Ben Mezrich: Sluajni milijarderi

BEN MEZRICH SLUAJNI MILIJARDERI - KAKO JE OSNOVAN FACEBOOKPria o seksu, novcu, geniju i izdaji

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi

SADRAJ:
BILJEKA AUTORA ...............................................................................................................................4

1. POGLAVLJE LISTOPAD 2003. .........................................................................................................5 2. POGLAVLJE HARVARD YARD .........................................................................................................9 3. POGLAVLJE - NA RIJECI CHARLES ...................................................................................................14 4. POGLAVLJE PILII KANIBALI ........................................................................................................19 5. POGLAVLJE POSLJEDNJI TJEDAN LISTOPADA 2003. .....................................................................22 6. POGLAVLJE KASNIJE ISTE VEERI ................................................................................................26 7. POGLAVLJE TO SE POTOM DOGODILO ......................................................................................28 8. POGLAVLJE QUAD ......................................................................................................................29 9. POGLAVLJE POVEZIVANJE...........................................................................................................32 10. POGLAVLJE 25. STUDENOGA 2003. ...........................................................................................35 11.POGLAVLJE CAMBRIDGE 1.........................................................................................................38 12. POGLAVLJE 14. SIJENJA 2004. .................................................................................................41 13. POGLAVLJE 4. VELJAE 2004.....................................................................................................45 14. POGLAVLJE 9. VELJAE 2004.....................................................................................................49 15. POGLAVLJE AMERIKI IDOL ......................................................................................................52 16. POGLAVLJE VERITAS .................................................................................................................60 17. POGLAVLJE OUJAK 2004. ........................................................................................................65 18. POGLAVLJE NEW YORK CITY .....................................................................................................71 19. POGLAVLJE LJETNI SEMESTAR...................................................................................................75 20. POGLAVLJE SVIBANJ 2004.........................................................................................................79 21. POGLAVLJE SRETNE SLUAJNOSTI ............................................................................................82 22. POGLAVLJE CALIFORNIA DREAMING.........................................................................................85 23. POGLAVLJE HENLEY NA TEMZI..................................................................................................90 24. POGLAVLJE 28. SRPNJA 2004. ...................................................................................................93 25. POGLAVLJE SAN FRANCISCO.....................................................................................................96 26. POGLAVLJE LISTOPAD 2004. ...................................................................................................102 27. POGLAVLJE 3. PROSINCA 2004................................................................................................105 28. POGLAVLJE 3. TRAVNJA 2005..................................................................................................107 2

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi

29. POGLAVLJE 4. TRAVNJA 2005..................................................................................................109 30. POGLAVLJE SVE SE VRAA ......................................................................................................111 31. POGLAVLJE LIPANJ 2005. ........................................................................................................113 32. POGLAVLJE TRI MJESECA KASNIJE...........................................................................................116 33. POGLAVLJE CEO......................................................................................................................119 34. POGLAVLJE SVIBANJ 2008.......................................................................................................121

EPILOG GDJE SU DANAS ...............................................................................................................122 ZAHVALE.........................................................................................................................................123 LITERATURA I IZVORI.......................................................................................................................124

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi

BILJEKA AUTORA
Knjiga Sluajni milijarderi je dramatizirana, pripovjedna rekonstrukcija nastala iz desetaka razgovora, stotina izvora i vie tisua stranica raznih dokumenata meu kojima su i zapisnici sudskih procesa. O nekim dogaajima postoje razna, esto i suprotstavljena miljenja. Pokuate li rekonstruirati sliku prema sjeanjima dobivenima od raznih izvora, od kojih su neki svjedoci iz prve ruke, a neki to nisu, moete se esto nai u kontradikcijama. Scene prepriane u ovoj knjizi nastojao sam oiviti prema podacima prikupljenima pomou intervjua i pretraivanjem dokumentacije, nastojei se drati onih informacija koje su se, prema mojoj prosudbi, najbolje slagale s dokumentarnim injenicama. Neka od vienja sam, pak, prenio kao tua. Nastojao sam to vjernije rekonstruirati i samo kronologiju zbivanja. Ponekad su, u svrhu zatite privatnosti, odreeni detalji ili opisi ljudi izmijenjeni ili proizvoljno dodani. Osim u sluaju aice javnih osoba iz ove prie, izmijenjena su imena likova kao i njihovi osobni opisi. Upotrebljavam metodu rekonstrukcije dijaloga. Rekonstrukciju gradim na temelju onog to sudionici razgovora navode kao njegovu sutinu. Neki razgovori potanko ispriani u ovoj knjizi, dogodili su se tijekom duljeg razdoblja i na vie razliitih mjesta, te su stoga prepravljeni tako da su vremenski i prostorno saeti u jedan jedini prizor i dijalog. Umjesto da te razgovore porazbacam, ponekad ih stavljam u uvjete sline onima u kojima su se doista mogli odvijati. Izvori ssu detaljno navedeni u Zahvalama, ali ovo je prikladno mjesto za zahvalu Willu McMullenu na tome to me upoznao s Eduardom Saverinom, bez kojeg ova pria ne bi ni mogla biti napisana. Mark Zuckerbeg, unato mojim brojnim zahtjevima, nije pristao razgovarati sa mnom, to je njegovo puno pravo.

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi

1. POGLAVLJE LISTOPAD 2003.

Vjerojatno je za sve kriv onaj trei koktel. Eduardo nije bio sasvim siguran, tri su pia brzo slijedila jedno za drugim o tome su svjedoile prazne plastine ae odloene na prozorskoj dasci iza njega, pa nije znao odmjeriti kada je tono dolo do promjene. No, sada nije vie imalo smisla osporavati oigledno. Ugodno rumenilo u njegovim inae ukastim obrazima i leerno, gotovo kao da je od gume, oslanjanje na prozor tvorili su otru suprotnost njegovom uobiajenom krutom, ak pomalo pogrbljenom dranju. Najoitiji znak bio je njegov blagi smjeak, onaj koji je dva sata trenirao u zrcalu prije negoli je te veeri izaao iz svoje studentske sobe. Bez sumnje, alkohol je proradio i Eduardo se okuraio. Na kraju krajeva, barem vie nije bio obuzet snanim porivom da se nekamo izgubi. Zasigurno je i soba u kojoj se nalazio izazivala nelagodu: impresivni kristalni luster bio je ovjeen o bavasti svod koji je podsjeao na unutranjost crkve, debeli crveni tepison od baruna kao da je iskrvario iz zidova obloenih plemenitimmahagonijem, a ravaste i zavojite stube gmizale su u tajne katakombe gornjih katova. ak su i prozorska okna iza Eduardove glave djelovala prijetee, napravljena od starinskog zrnatog stakla, osvijetljena prijeteim treperavim odbljescima krijesa iza uskog dvorita. Bilo je to zastraujue mjesto, pogotovo za deka kakav je Eduardo. Nije ba odrastao u siromatvu, zapravo je vei dio djetinjstva proveo premjetajui se iz jedne u drugu sredinu vie srednje klase u Brazilu i Miamiju, sve dok se nije upisao na Harvard. Unato tome, osjeao se nelagodno okruen upeatljivim starinskim luksuzom kojim je ta soba odisala. Odjeao je kako mu nesigurnost raste iz dubine trbuha usporkos cugi. Osjeao se kao da je ponovo bruco koji prvi put stupa na Harvard Yard1 i pita se koga vraga tu radi i kako uope moe pripadati takvom mjestu. Moe li ikako pripadati ovakvom mjestu? Naslonio se na prozorsku dasku i promatrao gomilu mladia koji su gotovo ispunili prostranu sobu. Zapravo, bila je to rulja koja se okupljala oko dva provizorna anka sastavljena ba za tu prigodu. ankovi su bili prilino bezvezni, radilo se o drvenim stolovima koji kao da su sklepani od dasaka te su prilino strali u tom utogljenom okruenju. No, to nitko nije primjeivao jer su se ondje nalazile jedine cure u prostoriji: prsate plavue dubokih dekoltea, jedna nalik drugoj, dovedene iz nekog oblinjeg enskog koleda kao posluga hrpi mladih mukaraca. Rulja je po mnogoemu bila ak vie zastraujua nego sama zgrada. Eduardo nije bio najsigurniji, ali inilo mu se da ih je moglo biti dvjestotinjak, sve odreda deki odjeveni u tamne blejzere i tamne hlae. Veinom s druge godine, raznih rasa, ali slinih izraza lica: smjekali su se oputenije od Eduarda i u tih se dvjesto pari oiju vidjelo da im nije potrebno dokazivanje. Oni su jednostavno ondje pripadali. Za veinu njih su i taj prijem i to mjesto bili samo formalnost. Eduardo je duboko udahnuo i zgrio se od otrog zadaha koji je ispunio zrak. Kroz prozorska je okna izvana dolazio pepeo krijesa, ali on i dalje nije naputao svoj poloaj na prozorskoj dasci. Jo uvijek nije bio spreman. Umjesto toga, promotrio je grupu mladia u sakoima do njega. etiri deka srednje grae. Dvojica plavokosih izgledala su kao dobri kolarci koji su tek sili s vlaka iz Connecticuta. Trei je bio Azijat i djelovao je neto starije, ali teko je bilo sa sigurnou rei. Meutim, etvrti, Afroamerikanac sreen od glave do pete i savreno poeljane kose, bez sumnje je bio na zadnjoj godini studija.
1

Glasoviti travnjak u centru Cambridgea, grada u kojem se nalazi Sveuilite Harvard. Oko travnjaka su brojni studentski domovi za smjetaj brucoa.

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi Eduardo je osjetio kako mu se lea ispravljaju i bacio je pogled na kravatu crnog deka. Boja tkanine je bila sve to mu je trebalo da se uvjeri. Mali je definitivno bio na etvrtoj godini i bilo je vrijeme da Eduardo povue potez. Uspravio se i odgurnuo od prozorske daske. Klimnuvi glavom javio se dvojici plavokosih i Azijcu, ne gubei iz vida starijeg deka s crnom kravatom posebnog uzorka. Eduardo Saverin, predstavio se energino tresui mladievu ruku. Drago mi je. Mali je uzvratio svojim imenom, Darren i jo neto, to je Eduardo smjestio u zabaenije dijelove svog mozga. Njegovo ime i nije bilo vano. Kravata je govorila sve to je o njemu trebalo znati. Smisao cijele te veeri nalazio se u malim bijelim ptiicama koje su se razletjele na gustoj tkanini kravate, a obiljeavale su ga kao lana bratstva Phoenix-S K. Bio je jedan od dvadesetak domaina te veeri koji su se razmiljeli meu dvjestotinjak studenata druge godine. Saverin. Ti si onaj s hedge fondom, zar ne? Eduardo se zarumenio, ali u sebi se poveselio to je netko iz Phoenixa znao njegovo ime. Bilo je tu poneto pretjerivanja jer on i nije imao hedge fond: samo je u ljeto na drugoj godini studija zaradio neto novca investirajui sa svojim bratom, ali nije imao namjeru razbiti tu zabludu. Ako su u Phoenixu priali o njemu i bili impresionirani onime to se prialo, moda je bilo anse i za njega. Od te mu se pomisli zavrtjelo u glavi, osjetio je kako mu srce snanije udara dok je pokuavao odmjeriti optimalnu koliinu preseravanja kojim e zadrati mladievu pozornost. Vie nego bilo koji ispit na koji je izaao u prve dvije godine studija, upravo e mu taj trenutak odrediti budunost. Eduardo je bio svjestan koliko bi mu znaio uspjeh ulaska u Phoenix, kako za njegov drutveni status tijekom dvije preostale godine studija, tako i za njegovu budunost, kojim god putem krenuo. Poput tajnih drutava s Yalea, koja su zadnjih godina bila toliko prisutna u medijima, klubovi starijih studenata2 Harvarda bili su javna tajna drutvenog ivota na tom sveuilitu. Sjedita su im u stoljetnim vilama razasutim po Cambridgeu. Osam je takvih, iskljuivo mukih, bratstava i ona su dala mnoge svjetske voe, financijske mogule i vladare iz sjene. Podjednako je vano to to lanstvo u klubu odmah donosi i drutveni poloaj. Svako bratstvo ima vlastiti stil, od krajnje ekskluzivnog Porcelliana, najstarijeg u kampusu, meu ijim lanovima su i imena poput Rockefeller ili Roosevelt, pa sve do treberskog bratstva Fly, koje je dalo dva predsjednika i pregrt milijardera. Svako je bratstvo osiguravalo posebnu vrstu moi i imalo zaseban karakter. Phoenix moda nije bio najpoeljniji klub, ali u nekoliko je kategorija bio iznad svih. Ta stroga zgrada na adresi Mt. Auburn Street 323 bila je mjesto na kojem se petkom i subotom naveer svakako elite nai; ako ste lan Phoenixa, ne postajete samo dijelom stoljeima stare drutvene mree, nego i vikende provodite na najboljim zabavama u kampusu u drutvu najzgodnijih cura probranih iz lokalnih kola. U stvari, taj hedge fond je hobi, Eduardo je skromno priznao dok ga je grupica u sakoima pozorno sluala. Koncentrirali smo se na ronice3 nafte. Gle, oduvijek sam bio opsjednut vremenom pa sam dobro predvidio nekoliko uragana koje ostatak trita nije ba dobro shvatio. Eduardo je znao da je situacija osjetljiva i nastojao je umanjiti injenicu da je treberski nadmudrio trite; znao je da ovoga iz Phoenixa zanima onih tristo tisua dolara
2

Tzv. final clubs = dodiplomski drutveni klubovi studenata Harvarda: A. D., Delphic, Fly, Fox, Owl, Phoenix SK, Porcellian i Spee.
3

Financijski instrument koji omoguava pekuliranje na buduim promjenama cijene robe. Eng. futures su ugovori kojima se utvruje da e u budunosti biti izvrena kupoprodaja po cijeni koja je odreena danas. Kupac robe kojoj se cijena moe poveati takvim se ugovorom moe zatititi od eventualnog porasta.

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi koje je zaradio trgujui naftom, a ne perverzna opsjednutost meteorologijom, koja je zapravo omoguila tu trgovinu. Ali Eduardo se htio malo praviti vaan, Darrenovo spominjanje hedge fonda samo je potvrdilo njegovu teoriju da se u toj sobi prije svega nalazi stoga to je doao na glas kao materijal za biznismena. Zapravo, nita drugo mu ba i nije ilo na ruku. Nije se bavio sportom, nije iza sebe imao generacije uglednih predaka, a definitivno nije bio ni u sreditu drutvenog ivota. Bio je trapav i krakat, a opustio bi se tek kad bi bio pripit. Ali, kako god bilo, ipak je bio ondje u toj sobi. Zakasnio je jednu godinu jer je regrutacija obino zahvaala one koji su upravo upisali drugu, a ne treu kao Eduardo, ali svejedno je bio tamo. Proces upadanja ga je zatekao. Jo prije dva dana sjedio je za radnim stolom u svojoj sobi, radei na dvadesetak stranica eseja o nekom udnovatom indijanskom plemenu iz amazonskih prauma, kada se pozivnica jednostavno pojavila ispod vrata. Nije to ba zlatni klju to otvara sva vrata jer od dvjestotinjak pozvanih samo e ih dvadesetak upasti u drutvo kao novi lan Phoenixa, ali za Eduarda je taj trenutak bio uzbudljiv barem poput onoga kada je otvorio obavijest o upisu na Harvard. Otkako se upisao, nadao se da e mu se pruiti prilika za ulazak u neki od klubova. Sad mu se ta prilika konano i pruila. Sad je sve ovisilo o njemu, i naravno, klincima s crnim kravatama na ptiice. Proces upadanja ima etiri koraka i svaki je, kao i taj prijem za upoznavanje, zapravo bio svojevrstan grupni intervju. Nakon to Eduarda i ostalih dvjesto uzvanika poalju u njihove spavaonice po raznim domovima kampusa, phoenixovci e se povui u jednu od tajnih soba na katu i vijeati nad njihovim sudbinama. Nakon svakog novog izlunog tuluma, sve e manji i manji broj regrutiranih biti ponovo pozvan i polako e se od njih dvesto iskristalizirati onih dvadesetak. Da Eduardo upadne, ivot bi mu se promijenio. Ako e to zahtijevati neto kreativniju interpretaciju ljeta provedenog u promatranju kretanaj atmosferskih pritisaka i predvianju njihovih utjecaja na uobiajene naftne tokove, Eduardo nee imati nita protiv toga da upotrijebi i malo kreativnosti. Prava fora je u tome kako od tristo tisua dolara napraviti tri milijuna, Eduardo se nasmijeio. Ali u tome je fora s hedge fondovima. S njima moe biti stvarno inventivan. Navalio je srati od srca i cijela se grupica u blejzerima zanijela u njegovo predavanje. Svoje sposobnosti preseravanja izbrusio je na brojnim inicijacijama jo od brucokih vremena. Stvar je bila u tome da je samo trebalo zaboraviti kako to vie nije vjebanje pred ogledalom nego prava stvar. Nastojao je zamisliti da se nalazi na nekom davnom, nevanom i leernom tulumu na kojem se nije pokuavao ubaciti na popis svemonih, gdje nije bio objekt procjenjivanja. Mogao se sjetiti upravo jednog na kojemu mu je ilo nevjerojatno dobro. Bio je to tematski Karibi party: plastine palme i pijesak na podu. Pokuao se vratiti tamo sjeajui se manje upeatljivih detalja i prizivajui lakou tadanje konverzacije. Za nekoliko trenutaka ve se osjeao oputen i uivljen u svoju priu, opijen vlastitim rijeima. Bio je sav u Karipskom partyju, do zadnje sitnice. Sjeao se kako se reggae glazba odbijala o zidove, a zvuk metalnih bubnjeva tutnjio mu u uima. Sjeao se puna s okusom ruma i djevojaka u cvjetnim bikinijima. Sjeao se ak i klinca s gnijezdom kovrave kose na glavi koji je sada stajao ni tri metra dalje u kutu sobe i gledao ga pratei kako mu ide i skupljajui snagu da uini to isto, da prie nekom od starijih deki iz Phownixa prije no bude prekasno. No klinac se nije pomaknuo iz kuta. Zapravo, njegova je samoobrambena nespretnost bila tako oigledna da je djelovala kao aura koja je proela prostor oko njega i zraila negativnim silnicama koje odbijaju svakoga tko mu se priblii. Tada se Eduardo mrvicu saalio nad kutravim mladiem jer ga je prepoznao i jer nije bilo nikakvih izgleda da takav klinac ikad ue u Phoenix. Takvi nisu imali to raditi na izlunim tulumima za bilo koji od osam klubova, a samo nebo zna kako je uope dospio i do prvog izlunog okupljanja bratstva Phoenix. Na Harvardu uistinu ima niz malih nia za klince
7

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi poput njega: kompjutorski praktikumi, ahovski klubovi i deseci underground udruga i hobija smiljenih za zadovoljenje svake zamislive verzije drutveno neprilagoenih. Bilo je dovoljno baciti pogled na njega i Eduardu je bilo jasno da taj pojma nema o vrsti drutvenog umreavanja potrebnog za ulazak u klubove poput Phoenixa. Onda, ba kao i sada, Eduardo je bio previe zaokupljen postizanjem vlastitih ciljeva da bi mogao vie vremena posvetiti razmiljanju o klincu u kutu sobe. Razumljivo je da nikako nije mogao znati, ni onda, a niti sada, da e kutravi klinac jednog dana uzeti u vlastite ruke itav koncept drutvenog umreavanja i okrenuti ga naglavake. Tog e dana klinac kovrave kose, koji se pokuavao probiti kroz izluni tulum, primijeniti i Eduardov ivot vie nego to bi to ikada mogao Phoenix ili ijedan drugi klub takve vrste.

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi

2. POGLAVLJE HARVARD YARD

Deset minuta nakon jedan sat ujutro s ukrasima se poelo dogaati neto sasvim nepredvieno. Nije u pitanju bilo to to su plave i bijele vrpce od krep-papira poele kliziti sa zidova jedna od njih je ozbiljno prijetila da svilenkastim loknicama prekrije preveliku zdjelu za pun nego du i dekorativni posteri u boji polijepljeni na inae gole zidove izmeu krep vrpci stali gubiti oslonac na zidu i padati zabrinjavajue esto. Be pod je mjestimice gotovo potpuno ieznuo pod hrpama glossy papira za printanje. Kada bi se netko malo zabudio u problem, bilo bi mu jasnije otkud ta iznenadna kataklizma dekora. Upadljiva ljepljiva vrpca kojom su bili privreni svi ukrasi ljeskala se od kondenzirane vlage na pregrijanome zraku koji je dolazio iz radijatora poslaganih uza sve zidove, izazivajui sav taj kaos s omekavanjem i rastakanjem na brzinu sklepanih dekoracija. Bez topline se, naravno, nije moglo. Nova Engleska je hladna u listopadu. Suta toplina izbijala je i iz poruke dobrodolice to je visjela na zidu iznad ukrasa: ALPHA EPSILON PI, MEET AND GREET4, 2003. Natpis se nije mogao nositi s ledom koji je okivao prevelike prozore na stranjem zidu prostrane predavaonice. Zapravo, odbor za ukraavanje uinio je sve to je mogao od sobe na petom katu stare zgrade na Harvard Yardu, koja je uobiajeno sluila za predavanja iz povijesti i filozofije. Red po red tronih stolaca i izgrebanih stolova bio je potisnut u dubinu predavaonice, dok se bezline i oteene zidove pokualo zamaskirati onim ukrasima od krep-papira i posterima, a rune prevelike neonke na stropu sakriti natpisom. Povrh svega, tu je bio coup de grace: iPod prikljuen na dva golema zvunika skupocjenog izgleda, postavljena na niskom podiju na poetku sobe, tamo gdje je obino stajala profesorska katedra. U deset do jedan iPod je sasvim veselo pilio po udnoj mjeavini popa i zastarjelog folk-rocka, to je bilo posljedica ili playliste kakvog shizofrenika ili nepromiljenog kompromisa zavaenih lanova organizacijskog odbora. Ipak, glazba nije bila tako loa, a zvunici su ak i dobar potez onih koji su bili zadueni za zabavu. Prethodne se godine tulumarilo uz TV postavljen u stranjem kutu uionice na kojem se u nedogled vrtio posueni DVD Slapova Niagare. Nije da Slapovi Niagare imaju veze s tim drutvom ili Harvardom, ali inilo se da je um slapova prikladan za zabavu, a bio je i besplatan. Zvunici i posteri bili su dodatna oprema, takore' napredak. Tulum, unato tome, nije bio nita bolji. Eduardo je stajao ispod natpisa, odjeven u tanke sportske hlae i koulju zakopanu do grla. Bio je okruen grupicom od etiri slino odjevena lika, veinom s druge ili tree godine. Cijela skupina inila je dobru treinu sudionika partyja. Negdje na drugoj strani prostorije bile su dvije ili tri cure u drutvu. Jedn je za tu priliku ak imala hrabrosti odjenuti suknju, dodue uz debele sive arape, s obzirom na vremenske prilike. Prizor nije ba bio iz Zvjerinjaka5, ali treba imati na umu da ivot underground bratstva s Harvarda nije bio ni nalik bakanalijama kakve su se mogle vidjeti na drugim koledima. K tome, bratstvo Episilon Pi nije bilo ba sjajan primjer fakultetske underground scene. Kako je to vodee bratstvo studenata idova, lanstvo mu je poznatije po prosjeku
4

Eng. Meet-and-greet = susreti kojima je cilj samo upoznati se s gostima, uzvanicima i pozdraviti ih. Upoznavanje im je glavna svrha.
5

Autor misli na film Animal House (1978., r.J.Landis), u naoj distribuciji preveden kao Zvjerinjak, koji na duhovit nain prikazuje sukob dvaju potpuno razliitih studentskih bratstva, elitne Omege i prezrene Delte.

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi ocjena nego po sklonosti zabavama. Takav ih je glas bio neovisno o njihovoj vjerskoj pripadnosti. Istinski poboni idovi koji su se drali koera i izlazili samo s pripadnicama iste vjere bili su lanovi bratstva Hillel House, koje je imalo vlastitu zgradu unutar kampusa i podravalo istinske talente, da ne govorimo o tome da su mu lanovi bili pripadnici oba spola. Epsilon Pi bio je za neortodoksne klince, za one ija je najizraenija idovska odlika bila njihovo prezime. Klinci iz bratstva Epsilon Pi izlazili su sa idovskim djevojkama samo zato da bi razveselili mamu i tatu, ali u stvarnosti daleko je vjerojatnije bilo da e za curu imati Azijku. Upravo je to Eduardo objanjavao brai koja su ga okruivala i to je bila tema kojoj bi se svako malo vraali jer je bila na razini kojoj su svi dorasli. Nije da tipove poput mene generalno vie privlae Azijke, dobacio je Eduardo izmeu dva gutljaja puna. Stvar je u tome da njih privlai neto na dekima kao to sam ja. Ako elim imati optimalne anse doi do najboljeg komada, trebam odravati priljev onih cura kod kojih je najvea vjerojatnost da e me htjeti. Ostali su potvrdili glavama razumjevi takvu logiku. Neko su se uputali u deleko sloenije filozofiranje o tajnama algoritama privlanosti izmeu idovskih mladia i azijskih cura, ali veeras su dopustili da to ostane jednostavno tako, moda i zbog toga to je glazba bila tako naporno glasna da je onemoguavala svaku sloeniju misao. Mora se, dodue, rei, nacerio se Eduardo gledajui prema curi u sivim arapama i suknji, priljev mi je neto mrav. Opet su se svi sloili, ali teko da je itko namjeravao napraviti neto po tom pitanju. Klinac s Eduardove desne strane bio je debeljukast i visok oko 170 centimetara. Osim toga, bio je lan ahovske ekipe Harvarda i teno govorio est jezika, to mu nije bilo od pomoi kad se radilo o uspostavljanju kontakata s curama. Deko do njega crtao je stripove za Crimson i veinu slobodnog vremena provodio igrajui Role-Playing videoigrice6 u studentskoj drutvenoj prostoriji, iznad blagavaonice u Leverett Houseu. Crtaev cimer, koji je stajao do njega, bio je vii od 180 centimetara, ali je kao srednjokolac u veinski idovskoj koli umjesto koarke odabrao maevanje. Bio je prilino otprilike kao i u bilo kojem drugom aspektu modernog ivota. Da kojim sluajem dou gusari iz osamnaestog stoljea i napadnu djevojake spavaonice, on bi bio spreman, ali inae je bio sasvim beskoristan. etvrti klinac, koji je stajao nasuprot Eduardu, takoer se bavio maevanjem dok je pohaao Exeter, ali graom nije nimalo podsjeao na visokog deka slijeva. Izgledao je pomalo nespretno, kao i Eduardo, iako su mu ruke i noge bile proporcionalnije u odnosu na vitku i ne potpuno nesportsku figuru. Umjesto dugih, nosio je kratke lanene hlae s velikim depovima i sandale bez arapa. Nos mu je bio izraen, oi svjetloplave, a kovrava i neposluna kosa tamnoplava. U oima mu se vidjelo neto ivahno, eretsko, ali to je bilo sve to se moglo iitati u emocionalnom ili raspoznatljivom smislu. Inae, usko mu je lice bilo lieno bilo kakve izraajnosti. Njegovo je dranje, njegov cjelokupni dojam nain na koji je djelovao zatvoren u sebe, ak i ovdje, u sigurnosti vlastitog bratstva izgledalo gotovo bolno udno. Zvao se Mark Zuckerberg, bio je na drugoj godini studija i Eduardo ga je jedva poznavao unato tome to su se vie puta nali skupa na raznim okupljanjima bratstva Epsilon Pi i na barem jednom izlunom partyju Phoenixa, koliko se mogao prisjetiti. Glas o Marku je ipak bio neto bri. Znalo se da mu je glavni predmet studija raunarstvo i da ivi u Eliot House. Odrastao je u vioj srednjoj klasi u Dobbs Ferryju, drava New York, kao sin zubara i psihijatrice. Navodno je u srednjoj koli bio nekakav hakerski guru; tako je dobro provaljivao sustave zatite, da se govorilo kako ga je FBI stavio na nekakav popis. Bilo to tono ili ne,
6

RPG (eng. Role-Playing Game) = igra s igranjem uloga; igra preuzima ulogu nekog lika i prolazi kroz igru putem naracije, odnosno interakcije s ostalim NPC (non-playing characters) raunalno voenim likovima.

10

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi Mark je sigurno bio kompjuterski genijalac. Proslavio se jo tijekom kolovanja u Exeteru: nakon to je istesao svoja programerska znanja izradivi raunalnu verziju drutvene igre Riziko, s frendom je napravio program Synapse, dodatak za mp3 playere koji je omoguavao pamenje korisnikovih sklonosti i prema tako zapamenim podacima generiranje playlista. Mark je postavio Synapse na internet kao slobodan softver i gotovo odmah su se poeli javljati veliki igrai nastojei ga otkupiti. Prialo se da je Microsoft ponudio marku izmeu jedan i dva milijuna dolara da radi za njih, ali Mark je ponudu, zaudo, odbio. Eduardo nije bio ba strunjak za raunala, kamoli haker, ali u njegovoj je obitelji biznis znaio mnogo i sama ga je pomisao da je netko odbio ponudu teku milijun dolara fascinirala, ako ne i pomalo uasavala. Zbog toga je Marka smatrao jo vie enigmatinim nego to je to njegova neobinost sama po sebi implicirala. Nakon Synapse slijedio je program koji je napravio na Harvardu, neto pod imenom Course Match, pomou kojega su klinci s Harvarda mogli vidjeti koje su predmete upisali ostali studoi. I Eduardo ga je isprobao jednom ili dvaput nastojei ui u trag nekim zgodnim komadima koje je sreo u blagavaonici, ali mu se nije posreilo. No program je bio prilino dobar i ira studentska zajednica ga je koristila i cijenila, za razliku od deka koji ga je napravio. Kad su se trojica iz bratstva uputila po jo puna, Eduardo je imao priliku poblie upoznati kosmatog studoa. Uvijek se ponosio sposobnou pronicanja u sr ljudskih osobina koju je nauio od oca kao nain postizanja prednosti u svijetu biznisa. Posao je njegovom ocu znaio sve. Bio je dijete bogatih imigranata koji su jedva izbjegli holokaust tijekom Drugoga svjetskog rata, i to bijegom u Brazil, pa je svog sina Eduarda odgajao tvrdo, pripremajui ga za opstanak. Obitelj se ve generacijama bavila biznisom i u njoj se vanost uspjeha, bez obzira na okolnosti, jednostavno podrazumijevala. Brazil je bio tek poetak: obitelj se jednako urno preselila u Miami kada je Eduardo imao trinaest godina tada je otkriveno da je bio na nekakvom popisu za otmicu zbog oevog financijskog uspjeha. Do svoje srednje kole, Eduardo se naao baenim u novi svijet i patio se uei novi jezik engleski i upoznavajui novu kulturu, kulturu Miamija. Stoga se nije razumio u raunala, ali je znao kakav je osjeaj kada si udan i stran, zbog kojeg god to razloga bilo. Mark Zuckerberg je ve i zbog svojeg izgleda bio oigledno drugaiji. Moda je bio stvarno pametan pa da se nije mogao uklopiti ak ni kada se nalazio u drutvu sebi ravnih. Meu svojima, ne samo idovima nego i klincima poput njega: geekovima koji rade algoritme isto zabave radi, a petkom naveer i nemaju to pametnije nego se muvati u uionici prepunoj ukrasa od krep-papira i arenih postera priajui o curama do kojih zapravo i nee doi. Zabavno je, ree Mark prekidajui utnju. U glasu mu se nije ula gotovo nikakva intonacija i Eduardo nije mogao shvatiti kakve je to emocije, ako ih je zapravo i bilo, pokuao prenijeti. Aha, potvrdio je Eduardo. Dodue, sad barem ima ruma u punu. Zadnji put je, ini mi se, umjesto toga bio samo Capri Sun. U ovo doba su se ve svi bili razili. Mark se nakaljao i posegnuo za jednom vrpcom od krepa dodirujui najblii nabor. Ljepljiva vrpca je popustila i lelujajui se spustila na pod smotavi se na njegovu Adidas natikau. Pogledao je Eduarda. Dobro doao u dunglu. Eduardo se nasmijeio iako po monotonom glasu nije uspio zakljuiti je li se mali alio ili ne. No, inilo mu se da iza tih plavih oiju ima neega posebno anarhoidnog. inilo se kao da sve upija, pa ak i na takvome mjestu koje nije nudilo ikakve podraaje za koje bi se ovjek uhvatio. Moda je stvarno bio genij kakvim su ga svi smatrali. Eduardo ga je odjednom poelio imati za prijatelja, upoznati ga. Tko god je sa sedamnaest godina odbio milijun dolara, vjerojatno je imao neki svoj put.

11

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi Mislim da e se ovo raspasti za koju minutu, rekoa je Eduardo. Odoh ja natrag do rijeke Eliot House. Gdje si, ono, ti? Kirkland, odgovori Mark. Trznuo je glavom prema izlazu, s druge strane podija. Eduardo je pogledao ostatak druine koji je jo uvijek bio okupljen oko posude s punem. To su sve bili klinci s Quada i ionako e na kraju otii svatko svojim putem. Bila je zgodna prilika da se zblii s neobinim genijalcem za kompjutore. Klimnuo je i krenuo za Markom izmeu rijetkih uzvanika. uj, ako hoe, Eduardo je ponudio dok su se probijali oko podija, u mom je domu na katu neki tulum koji bi mogli malo pogledat'. Vjerojatno e biti bezvezan, ali sigurno ne gori od ovog. Mark je slegnuo ramenima. Obojica su bili na Harvardu dovoljno dugo da znaju to se moe oekivati od domskih tuluma: pedesetak likova i otprilike tri cure ugurani u malu sobu veliine kovega i netko tko pokuava istoiti jeftino pivo iz neke nedoputene bavice. Zato ne, dobacio je Mark preko ramena. Imam neki rad koji trebam sutra predati, ali logaritmi mi bolje idu kada sam pijan nego kad sam trijezan. Nekoliko minuta kasnije probili su se do izlaza iz predavaonice i betonskim se stubama sputali do prizemlja. Silazili su utke i kroz par dvostrukih vrata izletjeli pred drvorede Harvard Yarda. Otar, rezak zrak hladnoom je tipao kroz tanku Eduardovu koulju. Ruke je uvukao duboko u depove hlaa i krenuo poploenom stazom preko sredita tratine. Trebalo je dobrih desetak minuta etnje do domova pokraj rijeke, gdje su obojica stanovala. Sranje, pa ovo je jebenih deset ispod nule. Zapravo je oko etiri, odgovori Mark. Ja sam iz Miamija. Meni je to minus deset. Onda bismo moda trebali trati. Mark je krenuo u lagan trk. Eduardo je uhvatio korak teko diui ne bi li sustigao svog novog prijatelja. Dok su stigli pred famozne kamene stube koje su vodile do stupovlja monumentalnog proelja Knjinice Widener, ve su trali rame uz rame. Eduardo je proveo mnoge veeri meu policama Widenera kopajui po knjigama teoretiara ekonomije kao to su Adam Smith, John Mills, pa ak i Galbraith. Knjinica je radila iako je prolo jedan u noi. Naranasto svjetlo prelijevalo se iz mramornog predvorja i kroz staklena vrata bacala duge sjene na velianstveno stubite. Na zadnjoj godini, Eduardo je podviknuo kratkog daha dok su prolazili uz rub donje kamene stube na putu do eljeznih vrata koja su dijelila Harvard Yard od Cambridgea, evit u meu tim policama. Kunem se. Bila je to stara tradicija na Harvardu. Neto to se podrazumijevalo napraviti prije diplome. Istini za volju, tek je nekolicini to doista polo za rukom. Bio bi svakako hvalevrijedan uspjeh nai usamljeno mjesto za taj in u umi hodnika meu automatiziranim policama u kojima su se ladice s knjigama rotirale na beskonanim lancima, a svako malo se neki student ili knjiniar naao u potrazi za knjigom. Jo je manje vjerojatno nai curu voljnu sudjelovati u nastavljanju te tradicije. Sve u svoje vrijeme, odgovorio je Mark. Moda bi prvo trebao pokuati dovesti curu u svoju sobu. Eduardo je ustaknuo, pa se nasmijeio. Poeo mu se sviati taj jetki smisao za humor. Nije tako loe. Upadam u Phoenix. Mark mu je dobacio pogled dok su skretali za ugao i nastavljali dalje du velike zgrade knjinice. estitam. Opet potpuno bezlino. No, Eduardo je u bljesku Markova oka vidio da je bio zadivljen i ne ba malo zavidan. Eduardo je nauio da je to reakcija kakvu se moglo oekivati
12

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi na spomen procesa upadanja kroz koji je prolazio. Zapravo, nastojao se pred svima koje je znao izlanuti da je sve blie i blie lanstvu u Phoenixu. Ve je bio na tri prijma i bilo je vrlo mogue da e prijei i cijeli put. Tada bi se nekako moglo posreiti da dogaaji poput tuluma Alpha Epsilon Pi kojeg je upravo preivio ostanu samo povijest. Pa, ako upadnem, moda te uspijem staviti na popis. Za sljedeu godinu. Moda upadne na treoj. Mark je ponovo zastao. Moda i jer je hvatao dah. Vjerojatnije je procesuirao informaciju. Nain na koji je razgovarao prilino je podsjeao na rad raunala. Ulaz, obrada, izlaz. To bi bilo zanimljivo. Kad bi upoznao jo kojeg od lanova, imao bi prliino velike anse. Siguran sam da je masa njih koristila tvoj program Course Match. im je to izrekao, Eduardo je skuio koliko je ta ideja bila smijena. lanovi Phoenixa nee se pomamiti za tim malim udakom zbog neke kompjutorske aplikacije. Popularnost se ne postie programiranjem. Postaje popularan, a moda i evi, zahvaljujui izlascima i tulumarenju sa zgodnim curama. Eduardo nije ba dotle doao, ali prethodne je veeri dobio onaj famozni poziv na etvrti prijem. Za tjedan dana, sljedeeg petka uveer, pozvan je na banket u oblinjem hotelu Hyatt i afterparty u Phoenixu. Bilo je to neto krupno, a moda i zadnji veliki prijem prije iniciranja novih lanova. Na pozivnici mu je savjetovano da na veeru doe s pratiljom. Od kolega s predavanja uo je da se lanove zapravo procjenjuje prema karakteristikama ene s kojom dou. to zgodnija pratilja, to je vjerojatnije da e proi i zadnji krug. Nakon to je dobio pozivnicu, Eduardo se pitao kako e doavola pronai pratilju, i k tome jo fantastinu, tako na brzinu. Nije ba da su cure tih dana obijale njegov prag. I tako, Eduardo je bio prisiljen pobrinuti se sam za sebe. U devet ujutro toga dana, u blagavaonici svojeg doma, doetao je do najzgodnije cure koju je poznavao bujne, plave i prsate Marshe. Iako je bila na ekonomiji, izgledala je kao da studira psihologiju. Bila je dobrih pet centimetara via od Eduarda i neobino sklona gumicama za kosu u stilu osamdesetih, ali bila je prekrasna poput kolarki iz dobrih obitelji. Ukratko, bila je savrena za zadnju rundu inicijacije. Na Eduardovo iznenaenje, pristala je. I njemu je odmah bilo jasno da je to zbog Phoenixa, a ne zbog njega radilo se o izlasku na veeru u organizaciji jednog od velikih klubova. To je podvuklo, pojaalo sve ono u to je Eduardo ve vjerovao o ulasku u lanstvo. Ne samo da se radi o snanoj drutvenoj mrei, nego je njihova zatvorenost ono to onima unutra daje trenutani drutveni status, sposobnost privlaenja onoga to je najvie cool, najprivlanije, najbolje. Nije se zanosio da e Marsha nakon inicijacije poi s njim meu police Widenera, ali e u najmanju ruku, pod uvjetom da u igri bude dovoljno alkohola, moda dopustiti da je otprati doma. ak i ako ga s malim poljupcem otpusti pred svojom sobom, bit e to vie nego to je dobio u posljednja etiri mjeseca. Nakon to su doli do stranjeg kuta knjinice i istrali iz duge sjene njenih arhainih kamenih stupova, Mark ga je prostrijelio jo jednim nerazumljivim pogledom. Je li sve bilo onako kako si se nadao? Je li mislio na knjinicu? Ili na tulum s kojeg su otili? idovsko bratstvo? Phoenix? Dva geeka koji tre preko Harvard Yarda, jedan u do grla zakopanoj koulji a drugi u kratkim hlaama kako se smrzavaju trei na neki bezvezni tulum? Moe li se oekivati da e studentski ivot ikada biti bolji za tipove poput Eduarda i Marka?

13

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi

3. POGLAVLJE - NA RIJECI CHARLES

5.00 ujutro. Omeena kamenim lukovima Weeksovog pjeakog mosta s jedne i betonskim vietranim mostom Mass Ave.7 s druge strane, staklasto zelena rijeka Charles usamljeno vijuga oko pola kilometra. Nad rijekom se nadvila magla kao teki sivi vuneni prekriva, a zrak je bio toliko pun vlage da je teko bilo rei gdje zavrava rijeka a poinje nebo. Apsolutna tiina, trenutak zamrznut u vremenu, odjeljak na stranici u knjizi koja obuhvaa tri stoljea zaustavljenih trenutaka poput ovoga. Apsolutna tiina, a zatim najnjenija buka koja postoji, zvuk dvaju vesala kako majstorski zarezuju hladnu povrinu vode, provlae se pod njezinim zelenkasto plavim vrtlozima potiskujui je natrag u savrenom i sloenom spoju tehnike vjetine i umjetnosti. Sekundu kasnije iz sjene Weeksova mosta iskliznuo je laki dvojac zasijecajui rijeku svojom falusoidnom strukturom od kompozitnih materijala kao dijamantni no prozorsko staklo. Plovilo se kretalo tako glatko da je ostavljalo dojam sraslosti s vodom. Zbog zaobljenih linija trupa izgledalo je kao da je amac izronio iz vode, a kretao se takvom lakoom da gotovo nije ostavljao traga za sobom. Dovoljan je bio letimian pogled kako vesla u savrenom ritmu zarezuju povrinu rijeke Charles, kako amac klizi kroz vodu i bilo je potpuno jasno da su veslai svoje vjetine usavravali godinama. Jedan pogled na veslae bio je dovoljan za shvatiti da ih je do takve razine savrenstva dovelo jo neto osim napornih treninga. Gledajui s obale, veslai su izgledali kao roboti. Identini u svakom pogledu, od kose boje pijeska do tipino amerike fizionomije. Fiziki su bili gotovo savreni, ba kao i kretanje njihovog plovila. Izraenih miia koji su se napinjali pod sivim momadskim majicama s natpisom Harvard Crew8, gipkih i dugih tijela, dvojica su mladia lako mogla biti visoka dva metra. Impresivnost pojave pojaavala je i injenica da su uistinu bili identini, od neobino prodorne plave boje njihovih oiju do strogo definiranih izraza lica kao smiljenih za neki boy band. Tehniki, blizanci Winklevoss bili su potpuno identini, to je posljedica dijeljenja jedinstvene jajne stanice na dva jednaka dijela. Tyler Winklevoss, na prednjem mjestu dvojca, bio je denjak skloniji logici i racionalnom promiljanju. Iza lea mu je bio Cameron Winklevoss, ljevak vie sklon kreativnosti i umjetnosti. U tom su se trenutku njihove osobnosti meusobno pile. tovie, uope nisu komunicirali dok su bez muke potiskivali amac niz rijeku. Bili su toliko usredotoeni da je to gotovo nadilazilo ljudske sposobnosti, a to je rezultat viegodinjeg usavravanja uroenih sposobnosti pod raznim trenerima na Harvardu, kao i prije toga u njihovom rodnom Greenwichu, u Connecticuttu. Moglo bi se rei da im se naporan rad ve bio isplatio. Bili su na treoj godini studija, a ve im se smijeio ulazak u veslaku reprezentaciju za nadolazee Olimpijske igre. to se tie Harvarda, bili su meu najboljima od najboljih. Prole godine

Neformalni naziv za most koji se zapravo zove Harvard. Naziv je nastao iz skraenog imena ulice koja prelazi preko mosta, Massachusetts Avenue.
8

Crew = posada, momad. U ovom kontekstu znai veslaku momad.

14

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi doveli su Crimsone9 do brojnih momadskih naslova, a trenutano su se drali na vrhu Ivy League10 u nizu veslakih disciplina. Ni jedan od njih nije o tome razmiljao dok su pokretali amac po hladnoj vodi. Ve su od etiri ujutro bili na rijeci, veslajui izmeu dva mosta, i jo e dva sata patrolirati njome u tiini. Veslat e sve dok obojica ne budu gotovo sasvim iznemogla a ostatak se kampusa konano ne pone buditi i prve ute zrake sunca ne krenu rezati gustu sivu maglutinu. Tri sata kasnije Tyler je jo uvijek osjeao kako se rijeka giba pod njim kada se zavalio u stolac do Camerona, koji je sjedio na elu dugoga iskrzanog stola u kutu blagavaonice Pforzheimer Housea. Bila je to prilino moderna i prostrana, etvrtasta prostorija, visokih stropova i snane rasvjete, koja je sadravala petnaestak velikih stolova. Veina ih je bila puna studenata jer je doruak ve bio u punom zamahu. Pforzheimer House bio je jedan od novijih studentskih domova na Harvardu. Pridjev novi treba uzeti sa zadrkom kada je rije o sveuilitu starijem od tri stotine godina. U svakom sluaju, bio je jedan od najveih i sluio je za smjetaj oko150 studenata s druge, tree i etvrte godine. Brucoi su stanovali na Harvard Yardu, a na kraju prve godine svojevrsnom se lutrijom odluivalo gdje e nastaviti harvardsku karijeru; Pforzheimer House nije ba bio ishod iz snova. Smjeten je u sredinjem dijelu kampusa neformalno poznatom kao Quad zbog svojeg oblika. Planski sagraeni domovi i drugi sadraji bili su smjeteni uokolo velike pravilne tratine kvadratnog oblika tvorei malu zgodnu aglomeraciju smjetenu usred niega. Quad je nastao kao dio proirenja sveuilita Cambridge. naizgled je to bio nain rjeavanja problema prenapuenosti, no vjerojatnije je sveuilite tako bolje iskoristilo financijska sredstva koja je vremenom prikupilo. Quad nije ba kao Sibir, ali brucoi koji bi ga izvukli na lutriji svakako su imali dojam odlaska u nekakvu vrstu gulaga. Veina predavanja na dodiplomskim studijima odravala se u zgradama uokolo Harvard Yarda, od kojeg je Quad bio udaljen dobrih dvadeset minuta hoda. Tyleru i Cameronu izgon u Quad padao je jo i tee jer su, nakon to bi dobro protegnuli noge do Harvard Yarda, imali lijepih deset minuta pjeaenja do rijeke na ijoj obali se smjestio hangar za amce zguren izmeu poznatijih harvardskih domova: Eliota, Kirklanda, Leveretta, Mathera, Lowella, Adamsa, Dunstera i Quincyja. Tamo su domovi imali svoja vlastita imena. Ovdje je to bio samo Quad. Tyler baci pogled na Camerona koji se nagnuo nad tacnom od crvene plastike krcatom hranom. Planinski masiv od kajgane nadvio se nad breuljke restanog krumpira, tosta s maslacem i svjeeg voa. Dovoljno energije da pokrene i dip, ili barem vrhunskog veslaa od dva metra. Promotrio ga je kako nasre na jaja i vidjelo se da je iscrpljen koliko i on sam. Proteklih nekoliko tjedana vozili su punim gasom i to ne samo vani, na rijeci, nego i na predavanjima. Osjeali su kako stvari dolaze na naplatu. Ustajali u se svakog jutra u etiri, stutili bi se u vodu, pa predavanja, nakon toga zadae...a onda opet na rijeku jo malo veslati prije teretane i tranja. ivot sveuilinog sportaa bio je stvarno teak. inilo im se da ne rade nita drugo osim to veslaju i jedu, a ponekad i spavaju. Tyler je skrenuo pogled na Camerona i kajgane i usmjerio ga na klinca koji je sjedio preko puta. Divya Narendra veim je dijelom bio skriven iza svog primjerka Crimsona, studentskih novina, koje je drao rairene objema rukama. Pod njima je stajala zdjelica netaknute zobene kae. Tyler je znao da bi Divya trebao te novine hitno odloiti inae bi
9

Crimson = grimizan, boja; Harvard Crimson = zajedniki naziv za sve sportske sastave Harvarda.

10

Liga akademskih momadi osam starih i vrlo prestinih sveuilita sa sjeverozapada SAD-a. Ivy = eng. brljan; listovi brljana su u grbu Ivy League, ali je naziv nastao od latinskog broja IV u vrijeme kada su samo etiri sveuilita inila cijelu ligu.

15

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi cameron mogao srediti i njegovu kau. Da Tyler sluajno nije i sam pojeo pladanj dvostruko tei od Cameronovog prije nego im se pridruio, sam bi uzeo tu kau. Divya nije bio sporta poput njih dvojice, ali je svakako imao razumijevanja za njihovu strast i sklonost radu. Bio je najbistriji deko kojeg je Tyler ikada vidio i njih su trojica ve dulje vrijeme intenzivno radili na donekle tajnom projektu, nekoj vrsti dodatnog ivotnog pothvata koji je ironijom sudbine postajao to zahtjevniji to su njihovi rasporedi bivali napetiji. Tyler se nakalja ekajui da Divya odloi novine i da ponu. Divya podigne prst traei jo minutu, a Tyler iivciran zakoluta oima. U tom trenutku spazi grupicu cura tono iza Divynih lea. Zagledavale su malo njega, pa malo Camerona. Pogleda ih, a one odmah skrenu poglede. Bilo je to neto na to se Tyler ve bio naviknuo jer se dogaalo svako malo. Na kraju krajeva, on i Cameron su bili identini blizanci. Znao je da je to donekle neobino i da su pomalo djelovali kao da su ispali iz cirkusa. A na Harvardu su imali jo neto. Bili su na dobrom putu da postanu olimpijski sportai, a ni to nije bilo sve. Imali su odreeni drutveni poloaj. On je proistekao iz injenice da su vrhunski sportai, ali je prerastao u neto mnogo vie. Tyler je bez ikakvih problema mogao rei kada je krenulo. Tijekom druge godine on i brat postali su lanovi Porcelliana. Poprilino je neobino da se to dogodilo tek na drugoj godini. Ne samo to je Porcellian bio najprestiniji, najstariji i najtajniji klub kampusa, nego je i po broju lanova bio najmanji, te je bila posebna rijetkost upasti unutra nakon prve godine. Tyler je bio prilino siguran da su zbog njihovog porijekla ekali dodatnu godinu kako bi ih ukljuili u lanstvo. Veina lanova je vukla porijeklo iz loza koje su stotinama godina povremeno obitavale na Harvardu. Iako je njihov otac bio zadivljujue imuan, svoju je iznimno uspjenu konzultantsku tvrtku napravio vlastitim rukama, ni iz ega. Nije to bio novac s patinom starih vremena, ali bio je novac. To bi za Phoenix ili Fly bilo sasvim dostatno, ali za Porc je trebalo neto vie. Na kraju krajeva, Porc nije bio drutvena institucija poput Phoenixa. Za poetak, ene nisu smjele ulaziti u klupske prostorije. lan bi na dan vjenanja smio dovesti svoju buduu u posjet prostorijama, to je mogao ponoviti na proslavi 25. godinjice diplome i to bi bilo sve. Samo se u glasovitu Bicycle Room, zasebnu prostoriju spojenu s ostatkom kluba u kojoj se okuplja prije prijema, moglo ui ukoliko niste bili lan i bili ste ensko. Smisao Porca nisu bili tulumi, primanja, zabave ili eva, kao to je to bio sluaj s drugim klubovima na kampusu. On je okrenut budunosti. On je status koji privlai poglede kada hoda HarvardYardom, stoji u redu za hranu ili si na predavanjima. Porc nije udruga umirovljenika ili djeji vrti, nego ozbiljna stvar. Tyler je to potovao. Ozbiljne su, na kraju krajeva, bile i nakane zbog kojih su se Divya, brat i on nali na tom jutarnjem sastanku, ak sat vremena nakon njihovog uobiajenog vremena za doruak. Jebeno ozbiljne nakane. Tyler je ostavio na miru cure koje su se zacrvenjele i s bratovog pladnja uzeo nagrienu jabuku. Prije no to je Divya mogao bilo to zaustiti, jabuka je visokom parabolom doletjela usred Divyne zdjele. kaa je zapljusnula novine i sve uokolo grudicama guste sluzave i ljepljive smjese. Divya je zastao, a zatim mirno sklopio i odloio unitene novine na stol kraj zdjele. emu itanje takvog smea? Tyler se upitao naglas smjekajui se prijatelju. To je isto gubljenje vremena. Volim znati ime se bave studentska braa, odgovori mu Divya. Mislim da je vano drati prst na kucavici studentskog tijela. Jednoga dana kad pokrenemo tu prokletu kompaniju, ta e nam podrtina biti stvarno vana, zar ne?
16

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi Tyler je slegnuo ramenima, ali je znao da je Divya u pravu. To mu je bio obiaj. To je i glavni razlog zbog kojeg su se on i brat uortaili s njime. Jo od prosinca 2002. sastajali su se s njim jedno tjedno, a nekad i ee. Gotovo pune dvije godine. Neemo mi nita pokrenuti ako ne naemo nekog umjesto Victora, prekine ga Cameron s ustima punim kajgane. Jebeno jasna stvar. Aha, odgovori Divya. Kae da je zagrizao vie nego to moe progutati i da se vie ne stigne baviti i s naim stvarima. Treba nam novi programer. A bit e i teko nai nekog dobrog k'o Victor. Tyler je uzdahnuo. Prole su svije godine, a ini se da nisu nita blii cilju nego onda kada su se prvi puta sreli. Victor Gua je bio izvrstan alat, mozak za raunala koji je shvaao to su oni pokuavali izgraditi. Eto, ipka nije uspio dovriti stranice i sad je jo i otiao. Boe dragi, kad bi barem on, brat ili Divya imali toliko znanja o raunalima da se cijela stvar konano pokrene. Tyler je duboko u sebi osjeao da e to biti strana stvar. Ideja je bila da ti pamet stane. Prvi se sjetio Divya, a on i brat su pomogli da se izbrusi i ispolira do razine za koju su svi oni skromno smatrali da je na rubu genijalnosti. Projekt su nazvali Harvard Connection11; trebale su to zapravo biti web stranice koje e promijeniti ivot kampusa, pod uvjetom da nau nekoga tko e odraditi programski dio i pokrenuti stvar. Osnovna ideja je bila jednostavna: staviti drutveni ivot Harvarda na internet, napraviti stranice na kojima se prezaposleni i prezauzeti, kakvi su Tyler i Cameron, koji su veinu vremena provodili jedui, veslajui i spavajui, mogu upoznati s curama poput ovih to su ih odmjeravale sa susjednog stola, bez da to ukljuuje naporno, uzaludno i dugotrajno tumaranje po kampusu kakvo stvarni ivot esto podrazumijeva. Sa svojeg poloaja u drutvenoj eliti, braa su imala jedinstvenu priliku uvidjeti koliko je zapravo osakaen drutveni ivot na Harvardu. Poeljni kakvi su bili, njih dvojica se nikako nisu uspijevala nai s dovoljno probranih cura jer su bili prezaposleni radei upravo stvari koje su ih inile tako poeljnom imovinom. Stranice na koje bi se slijevali takvi drutveni tokovi mogle bi biti upravo ivahno mjesto na kojemu bi se deki i cure mogli upoznavati. Harvard Connection bi popunio veliku prazninu zapravo uspavane drutvene scene. U ovom trenutku. ako vesla ili igra nogomet, to je uglavnom sve to si ikada i radio. Ako bi i sreo kakvu curu, to bi bile one koje su visjele kraj rijeke ili nekog igralita. Ako si iz Quada, cure iz Quada su jedine do kojih moe doi. Istina, mogao je i ve na koju baciti H-bombu, odnosno iskoristiti svoj status Mujaka od Harvarda kako bi dovukao zainteresirane unutar domaaja, ali stranice poput HarvardConnectiona dramatino bi uveale domet. Jednostavno, savreno, svrsishodno. Stranice bi imale dva odjeljka: spojevi i povezivanje. Kad jednom osvoje Harvard, Tyler i Cameron su predviali da e se proiriti i na druga sveuilita, moda ak i na svih osam velikih. Svaka je kola imala neku svoju varijantu H-bombe. Jedina slaba toka njihovog poslovnog plana bila je to nisu znali napraviti stranice bez pomoi nekog genijalca za kompjutore. Tyler i Cameron su uili neto o HTMl-u dok su bili u srednjoj koli, ali nisu dovoljno dobri za ovakvo to. Istini za volju, da bi pokrenuli svoje stranice za drutvene vezice, trebao im je pravi geek. Nije bilo dovoljno nai nekoga bistrog, nego nekoga tko bi shvaao to to oni ele postii. Harvard Connection je bio neto to bi studenti stvarno i koristili prije vikenda, to bi postalo dio njihovih redovitih drutvenih rituala. Otuira se, obrije, obavi par razgovora i ode na Harvard Connection pogledati tko se zanimao za tebe. Vicotor kae da bi nam mogao nai par imena, Divya nastavi tresui novine nad zdjelom u nastojanju da ih oisti. Neke s njegove informatike grupe. Mogli bi poeti razgovarati s njima, neka se prouje da traimo nekoga.
11

Connection = eng. povezivanje, veza, povezanost

17

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi Mogu se ja raspitati u Porcu, doda Cameron. Mislim, nije da e tamo netko neto znati o kompjuterima, ali moda tko ima mlaeg brata. Krasno, pomislio je Tyler, sad samo jo nedostaje da u Znanstvenom centru lijepe oglase trai se i motaju se po praktikumima iz raunala. Pogledao je kako se Divya bake s novinama i morao se nasmijati unato ozlojeenosti. Divya je bio tako uglaeno stvorenje, sin Indijaca lijenika koji su ivjeli u Baysideu, onom pravom skupom Baysideu, u Queensu u New Yorku. Na Harvard je doao stopama starijeg brata. Uvijek je bio dobro odjeven, poeljan i pazio je to govori. Nitko ne bi pomislio da je arobnjak elektrine gitare, tovie, tehniki genij heavy metala. U javnosti je bio takav bolesni istunac da je ak i novine istio. Dok ga je gledao kako isti svoje novien, Tyleru je pogled nehotino skliznuo na cure za drugim stolom. Najvia meu njima, smee kose i upadljivih smeih oiju, odjevena u oskudnu potkoulju pod pomno razdrljenom Harvard-trenirkom, gledala je u njega smjekajui se nad namjerno otkrivenim komadom preplanulog ramena. Tyler nije mogao ne uzvratiti osmjeh. Sad se Divya nakalj prekidauji Tylerov zanos. Izraavam najozbiljnije sumnje da je ona zainteresirana za HTML. 'Ko pita, ne skita, odgovori mu Tyler namigujui brineti, a onda i ustane. Sastanak je bio kratak, ali dulje sastanenje nije imalo smisla dok ne nau drugog Victora. Krenuo je prema curama, a onda zastao i nasmijeio se prijatelju Indijcu sa zobenim novinama. Znam barem jednu stvar, a to je da nam u tom jebenom Crimsonu nee nai programera.

