KRITIKI OSVRT NA TRADICIONALNU PRAKSU OBILJEAVANJA MEVLUDA ta znai ljubav prema Allahu d.. i Njegovom Poslaniku s.a.v.s.?

Da li istinska ljubav ima preduslove ili znake? Ljubav prema Poslaniku s.a.w.s. je dio imana - vjere, a mrnja prema njemu je kufr (nevjerstvo), i nifak (licemjerstvo). Vjerovanje jednog roba se nede upotpuniti sve dok on ne bude volio Poslanika s.a.w.s. vie od svoga imetka, svoga djeteta, pa ak i samoga sebe - kao to je to Poslanik s.a.w.s. akcentirao i rekao Omeru r.a.. Allah d.. je objasnio kakvodu ove ljubavi, i uputio nas na njene znake slijededim ajetom: "Reci: Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas de Allah zavoljeti, i grijehe vam oprostiti - a Allah prata i samilostan je." (Alu Imran: 31) Da li postoji novotarija koja je lijepa i pohvalna, i neka druga novotarija koja je loa i pokuena??? ==>> Razlog objave (sebebul-nuzul) ovog ajeta navodi imam Ibnul-Derir el-Taberi rhm., u svome tefsiru, gdje kae: "Ovaj ajet je objavljen onda kada je jedno pleme, za vrijeme Poslanika s.a.w.s., reklo: "Mi volimo naeg Gospodara" - pa je Allah naredio Svome Poslaniku s.a.w.s. da im kae: Ako ste iskreni u onome to govorite, mene slijedite, jer je to znak iskrenosti vaeg govora." (Tefsirul-Taberi, 6/322) Kae ejh Abdurrahman el-Sadi rhm. u svome tefsiru, na str. 105: "Ovaj ajet je vaga pomodu koje se istinski odvaja izmeu onoga ko iskreno voli Allaha, i onoga koji tu ljubav dri samo na jeziku! Slijeenje Poslanika s.a.w.s. je znak vjernike ljubavi prema Allahu d..!!! Allah d.. je, slijeenje Poslanika s.a.w.s. i sve ono u ta on poziva, uinio putem k Njegovoj ljubavi i zadovoljstvu, te se ne moe stedi naklonjenost Njegove ljubavi, zadovoljstva i nagrade osim vjerujudi, prihvatajudi i primjenjujudi sve ono s ime je doao Poslanik s.a.w.s., od Kurana ili Sunneta; izvravanjem njihovih naredbi, i ostavljajudi i klonedi se onoga to su oni zabranili. Sutina ljubavi prema Allahu i Njegovom Poslaniku s.a.w.s. lei u ovome!!! Ono to udi sve nas je iskazivanje ljubavi prema Poslaniku s.a.w.s. (od strane dobrog djela ljudi, da Allah uputi i nas i njih), putem organizovanja slavlja ili veselja, raznoraznim ilahijama, zikrovima, muzikom i sl., u kojima u najmanju ruku ako nema irka i harama, onda ima pretjeranosti koja nikako nije u skladu s islamskim propisima! Neki su ak pretjerali, dotle, da su izjavili za one koji ih ne podravaju u tome, da takvi ne vole Poslanika s.a.w.s. - to je jasna potvora, sramotna nepravda i ista obmana. Preokrenuli su se standardi, poigravamo se sa Sunnetom Poslanika s.a.w.s., inedi nepravdu prema svojoj bradi u vjeri, jer su uinili jednu novotariju sunnetom, loe su uinili dobrim, a la se eli prikazati istinom!!! Da li postoji novotarija koja je lijepa i pohvalna, i neka druga novotarija koja je loa i pokuena???

