EKONOMSKI FAKULTET SVEUILITE U SPLITU

Nautiki turizam

Tema:
POSLOVNO UPRAVLJANJE MARINOM KAO SUSTAVOM PROFITNIH CENTARA

Student: Mia Gudelj Favro

Profesor: Sreko

Split, travanj 2012.

POSLOVNO UPRAVLJANJE MARINOM KAO SUSTAVOM PROFITNIH CENTARA

Naglaeni procesi diversifikacije proizvodne strukture doveli su do poveanja kompleksnosti informacija za iju je obradu klasina hijerarhijska struktura upravljanja postala neadekvatna. Zbog toga su ak i manja poduzea prisiljena decentralizirati informacije, prava na donoenje odluka, a s njima i odgovornost na nie razine menadmenta. Taj proces je inicirao stvaranje razliitih oblika centara odgovornosti u okviru poduzea koji su postali istodobno subjekti i objekti kontrolnog procesa menadmenta. Kljune informacije kontrolnog procesa menadmenta fokusirane su na trokove, prihode i profit. Prema tome centri odgovornosti moraju biti dizajnirani na nain da omogue utvrivanje odvojivih performansi radi procjene prinosa svakog od njih ukupnom rezultatu poduzea. Budui da je profit u veini poduzea jedan od glavnih elemenata funkcije cilja, temeljni oblik divizionalizacije organizacijske strukture poduzea predstavljaju profitni centri koji, bilanciranjem izmeu centralizacije i autonomije, nastoje pribliiti poduzee maksimalizaciji profita. Decentralizacija odgovornosti nuno namee odgovarajue prilagodbe organizacijske strukture, u emu kljunu ulogu ima pravilno dizajniranje profitnih centara, ali i ostalih centara odgovornosti koji kompletiraju organizacijsku strukturu. Prema tome kljuni problem je dizajniranje svih vrsta centara odgovornosti s obzirom na njihovu ulogu u organizaciji. Centar odgovornosti ini dio ukupnog opsega odgovornosti u poduzeu koja se odnosi na aktivnosti odreene organizacijske jedinice kojom rukovodi odgovorna osoba u smjeru definiranog cilja koji je sukladan ukupno postavljenim ciljevima poduzea.

Moe se utvrditi da u razvijenoj trinoj ekonomiji u novije vrijeme prevladavaju tri osnovna tipa centara odgovornosti: 1. TROKOVNI CENTRI 2. PROFITNI CENTRI 3. INVESTICIJSKI CENTRI Trokovni centri ine dio ukupnog opsega odgovornosti za trokove. Profitni centri ine dio ukupnog opsega odgovornosti za realizaciju profita. Investicijski centri ine dio od ukupnog opsega odgovornosti za koritenje kapitala odnosno investicijske osnove.

PROFITNI CENTAR
Profitni centar predstavlja dio od ukupnog opsega odgovornosti za profit koji se realizira na segmentu poslovanja u sklopu aktivnosti odreene organizacijske jedinice kojom upravlja odgovorna osoba (menader). Od profitnih centara se oekuje, ne samo da realiziraju robu ili usluge uz minimum trokova, nego da tu robu ili usluge i plasiraju (prodaju) s usmjerenjem na maksimalizaciju profita. Zbog toga, u tehnikom smislu, profitni centar sadri vlastite poslovne funkcije kao to su: proizvodnja, nabava, prodaja, inenjering i sl. O menaderu profitnog centra se prosuuje, u naelu, na temelju ostvarene performanse tj. na temelju ostvarenog profita u odnosu prema

prosjeno ostvarenom profitu u istoj grani djelatnosti, istoj klasi rizika ili u odnosu prema buetu. U praksi primijenjeni koncepti profitnih centara mogu se razlikovati s obzirom na nain nastupanja u poslovanju. S tog aspekta promatranja profitni centri u poslovanju mogu nastupati na dva bitno razliita naina i to:

