Lope de Vega Vitez udesa

Komedija u tri ina (4 slike) Prevod Ferdo Delak OSOBE: LUZMAN, pustolov TRISTAN, njegov sluga LEONATO, zastavnik CAMILLO, njegov sluga FILIBERTO, podoficir LOMBARDO, njegov sluga PATRIZIO, venecijanski plemi ISABELLA, njegova ena EUGENIO, njegov sluga OCTAVIA, panjolska milosnica BEATRICE, francuska milosnica LOFRASO, svodnik DEOFRIDO, plemi PAZZONE, konjuar GOSTIONIAR Sudski sluga Paevi: FABIO, TULIO Mjesto i vrijeme: Rim, XVI stoljee. PRVI IN Mali trg u Rimu. Raskre ulica. Na pozornici su: Luzman i njegov sluga Tristan. Kasno poslije podne. Pri KRAJU ina no. LUZMAN, pustolov : Pogledaj me sada! Da li ti se sviam! TRISTAN, njegov sluga Takve otmjene i ponosite pojave nema zaista u itavome Rimu. LUZMAN, pustolov To znam i bez tebe. Ti mi jedino reci, da li mi ovo odijelo pristaje? TRISTAN, njegov sluga Svaki bi vam plemi morao zavidjeti na tom odijelu. LUZMAN: Eto! O tome se radi! Stvoritelji moga tijela bili su pravi majstori, a ja treba, da tu umjetninu pristojno uokvirim. Za tijelo se pobrinuo bog! I to mu je izvanredno uspjelo. Ogledalo mi to kae svakog dana. TRISTAN, njegov sluga Tako je, gospodine! Ne sumnjam! LUZMAN, pustolov : Pametan ovjek polae najvie na svoju vanjtinu. I bojim se, da nisam u tome uvijek uspio. Mnogi bogalji su u raskonim odijelima uinili najljepi utisak. Da. Ne ivimo u raju, gdje je tijelo sve. Mnogima su dovoljne samo hlae, da pokriju svoje mane. Ako ima dobrog cipelara, nitko nee primijetiti, da ti je noga kriva. I ako si nizak rastom i neugledan, moe te cipelar podii plutom na potplatima. A tek ene! Nai mi jednu, koja nije od jutra do mraka zaposlena svojom njukom, pa bila stara, runa, naborana kao pauk. Vie joj vrijedi lice, nego sve vrline i kreposti. Konjskim lojem trlja rijetku kosu, a ako je jo i sijeda, kvasi je orahovim uljem. Nikad ene nisu tako revne, kao kad se radi o njihovoj vanjtini. Tu onda ima boca, boica i lonia punih ljekovitih bilja, maje masti, golubinjeg izmeta i meda, soka od ljiljana, limuna i bademova mlijeka, ulja od ljubiica, rua i jasmina. I itav boji dan s tim ara... TRISTAN, njegov sluga : Prestanite! Vi pretjerujete. LUZMAN: to? Ne vjeruje? TRISTAN: Vi ste ipak pametniji od glupih ena i zato utite. Zar ne mislite, da bi i nas ene mogle istim pravom koriti? Zar mislite, da one ne vide nae grijeke? Pogledajte samo krdo naeikanih mukaraca, kad su napraeni i olieeni, pravi se mukarac mora stidjeti. LUZMAN: Ima pravo. Zahvalan sam enama ve zato, to me je ena rodila. TRiSTAN: Upotrebljavajte rijei, kako vam odgovara. Nikad niste dovoljno potovali ene, samo ste im se izgrugivali, a ljubili niste jo nikada. U raskonim odijelima se gizdate i uvjereni ste, da ste najpristaliji mu u Rimu. Zaljubljeni ste u samog sebe i iz samoljublja niste jo ni jednoj poklonili srce. LUZMAN: A to mogu, kad mi se ni jedna ne svia. TRISTAN: ena, koja se njeguje, misli pritom na mukarca, i to je ini jo ljepom. No, vi ne ljubite ni jedne ene, ve samo oi pasete, uzimate ih i odbacujete i tako grijeite protiv prirode. LUZMAN: Ne tari glave tim! Dok me ene vole, prezirem ih! TRISTAN: Zato s prezirom vraate ljubav? LUZMAN: uj me. Na svakoj eni nalazim deset grijeaka, stotinu mana i tisuu varljivosti. A ako nae jednu kao boicu lijepu, za koju misli da je vrijedna ljubavi, kad joj upozna duu, znat e, da je treba mrziti. Do danas nisam naao prave ene i zato ih sve redom mrzim. TRISTAN: Nezahvalnie! LUZMAN: Ponavljam ti: uti! Znadem, zato neu nikad biti suanj ena. Ovako su mi korisnije, nego da ih ljubim. Jo me ni jedna nije zaplela u svoje mree. Svaku, koja me je htjela uloviti, vukao sam za nos. Poput slavnog glazbenika sviram na sve ice: oponaam vrue uzdisaje, ljubavni ah iscijedim kao ni jedan, pri ruci su mi uvijek suze, ljubomora, prkos, oajanje, pa zatreba li i bijes! A ene, te guske, vjeruju i sretne su da mi slue. Zar zato da ih volim? TRISTAN: To je istina. Ali sve to imate, od njih imate! LUZMAN: A da se kao mladi vjeam o jednu, bio bih, istina, puna srca, ali prazna eluca i kao prosjak bih se skitao gradom. Svaa iza pozornice. Padne zaunica. OCTAVIA (izvana) Da! Prema eni ste junaci, dat u da vas izazovu na dvoboj! TRISTAN: To je Octavia, gospodaru! OCTAVIA: Ja u vam pokazati. Mislite, da smijete sa mnom samo tako! Prije u se podati crncu... (Octavia se pojavi) LUZMAN: to je, Octavia? Bijesna si i izvan sebe? Govori! Ako te je mukarac uvrijedio, obraunat u s njim! OCTAVIA: Pusti ga. Pobjegao je. LUZMAN: Zar mi nee kazati, tko je to bio? OCTAVIA: Zato, dragi? LUZMAN: Da mu istrgnem jezik, kojim te je uvrijedio!

OCTAVIA: Pamet prijatelju, a ne junatvo! LUZMAN: Vrijea me. Vidi, da ne pozna moju snagu i junatvo. Kai mi, tko te je uvrijedio? OCTAVIA: Da sam slutila, dragi, da si ovdje, bila bih se svladala. Potreban si mi za ljubav, a ne za boj! LUZMAN: Ne krnji mi asti! Zar da sam samo igraka strasti? Zbogom! Jo nitko me nije ovako uvrijedio! OCTAVIA: Luzman, jedini moj! Nisi me razumio. Ti si mi sva moja ljubav! LUZMAN: Ne izgovaraj se! Progledao sam te! Ti me vara! I svaa s onim ovjekom bila je samo namjetena igra. Idi samo k njemu! On e bolje braniti tvoju ast nego ja. OCTAVIA: Smiluj se, Luzmane. Ne mui me ljubomorom. LUZMAN: Hou znati, tko je tvoj ljubavnik, kako bih ga poslao zajedno s tobom do avola. I kad tako operem svoju ast, ne preostaje mi drugo nego smrt. OCTAVIA: Jedino tebe ljubim, Luzmane. I nema bia, koje bi te vie oboavalo od mene. Zar si posumnjao, da bih pitanje svoje enske asti prepustila drugome? Uvrijedio me je Leonato, mladi zastavnik. Mnogo me sedmica ve proganja. Da nas mi je donio svilene vrpce, koje je kupio od nekog trgovca iz Milana. Ja sam mu rekla: Nisam eljna vaih vrpca, objesite se na njih, a mene ostavite na miru. Samo jedan mu na tom svijetu smije me darivati: Luzman! Na to je drsko odgovorio: Tako? Eh, onda u s tim vrpcama vezati ruke ovjeku, koji mi stoji na putu. Razljutila sam se i viknula: Huljo! A on me je poeo tui... LUZMAN: Ni rijeci vie! Kui! OCTAVIA: Sluaj me, molim te! LUZMAN: ula si kui! OCTAVIA: Dragi... LUZMAN: Oklijeva?... OCTAVIA: Ne... Ve idem... LUZMAN: I ne uobraavaj, da e me svojim priama umiriti. Meni vezati ruke?! To bih htio vidjeti! LUZMAN: Idi! OCTAVIA: Pusti ma! LUZMAN: Nosi se, ali ne odgovaram za ono, to e se desiti. OCTAVIA: Zbogom! Molim te, Tristane, pripazi na nj. TRISTAN: U redu! LUZMAN: Meni eli taj mladi vezati ruke? Jo danas u se s njim uhvatiti u kotac. TRISTAN: Dozvolit ete mi, da vas branim. Octavia, je otila. LUZMAN: Sve dok se borimo rijeima, nee nam biti nita. TRISTAN: Zar ga neete izazvati? LUZMAN: Oslobodi me boe! Ali ve znam, kako u mu se osvetiti. TRISTAN: Ne mislite ga potraiti? LUZMAN: Ti, Tristane, zna da sam krotak kao janje i da je moje junatvo bajka, u koju ni sam ne vjerujem. Ne zaboravljam na petu zapovijed: Ne ubij! A kakav bi bio kavalir prema sebi samom, kad bih svoj ivot stavljao na kocku. Protivnik bi me mogao ozlijediti, raniti, a onda ljepoto moja, zbogom. Radije ne! Moj ivot mi je drag. Ve i sama pomisao, da u jednom morati da umrem, oalouje me. Kavalir sam od glave do pete. Dnevno se kupam u lavendu. Okruen sam lijepim enama, prijateljima, volim dobro jesti, piti, oboavam skupocjena odijela, igram, gubim, ali i dobivam, a svuda me prati dobar glas. Nije li tako? TRISTAN: ini mi se da dolaze!... LUZMAN: Tko? TRISTAN:... vai novi prijatelji. Zastavnik Leonato dolazi sa svojim sliigom Camillom. Luzman i Tristan se povuku. LEONATO: Tvrdoglava je. Ne moe je smekati! CAMILLO: Luzman joj je zavrtio mozgom. A vi, kao da nema drugih ena. to ste nali na njoj? LEONATO: Dvije ruke, kao ljiljanov cvijet, arobne oi i pogled pun ara, medena usta... CAMILLO: E, onda budite lukaviji od Luzmana. ene su kolebljive i ensko je srce varljivo. Tu treba spretnosti, a ne snage! Zato eli vezati Luzman? Mislite li, da e nam to uspjeti? Ne poznajete ga. Niste ga jo ni vidjeli. Pria se, da je jak kao bik, a svilenom vrpcom neete ni janje sputati. Zato, gospodaru, napunite svoje kese, novac pobjeuje. LEONATO: Ima pravo! Ne znam to u sada! Zakleo sam se Octaviji, da u ubiti Luzmana. CAMILLO: emu odmah ubijati? Kakvog to ima smisla? Ja u urediti tu stvar. Govorit u s ponosnim panjolcem i rei u mu, da je sve to bila samo ala. Budite bez brige, oprostit e vam. A gdje su vam vrpce? LEONATO: Ukrasio sam eir s njima. Osjeam se kao kralj Midas, koji je brljanom prikrivao magaree ui. I ja magarac, svilenim vrpcama kitim svoju glavu. CAMILLO: Trubadure moj, izraavate se kao pjesnik! LUZMAN: Priekaj, Tristane. Vidi li onu dvojicu tamo? Oslovit u ih... Moj smjeran poklon vaemu gospodstvu! Oprostite mi smjelost, no i ako vas ne poznajem, mislim da smo istog roda. Neto bih vas zamolio. panjolac sam i pliemi. Ni kriv ni, duan zapao sam zbog ljubavne pustolovine u nezgodan poloaj. Ljubomorni vitez ve mi je za petama. Moram ga se rijeiti. Mogao bih izbjei opasnosti, ako zamjenimo plateve i eire. Vidim da ste kavalir i da mi molbu neete odbiti. LEONATO: Gospodine, ve sam imao ast vidjeti vas i elio sam vae poznanstvo. Plemi plemiu mora biti na usluzi, naroito u tako kakljivom poloaju. Sretan sam i smatram se poaen, ako vam smijem sluiti. Evo vam moj plat i eir. LUZMAN: Hvala vam. Gdje vas mogu opet vidjeti? LEONATO: Oko etiri pod San Giacomom. LUZMAN: Tisuu puta hvala. Do videnja. Tristane pomozi mi. Luzman ide prema Tristanu. LEONATO: Mnogo sree. CAMILLO: To je bio Luzman. Onaj, koga ste morali ubiti. LEONATO: to kae? Ne. To nije loe. Sada u mu se moi avolski osvetiti. U njegovu platu idem k Oktaviji i reei u joj, da sam ga ubio a njegov plat i eir sluit e mi kao dokaz. CAMILLO: Izrsno! Naprijed! Leonardo i Camillo odlaze. Pojavi se Luzman i Tristan. LUZMAN: to kae? Nisam li to majstorski izveo? TRISTAN: Majstorski, gospodaru, ali i kukavno. to e vam njegov plat i eir? LUZMAN: Sada mogu skinuti svilene vrpce... TRISTAN: I onda? LUZMAN: I odnijet u ih Octaviji. TRISTAN: Zato? LUZMAN: Odmah e doznati, TRISTAN: Opet je mislite prevariti? LUZMAN: A zato ne bih? TRISTAN: uvajte se, ona je lukava. LUZMAN: Ovaj plat i eir svjedoit e za mene. TRISTAN: A ako sazna zastavnik za prevaru? LUZMAN: Onda? Onda e se neto dogoditi. Nisam ja uzalud: Vitez udesa! Dolazi svodnik Lofraso. TRISTAN: Evo, dolazi Lofraso.