18

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi

4. POGLAVLJE PILII KANIBALI

Eduardo je razgrnuo velika dvostruka vrata ulazei u golemu predavaonicu. Upao je uspred predavanja. Dolje u dnu prostorije nalazila se uzdignuta pozornica i zastor iza nje. Osvjetljivala su je etiri tvornika reflektora, dok je iza masivne katedre od orahovine poskakivao debeljko u sakou od tvida. Toliko se uivio da je iz njegovih okruglih rumenih obraia sjala strast. Mahao je unjastim rukama gore-dolje i svako malo udarao dlanovima po katedri, to je sustav pojaala i razglasa pretvarao u neto to se poput topovskih udara razlijegalo iz glomaznih zvunika okaenih o sumanuto previsoki strop. Nakon toga bi preko ramena pokazivao na neto to je izgledalo kao krianac kakve Tolkienove mape i neega to je moglo visjeti na zidu Rooseveltovog ratnog zapovjednitva. Eduardo nije znao ni koji je predmet u pitanju, a kamoli o emu je rije na tom predavanju. Nije prepoznao niti predavaa, ali to nije bilo nita neobino jer ih je na Harvardu prilino mnogo: i profesora i asistenata i demosa. Nije se moglo oekivati da e ih netko moi raspoznavati. Po veliini prostorije i injenici da je popunjeno gotovo svih tristo mjesta, vjerojatno je rije o nekom od obaveznih kolegija. Samo su predavanja u sklopu obaveznih kolegija bila toliko posjeena, isto zbog toga to su bila obavezna. Studenti kao to su Mark i Eduardo smatrali su ih nunim zlom ivota na Harvardu. Obavezni kolegiji na Harvardu nisu bili tek predmeti, oni su bili filozofija sveuilita. Zamisao je bila da svaki student bude prisiljen barem etvrtinu svojih predavanja posvetiti sluanju predmeta koji e od njega napraviti zaokruenog uenjaka. Obavezni kolegiji spadali su u podruja kao to su strane kulture, povijest, knjievnost, etika, statistika, znanost i sociologija. Ideja je naizgled bila dobra, ali u praksi ti predmeti nisu zaivjeli ni blizu onome kako su idealizirano zamiljeni. Razlog je to su se predavanja iz tih predmeta ravnala prema najslabijima nitko nije upisivao te kolegije jer su ga ba oni zanimali. Rezultat je bio sljedei: umjesto dubokog, temeljitog i znanstvenog poduavanja povijesti i umjetnosti, studenti su pohaali predmete poput folklora ili mitologije. Njih su pospani klinci na beskonanim predavanjima od milja zvali grka hrkaina, a npr. uvod u fiziku fizika za pjesnike. Bilo je tu i bezmalo deset nakaradnih antropolokih predmeta koji su imali male ili nikakve veze sa stvarnim svijetom. Zahvaljujui obaveznim kolegijima, gotovo je svatko tko je diplomirao na Harvardu pratio neki predmet o plemenu Yanomamo, stranim ljudima amazonske praume, bizarnom malom plemenu koje je jo uvijek ivjelo kao da je u kamenom dobu. Zavri li neki studij na Harvardu, vjerojatno nee znati bogznato o politici ili matematici, ali pitaju li te togod o plemenu Yanomamo, zacijelo e znati da su bili strani i da su se tukli tim svojim dugakim tapovima i prakticirali udne obiaje ukraavanja piercingom jo vie od klinaca s poligona za skateboard nasred Trga Harvard. S kraja goleme prostorije Eduardo je gledao profesora kako skakue iza katedre i hvatao poneku rije preko odjekujueg razglasa. Po onome to je vidio, mogao je naslutiti da se taj obavezni predmet odnosio na povijest ili filozofiju. Kada je bolje pogledao, razaznao je da je mapa iza katedre prikazivala Europu u nekom trenutku koji je padao u posljednjih tristo godina, ali to nije ba objasnilo stvari. Nije mu se inilo da predavanje ima veze s plemenom Yanomamo, ali na Harvardu nikada nisi mogao oziljno iskljuiti takvu mogunost. Ba toga jutra nije imao namjeru uiniti sebe malo bolje zaokruenim. Njegove su namjere bile sasvim drude prirode. Pregledao je prostor zaklanjajui jednom rukom oi kako ga ne bi zaslijepila strana svjetla pozornice koja su, po svemu sudei, bila usmjerena upravo tamo gdje nisu trebala biti. Druga ruka mu je bila zauzeta jer je pod mikom pridravala nekakav nezgrapan paket
19

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi prikriven velikim plavim runikom. Paket je bio teak i Eduardo je pazio da ga ne trese dok je pregledavao redove studenata u potrazi za svojom metom. Trebalo mu je tri minute dok nije uoio Marka u treem redu straga. Mark je drao noge u natikaama na praznom stolcu pred sobom, u krilu je pak imao otvorenu biljenicu, ali nije se moglo rei da neto biljei. Zapravo, nije se moglo rei da je uope budan jer su mu oi bile zatvorene, glava skoro prekrivena kapuljaom trenirke iz koje nije izlazio, a ruke duboko u depovima traperica. Eduardo se nasmijeio. U svega nekoliko tjedana prilino se sprijateljio s Markom. Iako su ivjeli u razliitim domovima i upisali druge predmete, Eduardo je osjeao da imaju vrlo sline karaktere i imao je udan osjeaj da su se trebali sprijateljiti i prije. Mark mu se uistinu brzo svidio i ve ga je poeo doivljavati kao brata, i to ne nekog iz idovskog bratstva. Bio je prilino siguran da se i Mark tako osjeao. Stalno se smjekajui, probio se kroz prolaz sve do Markovog reda. Prekoraio je preko nepominih nogu usnulog kolege s tree godine kojega se sjeao s nekog od seminara ekonomije, pa se progurao kraj dvije cure s druge godine koje su dijelile slualice mp3 playera skrivenog u torbi meu njima, i na kraju aterirao na prazno mjesto kraj Marka paljivo sputajui paket pred svoja koljena. Mark je polako otvorio oi i pogledao Eduarda, a onda jednako brzo pogledao prema kutiji na podu. E, sranje. Aha, odgovori Eduardo. Ne, to nije... O, da. Je. Mark je tiho zazvidao, pognuo se, posegnuo za rubom runika i podigao ga. Istoga je trenutka ivo pile u kartonskoj kutiji stalo pijukati iz petnih ila. Perje je poletjelo u zrak, a onda popadalo po njima dvojici i ostalima u krugu od pet metara. Klinci iz prednjih i stranjih redova ostali su otvorenih usta. Nekoliko ih je sekundi cijeli njihov dio predavaonice gledao u udu i nevjerici. Eduardo se naglo zarumenio; hitro je povukao runik i zatvorio kutiju. Ubrzo se ptica utiala. Eduardo je bacio pogled prema dolje, ali profesor je, nieg svjestan, i dalje lupetao o Britima, Vikinzima i svima koji su se tamo muvali u to vrijeme. Bogu hvala, zahvaljujui nadmoi razglasa nije primijetio komeanje. To je genijalno, zakljuio je Mark cerekajui se. Tvoj novi prijatelj mi se stvarno svia. Puno kvalitetniji sugovornik od tebe. Nije genijalno! Eduardo je prosiktao, ne obraajui pozornost na Markovo podbadanje. To pile je gnjave. I dosad me ve uvalilo u debela sranja. Mark se nije prestajao kesiti. Istinu govorei, situacija je bila komina kada ju se gleda sa strane. Pile je bilo dio Eduardove inicijacije u Phoenix. Reeno mu je da ga mora nositi sa sobom danonono, i to kamo god iao, na svako predavanje, blagavaonicu i spavaonicu koju je posjetio. tovie, s tim udom je morao i spavati. itavih pet dana jedini mu je posao bio odrati to pile na ivotu. Prvih dana je sve ilo kao po loju. Izgledalo je da je pile sretno, a ni jedan od predavaa mu nije uspio doskoiti. Eduardo je uspio izbjei veinu predmeta glumei da je gripozan. Blagavaonice i spavaonice su bile laki dio jer je veina studenata znala za inicijacije velikih klubova i nitko ga nije gnjavio. Na koncu, nadleno osoblje na koje je nailazio tih dana bilo je spremno pregledati mu kroz prste. Nije bila mala stvar upasti u neki od klubova, i to su svi potovali. No, tijekom zadnja dva dana inicijacije stvari su postale sloenije. Sve je otilo nizbrdo 48 sati ranije, nakon to je Eduardo donio pile u dom poslije napornog dana izbjegavanja nastave. Ispostavilo se da su neto nie u Eduardovom hodniku
20

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi ivjela dva klinca iz Porcelliana. Eduardo ih je sreo nekoliko puta, ali kako su se kretali u sasvim razliitim krugovima, nisu se zapravo ni upoznali. Nije pridavao nikakvu pozornost injenici da su ga vidjeli s piletom. Isto tako nije uope pokuao sakriti injenicu da je pile nahranio pohanom piletinom koju je iz menze prokrijumario u svoju sobu. Tek je 24 sata kasnije, zahvaljujui lanku objavljenom u Harvard Crimsonu, Eduardo shvatio to se dogodilo. Porcovci su iste veeri, nakon to su vidjeli da Eduardo pile hrani piletinom, napisali anonimni e-mail udruzi za zatitu ivotinja United Poultry Concern. Email su potpisali s Jennifer i poslali s adrese friendofthePorc@hotmail.com, a u njemu lijepo objasnili kako Phoenix svoje budue lanove navodi na muenje i ubijanje pilia u sklopu inicijacijskog procesa. United Poultry Concern je munjevito reagirao i javio se upravi Harvarda dospjevi do samog predsjednika Larryja Summersa. Ve je pokrenuta interna istraga i Phoenix se uskoro morao braniti protiv optubi za okrutnost prema ivotinjama, ukljuujui i navoenje bespomonih stvorenja na kanibalizam. Sveukupno gledajui, Eduardo je morao priznati da su ga ona dva klinca lijepo sredila, ali tek je Phoenix s time imao pune ruke posla. Sreom, deki koji su vodili Phoenix nisu u tom trenutku uspjeli ui u trag vinovniku skandala, ali i da jesu, vjerojatno bi situaciju smatrali samo smijenom. Naravno da Eduardu nije bilo nareeno muiti i ubijati svoje pile. Upravo suprotno: nareeno mu je odrati pile ivim i zdravim. Moda je hraniti ga piletinom i bila pogreka, ali kako je mogao znati to pilii jedu?! Pile je dolo bez uputstva za uporabu. U Eduardovoj idovskoj srednjoj koli u Miamiju nisu znali mnogo o piliima osim da se od njih moe napraviti razmjerno solidna juha. Cijela je ta gungula zasjenila injenicu da je Eduardo bio skoro pa gotov sa svojom inicijacijom. U samo nekoliko dana trebao je postati punopravni lan Phoenixa. Ne izbace li ga na kraju zbog fijaska s piletom, vrlo brzo e se svakog vikenda utaboriti u klubu, a drutveni e mu se ivot drastino izmijeniti. Te su promjene ve poele djelovati. Nagnuo se Marku drei ruke na pokrivenoj kutiji ne bi li jo uvijek tjeskobno pile privolio na jo koju minutu utnje. Moram gibati prije nego to ovo ovdje opet poludi, aptao je. Samo sam htio provjeriti je li sve ok za veeras. Mark je dignuo obrve, a Eduardo klimnuo sa smijekom. Veer prije toga upoznao je neku curu na cugi u Phoenixu. Zvala se Angie, bila je vitka i slatka Azijka, a imala je i prijateljicu. Eduardo ju je uvjerio da povede i prijateljicu kako bi njih etvero otili na pie u Grafton Street Grille. Mjesec dana ranije je takva zamisao bila gotovo nezamisliva. Kako se ono zove? pitao je Mark. Hou rei, prijateljica? Monica. I komad je? Eduardo zapravo nije imao pojma je li Monica komad ili ne. Nikada je nije ni vidio, ali po njegovom miljenju ni jedan od njih dvojice nije imao prava na izbirljivost. Do tada se cure i nisu ba jatile pred njihovim vratima. Sad kad je Eduardo bio pred vratima Phoenixa, krenulo mu je zbliavanje sa enama i bio je odluan u taj proces ukljuiti i svojeg prijatelja. Jo nije bio u prilici uvesti Marka u Phoenix, ali ga je bar mogao upoznati s kojom curom. Mark je slegnuo ramenima, a Eduardo njeno pridigao paket i ustao se. Krenuvi prema prolazu, bacio je letimian pogled na Markovu odjeu: uobiajene Adidas natika na iak, traperice i trenirka s kapuljaom. Na to je Eduardo popravio svoju kravatu, otresao perje s revera svoga tamnoplavog sakoa. Sako i kravata su mu ve bili poput uniforme. Onih dana kada je odlazio na sastanke u Investment Association ak je nosio i odijelo. Samo ti budi tamo u osam, dobacio je Marku dok je izlazio iz reda. E, Mark... A? Daj si malo truda i obuci neto zgodno, za promjenu...
21

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi

5. POGLAVLJE POSLJEDNJI TJEDAN LISTOPADA 2003.

Iza svakog velikog bogatstva stoji velik zloin. Kada bi Balzac ustao iz groba i vidio kako je Marc Zuckerberg uletio u svoju studentsku sobu te grandiozne veeri zadnjeg tjedna listopada 2003., vjerojatno bi svoje slavne rijei jo i poboljao jer povijesni trenutak koji je doveo do jednog od najveih imetaka dananjice nije svjedoio nikakovom zloinu nego tek jednoj studentskoj psini. Da je taj na oivljeni Balzac bio u skuenoj spartanskoj i klaustrofobinoj sobi, gledao bi Marka kako ide ravno prema raunalu i nije bilo nikakve sumnje u to da je mali bio ljut i da je sa sobom donio odreenu koliinu Beck'sa. Vjerojatno je, po svom obiaju, bio u Adidasovim natikaama na iak i nosio trenirku s kapuljaom. Bilo je dobro poznato da nije trpio nikakvu drugu obuu i jednoga e dana postii to da nikada nita drugo nee ni morati staviti na svoje noge. Moda je Mark dobro potegnuo piva, pustio da ga njegova gorina grize u grlu dok su mu jagodice prstiju kuckale po tipkovnici laptopa i njeno ga budile iz sanjivosti. Jo od srednje kole bilo je jasno da su mu misli bile bistrije kada bi ih proputao kroz svoje ruke. Nekome tko bi ga promatrao sa stane moglo se initi da je odnos koji je imao s raunalom bio daleko prisniji nego s bilo kim u vanjskom svijetu. Nikada nije izgledao tako sretan kao kada je na zaslonu vidio svoj odraz. Moda je negdje u dubini taj fenomen imao neke veze s kontrolom jer s raunalom je Mark uvijek imao potpunu kontrolu. S druge strane, moda je to bilo jo neto, nekakav skoro simbiotski odnos proizaao iz godina i godina vjebe. Po nainu na koji je Mark dodirivao tipke vidjelo se da je to njegov teren. Ponekad je vjerojatno imao osjeaj kao da je to jedino mjesto kojem pripada. Te je veeri, nedugo nakon osam, zurio u jarko osvjetljen ekran, a prsti su mu traili one prave tipke u nizu komandi koje su ga vodile do novog bloga, prostora za izraaj neega to mu se vjerojatno ve danima ranije raalo u glavi. ivanost koja je vjerojatno bila pojaana naim to je te veeri doivio bila je onaj presudni poriv da krene u ostvarenje svojih zamisli, da iz zrna naprvi klas. Poeo je naslovom: Harvard Face Mash12 / Postupak Vjerojatno je nekoliko minuta gledao te rijei, pitajui se ima li doista namjeru ii do kraja. Moda je potegao jo piva pa se pogrbio nad tipkama: 20:13 ***** je kuja. Trebam se zaokupiti neim da ne mislim na nju. Trebam misliti na neto to e me zaokupiti. Dovoljno lako, sada mi jo samo treba ideja. Negdje u zbrci Markove glave vjerojatno se nalazila i spoznaja da nije najpotenije svaliti sve na djevojku koja ga je odbila. Po emu se njezino ponaanje razlikovalo od ponaanja svih onih drugih tijekom srednje kole kao i na faksu? ak je i onakav bezvezni Eduardo imao vie sree s curama nego Mark. Sad jo i ulazi u Phoenix, no Mark e te veeri napraviti neto to e ga vratiti u igru, kada svima pokae to je sve kadar uiniti. Vjerojatno je popio jo jedno pivo, a onda se okrenuo stolnom raunalu kraj laptopa. Nekoliko je puta kucnuo po tipkama, a stroj je oivio uz brujanje. Spojio se za as na internet

12

Face = eng. lice, Mash = eng. kaa

22

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi i povezao s mreom svojeg studija. Jo samo nekoliko otkucaja po tipkama i bio je spreman. Vratio se laptopu i nastavio pisati blog: 21:48 Istini za volju, malo sam i pod gasom. I to ako jo nije ni 22h i utorak je? Pa to? Preda mnom je otvoren facebook13 Kirklanda i neki od likova imaju stvarno gromozne slike. Moda se cerekao razgledajui slike rasprostrte preko zaslona. Svakako je prepoznao neke deke, ak i nekoliko cura, ali veina mu je vjerojatno bila nepoznata iako se morao sretati s njima kad je iao na klopu ili predavanja. I on je njima vjerojatno bio isto toliko stran, a neke su cure ak i povele rauna da mu ostanu nepoznate. Gotovo da bih neke od tih likova stavio pokraj slika domaih ivotinja i uredio glasanje za privlanije. Negdje tijekom tog procesa Mark je poeo komunicirati s prijateljima. Razmjenjivali su ideje. Upravo su se poeli vraati s veere, izlazaka, pia. Kao i obino, komuniciralo se preko e-maila. Nitko s kime se druio vie nije koristio telefon. Vei dio komunikacije odvijao se preko e-maila. Osim Eduarda, svi ostali Markovi prijatelji bili su zaljubljeni u raunala kao i on sam. Vratio se na blog: Nije ba neka super zamisao i vjerojatno nije ak ni smijeno,ali Billy se sjetio da bismo mogli usporeivati dvoje ljudi s facebooka, a samo ponekad ubaciti neku domau ivotinju. Bravo, gosp. Olson! Mislim da je dobro krenulo. Da, deku poput Marka to se stvarno moglo uiniti kao sjajna ideja. Facebook Kirklanda i svih drugih domova na Sveuilitu bio je samo statini abecedno sloeni popis imena s fotografijama. Ono to se danima rojilo u Markovoj glavi i plijenilo mu panju konano je oivjelo i konkretiziralo se u ideji o web stranicama. Marka je vjerojatno uzbuivala matematika potrebna za pothvat, kodiranje koje je inilo bit ideje o web-siteu. Nije se radilo o pisanju programa, nego je izazov bio u izradi pravog algoritma. U tome je bilo sloenosti koju e njegovi prijatelji znati prepoznati iako fufe i neandrtalci u kampusu to nikad nee moi shvatiti. 23:09 Da, krenulo je. Nisam ba siguran kako e se domae ivotinje uklopiti u sve to (zapravo s domaim ivotinjama nikad niste na sigurnom...), ali svia mi se ideja o usporedbi dvoje ljudi. To nam u cijelu priu dovodi Turinga jer e ljudi ocjenjivati vrijednosti neije privlanosti kao to se to radi na hotornot.com. Ono to nam jo treba su fotke. Na alost, Harvard ne dri sve slike u jednom javnom sredinjem facebooku, pa u morati prikupljati fotografije iz jednog po jednog doma. A to znai i da neemo imati slike brucoica...Jei ga. Moda je u tom trenutku znao da e pretjerati, ali opet, umjerenost mu nije nikada posebno polazila za rukom. To je bio posao za Eduarda, ulazak u klub, noenje odijela i kravate i igranje s ostalom dobrom djecom. Iz Markove je biografije bilo oito da ne voli pjeanike. inilo se da je on upravo onaj koji sav pijesak eli pobacati van.
13

Face = eng. lice, book = eng. knjiga. Prije registracije dananjeg servisa poznatog pod tim imenom, termin se koristio samo za popise trenutano upisnih studenata s njihovim

23

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi 00:58 Neka hakiranje pone. Prvi na popisu je Kirkland. Sve im je otvoreno i Apache im je konfiguriran tako da doputa indekse pa je dosta samo malo wget arolije i skinut emo cijeli Kirkland facebook. Djeja igra. Za Marka je to uistinu i bilo tako jednostavno. Vjerojatno je u nekoliko minuta sve fotke sa sveuilinog posluitelja skinuo na disk svojeg prijenosnika. To je svakako bila vrsta krae. Niti je imao prava na te slike, niti ih je sveuilite postavilo na svoj server kako ni ih netko skidao. A opet, ako je informacija dostupna, nije li Mark imao pravo uzeti ju? Kakav bi to bio autoritet koji bi mogao odrediti da mu nije bio doputen pristup neemu do ega je tako lako mogao doi? 01:03 Sljedei na listi je Eliot. Oni su isto otvoreni, ali Apache nema indekse. Mogu pokrenuti traenje bez parametara pa e mi pustiti cijelu bazu na jednoj jedinoj stranici. Onda u snimiti stranicu, a Mozilla e mi snimiti sve slike. Odlino. Ne gubimo vrijeme... Sad je odlutao daleko u hakerski raj. Provaljivanje u Harvardov raunalni sustav na njega je bila djeja igra. Bio je pametniji od svih koje je Harvard zaposlio na izgradnji sustava, pametniji i od sigurnosnih sustava koje su ti ljudi napravili. Zapravo im je odrao lekciju i pokazao gdje su propusti u sustavu. inio je dobro djelo iako su male anse da e netko od njih to tako doivjeti. A opet, eno ga kako sve lijepo pie na svome blogu. A kada jednom napravi svoje stranice, objavit e taj blog upravo na njima, neka svi vide. Moda je to ludo, moda luckasto, ali ba je to trebalo biti lag na torti. 01:06 Lowell pokazuje neki otpor. Trae kombinaciju korisnik/zaporka da bi se pristupilo facebooku. E, sad u ja biti hrabar, pretpostavit u da nemaju pristup glavnoj bazi financijskih podataka pa tako ne znaju koje su ije zaporke, a i dom ba nee ispitivati studente koje su im zaporke za financijski sustav, pa e to sigurno biti neto drugo. Mogue je da postoji jedna kombinacija ime/zaporka koju zna cijeli Lowell. To bi bilo malo tee za provesti jer Lowellov administrator stranice ne bi svojim korisnicima nikako mogao objasniti njihove kombinacije bez da ne otkrije sve. K tome, poeljno je da ljudi znaju koja je vrsta ovlatenja nuna, pa i to vjerojatno otpada. Pa to se onda moe koristiti za pristup, a to je poznato i administratoru stranice doma? Tko je rekao matini broj? Sumnje potvrene, vrijeme mi je da negdje naem matini broj i ime studenata koji pau za Lowell i unutra sam. Ali ima jo problema. Slike su porazbacane po hrpi raznih stranica, a ja sam stvarno prevelik lijenina da bih iao od jedne do druge i svaku posebno spremao. ini se da je dobitna kombinacija napraviti skriptu u Perlu. Tono. Bilo je to isto klasino hakiranje, kao kriptograf koji u nekoj pilji pokuava probiti nacistike ifre. Istodobno se Markov komp punio fotkama. Jo malo i polovica baze sveuilinih fotografija bit e u njegovim rukama. Sve cure s kampusa, osim brucoica, bit e mu pod kontrolom, u njegovom laptopu u obliku silnih nula i jedinica koje predstavljaju plavue, brinete, crnke, one zgodne i one manje zgodne, crvenokose i prsate, niske i visoke, sve njih, svaku curu. Bit e to fantastino. 01:31 Adams nema nikakvu zatitu, ali ograniio je prikazna 20 po stanici. Sve to trebam je pustiti istu skriptu koju sam pustio na Lowellu i mirni smo. Dom po dom, ime po ime, sve po abecedi. Skupljao je sve po redu.
24

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi

01:42 Quincy nema facebook na internetu. Kakva teta. Tu nita nemogu. 01:43 Dunster je opak. Ne samo da im direktoriji nisu javni, nego ih uope ni nema. Mora pretraivati, a ako nae vie od 20 ne dobije nita. A kada jednom i dobije rezultate, ne dobije link na sliku nego na php koji te preusmjeri ili ve tako nekako. udno. To bi moglo biti sloeno. Vratit u se kasnije. Najvjerojatnije u poslije skuiti kako provaliti u one domove u koje nije mogao odmah. Nije bilo nesavladive prepreke. Harvard je bio krema meu svjetskim sveuilitima, ali nije bio dorastao Marku i njegovom raunalu. 01:52 Leverett je malo bolji. I kod njih mora traiti, ali moe pustiti pretraivanje bez parametara i onda dobije linkove na stranice sa svakom slikom studenata. Blago je odbojno to to putaju gledanje samo sliku po sliku i nema anse da u ii na 500 stranica i skidati ih jednu po jednu. Definitivno emo morati pokrenuti emacs i preraditi onu skriptu u perlu. Ovaj e put uzeti cijeli direktorij i unutar njega regexom pretraivati linkove pa tako skopati na koje stranice mora ii. Onda samo mora otii na sve one stranice na koje upuuju naeni linkovi i s njih maznuti slike. Kompajliranje ne uspijeva od prve...Jedan Beck's bio bi sasvim u redu. Vjerojatno je Mark tada ve bio budan kao sova i sav udubljen u postupak. Nije ga bilo briga ni koliko je sati ni koliko je kasno. Dekima kakav je Mark vrijeme je bilo tek jo jedno oruje establimenta, kao to je abecedni poredak. Veliki izumitelji i hakeri nisu doivljvali vrijeme kao svi ostali. 02:08 Matherje u sutini isti kao i Leverett, osim to dijele direktorij u klase. Nemaju ni jednog brucoa u facebooku...Kako loe. I nastavio je tako do duboko u no. Reklo bi se da je do etiri ujutro doao dokle je mogao i imao tisue slika preuzetih iz domskih baza podataka. Vjerojatno se nekima nije moglo pristupiti ukoliko upit nije doao s IP adrese unutar doma pa im nije uspio prii iz svojeg James Bondovskog uporita u Kirklandu. No, velika je vjerojatnost da je Mark znao kako se zaobilaze i te prepreke; trebalo je jo samo nekoliko dana i neto malo kopanja i mogao je imati sve to mu je trebalo. Jednom kad bi imao sve podatke, preostalo bi mu samo jo napisati algoritme. Kompleksne matematike strukture zahvaljujui kojima web stranica radi. Nakon toga i sam program. Trebat e jedan, najvie dva dana. Stranice je namjeravao nazvati Facemash.com. Budunost im je bila divna: Moda ih Harvard zgnjei zbog pravnih razloga ne uviajui vrijednost pothvata koji bi se mogao proiriti na druge kole (moda i one u koje idu zgodni ljudi). Jedno je sigurno, a to je da sam kreten jer sam napravio te stranice. Ma nemoj. Ne'ko je to morao prije ili kasnije... Moda je sa smijekom slistio ono piva to mu je preostalo prije nego je sroio uvod koji e pozdravljati svakoga tko ue na stranice jednom kada ih postavi i pokrene: Jesu li nas primili zbog naeg izgleda? Ne. Hoe li nas po njemu suditi? Da. O da, bilo je to na dobrom putu da postane jebena stvar.
25

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi

6. POGLAVLJE KASNIJE ISTE VEERI

Ako biste nali hakera kojeg biste pitali to bi se dalje moglo dogaati te hladne noi u Cambridgeu, ini se da bi odgovor bio prilino jasan. Imajui na umu misaoni proces pri stvaranju Facemasha kako ga je opisao u svojem blogu, moete relativno lako predvidjeti to je slijedilo. Moda postoje i druge varijante, ali znamo da se Mark pomuio dok nije provalio u neke domske servere. Moda je ono to je traio dobio i na druge naine, no nikada neemo znati detalje. Ono to moemo jest predstaviti kako su se stvari mogle razvijati od tada nadalje: Samo sjedite Sveuilita Harvard. Gluho doba noi. Klinac koji mnogo zna o raunalnoj zatiti i kako ju iskljuiti. Klinac koji stoji po strani zahuktalog hormonalnog studentskog ivota. Klinac koji se moda eli ukljuiti. A moda i klinac koji se samo eli dokazati, pokazati svima da je pametniji od bilo koga. Zamislimo mladia pognutog u mraku. Stvarno se sklupao. I koljena i ruke su mu na tlu, smotao se u klupko iza kaua od baruna. Tepih pod njim je grimizan, debeo, podatak i mek, ali vei dio sobe ine sjene; peina od kojih dvadesetak kvadrata. Klinac moda nije sam, dvije od onih silueta mogle bi biti deko i cura smjeteni kraj zida u dnu prostorije, ba izmeu prozora na dvorite. Iz svojeg skrovita mali ne vidi jesu li s druge, tree ili etvrte godine. Ono to bi mogao znati jest da ni oni nisu smjeli biti ondje, kao ni on. Salon na treem katu nije ba zabranjeni teritorij, ali obino je potreban klju da bi se u njega ulo. Malo nije imao klju, samo je savreno pogodio pravi trenutak. ekao je izvan prostorije da podvornik zavri s tepihom i prozorima, a onda je mugnuo unutra ba kad je trebalo, im je ovjek spakirao svoju opremu i iziao. Mali je ozbiljan i zna cijeniti formalno obrazovanje: vrata je zaglavio udbenikom. S druge strane, onaj mladi i djevojka samo su imali sree. Vjerojatno su vidjeli otvorena vrata i znatielja ih je uvukla unutra. Kako zamiljamo, klinac se na vrijeme sakrio iza kaua. Par ga nije primijetio, imaju druge stvari na pameti. Za sada je mladi prislonio djevojku uza zid a konu jaknu i majicu razmaknuo joj je do ramena. Rukama joj prelazi preko ravnog, golog trbuha, a ona se izvija dok njegove usne ljube njezin vrat. Samo to se nije predala, ali sreom neto joj je dolo i predomislila se. Puta ga jo sekundu, a onda ga odguruje uz smijeh. Hvata ga za ruku i odvodi preko sobe, kroz vrata, van. Prolaze upravo kraj kaua, ali ni jedno ne gleda u smjeru maloga. Dok je ona dola do vrata, mladi ju je stigao i obgrlio oko struka, podigao i napola iznio van, na hodnik. Vrata se snano vraaju na mjesto udarajui u udbenik: klinac na tren pomilja da e ga literatura izdati i da e cijele noi ostati zakljuan u prostoriji. Sreom, udbenik je na mjestu. Na kraju, mali ostaje sam sa sjenama i siluetama. Zamiljamo ga kako je kliznuo iz zaklona i nastavio tamo gdje je stao kada su ga prekinuli. Kree u obilazak zidova, pognut je dok pretrauje tamne plohe, posebno onaj nii dio zida u kojemu se ponekad nalaze kanali s instalacijama. Treba mu jo koja minuta i nai e to je traio, nasmijeiti se i posegnuti za rancem objeenim preko lijevog ramena. Lakoom svojstvenom profesionalcima napipava traeni utika na kraju kabela i ukljuuje ga u utinicu u zidu desetak centimetara iznad poda. Par puta je hitro kvrcnuo prstiima po tipkovnici prijenosnika i pokrenuo program koji je izradio prije nekoliko sati, pa stao promatrati kako zaslon treperi. Kada je on u pitanju, opravdano je zamisliti paketie koncentrata elektrinih informacija kako jure kroz kabel, malene valove iste energije kako se crpe iz elektrinog srca zgrade. Sekunde prolaze dok laptop tiho umi, gotovo bez glasa pomamno sie iz zida, a klinac se svako malo osvrne provjeravajui je li jo uvijek sam u sobi. Nema sumnje da mu srce udara i moemo zamisliti kako mu se majune kapljice znoja stvaraju na leima. Ne mislimo da mu je ovo prvi put to radi tako neto, ali adrenalinski naboj je uvijek tu. Zacijelo
26

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi ima osjeaj da radi neko bondovsko sranje. Negdje duboko u zakutcima mozga shvaa da je to to radi vjerojatno protuzakonito u najmanju ruku suprotno sveuilinim regulama. A onda, opet, nije ba da ubija s predumiljajem. U svijetu hakera, to nije ak ni sitna kraa. Niti krade novac iz banke, niti provaljuje na stranice Ministarstva obrane. Niti zajebava transport elektrine energije nekim debelim dalekovodima, ak ni ne trai novi email od bive cure. U usporedbi s onim to bi bio u stanju uiniti haker njegovih sposobnosti, zapravo ne radi ba nita. Skida samo nekoliko slika iz baze domova, i to je sve. Ok, moda ne samo nekoliko nego sve koje je naao. A moda to jest privatna baza, onakva za koju je potrebna zaporka, a kojoj se pristupa s IP adrese upravo tog doma, koristei ba navedenu zaporku. U redu, to ba nije posve nevino. Ali nije ba ni za strijeljanje. A kako mladac vidi, to je definitivno za ope dobro. Samo jo nekoliko minuta i bit e gotovo. Ope dobro. Slobodan pristup informacijama i sva ta sranja su za njega, vjerujemo, dio istinitog moralnog kodeksa. Neka vrsta nadgradnje hakerskih vjerovanja: kad naie na zid, valja nai nain kako ga sruiti ili prijei. Ima li ograde, proreu put kroz nju. Ljudi koji grade zidove, establiment, oni su zloesti deki. Klinac je dobar deko i bori se za pravu stvar. Informacije su tu da se dijele. Fotke su tu da ih se gleda. Minutu kasnije tihi elektronski pijuk iz prijenosnika javio je da je posao gotov. Mali upa ethernet kabel iz zida i gura laptop u ranac. S ti je domom gotov, moda treba obaviti jo dva. Gotovo se moe uti kako mu glavom lelujaju tonovi James Bond leitmotiva. Zabaci ranac na lijevo rame i pouri prema vratima. Uzima udbenik, klizne iz salona i puta da se vrata za njim zalupe. Moemo zamisliti kako osjea cvjetni miris djevojina parfema to jo uvijek zavodljivo vreba u zraku.

27

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi

7. POGLAVLJE TO SE POTOM DOGODILO

Tek je 72 sata kasnije Marku bilo jasno to je tono uinio. Ve se davno slegla njegova veer pijanevanja, ali i dalje je radio na onome to je poeo, ak i nakon to je nastavio ivjeti uobiajenom rutinom pohaajui svoje raunarske predmete, sluajui i one obavezne predmete, druei se s Eduardom i drugim frendovima u blagavaonici. Kasnije e novinarima rei da tttada i nije mnogo brinuo o Facemashu, nego ga je doivljavao kao nerijeen matematiki problem, zadau koju treba dovriti. Nakon to je to napravio prekrasno, savreno i predivno kako je i trebalo biti poslao je e-mailom link nekolicini prijatelja kako bi vidio to misle o tome. Nadao se miljenjima, prijedlozima i pokojem uzdisanju u nebesa. Otiao je iz sobe, imao je sastanak u vezi nekih predavanja koja je sluao i to je potrajalo mnogo dulje no to je mislio. Kad se vratio u Kirkland, u svoju sobu, namjeravao je samo baciti ranac, pogledati ima li pote i sjuriti se u blagavaonicu. No, kad je uao u spavau sobu, odmah je spazio laptop jo rastvoren na pisaem stolu. Na njegovo iznenaenje, zaslon je bio zamrznut. Sinulo mu je. Prijenosnik se smrznuo jer je bio posluitelj za Facemash.com. No, to nije imalo smisla, osim u sluaju da... O, jebote! Prije nego je otiao na sastanak, nekolicini prijatelja poslao je link na Facemash.com. Oigledno su neki od njih proslijedili link svojim prijateljima, pa su ti trei slali dalje, i negdje u etvrtom ili kasnijem koraku poar je postao neugasiv. Prema onome to je web posluitelj biljeio, reklo bi se da je link bio poslan kao obavijest na desetak raznih grupa primatelja email obavijesti, od kojih su neke odravale udruge studenata u kampusu. Netko je poslao link svakome tko je kontaktirao s Institutom za politiku, organizacijom s vie od stotinu lanova. Netko drugi je poslao grupi Fuerza Latina, udruzi za prava latinskoamerikih ena. Jedna od njih je link podijelila s Udrugom crnkinja Harvarda. Doao je i do studentskog lista Crimson, a i na neke kune elektronike oglasnike. Facemash je bio posvuda. Web stranice na kojima ste birali koja je od dvije studentice zgodnija, a onda i pratili kako se kompleksnim algoritmom rauna koja je od svih najzgodnija, proirile su se kampusom kao epidemija. U manje od dva sata posluitelj je primio dvadeset dvije tisue glasova. U prethodnih pola sata stranice je posjetilo 400 klinaca. Sranje. Ne valja. Link nije trebao tako izmai kontroli. Kasnije je objanjavao kako mu to nije bila namjera nego je htio samo malo sugestija, tek da malo unaprijedi stvari. elio je doznati kakva je bila pravna strana skidanja svih tih slika. Moda ga nikada ne bi ni pokrenuo, ali sada je bilo gotovo, prekasno. Kod interneta je fora da je to kemijska, a ne grafitna olovka. Kad jednom neto stavi na papir, vie se ne brie. Facemash je bio puten s lanca. Mark poskoi, udari nekoliko tipki i pomou zaporke ue u program to ga je stvorio. Ubio je to udo nakon nekoliko minuta, zaustavio ga. Gledao je kako zaslon prijenosnika konano gasne. Zavalio se u stolac, prsti su mu se tresli. Imao je osjeaj da je u gadnoj neprilici.

28

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi

8. POGLAVLJE QUAD
Izvana je etverokatnica Hilles Building izgledala kao svemirska postaja koja se prisilno spustila, a ne kao sveuilina knjinica. Uoljivi, prenaglaeni betonski stupovi i sjajno proelje od elika i stakla. Kao i ostatak Quada, i knjinica je bila novijeg datuma. Kako je sve to bilo neto dalje od srca Harvarda i patine prekrivene brljanom, arhitekti su vjerojatno mislili da e moi proi to god napravili. ak i futuristiki monstrum koji bi bio primjereniji MIT kampusu malo dalje niz ulicu. Tyler se nalazio zakopan u dubini treeg kata svemirskoga broda. Svoju je dvometraku pojavu smjestio u kombinaciju stolca i radnog stola koja je izgledala kao naprava za muenje, poput art deco namjetaja. Odabrao je ba tu neman jer nije bila udobna; ponedjeljak je, ni sedam ujutro, a ve je iza sebe imao takve napore da je morao primjenjivati posebne tehnike za odravanje budnosti. Pred njim je rastvoren leao ovei udbenik ekonomije, a odmah kraj njega jarko crveni plastini pladanj iz nedaleke blagavaonice Pforzheimer. na njemu je bio nagrieni sendvi s parizerom, napola umotan u salvetu. Iako su on i Cameron dorukovali ni pola sata ranije, Tyler je jo bio gladan kao vuk. Zbog tog je udbenika i bio u knjinici, za manje od sata trebao je otii na predavanje, a sendvi ga je jedini drao budnim. Dio sendvia koji je nedostajao jo se uvijek kretao unutar njegove usne upljine i bio je tako zabavljen njime da nije uo kako mu Divya prilazi. Kao niotkuda, Divya mu je priao s lea i zviznuo primjerkom Crimsona po taci tako da je netaknutu polovicu sendvia zakovitlao ravno na pod. Neu nam nai programera u Crimsonu, ha? prigueno podvikne Divya u znak pozdrava. Tyler se zabuljio u njega, a komad nalik poluprovakanome mesu visio mu je s usana. Koji ti je kurac, ovjee? Sorry za sendvi, ali pogledaj naslov. Tyler je zgrabio novine i otresao keap sa zadnje stranice. Opet je pogledao Indijca, pa onda tamo gdje mu je ovaj pokazao. Tylerove su se obrve dizale dok je s naslova prelazio na tekst i gutao prvih nekoliko odlomaka. Dobro, to je prilino cool. Divya se smjekajui sloio. Tyler se ispruio koliko je mogao i zabacio pogled iza police s knjigama kako bi snimio bratove krakove ispruene tri metra dalje pod identinom kombinacijom stolca i stola. Cameron, budi se i dovlai to svoje dupe ovamo! Nekoliko studenata u neposrednoj blizini podignulo je poglede, ali kada su vidjeli da Tyler zove brata, mirno su se vratili svojim brigama. Cameronu je trebalo neko vrijeme da se izvue iz stolca i dotetura do njih, ali naposljetku je doao i stao do Indijca. Kosa mu je strala uvis, a oi bile krvave i oteene. Tog je jutra vjetar na rijeci brijao naroito snano, a momadski je trening bio izrazito brutalan. Tyler, pak, nije izgledao ni upola umoran kao njegov brat, posebno nakon to im je Divya doao pokazati. Tyler prui lanak Cameronu, a Cameron ga primi s odobravanjem. Ma da, uo sam sino neke deku u Porcu kako priaju o tome. Sam Kensigton je prilino popizdio jer je Jenny Taylor, njegova cura, na toj stranici ispala trea, a njezina cimerica Kelly druga... A druga cimerica Ginny bila je prva, prekinuo ga je Divya. Nije da se tome tko udio.
29

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi Tyler se morao nasmijati. Moglo se tvrditi da su Jenny, Kelly i Ginny najbolji komadi s druge godine. Bile su cimerice i na prvoj godini, i to je navodno bio rezultat drijeba. Naravno, nitko iv na Harvardu nije vjerovao da je to sluajno, posebno nakon to je netko skuio da zadnjih pet znamenki telefonskog broja njihove sobe znai 3-FUCK. Sveuilini odjel koji se bavio pitanjima stanovanja bio je na zlu glasu zbog takvih psina. Stavljali su u iste sobe klince sa slinim imenima. Kad je Tyler bio bruco, u jednoj sobi bili su Burger i Fries14, uz najmanje dva Black i White15 kompleta. A sad su tri najzgodnije plave cure na godini, Jenny, Kelly i Ginny, dospjele u istu sobu s brojem telefona 3-FUCK. Bilo je vrijeme za dati nekome nogu. lanak u Crimsonu nije imao veze s Uredom za smjetaj studenata. Plavue su rangirane na web stranicama po imenu Facemash, nekoj vrsti hot-or-not klona, koji je studentima omoguavao procjenjivanje djevojaka na temelju njihovih fotografija i koji je prilino uzburkao itav kampus. Sruili su ga prilino brzo, nastavio je Divya pokazujui na Crimson. Kae da ga je ubio sam taj mali koji ga je i postavio. Kada je napravio stranice, nije mu bilo jasno da e ljudi poludjeti. Iako, na svom je blogu priao o usporeivanju cura s domaim ivotinjama. Tyler se naslonio i opustio. Tko je poludio? Pa, cure. Mnoge. Feministice iz kampusa slale su na desetke e-mailova. A onda i sveuilite, toliko je ljudi bilo istovremeno na stranicama da su zaguili protok sveuilinoj mrei. Profesori se nisu mogli spajati na svoje e-mail posluitelje. Bio je to nered najfinije vrste. Tyler je tiho zazvidao. Opa. Aha, opa. Dogodilo mu se dvadeset tisua hitova u dvadeset minuta. Mali koji je to napravio sad je u velikim problemima. Izgleda da je slike pokrao iz domskih baza. Hakirao ih je i sve poskidao. On i nekoliko njegovih prijatelja ii e pred disciplinsku. Tyler je znao sve o disciplinskoj, odnosno disciplinskoj komisiji uprave koja se uglavnom sastoji od dekana i predstavnika starijih studenata, ponekad ak i od odvjetnika i viih zaposlenika uprave. Tyler je imao prijatelja u Porcu koji je optuen za varanje na ispitu iz povijesti. Deko je morao stati pred dva dekana i starijeg savjetnika. Disciplinska je bila mona, mogla je odrediti suspenziju ili ak ispis. No Tyler nije vjerovao da bi u ovom sluaju kazna mogla biti teka. Onaj koji je postavio Facemash vjerojatno e dobiti uvjetnu. Reputacija e mu biti malo sjebana, dodue. Svaako se cure iz kampusa nee oduevljavati njime. Iako, reklo bi se po napisanome, da deko nije neki Casanova. Usporediti domae ivotinje i cure? Takvo to ti ne pada na pamet kad redovito evi. Kae ovdje da mu to nije prvi program, rekao je Cameron trei kroz lanak. Napisao je i onaj Course Match. Sjea se, Tyleru, onog online rasporeda kojim si birao predavanja. A u srednjoj je navodno bio nekakav kao megahaker. Tyler je osjeao kako mu krv jae kola ilama. Svialo mu se sve to je uo. Taj je mali sjebao stvar s tim stranicama, ali je bilo oigledno i da je briljantan programer, a definitivno je i slobodan mislilac. Moda je ba on to to su traili. Trebali bismo popriati s tim klincem. Divya je klimnuo.

14

Hamburger i Pommes frittes Crn i Bijel

15

30

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi Ve sam nazvao Victora. Zna ga, zajendo su na nekoliko njihovih raunalnih predmeta. Upozorio me, dodue, da je klinac malo udan. Kako udan? pitao je Cameron. Zna ve, kao neka vrsta socijalnog autista. Tyler i Cameron su se pogledali. Znali su na to je Divya mislio. Autist vjerojatno nije bio pravi izraz, ali kae li se drutveno neprilagoen, to bi vjerojatno bilo to. Po Harvardu su etali deseci takvih. Da bi upao na Harvard, trebao si ili imati sve petice i biti dobar u nekom sveuilinom sportu, ili biti jako, jako, jako dobar u neemu, moda bolji nego bilo tko drugi na svijetu kao virtuoz na violini ili nagraivani pjesnik. Tyler je bio sklon pomisliti da su on i brat mu bili iz prve skupine, ali nije se zavaravao. Znao je da su jako, jako, jako dobri u ekipi. Onaj klinac je oito bio jako, jako, jako dobar s kompjutorima jer nikako nije izgledao kao neki blistavi sporta. I kako se mali zove? pitao je Tyler ve mozgajui unaprijed. Mark Zuckerberg, odgovorio je Divya. Poalji mu e-mail, odluio je Tyler, lupkajui po Crimsonu. Vidjet emo bi li taj mali Zuckerberg htio sudjelovati u stvaranju povijesti.

