Crkva bosanska je bila autohtona crkva u Bosni koja je postojala tokom srednjeg vijeka, tanije do 1463. godine.

To je bila jedina, kako su je nazivali, "heretika" crkva koja je uspjela da postane zemaljska (dravna) crkva. Crkva bosanska je vjerska sekta, utjecajna u predturskim srednjovjekovnim zemljama Bosni i Humu. Pripadnici "Crkve bosanske" su nazivani "krstjanima". Nastala je u krilu ve postojee i organizirane katolike biskupije, koja je priznavala papinsko vrhovnitvo koristei se istodobno staroslavenskim kao jezikom bogosluja. ak je i sam naziv institucije, Crkva bosanska", zapravo izravni prijevod naziva te stare biskupije koja se latinski nazivala ecclesia bosnensis". Za svoga trostoljetnoga djelovanja crkva bosanska" nikada nije uspjela postati organiziranom masovnom crkvom kakve su, inae, bile suvremene Katolika crkva ili pravoslavne crkve u zemljama bizantskoga civilizacijskog kruga. Sve do sredine XV st. bosanski dravni poglavari (do 1377. banovi, a nakon toga kraljevi), iako sami odreda katolici (a ne krstjani, tj. pripadnici Crkve bosanske), nisu smatrali kako treba poduzimati radikalne mjere za unitavanje Crkve bosanske" kao institucije. No, od sredine XIV st. ti isti dravni poglavari pruaju punu potporu djelovanju franjevakih vjerovjesnika, koji su propovijedanjem Rijei Boje i mirnim sredstvima nastojali privui krstjanski dio bosanskoga puanstva u krilo Katolike crkve. Do konanoga i nasilnog obrauna drave i "Crkve bosanske", u kojem e ova potonja gotovo nestati kao institucija, dolazi u okolnostima sve izraenije turske opasnosti. Po podacima iz relevantnih znanstvenih izvora broj krstjana uoi osmanskoga osvajanja, te u prvim desetljeima turske vlasti, nije prelazio nekoliko stotina ljudi. Kao to su suvremeni istraivai pokazali, Bosanska crkva je nastala u okviru Katolike crkve i od nje se nije naukom razlikovala ni po emu - osim po okamenjenosti. Razraene teoloke dogme o utjelovljenju, Trojstvu, otkupljenju, angelologiji i demonologiji,... - nisu nailazile na plodno tlo u civilizacijski slabo razvijenome bosanskom podneblju. Organizacijski, Bosanska crkva je bila oblik pukoga kranstva kombiniran s elementima istonokranskoga monatva koje vue korijen jo iz ranokranskoga Egipta i Sirije. Zapadno monatvo, nastalo na temeljima djelovanja sv. Benedikta, nije ni dospjelo u bosansku zabit.