LUZMAN: to mi novog donosi, svodnie? LOFRASO: Da nije vaa kesa uvijek suiava, sada biste me morali bogato nagraditi. Gospodine, kad smo se danas ujutro rastali pred crkvom San Giacomo, uputio sam se prema trgu. Na putu sam spazio plijen... LUZMAN: Lijepa? LOFRASO: Boanska ljepota. LUZMAN: Evo uda! Sluaj, Lofraso, potrai brzo knjigu pjesama i prepii za svaki sluaj dva zgodna soneta, da mi se nau pri ruci. LOFRASO: Hoete li mi bar pokloniti svoj stari ogrta? Trebat e mi, zima je pred vratima. LUZMAN: Obeao sam ti. TRISTAN: Lopove, trebalo bi te izbatinati! LUZMAN: Ostavi ga. Priaj mi o svom susretu! LOFRASO: Prekrasna ena. Pravi aneo! LUZMAN: to e ti aneo? Naloio sam ti, da mi pronade neto stariju, i ne prelijepu, iz plemike kue i bogatu, da je mogu operuati. TRISTAN: Peruaj ti samo druge, a tebe e oskupsti. LOFRASO: A zato ne bi smjela biti i bogata i lijepa? Bit e vam i korisna i ugodna. LUZMAN: Rimljanka? LOFRASO: Ne, Venecijanka. Mu joj je plemi i vrlo bogat. LUZMAN: Star? LOFRASO: Starac! LUZMAN: U Starom se zrcalu ljepota ene slabo odraava. A njezin ar ne dolazi do izraaja. Misli li, da bi me mogla ljubiti? LOFRAO: I te kako! LUZMAN: A nee krtariti? LOFRASO: Nee. LUZMAN: Kao jeka odgovara! LOFRASO: Ba kao jeka. TRISTAN: Manite se toga. Ne uputajte se u nove pustolovine. Jo se iz starih niste izvukli. Najprije rijeite stvar s Leonatom. LUZMAN: Zato e se jo uvijek nai reenja. LOFRASO: Pripazite, gospodaru, nepoznati ljudi... Povuku se. Dolaze: Beatrice i njezin ljubavnik Filiberto sa slugom Lombardom. BEATRICE: Otkako smo na putu, neprestano sam eljela, da se vratimo u moj Pariz. A sada me je ta elja minula. Rim je prekrasan. Ne mogu mu se dovoljno nadiviti. Vitki tornjevi, prekrasne crkve i raskone palae. Bogatstvo davnih vremena. Sve je to lijepo, i sretna sam, to sam u Rimu. FILIBERTO (razmotava pergamenu i ita) Da. Beatrie, ovo je mjesto bilo nekada sredite svijeta. S njegovom se ljepotom moe mjeriti samo tvoja. Ovdje je bila kolijevka Scipiona i Cezara. Tu su ivjeli Marciji, Fabriciji i Claudiji, tu je djevica Lukrecija sebi maem probola srce, a Scevola je ovdje hladnokrvno sprio svoju ruku, dok se opet Horacije popeo na ponosita konja i skoio s njime u provaliju. LOMBARDO: Moda je taj ponositi konj bio samo magarac. Dosta o tom. itav dan trkaram od gostionice do gostionice, od konaita do konaita, i nigdje ne mogu nai sobe. Sve su zauzete. Vi naklapate o Horaciju i Lukreciji, pravdate se, da li je bilo sretno rjeenje, to se probola maem. Okanite se tih razgovora. Moj eludac tunu glazbu pjeva: gladan sam. Podimo k ruku. O vitekim vremenima se ugodno avrlja poslije dobrog objeda, a pred rukom raspredati o prolosti upravo je zloinstvo. Ja gladan trim iz jedne ulice u drugu traei sobu za noenje, a vas dvoje se zanosite Lukrecijom. FILIBERTO: Ne mijeaj se u stvari, o kojima nema pojma. LOMBARDO: Neka avo nosi vae pripovijesti. to me se tiu Cezari i Scipioni, koji su pred tisuu godina otegli papke. Poimo. Gladan sam. LUZMAN: To je lovina. Tristane, ova mora biti moja! TRISTAN: Zar ne vidite, da joj je ona ljudeskara ljubavnik? LUZMAN: Ba e to i biti udo. Sluaj... LOFRASO: Hoete li je ugrabiti? LUZMAN: Sluajte, to sam naumio. BEATRICE: ujem, da ima u Rimu mnogo stranih ena. FILIBERTO: Pa da, ali jo nisam vidio, koja bi bila ljepa od tebe. Ti bi zavrijedila palau i sluinad. BEATRICE: Da, da. Sve je to lijepo. Ali otkuda nam novaca? FILIBERTO: Nita se ne daje unaprijed. Rauni se plaaju na kraju godine, a tvoja e ljepota mamiti novac u kuu. Dok sam ja kraj tebe, ne e moci u tvoju blizinu nitko ni primirisati, a da ne plati ve i samu elju suhim zlatom. Ja ti ne u biti na teret. LUZMAN: to kaete, vrijedi li moja zamisao? TRISTAN: Izvrsna je. LUZMAN: Onda na posao! LOFRASO (pristupi) Oprostite, gospodo, izgleda mi, da jo niste nali stan. FILIBERTO: Tako je naalost. Znadete li vi moda za kakvu sobu? LOFRASO: Rado u vam pomoi. Ovdje je u blizini gostionica, gdje ete nai najugodniji konak. FILIBERTO: Jeste li vi gazda? LOFRASO: Ne. Njegov sluga i va, ako vas smijem sluiti. BEATRICE: Vodi nas. to misli, Filiberto? Mrtva sam od umora. LOFRASO: Moda bi bilo najbolje, da va sluga poe sa mnom do gostionice da pogleda, da li je nae konaite vrijedno vaeg gospodstva. BEATRICE: Da, to bi bilo dobro. FILIBERTO: Lombardo, podi s gospodinom. LOFRASO: Nadam se, da ete biti zadovoljni. Mnogo je ve prineva, kneeva i vojvoda iz Francuske, Flandrije i Burgundije odsjelo kod Zlatnog pijetla. Jarebice, zeevi, kopuni, ribe, perad, svakovrsno voe, papinski kruh, stara vina, slatkii, svakodnevno su na jelovniku. Nai su pogae i peciva slavna, a nai su kreveti meki i bijeli kao snijeg. FILIBERTO: Idi ve, Lombardo. Priekat emo te ovdje. LOFRASO: Doi, kuat e vina. LOMBARDO: Vidi se, da si pravi Rimljanin. Imate li i vina iz Candije? LOFRASO: Koliko ti srce eli. LOMBARDO: Jo mi kai plemeniti Rimljanine, mogu li uz vino kuati i hranu? Od gladi mi se magli. LOFRASO: A to bi radije? Pruta ili kobasice? LOMBARDO: Najprije pruta, a onda kobasice... Ali... krenimo ve. Lofraso i Lombardo odlaze. LUZMAN: Tristane, sada je na tebi red. TRISTAN: Ve idem! LUZMAN: Brzo! FILIBERTO (Beatrici) Sjedni ovamo, da ti bude lake ekati. TRISTAN (dotrci) Tu si, kukavno pseto, evo, vraam ti udarce. FILIBERTO: to ti pada na um? Tristan udara Filiberta maem po leima i pobjegne. Filiberto za njim. ekaj lopove ... BEATRICE: O, boe, to je to? LUZMAN: Ne bojte se, prekrasna djevo, ne sudite prestrogo ovjeku, koji se izbezumljen ljubavlju

posluio tom varkom. Satima vas ve slijedim i eznem za trenutkom, da vas oslovim. BEATRICE: A gostionica i onaj ovjek, koji je napao mog prijatelja, sve je to varka? LUZMAN: Oprostite. Obojica su moje sluge, a meni dozvolite, da sluim vama. panjolac sam, ivim u Rimu, jer su tu i moji posjedi. Moja strast je troiti novac. Moje srce je vjernije od zlata, a moja je ast neokaljana. Ako me netko uvrijedi, gine od mog maa. ovjeka, koji vas je dopratio ovamo, nisam ubio samo zato, to nisam znao, da li ne vlada vaim srcem. Povjerite mi se, ljepotice, kaite mi, mogu li se nadati vaoj sklonosti? Vi biste me mogli uiniti najsretnijim ovjekom pod svodom nebeskim. Moje srce i moje palae stoje vam na slubu. Drago kamenje, svilene haljine, sve to vam srce poeli, nai ete u mojim dvorovima. Mukarac, kojega sam vidio kraj vas, izgleda mi sirov i neotesan. Bojim se, da vae plemenito srce pati od njegove bjesomunosti. Ako biste se htjeli... hou da kaem, ako bi vam dosadio, prihvatite pruenu vam priliku i slijedite sreu, koja vam se nudi. Bit u va vitez, stajat u kraj vas i slu ponizno. Plemi sam, hrabar i mlad, zatitit u vas od njegove osvete... Kako?... Vi utite?... Zar ga ljubite? BEATRICE: Smeli ste me, gospodine. Vidim, vi ste kavalir sada, kad bih vas morala koriti, ne nalazim pogrdnih rijei. Zaista ste me smeli. Vi ste plemi, lijepi ste i ponositi i moram priznati, hvala bogu, to je vaa varka uspjela. Imate pravo. Mukarac, s kojim sam doputovala, je podoficir. Ne mogu izbrojiti proplakane noi, to svoju mladost gubim kraj njegovih ispada. Oslobodite me okova, koji me sputavaju. Ne u se ljutiti, ako me povedete u svoje dvore... Naprotiv, moja vam je zahvalnost osigurana. TRISTAN (dolazi) Uspjeli smo. Vitee... LUZMAN:.... udesa! Moj sluga e vas, lijepa gospo, pratiti. Dozvolite mi, da mu izdam naloge. BEATRICE: Kakva neoekivana srea! Tek sam stigla i ve sam nala najljepeg i najbogatijeg kavalira. Toga u pljakati. Jo danas e mi morati pokloniti zlatni lanac, svilene haljine protkane srebrom, dragulje. Oh, kako je lijep, kako je drag! LUZMAN: Ovaj ovdje je Tristan, moj sluga, a od sada e vas sluiti. Slijedite ga u moju kuu. Mene za as u milosti otpustite. Moram jo neto obaviti. urit u, da se to prije uz vas naem. (Beatrice i Tristan odlaze) Ulovila se ribica! Kad bi samo slutila kako sam bogat, vjeran i krepostan. Na meni je sve samo varka, izvana rasko i bogatstvo, a uistinu prazno sve. U tome ba i jesam: vitez udesa. Niti imam kuu, niti bogatstva, jedino moje blago jest jeziina, a svaka ena, koju poelim, moja je. No, sada treba brzo novac stvoriti. Kako? Gdje? Razoarati je ne smijem. Samo mirno naprijed! Jesam li Vitez udesa? Luzman odlazi, Filiberto dolazi. FILIBERTO: Ovako sa mnom postupati! Bijedni lopove! Napada me, a onda kukavno pobjegne! Izrode rimski! Ili je moda primjetio, da me je s nekim zamijenio? Deava se, da su dva ovjeka slina kao jaje jajetu. Ali opet ne vjerujem u dvojnika istog stasa i jednakog odijela. Ovako bijedni napadaj iza lea jo nisam doivio! Tko bi mogao biti taj nesretnik mjesto koga sam ja izvukao batine? Da mi jednom doe pred ma, asti mi moje, kamenje bih mu tucao na leima. Taj e mi skupo platiti te batine, koje sam podnio za njega. .. A gdje je Beatrice? Beatrice! Nema je. Pa da, otila je s Lombardom u gostionicu.. LOMBARDO (dolazi) Ovakva to se moe desiti samo ovjeku, koji ve dvadeset sati nije nita okusio. O, moj elue, tunu mi pjesmu pjeva. FILIBERTO: Lombardo! LOMBARDO: Gospodine! FILIBERTO: Je li moja draga prijateljica ve u gostionici? Jesi li joj naao dobru sobu? Daj mi brzo neto da zaloim. LOMBARDO: to, zar gospoica nije ovdje? Vi ste gospodaru ostali s njom, a sada mene pitate, da li sam je odveo u sobu? Jo i jela traite, a ja ve sam nisam dvadeset sati nita zagrizao. Jadni moj Lombardo! FILIBERTO: Smjesta kai, gdje je gospoica? LOMBARDO: Gdje je gospoica? FILIBERTO: Zar je nisi otpratio u gostionicu? LOMBARDO: Ne rugaj mi se. Od vaih ala nee mi se eludac smiriti. FILIBERTO: Poao si sa slugom... LOMBARDO: To je bio sluga avolov. Vodio me je gladnog i ednog gradom uzdu i poprijeko i ostavio me je pred kuom, koja ima dva izlaza. Kroz jedan je uao, a na drugi odmaglio. FILIBERTO: Dakle, prevarili su nas. LOMBARDO: Mene svakako. Zar su i vas? FILIBERTO: Napao me je neki mladi, ini mi se, da me je s nekim zamijenio. Potrao sam za njim, no nisam ga dostigao. Kad sam se vratio, Beatrice vie nisam naao. LOMBARDO: Dobro su nas nasamarili! LUZMAN: (dolazi) Uspjeli smo! Sada jo moram pronai stan za svoju ljepoticu... Vidi vraga, to je on. FILIBERTO: Da se nije sklonila u koju oblinju kuu? LOMBARDO: Mogli bismo upitati ovog plemia. FILIBERTO: Oprostite, gospodine, jeste U moda vidjeli jednu damu... LUZMAN:... iz Francuske? Sa eirom i sivim putnim ogrtaem? S oima... FILIBERTO: Da, s oima, nju mislim. LUZMAN: O tome vas mogu tono obavijestiti. Ba sam prolazio ovuda, kad se slijedee dogodilo: dama je sjedila na ovoj klupi, a kraj nje je stajao neki gospodin. Mislim odavde, da, odavde je doao neki zastavnik jako zgodan mladi sa svojim slugom. Sluga je maem srnuo na onog gospodina i pobjegao. Uvrijeeni gospodin pojurio je za njim. Dama je ostala sama. Zastavnik ju je tjeio, a onda je ona pola s njim. FILIBERTO: Neka mu se bog smiluje! Znadete li njegovo ime? LUZMAN: Pa naravno da znam. Bio je to zastavnik Leonato. FILIBERTO: Gdje stanuje taj lopov? LUZMAN: E, vidite, to ne znam. Ali moete ga nai svako poslije podne oko etiri pred crkvom Sam Giacomo. Tamo eta sa svojim prijateljima. FILIBERTO: Je li to junaan ovjek? LUZMAN: Nije! Kukavan, laljivi hvalisavac! Gadan spletkar! FILIBERTO: Hvala vam, gospodine. Dodi Lombardo. Taj e pred crkvom skupljati svoje kosti. LOMBARDO: Gospodaru, skupimo mi radije prije neto hrane. S praznim elucem ne usuujem se na tog junaka. FILIBERTO: Kukavice! LOMBARDO: Jadni moj elue. Vidim, da je Rim mjesto za duhovna dobra, gdje je post odlika. A ja sam gladan za stotinu bezmesnih dana. (Odlaze) LUZMAN: Sve ide kao po loju. Ovi e isposnici smrskati Leonata, i ja sam osveen, a da nisam prolio ni kapi krvi. OCTAVIA (dolazi) To si tu, Luzman? Ve sam se bojala... LUZMAN: Ne pribliuj mi se! Moj je ma ogrezao u krvi. OCTAVIA: Boe!... Luzman, to se dogodilo? LUZMAN: Tvog zastavnika vie nema. Oh, osveto, to si slatka. OCTAVIA: Mrtav? LUZMAN: Poznaje li taj plat i ovaj eir ovdje?

