Veliki znak

Ukazanja i poruke Presvete Djevice

Izdava: Josip Sukner Pribi Crkveni 27 47230 Krai Crtei: Miro Glavurti Design: Klara Anus Tisak: Narodna tiskara Kutina

Veliki znak
Josip Sukner

Zagreb 1975

U skladu s dekretom Pape Urbana VIII i uredbom II Vatikanskog Sabora pisac izjavljuje da ne eli pretei sud Crkve kome se potpuno podvrgava. Rijei ukazanja, poruke, udesa i slino imaju ovdje vrijednost ljudskog svjedoenja. IMPRIMATUR, to jest crkveno doputenje za tisak nije vie potrebno prema dekretu od 20. XII 1966. kad je Sv. Kongregacija za Nauk Vjere izdala dekret od 15. XI 1966. koji je Papa Pavao VI odobrio 14. X 1966. i naredio da se tiska. Ovim dekretom, koji je stupio na snagu tri mjeseca nakon objelodanjivanja, bili su stavljeni izvan snage kanoni Crkvenog zakonika br. 1399. i 2318. Prema tome nije vie zabranjeno tiskati bez crkvenog odobrenja spise o ukazanjima, objavama, proroanstvima, udesima itd. SADRAJ Uvod udotvorna medaljica La Salette Lurd Fatima Beauring Tri vrela Seredne Turzovka Egipat Enzo Alocci Dodatak: Sveti Mihael Natuzza Evolo Maropati udesan nebeski znak Poruka milosrdne Ljubavi Tri Zdravo-Marije Pouzdanje u Mariju udo s hostijama Leon Theunis Papa o krunici Marija se ukazuje u Poljskoj Moramo li vjerovati znakovima 133 136 138 139 141 150 151 151 152 158 163 164 4 9 18 32 51 75 81 93 103 114 117

udesna fotografija

165

V e l i k i z n a k pokaza se na nebu: ena obuena u sunce, mjesec pod njezinim nogama, a na glavi joj vijenac od dvanaest zvijezda. Bila je trudna i vikala je u bolovima i mukama raanja. Zatim se pokaza drugi znak na nebu: velik Zmaj plamene boje sa sedam glava i deset rogova. Na glavi mu sedam kruna. Njegov rep pomete treinu nebeskih zvijezda i surva ih na zemlju. Zmaj stade pred enu koja je imala roditi, da joj prodre Dijete im se rodi. I ona rodi sina mukarca koji e vladati svim narodima eljeznim ezlom. Njezino Dijete bi doneseno k Bogu i njegovu prijestolju, a ena pobjee u pustinju, gdje joj je Bog pripravio sklonite, da se ondje hrani tisuu dvjesta i ezdeset dana. Uto se zametnu rat u nebu koji je Mihael sa svojim anelima morao voditi protiv Zmaja. Zmaj i njegovi aneli prihvatie borbu, ali je ne mogae izdrati. I mjesta za njih nije bilo na nebu. Bijae zbaen veliki Zmaj, stara Zmija koja se zove avao sotona, zavodnik cijeloga svijeta bijae zbaen na zemlju i bijahu zbaeni s njime njegovi aneli. Uto uh jak glas u nebu gdje govori: Sad je nastupilo spasenje i snaga i kraljevska vlast naega Boga, i vlast njegova Pomazanika, jer je zbaen tuitelj nae brae, koji ih je optuivao dan i no pred naim Bogom. Oni su ga pobijedili Janjetovom krvi i rijeju svoga svjedoanstva, jer su prezreli svoj ivot sve do smrti. Zato "se veselite, nebesa" i vi koji stanujete u njima. Jao vama, zemljo i more, jer je avao siao k vama s velikim gnjevom, svjestan da ima jo malo vremena! Kada Zmaj vidje da je zbaen na zemlju, poe progoniti enu koja je rodila muko dijete. Ali eni bijahu dana dva krila velikog orla da odleti u pustinju u svoje sklonite, gdje e se daleko od Zmije hraniti jedno vrijeme i dva vremena i pola vremena. Tada Zmaj ispusti iz svojih usta za enom mlaz vode poput rijeke da je odnese rijeka. Ali zemlja pomoe eni: otvori svoja usta i proguta rijeku koju je ispustio Zmaj iz svojih usta. Tada, obuzet gnjevom protiv ene, Zmaj ode da vodi rat protiv ostalih iz njezina potomstva, protiv onih koji vre Boje zapovijedi i uvaju Isusovo svjedoanstvo. (Otk 12) II Vat. Dogmatska konstitucija Lumen gentium gl. 12 Sveti Boji narod ima dio i u prorokoj slubi... Osim toga, isti Duh Sveti ne samo po sakramentima i slubama Boji narod posveuje i vodi i krepostima ga uresuje, nego, svoje darove dijelei kako hoe dijeli meu vjernike svakoga stalea takoer posebne milosti, kojima ih ini sposobnim i spremnim da prime razna djela ili dunosti korisne za obnovu i veu izgradnju Crkve, prema onomu: "Svakomu se daje oitovanje Duha na korist. Te karizme, bilo najsjajnije,

bilo jednostavnije, i vie rairene, budui da su osobito prilagoene potrebama Crkve i korisne, treba primiti sa zahvalom i utjehom. ... Sud o njihovoj ispravnosti i urednoj upotrebi spada na one, koji upravljaju Crkvom, i na koje osobito spada ne ugasiti Duha, nego sve ispitati i zadrati to je dobro. (usp. 1 Sol 5, 12 i 19-21) Karl Rahner (O vienjima i prorotvima Tyrolia 1952. str. 32 i sl Privatne su objave u svojoj biti zapovijed, koju, u odreenoj situaciji povijesti spasenja, kranstvo treba da prihvati. To u biti nisu nove istine, nego tek neki nalog. to treba u danoj situaciji uzeti kao volju Boju ne moe se logino na jasan nain izvesti iz sasvim opih principa dogme i morala, a niti pomou analize situacije koja je pred nama. Ovi izvodi ne mogu nita temeljito rei, koja, od raznih unutar ovog prostora jo moguih, odluka sada oznauje stvarnu volju Boju i kako je treba pronai. Zato Bog u Crkvi uvijek nanovo budi karizmom obdarene osobe po kojima daje pobudnu rije to se sada ima dogoditi. Tko bez ispitivanja prelazi preko takvih naloga, a obzirom na ove iskazane milosti, kri opomenu Duha Svetoga: Duhove podvrgnite kunji da vidite jesu li od Boga (1 Iv 4,1) i Sve provjeravajte, to je dobro zadrite (1 Sol 5,21) ... Ako postoji injenica de je sigurno Bog govorio, to jest, ako je to na dovoljan nain dokazano, tada postoji za me bez daljnjega dunost da posluam, da budem paljiv i da vjerujem, u sluaju samo da se i na mene odnosi sadraj poruke na bilo koji nain.

Uvod
ikad se, u povijesti spasenja, nije dogodio ni jedan vaan dogaaj, a da nam ga Nebo ne bi prije navijestilo. O tom nam svjedoe svete knjige Starog i Novog Zavjeta kao i dvotisuljetna povijest svete Crkve. Uvijek je bilo karizmama obdarenih pojedinaca, vidjelaca i vidjelica, koji su nam unaprijed javljali, ne samo radosne vijesti spasenja, nego i kazne Boje, ako se svijet ne bi obratio. Komponenta karizmatiko-proroka nije za Crkvu samo vana, nego i bitna ukoliko ukljuuje sve karizme Duha, pa i one izvanredne (Segno dei tempi, 11). Danas ne moemo ni zamisliti Crkve bez privatnih objava, jer se sve vanije pobonosti, zapravo ivot Crkve, osnivaju ba na njima; tako napr.:

Blagdan Tijelova, Presv. Srca, pobonost prvih petaka i prvih subota, krunica, kapular itd. Ipak ti izvanredni karizmi esto su potiskivani i ugueni pod utjecajem izvjesne dijalektike to se kroz vjekove u korijenila u Crkvi i postala kao neka vrsta predusretanja s nepovjerenjem, prezirom, a ponajvie ak i progonstvom. Sjetimo se samo sluaja Patra Pija protiv kojeg je njegov vlastiti biskup napisao pastirsko pismo u kojem ga naziva prevarantom i varalicom, a rimska Kurija nekoliko mu je puta zabranila ispovijedanje i sluenje svete mise u javnosti. A danas se vodi proces za njegovu beatifikaciju. Na sreu II Vat. Koncil u svojoj konstituciji Lumen gentium gl. 12. upozorava na tu stvar i istie da te karizme treba da primimo sa zahvalom i utjehom, a na upravljae Crkve spada osobito ne ugasiti Duha, nego sve ispitati i zadrati to je dobro. Crkvene vlasti ponajvie ute ekajui da vide kako e se stvar potvrditi. To stanovite posve je razumljivo, i pomisao da bi mogli na djelu biti varalice i obmanjivai preporuuje oprez. Ali se s druge strane mora misliti i na to da je gotovo u svim objavljivanjima posljednjega vremena sadrana zapovijed da se odmah objave. Kako bi vjernici slijedili Boja nadahnua, ako o njima nita ne doznaju? Nije li dranje u tajnosti jednako opasno kao i prebrzo propagiranje? Tono istraivanje zahtijeva esto duge godine. Tko zna nije li onda ve prekasno obavjetavati javnost. Svaki, koji je uvjeren da su ukazanja i poruke istinite, duan je govoriti o tome. Rizik da postane smijean tek je sitnica u usporedbi s odgovornou koju ima pred ljudima. (A. Macha). Ne znamo razloga zato je Crkva dokinula potrebu imprimatura za tiskanje privatnih objava, ukazanja, prorotava itd. Ali, moda je ba ovaj gore navedeni razlog: crkvene istrage u takvim sluajevima (ukazanjima, porukama, udesima...) znaju biti jako duge. S druge pak strane: radi stranog otpada od Boga i vjersko-udorednog ivota Majka se Boja esto i na sve vie mjesta ukazuje. Crkva stoga ne eli, da svojom strogou stavlja zapreke brzom primanju poruka Neba i omoguuje, da se o njima to prije pie, ne bi li se Boje i Marijine elje to prije ostvarile. Stvar je doista hitna. Na Gospodin preko svoje Majke upozorava nas da je stvar hitna i da moramo koliko najbre moemo proiriti Njihove poruke, dok jo imamo vremena; da se spasi to se jo spasiti dade i hoe. Naa nebeska Majka jo vie opominje, nego u Fatimi. Na sve strane plae u svojim kipovima i suzama i krvlju (analiza pokazuje da su to prave ljudske suze i da je to prava ljudska krv grupe A), poruuje nam preko vidjelaca i vidjelica iz cijeloga svijeta, pa eto i kod nas, a na sve to se uti, upravo se ignorira pla Majke. Posve je razumljivo da mogu pogrijeiti i oni, koji stvar strogo istrauju, pa kako ne e oni, koji stvar a priori odbacuju.

Piacentiski biskup Manfredini zabranio je Rozi Quatrini da prenosi vjernom Bojem narodu poruke Gospine; ona kao vjerna katolkinja slua svog biskupa, ali ako vi budete utjeli, kamenje e progovoriti. I kamenje je progovorilo. Ba onog istog dana, to jest 1. studenog 1970. kada je nadbiskup Manfredini poslao svim biskupskim konferencijama svijeta pismo u kojem tvrdi da se Presveta Djevica nije ukazala u San Damianu i da ondje nije bilo nikakvih nadnaravnih dogaaja, sama su od sebe zazvonila zvona u samostanu manje brae u Carpegni blizu mjesta Pesaro, sjedita biskupije u Apeninima. Kau da je ta zvonjava odgovor Neba na Manfrendinijevo pismo. Protumaite sada zvonjavu zvona po vaim prirodnim zakonima ako moete. Umuknuo je glas Nae Drage Gospe u San Damianu, ali se javio na desetke drugih mjesta, preko drugih vidjelaca kojima njihov biskup nije zabranio da budu zvunici Bojih poruka: tako Enzo Alocci u Porto di San Stefano, Leon Theunis u Mortselu u Belgiji, Veronika Lueken u Bayside u New Yorku i mnogi drugi. Nikakva ljudska sila ne moe zaepiti usta Naoj Dragoj Gospi. Ne daje Gospa svoje (Boje) poruke zato da se o njima uti, nego kako ona doslovce kae u Baysideu, da se o njima govori na krovovima, da sav svijet za njih sazna. Eto, zato, jer Naa Draga Gospa ima pravo da govori, a Boji narod ima pravo da sazna to se zbiva u Crkvi Kristovoj, posebno da uje ono to se njegove koe tie, mi emo probiti tu zavjeru utnje i otvoreno, bez ikakva straha i uvijanja, progovoriti i iriti opomene i rijei njezine. San Damiano ima posebno mjesto u nizu mnogih drugih milosnih mjesta ukazanja kojima nas je danas obdarilo Boje milosre. San Damiano stoji na prekretnici ljudske povijesti. Ovdje se dijele duhovi. Kao to je u zemaljskom raju bilo jedno drvo, drvo kunje, tako postoji i u San Damianu jedno drvo to ga je Majka Boja odabrala da se oko njega sakupljaju njezina djeca za veliki as odluke. Ve Bartolomej Holzhauzer god. 1613. u svojim proroanstvima o posljednjim vremenima govori o jednoj kruki pod kojom e se posljednji vjernici sakupljati. Znaenje proroanstva danas je jasno. Mora se jedanput javno rei: Sve to je u posljednjim godinama u naim redovima nastalo i to se razvilo (osim ve uhodanih hodoaa Marijinim svetitima), stvaranje Marijinih molitvenih zajednica, apostolat, pokorniko-naknadne pobonosti, hodoaa itd. primilo je na odluujui nain svoj poetak u San Damianu. Ovdje je zapoelo, odavle se dalje irilo i prelo ocean. I svugdje donosi zrele plodove. Hoe li San Damiano biti talijanska Fatima? moglo se pred malo vremena itati u jednim novinama. Ne! San Damiano e biti mnogo vei; to e biti veliko internacionalno Marijino hodoasniko mjesto, jer e ovdje biti paklena Zmija pobijeena i bit e utemeljeno Kraljevstvo Ljubavi (Das Zeichem Mariens). Htio bih ovdje odgovoriti rijeima jednog naeg vrijednog i revnog sveenika: Recite, zar bi dragi Isus mogao dozvoljavati Sotoni da se poigrava s Njegovom Presvetom Majkom punih deset godina i da narod zavarava neistinama? Zar ne bi ve davno obranio svoju Majku? Da je to sotonsko, narod bi ve davno tome zlu uinio kraj. to emo s onim silnim zahvalnicama na kui Mame Roze za ozdravljenja? Pobacati,

polomiti? Za volju lankopisaca, za volju modernista? to emo s onim brojnim dijagnozama koje su izdali lijenici za bolesnike neizljeive i teko izljeive, a ipak su ozdravili u San Damianu na ovaj ili na onaj nain. Da, najbolje ih je spaliti. Sve mi se to ini naglavce. Lijepo je napisala Katarina Emmerich da e u polovici dvadesetog stoljea sami sveenici vaditi cigle iz zidova Bojih hramova sve do svetita. Zar toga danas ne rade novi teolozi? Narod Boji samo gleda u udu i pita se: "Kamo idemo, dokle smo doli?" to bi rekao lankopisac za kipove i slike Gospine iz kojih teku krvave suze? Znam da u to ne vjeruje. Ni ne mora. No, neka pusti u vjeri one koji su jednostavne i dobre due iskreno odane dragoj Nebeskoj Majci, koja se sva satire za nae dobro. Molitva i pokora nikad nikome nisu nakodile. Pa da se ak i prevarimo u kojoj od tih nebrojenih nadnaravnih pojava kojima nas bombardira Boje milosre, mi ipak nismo time nita izgubili, jer smo na temelju njih mnogo molili i pokoru inili. Papa Urban VIII je rekao: Bolje je vjerovati, nego ne vjerovati. Jer, ako vjerujete, i ako je dokazano da je to istina, vi ete biti sretni to ste vjerovali ono to je Naa Presveta Majka traila; ako ste pak vjerovali, a kasnije se dokae da to nije bila istina, vi ete primiti sve blagoslove kao da je to bila istina, jer ste vjerovali da je to istina. Ako li je pak istina da se Gospa javlja (u to potpisani ni najmanje ne sumnja), onda imamo razloga dobro se zamisliti i povui konsekvencije. Jer ako i dalje ostanemo oprezni (a to znai hrvatski nehajni, nevjerni), nai emo se kao neprijatelji Boji. I povjerovat emo moda, ali po rijeima Presvete Djevice tada e biti prekasno jer e i Opomena i kazna doi ba onda kad im se ni najmanje ne emo nadati. Dobro je dati na znanje svima da u San Damiano dolazi na milijune hodoasnika iz cijeloga svijeta, a meu njima ima i mnogo sveenika, kako su se i nai hodoasnici mogli ondje uvjeriti. Meu mnogim sveenicima, mogli su ove godine na Duhove i na Veliku Gospu nai hodoasnici vidjeti i, po svemu svijetu poznatog, patra Werenfrieda van Straatena. U Kerizinenu rekla je Gospa po svojoj vidjelici Jeanne Luise Ramonet: to e vie svijet biti neprijateljski raspoloen prema nadnaravnom, to e vie biti dano udesnih i izvanrednih injenica da zbune i smetu te negacije nadnaravi. Nije potrebno da te udesne stvari traimo daleko. Kod nas u Zagrebu ozdravila je udesno mala Gordana od leukemije, poto su nai hodoasnici za nju zajedniki molili na svom hodoau 25. oujka ove godine i nakon to je mala pila vodu iz San Damiana. A lijenik joj je dao jo najvie mjesec dana ivota. Pravo udo, pravo udo govorili su lijenici. Ako tko ne vjeruje, neka poe do nje. (Adresa: Kosorova ul 21 Zagreb). Ili jo oitiji sluaj udesnog ozdravljenja. Gospoa Anica Rogelj iz Vae u Sloveniji, koja je tri puta bila operirana na crijeva, i kad ju je lijenik htio etvrti puta operirati, ona nije htjela. Ve je umirala, kako kae sama, i

kad je pred 4 godine popila pola ae vode iz San Damiana ozdravila je od raka u crijevima za pola sata. Osim toga imademo veliki broj udesnih fotografija ne samo iz San Damiana, nego i iz Turzovske, iz Bayside, a da se o obraenjima i ne govori. Ex fructibus eorum cognoscetis eos. Poznat ete ih po plodovima. To je najoitiji znak u razlikovanju duhova. A plodovi kod ovih milosnih mjesta jesu: obraenja, molitva i pokora, mir due, strpljivost, poniznost itd. Neka bi barem to potaklo one koji su do sada stajali po strani da se i oni odazovu pozivu svoje nebeske Majke i da joj pomognu kako Ona kae svojim rtvama i molitvama spaavati svijet. Ali ne radi se tu samo o San Damianu, nego openito o svim milosnim mjestima na svijetu. Ono to je fatimskoj Luciji Gospa rekla u Coimbri, to ona sada i izvruje: Kada budu iscrpljena sva sredstva i prezrena od ljudi, ja u ljudima donijeti zadnje sidro spasenja: dajem im samu sebe u osobi, svoja brojna ukazanja, svoje suze, poruke preko vidjelaca na cijelom svijetu... Ovdje je zgodno donijeti miljenje pok. Dr. Stjepana Bakia, profesora na bogoslovnom fakultetu u Zagrebu i odlinog hrv. bogoslovskog pisca i strunjaka. Donosimo ga prema pismu uglednog zagrebakog pravnika Dr. M. anteka: Mnogo sam puta razgovarao o tim stvarima s pok. Dr. Bakiem, velikim tovateljem Presvete Majke Boje. I on je drao, da se sadanja duhovna kriza u svijetu, koja ima ve sve znaajke apokaliptikog velikog otpada, barem u njegovu poetnom nadiranju, ne moe rijeiti redovitim putem Boje Providnosti. Potreban je neposredni zahvat Causae primae (Prvotnog uzroka), jer actio causarum secundarum (djelovanje drugotnih uzroka t. j. ljudi) vie ne dostaje, da se spasi Otkupljenje tako, da ono ne bude uzalud izvreno za ogroman broj dua. Ali taj Boji zahvat bit e i moe biti samo straan i za dobre i za zle. Suutno i milosrdno Srce najbolje Majke mora zato plakati krvavim suzama, da opomene svoju bijednu djecu na pokoru. I zato se u nae dane na sve strane ukazuje naa najbolja Majka i plae krvavim suzama. Na alost, suhoparni veleueni profesori i teolozi toga ne razumiju. Oni ne doputaju, da bi poslije smrti posljednjeg apostola Gospodin smio davati jo kakve poruke, savjete i opomene, a jo manje, da bi Gospodin smio upotrijebiti i poslati svoju presvetu Majku kao svoju glasnicu. !Zato svi oni, koji su prezreli poziv Fatimske Gospe, koji se i sada ne obaziru na Njezine majinske opomene, nemaju pravo prigovarati nama, koji inimo ono, to su davno ve prije nas oni morali uiniti (E. Kratzer). I na koncu, dopustite mi da citiram to je Spasitelj rekao stigmatiziranoj vidjelici Marie Jahenni u La Fraudeis: Sveenici, ljubimci moga Srca, ne smiju svojom oholou i nevjerom unititi ono, to je Ljubav i Milosre u krilu Presvetog Trojstva odluilo za spasenje ovjeanstva. Dajemo Vam

Veliki Znak s punim pouzdanjem u neizmjernu ljubav Presvetog Srca Isusova i u neizrecivu majinsku dobrotu Bezgrjenog Srca Marijina. Da nemamo u njih puno pouzdanje i da ne elimo vriti njihovu svetu volju, ne bismo se nikad i nipoto usudili upustiti se u taj pothvat. Velika hvala i jo vea nagrada od Oca sviju dobara svima koji su mi pomogli moralno, materijalno ili perom izdati ovu knjigu! U tom se smislu. dragi itatelji i prijatelji, toplo preporuujemo Vaim molitvama i rtvama.

udotvorna medaljica Prvo ukazanje u noi 18/19. srpnja 1830 Sestra Katarina Labour naslonila je ruke na koljena Presvete Djevice

oevi od 1830. godine, svaka marijanska pojava na izvjestan nain, u vezi je i s nekim prodorom sotonskih sila u borbi za svijet. Moda je to bilo, upravo najjasnije, ba s tim ukazanjem Presvete Djevice u Parizu. Jer poela je borba koju je ve i Geneza proricala: neprijateljstvo ja zameem izmeu tebe i ene, izmeu roda tvojeg i roda njezina. (Gen. 3,15). To je borba izmeu adaje i ene koja nam je objavljena Apokalipsom (Apok. 12). Djevica Marija, Majka Kristova, okrunjena kraljica neba i zemlje, ima materinsku i kraljevsku dunost da zemlju otme od Kneza ovoga svijeta kako bi mogla pripremiti vladavinu Krista Kralja. Jer, kako je govorio Sv. Grignion de Montfort, spoznanje i vladavina Isusa Krista koji je doao na ovaj svijet, samo je nuni nastavak spoznanja i vladavine Presvete Djevice Marije, koja ga je donijela na svijet prvi put i uinit e da se u sjaju ukae drugi put (Rasprava o istinskoj pobonosti, 13.). Bog, koji je u ljubavi stvorio svijet ne moe dozvoliti da ovjek padne u zamke neprijatelja. Tako Presveta Djevica Marija dolazi, u ime Sina, govoriti onima koje je On krvlju otkupio (Djela, 20,28. Preuzimajui zahtjeve, one koje je Presveto Srce objavilo Margareti-Mariji, Djevica svijetu oznauje put koji treba slijediti, da bi se prodrlo u Srce njenog Sina, uei da taj put prolazi kroz bezgreno Srce, kojemu se treba posvetiti. I u nae racionalistiko vrijeme Naa Gospa podsjea na vanost jednostavnih djela pred Bogom, nositi kapular i udotvornu medaljicu, kao znakove tog posveenja. Svi znamo da je Marija najsigurniji i najizvjesniji put kojim moemo doi do Isusa Krista (Enc. Pija X, od 2. veljae 1904.). Ona ne prestaje da nam prua u ruke, i tada i u brojnim ukazanjima naih dana, krunicu, tu kristocentrinu molitvu, a u Parizu, 1830. godine ona nam je dala jo jedno jednostavno i veliko sredstvo udotvornu medaljicu, na koju e esto podsjeati u najnovijim ukazanjima. Jer nema tog Boanskog dara s Neba, koji moemo nesmetano odbaciti, ma koliko nam se inili jednostavni i beznaajni u naoj oholosti, oni su nam darovani za nae spasenje. Ukazanje od 19. srpnja 1830. godine Kada je rije o svetoj Katarini Labour, upravo se najee misli na ukazanje od 27. studenoga 1830. godine, kada je i objavljena udotvorna medaljica. Ali bi trebalo poeti od poetka... Trebalo bi poi i u irinu svih onih drutvenih, vjerskih i politikih prilika, a za to bi bilo potrebno jedno opirno i analitiko djelo. Katarina Labour roena je 2. svibnja 1806. godine u Fain-les-Moutiersu (Cote-d'Or, Francuska). Pozvana je da ue u novicijat Sestara Milosrdnica. Pozvao ju je sam sv. Vinko Paulski, pojavivi joj se u snu: Ti sada bjei, ali e jednog dana doi k meni; dragi Bog ima jedan plan s tobom, ne zaboravi to. (Misermont: Blaena Katarina Laboure). Ula je u novicijat 21.

10

travnja 1830. godine. Neto kasnije, koncem mjeseca, u Parizu su se sveano prenosili sveti ostaci sv. Vinka Paulskog, u matinu kuu lazarista, u ulici de Sevres. Tom je prilikom jedna znaajna relikvija predana novicijatu Sestara Milosrdnica. Tokom devetnice, koja je uslijedila poslije ove sveanosti, pred relikvijarom je slavljen osniva reda. Sestra Katarina doivjela je neobine pojave:Uvijek kada sam se vraala iz Saint-Lazare, imala sam velike muke, i inilo mi se da u zajednici susreem svetog Vinka Paulskog, ili barem njegovo srce koje mi se pojavljivalo. Imala sam slatku utjehu da ga vidim iznad malog kovega, u kome su bile izloene relikvije sv. Vinka, u kapeli sestara. Tri puta mi se razliito ukazalo, u tri dana uzastopce: bijelo, naravne boje, to je oznaavalo mir, pokoj, ednost i jedinstvo. I poslije ga vidjeh vatreno crveno, to je rasplamsavalo ljubav u srcu; inilo mi se da se cijela Zajednica treba obnoviti i rasprostraniti irom svijeta; potom ga vidjeh crveno-crno, to me veoma oalosti u srcu; zahvatila me takva tuga da sam je jedva podnijela. Ne znam ni zato, ni kako se ta tuga odnosila na promjene u vlasti. (Misermont, cit. dj.) Slijedei zapovijedi svoga duhovnog voe, Katarina Laboure je 1836. godine napisala ovu izjavu: Na dan Presveta Trojstva (6. svibnja 1830.) Na Gospodin ukaza mi se kao kralj, s kriem na grudima, u Presvetom Sakramentu, za vrijeme Mise. Za vrijeme Evanelja uinilo mi se, da se kri sputa do pod noge Gospodinove, koji je i sam bio lien svih ukrasa. Imala sam najcrnje i najtunije misli da e zemaljski kralj biti lien prijestolja i da e mu skinuti kraljevsku odoru; misli o osjetnim gubicima koji e se zbiti i koje, uostalom, ne mogu izraziti. Misermont, op. cit. dj.). Dne 18. srpnja 1830. godine u predveerje blagdana Vinka Paulskog, direktorica novicijata odrala je pouku o pobonosti prema svetima i prema Presvetoj Djevici. To je uvealo enju sestre Katarine da vidi svoju nebesku Majku. Kada je pola na poinak, preporuila se sv. Vinku Paulskom i svom anelu uvaru, uvjerena da e biti usliana. Oko jedanaest i pol zau kako ju je netko tri puta zvao po imenu. Ona otvori zastor sa strane odakle je dolazio glas i ugleda sasvim bijelo obueno dijete, izvanredne ljepote. Moglo je imati oko etiri i po godine. Iz njegove plave glavice, i iz itave njegove osobe izlazile su zrake to su rasvjetljavale sve unaokolo. Doi, ree, doi u kapelu, Presveta Djevica te eka! Ali, mislila je sestra Katarina koja je spavala u velikoj spavaonici, oni e me uti, oni e me otkriti! Ne boj se, ree dijete, odgovarajui njenim mislima, jedanaest je i po sati, svi spavaju; ja u te pratiti! Sestra Katarina brzo se obue i poe za svojim svijetlim voom koji joj uvijek ide s lijeve strane. Na veliko sestrino uenje, sva su svjetla na hodnicima bila upaljena. Njeno se uenje jo uvealo, kad ugleda da su se vrata kapelice, koja su inae, uvijek bila zatvorena, otvorila im ih je dijete prstom dotaklo. Unutranjost kapele bila je sasvim rasvijetljena, to ju je podsjetilo na pononu misu. Doe do priesne ograde, klekne i moli...

11

Sestri Katarini inilo se da dugo eka. Napokon, oko ponoi, ree joj dijete: Pazi, Presveta Djevica je ovdje! U isti as zauje mala sestra kako, sa strane Poslanice, dolazi lagani um, nalik utanju svilene haljine. Odmah potom ukae joj se Gospoa divne ljepote, koja zatim sjedne u svetitu. Sestra Katarina, ponizna novakinja Sestara Milosrdnica, slijedei samo kucaje svog srca, baci se pred noge Presvete Djevice i s pouzdanjem nasloni ruke na njena koljena. Kasnije, po nalogu svog duhovnog voe, sestra Katarina napisala je ovaj izvjetaj: Ovdje sam provela najslae trenutke svog ivota. Bilo bi mi nemogue izrei to sam osjeala. Pokazujui mi prstom lijeve ruke stepenice oltara, rekla mi je kako se imam vladati, kad budem u nevolji. Moram se baciti na podnoje oltara i tu potpuno otvoriti svoje srce. Ona je dodala da u tu dobiti svaku utjehu koja mi je potrebna. Dalje mi je rekla Presveta Djevica: Moje dijete, dobri Bog hoe da ti preda jednu zadau. Ti e imati mnogo potekoa, ali sve e ih nadvladati kod pomisli, da to ini na ast Boju. Ti e doivjeti osporavanja, ali milost e biti s tobom, ne boj se. Reci sve to ti se dogodi s jednostavnou i pouzdanjem onome ija je zadaa da te vodi. Ti e vidjeti izvanredne stvari... Poslije nekoliko rijei, koje su se odnosile na sestru Katarinu, Naa Gospa je prela na pojave od opeg interesa: ... Vremena su rava, i zlo e se spustiti na Francusku, prijestolje e se sruiti, a cijeli svijet e biti uzdrman nesreama svake vrste (Presveta Djevica je imala tuan izraz, govorei ovo). Ali, doite na podnoje ovog oltara, tu e biti izlivene milosti na sve osobe koje ju budu traile s povjerenjem i arom i one e biti izlivene na velike i na male... Onda je Djevica govorila o slabostima u dvjema zajednicama, i nastavila: Ali e velike nesree doi; opasnost e biti velika: ne strahujte; dobri Bog i sv. Vinko titit e zajednicu... (Presveta Djevica je i dalje bila tuna). I ja sama u biti s vama... bit e rtava (Presveta Djevica je imala suze u oima, dok mi je to govorila). Bit e rtava meu sveenstvom Pariza... Gospodin nadbiskup e umrijeti (opet se pojavie suze u njenim oima). Dijete moje, kri e biti prezren, krv e ulicama tei (ovdje Presv. Djevica nije mogla govoriti; patnja se oitovala na njezinu licu). Dijete moje, ree mi ona, cijeli svijet e biti u tuzi. Mislim, kad e se to zbiti: etrdeset godina i deset i poslije toga mir. (Misermont, op. cit.). Intervencije s neba, okolnosti ukazanja, rijei i patnja Presv. Djevice Marije, svakako su izvan svake proporcije sa prostom promjenom politike vlasti, kako kae Roger (Poruke Djevice Marije, str. 40., Tequi.). Radilo se o ozbiljnoj stvari Sotonine pobjede. Petnaest dana poslije Gospinog ukazanja vie nije bilo Kristova borca, bio je svrgnut branitelj Rimske Crkve: vrata su bila otvorena zabludama koje su trebale da se raire po svijetu. Poslije 40 godina bit e jo jedan estok napad. Masonerija je posvuda preduzimala ruenje kranskog poretka, a u Francuskoj je to bilo osobito sustavno i programirano, to e se kasnije kada se za as bude podigao veo s tajne jasno nazrijeti u takozvanom sinarhistikom paktu: Br. 136 Imperijalna sinarhika era poinje s Francuskom i

12

preko Francuske irom svijeta. Tako su planirali gospodari svijeta! Roger Rebut to ovako objanjava: Budui da je Francuska poetna postaja u trijumfu Krista Kralja, to je upravo od Francuske i posredstvom Francuske, odvojivi je od Boga, Sinarhija htjela uspostaviti gospodarstvo nad svijetom (op. cit. 273 274.). Djevica se ukazala u Parizu, gdje su martinisti, sinarhisti i ostali paramasonski akteri tehnokracije i krupnog kapitala planirali svjetsku hegemoniju i univerzalnu republiku. to je mala seminaristkinja Sestara Milosrdnica mogla da zna ili ak da sluti o tim tajanstvenim svjetskim makinacijama? Djevica je meutim dola u Pariz da stane nogom na glavu zmije, kao to je to Katarina Labour vidjela u jednom kasnijem ukazanju. to se tie izraza i deset i poslije toga mir, to je izazvalo velike rasprave i komentare, a neki su posumnjali u autentinost tih rijei. Vie od stotinu godina poslije tog parikog ukazanja Gospina, ona e nas upozoriti da ne pekuliramo s datumima. To 10 je uzeto u alegorijskom smislu; postalo je simbol muke, tegobnog zamraenja svijesti, otkupljenja strahom koji su povoljni uslovi za iskuenja i za napade Zloga: nije li to dananja situacija u svijetu? Nad Parizom i Francuskom spustili su se tamni oblaci; pale su rtve koje su nagovijetene. Mason Asweld, iz loe Novi hram, izjavljivao je: Jedna jedina mrnja hrani sve nae pristalice, to je mrnja prema Burbonima i jezuitima ... Novi templari (masoni) nemaju drugi zavjetni cilj osim unitenja katolicizma.. . (Mgr. Delassus: Antikranska urota, s. 232). Ali su moda imali jo jedan cilj: na ruevinama katolicizma i svijeta podii svoje carstvo! U Francuskoj se vodio najbjesomuniji rat protiv kranstva; rairie se zablude, liberalizam je uao i meu same crkvene ljude, pod utjecajem de Lamennaisa, de Lacordairea i de Montalemberta. I to je bio poetak. Ali je Djevica plakala nad samim tim poecima, kao nad klicama zla, koje e s vremenom isklijati i donijeti svoje gorke plodove itavu ovjeanstvu. Meutim, ljudi se slabo osvru na opomene Neba, pa ak i kad ih sama Majka Boja daje ljudima, plaui nad njihovom sudbinom. Ukazanje nae Gospe 27. studenoga 1830. Proli su burni srpanjski dani. Razliite pojave nadnaravnog reda bile su odgovor Neba. Naravno, dogaaji su proli, ali trijezni ljudi, koji ue povijest i koji se dre dobrih savjeta, shvatit e ih kao trajnu opomenu; oni e znati da krvavi dogaaji opet mogu naii, osobito kada se kratkovidnost ljudi udrui s kratkim pamenjem. Strani dogaaji redat e se u sve stranijim reprizama, a ono malo sredstvo, koje je Nebo, posredstvom nae Gospe, nae Pomonice i Zagovornice, dalo da se iskuje na zemlji, kao da je zaboravljeno; tako se rijetko nosi udotvorna medaljica oko vrata, i u danima pred veliku katastrofu, koju, ovaj put, najavljuju i mistici, i uenjaci i politiari!

13

Od rujna 1830. do rujna 1831. godine, Djevica se ukazala barem pet puta, ali je najznaajnije ono ukazanje od 27. studenoga 1830. Sestra Katarina ovako je svjedoila o tim pojavama: To je bilo 27. studenoga 1830. godine, u subotu pred nedjeljom Adventa ... Bila sam uvjerena da u vidjeti Presv. Djevicu ... ivjela sam u toj nadi... U pet i pol sati naveer, nekoliko trenutaka poslije poetka meditacije, u velikoj tiini, uini mi se da dolazi neki um od tribine, s one strane gdje je bila slika sv. Josipa, um poput utanja svile. Pogledavi ovamo, primijetih Presv. Djevicu u visini slike sv. Josipa. Presv. Djevica bijae uspravna; srednjeg stasa, u dugoj haljini od bijele svile, nainjene la vierge, kako se to kae, s ravnim rukavima, s bijelim velom, koji joj pokriva glavu i dosee, sa svake strane, do glenjeva... Nogama se oslanjala na jednu bijelu kuglu, zapravo bila je to polukugla, ili mi se bar ukazalo pola kugle; pod nogama joj je bila zmija, zelenkaste boje, sa utim mrljama; osim toga, ona je u rukama drala kuglu koja je predstavljala globus, a ruke je drala u visini eluca, na jedan blagi nain; oi su joj bile jedno vrijeme okrenute k nebu, a onda opet sputene. Njezina pojava bjee divna, i ja je ne mogu opisati... Kada je globus ieznuo, Presveta Djevica je rairila ruke. Primijetih prstenje na njezinim rukama; na svakom prstu su bila po tri prstena: najvei su bili u blizini ake, oni srednje veliine u sredini i na kraju oni najmanji, i svaki prsten bio je prekriven draguljima razmjerne veliine. Zrake sve ljepe jedna od druge izbijale su iz tih kamena, najvei su zraili najveim zrakama, a oni najmanji najmanjim, produujui se, zrake su se sve vie irile, tako da je pri dnu sve bilo ispunjenom tim zrakama i ja nisam mogla vidjeti svojih nogu... U trenutku, dok sam je promatrala, Presv. Djevica spusti pogled i zagleda se u me. Zauh glas, koji mi ree ove rijei: Ova kugla koju vidi predstavlja cijeli svijet, osobito Francusku ... i svaku osobu posebno ... Tu se ja ne mogu izraziti o svemu onome, to sam doivjela i to sam ugledala, o ljepoti i sjaju tih lijepih zraka ... To je simbol milosti, to je izlijevam na sve one koji je trae; dio globusa, gdje su se najvie izlijevale, bijae Francuska. Uini mi da shvaam kako je prijatno moliti Presv. Djevicu i kako je ona puna blagosti prema svima, koji je mole, koje milosti dijeli svima, koji ih trae, i koju radost ona osjea, dijelei im milost... U tom trenutku ... stvori se jedna slika oko Presv. Djevice, pomalo ovalna, na kojoj bijahu napisane ove rijei u polukrugu, polazei od njezine desne ruke, pa nad njezinom glavom i zavravajui u visini njezine lijeve ruke: O MARIJO, BEZ GRIJEHA ZAETA, MOLI ZA NAS, KOJI SE TEBI UTJEEMO pisalo je to zlatnim slovima. Tada zauh jedan glas, koji mi ree: Uini, uini da se iskuje medalja po ovom modelu; svi oni koji je budu nosili s blagoslovom i koji pobono budu molili ovu kratku molitvu, nosei medaljicu o vratu, primit e velike milosti: milosti e biti obilne za one osobe koje je budu nosile s povjerenjem ...

14

Za trenutak uini mi se, da se slika okrenula. Na drugoj strani medalje vidjeh monogram Presvete Djevice nainjen od znaka M, dva srca, Isusa i Marije, koje sam razlikovala jer je jedno bilo okrueno krunom od trnja, a drugo probodeno maem. Oko medalje bila je kruna od dvanaest zvijezda. Radoznala, da saznam to treba ispisati na poleini medalje, jednog dana u meditaciji, uini mi se da ujem glas koji mi ree: M i dva srca kau dosta. U jednom kasnijem ukazanju, tokom prosinca 1830. godine pojavi se Djevica, ne vie u visini slike Josipa, ve u blizini tabernakula, i neto natrag; Presv. Djevica bila je obuena kao ranije i u rukama je drala zemaljsku kuglu, koju je prikazivala Naem Gospodinu; i tada su njezine ruke zraile. Moje dijete, ona jo jednom objasni vidjelici, ova kugla predstavlja cijeli svijet, posebno Francusku, i posebno svaku duu. Zapamti dobro: "Cijeli svijet, posebno Francusku i posebno svaku duu'. Ovi dragulji iz kojih ne izbija nita, to su milosti koje su zaboravili da od mene trae. Tokom prve faze objavljivanja Djevica je stopalima pritiskala zmiju, Sotonu, da ga sprijei kretati se i trovati svijet, Francusku i svaku duu posebno, koje Djevica prikazuje Bogu. Kristovo kraljevstvo nad svijetom izraeno je kriem koji se istie na vrhu kugle koju Naa Gospa dri u rukama, ali to je i znak njezina kraljevskog dostojanstva, koje je pridodano kraljevskom dostojanstvu njezina Sina, kako ui Pijo XII, prilikom krunjenja Fatimske Gospe: Isus je kralj vjenih vremena po naravi i osvajanjem; po Njemu, s Njim, podinjena Njemu, Marija je kraljica po milosti, po boanskom savezu, osvajanjem, izborom posve osobitim. I njezino kraljevstvo je prostrano kao i ono njezina Sina, jer nita nije iskljueno iz njezine dominacije. Francuski interpretatori parikih ukazanja Nae Gospe rado se, i razumljivo, pozivaju na ukazanje Krista Kralja u Paray-le-Monialu, on je izrazio volju da trijumfira nad narodima i da, posredstvom Francuske, narode podini svom Kraljevstvu. Roger Rebut tako, pred tom ulogom Francuske, ali i svake due, uzvikuje: Kakva vokacija, ali i kakva odgovornost. Treba zabiljeiti, da je jo i prije roenja Djevice Marije u regionu Chartres, galski narod prihvatio Izaijino proroanstvo, da e jedna djevica zaeti i roditi sina (Iz. 7). Priscus, kralj Chartresa, posvetio je Virgini Pariturae, Djevici koja e roditi, svoje kraljevstvo i svoje podanike. Notre-Dame deSous-Terre, u Chartresu, je tako najstarije svetite na svijetu posveeno Djevici Mariji. (R. Rebut, op. cit. 46.). Ali: Mi povjeravamo zatiti nebeske Marije cijeli ljudski rod, sa svojim problemima i svojim patnjama, sa svojim legitimnim eljama i arkim nadama, kazao je Pavao VI, zakljuujui tree zasjedanje II vatikanskog koncila. Nitko, po uenju konstitucije o Crkvi, nije iskljuen iz Bojeg naroda. Svi ljudi su pozvani da budu sudionici Bojeg naroda. (Ekl., 13).

15

Cio Boji narod i cijeli ljudski rod, Marija, Kraljica svijeta i Majka Crkve predaje Gospodinu, prikazujui mu, svaku duu posebno. Vidimo kako obavlja prvi in posredovanja: Prikazanje, ali, kao Posrednica izmeu Isusa i ljudi, ona i moli i dijeli milosti. Vidjeli smo u izjavama Katarine Labour, da je Djevica Marija bila u nebo uprla pogled pun molbe, dok je irila ruke izlijevajui milosti. Zrake, koje su izbijale iz prstenja, predstavljale su milosti, to ih daje osobama koje ih trae. Te su zrake tako guste da preplavljuju svjetlou itav globus. Ako je neko mjesto vie osvijetljeno na toj kugli, nije to zato to su neki narodi poaeni, ve to su se neki narodi, kao i neki ljudi, vie odazvali. Djeca Marijina Novo oruje protiv Sotone dano je svijetu: udotvorna medaljica. Ona je tako nazvana jer se fantastinom brzinom poela iriti po svijetu i uskoro su se mogla utvrditi njezina udotvorna djelovanja; zabiljeena su brojna ozdravljenja i obraenja. Dvije godine poslije ukazanja medaljica je bila iskovana; veliku pomo ukazao joj je i misijski sveenik Aladel. Godine 1835. ustanovljena je kanonska komisija koja e utvrditi istinitost vienja sestre Katarine Labour. Gospodin Aladel, duhovni voa sestre Katarine, imao je jo jednu misiju. Godine 1876. sestra Katarina mu je pisala: Jednog dana, ja se sjeam da sam kazala: Presveta Djevica eli od vas jo jednu misiju; vi ete biti osniva i upravitelj bratovtine Djece Marijine, kojoj e Presveta Djevica udijeliti mnoge milosti. Dobit e se oprosti, djeca e imati veliku utjehu; bit e mnogo sveanosti, mjesec svibanj e se svuda sveano slaviti uz veliki sjaj. Tako e biti i u mjesecu sv. Josipa; bit e mnogo pobonosti; velika e biti zatita Josipa. Bit e i velika pobonost prema Presv. Srcu (Misermont, op. cit. s. 184.). Sv. istoa i istinska pobonost ideali su koje je od zajednice Djece Marijine zahtijevala Presv. Djevica, dok se po teorijama Haute Vente, najveeg karbonarskog sjedita, programiralo upravo suprotno. Karbonar Vindice, iz Haute-Vente, koja je imala etrdeset lanova, pisao je svom efu Nubiusu: Dvije osnove drutvenog poretka (katolicizam i monarhija) mogu pasti od pokvarenosti. Odlueno je na naim savjetovanjima da mi vie ne elimo krane; dakle, popularizirajmo sve poruke u puku; neka ih udiu sa svih pet osjetila, neka ih piju, neka ih se nasite. Uinimo srca pokvarenim i vi ne ete imati vie katolika. (Mgr de Segur Revolucija). Haute-Vente je bila najtajanstvenija masonska grupa, koja je sebi bila stavila u zadatak unitenje svjetovne moi Papa, kvarei lanove Crkve, korupcijom obiaja i dogma. Masonski konvent u Lijonu, 1924. godine, zakljuio je: Treba da pokvarimo ovjeka, i zato treba svui enu i dijete (R. Rebut, op. cit. 51.). Religija se ne plai otrice noa, ali ona moe pasti pod teinom pokvarenosti. Ne propustimo nikada da ih kvarimo; sluimo se kao izgovorom sportom, higijenom i klimatskim lijeenjem. Da bismo ih iskvarili, treba da nai djeaci i djevojice prakticiraju nudizam u oblaenju.

16

(Obavjetenja Framasonerije loama cijelog svijeta, svibanj 1928. godine R. Rebut, op. cit. 26.). Imajui sve ovo pred oima bit e nam jasnija brojna upozorenja Nae Gospe, u najnovijim ukazanjima, koja se odnose na sustavno djelovanje tajnih drutava, kroz kole, sredstvima komunikacija, modom, stvaranjem poganskih i nemoralnih navika; ta upozorenja su osobito jasno izraena u Baysideu (New York), gdje se Naa Gospa ukazuje kao Pomonica majki. O smrti, gdje je tvoja pobjeda? Godine 1907. zapoeo je proces za beatifikaciju (proglaenje blaenom) u Rimu, a 11. prosinca 1907. godine dobila je slubenica Boja naslov asna. Godine 1933. po nalogu Svete Kongregacije za obrede, trebalo je ekshumirati dragocjene ostatke svetice. Iskapanje njezina tijela bilo je 21. oujka 1933. godine, u prisutnosti kardinala Verdiera, tadanjeg parikog nadbiskupa. To je bio trenutak potresenosti. Na veliko uenje lijenika, sveenika i nekih prisutnih sestara, pronali su njezino sveto tijelo potpuno sauvano, ak su i njezine oi zadrale svoju plavu boju; te oi koje su tako esto gledale Majku Boju. Smrt je potedjela i haljine toga djevianskog tijela, ije su sklopljene ruke preko dva sata poivale na koljenima Bezgrjene Djevice. Proljetna sunana zraka tajanstveno je osvjetljavala tu sliku. Doista, to je bilo mistino proljee zarunice u Pjesmi nad pjesmama, koje se je sjedinilo s proljeem zemlje: Cvijee se po zemlji ukazuje, vrijeme pjevanja doe i glas se grliin uje u naem kraju. Smokva je izbacila prve plodove, vinograd u cvatu mirie, ustani, dragana moja, ljepoto moja, doi. (Pj. 2,11-12)

17

La Salette

I u La Saletti Naa Gospa plae. ne 18. rujna 1846. g., uoi svetog ukazanja Djevice ja sam sama, kao i obino, uvala etiri krave svoga gazde. Oko 11 sati ujutro vidjeh, da mi se pribliava neki djeak. Kad ga ugledah, prestraila sam se; inilo mi se, da svi znadu, da izbjegavam svako drutvo. Djeak mi se priblii i ree: Mala, ja idem s tobom; ja sam takoer iz Corpsa. Ve na te rijei pokazala se moja odbojna narav; i, povukavi se nekoliko koraka unatrag, rekoh mu: Ne elim nikoga, hou da budem sama. Poeh se udaljavati, ali me taj djeak pratio i molio me: Hajde, pusti me sa sobom, moj mi je gospodar kazao da svoje krave uvam s tvojima, ta ja sam iz Corpsa. Udaljujui se od njega, dala sam mu znak, da ne elim biti ni s kim; i, kad sam se ve udaljila, sjedoh na livadu. Tu sam razgovarala s malim cvjetiima Dobroga Boga. Odmah nakon toga pogledah iza sebe i ugledah Maksimina kako sjedi pokraj mene. Ree mi: Vidi, ja u biti pristojan. Ali moja zla narav nije htjela da zna ni za kakve razloge. Naglo sam ustala, pobjegla jo dalje, nita ne govorei, i nastavila sam se igrati s cvjetiima Dobroga Boga. Trenutak iza toga Maksimin se ponovo nae pored mene i opet mi je govorio, da e biti veoma paljiv, da mi nee smetati, da mu je dosadno da bude sam i da mu je gazda rekao da bude sa mnom, itd. Ovaj put mi se saalio, zato sam mu dopustila da sjedne, ali ja sam se i dalje igrala s cvjetiima Dobroga Boga. Ali Maksimin nije dugo utio, nego zapoe da se smije (ja sam mislila, da mi se ruga); pogledah ga, a on mi ree: Zabavljajmo se, hajde da se zajedno igramo. Nisam nita odgovorila, jer sam bila takva neznalica, da nisam znala nita o nekim zajednikim igrama, jer sam uvijek bila sama. Ja sam se i dalje igrala s cvjetiima. A Maksimin, pribliivi mi se, nije prestao da se smije, govorei mi, da cvijee nema ui, da bi me ulo, i da treba da se zajedno igramo. Ja nisam nikako bila raspoloena za igre, koje mi je predlagao. Konano poela sam razgovarati s njim, a on mi ree, da e brzo istei deset dana, koliko je trebalo da provede kod gazde, i da e uskoro svom ocu u Corps, itd... 18

Dok mi je govorio, zazvonie lasaletska zvona, bio je Angelus. Dadoh znak Maksiminu da uzdigne svoju duu k Bogu. On razotkri glavu i za trenutak pribra se u tiini. Zatim mu rekoh: eli li ruati? Da, odgovori on. Hajdemo. Sjeli smo. Izvadih iz torbe jela, koja su mi gazde dale, i po svom obiaju, prije nego to sam naela mali okrugli kruh, uinih noem na njemu znak kria i u sredini rupicu govorei: Ako je tu avo, neka izae. a ako je dragi Bog, neka ostane, i brzo, brzo zatvorim tu rupu. Maksimin prsnu u smijeh i nogom udari moj kruh, koji se otkotrlja do podnoja brda, gdje se izgubi. Na sreu, imala sam jo jedan komad kruha to ga zajedno pojedosmo, a potom smo se igrali. Kad sam kasnije vidjela, da je ogladnio, pokazala sam mu mjesto u planini gdje je bilo sitnoga voa. On odmah poe onamo, najede se i meni donese pun eir. Naveer siosmo zajedno s planine i obeasmo da emo ponovo doi da uvamo nae krave zajedno. Sutradan, 19. rujna, zajedno smo se uspinjali na brdo. Vidjeh. da je Maksimin vrlo dobar, veoma jednostavan, i da rado govori o onome, o emu i ja volim priati; bio je vrlo posluan, ne drei mnogo do svojih osjeaja; samo je bio pomalo radoznao, jer, kad bih se udaljavala od njega, i kad bi vidio da se negdje zadravam, on bi brzo dotrao da vidi, to radim, i da uje, to govorim cvijeu Dragoga Boga; a ako ne bi doao na vrijeme, pitao bi me, to sam kazala. Maksimin me zamoli, da ga nauim nekoj igri. Rekoh mu da nabere cvijea i da nainimo raj. Oboje se dadosmo na posao; uskoro smo imali veliku koliinu raznobojnog cvijea. Iz sela se uo Angelus, jer nebo je bilo bistro; nije bilo ni oblaka. Kad smo Dragom Bogu kazali ono, to smo znali, rekoh Maksiminu, da treba da nae krave odvedemo na jednu malu zaravan u blizini potoka, gdje je bilo kamenja za izgradnju raja. Odvedosmo krave do oznaenog mjesta i zatim se odmorismo; kasnije nastavismo da odnosimo kamenje i da gradimo kuu, koja se sastojala od jednog prizemlja, tako zvanog naeg stana, i jednoga kata, koji smo smatrali rajem. Taj kat bio je ureen raznobojnim cvijeem i s krunicama, koje su visjele na stabljikama. Taj raj bio je prekriven jednom jedinom irokom ploom koju smo prekrili cvijeem; cvjetne vijence objesili smo unaokolo. Kad je raj bio dovren, mi se zagledasmo; osvoji nas san i udaljivi se odatle dva koraka, mi zaspasmo na travi. Lijepa Gospoa sjede na na raj, a da ga ne srui. Probudivi se i ne ugledavi krave, pozvah Maksimina, i popeh se na brdace. Odatle sam mogla vidjeti da krave mirno spavaju. Ja sioh, kad je Maksimin pristizao na brdace, i tada iznenada ugledah lijepu svjetlost, sjajniju od sunca i jedva sam dospjela da kaem: Maksimine, vidi li to dolje? Ah! Moj Boe. U tom trenutku ispadne mi tap iz ruke. Ne znam, to se u meni tog trenutka tako ugodno zbilo, ali osjetih da sam neim privuena, osjetih veliko potovanje puno ljubavi, a srce mi je htjelo da potri bre od mene.