a) kao meusobno neovisne poslovne jedinice koje nastupaju u

neovisnim poslovima i usmjerene su na razliita trita Kad profitni centri nastupaju u meusobno neovisnim poslovima meu njima najee nema internih transfera ili su oni od marginalnog znaenja. Oni u tom sluaju nastaju kao posljedica diferencijacije izmeu poslovnih aktivnosti poduzea i omoguuju mjerenje pojedinanih prinosa ukupnom profitu poduzea. Klju razlike izmeu ove vrste profitnih centara i investicijskih centara jest u nainu mjerenja performanse i u nainu rasporeivanja investicijskog kapitala. Naime, performansa profitnih centara mjeri se ostvarenim profitom, a performansa investicijskih centara mjeri se povratom na angairani kapital. Nadalje, investiranje kapitala u okviru koncepta profitnih centara provodi se primjenom internog trita kapitala pod kontrolom glavne uprave, dok se u okviru koncepta investicijskih centara esto doputa reinvestiranje dijela kapitala pod kontrolom njihove uprave. Koncept profitnih centara koji nastupaju u meusobno neovisnim poslovima razlikuje se od koncepta profitnih centara koji nastupaju u zajednikim ili povezanim poslovima po tome to podrazumijeva mnogo nii stupanj prisile od strane glavne uprave prilikom donoenja odluka jer izostaje potreba za koordinacijom internih transfera.

b) kao meusobno ovisne poslovne jedinice koje nastupaju u

zajednikim ili povezanim poslovima

U situaciji kad su profitni centri meusobno ovisne poslovne jedinice koje nastupaju u zajednikim ili povezanim poslovima bitno obiljeje koncepta centra profita predstavlja interno trite robe i usluga koje se u hijerarhiju poduzea unosi radi eksploatacije vertikalne ili sinergijske ekonomije. U tom sluaju koordinacijska (integracijska) uloga glavne uprave dolazi do punog izraaja. Trine odnose meu centrima profita glavna uprava potie do razine pozitivnih sukoba koji pridonose veoj efikasnosti profitnih centara koja se temelji na bilateralnoj kontroli. No, ako se sukobi pojaaju do negativnih efekata, glavna uprava slui se legalnim autoritetom da takva ponaanja zaustavi i izmijeni. Dovoenje u sklad ciljeva profitnih centara s ukupnim interesima poduzea kao cjeline, odnosno usmjeravanje ponaanja centara profita u prihvatljive granice, glavna uprava primarno provodi manipulacijom motivacijskih mehanizama. Bitno obiljeje i nuan uvjet uspostave internog trita robe i usluga je interna cijena. Zbog toga, mogunost odreivanja razliitih vrsta internih cijena uvelike utjee na odreivanje temeljnih karakteristika profitnih centara pa prema tome i na mogunost izbora naina upravljanja trokovima i prihodima poduzea. S tog aspekta promatrane transferne (interne) cijene se mogu podijeliti na dvije osnovne skupine: - trokovno utemeljene transferne cijene - trino utemeljene transferne cijene Ako transferne cijene po nainu svog formiranja omoguuju da profitni centri ostvare profit priblino situaciji kao da djeluju potpuno samostalno na tritu onda se moe govoriti o pravim profitnim centrima. Nasuprot tome, ako je profit odreenog centra odgovornosti preteno posljedica odabrane metode obrauna ili metode formiranja transferne cijene on nema nune karakteristike profitnog centra nego se moe smatrati nepravim tj, pseudoprofitnim centrom.

Pseudoprofitni centar je, dakle, centar odgovornosti koji se na indirektan nain nastoji pribliiti karakteristikama i funkcijama centra profita ali mu nedostaje nuan uvjet u svezi s neposrednim ostvarivanjem i utvrivanjem profita, jer je kod njega ostvareni profit posljedica odreene metode obrauna odnosno rasporeda zajedniki ostvarenog prihoda. Budui da je model centara profita neadekvatan u neprofitnim organizacijama, za slian koncept distribucije odgovornosti koristi se model poznat pod terminom Centar financijske performanse. Taj se model moe koristiti i za pojedine specifine vrste neprofitnih centara odgovornosti u poduzeu (ako se ne radi o obinim centrima trokova).

Prihodni centri su organizacijske jedinice kojima je osnovno mjerilo performanse ostvareni prihod. Kod njih se ne mjeri profit kao kod profitnih centara iz razloga to su cijene inputa prihodnih centara unaprijed fiksno odreene, a cijene outputa variraju samo u zadanim granicama s tenjom da se postigne ciljana prosjena kontribucijska mara. Prihodni centri, dakle, nemaju sve nune karakteristike profitnih centara. Zbog toga oni mogu biti prikladni za podjedinice profitnih centara koje se temelje na uem razvrstavanju aktivnosti profitnih centara. Najbolji primjer za prihodne centre su razliite vrste prodajnih slubi ili prodajnih mjesta u sklopu profitnog centra.