OCTAVIA: To su Leonatove stvari. LUZMAN: Vidi li te vrpce? OCTAVIA: To je bio dar za mene. to si uinio? Svoj ivot stavlja na kocku. LUZMAN: Sve to sam uinio, bilo je za tebe. Ne plai, duo. Misli radije, kako e mi pomoi. to prije moram iz Rima, da me ne ulove i ne bace u zatvor. OCTAVIA: Jao meni jadnoj eni. LUZMAN: Sluaj, Octavia. Jo danas moram pobjei u Napulj. Ako me ljubi, doi e za mnom. Ostavljam ti Tristana, kojemu dugujem ivot. S njim e za mnom u moj naruaj. A sada zbogom! OCTAVIA: Zar ve! Ostaj! Jao meni... A to e uzeti sa sobom? LUZMAN: Nita, jer kod sebe nemam nita. OCTAVIA: Ni novaca nema? LUZMAN: Ne. Samo svoj ma. OCTAVIA: ekaj samo as. (Ode) LUZMAN: Ako se ne varam, dogodit e se udo. Octavia e mi sigurno donijeti dar, koji u moi unoviti za svoju novu ljubav. Beatricu moram bogatim darovima osvojiti. A kad e biti moja i nad Francuskom u gospodariti. OCTAVIA (dolazi) Luzmane, novaca nemam. Uzmi tu haljinu. Bogato je ukraena srebrom i dragim kamenjem. I ovaj zlatni lanac ti dajem. Prodaj to, pa onda bjei. LUZMAN: Kad bi mogla zaviriti u moje srce i vidjeti moju bol? Crvenim se od stida, to uzimam te stvari. Ali moram. Sudbina me je prisilila. Ostaj zbogom, srce moje. OCTAVIA: Bog te uvao! LUZMAN: I doi. Ne putaj me predugo ekati, da ne umrem od enje za tobom. Luzman odlazi. No. OCTAVIA: Prekrasan je u svojem bijesu. Za moju je ljubav skoro dao ivot. O dragi, svejedno bih te morala koriti. Nisi smio ubiti zastavnika, nisi smio zbog svilenih vrpca izlagati svoj ivot. Junae moj, ovjek si od rijei. I tebe je htio Leonato svezati! Oholi hvalisave, skupo si platio svoju obijest. Leonato i Camillo dolaze. Trak svijetla obasjava Leonata. OCTAVIA: Oh, boe, to je to? Sablast! LEONATO: Octavia! OCTAVIA: Zar niste sablast? LEONATO: Zato? OCTAVIA: Bojim se! LEONATO: to vam je? OCTAVIA: Zar niste mrtvi? LEONATO: Zar ja? OCTAVIA: Vi ivite? LEONATO: Za vas, Octavia! OCTAVIA: Je li to istina? LEONATO: Evo moje ruke! OCTAVIA: Zaista! LEONATO: Da! OCTAVIA: Borili ste se? LEONATO: Na ivot i smrt! OCTAVIA: S kim? LEONATO: Sa panjolcem Luzmanom! Oborio sam ga, svukao i vezao vrpcama, koje su bile vama namijenjene. OCTAVIA: Njega? Vi? LEONATO: Da. I oduzeo sam mu ova bogata odijela, koje ste mu vi poklonili. Poznajete li taj eir? OCTAVIA: Poznajem. Znam. Prevarena sam. Prevarena i uvrijeena od dvojice lopova. Mislila sam, da ste junaci, plemii, a sada tek vidim da ste obojica bijedne propalice! Da bi se mogli preda mnom isprsiti, kukavno ste zamijenili odijela. CAMILLO: Preglupo! Luzman nas je pretekao! LEONATO: Oprostite, Octavia, sve je bila samo ala. OCTAVIA: Mrzim vas, laove. LEONATO: Molim vas, sasluajte me, sve u vam ispriati. OCTAVIA: Ni rijei vie! Dosta je! utita! Nai u ovjeka, koji e me znati osvetiti. LEONATO: Samo jednu rije... OCTAVIA: Govorite. Va me je ivot i onako skupo stajao: zlatan lanac i bogatu haljinu. LEONATO: to? Kako? Tko? OCTAVlA: Luzman! Doao je i hvalio se, da vas je ubio. Pokazao je va plat. LEONATO: Podlac! OCTAVIA: I vae vrpce nosi na eiru. LEONATO: Dosta je. Kunem se, jo prije nego otkucaju tri sata, donijet u vam sve to vam je izmamio! OCTAVIA: Ako vam to uspije, oprostit u vam. LEONATO: Octavia, smilujte se i ekajte kod kue. Octavia odlazi. CAMILLO: Vraki je momak taj panjolac. LEONATO: I mi nismo manje lukavi, CAMILLO: Spretno je raspreo mreu lai i prevare... LEONATO: Ali e se sam zaplesti u nju. Jer, tko drugom jamu kopa... Dolaze Filiberto i Lombardo. FILIBERTO: ini mi se, da su ova dvojica panjolski vojnici. LOMBARDO: Moda bi nas mogli ponuditi jelom. Moj eludac zavija kao bijesan pas. FILIBERTO:: uti, sad se radi o ozbiljnim stvarima. Pozdravljam vas, gospodo. LEONATO: Smjerni pozdrav! FILIBERTO: Oprostite mi na smjelosti. Po vaem odijelu vidim, da ste panjolac. Poznajete li moda nekog plemia, vaeg zemljaka? LEONATO: Ako ivi u Rimu, poznavat u ga. Kako mu je ime? FILIBERTO: Leonato, zastavnik! LEONATO: Zastavnik Leonato stoji pred vama. FILIBERTO: Vi? LEONATO: Sretan sam! FILIBERTO: Vi mi se jo rugate? Smjesta mi objasnite, zato ste me bez razloga uvrijedili? Jo danas traim zadovoljtinu, i to maem. LEONATO: Da se moda ne varate, gospodine! Nikad vas nisam vidio. Ne znam, zato me pozivate na dvoboj? FILIBERTO: Ti jo pita zato? Obeastili ste moje potenje, moj ivot i moj dobar glas! Odveli ste moju damu... LEONATO: Da niste moda preduboko zavirili u au, gospodine?... LOMBARDO: Gladan sam i edan, moj eludac upravo bijesni... FILIBERTO: Pazite na svoj jezik, gospodine. uvajte se, da vam jednom za uvijek ne zaepim usta. LEONATO: Uhvati pijanicu. Camillo skoi na Filiberta, obori ga na zemlju,

vee mu ruke i turi mu ep u usta. Leonato za to vrijeme maem zadrava Lombarda. A tebe neka avo nosi! Lombardo pobjegne. Leonato klekne na Filiberta i vee mu ruke. Tako. A sada neka te san istrijezni! Leonato i Camillo odlaze. Zastor DRUGI IN Pred Isabellinom palaom. Na pozornici su Luzman, Tristan i Lofraso. LUZMAN: Kunem vam se, da je Octavijina haljina upravo kao krojena za Beatricu, a zlatni lanac kao da je srastao s njom. TRISTAN: A ako Octavija primijeti prevaru? LUZMAN: Sasluat u je. udit u se i utjeti. TRISTAN: A dalje? LUZMAN: to dalje? Dogodit e se udo! LOFRASO: A pripovijest o mrtvom zastavniku? Taj se moe svakog asa pojaviti. TRISTAN: to je s Beatricinim prijateljem? LUZMAN: S kojim? TRISTAN: S onim Filibertom? LUZMAN: Nitko vie nema prava na nju osim mene. TRISTAN: No, no, vi svakako morate biti pobjednik. LUZMAN: Da. I jo u se u treu pustolovinu baciti. Lofraso, nisam zaboravio na tvoje otkrie. TRISTAN: Mislite Isabellu, enu venecijanskog plemia Patrizia? LUZMAN: Jo veeras u je privinuti na svoje grudi. TRISTAN: Veeras? LUZMAN: uj me. TRISTAN: Umirem od znatielje. LUZMAN: Ona je mlada ena, a mu joj je starac. U njenim grudima sniva strast... TRISTAN: To vjerujem. LUZMAN:... koju starac ne umije probuditi. TRISTAN: Zar zbilja? LUZMAN: Poznajem tu strast umornih starkelja. TRISTAN: Pa neka vam bude. LUZMAN: A sada ujte, to sam naumio: Ovdje je njezina kua. Ako postignemo, da se Isabella pojavi na prozoru, odigrat emo joj prizor tako, da e se morati diviti mojoj snazi, mojem junatvu i mojoj plemenitosti. Moja e joj se vanjtina i onako svidjeti. Vas dvojica morate glasno tvrditi, da Isabella nije lijepa, da se samo dobro lii, a i haljine da joj nisu najukusnije. Ja u vam protusloviti i hvaliti njezinu ljepotu. Vi ete me ismijati. Rjekat emo se. U zgodnom asu latit u se maa u obranu njezine ljepote. LOFRASO: Naum je dobar, samo pazite, da nas u zanosu zaista ne ranite. LUZMAN: Kojeta! Ba u tome emo je i prevariti. Vi ete navaliti na mene, ja u vas odbiti i potjerati, a ti e Lofraso viknuti: jao, umirem! LOFRASO: Dobro, samo uvajte moju kou. TRISTAN: Pazite, prozor se otvara. To je ona. Isabella se pojavi na prozoru. LUZMAN: Varate se! To to priate o toj plemenitoj dami la je, ludost, prostaka kleveta. Najljepa ena u Rimu je Isabellla. ISABELLA: ini mi se, da govore o meni. TRISTAN: A to vi znate o njoj? Mi je dobro poznajemo i znamo, da je glupaa i guska. LUZMAN: Sve to su samo pakosnici nabajali. Sami je niste ni vidjeli. Ja sam bio te sree, da sam vidio tu boansku enu. I zato ne u nikada nikome dozvoliti, da kvari dobar glas tog ponositog andela. I jo vam kaem: nije ona samo najljepa od sviju ena, ve i najmudrija. LOFRASO: Mudra? Isabella? He! He! LUZMAN: Da isto tako mudra kao i lijepa. Cijeli Rim nema ljepotice, koja bi se mogla mjeriti s njom. Ni jedna ena nema tako arkih i dubokih oiju, a od njena pogleda i suzno se oko nasmije. ISABELLA: Kako lijepo govori. TRISTAN: Nikad ne bih vjerovao, da netko moe biti tako slijep. Kad ste je vidjeli? LUZMAN: Jutros! Kad je sunce najljepe obasjavalo obzorje, prola je Isabella pokraj mene, kao kakva princeza. LOFRASO: Nevjerojatno, da se moe ovjek poput vas, koji je proputovao itav svijet, zagledati u obinu seljanku. Pozivali su vas na mnoge sveanosti u paniji i Francuskoj. Zar niste vidjeli lijepih ena? LUZMAN: Ukoene i naliene lutke sretao sam svuda na svojim putovanjima. Vidio sam ene, koje su pjesnici opjevali i usporedivali ih sa savrenstvom. A to su sve te ene prema Isabelli? Ni jedna joj nije ni do pete. ISABELLA: Pravi vitez! TRISTAN: U pogledu ukusa ne volim se svaati, no u ovom sluaju se zaista varate. LOFRASO: A, sada tek razumijem! Luzman misli na neku drugu. LUZMAN: Mislim onu prekrasnu Isabellu, enu estitog Patricia iz stare venecijanske obitelji. A zaista je pokvarenjak onaj, koji bi bio jo toliko drzak, da je preda mnom vrijea. ISABELLA: S kakvim zanosom me brani. TRISTAN: Morali biste birati pametnije rijei, ako ne elite da mislimo o vama... LUZMAN: Govorim onako, ka.ko osjeam i mislim. I ako jo netko od vas samo pisne, da nije plemenita, lijepa i kreposna, obraunat e s njim moj ma. LOFRASO: Hvalisavac panjolski. LUZMAN: Moje rijei nisu ala. Povucite maeve. TRISTAN: Evo ti orave. LUZMAN: Dvojica na jednoga! To je junatvo! Naprijed! Nitarije! (Maevajui odlaze. Maevanje se nastavlja sve, dok ne izbjegnu pogledu Isabelle. Publika ih ne vidi; oni su naslonjeni na zid i udaraju maevima. im vikne Lofraso: Jao umirem. Pobjegnu Tristan i Lofraso i brzo se opet pojave u pozadini i budui da ih Isabella ne vidi, parodiraju daljnju ljubavnu scenu izmedu Luzmana i Isabelle) ISABELLA: Izdajstvo! Dvojica na, jednoga! LOFRASO: Jao! Umirem! ISABELLA: Kakav mukarac! Hrabar, ponosit i plemenit! Jednog je ve svladao, a i drugog e za as svladati. Nisam jo vidjela viteza, koji bi bio tako lijep i tako jak. Zbog mene se upustio u tu borbu! Moju je ast branio! Oh, smiri se srce moje! Lupa kao zvono, koje pozdravlja pobjednika. Luzman dolazi. Isabella pokrije koprenom lice i izlazi na balkon. LUZMAN: Pobjegoe, kukavice. Ovi se vie ne e usuditi vrijeati kraljicu mog srca. ISABELLA: Hej, mladiu! LUZMAN: Kako? ISABELLA: Dodite blie! LUZMAN: Tko zove? ISABELLA: Zar me jo uvijek ne vidite? LUZMAN: Oprostite. Bio sam zabrinut i zamiljen.

