoj je ni nema. Je li ovdje rije o nekoliko pria koje su samo sluajno sline? Prvo pitanje je, ipak, moe li se pomou folklornoga gradiva pokazati da je motiv o roenju mladoga boga doista pretkranski, a ne tek u folklorne tekstove potonuo kranski nauk. U traganju za odgovorom na to pitanje pomoi e jedan od prethodnih zakljuaka: sadraj poganskih novogodinjih obreda razasuti su u velikom razdoblju od prije Boia do Uskrsa. Nae li se slian motiv u, primjerice, uskrsnim pjesmama, onda e ga se lake moi povezati s poganskom Novom godinom. I, doista, makedonske velikdenske (uskrsne) pjesme priaju o djetetu roenu na Uskrs. Taj motiv nema a ma ba nikakve veze s kranskim Uskrsom i ne postoji nikakav razlog zato bi ga, ako bi on bio boini, Makedonci prenijeli na Uskrs. U prvoj to u ju navesti (iz Velekoga je kraja) rije je o djevojci Dimijani koja je otila u u m u , tamo nala t u i n a Stojana, proboravila kod njega godinu dana i vratila se kui s m u k i m edom na rukama:
j j , . j, . , . j j, , j .
(Verkovi 1961:289)
Dimjana majku ne slua, Samo se ustala i otila U tihu goru zelenu. Tamo sjedi Stojan, On je bio tuin. Ona je kod njega godinu, Muko si je dijete rodila. Doma je dola Dimijana, S mukim djetetom na ruci, S brinim junakom pred sobom.
132
133
U drugoj je, makedonskoj iz Prosenika kraj Sereza u Grkoj, snaha dobila muko dijete i trai k l j u e v e (vidjet emo kasnije da je klju vaan element u mitu o junaku vegetacije) od krinje u kojoj su z l a t n e pelene i zlatan pojas za dijete:
[snaha]
: ! J , , , j, j .
(Verkovi 1961:15)
[snaha je] dijete dobila Dobila i progovorila: Oj, majko, majko, stara Pehero! Uzmi sitne kljueve, Otkljuaj mi zlatnu krinju, Iskroji mi zlatne pelene, Zlatne pelene zlatni pojas, Da si povijem muko dijete.
Trea pjesma, takoer iz Prosenika, donosi jednu vanu inaicu: na Uskrs se nije rodio djeai, nego djevojica imenom Mara. Okolnosti su nedvosmislene: na Sunevu najavu da je na Veliki dan (Novu godinu) roena Mara, Gromovnik je grmnuo i tresnuo iz jasna, vedra neba bez oblaka:
, e , j j
(Verkovi 1961:26)
Roena je Mara na dan Velikdan (Uskrs) Izala je Mara na dan Velikdan, O, kako ju vidje jasno sunce, O, grmnu, grmnu i tresnu Iz jasnoga bez oblaka
Usporedba sa slavonskom koledom je oita:

Danak svanu, koledo, Munja sica, koledo, Da moemo okupati, koledo, Mladog boga i boia, koledo
Bogu se rodilo dijete, svanuo je dan i sijevaju munje. Gromovnik je od veselja upriliio vatromet. Drukije se ove pjesme ne mogu protumaiti. No, ovo tumaenje zbunjuje. Novoroene nije muki Boi. Osim toga, ni meu nebesnicima nije sve jasno. Ako dijete, roeno na Novu godinu, ima Svaroga (Sunce) za oca (kako su to ustvrdili Ivanov i Toporov), zato se veseli Perun (Gromovnik)? Stoga emo ovu pjesmu privremeno ostaviti po strani, no, kasnije e se pokazati dosta vanom. Sunce i Mara kao mitski likovi takoer e jo doi na red tijekom rasprave.
133
134
Pa, ipak, ve se i sada moe na temelju dosadanjih ralambi izraditi privremena sinteza. Pojedini elementi mogu se razvrstati u tzv. sintagmatski lanac pomou vremenskoga kriterija sadrana u opoziciji prijeposlije. Na dva se mjesta lanac rava (semiotiari to ueno zovu bifurkacijom). Sintagmatski lanac izgleda, zajedno s naznaenim paradigmatskim mogunostima izbora (alopersonai, alorekviziti), ovako:
Koledari hodaju nou kroz vodu, blato dolaze pred neku ogradu/dvor/dom ograda okruuje dvorite | u njemu su stablo i Gromovnikov dom dvor (ograda od dvorita ili dom) ima vrata ta su vrata od posebno skupocjena materijala koledari pozdravljaju ustaljenim formulama bude gospodara, pozivaju ga da ustane (no je)
Tu se sintagmatski lanac rava u dva niza:

ulaze u kuu panja se usmjerava na sredinu dvorita tu je stol tu je hrast/javor/bor/motka s hmeljem pale se svjetiljke pod stablom je na stablu je ptica konj stol je od posebna materijala trusi zlatne rese sedlo, uzde stol se prostire | kolijevka na stolu su hrana i pie dolazi djevojka | novoroeni sin | kupi zlato | na glavi kapica | nosi ga zlataru | kitica | ptiica izradit e | prsten/au | priziva dobru | | godinu | | | trae mu nevjestu aluzija na svadbu

sve je spremno za veliku gozbu
134
135
Neka se nitko ne poveseli da smo rekonstruirali mit. Tek smo utvrdili da neki elementi obrednih pjesama potjeu iz svetih poganskih tekstova i pokuali smo ih smjestiti u sintagmatiki niz. Taj niz jo nije sama pripovijest. Utvreni elementi nerijetko samo aludiraju na neto to se, u doba dok je prevladavao mitski nain razumijevanja svijeta, podrazumijevalo da svi znaju. Tek je ta podloga, zapravo, mit. Narodil nam se kralj nebeski Sada se ve moemo upustiti u
interpretaciju tekstova o kojima se odavna mislilo da je sve reeno. Na umu imam jednu boinu pjesmu, proirenu po gotovo cijelu hrvatskom prostoru, a bila je poznata i u onome dijelu Slovenije (Prekmurje) koje je dugo bilo u sklopu Zagrebake biskupije. Ve pogaate: to je svojevrstan hrvatski boini himan Narodil nam se kralj nebeski iji sam prvi stih uzeo za naslov ovome poglavlju. Dosad se dralo hrabrom pomisao Ferde iia da se na osnovi nekih indicija dri, da bi mogla potjecati iz vremena, kada su jo Hrvati pored zajednikoga hrvatsko-ugarskog kralja znali i priznavali i njegova nasljednika kao mladoga kralja kome kao da se pripjev te pjesme obraa (Mladoga kralja mi molimo) ako taj mladi kralj nije samo crkveno-pjesniki atribut za novoroenoga Isusa, kako ju je predstavio uvijek oprezni Gavazzi (1988:215). Dodatni argument za starinu ove pjesme je oznaka mlado leto za Nova godina koja da smjeta vrijeme nastanka pjesme u doba kada je godina zapoinjala Boiem. No, mi smo u meuvremenu vidjeli da najvii vladarski naslov moe postati stajaom oznakom boanske osobe (prisjetimo se: , ). U Rusa je to rije car, jer je njihov vladar nosio tu titulu. Hrvati nisu imali careve nego kraljeve. Stoga nije nuno izraz mladi kralj vezati samo uz hrvatsku instituciju kraljeva nasljednika. Na Boi se, naime, proslavljalo roenje mladoga boga (Boia). Gavazzi je moda dobro sutio da je mladi kralj samo atribut za novoroenoga boga, jedino to je on imao pred oima samo mlai, kranski substitut starijega poganskog Boia. Boini blagdan je u pjesmi nazvan mladim letom, to e nas podsjetiti na istarsku rije mladleto u znaenju proljee. To nam dozvoljava pomisliti da je dan, zvan mlado leto, bio dan koji je uvodio u mladleto, proljee. Ta nas pomisao zaista vraa unazad u drevno doba, ali ne u ono kada su pokrteni Hrvati raunali poetke godine od Boia, nego u pogansko, kada je godina zapoinjala pred proljee proslavom Velje noi u dane koji su odgovarali rimskim martovskim kalendama. U naoj pjesmi slijede danu Boieva roenja poosobljeni svetci jedan za drugim, redom kako su nabrojani u kalendaru (Po njemu slijedi sveti Stjepan). To je predodba koja, kako smo vidjeli u poglavlju o poetku godine, see do u praindoeuropsko mitsko poimanje tijeka vremena. Konano, u pjesmu su uklopljene tipino novogodinje elje drevnih ophodnika Daj nam Bog zdravlje, k tomu
135
136
veselje, Na tom mladom letu svega obilja, elje koje smo vidjeli oblikovane po istome obrascu ve u doista drevnoj hetitskoj pjesmi o bogu vegetacije Telepinuu. Od navedenih indicija ni jedan sam po sebi nije dovoljan za izvoenje ozbiljnijih zakljuaka. No, ovako pobrojani, namnoili su se u tolikoj mjeri da ih moramo uzeti jako ozbiljno pri prosudbi prave starine ove nae boine pjesme. Rije je o primjeni tzv. kriterija kvantitete . Ona se sada jako dobro uklapa u svjetonazorsku
36
sliku koju smo poeli rekonstruirati. Bor i boino drvce. Kod junih Slavena, a posebice u hrvatskoj predaji,
stablo svijeta nerijetko je zamiljeno kao b o r . To smo vidjeli u koledama: u dvoru vam zelen bor. Rije bor isprva nije oznaavala vrstu drva. Praslavenska rije *bor prvotno je oznaavala umu, kao i pragermanska *barwaz (staroislandski borr, staroengleski bearu, njemaki Forst, sve u znaenju uma). Slavensko-germanska paralela ukazuje na to da je prvotno znaenje ove rijei uma, no, jo u praslavenskom dolazi do pomaka njezina znaenja u suha uma > suho, povieno mjesto. Izvorno znaenje ouvala je, primjerice, u poljskome, gdje bor znai velika uma. Drugdje, gdje bor znai uma, to nije bilo kakva uma. U ruskome ta rije znai velika borova ili jelova uma na suhu povienu mjestu, a ponegdje i pjeskovito mjesto, pokriveno umom, grmljem, pa i bez raslinja. U ukrajinskome znai povieno pjeskovito mjesto, a u slovinskome bor suho, neplodno tlo. *Bor je kao oznaka za suho
37
mjesto u opreci s *mh. Mahovina raste na vlanu tlu, na vlanoj, sjevernoj strani debla. U slovenskome se ouvalo staro znaenje rijei bor u frazi borovo meso suho, krto, bezmasno meso te u borove gobe, borove gljive koje su u suprotnosti s mahovim gobama. Jo u praslavensko doba dogodio se jo jedan znaenjski pomak, pa u mnogim jezicima (u svima junoslavenskim, u slovakme, ekome, luikosrpskome, ali i u slovinskome, ukrajinskome i bjeloruskome u kojima bor znai i neto drugo) bor znai posebnu botaniku vrstu, pinus, stablo koje raste na suhome zemljitu. Gromovnikovo mjesto je gore, na suhome, u kronji stabla svijeta, emu je suprotstavljeno dolje, mokro, korijenje. U slavenskoj mitskoj predodbi bor je kao suho mjesto pogodan da se tu nae Perun. Kada je, negdje u doba raspada praslavenske
kvantitete (koliine) orue je kulturnopovijesne etnologije, a kazuje da se vjerodostojnost pretpostavke o meusobnoj vezi dvaju kompleksa pojava poveava s brojem Slovinci su mali slavenski narodi, uz Kaube posljednji ostatak Pomorjana. ive u dananjoj sjevernoj Poljskoj uz Baltiko more. Tijekom prve polovice XX. stoljea bili su posve ponijemeni, a nakon drugoga svjetskog rata ostalo ih je u staroj postojbini svega
37 36Kriterij
136
137
zajednice, u junih Slavena uvreno znaenje rijei bor kao pinus, Peruna su smjestili na bor. Bor je tako bio predodreen da bude, barem u nekim mitskim slikama, stablo svijeta. Kod Hrvata je to bilo tako jako usaeno u podsvijest, da je koncem XIX. i u prvoj polovici XX. stoljea pri preuzimanju boinoga drvca iz srednje Europe (pri emu se taj novi, protestantski graanski obiaj ponegdje nadovezao na starije boino-novogodinje ukraavanje seljakih domova zelenim granama) novouvezena rije krizbaum, kriban i sl. uskoro nadomjetena borom. U doba komunizma vlasti su pokuale ovaj kranski obredni rekvizit istisnuti novokomponiranim novogodinjim jelkama. Zabavno je uoiti, da ni kransko boino ni komunistiko novogodinje drvce obino nije ni bor ni jelka, nego mnogo jeftinija s m r e k a . Ta nedosljednost je dokazom kako je bor vrsto ugraen u predaju hrvatskoga puka. U junoslavenskoj inaici mita koledari dolaze do kue pred kojom s t o j i bor i, kako izgleda, odvode gospodareva sina u carstvo mrtvih. Kao da im je visoki bor u dvor(it)u bio putokazom. Ovo je dalo podlogu zanimljivu vjerovanju, nedavno zabiljeenu u Brodskoj Posavini (Toldi 1994). Zvonimir Toldi pribiljeio je prigodom svojih etnji zaviajem:
Bili smo u Vrhovine, a gledamo prid Babia kuom lipa iva ograda, al med njom borove posjekli. Snaa Katica e: Znate kako se kae - Bor vri kue, gazda iz kue! - Bajo mi reko, seko, de to porui. Kad sam to ula, odma sam za sikeru i borove dol, il brk odsiem. E, neete gor, rekla sam. Oli za krizbane! Onda nam pokazala kroz selo, eno tamo, zbilja bor kuu nadvisijo, vrika mu preko krova ola, a sin se objesio, gazda umro, razumre svi, kae. Spominja se jo taki sluajeva u selu, pa i u Brodu u Osjekoj ulice. Tiha jeza da te uvati.
Toldiju je to potvrdila tetka Tera Babieva:

Okulirane bagremove treba posadit, to je ko lutke imat!
Na slina je vjerovanja naiao i drugdje u Brodskoj Posavini:

I u Trnjanskim Kutima smo bili i opet vidimo empresi u dvoru tucovani, nemaju vie od metra i pol. Snaa kae, tucuje ji da joj sin iz kue ne oe, jer kae se Kad bor kuu previsi, sin iz kue! Pa, i ona pokazuje priko druma, oo sin iz ve kue, iz ne kue, iz ne, a sve im borovi, o-ho nadvisili krovove.
empres ovdje nije puka zamjena za bor. U jugoistonoj Europi, i dalje na Kavkazu, stablo svijeta zamiljaju kao empres. Na starim dalmatinskim krinjama izrezbareni su empresi koji posve jasno pokazuju sve znaajke Stabla svijeta.
137
138
Kazivanja koja je Toldi prikupio i uobliio konkretiziraju vjerovanje: eno tamo, zbilja bor kuu nadvisijo, kao u spominjanoj bjeloruskoj . Toldi je zabiljeio jo nekoliko uzreica i kazivanja te vrste:
Gdegod je u Bebrine bor zasadit, kua se rasipa, numero ostalo pusto; Ko bor posadi nee potomstva imat! (Bicko Selo); Ne sadi u avlije drvo koje ne rodi, konja nikomu ne posuuj i enu nikud samu od sebe ne puaj! More ti bor posadit, al - bor gor - kua dol! - pa biraj. (Prnjavor); Cimpres je velika nesrea u avliji! (Koba)
Dalek odraz ovoga vjerovanja izgleda da se moe nai u pjesmi iz Podvinja, to ju je objavio Luka Ili-Oriovanin 1846. godine:
Andro sadi bora zelenog, U svojemu dvoru bilomu. Andro svomu boru govorio: Nerasti mi bore u visinu, Ve mi rasti bore u irinu, Gdi e moji svati ladovati Lipu moju Evu dovadjati. (Ili-Oriovanin 1846:64)
Ovomu jedva da treba komentara. Gromovnik je imao u dvoru bor i kod toga su mu bora Velesovi ljudi oduzeli sina i odveli ga u zemlju mrtvih (sin mu je u m r o ). Stoga seljak, eli li imati muko potomstvo, eli li da ga sin nadivi, ne smije posaditi bor u avliju. Inae e proi kao i Perun. Tu, pred nama, u Slavoniji, potkraj drugoga tisuljea! Pa da ovjeka sveta jeza ne uvati
138
139
Proel je, proel, pisani Vuzem, doel je, doel, zeleni Juraj
U prethodnom su poglavlju prikazane mitske predodbe povezane s Novom godinom. U kaotinoj noi izmeu dviju godina doli su u selo ljudi boga podzemlja, Velesa (koledari). Doli su pred Perunov dvor na gori, dvor utvren vrstom ogradom i opremljen vratima iz dragocjenih tvari. U dvoru stoji veliko Stablo svijeta, arbor mundi, mitsko i obredno sredite Kozmosa. Tu se zbiva mitska drama:
Dobar veer gospodar! Vrste na se modar pla, Proete se na dvor va. Na dvoru je zelen bor, Pod borom je vrani konj, Na njem sidi sinak va Daj nam Mare jabuku Ar mi emo putovat
Dramatinost je posve prikrivena u statici slike. Koledari su pozvali domaina (Peruna) da izae i vidi to se zbiva, a ne zbiva se nita. Barem se nita ne spominje u pjesmama, osim to koledari najavljuju da e putovat. Pod borom, Stablom svijeta, je konj, a na konju domainov sin. Vidjelo se, ipak, da je u zavrecima nekih ophodnikih pjesama u kojima se moljaka za dar naznaeno to e se dogoditi ako ga ne dobiju: Oemo ga otpelati S crne gore v ravno pole, Med deklice, med snaice, odnosno Mi vam bumo sinka zeli, Sinka zeli, otpelali V ono dole ravno pole. Nigdje u slavenskim tekstovima nisam pronaao opis Boieva o d l a s k a u svijet mrtvih. To se samo nasluuje kao mogunost. No, postoje dobri opisi p o v r a t k a iz svijeta mrtvih, i to u jurjevskim ophodnikim pjesmama. Ivanov i Toporov su, kako je bilo reeno, pretpostavili da je Juraj sam Perun koji ubija zmaja. Jedino to bi nastupao inkognito, a kao pseudonim uzeo bi ime jedoga od kranskih svetaca. Radoslav Katii u svojim je detaljnim analizama pokazao da je ovo tumaenje netono. U ovom u se poglavlju u velikoj mjeri osloniti na njegova izlaganja (Katii 1987, 1990a, 1990b, 1992, 1993). No, itatelj ve i sam sluti kuda e nas voditi daljnja istraivanja i kamo emo naposlijetku stii. Krenimo, ipak, od poetka. Kao polazite neka poslui jurjevska pjesma zapisana jo u XIX. stoljeu u Griblju, u Beloj Krajini:
Proel je, proel, pisani Vuzem Doel je, doel, zeleni Juraj
139
Donesel je, donesel, peden dolgo travico, Laket dolgo mladico. (Huzjak 1957:7)
140
Vuzmu/Uskrsu ovdje je sueljeno Jurjevo. Jurjevo je pak jedan od najvanijih datuma u seljakoj godini ne samo hrvatskoga, nego i drugih naroda srednje i istone Europe. Juraj, muenik iz Kapadokije i njegov spomendan. Tko ne zna za svetoga
Jurja, viteza visoko na konju, koji svojom sulicom probada zmaja? Tko je bio sveti Juraj? U ivotopisima svetaca stoji da je Juraj, Georgios, bio visoki rimski asnik, pogubljen za Dioklecijana 23. travnja 303. godine jer se nije htio odrei kranske vjere. Grob mu je, navodno, u Lyddi (Diospolis), gdje je bio natpis iz 368. godine. Nad njime je bila u doba cara Konstantina podignuta bazilika. aenje se proirilo ve u V. stoljeu. Papa Gelazij je, dodue, 496. godine odbacio njegov ivotopis kao apokrifan, laan, no, to nije sprijeilo puk da ga i dalje tuje. U Rimu je njegovo tovanje potvreno 23. travnja 684. godine. Tada se uz njega jo ne spominje zmaj. Zgodba o Jurjevoj borbi sa zmajem nastala je negdje na istoku, a posredstvom arijanske kranske literature dospjela je na zapad pa je, primjerice, u IX. st. opisana u jednoj starovisokonjemakoj pjesmi. Jakob iz Voragina uvrstio ju je u svoju slavnu Zlatnu legendu (Legenda aurea sive historia lombardica, nastala izmeu 1245. i 1273.). Na drugome vatikanskom koncilu Juraj je bio zbog povijesne neutemeljenosti skoro izbaen iz rimokatolikoga kalendara, no, ipak je zadran iz, oito, taktikih razloga. S jedne je strane, naime, u katolikome seljakom svijetu on jo i danas jako popularan, a s druge je zatitnik nekih naroda ije nacionalne crkve nisu sjedinjene s Rimom (Englezi, Grci, Gruzijci). Juraj je popularan ne samo zbog slikovite legende o vitekoj borbi sa zmajem u kojoj je oslobodio lijepu kraljevnu, nego i zbog mjesta koje ima njegov god u kalendaru. Jurjevo je, kako je bilo reeno, na veoma vanoj granici izmeu zimske i ljetne polovice godine. Legenda pripovijeda kako je grad Cirena (u Cirenaiki, danas u Libiji) davao zmaju danak u obliku djevica. Kada je dola na red kraljeva kerka, doao je Juraj, ubio zmaja i spasio kraljevnu. Tu su legendu tumaili na razne naine. Neki su ju shvaali kao povijesnu istinu, kao podsjeanje na dogaaj koji se stvarno zbio. Pritom se mjesto njihova sukoba proizvoljno premjetalo, pa su ve u XIV. stoljeu libanonski domoroci pokazivali znatieljnicima neko mjesto u Beirutu na kojemu da je Juraj ubio zmaja. Drugi su ju tumaili kao prispodobu pobjede nad zloduhom koji je mogao biti car Dioklecijan ili kranski Vrag, a trei kao alegoriju pobjede vjere nad nevjerom, Crkve nad poganstvom. Hrvatski barokni pisac, pavlin Hilarion Gaparotti, odbacio je u
140
141
Cvetu sveteh, zbirci baroknih predloaka za propovijedi, legendu kao izmiljenu, no, priznaje joj simboliko znaenje:
Ovo je itek iz veruvanja vredneh piscev skupa izebran. Koja pako od pozoja, i divojke povedaju se, kakti izmilena ostaviti se moraju. Kajti vendar vsi kipi vezdanjega vremena Divojku, i pozoja poleg S. Viteza naprvo postavljaju; znati moramo: da po divojki razumeva se vsakoteri Vara, mesto, selo, ali dua kranska, pod obrambum S. Juraja postavljena; koju on more od pozoja peklenskoga, i vseh suprotivin tak telovneh, kak duhovneh osloboditi. Prosemo ga anda, da kak on je stalno Veru Kristuevu valuval, od mehkoga se onoga kamena vu temnici oslobodil, strano ono kolo z-pomojum Angleskum potrl, iz ognjene vapnenice zdrav iziel, goruu obutel premogel, emer sreno ispil, mrtveca od smrti zbudil, Bogu se pred smrtjum pomolil, i zadnji vu diku nebesku odiel. Tak i mi srce nae vu stalni veri k Bogu obrnemo i z dostojnostjum ime Jezuevo zazavajmo; kamen tvrdokornoga srca odhitemo; strano kolo, to jest skuavanja sveta ovoga z-Angelskum pomojum obladajmo, od plamna ognja vekivenoga pobegnemo, obutel zleh delov oduremo, emer smrtnega greha istirajmo, vu miloi Boji oivemo, Molitvih njegoveh delniki postanemo, ter se zadnji vu diku nebesku dojti popaemo; anda kakti junaki Kristuevi marlivo poslujmo, da plau vu nebu primemo; koju nam podaj po najemeh S.Viteza, i Muenika Bog vsemogui. (Gaparotti 1756/II:339)
Legenda o borbi sv. Jurja sa Zmajem bila je poznata i u hrvatskoj srednjovjekovnoj knjievnosti. Tijekom stoljea doivjela je mnoge preinake. Tako je, primjerice, ime grada Cirena bilo pohrvaeno u irin ili je grad ak smjeten u domae podneblje i izjednaen sa Solinom. To se zbilo, primjerice, ve u pjesmi, sloenoj lijepim narodnim jezikom, koja je oko 1380. godine bila kao Pisan svetago Jurja uvrtena u jedan glagolski zbornik poznat kao Pariki kodeks (Code slave no. 11 parike Nacionalne knjinice; Hercigonja 1975:170). Cirenski se vladar stoga u nekim hrvatskim pjesmama zove kralj Solinski. Moda je tome nehotice kumovao Dioklecijan koji je kraj Solina imao svoju velebnu rezidenciju. Po starim je predlocima franjevac Franjo Radman (1722.-1789.) ponovno ispjevao pjesmu o sv. Jurju i izdao ju 1762. godine u Mlecima. Njegovu je pjesmu 1801. godine fra. Ante Puhari, prireiva etvrtoga, posmrtnog izdanja Kaieva Razgovora ugodnoga naroda Slovinskoga uvrstio u nj kao dodatak. Ta je pjesma ula u puk pa ju je, primjerice, Ivan aelj, upnik u Adleiima u Beloj Krajini zapisao 1887. godine kao narodnu. Motiv o Jurjevoj borbi sa zmajem est je u pukom pjesnitvu. U Velikom Trgoviu zapisana je ova:
Faljen budi Jezu Kristu Gospodari, gospodije! Je li ujte, je li spiste, Je li z nami govoriste? Podignite rosne glave, Steite nam bele ruke! Steite nam bele ruke, Koju mora dat pozoju. Kad se pozoj van pokae, Sveti Juraj k njemu jae, Iz korice sablju vlee, Te pozoju glavu odsijee. Kad pozoja umorio, Sve djevojke otkupio.
141
Nadelujte svete Jure! Crna gora, zeleni se, Svaka majka alosti se Za djevojku kerku svoju Sve muzike zasvirae, Sve djevojke zaplesae. (Lahner 1930:24).
142
Motiv je uklopljen u ophodniku pjesmu koju su o Jurjevu pjevali sveti Juri. Stihovi Je li ujte, je li spiste, je li z nami govoriste? pripadaju jo praslavenskom sloju ophodnikih pjesama. Pozoj je kajkavska rije za zmaja. U govoru se vidi utjecaj seoskoga uitelja. Inaica ovoj pjesmi ima mnogo. Evo jo jedne, iz Svete Nedjelje kraj Samobora:
Srede mora je peina, U peini ljuta zmija. Kada zmiju glavu kae, Sveti Juraj sablum mae, A kad zmija zaplivae, On joj glavu odsekae. Crna gora zeleni se, Svaka majka alosti se Za jedinu kerku svoju Koju dala je pozoju. Svaki dan mu mora biti Jedno janje i djevojka. (Huzjak 1957:19)
Zanimljivo je da se u njoj ne javlja zmaj, nego iskonska ljuta Zmija. Jurjev spomendan nije uvijek padao na 23. travnja. Krivac tome je prvi svetac Hrvat, sv. Vojtjeh. Roen oko 966. godine u Libici u dananjoj ekoj, bio je sin tamonjega hrvatskog kneza Slavnika, a po majci neak sv. Vclava. Njegov je pak neak Ivan Hrvat (Joannes Croata) kojega jo danas tuju u Sv. Janu pod Skalou zapadno od Praga. Postavi sveenikom, Vojtjeh je promijenio ime u Adalbert. Navjeivao je kransku vjeru u Maarskoj i Poljskoj. Ubili su ga na misionarskom pohodu Prusi na Jurjevo, 23. 4. 997. godine. U zemljama u kojima je dan sv. Adalberta postao dravnim blagdanom, kao to je to bilo u Ugarskoj s Hrvatskom, potisnuo je manje vanoga sveca na dan poslije. Stoga se u Hrvatskoj stoljeima slavilo Jurjevo 24. travnja. Pa ipak, ponegdje je jo oko 1900. godine ivjela uspomena na staro urevo 23. travnja (tako, primjerice, u Otoku: Lovreti 1897:401). Nakon raskinua dravnopravnih veza Hrvata s Maarskom, Jurjevo je u Hrvatskoj ponovno vraeno na staro mjesto, na 23. travnja.
142
143
Jurjevo mjesto u kalendaru oznauje seljaku poetak pravih seljakih radova izvan kue. Stoga je za nj vezan niz tipinih poetnih obiaja o kojima je iscrpno pisao Gavazzi u svojoj Godini dana. Jedan od najslikovitijih i najistaknutijih naih obiaja o Jurjevu jurjevski su ophodi sa zelenim Jurjem. Poznati su samo u sjeverozapadnoj Hrvatskoj (uglavnom kajkavskoj) i u sjeveroistonoj, panonskoj Sloveniji (iji su govori blii hrvatskim kajkavskim govorima, posebice u Beloj Krajini, nego standardnom slovenskom jeziku). Jurjai su danas, gdje ih jo ima, djeca koja obilaze selom, pjevaju pjesme i skupljaju darove. Jedan nosi zelenu granu ili je sav zamotan u zelenje i on je zeleni Juraj. Domaice otkidaju od njega granice i nose ih u kuu. Na kraju jurjai podijele skupljeno i skromno se pogoste. Danas je to zabava koju promiu folklorna i turistika drutva. Neko su jurjai bili odrasla mlade, a njihov je dolazak predstavljao ozbiljan dogaaj. Bio je to obred popraen obrednim pjesmama koje treba ozbiljno shvatiti. Jurjev dolazak. Vratimo se pjesmici s poetka poglavlja:
Proel je, proel, pisani Vuzem Doel je, doel, zeleni Juraj Donesel je, donesel, peden dolgo travico, Laket dolgo mladico.
Ovaj odlomak od etiri mala stiha omoguuje postavljanje sheme