19

Ustrajno sam promatrala tu svjetlost, koja je bila nepokretna; a kad se ona otvori, ugledah drugu svjetlost, sjajniju i u pokretu, i u toj svjetlosti, prelijepu Gospou koja je sjedjela na naem raju s glavom u rukama. Ta lijepa Gospoa ustade i blago prekrii ruke, promatrajui nas, pa nam ree: Priite, djeco moja, ne plaite se; ja sam ovdje, da vam objavim veliku novost. Ove blage i mile rijei uinie da poletim sve do nje, a moje srce htjede da se zauvijek priljubi uz nju. Stigavi sasvim blizu lijepe Gospoe bila sam pred njom, neto s desne strane, ona poe govoriti; a istodobno poee i suze da joj teku iz njenih lijepih oiju: Ako moj narod ne eli podiniti se, ja sam prisiljena pustiti da padne ruka mog Sina. Ona je tako teka i tegobna, da je ne mogu vie zadrati. Ve dugo patim zbog vas. Ukoliko elite, da vas moj Sin ne napusti, ja sam duna moliti ga bez prestanka. A vi ostali toga ne inite. Treba da mnogo molite i da dobro inite, ipak nikada ne biste mogli nadoknaditi patnju koju sam ja za vas preuzela. Dala sam vam est dana da radite, a za sebe sam zadrala sedmi dan, ali se na to ne eli pristati. To upravo veoma oteava ruku mog Sina. Oni koji tjeraju kolica, ne znaju govoriti drugaije, a da u govoru ne spominju ime mog Sina. Ukoliko plodovi trule, to je samo zbog vas. Uinila sam da to vidite prole godine na krumpiru; vi za to niste marili; naprotiv: kad ste vidjeli da je krumpir truo, vi ste psovali i spominjali ime mog Sina. Krumpir e i dalje trunuti, a za Boi ga vie nee biti. Ovdje sam pokuala rastumaiti rije pommes de terre; ja sam mislila da to znai jabuke. Lijepa i dobra Gospoa pogodi moje misli i nastavi: Vi me, djeco, ne razumijete? Ja u vam to drugaije kazati. (Gospoa to ponovi na njihovu dijalektu /patois/. Melanija prevodi na francuski: Ukoliko plodovi trule, to je samo zbog vas.) Gospoa nastavi: Ako imate ita, ne treba da ga sijete. Sve to posijete, sve e to ivotinje pojesti; a, ako donese plod, sve e se u prah pretvoriti, kad ga budete vrili. Doi e velika glad. A prije nego doe glad, malu djecu ispod sedam godina zahvatit e groznica i umirat e na rukama onih, koji e ih drati; ostali e ispatati glau. Orasi e biti ravi, groe e trunuti. Na tome mjestu, jedan trenutak, nisam mogla uti glas lijepe Gospoe, koja me ushiivala, iako sam vidjela da je nastavila govoriti pokreui svojim divnim usnama. Tada je Maksimin primao svoju tajnu. Potom, obraajui se meni, Presveta Djevica govorila mi je na francuskom jeziku i povjerila mi je jednu tajnu. Te tajne evo u cjelini, evo je takve kakvu mi je ona predala: Tajna

20

Melanija, ono to u vam danas kazati, nee zauvijek biti tajna; moi ete to objaviti 1858. godine (godina ukazanja Majke Boje u Lurdu). Sveenici, slubenici mog Sina, svojim su ravim ivo-tom, svojim nepotovanjem i nepobonou, kojom slue svete tajne, svojom ljubavlju prema novcu, prema astima i zadovoljstvima, postali kloake neistoe. Da, sveenici trae kaznu, i kazna visi nad njihovim glavama. Teko sveenicima i drugim osobama, posveenima Bogu, koji, svojom nevjernou i svojim ravim ivotom, ponovo razapinju mog Sina! Grijesi Bogu posveenih osoba vapiju do Neba i zazivaju kaznu i, gle, Boja je kazna pred njihovim vratima, jer se vie ne moe nai nikoga, tko bi zazivao milosre i oprost za grijehe naroda; nema vie blagorodnih dua, nema vie nikoga, koji je dostojan prikazati preistu rtvu Vjenomu za spasenje svijeta. Bog e kazniti svijet kao nikada dosada. Teko stanovnicima zemlje! Bog e izliti svoju srdbu, i nitko nee moi izbjei tolikim sakupljenim zlima. Upravitelji, voe naroda Bojega, zanemarili su molitvu i pokoru, i demon je zamraio njihovu inteligenciju; oni su postali lutajue zvijezde, koje stari avao svojim repom vue za sobom, da propadnu. Bog e dopustiti staroj zmiji da unese razdor meu one, koji vladaju, u sva drutva i u sve obitelji. Patit e od fizikih i od moralnih patnja; Bog e prepustiti ljude same sebi i poslat e kazne koje e se naizmjenino zbivati tokom tridesetpet godina. ovjeanstvo je pred najstranijim nevoljama i najveim dogaajima; ono treba oekivati da se njim vlada eljeznom rukom i da pije kale Boje srdbe. Neka Namjesnik mog Sina, Vrhovni Pontifeks Pijo (IX) ne naputa vie Rima poslije godine 1859., ali neka ostane vrst i odvaan, neka se bori orujem vjere i ljubavi, i ja u biti s njim. Neka nema povjerenja u Napoleona; njegovo je srce dvolino, i kad bude htio biti istovremeno Papa i car, Bog e ga tada napustiti; on je orao koji, u tenji k stalnom usponu, pada na ma, koji je trebao posluiti da prisili narode, da se uzdignu. Italija e biti kanjena zbog njene elje da se oslobodi jarma Gospodara nad gospodarima; tako e ona biti preputena ratovima; krv e tei na sve strane: crkve e biti zatvorene i oskvrnjene; sveenici, kao i redovnici, bit e proganjani; bit e osuivani na smrt i bit e okrutno umoreni. Mnogi e se odrei vjere, i bit e mnogo sveenika i redovnika, koji e se odijeliti od prave religije; meu tim osobama bit e i biskupa. Neka se Papa uva udotvoraca; dolo je vrijeme kad e se u zraku i na zemlji zbivati najneobinija udesa. Godine 1864, bit e puten iz pakla Lucifer s velikim brojem demona; oni e postepeno potkopavati vjeru ak i kod osoba posveenih Bogu; oni e ih zaslijepiti tako, da e samo po

21

izvanrednoj milosti moi pojmiti duh ovih zlih anela; brojni samostani potpuno e izgubiti vjeru i izgubit e se mnogo dua. Rave knjige umnoit e se na zemlji, a duhovi tmine posvuda e donositi mlitavost u stvari, koje se odnose na slubu Boju; oni e imati veliku mo nad prirodom; postojat e crkve koje e sluiti tim duhovima. Zli duhovi prenosit e ljude s jednog mjesta na drugo, a meu njima i sveenike, jer ne e biti voeni dobrim duhom Evanelja, koji je duh poniznosti, milosra i revnosti za slavu Boju. Oni e uskrisivati mrtve, ak i pravednike (to jest mrtvi e uzeti oblije pravednika, koji su nekada ivjeli na zemlji, da bi bolje zaveli ljude; ti tobonji uskrsli mrtvaci, koji su u stvari sami avoli u tom obliju, propovijedat e jedno drugo evanelje, suprotno Evanelju Isusa Krista, nijeui postojanje raja i dua osuenih na vjenu propast. Sve te due init e se kao da su sjedinjene sa svojim tijelom to je Melanijina opaska). Na sve strane zbivat e se izvanredna udesa, jer e se prava vjera ugasiti, a lana svjetlost obasjat e svijet. Teko crkvenim dostojanstvenicima, koji se brinu jedino o tome kako e stei vee bogatstvo, kako e sauvati autoritet i vladati tatinom. Namjesnik mog Sina mnogo e patiti, jer e neko vrijeme Crkva biti preputena velikim progonima; to e biti vrijeme tame; Crkva e biti u stranoj krizi. Sveta Boja vjera bit e zaboravljena, a svaki pojedinac htjet e da sam upravlja i da bude nad svojim slinima. Dokinut e se svaka graanska i crkvena vlast, svaki red i pravda bit e baeni pod noge; vidjet e se samo umorstva, mrnja, zavist, la i nesloga, ne e biti ljubavi prema domovini i prema obitelji. Sveti Otac patit e mnogo. Ja u biti s njim do kraja, da bih primila njegovu rtvu. Zli e nekoliko puta nasrnuti na njegov ivot, a da mu ne e moi nakoditi u tim danima; ali ni on, ni njegov nasljednik (koji ne e dugo vladati opaska Melanije)... ne e ugledati triumf Crkve Boje. Sve graanske uprave imat e jedan jedini nacrt, koji e se sastojati u tome, da se dokinu i da ieznu svi religiozni principi, da bi ih zamijenili materijalizmom, ateizmom ili spiritizmom i porocima svih vrsta. Godine 1865. doi e mrzlost opustoenja na sveta mjesta; u samostanima cvijee Crkve e istrunuti i demon e se pojaviti kao kralj srdaca. Neka oni, koji su na elu redovnikih zajednica, budno paze, koje osobe primaju, jer e se demon okoristiti svakom zlobom, da bi u redovnike redove uvukao osobe predane grijehu, jer e bezakonje i tjelesna zadovoljenja biti rasprostranjena po cijeloj zemlji. Francuska, Italija, panjolska i Engleska bit e u ratu; krv e tei ulicama; Francuz e se boriti s Francuzom, Talijan s Talijanom, a zatim e se povesti jedan opi rat koji e biti straan. Kroz neko vrijeme Bog se ne e

22

sjeati ni Francuske ni Italije, jer one ne e znati za Evanelje Isusa Krista. Zli e rasprostraniti svu svoju zlobu; ubijat e se, uzajamno e se masakrirati sve do u domove. Na prvi udar njegova stranog maa planine i cijela priroda drhtat e od uasa, jer su bezakonja i zlodjela ljudi provalila kroz nebeski svod. Pariz e biti spaljen, a Marseille e biti potopljen; mnogi e veliki gradovi biti potresom uzdrmani i porueni; povjerovat e se da je sve izgubljeno; vidjet e se samo umorstva; ut e se samo zveket oruja i svetogrdne psovke. Pravedni e mnogo patiti. Njihove molitve, njihove pokore i suze dii e se do Neba, i cio Boji narod trait e oprotenje i milosre, i trait e moju zatitu i moje posredovanje. Tada e Isus Krist, inom svoje pravde i svog velikog milosra prema pravednima, zapovjediti svojim anelima da usmrte sve njegove neprijatelje. Odjednom e izginuti svi progonitelji Crkve Isusa Krista i svi ljudi predani grijehu, i zemlja e postati poput pustinje. Tada e doi mir, pomirba Boga s ljudima. Isus Krist e biti sluen, klanjat e mu se i bit e slavljen; ljubav e posvuda cvasti. Novi kraljevi bit e desna ruka Svete Crkve, koja e biti snana, jednostavna, pobona, siromana, revna i koja e nasljedovati vrline Isusa Krista. Evanelje e biti posvuda propovijedano, i ljudi e veoma napredovati u vjeri, jer e biti jedinstvo izmeu radnika Kristovih i ljudi koji e ivjeti u Bojem strahu. Taj mir meu ljudima ne e biti dugog vijeka. Dvadeset-pet godina dobra uroda uinit e, da se zaboravi, da su grijesi ljudi uzrok svih nevolja koje dolaze na zemlju. Jedan pretea Antikrista svojim trupama od vie naroda borit e se protiv pravog Krista, jedinog Spasitelja svijeta; on e proliti mnogo krvi i nastojat e unititi kult Boga, da bi se sam nametnuo kao boanstvo. Na zemlju e udariti sve vrste poasti (a povrh svega kuga i glad, koji e biti posvuda), bit e ratova sve do posljednjeg rata, koji e voditi deset Antikristovih kraljeva, koji e svi imati jedan jedini plan, a bit e jedan jedini koji e vladati svijetom. Prije nego to se to dogodi, na svijetu e vladati lani mir, mislit e se jedino na zabave, zli e se prepustiti svim vrstama grijeha, ali djeca svete Crkve, djeca vjere, moji istinski nasljedovatelji rast e u ljubavi Bojoj i u vrlinama, koje su mi najdrae. Blago jednostavnim duama, koje su voene Duhom Svetim! Ja u se boriti zajedno s njima, sve dok ne uu u puninu vremena. Priroda trai osvetu nad ljudima i dre od uasa u iekivanju onoga, to se mora dogoditi zemlji okaljanoj zloinima. Drite, zemljo i vi, koji obavljate slubu Isusu Kristu i koji nadasve oboavate sami sebe, drite, jer e vas Bog prepustiti svom neprijatelju zato, to su sveta mjesta postala i iskvarena. Mnogi samostani nisu vie Boje kue, ve panjaci Asmodeja i njegovih. To e biti u doba, kad e se roditi Antikrist, od jedne idovske redovnice, od jedne lane djevice, koja e imati odnos sa starom zmijom, uiteljicom

23

neistoe; njegov e otac biti Ev. (negdje stoji: biskup; Ev. je kratica od veque = biskup). Raajui se, on e bljuvati svetogra, imat e zube; jednom rijeju bit e to utjelovljeni avao; on e isputati zastraujue krikove, init e udesa, a hranit e se neistoom. On e imati brau, koja, premda nee biti utjelovljeni avli kao on, ali e biti djeca zla; u dvanaestoj godini bit e zapaeni po svojim hrabrim pobjedama koje e izvojevati svaki na elu vojske, koje e pratiti paklene legije. Izmijenit e se godinje dobi; zemlja e davati samo rave plodove; zvijezde e izmijeniti svoje uobiajene putanje. Mjesec e svijetliti samo slabom crvenkastom svjetlou. Voda i vatra prouzroit e zemaljskoj kugli grevite pokrete i strane potrese, koji e progutati planine, gradove... itd. Rim e izgubiti vjeru i postat e sjedite Antikrista. Demoni zraka init e s Antikristom velika udesa na zemlji i u zraku, a ljudi e se sve vie izopaivati. Bog e se brinuti o svojim vjernim slugama i ljudima dobre volje. Evanelje e se propovijedati po svoj zemlji, svi narodi i sve nacije znat e za istinu! Ja upuujem zemlji neodgodivi poziv: Pozivam sve istinske uenike Boga ivoga i koji vladaju na nebesima; pozivam istinske sljedbenike Krista, koji je postao ovjekom, jedinoga i istinskog Spasitelja svijeta; ja pozivam svoju djecu, svoje istinske poklonike, one, koji su mi se predali da ih odvedem svom boanskom Sinu, koje sam, da tako kaem, nosila u svojim rukama; one koji su ivjeli u mom duhu. Konano pozivam Apostole posljednjih vremena, odane uenike Isusa Krista, koji su ivjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromatvu i poniznosti, u preziru i tiini, u molitvi i u mortifikaciji, u ednosti i jedinstvu s Bogom, u patnjama i sakriveni od svijeta. Hajdete i pokaite se kao moja najdraa djeca; ja sam s vama i u vama, ukoliko vaa vjera bude svjetlost, koja e vas rasvjetljavati u tim danima nesree. Neka vas vaa revnost tako izgradi, da gladujete za slavu i ast Isusa Krista. Borite se, djeco svjetlosti, vi malobrojni, koji je vidite; jer evo vrijeme vremena, kraj krajeva. Crkva e biti zamraena, svijet e biti uasnut. Ali dolaze Enoh i Ilija puni Duha Bojega, oni e propovijedati s Bojom silom, i ljudi dobre volje vjerovat e u Boga, i mnoge due bit e utjeene, oni e veoma napredovati snagom Duha Svetoga i osudit e avolske zablude Antikrista. Teko stanovnicima zemlje! Bit e krvavih ratova i gladi. kuge i zaraznih bolesti, bit e kie i strane tue ivotinja, gromova koji e prodrmati gradove, potresa koji e progutati zemlje, u zraku e se uti glasovi, ljudi e udarati glavom o zidove, zazivat e smrt, a s druge strane smrt e im donijeti muenje, krv e tei na sve strane. Tko bi mogao pobijediti, kad Bog ne bi skratio vrijeme iskuenja? Boga e ganuti krv, suze i molitve pravednika. Enoha i Iliju e umoriti, poganskog e Rima nestati, s neba e padati vatra i spaliti tri grada, cio svemir bit e zahvaen uasom, i mnogi e popustiti i biti zavedeni, jer se nisu klanjali istinskom Kristu koji ivi meu njima; evo

24

vremena, sunce se zamrauje, vjera e jedino ivjeti. Evo vremena, ponor se otvara. Evo kralja tmina nad kraljevima. Evo zvijeri s njezinima, ona se naziva spasiteljem svijeta. On e se tatinom uzdii u zrak da bi dosegnuo Nebo, on e biti uguen dahom svetog Mihaela Arkanela. Past e, i zemlja, koja e tri dana biti u neprestanom razvitku, otvorit e svoju utrobu punu vatre, tu e biti baen u vjene bezdane pakla zajedno sa svojima. Tada e voda i vatra oistiti zemlju i unititi sva djela ljudske tatine, i sve e biti obnovljeno, Bog e biti sluen i slavljen. Potom mi je Presveta Djevica dala takoer na francuskom pravila jednoga novog reda. I, kad mi je saopila pravila toga novog reda, Presveta Djevica je nastavila: Ako se oni obrate, kamenje i stijene, pretvorit e se u ito, a sama e zemlja osjemeniti krumpir. Da li predano molite, djeco moja? Oboje odgovorismo: Oh, ne, gospoo, ne molimo mnogo. Ah, moja djeco, to treba da radite, da molite i naveer i ujutro. Kada ne moete vie, molite jedan Oena i jednu Zdravo Mariju, a kad imate vremena, molite vie. Samo poneka starija ena dolazi na sv. misu, ostali preko cijelog ljeta rade i nedjeljom, a zimi, kad ne znaju, to bi radili, oni ne odlaze na sv. misu, osim moda da se izruguju s vjerom. Za vrijeme korizme oni odlaze u mesarnicu kao psi. Zar niste vidjeli pokvareno ito, moja djeco? Oboje odgovorismo: Oh, ne, gospoo. Presveta Djevica obrati se Maksiminu: Ali ti, drago dijete, ti si to morao vidjeti jednom, kad si s ocem iao u Coin. ovjek iz mjesta kazao je tvom ocu: Doi vidjeti kako mi ito trune. Vi ste se navratili k njemu. Tvoj je otac uzeo dva tri klasa u ruku, protrljao ih i oni se pretvorie u prah. Kasnije, kad ste se vraali, i kad ste bili pola sata od Corpsa, otac ti dade komad kruha i ree: Dri, dijete moje, jedi ove godine, jer ne znam, hoe li imati to jesti idue godine, ako ito bude trulo kao ovo. Maksimin odgovori: To je zaista bilo tako, gospoo, ali se toga nisam sjetio. I Presveta Djevica zavri na francuskom: Dobro, djeco moja, uinite, da ovo doe do cijelog mog naroda! Potom ona krenu i doe sve do mjesta kamo sam se bila uspela da vidim gdje su mi krave. Njena su stopala dodirivala samo vrhove trave, a da je nisu savijale. Doavi na malu uzviicu, lijepa se Gospoa zaustavi, i ja brzo doem pred nju, da bih je lijepo, lijepo promatrala, i da bih nazrela kojim e putem nastaviti; jer u stvari, to se mene tie, ja sam bila zaboravila na krave i na gazde, kod kojih sam bila u slubi; ja sam zauvijek

25

i bezuvjetno pripadala mojoj Gospi; da, ja nisam htjela nikada, da je ostavim, ja sam je pratila bez misli, raspoloena da joj sluim, dok budem iva. S mojom Gospoom vjerujem da sam zaboravila i raj; jedina moja misao bila je kako da joj sluim u svemu, i ja vjerujem, da sam bila sposobna da uinim sve to je ona od mene traila da uradim, jer mi se inilo, da ima ogromnu mo. Promatrala me je s njenom dobrotom, koja me je privlaila k njoj; eljela sam, zatvorenih oiju, da se bacim u njeno naruje. Ali mi nije dala vremena da to uinim. Neosjetno se uzdigla nad zemljom na visinu otprilike metar ili neto vie, i, ostajui tako da lebdi u zraku sasvim kratko vrijeme, moja lijepa Gospoa pogleda u nebo, zatim na zemlju sa svoje desne i lijeve strane, a onda me pogleda u oi tako blago, s toliko ljubaznosti i dobrote, da sam vjerovala, da e me privui u samu sebe, i inilo mi se da se moje srce otvara njezinu Srcu. I, dok mi se srce topilo od radosti, lik moje dobre Gospoe polako je iezavao, inilo mi se, da se poveava kretanje svjetlosti ili da se skuplja oko Presvete Djevice, kao da bi me htjela sprijeiti da je dulje gledam. Tako je svjetlost zamjenjivala dijelove tijela koji su iezavali pred mojim oima, ili kao da se tijelo moje Gospoe, dok nestaje, pretvara u svjetlost. Onda se svjetlost u obliku kugle polako uzdignu u desnom smjeru. Ja ne mogu rei da li se obujam svjetlosti smanjivao prema tome, koliko se ona uzdizala, ili je zbog tog udaljavanja ona bivala sve manja, znam da sam ostala s uzdignutom glavom i s pogledom prikovanim u tu svjetlost, pa ak i kad je ona, stalno se udaljujui i smanjujui se, konano iezla. Kada skinuh pogled s nebeskog svoda, pogledah oko sebe, i vidjeh Maksimina kako me promatra, te mu rekoh: Menin, to mora da je bio dragi Bog mog oca, ili Presveta Djevica, ili neka velika svetica. A Maksimin podigavi ruke k nebu ree: Ah, da sam to znao! Naveer 9. rujna vratismo se kui ranije nego obino. Ja se zabavih veui krave i dovodei talu u red. Nisam bila zavrila posao, kad k meni doe, plaui, gospodarica i ree: Zato ne doe, dijete moje, da mi kae to vam se to dogodilo u planini? (Maksimin, ne zatekavi svojih gospodara, koji se jo nisu vratili s posla, doe k mojima, i

ispria sve, to je vidio i uo). Ja joj odgovorih: Sve sam htjela kazati ali sam prije htjela zavriti posao. Trenutak kasnije uoh u kuu i gazdarica mi ree: Ispriaj mi sve, to ste vidjeli; Bruitov pastir (Bruit je nadimak Pierre Selmea, Maksiminova gazde) sve mi je ispriao.

26

Zapoeh pripovijedati i negdje usred prie, dooe moje gazde s polja, a gazdarica, koja je plakala, sluajui albe i prijetnje nae blage Majke, ree: Ah, vi ste htjeli sutra ii da anjete ito, uvajte se dobro, doite da ujete to se dogodilo ovoj maloj i de Selmeovom pastiru. I, okrenuvi se k meni, ree: Ispriaj sve od poetka. Ja sam sve ponovo ispripovijedala, a kad zavrih, moj gospodar

Reprodukcija litografije koja je objavljena na naslovnoj strani izvjetaja koji je g. Rousselot poslao biskupu Grenobla i koji je u Grenoblu objavljen 1848 g. Na litografiji su portreti Maksimina i Melanije i plan mjesta ukazanja na kome je svjetlom tokom oznaeno gdje se ukazala Presveta Djevica, a crnom linijom putanja njenog povlaenja pred djecom prije nego to e ieznuti. Linija je identina putanji kojom je Na Gospodin proao idui ka Golgoti.

ree: To je bila Presveta Djevica ili neka velika svetica, koju je dragi Bog poslao, a to je, kao da je sam dragi Bog doao, treba da uinimo sve to je ta svetica kazala. Kako ete to saopiti njegovu cijelom narodu? Odgovorih: Kaite mi, kako da to uinim, i ja u uiniti. Na to on dodade, pogledavi u majku, svoju enu i svog brata: Treba da o tom razmislimo. Zatim svako poe' svojem poslu. Poslije veere, Maksimin i njegovi gospodari dooe k mojima da ispriaju sve, to im je Maksimin kazao i da bi zakljuili to treba sad uiniti, jer, rekoe oni, ini nam se, da je to bila Presveta Djevica, poslana od dragog

27

Boga, treba da vjerujemo u rijei, koje je kazala. Ona je rekla da to mora saznati sav svijet, moda bi ova djeca morala obii cijeli svijet, da bi svi saznali zapovijedi dragoga Boga, jer e se inae na nas sruiti velike nesree. Poslije krae utnje moj gazda ree, obraajui se Maksiminu i meni: Znate li, to treba da uradite, djeco moja? Sutra rano ujutro ustanite i oboje poite gospodinu upniku i sve mu ispripovjedite to ste vidjeli i uli; lijepo mu kaite sve, to vam se desilo, on e vam rei to treba da radite. Sutradan iza ukazanja, 20. rujna, poosmo Maksimin i ja zajedno do gospodina upnika. Kad zakucah na vrata, otvori domaica i upita nas, to elimo. Kazah na francuskom (kojim nikada dotada nisam govorila): elimo govoriti s gospodinom upnikom. A to mu elite kazati? upita ona. elimo mu kazati, gospoice, da smo juer uvali krave u brdima des Baissesa, i kad smo ruali itd., itd. Mi joj ispriamo dobar dio rijei Presvete Djevice. Tada zazvoni crkveno zvono za sv. misu. Gospodin opat Perrin, lasalettski upnik, koji nas je uo, buno otvori vrata, plakao je, udarao se u prsa i ree nam: Djeco moja, mi smo izgubljeni, dragi Bog e nas kazniti. Ah! Boe moj, to vam se Presveta Djevica ukazala! I on ode da slui sv. Misu. Ja, Maksimin i domaica samo smo gledali jedni u druge. Potom Maksimin ree: Vraam se svom ocu u Corps. Kako nisam od gazde dobila zapovijed da se odmah iza razgovora s gospodinom upnikom vratim, ja sam mislila da neu uiniti nita loe, ako ostanem na sv. Misi. Ostala sam, dakle, u crkvi. Na poetku sv. Mise, poslije itanja Evanelja, gospodin upnik se okrene narodu i pokua ispripovjediti svojim upljanima ukazanje koje se zbilo dan prije na jednom od njihovih brda. Poticae ih da ne rade nedjeljom. Glas mu je bio isprekidan grcanjem i cio narod bijae ganut. Poslije sv. Mise vratih se svojim gospodarima. Gospodin Peytard, koji je i danas predsjednik lasalettske opine, pozvao me da me ispita o ukazanju. On je bio uvjeren o istinitosti onoga, to sam mu ispriala. Ostala sam u slubi svojih gospodara sve do Svih Svetih. Potom sam predana u dom redovnica Providnosti, u mom mjestu u Corpsu. Presveta Djevica bila je veoma visoka i veoma skladna; inila se tako lagana da bi je mogao pokrenuti jedan daak, a ipak je bila tako postojana i vrsta. Njeno je lice bilo velianstveno i impozantno, ali ne na nain zemaljske gospode. Ona je nametala strahopotovanje. Istovremeno, dok je Njeno Velianstvo nametalo potovanje pomijeano ljubavlju, ona nas je privlaila k sebi. Njen pogled bijae blag i prodoran, njene oi kao da su razgovarale s mojima, ali je razgovor dolazio iz dubokog i ivog osjeanja ljubavi prema toj divnoj ljepoti koja me je rastapala. Blagost njezina pogleda, i njezin izgled nepojmljive dobrote inili su nam se poznati i osjetili smo, da nas privlai k sebi i eli nam se dati. To je bio izraz ljubavi, koja se ne moe izraziti tjelesnim jezikom, niti znacima abecede. Haljina Presvete Djevice bila je srebrno bijela i sva sjajna, ona nije imala niega materijalnog, bila je sazdana od svjetlosti i slave, promjenljiva i iskriava. Nema na zemlji usporeenja i izraza koji bi joj odgovarao.

28

Presveta Djevica bijae prelijepa i sva sazdana od ljubavi, gledajui je, eznula sam da se stopim s njom. U njezinoj odjei kao i u njezinoj osobi sve je odisalo velianstvenou, sjajem, veliinom jedne neusporedive kraljice. Bila je lijepa, bijela, preista, poput kristala, blistava, nebeska, svjea, mlada kao djevica, inilo se, kao da se rije ljubav izlijeva sa njezinih srebrnih preistih usana. Odavala je izraz dobre majke, pune dobrote, ljubaznosti, ljubavi prema nama, suosjeanja, milosra. Kruna od rua, koju je imala na glavi, bijae tako lijepa, tako blistava, da se neto takvo ne moe ni zamisliti. Raznobojne rue nisu bile zemaljske, to bijae skup cvjetova, koji okruivahu glavu Presvete Djevice u obliku krune, ali rue su se mijenjale ili pomicale, potom iz srca svake rue izbi lijepa svjetlost, koja nas je oaravala, a inila je rue blistavima. Iz krune rua dizahu se kao neke zlatne grane i neko sitno cvijee pomijeano briljantima. Sve skupa tvorilo je lijep dijadem, koji je blistao jae nego nae sunce. Presveta Djevica imala je prekrasan kri objeen o vrat. Taj je kri bio kao pozlaen, kaem pozlaen, da ne bih kazala, da je bio od zlatne ploe, jer sam katkada vidjela pozlaene predmete s razliitim nijansama zlata, to je mojim oima bio ljepi prizor, nego obini komad zlata. Na tom lijepom kriu, koji je cio blistao od svjetlosti, bijae Krist, bio je na Gospodin rairenih ruku na kriu. Gotovo na sama dva kraja kria bijahu s jedne strane eki, a s druge klijeta. Krist je bio u boji naravnog ljudskog tijela, ali je blistao velikim sjajem i svjetlost, koja je izbijala iz itava njegova tijela, bila je nalik blistavim kopljima, koja su mi probadala srce u mojoj elji da se s njime sjedinim. Ponekad se inilo, kao da je Krist mrtav, glava mu je klonula, a tijelo kao oputeno i kao da bi se sruilo, da nije avlima prikovano na kri. ivo sam suosjeala s njim, i htjela sam iznova saopiti svijetu njegovu tajanstvenu ljubav i uliti u due smrtnika najivlju ljubav i najdublju zahvalnost Bogu, kojemu nismo nimalo bili potrebni da bi bio ono, to jest, ono, to je bio i ono, to e uvijek biti, a ipak, o ljubavi neshvatljiva ovjeku! On je postao ovjekom, On je htio umrijeti, da, umrijeti, da bi u nae due i nae sjeanje bolje upisao ludu ljubav, koju je osjeao prema nama! Oh! Kako sam nesretna, to sam tako siromana, da izrazim ljubav, da, ljubav naega dobrog Spasitelja prema nama! ... No s druge strane, kako smo sretni, to moemo bolje osjetiti nego izraziti! Ponekad je Krist bio kao da je iv, glava mu je bila uspravljena, oi otvorene, i inilo se, da je na kriu po svojoj vlastitoj volji. Katkada se inilo, kao da govori, inilo se, kao da nam eli pokazati, da je na kriu zbog nas, zbog ljubavi prema nama, da bi nas privukao svojoj ljubavi, da prema nama uvijek iznova osjea novu ljubav, da je njegova ljubav od poetka i iz 33. godine ona ista, kao i danas, i koja e trajati do vijeka. Presveta Djevica plakala je sve vrijeme, dok mi je govorila. Njezine suze su tekle, jedna po jedna, polagano sve do koljena, zatim poput iskrica svjetlosti one iezavahu. Bile su blistave i pune ljubavi... Htjedoh da je utjeim, da

29

ne bi vie plakala. Ali inilo mi se, da je imala potrebu da pokae svoje suze, da bi bolje iskazala svoju ljubav, zaboravljenu od ljudi. Htjedoh da joj se bacim u naruaj i da joj kaem: Dobra moja Majko, ne plai vie! Ja u te ljubiti za sve ljude svijeta! Ali inilo mi se, da mi je ona kazala: Ima ih toliko, koji me ne poznaju! Bijah izmeu smrti i ivota, gledajui, s jedne strane toliko ljubavi, toliko elje da bude voljena i, s druge strane, toliko hladnoe, toliko ravnodunosti... Oh! Majko moja, prelijepa, prelijepa Majko, preljubljena, ljubavi moja, srce mog srca! ... Suze nae njene majke ne umanjivahu njezin velianstven izgled kraljice i gospodarice, ve je, naprotiv, uljepavahu, inei je ljubaznijom, ljepom, monijom, punijom ljubavi, vie materinskom i divnijom, i ja htjedoh ispiti njene suze, zbog kojih je moje srce kucalo suosjeanjem i ljubavlju. Gledati kako plae majka, takva majka, a ne poduzeti sva mogua sredstva, da bismo je utjeili i pretvorili njezine boli u radost, moe li se to shvatiti? O predobra majko! Tebe je Bog obdario svim povlasticama, koje je mogao dati, ti kao da si iscrpla Boju mo, ti si dobra i tvoja je dobrota poput dobrote samog Boga, Bog se u tebi uzveliao, stvarajui svoje zemaljsko nebesko remek djelo. Presveta Djevica imala je utu pregau. to vam kaem utu? Imala je pregau sjajniju nego vie sunaca zajedno. Ona nije bila od materijalnog platna, ve kao da bijae sazdana od slave, i ta slava bijae treperave i arobne ljepote. Sve na Presvetoj Djevici snano me zanosilo i kao da me blago pokretalo u oboavanje i ljubav prema Isusu u svim oblicima njegova smrtnog ivota. Presveta Djevica imala je dva lanca, jedan neto iri od drugoga. Na uem je bio objeen kri, koji sam ranije spomenula. Ovi lanci (jer ih treba nazvati lancima) bijahu poput zraka slave velikog sjaja, koji se mijenjao i treperio. Cipele (jer ih treba nazvati cipelama) bile su bijele, ali srebrno bijele i sjajne, oko njih bijahu rue. Te rue bijahu zasljepljujue ljepote, a iz srca svake rue izbijao je plamen svjetlosti, prelijepe i ugodne za oi. Na cipelama su bile kope od zlata, ali ne od zemaljskog zlata, ve od rajskog. Sam izgled Presvete Djevice bio je kao pravi raj. Ona je imala u sebi sve, to je moglo usreiti, jer zemlja je bila zaboravljena. Presveta je Djevica bila okruena dvjema svjetlostima. Prva svjetlost, koja je bila blia Presvetoj Djevici, dopirala je do nas, ona je blistala prelijepim i treperavim sjajem. Druga svjetlost prostirala se oko lijepe Gospoe i mi se naosmo u njoj; ona je bila postojana (to jest nije treperila), ali je bila sjajnija od naega bijednog zemaljskog sunca. Sva ova svjetlost nije kodila oima i nimalo nije zamarala vid. Osim ovih svjetlosti, izbijale su grupe i snopovi svjetlosti, ili samo zraci iz tijela Presvete Djevice, iz njenih haljina i odasvud. Glas lijepe Gospoe bijae blag, on je oduevljavao, oaravao i prijao srcu, on je zadivljivao, ruio sve prepreke, smirivao, ublaivao. inilo mi se da

30

sam oduvijek htjela uivati njezin lijepi glas, inilo se da moje srce igra, ili da eli da joj poe u susret, da bi se utopilo u njoj. Oi Presvete Djevice, nae njene majke, ne mogu se opisati ljudskim jezikom. O njima bi mogao govoriti samo jedan serafin, to vie, bio bi potreban jezik samog Boga, onoga Boga, koji je stvorio Bezgrjenu Djevicu, remek djelo svoje moi. Oi uzviene Marije izgledahu tisuu i tisuu puta ljepe od briljanata, dijamanata i najrjeeg dragog kamenja; one blistahu kao dva sunca; one bijahu blage kao sama blagost; bistre poput ogledala. U njenim oima vidio se raj; one su privlaile k njoj; izgledalo je, da se ona eli predati i da istovremeno eli privui. to sam je vie promatrala, vie sam eljela da je vidim; to sam je dulje gledala, vie sam je voljela, voljela sam je svom ljubavlju. Oi lijepe Bezgrjene bijahu kao vrata Boga, kroz koja se vidjelo sve ono, to moe opiti duu. Kad se moje oi susretoe s oima Majke Boje, osjetih u dubini due radosni preokret ljubavi i uvjerenje, da je ljubim i da izgaram od ljubavi. Gledajui se, nae oi govorile su na svoj nain, i ja poeljeh da je poljubim usred oiju. koje su raznjeivale moju duu i privlaile je da se stopi s njezinom. Njezine oi usadie mi slatki drhtaj u moje itavo bie; uplaih se da ne uinim ni najmanji pokret, koji joj se ne bi dopao. Sam taj pogled najistije meu djevicama bio bi dovoljan, da bude Nebo jednom blaeniku; bio bi dovoljan da uvede duu u puninu volje Svevinjega u svim dogaajima, koji e se desiti tokom njezina smrtnog ivota; bio bi dovoljan da ta dua neprestano slavi Boga, zahvaljuje mu, da vri djela naknade i da ispata. Sam taj pogled usredotouje duu na Boga i ini je ivim mrtvacem, koja sve stvari na zemlji, pa ak i one, koje imaju najozbiljniji izgled, promatra tek kao djeje igrake; ona bi eljela da samo o Bogu slua i o onome to se odnosi na njegovu slavu. Grijeh je jedino zlo koje ona vidi na zemlji. Ona bi zbog njega umrla od boli, da je Bog ne odrava. Amen. Castellamare, 21. studenog 1878. Marie de la Croix, Isusova rtva, roena Melanija Calvat, pastirica iz La Saletta Nihil obstat Imprimatur Datum Lycii ex Curia Ep. die 15. Nov. 1879. Vicarius Generalis Carmelus Archus Cosma

31

Bernardica Soubirous

Lourdes etiri godine su prole, kako je Papa Pio IX proglasio dogmu o Bezgrjenom Zaeu, i sama je Bezgrjena Djevica potvrdila tu dogmu pred malom djevojicom Bernardicom. Bilo je to 11. veljae 1858. godine. Bernardica je tada bila moda najbjednije dijete u Francuskoj, ne samo radi krajnjeg siromatva, u kojem je ivjela njezina obitelj, nego i zbog astme, od koje se gotovo uguila. etvrtak je prije poklada, a obitelj Soubirous nema drva, da skuhaju ruak. Poi i nakupi drva na obali Gave ili na zajednikoj livadi! ree majka svojoj drugoj keri, maloj Mariji. I Marija obuva svoje drvene cipele. Pusti i mene, moli Bernardica, i ja u donijeti mali naramak drva. Ne! odgovori Lujza Soubirous. Ti si sino kaljala. Ne bih eljela, da bude ponovo jo vie bolesna. U taj as dotri Ivana Abadie, mala, petnaestogodinja susjeda. Ona vrlo voli Bernardicu i eli je uzeti sa sobom na skupljanje drva. Na njezinu usrdnu molbu dala se majka nagovoriti.

32

Ali ona ispita strogim pogledom, kako je njezina najstarija ki obuena. Kao i sve djevojke ondje i Bernardica ima dugu, sve do vrata zakopanu haljinu, crni veliki rubac, prekrten na prsima i svezan otraga, a i glava joj je pokrivena rupcem. Ali Lujzi se to inilo premalo. Uzmi svoj kapulet, ree ona Bernardici. (Kapulet je vrsta kapice, koja pokriva glavu i pada preko ramena). I tri djevojice su na putu, od kojih se dvije, Marija i Ivana poure, a Bernardica zaostaje, ona zaostaje ne zato, to bi bila alosna ili nedrutvena, nego zato, jer se boji napadaja astme. Prve dvije, veselo avrljajui, dooe do masabjelske peine, koja je bila s druge strane Gave. Izue svoje drvene cipele i prijeoe Gavu. Malo zavrisnue, jer je voda bila strano studena. Kad je Bernardica dola do vode, nije se usudila izuti cipele. Osim toga ona je jedina od njih imala i arape. Tu treba vremena, da skine jo i njih. Gleda na drugu stranu rjeice. Pred njom je masabjelska peina s pravom spiljom, iroka je i duboka 12 15 metara, a visoka gotovo 4 metra. Grmlje i kupine pokrie vanjski dio spilje, na kojem se nalazi ovalna nia, a na njezinu podnoju, ispod granitnog bloka, raste grm, ije grane padaju sve do zemlje. Na dnu nie izrastao je i grm divlje rue. Bernardica vikne Ivani i Mariji: Bacite dva ili tri kamena usred potoka, da mogu suhih nogu prijei na drugu stranu! Uini, kao to uinismo i mi, i prijei bosa! Ponesi me na svojim pleima, Ivana, ti si jaka! Ni ne mislim na to! Ti si razmaena, dosadna Liza! Ako nee ovamo, ostani gdje jesi. Na drugoj strani kanala djevojice sakupljaju drva, a Bernardica jeca i zapone izuvati arape ... Ivana i Marija idu ovamo onamo ispred spilje, guraju se i usprkos toga skupljaju granje, napunie svoje prazne pregae i rade ve gotovo etvrt sata. Kad se u jednom trenutku okrenue prema Bernardici, vide je kako klei. Pet minuta kasnije Bernardica jo uvijek klei. Ivana i Marija nisu se zbog toga uznemiravale, ta znale su, da ovjek ne mora biti ba u crkvi, da se moli. Ipak primijetie, da bi im i Bernardica ipak trebala pomoi. Kad im se inilo da su dosta radile, spuste svoje blago suhoga granja na zemlju, uu u spilju i nastave se igrati. Kad ponovo pogledae prema Gavi, a to Bernardica jo uvijek klei. Sad im je toga ipak dosta: Jo si dolje! Lijenino, molea sestra, glupa ovca! Dakle, hoe li pregaziti ovamo ili ne! Hoe li konano doi k nama?

33

ini se, kao da se je mala Bernardica probudila od sna. Ona konano ustane. Stupi u potok, zamoi svoje noge u ledenu vodu, a da nije promijenila lica. Na drugoj obali osui noge i ponovo se obuje. Niste ipak morale vikati, ree ona Ivani i Mariji. Potok je topao, topao kao za pranje! Ti si sretna, da ne osjea kako je voda hladna! odgovori Ivana malo prehlaena. One poveu skupljeno drvo u tri svenja. Ivana i Marija promatraju Bernardicu sa strane. Dijete je poneto blijedo. ini se da je potreseno i kao uznemireno. Dva do tri puta je otvorila usta, kao da e im neto rei, ali je ustrajno utjela. Djevojke se popnu na masabjelsku peinu i htjedoe opet krenuti umskim putem. Tad im Bernardica ree: Zar niste nita vidjele? Ne, pa to bismo imale vidjeti? utnja. A ti, Bernardice, jesi li ti to vidjela? Neobini smijeak prijee preko Bernardiinih ustiju. Tad ona potrese glavom. ini se, da je bila jako uzbuena. Dok su se pribliavale gradu, muile su Marija i Ivana jo uvijek Bernardicu pitanjima. Bernardica im ree vrlo tiho: Ja sam neto vidjela, to je bilo obueno u bijelo. Odmah je bila obasuta pitanjima. Ona mora vie rei. I tako ona pripovijeda, kao da su joj istrgli iz due priznanje. Da, u bijelo obuena djevojka. Djevojka ... od esnaest ili sedamnaest godina. Ima bijelu haljinu, koja je opasana plavim pojasom... Na glavi joj je bijela koprena, radi koje joj se kosa jedva vidi. Na svakoj joj je goloj nozi po jedna uta rua ... Na ruci joj visi krunica s bijelim zrncima na laniu... zlatnom laniu, koji svijetli isto tako kao i rue na nogama ... Ali gdje si to vidjela? Na peini, kad sam gledala u spilju ... Pripovijedanje je zavrilo u utnji. Marija i Ivana pogledae se. I kad su vidjele da je Bernardica ozbiljna i uvjerena u to, to govori, prsnue iznenada u ruganje:

34

 Ti si glupa guska, luda ovca, svi e te ismijavati! Bernardica je ponovo zadobila svoj mir: Onda vam ba neu pripovijedati nita vie. Tek to stigoe u ulicu des Petits-Foss, stanu brbljati kao svrake. U dui su poele zapravo vjerovati u pripovijest o djevojci u bijelom sa zlatnim ruama. U nekoliko trenutaka dogaaj je ve poznat kod pedeset to susjeda to prolaznika, i sad e se rairiti u sva etiri vjetra kao sjeme... Maria-Antonija navali na svoju majku i ispripovjedi joj pustolovinu. Na pitanja Bernardica mora odgovarati. Lujza Soubirous je iskusna, otra gospoa sa zdravim ljudskim razumom, ali malo nepokretna, ona slua dogaaj, to joj njezina ki opirno pripovijeda: Jedva sam skinula prvu arapu, da poem kroz vodu, zaujem neki um kao od vjetra. Okrenem glavu prema livadi, ali drvee je stajalo sasvim mirno. Tada nastavim skidati arape, ula sam jo uvijek isti um. Kad podigoh glavu i dok sam promatrala peinu, opazih neku gospou u bijelom. Bila sam pomalo prestraena i protrljala sam sebi oi, ali uzalud. Nisam mogla podii ruke do ela. Tada me obuze jo jaa stiska. Djevojka je uzela krunicu, to ju je drala u svojoj ruci i naini kri. Ja pokuah po drugi put, da se prekriim, i taj put polo mi je za rukom ... im sam se prekriila, nestade velikog straha, koji me je bio obuzeo. Kleknula sam i molila krunicu u prisutnosti lijepe Gospoe. Kad sam zavrila moliti krunicu, ona mi dade znak da se pribliim. Ali ja se nisam usudila. Tada ona iezne. Izvjetaj je dobar i lijep, ali gospoi Lujzi Soubirous nije se ni najmanje sviao. Drei ruke o bokovima, uzvikne: Kakve djetinjarije! Ali Bernardica ostade postojana u svojim izjavama. Djetinjarije! Sve te misli mora izbiti sebi iz glave. Ti si se prevarila! To nije bilo nita. Ti vjeruje, da si neto vidjela, to nisi vidjela. To su matanja. Uostalom, ja ti zabranjujem da se onamo vrati ... Ta zabrana bila je za Bernardicu vrlo ozbiljna stvar, jer ona nema druge misli osim da vidi spilju i Gospou. Ali, jer je nauena na poslunost, ne ree nita. Bernardica sanja o spilji i o Gospodi. Neka neodoljiva sila prisiljava je da misli na to. Ne moe se oduprijeti zavodljivosti Masabjela. Svjetlo Bie zove je utnjom na novi susret. Bernardica inae vesela, sad je ozbiljna, zamiljena i alosna. Majka Lujza ne govori nita, ali ona znade, na to Bemardica misli. ovjek se mora uvati matanja i treba da bude daleko od udnovatih stvari, misli ona razumski. Ako ovjek mnogo misli o takvim stvarima, postaje sulud. Uostalom, vrlo esto se je dogodilo, da su ak i potena djeca ili mlade djevojke drali za stvarnost ono, to je bio samo grozniavi san.

35

 Ti si vjerovala da vidi, Bernardice, ali ti nisi nita vidjela. I zatim avao ... ovjek nikad ne zna. Ti vjeruje, da si vidjela lijepu Gospou, djevojku u bijelom. I jednoga lijepog dana otkrit e, da si bila licem u lice sa Sotonom. Da, ali Sotona ne moli krunice odgovori Bernardica. Dijete nije zaboravilo nita od onoga, to je vidjelo. Ono je dalo samo kratak izvjetaj o ukazanju. Mnoge pojedinosti jo su nepoznate, jer ih je dosada zadrala samo za sebe. Opet i opet vraaju joj se misli na onaj as, kad je vidjela kako se njiu granice divlje rue, kako je iz peine najprije izaao zlatni oblak, i kako se je, stojei u svjetlu, pojavila bijela Djevica i kako joj se smijeila. Sjea se tono, kako je odmah kleknula, im je ugledala Gospou i kako je izvadila iz depa svoju krunicu, a Gospoa je to blagim naklonom glave odobrila; i kako je Gospoa pomicala zrnca krunice, ali molila je tek na Slavu Ocu ... uvaj se, moda je to avao, ponovi Lujza Soubirous svom djetetu. Ali, avao nije tako ljubak kao ona! odgovori Bernardica iz punine due. I tako proe petak i subota i doe nedjelja. Krasno vrijeme. Nakon velike sv. mise, zamoli Bernardica pola tuceta djevojica, da za nju mole mamu Lujzu, da je pusti k masabjelskoj spilji. Lujza Soubirous morala je popustiti molbama est djevojica. Tko sretniji od Bernardice. Ipak, ona malo dre. Crno ili bijelo, dobro ili zlo, nadnaravno strai: ljudska se narav uvijek ograuje pred njim. Moda je neto zlo? ree jedna djevojica. Bernardica kimne glavom da nije. U svakom sluaju odgovori jedna od djevojaka mora je pokropiti svetom vodom. Ako je avao, on e se udaljiti. Ti mora tom biu rei: Ako dolazi u ime Boje, priblii se; ako si od avla, odilazi! Poto je to teoloko pitanje bilo objanjeno, mala grupa krene na put. Za as su pred spiljom. Jedna od djevojica donijela je pola litre svete vode. Molimo krunicu naloi Bernardica. Ona je kleknula na desnoj strani spilje, nasuprot grmu iznad koga se je neobina Gospoa bila pojavila. Drugo ukazanje Iznenada Bernardica povie ushienim glasom: Ona je ovdje! ... Ona je ovdje! ...

36

Mala Marija Hillo, koja jo uvijek dri u ruci bocu s vodom, prui je njoj odmah i glasom, sasvim promijenjenim od tjeskobe, ree: Brzo, pokropi je vodom! Bernardica poslua, izlije boicu u smjeru grma, zatim se okrene prijateljicama: Ona se ne srdi. Nasuprot, Ona mi daje znak glavom i smijei nam se ... I sve djevojke padoe na koljena, napeto gledaju u spilju, ali udubina je prazna i hladna. A Bernardiina radost bila je neizreciva. inilo se, kao da eli ostaviti zemlju. Valovi sree prelijevali su joj lice. Prestraena, Marija Soubiruos zavie: Joj, a to, ako Bernardica umre! Bernardica gleda hrabro, u Gospou, drei jo uvijek boicu u ruci, i ree: Ako dolazite u ime Boje, pribliite se! Na te rijei prikaza se vie puta nakloni i pribliila se sve do ruba peine. A Bernardica, obuzeta jakim unutarnjim veseljem, ponovi mnogo tiim glasom: Ako dolazite u ime Boje, pribliite se! Zatim je pokuala kazati: Ako dolazite u ime Sotonino, odilazite! Ali, nije mogla izgovoriti tih rijei. Mlada djevojka stoji u dubini iznad grma i prigiblje se smijeei se u savrenoj milini i prijaznosti. Odsada pa dalje Bernardica ne eli izgubiti ni jedan trenutak, ni mrvicu od onog, to vidi i to uje od neizrecivo divne Gospoe. Djevojice oko Bernardice prestraie se, kad je vidjee kako je pala u zanos; blijeda, oiju uprtih u jednu toku. Nisu se usudile taknuti je. Na njihovu viku dooe mladi Nikola Mller, njegova majka i sestra. Nije se usudio ni taknuti je, ali na uporno traenje svoje majke on je prihvati ispod ruku i uz pomo majinu, vie nosei, nego vodei je, dooe k mlinu Savyjevih. Meutim je Marija Soubirous jako uzbuena stigla kui i plaui ispria majci to joj se dogodilo. A Lujza Soubirous obuzeta srdbom, potri do mlina provali unutra s jednim prutom u ruci i ree Bernardici: Ti, derite, hoe da pred svim ljudima postanemo smijeni. Ja u ti ve izbiti iz glave tvoje pripovijesti o gospoi! Lujza podigne ruku da udari Bernardicu, ali gospoa Nikolau stane izmeu njih: Ne udarajte! Vaa je kerka aneo! Gospoa Soubirous pusti tap da padne, pogleda svoju kerku i zaplae. Tree ukazanje Lujza Soubirous popusti nagovaranjima i uvjeravanju gospoe Millet i keri Marijine mlade Antonije Peyert i enji Bernardice. Tako su vrlo rano, 18. veljae, i opet pole prema Masabjelu.

37

Pobona, ali vrlo slabo uvjerena nosi gospoa Millet svijeu blagoslovljenu na Svijenicu, svijeu, koju bi ona zapalila na blagdane Gospine ili za vrijeme loeg vremena, a Antonija sa svoje strane sakriva u svojoj kapuci list papira, pero i tintu. Bernardica je pretekla svoje pratilice, a da nije na astmu ni mislila, koja ju je taj put neprotumaivo potedjela, klekne pred grmom zanesena duboko u molitvu. Iznenada veselo uzvikne: Ona dolazi... Ona je tu! Gospoa Millet i Antonija ne vide nita. Bernardica moli cijelu krunicu. Tada ree Antonija: Pitaj Gospou, da li nam ima to javiti, i u tom sluaju, zamoli je, da napie, to eli. Bernardica ustane, poe ravno prema grmu i prui pero i papir od Antonije. Ali papir je ostao bijel. alosna stupi naprijed mlada kongreganistica i pita Bernardicu, koja joj vrlo mirno odgovara: Kad sam joj predala papir i tintu, ona se poela smjekati. Nije se ljutila i zatim mi je rekla: NIJE POTREBNO DA PIEM, TO TI IMAM REI. Zatim, inilo se da se je zamislila. Tada mi ree: HOE LI MI ISKAZATI TU DOBROTU DA DOLAZI OVAMO KROZ ETRNAEST DANA? Antonija slua izvjetaj. Jo je upita: Zato Gospoa eli da ti dolazi? Ona mi nije rekla ... ree Bernardica. Iznenada bude gospoa Millet uznemirena: Upitaj je, da li joj je moja prisutnost ovdje na teret. Bernardica gleda prema peini i okrene se: Gospoa kae: NE, VAA MI PRISUTNOST NIJE NEUGODNA. Bernardica se moli dalje. Proao je jedan sat. Kad su pole kui, njezine su joj drugarice postavljale tjeskobna pitanja: Da li ti je jo to drugo rekla? Da, Ona mi je rekla: JA TI OBEAJEM DA E BITI SRETNA, ALI NE NA OVOM, NEGO NA DRUGOM SVIJETU. Jesi li je pitala za njezino ime? Ja sam to uinila. Ali ona je, smijeei se, glavu priklonila, i nita nije odgovorila. Bernardici se nabere elo, kao pod pritiskom velike brige: I tada mi je zapovjedila: IDI I RECI SVEENICIMA DA MI OVDJE SAGRADE KAPELICU. utnja. Ali naskoro Bernardica primi njeno i ivo ruku Antonije Peyert: Zna li, Gospoa te je dugo gledala, i nasmijeila ti se... Kroz cijeli svoj ivot sauvala je Antonija sjeanje na pogled i smijeak Gospin. etvrto ukazanje U petak, 19. veljae, bilo je ve stotinu osoba kod peine. Bernardicu je pratila majka i kuma Bernarda. Krajnje skromna Lujza Soubirous postiena je, kad vidi, kako mnogo ljudi trae sklonost njezine keri. Bernardica klekne, podigne svoju krunicu sve do visine ela i prekrii se

38

lijepo, kako je to Gospoa nainila. Gotovo odmah je uzeta. Iznenada rasvijetli smijeak crte njezina lica, prema izjavi svjedoka, valovi radosti preplavie joj lice. Bujice sree uinile su da je drhtala. Ona se sjaji, ali najedanput njezin pogled je nevjerojatno paljiv. ini se, kao da prima neku poruku, usnice joj se miu, i blistavi smijeak javlja joj se na licu kao iznenadna svjetlost. O moj Boe, zaklinjem te, nemoj mi uzeti dijete...! Lujza, sva zbunjena Bernardiinom ekstazom, ispustila je kroz usta ovu molitvu. Sad ona uti, ali se uju drugi glasovi: Kako je lijepa! Pola sata kasnije doe Bernardica k sebi iz ekstaze i protrlja sebi oi. Poe svojoj majci i baci joj se u naruaj. Zar ti Gospoa nije nita rekla?. Rekla je. Zahvalila mi je za moj dolazak i rekla mi je da e mi kasnije dati objave. Tada Bernardica spusti glas i pripovijeda neobine stvari: Dok sam molila, zvali su neki glasovi. Vikali su sa svih strana, sukobljavali su se jedni s drugima. ovjek bi mislio da je tu bilo na tisue srditih osoba. Bilo je strano. Najglasniji glas vikao je: Spasi se, spasi se! Ali Bemardica doda, da je Gospoa podigla glavu i gledala na drugu stranu rijeke namrtena ela. I tad su se glasovi razbjeali na sve strane. Peto ukazanje Bernardica se uasno bojala Abb Peyramale, koji je bio upnik Lurda. Bojala ga se vie nego Jakometa, orunika i vie nego zatvora. Peyramale je bio ljudeskara od ovjeka, stroga pogleda, ali dua od ovjeka; hodao je u zakrpanoj reverendi, jer sve, to je imao, razdijelio bi siromasima. Iako u groznom strahu, Bernardica poe upniku, jer joj je Gospoa to naredila, da govori sa sveenicima. Ue u upnikov vrt i pojavi se uzbuena, poniknutih oiju pred stranim upnikom. to hoe od mene? to ima ovdje traiti? pita Abb Peyramale u ne ba ljubaznom tonu (izraz same Bernardice). Glas sveenika, glasan i gunav, upravo takav, kakav treba da bude, da utjera strah u kosti maloj djevojici. A ni oi mu nisu ba blage. Ja dolazim po naredbi Gospoe... Ah, da! pomisli upnik, namrtivi elo. Ti tvrdi, da ima vienja, i svojim pripovijestima uznemiruje sav ovaj kraj! I zatim zapita:

39

Zna li ime Gospoe? Ne, gospodine upnie, ona mi nije rekla. Koji ti vjeruju, umiljaju sebi da je Presveta Djevica. Ali znaj, ako ti lano tvrdi da je u toj spilji vidi, ti je nikad ne e vidjeti u Nebu. Ja ne znam, da li je to Presveta Djevica, gospodine upnie. Ali ja vidim pojavu, kao to vas vidim, i ona govori sa mnom, kao to vi sa mnom govorite. Dolazim da vam kaem njezin nalog: da joj se na Masabjelu izgradi kapela. Abb Peyramale misli, da je stvar malo predaleko zala. On trai dokaze. Gospoa, ako postoji kakva gospoa, mora dati dokaz svoje moi; na pr. sad smo u mjesecu veljai, neka ona uini da onaj grm ispod njezinih nogu procvate. U subotu, 20. veljae vrlo rano ekalo je Bernardicu etiri do pet stotina osoba. Djevojica je dola u pratnji svoje majke u 6.30 sati. Kratkim, ali ivim pogledom okrui po mnotvu, a da nije bila niti uzbuena niti zauena. Doe do peine i zapone moliti krunicu. Bernardica pade u zanos (ekstazu) i sva dre od radosti. Ona je danas ispunjena pokretima zahvalnosti, koji prate geste nevidljivog bia i odgovore nedostupnog razgovora. Pokraj Bernardice plae Lujza Soubirous: Ja ne poznajem svog djeteta! Ja u izgubiti pamet... Kad je nestalo vienja, ini se, kao da se je Bernardica probudila iz jednog svijetlog sna. Tad odgovara na pitanja, kojima je obasiplju: Da, Gospoa mi je govorila. Ona je bila tako dobra, te me je nauila posebnu molitvu, rije po rije, ali ta je molitva samo za nju. Reci nam tu molitvu, reci nam! Ne, ja ne mogu. Ja mislim, da mi Gospoa ne bi to dopustila, odgovori Bernardica i ponikne glavom u draesnoj neprilici. esto ukazanje U nedjelju, jo prije izlaska sunca, oekuje mnotvo ljudi dolazak djeteta. Ljudi su se smjestili gdje su mogli. Hladno je. Neki su se popeli na peinu, a neki se kao objesili o grane, prilijepili se na vlane stijene Masabjela. uje se mrmljanje od nestrpljivosti i od molitve. Od spilje do Gave zbilo se veliko mnotvo veliki ljudski vinograd. Dolazi Bernardica. Bez neprilike, bez smetenosti prolazi ona kroz mnotvo, koje uzmie sa svim znakovima potovanja, koje djevojica ne primjeuje. Ona klekne i izvadi svoju krunicu. 40

Iznenada joj se promijene crte lica. Lice djeteta postade vilo lijepo, kao neke posebne vie, ljepote. Jedan svjedok kasnije pripovijeda: Obrazi su joj izvanredno blijedi, ali kao da su od neke ljupke boje, kao proeti svjetlom; lagano crvenilo njezinih ustiju istie jo vie mramorno bljedilo. Uzdignute i iroko otvorene oi iscrpljuju se potpuno u sjajnim i zanesenim pogledima, a trepavice su posve nepokretne. Katkad se vidi, kako joj se usne pomiu, iako slabo; gotovo uvijek su lako zatvorene. Na cijelom licu odrazuje se radost njenog smijeka koji je kod svog prvog rascvjetanja zadran, ali je beskrajno sladak... Od vremena do vremena poteku po dvije suze ispod jo uvijek nepokretnih trepavica; kao kaplje rose padaju na goli list, a da se ne raire niti da smoe lice, nego ostaju dugo sjajei se na bijelim obrazima. Meu gledaocima nalazi se i lijenik Dozous. Po vlastitom priznanju, on je doao u ime znanosti, da jednom rijeju razori svu tu bolesnu djetinju mistiku. Evo izvjetaja skeptika i uenjaka: U njezinu licu nastala je promjena, to su je svi, koji su bili oko nje, vidjeli; ta je promjena pokazivala, da stoji u vezi sa svojom prikazom. Dok je ona u lijevoj ruci drala krunicu i prebirala po zrncima, drala je u desnoj ruci goruu votanu svijeu, koja se svaki as ugasila radi vjetra koji je puhao uzdu Gave; ali ona je svaki put pruila svijeu osobi u blizini, da je zapali. Ja, koji sam vrlo paljivo pratio sve pokrete Bernardiine, htio sam znati, kakav je krvotok i disanje u tom stanju. Stavih svoj prst na kucavicu. Puls je bio miran, kakav treba da bude, disanje lagano; nita nije pokazivalo da bi djevojka bila ivano uzbuena. Nakon to sam pustio njezinu ruku, Bernardica ustane i priblii se spilji. Uskoro opazih, kako je njezino lice, koje je dosada odraavalo potpunu sreu, postalo alosno... Ekstaza zavri. Bernardicu opkolie. No, to ti je rekla? Gospoa, odgovori Bernardica, skrenu svoj pogled od mene jednu sekundu iznad moje glave, pogled upravljen u daljinu. Kad se je Ona opet k meni okrenula, i kad sam je zapitala, zato je tako alosna, Ona mi je rekla: MOLITE ZA GRJENIKE! Ja sam se brzo umirila zbog izraza dobrote i mira, to sam ih mogla vidjeti na njezinu licu. Tada ona iezne. Ali, kako se pojavljuje Gospoa? to vidi, kad ona doe? Bez i najmanjeg uznemirenja, bez zauenja radi izvanredne pozornosti, kojom su je motrili, ona odgovori: Najprije vidim svjetlo, blago svjetlo, kao od zlata, u udubini i na peini. Tad se pojavi Ona, stojei, a noge joj poivaju na grmu rue. Ona me pozdravi, nasmijei se i pokloni se jo jednom. Zatim se prekrii. Kad vienje prestane, iezne najprije Ona, a zatim svjetlo...