ISABELLA: Zato ste se ovdje borili? LUZMAN: Zar ja, lijepa gospodarice? Ne, to nisam bio ja. ISABELLA: A tko drugi nego vi. Poznajete li enu, koju ste branili? LUZMAN: Do danas nisam znao za nju, nego tek po prianju. Jutros sam je vidio prvi put. A sada sam duboko osramoen, jer joj nisam mogao tako sluiti, kako to ona zasluuje. ISABELLA: A tko su ona druga dvojica? LUZMAN: Vojnika fukara, ne vrijedi ni govoriti o njima. Jednog sam oborio, a drugi je pobjegao. ISABELLA: A zato ste branili onu enu? LUZMAN: Jer sam panjolac i plemi. Vidio sam je pred San Giacomom i rekli su mi, da se zove Isabella. ISABELLA: A znate li gdje stanuje? LUZMAN: Ne. ali boe ne znam. Znam samo jedno: da sam najsretniji ovjek pod svodom nebeskim, jer sam bio te sree, da sam vidio njezinu ljepotu. Nikad jo nisam vidio tako dubokih oiju, nikad tako bujne kose, nikad tako sonih usana, ni najljepa slika na svijetu me nije tako oarala. alim samo, to nisam mogao svoj ivot rtvovati takvoj ljepoti. ISABELLA: elite li joj sluiti? LUZMAN: Kako bih smio! Iako sam plemi, ipak se ni u snu ne bih usudio pomiljati na ovakvu sreu. ISABELLA: A to namjeravate? LUZMAN: Blagosivljati nebo, to u joj se smjeti iz daleka diviti. Moram doznati gdje stanuje, da je mogu nezapaen posmatrati, kada kao kraljica izlazi iz kue, i slijedit u je, da bih mogao cjelivati zemlju, koje se dotakne njena njena noica. ISABELA: I zadovoljili biste se time, da je iekujete pred kuom? LUZMAN: ekat u kao prosjak pred pragom bogataa. Moda e doi dan, da e me moja kraljica primijetiti. ISABELLA: Bogata je, dobrog srca, a vi zasluujete samilosti i sklonosti. LUZMAN: Vi je znate? ISABELLA: Dobro je poznajem. LUZMAN: Da niste moda s njom u rodu? ISABELLA: I to sam. LUZMAN: Odmah ste mi drai. teta samo, da ste tako pokriveni koprenom. Po milini vaeg glasa i ponositoj pojavi, ini mi se, da ste joj slini. ISABELLA: To mi govore i drugi. LUZMAN: Podignite koprenu. ISABELLA: A ako bih vam se svidjela? LUZMAN: Bilo bi to samo zato, to ste slini eni koju ljubim. No to je nemogue. Oprostite! Zbogom i dozvolite mi da odem. Imate li moda kakvu elju? ISABELLA: Samo jednu: da doete u moju kuu. Tu ete biti zatieni. Moj e mu znati obraniti plemia, koji se s maem zauzimao za moju ast. LUZMAN: U vau kuu? ISABELLA: Sakrit u vas. LUZMAN: A gdje? Kamo? ISABELLA: Ako ba elite znati: u svoje srce. LUZMAN: Kako? Da niste vi... ISABELLA: Da, ja sam Isabella. LUZMAN: O, boe, kako sam zavrijedio toliku sreu! ISABELLA: Doite samo. Tko se tako zauzimao za moju ast, neka vidi da znam biti zahvalna. Luzman odlazi u kuu. Isabela nestaje s balkona, Beatrice dolazi. BEATRICA: Lijepom sam panjolcu poklonila svoju sklonost, al u srcu mi ve kopka nemir i bojazan. Zaista, osvojila sam njegovo ponosito srce, ali izgubila sam svoju slobodu. Darovao mi je ovu haljinu i zlatni lanac. Da li je to dovoljno za moju izgubljenu nezavisnost? Ah, slobodo, izgubila sam te za aku zlata, prodala sam te za svilu i drago kamenje. Istina, zakleo mi se na vjenu vjernost, a to isto trai i od mene. No zato bogme nisam dola u Rim. Ve mi je ao, to sam napustila Filiberta. Bio je katkad grub sa mnom, ali je cijenio moju slobodu i nikada me nije muio ljubomorom. Dok ja ovdje stojim i razmiljam, vrijeme prolazi. Pouriti moram, da stignem na vrijeme u duan. Beatrice odlazi, Dolazi Octavia i s njom plemi Deofrido. OCTAVIA: Ne, to ne. Ti mi mora pomoi, Deofrido! DEOFRIDO: Najprije si me izbjegavala i ismijavala, a sada, kad te je napustio tvoj ljepotan, sada sam ti dobar, jer me treba. OCTAVIA: Ja da sam tebe izbjegavala? DEOFRIDO: Ne samo mene. Sve si prijatelje ostavila na cjedilu zbog tog panjolskog pijetla. Niti sluti niti moe shvatiti, kakva me je ljubomora grizla cijelo vrijeme. Poklonio sam ti cvijet svoje ljubavi, a onaj drugi je ubirao plodove. OCTAVIA: Oprosti mi dragi, to nisam znala cijeniti tvoje prijateljstvo i to ti ljubav nisam uzvraala. U boli ena spoznaje, tko joj je pravi prijatelj. Htjela sam samo iskuati tvoju duu i uvjeriti se, da li bi me i u nesrei ljubio. DEOFRIDO: Samim rijeima me ne e uvjeriti. OCTAVIA: Sluaj. Luzman je sav izbezumljen dotrao u moju kueu. Rekao mi je, da je ubio Leonata i da mora bjeati u Napulj. Budui da je bio kao obino bez novca, dala sam mu svilenu haljinu i zlatni lanac. DEOFRIDO: Toj vucibatini? OCTAVIA: Kasnije sam saznala, da su njegove rijei bile lane i da me je prevario, jer Leonato ivi. DEOFRIDO: Da sam podlac kao on, sada bih uivao u svojoj osveti. Ali ja to nisam. Da ti kaem, koliko te ljubim, kaznit u ga, im mi dode pred ma. Ja u ga... Beatrice se vraa. OCTAVIA: Ta djevojka, nebesa, pa to je moja haljina. DEOFRIDO: Ne vara se? OCTAVTA: Poznajem je kao sebe samu. DEOFRIDO: Pozovi je. OCTAVIA: A to si mislio da u utjeti? Draga gospoice, samo as. Neto sam vas htjela upitati. BEATRICE: Molim, pitajte samo, rado u vam biti na usluzi. OCTAVIA: Vi ste strani u tom gradu? BEATRICE: Parianka sam i tek juer sam stigla u Rim. OCTAVIA: A vaa haljina? Sigurno je najnoviji francuski kroj? Taj otmjeni nakit! Takva to moe samo parika moda izmisliti. Smijem li znati, da li je ta haljina bila skupa? BEATRICE: to vas toliko ova haljina zanima? Pustite me! OCTAVIA: Oho, samo ne tako oholo, draga moja. Pokaite to se to ispod koprene svjetluca? BEATRJCE: to vam pada na pamet? Koje li bezobratine, napadate me na ulici. Maknite ruku! OCTAVIA: Gle, gle, i lanac od istog zlata. Kako samo moete nositi tu teinu? BEATRICE: Pustite me. OCTAVIA: Sigurno je bio jako skup! Deofrido doe Beatrici iza lea i skida joj lanac. DEOFRIDO: Evo, lanac je ve na! OCTAVIA: Sve joj je to poklonio onaj razbojnik! BEATRICE: Pustite me!

OCTAVLA.: Kako ste doli do haljine i lanca? BEATRICE: Jedno i drugo poklonio mi je plomi... OCTAVIA: Luzman? BEATRICE: Luzman! OCTAVIA: Luzman. A sada se brzo svucite. BEATRICE: U pomo,... Razbojnici! DEOFRIDO: Ne viite! Tiho! Skidajte, ili u vas dati zatvoriti. OCTAVIA: Kako me to veseli! Pravo ti budi, mala moja. DEOFRIDO: Bre, bre, golubice, ili u ti ja morati pomoi. Tako. To neka vam bude pouka, da se ne kitite s tuim perjem. Octavio, da joj skinemo i podsuknju! OCTAVIA: Dosta je. Rublje joj ostavi. DEOFRIDO: A sada hajdemo. OCTAVIA: To je kola! Ako te netko ovdje nae, duice, nadam se, da nee biti prvi put, da te mukarac ovakvu vidi. Octavia i Deofrido odlaze. BEATRICE: Koje li sramote! Izgubljena sam! Nebo je kaznilo moju lakoumnost. Sama sam svemu tomu kriva i pravo mi budi. Zbog tog brbljavog varalice napustila sam svog zatitnika. Onaj, koji nije zadovoljan s onim to ima, bolje ni ne zasluuje. A to u sada? Dolaze Isabellin mu sa slugom Eugenijem. PATRIZIO: Poslanik je zaista vrijean ovjek. EUGENIO: To sam po napojnici primijetio. PATRIZIO: I plemenit. Obvezao me je svojom uslunou. BEATRIE: Molim vas, gospodine, smilujte se unesreenoj eni! PATRIZIO: to je to? EUGENIO: ena, i zgodna, kako se ini. BEATRICE: Napadnuta sam bila i opljakana. EUGENIO: Ovdje na ulici? PATRIZIO: Jadno, lijepo dijete! Jeste li iz Rima? BEATRICE: Iz Francuske, plemeniti gospodine. PATRIZIO: Nikad jo nisam vidio tako draesne ene. A tko vas je napao, grlice? BEATRICE: Ljubomorna ena. EUGENIO: Hvalite bogu, da ste ostali ivi. Nijedna zvijer nije tako krvolona i divlja kao ljubomorna ena. PATRIZIO: Zgodna bi bila ta igraka za ljubakanje. Lijepo bi bilo tjeiti je. EUGENIO: Gospodaru, vaa supruga dolazi. ISABELLA (dolazi) Jesi li stigao, Patrizio? Jo prije nego stupi preko praga nae kue, moram ti ispripovijedati, to se danas ovdje dogodilo. PATRIZIO: Izvrsno i ja imam tebi neto priati. ini mi se, da je ono, to u ja tebi ispriati vanije i hitnije. ISABELLA: Dobro. to se dogodilo? PATRIZIO: Pogledaj tu jadnu djevojku. Francuskinja je i sasvim strana u naem gradu. Nikoga ne poznaje. A da bude stvar jo zamrenija, opljakali su je pred naom kuom. Mislim, da je naa kranska dunost, da joj pruimo zatitu u naoj kui. ISABELLA: Ja sam pripravna, i neka bude kako eli. PATRIZIO: Samo mi jo jednom potvrdi, da si zaista s tim sporazumna. ISABELLA: Od srca rado, prijatelju, to vie, to imam i ja slinu molbu. PATRIZIO: Slinu? to eli? ISABELLA: Neki je plemi pred naom kuom u obrani moje asti ubio protivnika. Poto se morao sakriti, zamolio je, da ga sklonemo u naoj kui Mislila sam, da je naa kranska dunost... PATRIZIO: Dobro si mislila, drago dijete. A gdje se nalazi taj gospodin? ISABELLA: Eugenio, zovni gospodina! EUGENIO: Evo, ve dolazi! LUZMAN: (dolazi) Najponiznije se klanjam vaemu gospodstvu i zahvaljujem vaoj dobroti, da ste me uzeli pod svoj krov i svoju zatitu. PATRIZIO: Drago mi je, da vam mogu biti na usluzi, kao plemiu, u obrani plemike asti. ISABELLA: Vi ste Parianka? BEATRICE: Da. Dola sam iz Pariza. ISABELLA: A tko vas je zlostavljao, jadno dijete? LUZMAN: Do vraga, pa to je Beatrice. BEATRlCE: Ah, ljubomorna ena je iskalila svoj bijes na meni. Boe! Luzman. ISABELLA: Umirite se. U mojoj ete se kui oporaviti. BEATRICE: Predobri ste. LUZMAN: Kako je samo dola ovamo? Bojim se, da e se moj naum izjaloviti. PATRIZIO: Izvolite u kuu. Tamo ete nam ispripovijedati sve, to se dogodilo. LUZMAN: Nebesa! Sad mi je potrebno udo! PATRIZIO: Eugenio! Ta ena nie sve vie drai. Patrizio i Eugenio odlaze u kuu. ISABELLA: Volim ga. Daj boe da to osjeti! (Ode u kuu) LUZMAN: to to znaci, Beatrice? BEATRICE: uti, propalico! LUZMAN: Kako samo izgleda! BEATRICE: Octavia i njezin kavalir su svemu krivi. Oteli su mi haljinu i zlatni lanac! to sad? LUZMAN: Pouzdaj se u mene. A sada brzo u ovu kuu. Tu ima novaca, koji nama treba. BEATRICE: Ne vjerujem ti vie. LUZMAN: Zar nisi primijetila, da se stari zagrijao za tebe? BEATRICE: To da... LUZMAN: No, onda! Iskoristi priliku, koja ti se prua. Tebe ljubi starac, a ljepotica mene oboava. Beatrice i Luzman odlaze u kuu. Dolaze Tristan i Lofraso. LOFRASO: To je bilo divno. Luzman je genij. TRISTAN: Samo da mi je znati, kako je sve to svrilo? LOFRASO: Razgovarao je s njom, to sam vidio! TRISTAN: Onda je ribica ve zagrizla. LOFRASO: Taj zna baratati sa enama. TRISTAN: I te kako. pekulira, kalkulira, pretvara se i tako pripovijeda, da ga nikako ne moe ni za to uhvatiti. Moli, prosi, plae, trai, zapovijeda, od straha blijedi, od bijesa crveni, razljuti se, da sav protrne, a za tren je opet krotko janje, koje te osvaja svojom ljubeznom njenou. Kakva li pustolova! avolski momak! Obuen je uvijek kao pravi plemi. Kao knez se hrani i ako ima udom novaca, rasiplje ga punom akom, kao kakav kralj, a nitko osim nas ne zna, da je puka sirotinja. LOFRASO: Zato se i zove Vitez udesa.