31

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi

9. POGLAVLJE POVEZIVANJE
Gledano s prilaznih stuba Knjinice Widener, na jakom suncu kakvo pri u jedanaest sati, Harvard Yard izgleda prilino jednako kako je izgledao zadnjih tri stotine godina. Uzane stazice obrubljene drveem vrludaju izmeu krpica detaljno ureivanog travnjaka. Prastare zgrade od kamena i cigle prekrivene su sloenim uzorkom zavijutaka brljana poput vena ostarjele arhitektonske koe. Eduardo je sa svojeg povienog poloaja jedva hvatao vrh Memorijalne crkve u daljini, ali nita vie. Niti Centar za znanost svemirskih linija, niti Canaday, kutijasta brucoka spavaonica, niti jedna novija zgrada nisu naruavali strogu ozbiljnost kontinuuma sveuilita svjesnog svoje povijesti. Takav je prizor imao teinu, teinu stoljea slinih prizora, iako je Eduardo imao osjeaj da u svim tim stotinama godina niti jedan student nije proao bizarnu torturu kakvu je otrpio klinac pokraj njega. Bacio je pogled na Marka koji je sjedio na stubi prekrienih nogu, dijelom zasjenjen jednim od masivnih stupova koji su drali krov velike kamene knjinice. Mark je nosio odijelo i kravatu i inilo se da mu je nelagodno. U tom trenutku, za razliku od inae, Eduardo je znao da nelagoda nije proistekla samo iz odjee u kojoj je moramo biti. Bilo je neugodno, dobacio je Eduardo i ponovo se zagledao u travnjak. Pratio je pogledom dvije zgodne brucoice kako ure niz jednu od stazica. Nosile su jednake Crimson alove, a jedna od njih je podigla kosu u pundu i otkrila komad porculanski bijelog vrata. Pomalo nalik na kolonoskopiju, odgovorio je posprdno Mark. I on je gledao cure kako prelaze travnjak. Moda je i on razmiljao o njima kao i Eduardo, da su i one vjerojatno ule za Facemash, moda itale o njemu u Crimsonu ili vidjele kakav post na internetskom oglasniku kampusa. Moda su bile ak i svjesne da je ni sat prije Mark morao sjesti pred Disciplinsku komisiju i braniti svoje postupk, da su ga stavili ni manje ni vie nego pred tri dekana, a da se ne spominju i dva strunjaka za raunalnu sigurnost, koji su ga svi natjerali da se ispriava i ispriava zbog zbrke koju je nehotice izazvao. Bilo je u toj situaciji i neega zanimljivog, iako dekani tu zanimljivost nisu smatrali razlogom za veselje, a to je da Marku nikako nije bilo jasno zbog ega su se uope svi toliko uzrujali. Pa da, probio se kroz sveuiline sustave zatite i stvarno je skinuo slike. Ono to ga je stvarno zbunilo je bijes raznih enskih grupa s kampusa koji je navukao na sebe. tovie, osim grupa, navukao je i bijes ena: mnoge su slale pisma, e-mailove ili ak svoje deke da osobno prenesu poruku u blagavaonici, predavaonicama, pa i u knjinici, gdje god bi naletjeli na Marka. Tijekom ispitivanjapred disciplinskom je odmah priznao krivnju za provaljivanje u raunalne sustave, ali i istaknuo da su njegovi postupci rasvjetlili mnoge ozbiljne sigurnosne propuste u sveuilinom sustavu. Njegova avantura je imala plemenitu podlogu, branio se, i bio je odmah spreman dobrovoljno ukloniti uoene propuste. Takoer, Mark se usudio dometnuti da je sam zaustavio rad stranica kada je shvatio da je poela epidemija. Nikada nije namjeravao pustiti Facemash na upotrebu cijelom kampusu, nego se radilo o beta-testiranju koje je izmaklo kontroli. Akrobacija, a ne elja da se web stranicama napravi kakvo zlo. Istini za volju, najbolji argmenti u obrani po pitanju tog posla s Facemashem bili su njegova drutvena osakaenost i zbunjenost reakcijama koje je izazvao. Okupljeni dekani sjedili su i gledali kako je sav zajapuren glumatao i shvatili da nije lo deko, nego samo nije razmiljao kako razmiljaju drugi klinci. Nije mu sinulo da e se cure naljutiti jer ih deki
32

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi rangiraju prema izgledu. A opet, kvragu, Mark je kao i Eduardo, kao i vjerojatno svaki drugi student na svijetu, usporeivao cure s grupe prema njihovoj privlanosti. A tako je otkako postoji institucija kolstva. Eduardo je bio sasvim siguran da e jednog dana neki paleontolog nai piljske crtee procjenjivanja djevojaka iz vremena neandertalaca. Takvi popisi su jednostavno dio ljudske prirode. Onome tko je sa strane promatrao te probleme moglo je biti jasno da je Markov problem bio to to nije mogao shvatiti da nee ba svima biti drago znati ono o emu su on i njemu slini mokljanski prijatelji razgovarali nasamo. Predloi li usporeivanje cura s domaim ivotinjama, ljudi popizde. U svakom sluaju, mnogo ljudi je popizdilo na Marka. Dekani su ipak bili blagonakloni i odluili su da ga nee zbog Facemasha izbaciti sa sveuilita. Rekli su mu da se kloni nevolja sljedee dvije godine, inae... Nisu ope jasno objasnili kamo je vodilo ono inae, ali u svakom sluaju Mark je otro dobio po prstima. Akademski status mu nije naruen tim sluajem. No njegova reputacija u kampusu nije mogla proi tek tako. Ako je prije Facemasha imao problema sa enama, nakon njega e mu situacija biti nalik nemoguoj misiji. S druge strane, ljudi su sada znali tko je Mark Zuckerberg. Za to se pobrionuo lanak u Crimsonu. List je ak popratio dogaanja oko Facemah debakla svojevrsnim epilogom u uvodnom lanku jednog broja i zakljuio kako je broj posjeta na stranicu ukazao na potrebu za servisom koji bi omoguio stvaranje zajednice za razmjenu slika, jo nejasnog oblika, ali moda ne s tako negativnim prizvukom. U svakom sluaju, Mark je podigao prainu, a ni to nije malo, zar ne? Kad su se dvije brucoice odetale iz kadra, Mark je posegnuo za svojim stranjim depom, izvadio komad presavijenog papiria i okrenuo se Eduardu. Pokazat u ti neto. to misli o ovome? Dao mu je papiri, a Eduardo ga je rastvorio. Bio je to otisnut e-mail s Markovog raunala: Hej, Mark, prijatelj mi je dao tvoj e-mail. Uglavnom, ja i moja ekipa trebamo web programera koji radi php, sql, a poeljno bi bilo da ima temelje i jave. Ve smo daleko odmaknuli s izradom stranica i htjeli bismo da bude dio programa za koji smo sigurni da e uzburkati ivot na kampusu. Molim te, nazovi me na mob ili mi poalji mail da znam kad bismo mogli malo popriati na telefon i sresti se sa sadanjim programerom. To bi trebalo biti uistinu vrijedno iskustvo, i to pogotovo ako ima poduzetnog duha. Detaljnije kad se javi. Pozdrav. U potpisu e-maila je stajalo ime Divya Narenda, a mail je poslan i nekome tko se zvao Tyler Winklevoss. Eduardo je dvaput proitao poruku paljivo je razmatrajui. Izgledalo je kao da su to klinci koji rade na nekom tajnom web siteu i javili su se nakon to su vidjeli Facemash i proitali Crimson, u nadi da e im on pomoi napraviti to god to namjeravali. Sigurno nisu znali Marka, nego su se odazvali njegovoj reputaciji, njegovoj iznenadnoj ozloglaenosti. Poznaje li ih? pitao je Mark. Divya mi nije poznat, ali znam tko su blizanci Winklevoss. Na etvrtoj su, mislim da ive u Quadu. Veslaju. Mark je klimnuo glavom. Naravno da je i on znao blizance Winklevoss. Nije ih znao osobno, podrazumijeva se, ali nije mogao ne primijetiti ih prije ili kasnije. Teko je ne primijetiti identine blizance dvometrae. Ipak, ni Mark ni Eduardo nisu nikada progovorili ni rijei s njima, a nije ni da su se kretali u istim krugovima. Tyler i Cameron su bili lanovi Porcelliana. Bavili su se sportom i druili se s takvima.
33

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi Hoe li im se javiti? Zato ne? Eduardo je slegnuo ramenima. Pogledao je ponovno e-mail. Istini za volju, nije mu se sve to svialo. Ni Winklevossi ni Divya nisu mu bili poznati, ali je znao Marka i nije mogao zamisliti da bi se mogao slagati s takvim drutvom. Trebala je posebna vrsta razumijevanja da bi se s Markom moglo slagati na dulje staze, razumijevanja kakvo likovi poput blizanaca Winklevoss nisu nalazili za likove poput Eduarda i Marka. Naravno da je Eduardo napravio veliki pomak otkako se poeo kretati po Phoenixu i raditi na svojoj inicijaciji. Za koji tjedan, bio je prilino siguran, to je trebalo biti gotovo, a on postati punopravni lan kluba. Ali golema je razlika izmeu lanstva u Porcellianu i u Phoenixu. Smisao Phoenixa je bio nauiti kako se pria s curama, dobro se oblokati i, bude li sree, neto poeviti. U Porcellianu su uili kako vladati svijetom. Jebo njih, ako mene pita, uzvratio je Edurdo. Ne trebaju ti. Mark je uzeo papir i vratio ga u dep, pa se posvetio vezicama i olabavio si cipele. Ne znam, rekao je na nain da je Eduardu bilo jasno kako je odluka ve donesena. Moda je neto u Marku nalazilo druenje s ljudima poput blizanaca Winklevoss privlanim, a moda je i u tome vidio priliku za neku novu svinjarijicu poput Facemasha, neto to bi moglo biti zabavno. Ili, Markovim uobiajenim rijeima: Moglo bi biti zanimljivo.

34

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi

10. POGLAVLJE 25. STUDENOGA 2003.

Sranje! Deki, stavljajte svoje cure pod klju! Gle tko nam je doao na veeru. Tyler i Cameron su treim korakom doli skoro do polovice blagovaonice u Kirklandu kada se to dogodilo. Tyler je ugledao bika u obliku studenta frajerski iskeene pozamane gubice, koji glumi da e ga oboriti, i nije se mogao ne nasmijati. Sama je pomisao da e neopaeno proi kroz blagovaonicu nekog od domova na rijeci bila apsurdna. Obojica su imala dosta prijatelja u Kirklandu. Na rijeci su ivjeli njihovi kolege s godine, nekoliko lanova Porca i niz ljudi iz veslakog saveza. Davis Mulroney nije pripadao ni u jednu od tih skupina, ali je bio neizbjean budui da je bio oko 150 kilograma teak ragbija i jo je nalijetao na njih. Tyler je probao eskivirati, ali je bio prespor i Davis ga je zahvatom oko struka podigao u zrak i tako drao dok je polako brojao do pet. Spustio je Tylera, pa im obojici pruio ruku znaajno strignuvi upavim obrvama. Pravimo se vani pred sirotinjom s rijeke, ha? to vas dovodi ovamo? Tyler je pogledao Camerona. Obojica su pomislila da je bolje do daljnjeg razgovora s malim hakerom drati u potaji. No projekt im nije bio ba potpuno tajan. Njihovi su prijatelji znali za nj, a i poneki od porcellianske brae; mali Zuckerberg je u tom trenutku bio toliko vru da je sjajio u mraku, a njihov projekt ba nije bio spreman za medijsku pokrivenost tipa Crimson. tovie, nisu ga jo ni bili upoznali, ali su znali da je prilino zainteresiran za njihove stranice i da je elio postati dio onoga to su pokrenuli. I Divya i Victor ve su bili izmijenili mnoge e-mailove s njim i obojica su dobila dojam da je prilino zainteresiran. Ono to im je napisao u jednom svjeijem e-mailu uvjerilo ih je da se svakako isplati potegnuti do tog doma na obali. Ja sam za razgovor, ali se sada moram baviti posljedicama Facemasha, pa moe onda sutra? Definitivno sam zainteresiran uti o tom vaem projektu. Ali nai se na veeri u Kirklandu nije bilo isto kao raditi u pravom ortakluku i Tyler nije htio da cijeli kampus zna da su on i brat u suradnji s malim koji je postavio Facemash prije nego do te suradnje uope doe. Opet, bilo je blesavo oekivati da bi mogli ui u Kirkland i ne susresti se s hrpom prijatelja. Davisova je cura bila cimerica neke Cameronove bive, a u svakom sluaju veslai i ragbijai imali su sline rasporede treninga i stalno su nalijetali jedni na druge. uli smo da je danas sloppy-joei, odgovori Tyler. Mi smo uvijek za dobar sloppyjoe16. Davis se nasmijao. Pokazao je rukom na stol kraj prozora popunjen prilino krupnim dekima odjevenim u identine Harvard-trenirke. Zato nam se ne biste pridruili? Idemo poslije ovoga u Spi, moda i do Graftona. Mojem kompi dolaze neke cure iz Wellesleya Fuck Truckom17. Bit e zabavno. Tyler je zakolutao oima. Taj Fuck Truck je bio zasebna institucija Harvarda, a u stvari se radilo o manjem autobusu koji je vozio na ruti izmeu Harvarda, enskih kola u okolici i kampusa u kojima je bilo libernijih kolegica. Prometovao je uglavnom vikendima. Svaki drutveniji harvardski diplomac je barem jednom u akademskoj karijeri putovao Fuck
16 17

Vrsta hamburgera u kojem je umjesto pljeskavice smjesa mljevenog mesa, luka i keapa. Fuck = jebanje; Truck = kamion 35

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi Truckom. Tyler je bio u stanju zatvoriti oi i prizvati sladak i opojan miris smjese alkohola i parfema koji se odavno uvukao u sjedala od skaja, ali te veeri nije mu bilo ni do Fuck Trucka ni do onoga to je vozio. Sorry, stari, danas ne mogu, ali moda ovih dana. Potapao je velikog po ramenu, odmahnuo hrgama za stolom i krenuo niz blagovaonicu. Dok je hodao nije se mogao otresti zamisli da je Fuck Truck zapravo analogan projektu koji on i brat pokuavaju pokrenuti. Harvard Connection bi bio alat koji bi se moglo opisati kao elektroniki Fuck Truck. Sredstvo za to tjenje povezivanje mladia i djevojaka, osim to bi se umjesto truckanja u autobusu tipkalo po tipkovnici prijenosnika. Sve na jednom mjestu, supermarket u kojem nalazi kolegicu iz snova. Cameron ga je povukao za ruku i pokazao mu stol na kraju etverokutne prostorije. Klinac im je mahao sa sredine stola, neki krakati s kovravom crvenom upom. Nosio je laganu vjetrovku i kratke hlae iako je vani bilo oko nule, a koa mu je izgledala bljedunjavo kao da ve dugo nije vidio sunca. S njim je za stolom sjedio jo jedan klinac, kratke tamne kose i prilino zaputene brade. Moda je bio cimer, ali u svakom sluaju dignuo se i ostavio Marka im su se blizanci pribliili. Tyler je prvi priao i pruio mu ruku. Tyler Winklevoss. Ovo je moj brat Cameron. ao mi je to Divya nije uspio doi. Ima neki seminar koji nije uspio izbjei. Drati Markovu ruku bilo je kao da dri krepanu ribu. Tyler je sjeo na stolac nasuprot, a Cameron Tyleru zdesna. Nije izgledalo da e Mark neto rei, pa je Tyler krenuo na stvar. Zvat e se Harvard Connection, krenuo je odmah u srce problema. Potom je dao puni opis web stranice koju su htjeli izgraditi. U poetku je nastojao biti kratak i jasan i objasniti kakva ih je ideja potaknula osmisliti sastajalite mladia i djevojka s Harvarda na kojem bi se upoznavali, razmjenjivali informacije, povezivali se. Dodao je i da bi stranice trebale imati dva odjeljka. U jednom bi se korisnici upoznavali radi izlazaka, a drugi bi bio predvien za povezivanje. Studenti bi mogli stavljati svoje slike i osobne informacije, a mogli bi i traiti poveznice meu njima. Zatim je uao u filozofiju koja je leala ispod svega toga, o tome kako se, po njegovom miljenju, ljudi upoznaju na neuinkovite naine te je vrlo teko nai pravu osobu. Upravo bi Harvard Connection to izmijenio spajajui ljude putem njihovih slinih sklonosti ili bilo ega to oni sami stave na stranice umjesto da ih spaja fizikom pristupanou. Iako mu se iz izraza lica teko moglo neto dokuiti, izgledalo je da je Mark odmah sve shvatio. Sviala mu se zamisao web stranica za upoznavanje djevojaka i bio je siguran da programiranje ne bi trebalo biti preteko. Pitao je koliko je daleko Victor odmaknuo s kodiranje, a Cameron je predloio neka sam pogleda. Bilo je dovoljno traiti od Victora neophodne sigurnosne ifre kako bi dobio uvid u Victorov rad, a ak je mogao i skinuti kod na svoj komp i nastaviti raditi na njemu. Procijenio je da je preostalo jo deset do petnaest sati programiranja nita to programer Markovog kalibra ne bi sredio s lakoom. Cameron je krenuo u detalje, a Tyler se udobno smjestio u stolac i gledao malog kako ga paljivo prati. Vidio je kako se Mark sve vie i vie zagrijava za ideje o kojima je priao njegov brat. to se vie radilo o raunalima, to je vie iz njegove pojave iezavala treberska neobinost i, to je bilo najbolje, izgledalo je kao da se od ostalih klinaca ludih za kompom razlikovao po tome to je dijelio strast i viziju koju su blizanci ulagali u projekt. Ipak, Tyler je vidio da bi mali htio znati to je u tome njegovo kako bi zavrio i pokrenuo te stranice, pa je uskoio im je Cameron zastao. Ako stranice budu uspjene, svi emo zaraditi, rekao je. Ali, to je jo vanije, to e biti jako cool. I elimo da ti bude kljuna figura u svemu tome. To bi te opet dovelo u Crimson, samo to e te ovaj put opjevati, a ne sahraniti.

36

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi Onako kako je Tyler to vidio, ponuda je bila sasvim jednostavna. Bili bi partneri u projektu i ako projekt donese novac, svima e biti dobro. Do tada Mark moe pokretanje stranica iskoristiti kako bi popravio sliku javnosti o sebi. K tome, jo bi bio i u sreditu pozornosti, to se kompjutoraima zapravo nikad ne posrei jer ih obino odgura u pozadinu. Na kraju bi mogao koristiti taj site kako god hoe da popravi svoj drutveni status. Kad je gledao malog u dnu blagovaonice, toliko udnog kao da mu je nelagodno u vlastitoj koi, Tyler je znao da e ga time dobiti. Neka te stranice malo ivnu i on na tome postane pomalo slavan i, tko zna, moda postane sasvim druga osoba. Dajte mu drutveni ivot, razbijete njegove mokljanske okove, dovedite ga do cura do kakvih se ne dolazi u raunalnom praktikumu. Tyler uope nije znao maloga ali tko se ne bi uzvrpoljio na takvu ponudu? Do zavretka sastanka Tyler je znao da se mali upecao. Kada su se opet rukovali, ruka se vie doimala kao ruka ivahnog inenjera, a manje kao mrtva riba. I Tyler je otiao od stola ushien injenicom da je naao nekog tko je uistinu shvaao to on i brat ele postii. Bio je toliko ushien da je odluio kako on i njegov brat zapravo imaju vremena pridruiti se mladim ragbijaima na jednom piu. Harvard Connection se pomaknuo korak blie ostvarenju i moda je bilo vrijeme da se malo i proslavi. A ima li prikladnije proslave od posjeta Fuck Trucku?

37

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi

11.POGLAVLJE CAMBRIDGE 1
U neka bolja vremena uivao bi u nadraajima koje su mu donosili mirisi prenog enjaka i parmezana to su miljeli iz otvorene kuhinje u kombinaciji elika i stakla, ali Eduardo je rijetko kada proivljavao ovako teka vremena. Glava mu je pulsirala, a oi ga pekle kao da plutaju u varikini. Mirisi su ga guili i najprivlanije mu je bilo sklupati se na podu separea, mirno otploviti u nesvijest. Ipak je popio gutljaj ledene vode iz ae pred sobom i pokuao shvatiti to znae mali kriii i kruii na meniju. Nije krivio restoran za svoje stanje. Cambridge 1. je bio jedan od njegovih najdraih restorana na Trgu Harvard. Uglavnom bi se veselio ovdanjim debelim, zapravo prekrcanim pizzama. Miris koji je Cambridge 1. emitirao sezao je nekoliko ulica u krug. Zacijelo je postojao razlog zbog koga su bili popunjeni svaki separe i skoro svaki stolac malenog anka kraj zahuktale otvorene kuhinje. No, tog trena Eduardo nije ni najmanje bilo do pizze. Ve i pomisao na hranu ugrozila bi njegovu krhku ravnoteu; borio se protiv poriva da potri u svoju sobu koliko ga noge nose, legne, pokrije se preko glave i nestane na dva dana. Izvukao bi se kada bi to napravio. Tek je prvi tjedan sijenja i jo je trajao dvotjedni zimski odmor pa predavanja nisu ni poela. Zapravo, vratio se iz Miamija u dom tek veer prije. Nakon slijetanja na Logan, krenuo je ravno u Phoenix, u stvari, htio se odmoriti nakon tolikog boravka s obitelji. Eduardo se vratio u kampus sa snanom potrebom proienja i tu je glad bez ikakvih problema utaio u Phoenixu. tovie, tamo je naao nekoliko novih kolega i oni su bez oklijevanja odmah ubacili u petu brzinu. Kao da su eljeli rekonstruirati razorno djelovanje i tetu koja im je tek deset dana ranije nanijeta konanom inicijacijom. Eduardo se unato svojoj boli morao nasmijeiti kad se sjetio te noi, bez sumnje jedne od najluih u njegovom ivotu. Poela je sasvim nevino: inicirani su odjeveni u smokinge paradirali gore-dolje Harvardskim trgom, a nakon toga su ih oporativno vratili u matino gnijezdo u Ulici Auburn i uveli u gornju dnevnu sobu klubskog doma. Rituali su poeli starmodnom utrkom amaca; novaci su stali pred bilijarske stolove podijeljeni u dvije grupe i svaka je dobila po jedan Jack Daniels. Jedan stariji lan kluba dao je znak vidaljkom i utrka je poela. Svaki novak je morao popiti to je vie mogao, a zatim proslijediti bocu sljedeem i tako sve dok je nisu ispraznili. Na alost, Eduardova je momad izgubila i za kaznu su morali ponoviti to sranje, ali taj put s jo veom bocom votke. Nakon toga se Eduardovo sjeanje o toj noi gubi u magli, ali se uspio prisjetiti da su ih potjerali do rijeke i da je jo uvijek bio u smokingu. Sjeao se kako je bilo jebeno hladno stajati u tankoj maloj jakni dok prosinaki vjetar prodire do koe kroz skupu bijelu koulju. Sjeao se i kako su im starija braa rekla da e se opet utrkivati, ali taj put u plivanju. Preko Charlesa i natrag. Eduardo je skoro pao u nesvijest kad je to uo. Rijeka Charled je bila slavna po svojoj zagaenosti, a da stvari budu ljepe, uspred prosinca se na dijelovima uz obalu ve hvatao led. Preplivati ga trijezan bilo je dovoljno uasno, ali pijan?! A opet, Eduardo i nije imao izbora. Phoenix mu je znaio previe da bi se okrenuo i otiao u tom trenutku pa se kao i drugi novaci pozabavio cipelama i arapama. Stao je u vrstu meu ostale na samom rubu obale i nagnuo se naprijed Bogu hvala, tada su sva braa istrala iz mraka umirui od smijeha i vritei od zadovoljstva. Te noi u planu nije bilo nikakvo plivanje, nego samo jo lokanja, ritualnih
38

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi igara i estitanja na sve strane. Za nekoliko sati inicijacija je bila zavrena Eduardo je postao punopravni phoenixovac. Postali su mu dostupni svi gornji katovi i svi kutii, rupice i sitnice doma u kojem je trebao provesti velik dio svojeg budueg drutvenog ivota. Na njegovo iznenaenje, prethodne veeri je ak saznao i za spavae sobe iako u klubu nitko nije stanovao. Mogao je pretpostaviti emu su sluile i to je bio uzrok stanja u kojem je sjedio u pizzeriji. Osjeao se uistinu toliko loe da je ve odluio izii iz separea i krenuti prema vratima. No spazio je Marka kako se probija kroz restoransku guvu s kapuljaom preko glave i udnim, odlunim sjajem u oima. Eduardo je taj tren odluio da e ipak izdrati jo nekoliko minuta. Nije esto viao takav sjaj u Markovim oima i, koliko ga je znao, taj je sjaj nagovjetao neto zanimljivo. Neto to bi barem moglo opravdati susret u talijanskom restoranu umjesto u blagovaonici u kojoj su obino ruali. Mark je sjeo u stolac nasuprot Eduardu koji se istog trena vratio pred svoju vodu i meni. Prema izgledu Markovog lica, nije izgledalo da e neto naruiti. Izgledao je kao da ga unutranja energija tjera na pucanje po avovima. Mislim da sam naletio na neto, poeo je odmah obraivati stvar. Tijekom prethodnih mjesec dana, odmah nakon incidenta s Facemashom, Mark je poeo razvijati jednu zamisao. Zapravo je poela Facemashom. Ne stranicama kao takvima, nego gungulom koju je Mark iskusio iz prve ruke. Jednostavno reeno, ljudi su pokazali zanimanje, i to iznad svakog oekivanja. Razlog nije bio to su na stranicama bile slike djevojaka jer se na internetu mogu nai tisue mjesta s milijunima fotki zgodnih cura; razlog zanimanju je bilo to to su to bile cure koje su klinca s Harvarda poznavali, neke i osobno. injenica da je toliko mnogo ljudi posjetilo stranice i glasovalo bila je oit dokaz da doista postoji zanimanje za kolege s predavanja u neformalnom okruenju interneta. Dakle, pitao se Mark, ako su se ljudi htjeli spajati na stranice da bi bacili pogled na svoje prijatelje, ne bi li mogli napraviti stranice koje bi nudile ba to? Internetsku zajednicu prijatelja s njihovim slikama, profilima, bilo kojim sadrajima u koje bi se moglo ulaziti klikom mia i razgledavati. Nekakva ekskluzivna drutvena mrea u kojoj mora poznavati ljude na siteu kako bi im se mogao pridruiti. Kao neto iz stvarnog svijeta: prava drutva, ali koja na Internet postave sami lanovi. Htio je napraviti stanice na koje bi, za razliku od Facemasha, ljudi sami postavljali svoje fotografije. Ne samo da bi stavljali svoje slike, nego bi i opisivali sebe. Gdje su odrasli, koliko su stari, to ih zanima u ivotu. Moda predavanja na koja idu. to to trae online, je li to prijateljstvo, ljubav ili to ve. elio je nadalje dati ljudima mogunost pozivanja prijatelja da im se pridrue. Neka upadaju kao kad ulaze u klubove i neka stvaraju svoje internetske krugove poznanika. Razmiljam da ostane jednostavno i da to nazovemo the Facebook, ree Mark, dok su mu oi nedvojbeno gorjele. Eduardo je zatreptao. Odjednom je zaboravio glavobolju. U prvi mah je zakljuio da je rije o prilino zapanjujuoj zamisli. Doimala se kao neto veliko, iako su se njene karakteristike inile poznatima. Postojale su stranice po imenu Friendster i inile su se slinima, ali su bile nespretne i nitko ih nije koristio, barem ne na Harvardu. Neki klinac s kampusa po imenu Aaron Greenspan je nekoliko mjeseci ranije upao u frku jer je postavio stranice internetskog kluba u koje se ulazilo harvarskom e-mail adresom i matinim brojem kao zaporkom. Nakon toga je preao na razvoj neega po imenu houseSYSTEM, to je imalo i drutvene elemente. Grossman je ak na njegove stranice dodao i Zajedniki facebook svih domova (Universal House Facebook) i Mark je sigurno pogledao taj detalj ali, koliko je Eduardo znao, teko da je itko drugi tome pridao ikakvu pozornost. Friendster nisu bile stranice zatvorenog tipa, kakvim je Mark opisivao svoju zamisao. Grossmanove stranice nisu bile naroito atraktivne i nisu se bazirale na fotografijama i
39

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi profilima. Markova ideja je uistinu bila drugaija. Radilo se o seljenju svoje stvarne drutvene grupe na internet. Ne radi li sveuilite na neemu to bi trebalo biti neka vrsta online facebooka? Eduardo je mislio na ono to je proitao u lanku o Facemashu u Crimsonu, o tome kako je sveuilite zapravo i samo planiralo napraviti stranice koje bi bile jedinstveni studentski facebook. Druga sveuilita su ih imala i bile su to neka vrsta albuma za slike iz sveuilinog ivota i slino. Aha, ali to to oni rade nee biti ni interaktivno niti ita slino. Uope ne govorim o tome. I the Facebook je vrlo openit pojam. Mislim da nema veze gdje se sve jo javlja. Interaktivno interaktivna drutvena mrea. Zvualo je prilino zanimljivo, ali i zahtjevalo puno posla, a Eduardo nije bio strunjak za raunala. To je bilo Markovo podruje. Ako je Mark mislio da moe napraviti takve stranice, onda bi to i mogao. Izgledalo je kao da je Mark dosta razmiljao o toj ideji. Bila je ve lijepo razvijena, barem u njegovoj glavi. Eduardu je bilo jasno da je to neto vie od Facemasha, neto to je u sebi nosilo i stvari koje je Mark napravio programom Course Match, u kojem su klinci mogli provjeriti koje predmete pohaaju oni drugi klinci. Naravno da se i Friendster dijelom ugradio u to. Mark je morao baciti pogled na taj site, no nisu li i svi ostali? Mark je sigurno pokupio sve te stvari, pospajao ih u glavi i podigao za jednu potenciju. Eduarda je zanimalo kad mu se upalila lampica, moda kada je otiao na praznike roditeljima u Dobbs Ferry? Dok je sjedei u svojoj sobi gledao u zaslon kompa? Na predavanjima? Bio je prilino siguran da napad spoznaje nije bio posljedica druenja s Winklevossima. Prepriao mu je onaj veernji sastanak u tanine, kao i stranice za koje su oni mislili da im Mark dovri. Kako mu je Mark prenio, ispalo je da su stranice bile tek neka vrsta servisa za upoznavanje, mjesto gdje bi ekipa traila neto za evu. Neto kao fina verzija stranice Match.com. Koliko je Eduardu bilo poznato, Mark zapravo nije ni radio za njih. Bacio je pogled na materijale, dobro promislio i zakljuio da nije vrijedno njegovog vremena. Istini za volju, i sprdao se s njima govorei kako i njegovi najjadniji prijatelji imaju vie smisla za privui ljude na web stranice nego Divya i Winklevossi. Na kraju krajeva, imao je previe problema sa svojim predavanjima a da bi troio vrijeme na impresioniranje dvojice napumpanih porcellianaca. Unato tome, Eduardo je bio prilino siguran da je Mark ostao u kontaktu s njima putem e-maila i telefona, iz pitaj Boga kojih razloga. Vjerojatno zato to su ti koji jesu i zato to je Mark takav kakav jest. Eduardo je bio siguran da su blizanci potpuno pogreno procijenili njegovog prijatelja. Vjerojatno su u njemu vidjeli klinca koji e objeruke prihvatiti ponudu u nadi da e rehabilitirati svoj imid radei njihove stranice. Mark nije imao namjeru nita rehabilitirati. Facemash ga je solidno usosio, ali je poslao svijetu tono onu poruku koju je elio poslati: Mark je pametniji nego itko drugi. Pobijedio je i harvardske kompjutore, pobijedio je i Disciplinsku komisiju. Naravno, Mark je u svojim oima bio nekoliko klasa iznad blizanaca. Kako je njima palo na pamet upregnuti njega i njegove sposobnosti? Dvojici veslaa koja su mislila da su gospodari svijeta. Moda su bili glavni u drutvenom svijetu, ali u zemlji weba i raunala Mark je bio kralj. Mislim da zvui super, rekao je Eduardo. Restoran je nekamo nestao i sve to je vidio bio je Markov ar za radom na projektu. Eduardo se elio ukljuiti. Oito je i Marku bilo do toga. Da nije tako, obratio bi se svojim cimerima. Jedan od njih, Dustin Mokovitz, bio je u kodiranju dobar barem kao Mark. Zato se nije prvo obratio njima? Sigurno je postojao neki razlog. I je super. Ali trebat e nam neto gotovine da unajmimo servere i pokrenemo ih.

40

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi To je bilo to. Mark je trebao novac za pokretanje svojih stranica. Eduardo je iz bogatake obitelji, a to je jo vanije, i sam je imao novca, onih tristo tisua dolara koje je zaradio trgujui naftnim ronicama, profit nastao zahvaljujui opsjednutosti meteorologijom u algoritmima kojima je predvidio utjecaje uragana. Eduardo je imao novca, a Mark ga je trebao i moda je to bilo sve. No, Eduardo je elio vjerovati da postoji jo neto. Ono o emu je Mark govorio bile su stranice namijenjene druenju. Mark nije imao spomena vrijednih drutvenih vjetina, a ni drutvenog ivota. Eduardo je upravo postao lan Phoenixa. Krenuo je, propupao, poeo izlaziti s curama. Prije ili kasnije e koju i poeviti. Kojem bi se svojem prijatelju Mark mogao obratiti? Eduardo je bio bez sumnje drutveno najsposobniji meu njima. Moe, rekao je Eduardo i rukovali su se preko stola. Mogao je pridonijeti novcem i savjetima. Mogao je pomoi u voenju projekta kako vjerojatno ni Mark ne bi mogao jer nije bio klinac sklon poslovnom promiljanju. tovie, pa u srednjoj je odbio milijunsku ponudu Microsofta. Eduardo je odrastao u svijetu biznisa. S tom je idejom moda mogao pokazati ocu koliko je ve nauio. Jedna je stvar biti voditelj Udruenja investitora Harvarda no, napraviti uspjene web stranice bilo je neto sasvim drugo. to misli koliko e na trebati? pitao je Eduardo. Tisuu dolara za poetak, mislim. Stvar je u tome da ih zapravo sada i nemam, ali ako se ti isprsi koliko moe, moda budemo imali dosta da pokrenemo cijelu priu. Eduardo je klimnuo glavom. Znao je da Mark nije bogata, a Eduarod je mogao za dvadeset minuta imati tisuu dolara u ruci, bilo je dovoljno proetati se do prve banke. Firmu dijeli 70 : 30, Mark je rekao niim izazvan. 70 je za mene, 30 za tebe. I ti si financijski direktor. Eduardo je opet klimnuo. Zvualo je poteno. Na kraju krajeva, bila je to Markova ideja. Eduardo bi financirao i donosio financijske odluke. Moda nikada i nee zaraditi novac, ali Eduardo je smatrao ideju previe dobro da je tek tako ostaviti neka uvene. Po cijelom je kampusu bilo klinaca koji su radili web stranice. Ne samo Winklevossi ili Greenspan. Eduardo je poznavao jo desetak studenata koji su pokuavali iz svojih domskih soba pokrenuti internetske biznise. Mnogi od njih su se bavili drutvenim ivotom kakav su svojim stranicama htjeli postii blizanci Winklevoss ali niija ideja nije zvuala kao Markova. Jednostavno, seksi i ekskluzivno. The Facebook je imao sve elemente uspjenih web stranica. Jednostavna ideja, seksi primjena i osjeao ekskluzivnosti. Kao neki od harvardskih klubova, samo online. Bio je to neka vrsta Phoenixa, samo to si se mogao ulaniti iz komfora svoje sobe. U toj varijanti Mark ne samo da bi trebao upasti, nego je trebao odmah biti predsjednik. Ovo e biti stvarno zanimljivo. Eduardo se nasmijeio. Mark mu je uzvratio osmjehom.

12. POGLAVLJE 14. SIJENJA 2004.

Vrata su bila golema, obojana crno kao no i gledala su ravno na Aveniju Massachusetts kroz jo veu i crnju kamenu kapiju sa svim potrebnim elementima kao to su ipke od kovanog eljeza, bogato ukraeno zie i velianstvena glava vepra na kljunom kamenu. Nije bilo anse da ijedan bruco proe kroz vrata i pogleda ih a da ne osjeti barem nelagodu, ako i ne i trenutnu paranoju. Samo zgradu bi se moglo nazvati ak bezlinom. Iako je izgledala kao obina etverokatnica sagraena iznad trgovine ozbiljnom odjeom, zgrada
41

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi na adresi Avenija Massachusetts 1324, bila je dom mnogih mitova i legendi Harvarda, adresa isprepletena s tajnom povijesti sveuilita. Tyler Winklevoss, njegov brat Cameron i njihov najbolji prijatelj Divya sjedili su na zelenoj konoj garnituri upravo iza crnih vrata, u malom pravokutnom salonu poznatom kao Bicycle Roomu. Da su u drutvu bili samo Cameron i Tyler, mogli su se povui na neki gornji kat, no drveno stubite pokriveno zelenih sagom, koje je vodilo gore u stoljetnu zgradu, bilo je nedostino ljudima kao to je Divya. Divya nije nikada bio pozvan uz te zavojite, uske stube, a niti e biti. Porcellian je bio kua od pravila. Vie od dva stoljea taj je klub bio na samom vrhu hijerarhije osam velikih, starih klubova, najvia ljestvica drutvenog poretka; izgradio je generacije najboljih i najsjajnijih koje je nacija ikada kolovala. Moe se smatrati najdiskretnijim i istinskim elitnim klubom u Americi, usporedivim s Lubanjom i kostima s Yalea. Osnovan je 1791., a ime je dobio 1794. u ast bakanalija s peenom svinjetinom18 kojom su se poastili lanovi kluba. Pria se da je jedan lan svinju vodio sa sobom na predavanja i skrivao ju u prozorskoj ardineriji kada god bi se profesor pribliio. Porcellian je bio sukus svih mrea koje su nastale na kampusu, najbolji meu njima. Klupske prostorije su u argonu lanova bile stari hambar i u njima su nastajale legende. Teddy Roosevelt je bio lan Porcelliana uz mnoge druge pripadnike klana Roosevelt. Franklin Delano Roosevelt nije primljen u lanstvo i on e to kasnije nazvati najveim razoarenjem u njegovom ivotu. Moto Porcelliana dum vivimus, vivamus dok smo ivi, ivimo nije se odnosio samo na vrijeme njihova boravka na studiju, nego i dugo nakon toga, kad zauzmu svoje mjesto u svijetu. Njima je namijenjena sudbina vladara svemira, ak je kolao i urbani mit: Ako lan ne zaradi milijun dolara do svoje tridesete, tada e mu ih klub jednostavno darovati. Bilo to tono ili ne, Tyler, Cameron i Divya nisu doli ovamo da bi filozofirali o putu do njihovog prvog milijuna nego su alovali jer je odjednom uspjeh izgledao dalje nego ikada. Razlog njihove potitenosti je imao i ime: Mark Zuckerberg. Prola su dva mjeseca od njihovog naoko idilinog sastanka u blagovaonici Kirklanda i itavo je vrijeme mali govorio kako njihova suradnja na Harvard Connectionu ide sjajno. Pogledao je to je postojalo od programa, prouio koliki dio stranica je ve gotov i bio je spreman odraditi svoj dio posla kako bi se stranice postavile i pokrenule. Mark, blizanci i Divya meusobno su razmijenili pedeset i dva e-maila i obavili pet-est telefonskih razgovora, a mali je stalno djelovao uzbuen i oduevljen projektom jednako kao i na prvom sastanku. Njegovi su e-mailovi blizancima sluili kao dnevnik rada i izvjea o uinjenom na temelju kojih su zakljuivali da programiranje napreduje stabilno, iako ne ba oekivanom brzinom: Kodiranje uglavnom gotovo, izgleda da sve radi. Moram neto napraviti za faks, pa se uskoro vratim na ovo. Kada sam iao doma za Dan zahvalnosti, nisam se sjetio ponijeti svoj punja. Kako se pribliavao kraj ve sedmog tjedna, a nije se nazirao nikakav stvarni pomak nikakav kod nije stigao e-mailom niti je dodan na stranice, Tyler je postajao sve nestrpljiviji. Stvari su ile presporo, uistinu presporo. Mislio je da e se stranice zavrtjeti prije kraja praznika i stoga je pogurao Camerona da malom poalje e-mail s pitanjem hoe li uskoro zavriti posao. Mark je gotovo odmah odgovorio i to zahtjevom za jo jednom odgodom:

18

Porcine (engl.) = svinjski, nalik svinji, porijeklom od svinje.

42

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi Sorry to mi je trebalo malo dulje da vam odgovorim. Totalno sam zatrpan ovog tjedna. Imam tri programerska projekta i seminar koji moram predati u ponedjeljak, kao i nekoliko zadaa koje moram napraviti do petka. Meutim, u istom e-mailu Mark je dao do znanja i da radi na stranicama koliko god je mogao: to se samih stranica tie, napravio sam neke izmjene, iako ne ba sve, i na mojem kompu bi se reklo da rade. Dodue, jo ih nisam stavio na ivi site. Tada je dodao i neto to je malo zabrinulo Tylera je se inilo iznenadno s obzirom na to koliko je Mark do tada djelovao ukljueno: Jo sam malo skeptian jesu li stranice dovoljno funkcionalne da doista privuku panju i privuku kritinu masu posjetitelja potrebnu da bi zaivjele. A opet, s obzirom na njihovo sadanje stanje, i ako doe do prometa kakav prieljkujemo, ne znam hoe li veza na internet biti dovoljno protona i uspjeti podnijeti optereenje bez nekih ozbiljnih optimizacija koje bi mogle potrajati dodatnih nekoliko dana. Bio je to prvi put da je Mark spomenuo bilo kakav izostanak funkcionalnosti jer je sve do tada izgledao oduevljen njihovim idejama i slagao se da e to biti veliki uspjeh. Nakon tog e-maila Tyler je ustrajno pritiskao klinca da se sretne s njima. Nadao se da e stranice do tada ve biti online; svaki izgubljeni dan znaio je veu mogunost da e netko drugi napraviti neto slino i preuzeti inicijativu. Tyler i Cameron su, kao studenti etvrte godine eljeli da se projekt ostvari to je prije mogue, ali Mark je stalno odgaao ugovaranje bilo kakvog termina tvrdei da ima previe obaveza na studiju. I tek su te veeri, tonije svega nekoliko sati prije nego su blizanci i Divya uli na ulaz Porcelliana, darovan Harvardu 1901. godine, i proli kroz kao smrt crna vrata, uspjeli privoljeti Marka na kratak susret u blagovaonici Kirklanda. U prvi mah su se Tyler, Cameron i Divya pridruili Marku na sastanku koji je sasvim nalikovao onom prvom koji se odrao za istim stolom u dnu blagovaonice. Mali im je davao komplimente za njihove sjajne ideje i rekao im kako misli da e Harvard Connection biti super, a onda se, odjednom, poeo ograivati objanjenjima kako nije mogao raditi zbog brojnih drugih projekata koji su mu oduzimali dosta slobodnog vremena. Tyler je pretpostavljao da govori o projektima za njegove raunalne predmete, ali Mark je bio neodreen, ak vrlo maglovit. Osim toga je iznio neke probleme koje ranije nije spominjao, npr. kako postoje neke stvari oko suelja koje treba napraviti a s kojima on ba i nije doma. Kada je govorio o stvarima oko suelja, Tyler je pretpostavio da misli na vizualni aspekt naslovne stranice, ali to mu je izgledalo vrlo udno jer je fijasko s Facemashom pokazao da je Mark nadaren upravo za to. Mark je postao jo nejasniji izjavom kako ima jo neto posla koji treba napraviti da bi se stranice pomaknule, ali je to nazvao dosadom, stvarima koje mu se nije dalo raditi. Jo jednom je ponovio kako stranicama nedostaje funkcionalnosti. I da e trebati jo kapaciteta na posluiteljima. Tyler je iznenada dobio dojam da ih mali zapravo pokuava ubiti u pojam. O svemu onome za to je prije izraavao oduevljenje sada je govorio kako mu nije dovoljno uzbudljivo. Tyler se pitao nije li klinac samo malo premoren. Radio je naporno i imao sva ta predavanja, a poznavajui Victora Tyler je znao da oni katkad padnu u takva stanja iscrpljenosti, malo se preforsaju i postanu pomalo umorni i mrzovoljni. No izgovori su
43

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi djelovali uplje. Problemi s posluiteljem? Uzet e ih vie, pa to. Problemi sa sueljem? Svatko to moe napraviti. Moda mu je trebalo samo malo vremena da ga se ostavi na miru i vratit e se na posao. Moda e do veljae vratiti onaj prijanji ar. Sve je to bilo krajnje zabrinjavajue i Tyler, Cameron i Divya napustili su sastanak potpuno deprimirani. Nakon toliko tjedana sluanja kako se sve lijepo odvija, Mark im je odjednom ispriao kako nije spreman, kako ima stvarnih problema s kojima se mora nositi i kako mu sve to vie nije uzbudljivo. Nikakvo realno objanjenje osim kolskih obaveza, nita vie od neuvjerljivih isprika i jo dva izgubljena mjeseca. Bilo je to vie nego razoaravajue. Tyler je mislio da e stranice ve biti spremne za putanje u rad. Stvarno je pomislio da je mali treber bio na istim valnim duinama, shvaao projekt i njegove mogunosti. Bio je vidio ono to su napravili i sloio se da e to biti lako za zavriti, samo deset do petnaest sati rada za sposobnog programera. Umjesto toga servirao im je priu o sueljima i kapacitetima posluitelja. Nikako se nije uklapalo. Naposljetku, Tyler je donio odluku da ga je najbolje ostaviti na miru nekoliko tjedana, moda se pribere i postane ponovno onaj stari. A to ako on to ne sredi u nekoliko tjedana? Divya je pitao kada su sjeli na kau Bycicle Rooma. Kroz crna vrata uo se promet s Avenije Massachusetts. Da su se Tyler i Cameron popeli na kat, mogli su promatrati taj promet kroz specijalno ogledalo izraeno da se ne vidi promatraa, ali Tyler nikada nije bio osobito sklon voajerizmu. elio je sudjelovati, biti dijelom i kretati se naprijed. Mrzio je biti sputan i samo gledati kako svijet odmie. Slegnuo je ramenima. Nije se htio istravati, ali moda su zapravo pogreno procijenili maloga. Moda on nije imao poduzetnog duha kako se Tyleru uinilo. Moda je Zuckerberg samo jo jedan kompjutorski geek bez ikakve stvarne vizije. Ako se to dogodi, odgovorio je mrko Tyler, morat emo nai novog programera. Nekoga tko je sposoban sagledati itavu sliku ove stvari. Moda Mark Zuckerberg to uope nije shvatio.

44

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi

13. POGLAVLJE 4. VELJAE 2004.

Eduardo je morao ekati dobrih dvadeset minuta u praznom hodniku Kirklanda prije nego to se Mark stutio niza stube koje vode prema blagovaonici. Od brzine kojom je dojurio natikae su mu se jedva vidjele, a kapuljaa njegove ute trenirke vijorila mu je za vratom kao izmaglica uragana. Eduardo je gledao svog prijatelja kako se zanosi u zavojima i prekriio ruke. Mislio sam da smo se trebali nai u devet, poeo je Eduardo, ali Mark je zanemario primjedbu uz popratno odmahivanje. Ne mogu sad, promrmljao je izvlaei klju iz svojih hlaa i prkajui po bravi. Eduardo je primijetio da mu je kosa podivljala, o oima da se i ne govori. Nisi ni spavao, zar ne? Mark je preutio odgovor. Istini za volju, Eduardo je bio prilino siguran da Mark u proteklih tjedan dana nije mnogo spavao. Radio je danonono, spajao no i dan i obrnuto. Izgledao je i vie nego iscrpljen, ali to nije bilo vano. Marku tada nita nije bilo vano. Svaki inenjer zna to znai biti usredotoen kao laser. Odbijao je trpiti bilo kakvo odvraanje, ita to bi i jednu jedinu misao pustilo izvan kontrole. Zato ne moe sada? nastavio je Eduardo, ali Mark nije obraao panju. Konano su kljuevi kliknuli i Mark je otvorio vrata i upao unutra. Natikae su mu zapele o hlae smotane na podu, na tren je izgubio ravnoteu i posrnuo kraj police krcate knjigama i malog TV-a u boji. Pribrao se i zaletio u svoju spavau sobu, i to najkraom putanjom ravno za radni stol. Stolno raunalo je bilo ukljueno, a program otvoren, i Mark se bacio ravno na posao. Nije djelovao kao da je uo Eduardovo bauljanje za njim. Udarao je po tipkovnici kao lud, prsti su mu se kretali kao da je opsjednut. Radio je zadnji glanc, Eduardo je pretpostavio, jer uklanjanje greaka iz kompjutorskog programa je bio uglavnom gotovo jo prije tri dana, a veina dizajna i kodiranja i ranije. Jedino je jo nedostajala opcija s kojom se Mark patio skoro itav dan. Igrao se sa sadrajem stranice, nastojei zadrati to je mogue vie elegantan i jednostavan izgled, a istovremeno i postaviti dovoljno atraktivnih efekata kako bi zainteresirao korisnike. Osim voajerizma, ljude je na thefacebook trebala privui i interaktivnost. Odnosno, jo jednostavnije reeno, stranice su trebale odraavati ono to se svakoga dana dogaalo na sveuilitu, ono to je pokretalo drutveni ivot i vuklo ljude u klubove, kafie, ak i u blagovaonice i predavaonice. Bez daljnjega to je bilo i radi upoznavanja ljudi, druenja i razgovora s njima. No pokreta svog tog drutvenog ivota bilo je neto prirodno i neizostavno koliko i ovjeanstvo samo. Ovo izgleda prilino dobro, ree Eduardo, virei preko Markovog ramena. Mark je klimnuo potvrdno, i to samome sebi, uglavnom. Da. Ne, stvarno to mislim. Izgleda super. Mislim da e ljudi stvarno reagirati kad to vide. Mark je proao rukom kroz kosu i naslonio se. Stranica je bila otvorena u jedan od obrazaca, prazan profil koji je nakon registracije trebalo popunjavati osobnim podacima. Pri vrhu je bila slika, prostor za bilo koju sliku koju biste eljeli staviti. S desne strane je bio popis elemenata profila: godina upisa na faks, smjer, srednja kola, mjesto roenja, lanstvo u
45

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi klubovima i omiljeni citat. Slijedio je popis prijatelja, to jest ljudi koje biste eljeli sami dodati ili pozvati da vam se prikljue. Postojala je i mogunost eprkanja, odnosno gledanja tuih profila uz ostavljanje traga pomou kojeg bi taj netko znao da ste ga odmjeravali ili mu samo posjetili profil. I na kraju, velikim je slovima bilo napisano SPOL, LJUBAVNI STATUS, ZANIMA ME i TRAIM. Genijalnost je bila upravo u tom dodatku koji je sve stavio na svoje mjesto. Traim. Ljubavni status. Zanima me. Bile su to osnove na kojima se temeljilo iskustvo studija. Ta su tri koncepta, u svojoj osnovi, odreivala studentski ivot od predavaonica do domova i tulumarenja, te su tri stvari bile motor koji je pokretao svakog klinca s kampusa. Sve bi to tako bilo i na stranicama; ono to e pokretati ovu drutvenu mreu bilo je isto ono to je pokretalo studentski ivot: seks. ak se i na Harvardu, najekskluzivnijoj obrazovnoj ustanovi na svijetu, sve zapravo svodilo samo na to upranjava li ga ili ne. On je razlog za ulanjenje u drutvene klubove kampusa. On je razlog odabira studijskih grupa. On je ono zbog ega se na ruku sjeda na odreena mjesta a na druga ne. Duboko u svojoj biti, to je ono na emu e se, u poetku, bazirati web-site thefacebook. Iza toga je opet bio seks. Mark je pritisnuo jo nekoliko tipki i ekran se izmijenio prikazujui naslovnu stranicu na koju bi korisnik prvi put doao. Eduardo je primijetio tamnoplavu traku s vrha i malo svjetlijeplave kontrole registriraj se i ulaz. Izgled je bio krajnje jednostavan i ist. Nije bilo bljeskanja, a ni iritantnih zvukova. To je trebalo biti to to se tie dojma: nita bljetavo, napadno ili zastraujue. Jednostavno i isto: [Dobrodoli na Thefacebook] Thefacebook je internetski imenik koji spaja ljude povezane u drutvene mree sveuilita. Otvorili smo Thefacebook irokoj upotrebi na Sveuilitu Harvard. Koritenjem Thefacebooka moete: Potraiti ljude sa svojeg studija Pronai tko je sve u vaim grupama Potraiti prijatelje vaih prijatelja Pogledati zorni prikaz vae drutvene mree Za poetak, kliknite dolje kako biste se registrirali. Ako ste se ve registrirali, koristite ulaz. Znai, da bi uao, rekao je Eduardo dok mu je sjena pokrivala vei dio ekrana, treba ti e-mail s domene harvard.edu, a lozinku izabere sam. Tono. Po Eduardu, kljuna je bila ba e-mail adresa harvard.edu. Da bi pristupio stranicama, morao si biti student s Harvarda. Mark i Eduardo znali su da e upravo ekskluzivnost te stranice uiniti popularnima. To e takoer pojaati osjeaj da e informacije o tebi ostati u uem, privatnom krugu. Privatnost je bila vana. Ljudi su eljeli kontrolu nad onim to stavljaju na internet. Nita manje vana nije bila mogunost odabira vlastite zaporke, ono zbog ega si je Aaron Greenspan navukao toliko nevolja na vrat kad je od studenata traio njihove matine brojeve na Harvardu i zaporke kako bi mogli pristupiti stranicama. Mark se potrudio razmijeniti s njim poneki e-mail o tom njegovom iskustvu. Greenspan je odmah ponudio Marku nekakvu vrstu partnerstva, kao to su to uinila i braa Winklevoss s njihovim siteom za upoznavanja Harvard Connection. Svi su htjeli svoj dio Marka, ali Mark nije trebao nikog drugog. Sve to mu je trebalo bilo je tu pred njim. A to je to na dnu? Eduardo se naginjao naprijed zirkajui ne bi li vidio maleni potpis.
46

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi Proizvodnja Mark Zuckerberg. Taj natpis se trebao pojavljivati na svakoj stranici i obrascu ba na dnu ekrana. Svima zorno predoen Markov potpis. Ako se Eduardo nije slagao s tim, nije nita rekao. A zato bi? Mark se stvarno krvavo naradio. Svi njegovi sati rada vjerojatno su se stopili u magli istog programiranja. Jedva da je jeo i spavao. Reklo bi se da je izostao s najmanje polovice predavanja i bio je na rubu toga da si sjebe prosjek. U predmetu po imenu Umjetnost u doba Augusta, jednom od onih glupih obaveznih predmeta, toliko je za brazdio da je skoro zaboravio na ispit o kojem je ovisio vei dio njegove ukupne ocjene. Nije imao vremena uiti to sranje, a ljudi kau da se snaao na jedinstveni nain. Napravio je mali i okretni web site na koji je postavio sva umjetnika djela koja e biti na ispitu, pozvao ljude da to komentiraju i na taj si nain elegantno napravio alabahter. Zapravo je naveo ostatak grupe da odradi njegov posao, slistio je ispit i spasio si prosjek. Sada, u njegovoj sobi i s pogledom na njegovo djelo, izgledalo je da se rad isplatio. Stranice su bile uglavnom gotove. Nekoliko tjedana ranije registrirali su domenu thefacebook.com, 12.sijenja. rentali su servere mjeseno, i to s ukljuenim nadzorom prometa i odravanjem. Mark je definitivno dobio po prstima i nauio tota iz incidenta s Facemashom: jedan smrznuti laptop mu je bio dovoljan. Serveri su mogli podnijeti uistinu jak promet pa nije moglo biti problema sa zaguenjima i zastojima, ak i ako stvar bude popularna kao Facemash. Sve je bilo na svom mjestu. Thefacebook.com je bio spreman. Hajdemo. Mark je pokazao na svoj laptop koji je stajao otvoren kraj stolnog raunala. Eduardo se primaknuo i pogrbio, spustio ramena u luk navalivi na tipke. Odmah je otvorio svoj adresar i pokazao hrpicu adresa pri vrhu. Svi ovi deki su iz Phoenixa. Poaljemo li njima, stvari e se rairiti prilino brzo. Mark se sloio klimanjem glave. Eduardova je ideja bila da se prvo jave lanovima Phoenixa. U krajnjoj liniji, oni su bili drutvene zvijezde kampusa, a Thefacebook je bio drutveni servis. Ako se svidi tim dekim i oni to poalju svojim prijateljima, rairit e se prilino brzo. A i ti su deki iz Phoenixa znali mnogo cura. Da je Mark poslao ljudima iz svojeg e-mail adresara, bilo bi to kao da je bacio lopticu skoicu na nekom od njegovih predavanja iz raunarstva. Ili, naravno, na sastanku idovskog bratstva. Ta loptica bi pogodila mnoge, ako uope i jednu curu. To bi moglo biti problem. Phoenix je bio osjetno bolji plan. Poalju li obavijest lanovima kluba i ljudima iz Kirklanda ijim je e-mail adresama Mark, kao korisnik doma imao slobodan pristup, stvari bi mogle krenuti kako treba. O.K., rekao je Eduardo drhtavim glasom. Idemo. Napisao je kratki e-mail, tek nekoliko redaka. Predstavio je stranice i dodao poveznicu na thefacebook.com. Duboko je udahnuo i pritisnuo tipku poslavi e-mail cijeloj listi jednim udarcem po tipkovnici. To je bilo to. Eduardo je zatvorio oi vizualizirajui majune iskrice iste energije kako frcaju po svijetu, ibaju kroz bakrene ice, sudaraju se po satelitima i vraaju kroz eter na Zemlju, siune proplamsaje iste elektrine genijalnosti kako skakuu sa servera na server u neuronskoj mrei nepreglednih svjetskih prostranstva. Stranice su bile na slobodi. Krenule su. ive su. Eduardo je stavio ruku na Markovo rame, na to se ovaj trznuo. Idemo na pie! Ovo treba proslaviti! Ne, ostat u ovdje.
47

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi Siguran? uo sam da neke cure dolaze kasnije u Phoenix. Poslali su Fuck Truck po njih. Mark mu nije odgovorio, a Eduardo je po njegovom izrazu lica vidio da mu je bio samo smetnja, kao zvuk radijatora uza zid ili prometa na ulici pod prozorom. Ostat e ovdje i samo buljiti u ekran? Mark ni taj put nije odgovorio. Mrvicu se skutrio pred ekranom, ak se malo i njihao kao idovi u molitvi. Bio je to udan prizor, ali Eduardo se oito nije odvaio osuditi svojeg udaka. A i zato bi? Mark je danonono radio kako bi pripremio thefacebook.com za pokretanje. Ako je elio sjediti i buljiti, imao je pravo na to. Eduardo se u gotovo potpunoj tiini povukao iz male spavae sobe. Zastao je na dovratku i kvrcnuo ispruenim prstima po drvetu okvira. Mark se nije osvrnuo. Eduardo je slegnuo ramenima, okrenuo se i ostavio malog nasamo s njegovim kompjutorom. Mark je ostao sjediti obavijen tiinom, izgubljen u vlastitom odrazu koji je plesao po zaslonu.