41

A kakva je Gospoa? Vrlo lijepa! Pokazuju Bernardici jednu grupu odlinih, elegantnih dama u blizini, koje su dole na Masabjel: Tako lijepa kao ove? Ili tako lijepa kao ljudi, to ih dolje vidi? A Bernardica odgovori glasom slinim glasu jasne srebrne trublje: Oh, ne mogu se usporediti!. Dvaput je Bernardica bila presluavana na policiji, prijetilo joj se, unakrst ispitivalo, ali ona je ostala nepokolebljiva. Dva puta traili su od nje da obea da ne e vie ii do Masabjela, ali svaki put je mirno i odluno rekla: Ne, ja vam nita ne obeajem. Roditelji Soubirous digoe ruke od borbe s dogaajima, koji se s ritmom njihova siromanog ivota nikako nisu slagali. Bernardica moe k spilji, kad hoe. Sedmo ukazanje Dakle, idueg dana, u utorak 23. veljae, djevojica se uputi iza svete Mise k pilji. Kod Masabjela ve je velika stiska. Odjekuju glasni uzvici. Redovi ljudi se otvore i pojavi se skromno i tiho Bernardica. Dijete klekne, izvue svoju krunicu i pozdravi, duboko se naginjui, upravo kao da se je pojavila u crkvi, da izvri ondje svoje obine pobonosti. Iznenada, kao gromom pogoena, kako kae jedan oevidac, ona je obuzeta udivljenjem i ini se, kao da je roena novim ivotom. I sve je na njoj radost, olakanje, drhtanje lica kao to cvijet dre na vjetru. Prisutne gospoe ne vide nita, ali padoe na koljena. Mukarci ne vide nita, ali svi skinue eire. Po dranju Bernardice vidi se, da vodi ive razgovore s nevidljivim biem. Od asa do asa ona pozdravlja. Nikad nisam vidio nikoga da bi tako ljupko i elegantno pozdravljao, kao to je to inila Bernardica. (Estrade). Ekstaza traje jedan sat. Bernardica puzi na koljenima sve do grma, uronjena u pobono razmatranje, i poljubi zemlju. I tada popusti ekstaza. Konano se Bernardica podigne, doe svojoj majci i nestade je u mnotvu. Estrade i Dozous koji su doli spilji u isto vrijeme, ne misle vie na smijeh.

42

Jednom rijei, vi niste nita vidjeli? netko e ih pitati. I jedan od njih jednostavno e odgovoriti: Ipak. Vidio sam Bernardiino lice. Kad su Bernardicu pitali, to joj je Gospoa rekla u sedmom ukazanju, ona odgovori, da je primila tri tajne, koje se tiu samo nje. Osmo ukazanje 24. veljae, u srijedu ujutro, Bernardica klekne na kamen, koji je izabrala, a ljudi ga respektiraju. Molitva. Ekstaza. Zatim se pojavi strana alost na licu djeteta, vide se suze na njenim obrazima. Iznenada, ona se okrene mnotvu i povie: POKORA, POKORA, POKORA! Ona e ispustiti vie puta taj krik i kod toga ponoviti iste rijei, koje joj je Gospoa rekla. U taj tren zauje se zapovjedniki glas: Mjesta! Bio je to jedan podoficir lurdske policije, koji razdijeli mnotvo i dotakne rame Bernardici. No, to tu radi, mala komedijantkinjo? Dijete ne odgovori nita, ak nije ni pogledala muitelja. Ona moli. Uvrijeen, okrene se andar pratiocima: Kako je samo mogue, da se mogu vidjeti takve gluposti u XIX vijeku! Deveto ukazanje etvrtak, 25. veljae. Mnotvo oekuje kakovo udo ili poruku, ali nita od toga. Vidjeli su samo Bernardicu i njezinu radost. Tada dijete ustane, naini tri koraka prema Gavi i ini se, da je neodluna. Gleda natrag, prislukuje i naini gestu suglasnosti. Zatim se pone opet kretati, taj put prema spilji. Jedan trenutak kasnije ostane stajati i upitno podigne glavu. Konano ona se sagne i pone odluno kopati zemlju. Malena rupica, koju je iskopala, napunja se blatnom vodom. Ona to pije i pere tim svoje lice. Uzima i jednu vlat trave to je izbijala iz zemlje i stavi je u usta. Ali, to joj ne ide u tek, odbojnost se vidi na licu djeteta. Kad se je Bernardica podigla, lice joj je sasvim zamazano. Dobri ljudi uzvikuju: Bernardica ne zna, to radi! Izgubila je razum! uju se i drugi ljutiti uzvici: Dosta je toga!

43

Jo gore: Maknite budalu! Uhvatite je! Neki jauu, drugi jecaju, a najvie njih se ceri. Moraju spasiti Bernardicu iz tog vrtloga. U ulici de petits Fosss moglo je dijete konano razjasniti majci, to se je dogodilo. Gospoa joj je dala zapovijed: POI I PIJ I OPERI SE U IZVORU, TO E GA ONDJE NAI. Bernardica je najprije vjerovala da se radi o Gavi. Jer ja nisam znala gdje je izvor,... ja sam se okrenula prema Gavi. Kad ju je Gospoa pozvala natrag, pola je na suho mjesto i s pouzdanjem je zapoela kopati. Sluala je bez rezerve. To je sve. No, poslije podne neki prolaznici, koji se eu kraj spilje, opaze trak vode, koji oni ondje jo nikada nisu vidjeli, kako tee od peine prema Gavi. Taj se trak poveavao od minute do minute, dok nije nastao mali potok, koji je bistar i jasan utjecao u Gavu. Idueg dana isteklo je iz vrela to ga je Bernardica na suhom tlu iskopala, 120.000 litara vode u 24 sata. Naravno, divlja rua nije procvala, ali je Prikaza htjela dati svjedoanstvo: ona je izabrala bistru vodu kao u biblijskim vremenima. U Lurdu ivi ovjek po imenu Louis Bourriette. Kao klesar doivio je prije dvadeset godina teku nesreu i pritom izgubio desno oko. Otada vid mu biva sve slabiji i on provodi bijedan ivot. On je uo govoriti o vrelu, to je nastalo u Masabjelu. Jednog lijepog jutra ree svojoj keri: Donesi mi te vode. Klesar istrlja bolesno oko vodom iz spilje. Idueg dana sretne on doktora Dozous, koji ga je stalno lijeio, i ree mu: Ja sam ozdravio! Lijenik slegne ramenima. Zatim napie par rijei na komadi papira, prui to Louisu Barriette, dok mu je jednom rukom pokrio lijevo oko. I klesar ita bez oklijevanja: Ovaj je bolesnik neizljeivo bolestan na oku. Voda iz peine izlijeila me, ree Bourriette, jer njemu je to razjanjenje dovoljno. Doktor Dozous nee da o tom ita znade. Tako teka bolest ne moe se izlijeiti tim, da s neto svjee vode protrlja oi. To bi bilo ipak previe lako. Kratka pretraga. Dozous mora na koncu priznati istinu. Kao pristojan ovjek obznani vjerni opis dogaaja. Dr. Verger iz Tarbesa brzo dozna o tom i podigne ruke k nebu. Vijest o tom, to se ve zove udom, rairila se kao bljesak...

44

K tome se jo saznalo, da je ve deset godina uzeta ruka Jeanne Crassus postala bolja i da je u masabjelskoj vodi nanovo zadobila punu pokretljivost. Deseto ukazanje U nedjelju, 28. veljae, nalo se oko spilje vie od dvije tisue gledalaca, koji su grozniavo oekivali dolazak Bernardice. Mnogi su od njih ondje proveli no, ondje su spavali. Kad je Bernardica dola, oko nje se savio ogromni vijenac ljudskih glava, jedni su se uzdizali iznad drugih i naginjali se naprijed, da bi bolje mogli vidjeti. Bernardica je u ekstazi. Prolaze minute... Dola su i dva vojnika iz Forta kao promatrai. Kad su vidjeli Bernardicu, bili su sasvim potreseni u dui i pokazali su se usluni; odgurali su gledaoce lijevo i desno, sprijeili im da ne budu preblizu djeteta i vikali su zapovjedniki: Mjesta, mjesta! O tom ukazanju Bernardica nije nita pripovijedala. Meutim su radnici i klesari iskopali korito za vodu a odvod nainie od cijevi plutavca. Zatim su isklesali muno cikcak stazu na strmini zapadno od spilje. Sve to besplatno, a da ih nitko nije zamolio niti nagovarao. Jedanaesto ukazanje Veliko mnotvo ljudi nalazi se na podnoju peine. uje se kako dolaze karavane hodoasnika i kako mole. I to ne e vie nikada prestati. Kad mase provale na sveta mjesta, imaju pravo da utroe vrijeme u to, jer to e biti tako za stoljea. Ta vreva dolaenja mueva i ena, to uzbuenje dua pokraj Gave zauvijek je povezano umom vode. Eto Bernardice. Veliki vanjski nemir ne uznemiruje ju ni najmanje, sama proivljava unutarnju pustolovinu. Klekne, gleda, i tisue pogleda upravljaju se k njezinu osvijetljenu licu. Ali, to se to dogaa? Dijete je uzelo krunicu, hoe je podii k elu, ali ruka joj se zaustavi. Bernardica stavi brzo krunicu u dep, uzme jednu drugu, pokae i nagne se pozdravljajui i moli.

Ono mnotvo oponaa u svojoj grozniavosti svaku gestu male djevojice, Kad je pokazala svoju krunicu. podigla se uma od ruku. Malo kasnije dalo je dijete samo razjanjenje za svoje geste: kad je htjela upotrijebiti krunicu jedne svoje prijateljice, koja ju je za to molila, Gospoa joj ree: TI SI POGRIJEILA; TA KRUNICA NIJE TVOJA. Dvanaesto ukazanje 45

U utorak, 2. oujka, Bernardica gleda ukazanje. Kad je ekstaza zavrila, Bernardica je bila vidljivo zabrinuta. Gospoa joj je odredila, da prenese poruku dekanu Peyramale. Dobro znamo, koliku je tjeskobu pred njim osjeala. Tetka Basile, pratite me gospodinu upniku. Tetka Basile pratit e Bernardicu. Ona ga se boji isto tako, kao i neakinja; pristaje ipak, mrmljajui: Kad idem kraj toga pobonog ovjeka, dru mi koljena i koa mi se jei... Obje posjetilice budu dovedene u upski salon. Ulazi upnik. Lice mu je mrano i njegov je prijem hladan: to e ti ovdje? Pripovijedati mi o karnevalu tvojih ukazanja? Bernardica je morala skupiti sve rezerve svoje snage. Podigne svoje oi, kao da je na smrt osuena, i ree: Gospodine upnie, Gospoa mi je naredila, da vam ponovim, da ona eli kapelu na Masabjelu. I zatim je dodala: JA ELIM DA SE OVAMO DOLAZI U PROCESIJAMA. Sad je bila mjera puna. Prijetei skrsti upnik svoje ruke. Pred zastraenom Bemardicom predbacuje upnik: Upravo to nam jo fali! Ili lae ti, djevojko, ili je Gospoa, s kojom govori, samo maska one za koju bi htjeli da se ukazuje. Procesija? Jo i to? Reci joj da ona slabo poznaje sveenike propise. Morala te je poslati Biskupu u Tarbes, a ne k meni! Prestraena, ali ne izgubivi svoju hladnokrvnost, dok joj je tetka Basile eljela propasti u zemlju, dala je Bernardica jasne podatke, kojih upnik u svojoj srdbi nije ni traio. Ne trai gospoa procesije za danas. Radi se o buduim procesijama. Nova provala srdbe upnikove: Doi e as, kad u se moi izvui iz zbrke, u koju me elite gospoa i ti uvaliti. Reci joj, sa upnikom iz Lurda mora se jasno i isto govoriti. Ona eli kapelu, procesije?

Dakle, neka prije kae svoje ime i neka uini udo! Kad je Bernardica izvrila nalog, oprezno se povue, a hrabra ju je tetka slijedila. Abb Peyramale sam je to poslije priznao nainio je takvu gestu, kao da e uzeti metlu u predsoblju i njome jako udariti po leima djevojke. 46

Trinaesto ukazanje O trinaestom ukazanju znademo samo to, da je bilo 3. oujka i da je to bilo pretposljednje od ukazanja etrnaest dana. etrnaesto ukazanje U etvrtak, 4. oujka, dolo je 20.000 hodoasnika. Mnotvo ljudi poveavalo se od minute do minute. Usred tog obinog mnotva ljudi idu ovamo onamo na slubu poslani andari, koji zapovijedaju, viu i prijete. Kad se pojavila Bernardica, nastade tiina i ljudi otkriju glave. Kad je klekla, svi padnu na koljena. Svaka njezina gesta popraena je od ogromnog mnotva. Ona isprui ruke prema spilji, isto ini i mnotvo ljudi iza nje. Ekstaza traje oko jedan sat. Narod vidi samo lice djeteta koje od radosti dre. Gospoa mi nije rekla zbogom, ree Bernardica svojoj majci, kad je prikaza nestala. Siromana obitelj Jean Bouhohorts i Croisine Ducouts. Njihovo dvogodinje dijete umire. Susjeda Francoinette priprema platno, u to e umotati leinu. Otac se naginje nad dijete i ustanovljuje, da su oi postaklenile, udovi nepokretni, disanje se vie ne osjea. On je mrtav, ree Jean. Ali njegova gospoa, ini se, kao da se prenula od sna. Ona zna, da dijete nije mrtvo. Uzima ga u ruke i ide prema Masabjelu. Pet je sati. Ledena hladnoa. Oko stotinu osoba stoje pred spiljom. Ona doe do udubine to su je isklesali klesari, prekrii se, i uroni sasvim golo dijete sve do vrata u hladnu vodu. Ona je poludjela, povikae mnogi prisutni. Dobrih etvrt sata drala je dijete u ledenoj vodi, izvadi ga i ne gledajui ni lijevo ni desno, poe kui. Ujutro je dijete zdravo, smije se. Naskoro trai prsa svoje majke. Jo istoga dana tri okolo po sobi. 24. oujka ree Bernardica svojim roditeljima, da je primila potajno poruku Gospinu; kao o sigurnoj stvari, ona govori, da je idueg dana Gospoa eka u spilji.

Vienje na Blagovijest O uda! Udubina je ve ispunjena tajnovitim svijetlom. I Gospoa eka. Ona je bila ovdje, ree Bernardica mirno, i, smijeei se, gleda kod toga mnotvo, kao to majka gleda svoju djecu. Tisue prisutnih gledaju Bernardicu kako klei, kako pozdravlja i kako drui od radosti moli. Duboka tiina vlada unaokolo sve do konca

47

ekstaze. Kad je ekstaza zavrila, ustane Bernardica i povjeri nekim prisutnima: Gospoa je rekla: "JA SAM BEZGRJENO ZAEE". Ali Bernardica je to rekla u svom narjeju. Que soy era immaculada councepsiou. U nekoliko minuta rairila se Boja rije po svem Lurdu. O Marijo, bez istonog grijeha zaeta, moli za nas, koji se k tebi utjeemo! Tako pjevaju tisue ljudi, koji nisu vidjeli, ali koji vjeruju. U velikoj urbi uputi se djevojica ponovo gospodinu upniku Peyramale. Ona nam o tom pripovijeda: Tada dooh ponovo k upniku da mu ispripovjedim, da mi je ona rekla, da je Bezgrjeno Zaee; a on me je pitao, da li ja sasvim sigurno znadem; ja mu odgovorih: Da, i ja sam to ponavljala cijelim putem, da ne zaboravim! Bernardica je to ispripovjedila u pojedinostima: Kad sam kleknula pred Gospou, zamolih je za oprotenje, to sam tako kasno dola. Ona mi klimnu glavom, to je znailo, da nije potrebno, da se ispriavam. Tada joj izrazih svu svoju naklonost, sve moje tovanje i sreu, to je mogu ponovo vidjeti. Uzmem svoju krunicu... U uzbuenju, koje nisam mogla potisnuti, izaoe konano iz mojih usta rijei, i ja zamolih Gospou, da bi bila tako dobra, da mi kae, tko je ona. Kao i kod mojih prijanjih pitanja, nagne Gospoa glavu, nasmijei se, ali ne odgovori. Ja sam se osjeala odvanijom, i ponovo sam je zamolila za milost da mi kae svoje ime. Ona ponovi svoj smijeak, svoj ohrabrujui pozdrav, ali i dalje uti. Po trei put zapoeh sklopljenih ruku svoju molitvu... Gospoa je stajala uspravno nad grmom divlje rue i pokae se onako, kao to se pokazuje na udotvornoj medalji. Kod moje tree molbe postaje ozbiljna i inilo se, kao malo uvrijeena... Ona sklopi ruke, podie ih do visine prsiju rairi ih... tako... nagne se nada mnom i ree uzbuenim glasom: "QUE SOY ERA IMMACULADA COUNCEOSSOU". Poto je Bernardica ispripovjedila doivljaj milosti, spusti glavu. Zatim poneto u neprilici, okrene se gospoici Estrade i upita: Gospoice, to znai: Bezgrjeno Zaee? Ukazanje 7. travnja U srijedu, 7. travnja, naosmo dijete u ekstazi u Masabjelu. Taj put prisutan je doktor Dozous. On svjedoi, kako je gledao, da joj plamen svijee lie prst etvrt sata; a, kad je poslije ekstaze pregledao ruku, nema ni traga opeklini. Spilja je zatvorena

48

Obzirom na vanost, da se u interesu religije uini kraj alosnim scenama, to su se dogodile kod Lurda na lijevoj obali Gave kod spilje u Masabjelu... Obzirom na dunost gradonaelnika da bdije nad javnim zdravstvenim uslovima mjesta... odreuje se: lan 1: Zabranjeno je uzimati vodu iz naznaenog vrela. lan 2: Isto tako zabranjeno je prelaziti opinsku livadu kod naznaene obale u Masabjelu. lan 3: Na ulazu u spilju bit e postavljene ograde, da sprijee ulaz. Isto tako bit e postavljene i ploe s natpisom: Pristup na ovaj posjed je zabranjen. Ukazanje 16. srpnja Na blagdan Nae Drage Gospe od Karmela, moli Bernardica u upskoj crkvi, kad u najdubljoj dubini svoga srca osjeti njeni glas, koji za nju znai, da poe do spilje. Dijete odmah ustane i tri svojoj teti Lucile: Molim vas, poite sa mnom u Masabjel! Niti se boje andara niti ograde, koja ih ne puta do spilje; upute se Bernardica i njezina pratilica prema Masabjelu. Kleknule su na desnoj obali Gave. Ima tamo vie grupa gospoa koje mole. Odmah se stvori jedan krug oko Bernardice. Ona gleda u peinu s one strane Gave. Gotovo odmah i njezino lice i cijelo njezino bie bude od radosti potreseno i svjedoci gledaju njezino lijepo, preobraeno lice. Ona povie: Ja je vidim, ja je vidim! Ona je ovdje! Zatim doda: Ona nas pozdravlja i smijei nam se preko ograde! Tiina. Dugi razgovor, to ga ni jedno uho ne moe uti. Izvanredna povlastica: Tu se Bernardica kree u vrtoglavim visinama s najsvjetlijim duama, koje su se ikad Bogu klanjale. Poto je Presveta Djevica Bernardicu dugo, smijeei se, promatrala, baci joj posljednji pogled, nakloni joj glavu i iezne. Bilo je to posljednje ukazanje. etiri godine iza dana, kad je biskup iz Tarbesa imenovao komisiju za ispitivanje dogaaja u Lurdu, poetkom veljae 1862. donosi biskup konanu odluku, u kojoj meu ostalim kae:

49

Mi se odluujemo za to, da se je Bezgrjena Djevica, Majka Boja, 11. veljae 1858. i u slijedeim danima, u svemu osamnaest puta, stvarno ukazala Bernardici Soubirous u Masabjelskoj spilji kod Lurda; da ta ukazanja imaju sve biljege istine, i da vjernici imaju temelja, da vjeruju u njih. Svoj sud podlaemo ponizno odluci Svetog Oca, koji je pozvan, da upravlja opom Crkvom. 16. travnja 1879. Bernardica umire u Neversu. Jedva to je sestra Natalija otvorila vrata, ugleda sestru Mariju Bernardicu, kako prema njoj prua ruke: Pomozite mi, pomozite mi! Molite za me! I taj put je sestra Natalija shvatila, da je as kucnuo. Druge sestre uoe u sobu. S udnovato jasnim glasom Bernardica lagano govori: Moj Boe, ja te ljubim od sveg srca, iz sve due, svim svojim silama. Zatim ree kao i Krist u velikoj boli na kriu: eam! Ona smoi svoje usnice vodom i posljednji put naini svoj divni znak kria. Nekoliko trenutaka kasnije moli: Sveta Marijo, Majko Boja, moli za me siromanu grjenicu... siromanu grjenicu... Nakon to se u poniznosti oprostila, nagne glavu i umre u tri sata po podne. (Obraeno prema knjizi Michel de Saint Herre Bernardette opirno o Lurdu, a posebno o udesnim ozdravljenjima u tom najpoznatijem Marijinom mjestu nai ete u knjizi: Boo Vuco Lurd)

Jacinta Marto, viditeljica iz Fatime, umrla 20. veljae 1920;

50

pokrenut je proces za njenu beatifikaciju.

Fatima rijeme sumnje u Fatimu je prolo; sada je vrijeme, da se stupi u akciju (Pio XII). Vrijeme je sumnje trajalo dugo. Usred sotonske aktivnosti i grozniavosti agenata pakla, akcija katolika kao da je bila usporena. Naa Draga Gospa, Gospoa svih naroda, rekla je u jednoj poruci, da su krani umorni. Vrijeme sumnji u Fatimu bilo je prestalo, ali raale su se nove, i te su paralizirale akciju. Sve je to zapoelo u proljee 1916. Uz snane udarce vjetra spustio se meu male pastire aneo. Imao je izgled mladia. Doao je s velikom svjetlou. Pozvao je djecu na molitvu: Ne plaite se, ja sam aneo mira. Molite sa mnom. Bio je na koljenima, savijen sve do zemlje i molio je: Boe moj, ja vjerujem, ja ti se klanjam, ja se ufam, ja te ljubim. Molim te za oprotenje za one koji ne vjeruju, koji se ne ufaju, koji te ne ljube. Jo im ree: Vae e molitve dirnuti Presveta Srca Isusa i Marije. U isto doba, u veljai 1916., Na je Gospodin objavio Berti Petit: Ja elim da triumfiram po alosnom i Bezgrjenom Srcu moje Majke..., elei tom Srcu blistavu pobjedu... Dva mjeseca kasnije, dok su djeca bila kraj zdenca kod Lucijine kue, ponovo se ukaza aneo: to tu radite?... Molite, molite mnogo. Presveta Srca Isusa i Marije imaju s vama posebni nacrt milosra... Neprestano prikazujte Preuzvienome molitve i rtve ... Tada ga Lucija upita: Kako treba da se rtvujemo? Aneo nastavi: to vie moete, prikazujte rtve Gospodinu kao zadovoljtinu za grijehe, kojima je vrijean; prikazujte mu i usrdne molitve za obraenje grjenika. Tako ete zazvati mir na svoju domovinu. Ja sam aneo uvar, Aneo

51

Portugala (Sv. Mihael). Iznad svega prihvatite i podnosite s poniznou patnje, koje e vam Gospodin poslati. Krajem rujna aneo se i opet javlja. Ovaj put drao je sv. Hostiju nad kaleom. Iz sv. hostije u kale je kapala krv. Sv. hostija i kale ostadoe u zraku, a aneo pade niice na zemlju i izmoli tri puta ovu molitvu: O Presveto Trojstvo, Oe, Sine i Due Sveti, duboko ti se klanjam i prikazujem ti predragocjeno Tijelo i Krv, Duu i Boanstvo Gospodina Naega Isusa Krista, koji je prisutan u svim svetohranitima svijeta, kao zadovoljtinu za nemar, uvrede i svetogra, kojima te vrijeaju ljudi. I po neizmjernim zaslugama Njegova Presv. Srca i po zagovoru Bezgrjenog Srca Marijina molim te za obraenje jadnih grjenika. Aneo potom prui sv. hostiju Luciji, a svetom krvlju priesti Jacintu i Franju. Uzmite Tijelo i pijte Krv Isusa Krista, strano pogrena od nezahvalnika. Dajte naknadu za njihove grijehe i utjeite svojega Boga. Aneo ponovo pade niice i izmoli tri puta molitvu Presvetom Trojstvu, a onda ieznu. Prvo Marijino ukazanje 13. svibnja 1917. Toga dana, 13. svibnja 1917., kad se Djevica Marija prvi put ukazala malim portugalskim pastirima u Cova da Iria, Msgr. Pacelli proglaen je biskupom. Kasnije, kad je postao papom, Pijo XII rado e se sjeati te injenice i toga podudaranja, koje e smatrati providencijalnim. Dva bljeska munje, a zatim velika svjetlost zaustavie djecu pred malim zelenim hrastom (esminom). U toj svjetlosti ukaza im se Gospoa, sjajnija od sunca. Njena snjeno bijela haljina padala je sve do nogu. Imala je oko vrata zlatnu vrpcu, koja je padala do pasa; bijeli veo sa zlatnim rubom prekrivao joj je glavu, ramena i obavijao joj je tijelo. Osmjeh Djeviin bio je tuan. Ruke su joj bile sklopljene u visini prsa. O desnoj ruci visjela joj je lijepa krunica s biserno bijelim zrncima, kri joj je bio srebrn, takoer vrlo sjajan. Bose noge jedva su dodirivale laki oblaak, to je prekrivao grane zelenog grma. Blagim majinskim glasom Gospoa se obrati djeci: Ne plaite se, ja vam neu uiniti nikakvo zlo. Tada se Lucija usmjeli, pa je prva upita i tako zapoe razgovor: Odakle ste vi, Gospoo? Ja dolazim s Neba. to elite od mene?

52

 Dola sam zamoliti vas, da dolazite ovamo est puta uzastopce u isti sat, svakog 13. u mjesecu. Kasnije u vam kazati, tko sam i to hou. Nadalje, ja u doi jo i sedmi put. Sestra Lucija, prije nego to je ula u Karmel u Coimbri, izjavila je kanoniku Jos Galambu, da joj se Presveta Djevica javila sedmi put u Cova da Iria u trenutku, kad je 1921. god. polazila u Porto. Ovaj dijalog izmeu Neba i zemlje dirljivo je tekao dalje: Vi dolazite iz Neba... A ja, da li u ja doi u Nebo? Da, ti e doi. A Jacinta? I ona. A Franjo? Takoer i Franjo, ali mora izmoliti jo mnogo krunica. Brojne su knjige napisane na temu fatimskih ukazanja. Ovaj dijalog, kao i neki drugi opisi dogaaja na Cova da Iria, uzeti su iz memoara sestre Lucije. Pod tim memoarima podrazumijevaju se razliite izjave o zbivanjima u Fatimi, to ih je dala sestra Lucija, koja je redigirala i knjigu. Gospoa nastavi: Hoete li prikazivati Gospodinu rtve i hoete li patnje, koje e vam On poslati, strpljivo podnositi u zadovoljtinu za mnoge grijehe, kojima se vrijea Boje Velianstvo, i da postignete obraenje grjenika? Hoete li initi zadovoljtinu i za sve kletve i psovke, kojima se vrijea Bezgrjeno Srce Marijino? Hoemo odgovori Lucija u ime svih. Vi ete mnogo trpjeti, ali e milost Boja biti vaa pomo i utjeha. Ni Bernardici nije Djevica obeala lijep ivot na ovom svijetu: Ne obeajem ti sreu na ovom svijetu, nego na drugom. Tada je Gospa rasklopila ruke, i na vidioce pade snop otajstvene svjetlosti, koja u njih prodre sve do krajnjih dubina due, kako je kazala Lucija. I vidjee se u Bogu. Tada, po Lucijinu pripovijedanju, oni zajedno padoe na koljena i po nekoj nepoznatoj unutranjoj sili poee moliti iz dubine tu Anelovu molitvu: Presveto Trojstvo<. Poslije kraeg vremena Gospa ree:

53

 Molite krunicu svaki dan, da bi dolo do mira u svijetu i do svretka rata. Lucija upita: Moete li nam kazati da li e rat trajati jo dugo, ili e uskoro zavriti? Toga ti jo ne mogu kazati, sve dok ti ne reknem to elim odgovori Gospa. Tada se polako uzdignu, i nestade je prema Istoku. Drugo ukazanje 13. lipnja 1917. Lucija opisuje drugo ukazanje ovako: Poto sam izmolila krunicu s Jacintom i Franjom i s drugom prisutnom djecom, vidjeh opet odraze svjetlosti koja se pribliavala (i koju smo mi zvali munja), a odmah potom Nau Gospu na maloj esmini, upravo kao i u mjesecu svibnju. to elite od mene? upitah je. elim, da doete i 13. idueg mjeseca, da molite krunicu, i da nauite itati. Kasnije u vam kazati, to elim. Ja vas molim, da nas odvedete u Nebo. Da, Jacintu i Franju brzo u odvesti; ali ti, ti e ostati ovdje jo neko vrijeme. Isus hoe, da bi me preko tebe ljudi upoznali i ljubili. On eli, da u svijetu uspostavi pobonost prema mom Bezgrjenom Srcu. Onima, koji mu se posvete, obeajem spasenje i te e due Bogu biti drage kao najljepe cvijee, kojim mu krasim prijestolje. Treba da ostanem ovdje sama? upitah je alosna. Ne, keri moja, to bi za tebe znailo veliku patnju! Ne plai se. Ja te nikada ne u napustiti. Moje Bezgrjeno Srce bit e uvijek tvoje utoite i put, koji e te dovesti k Bogu. U trenutku dok je izgovarala ove posljednje rijei, Ona rasklopi ruke i prikaza nam, po drugi put, odraz one velike svjetlosti, u kojoj smo vidjeli sebe utopljene u Bogu. Jacinta i Franjo kao da su bili u onom dijelu svjetlosti, koja se dizala k nebesima, a ja u onoj, koja se rasprostirala po zemlji. Pred dlanom desne ruke Nae Gospe nalazilo se Srce okrueno trnjem, koje kao da se zabadalo u nj. Mi shvatismo da je to Bezgrjeno Srce Marijino, povrijeeno grijesima ovjeanstva, koje je trailo naknadu. Eto, na to smo mi pravili aluzije, kad smo govorili, da nam je u lipnju Naa Gospa objavila jednu tajnu. Tom prilikom, Naa Gospa nije nam zapovjedila da uvamo tajnu, ali mi smo shvatili, kao da nas Bog tjera na to. 54

Ta tri nevina djeteta instinktivno i prirodno odluie da ne govore o onim stvarima koje su uvelike nadilazile njihovu neznatnu kulturu i njihovu sposobnost shvaanja i izraavanja. Jer, kao to biljei suradnik lista La Voix de Fatima (to citira i R. Rebut), nastojei da nae dobro usporeenje: I veliki uitelj pogana, veliki sv. Pavao, izraava istu nemogunost, da ispria ono, to je vidio! Ako bismo htjeli da najbolje protumaimo ono, to je Lucija saopila, bilo bi, da su se mali pastiri vidjeli u Bogu, ali i da su vidjeli Boga. Lucija se sjea nekih Franjinih rijei, koje to jasno potvruju: Ono, to sam najvie elio, bilo je da vidim Naega Gospodina u toj svjetlosti, koju nam je Naa Gospa stavila u srce. Ti nisi vidio Majku Boju u toj svjetlosti? Bilo nam je veoma toplo u toj svjetlosti, koja je Bog i u kojoj nismo izgorjeli. Kakav je Bog? To se ne moe saopiti. Ne, zaista, to nikada nije mogue kazati. Ali, kakva teta, to je On tako tuan! Ja sam ga vidio samo dva puta i ja ga toliko volim. Ja sam bio toliko sretan, to sam vidio Naega Gospodina (13. listopada), ali jo vie to ga vidim u onoj svjetlosti, u kojoj smo i mi bili. I Franjin kratki kontemplativni ivot proi e itav pod dojmom te tuge Boga, koju je zapazio i koja ga je impresionirala, uinivi, da postane izvanredni mali Boji tjeitelj. Prema svjedoanstvu nekog ovjeka, koji je bio prisutan tom ukazanju, sve se grane malog stabla zanjihae i nagnue prema istoku, kad je Lucija najavila Gospin odlazak, kao da je to ona svojim platem pokrenula za sobom. Tree ukazanje 13. srpnja 1917. Lucija nastavlja svoje svjedoanstvo: Neposredno po dolasku u Cova da Iria, kod hrastia, usred one mase ljudi, koji su molili krunicu, mi vidjesmo odsjev one uobiajene svjetlosti i zatim Nau Gospu nad tim zelenim hrastovim grmom. to eli od mene? upitah je. elim da doete i 13. idueg mjeseca, da nastavite moliti krunicu svaki dan na ast Gospe od Krunice za mir u svijetu i za svretak rata, jer ona vam jedina moe pomoi. eljela bih da nam kae tko si ti i da uini neko udo da bi svi vjerovali, da se ti pojavljuje.

55

 Nastavite dolaziti ovamo svaki mjesec. U listopadu u kazati, tko sam, to hou, i uinit u udo, koje e svi moi vidjeti, da bi vjerovali. rtvujte se za grjenike i esto kaite, a osobito svaki put, kad inite kakvu rtvu: O Isuse, to je tebi za ljubav, za obraenje grjenika i kao naknada za uvrede, koje se nanose Bezgrjenom Srcu Marijinu. Poslije tih rijei ponovo je rasklopila ruke kao prolog mjeseca. Iz njih izbiju zrake svjetlosti. Tada mali mistici ugledaju pakao. Nebeska Majka otkrila ga je njihovim nevinim oima, kojima su tako neoekivano, sve stvari dobivale novo znaenje i otkrivala se prava bit svih zemaljskih pojava. Mijenjao se svijet. Onaj, u kojem su dotada ivjeli, nije bio jedini; bila je to dolina suza, kroz koju je trebalo proi. Bogatstvo i veliina ovog svijeta bili su poput privienja. A i pakao je bio realnost ija je spoznaja i vizija mogla izmijeniti ono odve zemaljsko, vremenite interese i brige, koje nas veu za zemlju i sakrivaju nam put u Nebo. U duhu iskrivljene pedagogije stavljene su primjedbe na to pokazivanje pakla. I to upravo u vremenu, kada je institucija kole pala u ruke agenata pakla, gdje se obavlja sistematska dekristijanizacija. Majka Boja e u Baysideu najodlunije progovoriti o kolama, koje je Sotona pretvorio u svoje lovite. Odsjev svjetlosti ini se kao da je prodirao zemlju, i mi vidjesmo kao jedan vatreni ocean. Vidjesmo uronjene u vatru demone i due. Due osuenih bile su kao eravice, prozirne, crne i bronane, i imale su ljudski oblik. Lebdjele su u tom poaru, noene plamenovima, koji su izbijali iz njih samih, s oblacima dima padale su na sve strane, sline iskrama, koje vidimo kod velikih poara, bez teine i bez ravnotee usred krikova i cviljenja od bolova i oaja, koji su uasavali i inili, da dremo od straha. To je bilo upravo kod vizije tih prizora, kad sam ispustila krik, koji su, kau, uli. Demoni se razlikuju od osuenih po svojim oblicima, stranim i odbojnim, nepoznatih i neobinih ivotinja, ali transparentnih, poput ugljevlja kad se uari. Zaplaeni i kao da smo traili pomo, podigosmo oi k Naoj Gospi, koja nam ree s dobrotom i tugom: "Vi ste vidjeli pakao, kamo odlaze due jadnih grenika. Da ih spasi, Bog eli ustanoviti u svijetu pobonost prema mome Bezgrjenom Srcu. Ako se izvri ono, to ja kaem, mnoge e se due spasiti, i bit e mir. Rat e se uskoro zavriti. Ali, ako se ne prestane vrijeati Bog, za vrijeme pape Pija XI, zapoet e jedan drugi, jo straniji rat. Kad jedne noi ugledate nepoznatu svjetlost, znajte, da je to veliki znak, koji vam Bog alje, da e kazniti svijet zbog njegovih zloina, ratovima, glau i progonstvima Crkve i Svetog Oca. Da bi se sprijeio rat, dolazim ja, da traim posvetu Rusije mome Bezgrjenom Srcu i priest prvih subota kao naknadu. Ako posluate moje zahtjeve, Rusija e se obratiti, i bit e mir. Ako ne, proirit e se zablude irom svijeta, izazivat e ratove i progonstva Crkve. Dobri e biti mueni, Sveti Otac e mnogo trpjeti. Mnogi e narodi biti uniteni... Na kraju, moje e Bezgrjeno Srce trijumfirati. Sveti e Otac posvetiti Rusiju, koja e se obratiti, i mir e neko vrijeme vladati na svijetu.

56

Toga nemojte nikome rei. Samo Franji moete to kazati. Kad molite krunicu, ponovite poslije svake desetke: O moj Isuse, oprosti nam nae grijehe, ouvaj nas od paklenog ognja, dovedi u raj sve due, a osobito one, kojima je najpotrebnije tvoje milosre!" Kao i prije, poela se Gospa dizati prema Istoku, sve dok nije iezla u beskrajnom plavetnilu. Mnogi se jo sjeaju noi izmeu 24. i 25. sijenja 1938., koja je bila obasjana nekom neobjanjivom svjetlou, o kojoj su pisali svi svjetski listovi s razliitim komentarima i s razliitim tumaenjima. Sestra Lucija je bila rekla, da je taj veliki znak to ga je Naa Gospa najavila kao predznak kazne, koja e snai svijet; a, kako znamo to je bio drugi svjetski rat, koji je zapoeo u rujnu 1939. godine. Ta svjetlost bila je crvena kao krv i plamena kao vatra. Ona je prekrivala cijeli horizont na sjeveroistoku i njen odsjaj izazivao je muna predosjeanja; to je bilo nalik svjetlu velikog poara. Biskup iz Leirije, nakon otvaranja tajne, pisao je u Katolikoj reviji Portugala od listopada - studenog 1960. s aluzijama na onaj nepoznati dio poruke: ... Za dobre tu ne postoji nikakav razlog za beznae; neka imaju povjerenje u Gospodina i umnoe svoje molitve; ali oni, koji nisu u stanju milosti, neka se to prije pomire s Gospodinom. Neka nastoje nikada ne izgubiti to stanje milosti i neka se trude voditi kranski ivot, odriui se zabava mondenog ivota, inei pokoru. Milijarde, koje se bacaju na naoruanje i obranu zemlje, nita ne koriste, ako sam Gospodin ne ouva mir. Svijet bi patio kao nikada dosada, kad se mir ne bi sauvao. Ono, to u najveoj mjeri izaziva Boju srdbu, to nisu grijesi neprijatelja, nego ravnodunost i licemjerje brojnih ljudi, koji se nazivaju kranima, koji idu u crkvu, ali ne prakticiraju ni milosra, ni pravde, ve sudjeluju u svjetovnim zabavama i neednim modama. Ti lani krani glavni su krivci Boje ogorenosti i kazne, koja dolazi, ako se ne bude inila pokora. etvrto ukazanje 19. kolovoza 1917. Zbog pojava u Irijskoj dolini uzbunila se portugalska masonerija, koja je suvereno vladala tom zemljom i pokazala svu mjeru svoje nepodnoljivosti prema kranima, progonei vjeru i ukidajui slobode; u portugalskoj praksi i opet je sasvim demantirana tolerancija, koja je po njima bila propagirana. Masonske loe, posebno one iz Leirije i Santarema, povele su borbu protiv Marijinih ukazanja. Kotarski naelnik u Ouremu, na ijem se podruju nalazila i fatimska upa, bio je lan loe u Leiriji; njegovo e ime ostati zapisano i spominjano uvijek, kad se bude govorilo o fatimskim ukazanjima. Artur Oliviero Santos, nazvan Ferblantier, bit e od nekih smatran kao neka bijedna varijacija Poncija Pilata, pred koga e biti dovedena ta djeca, fatimski vizionari. On je naredio 11. VIII, da mu dou Lucija, Franjo i Jacinta

57

zajedno s roditeljima. Djeca su imala poi 13. kolovoza u susret Kraljici Neba, a nala su se u zatvoru, u Vila Nova de Ourem gdje su bila muena tri dana. Ali djeca nisu odala svoju tajnu. Pa ipak, i toga dana, o podne 13. kolovoza, mnogo je naroda dolo na mjesto ukazanja. Iznenada zemlja se potrese, kao od udara nekog snanog groma, a nebo ispresijeca munja. Sve se zbilo, kao da su djeca ondje. Kao i obino bljesak je najavljivao Djeviin dolazak; njeni oblak pojavi se nad esminom, zadra se desetak minuta, a zatim se uzdignu i ieznu. etvrto ukazanje zbilo se 19. kolovoza. Evo, i opet prema Lucijinu pripovijedanju, kako se to desilo: Bila sam sa stadom u drutvu s Franjom i njegovim bratom Ivanom na mjestu zvanom Valinhos, kad osjetismo pribliavanje neeg nadnaravnog, to nas obavi. Nasluujui da bi se mogla pojaviti Naa Gospa i da bi je moglo oalostiti to nema Jacinte, da je vidi, zamolih njezina brata Ivana, da je pozove. Kako on ne htjede odmah otii, ja mu obeah dva ventueza, i on otra. U meuvremenu ja i Franjo opazismo odsjev svjetla to smo ga mi nazivali sijevanjem. Stie i Jacinta, i mi ugledasmo asak poslije Nau Gospu nad esminom. to elite od mene? elim, da nastavite dolaziti u Irijsku Dolinu svakog trinaestoga i da nastavite moliti krunicu svaki dan. Posljednjeg mjeseca uinit u udo, kako bi svi vjerovali. Da vas nisu bili odveli u grad, udo bi bilo jo vee. Sveti Josip e doi s Djetetom Isusom, da svijetu dadne mir; Na Gospodin e doi blagosloviti narod, kao i Naa Gospa, koja e se pojaviti kao alosna Gospa. to elite da se uini s novcem to ga narod ostavlja u Irijskoj dolini? Nainite dva nosila (za procesije). Jedno e nositi ti s Jacintom i sa jo dvije djevojice, obuene u bijelo. A drugo neka nosi Franjo s jo tri djeaka. Novac neka bude za svetkovinu Gospe od svete krunice, a, to pretekne, neka bude za pomo kapelici, koju treba sagraditi. eljela bih vas zamoliti za ozdravljenje nekih bolesnika. Dobro, neke u ozdraviti u toku godine. I, poprimivi alostan izgled, ree: Molite, molite mnogo i inite rtve za grjenike! Ima mnogo dua, koje odlaze u pakao, jer nema nikoga, da se rtvuje i da se za njih moli. 58

I kao obino, poela se uzdizati prema Istoku. Za uspomenu na ovo ukazanje, Lucija je otkinula granicu s malog hrasta i donijela je kui; od nje se kua odjednom ispunila izvanredno ugodnim mirisom. Tek, kad osjetie taj divni miris, roditelji promijene miljenje o Luciji i nisu je vie sumnjiili. Dani, a osobito mjeseci, razdoblja su njihova stalnog usavravanja. Djeca prihvaaju rtve. Ona su upoznala pakao, ali i ljude, koji se protive istini, koji pripadaju tajnim drutvima i koje nazivaju agentima pakla. esto se bacaju niice na zemlju i ponavljaju Anelovu molitvu. ine pokoru; satima, danima, pa i mjesecima, trpe eu; odriu se voa, ali i kojeg zalogaja svoje skromne hrane, nekad i cijelog objeda. Koprivom i uetima mrtvili su svoja njena tijela... Peto ukazanje Oko 30.000 ljudi sabralo se u Irijskoj dolini. Tono o podne sunce, koje se arilo, poe gubiti svoj sjaj; nebo zadobije boju utog zlata. Svijetla kugla pomicala se nebom od istoka prema zapadu; zraila je neku blistavu svjetlost, koja je oima bila veoma ugodna. Na isti nain je iezavala, poslije ukazanja, dok je iz neba padalo neko bijelo cvijee, latice obojene duginim bojama, i pahuljice poput onih snjenih, koje su nestajale na izvjesnoj visini ne dospijevajui do zemlje. Bijeli oblak obuhvati esminu i djecu; prema izjavi veleasnog oca Quaresima, koji je prisustvovao tom prizoru sa jo etiri druga sveenika, saznajemo, da je bijeli oblai vidjela veina hodoasnika i da je on ostao na esmini za sve vrijeme ukazanja i razgovora vidjelaca s Gospom; on ga je nazvao Gospina kola. Sunce je, dolaskom Gospe, gubilo sve vie i vie sjaj; na nebu su se vidjele i zvijezde. Zrak je bio svje. Lucija opisuje oklonosti petog ukazanja ovako: Kad se pribliilo vrijeme ukazanja, pola sam onamo s Jacintom i Franjom. Bili smo okrueni mnotvom ljudi, izmeu kojih smo se tekom mukom probijali. Putevi su bili prepuni ljudi. Svatko nas je elio vidjeti i s nama govoriti. Nije se tu gledalo na ljudski obzir. Mnoge osobe, pa i gospoda i gospoe probijahu se kroz mnotvo i bacahu se na koljena pred nama, molei, da iznesemo Gospi njihove nevolje. Drugi, koji se nisu mogli progurati do nas, vikali su izdaleka: "Za ljubav Boju, molite Gospu, da mi ozdravi sina, sakat je!" Ili: "Neka ozdravi i mog sina, slijep je!" Hi: "I moga, gluh je!" Druge su govorile: "Neka mi povrati sina, mua, otili su u rat." Ili: "Neka obrati jednog grenika.", "Neka mi dade zdravlje, bolujem od tuberkuloze!' I tako dalje. Tu je izlazila na vidjelo sva bijeda ovjeanstva. Neki su vikali sa stabala, kamo su se bili popeli, da vide kad budemo prolazili... Na svojim jadnim putevima izmeu Aljustrela i Irijske doline, ta djeca mogla su doivjeti neto od velianstvenih i uzbudljivih Gospodinovih puteva kroz Palestinu. U svakom sluaju Lucija e u svojim memoarima uoiti tu paralelu sa svom poniznou. Zahvaljivala se Bogu, prinaajui mu vjeru

59

portugalskog naroda i razmiljajui, to bi ovaj uinio, kad bi pred njega doao Isus, kada se tako baca na koljena pred troje skromne djece, samo zato, to im je ukazana milost da govore s Majkom Bojom. Konano smo stigli u Irijsku dolinu, nastavlja Lucija, do hrastia i poeli smo s narodom moliti krunicu. Malo zatim, vidjesmo odsjev svjetla i zatim Nau Gospu nad esminom. Ona nam je kazala: "Nastavite moliti krunicu, da biste postigli konac rata. U listopadu e doi i Na Gospodin, alosna Gospa, Karmelska Gospa, sveti Josip s djetetom Isusom, da blagoslovi svijet. Bog je zadovoljan s vaim rtvama, ali ne eli da nou nosite konopac. Nosite ga samo danju." Zamolili su me, da od tebe izmolim mnoge stvari: ozdravljenje nekih bolesnika, jednog gluhonijemog... Dobro je, neke u ozdraviti, a druge ne. U listopadu u uiniti udo, da bi svi vjerovali. I poela se uzdizati, a onda je iezla na uobiajen nain. I, kao to smo kazali, poelo je padati neko cvijee s neba, latice u duginim bojama, pahuljice poput snjenih... Hodoasnici su se razilazili u elji, da se opet vrate i da budu svjedoci uda. Glas o ukazanjima Bl. Marije proao je cijelim Portugalom. Novi hodoasnici su se ve pripremali u duhu. Masonerija je strepila od poraza, koji se je ve osjeao u zraku. Zato su nastavili bjesomunu kampanju u tampi i pripremali nove spletke. Pobona Lucijina majka, razborita i istinoljubiva Roza dos Santos, najvie je strepila od novih dogaaja. Ona, koja je u strogosti i istinoljubivosti, tako dugo sumnjiila Luciju, bila je najvie od svih roditelja preplaena, kada je, uoi posljednjeg ukazanja, vidjela kako dolaze bujice ljudi iz najudaljenijih krajeva, kako pobono i dostojanstveno prolaze pored njihove kue, kroz Aljustrel, i slijevaju se u Irijsku dolinu. Intimno, ona je jo sumnjala, da li e se zbiti najavljeno udo; a, ako se ne dogodi, onda bi to mogao biti povod novih stradanja te djece, koja su se tako neoekivano nala u vrtlogu velikih dogaaja. esto ukazanje 13. listopada 1917. Napustili smo kuu vrlo rano, pie Lucija, jer smo pretpostavljali, da emo se zadrati na putu. Ondje je ve bila prisutna masa svijeta (70.000 ljudi). Kia je pljutila. Moja majka, kojoj je nemir razdirao srce, neizvjesna pred dogaajima, koji e se zbiti, plaei se, da je ovo posljednji dan mog ivota, eljela je da me prati na ovom putu. Na putu su se zbivale one iste scene iz prolog mjeseca, ali su bile brojnije i dirljivije. Ni blato po putovima nije spreavalo ljude, da se bacaju na koljena u stavu poniznosti i moljenja.

60

Stigavi u Irijsku dolinu do esmine, potaknuta nekim nutarnjim poticajem, zamolih narod, da zatvore kiobrane, da bi se molila krunica. Odmah zatim vidjesmo odsjev svjetlosti i zatim Nau Gospu na esmini. to eli od mene? elim, da se ovdje podigne kapela meni na ast. Ja sam Kraljica svete krunice. Nastavite svakog dana moliti krunicu. Rat e se naskoro zavriti, i vojnici e se ubrzo vratiti svojim kuama. Imala bih vas mnogo toga moliti: da ozdravite... da obratite grenike... Da li ete mi to usliati? Jedne u ozdraviti i obratiti, druge ne. Potrebno je da se poprave i da mole za oprotenje za svoje grijehe. Tada Naa Gospa postade veoma alosna: Neka ljudi vie ne vrijeaju Naega Gospodina, jer je ve previe vrijean! I, otvorivi ruke Ona uini da iz njih sine odsjev prema suncu. I, dok se uzdizala, odsjev njezina sjaja nastavi da se usmjerava prema suncu. Eto, to je bio razlog, radi kojega sam povikala da pogledaju prema suncu. Nije mi bio cilj da na sebe svratim panju naroda. Nisam ni vodila rauna o njihovoj prisutnosti. To sam uinila jedino na poticaj neke nutarnje sile. Kad je naa Gospa iezla na beskrajnom obzorju neba, mi vidjesmo, u blizini sunca, sv. Josipa s Djetetom Isusom, i Nau Gospu, obuenu u bijelo plavi plat. inilo se, kao da sv. Josip i Djetece Isus blagoslivljaju narod, s pokretima ruku, u obliku kria. Neto kasnije ta slika iezne, i sada vidjeh Naega Gospodina i Nau Gospu, koja je imala lik alosne Gospe. Na Gospodin kao da je blagoslivljao svijet, na isti nain kao i sv. Josip. Kada i ova pojava nestade, uini mi se, da vidim Nau Gospu, u liku Gospe od Karmela. Bila je obuena u bijelo, imala je plavi plat i u ruci je drala kapular. Tako je Lucija opisala ukazanje od 13. listopada 1917. godine. A, dok su djeca u ekstazi promatrala nebeske osobe, udo, koje je nagovijestila Djevica Marija, odigravalo se pred svim hodoasnicima. Sedamdeset tisua hodoasnika bili su svjedoci uda sa suncem; vidjeli su ga i mjetani okolnih sela, daleko izvan Fatime, okolo naokolo. Kia, koja je padala sve vrijeme, iznenada prestade. Oblaci se razmakoe i sunce se pojavi u svom sjaju. U zenitu je ono bilo nalik srebrnoj ploi. Zatim pone drhtati, potresati se. Pribliavalo se zemlji, vrtei se oko sebe poput plamenog toka, rasprujui snopove svjetla. Tokom etiri minute sunev sjaj je naizmjence postajao ut, zelen, crven, ljubiast... poslije naglog zastoja, sunce ponovo nastavi svoj bljetavi ples. Hodoasnici u Irijskoj Dolini imali su dojam, da im se sunce naglo pribliuje. Tri puta se odvajalo od nebeskog svoda i vraalo svojoj prirodnoj pu-

61

tanji; tri puta se ponavljala ta udesna suneva igra. Ljudi su bili uasnuti. Mislili su, da je nastupio sudnji dan. Narod u blatu, na koljenima, izgovarao je rijei pokajanja. Vieni su veliki grjenici i nevjernici, kako se duboko kaju u tom asu svog obraenja. Odjednom iz dubine grudi, potekoe prestraeni poklici: udo, udo! ... Ja vjerujem u Boga ... Oprosti mi, moj Boe ... Zdravo, Marijo... Milost! Milost! Oprosti mi, moj Boe, smiluj mi se! ... Sunce se konano ustalilo na nebu. Ljudi su se smirivali. Usprkos dugim kiama i blatu, u kojem su kleali, oni sada s uenjem primijete da su njihova odijela suha i ista. Takvih sluajeva, da su idovima haljine i obua ostali sauvani kroz etrdeset godina, nalazimo i u Starom Zavjetu (Knjiga obnovljenog zakona 8,4) na tri mjesta. Bog, koji ih je pozvao u pustinju, brinuo se za njihovu hranu, odijelo i obuu; ali, i u dananjim danima, to se desilo Matiji Lautu na ivaku u Turzovki. I za odijelo, to se tjeskobno brinete? Promotrite poljske ljiljane kako rastu! ... Ne brinite se tjeskobno i ne govorite: to emo jesti, ili to emo piti, ili u to emo se obui?! ta to sve trae i pogani jer va nebeski Otac zna, da vam je sve to potrebno. Zato najprije traite kraljevstvo Boje i njegovu pravdu, a sve e vam se ostalo dodati! (Mt. 6,28,31,32,33). Jedno sintetiko djelo o Marijinim ukazanjima trebalo bi smjestiti u konkretne okvire duha vremena, usred povijesnih fakata, sve pojave i poruke Presvete Djevice. Tad bi se lake shvatio duboki smisao tih rijei, koje se s Neba upuuju zemlji. Takvo sintetiko djelo, koje bi najbolje odgovaralo tim zahtjevima, jo nije napisano. Presveta Djevica pojavila se u La Salette godine 1846. usred burnih vremena, uoi revolucije, koje su potresle Evropu, neposredno pred stvaranjem jedne militantne antikranske internacionale i, s druge strane, jedne dijabolike sekte, zasnovane na zazivanju duhova, koja e se nazvati spiritizam. Pervertirani materijalizam i izopaeni, lani spiritualizam, bit e dva pola raspolovljene due jedne civilizacije u konvulziji... I Fatimska ukazanja, koja su se zbila za vrijeme prvog svjetskog rata, poto je krv potekla Srbijom i Flandrijom, Tirolom i Galicijom, i irom Evrope, najavit e dogaaje o kojima tada nitko nije ni sanjao, a koji su danas ve krvava realnost. Presveta Djevica najavila je u Fatimi svretak jednog rata i poetak drugog, ako se svijet ne popravi... Trea fatimska tajna govori, po svoj prilici, o treem svjetskom ratu i vie od toga o Velikoj Kazni, koja e pasti na sav ljudski rod. Ne danas, ni sutra, nego tokom druge polovice dvadesetog vijeka. A mi smo, danas, duboko ve zali u tu drugu polovicu dvadesetog stoljea i sva zla nasljea minulih vjekova daju ve najgore plodove; permissive

62

society, drutvo u kojem je sve doputeno, koje je izopailo smisao ljudske slobode i ukinulo pojam grijeha, propovijeda na sve strane sredstvima masovnih medija; lani su proroci u akciji. Poslije tog niza ukazanja, nastalo je razdoblje borbe za njihovo priznanje, doba sumnje u njihovu istinitost, a sve u uslovima tadanjeg portugalskog drutva, kojim je diktirala masonerija. Dne 23. listopada 1917. godine doli su masoni iz Santarema i okolnih mjesta s Antonijem Pialhom, naelnikom opine Salvador, u Irijsku dolinu, da posjeku esminu, a pobone predmete, koje je tu narod ostavio, odnesu u Santarem. Sutradan predmeti su bili izloeni i svetogrdno komentirani, a zatim su masoni organizirali procesiju kroz grad i, rugajui se, pjevali Gospine litanije. Ta sramotna i bogohulna orgijanja ostala su zabiljeena u mjesnim novinama Diario de noticias. Masoni su ve ivjeli u atmosferi poraza, a politika situacija, koja je nastala u zemlji poslije izbora od 14. listopada 1917. godine, nije bila za njih povoljna. Na tim su izborima oni izgubili u Lisabonu 95.000 glasova, a isto toliko u Leiriji. Taj neoekivani poraz oni su pripisali Gospinim ukazanjima u Fatimi. O seculo, je pisao, da je do ovog poraza dolo prije svega krivnjom Djevice falta de Virgem. Pobijedile su stranke sklone vjeri. Katolici Santerema, ohrabreni tom izbornom pobjedom, napisali su protestno pismo ministru unutranjih poslova, povodom te bogohulne masonske procesije, kada je asni kip Djevice, koja je kroz sva razdoblja povijesti uvijek blagotvorno bdjela nad sudbinom naeg naroda, bio izvrgnut najodvratnijim, nepojmljivim i stranim uvredama. Ministru su stizala protestna pisma sa svih strana. Protuvjerska stranka, koja je samo prije dva mjeseca prognala biskupa iz Porta, D. Antonija Borosa, sada se borila za opstanak. Sruena je 5. prosinca 1917. godine. Poslije nacionalistike revolucije dr. Sidonija Paisa, nastoji se ispraviti nepravda nanesena Crkvi i uspostaviti dobar odnos sa Svetom Stolicom. Na plebiscitu narod je podrao ovo nastojanje: od 550.000 predanih glasova bilo ih je 500.000 za dobar odnos sa Sv. Stolicom. U Portugal vraaju se prognani biskupi, redovnici i redovnice; biskupima se vraaju sjemenita i ostala crkvena imanja. U tmini konspiracije jo su djelovale masonske loe. Na inicijativu ministra unutranjih poslova, poslije estoke kampanje u tisku, tokom travnja, primijenjene su stroge mjere protiv hodoasnika, koji su hodoastili u Irijsku dolinu za treu obljetnicu Gospinih ukazanja, 13. svibnja 1920. godine. Pa ipak, usprkos svim potekoama, hodoasnici su se sakupili i u sabranosti i molitvi proslavili taj Gospin dan. Ali kako nije bilo drugih vanjskih manifestacija, koje su bile zabranjene, kotarski naelnik mogao je javiti svojim starjeinama: Reakcija je 13. svibnja pretrpljela teak udarac, a od svoje loe dobio je pismenu pohvalu za svoju zasluge i uspjenu borbu protiv izmiljenog uda u Fatimi, kojim kler izrabljuje neznanje naroda.

