1

MUHAMMED

IVOT POSLJEDNJEG BOIJEG POSLANIKA
Napisali: Leila Azzam i Aisha Gouvemeur Ilustracije: Mary Hampson Minifie

S engleskog preveli: Belma Borovac i Asim Zubevi DRUTVO ZA IZDAVANJE ISLAMSKIH TEKSTOVA - USA "OVAJ TOM JE POSVEEN KO-PREMIJERU BOSNE I HERCEGOVINE DR. HARISU SILAJDIU U SJEANJE NA SVE NJEGOVE NAPORE U IME BOSANSKE DJECE" "SA ZAHVALNOU SESTRAMA KRALJEVINE SAUDIJSKE ARABIJE KOJI SU OMOGUILI OVU PUBLIKACIJU" 4

ZAHVALA Jedan od najkorisnijih izvora za ovu knjigu bila je Biografija Boijeg poslanika od Ibn Ishaka (85. 151. po hidri ). eljeli bismo odati zahvalnost dr. Martinu Lingsu iji su savjet i djelo Muhammed - njegov ivot na osnovu najranijih izvora bili neizostavni. Meutim, ako ima propusta, oni su s nae strane. Takoer se elimo zahvaliti gospoi Mary Hampson Minifie na njenom pedanom i savjesnom poslu u pripremanju ilustracija za ovu knjigu.

PRIMJEDBA PISACA Ilustracije iz knjige nemaju za cilj predstaviti muslimane iz doba Alejhiselama i ashaba. One su samo inspirisane prizorima iz veeg dijela dananjeg islamskog svijeta. Engleski izvornik: Islamic Texts Society Trust, 14o5. g. h./1985. g. n. e. Bosanski prijevod: Islamic Texts Society USA, 1415. g. h./1995. g. n. e. ISBN 0 000000 00 0 Izdava: The Islamic Test; Society USA Mockingbird Valley Louisville KY 40207 Drutvo za izdavanje islamskih tekstova (The Islamic Text Society) je registrovano u Velikoj Britaniji od 1981. g. kao obrazovna ustanova. Drutvo tei promicanju boljeg razumijevanja Islama putem izdavanja engleskih prijevoda tradicionalno znaajnih radova islamske vjere i kulture. Drutvo takoer priprema izdanja dosada neobjavljenih rukopisa i sponzorira pisanje izvornih djela iz pera islamskih uenjaka iz cijelog islamskog svijeta. Dizajn: CW Typographics, Cambridge, England tampa: Gateway Press, Louisville KY, USA

SADRAJ
PREDGOVOR 7 KAKO JE SVE POELO 8 DJECA ISMAILA 51 OBEANJE KOD ZEMZEMA 17 SLON ODBIJA DA SE POMAKNE 20 VJEROVJESNIK JE ROEN 24 VRIJEME PROVEDENO SA HALIMOM 27 DJETINJSTVO SIROETA 30 POSLANIKOVA ENIDBA 33 POJAVA MELEKA DEBRAILA 36 PRVI MUSLIMANI 39 NEVOLJE POINJU 42 KRALJ KOJI JE VJEROVAO 45 OKRUTNOST KUREJA 48 GODINA TUGE 51 NONO PUTOVANJE I USPEE NA NEBO 54 ZAKLETVA NA AKABI 58 HIDRA 61 DOLAZAK U JESRIB 65 BITKA NA BEDRU 68 UHUD - PORAZ ZBOG NEPOSLUHA 72 BITKA NA HENDEKU 77 UGOVOR NA HUDEJBIJI 83 POZIV 87 ULAZAK U MEKU 93 POUKA O OHOLOSTI U DOLINI HUNEJN 99 TEBUK - ISPIT VJERE 102 OPROSNI HAD 106 POSLANIKOVA SMRT 113 IZABRANI HADISI IZ DJELA AMA'IL OD TIRMIZIJA 116 POSLANIKOVA PORODICA 121 KAZALO IMENA I POJMOVA 123 NAPOMENA O IZGOVORU 128 O PISCIMA 129

PREDGOVOR
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Vladaru Sudnjeg dana. Samo je On Bog. I kao to je blagoslovio Ibrahima i njegovu porodicu neka blagoslovi i vjerovjesnika Muhammeda i njegovu porodicu. Allah je Uzvien i Njemu pripada sva hvala. Drutvo za izdavanje islamskih tekstova sa zadovoljstvom pokree seriju knjiga za djecu biografijom Muhammeda Muhammeda ba kao to je pokrenulo svoj glavni poduhvat izdavanja islamskog tiva tampanjem djela Muhammed - njegov ivot na osnovu najranijih izvora od dr. Martina Lingsa. U svijetu u kojem vjera postaje sve manje vana, Drutvo za izdavanje islamskih tekstova smatra bitnim da djeca imaju pristup vjerodostojnim i lijepim knjigama o temeljima Islama. Za aljenje je da ima tako malo struno napisane vjerske literature na tritu, inae bogatom privlanim knjigama ovozemaljskog karaktera. Te knjige su nedvojbeno savjesno napisana djela koja djeci nude potreban obrazovni i kulturni background, ali sve manja uloga koju vjera igra u modernom ivotu ogleda se, naalost, u relativno beznaajnoj ulozi dodijeljenoj vjerskoj literaturi za djecu. Drutvo za izdavanje islamskih tekstova se nada da e objavljivanjem knjiga za djecu postaviti vjeru u sredite djetinjeg ivota, a ne na njegovu periferiju.

Drutvo za izdavanje islamskih tekstova CAMBRIDGE 1985

Ur u dolini rijeke Eufrat

KAKO JE SVE POELO

P R I J E skoro etiri hiljade godina, u sumerskom gradu Ur, u dolini rijeke Eufrat, ivio je mladi po imenu Ibrahim. Ljudi Ura su nekada oboavali Allaha d.., ali kako je vrijeme odmicalo zaboravili su istinsku vjeru i poeli su se moliti kumirima, kipovima nainjenim od drveta ili gline, a ponekad ak i od dragog kamenja.

Jo kao dijete Ibrahim nije mogao shvatiti kako njegov narod, a pogotovo njegov otac, mogu praviti kipove svojim vlastitim rukama, nazivati ih bogovima, i onda ih oboavati. Oduvijek je odbijao da se pridrui ljudima kada bi oni odavali potovanje tim kipovima. Umjesto toga, napustio bi grad i sjedio u osami, razmiljajui o nebesima i svijetu oko sebe. Bio je siguran da je njegov narod u zabludi, pa je sam potraio pravi put. Jedne vedre noi, dok je sjedio pogleda uprtog u nebo, ugleda jednu prekrasnu, blistavu zvijezdu, toliko lijepu da je uzviknuo: "Ovo mora da je Allah!" Posmatrae je sa strahopotovanjem neko vrijeme, sve dok najednom ne poe iezavati i, onda nestade. Razoarano se okrenuo i rekao: Ne volim one koji zalaze! (Kur'an, 6:76) Druge noi Ibrahim je opet posmatrao nebo i ugledao mjesec koji se radja, tako velik i sjajan da je osjetio da ga moe gotovo tai. Pomislio je u sebi: Ovo je Gospodar moj! (Kur'an, 6:77) Ali ne proe dugo vremena prije nego to je i mjesec zaao. Onda ree: Ako me Gospodar moj na pravi put ne uputi, biu sigurno jedan od onih koji su zalutali. (Kur'an, 6:77) Ibrahim je tada vidio ljepotu i raskonost izlaska sunca i zakljuio da sunce mora biti najvea i najmonija stvar u kosmosu. Ali po trei put je bio u krivu, jer je sunce na kraju dana zalo. U tom trenutku je shvatio da je Allah d.. Najmoniji, Stvoritelj zvijezda, Mjeseca, Sunca, Zernlje i svih ivih bia. Najedanput se osjetio smirenim, jer je znao da je otkrio istinu. Kad je oca svoga i narod svoj upitao: "emu se vi klanjate?" a oni su odgovorili: "Klanjamo se kumirima i povazdan im se molimo", on je rekao: "Da li vas oni uju kada se molite, ili, da li vam mogu koristiti ili nakoditi?" "Ne," - odgovorie, "ali mi smo upamtili pretke nae kako tako postupaju. " "A da li ste razmiljali"- upita on - "da su oni kojima se klanjate vi i kojima su se klanjali davni preci vai doista neprijatelji moji? Ali, to nije Gospodar svjetova, 9

koji me je stvorio i na pravi put uputio, i koji me hrani i poji, i koji me, kad se razbolim, lijei, i koji e mi ivot oduzeti, i koji e me poslije oivjeti, i koji e mi, nadam se, pogreke moje na Sudnjem danu oprostiti!" (Kur'an, 26:70-82) Jednog dana, dok su stanovnici grada bili odsutni, Ibrahim je svojom desnom rukom ljutito porazbijao sve kipove sem jednog velikog. Kada se ljudi vratie, raestie se od huje. Sjetili su se stvari koje je Ibrahim izrekao o kipovima. Doveli su ga pred sviju i zahtijevali: Jesi li ti uradio ovo s bogovima naim, o Ibrahime? Ibrahim odgovori: "To je uinio ovaj najvei od njih, pitajte ih ako umiju da govore." Ljudi zavikae: "Ta ti zna da ovi ne govore." A Ibrahim e na to: "Kako moete da se klanjate onima koje sami kleete, kad Allah stvara i vas i ono to napravite? Pa zato se onda, umjesto Allahu, klanjate onima koji vam ne mogu ni koristiti niti od vas kakvu tetu otkloniti?" (Kur'an, 32:95-96) (Kur'an, 21:66) Na kraju ih je Ibrahim i upozorio: Allahu se jedino klanjajte i Njega se bojte, to vam je bolje, da znate. Vi se mimo Allaha, kumirima klanjate i lai smiljate. Oni kojima se vi, mimo Allaha, klanjate ne mogu vas nikakvom hranom nahraniti; vi hranu od Allaha traite i Njemu se klanjajte i Njemu zahvalni budite! - Njemu ete se vratiti." (Kur'an, 29:16-17) Narod Ura odlui da kazni Ibrahima na najsuroviji nain koji su mogli smisliti: da ga ivog spale. Odreenog dana, svi se ljudi okupie u centru grada, i ak je kralj Ura tamo bio. Ibrahim je tada odveden u posebnu zgradu napunjenu drvljem. Drvlje je zapaljeno. Uskoro se vatra tako rasplamsala da se narod morao povui nazad zbog plamena. Ali Allah d.. ree: O vatro, postani hladna, i spas Ibrahimu! (Kur'an, 21:69)

10

Ibrahim je ljutito porazbijao kipove osim jednog

11

Ljudi su saekali dok se vatra nije skroz stiala, i tada su ugledali Ibrahima kako jo uvijek sjedi tamo kao da se nita nije desilo! U tom trenutku su bili potpuno zbunjeni. Meutim, udo koje se odigralo pred njihovim vlastitim oima nije ih razdrmalo. Pa ipak, Ibrahim je pokuao uvjeriti svog dragog oca Azera da ne oboava nemone, slijepe i gluhe kipove. Ibrahim mu je objasnio kako mu je dola naroita spoznaja, te je kumio svog oca: "Mene slijedi, i ja u te na pravi put uputiti! O oe moj, ne klanjaj se ejtanu!" Ali Azer nije htio ni da uje. Zaprijetio je sinu da e ga kamenovati ako nastavi odbijati boanstva Ura. Naredio je Ibrahimu da napusti grad ovim rijeima: "Za dugo vremena me napusti!" Ibrahim na to ree: "Mir tebi! Moliu Gospodara svoga da ti oprosti, jer je On vrlo dobar prema meni." (Kur'an, 19:43-47) Zamislite kako mu je grozno moralo biti da napusti svoju kuu, porodicu i sve to je znao, i da se preko divljine zaputi u nepoznato. Ali u isto vrijeme, Kako je mogao ostati meu ljudima koji nisu vjerovali u Allaha d.. i koji su oboavali kipove? Ibrahim je uvijek imao osjeaj da se Allah d.. brine za njega i osjetio je da je Allah d.. bio uz njega dok je putovao. Napokon, poslije dugog i mukotrpnog puta, stigao je u mjesto pokraj Mediteranskog mora, nedaleko od Egipta. Tamo je oenio plemenitu enu po imenu Sara i nastanio se u zemlji Palestini. Mnogo godina proe, ali Ibrahim i i njegova ena nisu bili blagoslovljeni djecom. U nadi da e dobiti dijete, a i u skladu s tradicijom, Sara predloi Ibrahimu da oeni Haderu, njenu egipatsku sluavku. Ubrzo potom, Hadera je rodila sina po imenu Ismail. Nakon izvjesnog vremena Allah d.. je obeao Ibrahimu jo jednog sina, ali ovog puta majka njegovog djeteta bie njegova prva ena, Sara. Ovaj drugi sin je dobio ime Ishak. Allah d.. je takoer rekao Ibrahimu da e od njegova dva sina - Ismaila i Ishaka - nastati dva naroda i tri religije, te da zbog toga mora odvesti Haderu i Ismaila iz Palestine u novu zemlju. Ovi dogaaji su bili vaan dio Allahovog d.. plana, jer potomci Ismaila e postati narod iz kojeg e potei veliki vjerovjesnik, koji e izvesti ljude na Boiji put. To e biti Muhammed , Boiji poslanik. Od potomaka Sarinog djeteta Ishaka pojavie se Musa i Isa ( Mojsije i Isus). Tako su Ibrahim , Hadera i Ismail napustili Palestinu. Mnogo dana su proveli u putovanju dok konano nisu stigli do suhe doline Beka (kasnije nazvane Meka), kuda je vodio jedan od velikih karavanskih puteva. U dolini nije bilo vode i, mada su Hadera i Ismail imali sasvim malo vode sa sobom,

12

Ibrahim ti ih je ostavio znajui da e se Allah d.. pobrinuti za njih. Ubrzo je sva voda potroena. Dijete je poelo malaksavati od ei. U blizini su se nalazila dva breuljka, Safa i Merva. Hadera se popela na jedan breuljak i pogledala u daljinu da vidi moe li nai vode, ali je nije nala. Onda je otila do drugog breuljka, i tako ponovila sedam puta. Tada se alosna vratila sinu, i na njenu veliku radost i zaprepatenje, nala mali izvor kako ubori iz zemlje pored njega. Ovaj izvor pored kojeg su se majka i dijete nastanili, kasnije je nazvan Zemzem. Mjesto oko njega je postalo odmorite karavana koji su putovali kroz pustinju i vremenom je preraslo u poznati trgovaki grad Meku.

Kroz divljinu u nepoznato

S vremena na vrijeme Ibrahim je dolazio iz Palestine da posjeti svoju porodicu, i vidio je da je Ismail izrastao u jakog mladia. U toku jedne od njegovih posjeta Allah d.. im naredi da obnove Kabu - prvo mesto gdje su ljudi oboavali Allaha d.. Reeno im je tano gdje i kako da je sagrade. Trebalo je da je podignu kraj Zemzem izvora i ozidaju u obliku kocke. U istonom oku je trebalo poloiti Haderul13

esved (Crni kamen) koji je s neba pao na zemlju. Taj kamen im je jedan melek donio s oblinjeg breuljka Ebu Kubejs. Ibrahim i Ismail su marljivo radili na obnovi Kabe, i dok su to inili, molili su Allaha d.. da poalje vjerovjesnika od njihovih potomaka: I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali, oni su molili: "Gospodaru na, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve uje i sve zna! Gospodaru na, uini nas dvojicu Tebi odanim, i porod na nek bude odan Tebi, i pokai nam obrede nae i oprosti nam, jer Ti prima pokajanje i samilostan si! Gospodaru na, poalji im poslanika, jednog od njih, koji e im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti uiti i oistiti ih, jer Ti si, uistinu, silan i mudar!" (Kur'an, 2:127-129) Kada je Kaba sagradjena, Allah d.. je naredio Ibrahimu da pozove ovjeanstvo na hodoae do Njegovog asnog Hrama. Ibrahim se udio kako e iko uti njegov poziv. Allah d.. ree: "Ti ih pozovi, a ja u ih dovesti." Tako je ustanovljeno hodoae Kabi u Meki i, kada danas muslimani idu na had, oni se odazivaju na drevni Ibrahimov poziv.

14

DJECA ISMAILA
T I J E K O M godina Ismailova djeca su dobila svoju djecu. Njegovi potomci se namnoie, povezae u plemena i rairie po itavoj Arabiji. Jedno od plemena se zvalo Kurej. Njegovi ljudi nisu nikad naputali Meku i uvijek su ivjeli blizu Kabe. Jedno od zaduenja voe Kureja je bilo da pazi ljude koji dou na hodoae u Kabu. Hodoasnici su dolazili iz itave Arabije i velika je bila ast obezbijediti im hranu i vodu. Meutim, kako je vrijeme prolazilo, Arapi prestadoe oboavati Allaha d.. izravno, i pooe donositi sa sobom kipove iz zemalja koje su posjeivali. Ti kipovi su smjeteni u Kabu, koja se vie nije smatrala Svetitem Allaha d.., kako je to Ibrahim namijenio da bude. Be obzira na to, Arapi su je i dalje ipak potovali. Otprilike u to vrijeme Zemzem izvor je nestao u pijesku. Tada je i Kusejj, jedan od voa Kureja, postao vladar Meke. Imao je kljueve Hrama i pravo da hodoasnicima daje vodu i hranu, da vodi sastanke, i da dijeli vojne zastave uoi bitke. U njegovoj su kui Kurejije rjeavali svoje probleme. Nakon Kusejjove smrti, njegov sin Abdu Menaf, koji je postao poznat jo za oeva ivota, preuze vostvo nad Kurejijama, a poslije njega sin mu Haim. Kau da je Haim prvi pokrenuo dva velika karavanska putovanja Kurejija, jedno ljeti do Sirije na sjever, a drugo zimi do Jemena na jug. Kao rezultat tih putovanja Meka se obogatila i postala velik i vaan trgovaki centar. Jednog ljeta, Haim se uputio prema sjeveru da kupi robu da bi je mogao prodati u Jemenu. Usput se zaustavio u Jesribu da trguje na pijaci, i tamo je vidio jednu lijepu enu. Bila je to Selma, kerka Amr ibn Zejda, koji je poticao iz veoma cijenjene porodice. Haim je zaprosi i bi prihvaen, jer je bio astan i ugledan ovjek. S vremenom, Selma je rodila prekrasnog sina, a poto je u kosi imao bijeli uperak, prozvali su ga ejba, to na arapskom znai "sijedi". Majka i sin su ostali u svjeijoj i zdravijoj klimi Jesriba, dok se Haim vratio u Meku. Ali on bi ih posjeivao svaki put kada bi poveo karavan prema sjeveru. Meutim, na jednom od tih putovanja Haim se razboli i umre. ejba, naoit i pametan momak, odrastao je u daidinoj kui u Jesribu. Iako nije

15

zapamtio oca koji je umro kada je ejba bio sasvim mali, bio je ponosan to je sin Haim ibn Abdi Menafa, poglavice Kureja, uvara Kabe i zatitnika hodoasnika. Nakon Haimove smrti, brat mu Muttalib preuze njegove dunosti i obaveze. Otputovao je do Jesriba da vidi svog bratia, ejbu, i odlui kako je dolo vrijeme da mladi doe i ivi u Meki poto e jednog dana preuzeti oevo mjesto. ejbinoj majci Selmi bijae teko da pusti sina da ode sa svojim amidom, ali je na kraju shvatila da je tako najbolje. Muttalib se vratio u Meku u podne i uao u grad jaui na kamili, sa ejbom iza sebe. Kada su ljudi Meke vidjeli djeaka, mislili su da je rob, i pokazujui na njega prozvae ga "Abdul-Muttalib". "Abd" na arapskom znai "rob". Muttalib im je rekao da ejba nije rob, nego njegov brati koji je doao da ivi sa njima. Ali od tog dana, ejbu su uvijek od milja zvali Abdul-Muttalib. Nakon Muttalibove smrti, koji je umro u Jemenu kuda je otiao da trguje, AbdulMuttalib preuze njegovo mjesto. Postao je najpotovaniji lan svoje porodice, cijenjen i voljen od sviju. Meutim, on nije bio poput onih Arapa koji su napustili Ibrahimovo uenje.

Muttalib je ujahao u Meku na kamili sa ejbom u pratnji

16

OBEANJE KOD ZEMZEMA

Z E M Z E M izvor, koji j e nestao kada su Arapi postavili kipove u Kabu, ostade zatrpan ispod pijeska. Zbog toga je narod Kureja dugo godina morao donositi vodu iz daleka. Jednog dana Abdul-Muttalib se umorio donosei tako vodu, i zaspao pored Kabe. Usnio je san u kojem mu je reeno da iskopa Zemzem. Kada se probudio bio je zauen, jer nije znao ta je Zemzem, poto je izvor nestao mnogo godina prije nego to se on rodio. Sljedeeg dana imao je isti san, ali mu je ovog puta reeno gdje e nai izvor. U to vrijeme, Abdul-Muttalib je imao sina, i njih dvojica zajedno poee kopati. Posao je bio toliko teak da se Abdul-Muttalib zakleo Allahu d.. da e, ako jednog dana bude imao deset sinova da mu pomau i stoje uz njega, jednog od njih zauzvrat rtvovati u Allahovu d.. ast. Napokon, poslije tri dana rada pronali su Zemzem izvor. Od tada hodoasnici piju vodu s njega. Godine su prolazile i Abdul-Muttalib je zaista dobio deset sinova, koji izrastoe u zgodne, snane momke, i doe vrijeme da on odri svoje obeanje dato Allahu d.. Rekao je sinovima o obeanju i oni se sloie da jednog od njih mora rtvovati. Da bi vidjeli ko e to biti, rijeili su da izvlae rijeb, to je bio obiaj Kurejija kada bi donosili vane odluke. Abdul-Muttalib je svakome sinu rekao da uzme strijelu i napie svoje ime na njoj, i da mu je onda donese. Oni tako postupie, a on ih odvede u Kabu gdje je bio ovjek koji je imao poseban zadatak da odapinje strijele i izabere jednu. Ovaj ovjek se dostojanstveno spremio da to obavi. Na strijeli koju je izabrao bilo je ispisano ime Abdullaha, najmlaeg i najomiljenijeg Abdul-Muttalibovog sina. Makar je on bio njegov najdrai sin, otac dovede sina pred Kabu pripremajui se da ga rtvuje. Mnoge voe Kureja su bili prisutni, te postadoe veoma ljuti jer je Abdullah bio vrlo mlad i svi su ga voljeli. Pokuali su smisliti nain da mu spasu ivot. Neko je predloio da se posavjetuju s jednom mudrom staricom koja je ivjela u Jesribu. I tako Abdul-Muttalib povede sina toj starici da bi vidio moe li ona odluiti o tome ta da se uradi. Neki ljudi iz Meke su poli s njima, i kada su tamo stigli, starica ih upita: "Koliko kota ivot jednog ovjeka?" Oni joj rekoe: "Deset kamila", jer u to vrijeme, ako bi jedan ovjek ubio drugog, njegova porodica je morala dati porodici ubijenog deset kamila kako bi se odrao mir meu njima. Zato im starica ree da se vrate u Kabu i izvlae rijeb izmeu Abdullaha i deset kamila. Ako izvuku kamile, onda ih treba zaklati, a meso podijeliti siromanim

17

Jedna ena im je rekla da odu u Kabu i izvlae rijeb

ljudima. Ako Abdullah bude izabran, tada jo deset kamila mora biti dodato i rijeb se mora ponovo izvlaiti, sve dok kamile ne budu izabrane. Abdul-Muttalib se vratio u Kabu sa sinom i ljudima iz Meke. Tu su poeli s izvlaenjem rijeba izmeu Abdullaha i kamila, poevi od deset kamila. Abdul-Muttalib se molio Allahu d.. da potedi njegovog sina i svi su u tiini iekivali ishod. Izbor je pao na Abdullaha, te je njegov otac dodao jo deset kamila. Opet je izbor pao na Abdullaha, pa su izvlaenje ponavljali nekolilo puta, svaki put dodavajui po deset kamila. Napokon su stigli do sto kamila i tek onda je izbor pao na kamile.

18

Abdullah je bio spaen i svi su bili sretni. Ali da bi se uvjerio da je rezultat taan, Abdul-Muttalib je htio da se izvlaenje ponovi jo tri puta, ali bi izbor svaki put pao na kamile. Poslije toga se zahvalio Allahu d.. to je potedio Abdullahov ivot. Kamile su rtvovane i bilo je dovoljno hrane za itav grad, ak i za ivotinje i ptice. Abdullah je izrastao u lijepog momka i otac mu je naposlijetku izabrao Aminu, Vehbovu ki za enu. Bili su krasan par, jer je ona bila najfinija ena meu Kurejijama, a on najplemenitiji ovjek. Nekoliko mjeseci je proveo sa svojom enom, ali je onda morade napustiti da bi otiao na jedno od karavanskih putovanja radi trgovine sa Sirijom. Na povratku iz Sirije za Meku, Abdullah se razbolio i morao ostati u Jesribu da se oporavi. Karavan je, meutim, nastavio put i stigao u Meku bez njega. Kada u da je Abdullah bolestan, Abdul-Muttalib posla svog drugog sina, Harisa, da vrati Abdullaha, ali je ovaj zakasnio. Dok je stigao u Jesrib, Abdullah je ve bio izdahnuo. Amina je bila oaloena gubitkom mua i oca djeteta koje se uskoro trebalo roditi. Samo je Allah d.. znao da e siroe jednoga dana postati veliki vjerovjesnik.

19

SLON ODBIJA DA SE POMAKNE

A B R A H A, koji je iz Abesinije - zemlje u Africi - zauze Jemen i postade tamonji vladar. Kasnije je uoio da u odreeno doba godine velike grupe ljudi putuju iz itavog Jemena i ostale Arabije za Meku. Upitao je za razlog, a ljudi mu rekoe da idu na hodoae na Kabu. Abrahi se nije svidjela pomisao da je Meka vanija od njegove zemlje, pa odlui da sagradi crkvu od arenog mermera, sa vratima od zlata i srebra, i naredi ljudima da ju pohode umjesto Kabe, ali niko ga nije posluao. Abraha se razljuti i odlui da uniti Kabu. Spremi ogromnu vojsku predvoenu slonom i krenu prema Meki. Kad Mekelije ue ko dolazi, prepadoe se. Abrahina je vojska bila brojna i nisu joj se mogli suprotstaviti. Ali kako da mu dozvole da uniti asnu Kabu? Za savjet se obratie Abdul-Muttalibu. Kada je Abraha stigao pred Meku, Abdul-Muttalib mu izae u susret. Abraha ga upita: "ta hoe?" Abraha je pohvatao Abdul-Muttalibove kamile, koje su pasle kada je on ulazio u Meku, tako da mu Abdul-Muttalib odgovori: "Hou da mi se vrate kamile." Abraha je bio vrlo iznenaen pa ree: "Doao sam da unitim vau asnu Kabu, sveto mjesto tvojih predaka, a ti me pita za nekakve kamile?" Abdul-Muttalib mirno odgovori: "Kamile pripadaju meni. Kaba je Allahova, i on e je zatititi." Onda ostavi Abrahu i vrati se Kurejijama naredivi im da napuste Meku i saekaju neprijatelja u brdima iznad grada. Sljedeeg jutra Abraha se pripremio da osvoji grad. Stavio je oklop na svoga slona i postrojio trupe za bitku. Namjeravao je unititi Kabu, a onda se vratiti u Jemen. Meutim, u tom trenutku, slon pokleknu odbivi da se digne, bez obzira na to koliko su ga vojnici tjerali da se pomakne. Ali im bi mu glavu okrenuli u pravcu Jemena odmah bi se podigao i krenuo. Ustvari, isto to bi uinio u bilo kom pravcu ga okrenuli, ali jesu li ga okrenuli prema Meki, on bi ponovo kleknuo.

