Boije ime Allah

Napomena: Priredio S.B. Hadi ejh Fejzullah efendija Hadibajri rekao je: Allah je jedan. Allah je onaj osim koga nema drugog Boga. Allah je jedna iskonska Istina. Napuni svoje srce sa Hu i Allah, napuni svoje srce sa Huvallahom. Od vazda je jedna Istina. Samo je On dostupan da se oboava, da Mu se ibadet ini. Ismi Allah je Njemu najblie ime, to je posebno ime Njegovog uzvienog Bia. Allah, to je Lafzi-Delal (Velianstveno ime), ime koje sakuplja sva ostala Njegova Imena. Ko je Ehli-zikr, od ovoga Njegovog Imena, ima veliki tesirat (olakanje). S ovim Boijim Imenom Allah ( )zapoinje Kur'an, bilo da se u obzir uzme uenje bismille prije prve kuranske sure Fatiha (bismillahir-rahmanir-rahim, u ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog), bilo prvoga ajeta Fatihe s kojim Kuran poinje: Hvala Allahu (Fatiha, 1.) Ovo Boije Ime, objavljeno je, ljudi su njime podueni, jo od vremena prvoga ovjeka na Zemlji, hazreti Adema, alejhisselam, odnosno jo od ivota drevnih naroda. Naprimjer, narod hazreti Nuha (Noe), alejhisselam, kae: Da je Allah htio, meleke bi poslao; ovako neto nismo uli od naih predaka davnih. (Muminn, 24.) Nisu vjerovali hazreti Nuhu, alejhisselam, ali su i oni i njihovi preci znali za Boije Ime Allah. Narod Hudov (Eberov), alejhisselam, rekao je:

Zar si nam doao zato da se jedino Allahu klanjamo, a da one kojima su se klanjali preci nai napustimo? (Arf, 70.) Takoer, na kraju sure Mumin (Vjernik), Allah uzvieni nam otkriva da su stari narodi, koji ne bi vjerovali poslaniku koji im je bio poslat, naavi se pred Boijom kaznom, takoer oitovali poznavanje Boijega Imena Allah, tavie i vjerovanje u Njega: A kad bi kaznu Nau doivjeli, onda bi govorili: Mi vjerujemo u Allaha, u Njega jedinog, a odriemo se onih koje smo Mu ravnim smatrali! (Mumin, 84.) Stoga se moe rei da je Boije Ime Allah, objavljeno s prvim ivotom na Zemlji. Takoer, ono e biti poznato ljudima sve do Sudnjega dana. Kada vie niko ne bude znao za Boije Ime Allah i kada Ga vie niko ne bude zazivao tim Imenom, nastupit e Kijametski dan. Sudnji dan nee nastupiti dok na Zemlji bude neko ko izgovora Allah. (hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, biljee Muslim, Tirmizi i Ahmed) Uzvieno Ime Allah, kako kae hadi ejh Fejzulah-efendija, sakuplja sva ostala Boija Imena. U Kuranu se kae: Allah ima najljepa Imena i vi Ga zovite njima. (Arf, 180.) Hazreti Pejgamber, alejhisselam, rekao je: Allah ima devedeset i devet Imena (hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, prenosi hazreti Ebu Hurejre, a biljee Buharija, Muslim, Tirmizi, Ibn Made i Ahmed) Tako su sva Imena pridruena Imenu Allah, pa se kae da ovo Boije Ime (ism) objedinjuje sva druga Boija Imena (esm), sva Boija svojstva i osobine (sift ve nut).

Dva su miljenja poznavalaca arapskoga jezika, o tome da li korijen iz kojega je izvedeno Ime Allah ima svoje porijeklo u arapskome ili u nekome drugome jeziku. Jedni smatraju da je porijeklo korijena ovoga Imena arapsko (areb), a drugi da vue porijeklo iz hebrejskoga jezika (ibrn), te da su ga Arapi prenijeli i u svoj jezik, a u novijem dobu ustaljen je nakon objave Kurana. Poznati uenjak arapskoga jezika Sibevejh, tvrdi da je imenica Allah izvedena od korijena e-l-h, odnosno od imeninoga oblika el-Ilh. Nakon toga je arapski glas hemze zamijenjen elifom i lamom, pa je imenica dobila oblik Allh. Slino je i sa imenicom en-ns (ljudi), iji osnovni oblik glasi el-uns. Prenosi se i druga predaja od istoga uenjaka Sibevejha, koju su prihvatili i zadrali uenjaci iz Kufe, da korijen imenice Allah ine harfovi l-elif-h, odnosno da je prvobitno ova imenica glasila lh. Nakon toga joj je pridodat odreeni lan el, iz potovanja, pa je nastalo Allh.

Imam Kurtubi istie da Boije Ime Allah ima deset svojstava kojima se izdvaja meu ostalim Boijim Imenima. Prvo, ono se prvo navodi u hadisu o devedeset i devet lijepih Boijih Imena. Drugo, ono je najvee Boije Ime. Tree, na njega se najvie upuuje Kuranom i hadisom. etvrto, nema kraja nabrajanju stvari koje upuuju na ovo Boije Ime. Peto, ono se prvotno oslovljava, doim se druga Boija Imena prvotno opisuju. esto, sm uzvieni Allah naredio je zazivanje ovoga Imena, a i tradicija starih naroda prenosi da su stvorenja uzvienoga Boga oduvijek ovako oslovljavala.

Sedmo, niko se ne usuuje sebi nadjeti ovo ime. Osmo, ono se ui prije svakoga posla u kojemu se eli bereket, i kada se daje zakletva. Deveto, svi znaju za ovo Ime, nijedan od drevnih niti od suvremenih naroda ga ne negira. Deseto, kada se ono podigne sa Zemlje, nastupit e Sudnji dan. Imenica Allah, sastoji se iz pet slova, svako od njih predstavlja jedno svojstvo uzvienoga Gospodara. Prvo slovo u Imenu jeste elif ( .)Kako se prenosi, elif simbolizira Boije svojstvo jedinosti (ehadijjet) samo On jeste, sve drugo ovisi iskljuivo o Njemu. Stoga je, kako se prenosi, elif u Imenu Allah izdvojen, kao to je dragi Bog uvijek uzvieni, uvijek iznad, svega drugoga. Svojstvo ehadijjeta prvo je manifestirano svojstvo Bti. Drugo slovo u Imenu jeste lm ( .)Slijedi odmah nakon elifa, i, kroz vezu s elifom, Imenu istie potovanje, velianstvenost (dell). Za ovo svojstvo dell kae se da predstavlja najuzvienije manifestiranje Bti. U jednome hadisi-kudsiju se veli: Velianstvenost (azama) je Moj ogrta, a uzvisitost (kibrij) Moj je plat. (hadisi kudsi govor uzvienoga Allaha koji nam je takoer prenijeo hazreti Pejgamber, alejhisselam, ali koji nema status Kurana ve predstavlja Poslanikovo prepriavanje Allahovoga govora, prenosi Hennad, a biljei Ebu Davud) Stoga se kae da svojstvo Boije velianstvenosti (dell) prethodi u opemu manifestiranju svojstvu Boije ljepote (deml). Oba svojstva smatraju su najuzvienijim manifestiranjima, pojavljivanjima, tragova Boijega postojanja i djelovanja. Tree slovo u Imenu jeste ponovno lm ( ,)odnosno drugi lm u Imenu. Izravno je vezan za prvi lm, pa se kae kao da je rije o istoj stvari, samo drugaije iskazanoj. Stoga ovo slovo simbolizira Boije svojstvo ljepote (deml). Ta dva svojstva, dell i deml, djeluju na nain, da se njihovo spoljno manifestiranje, otkrivanje stvorenjima, naziva ljepota velianstvenosti (demlul-dell), a unutarnje, skriveno, manifestiranje predstavlja ustvari velianstvenost ljepote (dellul-deml). ele li se ova dva svojstva razlikovati u imenu a na jednostavan nain, za svojstvo velianstvenosti ljepote kae se samo dell, a za svojstvo ljepote velianstvenosti kae se apsolutna ljepota (el-demlul mutlak).

Svojstva della i demla manifestiraju se kao to se pojavljuje Sunce nakon zore. I zora i suton predstavljaju pojavljivanje Sunca, samo u razliitim vremenima, na razliite naine, ba kao to se ova dva svojstva pojavljuju na srcu ovjeka pa ih ovjek osjea razliito mada zna da su oba trag Boije savrenosti i ljepote. etvrto slovo u Imenu jeste elif ( ,)koje se izgovara ali se ne pie. Ovaj harf predstavlja svojstvo potpunosti (keml), jer ovjek elei postii potpunost, ne moe rei da ga je dosegao, budui je potpunost neto to se stalno stjee a nikako ne moe biti okonan, zavren, proces. Zato se kae da istinska potpunost, nepogrjeivost, pripada iskljuivo Allahu (el-kemlu lillhi vahdeh). Konano, peto slovo u Imenu jeste he ( )koje predstavlja svojstvo onstva (huvijja), svojstvo neprisutnosti Boije Bti u stvorenome svijetu, iako je uzvieni Allah Svojim djelovanjem u svijetu prisutan. Na to se, izmeu ostaloga, aludira kuranskim ajetima: Reci: On (H) Allah, Jedan (Ehad) je. (Ihls, 1.) On, misli se na Boiju Bt, koju niko ne poznaje, koja se ne pojavljuje, a Allah, misli se na Boije djelovanje u svijetu, na Boiju prisutnost (hadret). Nastojei se uzvienome Allahu to vie pribliiti kroz djelovanje Boijega Imena Allah, ovjek se za ovo Ime vezuje kroz stalnu elju da u sebi objedini sve najljepe, sva najpohvalnija svojstva due koja predstavljaju odraz djelovanja ovoga Imena, budui da, kako smo ve rekli, Ime Allah oznaava okupljanje svih drugih Lijepih imena, svojstava i osobina. U tesavvufu postoje dva razliita miljenja, da li ovjek moe svoju duu okititi odrazom svojstva Boijega Imena Allah. Jedan dio mutesavvifa kae da ne moe, da se ovjek moe okiti odrazom svojstva svakoga Boijega Imena, osim Imena Allah. S druge strane, hazreti ejhul ekber Ibn Arebi izriito kae da onaj ko smatra da se ovjek ne moe okititi odrazom svojstva ovoga Boijega Imena, taj u startu sm sebi prijei to kienje. Kienje odrazom svojstva jednoga od Boijih Imen znai sticanje (iktisb) odreenih pohvalnih svojstava (nut). Zadobiti pohvalna svojstva kroz djelovanje svojstava Imena Allah, znai okititi se (tehalluk) nebrojeno mnogim pohvalnim osobinama, od kojih su mnoge nepoznate stvorenjima.

Mnogi ljudi, makar bili veoma poboni, nisu u stanju prepoznati veoma tanahne razlike izmeu pojedinih svojstava, naroito u sluaju kienja djelovanjem svojstava Boijega Imena Allah, budui da ovo Ime objedinjuje hama ba sva svojstva (sift). Stoga i kienje odrazima svojstava Boijega Imena Allah znai stalan napor ka stjecanju, ne samo iz razloga to je svako svojstvo svakoga Boijega Imena neizmjerno bremenito (bogato) za ovjekovu duu, ve to se sve te dubine prilikom kienja kroz djelovanje Boijega Imena Allah uveavaju shodno odnosu: bremenitost svakoga svojstva puta svako svojstvo svakoga Imena. Ozbiljenje prelamanja djelovanja svojstava Boijega Imena Allah u ovjekovoj dui (tehakkuk) predstavlja jednu neopisivu sposobnost (istidd) predoenja osjeaja podnoenja Boijega izravnoga pogledanja (nazar) u ovjekovu duu. Istinsko svjedoenje djelovanja Boijega Imena Allah na ovjekovu duu ogleda se u tome da ta osoba u svemu prvo razmilja o Allahu pa onda o konkretnoj stvari. ejh Tustari veli da se za krv istinskoga vjernika, sufije, kae da je beznaajna, a njegov imetak da je svakom dozvoljen, jer osoba koja se kiti odrazima svojstava Boijega Imena Allah svoju duu konstantno uljepava pohvalnim osobinama, jednom za drugom, pa se prema svakome stvorenju ophodi na najljepi mogui nain. U svemu polazi od propisa erijata. Prenosi se da je hazreti Ebu Hasan Nr sedam dana stajao na jednome mjestu, nita ne jedui, nita ne pijui i ne spavajui. Samo je izgovarao: Allah, Allah! Njegovi blinji javili su hazreti Dunejdu Bagdadiju ta se dogaa. Na to hazreti Dunejd ree: Da li pazi na namaze ili ne? Pazi, klanja samo farze, odgovorie mu. Hazreti Dunejd ree: Elhamdulillah, hvala Allahu koji je ejtanu zaprijeio pute! Nakon izvjesnoga vremena, ejh Bagdadi ree: Ustanite, idemo ga posjetiti, pa ili emo se mi okoristiti od njega, ili e se on okoristiti od nas. Kada je stigao, hazreti Dunejd upita: Ebu Hasane, ta ti je?

Nuri odgovori: Izgovaram Allah, Allah, i sve mi je drae. Hazreti Dunejd mu kaza: Pazi dobro. Da li izgovara Allah sa Allahom ili tek govorei? Ako kae da to izgovara sa Allahom, pa nisi Mu ti govornik. A ako to tek tako izgovara, pa onda si svjestan, priseban si. Pa gdje je tu veleh (klonulost srca pred Boijim ljepotama) ili hajra (zbunjenost uslijed silnoga manifestiranja Boijih Imena)? Ebu Hasan odgovori: Predivan si ti odgajatelj. Potom se umiri i vrati u uobiajeno stanje. Kienje odrazima djelovanja Boijega Imena Allah stalan je i nepredvidljiv proces, niko se ne moe u njemu ustaliti. Stoga je i hazreti imam Dunejd nakon nekoga vremena reagirao jer je zadatak uitelja pravilno usmjeriti uenikov razvoj, kako bi ga sauvao od oholosti koja nastaje kada osoba srane osjeaje djelovanja nekoga od Boijih Imena poinje odavati po ablonu, racionalno. Tako je druge prilike, kada je hazreti ibli sjedio u drutvu s imamom Dunejdom i krenuo uzvikivati naglas Boije Ime Allah, hazreti Dunejd rekao: Haram ti je. Svi se zaudie, kako e spominjanje Boijega imena biti haram. Znajui za stanje (hal) hazreti iblija, te da je vrijeme da krene dalje s kienjem odraza djelovanja Boijega Imena Allah, hazreti Dunejd Bagdadi objasni: Ako nisi sa Allahom ve s nama, a govori o Allahu, zna da je spominjanje nekoga u njegovome odsustvu ustvari ogovaranje (gibet), a ono je zabranjeno (haram). A ako si s nama a spominje tek tako Ime uzvienoga Allaha, onda to znai nepotivanje svetosti, a to je takoer haram. Nakit ovjekova srca kojega oformljuje djelovanje Boijega Imena Allah, ogleda se u potpunoj utopljenosti ovjekovoga srca i himmeta (duhovne energije) u razmiljanja o uzvienome Allahu. Tako ovjek ne vidi nikoga osim Njega, ne okree se ni za kim osim za Njim, njegovi i strah i nada vezani su samo za Njega. U jednoj izreci se kae: Najtanija reenica koju je izgovorio neki pjesnik jeste ona Lubejdova: Zar nije stvar svaka u kojoj nema razmiljanja o Allahu neispravna? U Kuranu trideset i tri ajeta poinju s Boijim Imenom Allah, i, kako kae rahmetli doktor Abdul Halim Mahmud, objedinjuju sve potrebe stvorenja.

Rahmetli hadi ejh Fejzulah efendija Hadibajri kae: Ko ovo Ime ui stotinu puta na dan, sigurno e preko ovoga Imena izai na kemal. Rahmetli doktor Abdul Halim jo dodaje: Kae se da ko proui ovo Ime hiljadu puta, izgovarajui j Allah j H, dat e mu se potpunost ubjeenja (kemlul jekn), a to znai ustaljenje imana i spoznaje u srcu. A dragi Allah najbolje zna.

Boije Ime el-Vedd ( )Koji voli 29 Septembar, 2008 - 00:00 (znaci)

Lijepa Boija Imena (Esmaullahil husna) [1]

Napomena: Priredio S.B.