TRISTAN: Ovakvog ovjeka jo nisam sreo. Kad nema novaca, a tog nikad nema, zalae posljednje odijelo ili pozajmljuje od prijatelja, pred kojima se onda sakriva, jer nikad ne vraa. Onda se kocka, bani, pije i vara ene. Eh, ene! Operua za prstenje, zlato, nakit, pa ak i za haljine, a svega vole. to ih vie krade, to vie ga ljube. Posljednju koulju bi mu dale. LOFRASO: Zato se i naziva Vitez udesa! TRISTAN: A da ga tek vidi u drutvu vitezova i prineva! Oni ga upravo oboavaju. Pozivaju ga na svoje gozbe, aste ga, kao da im je ravan, i uivaju u njegovim pustolovmim priama, koje nisu nita drugo no izmiljotina i la. Pria im o svojim junatvima u Burgundiji, paniji, Francuskoj, Portugalu i Flandriji. Oboavaju ga i svaku rije mu vjeruju, a sve to pria, sve je la. LOFRASO: Zato se i naziva Vitez udesa! TRISTAN: Poznaje sve lijepe ene, kao i najotmjenije svodilje, koje ga uvijek opskrbljuju novim enama. Sve ih zna. I onda on pria velikoj gospodi, koja je ena ljepa, koja mlada, koja je vrua, kakvog je zdravlja, da li je bez mane, da li je vitka ili je debeljukasta, sveano izrie sud o tome, da lj je ena mudra ili ograniena, i ako on hvali krepoist koje ene, odmah e i cijeli Rim o njenom dobrom glasu priati. Nema gozbe, na koju ne bi bio pozvan i na kojoj ne bi bljesnuo u novoj sjajnoj odori, a otkada da znam, jo mu kroja nije saio ni hlae. Pogledaj ga: odijela mu pristaju kao da su krojena za nj. Tko je on zapravo? Tko mu je otac? Ako ga tko upita, tajanstveno apne, da u njegovim ilama tee plava krv. Dogaa se esto, da se predstavlja kao plemi, a i markizom se ve esto nazivao. LOFRASO: Zato i jest Vitez udesa! TRISTAN: Evo ga. Upravo dolazi iz Isabelline kue. LOFRASO: To ne e dobro svriti. Luzman dolazi. LUZMAN: to kaete na to? Sve ide kao po loju. Lau svog ivota upravio sam danas preko plavog mora i uz blagi vjetri sretno uplovio u sigurnu luku. A sada sputajmo jedra i bacajmo sidro. Svi na koljena, opjevajte udo! A bogu ljubavi, koji je to udo potpomogao, prinesite rtvu! TRISTAN: Ako prinesite rtve bogu ljubavi, to ete rtvovati svom vjernom sluzi? LUZMAN: Kneevski u te nagraditi! LOFRASO: A mene... gospodaru? LUZMAN: I tebe! A sada sluajte: govorio sam s Isabellom. Priao sam joj, da sam otpremio na drugi svijet ovjeka, koji je blatio njenu ast i da moram sada bjeati pred osvetnicima. Tako sam joj lijepo to opisao, da mi je ponudila sklonite u svojoj kui i zatitu svog mua. Da mi je uz to poklonila i svoje srce, ne moram naglasiti. To bi, znai, bilo u redu. Sada stanujem ovdje. Tek to sam to postigao, eto i njezina mua, a s njim to mislite tko? Beatrice! TRISTAN: to, Beatrice? LOFRASO: Kako je to mogue? LUZMAN: Octavia ju je napala na ulici i oduzela joj haljinu i nakit. LOFRASO: Beatrica je primijetila prevaru? LUZMAN: Bjesnjela je, ali sam je umirio. Sve to sada nije vano. Glavno je Isabella. Ona me ljubi. ujte, kako me ljubi: najprije mi je poklonila prilinu svotu zlatnika, da kupim sjajna odijela, da najmim sluinad i paeve, a onda mi je darovala i ove dvije kese, da meu inim nabavim i konja. LOFRASO: Kako ste samo uspjeli? Vi ste arobnjak! LUZMAN: Kako treba operuati zaljubljene, nauio sam od Octavie. Roen sam za kneza, a to do sada nisam mogao tako ivjeti, prijeila je zlokobna zvijezda... Moj je otac bio obian seljak. Od njega nisam batinio taj dar. ini mi se, da svoju kraljevsku ud imam zahvaliti vezama moje majke. A sada idite i najmite sluinad i paeve i gledajte da budu lijepi i poteni. TRISTAN: A gdje elite, da vam najmimo stan? LUZMAN: Najbolje konaite bi mi moglo posluiti, samo pazite, da prostorije budu dostojne mojeg sjaja, prozori veliki, pogled na dvorite, da mogu ujutro, im se probudim, jo iz kreveta vidjeti, da li mi je konj briljivo timaren. LOFRASO: Hoete li nam pokloniti livreje? LUZMAN: Razumije se! A sada pourite, da mi uredite kuu i pozovete najboljeg krojaa. Od sada u se zvati gospodin plemeniti Luzman. Recite to gostioniaru, da ne bude zabune. Stoj! Ime mi se ba naroito ne svia. Morat u nai neko plemenitije ime, koje ve ima u svijetu svoj glas. to misli ti, Tristane? TRISTAN: A kako bi bilo, da se zovete Mendosa? LUZMAN: Ime nije loe, samo se preesto uje. TRISTAN: Nazovite se Guzman, to ak i njemaki zvui. Guzmani su vojvode od Sidonije. LUZMAN: Luzman Guzman. To ne zvui dovoljno ozbiljno! TRISTAN: Onda Enriquez, iz te su kue kraljevi! LOFRASO: Mauriquez bi bilo takoer dobro ime, a Laras se zove najstarije plemstvo! TRISTAN: Toledos? LOFRASO: To je lijepo ime! TRISTAN: Ei Giron, Cerda, Lerma... LUZMAN: Dosta! Dosta! TRISTAN: Najbolja imena smo vam predloili, i najslavnija. LUZMAN: Znam. ujte! Od danas se zovem Don Luzman plemi od Toleda i Mendone Giron Enriquez Laras. LOFRASO: To je bajno... dugo. LUZMAN: Da. Za poetak je dovoljno dugo. A sada put pod noge i uinite kako sam zapovijedio.(Trlstan i Lofraso odlaze) Plemstvo je dar neba. Ako si list starog stabla, dolazi na svijet kao plemi i zvuan naslov ti padne u pelene. Plemi si, i tvoje ime vrijedi samo zato, to je tvoj otac od svog djeda batinio zvuan naslov. Niti si se za nj trudio ni borio. Ako si, osim toga, jo iz bogate kue, ne treba da zavidi ni vladaru, jef su ti sva vrata otvorena. Mi, obini smrtnici, moramo se boriti za na kruh svagdanji, za nae odijelo, koje prikriva nau neplemenitu golotinju, a vi plemeniti, gledate s prezirom na nas, jer ste gotskog roda. emu sve to? Svi emo jednako sklopiti oi, i vi i mi. Tamo e nas jednako crvi izjedati! Camillo i Leonato dolaze. Luzman se povue i prislukuje. LEONATO: Haljinu i nakit u mu oteti, to sam obeao Octaviji. Odgovarat e i za tu podlost. CAMILLO: Bode u rebra, gospodaru! LEONATO: To ne bi bilo pametno. Najprije saznati, da li jo ima te stvari. Pojavi se Luzman. CAMILLO: Kao da ste ga naruili, evo dolazi. Ali sada pazite, da vas ne prevari. LUZMAN: to vide moje oi! Vi ste to, gospodine Leonato? Dozvolite mi, da vam se poklonim. Beskrajno alim, to nisam znao, da mogu tako slavnog i opjevanog ovjeka ubrajati meu svoje prijatelje. LEONATO: Dosta! Govorimo o drugim stvarima! Htio bih znati, da li odijelo... LUZMAN:... koje ste zamijenili s mojim, da me spasite, jo imam? Evo ga na meni, a i moje vama pristaje. Ako elite, moete ga zadrati. Sretan bih bio, ako bih vam ga smio pokloniti iz zahvalnosti, to ste mi pomogli u opasnosti. Malo prije sreo sam panjolske vojnike iz vae regimente, koji vas se ne mogu dovoljno nahvaliti. Sada znam, da ste pobijedili vie neprijatelja, nego li sam ja napisao stihova. LEONATO: Vidim, da su vas dobro izvjestili. A sada elim s vama govoriti o vanijim stvarima. LUZMAN: Najvanije u ivotu, dragi prijatelju, je sam na ivot, a vi ste mi ga spasili. Hvala vam! LEONATO: O, molim. No, to sad nije vano. U naem sluaju se radi... LUZMAN:... uradili ste kako plemi, i dovijeka bit u va dunik. Vi ste plemenit, usluan, pametan i hrabar. To sam razglasio medu svojim prijateljima... i dodao sam, da ste uzor kavalirstva. Uvjeren sam, da ste potomak starog panjolskog plemstva. Mislim, to vie, da ste porijeklom Got.

LEONATO: Nae je plemstvo u paniji poznato i cijenjeno, ali Got nisam. Kao zastavnik sluim u gardi. LUZMAN:... vi ste vojnik kao i ja. Vjerujem, da emo postati pravi prijatelji. CAMILLO: Mislite na Octaviju! LEONATO: U ovom asu ne mogu raspravljati s njim o enskim stvarima. CAMILLO: Ako vi ne moete, ja u. Hej, gospodine, a gdje je svilena haljina, koju vam je dala Octavia? Gdje je zlatni lanac? LUZMAN: to blebee? CAMILLO: Prevarili ste Octaviu za haljinu i lanac. LUZMAN: Gospodine zastavnie, va se sluga mijea u nae razgovore. Moj se to ne bi usudio. LEONATO: uti Camillo! To to vam je spomenuo moj sluga, to sam saznao danas od Octavije. Dozvolit ete mi, da vas upitam, da li je to istina? LUZMAN: Valjda ne vjerujete, da bi se ovjek moga roda dao darivati od ena, koje pripadaju danas jednom, a sutra drugom? Uvjeren sam, gospodine zastavnie, da ste mog miljenja! LEONATO: elio bih znati, to je s Ostavijinim stvarima? LUZMAN: Poznavatelj ste ena, znate da je Octavija pakosna, gramzljiva. Poznato vam je, koliko je ve mukaraca upropastila. I ovakva ena, koja zgre novac, koja radije gladuje, nego da na jelo potroi, koja je kao vjetica krta, i ta da bi me darivala? Dragi prijatelju, ako to vjerujete, ne poznajete Octaviju, a mene jo manje. LEONATO: Gotovo vjerujem, da mi je lagala. LUZMAN: Sudei po onom, to su mi o vama priali, ini mi se, da ste promiljen strateg i da vas oko nikad ne vara. Ne dozvoljavajte, da vas ene lanim priama izvrgavaju ruglu. LEONATO: Kod ena i strateg pogrijei. LUZMAN: Mudra izreka i istinita. A ti, lukavi Camillo, stidi se, da te je nasamarila ovakva ena. Hrabar si kao vojnik i borac, ali nemoan pred enskom suzom. Poznata su mi i tvoja junatva, uo sam danas i o tebi o tvojim podhvatima kod Namuza, a i o tvojim prepadima u Flandriji, o uglednim prijateljima s kojima si banio, i o enama, koje su ludovale za tobom. CAMILLO: Neko bilo, gospodine. Ah, da, da, to su bili dani, a tek noi... LUZMAN: Poastite me, dodite sa mnom. Pozivam vas u najotmjeniju gostionicu. Priat emo o naim slavnim danima. Budite moji gosti. Mnogo vam dugujem, jer da vas nije bilo, nikad ne bih bio tako... bogat. Na vjerno prijateljstvo, hoete? LEONATO: Evo moje ruke! LUZMAN: I ti, Camillo! CAMILLO: Zahvalan sam vam, gospodine! LUZMAN: A poslije gozbe odvest u vas najljepim djevama, koje ljube, kako vas jo ni jedna u ivotu nije ljubila. LEONATO: Poimo! CAMILLO: Ah, tako sam ivio u Flandriji! (Leonato i Camillo odlaze) LUZMAN: Gozbu ete platiti vi! A one divne djeve, plod su moje bujne mate. Luzman ode za njima. Filiberto i Lombardo dolaze. FILIBERTO: I haljinu su joj svukli? LOMBARDO: Na ulici! Zamislite tu drskost! FILIBERTO: Neka ena je to uradila? LOMBARDO: Sama mi je priznala. Bila je sa svojim ljubavnikom. I diili su se svojim djelom. FILIBERTO: Kako je to mogue? Beatrice ne poznaje ni jednu enu u Rimu. LOMBARDO: To je istina, ali zato poznaje mukarca, radi kojega vas je napustila. FILIBERTO: Zastavnika Leonata? LOMBARDO: Kakav zastavnik. To je bio neki panjolac Luzman. Octavia mi je sve ispriala. Luzman je bio Octavijin ljubavnik, a napustio ju je radi Beatrice. Octavia je svukla Beatrici haljinu, koju je Luzman izmamio Octaviji, da obdari Beatrice. FILIBERTO: Kakva sramota! A je li Octavia lijepa ena? LOMBARDO: panjolka je i lijepa. Jo nisam vidio ljepe. FILIBERTO: Jesi li bar pitao, gdje bih naao Beatricu? LOMBARDO: Jesam. Ali Octavia se samo prezirno nasmijala. FILIBERTO: A onaj mukarac, s kojim si zatekao Octaviju, da li je on panjolac? LOMBARDO: Ne, iz Napulja je i zove se Deofrido! FILIBERTO: Misli li, da je zaljubljen u Octaviju? LOMBARDO: ini mi se, da jest. FILIBERTO: Poimo k njima po haljine! LOMBARDO: To bi bila ludost, gospodaru! FILIBERTO: Zato? LOMBARDO: Najprije moramo pronai Beatricu! FILIBERTO: Ima pravo, a onda idemo po haljine. Kad bi barem znali, gdje stanuje Luzman. LOMBARDO: To emo saznati kod panjolske regimente! FILIBERTO: Onda pourimo. LOMBARDO: Samo as. Sakrijmo se. Dolaze dvojica. Jedan izgleda kao panjolski vojnik. Prisluhnimo! TRISTAN (dolazi s gostioniarom) Kua mi se ini zgodna i prostorije udobne. GOSTIONIAR: I kralj bi se u njima ugodno osjeao. Mogu li konano saznati ime? TRISTAN: Don Luzman plemi od Toleda i Mendose, Giron, Enriquez, Laras. GOSTIONIAR: Toliko gospode! Pretijesno e im biti! TRISTAN: togod! Radi se o jednom velikom gospodinu, koji nosi sva ta uzviena imena. GOSTIONIAR: Onda je sve u redu. Toliko imena ima Va plemeniti gospodar? TRISTAN: On je meu plemiima najugledniji i najbogatiji. GOSTIONIAR: Neka bude, kako smo se dogovorili! TRISTAN: Da. A za moje posredovanje isplatit ete mi deset forinti. GOSTIONIAR: Evo vam. Ima li va gospodar kakve naroite elje? TRISTAN: Pa bile bi... Meu inim, imajte za njega uvijek pripremljena dva naroita jastuka koje treba izjutra, ako ide k misi! GOSTIONIAR: Imam jastuka iz najfinijeg enovekog baruna. TRISTAN: A kakve boje? GOSTIONIAR: Imao bih dva njeno ljubiasta. TRISTAN: Boja bi odgovarala. GOSTIONIAR: Onda bi sve bilo uredeno. Pozdravljam vas i urim se da sve pripremim. Gostioniar odlazi. Filiberto i Lombardo se pojave. FILIBERTO: Oprostite, gospodine, sluajno sam malo prije uo iz vaih usta ime dona Luzmana. Znadete li moda, gdje bih mogao nai gospodina? TRISTAN: Prije kratkog vremena govorio sam s njegovom milou. FILIBERTO: Vi ga poznajete? TRISTAN: Njegov sam sluga! FILIBERTO: Biste li mi mogli rei, da li se nalazi kod dona Luzmana neka mlada Parianka? TRISTAN: Bila je...