20

21

Odjednom se pojavie jata ptica

22

Odjednom se iz pravca mora pojavie jata ptica. Svaka ptica je nosila po tri kamena, malena poput zrna graka, i bacala ih na Abrahinu vojsku. Vojnici se porazboljevae. ak je i Abraha bio pogoen kameniima, te pobjee nazad sa svojom vojskom u Jemen, gdje je kasnije i umro. Vidjevi kako njihov neprijatelj bjei, Arapi sioe s brda i vratie se u Kabu, gdje su se zahvalili Allahu d.. Poslije ovog dogaaja Kurejije stekoe veliki ugled i postadoe poznati kao "Allahov narod", a godina u kojoj se ovo desilo, 570. g.n.e., nazvana je "Godina slona". Te godine je Allah d.. spasio Kabu, a uskoro je poslao i vjerovjesnika iz Kureja. U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Zar nisi uo ta je sa vlasnicima slona Gospodar tvoj uradio! Zar lukavstvo njihovo nije omeo i protiv njih jata ptica poslao, koje su na njih grumenje od gline peene bacale, pa ih On kao lie koje su crvi istoili uinio? (Kur'an,105:1-5)

23

VJEROVJESNIK JE ROEN
J E D N O G dana, dok su putovali prema sjeveru, jedno od arapskih plemena iz Meke je nailo na pustinjaka u pustinji. Neki zastadoe da porazgovaraju s njim. Pustinjaci su bili poznati po mudrosti i Arapi su esto traili njihov savjet. Pustinjak ih je pitao odakle su. Kada su mu odgovorili da su iz Meke, on im je rekao da e Allah d.. uskoro poslati vjerovjesnika koji e pripadati njihovom narodu. Pitali su ga za njegovo ime, a pustinjak im ree da e se zvati Muhammed, i da e ih uputiti na pravi put. U meuvremenu, u Meki, Amina, iako oaloena gubitkom mua, osjeala se nekako posebno zdravom i jakom dok je oekivala roenje svoje bebe. U to vrijeme je sanjala

Pustinjak je najavio roenje vjerovjesnika

24

mnoge stvari. Jednom prilikom kao da je velika svjetlost isijavala iz nje, a drugi put je ula glas kako joj govori da e roditi djeaka i da e njegovo ime biti Muhammed. Nikada nije zaboravila taj glas ali o tome nije govorila nikome. U ponedjeljak, dvanaestog dana mjeseca Rebi-ul-evvela, u Godini slona, Amina je rodila sina. Allah d.. ovjeku alje mnoge znakove kada se rodi jedan od njegovih izabranih poslanika. I dvanaestog dana Rebi-ul-evvela godine 570. n.e. mnogi takvi znakovi su bili vieni. Neke su znakove vidjeli jevrejski uenjaci koji su u svojim svetim knjigama itali o dolazeem poslaniku. Jedan od tih uenjaka iz Jesriba je, na primjer, dok je prouavao nebo to vee, spazio blistavu zvijezdu, koju nikada ranije nije vidio. Dozvao je narod oko sebe i, pokazujui zvijezdu, govorio im kako mora da se rodio Boiji poslanik. Iste noi, drugi Jevrej je prolazio pored mjesta sastanka voa Kureja u Meki. Upitao ih je da li je upravo roen djeak, i rekao da e, ako je zaista roen, taj djeak biti poslanik arapskom narodu. Amina je javila vijest svome svekru Abdul-Muttalibu koji je za to vrijeme sjedio uz Kabu. Bio je presretan i odmah je poeo da razmilja o imenu za djeaka. Obino ime ne bi odgovaralo. est dana bi i proe, a on se jo nije odluio. Ali sedmoga dana, dok je leao drijemajui u blizini Kabe, Abdul-Muttalib usni da bebi treba dati neobino ime "Muhammed", ba kao to je i Amina sanjala. I tako je dijete dobilo ime Muhammed, to znai "hvaljeni". Kada je Abdul-Muttalib rekao voama Kureja kako je nazvao unuka mnogi su ga pitali: "Zato nisi izabrao neko ime koje koristi na narod?" On je odmah odgovorio: "Hou da bude hvaljen od Allaha d.. na nebesima i od ljudi na zemlji."

25

Nova blistava zvijezda koju nije vidio nikada prije

26

VRIJEME PROVEDENO SA HALIMOM

K A O i mnoge druge ene u Meki, Amina je odluila da poalje svoga sina iz grada u pustinju, gdje e provesti prve godine ivota i gdje je zdravije. ene iz pustinje bi obino dolazile u Meku da uzmu novoroene bebe i onda bi ih uvale kod sebe dok ne izrastu u jaku djecu, za to bi ih roditelji plaali. U vrijeme kada je Aminin sin roen, meu enama koje su dolazile u Meku da uzmu bebu, bila je i jedna beduinka po imenu Halima. S njom su bili njen mu i mali sin. Uvijek su bili veoma siromani, ali te godine je bilo tee nego ikada zbog gladi. Magarac koji je nosio Halimu za vrijeme putovanja bio je toliko slab od gladi da je esto posrtao. Halimin sini je neprestano plakao, jer ga majka nije mogla dovoljno nahraniti. ak ni kamila nije mogla dati ni kapi mlijeka. Halima nije znala ta da radi. Pomislila je u sebi: "Kako da nahranim drugu bebu, kada nemam dovljno mlijeka ak ni za svojeg sina?" Napokon su stigli u Meku. Sve ostale ene plemena Beni Sa`d kojem je Halima pripadala, su nale neko dijete da ga uzmu sa sobom, osim Halime. Jedina preostala beba bio je Muhammed . Obino bi otac plaao dojilju, ali Muhammedov otac nije bio iv, tako da ga niko nije htio, iako je pripadao jednoj od najplemenitijih porodica Kureja. Halima ga isto tako nije eljela uzeti, ali nije htjela biti jedina ena koja e se vratiti svom plemenu bez bebe. Pitala je mua da li da uzme Muhammeda ili ne. On joj je savjetovao da ga uzme, dodavi: "Moda nas Allah d.. blagoslovi zbog njega." Krenuli su nazad, i im je Halima poela da doji Muhammeda njeno je mlijeko odjedanput navrlo da je imala dovoljno i za njega i za svoga sina. Kada su se vratili kui, sve se poelo mijenjati. Zemlja je ozelenila, a hurmine palme, koje su jedno od glavnih izvora prehrane, davale su mnogo ploda. ak su i ovce i njihova stara kamila poeli davati puno mlijeka. Halima i njen mu su znali da im se srea osmijehnula otkako su primili novu bebu, Muhammeda koga su zavoljeli kao vlastitog sina. Kada su Muhammedu bile dvije godine, Halima ga je vratila majci. Meutim, molila je Aminu da joj dopusti da ga zadri jo malo, i na njenu veliku radost, majka pristade.

27

Zemlja se ozelenila

U toku vremena provedenog sa Haliminom porodicom u pustinji, Muhammed se igrao s njenom djecom i zajedno bi odvodili ovce na pau. Ali u drugim prilikama Halima bi ga esto pronalazila kako sjedi sam. Kau da su jednom prilikom dva meleka dola Muhammedu i oprala mu srce snijegom. Na taj nain Allah d.. je oistio njegovo srce, jer je namjeravao da Muhammed postane vei nego ijedan ovjek koji se rodio i da bude Peat poslanika. U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Zar grudi tvoje nismo prostranim uinili, i breme tvoje s tebe skinuli, koje je plea tvoja titilo, i spomen na tebe visoko uzdigli! Ta, zaista, s mukom je i last, zaista, s mukom je i last! A kad zavri, molitvi se predaj i samo se Gospodaru svome obraaj! (Kur'an, 94:1-8 ) Kada je Halima napokon vratila Muhammeda Amini, bio je

28

zdrav, jak djeak. Kasnije e se on s radou prisjeati vremena provedenog s Halimom i uvijek sebe smatrati jednim od pripadnika plemena Sa`d.

29

DJETINJSTVO SIROETA
K A D A mu je bilo oko tri godine Muhammed se vratio u Meku da ivi sa svojom majkom. Tri godine kasnije Amina je odluila da odvede sina u Jesrib da posjeti svoje daide. Rekla je svojoj sluavci Bereki da pripremi sve to im treba za dug put, a potom su se pridruili jednom od karavana za Jesrib. U Jesribu su ostali mjesec dana i Muhammed se lijepo proveo sa svojim roacima. Tamonja klima je bila vrlo prijatna i nauio je da pliva i da puta zmaja. Ali, kada su se vraali u Meku, Amina se razboljela i umrla. Sahranjena je u selu Abva nedaleko od Jesriba. Muhammed se oaloen vratio u Meku sa majinom sluavkom. Imao je est godina, a ve je izgubio i oca i majku. Tada ga je usvojio njegov djed Abdul-Muttalib, koji ga je veoma volio i uvijek ga vodio uza se. Abdul-Muttalibov obiaj je bio da sjedi na deki pored Kabe gdje je stalno bio okruen ljudima koji su dolazih da s njim razgovaraju . Nikome nije bilo dozvoljeno da sjedi pokraj njega, sem njegovog unuka Muhammeda , to pokazuje koliko su njih dvojica bili bliski. Mnogo puta su ljudi mogli uti Abdul-Muttaliba kako govori: "Ovaj djeak e jednog dana biti veoma vana linost." Dvije godine nakon toga Abdul-Muttalib se razbolio i Muhammed je neprestano bio uz njega. Abdul-Muttalib ree svom sinu, Ebu Talibu, da usvoji Muhammeda nakon njegove smrti, to je on i uinio. Ebu Talib je imao mnogo svoje djece, ali je Muhammed odmah postao lan porodice i mezimac. Doe vrijeme da Kurejije pripreme karavan za Siriju. Ebu Talib je poao s njima i poveo sa sobom Muhammeda To je bilo prvo Muhammedovo putovanje na sjever. Nakon viednevnog putovanja, karavan je stigao u mjesto blizu Sirije gdje su Rimljani obiavali dolaziti radi trgovine s Arapima. Pored ove pijace ivio je jedan monah po imenu Behira. Njegovu eliju su koristile generacije monaha prije njega i u njoj su se nalazili drevni rukopisi. Behira je primijetio karavan u daljini i bio zauen vidjevi iznad njega veliki bijeli oblak. Bio je to jedini oblak na nebeskom plavetnilu, i inilo se da svojom sjenom pravi hlad jednom od putnika. Monah je jo vie bio iznenaen kada je vidio da oblak kao da prati karavan, ali svaki bi put nestao kada bi osoba koju je titio sjela ispod drveta. Behira je iz svetih spisa znao da se oekuje dolazak vjerovjesnika poslije Isaa i njegova elja je bila da vidi tog poslanika

30

prije nego to umre. Shvativi da je ono to je upravo vidio udo, pomisli kako e mu se elja moda ipak ispuniti. Monah uputi poziv Mekelijama da ruaju s njim. Arapi su bili iznenaeni, jer su tuda esto prolazili, a Behira ih nikada prije nije pozivao. Kada su svi sjeli da jedu, monah upita: "Jesu li svi tu?" "Nisu", neko je rekao, "ostavih smo jednog djeaka da uva kamile.

Monah Behira je uputio poziv

Behira je insistirao da im se i djeak pridrui. Taj djeak je bio Muhammed . Kada je stigao, Behira ne ree nita, ali ga je itavo vrijeme promatrao.

31

Zapazio je mnoge stvari u njegovom izgledu koje su odgovarale opisu u drevnim rukopisima. Kasnije ga je odvojio od ostalih i postavljao mu mnoga pitanja. Ubrzo je saznao ta je djeak mislio o kipovima u Kabi. im bi ga Behira pokuao nagovoriti da se zakune njima kao to su Arapi obino inili, Muhammed bi rekao: "Ne postoji na ovome svijetu nita to vie mrzim." Zajedno su razgovarali o Allahu d.., o Muhammedovom ivotu i porodici. Razgovor s djeakom Muhammedom je uvjerio Behiru da je to poslanik koji treba doi poslije Isaa . Potom je monah otiao Ebu Talibu i upitao ga u kakvom je srodstvu sa Muhammedom . Ebu Tahb mu ree da je Muhammed njegov sin. Behira mu odgovori da je to nemogue, jer je djeaku predvieno da odraste kao siroe. Naredio je Ebu Talibu da dobro pripazi Muhammeda . Ima mnogo pria iz Muhammedove mladosti. Neke kazuju kako je izvodio porodine ovce na panjake i uvijek bio blag prema njima. Dok su ovce pasle on bi sjedio i razmiljao o tajnama prirode. Za razliku od ljudi oko sebe on nije oboavao idole, niti se zaklinjao njima. Isto tako se udio zato su se ljudi uvijek otimali za mo i novac, i to ga je rastuivalo i inilo usamljenim, ali je svoja osjeanja drao za sebe. Bio je miran i zamiljen djeak irijetko se igrao sa drugim djeacima svoga uzrasta. Ali jednom prilikom Muhammed krenu s nekim djeacima na jednu svadbu u Meki. Kada je stigao do kue gdje se svadba odravala, uo je zvuke muzike i plesa, ali upravo kada je poao da ue, odjednom se osjetio veoma umornim i, im je sjeo, odmah je zaspao. Tek kasno sljedeeg jutra se probudio i tako propustio slavlje. Na taj nain Allah d.. ga je sprijeio da napravi neku nepromiljenost, jer je On uvao Muhammeda za neto mnogo vanije.

32

POSLANIKOVA ENIDBA
K A D A je Muhammedu bilo dvadeset i pet godina ve je bio uven po svome potenju. Svi su ga uvaavali, pa ak i stariji ljudi u Meki. istoa njegove naravi se poveavala s godinama. Izgledalo je kao da ima neko unutarnje znanje koje drugi ljudi nisu posjedovali. Vjerovao je u jednog Boga, Stvoritelja svijeta, i oboavao Ga svim svojim srcem i duom. Muhammed je bio najbolji meu svojim narodom, najljubaznija, najpotenija, najpouzdanija osoba u Meki. Meu Kurejijama je bio poznat kao "povjerljivi" (Emin) zbog dobrih osobina koje mu je Allah d.. podario. Proveo je mnoge asove u tiini jedne peine na planini Hira, nedaleko od Meke, razmiljajui o Allahu d.. Meu Kurejijama je bila jedna cijenjena i imuna ena po imenu Hatida. Bavila se trgovinom i, uvi o Muhammedovom ugledu, pozva ga i zamoli da odnese njenu robu u Siriju radi trgovine. Muhammed , pristane i ode u Siriju sa jednim Hatidinim karavanom. Sa njim je poao i njen sluga, Mejsera. Njih dvojica su mnogo vremena proveli zajedno razgovarajui. Mejsera je ubrzo poeo da cijeni Muhammeda . Mislio je kako se on razlikuje od ostalih ljudi iz Kureja. Dva su se neobina dogaaja zbila u toku ovog putovanja, zaudivi mnogo Mejseru. Prvi se desio kada su stali da predahnu blizu osamljene kue nekog monaha. Muhamed je sjeo ispod drveta, dok je Mejsera bio zaokupljen nekim poslom. Monah je priao Mejseri i upitao: "Ko je onaj to se odmara ispod drveta?' "ovjek iz Kureja, plemena koje uva Kabu", rekao je Mejsera. "Niko drugi do Poslanik sjedi ispod tog drveta", odgovorio je monah. Drugi dogaaj se zbio prilikom povratka u Meku. Desilo se to u podne, kada je sunce bilo najvrelije. Mejsera je jahao iza Muhammeda i, kako je postajalo sve toplije vidio je dva meleka gdje se pojavie iznad Muhammeda tt zaklanjajui ga od sunca. Trgovanje je bilo veoma uspjeno i Muhammed je donio Hatidi zaradu veu nego to je ona ikada prije ostvarila. Kada su se vratili u Meku, Mejsera je ispriao Hatidi sve o putovanju i ta je primjetio u Muhammedovom

33

karakteru i ponaanju.

Trgovina je bila uspjena

Hatida je bila udovica od oko etrdeset godina i pored toga to je bila bogata i veoma cijenjena, bila je i veoma lijepa. Mnogi su je eljeli oeniti, ali joj niko nije odgovarao. Meutim, kada je upozanala Muhammeda , pomislila je kako je on neto sasvim posebno. Poslala je prijatelja da upita Muhammeda zato jo nije oenjen. Muhammed je rekao da je to zato to nije imao para, na to mu njen prijatelj odgovori: "A ta ako bogata, lijepa i otmjena ena pristane da se uda za tebe?" Muhammed je htio da zna ko bi to mogao biti. Prijatelj mu odgovori da je ta ena Hatida. Muhammed je bio veoma sretan, jer je neizmjerno potovao Hatidu. Otiao je sa svojim amidama Ebu Talibom i Hamzom do 34

Hatidinog daide i pitao za njegov blagoslov da ju oeni. Daida je dao svoje odobrenje i, ubrzo poslije toga, Muhammed i Hatida se vjenae. Njihov brak je bio sretan i Muhammed i Hatida pristajae jedno drugom. Ali njihov zajedniki ivot je imao i tunih trenutaka. Bili su blagoslovljeni sa estoro djece, dva djeaka i etiri curice. Naalost, njihovo prvoroene, sin po imenu Kasim, umro je prije svog drugog roendana, a i njihovo zadnje dijete, takoer sin, ivio je kratko. Sreom, njihove sve etiri kerkice - Zejneba, Rukajja, Um Kulsum i Fatima su preivjele. Nekoliko godina Muhammed je vodio tih i miran ivot trgovca u Meki. Njegova mudrost je koristila mnogima. Jedna takva prilika se ukazala kada su Kurejije odluili da obnove Kabu. Bila je to teka odluka, jer su je prvo morali sruiti, a ljudi su strahovali da e se Allah d.. moda rasrditi na njih to rue Njegovo svetite. Najzad, jedan od starih mudraca iz Kureja je odluio da pone, a onda su i ostali krenuli za njim. Radili su dok nisu stigli do prvih temelja koje je Ibrahim izgradio. Ali im su poeli da sklanjaju kamenje iz ovih temelja, itava se Meka poela tresti. Toliko su se uplaili da su odluili ostaviti kamenje gdje jeste i na njemu zidati. Svako pleme je donosilo kamenje gradei Kabu sve dok nisu stigli do mjesta gdje je trebalo uzidati Crni kamen. Tada se svi poee prepirati oko toga kome e pripasti ast da ponese Crni kamen i postavi ga u jedan od okova Kabe. Skoro su se potukli, ali sreom jedan ovjek ponudi rjeenje. Predloio je da im prva osoba koja udje u svetite da savjet. Svi se sloie, a kako je Muhammed uao prvi, svako je bio zadovoljan, poto su svi imali povjerenje u njega. Objasnili su mu razlog prepirke, a on im ree da donesu veliki plat. Postupie kako je traio. Poto je prostro plat na zemlju, kamen je postavio na sredinu. Onda je zatraio da iz svakog plemena jedan ovjek uzme za kraj plata i da ga zajedno podignu na mjesto gdje je kamen trebao biti postavljen. Kada se to obavilo, on sam podignu kamen s plata poloivi ga na mjesto. Ova pria pokazuje kako su sve Kurejije potovali i vjerovali Muhammedu kako je on svojom mudrou i razboritou uspio odrati mir.

35

POJAVA MELEKA DEBRAILA

M U H A M M E D je vjerovao da postoji samo jedan Allah d.., Stvoritelj Sunca, Mjeseca, Zemlje, neba i svih ivih bia, i da svi ljudi trebaju samo njega oboavati. Muhammed bi esto naputao napueni grad i odlazio u peinu na planini Hira. Tamo je volio biti sam, daleko od svih dunjalukih misli i ivotne svakodnevice, jedui i pijui malo. U svojoj etrdesetoj godini Muhammed je napustio Meku da bi u peini proveo Ramazan, tradicionalni mjesec osamljivanja. U drugoj polovini Ramazana, Allah d.. je poeo objavljivati Svoju poruku ovjeanstvu preko Muhammeda . Ova prva objava je dola na sljedei nain. Melek Debrail se pojavio Muhammedu u peini i zapovijedio mu: "itaj!" Muhammed , mu odgovori: "Ja ne znam da itam." Na to ga melek zagrli i snano stegnu. Onda ga pusti i opet ree: "itaj!" "Ne znam", odgovori Muhammed , nato ga melek ponovo zagrli. Po trei put melek naredi Muhammedu da ita, ali on opet ree da ne zna i melek ga opet zagrli. Ali kada ga je ovaj put pustio, melek mu ree: itaj, u ime Gospodara tvoga koji stvara, stvara ovjeka od ugruka! itaj, plemenitje Gospodar tvoj, koji pouava peru, koji ovjeka pouava onome to ne zna. (Kur'an, 96: 1-5) Muhammed ponovi ove ajete, onako kako ih je melek izrekao. Poto je bio siguran da ih je Muhammed nauio napamet, melek nestade.

36

Peina je bila na vrhu brda svjetlosti

Kada je Muhammed ostao sam, nije mogao da shvati ta mu se desilo. Bio je veoma uplaen i istrao je iz peine. Moda je u peini bilo duhova. Moda ga je ejtan zaarao? Meutim, glas s nebesa ga zaustavi i ree: "O Muhammede, ti si Allahov poslanik, a ja sam Debrail." Pogledao je u nebo i, gdje god se okrenuo vidio je meleka Debraila. Zbunjen, vratio se kui, Hatidi. Kada ga je njegova ena vidjela veoma se zabrinula, jer se poeo tresti kao u groznici. Zamolio ju je da ga pokrije dekom, to je i uradila. Nakon izvjesnog vremena se pribrao i bio je u stanju da joj ispria ta se dogodilo u peini Hira. Hatida mu povjerova u sve to je ispriao i sa velikim potovanjem mu ree: "Budi sretan, o sine moga amide1, i imaj samopouzdanja. Kunem se Allahom d.. u ijoj ruci je moja dua, da e ti biti naem narodu poslanik."
Iz potovanja, ali i od milja, Kurejije su imali obiaj da jedni druge oslovljavaju rijeima "o sine moga amide, tj. o bratiu," na arapskom ja ibne ammi. Dakle nije rije o tome da su Muhammed i Hatida bili od dva brata djeca. (op.prev.).
1

37

Muhammeda , poslanika Boijeg, ove rijei umirie, ali nakon svega to se desilo bio je iscrpljen i ubrzo zaspa. H. Hatida je ostavila Alejhiselama da spava i otila svome roaku Vereka ibn Neufelu da ga upita za njegovo miljenje o svemu onome to se dogodilo. Vereka je bio vrlo mudar ovjek i veoma naitan i, nakon prouavanja Biblije, postao je kranin. H2. Hatidi je rekao da je Muhammed izabran da bude Allahov d.. poslanik. Kao to je melek Debrail doao Musau i naredio mu da upuuje svoj narod, tako e i Muhammed biti poslanik svome narodu. Ali Vereka je upozorio da svi ljudi nee posluati Alejhiselama, i da e neki proganjati njegove sljedbenike. Meutim, on mora biti strpljiv, jer ima velianstvenu poruku za cijeli svijet. Od tog dana, melek Debrail je esto dolazio Alejhiselamu, a ajeti kojima ga je nauio, Allahove d.. poruke ovjeanstvu, poslije su bili zapisivani i postali nam poznati kao Kur'an-i-kerim ili Kur'an asni.

U znak potovanja, ispred imena ashaba (drugoea Muharnmeda) u govoru se umee rije hazreti to znai"potovani, potovana". U tekstu se obino pie u obliku skraenice (op.prev.).

