Put Pravog Muslimana

PUT PRAVOG MUSLIMANA
Naslov originala:
MINHADU-L-MUSLIM
Recenzija:
Dr. ukrija (Film)
Urednik:
Adnan PEZO
Lektor:
Aida
Korektor:
Abdulmedid NEZO
Kompjuterska obrada:

Meliha

Organizacija aktivne islamske omladine
CIP- Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovi ne, Sarajevo
297. 13
ei-Dezairi, Ebu Bekr Dabir
PUT pravog muslimana= Minbadu-1-muslim/
(prevodi lac Ebu Muhamed cs-Serid).- Zenica:
Organizacija aktivne islamske omladine, 2000.
317 str.; 24 cm
Bibliografske i druge bi ljeke uz tekst
ISBN 9958 - 9622 - 3- 3
COBTSS/BiH- ID 8043270
PUT PRAVOG MUSLIMANA
Ehu Bekr Dabir el-Dezairi
Prijevod:
Ehu Muhamed ES-SERID
Knjiga 2
Zenica, 1421./2000.
IV- o vrstama ugovora
:V.: - o propisi11Ul
VI-() islamskom braku i rfl'tl'.odu
Vll - (J nasljednom pravu i71jegovim propisima
VIII - O zakletvi i zavjetu
IX - O klanju, lovu, hrani i
X - O djelima i propisima u vez.i s njim
Xl- O precizno odredenim kaznama
XII - Propisi o i
.XIII- O robovima
O ODNOSIMA 5. poglavlje l
I- Dihad
(
I - Propisanost, vrste i smisao dihada
a) Propisanost dihada
D
ihad kao svojevrsni vid bor.be protiv nevjernika i
je u normalnim uvjetima stroga obaveza zajednice muslimana
ifardi-kifaje). Ukoliko tu obavezu izvri jedna grupa, ona
spada sa ostalih. U tom su smislu i Uzvienog:
,; ;" 'l'' , _, # } "" , ...... .". o ......
LI-::UI J 1
1
6.;:J w\.1 r+.- jS' ::,_. )f dj\5' 'JP 0;.:?JI 0l5' L.j
,. , ... ; ,,. ... ... ... " ""
'lJ'
u).) !*'_,., ).J_ ._J
Svi vjernici ne trebaju u boj. Neka se po nekoliko njih iz
svake zajednice njihove potrude da se upute u vjersku nauku i
neka opominju narod svoj kad mu se vrate, da bi se Allaha
bojali. (Et-Tevbe, 122.)
Medutim, svakome koga u dihad pozove vladar (halifa ili imam), to
postaje obaveza (jardi- 'ajn), jer je Allahov Poslanik rekao:
"Kada budete pozvani u borbu, odazovite se!" (Muttefek.'Un alejhi)
Isto tako, dihad postaje obaveza svakog muslimana,
i ene, u kada neprij atelj napadne zemlju. Tada su se svi
muslimani bez izuzetka duni boriti protiv
b) Vrste dihada
1. Dihad (borba) protiv nevjernika i On moe biti rukom
(tj . silom), imetkom, jezikom i srcem. U tom su smislu i
"Borite se protiv vieboaca svojim imecima, svojim ivotima i
svojim jezikom !"
1
2. Dihad (borba) protiv grenika i prijestupnika. On moe biti
rukom (tj. silom), jezikom i srcem. U tom su smislu i
- Sened hadisa je sahih, a biljee ga Ahmed, Ebu Davud i Nesai.
6
15. poglavlje O ODNOSIMA
"Ko od vas vidi neto to ne valja, neka ga otkloni svojom rukom (tj.
silom), a ako ne mogne onda svojim jezikom (tj. a ako ni to ne
mogne, neka to bar osudi srcem, samo to je to najslabiji iman."
3. Dihad (borba) protiv ejtana. Sastoji se u odbacivanju sumnji na
koje on navodi i prohtjeva koje on uljepava i raspiruje. U tom smislu su
i Uzvienog:
).il JJ4 U) l .. .i neka vas u Allaha ejtan ne pokoleba!
(Lukm'an: 33. i Fatir, 5.)
JJ.,Jij r-s::s Jl l ejtan je, uistinu, va neprijatelj,
pa ga takvim i smatrajte! (Fatir, 6.)
4. Dihad (borba) protiv samog sebe. Sastoji se u tome da se svako
potrudi da to bolje upozna vjeru i vjerske propise, da radi po njima, da
njima druge i da se bori protiv svojih strasti i niskih prohtjeva.
Borba protiv sebe je najtei vid dihada, toliko teka da je s pravom
nazvana "velikim dihadom" (el-dihadu-l-ekber)
2

e) Smisao dihada
Smisao dihada se, izmedu ostalog, ogleda u:
borbi da se robuje samo Uzvienom Allahu,
suzbijanju neprijatelja i zla koje sa sobom donosi,
ivota i imetka,
istine i pravde i
irenju dobra i
U tom su smislu i Uzvienog:
$ <tl , J .,. , ) , , . ) ,
.UJ J.::UI J G J JZ lJ J-:> _,1--.;uj l I borite se protiv njih
aok mnogobotvo' ne i dok 'samo Allahova vjera ne
ostane. (El-Enfal, 39.)
2
- Hadis je daif, a biljee ga Bejheki i Hatib u svojoj Historiji i to preko Dabira,
r.a., od koga se prenosi da je rekao: "Vrativi se iz jednog pohoda Vjerovjesnik.
rekao: 'Vratili ste se hai rl i, vratili ste se iz male borbe u veliku borbu.' Upitan: ' A ta
je to velika borba?' - AlJahov Poslanik :\15 je odgovorio: borba protiv
svojih prohtjeva. "'
7
O ODNOSlMA
5. poglavlje l
Il - Vrijednost ilfJnada
O vrijednosti: dihada i pogibije u borbi na Allahovu putu govore
mnogobrojni kur' anski ajeti i vjerodostojni hadisi. U njima se o dihadu
govori sa toliko respekta i pohvale da ga predstavljaju u svjetlu
najuzvienijeg ibadeta i najblieg puta da se postigne Allahova
bliskost i naklonost.
O tome kolika je vrijednost dihada, najbolje govore

Allah je od kupio ivote njihove i metke njihove u
zamjenu za Dennet koji im dati- oni se.na Allahovu putu
boriti, pa ub-ijati i ginuti. On im je: to zbilja u Tevratu i
lndfj,lu i Kur.'anu - a ko od Allaha dosljednije ispunjava
Svoj-e? Zato se radujte pogodbi svojoj kofu ste s Njim
ugovorili, i to je velik uspje/IL. (Et-Tevbe.lll.)
Atlah voli one koji se n'Cl putu bore u redovima kao da
su bedem (Es-Saff, 4.)
O vjernici, li da vam ukaem r1ta trgovinu, ona vas
spasiti patnje nesnosne; u Allaha i Poslanika NJegova vjemjte
i imecima svojim i ivotima svajim. na Allahovu putu se borite
- to vam je, da znate, bolje - On. vam grijehe vae oprostiti i
u dennetske vas, kroz koje rijeke uvesti, i u
divne dvorove u edenskim vrtovima; - to biti uspjeh veliki.
(Es-Saft, to. -12.)
ls. pnglav_7je O ODNOSIMA
, , J. .,; ... "'( ... ";, _. .,. _,
-. 0 --.'. ," G-1 !JI" l ,.JJI l - . . l '"; -:ll\:--.::: l.f
u::-:( ) y .J.F - .. - 'Y - r: ,j!.- ) i")'!

Nikako ne s1natraj mrtvin:za one koji su na Allahovu. p:utu izginuli!
Ne, oni su ivi i u obilju su kod Gospodara svoga, radosrri zbog
onoga to i1nje Allah od dobrote svoje dao. (Ali ' Imran, 169.-no.)
S c::lruge strane, a pitan: "Ko su najbolji ljudi?" - Allahov Poslanik
je odgovorio: "Vjernik koji se svojim :imetkom i svojim ivotom posvefi
borbi na Allahovu putu, a zatim vjernik u zabito mjesto, gdje u
robuje Allahu j ljudima ne (Muttefek:un alejbi)
U vezi sa borbom na Alhihovu putu, Poslanik je, izmedu
jo rekao:
"Primjer borca na Allahovu putu - a Allah najbolje zna ko se istinski
na Njegovu putu bori - je kao primjer koji preko dana posti, a
preko klanja. Borcu na Allahovu putu, Allah je zagarantirao jedno
od dvoje: da ga, ukoliko pogine, uvesti u Dennet ili, .zdrava i
sa nagradom ili ratnim plijenom, vratiti "
3
Zamoljen od nekog "Uputi me na neki posao koji
bi bio ravan borbi na Allahovu putu!" - Allahov Poslanik je prvo
odgovorio: "Ne vidim da ima takvo neto"- a potom ga upitao: "Da li bi
bio u stanju u damiju i u njoj stalno klanjati, a da se ne odmara i
postiti, a da se nikako ne mrsi, od momenta od kada borac krene u
borbu, pa sve dok se ne vrati?" - pa je odgovorio: "A ko bi to bio
u stanju?!""
Allahov takoder, rekao:
"Tako mi Onog u je ruci moj ivot, niko u borbi na Allahovu
putu biti ranjen- a Allah, opet, najbolje zna ko je na Njegovu putu
ranjen - a da na Sudnjem danu biti rumen kao krv i mirisati kao
mOtlS." (Buharija)
"Ko umre, a da nikada u borbj nije niti na borbu
pomiljao, umro je sa jednom od osobina licemjerstva" (Muslim)
3
-Ibn Made. U Buharij inom SahiJw i Muslimovom Sahilw verzija ovog hadisa je
neto dua.
4
-Hadis biljei Nesai verziju badisa biljee Buharija i Musljm u svojim Sahihima.
9
"Tako mi Onog u je ruci moj ivot, da nije vjernika koj i se
to iza mene - zato to ih nemam opremiti - moraju
izostati, ne bih propustio nijednu a da sa njom ne u borbu na
Allahovu putu. Tako mi Onog u je ruci moj ivot, prieljkivao sam
da mi je poginuti u borbi na Allahovu putu, pa ponovo oivjeti, pa opet
poginuti, pa opet oivjeti , pa ponovo poginuti." (Buharija)
noge koje su se upraiJe prainom u borbi na Allahovu putu,
dohvatiti dehennemska vatra." (Buharija)
"Niko ko ude u Dennet poeljeti da mu se vrat1t1 na ovaj
svijet, makar njegovo bilo sve to je na Zemlji, osim ehida. Jedino on
zbog kerameta kojeg je vidio (prilikom smrti), poeljeti da mu se vratiti
na ovaj svijet i poginuti jo deset puta." (Muttefekun alejhi)
III - Ribat (Bdjenje po utvrdenjima)
l. Definicija ribara
Ribat je bdjenje naoruane muslimanske vojske pod punom ratnom
spremom po utvrdenjima, karaulama i slabim preko
kojih bi neprijatelj mogao i napasti muslimane na njihovoj teritoriji.
2. Propisanost granice
i zatita granice muslimanske zemlje je isto kao i dihad
dunost svih musljmana (farcli-kifaje). Ukoliko bi tu dunost
obavili jedni, sa drugih muslimana bi spala ta dunost. i zatitu
granica Uzvieni Allah naredio je ma:
0;.LJ ;,...<l;J JJ, 1)1j G. j 1/,;.&>1 lpT O vjernici,
budite strpljivi i izdrljivi, i na granicama' bdijte i Allaha se
bojte, da biste postigli ono to elite! (Ali 'Imdln, 200.)
3. Vanost i vrijednosl ribata
Ribat (bdjenje na granicama domovine) spada medu najbolja i
Allahu najdraa djela, kojima se zasluuje Njegova bliskost
i naklonost. O tome (koliko je ribat vaan i sluba u njemu pohvalna),
najbolje govore Poslanikove
lO
ls. poglavlje O ODNOSIMA
"Bdjeti jedan dan u borbi na Allahovu putu bolje je nego cio ovaj
svijet, zajedno sa svim to je na njemu." (Muttefekun alej hi)
"Svakome, kada umre, se njegova djela, osim onome ko
bdije na granici (domovine). Njegova djela se svaki dan sve
do Sudnjeg dana. Osim toga, on biti kaburskog ispitivanja
(od strane Munkira i Nekira)."
5
"Bdjeti jednu na Allahovu putu bolje je nego hiljadu
provesti u klanjanju i ibadetu i hiljadu dana u postu. "
6
"Vatri je zabranjeno (priti) oko koje je bdjelo na Allahovu putu.'
17
"Onaj ko bude dobrovoljno bdio i muslimane, svojim
vidjeti dehennemske vatre, osim ako je krio zakletvu."
8
Jednom prilikom, Allahov Poslanik naredio je Enes b. Ebu
Mersedu Ganeviji da preko dri strau oko vojnog logora, pa ga je,
kada je ujutro svanulo i doao kod njega, upitao: "Jesi li naputao
svoje mjesto?" Na to mu je Enes odgovorio: ''Ne, osim to sam klanjao i
dok sam obavljao nudu" - pa mu je Allahov rekao: "Dobio si
zadatak i nisi trebao mimo njega nita raditi." (Nesai i Ebu Davud)
IV- Obaveznost pripreme za dihad
Pod pripremom za dihad podrazumijeva se poduzimanje svih
potrebnih koraka za borbene kao to su: osposobljavanje
ljudstva, nabavka oruja, ratne opreme i svega to je za borbu potrebno,
to je kao i sami dihad farz. tavie, valjano obavljena priprema i
nabavka oruja i vojne opreme pretpostavka je i za valjanu borbu. U tom
smislu su i Uzvi enog:
l protiv njih priprem.ite koliko god moete snage i konja za boj,
da biste time zaplaili Allahove i vae neprijatelje. (EI-Enfiil, 60.)
5
- Ebu Davud i Tirmi zi koji ga je ocijenio kao sahih.
- H adis je hasen, a biljee ga Taberani i Hakim.
7
- Had is je sabih, a biljee ga Taberani i Hakim.
8
- Sened had isa je sahih, a biljei ga Ahmed.
ll
O ODNOSIMA 5. poglal'/je l
Od Ukbe b. Amira, r.a. , se prenosi da je rekao: sam kada je
Allahov Poslanik sa minbere rekao: 'l protiv njih pripremite koliko
god moete snage! Snaga je, zaista, u vjetini gadanja! Snaga je, zaista, u
vjetini gadanja! Snagaje, zaista, u vjetini (Muslim)
Drugom prilikom. Allahov je rekao: "Allah za jednu
strijelu u Dennet uvesti trojicu: onoga ko ju je, sa namjerom da slui za
dobrobit, napravio, onoga ko ju je odapeo i onoga ko ju je dodao. Zato se
uvjebavajte u bacanju strijele i jahanju, s tim to mi je bacanje strijele drae
nego jahanje. Zabava je dozvoljena samo u trima stvarima: u trenjranju
konja, zabavljanju sa enomigadanju lukom i strijelom."
9
S obzirom na gore navedeno, muslimani su duni- bez obzira ivjeli
u jednoj ili vie zemalja - dobro se naoruati, opremiti ratnom opremom,
ljudstvo vjetini borbe i ratovanja, to je boUe ne samo
radi odbijanja napada neprijatelja, nego i pokretanja borbe na Allahovu
putu, u cilju uzdizanja Allahove reda i pravde i irenja
blagostanja, dobrobiti i milosti na cijeloj zemaljskoj kugli.
Takoder je potrebno da se svaki musliman, recimo od osamnaest
godina starosti, obavee na regrutaciju i sluenje vojnog roka u trajanju
od godmu i pol dana i da za to vrijeme kroz obuku u kojoj
savladati vjetine, te da se nakon toga njegovo ime upie u
registar potencijalnih boraca koji se, ako to zatreba, u svakom
trenutku moe pozvati n dihad. Uz valjan nijjet i lako provedenu obuku
svakom vojniku moda pripadne nagrada borca koji bdije na Allahovu
putu, sve dok je njegovo ime na spisku.
Isto tako je nuno da muslimani moraju imati sopstvene tvornice
oruja i najsavremenije ratne tehnike na svijetu, i po cijenu odricanja
svega to nije nuno u pogledu ishrane, odijevanja i stanovanja.
Jedino na Laj mushmani mogu, kako treba, na najbolji i
najpotpuniji izvriti svoju obavezu dihada. U suprotnom, bit
grenici kojima prijeti Allahova kazna i na ovome .i na onome svijetu.
9
- Hadis biljee svi autori sunen-zbirki.
12
V - Uvjeti (ruknovi) za valja11ost dihada
Za dihad koji bi jedno od dva dobra: pobjedu ili pogibiju na
Allahova putu, moraju se ispuniti pieduvjeti:
l. Da se ima iskren nijjet. jer se djel a prema
namjerama. Iskren nijjet u borbi' na Allahovu putu podrazumijeva
elju za uzdizanjem samo Allahove i vie. Upitan: "Ko je
blie Allahovu putu: koji se bori iz pon0sa, ili onaj
ko se bori da ga drugi vide?" - Allahov Poslanik je odgovorio:
"Onaj ko se bori da Allahova bode gornja, taj je na Allahovu
putu." (Mottefekun alejhi)
2. Da se bude pod zapovjednitvom muslirmanskog vladara, pod
njegovom zastavom i sa njegovom dozvolom, jer kao to muslimanima
makar bili i malobrojni - nije dozvoljeno ivjeti bez svoga vode (imama),
tako im nije ni dozvoljeno boriti se bez ve>de. U tom smislu su i
Uzvienog: r_.C. ;ti1 J)) J;.}l 1;J.fJ aJI l_,;:bf 1_;1 l O
vjernici, pokoravajte se Allah7Jt i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima
vaim! (En-Nisa', 59.)
Prema tome, svaka muslimanska zajednica koja se eli boriti na
Allahovu putu, u elji da se oslobodi ispod vlasti nevjernika, mora
izmedu sebe izabrati i dati prisegu koji ispunjava potrebne uvjete
za vodu kao t0 su: znanje, sposobnost, bogobojaznost. Zatim
napraviti raspored i uspostaviti jedinstvo organizacije, i stupiti u borbu na
Allahovu putu u svim njenim elementima: imetkom i djelima,
sve dok Allah ne da pobjedu,
3. Da se, u granicama uloe maksimalni napori na
ooigoranju svih pretpostavki za borbu, od oruja, ratne opreme, pasve
do obuke ljudstva, jerje to zapovijed Uzvienog: ::,_. -l C;..fi 1JLf:, l I
protiv njih pripremite koliko god moete snage! (El-Enffi1, 60.)
4. Da se, ukoliko su ivi, dobije dozvola i blagoslov roditelja, jer je
Allahov Poslanik koji je od njega zatraio dozvolu da u
borbu,. upitao: "Jesu li ti ivi roditelji?" Kada je odgovorio da
jesu, rekao muje: "Ostani sa njima i tamo se bori!" (Buharija)
Medutim, u da neprijatelj napadne il prodre u neko mjesto, ili
da nekoga u borbu pozove vladar (imam), musliman nije duan traiti
pristanak roditelja,
13
O ODNOSIMA
5. poglavlje l
5. Da se bude u pokornosti i poslunosti prema vladaru (imamu), jer
ko se neposluan prema svome vladaru bude borio, pa umre ili pogine,
umro je dahilijjetskom U tom su smislu i Poslanikove il
"Kome se od njegovog pretpostavljenog (emira) neto ne neka se
strpi, jer ko god umre - makar i za jedan pedalj - suprotstavljen svome
pretpostavljenom, umro je dahilijjetskom (Muttefekun alejhi)
VI - se sve borac na Allahovu putu nwra odlikovati?
Svaki borac na Allahovu putu mora se odlikovati vrlinama:
l. i za vrijeme napada neprijatelja,
jer je i bijeg sa bojnog polja Uzvieni Allah najstroije
zabranio
...o "'' "'..- # , , :> H
' IS;DI''
J r-"'y
rt
y
lli u;_-. JJI 411::.1 l
y
'.
(.;-!.
JJI '

. .
. J ).J""' ,y.. ,
:1\S/0
Vjer11lCl,
kada se s nevjernicima sukobii:e, anjih na.itupa mnogo, leda im
ne (El-Enfal, 15.)
Ovo se odnosi na situaciju kada broj neprijateljskih vojnika ne
nadmauje broj muslimanskih boraca za vie od dva puta. Ako je, pak,
njihov broj vii i od toga, pa se jedan muslimanski borac mora boriti sa
trojicom ili vie neprijateljskih vojnika, u tom nije
zabranjeno. Isto tako, dozvoljeno je s namjerom obmane
nevjernika, njihovog u klopku i sl., ili u
nekoj drugoj jedinici. U svim tim i situacijama, nije
zabranjeno niti se time bilo kakav grijeh. U tom smislu su i
Uzvienog:
'} JG.......ol U! l ... osim onoga koji se s
namjerom da se ponovo bori ili drugoj pristupi. (El-Enfiil, 16.)
2. Spominjanjem Allaha, srcem, jezikom i dovama, Ga da
muslimanske borce obaspe snagom i da im prui Svoju
nijednog trenutka ne sa uma istinitost Njegovih da
i zatititi Svoje iskrene robove, s jedne, a ispuniti Svoju
prijetnju i kazniti nevjernike, s druge strane, se podie borbeni
moral i u grudi unosi mir.
3. Allahu i Njegovu Poslanika, tako to im ni u
biti neposluan i to bilo ta to su Allah i Njegov
Poslanik zabranili.
14
ls. poglavlje
O ODNOSIMA
4. Izbjegavanjem svake vrste nesloge i razmirica, kako
bi se u borbu ulo slono kao jedna dua ne u redovima bilo
kakvih rupa i slabih Jer, tako slona srca i povezana tijela,
najbolje na u kojoj su materijali povezani
kao da su jedna cjelina.
5. Strpljenjem, i u borbi sve dok se
neprijateljski redovi ne uzdrmaju i ne poraze. U tom smislu, Uzvieni
veli:

J. ( l u', '
1
J " '-r
c: J_r.;P J ....,....._....uJ r .J'-" J '-JY".JJ J

O vjernici, kada se s kakvom sukobite, smjeli budite i
neprestano Allaha spominjite da biste postigli to elite i
pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu, i ne prepirite se da
ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali; i budite strpljivi, jer
Allah je, zaista, na strani strpljvih. (El-Enfal, 45.-46.)
Vll - Pravila ponaanja u borbi na Allahovu putu
U borbi na Allahovu putu, kao vani preduvjeti za pobjedu nad
neprijateljem, moraju se potovati pravila ponaanja:
L Ne otkrivati vojne tajne i planove operacija. U tom smislu se
pripovijeda da bi, kada god bi htio pokrenuti kakav vojni pohod, Allahov
Poslanik :i to drao u tajnosti.
10
2. Koristiti se iframa, lozinkama i posebnim obiljejima, kako bi
se borci, u da se pornijeaju sa neprijateljskim vojnicima, lahko
mogli prepoznati . U tom smislu se pripovijeda da je Allahov
jednom prilikom rekao: "Ako vas iznenada napadne neprijatelj,
Hfi-mtm! Lfi junsarun!"
U jednoj drugoj bici, lozinka koja se borila sa Ebu Bekrom, r.a.,
je bila: Emit! Emt!
11
10
-Predajaje vjerodostojna.
11
- Tirmizi i drugi. Ovaj hadis je sahih.
15
3. Ne dizati viku, krikove i galamu tokom bitke, jer to unosi
paniku, obaxa moral i dovodi do neuspjeha U tom smislu Ebl!l Davud
biljei da asbabi tok-om bitke nisu voljeli dizati glas.
4. Izabrati ,pogodno tio i vrijeme za napadna neprijatelja, te valjano
rasporediti snage, jer je Allahov Poslanik prije stupanja u borbu uvijek
gledao da izabere povoljno mjesto i vrijeme za napad. (Tirmiii)
5. Prije napada i objave rata nevjernicima, pozvati ili na primaJ!je
Islama ili da se predaju i pristanu na dizje. U da to
ne preostaje drugo osim borbe. Ovo zato to je, kad god bi poslao
nekog .sa zadatkrom da sa svojim ljl.!ldirna napadne .Eeprijate]ja,
pored toga to bi ga po-savjetovao da se boji Allaha i da prema
muslimanima bude obazriv, Allahov imao "Kada
se susreme sa neprijateljima-viebocima, pozovi ih da prihvate jedno rod
troje. U da ti se odazovu i bik> ta od toga prihvate, prihvati to i ti i
potedi ih. Pozovi ih da prime Islam, pa ak.o na to pristanu, pris:tani :i ti i
pusti ih na miru. Ako tQ odbiju, pozovi ih na dizje, pa ako
prihvate, prihvati i ti i pusti ili na mnu. Ako i to osloni se na Allaha
i stupi s njima u borbu!" (Muslim)
6. Ne potk:radati Tatni plijen i ukoliko nisu u borbi ne
ubijati ene, starce i UkoJiko su u borbi, i
oni biti tretirani kao neprijateljski vojnici. U tom smislu su i
Poslanikove njeg<Ovim "Krenite u
Allahovo une i uz AJlahovu i sa. vjerom Allahova Poslanika! Ne
ubijajte iznemogle starce, djecu ni ene. Ne potkradajte ratni plijen,
sakupite zajedno va ratni plijen! Budite i dobrostivi, jer Allah v<Oli
one koji dobm

7. Ne iznevjeravati onoga kome neki musliman da j garantira
sigurnost, jerje Allahov rekao:
"Ne obman,:jujtef' (Muslim)
"Onome ko bude gazio zadatu rijec, na Sudnjem danu se razviti
bajrak i 'Ovo je zato to si iznevjerio toga i toga."' (M:uttefekun alejbi)
8. Ne priti neprijatelja vatrom, jer je Allahov Poslanik rekao:
"Ako koga od neprijatelja uhvatite, ubijte ga, aLi ga ne prite vatrcmt, jer
vatrom moe kanjavati samo Gospodar vatre." (Buharija)
12
- Hadis biljei Ebu Davud. a njegovo se nalazi u Sahibu.
16
ls. poglavlje
ODNOS1MA
Ne rmtevariti i ne masak:r:irati paginuJ.e, jer se od Omera b.
Husajna prenosi da je rekao: "AUahov Posiarn"k nas je podsticao Ba
dijeljenje milostinje, a zabranJivaa nam masakriranje."
13
Drugom prilikom, Allahov je rekao: "Niko nije poteniji
od vjernika, i kada ubijaju.."
14
10. Moliti od Allaha pobjedu nad neprijateljem, jer bi, nakon to bi
mobilizirao sve raspoloi:ve snage za bitku, Allahov zamolio:
A.ll&hurnnze, munezz;ile-l-kit&.b, ve mudrije-s-sehab, ve hliz;im.e-1-ahzab,
ihzimhum vensu:rna 'alejhim! J "Allahu, Ti koji si objavio knjigu, koji
tjera oblake i poraava saveznike, parazi ih i pomozi nam da ih
pobijedimo." (Muttefekun alejhi)
Drugom prilikom, Allahov Poslanik je rekao: "Dvije dove se ne
odbijaju ili Ge rekao) rijetko kada da se ne dova poslije eza:na i
dova kada se dvije vojske rasplamsa borba."
15
Vli1 - Ugovor o zatiti nemusliman.a u islamskoj dravi
a) Gore navedenim ugovorom maslimani garantiraju sigurnost i
nepovredljivost ivota i imetka nemuslimanima k0ji ive u islamskoj
dravi, uz obavezu da ovi, kao u islamskoj dravi:
redovno godinji porez (di;izju) i
potovati odredbe islalll.Skog vjerozak-ona u ven sa ubistvom,
kradom i povredom
b) Ko lina pravo sklopiti ugovor o zatiti nemuslimana?
Pravo na u.govora o zatiti nemuslimana (akdu-z-.zimme)
u islamskoj dravi, pod uvjetom da se pridravaju gore navedenih obaveza,
ima samo vladar (imam) ili onaj koga on od vojnih zapovjedriika
opunomoci. Za razliku od spomenutog ugovora, svaki
musliman, bio to mukarac ili ena, ima pravo pruiti zatitu i garantirati
13
- Sened bad.isaje sahih, a biljei ga Ebu Davud.
14
- Sened hadisaje dobar., .a biljei ga Ebu Day,ud.
15
- badisa je sahih, a biljei ga Ebu Davud.
17
O ODN_O_ __ A __ _____ ____ P_::::.... lavLJ;__Jel SIM _ _ _ 5...:...og _ ....:
sigurnost nemusJimwu kao pojedincu. U tom smislu se pripovijeda da je
Ummi Hani, Ibn Talibova prilikom osvajanja Mekke od strane
muslimana, pod svoju zatitu stavila jednog murika, a potom otila i
ta Poslaniku ;i, na to joj je on rekao: "Ummi Hani, koga si ti
stavila pod zatitu, stavili smo i mi, i kome si ti zagarantirala sigurnost,
garantiramo mu j e i mi." (Buharija)
e) Raspoznavanje (zimmija) od muslimana
u islamskoj dravi (zimmije) moraju se
razlikovati od muslimana u i tome da bi se mogli
raspoznavati. Oni se ne mogu ukopavati u muslimansko greblje, pred
njima ne treba ustajati na noge, niti im prvo nazivati selam, kao ni
dozvoliti, kada su u drutvu sa muslimanima, da sjede u U tom
smislu su i Poslanikove "Nemojte prvi jevrejima i
nazivati selam, a kada se sa njima sretnete, natjerajte ih na tienji dio puta
(tj. da vam se sklonu)!"
16
*
d) ta je u islamskoj zemJji zabranjeno?
(zimmijama) u muslimanskoj zemlji je
zabranjeno:
l. Graditi nove crkve i sinagoge i obnavljati one koje su se sruile,
jer je Allahov Poslanik rekao: "U Islamu (tj. u islamskoj zemlji) ne
moe se podizati nova crkva niti obnavljati sruena."
17
2. Graditi od svojih komija muslimana. U tom su
smislu i "Islam je uzvien i nita od njega ne moe
biti uzvienije. "
18
3. Pred muslimanima javno piti vino (alkohol), jesti svinjetinu ili
uz ramazan po danu jesti ili piti na j avnom mjestu. Naprotiv, duni su
skrivati, sve to je muslimanima zabranjeno, iz bojazni da ih time ne bi
naveli na kunju.
16
- Muslim. ovaj hadis se odnosi na situaciju kada muslimani imaju svoju dravu i
ponos.
17
- Hadis biljee autori djela EI-Mugni i Nejl el-evtar i nisu mu spomenuli neku mahan u.
18
- H adis je hascn, a biljei ga Bejheki.
18
e) Zbog se ugovor o zatiti moe
prek.i nuti?
Ugovor o zatiti u islamskoj dravi moe se
prekinuti zbog razloga:
l. godinjeg poreza (dizje),
2. nepridravanja odredbi islamskog vjerozakona koji su bili uvjet
za sklapanje ugovora,
3. nasrtaja na muslimane na bilo koji ubistvorn, razbojnitvom,
pijuniranjem u korist neprijatelja, skrivanjem neprijateljskih
uhoda i nasrtajem na obraz muslimanke i
4. Allaha, Njegova Poslanika ili Njegove Knjige.
f) Prava u islamskoj dravi:
Muslimani su duni u islamskoj dravi,
sve dok se ovi pridravaju ugovora, obezbijediti:
zatitu ivota,
zatitu imetka,
zatitu i
zatitu od
U tom su smislu i Poslanikove "Onome ko (ni Ju-iva ni
duna) uznemirava u islamskoj dravi (zirnmiju),
ja na Sudnjem danu biti protivnik."
19
Medutim, ukoliko ovi prekre ugovor i pogaze dato tako da
neku od gore navedenih stvari, njihovi ivoti i imovina
muslimanima postaju dozvoljenim. Svakako iz ovog su
njihove ene i djeca, jer oni nisu krivi za ono o to su se njihovi muevi i
ogrijeili.
19
- Hadis sa hasen senedom preko Ibn Mcsuda, r.a., u svojoj Hi.ttoriji navodi Hatib.
19
O ODNOSTMA 5. poglavlje l
IX- Ugovor o nenapadanju, primirju i miru
a) Ugovor o nenapadanju
Muslimanima je, pod uvjetom da je to u njihovom interesu, dozvoljeno
sa neprijateljem sklopiti ugovor o nenapadanju. Takav ugovor je Allahov
Poslanik ;W sklapao sa mnogjm neprijateljima. Najpoznatiji ugovor je bio
onaj sa medinski:m jevrejima neposredno nakon Hidre. Medutim, jevreji su
ubrzo prekrili ugovor, pa je Allahov Poslanik protiv njih pokrenuo rat
tokom kojega ih je progerao iz Medine i njene okoline.
b) Ugovora primirju
Muslimanima je, takoder, pod uvjetom da je to sigurno u njihovom
interesu, dozvoljeno sa susjedima-neprijateljima sklopiti ugovor o
nenapadanju i dobrosusjedskim odnosima_ Allahov je sklopio
vie ugovora prilikom kojih je imao "Mi sa svoje strane
ispuniti ugovor o prirrrirju sa njima, u isto vrijeme Allaha da nas
protiv njih pomogne." (Muslim)
U vezi sa ovakvim primirjem su i Uzvienog:
Ali, s onima s kojima ste ugovor kod hrama
sve dok se oni budu ugovora pridravali, pridravajte se i vi, jer
Allah, zaista, voli pobone. (Et-Tevbe, 7.)
S druge strane, Allahov Poslanik najstroije zabranio da se
ubija bilo ko od onih s kim se ugovor o primirju, rekavi:
"Onaj ko ubije onoga s kim je ugovor o primirju, nikada
osjetiti miris Denneta." (Buharija)
"Ja ne krim ugovor niti hapsim izaslanike."
20
e) Ukoliko je to u njihovom interesu i ukoliko to okolnosti
muslimanima je dozvoljeno mir sa bilo kojim neprijateljem,
20
- Hadis biljee Ebu Davud i Nesai. [bn Hibban ga ocjenjuje kao sahih.
20
pogotovu ako taj mir donosi koristi koje se ne mogu ostvariti.
Allah(i}v Poslanik je vie ovakvih ugovora kao to su:
U govor o miru sa stanovnicima Mekke na Hudejbiji
(Sulhu-l-H udejbijje ),
Ugovor o mim sa stanovmctma Nedrana kojim su se ov1
obavezali na poreza,
U govor o miru sa stanovnicima Babrejna, takoder, uz
odredenog poreza (diz,je) i
Ugovor o miru sa Ukejderom iz Devme kome je uz
poreza (diz;je) potedio ivot.
21
X - Ratni plijen, fej ', dilja i nagrada
a) Ratni plijen (ganime)
Pod ratnim plijenom (ganime) podrazumijeva se pokretna imovina
na neprijateljskoj zemlji.
Po islamskim propisima ratni plijen se dijeli na pet jednakih
dijelova, od kojih se jedna petina na slobodno raspolaganje, po
nahodenju, za potrebe muslimana, daje viadaru
22
(imamu), a ostale
petine dijele se medu borcima koji su se zatekli na popritu bitke,
bez obzira na to da li su u borbi direktno ili nisu. U tom
smislu se pripovijeda da je Omer, r.a., rekao: "Ratni plijen pdpada svima
koji su se zatekli na popritu bitke." (Buhar.ija) Prilikom podjele plijena,
konjaniku se daje tri puta vie nego pjeaku.
O podjeli ratnog plijena govori se i u Uzvienog:
<S-')1 <?il) J_?.)lj ..il0G 0--;. LJf 1;.1t)
"" , -..
0li)1 rY. t.fo ci) Cj 01 ll i')

21
-Radi .se o Ukejderu Garbiju Gassaniju. U ovome je dokaz da se dizja moe uzeti i
od onih koji nisu ehli-kitabije:, a t0 jestav i imama Malika, da mu se Allah smiluje.
22
-Za miljenje da vladar (imam) slobodno, po svom nahodenju, raspolae sa peti.uom
ratnog plijena opredijelio se imam Ma[ik. Za takvo rjeenje opredijelili sn se i ejhu
l-Islam Ibn Tejmijja i Ibn Kesir, neka im se Uzvieni Allah smiluje.
21
O ODNOSIMA
5. poglavlje l
I znajte da od svega to u borbi zaplijenile jedna petina pripada
Allahu i Poslaniku, i rodbini njegovoj, i i siromasima,
i putnicima-namjernicima, ako vjerujete u Allaha i u ono to
smo objavili robu Naem na dan pobjede. (El-Enfiil, 41.)
Napomena:
Ratni plijen se dijeli svim pripadnicima vojske, a ne samo onoj
jedinici koju j e vladar (imam) poslao po zadatku pa se domogla ratnog
plijena.
b) Plijen (jej') bez borbe.
Pod plijenom (jej ') podrazumijeva se imovina koju nevjerruc1 1
neprijateljski borci ostave iza sebe, bez borbe i prije nego to
budu napadnuti. Zafej', vae isti propisi kao i za petinu od ratnog plijena
(ganime), tj. njim raspolae vladar (imam) koji ga odreduje u svrhe od
i posebne koristi za muslimane. O podjeli ove vrste plijena Uzvieni
vel i:
Plijen od stanovnika sela i gradova koji Allah Poslaniku
Svome daruje pripada: Allahu i Poslaniku Njegovu, i
blinjim njegovim, i i siromasima, i putmczma
namjernicima - da ne bi prelazio samo iz ruku u ruke
bogataa vaih. (El- Har, 7.)
e) Godinj"i porez na zemlju
je godinji porez na zemlj u koju muslimani osvoje silom. Na
vladaru je da da takvu zemlju:
ili podijeli borcima,
ili uvak.ufi u svrhu koristi za muslimane,
ili da je da na onima je ta zemlja bila vlasnitvo, bilo
muslimanima, bilo u islamskoj dravi
22
(zimmijama) uz godinjeg poreza koji se nakon
ubiranja troiti u namjene od koristi za muslimane. Tako je postupio
Omer, r.a., sa posjedima u amu, Iraku i Egiptu.
23
Napomena:
Ukoliko muslimanski vladar (imam) sa neprijateljem sklopi primirje
pod uvjetom da mu neprijatelj odredeni godinji porez na zemlju
pa poslije toga vlasnici zemlje prime Islam, sa njih automatski
spada obaveza Za razliku od toga, vlasnici je zemlja
osvojena silom oruja, porez na zemlju i u da
kasnije prime Islam.
d) Glavarina (dizja)
Glavarina (dizja) je godinji porez koji
u islamskoj dravi, i to samo odrasli, zdravi i sposobni mukarci. ene,
djeca, starci, bolesni, puki siromasi i su izuzeti iz obaveze
dizje. Visina godinj{fg poreza (dizJe) za one u
islamskoj dravi zemlja je zauzeta silom oruja iznosi: ili

dinara
u zlatu, ili dirhema u srebru. Oni , pak, u
islamskoj dravi s kojima je potpisan ugovor o zatiti, onoliko na
koliko su se u ugovoru obavezali. U da u
islamskoj dravi primi Islam, sa njega automatski spadaju sve obaveze po
pitanju dizje. Prihodi od dizje namijenjeni su za svrhe od koristi.
Podloga za dil}e data je u Uzvienog:
c. u:, r--d' r:;l'-! 0_?.J; tS J.iit t);u
..4 j;.. J..Jl 0-- j;J1 J.:J 0)!..4

Borite se protiv onih kojima je data Knjiga, a koji ne vjeruju ni u
Allaha ni u onaj svijet, ne smatraju zabranjenim ono to Allah i
Njegov Poslanik zabranjuju i ne ispovjedaju istinsku vjeru - sve dok
ne daju (svojim) ntkama glavarinu posluno i smjerno. (Et-Tevbe, 29.)
23
-Predaja o tome je zabiljeena u Sahilw.
24
- Dozvoljeno je glavarinu smanjiti na jedan dinar ili deset dirhema ovisno o
imovnom stanju onoga ko glavarinu. Allahov je uzeo od stanovnika
Jemena jedan dinar, a od stanovnika ama dinara.
23
O ODNOSIMA 5. poglarlje l
e) Nagrada (nefl)
Nejl je nagrada koju za izuzetne zasluge daje vladar (imam) onima
kojima je povjerio odredeni borbeni zadatak. U takvim
vladar (imam) irna pravo, nakon to se od ukupnog ratnog plijena izdvoji
petina, zaslurumpojedincima dati j vie od ostalih, pod uvjetom da to ne
prelazi ukupnog preostalog dijela, u da su poslani prije
ulaska u zemlju neprijatelja, niti ukoliko se nagrada daje nakon
njihovog povratka i uspjeno obavljenog zadatka.
U tom smislu se od Habiba b. Mesleme prenosi da je rekao: "Bio
sam kada je Allahov Poslanik kao nagradu (nef!) podijelio
na i nakon povratka."
25
XI - Ratni zarobljenici
Islamski se ne slau oko toga kako postupiti sa ratnim
zarobljenicima-nevjernicima: da li ih pogubiti, osloboditi uz otkup,
pustiti ih na slobodu bez otkupa, ili ih zadrati kao robove. Razlog za
takvo neslaganje je kur'anskih ajeta koji tretiraju ovo pitanje.
Tako se npr. u jednom ajetu kae:
' l , , , J. l - l t ,. "" , ." ,
1Jl.!J
Kada se u borbi sa nevjernicima sretnete po ijama ih
udarite, sve dok ih ne oslabite, a onda ih veite, i poslije ih
velikoduno suanjstva oslobodite ili otkupninu zahtijevajte!
(Muham med, 4.)
Ovim kur'anskim ajetom daje se muslimanskom vladaru (imamu)
da sam izabere: li ratne zarobljecike osloboditi bez
ikakva otkupa, ili za njihovo traiti otkup u imetku, oruju
ili ljudstvu.
J ;J J ,.
Medutim, u drugom ajetu Uzvieni veli: 0::S'p ,lpu
Ubijajte nmogoboce gdje god ih nadete! (Et-Tevbe, 5.) tj. ubijajte, a ne
zarobljavajte mnogoboce kako kasnije ne bi bili oslobodenj ili
otkupljeni.
25
- Predaj u bilj ee Ahmed i Ebu Davud. Hakim j drugi ocjenjuju je kao sabi h.
24

O ODNOSIMA
islamskih smatra da odluku o tome treba
prepustiti vladaru (imamu), jer on najbolje poznaje prilike i ta je u
interesu muslimana: da zarobljenike da pogubiti, otkupiti , osloboditi bez
otkupa ili ih uzeti kao robove. Jer, i sam Allahov kako stoji u
sahih-predajama, je dao neke zarobljenike pogubiti, neke otkupiti a neke
i bez otkupa osloboditi, zavisno od situacije i interesa muslimana
Allahu, blagoslovi naeg Vjerovjesnika Muhammeda njegovu
porodicu i njegove drugove!
* * *
25
ll - Natjecanje u vjetinama
i sportskim vjebama koje
duh i tijelo
(
l - Cilj i smisao spomenutih vjetina
Krajnji cilj i smisao svih spomenutih vjetina, poznatih u
Islama pod imenom el-furusijja (vitetvo), bio je pomaganje
i odbrana istine i pravde. Za razliku od dananjeg vremena, u periodu
ranog Islama nikome nije bilo ni na kraj pameti da kroz spomenute
vjetine do bogatstva, slave i ugleda. Naprotiv, na sve vjetine,
posebno one gledalo se kroz prizmu takvaluka i
sposobnosti za borbu na Allahovu putu. U tom kontekstu treba
posmatrati koncepciju Islama prema svim vrstama vjetina. U
suprotnom, one izlaze iz okvira vrline i prelaze u neto to, najblae
predstavlja besmislicu, igru, zabavu, razonodu, kocku i
vremena, to je u Islamu zabranjeno.
Kao podloga za vjetina u
Islamu, mogu posluiti Uzvienog: ... l I
protiv njih pripremite koliko god moe/e snage! (EI-Enfal, 60.) Kao i
Njegova "Jak i snaan vjernik je bolji i Allahu drai
od slabana."
U tom smislu ne treba zaboraviti da snaga Islama, izmedu ostalog,
lei u otrici sablje, vrku koplja i dokaza i argumenata.
ll - U kojim vjetinama je dozvoljeno nagradi vanje pobjednika, a u
kojim zabranjeno?
Islamski se jednoglasno slau da je dozvoljeno uzeti
nagradu za utrku s konjima i devama i u natjecanju strijelom.
U tom smislu su i Poslanikove "Nagrada je dozvoljena samo pri
utrci deva, konja i streljatvu." Ovdje se pod nagradom misli na ono to
se odredi kao zalog koji dobija pobjednik u utrci deva, konja ili
pobjednik u streljatvu.
26
to se drugih sportskih vjetina kao to su: hrvanje, plivanje,
biciklizam, autotrke, dizanje tegova, utrke na magarcima ili
mazgama, splavarenje, jedrenje, kviz, napamet i ponavljanje
i sl., iako su same po sebi dozvoljene, na njih nije
dozvoljeno stavljati zalog kao nagradu, ili ga, pak, uzimati, po
ispravnom miljenju.
Ovdje treba naglasiti da se kao dokaz da je to dozvoljeno ne moe
uzeti kada se Allahov Poslanik pohrvao i pobijedio Rukanu b.
Zejda koji je kao zalog uloio svoju stoku, jer mu ju je Allahov Poslanik
nakon to ga je pobjedio, vratio, niti to se Ebu Bekr, r.a. ,
okladio i uzeo opkladu u vezi sa pobjedom Bizantijaca
nad Perzijancima, jer je taj bio u Islama, kada jo mnogi
propisi Islama nisu bili objavljeni.
odredivanja nagrade na samo tri u hadisu spomenute
vjetine, treba posrnatrati u svjetlu razvijanja sposobnosti za bqrbu na
AHabovu putu, to nije sa ostalim sportskim disciplinama. Ovo
tim prije, to se borbena sposobnost u doba u prvom redu
zasnivala na vjetini jahanja konja i kamila, s jedne, i vjetini gadanja
strijelom, s druge strane. Ako bi se, u tom smislu, danas trailo za koju
vrstu natjecanja bi se mogle nagrade, to bi, umjesto
nekadanje utrke konja i deva, mogli biti manevri sa tenkovima i
borbenim avionima, jer od stepena i vjetine njihove
upotrebe zavisi ishod dananjih ratova.
nagrada na samo tri spomenute vjetine treba posmatrati u
JOS jednom svjetlu; da je kojim Kur'anom i Sunnetom
dozvoljeno i za ostale sportske vjetine, mnogi bi im se
profesionalno posvetili i od toga ivjeli, to bi imalo za posljedicu
gubljenje osnovnog cilja, a to je i moralnih pretpostavki
za borbu na Allahovu putu, podupiranje pravde i istine, s jedne, i
suzbijanje nereda na Zemlji, s druge strane. Prema tome, i ovo pitanje se
mora posmatrati kroz prizmu cilja, a on moe biti samo jedan; da se
jedino Allahu robuje i da se Njegov vjerozakon potuje. Jer, samo na taj
i nikako ljudi mogu i blagostanje i na ovome
i na onome svijetu.
27
Ill- Kako se odreduje nagradni fond za pobjednika na utrci ili u
nadmetanju gadanja strijelom?
Najbolje bi bilo da nagradni fond za pobjednika na utrci ili
u nadmetanju gadanja strijelom da drava, kakva dobrotvorna ustanova
ili pak sami gradani, tako da se svaka sumnja u regularnost
nadmetanja i dokae da j e ono organizirano sa ciljem
popuJariziranja pripreme za borbu na Allahovu putu.
Takoder, ne smeta da neko od u nagradnom
fondu tako to kae svome rivalu: "Ako me pobijedi, od mene dobija,
recimo, deset ili stotinu dinara."
islamskih se slae da se dvojica mogu
okladiti ko pobijediti i od sebe za pobjednika odrediti ulog, pod
uvjetom da se sa njima bar jo jedan bez ikakva
uloga.
26
Takvog su miljenja Seid b. Musejjeb, njegov otac Malik i
drugi.
IV- Kako se organizira utrka i nadmetanje u gadanju strijelom?
Prilikom orgaruziranja mora se odrediti:
l. sredstvo za utrku: konj, kamila, tenk ili avion,
2. istovrsnost sredstva, jer se ne mogu zajedno natjecati recimo
konj i kamila,
3. maruta utrke koja ne smije biti ni previe kratka ni previe duga i
4. visina nagrade za pobjednika, ukoliko se nadmetanje odvija za
nagradu.
Ukoliko se odvija na konjima, konji svih
moraju se poredati tako da im kopita prednjih nogu budu u istom nizu.
Potom sudija dati znak za pripremu i kada vidi da su svi
26
- Ovo pitanje je poznato pod "mes'eletu-1-muhallil". Ovo se poduzima da bi se
izilo iz forme kockanja, jer ako svaki da ulog, svaki eljeti dobitak i
bojati se gubilka, a takvo je stanje kockara. kad oni sa sobom i
koji ne daje nita ll nagradni fond, onda ta forma biva od kockanja.
Ovo rjeenje je kritikovao lbn Kajjim l rekao da u njemu nema pravde.
28
spremni, donijeti tri tekbira. krenuti kada sudija izgovori
tekbir. Na cilju moraju biti dva suca, jedan sa jedne, a drugi sa droge
strane staze, na liniji koja cilj, kako bi mogli odrediti koji
je prvi stigao na cilj i proglasiti ga za pobjednika.
Ukoliko na stazu veliki broj nagrade se daju
prvoj desetorici od koji h dobija pobjednik. On se zove
mudell'i, prvi iza njega musal/l, drugi talf, bari', murtiih,
peti hattf, esti 'atif, sedmi mu 'emmil, osmi latfm, deveti sekit i deseti
gaskel. od j edanaestog mjesta pa nadalje ne dobijaju nikakvu
nagradu.
U toku utrke, nije dozvoljeno da mu, po unaprijed
sklopljenom dogovoru, neko sa strane (tj. iz publike) na njegova
konja kako bi ga zastraio da bolje niti da pored svoga konja uzme
jo jednog konja koji bj bez i njegova konja podsticao da
bolje To je zabranj eno Allabovog Poslanika: "U Islamu
nema rezervnog konja i nema i podbadanja
(mamuzama)."
to se, pak, u strijelom, pukom,
automatskim orujem i sl., to je jo bolje i pohvalnije i od sarnili
i njima trka, jer je Allahov Poslanik rekao:
se u streljatvu i jahanju, ali mi je drae da se u
streljatvu." Ovo zato to su, kao 'to je poznato, reZJultati preciznog
streljatva u borbi bolji od vjeti ne j ahanja.
Prilikom nadmetanja u streljatvu, :treba voditi o
l . da dobro poznaju vjetinu gadanja,
2. da se zna broj pogodaka u metu,
3. da se zna po kojima se pravilima prije" ili "Ko
bolje".
Ako se radi o po principu: "Ko prije" se
dogovoriti da je pobjednik onaj ko prvi. recimo, od ukupno dvadeset
pokuaja, pogodi metu pet puta.
Ako se, pak, radi o po principu: "Ko bolje"
se dogovoriti da je pobjednik onaj ko od dvadeset pokuaja za pet
pogodaka bude bolji od svoga protivnika.
29
4. Da se meta propisno obiljei i da bude na razumnoj udaljenosti,
ni preblizu, ali ni predaleko.
Nakon to se postigne dogovor oko navedenih pravila gadanja,
i to prvo jedan pa onda drugi.
Ukoliko se ne mognu dogovoriti ko prvi bacit
kocku. Medutim, najbolje bi bilo da prvi onaj koji je osigurao
nagradni fond.
Da bi bilo valjano, se od do kraja mora odvijati
potpuno regularno, bez ikakve podvale i prevare. Ukoliko se
odvija za nagradu, na kraju je uzeti onaj koji bude bolji.
Napome1te:
u trci ili streljatvu je dobrovoljnosti, a ne obaveze.
Otuda svaki od zadrava pravo da, kada god moe
odustati od
Ukoliko neko od kae: "Ko me pobijedi, dobit to i
to" - to se smatra njegovim dobrovoljnim i ne moe se u
da prisiliti da ga ispuni. Medutim, ukoliko neko tako neto
red bi bio da svoje iz bogobojaznosti i
ispuni, jer je neizvravanje datog haram.
Ukoljko bi, pak, neko od rekao: "Koga od vas
pobijedim duguje mi to i to"- to sa stanovita Islama ne bi bilo
dozvoljeno, jer izlazi iz okvira vjerom propisanog i zadire u
pitanje zloupotrebe i sticanja dobiti na nedozvoljen
V- U se, ni sa nagradom ni bez nagrade nije dozvoljeno
natjecati?
U igre koje nisu dozvoljene ni uz nagradu ni bez nagrade spadaju:
sve vrste kocke, ah i njima dananje igre poput karti, domina, i sl.
Za razliku od njih, nogomet je dozvoljen, pod uvjetom da se kroz njega
eli sposobnost i kondicija to moe koristiti u borbi na
Allahovu putu, da se ne otkrivaju noge iznad koljena, da se zbog njega ne
namaz, da se zbog njega ne psuje, ne vrijeda i ne govore
svakojake nevaljale itd.
30
ls. poglavlje
O ODNOSIMA
Napomena:
Svakom dobrotvoru je dozvoljeno da u cilju podsticanja
Kur'ana ili izreka Allahovog Poslanika napamet, ponudi: "Ko god
napamet toliko duzova iz Kur'ana ili toliko i toliko hadisa
Allahovog Poslanika, od mene kao nagradu dobiti to i to. "
Isto tako, u cilju podsticanja na sticanje disciplina
neophodno potrebnih za islamski Ummet, dozvoljeno je da ponudi
nagradu onome ko rijei neki problem iz nasljednog prava ili zadatak iz
matematike i sl.
Onaj ko napamet ono to je ili rijei postavljeni
problem ili zadatak, ima pra vo da sam bira, li ili uzeti
nagradu, dok je onaj ko ju je duan onako kako
je i
* * *
31
O ODNOSIMA.
5. poglavlje l
m -Kupoprodaja
I - Propisan9st,, smisao i preduvjetiza kupoprodaju
a) Propisanost kupoprodaje
Kupoprodajaje Uzvienog: 4) (;i1 tiJ1 j.._...;-fj
/A Ali!Jah je dozvolio trgovinu; a zabranio kamatu. (El-Bekare, Z/5.) i
i praksom Allahova Poslanika ;i:
"Ne moe mjetaE.i:n prodavati za s branca. "'TJ
"Nagodba o kl!lpoprodaji je stvar slobodna izbora sve dok se
prodavalac i kupac ne (Muttefekun ale]"hi)
b} Smisao kupoprodaje
Kupoprodaja. je zakonit dolaska do to je
pot:Irebno, a ne posjeduje ga, i to na takav da bude zadovoljan i
proda v alac i ko:pac.
e) Sastavni elementi (mknovi)
SastaVIl'ih elemenata (rnk:nova} kupoprodaje imapet:
l. Prodavalac koji mora biti vlasnik onoga: to prodaje, ili da od
vlasnika ima clozvoh1 za POied toga f'I"OdavaJiae mora biti
Jazborita osoba koja svrsishodno troi imetak, dok umno
osoba ne moe biti pnldavalac.
2. Kupac kojem motaju biti zakonski dozvoljene takve aktiV11l.osti,
tj. da ne bl!lde umno ili dijete koje nije dobilo dozvoin (od
staratelj a).
ZI - Tj. nije dozvolJeno stanovmlcll nekog mjesta, Rada u njega beduin ili stranac
dotjera kakvll robu daje proda po dnevno cijeni "Ostavi
robu kod meo e pa cu ti je ja prodati posLepeno i po cijeni l" (Prim. prev .)
32
ls.poglavlje O ODNOSIMA
3. Predmet kupoprodaje koji mora biti sa stanovita Islama i
dozvoljen, da je njegova primopredaja i da je kupcu poznat,
makar i po opisu.
4. Forma (kupoprodajnog) ugovora a to je ponuda i
bilo tako to kupac prodavaocu "Prodaj mi ovo!"- a ovaj
odgovoriti: "Prodao sam." ili to kupac "Prodaj mi odijelo" - a
ovaj mu ga doda.
5. Zadovoljstvo tj. da obje strane, i kupac i budu
zadovoljne. U tom smislu su i Poslanikove :i "Kupoprodaja mora
biti na obostrano zadovoljstvo. "
28
ll - Uvjetovanje u kupoprodaji
a) Uvjeti koji su valjani:
Prilikom dogovora o kupoprodaji kupac ima pravo uvjetovati
vrstu i kvalitet predmeta kupoprodaje, pa ako on bude onakav kakav je
traio, kupoprodaja je valjana, a ako ne bude, nije. Npr. da kupac
prilikom dogovora o kupovini knjige uvjetuje da njeni listovi budu ute
boje, ili prilikom kupovine da joj vrata budu metalna.
Isto tako, prilikom dogovora o kupoprodaji dozvoljeno je traiti
neku pogodnost, npr. da prodavalac prijevoznog sredstva uslovi kupcu da
mu dozvoli da se na njemu odveze na odredeno mjesto, ili da onaj ko
prodaje kupcu uvjetuje da u njoj stanuje jo jedan mjesec, ili da
onaj ko kod odijelo uvjetuje da mu ga on skroji i
saije, (a ne njegov ili da kupac drva uvjetuje prodavaocu da
mu ih jo i iscijepa itd.
U tom smislu se pripovij eda da j e Dabir Allahovu Poslaniku
kada mu je dao da mu proda devu, to uvjetovao dozvolom da
na njoj neto pretjera (neki teret).
b) Uvjeti koji nisu valjani:
l) Prilikom kupoprodaje za isti predmet kupoprodaje postavljati
dva uvjeta, npr. da kupac drva od prodavaoca trai da mu ih iscijepa i jo
28
- Sened h adi sa je hasen, a biljei ga Ibn Made.
33
unese i sloi,
29
jer je Allahov rekao: "Nije dozvoljeno spojiti
pozajmicu i prodaj u niti postavljanje dva uvjeta za istu stvar."
30
2) Zahtijevati neto to je u osnovi suprotno naravi kupoprodaje,
recimo da prodavalac kupcu uvjetuje da to to od njega kupuje ne moe
kasnije sam prodati, ili da to ne moe prodati osobi npr. Zejdu,
niti pokloniti Omeru itd. Isto tako, prodavalac od kupca kao protuuslugu
ne moe traiti da i ovaj njemu neto pozajmi ili proda, jer se to kosi sa
Poslanikovirn "Nije dozvoljeno spojiti pozajmicu j prodaju
niti postavljanje dva uvjeta za istu stvar niti prodaja to ne
posjeduje."
31
3) Prilikom kupoprodaje zahtijevati neto to je samo po sebi
nitavno, recimo da prodavalac od kupca zahtijeva da u da bude
prodavao to to od njega kupuje, ne moe prodati jeftinije nego to je
kupio, ili da onaj ko prodaje roba prodaju uvjetuje da njemu ostane pra vo
na tog roba kada bude Ovakvi uvjeti se nisu
duni ispotovati i kupoprodaja i dalje ostaje valjana. U tom su smislu i
Poslanikove ''Uvjetovanje kupoprodaje za to nema
podloge u Kur'anu i sunnetu je nitavno, makar takvih uvjeta bilo
stoti nu." (Muttefekun alejhi)
III- Sloboda izbora prilikom kupoprodaje
Sloboda izbora prilikom kupoprodaje odnosi se na

l. Sve dok su proda v alac i kupac na licu mjesta, tj. sve dok se ne
i jedan i drugi imaju pravo da se predomisJe i da dogovor o
kupoprodaji ili provedu ili ponite. U tom, smislu su i Poslanikove
''Nagodba o kupoprodaji j e stvar slobodna izbora sve dok se
prodavalac i kupac ne Ukoliko jedan prema drugom budu iskreni
i otvoreni kupoprodaja im biti bereketli, a ukoliko jedan drugom budu
ta tajili i lagali, u njoj imati bereketa." (Muttefekun alej hi)
29
- San'ani kae da je u En-Nihaji da "postavljanje dva uvjeta" je kao kad
kae prodajem Li ovo odjjelo za dinar u gotovini i za dva dinara uz odgodu, tako da
lo na dva ugovora navedena u jednom. (Vidi: Subuli-s-selam, 3/32) (Prim. ree.)
30
-Hadis je sahih, a biljei ga Ebu Davud.
31
-Biljei ga Ebu Da v ud, a vie ih ga je okarakterizira lo kao sahih.
34
2. Ukoliko jedan od njih, bilo prodavalac ili kupac, od drugog
zatrai da ga neko vrijeme dok se ne smisli i pa ovaj
drugi pristane, se da je kupoprodaja dogovorena uz pravo
predorniljaja. U tom imati pravo izbora sve dok ne istekne
dogovoreni rok, poslije kojeg se kupoprodajni ugovor realizira. U tom
su smislu i Poslanikove "Muslimani se pridravaju svojih
uvjeta.'>32
3. Ukoliko prilikom kupoprodaje prodavalac kupca zakine za jednu
ili vie, tako da mu neto to vrijedi deset, proda za petnaest ili
dvadeset (dinara), kupac ima pravo otkazati dogovor ili robu uzeti po
cijeni koja za nju vlada. U tom su smislu i
nekom koga su zbog maloumnosti u kupovini obmanjivali:
"Onom s kim trguje, reci: 'La hilabete' (tj. nema prevare)!"(Buharija)
Kupac kada sazna da je prevaren vratit se prodavcu da mu vrati iznos
za koji je prevaren ili da prekinu ugovor o kupoprodaji. U suprotnom,
kupac ima pravo otkazati dogovor o kupoprodaji.
4. Ukoliko prodavalac obmane kupca tako da mu pokae lijepu
robu, a podvali runu, ili pokae kvalitetnu i ispravnu, a podvali
pokvarenu, ili ne muze ovcu da bi joj vime bilo kupac ima pravo
izabrati jedno od dva rjeenja: ili kupoprodaju otkazati ili prihvatiti. U
tom smislu su i Poslanikove "Nemojte ostavljati mlijeko u
vimenima kamila i ovaca (da bi im vimena bila jer kupac, kada ih
pomuze, (i vidi kakve su na mlijeku) ima pravo izbora, ako htjedne,
zadrat ih, a ako ne htjedne, uz sa hurmi vratiti." (Muttefekun alejhi)
5. Ukoliko kupac u kupljenoj robi otkrije rnahanu za koju nije znao
i koju mu prodavalac prilikom pogodbe nije pokazao, kupac ima pravo
izabrati jedno od dva J.jeenja: ili dogovor o kupoprodaji pTihvatiti ili ga
raskinuti. U tom smislu su i
"Musljmanu nije dozvoljeno prodati svome bratu neto to je pod
rnahanom, a da mu to unaprijed ne kae."
3
J
"Ko nas prevari, nije na."
6. Ukoliko izmedu prodavaoca i kupca dade do nesporazuma
oko dogovorene cijene ili kvaliteta predmeta kupoprodaje, svaki od
32
- H adis je sahih, a biljee ga Ebu Davud i Hak im.
- Had is je hasen, a biljee ga Ahmed i Ibn Made.

