Ono što je zapisano - ostaje, a riječi ove knjige su nepobitno svjedočanstvo o stravičnom zločinu

koji učiniše neljudi - ljudima. Nusret Sivac, autor knjige 'Kolika je u Prijedoru ćaršija' /zapisi za
nezaborav/, kao profesionalni televizijski snimatelj RTV Sarajevo, zabilježio je, kao autentični
svjedok, sve ono što je proživio i preživio.

21. august 1991.

Predaja hrvatskih bojovnika

Pobunjeni Srbi u Hrvatskoj napadali su iz svih pravaca do tada pošteđena mjesta u dolini Une.
Posebno žestoki napadi bili su na Sunju i Kostajnicu. U Hrvatsku Kostajnicu se sklonio veliki broj
civila - izbjeglica iz spaljenih sela u dolini Une.
Napadi i razaranje Hrvatske Kostajnice trajali su danima.
Potpomognuti teškom artiljerijom sa bosanske strane i avionima koji su polijetali sa Banjalučkog
i Bihaćkog aerodroma koji su grad često raketirali - Kostajnica nije imala šansi dugo se održati.
Svi oni koji su vidjeli televizijske snimke avionskih napada na Bolnicu i Dječije obdanisšte u
Kostajnici - nisu se mogli načuditi brutalnosti i nečovječnosti jugo-avijacije. Samo se Srbi nisu
čudili. Oni su uživali. Kostajnicu je branilo oko 300 hrvatskih bojovnika i nešto policajaca, koji su
uskoro ostali u potpunom okruženju.

Danas su nam iz redakcije javili da moramo hitno u Kostajnicu.

Pod kišom kuršuma sa bijelom zastavom u ruci, prešao je preko mosta na bosansku stranu
jedan hrvatski liječnik koji je sa Srbima dogovorio da im se jedan dio hrvatskih bojovnika preda.
Kazao je da im je dosta rata. Uvjet je bio da se predaju isključivo Srbima na bosanskoj strani. Ni
za živu glavu ne žele se predati pobunjenim Srbima sa Banije. Nije ni čudo - jer o njihovim
zvjerstvima mnogo toga su i čuli, a i sami vidjeli i doživjeli. U toku protekle noći su se predali. Iz
Banjaluke i Prijedora došao je veliki broj autobusa i sanitetskih vozila da preuzmu zarobljenike. I
naša televizijska ekipa je stigla na vrijeme.

Po Bosanskoj Kostajnici vrzmaju se danas razne vojske i policija u raznim uniformama sa

svakojakim srpskim oznakama. Zajedničko im je to da su svi naoružani do zuba. Mnogo je i
civila koji su došli da vide zarobljene hrvatske bojovnike. Snimamo sve te neobične scene.
Nema tv-ekipa iz drugih televizija, jer se predaja hrvatskih bojovnika neočekivano dogodila.
Prvo snimamo ranjenike. Bilo ih je oko trideset. Ležali su po stolovima i po podu nekog prljavog
restorana. Bili su preplašeni i blijedi. Ispred restorana se okupilo mnoštvo ljudi. Kada su ranjene
bojovnike počeli unositi u sanitetska vozila, rulja im je dobacivala i psovala ih. Sve smo to
snimali. Jedan iz gomile, koji me poznavao od ranije, dobacio mi je:'Ej, Sarajlija, pozdravi ustašu
Šagolja i reci mu da ga jebo Tuđman i da će i njemu biti 'vako.'
Samo malo dalje, jednog po jednog izvodili su preostale bojovnike iz kino-sale. Morali su glasno
izgovoriti svoje ime. Vojni policajci su ih pretresali i uvodili u autobuse.
Bilo ih je oko sto i pedeset. Svi su bili preplašeni, jako mladi, gotovo djeca.

-
Hrvatska Kostajnica još nije ipak bila potpuno pala.
Sa druge strane Une čula se i dalje pucnjava i detonacije.
Žurimo u Banjaluku proslijediti snimak događaja dana za Televizijski dnevnik.

Citat iz knjige 'Kolika je u Prijedoru čaršija', strane 19 i 20, članak '21. august 1991.' Autor knjige
Nusret Sivac.