10

FILIBERTO: Kako? TRISTAN: Bila je i sada vie nije! FILIBERTO: A gdje je sada? TRISTAN: I to vam mogu kazati: dama je prela u druge ruke, iz kojih je vi neete moi preoteti, jer je gospodin, ije je ona trenutno vlasnitvo, bogat i ugledan. FILIBERTO: Zato je ne bih mogao osloboditi? Ona pripada meni! TRISTAN: Sada ona ivi lijepim i uzvienim ivotom u tajanstvenom hramu, u koji imaju pristup samo fina gospoda, koja se po katkada ele povui iz burnog ivota u opojnu tiinu ljubavne strasti. Jednom rijeju ona je u javnoj kui, a onaj fini gospodin je svodnik, koji zarauje s njome grdne novce. FILIBERTO: S niom? to kaete? To je sramota! Gdje je ta kua? TRISTAN: Upravo stojite pred njom! FILIBERTO: Lombardo. udimo. Kako se zove svodnik? TRISTAN: Patrizio! FILIBERTO: I on je iskoriuje? TRISTAN: Uite i uvjerite se sami. Zbogom sad, ekaju me vani poslovi. (Ode) FILIBERTO: to kae na to! LOMBARDO: A to kaete vi? FILIBERTO: Nevjerojatno! U meni sve vrije! Najradije bih zapalio kuu. LOMBARDO: A ako nas je mladi prevario? FILIBERTO: Ne, ne! Osjeam, da ie govorio istinu. Pokucaj! LOMBARDO: Kucam! FILIBERTO: Ne tako tiho! LOMBARDO: Kucam jae! FILIBERTO: Hej, otvorite! ISABELLIN GLAS: to je? FILIBERTO: Otvaraj! ISABELLA (dotazi na balkon) Tko tu vie? FILIBERTO: Nesretna eno, otvaraj ovu kuu grijeha i to smjesta, jer u inae razvaliti vrata. ISABELLA: Zar ste poludjeli? FILIBERTO: Otvaraj! Gdje je gazda ove bludne kue? ISABELLA: Boe moj, koga vi to traite? FILIBERTO: Svodnika Patrizia! ISABELLA: Kako se to izraavate, bezobraznie. FILIBERTO: Ti si bezobrazna. ISABELLA: Upomo. Sluge, upomo! PATRIZIO (dolazi na balkon) to znai ta vika? to je, Isabella? FILIBERTO: Vrati mi enu, koju si ugrabio! PATRIZIO: Pijani ste. Podite kui! FILIBERTO: Pasji sine! U svom duanu prodaje ene, a pred svijetom bi htio izgledati estit. PATRIZIO: Vi ste ludi! FILIBERTO: Vratite mi moju prijateljicu! PATRIZIO: Idite kui i otrijeznite se. (Patrizio i Isabella odlaze) FILIBERTO: Udi, Lombarde! LOMBARDO: Vrata su zakljuana! FILIBERTO: Upri u njih, kukavice! Eugenio dolazi na balkon s vedrom vode. EUGENIO: Hej, ti! Ovo nije krma! FILIBERTO: Ne vrijeaj krme. EUGENIO: Jo ti nije dovoljno pia! Evo ti tekuine! Na! Sad se nosi! FILIBERTO: Kukavno pseto! LOMBARDO: Dobro vas je pogodilo! EUGENIO: A sada brzo kui, ili u vas gaati ovim loncima. FILIBERTO: Lombarde, obrii me, skroz sam mokar! LOMBARDO: Stali ste mu ba na nian. Ja sam na sreu odskoio! Dolazi Luzman. LUZMAN: Zastavnik se gosti sa svojim slugom, a ja sam odmaglio. Dobar tek! A raun e platiti sam! Tko je ovdje? ini mi se znanci. Od zla dooh na gore. LOMBARDO: Evo nam pomo nekog gospodina. FILIBERTO: Samo nebo vas je poslalo ovamo, potovani gospodine! LUZMAN: Ako se ne varam, poznajem odnekud vae gospodstvo! FILIBERTO: Pa naravno da se poznajemo! Vi ste mi juer donijeli vijest, da je moju prijateljicu Beatricu odveo zastavnik Leonato! LUZMAN: A, sjeam se! FILIBERTO: Tako je. Samo ste se u osobi prevarili. Nije ju ugrabio zastavnik Leonato ve drugi, Luzman! LUZMAN: Luzman! to ne kaete? A moda imate pravo. Zaista sam se mogao prevariti. Oprostite! Ona dvojica su tako slina, da ih je lako zamijeniti, a osim toga ta se otmiea dogodila tako brzo... FILIBERTO: Nita zato. Medutim je Beatrice ve u drugim rukama. Luzman nije imao sreu s njom, oteo ju je neki stari svodnik! LUZMAN: Ma nemojte! Kako ste to saznali? FILIBERTO: Luzmanov sluga mi je to ispriao. Sluajno sam ga sreo. LUZMAN: A to ste poduzeli? FILIBERTO: to sam mogao? Evo tu pred vratima stojim i ne mogu unii. Ispsovao sam ga. Traio sam, da mi vrati Beatrice. LUZMAN: A on? FILIBERTO: Vikao je na mene, da sam lud i naredio da me poliju vodom. Pogledajte, sav sam mokar. LUZMAN: Morate se osvetiti! Idite na sud i traite etiri straara, da uhapse otimaa. Ako trebate mene rado u vam biti na usluzi. ekat u vas ovdje. FILIBERTO: Hvala vam na savjetu. Ve se urim! Filiberto i Lombardo odlaze. LUZMAN: A to e se sada dogoditi? Vjerojatno: udo? Dolazi Lofraso s paevima Fabijem i Tulijem i konjuarom Pazzonom. LOFRASO: Gospodaru! Evo vam dva paa: Fabija i Tulija. Nadam se, da ete biti zadovoljni s njima. A ovaj ovdje je va konjuar Pazzone. PAZZONE: Na vau slubu, gospodaru. Konjuar sam i konjski pedagog. Ako va konj jo nije proao visoku kolu, ako ne zna skakati preko zapreka, sve u ga nauiti. Samo mi dozvolite, da ga vidim! LUZMAN: Najprije ga moram kupiti! PAZZONE: Dobro, onda... LOFRASO: Ovo su paevi!

11

LUZMAN: Kako se zove? FABIO: Ja sam Fabio! LUZMAN Ispravi se! A ti? TULIO: Tulio! LUZMAN: Dobro. Uzimam vas! PAZZONE: Ako konj jo ne bi bio jaen, morali biste dodati jo koji novi. LUZMAN: Tvoje ime? PAZZONE: Zovem se Pazzone. Iz Bergama sam, gdje je najbolji prut. LUZMAN: Od konjskog mesa? PAZZONE: to mislite, gospodaru. Pravi konjuar vie voli svoju ivotinju, nego svog gospodara. LUZMAN: Voli li popiti? PAZZONE: Ako je vino dobro bogme volim! LUZMAN: A znade li i pjevati? PAZZONE: Naravno da znam. Uz vino se mora pjesma oriti, LUZMAN: Da moda i ne ples? PAZZONE: Da smo u tali, odmah bih se odazvao vaem pozivu! Filiberto dolazi sa sudskim slugama i straarima. SLUGA: U ovoj kui? Gospodine, vjerojatno se varate! Tu stanuje ugledni Veneeijanac? FILIBERTO: Najobiniji svodnik! SLUGA: To ne e biti tono! FILIBERTO: Ako meni ne vjerujete, pitajte onda gospodina. On je moj svjedok! SLUGA: to znate kazati o tome? LUZMAN: Izvolite stupiti malo na stranu. Ja ne bih htio, da i ostali uju tu sramotu! SLUGA: Vrlo dobro. A sad, da ujem! LUZMAN: Onaj je gospodin pobjegao iz ludnice. Veite ga, strpajte u zatvor, da ne poini jo vee zlo. SLUGA: Veite ga! FILIBERTO: Koga? Mene? Do vraga, natrag! SLUGA: Naprijed! U ludnicu s njim! FILIBERTO: Izdajice! Ti e me upamtiti. Tko si ti? LUZMAN: Zovem se Luzman! FILIBERTO: Luzman! avo! SLUGA: Pritegnite remenje. Vodite ga! FILIBERTO: panjolski gade! Pustite me, da mu glavu smrskam!... LUZMAN: Uuuuh! Prolo je! Pa to je ipak bilo udo! Zastor TREI IN Pred Isabellinom palaom. No. Mjeseina. Isabella i Luzman u bijelozlatnim sveanim haljinama. LUZMAN: Isabella, jedina moja, ako ti nisam tako drag i tako svet, kao tvoj vlastiti ivot, onda me ostavi. Pusti me, neka moje bijedno srce, koje si ranila, iskrvari u samoi. Ne mogu te vie zaboraviti, prevrsto si me vezala uza se. Ne mui svoju duu sumnjom, nema za to razloga. Nikada, pa ni u snu, nije se moje srce pokolebalo. Ljubim te! Najprije mi je duu ispunjala duboka zahvalnost, jer si me zatitila, a iza te zahvalnosti je rasplamsala ljubav, velika, lijepa i arka ljubav! Ljubim te, Isabello! Vjeno u te ljubiti. Ne znam, zato mi ne vjeruje? ISABELLA: Sklonost, koja je plod zahvalnosti, ne moe biti nikada tako duboka i tako iskrena kao prava ljubav. Takva sklonost moe biti proraunato lukavstvo. LUZMAN: Pa kad bi ak tako i bilo! I u tom sluaju bi morala cijeniti razum i mudrost, a ne koriti ih. Kroz razum i mudrost mora se odgajati njeni cvijet prave ljubavi. Ono jutro, kad sam te prvi put vidio i u svojoj te mati okrunio za kraljicu svog srca i ivota, nisam to uinio iz hladnog lukavstva. Kako mi ranjava srce. Zar sam sagrijeio, to sam se onda zaljubio u tebe, a ti si sada, s tim to si uinila za mene, moju tihu ljubav rasplamsala do ludila. ISABELLA: Lijepo pria, ali mene ne e razuvjeriti. Ne vjerujem u pravu Ijubav. Ti tvrdd, da si zbog mene ubio ovjeka. udno je, da se o tome nigdje nita ne zna. Sud te ne proganja, a niti te trae. Ako netko u Rimu u dvoboju padne, za as itav grad o tome govori. LUZMAN: alosne su tvoje rijei za mene i za moju ljubav. Vidim, da tvoja sklonost prema meni nije ni tako duboka ni tako iskrena kao moja. Kako moe tako govoriti? Taj je ovjek bio stranac, a Rim je velik grad. Lukavstvom i velikom svotom novaca, uspio sam da se zabauri taj dvoboj i da se sumnja otkloni. Prisiem ti: ako prezre moju ljubav i ako bi mi mogla tek onda ljubav pokloniti, kad bih jecao iza tamnih reetaka, odmah u stupiti pred suca i sam sebe optuiti. To u i uiniti, ako ne povjeruje mojim rijeima. A ja bih one odbrojene dane, u oekivanju krvnika, sretan snivao o tebi, jer bi mi pripadalo tvoje srce. ISABELLA: Luzmane, najmiliji moj, arobnjak si i lijepo pria. Oprosti mi, ako mi ljubomora potkapa uvstva i mui moju bijednu duu. Iznenada se sumnja rada, no tebi moram zahvaliti, to si je na vrijeme rastjerao. Ne! Ne smije moje jadno srce muiti s tako tamnim mislima i ne u, da se izlae nesrei tek zato, da u meni vjeru utvrdi. Vjerujem ti! Sklad dua moe najjae vezati ljubavnike. Ne ljuti se. Zato okre e glavu od mene? LUZMAN: Dobro zna, da me milina tvojih rijei razoruava. Ako eli, raspolai sa mnom izvoli radi to hoe, ja sam tvoj rob. Samo jedno te molim: ne diraj u moju ast! To nemoj! Bojim se, da si me se ve zasitila i da sa mnom jo postupa samo kao ena! ISABELLA: Ne govori tako! ini mi se, kao da eli izigravati uvrijeenoga. LUZMAN: Bog mi je svjedok, da to nije istina. Uvidam, da sam svoj san o srei gradio na labavom temelju i da tvoja ljubav prema meni umire. Oh! to e mi jo moj ivot? ISABELLA: Nepravedan si! Zabavljen si samo svojim jadom, a ne razmilja, koji je uzrok tom nesporazumu. LUZMAN: Kai mi uzrok! ISABELLA: Moja sumnja! Ona je plod moje ljubavi, jer znaj: nema na svijetu ene, koja bi te predanije ljubila. LUZMAN: Uzalud me tjei! Moje srce, koje si ti ranila, ne prestaje krvariti! Ostaj zbogom! Ja odlazim. ISABELLA: To bi bila moja smrt! LUZMAN: Oh, vi ene! Kad vam ovjek pripada, mislite, da ga morate vezati okovima! I ako ga jednom darivate, postupate s njim kao s predmetom, koji ste sebi za razonodu kupili. Zar ne moete jednom od srca neto pokloniti mukarcu, od koga zahtijevate da vam se sav preda. ISABELLA: Ti si meni zadavao samo boli. Sluaj, Luzmane! Zato govori o darovima, kad zna da me to vrijea? Poklonit u ti deset tisua zlatnika, da se rijei svojih briga. Jo danas u ti ih dati. Dala sam napraviti od voska otisak kljuanice od krinje, gdje se nalazi na novac. Bravar e mi donijeti klju. Vidi, Luzmane, i to sam uradila za tebe. No, no, ne pravi se, da si uvrijeden! Na licu ti itam, da ti je drago i da eli novaca. Ve zamilja, koliko e ena moi obasuti bogatstvom. Luzmane! Pogledaj me! Luzmane! LUZMAN: Zato? ISABELLA: Ti se smijesi? LUZMAN: Tko? Ja? ISABELLA: Da, ti!

12

LUZMAN: Vara se! ISABELLA: Vidim na svoje oi! LUZMAN: No, na koje? Na desno ili lijevo? ISABELLA: Na oba! LUZMAN: To nije mogue. ISABELLA: Tvrdoglave! Ipak se mije! LUZMAN: Pogodila si! Ah, srce moje drago! (Zagrli je) ISABELLA: Kad me grli, sanja o drugoj eni! LUZMAN: Mene si utjeila, a sama sebe rastuuje. ISABELLA: Osjetila sam to u tvom zagrljaju! LUZMAN: Kad je tako, udim se, da se smijei. ISABELLA: Tko se smijei? LUZMAN: Ti! ISABELLA: Vara se! LUZMAN: Vidim na svoje oi! ISABELLA: Izdajnie slatki, poljubi me! Daj da sve zaboravim! LUZMAN: A sada bih ja morao biti uvrijeen. ISABELLA: Ne, dosta je, jer bi ta igra bila beskonana. LUZMAN: Tako je. A sada mi kai, to je s Beatricom? Gdje je ona? ISABELLA: Zar te to mui? LUZMAN: Ne! ISABELLA: Voli je? LUZMAN: Ne vrijeaj me! ISABELLA: Tvoj suparnik Patrizio voli je strasno! LUZMAN: I... uspjeno? ISABELLA: To u ti kazati. Dosta je, ako sazna, da joj je stvorio novi dom. LUZMAN: A ti skapava od ljubomore? ISABELLA: Vara se! Mene on ne moe napraviti ljubomornom. Poklonio joj je haljine, nakit, dragulje, sluinad i sve to k tome pripada. U tih par dana potroio je na nju tisuu dukata. Ja se pravim, kao da nita ne znam. I ti zbilja misli da sam ljubomorna? Luzmane! Ja imam tebe i tvoju ljubav, zar da onda njemu kratim slobodu? Ako ja njega ne u uznemirivati u njegovoj srei, imat e i on razumijevanja za moju. LUZMAN: Ovako neto jo nisam uo. Uvijek moe ovjek neto novo nauiti. Ja sam zadovoljan. ISABELLA: I ja. LUZMAN: A sada me vodi k sanduku. ISABELLA: Bojim se, da ga ne emo moi otvoriti! LUZMAN: To prepusti meni. ISABELLA: Ako pokvari kljuanicu, primijetit e se. Bolje je, da priekamo bravara. Luzman i Isabella odlaze u kuu. Dolazi Leonato i Camillo. LEONATO: ... i onda mi vie nije dolazio na oi. CAMILLO: Vidio sam ga danas. LEONATO: Gdje? CAMILLO: Pred gostionicom u kojoj odsjeda. LEONATO: Je li to bolja kua? CAMILLO: Jedna od najuglednijih, a on se epirio pred ulazom, kao da je vlasnik konaita. LEONATO: to kaete? CAMILLO: Njegova je odora iz zlatnog brokata, a izradena bogato, kao u najmonijeg plemia. Sluge ekaju na njegove zapovijedi, a paevi ga slue. Ima i konjuara, koji mu pomae da moe uzjaiti vatrenog ata. LEONATO: Zar se ovako isprsava pravi plemi? CAMILLO: Ako ima mnogo novaca, da. LEONATO: A odkud Luzmanu toliko novaca? CAMILLO: To sam bog zna. LEONATO: Moda posjeduje visoke rente? CAMILLO: Luzman? On ima toliko imetka, kao na djed Adam, koji osim smokvinog lista nita nije posjedovao. LEONATO: Kako onda objanjava sve to? CAMILLO: Ako nije nekoga opljakao u igri, onda je operuao kakvu enu. LEONATO: Ali to, to nas je pozvao na peenje, koje smo sami morali platiti, to mu ne u oprostiti. Naroito, jer nisam imao novaca, i morao sam zaloiti prsten, da se ne osramotim pred gostioniarom. CAMILLO: Pogledajte! Eto Luzmana! Luzman dolazi iz Isabelline kue, Leonato i Camillo se povuku. LUZMAN: Fortuno, Samo jedan jedini put mi pomogni! Samo jo jedno udo mi treba. Neka klju, koji sam naruio, odgovara foravi na zlatonosnom sanduku. Onda u se, Fortuno, vratiti u paniju i ivjeti kao plemi. CAMILLO: Sada je as, da obraunamo s njim. (Leonato i Camillo pristupe) LEONATO: Ah, don Luzmane ba sam vas traio! LUZMAN: Dragi zastavnie, aretan sam, da vas opet vidim. etiri sedmice ve tragam gradom za vama. Konano sam vas naao. Moram vam kazati, da sam bio nesretan i bojao se da se srdite na mene. LEONATO: Ne laite! Prevarili ste nas! LUZMAN: Razumijem va bijes, ali vam eiim objasniti... CAMILLO: Ne ete nas vie edne preko vode prevesti. LEONATO: Ni rijei vie. LUZMAN: Sasluajte me. Usred gozbe primijetio sam, da nemam kod sebe kesu s novcem. Pourio sam kui, to sam bre mogao. Na putu... CAMILLO: To je sve la! LUZMAN: Boli me, to mi ne vjerujete, ali krivo mi inite! LEONATO: Dasta razgovora, povuci ma! CAMILLO: Branite se, huljo! LUZMAN: Mislio sam, da ste plemi. Nije kavalirski dvojica na jednoga. LEONATO: Makni se Camillo, sam u obraunati s njim! LUZMAN: Gospodine zastavnie, valjda ne ete ubiti svog najvjernijeg prijatelja? LEONATO: Priznajete, da sam jai? LUZMAN: Predajem se! Molim vas, da me sasluate. Pa ako nakon toga zatraite zadovoljtinu, doi u vam pred ma. CAMILLO: Gospodine, nemojte ga sluati! Probodite ga! LUZMAN: Neka vam bude! Evo vam moje srce. LEONATO: Mislite, da u vas zaklati? Ne! Izvucite svoj ma!