proel pisani Vuzem

doel zeleni Juraj
Vuzem i Juraj su u tekstu subjekti koji neto ine. Oni su u pjesmici personificirani, poosobljeni blagdani Uskrsa i Jurjeva. Dolazei, Juraj (Jurjevo) je donio travicu i mladicu. Time su izjednaeni dolaenje i donoenje, a na istoj su strani zeleni Juraj i travica/mladica (povezuje ih i pojam zeleno). Ako se ova pjesma koju su pjevali ophodnici o Jurjevu shvati kao obredna pjesma, onda se moe - projicirajui ju u pretkransko vrijeme - Vuzem (Uskrs) izjednaiti s Novom godinom. Gornja se strukturna shema moe proiriti
Nova godina/Velja no Jurjevo
Ako se pak ova opreka stavi u vremenski proteg, ako ju se shvati dijakronijski, onda se dobiva shema
Nova godina/Velja no Jurjevo
143
144
Naglaena uporaba glagola proel i doel daje nam znati da je hod bitan element u ovoj shemi. Glagol *hoditi uspostavlja vezu i s hodanjem ophodnika po selu i s hodanjem dana kroz godinu (Vuzem i Juraj ovdje su poosobljeni blagdani koji h o d a j u ). O tome je ve bilo rijei. Rijei, uporabljene u ova etiri stiha, govore mnogo. Praslavensko je *hoditi izvedeno, dodue, kao kauzativ u krajnjoj liniji iz indoeuropskoga *sed- sjediti, ali je preko pojmova poput sjediti u sedlu povezano s kretanjem paralelu u kroz prostor. Kajkavsko (pro)hoditi ima znaajnu paralelu u naati, avestijskome nasaiti, kao i pridjevi zelen sanskrtskome (pra)sadayati nekamo dolaziti. Glagol nositi, nesti ima takoer sanskrtskome (indoeuropski *ghel, staroindijski hari) i pisan aren (grki poikilos, sanskrtski pi areno). Ta je terminologija, dakle, praindoeuropske starine i stoga mora pobuditi pozornost. U tekstu je naznaena opreka pisanizeleni. Neizravno smo ju mogli vidjeti u ranije navedenoj valaobnikoj pjesmi:
-, -, : , - , .
gdje su sueljeni crveno jaje (pisanica) i svilena trava (kojoj slijedi usjev; dakako, trava i usjev su zeleni). Ako hrvatska jurjevska i istonoslavenska uskrsna pjesma poivaju na istoj pretkranskoj podlozi, onda ova simbolika boja koja se vidi u objema predajama mora takoer biti pretkranska. Smjena ovih dviju boja izvrsno je ocrtana u slovenskoj jurjevskoj iz Roa u Korukoj:
Sveti ent-Juri, potrka na duri Ma jeno hvao zeleno, jeno rudeo. Je ele peru v deelo Je ga e vse vesevo. Tiice v grmovji, Kukovca v bukovji. Rumene roice lepu cvet, Se svetga ent-Jurna vesel (trekelj 1904-1907/III:140) Sveti ent-Juri kuca na dveri Ima jednu hlanicu zelenu, jednu crvenu. Tek je doao u zemlju Sve ga je ve veselo. Ptiice u grmlju, Kukavica u bukovlju. uto cvijee lijepo cvate Svetomu se ent-Jurju vesele.
I ovdje je Juraj peru, doao. Ne spominju se, dodue, trave i mladice, no, umjesto njih predstavlja probuenu vegetaciju uto cvijee. Njemu se pridruuju ptiice i, posebno istaknuta, ptica kukavica. Neobina je boja Jurjevih hlaa. Jedna mu
144
145
je hlanica zelena, druga crvena. Kao da je njegovo hodanje, pomicanje nogu prema naprijed, povezano s izmjenom boja. To potvruju i druge varijante, primjerice:
Sveti Jurij potrka na duri. Eno hlao hlanico Ima zeleno, eno rumeno. (trekelj 1904-1907/III:140)
145
146
Budui da je uskrsno jaje pisano/crveno a Juraj zelen, zeleno slijedi crvenome pa se se dijakronijska shema moe proiriti:
Nova godina/Velja no crveno Jurjevo zeleno
Ophodi sa zelenim Jurjem znaajni su, kako sam rekao, za kajkavsku Hrvatsku i susjedni rub Slovenije. Drugdje ih nema. No, to ne znai da drugdje nije bilo jurjevskih ophoda i jurjevskih pjesama . Jedino nema lika koji predstavlja zelenog Jurja.
38
Katii ne bi mogao zapoeti svoju raspravu o rekonstrukciji mita o slavenskom bogu vegetacije, da nije u hrvatskim jurjevskim stihovima Kuda Jura odi, tuda polje rodi u pjesmi
Pisan Vuzem proao, zelen Juraj doao, Iza one gore, u to ravno polje. Darujte ga, darujte, Juru zelenoga! Kuda Jura odi, tuda polje rodi. Nije Jura svaki dan, ve u ljetu jedan dan.
(Huzjak 1957:7)
pronaao uvjerljive paralele u istonoslavenskim jurjevskim pjesmama:

Adzn Jrji ne ubirsie, Ja p plu chadz, yta radz (Federowski 1958:678)
kod Rusa je zabiljeen i pravi jurjevski ophod s mladiem u zelenilu i paljenjem krijesa! U selu Kulikovka u embarskom kotaru Penzenske gubernije mlade je na Jurjevo ila u polja. Naprijed je iao mladi ukraen zelenjem, s bakljom u ruci, a na glavi je nosio veliki okrugli kola. Tri puta su obili zasijane njive, a zatim zapalili krijes, pojeli kola i pritom pjevali: , , , , , , . (. ., 1401.29)Jurju, ustani rano, Otkljuaj zemlju, Ispusti rosu Na toplo ljeto, Na bujno ito, Na zrnato, Na klasato.
38tovie,
146
147
ili: . (Vilenskij vestnik 1891:93)
Sveti je Juraj po poljima hodao I ito rodio
odnosno sa svetim Ilijom:

, , . (Dobrovoljskij 1891/I:198) A sveti Ilija Po meama je hodao, Po meama je hodao, ito je rodio.
i svetim Nikolom (obojica su sveci koji hodaju kroz godinu u ranije spomenutoj uskrsnoj pjesmi):
, , (Bessonov 1871:4)
Takve usporedbe upuuju na pomisao da je i ovdje rije o praslavenskoj batini. Spomenuta hrvatska pjesmica otkriva Jurjev put, tonije, smjer njegova kretanja:
Pisan Vuzem proao, zelen Juraj doao, Iza one gore, u to ravno polje.
Gora ovdje nije sveto Perunovo mjesto. U kajkavskome gora znai i uma. U stihu jedne druge pjesme
Sva se gora zeleni, Brdo i dolina (Huzjak 1957:5)
izrijekom je ukinuta opreka izmeu gore i doline. Juraj polazi iz neke zemlje koja lei iza ume i dolazi u ravno polje. Idue su pjesmice jo podrobnije. Tako e biti jasno reeno da Juraj dolazi Iza loga zelenoga, dakle, od iza ume, pa od iza morja krvavoga/crljenoga:
Proal je, proal, pisani Vazam, Doal je, doal, zeleni Juri. Donesal je, donesal Peden dolgo mladico, Laket dolgo travico; Iza loga zelenoga, Iza morja krvavoga Po grdemu putu Po debelem grudju. (trekelj 1904-1907/III:138)
147
148
Izza loga zelenoga izza morja krvavoga Po dalekom putu, po debelom gruu: Do kolena blaci, do ramena vodica (Huzjak 1957:17)
148
149
Pisan Vazam proal je, Zelen Juraj doal je, Iza luga zelenoga, Iza mora crljenoga, Po nem ravnem polju, Na zelenom konju. (Huzjak 1957:15)
Saznajemo da je Juraj poao na put negdje iza c r v e n o g a m o r a koje je i k r v a v o , a preavi ga, morao je proi kroz z e l e n u grdi, t r u d n i , vodio je kroz b l a t o i Jurjev dolazak trebao je osigurati rodnost njiva (da ito rodi). Hod kroz blato i vodu pokazuje da to nije Perunov svijet. On je na suhome. No, tako hodaju, doslovce brode (gaze kroz vodu) u tamnoj noi i tapkaju po blatu istonoslavenski valaobniki o Uskrsu:
- , , , (Bazanov 1970. br.466) Idu-brode valaobnici, Valaobnici, pononici. Idi s nama, valaobnicima, Po tamnoj noi blato toptati
u m u . Put je teak, p o l j e.
v o d u i doveo ga u r a v n o
Istonoslavenske jurjevske pjesme ne poznaju motiv Jurjeva dolaska. Nigdje se u njima ne opisuje kako on dolazi. No, postoje jurjevske ophodne pjesme u kojima se opisuje isti put, samo u suprotnom smjeru. Jurjai dolaze (po noi) i bude gospodara da se pomoli Jurju:
, : , , , , ! Ve smo k domu doli Domaina budili: Ustani, probudi se, Umij se, obrii se, Jurju se pomoli!
Jurju se (i Makariju, svecu iji god pada u to doba) valja, naime, pomoliti da ouva stoku, a neprijateljima stoke, ljutoj zvjeradi (vuku i medvjedu) da natovari panj i kladu i pokae put do iza mora. Zato pjesma u nastavku glasi:
149
150
, ! , , , , i! em , !
Jurju, oe hrabri, Makariju prepodobni! Spasi nau stoku, Sve ivotinje U polju i za poljem, U umi i za umom, Za umom - umama, za strmim gorama! Vuku s medvjedom Panj i klada, Do iza mora cesta!
Usporedba ne ostavlja sumnje. To je isti put, samo opisan s dva suprotna motrita:
JurajdolazinaJurjevo
ze mlja iza mo ra (krva vo ) mo re ze le n a u ma , b la to , vo d a ra vn o p o lje
Jurajtjeraljutezvijeriodstoke
Zavretak netom navedene ruske jurjevske pjesme, u kome ophodnici trgaju opanke, pokazuje i dokazuje njezinu srodnost s hrvatskima:
, , ! (Bazanov 1970 , br. 456) Mi smo Jurja prizivali, Tri smo opanke izderali, Po brazdama raskidali!
Hrvatski jurjevski stihovi (a vidjeli smo ih i meu koledarskima, ak i u Luikih Srba) poput
Daleki su nai puti, Opancisunaivutli Dokle to saberem Cipele razderem (obje: Huzjak 1957:15)
i terminologijom i smislom posve odgovaraju ruskima. Jujev put vodi kroz vodu, blato. On je teak:
Tu nadelajte zelena Jurja, Zelena Jurja daleka puta, I daleka puta, trudnoga hoda. (Huzjak 1957:4)
150
151
itatelj je vjerojatno ve i sam uoio frazu Iz-za mora krvavoga i usporedio ju s ruskom em . Namee se jo jedna usporedba, i to eka: nkam k Velesu pry na moe Odlazak po-za-more oznauje odlazak u Velesov svijet mrtvih, to znai da bi dolazak od iz-za mora trebao oznaavato dolazak iz toga svijeta. Usporede li se sada jurjevski tekstovi s koledarskima, moe se u smjeru kretanja uoiti zrcalna suprotnost. Mladoga Boia koledari namjeravaju o d v e s t i iz Perunova svijeta kojega glumi realni seljaki svijet, selo, u svijet mrtvih, a Jurja d o v o d e jurjai iz Velesova svijeta u realni svijet. Imaju li Boi i Juraj neto zajedniko, osim to stoje u vremenskoj opreci VuzemJurjevo? No, ne valja trati pred rudo, kau seljaci. Juraj je poao na put preko mora, kroz umu u ravno polje. Njegov je dolazak osigurao rodnost njivama. Kako je to bilo postignuto? Bilo bi naivno povjerovati u tumaenja starijih istraivaa o magiji zelenja koju da su si zamiljali neuki ljudi izvodei obiaje kao to je ovaj sa zelenim Jurjem. Takvo se vjerovanje moglo pojaviti tek nakon to se raspala stara religija u kojoj se znalo kako je ureen svijet, tek nakon to su zaboravljeni mitski dogaaji s poetka Povijesti. Zeleni lik nije donosio plodnost zato to bi zelena granica analognom magijom sadravala u sebi maginu mo koju ljudi onda kontaktnom magijom penose na ljude, stoku i usjeve. Taj je lik samo ponazorio ono to pokree zbivanja u svijetu, a to su ivot i djela mitskih junaka, u konkretnom sluaju boga vegetacije. Zeleni je Juraj u obrednom prikazu bog vegetacije koji donosi plodnost. Tu nije bilo nikakve magije. Ona se javlja tek kada se stara religija ispraznila i postala praznovjerjem, ali ne u odnosu na kransku vjeru nego na pogansku. Tek nakon to su se pokidale veze izmeu obrednog ina i svetih tekstova inovi su postali obiajima, sveti tekstovi narodnim pjesmama a obredni su uinak uenjaci poeli kojekako tumaiti ueno klasificiranim magijama. Ako je tome tako, a jest, onda ovim tekstovima manjka opis dogaaja, opis stvaralakoga Jurjeva ina kojime je bog vegetacije proizveo/obnovio rodnost i plodnost odmah iza poetka nove godine i kojega su ponavljali u obredu. Pogledajmo stoga jednu od bolje ouvanih jurjevskih pjesama u cjelosti:
Ovo se klanja zeleni Juraj - kirales! Zeleni Juraj, zeleno drevce - kirales! Zeleno drevce zelenoj hali, Zelenoj hali, jukuni kapi, Jukuni kapi, jubrikoj sablji, Jurikoj [sic!] sablji, u bakom pasu, U bakom pasu, u plavi hlai, U plavi hlai, u utih izmah.
151
152
Kukuvaica zakukuvala, U jutro rano v zelenom lugu, V zelenom lugu, na suhom drugu, Na suhom drugu na rakitovom, Na rakitovom i na borovom. To mi ni bila kukuvaica, Ve mi je bila mlada nevjesta. Mlada nevjesta po gradu ee, Po gradu ee, deverke budi, Dever ne verek kako brajenek. Stante se gore mlade snaice, Pak nadielite nas djevojice. Nas djevojice, zelena Jurja. Sve su djevojke zamu otile, Samo ostala Mara djevojka, Mara imala zlatnu jabuku. Puno gospode za jabuku dre, Komu jabuka, temu djevojka, Juri jabuka, Juri djevojka, Jura ju tae u ra(v)no polje, U rano polje, u crne gore - kirales! (Huzjak 1957:14)
U prvom se dijelu predstavljaju Jurjai. Zeleni Juraj poistovjeen je sa zelenim drevcem koje je u zelenoj hali i jukuni kapi, to valja itati kao u kunji kapi, u kapi od kunovine (j je kajkavska prejotacija poetnoga glasa u), jubrikoj sablji (u britkoj sablji) i u bakom pasu (u junakom pojasu). Zelena halja, plave hlae, ute ime, pojas, kapa od kunovine i britka sablja odjea su i oprema nekog viteza, kako, uostalom, Jurja prikazuju na slikama. Je li to bila sveana turopoljska plemenitaka nonja? Neki elementi ipak (kapa i sablja), kako e se pokazati, potjeu iz starijih vremena. O tome svjedoi i koleda sa sjevernog Primorja:
I obuci zelen pla, oj fiole, I opai srebrn pas, oj fiole (Kukuljevi 1879, br. 23)
Ovome predstavljanju slijedi opis mitskoga zbivanja. Kukavica je ve poznata. Ona se javlja u mnogim pjesmama ovoga mitskog ciklusa kao neki vjesnik, ponekad i kao tuma onoga to se dogaa. Njezina je pojava u proljetnim jurjevskim pjesmama logina, jer se ona poinje javljati u umama poetkom proljea. Znakovito je mjesto na kojem ona sjedi: V zelenom lugu, na suhom drugu na rakitovom i na borovom. Zeleni lug je vlana nizinska uma, dolje, a u njoj je suha grana koja je i borova i
152
153
rakitova. Ne treba, mislim, podsjeati da smo uli u mitsku botaniku i da imamo pred sobom Stablo svijeta sa suhom granom u vrhu i vlanim zeljitem oko sebe. Ta je kukavica izjednaena s nevjestom koja, eui po gradu, budi djevere (muevu brau). Nejasan je, jedino, stih Dever ne verek kako brajenek. Nevjesta budi i djevojice, a sve su djevojke ve otile zamu (udale se). Ostala je samo Mara djevojka. Mara je imala zlatnu jabuku i mnogo gospode posie za njom. Naime: Komu jabuka, temu djevojka. Jabuka je simbol ljubavi meu mladima i znak pristajanja na brak. U mnogim opisima slavenskih predsvadbenih obiaja stoji kako se darivanjem jabuke simboliki potvruje budua veza. Takvu funkciju ima i boina jabuka. Tako je, primjerice, Luka Ili-Oriovanin opisao 1846. god. u Slavoniji poseban obred zvan jabuka. Nakon to su budue suprunike u crkvi trei puta oglasili, momkova je obitelj otila u goste djevojinoj. Nakon ruka gazdarica izvadi iz reeta svilnu maramu sa naaranom jabukom, u koju je pozlatjen rumarin zaboden i izrui svekrvi, da ju Zaruniku prda. Tom su se prilikom pjevale odgovarajue pjesme, primjerice, u Orubici:
Lpa Evo, jedina u majke, Jabuke su svuda sazorile, I ve idu od ruke do ruke, Dok nedojdu u Andrine ruke. (Ili-Oriovanin 1846:44)
To kako jabuke idu od ruke do ruke odgovara onomu puno gospode za jabuku dre. U Andrijevcima je bilo obratno. Tamo je momkova majka dala prigodom pronje pozlaenu jabuku djevojci, pa se govorilo da je djevojka primila jabuku (Markovac 1935:244). U jednoj pjesmi, zapisanoj u Zabru blizu azme, jabuka je simbol izbora (prisjetimo se povoda trojanskome ratu!):
Titrale se tri djevojke Crvenikom jabukom. Komu pala jabuka? Dragom pala jabuka. Uzme dragi jabuku, I poljubi djevojku. (Program Smotre 1937:8)
U ve navedenoj jurjevskoj pjesmi Mara daje jabuku Jurju, on je njezin izabranik, on ju tae u ravno polje, u crne gore. Pogledajmo poblie pojedine elemente
153
154
ove pjesme. U jednoj njezinoj inaici iz Novaka (kod Karlovca) iz 1878., koja se moe uti i danas, poblie su objanjeni vrijeme i mjesto zbivanja:
Stara majko, hvaljen hudi Bog! Nastalo je novo leto, pomozi nam Bog! Sve su kite oklenile, samo jedna ne. Ona nije oklenila, kaj zelena nij. Na toj kiti sva gospoda i gospon Bog. (Navratil 1879:218)
Zbivanje je smjeteno na poetak godine (ali ne na sam novogodinji dan: novo leto je ve bilo nastalo). Sve su grane oklenile, propupale osim jedne (to je suhi drug iz prethodne pjesme), a na njoj su sva gospoda i gospon Bog. Gospoda su prosci koji su u prethodnoj pjesmi posizali za jabukom. Posve je jasno da gospon Bog koji ui na suhom drugu, suhoj motki/grani, nije i ne moe biti kranski Bog, nego da se za tim rijeima skriva neka druga, nekranska boanska osoba. Ona boravi gore, u kronji, gore na suhome. Djelatna je opreka vlanosuho. Gore na suhome je Gromovnikovo mjesto. Ne moemo pogrijeiti ako ustvrdimo da to Perun udaje svoju kerku Maru. Uostalom, Maru smo ve susreli u makednoskoj: . Ime Mara javlja se u pjesmama svih slavenskih naroda, pa i u Balta (Litavaca i Latvijaca) kao standardno ime za nevjestu, a pokazalo se i to da je to bilo ime Gromovnikove kerke. Znaajna je u tom pogledu mala, usputna biljeka jedne studentice, uinjena prigodom terenskoga rada na Bievu . Tamo je pribiljeila tekst
39
podoknice koju su momci neko obiavali pjevati djevojkama