63

Meutim injenica je bila, da se kler drao podalje, a oni najrazboritiji sveenici, meu koje treba ubrojiti i upnika, pomno su istraivali sluaj. Crkva je hodala u izmama od olova ... U noi izmeu 5. i 6. oujka 1922. godine Irijskom dolinom odjeknule su etiri eksplozije. Nepoznata lica postavila su mine ispod etiri ugla kapelice i digli je u zrak. Petu su minu postavili pod panjem esmine, ali ona nije eksplodirala. Poslije tih odjeka bombi, vjernici su se okupljali jo u veem broju; u nedjelju, 13. oujka, est tisua ljudi polo je u pokornikoj procesiji iz Fatime u Irijsku dolinu, da na zgaritu kapele izmole krunicu s uzdignutim rukama. I u svom domu Lucija je bila izloena stalnim sumnjienjima. Njena majka, Roza dos Santos, istinoljubiva ena, bdjela je nad djetinjstvom i krepostima svoje najmlae kerke Lucije u domu, koji se raspadao, jer otac je porodice bio pijanica. Obitelj Manuela Marta, ija su najmlaa djeca bila Franjo i Jacinta, bila je uzorna u svakom pogledu, i kad je Jacinta prva sve ispripovjedila o ukazanju Majke Boje doekali su je s nepovjerenjem i sumnjienjima. Manuel Marques Ferreira, tadanji upnik u Fatimi, bio je strog prema sebi i prema drugima. On je brino vodio zapisnik o svim dogaajima u vezi s Gospinim ukazanjima u Irijskoj dolini, a da bi izbjegao prigovorima protivnika vjere, nije dolazio u Irijsku dolinu za vrijeme ukazivanja. U novinama O Ouriense i A ordem on je pisao: Vjernicima je ao, to ne idem na mjesto ukazanja; ali, da onamo idem, nevjernici bi umanjili vrijednost dogaaja, kad bi me vidjeli ondje. Djevici nije potrebno, da upnik bude prisutan, da bi oitovala svoju dobrotu; a potrebno je, radi protivnika vjere, da upnik bude odsutan... Lisabonski kardinal D. Mendes Belo izdao je strogu zabranu, da se sveenici, pod prijetnjom izopenja, ne smiju ni u emu mijeati u fatimske dogaaje, a posebno da ne smiju ii u Irijsku dolinu. Dne 5. kolovoza 1918. godine vaan je datum za razvoj fatimskih dogaaja. Toga je dana imenovan za biskupa obnovljene leirijske biskupije Dom Jos Alves Correia da Silva, profesor u bogosloviji u Porto i urednik katolikog lista A liberdade. Bio je vrstoga karaktera, borben i veoma poboan. Za vrijeme protuvjerskih progona 1910. godine bio je mnogo muen. Danima je dran u kacama hladne vode, pa su mu noge promrzle i postao je hrom. Na Veliku Gospu 1920. godine novi leirijski biskup posvetio je svoju biskupiju, sebe i svoj rad Presvetoj Bogorodici, a i sama katedrala bila je posveena Uznesenju Gospinu u nebo. Poetkom listopada 1921. godine biskup je skinuo zabranu svojim sveenicima dolaziti u Irijsku dolinu. Prva sveta Misa na mjestu Gospina ukazanja sluena je 13. listopada 1921. godine. Poruka Gospina, koju je biskupu prenijela Lucija, i kia rua, koju je on sam vidio, bilo je presudno za donoenje njegove odluke. Dne 3. svibnja 1922. godine leirijski biskup imenovao je kanonsku komisiju s ciljem, da se utvrdi

64

istina o fatimskim ukazanjima, koja je radila sporo i temeljito. Jacinta i Franjo ve su bili mrtvi, a Lucija u koli za asne sestre u Vilaru kod Porta, kamo je komisija odlazila, da bi je ispitala. Komisija je zavrila rad 14. travnja 1929. godine, a 13. listopada slijedee godine biskup je svojom odlukom odobrio kult Fatimske Gospe. Oni mali ljudi, kao pouzdani vjernici i kao strpljivi, razboriti i ustrajni zagovornici jedne pobonosti, s duhom molitve i karizmom otvorenog srca prema nadnaravnom i prema Presvetim Srcima Isusa i Marije, koja su kopljem i maem probodena, doekali su taj triumf svoje Gospe u radosti. Kada je saopena odluka, u Irijskoj je dolini bilo okupljeno 100.000 hodoasnika. Te male due koje, mole krunicu i dolaze izdaleka, s prainom i umorom dugih puteva, njihove molitve i njihove rtve bili su prvi plodovi, kao i one nebrojene konverzije i izljeenja ... Trebalo bi poznavati sve one sotonske makinacije u jednom izopaenom vremenu, sve one sile tmina, koje u tami konspiracije pletu svoje paklene spletke, kao to bi trebalo imati na umu i mo sotone, da bi se lake shvatila obazrivost i sporost koja prati donoenje takve odluke. Zato se moe i kazati, da je glavni kriterij Crkve bio onaj, na koji je ukazao sam Na Gospodin: Po plodovima ete ih njihovim prepoznati. Jer dobro drvo ne raa loe plodove, niti zlo drvo raa dobre plodove (Mat 7,16-18). Lisabonski kardinal D. Manuel Cerejeira, govorei o Gospinim ukazanjima u Fatimi, iznio je misao koja, dakako, potvruje one iste stavove leirijskog biskupa ili ono objanjenja Sv. Kongregacije obreda od 12. svibnja 1877. godine; on je kazao: Gospina ukazanja u Fatimi ljudska su istina, a ne boanska, jer ona pripadaju batini istina dokazanih povijesnim razlozima, a ne pripadaju blagu Objave. Kad crkvena vlast izjavi, da se moe u njih vjerovati, ona tom izjavom ne mijenja narav, niti one po toj izjavi postaju predmetom Boje objave. Biskup je naveo 11 razloga, koji su utjecali na donoenje odluke: 1. Djeca, kojima se Gospa ukazala, odgovaraju uvjetima, koje postavljaju vjera i znanost za vjerodostojne svjedoke: oni su poboni, ponizni, edni, ljubazni, veseli, posluni, pristojni u svojim izjavama i onda, kad im se prijeti smru; toni i bez protuslovlja, bilo da su pitani pojedinano ili skupno, nepodmitljivi; nisu htjeli primati niti novaca niti darova. Djeca su bila zdrava i nisu pokazivala nikakvih psihikih ni moralnih nedostataka. 2. Roditelji djece u dobrom su stanju. Nisu iskoritavali vienja djece u svoju korist. Kako su ivjeli i radili prije Gospina ukazanja, tako su nastavili i kasnije. 3. Gospina ukazanja bila su popraena vidljivim vanjskim znacima, kao to su: oblaak magle kraj esmine, dok je Gospa prisutna, a posebno oni udni znaci na suncu 13. listopada 1917. godine, koje su svojim oima vidjele tisue hodoasnika, iako ih nije zabiljeio ni jedan opservatorij.

65

4. Progoni dravnih vlasti protiv djece i hodoasnika nisu umanjili nego poveali pobonost prema Fatimskoj Gospi, Progoni su prema Svetom Pismu (Mat. 16,24; II Tim. 3,12; Dj 14,22) jedan od Boga predvienih znakova za istinitost. To se potvruje mnogobrojnim primjerima iz povijesti Katolike Crkve. 5. Dranje crkvenih vlasti, u prvim godinama, bilo je otvoreno protivno Gospinim ukazanjima, i zato se ne moe rei, da ih je ona nametnula; to ona nije u stanju uiniti ni sad, jer nema sredstava za to, a posebno leirijska biskupija, koja je najsiromanija. 6. Ogroman broj hodoasnika, koji dolaze neprestano i odasvud, i pored velikih potekoa na putu, snaan je dokaz, da se u Irijskoj dolini stvarno osjea prisutnost Majke Boje; Gospa to pokazuje svojim udesima, a hodoasnici to osjeaju u svojim srcima. 7. Red, koji godinama vlada i postoji na tome mjestu, i pored tisua hodoasnika, takoer je znak u korist Fatimske Gospe. 8. Brojni bolesnici, koji s velikim naporom dolaze u Irijsku dolinu i tu nalaze ozdravljenje i olakicu, potvruju, da ih tu usliava Ona, koju Crkva naziva Zdravlje bolesnih. 9. Obraeni grjenici sa svoje strane a njih je velik broj tvrde, da su u Irijskoj dolini naili na Utoite grjenika. 10. O Majci milosra govore i njezin zagovor potvruju i dokazuju tisue i tisue skruenih ispovijedi, jer se u Irijskoj dolini rado otvaraju i najokorjelija srca. 11. I u znak iskrene zahvalnosti vjernici ostavljaju ondje mnogobrojne i tako skupocjene darove, da je to pravo udo. S tim darovima poela se 1928. godine graditi velika crkva i dvije zgrade za bolesnike. Lucijina poruka Poruku je prenio otac Agostino Fuentes, postulator u postupku beatifikacije Franje i Jacinte. Objavljena je u reviji La Immaculada, od sijenja veljae 1959. godine i u Messagero del Cuore di Maria, u broju 8. do 9. kolovoza, publicirana u Rimu sa slubenom autorizacijom, a zatim objavljena u brojnim drugim publikacijama. Otac A. Fuentes: Donosim vam poruku koja je izvanredno hitne naravi: Sveti Otac dozvolio mi je posjetiti Luciju, koja je sada u Coimbri kao bosonoga karmelianka. Ona me je primila u najveoj tuzi. Bila je izmravjela i veoma alosna; kazala mi je: 'Oe, Gospa je veoma nezadovoljna, jer se nije vodilo rauna o njezinoj poruci iz 1917. godine. To nisu inili ni dobri ni zli. Dobri su nastavili svoj put, ne brinui se, ne sluajui zahtjeve Neba, a zli su nastavili svoj hod,

66

irokim putem propasti, ne vodei nikakva rauna o kaznama, koje im prijete. Vjerujte mi oe, da e Bog vrlo brzo kazniti svijet. Kazna je imanentna. Materijalna kazna bit e uskoro. Zamislite, moj oe, kolike due padaju u pakao zato, to se nitko ne moli i ne ini pokore za njih. Sve to je razlog alosti Presvete Djevice. Oe, reci svima, to mi je Gospa toliko puta rekla: Mnogi e narodi nestati s lica zemlje. Narodi bez vjere u Boga bit e bi, izabran od samog Boga, da kazni ovjeanstvo, ako mi, molitvom i svetim sakramentima ne postignemo njihovo obraenje. Reci to, oe, da je Sotona zapoeo odlunu bitku protiv Gospe; i zato jako alosti Marijino Preisto Srce pad dua redovnikih i sveenikih. Demon znade, da redovnici i sveenici, gazei svoje uzvieno zvanje, tim upropatavaju mnoge due. Jedva smo jo u mogunosti da zadrimo kaznu Neba. Imamo na raspolaganju dva efikasna sredstva: MOLITVU i RTVU. Sotona e uiniti sve, da nas rastrese i da nam oduzme volju za molitvu. Ili emo se spasiti, ili emo svi zajedno propasti. Zato, oe, treba rei ljudima: da ne oekuju poziv na molitvu i pokoru niti od Vrhovnog Sveenika, niti od biskupa, niti od upnika, niti od redovnikih generala. Vrijeme je ve, da svaki po svojoj inicijativi izvrava sveta djela, da uskladi svoj ivot prema pozivu Presv. Djevice. Sotona hoe da zavlada posveenim duama, trudi se da ih pokori, tako da preko njih zavede i druge na konanu nepokoru; slui se svim lukavsvima, sugerira, da se modernizira redovniki ivot. Od toga dolazi neplodnost unutarnjeg ivota i nehaj svjetovnjaka za odricanje i za potpunu posvetu Bogu. (Razumije se, da nemamo nita protiv posuvremenjenja Bogu posveenih osoba u smislu koncilskih dokumenata. A, da to nije, vide i bolno osjeaju i nai dobri vjernici, koji radi toga mnogo trpe. A najvie trpi sam Sveti Otac, koji o tome svaki as javno govori). Sjeti se, oe, da su dvije injenice djelovale na posveenje Jacinte i Franje: velika Marijina bol i vienje pakla. Gospa kao da se nalazi izmeu dva maa; s jedne strane, ona vidi ovjeanstvo kako ostaje tvrdoglavo i ravnoduno pred navijetenim kaznama; s druge strane, ona gleda kako pogrujemo sakramente i preziremo kaznu, koja nam se pribliava, ustrajno ostajui u bezvjerju, sjetilnosti i materijalizmu. Gospa je izriito rekla: Pribliavamo se posljednjim vremenima. Ovo mi je ponovila tri puta. a) Prvo, Ona kae da je Sotona zapoeo odlunu bitku, to znai: konanu, iz koje e jedan od dvojice izai kao pobjednik ili kao pobijeen. Ili smo s Bogom, ili smo sa Sotonom. b) Drugi put mi je ponovila da je kao posljednji lijek dan svijetu: SVETA KRUNICA I POBONOST BEZGRJENOM SRCU MARIJINU

67

c) Trei put mi je rekla: Kad budu iscrpljena sva sredstva i prezrena od ljudi, donosi nam zadnje sidro spasenja: Presveta Djevica daje nam samu sebe u svojoj osobi, svoja brojna ukazanja, svoje suze, poruke preko vidjelaca u cijelom svijetu, i Gospa jo ree: ako je ne posluamo i nastavimo je vrijeati, nee nam vie biti oproteno. Hitno je, oe, da se vodi rauna o stranoj stvarnosti. Ne eli s tim straiti due, nego je to samo hitni poziv, kad je Presv. Djevica dala toliku mo sv. krunici, da nema vie problema niti materijalnog niti spiritualnog, niti nacionalnog, niti internacionalnog, koji se ne bi mogao rijeiti moljenjem krunice i naim rtvama. Ako je molimo s ljubavlju i pobonou, tim emo utjeiti Mariju, briui tolike suze s Njezina Bezgrjenog Srca. Trea fatimska tajna Neposredno poslije kubanske krize, kad je svijet s olakanjem shvatio, da je izbjegnut konflikt, ije razmjere nitko nije mogao sagledati, poelo se pisati i govoriti o tome, kako je presudnu ulogu odigrao Papa Ivan XXIII. Moda se radilo o senzacionalistikim novinarskim pekulacijama, kojima se zadovoljavala ljudska potreba za misterijem? Prema tim lancima, Papa Ivan XXIII, koji je otpeatio i proitao treu fatimsku tajnu, predao je tekst poruke nekolicini dravnika, od kojih je, praktino ovisilo povoljno rjeenje kubanske krize. Tako je u jednom odsudnom trenutku povijesti, kada se prijetnja treeg svjetskog rata nadnosila nad svijet, poruka Fatimske Gospe dospjela u ruke nekoliko dravnika, a onda neijom indiskrecijom, i u javnost. U svojoj knjizi: Da li se Djevica pojavila u Garabandalu?, SanchezVentura donosi dio teksta, te jo nepublicirane poruke Fatimske Gospe. U tom istom djelu Sanchez Ventura opisuje i kako je Papa Ivan XXIII saopio dravnicima Gospinu poruku. I Stella maris donijela je taj tekst, u lanku, pod naslovom: Potresna fatimska poruka. U lanku se kae, da Vatikan, upitan o toj stvari, nije saopio ni demant, niti autentinost toga teksta, ni o nainu, kako je ... doao u javnost. Iznenadna smrt ili dramatian silazak s politike scene svih aktera te diplomatske i politike drame: Kennedy-a. Pape Ivana XXIII, Hruova i Mc Millan-a, to se sve zbilo u kratkom vremenskom razdoblju, neposredno poslije kubanske krize, za mnoge je bio jedan novi misterij. Svakako su postojali ozbiljni razlozi, koji su odluili da se dre u tajnosti dijelovi fatimske poruke kao tree fatimske tajne. Dokument, koji mi donosimo iz Stella maris, samo je jedan dio poruke, koju je Presveta Djevica objavila svijetu. Kae se, da se preostali dio dri u potpunoj tajnosti, a samo su ga proitali Papa Ivan XXIII i Pavao VI kao i kardinal Ottaviani. Pripovijeda se, da je Pavao VI bio veoma potresen, kad je tu poruku u cijelosti proitao. Kardinal Ottaviani javno je izjavio, u doba hodoaa Pape Pavla VI u Fatimu, da je dio poruke Presvete Djevice, koji se jo uva u tajnosti, sklonjen u najtajnije

68

vatikanske arhive. Tako duboka tajanstvenost, o tako vanim stvarima, utvruju nas u mislima, da su one jo ozbiljnije, nego to pretpostavljamo. Evo tog dijela poruke, koji je, navodno, stavljen na uvid velikim dravnicima onog vremena, i koji je, esto publiciran u izvjesnom smislu, postao javna tajna: Ne strahuj, draga moja kerko, ja sam Majka Boja, koja ti govori i trai, da objavi cijelom svijetu ovu Poruku. Radei na tom, ti e se susretati sa snanim otporom. Ali, ako sauva vrstu vjeru, ti e pobijediti svaki otpor. uj me dobro i pazi, to u ti kazati. Ljudi treba da se poprave. Oni moraju svojim molitvama traiti oprotenje grijeha, koje su poinili i koje jo i dalje ine. Ti eli, da ti ja dadem znak, kako bi svi prihvatili moje rijei, koje upuujem ljudskom rodu tvojim posredovanjem. Ti si vidjela veliko udo, koje su neki potvrdili: veliko udo sa suncem. Svi su to vidjeli, vjernici i nevjernici, ljudi odavle i iz okoline, uenjaci i novinari, laici i sveenici. A sada, saopi u moje ime: Velike kazne past e na sav ljudski rod. Ne danas, ni sutra, nego tokom druge polovine dvadesetog stoljea. Ono to sam kazala u La Salette maloj Melaniji i Maksiminu, to ponavljam i danas: ljudski rod je grjean i baca pod noge dar, koji mu je dan. Nigdje se jo ne vidi nikakva reda. Sotona vlada na najviim mjestima i odreuje takvo kretanje stvari. Njemu e poi za rukom, da se uvue stvarno u najvie vrhove Crkve. Zavest e umove velikih uenjaka, koji e izumiti oruja, kojim e se moi u nekoliko minuta unititi pola ovjeanstva. On e mone nad narodima zarobiti i goniti ih da proizvode ogromne koliine oruja. Ako se ovjeanstvo tome ne odupre, bit u prisiljena, da pustim ruke svog Sina da slobodno udare. Ako velikani svijeta i Crkve ne stave sebi to kao zadatak, da to sprijee, ja u to uiniti i moliti Boga Oca da pusti kaznu na ovjeka. I gle, Bog e tada kazniti ovjeka, jo tvre i tee, nego to je to bilo za potopa. Veliki i moni stradat e zajedno, kao i oni mali i slabi. Ali i za Crkvu doi e vrijeme najveih kunja: kardinali e se sukobljavati s kardinalima, biskupi s biskupima. Sotona e se kretati u njihovim redovima. U Rimu e doi do velikih promjena. Sve, to je trulo, propast e; a, ono, to propadne, nikad se vie nee uzdii. Crkva e biti napadana, a svijet u stranim konvulzijama. U drugoj polovici dvadesetog stoljea zapoet e veliki rat. Vatra i dim padat e s neba, a vode oceana pretvarat e se u paru: pjena e ikljati prema nebu, i sve ono, to je ivo i to stoji, sruit e se. Milijuni i milijuni ljudi stradat e iz sata u sat, a oni, koji jo ostanu na ivotu, zavidjet e onima, koji su ve mrtvi. Bilo kuda se okrenemo, svuda e biti muka i bijeda po cijeloj zemlji, glad u svim krajevima.

69

Vrijeme se sve vie pribliava svome kraju, a ponori sve dublji i dublji. Ukoliko se ide naprijed, u toliko su i ponori dublji, a nada je sve slabija. Dobri e izginuti zajedno sa zlima, veliki sa malima, crkveni knezovi zajedno s vjernicima, a oni, koji vladaju svijetom, zajedno s narodom. Sa svih strana doi e smrt, zbog grijeha, koje su poinili nesavjesni ljudi i Sotonine pristalice. Ono malo ljudi, to preostane, vladat e svijetom. Tada e doi vrijeme, kada ni jedan kralj, ni jedan vladar, kardinal ili biskup, nee oekivati Onoga, koji e posvuda doi, da kazni i da se osveti prema nacrtu mog Oca. Onda e na kraju oni, koji preive i koji jo budu ivjeli, iznova zazivati Boga i Njegovu slavu. Oni e ponovo sluiti Bogu za neko vrijeme, kao nekada, kad jo svijet nije bio tako pokvaren. Ja pozivam sve iskrene uenike moga Sina Isusa Krista, sve prave krane i apostole posljednjih vremena: Doi e vrijeme vremena i kraj krajeva, ako se ovjeanstvo ne obrati ili ako se ne uznastoji obratiti, ve ako sve ostane, kao to je i danas, ili bude jo i gore. Hajde, moja keri, i to objavi. U tom pothvatu uvijek u biti uz tebe. Famozni tekst tree fatimske tajne objavio je list Neues Buropa, iz Stuttgarta, u broju od 15. listopada 1963. godine, u tekstu pod naslovom: Budunost ovjeanstva, koji je potpisao L. Einrich. lanak je donesen kao izvod iz fatimske tajne, ije se objavljivanje oekivalo godine 1960. Dokument, koji je doao u javnost diplomatskom indiskrecijom, bio je poslan od strane vatikanskih vlasti u Washington, London i Moskvu u svrhu informiranja, a dre, da je bio neophodan i od prvorazredne vanosti za postizanje sporazuma o prekidu nuklearnih eksperimenata. Autentinost tog dokumenta nikad nije bila osporena sa strane Vatikana. (Prema letku izdanom od Propaganda Mariana, di Maria Stella Via Acciaioli 10.). Pio XII i Fatima Pontifikat Pije XII u najuoj je vezi s Fatimskom Gospom. Ta se povezanost vidi u vremenskom podudaranju

nekih dogaaja i u ostvarivanju glavnih planova. Ovo podudaranje je tako izrazito, da se Pijo XII nazivao Papom Fatimske Gospe a Fatimska Gospa je sa svoje strane oitim znacima potvrivala ugled Pape Pije XII i blagoslivljala njegov rad. Povezanost Pije XII i Fatimske Gospe poinje 13. svibnja 1917. godine, s danom i satom njezina prvog ukazivanja u Irijskoj dolini. Toga je naime dana i sata Eugen Pacelli budui Papa Pijo XII primio biskupsko posveenje iz ruku Pape Benedikta XV.

70

Po elji Benedikta XV trebalo je da mladi biskup Eugen Pacelli preuzme njegovu brigu za mirom i poe kao njegov predstavnik njemakom caru Vilimu II, da s njim rjeava taj vani problem; i tako je on poeo svoju misiju, zbog koje je nazvan Aneo mira (Angelus pacis) upravo u dan, kada se u Irijskoj Dolini javila Kraljica mira. Govorei kao Papa prigodom posvete crkve sv. Eugena u Rimu, 4. lipnja 1951. godine, rekao je Pijo XII o svom biskupskom posveenju ovo: Taj veliki dan, straan u naem ivotu, pripravljao je moda u tajnim planovima Boje Providnosti a da mi toga nismo ni slutili jedan drugi, jo straniji, kada je Gospodin spustio na naa ramena teret, da se brinemo za cijelu Crkvu. U isti sat se u Fatimi zbilo prvo ukazanje Bijele Kraljice sv. Krunice. Kao da nam je milosrdna Majka htjela na taj nain pokazati, da e nas Ona, velika pobjednica u svim bojevima za Boga, tititi i braniti u burnim vremenima naeg pontifikata, usred kriza svjetske povijesti, i da e nas voditi svojom majinskom i brinom prisutnou. U tim rijeima izraeno je uvjerenje Pija XII, da je Fatimska Gospa pratila od 13. svibnja 1917. godine, i da e do konca njegova ivota pratiti njegov rad kao biskupa i kao Pape. (Pakal Veara OFM, Fatima, 50. obljetnica Gospinih ukazanja 19171967. godine, KKD sv. irila i Metoda, Zagreb 1967. godine, str. 130). Na dan slavenskih apostola sv. irila i sv. Metoda, 7. srpnja, a godine 1952. objavio je Pio XII posebnu okrunicu, pod naslovom: Sacro vergente Anno (Pri zavretku svete godine), u kojoj se obraa direktno preslavnoj Majci Isusovoj i njezinu Bezgrjenom Srcu i posveuje drage narode Rusije. On izjavljuje, da je to bila njegova elja od dana, kada je izabran za Papu: im smo bili uzdignuti na Petrovu stolicu, nae se srce odmah okrenulo prema vama, dragi narodi Rusije, koji sainjavate veliki narod, narod glasovit po svojim slavnim pothvatima u toku povijesti; glasovit po svom rodoljublju, po svojoj radinosti i ozbiljnosti, a takoer i po svojoj ljubavi prema Bogu i presvetoj Majci. Ibid. str. 118. Zakljuak Godina 1945... (8. svibnja, kraj rata) Svuda po svijetu odrane su zahvalnice. U Irijskoj dolini odrana je sveana zahvalnica 13. svibnja. Toga dana, a zatim 13. srpnja i 13. listopada, govornici su ovdje, na mjestu, gdje je najavljen taj rat jo 1917. godine, isticali vezu koja postoji izmeu njega i Fatimske Gospe, koja ga je najavila; i zatim, to bi ovaj rat imao da znai za daljnju budunost ovjeanstva, jer svako zlo nosi sa sobom i poduku, i neko dobro. Iz onoga to nam je ve poznato, znamo: 1. Da je Fatimska Gospa ve 1917. godine upozorila na ovaj rat. 2. Da e on biti straan, gori od onog prvog (1914 1918).

71

3. Fatimska Gospa je oznaila i uzrok rata, a to su uvrede nanesene Bogu; a one su razline: nemoral, bezbotvo, prezir Boga, vrijeanje Isusova namjesnika na zemlji, ometanje Crkve, drutvene nepravde, oholost, neumjerenost, lakomost, mrnja, osveta, drskost itd. Protiv ovih zala Ona je preporuila djela, kojima se suprotstavlja grijehu, nemoralu i svim drugim porocima. Njoj je poznato da svako materijalno zlo a to je i rat proistjeu od moralnog zla a to je grijeh: grijeh je uzrok, a materijalno zlo je kazna, posljedica. Zato je ona preporuila radikalna sredstva, a to su obraenje, posveta, integralno opsluivanje Bojeg zakona (i onih zapovijedi: Ne ubij! Ne sagrijei bludno! Ne ukradi itd.). Ona je rekla da e ljudi u suzama i s velikim mukama oplakivati svoje mane, ako u njima ustraju i ne poprave se u predvieno vrijeme, u vrijeme smilovanja, prije nego nastupi vrijeme pravde, a to je vrijeme kazne. Strahota kazne mjeri se prema dostojanstvu uvrijeene osobe. Fatimska Cospa je upozorila i na vidljivi znak s neba (no obasjana svjetlom), kada e nastupiti to vrijeme kazne, kada e Bog prepustiti ljude samima sebi, da se obraunavaju meu sobom, svojom logikom, svojom tehnikom. Ona je upozorila i na glavne sile, koje e voditi ovaj rat. Fatimska Gospa je zatim svojim naknadnim ukazivanjima i porukama nastojala ublaiti i skratiti ovo vrijeme kanjavanja. Fatimska Gospa je uzela Portugal kao primjer svoje zatite. Portugal se odazvao njezinu pozivu i tako dao cijelom svijetu primjer, da je ta zatita snana i uspjena... Ibid. 102. Imajui u vidu tu Njezinu ulogu, francuski pisac i dravnik Paul Claudel je rekao, da njezina pojava u Irijskoj dolini znai eksploziju nadnaravnog svijeta u uske okvire naeg svijeta. (Ib. 102.) Rusija e se obratiti, rekla je Fatimska Gospa 13. srpnja 1917., u toku svog treeg ukazivanja... etiri dana iza ovog proroanstva Fatimske Gospe o obraenju Rusije, nastupa revolucija u Petrogradu, koja se u povijesti ocjenjuje kao uvod u veliku Oktobarsku revoluciju. to znai Oktobarska revolucija za obraenje Rusije? Slom carskog apsolutizma u Rusiji oslobodio je rusku crkvu od onog podjarmljenog odnosa, u kojemu je ona stoljeima ivjela kao dravni suanj, kako je taj odnos nazvao Miljukov, jedan od voa Revolucije.

72

Dok su se u Istonoj Crkvi zbivali ti sudbonosni dogaaji, Isusov namjesnik na zemlji irom je otvorio vrata Katolike Crkve za prijem duhovne brae s Istoka. Ve 1. prosinca 1917. pie Benedikt XV, u svom dokumentu Dei providentis, kojim osniva Sv. Kongregaciju za Istonu Crkvu, ove znaajne rijei: Crkva nije ni latinska, ni grka, ni slavenska: ona je sveopa. Sv. Kongregacija za Istonjake (Sacra Congregatio Orientalim) imala je za dunost da raskri puteve za sjedinjenje Istone i Zapadne Crkve, koji su kroz stoljea bili zatrpani i neprohodni. U tom tekom poslu oslanjali su se na pomo Marije Djevice Bogorodice, jer je Ona, kako se s pravom naglaavalo zajednika Majka vjernika na Istoku i na Zapadu (Maria comunis omnim fidelium in Oriente et Occidente Ma-ter). Pored Sv. Kongregacije za Istonjake Benedikt XV osnovao je i Institut za prouavanje istonog bogoslovlja i zatim bogosloviju za Ruse, koji su ve pristupili u zajednicu vjere sa Sv. Ocem Papom. Ovu bogosloviju nazvao je Russicum, tj. Ruski kolegij. On je u rangu crkvenih sveuilita. U ovom kolegiju za ruske bogoslove mnogo se asti Fatimska Gospa zbog njezine posebne ljubavi prema Rusiji. Oni vide njezinu ljubav ne samo u obeanju, da e se Rusija obratiti (i to najvie njezinim posredstvom) nego i u slijedeim okolnostima, koje su popratile njezin dolazak u Irijskoj dolini: 1. Dolazila je s Istoka i onamo se vraala upravo u smjeru njihove domovine. 2. Aneo Portugala podijelio je svetu Priest po ruskom obiaju: maloj djeci samo pod oblikom vina. Tako je uinio Franji i Jacinti. 3. Fatimska Gospa je najavila obraenje Rusije. 4. Fatimska Gospa je poticala druge, da se mole za Rusiju. S izborom Ivana XXIII za Papu (28. X 1958.) ulazi problem izmirenja Rimokatolike crkve i Pravoslavlja pojaanim elanom u novu etapu. (Ibid. 144, 145.) Pobonost prvih pet subota Dne 13. srpnja 1917., u toku svog treeg ukazanja, govorei o drugom svjetskom ratu, koji e doi, rekla je: Da bih ga sprijeila, doi u i zamoliti, da se obavi posveta Rusije mome Bezgrjenom Srcu i da se ide na sv. Priest prvih subota u svrhu naknade. Taj najavljeni ponovni dolazak zbio se 10. prosinca 1925., kad je Lucija bila kao kandidatica u Pontevedra u panjolskoj. Tadaje Gospa ustanovila, da se spomenuta pobonost obavlja kroz pet prvih subota u mjesecu. Crkvena vlast u Leiriji odobrila je tu pobonost 13. IX 1939. godine. Pobonost prvih pet subota sastoji se u slijedeem:

73

a) da se obavi sv. ispovijed i zatim sv. priest; b) da se toga dana izmoli jedan dio Gospine krunice (radosni, alosni ili slavni); c) da se razmilja barem etvrt sata o otajstvima svete krunice,

d) da se sve ovo obavi s nakanom, da se dadne zadovoljtina Bezgrjenom Srcu Marijinu. Fatimska Gospa je obeala, da e svima onima, koji obave ovu pobonost, biti na pomoi u asu smrti, ta svim milostima, koje su potrebne za spasenje. Pobonost prvih pet subota moe se ponoviti vie puta u toku ivota. Gospina krunica Fatimska Gospa je 13. VII 1917. godine izrazila elju da se pri moljenju krunice iza svakog otajstva doda ovaj zaziv: O moj Isuse, oprosti nam nae grijehe, ouvaj nas od paklenog ognja, dovedi u raj sve due, osobito one, kojima je najpotrebnije Tvoje milosre. Ovo je jedina novost u moljenju krunice. Ovim zazivom Fatimska Gospa je eljela dozivati u pamet vjernicima osnovne ciljeve svog dolaska u Fatimu, a to su: borba protiv grijeha jer on vodi u pakao; elja, da se pomogne duama, osobito u asu, kada im je to najpotrebnije, da dou u Nebo. Fatimska je Gospa pri svakom dolasku opominjala svoje odabranike a prema tome i sve vjernike da svakog dana mole njezinu krunicu, to jest po jedan dio: ponedjeljkom radosni, utorkom alosni, srijedom slavni, etvrtkom radosni, petkom alosni, subotom slavni, nedjeljom slavni. (Ibid. 165. i 166.)

74

Francisko Marto, mali pastir iz Fatime koji je vidio Gospu. Umro je 4. travnja 1919. Pokrenut je proces za njegovu beatifikaciju

Beauraing eauring pripada dijecezi Namur, u Belgiji. Ukazanja su se zbila u parku pensionata redovnica Kranske doktrine u Beauraingu. Posjed je uz put za Rochefort, u uglu, koji ovaj ini s prugom eljeznike linije Houyet Betrix. Djevica se ukazala djeci: Andreji i Gilberti Degeimbre, i Fernandi, Gilberti i Albertu Voisinu. Ta su se ukazanja zbivala izmeu 29. studenog 1932. i 3. sijenja 1933. godine. Donosimo prikaz tih ukazanja iz revije Marija (Nicolet, Quebec, rujan 1956.) U viziji od 29. studenog 1932. godine Djevica je prola nad mostom (zapravo, vijaduktom eljeznice Houyet-Bertrix). Sutradan, 30. studenog, ona je prola istim predjelom, ali u zraku. Mali vizionari vidjeli su kako, dok ona ide, koljena ocrtavaju nabore na njenoj haljini. Dne 1. prosinca vizija se vie nije ukazivala u zraku, ve skoro na samoj zemlji: na glogu, pred ulaznim vratima parka; potom, pokraj boikovine, u blizini praga pensionata, zatim, nad bunjem, sa strane vijadukta; konano, opet kod 75

gloga. Iz djela kanonika Arthura Monina, najboljeg povjesniara ovih ukazanja, prenosimo ovo mjesto: Ona se ukazala, s lica, svijetla, blistava, vidljiva do najmanjih detalja. Vrlo fine, zlatne zrake, stvarale su oko njene glave blistavi dijadem. Ona je imala plave oi, koje je esto drala okrenute k nebu, a ruke su joj bile sklopljene. Potom je spustila pogled i smijeila se blago. Svaki put, kad bi iezavala, rairila bi ruke. Uveer, 3. prosinca djeca upitae viziju, prvi put: Da li ste vi Bezgrjena Djevica? Ona potvrdno odgovori kimanjem glave. to vi elite od nas? Da budete mudri. Dne 3. prosinca djeca su o viziji dala ove podatke: Ona je bila u bijeloj haljini s plavim odsjajem; donji rub haljine sasvim joj je pokrivao stopala i dodirivao je bijeli oblaak koji je stvarao kao neke vijence. Ona je imala sklopljene ruke. Gledajui prema nebu, ili nas, ona se smijeila. Na glavi je imala dugi bijeli veo, koji joj je padao preko ramena i sezao niz ruke. Oko glave imala je zrake, mnogo zraka, pravih i finih, i sve su bile jednako duge; nisu bile spojene i izgledalo je kao da izbijaju iz glave. Slijedeih dana djeca su imala i druga ukazanja. Dne 6. prosinca Albert Voisin opazi krunicu u desnoj ruci Djevice. Ona je bila veoma sjajna (govorila su djeca za vrijeme ispitivanja), veoma svijetla, ali ta svjetlost, iako je bila jaka, nije smetala oima... Aureola je bila stvorena od zlatnih zraka, kao onih od sunca. Bila je malena, mlada i veoma lijepa, ali njezin stas nije bio stas djeteta. Glas joj je bio veoma blag. Od 9. do 27. prosinca ukazanja se nastavie, pie kanonik Monin, ... s promjenama i iznenaenjima, takoer i u obine dane, to je udilo ljude. U stvari, nekih dana djeca nisu imala viziju, iako bi dola do tog mjesta gdje je bio glog i molili kao i obino. Tako je bilo od 9. do 12. prosinca, 15. i 16. te u nedjelju, 18. Nije bilo nikakve pojave ni za Boi, ni sutradan, iako se osobito raunalo da e ih biti prilikom blagdana. Dne 22. i 23. prosinca, Albert nije vidio nita, dok su etiri djevojice imale viziju. 13. prosinca Ferdinanda neto kasnije pade na koljena: upitana poslije za razlog, ona je odgovorila da je imala razmrsiti krunicu. Uostalom, u vie navrata, neki detalji vizija nisu od svih primijeeni istovremeno, kao to svi nisu jednako uli rijei Presvete Djevice. Evo nekoliko Djeviinih rijei koje datiraju iz tog perioda: a) 17. prosinca: Gilbert Voisin je pitao: Na traenje sveenstva, mi vas pitamo, to elite? Jednu kapelu.

76

b) Dne 21. prosinca: Andre, Fernanda i Gilberta Voisin pitali su Gospu, tko je ona. Ja sam Bezgrena Djevica. Taj naslov Gospa je dala i 2. prosinca. c) Dne 23. prosinca: Fernanda je pitala: Zato dolazite ovamo? Da bi se ovamo dolazilo na hodoae. d) Dne 24. prosinca: Andre Degeimbre i Gilberta Voisin zatraie jedan znak. Samo je Albert kazao da je uo Da! Posljednja ukazanja: od 28. prosinca 1932. do 3. sijenja 1933. godine. etvrtak 28. prosinca smatra se vanim datumom; poinje posljednja faza ukazanja, ona koju u stvari donosi pravu poruku Beaurainga. Te veeri, 28. prosinca, djeca su, s izuzetkom, ini se Fernande, ula kako Presveta Djevica kae: Uskoro e biti moje posljednje ukazanje. Naveer, 29. prosinca, sva su je djeca vidjela. Ali, kod ispitivanja, samo je Fernanda ispriala da je u trenutku kada je Djevica rasklopila ruke prije nego to je otila, ona vidjela ZLATNO SRCE, skoro u samoj sredini grudi Djevice ... bilo je okrueno sjajnim zrakama. U petak, 30. prosinca, vidjela su sva djeca ukazanje. Fernanda i Gilberta Voisin, te Andre Degeimbre potvrdili su, da su vidjeli zlatno srce. ilberta Degeimbre nije ga vidjela. Albert je, kae ... neto vidio! Te veeri Fernanda Voisin je sama ula Djevicu, kada je kazala: Molite, molite mnogo. U subotu, 31. prosinca, sva su djeca vidjela srce, svaki put kad bi Djevica rasklopila ruke. Iako su je djeca pozivala, Djevica nije govorila. U nedjelju, 1. sijenja 1933. godine, djeca su imala kratko vienje. U ponedjeljak, 2. sijenja, vidjela su je sva djeca. Samo je Fernanda ula: Sutra u po neto svakome posebno kazati. U utorak, 3. sijenja, sva su je djeca vidjela, ali njihove molitve i ponaanje bilo je razliito. Tako bar pokazuju obavjetenja, koja su prikupljena tokom ispitivanja, kojemu su djeca podvrgnuta u prisustvu vie od stotinu lijenika; ispitivanju su predsjedavali kraljev izaslanik de Dinant, g. Maurice Tscoffen i bivi predsjednik suda u Diantu, g. Georges Lamotte. Gilberti Degeimbre Djevica je povjerila jednu tajnu i kazala joj je: Zbogom! Tako je i Alberti Voisin poeljela Zbogom i saopila tajnu. Gilberti Voisin je Djevica povjerila jednu tajnu i kazala: Ja u obratiti grjenike, zbogom! Andrea Degeimbre ula je ove rijei: Ja sam Majka Boja, Kraljica Neba, moli uvijek! Zbogom. 77

Fernanda Voisin nije nita vidjela ni ula tokom vienja druge djece. A kada su ova otila, ona je nastavila moliti i tada je imala vienje. Ona je u poetku vidjela, pod granjem, jednu veliku ovalnu kuglu, vatrenu kuglu, koja se rastvorila tada se Gospa ukazala i pitala je: Voli li mog Sina? Da, odgovorila je Fernanda. Da li me voli, pitala je Djevica. Da, odgovorila je Fernanda. Tada se rtvuj za mene, kazala je Djevica i zavrila s jednim Zbogom, koje je kazala i ostaloj djeci. Ista revija donijela je svjedoanstvo jedne osobe koje se odnosi na ponaanje djece i o njihovoj molitvi tokom ukazanja: Djeca su molila mislim prvu treinu druge desetke krunice kada su se, istodobno, sve petoro, bacili na koljena s jednom takvom spontanou da sam bukvalno uo, i to svjedoim, pet para koljena kako udaraju o zamrzlu zemlju sa zvukom, kao kad se o sto lome tvrda jaja, ali se nije vidjelo da djeca osjeaju ikakvu bol. I upravo u istom trenu, kad su se tako bacili na koljena, njihov izgovor se sasvim izmijenio u tonu i u registru. Ukoena lica, koja su zraila, bila su okrenuta prema neemu to su samo oni razaznavali, a njihova je molitva tekla sa arkom radou ... s intenzitetom neopisivog uvjerenja ... Vatrena kugla i zlatno srce to znai ona izraena Djeviina elja, da djeca budu mudra, u vremenu kada se ve piu kritike racionalizma i prva filozofska svjedoanstva o rasulu uma, i kada povijest burnih posljednjih stoljea govori da je trijumf racionalizma bio preuranjen i laan? Ona koju nazivaju Prijestolje mudrosti svakako je htjela djecu pozvati na vjernost njihovu krtenju i podsjetiti ih na rijei sveenika koji, prilikom tog sakramentalnog ina, kae: Istjeraj iz njegova srca sljepou, rastrgni sve sotonine veze, kojima je bio svezan. Otvori mu, Gospodine, vrata svoje blagosti, da bude obiljeen znamenjem tvoje mudrosti... Dobro se toga sjetiti u vremenu u kojem ovjek misli da je upravljan ljudskom mudrou, umjesto da trai dar boanske Mudrosti, za koju nam sveti Jakov kae da je traimo uporno. Djevica nas hoe voditi k Srcu Kristovu u kojemu se nalazi punina mudrosti i znanja (Litanije Presvetom Srcu Isusovu). Djeca u Beauraingu nijednom nisu vidjela kri, jer se tu Naa Gospa ukazala kao kraljica u triumfu koja ne podsjea vie na muku; iako su djeca i u Beauraingu vidjela krunicu kod Presvete Djevice, ona je drala na takav nain, da ne ugledaju kri. Posljedica prave mudrosti jest nebesko kraljevstvo. Tu stiu mudre djevice i mudra djeca; tako e biti i u posljednje dane. Djevica se u Beauraingu ukazala kao Kraljica Neba. Njeno kraljevsko dostojanstvo izraeno je vatrenom kuglom, dijademom i zlatnim srcem.

78

Fernanda Voisin je posljednjeg dana ukazanja vidjela vatrenu kuglu, a o tom neobinom fenomenu svjedoili su i neki koji su bili prisutni. I u Fatimi, prema Mgr J. Quaresmi, lanu kanonske komisije, zbio se slini fenumen 13. rujna 1917. godine. On je pisao: Jasno sam tada vidio i razaznavao jednu sjajnu kuglu, koja se kretala od Istoka ka Zapadu, lagano i velianstveno klizei zrakom. Kod Izaije (66,15) itamo da Jahve dolazi u vatri, a u Deuteronomiju (5,4) vidimo da Jahve dolazi u obliku vatre, na vrh Sinaja, i govori ispred vatre, s Mojsijem, licem u lice. Svakim ukazanjem i Djevica dolazi takoer da sa svojim narodima, preko djece ili nekih drugih izabranih dua, govori licem u lice. Ako je mi ostali, na tim mjestima ukazanja, jo ne vidimo, nae pokajanje, poniznost i mudrost treba da su jo vei, a naa oholost manja; trebalo bi da se u poniznosti sjetimo onoga duhovitog engleskog teologa koji kae: Bog nee s nama govoriti licem u lice, sve dok mi sami ne budemo imali lice! Roger Rebut se pita, nisu li ta vatrena i svijetla kugla, u izvjesnom smislu, kola Presvete Djevice Marije. (R. Rebut, op. cit. 259.) Vatrena ili svijetla kugla, javlja se u San Damianu, Kerizinenu, Baysideu, Ladeiri, kao i u La Salette-u, pa i na drugim mjestima. Sotonsko krivotvorenje biblijskih injenica i starozavjetnih epifanija, koje su u modernim fantastinorealistikim intepretacijama raznih ufologa, tj. onih koji prouavaju fenomen leteih tanjura, postale kozmike letjelice, dolo je do bogohulnih otkria po kojima je i Isus Krist kozmonaut, kao to su to i aneli; ovi lani uitelji, jo se nisu dosjetili da ovu kuglu proglase kozmikom letjelicom, a u meuvremenu je Presveta Djevica, u Baysideu, kao da bi ih predusrela i sprijeila novu blasfemiju svoga kraljevskog dostojanstva, saopila, da su te tobonje kozmike letjelice iz pakla; jedino avolsko udo ovog doba. Oni su imali pakleni cilj, i avo i njegovi proroci, da nadnaravno uine da djeluje kao naravno. Meutim, Bl. Dj. Marija trai od nas, da budemo mudri. Dijadem, u stvari, potvruje da je Presv. Djevica Kraljica. Djeca su vidjela svuda oko njene glave zrake, mnogo zraka, pravih, finih, jednako velikih, koje meusobno nisu bile povezane ve se je inilo kao da izlaze iz glave. To je bila kruna, ili dijadem, prije nego aureola. S dijademom ona se u la Salette-u ukazala pastirima, ali u Kerizinenu dat e jedno objanjenje njezina znaenja; dijadem, kruna povezana je s krunicom. U religiji (koja dolazi od rijei religare povezati) sve se povezuje na pravi nain, u nepojmljivoj Bojoj mudrosti: kada molimo krunicu, mi individualno krunimo nau Kraljicu, priznajemo njenu slavu i mo. Objavljivanje Zlatnog Srca karakteristika je pojave u Beauraingu. To je kulminaciona toka, simbol u kojem se usredotouje cijela poruka Beaurainga i, na izraziti nain, objavljuje se Bl. Dj. Marija u slavi. Dom Lambot ovako pie: Srce oznauje ljubav, ali ovdje to nije bolno i ranjeno srce, to je srce koje ima, od zlata, istou i sjaj; to je proslavljeno srce One koja vlada, tijelom i duom, u Nebesima, materinsko Srce Djevice, Posrednice svih milosti, ija ljubav ... bogata dobrotom, zrai dobroinstvima. (Marija, op. cit. s. 77.)

79

I ovdje se namee jedno usporeenje: u Fatimi, 1917. godine, Djevica Marija je pokazala svoje srce izbodeno trnjem i kae: Moje e Bezgrjeno Srce trijumfirati. Godine 1925. kao i 1929. Ona se na isti nain ukazala sestri Luciji u samostanu u Tuyu, u panjolskoj a 1932. godine Ona je Djevica zlatnog srca. Meutim, kau komentatori, okolnosti su ostale iste, a dogaaji idu ka stranim povijesnim razrjeenjima. U Fatimi ona intervenira u vremenu; u Beauraingu ona se objavljuje u slavi. Ako ona, potom, u Sirakuzi ili Raveni bude plakala, ako u Maropatiju ili Porto San Stefanu bude lila krvave suze, to nee pomutiti njen lik u slavi. Kronoloki red (ovdje) ne vai, u stvarima nadnaravnog, jer nae vrijeme, i naa temporalnost, ne odgovara vremenu vjenosti. Pa ipak, odlazei iz Beaurainga, Ona je bacila jedan tuan pogled.

udotvorno raspelo iz Limpiasa, pripisuje se umjetniku Jvanu Martinezu Montannesu, (+ 1693.) U brojnim ukazanjima Naa Gospa poruuje da razmatramo o Muci Gospodinovoj

Tri vrela 80

(Tre Fontane) a periferiji Rima, nalazi se mjesto nazvano Tre Fontane, Tri Vrela. Tu je i jedna peina. Dana 12. travnja 1947. godine, ukaza se Djevica Objave Brunu Cornacchioli, radniku rimskog tramvaja, i njegovoj djeci. U blizini mjesta Tri Vrela, nalaze se tri svetita. Prvo se die nad mjestom gdje je Apostol naroda poloio svoj ivot za Gospodina. I danas je u crkvi stup na kojem su svetom Pavlu odsjekli glavu; sveta glava se tri puta odbila od obronka, a gdje se dotakla, izbilo je vrelo. Tako je taj kraj i nazvan Tri Vrela. U blizini je i crkva otaca trapista, uz koju je i trapistika opatija. Tu je nekada ivio veliki Marijin tovatelj sveti Bernardo; odatle se irila Bernardova nauka i pobonost prema Djevici. Nedaleko odatle je i crkva, sv. Marija Ljestve u nebo. Tako je nazvae po jednom vienju svetog Bernarda. Za vrijeme dok je sveti Bernard jednom sluio sv. Misu, ugleda ljestve, koje su se pruale od istilita do neba; po ljestvama su se penjale due osloboene po sv. Misi, a na vrhu ih je doekivala Marija i uvodila u Nebo. U ovoj posljednjoj crkvi nalazi se prava riznica: u njoj su moi svetih Vojnika, kranske legije kojom je zapovijedao sveti Zenon, a koju je car Dioklecijan pogubio, jer se ne htjedoe odrei svete vjere. U dvoritu se i danas nalazi stup, s natpisom koji govori o Bernardovoj pobonosti prema Mariji. Kad god je prolazio pored slike Majke Boje, on je pozdravljao: Zdravo Marijo! Zdravo Bernarde, odgovori mu ona jednom. Na mjestu Tri Vrela bila je peina i uma eukaliptusa, koju su zasadili oci trapisti, ali pod naletom novog poganskog duha, ovo mjesto je postalo prljavo i grjeno. Nekada, davno, i peina u Lurdu bila je sastajalite sotonista, kao to je i ova pilja bila mjesto grijeha. Ali, Ona koja je stala petom na glavu zmije, razbijala je mo Sotone irom svijeta. To, simbolino izraava i Njena pojava u ovim peinama, kao i u novim Babilonima: Parizu, Njujorku... Ona, koja je trgala udove mistinog tijela Sotone (kako bi kazao sveti Grgur Veliki), da bi ih posveivala i ugraivala u mistino Tijelo Kristovo, izabrala je Bruna Cornacchiola, koji bijae otpao od Crkve, postao pristalica jedne sekte, i doao upravo u ovu umu, gdje je bio zasjeo uz jedno stablo, da pripremi govor koji je trebalo za Uskrs odrati, upravo protiv Majke Boje. Nikada nee izrei tog govora. Toga proljetnog dana on e se obratiti. Ova peina vie nee biti mjesto grijeha, ve mjesto pobonosti. 81

Nego pogledajmo najprije, tko je taj B. Cornacchiola. Krten kao katolik, u svojoj ranoj mladosti i iskreno poboan tovalac Spasiteljeva Presv. Srca i Bl. Dj. Marije, kasnije je skrenuo s pravog puta. Katoliku je vjeru odbacio i postao protestant, a stupio je i u organizaciju, koja ga je obvezivala na ateizam. Napose je fanatiki mrzio Presv. Euharistiju, Bl. Dj. Mariju i Sv. Oca Papu. Protiv njih je drao i javne govore. U svojoj je kui poskidao sa zidova sve znake vjere, lomio ih i gazio nogama. U vezi s time tukao je i svoju enu. Papu Pija XII, koji je bio utjelovljena aneoska blagost, tako je fanatiki mrzio, da je na posebnom bodeu napisao rijei: Smrt Papi! i samo ekao na zgodnu priliku, u kojoj e ga rinuti Papi u srce. A spomenutog dana dogodie se ude stvari. Najprije djeci, a onda i njemu ukazala se Majka Boja. Bio je kao izvan sebe, kad je, sastavljajui pod stablom svoj naumljeni govor protiv Bl. Dj. Marije, podigao glavu i ugledao svoje najmlae dijete, Ivicu, kako pred spiljom nepomino klei, dri sklopljene ruke na molitvu i gleda u otvor spilje. Nije to dijete bilo krteno, a kamoli da bi se znalo moliti! Otac se podigne sa zemlje, poe prema djetetu i jo se vema zaudio, kad je uo kako mu djeai u zanosu ponavlja rijei: Lijepa Gospoo!... Na oeva pitanja dijete ni da se gane. Uzbueni otac zovne sada svoju kerkicu od 10 godina, Izolu. No i ona brzo pada na koljena, sklapa ruke, oarena je u licu i ponavlja iste rijei kao i mali braco. Otac, sav izvan sebe, zove i svoje tree dijete, Karla, kojemu je tek bilo 6 i po godina, no i ono brzo pada na koljena, sklapa ruke, upravlja pogled prema otvoru spilje i rairenih oiju, a u licu svijetao i sav ushien, ponavlja iste rijei, kao i mlai brat i starija sestra: Lijepa Gospoo! Otac ne moe nikako da se snae. Napola lud, baca svoje oi sad na djecu, sad prema otvoru spilje. Odjednom gle, kao da ga grabi neka snana sila. Neije ruke kao da mu stiu oi. S njih pada neto kao zastor, a pred njim je sama svjetlost. Spilje kao da vie nije bilo, ve usred svjetla gleda neobino mili lik nebeske pojave Majke Boje. Gleda ga onako kako to umije samo nebeska Majka. Na njoj je dugo bijelo odijelo, a opasana je crvenim pasom, koji joj na desnoj strani visi do koljena u dva lijepa traka. Preko odijela ima bljetav ogrta, koji joj see sve do glenjeva. Bosim se nogama nalazi na kamenu, usred peine. Ruke dri na prsima, lijeva je slobodna, a desnom pritie knjigu sive boje. Ta njezina neobina ljubaznost, pomalo ga i zbunjuje. Svjestan je svojih tekih grijeha poinjenih protiv nje, a i planova za budunost. Zar ga nije zatekla u spremanju govora protiv nje? I zbilja njemu je jasno, da je njezin smijeak pun nebeske miline i pratanja, ali i pun boli zbog njegova odmetnua. I prijekora! Zar ona siva knjiga ne oznauje njegovu protestantsku bibliju, kojom se je uvijek sluio u svojim napadajima protiv katolike Crkve? I vidi posve jasno kako ona mie lijevom rukom, i

82

kaiprstom upire na zemlju, gdje lei crno platno, a do njega polupano raspelo. Ja sam ona koja se nalazim u Boanskom Trojstvu. Ja sam Djevica Objave. Odmah je shvatio o emu se radi. Pogotovu, kad mu je odlunim glasom rekla: *Ti me progoni!... Sad je dosta! Rekla mu je i razlog, radi kojeg je postigao milost obraenja. Ima je zahvaliti pobonosti 9 prvih petaka, to ih je obavio, dok je jo bio dobar. Boja zakletva jeste i ostaje nepromjenjiva, spasilo te devet petaka Presvetog Srca, koje si obavio. Njegove su mu zablude i grijesi bili posve jasni. U srcu osjea radi njih veliku bol. to mu je raditi?! pita sam sebe. Izgledao je kao teki bolesnik, koji se pomalo oporavlja. I tri mjeseca kasnije imao je jo uvijek taj bolni izgled. Majci Bojoj je bilo sve predobro poznato, i ona mu ljubazno odgovara: Vrati se u sveto stado, u nebeski dvor na zemlji! Dakle vratiti mu se treba u krilo katolike Crkve, koja je svakome, koji ivi po njezinoj nauci, Nebo na zemlji. Pouila ga je i o zabludama, to ih je svojim govorima protiv Nje sijao: Moje tijelo nije istrunulo, niti je moglo trunuti! Moj Sin i aneli doli su da me uzmu na dan moga preminua! Preporuuje mu molitvu, a posebno njoj osobito milu krunicu. Jer je u molitvi silna mo, po njoj e dobiti sve milosti: Molitva je zlatna strelica, to izlazi iz usta vjernika i stie do Bojeg Srca! Potie ga, neka izbjegava grijehe, koji su tako mrski Bogu i njoj. Posebno ga upozorava na neke vrste duevnih bijednika: na bezbonike, raskolnike, psovae, bludnike i lakomce. Stavlja mu na srce, da se mnogo moli i druge potie na molitvu za njihovo obraenje i za jedinstvo Crkve. Njemu pak samom odredila je dva sveenika, koji e ga izmiriti s Bogom i povratiti pravoj Crkvi, Nije mu rekla njihova imena, nego nain kako e ih nai: Sveenik, koji te pozdravi rijeima: Zdravo Marijo, sine! uputit e te sveeniku, koji e te izmiriti s Bogom. A sveenik, koji e ti rei, da ga neto vue k tebi, odvest e te Sv. Ocu, kome e odnijeti moju poruku i zamoliti ga za oprotenje zbog otpada od vjere i svetogrdne borbe, to si je vodio protiv njemu. Prorekla mu je i protivtine, koje ga ekaju, no neka se ne boji, jer e mu ona majinski priskoiti u pomo, kad ga svi prezru i napuste. Budi razborit prema svima! rijei su, kojima ga je potaknula na opreznost. Nasmijeivi se ljupko ocu i djeci, povue se tri koraka natrag, okrene se i nestade je, a za sobom je ostavila krasan miris. Kad se je okrenula, i djeci i ocu zasja pred oima njezin sjajni zeleni ogrta.