48

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi

14. POGLAVLJE 9. VELJAE 2004.

Tyler je bio u zoni. Zatvorenih oiju, lea obavijenih pulsirajuim miiima, napetih prsa, zaarenih tricepsa i kvadricepsa, a prstiju bijelih od stiska vesala. Lopatice vesala ulazile su i izlazile iz vode bez ijednog mjehuria, imitirajui Cameronovog partnera oko metar dalje u savrenoj sinkronizaciji. Tyler gotovo da je uo kako navijai dovikuju s obale rijeke Charles, kao da je vidio kako se most sve vie pribliava. Tyler, ovo mora vidjeti! I tada se sve sruilo. Vesla su mu se izvinula i voda je pljusnula pomoivi mu odjeu. Kapci su mu se strelovito otvorili, oi razrogaile i vie nije bilo obale Charles. Vidio je da je u spremitu amaca Newell, stoeru harvardskih veslaa jo od 1900. godine. Ugledao je sobu prostranu kao dvorana i zidove popunjene momadskim uspomenama: veslima, majicama, policama punim trofeja i crno-bijelim fotografijama. Vidio je i ljutitog Indijca koji stoji metar dalje i prua mu primjerak Harvard Crimsona. Tyler je zatreptao, pustio veslo i obrisao vodu s lica. Bacio je pogled na brata koji je takoer prestao veslati. Njih su dvojica sjedili u jednom od dva najmodernija Newellova akvarija, zatvorenim bazenima za veslanje koji su se sastojali od betonskog trupa osmerca okruenog glomaznim jarcima vode za veslanje. Tyler je znao da izgledaju kao da nisu sasvim pri sebi, ali Divya nije nimalo djelovao kao da mu je do ale. Tyler je ugledao Crimson u njegovim rukama i zakolutao oima. to je tebi i tim novinama? Divya mu ih je pruio toliko ljut da su mu se rukle tresle. Tyler je odbio. itaj ti, ja sam mokar do koe, ne elim biti preslika novina. Divya je uzdahnuo krajnjim naporom, a onda otvorio novine i poeo itati: Kada je Mark E.Zuckerberg '06. postao nestrpljiv zbog odugovlaenja slubenog Harvard facebooka, odluio je stvar uzeti u svoje ruke ekaj, prekinuo je Cameron. to je sad to? Dananje novine, odgovorio je Divya. Sluaj ovo: Nakon oko tjedan dana programiranja, pokrenuo je web site thefacebook.com prole srijede poslijepodne. Njegove stranice spajaju elemente uobiajenih domskih facebooka s dodatnim detaljnim vlastitim podacima korisnika i mogunostima pretraivanja studentske populacije preko predavanja, bratstva ili domova. Tyler se zagrcnuo. Prole srijede? To je bilo prije etiri dana. Nije nita uo ni o kakvim web stranicama, ali to nije ni udno jer je ivotinjski trenirao s bratom. U to vrijeme jedva da je provjeravao ima li pote. To je suludo, rekao je, pokrenuo je stranice?! Jo kako, ree Divya. Evo, i citiraju ga u lanku. Svi toliko govore o jedinstvenom facebooku Harvarda, izjavio je Zuckerberg. I mislim da je pomalo smijeno da sveuilitu treba nekoliko godina da se to rijei. Ja to mogu bolje nego oni, i to u tjedan dana. U tjedan dana? Kako je Tyler gledao na stvar, mali je njega i Harvard Connection zavlaio dva mjeseca izgovarajui se da je imao previe obveza s predavanjima i praznicima pa nije stigao programirati. Kriste, mislio je Tyler, pa Mark ih je sve vrijeme lagao u lice! Zapravo, Cameron mu je bio poslao jedan e-mail prije dva tjedna, prije pitajui za neki problem s izgledom Harvard Connectiona i ovaj nije nikada odgovorio. Pretpostavljali su da je bio zauzet trebanjem. Tyler je pomislio kako to da je mali imao vremena napraviti svoj jebeni site, a za njih nije mogao odvojiti deset sati programiranja?
49

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi Postaje jo i gore. Zuckerberg je izjavio da se do juer popodne ve 650 studenata registriralo na thefacebook.com. Rekao je kako predvia da e do danas ujutro broj korisnika narasti na 900. Jebote. To nije istina. Devetsto studenata se registriralo na stranice u etiri dana? Kako je to mogue? Zuckerberg nije poznavao devetsto ljudi. Koliko je Tyler znao, mali jedva da je imao etiri poznanika. Prema Tyleru mali uope nije imao prijatelje, a shodno tome ni drutveni ivot. Kako li je pokrenuo drutveni web servis i dobio tolike korisnike u samo etiri dana? Otiao sam na stranice im sam ovo proitao i stvar doista raste kao luda. Treba ti email Harvarda, a onda ti daju da sam postavi svoju sliku i informacije o sebi, osnovne i akademske. Moe traiti ljude prema vlastitim interesima, a kada si nae prijatelje, moe se s njima umreiti. Tyler je osjeao kako mu se ruka stie. Istina, taj servis nije bio Harvard Connection, ali kako je on to smatrao nije bio ni neto posebno drugaiji. Harvard Connection je trebao omoguiti pretraivanje ljudi prema njihovim interesima i trebao je biti usredotoen na domenu sveuilita Harvard. Je li Zuckerberg jednostavno pokupio ideju i pobjegao s njom? Moda je samo sluajnost: je li mislio raditi na njihovom projektu a onda se zanio i napravio vlastite stranice? Ne, to nije izgledalo poteno. Tyler je to smatraokraom. Koliko sam uo, financijski ga je pomogao neki frend, Brazilac po imenu Eduardo Saverin. On je u Phoenixu ljetos zaradio trgujui na burzi. Sad je suvlasnik web sitea. Zato to je dao lovu? Pretpostavljam. Zato nije doao k nama? Mark je bez daljnjeg znao da su Winklevossi imali novce, sigurno je znao da su u Porcu, a znamo to to znai. Da mu je trebala gotovina za pokretanje stranica, mogao je to rei Tyleru ili Cameronu. Osim u sluaju da mu je lova trebala za neto to ima je ukrao. Osim u sluaju da je projekt bio previe slian onome za to su ga angairali. Dodue, nisu ga ba angairali, nikad nisu spominjali da e ga platiti, tek to da bi mu bilo dobro ako bi i njima bilo dobro. Nije bilo niti ugovora ni papirologije, tek poneki stisak ruke. Jebiga. Tyler je spustio glavu i buljio u zeleno-plavu vodu u veslakom bazenu. Zato nisu neto napisali, neko sranje od jedne stranice u stilu ti e napraviti ovo, mi ono. Umjesto toga, jednostavno su mu vjerovali. Zatezao ih je i navlaio da bi na kraju lansirao vlastite stranice slinih osobina. A sad ide ono najbolje, ree Divya vraajui se na Crimson. Zuckerberg je izjavio kako se nada da e mu mogunost zatite privatnosti pomoi obnoviti vlastitu reputaciju nakon studentskog bijesa izazvanog njegovim stranicama facemash.com koje je izradio tijekom jesenskog semestra. Tyler je udario jedno od vesala i val vode je iskoio iz bazena. Bile su to gotovo one iste rijei koje je plasirao Marku i ovaj mu ih je sada vratio preko stranica Crimsona. Bilo je to gotovo kao da im se Mark narugao. Tyleru je to bilo kao da ih je vukao za nos dva mjeseca, tijekom praznika i zimske stanke, sve vrijeme radei na vlastitom web siteu. Nakon toga ih je odbio i ni dva tjedna kasnije pustio u rad vlastite web stranice, thefacebook.com, koje nisu bile bitno razliite od Harvard Connectiona. Tako im je oduzeo inicijativu, otupio otricu, ukrao im sutinu ideje. to emo sada napraviti? pitao je Cameron. Tyler nije bio siguran, ali je znao da to nee pustiti tek tako. Nije mogao pustiti prokletu gnjidu da se izvue nekanjeno. Prvo emo nekoga nazvati.

50

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi Tylerov mozak je mahnito radio dok je grevito drao slualicu na uhu. Stajao je u svojoj sobi u Pforzheimeru, jo uvijek se cijedio od brzinskog tuiranja ogrnut runikom i u labavoj trenirci oko struka. Cameron i Divya su metar dalje sjedili za njegovim pisaim stolom i pregledavali Zuckerbergove stranice. Kada god bi pogledao u njihovom smjeru i spazio plaviasto obrubljeni ekran, zarumenjao bi se od bijesa i vatra bi mu sijevnula u oima. To, jebiga, jednostavno nije bilo u redu. Nije bilo fer. Tata se konano javio na trei poziv. Nikoga na svijetu nije potovao tko kao njega. Vlastitim se radom uzdigao do multimilijunaa i trenutno je vodio jednu od najuspjenijih konzultantskih tvrtki na Wall Streetu. Ako je itko znao kako se treba ponaati u tekim situacijama poput ove, onda je to bio on. Tyler je brzo govorio i objanjavao to se tono dogodilo. Tata je znao sve o Harvard Connectionu jer su, ako nita drugo, na njemu radili jo od studenog 2002. Tyler mu je prenio osnove njihovog odnosa s Zuckerbergom, rekao to su proitali u Crimsonu i u to su se sami uvjerili kada su se prikljuili na thefacebook.com. Ima tu stvari koje doista izgledaju sline, tata. Prema Tyleru, kljuna je bila postava, dojam privatnosti i zasebnosti, ak ekskluzivnosti. To je bilo ono to je Markovo djelo razlikovalo od stranica za druenje poput Friendstera. Za ulazak na Markov site treba imati harvardski e-mail, a to je bila i njihova ideja stvoriti harvardocentrini drutveni web site. Cijela ta ideja da bi svi lanovi trebali imati harvard.edu e-mail adrese bila je potpuno inovativna i potencijalno vrlo vana za uspjeh stranica. Bio je to svojevrstan postupak eliminacije koji bi osigurao ekskluzivnost i sigurnost. Moda je mnogo stvari koje je Mark stavio na thefacebook bilo razliito od njihovih, ali je sveukupna koncepcija prema Tyleru izgledala previe slino. Mark se triput sastao s njima. Izmijenili su pedeset i dva e-maila, koji su jo uvijek bili pohranjeni na njihovim raunalima. Mark je razgledao njihove programe i to su mogli dokazati. Vidio je sve to je Viktor ve bio napravio i dosta je dugo razgovarao s njima o njihovim planovima. Nije rije o novcu, zakljuio je Tyler. Tko zna hoe li ijedan od naih projekata ikada ita zaraditi. Ne, ono jednostavno nije poteno. Nije fer. Jednostavno, to nije nain na koji bi se stvari smjele odvijati. Tyler i Cameron su odrasli u vjerovanju da je nekakav red vaan. Vrijedno radi i dobije ono to si zasluio. Moda su u Markovom hakerskom svijetu, u pogledu na svijet jednoga kompjutorskog udaka, stvari bile drugaije. Napravi sve to ti se prohtije, pokrene nekakvu spaku od web sitea kakav je bio Facemash, provaljuje u harvardske servere i pokae dugi nos svima odgovornima, i jo se na kraju izruguje ljudima preko Crimsona? Ne, to je jednostavno neprihvatljivo. To nije bio Harvard. Harvard je mjesto na kojem vlada red. Nije li? Spojit u vas s naim pravnikom, rekao je Tylerov tata. Tyler je klimnuo s olakanjem, a mirnoa mu se vraala u vene i disanje smirivalo. Upravo su pravnika i trebali. Trebali su provjeriti svoje opcije s profesionalcem i vidjeti to se moe uiniti. Moda jo i nije kasno. Moda bi stvarno jo mogli srediti stvar.

51

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi

15. POGLAVLJE AMERIKI IDOL

Gledan odozgo, ovjek je izgledao siuan i zgrbljen za katedrom, lica malo previe nabijenog na mikrofon, dok su mu trkljava ramena probijala iz bezlinog i jeftinog be pulovera. Oian je bio na lonac, a ike su mu doticale okvire prevelikih naoala koje skrivaju pogled i bilo kakav izraz emocije na musavom licu. Glas mu je brujao kroz zvunike povremeno se inei previsokim, a osjeao se i nazalni prizvuk. S vremena na vrijeme djelovalo je kao da se cijelo predavanje stapa u jedan jedini neprekinuti grleno-nosni ton u kojemu su sadrane sve rijei njegova govora. Govornike vjetine mu nisu jaa strana. Ipak, ve injenica da se naao ondje, za govornicom Lowell Lecture Halla, sa svojim blijedim prstima koji su lupkali po katedri i pureim vratom koji se klatio gore-dolje dok je prosipao bisere mudrosti dupkom ispunjenom dvoranom, bila je vie nego nadahnjujua. Publiku su inili uglavnom studenti i osoblje centra za raunalne znanosti i nekoliko studenta ekonomije koji su imali poduzetnike ambicije, i svi su oni gutali svaku njegovu nazalnu rije. Oni su bili egrti, apostoli i ministranti u raju, u kojem govor dri Bog osobno, samo to mu je frizura malo neobina. Eduardo je sjedio odmah pokraj Marka, negdje na balkonu, i promatrao kako je Bill Gates opinjavao sluatelje uspijevajui nadvladati svoj udni, gotovo autistini nastup pa ak im i servirati nekoliko poalica. Jedna je bila o tome zato je prekinuo obrazovanje; objasnio im je da je imao uasnu naviku ne odlaziti na predavanja. U svakom sluaju, darovao im je i neke svoje misaone dragulje: umjetna inteligencija je budunost, a postoji i budui Bill Gates i sasvim je lako mogue da se nalazi ba u toj prostoriji. Meutim, Eduardo je uhvatio trenutak kad se Mark posebno promekoljio na Gatesove rijei o tome zato je odluio prekinuti kolovanje i pokrenuti vlastitu tvrtku. Objasnio je publici da je prekrasna n karakteristika Harvarda to to se uvijek moete vratiti i zavriti ga. Uznemirilo ga je neto neodreeno u nainu na koji se Mark osmjehnuo na te rijei, pogotovo imajui u vidu koliko se naradio samo da bi hvatao korak s njihovim rastuim web siteom. Eduardo ne bi nikada prekinuo studij, to mu jednostavno nije padalo na pamet. Za poetak, otac bi poludio kad bi to uo. Saverinima nita nije toliko vano kao obrazovanje i Harvard ne bi znaio nita ako doma ne doe s diplomom. Drugo, Eduardo je znao da poduzetnitvo zahtijeva suoavanje s odreenim rizicima, ali samo do odreene mjere. Ne stavlja se na kocku cijela budunost zbog neega to nije posve pouzdan put da se obogati. Bio je toliko zabavljen gledajui Marka kako promatra Gatesa, da skoro nije uo kikotanje koje je dolazilo sa sjedala ravno iza njega. Moda se ne bi ni okrenuo da glasovi i zvukovi nisu bili neporicivo enski. Gates je drljao po svojem, odgovarao na pitanja koja su dolazila iz prepune dvorane, a Eduardo je bacio pogled preko ramena. Iza njega se nalazilo prazno sjedalo, a odmah iza sjedile su dvije Azijke, zgodne i pomalo pretjerano ureene za takvu vrstu predavanja. Ona via bila je crnka kose vezane u bogat rep, nosila je kratku suknju i malo previe raskopanu bijelu koulju. Eduardo je mogao vidjeti konture crvenoga ipkastog grudnjaka koji se prekrasno nadopunjavao u kontrastu s njezinom tamnom, svilenom koom. Druga je imala jednako kratku suknji i crne arape koje su isticale jedne od najljepih listova ikada vienih. Obje su imale jarko narumenjene usne i previe maskare, ali bile su opako zgodne; uz to su se smjekale u njegovom smjeru i jasno davale do znanja da je rije o njemu. Zapravo, o njemu i Marku. Visoka se nagnula naprijed preko praznog sjedala i apnula mu u uho: Taj tvoj prijatelj, je li on Mark Zuckerberg?
52

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi Eduardo je podigao obrve. Znate Marka?! Sve se jednom dogodi prvi put. Ne, ali nije li on napravio Facebook? Eduardo je osjetio kako mu je toplina njezinog daha ula kroz uho i prostrujala tijelom, a parfem mu zagolicao nosnice. Je, hou rei, Facebook je na. Njegov i moj. Ljudi nisu obraali pozornost na ono the i po cijelom kampusu se uvrijeio naziv Facebook. Iako je bio aktivan tek nekoliko tjedana, ve je izgledalo kao da su svi na njemu vjerojatno zato to svi i jesu bili na njemu. Prema Markovim rijeima, u tom su trenutku imali ve oko pet tisua korisnika, to je znailo da je oko 85% studenata napravilo svoj Facebook profil. Ej, ma super!, rekla je djevojka. Ja sam Kelly, a ovo je Alice. Ljudi iz njihovog reda poeli su promatrati, ali nije izgledalo da se ljute zbog toga to im netko aptanjem remeti uitak sluanja Billa Gatesa. Eduardo je vidio kako upire prstom, a onda apue onome kraj sebe. Ovaj drugi je nastavio i opet je netko novi aptao i pokazao prstom, ali ne u njega nego u Marka. Ve su svi znali Marka. Crimson se potrudio da bude tako tampajui lanak za lankom. Samo u prethodnom tjednu ih je bilo tri, u nekima su objavljene Markove izjave, pa i fotografije. Nitko nije napravio intervju s Eduardom i, istini za volju, njemu je to bilo drago. Mark se zaelio panje, a Eduardo je prieljkivao samo ono dobro to panja donosi, dok samu panju nije htio. Radilo se o poslu koji su razvijali i bilo je vano dati mu medijskog prostora, ali Eduardo nije elio zbog toga postati slavna osoba. Poelo je izgledati da je njihova slava realna mogunost. Iako je Thefacebook bio iv i funkcionalan tek kratko vrijeme, ve se mijenjao ivot Harvarda. Uvlaio se u svaije dnevne rituale. Ustane se, pogleda to ima na tvome Facebooku, tko te pozvao da mu bude prijatelj i je li tko od onih koje si pozvao prihvatio ili odbio tvoj poziv za prijateljstvom. Nakon toga si krenuo za svojim poslom. Kad bi se vratio u sobu i u meuvremenu sreo neku curu u blagovaonici ili samo vidio nekoga s nekim negdje pokrenuo bi Facebook i potraio je, a moda i zamolio da ti bude prijatelj. Moda bi dodao i kratku poruku o tome kako ste se sreli, to si na njoj vidio ili koja je njezina karakteristika iz profila dobro legla uz koju od tvojih. Jedna od taktika bila bi poslati goli poziv, bez ikakvog obrazloenja, tek da vidi zna li da postoji. Kad bi pristupila svojem korisnikom raunu, doekao bi je tvoj poziv, pogledala bi tvoju fotografiju i moda prihvatila zamolbicu. To je bilo uistinu mono orue, katalizator drutvenih interakcija koji je znaajno ubrzavao sva dogaanja. S druge strane, to nije bio servis za upoznavanje i izlaske, to je Eduardo mislio o Friendsteru. Unato halabuci koju su dizali kao da je rije o drutvenom umreavanju, i Friendster i MySpace, koji se upravo poeo zahuktavati u to doba, u sutini su jo uvijek bili okrenuti traenju nepoznatih ljudi i pokuavanju da se s njima nekako povee. Razlika je bila u tome to na Facebooku stvarno treba poznavati ljude koje si pozvao da ti budu prijatelji. Moda ih nisi poznavao dobro, ali ih jesi poznavao. Bili su to kolege s grupe, ili prijatelji prijatelja, pripadnici mree kojoj si se mogao prikljuiti ili su te njezini postojei pripadnici mogli povezati u nju. U tome je leala genijalnost cijele prie. Genijalnost je bila Markova, nema sumnje, ali i Eduardo se osjeao dijelom pothvata. Dao je neto novca za servere, ali je imao udjela i u nekim raspravama o karakteristikama buduih stranica i zamislima nekih njenih jednostavnih mehanizama. Ni on ni Mark nisu pri pokretanju te betije shvaali koliku e ovisnost izazivati. Nitko ne bi jednom posjetio stranice. Posjeivao bi ih svakoga dana. Vraao bi im se ponovo i ponovo, gradei svoju stranicu unutar nje, svoj profil, svoje slike, interese i iznad svega svoju mreu prijatelja. Betija je uistinu odvukla velik dio harvardskog drutvenog ivota na
53

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi internet. A uistinu je promijenila i nain na koji su se drutveni procesi u kampusu odvijali. No, to jo uvijek nije bio poslovni potez, nego tek jo jedna vrlo uspjena novotarija. Eduardo je imao neke ideje u tome i namjeravao je nakon predavanja otii u Markovu sobu i porazgovarati s njim. Glavni razlog bio je objasniti Marku koliko je samo vano da stranice ponu prikupljati prihode od oglaavanja. Tako su namjeravali unoviti Facebook kroz oglaavanje. Znao je da e biti natezanja jer je Mark elio stranice zadrati na razini zabave i nije elio jo pokuavati njima zaraivati ikakav novac. A kada se uzme u obzir da je kao srednjokolac odbio milijun dolara, moglo se oekivati da nikada i nee poeljeti zaraditi novac na Facebooku. Eduardovi nazori su bili neto drugaiji. Facebook je nosio trokove. Ne mnogo, samo za servere, ali kako su se ljudi prikljuivali, bilo je za oekivati da e rasti i trokovi. Onih tisuu dolara koje je Eduardo dao za stranice nisu mogli trajati vjeno. Sve dok ne ustanove neki nain zaraivanja i ponu ga primjenjivati, njihov e projekt ostati tek novotarija. Njena e vrijednost svakako rasti, ali da bi tu vrijednost pretvorili u gotovinu, trebali su im oglaivai. Trebao im je model poslovanja. Trebalo je sjesti i uzeti svaku mogunost i temeljito je sagledati sa svake strane. Najvie od svega, trebalo je dobiti Markovu dozvolu da Eduardo ini ono to je najbolje znao: razmilja vizionarski. Ba mi je drago, Eduardo je konano apnuo djevojkama, koje su se opet zahihotale. Ona via, Kelly, jo se vie nagnula, gotovo ga je doticala usnama dok je aptala: Poalji mi Facebook kad se vrati u sobu. Mogli bismo se moda poslije nai na piu. Eduardo je osjeao kako mu se obrazi are. Okrenuo se Marku, koji ga je tada pogledao. Mark je oito primijetio djevojke, ali nije im se ni pokuao obratiti. Na tren je podigao obrve, a zatim se vratio na praenje predavanja svojeg idola, zaboravljajui sve drugo. Tek su se dva sata kasnije njih dvojica sklonila u pregrijanu Markovu sobu u Kirklandu. Eduardo je smeteno prekopavao po hrpici porazbacanih knjiga o, gle uda!, raunalima iznad malog TV-a u kutu, a Mark se zavalio na stari ofucani dvosjed u sreditu jeftino opremljene zajednike prostorije i dignuo bose noge na stoli pred njim. I konano progovorio o djevojkama. One Azijke su bile prilino slatke. Eduardo je potvrdno klimnuo preokrenuvi jednu knjigu i pokuavajui shvatiti to je to na koricama ispisanim jednadbama za koje je bio siguran da ih nikada nee shvatiti. Da, i ele se nai s nama veeras, kasnije. To bi moglo biti zanimljivo. Moglo biMa, Mark, koji je ovo vrag? Komad papira koji se nalazio pod nekom knjigom je skliznuo na pod i aterirao preko Eduardove talijanske kone cipele na vezice. ak i uspravljen je razazanavao kako je rije o dopisu nekog odvjetnikog ureda. Rije je bila o pismu odvjetnike tvrtke iz Connecticuta i bilo je naslovljeno na Marka Zuckerberga, ali ve i iz prve reenice je bilo jasno da se tie i njega. Bilo je teko ne primijetiti da u pismu pie TheFacebook, ba kao i da piu stvari kao to su odteta i otuenje:

alje: Cameron Winklevoss Datum: Utorak, 10.veljae 2004. u 21:00 sati Prima: Mark Zuckerberg Predmet: Vana obavijest

54

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi

Mark, Dobili smo (Divya, Tyler i ja) informaciju da si pokrenuo web stranice TheFacebook.com. Prije tog pokretanja smo sklopili sporazum prema ijim bi na odredbama pomogao razviti na vlastiti web site (HarvardConnection) i to uiniti u razumnom roku (posebno stoga to smo bili svjesni da se vrijeme raspoloivo za njegovo pokretanje ubrzano bliilo kraju). Tijekom posljednja tri mjeseca si suprotno naem sporazumu i na nau materijalnu tetu proisteklu iz tvojeg protupravnog prisvajanja, prevare i/ili drugih namjernih postupaka, za koje te sve drimo plateno odgovornim, usporavao razvoj naih web stranica istovremeno razvijajui svoje vlastite kao nelojalnu konkurenciju naima, i to bez naega znanja ili suglasnosti. Takoer si zloupotrijebio i otuio predmet naega zajednikog rada, ukljuujui nae zamisli, misli, koncepte i istraivanja. U ovom trenutku je na pravni zastupnik ve izvijeten o svemu i spreman pokrenuti postupke u skladu s navedenim injenicama. Spremni smo se obratiti zamolbom i sveuilinoj Disciplinskoj komisiji u povodu tvojeg krenja etikih normi kako su opisane u Priruniku za studente. Molim te da obrati pozornost na sljedee: nau emo zamolbu temeljiti na injenici da si iznevjerio oekivanje sveuilita u pogledu potenja i pravinosti u odnosima s kolegama, da nisi zadovoljio niti minimalne zahtjeve u pogledu potovanja tue imovine i prava, kao to nisi pokazao ni potovanje prema tuem dostojanstvu. Protupravno prisvajanje je mogue procesuirati i u pogledu tih etikih normi povrh zakonskog progona. Da bismo prekinuli na postupak protiv tebe, dok se potpuno ne upoznamo sa sastavom i prirodom tvojih web stranica zahtijevamo da neodlono izvri slijedee: Neodlono se suzdri od bilo kakvog razvoja ili izmjena web sitea TheFacebook.com, Pismeno nas izvijesti o svemu to si dosad uinio, Pismeno se obavee da nee treim osobama dati na uvid sadraj naeg posla, sporazum ili ovaj zahtjev. Gornji zahtjevi moraju biti ispunjeni najkasnije do 11. veljae 2004. godine u 17 sati. Bez obzira na ispunjenje naih gornjih zahtjeva, zadravamo pravo pokretanja drugih radnji protiv tebe u svrhu zatite naih prava i naplate odtete. Tvoja suradnja e sprijeiti nastanak daljnjih teta i povrede naih prava. Bit emo prisiljeni neodlono pokrenuti i pravni postupak i etiko vrednovanje tvojega ponaanja ne udovolji li naim navedenim zahtjevima u cijelosti. Ima li kakvih pitanja, slobodno mi se obrati putem elektronike pote ili predloi sastanak. Cameroon Winklevoss Preslika poslana sveuilinom potom

ini mi se da ovo zovu opomenom pred tubu?, mrmljao je Mark zavaljujui se na naslon dvosjeda i stavljajui ruke iza glave. Kako su se cure zvale? Sviala mi se ona nia. Kad si ga dobio? rekao je Eduardo, ignorirajui Markovo pitanje. Osjetio je kako mu krv juri u obraze. Sagnuo se, pokupio pismo i brzo ga preletio. Djelovalo je otro. Bilo je krcato optubama, a na kraju se jasno i glasno navodilo i tko je optuivao Tyler i Cameroon Winklevoss u ime njihovog web sitea Harvard Connection. Optuivali su Marka da im je ukrao zamisao i programsku implementaciju i traili da on i Eduardo zatvore TheFacebook ili se suoe s njihovim potezima pravne prirode. Prije tjedan dana. Ba nakon to smo pokrenuli site. Poslali su mi i jo jedan e-mail u kojem kau da e se obratiti i rektoratu. Kao da sam povrijedio Etiki kodeks Harvarda. Isuse Kriste! Eduardo je zurio u Marka, ali, po obiaju, nije mogao iitati to mu se krije iza oiju. Winklevossi su ga optuivali da je ukrao njihovu ideju? Njihov servis za upoznavanje? Oni ele ugasiti TheFacebook?

55

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi Imaju li izgleda? Naravno, Mark se nalazio s njima, razmjenjivali su e-mail poruke i zavlaio ih je. Ali nije potpisao nikakav ugovor s njima, niti je napravio ikakve programe, a povrh toga je TheFacebook Eduardu izgledao kao neto sasvim drugaije. Bio je to takoer drutveni web site, ali takvih je bilo na desetke, ako ne i stotine. K vragu, pa svatko tko je upisao raunarstvo razvijao je neke svoje web stranice! Pa i onaj Aaron Greenspan je dio svojega portala nazvao the facebook ili tako nekako. Je li to znailo da bi se oni mogli meusobno tuiti? Tek stoga to su im ideje bile sline? Obratio sam se naim dekima sa studija prava, rekao je Mark. Odgovorio sam im pismom. I jo jedno sam poslao na rektorat, pod onom drugom knjigom Eduardo je uzeo papir ispod sljedee knjige s hrpe na TV-u. Bilo je to Markovo pismo sveuilitu. Brzo ga je pregledao i odmah iznenadio, i to ugodno iznenadio jer je u Markovom odgovoru na zahtjeve blizanaca vidio i emocije. Mark je izjavio sveuilitu, i to bez ikakve dvojbe, da TheFacebook nije ni u najmanju mjeru povezan s poslom koji je obavljao za Winklevossove. U poetku sam bio zainteresiran za taj projekt i zamolili su me da zavrim Connect segment straniceNakon, a ne prije tog sastanka poeo sam raditi na Facebooku ne koristei niti programe niti karakteristike koje sam vidio u Harvard Connectionu. Bio je to zaseban pothvat i nije se temeljio ni na kojoj zamisli spomenutoj na naim sastancima. tovie, Mark je smatrao da je zapravo on prevaren na njihovome prvom sastanku, odnosno da su blizanci neistino predstavljali svoja oekivanja od njega: Od poetka sam projekt doivljavao kao projekt bez poslovne svrhe, odnosno kao pothvat ija je prvenstvena svrha zapravo razviti zanimljiv proizvod koji bi pomogao zajednici Harvarda. Vremenom sam shvatio da koncept web stranica nije bio onakav kakav mi je prvotno bio prikazan. tovie, Mark ih zapravo uope nije zavlaio: Kada smo se sreli u sijenju, izrazio sam im sumnje u vezi stranica (stanje grafike, preostalo programiranje koje nisam bio predvidio, nedostatak hardvera kojim se trebalo pozabaviti, nedostatak promidbe potrebne da stranice zaive itd.). Rekao sam vam da imam druge projekte na kojima sam radio i da oni imaju prednost pred zavravanjem [vaih stranica]. Mark je zakljuio zaprepatenjem da su ga snale njihove prijetnje na temelju nekoliko sastanka u blagovaonici Kirklanda i nekih rasprava putem e-maila koje je vodio s Cameronom, Tylerom i Divyom. Njihove zahtjeve je smatrao gnjavaom, neim s ime ne eli imati veze, vrstom bezobzirnog grabea s kakvim mora raunati kada napravi neto uspjeno. To je, naravno, Eduardu izgledalo malo previe zapaprenim imajui u vidu da TheFacebook nije nikome donosio novac, a Winklevossovi vjerojatno ni nisu vapili za novcem. Bilo kako bilo, osjeao je zadovoljstvo to se Mark pobrinuo za sebe. Eduardo se malo smirio i vratio Markovo pismo na hrpu kompjutorskih knjiga, zajedno s opomenom. Ako Marka nije bilo strah, ni on se nije imao ega bojati jer se nije ni susretao s blizancima, programima nije ni primirisao, a i morao se drati onoga to mu je Mark govorio o razlikama izmeu koncepcija dva razliita projekta. Kako mu je to Mark plastino opisao, sve je izgledalo kao optuivanje jednog proizvoaa drugoga za to to je

56

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi osmislio novu vrstu stolca. Postoje tisue razliitih stolaca i proizvede li jedan, nema pravo na sve tipove. To je moda bilo poneto pojednostavljeno gledanje na stvari, ali jebiga nisu oni pravnici nego samo nekakvi tamo studenti. Zadnje to im je trebalo je uvaljati se u neko sranje od suenja. I to zbog web stranica koje su ih moda trebale dovesti do nekog seksa. Zvale su se Kelly i Alice, poeo je Eduardo, ali prije nego je uspio zavriti, otvorila su se vrata sobe i skoro ga udarila u lea. Okrenuo se i ugledao dva Markova cimera, par toliko razliitih studentskih likova koliko se samo zamisliti moe. Prvo do njega, Dustim Moskovitz, imao je djeje lice, tamnu kosu i masne, guste obrve, a u jednako tako tamnim oima blistala je odlunost. Ipak, bio je tih, nekako povuen. Studirao je ekonomiju, ali je zapravo bio vie nego sposoban s raunalima i ugodna pojava, uistinu dobar deko. Chris Hughes je bio daleko vei minker. Ekstrovert nemirne plave kosice, priao je blagim junjakim naglaskom koji je ponio kao uspomenu na odrastanje u Hickoryju, Sjeverna Karolina, i to je inio esto, obilno i rado. U srednjoj je koli bio predsjednik Kluba mladih demokrata. Lako bi ga se moglo smatrati aktivistom u barem nekoliko liberalih pokreta. Kako je bio sklon modi, Eduardo ga je smatrao naoitijim od njih ostalih. Dok se Eduardo drao konzervativnih blejzera i kravate, Chris je preferirao dizajnersku odjeu. Kako je izgledao, Mark ga je s vremena na vrijeme zvao Prada. Grupa koju su inila njih etvorica nije bila ono to bismo nazvali drutvenom kremom Harvarda. Treba rei da bi bili autsajderi na svakom sveuilitu, a ne samo na onom koji je dao Roosevelta i Rockefellera. Svi su bili mokljani, svaki na svoj nain. Ali nali su jedni druge i jo neto. Mark je zapoeo razgovor jer je elio govoriti o neemu to je ve bio odluio, a to je bila njegova karakteristika s kojom se Eduardo ubrzano pomirivao. TheFacebook je rastao, i to toliko brzo da je Mark jedva uspijevao odravati ritam. Opasno mu je prijetilo da e pasti neke predmete; ako je elio da TheFacebook nastavi rasti, trebao je pomo. Dustin se mogao uhvatiti u kotac s poslovima raunalne prirode koje Mark ne bi stizao. A Chris je imao dug jezik, svakako dui nego bilo tko od njih, i tako je bio pogodan da se brine o odnosima s javnosti i promidbom. Do tada im je Crimson uistinu uinio mnoge usluge. Ispostavilo se da je studentskim novinama Mark na prvoj godini radio neke IT poslove, i otud tolika blagonaklonost i superlativi. S rastom stranica, rast e i potreba za prisutnou u medijima jer se Facebook umnogome temeljio na tome da dovoljno potakne ljude da ga poele posjetiti. Eduardo je i dalje bio zaduen za poslovnu stranu pothvata, ukoliko do ikakvog posla, zapravo, uope i doe. Njih su etvorica bila ekipa koja je Facebook trebala dignuti na sljedeu razinu. I svi su trebali imati titule. Eduardo je dobio mjesto financijskog direktora. Dustin je postao potpredsjednik i voditelj programiranja. Chrisa su imenovali direktorom za javnost. Mark je bio osniva, bog i batina i dravni neprijatelj. Markove rijei, Markov smisao za humor. Eduardo je sluao cijeli razgovor razmiljajui to su promjene znaile. Znao je da su stvari bile daleko jednostavnije dok su bili sami on i Mark. Osim toga, znao je da voenje tvrtke znai i zaposlenike, a tvrtka nije imala prihode iz kojih bi se mogli platiti ljudi koji pomau. Jedina preostala mogunost bila je prihvaanje novih ortaka. Cimeri su bili pametni i pouzdani. Bili su geekovi kakav je i on. U krajnjoj liniji, to je bio jedan od studentskih poslovnih pothvata. Pristao je na novu podjelu vlasti, a i na izmjene u njihovom dogovoru oko vlasnitva. Dustinu je pripalo oko 5% tvrtke, Chrisov je udio trebalo razmotriti kasnije kada njegova uloga bude jasnija i kada e se vidjeti koliko e posla zapravo imati. Markov dio bi pao na 65%, a Eduardo bi zadrao svojih 30%. Izgledalo je vie nego poteno. Uostalom, jo nikakav novac nije pritjecao i emu se buniti oko 30% niega.
57

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi Prvo pravilo biznisa, nastavio je Mark kada su ta pitanja rijeena. Mislim da je vrijeme da TheFacebook otvorimo prema drugim sveuilitima. ini se da je prirodno da se poveamo. Osvojili su Harvard i bilo je vrijeme ispitati koliko daleko moe ii njihov model. Sloili su se da e rast poeti sa samo nekoliko prestinih sveuilita. Za poetak e napasti kakav je i on. U krajnjoj liniji, to je bio jedan od studentskih poslovnih pothvata. Pristao je na novu podjelu vlasti, a i na izmjene u njihovom dogovoru oko vlasnitva. Dustinu je pripalo oko 5% tvrtke, Chrisov je udio trebalo razmotriti kasnije kada njegova uloga bude jasnija i kada e se vidjeti koliko e posla zapravo imati. Markov dio bi pao na 65%, a Eduardo bi zadrao svojih 30%. Izgledalo je vie nego poteno. Uostalom, jo nikakav novac nije pritjecao i emu se buniti oko 30% niega. Prvo pravilo biznisa, nastavio je Mark kada su ta pitanja rijeena. Mislim da je vrijeme da TheFacebook otvorimo prema drugim sveuilitima. ini se da je prirodno da se poveamo. Osvojili su Harvard i bilo je vrijeme ispitati koliko daleko moe ii njihov model. Sloili su se da e rast poeti sa samo nekoliko prestinih sveuilita. Za poetak e napasti kakav je i on. U krajnjoj liniji, to je bio jedan od studentskih poslovnih pothvata. Pristao je na novu podjelu vlasti, a i na izmjene u njihovom dogovoru oko vlasnitva. Dustinu je pripalo oko 5% tvrtke, Chrisov je udio trebalo razmotriti kasnije kada njegova uloga bude jasnija i kada e se vidjeti koliko e posla zapravo imati. Markov dio bi pao na 65%, a Eduardo bi zadrao svojih 30%. Izgledalo je vie nego poteno. Uostalom, jo nikakav novac nije pritjecao i emu se buniti oko 30% niega. Prvo pravilo biznisa, nastavio je Mark kada su ta pitanja rijeena. Mislim da je vrijeme da TheFacebook otvorimo prema drugim sveuilitima. ini se da je prirodno da se poveamo. Osvojili su Harvard i bilo je vrijeme ispitati koliko daleko moe ii njihov model. Sloili su se da e rast poeti sa samo nekoliko prestinih sveuilita. Za poetak e napasti Yale, Columbiju i Stanford. Stranice e ostati zatvorene i za registraciju e trebati e-mail adresa dodijeljena na jednom od tih sveuilita. Vremenom bi zajednica mogla narasti i moglo bi se dopustiti i da vjetrovi prenesu miris hormona jednog sveuilita drugome. Rast Facebooka je bio imperativ. Ali moramo poeti razgovarati i s oglaivaima, Eduardo je upao ne doputajui da se prijee preko tog pitanja. Moramo poeti unovavati ono to imamo. Mark je klimnuo glavom, ali Eduardo je bio prilino siguran da se nije potpuno slagao. Novac je potreban da bi se pokrili trokovi servera, mislio je Mark, a dalje od toga ga nije zanimalo. Eduardo je imao drugaiji stav. Duboko u srcu Eduardo je poinjao vjerovati da bi se mogli obogatiti tim pothvatom. Pogledao je sobu i pred sobom je vidio ustrojen odred uber-geekova koje niti jedna prepreka nee zadrati. etiri sata kasnije Eduardovo je srce ludovalo dok se upinjao, naginjao i izvijao naslonjen na vitku, visoku Azijku pritisnutu na stjenku pregrade mukog toaleta. Njegove talijanske kone cipele smicale su se po linoleumu dok je napadao njezino tijelo i podizao suknju potpuno joj oslobaajui gola bedra koja su se razmicala da ga prihvate blie. Gipko joj se tijelo uvijalo i trzalo kako ju je pritiskao, lutao je rukama ispod razdrljene bijele koulje niz crveni grudnjak i doao do draesnih okruglastih sisica i njihove meke koe. Uzdahnula je i usnama mu napala vrat, pa jezikom iskuavala okus njegove koe. Cijelo tijelo mu se treslo i
58

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi jo se nagnuo prema njoj jae je pritisnuvi uza zid i osjeajui trzanje njezina tijela na svojem. Usne su mu dole do njezinog uha i ona je opet uzdahnula iz dna due A tada je odjeknuo drugi zvuk toaletom. Dolazio je iza aluminijskog panela pregrade gdje je neto udarilo u drugi zid. Nakon kratke tiine uli su se psovka i smijeh, koji je uguen stenjanjem i zvukovima spojenih usana sekundu kasnije. Eduardo se nasmijeio; on i Mark nisu imali vie samo zajedniki web site, nego i zajedniko iskustvo za pamenje. Prostorija u kojoj su se nali nije bila Knjinica Widener, ali bila je barem neto. Potaknut zvukovima prijatelja koji je poludio u susjednom odjeljku, Eduardo se s punim arom vratio na djevojku, koja ga je obuhvatila nogama, i pomislio na neto to mu je izazvalo smijeh koga se nikako nije mogao otresti. Imali su svoje vlastite groupy djevojke. tovie, shvatio je da je u jednoj stvari bio u tekoj zabludi. Programiranje zapravo moe dovesti do eve.

59

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi

16. POGLAVLJE VERITAS19

ena za stolom u prijamnom uredu pretvarala se da je zaposlena prebirui po svojem rolodexu20 kako ne bi napadno zurila. Prsti su joj letjeli po plastificiranom papiru dok joj je punda tamne kose poskakivala a zelene oi svako malo strugnule prema Tyleru i Cameronu. Nije si mogla pomoi i stalno je pogledavala prema njima koji su sjedili na neudobnoj sofi pred njezinim stolom. Tyler je nije krivio, izgledala je umorno kao i cijela zgrada; ako su joj on i njegov brat mogli pruiti nekakvu zabavu, tada su uinili svoje dobro djelo za taj dan. Da je znao da bi im to moglo pomoi, ak bi se i odjenuli identino kao kada su bili dojenad, samo to nije znao kakav bi uinak imalo pojaviti se pred rektorom Harvarda u prugastim pidamicama i benkicama. Moda bi djelovalo i mrvicu bezobrazno. Tamni sako i kravata inili su se daleko prikladnijim, a reklo bi se da na njih ni slubenica prijamnog ureda nije negativno reagirala. Uglavnom, koliko god se pretvarala da ne gleda, nikako si nije mogla pomoi da ne zuri. I tko, uostalom, jo koristi rolodex? Zapravo, nakon tjedna koji je bio iza njih, Tyleru se svaka panja inila dobrodolom. Ignorirali su ih i toga mu je bilo preko glave. Prvo ih je sasluao suosjeajni stariji povjerenik u njihovome matinom domu, ali nije napravio nita vie onim to je njihove pritube lijepo proslijedio Disciplinskoj komisiji. Komisija je takoer pokazala da ima razumijevanja i iz nekog je razloga odluila, nakon to je pomno prouila deset stranica pritube na Zuckerberga, kako to nije u njezinoj nadlenosti. Uzrujao ih je i sam Zuckerberg, koji je na njihovu opomenu reagirao pisanjem svojih dodatnih sranja. Ustrajao je na tome da na stranicama Thefacebook.com nije poeo raditi prije njihovog posljednjeg sastanka, koji je odran 15. sijenja. Zanimljivo je bilo da je domenu thefacebook.com registrirao dva dana ranije. Poeo je tvrditi kako je samo elio uiniti neto dobro za svoje kolege sa sveuilita, neto besplatno i velikoduno, a da njihove stranice nisu bile nimalo nalik tome. Mali je tim odgovorom toliko isprovocirao Tylera i njegovu ekipu da su odmah pokuali uspostaviti izravan kontakt s njim. Bacili su se na pisanje e-mailova, pa i na zvanje telefonom u nastojanju da ga privole na susret. U jednom je trenutku pristao na sastanak, ali je iz nekog razloga prihvatio susreti se samo s Cameronom. Nakon to je propao i taj pokuaj sastanka, prekinuti su svi kontakti, to je Tyler zapravo smatrao dobrim jer je znao da se Marku ionako ne moe vjerovati. Zakljuio je sljedee: ako je Mark sposoban gledati u oi i lagati, ne bi im pomogao nikakav sastanak. I tako evo njih, sjede na sofi koja se doimala starom koliko i Massachusetts Hall dok ih kradom odmjerava slubenica. Tyleru je sve uokolo izgledalo prastaro. Dojam mu je bio prilino ispravan jer je zgrada sagraena jo 1720. godine i najstarija je graevina Harvard Yarda, ujedno i jedna od dvije najstarije sveuiline zgrade u cijeloj dravi. Ulaz u zgradu postavljen je popreno na Sveuilinu dvoranu pred kojom se nalazi legendarni kip Johna Harvarda. Vodii koji su okupljali budue studente i vodili ih naokolo kroz kampus taj su kip nazivali Tri lai jer su uklesane rijei pod njim John Harvard, utemeljitelj, 1638. bile trostruko lane: niti je rije o Johnu Harvardu, niti je on osniva sveuilita, koje je pak osnovano 1636. Unato tome kip je bio stalna meta studenata s drugih sedam velikih sveuilita sjeverozapada. Klinci s Dartmoutha obojili su ga u zeleno kada je njihov nogometni klub gostovao u gradu. Oni s Yalea pokuali su ga obojiti u plavo i u krilo mu
19

Geslo na grbu Harvarda. Lat. Veritas = istina.

20

Rotirajui ureaj koji se koristi za pohranu informacija o poslovnim kontaktima (ime je stvoreno kombiniranjem engelskih rijei rolling i index).

60

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi smjestili lutku buldoga. Svako sveuilite imalo je vlastiti obiaj, a ak su i harvardski mangupi posjeivali kip usred noi ne bi li uriniranjem po njegovim stopalima zazvali dobru kob. Tyleru je palo na pamet da su moda on i brat trebali isprobati ritual uriniranja prije no to su zaronili u nelagodnu atmosferu Massachusetts Halla. Trebala ih je svaka srea koju su bili kadri prizvati. Poseban pothvat bio je ve i ishoenje sastanka s rektorom. Povukli su svaku vezu koju su imali, preko obitelji, Porcelliana ili poznanika njihovih poznanika, i na kraju doli do toga da sjede na pragu rektorova ureda, sjedite vrhovne moi kampusa. Bilo im je teko othrvati se osjeaju da su obavijeni mranim i zlokobnim silama. Kada je zazvonio telefon na radnom stolu prijamnog ureda, Tyler se skoro sloio na pod. ena je zgrabila slualicu, klimnula, a zatim im se obratila. Rektor e vas sada primiti. Pokazala je rukom prema vratima s njezine desne strane. Tyler je duboko uzdahnuo i krenuo za bratom u smjeru vrata. Kada je ovaj doao do kvake, Tyler se okrenuo sa smijekom slubenici utke molei njezinu podrku. Ako nita drugo, barem mu je uzvratila smijekom. Rektorov je ured bio manji no to je Tyler oekivao, ali nije se moglo rei da mu nedostaje akademskog duha. Jedan su zid prekrivale police s knjigama, radni je stol bio velik i od punog drva, a u prostoriji je bilo i mnotvo antiknih stolia te garnitura za sjedenje na debelome perzijskom tepihu. Tyler je primijetio Dellov kompjutor na radnom stolu. Dell je predstavljao vaan detalj jer je bio prvo raunalo koje se ikada pojavilo u rektorovom uredu. Neil Rudenstine, prethodnik Larryja Summersa, naprosto je mrzio ureaje i zabranio unoenje takvih predmeta u svoj ured. injenica da je Summers imao razumijevanja za tehnologiju bila je dobar znak jer se moglo oekivati da e barem razumjeti o emu je rije. Osim raunala, sve to je Tyler trebao znati o rektoru bilo je demonstriranje izlocima na antiknim stoliima. Uz obaveznu fotografiju s djecom stajale su i uokvirene fotografije s Billom Clintonom i Alom Goreom. Odmah do nalazila se i uokvirena novanica od jednog dolara ba sa Summersovim potpisom, uspomena na funkciju ministra financija SAD-a koju je obnaao od 1999. do 2000. Diplomirao je na MIT-u21, doktorirao ekonomiju na Harvardu i s 28 godina postao jedan od najmlaih redovitih profesora u povijesti sveuilita. Nakon washingtonske karijere doao je na Harvard da bi postao dvadesetsedmi rektor. Njegov ivotopis nesumnjivo je izniman i Tyler je znao da ako je itko sposoban uhvatiti se u kotac s njihovim problemom i rijeiti ga, onda je to Summers. Kada su uli u ured, Summers je sjedio u konom naslonjau za svojim stolom drei telefonsku slualicu na uhu. Oko metar dalje sjedila je njegova izvrna pomonica, Afroamerikanka ugodne vanjtine, otprilike pedesetogodinjakinja, odjevena u klasino, nenapadno ensko poslovno odijelo s hlaama. Njezina pojava lijepo se uklapala u duh koji je vladao prostorijom. Pozvala ih je rukom i pokazala na stolce ispred radnog stola. Summers ih je gledao kako prilaze i sjedaju, ne prekidajui telefonski razgovor. Nastavio je smirenim glasom govoriti onome s druge strane telefonske veze, tko god to bio. Tyler je zamiljao da bi to mogao biti Bill Clinton; moda ba leti na neki od svojih plaenih govora. Zamislio je Ala Gorea kako u nekoj umi jadikuje s drveem. Summers je naposljetku spustio slualicu i pogledao ih. Glava mu je bila demekasta, iroka, s rijetkom kosom, brade utonule u podbradak; otar pogled naizmjence je prelazio s Tylera na Camerona. Summers se polagano poeo naginjati naprijed i sezati rukom preko stola. Bucmastim prstima napipao je uvezani snop papira i podigao ga drei za kut. Tyleru je odmah bilo jasno
21

Massachusetts Institute of Technology, jedno od najglasovitijih svjetskih sveuilita, usmjereno na tehnike znanosti, smjeteno u Cambridgeu kao i Harvard.

61

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi da je rije o njihovih desetak stranica na kojima su naveli sve detalje svojih pritubi na Zuckerberga, to je ukljuivalo detalje svih komunikacija s njim, kao i preciznu kronologiju dogaanja od prvog e-maila koji mu je Divya bio poslao, pa sve do dana kada je u Crimsonu objavljen lanak o pokretanju Facebooka. Silan je trud uloen u tih deset stranica i bio je osokoljen injenicom da su nale put do rektorovog stola. No, u tom je trenutku Summers uinio neto to je zaprepastilo blizance. Bez rijei se naslonio u naslonja drei njihov podnesak dvama prstima podalje od sebe kao da je premazan drekom. Opustio se, podigao noge na stol i pogledao ih s neskrivenim gnuanjem. Zato ste doli? Tyler se nakaljao i zacrvenjeo. Bacio je pogled prema crnkinji koja je revno biljeila sve izreeno. Summersovo pitanje inilo je prvi redak na inae istom papiru s crticama. Ponovno se okrenuo rektoru. Odbojnost u Summersovom glasu bila je neporeciva. Tyler je pokazao na materijal to je visio iz masnih prstiju, a na ijoj je prvoj stranici staja saetak njihova sluaja: Dopis Lawrenceu H. Summersu, rektoru Sveuilita Harvard Potovani rektore, mi (Cameron Winklevoss '04, Divya Narenda '04 i Tyler Winklevoss '04) molimo sastanak na kojem bismo Vam izloili pritubu nedavno upuenu Disciplinskoj komisiji, koju je ona odbila podrati. Prituba se sastoji od temeljito dokumentiranog sluaja studenta druge godine i njegova neasnog ponaanja proisteklog iz nepotenog i neiskrenog postupanja s drugim lanovima sveuiline zajednice Harvarda. Koled od svih studenata oekuje potenje i susretljivost u ophoenju s drugim lanovima zajednice. (Studentski prirunik) Ukratko, ranije ove akademske godine nas smo se trojica obratili spomenutom studentu (kao to smo to uinili i s jo nekima) uz molbu da se ukljui u rad na naem projektu izrade web stranica. Njegovim pristankom poela je tromjesena suradnja izrade naeg web sitea. Tijekom spomenuta tri mjeseca, usprkos dogovoru i na nau materijalnu tetu proisteklu iz njegovih obmana, otezao je razvoj naih web stranica, istovremeno razvijajui vlastite (Thefacebook.com), ime je nelojalno konkurirao naim, i to bez nae privole ili saznanja. Prema naim spoznajama, ta su djela izvan podruja uobiajenog akademskog ivota, no smatramo da je navedeni student svojim ponaanjem izravno prekrio Odluku o pravima i obvezama koju je Studij znanosti i umjetnosti prihvatio 14.4.1970. i u kojoj, izmeu ostaloga, stoji: Osobnom odlukom pristupanja Sveuilitu, osoba pristupa zajednici koja stremi idealima slobode izraavanja i istraivanja, potovanja tueg dostojanstva i otvorenosti konstruktivnim promjenama. Vjerujemo da smo duni, s obzirom na Vau vodeu ulogu u ovoj akademskoj zajednici, predstaviti Vam sluajeve zloporabe etikog kodeksa i naruavanja dobre prakse zajednice.