Znaj dragi brate da se novotarija, u terminolokom znaenju, dijeli na slijedede tri vrste: 1. Novotarija u jezikom smislu (bida-lugavijja): To je svaka stvar koja je nova, koja je iznaena ili pronaena, a prije nije postojala i nije bila prisutna, poput sahata, auta, kompjutera i sl.; ovakve stvari su pohvalne, a nekada moda i obavezne. 2. Novotarija u pravom smislu rijei (bida-hakikijja): To je svaka novo uvedena stvar, pripisana vjeri, a nema svoje osnove u njoj, kojom se inae ovjek eli pribliiti Allahu d.., i Njemu umiliti. Ova vrsta novotarija se tie striktno oblasti ibadeta-obredoslovlja. 3. Dodatna novotarija (bida-idafijja): To je stvar ili pojava koja je u osnovi utemeljena, ali se radi i obavlja na nain koji nije utemeljen, koji je pogrean ili koji nije u skladu sa eriatom, poput zikra uestalim ponavljanjem rijei "Allah, Allah, Allah", ili "Hu, Hu, Hu" i sl. Nas ovdje posebno interesuje druga vrsta, i to da li ta vrsta novotarija moe biti lijepa ili runa? Ono na to ukazuju kuransko-sunnetski dokazi je to da je ova vrsta novotarija pokuena, a nekada i zabranjena, i da Allah nede primiti ni jedno djelo ibadeta (dove, zikra ili namaza ...), koje nema svoga utemeljenja u Njegovom eriatu, te svoga precizno naznaena obavljanja, naina izvoenja, mjesta ili broja, a jedni od dokaza ovome to smo rekli su slijededi: 1. Rijei Allaha Uzvienog: "Sada sam vam vjeru vau usavrio, i blagodat Svoju prema vama upotpunio, i zadovoljan sam da vam Islam bude vjera." (el-Maida:3) 2. Hadis Aie r.a. koja kae: "Ko uvede u ovu nau stvar (vjeru), neto to nije od nje, i ne pripada joj to mu se odbija." (mutefekun alejhi) 3. Hadis el-Irbada b. Sarije r.a.: "Drite se moga sunneta, i sunneta mojih estitih halifa, i vrsto ih se pridravajte, i klonite se novotarija, jer je svaka novotarija zabluda." (Tirmizi, hasen-sahih) Rije svaka novotarija je zabluda - je opteg karaktera, i tie se svake novotarije, bila ona mala ili velika, ili se ticala jezika, udova ili ubjeenja!!! 4. Hadis Dabira r.a.: "I zaista je najbolji govor Allahov govor, a najbolja uputa je uputa Muhammeda a.s., a najgore stvari su novotarije, a svaka novotarija je zabluda." (Muslim) Islamska vjera je usavrena i potpuna, pa da li nakon potpunosti i savrenosti ima ita osim manjkavosti i propasti??? Imam Malik rhm. je rekao: "to nije bilo u ono vrijeme (za vrijeme Muhammeda s.a.w.s.) vjerom - ni danas to ne moe biti vjera." I rekao je: "Ko kae da vjera nije upotpunjena iznio je potvoru na Muhammeda s.a.w.s. da je iznevjerio svoju poslanicu." (Iitisam,1/61, imam atibi) KO JE PRVI IZMISLIO, I U PRAKSU UVEO, UENJE I OBILJEAVANJE DANA MEVLUDA??? Ono to navode knjige povijesti Islama je to da su prvi izmislili, i u opticaj pustili novotariju uenja mevluda, i obiljeavanja Poslanikova s.w.s. roendana - ije Fatimije-Batinije, koji su damije i mesdide nafilovali raznoraznim vrstama novotarija i bidata. (el-Hutat el-Makrizijje, str.432) Mufti dijaril-masrijjeh, ejh Muhammed Behit el-Metii rhm., u svome djelu Ahsenul-kelami fima jetealleku bil-sunneti vel-bidati minel-ahkami, na str.57., odgovarajudi na postavljeno pitanje o stavu Islama prema obiljeavanju dana roenja Poslanika s.a.w.s. - Mevlida, kae: Prvi koji su

izmislili, i uveli u praksu obiljeavanje roendana Poslanikovog s.a.w.s., i uenje mevluda su Fatimijske (iitske) halife, a prvi od njih el-Muizz Lidinillahi. Zaputio se iz Magriba (Maroko, Alir, Tunis) u Misr (Egipat), u mjesecu evalu 361.g.h., a u Kairo je uao u mjesecu Ramazanu. Tada su izmislili praksu uenja est mevluda: Mevlud za Poslanika s.a.w.s., Mevlud za Aliju r.a., Mevlud za Fatimu el-Zehra r.a., Mevlud za Hasan b. Ail r.a., Mevlud za Husejn b. Ail r.a., i Mevlud za trenutno-vladajudeg halifu koji su se praktikovali sve do dolaska el-Efdala ibnu Emiril-Dujui ... da bi se opet za vrijeme elAmira Biahkamillah oivjela prethodno ustaljena praksa uenja est mevluda, koju je svijet ved poeo zaboravljati ...!? IMA LI UENJE MEVLUDA POTPORE U KURANU ILI SUNNETU??? Kae imam Taduddin Amr b. Ali el-Lahmi el-Fakihani (654-734.h.) rhm., pravnik malikijskog