35
O ODNOSIMA
5. poglavlje l
njih se zakleti, a onda svaki ima izbor li kupoprodaju
realizovati ili ponititi. U tom su smislu i Poslanikove
"Ukoliko na licu mjesta do nesporazuma izmedu prodavaoca i
kupca, pa nijedan ne mogne dokazati da je u pravu, neka se onda
zakunu. "
34
IV - Koje su sve vrste kupoprodaje zabranjene?
Allahov Poslanik zabranio neke vrste kupoprodaje, prvenstveno
zato to u sebi sadre elemente prevare koji vode ka nezakonitom
prisvajanju imetka i do sukoba i mrnje medu muslimanima. U
takvu vrstu spadaju:
l. Prodaja nepreuzete robe
Muslimanu nije dozvoljeno kupiti robu i preprodati je drugom kupcu
prije nego to je sam preuzme od onoga ko mu ju je prodao. U tom
smislu su i
"Kada neto kupi, nemoj to dalje prodavati prije nego to to sam u
svoje ruke ne preuzme !"
35
"Neka onaj ko kupuje neku prehrambenu nam.rrrucu, tu istu ne
preprodaje dalje dok je u potpunosti ne preuzme u svoje ruke."
Od Ibn Abbasa, r.a., se prenosi, da je u tom smislu, rekao: "Smatram
da se i sa ostalom robom isto postupa." (Bubarija)
2. Nadmetanje u kupoprodaji
Muslimanu nije dozvoljeno, kada njegov brat neto kupi, recimo,
za pet (dinara), da kupcu kae: "Vrati robu vlasniku, ja ti to isto
prodati za (dinara)", ili da prodavaocu kae: "Vrati novac kupcu,
ja ti to platiti est (dinara)!" Ovo zato to je Allahov Poslanik
rekao: "Neka se niko od vas ne u kupoprodaji koja je
pazarena." (Muttefeku n alejbi)
34
- Hadis biljee svi autori sunen-zbirki i Hakim koji ga ocjenjuje kao sahih.
35
-Ahmed i Taberani. Na njegov sened ima primjedbi.
36
3. Nedef
6
prodaja
Muslimanu nije dozvoljeno, za odredenu robu nuditi cijenu, ukoliko
je doista ne namjerava kupiti, nego samo eli druge muterije. Isto
tako, nije dozvoljeno muteriji koji se interesira za odredenu robu slagati i
da je ona kupljena po toj i toj cijeni, s ciljem da ga obmane i da
ju i on po toj cijeni kupi bez obzira bio u dogovoru sa njenim vlasnikom ili
ne. U tom smislu se od Omera, r.a., prenosi daje rekao: "Allahov Poslanik
:i je zabranio nede (ti . prividno vie nuditi za neku robu u elji da se
namami drugi da neto kupi)." AIJahov Poslanik ii je rekao: ".. .i nemojte
se jedan drugome nametati !" (Muttefekun alejhi)
4. Kupoprodaja zabranj enih i sa islamskog stajalita stvari
Muslimanu nije dozvoljeno kupovati ni prodavati ono to je sa
islamskog stajalita zabranj eno (haram) i niti ono to vodi u
haram. Otuda muslimanu nije dozvoljena kupoprodaja vina (alkohola),
svinjskog mesa, slika, uginulih ivotinja, kipova, kao ni ukoliko
se zna da se upotrijebiti za proizvodnju vina. U tom smislu, Allahov
Poslanik rekao:
"AJlah je zabranio kupoprodaj u vina, strvine, svinjetine i kipova."
(Muttefekun alejhi)
"Allah je prokleo one koj i crtaju likove."
37
"Ko u danima berbe ostavi neobrana grode kako bi ga potom
prodao jevreju ili ili kome drugom ko ga potrpati i od njega
proizvesti vino, svjesno je zagazio u dehennemsku vatru."
3
K
5. Kupoprodaja uz rizik
Nije dozvolj eno vriti kupoprodaju robe u kojoj postoji rizik, npr.
ribe u vodi, runa na ovci, teleta u stomaku, mlijeka u vimenu, plodova
36
- U smislu izmz "nedc" plaenje i natjcrivanje na
postavljenu zamku kako bi se ulovila. U vjersko-pravnom ovaj izraz
nabijanje cijene robi, bez stvarne namjere da sc kupi, u cilju podizanja njene prode i
zavaravanja stvarnih muterija.
37
- Hadis biljei Tabcmni u djelu El-Evsar. Hafiz u djelu Bulugu-l-meram ga
ocjenjuje kao hnscn.
38
-Hadis je zabiljeen u Sahihu.
37
prije sazrijevanja, itarica prije nego to robe koja se nije
vidjela, pregledala i rukom opipala, ukoliko je na licu mjesta, ili opisao
njen kavalitet, vrsta i ukoliko je u drugom mjestu. U tom
smisl u su i Poslani kove "Ne kupujte ribu u vodi, jer je to
rizik."
39
Od Ibn Omera, r.a., se prenosi da je, u tom smislu rekao: "Allahov
je zabranio kupoprodaju hurmi dok se ne mognu jesti, runa na
ovci, mlijeka u vimenu i masla u rnlijeku."
40
Od njega se, prenosi da j e rekao: "Allahov je
zabranio kupoprodaju plodova dok ne sazriju - ili je rekao - dok ne
zarude"- dodavi: "Jer, ako Allah ne dadne da plod sazri, kako od
svoga brata uzeti novac." (Muttefekun alejhi)
Od Ebu Seida el-Hudrija se prenosi da j e rekao: "Allahov Poslanik
je zabranio kupoprodaju samo uz mulamesu i munabezu." (Muttefekun alejhi)
Mulamesa je da bilo po danu ili po samo rukom opipa
drugog i da je pazari, a da je prethodno ne prevrne i dobro
ne pregleda.
Munabeza j e da dvojica ljudi skinutu zamijene bez
prethodnog prevrtanja i pregleda.
6. Kupoprodaja dviju stvari zajedno (u paketu)
Muslimanu nije dozvoljena kupoprodaja dviju ili vie stvari zajedno
(u paketu), niti istovremeno ugovarati dva nego se za
svaku mora dogovoriti. Ovo zato to kupoprodaja u paketu
nosi sa sobom izvjesnu zamrenost koja moe dovesti do neprijatnosti i
nepravednog uzimanja imetka. Postoji mnogo formi takve
kupoprodaje, od kojih navodimo samo nekoliko primjera:
Ukoliko prodavalac kae kupcu: "Prodajem ti to i to za deset
(dinara) u gotovu, ili za petnaest na - pa to kupac prihvati, ne
objasnivi koju od ove dvije opcije j e prihvatio.
39
- H adis biljei Ahmed. lako je njegov lanac nepouzdan, potvrdu je ga druga verzija u
istom smislu koja gn valjanim kao dokaz.
'
10
- Bcjhcki i Darckutni i moe biti dokaz.
38
Ukoliko prodavalac kae kupcu: "Prodajem ti ovu po toj i
toj cijeni, pod uvjetom da ti meni proda to i to, po toj i toj cijeni ."
Di da prodavalac kupcu ponudi dvije stvari, recimo po
cijeni od jedan dinar i da mu kupac da dinar, a da ne zna koju je od
njih dvije kupio.
U tom srmslu se pripovijeda da je Allahov Poslanik "zabranio
dvije kupoprodaje u jednoj (tj. u paketu)."
41
7. Kupoprodaja uz kaparu
Muslimanu nije dozvoljena kupoprodaja uz kaparu, bilo da ju kao
kupac daje, bilo da ju kao prodavalac uzima, jer se od Allahova
Poslanika pripovijeda "da je zabranio kupoprodaju uz kaparu."
42
ovaj kupoprodaje, Malik kae: "Njen smisao je u
tome da neko neto kupi ili recimo, iznajrru ivotinju (konja ili devu), pa
da vlasniku kae: "Evo ti dinar kapare, pa ga- ukoliko se predomislim i
vratim robu ili odustanem od iznajmljivanja- zadri."
8. Kupoprodaja onoga nema
Muslimanu nije dozvoljeno dogovor o kupoprodaj i robe
koju prodavalac nema, niti bilo ta drugo sve dok upotpunosti ne bude u
njegovu vlasnitvu. Ovo zato to, u da prodavalac ne mogne na
vrijeme osigurati ugovorenu robu, moe dovesti do neprijatnosti i po
kupca i po prodavaoca. Zato je Allahov Poslanik i rekao: "Ne prodaji
ono to kod sebe nema!"
43
Od Allahova Poslanika :i se, takoder, prenosi
"da je zabranio prodaju dok to to se prodaje ne bude u vlasnitvu
prodavaoca." (Buharija)
9. Kupoprodaja duga za dug
Muslimanu nije dozvoljeno kupoprodavati dug za dug, jer je to
zapravo kupoprodaja za a to islamski propisi
ne dozvoljavaju. Evo nekoliko primjera takve kupoprodaje:
41
-Biljee ga Ahmed i Tirmizi koji ga je ocijenio kao sahih.
42
- Hadis biljei Malik u djelu Muve/la ', kao i neki drugi.
43
- Hadis biljee autori sunen-zbirki. Tirmizi ga ocjenjuje kao sahih.
39
Recimo da ti je neko na odredeni rok duan tovar (kintar) sirove
kahve u zrnu, pa da to isto preda nekome drugom za stotinu dinara na
odredeni rok naplate.
Da ti je neko duan, recimo, ovcu, pa ti - kada istekne rok za
duga dunik ne mogne vratiti ovcu, nego kae: "Prodaj mi tu
ovcu za pedeset dinara na do odredenog roka." to bi, ukoliko bi
pristao, ispalo da si mu prodao dug za dug, a to je Allahov Poslanik :i u
hadisu zabranio.
44
10. Kupoprodaja na veresiju sa kamatom
Muslimanu nije dozvoljeno bilo ta prodati na veresiju, pa to onda
od istog onoga kome j e prodao otkupiti po nioj cijeni. Jer, ukoliko bi
nekome neto prodao na veresiju, recimo, za deset dinara, pa to onda od
njega otkupio za pet, ispalo bi isto kao da mu je dao pet dinara, a da mu
ovaj vrati deset, to nije nita drugo nego kamata koja je po Kur'anu,
Sunnetu i idma'u najstroije zabranjena. U tom smislu su i Poslanikove
ti "Kada se ljudi zabave dinarima i dirhemima, kupovati i
prodavati na veresiju sa kamatom, posvete se dunjaluku i ostave borbu na
Allahovu putu, Allah im dati nevolju koje ih osloboditi sve dok
se ne vrate svojoj vjeri."
45
Pripovijeda se da je jedna ena rekla Aii, r.a.: "Prodala sam slugu
Zejd b. Erkamu za osam stotina dirhema na veresiju do odredenog
vremena. Zatim sam ga od njega otkupila za est stotina dirhema u
gotovini." Na to joj je Aia, r.a., rekla: "Nevaljalo li je ono kako si kupila
i nevaljalo li je ono kako si prodala! Njegov dihad sa Allahovim
Poslanikom je pokvaren, ukoliko se ne pokaje!"
46
ll. Mjetaninu nije dozvoljeno prodavati robu sa strane
Kada u neko mjesto beduin ili stranac i sa sobom robu
je prodati na pijaci po cijeni koja na taj dan vlada u tom mjestu,
mjetaninu je zabranjeno tom "Ostavi robu kod mene pa ti
je ja sutra ili za nekoliko dana prodati skuplje od dananje cijene!"
44
- Had is je sahih, a biljee ga Bejheki i Hakim.
45
- Hadis biljee Ahmed i Ebu Oavud. Ibn Kattan ga ocjenjuje kao sahih.
46
- Predaju biljei Darekutni. U njegovu scnedu ima slabosti.
40
pogotovu ako je svijet u oskudici sa tom robom. U tom smislu su i
Poslanikove "Ne moe mjetanin prodavati za stranca. Pustite
ljude, jer tako Allah preko jednih opskrbljuje druge!" (Muttefel<un alejhi)
12. Otkupljivanje robe od karavana
Kada musliman da u njegovo mjesto dolazi kakva karavana sa
robom, nije mu dozvoljeno pred nju van grada i tamo od nje kupiti
robu, a potom je uvesti u grad i prodavati kako jer na taj vara
vlasnike robe i kako trgovce tako i same u svom mjestu.
Zato je Allahov Poslanik ti i rekao: "Nemojte zasretati karavane (tj. s
namjerom da od njih kupite robu)! Ne moe mjetanin prodavati za
stranca." (Muttefekun alejhi)
13. Kupoprodaja due vremena nepomuene muzare
Muslimanu, da je to svojevrsna prevara i podvala, nije
dozvoljeno due vremena ne musti ovcu, kravu ili kamilu, da
joj od mlijeka nabrekne virne, kako bi izgledala dobra na mlijeku i kako
bi na taj privukao muterije da ju kupe. U tom smislu su i
"Nemojte ostavljati kamile ni ovce nepomuene (da
bi njihova vimena izgledala jer kupac, kada ih pom uze, najbolje
vidjeti kakva su na mlijeku. Tada ih, ako htjedne, zadrati, a ako ne
htjedne, uz sa ' hormi vratiti." (Muttefekun alejhi)
14. Kupoprodaja poslije ezana za duma-namaz
Muslimanu nije dozvoljeno bilo ta ni prodavati ni kupovati poslije
drugog ezana za duma-namaz, kada je imam na minberi, jer
Uzvieni veli:
JJ, l"" d1 , . oU :> 1 -. .J,
e:- )) ) - .: - J"-' - r.)!. - -<$- y _,.,. tf..- '1ti
O vjernici, kada se u petak na namaz pozove, kupoprodaju
ostavite i podite da namaz obavite! (EI-Dumu'a, 9.)
15. Kupoprodaja plodova na stablu i ita u klasu
Muslimanu nije dozvoljena kupoprodaja na lozi za suhe
grodice, ita u klasu za ito u suhom zrnu, niti svjee burme na stablu za
41
suhe hurme. Jedini izuzetak iz ovog pravila je palma data drugom da je
ubere, jer je za takav Allahov dao olakicu. Naime, radi
se o kada musliman svome bratu muslimanu u svome palmiku
pokloni jednu ili nekoliko palmi, sa rodom ne od pet tovara, pa se
nade u neprilici to mu ovaj, kad god pode da ubere hurmi, ulazi kod
njega, njemu je dozvoljeno od njega otkupiti urod svjeih hurmi,
u suhe burme.
Dokaz za prvi su Omerove, r.a, "Allahov Poslanik,
je zabranio kupoprodaju plodova dok su jo u vrtu ili na njivi i to:
svjee burme na palmi za suhe, grode na lozi za suhe grodice, i usjev
(itarica) za suho zrno. Sve je to zabranjeno." (Buharija)
Dokaz za drugi su Zejd b. Sabitove, r.a., "da je
dozvolio da vlasnik palme koji ju je drugom dao da obere
od njega moe otkupiti svjee burme njihovu i
mu u suhim." (Buharija)
16. Kupoprodaja sa izuzimanjem
Kada neto prodaje, rnusJimanu nije dozvoljeno u okviru
prodanog praviti bilo kakvo osim ako to prethodno naglasi.
Tako npr., kada prodaje vrt nije dozvoljeno da iz prodaje izuzme
stablo palme ili kakve druge koju nije jasno naglasio. Ovo zato
to se u tome krije jedna vrsta prevare, a pre vara je zabranjena. U tom
se smislu od Dabira, r.a., prenosi da je rekao: "AJlabov je
zabranio kupoprodaju ita u klasu, plodova na stablu i onoga u
se neto izuzima, osim ako je to prethodno naglaeno. "
47
V- Kupoprodaja stabala sa plodovima
Ukoliko musliman nekome proda stablo palme ili druge sa
plodovima na sebi, plodovi pripadaju prodavaocu, osim ako to kupac ne
uvjetuje jer je Allahov Poslanik rekao: "Ko drugome proda
stablo palme pod rodom, plodovi pripadaju prodavaocu, osim ako kupac
uvjetuje (Buharija)
47
-Biljei je Tirmizi i ocjenio kao sahih.
42
Vl - Kamata i promjena novca iz jedne valute u dntgu
a) Kamata
l. Definicija kamate
Kamata je imetka na poseban Postoje dvije vrste
kamate:
kamata uz dodatak i
kamata uz veresiju
Kamata uz dodatak je davanje prida pri razmjeni iste vrste robe,
recimo tovar penice za tovar i tovara penice, ili sa 'a hurmi za sa
i pola sa 'a hurmi, ili oke srebra za oku srebra i jo jedan dirhem prida.
Kamata uz veresiju se dijeli na dvije vrste:
- Kamatu kakva je vladala u predislamskom l?eriodu (dahilijjetu)
za koju Uzvieni veli: 4)1 t}S-V Ul_,ti ::r..u1 tJli l O vjernici, ne
jedite (ne uzimajte) mnogostruke kamate na kamate! (Ali 'Imran, 130.)
Sastoji se u tome da se drugome u na odredeni rok, da
pozajmica, pa da povjerilac duniku, kada istekne rok, kae: "lli mi vrati
dug, ili da ti iznos?!" - tako da dunik, u da ne moe
vratiti dug, pristane na iznosa koji treba vratiti. Medutim,
nakon to odredeni rok, a dunik ne mogne dug vratiti, ovaj
ponovo iznos koji treba vratiti i tako redom dok se glavnica
poslije izvjesnog vremena ne za vie puta.
U tu vrstu kamate spada i to da neko nekome pozajmi, recimo, deset
dinara, s tim da mu nakon izvjesnog - ili dueg roka - vrati,
umjesto deset, petnaest dinara.
Kamatu uz veresiju a koja se ogleda u kupoprodaji u kojoj se
moe ostvariti kamata kao to su zlato, srebro ili penica ili ili
hunne, za neto u moe biti kamate uz veresiju.
Primjer za ovu vrstu kamate bi, recimo, bio da neko s nekim trampi
tovar hurmi za tovar penice s do odredenog roka, ili deset
zlatnika (dinara) za stotinu i dvadeset srebrenj aka (dirbema) s
do odredenog roka.
43
2. Stav Islama prema kamati
Kamata je strogo zabranjena (haram) Uzvienog:
()1 (/-) J-_;_fj l A Allah. je dozvolio trgovinu, a zabranio
kamatu. (EI-Bekare, 275.)
,, i n J. , #
l!) l_,lS'tf U1_;1 41t; l O vjernici, ne jedite (ne
uzimajte) mnogostruke kamate na kamate!(A1i ' Imrful, 130.)
i Allahova Poslanika :i:
"Allah je prokleo onoga ko uzima kamatu, onoga ko ju daje, onoga
ko u njoj kao svjedok i pisara koji o njoj sastavlja ugovor."
48
"Dirhern pojeden od kamate, daje od kamate, je tei
(grijeh) nego trideset i est preljuba."
49
"Kamata irna sedamdeset i tri vida od kojih je najlaki kao da
blud sa majkom. Najtei vid kamate je
musliman u obraz. "
50
"Klonite se sedam tekih grijeha!" Upitan: "Allahov a
koji su to grijesi?" - odgovorio je: "Pripisivanje Allahu druga, sihr,
ubistvo nevine - ni krive ni dune - osobe, uzimanje kamate, otimanje
imetka od bjeanje sa bojnog polja i potvaranje za blud
vjernica." (Muttefekun alejhi)
3. Smisao zabrane kamate
Pored smisla koji vai i za sve ostale vjerske dunosti, tj.
provjere na djelu pokornosti i poslunosti prema Uzvienom
Allahu - bilo da se njima neto ili zabranjuje - zabrana kamate,
izmedu ostalog, ima svoj duboki smisao u:
3.1. imetka vjernika i da se on ne prisvaja na
nezakonit
48
- Hadis biljee autori suncn-zbirki. Tirmizi ga ocjenjuje kao sahib.
49
- Biljei ga Ahmed sa sahih senedom.
50
- H adis biljei H akim i ocjenjuje ga kao sahih.
44
3.2. vjernika da svoj imetak uloi u poslove u kojima
na poten i zaraditi, kao to su: zemljoradnja, zanatstvo,
trgovina i sl., daleko od lukavstva i prevare, svake vrste izrabljivanja
vjernika i unoenja mrnje medu njima.
3.3. Zatvaranju puteva koji medu muslimane unose neprijateljstvo,
nepodnoljivost, mrnju i izrabljivanje,
3.4. vjernika od srljanja u propast, jer je uzimanje
kamate svojevrsni zulum i nasilje zbog kojih onaj ko ih provodi,
kadli-tadli, osjetiti kobne posljedice. U tom su smislu i
Uzvienog:
J J ... , , ...: ... , ..
Wl 4f4l O ljudi, nepravda koju
da biste u ivotu na ovome svijetu uivali - samo vama teti.
(Jiinus, 23.)
kao i Allahova Poslanika se nepravde, jer
nepravda na Sudnjem danu mrak i se krtosti, jer je ona
upropastila one prije vas, tako to ih je navela da proljevati krv i
dozvoljavati zabranjeno." (Muslim)
3.5. Otvaranju vrata medu muslimanima, tako to
jedan drugom, u potrebe, bez kamate pozajmljivati, dok
mu se ne poprave materijalne prilike pa da mu pozajmljeno vrati i -
Allaha radi- prema njemu svoje razumijevanje, pripremati se
za onaj svijet. Sve su to postupci koji muslimane unose ljubav i
razvijaju bratstva, harmonije i
4. Propisi u vezi sa kamatom
4.l. Predmeti kamate
est je osnovnih predmeta kamate i to: zlato, srebro, penica,
hurme i so. U tom su smislu i Poslanikove "Zlato za zlato,
srebro za srebro, penica za penicu, za hunne za burme i
so za so; ista vrsta za istu vrstu, ista za istu i iz ruke u
ruku, a ako ove vrste budu i ako idu iz ruke u ruku, onda sa
njima trgujte kako (Muslim)
Na osnovu ovog hadisa, ashabi, tabi'ini i imami pravnih kola u
Islamu, neka je s njima Allahova milost, su po analogiji da se u
45
navedene vrste ubrajaju i sve druge prehrambrene namirnice pogodne za
skladitenje - bilo da se mjere na litar ili kantar - kao to su: ostale
itru.ice, ulje, med i meso.
Pripovijeda se da je Seid b. Musejjeb, Allah mu se smilovao, u tom
smislu rekao: "Kamata se odnosi samo na one namirnice koje slue za
jelo i i koje se mjere na litar ili kantar."
4.2. Sve vrste kamata se u osnovi svode na tri oblika:
4.2.1. Zamjenu uz prido artikla iste vrste, recimo, zlata za zlato,
penice za penicu, hurmi za burme itd. U tom smislu, Buharija i
Muslim navode predaju u kojoj se kae da je, jednom prilikom, Bilal,
r.a., Allahovu Poslaniku ;i donio najboljih bernijskih burmi, pa ga je
Poslanik upitao: "Bilale, odakle ti ovo?"- na to je on odgovorio:
"Imali smo nekakvih loih hunni, pa sam od njih dao dva sa'a za sa'
ovih da ih ponudim Vjerovjesniku :i." Na to mu je Vjerovjesnik
rekao: "Uh!!! To je prava kamata!!! To je prava kamata!!! Nemoj to
vie nikada nego kad neto kupiti, prvo prodaj hurme, pa
onda za to kupi druge."
4.2.2. Zamjenu, jedan za drugi, dva artikla, recimo, zlato
za srebro ili penicu za burme, i to tako da je jedno od njili na licu
mjesta, a drt!go nije. Takvu zru.njenu Allahov Poslanik :i je zabranio

"Ne mijenjajte neto od toga to je na licu mjesta za ono
nema."
"Mijenjajte zlato za srebro, (ali samo) iz ruke u ruku."
"Mijenjanje zlata za srebro je kamata, osim iz ruke u novo
za gotovo)!" (Muttefel-un alejhi)
4.2.3. Zamjenu jednog artikla za istu takvu vrstu i u istoj
samo da jedan bude na licu mjesta, a drugi odsutan i na veresiju, recimo da
se mijenja zlato za zlato ili burme za hurme, potpuno iste i
kvaliteta, samo to je jedno na licu mjesta, a drugo nije. U tom smislu su i
Poslanikove "Zamjena penice za penicu je kamata, osim ako se
mijenja, iz ruke u ruku (tj. novo za gotovo)." (Muttefekun alejhi)
4.3. Nema kamate u trampi artikala pod uvjetom da su oba
na licu mjesta.
46
Nema kamate u trampi artikala i vrijednosti, osim
ako jedan od njih nije na licu mjesta i na veresiju
51
i ako se ne radi o zlatu
i srebru. Dakle, dozvoljeno je mijenjati zlato za srebro sa pridom, penicu
za hurme ili so za sa pridom, pod uvjetom da se to mijenja, iz ruke
u ruku i da nij edan od artikala koji se mijenja nije na veresiju, kao to
stoji u Poslanikovim ii ".. . a ako ove vrste budu i ako
idu iz ruke u ruku, onda sa njima trgujte kako (Muslim)
Isto tako nema kamate u kupoprodaji za novac artikala
52
koji su
predmet kamate, svejedno bili u keu na licu mjesta ili
naknadno, ili bili preuzeti odmah ili naknadno. U tom smislu se pripovijeda
da je Allahov Poslanik od Dabira b. Abdullaha kupio kamj}u na
putovanju i da mu ju je isplatio tek kada su stigli u
Isto tako, Allahov Poslanik je dozvolio robe unaprijed,
rekavi: "Ko da unaprijed - prije isponlk:e - robu plati, neka j u plati,
samo neka dobro mjerenu litrom ili kantarom i rok
isporuke."(Muttefekun alejhi) Dakle, kod unaprijed vrijednost robe
se u keu, a roba preuzima naknadno.
4.4. Podjela po vrstama artikala koji su predmet kamate
ashaba i islamskih pravnika artikle koji su predmet kamate,
podijelili su na zasebne kategorije: zlato, srebro, penicu,
hurme (sve vrste zajedno pripadaju istoj kategoriji), zatim razne vrste
variva od kojih svaki artikal predstavlja zasebnu vrstu, kao to su: bob,
leblebija, ria, kukuruz, zatim ulje (sve vrste zajedno spadaju u
istu kategoriju), zatim med, zatim razne vrste mesa
53
(od koga svaka vrsta
predstavUa zasebnu kategoriju): kamilje, i meso od
pernatih ivotinja. Sve vrste ribljeg mesa spadaju u istu kategoriju.
51
- Islamski se ne slau oko toga da li je kamata trampiti ivotinju za
tivotinju, ukoliko obje nisu na licu mjesta, i to zato to argumenti izgledaju
jedni dmgima. Naime, radi sc o tome da je Vjerovjesnik ;fi rekao Abdullahu b. Omcru,
r.a., da, u potrebe, jednu kamilu trnmpi za dvije na do odredenog roka. U
isto vrijeme, Allahov Poslanik ;Ji$ je drugim hadisima zabranio Lrampu ivoti nja na
veresiju. Allah, opet, najbolje zna, ali izgleda da je trampa ivotinj e za ivotinju na
veresiju zabranjena, osim ako to nuda nalae. U suprotnom. ukoliko su obje ivotinje
prisutne na licu mjesta, u njihovom trampljenju nema kamate, bez obzira da li se
trampile sa pridom ili bez prida, kako to stoji u vjerodostojnim hadisima.
52
-Vidi ta se sve pod tim podrazumijeva pod 4.4.
53
Imam Malik smatra da kamilje, govcde i bra vlje meso spadaju u istu kategoriju i
da ga kao takvog nije dozvoljeno mijenjati uz prido, niti mijenjati jedno za drugo
ukoliko obje vn;te nisu na licu mjesta.
47
5. Namirnice u trampi nema biti kamate
Nema kamate na trampi svjeeg i i to iz vie razloga:
to se ne moe za dui period skladititi,
to se u davnim vremenima nije mjerilo ru na litar ni na kantar,
to ne spadaju u osnovne prehrambene artikle, za razliku od
itarica i mesa koji se spominju u Vjerovjesnikovim
Dvije napomene:
l. Poslovanje sa bankama
da dananjih banaka u svijetu ne samo da radi sa
kamatom, nego se na kamatnom sistemu i odrava, sa njima
nije dozvoljeno ni poslovati, osim u nude, kao to je, recimo,
transfer iz jedne zemlje u drugu. S obzirom na to, iz
islamskog svijeta su duna osnovati islamske banke koje ne bi poslovale
sa kamatom.
Evo jednog prijedloga kakva bi islamska banka u osnivanju trebala
izgledati:
Gradani-muslimani iz islamske zemlje bi se trebali
dogovoriti i osnovati za sebe posebnu banku pod prepoznatljivim
islamskim nazivom, u njen upravni odbor izabrati povjerljive, sposobne i
vjernike i povjeriti im upravljanje bankom. Poslovi jedne ovakve
banke ogledali bi se u:
l. l. primanju i uloga bez ikakve provizije,
1.2. beskamatnom kreditiranju muslimana, srazmjerno
njihovim ulozima i prihodima,
1.3. investiranju projekata onih grana koje su od koristi, kao to
su: poljoprivreda, trgovina, industrija i sl., one
projekte u kojima se moe ostvariti dobit za banku,
1.4. pomaganju muslimanima u transferu novca iz jedne
zemlje u drugu besplatno, ukoliko se u toj zemlji ima svoja ispostava,
1.5. dobiti na kraju svake godine i njenoj raspodjeli na sve
u zavisnosti od visine njihovih uloga.
48
Z. Sa islamskog stanovita nema nikakve smetnje da gradani
muslimani u jednoj zemlji ili jednom mjestu osnuju fond u koji bi
odredeni procenat svojih prihoda ili kako se dogovore, s tim
da svi na osnovu svojih uloga u njemu budu potpuno ravnopravni.
Drugim taj fond bi bio neka vrsta vakufa svih
Iz njega bi se, u kakve nepogode, poara, gubitka imetka, bolesti i sl.
fonda davao odredeni iznos na ime Medutim, u vezi sa
osnivanjem i poslovanjem ovakvog fonda, treba voditi o
l. da svaki prilikom davanja svoga uloga ima potpuno
namjeru, tj. da to radi Allahova zadovoljstva i Njegove
nagrade,
2. da se odredi iznos koja se u nepogode
prua, onako kako je odredena visina obaveznog uloga za u
fondu. Ovo zato kako bi fond mogao funkcionirati na potpuno istim
pravima svih
3. Nema nikakve pravne smetnje da se odredena sredstva iz fonda
uloe u privredne ili kakve druge, sa islamskog
stanovita dozvoljene projekte, kako bi se na taj ostvarila dobit i
ukupna sredstva fonda.
b) Promjena novca iz j edne u drugu valutu
l. Definicija promjene novca iz jedne valute u drugu
Pod ovim se podrazumijeva zamjena novca iz jedne valute za drugu,
recimo kovanih zlatnika (dinara) za kovane srebrenjake (dirheme).
2. Propisanost zamjene novca iz jedne valute u drugu
Zamjena novca iz jedne valute u drugu je dozvoljena jer se tretira
kao kupoprodaja, a kupoprodaja je dozvoljena, kako Kur' anom, tako i
Sunnetom. U tom smislu su i Uzvienog:
C:?-1 :JJ, j;-f:, l A Allah je dozvolio trgovinu ... (El-Bekare, 275.)
kao i Njegovog Poslanika "Mijenjajte zlato za srebro kako
samo neka to bude iz ruke u ruku!"
54
54
-Tj. u gotovu (novo za gotovo).
49
3. Smisao zamjene novca iz jedne valute u drugu
Smisao zamjene novca iz jedne valute u drugu ogleda se u
olakavanju poslova vjerniku kome je zbog trgovine, putovanja i sl.
umjesto jedne potrebna druga valuta.
4. Preduvjeti za valjanost zamjene novca iz jedne valute u drugu
Da bi zamjena novca iz jedne valute u drugu bila valjana, i jedna i
druga valuta moraju biti na licu mjesta, tj . moraju se zamijeniti iz ruke u
ruku, kako stoji u Poslanikovim "Mijenjajte zlato za srebro
kako samo neka to bude iz ruke u ruku !"
55
U tom smislu se, takoder, pripovijeda da je jednom prilikom, za
vrijeme Omera, r.a. , Talha b. Ubejdullah doao kod Malika b. Evsa da
zamijeni zl.atnike (dinare) za srebrenjake (dirheme), pa je Malik od Talhe
uzeo zlatnike i rekao mu da dok mu se blagajnik ne vrati iz
ume" na to je Omer rekao Talhi: "Ne, tako mi Allaha, se rastati
dok ih (tj. dirheme) od njega ne uzme, jer je Allahov rekao:
'Zamjena zlata za srebro je kamata, osim iz ruke u ruku (tj . novo za
gotovo)!'" (Buharija)
5. Propisi o zamjeni novca iz jedne valute u drugu:
5.1. Dozvoljeno je mijenjati zlato za zlato i srebro za srebro, pod
uvjetom da se radi o istoj teini, jer je Allahov Poslanik "Nemojte
mijenjati zlato za zlato, osim u istom omjeru i nemojte jednog za drugo
davati vie! Nemojte mijenjati srebro za srebro, osim u istom omjeru i
nemojte davati vie jednog za drugo! Nemojte mijenjati ono to je na licu
mjesta za ono nema!", (Muttefekun alejhi) i pod uvjetom da su i jedno i
drugo na licu mjesta, kao to stoji u Poslanikovim "Mijenjanje
zlata za zlato je kamata, osim iz ruke u ruku. Mijenjanje srebra za srebro je
kamata, osim iz ruke u ruku." (Muttefekun alejhi)
5.2. Dozvoljeno je mijenjati uz prido jednu valutu za drugu pod
uvjetom da su obje na licu mjesta, jer je Allahov Poslanik " ... a
ako ove vrste budu i ako idu iz ruke u ruku, onda sa njima
trgujte kako (Muslim)
55
-Tj. u gotovu (novo za gotovo).
50
j s. poglavlje O ODNOSIMA
5.3. Ukoliko se dvojica vlasnika koji mUenjaju valutu za valutu
prije nego to zamijenjeno preuzmu, zamjena je jer je
njenu valjanost Allahov Poslanik ili uvjetovao "osim iz ruke u
ruk:u"(Muttefekun alejhi) (tj. novo za gotovo).
VII - unaprijed (selem)
l. Definicija unaprijed
Selem i selef su dva termina koji se u islamskoj literaturi
koriste u unap1ijed robe koja se prema opisu u
ugovoru tek trebati Sastoji se u tome da neko detaljno opisanu
vrstu i kvalitet odredene robe, recimo neke prehrambene
namirnice, ivotinje i sl. uz rok isporuke, unaprijed
plati, pa ugovoreni rok kada mu prodavalac robu.
2. Propisanost robe unaprijed
robe unaprijed je dozvoljeno, jer je to jedna vrsta
kupoprodaje (trgovine), a kupoprodaja je dozvoljena. Ova vrsta
kupoprodaje dozvoljena je Allahova
"Ko da unaprijed - prije isporuke - robu plati, neka ju plati,
samo neka dobro mjerenu litrom ili kantarom i rok
isporuke"(Muttefekun alejhi)
i Ibn Abbasa, r.a., koji je rekao:
"Kada je Allahov Poslanik doao u zatekao ih je (tj.
Medinjane) da plodove kupuju unap1ijed na godinu, dvije i tri ."
(Muttefekun alejhi)
3. Preduvjeti za valjanost robe unaprijed
Da bi robe unaprijed bilo valjano, potrebno je ispuniti
uvjete:
3.1. da je unaprijed izvreno u gotovini: zlatu, srebru ili
valuti tako da se izbjegne kupoprodaja uz kamatu (tj . da se
trampi jedan artikal za drugi iste vrste, pri se jedan na
licu mjesta, a drugi naknadno),
51
3.2. da se roba koja se unaprijed detaljno definira s obzirom
na: vrstu, i kvalitet, kako bi se izbjegla svaka
nesporazuma, svade i zamjeranja izmedu muslimana (koji robu unaprijed
i njegova brata (koji ju treba
3.3. da se definira rok isporuke unaprijed robe i da on
bude neto dui, recimo, pola mjeseca pa navie,
3.4. da se unaprijed vrijednost robe preuzme na licu mjesta,
kako to ne bi ispalo da se radi o ugovoru o kupoprodaji u kojoj na licu
mjesta nema ni novca ni robe (to bi moglo na prebijanje duga
za dug), jer je takva kupoprodaja zabranjena.
Kao osnova za navedene uvjete ovakvog robe
unaprijed, slue Poslanikove "Ko da unaprijed - prije
isporuke - robu plati, neka ju plati, samo neka dobro
mjerenu litrom ili kantarom i rok isporuke." (Muttefekun alejhi)
Propisi u vezi sa robe unaprijed
U vezi sa robe unaprijed potrebno je pridravati se
propisa:
l. da rok isporuke mora biti toliko dug da u moe
do promjena na tritu, recimo, mjesec dana ili due. Ovo zato to bi
se u isuvie kratkog roka, unaprijed robe
smatralo kupoprodajom, a za nju je potrebno da roba bude na licu mjesta
i da se pregleda,
2. da rok isporuke unaprijed robe bude u vrijeme kada se
objektivno ona moe j er nije razumno isporuku,
recimo, svj eih hurrni u niti u zimu. U suprotnom, moe
do nesporazuma, zamjeranja i svade izmedu

3. Ukoliko u ugovoru nije defmirano mjesto isporuke unaprijed
robe, ona se u mjestu ugovora, a
ukoliko jeste, se tamo gdje je ugovorom izmedu dvije strane
dogovoreno i precizirano. Dakle, dunost je robu
na dogovorenom mjestu i ispuniti preuzetu obavezu, jer se muslimani
moraju pridravati preuzetih obaveza.
52
Primjerak obrasca kupoprodajnog ugovora
Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahlm!
A potom ...
Primjerak obrasca ugovora o robe unaprijed
Nakon zahvale Allahu se kae:
"Taj i taj (navesti ime) da je od toga i toga (navesti ime)
primio uplatu unaprijed za penicu (navesti vrstu i koju
nakon dva mjeseca od dana potpisivanja ovog
ugovora, na tome i tome mjestu (navesti mjesto). Takoder daje
na ime uplate unaprijed primio iznos od (navesti iznos) i da je u stanju
ispuniti preuzetu obavezu u ugovoru tada i tada na tom i
tom mjestu. "
VIII- Pravo prvokupnje (e-ef'atu) i propisi u vezi sa njom
Definicija
Pod izrazom e.f-ef'atu podrazumijeva se pravo na prednost u
otkupu dijela to je u vlasnitvu izmedu dvojice
suvlasnika u da jedan od njih svoj dio prodaje po
cijeni.
Odredbe o pravu na prednost otkupa
l. Pravo na prednost otkupa od strane suvlasnika dao je Allahov
Poslanik U tom smislu se u vjerodostoj noj predaji prenosi da je
Dabir b. Abdullah, r.a., rekao: "Pravo na prednost otkupa
dijela Allahov je dao u svemu to je d jelj ivo i u
vlasnitvu. Ali, ukoliko je predmet vlasnitva
podijeljen, medom ili putem, tu vie nema prednosti u otkupu
dijela." (Muttefekun alejhi)
2. Pravo na prednost u otkupu su dijela vai samo za ono
to je djeljivo. Ukoli ko se, pak, radi o to je samo po sebi
nedjeljivo, kao to su, recimo: kupatila, mlinovi, tijesni objekti i sl. tu
53
nema prava na prednost u otkupu dijela, jer je Poslanik
rekao: "to je djeljivo".
3. Nema prava na prednost u otkupu dijela u onome
to je podijeljeno, medom, putem i sl., jer j e Allahov Poslanik
rekao: "Ali, ukoliko je predmet vlasnitva podijeljen,
medom ili putem, tu vie nema prednosti u otkupu dijela."
(Muttefekun alejhi)
Ovo zato to poslije podjele dijelova, suvlasnici postaju
kao komije i to komija nema pravo na prednost u otkupu po
ispravnom miljenju.
4. Nema prava na prednost u otkupu dijela ni u
to se ubraja u pokretnine, recimo: u ivotinjama i sl., nego samo
u zemljitu, zgradama i jer se ne pretpostavlja da bi se olimo
zemlje i onoga to je na njoj nanijela teta, koja se pravom na
prednost u otkupu.
5. Pravo na prednost u otkupu dijela se gubi u da
suvlasnik bude prisutan ili upoznat sa ponudom o prodaji, pa drugom
suvlasniku iako j e imao vremena da to ne pokae svoju zainteresovanost
za otkup njegova dijela. U tom smislu su i
"Pravo na otkup dijela ima onaj ko se prvi pokae
zainteresirani m."
56
"Otkupljivanje dijela je kao razvezivanje konopa
sapete deve (ako je brzo ne uhvati ona

Medutim, ukoliko jedan suvlasnik u odsustvu drugog, osobi
proda svoj dio, ovaj ima pravo traiti da se takva prodaja proglasi
nitavnom, bez obzira na to koliko je dugo od njenog
prolo, makar prole mnoge godine.
6. Pravo na prednost u otkupu dijela se gubi u
kada j edan od suvlasnika svoj otkupljeni dio uvakufi, pokloni ili nekome
da kao sadaku. Ovo zato to bi prava na prednost u otkupu
dijela ponitavanje spomenutog dobrog djela i to je
dobro djelo nego iskoristiti pravo prednosti na otkup
56
- Hadis preko fbn urejha biljei Abdurrezzak.
57
-Biljei ga Ibn Made i u nj emu ima slabosti.
54
dijela, u elji da se dolaska do
eventualnog nesporazuma.
7. Kupac dijela ima pravo na prinos sa zemlje i
prihoda od zgrada. ukoliko kupac dijela, u
bude ta gradio ili sadio, ovaj drugi ima pravo: ili to
otkupiti po cijeni kotanja, ili uz nadoknadu uloenih sredstava, traiti da
se to ukloni, jer (pravni princip glasi) nema nanoenja tete niti
tetom (u Islamu).
8. Suvlasnik svoja prava potrauje od kupca dijela, a
kupac dijela od prodavaoca koji mu ga je prodao. Dakle, u
svemu to je u vezi sa pravom prednosti u otkupu dijela,
suvlasnik sa kupcem, a kupac sa prodavcem.
9. Pravo prednosti u otkupu dijela ne moe se
prenijeti na drugog, kako putem prodaje, tako ni putem poklona. Drugim
to da onaj ko ima pravo prednosti u otkupu
dijela, to svoje pravo ne moe nikome drugom ni prodati ni
pokloniti, jer prodaja i poklanjanje su u suprotnosti osnovnom cilju zbog
koga je navedena prednost i a to je svake
da suvlasnik bude
IX- Ponitenje kupoprodajnog ugovora (el-ikaletu.)
l. Definicija
Pod izrazom el-ikaletu podrazumijeva se ponitenje kupoprodajnog
ugovora, u da se jedna ili obje strane: kupac i prodavalac pokaju,
pri se novac kupcu, a roba njenom vlasniku.
2. Propisanost ponitenja kupoprodajnog ugovora
U da se jedna od ugovorenih strana predomisli i pokaje, drugoj
je (mustehab) da joj u susret i pristane na ponitenje
kupoprodajnog ugovora. U tom smislu su i
"Onoga ko muslimanu u susret, pa na njegovu elju pristane
na otkazivanje, sa njim ugovorene kupoprodaje, Allah (kao nagradu
zbog takvog postupka) osloboditi grijeha."
5
R
58
- Hadi s biljee Ebu Davud, Ibn Made i Hakim. Hakim ga ocjenjuje kao sahih.
55
"Onome ko drugom, zato to se pokajao, na njegovu elju otkae
ugovorenu kupoprodaju, Allah (kao nagradu zbog takvog postupka) na
Sudnjem danu oprostiti."
59
3. Propisi u vezi sa ponitenjem kupoprodaje
3.1. Medu islamskim nema jednoglasnog miljenja o
tome kako ovo pitanje tretirati:
kao poni tenje ugovora o prvobitnoj kupoprodaji, ili
kao novog ugovora.
Prvo miljenje zastupaju Ahmed, afij a i Ebu Hanifa, a drugo
Malik, neka im se Allah smiluje.
3.2. Opozivanje kupoprodaje je dozvoljeno, u da je jedan dio
robe potroen, u preostalom dijelu.
3.3. Prilikom otkazivanja kupoprodaje nije dozvoljeno da se cijena
ni umanjuje mti U suprotnom, do otkazivanja ne bi moglo ni
jer bi to novog ugovora u kome se
upotpunosti moraju potovati sve odredbe o kupoprodaji, pravo na
prednost prvokupnje, uvjeti o preuzimanju (ukoliko se radi o
prehrambenom artiklu) itd.
* * *
59
-Hadis je sahih, a biljei ga Bejheki.
56
IV - o vrstama ugovora
I- O udruivanju (e-erketu)
a) Propisanost udruivanja
Udruivanje je propisano Uzvienog:
Jt J ,.. ,.
..!-Cl\ J ... a ako ih bude vie, onda
u (En-Nisii', 12.)
,. ,.. ,. , l "" ,.
t.fo r6',;,:;- 01) l ... mnogi ortaci nepravdu
jedni drugima. 24.) i Allahova
"Uzvieni Allah veli: ' Sve dok j edan dugog ne iznevjeri, Ja sam
medu dvojicom ortaka "'
60
"Allahova ruka bdije iznad dvojice ortaka, sve dok jedan drugog ne
iznevjeri."
61
b) Definicija udruivanja
Udruivanje j e dvojice ili vie ortaka u imetku
koji su stekli putem nasljedstva, sami zaradili, ili na drugi skupili i
tako skupljene dijelove zajedno udruili i u cilju njihova
putem obrta uloili u neki posao u trgovini, zanatstvu ili poljoprivredi.
Postoji vie vrsta ovakvog udrui vanja:
I- Udruivanje kapitala (irketu-l- 'inan)
irketu-L- 'inan je udruivanje dvije ili vie osoba aktivnosti su
zakonski validne u uspostavljanju odredenog fonda, sastavljenog od
60
- Had is biljei Ebu Davud bez ocjene, fbn Kahtan mu je spomenuo mahanu. H akim
ga ocjenjuje kao sahib. Nastavak hadisa je: "a kada ga iznevjeri, Ja sc izmedu njih
dvojice tj. dignem bcrekct iz nj ihova imetka.
61
- Darekutni. Munziri ga nije ocijenio. Njegovo predanje glasi: "Sve dok jedan od
njih ne prevari svoga ortaka."
57
poznate visine uloga ili odredene dionice svakog od njih i pri
svi zajedno rade na uloene glavnice. Pri torne, ostvarenu
dobit (profit) dijele sebe na osnovu visine uloenog kapitala u
glavnici, ali istovremeno, po istom osnovu, snose i eventualni gubitak.
svako od njih irna pravo zastupati u svoje ime kao
vlasnik i u ime ortaka uz dobivenu Prema tome on moe
prodavati, kupovati, potraivati dugove, voditi
postupke, odbijati da preuzme robu sa mahanom i sl. - ukratko
raditi sve to je za dobrobit
Da bi ovakvo udruivanje bilo valjano, potrebno je ispuniti
uvjete:
l. Da udruivanje bude dvojice ili vie muslimana, jer se
ne moe biti sigurno u to da nemusliman u svom poslovanju
posegnuti za kamatom ili kakvim drugim vidom stjecanja imetka na
nedozvoljen osim da raspolaganje kapitalom, u smislu kupovanja i
predavanja, bude u nadlenosti muslimana. U tom
gdje ne postoji nikakva bojazan da se u uloen kapital
na haram imetak, udruivanje je dozvoljeno i sa
nemuslirnanom.
2. Da ukupna visina uloenog kapitala i visina uloga svakog od
ortaka budu poznati , jer se dobit i gubitak moraj u
na osnovu visine glavnice i visine uloga svakog od ortaka. U
suprotnom, nepoznavanje visine glavnice i uloga svakog ortaka
dovelo bi do nepravedne podjele dobiti, s jedne strane, i
nepotene raspodjele gubitka, s druge strane, to j e najstroije zabranjeno
(haram) Uzvienog: JktJ'-! r-.G ;.-<J1:;.f 1)$--tf U) l Ne jedite imovinu
jedan drugoga na nepoten (El-Bekare, 188.)
3. Da dobit bude i da se podijeli svim ortacima,
na osnovu visine uloga svakog od njih. Prema tome, nije dozvoljeno npr.
"Dobit od stoke pripada tome i tome, a dobit od platna tome i tome"
jer bi to bila prevara, a prevara je zabranjena (haram).
4. Da visina ukupno uloenog kapitala i visina uloga svakog
pojedinog ortaka bude, ili u novcu ili procijenjena u novcu. To da,
ukoliko neko od ortaka svoj dio eli uloiti u robi, ta roba na dan
ulaganja mora biti procjenjena u novcu, prema cijeni robe na taj dan i
tako u novac u glavnicu. U suprotnom, ne bi se
58
znala vrijednost robe, a poslovati sa za se vrijednost ne zna,
po vjeri je zabranjeno, jer to dovodi do nepravde i nepotenog u
prisvajanju tude imovine.
5. Da se posao izmedu ortaka podijeli na osnovu VlSlne uloga
svakog od njih, uostalom kao to je sa dobiti i gubitkom. Tako
npr. onaj ko u glavnici ima raditi svaki
dan. U da se za te poslove sa strane angaira neko drugi,
njegova plata se izdvajati iz glavnice i razrezati prema visini uloga
svakog od ortaka.
6. U da neko od ortaka umre ili poludj , prestaje valjanost
ugovora o udruivanju. Nasljednici umrlog i staratelji poludjelog imaju
pravo birati: ili da ponite ugovor o udruivanju, ili da ga nastave.
II- Udruivanje rada (irketu-l-ebdan)
Pod udruivanjem rada (irketu-l-ebdan
62
) podrazumijeva se
udruivanje dvojice ili vie ortaka u onome to zarade svojim rukama;
recimo u izradi, ivenju ili pranju U takvom udruivanju
ortacima pripadaju jednaki dijelovi u onome ta zarade, ili kako se
dogovore.
Osnova za dozvoljenost udruivanja ovakve vrste slui predaja
koju biljei Ebu Davud, a u koj oj se kae da su se u Bici na Bedru
udruili Abdullah, Sad i Ammar dogovorivi se da izmedu sebe na
jednake dijelove podijeliti sve to zadobiju od vieboaca. Medutim,
desilo se da u spomenutoj bici, Ammar i Abdullah nita nisu ostvarili, a
da sam Sad dovede dvojicu zarobljenika, pa je rekao da
i njima dvoj ici pripada jednak udio u onome to je zarobio Sad.
Potrebno je napomenuti da je to bilo prije objave propisa o podjeli
ratnog plijena.
63
Za ovakvu vrstu udruivanja vae propisi:
l. Da svaki od ortaka ima pravo potraivati i primiti naknadu za
ono to urade ili iznajme.
62
- Doslovno udruivanje lijeta.
63
-Predaja je sahih i njenu primjenu zagovaraju Ahmed, Malik i Ebu Hanifa, neka
je na njih Allahova milost.
59
2. U da se jedan od ortaka razboli ili iz opravdana razloga
bude odsutan, dijele zajedno ono to onaj drugi zaradi.
3. U da jedan od ortaka due vremena bude odsutan ili se
razboli tako da mu bolest potraje, drugi ortak ima pravo na njegovo
mjesto angairati osobu i njen rad joj platiti iz dijela koji pripada
bolesnom, odnosno odsutnom ortaku.
4. Ukoliko jedan od ortaka ne mogne dolaziti, drugi ima pravo
raskinuti ugovor o udruivanju.
Ill - Udruivanje ugleda (irketu-l-vuduh)
irketu-l-.vuduh je takva vrsta udruivanja u kojoj dvojica ili vie
ortaka u kupovini i prodaji neke robe udruuju svoj ugled, tu robu
prodaju i tako dobit izmedu sebe dijele na j ednake dijelove, s tim
to na isti dijele i gubitak, ukoliko do njega
IV- Udruivanje vlasnitva (irketu-l-mufaveda)
Pored toga to pod sobom podrazumijeva sva tri gore navedena
udruivanja: kapitala (.:irketu-l- 'inan), rada (irketu-l-ebdan) i
ugleda (irketu-1-vuduh), ova vrsta udruivanja podrazumijeva jo i sva
druga obiljeja drutva, pri jedan ortak
drugog da slobodno moe vriti sve vrste transakcija: prodavati,
kupovati, ulagati, osobe, voditi parnice, izdavati
garancije, prebacivati kapital i sJ., s tim da se dobit izmedu njih dijeli po
dogovoru, a gubitak na osnovu uloga u glavnici.
II- Poslovanje tudim kapitalom (el-mudarebetu) ili (el-kiradu.)
l . Definicija poslovanja sa kapitalom
Pod izrazima el-mudarebetu ili el-kiradu podrazumijeva se
kada jedna osoba da drugoj odredeni iznos gotovine s namjerom da ga
uloi u kakav posao. U tom dobit pripada obojici, i
dijeli se onako kako su se dogovorili. Medutim, u da do
gubitka, on se samo od glavnice uloenog kapitala. Ovo zato
to j e onaj ko je radio na datom poslu, u takvom uzalud uloio
svoj trud i to ne bi bilo pravedno da snosi bilo kakve dodatne gubitke.
60
2. Propisanost poslovanja sa kapitalom
Poslovanje sa kapitalom (el-mudarebetu) je dozvoljeno na
osnovu jednoglasnog miljenja asbaba i imama svih mezbeba u Islamu
64
,
te na osnovu da se na taj poslovalo i u doba Allahova
Poslanika ;i, pa gaje i on kao takvog odobrio.
3. Propisi vezani za poslovanje sa kapitalom
Da bi poslovanje sa kapitalom bilo ispravno, protrebno je da
se zadovolje propisi:
3.1. Da poslovanje sa kapitalom bude od strane muslimana
kojima (vjerozakon) takve aktivnosti smatra validnim. Ovakav odnos
moe biti i izmedu muslimana i nemuslimana, pod uvjetom da je
kapital od nemuslimana, a rad i poslovanje od strane muslimana, jer
ako musliman njim posluje, sigurno je da u njemu biti kamate ili
nekog drugog imetka koji je po islamskim propisima zabranjen
(haram).
3.2. Da se pri poslovanju kapitalom zna kolika je
glavnica.
3.3. Da se odredi zarada poslodavcu. Ukoliko se to ne definira,
onda onaj koji posluje kapitalom biti za svoj rad, s
tim to cijela dobit pripasti vlasniku glavnice. Ukoliko se, pak,
dogovore "Dobit dijelimo"- dobit podijeliti medu sobom
podjednako.
3.4. Ukoliko se ne sloe oko toga kako su se dogovorili oko podjele
dobiti, tj. da jednom, recimo, pripadne a drugom tri
ili svakom od njib dvojice po pola dobiti, prihvatit se vlasnika
glavnice, s tim to se mora zakleti da govori istinu.
64
-Tako Malik u svome djelu Muveta' navodi: "da su dva Omer b. Hauabova
sina: Abdullah i Ubejdullah kod Ebu Muse el-E'arije u Basri koji im je
dao da sa sobom ponesu novac za Omera, r.a. Zatim se dosjetio i predloio im da
za njega kupe kakvu robu i da, kada ju prodaju, daju Omcru glavnicu.
Tako su i Medutim, Omer im nije htio prepustiti zaradu, pa mu je
Ubejdullah rekao: "Da je od glavnice bilo ta falilo ili da je propala, mi bismo ju
nadoknadili!" Na to se Omer predomislio, uzeo glavnicu i polovicu zarade, a
drugu polovicu dao njima dvojici, tako da je sa tim postupio kao sa kapitalom sa
kojim drugi posluje."
61
O ODNOSIMA
5. poglavlje l
3.5. Onaj ko posluje sa kapitalom jednog vlasnika, ukoliko to ovome
moe nanijeti tetu, nema pravo istovremeno poslovati sa kapitalom
drugog vlasnika, osim u da mu ovaj prvi to dozvoli. Ovo zato to
to moe otetiti prvog vlasnika, a otetiti muslimana u Islamu je strogo
zabranjeno.
3.6. Nema podjele dobiti sve dok je ugovor o poslovanju sa
kapitalom na snazi, osim ako na to, na obostrano zadovoljstvo, pri stanu
obje strane.
3.7. Glavnica se uvijek nadomiruje iz dobiti, tako da onaj ko sa njom
posluje nema pravo ni na kakvu dobit sve dok prethodno ne namili
glavnicu. Ovo u da dobit jo nije podijeljena. Medutim, ukoliko
se recimo, prvo trgovalo sa stokom, pa se na tome ostvarila dobit i
podijelila izmedu vlasnika kapitala i onoga ko je sa njom poslovao, a
zatim se ta ista glavnica uloila, recimo u trgovinu itom ili platnom, pa
se na njoj izgubilo, sav gubitak ide na teret vlasnika glavnice, jer u tom
onaj ko je sa glavnicom poslovao nije duan namiriti je iz dobiti
ostvarene u prethodnom poslovanju sa tom istom glavnicom.
3.8. Ukoliko se ugovor o poslovanju sa kapitalom raskine, a
pri tome kapital ostane u robi ili kod nekoga u dugu, a vlasnik glavnice sa
tim ne bude zadovoljan pa bude traio da se roba proda i da mu se ona
vrati u gotovini ili bude traio da mu se dug vrati, onaj ko je sa
glavnicom poslovao je duan udovoljiti njegovu zahtjevu.
3.9. Ukoliko onaj ko je poslovao sa glavnicom izgubi, a to ne mogne
dokazati, te ukoliko se ne bude moglo dokazati da su njegove tvrdnje
lane, se da se zakune i kada to zakletva se prihvatiti
kao takva.
III - Davanje pod zakup (el-musakatu) i zemlje (el
muzareatu)
a) Davanje pod zakup (el-musakatu)
l. Definicija
El-musakatu je davanje palmi ili drugih ili i palmi i drugih
zajedno pod zakup drugoj osobi s tim da ih ona zalijeva, obrezuje
i oko njih radi ostalo to je potrebno i da za svoj rad dobije odredeni dio
plodova.
62
2. Propisanost davanja pod zakup
Davanje pod zakup je dozvoljeno. Kao osnova za to slui
da je to prakticirano u doba Allahova Poslanika ;'li kao i u doba
njegovih nasljednika - pravednih v (hulefai-r-raidin) poslije njega.
U tom smislu Buharija preko Ibn Omera, r.a., biljei predaju u kojoj se
kae da je Allahov Poslanik primirje sa stanovnicima
Hajbera pod uvjetom da mu ovi sa svojih i zemlje u vidu poreza
izdvajaju dio godinjih plihoda u itu i hUImama, te da su tu praksu
poslije njega nastavili Ebu Bekr, Omer, Osman i Alija, r.a.
3. Propisi koji se odnose na davanje pod zakup
Da bi davanje pod zakup bilo valjano, potrebno Je
udovoljiti propisima:
3.1. Da se prilikom ugovora o davanju pod zakup
definira koja stabla palmi ili su predmet ugovora. U
suprotnom, ukoliko je predmet ugovora nepoznat, ugovor o davanju pod
zakup se ne moe ni zbog bojazni od rizika, jer je rizikovati
zabranjeno.
3.2. Da se definira dio koji pripada onome ko uzima
pod zakup, recimo ili petina. Isto tako, ugovorom o zakupu
trebaju biti sva stabla palmi ili drugih jer se, u
da njime budu samo pojedina stabla, moe desiti da ta stabla
rode, ali i da ne rode, a to je rizik kome se u Islamu zabranjeno izlagati.
3.3. Onaj ko uzima pod zakup duan je cio
odravati kako treba i kako je da zakupnik radi.
3.4. Ako zemlja sa koja se daje pod zakup podlijee
obavezi ili poreza, on podlijee na teret vlasnika, a ne onoga ko ju
uzima pod zakup. Ovo zato to se i porez odnose na osnovicu
zemlju i to se oni na nju moraju platiti, i u da se zemlja i ne
obraduje, bilo putem zasadivanja bilo sjetvom.
to se, pak, zekata, njega je duan izdvajati onaj prihod
dostigne potrebni nisab, kako onaj koji izdaje zemlju pod zakup, tako i
onaj ko je uzima. Ovo zato to se zekat izdvaja na osnovu prihoda sa
zemlje, a ne na osnovu same zemlje.
3.5. Izdavati pod zakup se moe i sama zemlja i to na taj to
recimo, vlasnik zemlje drugome dati zemlju da ju zasadi palmama ili
63
kakvim drugim sa obavezom da ih zalijeva i oko njih radi sve
dok ne na rod, a za uzvrat mu dati npr. ili
pod uvjetom da se unaprijed odredi rok stabala
na rod i povrina zemlje ili broj koje dobija onaj ko ih je zasadio i
podgojio.
3.6. Ukoliko sam ne mogne ispuniti preuzetu obavezu, onaj ko je
uzeo pod zakup, moe angairati drugog kome pripasti plodovi
odredeni u ugovoru o iznajmljivanju dogovorenim sa vlasnikom.
3.7. Ukoliko onaj ko je zemlju uzeo pod zakup, prekine rad prije
nego to na rod, vlasnik zemlje ima pravo sa njim raskinuti
ugovor. Ukoliko se, pak, o prestane brinuti nakon to je
izaao na rod, vlasnik ima pravo za rad oko angairati
drugog, s tim to njegov rad platiti iz potraivanja ovog prvog.
3.8. Ukoliko onaj ko je uzeo pod zakup umre, njegovi
nasljednici imaju pravo za te poslove angairati nekog drugog. Ugovor o
davanju pod zakup u ovom se moe raskinuti ukoliko se obje
strane o tome dogovore.
b) Davanje zemlje pod zakup uz podjelu prinosa (el-muzareatu)
l. Definicija davanja zemlje pod zakup
El-muzareatu je davanje zemlje drugom da ju obraduje uz
odredenu prinosa sa zemlje.
2. Propisanost davanja zemlje pod zakup
Davanje zemlje pod zakup dozvoljava ashaba, tabi'ina i
imama pravnih kola u Islamu. Medutim, ima i onih koji to
osporavaju.
Oni koji to dozvoljavaju rukovode se Poslanikovim ;i sklapanjem
primirja sa stanovnicima Hajbera pod uvjetom poreza u vidu
dijela prinosa sa zemlje i hurmi. U tom smislu B ubari ja preko Ibn Omera,
r.a., biljei predaju u kojoj se kae da je Allahov Poslanik
primirje sa stanovnicima Hajbera pod uvjetom da mu ovi sa svojih
i zemlje u vidu poreza izdvajaju dio godinjih prihoda u itu i
burmama, od je svojim enama izdvajao stotinu tovara ( veskova), i
to: osamdeset tovara u burmama i dvadeset tovara
64
To to se od Vjerovjesnika u nekim predajama spominje da je
zabranio izdavanje zemlje pod zakup, oni objanjavaju time to je to
bilo:
Di zbog nepreciznog definiranja ta se od prinosa daje
(svakoj strani), kao to stoji u predaji koju prenosi Rafi b. Hadid7 .. r.a. ,
koj i kae: "Od svih ensarija mi smo imali najvie zemlje, pa smo ju
izdavali pod zakup drugima, s tim da prinosi sa te i te zemlje idu nama, a
sa te i te njima. Ponekad bi jedna dala prinose a druga ne bi, pa nam je to
zabranio." (Muttefekun alejhi)
ni to je to jako pokudeno (mekruhi-tenzih), kao to stoji u Ibn
Abbasovim, r. a., koji kae da Vjerovjesnik davanje zemlje
pod zakup nije zabranio, ali je rekao: "Bolje vam je da svome
bratu date zemlj u da je besplatno obraduje, nego da mu je dajete pod
zakup i od njega uzimate odredeni dio prinosa." (Buharija)
3. Propisi koji se odnose na davanje zemlje pod zak.llp
Da bi davanje zemlje pod zakup bilo valjano, potrebno je udovoljiti
propisima:
3. 1. da je precizirao period na koji se izdaje zemlja pod zakup,
recimo, na godinu dana,
3.2. da je precizirao iznos pod kojim se izdaje, recimo: polovina,
ili od ukupne prinosa i da se to odnosi na sve
to se sa zemlje dobije, a ne samo na dio usjeva, jer ukoliko bi se npr.
uvjetovalo "Sa toga i toga dijela to ponikne, dobit toliko i
toliko" -iznajmljivanje ne bi bilo valjano,
3.3. da sjeme da onaj ko iznajmljuje zemlju, a ne onaj ko ju
obraduje, jer bi to u tom spadalo u drugi tip iznajmljivanj a zvani
el-muhaberetzP koji je jo di skutabilnij i od el-muzara-e (u pogledu
propisanosti), jer se od Dabira, r.a., prenosi da je rekao: "Allahov
je zabranio da se zemlja daj e pod zakup uz
obavezu onoga ko ju obraduje da osigura sjeme (el-muhaberetu) ."
66
65
- Kae u Fetlw-1-bariju: EI-Muhabcreta j e u kada onaj ko ju uzima u
zakup duan osigurati jo i sjeme, dok u el-muzarae vl asnik zemlje osigurava
sjeme.
66
- Sened had isa je sahih. a biljei ga Ahmed.
65
3.4. Ukoliko bi vlasnik zemlje onome kome ju daje pod zakup
uvjetovao da prije podjele prinosa sa zemlje njemu izdvoji utroeno sjeme,
pa to ostane podjele onako kako su se dogovorili, ne bi bilo valjano.
3.5. Davanje zemlje pod zakup za novac je ispravnije nego za dio
prinosa sa zemlje, jer se od Rafia b. Hadida prenosi da je rekao: " .. . a to
se davanja zemlje pod zakup u zlatu i srebru, to nam (tj. Vjerovjesnik
zabranio."
3.6. Lijepo bi bilo (mustehab) da onaj ko ima viak zemlje jedan dio
na da svome bratu-muslimanu besplatno, jer je Allahov
rekao:
"Ko ima zemlju, neka ju: ili sam obraduje ili pokloni svome bratu da
ju obraduje."
" ... a pokloniti je svome bratu daju obraduje, bolje muje nego za nju
uzimati odredeni dio prihoda."
67
3.7. islamskih smatra da nije dozvoljeno
iznajmljivati zemlju za hranu, jer to u krajnjem davati
hranu za ihranu na uz prido, a to je zabranjeno. To to se od
Ahmeda prenosi da je to dozvoljeno, moe biti samo u smislu davanja
zemlje pod zakup u prinosima a nikako u smislu
iznajmljivanja zemlje u prehrambenim artiklima.
IV- Iznajmljivanje l unajmljivanje ( el-idaretu)
l. Definicija
Pod iznajmljivanjem l unajmljivanjem (el-idaretu) podrazumijeva
se ugovor u pogledu odredene koristi, na odredeno vrijeme i
po cijeni.
2. Propisanost iznajmljivanja l unajmljivanja
Iznajmljivanje l unajmljivanje je dozvoljen_o Uzvienog:
1?.-f c,i;Ju ;. ::.:,J l Mogao si, da si htio- (Musa)- uzeti
za to nagradu.(El:Kehf, 77.)
67
-Predaja je sahih.
66
l Najbo/jeje da unajmi snana i
pouzdana. (El-Kasas, 26.)
J$. l ... ali treba da me osam godina slui.
(EI-Kasas, 27 .)
i Allahova
"Uzvieni Allah veli: ' Sa trojicom se na Sudnjem danu Ja
koji u Moje ime (neto) dobije, pa iznevjeri,
koji proda slobodna pa za njega uzeti novac potroi
na svoju hranu i koji drugoga uzme u najam, pa mu ovaj valjano
uradi posao, a on mu za to ne isplati zasluenu nagradu." (Buharija)
Dokaz za navedeno je i da je Allahov zajedno
sa Ebu Bekrom, r.a. , prilikom Hidre iz Mekke u unajmio
iskusna iz plemena Beni Dejl da bi im pokazao puteve koji vode
do Medine.
68
3. Uvjeti za valjanost iznajmljivanja l unajmlji vanja
..
Da bi iznajmljivanje l unajmljivanje bilo valjano, potrebno je da se
ispune uvjeti:
3.1. da se zna korist koja se unajmljuje l iznajmljuje, recimo
stanovanje u ili za koji se posao neko unajmljuje, recimo za ivanje
odijela i sl. , jer je to jedna vrsta kupoprodaje, a u kupoprodaji se mora
znati vrsta i kvalitet predmeta kupoprodaje,
3.2. da je korist za koju se neko ili neto unajmljuje po islamskim
propisima dozvoljena, j er nije dozvoljeno, recimo, unajmljivati robinju
radi spolnog odnosa sa njom, enu radi pjevanja ili naricanja, nHi
zemlju da bi se na njoj podigla crkva ili pogon za proizvodnju vina
(alkohola),
3.3. da je precizirana cijena uz koju se neko ili neto unajmljuje, jer
je Ebu Seid rekao: "Allahov Poslanik li je zabranio uzimanje najamnika
dok se ne odredi cijena po kojoj se iznajmljuje."
69
68
- O tome se govori u sahih predaji.
69
- Prcnosioci predaje koju biljei Ahmed su pouzdani.
67
4. Propisi u vezi sa iznajmljivanjem l unajmljivanjem
4.1. Dozvoljeno je unajmlj ivanje za nekoj
disciplini ili majstora za nekom zanatu. Ovo zato to je
Vjerovjesnik dao da se neki zarobljenici iz Bitke na Bedru otkupe
tako to je svaki od njih i pisanju odredeni broj
medinske djece.
70
4.2. Dozvoljeno je unajmiti nekoga uz snoenje trokova oko
njegovog izdravanja, hrane i odijevanja. U tom smislu se pripovijeda da
je Allahov suru El-Kasas, kod kazivanja o Musau, a.s.,
zastao i rekao: "Musa, a.s., j e osam ili deset godina sluio u najmu kako
bi svoju i prebranio se.'m
4.3. Dozvoljeno je iznajmljivanje do odredenog vremena do
kojeg se misli da trajati.
4.4. Ukoliko neko neto iznajmi, pa to odredeno vrijeme ne mogne
koristiti, za to vrijeme nije obavezan isplatiti najamninu. Medutim,
ukoliko onaj ko je neto ili nekoga unajmio, sam od sebe to ne iskoristi,
duan je najamninu platiti u punom iznosu.
4.5. Ugovor o unajmljivanju prestaje vaiti u kada predmet
ugovora ne mogne sluiti namijenjenom cilju, recimo za stanovanje
usljed ruenja, ili ivotinja usljed i sl. U tom onaj ko je
predmet iznajmio duan je najamninu platiti samo za period u
kome je iznajmlj eni predmet koristio.
4.6. Ukoliko neko neto iznajmi , pa nakon toga ustanovi da to ima
nedostatke ili mabane za koje nije prethodno znao, ima pravo odustati od
iznajmljivanja. Medutim, ukoliko je iznajmljeni predmet neko vrijeme
koristio, duan j e platiti najamninu za taj period.
4.7. Najamnik koji jo sa nekim, a ne sam, obavlja neki posao,
recimo, ili odgovara za ono to za vrijeme rada
pokvari, ali ne i za nestanak predmeta iz radnje u kojoj obavlja svoj
posao. Ovo zato to bi u tom bio kao emanet dat na a
emanet se ne osim ukoliko povjerenik ne bude povjereno
na mu mjestu.
70
- Muhammed b. lshak i drugi autori autobiografske literature.
71
- H adis biljee Ahmed i Ibn Mad.e. Njegov sened je prihvatljiv.
68
Isto tako, najamnik koji za nekoga sam obavlja posao nije duan
nadoknaditi eventualnu tetu koju svojim radom osim u
ako se ustanovi da je to namjerno ili iz neodgovornog odnosa
prema poslu koji obavlja.
4.8. Visina najamnine se precizira ugovorom, a po
ili po obavljenu poslu, osim ako je dogovoreno da to bude
prilikom ugovora. Ovo zato to je Vjerovjesnik rekao:
"Medutim, najamnik svoj rad kada zavri svoj posao."
72
4.9. Onaj ko je unajmljen za neki posao ima pravo kod sebe zadrati
predmet koji je uradio, recimo, saiveno odijelo, sve dok svoj rad ne
naplati. Medutim, ukoliko je priroda obavljenog posla takva da predmet
najamnine ne moe zadrati, recimo prenoenje tereta s jednog mjesta na
drugo, on nema pravo da to nego posao uraditi a potom svoj
ttud naplatiti obavi posao.
4.10. Ukoliko se neko unajmi za njegu ili bolesnika, pa zbog
nepoznavanja posla nanese tetu, duan je nadoknaditi prouzrokovanu
tetu, jer je Allahov Poslanik rekao: "Ko se bavi a ne
poznaje posao koji obavlja, obavezan je nadoknaditi tetu.'m
V- visine nagrade (el-du 'alem)
l. Definicija odredivanja visine nagrade
U smislu el-du 'aletu nagrada za uradeni
posao. U vjersko-pravnom smislu el-du 'a letu ponudu, od osobe
takvu aktivnost vjerozakon smatra validnom, odredene nagrade
nekome ko uraditi neki posao, bez obzira znalo se ili ne o kome se
radi, kao npr. ''Ko mi ozida ovaj zid dobit toliko i toliko.''
Ukoliko se neko javi i ozida zid, zasluuje iznos koji je ovaj odredio, bez
obzira o kome se iznosu radi.
2. Propisanost odredivanja visine nagrade
visine nagrade (el-du 'aletu) dozvoljeno je
Uzvienog:
72
- Hadis biljei Ahmed i u njegovu senedu ima elemenata koji ukazuju na slabost.
73
- Ebu Davud, Nesai i lbn Made. Ebu Davud kae da ne zna da li je hadis sahih ili nije.
69
.l ' ,
\.i\) '"G. l Ko je donese, kamilin tovar
hrane.' (Jfisuf, kao l'Poslanikovim "Uzmite ga i od njega
odredite i meni dio!" u vezi stada stoke koje je za
onoga ko od ujeda zmije poglavicu jednog plemena.
74
3. Propisi u vezi sa visine nagrade
3.1. Dozvoljeno je da dvije strane u vezi nagrade za neki
posao sklope ugovor, pri svaka od strana ima pravo na prekid
ugovora. Ukoliko se ugovor raskine prije posla, nijedna od
strana prema drugoj nema nikakvih obaveza. Medutim, ukoliko se
ugovor raskine nakon to je posao onaj ko ga je ima
pravo na naplatu dijela posla koji je obavio.
3.2. Da bi se nagrada zasluila u ovoj vrsti posla nije uvjet
definirati rok dokle se on mora zavriti. Tako, ukoliko neko kae: "Ko mi
dovede nestalu ili odbjeglu devu, dobit zlatnik" - onaj ko ju dovede,
zasluuje zlatnik makar mu je doveo i nakon mjesec ili godinu dana.
3.3. Ukoliko u poslu za nagradu vie osoba,
nagradu podijeliti izmedu sebe podjednako.
3.4. Ukoliko je nagrada za neto to je zabranjeno, recimo,
ukoliko neko kae: "Ko mi otpjeva ili odsvira to i to, ili ko ili
izgrdi toga i toga, dobit od mene to i to" - muslimanu nije dozvoljeno
u tome
3.5. Onaj ko nade izgubljenu stvar, pa ju vrati vlasniku ili uradi
kakav posao prije nego to sazna da je za njega nagrada, na nju
nema pravo, jer j e posao prvobitno uradio dobrovoljno. Od ovog se
izuzima jedino nagrada za odbjeglog roba i za spaavanje
utopljenika. U ta dva nagrada se kao priznanje za
djelo.
3.6. Ukoliko bi neko rekao: "Ko pojede ili popije to i to - pod
uslovom da se radi o halal jelu i dobit to i to!"- ponuda bi bila
valjana. Medutim, ukoliko bi rekao: "Ko pojede to i to, dobit to i to, a
ako mu ostane toliko i toliko, duan je to i to!"- ponuda ne bi bila
valjana.
74
- Hadis biljei Buharija u Kitabu-1-idareti (u poglavlju o iznajmljivanju).
70
3.7. U da u pogledu v1sme nagrade do neslaganja
izmedu onoga ko nudi i onoga ko da uradi ono to se nudi,
prihvatit se tvrdnja onoga ko nudi, s tim to je duan zakleti se da
govori istinu. Medutim, ukoliko izmedu njih do neslaganja u
pogledu postojanja same ponude, prihvatit se tvrdnja onoga ko je
ponudu prihvatio, takoder pod uvjetom da se zakune da govori istinu.
VI - Prijenos duga (el-kavaletu)
l. Definicija prijenosa duga
Pod prijenosom duga (el-havaletu) se podrazumijeva prijenos duga
sa jednog na drugog dunika, i to tako da osoba pod dugom koja,
takoder, ima svoga dunika, pod istim iznosom i uvjetima
svome povjeriocu, kada mu ovaj zatrai duga, kae:
te na toga i toga koji je meni duan isti iznos i pod istim
uvjetima kao i ja tebi, pa odi i uzmi ga od njega!" Ukoliko dunikov
dunik na koga se povjerilac duga na to pristane, se da
mu je dunik vratio dug.
2. Propisanost prijenosa duga
Prijenos duga sa j ednog dunika na drugog (el-havaletu) je
dozvoljen. I ne samo to, dunikov dunik na koga ovaj svoga povjerioca
je duan prihvatiti prijenos duga, ukoliko je na onog ko
ima da mu vrati dug, tim prije to je Allahov Poslanik ii
rekao:
"Neopravdano bogata da vrati dug svome
povjeriocu je nepravda. Zato neka, kada neko od vas svoga povjerioca
uputi da svoj dug naplati od onog ko ima da mu vrati dug, to
prihvati i (Muttefekun alejhi)
"Neopravdano bogata sa duga
svome povjeri ocu je nepravda. Zato, ako bude na onoga ko ima
da ti vrati dug, to prihvati i njemu!"
75
75
- Hadis je sahih i biljee ga autori suncn-zbirki. Navedenu verziju biljei Ibn
Mad e.
71
O ODNOSIJWA 5. poglavlje l
3. Uvjeti za valjanost prijenosa duga sa jednog dunika na drugog
Da bi prijenos duga sa jednog dunika na drugog bio valjan,
potrebno je da se steknu preduvjeti:
3.1. da je visina duga dunikova dunika na koga se povjerilac
ista kao i dunikov dug prema povjeriocu,
3.2. da su oba duga iste vrste, iznosa, i roka
.3.3. da su sa prijenosom duga sa jednog dunika na drugog
zadovoljna oba dunika. Ovo zato to dunik, iako je duan vratiti dug,
nije obavezan vratiti ga putem prijenosa na svoga dunika, nego ima
punu slobodu izbora na koji to i to je njegov dunik,
iako je Poslanik da prihvati prijenos duga na njega, lo
obavezan prihvatiti samo u smislu i gesta dobre volje,
da sporazum o prijenosu duga na drugog dunika nije obavezan
nego samo jedan od na koji, dobronamjerno, svome bratu
muslimanu moe u susret i prema njemu pokazati razumijevanje.
4. Propisi u vezi sa prijenosom duga
U vezi sa prijenosom duga sa jednog dunika na drugog, treba voditi
o
4.1. Da je onaj na koga dunik vri prijenos svoga duga i
sposoban izvriti obavezu duga, jer je Allahov Poslanik
rekao: "Kada neko od vas svoga povjerioca uputi da svoj dug naplati od
onog ko ima da mu ga vrati, neka to prihvati i
(Muttefekun alejhi)
4.2. Ukoliko dunik svoga povjerioca uputi da svoj dug naplati od
nekoga za koga se ustanovi da je bankrotirao, mrtav ili odsutan na dui
period, povjerilac se ima pravo vratiti i svoje pravo ponovo zatraiti od
svog dunika.
4.3. Ukoliko neko svoj dug prenese na drugog, a ovaj drugi na
prijenos duga je i dalje valjan, sve dok su valjani uvjeti njegova
prijenosa.
72
Vll- Garancija, jamstvo, zalaga11je, zastupanje i nagodba
a) Garancija (ed-damanu)
l. Definicija garancije
Garancija (ed-damanu) je preuzimanje na sebe obaveze.
recimo da za jednog koji od drugoga uzima pozajmicu,
aktivnosti su po vjerozakonu val idne, garantira da je vratiti
"Ja za njega garantiram!" Time ovaj postaj e garant prvom, pa
povjerilac, u da mu dunik ne vrati dug, ima pravo potraivati ga
od onoga ko je za njega garantirao.
2. Propisanost garancije:
Garantirati za drugog je dozvoljeno Uzvienog Allaha:
. ' . ,
t;1j s-b.. l Ko je donese, dobit kami/in tovar hrane.
Ja i Allahova
"Gruant je dunik."
76
Drugom prilikom, odbivi da klanja denazu koji je umro
pod neizmirenirn dugom a nije imao nekog ko ga izmiriti, Allahov
je rekao: "Osim da neko od vas ustane i za njega garantira."
(Buharija) tj. da vratiti njegove dugove.
3. Propisi u vezi sa garancijom
3.1. Prilikom davanja garancije vano j e osigurati pristanak garanta.
Pristanak onoga za koga se garantira nije potreban, jer njegov pristanak
nije bitan.
3.2. Onaj za koga se garantira se odgovornosti tek nakon to
se od nje oslobodi i garant Drugim se od odgovornosti
oslobodi onaj za koga se garantira, od nje se automatski i garant.
3.3. da je davanje garandje svojevrstan vid dobrovoljnosti i
za njenu valjanost potrebno prethodno poznavanje
onoga za koga se garantira. To da moe garantirati i za
nekoga koga ne poznaje.
76
-Biljee ga Ebu Davud i Tirmizi koji gaje ocijenio kao bascn.
73
3.4. Garantirati se moe samo u postojanoj obavezi ili koja ide
ka torne da postane postojana, kao to je, recimo, sa
nagrade za izvrenje nekog posla.
3.5. Za istog istovremeno moe garantirati vie osoba. Isto
tako, j edan te isti moe garantirati za vie osoba.
Forma pismene garancije:
Nakon bismille zahvale Allahu Uzvienom!
Dana .......... u prisustvu svjedoka: ............ , ja: .......... dao sam erijatski
valjanu garanciju za.......... ... na ivws od:............ ... koju isplatiti
(odmah, ili u ratama, do tada i tada). hjavljujem da sam u i
potpuno sposoban isplatW navedeni im.os, da mi je poznato
davanJa garancije i sve erijatske obal'eze koje iz toga proizi/aze. Onaj za
koga se daje garancija je prihvatio spomenutu garanciju dana: .............. .
b) Jamstvo (el-kefaletu)
l. Definicija jamstva
Jamstvo je preuzimanje obaveze od strane pravnog lica da
obavezu prema drugom ispuniti ili ga na sud dovesti.
2. Propi sanost jamstva
Jamstvo za drugog po islamskim propisi ma je dozvoljeno kao
takvo je propisano Uzvienog:
.. :s .il , " , ,;.
rs:: 01 J_/;1 u
Ja ga sa vama poslati, dok se tvrdo Allahom ne ::.akunete
da mi ga doista vratiti, osim ako ne nastradale. (Jusuf, 66.)
i Allahova
"Nema jamstva za djela koja podlijeu precizno erijatskoj
kazni!' m
n - Hadi s biljee Bejhcki i Ibn Adijj. U njegovom senedu ima nekih slabosti, a
njegovo je ispravno.
74
ls. poglavlje
O ODNOSIMA
"Ze'im je dunik."
78
ze'im jamac.
3. Propisi u vezi sa davanjem jamstva
Da bi jamstvo bilo valjano, potrebno je da se ispune preduvjeti:
3.1. Da se poznaje ono za to se daje jamstvo, ako se radi o
jamstvu da se onaj za koga se ono daje, u potrebe, dovesti na
sud.
3.2. Da se za njega osigura pristanak jamca.
3.3. Ukoliko se za nekog daje jamstvo u materijalnom vidu, pa ovaj
umre, jamac je duan te materijalne obaveze izvriti. Medutim, ukoliko
se za nekoga daje jamstvo da se u potrebe ovaj pojaviti ua
sudu, pa ovaj u mme, sa jamca spada svaka obaveza.
79
3.4. Sa jamca spada svaka obaveza onoga momenta kada pred sud
dovede onoga za koga je da ga dovesti.
3.5. Jamstvo je valjano samo u onim pravima za koja se,
moe drugi da ga u tome zastupa, kao to je, recimo,
poslovanje sa imetkom. Za razliku od njega, ne moe se davati jamstvo
u stvarima vezanim za izvrenje kazne (hudud) niti odmazde (kisas), jer
je Allahov Poslanik *' rekao: "Nema jamstvago u pogledu erijatom
precizirani h kazni!" (Bejheki)
e) Davanje u zalog (er-rehn)
L. Definicija zaloga
Er-rehn je stavljanje ll zalog (pod hipoteku) od vrijednosti
povjerilac, ll da dunik ne vrati dug, svoja potraivanja moe
naplatiti. Drugim takav se ogleda ll primjeru kada jedna
osoba od druge zatrai pozajmicu, pa ova druga (tj. povjerilac) od prve
78
- Ebu Davud i Tinni zi. Tinnizi ga ocjenjuje kao hasen.
79
- Malik. r.a., smatra da je u tom jamac duan platiti odtetu u novcu.
so hanefijske pravne kole, za razliku od ostalih pravnih kola, s
obrazloenjem da u navedenom hadisu ima elemenata slabosti, smatraju da se
jamstvo moe dati i u pogledu erij atom precizira n ih kazni (lwduda).
75
(tj. dunika) zatrai da mu, kao garanciju, da u zalog neto, recimo:
ivotinju, kakvu nekretninu i sl. od vrijednosti, ukoliko mu ovaj na
vrijeme ne vrati pozajmicu, svoj dug moe naplatiti. Primalac zaloga (tj.
povjerilac) se zove murtehin, davalac zaloga (tj. dunik) rahin, a stvar
data u zalog (tj. pod hipoteku) rehn.
2. Propisanost stavljanja stvari u zalog
Stavljanje stvari u zalog (rehn) je dozvoljeno kao takvo Je
propisano Uzvienog:
0G) r-J) ):, 0!) l A ako ste na putu,
81
a
ne nadetipisara, onda uvnite zalog! (EI-Bekare, 283.)
kao i Allahova
"Ne se vlasnik da ima pristup zaloenoj stvari. Njemu
pripadaju prihodi od nje i on za njeno odravanje snosi trokove."
82
i
Enesovih, r.a. "Allahov Poslanik kao zalog kod jednog
jevreja u Medini ostavio svoj oklop, a od njega za svoju porodicu uzeo
(Buharija)
3. Propisi u vezi sa zalogom
3.1. Da bi zalog bio valjan, njega povjerilac duga treba preuzeti od
onoga kome on dug povjerava. Oavalac zaloga, i kada bi htio, nema
pravo od povjerioca traiti zalog nazad dok ne vrati dug. Povjerilac duga,
ako s obzirom da je to njegovo pravo, davaocu zaloga, zalog moe
vratiti kada god
3.2. Ono to se ne moe prodati ne moe posluiti ni kao zalog.
Izuzetak od ovog nedozreli usjevi i plodovi koji se ne mogu prodati,
ali ipak mogu posluili kao zalog. Ovo zato to za primaoca zaloga u
111
- Navedeni kur'anski ajet dokaz je da je uzi manje zaloga dozvoljeno, bez obzira
da li je kod ili na putu. To to je u navedenom ajetu spomenut
kada je na putu, je zbog loga to je to situacija kad se lo jer
je za put vezana pretpostavka da se do pisara ili svjedoka.
112
- Hadi s je, s obzirom na vie verzija, hasen, a biljee ga afija, Darekutni i lbn
Mad e.
76
tome nema vida prevare niti obmane, da je njegov zajam pravno
postojan (i propasti), ni u da zalog dat u obliku
nedozrelih usjeva ili plodova i propadne (prije dozrijevanja).
3.3. Davalac zajma ima pravo od dunika zahtijevati da mu vrati
njegov dug istekne dogovoreni rok. Ukoliko mu dunik vrati dug,
ovaj mu je duan vratiti zalog, a ukoliko ne vrati, ima pravo svoj dug
naplatiti od vrijednosti onoga to je uzeo kao zalog, bilo to putem
stavljanja u promet, investiciju ili pak u prodaju. U da od prodane
stvari uzme vie nego to iznosi dug, razliku vratiti duniku, a u
da to ne dotekne, dunik muje duan nadoknaditi razliku.
3.4. Stvar data u zalog povjeriocu duga se kao emanet koji je
kod njega povjeren. Zato ju je, u da se oteti ili propadne, usljed
njegova prava ili njegove nebrige, duan nadoknaditi.
Ako to nije povjerioc ne snosi odgovornost, a njegov dug dunik je
i dalje obavezan vratiti.
3.5. Dozvoljeno j e stvar datu u zalog dok se ne vrati dug, pored
povjerioca, povjeriti na i osobi, pod uvjetom da je
povjerljiva. Ovo zato to se smisao zaloga postie obezbjedivanjem
jamstva a to se postie kada se (zalog) ostavi kod povjerljive osobe.
3.6. Zalog nije valjan u da davalac zaloga (tj. dunik) uvjetuje
primaocu povjeriocu) da stvar datu u zalog ne moe prodati ni u
kada istekne dogovoreni rok za duga, jer zalog u tom
gubi svoj smisao. Isti propis vai i ako primalac zaloga
povjerilac) uvjetuje davaocu zaloga (tj. duniku) da stvar data u zalog
postaje njegova onog momenta kada istekne dogovoreni rok za
duga. Ovo zato to je Allahov rekao:
''Ne se vlasnik da ima pristup zaloenoj stvari. Njemu
pripadaju prihodi od nje i on za njeno odravanje snosi trokove."
83
3.7. Ako izmedu davaoca i primaoca zaloga (tj. dunika i povjerioca)
do nesporazuma oko visine duga, pod uvjetom da se zakune da
govori istinu, se po tvrdnji dunika. Izuzetak je kada
povjerilac donese dokaz (da je onako kao to on tvrdi). U da, pak,
do spora izmedu dunika i povjerioca po pitanju predmeta zaloga,
recimo da dunik kae: ''Dao san1 ti kao zalog devu i njeno - a
8
' - Sencd had isa je hasen. a biljei ga fbn M adle.
77
povjerilac ustvrdi: "Nisi, nego samo devu" - se tvrdnja
povjerioca, pod uvjetom da se zakune da govori istinu. Izuzetak je
kada dunik donese dokaz da je onako kao to on tvrdi. Ovo zato to je
Allahov rekao:
"Onaj ko neto tvrdi, duan j e za to donij eti i dokaz, a onaj ko neto
duan se zakleti (da govori istinu)."
84
3.8. Ukoliko primalac zaloga ustvrdi da je zaloenu stvar vratio
davaocu, a ovaj to porekne, se tvrdnja davaoca zaloga pod
uvjetom da se zakune da govori istinu. Izuzetak od ovoga je kada
primalac zaloga donese dokaz da je davaocu vratio nj egov zalog.
3.9. Ukoliko ima kakve trokove u izdravanju zaloga, primalac
zaloga ima pravo taj zalog i koristiti . Tako, u da se radi o
ivotinji, ivotinju ima pravo jahati , ili ivotinj i koja se muze, musti.
Duan je da gleda pravdu i da je koristi u granicama svojih trokova koje
ima na njenom izdravanju, a ne vie od toga, j er je Allahov
rekao:
"Ukoliko je ivotinja data kao zalog, ona se moe jahati u
onoj mjeri koliko se na njeno izdravanje troi. Ukoliko je muzara data
kao zalog, moe se musti u onoj mjeri koliko se na njeno izdravanje
troi. Onaj ko ivoti nj u jae i muze, duan ju je i izdravati." (Buharija)
3.10. Prihodi od onoga to je dato u zalog, kao to su kirija od
zgrada, plodovi od prinosi sa zemlje, podmladak od stoke i sl.
pripadaju davaocu zaloga, s tim to je on duan snositi sve trokove oko
odravanja i izdravanja predmetnog zaloga. Ovo zato to je Allahov
rekao:
"Stvar koju kao zalog dunik daje povj eriocu pripada onome ko ju
daje u zalog. Njemu pripadaju prihodi od nje i on za njeno odravanje
snosi trokove."
85
3.11. Ukoliko primalac zaloga, bez znanja i dogovora sa davaocem
zaloga, bude imao kakve trokove oko ivotinje koja mu je data kao
zalog, davalac zaloga mu ih nije duan priznati i snositi. Medutim,
84
- Hadis u navedenoj verziji biljei Bejheki sa vjerodostojnim scncdom. Njegova
osnova moe se i u sahih had is ima.
- Scned had isa je hasen, a biljei ga [bn Made.