62

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi Toleriranje ovakvih sluajeva bi, vjerujemo, moglo dovesti do dalekosenih i negativnih posljedica po nau akademsku zajednicu, a i ire. Stoga molimo sastanak s Vama, na kojem bismo porazgovarali o tom predmetu, im Vama to bude odgovaralo. Unaprijed hvala. S potovanjem, Cameron Winklevoss '04 Divya Narendra '04 Tyler Winklevoss '04 Nakon to je prolo nekoliko sekundi, dovoljno da bi se ovjek mogao barem pretvarati da je jo jednom proitao njihovo pismo, Tyler se nakaljao i objasnio: Mislim da je stvar prilino oigledna. Mark nam je ukrao ideju. I to sad oekujete od mene po tom pitanju? Tyler je zurio u oku. Okrenuo se jednako preneraenom bratu koji je blago otvorenih usta promatrao kako se dopis klati u snanom stisku rektorovih prstiju. Tyler je napadno trepnuo putajui da bijes u njemu potisne ok. Pokazao je na red knjiga iza rektorovih lea u kojem je bez ikakvog problema prepoznao zbirku studentskih prirunika iz proteklih godina. Prirunik se dodjeljivao svakom brucou i sadravao je pravila kojih se trebalo pridravati cijelo sveuilite, pa tako i svaki student zasebno. Kako je on vidio te stvari, uloga rektorata bila je osigurati provoenje tih odredbi. Krasti od kolega u suprotnosti je sa sveuilinim normama, rekao je Tyler, a zatim po sjeanju citirao Studentski prirunik: Koled od svakog studenta oekuje potenje i susretljivost u ponaanju prema ostalim lanovima ove zajednice. Svi studenti obavezni su potivati privatno i javno vlasnitvo. Kraa, otuenje, neovlateno postupanje s imovinom, odnosno njezino oteenje, imat e za posljedicu disciplinski postupak, ukljuujui i iskljuenje sa studija. Dakle, da je Mark provalio u nau sobu i odnio nae raunalo, Vi biste ga izbacili sa studija. A on je uinio neto mnogo gore. Ukrao nam je ideju i sveuilite se treba umijeati kako bi ouvalo potivanje etikog kodeksa kakav je uobiajen na Harvardu. Summers je uzdahnuo i pustio da dopis padne na stol odmah do arko obojenih onglerskih loptica. Bilo je glasina da mu ih je ostavio njegov prethodnik jer su simbol ongliranja koje e kao rektor morati sve vrijeme prakticirati s ljudima, projektima i problemima. Tyleru je po izrazu Summersova lica bilo sasvim jasno da e on i njegov brat poput tih loptica izletjeti iz ureda. Proitao sam vau albu. Proitao sam i Markov odgovor. Ne vidim da je tu rije o sveuilinom problemu. Ali postoji kodeks asti, upao je Cameron zaboravljajui na trenutak tko je taj demekasti ovjeuljak koji mu se upravo posrao na tekom mukom sroenu albu. Postoji i kodeks asti. emu taj kodeks ako se nikako ne moe obraniti? Summers je odmahnuo glavom. Obrazi su mu podrhtavali pri pokretima glave, poput mesnatih valova u oluji epiderme. Etiki se kodeks primjenjuje na odnos izmeu vas i sveuilita, a ne na vae meusobne odnose. Ovaj se problem, deki, tie vas i Marka Zuckerberga. Tyler je osjetio kako se zemlja pred njim otvara. Osjeao seizdanim. Izdali su ga i taj ovjek, i sveuilite i cijeli sustav. Uvijek se smatrao dijelom harvardske obitelji, jednoga asnog i ureenog svijeta. A sada mu vladar tog svijeta govori kako zajednica zapravo i ne postoji i da je svaki geek preputen samome sebi. Mark je razbio sistem, ali to Summersa nije bilo briga.

63

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi Ali sveuilite je obavezno odravati kodeks asti Sveuilite nije opremljeno za bavljenje takvim situacijama. Rije je o sukobu tehnike naravi izmeu studenata. to biste nam savjetovali da uinimo po tom pitanju? Tyler je pomirljivo pitao. Summers je slegnuo ramenima. Okrugla su mu ramena zaivjela pod tkaninom koulje. Njegova je utnja jasno govorila da mu uope nije bilo stalo do toga to bi Tyler i Cameron mogli uiniti sa svojim problemom. Sredite to s njim ili naite neki nain da se to rijei kao pravno pitanje. Tyler je shvaao na to je ciljao. Predlagao je susret s Markom, neto za to je Tyler dobro znao da nikamo ne vodi jer je Mark potpuno sposoban i voljan lagati im u lice. Drugo je rjeenje bila tuba pred sudom, to se inilo kao jo loija taktika. Bilo je to uistinu obeshrabrujue. Rektor im je objasnio da su preputeni sami sebi. Uprava je od svega prala ruke. Thefacebook je bio omiljena novotarija kampusa. Mark je postajao slavan, web stranice su mu iz dana u dan bile sve posjeenije, a rektor je zapravo podravao njegov uspjeh. Nije jasno je li Summers stvarno bio uvjeren da blizanci Winklevoss nemaju utemeljenih prigovora protiv Marka, kao i je li moda povjerovao onome to mu je napisao Mark: da su web stranice vrlo razliite i da su blizanci samo kivni to nisu uspjeli prvi pokrenuti svoje. Ili jednostavno nije mario. Tyler je shvatio: jedino im je preostalo da se sami suprotstave Marku. Izvodei brata iz rektorovog ureda, osvrnuo se i ugledao debeljka kako se laa telefona. Znao je da e dobro zapamtiti ovaj trenutak jer je oznaio kraj njegove naivnosti. Bez obzira bio u pravu ili ne, Tyler Winklevoss smatrao je da je taj prokleti balavac ukrao njihovu ideju. A ako bi se stvari razvijale onako kako je slubeni Harvard na njih gledao, Mark Zuckerberg je bio na pravnom putu proi nekanjeno.

64

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi

17. POGLAVLJE OUJAK 2004.

65

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi O, udna li i daleka puta Lako je zamisliti detalje toga jutra u oujku 2004., iako je povijesno znaenje toga trenutka postalo poznato tek naknadno: Sean Parker najednom je otvorio oi potaknut naglo i milozvunom milju koja mu je skakutala po mozgu. Kroz uho mu se uvukao podivljali crv i cijelom nepreglednom mreom neurona i sinapsi njegove sive mase prola je zaraza koja je sva crvena svjetla pretvorila u zelena. Kao i uvijek jutrom, nacerio se gledajui bijeli strop i nastojei se prisjetiti gdje se nalazi. O, udna li i daleka puta! Rukama je otrao zadnje ostatke pospanosti iz oiju i protegao ruka iznad glave sve dok nije osjetio hladnou tekoga damastnog jastuka od perja i tada mu je sinulo. Leao je na krevetu smjetenom uza zid bezlino obojene malene spavae sobe, glave duboko potonule u jastuk. Kosa mu je bila u komi, poput oblaka svijetlosmeih kovra koje su se borile s mekim materijalom jastunice. Nosio je donji dio trenirke i majicu kratkih rukava, ali samo zato to je bilo est ujutro. Njegova Armanijeva jakna, uske DKNY traperice i po mjeri ivana Pradina koulja visjele su na vratima kupaonice. O, udna li i daleka puta! Nasmijeio se od uha do uha, i to toliko zduno da su ga zamalo zaboljeli kutovi usana. Da, tono je znao gdje se nalazi i bilo je jebeno dobro nalaziti se upravo tu. Gledao je po svojoj sobici i vidio drveni toaletni stoli, policu punu udbenika o raunalima, svjetiljku u kutu, uspavani laptop na majunom pomonom stoliu kraj kreveta. Posvuda je bilo razbacane odjee, od police za knjige pa sve do svjetiljke, ali Sean nije imao nita protiv toga jer to je uglavnom bila njegova odjea, a ona koja nije pripadala njemu, e ta je bila vrlo seksi. Ugledao je kitnjasti grudnjak i majunu suknjicu, laku majicu s bretelama i uzak, zgouan remen, onakvu odjeu kakvu nose studentice po kampusima cijele Kalifornije, ak i ovdje, na njezinom sjever, gdje su palme ee okupane maglom nego sunevim zrakama. Hvala Bogu da se na Stanfordu djevojke odijevaju po kalifornijskim obiajima unato elitnom statusu sveuilita. tovie, sve su bile plavue. Prepustite Hrvardu i njemu slinima na istoku naporne brinete, a neka zgodno i plavo i dalje ima stvarnu vlast na zapadu. Sean se osovio na lakat. Nije bio siguran kome je pripadala enska odjea u sobi; pretpostavljao je da je rije o goi nekog od njegovih cimera ili je moda rije o nekoj koja je njemu dola u posjet. Nije bio siguran ni odakle odjea u njegovoj sobi. Moda je prepoznao vlasnicu, a moda i ne. U svakom sluaju, ona je poznavala njega ili je berem tako mislila. Izgledalo je kao da svim na Stanfordu poznaju Seana Parkera, to je bilo donekle i smijeno s obzirom da uope nije studirao ondje. Kua u kojoj je ivio uvijek je bila puna klinaca s kampusa iako mu nije pripadala nego je samo bila u blizini jednog od studentskih domova. Osim to nije bio student na Stanfordu, uope nije studirao. Ipak, bio je junak kampusa. Nije bio ba toliko slavan kao njegov prvotni poslovni partner Shawn Fanning, ali tko je znao o emu se radi tome je sve bilo jasno. Njih su dvojica bili tinejderi koji su izmijenili lice glazbene industrije tako to su napravili web site Napster, koji je omoguio klincima da iz studentskih soba glazbu daju ostalima na raspolaganje. Napster je bio silno uspjean, bio je stvar koja je promijenila svijet dobro, vremenom je i implodirala, ali i ta je implozija bila predivna. Napster koji su Sean i Fanning osnovali nakon to su se kao srednjokolci upoznali preko nekog chata bio je manje kompanija, a vie revolucija. Njihov je site uinio glazbu dostupnom i besplatnom za preuzimanje s interneta, dao je svakom klincu s kompjutorom mogunost da uzme to eli. Nije li to bila sutina rock and rolla sloboda? Nije li to ono to je i internet trebao biti? Razumljivo da glazbena industrija nije na to gledala blagonaklono. Zapravo su se te jebene tvrtke kao bijesne harpije okomile na dva jadna Seana. Oni su uzrokovali paljbu, ali
66

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi ishod je bio unaprijed poznat. Neki su ljudi misli da se to dogodilo upravo zahvaljujui Parkerovim pogrekama, da se pothvat sunovratio nakon to je napisao neke e-mailove koji su posluili glazbenoj industriji kao putokaz u borbi protiv Napstera. Moda je to bila samo mladenaka ludost, brbljavost koja je na kraju Napster stajala ivota, ali to je uvijek bio Seanov problem, ali i njegova prednost. Bio je otvoren, nita nije uvao za sebe. Nije ni za im alio. Ni u ludilu. To nikako ne bi sliilo njemu. Naravno, kad je Napster otiao k vragu, Sean se mogao i drugaije ponijeti, sklupati se u nekoj rupi ili pobjei mami i tati. Umjesto toga, odluio je ponovo uzjahati silicijskog pastuha. Tek su se nekoliko godina kasnije on i dvojica njegivih najboljih prijatelja pozabavili jednim drugim programom izraslim iz ideje dijeljenja. Ovaj se put radilo o jednostavnom besplatnom programiu koji je prikupljao osobne kontakt podatke i s vremenom se razvio u ivi sustav pohrane poslovnih podataka koji se sam neprestano aurira. Tvrtku su prozvali Plaxo. Tada je i to implodiralo, barem je Sean na to tako gledao. Sam Plaxo se dobro drao i njegova je vrijednost u tom trenutku vjerojatno bila milijunska, ali Seanova uloga u svemu tome bila je prolo svreno vrijeme. Imao je dojam da se njegov izlazak iz tvrtke mogao nazvati napucavanjem, a u stvarnosti je bilo i gadnije no to zvui. Gadno jer je Sean smatrao da se u cijelu priu upleo i jedan pravi, stvarni zlikovac, koji kao da je doetao iz nekog filma o Jamesu Bondu: misteriozni Velanin udaren na megalomansku stranu skoro onoliko koliko mu je bio impresivan bankovni raun. Upravo je Sean bio taj koji je prizvao VC22 aveti jer je mislio da Plaxo treba sredstva, a da on zna kako e se nositi s takvim ulagaima. No, Michael Moritz nije bio tek neki ulaga, nego partner u fondu Sequoia Capital i mali bog lovaroa Silicijske doline. Ulagao je i u Yahoo i u Google, i zaradio toliko novca da vie nikada nitko nee posumnjati u njegove metode. Sean je Moritza smatrao tajanstvenim izopenikom i manijakom. Od poetka su se klali na gotovo svakom pitanju. Sean je slobodouman, mlad i poduzetan, a Moritz je tu radi novca i oko toga nije bilo nikakvih dvojbi. Niti godinu dana nakon to je Sequoia dokapitalizirala kompaniju koju je osnovao, Sean je stekao dojam da Moritz oekuje njegov odlazak i naputanje tvrtke koju je sam osnovao! Naravno, Sean je to odbio. Vodila se otra bitka, investitor je izvrio prevrat unutar tvrtke i Sean je polako, ali sigurno poeo uviati da e na kraju ostati na vjetrometini. Dvojica njegovih najbliskijih prijatelja s kojima je osnovao tvrtku vremenom su, po njegovom miljenju, popustili pritiscima Moritza i uprave. Prema pouzdanim informacijama, kada je Sean uzvratio najavom da e napustiti tvrtku samo pod uvjetom da unovi svoj dio u njoj za istu gotovinu, Sequoia je krenula onom. Sean je bio uvjeren da je Moritz potegnuo za sredstvima kakvima bi se posluio i onaj Bondov zlikovac. Bio je siguran da je Moritz unajmio privatne detektive ne bi li prikupili prljavog rublja za borbu kojom ga je trebalo udaljiti. Poeo je primjeivati automobile sa zatamnjenim staklima kada bi izlazio iz stana, udno pucketanje dok je telefonirao, a pojavili su se i sablasni pozivi s nepostojeih telefonskih brojeva. Postajalo je uasavajue. Moda i jesu neto nalazili. Kao i svaki deko njegovih godina, a jo i zahvaljujui slavi steenoj kroz Napster i Plaxo, Sean je uglavnom bio spreman za tulumarenje. I cure. I nikako nije bio svetac. Bio je u ranim dvadesetima, rock zvijezda Silicijske doline koja misli i govori brzo, vrlo brzo. Neto to je nosio u sebi odavalo je dojam ivanosti, frenetinosti, i to se lako moglo pogreno protumaiti.
22

VC = venture capital. U doslovnom znaenju poduzetniki kapital. Radi se o sredstvima i ljudima koji su na raspolaganju za sudjelovanje u rizinom pothvatu i koji preuzimaju rizik na sebe. U zamjenu za takvo novano sudjelovanje, preuzimaju dio budue dobiti i razna, ako ne i sva, upravljaka prava. U pitanju mogu biti sasvim mali, ali i ekstremno veliki iznosi.

67

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi Moda su na kraju i imali neto ime su ga drali, a moda i nisu. Kako god bilo, Sean je smatrao da ga je Moritz izbacio. Natjerao ga je da mu preda kljueve onoga to je stvorio vlastitim rukama. K tome, Sean je vjerovao da je izgubio ne samo tvrtku, nego i svoja dva biva najbolja prijatelja. Bilo je gadno, oajniki i, barem je Sean tako smatrao, nije bilo fer. Ali, jebiga, dogodilo se, i to sad? Nije se to dogodilo samo njemu. U Silicijskoj dolini to je redovita pojava. Tako je to s rizinim poduzetnikim kapitalom. U poetku je strano super, a kasnije samo strano. Plaxo je zavrio loe, ali to nije znailo da je sa Seanom Parkerom gotovo. Ni govora. Traerska smea Doline tek su se tada rairila nakon to je iza sebe ostavio dvostruki jackpot; uivali su radei od njega gradskog momka na loem glasu. Komadi. Odjea s potpisom. Naravno, tu su bile i nepotvrene prie o svakojakim narkoticima, bijelom prahu, tabletama i samo nebo zna o emu sve ne. Sean je ve poeo oekivati kako e jednog dana otvoriti Gawker i doznati da si utrcava krv mladih tuljana. Bila mu je smijena pomisao da netko o njemu misli kao o zloestom deku. Pretpostavio je da bi to moglo biti urnebesno bilo kome tko ga je poznavao dok je odrastao u Chantillyju u Virginiji. Bio je mravko, alergian na kikiriki, pele i koljkae. Stalno je uza sebe imao injekciju s dozom adrenalina. Bio je i astmatiar pa je nosio i inhalator. Kosa mu je bila tako neukrotiva da je vukla na afro. Zapravo, rei da je bio mrav nije dovoljno. Fiziki ne bi nikoga mogao prepasti. Brani bi mu krevet bio dovoljno velik da odradi splet gimnastikih vjebi na parteru. Zlikovac iz Silicijske doline? Presmijeno. Pogledao je onaj zavodljivi grudnjak na podu i opet se nasmijeio. Mora se poteno priznati da je imao svojih trenutaka. Jedno vrijeme hedonizam mu je iao sasvim lijepo. Kao to su privatna zabadala vjerojatno nekako uspjela shvatiti, volio je cure. Nekada i mnogo njih. Volio je kasne izlaske i volio je piti. Izbaen je iz nekoliko nonih klubova. I, da, nije upisao faks. Napustio je i srednju kolu kada je Napster podivljao i nikada se nije vratio. Ali negativac nije bio. Bio je pozitivac. Sam je sebe smatrao ak nekom vrstom superheroja. Iako se prezivao Parker, sebe je zamiljao slinijim Batmanu. Danju bi bio Bruce Wayne i druio se s poduzetnicima i direktorima. Nou je bio maskirani osvetnik i pokuavao promijeniti svijet mijenjajui jedno po jedno studentsko derite. Samo to, za razliku od Brucea Waynea, Sean jo nije imao novca. Stvorio je dvije najvee internetske kompanije svih vremena, a bio je vorc. Naravno da e Plaxo jednoga dana biti prilino vrijedan. Seanu e pripasti dobar dio toga, moda deseci milijuna dolara. A moda i stotine milijuna. to se Nepstera tie, ak i ako se njime nije obogatio, u najmanju si je ruku stvorio reputaciju. Neki su ga ak usporedili i s Jimmom Clarkom, osnivaem Silicom Graphicsa i ovjekom koji je bio odgovoran za Netscape i Healtheon. Sean je ve dvaput zakucao, trebala mu je jo jedna dobra lopta i tada bi analogija mogla biti i prikladnija. to se toga tie, stalno je gledao odakle bi mogla doi ta trea lopta i sada je traio neto to e uistinu mijenjati ivote. Svi, naravno, ekamo svoju veliku priliku. Razlika je bila u tome to je Sean tono znao to e biti ta velika prilika. Znao je i vjerovao u to kao u Boga: bit e to drutvene mree. Tek nekoliko mjeseci ranije spojio se s ljudima koji su napravili Friendster. Doveo im je neke vrlo odvane tipove voljne uloiti u rizine pothvate i upoznao ih sa svojim lokalnim poznanicima, od kojih je najvaniji Peter Thiel, ovjek koji je stajao iza PayPala, Seanov brat po slinim iskustvima s bandom iz Sequoie. No, ni Friendster nije mogao biti njegovo tree zakucavanje. Stvar je ve bila odmaknula, a Sean se nije ukrcao na vrijeme. Kada se stvari pogledaju ozbiljnije, Friendster je imao svoja ogranienja. Iako je bio bolje zamaskiran nego Match ili JDate, zapravo je bio

68

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi servis za spajanje parova, mjesto na koje bi netko doao u potrazi za curom koju jo nije poznavao pokuavajui tamo doi do njezinog telefona ili e-maila. Postojao je jo i MySpace, zvijezda u usponu koja je rasla opako brzo; Sean je bacio pogled ili dva na nju i nije ga se dojmila. MySpace je bio odlian za svoju svrhu, ali to Seanu nije bilo pravo drutveno umreavanje. Na MySpace se nisi uputio kako bi komunicirao, nego da bi se razmetao. Bilo to je veliko igralite na kojemu su se preetavali narcisoidni tipovi. Pogledaj me! Pogledaj! Pogledaj moj garani bend, gledaj mene kako priam smijene viceve, a vidi tek kako sjajno glumim! Nisam li doista super maneken?! I tako dalje i tako dalje. Sve se svodilo na pokuaj lansiranja sebe kao brenda i nadanja da e privui dovoljno pozornosti. Ako je Friendster bio alat za spajanje partnera, a MySpace pomono osobno promidbeno sredstvo, to je preostalo? Sean nije bio siguran, ali negdje je neki novi Fanning kuckao u svojem podrumu i radio na Napsteru drutvenih mrea. Sean je samo trebao otvoriti etvrte oi. Znao je da je ljestvicu postavio jebeno visoko. Ako se ne radi o milijardama i ako to nije njegov Yahoo, YouTube ili Google, tada se s tim nee ni zamarati. Iza sebe je ve imao Plaxo i to mu iskustvo nikako nije bilo po volji. Sljedei put bit e ili milijarda ili nita. Sean je sjedio i pustio da se energija u njemu razbudi. Bilo je vrijeme za povratak na potragu. Ugledao je stoli tik do pokrivaa i na njemu otvoreni prijenosnik kraj rozoga djevojakog runog sata. Raunalo nije bilo njegovo niti od njegovih cimera pa je moralo pripadati goi ili nekome drugome tko je doao u posjet. Vano je da je na dohvat ruke i to ga je inilo savrenim ureajem u tom trenutku. Bilo je vrijeme da pregleda svoju elektroniku potu i zapone dan. Posegnu je za laptopom i njeno ga postavio u krilo. Probudio se ve nekoliko sekundi kasnije. Odmah je spazio da je ve zakaen na net, i to preko Stanforda. Na zaslonu je bila otvorena neka web stranica. Oito je vlasnica, tko god ona bila, te noi bila online. Znatieljni Sean bacio je pogled na stranicu. Tako neto nije vidio nikada ranije, to ga je vrlo zaudilo jer je vidio skoro sve to se vidjeti moglo. Njena plava traka dominirala je gornjom i donjom zonom stranice. Bio je to oito nekakav portal. Slika djevojke bila je na lijevoj strani; primijetio je da ima super kosu, prekrasan osmijeh i nevjerojatne plave okice. Zatim je vidio da se ispod njezine slike nalazi i neto podataka o njoj. Iz njih se razaznavalo da je ensko. I da je solo. Da je zanimaju deki. Trai prijatelje. Slijedio je i popis prijatelja koje ve ima, njezina mrea. Ispod toga su joj omiljene knjige i to studira na Stanfordu. Uz profil se nalazio i osobni citat koji je sama sastavila i nekoliko komentara njezinih prijatelja s grupe. Reklo bi se da su svi bili sa Stanforda i imali Stanfordove e-mailove. Bili su to njezini prijatelji iz stvarnog ivota, a ne tek ljudi koji su je pokuavali pojebati, kao na Friendsteru. Nisu to bili ni ljudi koji su joj servirali svoj novi bend ili odjeu kao na MySpaceu. Ovo je bila njezina prava drutvena mrea, njezini prijatelji, povezani online. Povezani trajno. I kada je raunalo iskljueno, drutvena mrea je radila, bila je stalno budna. Nije stajala. Fluidna. Jednostavna. Prekrasna. Majko sveta, ree potiho Sean sebi u bradu. Ono to je vidio bilo je briljantno. Trepnuo je u nevjerici. Drutvena mrea namijenjena studenskom tritu. Krajnje oito. Ona golema praznina koja je zjapila na tritu drutvenih mrea bila su sveuilita, a studenti su zapravo bili idealna populacija za drutveno
69

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi umreavanje jer su nevjerojatno skloni druenju. U studentskom domu stvori vie prijatelja nego ikada u ivotu. Po svemu sudei, Friendster i MySpace su previdjeli upravo dio trita koji je najskloniji drutvenosti. Ali ovaj site?! Izgledalo je kao da je sagraen na samo zlatnoj ili. Oi su mu progutale sve, do zadnjeg retka stranice, i tamo je naao: Proizvodnja Mark Zuckerberg. Nasmijeio se. To mu se svialo. Izrazito mu se svialo. Tko god je to napravio, stavio je svoje ime ravno na dno stranice. Nakon nekoliko udaraca po tipkama pred sobom je ima Google. Poeo je pretraivati. Zaudo, naao je mnogo, i to veinom isjeke iz Harvard Crimsona, novina Sveuilita Harvard. Web stranice TheFacebook pokrenuo je klinac s druge godine faksa, svega est ili osam tjedana ranije. U etiri je dana skoro cijeli kampus bio na Facebooku. Do kraja drugog tjedna imao je ve oko pet tisua registriranih korisnika, a tada su otvorili vrata i nekim drugim sveuilitima. U tom se trenutku pretpostavljalo da ih ima ve oko pedeset tisua. Stanford, Columbia, Yale Kriste, pa to ide brzo! Sean je mrmljao sam sa sobom. Thefacebook. Zato ne samo Facebook? Takve stvari bi ga izludjele. Njegov um mu je stalno radio takve stvari i Sean je neprestano nastojao izgladiti ili pojednostaviti stvari. Dok je razmiljao o toj svojoj sklonosti, uhvatio se kako istovremeno prstima nastoji izravnati nabore na posteljini. Nasmijeio se samome sebi i rekao si da na popis neuroza svojem portfelju mora dodati jo i OKP. Valja nazvati Valleywag i javiti im da Sean Parker, zloesti deko, opsesivno-kompluzivno poremeeni astmatiar alergian na kiki-riki, ganja neki novi projekt Trebalo im je to javiti jer e se upravo to i dogoditi. Krenuo je pronai tog Marka Zuckerberga i vidjeti od ega je napravljen. A ako su stvari uistinu tako divne kako su mu izgledale, pomoi e malom da od Facebooka napravi neto jako veliko. Ili milijarda ili nita. Jednostavno, isto. Nita manje nee smatrati uspjenim. Od dva pokuaja, dvaput je zakucao. Napster i Plaxo. Bi li ovo moglo biti tree?

70

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi

18. POGLAVLJE NEW YORK CITY

Ma daj, Eduardo. Zar stvarno misli da e od nas ovdje traiti papire? Djevojka je kolutala oima, i to je samo pogoravalo stvari. Eduardo ju je pogledao ravno u oi, ali ve se nastavila baviti popisom raspoloivih alkoholnih pia u svojim rukama, kao to je i Mark radio. Moda je Kelly imala pravo i nitko tamo nije imao namjeru traiti iskaznice. No, stvar nije bila u tome. Eduarda je izluivalo to niti ona niti Mark nisu nita doivljavali ozbiljno. Nije to poelo s restoranom, Mark se zajebavao i glupirao cijelim putem do New Yorka pravei se da je sve samo velika ala. to se Kelly tie, njoj se to moglo i oprostiti jer je jedini razlog njezine nazonosti na veeri posjet roacima u Queensu. Ali Mark se tamo nalazio jer je navodno u New York doao poslom. Iako su spavali kod prijatelja umjesto u hotelu, Eduardo se pobrinuo za sve trokove, od putovanja i taksija do hrane i pia. Zapravo, to su plaali s hrpice rezervirane za Thefacebook, one brzo nestajue sijeanjske Eduardove tisue dolara. Ta injenica je odreivala putovanje kao poslovno i Mark se stoga trebao ponaati kako prilii trenutku. No, njegovo ponaanje nije bilo nimalo nalik oekivanom. Eduardo je uspio organizirati nekoliko susreta s moguim oglaivaima, no niti jedan od susreta nije imao blistav ishod, moda dijelom i zbog toga jer bi Mark obino jednu polovicu prespavao, a drugu proveo sjedei u tiini dok se Eduardo snalazio kako je znao i umio. Iako su svi bili iskreno zadivljeni injenicom da su dobivali nove korisnike tolikom brzinom i ve ih imali, prema zadnjem brojanju, vie od sedamdeset pet tisua, nitko nije imao volje dati spomena vrijedan novac za oglaavanje. Jednostavno im je trebalo jo vremena da se stvari slegnu, a oglaavanje na internetu je i inae kockanje svoje vrste. Jednostavno je bilo teko oglaivaima objasniti koliko je Facebook zapravo poseban. Nije ih impresionirala ni injenica da korisnici na Thefaceook stranicama ostaju dulje nego na gotovo bilo kojem drugom siteu. Ono to je bilo jo impresivnije, podatak da ak 67% onih koji isprobaju Facebook postanu redoviti korisnici oglaivai nisu uope bili kadri pojmiti. Stvari su ipak mogle biti makar malo bolje da je Mark te sastanke shvaao ozbiljnije. I na koncu konca, eto ih u jednom od hit restorana New Yorka, a on sjedi u svojoj idiotskoj trenirci s kapuljaom i lupka natikaom o natikau pod stolom. Olakotna mu je okolnost to u 66 nisu doli kako bi se sastali s potencijalnim kupcem oglasnog prostora na siteu, ali ipak su tu bili poslom i Mark se trebao pripremiti za svoju ulogu. Najmanje to je mogao uiniti je izgledati pristojno jer je na takvome mjestu strao kao prase u Teheranu. 66 je sagraen na prvom katu stare tkaonice u Tribeci i predstavljao je najnoviji uspijeh Jeana Georgrsa, a vjerojatno i najljepi kineski restoran koji je Eduardo ikada vidio. Elegantan, minimalistiki i beskompromisno moderno ureen od etverometarskog staklenog ulaza pa sve do golemog akvarija sa ivim ribama koji je odjeljivao salu od otvorene kuhinje. Pod je bio od bambusa, a pjeskareno staklo dijelilo je prostore za objedovanje. Jedan vei zid od istoga takvog stakla zaklanjao je prostor za stolom za pedesetak osoba pa su se mogle vidjeti samo sjene posluitelja koji su obigravali oko stola. Kineske svilene zastave visjele su sa stropa, ali ipak je sve djelovalo vie fusion nego azijski, barem je Eduardo to tako doivljavao. Kako im je gost kasnio, ve su naruili neto s jelovnika, aspik svinjetinu garniranu alotom i umbirom, tartar od tunjevine, jastogova klijeta na pari s umbirom i vinom. I gusju jetru u pretjeranim okruglicama od kampa. Eduardova cura nije bila presretna izborom jela i kratila je vrijeme do posluivanja domaeg sladoleda u posudicama za dostavu hrane. Dodue, da je uspjela uvjeriti nekog od konobara da im donese pia bez provjeravanja njihove dobi, vjerojatno bi zaboravila na sladoled.
71

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi Iako nije bila ba takva da bi je ovjek htio eniti, Kelly je bila visoka i zgodna, a Eduardo ju je uspio zainteresirati i nakon epizode u toaletu. Mark je odavno izgubio njezinu frendicu Alice, ali to mu nije bilo bitno. Niti Eduardu toga trenutka nije bilo posebno vano to e biti sa Kelly. Imao je veih briga. Daleko vie su ga zaokupljale misli o sastanku zbog koga su uope doli i ovjeku kojega su trebali upoznati. Nije znao mnogo o Seanu Parkeru, ali mu se nije svialo ono malo to je o njemu naao na internetu. Parker je bio divlja zvijer Silicijske doline, serijski poduzetnik koji je iz dvije internetske tvrtke to ih je napravio izletio na prilino spektakularan nain. inio se kao nekakav divljak, moda i mrvicu opasan. Nije mu bilo nimalo jasno zato bi htio razgovarati s njima, kao niti to je htio od njih, ali je bio prilino siguran da oni od Parkera ne trebaju nita. Kad smo ve kod toga, Eduardo je spazio Parkera onog trenutka kada je proao pjeskarenu staklenu barijeru. I da ga nije vidio odmah, uoio bi ga sljedee desetinke jer ga se nije moglo ne primijetiti zbog stila kojim se pojavio na sceni. Odbijao se od zidova kao lik iz crtanog filma tasmanijska neman koja se kao uskovitlani tornado razletjela restoranom. Prvo je dobacio haj domaici istodobno grlei jednu od konobarica. Zatim je zastao pri jednom stolu pozdravljajui ovjeka u odijelu i rukujui se s njim kao da se odavno znaju, dok je drugom rukom razbaruio kosu njegovog klinca kao da su kuni prijatelji. Isuse Kriste, pa kakav je to lik? Priao je njihovom stolu i nasmijeio im se. U osmijehu je bilo neega lisijeg. Sean Parker. Ti si vjerojatno Eduardo. I Kelly. Mark, naravno. Sean se proetao na drugu stranu stola gledajui Marka Eduardo je spazio, tada i na tome mjestu, izraz Markovog lica, crvene obraze i sjaj u oima. Bio je to sluaj iste idolatrije. Iz Eduardova kuta gledanja bilo je oigledno da je Mark Seana Parkera smatrao bogom. Trebao je ranije zbrojiti dva i dva. Napster je bila hakerska bitka nad bitkama, njihov ep, njihovo najire bojno podruje ikada. Nije bilo bitno niti to to su na kraju izgubili tu bitku, odnosno rat, jer je to i dalje bio daleko najvei hakerski pothvat u povijesti. Sean Parker je bio veteran, preivjeli borac koji je nakon toga osnovao i Plaxo i time si potvrdio reputaciju. Eduardo se nije trebao truditi zapamtiti sve ono to mu je Google servirao o Seanu jer je ovaj ionako odmah ispalio sve to je trebalo. Usput je sjeo kraj Kelly i naruio pie za sve etvoro kod konobarice s kojom se prethodno sprijateljio. Sean je mljeo priu za priom. Razina energije koju je isijavao bila je nevjerojatna. Krenuo je od Napstera i bitaka koje je vodio oko njega, pa preao na Plaxo i jo tee makljae koje je jedva preivio. Bio je potpuno otvoren u svakom pogledu. ivot u Silicijskoj dolini i u Los Angelesu, tulumi ovdje i ondje, prijatelji koji su postali milijarderi, prijatelji koji jo uvijek trae ono pravo. Svoj je svijet predstavio vrlo plastino i Eduardo je gledao kako Mark sve upija. Izgledao je kao da e ustati, otrati u zranu luku i odletjeti u Kaliforniju. Kada je Sean konano uspio ispriati sve svoje prie i stao, po Eduardovom miljenju nakratko, okrenuo je tok razgovora pitavi kakva su posljednja dogaanja s Thefacebooko. Eduardo je poeo priu o prisutnosti na dvadeset devet sveuilita, ali se Sean obrati Marku pitanjem o strategijama kojima se koriste pri osvajanju novih sveuilita. Eduardo je sjedio, poneto nadrkan, i gledao Marka kako sav vaan objanjava njihovu strategiju na primjeru Baylora. To malo teksako sveuilite ih je prvo odbilo obrazloenjem da je razvilo svoju funkcionalnu drutvenu mreu. Umjesto izravnog sukoba s Baylorom, napravili su popis svih sveuilita u krugu od stotinu ili dvjesto kilometara i poosvajali ih redom. Vrlo brzo su baylorska djeca praktiki molila da ih se pusti na Thefacebook jer su vidjela da su svi njihovi prijatelji ve tamo. U roku od nekoliko dana Baylorova drutvena mrea je nestala u ropotarnici povijesti.

72

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi Izgledalo je da Seana ta pria prilino uzbuuje. Dopunio ju je i citatom koji je Stanford Daily objavio 5.3.: Ne ide se na predavanja, zapostavlja se posao. Studenti provode sate u potpunoj fascinaciji. Thefacebook.com ludilo je poharalo kampus. U roku od 24 sata nakon objave tog lanka 85% Stanforda je pristupilo Thefacebooku. Doimalo se da je Marku strano drago to je Sean Parker itao o njemu. Seanu se pak svidjelo to ima Marka za svojega istinskog oboavatelja. Odmah su se prepoznali, u to nije bilo nikakve sumnje. to se Eduarda tie, nije njega Sean namjerno ignorirao. Poanta je bila u tome da ga je Mark zanimao mnogo vie. Moda je to bila posljedica injenice da su obojica bili spretni s raunalima, iako Sean nije na Marka ostavio dojam geeka. Sigurno je to bio, ali je pritom izgledao izrazito chic, kao da je zapravo glumio geeka u nekoj TV seriji. Nije bio u pitanju samo nain na koji se odijevao, niti ponaanje kao da je stalno na nekoj opakoj kemiji, nego i nain na koji se odnosio sa svima u prostoriji bio je roeni showman i to mu je ilo strano dobro. Veera je prola vrlo brzo, iako se Eduardu inilo kao vjenost te je umalo zapljeskao kada je Kelly konano dobila sladoled. im su se zdjelice ispraznice, Sean je zamolio da ga ispriaju, pokupio raun i obeao Marku da e mu se javiti vrlo brzo. Vrtloni dervi 23 je napustio zgradu istom brzinom kojom se i pojavio. Deset minuta kasnije Eduardo je stajao kraj Marka na cesti, pokuavajui rukom dozvati taksi. Eduardova cura je otila nai se sa Seanom i njegovom curom u neki bar u blizini, gdje su se pak trebali nai s nekim zajednikim poznanicima. Eduardo je namjeravao pridruiti im se kasnije, ali morao je obaviti jo nekoliko telefonskih razgovora. elio je organizirati jo nekoliko sastanaka s oglaivaima. Nije elio odustati, bez obzira koliko su se stvari uslonjavale. Ruke podignute u zraku, okrenuo se prema Marku, koji je jo uvijek sjajio od sree. Parker je otiao, ali njegova je aura jo lebdjela unaokolo. Taj bi Eskimu prodao led, rekao je Eduardo u nadi da e skinuti ini s Marka. Hou rei, jedan je od onih koji bi stalno neto novo. On nama i nije potreban. Mark je slegnuo ramenima, ali nije nita rekao. Eduardo se namrtio. Bilo mu je jasno da uzalud pria. Marku se svidio Parker, oboavao ga je. To je bilo neizbjeno. Eduardo je nagaap da to nije previe vano, bar ne u ovom trenutku. Nije izgledalo da bi ih Sean mogao obasuti novcem jer ga zapravo nije jo ni imao, koliko je Eduardo mogao pronjuiti. A TheFacebook je trebao upravo novac. Kako je posao rastao, trebalo je jo servera; zakljuili su i da im je potrebno jo programera i angairali su ih. Zvali su ih staistima, ali i njih e prije ili kasnije trebati plaati. Zbog toga su razloga namjeravali sljedeeg dana otvoriti novi raun u banci i u projekt uloiti jo novca. Eduardo je pripremio deset tisua dolara. Mark nije imao nita svojeg novca pa su se do daljnjega morali oslanjati na Eduardov. Iako Parker i nije imao neku ozbiljniju lovu, sigurno je imao pristup kljunim izvorima poduzetnikog rizinog kapitala. No, ovaj put mu je bilo drago to je Mark toliko nezainteresiran za novac; za nj je samo vano da sve bude zabavno i cool. Oglaavanje nije bilo cool. Ni poduzetniki kapital nije bio cool,a pogotovo to nisu tipovi u odijelima i kravatama. Ukratko, Eduardo se nije bojao da bi Mark u skorije vrijeme poelio potraiti dokapitalizaciju kod takvih poduzetnika.
23

Turski mevlana dervii (mavlavije, ili mevlevije, kako ih zovu u Bosni) pripadnici su islamskog sufistikog reda posveenog duhovnom ivotu. Poznati su i kao vrtloni/vrtei dervii zbog svojega plesa koji je dio obreda sema. Prema nekim opisima, ples je katkad zavravao ekstatinim stanjem u kojima su se dervii mogli probadati bez ikakva znaka boli i krvi. Danas je hipnotika vrtnja dervia kulturna atrakcija Turske.

73

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi Eduardo se, meutim, nije uspijevao othrvati misli koja mu se stalno vraala. Problem je bio to je Parker, unato tome to se kretao u poduzetnikom svijetu, bio suti ideal cool osobe u Markovim oima. Na kraju je suzbio tu misao i pohranio je u nekoj zabaenoj ostavi mozga. Sve je bilo sjajno i nije trebao brinuti ni o emu. Svi su oboavali Thefacebook. Prije ili kasnije, mislio je, ve e nai kako unoviti tu prokletinju, i to bez pomoi Seana Parkera. Eduardo je osjeao da Sean Parker jednostavno nije mogao biti jedini koji je primijetio njihov maleni web site. Bilo je pitanje vremena kada e se otvoriti novanici u kojima ima neto malo vie no to je potrebno za veeru u minkerskom newyorkom restoranu.

74

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi

19. POGLAVLJE LJETNI SEMESTAR

Yup. Jo jedan. Sere. Da bar serem. U poetku se Eduardo uspio oduprijeti porivu da pogleda preko ramena. Nastojao se koncentrirati na profesora, bradatog ovjeka crno-bijele kose koji je jurcao po podiju predavaonice osrednje veliine. Nije mu ilo jer nije imao pojma o emu se radi. Znao je da je rije o nekakvome naprednom programskom jeziku o kojemu pak nema nikakvog pojma. Bilo je to jo jedno Markovo predavanje na koje je upao. Thefacebook je zauzeo kolske sate. ak su i njih pretvorili u provizorno radno vrijeme svoje cvatue kompanije. U tom se trenutku hrvao s porivom da se okrene i pogleda no uinio je to, jednostavno si nije si mogao pomoi. Trebalo je manje od sekunde kako bi uoili lika: srednjih tridesetih, odjeven u sivo odijelo s kravatom, dri aktovku pod mikom. Sjedi izmeu dvojice s druge godine koji na sebi imaju trenirke s grbom sveuiline teniske ekipe. Tip se idiotski smijeka. Intenzitet smijeka se pojaao kada je uhvatio Eduardov pogled. Isuse, ovo postaje presmijeno. To nije bio prvi VC24 koji ih je pratio po kampusu. Kako se semestar bliio kraju, poeli su navirati do te mjere da su izazivali i pomalo straha. I ne samo oni, i predstavnici krupnih internetskih i softverskih kua stali su ih hodoastiti. Ljudi u odijelima su im prilazili u blagovaonici i knjinici, jedan se ak probio i do Markove sobe. ekao je pred vratima tri sata dok se Mark nije vratio sa sastanka katedre za raunala. Bilo je krasno nalaziti se u sreditu pozornosti, ali problem je to nitko nije nudio novac, barem ne ozbiljan. Samo su najavljivali da bi se novac mogao dogoditi. Neki su izbacili i cifre. Lijepe, krupne, okrugle kao okruglice u juhi na sabat i s mnogo nula u sebi, ali jo uvijek nitko nije dao konkretnu ponudu. Ni Mark ni Eduardo nisu nikoga od svih njih shvaali previe ozbiljno, a nisu ni namjeravali putati nikoga u vlasnitvo ni po koju cijenu. Jednostavno im nije padalo na pamet, a nisu o tome ni meusobno razgovarali. U to je vrijeme Facebook preao brojku od 150.000 lanova i svakoga dana je dobivao tisue novih. Eduardo je znao da e stranice, budu li se stvari nastavile tako kretati, vrijediti stvarno velik novac. Zavretak kole je znaio i da on i Mark trebaju donijeti krupne odluke o bliskoj budunosti. Unato tome to su Chris i Dustin dobro povukli dio tereta, Thefacebook je poeo izgledati kao ozbiljan posao s punim radnim vremenom. Kada zavri semestar, bit e sve lake uskladiti bilo je oigledno da e obojici tijekom ljeta prioritet biti Thefacebook. Eduardo je u proteklom mjesecu napravio neki napredak u odnosima s oglaivaima, pokrenuo je nekoliko testnih oglaavanja za lokalne, ali i prvorazredne, sveamerike prisutne tvrtke kao to su AT&T Wireless, AOL i Monster.com. Neto prostora su zakupili razni harvardski studentski klubovi i udruge, pa su oglaavali teaj za barmene, Seneca Club Red Party i godinji plesnjak u koi doma Mather. Demokrati sveuilita plaali su trideset dolara dnevno kako bi prikupili zainteresirane za njihovu ekskurziju u New Hampshire. Sve skupa, stranice su donosile neto prihoda, ali nedovoljno da bar pokriju trokove najma servera, a kamoli njihovu nadogradnju i

24

VC = Venture capitalist

75

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi odravanje sada kad je to postalo nuno zbog toliko ljudi koji su danonono visjeli na siteu. No, i to je bilo neto, za poetak. Eduardo je unaprijedio posao i to se tie pravne podloge. On i Mark su i slubeno osnovali tvrtku i 13.travnja registrirali TheFacebook LLC25 na Foridi, gdje je Eduardova obitelj ivjela. U prijavi u registar ponovili su ranije dogovorene postotke vlasnitva: 65% je pripalo Marku, 30% Eduardu, a 5% je preuzeo Dustin. Chris je jo uvijek trebao dobiti odreeni, tada jo neutvreni postotak. Bilo kako bilo, sami ti dokumenti inili su tvrtku stvarnijom iako jo nije stvarala nikakvu dobit. Unato registriranju tvrtke i epidemijskom rastu TheFacebooka, jo uvijek je bilo teko odluiti to uiniti kada za nekoliko tjedana doe kraj nastave. I Mark i Eduardo su se interesirali za neki posao koji bi radili preko ljeta. Mark nije naao nita to bi ga trgnulo, ali Eduardo je preko poznanstva iz Phoenixa i obiteljskih veza uspio rezervirati stairanje u prilino ozbiljnoj investicijskoj banci u New Yorku. O tome je nairoko raspravljao s tatom i bilo je oigledno kamo ga je otac usmjeravao. Iako je TheFacebook rastao iz dana u dan, jo uvijek nije donosio zaradu i nije bio pravi posao. Dogovoreno stairanje je, pak, bilo na zavidnom poloaju i otvaralo je fantastine mogunosti. Kada je uzeo u obzir i to da su im oglaivai veinom u New Yorku, izgledalo je logino da preko ljeta bude tamo i u slobodno vrijeme radi za Thefacebook. Ali prije nego je Eduardo stigao izloiti svoj plan, Mark je ve imao spremno iznenaenje. Iako je Thefacebook bio i njegov prioritet, poeo je razvijati jo jedan projekt Wirehog. Partneri su mu bili dva frenda iz programerskog svijeta: Adam D'Angelo, s kojim je u srednjoj koli napravio Synapse, i Andrew McCollum, kolega s grupe na raunarstvu. Wirehog je bio krianac Napstera i Facebooka, program za razmjenu datoteka s primjesom drutvenih naklonosti. Program se preuzeo s interneta i pokrenuo lokalno, a omoguavao bi korisniku razmjenu sadraja s prijateljima, izmeu ostaloga slika, glazbe i videa. Razmjena bi se obavljala preko vlastito ureenih web stranica, a grupa onih kojima bi korisnik dopustio pristup bila bi njegova drutvena mrea kakvu sam odabere i uredi. Zamisao je imala nastavak. Kad Wirehog postane gotova aplikacija, bit e ugraen u Facebook kao dodatna funkcija. U meuvremenu e on i Dustin raditi i na nadograivanju Thefacebooka. Nadali su se da e do kraja ljeta s trideset skoiti na stotinjak sveuilita. Bio je to plan od koga bi se svakome zavrtjelo u glavi, posebno ako se radi usporedno s Wirehogom. No, inilo se da je Mark sve to doivljavao kao uzbuenje, a ne kao prenatrpanost. injenica da je Mark odluio svoje vrijeme podijeliti na dva projekta Eduardu je olakala odluku o stairanju. Eduardo se poeo zabrinjavati tek kada je Mark ispalio drugu novost. Zapravo, objavio ju je samo dan prije, i to nakon to je Eduardo prihvatio stairanje i ve poeo traiti stan u New Yorku. Proteklih nekoliko tjedana, Mark je objasnio, opustio se uz mali karton Beck'sa i zakljuio da bi nekoliko sljedeih mjeseci trebao provesti u Kaliforniji. elio je na Wirehogu raditi u Silicijskoj dolini, mjestu mitova i legendi. Marku i njemu slinima to je mjesto u kojem ive nadljudi. Sluaj je htio da i Andrew McCollum dobije posao za tvrtku EA Sports, koja je isto tamo, a i Adam D'Angelo je iao s njima. Mark i njegovi su ak nali gdje bi za malo novca bili u podnajmu: La Jennifer Way, ulica u Palo Altu, odmah kod Stanforda. Marku se inilo da je smislio savreni plan. Poveo bi i Dustina sa sobom, u kui bi postavili radionicu, i Facebook i Wirehog bi tako doli tamo gdje pripradaju. Kalifornija, Silicijska dolina, sredite umreenog svijeta. Ni dan kasnije se Eduardo jo uvijek nije mogao pomiriti s drugim Markovim iznenaenjem. Istini za volju, uope mu se nije svialo to je uo, i to ne samo zato jer je
25

LLC = limited liability coorporation, gotovo doslovno drutvo s ogranienom odgovornou, odnosno d.o.o.

76

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi Kalifornija na drugom kraju zemlje, nego ju je smatrao i opasnom i zavodljivom. Dok e on po New Yorku proganjati oglaivae, ovakvi kao onaj to je sjedio uza njih po Kaliforniji e proganjati Marka. Jo se vie bojao Seana Parkera jer je, za razliku od ovih koji su vukli za rukave, Parker tono znao na to e se Mark upecati. Nikada nije planirano voditi tvrtku iz Kalifornije. Mark i Dustin su trebali biti programeri, a od Eduarda se oekivalo da izigrava biznismena. Razdvoje li se, kako e obavljati dogovorene uloge? Mark je zanemario Eduardove brige im ih je ovaj izrekao; smatrao je da nema razloga ne raditi na dva mjesta. Mark i Dustin e raditi na programima, dok e Eduardo traiti oglaivae i baratati financijama. U svakom sluaju, nije bilo prilike naklapati o planovima jer je Mark odluku ve donio, a Eduardo prihvatio stairanje u New Yorku. Trebalo je samo nai nain da sve funkcionira. Eduardu se to nije ba svidjelo, ali je prihvatio da e tako biti nekoliko mjeseci; a kada ljeto proe, opet e se nai na studiju i bjeati lakrdijaima u sivim odijelima. Pretpostavljam da trebam razgovarati s njima, Eduardo se okrenuo natrag Marku praen blistavim smijekom ovjeka u sivom. Hoe li s nama? Takvi obino barem plate ruak. Za to su dosta dobri. Mark je odmahnuo glavom. Danas primamo staiste. Eduardo je klimnuo sjetivi se. Mark i Dustin su odluili povesti nekoliko staista sa sobom u Kaliforniju kako bi ostvarili onu brojku od stotinu sveuilita do kraja ljeta. To e, razumije se, imati svoju cijenu. Nitko nije imao namjeru ii na drugi kraj zemlje besplatno. Pustili su glasine po odjelu za raunarstvo kako namjeravaju platiti osam tisua dolara za rad preko ljeta, kao i osigurati smjetaj i hranu u unajmljenom stanu u La Jennifer Way. Izgledalo je kao velik novac, pogotovo jer tvrtka nije jo poela zaraivati. No Eduardo je ponovo pristao financirati razvoj novcem zaraenim ulaganjima. Namjeravao je tih dana otvoriti novi raun u Bank of America i na nj poloiti osamnaest tisua, a Marku dati bjanko ekove kako bi kalifornijski ogranak mogao funkcionirati. Kao odgovoran za poslovni aspekt projekta, smatrao je da tako treba postupiti. Kad odjebem onog tamo, Eduardo je odgovorio, navratit u i pomoi vam oko izbora tenca. Trebalo bi biti zanimljivo, odgovorio je Mark, a Eduardu se uinilo kako ima neeg vrajeg u njegovom smijeku. Rije zanimljivo je u Markovom neobinom svijetu mogla znaiti mnogo toga. Tri, etiriSad! Zamislimo scenu koju je Eduardo ugledao uavi u podrumsku uionicu upravo u trenutku kad je ona eksplodirala. Urlici, luaki smijeh i pljesak kakofonino su mu buili ui dok se laktovima probijao kroz guvu kako bi vidio to se dogaa. Guvu su inili studenti raunarstva, i to veinom deki i s prve dvije godine. Nije ih bilo teko prepoznati. U blijedom ambijentu ultramodernog raunalnog praktikuma niskoga stropa, sa svojim su blijedim licima bili u elementu. Probijao se kroz njihove redove, no nisu ga ni primijetili. Kada je konano doao naprijed, vidio je i zato. Igra je bila u punom zamahu, a rije zanimljivo bila je zanimljivija no to je mogao zamisliti. Sredite prostorije je bilo raieno i na istinu postavljen red od pet stolova. Za svakim su bili po aa Jack Daniel'sa i jedan laptop, a pet je geekova frenetino udaralo po tipkovnicama. Na elu stolova stajao je Mark sa topericom u ruci. S mjesta na kojem je stajao, Eduardo je mogao samo razaznati da su na ekranima zbrkane brojke izmijeane sa slovima. Nije bilo sumnje da su se klinci natjecali u probijanju
77

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi kroz lukavstva i labirinte koje su im Mark i Dustin postavili ne bi li izabrali najbistrije. Kada god bi neki od njih dopro do razine na kojoj bi ekran bljesnuo, dignuo bi pogled i iskapio aicu viskija. Rulja bi ga poastila oduevljenim pljeskom, a klinac bi se odmah vratio na programiranje. Eduardu nije trebala ni sekunda da povee dogaaj kojem je svjedoio s onom pijankom inicijacije kraj biljarskih stolova u Phoenixu. I ovo pred njim je bila inicijacija svoje vrste, svijet u kojem je on bio junak. Bilo je to utrkivanje, testiranje, vjerojatno najlui prijamni razgovor koji e itko od tih klinaca ikada doivjeti. No, nije se moglo rei da im to smeta, naprotiv. Na licima im se ocrtavalo isto zadovoljstvo. Bili su hakeri koji piju, ime su dokazivali ne samo da su u stanju raditi pod pritiskom, nego i da e pratiti Marka gdje god e biti potrebno. Ne samo da e s njim poi u Kaliforniju, nego gdje god ih povede. Njima Mark vie nije bio samo kolega s grupe. Svakoga je dana sve vie postajao bog. Trebalo je proi jo deset minuta dreke, udaranja po tipkama i natezanja Jacka dok dvojica nisu ustala gotovo istovremeno odbacujui stolice na pod iza sebe od siline skoka. I dobili smo dvojicu pobjednika! estitamo! U tom je trenutku netko pokrenuo mp3 player prikljuen na zvunike u kutu prostorije i zaulo se Dr. Dre: California, it's time to party26 Eduardo nije mogao ne nasmijati se. Rulja ga je okruila ispunjavajui istinu u sredini i svi su pokazivali ozbiljne simptome umne poremeenosti. Bili su izvan sebe pokuavajui estitati novim staistima. Eduarda su odgurnuli unatrag, ali nije se bunio. Bilo mu je drago gledati Marka kako uiva u svojih pet minuta. Mark i Dustin su se pridruili staistima tvorei maleni prsten u sredini prostorije; pokraj Marka je stajala zgodna Azijka, visoka Kineskinja izrazito tamne kose i doista lijepog osmijeha. Zvala se Priscilla i prilino esto se nalazila u Markovoj blizini u prolih nekoliko tjedana; nalikovali su deku i curi, to je prije nekoliko mjeseci zvualo kao znanstvena fantastika. U svakom sluaju, ivoti su im se u tih nekoliko mjeseci uistinu promijenili. Mark je konano izgledao stvarno sretan u pulsirajuoj gomili koja ga je oboavala. I Eduardo je bio sretan iako je samo stajao podalje i promatrao. Tada, na tome mjestu, zakljuio je da bi mogli uspjeti: mogao je voditi tvrtku iz New Yorka, dok bi Mark, Dustin, McCollum i staisti programirali u Kaliforniji. Kada ve budu tamo, moda uspostave kakve dobre veze koje bi Eduardo iskoristio za jo bri rast sitea. Bili su ekipa i njegova namjera je bila ostati timski igra, ak ako je to znailo biti udaljen od sredita dogaaja tisuama kilometara. Na kraju krajeva, za tri mjeseca e se svi vratiti na nastavu, Eduardo e biti na etvrtoj godini, Mark na treoj i ivot e ii dalje. Do tada e moda biti bogati, a moda e biti tu gdje su i sada i gledati kako tvrtka raste i raste. U oba sluaja e im ivot biti bitno drugaiji nego to je bio prije poetka ove avanture; Eduardo nije sumnjao da e im budunost biti prvoklasna. Odbacio je svaku dvojbu, kako i prilii pravom timskom igrau. Nije bilo potrebe za paranojom. Stvarno, pitao se, moe li se ita drastino pogorati u samo nekoliko mjeseci?