13

LUZMAN: Znao sam, da ete se ponijeti kao plemi. A sada sluajte! LEONATO: Ni rijei vie! Samo ma! LUZMAN: Znai, bojite se istine? LEONATO: Govorite, ali to krae. LUZMAN: Znate, kako cijenim vae junatvo i priao sam vam, da se vai vojnici die s vama. Zavolio sam vas. Zaista sam vas etiri sedmice traio, da podmirim raun, koji ste platili krmaru. LEONATO: Ne brbljajte. Sve je to la! LUZMAN: Ne. Istina je. A to mislite, to sam radio upravo sada? Prije nego sam iziao? Bojei se, da ne biste mislili da sam podlac, htio sam vam pruiti dokaz svog prijateljstva i napisao sam pjesmu o vama, u kojoj sam opjevao vae vrline i junatvo! LEONATO: Nisam tako lud, da bih vam to vjerovao! CAMILLO: Ne ete se izvui, golube. Ako je istina, da ste napisali pjesmu, onda nam je odmah ovdje recitirajte. LEONATO: Tako je! Recitiraj, ili stupi pred ma! LUZMAN: Dobro! ujte! Apolone, sada mi pomogni! Junae slavni, panjolska dika! Tvoje ime znade dua svaka, Sva Kastilija cijeni potenjaka, Kudgod kree cvate ti lovorika. Mukarac svaki bi ti htio biti robom! A ene iz ponositog Aragona Poglede bacaju ti sa balkona I pune enje umiru za tobom... ivot tvoj je pjesma bajne slave! A uiva ga opojen od sree. Iz pobjede u pobjedu ti korak kree. Protivnik bjei pred tobom bez glave. Bude li jednom morao umrijeti, ene e za tobom suze lijevat, Narod e o tebi pjesme pjevat, U crninu zavit e se svi planeti! Jesam li lagao? LEONATO: Osramoen sam. Tako lijepe stihove niste mogli sada ispjevati! LUZMAN: Konano mi vjerujete! Sada ete tek shvatiti, koliko sam se u duhu bavio s vama, da izbriem svoju sramotu! LEONATO: To nisam mislio o vama. Zaista ste pjesnik! LUZMAN: Bijedan pjesnik za vau slavu. No, ujte me. Rekao sam vam ve, da sam urio kui po novac. Na putu zaustavio me je njean poklik: Luzmane, srce moje! Jesi li to zaista ti? Ah, tako sretan slnaj! Ni u snu nisam pomislila, da u te ovdje sresti. Ostao sam kao ukopan. Helena! Najljepa ena, koja mi je jednom u Firenzi poklonila svoju ljubav. Koje li sree! Naalost je samo jednu no boravila u Rimu. Kad bi vas neka lijepa ena molila, da jo kratite no do jutra, to biste vi uinili? LEONATO: Isto to i vi! LUZMAN: Opratate mi sada? LEONATO: Ako je ena u pitanju, oprata pravi kavalir! CAMILLO: Je li bar no bila vrua? LUZMAN: Najljepa je neoekivana pustolovina! CAMILLO: Je li bila lijepa? LUZMAN: Najljepa joj nije ravna! CAMILLO: Njena ili divlja? LUZMAN: Pomijeano! LEONATO: (za sebe) A ene iz ponositog Aragona. Poglede bacaju ti sa balkona!... CAMILLO: Krv ste mi uzbudili sa svojom priom. Kad bi barem mene obasjala takva srea. Priali ste nam jednom o nekoj javnoj kui... s divnim enama... gotskog roda... LEONATO: (za sebe) Iz pobjede u pobjedu ti korak kree... LUZMAN: Da, samo je na nesreu zatvorena. LEONATO: (za sebe) ivot tvoj je pjesma bajne slave... LUZMAN: Samo dva puta na sedmicu smiju dolaziti gosti i to u petak i... LEONATO: Rado u se strpjeti. CAMILLO: Do petka? Jo pet dana! LUZMAN: Ako vam je teko ekati, upoznat u vas jo danas s pravom poslasticom. Prije etiri sedmice stigla je iz Pariza, Hm? to mislite? Sada emo je nai kod kue. LEONATO: Danas nisam raspoloen. Idite sami. Molit u vas samo za prijepis pjesme. LUZMAN: Ah, koja ast! Vrlo rado! LEONATO: Proitat u je pred svojom regimentom i proslavit u vas kao pjesnika. CAMILLO: Ja u poi s vama, don Luzman. Ne bojte se, ne u. vas osramotiti. Znam, kako treba postupati s finim damama. Da ste me vidjeli u Flandriji. Sve su mi ene leale pred nogama, ali sam izabirao samo najbolje. Imam ja ukusa! LUZMAN: Vidi se na tebi! CAMILO: Podimo odmah! LUZMAN: Hajdmo! (Luzman i Camillo odlaze) LEONATO: Pocrnit e od tuge svi planeti... (Odlazi) ISABELLA (dolazi s Tristanom iz Isabelline kue) Odnesi Luzmanu ovu kutiju. TRISTAN: Kako je teka! ISABELLA: U njoj su est koulja. Nita drugo! TRISTAN: Pa da je i samo suho zlato ne trebate me podsjeati na moju dunost. Ja sam poten ovjek, od rijei. ISABELLA: Hoe li zaviriti u kutiju? TRISTAN: Oprostite mi, nisam vas htio uvrijediti. ISABELLA: U tvoju vjernost nisam nikada posumnjala. TRISTAN: Hvala vam na povjerenju. Kasno je. Moram se pouriti. ISABELLA: Samo jo as priekaj. Zaboravila sam priloiti pismo. (Ode u kuu) Filiberto i Lombardo dolaze. Filiberto je obrijane glave. LOMBARDO: Bogu hvala, da su vas konano pustili! FILIBERTO: etiri sedmice! Strano je to biloiB Proglasili su me bijesnim i vezana me strpali ul neku samicu. Jo danas bih amio, da me nisu izbavili drugovi, koji su jamili za mene. I sveB to zbog Beatrice. A gdje je ona?, Moram je pro nai, bez njezine Ijubavi ne mogu ivjeti! ISABELLA: (iz kue) Tu je pismo. Zbogom Tristane! (Ode) TRISTAN: Ve urim! LOMBARDO: Gospodaru, evo ovjeka, koji vas je prevario i slagao, da je onaj starac svodnik! FILIBERTO: Zaista on je, LOMBARDO: Ni koraka dalje. FILIBERTO: Moj si, golubane! A gdje ti je gospodar, koji me je strpao u tamnicu? TRISTAN: Ja nita ne razumijem! LOMBARDO: to to nosi? TRISTAN: Ne znam. To nije moje! LOMBARDO: Kresnite ga s maem po njuci! TRISTAN: Oprostite, gospodine, ali zato me elite ubiti? Moda radi ugodne poruke, koju vam nosim? Znam, gdje je Beatrica... FILIBERTO: Ja ti vie neu naletjeti na ljepak. TRISTAN: Svojim se ivotom kunem, da znam gdje stanuje. Slijedite me i za as ete biti kod nje. LOMBARDO: Daj ovu kutiju ovamo. TRISTAN: Ne mogu, nije moje vlasnitvo.

14

LOMBARDO: Daj ovamo kao zalog. FILIBERTO: Dovedi mi Beatrice, pa u ti vratiti kutiju! Brzo! Put pod noge. Zastor PROMJENA Trg. Lijevo, sprijeda, Isabellina palaa. U sredini ulaz u Beatricinu kuu. Desno, sprijeda, Octavijin stan. U pozadini gostionica. Na pozornici Luzman i Beatrice; sjede na klupi pred kuom. Mjeseina. LUZMAN: Uvida li konano, da sam ti dobro savjetovao? Zar nema sve to ti srce eli? vrsto dri starca i dobro ga peruaj, samo se ne daj zarobiti zlatom i ne prodavaj svoje vlastite slobode. BEATRICE: Neu, Luzmane. Sloboda je najvee blago. LUZMAN: Neto vremena mora i se rtvovati. Zna, da sam ti prijatelj. Danas sam se upoznao s ovjekom, kojemu sam priao o tvojoj ljepoti. Toliko se oduevio, da nestrpljivo eka as, kad bi se mogao s tobom upoznati. Ovdje je preko puta. Ako eli, pozvat u ga ovamo. Plemi je. Doputovao je iz Meksika, a depovi su mu krcati zlatom. Budi s njim dobra, ne preskromna, privini ga k sebi, ali ne prebuno. Nije posve mlad. BEATRICE: Ima zlatno srce. Kad sam te prvi put vidjela, znala sam, da si dobar. LUZMAN: Sve u za tebe uiniti. Ali od mog plemenitog srca nemam mnogo koristi. Milija bi mi bila kesa zlata, ostao sam bez ijednog novia. BEATRICE: Hoe dakle od mene? LUZMAN: Duice, kavalir koga sam za tebe otkrio, ima novaca kao pijeska. BEATRICE: Evo ti, uzmi! LUZMAN: to? Jedan forint? To mi nedostaje ni za rukavice! Neka ti bude, ali idui put mora mi vie dati. Pozvat u ga. ekaj nas ovdje. (Ode) BEATRICE: Luzman ima dara za ljubavnog teklia. Poznaje sve najotmjenije kavalire, koji mi mogu biti od koristi. Otkako stanujem u ovoj kui, prati me srea. I svatko, tko kraj moje kue prode i mene vidi, neka mi donese sreu u kuu, a moja je briga, da je i sretan napusti. Luzman i Camillo dolaze. LUZMAN: Evo ti, Beatrice, plemia, koji umire od enje da te upozna. BEATRICE: Tko dolazi kao don Luzmanov prijatelj, dobro mi doao. Luzman! Narui prijeko u gostionici veeru i pobrini se, da nas dobro pogoste. Luzman odlazi. CAMILLO: O ... divna eno... Nikad nisam mogao ni zamisliti... da moe jedna ena... biti tako lijepa... kao to ste vi... da kao vi. Vaa me ljepota toliko zbunila... ja naprosto ne nalazim rijei... to je naime prvi puta... da sam s ovako finom damom... BEATRICE: Vi ste plemi? CAMILLO: Plemi? BEATRICE: No, mislim, bogat kavalir iz Meksika. CAMILLO: Kako? Ne. Ja sam vojnik. U Meksiku joS nikada nisam bio. BEATRICE: Dakle me je Luzman opet prevario? CAMILLO: Nisam bogat, ali imam vjerno srce. Ako biste mi svoju ljubav poklonili? BEATRICE: Ja? Tebi? Vojniku? I jo pokloniti? Kakva drskost? Ja sam plemkinja iz stare gotske porodice. Ako se smjesta ne izgubi, izbatinat ete moje sluge. CAMILLO: Oprostite, idem odmah. Luzmane! To e mi skupo platiti! (Ode) BEATRICE: Luzmane! Bijedna propalice! Za jedan forint toliko lai! Beatrica poe u kuu. U to dolaze Tristan, Filiberto i Lombardo. TRISTAN: Izvolite se osvjedoiti, gospodine, da li sam slagao. Evo je. FILIBERTO: Beatrice! BEATRICE: Nebesa! FlLIBERTO: Zato si me napustila, nesretnice? U ruke razbojnika si pala! A ja? Napali su me i vezali, nazivali me pijanicom, lagali mi, da si se prodala, polili me vodom, zatvorili me u ludnicu i oiali do koe. I sve to zbog tebe! Shvaa li, to sam sve prepatio zbog tebe? LOMBARDO: Ja sam svjedok, da je sve to istina. BEATRICE: alim te. Ni meni nije bilo bolje.. Odveli su me, prevarili i ispsovali, napadnuta sam bila i opljakana. Od dana kad smo se rastali, mnogo smo toga doivjeli! FILIBERTO: Rastali? Tek sada poinje na ivot! BEATRICE: Misli to ozbiljno? FILIBERTO: Najozbiljnije! Umirem za tobom. Tek kad sam te izgubio, spoznao sam to mi ti znai. BEATRICE: I ja. No sad je sve u redu. Opet emo ivjeti sretno, kao u Parizu. Ti nee nikad biti ljubomoran... FILIBERTO: Neu. Ni ti mi nee kratiti slobodu? BEATRICE: Ne, ne. A sada brzo u moju kuu. FILIBERTO: To je tvoja kua? LOMBARDO: Zar ste vi bogati? BEATRICE: Udite, sve u vam ispriati. TRISTAN: A to je s mojom kutijom? FILIBERTO: Zasluio si je! LEONARDO: Evo ti je! Nosi se! TRISTAN: Hvala vam. Nebo nek vas uva! Beatrice, Filiberto i Lombardo odlaze u kuu. Dolazi Luzman. TRISTAN: A sada kui. Vi ovdje gospodaru? Traio sam vas. Tu je kutija, koju vam alje Isabella. LUZMAN: Je li kazala, to je u njoj? TRISTAN: Navodno est koulja. No te su avolski teke. LUZMAN: Dukati, Tristane, zlatnici, deset tisua zlatnika. TRISTAN: O boe, umalo pa ih ne biste imali. LUZMAN: Ne plai me. to je bilo? TRISTAN: Kutiju mi je oteo eovjek, kojeg ste strpali utludnicu. LUZMAN: Dalje... TRISTAN: Vratio ju je. LUZMAN: A ti vrati njega u ludnicu. Toliko je sree imao u rukama i nije je znao zadrati. Pravi luak. A sada Tristane, sve moje brige su rasprene. Zato da se jo i dalje ovdje muim s tim glupim enama i da trkaram za krtim plemiima? Dosta mi je toga. Ne trebam se vie bojati za svoju budunost. Vratit u se u paniju, idem u Toledo. Tamo sam roen. Nai u bogatu plemkinju, koja e me oboavati i usreit u je brakom, i tebe u nagraditi, Tristane. Evo ti forinta i sretan put. TRISTAN: Je li to ozbiljno? LUZMAN: Zar misli da se alim? Sluge, paeve i konjuare baci na ulicu, a Lofrasa potjeraj do avola. Ne mislim svoje zlato uludo troiti. TRISTAN: Dakle, zbilja odlazi? LUZMAN: Zbilja. Kupit u jo konatu vreu, jer mi je ta kutija nespretna. A sada, zbogom! TRISTAN: Ni u gostionicu se neete vratiti? Zar neete isplatiti sluge i gostioniara?