38

PRVI MUSLIMANI
P O S L I J E tog znaajnog dana u mjesecu Ramazanu, Objava je neprestano stizala Alejhiselamu. Sada je shvatio ta mora uraditi i pripremio se za ono to je trebalo doi. Samo jak i hrabar ovjek, uz Allahovu d.. pomo, moe biti istinski poslanik, jer ljudi esto odbijaju da posluaju Allahovu d.. poruku. H. Hatida je bila prva osoba koja je povjerovala Alejhiselamu i prihvatila da je istina sve to je primio od Allaha d... Allah d.. je kroz nju olakao Alejhiselamu. H. Hatida ga je snaila, pomagala mu da iri svoju poruku i prkosila ljudima koji su bili protiv njega. Onda je Objava neko vrijeme prestala. Alejhiselam je postao nesretan i zabrinut, pomiljajui kako ga je Allah d.. napustio ili kako je na neki nain moda naljutio Allaha d.., tako da ga On vie nije smatrao dostojnim Njegove poruke. Meutim, melek Debrail se ponovo pojavio, ovaj put sa sljedeom surom iz Kur'ana: U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Tako mi jutra i noi kada se utia, Gospodar tvoj nije te ni napustio ni omrznuo! Onaj svijet je, zaista, bolji za tebe od ovoga svijeta, a Gospodar tvoj e tebi sigurno dati, pa e zadovoljan biti! Zar nisi siroe bio, pa ti je On utoite pruio, i za pravu vjeru nisi znao, pa te je na pravi put uputio, i siromah si bio, pa te je imunim uinio Zato siroe ne ucvili, a na prosjaka ne podvikni, i o blagodati Gospodara svoga kazuj! (Kur'an, 93: 1-11) U tajnosti, Alejhiselam je poeo govoriti o Allahovoj d.. poruci onim ljudima koji su mu bili bliski i kojima je mogao vjerovati. U to vrijeme Meka je prolazila kroz teka vremena. Bilo je jako malo hrane. A Ebu Talibu, amidi Alejhiselamovom, koji se o njemu brinuo nakon djedove smrti, bilo je vrlo teko nahraniti svoju veliku porodicu. Alejhiselam je rekao da e on i drugi mu amida, Abbas, koji je bio bogat, uzeti po jedno Ebu Ta1ibovo dijete i odhraniti ga kako bi mu pomogli. Alejhiselam je uzeo Aliju, a

39

njegov amida Dafera. Jednog dana, kada je Alejhiselam bio izvan grada, pojavio se melek Debrail i udario u obronak planine odakle je potekla voda. Zatim je poeo da se pere da bi Alejhiselamu pokazao uzimanje abdesta prije namaza. Onda mu je melek pokazao sve poloaje tijela kod muslimanske molitve - razne pokrete i ono to se treba prouiti pri svakom pokretu. Alejhiselam se vratio kui i svemu ovome nauio h. Hatidu, a onda i svoje sljedbenike. Od tada se muslimani pripremaju za svaki namaz tako to uzmu abdest i ponavljaju iste pokrete i molitve koje je prvi obavio Alejhiselam. Ali u poetku su samo Boiji poslanikt i njegova ena znali ove stvari. Onda je jednog dana Alija uao u sobu i zatekao Alejhiselama i h. Hatidu na namazu. Zaudio se i upitao ih ta rade. Alejhiselam mu objasni da veliaju Allaha d.. i da mu se zahvaljuju. Te noi Alija nije zadugo zaspao razmiljajui o onome to mu je Alejhiselam rekao. Alija je gajio veliko divljenje i potovanje prema svome roaku. Konano je donio odluku i sljedeeg dana otiao Alejhiselamu i rekao mu da ga eli slijediti. I tako je h. Hatida bila prva ena, a h. Alija prvi mladi koji je primio Islam, uenje koje je Alejhiselam dobio od Allaha d.. Ubrzo nakon toga im se pridruio Zejd ibn Haris, rob kojeg je Alejhiselam oslobodio i usvojio. Da bi obavljao namaze, Alejhiselam je poeo odlaziti izvan Meke sa h. Alijom. Jednog dana Ebu Talib je sluajno prolazio u blizini i kada ih ugleda, zaustavi se i upita ih ta rade. Alejhiselam mu ree da se mole i da slijede istu vjeru kao i Ibrahim . Objasnio je da je i njemu, kao i Ibrahimu , nareeno da upuuje ljude ka Allahovoj d.. istini. Ebu Talib pogleda svoga sina h.Aliju i ree: "Muhammed te nikada ne bi naveo da uini neto loe. Idi s njim, ali ja ne mogu ostaviti vjeru koju sada slijedim i koju je sljedio moj otac." Onda se okrenuo prema Alejhiselamu i rekao: "Pa ipak, tebi Muhammede obeavam, da dok sam god iv, niko ti nita naao uiniti nee." Potom se Ebu Talib uputi svojim putem. Za to vrijeme, vijest da je Muhammed Boiji poslanik je stigla do potenog, mudrog i uglednog trgovca iz Meke, Ebu Bekra. Dobro je poznavao Muhammeda i vjerovao je da nikada nije slagao, te se uputi da se lino uvjeri u istinitost pria o njemu. Alejhiselam mu je objasnio da ga je Allah d.. zaista poslao da sve ljude podui oboavanju jednog istinskog Allaha d... Kada u ta mu Boiji poslanik ree, Ebu Bekr je znao da je to istina i istog trenutka postao vjernik. Reeno je kasnije da je Alejhiselam govorio kako je svako koga je pozvao da primi Islam bio nepovjerljiv i sumnjiav, osim h. Ebu Bekra; kada ga je pozvao da primi Islam nije se nekao, niti se dvoumio. Zbog njegove mudrosti, potenja i ljubaznosti, ljudi su se uvijek obraali h. Ebu Bekru za savjete. On je stoga bio ovjek od uticaja i njegovim sebepom mnogi ljudi su se

40

okrenuli Islamu. Meu njima je bio Sa`d ibn Ebi Vekkas, amida Amine, Alejhiselamove majke. Na no prije nego to e mu doi h. Ebu Bekr i priati o Islamu, Sa`d ibn Ebi Vekkas je sanjao kako hoda u mraku. Dok je hodao vidio je mjesec, a kada ga je pogledao vidio je h. Aliju, h. Ebu Bekra i h. Zejda, Alejhiselamovog osloboenog roba, kako mu mau da im se pridrui. Kada mu je h. Ebu Bekr ispriao o Alejhiselamovoj vjeri, Sa`d je shvatio znaenje svog sna i smjesta otiao Boijem poslaniku i izgovorio Kelime-i-ehadet. Razumio je da biti musliman znai predanost Allahovoj d.. volji i sluenje samo Njemu. Druga osoba koju je h. Ebu Bekr uveo u Islam bio je Bilal. H. Ebu Bekr je jedne noi otiao do kue Umejje ibn Halefa, jednog od najvanijih ljudi Kureja. Umejja je bio odsutan i h.Ebu Bekr je zatekao samo Umejjinog roba, Bilala. H. Ebu Bekr je s robom razgovarao o Islamu i Bilal je postao musliman. Broj ljudi koji su slijedili Alejhiselama je poeo rasti. Ponekad bi svi napustili Meku i otili na brda oko grada da bi sluali Boijeg poslanika kako ui Kur'an i pouava ih. Sve je to bilo raeno u velikoj tajnosti i tih prvih dana je samo vrlo mali broj ljudi znao za Islam.

41

NEVOLJE POINJU
T R I godine su prole i jednog dana melek Debrail je doao Muhammedu i naredio mu da pone otvoreno pozivati u vjeru svakoga. I tako je Alejhiselam poruio narodu Meke da im ima prenijeti neto vano. Popeo se na breuljak Safa u Meki, a ljudi se okupie da uju ta ima da kae. Zapoeo je pitajui ih da li bi mu povjerovali ako bi im kazao da e ih vojska uskoro napasti. Rekli su da bi mu svakako povjerovali zato to nikada nije lagao. Onda im je kazao da je on Boiji poslanik i da je poslan da ih uputi na pravi put i da ih upozori na bolnu kaznu ako ga ne budu slijedili u oboavanju Allaha d.. i nikog drugog osim Njega. Ebu Leheb, jedan od Alejhiselamovih amida koji se tu naao, odjedanput se podie i ree: "Odlazi! Zar si nas samo zbog toga pozvao?" Tada je Allah d.. objavio Alejhiselamu sljedeu suru: U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Neka propadne Ebu Leheb, i propao je! nee mu biti od koristi blago njegovo, a ni ono to je stekao, ui e on sigurno u vatru rasplamsalu, i ena njegova koja spletkari; o vratu njenu bie ue od liine usukane! (Kur'an, 111: 1-5) Na to se gomila razila, a Alejhiselam ostao sam. Nekoliko dana kasnije Alejhiselam je ponovo pokuao. U njegovoj kui je bila priredjena gozba za sve njegove amide. Nakon jela im se obratio rekavi: "O sinovi Abdul-Muttalibovi! Ne poznajem ni jednog Arapa koji je doao svome narodu sa boljom porukom od moje. Donosim vam najbolju vijest za ovaj i budui ivot. Allah d.. mi je naredio da vas pozovem k Njemu. Pa ko e mi od vas pomoi?" Svi su ljudi utjeli. Tada ustade h. Alija, njegov roak, i ree: "Ja u, o Boiji poslanie !" Onda se svi ljudi digoe i odoe smijui se, jer je samo jedan djeak pristao

42

pomoi Alejhiselamu. Poto veina ljudi i njegovih amida nije marila za njegovu poruku, Alejhiselam se nastavio tajno sastajati sa svojim prijateljima u jednoj kui pokraj brda Safa. Tamo su zajedno klanjali, a on ih je uio vjeri Islamu. Pa iako su svoju vjeru zadrali za sebe, ljudi koji nisu bili vjernici su ih ponekad zlostavljali. Meutim, zbog jednog takvog dogaaja dolo je do neoekivanog prelaska na Islam. Jednog dana, kada se Alejhiselam vraao kui nakon zavrenog razgovora sa svojim ashabima, naiao je na Ebu Dehla, vou Kurejija koji je mrzio Alejhiselama i njegovo uenje. Ebu Dehl je poeo da ga vrijea i da govori runo o Islamu, ali Alejhiselam mu nita ne odgovori, ve nastavi svojim putem. Kasnije je h. Hamza, jedan od Alejhiselamovih amida, jak i hrabar ratnik kojeg su se ljudi bojali, uo kako je njegov brati bio izvrijean. Pun srdbe, otrao je pravo do Kabe gdje je Ebu Dehl sjedio sa ljudima, i svojih lukom mu zadao silovit udarac u lice. H. Hamza je onda zagrmio: "Da li e ga vrijeati ako budem slijedio njegovu vjeru i govorio ono to on govori? Udari mene ako moe!" Neki ljudi se podigoe da pomognu Ebu Dehlu, ali ih on zaustavi rijeima: "Ostavite Hamzu na miru, jer, Allaha mi, teko sam mu uvrijedio bratia." Od tog trenutka h. Hamza je slijedio Alejhiselamovo uenje. Sa njegovim prelaskom na Islam Kurejije su shvatili da je Boiji poslanik stekao jakog pristau, i tako su neko vrijeme prestali da ga proganjaju. Ali uskoro su se voe Kureja opet razljutili kada su uvidjeli da je Alejhiselam i dalje nastavio sa svojom misijom. Grupa njih je otila njegovom amidi Ebu Talibu, koji je odranije obeao da e ga tititi. Zatraili su da zamoli Alejhiselama da prestane napadati njihova boanstva i njihov nain ivota, a oni bi mu zauzvrat dozvolili da radi sa svojom vjerom ta eli. Nakon izvjesnog vremena uvidjeli su da nije dolo ni do kakvih promjena, te opet odoe do Ebu Taliba i zaprijetie mu da ako ovaj put ne zaustavi svoga bratia, borie se protiv njih obojice. Ebu Taliba je uznemirio ovaj sukob meu njegovim narodom, ali nije mogao da prekri obeanje dato svome bratiu. Pozvao je Alejhiselama i rekao mu ta se desilo govorei: "Potedi i mene i sebe, i ne optereuj me vie nego to mogu podnijeti." Alejhiselam je pomislio da e ga amida moda napustiti i da vie nee imati njegovu podrku, ali je ipak odgovorio: "O moj amida, Allaha mi dragog, kada bi mi stavili Sunce u desnu ruku, a Mjesec u lijevu da bih zauzvrat odustao od svoga zadatka, ne bih od njega odustao sve dok Allah d.. ne bude dao da Istina pobijedi, ili da ja umrem sluei Njemu." Ebu Taliba je ovaj odgovor duboko dirnuo. Rekao je Alejhiselamu da e ga

43

podravati dok je iv, i ohrabrio ga je da nastavi sa irenjem Allahove d.. poruke. Od tada pa nadalje, bez obzira koliko voe Kureja pokuavali ubijediti Ebu Taliba da prestane tititi svog neaka, uvijek je odbijao da ih poslua. Da bi se rijeili Alejhiselama i njegovih sljedbenika, njegovi neprijatlji su poeli proganjati one muslimane koji su bili siromani i slabi ili nisu imali mone prijatelje. Jedna takva osoba je bio i h. Bilal, rob Umejje ibn Halefa. Njegov gospodar bi ga odveo u pustinju, zavezao ga i ostavio na suncu sa velikim kamenom na grudima. Sreom, h. Ebu Bekr je jednoga dana onuda prolazio i vidio Umejju kako mui h. Bilala, pa ga je otkupio od njegovog gospodara za veliku svotu novca, a onda ga oslobodio. Ali nisu svi proganjani muslimane imali sree kao h. Bilal. Mnogi su propatili, ali su to strpljivo izdrali, znajui da e im nagrada na Buduem svijetu biti vea od bilo kakve sree koju bi mogli postii na ovom svijetu.

44

KRALJ KOJI JE VJEROVAO

K A K O se broj Alejhiselamovih sljedbenika poveavao, tako su i neprijatelji muslimana postajali sve ljui. Na kraju su neki muslimani odluili da odsele u drugu zemlju kako bi mogli ivjeti u miru. Tek je prolo pet godina otkako je melek Debrail prvi put doao Alejhiselamu, i dvije godine otkako je Muhammed poeo pozivati u Islam javno. Muslimani su zamolili Alejhiselama da im dozvoli da napuste Meku. Pristao je rekavi im: "Bolje vam je da odete u Abesiniju. Tamonji vladar je pravedan ovjek i zemlja je prijateljska. Ostanite tamo dok vam Allah d.. ne omogui povratak." Muslimani se spremie za putovanje. Odluili su da saekaju da padne no kako bi mogli otii neprimjeeni. Prvih esnaest ljudi je napustilo Meku i, kada su stigli do obale Crvenog mora, preli su u Abesiniju. Nakon njih je dolo jo osamdeset tri mukarca i devetnaest ena, u nadi da e ih kralj i narod te zemlje lijepo primiti. Ovo je bila prva hidra ili seoba u Islamu. Mekelije su bili bijesni kada su otkrili da je ova grupa muslimana napustila grad u tajnosti, jer je meu njima bilo sinova i keri mnogih vodeih mekanskih porodica. Njihov bijes bio je jo vei kada su saznali da su muslimani u Abesiniji toplo doekani. Voe Kureja su odluili da poalju dva ovjeka kralju Abesinije u nadi da e ga ubijediti da vrati muslimane. Ta dva ovjeka su bili Amr ibn As, vrlo vjet govornik, i Abdullah ibn Ebi Rebi`a. Prije nego to su se sastali s kraljem, svakom od njegovih savjetnika su dali po poklon i rekli: "Neki nai luckasti ljudi su se sakrili u vaoj zemlji. Nae voe su nas poslali vaem vladaru da ga ubijedimo da ih poalje nazad, pa kada budemo razgovarali s kraljem o njima, savjetujte ga da nam ih preda." Savjetnici se sloie da postupe kako su Mekelije eljeli. Amr ibn As i Abdullah ibn Ebi Rebi`a zatim odu kod kralja i njemu takoer predaju poklon govorei: "Vae Visoanstvo, ovi ljudi su napustili vjeru koju smo u Meki oduvijek slijedili, ali nisu postali ni krani poput vas." Kraljevski savjetnici, tu prisutni, rekoe kralju da ljudi iz Meke govore istinu, i da muslimane treba vratiti njihovom narodu. Tada se kralj razljuti i ree: "Ne, tako mi Boga, nikome ja ove ljude neu predati. Oni koji dou i zatrae moju zatitu, nastane se u mojoj zemlji i izaberu mene umjesto nekog drugog, nee biti iznevjereni. Pozvau ih i pitati o

45

ovome to su ova dvojica Mekelija rekli. Ako su muslimani ono to ljudi iz Meke kau da jesu, predau ih i poslati ih nazad njihovom narodu, ali ako su Mekelije lagali, onda u zatititi muslimane". Amra je ovo uznemirilo, jer posljednja stvar koju je elio da mu se desi je da kralj uje ono to su muslimani imali da kau. Kralj je onda pozvao muslimane. Kada su uli, nisu se poklonili pred njim kao to je bio obiaj naroda Abesinije. Jedan od savjetnka ih je upitao: "Zato se ne poklonite pred naim kraljem?" "Mi se samo Allahu d.. klanjamo", odgovorie. I tako ih je kralj zamolio da im ispriaju o njihovoj vjeri. Dafer ibn Ebi Talib, h. Alijin brat i Alejhiselamov roak je bio izabran da govori u ime muslimana: "O kralju, nekada smo bili ogrezli u neznanju. Mi i nai preci smo se okrenuli od vjere Ibrahima , koji je sa Ismailom obnovio Kabu i oboavao samo Allaha d... Umjesto Allaha d.. mi smo oboavali kipove, jeli meso koje nije bilo propisno zaklano, nismo potovali prava naih komija, jaki su iskoritavali nemone. Radili smo grozne stvari o kojima ne smijem ni govoriti. To je bio na nain ivota, dok Allah d.. nije poslao Vjerovjesnika, jednog od nas, naeg roaka, koji je uvijek bio poten, prostoduan i vjeran. Zatraio je od nas da oboavamo samo Allaha d.. i odustanemo od runih obiaja naih predaka. Traio je od nas da budemo iskreni i pouzdani, da potujemo i pomaemo nae komije, da ukazujemo poast naim porodicama i da ostavimo naa zla djela i neprestane svae. Zatraio je od nas da pripazimo siroad. Naredio nam je da ne kleveemo i ne govorimo loe stvari o enama i mukarcima. Naredio nam je da oboavamo jedino Allaha d.., i da ne oboavamo nikoga i nita drugo pored Njega. Naredio nam je da klanjamo namaz, da dajemo zekjat i da postimo. Vjerujemo da je u pravu, pa prema tome ga slijedimo i postupamo kako nam nalae. Ljudi iz Meke su nas poeli napadati i stajati izmeu nas i nae vjere. Zbog toga smo morali napustiti nae domove i doi kod tebe u nadi da emo nai pravdu." Kralj, koji je bio kranin, bijae dirnut ovim rijeima. Amr je morao brzo smisliti kako da dobije raspravu. Lukavo se obratio kralju: "Ovi ljudi ne vjeruju u Isaa onako kako vi vjerujete." Kralja je onda zainteresovalo ta je Muhammed govorio o Isau . Dafer je odgovorio time to je prouio suru iz Kur'ana koja kazuje o Isau i njegovoj majci h. Merjemi (Mariji). Ovo su neki od ajeta koje je prouio: U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! I spomeni u Knjizi Merjemu: kad se od ukuana svojih na istonu stranu povukla i jedan zastor da se od njih zakloni uzela, Mi smo k njoj meleka 46

Dibrila poslali i on joj se prikazao u liku savreno stvorena mukarca. "Utjeem se Milostivom od tebe, ako se Njega boji!"- uzviknu ona. "A ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga" - ree on - "da ti poklonim djeaka ista!" "Kako u imati djeaka" - ree ona - "kad me nijedan mukarac dodirnuo nije, a ja nisam nevaljalica. " "To je tako!" - ree on. "Gospodar tvoj je rekao: To je meni lahko, i zato da ga uinimo znamenjem ljudima i znakom milosti Nae. Tako je unaprijed odreeno!" I ona zanese i bremenita se skloni daleko negdje. I doe ona s njim porodici svojoj, nosei ga. "O Merjemo, " - rekoe oni "uinila si neto neuveno! Ej ti, koja u ednosti lii Harunu, otac ti nije bio nevaljao, a ni mati tvoja nije bila nevaljalica. " A ona im na njega pokaza. "Kako da govorimo djetetu u beici?" - rekoe. Ja sam Allahov rob - ono ree - "meni e On Knjigu dati vjerovjesnikom me uiniti i uinie me, gdjegod budem, blagoslovljenim, i naredie mi da dok sam iv molitvu obavljam i milostinju udjeljujem, i da majci svojoj dobar, budem, a nee mi dopustiti da budem drzak i nepristojan. I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvih ustao!" (Kur'an 19: 16-22, 27-33) Kada je kralj ovo uo, zaplaka. Okrenu se svojim savjetnicima i ree: "Ove su rijei zasigurno dole od Boga d..; muslimane i krane dijeli sasvim malo. Ono to su Isa i Muhammed, Boiji poslanici, donijeli, dolazi iz istog izvora." I tako su muslimani dobili kraljevo doputenje da ive u miru u njegovoj zemlji. Amru je vraen poklon koji je prethodno darovao kralju, i dvojica Mekelija se vratie kui gorko razoarani.

47

OKRUTNOST KUREJA
V O E plemena Kurej su bivali sve vie zabrinuti otkako su se ljudi u Meki podijelili izmeu sebe zbog Alejhiselamovog uenja. Konano je Omer ibn Hattab, jedan od uglednika Meke, zakljuio da jedini nain da se Alejhiselam uutka je da ga ubiju. Donijevi takvu odluku, smjesta krenu da ga nae. Usput je sreo jednog ovjeka koji odmah shvati ta je Omer naumio, pa ree: "Zato prvo ne pogleda ta se deava u tvojoj kui prije nego to ubije Muhammeda? Zar ne zna da je tvoja sestra Fatima muslimanka?" Omer se zaprepastio. Nije mogao povjerovati da je to istina. Iz istih stopa je otiao do sestrine kue. Kada je doao pred kuu, u Fatimu i njenog mua Seida, kako naglas ue suru Ta-Ha, poglavlje iz Kur'ana. uvi bratov glas pred vratima, Fatima brzo sakri papir sa surom meu svoje haljine. Omer upade u sobu i zagalami: "Kakve su to besmislice koje sam uo?" Fatima je sve poricala. Omera obuze huja i napade Fatiminog mua vikajui: "Rekli su mi da si pristupio Muhammedovoj vjeri!" Fatima je pokuavala da odbrani mua, ali Omer i nju udari. Onda priznade: "Jesmo, muslimani smo i vjerujemo u Allaha d.. i Njegovog poslanika, a ti moe raditi to ti je volja!" Kada je vidio njenu hrabrost i vjeru, Omeru bi ao ta je uradio, pa joj ree: "Dozvoli mi da vidim ono to sam maloprije uo da si itala kako bih mogao razumjeti to je to va Poslanik donio." Fatima mu dade papir nakon to je uzeo abdest, kako bi bio tjelesno i duevno ist prije negoli ga dotakne, i nakon to joj obea da e ga vratiti kasnije. U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog Ta Ha. Ne objavljujemo Kur'an da se mui, ve da bude pouka onome koji se boji, objavljuje ga Stvoritelj Zemlje i nebesa visokih, Milostivi, koji upravlja svemirom svim. Njegovo je to je na nebesima i to je na Zemlji i to je izmeu njih i to je pod zemljom!

48

Ako se tiglasno moli, - pa, On zna i to drugom tajno rekne i to samo pomisli! Allah, drugog boga osim Njega nema, najljepa imena ima! (Kur'an, 20:1-8) Dok je itao, Omer je najednom shvatio da su to najljepe rijei koje je on ikada uo i da ova vjera mora biti istinita. Odmah je poao Alejhiselamovo kui i, jo sa sabljom u ruci, snano pokucao na vrata. Provirio je jedan od Alejhiselamovih najbliih sljedbenika. Kada je vidio uzbuenog Omera sa sabljom u ruci, prepade se za Poslanikov ivot. Ali Alejhiselam mu ree da pusti Omera unutra i da ih ostavi nasamo. Alejhiselam upita Omera zato je doao, nata ovaj odgovori: "Doao sam da se zakunem da nema boga osim Allaha d.., i da si ti, Muhammede, Allahov poslanik." Dok je izgovarao ove rijei u ruci je jo uvijek drao sablju kojom je namjeravao ubiti Alejhiselama. Taj isti ma je otada koriten za odbranu Boijeg poslanika i vjere Islam. U to vrijeme, kad god su muslimani htjeli obaviti obredno obilaenje oko Kabe, poznato kao tavaf, morali su to raditi u tajnosti i strahu. Ali h. Omer je bio hrabar ovjek. im je izjavio svoju vjeru, otiao je pravo pred Kabu i, pred zauenim narodom Meke, usred bijela dana uinio tavaf oko asne Kabe. Niko se nije usudio ita prozboriti. Ali su sada voe Kureja postali jo vie uznemireni, i poeli su gledati na Islam kao na prijetnju itavom nainu ivota u Meki. Postali su sve uzrujaniji kako se broj muslimana poveavao dok, na kraju, nisu odluili ubiti Muhammeda kao to je h. Omer neko odluio. Kada je saznao za ove planove, Ebu Talib, Alejhiselamov amida, odmah je poslao poruku Abdul-Muttalibovim sinovima da zaitite svog bratia, na ta su oni pristali. Kada su Kurejije shvatili da ne mogu ubiti Muhammeda t zbog njihove zatite, odluili su da njega i njegove sljedbenike u potpunosti izbjegavaju. Izjava o toj odluci je bila objeena na Kabi. U njoj je reeno da niko iz grada ne smije da ima bilo ta s Alejhiselamom i njegovim ljudima, ak ni da im ne prodaje hranu i vodu. Isprva su muslimani nalazili podrku u Beni Haimu, ogranku Kureja kojem je Alejhiselam pripadao. Neki od tih ljudi nisu bili muslimani, ali su pokazivali odanost svojoj rodbini time to su zajedno s njima patili. Ipak, ivot je postajao sve tei i tei, a hrane je nestajalo. Mrnja ostalih Kurejija prema Alejhiselamovim sljedbenicima je postala toliko velika, da kada su njegovi ashabi pokuali kupiti namirnice od jednog karavana koji je prolazio pokraj Meke, Ebu Leheb, jedan od najeih neprijatelja muslimana, ponudio je trgovcu deset puta veu cijenu za robu. Time je onemoguio muslimane da kupe ono to im je bilo prijeko potrebno. U godinama ovog groznog ophoenja desila se jedna divna stvar. Umjesto da 49

oslabi, Islam je ojaao. Allah d.. je slao sve vie objava. Izgledalo je kao da su muslimani jaali i kalili se prolazei kroz potekoe kojima su bili iskuavani u svojoj vjeri. Svake godine, u vrijeme hodoaa u Meki, dolazili su ljudi iz itave Arabije. Ti hodoasnici su vidjeli kako se Kurejije okrutno i nepravedno ophode prema muslimanima i mnogi od njih su osjeali saaljenje prema Alejhiselamovim sljedbenicima. Kurejije su se poeli stidjeti zbog svog okrutnog ponaanja, tim prije to su mnogi muslimani bili njihovi roaci i bliska rodbina. Konano, nakon tri godine, zakljuili su da je dolo vrijeme da prestanu sa proganjanjima muslimana, pa su odluili da s Kabe skinu proglas o zabrani. Na njihovo iznenaenje, papir s proglasom su potpuno izjeli crvi, sve osim ovih rijei: "U Tvoje ime, o Allahu!", koje su bile ispisane na vrhu papira.

Ostale su samo rijei U Tvoje ime Allahu

50

GODINA TUGE
M U H A M M E D i njegovi sljedbenici su se vratili uobiajenom nainu ivota, ali godine tekoa su iscrpile h. Hatidu. Razboljela se i ubrzo nakon toga umrla. I tako je Alejhiselam izgubio voljenu enu i prijatelja, prvu osobu koja je prihvatila Islam i pruila mu podrku. Ona mu je bila utoite u svim nevoljama, i svojom dobrotom, najbolje drutvo u njegovim patnjama. Veoma ju je volio. Ovo se desilo 619. g.n.e., u godini koja je ostala poznata kao "Godina tuge". Uskoro nakon toga je i Ebu Talib, Alejhiselamov amida i zatitnik, takoer umro. Ebu Talib je bio jedan od najpotovanijih ljudi Meke - jedan od starjeina Kureja. Iako nikada nije primio Islam, titio je Alejhiselama od njegovih neprijatelja. Ne samo da je ovo bio tuan dogaaj za Alejhiselama, ve i opasan. Prema arapskim obiajima, ko god je pod neijom zatitom, siguran je sve dok mu je zatitnik iv. Sada kada je Alejhiselamov amida umro, ta je zatita nestala. Alejhiselamovi neprijatelji su se radovali kada su ga vidjeli tako tunog, bez ene da ga utjei i amide da ga zatiti. Poeli su se ponaati prema njemu gore nego ikad ranije. ak su ga i djeca vrijeala. Jedan mladi mu je tavie bacio otpatke na glavu, ali Alejhiselam je produio kui ne rekavi nita. Kada mu je jedna od njegovih keri plaui pritrala da ga obrie, on je utjei govorei: "Ne plai, djevojice moja, jer Allah d.. e zatititi tvoga oca." Ebu Talib je bio Alejhiselamova posljednja veza sa Kurejijama i Boiji poslanik je osjeao da Islam vie ne moe napredovati u Meki, jer su srca Kurejija bila zatvorena za njega. Zato odlui da otputuje u Ta'if, gdje se nadao da e nai podrku. Otiao je pjeke do grada koji je bio udaljen sedamdeset kilometara. Tamo je govorio na svim mjestima gdje su se ljudi sastajali, ali niko ga nije sasluao. Sreo je voe tri najvanija plemena, ali ga ni oni nisu sasluali. Ne samo da nisu obraali panju na ono to je govorio, nego su ga ismijali i naredili svojim robovima da ga izvrijeaju i kamenuju. Tuan, Alejhiselam napusti grad i nae tiho mjesto blizu zida na kraju grada gdje je mogao biti sam. Tu se molio Allahu d.. ovim rijeima: O Allahu, Tebi se alim na moju slabost, bespomonost i malenkost pred ljudima. O Najmilostiviji, Ti si Gospodar slabih i Ti si moj Gospodar. Kome e prepustiti moju sudbinu? Zar strancu koji me vrijea ili neprijatelju kojem si dao mo nada

51

mnom? Ako nisi ljut na mene, nije mi stalo do toga ta e mi se desiti. Tvoje zadovoljstvo moja je jedina tenja. Traim utoite u Tvome nuru koji osvjetljava tamu i od kojeg zavise ovaj i onaj svijet, da se Tvoja srdba ne bi iskahla na meni. Nema stanja i kretanja, niti snage bez Tvoje pomoi.