Boije Ime el-Vedd ( )Koji voli

Rahmetli hadi ejh Fejzulah efendija Hadibajri kae: Neki misle da je ovo Ismi Azam (najvee Boije Ime). U sutini ovaj Ism znai (da) svakom dobro ini i da voli. Moda nita u ivotu nije toliko zloupotrebljeno kao ljubav a, s druge strane, skoro da nema tradicije, religijske ili filozofske, koja ljubav ne stavlja u prvi plan. S obzirom da je uzvieni Gospodar Sebe oslovio Imenom Koji voli, logino se zakljuuje da su odrazi djelovanja

toga Lijepoga Imena primjetni na ovome svijetu. No, za razliku od djelovanja velikoga broja Lijepih Boijih Imena, djelovanje Imena el-Vedd prepoznaju svi ljudi i skoro svi se za njega veu. Ali je upitan odnos ljudi prema stvarnoj prirodi ovoga Imena. Mnogi kau da sve to postoji izravan je plod Boije ljubavi da nije nje, ne bi bilo ni svijeta. U asnome Kur'anu se kae: O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpadne, pa, Allah e sigurno mjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite. (Kur'an, sura el-M'ida, ajet 54.) Iz ovoga je jasno da svijet stvarno poiva na Boijoj ljubavi ali i da je ovjek u mogunosti taj, moda najljepi dar, potpuno upropastiti. Najpostojanija i najpunija je vjera iz ljubavi prema dragome Gospodaru, a od nje je slabija vjera zasnovana na koristi koje ovjek prepoznaje kao Boije darove. Obje su jako vrijedne ali citirani kur'anski ajet otkriva da ipak meu njima postoji sutinska razlika. Vjera iz iste ljubavi prema uzvienome Allahu nastaje kao posljedice ovjekovoga voljenja Boije Bti, dragoga Boga kao takvoga (mehabbetuz-zt), doim vjera iz zadovoljstva i zahvalnosti prema Boijim blagodatima nastaje kao posljedica voljenja Boijih Svojstava (mehabbetus-sift), tragova Boijega djelovanja koje prepoznajemo i u kojima uivamo, i veina nas i njeguje upravo ovu vrstu vjere. Vjera iz ljubavi prema uzvienome Allahu je praiskonska, oduvjena, vjera (ezel), i nju batine naroito odabrani Boiji robovi, poslanici, alejhimusselam, i Allahovi prijatelji evlije. U emu je, onda, razlika? Kada se uzvieni Allah manifestira djelovanjima Svojih Lijepih Imena kao to su Svemilosni, Blagi,

Koji molbe prima i slino, ovjek uiva u vjeri, grudi se raire te je ovjek spreman vjeri se potpuno posvetiti, u svemu je postaviti u prvi plan. No, kada se uzvieni Allah nakon toga manifestira djelovanjima Svojih Lijepih Imena kao to su naprimjer Koji smrt daje, Koji se osveuje, Koji sve savladava, ovjek zapadne u teko duhovno stanje te mu treba vremena da povrati onaj stepen ubjeenosti (kn) koji je imao prije izloenosti djelovanju Boijih Atributa osveivanja, savladavanja, usmrivanja i slino. Zato veliki broj nas vjernika esto mijenja raspoloenje, kako kaemo esto zapadamo u hlove, pa smo u potrebi tragati za lijekom i odgovorom na probleme kojima smo izloeni. I u ovim tekim stanjima, s obzirom da su izravan Boiji dar, lei velika mudrost, samo to je vrlo malo ljudi meu nama moe dokuiti. S druge strane, odabrani Boiji robovi koji posjeduju dar vjere iz ljubavi prema uzvienome Allahu, takve osobe vole dragoga Gospodara bez obzira da li im Se manifestira Imenima Svemilosni, Blagi i slino, ili Imenima Koji se osveuje, Koji savladava. Iz ovoga razloga hazreti Alija je rekao: Robujte uzvienome Allahu, ni iz ljubavi prema neemu, a ni iz straha prema neemu. U hadis-i kudsiju uzvieni Allah kae: Kada stavim jednoga od Svojih robova vjernika na kunju, a on Mi na to zahvali te otrpi na nevolji, takav, po pitanju grijeha, ustaje iz svoje postelje kao na dan kada ga je rodila mati. (hadis biljee hazreti imam-i Ahmed, Taberani i Ebu Ja'la, prenosei ga od hazreti edada ibn Evsa) Uslijed vjere iz iste ljubavi prema uzvienome Allahu, premda je kuan nevoljom, tom ovjeku je svejedno Uzvienome zahvaljuje na daru ivota, a koliko moe nastoji se strpjeti pred udarcima kojima je izloen. Ko ima takav stepen vjere, taj je ist od grijeha, ba kao to svaki ovjek na ovaj svijet dolazi u

potpunosti ist od grijeha. Onaj ko se prema privlanostima ovoga svijeta i uope stvorenja odnosi kao novoroene, potpuno nezainteresirano, stalno u plau uslijed rastanka s bezbrinim mjestom prebivanja, taj i po pitanju grijeha kod uzvienoga Allaha ima tretman novoroeneta. Jedno je jauknuti uslijed velikoga bola ili se poaliti bliskoj osobi, iskrenom prijatelju, na bol koji se osjea, a neto sasvim drugo uslijed boli pasti u oaj te, to se takoer deava, zanegirati i vjeru i uzvienoga Gospodara. Kako kae hazreti imam Gazali, strpjeti se u svakodnevnim situacijama sposobnost je koju ima veina vjernika. Ali strpjeti se uslijed jakoga udarca sudbine i pri tome ostati postojan u vjeri, sposobnost je iskljuivo vjernika koji su dosegli stepen istinitih (siddkn). Ponovno se uvia bitnost druenja i njegovanja istinskih prijateljskih veza te traganja za zrelim i uenim vjernikom, kako bi se ljudi meusobno pomagali. Jer bez obzira na naizgled jaku postojanost vjere kod neke osobe, moe biti samo pitanje trenutka kada e ovjek podlei iskuenju. A kako je rekao hazreti Poslanik, alejhisselam: ejtan je vuk za ovjeka, kao to ovce imaju svoga vuka, pa otima odlutalu i naputenu ovcu. Klonite se dijeljenja, a drite se zajednice (demt), veine i damije. (hadis biljei hazreti imam-i Ahmed, prenosei ga od hazreti Muaza ibn Debela) U plemenitom ajetu citiranom na poetku ovog teksta, za ljubav je upotrebljena arapska rije hubb, koja ima znaenje osjemeniti se (ito), pa je jasno da je ljubav o kojoj je rije ona rasprostranjena kroz sve dijelove Btka, osnovna ljubav, pod ijom se djelovanjem nalazi sve stvoreno, makar i nesvjesno. Jezika forma Lijepoga Boijega Imena Koji voli dolazi od arapske rijei vudd, koja ima i znaenje elja, iz ega se moe zakljuiti da dragi Allah eli da

svaki ovjek osjeti onu osnovnu ljubav da se osvjedoi u Boiju ljubav prema svakome stvorenju. Uslijed ovakvog Boijeg plana, dragi Allah je ovjeku podario relativno slobodnu volju pa je svaka osoba u mogunosti pravilno odgovoriti na Boiju ljubav prema njoj, ili tu ljubav usmjeriti prema neemu drugome, neemu to joj je bitnije od smoga Stvoritelja. Kreui se kur'anskim ajetima, primjetno je da velika veina ajeta koji spominju ljubav kao elju, govori o ljudskoj pronevjeri ovoga dara. Tako naprimjer govorei o hazreti Ibrahimovome, alejhisselam, pozivu u vjeru koji je uputio svome narodu, Kur'an asni nam donosi hazreti Ibrahim-pejgamberov, alejhisselam, zakljuak vezan za razlog zbog kojega njegov narod oboava kipove: Vi ste, ree on, mimo Allaha kumire prihvatili da biste u ivotu na ovom svijetu meusobnu ljubav odravali... (Kur'an, sura el-Ankebt, ajet 25.) I otkrivajui zaljubljenost nekih ljudi u ivot na ovome svijetu, Kur'an asni govori o ljubavi prema dugome ivotu: I nai e ih, sigurno, da vie ude za ivotom od svih ostalih ljudi, ak i od mnogoboaca; svaki bi volio da poivi hiljadu godina... (Kur'an, sura el-Bekara, ajet 96.) Ovu ljubav kao elju, ovjeku je dozvoljeno koristiti radi uspostavljanja dozvoljenih odnosa u porodici, kao to je ljubav meu suprunicima: i jedan od dokaza Njegovih je to to za vas, od vrste vae, stvara ene da se uz njih smirite, i to izmeu vas uspostavlja ljubav i samilost. (Kur'an, sura er-Rm, ajet 21.)

Sve u svemu, osoba ije je srce izloeno djelovanju Lijepoga Boijega Imena Koji voli, shodno hadisu hazreti Pejgambera, alejhisselam, u kojem nareuje vjernicima: Voli ljudima ono to voli sebi (Hadis biljee Ebu Ja'la, Taberani, Hakim i Bejheki, prenosei ga od hazreti Jezida ibn Eseda), nastoji se prema drugome ophoditi na najljepi nain. Konstantno eka priliku da uini neko dobro, da pomogne drugima, a neke od njih, poput hazreti Ensarija, drugima ak i daju prednost u odnosu na sebe: i vie vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno... (Kur'an, sura el-Har, ajet 9.) U svakoj prilici oprata drugima, kao to je hazreti Muhammed, alejhisselam, uvijek pratao, bez obzira na teinu zla koje mu je bilo naneseno. Sva silina zla takvu osobu ne moe ni za tren odvratiti od elje za injenjem dobra. Vezanje za Lijepo Boije Ime Koji voli (et-tealluk) ogleda se u ovjekovoj potrebi da se spozna stalnost Boije ljubavi prema njemu, te potrebi za uvrenjem ljubavi u dui onoga kome je to nareeno. Ozbiljenje Lijepog Boijeg Imena Koji voli (et-tehakkuk) je preinaka voljenja kao elje u stvarno voljenje i ovjekovo ustaljenje u njemu. Onaj ko voli iz stvarne ljubavi (muhibb) to je osoba iskrene i iste ljubavi, doim je ljubav Onoga koji voli stalna, postojana, ljubav. Kienje odrazima svojstava Lijepog Boijeg Imena Koji voli (et-tehalluk) nastaje kada se u srcu roba ustali Allahovo voljenje i voljenje onoga kome je voljenje nareeno, u svakome trenu. Po jednoj predaji, uzvieni Allah objavio je jednome od prijanjih poslanika:

Potome Ademov, stvari sam stvorio zbog tebe, a tebe sam stvorio zbog Mene, pa nemoj upropatavati ono to sam stvorio zbog Mene radi onoga to sam stvorio zbog tebe. Potome Ademov, volim te uslijed prava koji ima kod Mene, pa tako ti Moga prava koji imam kod tebe, i ti Mene voli. Rahmetli hadi ejh Fejzulah efendija Hadibajri kae: Ovaj se Ism (Ime) zikir ini da zavoli Allaha, d. ., i da Allah, d. ., tebe zavoli. Rahmetli doktor Abdul Halim Mahmud jo kae: Onaj ko ui ovo Ime, okitit e se svojstvom ljubavi prema Allahovim robovima, a uzvieni Gospodar e i u srca Svojih robova ubaciti ljubav prema toj osobi. Kau da ko proui ovo Ime hiljadu puta na hranu a potom je pojede sa svojom suprugom, supruga e ga zavoljeti. Ko uzme sebi u vird da nakon farza svakoga namaza proui ovo Ime etiri stotine puta, ljudi e ga zavoljeti. Ko zapadne u teku priliku (verta; ima jo znaenje blato, movara, provalija, peina, jama, bunar, pa se moe i tako razumijeti), pa klanja dva rekata nafile i proui dovu: . Allhumme j Veddu, Allhumme j Veddu, Allhumme j Veddu, j zel 'Aril Medd, j Mubdi'u, j Mu'd, j Fe''lun lim jurd, es'eluke bi nri VedhiKel-lez mele'e erkne 'AriKe, ve bi qudretiKel-let qaderte bih 'al dem'i halqiKe, ve bi rahmetiKel-let vesi'at kulle ej'in, l ilhe ill Ente, j Gijsel mustegsne egisn, j Gijsel mustegsne egisn, j Gijsel mustegsne egisn

(Allahu moj, Ti koji voli, Allahu moj, Ti koji Voli, Allahu moj, Ti koji voli, Vlasnie Prijestolja velianstvenoga, Ti koji svemu daje postojanje, Ti kojemu se sve vraa, Ti koji radi hama ba ta Ti hoe, molim Te tako Ti svjetlosti Lica Tvoga koja je ispunila sve stupove Tvoga Prijestolja, i tako Ti Tvoje moi kojom odreuje sudbinu svih Tvojih stvorenja, i tako Ti Tvoje milosti koja obujmljuje svaku stvar, nema drugoga boanstva osim Tebe, o Ti koji pomae onim koji pomo trae pomozi mi, o Ti koji pomae onim koji pomo trae pomozi mi, o Ti koji pomae onim koji pomo trae pomozi mi) sigurno e biti spasen. A Allah dragi, opet, najbolje zna!

Boije ime e-ekur ( )Koji je mnogo zahvalan

22 Januar, 2007 - 01:00 (Haris engi)

Lijepa Boija Imena (Esmaullahil husna) [1]

Napomena: Priredio S.B. Boije ime e-ekur ( )Koji je mnogo zahvalan Rahmetli hadi ejh Fejzulah efendija Hadibajri kae: Allah, delle anuhu, je uinio da ukjurini akjirini (zahvalni) zaista budu zahvalni. Svojim lijepim nimetima (blagodatima) dade akirinima obilan dar. Din (vjeru), ahiret (drugi svijet) i dun'ja (ovaj svijet) da su prijatni i udobni. U Kur'anu asnome na jednom se mjestu spominje ovo Lijepo Boije Ime:

Safa i merva su Allahova asna mjesta, zato onaj koji Kabu hodoasti ili umru obavi ne ini nikakav prijestup ako krene na oko njih. A onaj koji drage volje uini kakvo dobro djelo pa, Allah je doista Onaj koji je mnogo zahvalan (kir) i Onaj koji sve zna ('Alm). (el-Bekara, 158.) Pored toga, na jednom je mjestu navedeno Allahovo, delle anuhu, svojstvo bvanja zahvalnim. Tako se kae: Zato bi vas Allah kanjavao ako budete zahvaljivali i vjerovali? Allah je blagodaran (kiren) i sveznajui ('almen). (Kur'an, en-Nis', 147.) S druge strane, na mnogo mjesta uzvieni Allah ljudima dariva kvalifikaciju bvanja zahvalnim, nekada neke od njih izriito hvali, a nekada ljude napuuje da Mu budu zahvalni. Stoga, moglo bi se rei, uzvieni Gospodar manifestiranjem Svojim Lijepim Imenom e-ekur smjera na ovjekovu narav, vie istie pohvalnost svojstva ovjekove zahvalnosti prema dragome Bogu negoli vlastito samoobjavljivanje pod tim vidom. Ovo je toliko izraeno da uzvieni Allah skoro izjednaava iskreno zahvalnog ovjeka i vjernika, odnosno, kako kae na imam hazreti Maturidi, kao da su u Kur'anu asnome pojmovi vjernik (mu'min), s jedne strane, te zahvalnik (ekr) i strpljivi (sabbr), s druge strane, sinonimi. Tako se naprimjer plemeniti ajet: I Musa smo poslali s dokazima Naim: Izvedi narod svoj iz tmina na svjetlo i opomeni ga Allahovim danima! To su, uistinu, dokazi za svakog onog ko je strpljiv (sabbr) i zahvalan (ekr). (Kur'an, Ibrhm, 5.) Hazreti imam Maturidi strpljivost definira kao uzdravanje od grijeenja prema uzvienome Allahu, uzdravanje od svih Allahovih zabrana, doim za zahvalnost veli da je elja, sklonost, ka pokoravanju uzvienom Allahu (ragba f t'atih). Stoga navedeni ajet, ustvari, opisuje vjernika (mu'min), budui da vjernik vrsto vjeruje u dragoga Boga i Njegovu jedinost te se trudi koliko mu je to mogue bjeati od svih oblika neposlunosti prema Gospodaru. Tako zavretak citiranog ajeta: To su, uistinu, dokazi za svakog onog ko je strpljiv i zahvalan, podsjea na ajet: to je doista pouka za one koji vjeruju (mu'minn 15:77). U asnome Kur'anu kae se: Trudite se i budite zahvalni (ukren), o eljadi Davudova! A malo je zahvalnih meu robovima Mojim.