83

Prvi se od zanosa trgne Karlo, skoi i poleti k zidu peine, uhvati se rukama za zid i vikne: Lijepa Gospoo!... Zeleni ogrta!... Sad sve troje djece navali na oca: Tko je bio ta Lijepa Gospoa? ... to ti je rekla? ... Gospa, odgovori blijedi otac. Poslije u vam sve pripovijedati! On je odmah u polumraku pilje u svoju biljenicu unio sve, to mu je Bl. Dj. Marija rekla. Prije nego e otii, napie izvana na spilji: U ovoj peini, 12. travnja 1947. godine, Djevica Objave ukazala se protestantu Bruni Cornacchioli. Ime Djevica Objave upotrijebio je jer tako mu se Bl. Dj. Marija predstavila. Ukazanje je trajalo od 16. do 10. m do 17. s. 30 m. S dubokim dojmovima u dui silazili su obraeni otac i sretna djeca niz humak i najprije se, na elju oca, navratie u crkvu, posveenu Bl. Dj. Mariji, koja je pripadala o. Trapistima, duhovnim sinovima jednog od najnjenijih tovatelja i propovjednika Bl. Dj. Marije, nauitelja sv. Crkve sv. Bernarda. Tu se ocu iza toliko godina opet otvore usta na molitvu, a djeci prvi put u ivotu. Glasom, koji djeca nisu dotle jo nikada ula, ree im: Uvijek sam vam govorio, da Isus nije ... i upre rukom prema svetohranitu. Ne! On se nalazi ondje unutra, u onoj kuici! Molite mu se! A onda sam uroni u molitvu kajanja i klanjanja, zahvale i odluke ... Dua mu je bila puna i izlijevao ju je pred Gospodinom Isusom, kojega je opet naao i uzljubio svim arom srca. Kad su doli kui, ena opazi na muu neku udnu promjenu. Vrlo ju je iznenadio onaj ugodni miris, to su ga svojim povratkom unijeli u kuu. Nije ih samo gledala upitnim pogledom, ve je i ustima "formirala pitanje. Otac je skoro planim glasom poslao djecu u krevet, a onda se eni obratio rijeima: Vidjeli smo Gospu! ... Molim te za oprotenje, to sam te muio, Jolando! ... Zna li moliti krunicu? ... Ne sjeam se dobro! odgovara ganutim glasom ena, a onda se oba bace na koljena, da mole krunicu onako, kako su znali... Prve zlatne strelice u stanu obraene obitelji! I na naem obraeniku opazilo se ono, to se stalno ponavlja u povijesti Marijinih objava irom svijeta: Koji je jedanput vide, stalno eznu da je i opet ugledaju. Na obraenik Bruno ne bi gledao ni na umor ni na kasno doba, nego bi hrlio k peini kod Tri Fontane, kadgod bi naveer iza slube uhvatio neto slobodnog vremena. Tu bi uzeo u ruke krunicu, bacio se na koljena i molio, molio ... Srce mu je bilo puno i nije bio u neprilici, to da moli. Molio bi nebesku Majku, da mu se jo vie otkrije, molio bi za zalutalu brau, za jedinstvo Crkve, da se to prije susretne sa sveenicima, koji e ga vratiti u ovinjak Kristov, to ga je bio ostavio, i odvesti Sv. Ocu Papi... Potpuna mira jo nije bio naao. Svojim oima bi lovio svakog sveenika, to bi ga bilo gdje susreo, i stalno bi se pitao: Nije li to onaj?

84

Konano je prvoga ipak naao. Ujutro, 28. travnja, ue u crkvu Svih Svetih (crkva o. glasovitoga Don Oriona na Via Appia Nouova) i tu se postavi uza zid sakristije. Bio je sav snuden. Neki mladi sveenik jako se uri. On ga ipak zaustavlja: Oprostite, oe. elio bih vam rei jednu rije! Zdravo Marijo. sine! Recite hitno! uri mi se! Moram priestiti vjernike, a onda ponijeti sv. Priest bolesniku! Napokon eto Marijina znaka. To je onaj prvi! I Bruno brzo izasu: Ja sam protestant, a elio bih postati katolikom! A tako! Dobro! Ja u vas odvesti sveeniku, koji e to uiniti. I odvede ga drugom sveeniku, koji ga saslua, pozove njega i enu mu na pouku, i bi odreen 7. svibnja za obred primanja njih dvoje natrag u Crkvu. Uoi toga dana pouri Bruno k peini da moli za pomo Majke nebeske. Spusti se na koljena, uze krunicu i uroni u molitvu ... I gle, spilja zasja jakim svjetlom, i on ponovo ugleda Majku Boju. Gledala ga je milim materinskim pogledom, a onda se bez rijei udalji. Sutradan se roditelji sretne djece odreku pred sveenikom svojih zabluda i budu vraeni u krilo Katolike Crkve, a 17. svibnja krstie jo nekrteno najmlae dijete Ivicu. Brunina je srea postigla svoj vrhunac. Pronaao je i drugog sveenika, koji e ga po Marijinoj odredbi odvesti Sv. Ocu Papi. Bruno je esto ulazio u crkvu Svih Svetih, a neki bi ga sveenik tu uvijek udno gledao. I jednoga dana upadne taj sveenik u Brunin stan. itav se je stan te siromane obitelji sastojao od samo jedne sobe. I taj sveenik upravlja Bruni rijei: Cornacchiola, moram ti govoriti... Ne znam ... Osjeam kako me k tebi neto vue. Tono, kako mu je prorekla Bl. Dj. Marija. Bruno mu otkrije svoju tajnu i sprijateljie se. Po elji tog sveenika odoe njih dvojica 23. svibnja do Tre Fontane. U spilji kleknu i mole radosnu krunicu. Kod tree Zdravomarije druge desetke Bruno zauti. Sveenik ga pogleda i opazi, da je u licu posve blijed, zanesen i uje ga kako, apui, ponavlja rijei: Kako je lijepa! ... A onda se okrene sveeniku i rekne mu: Opet je dola! ... Sveenik nije vidio nita, ali je osjetio ljupke mirise i napuni se tolikom svetom radou, da je nekom mladiu, koji je ba toga asa banuo u umu, viknuo: Gospa!... Ukazala se Gospa u peini! Tako sazna Rim, a brzo i ostali svijet za Marijino ukazivanje kod Tre Fontane. Ljudi su hrlili k mjestu Gospina ukazivanja, kajali se za svoje grijehe, molili se i vraali bolji svojim domovima. Kako je Gospa odmah prigodom svog prvog ukazanja rekla tramvajskom namjeteniku Bruni, da e zemlju u peini oistiti i posvetiti, pa e odsele sluiti kao lijek bolesnima na dui i na tijelu, tj. postati udotvorna i posluiti kao vrhunaravno sredstvo za obraanje grjenika i ozdravljivanje bolesnika, to bi posjetnici spilje na povratku kui uvijek ponijeli sa sobom i togod te zemlje. Peina je puna ploa zahvalnica za primljene milosti. Prve su godine mnogi osjeali i neobine mirise, koji bi dolazili iz spilje i irili se daleko, posebno prigodom nekih svetkovina. Ali su ljudi salijetali i Brunu Cornacchiolu, koji je svima rado govorio o Djevici Objave i poticao ih na posjeivanje svetoga mjesta, a bio i sretan, to je ba u to vrijeme kao tramvajski namjetenik bio zaposlen na liniji

85

Crkva sv. Pavla - Tre Fontane. Njegove misli i srce bih su stalno na mjestu svoje velike sree. Ali ga dua nije samo vukla k svetoj spilji, ve je traio i mjesta svojega prijanjeg djelovanja, ne bi li pruio zadovoljtinu za sve ono zlo, to ga je bio nanio Bogu, Mariji i Crkvi, a one, s kojima je radio na zavaanju dua ili ih je sam zaveo, vratio na pravi put. U tom je poslu bio pripravan i na trpljenje. Tako je znao od svojih starih drugova biti obasut pogrdama, pa i fizikim napadajima, ali bi svoj apostolat i dalje mirno nastavljao. Upotrebljavao bi uvijek lijepe rijei, a osobito se je puno molio i prikazivao rtve, da ljude pridobije za Boga i ivot vjere. Svete priesti u prve petke za obraenje grjenika zapoeo je odmah iza svog povratka u Crkvu, a krunicu je imao uvijek uza se. 30. svibnja, uza sav umor, pouri i opet do mjesta svoje sree. Klekne, izvadi krunicu i moli. Peina i opet zasja velikim sjajem. Pred njim je i opet nebeska Majka i govori mu: Idi k mojim kerima, pobonim Uiteljicama Filipovkama, i reci im, neka se mnogo mole za nevjernike i radi nevjere svoga kraja! I Bruno pouri, da dobrim redovnicama odnese Marijinu poruku. Ovaj prikaz ukazanja Majke Boje, Djevice Objave kod Tre Fontane, u okolici Rima, svravamo rijeima samoga sretnog Brune Cornacchiole, kako ih donosi pri koncu svoje knjige, pod naslovom: Cornacchiola priznaje Plaui predao sam bode, njemaki pisac P. Leo Marija Ort: Draga brao i sestre! Nosio sam jo i drugu muku u svom srcu, koju hou da vam sad ispripovjedim, jer tko zna, kad emo se opet vidjeti. U svom sam srcu nosio brigu za bode, s kojim sam se zakleo da u ubiti Papu. Ispovjednik mi je rekao: Nemoj o tome nikome nita rei. ekaj na zgodu, u kojoj e ga moi osobno predati u ruke Sv. Ocu. ekao sam. I doao je 9. prosinac 1949. Sv. Otac Papa, koga je propaganda bezboaca, slobodnih zidara i krivovjeraca strano napadala, pozvao je grupu radnika k sebi, da s njima moli u svojoj privatnoj kapeli krunicu. Meu tim radnicima nalazio sam se i ja. Sv. Otac nije to znao. Ja sam ponio bode i bibliju, to sam je tumaio krivo, po svojoj samovolji. Na njoj su bile zabiljeene rijei: To e biti smrt katol. Crkvi s Papom na elu. Obadvoje htjedoh predati sv. Ocu! Iza svretka krunice okrene se Sv. Otac nama. Zbilja: Pastor angelicus! (= Aneoski Papa prema glasovitom proroanstvu Malahijinu). U bijelo odjeven, s raskriljenim rukama, kao Aneo, koji je rairio krila da poleti. On ree: Jedan od vas eli sa mnom govoriti!

86

Ja kleknem i viknem: Svetosti, to sam ja! Svi radnici uinie mjesto. Sv. Otac doe do mene, sagne se prema meni, stavi svoju ruku na moje rame, priblii svoj obraz mojemu i upita: to je, moj sinko! Tu je, Svetosti, protestantska biblija, koju sam krivo tumaio i ime sam upropastio mnoge due. Plaui predadoh i bode, na kojemu napisah: Smrt Papi! Molim za oprotenje, to sam se usudio to i pomisliti. Svetosti, imao sam u planu ubiti Vas ovim bodeom!... Sveti Otac uze te predmete, pogleda me, nasmijei se i ree: Dragi sinko! Time ne bi bio nita drugo uinio, nego bi Crkvi darovao jednoga muenika i jednoga papu vie, a Kristu pobjedu, pobjedu ljubavi! Da, ali ja molim jo jednom za oprotenje! Sinko! ree Sv. Otac, najbolje je oprotenje pokajanje! Svetosti! Sutra putujem u bezbonu Emiliju. Tamonji su me biskupi pozvali da obavim jedno kruno putovanje u svrhu protupropagande. Imao bih ondje govoriti o Bojem Milosru, to me je zapalo posredstvom Presv. Djevice. Dobro, dobro, ja sam zadovoljan. Poi s mojim blagoslovom! I on mi dade svoj blagoslov. Odrao sam 40 konferencija, pa ipak nisam umio govoriti. Ali mi je Gospodin uvijek pomogao. Mogli smo tom zgodom ustanoviti vie od 600 prekida s bezbotvom. Nastojat u pridobiti i druge! Draga brao i sestre! Oprotenje, to ga zamolih od Gospoina, primio sam. I Sveti Otac mi je oprostio. Molio sam svoju suprugu da mi oprosti, pa mi je i ona oprostila. A sada molim i Vas, da mi oprostite. Jer svi mi zajedno inimo tajanstveno tijelo Kristovo. Zlo, to sam ga poinio u Rimu, nanio sam i Vama u Abruzzima i u cijelom svijetu. Mi tvorimo jedno tijelo, i, ako ja ranim jednu duu, ranjavam cijelo tajanstveno Tijelo Kristovo. Stoga molim i Vas za oprotenje zbog svega zla, to sam ga uinio. Vi vidite, draga brao i sestre, kakvo zlo vlada u svijetu. Nema nikakva mira vie u kui. Djeca su protiv roditelja, a roditelji se vie ne brinu za djecu. Obitelji se raspadaju, pa dolazi do branih rastava, dolazi do grijeha. Dolazi do raznih zala. Postoje i opasna oruja. Ta se oruja zovu atomske bombe. Mi ne treba da se bojimo. 87

I mi imamo puno oruja, i s njim elimo upoznati one, koji se nazivaju naim neprijateljima: Oruje nae vjere, Oruje naeg ufanja, Oruje nae ljubavi. Oruje istine! Upitajmo te ljude. da li vjeruju da li ljube, da li se dre ovih triju bijelih toaka: Prva bijela toka to je Presveta Euharistija; Druga bijela toka to je Bezgrjeno zaee; Trea bijela toka to je Papa! Slijedee tri bijele toke: vjera, ufanje i ljubav stupovi su istine. Te tri toke moraju biti jedinstvene, meusobno povezane, jake i pune zanosa. Ako te jedinstvenosti i povezanosti nema, nema ni istine. Protestanti vele: Nema Euharistije, nema Bezgrjene, nema Pape! Bezbonici govore: Nema Pape! I mi bezbonici stupamo u euharistijskim procesijama, u procesijama u ast Majci Bojoj, ali Papu treba ubiti! Vidite, manjka jedna od bijelih toaka! Ako te tri bijele toke nisu sjedinjene, ljudi nemaju istine! Te tri bijele toke ima jedino rimokatolika, apostolska Crkva. To su naa oruja! Nasuprot atomskim bombama ovog svijeta nudimo mi svoja jo monija oruja. Mi im dajemo ime i zovemo ih: Atomska bomba molitve, Atomska bomba klanjanja, Atomska bomba ljubavi k blinjemu, Atomska bomba ljubavi Presv. Djevice prema nama, sveta KRUNICA! Drimo je u svojim rukama! Molimo krunicu, ona je tit protiv svakom krivovjerju! tit, koji nam donosi pobjedu, jer se prihvaamo maa, koji je Krist, na Gospodin put, istina i ivot (Iv 14,6). Te tri toke i meusobna ljubav jesu oruja, pomou kojih emo mi sigurno pobijediti i postii, da bude na zemlji jedno stado i jedan pastir (Iv 10, 16). Hvaljen Isus Krist! Hvaljen Isus i Marija! Uskoro Rim sazna za ukazanje Marijino kod Tri Vrela. Narod pohrli u velikoj radoznalosti; mnogi u pobonosti kleknue. Imamo pred sobom magazin 88

Oggi od 10. lipnja 1947. Na naslovnoj strani je grupa hodoasnika, djece i odraslih, koji u molitvi klee pred peinom. pilja na mjestu Tri Vrela postat e jo jedno mjesto molitve. Oggi e poslije dvadeset i pet godina poslati svog novinara da vidi i opie plodove tog ukazanja. U Rimu je ve 1950. godine, izala knjiga na naem jeziku, Poruke s Neba, od Viteza Budislava; iz nje smo uzeli neke podatke o ukazanjima kod Tri Vrela. Marijina poruka odnosila se na cijeli svijet i Bruno Cornacchiola postat e Marijin apostol, propovjednik obraenja i jedinstva. U Rim, Sveti grad, prodirao je poganski duh u tim poslijeratnim godinama; kao u nekoj neshvatljivoj i dijabolikoj uroti sve e se uiniti da sveti grad postane grad zemaljskih zadovoljstava; velika propaganda trebalo je da ga uini gradom slatkog ivota, dolce vita. U toj duhovnoj borbi koja se vodi posvuda, Marija silazi na zemlju, u peinu grijeha, i ukazuje se velikom neprijatelju Crkve, da bi od pilje uinila mjesto hodoaa, od Bruna Cornacchiola napravila apostola, i da bi se u Rimu borila protiv sotonskih sila... Sacra Opera Trebalo je da odmah obavim neke stvari, kako me je uputila Djevica Objave, kae Bruno Cornacchiola, novinaru magazina Oggi. (Oggi, 27. IX 1971.) Crkva jo nije zauzela slubeni stav prema ukazanjima na mjestu Tri Vrela, ali je dozvolila izgradnju jedne kapele u neposrednoj blizini peine. Ulaz u peinu je divno ureen kamenim svodom. Unaokolo, kao i po svodu kapele, nalaze se brojna ex vota, srebrna srca, svjedoanstva brojnih udesa i obraenja. Djelo Brune Cornacchiole, ili plod Marijinog dolaska na ovo mjesto, jeste i Sacra Opera. To je bila elja Djevice, kae Bruno. Opera, djelo, trebalo je da prikupi sve one koji su htjeli da ive zajednikim ivotom. U poetku, nismo imali dovoljno velike prostorije da bismo sve prikupili. Nismo imali sredstava. Ja i oni koji su prvi pristupili ivjeli smo siromano, u jednoj velikoj odaji, spavajui na zemlji i slabo se hranei. Kasnije, sreom, jedna bogata gospoa pomoe nam i mi smo sagradili jednu lijepu kuu, gdje okupljamo sve koji su pozvani od Djevice Objave^. Sjedite Sacra Opere danas je udaljeno etiri kilometra od mjesta ukazanja. lanovi se dijele na unutranje i vanjske. Oni unutranji naputaju svoje kue i dolaze da ive u zajednici. Oni nastavljaju da rade svoje poslove u drutvu, koje su i ranije obavljali. Meutim, sav prihod oni daju administratoru, koji njime upravlja. I Bruno Cornacchiola, kao osniva ove zajednice, u dogovoru sa svojom enom, ivi u zajednici. Njegova ena sada ivi u enskom dijelu ove zajednice. Bruno i Jolanda ive kao brat i sestra; viaju se, on se brine i nadalje o njoj, ali su svoj brak podredili zajednici i prihvatili celibat. Nekada je moja obitelj bila mala, kae Bruno, sada je ogromna.

89

Sacra Opera ima mnogo pristalica u Vijetnamu. Jedan vijetnamski novinar napisao je tekst o ukazanjima, i o zajednici, pa je tako ovo Djelo steklo mnogo pristalica u toj dalekoj azijskoj zemlji. Tri Vrela su poznata irom svijeta, a autobusi hodoasnika dolaze svakodnevno sa svih strana. (Ibid.) Poruke s Neba u Italiji poslije rata U knjinici, Poruke s Neba, govori se i o drugim porukama Prestvete Djevice, posebno onim koje se odnose na sveenike. Godine 1946. tiskane su te poruke, s crkvenom dozvolom, pod naslovom Tri poruke Majke Boje sveenicima. I godine 1948. Ona ukazuje na te poruke, i posebno se obraa sveenicima: Ja u ih na izvanredan nain spasiti! Sveenici su moja odabrana djeca! Za njih pripremam izvanredne milosti. Na dan 14. veljae govori za Svetog Oca: Oh, da. Okruili su ga brojni neprijatelji i samo e ga moja ruka spasiti... Jako su mu se pribliili... Oko dvadeset njih, dobro povezanih... No, sve e zatajiti u asu, kad ja zahvatim... Oh, ovi e osjetiti teinu Boje pravde! U listopadu 1949., bila je grupa ljudi kod Svetog Oca, na zajednikoj molitvi za mir. Poslije krunice, pristupi mu jedan ovjek i ree: Sveti Oe, evo noa kojim je trebalo da vas ubijem! U brojnim ukazanjima, koja su danas i zaboravljena, na koja se danas i ne osvru ljudi, a ako su katkada tampane o njima knjige, na njih je popadala praina jednog vremena skepticizma, nalazi se itava povijest jedne duhovne borbe; izreena je i napisana itava kronika sukoba Djevice i zmije. Neposredno poslije jednog velikog rata, umjesto mira, sotonske sile pokrenule su udovinije planove protiv Crkve. Kako se malo o tome zna, kao da je sveopa utnja dio te urote. U zimskoj veeri 10. veljae 1948. godine, primijeti jedan Peruanin da se kip Majke Boje, sliven od bronze, pozlaen, visok z. 15. m, teak osamdeset kvintala, pokree. Ljudi su promatrali kako bronani kip pokree ruke, okree glavu. Kip je postavljen nad proeljem crkve Gospe od Anela u Asizu, 1926. godine, povodom proslave 700. godinjice smrti svetog Franje Asikog. O Danu gnjeva, u knjiici se citiraju rijei Srca Isusova, vjernom slugi ocu Piju, od 1. kolovoza 1941.:

Doi u sa strahovitim glasom nad grjenom zemljom jedne noi za hladnih zimskih mjeseci. S juga e doi vrui vjetar, a onda e provaliti oluja. Teki komadi tue lupat e po zemlji... Iz goruih, crvenih oblaka sijevat e munje, koje e sve paliti i u prah pretvarati... Sve to je grijeh zablatio, sve to je grijeh okuio, ima se unititi... Zrak e se napuniti

90

otrovom i smrtnim zadahom... Nabujali potoci ruit e ponosne zgrade, to su ih dizali oholi ljudi, pijani od moi i eljni da pokau svoju jakost volje. Sad ovjek treba da vidi kako je nad njim druga volja, koja je nad svim ljudskim voljama i koja najvie katove ovih idola obara kao kue od papira. Boji Aneo istrebitelj zbrisat e zauvijek ivot novih bogataa, iskvarenih svetogrdnim praznovjerjem, koje nije prava nauka Moga evanelja. Kad Aneo smrti pone trijebiti kukolj maem pravde, nahrupit e pakao u bijesu i pobuni na pravednike, a osobito na moje rtve zadovoljtine i nastojati e da ih uniti smrtnim strahom... Da bi se utvrdila vaa vjera u mene, i vae pouzdanje, evo vam znaka koji e vas upozoriti na poetak suda: Za hladne zimske noi zagrmjet e glas nad zemljom, da e se stabla tresti... Tada zatvorite prozore i vrata; pokrijte otvore prema vani, jer vae oko ne smije da gleda ono najstranije, niti da to svojim znatieljnim pogledima obeasti: sveta je Boja srdba, koja e za vas oistiti zemlju, za vas, malo stado, koji ste ostali vjerni. Saberite se u duhu pred Raspelom, stavite se pod zatitu Presvete Majke i nemajte straha, bilo to da vidite ili ujete: to je varka pakla, koji vam nee moi nakoditi. Borite se s pouzdanjem u moju ljubav i ne sumnjajte za va spas. to se jae i pouzdanije budete uzdali u Moju ljubav, to e neprobojniji biti tit, kojim vas okruujem. Borite se za due, koje su mi blizu. rtvujte se, prikazujte vae patnje, strahote napasti, sva mogua vidljiva i nevidljiva muenja, kojim e vas muiti, radi odabranika moga Srca, sveenika, da im se u zadnji as udijeli milost kajanja. Ustrajte taj dan i tu no. Moja e vam ljubav to naplatiti. No odmah iza ove strane noi i isti dan, stiat e se ovi uasi. Sljedeeg jutra zasjat e sunce ponovno, a s njime svjetlost i toplina nakon one strane i kratke tame. esta ukazanja, a ona su uestala i neposredno poslije rata, svjedoe da su vremena strana, i da je bijes pakla najei. Tko ne shvaa duh vremena, tko nije u toku te tajne povijesti, te otajstvene borbe, taj ne moe ni shvatiti esto prisustvo Majke Boje ili samog Gospodina na zemlji, u ovim danima. A Majka poruuje sestri Jeleni (Kozenca, Italija), 11. veljae 1949: avo je, keri moja, izbacio na zemlju sve svoje paklene sile i brzo e pokazati svu svoju mo. Ali onda, u posljednje vrijeme, svijet e se stropotati. Kako e biti veliko sve ovo... Kako e biti veliko!... Svi e se ljudi tresti od straha, tako da e oni, koji ostanu nakon bia, postati maleni kao djeca. Nuno je da se pripravite, jer je ova velika stvar blizu. Tko je sagrijeio, neka se od srca kaje. Tko je uvijek traio Boga, neka Ga trai jo veom savrenou u pokori i molitvi.

91

Mnogo preporuujemo pobonost prema Srcu Isusovu i mome Bezgrjenom Srcu, sa priestima u prve petke i prve subote, kao zadovoljtinu; zatim pobonost Pet Rana, s molitvom Evo me, o moj ljubljeni i dobri Isuse... i, napokon, na poseban nain, dnevno moljenje moje krunice. Svi oni, koji budu vjerni ovim pobonostima, imat e moju majinsku zatitu i spasit e se! Na dan svetog Josipa, Srce ljubazne Majke ponovo govori sestri Jeleni: Bi je, keri moja, blizu! Doi e izjutra; prije njega provalit e orkan, koji e sve samljeti. Zatim e se pojaviti sam Isus Krist u oblaku i svi e ga vidjeti. Tada ete uti strahoviti krik pravde, koji e uiniti da e svi ljudi problijediti i da e se tresti od uasa. Nakon ovog stranoga glasa potamnjet e nebo i gusta tama ovit e svu zemlju. Iz nje e provaliti strahovita vatrena oluja; vatru e aneli sipati na sve zle i opake, dok ih ne unite. Bjeat e u peine, da izmaknu groznoj kazni, ali uzalud. Bit e tako strano, da bi i dobri umrli od uasa, ali ja u priskoiti kao Majka milosra i spasit u ih! Kad aneli satru sve zle i sve avole satjeraju u pakao, oni, koji preostanu, sjedinit e se u jedno stado Crkve Kristove pod velikim znakom ljubavi. Ponizni Vrhovni Pastir upravljat e novim narodima. Bit e svima skriven, ali e njemu biti udijeljene velike milosti i dati izvanredni darovi Duha Svetoga... Tu nailazimo i ovaj podatak, koji se odnosi na dane tame: Za vrijeme mraka nee moi gorjeti nikakvo svijetlo, osim blagoslovljene svijee ili kandila. Dana 19. kolovoza 1949. godine, sestra Jelena upita: Ako je bi tako blizu, i jo tako straan, onda e to biti svretak svijeta? Ne, ree Marija, nee to biti svretak svijeta, nego strani mete, to e se zbiti po svem svijetu, gdje su toliki grijesi. Ure mraka i jada vrlo su blizu i ljudi nee moi nai nikakve peine, gdje bi se sakrili, jer im to nee koristiti. Gledaj, keri moja nastavi Marija koliko trpi moje Srce, gledajui svijet u ruevini. Koji strani asovi, u kojima nee biti nego ruevina i smrt. Kako e biti strano kad moj Sin izusti srdite rijei pravde. Ljudi e traiti da se skriju u pukotinama. Nastat e oajni asovi za grjenike. Oajno e zavijati i zvat e brda i planine, da ih pokriju... Zato vii jako, jer hou da se zna, da bi se svijet mogao spasiti, ako se vrati Bogu. I Melanija Calvat, vidjelica iz La Salette, na jednom mjestu govori o tome da ne treba traiti peine, jer e se sam Bog pobrinuti da spasi svoje. I Matija Laut, vizionar iz Turzovke, kae da ne treba shvatiti, povodom one karte svijeta gdje su brda oznaena kao mjesta manjih grijeha i blaih kazna, da e se grjenici moi spasiti po brdima. Ostaje zagonetna esta pojava Djevice u peinama...

92

Evo i rijei Svetog Oca Pape Pia XII. iz 1949. godine: Bili kratki ili dugi ovi dani mraka, mi znademo da e proi. ekajmo as Boji, as u koji e svemogua Boja ruka Oca Nebeskoga onaj orkan, to e zapuhati nad bijednim ovjeanstvom, neprimjetnim pokretom ustaviti i unititi; as u koji e raznim putevima, nepoznatim ljudskim pametima i ljudskim nadama, povratiti narodima pravdu, smirenja i mir. U ekanju Bojega asa, koji je najvia i jedina nada, ostaje nam Raspeti, poetnik i ispunitelj vjere, koji je pogledao na buduu radost i prigrlio Kri.

Seredne Ovo je vrijeme Sotonina carstva (Marija)

lijedee informacije o ukazanjima u Seredne u Ukrajini, jednoj od socijalistikih drava Rusije, poslane su od jednog abonenta Das Zeichen Mariens iz Australije, a on ih je kopirao iz mjesenika The Light. u kojemu su cijelu tu stvar iznijeli oci Bazilijanci, 286 Lisgar Street, Toronto, Ont, Kanada. Oni, koji bi te informacije htjeli poblie upoznati, umoljavaju se, da se obrate na oce Bazilijance. Ovdje donosimo tekst, to smo ga primili iz Australije i to smo ga preveli sa engleskog jezika. Datumi, koji su navedeni u pripovijedanju, jesu datumi gregorijanskog kalendara. Julijanski kalendar, to ga upotrebljavaju u Ukrajini, zaostaje za naim (gregorijanskim) 13 dana. Unijati (katolici sjedinjeni s Rimom) slave prema tome blagdan Bezgrjenog Zaea 21. prosinca naega kalendara. Sveta godina zapoela je 8. prosinca 1953. i zavrila je 25. prosinca 1954. U julijanskom kalendaru isti su datumi, ali ne isti dani prema sunanoj godini. Njihov blagdan Bezgrjenog Zaea bio je za nas 21. prosinca, a njihova jubilejska godina zavrila je 7. sijenja 1955.

Svijetlo

93

Primljene informacije, to se tie ukazanja u Ukrajini uzete su iz jednog pisma, to ga je pisala jedna odgovorna osoba iz Ukrajine. Crkvene vlasti iz Ukrajine nisu u mogunosti da provedu istragu o toj stvari. Ukazanja su se zbila u godinama 1954. i 1955. Izvan svake je sumnje, da sovjetske vlasti prate izvanredne dogaaje u Seredne. Jo u lipnju 1959. godine napao je komunistiki tisak vjernike, koji su posjeivah mjesta ukazanja. Komunistika tampa izjavila je, na primjer: Sveenici su to, koji su organizirali udo u Seredne... i jedno udotvorno vrelo proglasili svetim... Vjernici su se ondje poeh sakupljati... i unijati zemlje (Ukrajine) aktivno ire nacionalistiku anti-sovjetsku propagandu. Osoba, koja je imala vienja, bila je mlada djevojka Ana. Evo kako ona sama pripovijeda: Prvo ukazanje 20. prosinca 1954. (to je bio 7. prosinac u Ukrajini) bila sam kod sv. Mise u upnoj crkvi Seredne, u zapadnoj Ukrajini. Molila sam svoju krunicu na razne nakane. Kratko prije Pretvorbe, izgubila sam tijek svojih misli kod molitve, i opazih, da ne vidim vie nita: niti oltara, niti sveenika, niti prisutnih u crkvi; sve je to iezlo mojim oima. Ugledah pred sobom goru Seredne na mjestu, gdje se nalazi zdenac i vrelo, mjesto, to ga jo nikad prije nisam vidjela. Ugledah takoer i Presv. Djevicu Mariju kako stoji preda mnom, obuena u bijelu haljinu sa irokim plavim pojasom. Dvanaest zvijezda okruivalo joj je glavu i zrailo svoju svjetlost prema nebu. Noge su joj bile bose i bijele kao snijeg. Bilo je nemogue gledati u njezin sjaj i ljepotu. Ona je ispruila svoje ruke, ime je isticala ljepotu Boje milosti. Gledajui me, ree Bezgrjena Djevica glasom punim alosti: Keri moja, keri moja, keri moja! Ti vidi velik broj milosti, to ih nosim; ali ja ih ne mogu nikome dati; jer, usprkos velikog broja mojih sinova i keri, gotovo svi su se odvratili od mene i ne mole vie za moje milosti. Sad je jubilejska godina meni na ast, a ja eznem za tim, da pomognem siromanim grjenicima; jer velika je nesrea blizu kao u vrijeme Noe. Ljudi e biti uniteni, ne vodom, nego vatrom, jer su sagrijeili protiv Boga. Jo nikad od poetka svijeta nisu ljudi tako duboko pali kao sada. Ovo je vrijeme Sotonina carstva. Ja u ostati na ovoj gori. Odavle vidim cijeli svemir. Vidim mnoge grjenike, a ja u dijeliti svoje milosti posredstvom vode, to tee s ovog vrela. Tkogod ovamo doe u duhu pokore radi svojih grijeha i pije s vjerom od ove vode, bit e ojaan u svojem tijelu i dui i nee umrijeti, kad navali katastrofa. Spilja i izvor Presv. Majka Boja zatraila je zatim, da se naini spilja na mjestu, gdje ona stoji, i u nju neka se stavi kip Bezgrjenog Zaea, tako da ljudi znaju,

94

gdje se je ona ukazala. Ona zamoli jo, da se pripravi izvor kojega bi se voda mogla blagosloviti, i odredila je, da jedan katoliki ukrajinski sveenik potajno blagoslovi vrelo na blagdan Bezgrjenog Zaea. Na koncu vienja probudih se kao iza sna. Osjeala sam se, kao da sam ve bila u Nebu. Srce mi je bilo uronjeno u vatru ljubavi. Osjeala sam se kao u vatrenim jezicima i imala sam dojam kao da sav svijet gleda u me. Suze mi potekoe iz oiju; bila bih od toga umrla da nije bilo pomoi Boje. Kasnije se uputih na goru Seredne, na mjesto svetita nae drage Gospe. Ondje joj iskazah prve poasti. Tada se popeh dalje do mjesta, gdje se je ukazala. Ona je oltar, svetohranite i rajska vrata. Ponovo se bacih na zemlju njoj na ast, poljubih zemlju, gdje je stajala. Kleknula sam i zapoela moliti. Molila sam Isusa za oprotenje i molila sam Presv. Djevicu da mi pomogne dati zadovoljtinu za uvrede, psovke, mlakost, nestrpljivost i hladnou to je sve vlastito mnogima od onih, koji su u slubi Bojoj. Molila sam i za one, koji su ostavili katoliku vjeru, i za oprotenje sviju grijeha poinjenih u mislima, rijeima i inima. Vapila sam Bezgrjenom Zaeu, da se smiluje sveenicima, koji su otpali od vjere, i da ih dovede natrag u ovinjak istinite Crkve za spas dua. Vidjela sam velike potrebe i radi toga sam se molila na te nakane. Tada nije bilo nikoga kraj mene. Propirivao je laki vjetri, i ja sam osjeala kako mi po licu udaraju zrnca pijeska. ula sam kako voda ubori, a iz te vode tekli su darovi Duha Svetoga u moju duu. Moje srce poivalo je kao laica u luci Boje ljubavi. Osjeala sam ovdje prisutnost Boju, Njegovo Velianstvo, Njegovu ljepotu, u aneoskoj i duhovnoj atmosferi. Nisam mogla razumjeti, to mi se dogaa. Ali nije mi polazilo za rukom, da se otkinem od toga svetog mjesta. Kad sam se konano spustila s brijega, osjeala sam se u dui laka i slobodna, kao da me je netko nosio na svojim rukama. Blagdan Bezgrjenog Zaea Pred blagdan Bezgrjenog Zaea uputih se prema crkvi, da potraim upnika i da ga obavijestim o dogaajima, to su mi bili objavljeni po volji Bojoj. Dok sam to inila, nisam se dobro osjeala, pitajui se, kako e me sveenik primiti, to mu moram kazati. Prikazala sam sv. Misu i sv. Priest zajedno sa svojim molitvama, da izmolim od Presv. Djevice milost, da uini srce sveenika posluno Bojim nakanama. Poslije sv. Mise zamolila sam sveenika, da bi blagoslovio vrelo na oznaenom mjestu; ali on odgovori, da mu je potrebno malo vremena, da o stvari dobro razmisli i da nekoga upita za savjet. Zamoli me, da ponovo doem. Kad sam se povratila, padala je kia, a zemlja je bila izvanredno blatna. Bojala sam se, da bi kia i blato mogle itavu stvar osujetiti. Kad ugledah sveenika, upitah ga, da li e blagosloviti vrelo. On odgovori: Ja u poi i

95

vodu blagosloviti; ali recite mi, gdje je vrelo?. Ono je na gori Seredne; ja u vas pratiti. upnik upita, da li e i drugi ljudi biti prisutni. Ja odgovorih, da e biti dva sveenika i poasna garda od 16 sigurnih i odgovornih osoba. upnik je drao, da je najzgodnije vrijeme za blagoslov izvora poslije sv. Mise na blagdan Bezgrjenog Zaea, jer sveta godina, koju smo posvetili Bezgrjenom Zaeu Presv. Djevice Marije, sad ve ide svretku. upnik mi je vjerovao, a sad je iao zato, da zadovolji moju molbu. Ujutro na sam blagdan bilo je oito, da e to biti sjajan dan. Nakon sv. Mise zamolismo 16 osoba da se svrstaju u poasnu pratnju, a da nisu imali ni pojma o tom, to se dogodilo. Ve prije nali smo nain, da smo na brijegu Seredne ukrasili spilju i u nju postavili kip Bezgrjenog Zaea. Nakon Boje slube u crkvi uputi se sveenik na brdo, poasti Boju Majku i zamoli, da mu pokau tono mjesto gdje mora biti blagoslovljeno vrelo. Slijedio je blagoslov vrela na veliko veselje svjedoka, koji su bili izabrani, da budu kod ceremonije. Brzo nakon odlaska upnika dooe druga dva sveenika na mjesto. Jedan od njih bijae katoliki ukrajinski sveenik a drugi sveenik latinskog obreda. Oni donijee sa sobom Presveti Oltarski Sakrament, koji postavie pred kip, kao da je poloen u ruke Presvete Djevice, a ukrajinski sveenik odra lijepu propovijed. Zatim bude otpjevan Moleben na ast Presv. Djevice. Iza litanija bude puk blagoslovljen s Presv. Sakramentom i pjevala se pjesma Mnohava lita za Papu, za kler i za narod. Iza ceremonija ispovijedalo se, a zatim bude podijeljena sv. priest. Drugo ukazanje Gora je rasvijetljena Najednom nastade oluja, koja nije niotkuda dola. Primijetilo se, da se je bjesnilo bure ograniilo samo na brdo Seredne, dok je okolo naokolo bilo vedro nebo. Vjetar je ugasio svijee; pijesak i praina udarali su u oi i lica svjedoka. Jo su dvije osobe morale biti prisutne kod ceremonije ali su iz nekog razloga zakasnile. Obje te osobe poznavale su dobro ovo mjesto, ali nisu bile u mogunosti da pronau put radi oblaka, koji su obavijali goru. Morali su se vratiti neobavljena posla u Dubowec, gdje su sjeli ispod jedne ograde i razbijali su sebi glave, pitajui se, zato nisu mogli pronai vrela na brijegu Seredne. Te iste veeri, izmeu 6 i 7 sati, nakon vespera blagdana Bezgrjene, inio se cijeli brijeg Seredne rasvijetljen nekim tajnovitim svjetlom. Gledajui izdaleka, izgledalo je, kao da je cijelo selo u plamenu; ali, kad smo doli blie brijegu, nismo mogli opaziti ni jedan jedini plamen. Cijela gora bila je uronjena u zlatnu boju i osvijetljena, dok je nebo iznad toga sjajno blistalo. uli smo korove aneoske kako pjevaju u daljini.

96

Duh je Sveti rasvijetlio to mjesto; jer ovdje je mjesto, gdje Boja Majka treba da dijeli milosti. Tlo okolo brijega bijae pokriveno bijelim snijegom. Nigdje drugdje nije se moglo vidjeti snijega. Mnoge su osobe, osim mene, svojim vlastitim oima vidjele to udo, koje su takoer vidjeli stanovnici sela u okolici kao i stanovnici susjednih sela. Mjesec je bio vidljiv za stanovnike Dolyne i Lviwa. U zoru, dok je jo bilo mrano, posjetila je spilju jedna majka sa estogodinjim svojim blizankama Mihaelom i Terezijom, da iskau Mariji ast. To su bili prvi hodoasnici sjajnog brda Seredne. Iza toga poeli su se penjati obroncima brijega i drugi, ija je znatielja bila izazvana neobinim sjajem gore. Tako su gorjeli od elje, da dou na vrh gore da su u svojoj urbi preli preko zaleenih potoka, jaraka i brazda, namjesto da idu putem gdje su bili ureeni mostovi i putii. Kad su doli na vrh i nali ondje kip Presvete Djevice u spilji, bili su osvjedoeni da je sjaj, to ga gledaju, nadzemaljskog porijekla. Mnogi padoe, plaui, na svoja koljena, obavie svoje molitve i ostavie svoje darove. Poslije blagdana Bezgrjenog Zaea godine 1954. dolaahu muevi, ene i djeca u sve veem broju iz sela i gradova u posjete gori Seredne. Tree ukazanje Veliki sjaj Jednog dana, ne sjeam se vie, kojega, spilja se potpuno ispunila svjetlom. Bezgrjena Djevica ukazala mi se u tako velikom sjaju, da nisam mogla u nju gledati. Mogla sam gledati samo donji rub njezine bijele odjee. Zanesena od ganua, nisam bila u stanju podii svoje oi prema njezinoj ljepoti; osjeala sam se nedostojnom. Vidjela sam samo njezine noge, koje su bile bose i bijele kao snijeg. Oi su mi bile pune suza i nisam znala, to se to sa mnom zbiva. etvrto ukazanje Isus Krist Prije korizme imala sam jo jedno vienje. Isus Krist stajao je na jednoj peini izvan spilje. Njegovo je dranje bilo ozbiljno i dostojanstveno kao kraljevsko. Bio je obuen u bijelu tuniku, opasan uetom. Gornja njegova haljina bila je crvena i prebaena preko ramena sputala se u naborima. On podigne desnu ruku za znak odrjeenja i on je oprostio grijehe svima, koji bijahu primili sakrament pokore. Peto ukazanje alosna Gospa Na dan oienja Blaene Djevice Marije (na Svijenicu) bila sam sama na gori kod spilje. Molila sam se Mariji za grjenike i molila sam je, da nijednoga od njih ne pusti iz svoje zatite. Molila sam se i opazila u spilji Majku Boju, obuenu u tamnu odjeu. Na srcu joj je bila jedna jako otvorena rana s mnogim drugim malim ranama. Presveta Djevica pokae mi prstom svoje ranjeno srce. Bila je alosna i zabrinuta; govorila mi je ovim rijeima:

97

Kerko moja, promatraj moje ranjeno srce. Ti si me molila da grjenicima iskaem milosre, a ipak, nijedan od njih nee da sa mnom surauje, nijedan od njih nee initi pokoru za grijehe i uvrede, to su ih nanijeli mome Sinu. Najvei dio onih, koji ovamo dolaze, ine to iz znatielje, a njihova nevjera ranjava mi srce. Oi mi se napunile suzama, kad sam gledala duboku bol Presv. Majke Boje. Bila sam jako zbunjena to ona toliko trpi radi nedostojnosti njezinih sinova i keri i osjeala sam kod toga veliku bol na mojoj lijevoj strani. Nastavila sam moliti Presv. Djevicu za grjenike, molei je, da ih zagovara kod svog Sina; molila sam je, da bismo bili kanjeni na zemlji, da tako budemo spaeni za Nebo. Molila sam, da mi samo za Krista ivimo i da bi se uvijek ispunila volja Oeva. esto ukazanje za Crkvu i narod A sada evo, to se dogodilo prve korizmene nedjelje. Molila sam kod spilje, kad ugledah Presv. Djevicu, koja je stajala na pijesku kod vrela. Bila je obuena u dugu bijelu haljinu, koja je iza nje doticala zemlju i vukla se iza nje, kad je hodala. Iz njezine osobe izlazilo je mnotvo malih bljesaka, zlatno obojenih zraka, koje su padale kao strelice na vodu i na grmlje du cijelog njezina puta. Kleknula sam da poljubim tragove, to su ih ostavili njezini koraci i bila sam bezutjena, to nije bilo inae nikoga prisutna, da bude svjedok toga ukazanja. Molila sam se za Crkvu i za na narod i prinijela sam se kao rtva za tu nakanu. Ponovo ostavih mjesto, plaui od alosti. Sedmo ukazanje vrlo mnogo izgubljenih milosti Na blagdan Navjetenja (25. oujka) molila sam kod spilje i ugledah Presv. Djevicu ukraenu dugim platem krem boje. Koraala je pijeskom, nekoliko metara daleko od spilje. inilo se, da je vrlo alosna i kao da neto trai okolo na sve strane. Htjela nam je tim dati na znanje, da samo malo njih hoe milosti, to ih je ona ponudila, i da tako velik dio njezinih milosti bude izgubljeno. Tada ona ree puna alosti: Pokora, pokora, pokora. Zatim, okrenuvi se prema spilji, klekne, a plat joj je bio rasprostrt daleko po pijesku, i pone pomicati zrnca na svojoj olovno plavoj krunici, koja je visjela na desnoj joj ruci i sezala je sve do zemlje. ula sam je kako recitira Oena i ja sam mirno ponavljala rijei iza nje. To ukazanje Majke Boje duboko me je dirnulo u srce; jer ja sam osjeala, da je moda Kazna ve blizu. Bilo je tako mnogo grijeha i zloa i tako mnogo otvrdnulih srdaca protiv milosti. Zapoeh moliti, da zadobijem milost spasonosne pokore.

98

Osmo ukazanje Krist Kralj Prvoga svibnja bilo nas je znatan broj osoba, koje smo molile krunicu kod spilje. Iznenada ugledah Krista Kralja na brijegu visoko gore iznad spilje. Sjedio je na prijestolju i bio obuen u crveno. U desnoj je ruci imao biskupski kri. Lice mu je gledalo prema jugu. Molila sam za kraljevstvo Kristovo na zemlji i da on vlada nad svim srcima. Deveto ukazanje Crna zmija 15. svibnja, dok sam bila kod sv. Mise u selu, prenesena bijah u duhu sve do spilje na gori Seredne. U spilji ugledah Presv. Djevicu, obuenu u plavo. Sjala je kao sunce. Stajala je uspravno, s nogama na crnoj zmiji. Kad je pritisnula svojom bijelom nogom zmiju, nastojala se je zmija osloboditi. Kad ju je drugi put pritisnula nogom, inilo se, kao da se zmija onesvijestila; a, kad ju je pritisnula trei put, mahala je zmija glavom lijevo desno i otvorila svoje drijelo, da pokae svoje otre bijele zube.

Deseto ukazanje Ona moli, da se postavi kri Na blagdan Uzaaa bilo nas je mnogo na molitvi kod spilje. Presv. se Djevica ukae i izrazi svoju elju, neka bi bio prisutan jedan sveenik i da se postavi kri na jedno od dva mjesta, to e ih ona pokazati. Presv. Djevica bila je obuena u bijelo sa irokim svezanim plavim pojasom i s velikom koprenom na glavi. Nije nita poblie odredila, koji sveenik treba da bude pozvan, niti kakva oblika da bude kri. Mjesto koje je pokazala, bilo je 3-4 metra ispod spilje, a drugo mjesto bilo je malo iznad izvora kod tri studenca. Jedanaesto ukazanje Kraljica Neba Evo sada, to se dogodilo posljednje nedjelje u svibnju, koja je posveena Kraljici Neba. Dan prije, naveer, bilo je sakupljeno mnogo ljudi na razliitim mjestima kod spilje, da poaste Mariju, Kraljicu Neba. Proveli su cijelu no u molitvi i pjevanju religioznih himana njoj u ast. Kratko prije zore molila sam krunicu, kad opazim, kako se pojavilo svjetlo u spilji. Vidjeh dva oblaka, nad kojima se pojavi mjeseev srp, zatim jedan drugi srp, a onda trei mjeseev srp. Svaki je imao svoje iljke okrenute prema gore.

99

Presveta Djevica stajala je uspravno na mjeseevu srpu, a aneli su drali krunu nad njezinom glavom. Ta je vizija slala na sve strane sjajnije svjetlo, nego to ga ja mogu opisati. Legija anela pratila je u zraku Djevicu. Dvanaesto ukazanje Presveto Trojstvo Iza toga slijedilo je odmah jedno drugo ukazanje. U zabljeujuem sjaju ukaza se Presveto Trojstvo nad glavom Presv. Djevice. Mogla sam vidjeti osobu Boga Oca i Boga Sina, nad kojima je lebdio golub, simbol Duha Svetoga. Bezbroj anela bila im je pratnja. Imala sam muke, da drim pod kontrolom razdraganost svog srca.

Trinaesto ukazanje Zvijezda 5. lipnja 1955. godine, na Duhove, bilo je mnogo duevno i tjelesno bolesnih ljudi kod spilje. Svi bijasmo na koljenima i molili smo se.

Ja sam vidjela jako veliku zvijezdu, koja je sputala svjetlo na sve koji su bili ovdje sakupljeni. Nitko inae nije nita vidio, premda su im srca gorjela od ljubavi. etrnaesto ukazanje Crvene rue Idueg dana, 6. lipnja 1955., mnogo je ljudi nakon sv. Mise pohodilo spilju. Molili smo krunicu. Bijasmo kod zadnje desetke; bilo je ve skoro vrijeme da poemo u crkvu. Primijetila sam, da se rijei onih, koji ispravnim srcem mole, pretvaraju u divne crvene rue, koje su aneli sakupljali i prinosili Presv. Majci Bojoj. Ona ih je radosno primala na svoje srce. Naalost, rijei, to su iz nekih usana dolazile, nisu se pretvarale u rue. Petnaesto ukazanje Bestidna odjea i razgovori Na blagdan Presv. Srca Isusova 1955. bilo je mnogo ljudi kod spilje. Meu njima velik broj vojnika, na pola goli, to su vodili sablanjive razgovore i pripremali se, kako se inilo, za kupanje. Ljudi, uasnuti zbog njihovih grubosti, povratie se u crkvu, gdje smo imali jedan Moleben i blagoslov s Presvetim. Nakon tih obreda bila sam htjela ponovo poi ka spilji, ali ostadoh daleko, dokle god su ondje bili vojnici. 100

Mnogo kasnije, kad se najvei dio ljudi izgubio, nisam mogla odoljeti svojoj elji da poem spilji. Iznenada ugledah Presv. Djevicu, kako je alosna ula sa strane spilje, nagnula glavu, lomei ruke od boli. Odmah odluih poi k spilji i uiniti sve, to je u mojoj moi, da joj ublaim bol. esnaesto ukazanje Rim e propasti Za vrijeme etve bijah kod jedne udovice s jednom mladom djevojkom i mi smo se popele na goru do vrela kod tri studenca. Poslije nae molitve ivo sam eljela doi k mjestu gdje se je Presv. Djevica najvie ukazivala; eljela sam izmoliti od nje jednu milost. Kad stigoh na mjesto, zapoeh moliti svoju krunicu i razmiljala sam o tajni Seredne i o njezinu znaenju. Tada zauh sebi s desne jedan glas, koji ree: Rim e biti uniten. Sveti e Otac biti ubijen. Rim e se ponovo podii i bit e obnovljen po gori Seredne... Od te gore rairit e se vjera po svijetu. Bit e samo jedna vjera i jedan pastir. To e tada biti mir na zemlji i ljudi e se diviti mojem velikom milosru. Ne bih mogla rei, da li je to bio glas Marijin ili glas Duha Svetoga. Razmatrala sam o rijeima, to sam ih upravo ula, pitajui se, da li te rijei imaju doslovno znaenje ili simbolino. Molila sam se, da budem rasvijetljena o toj stvari. Tada iznenada zaujem glas Kristov, koji je alio one, koji su mu najblii, a nogama gaze njegovu istinu i njegovu vjeru. Tada shvatih smisao rijei, to sam ih upravo ula. To je bila duhovna ruevina Rima. Mnogi sveenici apostate, koji su ve propovijedali nauku Kristovu, sada bi psovali Svetog Oca i ismjehivali ono, to su nekad sami nauavali. Bjee to dakle duhovna propast Rima i simbolina smrt Svetog Oca.

Sedamnaesto ukazanje Sveti Mihael i njegov ma U subotu prije Uznesenja Marijina na Nebo bila sam kod sv. Mise. Za vrijeme sv. Mise imala sam vienje gore Seredne. Spilja bijae sjajno rasvijetljena. Marija se ukaza kao Bezgrjeno Zaee, obuena u bijelo sa irokim pojasom od plave tkanine. Bila je izvanredno alosna i zabrinuta i gledala je okolo sebe, kao da nekoga trai, kome je potrebna njezina pomo. 101

Nekoliko koraka ispred Marije stajao je sv. Mihael Arkaneo. Bio je srednje veliine, tamne kose i ugodne pojave. Imao je kratku bijelu tuniku, u desnoj ruci plameni ma; njegova srebrna krila blistala su kao sunce. Okrenut prema jugu okrene on tri puta svoj ma. Ma je razdijelio zrak kao munja, ostavljajui za sobom plameni trag, a sjaj njegova plamena rastao je kod svakog udarca. Osamnaesto ukazanje sve nas je primila na svoje Srce Ujutro na blagdan Uzvienja sv. Kria, 28. rujna 1955., velik broj nas skupio se kod vrela trih studenaca. Molili smo zajedniki krunicu; zatim smo pjevali jedan Moleben i Panakhida za due umrlih. Za vrijeme molitve ugledah Presv. Djevicu, koja je imala predivan izgled u svojem tamno-obojenom odijelu. Bila je vrlo sretna i sa smijekom rairi ruke prema mnotvu, kao da nas hoe sve zagrliti i privinuti na svoje srce. Bila sam raspoloena da nikad vie ne ostavim to mjesto, i htjela sam moliti kao nikada prije. Devetnaesto ukazanje Uzviena ljepota Krista Kralja Na svretku blagdana Krista Kralja u listopadu 1955., htjedoh kod sv. Mise da obavim svoje dnevne molitve. Bila sam u duhu prenesena iznenada u jedan sasvim drugi kraj. Gledala sam Krista Kralja na njegovu prijestolju. Njegovo lice i njegova osoba odsijevale su velianstvom. Noge su mu bile pokrivene jednim komadom bijelog lanenog platna. Njegova je osoba zraila svjetlo. Pred tom uzvienom ljepotom razastirao se svemir. Tu i tamo podizali su se ljiljani, razbacani izmeu mnotva glava, i glave ljiljana, kao i ovjeje, bile su prignute, da se poklone svome Kralju. Ja sam leala prostrta u obliku kria pred nogama Krista Kralja. Ponudila sam se kao rtva za mnotvo ljudi, za svoje grijehe i za grijehe svijeta.

102

Na lijevoj strani Kristovoj ugledah sveenika u zlatnoj sveenikoj odjei, koji je blagoslivljao narod s kaleom. Kod sveenika bilo je sve ispremijeano od tmina, koje su bacale na njega svoje sjene. Dvadeseto ukazanje Due iz istilita 21. studenog 1955., na blagdan patrona crkve u Dubowecu, gledala sam velik broj dua iz istilita, koje su okrenule svoja lica prema tabernakulu za vrijeme sv. Mise. Osjeala sam veliku elju da pourim u pomo tim siromanim duama i molila sam Isusa, da im se smiluje. Poslije mi je bilo uzvraeno, da dadem sluiti sv. Misu, dan prije Bezgrjenog Zaea, za te due. Za vrijeme te sv. Mise za due u istilitu gledala sam velik broj njih kako stoje u redovima u tami. Dok sam ih tako promatrala, doe Presv. Djevica i prolazila je pokraj njih i pustila je da padaju poput kie njezine milosti. Kako je ona prolazila, tako su bila obasjavana tamna lica.

Matija Laut. umar iz Turzovske, kojemu se ukazala Presveta Djevica.