Tanjir groa

Zid uz koji je Alejhiselam sjedio bio je zid bae koja je pripadala dvojici brae. Kada su uli njegovu molitvu, saalie se na njega i poslae mu po jednom od svojih slugu tanjir groa. Prije nego to je poeo jesti Alejhiselam ree: "Bismillah" - "U ime Allaha". Sluga po imenu Addas, bijae veoma iznenaen ovim rijeima, koje nikada ranije nije uo. "Allaha mi", ree Addas, "to nije nain na koji govore ljudi ove zemlje." "Iz koje to zemlje onda ti dolazi, Addase, i koja je tvoja vjera?", upita Alejhiselam. "Ja sam kranin iz asirskog grada Ninive." Iz grada odakle dolazi onaj dobri ovjek Junus, sin Matte", dodade Alejhiselam. "Otkud ti zna za njega?", zaueno e Addas.

52

"On mi je brat - bio je vjerovjesnik, a i ja sam vjerovjesnik", odgovori Boiji poslanik. Addas se sae i poljubi Alejhiselamovu glavu, ruke i noge, jer je shvatio da je on uistinu Boiji poslanik. Alejhiselam se onda vratio u Meku. Sada je mogao sve strpljivo izdrati, jer je znao da ga Allah d.. nikada nee napustiti. Njegovo putovanje u Ta'if nije bilo uzalud, jer je Addas, kranin, postao musliman, a to je bio poetak velikih promjena.

53

NONO PUTOVANJE I USPEE NA NEBO

J E D N E noi, pored Kabe, dok je Alejhiselam spavao na istom mjestu gdje je nekad Abdul-Muttalib obiavao spavati, probudi ga melek Debrail. Kasnije je Alejhiselam opisao ta se dogodilo: "Ustao sam, a on me uzeo za ruku. Stao sam pokraj njega, i on me odvede do damijskih vrata gdje me je ekala bijela ivotinja da je uzjaem." Alejhiselam je priao o tome kako je uzjahao ivotinju i sa melekom Debrailom pored sebe bio prebaen iz Meke u damiju El-Aksa u dalekom Jerusalimu. Tamo je Alejhiselam zatekao Ibrahima, Musaa i Isaa meu grupom poslanika. Muhammed je bio njihov predvodnik, ili imam, u namazu. Onda su mu donesena dva pehara, jedan s vinom, a drugi s mlijekom. Izabrao je mlijeko, a vino odbio. Tada mu ree melek Debrail: "Ispravno si upuen ka fitri, istinskoj prirodi ovjeka, a tako e biti i tvoj ummet, Muhammede. Vino je tebi zabranjeno." Alejhiselam je takoer ispriao o tome kako su proli kroz Nebesku kapiju i vidjeli bezbroj meleka. Meu njima je bio Malik, uvar dehennema, koji se nikada ne nasmije. Malik prie Alejhiselamu i pokaza mu dehennem i grozno stanje onih koji pate u njemu. Onda su meleci Alejhiselama proveli kroz sedam nebesa, jedno po jedno. Usput je opet vidio poslanike Isaa, Musaa i Ibrahima . Alejhiselam je rekao da nikada nije vidio ovjeka slinijeg sebi od Ibrahima . Isto tako je vidio Jahjaa, Jusufa, Idrisa i Haruna . Na kraju je stigao do Sidretul-Munteha, gdje ni jedan poslanik prije njega nije bio. Tu je Alejhiselam primio sljedeu objavu u koju muslimani vjeruju kao dio imanskih arta.

54

Alejhiselam je udom prenesen U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Poslanik vjeruje u ono to mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove: "Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih." I oni govore: "ujemo i pokoravamo se; oprosti nam, Gospodaru na; Tebi emo se vratiti. " (Kur'an, 2:285) Onda su ga doveli do Svjetla prisutnosti Allaha d.. gdje mu je bilo propisano da se muslimani moraju klanjati pedeset puta na dan. Alejhiselam se poslije prisjeao: U povratku sam prolazio pokraj Musaa , a kako vam je on dobar prijatelj! Pitao me je koliko mi je namaza propisano. Kada mu kazah pedeset, on ree: "Namaz je ozbiljna stvar, a tvoj narod je slab. Vrati se svome Gospodaru i zamoli Ga da smanji taj broj za tebe i tvoj ummet." To sam i uradio i Allah d.. odbi deset. Opet sam prolazio pored Musaa i on mi opet ponovi istu stvar; i to se tako ponavljalo sve dok nije ostalo samo pet namaza za dan i no. Musa mi jo jedanput dade isti savjet. Odgovorih mu da sam ve iao svome Gospodaru i molio Ga da smanji broj namaza, te da me je vie stid i da to vie neu initi. Onaj od vas koji obavi pet namaza imae nagradu kao da je klanjao pedeset.

55

Kupola na stijeni u Jerusalimu

Sljedeeg jutra nakon tih dogaaja i Alejhiselamova povratka u Meku, on ispria Kurejijama ta mu se desilo. Veina ih je rekla: "Tako nam Boga, ovo je smijeno! Jednom karavanu treba mjesec dana da ode u Siriju, i mjesec da se vrati. Zar ti da prevali toliki put za samo jednu no?" ak su i mnogi muslimani bili zaueni, te su traili Alejhiselamovo objanjenje. Neki s ovom vijeu otrae h. Ebu Bekru koji im ree: "Allaha mi, ako je Muhammed tako rekao onda je sve to istina. Sjetite se da nam Poslanik kae kako mu Allahova d.. rije dolazi ravno s neba na zemlju u bilo koje doba dana ili noi, i mi mu vjerujemo. Zar to nije vee udo od ovog u koje sada sumnjate?" Zatim je h. Ebu Bekr otiao u damiju i sasluao Alejhiselamov detaljan opis Jerusalima. Primijetio je: "O Boiji poslanie, ti istinu govori!" Otada je h. Ebu Bekr ponio poasnu titulu "Es-Siddik", to znai "onaj koji daje svoju rije da podri istinu." I drugi su povjerovali u Alejhiselamovu priu kada je poeo opisivati dva karavana koja je vidio pri povratku u Meku. Sumnjiavcima je rekao gdje je vidio karavane, ta su sa sobom nosili i kada e prispjeti u Meku. Sve to je Alejhiselam rekao se obistinilo nakon to je karavan stigao onda kada je on najavio da e stii, nosei robu 56

koju je on opisao. U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom asu noi preveo svoga roba iz Hrama svetog u Hram daleki, iju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naa pokazali. - On, uistinu, sve uje i sve vidi. (Kur'an, 17:1) Tako mi zvijezde kad zalazi, va drug nije s pravog puta skrenuo i nije zalutao! On ne govori po hiru svome to je samo Objava koja mu se obznanjuje, ui ga jedan ogromne snage, razboriti, koji se pojavio u liku svome na obzorju najviem, zatim se pribliio, pa nadnio, blizu koliko dva luka ili blie -, i objavio robu Njegovu ono to je objavio, srce nije poreklo ono to je vidio, pa zato se prepirete s njim o onom to je vidio? On ga je i drugi put vidio, kod Sidretul-munteha, kod koje je dennetsko prebivalite, kad je Sidru pokrivalo ono to je pokrivalo pogled mu nije skrenuo, nije prekoraio, vidio je najvelianstvenija znamenja svoga Gospodara. (Kur'an, 53:1-18)

57

ZAKLETVA NA AKABI
U J e s r i b u su postojala dva glavna plemena, Evs i Hazred. Oba su bila vrlo mona, neprestano su ratovala meu sobom, i oba su se klanjala kipovima. U Jesribu su takoer ivjeli Jevreji, koji su, za razliku od Arapa, znali da postoji samo jedan Bog i Njega oboavali. Oni su mnogo puta Arapima rekli da e im doi vjerovjesnik. Dolo je vrijeme hodoaa na Kabu i dosta ljudi iz Jesriba je ilo, a meu njima i estoro ljudi iz Hazreda. uli su za Muhammedove propovijedi i pomislili kako je to sigurno Poslanik kojeg su im Jevreji spominjali. I tako su odluili da odu i porazgovaraju s njim tokom svog boravka u Meki. Sretoe Alejhiselama na mjestu zvanom Akaba, blizu Meke, i on ih pozva da sjednu. Objasnio im je ta znai Islam i prouio im iz Kur'ana. Kada su uli uenje Kur'ana, bie duboko dirnuti, te primie Islam, a na odlasku iz Meke obeae da e se vratiti sljedee godine. Kada su stigli u Jesrib sa Islamom u srcu, svojoj rodbini i prijateljima ispriae ono to su uli od Boijeg poslanika i i jo mnogi ljudi postadoe muslimani. Godinu dana je prolo i vrijeme hodoaa se opet prikuilo. Dvanaest vienijih ljudi iz Jesriba dooe u Meku da sretnu Alejhiselama, te mu dadoe obeanje da e njemu i Islamu vjerno sluiti. Zauzvrat, Alejhiselam posla jednog od svojih prijatelja, Mus`ab ibn Umejra, da ih podui Kur'anu i novoj vjeri. Jo jedna godina je prola i jo vie muslimana iz Jesriba doe u Meku na hodoae. Ovom prilikom je odravanje tajnog sastanka s Alejhiselamom dogovoreno za no. Sedamdeset i tri mukarca i jedna ena su pristigli iz Jesriba, dok je Alejhiselam doao sa svojim amidom Abbasom. U toku sastanka ljudi iz Jesriba su se ponudili da zatite i odbrane Alejhiselama i njegove sljedbenike ako bi oni doli da ive u Jesribu. Ovo obeanje zatite je postalo poznato kao "Zakletva na Akabi". Ovaj dogaaj je bio jako sretna okolnost, jer, iako se Islam irio u Jesribu, muslimani u Meki su i dalje patili. Stoga je Alejhiselam naloio svojim prijateljima i sljedbenicima da idu u Jesrib, gdje bi bili na sigurnom, i mnogi od njih su iskoristili ovu priliku da odu.

58

Doli su u Jesrib sa islamom u svojim srcima

Uprkos svim patnjama Alejhiselamu nije bilo dozvoljeno da se bori protiv svojih neprijatelja, jer mu je Allah d.. rekao da prata onima koji ga vrijeaju, inae nee sasluati njegovu poruku. Meutim, Kurejije se potpuno ogluie o Allahovu d.. rije i toliko omrznue Muhammeda i njegove sljedbenike da je Allah d.. dao Vjerovjesniku Svoju dozvolu da stupi u borbu protiv onih koji pokuaju nauditi njemu ili njegovim sljedbenicima. U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Doputa se odbrana onima koje drugi napadnu, zato to im se nasilje ini - a Allah je doista kadar da ih pomogne -, onima koji su ni krivi ni duni iz zaviaja svoga prognani samo zato to su govorili: "Gospodar na je Allah!" A da Allah ne suzbija neke ljude drugima, do temelja bi bili porueni manastiri, i crkve, i havre, a i damije u kojima se mnogo spominje Allahovo ime. A Allah e sigurno pomoi one koji vjeru Njegovu pomau, - ta Allah je zaista moan i silan. (Kur'an, 22:39-40)

59

Kurejije su se poeli plaiti Alejhiselama, jer su shvatili da je sada postao dovoljno jak da se bori sa njima, a imao je i Allahovu d.. dozvolu za to. Isto tako su znali da je sada mogao raunti na pomo i zatitu naroda Jesriba. Vidjevi da muslimani naputaju grad, odluili su da ubiju Alejhiselama prije nego to i on napusti Meku i pridrui se svojim sljedbenicima u Jesribu. Ponadali su se da e na taj nain unititi Islam jednom zauvijek.

60

HIDRA
Prekidanje svih veza sa domom za ljubav Allaha d.. P O T O su njegovi sljedbenici otili u Jesrib, Alejhiselam je ostao u Meki ekajui Allahovu d.. dozvolu da napusti grad. H. Ebu Bekr i h. Alija su ostali s njim. Isto tako su ostali neki muslimani kojima Kurejije nisu dali da odu. H. Ebu Bekr je esto molio Alejhiselama da mu dopusti odlazak u Jesrib, ali bi mu Boiji poslanik govorio: "Nemoj se uriti. Moda e ti Allah d.. dati saputnika." Voe Kureja su se sastali u kui svoga pretka, Kusejja, kao to je i bio obiaj kada je trebalo donijeti neku vanu odluku. Morali su smisliti nain na koji e se rijeiti Muhammeda prije nego li se uspije pridruiti svojim prijateljima u Jesribu. Dok su bili zauzeti raspravom, na vratima se pojavi ejtan u liku plemenitog starca prijatne vanjtine. Kada ugledae tog starog gospodina kako stoji, upitae ga ko je. On im ree da je ejh iz planina koji je uo ta namjeravaju uraditi, pa je mislio da im moe pomoi ili ih posavjetovati. Pomislie kako izgleda kao mudar ovjek, pa ga pozvae da im se pridrui. Tada je svaki voa poeo iznositi svoje prijedloge o tome ta da se uradi, ali niko se od njih nije mogao sloiti oko toga ta bi bilo najbolje, sve dok im Ebu Dehl nije iznio svoj plan: da svaki klan da po jednog snanog i mladog ratnika, naoruanog sabljom. Onda bi svi ti mladi ratnici saekali ispred Alejhiselamove kue i, kada bude izaao, zajedniki bi ga napali. Na taj nain bi ga se rijeili, a poto bi krivica za njegovo umorstvo pala na sve klanove, Poslanikova porodica ne bi mogla traiti osvetu. Kada je to ejtan preruen u starog ovjeka uo, ree: "Ovaj ovjek je u pravu i, po meni, to je jedino to trebate uiniti!" Zatim se voe Kureja razioe kako bi mogli sprovesti plan o ubistvu Boijeg poslanika . U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! I kad su ti nevjernici zamke razapinjali da bi te u tamnicu bacili ili da bi te ubili ili da bi te prognali; oni su zamke pleli a Allah ih je ometao, jer Allah to najbolje umije. (Kur'an, 8: 30)

61

Prije nego to e pasti no u kojoj je Alejhiselam trebao biti ubijen, melek Debrail mu doe i ree: "Noas nemoj spavati u svom krevetu." Alejhiselam je shvatio ta se sprema, pa je kazao h. Aliji da legne u njegov krevet i da se pokrije dekom koju je Boiji poslanik obino koristio obeavi mu da mu se nita nee desiti. Sa sputanjem mraka mladii iz Kureja se okupie ispred Alejhiselamove kue, ekajui ga da se pojavi. Poto se uvjerio da je h.Alija siguran, Alejhiselam izae iz kue. U tom trenutku Allah d.. mladim ratnicima oduze vid kako ne bi mogli vidjeti Alejhiselama, koji uze aku zemlje i prosu je po njihovim glavama uei ove ajete: U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Ja Sin. Tako mi Kur'ana mudrog, ti si, uistinu, poslanik, na pravom putu, po objavi Silnoga i Samilosnoga, da opominje narod iji preci nisu bili opominjani, pa je ravnoduan! O veini njih se ve obistinila Rije - zato oni nee vjerovati. Mi smo uinili da budu kao oni na ije smo vratove sindire stavili sve do podbradaka, - zato su oni glava uzdignutih, i kao oni ispred kojih i iza kojih smo pregradu metnuli i na oi im koprenu stavili, - zato oni ne vide. (Kur'an, 36: 1-9) Mladii koji su ekali itavu no pobjesnie kada su ujutro vidjeli da je umjesto Alejhiselama iz kue izaao h. Alija. Shvatili su da je njihov plan sasvim propao. U meuvremenu, Muhammed je otiao do h. Ebu Bekrove kue i kazao mu: "Allah d.. mi je rekao da je dolo vrijeme da napustimo Meku." "Zajedno?" upita ga h. Ebu Bekr. "Zajedno", odgovori Alejhiselam. H. Ebu Bekr zaplaka od sree, jer je sada znao da je upravo Alejhiselam saputnik koji mu je bio obean. Onda je rekao: "O Allahov poslanie, ovo su dvije kamile koje sam drao spremne za ovaj trenutak." I tako su njih dvojica krenuli prema peini na Sevru, planini juno od Meke, gdje su namjeravali da se sakriju. Kada su izali iz grada Alejhiselam se osvrnu i ree: "Od itave Boije Zemlje, ti si Njemu i meni najdrae mjesto, i da me moj narod ne tjera, nikad te ne bih napustio."

62

Desila se udesna i divna stvar 63

Kada su Kurejije saznali da su Muhammed i njegov saputnik nestali, krenue za njima, traei ih u svakom pravcu. Tri dana kasnije, napokon su stigli do peine u koju su se Alejhiselam i h. Ebu Bekr sklonili, ali se desila udesna i divna stvar. Pauk je ispleo mreu preko ulaza u peinu i golubica je tu savila gnijezdo sa svojim mujakom. Dok su Mekelije stajali ispred peine, h. Ebu Bekr poe strahovati za njihovu sigurnost, jer ih je samo paukova mrea dijehla od progonitelja. apnuo je Alejhiselamu: "Vrlo su blizu. Ako se neko od njih okrene vidjee nas." Ali Muhammed ga je utjeio rijeima: "ta misli o dvojici koji sa sobom kao treeg imaju Allaha d..?" Ne brini se, Allah je s nama! (Kur'an, 9:40) Poslije nekoliko trenutaka gonii su zakljuili da niko nije mogao unii u peinu, jer bi paukova mrea bila raskinuta, a golubica se tu ne bi gnijezdila, tako da su otili a da nisu ni zalazili unutra. Tri dana kasnije Alejhiselam i h. Ebu Bekr su uvidjeli da je sigurno da napuste peinu. H. Ebu Bekrov sin Abdullah je nabavio tri kamile i vodia kako bi im pomogao da nastave putovanje ka Jesribu. Abdullah je jahao iza svoga oca. U meuvremenu, voe Kureja se vratie u Meku i ponudie nagradu od sto kamila onome ko uhvati Muhammeda . Meu onima koji su krenuli u potragu za njim je bio i jedan poznati ratnik. On je ustvari bio jedini koji je uspio da sustigne Alejhiselama, ali kad god bi mu se pribliio konj bi mu propao u pijesak do koljena. Kada se to dogodilo po trei put, shvatio je da je Alejhiselam zatien silom monijom od svega to je dotad poznavao, te se vratio u Meku. Stigavi tamo upozono je sviju da obustave potragu objasnivi im ta mu se desilo. U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Ako ga vi ne pomognete, pa - pomogao ga je Allah onda kad su ga oni koji ne vjeruju prisilili da ode, kad je s njim bio samo drug njegov, kad su njih dvojica bila u peini i kada je on rekao drugu svome: "Ne brini se, Allah je s nama!" pa je Allah spustio pouzdanje Svoje na njega, i pomogao ga vojskom koju vi niste vidjeli i uinio da rije nevjernika bude donja, a Allahova rije, ona je - gornja, Allah je silan i mudar. (Kur'an, 9:40) Muhammedovo putovanje iz Meke zove se hidra ili seoba. Bio je to ustvari prvi korak ka irenju Islama diljem svijeta, i muslimani raunaju svoj kalendar od godine hidre. 64

DOLAZAK U JESRIB
K A D A je narod Jesriba uo da je Alejhiselam napustio Meku i krenuo prema njihovom gradu, sa strepnjom su iekivali njegov dolazak. Svakog jutra bi odlazili na ivicu grada da vide dolazi li. Konano, u ponedjeljak 27. septembra 622. g.n.e. neko ga je ugledao u daljini i poeo razglaavati svima: "Eno Muhammeda, Boiji poslanik dolazi!" Svi muslimani su izali da ga pozdrave uzvikujui: "Allahu ekber! Allah je najvei! Muhammed Resulullah je stigao!" ene i djeca su pjevali pjesme iskazujui radost to ga vide. Alejhiselam je uao u grad sa svojim prijateljem h. Ebu Bekrom. Veina tamonjih ljudi nisu ga nikad prije vidjeli, i dok su prilazili, nisu znali koji je od njih dvojice bio Boiji poslanik, sve dok h .Ebu Bekr nije podigao svoj tit da zakloni Alejhiselama od vrelog sunca. Jesrib je tada prozvan Medina, to znai "Grad." Tri dana je Alejhiselam bio smjeten u Kubi, naselju na ulasku u Medinu. Prvi petak nakon svog dolaska Resulullah je predvodio demat u namazu. Poslije toga, mnogi od najbogatijih ljudi su ga pozivali da ivi s njima i dijeli njihovo bogatstvo. Ali on je odbio i, pokazujui na svoju kamilu, Kasvu, rekao: "Pustite je neka ide," jer je znao da je kamila pod Boijom komandom i da e ga ona odvesti do mjesta gdje treba odsjesti. Pustili su kamilu da hoda, dok napokon nije klekla pored kue koja je pripadala Benu Neddaru, plemenu koje je bilo u rodbinskoj vezi s Alejhiselamovom majkom. Ova kua se koristila za suenje hurmi i pripadala je dvojici siroadi, Sehlu i Suhejlu. Oni su je ponudili Alejhiselamu na poklon, ali je on insistirao da im plati, pa je tako njihov staratelj, Esed bin Zurara, koji je tu bio prisutan, sve utanaio. Muhammed je naredio da se na tom mjestu izgradi damija i kua za njega. Svi muslimani u radili kako bi to prije zavrili. ak im se i Alejhiselam pridruio. Od tada su se muslimani tu sastajali da odluuju o vanim stvarima i da klanjaju. Zdanje je bilo posve skromno i jednostavno. Pod je bio napravljen od utabane zemlje, a krov nainjen od palminog lia se naslanjao na tri debla. Dva kamena su oznaavala pravac molitve. Isprva su se vjernici okretali prema Jerusalimu, ali uskoro je pravac molitve promijenjen prema Kabi u Meki. Nakon izgradnje damije Alejhiselam je htio da ojaa veze izmeu muhadira ili iseljenika, koji su napustili Meku s njim, i naroda Medine, koji su bili poznati kao ensarije ili pomagai. Svaki ovjek iz Medine se pobratio sa jednim ovjekom iz Meke,

65

dijelei s njime sve i ponaajui se prema njemu kao prema lanu porodice. Ovo je bio poetak islamskog bratstva.

Neka sama ide U prvim danima Islama, vrijeme molitve nije bilo najavljivano, tako da bi muslimani dolazili u damiju i ekali na namaz kako ga ne bi propustih. Alejhiselam je razmiljao o tome kako da se ljudima javi da je nastupilo vrijeme namaza. Razgovarao je o tome sa ashabima i u poetku su predloene dvije ideje: da se pue u rog kao kod Jevreja ili da se koriste drvena zvona kao kod krana. Onda je doao ovjek po imenu Abdullah ibn Zejd i rekao Alejhiselamu da je usnio san, i u tom snu vidio ovjeka u zelenom kako dri drvena zvona. Upitao je ovjeka: "Hoe li mi prodati drvena zvona kako bih mogao pozivati ljude na namaz?" ovjek je odgovorio: Bolji nain da poziva ljude na namaz je da kae: "Allahu ekber, Allah je najvei!", etiri puta, a potom: "Vjerujem i izjavljujem da je samo Allah Bog i vjerujem i izjavljujem da je Muhammed Boiji poslanik. Doite na namaz, doite na namaz. 66

Doite na spas, doite na spas. Allahu ekber! Allahu ekber! Samo je jedan Bog Allah!" Kada je Alejhiselam to uo, kazao je da je to istinsko snovienje od Allaha d... Zovnuo je h. Bilala koji je imao lijep i jak glas, i rekao mu da upravo na ovaj nain pozove ljude na namaz. H.Bilal proui ezan, i uskoro zatim h. Omer doe Alejhiselamu i ree da je imao isti san, na to Muhammed odgovori : "Neka je hvala Allahu d.. za to!" Ezan ili poziv na namaz, koji je Abdullah ibn Zejd usnio i koji je h.Bilal prouio po Alejhiselamovim uputama, isti je poziv koji mi i dan - danas ujemo sa damijskih minareta irom svijeta.

