Humano preseljavanje stanovnitva - studij sluaja Balkana nakon Prvog svjetskog rata

Kratke definicije
Preseljenje stanovnitva oznaava kretanje velike grupe ljudi s jedne geografske regije na drugu. Ovo se obino odvija pod nadzorom odreene drave ili meunarodne zajednice. Preseljenje stanovnitva najee se dogaa zbog razloga vezanih za etniku pripadnost ili vjeru.

 Popularnost preseljenja stanovnitva drastino je porasla s pojavom eljeznikih mrea u drugoj polovici 19 og stoljeca. Prije Drugoga svjetskog rata nekoliko masovnih preseljenja stanovnitva bile su rezultat bilateralnih sporazuma i imale su podrku tijela kao sto je Liga naroda Prema politologu Normanu Finkelsteinu: Preseljenje stanovnitva smatralo se prihvatljivim rjeenjem etnikih sukoba sve do Drugoga svjetskog rata pa cak i kasnije u nekim sluajevima.

 Preseljenje stanovnitva trebamo razlikovati od individualno motiviranih migracija iako se esto u ratnim prilikama, zbog bjega od progona ili gladi, teko moze diferencirati izmeu to dvoje.

Stav meunarodnog prava prema preseljenju stanovnitva doivio je neke korijenite promjene tijekom 20. stoljea

 Sud u Nurnbergu netom nakon zavretka Drugog svjetskog rata proglaava da je prisilno preseljenje civilnog stanovnitva ratni zloin te zloin protiv ovjenosti. Ovo miljenje bilo je sveope prihvaeno i dodatno proireno tijekom 20. stoljea.

 Privremeni izvjetaj UNovog povjerenstva za prevenciju diskriminacije i zatitu manjina:

Povijesni dogaaji demonstriraju danas neprihvatljiv stav da je preseljenje stanovnitva opcija za rjeavanje razliitih tipova sukoba, unutar drave ili izmedju drava. Preseljenje stanovnitva, ako do njega doe, mora biti u skladu s meunarodno priznatim ljudskim pravima to znaci da ljudi kojih se preseljenje tie mogu ostati u svojim domovima ako to ele. Takoer, pristanak na preseljenje mora biti dobrovoljan.

 Konacan izvjetaj iz 1997. godine prouzroio je brojne sporazume i zakone koji podupiru tezu i konano stav koji kae da je preseljenje stanovnitva krenje meunarodnog prava osim ako postoji suglasnost populacije koja se seli i suglasnost populacije na iji bi se teritorij trebalo doseliti. Takoer, suglasnost mora biti donesena dobrovoljno i bez vanjskih pritisaka ili prisile.

 Jos u starome svijetu preseljenje stanovnistva bila je humanija alternativa ubijanju i porobljavanju. Prva takva pojava dogodila se u 6 st. Pr. Kr. od strane Babilonaca prema stanovnistvu Jeruzalema. Inke su rasprsivale pokorene etnicke grupe po cijelom carstvu. Cilj je bio slomiti tradicionalne veze zajednice i prisiliti sada heterogenu populaciju da prihvati njihovu kulturu i jezik U 19. st. vlada Sjedinjenih Americkih Drzava preseljava cijele zajednice Indijanaca diljem kontinenta.

Uvod u tematiku Balkana

(kontekst i historijska pozadina preseljavanja)
vremensko razdoblje: 1912.-1925. 'razdoblje migracija' na Balkanu politiki razvoj(i); vojni sukobi oko 3 000 000 ljudi migracije zadnja etapa u procesu deislamizacije bivih osmanskih podruja na obalama Crnog mora te na podrujima JI Europe (Balkana) jer su ta podruja pripala Ruskom Carstvu te novonastalima nacionalnim dravama (B, G, S & R) do 1914. migracije gotovo iskljuivo muslimanskog stanovnitva nakon 1914. stvaranje etniki homogene turske drave (proces etnike homogenizacije; rezultat: vie od milijun protjeranih pravoslavnih Grka i Armenaca) jasno da koegzistencija razliitih etnikih i vjerskih zajednica nije mogua - ideja razmjene stanovnitva

Balkan do poetka Prvog svjetskog rata

proces stvaranja nacionalnih drava (Bugarska, Srbija, Grka, Rumunjska) proces sloma Turskog carstva tj. transformacija, odnosno stvaranje Turske kao nacionalne drave razdoblje izraenog nacionalizama etniki te vjerski sukobi