Mare, vilo Mare Dvi jabuke to ti majka dala bi li meni jednu darivala?
i tome dodala:
Pjeva se uvijek ime Mare, odnosno, ne mijenja se ime bez obzira na ime djevojke kojoj se ide pod prozor.
Suha grana u zelenom lugu prisutna je i u istonoslavenskim tekstovima, ime je potvrena starina tih predodbi:
Rukopis diplomskog rada studentice Nikol Bajs, uva se u Arhivu Odsjeka za etnologiju Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Zagrebu.
39
154
155
, (!) , . , , , .
(Etnografski arhiv ANSSSR)
Zbogom, Ana Ivanovna, Pola je divna (boanska, divlja) ljepota Na zelene travnjake U drjemajue ume. Prila je divna ljepota Suhom stablu Nije mu biti zelenim, A tebi ti nije, Ana Ivanovna, Biti meu lijepim djevojicama.
Pjesmu su, kako je bila zapisana, pjevali nekoj Ani Ivanonvoj. U z e l e n o m l u g u stoji s u h o cijelo drvo, a ne samo grana kao u hrvatskoj jurjevskoj. Ani vie nije da bude meu d j e v o j i c a m a jer joj je, oito, vrijeme za udaju. Na to, naime, sluti suho drvo u zelenom lugu. I u hrvatskoj se pjesmi spominju djevojice koje se razlikuju od djevojaka to su zamu otile. U istonoslavenskoj emo predaji nai i motiv gospode, okupljene u kronji kao prosci Gromovnikove kerke:
, , , , - , ! : , , . (Katii 1990:188) Stoj, vrbo, stoj, razvij se, Jutrom rano stoj, razvij se! K naoj e vrbi doi gosti: Sedam stotina gospode, tri-etiri, Tri-etiri vrhovna.
Kao svjetsko stablo ovdje se pojavljuje arhaina vrba (sjetimo se hetitske ive). Kod toga e se stabla okupiti brojni prosci, meu kojima e biti i vrhovni (izvorno: bogovi). Rije drug (slovenski drog) znai motka. No, u srpskome je Karadi zabiljeio i znaenje vreteno (1852, s.v. vreteno). Neobina je sveza s jednim mjestom u jednoj ruskoj zagonetci u kojoj na gori na vrhu Stabla svijeta sjedi ptica Vreteno, ime je zatvoren smisleni krug:
, . (I-T 1974:203) Na Volinjskoj gori stoji dub Ordinski, na njemu sjedi ptica vreteno.
Gore u kronji, Na suhom drugu na rakitovom, Na rakitovom i na borovom je Perunov grad i po njemu ee nevjesta: Mlada nevjesta po gradu ee Danas si je teko zamisliti suvremeni grad sa svime to on treba imati gore na suhoj grani u
155
156
kronji stabla, pa ma kako ono veliko bilo. No, starije znaenje rijei grad je burg, utvreno mjesto za stanovanje (podsjetite se imena kao to su Medvedgrad, Grebengrad, Kamengrad, Belgrad). Vidjet emo to kasnije u pjesmi koja poinje s Grad gradila bijela vila No, jo starije znaenje te rijei je vrt. Vidljivo je to, recimo, u ruskoj gdje inae takoer znai grad, civitas:
, ! ! , !
(Moj svekar po gradu hoda, rozan, rozan [nerazumljiv pripjev], po gradu hoda i konopljicu sije, Katii 1989:51; negacija ne na poetku iskaza u ruskim pjesmama samo je pjesniko naglaavanje onoga to jest). Dakako da svekar nije hodao ulicama grada i sijao konoplju, nego je to morao initi u vrtu. I u nekim srpskim govorima gradina znai vrt. Iz praslavenskoga *gord izvedena je i rije ograda koja je zadrala vezu s prvobitnim znaenjem. Indoeuropska je osnova *ghordho- iz koje su nastale rijei kao njemaka Garten, latinska hortus, obje u znaenju vrt, engleska yard dvorite itd. Na suhoj grani Svjetskoga stabla je, dakle, Perunov ograeni vrt/dvorite po kojemu ee njegova kerka. Jedna inaica ranije navedenih jurjevskih pjesmama ima neznatno promijenjen tekst:
I kukuvaica zakukuvala, U jutro rano zelenom lugu, Zelenom lugu na suvom drugu. I stavite se vi mlade sneice. Sve su djevojke zamu otile, Samo ostala Mara djevojka.
Ona sadri manje podataka, ali navodi djevojino ime: ona se zove Mara. Nastavak te pjesme objasnit e ono nerazumljivo Dever ne verek kako brajenek i donijeti nemalo iznenaenje:
Mara djevojka po gradu ee, Po gradu ee, deverke budi, Devet deverka, kaki brajenek, Mara ima zlatnu jabuku, Komu jabuka, komu djevojka, Juri jabuka, Juri djevojka. (Huzjak 1957:4)
156
U jednoj drugoj inaici, iz Stupnika kraj Zagreba, taj dio glasi:
Stante se gori, devet deverkov! Devet deverkov, koje brajenkov, Juraj je doel, zelen na Juraj! Eto vam mene zelenom lugu, Zelenom lugu, na suhom drugu - kirales! (Koreni 1896:140)
157
Juraj tek dolazi u prosce, a ve je njegovo devetero brae u dvoru Marina oca. Dever, naime, znai muev brat. No, oni su istodobno i Marina braa! Ova su devetorica Mari brajenki, a istodobno i deverki. To je mogue samo ako su Juraj i Mara brat i sestra. Samo u tome sluaju ona moe buditi deverke kak i brajenke. Katii je temeljito obradio motiv incestne svadbe izmeu boga vegetacije i njegove sestre. Ovdje u dodati tek jo jednu belokranjsku ivanjsku pjesmu, u kojoj se sluti da su brat i sestra zapravo blizanci:
Na gorici ogenj gori Detel ga preraa (iza svakog stiha). Okol ognja lepoj kolo Devojako in junako. V kolu mi je brat, sestrica, Bratec kolo sponehuje, Sestrica ga pogleduje. "Oj sestrica, lepa si mi, Bila bi si lepa gliha!" "Ne govori, bratec, toga, Od ljudi je presramota, Od Boga je pregrehota." (trekelj 1904-1907/III:146)
U ovoj je pjesmi motiv incesta jasno dan na znanje. No, u njoj emo nai jo neto. Rije gliha, od njemakoga gleich "jednak", kao da ukazuje na mogunost da bi brat i sestra incestom potvrdili svoju jednakost. Ako tu jednakost zamislimo kao jednak izgled, prepoznajemo u njima blizance. No, jer u ovoj kranski preslojenoj pjesmi (od Boga je pregrehota) ne moe doi do incesta, to kao i jednakost (Gleichsein) ostaje samo u kondicionalu. Sada se neke stvari poinju slagati kao kamenii u mozaiku. Juraj je, doista, Perunov sin Boi kojega su na Novu godinu odveli koledari u Velesov svijet. Kod Velesa mora da je odrastao kao da je njegov sin, jer samo kao sin tako velikoga boga
157
158
kao to je Veles on je mogao dobiti ruku Perunove kerke. Za samo nekoliko ljudskih dana on je dorasao za enidbu i krenuo je isprositi Perunovu kerku sebi za enu ne znajui da mu je sestra. Mara, kerka stranoga boga koju prose mnoga gospoda, oduevila se kada je zagledala dobro opremljena prosca tako visoka roda i uskliknula od radosti: Juraj je doel, zelen na Juraj! Eto vam mene zelenom lugu. Postalo je jasno i to zato Jurja nema na Novu godinu kada je Bog u ranije spomenutim istonoslavenskim pjesmama okupio oko sebe sve poosobljene praznike:
Na Wielk dzie, da n pirszy dzie, Da win, win zielen. si swiatyje pobierlisie, Adzn Jrji ne ubirsie, Ja p plu chadz, yta radz , , ) - , o , ,
Jurja nema meu okupljenim svecima, on je ve odveden u Velesov svijet. Sada razumijemo zato se u hrvatskim koledama pjeva kako je Perunovu sinu na kapi roica, na roici ptiica koja je v iti letala i penica klatala. Mali Boi e se doista pojaviti kao bog vegetacije koji e hodati i ito roditi. Postaje razumljivo i to da mlad junak u krkoj koledi ni to mlad junak, ve sveti Juraj orunik. Za Novu godinu on to, dodue, jo nije bio, ali ve na Jurjevo vratit e se u zemlju kao Juraj. Sada znamo i zato se u boino-novogodinjim koledama aludira na svadbu. Svadba e, naime, biti vrhunac mitskoga zbivanja u koje je upleten bog vegetacije. Konano, sada vie ne udi da su u Serezu Makedonci o Uskrsu (Velikden) pjevali , samo to to navodi na jo jedan zakljuak. Naime, ako su Juraj i Mara roeni istoga dana, onda bi oni doista morali biti b l i z a n c i . Da su blizanci, ve smo naslutili iz one belokranjske ivanjske koju sam ranije naveo. Ako su oni blizanci roeni na Novu godinu, a o Jurjevu su ve spremni za brak, onda i jedno i drugo slijede svojim ivotom tijek godine. Usput se pojavilo neoekivano objanjenje jednom neobinom vjerovanju. Poznato je da je kranski blagdan Uskrsa pomian. On pada na prvu nedjelju po prvome utapu u proljee, iza proljetnoga ravnodnevlja (21. oujka). Ovisno o utapu, Uskrs se moe pomicati sve do 25. travnja. U Sloveniji su vjerovali da to moe donijeti samo nesreu. Poganska godina takvoga pomicanja nije poznavala (nema za to nikakvih indicija). Prihvaanjem kranske godine stvorena je, dakle, mogunost da
158
159
Uskrs, radi svoje pominosti, padne na Markovo, i z a Jurjeva! To pak znai da je u tom sluaju vrijeme postavljeno na glavu: prvo dolazi dan kada se ugrabljeni sin vraa iz Velesova svijeta, a dan nakon toga on bi se tek trebao roditi! Takva godina nipoto ne moe biti urednom. To nije reda put. U njoj nee biti bojega blagoslova. Ne vjerujete? provjerite: posljednji se puta Uskrs poklopio s Markovim godine 1943! Niko Kuret je negdje pronaao staro proroanstvo: Quando Marcus Pascham dabit, totus mundus vae clamabit, Kada e Marko dati Uskrs [tj. Uskrs biti na Markovo], sav e svijet jao si ga vikati (Kuret 1989:277). To postaje razumljivim tek kada se stavi u mitski kontekst kojega smo ovdje rekonstruirali i koji je morao biti iv kada se oblikovalo vjerovanje da ovako sloeni dani oko Velje noi moraju donijeti nesreu. S druge strane, ovo naoko bizarno vjerovanje urvuje uvjerenje da su naa tumaenja ispravna. Ostaje jo objasniti stihove Jura ju [jabuku] tae [otkotrlja] u ra(v)no polje, U rano polje, u crne gore. Prvo treba objasniti da ova gora nije zelena, dakle, nije rije o umi. Dalje e pomoi podravska pjesma
Potoi nam, gazda, jabuku Vu to nae polje iroko Da bi polje rodilo, Zlatom penicom plodilo. (ganec 1962:44)
Gospodar e otkotrljati jabuku u polje iroko Da bi polje itom rodilo. To kotrljanje donosi rodnost i plodnost. Jabuka je neobian rekvizit, moe se ak rei straan, no, o tome e uskoro biti jo rijei. Igranje, tonije, hitanje jabukom ima i seksualnu konotaciju:
Kada je dola mlada skraj vode, Zagledala ljubia. Poeli su se mladi igrati, Jabukom se hitati. Poela mlada plakati to e majki lagati (Kukuljevi 1879:148-149)
Podravska
pjesma
iri
Katiievu
ishodinu
rimu
hoditi - roditi
hoditi - roditi - ploditi. Otvorilo se nekoliko tematskih krugova. No, oni se mogu i dalje iriti. U jednoj bjeloruskoj molitvi upravljenoj Jurju sve vrvi od aluzija na mitske slike. Seljak moli Jurja-Jagorja da poalje svoje vukove u tamne ume, divlje movare i u ista polja
159
160
(isto stoji u opreci s obraslo, obraeno). U tamnim umama neka grizu klade, u divljim movarama liu grude, a u istom polju neka razgru pijesak te mu izlijee konje. Gospodin neka ogradi kamenu goru sitnim zvijezdama, jasnim mjesecom i pravednim Suncem od zvijeri koja tri, od zmije koja plazi i od zla ovjeka:
-, , , , i ; , a , . , , i , , . (Bazanov 1970:46)
Kamena gora (Gora svijeta, odgovara Stablu svijeta), obzidana nebeskim tijelima izdie sve zbivanje u nebesku sferu i otkriva da je rije o mitu. Ve smo vidjeli da Juraj spaava stoku od ljute zvijeri: , , tako da je izgledalo kao da ima svojstva skotjega boga. Sada je to jo naglaenije: on ne samo da brani stoku, nego je i gospodar ljutih zvijeri u umi. Neoekivano se otkrilo da v u k o v i pripadaju Jurju i da ih on moe usmjeravati u njihovu djelovanju. To se vidi i u hrvatskim jurjevskim pjesmama:
Dajte Juri slanine, Da vam tjera vuka s planine. Dajte Juri kruva, da vam blago uva. Dajte mu slanine, da vam uva planine. (obje: Huzjak 1957:17)
Juraj ak ima u nekim pjesmama vuju narav:

Dajte uri jaje, da ne kolje janje. (Huzjak 1957:17)
U jednoj pjesmi, poznatoj posvuda po Hrvatskoj, vuk je zaklao ovcu:

Osu se nebo zvijezdama I ravno polje ovcama, Zvijezdama nema Danice, Ovcama nema obana, Do jedno dijete Vidoje I ono ludo zaspalo. Budi ga Jela sestrica: Ustani, braco Vidoje, Ovce ti za lug zaoe, Jednu ti zakla vuica,
160
Potekla krvca do mora. ula se alost do Boga. (Delorko 1969:70-1)
161
Paralelizam nebo= ravno polje, zvijezde=ovce i Danica=obanin upuuje na to da je pastoralna slika u pjesmi samo odslik zbivanja u svijetu Nebesnika. Spominju se brat i sestra. Zbivanje je smjeteno za lug (iza vlane ume), tamo je vuica zaklala ovcu pa je krv potekla do mora. Mjesto je, dakle, negdje blizu mora. Otkriva se i razlog zbog kojega je more c r v e n o /k r v a v o . U ve uspostavljenu shemu nekako ne spada to to je pastir jo mlado dijete koje se k tomu zove Vidoje, i sestrino ime Jela, a ne Mara. Ipak, kljune rijei ravno polje, lug, more, vuica povezuju ovu pjesmu s jurjevskim mitom. O njoj e jo biti rijei. Jurjai dovode Jurja do vrata. Opisi tih vrata potvruju da su to ista ona vrata pred koja su na Novu godinu doli koledari da bi odveli Boia. Ona nisu obina, nego nova, svjetla:
Ne dajte nam dugo stati Pred vaimi novimi vrati Ne dajte nam dugo stati Pred svojimi svetli vrati (obje: Huzjak 1957:15)
Prepoznajemo vrata Perunova grada. Tu na vratima prekida se pria u jurjevskim pjesmama. Tek se moe naslutiti (kao, uostalom, i u novogodinjima) da se pripravlja svadba. Jurjevski obred samo dovodi Jurja u zemlju. Vrata imaju i klju. Kljuevi se spominju u ekoj jurjevskoj u kojoj je klju prije Uskrsa/Velje noi kod Sredoposne nedjelje koja e ih zatim predati Jurju. Juraj e pak tim kljuem otkljuavati zemlju da bi rasla trava i cvijee:
Smrtn nedla, Kdes kl podla? J sem ho dala Svatmu Jii. Svaty Ji vstv Zem odemkv Aby trva rustla, Trva zelena, Rue erven. (Liungman 1945:770) Smrtna nedjeljo [4. korizmena], Kamo si kljueve djela? Ja sam ih dala Svetomu Jurju. Sveti Juraj ustaje, Zemlju otkljuava Da bi trava rasla, Trava zelena, Cvjetak crveni.
161
162
Traganje za kljuevima koji e otkljuati zemlju (obino je to Jurjev posao) i pustiti rosu da izae i osvjei vegetaciju poznato je i kod istonih Slavena. U jednoj ruskoj su stihovi:
, , ,
(Jurju, ustani rano, otkljuaj zemlju, ispusti rosu na toplo ljeto, Maksimov s.a.:154). U bjeloruskom jurjevskom tekstu govori se kako je sv. Juraj, Boji, ovjek, otiao do Boga, uzeo zlatne kljueve, otkljuao vlanu zemlju i pustio toplu rosu na Bijelu Rus i na sav svijet:
, , , , , (I-T 1965:106) Sveti Juraj, Boji sluga, Bogu je poao, A uzevi kljueve zlatne, Otkljuao je zemlju vlanastu, Pustio rosu toplikastu Na Bijelu Rusiju i na sav svijet.
Motiv potrage za kljuevima prisutan je u ruskim zagonetkama u kojima je sve smjeteno u astralni pojas:
- , . , ,
Odgovor na pitanje, to je to zemlja ouvala a potrebni su kljuevi koje je izgubila Zora zornica da bi se dolo do toga, je: , rosa (Mitrofanova 1968, br. 198). Juraj je taj koji puta rosu na zemlju, a to je vlaga koja je prijeko potebna za proljetni razvoj vegetacije. On isputa vodu na svijet, no, to je inae - kako je bilo pokazano - Gromovnikov posao. Opet je pred nama nejasnoa koju tek valja objasniti. Jurjevska rosa ima vanu ulogu u recentnim vjerovanjima i obiajima. Kod istonih su Slavena na Jurjevo u zoru tjerali stoku na jurjevsku rosu, da bi bila zdrava. Posebice se vjerovalo da je za djecu i konje korisno da se valjaju po toj rosi. U Ukrajini je pribiljeeno da konjima od toga mogu izrasti krila. Rosu i valjanje spominju i hrvatske jurjevske pjesme:
Evo vam ura na zelenom konju, Na zelenom konju, u bjelom dvoru! Mokar ko vodica,
162
Rosan ko rosica. uro se valja, da dobije jaja Daj, baja, dva-tri jaja, Da se uro bolje valja (sve tri: Huzjak 1957:22, 23)
163
Valjanje je, uostalom, dobro poznat obiaj u raznih europskih naroda, a posvuda je povezano s plodnou.
Vyrej, Virej.
Jedna ukrajinska pripovijetka pria o tome kako je
neko bilo takvo vrijeme da su zvijeri i ptice govorile ljudskim jezikom (to je mitsko pravrijeme u kojemu zvijeri jo nisu ljute, vegetarijanci su). , kljuevi od Vyreja su onda bili jo u vrane, no, ona je rasrdila Boga i sada su kod sove. Sama pripovijest, inae zanimljiva, ovom je prigodom nevana. Zanimljivi su jedino kljuevi smjeteni u mitski kontekst. Rije , virej u istonoslavenskim folklornim tekstovima ima jasno znaenje: to je drugi svijet, mitski svijet vjenoga proljea. U jednoj ruskoj kronici stoji: (ptice idu iz irja). To je zemlja u kojoj su ptice kada nisu kod nas (po zimi) i odakle e se one vratiti na proljee. Tamo nikada nema zime, trava je uvijek zelena to znai da ima dovoljno vlage. To su indoeuropske livade i panjaci po kojima eu due pokojnika. Slavenski Vyrej/Virej je Velesov svijet. O tome svjedoi, primjerice, imena mitskih zmija Ir, Irica ( , ! ejn 1900/II:548). Praslavenima tamo negdje u gronjem Podnjeprovlju taj je svijet (odakle dolijeu ptice na proljee) morao biti daleko na jugu, s one strane velikoga (dananjega Crnoga) mora. Odanle je svakoga proljea dolazio Juraj i donosio plodonosnu vlagu u zemlju. Sada se moemo upustiti u semantiku i etimoloku igru. Juraj je bio u Vyreju koji je zakljuan, naao je klju od Vyreja, otkljuao ga i ispustio vodu na zemlju. Kada Juraj otvara Vyrej, a to biva u proljee, u *jar, dolete ptice i vesele se. Nakon to je otkljuao Vyrejeva vrata, krenuo je u stvarni svijet. Kada Juraj izae iz Vyreja, on postaje jar, uhvati ga jarost, on *s jarit, *jurit, postaje *jarc (isprva mladi stvor). Nije li ime Juraj, koje se uvijek povezuje s grkim Georgios, zapravo etimoloki povezano s praslavenskim rijeima *vyrjq, *jrj (iz indoeuropskoga *yriyo/yuriyo) iz kojih su izvedene rijei istaknute u ovome odlomku? Nismo li doli do etimologije Jurjeva imena? Rijei *jar valja traiti etimologiju u indoeuropskom glagolu *ei- ii. Odatle su izvedeni njemaki Jahr, engleski year, avestijski yr godina dana. Ova etimologija izvrsno osvjetljava osnovnu Jurevu znaajku: on je bog koji ide, h o d a
163
kroz
164
g o d i n u . Ovo je tumaenje s jedne strane fonetski posve ispravno, no,
izazvat e sigurno i otro suprotstavljanje. Ipak, poimo dalje u igri. Slovenski glagol jarti se/irti se oznauje bujanje vode, kao to jara penica buja u proljeu/jaru. A kada voda buja, onda ona kljua (baci klju). Iz iste je indoeuropske osnove *yrio- izvedena i slavenska imenica *vyr, a vir je mjesto u rijeci gdje voda kljua! Vir je mjesto gdje e voda povui neiskusna plivaa u dubinu, u svijet mrtvih, u vyrej! Najednom ova igra postaje ozbiljnom. Previe se pojedinosti poklapa u vrst znaenjski sustav da bi to bila puka sluajnost (I-T 1974:183-186) Dakako da je kranski sveti Juraj Dioklecijanov vojnik Georgios, pa ak i onda ako potonjega nikada nije bilo. No, i Georgios svojim imenom upuuje na usku povezanost sa zemljom (usporedite grki , gea, zemlja), a po svojem mjestu u kalendaru bio je prikladan da zamijeni poganskoga boga zemljoradnika. Moda je ak vrijeme njegova spomendana bilo namjerno izabrano u tu svrhu. Nije li u tom sluaju mogao oblik njegova imena u veini slavenskih jezika nastati preplitanjem imena Georgij i Jurij kao posljedica preklapanja tih dvaju likova?
Jarylo/Jarilo.
U prilog tome govori ime drugoga jednog folklornog lika koji
je povezan s godinji obiajima. To je Jarylo/Jarilo, lik koji se javlja u svezi s istoimenim pukim praznikom o kojemu je ve bilo rijei u poglavlju o kalendarskim sustavima. Taj je praznik potvren kod Rusa kao ime za Spasovo, za 4. srpnja i za dan uoi Petrova 29. lipnja. U Bjelorusa su ga slavili 27. travnja, kod Srba u Banatu 7. lipnja, u Bugarskoj u proljee. On nema nikakve veze s kranskim Jurjevim. Folklorni sadraj je posvuda podjednak, no, ipak s jednom jako uoljivom razlikom. Posvuda su toga dana ili u etnju selom ili u prirodu. Tekstovi pjesama i zabiljeena vjerovanja odnose se na rodnost i plodnost. Jarila/Jaryla neto predstavlja (iv ovjek ili lutka). Razlika je pak u tome to je bjeloruski Jarylo, kao i Juraj, u travnju, u proljee, svje mladi, a ruski Jarilo oko Spasova oronuo, elav starac. Bjeloruski Jarylo u mnogome odgovara hrvatskome zelenom Jurju. Opisao ga je jo 1846. godine Drevljanskij, opis je preuzeo njemaki popularni asopis Ost und West a odanle ga je preuzela ve 1847. godine Gajeva Danica. Budui da je tekst u Danici dovoljno vjeran, navest u ga u cijelosti:
U Bloj Ruskoj zove se Jarilo bog proltja i plodnosti. Ondanji puk predstavlja si ga kao mlada lpa ovka, koi bla konja jai; uvk je pokrit blim platem, a glavu mu rsi
(Prinesak k slavjanskom bajoslovlju) ----------
J a r i l o,
164
165
vnac od frikog proltnog cvtja; desnicom dri ovju glavu a lvom rukom aku klasah; noge su mu bose. Njemu na slavu svetkuju ondanji seljaci vrme prve etve u oi 28. travnja. Kada smrkne, sakupi se vie dvojakah u jednoj kui, izaberu si jednu izmedju sebe za Jarila, obuku ju onako, kao to misle, da je Jarilo obuen, i onda ju dignu na bla konja, koi je za jedan stup zavezan. Medju tim stane clo drutvo okolo Jarila igrati; svaka dvojka ima na glavi vnac od frikoga cvtja.Ako je proltje toplo i priazno, ako je poimence dan svetkovanja lp, onda se ta svetkovina ovrava kada zora pucati stane pod vedrim nebom, a vie putah i na neposejanih njivah. Starii nepree v eselje dvojakah, nego su sami radi pri toj sgodi. Dok igra traje, pvaju dvojke jednoglasno psmu, u kojoj se opisuju ini reenoga boga, kako hoda po clom svtu, ito rasti ini, a ljudima plodnost podljuje.
Kamo stupi svojom nogom, Posvuda se ra podie, Kamo okom on pogleda, Posvud tamo klas dozrjeva.
Ova psma je veoma dugaka. Znamenito je, da same dvojke ovravaju ovu svetkovinu, a ne mladi momci; u drugih ruskih stranah kao na primr u Voroneu, obiavali su prie igrom pratiti do polja jednog mladog momka, gdi se je za tim na slavu reenoga boga igralo, pvalo, pilo i hrvalo.
(Ost u. West)
Prevoditelj je jedino pogijeio navevi konac travnja kao vrijeme proljetne etve. Zapravo je to as sjetve. Tekst pjesme glasi u izvorniku:
, , . , , . Vukao se Jarilo Po svemu svijetu, Polju je ito rodio, Ljudima djecu plodio. A kuda on nogom, tamo ito kopom, A kuda god on pogleda, tamo klas dozrijeva.
Bjeloruski obred izvodile su djevojke, pa je i Jaryla predstavljala djevojka na konju. Slika bi bila gotovo idilina da si Jaryla nisu zamiljali kao u bijelo odjevena mladia koji u desnici nosi odsjeenu ljudsku glavu. No, to se u obredu, bar kako se moe zakljuiti iz opisa, nije vidjelo. Ruski Jarilo bio je, tomu nasuprot, pun grubosti. Najstariji opirniji opis je iz pera Tihona Zadonskoga (iz 1763. god.), a odnosi se na Voronjeku guberniju :
, , , , , , , . Meu tom gomilom naroda vidio sam druge do besvijesti pijane i, meu drugim guvama i meu drugim svaama, primijetio sam plesove pijanih ena uz bestidne pjesme iz svih sastojaka toga praznika vidi se, da je postojao nekakav drevni idol zvan Jarila kojega su u tim krajevima smatrali bogom, prije nego to je bilo kranske vjere; (Famincin 1884:224).
165
166
U Kostromi (sjeveroistono od Moskve) je to bio, kau opisi, takoer jako razuzdani praznik. Djevojke su ile s momcima na breuljke, a Jarilo je odobravao ljubav. Tamo su katkada spaljivali slamnatog lutka s ogromnim spolnim organom. Lutka su zvali , Jarilo, a pratile su ga pijane babe:
. tom , , , . , . Veer uoi Spasova i etanje selom zove se Jarilom. Prije su za te etnje obavili pokapanje Jarila, koje se sastojalo u tome, to je stari u dronjcima nosio u neveliku lijesu lutku koja je predstavljala mukarca s bitnim njegovim pripadnostima. Pijane su babe pratile lijes do groba gdje su ga pokopale s raznim tualjkama. (Snegirev 1837:55).
U Vladimirskoj guberniji (istono od Moskve) ili su uoi Petrova na etnju to su zvali , Jarilovu elu pokopati (ejn, 1898:367). Ve je ranije bilo reeno, da i u hrvatskoj predaji postoji ljetni, masni Juraj 31. kolovoza. Opreku izmeu dva Jarila koja se javljaju u kalendaru moemo vidjeti i u Poehonjskom kraju (blizu Jaroslavlja), gdje su slavili mladoga Jarilu tjedan dana prije Ivanja, a staroga Jarilu jedan dan pred Ivanje. Lako se moe ustrojiti shema
bjeloruski Jarylo djevojke snaga doba klijanja itarice mladost ruski Jarilo babe onemoalost doba etve smrt
Jarylovo/Jarilovo ime moe se jo lake izvesti iz korijena *jar- nego Jurjevo. Ako su ta dva lika vrlo slinih imena identina, onda i Jarilo/Jarylo slijedi svojim ivotom tijek godine ili ak itnoga usjeva. Time se mogu lijepo objasniti uoene velike razlike izmeu proljetnih i ljetnih obreda istoga imena. Stavljeno u kontekst vegetacijskoga ciklusa, to bi izgledalo ovako:
Juraj/proljetni Jarylo doba sjetve i nicanja ljetni Jarylo doba etve, ubijanja itarice.
Poganski baltiki Slaveni astili su u Volgastu, a polapski u Havelbergu boga Gerovita. Veliku sveanost upriliili su mu u Havelbergu 1128. godine negdje u travnju, ba kada je biskup Otton doao na misijski pohod:
Nam ipsa die adventus eius civitas vexillis undique circumpostis ciuiusdam idoli Geroviti nomine celebritatem agebat. Naime, na sam dan dolaska njegova grad je bio sa svih strana okruen zastavama jer su graani astili idol zvan Gerovit; (Ebbo III,4)
166
167
Gerovit, ije ime neki itaju kao Jarovit, imao je dvojaku ulogu. Bio je bog rata, ali i zelenila i zemaljskih plodova. Ova uloga, vrijeme aenja i ime dozvoljavaju da ga se na strukturnoj razini dovede u vezu s Jarylom/Jarilom. Nije li ime Jarovit bilo samo sveano Jurino ime? Ili je to, moda, bilo ime esto u ruskih knezova: Jaroslav? Usput: Jaroslavu Mudrome, koji je osnovao grad Jaroslavlj, krsno je ime bilo Georgij!
Juraj s onoga svijeta.
Boino-novogodinji tekstovi zavravaju u trenutku
kada Perunu na Velju no koledari prijete da e staviti Boia u kolijevku na sedlo vrana konja. Jurjevski pak poinju s Jurjevim dolaskom (povratkom) pred vrata Perunova dvora na jurjevsko naveerje. Izmeu toga je praznina. Za smrtnike je to bilo, dodue, kratko razdoblje od nekoliko tjedana (od Vuzma do Jurjeva), no, u ivotu boga vegetacije proteklo je cijelo djetinjstvo i momatvo. Kao to su srednjovjekovni krani s panjom i napetou itali lana evanelja o Isusovu djetinjstvu, tako su moda i Slaveni ispjevali pjesme koje opisuju Jurjevo djetinjstvo. Potraimo ih. Hrvatske jurjevske pjesme opisuju uzbuenost u Perunovu gradu. Djevojke su se poudavale, ostala je samo Mara. Mnogi ju prosci snube, no, ona e zagledati u zelenom lugu Jurja koji dolazi pred dvor: Juraj je doel, zelen na Juraj! Eto vam mene zelenom lugu, zelenom lugu na suhom drugu. Katii je uoio (1987:30) jednu rusku pjesmu koja opisuje mladiev hod kroz umu, a djeluje gotovo kao da je poetak netom spomenute hrvatske jurjevske:
- , , , , - . , , , . (ejn 1898:1151) Mlad on, lud, Po zelenim livadama etao, Mnoge travke pogazio, Pogazio, pogazio i istapkao, Put-cesticu trai. Traio, traio, nije ju naao, Sam zaplakao jer je krenuo Ljubljenoj u posjetu (svadbu).
Zeleni lug (u ruskome to znai livada, u hrvatskome vlana, nizinska uma), toptanje/gaenje trave, put i dolazak ljubljenoj kljuni su elementi koji ovu pjesmu svrstavaju u krug jurjevskih pjesama. Vrijeme radnje, lutanje kroz umu, prethodi dolasku pred Perunov dvor.
167
168
Ve smo vidjeli hrvatsku pjesmu u kojoj se takoer javlja Molodoj holostoj, ludo dijete. Zavrijedila je da ju ponovno navedem:
Osu se nebo zvijezdama I ravno polje ovcama, Zvijezdama nema Danice, Ovcama nema obana, Do jedno dijete Vidoje I ono ludo zaspalo. Budi ga Jela sestrica: Ustani, braco Vidoje, Ovce ti za lug zaoe, Jednu ti zakla vuica, Potekla krvca do mora. ula se alost do Boga.
Kako je bilo reeno, zbivanje je smjeteno za lug (iza vlane ume), dakle, negdje blizu mora. Uz netom spomenutu rusku, sada ova pjesma dobiva na vanosti. Ako radnja vremenski prethodi Jurjevu dolasku pred Perunov grad u kojem ga eka M a r a , onda je jasno da sestrica kraj momka koji je jo za lugom ne moe biti Mara, pa ime J e l a vie ne zvui nelogino. Pitanje je samo, odakle Jurju sestra tamo uz more i tko je ona. Svatko tko voli klasinu glazbu poznaje Londonske simfonije Josefa Haydna. Manje je poznato da je roen u 1732. godine u selu Rohrau u Donjoj Austriji, na granici Gradia, gdje su seljaci u okolnim su selima jo u XVIII. stoljeu govorili hrvatski. Bili su to potomci bjegunaca koji su u XVI. stoljeu napustili Pounje, Liku i podruje dananjega Korduna. Tu je Haydn uo poneki hrvatski napjev, a jedan je uvrstio u jednu od Londonskih simfonija. To je napjev uz pjesmu to ju je Fran Kurelac zapisao 1847. u Gradiu:
Oj Jelena, jabuka zelena, Pod njom rasla trava ditelina K je ela gizdava divojka S zlatnim srpom, s belimi rukami. a e naela, pred konje odnesla. Jite, pijte, moga braca konji, Sutra ete dalek put putovat, Prik Dunaja po mladu nevistu. (Kurelac 1871:12)
Kajkavska je inaica zapisana u Hrvatskoj:

Vu polju nam trava detelina; Njo mi anje gizdava divojka Svetlem srpom z belami rukami. Kaj naela, to pred konje dela: Pijte, jete, moga braca konji, Jel pojdete dalko po divojku, Po divojku, po moju nevestu; Jel pojdete ez gore visoke,
168
Jel pojdete ez vode globoke, Jel pojdete ez moste kovane, Bote vidli divojkine dvore, De divojka s perom dvora zmee. (ganec 1962:94-95)
169
Djevojka Jelena priprema bratova konja za put. Put e biti teak, preko gora i voda (Gradiancima je Dunav najvea iskustvom doivljena voda), preko kovanih mostova (i to e se pokazati kao bitan sastavni dio ovih mitskih slika) po djevojku. Sve ukazuje na to da Jelena priprema Jurja na put po Maru. Je li ona Jurjeva sestra? To e otkriti sljedea inaica:
Cvalo cvie modro i zeleno, Sve od mora do Jurjeva dvora, Brale su ga Jurjevice mlade, Nabrale ga nidra i rukave, Pa ga nosu pri brajanove konje I daju in vode iz gustirne: Jite, pijte, konji naeg brajna Sutra van je dugo putovanje, Oba van je tri gore zelene, Tri zelene, a tri jasenove I tri dana priko polja ravna, A etiri priko mora slana, Za ulisti u dvore od cvia, U ti dvora kula pozlaena! (Delorko 1963:52)
Ovdje je izrijekom spomenut Juraj. Ne samo to, on ima svoj dvor. Uz njega nije samo jedna sestra, nego ih ima vie, a pjesma ih zove mladim Jurjevicama. Sestrice beru cvijee za bratova konja, jer sutra je pred njime dalek put: morat e prijei m o r e , z e l e n e g o r e i r a v n o p o l j e da bi uao u d v o r e u kojima je kula p o z l a e n a . Te su sestrice r a j s k e d j e v o j i c e za koje bi, kako smo vidjeli, ophodnici Perunu
Sinka krali, Sinka krali, otpelali Otpelali med roice
Sada je sve posve jasno. Juraj, ukraden Perunov sin, uvao je kao dijete ovce boga stoke Velesa koji ga dri kao svojega sina. Nekom mu je prigodom jednu ukrala vuica i zaklala, krv je potekla do mora i zacrvenila ga. On ima u Vyreju, u svijetu mrtvih, kod (drugoga) oca, svoj dvor, kako i prilii sinu visokoga boga. Velesove su mu kerke, rajske djevojice, sestre, a jedna od njih zove se Jelica. One ga, poto je
169
170
odrastao, pripravljaju za putovanje po nevjestu, koje e voditi preko mora, kroz vlane zelene ume u ravno polje gdje je grad za kojega je znaajno zlato. Tamo ga eka djevojka Mara za koju ne zna da mu je prava sestra. Jeste li, dragi itatelji, bili spremni na to da ete baciti pogled u onaj svijet? Sada ete se moi okolo hvaliti da vam je to uspjelo. Ako sada mislite da znate tko je Juraj, varate se. Jedna njegova znaajka ostala je nerazjanjenom.
Pisan Vazam proal je, Zelen Juraj doal je, Iza luga zelenoga, Iza mora crljenoga, Po nem ravnom polju, Na zelenom konju. Vai pasi hudi, Nai [o]panci vutli. (Huzjak 1957:15)
Juraj je doao na zelenom (vranom) konju, kao to su ga prikazivali uivo u Pokuplju (Novoseljani, Prekobrdo i Pokupsko; Huzjak 1957:39), a isto vrijedi i za bjeloruskog Jaryla. Neobino je to se navedenoj pjesmi opisuje kako Juraj h o d a, a na k o n j u je. Ne govori se da Juraj jai na konju, naprotiv, opanci su mu uplji od dugoga hodanja. On je jaha koji hoda, to ba ne izgleda jako logino. No, takvih sluajeva ima vie, pa je ta neloginost jedna od znaajki jurjevskih tekstova. To pak znai da mora postojati neka nama skrivena logika. Nai emo ju u jednom ruskom opisu svadbenoga obreda. U odreenom trenutku svadbenih zbivanja, prije no to mladenkini svatovi izrue djevojku mladoenjinim svatovima, nadmudruju se zagonetkama. To je poseban tip zagonetki koje ne moe rijeiti nitko tko ne poznaje predodbe koje se skrivaju za njom. Te su zagonetke stalne i svi ih znaju, pa valja oekivati da imaju obredno znaenje te da zato imaju svoju podlogu u mitu. Inae si ih ne bi zadavali. Jedna od njih glasi: , ! (Daj sivoga konja da bi me mogao izvesti! Iljinskij 1896:239). Odgovor je iznenauju: , enika! Konj je mladoenja! Ili, da okrenem: mladoenja je konj. Juraj, kada dolazi snubiti djevojku, nastupa kao mladoenja i on je konjolik. Sada razumijemo da on hoda a ne jai (ne moe jahati sama sebe). Moemo samo nagaati kako su si poganski Slaveni zamiljali izgled toga mitskog junaka. Moda poput kentaura, pola ovjek - pola konj?
170
171
Ta je predodba prisutna i u baltikim dajnama. U jednoj se kazuje kako e djevojka dobiti neto posebno u Ivanjskoj noi. Da podsjetim: ivanjske zu zabave neko slovile kao dosta raskalaene, a u obiajima su se naglaavale veze meu parovima. Dajna glasi u prijevodu:
Cijeli u ivot pamtiti to sam dobila u Ivanjskoj noi. Ja sam dobila sivoga konja I jahaa na sivome konju.
Ovakve predodbe imaju vrsto uporite u povijesti rijei. Praslavenski glagol *hoditi izveden je, kako sam ve rekao, kao kauzativ iz indoeuropskoga *sed- u znaenju sjediti, a preko pojma sjediti u sedlu poeo je oznaavati k r e t a n j e kroz prostor, hodanje. Zato je, kada se kae da Juraj hoda, to zapravo prikriveno konjevo kretanje.
Suneva djevojka, Sunica.
Ve sam vie puta natuknuo da se likovi
slavenske mitologije mogu projicirati na Nebo i prepoznati kao nebeska tijela. Mara se u tekstovima dovodi u usku vezu sa Suncem. Evo ulomaka iz nekoliko pjesama koji e to potvrditi (o tome je pisao Katii 1990b):
Aj evojko, duo moja to si tako jednolika I u pasu tankovita Kan da s suncu kose plela, A mjesecu dvore mela? Ni sam suncu kose plela Nit mjesecu dvore mela; Van stajala, te gledala e se munja s gromom igra. Munja groma nadigrala Dvjema-trima jabukama I etirma naranama. (Karadi 1841:169)
Spominjanje Sunca i Mjeseca vodi nas u nebeske sfere, a slika s dvjema-trima jabukama podsjetit e nas ne samo na jabuku kao svadbeni simbol, nego i na gromove znake u obliku rozete koji na istonoslavenskim kuama uvaju zgradu od udara munje. Zaista, u pjesmama se jasno vidi razorna snaga tih jabuka:
171
Igrala je zlata jabuka Na jednem stolu gospodskem. Iz stola j dole padala, Trin gradon vrata razbila Trogiru i ibeniku I belu Zadru nad more. (HNPj IK 1879/2:32)
172
O emu nee biti rijei. Dosad rekonstruirani ulomci mitskoga kazivanja otkrili
su brojne zanimljive pojedinosti. Tako se, recimo, pokazalo da Juraj, Gromovnikov sin, takoer dolazi u sukob sa svojim pooimom, zmijolikim Velesom. Ovaj motiv postojao je u praslavenskoj predaji mnogo prije no to se pojavila legenda o kranskom svecu Jurju. Razlika izmeu oca i sina pritom je oigledna (Ivanov i Toporov nisu ju uoili, pa su doli do zakljuka da je Juraj samo kranski interpretirani Perun). Gromovnik se u sukobu slui svojim specifinim orujem: kamenim maljem, ekiem, sjekirom koje se oituje kao grom/munja na nebu. Njegov sin pak rukuje kovanim maem, on odsijeca Zmiji glavu. On je poganski *Golvsk. Katii je mogao rekonstruirati frazu *sti golv koja je na praslavenskoj jezinoj razini oznaavala taj in. Time se dolo do slutnje o kulturnoj stratigrafiji u mitologemu o Gromovniku i njegovu sinu. Dok Gromovnik grmi kamenim orujem i otkriva svoj litiki, kamenodobni znaaj, Juraj sa svojim maem ve pripada kovinskom dobu, metaliku. O tome e se morati voditi rauna kod utvrivanja starosti pojedinih mitskih predodbi. Znakovito je da je odsijecanje Zmajeve glave maem posve suprotno ustaljenom kranskom ikonografskom prikazu u kojemu sveti Juraj zmaja probada kopljem. Beki kipar Anton Dominik Fernkorn kao da je slutio da e njegov bronani Juraj, to ga je izradio 1853. godine za neku beku palau, promatrati ljudi s posve odreenom predodbom pa mu je stavio u ruke ma umjesto koplja. Taj kip, naime, stoji danas u Zagrebu jugozapadno od Hrvatskoga narodnog kazalita. Moglo se uoiti da Marino mitsko roenje na Velju no (poetkom proljea) ne samo to vremenski odgovara povratku prvih ptica u zemlju, nego je omoguilo izjednaavanje Mare i kukavice (To mi ni bila kukuvaica, Ve mi je bila mlada nevjesta). Juraj je mogao biti prepoznat kao deveti (u istonoslavenskoj i baltikoj) odnosno deseti, izgubljeni brat (u junoslavenskoj predaji). To baca posve novo svjetlo na pitanje izvora desetnitva u slovenskoj i hrvatskoj folklornoj literaturi. Dosad su se, naime, tome motivu traili korijeni u irskoj predaji te se pomiljalo na Nijemce kao mogue posrednike. Sada to vie nije potrebno. Katii je do u pojedinosti obradio motiv incesta ukljuivi trenutak prepoznavanja, pri emu su bili kljuni pitanje i odgovor na nj, koje je rekonstruirao u praslavenskom obliku kao *Dvice, kakajego
172
173
jesi roda (i plemene)? U mene jest devt brat (ili: bratc). Dvice, ty jesi moja sestrica! (1990c:42,43) Kod pronje i svadbe iskrsli su kao praslavenski motivi, primjerice, magla na livadi, igranje jabukom (koja se pokazala kao opasna kuglasta munja), jahanje preko mosta koji zvekee, ukraavanje stabala (njihovih vrika) zlatom, treenje zlata sa stabla (*trsti zoltyj rsy), da nabrojim samo neke.
173
174
Sveta svadba boje djece

Sveta svadba boje djece. Novogodinji i jurjevski tekstovi najavljuju, kako smo vidjeli, svadbu izmeu Jurja i Mare. Ta je svadba, bez sumnje, kljuni trenutak mitskoga zbivanja. U Perunovoj zemlji, zemlji s kojom se identificirao slavenski ovjek (zato jer ona stoji u opreci s Velesovom kao ivomrtvo, a on je iv), zimi je hladno i suho. Tamo daleko preko mora u Vyreju, kod tuina, toplo je pak i vlano. To je blagodat koju treba pridobiti za sebe.
Shematski prikaz Jurjeva puta, rekonstruirana na praslavenskoj tuine, no, ona e, pravno gledajui (a sve treba razini:
Juraj, dodue, donosi sa sobom toplu rosu iz
biti besprijekorno ureeno onako kako je red), postati naom tek kroz svadbu izmeu tuinova sina i nae djevojke. Polja i lugovi, po zimi opasna mjesta (tu zimi vladaju ljute zvijeri vukovi), svadbom se prikljuuju u na svijet. Tu se ne radi o pukoj magiji plodnosti povezanoj sa spolnom ljubavi, nego o svadbenom obredu kao pravnom i svetom inu kojime tue postaje svoje. Dotad tue i neprijateljski nastrojene stranke postaju si kroz svadbu (izvorno: *svojatba) svojtom. Time e sve do smrti jednoga od branih partnera tuini iz onoga svijeta nama postati svojtom. Korisna posljedica je, da se Perun i Veles ujedinjuju, pa Velesovo blago postaje dostupno. Juraj i Mara su, premda to jo ne znaju, brat i sestra. Svadba, koja e donijeti rodnost u zemlju, svadba je izmeu brata i sestre. Bit e to incestuozan brak. Incest je kod svih naroda ovoga svijeta zabranjen. No, ova se svadba odigrava u boanskome svijetu. Ovdje vlada druga logika. Svadba izmeu boanskih partnera donosi rodnost i plodnost na zemlju. To se moe postii samo ako su oboje partnera najviega roda. Slavenima je najvii bog bio Perun. Kada bi se Perunovo dijete udalo/oenilo s djetetom bilo kojega drugoga boga, uzelo bi partnera niega od sebe. Mezalijansa koja bi mogla dovesti do neuspjeha moe se izbjei samo ako su oboje njegova djeca, ako su brat i sestra. To je bila logika jo i praindoeuropskoga mita. Nebeski bog *djeu(s)*vyrj
*mor
*lg *pol e

*vorta
*dvor
*dom
174
175
pter- imao je kerku i dva sina koji su se nadmetali za naklonost i spolnu ljubav svoje sestre. Potvruju to analogni primjeri iz mitologija raznih indoeuropskih naroda, primjerice, brak Zeusa i Here kod starih Grka ili veza izmeu Yame i Yami u indijskim Vedama. Rije je bez sumnje o vrlo staroj predodbi, jer su ju osim Praindoeuropljana poznavali i drugi narodi (Katii 1989b:62, Belaj 1989:74-5). Potvrena je, primjerice, u Egiptu (Oziris i Izida), Fenikiji (Baal i Anat), Mezopotamiji (babilonski Marduk i Atarta, sumerski Tammuz i Inanna). Uvijek je rije o bogu vegetacije i njegovoj sestri. U Egiptu je faraon predstavljao utjelovljenje boga vegetacije Ozirisa, pa se zato morao oeniti svojom sestrom. Jednom faraon nije imao sestre, pa se oenio vlastitom majkom! Ono to je smrtnim ljudima nezamislivo, u boanskom je svijetu nunost. Naime, ako bi to faraon propustio uiniti, Nil vie ne bi plavio Egipat i nastupio bi kaotian kraj svijeta. Ta je svadba hieros gamos, sveta svadba o kojoj ovisi budunost svega ivota na Svijetu. Juraj i Mara, gotovo banalni likovi hrvatskih (i slavenskih) folklornih tekstova, razotkrili su se kao visoka boanstva drevne slavenske religije i nalaze se u vrlo uglednu drutvu. Ovo razmiljanje ima jednu za nas jako vanu posljedicu. Naime, sveta svadba izmeu boanske djece, izmeu Jurja i Mare postala je prototipom svih svadbi u realnome svijetu. Samo u primjeru da mi ljudi obavimo svadbeni obred onako kako su to inili bogovi u pravrijeme, moemo oekivati i u naem realnom braku plodnost kakva nam je posvjedoena mitskim dogaajem. To pak znai da je slavenski ovjek svojim svadbenim obredima oponaao ono to su inili bogovi. To, prvo, znai da treba ne samo u slavenskim ophodnim pjesmama, nego i u svadbenima oekivati aluzije na svadbu izmeu Jurja i Mare. Drugo, moda e se i meu svadbenim obiajima nai takvi koji potjeu od poganskih svadbenih obreda u kojima se ponavljala ta sveta svadba. Zaista, u svadbenim pjesmama slavenskih naroda ima mnogo pojedinosti koje ne samo da potvruju dosadanja razmiljanja i zakljuke, nego donose i nove vane pojedinosti. U jednoj dugakoj ruskoj svadbenoj pjesmi (ejn 1898:438) prvo se opisuje put mladoenjinih svatova:
Ili smo plemii istim poljima Zelenim lugovima, Drijemuim prevlakama.
175
176
Budui da svatovi oponaaju boansku svadbu, nije udno da sami sebe zovu gospodom, vlastelom, u nas ak i banovima. Ovdje e se oni kasnije oitovati kao lovci i trgovci krznom. Kreu se nama ve dobro poznatim, posve mitskim krajobrazom. Prevlake su usjeci kroz movarne ume po kojima su prevlaili brodice iz jedne rijeke u drugu. Na polju e naii na veliki hrast:
Pokraj stogova na ugaru stoji velik ogroman hrast.
Tu pod tim hrastom naili su na trag koji su zatim slijedili:

Ispod toga hrasta poeo je kunin trag. Krenuli smo po tom tragu; Kuna je ila tamnim umama, Zelenim livadama, Drijemuim prevlakama.
Taj je put bio teak, a oni su ostavli za sobom trag irok kao ulica:
Mi smo jahali na svojim konjima Preko panjeva, trupaca Sve panjeve smo prilomili, Trupce preskakivali, Za nama je ostalo kao moskovska cesta.
Konano su doli do cilja:

Doli smo, Stoji selo kao grad, Dom kao dvorac.
Sve je kao u jurjevskim pjesmama, jedino je k u n i n
trag
neto novo.
Doavi pred mladenkin dvor, trgovci krznom pitali su domaine, imaju li kuna. Mladenkini svatovi odgovaraju da imaju: Estq u nas kunicy, Ima u nas kunica, nato mladoenjini svatovi trae da im izrue kunicu ili :
Predajte nam kunicu! Ne date li kunicu Predajte krasnu djevojku!
Kunica je zamjenjiva s mladenkom. Slinih slika puna je istonoslavenska puka poezija. Put je u toj pjesmi opisan kao jako dugaak:
176
177
Traili smo kunicu, lisicu. Nismo nali ni kunice ni lisice, Samo smo nali kunin trag. Tim smo kuninim tragom jahali, Gonili iz Moskve do Sibira
To podsjea na belokranjske, gdje se jurjai tue da su hodajui od Metlike do Ljubljane razderali opanke. U istoj pjesmi opisuje se i put koji ide dalje od vratiju:
Na knez predobri Rekao je, da su u nae Kneginje predobre Vrata i dveri otvoreni, Stolovi prigotovljeni.
Rekonstrukcija dolaska svatova na praslavenskoj razini: *vorta/*dvr *dvor *vorta/*dvr *dom, *jstba *stol
Konano
smo
dospjeli
do
onoga
mjesta na koje su aludirale jo boinonovogodinje kolednice s poetka naega raspravljanja najavljujui svadbu. Koledari su doli do vrata i uli u dvor (gdje stoji Stablo svijeta), uzeli malo dijete Boia i odveli ga u Vyrej. Jurjai su bili doli samo do vrata i najavili Jurjev dolazak. Tek e svatovi proi kroz vrata u dvor, proi e dvoritem te ui kroz dveri u dom. Tu e u izbi nai prostrijet stol i tu e se odrati pir.
Vratimo se na trenutak jurjevskim pjesmama. Grana koja nije prolistala, koja je s u h a , nije bilo koja grana. Suho je stajai epitet uz rije zlato: suho zlato. Suvi drug, kita kaj zelena nij, je, dakle, z l a t n a g r a n a naih svadbenih pjesama. No, ona je i mnogo vie: to je ona grana na Stablu svijeta radi koje bi, kada bi se slomila, Nebo palo na Zemlju! To je Vergilijev ramus aureus, zlatna grana italikih obreda uz hram Diane Nemorensis u Ariciji, odnosno ona zlatna grana po kojoj je sir Georg James Frazer 1890. nazvao svoje veliko djelo o povijesti ranih vjerovanja The Golden Bough. Ta je grana u kronji Stabla svijeta, dakle, u boanskom pojasu. Njezina suhoa upuuje na Gromovnika kao njezina gospodara, a zlato na Sunce, Gromovnikovu enu. Sljedea pjesma iz Crne Gore ouvala je zapanjujuu arhaiku:
177
Grad gradila bijela vila Ni na nebo ni na zemlju, No na granu od oblaka. Na grad gradi troja vrata: Jedna vrata sva od zlata, druga vrata od bisera, trea vrata od kerleta. to su vrata suha zlata, Na njih vila sina eni. to su vrata od bisera, Na njih vila ker udava. to su vrata od kerleta, Na njih vila sama sjedi, Sama sjedi, pogleduje e se munja s gromom igra, Mila sestra su dva brata, A nevjesta s dva evera. Munja groma nadigrala, Mila sestra oba brata, A nevjesta dva evera. (Karadi 1841/I:226)
178
Na g r a n i od oblaka (Gromovnikov svijet!), koja dri Nebo, vila gradi g r a d i eni/udaje djecu: jednu ker i dva sina. Teko je ovdje ne prepoznati djecu indoeuropskoga Nebeskog oca *djeu(s)-ptera, Sunevu djevojku i dva Boja sina. Budui da je u slavenskoj mitologiji ulogu Nebeskoga oca preuzeo indoeuropski gromovnik *per(kw)u-no-, oni su ovdje Perunova djeca pa lako mogu biti izjednaena s munjom i gromovima. Z l a t n a v r a t a stajaa je oznaka za mitska vrata u slavenskoj folklornoj predaji. Slavenski Perun obino ima u junoslavenskoj predaji deset sinova (devet i jo Jurja), u istonoslavenskoj ukupno devet. No, ovdje je jo ouvana drevna, praindoeuropska predodba o dva sina i jednoj keri. Incest je prikriven i zakodiran u spomenutoj pjesmi, gdje su pjesnikim jezikom izjednaeni sestra i nevjesta te oba brata i dva evera: Mila sestra su dva brata, a nevjesta s dva evera, ba kao i u hrvatskoj jurjevskoj u kojoj je Mara budila devet deverkov koje brajenkov. Vilin grad ima troja vrata. Jednaka je struktura predodbe koju nudi jedna ukrajinska koledarska pjesma s posve drukijim konkretnim sadrajem. U njoj se ne spominje, dodue, boanski nebeski grad, nego crkva koja ima troja vrata, ali sa svakim vratima povezan je jedan stanovnik Neba:
Jednim dvercima sam Gospod ide, Drugim dvercima - Sveta Preista, Treim dvercima - sveti Nikola.
Ova usporedba dodatno potvruje veliku starost spomenutih elemenata.
Ivanje.
Rije je o Ivanju, 24. lipnja, danu koji je usko povezan s ljetnim
solsticijem, 21. lipnja. Ve smo vidjeli da je, prema Rybakovljevoj rekonstrukciji, dan s dva znaka kria bio izuzetno vaan u drevnim kalendarima istone Europe. Hrvatski su seoski ivanjski obiaji razmjerno dobro istraeni i opisani. Dovoljno je pogledati u klasino djelo o naim obiajima, Godinu dana hrvatskih narodnih obiaja Milovana Gavazzija, gdje su ivanjski obiaji prikazani na preko 25 stranica. Tu je Gavazzi naveo
178
179
gotovo sve to se znade o Ivanju u predaji hrvatskoga puka, pa je ovom prilikom dovoljno podsjetiti samo na osnovne znaajke. Ivanje pada, kao to je dobro poznato, 24. lipnja, tono est mjeseci odnosno pola godine prije Badnjaka (a tri dana nakon ljetnog suncostaja). Treba istai da se veina obiaja i vjerovanja zabiljeenih uz Ivanje odvija ili nadovezuje na dan uoi, ili tonije, na veer 23. lipnja po naem suvremenom shvaanju (na Ivanjsko naveerje, kako to kau kajkavci). Ovdje se, kao i kod jo nekih folklorno znaajnijih dana, jasno nazire stari nain raunanja vremena po kome je dan zapoinjao naveer, poetkom noi, a zavravao iduega dana u svoj smiraj, pa su stoga i drevni obredi zapoinjali naveer, na poetku blagdana. Temeljno je obiljeje Ivanja u Hrvata, ne samo u Zagrebu, neko bilo paljenje ivanjskih krijesova. Svjedoi o tome biljeka Pavla Rittera-Vitezovia u jednoj raspravi iz 1704., prema kojoj:
Cantilenae, quae per univers Slavoniam & Inferiorem Croatiam (qu nimirum amplissima Zagrabiensis Ecclesiae Dicesis extenditur) sub aestivi solstitii diebus plebeo puellarum choro in tripudiis circa rogos cieri solitae; in quibus post singulos versiculos ad pulchrum Ladum exclamatio repetitur; quorum vnicum addere hyc libuit. Lipi Jive roxe trga; Aj Lade, Lade lipo Lade. Popijevke, koje po itavoj Slavoniji i donjoj Hrvatskoj [koju zaprema dakako najvema biskupija zagrebaka] u doba ljetnoga solsticija obiava pjevati zbor seljakih djevojaka u plesu oko krijesova, u kojima se iza pojedinih stihova ponavlja uzvik lijepome Ladi; od tih se moe ovaj jedan navesti: Lipi Ive roe trga Aj Lade, Lade lipo Lade. (Ritter Vitezovi s.a.:44).
Ivanjski su se krijesovi, u puku zvani kres, kris, krijes, po Dalmaciji i koleda, svitnjak (ovaj su posljednji naziv Bunjevci ponijeli sa sobom u Podunavlje) palili na Ivanjsko naveerje ponegdje uz svaku kuu, a drugdje je pak jedan zaselak ili ulica, ili ak itavo selo, palilo zajedniki krijes. Takav je krijes bio sreditem ivanjskih zbivanja. Uza nj su se okupljali seljani a ponajprije mlade, tu su se pjevale posebne krijesne pjesme, gotovo posvuda uz kolo. Jo dok je krijes gorio plamenom, ljudi su ga (esto u parovima) preskakivali, a preko garita su drugoga dana pregonili stoku. Jedno i drugo inili su u uvjerenju da e time poluiti zdravlje za se odnosno za svoju stoku. Dok je paljenje ivanjskih krijesova neko bilo poznato po itavu hrvatskom narodnom podruju, ophodi djevojaka bili su ogranieni na sjeverozapadnu Hrvatsku, gubei se prema Slavoniji, ali obuhvaajui neko istoni rub Slovenije. Bijahu to ladarice, ladekarice, ladajnke, kresovaljke, krisnice, ivanice, kako su ih ve gdje zvali. Taj se obiaj u osnovnim znaajkama ne razlikuje od slinih u drugim prigodama. Skupine djevojaka (obino 4 ili 8, no, bilo ih je i u kojem drugom broju), sveano opremljenih, obilazile su selom, pred svakom kuom pjevale predajom tono odreene pjesme i za to dobile neki dar.
179
180
Tekstovi su dali naslutiti kako se Gromovniku poetkom godine rodio sin, Boi, a predstavnici drugoga svijeta odveli su ga preko mora u svijet mrtvih. Na proljee, na Jurjevo, oteti se sin vraa kao bog vegetacije i rodnosti, Juraj, na ovaj svijet gdje e susresti svoju sestru Maru. Jurjevski tekstovi upuuju na to da se izmeu njih razvija incestna veza koja e zavriti svetom, boanskom svadbom. No, jurjevski tekstovi u pravilu ne spominju svadbu, oni ju samo najavljuju. Juraj i Ivan. U tekstovima pak, koji govore o konzumiranju veze izmeu
brata i sestre, a po svim se svojim znaajkama u potpunosti uklapaju u rekonstruirane mitske predloke, junak ne nastupa kao Juraj nego kao Ivan. Katiieva analiza slavenskih obrednih tekstova i njezin paradigmatski prikaz tu razliku ne mogu dati. Ona se uoava tek kada se Juraj i Ivan, najea muka imena u tim tekstovima, suele u opreci prije poslije pa dobivamo Juraj Ivan. Dok jurjevske pjesme, kako smo vidjeli, govore o Jurjevu hodu, pjesme u kojima se pojavljuje Ivan opisuju sudbonosni susret. Nekoliko odlomaka iz razliitih hrvatskih pjesama s karakteristinim elementima to e dovoljno ilustrirati, a ta tvrdnja vrijedi i za sve druge slavenske narode:
Mare Ivu govorila: Ne mogu te ekat, Ivo, U dvoru mi devet brae, Sve su devet poli u lov, A deseti u djevojke. Ivo Maru dozivajo: "Doekaj me, duo Mare!" Mare Ivu govorila: "Ne mogu te eka, Ivo, U dvore mi devet brae, Devet brae sve zlatara Rano rani mlada Katarina, Rano rani na vodicu hladnu; Za njom rani Ive dite mlado, Njezina se vidra dotaknuo A vidro je zvonom prozvonilo. Saula ga stara njena majka Tere zove devet mile brae Ne poznavam tebe, mladoga junaka, Poznavam konjica Ive, brata svoga U gori je jela nesiena
180
Pod jelom je voda netoena; Toila je Manda neproena, Pojila je Ivu neenjena (sve Katii 1989b)
181
Evo i jedne s one bane mora, koju su preci molianskih Hrvata u XV. i XVI. stoljeu ponijeli sa sobom iz stare domovine:
ula Mara zvonice konji Pita brino: to su ne konji? No su konji Ivana juna. (Cirese 1957:204) ula Mara konjieve praporce Pita brino: iji su ono konjii? Ono su konjii Ivana junaka.
Zato Juraj mijenja ime? (Ovaj dio nije objavljen u HKG!) Jurjevo je ime, kako je to bilo reeno, moglo u veini slavenskih jezika nastati preplitanjem grkoga imena Georgios i slavenskoga Jurij kao posljedica preklapanja dvaju likova: kranskoga sveca iz Kapadokije i slavenskoga poganskoga boanstva zvana Jarylo/Jarilo, ije je sveano ime moglo biti Jarovit ili Jaroslav. No svi etimoloki rijenici izvode ga jednonano iz imena kranskoga sveca. Jednako je s imenom Ivan. Pa ipak, postoji mogunost da i se ovo ime povee s praslavenskim mitskim svijetom. Nema nikakve sumnje da dananje ime Ivan ima podsjeati na biblijsko ime Johanaan. Nosili su ga, primjerice, Ivan Krstitelj, Isusov brati, i Ivan Evanelist, Isusov najdrai uenik. Europski su se narodi upoznali s tim imenom, posredstvom grki pisanih Evanelja, u grkome obliku: . Vidi se to iz samih imena: latinski Johannes, talijanski Giovanni, francuski Jean, engleski John, irski Ian, njemaki Johannes, Hans, slovenski Janez, hrvatski stariji i lokalni oblici Divo, uan, [H]An, srpski etc. Jovan, poljski Jan, eki Jan, slovaki Jan, maarski Jnos, rumunjski Ioan. Moglo bi se jo nabrajati. No u veine slavenskih naroda (pa i u Maara) u starija se vremena javljaju i oblici Ivan, negdje i ranije nego ostali oblici. U Slovenaca, Srba i Crnogoraca se ponegdje i danas uje oblik Ivan, pa i brojni toponimi svjedoe o njegovu negdanjem rairenju. Kod Bugara i Rusa uvrijeen je do danas oblik i tek je poneki monah, kada se zakaluerio, izabrao oblik oa. Kod zapadnih Slavena posvuda je u uporabi oblik Jan, ali najstariji eki dokumenti (na latinskome!) poznaju jednoga sveca punim imenom Ivanus Croata.
Rije je o sv. Ivanu pustinjaku, prema legendi sin hrvatskoga kralja Gostumila (vladao ekim Hrvatima); Ivan se povukao u pustinju (pua, osama) gdje je, krajem 10. st. umro. Pokopan je u benediktinskoj opatiji Svaty Jan pod Skalou kraj Berouna, gdje ga i danas tuju. (Hrvatski knezovi su u svojem gradu Libice kovali novac, a enidbenim vezama bili su povezani s ekom i poljskom dinastijom, s bitantskim i nemakim carevima). Na jednom zagrebakom rukopisnom misalu bio je god. 1690. predstavljen na koricama kao Ivanus Gostumili, Croata Eremita (Ivan Gostumilov, Hrvat pustinjak). Na jednoj freski Ivana Krstitelja Rangera, pavlina, oznaen je godine
181
182
1731. kao S. Joannes seu Ivan Croat. et Dalm. Regis Filius Eremita, Sv. Joannes, odnosno Ivan, sin kralja Hrvatske i Dalmacije, pustinjak.
I u Maara ne samo da je uz ime Jnos poznato i Ivn, nego je folklorni naziv za dan sv. Ivana Krstitelja szent Ivn nap. Lipanj je na kajkavskome ivanak, a maarskome Szent Ivan havai lipanj, mjesec sv. Ivana. Ti podatci sugeriraju, da je slavenski oblik Ivan u Slavena stariji od Jan, Jovan i sl. Kako to objasniti? Jurjevo ime Jarylo/Jarilo odnosi se na njegovo mladenako razdoblje; kao novoroene je u junih Slavena on Boi, a kao mladia, koji pase kod pooima, ili kasnije traga za svojom dragom, poznajemo ga kao Jurja. Nakon svadbe, odnosno, u priama u kojoj se naglasak nakon onoga to se zbiva nakon konzumiranja braka, on je Ivan. to se dogodilo tijekom svadbe, da je promijenio ime? Sveta svadba odvijala se u hladu svjetskoga stabla, ili na njegovim granama (na suhoj grani na vrhu). Koje je botanike vrste bilo to stablo, Arbor mundi? Prema folklornome gradivu dalo se pokazati da je to bio uglavnom hrast, dub, ali i to da je u starijem sloju to bila vrba, tonije iva. Vidjeli smo veliku podudarnost izmeu ruske fraze i hetitske eja arta, iva zimzelena. ( , ,
, )
Ivanov i Toporov su i ime svetoga stabla u skandinavskoj Eddi, Yggdrasil, izvodili iz rijei za ivu. Kao to je eja zimzelena, tako je zimzelen i Yggdrasil. Rije iva <*jiva <*eiwa-, neko stablo sa crvenkastom korom (ili bobicama); (*ei- crvenkast, aren) Ne e biti bez vanosti, to rije jivanica prema Skokovu eimolokom rijeniku moe znaiti dva sratena sunovrata, sijamska blizanca u botanikome svijetu. Tvorba rijei s nastavkom n nije rijetka. Imamo mitoloka imena, Jarun, Perun, pa to je ovdje takoer vano rijei kojima se oznauju ljudi prema biljkama: bukvan, tikvan.
Nepristojnost ivanjskih obiaja i pjesama (obreda).
Ivanjski
tekstovi aludiraju na sklapanje veze izmeu mladia i djevojke. Te su aluzije pune jasne seksualne simbolike. To e biti poglaviti razlog to su ivanjske obiaje crkvene vlasti, i katolike i pravoslavne, jo odavna pokuale zatrti. Na njih su se okomile zbog njihove putenosti i aluzija na promiskuitetne prilike (koje moda nisu bile nikada u potpunosti ostvarene na konkretnoj ivotnoj razini, nego samo na mitskoj; eventualno su bile simulirane u obredima), a bez sumnje je tome doprinijela i injenica da je ta veza na mitskoj razini bila rodoskvrna.
182
Mostiti mosty.
183
U nekoliko jurjevskih pjesama iz okolice Bjelovara
(Huzjak 1957:21,22), u dijelu u kome jurjai moljakaju za darove, nalazi se stih

uro ide ispod mosta, da dobije svega dosta.
Ovo bi izgledalo samo kao improvizacija pukoga stihotvorca, kada ne bi postojale ozbiljne paralele u drugim, preteno svadbenim tekstovima. Evo, primjerice, jedne iz Hercegovine:
Dok ne zgradim srebrn most I ne pospem biserom I dragijem kamenom. Kad svatovi prohode, Neka biser trepee, Dragi kamen zvekee, Nek je sree to vee.
pa iz Makedonije:
K'e me dadat Alaj-beg, Alaj-begu za sina; K'e naprait k'uprija So dva draga kamenja, So drobnego bisera.
Takvih mjesta ima i u drugih Slavena, primjerice, kod Luikih Srba:

Ja cu i da mst twarii Wot lutoh zlota, sljebora; Ja cu e dai pez njn wes Ze tsicyimi wozami, Ze tyrcyimi konjami. Ja u ti dati most izraditi Od suha zlata, srebra; Dat u te preko njega prevesti S tisuu vozova, S etiri tisue konja.
te u istonoslavenskom pjesnitvu:
Jahat emo borom40 zelenim, Borom zelenim, mostom kamenim: Bor e umiti, a kamen zvoniti, Da uju ljudi, nama u slavu. Tast ga ljubi, Mostit e mu mostove Iz dragoga kamena, Iz zlatnoga prstena.
40
Borovdjeoznaujeumunasuhuzemljitu. 183
184
Maruka se dosjetila I pomostila mostove Iz kalinova prua, Odgonetnula zagonetke Kada bi mlada znala Da mladi dolazi, Gatila bi gatove [gradila nasipe] Skupim tekstilom Sve do same kue; Sloila bi mostove Iz kalinova prua.
Naega junaka vodi put do nevjeste preko mosta. Taj put je rekonstruiran i vodi od iza crvenoga/krvavoga mora kroz crne, blatne ume i lugove do u ravno polje u kojemu je grad. On vodi, kako smo upravo vidjeli, i preko mosta izraena od plemenita gradiva (to je zlati most po kome se ee deva Marija, kako emo uskoro vidjeti). To smo ve vidjeli u pjesmi u kojoj sestrica (ona iz drugoga svijeta) priprema bratova konja za put po nevjestu, a taj e put voditi preko kovanog mosta:
Pijte, jete, moga braca konji, Jel pojdete dalko po divojku, Po divojku, po moju nevestu; Jel pojdete ez gore visoke, Jel pojdete ez vode globoke, Jel pojdete ez moste kovane, Bote vidli divojkine dvore, De divojka s perom dvora zmee.
Da je mitska veza izmeu pojmova put i most veoma stara, govori prelaz znaenja iz put u most koji se dogodio u latinskome. Usporedite praslavenski *pot i latinski pons (Katii 1989b:59, 1991b:38-40) i prisjetite se samo sakralnoga znaenja rijei pontifex, mostograditelj! Jurjev put vodi preko mora, pa sada vie ne treba uditi ni grko pontos more, prvotno valjda put preko mora (usput: Helenima je Pontos bilo ime za Crno more, ono more preko kojega su Slavenima dolazile ptice iz Vyreja!). Sve su te rijei izvedene iz indoeuropskoga *pont-i-s hodati po movanom zemljitu. Katii je etimoloku figuru mostove mostiti protumaio kao ulomak praslavenskoga svetog pjesnitva i rekonstruirao ga u obliku *mostiti mosty.
184
185
Katii je u svezi s ovim mitskim mostom posebice upozorio na djeju igru u kojoj djeca prave most, te na tekstove pjesama koje se pritom pjevaju. Imamo, primjerice, slovaki tekst
- Hoja dund'a, hoja! Poslala nas kralovna. - Na o e vas poslala? - Po tri vozy kamenia. - Na o vam ta kamenia? - Zlate mosty stavati.
pa hrvatski iz Gijece/Kittsee u Gradiu, uz slovaku granicu:

Hoja dunda, hoja, A a vi to delate? - Hoja dunda, hoja, Mi si moste gradimo. - Iz esa si je gradite? - Iz dragoga kamika.
Moglo bi se lako pomisliti da su tu pjesmicu Gijeani u cjelini preuzeli od Slovaka (to, moda, vrijedi za prvi stih), kada ne bi bilo analogne slovenske pjesme:
Je-li trden ta va most? - On je trji kakor kost. - Iz esa ste ga delali? - Iz zlata, srebra delali. (sve kod Katiia 1990c)
Dobar opis obrednoga kola uz koji je ila pjesma s mostom donio je 1969. godine Ivan Ivanan. Igrali su ga u Pitomai na Matkanu nedelju (to je prva nedjelja iza Uskrsa, ona koju su u Varadinu u XV. stoljeu zvali nedjeljom Velje noi), a bilo je poznato i u susjednim selima. Sastojalo se od dva dijela. U njemu je sudjelovalo i po desetak parova, obino onih koji se namjeravaju te jeseni vjenati ili makar zgledati. Plee se tako da par po par dri u rukama rubac, a na stih Podignite ruice prvi par die rubac u zrak tvorei luk poput mosta pa drugi zatim prolazi ispod, postaje time prvi, die rubac i tako sve dok se ne umore. Pjesma, u kojoj se spominje i rije dunda, glasi:
Eja, dunda, eja El je trden taj va most? Trden, trden kano kost. Puajte nas rez njega. Kaj nam dare dajete?
185
Crnooku djevojku. Zna li spei, skuhati? Bolje, bolje nego vi. Laite si sami vi, Podignite ruice. (Ivanan-Lovrenevi 1969:150-154)
186
Gavazzija injenica, da tu igru gotovo u istovetnom obliku i s analognim tekstom popijevke poznaju jednako Belokranjci kao i Slovaci, tajerci i Podravci (kao i Maari) u meuprostoru izmeu Hrvatske i Slovenije na jednoj strani a Slovake na drugoj, upuuje na zakljuak, da se radi bez sumnje o staroj tradicijskoj igri, koja se mogla seobama rasprostraniti u davno vrijeme od Slovake do dananjega kajkavskoslovenskoga podruja (1960:164,165). Moglo bi se sada raspravljati, je li taj obiaj isprva bio opeslavenski pa se zadrao samo na zapadnome rubu Panonije, ili se on tek kasnije oblikovao negdje na moravskoslovakom podruju, na to je pomiljao Gavazzi. O tome ovdje ne mogu dalje razglabati, dovoljno je uoiti da Gavazzijeva pretpostavka ne proturijei pretpostavci da ovdje imamo pred sobom tvorbu vrsto povezanu s praslavenskim mitologemom o dolasku bojega sina na (svoju) svadbu. Krijes. Ako se sada ivanjski obiaji, koje prate znaajne ivanjske
pjesme to su posluile za rekonstrukciju mitskoga konteksta, stave u taj kontekst, postaje mnogo toga jasnije. Sad, primjerice, stara etimologija rijei krijes (u Praslavena rije *kres nije oznaavala lomau, nego je bila ime toga ljetnog blagdana), koja ju je izvodila od glagola [o]kretati i tumaila je kao ime za dan suneva obrata (solsticija; tako ju je tumaio jo Gavazzi), ne moe izdrati usporedbu s novom koja krijes izvodi od indoeuropskoga glagola *kre-s- nastala od ie. korijena *ker(^)- rasti, hraniti (usp. latinski cresco rastem, pa ime boginje plodnosti Ceres ili staroviskokonjemaki hirso proso). *Kres, dakle, koliko god bio datumski, pa i po etimologijom odbacuje teoriju o solarnom karakteru toga blagdana (a time vjerojatno i obredne lomae) i postavlja sebe u kontekst mita o rastu vegetacije, prije svega itarica. Jasniji postaju i brojni elementi ivanjskih obiaja u kojima igraju odreenu ulogu parovi momaka i djevojaka. Skakanje kroz krijes u parovima, pjesme u kojima se govori o biranju parova, gatanje o udaji pomou vijenaca baenih u vodu, aluzije na incest, sklapanje kumstva, crkvene zabrane ivanjskih zabava radi njihove raskalaenosti, sve to postaje razumljivim promatra li se uklopljeno u mitsko kazivanje o konzumiranju incestne veze nebeskoga para blizanaca. Ovdje se mogu dodati i neki obiaji koje Gavazzi nije spomenuo kao to su, primjerice, djevojako gatanje o nekim pojedinostima u vjerovanjima povezan sa sunevim obratom, svojom
186
187
moguoj udaji pomou penice posijane u tanjuri za Ivanje (na jadranskome podruju), ili pak obiaj javnoga obznanjivanja novih parova koji se u Meimurju odrao do poetka 20. stoljea. Vinko ganec zabiljeio je u svojem rodnom Vratiincu kako se mlade uz ivanjski krijes ozavala: U predveerje Ivanja (24.06) u Vratiincu loe momci (deki) krijes izvan sela, na panjaku zvanom Siploje, na eljeznikoj rampi. Tom zgodom, kad se ve krijes dobro razgori, jedan od grlatijih ozava gromoglasno, da sve odjekuje selom. Ozava deke i puce za udaju. Ono to se je selom tokom zime pogovaralo to se odrazi u tom ozavanju. Kao primjer naveo je, uz note, sljedei tekst:
Debanov Ivo eni se, Lajtmanova Aga zamu ide.
te:
eni se, eni Tuksar ura. Jemle si, jemle Zadravec Baru. (ganec 1990:168).
Kod ivanjskoga su krijesa djevojke pjevale, prema podatku kojega je zapisao sredinom XVIII. stoljea Josip Bedekovi, pjesmu u kojoj se zaizivao lepi bog Lado:
Lepi Ive trga roe, Tebi Lado sveti Boe: Lado sluaj nas Lado. Pevke Lado pevamo ti, Serca naa vklanyamo ti: Lado sluaj nas Lado.
Ta je pjesma bila jednim od dokaza za pretpostavku o poganskom bogu Ladi i o njoj e jo biti govora Mara djevica, Morana. Knjiga je posveena rekonstrukciji hoda kroz godinu
praslavenskoga boga vegetacije, Jurja. No, red bi bio osvrnuti se i na njegovu sestru i druicu, Maru. Uinit u to na neobian nain. Rekao sam ve da se neka pojava moe lake ocijeniti ako ju moemo sueliti nekoj drugoj s kojom je povezana. To u i pokuati ovom prilikom, samo to u krenuti sa suprotne strane. Zaboravimo, stoga, privremeno na Maru.
187
188
Kao ishodite posluit e kajkavska pjesma, spomenuta ve u Uvodu, po svemu sudei iz Petrovskoga kraj Krapine:
Ila Marija do Morja, Ne mogla Marija ez morje. Prosim te lepo moj brodar Daj me prepelaj ez morje. Neem ja tebe pelati, Bu mi platila talira. Neem ja tebi platiti. Vtrgla Marija ibicu
41
Vudrila ona na morje. Taki je steza postala Kud je Maria prela prek. Brodarova hia gorela Pomozi meni Maria, Neem ja tebi pomoi Nisi me tel pelati ez ovu vodu iroku.
Iznenadilo je Marijino ponaanje: Brodarova hia [je] gorela, a kada je brodar u nevolji zazvao Pomozi meni Maria!, ona mu o s v e t o l j u b i v o odgovara: Neem ja tebi pomoi, Nisi me tel pelati ez ovu vodu iroku. Motiv ove kajkavske pjesme poznat je i dobro istraen (Grafenauer 1966). Ne samo da nema nikakve sumnje da je ovdje rije o novozavjetnoj Mariji, nego je po svemu sudei u njoj opisan detalj (apokrifni) iz bijega u Egipat. U velikoj veini inaica kraj je onakav kako i treba biti: Marija se smilovala brodaru i pogasila oganj, a sve je zajedno zapravo zoran prikaz toga kako bi to bilo strano kada bi se i Marija ponaala kao zloesti ljudi i ne bi pomagala u nevolji. Tomajeva inaica iz Petrovskoga (koju Grafenauer nije poznavao) itavu je priu svela na najosnovnije. No, ona nije jedina koja je ispustila pravi zavretak (tj. spaavanje kue u plamenu). Takvih inaica ima vie. Grafenauer je tu pojavu protumaio saimanjem osnovnoga teksta, no, to nije dovoljno. Naime, osim logike pripovijedanja postoji njoj nadreena logika znakovlja uporabljenih u pripovijedanju. Marijino ime ovdje je znak veoma jasno odreena sadraja i njegov se smisao nipoto nije smio podrediti logici skraivanja teksta. A to se ipak u nekoliko navrata dogodilo. Pitanje koje postavlja Tomajeva pjesma pred nas sada glasi: to je to odobrilo pukim pjevaima da su usprkos nama poznatoj logici rijei-znaka Marija stubokom preokrenuli znaaj osobe koju taj znak simbolizira? Paljivi itatelj otkrit e klju odgovoru ve u samome pitanju. Znak, ime Marija, nema samo ovu n a m a druga p o z n a t u logiku, nego mora postojati i neka l o g i k a. To ime mora imati i neki drugi sadraj kojega tek valja otkriti.
Pjesma br. 65. nepaginirane rukopisne zbirke koju je u krapinskoj okolici prikupio pred gotovo 150 godina krapinski ljekarnik Edo pl. Tomaj. Tu mi je zbirku darovala 1961. godine za diplomu njegova kerka Emilija grofica Montecuccolli. Tekst sam naveo bez ikakve izmjene u pravopisu ili interpunkciji.
41
188
189
Nalazimo se, otprilike, u poloaju zvjezdoznalaca koji su, uoivi nepravilnost u ponaanju planeta Urana, potraili ono to ju je moglo prouzrokovati te otkrili 1846. godine na unaprijed izraunatu poloaju u Svemiru dotad nepoznati planet Neptun. Koga emo mi otkriti tragajui za nepravilnou Marijina ponaanja? Pogledajmo jo jednu pjesmu iz iste zbirke, takoer iz najue krapinske okolice:
Ivan se ee, po zlatom mostu, Za njim se ee deva Marija, Na ruka nosi malo detece. Kersti mi Ivan malo dete. Kak bi ga krstil, sam kren nisem. Kersti ga sam keren bu. 42
Zanimljiva je ovdje puka teologija. Marija nosi malo detece na rukama onako kako to nalae simbolian sadraj sintagme deva Marija (Blaena Djevica Marija prikazuje se, a napose zamilja, preteno s malim Isusom na rukama; pred oi nam dolaze slike i kipovi iz Bistrice, Loreta, Trsata i sl.) i trai od Ivana (Krstitelja) da joj kersti malo dete, bez obzira na to to svaki kranin tono zna da je Ivan na Jordanu krstio ve odrasla Isusa. Svi nai nama poznati suvremenici, naime, nose na krst malu djecu i pukom je pjevau ta slika (djeje krstitke) toliko usjeena u podsvijest da i nije moglo biti drukije nego da i Marija, koju si i tako uvijek predstavljamo s djetetom u rukama, dakle, da deva Marija Na ruka nosi malo detece na krst. Ova bi pjesmica bila samo dobra ilustracija moi simbolikoga znaenja pojedinih rijei i njihove prevage nad logikom pripovijedanja, kad ne bi bilo reeno da se Ivan ee po zlatom mostu. Ovaj se topos nipoto ne moe objasniti nikakvim kranskim ikonografskim ili apokrifnim predlocima. Predodba o Ivanu koji se ee po zlatom mostu dola je ovamo iz posve drukijega, nama ve poznatoga mitskog svijeta. To e potvrditi sljedee dvije pjesme. U prvoj, iz Bele Krajine, koja je dosta nerazumljiva, rije menjak trebala bi znaiti, prema kazivaevu tumaenju, imenitna nu, znamenita no, a ime koje se trai za dijete je mrkva noka, mrkla no. Menjak je moda u svezi s glagolom mijenjati. Od te se noi mijenja suneva putanja pa bi se moda moglo pomiljati da je ta predodba u svezi sa Suncem. Na to upuuje i pridjev zlat. No, nije iskljueno da je to isprva bilo povezano s mjeseevom mijenom. Pjesma glasi:
Ivan se ee po zlatom mostu: Na Ivanje je zlat na zlat menjak.
42
Ova pjesma neposredno prethodi prvoj, no, ima isti broj: 65..
189
Krsti mi Ivan, sinka mojega: Na Ivanje je zlat na zlat menjak. Kako bom krstil, imena mu ne znam; Na Ivanje je zlat na zlat menjak. Nadenite mu to mrkvo noko. Na Ivanje je zlat na zlat menjak. (trekelj 1904-1907/III:148)
190
Naime, druga je iz Zagorja (zapisao ju je Kukuljevi 1847:220), a u njoj se izrijekom spominje svekli mesec, svjetli mjesec kao ime koje valja dati djetetu:
Kako mu joemo ime zazvati? Ime naj mu bo te svekli mesec!
Kako god bilo, mitsko, pogansko podrijetlo ove predodbe izvan svake je sumnje. Trei primjer bit e etelaka pjesma duboke starine iz Pasanske Gorice (blizu Donje Stubice) koja takoer spominje Djevicu, ali na nov nain:
Djevo Marice, ito doela, ito doela, tri vjenca splela, Ne bi li selo bilo zdravo i veselo, Ne bi li selo bilo zdravo i veselo. (Bezi 1973:338)
Izraz djeva ovdje ne ostavlja ni traga sumnji u to da je puki pjeva imao na umu Blaenu Djevicu Mariju. No, nedoumicu mora izazvati upotreba hipokoristika Marica. On inae nije neuobiajen, no, ne upotrebljava se za Isusovu majku (doista se nikada ne upotrebljava). On e nas, ipak, odvesti dalje. Oblik Marica nije hipokoristik samo od imena Marija, nego i od Mara. Mara je pak, kako smo vidjeli, ustaljeni lik u folklornim tekstovima ne samo Hrvata, nego svih slavenskih naroda, a etimologiju mu neemo nai u hebrejskom imenu Mirjam, kako je to predloio Skok (1972). Danas znamo mnogo o Mari i moemo jasno odrediti njezine znaajke i mjesto u drevnoj poganskoj slavenskoj mitologiji. Minucioznom analizom folklornih tekstova Katiiu je uspjelo dokazati da je Mara djevianska kerka visokoga praslavenskog boga Gromovnika (Peruna). Ona u proljee u svome gradu doekuje prosce. Veoma arhainim mitskim slikama to je izraeno, primjerice, u ve navedenoj jurjevskoj obrednoj pjesmi iz Novaka (Navratil 1879:218):
Stara majko, hvaljen hudi Bog! Nastalo je novo leto, pomozi nam Bog!
190
Sve su kite oklenile, samo jedna ne. Ona nije oklenila, kaj zelena nij. Na toj kiti sva gospoda i gospon Bog.
191
Nastavak ovoga motiva nalazi se u poznatoj turopoljskoj jurjevskoj (Huzjak 1957:4):