67

BITKA NA BEDRU
M U S L I M A N I koji su otili u Medinu ostavie svu svoju imovinu u Meki, a njihovi neprijatelji sve to uzee. Zato, kada su muslimani uli da se Ebu Sufjan, jedan od voa Kureja, vraao u Meku iz Sirije sa velikim karavanom robe, odluili su da je dolo vrijeme da nadoknade neke od svojih gubitaka. Muhammed je muslimanima dao odobrenje za taj napad i svi se poee spremati, jer je bilo objavljeno: U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Doputa se odbrana onima koje drugi napadnu, zato to im se nasilje ini - a Allah je doista kadar da ih pomogne. (Kur'an, 22:39) Objava spominje da je kod Allaha d.. najtee djelo nevjerovanje u Allaha i odvraanje od Njegova puta i svetih mjesta i izgonjenje stanovnika njegovih iz njih... A zlostavljanje jegore od ubijanja! (Kur' an, 2:217) Ali vraanje njihove robe nije bio jedini razlog za napad na karavan. Muslimani nisu smatrali kako naprosto treba da ostanu na sigurnom u Medini; htjeli su da ire poruku Islama. Zato su vjerovali da ako Kurejije ele slobodu kako bi mogli sigurno trgovati, onda i muslimani moraju imati slobodu da vjeruju u Allaha d.., slijede Njegovog poslanika i ire Njegovu Rije. Zato su mislili da najbolji i jedini nain da natjeraju Kurejije da to shvate jest da napadnu ono to je njima bilo najvanije karavan. U meuvremenu je Ebu Sufjan uo za plan muslimana i brzo poslao poruku Kurejijama u Meki kako je karavan u opasnosti i da mu treba pomo. Kao rezultat toga, gotovo sve Kurejije krenue da mu pomognu u odbrani karavana. Imali su hiljadu ljudi i dvije stotine konja. Sa njima su pole i ene kako bi obodrile mukarce svojim pjevanjem. Neznajui za ovo, Muhammed , krenu sa svojim sljedbenicima. Bio je mjesec Ramazan i muslimani su postili. Njih je bilo samo tri stotine i pet, veinom ensarija i ljudi iz Medine. Sa sobom su imali tek tri konja i sedamdeset kamila na kojima

68

su naizmjenino jahali. Stigli su u podruje Bedra, na izvjesnu razdaljinu od Meke, gdje su se ulogorili i saekali karavan. Onda su saznali da su Kurejije krenuli iz Meke s jakom vojskom. Situacija se odjedanputa promijenila. Sada vie nee moi napasti karavan, nego e se morati boriti protiv Kurejija. Alejhiselam je okupio svoje ljude da uje njihovo miljenje. U ime muslimana iz Meke prvo je govorio h. Ebu Bekr, onda h. Omer. Izjavili su da e sluati Boijeg poslanika . Ali Muhammed , je elio uti i miljenje ensarija, jer nije htio da ih tjera da urade neto to nisu htjeli. Sa`d ibn Muaz, jedan od voa ensarija, ustade i ree: "Mi vjerujemo u tebe, i kunemo se pred svim ljudima da je ono to ti donosi istina. Dali smo ti nau rije i sloili se da emo sluati i biti pokorni. Zato, idi kuda eli - ak i kad bi nas poveo u more, mi bismo krenuli za tobom!" Alejhiselama su ove rijei uveliko ohrabrile i tako je odlueno da se bore. Ebu Sufjan je saznao gdje su se muslimani ulogorili. Promijenio je putanju karavana i ubrzo ga izveo van njihovog domaaja. Onda je poslao poruku Kurejijama da je karavan siguran i da se oni mogu vratiti u Meku. Ali voe Kurejija su bili tvrdoglavi i oholi ljudi. Odbili su da se vrate poto su ve rijeili da unitenjem muslimana svima pokau koliko su moni. Na Bedru je bila jedna vadi ili dolina s bunarima na strani prema Medini. Tu su muslimani zauzeli poloaje tako to su se okrenuli prema dolini, a bunari su bili iza njih. Kurejije su se u meuvremenu smjestili na drugi kraj doline. Muslimani su onda iskopali rezervoar, napunili ga vodom iz bunara, a oko njega napravili zatitnik. Potom zatrpae bunare. Na taj nain su muslimani imali vode, a Mekelije su morali prei dolinu i boriti se sa muslimanima kako bi doli do vode. No uoi bitke, dok su muslimani mirno spavali, pade jaka kia. U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Kad je On uinio da se radi sigurnosti svoje u san zavedete i s neba vam kiu spustio da bi vas njome oistio i da bi od vas ejtanovo uznemiravanje odstranio i da bi srca vaa jakim uinio i njome korake uvrstio. (Kur'an, 8:11) U petak ujutro, 17. dana Ramazana, 2. g. po hidri. (17. mart 623. g. Po Isau

69

 ,)dvije vojske su marirale naprijed i pribliile se jedna drugoj. Sinona kia je padala jae na strani Kurejija, inei zemlju pod njihovim nogama mekom, a kretanje teim. Meutim, na muslimanskoj strani kia je nabila pijesak, to je muslimanima olakalo pristup bojitu. Alejhiselam je vie volio da vojnici budu rasporeeni u redove. Dok su se postrojavali za napad, primijetio je da je neko stajao izvan stroja, ispred ostalih. Alejhiselam ga bocnu strijelom sa strane govorei: "Vrati se u stroj!" Savad, tako se ovjek zvao, uzviknu: "Povrijedio si me, o Boiji poslanie, a Allah te poslao da bude pravedan i dobar!" Muhammed meni." ovjek mu pridje i, umjesto toga, poljubi ga na istom mjestu rekavi: "O Boiji poslanie, vidi ta nas eka, a ja moda neu preivjeti ovu bitku. Ako mi je ovo zadnji put da budem s tobom, posljednja stvar koju elim da uinim u ivotu je ovo." Ubrzo nakon to je stupio u borbu, Savad pogibe kao ehid. Poto je pregledao linije, Alejhiselam ode do skrovita napravljenog od palminog prua odakle je mogao komandovati bitkom. H. Ebu Bekr je ostao uz njega, dok je Sa'd ibn Muaz uvao strau ispred kolibe sa jo nekoliko ensarija. Kada Pejgamber ugleda ogromnu vojsku Kureja kako se sputa s planine u dolinu, sa zastavama i bubnjevima, poe se moliti Allahu d.. za pomo koju mu je obeao. Ovo su neke od rijei koje je uputio: "O Allahu, evo dolaze Kurejije, puni tatine i oholosti, koji se suprotstavljaju Tebi, a Tvoga poslanika nazivaju lacem. O Allahu, ako ova mala grupa (muslimana) danas nestane, nikoga vie nee biti na Zemlji da Ti ibadet ini." U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! I kada ste od Gospodara svoga pomo zatrazili; On vam se odazvao: "Poslau vam u pomo hiljadu meleka koji e jedni za drugima dolaziti. " Allah je to zato uinio da bi vas obradovao i da bi se time srca vaa umirila; a pobjeda je samo od Allaha - Allah je zaista Silan i Mudar. (Kur'an, 8:9-10) Sprva je bitka zapoela dvobojem, kada se jedan od Kurejija zakleo da e se napiti vode iz muslimanskog rezervoara, a onda ga unititi, ili e umrijeti u tom pokuaju. H. Hamza, Alejhiselamov amida, je iskoraio da se suoi s njim i usmrtio ga. Tri najvanija ovjeka iz Kureja tada istupie i izazvae na dvoboj. Muhammed je poslao Aliju, Hamzu i Ubejd ibn Harisa da se suoe s njima. Ubrzo nakon toga Hamza i Alija su usmrtili svoje protivnike. to se Ubejda tie, on je ranio svoga protivnika, ali je i sam bio ranjen, pa su njegova dva saborca smaknuli ranjenog zadie svoju koulju i ree: "Onda ti isto uradi

70

Mekeliju, a Ubejda odnijeli na sigurno kod muslimanskih linija. Nakon ovoga, dvije armije su krenule u napad i bitka se razbuktala. Nebo je bilo prekriveno strijelama. Muslimanska vojska nije micala sa svojih poloaja u borbi protiv velike kurejijske vojske i, mada su muslimani bili daleko malobrojniji, ipak su odnijeli veliku pobjedu, unitivi mekansku vojsku i usmrtivi veinu njihovih voa. Meu vodeim Mekelijama koji su poginuli bili su Ebu Dehl i Umejja ibn Halef, kojeg je usmrtio njegov bivi rob h. Bilal. Kada su vidjeli da su im gotovo sve voe izginule, ostatak Kurejija se povukao. Alejhiselam je poslao glasnika u Medinu s vijestima o pobjedi. Zatim je sakupio ratni plijen i podjednako ga podijelio meu muslimanima. Neki ljudi iz Meke su bili zarobljeni, i Alejhiselam je izdao naredbu da se prema njima dobro postupa, dok po njih ne doe njihova rodbina iz Kureja. U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Vi njih niste ubijali nego Allah; i nisi ti bacio, kad si bacio, nego je Allah bacio, da bi vjernike lijepom kunjom iskuao, - Allah zaista sve uje i sve zna. (Kur' an, 8: 17)

71

UHUD - PORAZ ZBOG NEPOSLUHA

K A D A su se preivjeli meu poraenim Kurejijama vratili u Meku, sastali su se s Ebu Sufjanom da razgovaraju. Rekoe mu: "Muhammed je ubio nae najbolje ljude, pa nam pomozi kako bi mogli osvetiti one koje smo izgubili." Da bi to uradili, dogovoreno je da svako ko je imao udio u karavanu mora dati svoju zaradu za potrebe nove vojske koja e biti tri puta vea od one na Bedru. Meu onima koji su se prijavili u novu vojsku bio je i Vahi, rob iz Abesinije, poznat po svojoj preciznosti u gaanju kopljem. Njegov gospodar, Dubejr ibn Mut`im, mu ree: "Poi s vojskom. Ako ubije Hamzu, Muhammedovog amidu, kao osvetu za smrt moga amide, oslobodiu te ropstva." Kada je Ebu Sufjanova ena Hind ula za to, poslala je poruku Vahiju da e ga obui u zlato i svilu ako ispuni gospodarevu elju, jer je i ona eljela vidjeti Hamzu mrtvog, poto je on ubio njenog oca i brata. Dok su Mekelije ovako planirali, Alejhiselamov amida, Abbas, jedan od rijetkih muslimana koji su ostali u Meki, posla pismo upozorenja Alejhiselamu u Medinu. U pismu ga je obavijestio da su Kurejije sa ogromnom vojskom krenuli prema Uhudu, mjestu blizu Medine. Kada je Alejhiselam primio ovo pravovremeno upozorenje, okupio je svoje ashabe da razmotre ta se treba uraditi. Mislio je da je bolje ako neprijatelja saekaju u gradu, nego da mu izau u susret, jer bi lake bilo braniti Medinu unutar gradskih zidina. Meutim, mladi muslimani su bili eljni da se suoe sa Kurejijama, pa rekoe: "O Boiji poslanie, povedi nas protiv naih neprijatelja, inae e misliti da smo isuvie kukavice i slabii da im se suprotstavimo." Meutim, jedan od poglavara Medine, Abdullah ibn Ubejj, se sloio sa Alejhiselamom i savjetovao mu da ostane u gradu rekavi: "Kad god smo izlazili neprijatelju u susret doivjeli smo poraz, ali niko od naih neprijatelja nije nama dolazio, a da je pobijedio." Ali kada je Alejhiselam vidio da je veina bila za to da se suoe sa Kurejijama izvan grada, odluio je da tako i bude, i nakon dume-namaza petkom obukao je svoj pancir. Muslimani su onda krenuli s hiljadu ljudi u pravcu brda Uhud koje nadvisuje Medinu. Neprijatelj se ulogorio u ravnici podno planine gdje je unitavao muslimansku ljetinu. Abdullah ibn Ubejj je bio ljut na Muhammeda to nije prihvatio

72

njegov savjet, i nakon to je preao jedan dio puta, vratio se u Medinu, vodei sa sobom jednu treinu itave vojske. Tako je Alejhiselam ostao sa samo sedam stotina ljudi za okraj protiv ogromne mekanske vojske koja je brojala tri hiljade ratnika. Ostatak muslimana je krenuo dalje dok nisu stigli do brda Uhud. Tu im je Muhammed naredio da se rasporede po linijama ispred brda kako bi bili zatieni s lea. Potom je rasporedio pedeset strijelaca na vrh brda sa sljedeim nareenjem: "titite nas od mekanske konjice sa svojim strijelama i ne dozvolite im da nam priu s ledja, bez obzira na to da li e se boj odvijati u nau ili njihovu korist. to god da se desi, uvajte svoje poloaje kako mi ne bismo bili napadnuti iz vaeg pravca, ak i ako vidite da izginusmo ili kako uzimamo plijen." Kada su muslimani zauzeli poloaje, Alejhiselam podie svoju sablju i upita: "Ko e upotrijebiti ovu sablju?" To je bila velika ast i mnogi ljudi ustadoe da je uzmu, ali Alejhiselam odlui da je preda Ebu Dudani, neustraivom mudahidu. Poslije toga, bitka je otpoela. Muslimani su bili dobro organizovani i imali su prednost, jer iako su Kurejije raspolagali s etiri puta vie ljudi, bili su umorni od putovanja i zato nespremni za borbu. Kao posljedica toga muslimani uspjedoe izvesti iznenadan napad, a predvodio ih je Ebu Dudana, koji je nosio prekasan crveni turban. Kako se borba rasplamsavala kurejijske ene na elu s Hind poee udarati po svojim talambasima ne bi li obodrile vojnike. Hrabrile su svoje ljude pjesmom: Pobijedite l' grliemo vas, mehak duek pod vas prostirati; pobjegnete l' ostaviemo vas, ostaviti i ne voljeti. Ebu Dudana je ispriao: "Vidio sam nekog kako hrabri neprijatelja divljim povicima i krenuo sam put 'njega', ali kada sam podigao sablju 'on' je vrisnuo i shvatio sam da se radilo o eni. Isuvie sam potovao Alejhiselamovu sablju da bi je upotrijebio protiv ene." Ta ena je bila Hind. Kao i uvijek, h. Hamza, Alejhiselamov amida, borio se s velikom hrabrou. Ali dok je predvodio muslimane u estokom napadu koji je Mekelije gotovo potukao, odjednom ga je okrutno pogodio rob Vahi. Kasnije e Vahi ispriati kako se to desilo: "Posmatrao sam Hamzu dok je sijao smrt svojom sabljom. Nanianio sam svojim kopljem dok nisam bio siguran da u pogoditi metu, a onda sam ga bacio. Pogoen, on krenu prema meni, ali se onesvijesti i pade. Tu sam ga ostavio dok nije izdahnuo, a onda sam se vratio i uzeo svoje koplje. Potom sam otiao u logor, jer sam htio ubiti samo njega. Jedini razlog zbog kojeg sam ga ubio bio je da steknem svoju slobodu."

73

Rob ga je okrutno ubio 74

Kurejijski ratnici su uskoro bili rastureni i prisiljeni na povlaenje. Izgledalo je da su poraeni. Vidjevi to, etrdesetorica od pedeset muslimanskih strijelaca strae s vrha brda da pokupe plijen, jer je vojska Kureja ostavila dosta svojih stvari. Strijelci su nasrnuli da uzmu ta mogu, zaboravljajui na Alejhiselamova nareenja. Halid ibn Velid, komandir kurejijske konjice je vidio ta se deava i urno poveo svoje ljude naredivi im da napadnu muslimane s lea. Muslimani su bili potpuno zateeni. Onda su Kurejije poeli napadati s obje strane istovremeno. Mnogo je muslimana izginulo, i umjesto da pobjeuju poeli su da gube. Da zbunjenost bude vea proula se glasina da je Alejhiselam ubijen. Kada su muslimani to uli nisu znali ta da rade. Tada je ovjek po imenu Enes povikao: "Brao! Ako je Muhammed , ubijen, ta vam vrijede vai ivoti bez njega? Ne mislite na ivot ili smrt. Borite se za Allaha d... Ustanite i umrite kao to je Muhammed umro!" Kada ue ove rijei muslimani se osokolie. Bilo je nekoliko konjikih napada na poloaje koje su drali Muhammed i ashabi. Alejhiselamov obraz je bio dobro rasjeen. Kada su se Mekelije opet pribliili, on je povikao: "Ko e dati svoj ivot za nas?" Na to se diglo pet ensarija i borilo se dok nisu izginuli jedan za drugim. Ali njih su ubrzo zamijenili muslimani koji rastjerae napadae. Meu braniocima je bio Ebu Dudana koji je zagrlio Muhammeda , sluei kao ivi tit. Do kraja bitke je uvao Alejhiselama, ali kako se bici bliio kraj najednom ga pusti. Ebu Dudana pade mrtav, proboden u lea mnogim strijelama koje su ciljale na Muhammeda . Porazom muslimana Kurejije su se napokon osvetili. Dok su naputali poprite bitke Ebu Sufjan se obratio svojim ljudima rijeima: `Bili ste odlini, pobjeda u ratovima je naizmjenina - dananja je osveta za Bedr!" Kada je Muhammed to uo rekao je h. Omeru da ovako odgovori: "Allah d.. je Uzvien i Slavan. Mi nismo jednaki. Nai poginuli su u dennetu, a vai u dehennemu!" Muslimanski vojnici su onda slijedili Kurejije jednim dijelom puta kako bi bili sigurni da nee napasti Medinu. Kada je neprijatelj otiao Muhammed je obiao bojite da utvrdi koliki su muslimanski gubici. Meu mrtvima je naao tijelo svoga najprisnijeg prijatelja i amide, h. Hamze, kojeg je ubio rob Vahi. Vidjevi to Alejhiselam ree: "Nikada za mene nee postojati trenutak tuniji od ovoga." H. Hamzina sestra Safija se molila i zatraila oprotaj za svoga brata govorei: "Mi smo Allahovi i mi emo se Njemu vratiti." Nakon to je Muhammed klanjao denazu za poginule, rekao je:

75

"Kaem vam da niko nije ranjen na Allahovom putu, a da ga se Allah d.. nee sjetiti, i na Dan proivljenja podii iz mrtvih. Traite onog ko je nauio najvie iz Kur'ana i spustite ga ispred njegovih drugova u mezar." Ukopani su tamo gdje su i pali kao ehidi. Allah d.. o njima kae: U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli! Ne, oni su ivi i u obilju su kod Gospodara svoga, radosni zbog onoga to im je Allah od dobrote Svoje dao i veseli zbog onih koji im se jo nisu pridruili, za koje nikakva straha nee biti i koji ni za im nee tugovati. (Kur'an, 3: 169-170) Reeno je da se Muhammed zakleo da ni jedan musliman koji umre za svoja uvjerenja nee poeljeti da se vrati na ovaj svijet ni za jedan as, ak ako bi imao itav svijet, osim da se vrati i bori u ime Allaha d.. i pogine i po drugi put. Muslimani su shvatili da su bili poraeni zbog soje neposlunosti prema Boijem poslaniku . Kur'an nam kae da je Allah d.. iskuao muslimane na Uhudu i da su oni poklekli, ali Allah d.. im je oprostio njihovu slabost: U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! ... jedni od vas su eljeli ovaj sv jet, a drugi onaj svijet -, onda je On, da bi vas iskuao, uinio da uzmaknete ispred njih. I On vam je ve oprostio, jer je Allah neizmjerno dobar prema vjernicima! ( Kur'an, 3: 152) Dananji ljudi bi trebali uzeti pouku od muslimana na Uhudu. Nepokornost Alejhiselamu i elja za ovozemaljskim stvarima ih je dovela do poraza. Isto se moe desiti i nama. Pa iako moda ne moramo voditi bitke poput one na Uhudu, ipak moemo umrijeti na Allahovom putu time to emo se boriti protiv onog to je loe u nama. Kada se Muhammed vratio iz jedne bitke rekao je ashabima: "Vratili smo se iz manje borbe u veu." Ovim je mislio rei da borba koju svaka osoba vodi sa sobom da bi postala bolja, je tea bitka.

76

BITKA NA HENDEKU
K A D A je Alejhiselam stigao u Medinu prvi put, tamonji Jevreji su mu zaeljeli dobrodolicu. Alejhiselam je odgovorio s izrazima ljubaznosti, jer je elio da bude u dobrim odnosima s njima. Sprazum je postignut izmeu Jevreja i muslimana kojim je Jevrejima zajamena sloboda ispovijedanja vjere, a utvrena njihova prava i obaveze. Jedna od tih obaveza je bila da se, u sluaju rata protiv plemena Kurej, Jevreji imaju boriti na strani muslimana. Ali uprkos ovom sporazumu, neka jevrejska plemena, koja nisu podnosila prisustvo Boijeg poslanika u Medini, poela su izazivati smutnju meu muslimanima. Pokuali su zavaditi muhadire iz Meke sa ensarijama. Te mutikae su vie puta upozoravani, ali su oni i dalje nastavili sa spletkama. Muslimani napokon nisu imali izbora nego da ih protjeraju iz Medine. Jevrejima koji su ostali ponuen je novi sporazum, no problemi time nisu prestali. Jevrejsko pleme Benu Nadir je skovalo zavjeru za ubistvo Muhammeda , ali njihov plan je otkriven, i oni su takoer morali napustiti grad. Shvatajui da sami ne mogu poraziti muslimane, neke voe izbaenih Jevreja su tajno otili u Meku kako bi pridobili podrku Kureja. Znajui ta bi Mekelije voljeli da uju, hinili su da vjeruju u iste stvari. Govorili su da misle kako je stara arapska tradicija bolja od uenja Muhammeda , i kako je kurejijsko oboavanje brojnih kipova vrijednije od Alejhiselamove vjere u jednog Boga. Jevreji su im onda rekli da ako sva arapska plemena napadnu Medinu, Jevreji unutar grada e pomoi da se poraze Alejhiselam i Islam jednom za svagda. Voe Kureja su bili zadovoljni da uju sve to, i da bi iskoristili ono to im je izgledalo kao dobra prilika, prihvatili su plan i poeli sakupljati poveu vojsku. U Medini, u meuvremenu, samo je jedno jevrejsko pleme, Benu Kurejza, odbilo izdati muslimane. Muslimani su konano saznali o mekanskim pripremama za rat, a i o zavjeri Jevreja unutar Medine. Muhammeda nije iznenadila jevrejska izdaja muslimana i za njih je rekao: "Srca Jevreja su postala zatvorena za istinu. Zaboravili su ono to ih je Musa davno nauio - da postoji samo jedan Bog d.." U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

77

Oni kojima je nareeno da prema Tevratu postupaju, pa ne postupaju, slini su magarcu koji knjige nosi. O kako su loi oni koji poriu Allahove ajete! - A Allah nee ukazati na pravi put narodu koji nee da vjeruje. (Kur'an, 62:5) Muslimani su razmiljali kako da odbrane Medinu. uli su da Ebu Sufjan dolazi da ih napadne s velikom vojskom u kojoj je bilo mnogo drugih arapskih plemena, ne samo Kurejija. ta su mogli uraditi da se pripreme za samo jednu preostalu sedmicu dana? Muhammed i ashabi su znali da je nemogue boriti se protiv svih tih arapskih plemena. Jedino ta su mogli uraditi je da ostanu u gradu i da se brane kako su znali i umjeli. Meu stanovnicima Medine bio je jedan Perzijanac po imenu Selman, koji je doao da tu ivi malo prije Muhammeda . Kao obraenik na kranstvo, stigao je u Medinu nakon to su mu kranski mudraci rekli da e se u Arabiji roditi Boiji poslanik. Ali, po dolasku u Medinu trgovci sa kojima je putovao su ga prodali u roblje. Kasnije je primio Islam, stekao slobodu i postao lan Pejgamberove porodice. Selman je bio prisutan kada se ljudi sastae da razmotre plan djelovanja protiv nadolazeeg neprijatelja i on je bio taj koji je predloio da iskopaju hendek oko grada. Muhammedu se ova zamisao dopala i, mada je bilo usred zime, muslimani su poeli s radom. Radili su dan i no, kopajui hendek to su mogli bre. I Muhammed je prenosio kamenje, a kada su ljudi bili umorni, davao im je podstrek da nastave dalje. Neko se kasnije prisjeao kako je lijepo izgledao, obuen u crveni plat sa prainom na grudima i s crnom kosom koja je dosezala gotovo do ramena. U to vrijeme je bilo malo hrane i dok su radih, ljudi su esto gladovali. Ali, nekom prilikom, jedna djevojica je Alejhiselamu dala hurme koje je on stavio na bou. Onda je pozvao ljude da jedu, a hurme su samo nadolazile dok se svi nisu siti najeli. ak i kada su svi bili siti, hurme su nadolazile dok vie nije bilo mjesta na boi. Isto tako postoji pria o janjetu, a nju nam je prenio ovjek koji se tamo zatekao: "Radili smo s Boijim poslanikom na kopanju hendeka. Imao sam janje i pomislio kako bi bilo dobro da ga pripremim za Alejhiselama. eni sam rekao da samelje jeam i napravi nam kruh. Janje sam zaklao i ispekao ga. Kada je pao mrak, Alejhiselam je poao da napusti hendek, ali sam mu kazao da smo pripremili kruh i meso, i da ga pozivamo naoj kui. Htio sam da doe sam, ali kada sam mu to rekao poslao je nekoga da pozove i ostale ljude. Svi dooe i hrana bi postavljena. Blagoslovio ju je i spomenuo Allahovo d.. ime. Onda su on i ostali jeli. im bi se jedna grupa ljudi najela, dolazila bi druga. Hrane je i dalje bilo sve dok se nisu 78

svi zasitili." 24. marta 627. g. po Isau , Ebu Sufjan se pojavio s preko deset hiljada ljudi. Muslimana je bilo samo tri hiljade. Kurejije i njihovi saveznici su opkolili Medinu, ali je dvije vojske razdvajao duboki hendek. Muhammed i ashabi su mjesec dana proveli iza ovog hendeka branei grad od daleko jaeg neprijatelja. Neprijateljski vojnici su puno puta pokuavali preskoiti hendek i ui u grad, ali bi ih muslimani svaki put odbili. Muslimani su se bojali da ako neko od njih uspije prei, da e im se Jevreji unutar Medine pridruiti i da e muslimani biti potueni. Jevreji koji su napadali grad nagovarali su jevrejsko pleme Benu Kurejza koje se dralo sporazuma s muslimanima da prekri svoj dogovor. Na kraju su pristali, i kada su Muhammed i ashabi uli vijest o tome, postali su vrlo zabrinuti. Alejhiselam posla Sa`d ibn Muaza, vou plemena Evs, sa jo dvojicom ljudi da provjere da li je vijest istinita. Kada su stigli u dio Medine naseljen Jevrejima, saznali su da su stvari gore nego to su mislili. Sa`d ibn Muaz, ije je pleme bilo u bliskom savezu sa Benu Kurejzom, pokuao je nagovoriti njihovog vou da ne prekinu ugovor s muslimanima, ali je ovaj odbio da ga poslua. To je znailo da se muslimani nisu mogli opustiti ni jednog trenutka, jer vie nisu bili samo u opasnosti od neprijatelja preko hendeka, nego i od Benu Kurejze, unutar gradskih zidina. Stanje se za muslimane svakim danom pogoravalo. Postalo je veoma hladno, a hrane je ponestajalo. Da bi stvari bile jo gore, Benu Kurejza se poe otvoreno i aktivno pridruivati ostalim Jevrejima. Obustavili su dostavljanje svih namirnica muslimanima, ak i hrane. Onda su neprijatelji Islama planirali kako da zauzmu Medinu. Situacija je izgledala oajno i Muhammed se molio Allahu d.. da pomogne muslimanima da poraze neprijatelja. Te iste noi nastala je pustinjska oluja koja je zatrpala atore Kureja. Oluja je potrajala tri dana i tri noi onemoguivi neprijatelja da zapali vatru za kuhanje hrane i grijanje. U toku jedne od tih tamnih noi, Muhammed posla na opasan zadatak jednog od svojih ljudi, Huzejfe ibn Jemanu. Alejhiselam mu je rekao da se prikrade preko hendeka sve do neprijateljskih linija kako bi saznao ta rade. Uz mnoge potekoe, Huzejfa se prebacio preko hendeka i priuljao do grupe kurejijskih ratnika koji su razgovarali u mraku. Sjeo je blizu njih, ali kako nije bilo vatre, niko ga nije ni opazio. Onda je uo glas Ebu Sufjana: "Hajdemo kui! Dosta nam je svega, konji i kamile nam ugibaju, atori se stalno rue, veina opreme je izgubljena, a ni hranu ne moemo sebi kuhati. Nema razloga da ostanemo!"

79

Hendek Ubrzo nakon to je to uo, Huzejfa se hitro i neujno prebacio preko hendeka, a sljedee jutro muslimani su slavili vidjevi da se ono to je on uo i ostvarilo - Kurejije i njihovi saveznici su otili! Opsada Medine se zavrila velikom pobjedom za Islam. Ali to nije bio kraj neprilikama, jer je melek Debrail doao Muhammedu i rekao mu da mora kazniti pleme Benu Kurejza, jer su izdali njega i muslimane. Kada je to uo, Alejhiselam je naredio muslimanima da krenu na Benu Kurejzu, koji se skrivahu u svojoj tvravi. Muslimani su ih opsjedali dvadeset pet dana dok se ovi napokon nisu predali. Kada su se predali, zamolili su Alejhiselama da im dopusti da im neko presudi i on se sloio. Isto tako im je dozvolio da izaberu ko e im suditi.

80

Pjeana oluja je zatrpala atore Kureja ovjek izabran da sudi Benu Kurejzi bio je Sa'd ibn Muaz, voa Evsa, plemena koje je u prolosti uvijek titilo Kurejzu. Sa`d ibn Muaz, koji je i sam bio ranjen u bici, odluio je da im presudi po njihovom Svetom zakonu, prema kojem se svako ko prekri dogovor kanjava smru. Sljedstveno tome, svi mukarci Benu Kurejze su smaknuti, a ene i djeca zarobljeni. Da su Jevreji uspjeli u svojoj zavjeri, Islam bi bio uniten. Umjesto toga, Medina je od tog dana postala grad gdje ive samo muslimani. Ubrzo nakon to je u Medini uspostavljen mir, Sa`d ibn Muaz je umro od zadobivenih rana. Reeno je da se melek Debrail pojavio usred noi i rekao Alejhiselamu: "O Muhammede, ko je umrli ovjek? Kada je on stigao, vrata dennetska su se otvorila, a Allahov Prijesto zatresao." Muhammed je ustao im je to uo, ali je saznao da je Sa`d ve

81

bio mrtav. Iako je bio teak ovjek, ljudi koji su mu nosili tijelo do kabura su osjeali da je bio posve lahak. Reeno im je da im meleci pomau. Kada je ukopan, Alejhiselam je tri puta ponovio: "Subhanallah!" (Slavljen neka je Allah!) i "Allahu ekber!" (Allah je najvei!). Kada ga upitae zato to ui, odgovorio je: "Kabur je bio tijesan za ovog ovjeka, dok ga Allah nije proirio." To je jedna od nagrada koje Allah d.. poklanja ehidima i dobrim muslimanima.