78
ukoliko zbog daljine ili kakvog drugog opravdanog razloga, primalac
zaloga nije bio u pribaviti takvu saglasnost od davaoca
zaloga, ima pravo zahtijevati od davaoca zaloga da mu nadoknadi
trokove koje je napravio s namjerom da ih naplati od davaoca. U
suprotnom, nema pravo potraivati da mu to ovaj nadoknadi, jer se to
tretira kao njegove dobre volje i jer se za ono to je dobrovoljno
nema pravo traiti nadoknada.
3.12. Ukoliko se predmet zaloga pokvari (npr. da se
oruavati), pa je prima lac zaloga popravi, bez saglasnosti davaoca zaloga,
on nema pravo nita traiti od davaoca zaloga, izuzev
materijala, kao to su: kamen, cigla, grede i sl. , jer on to nemoe
povratiti. To, dakle, ima pravo naplatiti od davaoca zaloga.
3.13. U da davalac zaloga umre ili bankrotira, od svih drugih
koj ima on neto duguje primalac zaloga i ma pravo da od uzetog
zaloga naplati svoja potraivanja, i to tako to dogovoreni rok
i u da mu se ne vrati njegov dug, prodati zaloenu stvar i od nje
naplatiti svoj dug. U da vrijednost zaloene stvari bude nego
to iznosi dug, primalac zaloga ga naplatiti od te vrijednosti, a viak
vratiti davaocu. Ukoliko, pak, vrijednost ne bude dovoljna da pokrije
dug, razliku naplatiti od dunikove zaostavtine, zajedno sa ostalim
koj ima je on duan (vjerovnicima).
Forma pismene izjave o davanju zaloga:
Nakon bisrnille i zahvale Al lahu!
Ovim se da taj i taj (navesti ime) duguje tome i tome
(navesti ime), toliko i toliko (navesti cifru), da je dogovoreni rok za
duga .. .... .............. (navesti datum, mjesto i godinu), te da
je dunik na ime gore navedenog duga u zalog, povjeriocu dao to i to
(navesti o se radi, npr. ta i ta Povjerilac zalogaje dao,
a primalac preuzeo navedeno u skladu sa erijatskim propisima, dana
...................... godine.
79
O ODNOSIMA 5. poglavlje j
d) Zastupanje (el-vikale)
L. Defmicija
El-vikale (zastupanj e) je druge osobe da moe zastupati u
poslovima u kojima je dozvoljeno zastupanje, kao to su: trgovina
(kupoprodaja), vodenje poslova, sporova itd. K
6
2. Uvjeti za valjanost zastupanja
Da bi zastupanje bilo valjano i onaj ko ga daje (el-muvekkil) i onaj
kome se daje (el-vekil) moraju biti osobe kojima je pravno dozvoljeno
vriti takve radnje, tj. moraju biti mukellef(punoljetne, razumne).
3. Propisanost zastupanja
Zastupanje (el-vikale) je dozvoljeno i kao takvo Je propisano
Kur'anom i Sunnetom. U tom smislu su i Uzvienog:
l ... i onima koji ga sakupljaju.(Et-Tevbe, 60.) tj.
zekata koji su zastupnici vladara (imama),
Po!Jaljite jednog od vas s ovim srebrenjacima va.l:im u grad, pa
nek vidi u koga je jelo i neka vam od njega donese
hrane! (El-Kehf, 19.)
Dakle, u ovom je cijela druina ovlastila jednog da za sve
nabavi hranu. S druge strane, Allahov Poslanik vie puta
sebi zastupnika. U tom smislu se pripovijeda da je Unejsu rekao:
"Unejs, ujutro kod ene pa je, ukoliko prizna, daj
kamenovati !"(Buharija) Dakle, Allahov Pos1anik imenovao Unej sa da
ga zastupa i umjesto njega ispita sa enom optuenom za preljub,
te izvrenju kazne kamenovanjem.
86
- Musliman ne treba davati nevjerniku da ga zastup;a u poslovima
vezanim za kupoprodaju, jer postoji bojazan da bi se mogao upustiti u ono to nije
dozvoljeno. Isto tako, musi i manu nije dozvoljeno da nemuslimanu daje da
u ime njega trai duga od drugog muslimana, iz bojazni da sc ovaj prema
njemu ponaa oholo i superiorno.
80
Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je rekao: me je
odredio da zekat sakupljen u rarnazanu."
Drugom prilikom, Allahov je rekao Dabiru, r.a.: "Kada
mome zastupniku, uzmi od njega petnaest tovara (veskova).
Ukoliko ti bude traio znak (lozinku), stavi ruku na prsa!"
87
Takoder je Allahov Poslanik poslao svoga roba Ebu
Rafia i jo jednog ensariju (da ga zastupaju), dok je on bio u Medini, u
sklapanju braka sa Mejmunom bint Haris, r.a. (Malik)
4. Propisi u vezi sa zastupan jem
4.1. Za valjanost zastupanja dovoljne su bilo koje iz kojih se
da vidjeti da jedna osoba drugoj daje dozvolu da je zastupa. Prema tome,
za valjanost zastupanja nije potrebna nikakva posebna forma.
4.2. Pravo zastupanja j e pravno validno u svim privatnim poslovima
kao to su: sklapanje poslovnih ugovora, kupoprodaja, i
razvod braka, kao i u nekim dunostima prema Allahu Uzvienom, kao
to su: sakupljanje i podjela zekata i obavljanje hadda i umre za umrlog
i trajno
4.3. Zastupanje je takoder vaJjano u postupku utvrdivanja
izvravanja kazne
88
za prijestupe. Kao osnova za ovo uzimaju se
Unejsu: ujutro kod ene pa
je, ukoliko prizna, daj kamenovati!" (Buharija)
4.4. Zastupanje nije valjano u obredima kao to j e namaz i post
89
niti
u li'ana (proklinjanju suprunika kada supruga muevu
optubu za blud), u zihara, u zavjetovanju i
Takoder, zastupanje nije valjano ni u to j e zabranjeno (haram), jer
sve to je zabranjeno zabranjeno je ovlastiti i drugog da to

87
- Sened hadisa je hasen, a bilje7_c ga Ebu Davud i Darekutni. Jedan dio hadisa se
nalazi i u Sahihu Buharije.
88
- hanefijske pravne kole za valjanost postupka u izvrenja
kazne uvjetuju prisustvo onoga ko svoje ovlasti prenosi na drugog.
ll9 - Treba naglasili da je, ipak. dozvoljeno napatanje za umrlog proputenog
ramazanskog i zavjctnog posta.
81
i
4.5. Zastupanje prestaje vaiti u kada ga jedna od dviju
strana otkae, ili umre, ili peludi ili kada ga davalac (el-muvekkil)
od svoga zastupnika (el-vekila).
4.6. Onaj kome je dato pravo zastupanja drugog u kupoprodaji,
nema pravo obavljati kupoprodaju sam sa sobom, sa svojom djecom,
enom niti sa onima kojima, iz bojazni zbog rodbinske pristrasnosti, ne
moe biti svjedok. Isti propisi kao i za zastupnika vae i za izvrioca
oporuke, ortaka, sudiju i upravitelja vakufske imovine.
4.7. Zastupnik se ne smatra odgovornim za eventualnu tetu koja
moe nastati, osim u da je do nje dolo zbog prava
i njegova nehaja i neodgovornog odnosa prema poslu koji mu je
povjeren. U suprotnom, duan je nadoknaditi tetu koju je svojim
nehajem, i prava
4.8. Zastupanje u vezi sa pravima moe biti tj.
zastupniku se moe dati pravo zastupanja u svim personalnim pitanjima.
Izuzetak od ovoga su pitanja kao to je pitanje razvoda sa enom, gdje
onaj ko na drugoga prenosi pravo zastupanja, mora izraziti svoju
odluku da se razvodi od ene.
4.9. Zastupnik kome njegov odredi ta mu
kupiti , nema pravo kupiti drugo nego to mu on odredi. U suprotnom,
ima pravo to prihvatiti ili odbiti. Isto tako, ukoliko
zastupnik kupi neto sa mahanom ili prevelikom cijenom,
ima pravo to prihvatiti ili odbiti.
4.1O. Zastupanje je valjano uz protunaknadu, s tim to se njena
visina i vrsta posla za koji je zastupnik angairan, unaprijed moraju
definirati .
5. Forma pismene izjave o zastupanju:
Nakon zahvale Allahu Uzvienom!
Ovim se potvrduje da je taj i taj (navesti ime) odredio za svoga
zastupnika toga i toga (navesti ime), za taj i taj posao (navesti precizno
koji posao), te da su obojica pri tome bili potpuno zdravi, svjesni i
slobodni pri je u prisustvu dvojice svjedoka
(navesti njihova imena) prihvatio da ga gore spomenuti zastupa.
Dogovor o navedenom postignut je dana ............... god.
82
e) Nagodba (es-sulh)
l. Nagodba je jedna vrsta ugovora kojim se na miran
nesporazum izmedu dvojice protivnika. Takvu nagodbu
predstavlja, recimo, kada jedna osoba ustvrdi da joj je druga
prisvojila njeno pravo, pa ova druga, iako za to ne zna, prizna i pristane
na nagodbu sa prvom, rade nego da se sa njom spori i bude natjerana da
se zakune, u da njenu tvrdnju pokua demantirati.
2. Propisanost nagodbe
Nagodba je dozvoljena Uzvienog:
0i ili /... onda se oni
ogrijeiti ako se nagoCle - a nagodba je najbolji (En
Nisa', 128.)
kao i Allahova
"Nagodba izmedu muslimana je dozvoljena, osim ukoliko se ne radi
o nagodbi kojom se zabranjuje dozvoljeno ili dozvoljava zabranjeno."
90
3. Vrste nagodbe
Postoje tri vrste nagodbe i to:
a) Nagodba uz priznanje duga
Ovakav primjer nagodbe predstavlja kada jedna osoba ustvrdi
da joj je druga neto duna, pa to ova druga pri zna i, ne da j e to
tako, dogovore se da joj vrati dug na taj to mu dio duga biti: ili
umanjen, ili poklonjen, ili data olakica u u drugom, a
ne u onome to je duan, recimo, umjesto zgrade da mu da novac ili
umjesto ivotinje halj inu.
90
- Hadis biljee Ebu Davud i Tinnizi. Tinnizi ga ocjenjuje kao sahih.
83
b) Nagodba uz negiranje duga
91
da joj je druga neto duna, pa to ova negira, ali joj uprkos tome, u cilju
izbjegavanja pokretanja sudskog spora i zakletve na koju bi u tom
morao pristati, pristane na nagodbu da joj dati dio onoga to se od nje
trai, pod uvjetom da ova odustane od pokretanja parnice.
e) Nagodba uz preutnu saglasnost
da joj je druga neto duna, pa to ova preuti, tj. niti potvrdi niti negira, a
zatim se, u cilju izbjegavanja pokretanja spora pred sudom, nagode.
4. Propisi u vezi sa nagodbom
4.1. Nagodba oko a da se to ne dira, kao to je prodaja to je
dozvoljeno i to se ne moe prodati, te u drugih propisa o
kupoprodaj i; robe zbog mahane, izbor u prevare visokom
cijenom, pravo na kupnju onoga to nije podijeljeno itd.
Ukoliko jedna osoba ustvrdi da joj je druga prisvojila pa
se, davi joj odijelo sa njom nagodi , joj istovremeno da ga ne
moe dati da ga osoba, nagodba nije valjana, jer se to tretira
kao kupoprodaja uvjetovana uvjetom koji povrijeduje ugovor.
Isto tako, ukoliko jedna osoba ustvrdi da je drugoj duna tog
momenta vratiti sumu di nara (zlatnjaka), pa se nagode da joj naknadno
vrati dirheme (srebrenjake), nagodba nije valjana, jer se zamjena dinara
za dirheme mora obaviti na licu mjesta.
Isto tako, ukoliko jedna osoba ustvrdi da joj druga duguje
pa se nagode da joj ova, umjesto da polovinu svoje (nagodba
biti valjana), jer vlasnik druge polovine ima pravo
kupnje (uf'e), na dio za koji su se (poto su se) nagodili.
Ukoli_ko bi , pak, dvije strane postigle nagodbu da mu da
ivotinj u, pa se ispostavilo da je ivotinja pod mabanom, onaj ko ju
uzima ima pra vo slobodna izbora: da ju vrati ili uzme takvu kakva je.
1
-Za razliku od drugih islamskih pravnika, imam afija, Allah mu se smilovao,
ne priznaje nagodbu uz negiranje duga.
84
Isti je i sa svim ostalim nagodbama u koj ima se dug ne
u onome u se i uzeo, nego u nekoj drugoj vrsti robe, jer se to tretira
kao kupoprodaja sa svim svojim propisima koji vae za nju.
4.2. Ukoliko je bilo koja od dviju strana svjesna da lae, nagodba za
nju nije valjana i sve to putem nagodbe dobije joj je haram.
4.3. Onome ko prizna da je nekome neto duan i odbije da mu to
vrati osim pod uvjetom da mu ovaj neto od toga prepusti, takav
postupak je haram. Tako, recimo, onome ko prizna da je nekome duan
hiljadu dinara nije dozvoljeno traiti da mu ovaj prepusti pet stotina kao
uvjet da bi mu vratio dug.
Medutim, dozvoljeno mu je uzeti dio koji mu povjerilac prilikom
duga da sam od sebe ili po nagovoru osobe i to pod
uvjetom da takvo neto sam dunik od povjerioca nije traio. U tom
smislu, u vjerodostojnoj predaji stoj i "da je Allahov Poslanik
Dabirove vjerovnike da mu oproste polovinu duga." (Buharija)
Isto tako se pripovijeda da je Ka'b b. Malik od Ibn Ebu Hadreda
naplatio svoj dug i tom prilikom se neto preporekli toliko glasno da ih je
u svojoj sobi Allahov koji je izaao i pozvao sebi Ka'ba,
na to je Ka'b rekao: "Odazivam ti se, Allahov pa mu je
savjetovao: "Prepusti polovinu svoga duga!" Na to mu je (Ka 'b) rekao:
A1Jahov a on dodao: "Ustani i podaj mu ga!" (Buharija)
4.4. Ukoliko se neko sa suvlasnikom nagodi da u zidu im
zgrade, uz odredenu protunaknadu, probije i postavi prozor ili vrata,
nagodba je valjana, jer se to tretira kao kupoprodaja.
Forma pismene izjave o nagodbi:
Nakon bismille, zahvale Allahu Uzvi.fenom i salavata na Allahova

Ovim se da su se taj i taj (navesti ime) koji tvrdi daje ta i
ta njegova (dati detaljan opis i lokaciju) a koja je sada u posjedu
toga i toga (navesti ime), nakon pokretanja spora nagoditi. Prva strana
je prihvatila uvjete koje je za nagodbu postavila druga strana i u tu mu
svrhu isplatila (navesti iznos) tako da kod nje nema vie nikakvih
potraivanja. Nagodba je postignuta u skladu sa erijatskim propisima i
ona ovim postaje pravno valjana ... datum ...
85
VIII- O kultiviranju neobradenog zemljita, viku. vode, Jeudu i
panjaku
a) Kultiviranje zemljita
l. Definicija
Pod ovim se podrazumijeva kada musliman zaposjedne pusto
i zemljite koje nije vlasnitvo, pa ga svojim radom
kultivira tako to ga zasadi ili na njemu podigne zgrade, ili
iskopa bunar i sl., i to postane samo njegovo i biva njegovim vlasnitvom.
2. Propisanost kultiviranja zemljita
Kultiviranje zemljita i njegovo proglaenje vlasnitvom
dozvoljeno je Allahova Poslanika "Ko kultivira
zemljite, ono postaje njegovo vlasnitvo."
92
3. Propisi u vezi sa kultiviranjem zemljita
3. 1. Da bi neko mogao postati vlasnikom zemljita
potrebno je da ispuni uvjete:
Prvo, da ga, doista, kultivira tako to ga zasaditi na
njemu objekat ili iskopati bunar i vodu. Prema tome, da bi
se postalo vlasnikom zemljita, nije dovoljno samo ga
zasijati, ograditi zidom, ogradom i sl. , jer na taj
samo polae pravo na njega od drugih,
Drugo, da spomenuto zemljite ne bude vlasnitvo, jer je
Allahov rekao: "Ko obradi zemlju koja nije vlasnitvo,
postaje da bude njegova." (Buharija)
3.2. Ukoliko je zemljite blizu naselja ili u samom njemu,
njenom se moe pristupiti samo uz dozvolu nadlene vlasti,
jer moe biti da ono slui za dobro svih muslimana pa bi njeno
i u posjed moglo biti na tetu ostalih mjetana.
3.3. Rudnici, nalazita soli i nafte i ne mogu se proglasiti
vlasnitvom njihovim aktiviranjem, jer su to prirodna bogatstva koja su
92
- Hadi s biljee Ahmed i Tirmizi. Tirmizi ga ocjenjuje kao sahih.
86
vlasnitvo svih muslimana. Allahov Poslanik jednom prilikom bio
nekom dodijelio nalazite soli, pa se predomislio i povratio ga od
onoga kome ga j e dao.
93
3.4. Ko na zaputenoj zern1ji koju sam kasnije kultivira,
izvor vode, na nju, u onoj mjeri koja mu je potrebna, polae vie
pravo od ostalih. Medutim, sve to preko njegovih potreba pretekne,
je vlasnitvo svih muslimana, jer je Allahov Poslanik
rekao: "Svi ljudi su suvlasnki u tri stvari: vodi, ispai i vatri.'>94
Napomene:
* Onome ko otkopa stari zasuti bunar, pripada prostor oko bunara u
irini od 50 arina. Medutim, ukoliko se radi o nanovo iskopanom
bunaru, vlasniku bunara pripada samo prostor u irini od 25 arina oko
bunara. Vlasnik bunara j e vlasnik i tog prostora. Tako su postupali raniji
jer se prenosi da je u jednoj predaji "U okvir bunara
spada prostor dokle see bunarsko ue."
95
* Vlasniku ili palme pripada prostor u irini njenih grana. To
da onome ko posadi na neobradenoj zemlji pripada prostor
koliko zauzimaju njene grane. U tom smislu su i Poslanikove
''Palmi pripada prostor koliko zauzimaju njene grane."
96
* Ukoliko neko na neobradenoj i zaputenoj zemlji podigne
uz nju pripada i prostor dovoljan da se izbaci otovari deva ili
parkira auto, drugim prostor oko koji se zove
avlija.
b) Viak vode
l. Definicija
Pod vikom vode podrazumijeva se viak koji preko svojih potreba za
pranje, navodnjavanje usjeva i zal ijevanje ima musliman iz
bunara, izvora ili potoka u njegovom posjedu.
93
- Predaju biljee Ebu Davud i Tirmizi. Tirmi zi je ocjenjuje kao hasen.
94
- Predaju biljee Ahmed i Ebu Davud. Lanac njenih prenosilaca hafiz Tbn Hader
ocjenjuje kao sahih.
95
- Predaju sa daif senedom biljei Tbn Mad.e.
96
- Sened had isa je daif, a biljei ga Ibn Made.
87
O ODNOSIMA 5. poglavlje
2. Viak vode koji pretekne preko sopstvenih potreba, musliman je
duan besplatno dati na i drugima kojima je voda potrebna. U
tom smislu su i
"Viak vode se ne moe prodati i za to kupiti hrana (krma, sijeno)
za stoku." (Muslim)
"Nije dozvoljeno zabranjivati viak vode da bi se odbila stoka sa
(okolne) ispae. "
97
3. Propisi u vezi sa v i k om vode
3.1. Viak vode obavezno je dati drugom samo u kada
njegovom vlasniku nije potreban.
3.2. Viak vode obavezno je dati samo onome kome je on potreban.
3.3. Viak vode vlasnik j e duan dati drugom samo u kada ni
na koji ne trpi tetu.
e) Feud
l. Definicija feuda
Feud je od strane vladara nekome, na ili u posjed, data
zemlja koja prethodno nije bila vlasnitvo i to s ciljem da je ovaj
obraduj e, sije, zasadi lli na njoj podigne kakav obj ekat.
2. Propisanost feuda
Davanje javne zemlje nekome u posjed (feud) je dozvoljeno i kao takvo
je u nadlenosti muslimanskog vladara (imama). Dokaz za to je
da su Vjerovjesnik

a poslije njega i njegovi nasljednici Ebu
Bekri Omer, r.a., pojedincimajavnu zemlju davali u posjed (feud).
97
- Ovaj hadis biljee Buharija i Muslim u vertiji: "Ne viak vode da bi
se na taj odbilo sa ispae!" Ovo zato to u doba Allahova neki nisu
dozvoljavali da na njihovu bunaru napoje stok-u samo zato da bi ih na taj
prisilili da svoje stado. u potrazi za vodom, otjeraju dalje tako da njima ostane
ncopaen panjak.
98
Muuefckun alejhi. Od Esme binl Ebu Bekr, r.a., Zubejrove. r.a., supruge se
prenosi da je kazivala: "Na svojoj sam glavi na udaljenosti od dvije milje prenosila
kotice (sadnice palme) sa Zube j rove zemlje koju mu je u posjed (feud) dao Allahov
Poslanik ;b.
88
3. Uvjeti za valjanost stjecanja feuda
(Da bi postupak sticanja feuda bio valjan, potrebno je da se ispune
uvjeti:)
3.1. Da feud dodijeli vladar (imam), a ne neko drugi, jer jedino
vladar ima pravo raspolagati sa javnom zemljom.
3.2. Da se prilikom dodjele feuda ne daje v1se zemlje od one
povrine koju onaj kome se dodjeljuje moe kultivirati i
3.3. Ukoliko vremenom onaj kome je dodijeljen feud postane
nesposoban da ga obraduje, imam ga, radi zatite interesa
muslimana, povratiti (oduzeti).
3.4. Imam, u vidu ukoliko to ne ide na tetu ostalih, ima
pravo dodijeliti, kome od gradana, lokaciju za trgovinu na pijaci,
gradskom trgu i irokoj ulici. U takvom dodijeljena lokacija ne
prelazi u posjed sa pravom vlasnitva, nego onaj kome je dodijeljena
samo na nju ima vie pravo od ostalih. U tom smislu su i Poslanikove :i
"Ko do prije nego to do njega musliman, on
polae na to pravo."
99
3.5. Onaj kome vladar dodijeli kakvu lokaciju ili prvi do nje
bez dodjeljivanja, nema pravo smetati drugima tako to susjedima
zaklanjati pogled (svjetlo), ili ometati muterije da kako bi vidjele
susjedovu robu koja se nudi na prodaju i sl., jer je Allahov
rekao: "Nema nanoenja tete, niti tetom."
Napomena
Pri nadole bujice za navodnjavanje prednost imaju prvo
oni se zemlja nalazi u gornjem toku, pa onda oni ispod njih i tako
redom sve dok voda ne dospije do sve zemlje koja se namjerava
navodnjavati, ili dok bujica ne presahne. Ukoliko se zemljini posjedi
koji se ele natopiti vodom bujice, nalaze u njenom gornjem toku na
jednakoj udaljenosti od korita bujice, voda se na njih razdijeliti prema
svakog od njih. U da se vlasnici zemlje ne mognu
dogovoriti oko redoslijeda navodnjavanja svoje zemlje, to
bacanjem kocke.
99
- Hadis biljei Ebu Davud. Ed-Dija' ga u djelu El-Muhtare ocjenjuje kao sahih.
89
O ODNOSIMA
5. poglavlje l
U tom smislu Ibn Made preko Ubade b. Samita biljei da je
Allahov Poslanik "Zubejre, natopi (zemlju), a onda pusti
vodu svome susjedu!"(Buharija) - odredio da se u navodnjavanja
palmika, prvo natopi onaj najgornji, vodu duboku do
te da se poslije njega pusti voda na palmik ispod njega i tako
redom, sve dok voda ne dospije do najnieg palmika ili dok ne presahne.
d) panjak
l. Definicija panjaka
panjak je nekultivirana zemlja koja se zatiti da se na njoj
ne stoka, kako bi na njoj nabujala trava i onda se, da pase, na nju
pustila samo svoja stoka.
2. Niko osim vladara (imama) ni koliko je jedan pedalj nema pravo
zabranjivati da muslimani napasaju svoju stoku na im zemlji.
i kada vladar dozvoli, to mora biti od interesa za sve
muslimane. U tom smislu su i Poslanikove "Pravo
panjaka pripada samo Allahu i Njegovu Poslani.ku." (Buharija)
Iz navedenog hadisa se razumije da niko osim Allaba, Njegova
Poslanika i nasljednika Allahova Poslanika (halifa) nema pravo
zabranjivati napasanje stoke na zemlji. Pod halifom se misli
na muslimanskog vladara (imama) koji i kada to na dobro
i u interesu svih muslimana. Sve ono to pripada Allahu i Njegovu
Poslaniku uvijek se troi na dobro kao to je petina od ratnog
plijena, plijen bez borbe i pronadeno zakopano blago.
Pripovijeda se da je Allahov Poslanik ogradio En-Nebi' bunar za
kamile i konje za borbu na Allahovu putu. (Buharija)
Upitan zato je zemlju stavio pod zabranu, Omer, r.a., je odgovorio:
"Imetak je Allahov imetak i robovi su Allahovi robovi. Tako mi Allaha,
tako mi Allaha, kad to ne bi bHo u svrhu borbe na Allahovu putu, nikada
ni jedan jedini pedalj zemlje ne bih stavio pod zabran." (Buharija)
3. Propisi u vezi sa ogradi vanjem panjaka
3.1. Zabranu moe proglasiti samo vladar musliman (imam), jer je
Allahov Poslanik rekao: "Pravo panj aka (zabrane)
pripada samo Allahu i Njegovu Poslaniku." (Bubarija)
90
3.2. Pod zabran se moe staviti samo i zaputena zemlja
koja nije vlasnitvo.
3.3. Vladar nema pravo zemlju pod zabran za sebe staviti, nego
samo na dobro muslimana.
3.4. U ovu kategoriju po analogiji spada i stavljanje pod zabran od
strane vlasti i nekih planina s ciljem uzgoja uma. Pri tome se mora
dobro analizirati cilj zabrane, pa ako se bude radilo o dobrobiti i
koristi za sve muslimane, odluka vlasti se ispotovati, a ako bude ilo
na tetu muslimana, jer pravo zabrane pripada samo Allahu i
Njegovu Poslaniku
* * *
91
V - o propisima

I - O davanju zajma
l. U smislu kard odrezivanje, a u
vjersko-pravnom smjslu davanje imetka u zajam nekome ko se
njime posluiti do odredenog roka i nakon toga ga vratiti nazad onome
ko ga je posudio. Primjer za ovo predstavlja kada neko zamoli
nekoga ko pravno ima pravo da da poklon "Pozajmi mi (ili
posudi mi) toliko i toliko novca, robe, ivotinju ili na odredeno
vrijeme pa ti to do tada i tada vratiti, pa mu ovaj pozajmi, a on mu to
na dogovoreni rok vrati."
2. Propisanost zajma
Davanje u zajam drugome je pohvalno (mustehab), jer Uzvieni
hvali onoga ko drugome pozajmljuje
{j /.-f jj j iJ1 Ko Allahu
drage volje zajam dati da bi mu ga On mnogostruko vratio, a uz
to i nagradu plemenitu dobio. (El-Hadid, ll.)
i jer je Allahov Poslanik rekao:
"Ko svome bratu razbije kakvu brigu na ovome svijetu, njemu
Allah razbiti brigu na Sudnjem danu." (Muslim)
to se pak uzimanja u zajam, to je dozvoljeno (mubah) i u tome
nema m loeg, jer je i sam Allahov Poslanik uzeo u zajam mladog
mujaka deve, a po slobodnom izboru vratio odraslog mujaka, rekavi:
"U najbolje ljude spada onaj ko najljepe dug. " (Bubarija)
3. Uvjeti za valjanost zajma
Da bi zajam bio valjan, potrebno je da se ispune uvjeti:
3.1. da se zna visina (iznos) zajma, bez obzira se
pozajmljena stvar mjeri: zaprerninom, teinom ili brojem (tj. komadom),
92
ls. poglavlje
O ODNOSIMA
3.2. da se, ukoliko se radi o ivotinji, zna njen opis (tj. izgled)
i starost i
3.3. da se zajam uzme od osobe koja sa svojom imovinom slobodno
(pravno) moe raspolagati i davati je u dobrotvorne svrhe. Prema tome,
pozajmica nije valjana od osobe koja nije vlasnik, niti od osobe koja nije
razborita.
4. Propisi u vezi sa zajmom
U vezi sa zajmom, treba voditi o propisima:
4.1. Da onaj ko uzima zajam, preuzme pozajmljenu stvar, jer tek od
momenta kada ju preuzme, prelazi u njegovo vlasnitvo i odgovornost.
4.2. Zajam se moe uzeti po dogovoru do odredenog roka. Medutim,
ljepe je prema onome ko trai zajam pokazati razumijevanje i
susretljivost pa ga ne obavezivati na rok onoga to mu se
pozajmljuje.
4.3. Ukoliko pozajmljena stvar ostane onakva kakva je i bila na dan
uzimanja u zajam, se njenom vlasniku. Medutim, ukoliko se ona
promijeni, pa postane manje ili vie vrijedna nego to je uzeta,
se i vratiti druga iste vrijednosti. Ako to, pak, nije onda se to
i vratiti u visini njene vrijednosti.
4.4. Ukoliko pozajmljenu stvar nije teret nositi, moe se vratiti na
bilo kom mjestu na kome to eli zajmodavac. Medutim, ukoliko bi to
onome ko ju je pozajmio predstavljalo dodatni teret i troak, duan ju je
vratiti na mjestu gdje ju je preuzeo.
4.5. Davaocu zajma je zabranjeno (haram) zahtijevati od onoga
kome je dao zajam da mu, zauzvrat, osigura bilo kakvu dodatnu korist,
kako u visini tako i u kvalitetu zajma ili u kakvoj drugoj
pogodnosti. Medutim, ne smeta da, ukoliko onaj ko zajam
zajmodavcu, sam od sebe, u znak zahvalnosti, kakvo dobro, tim
prije to se zna da je Allahov dobrovoljno, umjesto mladog
mujaka deve, vratio odraslog mujaka, rekavi: "U najbolje ljude spada
onaj ko najljepe dug." (Buharija)
93
II- O davanju stvari na
l. Defmicija
Pod izrazom el-vedi 'a podrazumijeva se pohranjivanje kod nekog na
novca ili kakve druge vrijednosti, s tim da se vrati vlasniku
nazad kada to zatrai.
2. Propisanost davanja stvari na
Davanje stvari na drugom je propisano Uzvienog:
<:?.J1 ; l A ako jedan kod drugog ne.fto pohranite,
neka onaj opravda ukazano mu povjerenje! (EI-Bekare, 283.)
J1 ..::...lSCtil IJ;J10f A.l.J1 01 l Allah vam zapovijeda da
emanete vratite njihovim vlasnicima. (En-Nisa', 58.)
U tom smislu su i Allahova Poslanika
"Ispuni p ov jerenje prema onome ko ti ga je ukazao i ne iznevjeravaj
onoga ko je tebe iznevjerio!"
100
Pod gore navedenim svakako se podrazumijeva i davanje
stvari na jer je i to svojevrsni vid emaneta.
to se, pak, stepena obaveznosti stvari na
on se razlikuje od do U nekim to je
muslimanu dunost (vadib), recimo, kada je njegov brat-musliman
prisiljen da kod nekoga svoje stvari ostavi na a ne moe
povjerljiva nikoga drugog do njega.
U nekim drugim prilikama to je pohvalno (mustehab ), recimo, kada
se zamoli da nekome neto i kada je siguran da je to u stanju
To zbog toga to je to vid potpomaganja i koji su
Uzvienog:
:J1 J&. l}jw) l Jedni drugima pomaite u i
2.)
100
- H adis biljee Ebu Davud i Tirmizi. Tirmizi ga ocjenjuje kao hasen.
94
15. poglavlje
O ODNOSIMA
U nekim pak, to moe biti mekruh, recimo, prihvatiti
stvari na kada osoba nije u stanju ih (kako treba).
3. Propisi u vezi sa davanjem stvari na
3.1. Prilikom pohranjivanja stvari na treba voditi da i
onaj ko ih pohranjuje i onaj kod koga se pohranjuju budu punodobni i
razumni, jer dijete i luda osoba ne mogu niti pohranjivati stvari niti ih na
kod sebe primati od drugih.
3.2. Onaj ko na kod sebe primi tude stvari ne odgovara za
njih, osim ako je to njegovim prava, ili
nehajom i nebrigom. U tom smislu su i
"Nema se pravo traiti garancija od onoga kod koga se ostavljaju
stvari na

"Ko neto kod nekoga ostavi na nema na to pravo traiti
garanciju."
102
(tj. ko kod nekoga ostavi stvari na pa se, bez
krivice onoga kod koga su ostavljene, pokvare ili otete, njihov vlasnik
od njega nema pravo traiti odtetu).
3.3. Onaj ko je svoj e stvari kod nekoga ostavio na kao i
onaj kod koga su ostavljene, u svako doba ima pravo zahtijevati da se
vrate.
3.4. Onaj kod koga su ostavljene stvari na oema pravo na
bilo koji njima se koristiti, osim uz prethodnu saglasnost i na
zadovoljstvo njihova vlasnika.
3.5. U da izmedu onoga ko je stvari ostavio na i
onoga kod koga su ostavljene, do spora po pitanju j esu li
njihovu vlasniku ili nisu, pod uvjetom da se zakune, se tvrdnja
onoga kod koga su ostavljene. Izuzetak od ovoga je kada onaj ko
ih je ostavio prui dokaz da mu ih ovaj nije vratio.
101
- Iako je sened hadisa koji biljei Darckutni daif, islamskih se
slae da po njemu treba postupati.
102
-U senedu had isa postoji slabost (da' f), a biljei ga Ibn Mad e.
95
4. Zapisnik o ostavljanju stvari na
a) Forma zapisnika o ostav ljanju stvari na
Ovim se potvrduje daje taj i taj (navesti ime) primio na od
toga i toga (navesti ime) iznos od....... ... ...... ... .. .. (navesti detaljan opis
onoga to je predano na uz obavezu da ga na
mjestu i onako kako je traio njegov vlasnik. Gore
navedeni, kome je povjereno, prisustvovao je
zapisnika dana: ... .. ........ .. ... to je potvrdio i svojim potpisom.
b) Forma zapisnika o stvari povjerenih na
Ovim se daje taj i taj (navesti ime) preuzeo od toga i toga
(navesti ime) iznos od... .... .. ...... (ili druge stvari koje treba detaljno
navesti) koje su kod njega bile na tako da su ponovo u
posjed njihova vlasnika. Prilikom navedenog utvrdeno je da se
radi o istom onom iznosu koji je prvobitno bio povjeren na
da je u cjelosti na vrijeme i da od njega nita ne fali, to
i davalac svojim potpisom. Zapisnik je datw: ...... .. ....
III- Dava11je u (el-'arije)
l. Definicija
Pod ovim se podrazumijeva davanje drugom da se njime
besplatno, neko vrijeme, poslui i nakon toga ponovo vrati njegovu
vlasniku, recimo da musliman od drugog posudi olovku da njom neto
napie ili odijelo da ga za neku priliku i nakon toga ponovo vrati
(njihovu vlasniku).
2. Propisanost davanja u
Davanje i uzimanje u je propisano Uzvienog:
:J1 l Jedni drugima poma:ite u i
(El-Ma'ide, 2.)
S druge strane, Uzvieni u one koji onaj svijet ubraja i one
koji:
;.t.:.J1 ... nikome nita ni u ne daju. (El-Ma'Gn, 7.)
96
15. poglavlje
O ODNOSIMA
U tom smislu se pripovijeda daje, kada je od njega zatraio oklope u
na Safvan b. Urnejjine "Muhammede, zar pod moranje?" -
Allahov odgovorio: "Ne, nego u pod garancijom."w
3
Jednom drugom prilikom, Allahov Poslanik je rekao: "Nema
toga vlasnika koji ima svoje deve, goveda i stoku, pa ne ispuni svoje
obaveze prema njima, a da na Sudnjem danu, na dnu Karkara, biti
preputen da ga gaze svojim papcima i probadaju svojim rogovima, na
dan kada nijedna od njih biti ni ukasta ni slomljena rogn." Na to
smo upitali: "Allahov a ta su obaveze prema njima?"- pa je
rekao: "Iznajmiti mu.jaka radi oplodnje, iznajmiti devu za
drugom, za crpanje vode, muu i tovarenje za svrhe borbe na Allahovu
putu.'' (Buharija)
Iako je u najvie davanje u po Uzvienog:
t.>JBI)) l Jedni drugima pomaite u i
(El-Ma'ide, 2.) - mustebab, rnuslimanu je vadib dati svome bratu u
ono to od njega trai. ukoliko to njemu nije trenutno potrebno i ukoliko
to njegov bral ne moe kod nekoga drugog a nuno mu je potrebno.
3. Propisi u vezi sa davanjem u
3.1. U se daje samo ono to je dozvoljeno (mubah). Zato se
robinja ne moe drugome dati radi obavljanja sa njom spolnog odnosa,
musliman u slubu nevjerniku, niti miris ili haljina, ukoliko se
njih eli upustiti u haram poslove. Ovo zato to je pomaganje u
grijeha zabranjeno (haram) Uzvienog:
)-J. t})Gi U) l ...a ne potpomaite se u grijehu i
neprijateljstvu! (El-Ma'ide, 2.)
3.2. Ukoliko davalac stvari u uvjetuje njeno davanje
garancijom (da mu je onaj ko mu je daje vratiti zdravu i ovaj
mu ju je duan nadoknaditi ako ju je upropastio, jer je Allahov Poslanik
"Muslimani se pridravaju preuzetih obaveza."
1
(}4
Ukoliko, pak, davalac stvari u to nije uvjetovao, a stvar se,
sama po sebi, oteti ili pokvari, bez ikakve krivice i odgovornosti onoga
103
-Predaju biljee Ebu Davud, Ahmed i Nesai. H akim je ocjenjuje kao sahih.
IM - Pred:1ju biljee Ebu Davud i H akim
97
ko ju je u uzeo, tada se davaocu ne mora nadoknaditi teta, mada bi
to bio red i poeljan gest, jer je Allahov Poslanik jednoj od svojih
supruga, kada je razbila posudu, rekao: ''Hrana za hranu, a posuda za
posudu." (Buharija)
Medutim, ukoliko bi se stvar uzeta u otetila ili upropastila
usljed prava ili nepanje i nehaja onoga ko ju je uzeo,
duan j e onome od koga ju je uzeo nabaviti drugu ili mu nadoknaditi
njenu vrijednost, jer je Allahov Poslanik ;i za takav rekao: "Ono
to uzme ruka je duna i vratiti."
3.3. Onaj ko neto uzme u duan je vratiti na mjesto odakle ga
je uzeo, makar za to trebao platiti ili, recimo, trokove prijevoza,
jer su u tom smislu i gore citirane Allahova "Ono to
uzme ruka je duna i vratiti."
105
3.4. Onaj ko od nekoga neto uzme u nema pravo to
iznajmljivati licu, za razliku od davanja u pod uvjetom da
je sa tim saglasan i zadovoljan onaj ko mu je to u dao. U
suprotnom, ne moe se dati ni u
3.5. Ukoliko bi neko komiji koji pravi dozvolio da na njegov zid
nasloni gredu, nije mu dozvoljeno predomisliti se i kasnije traiti da makne
gredu, kako bi smio zid. To isto vrijedi i za zemlju datu na sijanje, jer
zemlja data na sijanje se ne moe povratiti dok se sa nje ne ubere etva,
da bi se time muslimanu nanijela teta, a nanositi tetu muslimanu je
(haram).
3.6. Kada neko nekome neto da u do odredenog roka, IUepo
bi bilo ne traiti da mu se to vrati nazad prije nego istekne dogovoreni
rok.
4. Forma zapi sni ka o davanju u
Ovim se daje taj i taj (!Ulvesti ime) od toga i toga (navesti
ime) preuzeo u to i to (navesti o je konju,
odijelu i sl.) s tim da u njoj stanuje (ako je o odijelo
(ako je o odijelu) ili jae konja (ako je o konju) do toga i toga
roka ili do te i te udaljenosti. Taj i taj (navesti ime) je predao, a taj i taj
105
-Predaju bi ljee E bu Davud i Tirmizi. Hakim je ocjenjuje kao sahih.
98
(navesti ime) preuzeo u. gore spomenuto u skladu sa islamskim
propisima. Gore navedene uvjete davanja i uzimanja u obje strane
su prihvatile na obostrano zadovoljstvo i to dana: ................ god.
IV- Uzurpiranje (el-gash)
l. Uzurpiranje je nasilno i bespravno prisvajanje imetka ili
nekog prava. Takav je recimo, kada neko bespravno prisvoji
pa se u nju useli, ili konja pa ga bespravno jae.
2. Zabrana uzurpiranja
Uzurpiranje imetka ili prava je strogo zabranjeno (haram)
Uzvienog:
l J , ' JJ ' ,
;.-<.llyl 1_,JS'lf U) l Ne jedite imovinu jedan drugoga na
nepoten (El-Bekare, 188.)
i Allahova
"Vaa krv (tj. vai ivoti) i vai imeci su nepovredivi."
"Onoga ko bespravno prisvoji koliko i jedan pedalj tude zemlj e, na
Sudnjem danu pritisnuti stega sedam zemalja."
"Nikome nije dozvoljen imetak muslimana bez njegove dozvole i
zadovoljstva."
106
3. Propisi u vezi sa uzurpiranjem prava
3.1. Onoga ko bespravno uzurpira tude pravo treba, u ime Allaha,
kazniti zatvorom ili batinjanjem kako bi se on i njemu odvratili da
se na takvo neto vie nikada ne usude.
3.2. Onaj ko je bespravno neto tude uzurpirao, to to je uzurpirao
mora vratiti vlasniku, a u da ga je otetio ili na bilo koji
obezvrijedio, duan je isto namiriti ako postoji, a ako ne postoji, onda
nadoknaditi tetu kolika je vrijednost.
106
- Predaju biljei Darekutni. U njen prilog ide i jedan drugi hadis koji od
Vjerovjesnika li!, preko Ebu Humejda i Enesa u svojim Sahihima biljee Ibn Hibban i
Hakim: "Nije dozvoljeno da uzme tap svoga brata bez njegove dozvole i
zadovoljstva."
99
3.3. Onaj ko bespravno uzurpira stvar pa ju oteti ili pokvari do
te mjere da se njen vlasnik njom ne moe sluiti , duan je nabaviti i
vratiti mu drugu, a sebi uzeti U da takvu ne mogne
i vratiti, i nadoknaditi visinu tete.
3.4. Prihodi od bespravno uzurpirane stvari, kao to su recimo,
proizvodi od ivotinje, plodovi od ili kirija od iznajmljene
ivotinje za ili tovarenje, zajedno se sa stvari vratiti vlasniku.
3.5. Ukoliko se radi o uzurpiranoj zemlji na kojoj je uzurpator
podigao objekat ili posadio duan je objekat sruiti, ukloniti
i zemljite dovesti u prvobitno stanje kakvo je bilo prije
gradnje. Ukoliko je vlasnik zemlje saglasan, ne mora ruiti objekat niti
uklanjati Isto tako, vlasnik mu ako moe, a ne
mora, priznati troak koji je uloio, jer je Allahov rekao: ''Na
prolivenj znoj nasilnik nema pravo odtete.''
107
3.6. Ukoliko je sa uzurpiranorn stvari uzurpator trgovao i na njoj
zaradio, njenom vlasniku je uz stvar duan vratiti i zaradu.
3.7. Ukoliko se uzurpator i vlasnik od koga je stvar uzurpirana ne
mognu dogovoriti o vrijednosti i naravi uzurpirane stvari, se kao
tvrdnja uzurpatora pod uvjetom da se zakune da govori istinu,
osim u kada vlasnik pribavi dokaz da je onako kao to on tvrdi.
3.8. Ko drugome tetu, duan mu ju je nadoknaditi, recimo
ko drugome izazove poar, ili pocijepa ili bez pitanj a otvori vrata
od kafeza, legle ili tale pa iz njih i nastradaju ivotinje koje
su bile zatvorene.
3.9. Ukoliko se pas otkine sa lanca pa nekoga ugrize, njegov
vlasnik je duan ugrienom platiti odtetu.
3.10. Ukoliko ivotinja po ude i napravi zijan u CIJOJ
njivi ili vrtu, vlasnik ivotinje je duan vlasniku njive ili vrta platiti
tetu, jer je Allahov Poslanik rekao: "Vlasnici imanja su
duni svoj imetak preko dana, dok im teta treba
biti nadoknadena."
108
107
- Predaju biljee Ebu Davud i Darekutni. Toga sc miljenja dre neki
Takvo miljenje zastupa i Tirmizi.
108
- Ehu Davud, Ahmed i Ibn Madl.e.
100
3.11. Ukoliko ivotinja bez i bez nanese kome tetu na
usjevu, njen vlasnik nije duan nadoknaditi tetu, jer je Allahov
rekao: "Nema nadoknade za tetu koju ivotinja."
Isto tako nema odtete ni za tetu koju svojim zadnjim nogama
ivotinja, jer je Allahov Poslanik rekao: "Nema
nadoknade za tetu koju svojim zadnjim nogama ivotinja, dok tetu
koju prednjima, ako je na njoj neko jahao, snosi njen vlasnik."
109
V- O pronadenom predmetu i (fi el-lukata ve el-lekit)
a) (izgubljeni) predmet
l. Defmicija
Pod pronadenim predmetom se podrazumijeva sve to se nade na
mjestu koje nije ni u vlasnitvu, recimo, novac ili haljinka na putu,
pa se iz bojazni da ne propadnu, uzmu.
2. Propisanost uzimanja pronadenog predmeta
predmet je dozvoljeno uzeti, j er je Allahov Poslanik
upitan o tome rekao: "Pregledaj ta je u torbici iti zavezana u uzici, a
zatim obznanjuj godinu dana ta si naao, pa ga, ukoliko se pojavi, podaj
njegovu vlasniku, a ukoliko ne pojavi, radi sa njim ta
Drugom prilikom, upitan ta da se radi sa pronadenom zalutalom
ovcom, Allahov Poslanik je rekao: "Uzmi je, jer ona je: ili tvoja, ili tvoga
brata ili vukova." (Muttefekun alejhi) U svakom se stvar
moe uzeti, jer izlaganje opasnosti da muslimanska stvar propadne nije
dozvoljeno, s tim to treba znati da ju je lijepo (mustehab) uzeti onome ko
za sebe smatra da je povjerljiv, a pokudeno (mekruh) onome ko u svoju
povjerljivost nije siguran.
3. Propisi u vezi sa pronadenim predmetom
3.1. Ukoliko j e vrijednost pronadenog predmeta, na putu, toliko
da ne panju svijeta, kao to su recimo: hurma,
zrno poderana haljinka, tap i sl., on se moe uzeti i odmah
109
- Hadi s je ma'lu!, a biljei ga Ebu Davud.
101
upotrijebiti. Dakle, za takav predmet nije potrebno nikakvo obznanjivanje
pred svijetom da je niti njegovo (u li se
pojaviti njegov vlasnik). U tom su smislu i Dabirove, r.a., "Allahov
Poslanik ;i nam je dao olakicu, kada neko od nas tap,
konopca i da ga moe uzeti i upotrijebiti."
11
n
3.2. Ukoliko je, pak, stvar takva da panju
svijeta, onaj ko ju i uzme, duan ju je obznanjivati punu godinu
dana na mjestima kao to su: ulaz u damiju, mjesta na kojima se svijet
okuplja, ili u dananje vrijeme putem oglasa u novinama, radiju i sl. U
da se u tom roku pojavi njen vlasnik i prepozna je po futroli, torbici,
iznosu ili po izgledu, dat mu se bez ikakva zatezanja. U suprotnom, ako
se vlasnik ne pojavi ni za godinu dana, se njome sluiti ili je pak
dati drugome kao sadaku s nijjetom da u da se jednoga dana
pojavi njen vlasnik, od svojih sredstava nadoknaditi njenu vrijednost.
3.3. Stvar u Haremu Mekke nije dozvoljeno uzimati,
osim u da postoji bojazan da nestati i propasti. Onaj ko bi
stvar u Haremu Mekke uzeo, duan ju je obznanjivati sve dok
se nalazi u Mekki, a kada pode da iz Mekke, predati je nadlenim
vlastima. U svakom tuda stvar u Haremu Mekke ne
moe se ni u kom uzeti za sebe. U tom su smislu i
"Ovaj grad je, zaista, svet (nepovrediv). U njemu je zabranjeno
trnje (zelen), progoniti i uzimati
stvar, osim ako se eli obznaniti daje
3.4. Ukoliko se u bezvodnoj pustinji zalutala ivotinja,
dozvoljeno ju je, ako se radi o ovci, uzeti i odmah njome koristiti,
jer je Allahov Poslanik rekao: "Ona je: ili tvoja, ili tvoga brata ili
vukova." (Muttefekun alejhi)
Medutim, ukoliko se radi o karnili, ona se ni u kom ne moe
uzeti , jer je Allahov Poslanik rekao: "ta ti ima sa njom? Ona ima
svoje noge i svoje pojilite, pa se sama moe pojiti i hraniti dok ne
njen vlasnik i ne odvede j e."(Muttefekun alejhi) Ono to vrijedi za kamilu
vrijedi i za magarce, mazge i konje, jer se sve one mogu same odravati.
Zato ih nije dozvoljeno uzimati i za sebe prisvajati.
110
- Predaju biljee Ahmed i Ebu Davud. lako u lancu njenih prenosilaca ima nekih
spornih elemenata, islamskih po njoj postupa. Ova predaja je u
koliziji sa jednim drugim hadi som koji glasi: "Ko pronade neto je vrijednost
kao to su komad ueta, dirhem ili neka ga uzme i medu svijetom
obznanjuje tri dana. Ukoliko je neto vrednije neka ga obznanjuje godinu dana."
102
4. Forma obznanjivanja stvari
Ovim se daje na znanje da je taj i taj (navesti ime) dana ........... .
nyeseca ............. na tome i tome mjestu pronaao i uzeo kesu u kojoj je
zatekao (navesti sadraj i te da je to odmah obznanio na licu
mjesta, a kasnije nastavio obznanjivati danima, sedmicama i ntjesecima,
vie od pune godine dana, n.a svim javnim mjestima: trgovima, ulicama i
ispred damija, te da se do danas niko nije javio i rekao daje to njegovo.
Gore navedena osoba ima svjedoke koji potvrditi da je navedeno
naao i uzeo na tom i tom mjestu i da se sada nalazi kod njega.
Ukoliko se neko javi sa tvrdnjom da je stvar njegova i to
potkrijepi dokazom, stvar mu se vratiti i o torne se u skladu sa erijatskim
propisima zapisnik sa datumom primopredaje.
b)
l. Definicija
je malo dijete, od nepoznatih roditelja i
nepoznatog porijekla, pronadeno na nekom mjestu, za koje niko da
prizna da je njegovo.
2. Tako pronadeno i za mjetane toga
mjesta je obaveza (farzi-kifaje) uzeti ga i odgoj iti, jer se radi o
osobi ivot je te se mora i pripaziti, jer su u tom
smislu i Uzvienog:
LSJBij :J1 JP l Jedni drugima pomaite u
(El-Maide, 2.)
3. Propisi u vezi sa pronadenim
3.1. Osoba koja i uzme duna je svjedoke koji
gdje i kako je pronadeno i ta je sve od stvari ili
novca sa njim.
3.2. Ako se nade u muslimanskom mjestu, se da je
makar u tom mjestu bilo i nemuslimana.
3.3. Ako se uz nade i novaca, se za njegovo izdravanje,
a ako ne nade, se iz bejtu-1-mala. U da nema ni bejtu-1
mala, se na troak muslimana toga mjesta.
103
O ODNOSIMA 5. pog/al'/jl!
3.4. Zaostavtina i krvadna umrlog ili ubijenog ide u bejtu
1-mal. U da bude ubijeno, u postupku odmazde ga
zastupati vladar (imam) i zahtijevali da se ubica pogubi ili da se za
ubijenog primi otkup (krvarina) i da u bejtu-1-mal.
3.5. Ukoliko neki prizna da je njegovo i ukoliko
postoji da je doista njegovo, mu se dati. Isto tako
se postupiti i u da neka ena prizna da je njeno.
4. Forma zapisnika o pronalasku i uzimanju
Ovim se da je taj i taj (navesti ime) u toliko i toliko sati,
dana ....... ... mjeseca ............. godine ............ na tome i tome mjestu (navesti i
opisati mjesto) malo dijete (opisati ga detaljno; spol, starost,
itd.) bez igdje ikoga i bez ostavljeno na zem(ji, pa ga je u skladu sa
Jerijatskim propisima uzeo i od tada se nalazi kod njega ....... .
VI - O stavljanju pod skrbnitvo i proglaavanju
a) Stavljanje pod skrbnitvo
l. Pod stavljanjem pod skrbnitvo se podrazumijeva zabranjivanje
nekome da zbog nepunodobnosti, ludosti, ili
slobodno raspolae svojom imovinom.
2. Propisanost stavljanja pod skrbnitvo
Stavljanje pod skrbnitvo je propisano Uzvienog:
} J , .,. J , 1,. ') ,
' ' <Y ,-. ' -. " s:J ,::._ -'1 s:JI' , ,-. ,, 1 !',! 1r
r .r--- ) +-: r y jj) -- r- ...r--- t.?; r- Y' y )
l rasipn.icima imetke, koje vam je Allah povjerio na upravljanje,
ne a njihov imetak za nFhovu ishranu i odijevanje
troite! (En-Nisu' , 5.)
i postupkom Allahova Poslanika ;'t koji je ' 'Muazov imetak, nakon
to se uvalio u dugove, stavio pod skrbnitvo i sav prodao tako da
Muazu, nakon to je otplatio njegove dugove, nije ostalo nita."
111
11 1
- Predaj u bi lj ee Darekulni i Hakim. Ha kim je ocjenjuje kao sahih.
104
15. poglavlje O ODNOSTMA
3. Propisi koji se odnose na osobe pod skrbnitvom
3.1. Propisi za malodobnu osobu
Pod malodobnom osobom se podrazumijeva dijete koje jo nije
dostiglo godine polne zreloSti. Njemu nije dozvoljeno slobodno
raspolagati sa svojom imovinom, osim uz saglasnost njegovih roditelja ili
staratelja, ukoliko je Ono ostaje pod skrbnitvom sve dok ne
postane punoljetno. U da se na njemu primijete znakovi
maloumnosti, skrbnitvo nad njim se treba nastaviti i nakon sticanja
punoljetstva, sve dok se na njemu ne primijeti razboritost u raspolaganju
imetkom. Ukoliko se radi o njegov staratelj se nastaviti
brinuti o njemu sve dok nakon punoljetstva ne stekne. i razboritost u
raspolaganju imetkom. U tom su smislu i Uzvienog:
;. rr et5::J1 1ft, ? lA(,
l provjeravajte sve dok ne stasaju za brak; pa ako
ocijenite da su zreli, im imetke njihove! (En-Nisa', 6.)
3.2. Propisi za maloumnu osobu
Pod ovim se misli na osobu koja zbog pomanjkanja razboritosti i
nerazumijevanja, rasipa i troi svoj imetak u nevaljale stvari kao to su
prohtjevi, ponaanje i sl. Na zahtjev njegovih nasljednika takva
osoba se moe staviti pod skrbnitvo i to na taj to mu se zabraniti
da raspolae sa svojim imetkom, bilo da ga poklanja, da ta prodaje ili
kupuje, sve dok ne postane potpuno svjesna i razborita. U da i
nakon stavljanja njena imetka pod skrbnitvo, takva osoba nastavi sa
ponaanjem, njeni se postupci smatrati pravno nitavnim i
se implementirati, za razliku od onih prije proglaavanja sk.rbnitva, koji
se uvaiti kao valjani i nita od njih biti
3.3. Propisi za umobolnu (ludu) osobu
Pod ovim se misli na umno osobu koja nije svjesna
svojih postupaka. Zato se takva osoba stavlja pod skrbnitvo pri se
njeni postupci, sve dok ne ozdravi i ne postane potpuno svjesna, ne
smatraju pravno valjanim. U tom su smislu i "Pero
je dignuto sa tri osobe (tj. odgovornost): sa ludaka sa
razumom dok ne ozdravi (tj. dok ne pameti), sa onoga ko spava dok
fie ne probudi i sa djeteta dok ne postane punoljetno." m
112
-Predaja je suhih, a biljel.e je Ebu Da vud i Ahmed.
105
3.4. Propisi za teko bolesnu osobu
Pod ovim se misli na osobu koja boluje od bolesti od koje se
umire. Nasljednici tako oboljele osobe imaju pravo traiti da se ona stavi
pod skrbnitvo i da joj se, sve dok ne ozdravi ili dok ne umre, zabrani
slobodno raspolaganje svojom imovinom u mjeri koja prelazi njene
potrebe u jelu, stanovanju i trokovima
b) Padanje pod
l. Definicija
Pod ovim se podrazumijeva zapadanje u takvu situaciju u kojoj se
dugovi toliko nagomilaju da ih ne moe vratiti cijelom svojom
imovinom.
2. Propisi u vezi sa
2.1. Osoba koja padne pod ukoliko to zatrae nJeru
vjerovnici, moe se staviti pod skrbnitvo liJ (tj . pod zabranu da raspolae
sa svojom imovinom dok ne vrati dugove).
2.2. Osobi koja padne pod se sav njen imetak, osim
i potreba u hrani i i prema visini potraivanja, podijeliti
njenim vjerovnicima.
2.3. Ukoliko neko od vjerovnika kod osobe koja je pod
svoju stvar ili robu koja nije doivjela bilo kakve promjene,
je samo on, bez podjele sa ostalim vjerovnicima, jer je Allahov
rekao: "Ko svoju robu kod osobe pod od
svih drugih na nju ima pravo."(Muttefekun alejhi) Ovo svakako pod
uvjetom da za svoju robu prethodno nije uzeo nikakvu protuvrijednost. U
suprotnom, prava su mu ista kao i ostalih vjerovnika.
2.4. Ukoliko se za nekoga na sudu ustanovi insolventnost
(nesposobnost u smislu da nema nita to bi mogao prodati i
tako vratiti dug, dozvoljeno je to od njega traiti ali ga nije dozvoljeno
proganjati i prisiljavati, jer Uzvieni veli:
113
- Imam Ebu Hanife smatra da sc osobi pod nema pravo zabraniti da
slobodno raspolae svojom imovinom.
106
J1 ;;:,:..l 0t5-- 0!j l A ako bude u nevolji, onda
dok buae 'imao! (El-BekMe, 280.)
i jer je Allahov Poslanik vjerovnicima jednog prezaduenog
ashaba rekao: ''Uzmite to kod njega Vie od toga nemate pravo."
(Muslim)
2.5. Ukoliko se imetak osobe pod skrbnitvom razdijeli medu
vjerovnicima, pa se nakon toga, pojavi jo jedan vjerovnik koji nije znao
za postupak, za svoga prava se ostalim
vjerovnicima koji su mu duni dati dio od onoga to su uzeli.
2.6. Onaj ko bude znao da je neko stavljen pod skrbnitvo, pa i
nakon toga sa njim nastavi poslovati, nema pravo potraivati svoj dug sa
ostalim vjerovnicima, nego da se osoba pod oporavi
i mogne mu vratiti njegov dug.
3. Forma zapisnika o postupka i proglaavanju
skrbnitva
Nakon bismille i zahvale Allahu Uzvienom!
Ovim kadija (navesti ime) toga i toga suda (navesti mjesto) donosi
odluku o stavljanju toga i toga (navesti ime) u skladu sa erijatskim
propisima pod skrbnitvo, strogo mu da od dana ...... .
raspolae imovinom koja se zatekla kod njega na dan ...... .. kao i imovinom
koja poslije toga dade u njegov posjed. Ovakva odluka donosi se zbog toga
to je nepobitno utvrdeno da dugovi spomenutog uzeti od vjerovnika
prelaze vrijednost cjelokupne njegove imovine. Naime, visina njegovih
dugova je......... , od dugovi prema tome i tome (navesti ime)
iznose........(navesti iznos), prema tome i tome (navesti ime) ..... .. . i prema
tome i tome (navesti ime) ... ..... (navesti iznos). Svaki od spomenutih
vjerovnika, urednom dokumentacijom, erijatski valjanom argumentacijom
i zakletvom je dokazao da mu se duguje navedeni iznos. Ova odluka se
donosi nakon to je od strane ovog suda sproveden postupak kroz koji je
nepobitno dokazano da spomenuti dunik nije u vratiti gore
navedene ivwse dugova i da vrijednost njegove ukupne imovine
nije dovoljna za podmirenje dugova, pa se zbog toga daje na diobu.
Ovom odlukom se spomenuti stavlja pod i nad njim, u skladu
sa erijatskim propisima, uvodi skrbnitvo, pri se od njegova
imetka odreduje izdravanJe za njega i one koje je duan izdravati: enu
107
i djecu (navesti njihova imena) tako da se na ime jela, i ostalih
nunih potreptina svaki dan izdvajati (navesti iznos) sve dok se njegov
imetak, stvari i roba ne rasprodaju i u skladu erijatskih propisa ne
izmire dugovi prema njegovim vjerovnicima. Dana .. ............. .
Forma zapisnika o skrbnitva nad nesavjesnim rasipnikom
Ovim kadija (navesti ime) toga i toga suda (navesti mjesto) u skladu
sa erijatskim propisima donosi odluku o skrbnitva nad tim i
tim (navesti ime), mu se zabranjuje da slobodno raspolae svojom
imovinom na dan (navesti datum) i imovinom koja poslije
toga doete u njegov posjed. Ovakva odluka se donosi nakon to je od
strane ovog suda nepobitno utvrdeno da je gore spomenuti nesavjesan,
da razasipa i nepromiljeno troi svoj imetak, kako putem prodaje, tako i
putem kupovine, je zasluio da se nad njim zavede skrbnitvo i da
mu se zabrani da slobodno raspolae sa svojom imovinom sve dok se ne
opameti, popravi i ne pokae znakove savjesti i potpune zrelosti. Sud je
razmotrio njegov i da, u interesu njegova dobra, nad
njim zavede skrbni.\:tvo, jer je to jedini d.a se imetak i
popravi njegovo vladanje i ponaanje. Zato mu se, zbog njegove
nesavjesti, ovim putem zabranjuje da vodi bilo kakve poslove u vezi sa
svojim imetkom i u da to, ipak, sve njegove postupke,
unaprijed prog/a.fava pravno ni.ftavnim. Za nune trokove izdravanje
njega i onih koje je duan izdravati: ene, djece (navesti njihova imena)
od njegova imetka za svaki dan se odreduje iznos od................ (n.avesti
iznos). Ovaj iznos im je odreden nakon to je pravno utvrdeno da je za
njegovo i njihovo izdravanje to dovoljno, i da tu nema vika u odnosu na
njegove potrebe. Dana ................. .
108
VII- Oporuka (el-vasijjetu)
l. Definicija oporuke
Pod oporukom (vasijjetom) se podrazumijeva nalog da se o
vodi ili da se imetak dijeli u dobrotvorne svrhe poslije smrti.
Prema tome, oporuka (vasWet) ima dva osnovna
nalog ostavljen nekome ko za njega vratiti dugove, povratiti
nekome njegovo pravo ili povesti o odgoju njegove djece dok ne
postanu punoljetna i
testament o davanju imetka onome kome je
2. Propisanost oporuke
Ostavljanje oporuke iza sebe propisano je Uzvienog:
O vjernici, kada vam se priblii smrt, prilikom davanja oporuke
neka vam dvojica pravednih radaka vaih ... (El
Ma' ide, L06.)
J; jf lt: 0------ l ... poto se izvr.fi oporuka koju je
ostavio; [zz dug. (En-Nisa.', ll.)
i Allahova
"Nijedan musliman koji ima neto ostaviti u oporuku, ne bi trebao
dvije a da uz sebe nema napisano ono to ima
(Muttefekun alejhi)
Oporuku je duan ostaviti svako ko irna kakav dug, kod
sebe pohranjen tudi emanet ili kakve sa nekim. Ovo
zato da se ne bi desilo da iznenada umrepa da tako ostanu
prava prema drugima ili dugovi, pa da za to bude pitan na
Sudnjem danu. Oporuku je, takoder, mustehab ostaviti onome ko ima
mnogo imetka, a nasljednici su mu bogati. Takvome bi bilo lijepo da
jedan dio svoga imetka, ili manje od
koji nemaju pravo njegove zaostavtine ili u kakve dobrotvorne
svrbe od koristi za sve muslimane. Ovo zato to se prenosi da je
Allahov Poslanik ti, izmedu ostalog, rekao:
109
"Uzvieni Allah veli: 'O od dvije stvari nisi za sebe znao
iskoristiti nijednu. Jo onoga dana kada sam te uzeo za guu, dao sam ti udio
u tvome imetku da bih te njime: ili (tj. da bi na njega davao zekat), ili
njemu, Moji robovi spominjali nakon tvoje smrti (tj. uloio u
kakav hajrat)."
114
Drugom prilikom, upitan u vezi visine oporuke (vasijjeta),
Allahov Poslanik rekao Sa'du b. Ebu Vekasu: I je
mnogo, jer bolje ti je svoje nasljednike ostaviti bogate nego siromane,
pa da od drugih (Muttefekun alejhi)
3. Uvjeti za valjanost oporuke
Da bi oporuka bila valjana potrebno je ispuniti uvjete:
3.1. Onaj kome se ostavlja oporuka da na neto ili nekoga pazi treba
biti musliman, punodoban, pametan i razborit, jer ako nije takav, nije
sigurno da paziti na ono to mu se povjeri, recimo duga ili
odgoj malodobne djece.
3.2. Da bi oporuka bolesnika bila valjana, kao uvjet se postavlja da
mora biti pri pameti i punoj savjesti, te vlasnik onoga to
3.3. Da bi ono to se bilo valjano, kao uvjet se postavlja
da to mora biti po islamskim propisima dozvoljeno. U suprotnom.
oporuka se ne moe izvriti, recimo kada bi neko da se za njim
poslije njegove smrti kuka j nabraja, ili da se dio njegova imetka kao
prilog da za crkvu, potroi na kakve novotarije u vjeri, na zabavu
ili uloi u kakvo haram djelo.
3.4. Uvjet za onoga kome se neto ostavlja u oporuku, je da on to
prilwati. U da to odbije, oporuka postaje Takva osoba
nema pravo predomisliti se i to kasnije ponovo traiti.
4. Propisi u vezi sa oporukom
4.1. Onome ko neto da se izvri nakon njegove smrti,
dozvoljeno je, dok je jo iv, to ili izmijeniti. U tom smislu su i
Omerove, r.a., u svojoj oporuci moe mijenjati ta
114
-Ovaj hadisi-kudsi sa sahih scnedom u svom MIJSnedu biljei Abd b. Humejd.
110
4.2. Onome ko ima nasljednike nije dozvoljeno od svoga imetka
vie od jedne jer je Allahov Poslanik Sa'du koji ga je
upitao: "Mogu li ja dvije svoga imetka?" - odgovorio:
"Ne, ne moe." Upitan: "Allahov a mogu li polovinu?"
odgovorio je: ''Ne, ne moe." Upitan potom: "A - Allahov
Poslanik ;m mu je odgovorio: I je mnogo, jer bolje ti je
svoje nasljednike ostaviti bogate nego siromane, pa da od drugih
(Muttefekun alejhi)
4.3. Nije dozvoljeno neto svome nasljedniku, makar to
bilo i neznatno, sve dok to ne odobre i ostali nasljednici poslije smrti
jer je Allahov Poslanik rekao: "Allah je svakome dao
njegovo pravo. Zato nema oporuke nasljedniku, osim ako se sa tim sloe
(ostali) nasljednici. "
115
4.4. Ukoliko imetka ne bude mogla svima
koji su u oporuci navedeni, onda se ona izmedu onih kojima je
ostavljena podijeliti na podjednake dijelove, isto kao to se postupa kod
duga vjerovnicima (kada nema dovoljno zaostavtine).
4.5. OpoflJka se ne moe provesti dok se vjerovnicima ne vrate
dugovi. U tom smislu se od Alije, r.a., prenosi da je rekao: "Allahov
je prvo dugove, pa tek onda sprovodio oporuku."
116
Ovo zato to je duga obaveza (vadib), a oporuka
dobrovoljnosti, pa se vadibu daje prednost nad onim to je
dobrovoljno.
4.6. Dozvoljeno je i ono to je nepoznato ili trenutno
nema, jer se radi o dobrovoljnom prilogu i tako da je to
blagodat ako do nje a ako ne onda nita nema grijeha).
Primjer za takvu vrstu oporuke je, recimo, ako bi neko
koju tek treba izroditi stoka ili plodove koji tek trebaju
roditi.
4.7. Oporuka se moe primiti kako za vrijeme ivota
tako i poslije njegove smrti. Ukoliko se pr.ibojava za ono to
je u pogledu imetka, obaveza i ima pravo sam odustati
od oporuke.
115
- Hadis biljei Tirmizi i ocjenjuje ga kao sahih.
116
Predaju sa senedom u kome ima slabosti biljei Tirmizi i dodaje: "Po njemu
postupaju
111
4.8. Onaj kome se ostavi oporuka da raspolae sa konkretno
stvari, nema pravo raspolagati i sa drugim stvarima, jer za to
nema dozvolu. Ovo zato to se, po erijatskim propisima, bez prethodne
dozvole vlasnika, ne moe raspolagati pravima.
4.9. Ukoliko se nakon izvrenja oporuke uspostavi da je
umro pod dugom, izvrilac oporuke taj dug nije duan nadoknaditi, jer
za njega prethodno nije znao, a nije se ogrijeio o ono to mu je
povjereno.
4.10. Ukoliko neko ostavi oporuku za konkretnu stvar, pa ona u
propadne, oporuka se smatrali i nije
obavezan nadoknaditi je iz preostale imovine umrlog.
4.11. Ukoliko neko ostavi oporuku nekom od svojih nasljednika, pa
se sa njom neki od ostalih nasljednika sloe, a drugi ne sloe, oporuka
se provesti samo u onom omjeru u kome su se sloili ostali nasljednici, a
u onom omjeru u kome nisu, jer je Allahov Poslanik rekao: "...
osim ako se sa tim sloe (ostali) nasljednici."
117
4.12. Ukoliko bi neko u svojoj oporuci napisao: djeci
toga i toga toliko i toliko" - svoj djeci, i mukoj i enskoj, pripao bi
jednak iznos, jer se pod izrazom "djeci" podrazumijevaju i muka i
enska djeca, kao to se razumije i iz Uzvienog:
J.,., }
J:.. .?.ill ;._s-.)Uji J aJI l Allah vam nare duje da
od djece vae -- mukom pripadne toliko koliko dl'jenUl
enskima. (En-Nisa'. ll .)
Ukoliko bi neko u SVOJOJ oporuci napisao:
sinovima toga i toga, toliko i toliko" - iznos bi se podijelio samo mukoj,
a ne i enskoj djeci.
Ukoliko bi, pak, neko u svojoj oporuci napisao:
toga i toga, toliko i toliko" - iznos bi se podijelio samo enskoj
djeci .
4.13. Ukoliko bi neko iza sebe ostavio oporuku bez svjedoka, ona bi
i u tom bila valjana, osim ako bi se znalo da se
predomislio. U tom oporuka bi bila i ne bi se provela.
117
112
5. Forma pisane oporuke
Ovo je ono to je, u prisustvu svjedoka koji su se uvjerili da je pri
svojoj pameti, razumUevanju i punoj svijesti, taj i taj (navesti
ime) da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov
rob i poslanik. da je Dennet istina, da je Dehennem istina, da
sigurno Sudnji dan i da Allah Ljude ponovo iz kabura protiviti.
Svojoj djeci, i rodbini savjetovao je da se boje Uzvienog
Allaha, da Mu budu pokorni i posluni, da se pridravaju erijata,
izvravaju svoje vjerske dunosti i da umru kao muslimani. On je, Allah
mu se smilovao prema njemu blag bio, da se, kada ga zadesi
smrt koju mu je Allah kao i ostalim stvorenjima odredio, o troku, iza
tifega ostalog imetka sprem,i i ukopa, da se potom od imetka
uzme i podmire dugovi i obaveze koje je prema drugima imao, a koje je u
prisustvu svjedoka priznao to kako slijedi: ............ .. ..... (navesti dugove,
njihov iznos i imena osoba kojima je du:an ostao). Zatim je da
se iz njegova imetka odvoji jedna i da tome i tome (navesti im.e),
te da se nakon toga preostali dio, onako kako erijatski propisi nalau,
podijeli medu njegovim nasljednicima (navesti njihova imena). Zatim je
da se pazi na njegovu malodobnu djecu (navesti njihova imena)
i da se imovina koja im iz zaostavtine pripada dok ne porastu,
postanu puno/jetni i potpuno zreli.
Brigu o svemu navedenom, poslije Allaha, povjerio je (navesti ime)
mu je privrenost vjeri, povjerljivost, pravednost i sposobnost dobro
po:,nata, mu odrijeene mke da im za staratelja odredi koga
Spomenuti je navedeno na licu mjesta i u prisustvu dvojice svjedoka, u
skladu sa erijatskim propisima. prihvatio. Ova oporuka je sastavljena,
uredno potpisana i dana ........ .. .. .... .. ...... godine.
113
VIII - O vakufu
l. Definicija vakufa
Vakuf je zavjetanje odredene glavnice u kakvu dobrotvornu svrhu
tako to se uvakufljeno dobro (zadubina) ne moe naslijediti, prodati,
pokloniti niti na bilo koji i to prihodi od njega idu u svrhe
koje j e odredio vakif.
2. Propisanost vakufa
Zavjetanje imovine u dobrotvorne svrhe je mendub i kao takvo je
i propisano Uzvienog:
J f ,J
\jJ'_;; Jl lfof l.>l UJ l ...osim da prijateljima svojim oporukom
neto (El-Ahzab, 6.)
i Allahova Poslanika
"Kada umre, prestaju njegova (dobra) djela, osim u tri
ako iza sebe ostavi kakvo dobro djelo koje traje (sadekatin
darijetin), znanje kojim se (drugi) koristi i dijete koje za njega
moli."
11
R Pod izrazom "sadekatin darijetin" misli se na uvakufljene
objekte, zemlju, damiju i sl.
3. Uvjeti za valjanost vakufa
Da bi vakuf bio valjan potrebno je da se ispune uvjeti:
3.1. Da vakif bude dostojan takvog dobrog djela, u
smislu da je punoljetan i da je vlasnik onoga to uvakufljuje.
3.2. Da osoba (ili ustanova) za koju se zadubina namjenjuje bude
pravno valjano lice, jer se ne moe, recimo, uvakufiti djetetu u
utrobi niti robu koji je u tudem vlasnitvu. Ukoliko se zadubina ne daje
osobi nego ustanovi, uvjet je da zadubina u tu svrhu predstavlja
dobrog djela. Ona zato ne bi bila valjana ukoliko bi se, recimo, dala u
svrhu razonode i zabave, za potrebe crkve il i u kakve vjerom zabranjene
(haram) svrhe.
118
-Predaju biljee Muslim i svi autori suncn-zbirki osim Ibn Made.
114
ls. pnglavlje
O ODNOSIMA
3.3. Da se uvakufljenje izvri jasnim i nedvosmislenim
3.4. Da predmet uvakufljenja bude trajno dobro (nekretnina) od koga
se imaju redovni prihodi kao to su: zgrade, zemlja i sl., jer ono to slui
samo za jednokratnu upotrebu kao to je, recimo, hrana ili miris ne moe
biti predmetom uvakufljenja niti se zvati imenom vakuf, nego sadakom.
4. Propisi u vezi sa vakufom
4.1. Uvakufiti se moe i svojoj djeci. Ukoliko vakif kae:
"Uvakufljujem to i to svojoj djeci" - pod tim se podrazumijevaju i muka i
enska djeca kao i djeca od muke, a ne od enske djece. Ukoliko kae:
"Uvakufljujem svojoj djeci i njihovim potomcima to i to" - pod tim se
podrazUirujevaju i muka i enska dj eca i njihovi potomci. Ukoliko kae:
"Uvakufljujem to i to svojim sinovima" - pod tim se podrazumijevaju
samo muka djeca, a ukol iko kae: "Uvakufljujem svoj im to i
to"- pod tim se podrazumijevaju samo enska djeca.
4.2. Uvjeti koje postavi vakif se moraju potivati onako kako ih je
on definirao i redoslijedom kako ga je on postavio. Tako recimo, ukoliko
vakif kae: "Uvakufljujem to i to za hadisa ili fikha" vakuf se
odnosi samo na i u oblasti hadisa ili fikba, a ne i na
i u oblasti sintakse, metrike i sl. Isto tako, u
da kae: "Uvakufljujem to i to svojoj djeci, zatim njihovoj djeci, a zatim
njihovoj djeci" - se onako kao to je rekao, tj. drugo koljeno
koristiti uvakutljeno dobro sve dok ne pomru svi iz prvog
koljena, niti dok ne pomru svi i7. drugog koljena.
Isto tako, ukoliko neko uvakufi neto trojici pa jedan od njih
umre i iza sebe ostavi svoju djecu. ta djeca se koristiti
uvakufljenim dobrom sve dok su ova dvojica iva u vidu da
starije koljeno zaklanja mlade.
4.3. se uvakufljenje obznani, ili u posjed, ili preda onome
kome je namijenjen, vakuf stupa na snagu i poslije toga se ne moe
ponititi, prodati niti pokloniti.
4.4. Ukoliko zbog dotrajalosti i oronulosti uvakufljene stvari prihodi
od nje presue, neki islamski dre da ga je dozvoljeno prodati i
novac namijeniti za istu onu svrhu za koju su namijenjeni i prihodi od
vakufa. U da od toga pretekne sredstava, ona se mogu uloiti za
damiju ili kao sadaku podijeliti siromasima.
115
5. Forma pisanog zapisnika o uvakufljenju (vak.ufname)
Ovim se da je taj i taj (navesti njegovo ime), u skladu sa
erijatskim propisima, nie navedene nekretnine (navesti o se radi:
zemljitu, zgradi i sl.) koje su dosada bile njegovo vlasnitvo, neopozivo
uvakufio u korist toga i toga (navesti njegovo ime, ili naziv ustanove), s
tim da se one ne mogu prodati, pokloniti, naslijediti, zaloiti niti
zamijeniti, osim da se u njihove dotrajalosti i oronulosti, na istom
mjestu i sa istom namjenom podignu drugi objekti od kojih prihodi
u iste one svrhe koje je od spomenutih nekretnina odredio vakif. ...
Ovaj vakuf gore spomenuti vakif, Allah mu se smilovao i svako mu
dobro dao, osnovao je sa iVtosom od (navesti koliki je imos,
povrina zgrada i ostalog to vakuf), s tim to njegov
mutevellija odmah voditi brigu o njegovom unapredenju, na
kako to on u datom. trenutku bude smatrao najdjelotvornijim, tako .fto
ga odravati, popravljati i proirivati kako bi glavnica uvijek bila a
prihode od njega troio u svrhe koje je odredio vakif (navesti koje su
te svrhe). Ono to od prihoda ovog vakufa, nakon izmirenja spomenutih
trokova pretekne, mutevellija gledati da uloi u njegovo proirenje
tako da se nikada ne ugasi i da s Allahovom traje sve dok On cijelu
Zemlju i sve to je na njoj ne naslijedi, a Onje najboUi nasljednik.
Spomenuti vakif uvakufljenje gore navedenih nekretnina je
uvjetovao time da, dok je on iv, njime upravlja i rukovodi, te da mu
se u poslovima oko upravljanja vakufom nema niko sa strane pravo
mije-fati. On zadrava pravo da ga na upravljanje moe clati kome on
a poslije svoje smrti to pravo prenijeti na svoga sina (navesti
njegovo ime), a ovaj poslije svoje smrti na svoje muke potomke. Ukoliko
svi izumru i od njihovih potomaka ne ostane niko iv, upravljanje
vakufom se prenijeti na potomke toga i toga.
Spomenuti vak(f gore navedenih nekretnina je uvjetovao da se ovaj
vakuf ili dio njega ne moe na period dui od godinu dana,
kao i to da onaj kome bude iznajmljen nema pravo na isteku roka
iznajmiti ga licu, nego ga mora vratiti upravitelju da on o njemu