mezheba, i pisac poznatog djela erhul-fakihani aler-risale, u svojoj knjizi el-Mevrid fil-kelam an amelil-mevlid, izjavljuje slijedede: Uenje Mewluda nema nikakve osnove u Kuranu ili Sunnetu Allahova Poslanika s.a.w.s., niti se ita o njemu biljei od vodede uleme ovoga ummeta (Ebu Hanife, Malika, afije i Ahmeda) da su to praktikovali ili slavili; uleme koja nam je uzor i primjer u vjeri, koji su se inae i sami povodili za prijanjim ispravnim generacijama (Ashabima i Tabiinima); to je novotarija koju su uveli besposliari, i oni koji su u tome nali sebi koru hljeba!!! Ako bismo zastali na trenutak, i uenje Mevluda sagledali kroz Ahkam-Teklifijje (Vadib, Mendub, Mubah, Mekruh ili Haram) zakljuili bismo slijedede: 1. Vadib (obaveznost). Na osnovu konsenzusa (idmaa), sve islamske uleme, uenje mevluda i proslavljanje Poslanikovog s.a.w.s. roendana nije obavezno (dakle, nije ni farz ni vadib). 2. Mendub (preporueno). Na osnovu konsenzusa islamske uleme uenje mevluda, te proslavljanje Poslanikova s.a.w.s. roendana nije mendub, jer je mendub ono to eriat trai od obveznika, ali za ije neizvrenje ne slijedi kazna niti ukor, a to se uenja Mevluda tie nigdje ne nalazimo da to eriat od obveznika u osnovi trai ili preporuuje, ajetom ili hadisom, niti je to iko od Ashaba radio, a dobro znamo da su oni najvie voljeli Poslanika s.a.w.s., niti je to iko od Tabiina radio, niti iko od, priznate i poznate, uleme Ehli -Sunneta!!! 3. Mubah (dozvoljeno). Uenje Mevluda i obiljeavanje Poslanikova s.a.w.s. roendana se ne moe smatrati ni mubahom (dozvoljenim), jer uvoenje novotarija u vjeri nije dozvoljeno na osnovu koncenzusa svih muslimana svih stoljeda, s toga nam ne preostaje nita drugo do Mekruh ili Haram! 4. Mekruh (pokueno djelo). Ako ovjek bude organizovao uenje mevluda, i proslavljao Poslanikov s.a.w.s. roendan, od svog imetka, sa svojom obitelji i prijateljima, gdje de se slavlje zadrati na ugodnom ruku i primjernom godenju zvanica, bez ikakvih drugih prijestupa i harama, onda je u takvom sluaju uenje mevluda i proslavljanje Poslanikova s.a.w.s. roendana - mekruh i pokueno djelo, zato to to nije radio nijedan od imama za kojima se u vjeri povodimo, koji su bili fakihi ili

muhaddisi, svjetiljke svih vremena i prostora, i zato to se radi djelo koje se pripisuje vjeri, a za koje nema dokaza u vjeri!!! 5. Haram (strogo zabranjeno djelo). Ako ovjek bude organizovao uenje mevluda, i proslavljao Poslanikov s.a.w.s. roendan, od svoga imetka, sa svojom obitelji i prijateljima, ali se slavlje ne zadri na prigodnom ruku, ved se svemu tome pridodaju raznorazni eriatski prijestupi poput: stihova u mevludima koji nose izvjesnu dozu irka u sebi, mjeanja ena i mukaraca na tim sveanostima, hranjenje ved zasidenih stomaka koji imaju zalihe hrane kod svojih kuda, eventualna muzika, a ponegdje se uenje mevluda proprati uz izazovne glasove mladih i njedrih djevojaka, golobradih djeaka (dok se esto u damijama, meu zvanicama, mogu nadi ene pod hajzom, dunub osobe, kao i izvjestan broj ljudi pod dejstvom alkohola)!!! Dvojica se nede razidi oko zabrane ovakve vrste mevluda, niti de to smatrati dobrim djelom iko od uglednika. To de biti lijepo samo onima ija su srca bolesna, i onima koji nisu u mogudnosti od grijeha se odvojiti. Da stvar bude jo gora sve to oni smatraju ibadetom, i ne vide te postupke zabranjenim, i stvarima koje treba sprijeiti! (el-Havi, Sujuti) Na drugom mjestu, u knjizi el-Mevrid fil-kelam an amelil-mevlid se navodi slijedede: Mjesec u kojem se rodio Poslanik s.a.w.s. je mjesec u kojem je i umro, s toga slavlje povodom njegova roenja nije pree od alosti za njegovom smrdu!!! Omer r.a. je uzeo Hidru Poslanika s.a.w.s. kao dan od kojeg de se raunati islamska godina, a nije uzeo dan Poslanikova s.a.w.s. roenja, kako su to uradili hridani sa roenjem Isa a.s., zbog navodne ljubavi prema Isau a.s., ali Omer r.a. se nije htio povesti za hridanima na nain kako su se u tome za hridanima povele ije - Fatimijje!!! (Mevsuat Ehli-Sunneh, 1/355) U svome djelu "Iktidaus-siratil-mustekim", Ibnu Tejmijje rhm. navodi i kae: Slavljenje