CILJEVI UVOENJA PROFITNIH CENTARA

Pribliavanje mogunostima maksimalizacije profita jedan je od temeljnih ciljeva uvoenja profitnih centara. Iz perspektive poduzea,

maksimalizacija profita najee nije jedini cilj jer poduzee mora podravati i ciljeve koji ne idu u prilog maksimalizaciji profita. Za razliku od toga, promatrano iz perspektive centra odgovornosti, maksimalizacija profita je nedvojbeno osnovni cilj svakog profitnog centra. Prema tome, ako maksimalizacija profita moe biti osporavani cilj s aspekta poduzea kao cjeline, s aspekta profitnog centra teko ga je osporiti jer je to osnovna svrha njegova postojanja. Zbog toga, ciljeve suprotne maksimalizaciji profita koje glavna uprava moe nametati profitnim centrima oni doivljavaju kao ogranienja. Takva ogranienja mogu dovesti i do sukoba izmeu menadera profitnog centra i menadera glavne uprave. Da bi se to izbjeglo potrebno je ta ogranienja uraunati prilikom mjerenja menaderske performanse te stvoriti motivacijske mehanizme koji e menadere profitnih centara voditi prema uklapanju u ukupne ciljeve poduzea. Analiza ciljeva organiziranja profitnih centara upuuje na zakljuak da su ciljevi kojima tei profitni centar ui, jasniji i konkretniji nego ciljevi poduzea. Ti se ciljevi u pravilu postavljaju unutar globalnih ciljeva poduzea, a realiziraju s obzirom na uvjete internog i eksternog okruenja u kojem svaki profitni centar djeluje. Moe se konstatirati da je glavna funkcija profitnog centra najefikasnija reakcija na uvjete internog i eksternog okruenja u kojem djeluje, s ciljem maksimalizacije profita. Izvedena definicija ciljeva i funkcija profitnog centra upuuje na zakljuak da e menadment profitnog centra voditi politiku nabave, proizvodnje i plasmana u smjeru postizanja najveih ekonomskih efekata mjerenih profitom. Realizacija te funkcije odreuje unutranju organizacijsku strukturu profitnog centra i nain njegova funkcioniranja. U naelu, profitni centar s potpunim funkcijama treba biti tehnoloka i ekonomska cjelina koja se moe potvrditi kroz trina mjerila njegove performanse.

Profitni centar s kompletnim funkcijama trebao bi se sastojati od sljedeih organizacijskih elemenata: uprava administracija (opi i personalni poslovi, raunovodstvo i sl.) inenjering nabava proizvodnja prodaja

Ako se organizacijska struktura profitnog centra promatra u terminima tipologije centara odgovornosti onda se moe rei da su uprava, administracija, inenjering i nabava neproizvodni trokovni centri, dok je proizvodnja proizvodni trokovni centar. Prodaja se pri tome moe organizirati kao prihodni centar ali moe biti organizirana i u sklopu neproizvodnih centara trokova. est je sluaj u praksi da se, zbog ekonominosti ili zbog postizanja sinergijskih efekata kod realizacije funkcije nabave i prodaje, te funkcije organiziraju kao zajednike za vie profitnih centara. Realizacija funkcije nabave na razini poduzea ima smisla kad se radi o inputima jednakih karakteristika, tj. o nespecifinim inputima. Nasuprot tome, funkciju nabave specifinih inputa treba svakako locirati u okviru profitnih centara. To moe dovesti do potrebe razdvajanja funkcije nabave, na nabavu specifinih inputa (koja se realizira u okviru profitnog centra) i na nabavu nespecifinih inputa (koja se realizira za sve profitne centre na razini poduzea). Slino tome, ako se outputi profitnih centara prodaju na istim tritima ili kao komplementarni proizvodi, moe se prodaja organizirati kao zajednika za vie profitnih centara ili za sve profitne centre na razini poduzea. Uz odreene uvjete kao to su alociranje odgovornosti za trokove o kojima se odluuje izvan profitnih centara i definiranje ciljanih trinih

veliina samostalnim prihodnim centrima koji realiziraju zajedniku funkciju prodaje, profitni centri ne moraju izgubiti svojstva koja im daju karakter pravih profitnih centara. Osim mogunosti organiziranja prodajne funkcije u okviru profitnih centara i na razini poduzea postoji i mogunost njene realizacije preko vanjskih specijaliziranih poduzea, tj. neovisnih agenata prodaje.