Spomenuti vakif gore navedeni vakuf dodijelio je od svog, na po.ften
imetka i trajno ga, kao dobro djelo, u skladu sa .ferijatskim
propisima uvakujio, odrekao se svoje vlasti nad njim. i upravljanja njim i
brigu o njemu povjerio mutevelliji (navesti njegovo ime).
116
ls. poglavlje
O ODNOSIMA
i potpisivanjem ove vakufname predmetni vakuf je
postao dobrom svih muslimana. Uvjete navedene u ovoj vakufnami
nema niko pravo izmijeniti niti staviti van snage, nikakvim dekretom, niti
fetvom, niti dogovorom, niti varkom.
Neka svakome ko se drzne da ivnijeni i obesnai ovaj vakuf, na Dan
kad mu bude najgore i na Dan kada nasilnicima nikakvo
pravdanje, presudi Uzvieni Allah. Njih prokletstvo i najgore
prebivalite!
Spomenuti vakif je dobrovoUno, po slobodnom izboru, pri dobrom
zdravlju i zdravoj savjesti, u skladu sa erijatskim propisima, prihvatio
gore navedene uvjete koji su bili potrebni za valjanost uvakufljenja i to
javno
Zapisnik o ovome je dana ........... .......... godine.
IX- O poklonu, davanju na doivotno i stavljanju u
vlasnitvo preivjelog
a) Poklon (el-hibetu)
l. Definicija poklona
Pod ovim se podrazumijeva poklon (dar) koji nekome od svoga halal
imetka, robe i sl. daruje (u pogledu troenja imetka) razborita osoba.
Primjer za to je, recimo, kada musliman svome bratu-musbmanu pokloni
odijelo, hranu ili novac.
2. Propisanost poklona
Poklanjanje neta drugome (el-hibetu) je mustehab, isto kao i
darivanje (el-hedijjetu) jer i jedno i drugo spadaju u dobra djela i jer su
kao takva propisana i na njih Uzvienog:
0 J;- :,)1 1)0 :rJ l zasluiti nagradu sve dok
ne 'udijelite' dio od onoga to vam je najdrae. (Ali 'Imran, 92.)
)1 l})w) l Jedni drugima pomaite u i
(EI-Ma'ide, 2.)
J.:;il !.$);.;. JL:.il l ... i koji od imetka, iako im je drag,
daju rodaeim.a ... (El-Bekare, 177.)
117
O ODNOSIMA 5. poglav/ji! l
i Allahova
"Medusobno se volite, jedni drugima pokJanjajte, se
volite i (pri susretu) rukujte, pa medu vama zlobe
"Onaj ko vrati ono to je jednom dao kao poklon, je kao onaj
koji pojede ono to je povratio." (Muttefekun alejhi)
"Ko eli da mu se nafaka i produi ivot, neka odrava
rodbinske veze." (Buharija)
Od Aje, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik rekao:
je primao poklone i ustrajno na njih (Buharija)
3. Uvjeti za valjanost pokJona
Da bi poklon bio valjan, potrebno je da se ispune uvjeti:
3. 1. Da se onaj ko poklon daje odazove, kada neko od njega neto
zatrai i da mu to sa zadovoljstvom pokloni i
3.2. Da onaj kome se neto pokJanja to prihvati "Prihvatam
ovo od tebe kao poklon" ili da sam prui ruku da uzme ono to mu se
Ovo zato to bi poklon, ukoliko bi ga neko nekome od sebe
ponudio, a ovaj ga ne bi preuzeo, ili ga poslao, a ovaj ga u ne
bi dobio, u smrti darovatelja, pripao nasljednicima. a ne onome
kome je namijenjen. U suprotnom, ako se poklon prihvati i uzme,
nasljednici na njega nemaju pravo.
4. Propisi u vezi sa poklonom
4.1. Ukoliko se jednom djetetu da neto na poklon, lijepo bi bilo
(mustehab) isto to pokloniti i ostaloj djeci, jer je Allahov Poslanik ;;
rekao: "Bojte se Allaha i budite pravedni prema svojoj djeci! "(Muttefekun
alejhi)
4.2. Ono to je jednom dato kao poklon nije dozvoljeno traiti
da se vrati, jer je Allahov rekao: "Onaj ko vrati ono to je
jednom dao kao pokJon je kao onaj koji pojede ono to je povratio."
(Muttefekun alej hi)
119
- Predaju sa hascn senedom biljei Ibn Asakir.
118
Izuzetak od ovoga j e kada otac da neto na poklon svome
djetetu. Jedino u tom poklon se moe vratiti, da su i dijete
i sve to njemu pripada, U tom su smislu i Poslanikove
nije dozvoljeno da nekome neto da na poklon, pa da zatrai da
mu se to ponovo vrati, osim ako se radi o djetetu, jer otac ima pravo
vratiti ono to je dao svome djetetu."
120
4.3. Pokudeno je (mekruh) dati nekome neto na poklon radi
interesa, da mu ovaj na poklon uzvrati vrednijim, j er
Uzvieni Allah veli:
! c;\.S- . t:: JJ, 1 ... - ili 81 JI' f l' ..", . t::
J -.l J if r- ) Y.f. if .Y t.? Y.r- .J if r- )
, .. , , , ,,,

Anovac koji dajete da se novcem drugih ljudi se kod
Allaha a za zekat koji udijelite da biste Allahu udovoljili
takvi dobra djela svoja (Er-Rum, 39.)
Onome kome se poklon daje je dato pravo slobodnog izbora: da
poklon prihvati ili odbije. U da ga prihvati, duan je na njega
uzvratiti uzdarjem iste ili vie vrijednosti, jer se od Aie, r.a., pripovijeda
daje rekla:
je primao poklone i ustrajno na njih
(Buharija)
U tom smislu su i
"Onome ko vam kakvo dobro, uzvratite nagradom!"
121
"Onaj kome se kakvo dobro djelo, pa onome ko ga je
uzvrati 'Dezakellahu hajren! ' l 'Allah te svakim dobrom
nagradio!' se oduio."
122
120
Hadis biljei Tirmizi i ocjenjuje ga kao sahih.
121
Hadis prenosi Dejlemi.
122
- Sened hadisaje sahih, a biljee ga Nesai , lbn Hibban i drugi.
119
O ODNOSI MA 5. pogiOI'Ijt
5. Forma pisanog zapisnika o poklanj anju
Ovim se potvrduje da je taj i taj (navesti njegovo ime) kao punoljetna.
zrela i zdrava osoba koja je potpuno slobodna u raspolaganju svojom
imovinom, u skladu sa erijatskim propisima, bez kahe protunaknade i
da rnu na to bilo drugim uzvrati, poklonila tome i tome
(navesti njegovo ime) kompletno to i to mjesto (detaljno ga opisati).
Davalac poklona je izjavio da poklanja, a prima/ac da prihvata gore
navedeni poklon, 011 prelazi. u skladu sa erijatskim propisima, 11
vlasnitvo prima oca poklona i to od dana ...... .. .. godine .... ...... .
Napomena:
U da se radi o poklonu koji otac daje svome djetetu, navest
se: "Gore spomenuti davnlac poklona, u skladu sa erijatskim
propisima, prima od sebe navedeni poklon za svoje dijete (navesti
njegovo ime) on postaje vlasnitvo spome11utog maloljetnog djeteta,
s tim da djetetov poklon i dalje ostati tt posjedu oca navedenog
djeteta. Zapisnik je dana: ............... godine: ......... ........ .. "
b) Davanje na doivotno (el-umra)
l. Definicija
El-umra je vrsta poklona koji se daje na doivotno
Takav primjer bi bio kada bi neko nekome rekao: "Dajem ti
svoju ili vrt" - ili - "Poklanjam ti svoju ili plodove vrta na
doivotno (ili dok si god iv)."
2. Davanje nekome na doivotno je dozvoljeno
(daiz), jer se od Dabira, r.a., pripovijeda da je rekao: "Umre/ koju je
dozvolio Allahov Poslanik ona kod koje se kae: 'Dajem ovo na
tebi i tvojim potomcima.' Ukoliko se, pak, kae: 'Dajem ti
ovo na dok si iv' - onda se data stvar njenom
vlasniku." (Muslim)
3. Propisi u vezi sa davanjem stvari na doivotno
3.1. Ukoliko se prilikom davanja stvari na reklo: "Dajem
ti ovu na - onda se njome ima pravo koristiti onaj kome
120
O ODNOSIMA
je data, a poslije njega i njegovi potomci, jer je Allahov Poslanik
rekao: ''Stvar data na (el-umra) j e onoga kome je data."
(Muttefekun alejhi)
To isto vai i u kada se kae: "Dajem ti ovo na doivotno
a iza tebe tvoj.im potomcima." U takvom data stvar na
se ne ni u kom onome ko ju je dao. j er je
Allahov Poslanik rekao: "Ko god drugome da neto na doivotno
a iza njega njegovim nasljednicima, ona se ne onome
ko ju je dao, jer je time dao neto to prelazi u naslijede."
123
3.2. Medutim, ukoliko se prilikom davanja stvari na kae:
"Dajem ti ovo na dok si iv, a kada umre se ponovo
meni i mojim nasljednkima poslije mene" -data stvar se poslij e smrti
korisnika ponovo vratiti onome ko ju je dao. Ovo na osnovu Dabirovih,
r.a., koju je dozvolio AJ! ahov Poslanik :i je ona kod koje se
kae: 'Dajem ovo na tebi i tvojim potomcima.' Ukoliko se,
pak, kae: ' Dajem ti ovo na dok si iv' - onda se data stvar
njenom vlasniku." (Muslim)
e) Davanje u vlasnitvo onome ko zadnji umre (er-rukba)
l. Definicija
Ova vrsta davanje u vlasni to drugom bi bila kada bi
musliman svome bratu rekao: "Ako umrem prije tebe, moja ili moj
vn je tvoj, a ako ti umre prije mene, tvoja je moja" ili kad bi mu
rekao: "Evo ti ovo na dok si iv, s tim da se to, ako umre
prije mene, ponovo vrati meni, a ako ja umrem prije tebe, neka onda
ostane tebi." Dakle, u oba stvar ostati onome ko zadnji umre.
2. Pokudenost davanja u vlasnitvo onome ko zadnji umre
Ovakav davanja u vlasnitvo je mekruh, jer je Allahov
Poslanik :t rekao: "Ne radujte se smrti onoga kome je neto dato u
doivotno vlasnitvo, jer j e to put do nasljedstva"
12
'
1
i j er smrti
onoga kome je neto dato na doivotno moe navesti ne samo
123
- Hadis biljee Ebu Davud, Nesai i Tirmizi. Tinnizi ga ocjenjuje kao sahih.
124
-Predaju sa hasen senedom biljee Ahmed, Ebu Davud, Ibn Made i Nesai.
121
na njeno prieljkivanje, nego, ne daj Boe, i na pokuaj ubistva takv
osobe. Zbog svega toga islamskih ne odobrava takvu
vrstu poklona.
3. Ukoliko musliman ovaj mekruh i da u vlasnitvo ono
ko zadnji umre, primjenjivat se propisi vezani za doivotni poklon
(umra). Ono to nije specificirao pripada onome ko zadnji umre i
njegovom potomstvu, a to je specificirao tako se i izvriti: ako je
uvjetovao da se povrati, se, a ako nije,
4. Forma pisanog zapisnika o davanju imetka na doivotno
ili poslije svoje smrti
Nakon bismille i zahvale Allahu Uzvienom i blagoslova na
Poslanika
Ovim se potvrduje da je taj i taj (navesti njegovo ime) u skladu sa
erijatskim propisima tome i torne (navesti njegovo ime) dao na
doivotno ili iza sebe ostavio da koristi ili vrt (detaljno
opisati o se radi) izjavivi: "Dajem ti ovo na doivotno
s tim kada umre da mi se ponovo vrati" ili "Dajem ti ovo na
moje smrti". V da se spominju i potomci, se: "i
tvojim potomcima poslije tebe. " Gore navedeno je u skladu sa
erijatskim propisirna davalac dao, a prima/ac primio na doivotno
ili na poslije smrti davaoca, tako da s njim, sve dok
je iv, moe slobodno raspolagati (stanovati, izdavati ili na drugi
koristiti). Ovaj zapisnik je i potpisan u prisustvu svjedoka
dana ............... godine .................... .
* * *
.,
4
12
l
l
VI - O islamskom braku i razvodu
Uovom poglavlju bit devet tema:
l -Islamski brak
l. Definicija braka
Brak iJi enidba je ugovor kojim nasladivanje dva suprunika jednog
drugim postaje dozvoljeno.
2. Propisanost braka
Brak je propisan i dozvoljen Uzvienog:
l
l , j o , , ; J J l , , ,
j ui t_ ,_;;:.. :u' ylb t:. ,.r:<;u
G
...onda se oenite sa onim enama koje su vam doputene, sa po
dvije, sa po tri i sa po A ako strahujete da
pravedni biti, onda samo sa jednom. (En-Nisa', 3.)
0-- l Udavajte neudate
enife neoenjene: robove i rob{nje svoje! (En-Nur, 32.)
Brak ne samo da je dozvoljen, nego je i obavezan (vadib) onome ko
je u izdravanja a za sebe se boji da bi, zato to je neoenjen,
mogao najstroije zabranjeni grijeh (zinaluk) . Brak je, pak, sunnet
onome ko se za sebe ne boji da bi mogao grijeh (preljubu), a u
se je oeniti. U tom su smislu i
"O ko je od vas u neka se oeni, jer tako
lake(od grijeha) svoj pogled i spolni organ." (Muttefekun alejhi)
"enite se onima koje su vam drage i koje vam djecu, jer
se ja na Sudnjem danu vaom ponositi pred drugim narodima."
125
125
- Hadis biljee Ahmed i Ibn Hibban i ocjenjuju ga kao sahih.
123
3. Smisao braka
Smisao braka, izmedu ostalog, ogleda se i u
3.l. Opstanku i produenju ljudske vrste preko potomstva koje
dolazi kao rezultat braka.
3.2. Potrebi svakog od dva suprunika i jednog na droge,
jer jedino tako, uz upranjavanje svojih prirodnih nagona za spolnim
odnosom, mogu svojih spolnih organa.
3.3. Uzajamnom pomaganju suprunika u odgoju i svoga
potomstva.
3.4. Uspostavljanju odnosa izmedu moa i ene na temelju
uvaavanja i potovanja prava svakog od njih, a sve u
okviru uzajamne ljubavi i interesa.
4. Uvjeti za valjanost braka
Za valjanost braka potrebno je osigurati ispunjenje
uvjeta (rukna):
4.1. Staratelj (el-velijj)
Staratelj j e mladin otac, ili neko ko je za to ili
neko od njenih (blii pa blii) ili neko iz porodice do se
miljenja dri, ili sam vladar. U tom smislu su i Poslanikove
"Nema (tj. mladine udaje) bez staratelja."
126
kao i Omerove,
r.a. , "ena se ne moe bez dozvole njezina staratelja,
nekoga od njene familije do se miljenje dri, ili vladara.''
127
Pti tome treba voditi da staratelj ispunjava uvjete:
l. Da moe biti staratelj, tj. da je mukarac, punodoban, pametan,
zreo i slobodan.
2. Da staratelj, ukoliko se radi o djevici je staratelj otac, od nje
pribavi pristanak za udaju za onoga za koga ju namjerava a da,
ukoliko se radi o udovici, ili djevici kojoj je staratelj neko drugi, a ne njen
126
- Hadi s biljee autori sunen-zbirki. Hak im i Ibn Made ga ocjenjuj u kao sahih.
127
-Predaju sa sabih senedom biljei Malik u svom djelu El-Muveta.
124
otac, sa njom porazgovara i zatrai njeno miljenje, jer je Allahov Poslanik
"Udovica ima vie pravo od svoga staratelja da o sebi i
svojoj sudbini, za razliku od djevice od koje se treba zatraiti pristanak, s
tim to se njeno neizjanjavanje (preutnost) kao pristanak."
128
3. Starateljstvo nije valjano ako postoji neko ko je od njega
blii Tako, recimo, starateljstvo brata po ocu (tj. amide) nije valjano
ako postoji brat i po ocu i po majci, niti ako postoji brat.
4. Ukoliko bi ena dala saglasnost dvojici da ju udaju, pa se
desilo da je i jedan i drugi za nekoga pripast onome za koga je
od njih dvojice prvo a ako bi je obojica u isto v1ijeme
nijednom, nego se i jedno i drugo proglasiti
4.2. Svjedoke
Pod ovim se misli na osiguranje najmanje dvojice pravednih
svjedoka muslimana-mukaraca koji prisustvovati braka.
Utom smislu su Uzvienog:
l .. . kao svjedoke dvojicu vaih pravednih
ljuil{uvnite! (Et-TaHik, 2.)
i Allahova Poslanika ;i:
''Nema bez staratelja i dvojice pravednih svjedoka."
129
U vezi svjedoka treba paziti da oni ispunjavaju odredbe:
l. Da ih je najmanje dvojica,
2. Da su pravedni, a pod se podrazumijeva da nemaju
velikih grijeha i da se klone malih grijeha. V eliki glijenici kao
to su bludnik, pijanica i onaj ko uzima kamatu ne mogu biti svjedoci, jer
se u Uzvienog kae: e.>') l dvojicu vaih pravednih ljudi,
a u Poslanikovim "i dvojice pravednih svjedoka."
3. U nae vrijeme u kome je sve manje pravde i pravednosti, dobro
bi bilo pribaviti to vie svjedoka.
128
-Predaju sa sahih senedom biljei Malik u svom djelu El-Muveta.
129
- Hadis u ovoj verziji ima mahan u (ma 'lu l). Zabiljeili su ga Bejheki i Dare kutni.
U drugoj verziji koja je murse! biljei ga i afija, i dodaje: islamskih
smatta da ga se treba pridravati." To isto smatra i Tirmizi.
125
4.3. Forma ugovora o
U ugovoru o je najbitnije da mu il i njegov zastupnik
izjavi staratelju: "Daj mi za enu tu i tu (navesti ime) svoju da
staratelj izjavi : "Dajem ti za enu, ili za tebe, tu i tu (navest
ime) svoju te da mu na to kae: "Primam je za svoju enu."
U vezi sa ovim uvjetom potrebno je ispuniti i propise:
l. Da mu bude dostojan ene, tj. da bude slobodan, lijepa odgoja i
povjerljiv, jer je Allahov rekao: "Kada vam neko s
ste odgojem i vjerom zadovoljni, oenite ga! U da to odbijete
do smutnje i velikog nereda na Zemlji."
130
2. U braka je dozvoljeno i pravno valjano odrediti
nekoga za zastupnika. Mu moe odrediti koga god dok je eni
najbolje da je zastupa njen staratelj.
4.4. dar (mehr)
Mehr je dar koji se daje eni zato to je nasladi vanje njome
postalo dozvoljeno. Davanje (mehra) je vadib. Propisan je
Uzvienog:
", '- , , ...
a.b...; '"L.....:..JII_,J\) l l draga srca enama darove
njihove podajte! (En-Nisa. 4.)
i Allahova Poslani ka "Potrai neto (za dar),
makar to bio i eljezni prsten!" (Muttefekun alejhi)
U vezi sa mebrom potrebno je povesti o propisima:
l. Lijepo je (mustehab) da on bude to manji, jer je Allahov
rekao: "Najbereketnije ene su one sa najniim mehrom."
131
i
jer je mehr Poslanikovih bio svega ili pet stotina dirbema.
132
Takav je bio i mehr Poslanikovih
2. Sunnet je navesti visinu mehra u ugovoru.
130
- H adis biljei Tirmizi i ocjenjuje ga kao hasen-garib.
131
- Hadis sa sahih senedom biljee Ahmed, Halcim i Bejheki.
132
- Predaju biljee autori sunen-zbirki. Tirmizi je ocjenjuje kao sahih.
126
3. Kao mehr valjan je svaki dozvoljeni predmet je vrijednost
od jedne dinara, jer je Allahov Poslanik rekao:
"Potrai neto (za dar), makar to bio i eljezni prsten!"
{Muttefekun alejhi)
4. Mehr se moe dati odmah pri sklapanju braka, moe se ostaviti
za kasnije, a moe se i dio dati odmah, a dio ostaviti za kasnije, jer je
Uzvieni rekao:
0iJ 0f fi J.y: !;jk, 01) l A ako ih pustite
prije nego to ste u odnos njiriw. stupili, a ste im
dar odredili, one dobiti polovinu od onoga to ste odredili.
(El-Bekare, 237.)
Medutim, lijepo je (mustehab) eni od mehra dati bar neto prije
svadbe (derdeka), jer Ebu Davud i Nesai biljee "da je Allahov Poslanik
Aliji da Fatimi da bar neto prije svadbe, pa mu je odgovorio:
'Nemam nita' - na to ga je upitao: 'A gdje ti je oklop?' - pa joj je dao
svoj oklop."
S. Mehr postaje dug prilikom braka, a postaje
obaveznim nakon derdeka (validnog osamljivanja). Ukoliko mu pusti
enu prije validnog osamljivanja, on zadrati polovinu
iznosa dara, a polovinu dati, jer Uzvieni veli:
, , !J , ""- , , , <"'! .J o t , ..., l ,. o
e ;ftJ 01 0:;;.
A ako ih pustite prije nego to ste u odnos s njima stupili, a
ste im dar odredili, one dobiti polovinu od onoga
to ste odredili. (El-Bekare, 237.)
6. Ukoliko mu poslije braka, a prije validnog
osamljivanja sa enom umre, ona ima pravo na i cio iznos
dara, jer je tako odredio Allahov Poslanik

Ovo
u da joj je odredio visinu dara (saddak), a ako nije
odredio onda joj pripada mehr koji uzimaju ene njenog ranga (meh.ru
misl) i duna je da joj iddet poslije mueve smrti.
111
- Predaju biljee autOri sunen-zbirki, a Tirrnizi je ocjenjuje kao sahih. Tako je
Allahov Poslanik odredio Burui bint Vai k, je mu umro, a nije joj bio odredio
dar (saddak), da dobije onoliki mehr koji uzimaju ene njenog ranga
(mehru misl).
127
O ODNOSIMA
5. poglavlje l
5. ta je lijepo i sunnet prilikom
Prilikom lijepo bi bilo:
5.1. Da neko odri prigodan vaz u kome bi otprilike trebalo
"Hvala Allahu! Od Njega molimo i od Njega oprost traimo.
se Allahu od zla u nama i zlih djela! Koga Allah uputi na Pravi
put, niko ga ne moe na krivi put zavesti, a koga Allah pusti da krene
krivim putem, niko ga na Pravi put ne moe izvesti! da nema
boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i poslanik. "
Nakon toga lijepo bi bilo podsjetiti na Uzvienog:
" .- IS ..., , , tl ) .1'. tl lf
r.zi:J ll! ;)j..J ll) ..,-u; J;- I.,I 1_;.1 J-lli l O vjernici,
bojie se Allaha kako se treba bojati i umirite samo kao
muslimani! (Ali ' Imriin, 102.)
- 1) 1 O ljudi, bojte se Gospodara
svoga, koji vas od j ednog stvara, a od njega je i drugu
njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge mukarce i ene rasijao.
I Allaha se bojte - s imenom jedni druge molite - i
rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama
bdi. (En-Nisa', 1.)
, , , J J tl J ,
J j - liji l} ;) J..U\ l.,ZI lpT J..UI O vjernici, bojte
Allaha i govorite samo istinu! On. vas za vaa dobra djela
nagraditi i grijehe vam vae oprostiti. A onaj ko se Allahu i
Poslaniku Njegovu bude pokoravao - ono to bude elio.
(El-Ahzab, 10. -7t.)
Ovo zato to je Allahov Poslanik rekao: "Kada neko od vas
htjedne da govori o braku ili drugom, neka kae: 'Hvala Allahu
. d , (k d )134 v
......... It . ao sto Je gore nave eno
5.2. Prirediti gozbu, jer je Allahov Poslanik Abdurrahrnanu b.
Avfu, kada se enio, rekao: "Pripremi gozbu makar i sa jednom ovcom!"
(Muttefekun alejhi)
Na svadbenu gozbu duan se odazvati svako ko na nju bude pozvan,
jer je Allahov rekao: "Ko bude pozvan na svadbenu ili kakvu
134
- Predaju biljei Tirmi zi i ocjenjuje je kao sahih.
128
ls. poglavlje
O ODNOSIMA
drugu gozbu, neka se odazove!"(Muslim) Medutim, kao opravdan razlog
za neodlazak na gozbu mogu biti neumjesna zabava i igra, nedozvoljene
stvari i sl.
13
s
Onaj ko u isto vrijeme bude pozvan na dvije gozbe, se na
onu na koju je prvo pozvan. m
Na gozbu treba pozvati i siromahe, isto kao i bogatae, jer je AlJahov
rekao: "Najgora hrana je brana sa gozbe na koju se ne zovu oni
koji bi se na nju odazvali, a zovu oni koji se na nju ne odazivaju." (Muslim)
Onaj ko se na poziv na gozbu ne odazove, pokazao je nezahvalnost i
neposlunost prema Allahu i Njegovu Poslaniku.
Na gozbu se odazvati i onaj ko posti, s tim da, ako posti nafilu, moe
se omrsiti i sa ostalima jesti, a ako moe dovu, blagosloviti
prisuU1e i nakon toga jer je Allahov Poslanik rekao: "Kada neko
od vas bude pozvan (na gozbu), neka se odazove. Ako posti, neka
blagoslovi prisutne (tj . dovu), a ako ne posti, neka jede." (Muslim)
5.3. Objaviti i obznaniti svadbu defovima i dozvoljenom igrom i
pjesmom, jer je Allahov rekao: "Granica izmedu dozvoljenog i
zabranjenog (halal i haram odnosa izmedu muka i enska) je def i glas
(oglaavanje sklapanja braka)."
137
5.4. Uputiti hajr- dovu suprunicima i poeljeti im sve najbolje, jer
se od Ebu H ure j re, r.a., prenosi da je rekao: "Allahov Poslanik kada
bi nekome enidbu, imao Barekellahu leke ve bareke
a/ejke ve demea bejnekuma ft-1-hajr! l "Allah te blagoslovio, dao ti
i u svakom dobru vas sastavio!"
138
5.5. Oeniti se i stupiti u odnos sa enom u mjesecu evvalu, jer se
od Aie, r.a. , pripovijeda da je rekla: "Allahov Poslanik se sa mnom
oenio u evvalu i sa mnom stupio u odnos u evvalu. Koja je to (druga)
supruga Allahova kod njega bila potovanija od mene?! Zato
je voljela da je ene obilaze u evvalu." (Muslim)
ns Ibn Made biljei jednu predaju sa sahih scnedom u kojoj stoji da je Alija, r.a.,
rekao: "Jednom prilikom sam pripremio jelo i na njega pozvao Allahova Poslanika
jt. pa se odazvao i doao, aJi se, kada je u vidio crtee, vratio."
136
Na osnovu hadisa koji biljee Ahmed i Ebu Davud. Medutim, ako jedan uputi poziv
prije drugog odazvat se pozivu prvog.
137
H adis biljee autori sunen-z:birki osim Ebu Davuda.
HR Predaju biljei Tinnizi i ocjenjuje je kao sahih.
129
O ODNOSIMA 5. poglavljel
5.6. enu, kada joj se uzeti za kosu iznad i
Allt;humme inni eseluke min hajriha ve hajri ma debelteha alejhi, ve
e 'uzu bike min erriha ve erri ma debelteha 'alejhi! l "Allahu, daj mi
ono to je kod nje dobro i dobro kome je po svojoj prirodi sklona, a
me onoga to je kod nje zlo i zla kome je po svojoj prirodi
sklona!"- jer je to i Allahov .
139
5.7. Svaki put, kada sa enom htjedne obaviti spolni odnos,
Bismillahi! Allahumme dennibne--ejtane ve dennibi--ejtane ma
rezaktena! l "U ime Allaha! Allahu, udalji od nas ejtana i udalji ejtana od
onoga to nam da!"- jer .se od pripovijeda da je rekao: ''Ko
Bismillahi! Allahumtne dennibne--ejtane ...itd. pa im se rodi
dijete, takvom djetetu nikada nauditi ejtan." (Muttefekun alejhi)
5.8. Mekrub je suprunicima da nekome ta se medu
njima za vrijeme spolnog odnosa, jer je Allahov Poslanik rekao: "Od
svih ljudi, na najgorem poloaju na Sudnjem danu biti koji se
povjeri i kae neto svojoj eni, pa se i ona povjeri njemu, pa onda neko
od njih dvoje njihovu tajnu (Muslim)
6. Postavljanje dodatnih uvjeta za brak
Ponekad se desi da ena svome proscu postavlja odredene uvjete za
stupanje sa njim u brak.
Ukoliko su ti uvjeti u skladu sa onim to se pod
ugovorqrn podrazumijeva, recimo, da od njega trai da je izdrava, hrani
i odijeva, ili da sa njom ima odnos, da sa njom redovno spava, ako on
ima ena mimo nje, ti uvjeti su prihvatljivi jer se pod ugovorom.
ionako, podrazumijevaju, pa ih nema potrebe ni postavljati.
Medutim, ukoliko su ti uvjeti u suprotnosti sa onim to se pod
ugovorom podrazumijeva, recimo, da od njega trai da sa njom
ne odrava spolni odnos, ili da mu ne kuha i ne sprema hranu i to
je da ena radi za svoga mua, takvi uvjeti su nitavni i ne
moraju se ispuniti, jer se kose sa smislom i ciljem braka.
Ukoliko, pak, ena postavi takve uvjete koji ne
dozvoljavanje zabranjenog, niti zabranjivanje dozvoljenog, recimo, da
zatrai da redovno svoju rodbinu ili da ivi u svome mjestu,
139
- Predajajesahih i u tom je smislu biljee Tbn Made i Ebu Davudu ovom
130
takve je uvjete mu duan ispuniti. U suprotnom, ako ih ne ispuni ona
ima pravo, ako traiti razvod braka, jer je Allahov Poslanik
rekao: vam je da ispunite one uvjete kojima ste sebi
doputenim stidna mjesta drugih (tj. koje ste prilikom sklapanja braka
prihvatili)." (Muttefekun alejhi)
- Isto tako, eni nije dozvoljeno, kao uvjet za brak sa njim, od
zahtjevati da prethodno pusti svoju prvu enu, jer j e Allahov
Poslanik rekao: ''Nije dozvoljeno da se jedna ena za nekoga uda na
razvoda sa drugom enom."
140
Buharija i Muslim, takoder, biljee
daje Allahov zabranio eni da uvjetuje da pusti njenu sestru.
7. Pravo na slobodu izbora za ostanak u braku
Svaki od drugova ima pravo na slobodu izbora za daljni
ostanak u braku ili traiti njegov razvod, zbog nekog od
razloga:
7.1. Tjelesne ili kakve druge mahane, recimo: ludosti, lepre (vrsta
gube), gube i sl., ili bolesti spolnog organa to da se svome
drugu prui uitak, npr. nesposobnosti mua da usljed
ukopljenosti, ludila ili impotencije nije u stanju obavljati spolni odnos sa
enom.
U da se brak eli raskinuti, treba povesti o
- Ukoliko je do raskida dolo prije obavljanja spolnog odnosa,
mu ima pravo povratka dara koji je dao supruzi, a ukoliko
je do raskida dolo poslije spolnog odnosa, nema pravo povratka
dara, jer je mehr postao njeno pravo na osnovu onoga to je
od nje dobio.
- Neki smatraju, da u kada se radi o nekoj mahani i
nedostatku kod ene, mu ima pravo povratka dara, ne od nje,
nego od onoga ko ga je prevario od njene rodbine ukoliko je za njenu
mahanu znao, a nije mu rekao. Dokaz za to je jedna predaja koja se u
djelu EI-Muvetta' navodi od Omera da je u tom smislu rekao: "eni koja
l-lO- Predaju biljei Ahmed u svome Musnedu i koliko mi je poznato niko joj nije
pronaao nikakav prigovor u pogledu vjerodostojnosti.
131
muu bude podvaljena sa mahanom kao to su: ludilo, lepra ili guba,
pripada dar na osnovu onoga to mu od nje dobije, dok mu je
dar koji je dao, duan nadoknaditi onaj ko ga je prevario."
7 .2. Obmane, kao kada se neko oeni enom koja se predstavljala
kao muslimank:a, pa se ispostavi da je kitabijka ili jevrejka) ili
slobodnom, pa se ispostavi da je robinja, ili tjelesno zdravom, pa se
ispostavi da je ili sakata, jer je Omer, r.a.: rekao: "eni koja muu
bude podvaljena sa mahanom kao to su: ludilo, lepra ili guba, pripada
dar na osnovu onoga to mu od nje dobije, dok mu je
dar koji je dao, duan nadoknaditi onaj ko gaje prevario."
7 .3. Nesposobnosti mua da eni da dar koji je duan
odmah dati. Jer, ukoliko neko ne bude u stanju dati dar
eni (misli se na mehri-muaddel, a ne na mehri-mueddel), ena ima
pravo ponititi brak, aJi pod uvjetom da to uradi prije valjanog
osamljivanj a. Medutim, ako je svadba prola i dolo do valjanog
osamljivanja, nema zbog toga pravo na raskid braka, nego se
ugovor provodi i nema pravo izbjegavati intimni odnos, a
dar ostaje kao dug koji je on duan vratiti (kada bude u stanju).
7 .4. Nesposobnosti mua da izdrava enu. Jer, ukoliko neko ne
bude u stanju izdravati svoju enu, ni nakon to se ena, koliko je u
stanju, neko vrijeme strpi, ena ima pravo putem suda zatraiti razvod od
svoga mua. Takvog su miljenja ashabi kao to su Ebu Hurejre i Omer,
r.a., tabi'ini kao to su El-Hasan, Omer b. Abdul aziz i Malik, Allah im se
smilovao.
7.5. Ukoliko bi mu nestao tako da se ne zna gdje je, ne ostavivi
eni nikakva imetka za izdravanje i ne zaduivi nikoga daje izdrava, i
ukoliko se ne bi imala izdravati, a zatim to od mua povratiti, ena
ima pravo putem suda zatraiti razvod braka. Ona pri tome, svoj
iznijeti sudu koji joj savjetovati da se pokua strpjeti. U
da odbije i dalje sudija u prisustvu svjedoka koji poznaju i nju
i njenog mua, zapisati njihovu izjavu da joj j e mu odsutan i da ona
nema od ivjeti, zapisnik i raskinuti brak izmedu njih, s tim
to se taj razvod smatrati talaki-redijom, (putanjem u kome se ona i
dalje smatra njegovom enom, sve dok joj ne istekne propisano vrijeme
iddet). Ako se njen mu u vremenu njenog (iddet) vrati.
ena mu se ponovo vratiti.
132
Fonna pisanog zapisnika
Nakon bismille i zahvale Allahu Uzvienom blagoslova na
Poslanika f)J
Ovim se potvrcluje da su svjedoci taj i taj i taj i taj (navesti imena
njih dvojice), se zbog njihove pravednosti i potpune
savjesti moe prihvatiti, dobrovoljno doli i u ime Allaha i
istine, da poznaju toga i toga (navesti ime
odsutnog mua) i tu i tu enu (navesti ime ene) i da su on i ona po
is/Qmskim propisima mu i ena od tada i tada (navesti od
lcada), te da je on od nje otiao i da se za njega nita ne zna vie od
............. (navesti vrijeme), ne ostavivi joj nikakvih sredstava za
izdravanje, niti za hranu i odijevanje, niti nekoga ko bi je za vr(jeme
njegova odsustva dobrovoljno izdravao, niti joj je do sada bilo ta
poslao, da sama nema nikakvih svojih sredstava za izdravanje, da je ona
sve do sada bila mu posluna i pokorna i nalazila se tamo gdje ju je i
ostavio, te da sada trai da se zbog svega gore navedenog od njega pusti
i njen brak sa njim poniti. Potpuno svjesno izjavljuju da su ovo spremni
koliko sutra pred Uzvienim Allahom na Sudnjem danu.
Zatim je prila gore spornenuta ena, po islamskim propisima se
zaklela Uzvienim Allahom, da nema boga osim Njega, i
i;javila da je gore spomenuti njen mu otiao i od nje odsutan toliko i
toliko vremena (navesti vrijeme), ostavivi je bez ikakvih sredstava za
izdravanje i odijevanje, niti zaduivi koga ko je u njegovu odsustvu
izdravati, niti joj je do sada bilo ta za izdravanje poslao, niti sama
ima svojih sredstava za izdravanje, da su svjedoci istinu rekli, te da mu
je jo uvijek pokorna i posluna, moli da se pusti i brak sa njim poniti.
Na osnovu gore navedenog, neoborivih dokaza da je istina ono to
tvrdi i valjane zakletve, udovoljili smo njenoj molbi i proglasili njen brak
ponitenim, pri je jasnim izgovorenim iz svojih usta
i;javila: "Raskidam svoj brak sa tim i tim muem. " to se ima smatrati
talaki-redijom se raskida njen brak sa spomenutim muem.
Zapisnik je dana ... ..... ... .. ... .. .. godine ... ................. .
7.6. Stjecanjem slobode nakon ropstva. Jer, ukoliko bi ena-robinja
bila udata za roba, pa nju neko kasnije oslobodio, ona ima pravo birati
izmedu dva rjeenja: traiti da se njen brak sa muem-robom raskine, pod
uvjetom da to zatrai prije nego to sa njim kao slobodna ena ima
spolni odnos, ili mu i dalje ostati ena. Medutim, u da sa njim
133
ima spolni odnos i nakon to joj je da je slobodna, po tom
osnovu nema vie pravo potraivati razvod braka sa njim. U tom smislu
Muslim preko Aie, r.a., biljei: "da je Berira udata za roba bila
ropstva, pa joj je Allahov Poslanik dao slobodu izbora"
dodavi: "Da joj je mu bio slobodan sigurno joj ne
bi dao slobodu izbora."
8. Dunosti drugova
a) Dunosti mua prema eni
Mu prema eni u braku ima mnogo dunosti. One su propisane
Uzvienog:
" "" , :;. 1 !l ,..., ,
......; t?...UI J=-...-- H) l One imaju isto toliko prava
koliko {dunosti prema' zakonu. (onako kako je
(El-Bekare, 228.)
i Allahova Poslanika ''Vi prema svojim enama imate
prava i dunosti i vae ene prema vama imaju prava i dunosti."
141
U mueve dunosti prema eni, izmedu ostalog, spada:
l. Prema zakonu joj osigurati izdravanje, hranu, i
stan, onako kako je (normalno), jer je Allahov
upitan: "ta je mu duan prema eni?"- odgovorio: "Kada jede, dati i
njoj da jede, kada sebi kupi kupiti i njoj da je ne udara
po licu i ne grdi i kune i da se od nje ne razdvaja u postelji, osim u
(svojoj) tj. daje ne smjeta i ne odvaja od sebe u drugu

2. Ako je ne moe zadovoljavati koliko joj je dovoljno, onda sa
njom odravati intimni odnos najmanje jedanput u svaka mjeseca,
jer u Uzvienog stoji
J , " " , , o ... f f ' } #J ,
4..UI fi:!. 0-- 0_,Jj; J..ill l Onima
koji su se za/deli da se' pribliavati zenama svojtm, rok je
samo mjeseca, i ako se vrate enama - pa, Allah zaista
prata i milostiv je. (EI-Bekare, 226.)
14 1
- Hadis biljei Tirmizi i ocjenj uje ga kao sahih.
142
- Hadis biljee Ahmed, Ebu Davud i Ibn Hibban. Hakim ga ocjenjuje kao sahih.
134
3. Spavati kod nje najmanje svaku jer je tako bilo
propisano u doba Omera, r.a.
4. Ukoliko ima jo ena osim nje, pravedno dijeliti vrijeme medu
njima, kod svake jednako, jer je Allahov Poslanik rekao:
"Ko ima dvije ene, pa prema jednoj od njih bude vie naklonjen, na
Sudnji dan jednu stranu, ili naget na jednu stranu."
143
5. Ako je djevica, kod nje, kada se tek oeni, provesti sedam dana,
a ako je udovica, tri dana, jer je Allahov Poslanik "Dj evica ima
pravo na sedam, a udovica na tri dana. Nakon toga se moe vratiti
ostalim enama." (Muslim)
6. Mustehab mu je dozvoliti joj da ode i njegovati nekoga od
blinje rodbine kada se razboli, dozvoliti da ode na denazu kada ovaj
umre i dozvoliti da svoju rodbinu, tako da ne ugrozi interese
mua.
b) Dunosti ene prema muu
Isto tako, i ena prema muu u braku ima mnogo dunosti. One su
propisane Uzvienog:
J t,?..JI l One imaju isto toliko prava koliko
f dunost{ prema zakonu (tj. onome to j e (El
Bekare, 228.)
i Allahova ".. .i vae ene prema vama imaju
prava i dunosti."
U dunosti ene prema muu, izmedu ostalog, spada:
l. Pokoravati se i biti mu posluna u svemu to je pravedno i
Dakle treba mu biti pokorna u svemu to ne predstavlja
nepokornost prema Allahu. Pod ovim se misli na pokornost i poslunost
ugrarucama njenih jer se nije duna pokoravati u onome to
ne moe ili to joj je preteko, kao to stoji u Uzvienog:
lli ;,-G..bf l .. .a kad vam postanu poslune, onda
ini zulum ne (En-Nisa', 34.)
143
135
U tom smislu su i Allahovog Poslanika "Da sam ikome
naredio da nekome seddu, naredio bi.h eni da seddu svome
muu."' ""
2. muev imetak, njegovu i ugled i ne izlaziti iz
bez njegove dozvole, kao to stoji u Uzvienog:
:JJ, J:u;_ L:.; l .. .i za vrijeme odsustva
vode'brigtt' o oTUime o treba da brigu vode. (En-Nisa', 34.)
i Allahova Poslanika "Najbolja ena je ona koja te, kad
u nju pogleda, obraduje, koja te, kad joj neto naredi, poslua i koja,
kad si od nje odsutan, misli na tebe i tvoj imetak"
145
3. Putovati sa njim ako to on eli i ako kao uvjet za brak sa njim
nije postavila da sa njim ne ide na put. Ovo zato to je putovati sa
muem, kada se to od nje zatrai, eni dunost i vid poslunosti prema
muu.
4. Prepustiti mu se da se sa nj ome kada god to od nje
zatrai, jer je to njegovo pravo i istovremeno njena dunost. U tom
smislu su i "Kada mu svoju enu pozove u svoju
postelju, pa to ona odbije i on zbog toga ljut na nju cijelu sve
dok ne svane proklinju je meleki." (Muttefekun
5. Ako joj je mu kod zatraiti od njega dozvolu kada
da posti (misli se na nafilu post), j er je Allahov Poslanik rekao: "eni
nije dozvoljeno postiti (nafilu post) ako joj je mu kod osim sa
njegovom dozvolom." (Muttefekun alej hi)
9. Neposlunost ene
Ukoliko se ena osili i prema svome muu postane neposluna, tako
da odbijati izvravati svoje obaveze prema njemu, prvo je
pokuati urazumiti savjetom, a ako to ll. bude koristilo onda se od nje
u postelji rastaviti period koji eli i prestati sa njom govoriti ne vie od tri
dana, jer vie od tr.i dana nije dozvoljeno, po Poslanikovim
144
- H adis biljei Tirmizi i ocjenj uj e ga kao sahi h.
145
- Hadis u ovoj verziji biljei Ebu Davud. U ga biljee Ahmed,
Nesai i Hak im. Hakim ga ocjenjuje kao sahib.
136
"Vjerniku nije dozvoljeno ne razgovarati sa bratom vie od tri dana."
lMuttefekun alejhi)
Ako se nakon toga pokori i postane posluna, dobro je, a ako i dalje
bude odbijala poslunost, moe j e aJi ne i po licu i ne toliko da to
ostavi trag na tijelu. Ako i nakon toga bude neposluna prema svome
muu, onda se zatraiti da neko od njene porodice i neko od
njegove, pa se oni kao pomiritelji ponaosob sastati prvo sa jednim od
njih dvoje, a onda sa drugim i pokuati ih izmiriti. Ukoliko se ni time
ena ne bude mogla pdvoJjti na poslunost, brak izmedu njih dvoje se
definitivno raskinuti. U tom su smislu i Uzvienog:
( ' .
]'::':>"
A one se neposlunosti pribojavate, vi posavjetujte, a onda
se od njih u postelji rastavite, pa ih i udarite; kad vam postanu
poslune, onda im zulum ne Allah je, zaista, Uzvien i
Velik! A ako se bojite razdora izmedu njih dvoje, onda poaljite
jednog pontiritelja iz njegove, i jednog pomiritelja iz njezine
porodice. Ako oni ele ivnirenje, Allah ih p01niriti jer A.llah
sve zna i o svemu je obavijeten. (En-Nisa', 34.-35.)
10. Pravila ponaanja u postelji
U postelji mu bi trebao povesti o
10.1. Igrom i udvaranjem oraspoloiti enu kako bi joj na taj
pobudio elju za spolnim odnosom.
146
10.2. Izbjegavati zagledanje u njeno stidno mjesto, jer bi to kod
njega moda moglo izazvati i odvratnosti prema njoj, a
toga se mora
14
fi - Na osnovu tradicije: "Nemojte da na svoje ene kao to
ivotinje. Neka izmedu vas postoji "izaslanik''. "A ta je to izaslanik, Allahov
upitali su. "Poljubac i govor", odgovorio je. Zabiljeio gaje Dejlemi i
onje munker.
137
10.3. Prije odnosa sa enom Bismillahi! Allahumme
dennibne--ejtane ve dennib--ejtane ma rezaktena! l "U ime Allaha!
Allahu, udalji od nas ejtana i udalji ejtana od onoga to nam da!"- jer
je to Allahov Poslanik ''Kada bi neko od vas, kada
da svojoj eni, Allahumme dennibne--ejtane ve
dennibi--ejtane ma rezaktena! l "Allahu, udalji od nas ejtana i udalji
ejtana od onoga to nam da!"- pa im se iz takvog odnosa rodilo dijete,
takvom djetetu nikada ne bi naudio ejtan." (Muttefekun alejhi)
10.4. Zabranjeno j e (haram) sa enom imati spohri odnos dok je u
hajzu ili nifasu, kao i prije nego to se poslije njihova prestanka okupa,
jer je Uzvieni rekao:
J;.;;;); J :L:JJ11)_j...j.ij l Zato ne sa
enama za vrijeme pranja {ne prilazite im dok se ne
okupaju. (EI-Bekare, 222.)
10.5. Muu je najstroije zabranjeno (haram) imati odnos sa enom
na druge otvore osim vagine, jer je Allahov Poslanik rekao: "Ko
imadne odnos sa enom u zadnji cu (tj . na Allah ga na Sudnjem
danu ni pogledati. "
147
10.6. Vaditi polni organ prije nego ena doivi puni uitak, jer bi to
predstavljalo uznemirenje (ezijjet) a uznemiravati muslimana najstroije
je zabranjeno.
10.7. Vaditi polni organ, radi izbjegavanja osim sa njenom
dozvolom i da to ne osim kod jake nude, jer je rekao za
prije snoaja "azl"- "da je to potajno zakopavanje ive djece." (Muslim)
10.8. U da eli ponoviti spolni odnos, muu je prije toga
mustehab uzeti abdest. To isto vai i u kada jesti ili da
spava prije nego to se okupa.
10.9. Muu je dozvoljeno zabavljati se i igrati sa enom i kada je u
hajzu i nifasu, pod uvjetom da je ne dira od pupka do koljena, jer je
Allahov Poslanik rekao: "Radite sa njima sve to osim
direktnog spolnog odnosa." (Muslim)
147
- Predaju biljei Kurtubi u svom Tefsiru, ali ne ocjenjuje stepen njene vjerodos
tojnosti. Mnogo je ver-rija ovakvih hadisa kojima se najstroije zabranjuje prilazak
eni preko zadnjeg otvora. Vie takvih hadisa navodi Ibn Kesir u
poglavlja EI-Bekare.
138
ll. Neispravne i pravno nitavne vrste braka
U neispravne i pravno nitavne brakove koje je zabranio Allahov
Poslanik;i spadaju vrste:
ll. l. Nikahu-l-mut 'a, brak na odredeno, ili due vrijeme.
Takav primjer braka bi bio kada bi se oenio nekom enom na
odredeno vrijeme, recimo, na mjesec ili godinu dana. Takav brak je
zabranjen na osnovu hadisa koji spada u kategoriju muttefek alejhi, u
kome stoji da je Alija, r.a., rekao: "Da je Allahov Poslanik prilikom
pohoda na Hajber, zabranio brak na odredeno vrijeme i meso pitomih
magaraca."
Tako brak sa stanovita Islama je neispravan i treba ga, u
da do njega raskinuti. U da je u tako sklopljenom
braku dolo do valjanog osamljivanja, ena ima pravo na mehr, a
ako nije, nema.
11.2. Nikahu--igar, brak u kada staratelj svoju da
za enu drugom pod uvjetom da i ovaj njemu da za enu svoju
bez obzira da li su odredili darove ili nisu. Takav brak
je zabranjen Poslanikovim ;'!il
"U Islamu nema igar braka." (Muslim)
U tom smislu su i Ebu Hurejrine, r.a., "Allahov Poslanik
zabranio igar brak. igar je kada jedan kae drugom: 'Daj mi za
enu svoju pa i ja tebi dati svoju ili 'Daj mi za enu
svoju sestru, pa i ja tebi dati svoju sestru."' (Muslim)
U tom smislu se, takoder, pripovijeda da je Ibn Omer, r.a., rekao:
"Allahov Poslanik je zabranio igar, a igar je da jedan
drugome da za enu svoju pod uvjetom da ovaj da njemu svoju
i to bez dara." (Muttefekun alejhi)
Po islamskim propisima, ovako brak treba raskinuti prije
nego to izmedu suprunika do valjanog osamljivanja.
Medutim, ukoliko izmedu njih do valjanog osamljivanja,
onaj koji je bez dara se raskinuti, a onaj pri kome
je dat dar,
-11.3. Nikahu-1-muhallil, je brak sa enom koju je prethodno njen
mu pustio sa tri talaka, nakon mu je postala zabranjena
Uzvienog:
139
j) C:--<:5 J. lli l ... ona mu nije dozvoljena
to se za drugog mua udati. (El-Bekare, 230.)
paje sa namjerom da bi ponovo bila dozvoljena svome prvom muu,
oeni drugi i nakon toga pusti. Takav brak je neispravan, jer se od
Ibn Mesuda, r.a., prenosi da je rekao: "Allahov Poslanik prokleo i
onoga ko oeni enu da bi se mogla ponovo vratiti svome muu i onoga
za koga se to .cadi ."
148
Po islamskim propisima tako brak se raskinuti i eni
koju je njen mu pustio sa tri talaka se dopustiti da se za njega
ponovo uda. Ukoliko je, ipak, sa njim imala spolni oduos, joj se
njen mehr i brak sa njim razvrgnuti.
11.4. Nikahu-l-muhrim, je brak dok je u ihrarnima,
kako za badd tako i za umru. Po islamskim propisima brak
prije oslobadanja od ihrama nije valjan, pa se zbog toga raskinuti.
Kasnije, kada obavi hadd ili rnnru, ukoliko htiedne brak se moe
obnoviti, jer je onaj prvi u ihramima da je
Poslanik * rekao: "Osoba u ibramima ne moe sklopiti brak sebi niti
drugome." (Muslim)
11.5. Nikah fi-l -idde, je brak sa enom koja je jo u
iddetu,
149
bilo poslije putanja ene, ili poslije srmti njena mua. Po
islamskim propisima tako brak je neispravan i mora se
raskinuti. U da se mu sa takvom enom osamio valjanim
osamljivanjem, eni je duan isplatiti dar i kao kazna
150
zabranjeno mu je ponovo oeniti poslije isteka njenog iddeta. Zabrana je
Uzvienog:
ti;,.f 1;;J U) l l ne se na brak
prije nego to propisano vrijeme za ne (EI
Bekare, 235.)
14
R - Predaju biljei Tirmiz.i i ocjenjuje je kao sah.ih.
14
!/ - Musliman u je zabranjeno (haram) prosili vjerenicu svoga brata muslimana. jer
je Allahov Poslanik rekao: "Ne moe se prositi vjerenica brata muslimana, dok je
on ili ne ili ne ostavi." (Buharija)
150
- Islamski su miljenja da je nakon istel,<a moe LLkoliko se,
dok je bila u iddetu, sa njom nije osamljivao. U suprotnom, ako jeste, Malik i
Ahmed, da im se Uz.vieni Allah smiluje, smatraju da mu je za sva vremena
zabranjeno oeniti se njome.
140
11.6. Nikah bila velijj, je brak bez dozvole enina staratelja.
Tako brak nije valjan, jer ne ispunj ava jedan od rnknova za
njegovu valjanost tj. prisustvo staratelja, Poslanikovirn
"Nema (tj . mladine udaje) bez staratelja."
151
Tako brak nije valjan i po islamskim propisima se
raskinuti. U da su imali spolni odnos, mu joj je duan dati
dar, a u da pribavi saglasnost staratelja, moe sa njom
ponovo sklopiti brak uz ugovor i dar.
11.7. Nikahu-l-kafire, je brak sa nevjerkinjom (osim sa i
jevrejkom). Takav je brak zabranjen Uzvienog:
J;- ..:..tS-_;:..:j1 U) l Ne enite se mnogobo.kinjama dok
ne postanu Vjernice! '(EI-Bekare, 221.)
Prema tome, muslimanu je strogo zabranjeno (haram) oeniti se
nevjerkinjom, bila vatropoklonka, komunistkinja ili paganka. Muslimanki
se, pak, strogo zabranjeno (baram) udati za svakog nemusJimana, bez
obzira bio on nevjernik ili kitabija ili jevrej), j er je Uzvieni
rekao:
do U l One njima nisu doputene, niti su
oni nj{ma dopute11l. (El-Mumtehlne, 10.)
Po ovom pitanju vae propisi:
11.7.l. Uk.ol iko jedan od dva suprunika nevjernika primi Islam,
njihov brak prestaje biti valjan. Ako bi drugi drug primio Islam prije
isteka propisanog roka za (iddet), onda oni ostaju pri svome prvom
brala4 a ako bi primio Islam poslije isteka propisanog roka za po
miljenju islamskih brak se mora obnoviti.
152
11.7.2. Ukoliko ena primi Islam prije nego to je sa muem imala
valjano osamljivanje, ne pripada joj nikakav mehr, jer je do
151
- Hadis biljee autori suncn-zbirki. Hakim i Tbn Mad7.e ga ocjenjuju kao sahih.
152
- Ovom miljenju islamskih sc ne moe prigovoriti time to je
vratio svoju Zejncb njenom muu Ebu-1-'Asu do je primanja
Islama dolo neto kasnije nego njena, jer je da propisi o braku sa
nevjernici ma jo nisu bili objavljeni. Kada su, pak, propisi objavljeni , Zejncbi je bilo
da sa odbrojavanjcm propisanog vremena za (iddcta), pa je
prije nego to joj je iddet istekao. njen mu primio Islam, nakon mu sc vratila na
osnovu ranije braka.
141
braka dolo njenom voljom. Ukoliko mu primi Islam,
pripada joj polovica mehra. Ukoliko ena primi Islam poslije valjanog
osamljivanja, pripada joj mehr u cijelosti. Ukoliko se, pak, jedan
od drugova odmetne od Islama, primjenjuju se isti propisi kao
kad jedan od drugova nem uslimana primi Islam.
11.7.3. Ko primi Islam a ima vie od ene, pa i one sve prime
Islam zajedno sa njim, ili budu kitabijke ili jevrejke) pa ne
prime Islam, od njih odabrati i zadrati a ostale pustiti, jer je
Allahov Poslanik koji je primio Islam i do tada imao deset
ena rekao: "Odaberi od njih za sebe
153
To isto vai i za onoga ko primi Islam, a za sobom ima
dvije sestre. S obzirom daje u Islamu zabranjeno istovremeno imati dvije
sestre za ene, jednu od njih, kada primi Islam zadrati, a drugu
pustiti. Zabrana o sastavljanju u braku dvUe sestre istovremeno je
u Uzvienog:
;fi1;;;. 1_;:.;,.; 0f) l ... i da sastavite dvije sestre. (En-Nisa'. 23.)
U tom smislu su i Poslanikove koji je
primio Islam a za ene imao dvije sestre: "Pusti koju od njih
dvije!"
154
12. zabrane
a) Brak je trajno zabranjeno sklopiti sa:
l. krvnim srodnicama (el-muharremat bi-n-neseb):
majkom, materinom i majkom i tako dalje uzlaznom
lozom,
njenom i tako dalje silaznom lozom,
sinovom njenom i tako dalje silaznom
lozom,
sestrom, njenim njenih i sinova i tako
dalje silaznom lozom,
153
- Predaju biljee Ahmed i Tinni zi. Ibn Hibban je ocjenjuje kao sahih i po njoj
postupaju svi islamski
154
- Had is biljei Ahmed. Ibn Hibban ga ocjenjuje kao sahih.
142
tetkom po ocu i njenom uzlaznom lozom,
tetkom po majci i njenom uzlaznom lozom,
bratovom njenom i tako dalje silaznom
lozom.
Sve ove zabrane su u Uzvienog:
Zabranjuju vam se: matere vae, i vae, i sestre vae,
sestre vaih, i sestre matera vaih, i vae
vae... (En-Nisa' , 23.)
2. srodnicama po tazbinstvu (el-muharremat bi-l
musahere):
enom, djedovom enom i tako dalje uzlaznom lozom,
jerje Uzvieni J"ekao:
$-t.:.lll 0.- r.S'30 1_;.s:J U) l I ne enite se enama kojima su
se enfli vai! (En: Nisa' , 22.)
eninom majkom, njenom nanom i tako dalje uzlaznom lozom.
eninom ukoliko se sa njenom majkom imao spolni
odnos,
enine ili enina sina,
jer je to zabranjeno Uzvienog:
\'ti " ' !L wI'SJL..i' (-"
r l.l, Ut! r .) l/ r- .:..r' r- 1./ l/ t"'':" .JJ r J
, ",, , ; , , .. , , ".. " ,
<l;.._- !i::.:
1
1 e<
r-.) Y.Y'-'
... i majke ena vaih, i pastorke vae koje se nalaze pod
vaim okriljem od ena vaih s kojima ste imali
odnose - ali ako vi s njima niste imali odnose, onda
vam nije grijeh. (En-Nisa', 23.)
sinovom enom ili enom sinova sina,
143
jer je to zabranjeno Uzvienog:
''f $J .. ., ,
0-- (r-JJI j.i\.L,;..) l ... i ene vaih rodenih sinova.
(En-Nisa' .-23.) -
3. srodnicama po mlijeku (el-muharremat bi-r-rida'):
Sve kategorije koje su zabranjene po srodstvu, zabranjene su i po
mlijeku, tj.:
majke,

sestre,
tetke po ocu,
tetke po majci,
i

jer je Allahov rekao: ''Po mlijeku je zabranjeno sve to i
po srodstvu." (Muttefekun alejhi)
Pod dojenjem koje za sobom srodstvo po mlijeku.
podrazumijeva se dojenje djeteta ispod dvije godine starosti i to u
da mlijeko dospije u crijeva u koja se smatra jednim
dojenjem. U tom su smislu i "Srodstvo po mlijeku
se ne postie sa jednim ili dva usisaja." (Muslim) -jer je usisa j
i jer tako mala mlijeka i ne dospije do crijeva.
Nekoliko napomena:
Mu ene koja zadoji tude dijete je kao njegov otac, tako da su mu
njegu. a djeca od drugih ena Tako zado jenom djetetu zabranjen je
brak sa majkama svoga oca, njegovim sestrama, tetkama po ocu i tetkama
po majci. Isto tako, sva djeca dojilje, bez obzira na to od koga su mua, su
zadojenog djeteta. U tom smislu su i
Aii, r.a.: "Pusti neka ude Efleh, Ebu Kuajsov brat, jer ti je on
amida!"(Muttefekun alejhi) Poslanik je to rekao zato to je njegova (tj.
Ebu Kuajsova) ena, zadojila Aiu, r.a. daje ovim Poslanikovim
144
amida po mlijeku, to se po analogiji stvari odnosi i na
ostale gore spomenute srodnike po mlijeku.
i sestrama zadojenog djeteta nije zabranjen brak sa onima s
kojima je zabranjen njemu, jer oni nisu dojiti istu majku kao i ono. Tako
je bratu zadojenog djeteta dozvoljen brak sa onom koja je zadojila
njegovog brata, ili sa njenom majkom ili Isto tako, sestri
7.adojenog djeteta je dozvoljeno udati se za njegovog brata po mlijeku,
oca djetetovog brata po mJijeku i sina djetetovog brata po mlijeku.
Da li je ena sina po mlijeku zabranjena isto kao i ena
sina? islamskih smatra da jeste i da je ona na istoj razini
kao i ena sina. Medutim, ima i onih koji misle i kao
dokaz navode da je s inova snaha zabranjena na osnovu
tazbinske veze, a zabrana po mlijeku samo one koji su
zabranjeni po srodstvu.
4. Proklerorn suprugom
Muu je za sva vremena zabranjeno obnoviti brak sa bivom
suprugom koju je u zakletvi prokleo, jer je Allahov Poslanik rekao:
"Suprunicima koji se pri zakletvi prokunu i rastave, nikada
vie nije dozvoljeno ponovo se

b) Brak je privremeno zabranjeno sklopiti sa:
l. eninom sestrom, sve dok njenu sestru mu ne pusti i ne istekne
joj odredeni period (iddet) ili dok ne umre, jer su u tom smislu
Uzvienog:
1_;:.;,.; 0f) ... /... i da sastavi dvije sestre. (En-Nisa' , 23.)
2. eninom tetkom po ocu ili po majci, jer se nijedna od njih ne
moe udati za za kojim je njihova ili sve dok
se on od nje ne razvede i dok joj ne istekne odredeni period za
(idder) ili dok ne umre. U tom smislu se od Ebu Hurejre, r.a., prenosi da
je rekao: "Allahov Poslanik zabranio da se ena za
za kojim je udata njena tetka po ocu ili po majci." (Muttefekun nlejhi)
155
- Predaju biljei Ebu Davud. Malik u svom djelu El-Mul'etw kae: " Kod nas je
praksa da sc uzajamno prokleti drugovi nikada vie ne mogu ponovo
145
3. Udatom erom dok je njen mu ne pusti ili ne umre pa iza njega
ostane kao udovica i dok joj, poslije toga, ne istekne odredeni period za
(iddet), j er se takva podrazumijeva u Uzvienog:
#'". l ..,..), . v
"Ul if l.. . z udate zene ... (En-Ntsa', 24.)
, ,
4. enom koja je u periodu da joj istekne odredeni period
(iddet) poslije razvoda ili smrti svoga mua. Pored toga, takvu enu je u
periodu zabranjeno iako joj je dozvoljeno udvaranje,
recimo, "Ti mi se svida" ili "elio bih se sa takvom kao to si
ti oeniti"- jer je Uzvieni rekao:
... ali im potajno nita ne samo poteno govorite. I
ne se na brak prije nego to propisano vrijeme za
ne (El-Bekare, 235.)
5. enom putenom sa tri talaka, dok se ne uda za drugog
pa je i ovaj pusti ili umre i dok joj poslije toga ne istekne propisani
period za U tom su smislu i Uzvienog:
c.-<.J J.:; 0-- ti._j l A ako je i opet pusti, ona
mu se ne moe vratiti 'to se za drugog mua udati. (El
Bekare, 230.)
6. Bludnicom dok se za grijeh bluda ne pokaje, dok se ne bude
sigurno u njeno pokajanje i dok joj poslije bluda ne istekne
odredeni period za (iddet), jer je Uzvieni rekao:
!l_;.:.:. '} 01) U! U l ... a bludnicu
nete eniti osim b{i.tdnik ' ili mnogoboac, to je zabranjeno
vjernicima. (En-NGr, 3.)
U tom su smislu i Poslanikove "Bludnik nad kojim je
izvrena kazna moe se oeniti samo onom nad kojom je
izvrena ista kazna. "
1
s
6
156
- Predaju biljee Ahmed i Ebu Davud. Hafiz Tbn Had7.er kae da su njeni
prenosioci pouzdani ljudi.
146
lS. poglavlje
O ODNOSIMA
ll Razvod braka putanjem ene (talak)
l. Definicija putanja ene tala/com
Ta/ak je veze jasnim i nedvosmislenim
bo to su: "Putena si" ili pod kojima se to podrazumijeva,
recimo: "Pokupi se i idi svojima!"
2. Propisanost putanja ene talakom
Ta/ak je dozvoljen Uzvienog s ciljem otklanjanja tete
kojoj je izloen neki od suprunika:
ji J c:.>lf; 0WJIl Putanje moe biti dvaput,
pa if{ il( velikOduno zadrzati ili im na lijep razvod dati.
(EI-Bekare, 229.)
l O kad
htjeanete ene da pustite, v{{it u vrijeme kada su pustite!
(Et-Talak, J.)
Ukoliko je brak jednom od suprunika (ili obome) neizdrivi teret i
nepravda koji se ni na kojj drugi ne mogu ukloruti, treba ga
razvrgnuti. Razvod moe, ponekad, biti grijeh kao npr. kada se razvodom
nanosi teta jednom od suprunika ili se postie teta od koristi, ili
ista teta kolika i korist.
Dokaz za prvi su Poslanikove "Pusti je!"
157

koji mu se poalio na bestidnost (beza') svoje ene, a dokaz za
drugi su Poslanikove "Svakoj eni koja bez opravdana razloga
zatrai da je njen mu pusti je zabranjen miris Denneta."
158
3. Uvjeti za valjanost razvoda braka putanjem ene talakom
Da bi razvod braka putanjem ene talakom bio valjan, potrebno je
da se steknu tri uvjeta:
IS
7
-Hadis je sahi h i biljc.i ga Ebu Davud.
15
R - Hadis je sahih, a biljee gR autori suncn-zbirki.
147
3.1. Da putanje ene izvri njen punoljetan mu, a ne neko drugi,
jer je Allahov Poslanik rekao: "Pravo na putanje ene ima samo onaj
ko ju je uhvatio za butinu tj. njen mu."
159
Medutim, u da mu nije pametan, punoljetan i potpuno
slobodan pri izboru, on ne moe pustiti enu, jer je Allahov Poslanik

"Odgovornost je skinuta sa tri osobe: sa onoga ko spava dok se ne
probudi, sa djeteta dok ne postane punoljetno i sa lude osobe dok ne dode
pameti."
160
"Odgovornost sa mog Ummeta je skinuta za: nenamjerno
greku, zaborav i ono to uradi pod prisilom. "
161
3.2. Da je ena koju mu puta u pravno valjanom braku sa njim, tj.
da je pod njegovom zatitom, da se od nje nije ranije razveo raskidanjem
ugovora, ili talakom, ili sudskom odlukom, da ona nije u periodu iddeta
koji nije istekao, ilije istekao ali se ona za njega ima pravo ponovo udati.
Drugim mu ne moe pustiti enu koja vie pravno nije
njegova, niti enu koju je ranije pustio sa tri talaka, ili s kojom je
ugovor raskinut, ili koju je pustio prije nego to se sa njim osamila
valjanim osamljivanjem.
1
c.
2
Ovo zato to putanje (talak) nije pogodilo
svoje pravo mjesto, kao to stoji u Allahova Poslanika "Ne
moe se zavjetovati za ono to nema, ne moe osloboditi onoga
koga ne posjeduje, niti pustiti enu koja nije

3.3. Da se putanje ene ta1akom izgovori jasnim i nedvosmislenim
ili pod kojim se to podrazumijeva, jer sama odluka
(nijjet) da se ena pusti, bez izgovora jezikom, nije dovoljna niti je ena
samim tim putena. U tom su smislu i Poslanikove "Allah
mojim sljedbenicima (Ummetu) preko onoga to u sebi pomisle,
ukoliko to jezikom ne izgovore ili djelom ne urade." (Muttefekun alejhi)
159
- Predaju biljee Ibn Made i Darekutni. lako predaja ima nekih elemenata
s labosti, zbog brojnosti njenih vertija i podudarnosti sa kur'anskim tekstom, islamski
su miljenja da je se treba pridravati.
160
- H adis je ranije citiran.
161
- H adis je sahih, a biljei ga Tabera ni.
162
Nema jednoglasnog milj enja medu islamskim po pitanju
kada neko kae: "Ako tu i tu (doslovno spomenuvi njeno ime) oenim, putena je."