82

UGOVOR NA HUDEJBIJI
K U R E J I J E su pokuale unititi Islam, ali nisu uspjeli. Broj muslimana se poveavao i njihove vojske su porasle od tristo ljudi na Uhudu do tri hiljade u bici na Hendeku. Nakon godinjeg ramazanskog posta, Muhammed je usnio san prema kojem su muslimani trebali otii u Meku na hodoae. Hiljadu i etiri stotine muslimana se spremilo da sa njim obave mali had zvani umra. Obukli su se u bijele ihrame i krenuli nenaoruani da pokau Kurejijama da su poli na hodoae, a ne u rat. Kada su Kurejije uli da Muhammed dolazi, poslali su trupe s Halid ibn Velidom na elu da sprijee ulazak muslimana u grad. Da bi izbjegao tu malu etu Alejhiselam je promijenio pravac kretanja i poveo svoje ljude preko grubih planinskih puteljaka. Kada su stigli do pitomijeg terena, on im ree: "Kaite: 'Molimo se Allahu d.. za oprotaj i Njemu se kajemo." Kod Hudejbije, juno od Meke, Alejhiselamova kamila je kleknula i nije htjela ii dalje. Muslimani su mislili da je ili tvrdoglava ili umorna, ali Muhammed ree: "Ista sila koja je zaustavila slona da ne ue u Meku sada zaustavlja nas!" Potom im naredi da se ulogore, to su i uradili, iako su se svi nadali da e sljedei dan putovati do asne Kabe. Poto su se utaborili, vjernici se zaprepastie kada vidjee da su izvori skoro sasvim presahli. Kada je Alejhiselam za to saznao zatraio je od ovjeka po imenu Nadija da uzme posudu vode kojom je uzimao abdest, naspe je u rupe gdje je ostalo malo vode i da ih promijea sa svojim strijelama. Nadija uradi kako mu je reeno i odjednom je svjea voda iknula da je jedva imao vremena da se skloni. Kurejijama su poslani glasnici da ih obavijeste da su muslimani doli na hodoae, da ibadet ine Allahu d.. kod asne Kabe i da ele ui u grad u miru. Ali Kurejije nisu marili. Na kraju su izabrali Alejhiselamovog zeta, h. Osman ibn 'Affana, mudrog i cijenjenog ovjeka, da ode na pregovore, dok su muslimani ekali da vide kakve e vijesti donijeti. Nakon dugog iekivanja muslimani se zabrinue, i konano zakljuie da je h. Osman ubijen. Muhammedu , se onda javilo stanje slino onom kada bi primao objavu. Skupio je muslimane ispod jednog bagrema i zatraio da se zakunu na vjernost, to su oni i uinili. Ovaj ugovor koji se spominje i u Kur'anu, poznat je kao Rizvan ugovor (Rizvan znai dennet). Malo zatim, h. Osman ibn 'Affan se vratio, a muslimani odahnue s olakanjem kada su vidjeli da mu se nita nije

83

desilo. Neki ratnici iz Meke su pokuali napasti muslimanski logor, ali su bili pohvatani i odvedeni Muhammedu koji im je oprostio nakon to su obeali da e prestati sa napadima na muslimane. Ubrzo potom, Kurejije poslae zvanine glasnike i pregovori o mirovnom sporazumu otpoee. Suhejl ibn Amr je bio poslan ispred Mekelija da postigne sporazum. Kada je Muhammed rekao h. Aliji da na zaglavlju papira napie "U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!" , Suhejl se pobuni govorei: "Napii samo 'Bismike Allahumme' (u Tvoje ime, Allahu!). Ja Ga ne poznajem kao er-Rahman (Milostivi), er-Rahim (Samilosni)." Alejhiselam se sloio i diktirao: "Ovo je ugovor izmeu Muhammeda, Allahovog poslanika i Suhejl ibn Amra." "Stani!", viknu Suhejl. "Ne vjerujem da si ti Resulullah (Allahov poslanik). Da mislim da si Allahov poslanik ne bih se borio protiv tebe, zar ne?" Alejhiselam je staloeno pristao da se u ugovoru spomene kao Muhammed, sin Abdullaha. Muslimani su ovime bili vrlo uznemireni i h. Omer je ljutito povikao: "Zar ti nisi Allahov poslanik, i zar mi nismo muslimani? Kako da prihvatimo takav ugovor kad smo mi u pravu, a oni u zabludi? Ljudi e se zbog ovoga smijati naoj vjeri." Ali Muhammed je znao ta je najbolje i ugovor na Hudejbiji je bio potpisan.Ovim ugovorom dvije strane su se obavezale da obustave borbe na deset godina. Takoer je dogovoreno da se muslimani odmah vrate u Medinu, ali da sljedee godine mogu doi na hodoae. Ovo e hodoae trajati tri dana. Uz to, ugovor je dozvoljavao ljudima koji su htjeli napustiti Islam i vratiti se u Meku da to urade. Takoer je bilo dozvoljeno ljudima iz Meke da odu iz grada i postanu muslimani, pod uslovom da imaju dozvolu svojih staratelja. Muslimani su se sloili da poalju natrag bilo koga iz Meke ko ne bi imao dozvolu svoga staratelja. Suhejlov sin je doao sa ocem s namjerom da se pridrui Muhammedu , ali poto je ugovor bio potpisan, naravno da je bio primoran da se vrati u Meku. Gorko je zaplakao, a Alejhiselam mu ree: "O Ebu Dendel, strpi se i savladaj. Allah d.. e ti olakati i dati selamet, i tebi i drugima poput tebe." Veina muslimana su bili razoarani kada su uli uslove Ugovora, i mislili su kako nisu trebali biti prihvaeni. Nisu znali da je to ustvari bila velika pobjeda za Boijeg poslanika , to e Allah d.. kasnije potvrditi u Objavi. Ugovor je jamio da sljedee godine dou mirno u Meku, i da muslimani vremenom postanu jai i uvaeniji u cijeloj Arabiji. U vrijeme potpisivanja Ugovora muslimani nisu mogli ni slutiti da e broj ljudi koji e ii u Meku da prime Islam naredne godine biti vei nego tokom svih

84

prethodnih godina. Prije nego to su muslimani otili, slijedili su Alejhiselamov primjer klanjem kurbana i brijanjem ili ianjem kose. Iako nisu mogli posjetiti asnu damiju, Allah d.. je ukabulio njihovo hodoae, jer su imali iskrenu namjeru da ga obave. Pri povratku u Medinu, Muhammedu je objavljeno sure El-Feth (Pobjeda) iz Kur'ana. Ono poinje ovako: U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Mi emo ti dati sigurnu pobjedu da bi ti Allah ranije i kasnije krivice oprostio, da bi blagodat Svoju tebi potpunom uinio, da bi te na pravi put uputio i da bi te Allah pobjedonosnom pomoi pomogao. (Kur'an, 48:1-3) E sad, veina tih koji su napusili Meku da se pridrue Muhammedu ,bez privole svojih staratelja i koje je on vratio, nisu se ustvari vraali u Meku, nego su ivjeli u grupama du obale mora. Tu su im se pridruili drugi koji su otili iz Meke, ali te su grupe poele ugroavati prolazee karavane Kureja i onemoguavati njihovu trgovinu. Zbog toga su Kurejije rekli Muhammedu da moe uzeti nove muslimane ako hoe i da ih oni nee traiti nazad. Tako su se ti mladii pridruili Alejhselamu i napetost u odnosima izmeu ljudi Meke i Medine malo je popustila. Mladiima sa obale ubrzo se pridruie muslimani koji su jo uvijek ivjeli u Abesiniji, i uskoro se broj vjernika u Medini udvostruio. Negdje u to vrijeme, Halid ibn Velid, veliki ratnik koji je porazio muslimane na Uhudu se zaputio iz Meke u Medinu. Usput je sreo Amr ibn Asa, vjetog govornika koji je gonio muslimane kada su potraili utoite u Abesiniji. Amr, koji je i sam pokuao da se skrasi u Abesiniji, upravo se vraao iz te zemlje nakon to ga je Negus nagovarao da pree na Islam. Pitao je Halida : "Gdje si poao?" Halid odgovori: "Pravi put je postao jasan. Taj ovjek je zasigurno Boiji poslanik i, Allaha mi d.., postau musliman. Koliko dugo treba da odugovlaim?" Amr ibn As ree: "I ja putujem iz istog razloga." Tako obojica otputovae do Medine da se pridrue Muhammedu . Meutim, ova dvojica ljudi su bili zabrinuti zbog susreta sa Resulullahom jer su se u prolosti borili protiv muslimana. Tako da, kada se Amr pojavio pred Alejhiselamom, ree: "O Boiji poslanie, da li e mi biti oprotene moje prole greke, i da li e se spominjati ono to se desilo ranije?" Muhammed mu odgovori: "Amr, prelazak na Islam brie sve prijanje grijehe, kao i hidra."

85

Godinu dana nakon potpisivanja ugovora na Hudejbiji, Alejhiselam je mogao povesti dvije hiljade hodoasnika na umru. Kurejije su napustili Meku i posmatrali obrede s brda iznad grada. Poto je dogovoreni period od tri dana proao, muslimani se vratie u Medinu.

86

POZIV
M I R koji je ugovor na Hudejbiji jamio na deset godina znaio je da su ljudi iz itave Arabije mogli posjeivati Boijeg poslanika , i mnogi su dolazili da preu na Islam. U istom razdoblju, Muhammed je takoer odluio da je dolo vrijeme da se njegova poruka prenese u druge zemlje, pa je voama tada najmonijih zemalja poslao povjerljive ashabe sa pismima, u kojima je objanjeno njegovo poslanstvo. Zabiljeeno je da im je poruio: "Allah d.. me je poslao kao milost svim ljudima, zato primite ovu poruku od mene da Allah d.. bude milostiv prema vama." Isto tako je zabiljeeno da su, dok je Muhammed kopao pred bitku na Hendeku, zabljetale tri munje iz kamena koji je pokuavao pomai.

etiri glasnika

87

Te tri munje su mu pokazale tvrave koje su pripadale civilizacijama Juga, Istoka i Zapada, i koje su uskoro poslije toga dole pod okrilje Islama. U vrijeme kada je Muhammed slao svoje poruke, Ebu Sufjan i neki lanovi Kureja su trgovali u Siriji, pokrajini Istonog rimskog carstva (kasnije poznatijeg kao Bizantija). Takoer u isto vrijeme car Heraklije, vladar tog Carstva, usnio je san, i alostan saopio posjetiocima dvora u Siriji: "Sanjao sam kako se nae Carstvo raspada, a pobjedu odnijee ljudi koji ne slijede nau vjeru." Isprva je mislio da se to odnosi na Jevreje, i ak je razmiljao da pobije sve Jevreje koji su ivjeli pod njegovom vladavinom. Ali tada je stigao glasnik upravitelja Basre sa porukom za cara: "O care Heraklije, neki Arapi u gradu govore o udesnim dogaajima u njihovoj zemlji," te mu ispria sve to je uo o Muhammedu . Kada je Heraklije to uo, svojim vojnicma je naredio: "Idite i naite nekoga ko mi moe rei neto vie o ovome." Meutim, vojnici nisu mogli nai ljude koji su priali o Muhammedu, ve nadjoe Ebu Sufjana i njegove drugove i dovedoe ih pred cara. Heraklije ih upita: "Ima li nekoga meu vama ko je blizak roak Muhammedov?" Ebu Sufjan progovori: "Ja sam." I tako je car postavljao pitanja njemu mislei da on poznaje Muhammeda bolje od ostalih. Pitao ga je: "Reci mi, kakav je Poslanikov poloaj u tvom plemenu?" Ebu Sufjan odgovori: "lan je nae najcjenjenije porodice." "Da li je iko prije njega govorio stvari koje on sada govori?", raspitivao se car dalje. "Ne!," bio je odgovor. "A je li ikada bio optuen za prevaru ili la?" "Nikada!" Potom ga car upita: "A ta je sa njegovim mislima i idejama, i njegovom moi rasuivanja?" "Niko nikad nije imao razloga da u njega posumnja ili uoi greku u njegovom rasuivanju," odgovrio je Ebu Sufjan.

88

"Ko ga slijedi, oholi ili ponizni?" "Ponizni." "Da li se broj njegovih sljedbenika smanjuje ili poveava?" "Poveava," ree Ebu Sufjan, "niko od njegovih sljedbenika ga ne naputa." Car onda pree na druge stvari pa upita: "Ako sklopi sporazum, da li ga se dri?" "Da," odgori Ebu Sufjan. "Da li ste se ikada borili protiv njega," raspitivao se car, na to mu je Ebu Sufjan odgovorio: "Da. Nekada bi mi pobijedili, nekada on, ali nikada nije pogazio rije ni kod jednog sporazuma." Car ga onda upita: "ta kae da ljudi moraju initi?" "Oboavati jednog Boga", ree Ebu Sufjan. "Zabranjuje narodu da oboavaju idole koje su njihovi oevi oboavali i kae da se moraju moliti samo Allahu, davati zekjat, odravati svoju rije i ispunjavati obaveze i odgovornosti." Iako je bio Alejhiselamov neprijatelj, Ebu Sufjan je govorio istinu, a postao je musliman tek pred kraj svog ivota. Ali bojao se da lae pred drugim lanovima karavana koji su takoer bili prisutni. Sastanak se zavrio carevim rijeima: "Iz ovoga shvatam da je on zaista Boiji poslanik. Rekao si da ga sljedbenici ne naputaju, to znai da posjeduju istinsku vjeru, jer vjera ne ulazi u srce da bi potom izala. Znao sam da dolazi, i ako je istina ono to si rekao, sigurno e me osvojiti. Da sam sada s njim oprao bih mu noge. Sada moe ii. Ubrzo nakon ovoga, glasnik Dihja je stigao na sirijski dvor nosei Alejhiselamovo pismo u kojem je stajalo: "Ako prihvati Islam, bie siguran, i Allah d.. e ti podariti dvostruku nagradu. Ako ga ne prihvati, morae snositi posljedice svoje odluke." Heraklije zgrabi pismo. Toliko je bio uzrujan da se jedva savlaivao. Dihja mu ree: "Znam da je tvoj gospodar istinski Allahov poslanik. Nae knjige govore o njegovom dolasku. Da se ne bojim da e me Rimljani ubiti, preao bih na Islam. Mora posjetiti biskupa Dagatira i sve mu kazati. Narod vie cijeni njegovo miljenje nego moje." I tako je Dihja prenio poruku biskupu, i kada ga je sasluao, Dagatir ree: "Da, tvoj gospodar koga mi zovemo Ahmed se spominje u naim knjigama." Onda je

89

promijenio svoju crnu odjeu i obukao bijelu, i otiao da se obrati narodu koji se okupio u crkvi: "O Rimljani, stiglo nam je pismo od Ahmeda, u kome nas poziva Allahu d... Svjedoim da ne postoji ni jedno boanstvo osim Allaha, i da je Ahmed Njegov rob i poslanik," (Ahmed je drugo ime za Muhammeda ) Ali kada je svjetina to ula, razbijesnila se i napala Dagatira tukui ga dok nije umro. Heraklije se prepao da mu se ne desi ista stvar, pa se obrati svojim generalima s balkona: "O Rimljani! Jedan ovjek mi je poslao pismo pozivajui me svojoj vjeri. Slijedimo ga kako bi bili sretni na ovom i na buduem svijetu." Kada su to uli, Rimljani ljutito zagalamie, pa je Heraklije brzo rekao: "Samo sam se pretvarao. Htio sam da vidim koliko je vaa vjera jaka. Drago mi je da ste dosljedni svojoj vjeri." Heraklije onda predloi da Rimljani plaaju taksu ili da daju zemlju muslimanima kako bi odrali mir, ali oni to odbie. Shvativi da vie nita ne moe uraditi, i znajui da e Islam jednog dana osvojiti Siriju, Heraklije je napustio pokrajinu i vratio se u Carigrad, prijestolnicu Istonog rimskog carstva. Dok je odlazio, osvrnuo se i rekao: "Posljednji put, zbogom, o Sirijo!" U meuvremenu, drugi Alejhiselamov glasnik je stigao na dvorac perzijskog aha Husrefa, gdje su mu kraljevski uvari rekli: "Kada vidi aha, mora mu se pokloniti i ne podizati glave dok ne progovori s tobom." Na to Muhammedov , glasnik odgovori: "To nikada neu uiniti. Samo se Allahu d.. klanjam." - "ah onda nee primiti pismo koje donosi," rekoe oni. I kada je dolo vrijeme da ga glasnik vidi, ah je zaista bio iznenaen vidjevi da ovjek dri glavu visoko i odbija da pokorno klekne kao i svi ostali. Ipak, ah je proitao pismo: U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Od Muhammeda, Allahovog poslanika, Husrefu, ahu Perzije. Mir onima koji slijede istinu, koji vjeruju u Allaha i Njegovog poslanika, i koji svjedoe da ne postoji ni jedno boanstvo sem Allaha d.., i da je Muhammed Njegov poslanik. Pozivam te u ime Allaha d.., jer ja sam Njegov poslanik, da upozori svoj narod da e snositi posljedice ako ne prihvati Njegovu Poruku. Postanite muslimani i biete sigurni. Ako odbije da ih obavijesti, ti e biti kriv za njihovo neznanje. ah se razbjesni kada to proita i podera pismo u komadie. Kada se glasnik vratio u Arabiju, ispriao je Boijem poslaniku ta je Husref uinio. Muhamed tada ree: "Allah d.. e mu pocijepati carstvo

90

u komadie!" I nekoliko godina kasnije desilo se upravo ono to je Alejhiselam predvidio. Kao u Siriju i Perziju, glasnik je poslan i Negusu (ili kralju) Abesinije sa sljedeim pismom: Mir. Hvaljen neka je Allah d... On je Allah - nema drugog boga osim Njega, Vladar, Sveti, Onaj koji je bez nedostatka, Onaj koji svakog obezbjeuje, Onaj koji nad svim bdi, Silni, Uzvieni, Gordi. Hvaljen neka je Allah, On je vrlo visoko iznad onih koje smatraju Njemu ravnim! (Kur'an, 59:23) I svjedoim da je Isa, sin Merjemin, od Njegovog duha i Njegova rije koju je On uputio djevici Merjemi, dobroj, istoj pa je ona zanijela Isaa. Allah d.. ga je stvorio od Svog duha i daha kao to je stvorio Adema Svojom rukom i Svojim dahom. Pozivam te na poslunost Allahu d.., Jedinstvenom i bez suparnika; i mene da slijedi i da vjeruje ono to mi je dolo, jer sam ja Allahov poslanik. Mir svima koji slijede istinsku uputu. Kralj Abesinije bijae veoma mudar ovjek, i svijet ga je drao za dobrog kranina. Naravno, ve je uo o Muhammedu i njegovoj vjeri od muslimana koji su zatraili utoite u njegovoj zemlji prije nekoliko godina. Pismo ga je duboko dirnulo i kada je siao sa svog prijestolja, time nije samo htio da iskae svoje potovanje ve i da pokae da je ve musliman. Odgovorio je na Alejhiselamovo pismo svojim pismom: Muhammedu, Allahovom poslaniku, od Negusa el-Esema, kralja Abesinije. Es-selamu alejkum, o Allahov poslanie, ve rahmetullahi, ve berekjatuhu. Ne postoji niko kao On, koji me je uputio u Islam. Primio sam tvoje pismo, o Allahov poslanie. Neki od tvojih sljedbenika, kao i tvoj roak Dafer, jo uvijek ive ovdje. Vjerujem da si ti zaista Boiji poslanik i jo jedanput potvrujem svoju vjernost koju sam ti obeao prije par godina pred tvojim roakom Daferom, zahvaljui kojem sam preao na Islam i predao se Gospodaru svjetova. U meuvremenu, etvrti glasnik je brodom doputovao u Aleksandriju, na susret sa Mukavkisom, vladarom Egipta, koji je bio koptski kranin. U pismu je Muhammed pozvao Mukavkisa da primi Islam, jer kranin koji vjeruje u Isaovu poruku bi trebao vjerovati i njemu, poto je on doao sa istom porukom od Allaha d... U pismu je stajalo:

91

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Od Muhammeda, Abdullahovog sina, velikom Koptu. Mir svakome ko slijedi Istinu. Pozivam te da primi Islam. Budi musliman, Allah d.. e te dvostruko nagraditi. Ako bude odbio, snosie odgovornost to svom narodu nisi dozvolio da ima udjela u ovoj blagodati. Mukavkis je pokazao potovanje prema onome to je pisalo u pismu. Prema glasniku se lijepo ophodio, i po njemu je mnoge poklone poslao Alejhiselamu, ali musliman nije postao. Iako je jedino Abesinija odgovorila na Alejhiselamov poziv u Islam, sve nije bilo izgubljeno, je su par godina kasnije Perzija, Sirija i Egipat postale muslimanske zemlje.

etiri poruke

92

ULAZAK U MEKU
U P R K O S poboljanim odnosima izmeu Meke i Medine nakon potpisivanja ugovora na Hudejbiji, Kurejije su prekinuli desetogodinji mir kada su sa svojim saveznicima, plemenom Benu Bekr, napali pleme Huza`a. Huza`a su bili muslimanski saveznici i im je Muhammed uo za napad, odmah je naredio ljudima da se pripreme za rat. Kada su bili spremni, rekao im je da im je cilj Meka, i kako je htio izbjei borbe unutar gradskih zidina, kazao im je da se moraju kretati brzo kako bi iznenadili neprijatelja. Na taj nain Mekelije nee imati vremena da se pripreme za rat, a poto e biti opkoljeni morae se predati. Tako bi muslimani mogli osvojiti grad bez izazivanja tete ili gubitka zivota. Kada je muslimanska vojska, koja je brojala deset hiljada boraca, krenula na Meku, bio je mjesec Ramazan, osma godina po hidri. Mnogi ljudi su postili, iako nisu bili duni, jer su putovali. Svi su bili u zanosu, to idu u Meku, pogotovo to neki od njih nisu vidjeli svoje kue osam dugih godina. U meuvremenu je Abbas, Alejhiselamov amida, odluio da je dolo vrijeme da on i ena mu napuste Meku i pridrue se Muhammedu u Medini. Meutim, nisu morali ii daleko, jer su nakon dvadeset i pet kilometara naili na muslimanski vojni logor. Kada ih je Alejhiselam ugledao, rekao je: "Amida, tvoja hidra je posljednja hidra. Moje poslanstvo je posljednje poslanstvo." Onda se Abbas pridruio vojsci, a njegova ena otputovala u sigurnost Medine. Pala je no i muslimani su zapalili vatre kako bi osvijetlili logor. Promatrajui iz grada Mekelije su bili zaprepateni da vide tolike vatre. Ebu Sufjan je obiao itavu Meku nastojei da sazna iji je logor. Odjednom je vidio Abbasa kako jae prema njemu iz pravca vatri. Vraao se kao glasnik mira od Alejhiselama i rekao Ebu Sufjanu: "Muslimani su doli sa velikom vojskom. Ne ele da se bore, ve samo da uu u grad. Bolje je da se predate nego da se borite. Doi da se sretne s Boijim poslanikom pod mojom zatitom." Ebu Sufjan je pristao i uzjahao s Abbasom na Alejhiselamovu bijelu mazgu. Jo je uvijek bila no kada su ulazili u muslimanski logor. Kad god bi proli pokraj vatre, neko bi doviknuo: "Ko ide?" Niko u strancu nije prepoznao vou svojih neprijatelja, ali su znali Abbasa, tako da su ih putali.

93

Ali kada su prolazili pored h. Omera, on je odmah prepoznao Ebu Sufjana i povikao: "Ebu Sufjan! Allahov neprijatelj!" Potrao je za njima namjeravajui da ubije svoga dumana, ali je Abbas potjerao mazgu da ide bre. Stigli su u Muhammedov ator malo prije h. Omera koji je zadihan utrao za njima. H. Omer je preklinjao Muhammeda " : O Boiji poslanie, dopusti mi da skonam ivot Ebu Sufjanu, neprijatelju Islama koji je predvodio vojske Kureja u borbi protiv nas!" Abbas ga je prekinuo govorei: "Zakleo sam se da u ga tititi dok je ovdje," na ta je Muhammed rekao amidi da odvede Ebu Sufjana u njegov ator da prenoi. Ujutro su Ebu Sufjana odveli Muhammedu koji mu ree: "Ebu Sufjane! Zar jo nisi shvatio da ne postoji nijedno boanstvo sem Allaha d..?" Ebu Sufjan na to odgovori: "Da je postojalo neko drugo, ono bi mi do sada pomoglo." "Stidi se, Ebu Sufjane," nastavi Muhammed , "vrijeme je da shvati da sam ja uistinu Boiji poslanik." Nakon par trenutaka, Ebu Sufjan, koji se sjetio kako h. Omeru nije bilo dozvoljeno da ga ubije, odgovori: "Vidim da si velikoduna osoba i da prata, ali u to biti siguran jo ne mogu ." Abbas, koji je stajao u blizini se okrenu i ree: "Vjeruj, kao to ja sada vjerujem. Ebu Sufjan je za trenutak mirno stajao, a onda je pred svima izgovorio staloenim i mirnim glasom: "Nema boga osim Allaha d.., i Muhammed je Allahov poslanik." Muhammed tada ree Ebu Sufjanu da se vrati u Meku i da kae narodu da e muslimani ui u grad sljedeeg jutra. Ali prije nego to e otii, Abbas predloi Alejhiselamu da bi bilo dobro da Ebu Sufjanu ponudi dostojanstven poloaj, poto je on bio ponosan ovjek. Muhammed je prihvatio ovaj savjet, govorei Ebu Sufjanu: "Reci narodu da e svaki onaj koji bude potraio utoite u tvojoj kui kada mi budemo ulazili u grad, biti siguran." Ovo je bila velika ast za Ebu Sufjana. Muhammed mu je jo poruio da uvjeri Mekelije da e oni koji ostanu u svojim kuama ili u Kabi takoer biti zastieni. Ebu Sufjan se brzo vratio u grad. Odmah je otiao na brdo na koje se nekada pela Hadera traei vodu i odakle je Muhammed kasnije govorio i pozivao Kurejije. Ebu Sufjan se tada obrati narodu: "O ljudi Meke, vatre koje smo vidjeli oko nas logorske su vatre Muhammeda i njegovih ljudi. Doao je s jakom vojskom i ima ih previe da bismo se borili s njima. Zato je najbolje da se predamo. Svako ko ostane u mojoj kui ili u svojoj, ili u Kabi, bie na sigurnom."