103

Turzovka stotoj obljetnici Lurda, 1958. godine, Majka Boja javila se Matiji Lautu, slovakom lugaru. Uskoro, Turzovka e postati mjesto kamo e se hodoastiti sa svih strana i bit e nazvana slovakim Lurdom. Sve je poelo u nedjelju 1. lipnja 1958. godine, na dan Presvetog Trojstva. Lugar, Matija Laut iz Turzovke, imao je tada 42 godine, otac obitelji s tri kerke, morao je toga dana biti na dunosti makar je elio da prisustvuje svetoj misi. Ujutro toga dana popne se na brdo ivak u umovitom planinskom masivu, koji se nalazi izmeu Turzovke, Vysokog i Korne. Tamo, na vrhu ivaka, na jednom boru, jo je visjela slika Nae Gospe od Vjekovite Pomoi. esto je Laut okitio tu sliku, tu se zadravao i molio. Tu, u tom planinskom masivu, u Slovakoj, nedaleko od Poljske granice, bilo je, usprkos svemu, mjesto stalne molitve. Jedan lugar upuivao je svoje molitve Kraljici neba. I toga je dana okitio Njezinu sliku. Postavio je kamen pod koljena i na njemu je molio. Nakon to je izmolio Oena i Zdravo Mariju, primijeti iznenada kako po zemlji rastu bijele rue. Od zauenja nije mogao vjerovati svojim oima. Znao je da u tom planinskom predjelu nema rua. Gledajui unaokolo, opazi da se cio krajolik izmijenio. Nije vie bilo onih poznatih stabala. Posvuda, u daljinama i visinama bile su rue. Neobino svijetlo obasjavalo je ovaj prizor. To nije moglo biti sunce, jer je bilo tek devet sati, a istok je bio nasuprot tome prizoru. Dvanaest metara daleko, na jednom lakom i njenom oblaku stajala je ena. Bila je visoka, vitka, nadljudske veliine. Bila je mlada, strogog pogleda i kraljevskog izraza, ali se osmjehivala. Obuena kao u Lurdu, sklopljenih ruku kao kod molitve. O lijevoj ruci visjela joj krunica. Laut nije ni u snu mogao pomisliti da e se Majka Boja ikada njemu ukazati i sada se pita da li je pri istoj svijesti. Ali, ni za trenutak nije bio u neizvjesnosti o kome se radi i koja je to Gospoa koja ga je posjetila u slovakim planinama, tono poslije stotinu godina od njene pojave u Lurdu. Lik Presvete Djevice bijae neizrecive ljepote, a njena haljina bila je sasvim bijela i blistala je kao snijeg na suncu. Pred Nebeskom Kraljicom, Laut se osjeti sasvim u njenoj vlasti. Njegova volja bijae u savrenoj harmoniji s njenom. Tada mu poe davati savjete. Shvaao je odmah sve njene pokrete. Pokaza mu prstom tri letve, koje su bile otpale s drvene ograde, to je okruivala zaravan u kojoj se i on nalazio i koja sada bjee posuta ruama. Shvati da ih treba pribiti i on to odmah i uini. Kad se kasnije bude pitao kakav su smisao imale te tri letve, koje su bile otpale i koje je on pribio, shvatit e da su to tri pogrjeke, tri kvalitete, kojih on nije imao, to jest: esto prisustvovanje svetoj Misi i primanje svete Priesti, moljenje krunice, ljubav prema svim ljudima. Kada je pribio letve, Laut primijeti da je Marijino lice izrazilo zadovoljstvo. Tada je Ona rasklopila ruke i uzela krunicu koja se blistala kao da je od

104

dijamanata. On se nelagodno osjeao, jer nije imao uza se krunice, a nije je ni znao moliti. Majka mu Boja pokretom ruke pokae mjesto gdje je visjela slika Nae Gospe od Vjekovite Pomoi. Ali slike nije ondje bilo. On shvati: Tamo gdje je Majka Boja osobno prisutna, nije potrebna Njezina slika. Tada vidje prikazu karte svijeta, s granicama koje tono pokazuju obrise kontinenata, ali ne granice drava. Karta svijeta bila je u tri boje. Plavo je oznaavalo oceane i mora, uto ravnice, a zeleno brda i ume. Ispod karte pojavila se i jedna crna tablica, na kojoj su se objanjavale promjene to su se zbivale na karti. Bilo je sedam tih promjena. Prve etiri i posljednja sedma odnosile se na cio svijet. to se tie pete i este promjene, njih je smio saopiti samo Svetom Ocu. Prva slika pokazivala je boje u njihovu simbolikom znaenju. Zelena boja oznaavala je granice dobra i nade spasenja; uta boja zlo i kazne. Na tablici je napisano da je zlo u veoj mjeri u dolinama i da u njima vlada vea sklonost pokvarenosti. Brdoviti predjeli, u zelenom, imaju nade za spasenje. Na kraju, bilo je napisano: inite pokoru, molite za sveenike, molite krunicu! Druga slika pokazivala je progresivno napredovanje zla u svijetu, uta se boja irila, a zelena smanjivala. Na treoj slici, uta je boja preplavila svijet i ognjena kia pada iz oblaka. Natpis je glasio: Ako se ljudi ne poprave, zadesit e ih strahovite katastrofe lokalne ili ope i ljudi e stradati na razliite naine. Na etvrtoj slici on vidje kako zlo raste kao posljedica grijeha i vidje kazne. Straan je grijeh u Bojim oima, straan za sve ljude, za cijelo ovjeanstvo. On ne unitava samo jedinku, ve cijelo drutvo, donosei svuda ruevine. Laut vidje kratere, vidje kako silovite eksplozije zarivaju u dubine zemlje svoj strani sadraj i potresaju okolinu na daleko. Tamo gdje padne ta tvar, prestaje svaki oblik ivota: to su posljedice grijeha; unitavanje, pustoenje, duhovna smrt svakog ivog bia. Strane su bile kazne, koje su Lautu bile pokazane; kazne, koje su ljudi sami prouzroili. Natpis na tablici nosio je strogo upozorenje: Ukoliko se ljudi ne poprave, stradat e u tim kaznama. Sedma slika bila je ohrabrujua. Ona je pokazivala kakav bi bio izgled svijeta, ako bi ljudi ivjeli po Bojim zapovijedima. Zemlja je bila obasjana sunevim zrakama; bjee plodna i na njoj je vladala sloga i mir. Na vrhu slike stajala je Gospa Lurdska, koja je drala u rukama krunicu i pokazivala je svim narodima, dajui im tako jasno na znanje da s njom i po njoj jedino mogu postii dobrobit, mir i poinak. Ali, taj spas je jasno bio izraen kao uslovljen: on je zavisio od ljudi i od toga da li e oni initi pokoru i promijeniti svoj nain ivota; samo se tako mogu spasiti. To je razlog Marijinog dolaska na zemlju, i na ovome mjestu i irom svijeta. Ona dolazi da nas potakne, upozori, ohrabri i da nam pomogne. Prethodne slike pokazivale su mo demona, ali neusporedivo vea je mo Bezgrjenog Zaea, kae Laut. Svojom petom Ona pobjedonosno stoji na glavi Sotone i satire je.

105

Samo od nas zavisi da li emo se Njoj potpuno povjeriti i da li emo uznastojati da ivimo po Njezinu primjeru. Tri sata trajale su te vizije svijeta u grijehu i kazni. Tu sa ivaka otvarao se pogled na svijet, a moda i na blisku budunost. To su bili satovi jedne mistike geografije i povijesti grijeha jedne civilizacije i kazne koja je oekuje, ako se ne odrekne svojih zabluda. Poslije sedme slike na tablici je bilo napisano da e Laut ii u Nebo, ako ispuni ono to se od njega trai. Nebo nad tim mjestom kao da se skupilo u kupolu. Otvorilo se kao da je munja prola preko njega. Pojavi se zasljepljujui sjajni trokut i u njemu se ukaza Spasitelj, uspravan, obuen u bijelu odjeu s crvenim platem prebaenim preko desnog ramena i lijeve ruke. Uz Njega, s lijeve strane, bijae kri. Isus bijae velianstven. Iz Njegovog Srca izlazile su tri plamene zrake i jedna od njih dodirne Lauta. On licem pade na zemlju i, za djeli sekunde, zau zvuk jednog zvona: bilo je podne. Bez svijesti, on e na zemlji ostati tri sata. Kad je doao k sebi, nije vie bilo rua; sve je bilo kao i uvijek: vidje poznato drvee, sliku Nae Gospe od Vjekovite Pomoi objeenu o jedan bor... Ta tri sata Laut je usporedio s tri sata Spasiteljeve agonije. On je znao da je za njega poeo jedan novi ivot, da je umro jedan stari ovjek. Laut kae da je u tim asovima bio izlijeen od svih svojih bolesti, a jedna je od tih bila neizljeiva, kako su to lijenici bili zakljuili. Krunica U svim Marijinim ukazanjima, u modernom vremenu, krunica zauzima sredinje mjesto svih njenih poruka i svih njenih savjeta. U Fatimi, na pr., u est ukazanja est puta trai da se moli krunica za spasenje grjenika. Laut je bio katolik, iao je nedjeljom na Misu, nije psovao, molio je svoje dnevne molitve, ali krunice nije znao da moli. Sto godina poslije lurdskih ukazanja Majka se Boja javlja jednom slovakom uvaru ume, jednoj maloj dui, malom apostolu posljednjih dana, koji je esto brao i donosio cvijee pred sliku Gospinu na ivaku ili pred kip Gospe Lurdske, koji je imao u svojoj kui, ali koji nije nikada meditirao o misterijima ruarija. I u najnovijim ukazanjima, u vremenu kad se u samoj Crkvi ponegdje vodi kampanja protiv krunice, pa je ak i skupno sahranjuju u zemlju kao ostatke prolosti, Majka Boja ustrajno ponavlja svoj trajni zahtjev: da se moli krunica i ini pokora. Matija Laut biti e postien, kada bude uo od Nebeske Kraljice taj zahtjev, jer on, kao katolik, koji tuje Mariju, nije molio te nizove molitava. A, eto, Ona se upravo njemu ukazala i njemu dala krunicu. umar je paljivo gledao oko sebe, tada, toga 1. lipnja 1958. godine, na tom mjestu ukazanja, koje se zove U Obrazku, po Gospinoj slici. Iznenada primijeti na zemlji krunicu. Uze je paljivo i s potovanjem, kao materijalni dar nebeske Kraljice. Ona je imala sjajnu, poput dijamanta blistavu krunicu. Ova je bila siva, mat, od neke specijalne materije. On, koji

106

nije znao moliti krunicu, sada je odjednom shvatio da zna slavna otajstva. itav e ih sat moliti, u velikoj radosti, u planini. Silazei niz planinu, on je sve gledao novim oima. Desio se onaj unutranji, duhovni preobraaj. Metanoja. Shvatio je da je do tada njegov ivot bio prazan. Njime je ovladala beskrajna enja za Bogom. Spoznao je smisao i znaenje pokore, koju Majka Boja trajno zahtijeva; to znai okrenuti se od zla i initi dobro. Matija Laut sam je objanjavao tri zahtjeva Presvete Djevice, koji su u uzajamnoj povezanosti i uslovljenosti. Sve se sadri u moljenju krunice. Krunicom se postie snaga da se ini pokora, a pokorom se postie nebo. Nema pokore bez molitve, a bez molitve nema snage. Pokora je osnova naega spasenja. Nemojte misliti da je ona samo za grjenike; Presveta Djevica trai je od svih! U trenutku kad je ulazio u zatvor, krunice je iznenada nestalo s njegova vrata. Policajci su zahtijevali da im preda krunicu. On je odgovorio: Evo, upravo je nestala. Srce I u Turzovki je ponovljen zahtjev da se moli za sveenike. Laut to objanjava ovako: Sveenici nas vode putevima koji dovode do Boga; oni nam otvaraju vrata Neba. Mi treba da ih ohrabrimo da ih uvrstimo, jer oni, koji vie primaju treba da i vie daju. Mi treba da se mnogo molimo za njih: za dobre da ustraju, za one koji su u opasnosti, da bi se ispunili Bogom! Laut nam zauujuom uvjerljivou saopava kako da svoj svakodnevni rad i trud, kao i nae radosti i zadovoljstva, posvetimo, ne samo za nau osobnu dobrobit, ve i za dobro cijelog drutva. Obavljajmo sva naa dobra djela radi Boje ljubavi i s istinski dobrom voljom i saznat emo to je srea i spokoj srca. Jednom prilikom on je kazao: Danas je svijet izgubio srce; zato nam Majka Boja dolazi pokazati svoje srce okrueno plamenom ljubavi, kao to sam to ja vidio tri puta... Mi smo joj veoma zahvalni da nam je dala jedno novo saznanje o pokori. Napustiti stare navike, boriti se protiv svoje vlastite naravi, to je teko; ali kada milost Boja pobijedi u nama, pokora je za djecu Boju zalog sretnog ivota. Srce Isusovo i Srce Marijino sjedinjena su u udotvornoj medaljici. Roger Rebut smatra da su sva novija Marijina ukazanja samo nastavak objave Naega Gospodina u Paray-le-Monialu, kad je on svetoj Margariti Mariji pokazao svoje srce, jednog od prvih petaka godine 1674. On mi je dao da vidim Njegovu arku elju da bude ljubljen od ljudi i da bi ih tako sklonio s puta propasti kamo ih Sotona vodi u gomilama... Iza tri

107

stotine godina pobonosti prema Presvetom Srcu Isusovu, racionalizam i humanizam odveli su duhove u naturalizam enciklopedista. I teren je bio spreman za etvu (Rebut). Tri stotine godina ilo se suprotno zahtjevima Srca i arkoj elji Naega Gospodina, putevima kojima je Sotona vodio ljude u masama ka propasti. I Matija Laut, jednostavno i mudro govori o tome da je danas svijet izgubio srce, kao to to govore, na drugi nain, brojni kritiari jedne civilizacije na zalazu. Presveta Djevica intervenira teei da ostvari zahtjeve svoga Sina. (R. Rebut) est puta se jo Presveta Djevica ukazala na istom mjestu i istoga sata, to jest oko devet sati ujutro. Ukazanja, kojima su prethodila obasjanja, nisu trajala vie od nekoliko trenutaka. Drugi puta ukazala se idue subote, 7. lipnja, a zatim 21. lipnja, te 1. srpnja 1958. godine. Posljednji puta se ukazala 14. kolovoza 1958. godine. Tri puta je bila obuena kao u Lurdu, tri puta sa svojim bezgrjenim Srcem. Iz tog Srca izlazile su tri zrake. A 14. kolovoza ukazala se Ona Lautu kao Bezgrjeno Zaee. Blistala je poput sunca, puna milosti, i svojom petom satirala je Sotoninu glavu. Tri mjeseca Laut nije govorio nikome o ukazanjima. Po prvi puta sve je ispriao 7. rujna 1958. Neposredno poslije toga, na dan Roenja Marijina, ljudi iz okoline pooe na hodoae na mjesto ukazanja. Ali ve neposredno poslije prvog ukazanja Laut je ispitao svoju savjest. Bio je esto u sukobima s ljudima; sada poe svojim susjedima da ih moli za oprotenje. Znao je da mu je potrebna poniznost. Shvatio je da treba da ima isto srce. Sutradan ujutro ispovjedio se i priestio. Trnoviti put Matije Lauta Ljudi nisu vie prepoznavali Matiju Lauta. Doista bio je to drugi ovjek. Nekada je bio utljiv i povuen. Sada je govorio o Bogu i Djevici, prenosio poruke ono to se od njega trailo, upozoravao je ljude, bodrio ih. Ljudi shvatie da govori s uvjerenjem. On proree da e ga uhapsiti za tri dana. Tako je i bilo. Proglasie ga ludim. A zatvarati normalne ljude u psihijatrijske klinike i azile, kao to to u dananje vrijeme esto biva, takoer je jedna od posljedica racionalizma. I u vrijeme svetoga Pavla kranstvo je bilo idovima sablazan, a Grcima ludost. Nema nikakva razloga da tako ne bude i danas. to je malo, a to veliko pred ljudima, to nije i pred Bogom tako. to je mudrost ovoga svijeta pred Bogom? Bez sumnje, govor o kriu ludost je za one, koji propadaju, a za nas, koji se spaavamo sila je Boja, jer stoji pisano: "Unitit u mudrost mudrih i uinit u ispraznom umnost umnih". Gdje je mudrac? Gdje je knjievnik? Gdje li je istraiva ovoga svijeta? Zar nije Bog uinio ludom mudrost ovoga

108

svijeta? Budui, naime, da svijet svojom mudrou nije upoznao Boga u objavljenoj Bojoj mudrosti, odlui Bog spasiti one koji vjeruju propovijedanjem ludosti... Promatrajte, brao, sebe koji ste pozvani! Nema vas ni mnogo na ljudsku mudrih, ni mnogo monih, ni mnogo plemenitih. Naprotiv, to je ludo u oima svijeta, izabra sebi Bog da posrami mudre; to je slabo u oima svijeta, izabra sebi Bog da posrami jake; to je neplemenito i prezira vrijedno u oima svijeta i ak ono ega nema izabra sebi Bog da uniti ono to jest, da se ni jedan ovjek ne moe ponositi pred Bogom (I Kor. 1, 18-22, 26-29.). I Matija Laut bit e jedan od onih slabih, u oima svijeta, koje je Bog izabrao. On e biti jo jedan od onih malih u galeriji onih, kojima su, u povijesti ukazanja, prenoene poruke s neba. I on koji je, tako iznenada, stekao mudrost da vri Boju volju, bit e odveden u psihijatrijsku kliniku u Bistricu, u Slovakoj. Podvrgli su ga beskrajnim ispitivanjima i lijenikim pregledima, tokom kojih je na njega vren pritisak da sve opovrgne. Poslije prvog hapenja, Laut je bio interniran u jedan azil i smjeten u jednu eliju u kojoj je bilo vie mentalno oboljelih. Oni, koji su ga promatrali kroz kljuanicu, uskoro su mogli vidjeti neobinu scenu: svi ljudi koji su bili u Lautovoj eliji naskoro su s njime molih krunicu. Jednom su prilikom ovi bolesnici vidjeli Presvetu Djevicu u eliji. Poslije tri godine provedene u toj klinici, on je prebaen u centralni zavod za mentalne bolesnike, u Prag, a potom opet smjeten u azil u Bratislavi. I tamo su se deavale neobine scene. U devet sati na veer kada se odlazilo na poinak, i dok je Laut spavao, jedan po jedan bolesnik dolazili su pred njegov krevet, pokleknuli i zatim bi molili cijelu no. Tisuu ih je tako prolo pored njegova kreveta. Moglo bi se slobodno kazati da je tim duevnim bolesnicima Matija Laut lijeio duu. Savjetovao im je kako da u budue urede svoj ivot. Izvjetaj o tome to se zbiva u tom azilu brzo je doao do viih dravnih organa: Jedan oficir bi poslan da ispita tu stvar. Savjetujem vam, kazao mu je Laut, da legnete noas u taj krevet; moda e i k vama doi. A, ne, k meni nitko ne bi doao, branio se oficir. Kad je opet prebaen u centralnu kliniku u Prag, oslobodio ga je ef klinike, primarius Jan Hasilik. Psihijatri su mu savjetovali da, ukoliko mu i dalje budu pravili smetnje, pokae dokument koji je dobio. Kada, kasnije na poslu, bude odbio da radi na Marijanske praznike, on e se koristiti tim savjetom. Svuda, pa i u bolnici, Matija Laut sauvao je svoj mir. Ustrajno je ostao u svom uvjerenju i nije porekao svoja vienja. Jednog je suca pitao: Imate li vi majku, gospodine sue? Da, svakako.

109

 I moete li se nje odrei? Ne, ne, mogu. Ni ja se ne mogu odrei svoje Nebeske Majke. Prijetili su mu da e ga zauvijek odvojiti od njegove obitelji i deportirati ga u neko udaljeno mjesto. Deportirajte me na krajnji istok, ili me bacite u najdublju tamnicu, svejedno: svuda e sa mnom biti Majka Boja; nikada me nee napustiti, ukoliko se ja nje ne odreknem. Ali toga ja neu nikada uiniti. U najteim iskuenjima on je sauvao ljubav prema ljudima, koju je tako iznenada stekao i upoznao, onoga dana kada mu je Presveta Djevica pokazala one tri letve otpale od ograde, na mjestu ukazanja. U bolnici on pomae bolesnicima. Otkrie udotvorne vode Presveta Djevica ukaza se Jurju Kovaleku, takoer iz Turzovke. Tri puta mu se pojavi u snu s nalogom da otkrije izvor udotvorne vode. On nije davao nikakva znaenja prvim snovima, a trei put Majka mu Boja ree: Zato jo do danas nisi izvrio moga naloga? Sutradan ujutro, Kovalek uze pijuk, doe do rijeke Kisuke, na kojoj je most bio sruen. Bio je to prosinac 1958. godine. Juraj Kovalek bio je bolestan od astme. Izu cipele i zagazi u vodu. Bila je topla kao da je bilo ljeto. Na mjestu ukazanja susretne ene koje su se molile. One su ga pitale kuda ide. Kaza im o snu i objasni da mu je Gospa kazala da e izvor nai 300 metara daleko od oltara, na mjestu gdje paprat raste. Na mjestu gdje mu se uini da bi moglo biti vode, naumi kopati, kad zau glas iza sebe: Hvaljen Isus. Okrenuvi se, vidje jednu enu, koja ga upita: Traite li vodu? Da, odgovori Kovalek. Onda idite sedam metara unatrag, na mjesto gdje rastu paprati. Nae to mjesto, ali, okrenuvi se, vidje da je ena iznenada nestala, kao to se i bila pojavila. Pomisli da je to bila jedna od onih ena koje su se molile pred oltarom. Poe da kopa i im je udario tri puta, voda izbi svom snagom tako da je bio sav mokar. Tada poe do oltara, da bi meu enama, naao onu, koja mu je kazala za mjesto. Nje nije bilo tamo. On je opisa enama: Bila je u sivoj haljini, s plavim velom preko glave, koji joj je skoro potpuno sakrivao lice. Mogla je imati esnaest ih sedamnaest godina. Uskoro se pokaza da je voda udotvorna. Gospoa Suzana Lanotiova ovom je vodom izlijeena od raka. Na tom je izvoru, 17. rujna 1961. godine progledala slijepa djevojica. Brojni hodoasnici bili su prisutni tom udesnom ozdravljenju. Otac, koji je

110

bio zaprepaten, ne mogavi da vjeruje u to udo, pruao je razliite predmete djevojici, da bi provjerio da li vidi. Jedan oficir iz Moravske dovede slijepog djeaka. uo je za udotvornu vodu pa je doao da mu umije oi. I djeak progleda. Taj oficir promijeni zvanje, pokrsti se i ue u katoliku vjeru. Jedan otac dovede kerku ija je ruka bila paralizirana. Lijenici nisu mogli nita uiniti. Poslije kupanja u toj vodi, djevojica je uskoro mogla zagrliti tom rukom svog oca, koji je plakao od radosti. Na svetu planinu doe i jedan major s rakom u grlu. On sjede pred izvorom. Neke mu ene rekoe da ne smije ostati tako pasivan, sjedei, ve treba da uzme i da pije vodu. Ali, ja ne mogu da pijem, jer ... ene shvatie i pomogoe mu da uzme malo vode i da popije. Poslije tree aice osjeti veliko poboljanje. Zatrai da jede. Sutra ujutro, s prvim sunevim zrakama, on je doao s muzikom na ivak, da Marijanskim pjesmama zahvali Djevici. I jedan otac iz Ostrave doe u Turzovku sa slijepim sinom, od etiri godine. Opra mu oi i djeak naskoro progleda. Pred Duhove, 1968. godine, tom je vodom izlijeena jedna slijepa djevojica, koju je majka dovela u Turzovku. Franz Grufik, u svojoj monografiji o Turzovki, biljei jo i druga brojna izljeenja. Iz Grossbilowitza doe autobus pun radnika u Turzovku. Meu njima je bilo dosta komunista. ene im donesoe vodu. U boci gospoe Agneze Konekne voda se bila zaledila i kristali leda jasno pokazivahu lik Presvete Djevice. Neki radnici zatraie da se led otopi, pa da se opet pusti voda da se zaledi. U ledu se pojavi ciborijum pun hostija. Ponovo otopie vodu i pomijeae je s obinom. Kada se ta izmijeana voda zaledi, nita se ne pojavi. Led u boci jedne druge ene pokazivao je monstrancu s kriem. U biljeci o piscu monografije o Turzovki, Francu Grufiku, stoji da je ovaj bivi graevinski poduzetnik, intimni prijatelj Matije Lauta, od 1966. godine; da godinama nema eluca i da bi, prema medicinskim naukama, davno ve trebao biti mrtav. Kip Majke Boje Alojz Lasak, umirovljeni rudar iz Hulina, kod Ostrave, bolestan je od silikoze, poe 1964. godine sa svojom pobonom enom na hodoae u Turzovku, na brdo ivak. I dok je bio pred oltarom, u molitvi, vidje nad raspeem ivog Spasitelja u agoniji. Alojz Lasak dobi od neba nalog da naini kip Majke Boje. Evo tvog djela ... kad ga bude dovrio, postavit e ga pred vjernike. Te rijei uo je prilikom ukazanja Majke Boje, sutradan po vienju Spasitelja u agoniji. Nakon toga bio je u ekstazi kroz etiri sata i kroz to vrijeme pratio je Majku Boju na krinom putu. Kasnije ju je vidio jo nekoliko puta u snu. U tim vizijama Ona je zahtijevala da otpone rad na skulpturi. On se opravdavao da nikada nije neto slino radio. Majka ga Boja ohrabri: Ne boj se, ja u ti pritei u pomo. Otii u

111

Turzovku i uzmi ostatke kria koji je tamo spaljen. Taj kri nainjen je od bora, na kome je visjela moja slika kada sam se ukazala Matiji Lautu. Kri je ukraavao oltar, ali ga spalie protivnici Boji. Ostatke toga kria ti e iskoristiti za moje srce, kad bude izraivao svoje djelo. Lasak je posluao. Ne poznavajui zanat, nemajui nikakvih sredstava, on je otpoeo svoje djelo, ometan sotonom; taj e kip izazvati divljenje obinog puka, a i mnogih upuenih. Dopisnik katolikog lista Vers Demain, koji je doao da intervjuira Alojza Lasaka, 17. sijenja 1970. godine, s oduevljenjem je izjavio: nikada nisam vidio ljepega Gospina kipa. I jedan poznati beogradski likovni kritiar koji je o sotonizmu u modernoj umjetnosti i o inverziji lijepog, kao dijelu jednog organiziranog komplota, pisao za poznate nae asopise Umetnost i Delo, smatra da se ovdje radi o natprirodnom zahvatu u same plastine umjetnosti, koje su svojim naopakim postulatima utjecale i na sakralnu umjetnost. Brojni hodoasnici vidjeli su kako ovaj kip Majke Boje plae. Bog se ne da izrugivati Mnogi slijepi su progledali. uli smo svjedoanstvo i jedne bolniarke s kirurkog odjeljenja jedne prake bolnice. Djevojica, koja je vie puta bezuspjeno operirana na toj klinici, progledala je tek kada joj je otac oprao oi vodom s izvora ivak. Ali, sljepoa srca ostala je kod nekih ljudi, usprkos svemu. Jedan od dvojice ljudi koji su posjekli bor, na kojem je visjela slika Nae Gospe od Vjekovite Pomoi, umro je istoga dana pregaen svojim traktorom. Njegov je posljednji krik bio: Isuse, Marijo! Drugi, koji se i dalje izrugivao ukazanjima, umro je tokom te iste sedmice. ovjek koji je 1963. godine podmetnuo vatru pod jedan od oltara to su ih postavili hodoasnici, poginuo je usred dana, od groma s vedra neba, kada je silazio niz planinu. ena, koja je zapalila dva oltara, umrla je brzo nakon toga. ovjek, koji je u vezi s ovim ukazanjima, kao i o onima u Lurdu i Fatimi, govorio da su sve to luake prie i da su svi ti ljudi, koji ovamo dolaze, na putu za ludnicu, uskoro je izgubio razum ... i poeo lajati. Njegova je ena dala odsluiti nekoliko Misa da bi barem prestao lajati. Godine 1967. dovedoe u bolnicu ovjeka s oduzetom rukom. Sestre se saalie nad njim, ali ih on prekine: Ne alite me. Ja sam kriv za sve, jer sam razruio oltare na brdu Zivak. I za to me Bog kaznio. Jedan porunik porui na Zivaku sve to mu je dolo pod ruku. Njegova ena rodit e stvorenje bez ruku i nogu, koje nije imalo ljudski izgled. Mlada ena uze novoroene i pokaza ga muu: Evo to si dobio za ono to si uradio na ivaku. U Turzovki oigledniji su i grijesi ljudi, njihova sljepoa srca i okrutnost, vidljivija je i kazna, kao to su oigledna, oima, koje gledaju po prvi puta, i uda koja se zbivaju i same natprirodne stvari.

112

Besprizorni spalie 1. studenoga 1969. godine, na Sve Svete, ezdeset postaja, slike, krieve, kipove koji su bili postavljeni na stablima. To ruilako djelo trajalo je cijelu no. Ujutro doeka hodoasnike vatra sa svih strana. Jedna ena izvadi iz pepela sliku Nae Gospe, od Vjekovite Pomoi i stavi je na jedno stablo. Nebo nad svetom planinom potamni, kao nekada na Golgoti (Grufik). Samo je jedna svjetlost sjala nad slikom. Godine 1958. Gospa naloi Matiji Lautu, da naini kri od drveta to ga oborie, na kome je nekada visjela slika Nae Gospe od Vjekovite Pomoi. Kri bi nainjen i postavljen na istom mjestu. Ali ga spalie. Spalie i drugi kri i trei. Ali, jo je bio sauvan dio prvog kria, koji e posluiti Alojzu Lasaku za srce njegovog kipa Majke Boje kako je reeno. Znakovi Dana 1. svibnja 1965. godine u Turzovki je bilo oko 1200 hodoasnika. Nebo se obasja udesnom svjetlou. Kao da se otvorilo. A u velikom sjaju ukaza se ogromno srce. S jedne strane srca stajao je Spasitelj, a pred njim veliki kri; s druge strane Marija, Bezgrjena Majka Naega Gospodina. Svi prisutni vidjee te udesne znakove na nebu. Padoe na koljena, sklopie ruke i molie s arom. Istoga dana vidjee u vie navrata, hodoasnici, u kruni sjajnih zraka srce i preko njega veliko M. Svi vidjee srce, koje kao da je kucalo. Godine 1967. na Duhove, zabiljeena su etiri uda: jedan gluhonijemi ovjek je izlijeen, kao i dvije paralizirane djevojke: jedan opsjednut ovjek osloboen je od demona. Za Duhove 1968. godine dolo je u Turzovku vie od tri stotine autobusa; vlakovi su bili prepuni. Rauna se da je bilo 50.000 hodoasnika, meu kojima i 28 sveenika. Pjevalo se i molilo dan i no; desila su se velika udesa. Da je vie vjere Moda je najbolje sam Matija Laut objasnio pojave brojnih ukazanja u posljednje vrijeme: Da je vie vjere, bilo bi manje ukazanja.

113

Crkva u Zeitounu Egipat I ovdje se mogla fotografirati Naa Gospa meu kupolama.

Naa Gospa vraa se u Egipat resveta Djevica ukazivala se u Kairu nekoliko stotina puta kroz 14 mjeseci, poevi od 2. travnja 1968. godine. Ameriki benediktanac o. Jeronim Palmer napisao je knjiicu o tim ukazanjima pod naslovom Our Lady Returns to Egypt (Naa Gospa vraa se u Egipat). Presveta Djevica ukazivala se nad pravoslavnom crkvom Svete Marije u Zeitounu, sjevernomu predgrau Kaira, u predjelu koji je najblii mjestu Mataria, gdje je, prema staroj predaji, stanovala Sveta Obitelj u Egiptu. Ta crkva ima pet kupola, prema pravoslavnom stilu crkvenog graditeljstva; veu u sredini i etiri manje sa strane. Te kupole predstavljaju, prema pravoslavnom uenju, pet patrijarha na elu Svete Crkve, ona vea rimskog Patrijarha, a ostale manje jeruzalemskog, antiohijskoga, aleksandrijskog i carigradskog patrijarha. To je tzv. pentarhija (petolae). Majka Boja ukazivala se nad tim kupolama i oko njih, a ne u unutranjosti crkve. To je poelo u noi od 2. na 3. travnja 1968. godine. Dvojica su mehaniara radila u garai na suprotnoj strani te crkve. Najednom su opazili, kako se njima u prvi as inilo, jednu redovnicu u bijelim haljinama, kako se rukom dri za kri na sredinjoj kupoli. Mislili su da se ta redovnica hoe baciti i tako poiniti samoubojstvo. Potrali su na policiju i k pravoslavnom upniku. upnik je odmah zakljuio da se radi o ukazanju Presvete Djevice Marije. Poslije toga bilo je stotine ukazanja, koja su privukla vie puta i preko stotinu tisua gledalaca, muslimana, pravoslavaca, katolika, protestanata. Ukazanja su se zbivala uvijek u noi, izmeu devet sati na veer do 4 i pol 114

sati ujutro bez prekida. Tako i 4. svibnja 1968. godine od 9 sati na veer do 5 sati u nedjeljno jutro. U prvo je vrijeme ukazanje bilo gotovo svake noi, a poslije prosjeno tri noi tjedno. Ukazanje je bilo obino navijeteno udnovatim svjetlom na razliite naine: jednom je to bila sjajna kugla, iz koje je izala Presveta Djevica, drugi puta bljeskanje svjetla, ili kao da padaju zvijezde ili kia dijamanata. Svijetlo je esto izlazilo iz koje kupole, a vie puta se vidjelo da i sama Djevica izlazi iz koje kupole, premda su sva stakla na kupolama bila uvrena. Vie puta se pojavljivalo svjetlo kao maglica iz glavne kupole i dizala do 20 metara uvis kao dim, iz kojega se izvio lik Nae Gospoe. Presveta Djevica se ukazivala u naravnoj veliini. Bila je u bijelim haljinama s malo blijedo modre boje. Sliila je vie kipu, ali nije bila nepomina. Lebdjela je u zraku iznad kupole. Noge joj se nisu vidjele, jer je sva bila umotana u haljine. Za svih ukazanja Presveta Marija nije nikada progovorila ni jedne rijei. Ali, Ona se nagibala, naklanjala se mnotvu u znak pozdrava. Prelazila je s jedne strane na drugu iznad crkve pa su je svi mogli vidjeti u lice. Ali taj prijelaz nije bio hodanje nego lebdenje u zraku, a haljine su joj leprale na vjetru. Njezino se lice esto smijeilo. Drugi puta je bilo ozbiljno i alosno, ali uvijek blagohotno. Oko glave joj je bila bijela aureola, koja joj je davala velianstven izgled. Vie puta je nosila krunu, a drugi put je bila bez nje, tovie tako u istoj noi. Vie puta je nosila Djetece Isusa kao Theotokos (Bogorodica) na istonim ikonama. Drala Ga je u lijevoj ruci, jer je prema istonjakom obiaju Kraljiino mjesto s desne Kralju. Vie puta su Majka i Dijete nosili krune, a drugi put su bili bez njih. Jednom se Presveta Djevica ukazala sa Svetim Josipom i s Djeakom Isusom od dvanaest godina. Ukazivala se i kao Prealosna Majka sva satrvena od boli. Osobito se rado ukazivala u noi svojih blagdana.. Ti su esti u pravoslavnoj Crkvi: 32 u godini. Druga osobitost u tim ukazanjima bila je pojava ptica, veih od golubova, isto bijelih, i iz njih je zrailo svijetlo. Javljale su se prije ukazanja, za vrijeme ukazanja, pa i poslije, tovie i u noima bez ukazanja. Nitko ne moe kazati otkuda su dolazile. Iznenada su se pojavile i isto su tako u hipu ieznule. Vrlo brzo su se kretale, ali nisu mahale razapetim krilima nego su kao klizile u zraku, a ne letjele. Vie puta su bile dvije, tri, est i vie njih. Vie puta su bile u obliku trokuta ili kria ili u usporednim redovima. Jedne noi ih je bilo dvanaest, u dva reda po est. Ali uvijek su bile u istoj udaljenosti jedne od drugih i uvijek iste brzine. Ljudi su smatrali da su se ti golubovi pojavljivali u poast Presvete Djevice. Osobita i iznimna okolnost u tim ukazanjima bila je i to, da su se ti golubovi i Presveta Djevica mogli fotografirati. Otac Palmer ima u svojoj knjiici tri takve fotografije.

115

Oko crkve Svete Marije u Zeitounu uvijek se okupljalo veliko mnotvo naroda. esto je bila velika stiska, koja je onemoguivala svako kretanje. Godine 1968. bilo je oko 50.000 ljudi na no, a nekih noi i preko 100.000 ljudi. Ljudi su trali kuama i pozivali ukuane da dou gledati ukazanje. To je mnotvo s velikim zanosom i oduevljenjem radosno pozdravljalo i zazivalo Presvetu Djevicu Mariju, kada se ona pojavila. Muslimani su recitirali stihove iz Korana. Kopti, pravoslavni i katolici, molili su i pjevali himne na arapskom ili na grkom jeziku. Bila je obnovljena i uvrena vjera u nadnaravno. Bilo je obraenja i udesnih ozdravljenja. Muslimanka Wadida Marcos ozdravila je jedne noi u godini 1968. od smrtne bolesti udom gledajui Presvetu Djevicu. Prema njezinu pripovijedanju nainila je amerika slikarica Eleonora Philips iz Kalifornije sliku Egipatske Presvete Djevice. Pravoslavni patrijarh iril VI imenovao je istrano povjerenstvo da ispita ta ukazanja. I sama je egipatska vlada imenovala takvo povjerenstvo. Pravoslavni biskup Atanazije iz Beni Soueiffa poslan od Patrijarha irila VI, proveo je u Zeitounu cijelu no od 29. na 30. travnja godine 1968. Bilo je te noi oko 100.000 ljudi. Vidio je Djevicu u lice, oi i usta u visini od 5 do 6 metara iznad kupole, u jasnoj pojavi. Gledao ju je i od 4 do 5 sati ujutro. Rukom je pozdravljala i blagoslivljala mnotvo. Njezine su haljine leprale na vjetru. Bila je vrlo vedra, puna slave, prava nadnaravna i nebeska pojava. Biskup je vidio i velikog goluba. On veli da su ljudi poeli misliti o kranstvu na sasvim drugi nain. Nekrani se zanimaju kakav poloaj zauzima Presveta Djevica u kranstvu. Pravoslavni biskup Gregorije je kazao Ocu Palmeru, da ti dogaaji nemaju ravnoga u prolosti ni na Istoku ni na Zapadu. Najslavnija ukazanja zbivala su se od 27. travnja do 15. svibnja 1968. godine, kada koptska Crkva slavi blagdan Roenja Bogorodice. On je osobno gledao Presvetu Djevicu u deset razliitih oblika. Jednom je vidio kako se nebo rastvorilo i u tom rastvoru pokazala se Presveta Djevica, vea od svojega naravnoga stasa, mlada, krasna i sva u svjetlu. Na glavi je imala koprenu. Gledala je prema kriu na kupoli. Izgledala je kao Majka alosti, duboko oaloena. Tako je ostala na istom mjestu dva do tri sata. Vie puta je dola s Djetecem Isusom na lijevoj ruci i samo s jednom rukom blagoslivljala narod. Vie puta je blagoslivljala s obadvije sklopljene ruke. Biskup je prisustvovao ukazanju i u noi 1. lipnja, kada pravoslavna Crkva slavi blagdan Bijega Svete Obitelji u Egipat. Oko 9 sati pojavilo se svjetlo u sredini otvora pod jednom malom kupolom u obliku kugle, i ulazilo i silazilo u unutranjost crkve. Zatim je polagano izlazilo van i poprimalo oblik Presv. Djevice. Narod je silno oduevljeno klicao, kao obino. Ona ga je blagoslivljala i zatim ula u crkvu kao kugla svjetla. Nakon 10 minuta to se isto ponovilo kod druge kupole. I tako se to ponavljalo od 10 sati naveer do 3 i pol sata ujutro. Biskup je vidio Presvetu Djevicu Mariju u punoj pojavi od glave do pete, svu sjajnu. Taj je sjaj ublaivao oi. On ju je gledao tako nebrojeno puta. 9. lipnja vidio je dva goluba. Ne mau krilima, klize i

116

lebde oko i iznad sredinje kupole, Vie puta ih ima sedam u obliku kria. Ne vide im se krila nego samo sjajan oblik. Ljudi ih ne smatraju za golubove nego kao neka bia u poast Presvete Djevice. Presveta Djevica nije nita govorila za vrijeme svih svojih ukazanja. Zato se onda ukazivala? Bez ikakve sumnje, Ona je dola u duhu svojega apostolata majinske ljubavi. Sila je na ovu dolinu suza kao Majka Milosti, puna ljubavi i dobrote, s kojima je sipala obilje blagoslova na svoju bijednu djecu. Sila je kao Kraljica misionara u muslimanski Egipat. Devet desetina oduevljenih gledalaca bili su muslimani. To je bio Njezin poziv arapskom i muslimanskom svijetu da prihvati kranstvo. Pokazala se kao Majka svih naroda, bez obzira na njihovu vjeru. Ona eli sve prigrnuti pod svoj Majinski plat. eli spasiti svu svoju djecu. Vratila se u Egipat, jer ne moe biti ravnoduna prema Egiptu po kojemu je Ona neko hodala sa Svetim Josipom i sa svojim boanskim Sinom. Kranski Egipat dao je neko Crkvi mnotvo Svetaca. Slava i tisuu puta hvala preslavnoj i presvetoj Egipatskoj Djevici Mariji! (Sastavljeno prema lanku Apparitions de Marie en Egypte, to ga je napisao Louis Even u kanadskom listu Vers Demain, Mars-Avril 1970., str. 1-8.)

117

Enzo Alocci

Enzo Alocci Porto San Stefano Duha ne gasite! Proroke govore ne prezirite, nego sve provjeravajte, to je dobro zadravajte. Uklanjajte se svakom zlu! (I Sol 5, 19-22 ogaaji ovdje opisani zbili su se u Grotti (to je komad zemlje s malom kuicom, koji je vlasnitvo Enzina oca, a nalazi se u opini Monte Argentario, kojoj je glavno mjesto Porto San Stefano), kao i u kui samog Enze. 27. oujka 1966. godine. Prvo ukazanje kod Grotte. Madona se ukazala kao jedna sestra, bosa, i zamolila ga ljubazno, da joj dade neto za pie. Enzo, koji je upravo htio zapoeti kopanjem, ostavi posao i slijedio je 118

gospou, koja je ila pred njim i navratila se u jednu seosku kuicu. Kad su doli u kuicu, opazi on zaueno i prestraeno da je gospoe nestalo. 24. travnja 1966. Dok je Enzo na istoj zemlji kopao, osjeti jaki udarac vjetra, koji ga je tjerao prema kuici. Doavi onamo, zablijeti ga jako svjetlo, usred kojega se ukaza predivna gospoa odjevena kao kraljica, s krunom na glavi. Sav prestraen, Enzo zapita: Tko ste vi? Gospoa se nasmijei i odgovori: Ja sam Gospoa, Kraljica Svijeta. I doda da e se njih dvoje ponovo vidjeti. 2. lipnja 1966. Na Gospodin i Blaena Djevica Marija ukazali su se u maloj kuici i blagoslovili pitku vodu, to tee iz slavine. Ta je voda cijeli dan prekrasno mirisala. 31. lipnja 1966. Oko podneva Mihael Arkaneo prui Enzu u njegovu stanu presv. Euharistiju, tj, svetu Priest. 11. rujna 1966. Kod Grotte ukae se Isus i Marija i 4 anela, meu kojima Enzo prepozna sv. Mihaela i sv. Gabriela. Za vrijeme tog ukazanja Enzo primi rane (stigmata znakove Isusovih rana na rukama, nogama i na boku) Nebeski su posjetioci zatraili da Enzo poalje poruku Sv. Ocu. Poruke su bile poslane: 7. 10. 1969., 13. 3. 1971., te 24. 4. 1971. godine. Potvrda o primitku tih poruka stigla je od ureda Vatikanskog Dravnog Tajnitva. 31. srpnja 1966. Bl. Djevica Marija dala je kod Grotte slijedeu poruku: Ako se svijet ne popravi za est ili sedam godina, ja u poslati opomenu! Zemlja e se tresti; sunce e se vrtjeti oko sebe s velikim eksplozijama; mjesec e biti u alosti. Sve e to trajati otprilike pola sata. U onom asu nebo e biti jasno i isto od svakog oblaka, i ta udnovata pojava vidjet e se sa svakog dijela zemlje. 10. studenoga 1966. Arkaneo Gabrijel kazao je Enzi da poalje poruke od 31. srpnja 1966. Sv. Ocu Pavlu VI i neka doda slijedee rijei: Jake oluje, poplave i potresi ve nadolaze. 4. prosinca 1966. Naa Gospa je razgovarala s Enzom i meu ostalim rekla je: aa je puna do vrha! 11. veljae 1967. Gospoa je rekla Enzi, da e se objaviti u duhu svakoga 14. u mjesecu i dodala: Razglasi i informiraj Crkvu, da sveenici moraju biti stroi s vjernicima, jer se danas vie ne asti Kua Boja; sveta se misa ne slua pobono i dolaze nedolino obueni u crkvu. 16. travnja 1967. Pola sata nakon ukazanja Sv. Gabrijela Arkanela, objavila se Nebeska Majka i plaui kazala Enzi: Bog ne moe vie toga podnositi! aa je puna do vrha. Strpljenja jo malo, da se spase mnoge due i da ne stradaju toliki nevini.

119

14. srpnja 1967. Madona se javila u duhu u Enzovu domu i kazala: Preporuujem vam da umnoite molitve! 3. oujka 1968. Arkaneo Gabrijel mi je rekao da moram pomoi Isusu i da se ne moram bojati, jer e on biti uza me. Sv. Gabrijel nastavi: "Ali Isus mi je kazao da se ti mora boriti za Njegovo Boanstvo. Primi to, i nikad ne reci 'ne' Isusu. Povlatene due mogle bi se odvraati od Isusa, ali Boja mo znade tako djelovati, da ih dovede u naruaj Boji. Kao to to ve znade, Isus mnogo trpi radi tekih grijeha, koji uznemiruju svijet i odvraaju milosre Boje i presvete Majke. I to jo nije dosta, rane bivaju svaki dan sve gore. Isus kae, neka poruka bude objavljena, kako bi se zaustavile teke zablude i da se spase mnoge due, koje propadaju. Isus se daje kao hrana da se uzmogne najintimnije sjediniti s duom. Ali On arko eli da svi odgovore takvoj ljubavi. Ali ona se sve vie udaljuje, pa i sama se ljubav prema Bogu umanjuje. Isus kae, poto je dao ljudima ivot i tako mnogo drugih dobara, da ga jo uvijek satiru tekim zabludama. Ipak, to su mu uinili, da ga progone? Neistoa ljudi razdire moje meso; sablazni su ponovno krvlju okupale moje tijelo, kale se ve prelijeva zbog vae nesavjesnosti. Molite se, vjerni, i ne umorite se, radi tih groznih zabluda, koje prouzrokuju Isusu toliku bol." 10. lipnja 1968. godine Arkaneo Gabrijel mi ree: Isus jako trpi radi tako mnogih tekih zabluda, koje neprestano strovaljuju veoma mnogo dua u propast. Isus kae, da njegova ljubav nije dostatna da bi otvorila srca, ali vi ete se toga sjetiti, kad vie ne budete imali vremena. Doi e dan kad u se ja pojaviti na toj zemlji, i oni koji me nisu poznali i koji nisu sluali moju rije, umrijet e od straha. Sunce e se ugasiti; zvijezde i mjesec zauvijek e potamniti i zemlja e postati pusta i prazna; sve e to biti praeno tekim nevremenom i potresom. Due koje zasluuju moju dobrotu, bit e okruene mnotvom anela; nevini e biti podignuti u nebo pod platem presvete Djevice Marije, dok e zli biti otjerani od mene. Isus kae, da nas je ljubio i da nas jo ljubi, dok je On od vas prezren i omalovaavan. Molite neprestano, da bude daleko od vas himbenost Sotone, koji vas eli povui u propast. Ja sam dao svoju krv za vae spasenje; radi toga molite bez prestanka za spas vaih dua, prije nego doe vrijeme, kada neete imati vremena. Molite svaki moment krunicu vjere, koja e biti vae spasenje, osim toga molite esto krunicu mojemu Presvetom Srcu, koje

120

prolijeva krv za va spas. Ja vam obeajem, kada doe dan moga dolaska, svi oni, koji jakom ljubavlju ire moje molitve, bit e zapisani u moje Srce i bit e uzeti u nebo da stoje kraj mene kao heroji vjere kroz svu vjenost. (to se tie krunice vjere, pogledaj napomenu na koncu teksta).

14. lipnja 1969. Isus kae: KaIe je prepun, i as pravde je kucnuo. Onoga e dana sa stranom grmljavinom vatrena kola proi kroz cijeli svemir, i ostavit e iza sebe jako svjetlo, koje vam je nepoznato, a to e biti znak da je kazna Boja blizu. Zatim e se sunce udaljiti i strahovita e grmljavina potresti zemlju i bit e mrak. Tko ne slua ovih mojih rijei, nego i dalje ide za svojim grijesima, umrijet e od uasa i od mene e biti odbaen. Iza toga e sunce ponovo obasjavati zemlju; ali glad i bijeda bit e jo gori. Ako vae molitve otvore srca, svijet e se obratiti; ali ako me ne posluate bit e: ratovi, glad i druge teke nesree, a vjeni e Otac poslati kazne, potrese, i narodi e ieznuti s lica zemlje. To e biti konac. Dragi sine, ti e dati svijetu tu poruku ljubavi i svima e rei, da treba da uine petnaest petaka Presvetom Srcu Isusovu i materinskom Srcu Marijinu, i bit e spaeni. Molite se, djeco, i ljubite jedni druge, i budite daleko od grijeha i mrnje. Ja te blagoslivljam, sine; vidjet emo se idueg etrnaestoga. 14. svibnja 1970. ; ... Drite se daleko od zle mode, koja sablanjava moje male stvorove; to je velika ogavnost za mene i za moj nebeski dvor. Kazne su blizu; na sve to past e vatrena kia, i trajat e tri dana i tri noi, dok ne bude gotovo sve uniteno, radi tih sablazni koje probadaju moje Srce. Ja te blagoslivljam, sine; ponavljam: I daj tu poruku svima dalje. Moli za due. 23. srpnja 1968. 9,40 sati Dio poruke, koju Presveta Djevica Marija objavljuje danas, 20. kolovoza 1970. godine: Nebeska mi je Majka rekla: Dragi sine, pii tu poruku, i ti e je u godini 1971. poslati u svijet...

121

Madona mi je dalje rekla da e u godini 1972. sablazni biti jo gore, da e tatina i luksuz izazvati mnoge kazne na zemlju. Svi vulkani, koje uenjaci nazivaju "fenomenima", naskoro e provaliti, i tako e jednoga dana i zemlja postati lava, i propast e zemlje, gradovi i narodi. Sine, za vrijeme trodnevnog mraka veliki grjenici bit e uniteni. Nebo e se i zemlja pribliiti, i bit e vatra na cijeloj zemlji, i svijet e biti pokriven leinama, i tako e mnoge nacije nestati s lica zemlje. Bit e velika nevolja za sve; ljudi nee nita vidjeti. Zrak e biti pun otrova i nanijet e mnogo tete i po cijelom svijetu vladat e velika tama, a preivjet e (samo) etvrti dio ovjeanstva. I doi e novi svijet dobrih dua. Moli za spas tako mnogih dua. 24. listopada 1971. Kad su molili krunicu, Gospoa je kazala: Svako otajstvo krunice, sinko moj, treba da molite za grjenike. Budi hvala predragocjenoj Krvi Spasiteljevoj. Isus nas je sve spasio svojom vlastitom Krvlju. Sinko moj, na ovaj nain ti moe moliti svako otajstvo krunice za spasenje grjenih dua". 8. studenoga 1971. Poruka Majke Boje: Pii, sine: Ja sam danas ovdje prisutna da ti kaem: Sve je uzalud! Na mjestu ukazanja uope se ne moli! Moj je dolazak vrlo ozbiljan! Vjeni Otac osuuje sve narode, koji su daleko od Crkve i koji ne mole. Zar ne vidite da tonete u sve vee zablude, koje vode itav svijet u propast? Ali moje je smilovanje veliko i beskonano. Ovdje sam da uputim posljednju poruku! Ovdje sam da vam dadem svu svoju ljubav, ali nitko se ne obazire na moje opomene, nitko ne prua istinsku ljubav! I to moramo initi, draga moja djeco, ako nema ljubavi? Molitva... ona je spas mnogih dua! Meutim u svemu tome nedostaje ljubavi, dobrohotnosti... Moja draga djeco, ponavljam, ne traim od vas mnogo: jedino obraenje i molitvu da se spasi itavo ovjeanstvo. Ali to je, kao to vam ponavljam, nemogue: samo zabave, razbacivanje novca na raun ovjeanstva, koje pati! Ali naskoro e doi tome kraj... novcu i uivanju! Djeco, zapamtite: Moja je alost zbog vas neizmjerna! Moje su rijei bile za vas uvijek uzaludne! Moje su suze krvave! Moje su opomene uzaludne. Draga moja djeco, ovo je zadnja moja rije, koja dolazi s neba: to je zadnji blagoslov to vam ga donosim, to je zadnji 122

zagrljaj vae Majke, koja e biti uz vas do posljednjeg trenutka. Djeco, molite, molite; hou da budete sa mnom u Nebu. Zlo to bjesni po cijelom svemiru, vrlo je blizu ... A, ti, sine, mnogo e moliti kroz to vrijeme, kad u biti daleko od tebe za daljnjih est mjeseci. Hou molitve, pokoru na mjestu Kraljice Svijeta i da se pronae moja voda. Reci mojim sinovima i kerima da sada nije vrijeme da se trai; sad je trenutak da se moli za due, i to neka bude za sve, na slavu Kristovu i nebesku.

12. prosinca 1971. Poruka Isusova Pii sine: Prisutan sam ovaj dan, da javim svim narodima zemlje da u ovo boino vrijeme elim pokoru i molitve za obraenje milijuna dua, koje su na putu propasti, i za mnoge mlade, za koje (inae) nee biti spasenja. Zlo uvijek raste, a razbojnik dua poinje se pojavljivati ak i u Crkvi u svemu i posvuda. Molite za sveenike. Oni napadaju ak i najsvetije stvari i stavljaju ih u sumnju pred svim ljudima. Moli, da se dogodi veliko spasenje dua. Moli, molite mnogo, da se probude mnoge due, koje ne mole. Svi misle samo na novac, uivanje i na mnoga pogubna zla. to e to biti od sviju, ako nema molitve. Molitva je mir svijeta, sine. Molitva je ljubav sviju obitelji. Ali bez molitve postoji samo zlo. Zlo sve vie raste, i svaki dan to prolazi, blii je groblju za jedan korak. Prolaze mjeseci, godine, a ja vas ovdje ekam, da poloite raun za svoje grijehe. to e biti od vas pred mojim oima? Moja djeco, ako vae due nisu iste, da ih poklonite svome nebeskom Ocu, to e biti od vas? Ali moje srce pati, kad vidi kako ste zarobljeni bludnjama. Postoji jedan put koji vodi u vjenost, koja nema svretka. Proi e milijuni godina i milijuni stoljea i kakvu ete nadu imati za svoj spas? Va Otac nee vie biti uz vas, sve e vae enje i vapaji kajanja ostati pokopani. Ondje nema vie nikakve pomoi, samo e ona zvijer biti uz vas, koja e vas muiti kroz svu vjenost. Mislite na to, to eka one, koji ljubavi nemaju i koji se ne mole. 123

Molite, i tko daje u moje ruke, nita od toga nee biti izgubljeno, nego e biti zapisano u mojem srcu. Moli, sine, i daj da drugi mole; ja te blagoslivljam; doskora. 19. sijenja 1972. Poruka Isusova Ovoga sam jutra prisutan ovdje, da ti kaem, kako mi nije drago to ljudi dolaze nepristojno obueni na sva mjesta, gdje je prisutna moja Majka. Za tebe je, sine, vrijeme da upozna sve narode, da je Isus vrlo nezadovoljan kad vidi u svom hramu ljude obuene kao za makaradu. Ti, sine, ini to si uvijek inio. Vii svima da se urazumiju, i da znadu, da Isusu to nije po volji. Ustraju li i nadalje, bit e izbaeni, kao kad sam istjerao iz Hrama one, koji su od Svetinje pravili trnicu. To, to ti ponavljam, elim, da bude uinjeno bez obzira prema ljudima. Vii to i u prisutnosti mojih sveenika, da se i oni grdno varaju. A to se molitava tie, koje si mi prinio, ini, kao to sam ti uvijek rekao. Ja vas blagoslivljam, djeco moja. Molite, i dajte da drugi mole za spasenje mnogih dua. Blagoslivljam vas, djeco, doskora. 26. veljae 1972. Poruka Isusova Vrlo me alosti, to moji sveenici ne vjeruju mojim rijeima. Sumnjaju u sve. Sumnje, sumnje u moju rije? Moji sveenici su sukrivci toga, to se dogaa. Svijet malo pomalo tone u blato tekih zabluda i sablazni. To je najgore zlo, to sve unitava, a teki grijeh pada na moje sveenike. Oni su zli primjer, koji su dali svim narodima; Sotona je stupao i jo e stupati ispred mojih sveenika. Sablazni e biti jo gore njima na oigled u mojoj Crkvi, i oni to gledaju, ispovijedaju te ljude, prieuju ih i blagoslivljaju ih; ali sve to je teki grijeh, koji e pasti na njih. Oni e biti sukrivci moje Crkve. Moji su Sakramenti dani Sotoni. To je veliko zlo, koje e unititi mnoge due i koje e ih ponijeti u vjenost (pakla), koja nema svretka.