- H adis biljei Tirmizi i ocjenjuje ga kao hasen.
148
ls. pag/avlje O ODNOSIMA
4. Vrste razvoda braka muevirn putanjem ene (talakom)
Postoji vie vrsta razvoda braka muevim putanjem ene (ta/akom):
4.1. Putanje ene po sunnetu (et-talaku.-s-sunni)
Ova vrsta putanja ene sastoji se u tome da mu pusti enu nakon
Ito joj je prestao hajz i okupala se, pod uvjetom da nakon toga nije imao
sa njom spolni odnos. Dakle, kada musliman da pusti enu, zbog
ilete koja jedno od njih dvoje i koja se ne moe ni na
koji drugi nego putanjem (ta/akom), on mora da mu ena
dobije hajz, da joj hajz prestane i okupa se, te joj, pod uvjetom da nakon
toga sa njom nije imao spolni odnos, jedanput "Putena si." ili
"Putam te." U tom su smislu i Uzvienog:
Jiif?; :u1 r!.oi\.. ,;! 4-ffli l O kad htjednete
eize'pustiti, vi ih u vri}eme kada su pustite! (Et-Talak, 1.)
4.2. Putanje ene na krivovjeran (et-talaku-L-bid 'i)
Sastoji se u tome da pusti enu dok je jo u hajzu ili nifasu,
mnakon njihovog prestanka i kupanja, ali nakon to je prethodno sa
njom imao spolni odnos, ili da je pusti sa tri talaka u jednoj ili to
izgovori tri puta odjednom, recimo da joj kae: "Putena si! Putena si!
Putena si!"
Dokaz da je ovakav putanja ene u suprotnosti sa islamskim
propisima je da je Allahov Poslanik Abdullahu b. Omeru,
r.a., koji je bio pustio svoju enu za vrijeme bajza, naredio da je vrati, da
potom da joj prestane hajz, te da jo jednom da dobije
bajz, da joj prestane i da se okupa, te da je nakon toga, ako zadri, a
ako pusti prije nego sa njom imadne spolni odnos. Tom prilikom,
Allahov je dodao: "To je propisani rok (iddet) koji je odreden
u Uzvienog da se u njemu putaju ene." (Muslim)
Drugom prilikom, kako je jedan pustio svoj u enu sa tri
talaka u jednoj Allahov Poslanik se estoko naljutio i rekao:
"Zar se izigrava sa Allahovom Knjigom, dok sam jo medu vama?!"
164
Po miljenju islamskih sa obje ove vrste talaka (et
talaku-1-bid 'i i et-talaku-s-sunni) raskida se veza.
IM -Predaju biljei Ncsai. Ibn Kesir njen sened ocjenjuje kao de.ijid (dobar).
149
O ODNOSI MA 5. poglavlje l
4.3. Et-talak el-bain
To j e razvod nakon kojeg mu nema pravo da je sebi povrati
(svojom odl ukom). se takav razvod desi onaj to j e enu pustio u
odnosu na nju postaj e prosac kao i svaki drugi koga ona, ako
moe primiti uz mehr i ugovor o braku, a ako moe slobodno odbiti.
Do ove vrste talaka (et-talaku-l-bain) dolazi u pet
a) kada mu enu pusti talaki-redijom gdje ima pravo povratiti je
dok je u iddetu, pa od nje ne zatrai da mu se vrati sve dok joj ne istekne
odredeni period (iddet), je putanje automatski prelo u
bain istekom iddeta.
b) kada mu pusti enu, tako da od nje primi dogovoreni iznos
novca koji mu ona da kako bi ga se oslobodila (tzv. hul').
e) kada enu puste dvoj ica pomiritelja (jedan iz njene i jedan iz
njegove porodice), uvidjevi da je bolji i razvod, nego ostanak u takvom
braku.
d) kada mu enu pusti prije valjanog osamljivanja. Ovo
zato to ena putena prije spolnog odnosa nema obavezu
(iddeta) i to postaje razvedena (bain) samim putanja.
e) kada mu jednom zauvijek pusti enu, bilo da joj da tri talaka s
jednom ili sa tri puta ponovljenim talaka na jednom
mjestu, ili je pusti i put nakon to j e to ranij e dva puta,
ona od njega postaje definitivno razvedena (bejnune-kubra), nakon
je ne moe ponovo sve dok se ne preuda za nekog drugog,
pa je ovaj pusti ili umre.
4.4. Putanje ene (talaki-redijom)
To je ona vrsta putanja ene pri kojoj muz rrna pravo na njen
ponovni povratak sebi, i u da to ona ne eli, jer Uzvieni veli:
jl J :r.;:;. J_..;..f l_;;) l Muevi njihovi imaju
pravo da ih: aok one <!ekaju, vrate, ako ele da dobro djelo
(EI-Bekare, 228.)
U tom smislu su i "Vrati je .. !"(Muslim)
Ibn Omeru kada je da je pustio svoj u enu. Talaki-redi je putanje
ene sa kojom se imao spolni odnos sa manje od tri talaka i to bez ikakve
protunaknade (iveda) .
150
O ODNOSIMA
ena putena talaki-redijom ima pravo na stan, hranu, i
trokove izdravanja, na troak mua sve dok joj ne istekne
vrijeme (iddeta), a kada ono istekne postaje
od svoga mua. Ukoliko je mu u periodu (iddeta)
vratiti, dovoljno mu je da joj kae: te!" Sunnet je da za
pribavi dva pravedna svjedoka koji da ju
doista, vratio.
4.5. Putanje ene jasnim (et-talaku-s-sarih)
To je ona vrsta putanja ene pri kojoj se ne ulazi u stvarnu namjeru
nego je dovoljno da se putanje (talak) izrazi jasnim i
lJedvosJmsJlenilll kao to su: "Putam te" ili "Ti si putena" ili
4.6. Putanje ene indirektnim (et-talaku-l-kinaje)
To je ona vrsta putanja ene pri kojoj se aludira na putanje, pa je
nedovoljno jasnih potrebna i stvarna namjera. U nedovoljno
izraze putanja spadaju: "Pridrui se svojima!", "Izlazi iz
mi nita govoriti!" i sl. u kojima ruje direktno spomenuta
(talaka) niti koja to U svim tim nema
tl""""'"J"' osim ako je pod njima mu zaista mislio na putanje ene
Allahov Poslanik je jednu od svojih supruga pustio
.._...."Inn.,, se svojima!"
165
- a neosporno je da je pod time mislio na njeno
jer da nije, Ka'b b. Malik ne bi pitao: "Daje pustim, ili ta da sa
radim?!" - kada su mu rekli: "Allahov Poslanik ;i ti je naredio da
svoju enu!" - pa mu je "Ne, nego da joj se ne
llibliava." - nakon joj je rekao: " Pridrui se svojima!"- pa se
lll'iltn7'" a da mu to nije ubrojeno u putanje (talak).
Sve ovo vai za takozvano skriveno aludiranje (el-kinaje el-hafijje)
putanje, uz koje je potrebna i namjera da se ena, zaista, el i pustiti,
razliku od otvorenog aludiranja (el-kinaje ez-zahire) kao to su
165
- Muuefekun alejhi.
Radi se o Bint-Dun koja mu je, kada je kod nje rekla: se Allahu od
tebe!"- pa joj je rekao: "Zatraila si kod Uzvienog! Pridrui se svojima!"
151
O ODNOSIMA 5. poglal'!jr l
"Slobodna si!", "Putena si !", "Doputena si drugima"'
66
i sl., gdje je
putanje jasno samim izgovorom takvih i gdje nije potrebno imati
namjeru.
4.7. Izvrno i uvjetovano putanje ene (et-talaku.-l-mundez i et
talaku-l-muallek)
Pod prvim izrazom et-talaku-l-mundez se podrazumijeva ono
putanje ene koje odmah stupa na snagu, kao to je, recimo, kada
se eni kae: "Putena si!". Pod drugim izrazom et-Lalal..l,J.-[-rnuallek se
podrazumijeva uvjetovanje takvog putanja ili izostavljanjem
tako da putanje stupa na snagu tek onda kada se postavljeni
uvjet ispuni, recimo, da se eni kae: "Ako iz putena si!" ili
"Ako rodi ensko, putena si!" Dakle, u takvom ena postaje
putena samo ako iz ili ako rodi ensko dijete.
4.8. Davanje eni prava izbora i odrijeenih ruku da sama o
putanju (talaku-t-tahjir ve-t-temlik)
Pod prvim izrazom (talaku-t-tahjir) se podrazumijeva davanje eni
od strane mua slobodu izbora da sama izabere Ji se od njega
rastaviti ili ostati u braku sa njim. Takav bi bio, kada bi neko
svojoj eni rekao: "Odaberi li se sa mnom rastaviti ili i dalje ostati
u braku sa mnom!" ili "Dajem ti da sama odabere da se rastavi mo ili da i
dalje nastavimo zajedno ivjeti u braku!" Ukoliko bi, u takvom
ena izabrala razvod, ona bi se smatrala putenom.
Allahov je svojim suprugama ponudio da odaberu: da ih
pusti ili da i dalje sa njim ostanu, pa su odabrale ostanak sa njim, te ih
nije pustio. O tome se govori o Uzvienog:
J ,._J ... ,;o. t ! , tl" . . v v
... u:.; ;p ul :!..k-IJjU Ji l O V;eroVJesmce, recL zenama
svojfm: "Afo elite vvot na ovome svijetu ; njegov sjaj, onda se
vam pristojnu otpremninu i lijepo vas otpustiti.
(EI-Ahzab, 28.)
166
- Tslamski nemaju jednoglasno miljenje o tome da li je ova vrsta
putanja talaki-bain ili ralaki-redf.i, niti ako je hain da li je to mali (sugra) ili veliki
(kubra). Oni koji smatraju da je veliki (kubra) kau da se tako putena ena ne moe
ponovo vratiti prvom muu dok se ne preuda za drugog i dok je ovaj il i ne pust i ili ne
umre. Ovog je mi ljenja imam Malik. Allah mu se smi lovao.
152
O ODNOSIMA
Talaku-t-temlik bi, pak, bio kada bi neko svojoj eni rekao: "Dao
am ti odrijeene ruke pa sama o sebi Ukoliko bi ena nakon
Joga rekla: "Ja sam onda putena." Smatrala bi se putena jednim
lalakom sa pravom povratka u iddetu ako to mu htjedne (ta lak red'i).
161
4.9. Putanje ene preko svoga ili pismenim putem
(et-talaku bi-l-vikale ve-l-ldtabe)
Ukoliko bi neko drugu osobu da un1jesto njega pusti
*govu enu, pa to ovaj ena bi se smatrala putenom. Isto tako,
ukoliko bi joj poslao pismo u kome bi napisao da je puta, ena bi se
smatrala putenom. Po tom pitanju se slau svi islamski pravnici,
je drugog dozvoljeno i da se ono to je napisano, u
odsustva, i sl., tretira isto kao i ono to je jezikom

4.10. Putanje ene proglaavanjem da je ona zabranjena (et-talaku
a-t-tahrim)
168
Ovakav primjer putanja ene bi bio kada bi neko svojoj eni rekao:
'*Ti si meni zabranjena (haram)!" Ukoliko bi time, doista, i mislio na
)ljeno putanje, ona bi se tretirala putenom. Ukoliko bi, pak, pod time
mislio na zihar,
169
bio bi duan keffaret za zihar, a ako ne bi mislio ni
oa putanje (talak), 11i na zihar, nego na zavjet i prijetnju da neto ne
uradi, onda bi bio duan samo otkup (ke.ff-aret) za prekraj zavjeta,
Reimo, ukoliko bi rekao: "Ukoliko uradi to i to, onda si mi zabranjena
(haram)", pa to ona uradi.
167
Imam Malik i neki drugi islamski pravnici smatraju da bi ena kojoj je to
pravo dato od strane mua, ukoliko bi rekla: sam da budem putena sa tri
talaka.'"- bila od njega razvedena i da je poslije toga ne bi ponovo mogao vratiti
niti za sebe sve dok se ne bi preudala za drugog pa je pusLio ili
umro.
168
-Oko ovog pitanja medu islamskim pravnicima nema jednoglasnog mi lje nja.
je i medu prvih generacija oko ovog pitanja dolo do takvog
neslaganja da po ovom pitanju ima osamnaest rjeenja. To zbog toga to
nema jasnog kur'anskog teksta niti had isa koji konkretno govore o ovom pitanju.
Zato smo naveli samo ona rjeenja koja su po nama, ina-AIIah, najispravnija i
najprihvatljivija.
1111
- Zilrar je predislamski za putanje ene, kojima sc svoja ena
sa dijelom tijela nekih od najbliih mu enskih osoba po srodstvu, s
kojima ne moe stupiti u hmk. Takvi izrazi nisu svojstveni naem govornom
i kao takvi gotovo su vo vezani za arapski jezik. Jedan od njih bi u
prijevodu glasio: "Ti si meni (tj. zabranjena) kao leda moje majke!" (Nap. prcv.)
153
O ODNOSIMA 5. poglavljt l
U tom smislu se od Ibn Abbasa, r.a., prenosi da je rekao: "Kada
neko sebi svoju enu proglasi zabranjenom (haram), to treba shvatiti kao
zavjet za koji se ima izvriti keffaret"- dodavi: "Vi u Allahovu
Poslaniku
170
imate najbolji uzor." (Muttefekun alejhi)
4. 11. Putanje ene na nedozvoljen (haram) (et-talaku-1-haram)
U ovakvu vrstu putanja ubraja se putanje ene sa tri talaka u jednoj
ili na istom mjestu, tri puta jedna za drugom, izgovorene
talaka. Takav bi bio kada bi neko svojoj eni rekao: "Putena si tri
puta." ili "Putena si! Putena si! Putena si!" Ovakav n putanja
ene j e po jednoglasnom miljenju svih islamskih zabranjen
(haram), jer je Allahov Poslanik da je neki na taj
pustio svoju enu, ustao i sav u ljutnji rekao: "Zar da se izigrava sa
Allahovom Knjigom, dok sam ja jo medu vama?!"- na to je jedan od
prisutnih i rekao: "Allahov zar ga ne treba pogubiti?"
111
Po miljenju islamskih pravnika, imama sve pravne
kole (mezheba) kao i drugih, putanje ene sa tri talaka je raskid braka
bez prava povratka i ponovne udaje za svoga mua, sve dok se ta ena ne
preuda za drugog i dok je ovaj ne pusti ili ne umre. Ostali to
dre jednim talakom, s tim to neki kau da je to talak bain, a drugi daje
to talak red'i. Razlog ovom razilaenju je dokaza i njihovo
i razumijevanje od strane uleme.
S obzirom na neslaganje po ovom pitanju - a AJlah, opel
najbolje zna - dobro bi bilo paljivo preispitati u kakvom je stanju mu
izgovorio takve Ukoliko bi se ustanovilo da je "Putena
si tri puta", mislio samo na njeno zastraivanje ili zakletvu uvjetovanu sa
nekim postupkom, recimo: "Putam te tri puta, ukoliko uradi to i to".
pa uradi, ili je to u velikoj ljutnji, ili da pod time, nije
mislio ozbiljno da je pustiti, to putanje (talak) bi trebalo smatrati
jednim, bain talakom. Ukoliko bi se, pak, ustanovilo da je sa
''Putena si tri puta", doista elio pustiti je i od nje se razvesti da se za
njega nikada vie ne vrati, u se da juje pustio sa tri talaka, tako daje
ponovo ne moe vratiti sve dok se ne bi preudala za drugog, pa je ovaj
pustio ili umro. Ovako treba postupiti s ciljem pomirenja medu dokazima
i olakavanja Ummetu.
170
Ovim je aludi rao na Vjerovjesnika koji je za Mariju rekao da mu je
zabranjena, pa mu nije ostala zabranjena, nego se zadovoljio sa roba.
171
-Prethodno je citiran.
154
Dvije napomene:
* Islamski su jednoglasni u miljenju da se ena koju mu
pusti sa tri talaka, pa se kasnije preuda za drugog mua i u takvom braku
sa njim imadne spolni odnos, pa je i on pusti ili umre, nakon toga moe
vratiti svome prvom muu. U takvom njihov prvi brak se
te je potrebno novi, nakon bi se, eventualno
nova putanja (talak), ponovo odbrojavala do tri.
Medutim, medu islamskim nema jednoglasnog miljenja
uvezi sa enom koja je putena jednom ili dva puta (sa jednim ili dva
talaka), pa se preuda za drugog i nakon toga ponovo vrati svom prvom
muu: da li ovaj brak anulira talake iz prvog braka ili ne?
Imam Malik smatra da se enin brak sa drugim ponitava samo sa tri
talaka, dok Ebu Hanife, Allah mu se smilovao, smatra obrnuto. Isto tako
smatra i imam Ahmed, i kae da ako on ponitava tri talaka, onda je
da ponitava ono to je manje od tri. Takvog su miljenja i Ibn
Abbas i Ibn Omer, r.a., a Allah to, opet, najbolje zna. (Dakle, njemu se
pravo da je moe tri puta pustiti).
islamskih iz generacije ashaba, tabi'ina i imama
smatra da rob irna pravo svoju enu pustiti najvie dva puta i da se, kada
jepusti po drugi put, njegov brak sa njom definitivno razvrgava, te da je
nema pravo ponovo vratiti sve dok se ne preuda za drugog i dok je ovaj
ili ne pusti ili umre.
Ill- Sporazumni razvod braka uz eninu nadoknadu muu
(el-hul'u)
l. Definicija
El-hul 'u je sporazumni razvod braka uz eninu nadoknadu omraenom
joj muu u novcu ili drugom da je pusti.
2. Propisanost razvoda braka uz eninu nadoknadu muu
Razvod braka uz eninu nadoknadu muu je dozvoljen ukoliko se za
to ispune postavljeni uvjeti. U tom su smislu Poslanikove
li mu vratiti njegov vrt?" Sabit b. Kajsovoj eni koja mu
je dola i u vezi sa svojim muem rekla: "Allahov Poslani ne nalazi m
155
mu mahane ni u ponaanju ni u vjeri, ali mi se ne svjda nezahvalnost u
Islamu." Pa je rekla: - na to je Allahov Poslanik ;t rekao
njenom muu: ''Uzmi vrt i pusti je jednim talakom!"
172
3. Uvj eti za razvod braka uz eninu nadoknadu muu:
3.1. Da se radi o mrnji ene prema muu, a ne obrnuto, jer mu koji
mrzi i ne podnosi svoju enu, (u da je pusti), nema pravo od nje
uzeti nikakvu naknadu. On ima izbor da se strpi sa njom, ili ako se boji
tete da je pusti i da joj razvod braka.
3.2. Da ena ne trai razvod, sve dok razlog zbog kojega ga trai ne
postane toliko ozbiljan da postoji opravdana bojazan da vie
ispunjavati Allahove propise, bilo prema sebi, bilo prema muu.
3.3. Da mu sa svoje strane namjerno ne progoni enu kako bj je
prisilio da ona sama od njega zatrai razvod pod ovakvim uvjetima U
takvom on od nje nema pravo bilo ta potraivati, nego se enin
razvod od njega, kao silnika (asije) treba tretirati talaki-bainom. U takvom
mu nije dozvoljeno ponovo je vratiti, sve dok sa njom ne sklopi
novi brak.
4. Propisi u vezi sa razvodom braka uz eninu nadoknadu muu:
(U sporazumnog razvoda braka na zahtjev ene i uz njenu
obavezu nadoknade muu, potrebno j e povesti o
4.1. Poeljno je (mustehab) da nadoknada muu ne bude od
enina mehra kojeg joj je dao, jer se, kao to se iz gore navedene predaje
vidi, na Poslanikov zahtjev
173
Kaj s zadovoljio sa tim da mu ena vrati vrt
koji joj je bio dao kao mehr.
4.2. Ukoliko se brak raskine tako to se izgovoriti da do razvoda
dolazi eninim nadoknade muu, njen iddet je samo jedan hajz
isto kao i "mustebree", jer je Allahov Kajsovoj eni naredio
171
- Predaju biljee Buharija i Nesai.
173
- U nekim drugim verzijama ove predaje stoji da ju je upitao:
li mu vratiti njegov vrt koji ti je dao?"- pa da je odgovorila: i vie od loga."
na to joj j e rekao: "Vie ne, nego samo njegov vrt"
156
da jedan hajz. Ukoliko je, pak, do raskida braka uz eninu
nadoknadu muu dolo tako da je mu izgovorio talaka, po
miljenju islamskih ona je duna tri hajza (tj.
njen iddet biti tri bajza).
4.3. Mu koji sporazumno, uz eninu nadoknadu, pusti svoju enu,
nema pravo u periodu njena (iddeta) predomisliti se i traiti da
mu se ponovo vrati, jer je ona od njega razvedena.
4.4. U da malodobna u braku sa svojim muem trpi
neto to ne moe podnijeti, usljed njene nezrelosti , ovakav razvod moe
zatraiti n jen otac.
IV O muevoj zakletvi da sa enom imati odnos (el-ila)
l. Definicija
EL-ila je mueva zakletva Uzvienim Allahom da sa svojom enom
imati spolni odnos due od mjeseca.
2. Propisanost ovakve zakletve
Muu je, kao odgojna mjera, dozvoljeno se da sa svojom
enom imati spolni odnos, pod uvjetom da to ne traje due od
mjeseca. U tom su smislu i Uzvienog:
" , , ;J s. , , , o , t , , , J 'Sl
0\.! ly.L; 0\.! 0-- 0}j; l Onima
kOji se zakunu da se pribliavat{ svojim, rok je samo
mjeseca; i ako se vrate enama - pa, Allah zaista prata i
milostiv je. (EI-Bekare, 226.)
S druge strane se zna da se Allahov zarekao i da svojim
enama nije prilazio puni mjesec dana.
Ukoliko se, pak, radi o pukom kanjavanju i samo na tetu ene, a
ne o odgojnoj mjeri, ovakvo zaricanje da joj prilaziti je zabranjeno
(haram), jer je Allahov Poslanik rekao: "Nema nanoenja niti
tetom."
174
174
- Sened hadisa je hasen, a biljee ga Ahmed i Ibn Made.
157
3. Propisi u vezi sa muevom zakletvom da sa enom imati
odnos
3.1. Ukoliko period na koji se mu zarekao da eni
prilaziti, tj. puna mjeseca i doista ne ena se obratiti sudu i
zatraiti: ili da sa njom irna odnos ili da je pusti, jer Uzvieni veli:
Jl1 0t.ibJ1 1;; 0!)(r "\' Jl1 l_,r.ij / ...i
ak.o se vrate 'enama - pa,' Allah zaista prata' i milostiv je; a
ako da se rastave - pa, Allah doista sve i zna. (El
Bekare, 226.-227 .)
U tom su smislu i Ibn Omerove, r.a., "Kada
mjeseca, se sve dok je ne pusti." ( Buharija)
3.2. Ukoliko mu ni nakon pritvaranja ne pusti enu, onda je
pustiti nadleni sudija i tako je osloboditi u koje je zapala.
3.3. Ukoliko je, pak, mu nakon pritvaranja pusti, sve zavisiti od
toga na koji ju je pustio. Ukoliko ju je pustio sa jednim talakom,
se da je to talaki-redi. Ukoliko je, pak, pusti talaki-bainom,
ona se smatrati definitivno razvedenorn i je vratiti bez
ponovnog braka.
3.4. ena putena na ovakav mora da joj
(iddet) za razvod (ta/ak) i nije joj dovoljan za
istibra (tj. jedan hajz), jer (iddet) ovdje nije samo radi toga da se
ustanovi da nije trudna (nego ima i druge ciljeve).
3.5. U da mu preko mjeseca, bez ikakve najave i
zaricanja, bude izbjegavao odravanja spolnog odnosa sa svojom enom,
se isto kao i onaj ko se zarekao sve dok ne pristane: ili da sa
enom nastavi odravati spolne odnose, ili da je pusti. Ovo svakako samo
u da to ena bude traila.
3.6. Ukoliko se mu zarekne da sa enom imati spolni odnos,
pa to prekri prije nego to vrijeme na koje se zarekao istekne, duan je
keffaret (iskup) za prekraj zakletve, jer je Allahov Poslanik
rekao: "Kada se na neto zakune, pa kasnije uvidi da je neko drugo
rjeenje bolje od toga, uradi ono to je bolje, a za zakletvu keffaret."
(Muttefekun alejhi)
158
O ODNOSIMA
V Prispodobljavanje ene sa nekom od svojih 11ajbliih srodnica
('l.ihar)
l. Definicija zihara
Zihar je kada neko svojoj eni kae: "Ti si meni (tj. zabranjena) kao
leda moje majke!"
2. Zabrana zihara
Zihar je strogo zabranjen, jer gaje Uzvieni Allah u Kur'anu nazvao
munker (ono to je runo i nevaljalo) a zur (ono to je lano i
neistinito), a ovo i jedno i drugo su strogo zabranjeni (haram). U tom
smislu su i Uzvienog:
0-- 0));i l Oni, zaista, govore rune i
neistinu. (El-Mudadele, 2.) ,
3. Odredbe u vezi sa ziharom:
3.1. islamskih smatra da se zihar ne odnosi samo
na poredenje ene sa majkom nego i sa svakom drugom bliskom
srodnicom koju je muu trajno zabranjeno (haram) oeniti, kao to su:
materina ili majka, sestra, tetka po ocu ili tetka po majci,
jer mu je sve njih trajno zabranjeno oeniti.
3.2. koji bude htio vratiti se eni kojoj je na ovakav
rekao da mu je ona haram, treba prethodno keffaret, jer u
Uzvienog stoji:
Ji 0-- 4) t:.! 0 0-- 0 J..JI) l Oni
koji enama vojim reknu da im nisu aopittene 'kao to im nisu
doputene majke njihove, a onda da s njim.a nastave
!Meti, duni su, prije nego to jedni druge dodirnu, jednog roba
osloboditi. (El-Mudadele, 3.)
3.3. Na osnovu gore citiranog ajeta, keffaret (otkup) za poredeoje
koe sa svojom majkom, mu mora izvriti prije nego to sa tako
potenom enom ponovo imadne spolni odnos ili predradnje vezane za
njega.
159
O ODNOSIMA
5. pog/avljt l
3.4. Ukoliko bi mu sa enom koju je prethodno uporedio sa
majkom, imao spolni odnos prije nego to bi se za to iskupio, bl
grijeh za koji se treba pokajati i zamoliti Allaha da mu ga oprosti, neka
(naknadno) keffaret i nema druge obaveze. U tom su smislu i
Poslanikove "Allah ti se smilovao, a ta te je na to 11avelo!
Nemoj joj se vie pribliavati sve dok ne uradi ono to ti je Allah
naredio!"
175
- koji mu je rekao: "Svoju sam enu
uporedio sa majkom, pa sam sa njom imao spolni odnos prije nego to
sam keffaret."
3.5. Keffaret za prijestup poredenja ene sa svojom majkom moe se
sa jednom od tri
roba muslimana,
uzastopnim postom od dva mjeseca i
nahranjivanjem ezdeset siromaha.
Medutjm, pri tome nije data slobodnog izbora izmedu
ove tri zbog je prelazak na drugu opravdan samo u
da se ispuni prva, a na u
da se ispune jedna od prethodne dvije. U tom su smjslu i
Uzvienog:
, , .; } If ; J J ,...,. , ,
tJ 0p Wl) "-! 0 0i Ji 0--
, ,; ,.,. ,; , , , ,
0
O' ,/O ' J t,; ' oi-J' O ' t ' f Ji: O ., t :::: ' OH ' J t , _ O '
o - i uu:>... ..J ..... .......::. t.>l o ' ..::;:,. .......,aJ o
-, , ! , - c..r - , Lr; ej--*"' i -, ;
.. . duni su, prije nego to jedni drugo dodirnu, da jednog roba
oslobode. To vam se - a Allah dobro zna ono to vi
radite. Onaj ko ne nade, duan je da dva mjeseca posti
uzastopice prije nego jedno drugo dodirne. A onaj ko ne moe,
duan je ,fezdeset siromaha nahraniti. (El-Mudadele, 3.-4.)
3.6. Post mora biti uzastopice, svejedno da li se radi o dva hidretska
mjeseca ili o ezdeset uzastopnih dana. Ukoliko bi se post bez kakva
opravdana razloga - recimo bolesti - prekinuo, on bi bio pokvaren i
morao bi se jer je u Uzvienog
0\Z ! ... dva mjeseca uzastopice. (El-Mudadele, 4.)
L
75
- Hadis bi.ljei Tirmizi i ocjenjuje ga kao sahih,
160
3.7. Ukoliko se radi o keffaretu nahranjivanjem ezdeset siromaha,
svakom od njih se mora dati ili po jedan mudd (mjerica) penice, ili po
dva mudda hurmi ili U suprotnom, keffaret ne bi bio valjan.
Vl- Razvod braka uz zakletvu i proklinja11je suprunika (el-li 'an)
l. Definicija razvoda braka uz zakletvu i proklinjanje suprunika
U ovu vrstu razvoda spada kada mu svoju enu optui za
preljubu "Vidio sam je da preljubu!" ili poricanjem da j e
njena od njega, pa takvu optubu protiv svoje ene pokrene
na sudu koji od njega zatrai da za svoju tvrdnju pribavi neoboriv
dokaz, tj. pravednih svjedoka koji da su
svojim vidjeli njegovu enu kako preljubu.
U da mu ne mogne to dokazati, sudija zatraiti da se i
mu i ena zakunu da govore istinu, pa se mu puta zakleti
"Zaklinjem se Allahom da sam je vidio da prelj ubu! " ili
"Zaklinjem se Allahom da ova (njena) nije od mene!"- a peti
put prizvati na sebe Allahovo prokletstvo ako lae. Zatim se, ukoliko
to ena prizna, nad njom izvriti kazna za preljubu.
Medutim, ukoliko to ena porekne, sudija i od nje zatraiti da se
zakune da govori istinu "Zaklinjem se Allahom da me nije vidio
da preljubu!" ili "Zaklinjem se Allahom da je ova od
njega!" - a peti put na sebe prizvati Allahovu srdbu ukoliko je njen mu
rekao istinu. Nakon toga sudija razvrgnuti njihov brak bez prava da se
vie ikada ponovo
2. Propisanost razvoda braka uz zakletvu i proklinjanje suprunika
Razvod braka uz zakletvu i proklinjanje suprunika
propisan je Uzvienog:
' 1" ". Jfl) , J , " , 11
6-. ; "''tf.\ tJ) jji ;:;
::". 0t5- ..iJ, eJ 0f ;:,J
,;; , "' , , , , , ... , , ,
,, , ... "', 11 f . , ... (
,JI Gb:JI)(A C:!'".J 'tf. f y i..WI
, ,, ... , , , ,
0-- 0t5- ..iJ,
,, ; , ,
161
A oni koji okrive svoje ene, a ne budu imali drugih svjedoka,
nego su samo oni svjedoci, svoje
zakletvom Allahom, i to puta da, zaista govore istinu, a
peti put da ga pogodi Allahovo prokletstvo, ako lae! A ona
kazne biti potedena, ako se puta Allahom zakune da on,
doista, lae, a peti put da je stigne Allahova srdba, ako on
govori istinu! (En-NOr, 6.-9.)
i vjerodostojnom predajom u kojoj stoji da je Poslanik insistirao
da se u takvom zakunu Uvejmir el-Ad1ani i njegova ena, kao i
Hilal b. Umejje i njegova ena, nakon je rekao: "Kada se suprunici
prokunu i j ednom rastave, vie se nikada ne mogu ponovo
sastati (tj.

3. Smisao braka na gore navedeni izmedu ostalog,
se ogleda i u
3.1. i ugleda drugova i zatite ugleda
muslimana.
3.2. Izbjegavanju izvrenja kazne nad muem koji optui svoju enu
za preljubu i kazne za preljubu nad enom.
3.3. muu da ne prizna dijete koje nije njegovo.
4. Propisi u vezi sa braka putem zakletve i proklinjanja
suprunika
(Da bi se braka putem zakletve i proklinjanja suprunika
moglo pristupiti, potrebno je povesti o
4.1. Da i mu i ena budu punoljetni, zreli i pametni, jer se Poslanikove
"Odgovornosti su tri osobe .... "
177
odnose na ludu i
maloljetnu osobu.
4.2. Da se u mueve optube ene za preljubu, mu zakune
da ju je svojim vidio, a da se u nepriznavanja da nije sa
njim trudna, zakune da sa njim ili nije imala spolni odnos, ili da ga
nije imala u vrijeme u kome j e dolo do njene kao to je,
176
- Prethodno je citiran.
177
162
recimo, kada ena rodi dijete prije nego se napuni est mjeseci od
njene udaje za mua. U suprotnom, nema proklinjanja jer proklinjanje
nije dozvoljeno samo na osnovu sumnje i optube, jer se u
Uzvienog kae:
' 1 $ #t " r$ M
J2JI 01 0-- l 1;.1 0<..i.JI 414l O vjernici, klonite
se mnogih neka su, zaista, grijeh
(El-Hudurat, 12.)
i jer je Allahov najstroije zabranio
se (Muttefekun alejhi)
Dakle, u sumnje na eninu preljubu, umjesto zakletve i
proklinjanja, muu je bolje samo je pustiti i tako se rasteretiti
briga i tereta grie savjesti.
4.3. Da se postupak zakletve i proklinjanja suprunika provede
javno pred sudijom i grupom vjernika i to onako kako se propisuje
gore citiranim ajetirna.
4.4. Da prije postupka zakletve i proklinjanja, sudija
posavjetuje suprunike na svu ozbiljnost toga tako da upozna mua
sa Poslanikovim "Svakome koji u svoje
dijete, porekne i odbije priznati da je njegovo, Allah (na Sudnjem
danu) uskratiti da Njega vidi i javno ga pred svima
predanjim i potonjim generacijama- osramotiti."
178
A enu sa njegovim ''Nijedna se ena koja drugome
podvali tude dijete, nema dobn1 kod Allaha nadati. Takvu On
nikada uvesti u Dennet."
179
4.5. Da se, kada se rastave, vie nikada ne mognu sastati (tj. ponovo
stupiti u brak), jer je Allahov Poslanik rekao: "Kada se suprunici
prokunu i jednom rastave, vie se nikada ne mogu ponovo
sastati (ti.

4.6. Dijete mu ospori zakletvom da nije njegovo,
nema pravo na muevo nasljedstvo niti izdravanje. Isto tako, mu nema
us - Radis biljee Ebu Davud, Nesai i Ibn Made. Ibn Hibban ga ocjenjuje kao sa h ih.
179
180
- Ovo je dio hadisa spomenutog prije njega.
163
pravo u nasljedstvu takvog djeteta. Medutim, iz predostronosti treba ga
tretirati kao dijete te mu davati zekat, ispotovat se zabrana
enidbe i udaje izmedu tog djeteta i ostale njegove djece, njih
nema kisasa i jedan drugom ne mogu biti svjedok.
Tako dijete pripada majci i njih dvoje jedno drugo mogu
jer je Allahov Poslanik presudio da dijete ovako
razvedenih roditelja pripada majci "i da ono nasljeduje svoju majku, a
ona njega."
181
4.7. Ukoliko mu kasnije prizna da se lano zakleo, dijete se
njemu.
VII - Propisana vremena za (iddeti)
l. Definicija iddeta
Iddet je odredeni broj dana koje ena mora da nakon
to se rastavi od mua. U tom periodu ena se ne moe ni udati niti
isprositi za drugog
2. Propisanost iddeta
Svaka ena koju mu pusti ili on umre pa iza njega ostane kao
udovica, mora da joj propisano vrijeme za (iddet),
j er Uzvieni veli:
ifili il) l Rasputenice neka tri
pranja! (EI-Bekare, 228.)
f
, ... , f "' ""' J , - - ..,
, , Jot. .. ""Af., f ""' ::;... ."". ''1"' , J'""'"("! .... '"'' , :tl' /Z
(fA!?-""' JJ r c.lyJ_p.. J ene
su duzne eetiri mjeseca i deset dantl poslije smrti svojih
mueva. (EI-Bekare, 234.)
Jedini izuzetak od ovog pravila je ena koja bude putena prije nego to
do valjanog osamljivanja. Za razliku od prethodnih
181
- Predaju u svome Musnedu biljei Ahmed. lako u njenom senedu ima nekib
spornih momenata, islamskih se zalae za njenu
primjenu.
164
poglavlje O ODNOSIMA
Cila ne mora nikakav iddet, niti joj se duno dati dar (sad ak).
Umjesto toga njoj pripadaju darovi i lijepa otpremnina (mut a),
1
R
2
kao to
stop u Uzvienog:
182
Medu islamskim nema jednoglasoog stava o tome kome sve
pripadaju ovakvi darovi i otpremnina: da li svakoj ili samo nekim rasputenicama
i da li je to obaveza ili samo gest dobre volje (mendub). Izgleda da j e
najispravnije i najprihvalljivije ono miljenje po kome su darovi i otpremnina
putanoj eni obaveza (vadlib)- a Allah. opet, najbolje zna- i to onoj eni koja je
putana prije nego se mu sa njom osamio valjanim osamljivanjem i
dar prethodno nije bio definiran. U tom smislu sc jasno govori u
Uzvienog:
i:a.J 1;..;; ji;;;_:; :u, u
, .ft) ,
Nije ''a.f grijeh ako tene pustite prije nego !to u odnos s njima stupite, ili prije nego
to im dar odredite. l velikoduno ilr darujte darom, zakonom propisanim:
prema svom stanju, a siromah prema svom; to je duJlost w one koji tele
dobro djelo da (EI-Bekare, 236.)
' .... .. ... l ' .. a ,., , , " es
W J._,_:...; .JI .;..S i
.. ' ' ' '
O vjernici, kada se vjernicama oe11ite, a onda ih, prije stupanja u odnos,
pllStite, one nisu dune odredeno vrijeme koje vi brojati, ih dantjte i
lijepo ilr otpremite. (EI-Ahzab, 49.)
to se ostalih vrsta putenica, njima je dati darove i lijepo ih otpremiti mendub,
jer se tako razumije iz Uzvienog koje o puteoicama govore:
J J:;:i4 t_S l Raspu.ftenicama pripada pristojno otpremnina,
dulJrost je da iln to daju o11i 1wji se Allaha boje! (El- Beka re, 241.)
To da su putenicama s kojima se njihovi muevi nisu osamili valjanom
osamom, niti su prethodno definirali visi nu dara, njihovi muevi
duni dati darove i lijepo ih otpremiti, jer im, da nemaju darova,
nita drugo i ne pripada.
Onima koje su sc sa svojim muevima valjano osamile, pripada dar u
punom iznosu a polovina ako do osame nije dolo, a dar je bio odreden.
Prema tome, ovima, za razliku od prvih, njihovi muevi nisu duni dati poklone
(mut'tt) da imaju pravo na darove, to nije sa prvima.
Pored ovoga, islamski se ne slau ni oko visine njihovih darova i
Olpremnine. Nama se - a Allah, opet, najbolje zna - da je tu najprihvatljivije i
najispravnije miljenje imama Malika 1\oji smatra da tu nema striktno odredene
granice i da se pod tim misli na opremu u i izdravanje svako prema svojoj
bogat prema svome bogatstvu, a siromah prema svojim skromnim
kao to uostalom i stoji u Uzvienog:
.JJ;:.i4 ft:j1 j.j j.J.;} l . .. i velikodllno ilr darujte
ilarom, Wkonom propisanim: imucan prenw svome stGIIju, a siromah prema svo111l (EI
Bekare, 236.)
165
l , , "" # , , -, " , tl- u
w;;;_:.1 .Ji 1_;.1 ::r.:il1
0-- #
... .; , ... ,
O vjernici, kada se vjemicama oenite, a onda ih, prije stupanja u
odnos, pustite, one nisu dune odredeno vrijeme koje
vi brojati, ih darujte i lijepo ih otpremite. (El-Ahzab, 49.)
3. Smisao iddeta se, izmedu ostalog, ogleda u
3.1. Davanju muu prilike da se predomisli i vrati putenu enu bez
izlaganja velikim trokovima, svakako pod uvjetom da ju je pustio tako
da je ima pravo vratiti (talaki-red'i).
3.2. da je enina materica prazna da nije trudna),
kako bi se izbjeglo mijeanje srodstva i
3.3. eninom u tjeenju mueve porodice i aljenju za njim,
u da se radi o iddetu nakon mueve smrti.
4. Vrste iddeta
4.1. lddet rasputenice koja jo uvijek dobija pranje je u
trajanju od tri pranja, kao to stoji u Uzvienog:
;;.a:?. 6:i1) l Rasputenice neka tri
prarlja! (El-Bekare, 228.)
To da, kada ena bude putena (tj. poslije
pranja i kupanja) treba da dobije hajz pa da prestane i okupa se,
pa jo jednom da dobije haj z pa da prestane i okupa se, te jo jednom da
dobije hajz pa da prestane i okupa se, jer tek tada, sa zadnjim prestankom
hajza i kupanjem, njen iddet. Ovo je jedan od
iddeta.
Po drugom pak po kom se pod "kur"'
podrazumijevaju periodi ne bajza - a takvo miljenje zastupa
islamskih - enin iddet automatski prestaje sa njenim
dobijanjem bajza.
Ovdje treba napomenuti da se, ukoliko bi ena bila putena u toku
bajza, taj hajz ne ubraja u (iddet). Navedeni propisi vae za enu
koja je slobodna.
166
to se, pak, robinje, njen iddet je dva pranja, jer je
Allahov Poslanik rekao: "Robinja je (definitivno) razvedena sa dva
putanja (talaka), a njen je iddet dva pranja."t MJ
4.2. lddet putenice koja zbog starosti ili nepunoljetnosti ne dobija
pranje je tri mjeseca, kao to stoji u Uzvienog:
A one ene vae koje su nadu u pranje izgubile i one
koje ga nisu ni dobile, one trebaju tri mjeseca. (Et-TaJfik, 4.)
Treba napomenuti da se ovo odnosi na slobodnu ena, dok je iddet
za robinje samo dva mjeseca.
4.3. Jddet putenice u trudnom stanju traje sve dok ne rodi dijete i tu
nema nikakve razlike da li se radi o slobodnoj eni ili robinji. U tom su
smislu i Uzvienog:
JG.DI Qu:,f:, l Trudne ene sve dok n.e
rode. (Et-TaHik, 4.) ,
4.4. Iddet putenice koja dobija hajz, ali ga je iz nekog, svejedno
poznatog ili nepoznatog razloga, prestala dobijati, trajat u
zavisnosti od razloga prestanka bajza, i to kako slijedi:
- Ukoliko je do prekida bajza dolo usljed nekog poznatog
razloga, recimo bolesti ili dojenja, sve dok ponovo ne dobije
hajz i na osnovu bajza sprovesti (iddet), makar to i dugo
potrajalo.
- Ukoliko je, pak, do prekida bajza dolo iz nepoznatog razloga,
godinu dana, i to devet mjeseci koliko traje i plus tri
mjeseca koliko traje iddet. Ovo, ukoliko se radi o slobodnoj eni.
Ukoliko se, pak, radi o robinji, onda jedanaest mjeseci (devet
183
- Predaju biljei Darekutni. islamskih smatra da je navedena
predaja daif. Neki su rekli da je ova 1Jiedaja mevkuf. iz prvih
generacija i generacije imama smatraju da po njoj treba postupati. Sljedbenici
zahirijske pravne kole, pak, smattaju da po pitanju razvoda braka i iddeta nema
nikakve razlike izmedu slobodne ene i robinje, nili slobodna i roba.
167
mjeseci koliko traje i dva mjeseca koliko je za robinju odreden
iddet). Ovo, na osnovu Omer b. Hattabove presude u prisustvu ensarija i
muhadira koju niko nije osporio.
1114
4.5. Iddet poslije smrti mua slobodne ene je mjeseca i deset
dana, a robinje dva mjeseca i pet dana, jer se u Uzvienog
kae:
G,.1)jf 0 l ene
su duzne tetiri mjeseca i deset dana poslije smrti svojih
mueva. (EI-Bekare, 234.)
4.6. ena kod koje stalno curi krv (mustehada) . Ukoliko je u stanju
raspoznati koj a joj je krv od bajza, a koja nije ili koja ima hajz u
ciklusima koje je u stanju raspoznati, svoj iddet po
pranjima.
Medutim, ukoliko ena nije u stanju raspoznati koja joj je krv od
bajza, a koja nije i koja nema redovne cikluse bajza, kao to je kod
mubtedie (one koja tek dobije hajz), da joj je iddet tri mjeseca
kao to ga i ena koja je prestala dobijati haj z ili ga jo nikako nije
ni dobila. Ovakvo miljenje se temelji na analogiji po drugim pitanjima
vezanim za namaz mustehade.
4.7. ena nestalog i odsutnog mua za koga se nita ne zna, ni da Ii
je iv ili mrtav, duna je svoga mua godine od njegova
nestanka i nakon toga (iddet) nakon smrti mua, tj. jo
mjeseca i deset dana.
185
5. Preklapanje jedne vrste iddeta sa drugom
Moe se desiti da se jedna vrsta iddeta preklopi sa drugom. To se
deava u
1114
-Autor djela El-Mugni navedenu predaju pripisuje Ibn Munziru.
185
- Ukoliko bi se desilo da sc ena odsutnog moa nakon isteklog iddeta prcuda za
drugog i da se nakon toga pojavi n}en prvi mu, ona sc, ukoliko moe ponovo
vratiti prvom muu. Ukoliko je sa drugim konzumirala brak treba da
propisano vrijeme i ddeta za talak, a bez iddeta, ukoUko nije. Ukoliko je prvi
mu prepusti drugome, ovaj ne mora ponovo obavljati U da je prvi
mu prepusti drugom, ovaj drugi mu je duan nadoknaditi visinu dara koji
joj je dao, s tim to ovaj drugi ima pravo zatraiti od ene da to bude na njen
Tako su u konkretnom presudili Osman i Alija, r.a.
168
5.1. U da mu ene putene talakom sa pravom povratka (talaki
redz) umre dok je ona jo u uldetu, bila bi duna da joj i iddet
IX>Slije mueve smrti u trajanju od mjeseca i deset dana, to
oo dana mueve smrti. Ovo zato to se ena putena sa talaki-redi jo
uvijek smatra suprugom, za razliku od ene putene sa talaki-bain koja se
smatra razvedenom i to prva ima pravo naslijediti mua, a druga nema.
5.2. U da putena ena u periodu ddeta dobije samo jedno ili
dva pranja (hajza) i da joj poslije toga pranja prestanu,
wnjesto iddeta od tri pranja, iddet od tri mjeseca.
5.3. U da putena premJada ena koja do tada nikako nije
dobijala pranja ili starija ena kod koje su bila prestala, u periodu
iddeta po mjesecima, recimo poslije mjesec ili dva mjeseca
primijeti krv od dobijenog pranja (hajza), umjesto
itldeta po mjesecima, na po pranjima. Ovo,
ukoliko iddeta po mjesecima nije isteklo. Ukoliko je pak isteklo,
onda se to uzimati u obzir i se da joj je iddet proao.
5.4. U da putena ena iddet po mjesecima ili
po pranjima, pa se u ispostavi da je trudna,
duna sve dok se ne porodi, jer je tako propisano
Uzvienog:
0f JL:;..DI l Trudne ene sve dok ne
rode. (Et-Talak, 4.) '
Dvije napomene:
*U vezi sa neprilaenjem eni (el-istibra)
Ko u posjed robinje koja je prije njega, na bilo koji nacm,
mogla imati spolni odnos sa nekim drugim, ne smije sa njom imati odnos
sve dok se ne utvrdi da nije trudna i to tako dok:
- ako dobija pranje, ne dobije pranje,
- ako je trudna, dok se ne porodi, a
- ako zbog maloljetnitva ili starosti ne dobija pranje,
dok se ne ustanovi da sigurno nije trudna.
186
lli6 - U nae vrijeme sigurne metode za utvrdivanje se takoder mogu
koristili. (Op. prev.)
169
U tom su smislu i Poslanikove "S trudnicom se ne smije
imati odnos sve dok ne rodi, niti sa netrudnicom dok ne dobije
pranje."'
87
Isto tako, ne smije se imati spolni odnos ni sa slobodnom enom
koja se razvela silom zakona poto se iz neznanja (grekom) udala za
osobu za koju se nije smjela udati, ili ju je neko silovao iH je
blud, sve dok se ne
da dobije tri pranja, ukoliko ih dobija,
da tri mjeseca, ukoliko ne dobija pranja i
dok ne rodi, ukoliko je trudna.
U tom su smislu i
"Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka svojom vodom ne zaljeva
tude dijete!"
188
"Ne zaljevaj svojom vodom. ono to je drugi

* U vezi sa aljenjem poslije mueve smrti (el-ihdad)
EL-ihdad je izbjegavanje ene u iddetu poslije mueve smrti svega
to panju na nju ili izaziva elju za spolnim odnosom sa njom. U
to spada njeno izbjegavanje noenja nakita, svile, dotjerivanja,
mirisa i sl.
Dakle, ena u iddetu poslije mueve smrtt Je duna izbjegavati
lijepe i kne, surme i nakita. U tom su smislu
i Poslanikove "eni koja vjeruje u Allaha i Sudnji dan nije
dozvoljeno aliti ni za kim due od tri dana, osim za svojim muem za
kojim je to duna mjeseca i deset dana." (Muttefekun alejhi)
U tom smislu su i Ummi Atijjine, r.a., "Zabranjivano nam je da
alimo za umrlim preko tri dana, osim poslij e mueve smrti za kim smo
bile dune aliti mjeseca i deset dana. U tom periodu nismo stavljale
surmu niti obojenu osim prugastih jemenskih
187
- Predaju sa hasen scnedom biljei Ebu Davud. Rakim je ocjenjuje kao sahih.
188
- Had is biljei Tirmi1..i. rbn Hibban ga ocjenjuje kao sahih.
189
- Hadis sa dobrim senedom biljei Hakim. Njegova sc osnova moe i u
verziji koju biljei Nesai.
170
ena u iddetu poslije mueve smrti, takoder treba paziti da ne
izlazi iz svoje a u da radi kakve nude treba paziti
da ne van u kojoj ivi, a u kojoj je ona bila kada j e umro
njen mu. Ovo zato to je Allahov Poslanik eni koja ga je upitala
kako bi bilo da se poslije smrti svoga mua preseli u svojih
roditelja, rekao: "Ostani u u kojoj te je zatekla mueva smrt, dok
ne istekne odredeni rok (tj. iddet)!"
190
- pa je ostala u njoj mjeseca
i deset dana.
VIII- O izdravanju (en-nefekat)
l. Definicija izdravanja
Pod izdravanjem se podrazumijeva snosenJe trokova ishrane,
odijevanja i stanovanja onoga kome se ono prua u vidu obaveze i
dunosti.
2. Ko je koga duan izdravati?
osobe su dune izdravati est kategorija:
2.1. Mu svoju enu, bez obzira da li se radi o eni sa kojom je u
braku ili eni koju je pustio talakom sa pravom povratka (talaki- redi)
sve dok joj ne istekne propisano vrijeme (iddet). U tom su smislu
i Poslanikove "Vi ste prema njima (tj. enama) duni lijepo
postupati i osigurati im pristojnu i ishranu.''
191
2.2. Mu putenu enu bez prava povratka (talaki-bain) ako
idder zbog dok se ne porodi. U tom su smislu i
Uzvienog:
.;_,U) 0--5- 0!) l Ako su trudne,
dajte im izdravanje sve dok se ne porode. (Et-Talak, 6.)
2.3. Dijete svoje roditelje, j er je Uzvieni rekao:
l ... i roditeljima (El-Bekare, 83.)
, " , ,
190
-Hadis je sahih i biljei ga Tirmizi.
191
- Hadis biljei Tirmizi i ocjenjuje ga kao sahi h.
171
O ODNOSIMA 5. pogla1ljt l
i jer je Allahov upitan: "Ko je da prema
njemu odgovorio: "Tvoja majka (ponovivi tri puta),
a zatim tvoj otac." (Muttefekun alejhi)
2.4. Otac svoju malodobnu djecu, jer je Uzvieni rekao:
Jji 1))) ;..5'1) Lf:j l .. .a njihov imetak za
njihovu ishranu i odijevanje tioite; i prijatne im govorite.
(En-Nisa' , 5.)
i jer je Allahov rekao: " ... a dijete -Nahrani me!
Kome me ostavlja?"
192
2.5. Gospodar svoga slugu, jer je Allahov Poslanik rekao: "Rob
ima pravo na pristojnu ishranu i odijevanje, i da se ne sa
poslom koji ne moe podnijeti." (Muslim)
2.6. Vlasnik svoje ivotinje, jer je Allahov rekao: "Jedna
ena je u dehennemskoj vatri zbog koju je zatvorila tako da je
uginula od gladi, jer je nije ni nahranila niti pustila da se hrani kukcima i
gmizavcima po zemlji."'
93
3. Visina i kvalitet sredstava obaveznog izdravanja
Nema neslaganja o tome da se pod izdravanjem podrazumijevaju
kvalitetna ishrana i dovoljni za odvijanje normalnog ivota,
za zatitu od i te stan sa komforom za
stanovanje i odmor. Neslaganja, pak, ima po pitanju obima i kvaliteta
sredstava za izdravanje. To je i razumljivo, jer se obim i kvalitet
sredstava za izdravanje razlikuju od do Ukratko, to
zavisi od svakog od izdravatelja; bogatog prema svom
bogatstvu i siromaha prema njegovim te u zavisnosti od
sredine; gradske ili seoske itd. U svakom miljenje o tome
najbolje je prepustiti sudiji-muslimanu koji odrediti visinu i kvalitet
sredstava za izdravanje prema sredini, i
stanju muslimana u mjestu u kome ivi.
192
- Dugi hadis sa sahih sencdom biljee Ahmed i Darekutni.
193
- Hadis biljee sabib-zbirke.
172
lS. poglavlje O ODNOSIMA
4. Kada sa izdravatelja spada obaveza izdravanja?
Obaveza izdravanja spada u
4.1. Mu nije duan izdravati enu koja mu je nepokorna (na.fiz) i koja
mu nije da sa njom ima spolni odnos. Ovo zato to je njeno
izdravanje neka vrsta mueve protunaknade za odravanje spolnog odnosa
sanjom. Dakle, kad god mu to ona gubi pravo na izdravanje.
4.2. Mu nije duan izdravati ni putenu enu (talaki-redi) od
onog momenta kada joj istekne propisano vrijeme za (iddet), jer
sa istekom iddeta ona postaje definitivno razvedena (hain).
4.3. Mu nije duan izdravati ni putenu trudnu enu od onog
momenta kada se porodi. Medutim, ukoliko mu ona doji dijete, duan joj
je dati pristojnu nagradu za dojenje, jer Uzvieni veli:
' , , .J ' , , l ' , ' ' f '
J 'Jr-i') l ... a ako vam djecu
'onda im dajte zasluenu nagradu sporazumjevi se
medusobno na lijep (Et-Talak, 6.)
4.4. Dijete nije duno izdravati svoje roditelje ukoliko su oni
da im djetetovo izdravanje nije potrebno, ili ako je dijete
siromano da ih sa svoje strane ne moe izdrav.ati, poto mu nita ne
u odnosu na njegove dnevne potrebe, jer Allah nikoga ne
zaduuje sa onim to mu nije dao.
4.5. Roditelji nisu duni izdravati muku djecu od momenta kada
postanu punoljetna, niti ensku od momenta udaje. Izuzetak je
kada je dijete bolesno ili nenormalno. Tada obaveza roditeljeva
izdravanja takvog djeteta ostaje i nakon to ono postane punoljetno.
Dvije napomene:
*Musliman je duan paziti na svoju rodbinu i sa i sa
strane. U da nekome od njih zatreba kakva u izdravanju;
bilo da se radi o ishrani, odijevanju, stanu i sl., dunost mu je, ukoliko
moe i to u granicama svojih tu pruiti, s tim da
od onih koji su najb1ii, jer je Allahov rekao: "Najbolja
ruka je ona gornja, tj. ona koja daje. Zato od onoga ko ti je najblii:
majke, pa oca, pa sestre, pa brata, pa onda redom ko ti je najblii."
194

-Hadis biljee Nesai i Oarckutni. Darekutni ga ocjenjuje kao sabih.
173
* Ukoliko vlasnik ivotinje, ivotinju vie ne bude mogao izdravati
i hraniti, duan ju je prodati, pustiti da se sama snalazi ili zaklati, jer ju je
zabranjeno (haram) patiti i gladu, i jer je Allahov Poslanik
rekao: "Jedna ena je u dehennemskoj vatri zbog koju je
zatvorila tako da je uginula od gladi, jer je nije ni nahranila niti pustila da
se hrani kukcima i gmizavcima po zemlji."'
95
IX - Odgoj djece (!zadane)
l. Definicija odgajanja
Pod odgajanjem djece (hadane) misli se na vodenje brige o
njihovom tjelesnom i duevnom odgajanju sve dok ne postanu
punoljetna.
2. Propisanost odgajanja djece
Odgajanje maloljetne djece i vodenje brige o njihova tijela,
razuma i vjere je dunost.
3. je dunost odgajanje djece?
Odgajanje maloljetne djece je dunost njihovih roditelja. U
da djeca izgube roditelje, brigu o njihovom odgajanju duni su preuzeti
najblii srodnici, a u da ih nema, tu dunost je na sebe duna
preuzeti vlast ili grupa muslimana.
4. Ko ima najvie pravo na odgajanje djeteta?
Ukoliko do rastave djetetovih bilo rnuzev1m
putanjem ene ili njegovom - pod uvjetom da se ne preuda- u
preuzimanju djetetova odgajanja nema niko od njegove majke. U
tom su smislu i Poslanikove ;i jednoj eni koja se poalila
da joj je u takvoj situacij i otrgnuto dijete: ''Ti si mu ukoliko se
ne preuda."'
96
195
- Hadis biljee sahih zbirke.
196
- Predaju biljee Ahmed i Ebu Davud. H akim je ocjenjuje kao sahih.
174
Ukoliko dijete nema majke, njegovo odgajanje preuzeti njena
majka (nena po majci), a ukoliko nema ni nje, onda sestra (tetka
po majci). Ovo zato to se majka smatra majkom, a
sestra je na stepenu majke. U tom su smislu i Poslanikove
'1'et.ka po majci je na stepenu majke." (Muttefekun alejhi)
U da nema njih, djetetovo odgajanje preuzeti majka
(nena po ocu), zatim sestra a ako nema nje, onda sestra (tetka po ocu),
aako ni nje nema, onda U da nema nikoga od navedenih
enskih osoba, odgajanje djeteta preuzeti otac, a ako ni njega nema, onda
aako ni njega nema onda brat, a ako ni njega nema, onda a ako ni
njega nema onda njegov amida, a ako ni njega nema, onda najblii srodnici.
Pri ovome treba voditi da je brat i po ocu i po majci od onoga
samo po ocu, kao i daje sestra i po majci i po ocu od one samo po ocu.
5. Kada se gubi pravo na odgajanje djeteta?
da je cilj odgajanja djeteta prvenstveno j razvijanje
njegovih i duhovnih sposobnosti, pravo na odgajanje gubi svaka ona
osoba koja nije .sposobna pruiti valjan odgoj djeteta i ono to se
pod odgajanjem podrazumijeva. Zato i djetetova majka gubi pravo na
njegovo odgajanje u da se preuda za nekoga ko nije bliski djetetov
U tom su smislu i gore citirane " ... ukoliko se
ne preuda",
197
poto sa njenom udajom za nekoga ko nije djetetu,
se moe ostvariti puna njega djetetu i njegova adekvatna zatita.
Pravo na odgajanje gubi i svaka druga odgajateljica u

a) ukoliko je luda ili senil na,
b) ukolikojeoboljela kakvom zaraznom kao to je, recimo, lepra,
e) ukoliko je maloljetna i nerazborita,
d) ukoliko nije u stanju valjano dijete i kod njega razvijati
tjelesne i duhovne sposobnosti niti u njemu za
vjersko-moralne vrijednosti i
e) ukoliko je inovjerka, jer postoji opravdana bojazan da bi mogla
negativno utjecati na djetetovu vjeru i
197
-Predaju biljee Ahmed i Ebu Davud. Hak:irn je ocjenjuje kao sahih.
175
6. Duina trajanja odgajanja djeteta
Odgajanje mukog djeteta je obavezno sve dok ne postane
punoljetno, a enskog sve dok se ne uda i njen mu se sa njom osami
valjanom osamom. Medutim, ukoliko je odgajateljica djetetova
majka koja je razvedena od njegova oca i ukoliko se radi o ensku
djetetu, njegovo odgajanje kod majke traje sedam godina. Nakon toga
se na daljnje odgajanje predati ocu, jer je on od svih drugih da
se o njoj brine nakon sedme godine.
Ukoliko se, pak, radi o muku djetetu, njemu se, kada napuni
sedam godina, pustiti da samo odabere kod koga nastaviti dalje
odgajanje; kod majke ili kod oca. Ukoliko se ne bude mogao sam
o tome se sporazumjeti njegovi roditelji, a ako se ne mognu
sporazumjeti , onda to rijeiti bacanjem kocke.
7. Izdravanje djeteta i nagrada odgajateljice
Otac djeteta duan je prema svojim osigurati
izdravanje djeteta koje se odgaja i nagradu odgajateljici. Ovo
zato to je odgajateljica kao i dojilja, a dojilji pripada nagrada za dojenje,
kao to stoji u Uzvienog: ...a ako vam
djecu doje, onda im dajte zasluenu nagradu! (Et-Tallik, 6)
Izuzetak je kada odgajateljica dobrovoljno pristane da odgaja
dijete. U tom joj se ne mora nita platiti.
Obim i kvalitet sredstava za izdravanje djeteta koje se odgaja, kao i
nagrada odgajateljice odreduju se prema djetetova oca,
kao to stoji u Uzvienog:
J1 t:.. joj;
, , , ,
Neka prema bogatstvu svome troi, a onaj koji je u
oskudici -prema tome koliko mu je Allah dao, jer Allah nikoga
ne zaduuje vie nego to muje dao. (Et-TaHlk, 7.)
8. djeteta koje se odgaja za koga da se za oca
ili majku
Kada dijete napuni sedam godina, mu se da
slobodno izabere za koga se oca ili majku. Ukoliko se
176
lS. pnglavije O ODNOSIMA
za majku, kod nje boraviti preko a kod oca preko dana. Ukoliko
se, pak, za oca, kod njega biti i preko i preko dana. To to
Je da dijete preko dana bude sa ocem razlog treba trai ti u tome to
po dijete bolje, s obzirom na potrebu da ga otac odgaja i
lto majka, uglavnom, ne
U da dijete odabere oca, treba voditi da mu se ne
brani da i odlazi kod svoje majke kad god je to jer je
panja prema majci dunost, a nepokornost teki grijeh.
9. Putovanje sa djetetom
Ukoliko jedan od roditelja bude htio putovati iz mjesta u kome
Slanuju, s namjerom da se ponovo vrati, dijete ostati sa onim roditeljem
koji ostaje kod U pak, da se ne misli ponovo u to
mjesto, nego se namjerava nastaniti u drugom, treba vidjeti sa kojim je
roditeljem djetetu bolje ostati; sa onim koji ostaje u stalnom mjestu
boravka ili sa onim koji se preseljava u drugo mjesto. Prema tome, gdje
bude bolje za dijete tu i biti jer je cilj ostvarivanje dobrobiti djeteta.
lO. Dijete je emanet u rukama svoga odgajatelja
Onaj ko odgaja dijete mora znati da je to emanet u njegovim rukama
i da ga kao takvog mora paziti i Ukoliko odgajateljica osjeti da
povjereno joj dUete na odgoj nije u stanju odgojiti kako treba, ili da ga
nije kadra valjano paziti i duna je emanet vratiti i povjeriti ga
oekome ko to biti u stanju. Posebno treba voditi da nagrada
koju odgajateljica djeteta uzima od njegova oca ne bude njen cilj i glavni
razlog to ga odgaja, pa da zbog toga po svaku cijenu insistira da dijete
ostane na odgajanju kod nje.
Otuda su djetetov otac ili tutor duni stalno voditi
otome kod koga je njegovo odgajanje najbolje po dijete i kod koga se
njegove tjelesne i duhovne sposobnosti, uz moralne vrline i naklonjenost
vjeri, najbolje njegovati i razvijati. Sve ostalo, u poredenju sa ovim, je
manje vano. Ovo tim prije to su njega, odgoj djeteta i njegovo
osnovni cilj koji je Zakonodavac propisao.
* * *
177
O ODNOSIMA
VII - O nasljednom pravu i njegovim
propisima
l - Propisanost
Nasljedno pravo muslimana je regulirano Kur'anom i Sunnetom i
kao takvog muslimani su se duni pridravati.
Uzvieni Allah veli:
c:>l:l.J\)1 0;)U1) 01::U1) JG:. }J
.. .. , ..
Mu,fkarcima pripada dio onoga ostave roditelji i a i
enama dio onoga to ostave roditelji i bilo toga malo
ili mnogo. odredeni dio. (En-Nisa. 7.)
Ja;_ j:W rs t) ;Jj, _,; l Allah vam nareduje
aa od djece vae - mu.fkom pripadne toliko koliko d1Uema
enskima. (En-Nisa', 1 1 . )
Allahov j e rekao:
"Dajte (iz zaostavtine umrlog) alikvotne dijelove onima kojima (po
Kur'anu) pripadaju, a ono to nakon te podjele pretekne pripada onim
mukim osobama koje su po krvnom srodstvu ostavitelju najblie."
(Muttefekun alejhi)
"Allah je svakome dao njegovo pravo. Zato nema oporuke
nasljedniku."
198
198
- Hadi s biljei Ebu Davud i ostali autori sunen-zbirki.
178
ll Uvjeti, smetnje i pretpostavke za nasljedivanje
a) Razlozi za
Niko nikoga nema pravo naslijediti ukoliko ne ispunjava jedan od
tri razloga:
l. Krvno srodstvo tj. da nasljednik bude u nekom krvnom srodstvu
sa onim koga nasljeduje: otac, sin, brat, amida ili jer je
Uzvieni rekao:
, .,. .. 'l J
j ;)Ul) 01:U1)l1 L:... J tY, G;;,. j>J) l Mi smo odredili
nasljedn[ke svemu onome to ostave roditelji i rodaci. (En
Nisa', 33.)
2. Pravno valjani enidbeni odnos (nikah sahih) tj. pravno valjani
ugovor sa enom, pa makar on bio i bez odranog
sastanka sa enom, j er je Uzvieni rekao:
' t J ...
!l]' t:. (.--<J) l A vama pripada polovina onoga to
ostave ene vae ... (En-Nisa'. 12.)
Ovdje treba naglasiti da suprunici jedno drugo i u
mueva putanja ene sa pravom povratka (talaki-redi), ili
razvoda (bain) ukoliko ju je pustio u bolesti u kojoj je umro.
3. razlog je tzv. vela pod se podrazumijeva pravo
nasljedstva na imovinu roba. Sastoji se u tome da, kada
neko oslobodi roba ili robinju, od ovoga zadobije vjernost i odanost
(vela), tako da, kada rob ili robinja umru ne ostavivi iza sebe nikoga
drugog ko bi ih mogao naslijediti, onaj ko ih je oslobodio bude
da ih naslijedi. U tom su smislu i Poslanikove "Pravo
nasljedstva na imovinu roba pripada onome ko ga je
oslobodio." (Muttefekun alejhi)
b) Zabrane i smetnje za
Moe se desiti da neko ispunjava neki od gore navedenih uvjeta po
kome bi nekoga mogao naslijediti, ali to ne moe ostvariti ukoliko
postoji neka od smetnji za
179
U takve smetnje spada:
l. Nevjerstvo (kufr), jer ni najblii srodnik-nevjernik ne moe
naslijediti muslimana i obrnuto, musliman ne moe naslijediti rodaka
nevjemika. U tom su smislu i "Nevjernik ne moe
naslijediti muslimana, niti musliman nevjernika." (Muttefekun alejhi)
2. Ubojstvo (kat{), jer ubici - po kazni za zlodjelo nije
dozvoljeno da naslijedi ubijenog, ukoliko je njegovo ubistvo bilo
namjerno. U tom su smislu i Poslanikove "Ubici ne pripada
nita od zaostavtine ubijenog."
199
3. Ropstvo (rikk), jer rob ne moe ni naslijediti ni biti naslijeden,
svejedno da li je njegovo ropstvo potpuno ili kao to su,
recimo: rob, rob koji je sklopio ugovor sa
vlasnikom da svoj otkup, robinja koja je od svoga vlasnika rodila
dijete te po sili zakona biti slobodna kada njen vlasnik umre, jer svi oni
jo uvijek imaju status roba itd. Medutim, neki islamski iz ovoga
izuzimaju roba, pa kau: "Moe i biti
u mjeri u kojoj je slobodan." Ovo svoje miljenje oni temeljena
predaji koja se prenosi preko Ibn Abbasa, r.a., u kojoj stoji da je Allahov
Poslanik ;i u vezi sa robom rekao: "Moe
i biti u onoj mjeri u kojoj je osloboden."
200
4. Blud (zina), jer dijete ne nasljeduje svoga oca, niti otac
iz takvog odnosa dijete. Tako dijete nasljeduje svoju majku
i majka njega, jer je Allahov rekao: "Dijete pripada onome na
je postelji a bludniku pripada kamen." (Muttefekun alejhi)
5. Dijete iz razvrgnutog braka u kome su se suprunici
zakleli i prizvali prokletstvo (li 'an); otac da dijete nije njegovo, a
majka da jeste, po analogiji propisa o djetetu, ne moe
naslijediti svoga oca niti otac njega.
6. Ne pokazivanje znakova ivota (adem istihla{), jer dijete koje se
rodi mrtvo i prilikom rodenja ne nema pravo bilo
da naslijedi drugoga, bi lo da njega drugi naslijedi. Ovo zato to u takvom
nije ni dalo znake ivota, poslije kojeg je dola smrt i tako se
ostvarilo nas ljedi van je.
199
- Hadis biljei lbn Abdulberr i ocjenjuje ga kao sahih.
21
l0 Ovu predaju biljei autor djela Mugni.
180
e) Pretpostavke za
Da bi bilo valjano, moraj u se
pretpostavke:
l. Da ne postoji nijedna od gore navedenih smetnji za
u da postoji postaj e nitavno.
2. Smrt ostavitelja, jer nasljedno pravo pretpostavlja da je ostavitelj
umro, odnosno, da j e nadleni sud odsutnog proglasio za m1tvog i jer se,
po jednoglasnom miljenju svih islamskih pravnika, iv ne moe
naslijediti.
3. Da nasljednik bude u ivotu u momentu kada ostavitelj umre.
Kada bi eni umrlo dijete, a ona bila taj embrio zasluuje
nasljedstvo svoga brata ukoliko da znak ivota poto je ono bilo
uivotu u vrijeme smrti njegova brata. ako je ona zatrudnila
nakon njegove smrti, ne bi imalo pravo nasljedstva svoga umrlog brata.
ll/- Ko sve od mukih i enskih lica ima pravo naslijeda?
a) U muke nasljednike spadaju tri kategorije:
l. Mu, jer on svoju umrlu suprugu, i u da ju
je pustio, ukoliko joj nije istekao idde1. ukoliko je iddet
putene ene istekao, njen mu je nema pravo naslijediti.
2. OsloboditeU, a u da ga nema, onda njegovi muki
srodnici.
201
3. Srodnici (takozvani univerzalni nasljednki), u koje spadaju:
otac, pravi djed i njihovi muki preci, uzlazn o,
sinovi i njihovi muki potomci, silazno,
201
Ovo 1.ato to osloboditelj nasljeduje ako iza sebe ne
ostavi nikoga od nasljednika. U da nema osloboditelja,
ona lica koja su u srodStvu po mukoj krvi (llsaba) sa osloboditeljem. Za
razliku od ovoga, ni u kom ne moe naslijedili osloboditelj a.
(Nap. prev.)
181
O ODNOSIMA 5. poglmljel
punokrvna po ocu, punokrvni i po
ocu, te njihovi muki potomci, silazno,
po majci,
prave amide rodena i po ocu), i
njihovi muki potomci, silazno.
lako sve navedene muke osobe imaju status nasljednika,
nezamislivo je da sve one istovremeno imaju pravo u
zaostavtini jednog te istog ostavitelja. Ovo zato to postojanje jednih
iz nasljedstva druge. Tako, recimo, otac iz nasljedstva
djeda i po majci, sin brata, brat amidu itd. U
kad bi sve navedene muke osobe bile prisutne i htjele se u
naslijede ostavitelja, samo bi tri od njih imale pravo na naslijede, i to:
mu, sin i otac.
b) U enske nasljednike spadaju tri kategorije:
l. supruga,
2. osloboditeljka roba (u da nije ostavio nikoga ko
bi ga naslijedio),
3. srodnice u koje spadaju tri kategorije:
majka i nena (i po majci i po ocu),
sinova itd. silazno,
sestra ( svejedno da li ona bila punokrvna, samo po ocu ili samo
po majci).
Napomena:
* Pravo nemaju: tetka po ocu, tetka po majci,
sin od od brata i od arnide.
IV- Odredelli alikvotlli dijelovi (furud)
U Kur'anu je navedeno est odredenih alikvotnih nasljednih dijelova
koji se zovu furud (farzovi). Ti dijelovi su: a) jedna polovina (
1
/
2
), b)
jedna (
1
/4). e) jedna osmina (
1
/s), d) dvije e/3). e) jedna
(
1
/
3
) if) jedna estina (
1
/
6
).
182
a) Jedna polovina ostavitelja pripada licima
(ukupno njih pet):
l. Muu umrle ene koja nema ni muka ni enska djeteta niti
potomaka od muke djece.
2. koja nema druge ni sestara. Samo u tom joj
pripada
1
/
2