Mara djevojka po gradu ee, Po gradu ee, deverke budi, Devet deverka, kaki brajenek, Mara ima zlatnu jabuku, Komu jabuka, komu djevojka, Juri jabuka, Juri djevojka.
Inaica iz Stupnika (Koreni 1896:140) ima sljedei zavretak:

Stante se gori, devet deverkov! Devet deverkov, koje brajenkov, Juraj je doel, zelen na Juraj! Eto vam mene zelenom lugu, Zelenom lugu, na suhom drugu - kirales!
U gosponu Bogu ve smo prepoznali Peruna. Suhi drug je grana na Drvu svijeta, ramus aureus. Mara je kerka Gromovnika i Sunca. Ona u svojem vrtu na suhoj grani oekuje boanske prosce, gospodu. Njezin je izabranik, kako smo ve vidjeli, (zeleni) Juraj: Juraj je doel, zelen na Juraj! Eto vam mene zelenom lugu Juraj je visoki bog vegetacije koji svakoga proljea dolazi u zemlju iz daleka. No, pokazalo se da je Juraj u krajnjoj liniji Marin izgubljeni deseti brat (devet brajenkov, koji ekaju s Marom njezina izabranika, izgubljena desetog brata, postat e joj tom svadbom devet deverkov!). Mara se udaje za svojega brata. Na jednak je nain incest skriven i zakodiran u ranije spomenutoj pjesmi iz Crne Gore, gdje su pjesnikim jezikom izjednaeni sestra i nevjesta te oba brata i dva evera: Mila sestra su dva brata, a nevjesta s dva evera. Za bolje razumijevanje potrebno je osvijetliti karakter praslavenske Mare. Ona je dvica (u praslavenskome je ta rije znaila openito djevojka) koja s radou doekuje svojega zarunika. No, ona je ujedno obijesna. Vidjeli smo to ve u spominjanoj pjesmi iz Crne Gore (Munja groma nadigrala, Mila sestra oba brata), a jo oitije bit e to u sljedeoj:
Ivina me potvorila majka Da sam Ivi ine uinila. Nisam, majko, iv mi Ivo bio, Ama mu ih mislim uiniti.
191
Priekaj me do Jurjeva dana, Dok izajdem na polje zeleno I izvedem svoje drugarice I uhvatim kolo na livadi I naberem dvoga, troga cvia: Sandokosa i okoloepa, Vratoloma i velike trave, Desno krilo sinje kukavice, Livu nogu mrtve krtinice, Pa e kukat oko dvora moga. (Delorko 1963:130)
192
Ova pomalo aljivo intonirana pjesma sadri nekoliko vanih elemenata: Jurjevo kao trenutak djevojina pojavljivanja u javnosti, livada kao mjesto susreta, drugarice s kojima izlazi (ona ne nastupa sama), te ime Ivo kojom ova pjesma odudara od uobiajenih jurjevskih. No, to nije sluajno. Jurjevo, naime, nigdje nije oznaeno kao svadbeni dan. Ono je samo dan prvoga susreta. Mitska se svadba odigrava kasnije, na Ivanje; muki junak (njezin brat) sada redovito nastupa pod imenom Ivo, Ivan. U slavenskoj (i baltikoj) predaji on joj je nevjeran, no, na koncu e Marina obijest postati razloita:
Delaj, Mare, agoder ti drago, Ovo ti je Karloviu Ive. Sada skoi va jezero mutno, Sada zovi devet bratac svojih. Pak ju ljubi tri dni i tri noi. Ljubil ju je i ostavil ju je Kakonoti livadu zelenu, Pokoenu pak i ostavljenu (Kurelac 1871:XXXV)
Ivo je Maru iskoristio i ostavio, nato mu se Mara osveuje i ubija ga, konjolika, uz pomo strjelica (oeva oruja):
U polju se prah podie Ni od vjetra ni od vihra, Neg od jada lijepe Mare Gdje joj hrabrov konj pobjee. Za njim Mare pjehom pjei: Ustan, doro, ranjen stao! Strjelice te ustrijelile Kroz sve tvoje etir noge, Kroz sedalce, pa u srce! (ubeli 1963:165)
192
193
U istonoslavenskoj predaji ouvano je mitsko pripovijedanje o tome to e ljutita sestra uiniti s bratovim (konjskim!) truplom. Brau e nagovoriti da ga ubiju do polusmrti (pod tim je oito moralo biti miljeno neto doista strano), a ona e iz ruku i nogu napraviti krevet, iz rebara trijem, iz ila e stijenj zasukati, iz modine svijee naliti, iz sala loj istopiti:
Gori moja svijea ne gasivi se, Plai njegova majko ne umuknivi.
Osvetoljubivost ostavljene Gromovnikove i Suneve kerke dobro je potvrena u slavenskoj i baltikoj predaji. Ta se opasna osvetoljubivost krije i u njezinu imenu. Nasuprot Skoku koji je njezino ime Mara tumaio jednostavno kao hipokoristik od Marija, podrijetlo mu valja traiti u glagolu moriti. Ishodite mu je indoeuropski glagolski korijen *mer- smrviti, umrijeti, odakle i *mr-wo- smrtan, mrtav. Ovaj je indoeuropski glagol prisutan u gotovo svim indoeuropskim jezicima. Iz njegova praslavenskog oblika *mer-ti potjeu nae rijei kao mrijeti, umirati, umarati, moriti, zamor, odmor; iz *mor je izvedena rije smrt (i u staroindijskome je mara smrt). U nemalu broju jezika ouvano je i dodatno znaenje: ona koja ubija, primjerice, u staroindijskome mara-h, lit. mras, latvijskome meris, kuga; staroislandski i starovisokonjemaki mara, njemaki die Mahr, Nachtmahr znai nadnaravno ensko bie koje po noi sjeda spavau na prsa, usp. jo francuski cauchemar, staroirski Mor(r)igain (odatle Fata Morgana iz legendi o kralju Arturu). U slavenskim jezicima konano postoje rijei iz istoga korijena s jednakim znaenjem: mora, tmora, zmora, trutamora i sl. Moda nee biti zgorega, dodam li toj mnoini rijei i znaenja jednu iz sjeverne Irske. Tamo je rije mare znaila the last sheaf, zadnji snop na njivi (onaj koji se u slavenskim jezicima zove Boja, Perunova ili Velesova brada). Posljednji snop s njive povezali su i donijeli u kuu i objesili iznad kamina do idue etve. To su zvali mares tail, marina kita, rep. Postojao je neko i nekakav obiaj povezan sa zadnjim snopom, zvan crying the mare, no, nije opisan. (Gailey 1972:12). eka Maena, Maana ima, kao i brat joj Juraj, kljueve:
Maena, Maena, Kdes klue podla? Dala sem ich, dala Tej kvtnej nedli, Aby odmykala Ze zem koren. (Liungman 1945:770) Marena, Marena, Kamo si kljueve stavila? Dala sam ih, dala, Toj Cvjetnici. Da bi otkljuala Iz zemlje korijene.
193
194
Traganje za kljuevima koji e otkljuati zemlju (obino je to Jurjev posao) i pustiti rosu da izae i osvjei vegetaciju poznato je i kod Istonih Slavena. No, tamo u jednoj (ve navedenoj) pjesmi kljueve nema Mara nego Jurjeva majka od koje se oekuje da otvori zemlju:
! A Jurjeva je mati Po gori hodala. Kljueve nosila, Zemlju otkljuala, Travicu ispustila, Na travicu rosicu!
Ve smo upoznali ruske zagonetke u kojima se povezuju kljuevi i rosa. Zanimljiva je jedna inaica s istim odgovorom, ali s poetkom koji e nas ovom prilikom iznenaditi: , , (Mitrofanova 1968, br. 199). Ovdje se mati Marija, koja ruskome seljaku posljednjih pokoljenja nije mogla biti nitko drugi do li Isusova majka, odjednom nalazi u posve mitskome poloaju! Vratimo li se sada zapadnim Slavenima, vidjet emo da i tamo Maena/Marzana moe dobiti Marijine crte. Tamo se, primjerice, u Uherskm Hraditi pitanje Smrtn nedela, kam se podela? postavlja i Mariji koja time dobiva ulogu u tekstovima proljetnoga ophoda. To, primjerice, u Moravskoj nipoto nije bila usamljena pojava (Liungman 1945:280 d.). Jo jednu crtu Marina znaaja otkrit emo udubimo li se u injenicu da je Mara stajai lik slavenskih svadbenih pjesama. Ona u njima zastupa mladenku, ona je prototip mladenke. Kao to sveta svadba Jurja i Mare stoji za sve svadbe obinih smrtnika na Zemlji, tako i Mara stoji za sve mladenke ovoga svijeta. Ta se Mara u folklornim tekstovima, kako smo ve vidjeli, nerijetko izjednauje s k u n o m . U ruskim svadbenim pjesmama opisuje se kako su svatovi, idui za kuninim tragom, dospjeli u mladenkinu kuu. To nije sluajno. Hrvatski zeleni Juraj ima u pjesmama kunu kapu. Ruski djever govori domainu: . Kada Rusi izvode nevjestu iz roditeljskoga doma, mladenka pjeva tubaljku s poetnim stihom - , iznosi se kouh od kunovine! se zove ruska djeja igra s pjesmom i kolom, u kojoj si mladii biraju nevjestu. , u ruskom kolokvijalnom govoru znai ensko spolovilo. Simbolika plodnosti ovdje je oita. Kad to sve znamo, shvatit emo duboku simboliku sljedee ruske duhovske pjesme:
194
, , , , . , , , , , . , , , . , , , , . , , , , (Bazanov 1970:513) Oj li, oj li, Nije klen, nije breza U rai stajala, Da, u rai stajala. Oj li, oj li, A na toj brezi Sjedila je kukavica, Sjedila je kukavica, Oj li, oj li, Dobro je kukala, Svima istinu kazala, Svima istinu kazala. Oj li, oj li, Kako su djevojke iz Zaulke Po brusnicu ile, Po brusnicu ile. Oj li, oj li, Kunicu ubile, Zubima oderale, Da, zubima oderale. Oj li, oj li, Sebi kouh saile, K objedu ile, Da, k objedu ile.
195
U rai je stajala breza, na toj brezi sjedila kukavica. Dobro je kukala, svima je istinu kazivala: kako su djevojke iz sela Zaulka ile po marjonu. Dovde je sve razumljivo. I rije je jasna: to je brusnica. Djevojke su otile brati brusnice. Kad se brusnice beru, onda mlade ne moe a da dio nabranih bobica ne pojede. Pritom se krvavocrveni sok brusnica nuno cijedi niz bradu. Moemo stoga pjesmu shvatiti kao rugalicu djevojkama iz Zaulke: manje su brale, a vie zobale pa su im lica krvava, kao da su zubima rastrgale neku zvjerku. No, pjesma ipak ima previe kljunih pojmova poznatih iz drugih mitskih tekstova a da bismo ju mogli svesti na puku rugalicu. Zvjerka je kuna, od njezina krzna napravit e kouh. Kukavica e biti da je ona ista koju smo ve vidjeli u hrvatskim jurjevskim pjesmama (u kojima Juraj nosi kapu od kunovine!). Ona sjedi na drvu, a drvo stoji u polju. To je arbor mundi.
195
196
No, vratimo se rijei . U zapisanu tekstu ta je rije pisana malim slovom i bez sumnje je zapisivau znaila brusnica. Vjerojatno je i puki pjeva mislio na bobice. Kod pjevanoga se teksta (a pjesma je prigodna, duhovska, dakle bila je po svemu sudei neko obredna) ne mogu pjevati rijei s malim ili velikim slovom. Da je zapisiva rije zapisao s velikim poetnim slovom: Mopa, onda bismo dobili istonoslavenski pandan Morani, Mareni, Marzani! Jesu li prvotno djevojke ile u polje po Marjonu? U ruskome je ne samo brusnica, nego i dueno (dinstano, moreno) jelo; ne zaboravimo da je i u hrvatskome rije morena particip pasivni enskoga roda od glagola moriti. Moda je tu rije o inicijacijskom obredu, po kome su u kasno proljee djevojice, koje su dobile mjesenicu (a to se ranije zbivalo izmeu 15. i 17. godine) bile priznate kao spolno zrele dvice koje e se o Ivanju poeti ogledavati za momcima? Doista, i u Bjelorusa i Ukrajinaca poznat je folklorni lik zvan . Dalek odraz sklapanja ivanjskih veza predstavlja, primjerice, ve spomenuti meimurski obiaj ozavanja. U Prelogu su ozavali do oko 1900. godine i pritom pjevali nama ve poznatu pjesmu:
Ivan se ee po zlatom mostu. Po njem se ee deva Marija. Krsti mi, Ivan, ovu detece! - Kak bi ti krstil, som sam ne kren. Imenujte, kaj mu je ime? Njemu je ime premladi Leksi. Imenujte jo, kaj joj je ime? Njoj je ime premlada Treza. (ganec1990:169)
Time je ovoj, na prvi pogled marijanskoj, pjesmi u potpunosti razotkriveno pogansko znaenje. Krstiti je, bez sumnje, ovdje isprva znailo nadjenuti ime, imenovati. Ivan Krstitelj samo je supstitut poganskoga Ivana, pa stoga ovdje ne ozava mladia i djevojku nego krsti malo detece. Kao to bog vegetacije (Juraj/Ivan) na povratku s onoga svijeta ide po zlatnom mostu ususret boanskoj svadbi, tako uz ivanjski krijes treba povezati mlade ljude u parove. Vratimo se jo jednom marjoni. znai u ruskome jo i ii u lov (tj. moriti ivotinje). Povezuje li ta injenica ovaj pretpostavljeni obred s Artemidom, boginjom lova? Kod njezine rimske posestrime Diane ve smo vidjeli zlatnu granu. Ili pak s Dionizovim ludim enama, M e n a d a m a , njegovim sljedbenicama koje su u divljem zanosu tumarale brdima i i z m o r i l e se u divljem, vrtoglavom plesu? Na vrhuncu zanosa uhvatile bi neku ivotinju, rastrgale ju i pojele
196
197
onako prijesnu. Nije li ruska pjesma o djevojkama iz Zaulke posljednji trag nekoga praslavenskog orgijastikog kulta? Djevojke, koje su , , - nisu li to slavenske menade? Prisjetimo se Marinih drugarica iz ranije navedene hrvatske pjesme u kojoj Mara, obijesna, najavljuje:
Priekaj me do Jurjeva dana, Dok izajdem na polje zeleno I izvedem svoje drugarice I uhvatim kolo na livadi Pa e kukat oko dvora moga.
Ovamo idu i prijetnje domainima koji ne bi darivali jurjae, da e im odvesti sinka u ravno pole, meu deklice koje e ga rezigrati, restancati:
, Ako ne te darovati, Oemo vam sinka zeti, Najmlajega, najdraega. Oemo ga otpelati S crne gore v ravno pole, Med deklice, med snaice, Tam emo ga rezigrati, Rezigrati, restancati. (Huzjak1957:14)
Samo to tamo ne e biti Mare, nego e se to odvijati u drugome svijetu.
Otvara se niz pitanja koja jo nisu razjanjena. Slavenska tekstovna predaja s jedne je strane veoma arhaina, otkriva nam odnose starije od onih koji su, primjerice, sadrani u indijskim Vedama, najstarijim ouvanim indoeuropskim obrednim tekstovima, no, s druge je strane sintagmatiki veoma razgraena i zakodirana do neprepoznatljivosti. Posao na otkrivanju i dekodiranju tih tekstova, premda je ve dao znatne rezultate, tek je na poetku. Kuna je, inae, seljankama veoma nezgodna ivotinjica. Krvoedna je i u stanju da u jednoj noi pokolje sve kokoi u kokoinjcu. Stoga joj domaice nerado izgovaraju pravo ime, da je ne bi nehotice dozvale. Tabuiranje njezina imena dovelo je do toga da se u pojedinim indoeuropskim jezicima ono zamijenjuje s drugim, opisnim. U slavenskim se jezicima za nju ponegdje upoptrebljava rije izvedena iz praslavenskoga *nevsta (podsjetimo se sada na ranije spomenuto eko ime za slamnatu lutku u proljetnim ophodima), u starogrkome je to numjitsa nevjesta, u talijanskome donolla nevjesta (doslovce mala gospoa). Ovo semantiki u
197
198
potpunosto odgovara znaenjima koja ima rije kuna u slavenskim jezicima. Na njemakome se lasici kae Marder, starovisokonjemaki mardar. I to je eufemizam, izveden iz indoeuropskoga *mar-ti-, takoer u znaenju mlada ena. Uspor. litavski mart djevica, nevjesta, staropruski martin nevjesta, latvijski marscha bratova ena. Najzanimljvije e ovdje biti kretsko Artemidino ime Britomartis. S Artemidom smo se ve nekoliko puta susreli. Ona je Zeusova ki, pa time ujedno i Dionizova sestra. No, ona je i Apolonova sestra b l i z a n k a (kao to je, kako smo vidjeli, prema nekim indicijima, Mara Jurjeva blizanka). Budui da je Apolon naknadno preuzeo ulogu boga Sunca, Artemidi je pripao mjesec (u baltoslavenskoj predaji ouvano je starije stanje: sestra Mara je D a n i c a , k i S u n c a , a brat Juraj M j e s e c ). Artemida je bila jedina djevianska grka boginja (a ipak boginja plodnosti), no, bila je i osvetoljubiva i okrutna (ubila je, primjerice, Niobi svih sedam keri!). Dovoljno je elemenata koji je povezuju sa slavenskom Marom. Je li kod pribliavanja pojmova ie. *mer- i *mar-ti- pomogla i puka etimologija? Redaju se pitanja kojima za sada jo ne znamo odgovora. S druge pak strane kuna podsjea na vjevericu Ratatosk iz skandinavske mitologije koja tri po Svjetskome stablu gore-dolje i prenosi pogrde koje si izmjenjuju bogovi gornjega i donjega svijeta. S Artemidom i njezina dva brata ponovno smo se vratili u mit o boanskom junaku vegetacije koji na proljee donosi ivotnu snagu bilju u zemlju (on je jedan od brae). Kuna (i njoj srodni lasica i zerdav) otkrivaju nam se kao prastari simboli djevianske keri Nebeskoga oca. Kad hrvatske seljanke iz kajkavskih krajeva jo i danas obvezno sa strahopotovanjem govore gospa lasica, one nesvjesno upotrebljavaju uz zvjerkino ime epitet dodavan bogovima (sjetimo se gospona Boga sa suhe grane iz hrvatske jurjevske pjesme). Mara naih folklornih tekstova je, dakle, djevianska ki visokoga boga gromova, Peruna, i Sunca. Njezina oekivana svadba s bratom (blizancem) preduvjet je plodnosti na zemlji, svakogodinjoj obnovi ivota. Ona je osvetoljubiva, opasna. Uslijed slinosti imena Mara i Marija dolo je, usprkos njihovu nastanku u razliitim vjerskim sustavima, kod raznih slavenskih naroda do preplitanja znaajki tih dviju boanskih osoba. Pogledajmo sada na kraju jo kajkavsku boinu pjesmu iz Meimurja:
Dober veer gospodar, gospodar! Dobre vam Jezu goste dal! To mlado leto pofalimo, To dete Jezua molimo.
198
Zila nam zila denica, denica, Spod one gore visoke. Ne nam je ono denica, denica, Neg nam je Marja Devica. Marija sinka rodila, rodila, V plenice ga je povila. (ganec 1924 /I-82)
199
Dakako da Marja Devica nije nitko drugi do li Jezuova mati. No, ona je ujedno, na veoma arhaian nain, poetskom afirmativnom negacijom (dobro ouvanom u ruskoj predaji) identificirana s Danicom, dakle, s Marom koja ostaje u kui u kojoj se rodio mali Boi, a pod stare e dane, prije idue Velje noi, postati opasnom Moranom. Da zakljuim. Pokazalo se da Marijin kranski lik i Marin folklorni imaju ne samo veoma slino ime, nego i neke druge dodirne toke koje su omoguile njihovo preplitanje u pukoj predaji. Pritom ne treba Maru zamiljati kao Marijinu hipostazu, nego kao jednu od komponenti sinkretistikih predodbi koje si je puk oblikovao da bi lake razumio i svladao svijet oko sebe. Mislim da sam uspio ukazati na onaj simbol koji se krio iza Marijina imena u pozadini pukoga teksta o Mariji i brodaru i koji je omoguio pretvorbu Pomonice krana u uvredljivu i osvetoljubivu osobu. Usput sam, nadam se, jasnije ocrtao lik djevojke Mare, kerke najviega slavenskoga poganskog boga.
Suhorek na drevu.
U ovom emo odsjeku poblie razmotriti
mjesto na kome se odigrava sveta svadba, hieros gamos. Ono je, kako smo ve vidjeli, pomalo neobino:
Kukuvaica zakukuvala, U jutro rano v zelenom lugu, V zelenom lugu, na suhom drugu, Na suhom drugu na rakitovom, Na rakitovom i na borovom. To mi ni bila kukuvaica, Ve mi je to bila mlada nevjesta. Mlada nevjesta po gradu ee, Po gradu ee deverke budi
Grad po kojemu se ee nevjesta izjednaen je sa suhim drugom, suhom motkom/granom u inae zelenom lugu. Suhoa ove grane posluila je Katiiu kao polazite pri tvrdnji da je nevjesta Mara kerka boga gromova, boga koji pripada suhu
199
200
svijetu. Gospoda koja za jabuku dre bez sumje su prosci: kome e pripasti jabuka, toga e biti djevojka. Katii je prepoznao stablo na kojemu je suhi drug kao Stablo svijeta, arbor mundi. To je zapravo cjelokupan svijet zamiljen i predoen u liku stabla, pri emu kronja predstavlja onaj dio svijeta u kojemu ive i djeluju bogovi nebesnici, stablo svijet smrtnika, a korijenje podzemni svijet umrlih (i ktonijskih boanstava). Suha je grana u kronji rezervirana za Gromovnika, tamo je njegov grad po kojemu se nevjesta ee, no, ta je grana ujedno motka, drug, koja dri nebeski svod da ne padne na zemlju. Vegetacijski junak slavenskih folklornih tekstova dolazi s druge strane mora (po svojoj je funkciji taj topos izjednaen s korijenjem odnosno dnom stabla), ide dugim putem, mostom (to je stablo) i dolazi u kronju gdje se priprema boanska svadba. Ta je svadba prototipom svima ljudskim svadbama, obini smrtnici u svojim svadbenim obredima oponaaju (dakako u kulturnome obrascu u kojemu je mitski pogled na svijet jo prisutan) boansku svadbu koja se odvija na suhoj grani. Student etnologije Draen Galeni ispitivao je recentne seljake svadbene obiaje u okolici Ludbrega i tom je prilikom zapisao u Kutnjaku (upa Kuzminec) jednu dosad nepoznatu pojedinost koja je pobudila njegovu pozornost (Galeni 1993). Rije je o obiaju koji se izvodio u odreenom trenutku svadbenoga slavlja, Gda je kolona dola pred hiu mlade i dok je prela vsa spitancija pred lesom. U tom se trenutku, dakle kada mladoenja dolazi pred mladenkinu kuu, dever morao popeti na neko drvo i s njega skinuti mladin ropec. U prijanja vremena (negda su mi japa pripovedali) nije se radilo samo o rupcu, nego je mesto ropeca gori na drevu bil obeeni nekakev venec od zelenjeve, na kojemu je bil privezani isti takov ropec. Taj je rubac (odnosno neko vijenac) netko mlai ranije objesio na vrh kronje, ali ne na kakvu god granu: ona je trebala po mogunosti biti im viea, i da je bila suhorek [=suha grana]. Vijenac je visio na vrhu stabla, na suhoj grani u njegovoj kronji. Imajui na umu Katiievo tumaenje jurjevskih ophodnih pjesama, sada nije teko razumjeti simboliku ovoga svadbenog obreda (u tome obiaju, naime, moemo ve naslutiti obred): venec je standardni simbol mladenke, a suhorek je suha grana na arbor mundi. Venec po kojega mora ii djever, a objeen je o suhorek, nije do li kukuvaica koja je zakukuvala u jutro rano v zelenom lugu, v zelenom lugu na suhom drugu, odnosno mlada nevjesta koja po gradu ee. Dever simboliki odlazi po bratovu mladenku. Kutnjako penjanje na drvo u ijoj je kronji o suhu granu objeen zeleni vijenac posve je jasna aluzija na mitsku sliku o boanskoj svadbi koja se odvija u kronji Svjetskoga drva. U tom kontekstu postaje vanim trenutak u kojemu se
200
201
obiaj odvija. To je onda kada mladenac doe pred vrata, lesu mladenkina dvorita (Gda je kolona dola pred hiu mlade i dok je prela vsa spitancija pred lesom), to posve odgovara i trenutku i mjestu u mitu: kad mladoenja dolazi pred dveri Gromovnikovih dvora. A da se doista radi o neem neobino vanome, da ta grana predstavlja neto bitno za ljudsko ivljenje, govori sljedei propis: Dever je zato moral biti siguren i spreten kak lasica. Ali je moral dobro paziti da ne vtrgne toga suhorka na kojemu je bil ropek, jerbo bi to bilo veliko zlo i velka nesrea. to bi se ono dogodilo, kad bi pukla suha grana o koju se oslanja Nebo? Tekst jedne druge, takoer ve navedene jurjevske pjesme, premda sam po sebi slabo razumljiv, potvrdit e predloeno tumaenje. Taj je tekst metodiki dragocjen upravo po svojoj nerazumljivosti. Tek sueljen s onim prvim on postaje jasnijim, pa ak dodatno pojanjava prvoga. U proljee (nastalo je novo leto) sve su grane prolistale, samo jedna je ostala suha (to je onaj suhi drug u zelenom lugu), a na toj su grani (ne spominje se nikakav grad) gospoda:
Stara majko, hvaljen budi Bog! Nastalo je novo leto, pomozi nam Bog! Sve su kite oklenile, samo jedna ne. Ona nije oklenila, kaj zelena nij. Na toj kiti sva gospoda i gospon Bog.
U gospodi smo ve prepoznali one iste koji u drugoj pjesmi za jabuku dre, dakle, prosce. No, u ovoj pjesmi nisu samo prosci na grani, nego i njihov domain gospon Bog. Puki pjeva danas, naravno, kada hvali Boga i o njemu pjeva u jurjevskoj pjesmi, ima na umu samo kranskoga Boga Oca i nikoga drugoga. Ne treba biti mitologom pa da se odmah uoi kako gore na stablu, na suhoj grani, ne moe uati kranski Bog, takvo to se njemu ne prilii, nego da se ovdje pod njegovim imenom prokrijumarilo neko mitsko bie iz poganskih davnina. Ta boanska osoba na suhoj grani u zelenoj kronji, domain gospodi-proscima, praslavenski je Perun. Slijedimo li dalje Galeniev opis, vidjet emo da ga spominju i Kutnjaki svatovi: Dever je, prije nego li se je poel pentrati na drevo, platil muiki da mu igrajo nekakvu pesmu dok se bu on pentral. Onda je dever moral popiti par kupici vina i nazdravlati i to ovak. Prvu je zdigel i rekel:
Najprije se setimo svevinjega Boga koji visoko sedi i vse nas doli gledi.
201
202
I ovdje Svevinji nije nitko drugi do li Bog krana. No, pogledajmo to se zbivalo uz treu, posljednju zdravicu: Treu je ne spil do kraja, ve ono kaj mu je ostalo je zlejal v zemlu ili v koren dreva ili pod noge muikaem, i onda je muika zaigrala. I igrali so dok je dever ne donesel doli toga ropeka z dreva. U prvoj je zdravici spomenut onaj bog koji visoko sedi, a u posljednjoj se vino izlijeva nespomenutome koji je dolje povezan sa zemljom, odnosno, to je jo znakovitije, s korijenom drva. To je Veles, Gromovnikov oponent, njegov protivnik u mitu iji obrisi sve jasnije izranjaju iz predaja raznih indoeuropskih naroda, a utvreni su i kod junih Slavena. U hrvatskoj Podravini djever je jo poetkom XX. stoljea nazdravljao Velesu! U hrvatskom je folklornom gradivu iznenaujue dobro ouvana predodba o bogu koji visoko sedi gore. Kao primjer neka poslui svatovska zdravica iz sjeverne Dalmacije, zapisana jo 1846:
Prid kuom ti stog, Na njem sidi gospodin Bog, Nekom dili s kapom, Nekom dili s vriom, Nami svakom dobrom sriom. (Huzjak 1957:42).
Na stogu sjedi bog i o jednoj srpskoj arojiarskoj pjesmi iz Kola u zapadnoj Bosni (tamo su arojice obilazile selima o Spasovu):
Bio ti stog Kolik zelen bor, A na njemu sjedi gospodar bog, Nekom dijeli kapom Nekom akom Meni i tebi Domaine Vreom Dobrom sreom: Dete, djeco, amin! (Mileti 1917:56)
Taj bog ne mora biti samo na stogu, nego moe sjediti i pod njime, kao, primjerice, u zakljuku jurjevske pjesme iz Farkaevca:
U dvoru vam stog, pod njim sjedi dragi Bog, Vas da nadari sreom, a mene s punom vreom.
202
203
Teko je u gospodinu Bogu, koji sjedi na stogu ili ui pod njime, prepoznati kranskoga Boga. Pogotovo je to nemogue u pjesmi iz Ribnjake:
U oboru stog i na njemu gospod Bog, Urui se stog, ode gospod Bog, struka i kovrljka. (obje pjesme kod Huzjak 1957:42, 23).
Nije bez znaenja to da se ovaj motiv moe nai i u jurjevskim i u svadbenim pjesmama. Zbunjuje mogunost da se bog moe zamisliti bilo n a , bilo p o d stogom. U jednoj ranijoj studiji postavio sam pitanje: moe li se bog koji ide po ulici (bog djelitelj) [u istonoslavenskim tekstovima Bog, Spory, Raj/Rajok] poistovjetiti s Velesom? (1990:55) Sada tu pretpostavku, iznijetu onda kao veoma opravdano pitanje, moram relativizirati. Bio sam poao od injenice da Jurjevog pooima, Velesa, stara ruska kronika zove "skotii bog". Budui da u staroruskome skot moe znaiti i "imetak, novac", Veles je bog ne samo stoke, nego uope imetka. Doista, nije pogrjeno pitati se, nije li bog koji Nekom dili s kapom, nekom dili s vriom, nami svakom dobrom sriom, dakle, bog djelitelj, identian s Velesom. No, u zdravici u kutnjakom svadbenom obredu bog koji visoko sedi posve je nedvosmisleno prepoznat kao nebesnik i postavljen je u opreku prema onome kojemu se u treoj zdravici izlijeva vino u koren dreva. Pitanje je jedino, smije li se suha grana u vrhu kronje poistovjetiti s vrhom stoga. Nije li, ipak, stog itne slame u mitskome kontekstu neto drugo nego Drvo svijeta? Oprez je svakako na mjestu, no, ipak se moe uvjerljivo pokazati da su stog i suha grana usko povezani, pa i zamjenjivi. Stog je opeslavenska i oito praslavenska rije *stog. Poznaju ju svi slavenski jezici. Etimologiju joj valja traiti u indoeuropskome korijenu *(s)teg- palica, tap, od kojega ima izvedenica u raznim indoeuropskim jezicima, ali ne u znaenju plast slame ili sijena. U tome znaenju ova rije u drugim jezicima nije poznata (osim kao oit slavizam, primjerice, u marskome asztog, rumunjskome stog, cincarskome stogu, albanskome tok). Tek u staroislandskome rije stjaki, stakkr znai Schober, kugelfrmiger Haufen, to odgovara slavenskome stogu. Prema tome, ue je znaenje plast slame ili sijena slavensko-germanska posebnost, dok je openitije znaenje palica, tap starije. Stog je, prema definiciji u Anievu Rjeniku hrvatskoga jezika, plast slame ili sijena sloen oko stoera. Bez stoera nema stoga: kup slame ili sijena bez motke u sredini jo nije stog. Stoer je pak (i njegova istoznanica stoina), prema istome rjeniku, a. drveni stup oko kojeg se slae stog (sijena, slame i sl.) i b. stup na gumnu oko kojeg se pri vridbi tjeraju konji. Pojam stog (plast slame ili sijena)
203
204
ovisan je, dakle, o pojmu stoer (drvena motka, stup), to je posve sukladno etimologiji rijei. Najblie paralele slavenskome *stoer nalaze se u baltijskim jezicima: litavski stgaras, stagarys duga suha stabiljka, latvijski stungurs suhi kocen, korijen kupusa. Rijei su izvedenice od ie. *(s)teg- pomou sufiksa -er, -ar. U slavenskim jezicima ta rije dolazi u oblicima s korijenskim vokalom o (hrvatski, slovenski, bugarski stoer, ruski ), ali i u prijevojnome stupnju e (luikosrpski seor motka, u Crnoj Gori steer deblo, u crkvenoslavenskome vratnica, ali i u nas: u Smokvici je eer motka na gumnu). S time u vezi neobino je znaajna rije stear u hrvatskim govorima izmeu Bjelovara i Gole, i to u znaenju hrast! Da to nije hrvatska novotvorba svjedoe rumunjski slavizmi stejar hrast, stejerie hrastova uma. To znai da je semantika veza izmeu stoera i hrasta bila poznata bar dijelu Praslavena jo prije njihova razlaza. To zapravo nije neoekivano. Stari su hrastovi velika stabla u koja rado udari grom, na njihovim kronjama esto se vide suhe grane. No, o n a suha grana o n o g a stabla na koju se oslanja Nebo, mora biti vie od obine grane: ona mora imati kakvou vrste motke, stupa; ona nije samo kita kaj oklenila ni, nego suhi drug na kojemu je smjeten Perunov grad. Zato je za njezino oznaavanje izabrana rije koja izvorno znai stup, motka. Sada postaje vidljivim da stog (ili, tonije: stoina) odgovara suhom drugu, suhoj grani na Stablu svijeta, a to znai da je bog koji visoko sedi na grani identian onome koji sidi na stogu. To, dakako, ne znai automatski da i u bogu koji ui pod stogom valja vidjeti nebesnika. Prisutnost Jurjeva pooima na njegovoj svadbi ne bi trebala uditi, jedino to mogunosti za njegovo prepoznavanje u ovom sluaju zasad izmiu iz ruku. Stog je, posve nemotivirano, prisutan i u ranije navedenoj ruskoj svadbenoj pjesmi u kojoj je usporedan hrastu ispod kojega poinje kunin trag:
Kraj stogova na ugaru Stoji velik, ogroman hrast, Ispod toga hrasta krenuo je kunin trag.
Time je veza stoga s hrastom dodatno potvrena. Galeni je istraivao i u oblinjim Hlebinama. Zabiljeio je jo nekoliko zanimljivih pojedinosti (u rukopisu). Mladoenjini su se svatovi okupili ve dan pred vjenanje i otili u posjete mladenkinu domu. Doavi tamo, u jednom je trenutku svatovski stareina izrekao standardni govor:
204
205
Dobri ljudi, ja vam se sem na poetku moram zafaliti na vaoj dobroti i gostoprimstvu kaj ste nas vu ovi temni noi prijeli pod va potovani krov, no ve je dolo vreme da vam se i mi na neki nain zafalimo i oduimo. Pa vam vu svoje i mladenevo ime darujemo jednoga udnoga stvora, koj nek vai hii i se druini donese puno sree, zdravlja i veselja. Vu to ime iveli!
U tom je trenutku dever ispustio u sobi bijeloga goluba ili bijeloga zeca. Dok su golub ili zec (nikada nisu donijeli obje ivotinje zajedno) skakali ili prhutali po sobi, svi su se smijali i vriskali, a pogotovo mladenkine prijateljice. Nato je domai stareina morao rei gostima:
Evo doli su nam udni gosti orel stareina, sokol deverina. Sebom su donesli belu golubicu, belu zajicu, golubica im je otprhala, a zajica odbeala.
Imamo u podravskoj svadbi prisutnu i malu krznenu ivotinju, dakako, domau, jer s kunom to ne bi mogli uiniti. Stih Evo doli su nam udni gosti parafraza je poetnih koledarskih stihova poput bugarskih . Jo je jedan element koji povezuje podravsku svadbu s rekonstruiranim fragmentima praslavenskoga sakralnog pjesnitva. To je rima sedi - gledi u prvoj od navedenih napitnica: Najprije se setimo svevinjega Boga / koji visoko sedi i vse nas doli gledi. Ona se nalazi u nizu pjesama u kojima ptica grabljivica sjedi na vrhu stabla. Prisutna je, primjerice, u hrvatskoj s ipana, gdje pjeva kazuje javoru-zelenom boru: na vrhu ti orle sjedi, a daleko oim gledi (ubeli 1963:146), pa u poljearskoj estitki zapisanoj u Donjoj Dubravi:
Vu ime onoga, Koji visoko sedi, iro gljedi, V roki belo ljeljujo dri. Faljen budi Jezu Kristu! (Hranjec 1991:68, bilj.)
Taj je srok dobro poznat i u obrednom pjesnitvu drugih slavenskih naroda, primjerice, u ruskoj gdje orao kazuje , (ejn 1898:339), ili u ukrajinskoj gdje se pojavljuje sokol (samo to je tu gledati zamijenjeno s vidjeti): , (Golovackij 1898:2,608, br. 46).
205
206
Uz lanove rekonstruiranoga praslavenskog sroka *sdit gldit pojavljuju se kao stajae oznake gore/vysoko dole/daleko, ime se proiruje rekonstruirani fragment. Katii je predloio rekonstrukciju *vysoko na vrhu orl sdit, daleko gldit (1990c:67). Stih kutnjake napitnice u kojemu Bog visoko sedi i vse nas doli gledi, dakle, ne samo da se po kontekstu uklapa u prikazani mitski sklop, nego u sebi sadri prepoznatljiv ulomak sakralnoga praslavenskog pjesnitva. Iz brojnih varijanti ovoga motiva moe se lako zakljuiti to je to na to to orao/sokol dolje gleda. Jasno je to u kajkavskoj
Gori sedi sivi sokol, Gori sedi, grada gledi: Bog nam ivi tu gospodu! (Kukuljevi 1847:252-253)
Sokol gleda u (Gromovnikov) grad u kojem su gospoda (prosci odnosno svatovi). Tekst se nedvosmisleno odnosi na svetu svadbu: ptica grabljivica sjedi na vrhu svjetskoga stabla i odozgo promatra svadbu boanske djece. Kako ta nebeska svadba stoji za sve svadbe na svijetu, aluzija na nju u seljakoj podravskoj svadbi nije neobina. U kutnjakoj se svadbi ta rima ponavlja, dodue prikrita, i u teoj napitnici: Za vas gospoda kapitani koji za stolom / sediste i saki v svoj kut glediste, ime su gospoda kapitani (predvodnici svatova) izravno povezani s nebeskim svatovima. U hlebinskoj svadbi orel i sokol ne sjede, dodue, gore visoko, no, prisutni su kao najvii svatovski asnici. Time kao da se krug zatvorio. No, mogu se otvarati novi. Spomenuti srok prisutan je i u jednoj ekoj inaici tekstova koji opisuju kako nevjesta od dijelova tijela svojega ubijenog dragana izrauje korisne predmete svakodnevne upotrebe: od mladievih nonih kostiju stolicu, od kostiju njegovih ruku svijenjake, od kose pojas a od lubanje pehar. Zatim e zadati zagonetku:
Na lsce sedm, Na lsku hledm, Lskou se ovjm Z lsyy ti pipjm. (Erben 1955:125-6) Na ljubavi sjedim, Na ljubav gledam, Ljubavlju se ovijam, Iz ljubavi ti napijam.
Istonoslavenske paralele ovome zapadnoslavenskom primjeru (primjerice, ukrajinska , po milome hodam, na miloga gledam, ejn 1898, br. 750) svjedoe o njegovoj starosti. Krugovi bi se mogli i dalje iriti, no, ovom prilikom to mora biti dovoljno.
206
207
Ovdje treba ipak jo spomenuti jednu rusku duhovsku pjesmu koju su pjevali uz kolo pod velikom brezom. U njoj se, osim Svjetskoga drva (ovdje je to smreka), spominju jo tri dobre stvari:
A na toj su smreki Tri dobre stvari: Prva dobra stvar Ljute pele, Druga dobra stvar Bijela lasica, A trea dobra stvar Sivi orao.
Te tri dobre stvari u uskoj su svezi sa svjetskim stablom. Pelama jo ne znamo pravo mitsko znaenje, lasica odgovara kuni i ona je zvjerka to trkara po stablu (putu koji povezuje Gornji s Donjim svijetom), a trei je sam vrhovni bog koji odozgo gleda. Pritom su se djevojke p o p e l e na brezu i predstavljale pele, hermelina i orla! Analogija s obrednim inom u podravskoj svadbi oita je. Pokazalo se da postoje znatna podudaranja izmeu mitske pripovijesti koja se nasluuje u rekonstruiranim ulomcima praslavenskih svetih tekstova i svadbenoga obiaja zabiljeena u okolici Ludbrega. Ta se podudaranja ne svode samo na formalnu paralelu (suhorek - suhi drug), nego se vide na simbolikoj razini (zeleni vijenac mladenka), otkrivaju u strukturnim odnoajima (visoko gore dolje na zemlji, uz korijen drva) i u povijesti pojedinih kljunih rijei i njihova znaenja (stoer - hrast). Metodiki je vano da su podudaranja utvrena prvenstveno na razini konteksta, to upuuje na genetsku srodnost i s velikom vjerojatnou iskljuuje mogunost kasnijih migracija motiva. Ova su podudaranja tako oita i takva im je teina da uvjerljivo podupiru Katiievu interpretaciju jurjevskih ophodnih tekstova. S druge pak strane sad se u svadbenim obiajima slavenskih naroda moe lake prepoznavati mitska pozadina, to e olakati njihovo tumaenje i uiniti ga sigurnijim.
207
208
Majka bogova
Antropoloki aspekt trojstvenoga naela
ovjek je od trenutka, u kojem je stekao sposobnost svjesnoga spoznavanja svijeta, taj svijet razumio pomou prirodnih suprotnosti koje je uoio oko sebe. To su opreke poput goredolje, naprijednazad, sprijedastraga, svjetlotama, suhovlano, lijevodesno, tugaradost, dobroloe, toplohladno itd. itd. Ovakve binarne opozicije (dvolane opreke) ine i danas osnovu naega razumijevanju svijeta i ovjekova mjesta u njemu. No, ovjek spoznaje svijet kruno, poam od sebe, pa stoga sebe smjeta uza sredite svijeta. To je omfalos ges (pupak svijeta), arbor mundi (stablo svijeta), axis mundi (os svijeta) klasine mitske kozmografije. U tome sreditu djelatna je i opozicija doljegore. Umetanjem ovjeka ove se ishodine opreke uslonjuju. Obje postaju prostornim strukturama vrsto povezanima s mitskim shvaanjem svijeta. Prva predstavlja sklop dviju binarnih opreka i odreuje ovjeka prema stranama svijeta. Ona moe uspostaviti mitsko sredite domovine (u Irskoj je to mitska peta pokrajina Mide [Sredina] u kojoj kraljuje mitski kralj cijele Irske, u vedskoj Indiji to je peta strana svijeta, ona gdje smo mi, ovdje). Kod stepskih konjanikih naroda Euroazije tako se ureuju selo, groblje, vojniki logor, drava (i oznauje bojama). U tome su bez sumnje participirali i predslavenski Hrvati. Druga pak objanjava ovjekov poloaj na zemlji izmeu Neba i Podzemlja. U osnovama svih drevnih mitologija lei predodba o borbi dvaju kozmikih naela, Reda i Nereda, struno nazvanih Kozmos i Kaos. Uvjerljivo je rekonstruirana i za slavensku mitologiju. Konstruktivnom, stvaralakom Redu mjesto je gore, a destruktivnom Neredu dolje; ovjek je u sredini. Ovo posljednje je ve mala trolana, trinitarna struktura konstruirana u ljudskoj svijesti da bi si ovjek predstavio svoj odnos prema Svijetu. Tako je ureen Svijet. Gore u kronji stanuju Nebesnici, bogovi koji ureuju svijet, dolje u korijenju je svijet sila Nereda, svijet mrtvih, a u sredini ivi ovjek. Ta je struktura svojstvena i obredu, sastavljenu od tri elementa: (1) spoznaji, steenoj objavom, o katastrofinosti situacije u kojoj Nered napada Red te o zadatku i potrebi, prevladati ju, (2) obrednoga ina (dromenon) s kojim emo postii taj zadatak i (3) teksta (mythos) koji prati i objanjava obredni in. I ovdje postoji trojstvo, no ono je prepoznatljivije jer se moe zamisliti poput kruga (poput prostora, vremena) ili trokuta. Shvaanje trojnosti kao najsvetijega zakodirano je i u kranskoj frazeologiji. Tu su pojedine boanske osobe samo svete (Duh Sveti), dok je cjelokupno trosjtvo presveto. Iskustvo svetoga je, kako je to izrekao Mircea Eliade, strukturni element svijesti. U taj strukturni sklop spada trojstvena, trinitarna struktura kao svojstvo najsvetijega.
208
Ideja o bogorodici i njezin odnos prema trinitarnoj strukturi
209
Za nas je ovdje vanije da je jo u paleolitiko doba sigurno bila oblikovana predodba o boanskoj obitelji. Predodba o boanskoj majci likovno je potvrena od mlaega paleolitika naovamo. Rije je o dobro poznatim enskim figuricama, neprecizno nazvanim Venerama, koje seu preko 25.000 god. unatrag. Predstavljaju boice plodnosti i rodnosti. Osim to su imale vanu ulogu u trudnoi paleolitikih ena, bile su i gospodarice divljai. Njihov ensko-majinski znaaj nedvosmisleno govori da su one raale djecu, bile su majke. Istodobno je postojala i drevna predodba o nebeskom bogu stvoritelju, shvaenu kao otac. No nita se ne zna o tome kako je paleolitiki ovjek zamiljao vezu izmeu Boga Oca i Boice Majke. Neto vie o obitelji boanske Majke moe se zasad samo nagaati. Pa ipak, smije se pretpostaviti trojstveni odnos: Bog OtacBoica Majkadijete/djeca. Vanost Boice Majke naglo je porasla s poetkom zemljoradnje. ini se da je zanimanje za itarice poelo negdje u istonom Sredozemlju i prednjoj Aziji, prije neto vie od 10.000 godina, na podruju na kojem su ivjela plemena mezolitikih kultura iji se su se meusobno srodni nostratiki govori u to doba ve bili poeli dijeliti. Rije je o govorima (prajezicima) iz kojih su, prema nostratikoj teoriji, nastali dananji indoeuropski, semitski, hamitski, ugrofinski, altajski, dravidski, pojedini kavkaski i jo neki jezici. Skupljanjem, a zatim i sijanjem/sadnjom biljaka, isprva su se bavile ene. Stoga se izjednauju plodnost zemlje i plodnost ene, pa ena postaje odgovornom za uspjenu etvu. Drutvena uloga ene naglaava se, javljaju se tzv. uxorilokalni brakovi i drugo to e kasnije pridonjeti stvaranju znanstvenoga mita o matrijarhatu kao prvobitnom obliku ustrojstva primitivne ljudske zajednice. Najkasnije sada Zemlja se izjednauje s Boicom Majkom. Postupno se razvija pojam Velike boice Majke. Kod Praindoeuropljana je dolo do odreenoga pomaka u naglasku. Bio je, bez sumnje, uvjetovan velikom vanou stoarstva, posebice konjogojstva, koje je u prvi plan izbacilo mukarevu ulogu u ivotu zajednice. Praindoeuropska drutva bila su izrazito patrijarhalna, to ipak ne znai da nisu i dalje uvala matrijarhatsku predaju o Majci Zemlji. Otac Nebo i Mati Zemlja i dalje su osnovni boanski likovi oko kojih se, u vie pokoljenja, niu i isprepleu njihovi boanski potomci. Heleni e maloazijsku Kybele zvati . Velika e Majka isprva sama raati partenogenezom (odjeka ima jo u grkoj mitologiji, gdje Hera sama zainje Aresa i Hefesta). To ju povezuje s pojmom djevianstva. Pa i prvi ljudi nastaju (raaju se) od zemlje (tako je, uostalom, i u Gen 2,7). U ruskoj se pukoj kozmologiji i u ulomcima mitoloke poezije to shvaanje ouvalo, pa se Zemlja do u nae dane naziva , Mati Vlana Zemlja. Tek e kasnije, pronalaskom orae sprave koju vuku ivotinje (pa e mukarci preuzeti oranje kao svoj zadatak), obraivanje njive biti izjednaeno sa spolnim odnosom. To ipak ne znai da ljudi u ono doba ne bi znali kako dolazi do zaea. Ideja o partenogenezi je, naime, ila rukom pod ruku sa svetom svadbom (hieros gamos) i orgijastikim obredima.
209
210
Prisutna je i predodba prema kojoj Mati Zemlja stupa u brak s Ocem Nebom. On ju oplouje svojim sjemenom - kiom. Stoga je Mati Zemlja usko vezana s vlagom odnosno vodom. Kod ranih je poljodjelaca boanska obitelj sastavljena od Oca Neba i djevianske Majke Zemlje te njihove boanske djece. postaje , Majka bogova, bogorodica. Ve se u neolitiku, pet tisua godina prije Isusova roenja, javljaju prvi likovni prikazi Madonne s djetetom. Zanimljivo je da sve donedavna nije uspjelo rekonstruirati praindoeuropsku Veliku boicu Majku Zemlju, premda je njezin muki par - bog Nebeski Otac (praindoeuropski: *dieus ptr, od *dieu- nebo) dobro potvren. Moda je tome uzrok izrazita patrijarhalnost ratnikih stoarskih naroda, kakvi su preteito bili i Praindoeuropljani, to je dovelo do njezina potiskivanja. Da je ipak i kod njih morala postojati predodba o takvom enskom boanstvu, znamo ne samo dedukcijom (nostratiki narodi poznavali su Veliku Majku Zemlju, Praindoeuropljani su potomci jednoga od nostratikih naroda, znai da su oni morali batiniti tu znaajku, barem u tragovima), nego i zahvaljujui znatnim slinostima u mitologijama pojedinih kasnijih indoeuropskih naroda. Nedavno je te odnose pokuao na praindoeuropskoj razini rekonstruirati Garret S. Olmstedt (1994). Unio je vie svjetla u tu problematiku, premda se neke njegove tvrdnje ine spornima. Svakako ne bi trebalo sumnjati u praindoeuropsku predodbu o Majci Zemlji koja je ujedno i Majka bogova. Ona ima i tri boanske kerke koje, izgleda, djeluju svaka u svojem dijelu Kozmosa (nebeskom, zemaljskom, podzemnom). U pojedinim se mitologijama praindoeuropski *dieus ptr povukao i postao deus otiosus, a svijetom upravljaju njegova djeca i unuci. Katkada je on i ime prepustio sinu, a ponegdje je ak bio, kao kod Slavena, zaboravljen gotovo bez traga. Posebno je zanimljivo pojavljivanje boginje (u pravilu visoko postavljene; u njoj prepoznajemo Boginju Majku) koja ima tri kerke ili se sama utrojuje. Inaice se nerijetko prelijevaju i prelaze jedna u drugu bez jasne granice. I to je poznato u raznim mitologijama i praindoeuropsko je. Na tu emo pojavu naii, primjerice, u indijskim Vedama gdje ponekad nastupaju boanske Majke u pluralu Matarah i stoje u jasnoj opreci s boanskim Ocem Pita u singularu. Na na grkim se pak natpisima javlja Demetrino ime u mnoini: Damateres, Demeteres. U Italiji se to zbiva s Cererom: Cereres. Izvrsno je potvren rimskodobni kult Majki kod Kelta i Germana u Galiji i Porajnju. Kult je bez sumnje stariji, no tek su rimski inovnici doveli sa sobom klesare koji su u ta podruja uveli navadu postavljanja kamenih spomenika s natpisima. Stoga ne udi da se te Majke na spomenicima zovu latinskim imenima: Matres, Matronae. Ponegdje izbija iz teksta keltski substrat (primjerice, u dativu Matrebo). Oko Nmesa te u srednjoj i sjeveroistonoj Galiji zvali su ih Junonama (u dativu: Iunonibus). Sudei prema natpisima, Majke su imale brojne funkcije. tovali su ih kao zatitnice plodnosti, rodnosti, zdravlja, toplica, ljekovitih izvora, zdenaca, uz rijeke; uvale su naselja, zemlje, plemena (primjerice: Matres Frisavae u Xantenu, ili Matres Suebae). Na nekim likovnim prikazima Majke dre, ili ak doje djecu (to su onda Deae Nutrices), a
210
211
prikazuju ih i kao starije ene (zvane Senomatris, Stare Majke). Javljaju se skoro iskljuivo tri zajedno. Galsko-zapadnogermanskim Majkama u odreenoj mjeri odgovaraju sjevernogermanske Norne. Njihova je uloga odrediti sudbinu djetetu pri roenju, i u pravilu nastupaju po tri. Ta ih funkcija najue povezuje ne samo s rimskim Parcama (tri sestre, predu i prema duini ispredene pree odreuju sudbinu) i grkim Moirama (Moirai; jedna, ili tri sestre - Zeusove kerke), nego i s folklornim predodbama ivima do u nae dane. U nas su to roenice odnosno suenice, koje takoer nastupaju po tri.
Slavenska mitska predaja o vrhovnoj boici Neposredni izvori su vie nego turi. O nekakvim odnosima meu bogovima nema u izvorima ni govora. Iz sekundarnih se izvora ipak moe razabrati da je Slavenima bio vrhovni bog gromovnik Perun. Sve to pak iz primarnih izvora saznajemo o enskim boanstvima jest, da su u Polablju astili neku boicu koju latinski izvor zove Siva, dea Polaborum (Helmold, Chronica Slavorum, iza 1170.), te da je ruski knez Vladimir dao god. 980. ispred svojega dvora u Kiivu postaviti pet kipova, od kojih je jedan prikazivao boginju Moko: : , , . ( , napisana oko god. 1113.). I to je sve. No, dok se za polapsku boginju tek pretpostavlja da se zapravo zvala iva, a sve drugo o njoj su nagaanja, o Mokoi se zna ipak mnogo vie. Spominju ju kasnije propovijedi i pouni spisi, upereni protiv ostataka poganstva u Rusa. Nije uvijek lako odvojiti odsjeve starih kronika od zbiljskih vjerovanja. Kada se u inae neobino vanu spisu Slovo njekoego hristoljubca i revnitelja po pravoj vjere (XIV. st.) spominje, vjerovanje , , onda se ne moemo oteti dojmu da je pisac - kako bi naglasio strahote ivoga poganstva - nabrojio imena Vladimirovih kipova i dodao im vile iz nekoga nama nepoznatoga junoslavenskog (?) izvora. Jednako je, primjerice, i kod inae jako vanoga spisa Slovo svjatago Grigorija. To je Bogojavljenska propovijed Sv. Grigorija Teologa (Kapadocija, IV. st.), u kojoj se estoko oborio na grko poganstvo, dobila je jo u grkoj verziji komentare, a bila je zajedno s njima rano prevedena na crkvenoslavenski (do XI. st.). U kasnijim ruskim redakcijama (do XIV. st.) dodani su komentari koji se odnose na rusko poganstvo. I ovdje se nabrajaju bogovi Vladimirova panteona, kojima su pridodana razna demonska bia, meu kojima i vile: , , , , , Uz Moko je navedena i boica Diva. No u tzv. Sofijskoj redakciji navedenoga Slova ta je rije samo atribut Mokoin: -. (Mansikka 1922:170).
Jednako to vrijedi i za preporuena ispovjedna pitanja, sadrana, primjerice, u jednom ruskom nomokanonu iz XVI. st.: ? te u ruskom spisu . (iz istoga vremena):
211
212
, , ; 3 s . Bez sumnje imamo pred sobom formule koje se odnose na starije tekstove, pa ak i na Kijevsku kroniku. Ipak, sumnju da je spomen Mokoi u ovim tekstovima samo odraz knjikoga znanja a ne i realna injenica, otklanjaju noviji etnografski zapisi iz XIX. i XX. stoljea iz sjeverne Rusije. Tu je sjeanje na Moko ostalo ivo sve do XX. stoljea (Tokarev 1957:119-120), dok ju je drugdje postupno istisnuo lik kranske svetice Paraskeve, koju Rusi zovu (pravoslavni juni Slaveni zovu ju Sveta Petka). Dakako, Moko naega vremena znatno se razlikuje od visoke boice kojoj su prije tisuu godina postavili kip pred kneevskim dvorom. Svedena je na demonsko bie puke mitologije, na lik obine zle vraare ili ak ene slaba morala (oko Moskve: = kurva). Ipak, folklorna predaja daje dosta elemenata za rekonstrukciju njezina poganskog lika.
Ono to je posebno vano je, da se pojedini elementi koji su kod sjevernih Rusa vezani uz Moko, javljaju i kod drugih slavenskih naroda, pa te paralele omoguuju, barem u fragmentima, rekonstrukciju praslavenskih nazora. Osim toga, i sam ruski folklor sauvao je bogatu mitsku predaju, samo to je ona u pravilu vrsto zakodirana i kransko-feudalno interpretirana pa ju je teko razotkriti. Ponekad je ipak dovoljno providna pa nam se u nekim folklornim tekstovima prikazuju visoki poganski bogovi u svoj svojoj jasnoi. Dok je, u pravilu, poganski gromovnik skriven iza lika sv. Ilije, u nekim se priama spominje izrijekom, i to sa svojom enom. On je onda car oganj, , a njegova ena carica Munjica - , prema pravilu da se vrhunskim boanskim osobama dodijeljuju titule svjetovnih vladara (podsjetimo se, primjerice, na Krista Kralja, ili pak na Krunjenje Blaene Djevice Marije). Oganj i Munjica su, dakako, ognjeviti, kao to je ognjevita i Ognjena Marija iz junoslavenskoga folklora. Ona je pak shvaena kao sestra kranskoga gromovnika, svetoga Ilije. Istodobno je gromovnikova ena povezana s vlagom, no u toj kombinaciji ona ne bi smjela biti ognjena. U jednoj se ruskoj pjesmi javljaju i (inaica: ). Time se ona razotkriva kao vlana Zemlja, poznata u Rusa i kao . Etimologija njezina imena je providna. Ono je izvedeno iz korijena *mok-, *mokr- u znaenju mokar, jednako kao kod Moko. Sada postaje situacija jasnijom. Bog Perun je gromovnik, pa e i njegova ena biti ognjevitom. Stoga se ona i zove (odnosno, kao Ilijina sestra, Ognjena Marija). Ona je istodobno i , to znai da je zapravo Mati (vlana) Zemlja. Gromovnik kao vrhovni bog ima, dakle, u slavenskoj mitologiji enu koja inae odgovara Bogu Nebeskom Ocu. Njezina mokroa i etimologija imena povezuju ju s ruskom Moko. To znai da je Moko ispred Vladimirova dvora u Kyivu Perunova ena. Moe se uoiti jo neto: Boica Majka je i u ruskoj i u junoslavenskoj pukoj predaji poistovjeena s Marijom (Ognjena Marija, ). To je, dakako, u krajnjoj liniji Blaena Djevica Marija, Josipova zarunica i Isusova majka. Krug se zatvorio.
212
213
Moemo otvoriti novi krug: Perunov dan je etvrtak. O tome svjedoi polapskoslavenska rije perunedn etvrtak, zapisana u XVIII. st. Ona doslovce znai Perunov dan. Tumai se kao kalk prema njemakome Donnerstag. No u Slovakoj su jo poetkom XIX. st. seoski starjeine bili zadueni paziti na to da ljudi ne rade teke poslove u nedjelju, ali da umjesto toga poteno rade etvrtkom. Naime, jo su uvijek bile prisutne tenje da se etvrtak (oito dan, neko posveen vrhovnome bogu Perunu) smatra danom tjednoga poinka. A ako je gromovnik imao svoj dan, onda valja pretpostaviti da je tako bilo i s njegovom gospoom. I doista, dan po Perunovu danu je petak, posveen kod Slavena bizantskoga obreda sv. Paraskevi, zvanoj u puku Petka, ruski . Folklorni lik sv. Petke ouvao je gotovo sve crte svoje poganske prethodnice. Tako, primjerice, Petku povezuju s Mokoi vlaga i predenje. Zajednika su vjerovanja, zabrane, postupci. Obje zabranjuju enama da preko noi ostave povjesmo nedopredeno. Petkine ikone postavljali su uz zdence u koje su joj bacali preu i tkanje kao rtvrni dar. U petak su ponegdje zabranjeni neki radovi. Petka se javlja i u priama o predenju/tkanju (usp. rimske Parce) kod zdenca. Sv. Petka je u takvim sluajevima bez sumnje nadomjestila Moko. Iz te pree istjee rijeka, tako iroka-iroka: : -. (Afanasev 1865, br. 103). Ovaj motiv moe se objasniti etimolokom vezom rijei za vunu i vodeni val (u ruskome znai oboje, a i u praslavenskome je *vlna znailo vuna i voda), prepoznatom i u imenu neke hetitske rijeke Hulana, to doslovce znai krzno, uz hulali vreteno. Paralele moemo nai, primjerice, i u njemakim rijeima Vlie, Wolle, Welle te hrvatskima vlat, val, vuna, vlasi. Homonimija rijei za pojmove iz svijeta vlanoga i za one iz stoarskoga svijeta vrlo je ozbiljna. Potonje su, naime, izvedene iz praindoeuropskoga korijena *welpanjak, livada, zemlja mrtvih (zamiljena kao vjenozeleni panjaci). Iz istoga je korijena i ime praslavenskoga boga zvana Veles, u ruskim kronikama oznaena kao , bog stoke. On je, zmijolik, usko povezan s vodom (ivi u njoj). Tako je mitska veza izmeu tkanja i zdenca postala oitom i razumljivom. Zanimljivu paralelu imamo i u iranskoj predaji. U Avesti se spominje mitska rijeka Anhit, s epitetima u punom obliku Ardv Sr Anhit. Rije Ardv po znaenju odgovara ruskome syra, vlana, dok sr ima, dodue, drugo znaenje (znai snana, sirova), ali joj zato odgovara etimoloki (obje su izvedene iz ie. *suro- vlano, kiselkasto, trulo). Ali to nije sve. U Horezmu, u centralnoj Aziji, ouvano je predislamsko (iransko) vjerovanje u mitski lik Anahita. Njoj se obraaju uzbeke ene, prije svega nerotkinje, a trudnice gataju o spolu buduega djeteta gledajui odraz nebeskih tijela u zdencu (Snesarev 1969:231). Inaica takva vjerovanja zapisana je u Hrvatskoj, u Ilai: na mlade dane oni koji nisu griili, vide dragu Gospu u bunaru, kako dri malo dite na rukama, a vie nje zvizda sjaji i trepti. Pojmovi zdenac, gledanje u vodu, dijete, zvijezda ovdje povezuju Anahitu s puki shvaenom Blaenom Djevicom Marijom. Kod junih se Slavena ime Moko ouvalo samo u toponimima (dubrovaka Mokoica, npr., ili grad Mogo u upaniji Gora) i u imenu neke barske ptice mokoka u Sloveniji. Jedini folklorni podatak je ime neke vjetice Mokoka, zapisane navodno kod
213
214
Slovenaca. Mitolozi se pozivaju na Bajke in pripovedke slovenskega ljudstva Jakoba Kelemine (Celje 1930, Ljubljana 1997), koji je tu biljeku preuzeo od Davorina Terstenjaka (Novice 1859,2). Terstenjak, koji je i inae pronalazio razna praslovenska mitska bia, uo je pripovijest od Rudolfa Puffa, gimnazijskoga profesora u Mariboru. Puff je (ili tek Terstenjak?) pripovijest o poganskoj slovenskoj zloj kraljici Mokoki locirao u svoj zaviaj, St. Florian a. d. Lanitz, u posve njemaki dio tajerske. Najvjerojatnije je Terstenjak, dobro uoivi strukturne slinosti, prilijepio nekom liku iz tajerskonjemake predaje ime praslavenske Moko. No, bez obzira na to, u junoslavenskoj predaji postoje raspoznatljivi tragovi Perunove ene kao Majke bogova, . Ona je, kao i drugdje u indoeuropskome svijetu (a tako je bilo, ini mi se, i u nostratikoj mitologiji), majka blizanaca (brat i sestra, ili dva brata i sestra). Jedan od njih je bog plodnosti, rasta i vegetacije (slavenski Jarylo), a u tome ga prati i sestra (slavenski Mara). Gromovnikova ena prepoznaje se u crnogorskoj pjesmi u kojoj vila gradi grad na grani od oblaka (suha grana na svjetskome stablu, tamo gdje je gromovnikovo mjesto) i promatra troje djece, dva sina i ker, kako se igraju oevim orujem:
Grad gradila bijela vila Ni na nebo ni na zemlju, No na granu od oblaka. Na grad gradi troja vrata: Jedna vrata sva od zlata, druga vrata od bisera, trea vrata od kerleta. to su vrata suha zlata, Na njih vila sina eni. to su vrata od bisera, Na njih vila ker udava. to su vrata od kerleta, Na njih vila sama sjedi, Sama sjedi, pogleduje e se munja s gromom igra, Mila sestra su dva brata, A nevjesta s dva evera. Munja groma nadigrala, Mila sestra oba brata, A nevjesta dva evera.
Analizom boino-novogodinjih obiajnih (bivih obrednih) pjesama moglo se pokazati kako je na Novu godinu bogu Perunu roen sin (to znai da je njegova ena bogorodica). Praslavenska Nova godina padala je oko dananjega 1. oujka. U katolikih Slavena praslavenski su novogodinji obredi veinom prenijeti na Boi, a kod pravoslavnih je dosta elemenata i danas smjeteno na Uskrs, Velikden. Kod Hrvata to je dijete mali bog, Boi (pa je kranski blagdan Kristova roenja, izgleda, dobio ime po proslavi roenja gromovnikova sina!). Odmah nakon roenja, predstavnici drugoga svijeta odveli su Boia:
Mi vam bumo sinka krali, Sinka krali, otpelali, Otpelali med roice,
214
Med roice, fijolice, Meu rajske djevojice.
215
Tek koji tjedan kasnije, na Jurjevo, vraa se - sada ve kao mladi za enidbu, zvan Jarylo/Juraj - u zemlju, donosi proljee i snubi, neprepoznat, Perunovu kerku (svoju sestru Maru) za enu. Do konanoga upoznavanja i prepoznavanja dolazi o Ivanju, no tom se prigodom na junak zove Ivan. Malen, ali jako vaan dokaz o dubokoj starini elemenata hrvatske predaje o Boievu roenju poetkom proljea donose bjeloruske proljetne pjesme. Rije je o ophodnim pjesmama to ih pjevaju poetkom proljea, u oujku, u kojima se govori o veselju zbog roenja Boga: , , ( raduj se, zemljo, Bog se rodio, Dovnar-Zapolskij 1895, br. 307). Istonoslavenski seljak koncem XIX. st., dakako, ne pozna drugoga boga osim kranskoga, pa je stoga B pravilno zapisano velikim slovom, premda je tu izvorno bio miljen poganski bog vegetacije Jarylo-Juraj. I u makedonskoj je predaji taj dogaaj povezan s proljeem, tonije, s Uskrsom. Ne opisuje da se na Uskrs rodio djeai, nego djevojica imenom Mara. Ta je Mara Jurjeva sestra, a ako su roeni istoga dana, blizanci su. Okolnosti su nedvosmislene: na Sunevu najavu da je na Veliki dan (Novu godinu) roena Mara, gromovnik je grmnuo i tresnuo iz jasna, vedra neba bez oblaka:
Roena je Mara na dan Velikdan Izala je Mara na dan Velikdan, O, kako ju vidje jasno sunce, O, grmnu, grmnu i tresnu Iz jasnoga bez oblaka
Bogorodica poganskih Slavena utkana je, kao i ostale boanske majke, u trojstvo GromovnikBoica Matiboanska djeca No ona je, osim toga, uklopljena i u jednu mnogo dramatiniju trojstvenu strukturu. Ona je predmet sukoba izmeu gromovnika Peruna i boga stoke i donjega svijeta Velesa (to je, u krajnjoj liniji, sukob izmeu principa Kozmosa i Kaosa!). Nju Veles otima muu Perunu, a ovaj ju opet preotimlje. Rije je o PIE mitologemu o otimanju i preotimanju, ija je jedna od inaica rekonstruirana na primjeru otimanja stoke (sukob s tuinima). No rije je i o varijaciji poznatoga mitologema o boanstvima vegetacije (Tammuz, Perzefona, Adonis) koje odvode na nekoliko mjeseci u podzemlje. Sada je trinitarna struktura drukija: Gromovnikvladar podzemljaGromovnikova ena Ovo objanjava, zato Moko u ruskim folklornim tekstovima moe biti povezana sad s ognjem, sad s vlagom i vodom. Malo je gore, na suhome, kod mua, malo dolje u vlazi kod ljubavnika. Moda sam uinio nepravdu Velesu, jer ima indicija prema kojima je obijesna Moko bila ta koja je izazvala svau meu bogovima.
215
216
U Mokoi se sastaju dvije oprene naravi - suha i vlana, ognjevita i mokra. Jednoj je mjesto gore, uz gromovnika, drugoj dolje, uz vodu - gore uz mua, dolje uz zavodnika. Kada se to zna, onda postaje oitim da rije Mokoq prvotno nije bilo ime, nego epitet koji odraava, pae naglaava jednu od dvije naravi Perunove ene. Nije nemogue da je takvo ime, izvedeno iz epiteta, za drugu narav vrhovne boice bilo iva (Ivanov-Toporov 1982:185). A moemo se i pitati, nemamo li pred sobom drevni model dva brata-sestra:
Na njih vila sama sjedi, Sama sjedi, pogleduje e se munja s gromom igra, Mila sestra su dva brata, A nevjesta s dva evera. Munja groma nadigrala, Mila sestra oba brata, A nevjesta dva evera.
Tu bi Vila odgovarala eni vrhovnoga, nebeskoga boga (Stribog?), dva brata Perunu i Velesu, a sestra Mokoi. Predodba je starija od slike o Perunu kao vrhovnome bogo i o devetero/desetero brae i Mari. U junoslavenskim folklornim predajama, rekao sam, nema Mokoi, no potvrena su druga mitska bia koja joj odgovaraju, kako po funkciji (skrb za pravilno predenje, tkanje) i smjetaju (uz zdence, izvore, jezera), tako i po broju: uvijek nastupaju po tri. Nedavna istraivanja Radoslava Katiia pokazala su velike tekstovne podudarnosti izmeu junoslavenskih i litavske folklorne predaje (Katii 2000). One omoguavaju jasnije profiliranje vrhovne baltoslavenske boginje (litavske Lajme) i njezina utrojavanja, njezina odnosa prema trima enama - roenicama, suenicama uz vodu, ulogu u svetoj svadbi svoje boanske djece. Otvara se i pitanje njezina imena. Ime Moko je, izgleda, samo njezin u ime pretvoreni epitet, to ga je dobila zbog svoje veze s mokrim elementom. U junoslavenskim tekstovima nerijetko je zvana vila (Grad gradila bijela vila /Ni na nebo ni na zemlju). Ponegdje kod Srba, pa onda kod Makedonaca i Bugara, vilu zovu samovila, a Bugari i samodiva. Je li moda diva njezino staro slavensko ime? U raznim indoeuropskim mitologijama nailazimo na enska boanska imena koja mogu biti izvedena (neka sigurno jesu!) kao enski oblik iz praindoeuropskoga *dieus. To je, primjerice, latinska Diana (Varon jo ima: Diviana), ilirska Deana, galska Devona. Linearni B tekst zove Zeusovu enu Diwija. Indicija ima i kod slavenskih naroda. Zapadnoslavenski srednjovjekovni kroniari spominjali su boginju zvanu Dzevanna, Dzewana, Dvana i usporeivali ju s rimskom Dianom. Istonoslavenski srednjovjekovni tekstovi poznaju Diva i Dive (Div, divy). Prvo je muko ime, u jednini, povezano s pojmovima gore, nadreen, suh, a drugo ensko, u mnoini, povezano s dolje, s podreenim, vlanim (Ivanov-Toporov 1965:173, 179). Div jo pripada redu visokih bogova, no dive se ve svrstavaju u skupine enskih mitskih bia niega reda. U folkloru pojedinih slavenskih naroda nai emo derivate ovih srednjovjekovnih likova. To su, primjerice, eki div-mu, div ena, poljska dziwoona, luika diwja ona, diwica (nije isto to i rije za pojam djevica), ukrajinske , .
216
217
Zanimljivo je da i neslavenski narodi jugoistone Europe poznaju to ime za bia koja su poput junoslavenskih vila: zan (albanski, od lat. Diana), zn (rumunjski). Kao da se u ovim imenima slavenskih mitskih bia kriju imena indoeuropskoga vrhovnoga Boga Oca Neba i njegove ene velike Majke Bogova, no prerano je da se donose vri zakljuci. No ve se ipak moe ve sada rekonstruirati njezino praindoeuropsko ime kao *dieua mter.
217