26

Kalifornija, vrijeme je za party

78

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi

20. POGLAVLJE SVIBANJ 2004.

Tri. Dva. Jedan Tyler je osjetio kako mu prsti bijele steui grlo boce ampanjca i gledajui Camerona i Divy nagnute nad laptop. Divya je podigao prst u zrak i drao ga nad tipkovnicom; pokuavao je iskoristiti svaku raspoloivu mrvicu dramatinosti kako bi spasio dignitet trenutka. Teoretski gledano, to i jest bio dramatian moment: pokretanje web stranica na kojima su svi nazoni radili od 2002. godine, gotovo pune dvije godine. Preimenovali su ga u ConnectU, najvie zato da bi zaboravili traume koje su prolazili nekoliko posljednjih mjeseci njegova razvoja, a djelomice i zato to je Thefacebook pokazao kako ideja na kojoj je stvaran Harvard Connection moe istovremeno raditi na vie sveuilita. Stranice su konano bile u stanju da ih se stavi u promet, nakon toliko mnogo dana, rasprava, planiranja i nervoze, tolikih sati provedenih u brizi o svakom detalju, izgledu i funkcionalnosti. Bio je to spektalukaran trenutak, a opet spektakularnost se nije osjeala, kao ni dramatinost. Moda je oduevljenje izostalo jer je u sutini samo jedan Indijac pritisnuo tipku raunalne tipkovnice pred oima identinih blizanaca u bezlinoj, gotovo praznoj studentskoj sobi Quada. Vei dio Tylerovih stvari ve se nalazio u oznaenim kartonskim kutijama poslaganim uz rubove sobe. Njegov i Cameronov tata trebao je doi za sat ili dva kako bi im pomogao pri selidbi iz Harvarda u stvarni svijet. Dodue, ne sasvim stvarni svijet. Blizanci e odmah otii na trening, i to na jo jai trening no to su ga imali na Harvardu. Kako bi im u tome pomogao, otac je obnovio jedan stari hangar u Connecticutu. Ve su angairali trenera i sada, nakon to su diplomirali, krenuli su u ozbiljan pohod na Olimpijske igre u Pekingu 2008. godine. Do tada e proi jo tisue i tisue sati treniranja. Bit e teko i bolno, a neki put i pravo muenje. No dok e trenirati, valja se nadati da e i ConnectU isto krenuti naprijed. Uz malo sree, moda e se nositi s Thefacebookom, MySpaceom, Friendsterom i svim drugim drutvenim mreama koje su grabile naprijed i irile se internetom kao poast. Tyler je znao da su ostalima dali i previe fore i da to ima svoju cijenu. Znao je sve o fenomenu prednosti ranog poetka. Njegov otac je dvanaest godina predavao poslovanje na Whartonu nakon to je osnovao svoju tvrtku i mnogo puta mu je objanjavao u emu je trik. U nekim sektorima nije bilo toliko vano koliko si kvalitetan ni kakva ti je strategija. Bilo je vano doi prvi, kao u doba zlatne groznice. Kada je ConnectU krenuo na put, sva nalazita su ve bila zauzeta. Upravo zbog toga je osjeao toliku ozlojeenost prema Marku Zuckerbergu. Smatrao ga je krivim ne samo zbog krae njihove ideje, nego i zbog dva kljuna mjeseca izgubljena zahvaljujui njegovom odugovlaenju. Da je jednostavno rekao da im nee napraviti posao, nali bi nekoga drugog. Istina je da bi se naljutili, ali bi krenuli dalje i ne bi ga krivili za to to im je pokuao razbiti snove. Moda bi prvi pokrenuli svoj site i svaki bi ameriki klinac priao o tome kako se zakaio na ConnectU. Moda bi njihove stranice promijenile ivote tolikih ljudi. Bilo je to vie nego deprimirajue. Sva trojica, Tyler, Cameron i Divya, stalno su sluala deke i cure kako priaju o Facebooku. I to se nije ograniilo samo na Harvard. Betija se proirila na sve strane. Prvo je lutala domovima, hodnicima, laptopima u sobama kampusa, a zatim je dola i na TV, i to skoro svakog tjedna. U novinama je pak bila gotovo svako jutro.
79

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi Mark Zuckerberg. Mark Zucerberg. Jebeni Mark Zuckerberg. Dobro, Tyler moda jest postao mrvicu opsjednut. Znao je da Mark njih trojicu smatra nebitnim dogaajiem u povijesti Facebooka. Mark je to vidio kao rad za neke sportae s faksa; sve je napustio nakon to mu je dojadilo i otiao se baviti neim drugim. Nisu potpisivali nikakve ugovore, nikakve lanke o zabrani konkurencije ili odavanja poslovne tajne. Istina je i da im je srao u svojim e-mailovia, ali nije imao nikakvih obaveza prema dvojici nabildanih veslaa koji nisu znali programirati. Kome su sada mogli staviti soli na rep nakon to je Mark odletio u nebesa? Tyler je svakako proitao Markov odgovor rektoratu i njegov odgovor na Cameronovu posljednju opomenu pred tubu. U poetku, pisao je Cameronu, projekt mi je privukao pozornost i od mene se trailo da zavrim Connect segment stranice. To sam napravio. Nakon tog sastanka, a ne ranije, poeo sam raditi na Thefacebooku ne koristei ni linije koda ili kakvih sklopova koje su dio Harvard Connectiona. Jedine zajednike karakteristike ta dva sitea su mogunost postavljanja vlastitih informacija i fotografija te pretrage po tim informacijama. Proitao je i Markov zloestiji dopis Sveuilitu nastao nakon to su Tyler i Cameron nastojali stvar predati Disciplinskoj komisiji: Obino se nastojim drati podalje od pothvata drugih studenata zato to mi oduzimaju previe vremena i ne ostavljaju dovoljno prostora kreativnosti koju trebam za vlastite projekte. Ipak nastojim svojim vjetinama pripomoi onima koji pokuavaju razviti vlastite ideje za web stranice. Neke je zabune moda i bilo, i shvaam zato ih uzrujava injenica da sam pokrenuo uspjene web stranice dok su njihove jo uvijek nedovrene, no ja im sigurno nisam nita obeao. Iskreno, pomalo me alosti injenica da mi prijete nakon to sam radio besplatno za njih, ali nakon to sam imao posla s hrpom drugih ljudi ili tvrtki dubokog depa i dobro povezanih s pravnicima, kao to je na primjer Microsoft, ne mogu rei da su me iznenadili. Ali ono to je Tyleru stvarno diglo tlak bila je posljednja reenica tog pisma Disciplinskoj. Nakon to je pokopao njihove stranice, Mark je zakljuio kako nastoji kao prolaznu smetnju tretirati sve te kapitaliste koji bi se ukljuili u posao im vide da je napravio neto uspjeno. Tyleru je to bilo isto sranje. On, njegov brat i Divya niti u jednom trenutku nisu gledali na financijsku stranu prie. Uope im nije bilo do novca. Nikada. Za Boga miloga, njihova ga je obitelj imala na bacanje. Stvar je bila u pravdi i asti. Moda se u poslovanju te stvari mogu zanemariti. Moda su u svijetu hakera te vrline bile podreene sposobnostima nadmudrivanja onoga s druge strane ekrana, no Tyleru nije bilo vanije stvari od asti. Markov svjetonazor nije bio takav, i to je bilo jasno. Tyler se nekoliko puta tih tjedana ozbiljno bavio milju da mu jednostavno doe u sobu i suoi se s njim. Othrvao se tom porivu znajui da iz toga ne bi proizalo nita dobro. Jedne veeri, samo tjedan ranije, Cameron se vraao s nekog tuluma na obali i ugledao Marka s druge strane ulice. Kada je zakoraio prema njemu, ovaj se okrenuo i otrao. Tyler je znao, bez trunke sumnje, kako obian razgovor nee pomoi jer su stvari ve bile previe zasrane. inilo se da mu je jedini izbor krenuti dalje, najbolje to umije. Kada je Divya zavrio odbrojavanje, Tyler je odbacio crne misli i usredotoio se na brata i prijatelja pred raunalom. U tom trenutku nije bilo ni Marka Zuckerberga, ni Thefacebooka. Postojao je samo ConnectU koji e, ako bog da, otvoriti novu stranicu njihovih ivota. I eto nas, nastavio je Divya povienim tonom. Polijeemo!
80

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi Prst mu je udario tipku, zaslon je zatreptao i to je bilo to. ConnectU je zaivio. Pustili su ga na trite u nadi da e ga ljudi prihvatiti, da e se studentarija njime sluiti i da e stranice rasti i rasti. Tyler je podigao au, a Divya i Cameron su se kucnuli. Potegnuo je dug gutljaj osjeajui mjehurie u grlu, ali se nije mogao othrvati dojmu gorine u ustima unato slavljenikom ozraju. Duboko, u dnu due, znao je da gorina nema veze sa ampanjcem.

81

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi

21. POGLAVLJE SRETNE SLUAJNOSTI

Da ne duljimo, fizika je bila kriva za sve. Sila protiv sile istog iznosa i suprotnog smjera. Predmet koji se kree nastoji zadrati kretanje koliko god ono bilo udno i nepoeljno, ili jednostavno ilo na ivce. Sila je jednaka umnoku mase i brzine, i tu nije bilo spasa. Sean Parker i znoj koji se cijedio iz njegovih 75 kg nisu imali nikakvih izgleda sprijeiti da se glomazni mahagonijski pisai stol strovali niz stube pred trijemom malog bungalova, i stoga nisu niti pokuavali. Umjesto uzaludnog suprotstavljanja, samo se izmaknuo i gledao kako se drveno sranje rui uz neugodan tresak na tratinu kraj staze. Zaustavio je dah i pozorno oslukivao, ali nije uo prigovore iz kue. To je bio vrlo dobar znak. Njegova cura, dakle, nije ula tresak i kada bi neznatno ranjenoga drvenog monstruma mogao ubaciti u prtljanik svojeg BMW-a parkiranog nekoliko metara dalje, ona nikada nee nita ni saznati. Kleknuo je na jedno koljeno i podvukao ruke pod teko drvo i muki upro. Njegove skupe talijanske cipele utonule su nekoliko centimetara u travnjak, a lice mu se zaarilo od napora. Poelo ga je stiskati u pluima, nakaljao se i odustao. Na trenutak se pitao bi li koji cug iz inhalatora togod pomogao. Vjerojatno ne, zakljuio je. Bilo je vjerojatnije da e morati sagnuti glavicu i pitati curu za pomo. Nije to neto to bi mukarac prvo pomislio, ali kako je dobar dio zadnjeg semestra proveo kod nje, a ona je gotova sa zadnjom godinom Stanforda i odlazi doma, ne bi bilo loe da doive neto domae i prisno ak ako je to tegljenje pedeset kilograma tekog stola preko pitome tratine Sean Parker? Zvuk je doao niotkuda, prekidajui Parkerova razmatranja svih aspekata gorueg problema. Podigao je pogled i shvatio kako glas dolazi iza njegovih lea, iz Ulice Palo Alta u kojoj je ivjela obitelj njegove cure. Okrenuo se oko osi i susreo se suncem pa zakiljio. Kada su mu se oi malo privikle, razaznao je da prema njemu idu etiri deka. Bilo je neobino vidjeti mlade ljude u tom kraju. Pospani gradi u kojem su se nalazili nije bio krcat ivahnim mladim ljudima, niti su oni bili posebno ludi za njim. Ono to se moglo vidjeti bili su nizovi krasnih prizemnica s friziranim tratinama i grmljem, ureenim kolnim prilazima, ponekad bazenom i palmom. Sean je nagaao da su stanovnici prosjeno oko trideset godina stariji od klinaca koji su mu prilazili. Studenti, pomislio je zbog naina na koji su bili odjeveni. Trenirke, traperice i jedna siva kapuljaa. U prvi mah nije prepoznao nikoga od njih, ali kako su prilazili shvatio je da zna jednog od njih. Ovo je nevjerojatna sluajnost, mrmljao je pokuavajui se sjetiti tko bi to mogao biti. Iako se s njegovog lica teko ita moglo zakljuiti, Mark Zuckerberg je bio okiran koliko i Sean. Mark je odmah predstavio svoje cimere i rekao mu kako su se nedavno uselili u susjedstvo. Tonije, pokazao je kuu koja se vidjela s mjesta na kojem su stajali. Na Seana su doslovno nabasali, iako Sean nikada nije vjerovao da se takve stvari dogaaju sluajno. Slava i bogatstvo, ili to god bilo da bilo, ali Seanov ivot ponekad stvarno izgleda kao niz sretnih sluajnosti. Bio se potrgao kako bi locirao Zuckerberga u New Yorku, a sada mu se mali genijalac sam od sebe bacio u naruje u Kaliforniji, pred kunim pragom. Nakon one veeri u 66 nekoliko su se puta pokuali nai, ak su se ve bili dogovorili da e se susresti u Vegasu na nekom skupu povezanom s visokom tehnologijom, ali na kraju im je propao svaki plan. Najbolje od svega bi bilo da je Mark nekako mogao nabasati u Palo Alto. Daleko najbolje.
82

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi Kada je Sean objasinio da je krenuo seliti svoju curu njezinim roditeljima, da e se tamo zadrati nekoliko dana i da e nakon povratka biti privremeni beskunik, mogao je vidjeti kako je zasvijetlilo u Markovim oima, kao da je progutao arulju. Mark je doao u Silicijsku dolinu kako bi stvorio internetsku tvrtku jer je to jednostavno pravo mjesto za takve projekte. Kada ovjek uzme u obzir injenicu, moe li zamisliti ita bolje nego da jo primi na stan nevoljnika koji iza sebe ima suosnivanje dvije internetske tvrtke o kojima se prialo na sve strane? Mark nije naglas izrekao tu ideju, ali Sean je bio siguran da je postojala i ta mogunost ukoliko ga takvo to zanima; a znao je da bi ga moglo zanimati. elio je suraivati na Thefacebooku onog trenutka kada ga je vidio, a sada mu se otvorila mogunost ivljenja s tipom koji ga je stvorio. to se suradnje tie, teko moe biti tjenja. Deko je vritao, vjerojatno vie pijan nego uplaen, letei kroz zrak kao da je u nekom kolskom uprizorenju Petra Pana, samo to nije bio ovjeen o sigurnosno ue, nego se iz petnih ila drao za sajlu niz koju je klizio od dimnjaka prema telefonskom stupu s druge strane dvorita. Uspio se otpustiti u pravom trenutku i nakon neto vrtnje u letu upao je u sredite bazena kao bomba i zalio sve oko sebe, ukljuujui rotilj i daske stranjih prostorija kue u La Jennifer Way, one iste mirne ulice udaljene samo nekoliko milja od sredita grada. Sean je bio vie nego zadovoljan stanjem. Kua je bila super i u njoj je vladao divan duh studentske udruge iako su se Mark i njegovi deki tek uselili. Sami su za stotinjak dolara kupili sajlu u oblinoj eljezariji i instalirali je o dimnjak i stup, uz minimalna oteenja. Barem za sada. Na unutranjosti kue nije trebalo posebno raditi. Bila je ve ureena, a Markovo jato nije ponijelo mnogo toga sa sobom. Svatko je donio ruksak ili dva, neto posteljine i to je bilo sve. Markovi su roditelji poslali neto opreme za maevanje, pa su se na sve strane mogli vidjeti floreti i zatitne maske. Instalirali su bijele zidne ploe za pisanje i ve ih prekrili kodovima u svakoj moguoj ivoj boji. Pod je bio odlagalite ambalae pizza, limenki piva i kartonskih kutija ovee koliine raunalne opreme. Pretjerano veliki dnevni boravak pretvoren je u krianac studentske sobe i raunalnog labosa. Raunala svake vrste nalazila su se posvuda, ostala oprema i mnotvo ica bili su razasuti na sve strane. Prostorija je nalikovala utrobi razbijene svemirske letjelice, a nije bilo trenutka da barem netko nije za nekim raunalom neto radio. U pozadini se uglavnom uo ili alternativni rock ili neto slino, ali i vre. Green Day je bio est izbor i Sean je to smatrao oekivanim izborom nadobudne grupe anarhoidnih hakera. Seanu se podjednako sviala i ekipa s kojom je Mark utrao u ring. Svi su, ukljuujui i staiste, brucoe raunarstva Stephena Dawson-Haggertyja i Erika Shilnicka, bili brilijantni strunjaci za Linux i izradu weba. Kada im se jo pridodaju Andrew McCollum i Dustin, Mark e imati iza sebe pravi mali trust mozgova. Radna etika je bila zapanjujua. Radilo se gotovo danonono. Ne samo da je i Mark radio, on je posebno mnogo radio. Kada nisu spavali, jeli ili se bacali u bazen radili su. Krenuli bi oko podneva i radili do pet ujutro, programirali su, dodavali sveuilite po sveuilite, rjeavali probleme i bugove, dodavali aplikacije i razvijali Wirehog. Bili su elitna postrojba, moda najbolji materijal za izgradnju novog projekta kakvog je Sean ikada vidio. Jednu osobu Sean nije vidio u kui. Eduardo nije bio tamo. U poetku ga je to zbunjivalo jer se u New Yorku predstavio kao glavni za poslovne aspekte Thefacebooka, kako na papiru tako i u praksi. No, im je Sean uao u kuu, bilo mu je jasno da Eduardo uope nije prisutan u svakodnevnom ivotu Thefacebooka.

83

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi Zapravo, Eduardo je otiao u New York i bavio se nekakvim stairanjem u banci ili tako neim, kako je Mark objasnio. Ta novost je Seanu odmah zazvonila na uzbunu. Sudjelovao je u brojnim uspjenim pokretanjima projekata, a jo vie ih je vidio kako ive ili umiru; imao je toliko iskustva da je jako dobro znao kako uspjeh ovisi o energiji i angamanu onih koji su srce pothvata. Ako stvarno eli napraviti neto, stvarno eli da projekt uspije i zaivi, treba ivjeti s njim, s njime nou lijegati i jutrom se buditi. Mark Zuckerberg je bio taj. Imao je snage, sposobnosti i volje. Oito je bio genij, ali osim toga je imao i onu posebnu vrstu usredotoenosti potrebnu da se izvede ovakvo to. Kada ga je gledao kako programira u etiri ili pet ujutro, i to svakog jutra, Sean je znao da pred sobom ima osobu koja stvara novu priu o uspjehu u modernoj, obnovljenoj Dolini silicija. A gdje je Eduardo Saverin? Jo bolje, je li Eduardo Saverin jo uvijek dio prie? Doimao se kao sjajan deko. tovie, bio je tamo kada je sve poinjalo. Kako je Mark rekao, uloio je prvu tisuu dolara za servere. Tada je njegov novac financirao razvoj cijeloga projekta. To mu je svakako davalo odreenu teinu jer je bio investitor u neemu to poinje od nule. Ali osim toga? Smatrao se poslovnim ovjekom, ali to je to zapravo? Silicijska dolina se nije vrtjela oko poslovanja, nego ratovanja. U njoj su se primjenjivale taktike koje se nisu predavale ni u jednoj poslovnoj koli. Uostalom, Sean nije niti upisao studij. Pokrenuo je Napster u srednjokolskoj klupi. Bill Gates nikada nije zavrip Harvard. Ni jedna od tamonjih legendi nije nastala sluajui predavanja. Uspjeli su time to su doli tamo. Nekada samo s pinklecom na ramenu i laptopom na rukama. Eduardo nije bio tamo i, koliko je Seanu moglo biti poznato, nije mu se tamo ni htjelo biti. Stoga ga je u velikoj mjeri iskljuio iz svojih razmiljanja. Imao je Marka, imao je Markove ljudi, imao je Thefacebook. Vjerovao je svim srcem da bi ti deki uz njegovu pomo mogli stvoriti ba tu, milijarde vrijednu kompaniju koju je ekao. Trei ga je put sudbina posjela na pravo mjesto. Pa to ako je spavao na madracu zguranom u slobodan kutak i to ako su njegove stvari pohranjene u nekom spremitu, negdjeOn e osigurati da stvar proradi. Prvi korak bio je pomoi tim dekima da shvate to znai biti dijelom revolucije. Dolinu je smatrao takvim mjestom, mjestom koje vrvi od stalnih revolucija. Odluio ih je upoznati s okolinom kako je samo on mogao. Gledao je te deke, njihove prazne kutije dostavljenih pizza, opremu za maevanje, i zakljuio kako ih ne bi ubila poneka lekcija o odreenim profinjenijim nainima uivanja u ivotu. U krajnjoj liniji, radili su na stvaranju kreme drutvenog ivota. Najvie im je bilo potrebno razumijevanje onoga to drutveni ivot stvarno jest. Sean je znao da je ba on taj koji im moe pokazati sve opcije. U tom je gradu bio rock zvijezda, ali nije vidio zato Mark ne bi jednoga dana zasjenio ak i njega. Thefacebook e biti udarna vijest i svi e slaviti Marka kakav god udak bio i kakve god nedostatke imao. Tulumarenje, minkerski restorani, cure, sve e biti njegovo. Sean je samo trebao pokazati put. to se tie Eduarda, eto, tuno ali istinito je da e propustiti budui razvoj tvrtke, ali to je neto to se u toj igri dogaalo svakodnevno. Ranije se naao na pravome mjestu i u pravo vrijeme, ali mjesto se promijenilo, a vrijeme je proletjelo brzinom svjetlosti. Eduardo bi se moda pokuao odrati, ali ve je pokazivao da nije imao ono to je trebalo za takve projekte. Jadniak, ree Sean u sebi. to li se dogodi kada stoji kraj lika koji epa munju i s njom poleti u nebo? Povue li te za sobom u stratosferu? Ili pougljeni u pokuaju da ga uhvati?

84

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi

22. POGLAVLJE CALIFORNIA DREAMING27

Siva zavjesa kie prekrila je proireni Boeing 727 American Airlinesa kad je krenuo prema pisti za uzlijetanje. Eduardo se zalijepio za okrugli prozori, ali pogled nije prolazio kroz kiu. Nije mogao razaznati koliko je zrakoplova poredano ispred njegovog, ali kada je uzeo u obzir da se radi o JFK-u petkom naveer, po oajnom vremenu, znao je da ima velike izglede provesti vei dio veeri ekajui uzlijetanje. To je znailo i da bi u San Francisco mogao doi dobrano nakon predviena 22 sata, a ve bi mu i to izgledalo kao da je jedan ujutro. Kada ga je Mark i ostatak ekipe doekaju u zranoj luci, bit e potpuno iscrpljen, no to nije bilo tako vano. Koliko god odmoran bio, ono to su planirali za nastavak veeri zvualo je kao da pravi napori tek predstoje. U svojim umornim miiima osjetio je vibriranje ubrzavajuih motora i naslonio se u usko sjedalo do prozora nastojei nai udoban poloaj. Iako je nosio uobiajenu kombinaciju sakoa i kravate, vjerovao je da e bez problema prespavati estosatni let. U New Yorku se prilino istroio. Po deset sati dnevno je glancao plonike, susretao se s oglaivaima, izglednim investitorima, proizvoaima softvera, s bilo kim tko je iz bilo kog razloga bio zainteresiran za Thefacebook. Veeri i noi bi provodili po raznim klubovima New Yorka, i to uglavnom s drutvom iz Phoenixa koje se u gradu zateklo. Naravno, bio je i s Kelly, koja se tada ve nazivala njegovom djevojkom i povremeno bi to bilo i tono unato tome to je poinjao shvaati da nije sasvim svoja. Ni na tren nije poalio to je ve prvog dana odustao od stairanja. Zapravo, odustao je nekoliko minuta nakon to je poeo, im je dobio svoju pregradicu i stol zatrpan financijskim izvjeima tvrtki ije je vrijednosti dionica trebao analizirati. Odmah mu je bilo jasno da zapostavljanje tvrtke koju su on i Mark pokrenuli u studentskim domovima nije nain na koji e postati biznismen oeva kova. Ali nije uspijevao potisnuti tjeskobu koju mu je Thefacebook izazivao, posebno u sitne none sate kad bi se pitao to li se dogaa u Kaliforniji, kako se snalaze Mark i ekipa, kako napreduju i zato se ne javljaju malo ee. Nacerio se sam sebi i zakolutao oima nastojei se ugurati u neudobno i premaleno sjedalo pomislivi kako postaje moda mrvicu ljubomoran, kao njegova aava djevojka koju razmilja nogirati. Nije li pravi razlog zato je uzeo last minute kartu za Frisco uvjeriti se da je neopravdano zabrinut? Vjerovao je da e Thefacebook postati opet onaj stari prije nego protekne ta no. On, Mark i ostatak ekipe e se prvo razvaliti, a onda se prihvatiti posla, i sve e ponovo biti ista harmonija. Bit e to stvarno sjajan start. Mark je spominjao neku zabavu na koju ih je Parker ugurao, nekakvo okupljanje u dobrotvorne svrhe na kojem e biti prva liga poduzetnitva. Moglo bi biti zabavno, a mogla bi to biti i prilika za upoznavanje s jo nekim sklonima ulaganju, ak i ljudima iz svijeta rizinih ulaganja, zvijezdama internetskih tvrtki i nekim od glavnih igraa Doline silicija. Kako je Marko to prenio, Sean ih je ve vodio po slinim zabavama. Otkako su mjesec dana ranije sletjeli u Kaliforniju, Mark je vidio sve najbolje to je taj kraj mogao ponuditi. Udomaili su se na Stanfordu, osjetili zaneseni high-tech San Francisco, ak su nekoliko puta otili u L.A. posjetiti punokrvnu zabavu Hollywooda.

27

Kalifornijski san, pjesma skupine Mamas & Papas, objavljena 1965. Pjesma je 89. na listi 500 najboljih pjesama svih vremena Rolling Stone magazina

85

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi Sean Parker je poznavao svakoga i svatko je poznavao njega. Svi su oni preko njega upoznavali Marka. Thefacebook nije bio glavni u gradu, ali je bio novi i o njemu se prialo. inilo se da svatko eli upoznati genijalca koji je pokrenuo igraku drutvenog umreavanja koja je podigla toliku prainu. Eduardo se nije mogao otresti osjeaja zabrinutosti, a koji je rastao svaki put kada bi mu Mark javio neku novu prekretnicu, odlazak na neku veeru ili zabavu, a to je on proputao bivajui u New Yorku. Stvari su bile jo gore jer je Mark bio takav kakav je. I licem u lice ga je bilo teko proitati, a preko telefona je bio potpuna misterija. Ponekad je komunikacija podsjeala na razgovor s raunalom. Sasluao je to bi smatrao da je odgovorio ukoliko bi smatrao da je odgovaranje nuno. Ponekad bi samo odutio. Ako je i bio oduevljen time to je Eduardo konano pokrenuo stvari s oglaivaima, posebno time to je sklopio sporazum s Y2M i dobio prilino obeavajua obeanja od jo nekih krupnijih muterija, to u svakom sluaju nije pokazivao. Treba priznati i da su Mark i njegovi danonono radili na dodavanju novih i novih funkcija na stranice i dodavanju novih i novih sveuilita. Ritam kojim su radili obeavao je prelazak broja od pola milijuna korisnika do kraja kolovoza, to je uistinu bilo impresivno. No, sve vei broj korisnika donosio je i sve vee probleme. Najvanije je bilo u skoro vrijeme pribaviti jo novca. Tvrtka je jo vozila na onih osamnaest tisua koje je Eduardo uplatio na raun kod Bank of America. Kada je otvorio raun, dao je Marku bjanko ekove i ovaj je njima podmirivao trokove i podizao gotovinu. Prihodi od oglaavanja koji su trebali poeti pritjecati nisu bili dovoljni jer pola milijuna korisnika treba posluitelj golemog kapaciteta. Ubrzo nakon toga i dvojica staista nee biti dovoljna da bi odravala tvrtku. Trebat e pravi zaposlenici, uredi, pravnici itd Eduardo je bio spreman razgovarati o bilo kojoj od tih tema im se nae nasamo s Markom. Nije to bilo neto to bi Sean Parker trebao sluati jer su to stvari o kojima ne raspravlja pred ljudima koji su u viednevnom posjetu, bez obzira na koliko tuluma te odveli. Osjetio je iznenadno vibriranje u depu i hitro bacio pogled po avionskoj kabini sav zbunjen. Sinulo mu je da nije iskljuio mobitel. Dok je taksijem iao do zrane luke, nije bilo signala, valjda je upravo sada konano naao vezu. Bacio je pogled kroz prozor i vidio da su jo nisu ni na pisti i izvukao to udo iz depa. Kad je pogledao zaslon, usta su mu se objesila. Dvadeset tri sms-a i svaki Kellyin. Prekrasno. Ostala je u Bostonu radi nekih predavanja. Prethodne joj je veeri sasvim nerazumno otkrio da kani otii u Kaliforniju provesti nekoliko dana s Markom i dekima iz tvrtke. Reagirala je vrlo loe, odmah se uputajui u glasna paranoina razmiljanja kako odlazi radi svih tih razuzdanih tulumarenja s djevojkama koje su upoznali na Thefacebooku. Bilo je to upravo smijeno, iako se mora priznati da su na Thefacebooku uistinu upoznali hrpu cura nakon to su postali zvijezde u kampusu i izvan njega. Posebno je Mark bio zvijezda. Za ime Boje, pa njegovo ime se nalazilo na gotovo svakoj stranici! Unato tome, Kelly je bila jednostavno nerazumna. Nisu ili tulumariti s prvim curama na koje naiu, namjera je bila raditi u Silicijskoj dolini. Eduardo joj je sms-om odgovorio da se smiri. Sjetio se ostavljenog dara za nju koji je omotan odloio u ormari njezine studentske sobe, pa joj je javio da ga razmota, da misli na nju i neka ne brine. Nakon toga je iskljuio mobitel i ubacio ga natrag u dep. Motori su se zavrtjeli jae, njihov je potisak pridigao nos zrakoplova i Eduarda pritisnuo na sjedalo. Kao da nije imao dovoljno briga? Zadnje ime se u tom trenutku trebao baviti bila je ljubomorna djevojka. Ne boj se. No, dobro, boj se. Ali ide dosta dobro.
86

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi Eduardo je podigao obrve kad je, pratei Marka, ugledao automobil parkiran uz rub terminala. Auto je bio toliko star da nije mogao zakljuiti ni koje je marke, a i sav se tresao. inilo se da je jedna guma neto vea od ostale tri i to je karoseriju inilo udno nagnutom. Ukratko auto je bio kotrljajue sranje. Nije bio iznenaen jer je Mark auto naao preko Craigslista. Nije trebao klju, ali se moralo neto petljati oko volana da ga se pokrene. Dobro je bilo to se nisu morali bojati da e ga netko ukrasti. Eduardo je bacio svoju vojniku transportnu vreu u prtljanik i zavalio se na zadnje sjedalo. Vozio je Dustin, Sean Parker nije bio u blizini. Mark je rekao da je ve otiao na party u svom BMW-u i serije i zauzeo im VIP mjesta. Vrataru je napomenuo kako se zovu, pa s upadom nee biti problema. Sve je ilo po planu i Eduardo je tijekom vonje od zrane luke imao vremena za razgovor s Markom. Kako je to u njihovom odnosu najee i bilo, opet je on govorio, a Mark je uglavnom sluao. Objasnio je detaljno kakav je dogovor postigao s Y2M i kakav je napredao ostvario s drugim oglaivaima. Iznio mu je i neka vienja financijskih planova i ideje za bolje povezivanje s lokalnim oglaivaima na podrujima na kojima je Thefacebook aktivan na sveuilitima. Na kraju mu je rekao i da mu djevojka nije ba sasvim svoja i kako mu je tijekom leta poslala jo dvanaest sms-ova. inilo se da je Mark sve upijao, ali iz njegovih krnjih reenica nije se moglo dokuiti to uistinu misli. Izvjee o svojem poslu, svemu to se dogaalo u Kaliforniji, Seanu, staistima i cijelom tom okruenju sveo je na uobiajeno: Bilo je zanimljivo. to nije bilo ni od kakve pomoi. Tijekom razgovora polako su prolazili kroz svjetla grada uskim, zaguenim ulicama centra. Eduardo je dobio dojam da je taj grad jedno od najljepih mjesta na kojima je ikada bio, ali bio mu je i udan. inilo se kao da su kue sagraene jedna na drugoj, a krivudave ulice, od kojih su neke bile poploene makadamom i imale tramvajske elektrine vodove, penjale su se uz brdo po terenu koji je i po visini i po nagibu bio upravo planinski. Jo ga je udilo kako je grad bio as kao s ljupke razglednice, a as kasnije i ugao dalje pun prosjaka i skitnica koji stoje oko zapaljene kante sa smeem. Kako su proli Geary i uli u srce okruga Tenderloin, bilo je sve manje obilja, a sve vie beskunika. Klub se nalazio iza O'Farella, i to usred podruja rupaga, zalagaonica i salona za masau. im su se zaustavili pred ulazom bez vidljivih obiljeja, Eduardo je ugledao dugaak red, a pred vratima vrlo krupnog mukarca u crnom odijelu i sa slualicom u uhu. Ovo izgleda obeavajue, rekao je dok je Dustin parkirao auto uz hrpetinu smea koja je prekrila vei dio rubnika. Beskunici u blizini jedva da su okom trepnuli na njihov auto. U redu je daleko vie ena nego mukaraca. Dobar znak. Izali su iz auta i prili prednjem ulazu u klub. Mark se, kao i obino, drao drugog plana, pa je Eduardo preuzeo vodstvo i predstavio ih krupnom mukarcu. Ovaj ga je odmjerio registrirajui njegovu kravatu i sako, a onda bacio pogled na Marka i Dustina, koji su, odjeveni kao programeri, stajali metar iza Eduarda. Lice mukarca govorilo je sve: Misle li ovi klinci doista ui ovdje? Jest da je to San Francisco, ali i tu postoje nekakva pravila. Eduardo mu je rekao kako se zovu, ovjek je to revno izrecitirao u mikrofon zakaen o slualicu. Naposljetku je, zauen, slegnuo ramenima i otvorio vrata. Unutra je bilo mrano i sve se treslo. Dva kata s niskim stropovima, sve puno bljeskova stroboskopa, a nad barom vijugavo stubite od pleksiglasa koje je vodilo u VIP lou naikanu konim separeima i ograenu barunastim konopcima. Glazba, mjeavina alternative i dancea, tretala je. Konobarice su imale majune suknjice i topove koji su pogledima izlagali vei dio trupa. Poskakivale su kroz gomilu nosei iznad glava posluavnike krcate arenim martinijima koji samo to se nisu prevrtali zbog guve kroz koju
87

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi su se probijale. Djevojka ga je povela prema izlazu iz VIP loe i niza stube od pleksiglasa. Zatim ga vie nije bilo. Eduardu se zavrtjelo u glavi. Je li stvarno vidio ono to je mislio da je vidio? Je li Mark stvarno tek tako otiao? A nije li on jo uvijek hodao s onom istom Azijkom s Harvarda? Jebote! Bio je prilino siguran da je upravo vidio kako Mark Zuckerberg vodi doma Victoria's Secret manekenku. Ono to je vidio Eduardu je bio najjasniji dokaz da je Sean Parker u pravu: Thefacebook e biti najjaa stvar na svijetu. etiri dana kasnije se opet naao u sjedalu do prozora American Airlines Boeinga 757 glave prislonjene na okrugli prozor s desne strane. Ovaj put nije bilo kie, ali sivilo je jo uvijek vladalo, napadno, silovito, dosadno i uporno. Za razliku od dolaska, ovaj se put nalazio s druge strane Eduardovih oiju, unutar njegove glave, i razaralo mu misli poput builice ukljuene na najveu brzinu. Sve ga je boljelo. Tijelo je boljelo skoro kao i glava, a trebao je kriviti samo sam sebe. Proveo je nekoliko dana rada, kovanja planova i lokanja. Puno lokanja. Poelo je onim prvim jebenim partyjem koji je trajao do etiri ujutro, nekoliko sati nakon to je klub ve bio zatvoren. Eduardo nije vidio Marka do sutradan, a kada ga je vidio, ovaj je izbjegavao spominjanje Victoria's Secret modela. to je vie navaljivao, to se Mark jae povlaio, i to je Eduardu bio siguran znak da je neega bilo. Mogao se samo diviti. Pomiljao je da se moda svijet okrenuo naglavake, da su pratei bijelog zeca uli u njegovu rupu i sad su u zemlji udesa. Daljnji razvoj stvari je bio lui od lueg. Sean je organizirao prilian broj veera, prijema i vrtnih zabava dok je Eduardo bio tamo. Na njima su se sretali s ljudima koji su neto znaili u velikim tvrtkama, investitorima koji su traili projekte u nastajanju, ljudima koji su jednostavno imali novca i sa svima koji su bilo koji nain mogli imati interesa za Thefacebook. Tonije bi bilo rei da su ih ugostile glavne gradske face. Neto se znaajno promijenilo i nabacivalo se pravim ponudama, a na uho su im aptane reenice u kojima je esto upotrebljavan izraz milijun. Jelo se i pilo preko svake mjere. Vodili su ih do najljepih i najskupljih restorana San Francisca. esto bi ih pozivatelji poastili slanjem limuzine po njih ili bi se dolazilo po njih u glamuroznim SUV-ovima. Jednog jutra Mark nije mogao pokrenuti svoje vozilo iz malog oglasnika, kasnili su na radni doruak pa je poduzetnik kojega su trebali sresti ponudio da im kupi nekakav SUV. Eduardo je znao da ovjek misli ozbiljno. Oekivao je Marka u novom autu sljedei put. No, najudniji sastanak je bio upravo veer prije nego je Mark letio natrag za New York. Mark i on su pozvani na jahtu jednog od osnivaa Sun Microsystemsa. Pokazalo se da je tip sklon egzotinim jelima. Nekoliko sati su priali o poslu, kad je netko od posade donio sjajni srebrni oval. Na njemu se nalazio komad vlaknastog mesa. Eduardo se nije usudio pitati to je, ali je domain spremno objasnio. Meso je bilo od koale. Ne samo to je bilo egzotino, nego, kako je vjerovao, i nezakonito. Ipak, bilo bi neuljudno odbiti obrok. Sjedei u avionu i ekajui da se motori pokrenu, nije mogao vjerovati kroz to je sve proao u nekoliko prethodnih dana. Jeo je koalu na jahti, napijao se u fancy klubovima San Francisca, a neki od besramno bogatih ljudi su mu aptali na uho iznose koji bi njega i Marka uinili ozbiljno bogatima. Kakvi god brojevi bili u pitanju, Eduardo je znao da Thefacebook nije na prodaju. Mislio je da je prerano za to. Znao je da e u budunosti vrijediti daleko vie. Na kraju
88

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi krajeva, pribliavali su se brojci od pola milijuna korisnika i rasli iz dana u dan. Pa to ako nisu nita zaraivali? Pa to ako su ulazili u crveno i jedva jo preivljavali troei zadnje od onih osamnaest tisua dolara koje je poloio na konto? Nije htio prodavati. Mark nije htio prodavati. Sean Parker, hm, koga je briga to hoe Sean Parker? On i nije bio u ekipi koja je vodila tvrtku. Bio je savjetnik. Nije bio unutranji. Nije bio nitko. Namrtio se osjeajui kako ga valovi sivila napadaju jo jae. Osjetio je poznate vibracije: zaboravio je na taj prokleti telefon. Trgnuo ga je iz depa i vidio da ga zove Kelly koju je, razumljivo, uglavnom izbjegavao otkako je sletio u Kaliforniju. Razmiljao je vratiti telefon u dep, ali kako je imao jo nekoliko minuta prije polijetanja, pretpostavio je da bi i mogao obaviti taj razgovor. Pritisnuo je zelenu tipku i ureaj prinio uhu. S druge strane je uo Kellyno jecanje, a u pozadini sirene. Razrogaile su mu se oi i uspravio se u sjedalu. Koji kurac se dogaa? Govorila je brzo kroz jecaje. Kada je nije nazvao nakon nekoliko dana provedenih u Kaliforniji, uinila je ono to je rekao i otvorila dar ostavljen u ormaru sobe. Onda je zapalilo to sranje skupa s veinom njegove odjee po njezinim ladicama. Skoro je sredila cijelu sobu. Malo je nedostajalo. Pozvali su vatrogasce i oni su sve zalili mrkovima i sad se ak prialo da je treba uhititi. Eduardo je zatvorio oi i odmahivao glavom. Prekrasno. Bilo je to jo jedno od veselja koje dolaze uz munjenu curu. Nikad ne zna to te eka.

89

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi

23. POGLAVLJE HENLEY NA TEMZI

Dvije sekunde. Razlika izmeu pobijednika i zaboravljenog, izmeu imena ugraviranog u pehar i odlaska kui tek s komadiem vrpce i neto uspomena. Dvije sekunde. Tyler je osjetio kako mu se tijelo lomi kad se iznemogao nagnuo naprijed i mlitavo objesio uljevite ruke na ve objeena vesla. Osmerac je jo rezao vodu kao da je utrka u tijeku, ali nije bila. Iako ih nije mogao vidjeti, Nizozemci su ih pretekli za te dvije sekunde i to je znao po nainu na koji je reagirala svjetina okupljena na obje obale rijeke. Bili su to glasovi Nizozemaca koji su bodrili svoje prijatelje i kolege, a ne aica Amerikanaca koja je proputovala pola svijeta da bi gledala Tylera i njegovog brata kako veslaju. Duboko u srcu je znao da je ve sudjelovanje u Henley regati ast i iskustvo koje e pamtiti dok je iv. Utrka se odravala jednom godinje jo od 1839., i to na najduem komadu ravnog vodotoka u cijeloj Engleskoj, tono 2113 metara toka Temze, koja na tome mjestu protjee kroz bajkoviti srednjovjekovni gradi Henley iz 1526. godine. Sam gradi je djelovao kao postaja prie iz davnine. Neke od zgrada sagraene kada je grad nastao jo su uvijek bile itave i Tyler je vei dio petodnevnog boravka proveo tumarajui s bratom i obiteljima njihovih domaina po pubovima, duanima i crkvama. Zapravo veinom po pubovima. Unato svem tom kulturolokom iskustva koje su doivjeli, u Henley su doli samo s ciljem sudjelovanja u Grand Challenge kupu protiv najbolje svjetske momadi. Unato tome to su dali sve od sebe, ostali su drugi. I to za dvije piljive sekunde. Dok su se iskrcali i doli na dodjelu nagrada, veina uglednih i uglaenih uzvanika se razmiljela iz prostora zvanog Steward's Enclosure, irokoga otmjenog gledalita kojem su mogli pristupiti samo lanovi ili gosti lanova. Vrtjela su se unaokolo ekajui princa Alberta da proglasi pobjednika. Princ je uivo izgledao mnogo nii, ali Tyler je svejedno bio oduevljen injenicom da mu je ruku stisnula osoba plave krvi i sjeala mu se imena. injenica da je princa Alberta zapala ast dodjele nagrade bila je ista sluajnost jer je to posao koji inae odrauje aristokraciju neto nieg ranga. No Albert je doao iz Monaca u ast djeda koji je u svojim danima bio vrhunski vesla. Ironijom sudbine, Jack Kelly se nije smio natjecati u Henleyju zbog svojega niskog podrijetla, a Albert je to nadoknadio preuzevi domainstvo utrke. Stisak ruke je sve to su Tyler i Cameron dobili od jureeg princa. Pravi pehar je otiao Nizozemcima, koji su ga prihvatili s velikim zadovoljstvom. Bilo je gorine u promatranju druge posade kako mae peharom iznad glava, ali Tyler je kao pravi sporta priznao pobjedu i zapljeskao sa svim nazonima. Nakon toga blizanci su odlutali u Steward's Enclosure. Mogli su ui jer su im njihovi domaini, lanovi, dali znake za ulazak. Nekoliko minuta su se udili bizarnim odjevnim navikama engleskih veslakih navijaa, njihovim jaknama, kravatama jarkih boja i lepravim, dugim ljetnim haljinama i eirima. Bio je prvi tjedan srpnja i sunce je prilo, ali kao da nitko nije primjeivao vruinu. Razlog je mogao biti taj to je Steward's Enclosure imao etiri anka, natkrivenu blagovaonicu i tand s ajevima. Ne moete svaki put pobijedit'! Svaka ast. Za dlaku.
90

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi Tyler se na silu nasmijeio ocu njihovog domaina koji se odvojio od skupine poznanika i klatio prema njemu. Bio je to bucmasti pedesetogodinjak arko crvenih obraza, prastog nosia i upalih plavih oiju. Taj je drutveni ovjek zaraivao za ivot kao londonski odvjetnik, to je znailo da svaki dan putuje pedesetak kilometara. I sam je neko bio vesla u Oxfordu i od tada nije propustio ni jedan Henley, a ve desetak godina je ugoavao one koji zbog veslanja dolaze s druge strane velike bare. Hvala, odgovorio je Tyler nastojei zvuati optimistino. Bilo je gusto. Ali oni su zasluili. Bolje su se pripremili. Tyler je uistinu mislio to to govori. Regate obino nisu zavravale tako malom razlikom, i to to su drugi izvukli utrku za samo dvije sekunde moglo se svesti na to da su je neto jae eljeli dobiti. Ovaj, moja ker je snimila neto krasnih fotografija, rekao je odvjetnik. No, otila je ve doma, naalost. Moda bi nam ih mogla poslati e-mailom, Cameron se ugurao. Netko nepoznat im je tutnuo u ruke po kriglu mlakog piva. Bila je to tradicija na koju se nije bilo lako naviknuti, no deki su vrijedno radili na adaptaciji lokalnim uvjetima otkako su stupili u Henley. Pa, jeste li na Thefacebooku, deki? Tyler se ukipio u trenutku kada mu je vr piva dotaknuo usne. Nije vjerovao svojim uima. Naravno da je proteklih mjeseci mnogo puta uo ljude kako priaju o tim prokletim stranicama, ali nikada to nije bilo s britanskim naglaskom. Nikad ne bi oekivao da e tu rije uti u ivopisnom srednjovjekovnom britanskom gradiu na obalama Temze. Molim? izletjelo mu je. Nadao se da je neto krivo uo. Znate, one web stranice. Ker mi kae da ga koriste sva djeca na sveuilitima u Americi. Eto, znate, ba se vratila nakon to je godinu dana provela preko, na Amherstu. I stalno je na tim stranicama. Siguran sam da je moete tamo nai kad god se sjetite i ona e vam e-mailom poslati slike. Tyler je bacio pogled na brata. U njegovim je oima mogao vidjeti svoje vlastite osjeaje. I tisuama kilometara od Harvarda i dalje su razgovarali o Thefacebooku, i to unato tome to je jo uvijek bio dostupan samo studentima nekih sveuilita u SAD-u. Koliko li ih je bilo? Trideset? etrdeset? Pedeset? Taj fenomen se irio brzinom koju nitko od njih nije mogao predvidjeti. Za to je vrijeme ConnectU manje ili vie bio tamo gdje je i poeo. Unato injenici da je bio prepun korisnih ili zanimljivih karakteristikama i tome to su ga od poetka stavili u upotrebu na nekoliko sveuilita, ConnectU se nikako nije uspio nositi protiv epidemije Thefacebooka koji god razlog bio ishod je taj da je ConnectU bio samo jedan treptaj na radaru drutvenih mrea. Thefacebook je u usporedbi s njim bio udovite. Godzilla koja drobi sve pred sobom. Tyler se nekako pribrao i nasmijeio uspijevajui skrenuti avrljanje s pravnikom na neku sporednu temu, ali u glavi su mu se i dalje rojile misli kojima se nekoliko ranijih tjedana uspjeno othrvavao. Cameron, Divya i on su se pokuavali izdii iznad osjeaja ljutnje i potitenosti i spasiti da u situaciji ne osobito sjajnoj po njih. I nisu daleko dospjeli. Pokrenuli su svoje stranice, napali klijentelu Thefacebooka kako god su znali, no jednostavno se nisu mogli nositi. Studenti su se htjeli sluiti alatom za drutveno umreavanje koji su ve koristili svi njihovi prijatelji, a ne neim za to nikada nisu uli. Thefacebook je kosio svu konkurenciju u zaetku. Istina je bila da su poraeni. Harvard je oprao ruke od njihovog sluaja. Mark se ogluio na njihove e-mailove i opomenu pred tubu i stoga je ostalo samo ono neizbjeno. Larry Summers samo to im nije nacrtao njihov jedini preostali put, a ipak su se jo uvijek uspijevali suzdravati da njime krenu.
91

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi Tyler i Cameron su zahvaljujui oevim poslovima znali poneto o sudskim postupcima. Wall Street je bio opsjednut advokatima i uli su mnoge ratne zgode iz sudnica trgovakih sudova. Bilo im je poznato da je suenje ruan proces, bez obzira kakav bio krajnji ishod. Bilo je to zadnje oruje, oajniki potez, ali nije li to upravo opisivalo njihovu situaciju? Nisu li bili baeni u oaj? Za dvije sekunde ih je pretekao klinac koji poznaje raunala, klinac koji nije pokazivao nikakvo kajanje i koji im nije ostavio izbora. tovie, Tyler je znao da bi stvar mogla biti gadna i izvan sudskog poprita. Mogao je zamisliti kako e stvar izgledati u medijima. Uvijek je imao prilino jasnu sliku o sebi i mogao je dobro nagaati kako e ljudi reagirati usporeujui njega i brata sa Zuckerbergom. Uostalom, pa i Crimson ih je ve bio napao u nizu uvodnika. Jedan od autora je iao toliko daleko da ih je nazvao neandertalcima. Kasnije se doznalo da je taj lanak napisala cura koja je hodala s jednim od njihove porcellainske brae i cijelo to vrijeme ga gnjavila stavovima kako su takvi klubovi u svojoj naravi zli. Moglo se to shvatiti kao naznaku onoga to bi ih moglo zadesiti ako se upuste u tubu protiv Zuckerberga. Kada bi to bio film iz osamdesetih, blizanci bi sigurno bili bad guys. Bili bi odjeveni u kostime s kosturima i naganjali bi Karate Kida na kolskom plesnjaku. Njih su dvojica sportai iz otmjene obitelji. Mark je svojim kopanjem po raunalima stekao zvjezdani status. Bila je to klasna borba na koju se novinari nikada ne bi ogluili: bogati deki zatieni staklenim zvonom koji vjeruju da establiment postoji kako bi njihovo zvono ostalo netaknuto protiv hakera koji kri pravila. Kodeks asti protiv kodeksa hakera. Tyleru je bilo jasno kako e njih dvojica izgledati u oima gotovo svih drugih, no ako je to bila nuna nuspojava pokuaja da dou do fer prilike za borbu za svoja prava, bili su voljni nabaviti kostime s kosturima i potrati. Mark Zuckerberg im nije ostavio izbora.

92

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi

24. POGLAVLJE 28. SRPNJA 2004.

Oi zatvorene. Srce lupa. Znoj mu se slijeva niz lea. Sigurni smo da je Eduardo bio ljut. Ne znamo tono gdje se u tom trenutku nalazio: je li razljuen tumarao ulicama New Yorka ili se grevito drao za ruku u kolima podzemne eljeznice njiui se kako ga je gurala gomila oko njega i sama noena valjanjem vozila. Gdje god bio, znamo da se iz njega puilo od bijesa i da je krenuo napraviti neto to e mu promijeniti ostatak ivota. Sve je poelo tri dana ranije. Zapravo, Eduardo je u to vrijeme bio izvrsno raspoloen. Otkako se vratio iz Kalifornije i odmah prekinuo s Kelly, sasjekavi u korijenju njezine teatralne ispade, ilo mu je vrlo dobro. Bio je u New Yorku, zadovoljan napretkom posla postignutim s Y2M i drugim oglaivaima koji su ekali na red. Nazvao je Marka u La Jennifer Way kako bi mu javio dobre vijesti, ali stvari su od tada krenule nizbrdo. Malo je rei da je Mark pokazao nedostatak potovanja prema napretku koji je Eduardo postigao napornim radom u New Yorku. Eduardo nije imao dojam da je Mark uope sluao dok mu je potanko prenosio to je sve postignuto. Umjesto toga, jednostavno je poeo priati o zabavi na koju ga je veer prije poveo Sean Parker, o studenticama sa Stanforda i kamionu Jagermeistera. Nakon toga se razgovor prometnuo u pjesmu koja je postajala Markov ljetni hit kako bi se Eduardo trebao preseliti u Kaliforniju jer se tamo sve dogaa. Tamo se kodira, upoznaje s potencijalnim ulagaima, sastaje s poduzetnicima i softverakim mogulima. Mark je poprilino uznemiravao Eduarda tupei mu kako gubi vrijeme u New Yorku kad je sve to Thefacebook treba ba ondje, u Silicijskoj dolini. Eduardo je pokuao objasniti kako je i New York vano sredite, u kojem se takoer nalaze ulagai i kako se tvrtka koja nastaje moe ba tamo povezati s ljudima koji su joj potrebni: bankarima i oglaivaima. Mark ga zapravo uope nije htio sluati. Da stvari budu gore, uto telefon uzima Sean Parker i odmah kree s priom o dvojici potencijalnih ulagaa koje e spojiti s Markom. Tonije, Sean je rekao da su spremni izii s ozbiljnim iznosima i ako se Mark svidi njima i oni Marku, sve bi se vrlo brzo rijeilo. Eduardo se skoro pokajao jo tijekom tog razgovora. Brzo je uzvratio da je on taj koji se brine za poslovnu stranu Thefacebooka, da ga se mora ukljuiti u bilo koji sastanak s investitorima i koga vraga uope Parker ima raditi na tim sastancima? to se njega tie, nije znao ni to Mark radi na sastancima s ulagaima. Po njemu je Markov posao bio brinuti se o tehnikim pitanjima tvrtke, a Parkerov ni o emu. Parker je bio gost i to je sve. Neki kurev gost. Nakon tog razgovora, Eduardove emocije su se mijenjale iz ljutnje u isti bijes i uinio je neto impulzivno. Moda je povukao taj potez jer je bio ljut, a moda i stoga to je to smatrao ispravnim nainom kako Marku dati do znanja da nije koer28 ostaviti ga da tako izvisi. Sastavio je otro pismo s rekapitulacijom njihovog poslovnog odnosa. Preciznije: ponovio je sadraj ugovora koji su potpisali kada su osnovali Thefacebook na Eduardu je bilo voenje poslovnih pitanja tvrtke, Mark je trabao raditi u Kaliforniji na kodiranju. tovie,
28

Na hebrejskom = isto, prihvatljivo; prema idovskim ritualnim propisima doputeno i prireeno jelo.