Balkanski sukobi
I. Balkanski rat Savez balkanskih drava vs.Turska(listopad 1912.); zavren Londonskim sporazumom u oujku 1913. II. Balkanski rat sukob unutar tzv. Balkanskog saveza; zavren Bukuretanskim sporazumom; Srbija i Grka su poveale svoj teritorij za oko 1 500 000 novih stanovnika; Bugarska za oko 400 000 stanovnika

Posljedice sukoba I.
utvrene su nove granice (paradoks Trakije); stvorene nove drave poraz Turskog carstva (teritorijalni, demografski te gospodarski gubitak); utjecaj na politiku i upravnu elitu Carstva Od 1913. nova policy-orijentacija turskog politikog vodstva: stvaranje homogeno iste turske drave na podruju Male Azije: progoni, zastraivanja te prijetnje ne-turskom stanovnitvu (oko 200.000 Grka naputa zapadnu obalu Male Azije; pitanje Armenaca) Prvi pokuaji tzv. dogovorne razmjene stanovnitva

Posljedice sukoba II.

Istanbul, 1913. Bugarska Turska sklopile su Protokol o razmjeni stanovnitva (model za daljnje dogovore o razmjeni stanovnitva na podruju Balkana i Male Azije)
svibanj 1914., inicijativa turske vlade da uini trajnom novu situaciju zakljuivanjem sporazuma sa grkom vladom o razmjeni stanovnitva; Venizelos, grki premijer, je u principu pristao na plan ali samo ako je rije o dobrovoljnom inu

Ethnic exchanges & expulsions between 1912 and 1915 Ottomans Aegean Macedonia Vardar Macedonia Thrace Greeks Bulgarians

100,000

50,000

50,000
150,000 160,000

Eastern section of Thrace

Western section of Thrace

51,000
40,00050,000

Bulgaria-Ottoman Empire Border

Totals

47,000
190,000 200,000 150,000 160,000

49,000 200,000

Dogovor izmeu Grke i Bugarske, 1920

Sporazum Bugarske Bugara s 000 Grka u Neullyu dogovor izmedju Grke i oko razmjene etnikih manjina: 92 000 grkog teritorija seli u Bugarsku, a 46 krenulo je u suprotnom smjeru

Navedeno preseljenje bilo je dobrovoljno i reciprocno te organizirano od strane grke i bugarske vlade

Grko Turski rat 1919 - 1922

 Nakon Prvog svjetskog rata i postupnog raspada Otomanskog Carstva i njegove transformacije u Republiku Tursku voen je niz vojnih operacija izmedju Grke i Turskih revolucionara koji ce kasnije i oformiti Republiku Tursku.

Konani ishod bio je Grko vraanje svih teritorija zadobivenih u trajanju rata vraajui se time na predratne granice i masovna preseljenja stanovnitva s novo uspostavljenom dravom, Turskom.

Nakon zavretka Prvog svjetskog rata Grka je zahtijevala grad Smirnu i Istonu Trakiju. U svibnju 1919 Grka je vojska okupirala Smirnu i okolna podruja.

Kako je pristizala grka vojska tako su se Grci koji su morali napustiti Otomansko Carstvo 1914 poeli vraati i preuzimati nazad svoje kue i
poslove.

 Nakon potpisivanja mira izmeu Antante i Otomanskog Carstva u Sevresu 1920 Grka potraivanja bila su uvaena. Otomansko Carstvo bilo je reducirano na sredinju i sjevernu Malu Aziju i Konstantinopol.

U to vrijeme u Anatoliji pojavljuje se snaan nacionalni pokret koji ne prihvaa sporazum iz Sevresa. Velika Britanija i Francuska su bile u fazi demobilizacije te nisu bile u stanju prisilno
provesti sporazum.

 U novonastaloj situaciji Grka vlada na elu s premijerom Venizelosom vidjela je priliku da ujedini sve pravoslavne Grke koji ive oko Egejskog mora u jedinstvenu Helenisticku drzavu. Grka vojska napreduje u unutranjost Carstva no biva zaustavljena od strane Turskih nacionalista pred Ankarom u rujnu 1921. Grka vojska se povlaci u kolovozu 1922.

 Nakon povlacenja Grke vojske velik broj Grka, negdje izmedju 400.000 i 500.000, nosei samo ono sto su mogli ponijeti, u strahu od turske odmazde, takoer se povlai. U slijedeim mjesecima migracije su se nastavile.