ORGANIZACIJA MARINE
Organizacijska struktura svakog poslovnog sustava je sredstvo kojim se postiu ciljevi. Ona usklauje sve potencijale poduzea, odnosno sve materijalne i kadrovske resurse te je podlona stalnim promjenama, uzrokovanih poslovanjem poduzea. Izbor modela organizacijske strukture u svakom poduzeu, pa tako i u marini, podloan je brojnim vanjskim i unutranjim initeljima. U vanjske se initelje ili initelje okoline ubrajaju drutveno-kulturne prilike, pravna regulativa, integracijski procesi i konkurencija. Najvaniji unutranji

initelji organizacije marine su: strategija i ciljevi koje marina eli postii, veliina marine, kadrovska struktura zaposlenih radnika, broj i vrste usluga koje prua marina i lokacija. Pri modeliranju organizacijske strukture marine, u praksi se najee koriste odgovarajue sheme ili iskustveni modeli. Tu se polazi od injenice da je odgovarajue organizacijsko rjeenje provjereno i dokazano u praktinom ivotu i radu. Meutim, kad je rije o naim marinama, koje su nastale u sasvim odreenim uvjetima, strana organizacijska rjeenja potrebno je stalno prilagoavati i dograivati naim prilikama. Tu se prvotno misli na kadrovski potencijal, nove usluge koje se nude u marinama, koritenje suvremene informacijske, komunikacijske i raunske tehnike i tehnologije. Uostalom, poznata je injenica da su daleko uveni japanski managerski modeli uspjena sinteza stranih iskustava i vlastitog usavravanja. Podjela rada u marini, kao i grupiranje i povezivanje srodnih ili slinih poslova, te formiranje organizacijskih jedinica, vri se prema vrstama usluga i mogunosti obrauna trokova i prihoda u tim organizacijskim jedinicama. Takve organizacijske jedinice, sa statusom profit centra trino su orijentirane i managmentu marine odgovorne za profit, odnosno, gubitak u poslovanju. Teoretske spoznaje o organizaciji marina i dosadanja iskustva u svijetu, upuuju da je formiranje posebnih organizacijskih jedinica , sa statusom profit centra, dobro organizacijsko rjeenje za vee marine sa razvijenim asortimanom nautiko turistikih usluga. Ovakvo organizacijsko rjeenje trai pouzdano raunovodstveno alociranje rashoda i prihoda po organizacijskim jedinicama, kao i transakcija izmeu njih samih. Kao organizacijske jedinice sa statusom profit centra mogu se organizirati: vezovi i skladitenje plovila servis i odravanje plovila maloprodaja

ugostiteljstvo (restoran, bar, hotel i sl)

Organizacija vrenja nautiko-turistikih usluga u posebnim organizacijskim jedinicama ima opravdanje u ostvarenom profitu. Na elu svake od organizacijskih jedinica nalazi se rukovodilac (poslovoa) koji rukovodi organizacijskom jedinicom i odgovoran je za ostvarenje poslovnih rezultata. Ukoliko je u pitanju manja marina koja nema tako razvijenu ponudu pomonih usluga (servis i odravanje plovila, iznajmljivanje plovila, prodaju novih i polovnih plovila i sl.) organizacija odjela nema smisla. To se posebno odnosi na manje marine kod kojih je vlasnik ujedno i manager. Ni ovdje se ne iskljuuje praenje trokova i prihoda po pojedinim uslugama ili radnim operacijama (npr. sputanje plovila u vodu i vaenje iz vode i sl.). Za takve marine praktina je jednorazinska organizacijska struktura s linijskim nainom upravljanja. Ovdje je u centru svih zbivanja manager marine. On kontrolira i nadzire sve aktivnosti i odgovoran je za poslovni rezultat. Posao managera marine je kompleksniji nego u drugim djelatnostima. Zbog kompleksnosti zadataka preporua se izbor dvaju pomonika managera marine. Jedan od njih treba biti zaduen za kontrolu i nadzor radnika koji su zaposleni na pruanju usluga veza, skladitenja i manipulacije plovilima, a drugi za nadzor i kontrolu rada radnika zaposlenih na poslovima odravanja i pruanja pomonih i sporednih usluga u marini.