94

95

Mekelije su bile zaprepatene da vide brojne vatre 96

Rano sljedeeg dana muslimani su ulazili u Meku sa svih strana. Nareeno im je da nikoga ne diraju, sem ako ih neko pokua sprijeiti da uu. Kada Muhammed , doe, sie sa svoje kamile, pade na seddu i zahvali se Allahu d.. za pobjedu. im su to nevjernici vidjeli, znali su da je Boiji poslanik doao u miru. Ljudi su poeli naputati svoje kue i trati prema Kabi. Kada su tamo stigli, vidjeli su kako Muhammed obavlja obredno kruenje oko Kabe, tavaf, na svojoj kamili, okruen muslimanima. Kada je zavrio, ree: "Ne postoji ni jedno boanstvo sem Allaha d.., i On nema druga. Mukarci i ene Kureja, ne budite oholi, jer su svi jednaki; svi smo mi sinovi Ademovi, a Adem je napravljen od praine." Onda im je prouio ove ajete: U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! O ljudi, mi vas od jednog ovjeka i jedne ene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najvie boji, Allah uistinu sve zna i nije Mu skriveno nita. (Kur' an,49:13) Nakon toga im je rekao: "O Kurejije, ta mislite da u vam uraditi?" Ljudi su dobro razmislili prije nego to odgovorie, jer su znali da prema pravilima rata svi mogu postati ratni zarobljenici. Ali su isto tako znali da je Muhammed velikoduan, pa su odgovorili: "Postupie prema nama kao ljubazni roak i velikoduni brat." Na ovo im je odgovorio rijeima poslanika Jusufa kada su mu braa dola u Egipat: "Bog vam oprata i On je Najmilostiviji od milostivih." Alejhiselam je kasnije otiao na brdo Safa, a narod ga je do tamo pratio i prilazio mu, svaki od njih mu uzimajui ruku i izjanjavajui se muslimanom. Zatim se Alejhiselam vratio u Kabu i pokazujui svojim tapom na tristo ezdest i pet kipova koji su tamo bili postavljeni, prouio sljedee ajete iz Kur'ana: U ime Allaha, Mllostivog, Samilosnog! I reci: "Dola je istina, a nestalo je lai; la, zaista, nestaje!" (Kur'an,17:81)

97

Muslimani kod Kabe Na ovo, svaki kip pade na lice. Muhammed je onda krenuo da oisti Kabu zajedno sa svojim sljedbenicima, nakon ega je rekao h. Bilalu da se popne na vrh i proui ezan. Od tada se u Meki pet puta na dan uje poziv na namaz. Kaba, Allahova kua, sluila je svrsi radi koje ju je Ibrahim izgradio hiljadama godina ranije, kao svetite za oboavanje Allaha d.., naeg Stvoritelja, a Meka je i dalje duhovni centar Islama. Na dan kada je Meka osvojena, Muhammed se obratio narodu rijeima: "Allah d.. je uinio Meku svetom onog dana kada je stvorio nebesa i Zemlju, i ostae Najsvetija od svetih sve do Dana proivljenja. Nikome ko vjeruje u Allaha d.. i Posljednji dan nije dozvoljeno na ovom mjestu proliti krv, niti sjei drvee. Nije bilo dozvoljeno nikome prije mene, niti e biti ikome poslije mene. Zaista, nije mi dozvoljeno osim u ovom trenutku, samo to Allahova d.. srdba protiv njegovog naroda to ini opravdanim. Meka je povratila svoju prijanju svetost. Neka se prisutni sada raziu i kau drugima."

98

POUKA O OHOLOSTI U DOLINI HUNEJN

I S L A M je procvjetao u Meki i muslimani su bivali jai i jai. Meutim, juno od Meke ivjelo je ratniko pleme Hevazin, koje nije prelo na Islam. Postiglo je dogovor sa drugim plemenom iz Ta'ifa, Sekif, da se bore protiv muslimana i da ih unite prije nego to uspiju proiriti svoju vjeru kroz itavu Arabiju. Sekif, koji su bili poznati po svojoj hrabrosti, uskoro su zadobili podrku ostalih plemena s podruja Ta'ifa, pogotovu kada su tim plemenima rekli: "Gledajte ta se desilo! Ako je Kurej, najvee pleme, pokleklo pred Muhammedom, to isto e se uskoro desiti svima nama. Trebamo napasti odmah prije nego to se muslimani uane u Meki i dobiju podrku Kureja." Poglavica jednog od tih plemena, neustraivi ratnik po imenu Malik ibn Auf, bio je izabran za vou. Napravio je plan: "Svi trebate poi u borbu zajedno sa svojim porodicama, atorima, kozama i ovcama, jer ako se morate boriti za sve to imate, niko od vas nee odustati od borbe." Svi su se sloili s Malikom, sem jednog starog, slijepog ovjeka po imenu Durejd. Bio je veliki ratnik u svoje doba, i zbog svog iskustva i dobrih savjeta jo uvijek je pratio ljude u bitkama. "Ne svia mi se Malikov plan", usprotivio se. "Ako je neko kukavica i napusti bitku onda e napustiti i svoju porodicu. ene i djeca e nam biti velika briga, i ako nas pobijede, svo nae blago e pasti u ruke neprijatelja." Ali Malik nije obraao panju na njegov savjet i ostao je pri svom prvobitnom planu. Kada je Muhammed uo ta su neprijateljska plemena planirala da urade, shvatio je da je prinuen da se bori i naredio je vojsci da krene prema Ta'ifu. Imao je dvanaest hiljada ljudi, a neprijatelj samo etiri. Muslimani su bili ponosni na svoju snagu i dok su gledali unaokolo koliko ih je, govorili su u sebi: "Nikada neemo biti poraeni!" uvi to, Muhammed je znao da su muslimani postali isuvie ponosni i da zbog toga nee uspjeti. Upozorio ih je: "Oslonite se na Allaha d.., a ne na svoju vlastitu snagu." Vrijeme bitke se primaklo. Muslimanska vojska je krenula prema Hunejnu, uskom prolazu sred krevitih planina, prema dolini gdje su Hevazin i ostala plemena ekala. Bilo je sasvim rano jutro i jo nije svanulo. Muslimani nisu bili svjesni da su se pod okriljem noi ratnici Hevazina ve popeli na planinu i ekali ih. im su svi

99

muslimani zali u uski klanac, Hevazin ih napade iz zasjede. Prvo na njih stijenje bacae, a onda ih napadoe strijelama i sabljama. U zaprepatenju i strahu, muslimani se poee povlaiti. Muhammed je bio ogoren kada je vidio kako bjee, ali je vrsto ostao na svom poloaju sa h. Ebu Bekrom, h. Alijom, amidom Abbasom i par ashaba. Abbas tada pozva muslimane da se vrate i da ne naputaju Alejhiselama. Postieni onim to su uradili i vidjevi kako se Muhammed gotovo sam suoava s neprijateljem, muslimani se ubrzo vratie u bitku. Onda Allah d.. posla meleke - vojske koje niste vidjeli - njima u pomo. Uslijedila je estoka bitka. Muslimanski ratnici su uznapredovali, napadajui silovito, potiskujui Hevazin nazad kroz prolaz prema dolini gdje se jo vodila duga i teka borba. Na kraju dana muslimani su pobijedili, ali tek poto su nauili lekciju o opasnosti od oholosti. Kao to je starac i predvidio, poraeni neprijatelj je pobjegao, ostavljajui svoje porodice i stvari u zarobljenitvu. Kasnije su se sve voe plemena, sem jednog, vratili po njih i primili Islam. Alejhiselam im je oprostio i vratio im porodice, ali ne i njihove stvari. Jedina iznimka je bio voa Hevazina. Pobjegao je u Ta'if, gdje je potraio utoite u jednom dvorcu, ali muslimani su ga gonili i opkolili grad, opsjedajui ga tri sedmice. Pokuavali su upasti u dvorac, ali nakon to su izgubili mogo ljudi u tom pokuaju, Muhammed je naredio da se povuku. Meutim, pria se tu nije zavrila, jer ubrzo nakon toga Hevazin i veina drugih plemena su doli u Meku i primili Islam, kao i Malik ibn Auf, koji im je bio voa u bici, i kojeg je Muhammed sada proglasio njihovim poglavicom. Nakon bitke u dolini Hunejn, Alejhiselam je raspodijelio osvojeni plijen meu narodom Kureja i ostalih beduinskih plemena. Ensarije iz Medine, koji su bili njegova jedina podrka u toku dugih, tekih godina prije osvojenja Meke, nisu dobili nita. Zbog toga su bili ljuti i otili su Muhammedu da se ale. A on im ree: "ta ja to ujem od vas? Zar mislite loe o meni? Zar vam nisam doao kada niste znali istinu, pa vas je Allah d.. uputio; kada ste bili siromani, pa vas je Allah d.. uinio imunim; kada ste bili neprijatelji, pa je Allah d.. smekao vaa srca? Zar ste eljni ovozemaljskih stvari koje ja moram korisiti kako bih zadobio povjerenje naroda i poveo ih ka Islamu? Zar vam Islam nije dovoljan? Zar niste zadovoljni time to, dok neki ljudi odnose stada stoke, vi sa sobom vodite Boijeg poslanika u Medinu?" Kada su to uli, ljudi osjetie kajanje i pooe plakati. Tada jedan od njih, s velikom poniznou i potovanjem, ree: "Itekako smo zadovoljni to na poklon na ovome svijetu imamo Boijeg poslanika."

100

Moda i mi sebi moemo postaviti isto pitanje. Zar nismo blagoslovljeni to imamo Muhammeda i Kur'an kao vodi u onome to je zanavijek vano? Zar to nije mnogo znaajnije nego razmiljati o trenutanim zadovoljstvima? Ubrzo nakon toga ensarije su krenuli za Medinu zajedno sa Alejhiselamom. On je mogao ostati meu svojim narodom i proivjeti preostale dane u Meki, ali se vratio, kao to je i obeao, da bude s narodom Medine, to je za njih bila velika poast i blagoslov: U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Allah vas je na mnogim bojitima pomagao, a i onoga dana na Hunejnu kad vas je mnotvo vae zanijelo, ali vam ono nije ni od kakve koristi bilo, nego vam je zemlja, kolikogod da je bila prostrana, tijesna postala, pa ste se u bijeg dali. Zatim je Allah na Poslanika Svoga i na vjernike milost Svoju spustio, i vojske koje vi niste vidjeli poslao i one koji nisu vjerovali na muke stavio; i to je bila kazna za nevjernike. Allah je poslije toga onome kome je htio oprostio, a Allah prata i samilostan je. (Kur'an, 9:25-27)

101

TEBUK - ISPIT VJERE

V I J E S T I o porastu muslimanske moi i tome kako sve vie ljudi iz Arabije slijedi Muhammeda , stigle su do Heraklija, vladara Istonog rimskog carstva. Rimljani su vidjeli ujedinjavanje Arapa pod zastavom Islama kao moguu opasnost Carstvu, tako da su carevi generali i savjetnici zakljuili da bi najbolje bilo da napadnu muslimane istovremeno sa sjevera i istoka, kako bi unitili Islam jednom zauvijek. Dvije godine su prole otkako im je Heraklije priao o Poslanikovom pismu s pozivom da prihvate Islam, ali ni sada kao ni tada nisu bili raspoloeni da sluaju o takvim stvarima. Kada je Muhammed , uo o planu Rimljana, odluio je da je bolje doekati rimsku vojsku kod Tebuka, na putu ka Siriji, 500 kilometara od Medine, nego da ih saeka da napadnu Medinu. Jedan od razloga za takvu odluku je bilo to to je Muhammed , osjetio da e Islamu doi kraj budu li poraeni u Medini, jer bi neprijatelj zauzeo i grad i vojsku. To je bila veoma teka odluka za njega, jer ne samo to je Tebuk bio daleko, ve je ba u to vrijeme trajala sezona etve i naroito topla godina. Tome jo treba pridodati injenicu da je neprijatelj imao ogromnu vojsku. U to vrijeme u Medini su ivjeli ljudi koji nisu bili istinski vjernici. Zvali su ih munaficima, jer su se pretvarali da vjeruju, dok su krih ono to im je zaista bilo u srcu. Kada je Muhammed pozvao sve u rat, ovi licemjeri su pokuali da unesu strah i zebnju meu muslimane govorei: "Kako se moemo nadati pobjedi nad Rimljanima ije se carstvo prostire na iroka podruja svijeta. ak i kad bi mogli pobijediti, neemo imati ansu, jer e nas najprije poraziti dugo putovanje i vruina. Uostalom, nai usjevi i voe su spremni za etvu i berbu; kako da to ostavimo? Biemo uniteni ako to uinimo!" Sve to su licemjeri govorili bilo je iskuenje za muslimane. Ko bi nastavio da se bori za svoju vjeru uprkos takvim preprekama? Ko bi imao hrabrosti da se odrekne svog bogatstva da bi opremio vojsku? Ovaj ispit vjere e doista pokazati ko su bili pravi muslimani. Po ovome pitanju, Allah d.. je objavio sljedei ajet: U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! O vjernici, zato ste neki oklijevali kad vam je bilo reeno: "Krenite u borbu na Allahovom putu!" kao da ste za zel ju prikovani? Zar vam je drai ivot na ovom svijetu od onoga svijeta? A uivanje na ovom svijetu, prema onom na onom

102

svijetu, nije nita. (Kur'an, 9:38) Da bi okupio i opremio vojsku, Muhammedu je trebalo mnogo novca i, uprkos svemu onome to su licemjeri govorili, mnogi muslimani, pogotovo Alejhiselamovi bliski prijatelji, bili su spremni da pomognu. Tako na primjer, h. Osman ibn `Affan je velikoduno obezbijedio konje i oruje za deset hiljada vojnika, a h. Ebu Bekr je dao sve to je imao na svijetu. H. Omer je takoer dao mnogo, i na taj nain je Muhammed mogao opremiti vojsku od etrdeset hiljada vojnika. Sve je na kraju bilo spremno, i taman kada su trebali da krenu jo sedam ljudi je dolo s molbom Muhammedu da im dopusti da im se pridrue. On ih je, naalost, morao odbiti, jer nije bilo konja za jahanje da bi mogli putovati. Sedmorica ljudi su toliko bili oneraspoloeni da su plakali dok su odlazili. Kada su sve pripreme obavljene, vojska je krenula, i ba u tom trenutku se nalo jo par kamila. Saznavi za to, Muhammed posla da se pozovu ona sedmorica ljudi, koji bie presretni to mogu poi u borbu. Za to vrijeme Rimljani su saznali da im muslimani dolaze u susret. Jo vie su bili sigurni u pobjedu kada su to uli, jer su vjerovali da je sasvim nemogue da vojska pree bezvodnu pustinju pod suncem koje je nemilosrdno prilo. ak, ako bi muslimani, nekim udom, u tome i uspjeli, toliko bi bili iscrpljeni da bi lahko bili pobijeeni. I zaista, bilo je toliko vrue, a putovanje tako naporno, da se par muslimana vratilo, dok je veina nastavila dalje s Alejhiselamom sve dok nisu ostali bez vode. Kako su ljudi postajali sve edniji, ekspedicija se inila beznadenom. Muhammed je uputio dovu Allahu d.. za pomo i, samo to je zavrio dovu, prve kapi kie poee padati. Kia je padala dok muslimani nisu ugasili e. Te noi su vrsto spavali po prvi put u nekoliko dana, okrijepljeni vodom i sigurni da e ih h. Bilal kao i obino probuditi na sabah-namaz. Ali h. Bilal je tako vrsto spavao da se nije probudio. To je bilo prvi put da su muslimani propustili namaz i bili su vrlo zabrinuti. Meutim, Muhammed se nije ljutio na h. Bilala, a muslimanima je rekao da se ne trebaju sekirati, jer ga nisu propustili namjerno. Alejhiselam i vojska nastavie marirati kroz pustinju dok napokon nisu doli do oaze Tebuk. Meutim, kada su tamo stigli, bili su iznenaeni da uju da se rimska vojska povukla, jer se uplaila na vijest o udesnom prelasku muslimana preko pustinje. Muhammed , je neko vrijeme ekao u oazi, ali kada je postalo oigledno da se Rimljani nee pojaviti, izdao je nareenje za povratak kui. Nisu gonih neprijatelja, jer se Muhammed borio samo kada je bio napadnut.

103

Muslimanski logor na Tebuku 104

Dugi mar na Tebuk bio je jo jedan ispit vjere za muslimane. Pa ipak, meu onima koji su herojski pretrpjeli taj put bilo je i licemjera koji su se pretvarali da su vjernici dok su u srcu ostali neprijatelji Islama. Niko nije mogao ni slutiti da neko ko je preao pustinju zajedno sa Muhammedom moe biti njegov neprijatelj. Shvativi to, par licemjera je spremilo urotu da ubiju Alejhiselama tako to bi ga gurnuli sa visoke, stjenovite litice, u planinama Akabe kuda su trebali naii. Ali, prije nego to je vojska stigla do ovog stjenovitog puta, Allah d.. je upozorio Resulullaha o tom gnusnom planu. Zatim je Muhammed naredio vojsci da nastavi kroz dolinu, dok je on sa jo dvojicom pratilaca krenuo preko planine. Kada su se zavjerenici pribliili, on ih je zovnuo kako bi vidjeli da je prozrio njihov plan, nakon ega su se oni bre - bolje vratili vojsci i pokuali sakriti meu vojnike. Muhammed je kasnije sakupio svoje sljedbenike oko sebe i ispriao im ta se desilo. Izdvojio je ljude koji su kovali zavjeru protiv njega i ak im je ispriao istim rijeima sve to su rekli jedni drugima. Neki od Alejhiselamovih ashaba su traili da se ti ljudi smaknu, ali im je Muhammed ipak oprostio. im se vratio u Medinu, Alejhiselam je otiao do damije da klanja. Mnogi licemjeri i slabii koji s njim nisu ili na Tebuk doli su da se opravdaju. Tri duevno vrijedna ovjeka koji se nisu pridruili vojsci bili su osueni od strane Alejhiselama da se naue disciplini ekanja Allahovog d.. oprosta. Pedeset dana niko sa njima nije priao. Napokon, Allah d.. je Alejhiselamu objavio sure u kojemu kae da je dvojici ljudi oproteno: U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Allah je oprostio Vjerovjesniku, i muhadirima i ensarijama, koji su ga u tekom asu slijedili, u vrijeme kada se srca nekih od njih zamalo nisu pokolebala; On je poslije i njima oprostio, jer je On prema njima blag i milostiv, a i onoj trojici koja su bila izostala, i to tek onda kad im je zemlja, koliko god da je bila prostrana, postala tijesna, i kad im se bilo stisnulo u duama njihovim i kad su uvidjeli da nema utoita od Allaha nego samo u Njega. On je poslije i njima oprostio da bi se i ubudue kajali, jer Allah, uistinu, prima pokajanje i milostiv je. O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni! (Kur'an, 9:117- 119)

105

OPROSNI HAD
M U H A M M E D je postao najmoniji voa u itavoj Arabiji. Nakon to su kipovi u Kabi bili porazbijani, a Kurejije postali muslimani, veina drugih plemena iz Arabije su dola da preu na Islam. Godina u kojoj su dolazih kasnije je nazvana "Godina izaslanstava." Kako je koje pleme primalo Islam tako je i Muhammed slao svoje ljude da ih poduavaju novoj vjeri. Mnogi ljudi su dolazili u Medinu da postavljaju pitanja Alejhiselamu. Jedno je pleme poslalo ovjeka po imenu Dimam koji je bio krupan i jak. Kada je stigao u Medinu, odmah je otiao u damiju, gdje je Alejhiselam sjedio sa ashabima, i stao iznad njega. Bunim i grubim glasom upita: "Ko je od vas sin Abdul-Muttalibov?" Kada mu se Alejhiselam javio, Dimam nastavi: "Postaviu ti teko pitanje, ali me nemoj pogreno shvatiti. Molim te da se zakune Allahom, tvojim Allahom, Allahom onih koji su bili prije tebe i Allahom onih koji e doi poslije tebe, da li te je On poslao kao vjerovjesnika?" "Jeste," odgovori Alejhiselam. "Da li ti je Allah rekao da nam naredi da mu ibadet inimo, klanjamo pet dnevnih namaza, dajemo zekjat, postimo, idemo na had i da potujemo ostale propise Islama?", pitao je dalje Dimam. Kada mu je Muhammed odgovorio potvrdno, Dimam je primio Islam, i dok je odlazio, dodao je: "Onda u raditi ono to mi je reeno da radim, a izbjegavau stvari koje su mi zabranjene ni vie ni manje." Dok se Dimam peo na svoju kamilu i odlazio, Muhammed je okupljenima oko sebe govorio: "Ako je ovaj ovjek iskren, otii e u dennet." Kada je Dimam stigao meu svoj narod svi su mislili da je poludio, ali do ponoi, kada je zavrio sa svojom priom, ni jednog meu njima nije bilo koji nije primio Islam. Kada je dolo vrijeme godinjeg hodoaa ili hada, oglaeno je da e i Muhammed poi u Meku. Muslimani cijele Arabije su nagrnuli u Medinu da mu se pridrue u njegovom putovanju prema Kabi. Kako su plemena pristizala, tako su postavljala atore oko grada i na kraju ih je bilo vie od trideset hiljada. Alejhiselam im je sa svojom porodicom i prijateljima izaao u susret i da ih povede na

106

had, ali prije polaska je sve muslimane predvodio u namazu. Nakon molitve, Alejhiselam se popeo na svoju kamilu i krenuo ka Meki u pratnji hodoasnika koji su, prvi put nakon toliko stoljea, oboavali Allaha d.., jednog Boga. Muhammed i njegovi ashabi bijahu duboko dirnuti prizorom velikog broja mushmana koji su ih slijedili u Meku, ne nosei sa sobom nikakvo oruje i ne strahujui ni od koga. Nisu mogli a da se ne sjete svoga seljenja iz Meke kada ih je bilo tako malo i kada su bili prisiljeni da napuste svoja ognjita kako bi izbjegli srdbu Kurejija. U toku putovanja muslimani su ponavljali dovu kojoj ih je poduio Muhammed , a koju je primio od meleka Debraila. Ova dova, telbija, je od tada postala dio hada. To je bio odgovor na zov koji je Ibrahim uputio kada su on i Ismail zavrili gradnju Kabe: Lebbejk allahumme lebbejk, lebbejkla erike leke lebbejk. Innel-hamde venni`mete leke vel-mulk, la erike leke. Odazivam Ti se, Boe. Odazivam se Tebi koji nema druga, odazivam Ti se. Sva hvala i sva slava pripadaju Tebi, i sva vlast! Tebi koji nema druga! Nakon deset dana hodoasnici su u suton koraali istim putem kojim su ili na Dan osvojenja Meke. Kada su doli do Kabe, ispred nje je stajao Muhammed i klanjao, a zatim su je on i ostali muslimana sedam puta obili uei naglas dove. Potom su, ba kao i Ibrahim , otili na brdo Debelu-rahmet na Arefatu, na koje se Alejhiselam popeo na kamili. S brda je predvodio ljude u dematu, a onda im se obratio, dok su oni stajali ispod brda u irokoj dolini. Ono to je Muhammed tada govorio poznato je kao "Oprotajni govor", jer je to bio posljednji Alejhiselamov govor pred njegovu smrt. Rekao je: "Sigurno ete se sresti sa svojim Gospodarom, i On e vas pitati za vaa djela." Muslimanima je poruio da slijede upute iz Kur'ana i njegovog primjera. Ree da im da je to najbolji nain ivota. Poruio im je da prestanu ivjeti onako kako su ivjeli prije Islama. Osveta, jedna od najstarijih tradicija Arabije je zauvijek zabranjena; kamata takoer, a tua imovina se mora potivati. Stvari koje su prije bile zabranjene u toku etiri sveta mjeseca godine, sada su zauvijek zabranjene. Zatim je poruio: "Znajte da je svaki musliman muslimanu brat!", to je bila sasvim nova ideja za plemena koja su se u prolosti tako esto svaala. Takoer je rekao: "Allah d.. svakome daje njegov dio - tano ono to zasluuje." Nakon svake misli Alejhiselam bi upitao: "Jesam li vam dobro objasnio? Da li sam bio dovoljno jasan?" Svi bi odgovorili: "Jesi". Jer to su bili ljudi koji su kasnije njegove poruke i upute prenosili onima koji taj dan nisu mogli biti tu, ali i buduim generacijama.

107

Muhammed je tada rekao: "Ostavljam vam dvije stvari, i ako se njih budete drali, biete spaeni. To su Allahova knjiga i rijei vaeg Poslanika." Zatim je upitao: "Jesam li vam prenio Poruku?" Masom se prolomilo: "Allaha nam, jesi!" Alejhiselam je zavrio sljedeim rijeima: "Allahu! Budi svjedok tome." U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Danas su nevjernici izgubili svaku nadu da ete vi otpasti od svoje vjere, zato se ne bojte njih, ve se bojte Mene. Sada sam vam vjeru vau usavrio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovo jan sam da vam Islam bude vjera. (Kur'an, 5:3) Mnogi muslimani poee plakati, znajui da ako je Alejhiselam zavrio sa svojom poslanikom zadaom, to znai da mu se ivot sigurno blii kraju. Nakon to su ostatak "Dana Arefata" proveli u namazu i razmiljanju, muslimani su poeli privoditi had kraju vraajui se u Meku, jo uvijek izgovarajui telbiju. Prvu no u povratku su proveli na Muzdelifi. Tu su sakupili kamenie koje su ponijeli sa sobom na Minu. Tamo su stali ispred velike stijene i na nju bacali kamenie u sjeanje na Ibrahimov susret sa ejtanom na tom istom mjestu. Kada je Ibrahim dobio nareenje od Allaha d.. da rtvuje sina Ismaila , kao iskuenje vjere, ejtan ga je pokuao nagovoriti da to ne uradi. Doao je Ibrahimu na Mini, upravo kada se spremao da izvri Allahovu d.. naredbu, ali Ibrahim poe da ga gaa kamenjem kako bi ga otjerao. Otkako su bacali kamenje na Alejhiselamovom oprotajnom hadu, ovo je postao jo jedan obred koji muslimani vre na godinjem hodoau, kao podsjeanje da i oni isto moraju otjerati ejtana kada pokuava da ih sprijei da budu posluni Allahu d.. Poslije bacanja kamenia, hodoasnici su rtvovali ovce i kamile, a meso podijelili siromanima. Na taj nain velika vjera Ibrahima je zapamena, jer kada se spremao da rtvuje Ismaila , Allah d.. je poslao ovcu kao rtvu namjesto njegovog sina. Muslimani su zavrili hodoae time to su sedam puta kruili oko Kabe. Potom su oiali kosu, odrezali nokte i skinuli bijelu odjeu ili ihrame kako bi pokazali da su se vratili svakodnevnome ivotu. Prije povratka u Medinu, proveli su tri noi u dolini kod Mine, gdje su obavili zavrne pripreme za odlazak kui.