(Kur'an, Sebe', 13.) Na neki nain, kao da ovaj ajet sukusira osnovna znaenja pitanja ovjekove zahvalnosti prema dragome Bogu. Prvo, uzvieni Allah hvali hazreti Davudpejgambera, alejhisselam, i podstie ga, i njegove potomke, na rad i na zahvalnost. A, po nekima, zahvalnost je i drugima govoriti o Boijim blagodatima. Vjernici bi trebali svaku blagodat koju vide vezivati za uzvienoga Allaha, suprotno od nevjernika koji neku blagodat ili neko njima uinjeno dobro, vezuju samo za osobu preko koje se blagodat manifestirala. I meu vjernicima, zahvalnost se razliito izraava: oni koji su pokorni dragome Bogu ali im vjera nije jo potpuno ula u srce, oni se dragome Allahu zahvaljuju jezikom. No, zahvalnost svjesnih, zrelih, vjernika odraava se kroz spoznaju Onoga koji blagodati daje (el-Mun'im) a preko manifestiranih blagodati. Vii stupanj od ova dva jeste kada ovjek zahvaljuje jezikom dragome Allahu i proiruje spoznaju dragoga Gospodara, ali konstantno, u svakome trenu, u svakome svom hlu. Hazreti Sirri Sekati rekao je: Zahvalnost prema dragome Allahu jeste stajanje pred Njim. Pa kada ovjek osjeti nemo, ta nemo, to je zahvalnost. A hazreti imam Fudajl podsjea i upozorava: Kur'anski poziv: 'Trudite se i budite zahvalni, o eljadi Davudova' znai: 'Ljudi, ne zaboravite na one koji su u nevolji!' Pomozite im; dio blagodati koju je dragi Allah na vas izlio, podijelite sa njima. Kae se kako svako vrijeme ima hazreti Davudove, alejhisselam, potomke, njegovu porodicu. Uvijek ima neko ko danju posti i ima neko ko nou klanja. Tako, ko danju posti, nou klanja, taj se ubraja u hazreti Davud-pejgamberovu, alejhisselam, porodicu svoga vremena (lu Dvde vaktihi). Hazreti pir Nedmudin Kubra povezuje pojmove Davud i eljad (lu) sa ovjekovim fizikim i duhovnim organima. Tako se za Davuda moe rei da je ruh, potomak ruha je srce, a to je za hazreti Davuda hazreti Sulejmanpejgamber, a eljad ruha i srca jesu tajna ovjekova srca (sirr), skirvenost u ovjekovom srcu (haf), dua (nefs) i tijelo (beden). Svaki potomak ima odnos prema svome pretku, i svaki organ ima svoj odnos prema ruhu i srcu. Tako je zahvalnost tijela pokoravanje svih udova i ula erijatskim zakonima; zahvalnost due je ustrajnost u uvjetima za bogobojaznost i odricanje i od dijela erijatom dozvoljenih stvari; zahvalnost srca je ljubav prema dragome Allahu, i izbacivanje iz srce ljubavi prema svemu drugom; zahvalnost tajne ovjekova srca jeste stalna usmjerenost i pogledanje na uzvienoga Gospodara, bez

predaha; a zahvalnost skrivenosti u ovjekovom srcu jeste izravno prihvatanje izlijeva (fejd) Allahovog manifestiranja, bez ikakvog posredstva na stupnju (mekam) Boijeg vahdeta. A zahvalnost ruha jeste potpuno predavanje svoga bia i izgaranje u vatri ljubavi (aka) prema uzvienom Gospodaru, kao to svijea nestaje u plamenu. Na tragu ovoga, moe se rei da postoje tri vrste ovjekove zahvalnosti dragome Bogu. Prva je zahvaljivanje na hrani due, druga je zahvaljivanje na hrani ruha, a trea je zahvaljivanje na hrani srca. Hrana due su jelo i odjea. Hrana ruha jesu znanje, i spoznaja uz pokoravanje. A hrana srca jeste spoznaja uz zadovoljstvo Boijom odredbom (rid). ovjek okrenut ovome prolaznom svijetu, hvali hranu za putenu duu. ovjek okrenut drugom, vjenom, svijetu, hvali i traga za hranom ruha. A ovjek koji je zagospodario svojim srcem, taj traga za hranom srca. Svaki stepen na kojemu se vjernik nalazi ima svoje ljepote, ali i svoje zamke. Tako je zamka dunjaluara vrijeme, koje ih prevari pa se najednom nau u svome kaburu, potpuno nespremni za susret s voljenim Allahom. Zamka ljudi okrenutih ahiretu jeste da u silnoj elji za svojim Gospodarom, sredstvo dolaska do Njega, namaz, post, zekat, had, pretvore u svoga idola, pa klanjaju, poste, daju zekat, obavljaju had, ali su prema drugim ljudima grubi, nezainteresirani za njih, prema njima oholi. Iz njihovih bia nikako ne isijava milosti, ljubav i spremnost na rtvu za druge, kao to uzvieni Gospodar njima Svoju ljubav i milost konstantno odailje. Uvjet zahvalnosti, i uvjet vjere, jeste pomo drugome, ali iskrena, spremnost da se odustane i od svojih ciljeva radi dobra druge osobe. Tako, ko iskae ljudima zahvalnost, taj iskazuje zahvanost i dragome Allahu. Hazreti Muhammed, alejhisselam, kae: Spominjanje Allahovih blagodati jeste zahvalnost. A njihovo nespominjanje jeste nevjerstvo (kufr). Ko nije zahvalan na malo, taj nije zahvalan ni na mnogo. Ko nije zahvalan ljudima, nije zahvalan ni Allahu. Zajednitvo (demat) znai beriet, a dijeljenje (firka) znai kazna. (hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, biljei Bejheki, prenosei ga od hazreti Nu'mana ibn Beira) U drugome hadis-i erifu, hazreti Muhammed, alejhisselam, kae: Tri su nesree (fevkir): predvodnik (imm), koji, ako si dobar, nije zahvalan, a ako ta zgrijei, ne oprata. Komija (dr) koji, ako vidi kakvo dobro, zakopa ga, a ako vidi kakvo zlo, o njemu pria. I ena, koja, ako je prisutna, uznemirava te, a ako je odsutna, iznevjeri te.

(hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, biljei Taberani, prenosei ga od hazreti Fudle ibn Ubejda) Navest emo jo jedan hadis u kojemu je osobina zahvalnosti istaknuta kao klju ulaska u Dennet: Kod koga se nae troje, Allah e ga prihvatiti u Svoje okrilje, prosuti na njega Svoju milost i uvesti ga u Dennet: ko je, kada mu se podari, zahvalan; ko, iako je u moi, oprosti, i ko se, kada se rasrdi, umiri. (hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, biljee Hakim i Bejheki, prenosei ga od hazreti Ibn Abbasa) U iskazivanju zahvalnosti, kae hazreti Ismail Hakki, vjernika ima tri vrste: svakodnevni vjernici, elita, i elita elite. Svakodnevni vjernici, zahvaljuju dragome Allahu na blagodatima kojima ih Uzvieni obasipa. Elita meu vjernicima, zahvaljuje dragome Allahu na blagodatima ali i na mukama koje ih zadese, i to konstantno. Shodno kur'anskom ajetu: Reci: Sve je od Allaha! (4:78) A elita te elite, za svaku blagodat, ne vide tu blagodat ve Onoga koji ju daje; ta god da ih zadesi, uvijek misle na uzvienoga Allaha. Jednom je jedan ovjek rekao hazreti ah Edhemu, Ibrahim ibn Edhemu: Siromasi (fukara) su oni koji kada im se tagod dadne, na tome zahvaljuju. A kada ta ne mogu dobiti, tu su strpljivi. Hazreti ah Edhem mu odgovori: Vidi, to je ponaanje koje ima i jedan pas. No, kod nas, siromasi su oni koji, kada im ta uskraeno bude, na tome zahvaljuju, a kada im se tagod dadne, oni to pokazuju. Hazreti Pejgamber, alejhisselam, rekao je: Od zahvalnosti na blagodati je i irenje te blagodati. (hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, biljei Abdur-Rezzak, prenosei ga od hazreti Katade, kao hadis-i mursel; no, imam Sujuti kae da je ova predaja vjerodostojna sahih) ovjek se nekada prepadne da ukoliko podijeli blagodat koju posjeduje, umanjit e je, da je nee vie biti dovoljno ni za njega. Stoga Allahove znakove, iarete i spoznaje, pokopa duboko u sebi. Ali kao sve to se uskladiti tako i skladitenje blagodati ima svoju granicu.

Neke je blagodati uistinu potrebno malo prikriti, do odreenog vremena, dok ne sazriju i one, i sm ovjek, a i drutvo. No, neke blagodati, ljubav, optimizam, prostranost grudi, ne daju se uskladititi. Uskladitene, kao da struhnu, pa vie ne budu od koristi niti tome ovjeku a ni nikom drugom. A taj ovjek teko i da e smoi snage uslijed zadaha trulea zahvaliti uzvienom Allahu. Stoga je dobro uvijek imati na umu kur'anski ajet: Ne dri ruku svoju stisnutu, a ni posve otvorenu da ne bi prijekor zasluio i bez iega ostao. (Kur'an, el-Isr', 29.) Vezanje za Lijepo Boije Ime e-ekur (et-Tealluk) ogleda se u ovjekovoj potrebi da ga dragi Allah ni jednoga trena ne zakloni od Sebe, da ga Boije blagodati ne odvrate od Onoga koji mu te blagodati dariva, shodno predaji u kojoj se kae da je uzvieni Allah rekao hazreti Musa-pejgamberu, alejhisselam: Zahvaljuj Mi, ali istinski (hakka-ukr)! Hazreti Musa, alejhisselam, upita: Gospodaru moj, kako mogu to uraditi? Uzvieni Allah odgovori: Kada vidi da blagodat dolazi od Mene, to je istinsko zahvaljivanje. Ozbiljenje Lijepog Boijeg Imena e-ekur (et-Tehakkuk) ogleda se u spoznaji da zahvaljivanje ustvari znai prepoznavanje i izdvajanje one skrivene prefinjenosti u nekoj blagodati. Zahvaljivanje je na konkretnom dijelu blagodati, ne na blagodati uope. Svaka blagodat nosi u sebi neku klicu, sjeme, dobra koje e se roditi. Kao kada su hazreti Adem, alejhisselam, i hazreti Hava spoznali da su goli u Dennetu, pa brzo sakrie svoja mjesta u kojima bijae sjeme ovjeanstva koje e se tek roditi: A kad oni ono drvo okusie, stidna mjesta njihova im se ukazae i oni po sebi dennetsko lie stavljati poee. (7:22) Spoznati gdje je i ta je to sjeme neke blagodati, to znai ozbiljenje ovog Lijepog Boijeg Imena. Kienje odrazima svojstava Lijepog Boijeg Imena e-ekur (et-Tehalluk), jasno je, oito: Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni e se svi vratiti (31:14). Takava je uzronost. U jednome hadisu, hazreti Muhammed, alejhisselam, kae: Ko proui kada osvane:

 Allhumme m asbeha b min ni'metin, ev bi ehadin min halkiKe, fe minKe vahdeKe l erke leK, fe leKel hamdu ve leKe-ukru 'al zlike (Allahu moj, ono to je osvanulo kod mene od blagodati, ili kod nekoga od Tvojih stvorenja, to je od Tebe, samo Tebe, Ti nema druga, tebi je hvala i Tebi je zahvala zbog toga) taj je ispunio svoje zahvaljivanje za taj dan. A ko ovo proui kada omrkne, ispunio je svoje zahvaljivanje za tu no. (hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, biljei ibn Sunn, prenosei ga od hazreti Abdullaha ibn Gunma) U drugome hadisu, hazreti Muhammed, alejhisselam, ui ovu dovu: . Allhumme inn es'eluKes-subte fil emri, ve s'eluKe 'azmeter-rudi ve es'eluke ukre ni'metiKe ve husne 'ibdetiKe, ve es'eluKe lisnen sdikan ve kalben selmen, ve e'zu biKe min erri m ta'lemu, ve es'eluKe min hajrin m ta'lemu ve estagiruKe mimm ta'lemu inneKe Ente 'Allmul gujb (Allahu moj, molim Te postojanost u odredbi, i odlunost u uputi, i molim Te za zahvalnost na Tvojim blagodatima, i za lijep ibadet tebi, i molim Te za istinit govor i zdravo srce, a utjeem Ti se od zla kojega poznaje, molim Te za dobro koje zna, i oprost od Tebe traim za ono to zna, Ti si, uistinu, Poznavalac svih skrovitosti) (hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, biljee Tirmizi i nesai, prenosei ga od hazreti eddda ibn Evsa) Rahmetli hadi ejh Fejzulah efendija Hadibajri kae: Uenje ovog Isma (Imena) donosi afije (oprost), kako na dunjaluku tako i na ahiretu. Rahmetli doktor Abdul Halim Mahmud jo kae: Ko bude uio ovo Lijepo Boije Ime, uzvieni Allah okitit e ga zahvalnou prema Njemu, prema roditeljima, i ubrojat e se u one ija su djela najljepa.

Kau da ko proui ovo Lijepo Boije Ime etrdeset i jedan put na vodu, a potom tom vodom potrlja svoje oi i napije se poetkom noi, osjetit e u tome veliki beriet kroz izljeenje svojih grudi i tijela, i dragi Allah ojaat e mu vid. A dragi Allah, opet, najbolje zna. Boije ime el-Letifu ( )Dobri 4 Oktobar, 2006 - 00:00 (znaci)

Lijepa Boija Imena (Esmaullahil husna) [1]

Napomena: Priredio S.B.

Boije ime el-Letifu ( )Dobri Rahmetli hadi ejh Fejzulah efendija Hadibajri kae: itav dunja dobrotom i dobroinstvom obuhvata a posebno u stvarima gdje su nae koristi. U asnome Kur'anu, na osam mjesta spomenut je glagol l-t-f, od ega u dva ajeta u obliku imenice, kao jedno od vlastitih Imena uzvienoga Allaha elLetf. Jedan od ajeta istie Lijepo Boije Ime el-Letif u kontekstu opisivanja nedodirljivosti i nespoznatljivosti sme Boije Bti. Tako se kae: Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a On do pogleda dopire; On je Dobri (el-Letf) i Onaj koji je o svemu obavijeten (el-Habr). (Kur'an, sura el-En'm, ajet 103.)

Sasvim je jasno da u ovome sluaju Lijepo Boije Ime prvenstveno opisuje Boiju dobrostivost prema stvorenjima budui da On, Jedini i apsolutno nad svim transcendirajui, stvara stvorenja, kako bi ona uivala u Njegovoj dobroti, i pored toga im Se i objavljuje samomanifestiranjem putem Svojih Lijepih Imena, ime poinje stvaranje kao takvo, i putem slanja Svojih knjiga odabranim meu stvorenjima (Objava). Uzvieni Allah samooitujui Se otkriva izuzetni i nesavladivo prefinjeni Apsolutni Bitk (el-Vuddul Mutlak). Ta Apsolutna Prefinjenost (Letfa Mutlaka) granica je naznaena ajetom preko nje pogledi, i srani i fiziki, ne prelaze. Bivaju spreni, a On, uzvien je i slavljen, do svakoga pogleda dopire. Zar ne vidi da Allah s neba sputa kiu od koje Zemlja zazeleni? Allah je zaista Dobri (el-Letf) i Onaj koji je o svemu obavijeten (el-Habr). (Kur'an, sura el-Hadd, ajet 63.) I nakon dara svekolikog stvaranja, uzvieni Allah stvoreno obasipa Svojim darovima dobrote i ljepote. I u isto estetskom smislu, el-Letif pokazuje dobrotu. Kako god da je stvaranje Zemlje velianstveno, velianstven je i Zemljin ogrta zelenilo, kojega Zemlja periodino oblai i skida. Tako i svako stvorenje pored dara ivota, nafake i komuniciranja sa svijetom dobiva i dar Boanske upute i priliku za stjecanje spoznaja koje e ga pribliiti njegovom Gospodaru i podariti mu vjenu sreu. Svaka kur'anska sura, svaki hazreti Pejgamberov, alejhisselam, hadis, svako hazreti Muhammedovo, alejhisselam, ophoenje s ljudima pored ihsana odiu i jednim skladom, ljepotom, proporcionalnou, umjerenou. Uzvieni Allah nadalje kae: Gospodar moj je zaista dobar onome kome On hoe, i On, zaista, sve zna i mudar je!

(Kur'an, sura Jsuf, ajet 100.) Hazreti Jusuf-pejgamber, alejhisselam, izgovara u ovome ajetu citirane rijei. Tako se izraz onome kome On hoe (li m je') moe itati i u smislu da je dragi Allah dobar samo prema nekima, dok prema drugima nije. Ljudska dua najee u ivotu ovaj ajet i ita ovako. Ali, kada se razmisli, nije li dragi Allah podario svako dobro ne samo hazreti Jusufu, alejhisselam, izbavivi ga iz tamnice, ve i njegovim roditeljima (hazreti Jusuf, alejhisselam, postavio ih je na prijestolje), njegovoj brai (stariji su ponovno upueni na pravi put, nauili lekciju i tako se spasili nesree na Drugome svijetu, a mlai brat Benjamin poteen je svake mogunosti da mu starija braa naude kao to su naudila hazreti Jusufu, alejhisselam), faraonu i njegovoj sviti (hazreti Jusuf, alejhisselam, upoznao ih je sa islamom, prenijeo im Objavu), te njegovom i egipatskom narodu (svi su velike gladi spaseni). Tako je i u ivotu, ovjek gleda samo u ono najbolje kod drugoga a samo u ono najgore kod sebe. No, nije mu cilj spoznati vlastite mahane ve se potuiti na sudbinu, proitati gornji ajet kao dragi Allah dobar je samo prema nekima, a prema drugima nije. Hazreti pejgamber Muhammed, alejhisselam, upozorava: Gledajte u one koji su ispod vas, a ne pogledajte u one koji su iznad vas. To vam je bolje, da ne biste omalovaili Allahove blagodati prema vama. (hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, biljei Muslim, prenosei ga od hazreti Ebu Hurejre) Stoga Uzvieni poruuje:

I pamtite Allahove ajete i mudrosti, koji se kazuju u domovima vaim; Allah je, uistinu, dobar (letfen) i sve zna. (Kur'an, sura el-Ahzb, ajet 34.) Onaj ko prihvati dar Boije dobrote i sm postane dobar, tome se mnoge stvari i u materijalnome i u duhovnome svijetu otvaraju. Uzvieni Allah prenosi nam u asnome Kur'anu dijalog Drugova iz peine (ashbul kehf): I Mi smo ih, isto tako, probudili da bi jedni druge pitali. Koliko ste ovdje ostali? upita jedan od njih. Ostali smo dan ili dio dana odgovorie. Gospodar va najbolje zna koliko ste ostali rekoe. Poaljite, jednog od vas s ovim srebrnjacima vaim u grad, pa nek vidi u koga je najistije jelo i neka vam od njega donese hrane i neka bude ljubazan (ve'l'jetelettaf) i neka nikome ne govori nita o vama. (Kur'an, sura el-Kehf, ajet 19.) I neka bude ljubazan, sasvim logino, samo ako si prema prodavau ljubazan, mogue je da e se dodatno potruditi i da upravo tebe, ukoliko mu je to inae praksa, zbog te tvoje ljubaznosti ne zakine. Nekada ovjek ne zna niti onoga kod koga dolazi, niti mjesto u koje je doao, niti stanje u tom mjestu pa moe, radi svojih vjerskih potreba, vrlo lahko nastradati. Nekada su te potrebe fizike prirode (halal hrana, obavljanje namaza...), pa je teko ukoliko se nalazi u sredini koja nema sluha za islam, a nekada su duhovne prirode (duhovna hrana), to esto predstavlja problem ak i u islamskoj sredini. Hazreti ejhul ekber Ibn Arebi u svome tefsiru skree panju da je jedna od prvih naredbi bila Poaljite, jednog od vas s ovim srebrnjacima vaim u grad. Sve emu ovjek prilazi ima svoja vrata, svoju kapiju. Tako su poznati izrazi vrata

grada, vrata neijeg srca, vrata znanja i slino. Nuno je prvo pronai odgovarajuu kapiju, odgovarajui pristup, pa e se tek onda ovjeku traeno otvoriti. Hazreti pejgamber Muhammed, alejhisselam, rekao je: Ja sam grad znanja, a Alija je kapija tog grada. (hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, biljee Hakim, Taberani i Ebuejh, prenosei ga od hazreti Ibn Abbasa) Sve emu ovjek tei ima neki svoj specifian ulaz, neku specifinu osobinu bez koje nam se nee otvoriti. Stoga valja prvo dobro razmisliti o kapiji na koju se ulazi pa tek onda neemu prii. Kod svake stvari, kod svake osobe, taj prilaz je drugaiji, specifian. Ne postoji jedinstven ablon. Takvo je Allahovo, delleanuhu, davanje. Uzvieni veli: A tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da potvrdi knjige prije objavljene i da nad njima bdi. I ti im sudi prema onome to Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i ne odstupaj od Istine koja ti dolazi; svima vama smo zakon (ir'a) i put (minhd) propisali. A da je Allah htio, On bi vas jednim ummetom uinio, ali, On hoe da vas iskua u onome to vam propisuje, zato se natjeite ko e vie dobra uiniti; Allahu ete se svi vratiti, pa e vas On o onome u emu ste se razilazili obavijestiti. (Kur'an, sura el-M'ida, ajet 48.) Uzvieni Allah kroz Svoj Lutf (Dobrotu) opskrbljuje stvorenja i hranom za tijelo i hranom za duu, pa je za oekivati i da e ovjek na to uzvratiti lutfom, dobrotom vlastite due. Tako i svako ko robu kakvu opskrbu, fiziku ili duhovnu, moe ponuditi, prema njemu se rob treba ljubazno ophoditi. Tako je i najvjerovatnije da e rob neto dobiti. Uzvieni Allah, jedini Stvoritelj, rekao nam je za naega hazreti Pejgambera, alejhisselam:

ti e sigurno nagradu neprekidnu dobiti, jer ti si, zaista najljepe udi. (Kur'an, sura el-Kalem, ajet 3., 4.) Tesavvufski prvaci, kako to prenosi hazreti imam Sulemi, kau da se prema arifima treba ophoditi s ljubaznou, a ejh prema poetnicima u tesavvufu strogo ('inf). Arifi su ti koji ljudima, s Boijom dozvolom, mogu podariti, zbog zahvalnosti ljudi, duhovnu hranu. S druge strane, istinski, od dragoga Boga odabran a izravno od hazreti pejgambera Muhammeda, alejhisselam, oponumoen, muridi kamil poetnike u tesavvufu tek treba odgojiti kako bi i smi nekada postali arifi. Konano, Kur'an nam pokazuje Lijepo Boije Ime el-Letif i u doslovnom znaenju rijei prefinjeno. Naime, zakoni koje je uzvieni Allah poloio u sve stvoreno (sunnetullah), koji se nikada ne preinauju i nikada ne mijenjaju, govore da nijedno ovjekovo djelo, ni dobro ni loe, ne moe ostati skriveno. Tako za dobra djela uvijek saznamo, makar kada ovjek koji ih je uinio preseli na ahiret, uzvieni Allah to nekako obejani (pokae). Isto je i sa runim djelima, koliko god se ovjek trudio ih sakriti, uvijek se nekako pokau. Tako hazreti Pejgamber, alejhisselam, veli: Kada bi neko od vas neto uradio na kakvoj stijeni usred kra, gdje nema nikakvih niti vrata niti prozoria, to njegovo djelo opet bi izalo, ba onakvo kakvo je i uinjeno. (hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, biljei Ahmed, prenosei ga od hazreti Ebu Seid el-Hudria) Tako uzvieni Allah kae:

O sinko moj, dobro ili zlo, teko koliko zrno goruice, bilo u stijeni ili na nebesima ili u zemlji, Allah e na vidjelo iznijeti, jer Allah zna najskrivenije stvari (letf), On je sveznajui (habr). (Kur'an, sura Lukmn, ajet 16.) Razmiljajui o ovome Allahovom Lijepom Imenu, ovjek bva ponukan na dublji stepen svjesnosti da ga uzvieni Allah uvijek vidi, svjesnosti koja se naziva ihsan, a taj dublji stepen naziva se murkaba stalno pogledanje na uzvienoga Allaha, jasna svjesnost da te On ba sada, i u ovom trenutku, izravno gleda. S druge strane, murkaba je i samopromatranje, voenje rauna o svakom svom postupku, kako bi se dolo do stanja u kojemu ovjek prije svakog svog postupka djelo koje eli uraditi prvo procijeni pa se tek onda odlui uraditi ga. Ako eli neto, dobro razmisli o posljedici toga. Pa ako je posljedica dobra, uradi to, a ako je grijeh, okani se toga. (hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, biljei Ibn Mubarek, prenosei ga od hazreti Ebu Dafera ibn Abdullaha el Musevvera el-Hima) U tome se ogleda neija otroumnost i neiji ahmakluk (glupost). Stoga je hazreti Muhammed, alejhisselam, rekao: Otrouman (kejs) je onaj ko prezre svoju duu a radi za ono to dolazi nakon smrti, a glupak (ahmak) je onaj koji slijedi strasti svoje due a tjei se nadom u Allaha. (hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, biljei Hakim, prenosei ga od hazreti eddda ibn Evsa) Vezanje za Lijepo Boije Ime Dobri (et-Tealluk) ogleda se u ovjekovoj potrebi da mu uzvieni Allah podari spoznaju skrivenih prefinjenosti u svim stvarima,

ljudima i dogaajima, kako bi Mu zahvaljivao na Njegovim blagodatima, a sauvao se Njegovih zamki (mekr). Ozbiljenje Lijepog Boijeg Imena Dobri (et-Tehakkuk) ogleda se u ovjekovoj spoznaji da je uzvieni Allah u Svojoj Bti skriven od svake mogue spoznaje, i da je skriven u Svojim djelovanjima, ne moe se izravnosvjedoiti. Postizanje vusleta s Njim, krajnjeg stepena bliskosti (kurb), upravo je kroz spoznaju Njegovih blagodati kojih ovjek inae nije ni svjestan. Kienje odrazima svojstava Lijepog Boijega Imena el-Letif (et-Tehalluk) ogleda se u tome da ovjek ini potajno zikr, da niko od stvorenja za to ne zna, tavie da dosegne stepen kada e svoj zikr moi sakriti i od svoje due, kada e ga initi svojom tajnom (sirr). Osoba okiena odrazima svojstava ovoga Lijepoga Boijeg Imena sva dobra djela vee za one koji su ih uinili, za njih Bogu dragome dovu ini ali bez spoznaje tih ljudi da ona zna da su oni uradili ta dobra djela. Osoba dobra djela vee za njihove poinioce i osjeajem imanevijatski. Dragi Allah podario je ovjeku veoma lahak nain postizanja vusleta, dostizanja vjene, neprolazne, sree. Pomae mu i tjelesno i duhovno; tijelu daje materijalnu opskrbu hranu, zdravlje, zaklon od kie, snijega, vjetra i Sunca, a duu tjei, prua joj nadu, nasmijava je i rastuuje, stie je i rairuje, kako bi dua spremnije doekala rastanak s Ovim svijetom i prijelaz u Drugi svijet. Kako ne vidite da vam je Allah omoguio da se koristite svim onim to postoji na nebesima i na Zemlji i da vas dareljivo obasipa milou Svojom, i vidljivom (zhira) i nevidljivom (btina)? A ima ljudi koji raspravljaju o Allahu bez ikakva znanja, bez ikakve upute i bez knjige svjetilje. (Kur'an, sura Lukmn, ajet 20.) Rahmetli hadi ejh Fejzulah efendija Hadibajri kae:

Ovaj Ism (Ime) ui se na svaki murad (potrebu) stotinu dvadeset i devet puta po stotinu dvadeset i devet, a poslije svakog stotinu dvadeset i devetog prouenog Isma proui se dova: (Allhumme es'elukel-lutfe fm derret bihil mekdr / 'Allahu moj, molim te za dobro u stvarima to se sudbinom odreene odvijaju.') Osim ovoga, ovaj Ism puno uiti, Boija, d.., e dobrota uvijek uz uaa biti. Rahmetli doktor Abdul Halim Mahmud jo kae: Ko ui ovo Lijepo Boije Ime, okitit e se svojstvima njenosti i blagosti u ophoenju prema Allahovim robovima, i na najljepi nain sa njima e razgovarati. Kau da ko ovo Ime proui stotinu dvadeset i devet puta ili stotinu puta ili stotinu trideset i tri puta, postii e dobrotu (lutf) i Allah, delleanuhu, rasprostrijet e mu potrebu koja mu se stegla. Ko ovo Ime proui stotinu i ezdeset puta, te proui ajeti kerim: . L tudrikuhul ebsru ve Huve judrikul ebsr, ve Huvel-Letful Habr / 'Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a On do pogleda dopire; On je Dobri i Onaj koji je o svemu obavijeten.' (6:103), bit e poteen od straha. Ako neko hoe da se izlijei, treba uiti ovo Lijepo Boije Ime te uz njega uiti i neke od takozvanih 'ajeta za lijeenje' (jtu-if'), naprimjer ajet:

 . . Ellez halekan fe Huve jehdn, vellez Huve jut'imun ve jeskn, ve iz meridtu fe Huve jefn / 'koji me je stvorio i na pravi put uputio, i koji me hrani i poji, i koji me, kada se razbolim, lijei' (26:78.-80.) Uenje Lijepog Allahovog Imena 'el-Letf' koristi i pri otklanjanju brige. A Allah dragi, opet, najbolje zna! Boije ime el-Mumin ( )Koji potvruje obeanje i daje sigurnost 12 Oktobar, 2005 - 00:00 (Anonymous)

Lijepa Boija Imena (Esmaullahil husna) [1]

Napomena: Priredio S.B. Boije ime el-Mumin ( )Koji potvruje obeanje i daje sigurnost Rahmetli hadi ejh Fejzulah efendija Hadibajri kae: Ako tajna ovog Imena dospije do u srce, taj e ovjek istinu govoriti, ljudi e mu vjerovati, on e biti ovjek od povjerenja. Allah koji sve moe, tako i snagom ovog Imena, moe od ovjeka otkloniti nevolje. Ponovno u kuranskoj suri Har, kae se: On je Allah nema drugog boga osim Njega, Vladar, Sveti, Onaj koji je bez nedostataka, Onaj koji svakog obezbjeuje (Har, 23.) Uzvieni Allah sebe naziva Mumin Vjerni, Istiniti, vjeran i dosljedan Svojoj tvrdnji da je samo On Bog, da nema drugoga boanstva osim Njega:

Allah svjedoi da nema drugog boga osim Njega a i meleki i ueni -, i da On postupa pravedno. Nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog! (lu Imrn, 18.) Nakon to uzvieni Allah nazove Sebe vjernim, tada i meleci, ueni, i evlije posvjedoe da je Uzvieni pravedan i sami uzvjeruju da nema drugoga boanstva osim Njega, pa i smi postanu vjernici (muminun). Nadalje, samorazotkrivanjem pod vidom imena el-Mumin, uzvieni Allah obeava vjernicima zatitu, jer nema druge zatite doli Njegove: Jeste li sigurni (e emintum) da vas Onaj koji nebesima vlada nee u Zemlju utjerati, kad se ona pone iznenada tresti? Ili, jeste li sigurni (em emintum) da Onaj koji nebesima vlada na vas nee vjetar s kamenjem poslati? Tada biste saznali kakva je prijetnja Moja! (Mulk, 16., 17.) Uzvieni Allah, objavljuje se pod imenom Vjerni (el-Mumin), uvjeravajui time ljude da je On jedini gospodar, da nema drugoga gospodara osim Njega, da bi u ljudima pobudio vjeru (iman), da bi se ona u njima rasplamsala i uinila svakoga ovjeka iskrenim vjernikom (mumin), ime bi im Vjerni (el-Mumin) podario sigurnost (emn) od Njegove kazne koja e pogoditi na Sudnjemu danu one koji nisu vjerovali. Svaka sigurnost u konanici odnosi se na Njega, ovjek je miran samo ako mu Vjerni obea sigurnost. A Vjerni je i povjerljiv, pa time i potvruje da je i Svemilosni (er-Rahman), Samilosni (er-Rahim), Onaj koji prata (el-Gaffar). Vjerni, uzvien je, ljudima je dao na povjerenje tijelo, oi, ruke, noge, sluh, vid i sve ostalo to ovjek uiva, traei od njih samo da se prema Njegovim darovima ophode na najljepi nain, da ih maksimalno sauvaju od svake tete. Da bi to postigao, ovjeku valja slijediti Boije naredbe (emr) i zabrane (nehj), pokoriti se erijatu. Odlui li se ovjek pokoriti erijatu, zadobit e sigurnost, sva djela koja uini na Ovome svijetu imat e posebnu vrijednost ako je osoba vjernik (mumin), a na Drugome svijetu ahiretu, uivat e svaku blagodat otvaranja srca djelovanjima Boijega imena el-Mumin. U Kuranu se veli: Onome ko ini dobro, bio mukarac ili ena, a vjernik je (mumin), Mi emo dati da proivi lijep ivot i, doista, emo ih nagraditi boljom nagradom nego to su zasluili. (Nahl, 97.)

Na drugome mjestu, u suri Kurej, kae se: Neka se oni Gospodaru ovoga Hrama klnjaju, koji ih gladne hrane i od straha brani (menehum). (Kurej, 3., 4.) Uzvieni dariva ljude opskrbom i od njih tjera strah, ali od vjernika e odagnati strah i na Sudnjemu danu, jer se osoba koja vjeruje klnja Gospodaru Kabe, Gospodaru dunjaluka, nebesa i Zemlje, ivota i smrti, ahireta, Denneta i Dehennema. Hazreti Hasan Basri rekao je: Vjernik radi iz pokornosti prema uzvienom Allahu a konstantno je nemiran, drhti, strahuje. A nevjernik, s druge strane, radi iz neposluha prema uzvienome Allahu, ali se osjea sigurno. A Uzvieni veli: Zar oni mogu biti sigurni od Allahove kazne? Allahove kazne se ne boji samo narod kome propast predstoji. (el-Arf, 99.) Jednu zanimljivu primjedbu daje ejh Bajrak Tosun. Kako je poznato, tri su stupnja svjedoenja vjere: djelima, rijeima i srcem, a na osnovu hazreti Pejgamberovoga, alejhisselam, hadisa: Ko od vas vidi kakvu nevaljaltinu (munker), neka je otkloni rukom, a ako ne moe, onda jezikom (neka je osudi), a ako ne moe, onda srcem (neka je prezre), i to je najslabiji iman (vjera). (hadis, govor hazreti pejgambera Muhammeda, alejhisselam, prenosi Ebu Seid el-Hudri, a biljei Muslim) esto se ovome hadisu prilazi samo preko jednoga smisla daj sve od sebe u pokorovanju uzvienome Allahu, koliko god moe rtvuj se, ne stahujui ni za ta. Stoga je najbolje da se neemu to nije pohvalno erijatom suprotstavi. No, ako si slab, makar verbalno iskai svoje neslaganje, govori protiv toga. A ako ni to ne moe, makar tu nevaljaltinu osudi srcem, a to je znak slaboga imana. No, ovaj hadis ima jo mnogo poruka. Do jedne od njih moe se doi i razmiljanjem suprotnim putem. Osnova svega mora ti biti srce, neka ti iz srca

krenu svi prigovori, samo tako bit e iskren, i neka ti iz srca krenu sva djela, samo tako bit e siguran u sigurnu dobit kojom e te uzvieni Allah poastiti. Zato esto vidimo da neko opravdano prigovara nekoj osobi ili pojavi, i da radi pravu stvar, ali ipak, neto nam smeta, kako se kae neto nam ne lei. Upravo je u ovome razlog, govor koji ne dolazi iz srca, otrovan je, a djelo koje nije srce naredilo, dvolino je. Stoga se takve osobe vrlo lahko i vrlo brzo i ohlade od upuivanja prigovora ili injenja kakva djela. Moe potrajati tren, dan, dva, godinu, dvije, ali se onda takva osoba promijeni pa kae da to vie nije tako vano. Ne mora biti da je takav ovjek neto stvarno i radio iz licemjerstva, ali teko je prepoznati sve zamke koje zamagljeno srce i neista dua kriju. Valja svaki svoj postupak dobro propitati, pa o svakome koraku dobro razmisliti. Ako ocjenimo da e nas elja za tim postupkom brzo proi, znai da neto nije uredu sa nama, sa naim srcem, sa naim nijjetom (namjerom). Izmeu ostaloga, zato je hazreti Pejgamber, alejhisselam, rekao da je uzvienome Allahu najdrae ono djelo na kojemu ovjek ustraje, kako to prenosi hazreti Aia, a biljei Buharija. ovjek koji postane istinski vjernik (mumin), koji zatrai od Vjernoga (el-Mumin) sigurnost i pomo, veoma je mogue da e se i njemu drugi obraati traei od njega pomo i zatitu sadaku, hediju, savjet, rtvu. Ako je prav u svojoj vjeri u Vjernoga, ako Bog da lahko e se odazvati drugome na poziv u pomo, u kojemu se uvijek trai da prvenstveno rtvujemo neto svoje, pa tek onda i neto drugo to je od pomoi. Oni koji svoja srca potpuno otvore manifestiranju Boijega imena Vjerni, ti e znati, osjetiti, biti ubjeeni da je svaka sigurnost samo kod uzvienoga Allaha, te se nee niega bojati i ni za im nee tugovati (10:62). Bit e spaseni od svake nevolje jer znaju da sve to ih pogaa volja je uzvienoga Gospodara. Vezanje za ovo Boije Ime (tealluk) ogleda se u ovjekovoj potrebi da mu Jedini podari iskrenost, kao to je i sam On iskren. Nakon toga, eli se od Jedinoga dobiti i spas od svake due, bilo one potpuno niske, bilo one odgojene ali koje je zastala na putu uspinjanja ka Boijoj blizini, a iskrenost u tome odrazit e se i na vjernikovu sigurnost u pogledu ivota i imetka. Spoznaja ovoga Imena (tehakkuk) ogleda se kroz injenicu da je uzvieni Allah slao Svoje poslanike, alejhimusselam, a potom svjedoio istinu njihovoga poslanstva davajui im nadnaravne sposobnosti (mudiza), odnosno dajui Svojim evlijama odraze tih poslanikih nadnaravnih sposobnosti (keramet). Takoer, osjeaj sigurnosti u dui ali ne one za koju zakljuimo da bi ih trebali imati, ve sigurnosti koju jednostavno utimo u nama. Kienje odrazima svojstava ovoga Boijega Imena (tehalluk), kako smo to ve rekli, odraava se kroz nepostojanje straha kod osobe od drugih ljudi i razliitih