Komparativna Mitologija

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

Komparativna Mitologija

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Komparativna Mitologija

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Osnovna literatura: V. Belaj: Hod kroz godinu, Golden Marketing 1998.

KOMPARATIVNA (POREDBENA SLAVENSKA) MITOLOGIJA

Kratki teaj obredne antropologije

Izvori za poznavanje i rekonstrukciju praslavenskoga bajoslovlja

ranoindoeuropskome gradivu na Vuedolu, te Andrej Pleterski na slavenskome u istonim Alpama.

Znanstveni pristupi i pokuaji rekonstrukcije

Oronimi uz Muru, Austrija

Religija i mit Praindoeuropljana

Ta trodioba dobro je vidljiva u raznim ie skupinama:

Arya* rjan Aryaman (<pie. *rig)

Germani Gali Ariomanus

(-rich > Reich) bijelo: druidi, bardi,

slobodni seljaci slobodni seljaci

riu, aire, pl. airig Airem

To se ogleda i u brojnim mitovima, legendama, priama:

zlatna (bojna) sjekira

zlatni jaram i ralo

sveenici, inovnici vojnici, uvari orai

Filozofi vladaju vojnici radni narod koji stvara bogatstvo

zemlju od: slabe ljetine

prevare, lai (krivo znanje, loe pravo)

ouvaj me slabe hrane

kupuje ljubav (imetak)

maem prijeti odsjei glavu

membrum suptum: tjel. nasilje tjelesno nasilje noem ozlijeenoga rezanjem

zelenu bit e bogat,

crvenu bit e najjai

bijelu znat e udesno jodlati

Otac i tri sina

i s predodbom o generacijama bogova.

Dagda Eochaid je Ollathair Njorr Nerthus (id est Terra Mater)

REKONSTRUIRANI PIE MITSKI MOTIVI

Avamedha, konjska rtva

Otimanje i preotimanje goveda

dao je stoku narodu *Arya

i predaje sveenicima, koji ju trvuju *Dyeus pteru

Rekonstrukcija struktura praslavenskih predaja

Izbor i pribavljanje gradiva

kritika (provjeravanje, opisivanje, sreivanje) intuicija

(SADA SE VRAAMO NA TEKST KNJIGE HOD KROZ GODINU)

Perun i Veles: drugovi ili suparnici?

Perun Knez i njegovi vojnici oruje, rat smrt orujem gore

a Velesa idola, njega zvahu (skotjim)

bogom, zapovijedi u Poajnu rijeku baciti.

Zna za nj i legenda o nastanku Novgoroda (zapis je iz 17. stoljea):

U Zprvach krlevskeho eskeho spoleenstva naukoveho 1874:248.

Perkuna je sedam: est ih grmi, a sedmi ne.

Novgorod:rekonstrukcijaPerunova svetita. (prema:Sedov1953,rizba44:)

Tko 1 Bog Sv. Ilija grom

Folklorno gradivo nudi i razne druge mogunosti:

3 strjelicom maljem kamenom

Toka pod ovdje zamjenjuje repi. To je nazalno o.

18Sretnici 19Indrin 20Arijci

su oni kojima je dano znati skrivenu istinu.

napitak soma imao je opojan uinak.

Na moru, na primorju, na kamenu, na poluotoku stoji iva zelena

Toka pod ovdje zamjenjuje repi. To je nazalno o.

24Sretnici 25Indrin 26Arijci

su oni kojima je dano znati skrivenu istinu.

PSL svt (world), svt-lo (light); svt je vana homologija