15

LUZMAN: Ne! (Pjeva) Addio, mia bella Roma!... (Ode) TRISTAN: Gadni, prljavi lopove, dvije godine sam ti vjerno sluio, a sada, kad si pun zlata, baca me na ulicu. To u ispriati Isabelli! Hej! .. Gospodarice... ISABELLA: to je? TRJSTAN: Jeste li vi to, gospodarice? ISABELLA: Tko zove? TRISTAN: Ja sam, Tristan. Moram urno govoriti s vama. ISABELLA: (izlazi) to se dogodilo? Da ti nisu kutiju oteli? TRISTAN: Naalost nisu. ISABELLA: to misli s time? TRISTAN: Sluajte me, gospodarice! Mladi kome ste poklonili svoje srce i bogato ga darivali, obian je pustolov i varalica. ISABELLA: Luzman? Ne vjerujem! TRISTAN: Sluajte! Otkada ga znate sva njegova djela, sve njegove rijei, sve je la. Spor pred vaom kuom, dvoboj radi vae ljepote, u kojem niti je tko bio ranjen, niti povrijeen sve je to bila dobro smiljena igra. Novac, to ste mu darivali, troio je s lakim enama i svodiljama, a svoje sluge nije nikad plaao. Varao je u igri, izrabljivao prijatelje, nije ni plemi, ni vitez, ve sin siromanog seljaka iz neuglednog sela kraj Toleda. Svi njegovi naslovi izmiljeni su. A sada, kad posjeduje kutiju zlatnika, eli pobjei u paniju. Na vas je ve zaboravio, a mene, koji sam ga dvije godine besplatno sluio, otpremio je s forintom. ISABELLA: Dosta je! Stala mi je pamet! Zar zaista bjei? TRISTAN: Ni u gostionicu se vie ne misli vratiti. Koje li nezahvalnosti! ISABELLA: Ako je sve to istina, ne spominjite zahvalnost, ve skupite njegove neprijatelje, navalite na nj, uzmite mu sve, pa ak i zlato, jer je sve to moje. Ja vam to poklanjam, podijeliite ga. TRISTAN: A gdje emo ga nai? ISABELLA: Gdje je stajalite potanskih kola, znate. TRISTAN: Da, imate pravo! ISABELLA: Ako vam uspije, javite mi. TRISTAN: Bog vas uvao, plemenita gospo. Isabella ode u kuu, Camillo doe. TRISTAN: Jesi li ti to, Camillo? CAMILLO: Gdje je Luzman? Smjesta mi kai, ili u s tobom obraunati! TRISTAN: I tebe je prevario? Puisti ma, prijatelju. Da zna, kako se tek prema meni razbojniki ponio. Dvije sam ga godine besplatno sluio, a sada me je otpustio i otpremio s forintom. Ako ga pravovremeno ne uhvatimo, pobjei e nam. CAMILLO: to bulazni? TRISTAN: Ne pitaj, prijatelju, ve pouri. Ne smije nam pobjei. Od danas smo nas dvojica saveznici. Moramo potraiti i Lofrasa. Tristan i Camillo odlaze. Dolaze Deofrido i Octavia. OCTAVIA: Ne! Uzalud sve molbe. Voljela sam te, no to je ve prolost. Tvoju vjernost jo uvijek cijenim, ali postupati moram razumno. Zbogom! Sutra putujem s kapetanom u Napulj... DEOFRIDO: Ne stavljaj na kunju moju vjernost. Kako smije ovako govoriti, kad zna koliko patim zbog tebe. Nisam ba siromaan, i moje rente bi nam dostajale. Zna koliko te dugo ve vjerno ljubim. Oslobodio sam te Luzmana, ouvao sam te pred Leonatom, u svemu sam ti udovoljavao, iz oiju sam ti elje itao. I za sve to sada me ovako kruto nagrauje? OCTAVIA: Ne umiljaj sebi, da e me rijeima smekati. Preponosna sam, da budem tvoja igraka. DEOFRIDO: Takve ste vi ene Borimo se za vau sklonost, rtvujemo se za vas, a vi primate sve to okrutnim, kraljevskim smijekom. OCTAVIA: Ne, prijatelju, Ne u da me smatra igrakom, kojom moe raspolagati. Ne zaboravi, da si u meni uvrijedio enu? Reci mi jasno: to eli? DEOFRIDO: Nita drugo nego tebe. Budi mi enom! OCTAVIA: A, to je neto drugo! Sada vidim da misli poteno. Ova je rije probudila u meni usnulu ljubav. Dragi! DEOFRIDO: Dodi mi na srce, draga! OCTAVIA: A kad emo se vjenati? DEOPRIDO: Sutra emo stupiti pred oltar! OCTAVIA: Kad je tako, budi mi gost. Tu je moja kua. Ni ja nisam tako siromana, kako ti misli. Umjela sam tedjeti, iako je udobnije raskono ivjeti. DEOFRIDO Oh, ti ti si moje sve. OCTAVIA: A sada udi u svoj novi. dom! Octavia i Deofrido odlaze, dolazi Luzman. LUZMAN: Sve je u redu, kola ve ekaju. Zbogom mjesto, u kojem me je Fortuna tako sluila! Vreo moja, muko moja, sreo moja. Ne bi ovjek vjerovao, kako je zlato teko. Ali sada u se u paniji odmarati. etat u, dobro u se hraniti, udvarat u lijepim enama, jednom rijeju, uivat u! Imat u mnogo dobrih prijateija, a najbolji bit e ovi iz moje vree. Kad se netko iz daleka svijeta vrati kui, nazivaju ga: Amerikancem. Ja, kad se bogat vratim iz Rima, prozvat u se: bogati Rimljanin. Priat u ljudima o gozbama kod kardinala, o mome prijatelju papi, o poslaniku... Dolaze Tristan, Lofraso i Caimillo, zakrabuljeni, s maevima u rukama. TRISTAN: Udri sada! CAMILLO: Pseto! LOFRASO: Stoj! TRISTAN: Maknite ma! LUZMAN: to hoete od mene? CAMILLO: uti! LUZMAN: Pustite me! Siromah sam iz panije. Nita vam nisam uinio! LOFRASO: Gade pokvareni! TRISTAN: Poznajemo te. LUZMAN: Odkuda, gospodo? Oduzmite mi ma, ali poklonite mi ivot. CAMILLO: Skidaj plat i eir! LOFRASO: Brzo! LUZMAN: Plat? TRISTAN Da! I odijelo! CAMILLO: Svlai e brzo! LUZMAN: Smilujte mi se! LOFRASO: Skini i hlae! LUZMAN: Da ostanem u koulji? TRISTAN: Da, ba to i elimo! CAMILLO: Brzo, brzo, pomozite mu! LOFRASO: to si to odbacio? TRISTAN: Vreu! Stoj, to je moja. Dola mi je kao naruena. CAMILLO: Jesi li gotov? LOFRASO: Pouri... Pouri... LUZMAN: Umrijet u od zime. Ubijte me. TRISTAN: Evo ti zagrni se da se ne smrzne. A sada bjemo!

16

LOFRASO: Da si mi zdravo, Luzmane! Tristan, Lofraso i Camiljo brzo odlaze. Tristan je dobacio Luzmanu svoju crnu pelerinu. Luzman se zagrne s njom tako, da bijela postava ostane izvana. LUZMAN: to u sada? Nebesa! udo od vas molim! Ne mogu ovakav meu ljude. Izgubljen sam! Oh, boe, to u sada. Samo smrt me moe spasiti. Da mi je bar konopac, pa da se objesim na ovu svjetiljku. Razbojnici su me slijedili i nanjuili kod mene novac. A sada novac ode... Zato plakati? Natrag k izvoru! Tko je stvoren za dobar ivot, ne smije oajavati. Isabella mi je dala novac, vratit u se k njoj. (Isabella se pojavi na prozoru) Hej, Isabella, Isabella, srce moje drago! ISABELLA: Tko zove tako kasno? LUZMAN:: To sam ja, tvoj Luzman! ISABELLA: Mukarac u nonoj koulji pred mojim vratima! Ha! Ha! LUZMAN: Postava pelerine izgleda joj kao koulja. ISABELLA: Zove se Luzman? Ne lai! Luzman je davno ve otputovao u paniju. Ali, kad bi mi jo jednom doao pred oi, kazala bih mu, da su njegova junatva lana, da je on obian lopov, a ne Laras, Giron, Enriquez i Mendoza, da nije plemi, ve sin seljaka iz Toleda. LUZMAN: Izgubljen sam. O, boe, gdje je udo? ISABELLA: Uzmi Isabellino zlato i putuj u paniju. LUZMAN: Ti si plemenita ena, smilluj mi se u mojoj nevolji. ISABELLA: Evo, uzmi! (Zalupi prozorom) LUZMAN: Zalupila je prozor! A to mi je bacila? Konopac! To je zbilja kraj! O varljiva eno, tako nagraduje moju ljubav? ekaj, jo nije svemu kraj! Tu stanuje Beatrice. Ona e mi pomoi. Hej, Beatrice, otvori mi! BEATRICE: Tko zove? LUZMAN: Luzman, tvoj Luzman! BEATRICE: Ah, njegov duh u mrtvakom ruhu! LUZMAN: Ne, Beatrice, ja ivim. iv je tvoj Luzman. BEATRICE: ao mi je, ali vie te ne trebam. Vratio se Filiberto, doao je iz ludnice! Bolje, da ga ne probudim, jer ako te ugleda, mogao bi poiniti kakvu hidost. (Zalupi prozor) LUZMAN: udo, udo, gdje je udo! Moda ovdje kod Octavije. Dobrog je srca, sigurno e mi pomoi. Hej, Octavijo, ljubavi moja! OCTAVIA (pojavi se na prozoru) Tko me zove tako kasno? LUZMAN: Ja sam! OCTAVIA: Kako da znam tko? LUZMAN: Tvoj vjerni Luzman! OCTAVIA: Ponositi panjolac? LUZMAN: Otvori mi, Octavio! OCTAVIA: To je nemoguce! LUZMAN: Ne ali se! Zato mi ne otvara? OCTAVIA: to ti pada na um? to ti o meni misli? Ja sam kreposna gospoa! LUZMAN: Ti? Gospoda? A tko je tvoj mu? OCTAVIA: Deofrido! LUZMAN: A otkada? OCTAVIA: Ima ve deset minuta. LUZMAN: Zar mi nitko ne e pomoi? OCTAVIA: Kako to samo izgleda? Zar si opljakan? LUZMAN: Lopovi su me orobili. Daj mi bar da se im ogrnem. Zima mi je. OCTAVIA: Evo ti vr vode! Plivaj kui! Octavia ga polije vodom i nestane. LUZMAN: avolska vjetica! Tako to dalje ne ide! Zar da se zaista objesim? Pokuat u jo ovdje u gostionici. Moda e mi gostioniar otvoriti. Hej! Otvarajte... TRISTAN (pojavi se na prozoru) Tko zove? LUZMAN: Tristane, ti si! Hvala bogu, spaen sam! Sluaj me, Tristane... TRISTAN: Tko to mijaue pod mojim prozorom? LUZMAN: Ja, Luzman, tvoj gospdar! TRISTAN: Moj gospodar? Ja sam svoj gospodar! LUZMAN: Ja sam Luzman. Otvaraj! TRISTAN: Ah, don Luzman, plemi od Toleda i Mendose, Giron Enriquez, Laras ti si to! Nezahvalno pseto. Kukavice! Huljo! Lopove! krte! Lihvaru! Kako si nagradio moju vjernost? I tebe u nagraditi, Tristane, evo ti forinta, pa sretan put! LUZMAN: Tristane, smiluj mi se! Otvori mi! TRISTAN: Addio mia bella Roma! LUZMAN: To je bila samo ala! TRISTAN:A ovo je zbilja. Idi sada doavola! Otrcani prosjae! Ova je gostionica samo za bogate kavalire, a don Tristan je danas najbogatiji! Pogledaj samo ovu vreu zlata. LUZMAN: Pseto... Huljo!... Varalice!... TRISTAN: to ti govori sam sebi? LUZMAN: Vrati mi moj novac! TRISTAN: Novac e ostati kod mene. A ako se smjesta ne izgubi, dat u te zatvoriti. (Zalupi vratima) LUZMAN: To je sada kraj! O sreo, kako si varljiva! Za tren sam bio bogat, o sudbino, a sad sam siromah. Samo sam udom uspijevao, ali uda su prestala. Sada u se bijedan vratiti u paniju. Odavde moram nestati, da ne budem ruglo itavom Rimu. Jedni bi, dignutog prsta, farizejski ozbiljna lica, mudrovali: njegov je ivot ozbiljan primjer, kako tko daje, tako mu se vraa! Drugi, pakosni, ti bi se smijuckali gliedajte Luzmana, tko ga je tako ostrigao? Ne, ne, to ja ne mogu? Ne, ne, to ja ne mogu podnijeti! Iscrpila su se udesa i sada moram gol i bos krenuti na put. (Poe, odmah se vrati i govori publici) Zar se ne bi moda nala koja dama, koja bi se smilovala nad jadnim Luzmanom? Godine, ili izgleda to ne igra ulogu, samo novac! Da se bar obuem! Plemenit sam! Vjerna srca. Nikada ne laem! Ne? Zar ni jedna nema dobro srce? Ja sam dobro odgojen, njean, pravi ljubavnik! Zar se zaista ni jedna nee nai?... Proklete ene! Davo nek vas nosi, idite kui, komedija je gotova! Kraj

17