situacija. Postoje Allahovi prijatelji Njegovi poslanici, alejhimusselam, evlije i dobri vjernici, u koje se i on ubraja, i Allahovi neprijatelji, a Uzvieni veli: One koji Allaha i Poslanika Njegova budu vrijeali (uznemiravali) Allah e i na ovom i na onom svijetu prokleti, i sramnu im patnju pripremiti. (Ahzb, 57.) Hazreti imam Kuejri navodi jednu predivnu i dirljivu predaju: Kau da e na Sudnjemu danu doziva dozivati svakoga ko je nazvan po jednome od Boijih vjesnika, pa e se rei da uu u Dennet. Kada svi uu, ostat e jedna grupa ljudi ija imena nisu data po imenima Boijih vjesnika. Tadae uzvieni Allah rei: Ja sam Vjerni (el-Mumin), i nazvao sam vas vjernicima (muminun), pa neka uu u Dennet! Da ovjeku suze krenu. ta samo znai slijediti Boije poslanike, alejhimusselam. Hazreti Ebu Jezid Bistami kae: Osjetio sam u sebi potrebu da zamolim uzvienoga Allaha da mi podari da zamru sve strasti u meni. No, rekoh sebi: Hazreti Pejgamber, alejhisselam, nije nita od toga molio. Stoga ne uputih dovu. No, uzvieni Allah mi ipak dade da sve strasti u meni zamru, iz bereketa slijeenja Muhammedovoga, alejhisselam, Sunneta. Od tada nisam razlikovao, bilo mi je svejedno, da li je preda mnom ena ili samo zid. Rahmetli hadi ejh Fejzulah efendija Hadibajri kae: Ovo Ime kad se ui spaava nefs i imetak, ako se ui ezdeset i est puta. Rahmetli doktor Abdul Halim Mahmud jo veli: Ako ovo ime proui osoba koja se plai, i to trideset i est puta, bit e mu sigurni i ivot i imetak. Ko se mnogo plai i strahuje, treba uiti es-Selamul Muminu, a naroito musafiri (putnici), pa e, ako Bog da, uzvieni Allah podariti sigurnost i spas od svih strahova. A dragi Allah, opet, najbolje zna. Boije ime es-Selam ( )Od mahana isti

11 Oktobar, 2005 - 00:00 (Anonymous)

Lijepa Boija Imena (Esmaullahil husna) [1]

Napomena: Priredio S.B. Boije ime es-Selam ( )Od mahana isti U Kuranu, u suri Har, kae se: On je Allah nema drugog boga osim Njega Vladar, Sveti, Onaj koji je bez nedostataka (es-Selm) (Har, 23.) Lijepo Boije ime Onaj koji je od mahana isti, takoer se ubraja u Imena koja opisuju neopisivu Boiju Bt, poput Imen Allah, er-Rahman, i elKuddus. Stoga takoer nije dozvoljeno niti ovo ime nadivati stvorenjima. Imena poput imena Selman ili Sulejman, premda su istoga korijena kao i Boije ime es-Selam, dozvoljeno je nadivati stvorenjima jer nisu dobivana istim deriviranjem (izvoenjem) iz korijena. Hazreti Selman Farisi zvao se jedan od lanova hazreti Ehli-Bejta, a hazreti Sulejman, alejhisselam, bilo je ime naega poznatoga Boijega poslanika (Solomon): O velikai ree ona meni je dostavljeno jedno potovanja vrijedno pismo Od Sulejmana i glasi: U ime Allaha, Svemilosnoga, Samilosnog! (Neml, 29., 30.) Samo uzvieni Allah moe biti oslovljen kao es-Selam, na to ukazuje i hazreti Pejgamberov, alejhisselam, postupak (Sunnet), koji i mi primjenjujemo nakon klanjanja: Kada bi hazreti Pejgamber, alejhisselam, elio zavriti sa namazom (nakon selama), donijeo bi istigfar tri puta (rekao estagfirullah) i rekao: Allahumme, Entes-Selmu ve minkes-Selm, tebrekte j Zel Delli vel Ikrm.

(hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, prenosi Sevban, a biljee Muslim, Ebu davud, Tirmizi, Nesai, i Ibn Made) Uenjaci koji se bave jezikom, kau da imenica es-Selm ima etiri znaenja. Prvo, ima znaenje jednoga od Lijepih Boijih Imena. Drugo, ima znaenje cjelost (es-selma), odnosno odricanje mahana (el-ber minel ujb). Tree, ima znaenje i pozdrava esselamu alejkum (neka je na vas spas). I etvrto, selm je i vrsta drveta. Terminoloki, Boije ime es-Selam ima dvojako znaenje. Prvo, moe se prevesti kao Onaj od mahana isti. Ovo opisuje neopisivu Boiju Bt (Ztullh), istu od svakoga iskrivljenja, nedostatka, mnotva ili zavisnosti o bilo emu i o bilo kome. Takoer, Boije lijepo ime es-Selam moe se prevesti i kao Onaj koji daje sigurnost, Onaj koji daje spas i mir, a na osnovu kuranskoga ajeta: Allah poziva u Kuu mira (Drus-selm) i ukazuje na pravi put onome kome On hoe. (Jnus, 25.) Po miljenju velikoga broja mufessira (tumaa asnoga Kurana), ta Kua mira jeste Dennet, s tim to se mir (odnosno spas, jer se imenica selm znaenjski moe prevesti na oba naina) odnosi na neto to izravno daje uzvieni Allah, manifestiranjem kroz Svoje ime es-Selm, a kua (dr) jeste sm Dennet. Takoer se u Kuranu kae: Njih eka Kua blagostanja (Kua mira, Drus-selm) u Gospodara njihova; On e biti zatitinik njihov zbog onoga to su inili. (Enm, 127.) Bt uzvienoga Allaha ista je od nepostojanja (adem). U tome apsolutnome nepostojanju nalazilo se svako bie, svako stvorenje. Takoer, svako bie e doivjeti i relativno nepostojanje smrt (mevt): Svako ivo bie e smrt okusiti! (3:185). Samo jedini Allah, uzvien je On, ist je od svakoga nepostojanja, bilo ono apsolutno (adem) bilo relativno (mevt). Shodno jezikome i znaenjskome (terminolokome) razumijevanju ovoga Boijega lijepoga Imena, islamski uitelji istiu tri osnovna znaenja. Prvo, Onaj koji je od mahana ist, od svakoga nedostatka i potrebe. Ovdje je rije o razumijevanju ovoga Imena kao jednoga od Imen koji opisuju svojstva Boije Bti (siftuz-zt).

Drugo, Onaj koji daje spas (selamet), a shodno kuranskim rijeima iz sure Jasin: Mir vama! bit e rijei Gospodara Samilosnog. (Jasin, 58.) Ovdje je rije o isto jezikome znaenju ovoga Boijega Imena. Tree, Onaj od ije su silnosti stvorenja sauvana. Ovdje je rije o gledanju tragova manifestiranja Boijega Imena kao djelatnoga u pojavnome svijetu (lemu-ehda), odnosno radi se o djelatnome svojstvu (siftul fil). Uzvieni Allah spas je svakoga vjernika, svakoga ovjeka. No, vjernik mora vjerovati da je potpuni i jedini istinski i trajni spas kod uzvienoga Gospodara. Stoga ovjeku valja dragoga Allaha za spas moliti. Imam Kurtubi navodi da spas za ovjeka moe biti ovodunjaluki i ahiretski. Spas (selamet) na ovome svijetu moe biti izvanjski (zhir) i unutarnji (btin). Zahiriselamet jeste spas od raznih bolesti, nevolja i problema koje ovjek susree u ivotu. Batini-selamet ogleda se u spasu od nevjerovanja (kufr), zabranjenih novotarija (bida sejjia), od svakoga slikovitoga predoenje uzvienoga Allaha. Spas na Drugome svijetu (ahiretu) jeste dobar zavretak ovjekovoga ivota, dobar rezultat suenja na Sudnjemu danu, ulazak u Dennet (Raj) i beskrajni uitak izravnoga gledanja neizmjerne, neopisive i nepredoive ljepote Boijega Lica. Kako hazreti ejhul Ekber kae Sveti dolazi samo na sveto, pa posveti svoje srce, tako se moda moe rei i da es-Selam samo dolazi na onoga ko Mu se potpuno preda i otvori svoje srce: Onaj ko se sasvim preda (juslim) Allahu, a uz to ini dobra djela, uhvatio se za najvru vezu. Allahu se na koncu sve vraa. (Lukmn, 22.) Uzvieni Gospodar na Ovome svijetu posebno uvaava Svoje evlije, Njemu izuzetno bliske robove, pa je ovjekov put umiljavanja uzvienome Allahu potivanje evlija, ne bihuzuriti ih, ne remetiti ni na koji nain, ne uznemiravati. U jednoj dovi hazreti Pejgamber, alejhisselam, izmeu ostaloga moli uzvienoga Allaha, delle anuhu: Allahu moj, podari mi da budem mir (silm) za evlije Tvoje, a neprijatelj Tvojim neprijateljima. (hadis, govor hazreti pejgambera Muhammeda, alejhisselam, prenosi hazreti Ibn Abbas, a biljei Tirmizi) Istinski musliman, osoba potpuno predata dragome Bogu, predstavlja mir i sigurnost za svakoga ovjeka. Hazreti Muhammed, alejhisselam, veli:

Musliman je onaj od ijega su jezika i ruke mirni drugi muslimani, a muhadir je onaj ko napusti ono to mu je Allah zabranio. (hadis, govor hazreti pejgambera Muhammeda, alejhisselam, prenosi hazreti Abdullah ibn Amr, a biljee Buharija, Muslim, Ebu Davud, Tirmizi i Nesai) Hazreti Ibn Abbas veli: Boije lijepo ime es-Selam jeste jedno od Njegovih Imena. Spustio ga je na Zemlju, pa ga irite meu sobom. A na osnovu hazreti Pejgamberovoga, aeljhisselam, hadisa: Nee ui u Dennet dok ne uzvjerujete, a neete uzvjerovati sve dok se ne zavolite. elite li da vas uputim na stvar koja e uiniti, budete li je koristili, da se zavolite? irite selam meu se. (hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, prenosi hazreti Ebu Hurejre, a biljei Muslim) Prenosi se da je hazreti Davud (David), alejhisselam, molio uzvienoga Allaha da podari spas svim vjernicima iz njegovoga doba. Kada mu je uzvieni Allah podario sina, nazvao ga je Sulejman, to na hebrejskome jeziku znai selametli ovjek (redulus-selm). Hazreti Sulejman (Solomon), alejhisselam, presuivao je sporove meu narodom, i to etrdeset godina. Njegove presude bile su iskreni blagoslov i spas za sav narod. Jedne je noi usnio kako ga uzvieni Allah pita za jedan problem (mesela), to je znailo da je hazreti Sulejman, alejhisselam, tada dosegao sm vrhunac mudrosti i spoznaja, koje mu je darovao uzvieni Allah. ovjek ijemu se srcu manifestira uzvieni Allah kroz Svoje ime es-Selam, taj nastoji da, prvo, spasi samoga sebe od nasilja koje ovjek ini samome sebi nevjerovanje, poricanje Boijih blagodati, neposluh i slino. Drugo, takva osoba nastoji zatiti svoje najblie i najdrae opet prvo od sebe, a potom od svakoga oblika nasilja uope. Tree, takva osoba uvijek je spremna pomoi svakome, bez razlike da li ga poznaje ili ne, da li je iz njegovoga mjesta ili ne, da li je njegove vjere ili ne. U srcu takve osobe nema mjesta neopravdanoj osveti, bezrazlonoj mrzi i pakosti, ljubomori. Ona eli biti iskren musliman, onaj od ije su ruke i jezika mirni svi drugi muslimani i ljudi uope. Vezanje za ovo Boije Ime (tealluk) nastaje uslijed potrebe ovjekove due, ovjekove biti, za spasom od svake mahane i nedostatka, od svega to je pokueno erijatom. Jedino to se moe opravdati jesu nedostaci koje ovjek nesvjesno iskae, a koji su jednostavno rezultat predodreenja (kader). Istinska spoznaja ovoga Imena (tehakkuk) jeste uvjerenje da je uzvieni Allah ist i iznad svega to Mu pririu, bilo nevjernici, bilo politeisti, bilo ljudski razum i mata.

Kienje odrazima svojstava ovoga Boijega Imena (tehalluk) slino je kienju odrazima svojstava Boijega Imena el-Kuddus. No, razlika je u tome, to rob tek nakon ozbiljenja Boijega imena el-Kuddus svoju bt izdie do svetosti. Doim se djelovanje Boijega imena es-Selam odvija dvojako, prvo, na samome poetku ovjek svoju duu isti od svakoga nedostatka, i, drugo, ovjek svoju duu isti od zablude vlastitog bivanja, jer sve to postoji postoji po Njemu. Prenosi se da je jednom neki ovjek ogovarao drugoga ovjeka. Neko od dobrih mu prie pa ga upita: Reci mi, jesi li ratovao protiv Bizantinaca? Ovaj odgovori: Ne. Dobro, ree dobri, a jesi li ratovao protiv bilo kakvih nasilnika, tlaitelja? Ne., ponovo odgovori ovjek. Pa dobro, nastavi dobri, kako to da su od tebe mirni neprijatelji vjere, a tvoj brat musliman nije? U jednome periodu ovjekovoga hoda sejrus-sulukom (duhovnim putem), osoba kao da se malo zasiti, kao da malo napravi otklon od svoga uitelja. Ne misli se pri tome na izraen neposluh, vie na, uvjetno reeno, jedan zaborav koliko mu je uitelj, kako to kaemo u narodu, valjao. Upravo takva osoba, ako joj se Uzvieni manifestira Svojim imenom es-Selam, ponovno e osjetiti u svome srcu naklonost prema ejhu (uitelju), ponovno e se oko njega sviti, i od njega i dalje uiti kako se kretati sejrus-sulukom. Osoba kojoj se Uzvieni Allah manifestira na srce Svojim imenom es-Selam, svakome prednost daje u odnosu na sebe. Kako se kae: starije vie cijeni od sebe jer su vremenski due uzvienome Allahu u pokornosti, a i mlae vie cijeni jer su imali manje vremena initi Uzvienome neposluh. Hazreti imam Kuejri kae da takvu osobu najbolje oslikava predaja koju prenosi hazreti Katade a biljei Ebu Davud: Moe li iko od vas biti poput Ebu Damdame? On bi kada bi izlazio jutrom iz kue, govorio: Allahu moj, podijelio sam sav svoj imetak Tvojim robovima.

Osoba na ije se srce manifestira Boije lijepo ime es-Selam ne doputa da njenim razumom i srcem vladaju strast, mrnja i zavist, ve obratno, sve njih stavlja u pokornost svome razumu i srcu. Kako veli hazreti imam Gazali: Mirom i islamom nee biti opisan niko od ijega jezika i ruke nisu mirni drugi muslimani, a kako je tek mogue da bude opisan onaj koji nije sm od sebe miran?! Osoba na ije se srce odraava Boije ime es-Selam mirna je od ejtanskih i dinskih vesvesa, doaptavanja, i svih drugih bolesti. Njeno srce je potpuno isto i zdravo (kalb selm), s njime je spremna poi uzvienome Allahu, i ako Bog da postii spas, shodno kuranskim rijeima: Samo e onaj koji Allahu srca srca ista doe spasen biti. (uar, 89.) Rahmetli hadi ejh Fejzulah efendija Hadibajri kae: Onaj ko bude zikir inio ovim Imenom, Allah e mu dati selamet na oba svijeta, i imat e svoje odlike. Ovo Ime skriva ljudske sramote ajbove. Rahmetli doktor Abdul Halim Mahmud jo kae: Kau da ko ovo Ime proui bolesniku stotinu dvadeset i jedan put, Allah e ga ozdraviti, ukoliko mu jo nije nastupio edel (vrijeme umiranja), ili e mu olakati. S tim Imenom jo se trebaju uiti rijei iz Kurana: Selmun kavlen min Rabbin Rahm. Ko kae svakoga dana stotinu puta Esselamu alejke ejjuhennebijju ve rahmetullhi ve berektuhu, nee okusiti vatru koja se osjeti prilikom umiranja, olakat e mu se stanje, i, s doputenjem uzvienoga Allaha, nee zapasti u potekou. A Allah dragi najbolje zna. Boije ime el-Fetth ( )Koji rjeava i otvara 4 Februar, 2006 - 01:00 (znaci)

Lijepa Boija Imena (Esmaullahil husna) [1]

Napomena: Priredio S.B.