93

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi podsjetio ga je da je vlasnik 30 posto tvrtke i da je bio ovlaten zaprijeiti bilo koji poslovni plan s kojim se nije slagao. Mark je morao prihvatiti tu injenicu i Eduardo je elio pismenu potvrdu da moe voditi poslovanje drutva na nain koji smatra prikladnim. Kada ga je napisao, Eduardo je znao da na takvo pismo deko poput Marka nee dobro reagirati, ali je htio biti jasan koliko god je bilo mogue. to se tie Seana, istina je da ih je vodio na cool partije, moda je ak pomogao Marku da poevi manekenku koja radi za Victoria's Secret, ali Eduardo ga nije smatrao dijelom Thefacebooka. Eduardo je bio financijski direktor koji je uplatio novac bez koga ne bi nastao ni Thefacebook, kao ni operacija Kalifornija. Unato tome to se nalazio u New Yorku, njegova je trebala biti zadnja. Nakon to je primio pismo, Mark je ostavio Eduardu hrpu poruka na glasovnoj poti, jo uvijek ga moljakajui da im se pridrui u Kaliforniji, iznova mu priajui kako posao ide sjajno pa nema smisla da se prepiru oko nevanih sitnica ili su barem nevane u njegovoj udnoj slici svijeta. Konano mu je Eduardo uzvratio poziv i tada su stvari postale jo gore. Mark mu je rekao da se sreo s dvojicom ulagaa o kojima mu je Sean Parker govorio i da su uistinu zainteresirani biti anelima29. Ispadalo je da Thefacebooku ele odobriti odreeni iznos koji bi omoguio nastavak vrtoglavog rasta. Thefacebooku je novac trebao jer je poeo zapadati u ozbiljne gubitke. to se vie korisnika ukljuivalo, to je trebalo vie servera koji su opsluivali njihove zahtjeve. Osim toga, trebalo je zaposliti jo ljudi kako bi se uhvatio korak sa svime to se dogaa. Eduardo je sve to smatrao bespredmetnim. Smatrao je da je Mark sasvim svjesno i namjerno zanemario ton Eduardovog pisma i krenuo na poslovne sastanke bez njega. Ne samo da je pokazao kako ne mari ako je tu i tamo stao Eduardu na nogu, nego je ostavio dojam da mu ulijee klizeim startom s lea. Mark moda i nije shvatio da je Eduardovo pismo bilo ozbiljno. Moda je mislio da je to samo njegov nain za istresanje. Na neki nain, moda je tako i bilo. No, Markov je stav razjario Eduarda; kako je gledao na stvar, oni su se iivljavali u Kaliforniji na njegov troak. Kua u Kaliforniji? Oprema? Serveri? Sve je to bilo omogueno Eduardovim raunom u banci, ako se njega pita. Naravno, na raun je poloio vlastiti novac. Smatrao je da plaa sve, a Mark se pravi lud i ponaa se prema njemu kao prema bivoj curi za koju mu se sada ivo jebe. Eduardo je moda preburno reagirao, ali sada, tri dana kasnije, dok mu tu u New Yorku iti para iz uiju, u njemu je rasla odlunost uiniti neto da bi Marku dao do znanja kako se osjea. Morao je poslati poruku koju Mark nee moi preuti. Lako je zamisliti kako je to dalje moglo izgledati: Eduardo ulijee kroz okretna ulazna vrata poslovnice Bank of America u sreditu grada, sav znojan od vonje podzemnom ili taksijem kroza zakreni promet, ali i lica puna odlunosti. Prolazi kraj obinih altera koji uokviruju veliki pravokutni sredinji prostor i upuuje se u teritorij osobnih bankara. Dok ga srednjovjeni elavi bankar pokretom ruke upuuje da sjedne preko puta i pita to moe uiniti za njega, Eduardo vadi svoju bankovnu iskaznicu i baca je na stol pred slubenika. Gleda ga najozbiljnijim pogledom odrasle osobe. elim blokirati svoj bankovni raun. I ponititi sve ekove kao i doputene minuse koji su vezani na njega.
29

Aneo je izraz za podvrstu ulagaa u rizine projekte koji financiraju projekte u posebno ranoj fazi (op. prev.)

94

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi Kada slubenik pone provoditi naloge, Eduardo osjea kako ga preplavljuje adrenalin. Nesumnjivo je to potez koji donosi velike promjene, ali odluio je poslati Marku stvarnu poruku i dati mu do znanja koliko je ozbiljan. Zapravo, po Eduardovu miljenju moglo bi se rei da je Mark sam kriv to ga je natjerao na takav potez. Kada je Eduardo otvorio raun, Marku je poslao i dokumente koje je trebao potpisati kako bi postao punopravni supotpisnik na raunu. Poslao ih je s ekovima koji su financirali Markov kalifornijski stil ivota. Mark kao Mark, nikada nije ispunio formulare i poslao ih natrag, kao to nije stavio ita svojeg novca u tvrtku. ivio je od Eduardove imovine ne trepnuvi okom, kao da mu je Eduardo vlastiti, osobni bankar. Umjesto da se prema njemu odnosi kao prema ortaku, Mark je poeo donositi odluke mimo Eduarda i ovaj mu je elio dojaviti da to jednostavno nije u redu. elio mu je pokazati to znai biti dobar ortak. Eduardu je bilo nevano to je Mark napravio svaku pojedinu stranicu Thefacebooka jer je tvrtka bila rezultata zajednikih napora. Eduardo je bio biznismen i to to je radio bio je samo biznis. Dok gleda slubenika kako tipka po raunalu provodei postupak blokiranja rauna, Eduardo se moda na tren pita je li pretjerao. Ako se i pita, moe si odmah dati odgovor zamiljajui Marka i Seana kako se vozikaju Kalifornijom u Parkerovom BMW-u, sastaju s ulagaima, a moda ak i smiju Eduardovim pokuajima da ih zauzda. Nee se smijati kada pokuaju unoviti sljedei ek, u to je bio siguran.

95

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi

25. POGLAVLJE SAN FRANCISCO

Ova revolucija nee poeti praskom. Umjesto toga, shvatio je Sean Parker, njen e poetak oznaiti zujanje najmodernijeg dizala koje ubrzava kroz kraljenicu golemog nebodera u San Franciscu i jedva ujni glas neke bezline obrade Beatlesa koja se prosipala iz zvunika smjetenih iznad neonskih svjetala tapecirane kockaste kabine. Sean je morao priznati da je bilo neega neobino poetinog u toj sceni. Nalazio se u situaciji koja je mogla znaiti odbrojavanje prema najveem u tektonskom pomaku u digitalnom drutvu, a umjesto odbrojavanja zadnjih sekundi do te prijelomnice ovjeanstva, zrak je ispunio ritam glazbe iz dizala. Suspregnuo je nagon da se naceri i zagledao se u svjetlee znamenke koje su oznaavale njihov napredak prema nebu. Mark je samo stajao kraj njega u sredini kabine dizala. Bili su sami i u tom su se trenutku nalazili izmeu devetog i desetog kata nebodera visokog pedeset dva kata. Penjali su se vrtoglavom brzinom; Seanove su se ui zaepile od visine i to je smatrao dobrim: vie nije mogao uti zvukove, to mu je omoguilo srediti misli. Tonije, sredio ih je do one mjere koju mu je doputala njegova izuzetno energina siva masa. Dogaaji su se redali vrlo brzo, ak mnogo bre no to je Sean mogao oekivati. Prolo je samo nekoliko tjedana otkako se uselio u kuu ekscentrika koji je sada stajao kraj njega, a ve su bili pred sastankom na kojem bi se moglo stvoriti partnerstvo koje e promijeniti izgled interneta, a njima utrti put prema milijardama koje si je Sean stavio u plan onoga trenutka kada je vidio Thefacebook u kui kraj Stanforda. Odmjerio je dvadesetogodinjaka kraj sebe. Ako je i bio napet, to se nije moglo vidjeti. Tonije bi bilo rei da nije izgledao nita vie uznemiren ili nestrpljiv nego inae. Bezizraajnog lica pogledom je pratio iste one svjetlee znamenke iznad vrata kabine dizala. Otkako su naletjeli jedan na drugoga na ulici predgraa Palo Alto, Seanu se taj mali ekcentrik poeo stvarno sviati. Naravno da je bio udan. Kae li se da je bio invalid u drutvenosti, to ne bi dovoljno reklo o njegovim jedinstvenim manitima. Unato zidovima koje je mali dignuo oko sebe, Sean je nalazio potvrde svojega prvotnog miljenja o njemu. Bio je briljantan, ambiciozan, a smisao za humor bio mu je neke jetke vrste. Za najvei broj sluajeva bilo bi tono nazvati ga tihim. Sean ga je mnogo puta odveo van, ali se inilo da Marku nikada nije bilo posebno ugodno i zabavno. Reklo bi se da je najsretniji kada bi ga se utekalo na kompjutor. Ponekad bi pred ekranom proveo i dvadeset sati u komadu. Jo je uvijek hodao s nekom studenticom, viao bi je otprilike jednom tjedno, ali inae je bio stroj za programiranje i tvrtka koju je napravio bila mu je sve: s njom se budio i s njom je lijegao. Nije trebalo oekivati nita vie od mladog poduzetnika u nastajanju. tovie, Sean je tu i tamo morao samog sebe podsjetiti da klinac koji stoji kraj njega ima tek dvadeset godina. ivio je jo uvijek pomalo nezrelo, ali je bio zadivljujue usredotoen i Sean je bio voljan rtvovati mnogo toga kako bi omoguio da taj web site nastavi rasti svojom ve uobiajenom, no svakako vrtoglavom brzinom; upravo je zato bio uvjeren da su na dobrom putu. Vjerovao je da e sastanak pred njima biti katalizator procesa kojim e konano doi do milijarde koja mu je izmaknula u ve dva uspjena projekta i pet godina plovidbe po tjesnacima i brzacima Silicijske doline. Nevjerojatno, ali istinito, stvari su se razvijale tako brzo zahvaljujui Eduardu Saverinu. Da se on nije ponaao kako se prethodnih tjedana ponaao, Mark cijeloga ljeta ne bi dospio do tog sastanka. Bilo kako bilo, Eduardo je napravio nekoliko neoekivanih poteza

96

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi koji su nevjerojatno dobro pogodili na pravo mjesto i Marka progurali nainom koji je Seanu vie nego odgovarao. Stvari su poele onim idiotskim pismom. Seanu je to izgledalo kao pismo kojim se trai otkupnina za otetu osobu. Samo je nedostajalo da je napisano slovima izrezanim iz novina. Njime je prijetio, ograniavao i zahtijevao. Reklo bi se da bi taj mali trebao malo poraditi na sebi. Vrhunac apsurda je bila ve i zamisao da bi iz New Yorka mogao voditi poslovne kontakte tvrtke dok ostali partneri razvijaju posao u Kaliforniji. Kada je jo pokuao u Marka uperiti svojih 30 posto tvrtke kao da dri pitolj, e tu je ve bio potpuno skrenuo. Mark je unato svemu pokuao pristupiti smireno i racionalno. Sean je bio uz njega pri pokuajima da se stvari izglade. Nije bilo potrebe u tom pismu vidjeti nita vie nego to je ono u svojoj sutini bilo: djetinjasto cendranje da ga se vie ukljui u ono to se dogaa, to je Marku sigurno bilo prihvatljivo. No, prije nego su se uspjeli nekako nagoditi, Eduardo je stvarno pretjerao blokiranjem rauna, ime je Marka i Dustina stavio u vrlo teak, gotovo oajan poloaj. Taj je potez bio adekvatan pucanj u srce tvrtke. Shvaao to ili ne, Eduardov je potez bio vrlo opasan jer je prijetio unitenjem svega to je Mark napravio tvrtka bez novca nije mogla ivjeti. Kad bi servere zaustavili samo na jedan dan, Thefacebook bi izgubio povjerenje korisnika. Posljedice bi vrlo vjerojatno bile trajne. Korisnici su prevrtljivi. Friendster je bio najbolji dokaz za to. Kada korisnici ponu naputati neke web stranice, to ine u stampedu i stoga bilo kakvo osipanje korisnika moe imati katastrofalne posljedice. ak bi i ogranieni egzodus izazvao vibracije koje bi se proirile kroz cijelu korisniku bazu. Ljudi su koristili servis jer su ga koristili i s njima bili povezani i njihovi prijatelji. Studentarija je bila online jer je sva ostala studentarija takoer bila online. Kad jedan domino padne, deseci ga prate. Moda Eduardo zapravo nije znao to ini, moda je to uinio pokretan bijesom, potitenou, bogtepitaj ime, ali Sean je mislio da vie nije mogao ostati bitnim dijelom tvrtke koja se razvija, to god uzrokovalo Eduardove poteze. Za razliku od Eduarda koji ih je smatrao manevrima poslovnog ovjeka, Sean ih je nalazio djetinjastima poput vritanja u pjeaniku: Ako ne bude kako ja kaem, uzet' u svoje igrake i otii kui! Eto, odnio je svoje igrake i Mark je morao donijeti odluke koje e na Thefacebook imati utjecaj kakav Eduardo nije mogao ni zamisliti. Prvo je, uz Seanovu pomo, preregistrirao tvrtku u Delaware LLC kako bi je zatitio od Saverinovih hirova. Pritom su vodili rauna da ima strukturu koja e omoguiti prikupljanje novca potrebnog za razvoj. U meuvremenu je Mark prikupio sredstva koja je mogao i uloio vlastiti novac u odravanje tvrtke dok se stvari ne postave kako valja. Povukao je novac koji mu je bio stavljen u fond za kolovanje i uspio prikupiti svotu dovoljnu za privremeno odravanje servera na ivotu; no tvrtka je brzacima jurila nizvodno prema slapu financijske propasti, i to je bila injenica pred kojom Mark nije mogao zatvoriti oi. A ni to nije bilo sve. Trebalo je platiti nove zaposlenike, a dolo je i pismo neke odvjetnike tvrtke koja je radila za osnivae ConnectU web stranica, neke veslae koji su angairali Marka za rad na njihovom servisu za upoznavanje dok je jo bio na studiju. Tim pismom su najavili pokretanje tube i Seanu je ono izgledalo kao pucanj upozorenja prije no to krene slava. Mark i Sean su imali podulji razgovor o problemu s osnivaima ConnectU stranica. Osim toga, Sean se i sam raspitao o njima. Doao je do zakljuka da su blizanci gnjavaa, no ne i prava prijetnja budunosti tvrtke. U najgorem sluaju, prema njima se trebalo postaviti s odreenom dozom opreza jer su njihovi zahtjevi ionako bili neutemeljeni i prenapuhani. Prije nego to je doao na ideju za Thefacebook, Mark je odradio nekakve poslove na gradnji njihovog servisa i to s tim? Drutvenih je mrea bilo na sve strane. Svaki raunalima previe sklon udak je u sobici studentskog doma radio na ovakvoj ili onakvoj drutvenoj mrei, i to nije znailo da se zbog toga moe tuiti svakoga posebno. tovie, sve su te
97

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi drutvene mree bile sagraene na manje-vie istim naelima. Seanu se sasvim razumnim inilo ono to je Mark govorio o tome: bezbroj je raznih stolaca i to ne znai da kad netko napravi neki novi time krade tuu ideju. A ako emo cjepidlaiti, sve su drutvene mree poneto posudile od Friendstera. ConnectU blizanci se nisu ba mogli pohvaliti da su izumili kota, a Mark sigurno nije uinio nita to svaki poduzetnik Silicijske doline nije napravio najmanje desetak puta. Unato tome, kad bi blizanci bili ustrajni u nakani da dignu tubu, kao to se moglo zakljuiti iz tog pisma, Mark je trebao oko dvjesto tisua dolara za pripremu obrane. To je znailo da treba krenuti u ozbiljno prikupljanje sredstva, i to vrlo brzo. S druge strane, prodaja tvrtke nije dolazila u obzir i u tome su se obojica slagala. Preostalo im je jo samo nai anela koji bi uloio dovoljno novca kako bi se prebrodile poetne tekoe i preivjelo do trenutka kada bi procjena vrijednosti tvrtke bila takva da e im se svi trenutani problemi initi smijeno malenim i beznaajnim. Sean bi najradije uloio vlastiti novac, ali stvari s Napsterom i Plaxom okonale su se tako da nije imao ni priblina sredstva koja Mark treba za odravanje Thefacebooka u igri. Umjesto toga, Sean je napravio to mu je najbolje ilo: naao je vezu, za koju je bio prilino siguran da e biti kljuna za kasnije dogaaje i koja e pomoi razvijanju onoga pravog potencijala kakav je vjerovao da Thefacebook ima. Gledajui brojke kako brzaju dok ih je dizalo podizalo sve blie i blie odreditu, Sean je znao da je poteno odradio svoj dio. Mark je jo samo trebao odraditi taj sastanak kako najbolje zna i sve e biti u redu. Bacio je jo jedan pogled na wunderkinda: kao i obino, nije mu uzvraeno. Podsjetio je samoga sebe da Markova utnja ne mora znaiti i da e odraditi svoje kad bude vrijeme. Sean je trebao samo petnaest Markovih minuta. Zna da ovdje snimali Towering Inferno? Zna, je li? rekao je Sean u pokuaju da odri raspoloenje u dizalu oputenim i vedrim. Je li se to u kutku Markovih usana pojavio malen osmjeh? Vrlo utjeno, odgovorio je Mark kao robot. Sean je bio prilino uvjeren da je Mark ironian i dao si je oduka pustivi onaj smjeak kojem se nastojao oduprijeti. Zapravo, mjesto je bilo ba pogodno za sastanak. Ne zbog filma, nego zbog jednog od najimpresivnijih gradskih prizora. Behemot30 na adresi California St. 555 bio je neko Bank Of America Center i pravo udo arhitekture. Izvana je izgledao kao divovski granitni stup sa stotinama sjajnih erkera31, a njegovih mu je impresivnih 250 metara izraslih usred financijskog sredita grada omoguavalo da bude vidljiv na kilometre daleko. Ni ovjek s kojim su se trebali sresti nije bio skoro nita manje upeatljiv, kako po reputaciji kao osoba, tako i po postignuima koja je ve imao iza sebe. Peter e te oboavati, odgovorio mu je Sean. Petnaest minuta. Uemo, izaemo. Toliko nam treba. Bio je sasvim uvjeren da je u pravu. Krenuli su sastati se s osobom po imenu Peter Thield, utemeljiteljem tako uspjenog PayPala, upraviteljem milijarde tekog fonda poduzetnikog kapitala Clarium Capital i jednim od najbogatijih ljudi drave. Napadan, bez na rijeima i istinski genij, bio je ona vrsta anela koja je imala dar dalekovidnosti i koja je mogla razumijeti koliko bi velika stvar Thefacebook mogao biti, a imao je i hrabrosti uloiti. Thiel se, ba kao i Mark i Sean, smatrao neim vie od poduzetnika smatrao se revolucionarnim.

30

Behemot = gorostasna ivotinja, neman Erker = prozor izboen iz zida u kojem se nalazi; omoguava iri kut promatranja

31

98

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi Poeo je kao pravnik sa Stanforda i bio je poznat po svojim nagnuima filozofiji osobne slobode. Jo kao student je pokrenuo asopis Stanford Review i bio je vrsto uvjeren u dobrobiti slobodne razmjene informacija kakvu je Thefacebook promicao u svojim drutvenim mreama. Unato tome to je bio sklon tajnovitosti, a nadasve natjecanju, stalno je bio u potrazi za sljedeim velikim izazovom, a Sean je znao i za njegovu sklonost drutvenim mreama. Peter i Sean nisu nikada bili izravni poslovni partneri ni ortaci. Sean je tek asistirao pri uvoenju Thiela u malo ulaganje u Friendster, ali je stalno imao na umu da bi biveg direktora PayPala jednom mogao pozvati bude li prave prilike. Prilika se pojavljivala i svakim viim katom su joj obrisi postajali sve otriji. Svakim su katom bivali sve blii mjestu gdje je Thiel ekao s direktorom i suosnivaem LinkedIna Reidom Hoffmanom, s kojim je radio u PayPalu, i Mattom Kohlerom, briljantnim inenjerom i zvijezdom u usponu iz Silicijske doline. eljeli su uti iz prve ruke to ima za rei ivahni djeai koji je na prepad osvojio internet. Svidi li se Thielu ono to e uti, Sean nije znao to bi bilo prikladnije rei nego da thefacebook revolucija poinje sada, odmah i u punom zamahu. Petsto tisua dolara. Tri sata kasnije, taj iznos je tutnjao po Seanovoj glavi dok je stajao gotovo u tiini dizala koje se sunovraalo i gledao one iste brojke kako se odmataju unatrag dok su se on i Mark sputali prema onome istom granitnom ulazu na broju 555. Petsto tisua dolara. Naravno da iznos nije bio golem, sagleda li se situacija temeljito. Nije to bio iznos koji bi nekome promijenio ivot, stvorio carstvo. Nije bio iznos s kojim bi si mogao priutiti biti bezobrazan, a nije bio niti pola iznosa koji je Mark odbio kada je napravio dodatak za mp3 playere, i to samo stoga to mu se ivo fukalo za novac, bili oni ona tisua koju je posudio od prijatelja kako bi pokrenuo tvrtku ili milijun koji je pred njega stavila kakva golema kompanija. Sean nije imao dojam da mu je i sada bilo stalo do novca, ali nije mogao preuti poruku koja je s tim novcem dola, poruku da je budunost onoga to je pokrenuo u svojoj studentskoj sobi zajamena. Peter Thiel je bio tono onakav za kakvoga je spremao Marka. Do jaja zastraujui, a toliko pronicljiv, uvijek voljan zavrnuti rukave zbog posla, ili borbe. Na sastanku je otiao jo i dalje. Ono to je trebao biti petnaestominutni saetak pretvorio se u ruak s popodnevnim razredom detalja sporazuma koji je trebao Thefacebooku donijeti preivljavanje, jednom za svagda. U jednom trenutku su Thiel, Hoffman i Kohler ostali nasamo analizirati njihovu stranu medalje, dok su Marka i Seana poslali na malu etnju gradom. Ali, kada je sve bilo gotovo, deke su ekale dobre vijesti: Thefacebook je bio na konju. Zapravo, na konju je bio Facebook jer to je imao biti novi naziv tvrtke. Bila je to Seanova ideja. Taj the u nazivu ga je toliko iritirao da je konano odluio poraditi na tome da mu se stane na kraj kao suviku koji je morao biti odstranjen u procesu pribavljanja tih, tako ivotno vanih, pola milijuna dolara koje su aneli bili spremni staviti na stol ne bi li im spasili ivu glavu. Thiel je sredstva nazivao seed money32, iznos dovoljan za nekoliko mjeseci. Uz tih pola milijuna je dobiveno i obeanje da e novca biti jo kad doe vrijeme i pokae se potreba. Thiel zauzvrat dobiva sedam posto tvrtke i mjesto u peterolanoj upravi koja e ubudue voditi tvrtku. Mark je i dalje zadrao kontrolu nad upravom, pa tako i cijelom
32

Seed money = izraz kojim se naziva poetni kapital (Seed - sjeme; money novac)

99

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi tvrtkom. Takoer, i u novim e dokapitalizacijama zadrati najvei paket dionica, ali Thiel e postati imbenik koji usmjerava tvrtku zajedno sa Seanom i Markom. Nije moglo biti bolje. Stajati u dizalu i sluati melodiju nastalu mrcvarenjem pjesme Rolling Stonesa od ega se Seanu povraalo bio je upeatljiv trenutak. S druge strane, Sean je bio svjestan posla koji ih je ekao. Restrukturiranje tvrtke je sa sobom donosilo prilino napete situacije. Sean i Thiel su bili suglasni da je potrebno izvriti pretvorbu tvrtke. Facebook je morao postati nova tvrtka i ostaviti iza sebe ostatke ozraja hobija iz studentske sobe, a zauzeti mjesto svojevrsnog Novog zavjeta. Valjalo je organizirati izdavanje nove serije dionica u skladu s novim rasporedom snaga u kojem su se pojavili Thiel, neizostavni Sean, koji se ponaao kao Markov partner od trenutka kada se uselio u njihovu kuu, Dustin i Chris. Na kraju je ostalo pitanje Eduarda. Prvotno je Mark odluio ostaviti mu njegovih 30 posto, s ime se i Sean sloio. Namjera je bila zadrati Eduarda i dopustiti mu ukljuivanje koliko god za to pokae volje. No u novoj e tvrtki vladata drugaija pravila i ona su bila neizbjena. Jednostavno nije bilo mogue voditi posao, a ne biti sposoban izdavati nove dionice kada se za to pojavi potreba. U budunosti tvrtke bilo je nuno ljudima koji rade na njezinom razvoju zauzvrat davati jasne i precizno utvrene iznose novca ili dionica. To vie nije bio studentski pothvat nego prava tvrtka s ozbiljnim ulagaima. Jedini nain stvarnog vrednovanja onoga to je Facebook postizao je bio da se ljudima za razvidan uloeni trud vrati pravinom mjerom. Drugim rijeima: budu li Mark, Dustin i Sean radili sve to je potrebno kako bi tvrtka bila uspjena, sudjelovat e u podjeli novoizdavanih dionica. Bude li Eduardo u New Yorku radio na nalaenju novih oglaivaa platit e mu se prema uinku. Ne urodi li to plodom, vremenom e postajati minoriziran kao to bi proao i bilo tko drugi. Jebiga, pa bude li potrebno izdavati dionice da bi se prikupilo jo kapitala, svi e biti minorizirani. Sean je smatrao kako je Eduardov potez bio uasan jer je njime ugrozio tvrtku u trenutku kad je bila najranjivija. Izgledalo je da ga Mark ne mrzi zbog toga on nije imao sposobnost, ili volju, ikoga mrziti. Sean je smatrao da se Eduardo izjasnio. Facebook je Marku, Dustinu i Seanu bio sve. Bio im je ivot. Zapravo, Mark je Thielu rekao da se moda i ne misli vraati na Harvard kada proe ljeto. Radije bi ostao u Kaliforniji i nastavio pothvat. Planirao je mjesec po mjesec, a bude li se Facebook razvijao, moda se i ne vrati Harvardu u skorije vrijeme. Kao to je Bill Gates rekao: Da plan s Microsoftom nije dobro zavrio, uvijek je postojala mogunost povratka na Harvard. Naravno da se uvijek mogao vratiti na Harvard ako Facebook propadne, ali Sean je sumnjao u taj ishod. Bit e to Markovo vjeno, kalifornijsko ljeto, a ta se sudbina smijeila i Dustinu. A Eduardo? Prema onome to je Sean znao o tom malom, bio je siguran da nee ostaviti studij. Ve je bio pokazao kako nije od onih koji su spremni ostaviti sve zbog Facebooka. To jednostavno ne bi bio on. Zanimale su ga druge stvari. Na Harvardu je to bio Phoenix, a u New Yorku stairanje, unato tome to ga je napustio ve prvoga tjedna. Eduardo e se vratiti na studij, a Mark Zuckerberg je naao svoje mjesto pod suncem. Sean je promatrao padajue brojeve i uzbuenje mu se konano povlailo. Natjerao je puls u normalan ritam nalik ujednaenoj struji bitova i bajtova s vrstog diska raunala u pogonu. Znao je da ih ekaju jo mnoge prepreke. Toliko je posla jo valjalo obaviti. Prvo i osnovno, Markova zadaa je bila nagovoriti Eduarda na sporazum oko pravnih detalja, jednostavno da bi stvari bile to istije, s pravne strane gledano. Koliko god grubo zvualo, praktino gledano bilo je za oekivati da e Eduardo pokazati razumijevanje. U pitanju je bilo neto sasvim poslovno, a ne osobno, a Eduardo je sebe prije svega gledao kao biznismena.
100

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi Sean i Peter su bili uspjeni poduzetnici i objasnili su Marku kako sve funkcionira. Tvrtke u povojima kakva je bio Facebook raale su se dvaput. Prve poroajne muke prole bi u nekoj spavaonici studentskog doma, a druge u nekakvom neboderu kakav je bio ovaj u San Franciscu. Naete li se u spavaonici u pravo vrijeme, moete posvjedoiti udesnom iskustvu raanja neega prekrasnog, stvarno posebnog, jedinstvenog. Vidjeli biste bljesak genijalnosti, iskru koja dolazi niotkuda i kree u svijet. Pria iz nebodera sasvim je drugaija. Tu je nastajala Tvrtka s velikim T. To je bio pravi pravcati posao, dioniarstvo. Tu je nastajala munja na kojoj se moe do neba. Doista, bilo je to neto to bi Eduardo trebao shvatiti. Vie se nije radilo o dvojici klinaca iz studentske sobe. No, to ako ne shvati? to ako ne pokae razumijevanje? to ako ni ne eli razumijeti? Prema Seanovom miljenju, u sluaju Eduardova neshvaanja postojala je velika vjerojatnost da njemu tvrka ne znai ni priblino onoliko koliko znai ostatku ekipe. Tada bi ga se moglo staviti u ko s ljudima kakvi su blizanci Winklevoss, s ljudima koji su se nastojali uhvatiti za Markove glenjeve dok je koraao prema nebu. Kako god bilo, Mark je bio svjestan da ini dobro za tvrtku. Sean i Thiel su mu to rekli sasvim jasno: niti jedan investitor nee dati ni centa dok god postoji neki klinac koji hoda po New Yorku tvrdei da ima pravo voenja poslovanja cijele tvrtke i tupi o nekom tridesetpostotnom suvlasnitvu, mae im njeim pred nosom kao sabljom prijetei da e im odsjei glave. Blokira im raun. Pa im prijeti. Prijeti Facebooku. Sve se svodilo na Facebook. Tvrtku. Revoluciju. Seanu je bilo jasno da je Marku bilo stalo samo do toga. Znao je da je nabasao na neto stvarno krupno. Taj Mark Zuckerberg Production e stvarno promijeniti svijet. Kao Napster, samo u veim razmjerima Facebook je bio ista slobodna razmjena informacija. Prava digitalna utopija drutvene mree. Stvarni svijet prenesen na internet. Eduardo bi trebao pokazati razumijevanje, ali to ako ga ipak ne pokae? U tom sluaju nije bilo mjesta za njega. Nee ga ni biti. Nee biti ni Eduarda. Stojei u dizalu, Sean se sjetio zadnjega to je Peter Thiel rekao Marku, nakon to su postigli sporazum koji e Facebook podignuti na novu razinu. Ba nakon to je rekao Marku kako moe uzeti i njegov Ferrari 360 Spyder im dobije trimilijuntog korisnika Facebooka i dao mu na potpis papire nune za povlaenje onih pola milijuna potrebnih za stvaranje Facebooka kakvog i koliko god velikog je elio stvoriti. Thiel se nagnuo nad pisai stol, pogledao Marka ravno u oi i rekao: Samo nemoj zajebati. Sean se nacerio gledajui svjetlucave znamenke nad vratima kabine dizala. Thiel je mogao mirno spavati. Sean je svojega novog prijatelja dobro poznavao. Mark Zuckerberg ne bi nikada nikome dopustio da zajebe Facebook. Provest e revoluciju koliko god ga to stajalo.

101

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi

26. POGLAVLJE LISTOPAD 2004.

Da se Eduardo malo jae zagledao, moda malo i osvrnuo unaokolo, mogao se vratiti u Markovu unereenu studentsku sobu u Kirklandu i gledati ga kako kucka i kucka po laptopu. Casa Facebook su bile nove, otvorene prostorije sjedita tvrtke u Los Altosu i izgledale su kao da ih je netko istrgnuo iz Harvarda i dopremio u Kaliforniju. Namjetaj se sastojao od tronih stolova, klimavih stolaca, strunjaa i dvosjeda. Prizor je sliio studentskoj sobi pomno ureenoj IKEA namjetajem uz detalje prikupljene s otpada Vojske spasa. Trijem koji je gledao u unutranje dvorite bio je atiran pogocima paintball hitaca, a na sve su strane leale kartonske kutije. Cijeli prizor je vie sliio naputenoj kui u koju se uselilo jato beskunika nego popritu razvojene operacije u punom zamahu. Podrazumijeva se da su po svuda bila i raunala. Bilo ih je na stolovima, podovima, pisaim stolovima, na pultu zajedno s kutijama pahuljica i ipsa. Unato svom tom hardveru, prostor je jo uvijek nalikovao studentskoj sobi i upravo to su Mark i njegovi suradnici htjeli postii. Unato tome to su radili danonono ba u tom trenutku su Mark i Dustin bili za tipkovnicama i kopali po nekakvom kodiranju dok su se oko kuhinjskih vrata zbunjeno muvali deki za koje se moglo ve i po izgledu rei da bi mogli biti odvjetnici tvrtke unajmljene za odraivanje ugovora potrebnih za pravno ustrojavanje i registraciju tvrtke eljeli su da tvrtka i dalje u sri bude studenstski pothvat jer e to ona uvijek i biti: sveuilini ekspreriment koji se irio kao zaraza. Unato pomalo natimanom kaosu, ta im je kua sa svojih pet spavaonica bila prikladnija od one koju su ostavili u La Jennifer Wayu, iako selidba nije bila potpuno svojevoljan potez. Tamo su ih pratile uestale pritube susjeda na glasnu glazbu, veranje po krovu i bacanje vrtne garniture u bazen. Bilo je potrebno tek nekoliko posjeta vlasnika i oni su manje ili vie izbaeni zbog reenih pritubi kao i tete nastale na dimnjaku. Eduardo je dobro nanjuio da se nisu trebali nadati vraanju depozita koji su dali vlasniku za osiguranje od tete koju bi mogli poiniti. No, sad je to bilo sasvim prihvatljivo nakon to su u Peteru Thielu nali svojeg anela koji je platio novu kuu, svu opremu, vie servera nego je Eduardo ikad mogao zamisliti da bi im moglo trebati i, na kraju, te odvjetnike koji su ga pozdravili stiskom ruke i smijekom nakon to je iz Cambridgea upravo tog jutra doputovao zrakoplovom i taksijem. Prespavao je vei dio puta. Tek je nekoliko tjedana njegove etvrte godine, a ve je bio iscrpljen od studija. Unato tome to je uzeo manje predmeta kako bi mogao nastaviti raditi na Facebooku, na Harvardu je stalno neto trebalo napraviti. Ve je poeeo raditi na diplomskom radu, bio je aktivan u Udruzi investitora, a otkako je prekinuo s Kelly i ponovno bio samac, vikendi su mu bili uglavnom posveeni Phoenixu. Povrh svega, klub je poeo proces regrutacije novih lanova i jedna od Eduardovih zadaa bila je sudjelovati u odabiru novog narataja drutvenih kraljeva kampusa. Naravno, Facebook je bio na vrhu cijelog popisa. Eduardo se naslonio u svom stolcu za okruglim stolom koji je zauzimao veliki dio glavnog ureda i promatrao Marka kako ustro radi na laptopu. Na blijedom licu mu se mogao vidjeti odraz dogaanja na zaslonu, a neki put bi fragment koda bljesnuo u plaviastim bjeloonicama. Mark ga je jedva i pozdravio kada je doao u kuu. Tek mu je kimnuo glavom, razmijenili su rije-dvije, no Eduardo u tome nije vidio nita iznenaujue. Zapravo, njihov je odnos bio uglavnom dosta dobar otkako se Eduardo prije osam tjedana vratio na predavanja. inilo se da je onih nekoliko napetih ljetnih tjedana potpuno zabravljeno. Mark je bio poprilino popizdio na ono s bankovnim raunom; to ga je natjeralo da se pokrene i razgovara
102

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi s ulagaima, ime je doao do Thiela i njegovog uloga unato Eduardovom protivljenju. Nekoliko su se puta s time pozabavili u telefonskim razgovorima i svaali se kao to bi se bilo koja dva prijatelja posvaala kada bi ono to su zapoeli preraslo veliinu koju su bili oekivali ali su doli do neke vrste detanta i zakljuili da je na kraju krajeva najvanije ono to je dobro za tvrtku i njezin nesmeten razvoj. Eduardova reakcija je vjerojatno bila pretjerana, ali s druge strane i Mark je bio previe zatvoren i Eduarda je drao uglavnom neobavijetenog. Eduardo je pokazao razum i volju da stvari idu naprijed za dobro tvrtke. Bili su prijatelji, rije je bila o poslu i imali su volje srediti stvari. U to ime Mark je zamolio Eduarda da malo i odstupi, otpusti neto svojih briga kako bi, meu ostalim, imao i vie vremena za zavretak studija. Uvjerio je Eduarda da je tvrtka postajala prevelika za jednog direktora koji sam vodi sve unutranje i vanjske poslovne odnose. Situacija je bila takva da su Eduardovi raniji zahtjevi bili neostvarivi. Budui da je pothvat rastao ve su preli 750.000 korisnika i jurili prema milijunu! Mark i Dustin stavili su u mirovanje svoj status na studiju te planirali ukljuiti i profesionalca za prodaju koji bi radio dio onoga ime se Eduardo bavio u New Yorku. Osim toga, stalno su dodavali nove i nove funkcije na stranice. Neke od njih bile su uistinu fantastine. Na primjer, ugradili su neto to su nazvali zid. Korisnici su mogli koristiti zid za komuniciranje nainom nikada vienim ni u jednoj drutvenoj mrei. Proradile su i grupe, odvojene skupine ljudi koje su korisnici mogli sami kreirati i pridruivati im se, to je bila jedna od prvih stvari koju je Eduardo predloio kad su na doli na ideju stranice. Brzina kojom su kreirana unaprjeenja bila je takva da se mogla usporediti s vrtoglavim porastom broja korisnika. Na kraju je Eduardo, nakon to se smirio od srpanjskog ispada bijesa, zakljuio kako e Mark raditi po svojem, a njemu je ionako bilo vano jest da tvrtka napreduje. Uz Thielovu podrku, Eduardo vie nije riskirao vlastiti novac. tovie, Thiel je imao novca k'o blata i uz njegovu financijsku podrku nije bilo tekoe koju tvrtka ne bi mogla pregaziti. Eduardu je bilo drago to se vratio na studij. Jedno od najveih zadovoljstva etvrte godine dogodilo se prvog tjedna: od frendova iz Phoenixa uo je da je rektor Summers pozdravio brucoe i rekao da ih je sve pregledao na Facebooku. Bilo je vie nego uzbudljivo znati da je rektor koristio njihove stranice kako bi se upoznao s mladima koji dolaze na studij. Tek deset mjeseci ranije, Mark i Eduardo su bili samo dvojica mokljana bez ikakvog znaaja, a sad rektor osobno izrie ime njihovog eda. U svjetlu te injenice, moe li bilo kakva svaa izmeu njega i Marka imati smisla? Kad ga je Mark pozvao u Kaliforniju potpisati neke papire, koji su bili potrebni za rekonstrukciju tvrtke otkako je Thiel postao lan uprave, Eduardo je na to samo slegnuo ramenima zakljuivi da tako treba biti. I tako, nakon to je jedan od pravnika doao u sredinji ured s hrpicom papira, duboko je uzdahnuo, jo jednom bacio pogled na Marka i poeo itati klauzule i lanke. Na prvi pogled je bilo jasno da je rije o sloenoj materiji u ukupno etiri dokumenta na mnogo stranica. Za poetak, tamo su se nalazila dva ugovora za kupnju redovitih dionica kojima je, jednostavno reeno, dobio prava kupiti dionice novoustrojenog Facebooka umjesto onih starih i sada bezvrijednih dionica Thefacebooka. Sljedei dokument je pokrivao zamjenu dionica Thefacebooka za dionice u novoj tvrtki. Posljednji dokument je bio sporazum o pravu glasa, to Eduardo nije posve razumio, ali izgledalo je kao neto to je nuno kako bi nova kompanija mogla zaivjeti. Pravnici su se dobro potrudili objasniti sve dokumente dok ih je Eduardo prelazio list po list. Nakon reotkupa i razmjene, Eduardo bi imao ukupno 1,328.334 dionice nove kompanije. Kako su mu to objasnili pravnici i Mark, koji je nekoliko puta digao glavu s onog to je radio i priskoio u pomo objasniti kakav je kostur nove tvrtke, Eduardu je trebalo pripasti 34,4% Facebooka. Bilo je to vie od njegovih prethodnih 30% i poveanje je nastalo uslijed potrebe zapoljavanja novih ljudi koji e raditi u kompaniji i nagraivanja novih
103

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi investitora, kojih e zasigurno biti, a to e sve dovesti do smanjenja njegovog dioniarskog udjela. Markov udio je sputen na 51%, a Dustinom je iznosio 6,81% tvrtke. Sean Parker je dobio 6,47%, to je Eduardo smatrao nezaslueno visokim udjelom; kada su sve zbrojili, ostalo je jo samo Thielovih 7%. Dio dokumenata je ukljuivao i zabranu otuenja dionica u dogledno vrijeme pa je bio vlasnik samo na papiru, kao to su bili i Mark, Dustin i Sean, pretpostavljao je. Dodatno, dio dokumenata bila je i izjava o odustajanju od bilo kakvih zahtjeva prema Marku i tvrtki. Pojednostavljeno, kad bi Eduardo potpisao dokument prolost bi postala samo prolost, a jedino bi mjerodavna bila njegova nova pozicija unutar tvrtke kakva je zacrtana dokumentima pred njim. Sjedei u kui nalik na studentski dom, uz Markovo i Dustinovo kuckanje po tipkovnicama, Eduardo je itao i itao dokumente pred sobom. Dio njega je znao da su to vani papiri, pravni, ozbiljni dokumenti ijim bi potpisivanjem tvrtka napravila velik korak, ali osjeao se zatienim jer su tamo bili pravnici, pravnici Facebooka, a time, kako je on doivljavao situaciju, i njegovi pravnici. Osim toga, a moda jo i vie, osjeaj sigurnosti mu je davalo to je tamo bio i Mark, prijatelj koji mu je govorio da su to dobri papiri, papiri koji im svima trebaju. Parker nije bio u sobi, nego negdje dalje u kui. Potpisivanjem dokumenata Parker e i pravno zauvijek postati dio ekipe, ali u krajnjoj liniji doveo je ulagaa i bio jedan od najveih mozgova Silicijske doline. Vano je bilo i to to e Eduardu ostati njegov udio u tvrtki. Dodue, budunost e donijeti nova izdanja dionica i njegov relativni udio e biti manji, ali nije li to sudbina svakoga od njih? Je li ikakve vanosti bilo u injenici da to nije bio vie stari Thefacebook hoe li on imati isti svoj poloaj i u Facebooku? Prisjetio se nekoliko razgovora koje su on i Mark vodili u zadnje vrijeme, o studiju, ivotu i onome ime bi se trebao baviti u Cambridgeu dok je Mark u Kaliforniji. Eduardu se inilo da je bilo nesporazuma jer je Mark sugerirao kako se moe opustiti i smanjiti angaman na Facebooku dok studira jer e oni ionako zapoljavati prodajno osoblje, a Eduardo je uporno tvrdio da e imati vremena koliko je za Facebook nuno. Dakle, papiri pred njim kao da su govorili da je njegova uloga u Facebooku onakva kakva je oduvijek i bila. Stvari bi mogle biti drugaije nakon to krene ulazak novih ljudi i novca, ali tim se papirima ureivao nuan preustroj. Ili? Kako god bilo, Mark mu je rekao i da e napraviti party, neto stvarno dobro, im dobiju milijuntog korisnika. Priredit e ga Peter Thiel u svojem restoranu u San Franciscu i Eduardo e se morati vratiti u Kaliforniju jer e to biti dogaaj vrijedan tolikog letenja. Pomislivi na party, Eduardo nije mogao ne nasmijeiti se. Samo nuan preustroj, treba rijeiti neku papirologiju. Milijun korisnika. Tko bi mogao i pomisliti Svakako e se vratiti u Kaliforniju kad doe vrijeme za party, mislio je poseui za perom koje mu je pruio jedan od odvjetnika i poeo potpisivati. U krajnjoj liniji, postao je vlasnik 34% Facebooka, i to je bio razlog za slavlje. Zar ne?

104

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi

27. POGLAVLJE 3. PROSINCA 2004.

Eduarda su pekle oi, a srce bubnjalo dok se probijao kroz guvu. U glavi mu se vrtjelo od glazbe, zapravo prodorne mjeavine techna, alternative i rocka jo dodatno pojaane viebojnim jarkim svjetlima koja su palucala po stropu visoko iznad glava. Ljubiaste, ute, naranaste krune strukture su se uvrtale i okretale kao galaksije koje postaju supernove i natapale su cijeli restoran uistinu psihodelinim tonovima. Restoran se zvao Frisson, tada najpoeljnije mjesto za izlazak u centru San Francisca. Ureenje prostora je bilo istovremeno moderno, ali i retro do bola: kao da je netko iz ezdesetih na neemu dekorirao Enterprise. Eduardu se zavrtjelo u glavi dok se probio kroz najveu guvu, dijelom zbog toga to je ve bio popio pristojnu koliinu alkohola, a i zbog kulturnog oka oji je pretrpio upravo doletjevi iz utogljenog i smrznutog Harvarda. Zastao je na metar od krune kabine DJ-a smjetene na vrhu okruglaste dvorane i promotrio fancy restoran i guvu u njemu. Morao je priznati da je mjesto bilo prilino prikladno za odravanje Facebookova partyja u povodu milijuntog korisnika, tulumia na koji ga je Mark pozvao prije nekoliko dana, tek deset mjeseci otkako su pokrenuli tu stvar u tiini i neredu Markove sobe u Kirklandu. Frisson je bio poeljan, moderan, ekskluzivan kakav je upravo i Facebook bio. Sluajno je pripadao Thielu, kao i raun koji e platiti iz svojega dubokog depa. Eduardo je promatrao mlade sjevera Kalifornije kako skakue uz glazbu. U podjednakim je omjerima zapazio i one koji su nosili traperice i koulje, a i one u pripijenim crnim europskim majicama. Sve skupa, bio je to pravi uzorak Silicijske doline, pravi mondeni San Francisco. Bio je to i pravi Facebook. Vei dio uzvanika bili su studenti ili oni blizu tom statusu. Mnogo klinadije sa Stanforda ili onih tek to su diplomirali. Svatko je pio neko pie jarkih boja i inilo se da se svi dobro zabavljaju. Eduardo nije mogao ne primijetiti grupicu zgodnih komada s druge strane DJ-eve kabinice. Kao da mu se jedna od njih nasmijeila, a on se zacrvenio i okrenuo pogled. Da, unato svemu to se promijenilo u njegovom ivotu, i dalje je bio stidljiv. Za sada mu je bilo dobro na zabavi. Otkako je uao, svakome tko je htio sluati ispriao bi da je, uz Marka i Dustina, suosniva Facebooka. Neke bi se djevojke nasmijeile, a neke gledale kao da nije ba svoj. To mu se inilo udnim jer su na Harvardu svi znali i njega i to je napravio, a ovdje su svi gledali Marka i samo Marka. No to i nije bilo vano. Nije mu smetalo biti u pozadini, ovdje u Kaliforniji. Nije uao u projekt slave radi. Nije mu bilo vano znaju li ljudi da se i on nalazio u onoj sobi, da posjeduje vie od trideset posto tvrtke i da je osoba najvie zasluna za tih milijun korisnika, ne raunajui Marka. Jedino mu je bilo vano da se ljudima Facebook svia i da postaje jedan od najveih problema u povijesti interneta. Nehajno se nasmijeio pri toj pomisli i pogledom preletio prostoriju sve do separea s druge strane restorana. Pri dnu prostorije je jedva zamijetio kako za okruglim stolom sjede i ivo konverziraju Peter, Sean i Mark. Znao je da slave i Seanov roendan. Koliko mu je moglo biti, dvadeset pet? Razmiljao je bi li im se pridruio, ali bilo mu je ugodnije onako izgubljenom u gomili, anonimnom samom. Bio je to opet kulturni ok jer se mjesto tako razlikovalo od Harvard Yarda da je imao dojam ba kao da je na Enterpriseu. Trepnuo je i pustio da ga preplavi ples svjetala. U restoranu je bilo toliko toga na to se trebao priviknuti. Sve je djelovalo tako strano, tako ubrzano. Znao je to onog trena kad je pred restoranom izaao iz taksija i vidio Thielov Ferrari 360 Spyder parkiran na ploniku ispred. Znao je da negdje, vjerojatno kraj Seanovog
105

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi BMW-a, mora biti i Markov Infiniti, isti onaj koga je dobio kad mu kanta iz malog oglasnika nije htjela upaliti da bi na vrijeme doao na sastanak. Eduardo je jo uvijek stanovao u studentskom domu. Na predavanja je iao pjeke, prtio je snijeg preko Harvard Yarda, nestajao u hladnim sjenama Knjinice Widener. to sad ako je pogrijeio, stvari su se promijenile prilino drastino otkako je ljeto poelo. Ali sve je bilo u redu. Izabrao je tako. Nije imao koga okriviti osim sebe samoga. Mogao se preseliti u Kaliforniju. Mogao je upisati prekid studija. Uostalom, bio je na zadnjoj godini i trebalo mu je jo samo pet mjeseci do diplome i tada e se moi baciti na Facebook kao i svi ostali, kao kad su on i Mark bili na poetku. No, tada, te noi, htio se malo opustiti. Popiti jo jednu. Popriati s komadom s druge strane kabine. A sutra e odletjeli natrag u Cambridge i vratiti se studiranju. Mark i Facebook su na svojemu mjestu. Bio je prilino siguran da e sve biti sasvim u redu. Sjedei za okruglim stolom u separeu iza podija, Sean se naslonio u udobnom deco stolcu i sluao Petera i Marka kako razglabaju o novim aplikacijama koje su namjeravali staviti na Facebook. U pitanju su bili neki jo bolji naini kojima bi studenti nalazili jedni druge. Nadogradnja ve popularnog zida kojim su ostavljali poruke jedni drugima. ak se spominjala i aplikacija za razmjenu fotografija, neto ega se ni jedna konkurencija nije uspjela dosjetiti. Nadogradnja za nadogradnjom Sean se nasmijeio. Sve je ilo tono po planu. Thiel i Mark su bili sjajan par, ba kao to je i mislio da e biti. Duboko je uzdahnuo i pogledao preko svojih partnera u gomilu. Gotovo odmah je spazio kako Eduardo Saverin kraj kabine DJ-a razgovara s nekakvom slatkom Azijkom. Eduardo je izgledao smotan i udan kao i obino, a naginjao se prema djevojci. inilo se da se ona smjeka, to je bio dobar znak. Eduardo je bio sretan, djevojka je bila sretna, i svi su se doimali sretnima. Sve je teklo glatko. Eduardo je potpisao nunu pravnu papirologiju i ovjerio sporazume o preustroju. Thiel je pustio novac koji su trebali za nastavak leta. Facebook je doao do milijuntog korisnika i svakog je tjedna dobivao desetke tisua novih. Vrlo brzo e ga staviti na raspolaganje novim sveuilitima i njihovim kampusima, moda ak i srednjim kolama. Nakon toga? Tko zna. Jednoga se dana moda otvori svima. Akademski arm je odradio svoje i njegova ekskluzivnost se ljudima sviala. Ljudi su vjerovali Facebooku. Oboavali su ga. I eljet e ga milijardama plaati.