3. Sinovoj ukoliko je sama i ukoliko ostavitelj nema od sina
sinova tj. njenog koji je na njenom stepenu.
4. Punokrvnoj sestri, ukoliko je sama i nema brata, oca, sina, niti
unuka od ostavioca.
5. Sestri po ocu ukoliko je sama i nema brata, oca, sina, niti unuka.
b) Jedna ostavitelja pripada samo
dvjema osobama:
l. Muu umrle ene koja je iza sebe ostavila bilo muko ilj ensko
dijete ili (dijete od sina bilo muko ili ensko).
2. eni umrlog mua koji iza sebe nije ostavio ni muka niti enska
djeteta niti (dijete od sina bilo muko ili ensko).
e) Jedna osmina ostavitelja pripada samo jednoj osobi, i
to eni u da njen umrli mu iza sebe ostavi muko ili ensko
dijete ili (dijete od sina bilo muko ili ensko). U da mu
imadne vie ena, njima svima zajedno pripada j edna osmina.
d) Dvije ostavitelja pripada osobama
(ukupno kategorije):
l. Dvjema ili vie od dvije, ukoliko njihov otac kao
ostavitelj nema muke djece, tj. ukoliko one nemaju brata. (Treba
napomenuti da njima svima zajedno pripadaju dvije od onoga to
ostavi njihov roditelj.)
2. Dvjema ili vie od dvije od sina, ukoliko su
same, tj . ukoliko nemaju svoje niti ostavitelj ima sinova ili
183
O ODNOSIMA 5. poglal'ljt l
3. Dvjema sestrama ili vie od dvije, ukoliko nemaju svoje
ili po ocu niti ostavitelj ima si nova ili
4. Dvjema sestrama po ocu ili vie od dvije, ukoliko nemaju svoje
ili po ocu niti ostavitelj ima sinova ili
e) Jedna ostavitelja pripada trima
osobama:
l. Majci, ukoliko ostavitelj iza sebe ne ostavi djece iU djece od sina
bilo mukih ili enskih, ili dvoje i vie, i sestara.
2. Dvome ili vie od dvoje i sestara po majci, ukoliko
ostavitelj ne ostavi oca ili djeda, ili djece ili od sina djece, bilo da su
muka ili enska.
3. Djedu, ukoliko u sa i sestrama
ostavitelja a za njega bude bolja, a to je u kada je vie od
dvojice ili vie od sestre.
Napomena:
l. U da ena umre i iza sebe ostavi samo mua, oca i
majku, njena zaostavtina se podijeliti na est dijelova. Od toga
njenom muu pripada polovina, tj. %, majci od preostale
polovine, tj.
1
/
6
, a ocu dvije od preostale polovine, tj.
2
/
6
.
2. U da mu umre i iza sebe ostavi samo enu, majku i oca,
njegova zaostavtina se podijeliti na dijela. Od toga
eni pripada
1
/
4
, majci jedna preostalog dijela, tj.
1
/
4
, a ocu /
4

Dakle, majka ni u jednom ovom nije naslijedila
ukupne zaostavtine, nego od preostalog dijela. Tako je u oba ova
presudio Omer, r.a., po kome su i ostala
f) Jedna estina ostavitelja pripada osobama
(ukupno sedam kategorija):
l. Majci, ukoliko ostavitelj ima djece, ili od sina djece, ili dvojicu i
vie ili sestara, svejedno bili oni punokrvni ili polu.Y..rvni, i svejedno
da li oni ili su
184
2. ili majci (nani), ukoliko ostavitelj nema svoje
majke i ukoliko ga ona sama nasljeduje. Ukoliko ga, pak, nasljeduje
zajedno sa drugom mu nanom, svoj dio podijeliti na dva jednaka dijela.
Napomena:
U se kao glavna nana uzima majka, dok se
majka na nju samo nadovezuje.
3. Ocu, bez obzira da li ostavitelj ima ili nema djece.
4. Djedu ocu), koji ostavitelja nasljeduje samo u
kada ovaj nema iva oca. Ovo zato to mu je djed kao i otac.
5. Bratu ili sestri po majci koji ostavitelja u da
nema ni oca, ni djeda, niti djece, niti bilo muke ili enske djece od sina i
to pod uvjetom da je samo tj. da nema ni brata ni sestre po majci.
6. od sina kada ostavitelja nasljeduje zajedno sa njegovom
koja nema ni brata ni koji je na njenom
stepenu. Ukoliko bi sin imao vie njima bi zajedno, opet kao i
jednoj, pripala estina od ostavitelja.
7. Sestri po ocu, ukoliko bi umrli iza sebe ostavio sestru
koja nema ni brata po ocu, ni majku, ni djeda, ni sina, ni sina od sina.
V Univerzalni nasljednici (asaba)
1. Definicija univerzalnog nasljednika (asiba)
Univerzalni nasljednik (asib) je osoba koja, u da nema
drugih nasljednika, moe naslijediti cijelu zaostavtinu ostavitelja, a u
da ima, dio preostale zaostavtine, nakon to se odbiju odredeni
alikvotni dijelovi nasljednika (jeraid). Ukoliko poslije odbijanja
alikvotnib dijelova od zaostavtine ostavitelja nita ne ostane, ovakav
nasljednik (asib) nita ne dobija.
U tom su smislu i Poslanikove ''Daj te (iz zaostavtine
umrlog) alikvotne dijelove onima kojima (po Kur'anu) pripadaju, a ono
to od zaostavtine pretekne pripada onim mukim osobama koj e su po
krvnom srodstvu ostavitelju najblie." (Muttefekun alejhi)
185
O ODNOSIMA
5. poglavljt l
2. Vrste univerzalnih nasljednika (asabe)
Univerzalni nasljednici (asaba) se dijele na tri vrste:
2.1. Asaba bi-nefsihi, je svako muko lice koje j e direktno u srodstvu
po mukoj krvi sa ostaviteljem. Ova se lica, opet, dijele na razrede:
otac, djed itd., uzlazno,
sin, sin od sina itd., silazno po mukoj liniji,
punokrvni brat, polukrvni brat po ocu, njihovi sinovi, od
njihovih sinova sinovi itd.,
punokrvni amida, polukrvni amida brat po ocu), njihovi
sinovi, od njihovih sinova sinovi itd.,
osloboditelj roba, bilo da se radi o muku ili ensku,
lica koja su u direktnom srodstvu po mukoj krvi sa osloboditeljem
roba i
bejtu-1-mal
202
2.2. Asaba bi-gajrihi je svako ensko lice koje postaje asabom uz
drugo muko lice koje je asaba bi-nefsihi. Kada su nasljednice zajedno
sa mukim licem, njih dvije dobijaju koliko jedno muko. To su:
punokrvna sestra sa punokrvnim bratom,
polukrvna sestra po ocu sa polukrvnim bratom po ocu,
sa svojim bratom,
od sina sa svojim bratom ili sa sinom od sina, ukoliko joj ne
pripada alikvotni dio (jard) . Ukoliko joj, pak, pripada odredeni
alikvotni dio (jard), da ona ne postaje asaba uz sinovog sina koji
je dalji u srodstvu od nje. Evo nekoliko primjera:
202
- Bejtu-1-mal (drava) zapravo i nije nasljednik ni po braku ni po srodstvu.. nego
tako ostavljenu imovinu samo prima da bi je do zakonske zastare samo za
eventualnog nasljednika koji bi se kasnije mogao pojaviti ili da bi je utroila u
svrhe za sve muslimane, jer su svi oni, kao Ademovi potomci, ionako
medusobni srodnici. (Nap. prev.)
186
ls. poglavlje
O ODNOSIMA
U da umrli iza sebe ostavi: od sina i sina od
sinova sina;
- pripasti
1
/
2
zaostavtine,
- od sina
1
/
6
(kako bi njih dvije zaokruile
2
/
3
), a
- ostatak (od
1
/
3
) po krvnom srodstvu sa ostaviteljem po mukoj
liniji (ta' sibu) sinu od sinova sina.
*U da umrli iza sebe ostavi: od sina i sina od sinova
sina;
- od sina kao alikvotni dio (jard), pripasti
1
/
2
, a
- sinu od sinova sina, po krvnom srodstvu sa ostaviteljem po
mukoj liniji (ta'sib), ostatak, tj. druga
1
/
2
...
*U da umrli iza sebe ostavi: dvije od sina i sina od
sinova sina;
- dvjema od sina, kao alikvotni dijelovi (jardovi),
pripadaju
2
h, a
- sinu od sinova sina, po krvnom srodstvu sa ostaviteljem po
mukoj liniji (ta' sib), ostatak, tj.
1
h.
Ovo sve ako je od sina po stupnju bliskosti ostavitelju ista sa
sinovim sinom ili blia od njega. U suprotnom, ako je ona za jedan ili
vie stupnjeva od njega dalja, on je u potpunosti i nema
pravo nasljedstva.
2.3. Asaba mea-gajrihi je svako ensko lice koje postaje asabom uz
drugo ensko lice. To su:
- punokrvna sestra ili sestre sa (ili od
ostavitelja ili sa (ili od ostaviteljeva sina,
(dakle ima status kao i punokrvna sestra). (dakle ima status kao i
punokrvna sestra)
- polukrvna sestra po ocu sa (ili od ostavitelja
ili sa (ili od ostaviteljeva sina.
187
Tako npr. ono to pretekne nakon izdvajanja alikvotnog dijela
(jarda) koji pripada ostaviteljevoj (ili ili (ili
od njegova sina, ako je sama, u potpunosti naslijediti
ostaviteljeva sestra, a ako ih ima vie, na jednake dijelove podijeliti sa
njima.
Ovdje treba napomenuti da se punokrvna sestra kao i
punokrvni brat, pa kao takva, iz prava na nasljedstvo
polukrvnu sestru (ili sestre) po ocu, te da se polukrvna sestra po ocu
kao i polukrvni brat po ocu, pa da i ona kao takva, iz prava na
nasljedstvo apsolutno sina (ili sinove) od brata.
Napomena:
* U da ena umre i iza sebe ostavi: mua, majku, po
majci i punokrvnog brata (ili vie njih), pitanje podjele njene zaostavtine
bi se trebalo rijeiti tako to bi se ona trebala podijeliti na est dijelova i
to tako to bi:
3
muu pripalo
1
h, /
6
,
majci
1
/6, a
po majci preostala tj .
2
/
6
.
U tom da je asib (koji po krvnom srodstvu sa
ostaviteljem po mukoj lozi nasljeduje onaj dio koji preostane nakon to
se odbiju odredeni alikvotni dijelovi nasljednika od ashabi-feraida)
punokrvnom bratu ne bi ostalo nita, jer bi cijela zaostavtina kao
alikvotni dijelovi bila razdijeljena nasljednicima koji spadaju u ashabi
feraid.
Medutim, Omer, r.a., je u takvom presudio da punokrvnom
bratu ili vie njih pripadne dio u polukrvne po majci i da to
svi oni medu sobom, zajedno, na jednake dijelove, podijele i to tako da
punokrvnom bratu pripadne koliko i polukrvnom bratu po majci i ensku
koliko i muku. Zato je ovakav i nazvan el-m.uterike ili e/
mutereke (pridruivanje) ili el-haderijje (od kamena), jer su punokrvna
kada ih je u prvi mah htio ostaviti bez dij ela u Omeru,
r.a., prigovori la "Pretpostavi da nam je otac kamen! Zar nas nije
izrodila ista majka? Kako onda da naa imaju, a mi nemamo pravo
Na to je Omer, r.a., presudio da ovi (tj. punokrvna
u koja pripada polukrvnoj po majci.
188
Vl Relativna nesposobnost (hadb)
l. Definicija rela ti vne nesposobnosti
Relativna nesposobnost (zapravo hadb je ona koja,
zato to postoji neko drugo lice, lice potpuno ili
iz nasljedstva iza ostavitelja.
2. Vrste relativne nesposobnosti
2.1. vanje (hadbu-n-naks)
Pod (hadbu-n-naks) se misli na
nasljednikov prijelaz sa alikvotnog dijela (jard) na manji ili na
njegovo iz nasljednika sa alikvotnim dijelovima (ashabi
feraid) i uvrtavanje u univerzalne nasljednike (asabu), ili obrnuto, tj. iz
kategorije univerzalnih nasljednika (asaba) u nasljednike sa alikvotnim
dijelom (jardom).
Postoji est kategorija lica koje na gornji
druga. To su:
2.1.1. Sin, sinov sin itd., silazno, koji mua iz nasljedstva
1
hi prebacuju u kategoriju nasljednika sa
1
/
4
, enu iz nasljedstva
1
/
4
i
prebacuju u kategoriju nasljednika sa
1
/
8
, dok oca i djeda iz
kategorije univerzalnih nasljednika (asabe) i prebacuju u kategoriju
nasljednika alikvotnih dijelova
1
/6 (ashabi-feraid).
2.1.2. koja sina iz kategorije nasljednika
1 1
hi prebacuje u kategoriju nasljednika /
6
, sina iz kategorije
nasljednika
2
h i prebacuje u kategoriju nasljednika
1
/6, punokrvnu sestru i
polukrvnu sestru po ocu iz kategorije nasljednika
1
/z i prebacuje u
kategoriju nasljednika
1
/6, punokrvne sestre i poluk.rvne sestre po ocu iz
kategorije nasljednika
2
h i prebacuje u kategoriju univerzalnih
nasljednika (asabu), mua iz kategorije nasljednika
1
Iz i prebacuje u
1
/
4
, enu iz kategorije nasljednika
1
/
4
i prebacuje u
1
/
8
, majku iz kategorije nasljednika
1
/
3
i prebacuje
u kategoriju nasljednika
1
/
6
, te oca i djeda iz kategorije univerzalnih
nasljednika (asabe) i prebacuje u kategoriju nasljednika (ashabi-feraid)
1
/6. s tim to oni kao univerzalni nasljednici (asaba) imaju pravo na svoj
dio u ostatku imovine, ukoliko od nje, nakon izdvajanja alikvotnih
dijelova (jardova), ita ostane.
189
1
2.1.3. od sina, koja ostale od sina koje su
sa ostaviteljem u srodstvu za jedan stupanj dalje od nje (jer nemaju
srodnika, brata ili koji bi kao univerzalni asaba-srodnici bili na
istom stupnju srodstva kao i one), tako da jednu iz kategorije
nasljednika
1
/
2
i prebacuje u kategoriju nasljednika
1
/6, njih dvije ili vie
iz kategorije nasljednika
2
1) i prebacuje u kategoriju nasljednika /
6
,
punokrvnu sestru ili polukrvnu sestru po ocu iz kategorije nasljednika
1
h
u kategoriju univerzalnih nasljednika (asabu), dvije ili vie punok:rvnih
sestara ili polukrvruh sestara po ocu, iz kategorije nasljednika
2
/
3
i
prebacuje u kategoriju univerzalnih nasljednika (asabu). to se, pak,
mua, ene, majke, oca i djeda, njih od sina na isti
kao i (Vi<li pod br. 2.1.2.).
2.1.4. Dvojica ili vie koji u svakom majku
iz kategorija nasljednika
1
/
3
i prebacuju u kategoriju nasljednika /
6
.
2.1.5. Punokrvna sestra, koja, kada jedna, polukrvnu
sestru po ocu iz kategorije nasljednika h i prebacuje je u kategoriju
nasljednika
1
/6, u kada ova druga nema polukrvnog brata po ocu,
pa da zbog njega bude uvrtena u kategoriji univerzalnih nasljednika
(asabe), te dvije i vie polukrvnih sestara po ocu iz kategorije nasljednika
2
1) i prebacuje ih u kategoriju nasljednika
1
/
6
, u da nemaju
polukrvnog brata po ocu, pa da zbog njega budu uvrtene u kategoriju
univerzalnih nasljednika (asabu).
2.2. Potpuno (hadbu-l-iskat)
Pod potpunim (hadbu-l-iskat) misli se na potpuno
nekoga iz nasljedstva ostavitelja, i to radi toga to postoji
neko drugo lice koje je medu nasljednicima od ovoga Takvih lica
koja iz nasljedstva druga ima ukupno devetnaest. To su:
2.2.1. Sin, s kojim ni u kom ne sinov sin, sinova
i amide.
2.2.2. Sinov sin, s kojim ne sinovi od sinova, po srodstvu
sa ostaviteljem od njega dalji, njegova kao i ostali koje na isti
kao i sin.
2.2.3. s kojom nikada ne nasljeduje brat po majci.
2.2.4. Sinova s kojom nikada ne nasljeduje brat po majci.
190
2.2.5. Dvije i vie od dvije s kojima nikada ne nasljeduje brat
po majci niti od sina, bilo da ih je jedna ili vie, osim u da
imaju brata ili sina od amide koji su na istom stupnju srodstva sa
ostaviteljem, pa da zbog njih budu uvrtene u kategoriju univerzalnih
nasljednika (asabu).
2.2.6. Dvije i vie od dvije sinove s kojima ne nasljeduje brat
po majci niti od sinova sina, bilo da ih je jedna ili vie, osim u
da imaju brata ili sina od arnide koji su na istom stupnju
srodstva sa ostaviteljem, pa da zbog njih budu uvrtene u kategoriju
univerzalnih nasljednika (asabu).
2.2.7. Punokrvni brat, s kojima nikada ne nasljeduje polukrvni brat
po ocu niti amida.
2.2.8. Sin punokrvnog brata, s kojim nikada ne nasljeduje amida,
niti sin od polukrvnog brata po ocu, niti sinovi od brata koji su sa
ostaviteljem na niem stupnju srodstva od njega.
2.2.9. Polukrvni brat po ocu, s kojim nikada ne nasljeduje arnida,
niti sin od brata, bez obzira na to da li je on od punokrvnog brata ili
polukrvnog brata po ocu.
2.2.10. Sin polukrvnog brata po ocu, s kojim nikada ne nasljeduje
amida, niti sinovi bratovih sinova koji su sa ostaviteljem na niem
stupnju srodstva od njega.
2.2.11. Punokrvni amida, s kojim ne nasljeduje polukrvni arnida
po ocu, niti sinovi od amide koji su sa ostaviteljem na niem stupnju
srodstva od njega.
2.2.12. Sin punokrvnog amide, s kojim ne nasljeduje sin
polukrvnog amide po ocu, niti sinovi od amidinih sinova koji su sa
ostaviteljem na niem stupnju od njega.
2.2.13. Polukrvni amida po ocu, s kojim nikada ne nasljeduje sin od
amide.
2.2.14. Uz nasljednica punokrvna sestra, s kojom ne
nasljeduje polukrvni brat po ocu, jer uz punokrvna sestra
nasljednica ima isti stupanj srodstva sa ostaviteljem kao i punokrvni brat,
asa punokrvnim bratom ne nasljeduje polukrvni brat po ocu.
191
O ODNOSIMA 5. poglmljt l
2.2.15. Punokrvni brat uz od sina, s kojom ne nasljeduje
polukrvni brat po ocu.
2.2.16. Dvije punokrvne sestre, s kojima ne nasljeduje polukrvnl
sestra po ocu, osim ako sa sobom ima i brata pa da zbog njega budu
uvrtena u kategoriju univerzalnih nasljednika (asabu).
Prema tome, polukrvna sestra po ocu sa dvije punokrvne sestre je na
stupnju od sina sa dvije pa se zato iz
nasljedstva, osim da sa sobom ima brata ili sina od amide na istom
stupnju srodstva sa ostaviteljem, pa da zbog njega budu uvrtena u
kategoriju univerzalnih nasljednika (asabu).
2.2.17. Otac, s kojim nikada ne djed, nana po ocu,
arnida, ni
2.2.18. Djed, s kojim nikada ne njegov otac, polukrvna
po majci, amida, niti sinovi od brata.
2.2.19. Majka, s kojom nikada ne nasljeduje nena.
VII- djeda (ahvalu-l-dedd)
Iako kur' anskim tekstom, kao nasljednici, doslovno nisu spomenuti:
djed, djeca od sina, arnide, sinovi od amida i sinovi od
"Dajte (iz zaostavtine umrlog) alikvotne
dijelove onima kojima (po Kur'anu) pripadaju, a ono to od zaostavtinc
pretekne pripada onim mukim osobama koje su po krvnom srodstvu
ostavitelju najblie",(Muttefekun alejhi) ib podrazumijevaju i kao
nasljednike.
Isto tako, bez obzira to u Kur'anu nisu doslovno spomenuti:
sin ! sii}OVa se podrazumijevaju pod Uzvienog:
ej ft l Allah vam nareduje da od djece vae ... (En-Nisa',ll.)
Zato su islamski jednoglasni u miljenju da spomenute
osobe imaju pravo
Djed, kao nasljednik, se podrazumijeva pod Uzvienog:
l ... a nasljeduju ga samo roditelji... (En-Nisa', ll.) i
) .,t
js:J l A roditeljima, svakom posebno
estina ocf onog to }e' ostavio. (En-Nisli', ll.)
192
U da ostavitelj iza sebe ostavi dijete ili djetetovo dijete, djed
tao i otac nasljeduje
1
/
6
U pak, da njih nema i da je djed jedini
nasljednik, njemu pripada sva zaostavtina. Isto tako, moe se desiti da
ostatak imetka nakon podmirenja alikvotnib dijelova nasljednicima iz
btegorije ashabi-ferad, u potpunosti pripadne djedu.
Medutim, u nekim drugim djeda donekle
se razlikuje od oca, kao to je u vezi sa
Naime, njih otac sve i z prava dok djed - s obzirom
ua njegov isti stupanj srodnosti sa ostaviteljem kao i njihov - sa njima
mvnopravno u Ovo zato to se u vezu sa
mnrlim ostaviteljem dovode preko oca, to j e isti i sa djedom kome
jeovaj sin. Otuda proizilazi da djed, kao nasljednik, moe imati
pet
l. Da sa sobom nema nikakvog drugog nasljednika, pa da mu kao
univerzalnom nasljedniku (asabi) pripadne cjelokupna imovina
ostavitelja.
2. Da sa sobom imadne samo nasljednike alikvotnih dijelova iz
btegorije ashabi-feraid, pa da mu sa njima kao njegov alikvotni djo
(/ard) pripadne
1
/
6
, a da ostatak- ukoli ko ga bude - kao uni verzalill
nasljednik (asaba) naslijedi sam.
3. Da sa sobom, kao nasljednike, imadne jo ostaviteljeva sina i sina
ostaviteljeva sina, pa da mu kao alikvotni dio (Jarci) pripadne samo
1
/ 6 i
nita vie.
4. Da sa sobom, kao nasljednike, imadne samo ostavitelj evu
pa da mu pripadne vie od
1
h imetka, ili da sa njima pristane na podjelu
na osnovu jednakih dijelova, to je po njega bolje, ukoliko nema vie od
dvojice ili njima adekvatan broj sestara (tj.
5. Da sa sobom, kao nasljednike, imadne i i nasljednike
llikvotnih dijelova kada rnu ono to je za njega
bolje ili
1
1G ukupnog imetka ostavitelja, ili /
3
preostalog dijela nakon
izdvajanja alikvotnih dijelova (fardova), ili od dijela podijeljenog sa

U da poslije izdvajanja alikvotnih dijelova (fardova)
li8Sljednika ashabi-feraid, ne ostane nita, i djedova majka
ldomatski biti iz nasljedstva, za razliku od djeda kome kao
alikvotni dio (Jard) pripada
1
/
6
.
193
Dvije napomene:
l. El-muade - U da ostavitelj iza sebe ostavi djeda,
punokrvnu i polukrvnu po ocu, onda punokrvna
"koriste" i polukrvnu po ocu protiv djeda, tako da svi zajedno
u podjeli; da bi oni posJije po ocu i uzeli njihov
dio, a djed od tog njihovog dijela ne bi dobio nita. Evo primjera:
Ukoliko ostavitelj iza sebe ostavi djeda, punokJvnog brata i polukrvnog
brata, zaostavtina se dijeU na tri jednaka dijela i da
1
/
3
pripadne djedu,
1
/
3
punokrvnom bratu i
1
/
3
polukrvnom bratu, punokrvru brat nakon to
"iskoristi" polukrvnog brata protiv djeda, se i uzima njegov dio.
Ovo zato to punokrvni brat, kao to je ranije objanjeno, iz
nasljedstva poluk:rvnog brata po ocu.
2. El-ekderije - U da umrla ena iza sebe ostavi: mua,
maj ku, sestru (svejedno bila ona punokrvna ili polukrvna po ocu) i djeda,
njena zaostavtina se, s obzirom na jednog nasljednika kome pri?,ada
1
/ 6, podijeliti na estine, tako da bi
1
/2 tj.
3
/6 trebale pripasti muu, h tj.
2 1 1
/ 6 majci, /
2
% sestri i /6 djedu. da je zbir nasljednih
alikvotnih dijelova (Jare/ova) ovdje od est dijelova na koje je
zaostavtina podijeljena). Zato se umjesto na est, imovina podijeliti
na devet dijelova (tako da muu pripadnu
3
/9, majci
2
/9, sestri
3
/
9
i djedu
1
/
9
). Potom djed zatraiti od sestre da svoje dijelove medu sobom
podijele, pa svoj u
1
/
9
sabrati sa sestrinim
3
/9, to zajedno iznositi
4
/
9
,
a polom to podijeliti po principu muku koliko dvjema enskima.
Ovaj je potrebno posebno zbog toga to se moglo
pretpostaviti da sestrama sa djedom - da ih kao i brat sa sestrom
prebacuje u kategoriju univerzalruh nasljednika (asabe) - kao alikvotni
nasljedni dio (Jard) ne pripadne nita.
Medutim, ovaj je izuzetak. U nj emu, naime, sestri kao
alikvotni dio pripada
1
h s ti m to dolazi djed pa svoj dio pornijea sa
njenim i to podijele po frincipu muku koliko dvjema enskima,
sestra postaje nasljednik /6, a djed
1
/ 3 - obrnuto od onoga to se moglo

Zato se ovaj i nazva el-ekderijja (mutnim) jer sestri
da joj se pred vida veliki alikvotni dio, a zapravo, na kraju
dobija mali.
194
VIII- Pravila za djeljivost uferaidsldm mes'elama (tashihu-l-feraid)
Definicija:
feraidsku mes'elu tashih je djeljivom bez ostatka.
a) Nazivnici nasljednih dijelova (usulu-L-feraid)
Kod podjele zaostavtine uvijek se operira sa razlomcima
1 1 1
kao aJikvotnim (jard) dijelovima:
1
h, /4,
1
/s,
2
h /3 i / 6, dakle sa
razlomcima sa nazivnicima. Kada se god operira sa razlomcima
sa nazivnicima, prvo to je potrebno je - svesti ih na
najmanji nazivnik (mahred). Kada se ovakvi dijelovi pojave u
konkretnim onda nazivnik zaostavtine moe biti iz: 2, 3, 4, 6,
8, 12 i 24. Tako npr., kada se u konkretnoj feraidskoj mes'eli nadu
razlomci sa i estinom, najmanji nazivnik je 12, a
kada se nadu osmina, estina i najmaJ'Ui nazivnik je 24.
Primjeri nazivnika nasljednih dijelova:
l. Kada su nasljednici mu i brat, nazivnik j e 2, pri
1
h
pripada muu, a druga bratu.
2. Kada su nasljednici majka i otac, nazivnik je 3, pri majci
pripada
1
h a ostatak od
2
/
3
ocu, kao univerzalnom nasljedniku (asabi) .
1
3. Kada su nasljednici i brat, nazivnik je 4, pri /4
pripada supruzi, a ostatak od l
4
bratu, kao univerzalnom nasljedniku
(asabi ).
4. Kada su nasljednici majka, otac i sin, nazivnik je 6, pri
1 4
majci pripada
1
h, ocu /6, a ostatak od /6 sinu, kao uni verzal nom
nasljedniku (asabi) .
5. Kada su nasljednici supruga i sin, nazivnik je 8, pri supruzi
pripada
1
/s, a ostatak od
7
/
8
sinu, kao univerzalnom nasljedniku (asab).
6. Kada su nasljednici supruga, majka i amida, (zbog brojeva 3 i
4) nazivnik je 12, pri supruzi pripada
1
/ 4 tj.
3
/
12
, majci
1
/
3
tj.
4
/
12
, a
ostatak od
5
/
12
amidi, kao univerzalnom nasljedniku (asabi).
7. Kada su nasljednici supruga, majka i sin, (zbog brojeva 6 i 8)
1 3
nazivnik je 24, pri supruzi pripada /s /
24
, majci
1
/6 tj.
4
/z4, a
ostatak od
17
h
4
sinu, kao univerzalnom nasljedniku (asabi) .
195
b) 'avlom
203
(tj. ukupnog broja nasljednih
dijelova i umanjivanjem njihova iznosa)
l. Definicija 'avla
Kao pravni termin 'avl u islamskom nasljednom pravu
ukupnog broja nasljednih ctijelova
umanjivanje njihova iznosa (naks mekadir).
(aded siham) i
2. Propisanost i utemeljenost 'avia.
Svi asbabi, r.a., sa izuzetkom Ibn Abbasa, su bili jednoglasnog
miljenja da se princip nasljedivanja 'avlom u praksi treba primjenjivati.
Otuda se on uvaava i primjenjuje medu svim muslimanima.
3. Na koje se nazivnjke 'avl primjenjuje?
'A vl se primjenjuje na samo tri nazivnika i to: 6, 12 i 24, pri se
nazivnik 6 na sve parne i neparne brojeve do 10 (dakle: na 7, na
8, na 9 i na 10), nazivnik 12 samo na neprune brojeve do 17 (dakle: na
13, 15 i 17), a nazivnik 24 odjednom na neparni broj 27.
Primjeri nazivnika:
l. nazivnika 6 na 7
U da su nasljednici: mu, punokrvna sestra i nena, najmanji
nazivnik je 6, pa muu pripada
1
h, odnosno
3
/6, punokrvnoj
sestri
1
h,odnosno
3
/6, i nani
1
/6. da je suma brojnika 7, nazivnik 6
se za neparni broj 1, na 7, pa mu dobiti
3
h, punokrvna
3
sestra /7 i nana
1
h.
203
- Moe se dogoditi da llkupni broj nasljednih dijelova (aded siham) nasljednika iz
kategorije ashabi1eraid, zbog njihove brojnosti, poraste toliko da ukupni zbir nasljednih
dijelova iznosi vie nego to (mahredl.) ostavtine iznosi. Ovakva
pojava ukupnog broja nasljednih dijelova u arapskoj pravnoj terminologiji
se naziva 'avi. To moe dovesti do toga da ukupan broj dijelova poraste, a
da sc istovremeno, s obzirom na cjelinu ostdvine, njil1ov iznos smanji. (Nap. prev.)
196
2. nazivnika 6 na 8
U da su nasljednici: mu, dvije punokrvne sestre i majka,
1
mjmanji nazivnik Je 6, pa muu pripada /
2
, odnosno
3
/ 6,
dvjema punok.rvnim sestrama h, odnosno
4
/6, i majci
1
/ 6. da je
suma brojnika 8, nazivnik 6 se za parni broj 2, tj. na 8, pa
mudobiti
3
/s, dvije punokrvne sestre
4
/
8
i majka
1
/s.
3. nazivnika 12 na 13
U da su nasljednici: supruga, majka i dvije polukrvne sestre
poocu (s obzirom na nazivnik.e 6 i 4), najmanji nazivnikje 12,
1
pl supruzi pripada /4, odnosno
3
/12, maJci h, odnosno
2
/12. a dvjema
polukrvnim sestrama po ocu%, odnosno /
1
2. da je suma brojnika
13, nazivnik 12 se za neparni broj l, tj. na 13, pa supruga
8
lklbiti
3
/13, majka
2
/
1
3 a dvije poluk:rvne sestre po ocu /
1
3.
4. nazivnika 24 na 27
U da su nasljednici: supruga, djed, majka i dvije (s
abzirom na nazivnike 8 i 6), najmanji nazivnik je 24, pa
1
supruzi pripada
1
/s, odnosno
3
/24, djedu / 6, odnosno
4
h4, majci /6,
odnosno %4 i dvjema
2
h odnosno
16
h4. da je suma
llojnika 27, nazivnik 24 se za neparni broj 3, tj. na 27, pa
supruga dobiti
3
h1, dj ed
4
/ 27, majka
4
h1, a dvije l
6
h1.
e) Razvrstavanje nasljednika po kategorijama
Nasljednici mogu biti:
- univerzalni (asaba) i to samo mukarci,
- univerzalni (asaba) zaj,edno mukarci i ene,
- univerzalni (asaba) zajedno sa ashabi-feraid i
- samo ashabi feraid.
Pri tome, feraidski problem (mes 'elu) treba postaviti tako da svi
IIISljedni dijelovi budu izraeni razlomkom sa nazivnikom.
Tako, ako su svi nasljednici iz kategorije uni verzalnih (asabe) , problem
(lles'elu) treba postaviti na osnovu broja lica.
- Npr. ako su nasljednici trojica sinova, nazivnik biti 3, tako da
le svakome od njih pripasti po jedna
1
h +
1
h +
1
!) =
3
h
197
4
O ODNOSIMA 5. poglmljt l
Isto tako se postupiti i kada su svi nasljednici iz kategorije
univerzalnih (asaba) i kada medu njima ima i mukih i enskih lica, s tim
to, u tom muku pripada koliko dvjema enskima, npr. kada su
nasljednici sin i dvije U tom nazivnik biti 4, tako da
1 4
sinu pripasti
2
/4, a svakoj od po /4 e;4 +
1
/4 +
1
/4= /4).
U da sa njima tj. univerzalnim
nasljednicima (asabom) ima neko i od
nasljednika iz kategorije ashabi-feraid,
recimo da su nasljednici ostavitelja: mu, sin
Mu l
i problem (mes'ela) se rij eiti na
osnovu nazivnika 4, tako da muu pripasti Sin
2
1
/
4
, sinu
2
/
4
, a
1
/
4
, pravilo

da muku pripada koliko dvjema enskima. l
Vidi tabelu br. l
Tab. br. J
d) odnos brojeva
U da u nasljednoj mes'eli (problemu) irna jedno ili vie
lica iz kategorije sahib-jeraid, mora se voditi o
odnosu izmedu brojeva i pridravati se odredenih pravila, kako bi se
dolo do nazivnika i nasljednih
dijelova. To su odnosa: temasul, tedahul, tevafuk i
tehalU;[2
04
2
().1 - Mi se, radi u daljem tekstu sluiti ovim arapskim terminima uz
objanjenja njihovih
l. Temasul ili mumasele jednakost izmedu dn broja. Dva
su broja jednaka, ako svakoj jedinici jednog broja odgovara jedinica drugog
broja, npr. brojevi 3 i 3.
2. Tedalwl da se manji broj sadrava dva ili vie puta u broju bez
ostatka, ili drugim da je broj bez ostatka d jelj iv sa manjim brojem, npr.
brojevi 6 i 3 ili 6 i 2.
3. Tevafuk ili muvafeka da su dva nejednaka broja bez ostatka djeljiva sa
nekim brojem, recimo brojevi 8 i 20 sa brojem 4. Taj broj (u ovom
4) se zove njihovim djeliteljem. Dva broja (ili vie njih) mogu
imati vie djelitelja. djelitelj je broj s kojim su ova
dva broja (ili vie njih) djeljivi bez ostatka. (Op. prcv.)
koji sc dobije kada sc jedan od d<ltih brojeva podijeli sa njihovim
djeliteljem. u arapskom sejeziku zove vejk.
4. da dva broja nisu bez ostatka djeljivi sa nekim brojem,
recimo 5 i 13, 7 i 15, 9 i 25 itd. (Nap. prev.)
198
Primjer sa temasul brojevima
U da se u nasljednoj mes'eli radi
sa temasul brojevima, kao to su recimo 2 ili 6
(q.
1
/2 +
1
h = h ili
3
/6 +% =%), pri rjeenju
nasljedne mes' ele se sa jednim od z
njih i na osnovu njega visinu
nasljednih dijelova, npr. ukoliko su nasljednici
Mu
l
Y2
mu i punokrvna sestra, svakome od njih
Puno krvna
pripada po
1
h, tj.
1
/z muu i
1
/z sestri. Zato se
Y2
sestra
ovdje, s obzirom da su oba broja mutemasil,
Tab. hr. 2
moe sa njima zadovoljiti bez traenja
koji je sa njima d j elji v. Vi di tabel u br. 2
Primjer sa tedahul brojevima
Ukoliko se radi o brojevima 6 i 3, s
obzirom da je (6) djeljiv sa manjim (3),
kao osnova za rjeenje nasljedne mes'ele,
se broj a to je 6. Tako se, u
6
da su nasljednici: majka, kojoj
pripada
1
/6, dvojica polukrvne po majci, Majka
l
';6
kojima pripada
1
/
3
i arnida kome, kao asabi,

pripada ostatak, uzeti najmanji
2
';3
po majci
nazivnik tj. br. 6 koji je bez ostatka djeljiv i
sa brojem 3 i sa brojem 2, pri njihovi
Amda
3 ostatak
nasljedni dijelovi biti u omjeru: majci
1
/6,
Tab. br. 3
dvojici polukrvne po majci
2
/6 i amidi
ostatak tj.
3
/6. Vidi tabelu br. 3
Primjer sa tevafuk brojevima
Kada se radi o dva (ili vie) tevafuk brojeva, prvo to treba uraditi je
ustanoviti njihovog djelitelja. Potom se uzeti
bilo koji od ova dva broja (ili vie brojeva) i njegov vefk (na
taj to se on podijeliti sa djeliteljem).
Potom se dobijeni rezultat pomnoiti sa drugim brojem. Tako dobijeni
broj predstavlja najmanji nazivnik koji treba posluiti kao
osnova za nasljednih dijelova. U da su nasljednici:
mu, majka, trojica sinova i podjela zaostavtine se
na osnovu elemenata: muu
1
/
4
, majci
1
h, a ostatak na osnovu
pmvila mu.fku koliko dvjema enskima.
199
Dakle, ovdje se operira sa
nazivnicima 4 i 6, j e
dj elitelj broj 2, s kojim,
da bi se dobio njihov vejk, treba
podijeliti brojeve 4 i 6 (4: 2 =2 i 6 :
2 = 3). Da bi se dobio njihov
najmanji nazivnik
potrebno je vefk bilo koga od njib
pomnoiti sa drugim brojem
(zapravo sa nazivnikom razlomka)
tako da on iznosi 12 (2 x 6 =12 ili 3
x 4 = 12). U tom podjela
zaostavtine bi se izvrila na
Vidi tabelu br. 4
Primjer sa brojevima
Ovdje se radi o kada dva
broja nemaju svoga
djelitelja bez npr. 3 i 4. U
takvom ovi brojevi se
jednostavno jedan sa drugim
pomnoe i tako dobijeni rezultat, tj .
najmanji nazivnik., poslui
kao osnova za rjeavanje naslj edne
mes' ele.(problema).
Tako se - u da su
nasljednici : suprug, majka i
brat, pri muu pripada
1
/z,
majci
1
h a ostatak bratu, s
obzirom da brojevi 2 i 3 nemaju
djelitelja bez ostatka
ovi brojevi jednostavno pornnoiti
(2 x 3) i tako dobijeni rezultat,
zapravo njihov najmanj i
nazivnik (6) , posluiti za rjeenje
spomenute nas.ljedne mes' ele
(problema). Pri tome muu
pripasti
3
/6, majci
2
/ 6 i
bratu
1
/
6
Vidi tabelu br. 5
Mu
3
Majka
Sin
2
Sin
Sin

Tab. br. 4
Mui
Majka
Rod.
brat
l
3
Tab. br. 5
1/4
';6
Ostatak,
muku
duplo vie
nego
ensku
l h
Ih
ostatak
200
e) Razbijanje nepodijeljenih dijelova (inkisar)
U da nek.i nasljedni dijelovi ostanu nepodijeljeni njihovim
vlasnicima (nasljednicima), prvo treba utvrditi broj nasljednih dijelova i
broj nasljednika. Ako oni budu isti, taj broj se u tabeli staviti iznad
broja koji najmanji nazivnik i sa njim pomno:iti.
205
Tako dobiveni broj, kao
4 8
nova osnova
nazivnik) za visine
Mu
l 2
nasljednih dijelova, pored
se u novu
Sin
2
Ostatak,
kolonu. Zatim se sa tim istim
muku
Sin
2
brojem pomnoiti iznosi dijela
duplo
3
svakog od nasljednika u koloni i

vie nego
lako dobiveni brojevi stavi ti u
ensku
DOvu kolonu, kao to je

l
pikazano na tabeli br. 6.
Tab. br. 6
Ako, pak, broj nasljednih dijelova i lica nasljednika nije isti, ukupan
broj lica (nasljednika) se staviti iznad tabele sa najmanjim
DaZivnikom, sa njim pomnoiti i dobiveni broj staviti u novu kolonu.
Zatim se sa tim istim brojem pomnoiti iznosi dijela svakog od
oasljednika u koloni i tako dobiveni brojevi staviti u novu kolonu, ispod
nazivnika, kao nove osnove za visine
nasljednih dijelova.
Npr. u da su nasljednici ostavitelja: supruga, sin i
rjeenje nasljedne mes'ele (problema) se postaviti na osnovu
1
DaZivnika 8, jer supruzi pripada /
8
, a ostalim srodnicima (asabi)
ostatak a to je
7
/
8
koje su nedjeljive sa brojem nasljednika, da je
broj dijelova 7, a nasljednika 3 (zapravo 2, samo to se
princip muku koliko dvjema enskima, kao 3). Dakle, kada se
uzme broj nasljednika (3) i broj nasljednih dijelova (7), odmah se
da su oni medusobno tehaluf, tj. da bez ostatka jedan sa drugim
oisu djeljivi.

Toje izvodljivo stoga, to je iz pravi la da razlomak
ne mijenja svoju vrijednost, ako mu se i brojnik i nazivnik pomnoe sa jednim tc
istim brojem. (Nap. prev.)
201
Zato se ukupan broj
nasljednika, u ovom (3),
3
uzeti i upisati iznad nazivnika u
tabeli, tj. broja (8), a potom sa
8 24
njim pomnoiti (3 x 8), tako da se
dobije novi nazivnik (24) koji
Supruga
3
t/s
posluiti za razrjeenje nasljedne
mes'ele, s tim to se sada, kao
to je ranije i svi ostali
brojevi pomnoiti sa
3
t

7
14
7
} Ostatak,
muku
duplo
vie nego
brojem (3). Tako
ensku
rjeenje ove nasljedne mes'ele biti
Tab. br. 7
kao to je prikazano na tabeli br. 7
Ovo u kada se radi samo o jednoj grupi nasljednika. Medutim,
ukoliko se radi o vie grupa nasljednika, onda se mora voditi o
tevafuku i tehalufu broja razbijenih dijelova i broja nasljednika u svakoj od
tih grupa, zasebno. Zatim se u koloni za svaku grupu upisati visina
dijela koj i joj pripada. Zatim se ustanoviti kakav je odnos izmedu
upisanih brojeva za svaku grupu, posebno, pri se pri
temasula zadovoljiti jednim brojem, a tedahula sa Ger je
najmanji sadran u Tevafuk se rijeili tako to se vejl;
jednog broja pomnoiti sa cijelim drugim. a tehaluf tako to se dva
nedjeljiva broja pomnoiti jedan sa drugim. Tako dobiveni broj se
staviti iznad kolone sa prikazanim dijelovima. pomnoiti sa nazivnikom i
u koloni i od novodobivenih rezultata formirati nova kolona.
Evo jednog pnmJera
razbijanja nasljednih dijelova na
2
dvije grupe nasljednika. U
4 8
da su nasljednici ostavitelja dvije
supmge i dvije punokrvne sestre,
{Supmga
rjeenju nasljedne mes'ele se
2
l
pristupiti na osnovu nazivnika
Sup m ga
l
4, pri zajedno dvjema
1
Pwwkrv.
enama pripada /
4
, a dvjema } O.wawk,
3
3
Sl'Sf/'ll kuo asaba
sestrama (kao asabi) /
4
. Kada
2
se pogleda, u grupi supruga
{
Ptmokrv.
3 s\'liko}
3
jednak dio
se nepodudarnost izmedu
sestra
broja dijelova i broja nasljednika
Tah. br. 8
(l i 2), pa se broj nasljednika
(2) upisati sa strane.
202
Isto tako, kada se pogleda, i u grupi sestara se
nepodudarnost izmedu broj a dijelova i broja nasljednika (3 i 2), pa se
broj nasljednika (2) upisati sa strane. Zatim se pogledati i vidj eti da je
broj nasljednika i u jednoj i u drugoj grupi (tj . i supruga i sestara) isti (2),
pa se taj broj (2) upisati iznad kolone sa nazivnikom i
Potom se svi brojevi u koloni, dakle i nazivnik i sa njim (tj .
sa upisanim brojem 2) pomnoiti i upisati u novu kolonu sa strane, kao
to je ranije objanjeno. Vidi tabel u br. 8
U gornjoj koloni dat je primjer kada je broj nasljednika u obje grupe
isti. U primjeru on biti npr. kada ostavitelj iza sebe
ostavi tri grupe nasljednika: ene, tri i dvije
punokrvne sestre. Ova mes'ela se rijeiti na Prvo se
ustanoviti da se ukupna zaostavtina ostavitelja razbija na tri dijela, od
kojih jedan pripasti suprugama, drugi a sestrama. Zatim
se ustanoviti da svim suprugama zajedno pripada
1
/s, odnosno eh4),
odnosno (
16
h
4
), a sestrama (asabi) ostatak (
5
/24) .
Zatim se ustanoviti da se
broj nasljednih dijelova 1 broj
nasljednika u svakoj od tri grupe ne
slae, pa se broj nasljednika; ( 4)
za ene, (3) za i (2) za sestre
upisati sa strane, ispred svake grupe.
Zatim se pogledati odnos broja
nasljednika u svakoj od grupa i
ustanoviti da je najmanji broj (2)
sadran u (4) da je
broj (4) djeljiv bez ostatka sa
najmanjim (2), pa se broj
(4) uporediti sa (3) i ustanoviti
da (4) bez ostatka nije djeljiv sa
manjim (3), zbog je potrebno
njihov najmanji nazivnik, a
on se dobiti njihovim mnoenjem
(4 x 3 := 12). Potom se broj 12
upisati iznad kolone, pomnoiti sa
svim brojevima u koloni ispod sebe
iod novodobijenib brojeva fonnirati
novu kolonu u tabeli, koja
'Supruga
Supruga
4
Supruga
Supruga

3

sestra
2
Puno krv.
es tra
12
24
3
16
5
9
1/8
9
9
64
64
64
30 } O statak,
kao
30 asabama
predstavljati rezultat
Tab. br. 9
deeriJa mes'ele. Vidi tabelu br. 9
l
203
O ODNOSIMA 5. poglal'ljt l
IX - Podjela nasljedstva
Ovladavanje vjetinom podjele nasljedstva je plod i cilj koji se eli
iz islamskog nasljednog prava Postoji vie
podjele nasljedstva, od kojih se ovdje zadovoljiti samo sa dva:
prvo, podjelom nasljedstva koje se sastoji od pokretnina i drugo,
podjelom nasljedstva koje se sastoji od gotovine (novca).
l. podjele pokretnina:
Ovaj je poznat pod nazivom
takrit, a sastoji se u tome da se ono to
se nasljeduje razbije na 24 dijela koj i se
24 24
zovu kirali. Podjela na ovaj vri
se tako da se prvo uspostavi
Supruga
3 3
1/s
kolona sa nazivnikom, djeljivirn bez
ostatka na sve nasljedne dijelove. Kada
se to uradi, onda se u tabeli, pored
fonnirati druga kolona
u kojoj se broj 24 stavi naspram
Majka
Sin
4
17
4
17
1;6
Ostatak
(asaba)
nazivnika prve kolone. Potom se br. 24
Tab. br. 10
u koloni kirata usporedi sa nazivnikom
u koloni nasljednih dijelova.
U da su oni isti, postupak je jednostavan, jer je potrebno
brojeve nasljednil1 dijelova samo uzeti i iz jedne kolone prepisati u
drugu. Dakle, brojevi u prvoj koloni broj nasljednih dijelova,
a u drugoj broj kirata. Ovakav primjer je dat u tabeli br. 10, gdje su kao
nasljednici dati: supruga, majka i sin.
Medutim, u da su nazivnik iz prve kolone i br. 24 ali
da su u nekom odnosu djeljivi bez ostatka sa nekim brojem,
se vejk broja kirata i staviti iznad nazivnika u koloni nasljednih dijelova, a
vefk nazivnika u novoj koloni naspram broja kirata (24). Zatim se uzeti i
broj nasljednih dijelova svakog od nasljednika zasebno pomnoiti sa
vefkom kirata koji je stavljen iznad nazivnika u koloni sa nasljednim
dijelovima, i tako dobijena suma podijeliti sa vefkom nazivnika, upisanog u
koloni pored broja kirata (24). Tako dobijen ukoliko je cio, se
upisati u koloni kirata u rubrici svakog od nasljednika, a ukoliko je sa
ostatkom, cio broj u kolonu sa kiratirna, a ostatak u posljednju kolonu
ispod, tj. kolonu sa vejkom nazivnika na vrhu, s tim to ovaj broj postaje
dijelom gore upisanog broja (vejka) . Za provjeru dobijenog
rezultata, potrebno je sabrati prvo sve cijele brojeve u koloni kirata, a onda
204
to i sa nepunim brojevima u posljednjoj koloni i zbir treba
podijeliti sa njihovim nazivnikom, koji je u ovom ujedno i ve.fk, i
tako dobijene cijele brojeve upisati ispod kolone kirata. Kada se svi kirati
saberu njihov broj mora biti 24. Ukoliko nije, negdje postoji greka i
opemcija se mora ponoviti.
Evo jednog primjera. U da umre supruga i iza sebe ostavi:
mua, majku, sina i podjela pokretnina na gore opisani se
izvriti kako slijedi: Prvo treba ustanoviti da muu pripada
1
/
4
, majki
1
/
6
, a
sinu i zajedno ostatak, zatim ustanoviti da je najmanji
nazivnik brojeva 4 i 6 dvanaest, te na osnovu nazivnika 12 u koloni
postaviti nasljednu mes'elu, pri ocb1os nasljednih dijelova biti:
3
/
12
za mua,
2
/
12
za majku i
7
/
12
za brata i sestru. Poto su u
7
/
12
sadrana tri
dijela; dva bratova i jedan sestrin, princip muku. koliko
d1iema enskima. Da bi se dio od
7
/
12
razbio na dijelove, potrebno j e
nazivnik (12) i sve brojnike (3), (2) i (7), pomnoiti sa tri , tako
da odnos nasljednih dijelova u novoj koloni biti: za mua
9
/
3
6, za majku
6
/36, za brata
14
h6 i za sestru
7
h6 Sada se, po gore datom pravilu,
fonnirati kolona u kiratima gdje se nazivnik (24) upisati na vrhu
kolone pored nazivnika (36), zatim se uzeti vejk (2) nazivnika broja
kirata (24) i upisati iznad nazivnika (36), a vejk (3) nazivnika (36), uzeti i
upisati u vrh kolone, pored nazivnika kirata (24). Zatim se
dijelovi nasljednika iz druge kolone uzeti i pomnoiti sa vejkom. broja
kimta (2) iznad broja 36, a zatim dobijeni proizvod podijeliti sa vejkom (3)
nazivnika 36 u vrhu kolone, pri se cijeli broj dobijenog
proizvoda upisati u rubriku nasljednika u koloni kirata,
ostatak u rubrici u posljednjoj koloni.
(Za mua: 9 x 2 = 18 : 3 = 6, za 2
majku: 6 x 2 = 12 : 3 = 6, za srna: 14 x. 2 =
28 : 3 =9 i ostatak od
1
h, te za 7 x.
12 24
2=14: 3 = 4 i ostatak od
2
fJ) . Zatim se
zbir ostatka u posljednjoj koloni (l +2 =3),
Mu
3 9 6 o
podijeliti sa upisanim vejkom (3) na vrhu
kolone 3 : 3 =l i dobijeni broj (u ovom
Majka
2 6
l) staviti ispod kolone sa
kiratima Kada se provjerava
14 9 l
postupka ukupni zbir dijelova nasljednika,
3
7
u njega i broj upisan ispod

7 4 2
rn
kolone, mora iznositi 24. Ukoliko
zbir nije 24, postupak nije i l
mora se ponoviti. Vidi tabel u br. ll
Tab. br. 11
205
U drugom primjeru radi se o
podjeli nasljedstva umrlog mua
su nasljednici: supruga, majka i
punokrvni brat. Iz tabele se vidi da je
najmanji nazivnik u broju
2
12 (tj. polovini
1
/6). Zato je broj 2,
12 24 l
koji
1
/2 estine broja kirata,
stavljen iznad nazivnika 12 u prvoj
Supruga
3 6 o
koloni, a vefk l, koji predstavlja
1
h
estine nazivnika 12, u kolonu,
Majka
4 8 o
iza nazivnika kirata 24. Ostale
operacije odredivanja visine
Puno krv.
u koloni kirata obavljene su na isti
brat
5 lO o
kao i u prethodnom primjeru,
Tab. br. l2
samo to je njihovo dijeljenje sa
brojem l, uvijek dalo cijeli broj koji
je stavljen u rubriku
svakog od nasljednika u koloni. Vidi
tabelu br. 12
Ukoliko su, pak, nazivnik u koloni sa nasljednim dijelovima i
nazivnik u koloni kirata (24) muhtelefejni, tj. nedjeljivi bez ostatka sa
nekim brojem, nazivnik iz kolone kirata (24) se upisati iznad
nazivnika u koloni sa nasljednim dijelovima, a nazivnik nasljednih
dijelova prenijeti i upisati u novu kolonu, pored nazivnika iz kolone
kirata. Zatim se dio svakog od nasljednika pomnoiti sa brojem iznad
kolone (tj. sa brojem 24) i tako dobijeni proizvod podijeliti sa
nazivnikom u zadnjoj koloni.
Ukoliko tako dobijeni bude cijeli broj, se u
rubriku nasljednika u koloni sa kiratima, a ako bude sa
ostatkom, cijeli broj se staviti u kolonu sa kiratima, a ostatak u
rubriku nasljednika u posljednjoj koloni, s tim to se ne
smije zaboraviti da se taj broj smatra dijelom broja u vrhu kolone. Na
kraju se svi brojevi u posljednjoj koloni sabrati i podijeliti sa njihovim
nazivnikom. mora uvijek biti cijeli broj. Zatim se
prenijeti i upisati ispod kolone kirata. Zbir brojeva u koloni kirata na
kraju mora biti 24.
Ovakav primjer je prikazan na tabeli br. 13, gdje su nasljednici
umrlog mua: supruga, majka i dvije polukrvne sestre po ocu. Iz
predstavljene kolone se da
206
l) - da nazivnici u koloni broja
nasljednih dijelova i koloni kirata, tj. br.
13 i 24 nisu bez ostatka djeljivi sa nekim
24
brojem, zbog je nazivnik broja
kirata (24) stavljen iznad nazivnika broja
12 13 24 13
nasljednih ilijelova (13), a nazivnik broja
nasljednih dijelova (13) u posebnu
Supruga
3 3 5 7
kolonu iza nazivnika broja kirata (24).
Majka
2 2 9
2) - Da je zbir nepunih brojeva u
posljednjoj koloni podijeljen sa nazivnikom
Sestra
4 4 7 5
13 dao 2 bez ostatka, te da je broj
2 upisan ispod kolone ki rata, tako da zbir
Sestra
4 4 7 5
kirata zajedno sa njim iznosi 24. To
je dokaz da je operacija pretvaranja
2
Tab. br. 13
nasljednih dijelova u kirate bila Vidi
tabelu br. 13
2. podjele gotovine (novca):
U da je zaostavtina umrlog u gotovini (dinarima, dirhemima
ili kakvoj drugoj valuti), ona se podijeliti na isti kao i
pokretnine, samo to se umjesto broja kirata (24) staviti iznos u novcu.
Ostali postupak je potpuno isti kao i sa tabelom dijelova
ukiratima. Evo nekoliko primjera:
Primjer l :
U da je iza umrle supruge ostalo 40 rijala i da je iza sebe,
kao nasljednike, ostavila: mua i sina, podjela medu njima se izvriti
kao to je prikazano na tabeli br. 14.
Prvo to se da primjetiti je da izmedu nazivnika (4), u prvoj koloni i
broja dirhema (40), u drugoj koloni postoji djelitelj (4). Zato
je vejk nazivnika iz prve kolone br. (l) uzet i upisan u vrh kolone,
pored nazivnika broja dirbema (40) u drugoj koloni. Zatim je vefk
nazivnika broja dirhema br. (10), s kojim se nasljedni dijelovi mnoiti,
uzet i upisan iznad nazivnika (4) u prvoj koloni. Zatim je dio iz prve
kolone koji pripada muu (l) uzet i pomnoen sa vefkom iznad kolone
(10), a potom dobijeni proizvod (10) podijeljen sa vejkom (I) iz zadnje
kolone, tako daje ostao 10. (lx lO= 10: l= 10).
207
O ODNOSTMA 5. poglavlje l
lO
Zatim je taj broj upisan u rubriku
nasljednika u koloni koja pokazuje broj
dirhema (tj. nasljedstva). To je isto
i sa dijelom koji pripada sinu (3
x 1.0 = 30 : l = 30). Na kraju se
Mu l 10 O
ispostavilo da muu pripada 10 dirhema,
odnosno
1
l 4 ukupnog iznosa, a sinu 30 Sin 3 30 O
dirhema, odnosno
3
/
4
ukupnog iznosa.
Tab. br. 14
Vidi tabelu br. 14
Primjer ll:
U drugom primjeru Je prikazan
kada je umila supruga iza sebe
ostavila 60 dirhema i tri nasljednika:
Mu 3 30 o
mua, majku i punokrvnog brata. Iz
tabele se vidi da je podjela izvrena na
Majka
2 20 o
isti kao i u primjeru l, samo to je
ovdje za djelitelj brojeva 6 i Punokrv.
l lO o
60, uzet broj 6. Vidi tabelu br. 15
brat
Tab. br. L5
Primjer Ill:
U primjeru je prikazan kada je umrli mu iza sebe
ostavio 235 dirhema i tri nasljednika: suprugu, majku i oca. Iz priloene
tabele da se da nazivnik iz prve kolone (12) i broj ostavljenih
dirhema (235) ni u kom odnosu, osim pomnoeni sami sa sobom, nisu
djeljivi, te da se rjeenja postavljene mes'ele ne razlikuje od gornja
dva primjera po takritu, osim to je ovdje, umjesto broja kirata (24)
stavljen broj ostavljenih dirhema. Daljni postupak je ostao potpuno
l
Supruzi je, kao to se vidi, pripalo
1
/
4
tj. 3 x 235 : 12 = 58 dirhemai
9
/
12
, pri je cijeli broj (58) upisan u rubriku u koloni sa
ukupnim brojem dirhema na vrhu, a nepuni broj (9) u posljednju kolonu
za nazivnikom (12) na vrhu.
Majci je pripalo
1
/ 3 tj. 4 x 235 : 12 =78 dirhema i
4
/
12
, pri
cijeli broj (78) upisan u rubriku u koloni sa ukupnim
brojem dirhema na vrhu, a nepuni broj (4) u posljednju kolonu za
nazivnikom (12) na vrhu.
208
Ocu je pripao ostatak od
5
/
1
2 tj. 5 x 235 : 12 = 97 dirbema i
11
/
12
, pri
je cijeli broj (97) upisan u rubriku u koloni sa
ukupnim brojem dirhema na vrbu, a nepuni broj (ll) u posljednju kolonu
za nazivnikom (12) na vrhu.
Nakon toga svi nepuni brojevi u
zadnjoj koloni su sabrani i njihov zbir
235
12 235 12
podijeljen sa brojem 12 1 tako
dobijeni (2) prenesen ispod
Supruga 3 58 9
kolone ukupnog broja dirhema. (9 + 4
t ll = 24 : 12 = 2). Dokaz da je Majka 4 78 4
rjeenje je podudarnost zbira
brojeva (58 + 78 + 97 + 2 = 235) sa Otac 5 97 11
ukupnim brojem dirhema 235. Vidi
tabelu br. 16
2
Tab. br. 16
X- Prenoenje zaostavtine (munaseha)
Kada se desi da umre dvoje ili vie lica koja su redom jedno drugom
bili nasljednici, ali se dioba zaostavtine u svakom pojedinom
nije izvrila, se ona, po potrebi, provodi kasnije, onda se to naziva
prenoenjem z.aostavtin.e ili mun.aseha, a umrla lica, prema redu kako su
umirala, prvoumrli, drugoumrli itd.
Prenoenje zaostavtine (munaseha) se obavlja tako da se prvo,
tabele, na ranije objanjeni visina nasljednih
dijelova bez ostatka iza prvoumrlog. Nakon toga se sa strane, u rubrici
nasljednika koji je umro, u visini njegova imena staviti znak T, a ispod
njega njegovi nasljednici. Ovo je potrebno uraditi zato to nasljednici
prvoumrlog, su imena upisana sa strane, ne moraju sa drugoumrlirn
biti u istom srodstvu kao i sa prvoumrlim. Tako npr., supruga kao
nasljednik. prvoumrlog, moe biti majka drugoumrlom. Pri tome treba
voditi da nasljednici prvoumrlog, bez obzira to u odnosu na
drugoumrlog mogu imati srodstvo, uvijek moraju biti u istoj
horizontalnoj koloni. U da se u tabeli pojave nova
lica, kao nasljednici samo drugoumrlog, njihova imena se staviti ispod
tabele nasljednika prvoumrlog. Nakon toga se u novoformiranoj
koloni sa strane visina dijelova svakog od nasljednika
drugoumrlog. Nakon toga je potrebno izvriti provjeru dobijenih
rezultata prenoenja. Kao dokaz da je prenoenje zaostavtine izvreno
je pokJapanje bez ostatka visine dijelova nasljednika drugoumrlog
sa nazivnikom na vrhu posljednje kolone.
209
Evo jednog primjera prenoenja zaostavtine, u kada je
umrla supruga, kao svoje nasljednike, iza sebe ostavila: mua, majku,
sina i a onda umro i njen mu, ostavivi kao svoje nasljednike:
istog sina : istu Iz priloene tabele se vidi da je prenoenje
zaostavlme na nasljednike prvoumrle izvreno na osnovu nazi\'nika
(J 2), a onda, zbog razbijanja dijela sina i po
principu muku koliko dvjema enskima, pomnoen sa brojem 3, a daje
prenoenje zaostavtine sa drugoumrlog izvreno na osnovu nazivnika
3, jer je sa nji m djelj i v broj 9 koji nas Ijedne dijelove
drugournrlog u prvoj tabeli .
Prema tome, i jednoj i u
3 3
drugoj tabeli je
nazivnik 36.
12 36 3 36
Posljednja kolona u
(dami 'atu-1-munaseha)
tabel i
Mu: 3 9 T
predstavlja
prenosenJa
rezultat
zaostavtine. U
Majka 2 6
6
njoj su upisani ukupni iznosi
prenesene zaostavtine i sa
prvoumrlog i sa drugoumrlog
i to tako to su se sabrali
3
{:;erka 7
14
7
SIN