Boije ime el-Fetth ( )Koji rjeava i otvara

Rahmetli hadi ejh Fejzulah efendija Hadibajri kae: Svoju kapiju darovanja, otvara ti Fettah. Sa Svojim darovima uredio je svijet. Otvorene su riznice Njegovih nimeta (blagodati), koje ak ni nai grijehovi ne zatvaraju. Uzvieni Allah je Onaj koji otvara. Kako se veli u asnome Kuranu: U Njega su kljuevi skrivenog, samo ih On zna, i On jedini zna ta je na kopnu i ta je u moru, i nijedan list ne opadne, a da On za nj ne zna; i nema zrna u tminama Zemlje niti ieg svjeeg niti ieg suhog, nieg to nije u jasnoj Knjizi. (Kuran, sura el-Enm, ajet 59.) Kljuevi (meftih) svega to postoji nalaze se kod Njega. Odluka o ivotu, nainu ivota, smrti,nainu smrti, konane sudbine svakog stvorenja, Njegova je.

Uzvieni Allah nije kljuar Btka, On je stvoritelj Btka. Nije samo da dri kljueve gajba (skrivenog), On njima vlada jer, kako smo ve rekli u prethodnim razgovorima o Lijepim Boijim Imenima, samo stvoritelj ima apsolutnu vlast, odnoso, samo uzvieni Allah posjeduje Btak. Ako eli, dragi Bog otkljua nam spokoj pa time utihne nemir; ili nam otkljua utjehu, time blijedei tugu; ili nam otkljua sjeanje na Ugovor (el-Msk) kojim smo posvjedoili da nam je On Stvoritelj i Gospodar, pa time u nama probudi ljubav. U svakodnevnom ivotu, to otkljuavanje, in kojim nas dragi Allah otvara prema neemu od ega smo skriveni, prema nekom hlu koji ne znamo, ili kakvom duhovnom usponu o kojemu nita ne znamo ili smo o njemu samo neto nauli. Otvaranje esto dolazi s Boijom pomoi (en-Nasr), jer to otvaranje jeste izravna Boija pomo stvorenju. Tako se u Kuranu kae: a dat e vam i drugu blagodat koju jedva ekate: Allahovu pomo (Nasr) i skoru pobjedu (Feth)! Zato obraduj radosnom vijeu vjernike! (Kuran, sura es-Saff, ajet 13.) Koliko nam je stvari u ivotu tamno, naizgled bezperspektivno, nejasno, nemogue za rijeiti. Sve to el-Fetth za nas, ako Ga zamolimo, rjeava. Nae je samo da zatraimo. Situacija na poslu, u koli, u dematu, u porodici, meu prijateljima, teko da je uvijek jasna i sigurna. Teko da je ko bez opravdanih briga. I teko da je ko pouzdanog hla. Sve nam to, zamolimo li Ga, el-Fetth razrijeava. Istodobno, ko spozna ovo Lijepo Boije Ime, pomagat e drugima, uvijek e im biti na usluzi, jer nikad se ne zna moda ba mi, s ovom moi koju nam je

uzvieni Allah podario, moemo otvoriti nekoga drugoga, ili mu moemo pomoi da mu se neka situacija u ivotu otvori. Vezanje za ovo Lijepo Boije Ime (tealluk) ogleda se u ovjekovoj potrebi da mu Uzvieni podari kljueve razliith situacija i stvari, te da mu dadne i dozvolu (izun) da ih, s Njegovim imenom, u Njegovo ime, koristi. Istinska spoznaja ovog Boijeg Lijepog Imena (tehakkuk) ogleda se u ovjekovome jasnom vienju stvarnog uzroka svega ije je manifestiranje do tada samo okom mogao gledati. Kienje odrazima svojstava ovog Boijeg Lijepog Imena (tehalluk) ogleda se u tome da uzvieni Allah podari ovjeku klju od bilo kojeg Svog Lijepog Imena, s kojim taj ovjek moe s Boijim doputenjem otvarati, otkljuavati, razne situacije u ivotu, a nakon Boije instrukcije. Ta osoba tada naziva se kljuar, nikako onaj koji otvara. ovjek izloen djelovanju ovog Boijeg Imena, ne jada se stvorenjima. I ma ta god da ga zadesi, uzda se u jedinoga Allaha i nadu nikada ne gubi. Nakon to je hazreti Jakub (Jakov), alejhisselam, nakon to je ostao i bez hazreti Jusufa (Josipa), alejhisselam, i bez svog najmlaeg sina Benjamina, i pored neizmjerne tuge i boli, poruio je drugim sinovima: O sinovi moji, idite i raspitajte se za Jusufa i brata njegova, i ne gubite nadu u milost Allahovu; samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost. (Kuran, sura Jsuf, ajet 87.) Prenosi se da bi jedan siromah dolazio pred Kabu, i, nakon viestruko puta uinjenog tavafa (obilaenja oko Kabe), uhvatio bi se za kabenski prekriva, dugo se uvao za njega, i pri tome itao neku ceduljicu koju je nosio u depu. Nakon nekog vremena, umro je u haremu Kabe. Kada su ga doli odnijeti i

opremiti za denazu, neko se sjeti da ga je viao s papiriem pa potrai papiri u depu. Kada ga je naao, proitao je: A ti strpljivo ekaj presudu Gospodara svoga, Mi tebe i vidimo i titimo; i veliaj i hvali Gospodara svoga kad ustaje. (Kuran, sura et-Tr, ajet 48.) Shvatili su da je ovjek bivao esto u nevolji ili bi mu se esto, kako mi to kaemo, stislo. No, nikada se nikom od stvorenja nije poalio, alio se samo Njemu, uzvienome Allahu, od Njega razrjeenje ekao. Osoba koja ivi izloena djelovanju ovog Boijeg Imena, uvijek je mirna, staloena, ne pouruje stvari, niti ih odgaa. Prenosi se da je hazreti Alija imao jednu ropkinju, koja bi svako jutro poranila na bunar da bi popila vode. Hazreti Alijin muezin primjetio ju je te bi ju svakojutro saekao i, s distance kako ne bi naruio njenu intimu, govorio bi joj: Volim te. Jednoga dana ropkinja se poalila hazreti Aliji, i upitala ga moe li on ta uiniti. Hazreti Alija malo pouta, a potom joj ree: Reci i ti njemu: Volim te!, pa emo vidjeti ta e on na to. Ropkinja se zaudi ali, znajui ko je hazreti Alija, uradi kako joj je reeno. Kada je dolo naredno jutro, muezin ju ponovo ekao, i, nakon uobiajene izjave ljubavi, ropkinja mu odgovori da i ona njega voli. Tada muezin ree: E, sada emo priekati, vidjet emo ta e uzvieni Allah presuditi o nama. Ropkinja je to ispriala hazreti Aliji, koji odmah pozva muezina kod sebe i zamoli ga da mu sve ispria, od poetka. Kada se uvjerio u muezinovu iskrenost, ree mu:

Kada je tako, onda vodi je. Neka vam je hairli, uzvieni Allah je presudio o vama. Uzvieni Allah otvara ljudima, pomae im u tekoama, nevoljama i brigama: Milost koju Allah otvori ljudima niko ne moe, poslije Njega, dati; On je silan i mudar. (Kuran, sura Ftir, ajet 2.) Rahmetli hadi ejh Fejzulah efendija Hadibajri kae: Ko ui ovo Ime mozak e mu se rasvijetliti i srce e mu se oistiti. Rahmetli doktor Abdul Halim Mahmud jo kae: Ko nakon sabah-namaza proui ovo Ime sedamdeset i jedan put drei ruku na prsima, oistit e mu se srce, olakat e mu se pomou, prosvijetlit e mu se srce dizanjem perdi pred sranim vidom. A Allah dragi, opet, najbolje zna. Boije ime er-Rezzk ( )Koji obilno nafaku daje 3 Februar, 2006 - 01:00 (znaci)

Lijepa Boija Imena (Esmaullahil husna) [1]

Napomena: Priredio S.B.

Boije ime er-Rezzk ( ) Koji obilno nafaku daje Rahmetli hadi ejh Fejzulah efendija Hadibajri kae:

Svakog dana nafaku (opskrbu) ti daje Rezzak. Rasporedio ti je to te sljeduje i ne strahuj da e ostati bez toga. Allah je stvorio sebebe (uzroke) i oni se nalaze u neiscrpnim magacinima, ija vrata On otvara i nareuje kako i koliko e se ega iznositi. U asnome Kuranu se kae: Allah je Opskrbitelj (er-Rezzk), Moni (Zul Kuvve) i Jaki (el-Metn)! (Kuran, sura ez-Zrijt, ajet 58.) Allah je jedini istinski opskrbitelj. Ako nam neko podari hranu, pie, odjeu ili obuu, ako nas neko oraspoloi kakvom priom, savjetom, predavanjem, ako nas neko utjei svojom brigom ili pomoi, ide mu nagrada ali mu je ustvari tu opskrbu za nas dao uzvieni Gospodar. Ovo je veoma bitno jer, kako smo do sada vidjeli govorei o drugim Lijepim Boijim Imenima, spoznaja svakog Imena treba uvrstiti ovjekovo vjerovanje da je izvor svega uzvieni Allah. Svako ko raspolae stvarima korisnim za drugog, stvarima koje drugom mogu pomoi, trebao bi biti svjestan da mu je to dao uzvieni Gospodar, kao jedan zadatak, da ih dostavi u Njegovo ime. Uzvieni Allah daje nam nae ivote, opskrbu hranu, pie, radost i tugu, iz Svoje velikodunosti. Ludo je pomisliti da uzvieni Gospodar treba od nas zahvalu, potvrdu da je On istinski opskrbitelj, ili da mi Njega hranimo: Ja ne traim od njih opskrbu niti elim da Me hrane. (Kuran, sura ez-Zrijt, ajet 57.) Neko ima vie, neko manje, neko udjeljuje, neko, opet, krtari. Bez obzira na koliinu i ovozemaljski nain dolaska do opskrbe, uvijek iza toga stoji uzvieni Allah:

Reci: Gospodar moj daje obilnu opskrbu onome kome hoe od robova Svojih, a kome hoe uskrauje; to god vi udijelite, On e to nadoknaditi, On najbolje opskrbljuje. (Kuran, sura Sebe, ajet 39.) Svako na svijetu ima svoju nafaku, niko mu je ne moe uzeti. Kao to ree rahmetli hadi ejh Fejzulah-efendija, uzvieni Allah vrata opskrbe otvara onoliko koliko kome pripada kaderom, sudbinom nekome vie, nekome manje. S obzirom da je samo uzvieni Allah stvarni opskrbitelj, molba za poveanjem nafake ili lakim ovozemaljskim dolaskom do nje, mora prvo biti upuena Njemu. Na Zemlji nema nijednog ivog bia, a da ga Allah ne hrani. On zna gdje e koje boraviti i gdje e sahranjeno biti. Sve to ima u jasnoj Knjizi. (Kuran, sura Hd, ajet 6.) Allah navodi kao primjer grad, bezbjedan i spokojan, kome je u obilju dolazila hrana sa svih strana, a koji je nezahvalan na Allahovim blagodatima bio, pa mu je Allah zbog onoga to je radio dao da iskusi i glad i strah. (Kuran, sura en-Nahl, ajet 112.) A koliko ima ivotinja koje ne sakupljaju hranu sebi, Allah ih hrani, a i vas! On sve uje i sve zna. (Kuran, sura el-Ankebt, ajet 60.) Ako ovjek shvati da jedino Allah odreuje kada, koliko i ta, svoje srce kroz svoje potrebe, vezat e samo za uzvienoga Allaha, delle anuhu. A zahvalan e biti i drugima, preko kojih je ta Allahova pomo dola, doivjet e ih kao vrstu Boijih golubova-pismonoa. Svaka opskrba znak je Boijega postojanja i brige

za svako stvorenje, kako god ono naopako moglo biti. Na Ovome svijetu dragi Bog panju poklanja svima, bez izuzetka. Onaj ko ima nafake vie nego to mu je potrebno, neka ne shvata to kao da mu je uzvieni Allah dao da uiva vie od drugih. Istina je da mu to predstavlja obavezu, da potrai meu ljudima - kome taj viak pripada, te da mu podijeli. A, uz to, eli li se jo vie pribliiti uzvienome Allahu, treba dijeliti i od svoje nafake, one koja mu je knap. Viak od potrebnoga, dug je tog ovjeka prema onima u potrebi, njihov hakk, njihovo pravo, a ono dijeljenje nafake koja nam je knap, to je sadaka. Allah navodi kao primjer roba u tuem vlasnitvu koji nita nema i onoga koga smo Mi bogato obdarili i koji udjeljuje iz toga, i tajno i javno, zar su oni jednaki? Neka je hvaljen Allah! Ali veina njih ne zna. (Kuran, sura en-Nahl, ajet 75.) Uzvieni Allah daje opskrbu na razliite naine. Nekada je opskrba u vidu imetka, novca, materijalnog bogatstva: A ta bi im bilo da u Allaha i onaj svijet vjeruju i da od onoga to im Allah daje udjeljuju, kad Allah o njima sve zna? (Kuran, sura en-Nis, ajet 39.) Nekada je opskrba u vidu potomaka: Allah za vas stvara ene od vae vrste, a od ena vaih daje vam sinove i unuke, i ukusna jela vam daje. Pa zato u la oni vjeruju, a Allahove blagodati poriu? (Kuran, sura en-Nahl, ajet 72.)

A nekada je, opet, opskrba u vidu kie: Allah vodu s neba sputa i njome ivot mrtvoj zemlji vraa! To je, zaista, dokaz za ljude koji hoe da uju. (Kuran, sura en-Nahl, ajet 65.) Ili u vidu biljaka: Zar ne vidi da Allah sputa s neba kiu pa je u izvore u zemlji razvodi, a onda pomou nje raznobojno bilje izvodi, zatim se ono osui i ti ga vidi poutjela i najzad ga skri. To je, doista, pouka za one koji su pametni. (Kuran, sura ez-Zumer, ajet 21.) Ili, pak, plodova i dobrih istih, suprunika: A one koji vjeruju i dobra djela ine obraduj dennetskim baama kroz koje e rijeke tei; svaki put kad im se iz njih d kakav plod, oni e rei: Ovo smo i prije jeli, - a bit e im davani samo njima slini. U njima e iste ene imati, i u njima e vjeno boraviti. (Kuran, sura el-Bekara, ajet 25.) A duhovna opskrba razliita je za razliite ljude. Za neke je to opskrba za due, za druge je to opskrba za srca, a za neke je to opskrba za srane tajne. Opskrba za due je uputa, opskrba za srca je iskrenost i uvjerenje, a opskrba za srane tajne je spoznaja zbilj stvar. Iskreno bogatstvo za svakog produhovljenog ovjeka lei u roditeljima, porodici, bratu i sestri, iskrenim prijateljima, iskrenom dematu i zdravom drutvu. Osnovna opskrba za sve ljude, za svo ovjeanstvo do Sudnjeg dana, nalazi se u Kuranu asnom.

Mi objavljujemo u Kuranu ono to je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima on samo poveava propast. (Kuran, sura el-Isr, ajet 82.) Kako god tragali za hranom, zdravljem, odjeom i porodicom, trebamo trati za kuranskom opskrbom, koja je trajna i predstavlja opskrbu koja nam je dovoljna za spas i vjenu sreu. Vezanje za ovo Lijepo Boije Ime (tealluk) ogleda se u ovjekovoj konstantnoj potreba za opskrbom bvanja, egzistiranja, i vjenoga ivota. Istinska spoznaja ovoga lijepog Boijeg Imena (tehakkuk) ogleda se u shvatanju da uzvieni Gospodar opskrbljuje svako bie, i na svaki nain, i to materijalnom i duhovnom opskrbom. Kienje odrazima svojstava ovog Lijepog Boijeg Imena (tehalluk), kada osoba govori a njen govor uliva se izravno u srce sluaoca, kada neizmjerno udjeljuje drugima, kada ovjek koji je naspram nje vapi da bude stalno u njenome drutvu, to je znak da se osoba okitila odrazima svojstava Lijepog Boijeg imena erRezzk. Jednog tesvvufskog prvaka, hazreti Htima el-Esammija upitali su ime se hrani. Odgovorio je: Otkad sam istinski spoznao svoga Stvoritelja, dovoljno mi je samo da pomislim na hljeb. Hazreti imam Kuejri kae da treba ovako gledati na podjelu na siromane i bogate: uzvieni Allah odlikovao je bogatae egzistencijom opskrbe, a siromahe je odlikovao motrenjem Opskrbitelja. Pa ko je istinski zadovoljan motrenjem Opskrbitelja, nee mu smetati kada ga opskrba mimoie.

Jedne prilike je hazreti Musa (Mojsije), alejhisselam, u svome mundtu, aputanju s uzvienim Allahom, rekao: Allahu moj, nekada imam neku sasvim malu potrebu, pa ne znam, da li da i to od Tebe traim, ili da to zatraim od nekog drugog? Uzvieni Allah mu ree: Ne trai ni od koga. Samo od Mene. Makar i sol za tijesto. Od tada je hazreti Musa, alejhisselam, traio od uzvienoga Allaha i malo, i veliko: Gospodaru moj, ukai mi se da Te vidim! (7:143); Gospodaru moj, ma kakvu mi hranu dao, zaista mi je potrebna! (28:24) Prenosi se da je hazreti ibli poruio jednome bogatau: Daj nam od svoga dunjaluka. Taj bogata mu odgovori: Trai to od svog Gospodara. Hazreti ibli ree: Dunjaluk je prezren, a i ti si prezren. Stoga traim prezreno od prezrenog, a od moga Gospodara traim samo Njega. Ve smo rekli da kao to tijela imaju svoju opskrbu, i due i srce imaju svoju opskrbu. Treba obratiti panju da, kao i kod opskrbe za tijelo, istinski opskrbitelj, onaj ko nam istinski ispunjava srca i duu, jeste samo uzvieni Allah. Rahmetli hadi ejh Fejzulah efendija Hadibajri kae: Ko ovo Ime ui, nafaka e mu se rasporediti i bit e raspoloen u pogledu toga.