106

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi

28. POGLAVLJE 3. TRAVNJA 2005.

I to je to. Sad je i slubeno. Proljee je stglo i do Nove Engleske. Eduardo se nasmijeio kad je njegov frend A.J. pokazao na brucoicu vrhunski preplanulih nogu: preetavala se uz kameno podnoje prilaza knjinici nosa zabijenog u udbenik iz ekonomije dok joj se plava kosa u slapovima plela sa icama bjelokosnog iPoda. Da! odgovorio je Eduardo. Prva minica ovog proljea. Od sada pa nadalje ivot e biti laki. Eduardo je mislio da se nikad nee naviknuti na duge zime Harvarda. Jo prije svega tjedan dana snijeg je prekrivao Harvard Yard, a upravo te stube na kojima su sjedili bile su zaleene. Zrak je bio tako otar da je dubok udah mogao biti bolan. Izgledalo je kao da oujka nema u kalendaru Harvarda. Nakon veljae je slijedila jo jedna, samo malo dulja, prokleta veljaa. Ali konano i napokon snijeg je nestao. Zrak je odisao ivotom, plavo je nebo bilo gotovo bez oblaka, a djevojke su preokretale svoje garderobne ormarie, odlagale rune debele pulovere, a na gornje police stavljale kratke suknjice, slatke jaknice i cipelice s otvorenim prstima. Istini za volju, te jaknice nisu bile neka posebna poslastica, ali barem se moglo vidjeti neto koe, i to je bila vie nego dobrodola injenica. Dodue, sve se moglo promijeniti u tren oka ve sutradan bi mogli nahrupiti oblaci i Harvard Yard pretvoriti u negostoljubivu mjeseevu povrinu. Ni ta injenica nije mogla zasmetati Eduardu u tom trenutku ve je sutra trebao biti u Kaliforniji, gdje je pozvan s najvie instance. A.J. mu je mahnuo i krenuo svojim putem, na seminar koji se odravao s druge strane Yarda. I Eduardo e krenuti za nekoliko minuta, no ne uri mu se. Bili su na zadnjoj godini, samo dva mjeseca do diplome. Mogli su i zakasniti na predavanja, ak ni ne doi na njih. Ne bi bilo bitne razlike. Dok god su uspijevali polagati preostale ispite, ili su na dobrom putu da zauvijek napuste Harvard. Sa sobom e ponijeti one zlatne diplome, koje navodno znae tako mnogo u stvarnom svijetu. Stvarni svijet. Eduardo vie nije bio naistu to se podrazumijevalo pod tim. To nikako nije bila Kalifornija, gdje se Mark zavukao i ve selio u novu unajmljenu kuu u zelenom predgrau megalopolisa, jo uvijek mahnito nagodraujui deset po deset tisua korisnika Facebooka. To nisu bili ni novi uredi u Palo Altu koje su upravo dovravali za sljedeu rundu regrutiranja djelatnika, o emu su govorili prethodne jeseni u sklopu restrukturiranja tvrtke, kad je potpisivao prijeko potrebne dokumente. Stvaran svijet nije imao nikakve veze s Facebookom iz prostog razloga to je bio sporiji od njega. Broj od milijun korisnika se iznenada udvostruio i inilo se da bi svakog asa mogao postati tri milijuna, a male stranice s Harvarda su se mogle nai posvuda, na pet stotina kampusa i na svakim vijestima na koje je naiao kad bi mu predavanja doputala. Na Facebooku je bio svatko koga je znao. ak bi se i njegov otac ponekad prijavio koristei Eduardove pristupne podatke i bio je oduevljen onim to je vidio. Facebook nije bio stvaran svijet, bio je mnogo vie. Bio je to itav novi univerzum i Eduardo nije mogao ne biti ponosan na ono to su on i Mark postigli. Iako, u prethodna dva mjeseca gotovo i nisu bili u kontaktu osim nekoga sluajnog poziva ili usputnog zahtjeva za kontaktnim informacijama s podruja New Yorka koje je Eduardo nabavio traei potencijalne oglaivae. Ta je razdvojenost bila tolika da je Eduardo imao vremena dovriti sasvim novi projekt web stranica po imenu Joboozle, dalekog roaka
107

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi Facebooka, na kojem su klinci mogli traiti potencijalne poslodavce, razmijenjivati ivotopise i umreavati se. Eduardo nije oekivao da e to postati imalo nalik Facebooku, ali je dobro posluilo za kraenje vremena provedenog u ekanju Marka. Na kraju mu se Mark javio. Bilo je to e-mailom, ba prije par dana, kojim ga je pitao bi li mogao skoiti do Kalifornije. Neto vezano na nekakav poslovni sastanak i novog zaposlenika kojeg bi trebao obuavati uz Eduardovu pomo. U e-mailu Mark je spomenuo jo neto to je izazvalo blagu zabrinutost. Javio je da je u zadnje vrijeme neki krupan poduzetniki novac poeo obigravati oko njihove male kompanije, poevi od Michaela Moritza, starog Parkerovog neprijatelja koji je vodio Sequoia Capital, pa onda i Accel Partners, vrlo uglednog fonda iz Palo Alta koji je u proteklih deset godina vrlo aktivan u tom podruju. Mark je u e-mailu upozorio da postoji mogunost prihvaanja ulaganja jednog od tih velikih fondova. Spomenuo je da je zainteresiran i Don Graham, CEO Washington Post Company. Mark je spomenuo i da on, Sean i Dustin razmiljaju prodati svoj dio dionica kad bi taj posao proao. Cifra koju je nabacio bila je dva milijuna dolara po glavi. Eduardo je bio nemalo iznenaen onim to je itao. Za poetak, prilino se dobro sjeao da je iz papirologije koju je potpisao proizlazilo da sam ne moe prodavati svoje dionice i da jo dugo, dugo nee imati to pravo. Dakle, kako to da su Sean, Mark i Dustin mogli uope razmiljati o unovavanju dva milijuna dolara svojih dionica? Jesu li u restrukturiranju potpisivali iste papire kao i on? A kao drugo, pitao se kako to da je Mark uope priao o prodaji dionica, odnosno otkad mu je uope stalo do novca? I kako to da Sean Parker uope moe oekivati dva milijuna od tvrtke u kojoj je slubeno tek desetak tjedana? Eduardo je tamo bio od poetka. To svakako nije djelovalo poteno. Moda Eduardo jednostavno nije shvaao situaciju. Moda e mu Mark rasvijetliti stvari kada se sretnu u Kaliforniji. U svakom sluaju, Eduardo je odluio da ovaj put nee dopustiti emocijama da ga svladaju jer mu u prethodnoj slinoj situaciji bijes nije bio najbolji saveznik. Odluio je biti smiren, razuman i pokazati razumijevanje. Proljee je, nastupilo je doba suknjica i studiranje je jo malo pa gotovo. Sutra e odletjeti do Kalifornije. est sati leta i tamo je, pogledat e nove urede, bit e na tom sastanku i pomoi e novom zaposleniku da ue u posao. Uz malo sree, to bi mogao biti poetak poboljanja odnosa izmeu njega i Marka, pa bi Eduardo nakon diplomiranja mogao ponovo zauzeti svoje mjesto partnera suosnivaa. Bilo mu je ugodno razmiljati o tome jer je to znailo da bi mu se studentski ivot mogao jo malo produljiti: koliko god Facebook postao velika tvrtka, znao je da e se u njoj osjeati kao da je na studiju. Kada se stopi s Facebookom, mogao bi odgoditi ulazak u stvaran svijet, moda unedogled, kao to je to Marku polazilo za rukom. Ta ga je misao grijala kad je krenuo niza stube prema Yardu. Ve sutra e se nai s Markom, koji e mu sve objasniti.

108

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi

29. POGLAVLJE 4. TRAVNJA 2005.

Eduardo e se tog trenutka sjeati dok je iv. Poeo se tresti dok je stajao u skoro praznom uredu i buljio u papire koje mu je odvjetnik dao kada je uao na vrata. Bio je to neki novi odvjetnik, kao i sve drugo. Ovaj put prostorije nisu nalikovale na razuzdanu studentsku spavaonicu. Zidovi su tu i tamo bili od stakla, a radni stolovi od javora. Raunala su bila nova, posvuda sagovi, ak su unajmili lokalnog umjetnika da grafitima oslika stubite. Na kraju, sama zgrada vie nije bila smjetena u okruenju obiteljskih kua nego se nalazila u centru Palo Alta, u Sveuilinoj aveniji. Pravi uredi i pravi pravcati odvjetnik koji je stajao izmeu njega i Marka, skrivenog iza nekog jebenog kompjutora, po njegovom obiaju. Eduardo je prvo pomislio da se tip zajebava kad mu je donio na potpisivanje jo nekakve ugovore prije nego je stigao razgledati uokolo, popriati s Markom o novom zaposleniku, o dva milijuna dolara za dionice i onom e-mailu. Kad je poeo itati papire koji su mu predani, shvatio je da ga u Kaliforniji nisu ekali radi sastanka. ekali su ga u zasjedi. Trebalo mu je nekoliko minuta da shvati to je itao, a kada je shvatio, obrazi su mu problijedjeli, a koa se ohladila. Kad je potpuno proniknuo u to to se dogaa, osjeao se kao da ga je netko nastrijelio u prsa i nepovratno razorio dio njega. Nikakve usporedbe, pretjerivanja, pridjevi i fraze ne mogu opisati osjeaj jer se ovome jednostavno nije nadao. Iako je trebao predvidjeti, shvatiti, prozreti. Bio je totalno slijep. Glup k'o kurac. Jednostavno nije oekivao da e mu to napraviti njegov prijatelj Mark s kojim se pokuavao u okrilju polutajnog idovskog bratstva ukljuiti u drutveni ivot Harvarda. Iako su imali problema i iako je Mark bio u stanju biti prilino hladan i rezerviran, ovakvo to nije mogao oekivati. Eduardo je to smatrao pravom pravcatom izdajom. Mark ga je izdao, unitio, uzeo mu sve. Papiri koje je imao u rukama to su svjedoili. Sve je stajalo laserski jasno i crno na vjelokosno bijelom. Bez ikakve sumnje. Prvo, tamo je bio dokument od 14.sijenja 2005. godine, pisana suglasnost dioniara TheFacebooka da tvrtka izda do 19 milijuna redovitih dionica. Drugi akt je nosio datum 28.oujka i radilo se o odobrenju emisije do 28,890.000 dionica. Treim dokumentom se odreivalo emitiranje 3,3 milijuna novih dionica koje glase na Marka Zuckerberga, dva milijuna na Dustina Moskowitza i vie od milijun na Seana Parkera. Eduardo je zurio u brojke i grozniavo napamet raunao. Uza sve te nove dionice, njegov udio u Facebooku nee biti ni blizu 34 posto. Kad bi bile izdane i samo dionice koje glase na onu trojicu, Eduardov udio bi pao na manje od 10%. Kad bi se, pak, izdale sve dionice koje bi mogle biti izdane, udio bi mu pao na skoro pa nita. Istiskivali su ga kao malog dioniara. Gledao je papire, a odvjetnik je poeo govoriti. Pitao se to li je Mark oekivao od njega. Ili moda nije oekivao nikakvu reakciju. Moda je Mark bio uvjeren da je Eduardo ve odavno bio napustio tvrtku, jo jesenas kad je potpisao sve one dokumente koji su omoguavali ovo stanje. Moda je to pomislio jo onda kad je dolo do blokiranja bankovnih rauna. Razliite valne duine, razliita stajalita. Odvjetnik je mljeo kako su nove dionice nune i kako ima zainteresiranih poduzetnika, te da je Eduardov potpis samo formalnost jer je emisija ionako ve odobrena, a to je dobro i nuno za tvrtku i odluka je ve donesena Ne.
109

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi Eduardo je osjetio kako mu, vibracije vlastitog glasa bruje glavom, odbijaju se o staklene zidove i penju se po oslikanom stubitu. Ne! Odbio je potpisati predaju svojeg suvlasnitva u Facebooku, odbio je odrei se onoga to je postigao. Bio je tamo kad je poelo. Bio je u toj sobi. Bio je osniva Facebooka i zasluio je svojih 30%. On i Mark su se sloili. Odvjetnik je uzvratio istog trenutka. Eduardo vie nije bio lan Facebooka. Nije vie bio dio menadmenta, vie nije bio ni zaposlenik nije bio vie nita. Bit e obrisan iz povijesti tvrtke. to se Marka Zuckerberga i Facebooka tie, Eduardo Saverin vie ne postoji. Eduardu se inilo kao da zidovi steu obru oko njega. Morao je otii. Vratiti se na Harvard. U kampus, kui. Nije mogao vjerovati to je uo. Nije mogao vjerovati kakva je to izdaja. Ali, nije imao izbora, tako mu je reeno. Reeno mu je i da je odluku ve donio Mark Zuckerberg, osniva i direktor, zajedno s novim predsjednikom skuptine dioniara. Eduardo je preplavljen uasnim vijestima pomislio samo jo jedno. A tko je taj novi predsjednik? Kad je malo razmislio, bilo mu je jasno da zna odgovor.

110

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi

30. POGLAVLJE SVE SE VRAA

Sean je iskoio iz svojeg BMW-a kao povea iskra iste energije. Mozak mu je radio na deset tisua obrtaja u minuti, ak i bre nego inae jer je, govorei u prenesenom znaenju, krenuo smazati najslai desert koji e u svojem ivotu okusiti. Zalupio je vratima automobila za sobom i odstupio korak, pa stao s rukama prekrienim na grudima gledati zgradu od elika i stakla u kojoj su se nalazili uredi sjedita Sequoia Capitala. Boe, stvarno je mrzio to mjesto. Sjeao se, ne bez ironije, kako je svojedobno doao tamo traei partnere, ulagae, sugovornike, bilo to; kako je dobio panju i na kraju zavrio izbaen naglavake, izguran iz roene tvrtke koju je stvorio vlastitim znojem, krvlju i suzama. O, kako li je situacija sad bila obratna! Ovaj put je Sequoia moljakala. Iz dana u dan, iz poziva u poziv, opsjedali su Facebookove urede nastojei dobiti Marka na makar kratak telefonski razgovor ili prezentaciju, ako nita drugo. Uostalom, sad su svi nazivali ko ludi. Sve same krupne zvjerke: Greylock, Merritech, Bessemer, Strong, ma svi. I ne samo rizini ulagai. Ve se naulo da i Microsoft i Yahoo dre Facebook na oku. Friendster je ve dao neslubenu ponudu deset milijuna, koje su Sean i Mark odbili s lakoom. MySpace je takoer pokazao zanimanje. Pa, dobro, sad su odjednom svi htjeli unutra. Sequoia, najkrupnija ivotinja u toj umi, nikako nije eljela ostati van vesele povorke. Sean ih je neko vrijeme drao na sigurnoj razdaljini zamiljajui kako Moritz u svojem brlogu vie na one svoje kmetove zloinakim velkim naglaskom. Nagaao je da je Moritz do tada ve morao doznati odakle ta Facebookova nesklonost sastanenju s njim, ali nagaao je da e megalomanijak procijeniti kako e se Sean predati, prije ili kasnije. Upravo u trenutku kada im je ve krenula pjena na usta, Sean je zakao sastanak. I eto ga kako se ceri kao pijani majmun. Bio je sav u crnom od BMW-a, preko lakih DKNY hlaa, do remena od krokodilske koe. Batman koji je krenuo u srce San Francisca utjerivati superzlikovcima strah u kosti i uspostaviti pravdu. uo je kako su se zalupila vrata auta i vidio Marka kako obilazi oko vozila i prilazi mu. Isuse mili, promrmljao je i osmijeh mu se pretvorio u provalu smijeha. Mark je na sebi imao pidamu arkih boja i pod rukom je nosio laptop. Kosa mu je bila totalno sjebana, ali izraz lica ozbiljan. Jesi li siguran? Sean se nasmijao jo jae. O, da, bio je sigurniji no ikad u ivotu. Savreno. Nakon toga je provjerio koliko je sati. Stvarno savreno. Ne samo to e Mark kasniti desetak minuta na sastanak s najveom VC tvrtkom Silicijske doline, nego e se na njemu pojaviti kao najvei idiot u gradu. Sean nee otii na sastanak to bi ak i za njega bilo previe ali Mark sve to moe odraditi sam. Ispriat e im se, rei da je zaspao i da nije imao vremena ni odjenuti se. Onda e krenuti sa svojom priom. Pri kraju izlaganja, otvorit e im PowerPoint koji su uglancali specijalno za deke sa sekvoje. Svrha prezentacije bila je zakrenuti no zabijen do balaka. Tada e Mark jednostavno odetati. Sequoia Capital nikada, ali ba nikada nee dobiti priliku uloiti u Facebook. Sean e se za to posebno pobrinuti. Mark je bio upoznat s onim to su napravili Seanu nakon to su uli u Plaxo, kako su mu stavili no pod grlo i sasjekli ga kao travku. Thiel je bio potpuno
111

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi suglasan jer je doivio slina sranja od njih kada je pokretao PayPal. Sequoia e dobiti poruku o najvanijoj mudrosti toga gradia na obali: sve se vraa, sve se plaa. Mark i Sean e ostati netaknuti jer su sad ionako svi htjeli komadi Facebooka. Istina, odbili su Friendster, ali jedna je ponuda visjela u zraku i obojica su znala da e je prihvatiti. Jedna od najuglednijih VC tvrtki bila je Accel Partners i ba ih je ona tjednima progonila. Kad god bi nazvao Jim Breyer, stariji partner u tvrtki i jedan od najsposobnijih VC profesionalaca, Sean bi zgrabio telefon i izvikavao sulude iznose. Ili nas procijeni na sto milijuna ili nita! Dvjesta milijuna ili zaboravi! Breyer je konano shvatio na emu je. Mark je istodobno provodio mnogo vremena razgovarajui s Donom Grahamom, direktorom Washington Post Company, ovjekom koji mu je postao neka vrsta prijatelja i mentora. Bio je to zanimljiv spoj, zanimljiva ideja spajanje medijskog diva s genijem u pozadini drutvene revolucije utemeljene na razmjeni informacija. Mark je razmiljao o tome da sklopi sporazum s Grahamom i Washington Postom to je natjeralo Acell da se jo vie uozbilji i jasno definira svoju ponudu. Stvari su se brzo razjasnile. Ubrzo e Accel uloiti gotovo trinaest milijuna dolara za sasvim malen udio u tvrtki, ime e potvrditi da je procijenjena vrijednost Facebooka neto malo manja od sto milijuna dolara. U samo etrnaest mjeseci. Sto milijuna. No, i to je bio tek poetak. Sean je bio siguran da e u roku od est mjeseci postii trostruku procjenu vrijednosti. A do kraja 2005? Samo je nebo znalo gdje bi tada mogli biti. Nastave li se ljudi ulanjivati dosadanjim ritmom, za godinu dana imat e pedeset milijuna korisnika. Sean je imao prilino snaan predosjeaj da se upravo raa njegova bebica teka milijardu dolara koju je ve dulje vrijeme nastojao zaeti. Nasmijeio se kad je Mark proao kraj njega i poao u zgradu polaganim korakom. Jednim svojim dijelom elio je biti s njim, na sastanku, ali dovoljno je bilo zamisliti kako e to izgledati. Dao mu je posljednju podrku. Bit e genijalno. Pritom je bacio jo jedan pogled na pidamu i opet prasnuo u smijeh. Bit e jebeno dobro.

112

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi

31. POGLAVLJE LIPANJ 2005.

Deset tisua ljudi Harvarda Eduardova koljena zacvilie pri pokuaju nalaenja udobnog poloaja svojem krakatom tijelu odjevenom u togu od poliestera. Bilo mu je krajnje neudobno, onako visokom i stijenjenom sa sve etiri strane, na smijeno malenom drvenom stolcu kakvih je bilo na tisue uokolo. Nije mu na ruku ilo ni to je toga grijala kao radijator, a idiotska se etvrtasta kapica, najmanje dva broja premalena, s eone strane zabijala u kou, a na tjemenu upala kosu iz korijena. Unato svemu, Eduardo se smjekao. Pogledao je na desnu stranu, na red kolega s godine u jednakim togama boje tamnog lignita i sa smijenim kapama. Tad je pogledao preko ramena sve one redove i redove diplomanata koji su do polovice popunili Yard, sve do mjesta gdje su se tamne odore predale pred mjeavinom lakih ljetnih jakni i kaki hlaa ponosnih roaka oboruanih fotoaparatima i videokamerama. Deset tisua ljudi Harvarda Eduardo se ponovno okrenuo naprijed, prema pozornici udaljenoj tri ili etiri metra. Rektor Summers je ve bio na podiju okruen dekanima, a s njegove desne strane nalazila se golema kutija s diplomama. Svakog asa e se oglasiti ozvuenje i prva imena odjeknuti Yardom, odzvanjati o drvene zgrade obrasle brljanom, vibrirati preko kamenih stuba Knjinice Widener i popeti se uz njene velianstvene grke stupove sve do akvamarinskog neba. Jutro se bilo otegnulo, ali Eduardo se osjeao pun energije; oito su i ostali bili jednako puni ivota nervozno se vrpoljei na majunim drvenim sjedalicama. Dan je poeo rano, procesijom od domova na obali rijeke. Dugi niz diplomanata sputanih togama stupio je preko Harvardskog trga do Yarda. Iako je bilo vrue, Eduardo je ispod toge imao odijelo i kravatu. Nakon ceremonije provest e dan s obitelji. Nije bio sasvim siguran gdje su se nalazili u toj svjetini iza lea diplomanata, ali znao je da su tamo negdje. Zapravo, cijeli je Yard bio krcat. Bilo je vie ljudi no to ih je Eduardo ikada vidio na jednome mjestu, izuzme li se jedan neobini rock koncert u srednjoj koli. Ljudi e tu biti gotovo cijelog dana. Poslijepodne im se trebao obratiti i John Lithgow, glumac koji je takoer diplomirao na Harvardu. Prije toga, diplomci e se okupiti na stubama Widenera kako bi se snimile zajednike fotografije. Uputit e se na piknik sa svojim obiteljima i nakon toga se pozdraviti i s obiteljima i sa studijem. Neki od njih e moda tako klieizirano baciti pravokutne eire u zrak to su vidjeli na TV-u ali i to je u redu, ionako su to prilino bedasti eiri. Eduardo je vratio pozornost na pozornicu. Zadivile su ga sve te boje, tako oito suprotne moru crnila oko njega. Seniori, nositelji katedri, poasni predavai svi su se sjatili i poredali iza rektora u togama vedrih, gotovo psihodelinih boja. Pogled mu je pobjegao prema diplomama: znao je da unutar planine smotuljaka postoji i jedan s njegovim imenom. Svijeni komad krutog papira s natpisom na latinskom jeziku koji je njegove roditelje stajao vie od stotinu tisua dolara. U neku ruku, Eduardo ju je platio i mnogo, mnogo vie. Deset tisua ljudi Harvarda Netko Eduardu s lijeva je pjevuio. Nije mogao vjerovati da je netko znao rijei te stare navijake pjesme. No netko je ipak znao. Na primjer, lik kraj njega je mumljao veinu teksta. Eduardo je znao tekst jer ga je nauio jo kao bruco kad je, sav pun ponosa to je student Harvarda, bio na utakmici Harvard-Yale. U to doba je bio jako zagrijan za Crimson,
113

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi ponosan to je dio te povijesti, sveuilita. Bio je ponosan to je njegov otac ponosan, to se sav trud tijekom srednje kole isplatio. Put je bio vrlo teak i na njemu su se nalazile prepreke kao to su nova sredina, jezik i kultura, a doveo ga je do toga prekrasnog dvorita orubljenog starim povijesnim zgradama. Nauio je stihove jer je to bio njegov trenutak, kao to je bio trenutak svakoga tko je tamo stajao rame uz rame. Zasluio ju je, zasluio je svaki takt. Deset tisua ljudi s Harvarda ele pobjedu danas Jer znaju da stari Eli Njihov plijen je lak Stoga pobijedimo opet ljude Elija I kada susret proe, pjevat emo opet: Deset tisua ljudi s Harvarda pobijedie danas! Ponovno se okrenuo pozornici. Summers se pripremao za govornicom, njegovo iroko lice jakih eljusti bilo je na par centimetara od mikrofona. Eduardo je znao da e potrajati dok ne dou do njegovog imena, a i kada dou, zacijelo e ga izgovoriti pogreno. Ve je znao da e mu ili progutati onaj o u imenu, ili da e mu prezime naglasiti potpuno krivo. Ve se navikao na to i nije ga bilo briga. Stupit e tamo gore i uzeti tu diplomu zato jer ju je zasluio. Poredak stvari treba biti upravo takav. To je fer. im je mikrofon oivio i proitano prvo ime, negdje iza Eduardovih lea bljesnula je bljeskalica profesionalnog fotoaparata koja je uhvatila prvog diplomanta kako se penje na pozornicu. Eduardo se nije mogao ne zapitati hoe li ta fotografija jednog dana uresiti neiji profil na Facebooku. Bio je siguran da e prije ili kasnije tako biti. Osmijeh mu je, prvi put toga dana, gotovo nestao s lica. Dva su ujutro. Osamnaest dugih sati kasnije. Glave zbrkane nakon dana provedenog s obitelji na vruini od koje zakuha mozak, s etvrtinom boce skupog viskija u sebi, Eduardo se zavalio u koni naslonja na treem katu Phoenixa i gurnuo ruke duboko u depove sakoa. Gledao je grupicu plavokosih djevojaka kako pleu oko okruglog stola toliko nakrcanog praznim bocama da je nalikovao maketi metropolisa koji se ljeska na mjeseini. Zabava je bila u punom zamahu na prva dva kata. Cijela je trokatnica pulsirala u ritmu glazbe s prvog kata, mjeavine hip-hopa i Topa 40. Eduardo ih je mogao zamisliti: hrpu klinaca koji skau po podu od masivnog drveta, udiu dim krjesova iz dvorita, vrte se i tresu izbacujui time bijes dvjesto godina povijesti. Mogao je zamisliti sve te lijepe cure upravo dovezene Fuck Truckom i sve one lanove Phoenixa koji ude za tim posebnim spojem, tim posebnim trenutkom koji e im zauvijek ostati urezan u sjeanje. Ali iznad, na treem katu, stvari bile malo tie. Zanemarimo li djevojke koje pleu, inilo se kao da je mjesto zapravo VIP loa. I dekor je bio takav debeli grimizni sagovi, topli tonovi drva na zidovima i stropu, koni naslonjai i dvosjedi, stolovi napunjeni prvorazrednim piima. Salon s treeg kata je bio ekskluzivan i u nj se nije moglo ui nepozvan. Otkako se Eduardo vratio iz Kalifornije, odnosno nakon dogaaja koji je sve ee u sebi nazivao Markovom izdajom, mnoge je sate proveo u toj sobi i u tom naslonjau. Razmiljao. Meditirao. Planirao budunost.

114

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi Studij je bio gotov i Eduardu je bilo vrijeme napustiti sigurnost ograde Harvarda, izai u stvarni svijet. Nije jo znao kamo bi. Boston, moda, a moda i New York. Ono to jest znao, to je da vie nije dijete. Vie se tako nije ni osjeao. Ako nita drugo, barem je pokrenuo pravni proces kojim je namjeravao vratiti ono to je smatrao svojim. Angairao je odvjetnike, poslao dopise, jasno rekao i Marku i ostatku Facebooka da ih namjerava tuiti na sudu. Gadilo mu se kad bi pomislio da e doi do suda i krenuti na prijatelja pred sucem ili porotom. No, znao je da drugog naina nema. To vie nije bilo tek neto izmeu njega i Marka. Sjedei na konom naslonjau, pitao se ali li Mark uope zbog takvog razvoja dogaaja. Namrtio se kad je zakljuio da vjerojatno ne ali. Mark vjerojatno misli kako nije napravio nita loe. S obzirom na njegov nain razmiljanja, vjerojatno misli kako je napravio neto nuno za posao. Na kraju krajeva, Facebook je bio Markova ideja. On je bio taj koji je uloio sate i sate i sav taj trud. On je izgradio tvrtku koja je niknula u njegovoj spavaonici. On je kodirao, pokrenuo stranice, otiao u Kaliforniju, odgodio studij, naao ulagae. Od prvoga dana, cijeli je taj projekt nosio oznaku Mark Zuckerberg Production. Svi drugi su se samo lepali. Winklevossi, Eduardo, pa i Sean Parker. tovie, postojala je vjerojatnost da je Mark mislio kako je Eduardo taj koji je uinio neto krivo i izdao svojeg prijatelja. Mogao je misliti i da je Eduardo pokuao nanijeti tetu njihovom pothvatu kad je bio blokirao raun, a i da je nastojao blokirati pregovore s ulagaima kad je naglaavao svoju ulogu direktora tvrtke. Na kraju, mogao je smatrati i da je Eduardo nanio neizravnu tetu Facebooku pokrenuvi zaseban web site Joboozle i pristupivi istoj ciljanoj publici koristei iskustva koja Mark smatra poslovnim tajnama u vlasnitu Facebooka. Mark je imao isto onoliko razloga smatrati se oteenom stranom koliko i Eduardo. Ali Eduardovo je miljenje bilo drugaije. Bio je potpuno uvjeren kako je bio dijelom projekta od poetka, sastavni dio Facebookovog uspjeha. On je dao prvi novac. On je uloio i svoje vrijeme. I zasluio je ono za to su se poteno pogodili. ist' jednostavno. Ipak su se slagali o jednoj stvari, a to je da se vie nije radilo o prijateljstvu nego o biznisu i niemu vie. Eduardo e traiti dio koji je smatrao zasluenim. Poslat e Marka na sud. Neka se tamo izjasni. Neka uini to je poteno. Dok je gledao kako se djevojke vrte uz glazbu, a plave im se kose kovitlaju kao zlatna oluja, pitao se sjea li se Mark kako je sve uope poelo, kako su bili samo dva trebera koja su samo pokuavala napraviti neto novo, privui pozornost zapravo, pojebati neto. Pitao se shvaa li Mark koliko se situacija promijenila. A moda se Mark nikada i nije promijenio, moda Eduardo nikada nije ni skuio pravog njega. Kao to se to dogodilo i brai Winklevoss, moda je i Eduardo samo projicirao vlastite vizije na tu bezlinu i neitku masu i pridavao Marku Zuckerbergu svojstva koja je elio vidjeti u njemu. Da, moda zapravo nikada nije upoznao Marka Zuckerberga. Pitao se i je li, duboko u sebi, Mark Zuckerberg poznavao samog sebe. A Sean Parker? Sean Parker je vjerojatno takoer mislio da poznaje Marka Zuckerberga. No, Eduardo je bio uvjeren da ni taj par nee dugo ostati u ljubavi. Eduardo ga je doivljavao kao maleni svjetlucavi komet koji para atmosferu. Ve je sprio dvije tvrtke i nije bilo upitno hoe li spriti i Facebook. Samo je pitanje kada e do toga doi.

115

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi

32. POGLAVLJE TRI MJESECA KASNIJE

Ono to je bilo udno jest da zapravo nitko nije uo sirene. Jedan tren je sve super i sjajno, tulum je jedno tijelo koje uiva svakim svojim djeliem, kua iz predgraa krcata je lijepim i sretnim ljudima. Studentice i studenti, urbana eljad koja dri do sebe i ostala ulickana mlade u svojim dvadesetima, neto klinaca s ruksacima i iltericama u druenju sa zaposlenima koji se dnevna odijela zamijenili trapericama i kouljama. Tko se osvrnuo oko sebe, mogao je dobiti dojam da je rije o inaici nonog kluba velikoga grada prilagoenoj studentskoj populaciji i dobi kao da je netko napravio zabavu studentskog bratstva za klince koji pojma nisu imali to je to bratstvo. Cuga je tekla u potocima, muzika je tretala kroz drvene podove i odbijala se od zidova uo se vrisak kad su se vrata slomila i pala uz tresak; rune reflektorske svjetiljke uplale su unutra i rezale mrak prostorije osvajajui prostor uza zidove kao kad letei tanjuri napadaju golu ledinu. Nakon toga su krenuli. Upadali su kao gestapovski divljaci, vikali i reali na sve strane pritom maui svjetiljkama kao da su svjetlosni maevi. Tamnoplave uniforme. Odgojne palice isukane, znake vidljive, lisiine spremne. Nitko nije vidio vatreno oruje, no njihov se zlokobni sjaj probijao kroz gumene futrole. uo netko te sirene ili ne, zabava je bila gotova. Netko bi mogao rei kako je Sean Parker prvo pomislio da je dolo do pogreke. Pa, to je bila obina zabava kraj kampusa. Apsolutno bezazlena. Otiao je tamo s jednom od mnogih cura bez faksa koje su radile u Facebooku. S ovom se sprijateljio i nekada su zajedno izlazili. ista, nevina zabava. Party na kakvima je bio ve tisuu puta. Potpuno bezazlen i bez ikakvih gluparija. A sad, moda je stvarno bilo alkohola u kui. Moda je glazba bila malo preglasna. I, naravno, neki klinci su moda mrkali neto koke i smotali par jointa. Sean o tome nita nije znao: nije zapravo ni bio u kupaonici jer je imao pune ruke posla na podiju. U hlaama je imao svoj inhalator, a u koulji drao EpiPen krcat epinefrinom. Izuzmemo li to, bio je ist kao mala beba. Astma i one jebene alergije nita mu drugo nisu ni doputale. Uostalom, koga je bilo briga? Bio je to party, masa studentarije. Ne bi li ovo trebalo biti ivotno doba kad se ovjek upusti u neko eksperimentiranja? Revolucija? Sloboda? Ne bi li murija trebala biti malo skonija oprostu imajui u vidu okolnosti? Po izrazima na njihovim licima moglo se zakljuiti da im nije do opratanja. Uope nije bilo sumnje da Batmana eka stvarno jebena no. Sinulo mu je da se moda nije radilo o obinom pehu onom kad se nae u krivo vrijeme na krivome mjestu koliko se radilo o tome da se ba Sean Parker naao na krivome mjestu u krivo vrijeme. Moda, tko zna, i nije bio problem to se razina buke otela kontroli. Moda je, ponovo, on postao metom. Facebook vie nije bio firmica iz studentske sobe. Sean se osobno pobrinuo nadii tu fazu. Facebook je postao jedna od glavnih kompanija, stremio je vrijednosti od milijarde dolara. On i Mark nisu bili klinci koji prkaju iza ekrana, nego menaderi koji upravljaju tvrtkom, tvrtkom koju niti jedan nije htio prodati jer su vjerovali da bi jednog dana mogla vrijediti mnogo, mnogo vie od jedne milijarde dolara. Prethodnih nekoliko mjeseci tvrtka je rasla ritmom koji se u najmanju ruku mogao nazvati spektakularnim. Sean je ono to se dogaalo Facebookom smatrao pojavom koja

116

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi uistinu transformira svijetu u kojem ivimo, kulminaciju sinergije efekata nekoliko sjajnih ideja danih na raspolaganje vie nego voljnim i izvrsno povezanim entuzijastima. Najvanija i najnovija ideja meu tim unapreenjima bila je aplikacija za razmjenu fotografija, zamisao da Facebook postane i mjesto na kojem se stavljaju na uvid i razmjenjuju fotografije koje odraavaju drutveni ivot korisnika. Bio je to poetak digitalizacije svakodnevnog ivota: nisi vie tek otiao na neki tulum, nego si iao s kamerom i sutradan sve ponovo proivljavao. Moda si davao na uvid kakav je tulum bio u sitnim satima iste noi, no to si u oba sluaja napravio preko Facea. Uz to, bilo je tu i oznaavanje, dodatak koji je omoguio da slici pridoda oznake ljudi koji su na njoj. Oni bi tako mogli traiti svoje fotografije, pogledati na kojim su se sve slikama nali i s kim. To je ve dovedeno blizu stupnja koji bi se mogao nazvati pravom digitalizacijom drutvenog ivota, krajnjom genijalnou. TI su napretci doveli do eksplozije broja korisnika. Ve ih bilo osam, deset, tko zna koliko milijuna. O, Boe, to je to raslo! to je jo ljepe, tek su poeli. Ve su imali u planu sljedei korak koji e jo vie unaprijediti stvar: novosti. Mark i Sean su zamislili taj dodatak i istovremen neovisno jedan o drugome. U praksi su ga namjeravali provesti kao stalno dojavljivanje promjena stanja lanova neije drutvene mree. Time bi se korisnici jo vie oslonili na povezivanje preko njihovih stranica na Facebooku ivi digitalni dnevnik svakoga korisnika koji se istovremeno distribuira svim lanovima osobne mree. Kada bude zavren, e to e biti vrhunac sofosticirane raunalne znanosti, a koji je stajao pred Markom i Dustinom kao pravi pravcati izazov. Bio je to eksponencijalno sloen zadatak izrade svojevrsnog stalno aktivnog kanala za emitiranje strogo usmjerenog na odreene primatelje. Seanu je to palo na pamet kada je promatrao koje su aktivnosti korisnika nakon to se prijave na stranice. Uglavnom bi prvo bacili oko na novosti kod njihovih prijatelja: tko je stavio novu sliku, kakvu je izmjenu u profilu napravio i slino. Novosti su bile jedan od onih trenutaka jednostavno sine ideja i vikne Eureka!. Kad bi se to moglo izvoditi automatski, mislio je Sean, koritenje Facebooka moglo bi biti toliko ugodnije koliko je postalo i uvoenjem oznaka na fotkama. Dogaanja se nisu odnosila samo na aplikacije. Bilo je tu jo prekretnica i prvih djejih koraka prave korporacije koja je neko bila pothvat iz studentske sobe, a sad ve prijetila prerasti u milijarde vrijedan biznis. Ve su na najuspjeniji alat za drutveno umreavanje nadogradili i najuspjeniji alaz za razmjenu fotografija, a sad su povrh toga trebali postaviti i revolucionaran alat kojim bi se promjene u neijem drutvu dojavljivale automatski. Facebook je bio na pravom putu postati vei od bilo ega na internetu, u to nije nimalo sumnjao. U skoroj budunosti e se otvoriti i za cjelokupnu populaciju, to je bio jo jedan golem korak. Poslije e krenuti u svijet. Nakon prelaska jo ta dva koraka, vie nije bilo vidljivih granica. Sean se odavno nije usporeivao s Friendsterom ili ak MySpaceom. Vidio ih je u rangu Googlea ili Microsofta. Facebook e biti ba toliko velik. Sean je znao i iz vlastitog iskustva to se esto dogaa kada stvari postanu tako velike. Ljudi se poinju ponaati drugaije, raspadaju se prijateljstvaa. Problemi kakvih nikada nije bilo jednostavno iskrsnu niotkuda. Moda ak postoji mogunost i da nakon to Facebook postane vei od najveeg, nakon to poduzetniki fondovi prihvate realnost i ponu o Facebookovoj vrijednosti govoriti u milijardama, netko pomisli kako je Sean ispunio svoju ulogu i postao nepotreban? Bilo je to ve vieno, tovie dvaput. Je li mogue da se opet dogaa? Ili je moda samo paranoian? Moda su stvari upravo onakve kakve izgledaju na prvi pogled: bio je party, policija ga je prekinula, a Sean se zatekao usred svega. Peh. Pogreno vrijeme.
117

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi Dok su ga privodili, palo mu je na pamet da bi morao telefonirati. Spekuliranje je zvijer koja moe napraviti tetu daleko veu nego penderk ili lisiine. Bio nevin ili ne, nije bilo sasvim primjereno da se predsjednik skuptine milijarda tekoga trgovakog drutva nae uhien na tulumu s mlaom zaposlenicom istoga tog drutva. Nije mislio da e zavriti u zatvoru, ali u jedno je bio siguran: bio nevin ili ne, rtva namjetaljke ili stjecanaj sjebanih okolnosti, Mark Zuckerberg e prilino popizditi.

118

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi

33. POGLAVLJE CEO33

Bilo je to tijekom noi, ili sljedeeg dana, Mark Zuckerberg je vrlo vjerojatno primio telefonski poziv od odvjetnika koji su radili za Facebook, moda i Seana osobno. Moemo s velikom vjerojatnou pretpostaviti da ga je poziv zatekao u uredima kompanije jer je tamo provodio gotovo svo svoje vrijeme. Sasvim je realno za oekivati da je bio pred ekranom, obasjan zeleno-plavom svjetlou monitora na pisaem stolu. Ne znamo je li bilo gluho doba noi ili rana zora jer Mark nije nikada razumio pojam vremena. Njemu su to bila samo neka krivudanja u ureajima zvanim satovi koji nisu imali svrhe u stvarnome svijetu. Beskorisna, bezvrijedna. Ono to je njemu znailo daleko vie bila je informacija. A upravo je informacija koju je primio zahtijevala da se netko s njom pozabavi istog trena, i to krajnje uinkovito. Sean Parker je bio genij i posluio je dovoenju Facebooka tamo gdje je. Sean Parker je bio jedan od Markovih heroja i uvijek e mu biti mentor, savjetnik, moda i prijatelj. Moemo pretpostaviti i to je Marku prolo kroz glavu im je uo to se dogodilo kad je murija rastjerala ljude s tuluma: Sean Parker mora otii. Iz nekog razloga, i to unato tome to Sean nee biti optuen, a kamoli osuen za bilo to, neki ljudi e ga smatrati opasnim za Facebook. Zli jezici su govorili da je nepredvidiv i divlji jer ga ljudi neki puta nisu mogli shvatiti, a neke je uasavala njegova razina energije. No, ovo je bilo drugaije, bilo je crno na bijelom. Nije bilo vano zato se dogodilo, zbog peha ili neeg drugog, rezultat je bio jasan kao da je proizaao iz logikog sklopa raunala. Sean Parker je morao otii. Kao i Eduardo, Winklevossi i bilo to to je postalo prijetnjom, bez obzira koja namjera stajala iza toga, s tim se moralo pozabaviti jer je na kraju krajeva Facebook bio jedini vaan. Mark Zuckerberg ga je napravio vlastitim rukama, bio je njegovo dijete i sredite njegova ivota. U poetku je moda bio samo neto zabavno, zanimljivo. Jo jedna igra ili igraka kao onaj Rizik koji je napravio kada je pohaao srednju kolu, ili Facemash, obijesna psina zbog koje je skoro bio ozbaen s Harvarda. A sada, moemo nagaati, Facebook je postao proirenje jedine prave ljubavi njegovog ivota: raunala, tog svjetleeg pisaeg stroja pred njim. Kao i osobno raunalo koje je Markov idol Bill Gates pustio na ovjeanstvo kao vjetrove iz Pandorine kutije koju je otvorio revolucionalrnim operativnim sustavom, tako je i Facebook bio revolucija mijenjao je svijet, stvarao kanale slobodne razmjene informacija unutar bezbrojnih drutvenih mrea koje digitaliziraju svijet kako to nitko drugi ne bi mogao. Mark ne bi dopustio da bilo tko ili to Facebooku stane na put. Ono to je Mark Zuckerberg postao najljepe ilustrira njegova vlastita posjetnica, elegantna i jednostavna, s jednom jedinom reenicom ispisanom u sreditu, a koju je osmislio vjerojatno sjedei pred raunalom posjetnica koju e ispisati kako bi je stalno nosio sa sobom. U neku ruku, posjetnica je samo primjer Zuckerbergova specifinog smisla za humor. S druge strane, ona je i mnogo vie od toga zato to je istinita. Bez obzira na to to netko eli vjerovati, bez obzira na ono to bi bilo tko drugi pokuao napraviti, poruka posjetnice e uvijek biti istinita.
33

Chief Executive Officer = doslovno prevedeno glavni izvrni slubenik. Moe se usporediti s predsjednikom uprave ili glavnim direktorom u europskim sustavima trgovakog prava, a sve ee se i u Europi koristi kratica CEO

119

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi Neporecivo, neizbjeno istinita. Zamislimo Marka kako sam sa sobom naglas ita rijei ispisane na posjetnici i najblai, jedva vidljiv nagovjetaj osmijeha mu se pojavi na inae hladnom licu. I'm CEO-Bitch.34

34

Kada bi netko pokuao napraviti posjetnicu koja bi na hrvatskom jeziku postigla slian dojam kakav postie reenica Marka Zuckerberga, mogla bi glasiti: Ja direktor, a ti odjebi, ili Direktor kojem se ivo jebe za sve vas.

120

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi

34. POGLAVLJE SVIBANJ 2008.

Jebiga, bit e to opet onakva no. Eduardo nije bio naisto ni kakko se zove mjesto niti kako je, zapravo, tu dospio. Jedino to je znao jest da se nalazio u New Yorku, u etvrti u kojoj se pakira meso. Znao je i da su u igri bili nekakav taksi i neka djevojka, a Isuse, pa uvijek se odnekud neka pojavi, zar ne? Bio je prilino uvjeren da je bila komad, mogue Azijka, i da ga je moda i poljubila. No, cura je nestala negdje izmeu taksija i kluba i sjedio je sam, izvaljen na klupu tapeciranu svijetloplavom koom i promatrao vlastitu facu na povrini kotkog viskija. Gledao je lice kako se topi preko povrine leda koji je plutao i osjeao se kao u kui ogledala nekog lunaparka, ili ak da ga je naslikao Salvador Dali kao na nekoj od slika o kojima se raspravljalo na nekom od obaveznih predmeta na faksu. Mislio je da su taj predmet zvali Piknjice & Tokice, odnosno moderna umjetnost za djecu kojoj se za nju ivo jebe. Bio je sam i bio je pijan, ali nije bio ba tako pijan. Mnoge stvari su se urotile protiv njegovog vida, alkohol nije bio meu kolovoama te urote. Za poetak, nedostajalo mu je sna. Ve tri tjedna nije lijegao prije etiri ujutro. Bavio se jo jednim novim projektom koji se ticao zdravstvene zatite, drutvenih mrea i svega izmeu to dvoje. Mnoge dane i veinu drutvenog ivota koji se protezao izmeu Bostona, New Yorka i povremeno Kalifornije mu je zaposjela i obojila sudska tuba koju je potegao. Na kraju, bio je tu i Phoenix, kao u uvijek. Nikome nije smetalo to je bio neto stariji od bilo koga drugog u klubu jer su svi bili i uvijek e ostati braa. tovie, svi lanovi Phoenixa su znali tko je i to je imao iza sebe, bez obzira to ostatak svijeta nikad nije uo za njega. Bez obzira to ostatak svijeta Facebook izjednaava s jednim imenom, wunderkindom. Da, Eduardo je bio umoran. Zapravo, ve tjednima nije spavao. Naslonio se na kou, zagledao u au i odjednom se prisjetio. Prisjetio se neega to je doivio jedne sline noi, jo onog ljeta 2004. godine koje je proveo u New Yorku. Nije se mogao sjetiti koji je bio mjesec i dan, ali je znao da se dogaaj zbio nakon dana kad je blokirao raun i onih razgovora izmeu njega i Marka koji su, sad je to jasno, znaili poetak kraja, bili napuknua dijelova mehanizma koja su vremenom narasla i prouzroila lom. Eduardo je bio povrijeen i ljut, izaao je na pie, ba kao i sad, i zaglavio u nekom klubu kao to je ba ovaj. One noi je bio na podiju i nabacivao se nekoj curi kad je bacio pogled preko podija i skuio da netko na kraju prostorije stoji i gleda u njegovom smjeru. Eduardo ga je odmah prepoznao, kako i ne bi lika je stvarno teko zamijeniti s nekim drugim. Dvometarski sporta lica filmske zvijezde i stvarno kran momak. Eduardo ga je mnogo puta viao po kampusu, kao i njegovog brata blizanca. Zapravo, bili su toliko slini da nije znao u kojeg je Winklevossa gledao tog trenutka. Samo je bio svjestan da mu je jedan od njih dvojice bio na tri ili etiri metra udaljenosti u nekom klubu bez imena. Upravo tada i na tome mjestu Eduardo je popustio pritisku emocija i alkohola. Moda je u dubini svoje podsvijesti predviao to e se dogoditi izmeu njega i Marka. A moda je samo bio pijan. to god da ga je potaknulo, otiao je pravo tom Winklevossu i pruio mu ruku. Dok ga je ovaj zgranut gledao, Eduardo si je olakao duu: ao mi je. Sjebao me kao to je sjebao i vas. Bez ijedne rijei vie, okrenuo se i nestao na podiju.

121

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi

EPILOG GDJE SU DANAS

SEAN PARKER Nakon to je napustio Facebook, Sean Parker je ostao faca iz Silicijske doline. Nedavno je postao partner i jedan od direktora VC tvrtke Founders Fund35, koju je osnovao Peter Thiel, a bavi se ulaganjem u kompanije tehnolokog sektora u ranoj fazi razvoja traei poslove sline onime koji je uz pola milijuna dolara Thielovog uloga donio milijarde vrijedan Facebook. Potom je Parker pokrenuo projekt zagonetnog imena Project Agape, drutvenu mreu iji je cilj podrka globalnom politikom aktivizmu putem interneta. TYLER I CAMERON WINKLEVOSS Potkraj 2004. poeli su ustrajnu bitku za svoja prava i poveli sudski spor protiv Marka Zuckerberga i Facebooka te u ljeto 2008. konano postigli sudsku nagodbu. Detalji nagodbe trebali su ostati tajni; ipak, iz tvrtke koja ih je zastupala procurilo je dovoljno informacija da se zakljui kako je iznos koji ima je isplaen bio oko 65 milijuna dolara. Iako se svota ini poprilinom, postoje indicije da Tyler i Cameron nisu ni izdaleka zadovoljni nagodbom i izgleda da e se njihova pravna bitka protiv Facebooka i Marka Zuckerberga nastaviti. Nadalje, Tyler i Cameron uspjeli su ui u olimpijski sastav SAD-a i 2008. godine nastupiti u Pekingu, gdje su osvojili esto mjesto u konkurenciji mukih dvojaca. Nastavili su trenirati i mogue je da e se natjecati i na OI u Londonu 2012. godine. EDUARDO SAVERIN I dalje ivi na relaciji New York Boston. Jo uvijek je est gost u gornjim odajama Phoenixa. Nisu poznate pojedinosti njegovog procesa protiv Marka Zuckerberga i Facebooka, kao ni onoga kojim je Mark uzvratio protiv njega. Kako god bilo, u sijenju 2009. njegovo je ime naprasno vraeno na slubene stranice Facebooka, i to pod nazivom suosnivaa. Ta injenica svakako upuuje da je Eduardo postigao odreen uspjeh u borbi za priznanje svoje uloge u stvaranju Facebooka. Ostavimo li sporove po strani, ostaje pitanje mogu li Mark i Eduardo ikada pokrpati svoje meusobne odnose i ponovno postati prijatelji. MARK ZUCKERBERG I FACEBOOK to se Facebooka tie, nakon otre i javne borbe protiv Googlea, Microsoft je u listopadu 2007. kupio 1,6% dionica tvrtke za 240 milijuna dolara. Primijeni li se ta cijena na cjelokupne izdane dionice, Facebook je u tom trenutku vrijedio oko 15 milijardi, odnosno stostruko vie nego to su mu godinji prihodi od 150 milijuna dolara. Od tada se Facebook poneto ispuhao, kao i cjelokupno gospodarstvo, ali njegovi prihodi ipak nastavljaju rasti. Kolika god mu bila prava vrijednost, njegov zapanjujui rast ne jenjava. Do kraja 2009. godine baza korisnika narasla je na dvjestotinjak milijuna, a prema tadanjim izvjeima svakog je tjedna pristizalo i novih pet milijuna. Drutvena revolucija nije usporena ni nekim, u javnosti pretjerano eksploatiranim pogrekama, poput odavanja osobnih podataka oglaivaima ili nejasnoa u svezi s vlasnitvom nad sadrajem stranica. ini se da nita nee sprijeiti Facebook u nastavljanju obogaivanja ivota sve veeg i veeg broja ljudi. Projekt iz studentske sobice Marka Zuckerberga izrastao je u jednog od najutjecanijih giganata internetskog svijeta. Iako se ne moe utvrditi koliko je Mark Zuckerberg danas teak, sigurno je jedan od najbogatijih dvadesetpetogodinjaka na planetu i smatraju ga, ne bez razloga, najmlaim milijarderom svih vremena koji se obogatio vlastitim radom.
35

Founders Fund = fond osnivaa, fond onih koji osnivaju, zapoinju (op.pr.).

122

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi

ZAHVALE
Ova knjiga nastala je kao to to obino biva iz jednog e-maila kojeg sam primio, potpuno nenadano, i to u dva sata u noi. Dunik sam Willu McMullenu to je uinio prvi korak i uputio me u ovu priu, kako je samo on to mogao. Najveu zahvalnost dugujem i Daryku Pengellyu, Alasdairu McLean-Foremanu i svim ostalim lanovima kluba Phoenix-S K, koji su mi pomagali u istraivanju onoga to se dogaalo iza ograde obrasle brljanom. Silno sam zahvalan to mi je pri ruci bio sjajan urednik Bill Thomas, kao i njegova ekipa zaposlena u Doubleday/Random Houseu. Takoer samo dunik mojim agentima, nevjerojatnim Ericu Simonoffu i Matthewu Snyderu. Veliko hvala zasluuju i prijatelji iz Hollywooda Dana Brunetti, Kevin Spacey i Mike DeLuca, Scott Rudin i Aaron Sorkin koji su svi na niz naina pomogli ovome projektu. Zahvalan sam i to su mi Niel Robertson i Oliver Roup na vie naina pruili ruku pomoi kojom su me proveli kroz Silicijsku dolinu. I mnogo hvala Barryju Rosenbergu, oito najboljem majstoru svojeg zanata. Konano, ova knjiga ne bi mogla biti napisana da nije bilo i mnogih nesebinih, iako ponekad i nevoljkih, pomagaa iz unutranjosti. Iako su ti izvori izriito zahtijevali da ostanu anonimni, nastojao sam im zahvaliti to potenijim i vjernijim prijenosom njihovih informacija itateljima. I sam sam veliki poklonik svih glavnih likova ove knjige. Zadivljuje me njihova kreativnost i genijalnost te sam sretan to sam imao prilike zaviriti u edesni svijet stvaranja kakav nikada ranije nisam vidio. Kao i uvijek, dunik sam mojim predivnim roditeljima, brai i njihovim obiteljima. Tonya i Bugsy vjerojatno to ve znaju, no jo jednom im poruujem da bez njih ovo nikada ne bih mogao postii.

123

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi

LITERATURA I IZVORI
Baloun, Karel M. Inside Facebook. Victoria, BC, Canada: Trafford Publishing, 2007. Brickman, S.F. "Face Off," Harvard Crimson, 6.XI.2003. Dremann, Sue. "In Your Face," Palo Alto Weekly, 7.IV.2005. Feeney, Kevin J. "Business, Casual," Harvard Crimson, 24.II.2005. FM Staff. How They Got Here,, Harvard Crimson, 24.II.2005. Forbes.com, "Facing the Future," 13.IX.2006. Greenspan, Aaron. Authoritas. Palo Alto, CA: Think Press, 2008. Grynbaum, Michael M. "Mark E. Zuckerberg 06: The Whiz Behind thefacebook.com, Harvard Crimson, 10.VI.2004. -----. Online Facebook Solicits New Ads, Harvard Crimson, 7.V.2004. Hoffman, Claire. The Battle for Facebook., Rolling Stone, 26.VI.2008. Kaplan, Katharine A. Facemash Creator Survives Ad Bord, Harvard Crimson, 19.XI.2003. Lacy, Sarah. Once You're Lucky, Twice You're Good. New York, NY: Gotham Books, 2008. McGinn, Timothy. Online Facebooks Duel over Tangled Web of Authorship, Harvard Crimson, 28.V.2004. McGirt, Ellen. Hacker. Dropout. CEO, Fast Company, svibanj 2007. Milov, Sarah E.F. Sociology of thefacebook.com, Harvard Crimson, 18.III.2004. Neyfakh, Leon. Columbia Rebukes thefacebook.com, Harvard Crimson, 9.III.2004. O'Brian, Luke. Poking Facebook, 02138 Magazine. Schatz, Amy. BO, UR so GR8, Wall Street Journal Online, 26.V.2007. Schwartz, Barry M. Hot or Not? Website Briefly Judges Looks, Harvard Crimson, 4.XI.2003. Seward, Zachary. Dropout Gates Drops in to Talk, Harvard Crimson, 27.II.2004. Skalkos, Anastasios G. New Online Facebook Launched, Harvard Crimson, 19.III.2004.

124

Ben Mezrich: Sluajni milijarderi Tabak, Alan J. Harvard Bonds on Facebook Website, Harvard Crimson, 18.II.2004. -----. Hundreds Registers for New Facebook Website, Harvard Crimson, 9.II.2004. Vara, Vauhini. Facebook CEO Seeks Help as Site Grows Up, Wall Street Journal Online, 5.III.2008.

125