Poslanikova s.a.w.s. roenja niko od selefa (prijanjih generacija) nije praktikovao, a inae su bili prei od nas da to praktikuju i rade, a niti bi bilo razloga da im se to zabrani ako bi ga praktikovali ...!, zatim dodaje: ... i da je to u osnovi korisno i dobro djelo, ili da je veda korist od uenja mevluda nego li teta, pa prijanje generacije su bile blie Poslaniku od nas, vie su ga voljeli i potovali nego mi, i vodili su rauna o dobru i hajirli potezima vie od nas!!! Kae ejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm.: Okupljanje radi proslave roenja Poslanika s.a.w.s., posebno ako je na tom slavlju prisutna muzika, ples i sl., te smatranje svega toga ibadetom i Bogu ugodnim djelom - niko od islamske uleme ne sumnja da je to zabranjeno djelo na koje treba svijet upozoravati i sprjeavati od toga, i to ne vidi dobrim djelom niko do neznalica ili slab vjernik! Imam el-Zurkani rhm. navodi u svome erhu na djelo el-Mevahib el-Ledunnijje (1/140) slijedede: Osnova obiljeavanja i proslavljanja dana Mevlida je bidat (novotarija); u vezi toga se nita ne prenosi od Selefus-saliha (tri prve generacije Islama)!!! Prenosi Muhammed el-Salihi el-ami rhm., uenik imama Sujutija rhm., fetvu od imama Sehavija rhm., u kojoj se kae slijedede: Obiljeavanje dana Mevlida, roendana Poslanika s.a.w.s., se nije zabiljeilo kod selefus-saliha, prve tri odabrane generacije Islama, ved je to izmiljeno kasnije!!! (Subulul-huda vel-read fi sireti hajril-ibad, 1/439) Treba istadi i to da se u mevludima nalazi i takvih stvari koje su vie fantazija nego li historijska istina.

Ovakvih stvari se treba kloniti. Ovo naroito istie Ali el-Kari u svome djelu el-Mevridur-revijj fi mevlidin-nebevijj. Poto je historijski ustanovljeno da mevluda nije, za vrijeme Alejhisselama, niti cijela tri stoljeda poslije njega, ni bilo, to je razumljivo da nema ni jednog hadisa koji govori o koristi proslave - odnosno obiljeavanja i uenja Mevluda. Dr. Baagid koji nije bio struno obrazovan u hadisu i vjerskim naukama je ovdje sasvim nasjeo. Na kraju svog Mevluda on navodi jedan hadis, rijei etverice prvih halifa, imama afi'ije, ejh Serijj (pogreno je reeno, treba Sirri) el-Sekatije o koristi Mevluda. ovjek, iole upuden u hadis i tradiciju uopde, ne moe ni sumnjati u neistinitost navedenih hadisa i izreka. Safvet-beg Baagic je to prenio iz Nevevijina komentara na Berzendin Mevlid. Ovaj Nevevi nije onaj poznati islamski uenjak, nego jedan nearap sa Jave, koji se ladao pisanja o vjerskim stvarima bez dovoljno spreme i nepozvan. (Pogledaj: Izabrana djela Mehmeda Handida, knjiga I, Teme iz knjievne historije, str. 529-537, Izdavaka kuda Ogledalo, Sarajevo) Na kraju, pored svih ovih jasnih dokaza i govora uleme, vidimo da je mevlud novotarija i stvar koja je kasnije uvedena u vjeru, i nikako nije utemeljena u Islamu, bez obzira na kakav se to nain radilo ili izvodilo. Oni koji to rade smatramo da to rade iz ljubavi prema Poslaniku s.a.w.s., meutim neminovno je to da ljubav prema njemu mora biti u skladu sa sunnetom Poslanika s.a.w.s., i dobrih generacija poslije njega! Kada se muslimani raziu po nekom pitanju moraju se vratiti Kuranu, Sunnetu, i onome na emu su bile prijanje generacije, a nikako govoru ovoga ili onoga ejha ili alima, u sluaju da se taj njihov stav kosi sa erijatom, i njegovim razumijevanjem od strane Ashaba, Tabiina i Tebei Tabiina! Vjera se temelji na vahju i objavi, a da se temelji na logici onda bi bilo pree potirati donji dio mestvi, nego li gornji dio, kao to je to rekao Alija r.a.. Smatrajudi da je neto lijepo ili runo racionalistikom metodom, sa vjerom nema nikakve veze, jer to ti vidi lijepim moda neko drugi smatra runim! Allahu Veliki, uini nas sljedbenicima Tvoga eriata, i ne daj da budemo od onih koji de novotarije u njeg unositi; usmrti nas u Islamu, i na Sunnetu Tvoga Poslanika s.a.w.s.. O Milostivi, Ti si Onaj koji je najmilosnii. Neka je salevat i selam na naeg Poslanika, njegovu porodicu i asne ashabe. Tekst priredili: Nevad Hadialijagid i Sead ef. Jasavid eriatski fakultet, Islamski Univerzitet, Medina el-Munevvera