2 20
10
dijelovi izraeni u trideset
estinama.
Tab. br. 17
Pri tome se da primjetiti da su nasljedni dijelovi onih nasljednika
koji u ostavtini drugoumrlog nisu imali dijela u posljednju tabelu
(dami 'atu-1-munaseha) samo preneseni iz kolone koja pokazuje
nasljedne dijelove iza prvoumrlog. a da su nasljedni dijelovi iza
drugournrlog prvo pomnoeni sa nazivnikom u vrhu kolone i tek
poslije toga sabrani sa nasljednim dijelovima iza prvoumrlog i tek
tada upisani u rubriku u koloni (dami 'atu-l-munaseha).
Vidi tabelu br. 17
Ukoliko, pak, broj koji nasljedni dio drugoumrlog nije
djeljiv sa nazivnikom u drugoj koloni, izmedu njih se potraiti
tevafuk i rehaluf Nakon to se izmedu njih najmanji
djelitelj, ve.fk broja koji pokazuje visinu dijela se staviti iznad
nazivnika u drugoj koloni. a vefk nazivnika iz druge kolone iznad
nazivnika prve kolone. Potom se nazivnik iz prve kolone pornnoiti
sa upisanim vefkom iznad sebe i tako dobijeni proizvod staviti u vrh
posljednje kolone (dami 'atu-1-munaseha). Zatim se broj koji
210
pokazuje nasljedni dio u prvoj koloni pomnoiti sa vefkom iznad
kolone i dobijeni proizvod staviti u rubriku u posljednjoj
koloni (dami 'atu-l-munaseha). Ukoliko isti nasljednik bude imao dio i
udrugoj koloni (tj. i iza drugoumrlog), taj dio pomnoiti sa vefkom
iznad kolone, a zatim sabrati sa dijelom iz prve kolone i zbir upisati u
rubriku u posljednjoj koloni (dami 'atu-l-munaseha), to
predstavljati njegov ukupni nasljedni dio i iza prvoumrlog i iza
drugoumrlog.
u pnmJeru
prikazan je u kome je umrl i
mu iza sebe, kao nasljednike,
ostavio: suprugu,
3
punokrvnu sestru, a nakon
je umrla i njegova i iza
8 12 24
sebe, kao nasljednike, ostavila:
majku tj. suprugu prvoumrlog, Supmga
Majlw
l 2 5
mua sina. Pri podjeli
nasljedstva prvoumrlog, kao
4 T o
osnova je uzet nazivnik 8, a pri
PLmokn1.
podjeli nasljedstva drugoumrle.
3 9
nazivnik 12. Broj nasljednih
sestra
dijelova drugoumrle (4) l Mu 3 3
nazivnik 12 je l naprema 3, pa je
vefk broja dijelova drugoumrle l
Sin
7 7
stavljen iznad nazivnika 12 ll
drugoj koloni, a vejk nazi v nika 3
Tab. br. 18
iznad prve kolone. Ostale
operacije su obavljene
kao to je ranije objanjeno. Vidi
tabelu br. 18
Ukoliko su, pak, broj nasljednih dijelova drugoumrlog i nazivnik u
drugoj kolon i nedjeljivi sa nekim brojem, onda se cio broj
nasljednih dijelova staviti iznad nazivnika u drugoj koloni, a vejk
nazivnika iz druge kolone iznad nazivnika prve kolone. Zatim se broj
nasljednih dijelova pomnoiti sa vefkom nazivnika iz druge kolone
(upisanim iznad nazivnika prve kolone) i tako dobijeni proizvod staviti u
rubriku u posljednjoj koloni 'atu-l-munaseha).
Ostale operacije se obaviti na potpuno isti kao to j e
ranije objanjeno.
211
O ODNOSIMA
5. poglav/jtl
U primjeru prikazan
je kada je umrli mu iza sebe,
kao nasljednike, ostavio: suprugu,
tri sina i nakon je
8 7 56
umrla i supruga i kao nasljednike
ostavila: tri sina j
Supruga l T
Iz date tabele se da
Sin 2 Sin
2 16
l. da drugoumrJa iza sebe
Sin 2 Sin 2 16
nije ostavila novih nasljednika, pa
nije bilo potrebe da se pravi kolona
Sin
16
sa novim nasljednicima,

l l 8
2. da je postupak
potpuno isti kao i u prethodnim
Tab. br. 19
Vidi tabelu br. 19
Xl- hermafrodita (hunsa mukil)
Hermafroclita (hunsa muki!) je osoba kod koje se prilikom rodenja ne
moe prepoznati j odrediti da li je muko ili ensko. Zato je najbolje
da takva osoba postane punoljetna, pa tek tada utvrditi da li vie
na muko ili ensko. U da se to ni tada ne mogne utvrditi,
hermafrodita se tretirati kao mu.fki.l pola). U vezi sa
takvih osoba, neki islamski smatraju da je
najispravnije primijeniti pravilo po kome im pripasti
1
/
2
dijela koji
pripada muku i
1
h dijela koji pripada ensku. Dakle, kada je hermafrodita
u pitanju, nasljednu mes'elu (problem) treba postaviti tako da u tabeli za
visine dijelova nasljednika budu dvije opcije, jedna po kojoj
hermafroditi pripasti koliko muku, i druga po kojoj mu pripasti koliko
ensku. Ovo u kada se radi o jednoj osobi hermafroditi. U
da se radi o dvije takve osobe, u nasljednoj tabeli se staviti opcije.
Zatim se, nakon odnosa broja
nasljednih dijelova (temasula, tedahula, tevafuka i tehalufa), odrediti
njihov nazivnik, pomnoiti sa brojem takvih i
proizvod staviti u zasebnu kolonu, iza kolone sa brojem nasljednih
clijelova. Zatim se nazivnik iz zadnje kolone podijeliti sa nazivnicima
iz ostalih kolona i dobijeni staviti iznad svake od tih kolona.
Zatim se dio svakog od nasljednika iz svake od kolona, pomnoiti sa
upisanim brojem iznad kolone, sabrati sa drugim brojem iznad susjedne
212
kolone i tako dobijeni zbir podijeliti sa brojem (ahval), te tako
OObijeni upisati u rubriku u posljednjoj koloni.
Zatim se dijelovi nasljedruka u zadnjoj koloni sabrati. Ukoliko njihov
broj bude isti sa nazivnikom u vrhu kolone, rezultat je Ukoliko
nije, negdje je naprav ljena greka i operacija se mora ponoviti.
Evo jednog primjera gdje su umrlog oca naslijedili sin i hermafrodit.
Iz prikazane tabele rjeenja nasljedne mes'ele da se primijetiti
l. da su zbog hermafrodita date dvije kolone nasljednika, od kojih
je u jednoj prikazan kao muko, a u drugoj kao ensko,
2. da su nazivnici ovih dvaju kolona nedjeljivi bez
ostatka i da su zbog toga - da bi se dolo do njihova najmanjeg
sadratelja- pornnoeni jedan sa drugim (2 x 3) i da se tako dobio broj 6
koji je opet pomnoen sa brojem stanja (2), tako da se dolo do proizvoda
12kojije, kao nazivnik, stavljen u posljednju kolonu,
3. da je nazivllik 12 iz kolone podijeljen sa nazivnikom 2 iz
pve kolone i da je 6 stavljen iznad prve kolone, te sa nazivnikom
3iz druge kolone i da je 4 stavljen iznad druge kolone,
4. da su dijelovi svakog od
nasljednika iz obje kolone pomnoen1
6 4
sa upisanim brojevima iznad njih, te
2 3 12
daje tako dobijeni proizvod podijeljen
sa brojem stanja i
Sin 2 7
stavljen u mbriku u
zadnjoj koloni. Tako Je za
Hermafrodit l l 5
hermafroditu dobijen dio u
7
iznosu od
5
h2. a za sina /12 (za
Tab. br. 2C
hermafrodita: l x 6 + l x 4 =6 + 4 =
10 : 2 = 5, a za sina l x 6 + 2 x 4 =6
10 6
+8=14: 2 = 7). Vidi tabelu br. 20
3 5 30
U drugom primjeru prikazan je
kada su iza umrlog oca, kao
Sin l 2 ll
nasljednici, ostali: dva sina i jedan
hermafrodit. Paljivom analizom
Sin l 2 11
tabele, ustanovit se da se ovdje
postupak ni u ne razlikuje od
Hermafrodit
postupka rjeenja prethodne mes'ele.
Vidi tabel u br. 21
Tab. br. 2 1
213
8
Postoji jo jedan podjele nasljedstva u kada je jedan ili
vie nasljednika hermafrodit. Naime, po miljenju nekih islamskih
svim nasljednicima na nasljedstvo stanje hemafrodita
se daje manji dio, a ostatak ostaviti za kasnije, dok se ispostavi da je
muko, ili dok se nasljednici izmedu sebe sami ne dogovore kome
koliko pripasti .
Postupak se sastoji u tome da se nasljedniku-hermafroditu naslijede
odredi kao da je ensko kako bi zasigurno uzeo manji od svoja dva
dijela, a nasljednicima koji sa njim se odrediti kao
da je hemafrodit muko kako bi uzeli manji od svoja dva dijela,
a ostatak se zadri za kasnije.
U da su iza umrlog oca, kao nasljednici, ostali muko i
hennafrodit, zbog hermafrodita se odrediti dvije kolone za podjelu
nasljedstva. U prvoj biti tretiran kao muko, pa se nasljedstvo
podijeliti na osnovi nazivnika 2, a u drugoj kao ensko, pa se
nasljedstvo podijeliti na osnovu nazivnika 3. Zatim se ustanoviti da su
brojevi 2 i 3 nedjeljivi bez ostatka, pa se, da bi se
pronaao njihov sadratelj, pomnoiti jedan sa drugim i dobiti
broj 6 koji se, kao nazivnik, staviti u kolonu. Zatim
se dijelovi iz prve i druge kolone sabrati po rubrikama nasljednika i
staviti ispod nazivnika u koloni, tako da se na kraju uspostaviti
da muku pripada
3
/6, a hermafroditu
2
/6. Ostatak od
1
/6 se do daljnjeg
zadrati, sve dok se ne utvrdi spol hermafrodita.
U u da se utvrdi da je
hermafrodit muko, preostali dio
1
h
se dati njemu, a u da se utvrdi da
je ensko, se mukom nasljedniku.
Sin l 2 3
Ukoliko se ni nakon dueg vremena
ne ustanovi je li hermafrodit muko ili Hermafrodit 2
ensko, preostali dio pripasti onome
Tab. br. 22
kako se na obostrano zadovoljstvo
dogovore nasljednici. Vidjeti tabelu br. 22
Napomena:
Iz prikazane tabele se vidi da u posljednjoj koloni nedostaje dio u
iznosu /6, jer je ukupni zbir dijelova 5, umjesto 6. Radi se, zapravo, o
dijelu koji je ostavljen za kasnije, dok se ne utvrdi kome p1ipada.
214
XII - Specijalni
1. djeteta
U da mu iza sebe medu ostalim nasljednicima ostavi trudnu
enu, nasljednici
ili da se ena porodi i podjelu nasljedstva sve do tada
odgoditi,
ili podjelu nasljedstva izvri ti prije
Medutim, u ovom drugom podjelu nasljedstva izmedu
nasljednika treba izvriti po pravilu kakvo je prikazano u posljednjem
primjeru u sa hermafroditom. To da se nasljednicima
kojima bi- u da je dijete bilo kao muko ili ensko - bio
umanjen nasljedni dio, taj dio i sada umanjiti , tako da im od dvije
visine dijela, sada pripasti onaj koji je manji, a ostatak se
zadrati nepodijeljenim sve dok se dijete ne rodi. Npr. supruga umrlog
mua ako je trudna i ako dijete rodi ivo, nasljeduje
1
/
8
mueva imetka, a
ako nema djece i ako nije trudna ili ako je trudna pa rodi mrtvo djete,
1
/
4

Prema tome, u da je kao nasljednica trudna,
1
/
8
(dio koji
joj sigurno pripada), a ostatak se zadrati dok se ne porodi. U
da rodi ivo djete, vie joj nita pripasti. U pak, da rodi
mrtvo dijete, joj zadrani dio, jer joj u da mu nema
djece pripada /4 njegove zaostavtine.
2. nestalog
U da je neko od nasljednika umrlog nestao, pa se ne zna da li
je iv ili mrtav, ili da ne postoji pravosnana sudska odl uka o njegovoj
smrti, a ostali nasljednici insistiraju na podjeli zaostavtine umrlog,
postupak podjele se izvriti na isti kao i u kada je jedan
od nasljednika trudna supruga umrlog mua. Dakle, nasljednici dobiti
onaj dio koji im sigurno pripada i u da je nestali prisutan), a
ostatak se zadrati nepodijeljenim sve dok se ne utvrdi da li je nestali
iv ili mrtav.
Npr. u da su nasljednici umrlog njegovi sinovi, od kojih je
jedan prisutan, a drugi nestao i ne zna se da li je iv i Ji mrtav. Zato
prisutnom sinu-nasljedniku pripasti
1
h nasljedstva Uer mu toliko pripada
i u da je drugi prisutan), a druga polovina se zadrati sve dok
se ne ustanovi da li je nestali iv ili mrtav.
215
O ODNOSIMA 5. pog/avljt l
Evo jo jednog primjera u
kome je prikazan kada su
l 2
nasljednici umrlog mua: supruga, 12 24 12 24
majka i dva brata, od kojih je
jedan nestao. U tom
Supruga
3 6 3 6
supruga dobiti cio svoj nasljedni
dio tj.
1
/ 4 , jer njegova visina ne
zavisi od toga da li je muev brat
Majka
2 4 4 4
prisutan ili se smatra nestalim.
Majka dobiti
1
/6 jer je to
sigurno , a prisutni brat polovinu
od preostalog imetka, jer bi mu
Brat
Brat
7
7
7
5
o
7
o
toliko pripalo i u da je
Tab. br. 23
drugi brat prisutan.
Ostatak imetka se zadrati , pa u ako se ustanovi daje
nestali brat iv - pripasti njemu, a u ako se ustanovi da je mrtav,
majci se upotpuniti
1
h, a ostatak dati bratu. Iz priloene tabele se vidi
da je nasljedna mes' ela postavljena na osnovu nazi v nika 12, a da je njeno
rjeenje izvedeno na osnovu nazivnika 24. Vidi tabelu br. 23
Iz tabele se moe
l. da su u tabeli date dvije kolone, jedna sa nazivnikom 24 pod
pretpostavkom daje nestali brat iv, i druga sa nazivnikom 12 u kojoj je
prikazano daje mrtav,
2. da je najmanji djelitelj nazivnika 12 i 24 broj 2 (lj.
1
/
2
estine od broja 24) koji je kao vefk broja 24 stavljen iznad kolone sa
nazivnikom 12, a broj l , kao vefk broja 12, iznad kolone sa nazivnikom
24, te da je nazivnik 12 pomnoen sa vefkom 2 i njihov proizvod (broj
24) stavljen u posljednju kolonu,
3. da su neki nasljednici od dva dijela dobiJi onaj manji,
koji bi im pripao i u da je nestali iv i prisutan. Tako je dio koji
pripada supruzi (6) pomnoen sa vefkom (l) iznad kolone (6 x l =6) i
upisan u rubriku u koloni. Zatim je dio koji
pripada majci (4) pomnoen sa vefkom (l) iznad kolone (4 x. l =4) i
stavljen u rubriku u koloni, a potom, na isti
i dio koji pripada bratu koji je prisutan (7 x 1 = 7) i stavljen u
rubriku u koloni,
216
15. pogkwljc O ODNOSI MA
4. da je ukupni zbir dijelova u posljednjoj koloni 17, od
24, te da je 7 dijelova na ime nestalog brata zadrano sve dok se ne
ustanovi da je nestali ili i v ili mrtav. U da se ustanovi da je iv,
njemu pripasti svih njegovih sedam dijelova, a u da se
ustanovi daje mrtav, majci bi se upotpunilo na
1
h tako da bi imala
8
/
2
4, a
ostatak (tj. 3) njegovu bratu, tako da bi majci, umjesto 4, pripalo
8
h
4
dijelova, a bratu, umjesto 7 pripalo
10
h4 dijelova.
3. utopljenog
U da se vie Lica, izmedu kojih postoji krvno srodstvo,
zajedno utopi (npr. usljed brodoloma), ili da zajedno nastradaju u kakvoj
elementarnoj nepogodi (npr. zemljotresu i sl.) ili da zajedno izgore u
poaru, pa se ne mogne dokazati koje je od njih prije, a koje kasnije
izdahnulo, se da su svi zajedno izdahnuk Prema tome oni
medusobno, jedno od drugog, nita naslijediti, jer je po miljenju
islamskih za valjanost uvjet da nasljednik bude
iv kada ostavitelj umre, a u ovakvim je dokazati
da li je neko od njih bio iv kada je drugi izdahnuo. U takvim
njih naslijediti njihovi ivi nasljednici.
Npr. u da dvojica nastradaj u u kakvoj i da se
ne zna koji je od njih prvi ispustio duu, te da iza jednog od njih, kao
nasljednici, ostanu: supruga, i arnida, a iza drugog: dvije
i spomenuti arnida, svakog od njih samo njihovi
nasljednici; prvoga: supruga koj oj pripasti
1
/
8
, kojoj
pripasti
1
/
2
i amida kome pripasti ostatak, a drugoga: dvije
kojima pripasti
2
h, i amida kome pripasti ostatak, tj.
1
fJ.
XIII- srodnika zevil-erham:
1. Ko spada u ovu kategoriju nasljednika?
U ovu kategorij u nasljednika spadaju oni srodnici koji ne spadaju
ni u kategoriju nasljednika kojima po Kur'anu pripadaju odredeni
alikvotni dijelovi (ashabi -feraid), niti u kategorij u univerzalnih
nasljednika koji su u krvnom srodstvu sa ostaviteljem po mukoj liniji
(asabe). U kategoriju srodnika (zevil-erham) spadaju: dajda, tetka po
majci, tetka po ocu, djeca od te svi
srodnici koji ne spadaju u spomenute prve dvije kategorije nasljednika
(ashabi-feraid i asabu).
217
2. Propisanost srodnika zevil-erham
Medu islamskim nema jednoglasnog miljenja po
pitanju srodnika iz kategorije zevil-erham. Neki ashabi,
tabi' ini i imami pravnih kola u Islamu (m.ezheba) smatraju da se
srodnici iz kategorije zevil-erham ne i kao dokaz navode
da ih Uzvieni Allah u Kur'anu nije svrstao ni u kategoriju
nasljednika alikvotnih dijelova (ashabi-ferad) ni u kategoriju
univerzalnih nasljednika (asabe). Medu imame koji smatraju da se
srodnici zevil-erham ne spadaju, Allah Uzvieni im se
smil ovao, Malik i afija. Drugi, medu kojima i imam Ebu
Allah Uzvieni mu se smilovao, smatraju da se srodnici zevil-erham
i kao dokaz navode predaje da je dao da neki
od srodnika zevil-erham naslijede svoje umrle u kada
ovi nisu imali nasljednika iz kategorija koje je Uzvieni AIJah nabrojao
u Kur' anu. U tom smislu su i Poslanikove "Dajda je
nasljednik onoga ko nema drugog nasljednika."
207
Koje je od ova dva mJljenja prihvatljivije?
Od ova dva miljenja prihvatljivije je ono po kome su srodnici
zevil-erham zasebna kategorija nasljednika. Otuda su i mnogi kasniji
pravnici malikijskog i afijskog mezheba skloruji miljenju da su i
srodnici zevil-erham nasljednici. Oni svoj e mi ljenje temelje na

Srodnici zevil-erham su rodbina, a odravati rodbinske odnose i
paziti na rodbinu je dunost (vaclib).
Srodnike zevil-erham sa umrlim ostaviteljem, pored veze Islama,
povezuje i rodbinska veza, za razliku od bejtu-l-ma/a koja ga sa sobom
vee samo vezom Islama.
Bejtu-l-mal mora biti organiziran na pravdi i pravednosti, njime
upravljati povjerljivi ljudi i sredstva iz njega se troiti na dobrobit svih
muslimana, to je u praksi teko izvodljivo.
2116
- Ovdje se kao dokaz hancfijskoj pravnoj koli navode i Uzvienog Allaha:
"A rodaci (ulu-1-erham) su, prema Allahovoj Knjizi. jedni drugima (El-Enriil.
75.; Nap. prcv. l
207
-PredaJu n<l\ude Tinnit.i i Ebu Davud. U njenoj predaJI ima 'lah1"11
21X
Zato je, u da bilo koji od navedenih uvjeta za valjanost
ustrojstva bejtu-l-mala izostane, da imetak ostavitelja zavri u
rukama srodnika zevil-erham, nego u bejtu-1-malu.
3. podjele nasljedstva izmedu srodnika zevil-erham
Prilikom podjele nasljedstva izmedu srodnika zevil-erham prvo se
mora utvrditi stupanj njihovog srodstva sa ostaviteljem, kao to j e i
sa prve dvije kategorije (ashabi-feraid i asabom).
Tako se npr., ukoliko umrli iza sebe ostavi i sina
od sestre, njegova imovina izmedu njih podijeliti na jednake dijelove, pri
pripasti
1
h, a sinu od sestre
1
h Ovo zato to bi,
da su ive, njihove majke, tj. ostaviteljeva i sestra, dobile po
jednu polovinu, jer je alikvotni nasljedni dio (jarcf)
1
1
2
, kao i
1
h alikvotni dio (jarz) sestre
U da ostavitelj iza sebe ostavi:
od punokrvne
sestre i od polukrvnog brata po ocu,
od polukrvnog brata po ocu ne bi 2
pripalo nita, jer ona nasljeduje preko
poluk.rvnog brata ostavitelja, koji u
1
da ostavitelj ima punokrvnu sestru, ne bi
punokrv.
dobio nita. Prema tome, sav imetak iza
sestra
ostavitelja bi se podijelio na dva jednaka
poluk. brata 0
dijela, od kojih bi
1
/
2
dobila
(po ocu)

1
h od punokrvne sestre,
Tab. br. 24
dok od polukrvnog brata ne bi
dobila nita. Vidi tabelu br. 24
6
U da umrli iza sebe ostavi:
punokr. sest.
od punokrvne sestre, od
polukrvne sestre po ocu, sina od polusestre
pol. ses. po
po majci i od punokrvnog amide,
ocu
l
od punokrvne sestre bi naslijedila
Sin pol. ses. po 1
h ukupnog imetka ostavitelja, odnosno
majci 3
h (kao i u da je nasljednik njena
majka), od polukrvne sestre po
pun. amide
l
ocu
1
16, odnosno, ostatak do
2
h (kao i u
da je nasljednik njena majka), Tab. br. 25
219
3
O ODNOSIMA 5. poglavljt l
sin od polusestre po majci
1
/6 (koliko je i alikvotni dio njene majke). a
ostatak punokrvnog amide (dio koji bi pripao arnidi. kao asaba
njenom ocu). Vidi tabelu br. 25
Napomena:
* U prikazanoj tabeli nasljedni dijelovi su izraeni u estinama, jer
se u njoj nalazi estina. Polovina od toga je za punokrvne sestre
estina polukrvne sestre po ocu
1
/6, kao ostatak do
2
/
6
, estina /
3
,
za sina od polusestre po majci, i ostatak estina punokrvnog
amide.
Evo jo dva primjera srodnika zevil-erham:
Prvi primjer
U da ostavitelj iza sebe ostavi: sina od
punokrvne sestre, sina od polukrvne sestre po majci i polukrvnog
brata po ocu, njegov imetak se podijeliti tako da
pripasti
1
h koliko bi, daje iva, pripalo i njenoj
majci,
sinu punokrvne sestre
1
h koliko bi, da je iva, pripalo i njegovoj
majci.
Za razliku od njih, sinu od polusestre po majci pripasti nita,
jer da je iva, ni njegovoj majci- s obzirom da je iz nasljedstva
ostaviteljeva - ne bi pripalo nita. Isto tako, nita pripasti ni
od polukrvnog brata po ocu, jer daje iv ni ostaviteljevu polubratu
po ocu - s obzirom da ga iz nasljedstva punokrvna sestra- ne
bi pripalo nita.
Iz prikazane tabele se vidi da su nasljedni dijelovi podijeljeni na
polovine, jer dvome nasljednika pripada po jedna polovina, i to:
1
/
2
koliko bi, da je iva, pripalo i njenoj majci i
1
h sinu od
punokrvne sestre, koliko bi, da je iva, pripalo i njegovoj majci,
ostaviteljevoj ptmokrvnoj sestri.
220
Za razliku od njih, sinu od polukrvne
2
aire po majci nije pripalo nita, jer da je

tiva, ni njegova majka ne bi dobila

Jita, da je iz nasljedstva
ostaviteljeva Isto Sin punokrvne
tako, ni od pol ukrvnog brata po
sestre
11 nije pripalo nita, jer da j e iv, ni
Sin polusestre
ajenom ocu, tj. ostaviteljevu polubratu,
po majci O
s obzirom da ga iz nasljedstva
polubrata
punokrvna sestra, ne bi
poocu O
lliPaJo nita. Vidi tabelu br. 26
Tab. br. 26
Drugi primjer
U da ostavitelj iza sebe ostavi tetku po majci i tetku po ocu,
letka po majci naslijediti
1
/
3
njegova imetka, jer bi toliko, da je iva,
Blijedila i njena majka, a tetka po ocu ostatak od
2
h, jer bi toliko, da je
iv kao univerzalni nasljednik (asaba), naslijedio i njen otac, s obzirom
6aasaba nasljeduje ono to ostane izafarda.
Iz prikazane tabele se vidi da je
podjela ostaviteljeve imovine izvrena
u osnovu podjele na jer jednoj
3
od nasljednica, tetki po majci, pripada
1
hkoliko bi, da je iva, pripalo i njenoj
Tetka po majci l
majci. Ostale
2
/
3
pripale su tetki po ocu,
loliko bi, da je iv kao univerzalnom
Tetka po ocu 2
JIISljedniku (asabz), pripalo i njenom
Tab. br. 27
ocu s obzirom da on kao asaba uzima
sve to je ostalo poslije farda. Vidi
tabelu br. 27
Napomene:
a) Srodnici zevil-erham ne ostavitelja u da ovaj
iDa nasljednika iz prve i druge kategorije nasljednika ashabi-feraid i
&rtlbe, jer se ostatak, u da ga nakon podjele alikvotnib dijelova
lale, dijeli izmedu nasljednika iz kategorije ashabi-feraid. Izuzetak je
;moo kada je nasljednik alikvotnog dijela samo jedan od
iugova. Tada uz njih u podjeli zaostavtine iza umrlog i
SRX!nici iz kategorije zevil-erham.
221
O ODNOSIMA 5.poglcll'ljt l
Ukoliko bi umrli iza sebe ostavio polukrvnog brata po majci ili po
ocu i tetku po ocu, brat bi mogao naslijediti cijelu imovinu ostavitelja
tako da tetki po ocu ne pripadne nita. Ovo zato to tetka spada u
kategoriju nasljednika zevil-erham, a brat u kategoriju ashabi-feraid i to
kao takav, u da nema drugih nasljednika iz iste kategorije iH iz
kategorije asabe, moe naslijediti cio imetak ostavitelja. Isto tako, u
da ostavitelj iza sebe ostavi majku i tetku po majci, majka
sama naslijediti i svoj alikvotni dio i ostatak zaostavtine ostavitelja, dok
tetki po majci pripasti ni ta.
Medutim, ukoliko bi ostavitelj iza sebe ostavio suprugu i od
brata, supruga bi od mua-ostavitelja naslijedila samo svoj alikvotni dio u
visini
1
h. a ostatak od
3
/
4
od njegova brata, jer bi, u daje iv,
njen otac kao univerzalni nasljednik (asaba) naslijedio sve to od imovine
ostavitelja ostane, nakon to se iz nje izdvoje alikvotni dijelovi, a to je u
ovom samo dio supruge u visini
1
/
4
njegovog ukupnog imetka.
b) Ukoliko umrli iza sebe ostavi samo srodnike iz kategorije zevi/
erham, prvo o se povesti jeste nj ihov stupanj srodstva sa
ostaviteljem. Dakle, i oni se u pogledu bliskosti sa ostaviteljem
tretirati na isti kao i nasljednici iz prve i druge kategorije (aslzabi
.feraid i asa be), pa oni blii iz prava na nasljedstvo dalje, a
oni punokrvni polukrvne.
U da su srodnici na istom stupnju srodstva sa ostaviteljem,
jedan drugoga iz prava na njegovo nasljedstvo, nego u
njemu ravnopravno po principu da muku pripadne koliko
dvjema enskima. Evo dva primjera srodnika iz kategorije
zevil-erham:
Prvi primjer
U da umrli iza sebe ostavi: ne
i sina od cijela njegova imovina bi pripala
a i sin od ne bi
dobili nita. Ovo zato to je za jedan stupanj po srodstvu
blia ostavitelj u, pa kao takva ostalo dvoje potpuno iz prava na
nasljedstvo.
Drugi primjer
U da umrli iza sebe ostavi : od punokrvnog brata i
od polukrvnog brata po ocu, sav imetak umrlog bi pripao
222
punokrvnog brata, dok od polukrvnog brata ne bi dobila nita.
Ovo zato to je punok:rvnog brata, za jedan stupanj po srodstvu
blia ostavitelju, paje kao takva od polukrvnog brata u potpunosti
iz prava na
U da neki srodnici od osoba koj a su ashab-feraid, a
drugi od osoba koja su zevil-erham, onda pravo na nasljedstvo imati
samo oni srodnici koji od osoba koje su ashabi-feraid, makar oni
bili na istom stupnju (koljenu) srodstva sa ostaviteljem.
Npr. ukoliko bi umrli iza sebe ostavio: od sinove i
sina od sina, sav imetak ostavitelja bi pripao od sinove
dok sin od sina ne bi dobio nita. Ovo uprkos tome to
su po stupnju (koljenu) srodnosti sa ostaviteljem oboje isti.
ovdje se radi o tome da j e majka prve, tj. sinova u osnovi bila
nasljednik, dok otac drugog, tj . sin od nije, da je dijete od
nasljednik, a dijete od nije.
* * *
223
O ODNOSIMA
5. poglarljt l
VIll - O zakletvi i zavjetu
l- Zakletva (el-jeminu)
1. Definicija zakletve
Zakletva (el-jeminu) je zaklinjanje Allahovim imenima ili Njegovim
atributima, poput: ''Tako mi Allaha, to i to!" ili ''Tako mi Onog u
je ruci moj ivot!" ili ' 'Tako mi Onog koji srca!"
2. se dozvoljeno zaklinj ati, a nije?
Dozvoljeno se zaklinjati imenima Uzvienog Allaha, Jer se i
Vjerovjesnik
Vallahil-Lezi la ilahe gajruhu! l ''Tako mi Allaha, mimo Koga
nema drugog boga!"
Vellezi nefsu Muhammedin bijedihi! l "Tako mi Onog u
ruci Muhammedov ivot (dua)!"
U vjerodostojnoj predaji se navodi da se i Dibril, a.s., zakleo
Allahovom V e izzetike, la j esme 'u bilw. ehadun illa dehaleha!
l "Tako mi Tvoje niko za njega a da u njega

S druge strane, zaklinj ati se bilo ili kim drugim mimo Allahovih
imena i atributa nije dozvoljeno, makar se radi lo o ili nekome ko
je dostojan i slave, recimo Kabom - Allah je - ili
Vjerovjesnikom ili ne bilo dostojno Ovo zato to je
rekao:
"Ko da se zakune, neka se zakune Allahom! U suprotnom neka
uti!" (Muttefekun alejhi)
208
- Citirani tekst je dio had isa koji biljei Tirmizi i ocjenjuje ga vjerodostojnim, a
koji Huffetil-deJmetu bif-meknrihi ven-naru bi-ehevat ...
224
"Ne zaklinjite se drugim, osim Allahom, i ne zaklinjite se,
osim ako istinu govorite!" (Ebu Davud i Nesai)
"Ko se zakune (ili nekim) drugim mimo Allaha, pripisao je
Allahu druga."
209
''Ko se zakune (ili nekim) drugim mimo Allaha, porekao je
Allaha!"
210
3. Vrste zakletve
Postoje tri vrste zakletve:
3.1. Lana zakletva (el-gamus), tj. kada se neko namjerno lano
zakune, recimo da kae: "Tako mi Allaha, ovo sam platio pedeset
dinara!"- a nije, ili da kae: "Tako mi Allaha, uradio sam to i to!"- a
zna da nije. Ova vrsta lane zakletve zove se el-gamus (to dolazi od
glagola: gamese l jagmisu l gamsen. koji zagnj ur iti ; srljati u
opasnost), jer onoga ko se u nju uputa vodi u grijeh. Upravo ova vrsta
lane zakletve podrazumjjeva se pod Poslarukovim "Ko se
lano zakune s ciljem da sa tako lanom zakletvom prigrabi imetak od
srest (na Sudnjem danu) na njega ljuta
Allaha." (Muttefekun alejhi)
Kakvi su propisi za lanu zakletvu?
Nju (lanu zakletvu) ne moe iskupiti iskup (keffaret),
211
nego se
zbog nje, s obzirom na teinu grijeha, onaj ko ju je mora pokajati
i zamoliti Allaha da mu oprosti, pogotovu ako je sa njom nepravedno
obespravio
3.2. Zakletva koja se ne uzima u obzir (lagvu-l-jemin)
Pod ovom vrstom se podrazumijeva ona zakletva koju musliman
nenamjerno, nepromiljeno i iz svakodnevne navike izgovara. Takva
zakletva je kada neko iz navike, u svakodnevnom govoru, ima
''Ne, Allaha mi!" ili ''Nij e, Allaha mi!" ili "Allaha mi, jeste!" U tom
209
-Predaju biljei Ahmed.
210
- Predaju navode Ebu Davud i Hakim.
211
- Imam alija smatra da se za lanu zakletvu (el-jeminu-1-gamus) mora
keffarct.
225
smislu se od Aie, r.a., prenosi da je rekla: "Zakletva koja se ne uzima
u obzir je kada u svojoj ima naviku 'Ne, Allaha mi'"
( Buharija)
U ovu vrstu zakletve spada i ona zakletva kada se neko, daje
tako, za neto zakune, pa se ispostavi da nije, nego od onoga
to je misl io.
miljenje je da ovakva zakletva nije grijeh i da zbog
nje, onome ko se tako zakune, nije potreban nikakav keffaret (otkup), jer
Uzvieni veli:
0--<l) t} u1 Allah vas
kazniti ako se zakunete nenamJerno, ali vas kazniti ako
se zakunete namjerno. (EI-Ma'ide, 89.)
3.3. Zakletva sa namjerom (el-jeminu-l-munakid) da se neto u
recimo, kada se neko zakune: "Tako mi Allaha,
to i to!" ili "Tako mi Allaha, to - pa
nego to se zakleo. Za ovu zakletvu, prekritelj je
odgovoran, jer je Uzvieni rekao:
, f! $ JJ ,
;.;..ili-. (S'l":.lj; ;}Jj l ... ali vas kazniti ako se zakune te
namjerno. (El-Ma' ide, 89.)
Onaj ko se zakune s namjerom da u neto pa
to ne duan je zbog prekrene zakletve keffaret (otkup za
prekreau zakletvu). Ukoliko se za prekrenu zakletvu putem keffareta
iskupi, sa spasti grijeh.
4. se skida obaveza keffareta za neispunjenu zakletvu?
Obaveza keffareta i grijeh za neispunjenu zakletvu onoga ko se
zakleo spadaju u dva
4.1. Da uradi ono to se zakleo da uraditi , ili da ne uradi ono
to se zakleo da uraditi, al i ne namjerno, nego iz zaborava, grekom
ili pod prisilom, jer je AJlahov Poslanik rekao: "Sa moga Ummeta
spada odgovornost za ono to uradi grekom, iz zaborava ili pod
prisilom. "
2 12
-
212
226
4.2. Da se prilikom zakletve ogradi od eventualnog njenog
neispunjenja kao to su: "Ako Allah da!" ili "Osim ako Allah
htjedne pod uvjetom da je izuzimanja izrekao na licu
mjesta u isto vrijeme kada se zakleo. Ovo zato to je Poslanik rekao:
"Ko se zakune dodavi: 'Ako Allah da!' - (kako god da bude) nije
prekrio zakletvu."
2
'
3
A u pak, da je ne prekri, nema ni grijeha
ni keffareta.
5. Poeljnost neispunjenja zakletve u da je to bolje
Ukoliko se musliman zakune da vie neto to j e dobro i
poeljno, mustehab mu je (lijepo) nastaviti ono to se zakleo da
vie a za prekrenu zakletvu izvriti otkup (keffaret), jer
Uzvieni veli:
i.:..:;. Wl 1};;...; tl) l l neka vam zakletva Allahom ne bude
prepreka! (El-Bekare, 224.)
i jer je AHabov rekao:
"Kada se neto zakune, pa kasnije vidi da je bolje, uradi
ono to je bolje, a za prekrenu zakletvu keffaret!" (Muslim)
6. Obaveza ispunjenja zakletve
Kada musliman svoga brata zakune da neto uracti, duan je ispuniti
njegovu zakletvu i, ukoliko to ikako moe, ne dozvoliti mu da je prekri
ili da ne uradi ono to ga je zakleo. U tom su smislu i
''Ispuni joj zakletvu, jer je grijeh na onom ko je prekri !"
214
jednoj eni kojoj je druga ena dala hwmi, pa je jedan clio

pojela, a dio ostavila, na to ju je ova zaklela da pojede i ostatak, a ona
odbila da je poslua.
213
- Hadis biljee svi autori sunen-zbirki, osim Ebu Davuda. U njemu ima slabosti.
islamskih je suglasna da ga se u praksi treba pridravati, tim prije
to je u tom smislu i hndis koji po drugoj verziji, preko Ibn Omera, biljei Ebu
Davud u kome stoji: "Ko se zakune i uz zakletvu doda: 'Ako Allah da!' - je
napravio izuzetak."
214
- Predaju sa vjerodostojnim lancem prcnosilnca biljei Ahmed.
227
7. Zakletva se ocjenjuj e prema namjeri onoga ko se zakleo
115
To da li je zakletva prekrena ili nije, zavisi od stvarne namjere
onoga ko se zakleo. Ovo zato to se svako djelo, pa i zakletva, ocjenjuje
prema stvarnoj namjeri. Tako npr. onaj ko se zakune da
vie leati na zemlji, pod time na dueku, nije prekrio zakletvu
ukoliko legne npr. na ponjavu ili hasuru.
Isto tako, zakletvu nije prekio ni onaj ko se zakune da vie
nikada lanenu koulju, pa lanene pantalone, ukoliko je,
zaista, mislio samo na koulju, a ne na svaku od Jana. U
suprotnom, ako je mislio na lanenu prekrio je
zakletvu.
8. Na koji se moe izvriti ke.ffaret (otkup) za prekrenu
zakletvu?
Keffaret za prekren u zakletvu moe se izvriti na jedan od

8. 1. da se nahrani deset siromaha, tako to se svakom od njih dati
po mudd (mjerica) penice, ili se svi zajedno pozvati na ili i
dati im da jedu dok se ne zasite, ili svakom od njih dati po hljeb sa
prismokom,
8.2. da se svakom od njih da u kojoj bi se moglo klanjati, s
tim da se, ukoliko se daje ensku, tu u najmanju ruku ubrajaju
i al, jer bez njih ne moe klanjati,
8.3. da se ropstva oslobodi rob-vjernik ili
8.4. da, ukoliko je kadar, uzastopno posti tri dana, a ukoliko nije,
onda
215
- Osim u pitanju spora, gdje sc ocjenjuje prema namjeri onoga ko od drugoga
trai da sc zakune. Muslim u tom smislu biljci.i da je Vjerovjesnik :&'$ rekao:
"Zakletva se ocjenjuje prema namjeri onoga ku trai da se zakune." Drugom
prilikom je rekao: "T voja zakletva se ocjenjuje time li ti onaj
kome sc zaklinje povjerovati." Tako npr. ukoliko bi neko nekoga optuio da mu je
ukrao ivotinju, a da za to nema dokaza, pa sc optueni zakleo da nije
"Tako mi Allaha, nije kod mene!" ili "Tako mi Allaha, ovo nije njegova!'" -
na neto drugo, a ne na ivotinju, namjera (nijjet) mu ne bi koristila i on bi bio
koji je prekrio zakletvu.
228
Ovdje je potrebno naglasiti da se na post kao vid keffareta treba
samo u da se on izvri na prethodna tri
nabranjivanjem siromaha, njihovim ili
ropstva roba-muslimana. Drugim treba se pridravati onog
redoslijeda kakav je spomenut u Uzvienog:
Otkup za prekrenu zakletvu je: da deset siromaha
hranom kojom hranite svoju nahranite, ili da ih odjenete,
ili da roba ropstva oslobodite. A onaj ko ne bude mogao - neka
tri dana posti. (EI-Ma'ide, 89.)
II- Zavjetovanje (en-nezr)
l . Definicija zavjetovanja
Zavjetovati se zavjetom se obavezati na neki pokornosti
prema Allahu koji mu bez zavjeta nije obavezan, recimo,
"Duan sam, u ime Allaha, postiti jedan dan." ili "Duan sam, Allaha
radi, klanjati dva rekata namaza."
2. Kako islamski propisi tretiraju zavjetovanje?
Zavjetovati se, sa stanovita islamskih propisa, je dozvoljeno
(mubah), pod uvjetom da se time eli Allahovo zadovoljstvo. U to
spadajll: zavjetru post, namaz, sadaka i sl., i kao takve ih treba ispuniti.
Pokudeno je (mekruh) zavjetovati se, zavjet, npr.
"Ako Allah da ozdravljenje mome bolesniku, toliko i
toliko." ili " Ako Allah da ozdravljenje morne bolesniku, sadake
toliko i toliko."- jer se od Ibn Omera, r.a., prenosi da je rekao: "Allahov
je zabraruo (uvjetovanje) pri zavjetovanju rekavi: 'Njime se
nita ne moe nego samo otrgnuti dio imetaka od krtice."'
(Muttefekun alejhi)
Zabranjeno je (haram) zavjetovati se u necJJe drugo ime mimo
Allaha, npr. kaburevima evlija i duama dobrih ljudi, tako da se, recimo,
kae: "Gospodine (taj i taj), ako Allah mome bolesniku da ozdravljenje,
229
na tvome kaburu zaklati to i to ili u tvoje turbe donirati toliko i
toliko milostinje (sadake)." Ovo zato to je to jedan vid ibadeta
nekom drugom mimo Uzvienog Allaha a to je pri pisi vanje (irk) Allahu
sudruga, a (irk) je Allah najstroije zabranio
J ... $
<l.! l')J ll) l Allahu se klanjajte i nikoga Njemu
ravnim. ne smatrajte! (En-Nisa', 36.)
3. Vrste zavjetovanja
Ima vie vrsta zavjetovanja. To su:
3. l. zavjetovanje, kao kada musliman u nekom
konkretnom kontekstu kae: "Duan sam u ime Allaha postiti tri dana ili
nahraniti deset siromaha" time Allahovu bliskost i
naklonost.
Propis j e da se ovakva vrsta zavjeta obavezno treba ispuniti, jer u
Uzvienog stoji:
JJ, 1)jf) l l ispunjavajte obaveze na koje ste se
Allahovim imenom obavezali.(En-Nah!, 91.)
J J
;J.:u..V 1_,;)) l ... i neka svoje zavjete ispune.(E!-Hadd, 29.)
3.2. zavjetovanje bez konkretnog imenovanja na ta se
zavjetuje, recimo, u da neko kae: "Duan sam Allahu zavjet
ispuniti."- a da pri tome ne imenuje ta je konkretno duan.
Propis je da se za ispunjenje ovakve vrste zavjeta treba
keffaret kao i kod neispunjene zakletve, jer je Allahov Poslanik u tom
smislu, rekao: "Keffaret za neimenovani zavjet je isti kao i za
neispunjen u zakletvu. "
216
Neki su miljenja da je za ispunjenj e ovakvog zavjeta dovoljno
klanjati dva rekata namaza ili postiti jedan dan.
216
- Muslim. Ovaj had is kod Musi ima glasi: "Keffaret za zavjet je kao i keffaret za
zakletvu." Ovo se odnosi na zavjetovanje bez konkretnog imenovanja na ta
se zavjetuje. "ako ga nije imenovao", iako nije navedena u nekim
predanjima, dodata je hadisu, a joj je ispravno, poto je
zavjetovanje en-nezr e/-mur/ak. u kome onaj ko ga je izrekao nij e nita imenovao.
230
3.3. Zavjetovanje uvjetovano nekim djelom Uzvienom Stvoritelju,
kao kad bi neko rekao: "Ako Allah da ozdravljenje mome bolesniku, ili
ako da da se moj nestali vrati, toliko i to1iko siromaha, ili
toliko i toliko dana."
Propis je da se, iako je mekruh (ovako se zavjetovati), ovakva vrsta
zavjeta treba ispuniti . U da Allah ispuni njegovu izgovorenu
potrebu, duan je ibadet na koji se zavjetovao, jer je Allahov
rekao: "Ko se Allahu zavjetuje da neko dobro djelo,
neka ga (Buharija)
S druge strane, ako Allah ne ispuni njegovu izgovorenu potrebu, nije
duan ispuniti zavjet.
3.4. Zavjetovanje uvjetovano kakvim djelom nekoga od Allahovih
stvorenja, u prepirci ili ljutnji, poput: "Ako ti
to i to, mjesec dana." ili "Ako se desi to i to,
mjesec dana." ili "Ako ti to i to, ja od svoga imetka podijeliti
toliko i toliko."
Propis je da u ovakvog zavjetovanja, onaj ko se zavjetuje
moe da bira: ili da zavjet ispuni, ili da, ukollko prekri zavjet,
keffaret kao i za neispunjenu zakletvu. Ovo zato to je (za ovu vrstu
zavjeta) Allahov rekao: ''Nema zavjeta izgovorenog u ljutnji.
Keffaret za takav zavjet je isti kao i u neispunjavanja
zakletve."
217
i to je zavjet izgovoren u prepirci, izgovoren u
ljutnji, s ciljem da se sagovornik odvrati od namjere da neto ili da
senagovori da neto
3.5. Zavjetovanje da se neto to predstavlja grijeh i
neposlunosti prema Uzvienom Allahu, recimo zavjetovanje da se
neto to je strogo zabranjeno (haram), ili da se ne ono to je
dunost (vadib) npr. da se vjernik ili da se izostavi
namaz.
Ovakvu vrstu zavjeta je strogo zabranjeno (haram) ispuniti, jer je
Allahov Poslanik rekao: "Ko se zavjetuje da prema Allahu biti
pokoran i posluan, neka Mu bude pokoran i posluan, a ko se zavjetuje
da Mu biti nepokoran i neposluan, neka to ne bude!"
218
217
-Predaju u svome Stmenu biljei Seid.
218
-Predaju biljee: Ahmed, Tirmizi, Ibn Made, Ebu Davud i Nesai.
231
O ODNOSIMA
5. poglmlje l
Medutim, neki islamski smatraju da je onaj ko se tako
zavjetuje duan keffaret kao i u neispunjenja zakletve.
Kao dokaz za svoje miljenje oni navode Al.lahova Poslanika ;!ls:
''Nema zavjetovanja na nepokornost i neposlunost. Ko se tako zavjetuje,
neka keffaret kao i za neispunjenu zakletvu."
2 1
'
1
3.6. Zavjetovanje da se podijeli neto to nema il i da se neto
to se nije kadar, recimo da se ropstva oslobocli rob koji nije u njegovom
vlasnitvu, ili da se podijeli tovar zlata kojeg nema. Za takav se
keffaret, (a zavjet kao zavjet se nije duno ispuniti), jer je Vjerovjesnik t
rekao: "Nema zavjeta u onome to se ne posjeduje."
220
3.7. Zavjetovanje kojim se zabranjuje ono to je Allah Uzvieni
dozvolio, kao da se zavjetuje da jest i piti ono to je u osnovi
dozvoljeno. Propis je da se zavjetovanjem sebi ne moe zabraniti nita
to je Allah dozvolio, osim ene. Onaj ko se zavjetuje da prilaziti
eni, pa ne ispuni zavjet, duan je keffaret za zihar. U ostalim
stvarima duan j e keffaret kao za neispunjenje zakletve.
Dvije napomene:
Ko se zavjetuje da podijeliti sav svoj imetak, za ispunjenje
zavjeta mu je dovoljno podijeliti imetka. Ovo u da je
zavjet (mutlak), za razliku od zavjeta koji je u ljutnji i
svadi sa nekim (lidad). U tom dovoljno je keffaret koji
je isti kao i keffaret za neispunjenje zakletve.
Ko se zavjetuje kakvo dobro djelo, pa umre prije nego to
ga to djelo u njegovo ime, njegov nasljednik (staratelj),
jer se u vjerodostojnoj predaji navodi da je jedna ena dola i upitala Ibn
Omera, r.a., ta da radi sa zavjetom svoje majke koja se zavjetovala da
klanjati u damiji Kuba i koja je, neispunivi svoj zavjet, umrla- pa joj je
naredio da ode u damiju Kuba i da ona klanja za svoju majku.
* * *
219
- Predaju sa dobrim lancem prenosilaca biljei Ebu Davud. U ovoj predaji jo
stoji: "niti u onom to ne posjeduje."
220
-U verzije hadisa koji biljee Abdurrczzak i Nesai stoj i: "Nema zavjeta u onome
to nepokornost Allahu, niti u onome to se ne posjeduje.''
232
IX - O klanju, lovu, hrani i
I - Klanje ( ez-zekatu)
l. Defmicija klanja
Pod izrazom ez-zekatu podrazumijeva se propisno klanje ivotinja
je meso po islamskim propisima dozvoljeno jesti. Pod ovim izrazom
podrazumijevaju se i zebh (klanje) i nahr (probadanje) ivotinja koje se
tako kolju.
2. Koje se ivotinje kolju, a koje probadaju u vratnu ilu (jugularnu
venu)?
Sitna stoka (ovce i koze), sve vrste ptica i perad se kolju, a ne
probadaju u srce, jer je u Uzvienog
... i kurbanom (tj. ovnom) velikim ga skupismo. (Es
Safflit, 107J Ovdje je za kurban upotrijebljena zibh.
U ivotinje koje se, takoder, kolju spadaju i goveda, jer u
Uzvienog stoji
0f r5';t i11 0t l Allah vam da zakolje te kravu.
(El-Bekare, 67.)
Medutim, je dozvoljeno probosti noem (nahr), jer u
vjerodostojnoj predaji stoji da je tako sa kravom postupio Vjerovjesnik
i. Ovo zato to ima dva mjesta, jedno za klanje (ez-zekat),
putem presijecanja grla otricom noa (zebh), a drugo putem probadanja
vrhom noa u prednjem, donjem dijelu vrata (nahr).
Za razliku od navedenih ivotinja, deva se ne kolje, nego se
probada. U tom smisl u se pripovijeda da je Vjerovjesnik svoje deve
zaklao probadanjem u poloaju, svezanih prvih lijevih nogu.
(Buharija i Muslim)
233
3. ta izraz zebh, a ta nahr?
Pod izrazom zebh (klanje) podrazumijeva se presijecanje otricom
noa grkljana, dunika dviju glavnih krvnih ila (el-vededan) u predjelu
vrata.
Pod izrazom nahr (probadanje) podrazumijeva se probadanje vrhom
noa deve u vrat, u prednjem donjem dijelu vrata koji se spaja sa prsima,
na korn se vee ogrlica, tj. mjesto kuda prolaze vratne ile (vene), usljed
ivotinja najbre umre.
4. Kako se izvodi klanje, a kako probadanje?
Klanje (zebh) se izvodi tako da se ivotinja (ovca) povali na lijevu
stranu, okrene prema Kibli, a zatim dobro otrim noem, poslije
izgovorenih Bismillahi! Allahu ekber! l "U ime Allaha! Allah je
uzme i prekolje preko vrata, joj iz jednog poteza
grkljan, dunik i dvije glavne krvne ile (el-vededan).
Probadanje (en-nahr) se izvodi tako da se devi u poloaju
podavije i svee lijeva noga, te da joj se u takvom poloaju, nakon
BismillahU Allahu ekber! l "U ime Allaha! Allah je
zabode no u prednji dio prsa do vrata, te da je nastavi ubadati
sve dok ivotinja ne pusti duu.
U tom se smislu pripovijeda da je, naiavi pored nekog koji
je bio povalio devu da je zakolje, Ibn Omer, r.a., rekao: "Pusti je neka
ustane i svei joj nogu kako je to i Mubarnmed (Muuefekun alejhi)
5. Uvjeti za valjanost propisnog klanja ivotinje?
Da bi klanje ivotinje bilo propisno obavljeno, potrebno je da se
ispune uvjeti:
5.1. Da alatka za klanje (no za putanje krvi) bude dobro naotrena,
jer je Allahov Poslanik rekao: "Jedi ono iz je iscurila krv i pri
je klanju spomenuto Allahovo ime, sve osim kostiju i papaka."
(Muttefekun alejhi)
5.2. Da se pri klanju spomene Allahovo ime, tj. da se izgovori:
Bismillahi! Allahu ekber! l "U ime Allaha! Allah je ili bar"
Bismillahi! l "U ime Allaha!"- jer u Uzvienog stoj i
234
, iJ , , JJ l ,
L.... I}S'lf ll) l Ne jedite ono pri klanju nije
spomenuto Allahovo ime! (EI-En' am, 121.)
i jer je Allahov rekao: "Jedite ono iz je iscurila krv i
pri je klanju spomenuto Allahovo ime." (Muttefekun alejhi)
5.3. Da se pri klanju u jednom potezu ispod vratne noem
presijeku grkljan, dunik i dvije glavne krvne ile (el-vededan);
5.4. Da onaj ko kolje bude musliman, punodoban, pametan i zreo,
ili bar sposoban da razlikuje stvari. Ne smeta da ivotinju
zakolje i ensko ili nemusliman kitabija ili jevrej), j er je
Uzvieni rekao:
yt:S:jl 1_r-1) l ... i dozvoljavaju vam se jela onih
kojima je data Knjiga (El-Ma'ide, 5.) tj. "jela" su da
ono to vam zakolju sljedbenici Knjige.
5.5. Da je - ukoliko je ivotinju zbog pada u bunar, bijega i sl., bilo
preklati po vratu ili probosti u podnoju vrata, dozvoljeno ju
je ili probosti u bilo korn dijelu tijela, kako bi joj istekla krv. U
tom smislu se pripovijeda da se je jednom prilikom neka deva poplaila i
dala u bijeg, pa ju je jedan - da nije bilo konja za potjeru
za njom - pogodio strijelom i tako zaustavio, na to je ALlahov Poslanik
i rekao: "Svaka od ovih ivotinja, kao i one divlje, znaju se razljutiti i
zaplaiti. Zato, kada se to desi, i vi kao to je ovaj!"
(Muttefekun alejhi) Na osnovu ovog islamski su po
analogiji izveli da je dozvoljeno sve to se ne moe zaklati po
vratu ili ubosti u vratnu ilu, moe gdje moe.
Napomene:
J. Mlado iz utrobe zaklane ivotinje nije potrebno klati, j er se
klanjem njegove majke daje zaklano i ono. Ono je valjano zajesti
ukoliko je potpuno formirano i ukoliko su mu izrasle dlake po koi.
Upitan u vezi sa mladim zaklane ivotinje, Allahov j e rekao:
"Ako pojedite ga. Klanje njegove majke se i njegovim
klanjem.'>221
221
- Predaja je hasen. a biljee je Ahmed i Bbu Davud.
235
O ODNOSIMA
5. poglavlje l
2. Propisno klanje ivotinje ne kvari izostavljanje bismi1le usljed
zaborava, jer Ummet Muhammedov nije odgovoran za ono to
zaboravi. U tom su smislu i
"S moga Ummeta skinuta je odgovornost za greku, zaborav i za
ono to uradi pod prisilom."
222
"Ono to zakolje musliman je halal (jesti), bez obzira spomenuo
Allahovo ime ili ne, jer ako bilo ta spomene, samo Allahovo
ime."223
3. Prilikom klanja ivotinje ne smije se pretjerivati do te mjere da
se ivotinji potpuno glava, jer je to jedan vid neodmjerenosti.
Medutim, ukoliko se desi da se zaklano j ivo tinji potpuno glava,
meso od nje se moe jesti bez ikakva mekruha.
4. Ukoliko bi osoba koja kolje pogrijeila, pa umjesto da zakolje,
ivotinju probode ili umjesto da ju probode, zakolje, meso se moe
pojesti, ali je to rnekruh.
5. Ukoliko se bolesna, zadavljena, udarena, strmoglavljena, rogom
ubodena i od zvijeri ivotinja zatekne jo iva, pa se noem
prekolje i duu pusti kao rezultat klanja a ne zbog bolesti, meso joj je
dozvoljeno jesti, jer u Uzvienog stoji
L...:. U! /.. .osim ako ste ga preklali. (El-Ma' ide, 3.) tj. ukoliko ste
ivotinju zatekli jo ivu, pa je noem preklali i nakon toga pustila duu.
6. Ukoliko je osoba koja kolje ivotinju, prije zavretka klanja,
digla ruku, pa se nakon dueg vremena povratila i ponovo nastavila klati,
islamski smatraju da se ne jede ono to je ta osoba zaklala osim,
ukoliko je ivotinja kod prvog klanja bila zaklana.
222
- Hadis biljei Taberani sa vjerodostojnim (sahib) senedom.
223
- Iako je hadis koji u ovoj verziji biljei Ebu Davud murse!, on je po
sahih. Medutim, kao dokaz u vezi sa ovom problematikom, moe sc
navoditi samo u kada je u pitanju izostavljanje spomi njanja Allahova
imena (bismille) zbog zaborava.
236
II - wv (es-sajd)
l. Definicija lova
Lov je sve to se ulovi od divljih ivotinja koje ive na kopnu ili
ivotinja koje ive u moru.
2. Propisanost lova
Lov je dozvoljen osim za onoga ko je u ib.ramima sa namjerom da obavi
badd ili umru, jer u Uzvienog stoji
...a kada obrede hadda obavite, onda moete loviti. (El-Ma' ide, 2.)
Medutim, loviti je mek:ruh ukoliko se to radi samo radi razonode i
zabave.
3. Vrste lova
Dvije su vrste lova:
a) lov u riba i drugih ivotinja koje ive u moru.
Lov u moru je dozvoljen u svako doba; i onome ko j e muhrim za
hadd i umru i onome ko nije. Sve to ivi u moru dozvoljeno je loviti i
jesti. Mekruh su jedino dvije vrste morskih ivotinja: vodeni
(insanu-l-mai) i vodena svinja (hinziru-l-mai).
b) lov na kopnu, ivotinja koje ive na kopnu. Od njih je dozvoljeno
ono to je dozvolio erijat, a zabranjeno ono to je on zabranio.
4. Klanje ulovljenog
Za ribe i druge morske (vodene) ivotinje kao klanje se
njihovo samo iz vode i umiranje. Nj ih je zabranjeno pripremati
za jelo jedi no dok su jo ive. uginu, mogu se pripremati za
jelo. U tom smislu su i Poslanikove ;i "Dozvoljene su nam Uesti)
dvije vrste uginulih ivotinja: ribe i skakavci."
224

Za razliku od morskih (vodenih) ivotinja, ukoliko bi se
zatekla jo iva, treba preklati , jer je bez klanja nije dozvoljeno jesti,
da je Allahov Poslanik rekao: "Ono to ulovi
224
-Hadis je sahih. a biljee ga Bejheki i Hakim.
237
O ODNOSIMA 5. poglal'lje l
psa za lov i zatekne ZIVO pa prekolje, (slobodno) jedi."
(Buharija i Muslim) Ukoliko je ulovljena ivotinja zateknuta mrtva,
dozvoljeno juje jesti pod uvjetima:
4.1. Da je ivotinja ulovljena od strane osobe koja je pametna,
raspoznaje (tj. ima sedam godina) i musliman.
4.2. Da se prilikom gadanja strijelom, kopljem i sl. ili prilikom
putanja u potjeru za ivotinjom psa, sokola i za lov,
spomene Allahovo ime, jer je Allahov Poslanik rekao: "Ono to,
spomenuvi Allahovo ime, ulovi svojim lukom, (slobodno) jedi! Ono
to ulovi psa za lov i zatekne ivo pa prekolje,
(slobodno) jedi." (Buharija i Muslim)
4.3. Da alatka za lov - ukoliko se ne radi o putanju psa ili
sokola za lov - bude dovoljno otra da kou ivotinje. U
suprotnom, ukoliko je tupa, kao to su recimo tap ili kamen, ulovljenu
ivotinju nije dozvoljeno jesti, jer se da je ubij ena (el-mevkuzetu).
Izuzetak je jedino kada se takvim predmetom ivotinja zatekne
jo iva pa se prekolje. U tom smislu, upitan ta je sa ivotinjom
plostimice, Allahov Poslanik rekao: "Ako je
plostirnice, nemoj je jesti, jer spada u ubijeno (veldz)."
225
Ukoliko bi ivotinja bila ulovUena psa ili sokola,
da bi bila valjana za jelo, oni moraju biti za lov, jer u
Uzvienog stoji
J , ,. ... J) , J ll , , ; tl,. $J
e:... ,}-<.; e:... ;fir;._tj ::r- r!: ,e. e.j
4&-
... i ono to vam ulove ivotinje koje ste lovu onako
kako je Allah vas Jedite ono to vam one uhvate i
spomenite Allahovo ime pri tome! (El-Ma'ide, 4.)
U tom smislu su i Poslanikove "Ono to ulovi
psa za lov, slobodno jedi , prethodno spomenuvi Allahovo
ime."226
- Hadi s biljei vjerodostojna zbirka.
226
- Hadis biljei vjerodostojna zbirka.
238
15. poglavlje
O ODNOSIMA
Napomena:
Znak da je ivotinja za lov dovoljno dobro posebno kada
se radi o psu, je:
da se, kada se zovne, odazove,
da se, kada se nahuka, baci u potjeru,
da se, kada joj se naredi da se zaustavi, zaustavi.
Ukoliko se ne moe ovo se moe izuzeti kod drugih
ivotinja za lov, osim kod psa.
4.4. Da sa psom za lov u potjeri za ivotinjom ne
drugi psi koji za lov nisu jer se u tom sa
ne moe utvrditi koji je od njih uhvatio ivotinju; onaj uz
je putanje spomenuto Allahovo ime, ili neki drugi. U tom smislu su i
Poslanikove ;i "Ako sa svojim psom uz mrtvu ulovljenu ivotinju
zatekne jo kakva, drugog psa, nemoj je jesti, jer ne zna koji ju je od
njih dvojice ulovio i usmrtio." (Muttefekun alejhi)
4.5. Da pas od ulovljene ivotinje prethodno ne pojede nita, jer je
Allahov Poslanik rekao: "Osim ako je pas od nje neto pojeo. U tom
nemoj jesti, jer se bojim da ju nije uhvatio za sebe!" (Muttefekun alejhi)
U tom smislu su i Uzvienog Allaha:
J , o , ...: JJ ...
0-<..:..:.1 t::.... l Jedite ono to vam one (tj. za vas)
uhvate! (El-Ma' ide, 4.)
Napomene:
l. Ukoliko se ulovljena ivotinja ne mogne odmah nego
se naknadno, pod uvjetom da na njoj ne bude nikakvih drugih
tragova osim traga kojim se pogodila, recimo strijela ili koplja,
ona se moe jesti, ukoliko od njenog ranjavanja nije prolo vie od tri
dana. Upitan u vezi sa ulovljenom ivotinjom koja se tek
nakon ni dana, Allahov je odgovorio: "Jedi, ako se nije
pokvarila!" (Muslim)
2. Ukoliko se u lovu ivotinja u vodi, njeno
meso nije dozvoljeno jesti, jer se zasigurno ne moe znati da li je uginula
usljed ranjavanja ili usljed guenja u vodi .
239
3. Ukoliko se clio tijela usljed ranjavanja ivotinje
odvojen od njena tijela, taj dio nije dozvoljeno jesti, jer se i on
podrazumijeva pod Poslanikovim "Ono to je od iva
tijela je mrtvo (strv)."
227
Ill- Hrana i (et-ta 'amu ve e-erabu)
A) Hrana (et-ta 'arnu)
l. Definicija hrane
Pod hranom se podrazumijevaju svi prebrambreni artikli koji slue
za ishranu, kao to su: itarice, burme, meso itd.
2. Propisi u vezi sa hranom
U osnovi sva hrana je dozvoljena, jer se podrazumijeva pod
Uzvienog: J C ;.-<J JI;. <,?..JI On je za vas sve to postoji
na Zemlji stvorio.'(El-Bekare, 29.)
Prema tome, sve su namirnice u osnovi dozvoljene, osim onih koje
i zabranjuje dokaz iz Kur' ana i Sunneta ili valjana analogija (el
kijas es-sahih). Zakonodavac je, naime, neke namirnice, zbog njihove
tetnosti po zdravlje tijela ili tetnog na razum, zabranio. Isto tako,
Zakonodavac je nekim ranijim narodima koji su ivjeli prije Muhammedova
ummeta, da bi ih iskuao, zabranjivao neke vrste jela. U tom smislu su i
Uzvienog: uQ. ra)c. Cf- J-il 0-- l I zbog tekog
nasilja jevreja Mi smo lm neka lijepa jela zabranili koja su im bila
dozvoljena. (En-Nisa', 160.)
3. Vrste zabranjene hrane:
a) Hrana zabranjena slovom K ur' ana:
l. Tuda hrana (ta 'amu gajrihi) koja ni na koji nije u
vlasnitvu i koja se kao takva na dozvoljen ne moe jesti, jer je
Uzvieni rekao:
227
- Predaju biljee Ahmed i Tirmizi i to u verziji: "Ono to je od ive ivotinje
je strv." Iako u lancu prenosilaca ove predaje ima nekih spornih
momenata, predaja se moe koristiti kao dokaz.
240
jbQ4 ;-G. 1j$t U) l I ne jedite imovinu jedan drugoga na
nepoten (El-Bekare, 188.)
i jer je Allahov rekao:
"Neka niko stoku, bez njegove dozvole, ne muze." (Muttefekun alejhi)
2. Strv (el-mejtetu), tj. meso od uginule (krepane) ivotinje. U to
spada i meso od zadavljene, ubijene tupim predmetom, strmoglavljene i
rogom probodene ivotinje, te meso ivotinje koju su zvijeri.
3. Proljevena krv (ed-demu-l-mesfuh), tj. otekla krv od zaklane
ivotinje. Isto tako, zabranjena je i krv od nezaklane ivotinje, bilo da j e
otekla ili nije, bilo da se radi o manjoj ili
4. Svinjsko meso (lahmu-l-hinzir) kao i svi sastojci svinjskog tijela:
krv, mast i ostalo.
5. Ono to je zaklano u drugo, a ne u Allahovo ime.
6. Ono to je zaklano na rtveniku ( ve ma zubiha ale-n-nusubz). U
to spada i sve ono to je zaklano na turbetima, kubetima i sl. se
mimo Allaha daje obiljeje svetosti i oboavanja, se u dovi i
uime se trai i posrednitvo Njemu. Dokaz da je navedenjh
est stvari zabranjeno, su Uzvienog:
j)J1) ?- C) rJJI)
..._:j, 1;._ - e !"(-; e J, : ,<--f i;;=' il'
o Jr:- c::-J"' ) - )-.;-')
Zabranjuje vam se strv, i krv, i svinjsko meso, i ono to je
zaklano u drugo, a ne u Allahovo ime, i to je udav/jeno i
ubijeno tupim predmetom; i to je strmoglav/jeno, i rogom
ubodeno, ili od zvijeri - osim ako ste ga preklal - i to je
na rtvenicima rtvovano. (El-Ma' ide, 3.)
Dakle, sve navedeno je zabranjeno slovom Kur'ana
b) Hrana zabranjena Allahova
l. Meso od magarca, jer se od Dabira, r.a., prenosi daje rekao: "U
pohodu na Hajber Allahov Poslanik ;\IS je zabranio meso od magarca, a
dozvolio meso od konja." (Muttefekun alejhi)
241
O ODNOSIMA 5. poglm/je l
2. Po analogiji zabrane mesa od magarca, zabranj eno je meso i od
mazge, jer se u Uzvienog spominju jedno iza drugog:
p....;..i1) J;J1) l ... i konje i mazge i magarce- da ih jaete.
(EI-Nahl, 8.) Dakle, mazga ima isti status kao i ono to je zabranjeno.
Ukoliko neko upita: "Kako je onda dozvoljeno meso od konja kada
su zajedno spomenuti sa mazgama i magarcima je meso
zabranjeno?" - odgovor je da j e konjsko meso, kao to smo vidjeli iz
prethodnog hadisa koji prenosi Dabir, izuzeto Allahova
Poslanika
3. i 4. Meso svib ivotinja sa kao to su: lav,
leopard, medvjed, gepard, slon, vuk, pas, akal, lasica, vjeverica i sl.,
kao i meso svih ptica sa kandama kao to su: soko, jastreb, orao,
kobac, sova i sl. , jer se od Ibn Abbasa, r.a. , prenosi da je rekao:
"Allahov Poslanik zabranio sve ivotinje sa i sve
ptice grabljivice sa kandama.' (Muslim)
5. Meso i mlijeko od ivotinja koje trae i jedu (el-de/lale),
poput kokoi ili krave koja trai i jede jer se od Ibn Omera, r.a.,
prenosi da je Vjerovjesnik zabranio da se jede meso i pije mlijeko od
takve ivotinje, osim u da se nekoliko
2211
dana ivotinja zatvori i
joj se pristup kako bi joj se za to vrijeme
meso i mlijeko. m
e) Zbog tetnog djelovanja zabranjeni su:
l. sve vrste otrova, jer j e dokazana njihova tetnost po tijelo,
2. zemljino tlo, glina, kamen i ugalj zbog njihove tetnosti po
organizam i nepostojanja bilo kakve koristi i
3. odvratne, nezdrave i sitne ivotinje kao to su insekti i
sl., jer izazivaju bolest i tegobe u proba vnim organima.
228
- Nekoliko u arapskom jeziku od 3-1 O. (Tri dana za koko. tiri za sitnu i
deset za krupnu stoku.) (Op. prev.)
229
-Predaj u biljee Ebu Davud, Tinnizi i drugi i ocjenjuju je kao hascn.
242
d) Hrana zabranjena zbog dodira sa
l. Sve vrste hrane koje su dole u dodir i pomijeale se sa onim to
je su zabranjene, jer je Allahov Poslanik upitan ta da se radi
sa maslom u koje upadne mi, rekao: "Ako je maslo odvojite i
bacite dio oko mjesta do koga je dohvatio, a ostalo pojedite, a ako je
nemojte mu se pribliavati !"
2
'
0
2. Sve to je po sebi kao to je izmet, balega i jer u
Uzvienog stoji
r /... a ono .\:to je runo zabranjivati. (El-A'dif, 157.)
3. ta je od zabranjene brane u krajnjoj nudi dozvoljeno?
Onome koga nuda i teka glad, se po goli ivot, prisili sve
to je zabranjeno, izuzev otrova, postaje dozvoljeno, i to u mjeri koja mu
je dovoljna za odranje ivota. U to se ubraja i ono to je tude, strv,
svinjsko meso i sl., pod uvjetom da se uzme samo u mjeri dovoljnoj za
odravanje golog ivota, da mu se to to se uzima gadi i da se ni u kom
u jelu takvog ne uiva. U tom su smislu Uzvienog:
j. J :,h:.;.1:;i l A onome ko bude primoran,
hara gla3, bez da grijeh, Allah oprostiti i
samilostan biti. (El-Ma'ide, 3.)
B) (e.:-.:erab)
l. Definicija
Pod (e-erab) se podrazumijevaju sve vrste koje se
piju.
Sva uostalom kao i jela, su u osnovi dozvoljena, jer se
podrazumijevaju pod Uzvienog:
230
- Hadis sa sahih scncdom biljei Ebu Davud. Osnova ovog hadisa se nalazi i u
Buharijinoj zbirci.
243
t} r.5:J )-.;:. l?.L__j, l On je za vas sve to postoji na
Zemlji stVorio (El-Bekare, 29.) osim onih za koja postoji dokaz da su
zabranjena, kao to je sa:
2. 1. vinom, jer je ono zabranjeno Uzvienog:
11 p J rujti(, :-.h) :;._;J, L:J1
O vjernici, vino, i kocka i kumiri i strelice za gatanje su odvratne
stvari, ejtanovo djelo; zato se toga klonite! (El-Ma' ide, 90.)
i jer je Allahov Poslanik
"Allah je prokleo: vino, onoga ko ga pije, onoga ko ga slui, onoga
ko ga prodaje, onoga ko ga kupuje, onoga ko ga cijedi (tj. pravi), onoga
za koga se cijedi, onoga ko ga nosi, onoga kome se nosi i onoga ko se
brani zaradom na njemu.''m
2.2. Svim vrstama opojnih i alkoholnih jer je Allahov Poslanik
"Sve lo opija je vino, a svako vi no je zabranjeno." (Muttefekun
alejhi)
2.3. Zajedno, u istoj posudi , pomijeanim sokom od zarudjelib i
svjeih hurmi ili od i svjeih hurrni sa dodatkom vode,
ostavljenim tako dok ne uzavrije i ne poprimi sladast ukus, bez obzira
dodalo se u njega ili ne, jer je to Poslanik
"Nemojte cijediti i zajedno mijeati sok od zarudjelih i svjeih
hurmi, niti sok od i svjeih hurmi, nego cijedite svaki od njih
zasebno!" (Muttefekun alejhi)
Ovo zato to pomijeana dva soka brzo uzavriju i pretvore
se u alkohol, zato je, da bi ono to vodi u grijeh, Alejhisselam to
zabranio.
2.4. za jelo zabranjenih ivotinja, jer je to a sve
to je je zabranjeno (haram).
2.5. Mlijekom od ivotinja se meso ne jede. U tom pogledu,
jedini je izuzetak mlijeko od ene, jer je ono dozvoljeno (hala[).
lJ t - Hadis sa sahih senedom biljee Ebu Davud i Rakim.
244
l5. poglavlje O ODNOSIMA
2.6. Svako za koje je dokazano da tetno djeluje po organizam.
2.7. Svim vrstama duhana, haia (droge), nargile i jer na
razne tete organizmu, opijaju, omamljuju, ili pak imaju odvratan
miris to smeta prisutnim, kako ljudima, tako i melekima, a sve to ima
takve osobine je po erijatu zabranjeno.
ta je od gore navedenog u nudi dozvoljeno?
Ko se udavi hranom i tome dozvoljeno mu je da to progura
alkohol, ako nema neto drugo kako bi spasio ivot. Isto tako je i u
nesnosne edi i opasnosti po ivot, dozvoljeno popiti ono to je u
normalnim okolnostima zabranjeno, recimo alkoholno ali samo u
mjeri u kojoj utoliti i spasiti goli ivot, jer je u Uzvienog

C: U! l ... osim kad ste u nevolji. (El-En' am, 119.)
* * *
245
X - O djelima i propisima
u vezi s njim
I- djelo prema drugome (el-dinajetu ale-n-nefs)
l. Definicija prema drugome
djelo prema drugome je bespravni nasrtaj na
oduzimanjem njegova ivota, onesposobljavanjem nekog od njegovih
organa ili nanoenjern tjelesne povrede.
2. Stav Islama prema
djelo prema drugome u Islamu je najstroije zabranjeno
(haram. ), jer bespravno oduzimanje ljudskog ivota, onesposobljavanje
nekog od njegovih organa i nanoenje tjelesnih povreda, poslije
nevjerstva, predstavlja najtei vid grijeha, pogotovu, kada se radi o
ubistvu vjernika.
U tom smislu su i Uzvienog:
-- f "" , , , ... ..
fo; ;;)

Onome koji ubije vjernika kazna bili Dehennem,
u kome ostati; Allah na njega gnjev Svoj spustiti i
ga i patnju mu veliku pripremiti. (En-Nisa', 93.)
"Prvo za to ljudima na Sudnjem danu biti su grijesi za
pro ljeven u krv." (Muttefekun alejhi)
"Vjernik uivati irinu i u svojoj vjeri, sve dok ne prolije
nedunu krv." (Buharija)
246
3. Vrste djela prema drugome
prema drugome se dijeli na tri vrste:
3.1. Namjerno djelo je kada prestupnik ima namjeru izvriti
ubistvo ili povredu vjernika, tako da mu sa predumiljajem udari
ga noem, tapom ili kamenom, gurne ga u provaliju sa visine, ili u vodu,
da ga zapali, udavi ili otruje, pa da umre, ili mu onesposobi neki od
organa, ili nanese tjelesnu povredu.
Za ovako namjerno isplanirani i erijatski propisi
nalau kaznu sa poravnanjem (Jdsas), jer u Uzvienog stoji

0i qS-:,
(J;._i,j
Mi smo im u njemu propisati: glava za glavu, i oko za oko, i nos
za nos, i uho za uho, i zub za zub, a da rane treba uzvratiti. (El
Ma' ide, 45.)
ljer je Allahov Poslanik ;'J,ij rekao:
"Kome neko bude ubijen, ima pravo da bira dva rjeenja: ili
da prihvati krvari nu, ili da trai poravnanje (tj. da se pogubi)."
"Kome dmgi prolije krv ili nanese povredu, ima pravo da bira
jedno od tri rjeenja: ili da trai poravnanje (tj. da mu se uzvrati istom
mjerom), ili da primi otkupninu, ili da oprosti. Ako bude htio neto
spri te ga! "
232
3.2. djelo koje na nenamjerno, a to je kada prestupnik
ima namjeru izvriti prestup, ali ne namjerava da nekoga usmrti ili
teko povrijedi, recimo, da ga udari laganim tapom, takvim udarcem
od koga se ne umire, ili da ga udari pesnicom, glavom i sl., ili
da ga gume u malu vodu, ili da mu se izdere u lice, ili zaprijeti, pa da
usljed toga ovaj umre.
232
- Hadis biljee Ahmed, Ebu Davud i Ibn Made. lako u njegovu senedu ima
izvjesnih slabosti, ispravno je postupiti po njemu, jer se ovakva osnova moe i u
od Buharije i Muslima.
247
O ODNOSIMA
5. pogla1lje l
Za ovakvo djelo erijatski propisi nalau da rodbina
prestupa isplati krvarinu (fidje) porodici umrlog, te da za
grijeh keffaret. U tom smislu su i Uzvienog:
0i Ul Jl 4; Onaj
ko ubije v}im1ika rnora oslobodit{ ropstva jednog
roba-vjernika i predati krvarinu porodici njegovoj;
je krvari ne jedino ako oni oproste. (En-Nisa', 92.)
3.3. Nenamjerno djelo, tj. da recimo.
neto to je dozvoljeno (mubah), gadanje strijelom,
ili ili meso i sl., pa da strijelom, grekom, nekoga
pogodi, ili da mu spadne sjekira, pa da nekoga pogodi i da usljed toga
ovaj umre ili da mu se nanese tjelesna povreda.
Za ovako, grekom, djelo, erij atski propisi nalau
da se postupi isto kao i u prethodnom samo to ovdje krvarina
biti to blaa, za razliku od prethodnog gdje ona treba biti to
tea. Osim toga, u ovom nije grijean, za razliku od
prethodnog gdje je imao namjeru prestup, paje
zbog toga krvarina a prestupnik grijean.
II- Propisi u vezi sa djelom prema drugome
a) Uslovi za poravnanje (kisas)
Poravnanje (kisas) za ubistvo. onesposobljavanje organa i nanoenje
tjelesne povrede, treba izvriti samo u kada se steknu uvjeti:
l. Kada je ubijeni ubijen ni kriv ni duan, a ne zbog:
bluda (za koji zasluuje kamenovanje), odmetnitva od vjere ili
nevjerstva, jer za takve osobe nema poravnanja (kisasa), da im je
krv proljevena zbog tekog grijeha.
2. Kada je ubica mukellef osoba, tj. punodobna, pametna i
jer u da je ubica dijete ili luda osoba, ona ne
podlijee propisima poravnanja s obzirom da je pravno neodgovorna, jer
je Allahov Poslanik rekao: "Odgovornost je skinuta sa tri osobe: sa
djeteta, dok ne postane punodobno, sa lude osobe, dok ne pameti i
sa onoga ko spava. dok se ne probudi."m
233
248
3. Kada su i ubica i ubijeni iste vjere i statusa u pogledu slobode, jer
se musliman ne moe pogubiti zbog nevjernika, niti slobodan zbog
roba. U tom su smislu i Poslanikove "Musliman ne moe biti
pogubljen zbog nevjemika."
234
i Alijine, r.a., "Po sunnetu, slobodan
ne moe biti pogubljen zbog roba." Isto tako, u hadisu koji prenosi
Ibn Abbas, r.a., stoji "Ne moe slobodan biti pogubljen
"
235
zbog roba.
4. Kada ubica nije otac, majka, djed ili nana ubijenog, jer je Allahov
rekao: ''Roditelj ne moe biti ubijen zbog svoga djeteta. "
236
b) Uvjeti da bi se imalo pravo na izvrenje (kisasa)
Osoba koja polae pravo na izvrenje odmazde (kisas), ne moe
izvriti svoje pravo na odmazdu dok ne ispuni uvjete:
l. Da je mukellef (tj. punodoban i pametan). Ukoliko je onaj ko
zahtijeva izvrenje poravnanj a (kisasa) malodobno dijete ili
osoba, onaj ko je izvrio se staviti u pritvor sve dok dijete ne
postane punodobno ili dok osoba ne postane
nakon joj se dati da bira izmedu jednog od tri rjeenja:
odmazde, otkupa ili oprosta. Ovo zato, to se pripovijeda da su tako, neka
je Allah sa njima zadovoljan, postupali i drugovi Allahova
2. Da su svi nasljednici ubijenog koji imaju pravo na potraivanje
izvrenja odmazde sloni da se on nad ubicom izvri, jer se
odmazda (kisas) ne moe izvriti u da neki od njih oproste. U tom
oni koji nisu oprostili, imaju pravo na svoj dio krvaline.
3. Da se, u odmazde za nanesene povrede, sigurno da se
onome ko je nanio povredu nanijeti tea povreda od one koju je on
nanio povlijedenom. Isto tako, pri izvrenju odmazde (kisasa) za ubistvo
mora se biti potpuno sigurno da se odmazda (kisas) ne izvri nad nekim
drugim, a ne nad ubicom. U da je ubica trudna ena, odmazda (kisas)
234
- Hadis je hasen, a biljee ga Ahmed i Tirmizi.
235
- H adis biljei Bejheki sa dobrim senedom.

