Tebi ljubavi - Dragana Konstantinovi 1. Volela bih da mogu da te prelijem osmehom...

Da ti u oko pretoim ovaj moj iskriav sjaj koji kroz osmeh zaivi kad ti se spomene ime... Da ti stoim jos smelije pogled sa jasnim podstrekom koji vidi poetke i ne priznaje kraj... Kako da ti ga predam? Ne postoje te rime... Kako sve da prenesem kad putevi ne postoje...? Nazirem samo drhtaj, kao dah, treperav, sneni u ono nemuto vreme kad no smenjuje dan... I ve mi sve nade streme put tog tananog zraka koji se niotkud razli u niti ute boje... I osmeh pue u meni poput zrelog maslaka i ode noen neim da ti oblije san...

2. Volela bih da mogu svu ljubav da ti prenesem, taj oblak beskrajne enje i nenosti i topline... Da se du zlatnih niti sva moja ljubav raznese i raspline po tebi i nastavi da tee... Da obavijem ti sve bi' najulnije dubine... Prizivam bledo vee protkano utim sjajem. Da li je ovo ve bilo ili e sve tek da bude? Svejedno. Ljubav mi tee i ja bih samo da dajem dok se jue kroz danas u isto trajanje slilo.

Da li ce stii do tebe? Ne sumnjam vie ni trena. U meni enje ima da porui sve planine. U meni nenost snena jaa od svih morskih plima uz nebo ljubavi greje i gazi sve daljine.

Samo se pitam tiho dok niti araju sne: hoe li zaista moi da ti prenesu sve...? 3. Volela bih da mogu da ti dotaknem lice... Da te usnama svojim toplo osetim udim... Da talasava vatra u dubinama mojim kroz dodir izroni negde gde skupa s tobom postojim... I da svojom toplinom i tvoju vatru budim... Negde u odbljesku zlata moj dah se mea s tvojim. Kroz neke ukaste niti oseam tvoju kosu. Dok modro, kasno vee tvoje mi telo krije, poinjem da postojim kroz zlato koje se prosu. I nije sve ovo varka. Ja sam ti dala sebe, svu plam to iz mene lije, vrelinu svakog mog kutka... I nije mi vie bitno da li sam ja jo ja ili postojim kroz tebe dok je tog venog trenutka...

Moj poar obojen utim... Znam da do tebe stie... jer s tvojim plamenom sluti, zato mi nisi blie...? 4. Odraz Sunca u meni, toplina koja me greje, i udnja i dah sneni dok strujimo u jedno... I meki odbljesak snova to se treperi i smeje, i ini od zajednitva sve drugo manje vredno... I sve drugo to aljem kroz ove zlatne niti, sve ono to imam do ega mi je stalo... Nisu dovoljni u biti... Ne dopiru istim sjajem...

Jer: koliko god da ti dam, jo toga u meni ima... koliko god da dajem, u meni je jo scvalo... koliki god bio uti sjaj, jo vea postoji plima...

I znam da ti nisam dala dovoljno, da je sve to malo...

Lirski razgovor - Konstantin Galcinjski -Reci kako me volis. -Hocu. -Reci. -Volim te na suncu. I volim te u senci.Volim te u sesiru.I volim te u zaketu.Kad vetar duva napolju.I kad si na banketu. U zovama u brezama, kraj maline i klena.I kada spavas .I kad radis povijena. Volim te kad jaje lepo mutis. Volim te cak i kad kasiku ispustis.I u taksiju. I u autu. Bez izuzetka. I od kraja ulice .I od pocetka. I kad kosu svoju cesljem lepo delis. I u opasnosti. I kad se veselis. Na moru. U gorama.U kaljacama. Bosu. Danas. Juce. I sutra.I danju i nocu.I u prolece kad dolaze nam laste. -A leti kako me volis? -Kao srz leta , zna se. -A da li me volis u jesenje dane. -Cak i onda kad gubis kisobrane. -A kada se zimi posrebre prozori. - Zimi te volim ko vatru kad veselo gori. Blizu tvoga srca. I uz tvoju nogu. A iza prozora sneg. I vrane na snegu.

Volim te - Iskra Tanodi Sjedni. Ne tu. Preko puta. Moram te vidjeti. Ne, ne prekidaj me. Suti. Pusti me da ti kazem ono sto sam vec trebala reci. Kad trebas doci, bojim se tvog dolaska. Zbog nedolaska. Jer, ako kasnis samo pet minuta srce mi je u dlanu i moja me ljubav ili mozda strah boli. I zato ne smijem kasniti. Vec sutra moze biti kasno. A nisam ti jos rekla kako i koliko te volim. Volim te tijelom, pokretima, pogledom, dodirima, rijecima. Volim te smijehom i suzama. Volim te tugom i brigama. Ne. Ne gledaj me zastraseno. Ljubav, ma kakva bila: neispunjena, sretna, lakomislena i povrsna prava i zauvijek...

Boli. Kad dolazim, pitam se cekas li me. Bojim se da jednog dana vise ne otvoris vrata. Bojim se praznog stubista bez mirisa, bez zvuka, svjetla. A nisam ti rekla: najvise se bojim vremena koje ne ceka. A ja kasnim. Volim te. I volim sve sto si ti. Tvoje oci pitajuce. Tvoj smjesak oprastajuci. Tvoj korak ohrabrujuci. Volim tvoju nesigurnost. I moja je najcesca. Bore na tvom licu i moje su. I u tom trajanju ne znam da li sam ucinila sve za tebe ljubavi moja.