Rahmetli doktor Abdul Halim Mahmud jo kae: Ko ovo Ime ui, uzvieni Allah podarit e mu i izvanjsku i unutarnju opskrbu. Kau da ko uobiaji uiti ovo Lijepo Boije Ime dvadeset puta na svoju pljuvaku u ustima, uzvieni Allah opskrbit e ga razumom kojim e shvatati teke, zamrene, stvari. Ko ovo Ime proui sedamanest puta stojei pred osobom kod koje ima neku potrebu, bit e mu ispunjeno. Ko ovo Ime proui stotinu putu zatvoreniku, zatvorenik e biti osloboen. A ko ga proui stotinu puta bolesniku, bolesnik e ozdraviti. A Allah dragi, opet, najbolje zna. Boije ime el-Vehhb ( )Koji mnogo poklanja 2 Februar, 2006 - 01:00 (znaci)

Lijepa Boija Imena (Esmaullahil husna) [1]

Napomena: Priredio S.B.

Boije ime el-Vehhb ( )Koji mnogo poklanja Rahmetli hadi ejh Fejzulah efendija Hadibajri kae: Ovo Ime mogu razumjeti oni koji su Ulul-elbab to jest veleumovi. To je onaj Gospodar koji ima vrlo irok rahmet, trajno nam poklanja svoja dobra.

U asnome Kuranu navodi se dova ljudi ulul elbba, ljudi razumom obdarenih: Gospodaru na, ne dopusti srcima naim da skrenu, kad si nam ve na pravi put ukazao, i daruj nam (ve heb len)Svoju milost; Ti si, uisitinu, Onaj koji mnogo daruje (el-Vehhb)! (Kuran, sura lu Imrn, ajet 8.) Jedino uzvieni Allah daruje i prije nego to Ga ovjek ita zamoli, jedino On dariva samo ono to je dobro za ovjeka. Kada se ovo uzme u obzir, onda uope nije teko razumjeti zato se kroz Ime Koji mnogo poklanja istie Boija jedinstvenost i u darivanju. Samo uzvieni Allah dariva ne oekujui nita zauzvrat, samo On dariva iz iste ljubavi. Gospodar na je onaj koji je svemu onom to je stvorio dao ono to mu je potrebno, zatim ga, kako da se time koristi, nadahnuo. (Kuran, sura T h, ajet 50.) Jedino uzvieni Allah u darivanju dobra, koje ovjek ni ne moe niim zasluiti, nema granica, dariva neizmjerno i beskrajno. Svima njima, i jednima i drugima, dajemo darove Gospodara tvoga; a darovi Gospodara tvoga nisu nikome zabranjeni. (Kuran, sura el-Isr, ajet 20.) Ovo je Na dar, pa ti oslobodi ili zadri, nee zbog toga odgovarati! (Kuran, sura Sd, ajet 39.) eli li se ovjek maksimalno pribliiti Onome koji mnogo poklanja, takav treba da je u ophoenju prema drugima. Pomo neiju cijenimo shodno iskrenosti, da li

nam neko stvarno pomae ili od nas oekuje neto zauzvrat, shodno vremenu, da li nam je neko pomogao odmah ili kasnije, i shodno kontekstu, da li, moda, ta pomo ustvari predstavlja neto drugo, neto to bi ta osoba svakako uradila, a ovako predstavlja da ju je na in navela elja za pomaganjem. Uzvieni Allah dariva ne oekujui nita zauzvrat, zemlja daje plodove ne oekujui nita od nas, nebesa nam sputaju snijeg i kiu, takoer ne oekujui nita od nas zauzvrat. I iskren vjernik pomae radi pomoi ne radi koristi. Hazreti imam Kuejri biljei predaju u kojoj stoji kako je na hazreti Musa (Mojsije), alejhisselam, uio Tevrat i bio oduevljen opisom jednog naroda. Toliko su mu se svidjeli, da je upitao uzvienoga Allaha: Allahu moj, itam u Tevratu o tim i tim ljudima, predivnih osobina. Ko su oni? Uzvieni Allah mu odgovori: To je ummet (zajednica) hazreti Muhammeda, alejhisselam. A ko su ovi, to su po tome i tome posebni?, ponovno upita hazreti Musa, alejhisselam. To je ummet hazreti Muhammeda, alejhisselam., odgovori uzvieni Allah. Hazreti Musa tako je navodio pojeidne karakteristike i pitao ko su ti ljudi, a uzvieni Allah stalno mu je odgovarao da je to ummet hazreti Pejgambera, alejhisselam. Tada hazreti Musa, alejhisselam, jako poeli vidjeti ih, i zamoli uzvienoga Gospodara da mu to podari. Ne moe ih vidjeti, odgovori uzvieni Allah, ali, ako hoe, podarit u ti da ih uje.

Uzvieni dozva ummet hazreti Muhammeda, alejhisselam, dok jo bijahu u kimama svojih predaka: Muhammedov ummete! Ummet se odazva: Lebbejkallhumme, lebbejk (Odazivamo ti se Allahu, odazivamo)! Uzvieni Allah im ree: Dajem vam, a niste mi nita ni zatraili. Opratam vam grijehe, a niste od mene oprost ni zaiskali. Hazreti ibli upitao je jednoga od drugova hazreti Ebu Alija es-Sekafja: Koje Allahovo Ime je moj otac najvie uio? Ime el-Vehhb., odgovori. Znai zato je imao tako velik imetak., reagira hazreti ibli. Edeb je da ko spozna Allahovo Lijepo Ime Onaj koji mnogo poklanja, ne trai nita od bilo koga, osim od dragoga Boga, i da se u svim stvarima oslanja iskljuivo na Njega. Vezanje za ovo Lijepo Boije Ime (tealluk) ogleda se u ovjekovoj potrebi da mu Jedini podari da u svakome poslu zaboravi na sve druge ciljeve, samo da mu On bude vodilja. Istinska spoznaja ovoga Lijepog Boijeg Imena (tehakkuk) ogleda se u shvatanju da Uzvieni neizmjerno dariva svakome kome neto nedostaje, svakome ko je u potrebi, da je svaki dar dobra ustvari vezan za jedinoga Darivatelja.

Kienje odrazima svojstva ovoga Lijepog Boijeg Imena (tehalluk) ogleda se u tome da kada rob stupi na taj mekam, umnogostrui vlastito darivanje drugima, ali potpuno lieno bilo kakvih elja ili skrivenih ciljeva. Rahmetli hadi ejh Fejzulah efendija Hadibajri rekao je: Njega sa naroitom sabranou spominji, pa e dobiti i na asti i na malu (imetku). Rahmetli doktor Abdul Halim Mahmud jo kae: Ko uobiaji ovo Boije Ime izgovarati na seddi koju obavi poslije klanjanja duha-namaza, uzvieni Allah olakat e mu dolazak do bogatstva. Da bi se sauvao iman (vjerovanje), preporuuje se uenje osmoga ajeta kuranske sure lu Imrn: Rabben l tuzig kulben bade iz hedejten ve heb len min ledunke rahmeh. Inneke Entel Vehhb, sedam puta nakon svakog namaza. Kau da se ovo Boije Ime ui zajedno s Imenom el-Kermu Zut-Tavl (Plemeniti, Koji obilno nagrauje) a radi bereketa (blagoslova). Takoer, ui se i sa Imenom el-Kf (Onaj koji je svima dovojan) radi bereketa u svakoj stvari. A uzvieni Allah, opet, najbolje zna. Boije ime el-Kermu ( )Plemeniti 14 Septembar, 2007 - 00:00 (znaci)

Lijepa Boija Imena (Esmaullahil husna) [1]

Napomena: Priredio S.B.

Boije ime el-Kermu ( )Plemeniti Rahmetli hadi ejh Fejzulah efendija Hadibajri kae: Allah, d.., vlasnik je raznih davanja, stalno dobro ini, uvijek bez obzira na neije ili nae zasluge. U Kur'anu asnome kae se: A ko je zahvalan u svoju je korist zahvalan, a ko je nezahvalan pa, Gospodar moj je Neovisni, Plemeniti (el-Kerm). (en-Neml, 40.) O ovjee, zato da te obmanjuje to to je Gospodar tvoj plemenit (elKerm)? (el-Infitr, 6.) No, pored samooslovljavanja ovim Lijepim Imenom, uzvieni Allah odraze Svoje plemenitosti pripisuje i Svojoj Knjizi: on je, zaista, Kur'an plemeniti (Kur'n kerm). (el-Vki'a, 77.) kao i stvorenjima: onim najodabranijim poslanicima, alejhimusselam: Jo davno prije njih Mi smo faraonov narod u iskuenje stavili, kada im je bio doao plemeniti poslanik(resl kerm).

(ed-Duhn, 17.) Kur'an je, doista, govor objavljen plemenitom Poslaniku. (el-Hkka, 40.) i svim ljudima ukoliko su svoju duu okitili odrazima djelovanja ovog Gospodarevog Lijepog Imena. To kienje, ukoliko nije stvarno ve ako se osoba samo pretvara da je plemenita, ako svoja namjerno uinjena loa djela drugima predstavlja kao plemenita, na drugome svijetu, kada budu ispitivane savjesti (86:9), bit e izvrgnuta ruglu: Okuaj, ta ti si, uistinu, 'moni' i 'plemeniti' (el-kerm), ovo je, zaista, ono u to ste sumnjali! (ed-Duhn, 49., 50.) Ne samo na ljude, uzvieni Allah uporedo sa davanjem egzistencije svemu to postoji, izlijeva i svojstva plemenitosti svakome stvorenju. Sve to egzistira na nain sukladan Boijim propisima, sve to sobom slavi ime uzvienog Gospodara, poprimilo je svojstvo plemenitosti pa i od uzvienog Allah bva oslovljeno plemenitim. Nema veze da li je rije o ljudima, kako je ve navedeno, ili o onome to oslovljavamo ivom i neivom prirodom. Govorei o velianstvenom ivotu nedirnute prirode, ovjekova okruenja koje sm ovjek nije niim otetio, uzvieni Allah kae: Nebesa je, vidite ih, bez stubova stvorio, a po Zemlji planine nepomine razbacao da vas ne trese, i po njoj ivotinje svih vrsta razasuo. Mi s neba kiu sputamo i inimo da po njoj niu svakovrsne plemenite biljke (min kulli zevdin kerm).

(Lukmn, 11.) tavie, ovjekova intervencija u prirodu ali u ime uzvienog Gospodara, takoer je plemenita: plemeniti Gospodar obasipa ovjeka plemenitou, obasipa ovjekovo okruenje plemenitou, pa djelovanje plemenitosti na plemenitost uz svijest o izvoru svake plemenitosti, moe i dati samo plemenitost: I koliko ostavie baa i izvora, i njiva zasijanih i dvorova divnih (mekm kerm), i zadovoljstava koja su u radosti provodili! (ed-Duhn, 25.-27.) Konano, povratak izvoru plemenitosti nakon ivljenja u plemenitosti, jeste samo plemenitost, vjena, neprolazna: da nagradi one koji vjeruju i dobra djela ine, njih eka oprost i opskrba plemenita (rizk kerm). (Sebe', 4.) I premda svakome stvorenju uzvieni Gospodar daje ansu za postizanje svojstva plemenitosti, i premda neka stvorenja prednjae u odnosu na druga, ipak, od svih plemenitih, On je najplemenitiji: A Gospodar tvoj je najplemenitiji (el-Ekrem). (el-'Alek, 3.) Samo dragi Gospodar zna koja je dua stvarno dosegla plemenitost, koja se tek trudi postii ju, a koje se samo pretvara. No, na ovome svijetu ovjek slijedi znakove (iarete) koje samo oni iskrenih namjera mogu itati. Ovo jako asocira na kazivanje o damijskom ihitijaru (starcu) i mladome derviu.

Mladi nekoliko jutara nije dolazio na sabah u damiju. Neke namaze klanjao bi na vrijeme u kui, a neke bi i propustio. To je potrajalo neko vrijeme. Jednoga jutra, mladi stie u damiju, ak i prvi ue. Uskoro, pojavi se i damijski ihtijar koji skoro nikada nije izostao sa sabaha. Mladi, zadivivi samoga sebe dolaskom na sabah, odlui prouiti sabahski ezan. Popeo se na munaru i poeo uiti. Kada je zavrio uenje ezana, siao je s munare, elei nastaviti mujeziniti. Damijski ihtijar mu se obrati: Izvini, ali mi se ini da nisi prouio dio ezana 'es-Saltu hajrun minen-nevm' (namaz je bolji od sna). Mladi se zacrveni, b mu krivo, pa se ponovno vrati i ponovno proui ezan. Kada je siao, starac ga opet oslovi: Halali, ali opet si preskoio onaj dio. Mladi samo to nije pukao od muke. Poeo je sumnjati na ihtijara: da ovaj nije, moda, gluh. Ponovno je izaao i prouio ezan. Kada se vratio, pogledao je u ihtijara. Ihtijar je opet negirao odmahujui glavom, a na ustima mu se javio blag smijeak. Penzionisani mahalski muftija, koji je sve to posmatrao, prie mladom derviu i ree mu: Nema svrhe da se ponovno penje na munaru. Proi e nam vrijeme za namaz. Ve, da mi klanjamo kako smo i naumili, a za ponadati se da e tvoji ezani na narednim sabasima nekako otepiti ihtijareve ui. Svaki ovjekov grijeh, svaki nedostatak ovjekove due, moe biti kljuan za konano stanje i konanu sudbinu te osobe. ovjeku je jedina ansa, jedina mogunost, pokajati se i uzdati u Boiju plemenitost. Jedino veui se za tu

plemenitost, ovjek moe kod dragoga Boga izmoliti konaan oprost, i spas, kako na ovome tako i na drugome svijetu. Kako se prenosi, hazreti pejgamber Muhammed, alejhisselam, izmeu ostalih, uio je dragome Bogu i ovu dovu: . . . (Allhumme, ilejke ek da'fe kuvvet, ve killete hlet, ve hevn 'alen-ns. J Erhamer-rhimn, il men tekilun? Il 'aduvvin jetedehhemun em il karbin mellektehu emr? In lem tekun shitan 'alejje fe l ubl, gajre enne 'fijeteke evse'u l. E'zu bi nri VedhiKel Kermi, ellez ed'et lehus-semvtu vel erdu, ve erekat lehuz-zulumt, ve saluha 'alejhi emrud-dun'j vel hireti, en tehille 'alejje gadabeKe, ev tunzile 'alejje sehataKe, ve leKel 'utb hatt terd, ve l havle ve l kuvvete ill biKe.) Allahu moj, Tebi se alim na svoju slabost, i svoju nemo, i naklonost prema ljudima. Od svih milosnih Najmilostiviji! Kome e me prepustiti? Neprijatelju, to me mrsko pogleda? Ili nekom bliskom, kome e prepustiti moju stvar? Ako ne bude ljut na mene, nita me drugo ne interesira, samo da me Tvoj oprost obuhvati. Utjeem se svjetlosti Lica Tvoga plemenitog, radi koga sjaju nebesa i Zemlja, i radi koga zasvijetli tama, i zbog koga dunjaluk i ahiret jesu kakvi jesu, da me sauva Svoje srdbe, da ne spusti na me Svoju ljutnju, da bude milostiv prema meni pa da bude sa mnom zadovoljan. Nema preinake niti snage osim uz Tebe. (hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, biljei Taberani, prenosei ga od hazreti Abdullaha ibn Dafera)

Kako smo vidjeli, uzvieni Allah darove plemenitosti izlijeva na stvorenja na dva naina: na skriveni nain, tako da svemu daje egzistenciju i milost, svemu daje opskrbu, i na svima jasan nain, usliava razliite elje Svojih stvorenja. Tako i ovjekov odgovor na Boije davanje, ovjekova zahvalnost, treba biti dvostruka: Oita, da se ovjek u svojim postupcima prema sebi i prema drugima, prema kompletnoj okolini, odnosi kroz naela plemenitosti i pravde; i Skrivena, da ovjek svojim srcem dragome Gospodaru konstantno zahvaljuje, da svojim srcem ita sputanja plemenitosti kojima je stalno izloen. Stoga se i hazreti Pejgamber, alejhisselam, u jednome hadisu kao udi: Oni govore: Plemenita zemlja (kerem). A plemenito je, ustvari, srce vjernikovo. (hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, biljei Buharija, prenosei ga od hazreti Ebu Hurejre) Stoga se svojstvo plemenitosti ne moe odglumiti, ovjek se ne moe ubjedljivo pretvarati da je plemenit, ali, takoer, svojstvo plemenitosti, i kada bi to htio, ovjek ne moe sakriti. Ono lei u srcu, klici iz koje proizilaze sve ovjekove elje i ideje, i sva ovjekova djela, a svaka klica kada proklija pokae ta sa sobom nosi, a sve proklija kad-tad. Uzvieni Allah plemenit je prema stvorenjima jer je sm tako odredio. Njegova plemenitost ne eka na zahvalu: uzvieni Allah plemenit je prema zemlji, biljkama, ivotinjama i ljudima, bili oni zahvalni na tome ili ne. Plemenitost se, jednostavno, konstantno izlijeva. Osoba koja je svoju duu stvarno ukrasila svojstvom plemenitosti, takoer je konstantno plemenita prema drugim ljudima, bez obzira bili joj oni zahvalni ili ne.