Turski nacionalisti zahtijevali su predaju Istone Trakije te su se Grci koji su tamo ivjeli, oko 250.000 i 50.000 Armenaca, takoer pripremali za selidbu u Grku. Budui da je Velika Britanija jo uvijek pod okupacijom drala Bospor i Dardanele Turci nisu mogli prebaciti svoje snage. To je Grcima u Istocnoj Trakiji dalo vremena da se pripreme i da ponesu puno vie svojih vrijednosti.

 Nakon Turske pobjede u Maloj Aziji ostale su dvije grupe pravoslavnih Grka: zajednice u sredinjoj Anatoliji i na istonim obalama Crnog mora. Svaka od ovih zajednica brojila je oko 200.000 ljudi.

 Dolazak 750.000 Grka u Grku predstavljao je ogroman logistiki problem u smislu smjetaja. Ovaj problem bi se djelomicno rijeio kada bi se iz Grke preselilo oko 600.000 muslimana u Tursku. Zadatak izvrenja ovog projekta dobio je Norvezanin Fritjof Nansen koji je bio Povjerenik za izbjeglice pri Ligi naroda od 1919.

 Nansen je od Lige naroda dobio nalog da istrai mogunosti preseljenja samo tjedan dana prije pocetka mirovnih pregovora izmedju Velike Britanije, Francuske, Italije, Grke i Turske u Lausannei.

Turska je pristala s tim da Tursko muslimanska populacija zapadne Trakije bude izuzeta. Grka je odgovorila zahtjevom za izuzetak Grka koji su jos

zivjeli u Konstantinopolu.

 Dogovor je postignut 30. sijenja 1923. i odnosio se na pravoslavne Grke turske nacionalnosti i muslimane grke nacionalnosti. Ovo je ukljuivalo i one ljude koji su cijelo vrijeme bili na istom mjestu te su se sad morali seliti po prvi put. Projekt je krenuo u praksu sa zavretkom mirovnog sporazuma u Lausanni 24. srpnja 1923.

 Zanimljivo je to to se kategorizacija onih koji trebaju biti preseljeni tvorila samo po kriteriju vjeroispovjesti. Nije bilo lingvistikih ili etnikih kategorija. Materinji jezik velikog broja muslimana iz Makedonije bio je grki kao to je i velikom broju pravoslavnih Grka bio turski. Takoer, konvencija je legitimirala sva preseljenja, od kojih je velik broj bio prisilan, jos od 1912.

 Smjetaj izbjeglica iz Turske predstavljao je ogroman problem za Grku. Drava koja je imala populaciju od 5.5 milijuna ljudi sada se morala nositi s dodatnih 1.2 milijuna ljudi. Na poetku su bili smjeteni u razne kampove a onda na periferijama gradova ponajprije oko Atene i Soluna. Ovi gradovi koji su imali manje od 200.000 stanovnika sada su se udvostruili.

Na selu su kue i farme muslimana bile dostupne ali budui da su ove zajednice brojile oko 400.000 ljudi bilo je jasno da nema dovoljno mjesta za sve izbjeglice.

 Smjestaj muslimana u Turskoj bio je dosta drugaiji. Broj izbjeglica iz Grke bio je znatno manji od broja grkih izbjeglica.

Veinom su dolazili iz ruralnih podruja te ih je Turska vlada smjestila na farme.

Turska vlada rjeavala je sluajeve po individualnim obiteljima umjesto po cijelim zajednicama.

 Kod dodjeljivanja farmi pazilo se da se obitelji sa zajednikom specijalizacijom naseljavaju jedno pored drugih. Tako su nastale zajednice uzgajivaa duhana, maslina i grejpa. Razmjeteni su na podruja koja su odgovarala proizvodnji tih dobara.

Osvrt :
Humano preseljenje stanovnitva se tretira kao preferabilna opcija za rjeavanje etnikih i religijskih sukoba Takve operacije danas se tretiraju kao zloini protiv ovjenosti osim ako uspije zadovoljiti neke specifine kriterije U sluajevima preseljenja stanovnitva vrlo esto dolazi do krenja ljudskih prava

 Ipak, smatra se da je preseljenje stanovnitva humanija opcija za rjeavanje problematike politikih nestabilnosti od nekih s kojima smo se susreli na proteklim seminarima:

Genocid, Holokaust, Ruanda, Srebrenica...

Hvala publici, bili ste sjajni!