MANAGER I SLUBE MARINE

Primarni zadaci managera marine su: organizacija procesa rada, rukovoenje, planiranje i kontrola izvrenja poslova i radnih zadataka. Sposoban manager mora dobro poznavati probleme poslovanja, uspostaviti dobre meuljudske odnose sa zaposlenicima i gostima marine. Posebnu pozornost mora usmjeriti na: Izbor kvalificiranih ljudi koji e raditi u marini Proces obrazovanja koji treba postati dio radnog procesa a ne izoliran od njega Brzo rijeavanje problema i konflitnih situacija meu lanovima kolektiva, radnicima i gostima Koordinaciju rada pri izvravanju zadataka Komunikaciju s drugim lanovima radnog kolektiva i gostima Organizacijskim pravlilima i normama Kreiranje pozitivne radne atmosfere i njegovanje meuljudskih odnosa u marini Zatita od poara Sigurnost ljudi i opreme od nesretnih sluajeva Adekvatno i pravovremeno informiranje vlasnika plovila o sadrajima i uslugama marine, vremenu, plimi i oseci, mogunostima kupovine, zdravstvenim uslugama te zabavi i rekreaciji... Zbog kompleksne i odgovorne uloge managera u praksi se management velikih marina najee oslanja na sposobnost tima strunjaka za odreeno podruje poslovanja. Osim managera, u upravi marine zaposlen je jo jedan ili vie izvrilaca na administrativnim poslovima, poslovima prijema gostiju, raunovodstva i ienja.

PROFITNI CENTAR VEZOVI I SKLADITENJE PLOVILA

U profitnom centru Vezovi i skladitenje plovila pruaju se usluge veza, skladitenja (ako marina ima suhi vez), odravanje terena, porinua i vaenja plovila iz vode. Osim toga, u ovom odjelu, moe se organizirati prodaja goriva. Kao radna mjesta uz vou posade prisutni su jo: mornar, kuni majstorvodoinstalater i kuni majstor-elektriar. Ovisno o veliini marine, na radnim mjestima mornara zapoljava se odreeni broj kvalificiranih sezonskih radnika (SSS) ili studenata.

PROFITNI CENTAR SERVIS I POPRAVAK PLOVILA

U profitnom centru Servis plovila vri se tekue i investicijsko odravanje, popravak plovila poslije havarija i drugih neprilika, te bojanje i ienje plovila. Osim toga, u ovom odjelu, mogu se jo prodavati nova i polovna plovila, motori i rezervni dijelovi. Prodaja plovila, rezervnih dijelova i opreme moe se organizirati i u posebnom odjelu. Roba koja se prodaje u pravilu se uzima na konsignaciju. U ovom odjelu zapoljavaju se kvalificirani mehaniari, bojadisari i stolari (prema potrebi) i to najee u stalan radni odnos. U amerikim marinama dobro voen profitni centar Servis plovila ostvaruje dobit (profit) od 12% - 16% od ostvarenog prihoda.

PROFITNI CENTAR MALOPRODAJA

U profitnom centru Maloprodaja vri se opskrba marine s prehrambenim proizvodima, sportskom opremom i priborom, te raznim drugim potreptinama. Zapoljava radnike odgovarajue trgovake struke i trgovake pomonike. Zbog razliite procedure naruivanja, plaanja robe i voenja zaliha, preporua se razdvajanje plovila od prodaje prehrambenih proizvoda, opreme i drugih potreptina. Prodaja plovila vri se putem komisione prodaje. Kada organizacijska jedinica maloprodaja proda polovno plovilo zadrava dogovorenu proviziju, a ostatak naplaenog iznosa doznaava vlasniku plovila. Prodaja prehrambenih proizvoda i drugih potreptina vri se na klasian nain, pri emu se ostvaruje trgovinska mara najmanje 10% od prodajne cijene.

PROFITNI CENTAR UGOSTITELJSTVO I SPORTSKA DJELATNOST

Gotovo u svakoj marini organizirano je pruanje usluga hrane, pia, a ponekad i usluge smjetaj. To se ini u razliitim oblicima ugostiteljskih objekata kao to su: restoran, bar, hotel i sl. U ovoj radnoj jedinici zapoljavaju se kvalificirani konobari, kuhari i potrebno pomono osoblje. Ukoliko u marini postoje i odgovarajui sportski sadraji, zapoljavaju se instruktori za odgovarajue sportove kao to su: skijanje na vodi, ronjenje, ribolov, tenis i sl.

LITERATURA:
- Nautiki turizam i managment marina ; prof. dr. Josip amanovi - Profitni centri i interna ekonomija poduzea ; V. Belak