Ne obazire se na njihove reakcije, jer ne ini dobro radi naknade, ve ga ini jer ju dua na to tjera. ovjeku je dovoljno samo da se osloni na dragoga Gospodara, da napusti stvorenja, da uzvjeruje kako je samo uz uzvienoga Allaha siguran, pa e biti spasen i na ovome i na drugome svijetu. No, lahko je ovo rei, ali je veoma teko takvo stanje i postii. Trud koji mu prethodi ogroman je. U jednoj izreci za koju se kae da su ustvari rijei hazreti Muhammeda, alejhisselam, koje je prenio hazreti Alija, prenesene su slijedee Boije rijei: Koje god se stvorenje vee za neko od stvorenja, a ne za Mene, zatvorit u mu vrata nebesa i Zemlje. Pa kada Me ta zamoli, neu mu usliati, ako Mi ta zatrai, neu mu dati. A koje god se stvorenje vee za Mene, a ne za neko od stvorenja, nebesa e mu osiguravati opskrbu, pa ako Mi ta zatrai, dat u mu to, a ako Me ta zamoli, usliat u mu. A ako od Mene oprost zatrai, ve sam mu oprostio. Vezanje za Lijepo Boije Ime Plemeniti (et-tealluk) ogleda se u ovjekovoj potrebi da ga uzvieni Allah okiti najljepim svojstvima (mekrimul ahlk), jer je ovjeku najbolji uzor (usva hasena) hazreti Muhammed, alejhisselam, koji je u jednome hadisu rekao: Poslat sam da usavrim najljepe udi (mekarimel ahlk).(hadis biljee Buharija, Hakim i Bejheki, prenosei ga od hazreti Ebu Hurejre) Ozbiljenje Lijepog Boijeg Imena Plemeniti (et-tehakkuk), ogleda se u ovjekovoj spoznaji da uzvieni Gospodar nikada ne odbija molbu, te da posjeduje najljepa Svojstva, u svakome smislu. Kienje odrazima svojstava Lijepog Boijeg Imena Plemeniti (et-tehalluk), ogleda se u tome da ovjek poprimi sva najljepa svojstva, te da spozna kako je plemenit onaj koji daje, nakon to ga se neto zamoli.

Hazreti imam Dunejd kae, kako je plemenit onaj, pored koga ne treba nikoga drugog. Hazreti imam Haris Muhasibi, opet, kae da je plemenit onaj kome nije bitno kome neko dobro dariva. Po jednom miljenju, kojega navodi hazreti Imam Kuejri, plemenit je onaj koji se ne voli puno raspitivati o stvarima. U ovome smislu opisan je i hazreti pejgamber Muhammed, alejhisselam, u Kur'anu: Kad je Vjerovjesnik jednoj od svojih ena jednu tajnu povjerio pa je ona odala a Allah je to njemu otkrio on joj je bio jedan dio kazao, a ostalo preutio. (et-Tahrm, 3.) Premda je pogrijeila, hazreti Muhammed, alejhisselam, nije joj za sve prigovorio, ve samo za jedan dio, odnosno, nije mnogo o tome raspravljao. Tek je svojoj supruzi, koja je, opet, samo htjela obradovati drugu hazreti Pejgamberovu, alejhisselam, suprugu, skrenuo panju da i pored najbolje namjera, tajna je trebala ostati tajnom. Plemenit je onaj ko, kada mu se ta zatrai, on to i podari, kada ga neko uvrijedi, on mu oprosti, kada se ko razboli, on ga obie. Kako smo vidjeli u hadisi erifu, Arapi stablo vinove loze nazivaju: kerm, jer je stablo tanko, fino. Sada u drugoj predaji, obrativi panju an to, hazreti Muhammed, alejhisselam, rekao je: Ne nazivajte vinovu lozu plemenita (kerm). Jer, vjernik je prei da bude nazvan tako, a uslijed plemenitosti svoga odgoja. (hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, biljei imam Ahmed, prenosei ga,u drugoj verziji, od hazreti Ebu Hurejre)

Rahmetli hadi ejh Fejzulah efendija Hadibajri kae: Ovo ime ui se pred spavanje, pa e u srcu ljudi imati mjesta. Rahmetli doktor Abdul Halim Mahmud jo kae: Ko bude uio ovo Ime, okitit e se plemenitou, potenjem, oprostom i najljepim svojstvima. Kau da ko bude esto uio ovo Ime prije sna, uzvieni Allah e u srcima drugih ljudi probuditi potovanje prema tome ovjeku. Ko bude ovo ime uio zajedno sa 'zat-tavlil Vehhb', pojavit e mu se svaki beriet. A Allah dragi, opet, najbolje zna.

Boije Ime el-Hakm ( )Mudri 19 Septembar, 2008 - 00:00 (znaci)

Lijepa Boija Imena (Esmaullahil husna) [1]

Napomena: Priredio S.B.

Lijepo Boije Ime el-Hakm ( )Mudri Rahmetli hadi ejh Fejzulah efendija Hadibajri kae: Sve mudro ureuje i rasporeuje. Rasporeuje stvari onako kako treba i daje im vrijednost.

U asnome Kur'anu se, tretirajui na jednome mjestu svojstvo mudrosti, mudrost predstavlja dvojako. Prvo, reeno je da je uzvieni Allah podaruje samo onome kome On hoe, i, drugo, da osoba kojoj je mudrost darovana, darovano joj je blago neizmjerno. (2:269) Shodno ovome moe se zakljuiti da se manifestiranje Lijepoga Boijega Imena Mudri uvijek dogaa u situacijama koje su za ovjeka ili zaudne ili u onima koje ljudski razum ne moe dokuiti. Tako su, naprimjer, to nam otkriva Kur'an kroz kazivanje o stvaranju hazreti Adema, alejhisselam, ovo Lijepo Ime upotrijebili meleci, potvrujui da im nije ba najjasniji razlog zbog kojega uzvieni Allah namjerava stvoriti ovjeka: Hvaljen nek si, rekoe oni, mi znamo samo ono emu si nas Ti pouio; Ti si Sveznajui i Mudri. (Kur'an, sura el-Bekara, ajet 32.) S druge strane, govorei o prednosti mueva nad enama, stav koji je naroito danas zaudan i nekim mukarcima ali i mnogim enama, ovo Boije davanje takoer je obiljeeno i Boijim Imenom Mudri: muevi imaju prednost pred njima za jedan stepen. A Allah je Silni, Mudri. (Kur'an, sura el-Bekara, ajet 228.) U tesavvufu se pod mukim spolom podrazumijevaju duh i razum, doim se pod enskim spolom podrazumijeva ovjekova dua koja mora biti njegovana. Stoga, dok se dua ne oslobodi vezanosti za ovaj prolazni svijest i poprimi svojstva duha, ovjek u ivotu mora prednost davati zdravome srcu a ne strastima i prolaznim emocijama.

Uzvieni Allah upravlja svakim segmentom ovjekovoga ivota, i uope svime to je stvorio, te osoba koja doe na stepen izravnoga sranoga osvjedoenja (uhd) vidi srcem, shvati da uzvieni Gospodar svime dominira. Kako pomiriti ono to se oslovljava slobodna volja i datost da uzvieni Gospodar svime vlada kako On hoe, takoer je neto to je teko pojmiti razumom. I ovo je, kao i sma vjera, pitanje srca makar vjernik ne mogao ovaj odnos racionalno pomiriti, on u njega vjeruje: i jedini On vlada robovima Svojim; On je Mudar i Sveznajui. (Kur'an, sura el-En'm, ajet 18.) Koliko god se ovjek ogrijeio, koliko god nepotivao Boije propise i ne uskladio svoj odnos sa zahtjevima vjere u svome vremenu, ukoliko se iskreno pokaje i, naravno, ako to uini prije negoli mu nastupi smrtni as, ako htjedne, uzvieni Allah e mu primiti pokajanje. Neki ljudi se trude cijeli svoj ivot inei dobra djela, doim drugi cijeli svoj ivot posvete zlu. I najednom, a to je ponovno teko racionalno pojmiti, u jednome trenu potpuno se obrate, posvete se iskreno dragome Bogu i urede svoj ivot. A neki meu njima kasnije se ponovno vrate stilu ivota koji su ranije njegovali. Kome e pokajanje biti prihvaene a kome nee, takoer ovisi o manifestiranju Lijepoga Boijega Imena Mudri, pa stoga na narod kae da se nikada ne zna ije e pokajanje biti prihvaeno: A Allah e onome kome On hoe oprostiti. Allah sve zna i mudar je. (Kur'an, sura et-Tevba, ajet 15.) Shodno svemu to je reeno, zakljuuje se da je mudrost neto to ogranieni ljudski razum nikada ne moe do kraja obujmiti, neto to jednostavno izmie potpunome racionalnome shvatanju. Brojne situacije iz ivota poslanika Muhammeda, alejhisselam, i poslanika uope, najbolje ovo svjedoe jer su u velikome broju sluajeva njihovi postupci bili u prividnoj kontradiktornosti s

odlukama koje bi donio neko drugi, neko kome nije data mudrost, barem ne u svojoj punini. Stoga se za neto to je plod istinske mudrosti kae da je savreno, nikada do kraja iscrpljeno. U asnome Kur'anu se na jednome mjestu kae: Ovo to ti kazujemo jesu ajeti i Kur'an mudri. (Kur'an, sura lu 'Imrn, ajet 58.) S obzirom da je Kur'an asni sma mudrost, on je kao Svojstvo Boijega Govora, vjean, nepromjenljiv i savren, te svako ko pokua unijeti bilo kakvu promjenu u njegovu zapisanu formu Mushaf, ini teki grijeh. Jedino uzvieni Allah, elHakm, posjeduje savrenu mudrost. Sve ostalo visinu vlastite mudrosti crpi iz ovoga Lijepoga Boijega Imena. Hazreti Alija je rekao da je mudrost razumijevanje Kur'ana, doim je hazreti Ibn Abbas rekao da je mudrost spoznaja stvari i dogaaja na osnovu Kur'ana, razumijevanje Kur'ana, derogiranih i derogirajuih ajeta, meusobno slinih ajeta i poznavanje redoslijeda objavljenih ajeta. Hazreti Katade i hazreti Mudahid rekli su da je mudrost razumjeti Kur'an. Imajui ovo u vidu, bolje se razumije koji je ovjek mudar. Osoba na ijemu se srcu manifestira djelovanje Lijepoga Boijega Imena Mudri, sprijeava zlo i odvraa ljude od injenja loih stvari. Ona je svojevrsni povodac drutva, sredine u kojoj ivi, jer se njenim zalaganjem njeguju Boiji propisi na Zemlji. Obaveza je vjernika prikupljati zrnca mudrosti, gdje god da ih nae. U jednome hadis-i erifu, hazreti pejgamber Muhammed, alejhisselam, kae: . Mudra rije izgubljena je stvar vjernika, pa gdje god da je nae on joj je najprei.

(hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, biljee Tirmizi i Bejheki, prenosei ga od hazreti Ebu Hurejre; te Ibn Asakir, prenosei ga od hazreti Alije) Drugim rijeima, gdje god uje neku mudru rije, vjernik je treba zapisati, ako moe i zapamtiti, te o njoj promiljati na osnovu Kur'ana i Sunneta. Treba je u svome ivotu primijeniti jer je tek s postupanjem po nauenome vjernik na putu postizanja punine spoznaje. Kao to je ovjek optereen sa stvari koju je izgubio, tako i vjernik mora cijeli svoj ivot, bez velikih predaha, tragati za mudrou, dosei takav stepen da doslovno osjea kao da je neto izgubio, da uvijek osjea da mu treba jo vie mudrosti. A veoma se esto mudrost povue iz zajednice koja je ne cijeni ili je ne prepoznaje, pa kao da i ona traga za nekim ko e je cijeniti. Veoma esto zna se i vratiti na prvobitno mjesto na kojem je izgubljena te se otkriti osobi koja nije porijeklom iz te zajednice ali koja je, iz nekoga razloga, dola u kontakt s tim ljudima, makar i kroz sluajni susret. Iz svih ovih razloga poznata je poslovica: ne uskrauj mudrost ljudima koji ju zasluuju jer e se, u protivnome, o njih ogrijeiti, ali je nemoj davati ni osobama koji je nisu dostojni jer e se, u protivnome, o nju ogrijeiti. U jednome ajetu uzvieni Allah kae: One koji su vjerovali i dobra djela inili Milostivi e sigurno voljenim uiniti. (Kur'an, sura Merjem, ajet 96.) Drugim rijeima, u srcima ljudi koji iskreno vole dragoga Gospodara, Uzvieni e stvoriti ljubav prema Njemu. Ljubav Gospodara prema robu ogleda se kroz Boiju milost i davanje raznih dobrota, doim se ljubav roba prema Gospodaru ogleda u pokoravanju, suglasnosti s odredbama uzvienoga Allaha te iskazivanje potovanja prema Njemu. Ljudi hakikata, oni koji su dosegli vrhunac spoznaje, kau da je ljubav koja makar i najmanji tren bva usmjerena prema nekome

drugome manjkava ljubav. Istinska je samo ona koja potpuno ista od bilo kakve tenje prema bilo kome drugome. Uzvieni Allah, s obzirom da je sve stvorio, savreno poznaje sve stvorene na nain kako su prvobitno stvorene u vremenu oduvjenosti (Ezel). Jedini potpuno zna sva svojstva i idealitete svega stvorenoga. Iz toga razloga, kada svaka stvar doe u materijalni svijet, jedino uzvieni Allah zna ta je najbolje, i za nju i za sve odnose koje s drugim stvarima gradi. Zato je bitno da ovjek spozna uzvienoga Gospodara. Na taj nain, makar i ne imao spoznaju drugih stvari, taj je ovjek mudrac. I suprotno, ako je neko spoznao sve svari ali nije spoznao svoga Gospodara, taj ovjek ne moe biti nazvan mudracem. Poslanik, alejhisselam, dao je veliki broj primjera, ko je to mudrac, i svaki put je atribut mudraca vezan za ovjekovo ponaanje, dakle injenje neega, a ne tek pko izraavanje. Tako, naprimjer, hazreti Pejgamber, alejhisselam, kae: Kloni se nedozvoljenoga, bit e najpoboniji ovjek. Budi zadovoljan, bit e najzahvalniji ovjek. Volji ljudima ono to voli sebi, bit e vjernik. Lijepo se odnosi prema komiluku, bit e musliman. Umanji smijanje jer prekomjerno smijanje umrtvljuje srce. (hadis biljei Bejheki, prenosei ga od hazreti Ebu Hurejre.) Mudar je onaj ko radi za ono to nastupa na Drugome svijetu, a nag je onaj ovjek ko je nag od vjere. Allahu moj, nema ivota doli ahiretskoga ivota. (hadis biljei Bejheki, prenosei ga od hazreti Enesa) utnja je mudrost, a malo je onih koji se tako ponaaju. (hadis biljei Dejlemi, prenosei ga od hazreti Ibn Omera)

Vezanje za Lijepo Boije Ime Mudri (et-tealluk) ogleda se u ovjekovoj spoznaji da mu je potreban Gospodar koji e mu postaviti sve stvari na njihova mjesta, koji e poredati naredbe shodno njihovim poloajima, vremenima i mjestima pojavljivanja. Ozbiljenje Lijepog Boijeg Imena Mudri (et-tehakkuk) ima dva plana, od kojih se jedno odnosi na Boiju odredbu a objanjeno je prilikom pisanja o Imenu Sudac (el-Hakem), doim se drugo odnosi na mudrost a ogleda se u sposobnosti postavljanja stvari na njihova mjesta i spoznaje veza izmeu njih. Kienje odrazima svojstava Lijepog Boijeg Imena Mudri (et-tehalluk) ogleda se u sposobnosti ovjeka da spozna ovo o emu se govori, i to i kroz poduku i praktinu primjenu, te u sposobnosti da zaziva uzvienoga Allaha onim Njegovima Lijepim Imenima koja su u izravnoj vezi s potrebom koju ovjek ima, zbog koje se i obraa uzvienome Gospodaru. Osoba na ije se srce manifestiraju odrazi djelovanja Lijepoga Boijega Imena el-Hakm na najbolji nain odaje harmoniju pulsiranja sveukupnoga Btka jer joj bvaju otkrivene svrhe svakoga postojeega egzistenta. Sve to se dogaa, reakcija svakoga bia, svakodnevni dogaaji, za ovu osobu nisu iznenaenje jer je s Boijom dozvolom u mogunosti prepoznati sve veze izmeu stvari i dogaaja. Rahmetli hadi ejh Fejzulah efendija Hadibajri kae: Ovaj Ism (Ime) se ui radi otklanjanja unutranjih titanja i neprilika. Rahmetli doktor Abdul Halim Mahmud jo kae: Ko bude ovo Lijepo Boije Ime uio, okitit e se strahopotovanjem prema uzvienome Allahu, to e ga dovesti do vee spoznaje i stjecanja iskustva u onome o emu govori asni Kur'an i Poslanikov, alejhisselam,Sunnet.

Takoer, uzvieni Allah e odstraniti od njega ono to ga strai. Kau da ko esto ui ovo Boije Ime, izniknut e mu na srcu mladice mudrosti i prei na jezik. Razumjet e tajna znaenja i prefinjene aluzije jer: onaj kome je mudrost darovana darovan je blagom neizmjernim. (Kur'an, sura el-Bekara, ajet 269.) A Allah dragi, opet, najbolje zna!