108

109

Dan na Arefatu 110

Muhammed je uinio jednu posljednju posjetu prije odlaska iz Meke. Otiao je na mezar svoje vjerne ene h. Hatide, koja je bila prva osoba koja je povjerovala u Allahovu d.. objavu njemu. Alejhiselam je znao da je to posljednji put da vidi njezin mezar i Meku, jer je u toku hodoaa primio kur'ansko poglavlje En-Nasr (Pomo) iz ega je saznao da smrt nije daleko: U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Kada Allahova pomo i pobjeda dou, i vidi jude kako u skupinama u Allahovu vjeru ulaze ti veliaj Gospodara svoga hvalei Ga i moli Ga da ti oprosti, On je uvijek pokajanje primao. (Kur'an, 110:1-3)

111

Kaba u Meki 112

POSLANIKOVA SMRT
J E D N E noi, ubrzo po povratku iz Medine, Muhammed se probudio u pono i zamolio svoga slugu Abdullaha da mu osedla mazgu. Onda su izali iz kue i krenuh prema Baki el-Garkadu, muslimanskom mezaristanu. Alejhiselam se na tom mjestu zaustavio ispred mezarja i, kao da je mogao vidjeti muslimane tamo pokopane, govorio je s njima i molio se za njih. Abdullah je kasnije priao: "Muhammed mi je rekao da mu je nareeno da se moli za umrle i da ja idem s njime." Poslije molitve Alejhiselam se okrenuo Abdullahu i rekao: "Mogu izabrati izmeu svog blaga ovog svijeta, dugog ivota, a potom denneta, ili da sada sretnem svog Gospodara i uniem u dennet." Abdullah ga je molio da izabere dug, udoban ivot, popraen dennetom, ali mu je on rekao da je ve izabrao susret sa svojim Gospodarom, radije nego da ostane na ovom svijetu. Sljedee jutro Alejhiselam se probudio sa tekom glavoboljom, ali uprkos tome predvodio je namaz u damiji. Iz onoga to je kasnije sakupljenom narodu rekao shvatili su da mu je smrt blizu. Pejgamber je hvalio svog najboljeg prijatelja h. Ebu Bekra, koji je poeo plakati, i svima je rekao da zna da e se svi sastati pokraj izvora u dennetu. Dodao je, meutim, da iako je siguran da e oboavati samo Allaha d.., ipak se bojao da e biti privueni uicima ovog svijeta i da e se poeti takmiiti jedni s drugima u trci za ovozemaljskim stvarima, zaboravljajui na duhovno blago. Uskoro potom Alejhiselam zamoli da ga prenesu u sobu h. Aie, jedne od njegovih ena. Kako su dani prolazili, tako mu se i groznica pogoravala, sve dok jednog dana nije bio toliko bolestan da nije mogao ii u damiju, mada je bila pored kue u kojoj je h. Aia ivjela. Alejhiselam je rekao h. Aii da prenese muslimanima da voenje namaza prepuste h. Ebu Bekru, njezinom ocu, to ih je sve rastuilo, jer je to bio prvi put da neko drugi preuzme Alejhiselamovo mjesto. Kasnije, 12. dana Rebi-ul-ewela, 11. godine Islama (8. juni 632. po Isau Muhammed je uo glasove ljudi na namazu. S velikim naporom se podigao i doao do vrata, posmatrajui muslimane poredane u safove iza h. Ebu Bekra. Nasmijeio se s vidnim zadovoljstvom. H. Ebu Bekr ga je spazio i stao ustranu da mu ustupi njegovo mjesto. Muslimani se obradovae mislei da e klanjati za njim kao i prije, ali Muhammed , koji je taj dan prelijepo izgledao, dade im znak da sami nastave. Klanjao je u sjedeem poloaju, h. Ebu Bekru s desne strane, nakon ega se vratio u kuu i poloio glavu u h. Aiino krilo. Imao je takve bolove da je njegova

113

kerka h. Fatima zaplakala od alosti. Tada joj Alejhiselam ree: "Poslije ovog dana tvoga oca bolovi vie nee muiti; uistinu mi se smrt ukazala. Svi je moramo iskusiti prije Sudnjeg dana." Dok je tako leao h. Aia se sjetila da je jednom rekao: "Allah d.. nikad nee uzeti sebi poslanika, a da mu ne ponudi izbor." Onda je ula Alejhiselama kako govori. Zadnje su mu rijei bile ove: "Ne, radije lijepi dennet!" H. Aia tada u sebi ree: "Allaha mi, nije izabrao nas!" Kada su ljudi u damiji uli da je Boiji poslanik izdahnuo, duboko se oalostie. H. Omer niti je mogao, niti je htio da u to povjeruje, povikavi da to nije istina. H. Ebu Bekr je potom izaao i blagim glasom se obratio narodu rijeima: "Sva hvala pripada samo Allahu d..! O ljudi, ko god je oboavao Muhammeda, neka zna da je Muhammed umro. Ali onaj ko oboava Allaha d.. neka zna da je Allah d.. iv i nikada ne umire." Onda je prouio ove kur'anske ajete, objavljene poslije bitke na Uhudu: U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika. Ako bi on umro ili ubijen bio, zar biste se stopama svojim vratili? Onaj ko se stopama svojim vrati nee Allahu nimalo nauditi, a Allah e zahvalne sigurno nagraditi. Sve to je ivo umire Allahovom voljom u asu suenom. Daemo onome koji eli nagradu na ovom svijetu, a daemo i onome koji eli nagradu na onom svijetu i sigurno emo nagraditi zahvalne. (Kur'an, 3: 144-145) Nakon toga, ljudi se zaklee na vjernost h. Ebu Bekru, koga je Alejhiselam ranije izabrao da vodi namaz. H. Ebu Bekr je to prihvatio, zavravajui to je imao da kae ovim rijeima: "Sluajte mene dok ja sluam Allaha i Njegovog poslanika. Ali ako ja ne budem posluan Allahu i Njegovom poslaniku, ne dugujete ni vi meni svoju poslunost. Ustanite na namaz i neka vam je Allah milostiv!" Ljudi ustae upitavi: "Gdje e Muhammed biti ukopan?" H. Ebu Bekr se sjeti da je Alejhiselam jednom prilikom rekao: "Nijedan poslanik nije umro, a da nije ukopan na mjestu na kojem je ispustio duu." I tako je Muhammed sputen u mezar iskopan u h. Aiinoj sobi, u kui pored damije. Mjesto je postalo poznato kao Haremun-Nebevi, i muslimani cijelog svijeta tamo dolaze i donose salavate na Poslanika Muhammeda . Ti e sigurno nagradu neprekidnu dobiti jer ti si, zaista, najljepe udi. (Kur'an, 68:3-4)

114

Alejhiselamova damija u Medini

115

IZABRANI HADISI IZ DJELA AMA'IL OD TIRMIZIJA

O licu i tjelesnim osobenostima Muhammeda

116

H. Ebu Bekr je kazao Alejhiselamu da, iako je bio tjelesno zdrav, izgledao je, zaudo, stariji. Boiji poslanik mu je odgovorio da su ga dolje spomenuti ajeti postarali, jer u tim ajetima su dati opisi Dana proivljenja i pakla. Strah i briga za ovjeanstvo uinili su ga starim.3 Ebu Hurejre prenosi da je Alejhiselam rekao: "Kada neko od vas obuva cipele, neka pone s desnom nogom. Kada skida obuu, neka pone s lijevom nogom, tako da je desna zadnja." H. Aia kae da je u svim linim navikama, kao to su eljanje kose, noenje obue i uzimanje abdesta, Alejhiselam poinjao od desne strane. Ebu Hurejre r. a. veli da nije vidio nita ljepe od Boijeg poslanika s ijeg lica se inilo da sunce sija, niti je vidio ikoga breg hoda od Alejhiselama, pod ijim hitrim korakom se inilo da se zemlja zamotava. Njegovi sljedbenici su se upinjali da ga stignu kada bi on hodao oputeno. Ibrahim ibn Muhammed, jedan od potomaka h. Alije ibn Ebi Taliba, kae da kada je h. Alija opisivao Alejhiselama, govorio je kako je Boiji poslanik , hodao ustro, kao da ide na nie. Abdurahman, sin h .Ebu Bekrov, prenosi od svoga oca, da je Alejhiselam upitao ne bi li ih obavijestio o najveim grijesima... Onda je kazao da su to pridruivanje nekoga ih neega Bogu d.. i neposlunost prema roditeljima... Alejhiselam je dodao da je laganje jedan od najveih grijeha. Ebu Ejjub el-Ensari r.a. pria da su jednog dana bili u drutvu Boijeg poslanika pred koga su izneseni hrana i pie. U hrani koju su jeli na poetku bilo je vie berieta nego u onoj koju su jeli na kraju. Kada ga je Ebu Eajub upitao: "Zato se to desilo, o Boiji poslanie?", Alejhiselam je odgovorio da su svi prouili Bismilu na poetku jela, ali kada im se jedna osoba pri kraju pridruila, nije spomenula Allahovo ime, pa je ejtan jeo s njim. H. Aia prenosi da je Alejhiselam rekao da ako neko zaboravi prouiti Bismilu na poetku jela, onda je u redu da to uini kada se sjeti... Omer bin Ebi Selema r.a. pria da je otiao kod Alejhiselama koji mu tada ree: "Prii sine! Spomeni Boije ime, jedi desnom rukom i jedi ispred sebe." Ebu Seid el-Hudri kae da bi Alejhiselam po zavrenom objedu rekao: ELHAMDU LILLAHI-L-LEZI AT`AMENA VE SEKANA VE DE`ALENA MINELMUSLIMIN (Hvala Allahu d.. koji nas je nahranio i napojio, i uinio nas muslimanima).

Ajeti sure Hud (11. poglavlje Kur'ana), Vakia (56. poglavlje), Murselat (77. poglavlje), Amme Jetesa'elun (78. poglavlje) i Ize-emsu Kuvviret (81. poglavlje).

117

Enes ibn Malik r.a. veli: "Allah d.. je uistinu zadovoljan onima koji se Allahu zahvale kada pojedu i popiju, pa makar to bila jedna mrva ili jedan gutljaj." Prenosi se da je Alejhiselam rekao: "Ako se nekome od vas dade mirisan cvijet, neka ga ne odbije, jer cvijee je iz denneta." H. Aia kae da Alejhiselam nije govorio brzo kao ostali ljudi ve razgovijetno, izgovarajui jasno svaku rije, tako da bi osoba koja sjedi do njega zapamtila njegove rijei. Hinda bint Ebi Hala... kae da je Alejhiselam uglavnom utio. Nije govorio bespotrebno. Otpoinjao je i zavravao svoj govor jasno. Govorio je da bi pozivao na dobro, a odvraao od zla. To nikad nije bio besposlen govor, a bio je rjeit. Nije bio nepravedan prema bilo kome, niti je dozvoljavao da se iko omalovaava... Dunjaluk i njegove stvari ga nisu mogle uzrujati. Ali kada bi istina bila nipodatavana, onda nita ne bi moglo umiriti njegovu srdbu, sve dok vjerski propisi nisu primijenjeni. Nikada se nije uvrijedio zbog opaske na lini raun, niti se ikome svetio... Kada bi se naljutio, gledao bi u stranu, a kada bi bio zadovoljan, preda se. Njegov smijeh se uglavnom sastojao od osmijeha. Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Boiji poslanik u rekao da su najbolji stihovi koje su arapski pjesnici recitovali bili oni Lebidovi, a poinju: "Pazi! Osim Allaha, sve drugo je prolazno." El-Bera ibn Azib r.a. prenosi da kada bi Boiji poslanik legao na svoj krevet onda bi desnu ruku stavio pod desni obraz, izgovarajui dovu ije je znaenje: "O Allahu, sauvaj me od kazne na Dan kada e proivjeti Svoja stvorenja." Kada je Boiji poslanik odlazio na spavanje rekao bi: "O Allahu, u Tvoje ime lijeem, i u Tvoje ime ustajem", a kada bi se probudio rekao bi: "Hvala Allahu d.. koji nas je oivio nakon to je dao da umremo i pred kojim emo se svi skupiti." (EL-HAMDU LILLAHI-L-LEZI AHJANA BA`DE MA EMATENA VE ILEJHINNUUR) H. Aia kae da kada je Alejhiselam navee iao na spavanje sklopio bi dlanove i puhnuo u njih, a onda prouio sure KUL HUVALLAHU EHAD, KUL E`UZU BI RABBI-LFELEK i KUL E`UZU BI RABBI-N-NAS. Potom bi rukama preao preko tijela koliko je mogao. Poeo bi potiranjem glave, lica i prednjih dijelova tijela.

118

Dobrovoljui post Poslanika

119

O ponaanju Boijeg poslanika Enes ibn Malik r.a. veli... da mu Alejhiselam nikad nije rekao: "Zato si to uradio?", ako bi neto uinio, niti bi Alejhiselam ruio neiju pogreku ili omaku rijeima: "Zato to nisi uradio?" Alejhiselam je imao najljepe vladanje. H. Aia kae... da nikada na runo nije uzvraao runim, i da je pratao. H. Aia jo kae da Alejhiselam nikad nikog nije udario osim u dihadu. Enes ibn Malik r.a. kae da Alejhiselam nije nita uvao sebi za naredni dan. O snovienju Boijeg poslanika Abdullah ibn Mesud r.a. prenosi sljedee od Boijeg poslanika " : Ko god me vidi u snu zaista me je vidio, jer ejtan ne moe zadobiti moj lik."

120

POSLANIKOVA PORODICA
ene Boijeg poslanika Alejhiselamova prva ena je bila Hatida, Huvejlidova ki. Bila je ugledna i bogata trgovkinja i dva puta ostajala udovica prije vjenanja za Boijeg poslanika .Njemu je tada bilo 25 godina, a njoj 40. Ona mu je bila jedina ena skoro 25 godina i majka njegove djece: Zejnebe, Rukajje, Umi Kulsum i Fatime. Imali su i dva sina, Kasima i Abdullaha, koja su obojica umrla kao bebe. Poslije Hatidine smrti Alejhiselam je oenio Sevdu iz plemena Benu Amir. Njezin je otac bio jedan od prvih prelaznika na Islam. Ona je bila udovica jednog ashaba koji je odselio u Abesiniju, ali je umro vraajui se u Meku. U to vrijeme Alejhiselam se vjerio s Aiom, kerkom ashaba Ebu Bekra esSiddika. Poto je Aia bila jo premlada za udaju, vjenanje je bilo odgodjeno za tri godine. Od Aie se prenose mnogi hadisi. Kasnije je Alejhiselam oenio druge ene. Jedna od njih je bila Hafsa, ki Omera ibn Hattaba. Ostala je udovica kada joj je mu poginuo od posljedica rana zadobivenih u bici na Bedru. Bila je veoma mlada kada je obudovjela. Alejhiselam je i nju oenio u drugoj ili treoj godini po hidri. Druga udovica koju je Alejhiselam oenio bila je Zejneba, ki Huzejme. Mu joj je poginuo kao ehid u bici na Bedru. Bila je poznata kao majka siromaha zbog svoje velikodunosti i posebne ljubaznosti prema siromanima. Umi Selema je bila kerka Ebu Umejje ibn Mugire, jednog od voa Kureja. Prvo je bila udata za Ebu Selema s kojim se odselila u Abesiniju. Kada je on kasnije umro od povreda zadobivenih u bici na Uhudu, ona je postala jedna od Alejhiselamovih ena. Godinu dana nakon bitke na Hendeku, Alejhiselam je imao borbu s plemenom Benu Musta'lik i porazio ih. Meu ratnim plijenom bila je Berra, kerka poglavice njenog naroda. Alejhiselam, koji ju je sauvao od ponienja i oenio, promijenio je njezino ime u Duvejrija. Zejneb bint Dah je bila kerka Alejhiselamove tetke po ocu Abdullahu. Boiji

121

poslanik ju je udao za svog usvojenog sina Zejd ibn Harisa, osloboenog roba. Njih dvoje su se kasnije razveli u petoj godini po hidri. Kako u Islamu nema usvajanja, u Kur'anu je objavljen jedan ajet kojim se Poslaniku nalae da oeni Zejnebu. Umi Habiba, Ebu Sufjanova ki, je primila Islam, i zajedno sa svojim muem odselila u Abesiniju, gdje je on preao na kranstvo. Kao posljedica toga njezin brak je postao nevaei. Poslije joj je mu umro. Alejhiselam je saznao za njene nevolje i ugovorio da se preko Negusa, uz njenu privolu, vjenaju. Safija je bila ki poglavice jevrejskog plemena Benu Nadir. Njezin otac je bio jedan od Poslanikovih najljuih neprijatelja. Kada je pleme protjerano iz Medine, otac joj se nastanio u Hajberu. Padom Hajbera sedme godine po hidri, Safija je zarobljena. Primila je Islam, a Alejhiselam ju je oenio. Mejmuna je bila ki Harisa, iz plemena Hevazin, i snaha Poslanikovog amide Abbasa. ivjela je u Meki kao udovica. Alejhiselam je nju oenio kada je sa svojim sljedbenicima uao u Meku, poslije viegodinjeg izbjeglitva. Nakon ugovora na Hudejbiji, Alejhiselam je poslao line pozive Siriji, Egiptu i drugim zemljama da prime Islam. Mukavkis, voa egipatskih Kopta mu je poslao koptsku djevojku Mariju na dar. Ona je bila jedina poslije Hatide koja je Alejhiselamu rodila dijete, sina po imenu Ibrahim, a koji je umro u djetinjstvu. Poslanikove keri Zejneba se udala za Ebul-Asa ibn Rebi`u, Hatidinog sestria. Rukajja i Umi Kulsum su se udale za Utbu i Utejbu, sinove Ebu Leheba. Meutim, ovi brakovi su poniteni dolaskom Islama. Kasnije je Osman ibn `Affan oenio Rukajju, a poslije njezine smrti, sestru joj Umi Kulsum. Fatima se udala za Aliju ibn Ebi Taliba, Poslanikovog roaka, i rodila Hasana, Husejna i Zejnebu.

122

KAZALO IMENA I POJMOVA

`ABBAS: jedan od Alejhiselamovih amida, koji je primio Islam pred osvojenje Meke. `ABDULLAH: Abdul-Muttalibov najmlai sin i otac Alejhiselamov. `ABDULLAH IBN UBEJJ: jedan od elnih ljudi Jesriba prije hidre. Primio je Islam, ali je s Mekelijama kovao zavjeru protiv Alejhiselama. `ABDUL-MUTTALIB: Haimov sin. Preuzeo je oevo mjesto voe Kureja. Iskopao je Zemzem izvor. `ABDU MENAF: sin Kusejjov. Preuzeo je vostvo Kureja poslije oeve smrti. ABRAHA: kralj Jemena koji je poao na Meku s velikorn vojskom da uniti Kabu. `ADDAS: kranski sluga iz velikog plemena u Ta'ifu i jedina osoba iz tog grada koja je povjerovala Alejhiselamu prilikom njegove prve posjete mjestu. AIA: Alejhiselamova ena i kerka Ebu Bekra. ALEJHISELAM: Epiteton iza imena svakog vjerovjesnika (pejgambera), i tada se esto pie skraeno i znai "neka je mir i spas Boiji s njim". Kada se izgovara bez imena i pie velikim slovom, onda ima znaenje imena za Muhammeda: Alejhiselam = Muhammed. ALLAHU EKBER: "Bog je najvei." ALIJA: sin Ebu Talibov i roak Alejhiselamov. Kasnije je oenio Fatimu, najmlau Alejhiselamovu kerku. AMINA: Amina bint Vehb, majka Alejhiselamova. `AMR IBN `AS: Vaan i otrouman ovjek iz plemena Kurej. Mekelije su ga poslali u Abesiniju sa zadatkom da vrati muslimane koji su u toj zemlji potraili utoite.

123

Kasnije je postao veliki islamski borac. BEDUINI: Pustinjski Arapi-nomadi. BEHIRA: Monah koji je ivio u pustinji na putu kojim su ili kurejijski karavani za Siriju. BENU HAIM: Ogranak Kureja kojem je pripadao Alejhiselam. BENU KUREJZA: Jevrejsko pleme koje je ivjelo u Meki kada je Alejhiselam tamo doao. Nekoliko puta je prekrilo dogovor s Alejhiselamom prisiljavajui ga time da se bori protiv njih. BILAL: Rob Umejje ibn Halefa. Primio je Islam protivno volji svoga gospodara. Surovo je muen, ali nikada nije izgubio vjeru. Kasnije je postao prvi mu'ezzin u Islamu. BISMILLAHIR-RAHMANIR-RAHIM: "U ime Boga, Sveopeg Dobroinitelja, Milostivog." BURAK: ivotinja na kojoj je Alejhiselam jahao prilikom svog uspea na nebo (Isra' i Mi'rad). DOVA: Molitva. DAFER IBN EBI TALIB: Alejhiselamov roak i Alijin brat. Govorio je ispred muslimana pred kraljem Abesinije, zemlje u Africi, u koju se grupa prvih muslimana sklonila pred progonima idolopoklonika iz Meke. DEBRAIL (ili Dibril): Melek objave, koji je od Allaha d.. donosio Kur'an Alejhiselamu. DEMAT: zajedniko obavljanje namaza; vjerska opina. DIHAD: rat za odbranu vjere. EBU BEKR: Bogat i vrlo cijenjen mekanski trgovac. Bio je prvi mukarac koji je povjerovao u Alejhiselamovu poslaniku misiju i primio Islam. Alejhiselamov najblii prijatelj i prvi halifa-vladar islamske drave poslije Poslanikove smrti. EBU DUDANA: Jedan od velikih ensarijskih ratnika. Poginuo je kao ehid na Uhudu titei Alejhiselama od strijela sopstvenim tijelom.

124

EBU DEHL: Jedan od vanijih ljudi Kureja. estoko se suprotstavio Islamu i izazvao mnoge nevolje Alejhiselamu. Ubijen je na Bedru. EBU LEHEB: Jedan od Alejhiselamovih amida i veliki neprijatelj Islama. O njemu govori 111. sura Kur'ana (Tebbet jeda Ebi Lehebin...). EBU SUFJAN: Jedan od voa Kureja i nevjernika u borbi protiv Alejhiselama. Na kraju je postao musliman. Njegova je ena bila Hind. EBU TALIB: Alejhiselamov amida, Alijin otac i jedan od potovanih Kurejija. Brinuo se za Alejhiselama poslije smrti njegovog djeda i nastavio da ga titi sve do svoje smrti. ENSARIJE: Stanovnici Medine koji su primili Islam, i koji su pozvali Alejhiselama da doe i ivi kod njih. ES-SELAMU `ALEJKUM VE RAHMETULLAHI VE BEREKJATUHU: Muslimanski pozdrav koji znai: "Neka su mir, spas, milost Boija i blagoslov s vama." EZAN: poziv na namaz koji ui mu'ezzin. FITRA: ista i izvorna ljudska priroda. HADIS: Predanje, odnosno, kazivanje o onome to je Alejhiselam rekao, uradio ili utnjom odobrio. HADERA: Ibrahimova druga ena i majka njegova prvog sina Ismaila . HALID IBN VELID: Veliki vojskovoa, veoma vjet u ratovanju. On je planirao poraz mushmana na Uhudu, ali je kasnije primio Islam i borio se jo uspjenije za svoju novu vjeru. HALIMA: Beduinka iz plemena Beni Sa`d koja je brinula o Alejhiselamu u njegovom ranom djetinjstvu. HAMZA: Alejhiselamov amida i jedan od najhrabrijih i najjaih muslimana. Borio se na Bedru. Poginuo je u bici na Uhudu. HARF: slovo. HAIM: Sin `Abdu Menafov. Organizovao je karavane za trgovanje sa Sirijom i 125

Jemenom. Time se Meka razvila u velik, lijep, bogat i znaajan trgovaki centar. HATIDA: Alejhiselamova prva i do njezine smrti jedina ena. Ona je prva osoba koja je povjerovala u Alejhiselamovu poslaniku misiju. HENDEK: Jarak, prokop. HIDRA: Seoba prvih muslimana iz Meke u Medinu. Ovaj dogaaj oznaava poetak raunanja muslimanske ere. HIND: Ebu Sufjanova ena. IHRAM: Hadijski ogrta. ISLAM: Vjera objavljena Alejhiselamu. Na arapskom jeziku znai predanost Bogu d... ISMA IL: prvi sin Ibrahima kojeg je dobio sa enom mu Haderom. Nastanio se u Meki gdje je pomogao ocu u obnovi Kabe. Od njegovih potomaka nastalo je pleme Kurej. KARAVAN: Niz tovarnih ivotinja, najee kamila, s teretima i robom, koje se kreu po pustinjama. KOPT: Egipatski kranin. KUREJ: Potomci Ismaila , Ibrahimovog sina, koji najznaajnije mekansko pleme, a njemu je pripadao i Alejhiselam. su postali

KUSEJJ: Jedan od voa Kureja koji je postao vladar Meke. uvao je kljueve od Kabe. Predak Alejhiselamov. MEZARISTAN: mezarje, mezarluk, groblje. MONAH: Kaluer, redovnik. MUDAHID: borac na Boijem putu. MUHADIRI: Muslimani iz Meke koji su uinili hidru i sklonili se u Medinu pred progonima mekanskih idolopoklonika. MUNAFIK: licemjer, dvolinjak. 126

NUR: svjetlost. OAZA: Mali komad zemlje s biljem i vodom usred pustinje. OBJAVA: Istina koju Bog d.. alje svojim poslanicima. OMER IBN HATAB: Jedan od najodvanijih i najvanijih Kurejija, koji je svojim prelaskom na Islam ojaao muslimansku zajednicu. PEJGAMBER: Boiji poslanik, vjerovjesnik. Kada se pie velikim slovom tada se odnosi na Muhammeda . POSLANIK: Odabrani ovjek kojem je Allah d.. slao Svoje objave da ih dostavi i objasni ljudima. Boiji poslanik. SA`D IBN MU`AZ: Ensarija koji se borio uz Alejhiselama u bici na Bedru i drugim bitkama. Umro je poslije bitke na Hendeku. . SARA: Prva ena Ibrahima i majka njegovog drugog sina Ishaka SEBEP: uzrok, povod. SELAMET: uspjeh, spas, osloboenje. SIDRETUL-MUNTEHA: Drvo-simbol krajnje granice ljudskog znanja. AH: titula perzijskog kralja. EHID: Onaj koji da svoj ivot na Allahovom d.. putu. `UBEJDA IBN HARIS: Jedan od trojice muslimana koje je Alejhiselam izabrao za megdan pred bitku na Bedru. UMEJJA IBN HALEF: Jedan od utjecajnih Mekelija i veliki neprijatelj Islama. Borio se na Bedru gdje ga je usmrtio njegov bivi rob Bilal. UMMET: narod, Alejhiselamovi sljedbenici. UMRA: mali had. VAHI: Ime abesinijskog roba koji je ubio Hamzu.

127

NAPOMENA O IZGOVORU
Prilikom transliteracije arapskih imena uglavnom je potovan nain njihovog izgovaranja kod Bonjaka, npr. Ismail, a ne Isma`il. Od ovog se odstupilo kod manje poznatih imena i u Kazalu, gdje je uglavnom istaknuta duina samoglasnika, ajn, hemze i podvostrueni suglasnici za tedid. = dugi samoglasnik kao u rijei "panj" = dugi samoglasnik kao u rijei "mir" = dugi samoglasnik kao u rijei "pu" ' = oznaka za hemze = oznaka za ajn Ova knjiga za djecu o ivotu Muhammeda je napisana na izvoru tradicionalne muslimanske biografske knjievnosti o Alejhiselamu (sira), ukljuujui i Hadis. Odlomci iz Kur'ana su esto koriteni kroz knjigu kako bi poduprli prie. Sadraj teksta je vjerodostojan, a stil ivahan i privlaan. Iako je knjiga pisana za djecu od deset do petnaest godina, svako je moe itati kao uvod u Alejhiselamov ivot zbog cjelovitosti i jasnoe. Postoje 32 ilustracije u boji, a posebna panja poklonjena je autentinosti svakog detalja. Nije bilo pokuaja da se naslika Alejhiselam ili njegovi ashabi. Ilustracije predstavljaju tradicionalni islamski nain ivota u arapskim zemljama, i odslikavaju prizore koji su prisutni u tim zemljama ve preko hiljadu godina.

128

O PISCIMA
Lejla Azzam Gospodja Azzam je neakinja dr. Abdul Wahab Azzama, koji je bio rektor Kairskog univerziteta, osniva i prvi rektor Rijadskog univerziteta i istaknuti muslimanski pisac. Takoer je snaha rahmetli dr. Abdur Rahman Azzama, osnivaa Arapske lige i autora knjige Vjene poruke Muhammeda

129

130