124

Sine, ti e rei mojim sveenicima i vikat e im bez obzira, da e oni biti rtve toga, to je najgore, rtve dua, koje oni sami vode u propast. 2. oujka 1972. Poruka Isusova Pii, sine, uenjacima ovog svijeta, koji zbunjuju mnoge due govorei im: To su prirodne nesree, koje su se uvijek dogaale. Ali oni ne kau ljudima, da je sa svijetom veoma zlo i da su potrebne molitve, da se ublae kazne. Uenjaci e vidjeti, da li su to prirodne nesree! Kako se ponaaju ti ljudi, tako se ponaaju i kazne. Sine, oni su licemjeri bez vjere; ljube samo bogatstvo i zabave. I moji sveenici vjeruju u to, to ljudi kau ... Ti, sine, moli se i rtvuj mi ono, to te zbunjuje, i ne pazi na sve, to govore. Oni bi eljeli milosti bez molitve; reci im da je za milost potrebna molitva. Ja te blagoslivljam, sine, doskora. 1. prosinca 1972. Poruka Arkanela Gabrijela Pii, brate. Dolazim od Nebeske Majke da vam kaem da na Gospodin trai, da Majka Boja mora biti aena na svim mjestima, gdje je prisutna, istinskom ljubavlju, molitvom i pokorom, a osobito u Grotti, toliko zanemarenoj. Ako ne budete inili, to od vas traim, prestat e dolaziti na mjesta, gdje me ne tuju. Istinska se ljubav moe veoma lijepo vidjeti u San Damianu, gdje mnogi stranci aste moj dolazak. Ali na nekim mjestima nema nikoga. Djeco moja, molite za svoje spasenje, molite i astite vjenog Oca gdje god bili, jer e vas Bog spasiti. I borite se protiv nemorala, koji upropatava svojim napastima mnoge due i vodi ih u vjenu propast. Blagoslivljam vas sve, djeco moja, kae Blaena Djevica.

Naa Gospa govori 27. oujka 1973. godine Pii, sine. Prisutna sam tono na sedmogodinjicu mog ukazanja ovdje da ti kaem da u svim ovim godinama niti jedna rua nije procvala. Ostalo je samo mnogo otrog trnja u mome jadnom srcu. Samo trnje. Ali molitva, dragi sine, jako je daleko. Vrlo su rijetki oni koji se rtvuju, koji prikazuju molitve, molitve i krunice za ublaenje kazni na itavom svijetu. U zemlji, u kojoj ivi, ljudi ne vole ni molitvu ni pokoru. Zlo je sve vee. Dragi sine, ondje, gdje nema molitve, ne postoji ni ljubav ni krepost. Sine moj, znam da trpi, gledajui, kako zlo sve vie napreduje. Hrabro, dragi sine, hrabro; pati, pati. Ja i Isus uvijek emo biti uz tebe; nikada nee 125

biti sam. Ti e trpjeti s Isusom na kriu i onda e se sve stiati. Bit e sve mirno. Bori se, dragi sine, kao i dosada protiv nemorala. Hrabro predaj moje poruke svim ljudima, oni ih svi moraju prakticirati bez sumnji, sve poruke, koje dajem po mojim vidiocima, neka prime bez primjedaba, na nain, kako su one pisane. Reci im, da sam to ja osobno, ja hou da budu ovakve. Ja u se i nadalje posluiti priprostim, neukim duama. Ljudi moraju razumjeti da se ja ne mogu posluiti duama visoke naobrazbe, ve priprostim duama. Moj dragi sine, ti se mora boriti protiv nemorala bez ikakva ljudskog obzira i nitko ti nee osporavati rijei, koje e ti Bog odrediti, da ih prenese ljudima. Prinesi sve svoje djelovanje u moje ruke tako, da nita ne bude izgubljeno. Neprestano moli divnu fatimsku krunicu, jer to je najjaa krunica za spas mnogih dua i ne brini se, jer uskoro e trnje biti iupano i opet e cvasti mnogo rua, ondje, gdje sam ja prisutna u ovoj siromanoj maloj kuici kod Grotte. Nemoj davati mojih slika u ruke mnogih dua, koje ne vjeruju. Oni nee vjerovati da je to moja krv. Moli i potii druge na molitvu. Blagoslivljam vas, dragi moji sinovi; uskoro, uskoro u opet doi.

2. svibnja 1973. Poruka Isusova Pii, sine: Prisutan sam, da ti kaem, da u mjestu, gdje ti ivi, nema prave ljubavi za molitvu. Dolaze posjeti samo iz velike znatielje. Ne elim brbljanja, kada se moli. Molitva mora biti bez prekidanja i prikazivana s velikom ljubavlju kao molitva u San Damianu, to mi Roza prinosi s velikom i istinitom ljubavlju. Daj na znanje cijelom svijetu, da poruke ne e biti vie poslane, dok ih se ne bude prakticiralo s velikom ljubavlju. Blagoslivljam vas, sinovi moji, uskoro i vrlo skoro bit u prisutan. Molite i inite, da i drugi mole. Isus i Marija ele da se njihove poruke proire po cijelom svijetu za dobro sviju naroda, da rijei to ih Oni iz Neba alju, budu sluane i u djelo provedene; jer Oni nas ele sve spasiti... Enzo Alocci roen je 20. 2. 1931., a bilo mu je 35 godina, kad su ukazanja poela. On je seljak, oenjen, otac sedmero djece. ivi u maloj kuii na posjedu svog oca u Porto di San Stefano, glavnom gradu malenog otoia 126

Monte Argentario u Tirenskom moru. Bio je neko vrijeme zaposlen kod nizozemske kompanije i plovio je na velikim brodovima po svim morima svijeta. Jo u djetinjstvu ukazala mu se Presveta Djevica Marija. Nasmijeila mu se i nestala. Nikada nije zaboravio tog ukazanja i ostao je zato dobar kroz itav svoj ivot i rado se molio. Radio je u brodogradnji, kad mu se je ukazala Majka Boja 27. oujka 1966. est mjeseci kasnije primio je bolne stigme (rane), koje su krvarile. Otada je ta sretna obitelj bila podvrgnuta radikalnoj promjeni. S probodenim rukama i nogama Enzo nije vie mogao obavljati teke poslove. Na Enzinu molbu Presveta Djevica pretvorila je njegove stigme u nevidljive od proljea 1972. godine, ali to ne znai da su bolovi manji; ipak je olakanje, jer je krvarenje prestalo i smetnje koje je krvarenje stvaralo. Iznad grada, na brdu, posjeduje Enzina obitelj komadi zemljita. Na tom zemljitu Enzo je imao prvo vienje. On se nalazio ponovo ondje 11. 9. 1966. kad su mu se ukazali Isus, Marija i etiri anela i tom je prilikom primio stigme na nogama, rukama i srcu. Njegov brat, koji je toga dana bio takoer gore na zemljitu, naao ga je onesvijetena na zemlji s pet rana, koje su jako krvarile. Kip Djevice Marije, koji roni krvave suze (Prema svjedoanstvu spisateljice Dr. Inge Stolltenberg.) Prolu jesen osjetila sam veliku elju da idem u Porto di San Stefano u Italiju da posjetim stigmatiziranog Enzu i njegovu obitelj. Nisam mogla ni naslutiti da e se u mojoj prisutnosti dogoditi veliko udo. Prigodom mog dolaska u Porto di San Stefano u Enzin dom nala sam vrata irom otvorena i odjednom sam primijetila da se je moralo neto neobino dogoditi. Roza, Enzina ena, plakala je, a ene iz susjedstva su je okruile. Nekoliko minuta prije na velikom kipu Djevice Marije u Enzinu stanu pojavile su se iznenada krvave suze. Bilo je to nevjerojatni mlaz svjee krvi, koji je tekao niz obraze (obostrano), niz lice. Velike kapi krvi, sjajui i svjetlucajui se u oima, uinile su na sve nas dubok dojam i potresno su nas impresionirale. inilo se, da je taj dogaaj bio kao ivi primjer zadnje alosne poruke itavom ovjeanstvu, dane po Majci Bojoj 8. svibnja 1972. godine, kad je Majka Boja kazala da roni krvave suze radi nesretne budunosti itavog svijeta. Pomislila sam, da bi bilo potrebno, da se fotografira taj fenomen, dok je krv jo svjea. Otrala sam tamonjem trgovcu Luju Laura, kojega sam po Enzi upoznala. Trala sam kroz grad do njegove trgovine pune muterija. Kad je isti uo, o emu se radi, zatvorio je bez oklijevanja svoj duan i povezli smo se njegovim autom Enzinoj kui. Vidjevi vlastitim oima dosada nevieni prizor, odjurio je do tamonjeg fotografa, koji je doao s velikom kamerom i snimio dogaaj u boji. Gradski lijenik je bio pozvan, da uzme uzorak suza za analizu. I biskup iz Grosseta bio je obavijeten o neobinom dogaaju, kao i Enzin ispovjednik, koji je te veeri

127

doputovao iz Rima, te je ostao do idueg dana. Vijest o tom fenomenu irila se munjevitom brzinom od kue do kue, i ubrzo je itav grad bio u pokretu. Kroz etiri dana mog boravka ondje dolazile su neprekidno procesije ljudi, da vide udo. Mladi i stari, bogati i siromani bili su duboko ganuti. Ljudi su bili oko Enzine kue tako stisnuti, da je bilo nemogue proi. Enzo je govorio s njima i pozvao ih usrdno da se obrate i zaponu nov ivot. Sluali su ga utke kao u crkvi. Tek iza 9 sati naveer, kad se prostor ispraznio, mogli smo se malo odmoriti i razgovoriti. Tjedan prije bio je Enzo primljen u slubenu audijenciju kod Sv. Oca u Rimu. Njegov duhovni voa uredio je, da se Enzo nae kod Sv. Oca, koji je upravo itao njegove

Kip Kraljice svijeta u Enzinoj kui. Mnogo puta je plakao obinim i krvavim suzama.

128

poruke. Kad je kardinal svratio Sv. Ocu panju na Enza, rairio je Papa ruke i gledajui Enza s velikom dobrohotnou ree: Enzo je ovdje. Vidjelac je bio duboko ganut. Jednog je dana Enzo posjetio Mamu Rozu u San Damianu, kako mu je Presveta Djevica kazala u prisutnosti njegova duhovnog voe. Mama Roza i Enzo bili su radosni da mogu razgovarati, jer oboje primaju iste poruke s tom razlikom to Mama Roza ne smije, zbog biskupove zabrane, dobivene poruke dalje iriti, dok Enzo to moe. Na povratku bila sam pozvana u San Damiano. Onamo dolazi sve vie ljudi, koji oekuju, da Biskup promijeni svoje dranje prema ukazivanju Blaene Djevice Marije, a to e se sigurno dogoditi nakon Opomene. (Opomena najavljena u Garabandalu). Krunica vjere moli se ovako: Moli se na obinoj krunici. Na velikim zrncima (Oenaima) moli se: Oe na Zdravo Marijo Vjerovanje (poevi od medaljice); na malim zrncima moli se: Isuse, Marijo, ljubim vas, spasite due, spasite Bogu posveene! Na koncu kae se: Bilo slavljeno uvijek Ime Isusa, Josipa, sv. Ane, sv Joakima i Marije; neka bude uvijek blagoslovljeno Sv. i Bezgrjeno Zaee Presv. Djevice Marije Majke Boje. O moj Isuse, oprosti nam nae grijehe, ouvaj nas od paklenog ognja, dovedi u raj sve due, osobito one, kojima je najpotrebnije tvoje milosre. Zatim na svretku na pet zrnaca kod kriia pet puta Zdravo, Kraljice. 27. oujka 1974. Govori Nebeska Majka Pii, sine moj. Na dan godinjice mog ukazanja opet sam dola do tebe, da ti kaem da se vjeba u velikoj poslunosti prema Majci Crkvi. Neu da u tvojoj kui budu prisutna esta hodoaa. Hou da moj kip bude prenesen u Grottu (spilju) gdje e biti aen molitvom i pokorom. Kako se u San Damianu tuje moj dolazak, tako e biti i u Grotti gdje se ne e moi zabraniti molitva. Ipak ti budi posluan u svojoj kui. Ivan e ti pomoi u apostolatu i on e uiniti sve to je mogue da ti pomogne. I ti se takoer mora to prije nai kod Grotte. Odmah ponite s radovima (tj. kopanjem bunara). Ne treba da se bojite poradi vode. Za sve e se pobrinuti Ivan i ondje e biti moj Izvor Zdravlja gdje e se mnogo moliti. Traite due koje e vam s velikom ljubavlju pomoi kod radova. Vi ete ih nai. Grijei se uslijed velikog iskuenja, ali zbog odmah zapoete molitve moi e se razlikovati ono pravo od lanoga.

129

Budite bez brige, gdje sam ja ondje je i ljubav, molitva, pokora i spasenje dua, koje u ja sa svih krajeva zemlje pozvati ka Grotti i ondje e biti mali Lurd. ini to ti kaem. Bit u uvijek kod tebe i neu te napustiti. Uskoro e imati mnogo dobroinitelja, koji e pomagati malom odboru. Kad ponovno doem, biti u u Grotti gdje e biti moje prijestolje kao Kraljice Svijeta, Majke velikih grjenika i Majke svih siromaha. Dobro, Ja sada moram ii. Ostani vedar, moli i uini da i drugi mole. Tvoj kri je za spasenje mnogih ljudi. Sve vas blagoslivljam. Mnogo molite, jer trebam mnogo molitava za spas N. koja je na putu da mui mnoge due. Ja vas blagoslivljam. Do skorog vienja. 22. svibnja 1974. Isus govori Pii, sine moj: Ja sam ti ovog jutra prisutan da ti kaem, da me to vrlo boli to se nerazumijevanje i oholost ire u mojoj Crkvi i na svim religioznim mjestima. Oholost je unitenje dua. Tko trai spasenje vlastite due ima veliki mir u srcu, ali esto oni nemaju nikoga tko bi ih vodio u molitvi. O, kad bi oni mogli razumjeti u tim posljednjim vremenima, kako se mnogo zla sve vie iri! Ali uslijed velike oholosti molitva je uvijek daleko od nebeskog Oca. Manjka pomo mojih sveenika, da bi ponovno podigli due vjernika, kojima sam ja sam dao ar molitve i ljubav prema Ocu. Ljubav, molitva to je kao cvijee koje je slabo njegovano i zatim malo po malo vene i onda ugine. Na taj nain, kao i cvijet koji nije njegovan, odumire i molitva, koja se ne njeguje u duama. Sine moj, kako bih ja vrlo elio, da bi ti mogao shvatiti kako Zlo namjerava provaliti u moju Crkvu! Malo njih mole krunicu, molitve i molitvene vjebe svete mise. Manjkaju pokornike vjebe, trpljenja primljena i prinoena za bolesnike, za nevjernike, za otvrdnula srca i za mnoge druge nevjere. Malo ima dua, koje bi se prikazale Ocu za spasenje due, za mir u obiteljima i za obraenje dua k molitvi. Svega toga nestaje, jer danas ele ljudi biti moderni i moji sveenici propovijedaju o promjenama, zabavama, o kratkim molitvama; i za sve to kau da dolazi od Boga.

130

Da oni nisu otvorili Zlu vrata moje Crkve, to se sve ne bi dogodilo. I to nije po mojoj volji, nego s voljom ljudi, a ne po volji Oca koji je na nebesima. Moja volja nije da se mijenja, nego da se moli, da se ini pokora, da se ovjek potpuno posveti molitvi, da ovjek vri vlastite dunosti kao pravo Boje dijete, da se prinosi i da moli za ive i mrtve, da me primaju s velikom ljubavlju u Euharistiji; da primaju moje Sakramente u pravoj ljubavi i svom snagom svoje due. Nikada neka se ne dotiu mojih Sakramenata svojim rukama. Samo moj Ministar (sveenik) treba da vas posluuje u euharistijskoj gozbi; ako budete prisiljeni da primite, tada posluajte i budite uvijek posluni mojim dragim sveenicima. Prinesite Ocu arku molitvu za primljenu Hranu. Sad moram ii; budi vedar i prinesi mi svaki dan molitve za moje sveenike. Blagoslivljam te, sine moj. Moli i nastoj da i drugi mole. Do skorog vienja. 12. lipnja 1974. Isus govori Pii, sine moj, doao sam ti ovog jutra da ti kaem, da se pripravite na velike nevolje. Svijet ide uvijek iz zla na gore. Malo ima dua koje se mole za spasenje svijeta. Due se ne mogu vie svladavati. Zlo se iri i vie nemaju nikoga tko bi ih vodio. To je uistinu izgubljeno stado, koje se ne moe vie ujediniti. Moji sveenici nemaju nikakve zasluge, jer se ne napreu u vlastitoj ljubavi da bi propovijedali duama pravu ljubav, da bi se ujedinile u molitvi, u pokori za mir i za spasenje svijeta. Za njih vie due ne postoje, a ipak ba to je njihova vlastita zadaa da skupljaju due na molitvu. Tako je bilo i u vrijeme kada su Sodoma i Gomora dozvale moju pravednost. Sada sam ublaio kazne, koje ste zasluili i koje su ve morale pasti na zemlju, ali moja najsvetija Majka zadrava ruku Vjenog Oca svakog asa i svakog sata, koji je ve odluio da vam dade to je svijet zasluio: molite se, jer veliki bi ve je na putu da se spusti na zemlju, koja je voena bijesom Sotone, koji je utisnuo u due toliko zla. Za narode gdje nema molitve ondje vlada zvijer. Molite da se udalji zlo, koje e se skoro razbjesniti: revolucije, ratovi, bolesti, glad i velika neimatina ve stoje na vratima, vrlo brzo oluja e se sruiti. to e biti od vas, dragi sinovi, ako ne molite? Samo zabave, pjevanja i zvukovi! To nee biti vae spasenje. Spasenje je molitva i pokora. Sada te blagoslivljam, sine moj. Moli se za moje sveenike i za mir u svijetu. Blagoslivljam vas. 131

Do skorog vienja. Enzo Alocci i njegov mukotrpni ivot (prema Jean Parinettiju) Stigmatizirani Enzo Alocci iz Porto di San Stefano iji apostolski djelokrug dira ve sve dijelove svijeta, i dalje nastavlja svoj put ivota punog muke s izvanrednom, velikom snagom volje i neprispodobivim samosvladavanjem. Njegova se misija sastoji naroito u tome, da pobija veliki nemoral dananje generacije, pa da tako spasi mlade od movara pornografije i nemoralnosti. Poslije Isusove poruke Enzu od 12. 6. 1974. svijet postaje sve vie zao. Malo ima dua, kae Isus, koje se mole za spasenje svijeta. Sve vea jagma za slatkim ivotom, koja nema vie nikakvih granica, sve vee udaljavanje od svakog napora i bjeanje od svake rtve, odricanja i samosvladavanja (a da se ini pokora o tome se vie i ne govori), oholi egoizam, koji potkopava svaki autoritet kao i poslunost, sve vei manjak dobrih pastira, katastrofalno smanjivanje duha molitve, sve to pridonosi tome, da se dananja generacija uzmogne usporediti sa onom Sodome i Gomore, koja je na sebe navukla pravednost Boju kako je to u poruci od 12. 6. 1974. navedeno. Jao nama, ako budemo nagraeni isto tako kao oni! Sa srcem punim bola osjea Enzo duboku bol koji dananja generacija nanosi Spasitelju takvim svojim nainom ivota. On opominje i poziva arko na molitvu i pokoru. Gdje se ne moli ondje ima zli neprijatelj slobodne ruke, kae Enzo. U spavaoj Enzovoj sobi nalazi se kip Majke Boja Kraljice Svijeta, koja je vie dana u srpnju 1972. godine ronila suze; i od 16. listopada 1972. ve vie od 20 puta iz njenih su oiju kapale krvave suze. Od petka 5. srpnja do nedjelje 7. srpnja 1974. god. Madona je plakala obinim suzama. Suze su naroito u petak tekle tako obilno da je na podnoju kipa, kamo su kapale suze, sve bilo mokro. Enzo, koji i onako mnogo trpi (radi rana) itavih se noi moli, jer od bolova malo moe spavati; od zlog neprijatelja biva mnogo muen. Tako je u noi od 11. na 12. srpnja 1974. taj Zli prouzroio toliku buku, da se 9-godinja kerka Ana koja spava u istoj sobi probudila. Vidjela je Sotonu i od straha vikala je ocu za pomo. Da li je Sotona moda postao bijesan zato, to su radovi na Izvoru Zdravlja (kod Grotte) ponovno zapoeli? U petak, 12. srpnja 1974. iza 15 sati Enzova tajnica Estera Cipeletti, spisateljica gospoa Dr Inga Stolltenberg iz Danske i ja sjedili smo u kuhinji kod Roze, Enzove ene. Enzo je bio u sobi kod Madone, koja je plakala krvave suze. Najednom zausmo veliki prasak i pred otvorenim kuhinjskim vratima ugledali smo plastinu posudu za umivanje kako je silom bila odbaena. Kako u kui nikoga nije bilo (djeca su bila na dvoritu, baka je

132

bila u sobi kod kreveta bolesna djeteta) i to nije bilo prvi puta, da se takvo to desilo, odmah smo slutili da je Zli opet na djelu. Zvali smo Enza koji se nalazio u sobi kod kipa Kraljice Svijeta. Enzo je potvrdio nae slutnje i vratio se natrag u sobu. Roza, Enzova ena, nakon to je uredila kuhinju, vratila se na hodnik i htjela je oistiti wc. U taj as baena je od Zloga tako snano prema sjeditu wc na pod da je vie dana bolovala na tijelu i trpjela glavobolju. Od kako se ponovo radi na Zdencu Zdravlja (kod Grotte) Sotona je postao od bijesa kao lud. Poduzima sve to moe, da osujeti plan Majke Boje. Enzo se meutim ne da obeshrabriti, jer je sav ispunjen vjerom u potrebu svoje misije. On je u mojoj prisutnosti jednom rekao: Bude li potrebno jo vie rtava i muka za ispunjenje plana Madone, ja sam spreman da ih na sebe uzmem. 16. srpnja 1974. god. u 15,30 sati Enzo, Ester Cipeletti i ja Jean Parinetti bili smo sami u kuhinji. Enzo nam je govorio u pero slijedee: Prole noi oko 2 sata prikazao mi se roj avola. Dok su ovi lajali, najvei od njih (zmaj) rekao mi je: Ti nee ondje gore (kod Grotte) nita dovriti, vi ne ete nita dovriti. Enzo je odmah prizvao Spasitelja, i odmah su svi na nekoliko asaka nestali. Meutim, oni su ponovno doli i najvei mu je rekao: Nemoj zazivati svoga Uitelja (Isusa), jer prije ili kasnije ja u tebe i njega vjetrom najuriti. Ne zovi svoga Uitelja, jer mi smo tvoji uitelji, a onamo gore (do Grotte) ne e stii. Vi nita ne ete dovriti, a ondje gore mi zapovijedamo. Meutim poela je 9-godinja kerka Ana plakati. Rekla je da je vidjela neko strano crveno lice. Tijelo mu je bilo pokriveno crnim vlasima, a imalo je noge kao konj. Enzo je nastavio zazivati Spasitelja. Demoni nestadoe, ali se vie puta vraahu. Dok smo Estera i ja na kuhinjskom stolu ovo pisali, to nam je Enzo govorio, on je otiao u kupaonicu i brzo se uzrujan vratio s krvavim desnim obrazom i poto je uzeo svoj depni rupi da obrie krv, koja je curkom curila, rekao je da je vidio neku sjenu i osjetio je, kad je iao u kuhinju, kako ga je netko bolnim udarcem udario po licu. Ja sam to njegovo stanje odmah fotografski snimio kao svjedoanstvo onoga to se desilo. Nakon tih dogaaja mogue je razumjeti da ondje gore kod Grotte demoni izvruju svoje akte osvete. To im je mogue, iako je muno rei, ali treba priznati da se, naalost, na mjestu prikazanja kod Grotte malo moli i malo se ini pokora. Tako se ne mogu izvriti radovi na Zdencu Zdravlja.

133

Mnogobrojnim hodoasnicima koji hodoaste do Grotte upravljamo poziv na molitvu i pokoru. Jer gdje nema molitve i pokore ondje su metri avoli, tako kae Enzo.

Mihael br. 1 god. I 1975 dodatak uz knjigu Veliki znak Sveti Mihael Arkaneo Quis ut Deus Tko je kao Bog Ni jedno doba povijesti ovjeanstva, moemo mirne due ustvrditi, nije bito toliko zaraeno neposluhom, nemirima, revolucijama i neredima svake vrste kao doba u kojem ivimo. ak i katoliki novinari i modernistiki propovjednici otvoreno izjavljuju: Mi propovijedamo nemir i nesigurnost krivo tumaei Kristove rijei Mislite da sam doao donijeti na zemlju mir? Ne, kaem vam, nego razdor (Lk, 12, 15). Prema njihovu uenju, nemir i nered treba postaviti na prijestolje, a red, sreenost i mir treba da se stavi u okove. Otac lai, nemira i nereda jest sotona; dakle, sotonu na prijestolje; prema tome, po njihovoj nauci, onaj, koji je Knez mira, koji nam mir svoj daje, mir koji nadilazi svako znanje, koji je Ljubav, dakle izvor svakog mira, sreenosti, sree i dobra, mora ustuknuti i dati mjesta sotoni, protivniku i neprijatelju svakog dobra i sree ... To je duh svijeta, duh oholosti, duh sebinog uivanja, koji svojom zarazom razara ovjeanstvo. Ostao je jo samo stado malo koje strepi i okuplja se pod platem one, koja je Majka Crkve i prua prema njoj ruke s pouzdanjem kliui: Zdravo Kraljice, Majko milosra, ivote slasti i ufanje nae, zdravo. K tebi vapimo prognani sinovi Evini, k tebi uzdiemo tugujui i plaui u ovoj suznoj dolini... Preduvjet svake vjere jest poniznost. Naa je zadaa da se borimo protiv oholosti u svojim vlastitim srcima i da u poniznosti priznajemo Boga svojim jedinim Gospodinom, Ocem Istine, Pravde i Ljubavi. "A ovo je sredstvo pobjede koje pobjeuje svijet: vjera naa (I Iv 5.) Uz Bojega borca Svetog Mihaela Arkanela pobijedit emo ovaj svijet, sotonu i sebe same, jer pobjeda pripada uvijek sigurno onome tko posljednji pobijedi. A mi znamo da je konana pobjeda Boja pobjeda.

134

Borbi nikada nitko iv ne moe izmai. Ouis ut Deus! Tko je kao Bog! Ili smo uz Boga ili protiv Njega! Sredine nema. Molitva svetom Mihaelu Arkanelu: Sveti Mihaele Arkanele, brani nas u boju, protiv pakosti i zasjedama avolskim budi nam zaklon. Neka mu zapovijedi Bog ponizno molimo, i ti, vojvodo vojske nebeske, sotonu i druge duhove zlobne, koji svijetom obilaze na propast dua Boanskom jakou u pakao protjeraj. Papa Leon XIII, jednoga dana godine 1903., kad je po zavretku Mise stao na zadnju stepenicu oltara i htio otii, doivio je ovo: Jasno je uo dva glasa od kojih je jedan bio odvratan, a drugi mio. Odvratni glas govorio je: Ja mogu unititi tvoju Crkvu Drugi mio glas (Isusov) odgovorio je: Moe, idi i uini. Sotona: Da, mogu to uiniti, ali potrebno mi je dulje vremena i vie moi. Isus: Koliko vremena i koliko moi? Sotona: 75 godina i vea mo nad svima, koji su u mojoj slubi. Isus: Dajem ti vrijeme i mo; uini kako hoe. Zatim je bilo sv. Ocu pokazano, da e sotona pretrpjeti veliki poraz, kad mu bude oduzeto vrijeme i mo. Nadalje, objavljeno je sv. Ocu da e dobri i pravedni imati pomo u tom boju, i da e im biti udijeljena posebna mo, da se uzmognu suprotstaviti sotoni i njegovim agentima. Zbog molitava, dobrih djela i rtava dobrih, sotona i svi koji mu slue (koji ive u grijesima) nee postii svoj eljeni cilj. Konano je svetom Ocu pokazano, da e u tom boju na ivot i smrt iznad svega odlunu ulogu odigrati sveti Mihael Arkaneo. Taj doivljaj ponukao je sv. Oca Leona XIII da sastavi gornju molitvu i odredio da se moli poslije svake tihe svete mise. Mnogi su je upotrebljavali kao egzorcistiku molitvu protiv sotone, jer svaki kranin ima mo i milost initi takav egzorcizam. Nakon liturgijske reforme ova se molitva vie ne moli. Naravno, time nije reeno, da ta dragocjena i udesna molitva nije vie potrebna. Naprotiv, potrebnija je vie nego ikada. Molimo je, stoga, dnevno, iako nije vie propisana. Bog e nam udijeliti milost po vjeri i pouzdanju u molitvu i pomagati nas do konane pobjede nad svim demonima naeg vremena.

Gordana Jakovac r. 17. studenog 1967. (Zagreb Kosorova 21) udesno ozdravila od leukemije pijui vodu iz San Damiana i na molitve hodoasnika

135

kod Gospe od rua za njezino ozdravljenje. Na Duhove 1974 hodoastila je s bakom i roditeljima u S. D. da zahvali Nebeskoj Majci.

Privatni egzorcizam Upotrebom kria i blagoslovljene vode molimo rado i esto za sebe i za druge, takoer i na daljinu i poimenino, u asu tekih kunja, velikog straha, neprilika, u tjeskobama i u zdvojnosti, prije vanih odluka i poslova, za opake i zlonamjerne ljude, naroito za bolesnike i umirue: U ime Isusa i Marije, nareujem vam, pakleni duhovi, uzmaknite od mene (nas, njih, njega, nje, itd.) ] ne usudite se povratiti i nas napastovati i iskuavati! Isuse Marijo (tri puta), sv Mihaele Arkanele bori se za me! Sveti Anele uvaru, brani nas pred svim napastima paklenog duha! Blagoslov Oca, ljubav Sina i mo Svetoga Duha, Majinska zatita nebeske Kraljice, pomo svetih anela i zagovor svih svetih budi s nama i neka nas prati svuda i uvijek Amen! Sveti Mihaele Arkanete svojim nas svjetlom prosvijetli, sv. Mihaele Arkanele, svojim nas krilima titi, sveti Mihaele Arkanele svojim nas maem brani! Sveti Mihaele Arkanele, ouvaj nas od svih zamki, da budemo bez straha pred licem Bojim na Sudnji Dan! Amen! Imprimatur Freiburg 6. 5. 1971.) Natuzza Evolo Ona se zove Natuzza Evolo, a pripada dijecezi Mileto (u Italiji). Dolaze sa sviju strana svijeta da studiraju njezin sluaj, jer moda nitko na svijetu ne sjedinjuje u sebi tako veliko podruje onih izvanrednih fenomena, koji se obino nazivaju metafiziki ili paranormalni mogunost mrtve vidjeti i s njima razgovarati, dar bilokacije (biti u isto vrijeme na dva i vie mjesta), vladanje tuim

136

jezicima u stanju transa (t. j. ekstaze) ona je inae analfabetkinja , stigme (rane na rukama, nogama i na prsima) za vrijeme korizme, sposobnost itati misli drugih osoba i vidjeti njihova anela uvara. Ali od svega, to najvie zauuje, jedinstveno na svijetu jest injenica, da se Natuzza esto kroz godinu, a posebno petkom, krvlju znoji, a ta se krv na nerazjanjiv nain pretvara u pismo, latinsko, starogrko, talijansko ili englesko. (Gabrijela Lambertini u knjizi Segno dei tempi pie da se na rupiu umoenom u tu krv naine napisi na jeziku, koji razumije osoba kojoj taj rupi pripada). Taj se fenomen dogaa osobito tada, kad Natuzza primi svetu priest. Kad joj se netko priblii da joj otare krv, to tee njezinim licem i poslui se svojim depnim rupiem, nae on taj rupi, koji je prije bio sasvim ist, ukraen krvavim natpisima. Kraj redaka iz Evanelja ili iz liturgijskih molitava, bivaju utisnute na rupiu slike simboli svetaca, srca, krievi, trnove krune, monstrance, a katkad ostane rupi sasvim ist premda i dalje tee krv s lica te ene. Natuzza Evolo posvetila je svoje sate dobrim djelima, a Crkva ve godinama s interesom prati njezin sluaj. Okolina je smatra sveticom, a zastupnicima tiska vrlo je teko doprijeti do nje, jer ona izbjegava svako isticanje ! publicitet. Rupie s natpisima njezinom krvlju rado poklanja, ali ne doputa da bude fotografirana, kad se fenomen pojavljuje. Nakon mnogog insistiranja, konano nam je polo za rukom da je pristala da se fotografira, ali za vrijeme fotografiranja vidjelo se kako trpi. Bili smo kod nje dva puta: prvog dana korizme i 21. dana. Prvog dana nisu se jo vidjele stigme: vidjelo se samo lako crvenilo. Ali dvadeset i prvog dana bile su rane na njezinim runim zglobovima vrlo jasne: vie rana, koje se nakon nekoliko dana pretvorie u jednu jedinu jasno izraenu ranu. Tada smo, ja i fotograf poloili svoje rupie na runi zglob gospoe. Tako je to ostalo oko pola sata, a ona je kroz to vrijeme govorila, dok je fotograf snimio cijeli niz fotografija. Tada je zapitah: No, smijem li sada pogledat? Ona mi dade znak da smijem. Uzmem rupi s njezina zgloba, rairim ga i na njemu je bilo napisano: CAELORUM REGINAE LAUS DECUST ET GLORIA sve jedno slovo za drugim kao da bi to bila jedna jedina rije. Ispod toga je krv naslikala etiri znaka: jednog sveca s aureolom, kri, kale i trnovu krunu. Na rupiu naeg fotografa pisalo je neto na staroengleskom jeziku i dva srca od kojih je svako bilo s jednim kriem i grupom anela. Kroz cijelu je godinu Natuzza cilj neprekidne struje hodoasnika. Trae njezin savjet, mole je prije svega da govori s mrtvima, i ona ih opisuje, najtonije razgovara ! saobraa s njima, kao da bi to bila najprirodnija stvar. Jedino za vrijeme korizme Natuzza ne prima nikoga. Njezino trpljenje koje tada neprestano raste, tako je veliko, da je ona prisiljena osobito u zadnjim danima korizme, da se izolira. Na Veliki Petak osjea se blizu smrti, a trpljenje biva tako strano, da je ak ni njezin suprug ni njezinih pet sinova ne mogu gledati. Natuzza Evolo ima 48 (to je pisano 1972.) godina a znoji se krvlju ve 38 godina. Mrtve gleda jo od rane mladosti. Ona mi

137

objanjava, da je kao dijete vjerovala da je to normalna stvar. Ona potjee iz vrlo siromane obitelji tako da nije mogla ni u kolu ii i zato ne zna ni itati ni pisati. S deset godina zasluivala je ona sebi kruh, kad je stupila u slubu kod jedne obitelji. Sad imade za duhovnog vou Don Giovanni Capellupo. Dala je kraj svog jednostavnog stana sagraditi kapelu gdje prima po-sjete i gdje se moe sabrati u molitvi. Njezina najvea elja bila bi, kad bi joj biskup Mileta dopustio da se u toj kapeli barem jednom mjeseno moe sluiti sveta misa. Tko je samo jednom posjetio Natuzzu Evolo, ostavlja je s nezaboravnim osjeajem, jer njezina je spontanost tako blistava, tako razoruavajua, tako svjea i nevina, ali u isto vrijeme njezin nain izraavanja je tako uzvien. Ona ostavlja dojam duhovnosti ugodnog misticizma. Mnogi su ponovno nali put vjere nakon to su je upoznali. Bilo mi je deset godina, kae ona, i radi toga sam se nalazila kod kue. iznenada ugledah jednog redovnika, a kako sam mislila da sakuplja milostinju, rekoh mu: "Na alost, ne mogu vam nita dati, jer smo mi siromani ljudi..." On odgovori: "Ja ne trebam nita, ja sam sv. Franjo Paulski". Nato sam ga zamolila za jednu milost, i on mi obea da u dobiti za tri dana. I tako je i bilo... Kratko vrijeme iza toga Natuzza je bila kuna pomonica kod jedne obitelji. Bilo je u mjesecu lipnju, nastavi ona. i kad sam pola sa svojom gospodaricom na polje, zapone tei krv iz moje noge. Gospoa mi ree: "Moda su te nauljale tvoje cipele, Natuzza", ali to nije bilo. Nato ona uzme jednu posudu vode i prala mi je noge, ali nije se vidjela nikakva rana. Idueg jutra, kad sam brisala prah s jednog zrcala, ugledala sam svoje lice okupano u krvi. Gazdarica se preplai i odlui pozvati lijenika, koji ree: "To je histerija. Kad odraste i kad se uda, svega e toga kod djevojke nestati." Upravo u onaj as, kad mi je biskup nainio znak kria na elu sa sv. uljem osjetila sam neto hladno kako mi se sputa po leima. Mislila sam da je crv ili insekt, ali im sam se vratila kui kad me je majka svukla, opazi na mojoj donjoj koulji veliki krvavi kri. Taj je kri donesen biskupu, a on ga predade Patru Gemelliju, koji ree: "Zatvorite Natuzzu kroz mjesec dana i iskuajte je". Tako su me zatvorili, nastavi Natuzza, otvoreno, naravno u ludnicu... Ali, ne silom, ne zato to bih ja bila luda... Jedino iz poslunosti... Jedan od lijenika, Profesor Bocca, tvrdio je da je to neki histerini fenomen, da e me spasiti brak. Drugi su mislili da su to probavne smetnje i davali su mi svakih sedam do osam dana soli, kao sredstvo za ienje Ali sada, ja sam ve 28 godina udata; imam pet sinova; ali se nita nije promijenilo!" [Das Zeichen Mariens, srpanj/kolovoz 1972.)

138

Krvave suze u Maropati

stvar ispita, i nainila jedne vrsti staklenog ormara, pa taj ormar zapeatila da iskljui svaku mogunost prijevare, slika i dalje krvari, te krv prelazi ak i vanjska stakla toga ormara. Krv je analizirana: prava ljudska krv. Evo to o tome kae Gerhard Hermes u reviji der Fets: to Bog hoe rei time i cijelim nizom slinih znakova, jasno je i bez slubene izjave Crkve. Isus je plakao nad Jeruzalemom: "O, kad bi i ti u ovaj dan priznao to ti je za mir!" Kako crno se pie svijetu, kako crno Crkvi o kojoj ovisi sudbina svijeta, kada vjena Majka sviju ivih, nakon jednog stoljea opomena, upozorenja nema vie nikakva drugog sredstva da takne i pokrene srca svoje djece, nego suze, krvave suze! Pokora! pokora! pokora! rekla je u Lurdu, a u Fatimi: "Prestanite vrijeati Boga!" Kako je od tada grijeh strano ojaao, i kako je udoredna pokvarenost sve zarazila! Kako blizu moe biti toliko puta najavljena strana kazna! Ali kazna nije najstranija, nego grijeh koji ju trai: pokuano bogoubojstvo to je u stvari samoubojstvo due. Treba da promijenimo svoj ivot i obuemo Krista, ne od straha pred kaznama, nego radi potresne Ljubavi Boje koja nam se u tim znakovima pokazuje i koja je pribijena na kri radi nae ljudske slobode. Malo je vjerojatno da bismo mi mogli najavljene kazne odvratiti, ali barem moemo pripraviti svoje due da nas Gospodin nae budne kada doe. Kako je reeno: I bez slubene izjave Crkve jasno je to Bog hoe tim izvanrednim, potresnim znakovima. Ali to ne znai da se Crkva mora povui u utnju. Naravno, ona mora biti kritina i oprezna, ali kad se pokazuju tako jasni i oiti znakovi kao npr. u Maropati, tada ona mora prema tome zauzeti svoje stanovite. Ako Majka Crkve tako potresno govori, tada moraju i Pastiri te iste Crkve njezin glas jo pojaati i svijetu dati na znanje. Od toga ih ne oslobaa nikakav ljudski obzir niti ikakav prividno jo obligatni pokoncilski optimizam. "Ako ovi budu utjeli, kamenje e progovoriti...!" ako ve nije dolo tako daleko, da se je to i dogodilo?"

139

udesan nebeski znak U srijedu naveer prije Tijelova, 12. lipnja 1974., izmeu 20.52 i 22.13 sati, bio je vidljiv udesan nebeski znak nad cijelom sjevernom panjolskom. Po svojim prirodo-znanstvenim publikacijama i predavanjima po cijelom svijetu poznati profesor Dr. Muller-Markus bio je svjedokom tih jedinstvenih dogaaja. On kae: Vrio mi je teko govoriti mirno o tom, to sam vlastitim oima vidio. Nikad u svom ivotu nisam neto slino promatrao. U veer 12. lipnja, a bilo je to predveerje Tijelova i ujedno velikih sveanosti u Fatimi 13. lipnja 1974., promatrao sam oko jedan sat jednu za mene sasvim neobjanjivu nebesku pojavu. Bilo je to oko pola sata nakon zalaska sunca. Nebo je bilo bez ijednoga oblaka. Na sjevernom svodu (nebeskom) visio je ogroman bljesak, koji se protezao od po prilici polovice nebeskog svoda do zemlje. Bio je potpuno nepokretan. iroki crveni trak padao je nekako prijetei prema zemlji. Vjerovao sam da gledam u jedan drugi svijet. Moj dojam bio je jednostavno ovaj: Neka stvarnost s onog svijeta prodrla je u ovaj. Jasno je, ne radi se o isto naravnoj pojavi. Trajalo je to jedan sat. Polagano se skupio bljesak u neku vrstu natpisa to je bio nalik na elektrokardiogram ili oznaci jaine potresa na skali za mjerenje. Ta slika prela je gore u jedan velianstveno zavitlani M, koji je bio okrenut na desno. Iznad toga podigao se snani svijetli oblak s bljetavim svjetlom u sredini i s dva prava vodoravna krila na obje strane. Imao sam neki izvjesni dojam: To je neto to nam najavljuje neko znaenje. 13. lipnja vidio sam u barcelonskim novinama velikim slovima na naslovnim stranama da je taj znak bio vien od milijuna ljudi nad cijelom sjevernom panjolskom, dapae od Palme de Mallorca u Sredozemlju pa sve do Corune, koja je na zapadnom rubu na Atlantiku. Kako novine javljaju, radi toga nebeskog znaka zastao je neko vrijeme promet u Barceloni, jer su ljudi izlazili iz automobila, da to vide i fotografiraju. Prijenos nogometa na radiju bio je prekinut, da se upozore sluaoci na taj jedinstveni fenomen. Znaenja nebeske pojave Novine su odmah pokuale da rasvijetle Pojavu i neutraliziraju njezinu dramatinost.Novinari misle da je moda izbaen u zrak iz Narbone u Francuskoj satelit za registriranje vremenskih promjena. On bi ispustio plinski oblak ili ostavio iza sebe kondenzirane tragove. Ali iz Narbone nije izvren nikakav start.

140

Dva mlada astronoma iz zvjezdarnice u Barceloni, koji su promatrali cijeli tok pojave i fotografirali je, kau da je visina te svijetle pojave bila od 300500 km iznad zemlje, gdje se vie gasovi ne mogu kondenzirati. Drugaije reagira panjolski narod. U Geroni, glavnom gradu provincije (Costa Brava), sjetile su se novine starijih, koji su prije nego to je buknuo drugi svjetski rat, vidjeli slian znak. Oni su to tada tumaili kao sjeverno svjetlo. U stvari vidjelo se to svjetlo ak i u Portugalu. (Vidjelo se i u cijeloj Evropi. op. prev). Tada je pisala sestra Lucija, posljednja koja je jo iva od fatimskih vidjelaca, lisabonskom kardinalu da je Majka Boja rekla 13. srpnja 1917.: Kad ugledate na nebu znak, tada znajte, kazna je blizu. Kad je zavrio drugi svjetski rat, Kardinal je spomenuo to pismo. Prof. Dr. Mller-Markus svjedoi: Dok sam kroz jedan sat promatrao taj znak, kontrolirao sam svoje vlastite osjeaje. Najjai je bio (osjeaj) misao na Kristovu rije: "Kad se to pone dogaati, utjeite se, podignite svoje glave, jer je blizu as spasenja" (Luka, 21,28). Samo Bog znade vrijeme i nain onoga to e doi. Tko trijezno prosuuje poloaj dananjeg svijeta, taj ipak vidi kako su teki svjetski problemi danas: Na zapadnoj strani gotovo potpuno rasulo vjere, vrednota nekanjeno masovno unitavanje ivota koji nastaje (abortusi) dravnog reda, univerziteta, crkve i ljudskih veza. Usto dolazi neoekivana kriza energije. Na Istoku vrebaju dvije komunistike sile, naoruane apokaliptikim orujem. One su pripravne sa svim moguim sredstvima, da provale u vakuum Zapada. Zar su nam potrebni znakovi, da upoznamo prijetnju? U svakom sluaju nagomilano je dovoljno oruja, da uniti sve ivo na zemlji. Na emu zapravo temeljimo mi svoju nadu, da ono ne e biti upotrijebljeno? Da li e Crkva, suoena s neposredno prijeteim dogaajima, pozvati svijet na sveope obraenje, nije vjerojatno. Ali u pravo Crkva Isusa Krista imala bi svetu dunost, da pozove narod na obraenje. U tom lei naa jedina ansa, da izbjegnemo zemaljskoj i nebeskoj kazni. Kad je poganska svjetska sila Niniva inila pokoru radi proroka Jone, Bog je ve odreenu kaznu oprostio. Sestra Lucija iz Fatime izjasnila se na slijedei nain: "Svaki, tko uje tu poruku, duan je, da kod sebe zapone s reformom Crkve. Mi ne moemo ekati, dok biskupi ne podignu opi alarm." Tako dugo dok mi jo u slobodnom svijetu moemo pozivati na pokoru i obraenje, mora svaki od nas sam izvravati svoju slubu strae. Ide se za tim da bude jasno najveem moguem broju ljudi na cijeloj zemaljskoj kugli: Mi ivimo u posljednjim minutama prije katastrofe; da, mi ivimo ve u katastrofi. Sa stotinama tisua moemo se i mi prikljuiti moljenju svete krunice i tako juriati na Nebo. U svakodnevnom vjernom ispunjavanju svojih dunosti, i u bezobzirnoj ljubavi prema blinjemu povezanoj s dnevnim arkim molitvama moemo pridobiti Boje milosre da nam spasi

141

tijelo, a u prvom redu duu. Mi moramo svoj ivot urediti tako, da uzmognemo Krista Gospodina doekati u svakom asu. (Das Zeichen Mariens August 1974.).

Poruka milosrdne ljubavi 15. oujka 1972. (sveeniku X.) ISUS: Sve je istina to god su evanelisti pisali. Sumnjati o tom znai mene uvrijediti. On je lijeio paralitiare i mnoge druge. Moja je Majka Bezgrena, ona je Djevica. Utjelovljenje je misterij (tajna). Ona jest i uvijek je bila Djevica. Ne sumnjajte ni u djetinjstvo, ni o pohodu Maga (Mudraca Trlju kraijeva), ni o Njegovu putovanju, ni o em od onoga to nam objavljuje Evanelje. Nijekanje toga prava je hereza i straan grijeh protiv Duha Svetoga, po kome je sve objavljeno. Siromani ljudi. to je njihovo znanje, koje izlazi iz njihova nitavila? 12. studenog 1972. ISUS: Pornografija je najopasnije orue sotone. Ona iznakazuje i poniava ljudsko bie do slinosti s razularenom ivotinjom koja se pokorava svojim instinktima. 7. prosinca 1972. ISUS: Sve stvari ispitujte u Bojem svijetlu i u kontekstu s ljubavlju. Imaj pouzdanja u me. Ja u nadahnuti odgovorne. Meu vama ne smije biti osobne srdbe, nego duh ekipe, svijest o dunostima prema Djelu, koje vam je povjereno. Ali isto tako budite svjesni duhovne vrijednosti svjedoanstva ljubavi i bratske dobrote to vam ja dajem; odlunost ne iskljuuje ljubav. 22. prosinca 1972. ISUS: Legija malih dua nije djelo ljudsko, nego djelo spasa proizalog iz mog Srca izmuenog i milosrdnog za nevoljni svijet. 30. prosinca 1972. ISUS: Znakovi njezina poziva (legije malih dua) ne e manjkati. Neka me slijedi i neka nosi u svoj kraj svjedoanstvo o Bogu Ljubavi i Mira. Neka zavija rane dua i tijela u koje ja utiskujem svoju sliku. Neka uzgaja u svom srcu njeni cvijet nade. 5. veljae 1973. 142

(iza posjete centru u Chevremont) ISUS: Ako se to ne ostvari krivnjom ljudi, to e me jako raalostiti. Radite, djeco moja, moja e vas Kraljica-Majka pomagati. Ondje gdje ona vlada i ja u vladati. 15. oujka 1973. ISUS: Ima ih ija vjera ostaje vrsta uz tradiciju. Ima pravih

teologa koji prepoznaju u tim porukama Boju Mudrost i Ljubav. Ima ih koji kau da su teolozi zato da mogu kuditi ! razarati. Ima ih koji otvoreno ispovijedaju svoju vjeru i onih koji se boje da je pokau. Ima toliko ljudskog obzira i tako malo prave ljubavi. Ima sabotera autoriteta i autoritet nije uvijek u slubi Boga i Njegove Crkve. Ima takovih za koje se ini da pojaavaju djelo spasenja, ali u stvari oni ga osujeuju. Ima slabia i kukavica kojima tue miljenje vrijedi vie, pa makar bilo i zlo, nego njihovo osobno miljenje i koji svojevoljno uguuju dobro tako potrebno za spasenje svijeta. Zlo se podnosi, kada nije odobreno a dobro se osporava. 30. oujka 1973. ISUS: Dijete moje, trai svoju radost u meni: ne daj da te zarobe himbene radosti to ih svijet daje. Ja sam radost. Jedina radost koja ne donosi dui nikakve gorine. Margareta: Gospodine, ja neu druge radosti osim tebe, ali ja sam potpuno svjesna svoje bijede, zato ne dopusti da me svladaju napasti ovog ivota. Ti sam si dosta moan da istjera iz naih srdaca sve to nisi Ti. ISUS: Legija malih dua to je duhovni mentalitet za koji bih Ja elio da se udomi u svim djelima i u svim nacijama. Sve inite iz ljubavi. Treba da zaboravite duh sebinosti koji je u svakome i ne radite kao da biste bili samo vi na svijetu i kao da ste vi sami kadri promijeniti lice zemlje. Jedinstvo je nepobjediva snaga, ako traite samo Boju slavu. Sve drugo prelazi na drugo mjesto. Ujedinite se, moja mala djeco, i ostavite taj duh kritike, koji ne pripada djeci istoga Oca. Djelo malih dua to je Djelo za svijet, sigurno. osporavano, ali stvarno, jer to je moje Djelo. Onaj koji kae da je malen, a radi samo po svojoj volji, koji nije dovoljno ponizan da prizna da sam Ja Veliki Tvorac, koji hoe uvati svoje povlastice kao stvar koja se njemu duguje i koje moraju trajno ostati a da ne priznaje misao svoga Boga u onom to On trai za tu uniju malih dua: taj nije dostojan da bude lan velike obitelji svih malenih. Isto tako, doista, Ja vam to kaem: tako dugo dok na dnu vaih srdaca postoji osjeaj koji vam prijei

143

da prepoznate mene u tom djelu ljubavi, vi spreavate jedinstvo za kojim Sveta Crkva tei oduvijek kao za krunom moga Otkupljenja. Poruka ljubavi i milosra Subota, 13. srpnja 1974. Drago moje dijete, otvori svoje srce i shvati, da se ja uistinu objavljujem onima, koji su itali i prihvatili poruke moga Boanskog Sina i da ja elim da oni znadu ovo: Sad je kucnuo moj as! Da, moj as, as Majke Boje. Ja se objavljujem vama, koji ste mi poklonili svoju ljubav, kad ste zahvalno primili poruku ljubavi i milosra moga Sina. Ne pitajte nita, ali znajte, da e Opomena dovesti na pravi put jo i one, koji su me upoznali, ali su me prezreli. Strah e ih dovesti u ovinjak jo prije oluje. to se tie mojih najboljih, prijatelja mojih i mog Boanskog Sina, elim ih spasiti u svom srcu, u svojem naruju, pod svojim platem i u svojoj materinskoj ljubavi, tako da ne budu imati nikakve tjeskobe. A oni (drugi) treba da znaju, da ja dolazim, da ih uplaim, jer tjeskoba je posljednje sredstvo kojim mogu urazumiti, one, koji su posumnjali u moju intervenciju. Djeco moja! Moja materinska ljubav teko je iskuana, jer alosno je to za majku, da se mora sluiti tako bolnim sredstvom. Ali to je jo jedina mogunost, koja preostaje, i ja sam prisiljena da je upotrijebim. Budite razborita djeca i ne postavljajte sebi nikakva pitanja i ni u kojem sluaju nemojte biti znatieljni, nego ponizni, blagi i razumni, kao to se to poslunoj djeci pristoji, koja su prisutna kad su neposluna djeca kanjavana. Ne zaboravite, da svoju krunicu nosite na sebi, a posebno udotvornu medalju. I da ponete moliti u mome kad primijetite da se neto nenormalno zbiva to e biti poetak moje opomene! I tada ete biti u strahu, ako pokaete previe znatielje. Vjerujte meni i ne bojte se nasuprot, molite i za one koji su zakasnili, jer iza toga e se moj plat konano zatvoriti za vrijeme moje kunje.

144

U svojoj ljubavi dajem vam jo vremena, da to stavite na raspolaganje onima, koji su poruke moga Boanskog Sina od srca itali i o njima razmiljali. A sada dajte tu poruku izabranicima moje ljubavi i recite im da sam im tim udijelila veliku milost. Znaj, da su sada paklene sile razularene. Poklonite mi svu svoju enju, ne dopustite da vas obuzme bilo kakva uplaenost i nemojte biti nemirni, jer vi dobro znate, da e za kratko vrijeme doi as, kad ete se morati moliti i ne micati se s mjesta. Dotada ostanite strpljivi, nosite udotvornu medalju i krunicu to je sigurno oruje ! ne zaboravite: Ne budite straljivi! Sada dolaze odluni alosni asovi, kad ete se morati k meni sasvim obratiti. Ali kako e me jo mnogi prezirati i za mene imati samo svoj sarkazam na moju veliku bol! Sad naprijed, sad je as pokore! Ali ne, vi jurite u propast i oitujete svoje zadovoljstvo i tvrdou svog srca. Sada je moj as, to znai, da je moja mo na ovoj zemlji vrlo velika i da ete biti suoeni sa silama pakla. Ali vi, koji shvaate, s kolikom ljubavi vas ja vodim u krilo svoga Boanskog Sina, vi ne ete nita trpjeti. No drugi nemaju nikakva pristupa k tomu blagoslovljenom mjestu, koje je divni refugium (utoite) nego samo izabranici nae ljubavi imaju pristup. A sada bih ti eljela otkriti svoju veliku ljubav prema svima onima, koji su znali primiti poruku ljubavi i milosra. Moj vam je Boanski Sin najavio moje posljednje preporuke i sada e biti dane. To su sada posljednje, i vi ete jo imati vremena da ih dadete onima, koji su razmatrali o porukama moga Boanskog Sina. 1.) da mi oni svojim molitvama i razmatranjima poruka ine veliko veselje... 2.) da ne propuste posluati moje majinske savjete mojih posljednjih poruka. 3.) da se sjete dodatnih savjeta, koje sam im ja s velikom ljubavlju dala u San Damianu. To znai moji rupii, koji uvaju vae lice, i vi ete tim osjetiti veliko olakanje. Uvijek ih imajte pri ruci i time ja zakljuujem svoju posljednju poruku. Vrijeme e biti krae i ti znade, da ne mogu postii vie nikakva odlaganja (kazne) sad je moj as, i sotona to znade. A sada, moji najbolji, kaem vam: Ostanite u mojoj ljubavi, po naim ujedinjenim srcima vi ete biti spaeni i stavljeni u zatitu pred bijesom sotone.

145

Dajem vam svoj blagoslov! Marija Rijei Presvete Djevice pouzdanicima njezina Boanskog Sina 14. kolovoza 1974. Moje je vrijeme sad zavreno. arko elim, da se pouzdajete u me. Sad Vam ja kaem: Ne bojte se niega! Sad vam ja kaem: Nemajte nikakve alosti! Sad vam ja kaem: Ne budite protiv mene! Takvi su oni, koji me vie ne oekuju, jer sam kako oni misle u zakanjenju. Ne prihvaajte zlo dranje onih, koji se samo napola pouzdaju u me, jer su uplaeni. Ne povedite se ni za dranjem onih, koji se nee vie ravnati prema mojim razliitim porukama, jer kau, da se to, to sam najavila, ipak nije dogodilo. Ba naprotiv: Budite ljubazni i ponizni, budni i pripravni! Ne upliite se u pitanja, ali znajte ostati u mojoj ljubavi; pitanja ipak nita ne koriste!

Naprotiv, kad ste budni, nai e vas Uitelj pripravne, jer Njegov ponovni dolazak sada je apsolutno b l i z u . Ne bavite se pitanjima! Ostanite mirni budni pozorni! Ne govorite nita ali sluajte!

146

Ne postavljajte se na prva mjesta, ali budite prisutni! Ne inite nikakvih pogreaka, da ne biste dospjeti u oajne situacije, nego z n a j t e mo l i t i ! Ne predajte se alosti! Ne oitujte svoje alosti ili pobune, ili srdbe, ili ega tome slino, pa makar se neto dogodilo, to e vas potresti i uzbuditi. Ne ponaajte se kao luda djeca, ta vi ste ipak prijatelji Isusovi i Njegove Majke Marije. I nemojte biti tvrdi, nego ostanite b l a g i molim, znajte to ostati. Ne vladajte se tako, da se mi moramo alostiti, nego budite tjeitelji! Ne vladajte se tako, da budete daleko od mene, ja vas elim imati u svom srcu. Ne predajte se u neko tvrdo dranje, jer ja sam uistinu vaa Majka i ja sam blaga! I nemojte biti tjeskobni, jer vi ste ipak Moja djeca. Rijei Presvete Djevice na dan Njezina Uznesenja 15. kolovoza 1974. Sada je doao as, kad mogu rei svojim najboljim prijateljima, da ja stojim na elu nebeskih eta i da svi aneli sa Svetim Mihaelom Arkanelom stoje pripravni za borbu. Vi ste ve zapoeli bitku, a oni dolaze svojom prisutnou u pomo i ja sam ponosna zbog vas, koji ste znali demaskirat! neprijatelja i s njim se boriti; vi znate da sam ja Ona, koja mu gnjei glavu. Ali sad me on grize za petu, jer Crkva je u njegovim pandama i Zli se je domogao vlasti nad vama. Ali ja vam kaem, u tom boju protiv kneza tmina ja sam s vama i sad sam u alosti zbog tog okrutnog ugriza. Znajte, ja sam uvijek sve blie, a moj je neprijatelj ugroen sa svih strana, zato on sada podvostruuje svoje napore i zato je tako aktivan. On zna da su njegovi dani odbrojeni, ali konana pobjeda bit e na koncu svijeta. i sada jo nije as. Ali ve sada zadaje mu moja vojska ozbiljan poraz i za dvije generacije on e se ponovno pokazati u stanju agresije. Sad vam mogu kazati, da ta vojska, koja je spremna za bitku, namjerava da zapone, jer ona stoji pod mojim zapovjednitvom i ja vam kaem: Ja dolazim!

147

Sada vam ja velim, vi ste na krajnjoj granici katastrofe, jer sotona je prisutan da izvri veliko djelo unitenja prije svega onoga, to je dobro lijepo i pravo; to je Boje; to je za veu slavu Boju; to slui na ast mojoj osobi; jer njegova je mrnja dosegla dotle, da je to neopisivo. Ja vam kaem, moji najbolji prijatelji, vi ste vjerne i dobre sluge, koje e Uitelj nai pripravne kod svog ponovnog dolaska i koji ete imati udjela u Bojoj slavi i u Njegovu gospodstvu ljubavi u srcima. Iza ove poruke ne dolazi vie nijedna, to je samo znak s moje strane za vas, moji prijatelji, u taj blagdan Uznesenja. Htjela sam vam dokazati svoju ljubav. Htjela sam vam rei, da vas ljubim kao majka i da sam dola k vama da vas ohrabrim u toj mranoj noi u koju ste vi utopljeni. Ja vam kaem, da se ne alostite, jer ja sam na vaim vratima. Sad sam vrlo, vrlo blizu i ne alostite se, jer ja d o l a z i m . Budite bez ikakve brige i ne alostite se, jer radost u kunjama to je jedan od znakova Isusove prisutnosti u vama znajte se pokazati hrabrima i jakima... Ne propustite donijeti velike dokaze strpljivosti i odlunosti protiv posljednjih napadaja neprijatelja, a osobito nita se ne bojte, nego ostanite mirni strpljivi jaki posluni nadahnuima, koja vam dolaze od moga Presvetog Zarunika (Duha Svetoga), i ja vam kaem, da ete imati udjela u slavi Bojoj, jer ste se pokazali jakima i jer ste ostali vjerni. Ali znajte, da se ta situacija ne e produljiti, jer biste vi inae bili ustraeni od neprijatelja. Imajte pouzdanje u mene. Ne dajte da vas neprijatelj pobijedi i ne zapliite se u pitanja. Nego inite ono to vam ja s tolikom vanou kaem: Molite se meni, jer ja sam jedina, koja prinosim vae molitve svojem Boanskom Sinu. Sad vam kaem, djeco moja, molite krunicu, jer vi znate, da je to najbolji put, kojim ete nazvati svoju Majku. Ja vam kaem, ne zapustite tu molitvu, jer je bogata milostima za obraenje, a ne moe se niim nadomjestiti. Molitva vae krunice jako me raduje, a vas obasiplje dobroinstvima. Ja vam sad kaem: Budite bez ikakve brige, jer tim (brigama) ne mijenjate ba nita, nego zazivajte mene, da ja nastupim za vas. 148

Marija, Majka Boja, i Majka Crkve, koja je u periodi pogreba. 15. kolovoza naveer: Sad vam ja kaem, moji najbolji, ne zauzimajte nikakvo tvrdo dranje, jer mi time pripremate alost, budite naprotiv blagi kako to odgovara poslunoj djeci, koja mi prikazuju svoju ljubav. A sada ne dopustite da vas zahvate pande sotonine, dok ste daleko od mene; tada e vas to jako boljeti, kad mu se budete morali odupirati vlastitim silama. Naprotiv, pokaite se blagima ! ne drite se kao oni, koji kritiziraju i ne priznaju autoritet, ako je taj (autoritet) dobro izvravan. Jer sada je as pometnje duhova, i svaki misli da posjeduje istinu. A nju ima samo moj Boanski Sin, jer On je rekao Ja sam istina i On ima rijei vjenog ivota. Ali ja, koja sam Njegova Majka, ja vam kaem: Nemojte suditi, ne dajte se suditi daleko od mene. Ja vam obeajem, da vas neu ostaviti, ali razveselite me i oitujte mi svoju ljubav, da vas mogu braniti. Nemojte me izgubiti, jer vi ste u tami. Ja vas ljubim i ja u vas spasit!. Marija

Poruka Boga Oca Poruka Boga Oca preko posrednice poruka ljubavi i milosra Subota, 17. kolovoza 1974. Sada vam ja kaem: Ja sam u posljednjoj fazi moje periode pretkazne. Ja sam vjeni i svemogui Bog; Ja sam onaj, koji jest koji bijae i koji dolazi; Ja sam onaj, koji vas kanjava ali vas i ljubi; jer, kad ja sad ne bih zahvatio, bili biste izgubljeni.

149

Ja sam va Otac na Nebu i ne mogu vas ostaviti u ovom poloaju, jer vas zahvaaju pande sotonine. Ja vam sada kaem, vi ste moji najbolji, vi ste mi pruili velike dokaze svoje ljubavi i vjernosti. Vi ste mi pokazali ljubav i ustrajnost Vi ste me znali staviti na prvo mjesto, jer ste obratili panju na sredstva, koja sam ja upotrijebio, da vas pouim. Sada vam Ja kaem, da moja kazna upravo dolazi. Ja vam to samo kaem, da budete osvjedoeni o ozbiljnosti asa i katastrofi, to predstoji i koja e potresti svijet. Moja najbolja Glasnica kod vas Marija Majka Boja rekla vam je, to vam je imala rei, a sada vam Ja kaem: Ne opirite se ni na kakav nain, tada ete biti u mojoj pravednosti. Nego naprotiv, budite blagi, jer takvi e posjedovati zemlju. Ja vam kaem: Ostajte u mojoj ljubavi, i nita vam se zla nee dogoditi. Ja vam sada kaem, da je as kucnuo i da ete vi biti vrlo radosni u momentu, kad ete sebi polagati raune, da vam ja sada dajem svoju zatitu, i da ete vi otvoriti oi u noi, koja vas okruuje i u kojoj ete vidjeti kako nastaje novi dan. Vi ete tada imati veliko veselje i pjevat ete zahvalne pjesme na ast mog imena. A sada vam dajem svoj blagoslov sasvim poseban blagoslov u ovim asovima, koji vam preostaju, i ja vam kaem: Moja djeco, Ja sam va Otac! Predajte se samo u moje ruke, jer samo JA VAS MOGU SPASITI! Ja sam Bog Bog va Otac! (Ove smo poruke primiti iz Marijanskog centra Moulin de Rouillon, F-41120 Les Montils) Pobonost triju Zdravo Marija Isus je rekao: to koristi ovjeku da zadobije cijeli svijet, ako izgubi svoju duu. Te je rijei esto ponavljao sv. Ignacije Lojolski istiui, da je od svega najvanije postii vjeno spasenje.

elite li se spasiti? tujte Blaenu Djevicu Mariju, jer se nitko ne spaava bez njezina zagovora kod Isusa. Isprosite njezinu zatitu molei svaki dan Tri Zdravo Marije. Tu je kratku i jednostavnu pobonost objavila svetoj Matildi sama Majka Boja, dok je svetoj Gertrudi otkrila, da svaki put kada krani mole Tri Zdravo Marije na uspomenu privilegija koje je ona primila 150

od Presvetog Trojstva (vlast koju je podijelio Bog 0tac, Mudrost, koju joj je dao Bog Sin i Ljubav kojom ju je obogatio Duh Sveti), vlast, mudrost i ljubav prelaze iz njezinog Bezgrenog Srca u due onih koji je na ovaj nain aste i zazivaju i koji e imati njezinu zatitu za ivota i njezinu pomo na asu smrti. Zato je sveti Alfonzo Liguori posebno preporuivao molitvu Triju Zdravo Marija; sveti je pak Leonardo de Puerto Mauricio velikim arom propovijedao ovu pobonost govorei: Oh kako je sveto vrenje ove pobonosti! To je vrlo uspjeno sredstvo da se osigura spasenje. Takoer je asni sluga Boji, Luis Marija Badoin napisao: Molite svaki dan Tri Zdravo Marije, i ako na ovaj nain ustrajno astite Mariju, ja vam obeajem vjenu nagradu. Molite ujutro i naveer ovako: 1) Marijo, Majko moja, uvaj me od smrtnog grijeha, po vlasti, koju ti je podijelio Vjeni Otac! 2) Marijo, Majko moja, uvaj me od smrtnog grijeha po mudrosti, koju ti je dao Sin. 3) Marijo, Majko moja, uvaj me od smrtnog grijeha po ljubavi, kojom te je obdario Duh Sveti! irite ovu pobonost, jer tko spasi jednu duu, spasio je svoju (Sv. Augustin). S doputenjem crkvene vlasti Madrid, 1. sijenja 1958. S. L. Pouzdanje u Mariju Nalazimo u knjizi velikog hrvatskog katolikog knjievnika Petra Grgeca "Sveta Hrvatska na str. 194., slijedei dogaaj: Pouzdanje Hrvata u BDM bilo je poznato itavom svijetu. U starim je njemakim i francuskim knjigama zabiljeen ovaj istiniti dogaaj: Dne 1. sijenja 1648. godine bila je na granici Lotaringije, tri milje daleko od PontMonssona, jedna vadrona Hrvata opkoljena od satnije konjanikih lovaca. Jedan je Hrvat za drugim bio zaklan. Neki hrabri i bogobojazni Hrvat, kadet, bio je zadobio ve mnogo opakih rana, ali se je jo uvijek branio. Kad je jedan neprijatelj bio podigao ma, da mu raskoli glavu, povikao je on. "Pa makar vi bili jo okrutniji prema meni, ivota mi ipak ne moete uzeti, dok se ne ispovjedim, jer ja sam cijeli svoj ivot molio Mariju za tu milost!" Tako se i dogodilo. Ostavili su ga da lei u krvi. Poduprt pomou Majke Boje vukao se on gotovo dva sata daleko, dok nije napokon naao sveenika pred kojim se ispovjedio, a onda je umro.

151

Pisac poprauje to svoje pisanje opaskom: Ovu mi je biljeku iz svog kolektaneja odstupio preuzv. gosp. nadbiskup-koautor Dr. Alojzije Stepinac, koji ju je prepisao u Rimu iz jedne njemake knjiice. udo s hostijama (Posveene hostije izletjele iz ciborija) U kanadskim novinama Vers demain od sijenja-veljae 1971. godine, itamo sljedee: Jedne od posljednjih nedjelja u lipnju godine 1971., dogodilo se to kod upne mise u 7 sati u crkvi Beauceville, u provinciji Quebec. Svetu misu je sluio upnik Charles Eugene Houde (50 god.). Nakon to je ve izjavio da, prema odluci nadbiskupskog ordinarijata u Quebecu, imaju doputenje primati svetu priest na ruku, ree prije svete mise: Da ubudue izbjegnemo komplikacije, od danas pa nadalje svi ete vi primati svetu priest na ruku, to je bilo protivno uputama biskupa, koji su dati vjernicima slobodu kod primanja priesti. Kad je dolo vrijeme svete priesti, okrene se upnik s ciborijem u ruci prema vjernicima. Upravo je uzeo jednu hostiju i koraknuo da dijeli svetu priest. Tada se podigoe same od sebe posveene hostije (oko pedesetak) iz ciborija i lebdjele su u zraku i razdijelie se oko celebranta po zraku, zatim polagano padoe na pod. upnik Houde bio je zbog tog dogaaja toliko potresen, da je ostao nepokretan stajati nekoliko minuta, blijed od uasa, a zatim, kao od neke unutarnje pobude, ree vjernicima. Od sada doite k sv. priesti i primajte svetu hostiju na jezik, a ne na ruku, jer dragi Bog nam je dao znak. Zatim sveenik klekne i pokupi hostije s tepiha i podijeli svetu priest. Kad se je vratio u sakristiju ree: Nikada vie u svom ivotu neu dati svetu priest na ruku. Kad sam primila gornju obavijest, mislila sam kao i kod drugih objava i prorotava: Moe biti da je tako, ali vrsto vjerovati u to moglo bi se istom onda, kad bi ovjek imao dokaze da je to doista tako! Uskoro zatim bilo mi je reeno od jedne due iz istilita: udo s hostijama u Kanadi istinito je i ti e uiniti veliko veselje Spasitelju, ako to razglasi. To mi je bio dovoljan dokaz za istinitost uda i zato sam duna da ga rairim. Ja znam da taj dopis nee biti primljen od sviju s dobrom voljom, ali svaki je u savjesti odgovoran prema tome kako je primio. Ja osobito duna sam tu vijest rairiti i istinu kazati. Maria Simma iz Sonntag (Voraiberg)

152

Leon Theunis Ukazanja Marijina u Bohan-u Flamanske novine i asopisi javljaju ima tome ve nekoliko mjeseci o izvanrednim dogaajima u Mortselu, predgrau velikog lukog grada Antwerpena (Belgija). Nastojimo ovdje bitno iz tih vijesti sreeno prikazati. Dogaaji se odvijaju oko nekog namjetenika belgijske telefonskotelegrafske slube, Leona Theunisa, koji stanuje u Mortselu, Berthoutstraat 1. Leon Theunis bio je u svojoj mladosti vrlo poboan i revan, ali je poslije malo pomalo, kao to i mnogi ljudi u velikim gradovima, izgubio put prema Crkvi. Ipak, on je jo uvijek cijenjen kod svojih poznatih kao ispravan ! astan ovjek i kao savjestan namjetenik u svom zvanju. Dogaaji su zapoeli u listopadu 1967. Leon Theunis proveo je svoje ferije s prijateljem iz Blakenberga u Ardennendorf Bohan, na jugu Belgije u blizini francuske granice. Kad su se vozili autom, htjeli su se povratiti u svoju ferijalnu kuu, kad oba ugledaju na rubu puta ispod jabukova stabla sjajan u bijelo obuen lik neke gospoe. Oni se zaustavie, da tonije pogledaju tajanstvenu pojavu. Bila je to Marija, Presveta Djevica! O tom nije bilo nikakve sumnje jer su oba vidjela kako je ta svijetla figura lebdjela u divnom sjaju prema nebu i ieznula. ak i iza toga vidjee oba kako se jo diu prema nebu snopovi svijetla. Leon Theunis i njegov prijatelj bili su potreseni. Vratie se u svoj ferijalni dom, ali idueg dana potrae isto mjesto gdje im se Marija ukazala. Pooe do jabunog stabla i ugledaju u travi, gdje je Marija stajala, kako lei jedna krunica, koja ieznu, kad su je htjeli podii. Ti dogaaji nisu vie dali Leonu Theunisu nikakva mira. Nakon nekoliko dana prekide on svoj dopust i vrati se u Mortsel. Iza toga kroz vie sedmica nije se dogodilo nita izvanredno. Tad se je morao Leon Theunis podvri operaciji i neko je vrijeme proveo u bolnici sv. Kamila u Antwerpenu. Malo vremena prije nego to je bio otputen iz bolnice ugleda nou kako nad njegovim krevetom lebdi mala svijetla kugla. Kugla se kretala prema vratima. Leon Theunis ustane i slijedi kuglu i ona je lebdjela iz sobe na hodnik, on ju je pratio; zatim je lebdjela preko prozora iznad krovova kua prema crkvenom tornju; Leon Theunis gledao je za njom kroz prozor kako je svijetlei stajala nad jednim crkvenim tornjem i tada se ugasila. Theunis je shvatio: on mora ii natrag u crkvu! Nakon to je bio otputen iz bolnice postao je Leon Theunis ponovo dobar kranin, koji je opet iao redovito k svetoj misi i k svetim sakramentima. Sad zapoee ukazanja Marijina Leonu Theunisu. Privremeno to su bila samo ukazanja i to kod kue, najvie nou ! to bez poruka. Leon Theunis

153

nije se od poetka usudio ni s kim o tom govoriti, samo je povjerio svojoj supruzi to je vidio. Istom kasnije zapone Marija njemu govoriti i izjavljivati mu svoje elje. Tako mu je rekla 21. travnja 1972., u 4 sata ujutro: Veliaj moje ime i objavi ga! 12. svibnja 1972. uo je Theunis jedan muki glas, koji je kasnije upoznao kao glas Gospodinov, koji mu ree: Ne boj se, govori i ne uti vie! 13. svibnja, u 4 sata, ree mu Marija: "Da se uvijek toga sjeti da sam ja kod tebe, postavi ovdje jedan kip, takav kakvu me vidi, i naini ovdje jedno mjesto molitve. Sad se obrati Leon Theunis kiparu De Brouwer, koji naini prema njegovim podacima Marijin kip; taj je onda bio postavljen u sobu obitelji Theunis. 14. svibnja 1972., u 16 sati. vidio je Leon Theunis Mariju prvi put u crkvi sv. Terezije u Mortselu. Ondje, gdje je visjela jedna Marijina slika iznad bijele hortenzije, pokraj jedne palme, pokaza mu se Marija i ree: "Moli jo vie! 16. svibnja pojavi se Marija ponovo u crkvi sv. Terezije. Njezin je smijeak bio pun nadnaravne miline, a njezin je glas odjekivao kao nebeska muzika: Leone, doi sutra u isto vrijeme ovamo. Ja u biti ovdje! 18. svibnja poe Theunis Lurdskoj spilji u Edegen. Dok je ondje molio, pojavi mu se Marija i ree: "Ne boj se i moli jo vie! 21. svibnja ree Presveta Djevica: Mi emo ekati tako da svijet osjeti da radi naopako!" Kad je vidjelac zamolio Mariju, da mu ozdravi oi, jer mu vid sve vie slabi, ona mu odgovori, da to nije potrebno, da on i tako naskoro ne e vidjeti svijeta. Ipak ona zamoli: "Dovedite ovamo jednog bolesnika, koji ima pouzdanje, moli, i mi emo ublaiti njegovu bol! 29. svibnja ree Marija: Moli, moli, moli jo vie i misli na svoje obeanje!" To se obeanje odnosi na jednu kapelu, koju eli Leon Theunis sagraditi na elju Marijinu na mjestu prvog ukazanja. 31. svibnja iza jednog izvanrednog uslianja molitve: Sumnja li jo? imaj vie pouzdanja! Moli jo vie! Mi emo usliati tvoje molitve! Doi u jo esto k tebi! Ali Leon Theunis nije ve dvije sedmice imao ni jednog ukazanja; nije takoer uo Marijina glasa. Bio je ve pomalo uznemiren; ali 14. lipnja ree mu Marija: Sad treba da uini o emu si u svojoj mladosti sanjao: Predati se u slubu Gospodina Boga i moga Sina! Jer On te je izabrao za svoju slubu. Ustraj u molitvi, ini pokoru, jer jo mnogo toga te eka! Ponienja i kunje bit e jo tvoj dio. Ali ipak ustraj; moli, moli 154

jo vie i predaj se potpuno meni na slubu i na slubu mom Sinu. Jednom e ti voditi jedan narod! 21. lipnja. u 16 sati: Ja sam Majka sviju vas, Kraljica svijeta! Te je rijei Leon Theunis ve jednom itao, kad je u jednom gledanju vidio unutranjost kapele, koju e graditi u Bohanu.

4. srpnja 1972. vidio je Leon Theunis Mariju, ali u isto vrijeme selo Bohan i kapelu, koja se mora ondje izgraditi. Kod toga Marija ree: Sjeti se svog obeanja! 5. srpnja ukae se Marija i kraj nje zemaljska kugla sa suncem povrh nje. Ali sunce se lagano ugasi, i odmah bude sve u tami. A Marija kod toga ree: Moli, moli mnogo! Potakni i druge na molitvu i doi esto ovamo! Istoga dana, u 18 sati: Ja u biti uvijek kraj tebe! 10. srpnja, rano ujutro, gledao je Theunis Mariju u blistavom svijetlu. Ujedno je vidio kroz kratko vrijeme i kapelu, koja e se graditi u Bohanu. Marija ree: Doi u 9 sati natrag! Zatim iezne. U 9 sati istoga dana vidje Theunis jo jednom Mariju. Taj put opet sa zemaljskom kuglom i suncem. Sunce opet utrne, a zemlja uroni u tamu. Marija ree: Dovedi ovamo mnoge da ovdje mole! U noi od 24. na 25. srpnja bacao je avao Leona Theunisa na krevetu amo tamo. Zli mu ree: Postoji dodue jedan Bog. Ali moja je mo jaa i ivot u grijehu je ugodniji. Mnoge ene, svjetske radosti, to ti sve mogu dati. Uini kraj svojoj bogobojaznosti! U svojoj tjeskobi posegnuo je Leon Theunis za svetom vodom, ali je nije naao. Mislio je, da je sanjao. 25. srpnja ree mu Marija: "Nije to bio nikakav san. Ali eka te teka borba. Ustraj u molitvi. Ja u ti pomagati i uvijek biti uza te. 30. srpnja pozove Marija vidioca rukom i ree mu: "Doi blie; da ti oduzmem svaku sumnju. Theunis klekne i Marija stavi svoju desnu ruku na njegovo desno rame ! nastavi. Ja sam Majka sviju vas, Kraljica svijeta. to god Ti hoe rei ili initi, treba da to ini u nae ime. Theunis osjeti kod toga ugodnu toplinu to je dolazila k njemu iz njezina sjajnog svijetla. Bit e ti dan jedan znak. Ustraj u molitvi i dolazi jo mnogo ee ovamo. Marija je nosila danas na lijevoj ruci krunicu, ija su zrnca blistala kao dijamanti. Na Boi 1972. primi L. Theunis od Marije 155

posebnu zapovijed da moli, i da ini pokoru, da odvrati kaznu Boju (Strafgericht Gottes). 30. prosinca bude mu javljeno da ta kazna Boja prijeti posebno gradu Nimwegen (u Holandiji). Sline poruke primi Theunis 16., 21., 23. i 26. veljae. Vidjelac primi kao zadau da organizira u Nimwegenu 14. kolovoza 1973. dan zadovoljtine (naknade), da odvrati od Nimwegena nesreu koja mu prijeti. Taj molitveni pokorniki dan bio je odran koliko su to prilike doputale. 1. kolovoza 1973. ukaza se Marija ujutro u 8 sati i najavi novo ukazanje za 9 sati. Kod toga drugog ukazanja razgovarala je Marija gotovo pola sata s vidiocem. Te Marijine rijei vidjelac je odrao u tajnosti. Moda se odnose na veliki, Kazneni Sud. koji Leon Teunis vrlo brzo oekuje. Ta kazna, prema iskazima Leona Theunisa, ne e biti djelo ljudskih ruku, nego djelo Boje Pravde. Preostat e jo samo mala eta vjernih. Radi toga opominje nas Marija na obraenje i molitvu. Leon Theunis je ipak rijei "Tajne pohranio u jednoj zapeaenoj omotnici kod jednog notara. 7. kolovoza pokae se Marija ujutro opet s blistavom krunicom. Nije govorila nita. U 15,15 sati istog dana pojavi se opet i ree: Mi smo ovdje da dademo znak! U taj as otvori ponovno svoje oi, jedna teko bolesna gospoa, koja je ve dugo onesvjeena tu leala, a bila je posebno Mariji preporuena. 9. kolovoza ree Marija vidiocu: ini tako dalje i bit e uslian! Zatim ugleda Theunis ponovo zemaljsku kuglu s ugaenim suncem. Naskoro e sve razumjeti!" Toga 9. kolovoza plakao je Marijin kip u stanu obitelji Theunis prvi put. Sedam prisutnih vidjelo je kako teku suze iz Marijinih oiju na odijelo. To plakanje trebalo je zapravo biti znak, to ga je Marija vidiocu ve vie puta najavila. 11. kolovoza uo je Theunis Marijin ohrabrujui glas: Ja sam uvijek kod tebe. Mladi, sva ponienja i kunje teke su da ih podnese! Podnaaj ih za nas. Ti ipak ne bi drugaije ni mogao. Jer sve to bijae volja Boga Oca, koji ti je dao da stvarno razlikuje zlo od dobra. Otac daje samo, to on dri da je dobro za njegovu djecu. Ukrasuj od danas koliko najvie moe moju sliku i brini se da budu to sveanije proslavljeni dani, koji su posveeni mojem imenu i mojem uznesenju na nebo. Jo nije prekasno, ali je krajnje vrijeme! 15. kolovoza 1973. nalo se mnotvo ljudi u crkvi sv. Terezije, da poaste Mariju. Tada zauje kratko prije propovijedi Marijin glas: Zahvali! Jednom e ti biti jedan od voa Bojega naroda. Theunis je plakao od unutarnjeg uzbuenja. Tada je govorila Marija: I mi plaemo, ali radi zla, to nam je uinjeno. Nastavi obraati ljude! 2. rujna ree Marija Leonu Theunisu u Bohanu na mjestu prvog ukazanja: Vjerojatno da ne e vie gledati kako cvate ova jabuka.

156

5. rujna, rano u 4 sata, vidio je Theunis sliku N. D. Gospe Fatimske, ali njezin se izgled mijenjao i odmah postade kao ukazanje Marije u Mortselu. Kod toga Marija ree: Ma kako se ja pokazivala, i ma kako ja bila naslikana, ja i ostajem jedina prava Majka Isusa Krista, Kraljica svijeta, Majka sviju vas. 9. rujna plakao je opet Marijin kip, oko 10,30 sati, u prisutnosti petnaest svjedoka, i Marija kod toga ree: Ja prolijevam ove suze kao dokaz, da sam doista kod vas, i od boli to me svijet nee primiti, usprkos svega moga truda da ga spasim i da mu pomognem. 11. rujna: Ja stojim kraj tebe. Moli, moli mnogo i znaj, da je tebe Gospodin izabrao za jednog od svojih izabranih. Vrijeme je prolo. Radi to najbre moe, da se sve tako brzo razvije, kao snjena kugla. (kugla u snijegu brzo se kree i biva sve vea). ovjeanstvo je izazvalo Boji gnjev i srdbu. Mi moramo pokuati da odvratimo Boji bi, da spasimo ovjeanstvo. Ta ono je od Boga stvoreno. Pokai se dostojnim da primi Gospodina, jer u njegovo ime moram ti rei, da on dolazi k vama. Izaberi dakle one, koji su po tvojem miljenju dostojni, da slue Gospodinu. 21. rujna ree Marija Leonu Theunisu opet u Bohanu na mjestu prvog ukazanja: Ja u naskoro morati ostaviti zemlju. Na temelju tih rijei bojao se Leon Theunis, da ne e vie vidjeti Marije. Ali 1. listopada, ujutro u 8,30 sati, pokae mu se Marija ipak opet, i to u crkvi. Ona je bila vrio alosna i nosila je crni veo. Ona ree: Tako velika crkva a ipak tako malo ljudi dolazi... Prije nego to ostavim zemlju, hou te jo vrlo ivo zamoliti: Upozori ljude neka koliko najvie mogu razmatraju muke moga Sina i neka dnevno mole krunicu, jer tko mene asti, asti mog Sina. Moli ljude neka izbjegavaju to vie mogu oholost, neka ostanu ponizni i jednostavni i neka u svemu priznavaju svemogueg Stvoritelja. Potrudimo se svi zajedno da ublaimo Boju srdbu, da spasimo ovjeanstvo, koje je ipak njegovo stvorenje. Ja znam, sine moj, da si juer bio razoaran, jer vrijeme nije bilo bolje. Mi hoemo taj dan uzeti kao dan pokore za grjenike, i ja hou obeanju moga nebeskoga Sina dodati jo i svoje obeanje: "Ja u uistinu "male due" uzeti u kraj, koji sam uzela pod svoju osobitu zatitu! Te zadnje reenice odnose se na skup tako zvanih malih dua u Karmelskom samostanu u Chevremontu kod Ltticha u proloj nedjelji, 30. rujna 1973. Udruenje malih dua nastalo je uslijed Gospodinovih objava jednoj mistikoj dui Margariti" koja je poznata po svojoj knjizi Poruka Miiosrdne Ljubavi malim duama. Kod tog sastanka u Chevremontu dao je

157

Spasitelj preko svoje milostima obdarene Margarite prisutnima jedno posebno obeanje. 9. listopada plakao je opet Marijin kip u stanu L. Theunisa. Kod toga je bilo prisutno preko stotinu osoba, od kojih oko 50 sveenika; svi su se mogli uvjeriti o istinitosti toga uda sa suzama. 13. listopada zauje Theunis, nakon to je primio svetu Priest, glas Gospodinov: Vjeruj stvarno u mene i daj mi se potpuno u slubu! 23. listopada pojavi se Marija kao Kraljica svijeta, okrunjena u moru svijetla. Ona je govorila: Svemogui Otac, moj Sin i ja gledamo s dopadanjem na to to ti ini. Moli, moli mnogo i isprosi mnogo vie. Jer ti to doivljava da te Svemogui Otac i ja usliavamo i da smo ti milostivi. Pohodi koliko najvie moe mnoge sveenike i moli ih u ime moga Sina da tono izvravaju svoje dunosti koje su slobodne volje preuzeli i da sa svoje strane opomenu druge sveenike da to isto ine, jer Gospodin e odbaciti one, koji ne slijede vjerno Njegovu Rije. I Gospodin e sam oznait! svoje uenike koji e Njegovu volju i Njegov zakon navijetati.

24. listopada molio je L. Theunis pred Marijinom slikom za posebne milosti. Tada se rasvijetle listovi palme to ondje stoji i pred tim se pokae nebeska Majka, okrunjenja kao Kraljica svemira. Leon Theunis ree, da nikakve rijei ne bi mogle opisati Marijine ljepote, i da on ne pozna nikakav ljudski glas, koji bi bio tako divan, tako kristalno jasan kao glas Marijin. Marijine rijei glasile su: Nebeski e ti Otac dati posebnu snagu, koju ti u Njegovo ime smije upotrebljavati. Tada se pokae Marija Theunisu kakva je bila, kad Ju je prvi put vidio u Bohanu i ree: Proiri koliko vie moe i to bre moe moju sliku; i na onim obiteljima gdje e moja slika biti tako aena, poivat e moj posebni blagoslov. Leon Theunis znade takoer javljati da mu katkad dosauje avao. On tada osjea uasan smrad i uje sotonin glas, koji mu obeaje velike stvari, ako zanijee istinitost ukazanja. 31. listopada 1973. zapone Marijin kip opet plakati, ali taj put tekle su krvave suze iz Marijinih oiju na njezinu odjeu. Kako je Marija plakala 9. kolovoza, 9. rujna i 9. listopada, mnogi su vjerovali, da e Marija ponovo plakati 9. studenog. Na tisue vjernika, a takoer i znatieljnika, doli su radi toga 9. studenog u Mortsel, da doive udo. Leon popusti eljama tisua i postavi kip u vrt blinjega Karmelskog samostana pokraj crkve sv. Terezije. Ve u noi stajalo je na tisue ljudi i gledalo napeto na osvijetljeni Marijin kip. Vjerovalo se naime, da e se udo dogoditi nou u 3 sata. Mnogi su molili, svi su ekali, ali nita se nije dogodilo! Oekivano udo je izostalo. Zato? Tajna Boja! Marija nije nita obeala za taj dan. udesa se ne dogaaju bezuslovno tada, kada ih mi oekujemo.

158

U svakom sluaju te noi i toga dana mnogo se molilo, i svjedoci uda krvavih suza od 31. listopada imali su priliku da ispripovijedaju to su vidjeti. Leon Theunis znade jo kojeta o iduim dogaajima, ali tih tajni ne smije izdati. On oekuje to se toga tie, znak od Marije, da objavi i posljednje velike poruke. R. E. (jedan belgijski sveenik) Papa o Krunici Iz apostolske pobude Pape Pavla VI. o krunici) 42. Zadrimo se, asna brao neto na obnovi ove pobonosti koju zovu izvadak iz cijelog evanelja, a to je krunica Blaene Djevice Marije. Nai prethodnici posveivali su toj molitvi mnogo pozornosti i posebnu skrb. Ponovo su poticali vjernike da mole esto krunicu. Trudili su se da se rairi. Tumaili su njezin sadraj; izjavili su, da je ta molitva posebno prikladna za razmatranje, koja je istovremeno slavljenje Boga i molba. Uzdizali su njezinu uspjenost za napredak u kranskom

ivotu i za pridobivanje dua. Mi smo takoer ve u prvoj javnoj audijenciji (13. srpnja 1963.) u nagovoru izjavili, kako cijenimo molitvu krunice. Kasnije smo u raznim prigodama naglaivali njezinu vanost, posebno tada, kada smo za vrijeme jezovite stiske i nesigurnosti izdali okrunicu Kristova Majka (15. rujna 1966.) neka se obavljaju gorljive molitve Majci Bojoj sv. krunice, da bi od Boga izmolili mnogo dobroga mira. Tu okrunicu slijedilo je apostolsko pobudno pismo Kad se vraa mjesec listopad (7. listopada 1969.). da bi se podsjetilo na etiristogodinjicu apostolskog pisma Pape su imali obiaj u kojem je na predasnik Pijo V. rastumaio molitvu krunice i dao joj oblik, koji je do danas sauvala. 43. Nae neprestano zanimanje za dragu nam krunicu sklonulo nas je, da smo s veom pozornou pratiti razne kongrese koji su u posljednjim godinama pretresali duhovno-pastirsko znaenje krunice u dananje vrijeme. Prireivali su ih za molitvu krunice oduevljena drutva i ljudi, kojima je ta molitva veoma pri srcu. Uestvovali su na tim kongresima biskupi, sveenici, redovnici i laici; odlikovali su se provjerenim strunim znanjem i pouzdanim crkvenim osjeajem. Meu njima asno spominjemo sinove sv. Dominika, dugogodinje uvare i pospjeioce te tako spasonosne religiozne vjebe. Radu tih zasjedanja pridruila su se ispitivanja povjesniara, koji su pokuali nai prvotni oblik krunice, ne moda iz samo arheolokih namjera, nego zato, da bi shvatili njezinu izvornu zamisao, prvobitnu mo ! bitnu grau. Sva ta zasjedanja i

159

ispitivanja dobro su osvijetlila temeljne karakteristike i bitni sastav krunice, te njihov meusobni odnos. 44. Tako je na pr. u jasnijem svijetlu zasjao evaneoski karakter krunice. Iz evanelja, naime, uzima objave pojedinih tajni i glavne obrasce. Uz radosno-sveani aneoski pozdrav i uz Bogu odani Marijin pristanak uzimaju vjernici iz evanelja duhovno raspoloenje u kojem neka pobono mole krunicu. Skladnim ponavljanjem aneoskog pozdrava postavlja krunica pred nas jednu od temeljnih evaneoskih tajni, naime utjelovljenje Rijei; i tu tajnu razmatramo u onom odluujuem trenutku, kad ju je aneo objavio Mariji. Krunica je, dakle, evaneoska molitva, kako je dandanas vie nego ikada nazivlju duhovni pastiri i strunjaci. 45. Dolo je takoer do lakeg razumijevanja, kako ureeno i postepeno razvijanje molitve sv. krunice osvjetljuje sam nain kojim je Boja Rije po milosrdnom zakljuku posegnula u ljudsku povijest i dovrila djelo spasenja. Krunica, naime, po odgovarajuoj razvrstanosti razmatra glavne spasonosne dogaaje, koji su se izvrili u Kristu: od tajne djevianskog zaea i Isusova djetinjstva tamo do vrhunskih uskrsnih dogaaja, naime, spasonosne muke i uzvienog uskrsnua i dalje do onih plodova, koji su na duhovski dan obogatili Crkvu koja se raala i Djevicu Mariju, samo tada, kada je iz tog zemaljskog progonstva bila duom i tijelom uzeta u nebesku domovinu. Takoer je dolo u svijest, kako podjela tajni krunice u tri dijela ne samo slijedi sasvim vremenske uzastopne dogaaje, nego prije svega odsijeva uzorak prvotnog objavljivanja vjere. Povrh toga krunica prikazuje Kristovu tajnu na isti nain, kako ju je gledao sv. Pavao, kad je u sveanoj himni u pismu Filipljanima, opisao Kristovo unitenje smrt i uzvienje (2,611). 46. Poto se, dakle, krunica oslanja na evanelje i usredotouje se na tajnu utjelovljenja i spasenja ovjeanstva, moramo tu molitvu imati za takvu kako je ona i oblikovana: potpuno kristoloki. Ono, to je za krunicu posebno znaajno, litanijsko ponavljanje Zdravomarija, postaje neprestano navaljivanje na Krista, na koga se kao na posljednji cilj odnosi aneoska objava i pozdrav Kristovoj Majci: Blagoslovljen plod utrobe tvoje (Lk 1,42). Jo vie, ponavljanje rijei Zdravo Marijo, jest kao potka, kao lanac oko kojeg se snuje i odvija razmatranje tajne. Taj Isus, naime, koga svaki aneoski pozdrav spominje, jest upravo isti, koga uzastopno navedene tajne postavljaju pred nas kao Bojeg Sina i kao Sina Djevice, roenog u betlehemskoj spilji; darovanog po Majinim rukama u hramu; kao djeaka, zagrijanog za to to pripada njegovu Ocu; kao Spasitelja ljudi, koji u vrtu trpi smrtnu borbu; koji je bievan i trnjem okrunjen; koji nosi teret kria i na Kalvariji umire; kao uskrsnulog od mrtvih i uzalog u slavu Oevu, da bi poslao darove Duha Svetoga. Svima je poznato, da je nekada bio obiaj a to u raznim zemljama jo i danas traje da se u svakoj Zdravomariji iza imena Isus doda reenica, koja se odnosi na odreenu tajnu, s tom namjerom, da bi razmatranje dobilo oslonac i da bi se duh slagao s rijeju.

160

47. Upravo tako dola je u svijet najhitnija potreba, da osim poklonstvene i molbene vrijednosti istaknemo jo jedan drugi sastavni dio krunice: razmatranje, kontemplaciju! Ako toga nema, krunica je nalik tijelu bez due i postoji opasnost da bi takva molitva krunice postala samo mehaniko ponavljanje obrazaca, to bi se protivilo opomeni Isusa Krista, koji je rekao: Kod molitve ne blebeite kao neznaboci; misle, naime, da e biti usliani poradi svojih mnogih rijei (Mt 6,7). Krunica po svojoj biti trai da se odvija u mirnom ritmu molitve i produbljenog duhovnog zrenja. Tako se molilac lake zadrava u razmatranju tajni Kristova ivota i gleda ih oima i srcem One, koja je bila najblia Gospodinu, i tako mu se otvara nedokuivo bogatstvo tih tajni. 48. Po znanstveno utvrenim injenicama u nae su vrijeme postati oigledniji odnosi izmeu liturgije i krunice. S jedne strane, pokazalo se jasnije, da krunicu treba da cijenimo kao mladicu, koja je potjerala iz drevnog stabla liturgije, zbog ega je dobila naziv Marijin psaltir, te se pomou nje jednostavni vjernici mogu pridruivati hvalospjevima i molitvama slavne Crkve. S druge strane, pobuuje pozornost to, to je krunici porasla vrijednost pri kraju srednjeg vijeka, kad je poeo propadati liturgijski duh i meu kranima se pojavilo otuivanje liturgiji u korist uvstvenoj pobonosti prema Kristovoj ovjejoj naravi i prema Djevici Mariji. Ako je jo nedavno kod nekih mogla nastupiti elja, da se krunica pribroji k liturgijskoj slubi u Crkvi, dok su meutim drugi, u brizi zbog pogrjene prolosti neopravdano zanemarili tu molitvu, to pitanje lako je rijeit! u svijetlu smjernica II. Vat. koncila. Taj je u konstituciji Sveti crkveni sabor odredio: Liturgijsku slubu u Crkvi i molitvu krunice nije doputeno stavljati u protivnost, ali isto tako i ne izjednaivati !h. Svaki je oblik molitve to plodniji, to vie ouva svoj karakter i svoj vlastiti oblik. Kad je bila potvrena vea odlika liturgijske slube u Crkvi ne e biti teko spoznati, da je krunica pobona sluba u Crkvi koja se s lakoom moe uskladiti s liturgijom. Liturgija i krunica imaju zajedniki karakter: hrane se svetim Pismom i potpuno se usmjeravaju na Kristovu tajnu. Iako na bitno razliitim ravninama, ipak se isto tako anamneza u svetom bogosluju kao to i promiljeno razmatranje u krunici suu oko istih spasiteljskih dogaaja, koje je izvrio Krist. Liturgija ini da su pod zastorom znamenja prisutne najvee tajne naega spasenja, koje takoer i na tajanstveni nain djeluju. Krunica pak, u pobonom razmiljanju te tajne, poziva molitelja da je se sjeti i potie njegovu volju da iz nje uzme smjernice za ivot. Kad smo ustanovili tu bitnu razliku, svatko lako vidi, da je krunica pobonost, koja ima svoj izvor u liturgiji i po svojoj narav! takoer vodi k njoj, ako je molimo u skladu s njezinom prvotnom zamisli, ali praga liturgije ne prekorauje. Time to pribliuje razumu i srcu vjernika Kristove tajne, moe razmiljanje tajni krunice vjernike najbolje osposobiti da slavi te tajne u liturgiji, a takoer i za to da ih se jo i kroz dan sjeamo. Ipak je pogreno, ako se krunica moli za vrijeme liturgijske slube u crkvi, to se, na alost, ponegdje jo i sada dogaa. 49. Krunica Blaene Djevice Marije, kako ju je po predaji primio na predasnik sv. Pijo V. i svojom je vlau uredio, sastoji se iz razliitih dijelova, koji su organski meusobno povezani. To su:

161

a) U duhu s Marijom ujedinjeno razmiljanje o spasiteljskim tajnama, koje su mudro rasporeene u tri kruga. U njima se sjeamo radosti zbog Mesijinog dolaska, alosti Kristova otkupiteljskog trpljenja i uzvienja od mrtvih uskrsnuloga Krista, uzvienja koje obasjava Crkvu. To razmiljanje po svojoj naravi potie duh k zakljuku, koji usmjeruje svagdanji ivot. b) Gospodinova molitva Oe na, na kojoj se zbog njezine neprocjenjive vrijednosti temelje sve kranske molitve, koje od nje primaju svoje dostojanstvo i sve njezine razliite oblike. c) Litanijama nalik nizanje Zdravomarija. koje se sastoji iz aneoskog pozdrava Mariji (Lk 1,28) i Elizabetinog blagoslivljanja (Lk 1,42), dodana je ponizna molitva Crkve: Sveta Marijo ... Ponavljanje aneoskog pozdrava posebna je karakteristika krunice. Broj Zdravomarija u tipinom i punom obliku sto-pedeset predstavlja slinost s psaltirom i sie ve u poetak te pobonosti. Ipak, taj broj, po ustaljenom obiaju, razdijeljen u desetke, koje dodajemo pojedinim tajnama, rasporeen je u tri ve spomenuta kruga. Tako dobivamo poznati vijenac od pedeset Zdravomarija, koji je primljen u upotrebu kao obina mjera za tu religioznu vjebu i prela je u narodnu pobonost koju su pape odobrile i obdarile mnogim oprostima. c) Hvalospjevom Stava Ocu u skladu s opom usmjerenosti molitva u poast trojedinog Boga, iz kojega, po kojem i za kojega sve postoji (Rim 11,36). 50. To je sastav krunice. Svaki dio izmeu njih ima svoju vlastitost, koja mora, ako je pravilno shvaena i cijenjena, odsijevati u moljenju krunice, tako da e ta pobonost izraavati sve svoje bogatstvo i arolikost. Molitva krunice bit e ozbiljno uvaena kod Gospodinove molitve; zanosna i uzviena u mirnom redoslijedu Zdravomarija; molitva razmatranja kod paijivog razmiljanja o tajnama; molitva pronje u prozbenoj molitvi; proeta s dubokim aenjem, kad izgovaramo slavospjev. Tako mora biti uvijek pa molili krunicu na bilo koji nain: bilo posebno kad katolik moli sam, u tajnosti, u duhu zdruen s Gospodinom; bilo zajedniki, kako je to u obiteljskom krugu ili kad se krani sakupe da bi ostvarili uvjete za posebnu Boju prisutnost (Mt 18,20); bilo javno naime kod skupova, na kojima se skuplja crkvena zajednica. 51. U novije doba oblikovale su se neke nove pobonosti, koje su dobile nadahnue iz krunice. Meu njima rado bismo spomenuli i preporuili one, koje uobiajeno bogosluje rijei unose neki sastav krunice Blaene Djevice Marije, kao to je razmatranje tajni i liturgijsko ponavljanje Zdravomarije. Taj sastav dobiva na taj nain najjae osvjetljenje; te tajne su ukljuene u itanje sv. Pisma i u homilijsko tumaenje, okruene trenucima tiine i osvjeene pjevanjem. Veselimo se kad vidimo kako su te vjebe pomagale omladinskim udruenjima i pokretima, da u obilnijoj mjeri zahvaaju iz bogatstva krunice i na taj nain vie cijene izvornu molitvu. 52. Nastavljajui to, za to su se nai predasnici zauzimali silno preporuujemo molitvu krunice u obiteljima. II. Vat. koncil jasno je naglasio,

162

da e se obitelj, prva i ivotna elija drutva, u meusobnoj ljubavi svih lanova i u zajednikoj molitvi k Bogu, otkriti kao domae svetite Crkve. Konano jo, ako zajedno mole kao nekakva domaa Crkva, ako njeni lanovi svaki u skladu sa svojom zadaom i poloajem, zajedniki pospjeuju pravednost ako vre djela milosra, ako se posveuju slubi svoje brae, ako uestvuju u apostolskom radu u iroj mjesnoj zajednici i djelotvorno se ukljuuju u njezinu liturgijsku slubu u Crkvi. Konano jo, ako zajedno mole. Ako toga nema, onda treba rei, da obitelji manjka karakteristinost kranske obitelji. Zato je potrebno nastojat! svom silom, da se, zgodno, nanovo otkrivenom teolokom poimovanju obitelji kao kune Crkve, opet uvede zajednika molitva u obitelji. 53. U skladu sa smjernicama sveopeg crkvenog koncila Ope ureenje molitvenog bogosluja opravdano se ubraja obitelj u zajednicu kojoj se preporuuje da zajedniki obavlja duhovne asove. Prikladno je, da obitelj, koja je kao domae svetite Crkve, ne moli zajedno samo openite molitve, ve da po mogunosti obavija takoer i koji dio molitvenog bogosluja i time se tjenje ucijepi u Crkvu. Stoga se ne smije nita propustiti to pomae da bi se ta uputa sve vie i vie s radou ostvarila u kranskim obiteljima. 54. Ali odmah iza obavljenih liturgikih dnevnih asova u emu moe obiteljska molitva postii vrhunac bez sumnje krunicu treba ubrojiti medu najodlinije i najdjelotvornije zajednike molitve, kojima je pozvana kranska obitelj. Rado zamiljamo i ivo elimo, da bi lanovi obitelji esto i rado upotrebljavali krunicu, kad se skupe na molitvu. Svjesni smo da dananje primijenjene ivotne prilike nikako nisu ugodne za takvo skupljanje obitelji. Ako se pak skupe, iz raznih je uzroka teko da bi se ti sastanci primijenili u priliku za molitvu. Bez dvojbe to je muan posao. Ali kranin ima tu zadau da ne podlijee tekoama ma kakve one dole, ve da ih pobijedi; da im se ne poda, nego da se izdigne nad njih. Ako kranske obitelji hoe u potpunosti udovoljiti svojem pozivu i ako ele u ivotu ostvariti duhovnost, koja je vlastita kranskoj obitelji, moraju svim silama nastojati, da odstrane sve ono to smeta obiteljskom susretu i zajednikoj molitvi. 55. Na svretku tog izvoenja koje svjedoi, kako Apostolska Stolica cijeni krunicu, i kako je preporuuje, hoemo ipak jo dodati neka se u irenju te tako spasonosne pobonosti ouva prava granica, da se ne bi inilo kao da su druge (vrste molitava) za omalovaavanje. Krunica je sigurno odlina vrsta molitve; ali kranin neka se osjea u odnosu prema njoj unutarnje slobodan; neka ga prije svega unutarnja ljepota krunice potie, da je obavlja i inae u mirnoj sabranosti. Marija se ukazuje u Poljskoj Maleno selo Piotrkow u jugozapadnoj Poljskoj opsjednuto je od tisua vjernika i znatieljnika. Toranj ve gotovo tisugodinje crkve sv. Jakoba svake je noi obasjan plavim svijetlom. Prije je stajao u mraku kao i cijela crkva. Jan Promis Kazimierowo obavjetava: Stanujem u blizini crkve.

163

Jedne noi opazih kako u crkvenom tornju neto gori. Pozvah sveenika vatrogasce i policiju. Kad su svi stigli na mjesto, opazismo da se je vatra pretvorila u jako nebesko svjetlo i da se je iz tog svjetla sjajna zlatna kugla podigla prema nebu. Usred svega svjetla stajala je Majka Boja okruena plavo-ljubiastim sjajem. Kad su policajci ugledali prikazu, padoe na koljena, a mi svi poesmo usrdno moliti. Kao munja razglasio se taj dogaaj na sve strane zemlje premda novine o tome strogo ute. Ve dolaze prvi hodoasnici iz inozemstva. Ima ih uvijek sve vie i vie. Moli se, oekuje se, pouzdaje se. Bolesnici ozdravljaju. Abnormalni mogu iznenada normalno govoriti. Srani bolesnici osjeaju se zdravi. Majka Boja govori. Doi e ponovo da govori svom narodu etrdeseti dan svog ukazanja, naime, 31. svibnja 1974. (DMZ, srpanj 1974) Moramo li vjerovati znakovima Znak je stvar po kojoj upoznajemo neto drugo. Na pr.: dim je znak da je u blizini prisutna vatra, udnovata zvijezda bila je znak koji je za Mage (Sveta Tri Kralja) oznaivao Mesiju, mladoga Kralja. Mnogo se je govorilo o mirisu to je izlazio iz rana oca Pija, ali taj su znak tumaili na razliite naine. Jedni su misliti da je to naravna pojava, jer nisu bili sposobni da to protumae. A drugi su naprotiv odluno nijekali tu injenicu i jo vie njezin izvor. Taj miris, po njihovu tumaenju, bio je samo iluzija, samo prijevara; govorili su da otac Pijo uva u svojoj eliji boicu octa da time odri otvorene svoje rane, a drugu boicu s balzamom kako bi mirisao zrak. Sve su to tvrdili sveano pod prisegom, a da nisu imali za to nikakva dokaza. Drugi vjernici, koji su osjetili miris, vrlo dobro poznat pokornicima oca Pija, prepoznavali su u tom znak autentinosti mistinih pojava kojima je bio obdaren ponizni uenik svetog Franje. Nema sumnje Crkva e jednoga dana rei tko je imao pravo. Takvi znakovi nisu rijetki u povijesti Crkve. Na pr.: Sveti Ivan od Kria bio je zatvoren u eliju kao buntovnik po naredbi svoga poglavara. U noi se vidjela svjetlost kako izlazi ispod vratiju njegove zatvorenike sobice i rasvjetljuje zatvor. Svijetlo nije dolazilo iz samostana, nego iz neba, da pokae autentinost zatvorenikovih kreposti Poglavar je bio uvjeren da je otac Ivan od Kria imao kod sebe sakrivenu svijeu. Ali, poslije, na koncu, zatvorenik bude proglaen svecem i doktorom Crkve, a Poglavar bude beatificiran. Gospodin se je posluio jednom svetom duom, da posveti drugu, isto tako kako se moemo posluiti jednim dijamantom da njime izbrusimo drugi jo dragocjeniji i da ga uinimo sjajnim. Hoe li uvijek biti tako? Gospodin e uvijek davati znakove. Jedni e ih shvatiti, drugi e im nijekati podrijetlo, a ostali e im se protiviti do smrti. Kolike osobe tvrde da su vidjele u San Damianu znakove: sunce koje se vrtoglavo okree, krieve na nebu, hostije, misteriozne duge, osjetile neprotumaive pjesme, mirise, imale ak i vienja same Presvete Djevice i svetaca. Oni su pripravni da potvrde pod prisegom ono to su vidjeli, uli, osjetili i nitko ne bi mogao sumnjati u njihovu iskrenost. To su osobe punog mentalnog ekvilibrija, a to najvie iznenauje jeste to, da iste stvari u isto vrijeme vide i osobe iz najrazliitijih strana svijeta, osobe koje nisu imale

164

meu sobom nikakva kontakta. Dakle, mnogi su opaali iste identine znakove u isto vrijeme! Oni, koji nisu nita vidjeli nije im drago, nema sumnje, ali najvei dio njih nisu nita manje uvjereni od onih, koji su bili obdareni vienjem nebeskih znakova. Oni u jednostavnosti srca kau: Nismo doli da neto vidimo, nego da molimo u blizini Gospe. Takvo njihovo vladanje potpuno je ispravno. Drugi ne dolaze da mole, a niti kao jednostavni znatieljnici indiferentni ili solidarni, nego da sve kritiziraju, i da tvrde da se ne dogaa nita, da nema nita. Kad se od njih trai da to protumae na naravni nain, odgovaraju da je dosta da se to objektivno ispita i sve e se rasplinuti u nita. Po njihovu tumaenju pojave na suncu prouzroene su vlagom Padske Nizine. udnovato da se takve pojave nisu dogodile prije 1964.! Ili, oni tvrde da su to kolektivne halucinacije. udno je da su fotoaparati podvrgnuti istim halucinacijama! Zato esto fotografije odgovaraju upravo onome to se dogodilo kad su hodoasnici fotografirali, a prije nego su filmovi bili razvijeni? Trikovi! tvrde protivnici. To je parola brzo izreena, ali tvrdnja koja ne moe podnijeti kritikog istraivanja, jer se radi (devedesetpet posto) o fotografima-diletantima, s jeftinim foto-aparatima, koji daju razvijati filmove isto tako kod diletanata; ili kad se radi o fotografijama u boji, koje se moraju razvijati u velikim poduzeima i koja vraaju negative diletanata s primjedbama o kvalitetu fotografije, o tom kakva je morala biti ekspozicija, kakvo osvjetljenje itd. Dakle, da li se radi o trikovima? A kako protumaiti to, da se ti fotografi-diletanti prvi najvie ude kako je njihov aparat mogao donijeti neto takvo. Uvijek se moe nijekati svjetlost, kad ovjek ima zatvorene oi. Paskalov motto uvijek je aktualan: Ima dovoljno svijetla za one koji hoe vidjeti i dosta mraka za one koji ne ele vidjeti! Neki su ak rekli: Danas je doao demon u San Damiano, jer ondje nema udesa, sve je ispraznost i integralna ludost! Dosta nam je sjetiti se Kristovih rijei: Vi ne vjerujete, ako ne vidite udesa i znakova na nebu! (Iv 4,48). Ali, njegovi neprijatelji nisu vjerovali ak ni onda kad su ih vidjeli. Isus je istjerao pred njihovim oima nijemog demona iz tijela jednog opsjednutog. Ali protivnici rekoe da izgoni avle pomou poglavice zlih duhova (Lk 11,14-17). A drugi su traili od njega znak na nebu. Sve samo izlike za nevjeru. Bilo je dosta svijetla za one koji su htjeli vjerovati, bilo ga je dovoljno i za one koji su prkosno zatvarali oi, poveavajui tako svoju krivnju. A Isus ree: To je zlobna generacija, i nee joj biti dan drugi znak, nego znak proroka Jone. I znak im je dan kad je Isus iv izaao iz groba tri dana iza svoje grozne smrti na kriu; ali oni koji nisu prije vjerovali tolikim znakovima i tolikim udesima, ostali su vrsti u svojoj nevjeri, ak i apostoli, najprije nevjerni, traili su jasne dokaze, kad su im pobone ene rekle da su vidjele uskrsnulog Isusa.

165

Pred onim to vide nae vlastite oi (ali nadilazi na siromani ljudski razum) treba da molimo od Boga, ne da razumijemo nerazumljivo, nego da vjerujemo. Bog nam daje znakove da pomogne naoj vjeri; ali nam ne nalae da ih prihvatimo; jer nas je stvorio slobodne i On potuje nau slobodu. Oekuje od nas da se time dobro posluimo i zato emo morati odgovarati pred njim jednoga dana. (F. X. B. La grande luce) udesna fotografija Ova udesna fotografija nastala je u Turzovki, za vrijeme hodoaa vjernika iz Bojanovica Kada su hodoasnici prispjeli na mjesto ukazanja, nastalo je iznenadno uzbuenje. Nad visokim jelama, u bijelom oblaku, ljudi opazie Presvetu Djevicu.

Ali svi je ne vidjee. Meu njima bjee i jedan kratkovidan ovjek, s fotografskim aparatom, koji zamoli ljude da mu pokau pravac te pojave. On u tom smjeru upravi svoj fotografski aparat i naini snimak. Kada se vratio kui, on zaboravi na te snimke. Film e razviti tek nakon godinu dana. Na fotografiji se jasno ukaza lik Majke Boje. To je ova fotografija koju vam donosimo nakon vie reproduciranja. Na mnogim mjestima najnovijih ukazanja snimljene su brojne udesne fotografije. I mi smo u posjedu vie takvih snimaka. Velike firme, kao Kodak, ili poznati eksperti, koji su ispitivali udesne fotografije, pouzdano tvrde da se ne rad! ni o kakvom fotografskom triku.

Na jednoj fotografiji snimljenoj u Baysideu (New York), za vrijeme ukazanja, pojavio se potpis fatimske vidjelice, Jacinte i godina 1972. koja se odnosi na jedno njeno proroanstvo. O tome se opirnije, govori u knjizi Apokaliptika Djevica u New Yorku, koja je u pripremi. VELIKI ZNAK II (u pripremi)

166

Iz sadraja: Sirakuza Kerizinen Garabandal San Damiano Monti Chiari Eisenberg Banneau Ukazanja na njemakom jezinom podruju Mi imamo Evanelje i to nam je dosta Malahijina proroanstva u vezi s proroanstvima Don Boska, sv. Pije X. Ancille Pogled u budunost o sudbini ovjeka (Leonie van den Dyck) O istilitu Ravenna i t. d.

167