Hadis bi ljee Ahmed i Tirmizi. Ibn Darud ga ocjenjuje kao sahih. Imam Malik
smalra da roditelj ne moe biti pogubljen za svoje dijete, ako je ono nenamjerno
ubijeno. Medutim, ukoliko je ono ubijeno namjerno, npr. namjerno zadavljeno ili
zaklano noem, moe.
249
O ODNOSIMA 5. poglmlje l
nad njom se ne moe izvriti sve dok se ne porodi i dok ne
vrijeme za dojenje djeteta. Ovo zato to je Allahov Poslanik u vezi sa
namjernim ubi stvom od strane ene rekao: "Ako je trudna, nad njom se
izvravati pogubljenje sve dok se ne porodi i dok ne zbrine svoje dijete."
4. Da izvrenju odmazde (kisasa) na licu mjesta bude prisutan
vladar ili neko koga j e on kako bi se na taj bilo
sigurno da biti pristrasnosti i nepravilnosti
5. Da se, u pogubljenja, odmazda (kisas) izvri otrim
predmetom, jer je Allahov Poslanik rekao: "Nema pogubljenja, osim
sa sabljom. "
237
6. Da se od tri ljeenja: pogubljenja, otkupa i oprosta, odabere jedno.m
Dakle, kada se radi o ubistvu muslimana, njegovi mogu da biraju
jedno od tri rjeenja: da ubica bude pogubljen, da se za ubijenog primi
krvarina ili da se ubici oprosti. U tom su smislu i Uzvienog:
...c..;..L. .d1 .....; - .....,.,.r . ti - ' .- :1 A . k
'"' . _ J . t . _ .:r ,:rJ onaJ ome
rod ubl.jenog oprosti: neka oni velikoauno postupe, a neka im
on uzvrati. (EI-Bekare, 178.)
JJ1 W, l ... a onoga koj oprosti i izmiri se
Allah nagraditi. (E-Or fi', 40.)
kao i Allahova Poslanika
"Oni kojima neko bude ubijen, se da biraju izmedu dva
rjeenja: ili da se za ubijenog primi krvarina, ili da se ubica pogubi."
(Muttefekun alejhi)
"Niko nikome nije oprostio nepravdu, a da mu A11ah time
nije ugled."
237
- Hadis biljei lbn Madc, a ga ocijenili Sujuti.
Kada smo kod ovoga Lreba da neki islamski smatraju da ubica treba biti
pogubljen na isti na koji je on ubijenog ubio, tj. da bude pogubljen sabljom,
ako je i on sabljom ubio, ili kamenom, ako je on ubio kamenom. Pri tome, oni se
pozivaju na hadis koji biljee Buharija i Muslim, po kome je Allahov Poslanik ;i
naredio da sc onome ko je kamenom robinji razbio glavu, kamenom razbije glava.
238
- Neki islamski smatraju da za ubistvo (el-gite) nema oprosta, i
da ubicu, i da mu porodica ubijenog oprosti, vladar ima pravo kazniti sa stotinu
udaraca i protjerivanjem u trajanju od godinu dana.
250
Napomene:
l. Onaj ko se na primanj e krvarine gubi pravo da zahtijeva
ubicino pogubljenje. Ukoliko bi neko, nakon to je pristao da za ubijenog
primi krvarinu, zatraio da ubica bude pogubljen, to mu biti
a ako bi, zato to mu se to nije udovoljilo, izvrio osvetu i ubio
ubicu, sfun bi morao biti pogubljen. Medutim, ukoliko se za
pogubljenje ubice, ima pravo predomisliti se i kasnije prihvatiti da primi
krvarinu.
2. Ukoliko bi ubica umro, porodici ubijenog preostaje jedino da
trai krvarinu od ubicine rodbine, jer se nad mrtvim ubicom ne moe
izvriti odmazda (kisas) pogubljenjem i jer umjesto ubice nije dozvoljeno
pogubiti nikoga drugog osim njega. U tom su smislu i Uzvienog:
A ako je neko, ni kriv ni duan, ubijen, onda njegovom
nasljedniku dajemo vlast, ali neka ni on ne granicu
u ubijanju, ta njemu je data vlast. (El-Isra', 33.)
Uzvienog: ali neka ni on ne granicu u ubijanju
su u da porodica ubijenog ne trai da neko drugi
osim samog ubice bude ubijen.
3. Za svako ubistvo grekom ili polunamjerno, bez
obzira na to da li je ubijeni jo dijete ili stara osoba, slobodna
osoba ili rob, ubica je duan keffaret i to na taj da ropstva
oslobodi roba-vjernika, a ako to nije u stanju onda postiti uzastopno dva
mjeseca. U tom su smislu i Uzvienog:
... i osloboditi ropstva jednog roba-vjernika. Ne nade li, mora
uzastopice postiti dva mjeseca da bi Allah primio pokajanje - a
Allah sve zna i mudar je. (En-Nisa', 92.)
25 1
O ODNOSIMA
5. poglavlje l
III- djelo prema drugome u. vidu nanoenja tekih
tjelesnih povreda
l. Definicija
Pod djelom prema drugom se podrazumijeva nanoenje
tekih tjelesnih povreda, kada neko nasrne na drugoga, pa mu, recimo.
prolije oko, slomi nogu, ruku i sl.
2. Propisi u vezi sa nanoenjem drugom tekih tjelesnih povreda
Ako je teka tjelesna povreda drugome nanesena namjerno, ako
povrijedeni nije dijete onoga ko ga je povrijedio i ako su i povrijedeni i
nanosilac povrede isti u pogledu pripadnosti Islamu i slobodi, nanosiocu
povrede se, kao odmazda (kisas), izvriti ista vrsta povrede, ako je
nekome odsjekao ruku i njemu se ruka, ili ako je nekome nanio
tjelesnu povredu, i njemu se nanijeti ista takva povreda. U tom su smislu i
Uzvienog:
... /... a da rane treba uzvratiti. (El-Ma' ide, 45.)
Izuzetak je jedino kada povrijedeni pristane na primanje
otkupnine ili kada oprosti.2.
19
3. Uvj eti za izvrenje odmazde (kisasa) za nanesene povrede
Da bi se odmazda (kisas) za nanesene povrede izvrila, potrebno je
da se ispune uvjeti :
3.1. Da se prilikom izvrenja odmazde (kisasa) osigura
nepristrasnost. U suprotnom, odmazda (kisas) se ne moe izvriti.
3.2. Da je izvrenje odmazde (kisasa) izvodljivo. U
da ono nije izvodlj ivo, se davanju otkupnine za nanesenu povredu.
3.3. Da dio tijela se odsijecanjem eli izvriti odmazda (kisas)
bude isti kao i dio kod osobe. Tako se, recimo, ne moe
desna ruka za lijevu, niti ruka za nogu, niti, pak, esti prst kao
tjelesna mahana, za osnovni prst.
239
-U da u namjerno isplaniranom ubistvu dvije osobe, od kojih
je jedna punodobna a druga malodobna, ona koja je punodobna sc pogubiti, a
malodobna sc prisiliti da porodici ubijenog osigura polovicu visine krvarinc.
Takvo miljenje zastupa Malik u djelu El-Muve/la.
252
3.4. Da dio tijela se odsijecanjem eli izvriti odmazda (ldsas)
u pogledu funkcionalnosti bude isti kao i onaj koji je u
povrijedene osobe. Tako se, recimo, oduzeta ruka ne moe
umjesto zdrave, niti oko za zdravo.
4. Ukoliko se radi o od.mazdi (kisasu) za duboku povredu na glavi
ili licu, osim ako povreda ne dopire do kostiju lobanje, odmazda se
izvriti , zbog opasnosti po ivot osobe nad kojom se izvodi. Isti je
i sa ostalim opasnim mjestima po ivot gdje bi se morale povrijediti
kosti. U svim tim nema odmazde (ldsasa), nego se,
umjesto njega, pristupiti za nanesene povrede.
Napomene:
* Ukoliko je vie osoba direktno u ubistvu ili u nanoenju
povrede jednoj osobi, nad svima njima se izvriti
odmazda (kisas) za ubistvo ili nanesenu povredu toj osobi. U tom smislu
su i Omerove, r.a., "Da su svi stanovnici Sane zajedno
unjegovom ubistvu, nad svima njima bih izvrio pogubljenje."
240
- u vezi
sa pogubljenjem sedam osoba koje su zajedno, direktno, u
ubistvu jednog iz Sane.
*Posljedice od nanesene povrede moraju biti poznate i zagarantirane.
Ukoliko bi neko nekome odsjekao prst, pa rana ne bi zamladila, nego se
iskomplicirala tako da se povrijedenom oduzme cijela ruka, ili da usljed
toga umre, odmazda (kisas) ili krvarina se izvriti na osnovu krajnjeg
rezultata nanesene povrede.
S druge strane, posljedice za izvrenu odmazdu (kisas) se ne
Ukoliko bi, recimo, neko nekome odsjekao ruku, pa se nad
njime izvrila odmazda (ldsas) odsijecanjem njegove ruke, pa usljed toga
umro, njegova porodica ne bi imala pravo zbog toga traiti odtetu.
Izuzetak je jedino u kome bi odmazda bila izvrena pristrasno ili
na nepropisan recimo: tupim, ili zatrovanim predmetom.
Utom bi porodica i maJa pravo traiti odtetu.
* Odmazda (kisas) za nanesenu povredu se ne izvodi prije nego to
rana zamladi, jer je to zabranio Allahov Ovo zato to se nije
sigurno da se rana zatrovati i proiriti na druge dijelove tijela, niti
240
- Pn.:d:\_ju biljei Malik u svome djelu El-Muvetta, a osnova joj sc mo7.c i u
Buharijinu Salrilw.
253
O ODNOSIMA
5. pogl01lje l
da, moda, usljed toga povrijedeni umrijeti. Zato, ukoliko bi neko
ovu zabranu prekrio, pa se odmazda (kisas) izvrila prije nego to rana
zamladi, te nakon toga nastupilo pogoranj e i rana se proirila na druge
dijelove tijela, taj isti ne bi vie imao pravo traiti da se izvri dodatna
odmazda (kisas) za ono to bi nastupilo usljed kompliciranja povrede,
zbog toga to j e prekrio zabranu izvravanja odmazde prije
zacjeljivanja rane.
IV- Krvarina (ed-dijetu)
l. Definicija krvarine
Krvarina (ed-dijetu) je ono se iskuplj uje krv onoga ko je zbog
ubistv.a zasluio pogubljenje.
2. Propisanost krv arine
Krvarina (ed-dijetu) je propisana Uzvienog:
"" l t .. # - #
lj::L:ai 01 1..11 .J.A-1 Jl w:.; ..;.):; l .. .i predati krvarinu porodici
njegovoj; je krvarine jedino ako oni oproste. (En
Nisa', 92.)
i Allahova Poslanika
"Oni kojima neko bude ubijen, se da biraju izmedu dva
rjeenja: ili da se za ubijenog primi krvarina, il i da se ubica pogubi."
(Muttefekun alejhi)
3. Ko mora dati krvarinu?
Krvarinu je duan dati svako ko na bilo koji ubije drugog,
direktno ili indirektno. Ko drugoga ubije namjerno, sa predumiljajem,
duan je od svoga imetka platiti krv arinu porodici ubijenog, a ko drugoga
ubije polunamjerno ili nehotice, njegova porodica je duna porodici
ubijenog isplatiti krvarinu. Ovo zato, to je tako presudio Allahov
u kada su se posvadale dvije ene i kada je jedna od
njih drugu, koja j e bila trudna, pogodila kamenom u stomak i ubila i nju i
djjete u njenoj utrobi. U tom Allahov Poslanik fi je presudio da
porodici ubijene ene porodica ove druge mora isplatiti krvarinu.
(Muttefekun alejhi)
254
Dakle, u ovom krvarinu porodici ubijene je morala isplatiti
porodica ubice ( 'aqiletun) u koju spadaju svi srodnici sa strane: otac,
djed, arnide i na koje se rasporedi krvarina, pa
svako prema svom imovnom stanju mora snositi dio krvarine, na taj
to se ukupna visina krvarine na njih podijeliti da je na rate isplate u
roku od tri godine, svake godine jednu Medutim, ukoliko je
porodica ubice krvari nu porodici ubUenog moe isplatiti odjednom.
4. Sa koga spada obaveza isplate krvarine za ubijenog?
Obaveza isplate krvarine porodici ubijenog spada sa oca koji usljed
ibanja kao odgojne mjere, ubije svoje dijete, ili vladara koji na isti
ubije podanika, kao i koji na taj ubije svoga Ovo u
da prilikom poduzimanja odgojne mjere nisu za to
mjeru, (a to je da udaranje ne ostavlja tragove na tijelu).
5. Visina k:rvarine (m.ekadiru-d-dijat)
a) Krvarina za ubistvo (dijetu-n-nefs)
Ukoliko je ubijeni musliman i slobodna osoba, krvarina za njega
iznosi l OO deva, ili l 000 mis kala u zlatu, ili 12 000 u srebru, ili 200
goveda, ili 1000 ovaca. Ukoliko se radi o krvarini za ubijenog sa
polunamjerom, krvarina treba biti to via, tako da od stotinu
deva koje se daju kao krvarina, budu steone. U pak, da se
krvarina daje za nenamjerno ubistvo, se da krvarina bude to
blaa. U tom smislu su i Poslanikove "Krvarina za ubijenog
tapom i kamenom, sa polunamjerom, treba biti to via, tako da
od stotinu deva koje se daju kao krvarina a koje su izmedu pete i devete
godine starosti, njih trebaju biti steone."
241
U pak, da je
ubistvo namjerno sa prethodnim planiranjem i predumiljajem,
porodica ubijenog ima pravo traiti da se ubica ili pogubi, ili da plati
krvarinu viu od navedene. Medutim, oni mogu od tog svoga prava da
trae vie od visine propisane krv arine, odustati.
Visina krvari ne za ubistvo procjenjena je na osnovu Dabirovih, r.a.,
"Allahov Poslanik odredio je vlasnicima deva krvarinu u visini
od 100 deva, vlasnicima goveda u visini od 200 goveda, a vlasnicima
241
- Predaju biljee svi autori suncn-zbirki. Predaju sa hasen sencdom biljei i
Buharija u svome Taril111. Osnova za nju moe se i kod Ebu Davuda.
255
sitne stoke u visini od 2000 ovaca."
242
te na osnovu Ibn Abbasovih, r.a.,
"Za jednog koji je ubijen, Vjerovjesnik odredio je
krvarinu u visini od 12000 dirhema. "
243
u pismu koje je, u vezi sa krvarinom, uputio Allahov
Poslanik Amru b. Hazmu, a koje je cijeli Ummet prihvatio, stoji: " ...a
one koji krvarinu u zlatu 1000 dinara (zlatnika).
244
Ukoliko ubica
ponudi krvarinu u bilo kom od gore pet navedenih iznosa, porodica
ubijenog ju je duna prihvati ti.
Krvarina za ubijenu enu muslimanku koja je bila slobodna osoba, a
ne robinja, je u visini
1
h krv arine koja se daje za mukarca-muslimana
Malik u svom djelu Muveta' navodi da je Drve b. Zubejr imao
1
"ena se u visini krvarine do /
3
vrednuje kao i mukarac, a kad
taj iznos, onda u visini
1
h iznosa koji se daje za mukarca."
Krvarina za u islamskoj zemlji i
jevreja) je u visini
1
/
2
krvarine koja se daje za muslimana, a za njihove
ene u visini
1
/
2
krvarine koja se daje za njihove mukarce. U tom smislu
su i "Krvarina za nevjernika je u visini
1
h krvarine
koja se daje za

Krvarina za ubijenog roba je u visini procjene njegove vrijednosti.
Krvarina za ubijeno dijete u utrobi majke je tzv. girra, a to je rob ili
robinja najbolje vrste, jer je tako, kako se navodi u sahih - predaji,
presudio Allahov Poslanik :lli. Ovo sve vai samo u kada majka
koja je slobodna, a ne robinja, usljed udarca pobaci mrtvo dijete. U
suprotnom, ako ona dijete rodi ivo, pa ono kasnije umre, za njega se
mora, ili izvriti odmazda (kisas), ili platiti krvarina u punom iznosu.
Napomena:
1
* Neki islamski su girru procijenili da iznosi /
10
od
krv arine za majku ubijenog djeteta. Malik ju je procijenio na 50 zlatnika
(dinara) ili 600 srebrenjaka (dirhema).
242
- Zabiljeio ga je Ebu Davud i u njegovom senedu ima slabosti. Medutim, po
njemu postupa uleme.
243
- Predaja je merfu', a biljee je Ebu Davud, Ncsai, Ibn Made i Tinnizi. Takoder
je prenesen kao murse l i ta predaja je vjerodostojnija i poznati ja.
244
- Tekst biljei Nesai. Ahmed i Ha.kim ga ocjenjuju kao sahih.
245
- Hadis je hasen, a biljei ga Tirmizi.
256
b) Krvarina za nanoenje tes1cih tjelesnih povreda (dijetu-1-atra.f)
Puni iznos krvarine mora se dali za:
J. izgubljeni razum,
2. izgubljeni sluh, usljed otkidanja oba uha,
3. izgubljeni vid, usljed onesposobljavanja oba oka,
4. izgubljeni glas, usljed otkidanja j ezika ili obiju usana,
5. izgubljeno mirisa, usljed otkidanja nosa,
6. izgubljene sposobnosti za odravanje spolnog odnosa, usljed
otkidanja spolnog organa ili oba testisa,
7. izgubljene sposobnosti sjedenja, usljed lomljenja (leda).
Ovo zato to je u pismu koje je Amru b. Hazmu uputio Allahov
Poslanik navedeno: "da krvarina mora biti za nos,
ui, jezik, usne, testise, spolni organ (penis), slomljenu proljevena
oba oka."
246
i to je Omer, r.a., za koga j e pretukao dtugi j
onesposobio mu: sluh, vid, sposobnost odravanja spolnog odnosa i
razum, i koji je pored svega ostao iv, odredio krvari ne.
Krvarina za onesposobljene organe ene iznosi
1
h krvarine koja se
daje za mukarca. to se, pak, krvarine za teke tjelesne povrede
nanesene eni, ukoliko ona iznosi preko
1
/
3
krvarine za mukarca, eni
se dati
1
h od iznosa koji se daje za mukarca. Ukoliko j e manja, onda
se dati koliko i mukarcu.
Polovina propisane krvarine se dati za:
l. izgubljeno jedno oko,
2. izgubljeno jedno uho,
3. izgubljenu jednu ruku,
4. izgubljenu jednu nogu,
246
-Predaju biljei Nesai. Vie had isa su je ocijenili kao sahih.
257
5. izgubljenu jednu usnu,
6. izgubljeno jedno stegno,
7. izgubljenu jednu obrvu i
8. izgubljenu jednu dojku (kad je u pitanju ena).
Napomena:
* Za jedan prst krvarina iznosi deset deva, jer je Allahov
rekao: "Krvarina za izgubljene prste je ista i za prste od ruku i
za prste od nogu. Za svaki izgubljeni prst krvarina je deset deva."
247
Krvarina za svaki izgubljeni zub je pet deva, jer je u pismu
Amru b. Hazmu Allahov naredio: "... a za zub, pet
deva."
248
Krvarina za nanesene povrede ( dijetu--idad ve-l-derah)
l. Krvarina za povrede glave i lica (dijetu--idad)
l. l. Definicija: idad j e povreda nanesena u predjelu glave ili lica.
Medu islamskim je poznato deset vrsta ovakvih povreda. Za
pet od njih je visina krvarine odredena od strane Zakonodavca, a za
ostalih pet nije.
1.2. Propisi u vezi sa krvarinom za povrede nanesene u predjelu
glave i lica
Zakonodavac j e odredio v1smu krvru-ine za pet vrsta
povreda nanesenih u predjelu glave i lica:
l. El-mudiha, tj. povreda glave ili lica kod koje se moe vidjeti
bjelina kosti. Za ovakvu vrstu povrede je krvarina od pet
deva, jer je Allahov rekao: "Krvarina za povrede glave i lica
kod kojih se vidi bjelina kosti (el-mevadih) je pet deva."
249
247
- Zabiljeio gaje Tinnizi i ocjenio kao sahih.
248
- Za svaki zub, bez obzira o kome se radi: prednjem, ili k-utnjaku,
krvarina je pet deva. To za jedan zub, pet, za dva, deset, za tri, petnaest itd.
249
- Hadi s sa hasen senedom biljee: Ebu Davud, Tirmizi i Nesai.
258
l 5. poglavlje O ODNOSIMA
2. El-haime, tj. povreda glave i lica kod koje je slomljena kost. Za
ovakvu vrstu povrede je krvarina od deset deva, jer se od
Zejda b. Sabita, r.a., prenosi da je rekao: "Krvarinu za povredu glave i
lica kod koje je slomljena kost (el-haime) Vjerovjesnik odredio u
visini deset deva."
250
3. El-munkile, tj. povreda glave i lica usljed koje se pomakla neka
kost. Za ovakvu vrstu povrede je krvarina od petnaeset deva,
jer je u pismu od strane Allahova Poslanika Amru b.
Hazmu, r.a., ".. . a za povredu glave i lica usljed koje se pomakla
neka kost (el-munkile), petnaest deva."
4. El-me'mume, tj. povredu glave i lica kod koje je udarac probio
kost lobanje i dopro do kore mozga. Za ovakvu vrstu povrede je

1
h pune visine krvarine, jer je u pismu od strane
Allahova Poslanika Amru b. Hazmu, r.a., " ... a za povredu
glave i lica kod koje je udarac probio kost lobanje i dopro do kore mozga
(el-me'mume),
1
/
3
punog iznosa krvarine."
5. Ed-damiga, tj. povreda glave i lica kod koje je udarac probio kost
lobanje i koru mozga, tj. koja je dublja od prethodno spomenute povrede
glave pod nazivom el-me'mume. Krvarina za ovakvu vrstu povrede je
1
h
njenog punog iznosa, dakle, isto kao i kod povrede el-me'mume.
Za ostalih pet vrsta povreda Zakonodavac nije jasno i nedvosmisleno
odredio visinu krvarine. To su povrede:
l. El-harisa, tj . ogrebotina kod koje je samo malo ogrebana koa,
tako da iz nje nije potekla krv,
2. Ed-damije, tj . ogrebotina kod koje je koa, tako da iz
nje curi krv,
3. El-badi 'a, tj . povreda kod koje je udarac pored koe rasjekao i
meso, ali nije dospio do kosti,
4. El-mutelahime, tj. povreda kod koje je, kao i kod prethodne
povrede (el-badi 'a), udarac pored koe rasjekao i meso, samo jo dublje,
ali nije dospio do kosti.
250
-Predaju sa sahih seoedom preko Zej d b. Sabita, r.a., biljee: Bejheki, Darekutni
i Abdurrezzak.
259
5. Es-simhak, tj. dublja povreda kod koje je i koa i
meso, tako da je ostalo samo malo pa da udarac dopre do kosti.
Za ovih pet posljednjih vrsta povreda islamski su visinu
krvarine na osnovu procjene, i to tako to su, pod
pretpostavkom da se radi o robu koji se prodaje, procjenjivali kolika je
raz l ika u njegovoj cijeni sa povredom i bez povrede. U da je
razlika bila, recimo, za
1
/
6
njegove vrijednosti, krvarinu su procjenjivati u
visini
1
/
6
od njenog punog iznosa, a u da je razlika bila za
1
/
10
njegove vrijednosti, krvarinu su procjenjivati u visini
1
ho od njenog
ukupnog iznosa itd.
251
Medutim, u nae dananje vrijeme, lake i preciznije bi bilo procjenu
izvriti, recimo, na osnovu analogije (kijasa) sa najblaom povredom (el
mudiha) za koju je definirana visina krvarine od strane Zakonodavca, jer
kod nje se vidi kost, ali ne biva i je za nju dvije od
pet deva, i to tako to bi se omjer ovih pet povreda za koje nije definirana
visina krvarine uporedio sa povredom - el-mudiha i to bi se za povredu
2
koja je
1
/
5
od el-mudihe dala jedna kamila, za /
5
dvije, za
3
/
5
tri itd.,
pogotovu to se od strane ljekara-specijaljste moe odrediti ozbiljnost
povreda na svim dijelovima tijela i uporediti sa gore spomenutom
povredom el-mudha.
2. Krvarina za povrede na ostalim dijelovima tijela (dijetu-l-dirah)
2.J. Definicija povreda (el-dirah)
Pod povredama pod imenom el-dirah misli se na ostale povrede na
tijelu, mimo glave i lica.
2.2. Za povrede na tijelu (mimo glave i lica) erijatski propisi
visine krvari ne:
2.2.1. od ukupne visine krvarine za povredu zvanu el-daife,
povredu kod koje je udarac prodro duboko, sve do utrobe. Ovo zato
to je u Poslanikovu pismu Amru b. Hazmu,
ostalog, " ...a za el-daifu (tj. povredu kod koje je udarac prodro
duboko sve do utrobe), jednu krvarine."
- Danas je primijeniti ovu metodu s obzirom da ne postoji roblje.
(Op. prev.)
260
251
ls. poglavlje O ODNOSI MA
2.2.2. Krvarina za slomljeno i kasnije zaraslo rebro, je jedna deva.
2.2.3. Krvarina za slomljenu podlakticu, potkoljerucu i lakat ako
zarastu, je u visini dvije deve, jer su tako drugovi Allahova
(ashabi).
2.2.4. Krvarinu za ostale povrede, s obzirom na njihovu ozbiljnost,
najbolje je odrediti analogijom (kijasom) i njihovim sa
povredom el-mudiha.
3. Kako se utvrduje i dokazuje

Ukoliko se radi o povredi vanja u kome je povrijedeni ostao
iv, se dokazuje na jedan od dva
da sam lac prizna da je ili
da to dva, po pravednosti, poznata svjedoka.
Ukoliko se, pak, radi o ubistva, on se dokazuje:
priznavanjem da ga je
od strane dvojice pravednih svjedoka, ili
zaklinjanjem (kasarnom) u da je dokaz slab (tj. u
da je poznato da su izmedu ubijenog i ubice i od ranije postojali
netrpeljivost i neprijateljstvo).
Zaklinjanje (el-kasametu)
U da se neko ubijen i da njegova porodica, zbog
ranije otvorenog i neprijateljstva, za ubistvo optui
odredenu osobu ili grupu ljuru, pa preovlada uvjerenje da je ubijeni rtva
takvog neprijateljstva, ili da izmedu ubijenog i optuenog, koliko je
poznato, ranije nije bilo neprijateljstva, ali da o ubistvu postoji samo
jedan svjedok, nije dovoljno za validan dokaz -jer je u
ubistva, za validan dokaz, potrebno najmanje dva
252
- U nae vrijeme se mogu koristiti i suvremeni otkrivanja
kriminalnih radnj i, a koji ne ostavljaju nimalo sumnje da je istina ono to se na
osnovu tih dokaza tvrdi. (Op. prev.)
261
O ODNOSIMA
5. poglavlje j
pravedna svjedoka- se zaklinjanju (el-kasamtu) pri kojoj
se porodice ubijenog, tj. njegovi nasljednici, i to najmanje
pedeset mukih glava, od najblieg nasljednika pa redom, zakleti
da ga je ovaj doista ubio. U da se svi oni tako zakunu,
pravo da optueni bude izveden i pogubljen ili da im za ubijenog isplati
krv arinu.
Medutim, u da se neki od nasljednika odbiju zakleti,
porodica ubijenog gubi pravo, kako na pogubljenje optuenog, tako i na
naplatu krvarine, s tim to se optueni duan pedeset puta zakleti da
ubijenog nije on ubio.
U pak, da neko bude optuen za ubistvo, ali da za to
nema nikakva, ni slaba dokaza (kao to je, recimo, postojanje ranije
netrpeljivosti - levs), od optuenog se zatraiti da se samo jednom
zakune da on nije ubio ubijenog. U tom smislu se, u sahih - predaji,
navodi da je pred Allahova Poslanika :i iznesen problem jednog takvog
ubistva, pa je od porodice ubijenog zatraio da se zakunu da ga je zaista
ubio onaj koga su optuivali, rekavi im: li se zakleti, pa
ubica biti va!"- na to su oni rekli: "Kako se zakleti, kada nismo
bili svjedoci ubistva niti ta vidjeli?" Na to im je on rekao: "Onda .se
pedeset jevreja (tj. iz porodice optuenog) zakleti da nije kriv" - pa su
rekli: "A kako moemo vjerovati zakletvi nevjernika?" Na to je
Vjerovjesnik ;i na sebe preuzeo obavezu da on od sebe porodici ubijenog
isplati krvarinu.
* * *
262
XI - O precizno kaznama
I- Kazna za konzumiranje vina (haddu-l-hamr)
l . Definicija precizno odredene kazne (hadda) i vina (hamra)
El-hadd je putem ili pogubljenja, da se
ono to je Allah strogo zabranio. Dakle, hududi Allahovi su zabranjena
(djela) koja je Uzvieni strogo zabranio da im se vjernik
pribliava.
ta se sve podrazumij eva pod vinom?
Pod vinom se podrazumijeva svako opojno ma kako se ono
zvalo, jer je Allahov Poslanik rekao: "Sve to opija je vino, a svako
vino je zabranjeno." (Muslim)
2. Zabrana konzumiranja vina
Konzumiranje vina je strogo zabranjeno, bez obzira na to da li se
radi o manjoj ili jer je, ga, Uzvieni rekao:
Pa li se okaniti? (El-Ma'ide, 91.)
...zato se toga klonite! (El-Ma' ide, 90.)
i jer j e Allahov rekao:
"Allah je prokleo onoga ko pije vino i ko ga prodaje. "
253
Osim toga, Allahov Poslanik je dao da se kazna "udaranjem
Gavno) izvri u dvoritu damije" nad za koga je
dokazano da je pio

253
- Hadis sa sahih senedom biljee Ebu Davud i Hakim.
254
- Predaju o tome u svojim sahib-zbirkama biljee i Buharija i Muslim.
263
3. Smisao zabrane vina
Smisao zabrane vina, izmedu ostalog, se ogleda u vjere,
zdravlja i imetka muslimana.
4. Kazna za konzumiranje vina
Propis je da se nad onim za koga se ustanovi da je pio vino, bilo da sam
prizna ili da to dvojica pravednih svjedoka, izvri kazna
po i to sa osamdeset udaraca onoga ko je slobodan,
a udaraca onoga ko je rob, jer je Uzvieni za robinje rekao:
o o y lj;jl ::,.. J;. e l .neka se kazne polovicom
kazne propisane za slobodne' ene! (En-Nisa', 25.)
Dakle, visina kazne za prestup koji podlijee izvrenju kazne, za
roba je odredena na osnovu analogije (kijasa) sa kaznom propisanom
za robinju.
5. Uslovi za izvrenje kazne za konzumiranje vina
Da bi se nad nekim mogla izvriti kazna zbog prestupa
konzumiranja vina, potrebno je da se steknu uvjeti:
da je zabrane musliman,
da je pametan (tj.
- .daje punodoban,
da je svojom voljom (a ne pod prisilom) konzumirao vino,
da je prethodno znao za erUatske propise u vezi sa zabranom
konzumiranja vina i
da je zdrav, tj. da nije bolestan.
Kod ovog posljednjeg uvjeta treba napomenuti da u bolesti,
kazna sa zabrane ne spada, nego se samo dok bolesnik
ne ozdravi i da se u da ozdravi ona naknadno mora izvriti.
6. (Ne) ponavljanje izvrenja kazne za ponovljeno konzumiranje vina
Ukoliko bi musliman vie puta konzumirao vino, nad njim se
prilikom izvrenja kazne izvriti samo jedna kazna a ne za
svako konzumiranje posebno. Medutim, ukoliko bi se nakon izvrenja
264
kazne ponovo upustio u konzumiranje vina, kazna bi se ponovila. U
da bi se u konzwniranje vina upustio i nakon ponovljene kazne,
kazna bi se opet ponovila, i tako redom.
7. kazne nad onim ko je konzumirao vino
Kazna nad osobom koja je konzumirala vino, izvodi se tako da ona
sjedne na tlo i po se udari sa osamdeset srednjih udaraca ni
previe jakim, ni previe blagim. U da se kazna izvrava nad
enom, ona se izvriti na isti kao i nad mukarcem, samo to
biti prekrivena tankom haljinkom tako da joj se ne vidi tijelo, s tim to
materijal mora biti takav da ne ublauje udarce.
Napomena:
* Kazna zbog konzumiranja vina se ne izvrava po
mrazu niti egi, nego treba najpogodnije vrijeme dana kada je
temperatura najmnjerenija. Isto tako, kazna se ne izvrava u stanju
pijanosti niti bolesti, neg9 se izvrenje kazne odlae dok se pijani ne
otrijezni i dok ne ozdravi.
II Kazna za potvaranje za blud
l. Definicija potvaranja za blud
Izraz el-kalf potva:ranje (tj. kleveta) nekoga za blud, kao kad
neko drugome bez dokaza kae: "O ili "O ili
"Vidio sam ga da blud!" ili "Vidio sam ga da spolno sa tim i
tim." i sl.
2. Potvaranje (kleveta) drugoga za blud (bez valjana dokaza) je jedan
od velikih grijeha. Takvoga je Allah proglasio velikim grijenikom
(jasikom), oduzeo mu zvanje pravednog svjedoka i propisao mu kaznu

265
One koji okrive potene ene, a ne dokau to s svjedoka,
sa osamdeset udara i nikada vie
njihovo ne primajte; to su ljudi, osim onih koji se
poslije toga pokaju i poprave, jer i Allah prata i samilostan je.
(En-NGr, 4.-5.)
3. Visina kazne
Kazna za potvaranje (klevetu) za blud je osamdeset udaraca
po goloj koi, jer je Uzvieni rekao:
;J> / ... sa osamdeset udara (En-NOr, 4.)
i jer je Allahov kako se navodi u sahih- predaji, dao da
se klevetnici sa po osamdeset udaraca
4. Smisao kanjavanja za klevetu
Smisao kanjavanja za potvoru (klevetu), izmedu ostalog, se ogleda
u i zatiti dostoj anstva i obraza vjernika. Pored toga, to je
svojevrstan vid drutva i suzbijanja nemorala i
nevaljalih pojava medu pravednim i muslimanima.
5. Uvjeti za izvrenje kazne zbog potvore (klevete) drugoga za blud
Da bi se kazna zbog potvore za blud drugoga mogla
izvriti , moraju se prethodno ispuniti uvjeti:
5.1. da (klevetnik) bude musliman, pametan j
punoljetan,
5.2. da je patvorena osoba svijetom poznata po svojoj
i da niko za nju ne zna da je nemoralna,
5.3. da potvoreni (oklevetani) zatrai da se nad onim ko ga je
patvorio izvri kazna jer je njegovo pravo da za
klevetnika zatrai kaznu, ili da mu oprosti,
5.4. da klevetnik ne mogne svoju tvrdnju dokazati valjanim
pravednih svjedoka (on+ trojica).
U da izostane bilo koji od navedenih uvjeta, kazna
zbog klevete se ne moe izvriti.
266
III- Kazna za blud (haddu-z-zina)
l. Definicija bluda
Blud (ez-zina) je zabranjeni spolni odnos (el-vat'u-l-muharrem), bez
obzira na to da li je on bio sprijeda ili pozadi (vagi nu ili
2. Blud (ez-zina) je poslije nevjerstva, irka i ubistva jedan od najteih
grijeha, i kao takvoga ga je zabranio Uzvieni Allah
;e:, 0t5- 4i! JJI ly').f Uj l I to dalje od bluda, jer to je
rcizvrat, kako je to ruan put.' (El-Isra', 32.) i propisao kaznu za
njegova
;;:J;,. iiL. .b-\) j5' JI)(, i;;1}1 l Bludnicu i bludnika
sa stofinu udara tEn-NOr, 2.)
U muttefek predaji stoji da je u Kur'anu bilo objavljeno: "Starca i
staricu, kada blud, kaznu propisanu od Allaha,
kamenujte!" pa su naknadno derogirane, a i dalje zadrano.
{Muttefekun alejhi)
Allahov Poslanik rekao: "Bludnik, dok vri blud, prestaje biti
vjernik." (Muttefekun alejhi)
Drugom prilikom, zamoljen da nabroji najtee grijehe, Allahov Poslanik
rekao: "Da blud sa enom svog komije." (Muttefekun alejhi)
3. Smisao zabrane bluda
Smisao zabrane bluda, izmedu ostalog, se ogleda u tome to je to
jedini da se islamskog drutva, obraz, ugled i
ponos muslimana i njihove, kako tjelesne, tako i duhovne vrijednosti.
4. Kazna za blud
Kakva kazna za blud biti izvrena, zavisi od toga ko ga
je Ukoliko bluda nije oenjen (gajru muhsin) i nije
ivio u pravno valjanom braku intimni odnos sa svojom
supwgom, nad njim se izvriti kazna sa stotinu udaraca
po golom tijelu i uz to protjerati iz sredine u kojoj ivi godinu
dana. To isto vrijedi i za neudavanu enu (gajru muhsane) koja
267
blud, s tim to se ona, ukoliko bi to moglo predstavljati dodatni nered,
progoniti iz svoga mjesta. U tom su smislu Uzvienog:
o ,, Ji , , J
o:u;.,. :ttL. ..L>-1) JS' J()l) l Bludnicu i bludnika
sa stotinu udara {En-Nfu., 2.)
Od Ibn Omera, r.a., se prenosi da je rekao: "Vjerovjesnik ;l je dao
da se izvri bludnika i da se protjera iz mjesta stanovanja. Ebu
Bekr, r.a., je dao da se izvri bludnika i da se protjera iz mjesta
stanovanja. Omer, r.a., je dao da se izvri bludnika i da se
protjera iz mjesta stanovanja." (Buharija)
Ukoliko se, pak, radi o robu, se sa pedeset udaraca
ali se progoniti iz svoga mjesta stanovanja, jer bi u tom
njegov gospodar bio zato to mu ne bi mogao sluiti.
Ukoliko je bludnik, pak, enjen (muhsan) mukarac ili udavana
(muhsane) ena, se tako to se j avno kamenovati sve dok ne
umre. Ovo zato to je prvobitno bilo objavljeno, a kasnije, samo po
ali ne po derogirana: "Starca i staricu, kada
blud, kaznu propisanu od Allaha, kamenujte. Allah je silan i
mudar." (Muttefek:un alejhi)
Osim toga, kamenovanje je naredio i izvio i sam Allahov Poslanik
u sa El-Gamidijom i Maizom - Allah sa njima bio zadovoljan,
kao i u sa dvoje jevreja - koji su blud i traili od
da im presudi !
255
5. Uvjeti za izvrenje kazne za blud
Da bi se kazna za blud nad mogla izvriti, moraju se
ispuniti uvjeti:
l. Da je bludnik musliman, pametan, punoljetan i slobodan u
izboru, tj. da je blud po slobodnom izboru i volji, a ne da je na
njega bio prisiljen. U tom smislu su i Poslanikove
"Odgovornost je skinuta sa tri osobe: sa djeteta, dok ne postane
punoljetno, sa onoga ko spava, dok se ne probudi i sa lude
osobe, dok ne

255
-Predaja o tome se navodi u sahih-zbirci.
256
- Prethodno j e citiran.
268
"Sa moga Ummeta je skinuta odgovornost za: nenamjernu greku,
zaborav i za ono na to budu silom natjerani."
257
2. Da se blud dokae neoborivim argumentom, tj. da osoba, sama od
sebe, u potpuno zdravom i normalnom stanju prizna daje blud ili
da pravednih svjedoka da su je vidjeli da
blud i to tako da su svojim vidjeli da njegov polni organ ulazi
u spolni organ drugog bludnika kao to ulazi za nanoenje surme u
surmedan ili kao to se bunarsko ue u otvor bunara, jer je
Uzvieni rekao:
J. JWij l Kad neka od
ena vai/i blud zatrati'ie da to protiv njih od
vas (En-Nisa', 15.)
i jer je Allahov Poslanik ;'i upitao Maiza: "Jesi li sa njom imao
snoaj?"- pa je odgovorio: "Da, jesam"- a zatim ga upitao: "Da li kao to
ulazi za nanoenje surme u surmaluk ili kao to bunarsko ue ulazi
u otvor bunara ..." (Buharija i Muslim) ili
da se na eni primijeti pa da upitana za nju ne navede
razlog zbog koga bi se mogla potedjeti kazne, recimo, zbog silovanja, ili
za asabu za koju pravno nije mogla da se uda ili, pak, nepoznavanja
propisa o zabrani bluda. U da navede kakvo opravdanje koje baca
i najmanju sumnju na ispravnost dokaza, kazna se nad njom izvriti,
jer je Allahov Poslanik ;i rekao:
"Ne izvravajte hududske kazne ukoliko postoji i najmanja sumnja u
kompletnost potrebnih uvjeta (za izvrenje tih kazni)!"
25
R
"Da sam nad bilo kim dao da se izvri kazna kamenovanjem bez
nepobitna dokaza, dao bih da se izvri nad Adlanijevom enom."
259
(Muttefekun alejhi)
257
- Predaju sa sahih senedom biljei Taberani.
- Predaju biljei Ibn Adijj, a preutkuje Ncsai. U sahih-zbirci se kao mcrfu'
predaja biljei preko Ibn Abbasa.
259
- je o eni koju je njen mu optuio za preljubu sa drugim ali 7..a
.to nije mogao pribaviti svjedoke, pa sc pribjeglo zakletvi uz proklinjanje (lianu),
nakon koje ih je Allahov rastavio. Medutim, desilo sc da je spomenuta
ena kasnije rodila dijete koje je potpuno lo na sa kojim ju je njen mu
optuio za preljub. Zato je za nju Allahov rekao ono to je rekao.
269
3. Da se bludnik prije izvrenja kazne ne predomisli i ne porekne
prvobitno priznanje da je blud. Ukoliko se predomisli i sam sebe
porekne izjavivi da nije blud, kazna nad njim se izvriti. U
tom smislu se u vjerodostojnoj predaji navodi da je Maiz kada su ga
kamenjem, pokuao ali su ga drugovi Allahova
sustigli i udarali kamenjem sve dok nije umro. Kada su to
Allahovu Poslaniku je: "Zato ga niste ostavili?" Iz ovih
Poslanikovih da se razumjeti kao da je on procjenio da se Maiz
bio predomislio i da je htio prvobitno priznanje, tim prije to se
pripovijeda da je govorio: "Vodite me Allahovu Poslaniku
Moji su me ubili i prevarili! Oni su mi rekli da me Allahov Poslanik
pogubiti."
260
4. Kako se izvodi kazna za blud?
Kazna za blud (karnenovanj e) se izvodi tako da se iskopa
rupa u zemlji i do visine prsa u nju se stavi bluda i potom se
j avno, u prisustvu vladara (imama) ili njegova i grupe
muslimana, broj ne smije biti manji od kamenuje sve dok ne
umre. U tom smislu su i Uzvienog:
0-- i:st1 5) /... i neka kanjavanju njihovu jedna
vjernika prisustvuje! (En-Niir, 2.)
Kazna kamenovanjem izvrava se na isti i nad mukarcem i
nad enom, samo to se eni pritegne da ne bi usljed kamenovanja
spala i da joj se ne bi otkrilo tijelo. Ovo u vezi sa kamenovanjem.
to se, pak, kazne neenjena i neudavane (gajri
muhsan) osobe, ona se izvodi na isti kao i kod zbog
konzumiranja vina.
Napomene:
* Kazna za homoseksualce je kamenovanje na smrt, bez obzira da li
oni bili enjeni ili ne, jer je Allahov rekao: "Koga zateknete
da ono to je Lutov narod, ubijte i onoga ko to i onoga
kome se to "
261
260
p d . ct h. l b. .
- re aJa sc 1 u sa 1 l Z JfCJ.
261
- H adis je sahih, a biljee ga Ebu Davud i Tirmizi.
270
Medutim, drugovi Allahova (ashabi) nisu imali jednoglasno
miljenje na koji treba izvesti kaznu pogubljenja nad homoseksualcima.
Jedni su ih dali spaliti na vatd, dmgi kamenovati, dok je Ibn Abbas, r.a., u
vezi sa njima rekao: "U naselju treba potraiti zgradu, popeti ih
na vrh zgrade i odozgo ih baciti stnnoglavice, a zatim ih zasuti kamenjem."
* Onoga ko se upusti u odnos sa ivotinjom treba podvrgnuti
i najstroijim kaznama poput i stavljanja u
pritvor, jer je odnos sa ivotinjom po j ednoglasnom miljenju svih
islamskih najstroije zabranjen (haram). Kazna treba
imati za cilj ispravljanje nastrane naravi U nekim predajama
se navodi da onaj ko se upusti u odnos sa ivotinjom treba biti pogubljen
zajedno sa ivotinjom. Medutim, ni jedna od ovih predaja nije potpuno
vjerodostojna, pa se ne moe uzeti kao siguran dokaz i na osnovu nje
izvriti kaznu pogubljenja. Zato se tako odvratnog
podvrgnuti kazni za kakvu vladar (imam) bude smatrao da je adekvatna i
dovoljna da se odri red i medu ljudima.
* Za roba i robinju je za prijestup bluda, bez obzira na to da li je
enjen ili udavana, kazna samo jer u
Uzvienog stoji
ylljl 0-- J;. e l ... neka se kazne polovicom
kazne propisane za slobodni ene. (En-Nisa' , 25. )
da se smrtna kazna ne moe prepoloviti, prepolovljena je
kazna sa stotinu udaraca na pedeset udaraca.
Gospodar roba i robinje ima sam pravo za prijestup bluda
roba i robinju, ili ih na izvrenje kazne predati vladaru. U tom smislu
prenosilac jedne predaje od Vjerovjesnika kae: "Allahov Poslanik
me je poslao do jedne robinje crnkinje koja je blud sa zadatkom
da nad njom izvrim kaznu pa sam je zatekao jo u nifasu, te
sam o tome izvjestio Allahova Poslanika ;l!5 na to mi j e on rekao: 'Kada
iz nifasa (tj. kada joj prestane nifas) izvri nad njom kaznu
sa pedeset udaraca

Jednom drugom prilikom Vjerovjesnik je rekao: "Kada robinja
nekoga od vas blud, pa se blud nepobitno dokae, neka nad njom
izvri kaznu i neka je vie ne grdi!" (Muttefekun alejhi)
262
-Predaju biljei AbduUah b. Ahmed u Musnedu.
271
IV- Kazna za kradu (haddu-s-sirkati)
l. Definicija krade
je bespravno i kriomice uzimanje imetka ili kakve
vrijedne stvari, recimo, kao u da neko provali u tudi i
sl. i uzme haljinu, kakvu namirnicu, zlatni predmet i sl.
2. Zabrana
je jedan od najteih grijeha koji je Uzvieni Allah zabranio

.- .Ill. Jt5::r c:S e:., 1'--. 1 ;_; ' ul'
r-:: .Y-? J ' . :$.? y+'-' ! J lJ! )
Kradljivcu kradljivci odsijecite ruke njihove, neka im to bude
kazna za ono to su i opomena od Allaha. A Allah je
silan i mudar! (El-Ma' ide, 38.)
Allahov j e prokleo oca krade "Allah je
prokleo kradljivca koji ukrade "bejdu", pa mu bude mka."
(Muttefekun alejhi)
Drugom prilikom Allahov Poslanik je kradljivcu osporio iman
rekavi: "Kradljivac, dok krade, prestaje biti vjernik." (Muttefekun alejhi)
o tome koliko je veliki grijeh i da
njen ma ko bio, podlijee kazni, Allahov Poslanik rekao:
''Tako mi Onoga u je ruci moj ivot, kada bi Fatima,
Muhammedova ukrala, ja bih joj odsjekao ruku." (Muslim)
3. se dokazuje?
se dokazuje na jedan od dva
da sam kradljivac, bez primjene sile, udaranja i prijetnje, jasno i
nedvosmisleno prizna da je ukrao i
dvojice pravednih svjedoka da je ukrao.
U da se kradljivac predomisli i svoje prvobitno
priznanje da je ukrao, nad njim se izvriti kazna odsijecanja ruke,
nego samo nadoknaditi ukradenu stvar. tavie, poeljno je
272
(mustehab) nagovarati ga da porekne priznanje, da se ruka
muslimanu. U tom su smislu i Poslanikove :i "Ukoliko ikako
moete, u postojanja bilo kakve sumnje, ne izvravajte
precizirane kazne!"
4. Uvjeti za izvrenje kazne zbog krade
Da bi se kazna odsijecanjem ruke zbog krade mogla izvriti, moraju
se ispuniti uvjeti:
4.1. da kradljivac bude mukellef, tj: pametan, punoljetan, jer je
Allahov rekao: "Odgovornost je dignuta sa tri osobe ..... " - u
koje su ubrojani luda osoba i malodobno dijete,
4.2. da kradljivac nije otac vlasnika ukradenog imetka, niti njegovo
dijete, mu ili ena, jer svako od njih na imetak drugoga, ima
prava,
4.3. da kradljivac ni na koji ne polae pravo nad ukradenim
imetkom, tj, da ne postoji nikakva sumnje da bi ukradeni
imetak mogao, bar, teoretski biti njegov, kao to je kada bi neko
ukrao svoj zalog koji je kod nekoga ostavio, ili dnevnicu od
koji ga je unajmio za kakav posao,
4.4. da je ulaadena stvar dozvoljena za upotrebu (halal), a ne
zabranjena, recimo, vino ili frula, te da njena vrijednost prelazi
dinara (zlatnika), jer je Allahov Poslanik rekao: "Ruka se
moe samo za vrijednost od dinara (zlatnika),
pa navie." (Musllm)
4.5. da je ukradena stvar bila na mu mjestu za
npr. u tali, sanduku, i u to se
smatra da je to mjesto za njegovo i
4.6. da imetak nije uzet na (hulsaten), tj. da nije dignut na
vlasnika ispred koga je osoba uzela njegovu stvar i pobjegla, da
nije otet silom iz ruku vlasnika, te da nije otet bez upotrebe sile, jer je
Allahov Poslanik rekao: "Nema kazne odsijecanjem ruke onome ko
uzme imetak prevarom, ili na vlasnika."
263
263
- Predaju biljee Tirmizi i Ibn Hibban i ocjenjuju je kao sahih.
273
_ 5 . ...:.p_o.::..gl_a'--= O 0Dr '_O_Sl_M_A _____________ 'Y__,el
5. ta je kradljivac duan?
Kada se utvrdi odgovornost za kradljivac je duan:
5.1. Ukoliko je ukradena stvar jo uvijek kog njega, ili ukoliko je u
kradljivac je duan vratiti je vlasniku ili mu nadoknaditi
njenu vrijednost. Ukoliko, pak, ukradena stvar vie nije kod njega, ostaje
u njegovoj obavezi daje vrati vlasniku.2
64
5.2. Podvrgnuti se kazni odsijecanja ruke, jer je to kazna za povredu
Allahovih propisa. Ukoliko se zbog neispunjenja potrebnih uslova ne
bude mogla izvriti kazna odsijecanjem ruke, ukradeni imetak, ma koliki
on bio, mali ili veliki, vlasniku mora biti bez obzira na to da
li je kradljivac bogat ili siromaan.
6. Kako se izvrava kazna odsijecanja ruke zbog
Odsijecanje ruke kradljivcu izvrava se tako to mu se od desne ruke
aka do visine zgloba, jer se po verziji koju prenosi Ibn Abbas,
r.a., navedeni kur'anski ajet u " ... odsijecite im desnu ruku
njihovu!" Nakon odsijecanja ruke, batrljak ruke se u vrelo ulje
kako bi se zapekli otvori krvnih sudova i prestalo krvarenje. Mustehab je
da se neko vrijeme kradljivcu ruka objesi o vrat i da je tako
nosi, kako bi iz toga drugi izvukli pouku.
2
1i
5
7. U kojim se ne odsijeca ruka kradljivcu?
Kradljivcu nije dozvoljeno ruku za kradu onoga to nije bilo
na mjestu za takvih stvari, niti za iznos manji od
dinara (zlatnika), niti za ukradene plodove recimo hurme
sa stabla palme, nego je duan vratiti duplu ukoliko je neto
ponio sa sobom, s tim da ga jo treba, kao odgojnoj mjeri, podvrgnuti

264
-Medu islamskim nema jedno glasnog miljenja o tome da li je kradljivac
kome se ruka duan vlasniku nadoknaditi vrijednost ukradenog imetka ili nije.
Ahmed i afija smatraju da jeste. Malik smatra da jeste, ukoliko je u
dok Ebu Hanife smatra da nije. jer je Allahov Poslanik ji rekao: "Ja izvriti kaznu
odsijecanja ruke nad kradljivcem i poslije toga on vie nije nita duan." Medutim,
h adis na koga se poziva Ebu Hanif e je daif(slab).
265
- Predaju sa daif (slabim) scnedorn biljei Tirmizi i neki drugi autori hadiskih
zbirki. U verziji koju biljei Tirmizi stoji: "da je Vjerovjesnik ?fs naredio da se kradljivcu
ruka, te da je potom naredio da sc ruka obj esi o vrat kradljivcu."
274
Medutim, za ono to pojede, kradljivac ne snosi nikakvu kaznu. U
tom smislu je i Poslanikov odgovor, upitan u vezi sa ukradenom
ovcom sa panjaka: "Za nju je kradljivac duan nadoknaditi duplu
vrijednost, s tim da jo bude podvrgnut kazni Za ono to, pak,
ukrade iz tora, ukoliko dostie vrijednost jednog tita, kradljivcu treba
ruku." Upitan: "Allahov a ta je sa ukradenim
plodovima sa grane?" - Allahov Poslanik rekao: "Onaj ko se
najede (bez pitanja vlasnika ubranog i pri tome ne nakupi u krilo
(zagmuti skut), nije nita duan. Ono to nabere i sa sobom ponese
duan je u duploj vrijednosti nadoknaditi, s tim da jo bude podvrgnut
kazni Onome, pak, ko uzme iz sunice, ukoliko vrijednost
odnesenog dostie vrijednost tita, treba ruku."
2116
Napomene:
*Ukoliko vlasnik ukradenog imetka oprosti kradu i protiv kradljivca
ne pokrene tubu kod nadlenih vlasti (vladara), kradljivcu se
odsijecati ruka. Medutim, ukoliko protiv njega pokrene tubu, kazna
odsijecanja ruke kradljivcu se mora izvriti i tada vie zauzimanje
za njega to ne moe jer je Allahov nakon to su mu
doveli kradljivca da mu on presudi, a poslije se predomislili i traili da ga
pomiluje rekao: "A zato mu niste oprostili prije nego to ste ga meni
doveli?"
267
* Kada tuba za prekraje za koje je kazna, dospije do
nadlenih vlasti (vladara), zabranjeno se zauzimati za optuenog i traiti
njegovo pomilovanje, jer je Allahov Poslanik "Onoga ko se za
nekoga zauzme, pa zbog toga ne do izvrenja kazne koju je Allah
propisao, taj se suprotstavio Allahu u Njegovoj odredbi."
2
c,R
U tom smislu su i Usami, kada se ovaj
za nekoga pokuao zauzeti: "Zar se to zauzima za neizvrenje kazne
koju je Allah propisao?" (Muttefekun alejhi)
koji se odmetne i nasrtati na ubijati i
imovinu, ne spada u kategoriju kradljivaca nego odmetnika i
razbojnika (o kojoj biti govora u narednom poglavlju).
2
c.o - Predaju biljee Ahmed, Ncsai, Ibn Madc i Tinnizi i ocjenj uju je kao hascn.
Biljei je i H akim, s lim to je on ocjenjuje kao sahih.
261
- Predaju biljee autori sunen-zbirki. H akim i Ibn Darud je ocjenjuju kao sahih.
26
g -Predaju biljee Ebu Davud i Hakim i ocjenjuju je kao sahih.
275
O ODNOSIMA
5. poglavlje l
V- Kazna zbog razbojnitva (haddu-1-mulzaribin)
l. Definicija
Pod razbojnicima se ovdje misli na grupu muslimana koja se digne
na oruje, upere ga protiv gradana, ih presretati, napadati na putu,
ubijati i silom otimati njihov imetak.
2. Propisi koji se odnose na razbojnike
2.1. erijatski propisi nalau da se razbojnici prvo lijepom i
savjetom pozovu da prestanu sa razbojnitvom i da se pokaju. U
da posluaju savjet, prestanu sa razbojnitvom i pokaju se, pokajanje
im biti primljeno, a oni pomilovani. Ako to, pak, odbiju protiv
njih se poduzeti borba koja se smatrati borbom na Allahovu putu
(dihadom). Svi koji na njihovoj strani u takvoj borbi poginu, se
da su uzalud poginuli i njihove porodice imati pravo na
njihove krvi, a svi muslimani koji u borbi protiv takvih poginu,
se ehidima. U tom su smislu i Uzvienog:
..iJ1 ;f J1 c)1 l ... onda se borite protiv one koja
}e nasilje, sve se Allahovim propisima ne prikloni.
(El-Hudurat, 9.)
2.2. Nad onim razbojnicima koji se uhvate prije nego to se pokaju,
izvrena kazna tako to se: ili pogubiti, ili razapeti, ili im se
ruke ili noge, ili protjerati iz svoga mjesta. U tom su smislu j
Uzvienog:
.. ,....".." . ' , , , J "' , J. ,
'P .JI 1/; Wt .J;/;..; w!
::,.. } JU:.:. ::,..

:,r
, ... ;. , ... , ..
Kazna za one koji protiv Allaha i Poslanika Njegova vojuju i
koji nered na Zemlji jeste: da budu ubijeni, ili razapeti, ili
da im se unakrst ruke i noge odsijeku, ili da se iz zemlje
prognaju. (EI-Ma'ide, 33.)
Tako je postupio Allahov Poslanik sa Urenjanima (el-Urenijjun)
koji su ubili i uzeli deve date na ime zekata, a koje je
izvadili mn unakrst odsjekli ruke i noge i tako izmrcvarena
ostavili da lei na vrelom pijesku da umre, a oni se sa devama dali u
bijeg. (Muttefekun alejhi)
276
Vladar (imam) je jedini taj koji irna pravo kojom od
navedenih vrsta kazni ima da budu kanjeni razbojnici.
Neki islamski smatraju da razboj nici trebaju biti
pogubljeni, ukoliko su sami nekoga pogubili, da im se unakrst trebaju
ruke i noge, ukoliko su oteli imetak, a protjerani iz zemlje ili
stavljeni u pritvor sve dok se ne pokaj u, u da nisu nikoga ubili
niti ta
2.3. U da se, prije nego to budu razbojnici
pokaju, prestanu nered i sami predaj u vlastima (vladaru), vie
podlijegati propisanoj kazni za grijehe prema Allahu
Uzvienom, nego im se suditi samo za pogaena prava prema drugim
ljudima, tako da odgovarati za proljevenu krv, imetak i sJ.,
pri su duni imetak nadoknaditi. za ubijene
se morati izvriti odmazda, ili njihovim pogubljenjem, ili
porodicama ubijenih krvarine, osim ako im to ovi oproste, jer je tako
postupiti dozvoljeno Uzvienog:
0f ;.a:fc. 0f Ji ::,.. lyli U} l ali ne i za
one koji se pokaju prije nego to {h se domognete! I z:najte da
Allah prata i daje milostiv. (El-Ma' ide, 34.)
Isto tako, vladar (imam) moe umjesto njih dati krvarinu
porodicama ubijenih ili nadoknaditi imetak koji su oni a koji
vie nije u njihovim mkama.
277
i
VI- O pobunjenicima (fi ehli-1-bagj)
l. Definicija pobunjenika
Pod pobunjenicima (ehli-l-bagj) se podrazumijeva snana
organizirana grupacija ljudi koja otkae svoju poslunost vladaru
(imamu) na temelju razumnog i prihvatljivog i otvoreno mu se
silom suprotstavi, da je vladar nevjernik ili tiranin koji na
svoju ruku neopravdano terorie podanike.
2. ta erijatski propisi nalau u pobune protiv vladara?
U dizanja pobune protiv vladara (imama) erijatski propisi
nalau:
2.1. Da vladar (imam) putem svojih predstavnika stupi u vezu sa
pobm1jenicima i upita ih zato su protiv njega digli pobunu. U da
kao razlog navedu nepravdu od strane vladara, bilo prema njima
ili nekome drugom, vladar je duan ispraviti je. U pak, da razlog
njihove pobune nije zasnovan na nego na sumnji, vladar im
objasniti o se radi i za svoju tvrdnj u navesti neoborive dokaze.
Ukoliko se nakon toga pobunjenici priklone istini i obaveu na lojalnost,
pomilovani . Ukoliko, pak, to odbiju i nastave se boriti protiv
vladara, protiv njih se primijeniti sila i pokrenuti borba u kojoj su duni
svi muslimani. U tom su smislu i Uzvienog:
,. l:, ... ,,. , . <' ; i, . .. 1 .,
uy . if u..:...Ju:> u,J
",. ,; , ,,. ... .,. ,; .;
JJ,;f Jl ; J;- ji
, , , !./';' , -- ,
Ako se dvije skupine vjernika sukobe, ivnirite ih; a ako jedna
od njih ipak nasilje drugoj, onda se borite protiv one koja
je nasilje sve dok se Allahovim propisima ne prikloni.
(El-Hud.urat, 9.)
2.2. U borbi protiv pobunjenika ne treba koristiti razorna oruja s
ciljem njihova unitenja, kao to su npr. bombardiranje avionima ili
granatiranje tekom artiljerijom.
Naprotiv, protiv pobunjenika se treba boriti tako da se sa to manje
rtava oslabe i prisile na predaju.
2.3. Nije dozvoljeno svetiti se porodicama pobunjenika, ubijati ili
zatvarati njihovu djecu i ene, niti konfiskovati njihovu imovinu.
278
2.4. Ranjene pobunjenike nije dozvoljeno dotucati. Isto tako,
zarobljene pobunjenike kao i one koji su u bijegu, nije dozvoljeno
i ubijati, jer se od Alije, r.a., prenosi daje u Bici na devi rekao: "Nemojte
ubijati one koji se niti dotucati ranjene, a svakome ko zatvori
vrata i se u svoju zagarantirana je sigumost."
269
2.5. Nakon to se rat zavri i pobunjenici poraze, od njih se
traiti krvarina za ubijene niti bilo ta drugo, osim da se pokaju i stanu na
stranu istine, jer je u Uzvienog
-._,_ :i, l , iJ, ;r- k
u .r--- J . . Y'""""'"' CJs:. u. ... a a o se
priklone, onda ih nepi-istrasno 'izmirite (budite pra'vedni; Allah,
zaista pravedne voli. (El-Hudurat, 9.)
Napomena:
* Ukoliko se dvije skupine muslimana bez ikakva opravdana razloga
sukobe, npr. zbog plemenske pristrasnosti, imetka, poloaja ili prestia,
onda su obje skupine i nepravedne. U tom svaka od
njih drugoj je duna nadoknaditi zlo koje je nanijela, kako za pale glave,
tako i za upropatenu imovinu.
VII- Nad kim se jo moe izvriti smrtna kazna?
Smrtna kazna se moe izvriti jo i nad:
a) Odmetnikom od Islama (murteddom)
l. Definicija odmetnika od Islama
Odmetnik (murtedd) od Islama je onaj ko dobrovoljno, po svom
slobodnom izboru i bez ikakve prisile, napusti Islam i prihvati kakvu
drugu vjeru, npr. ili judaizam, ili ode u nevjernike kao to su
ateisti (mulhidi) ili komuniste (ujuije).
2. Kakvi su erijatski propisi u vezi sa odmetnikom od Islama?
erijatski propisi nalau da se onaj ko se odmetne od Islama pozove
da se ponovo vrati u Islam i da mu se za to da rok od tri dana, pa ako se
269
- Predaju u navedenoj veniji biljei Se'id b. Mensur. U kontekstu je
biljee Ibn Ebu ejbe, Hakim i Bejheld.
279
vrati u Islam dobro je, a ako ne, onda se pogubiti sabljom, jer je
Allahov Poslanik rekao: "Onoga ko promijeni svoju vjeru (Islam)
pogubite!" (Buharija)
Jednom drugom prilikom, AJJahov je rekao: "Niko nema
pravo proliti krv muslimana, osim ako se radi o nekom od tri
da enjena ili udavana osoba blud, da se pogubljenje
izvodi zbog ubistva i da neko ostavi svoj u vjeru i napusti
svoju zajednicu." (Muttefekun alejhi)
3. Kakvi su erijatski propisi u vezi sa pogubljenim odmet nikom od
Islama?
Kada se odmetnik od Islama pogubi, on se kupati, niti opremati
kao musliman, mu se klanjati denaza, se kopati u
muslimansko greblje, njegovi ga nasljednici nego se
njegova imovina utroiti u namjene od koristi za sve muslimane.
Ovo zato, to je u Uzvienog
I}C) 1/fo- o_;i Uj js. j:a; U)
, , , , , ,, " tl
' , ,
;J.)
l nijednom od njih, kada umre, nemoj klanjati denazu, niti
sahrani njegovoj prisustvovati, jer oni u Allaha i Njegova
Poslanika ne vjeruju i kao nevjernici oni umiru. (Et-Tevbe, 84.)
i to je Allahov Poslanik ;f5 rekao: "Nevjernik ne moe
vjernika, niti vjernik nevj ernika." (Mtattefekun alejhi) U vezi sa navedenim
propisima, svi islamski su jednog! asnog miljenja.
4. ta sve moe izvesti iz vjere i odvesti u nevjerstvo?
Svako ko opsuje Allaha, nekog od Allahovih poslanika ili
meleka j e nevjernik.
Svako ko da je Allah jedini Gospodar i Bog, ili ko
poslanstvo nekog od Allahovib poslanika ili ustvrdi da i poslije
Vjerovjesnika Muhammeda poslanika j e nevjernik.
Svako ko porekne neku od farz-obaveza u Islamu, kao to su:
namaz, zekat, post, hadd, obavezu i poslunosti prema
roditeljima ili dihad je nevjernik.
280
Svako ko bude smatrao da je dozvoljeno ono to je po
erijatskim propisima i po jednoglasnom miljenju islamskih
zabranjeno, kao to su: blud, konzumiranje vina, bespravno
ubistvo, sibr itd. je nevjernik.
Svako ko makar ijednu suru, ajet ili slovo iz Kur'ana je
nevjernik.
Svako ko bilo koje svojstvo ili atribut Uzvienog Allaha,
npr. da je On iv, da sve zna, sve sve vidi, da je milostiv itd. je nevjernik.
Svako ko otvoreno omalovai vjeru ili neki od vjerskih propisa,
bilo da je on farz ili sunnet, sa njom se bude izigravao i ismijavao, ili
baci Mushaf na mjesto, ili na njega nan1jemo stane nogom da bi
ga na taj ponizio itd. je nevjernik.
Svako ko porekne proivljerrje poslije smrti, ili uivanje i patnju
na Sudnjem danu, ili kaznu i nagradu na svijetu Hi ustvrdi da
one biti samo u prenesenom, a ne i u stvarnom smislu itd. je nevjernik.
Svako ko ustvrdi da je neki od ev.lija bolji i odabraniji od poslanika
ili da neka od vjerskih dunosti nije obavezna za evliju je nevjernik.
Dokaz za sve navedeno su Uzvienog:
f j
Reci: "Zar se niste Allahu i Njegovim i Poslaniku
Njegovu rugali? Ne se, jasno je da ste nevjernici, a
tvrdili ste da ste vjernici. " (Et-Tevbe, 65.-66.)
jer se u njima jasno govori da je svaki onaj ko se ruga i ismijava sa
Allahom, Njegovim svojstvima, Njegovim vjerozakonom i poslanicima
itd. nevjernik.
Osim toga, po tom pitanju su jednoglasni i svi islamski
5. Kakvi su erijatski propisi za onoga ko ode u nevjernike zbog
psovanja i omalovaavanja gore navedenih svetinja?
erijatski propisi nalau da se onaj ko zbog psovanja i omalovaavanja
gore navedenih svetinja ode u nevjernike, tri puta pozove na pokajanje, pa
ako se pokaje dobro je, a ako se ne pokaje, ima da se pogubi i poslije
pogubljenja sa njim postupi kao i sa otpadnikom od Islama (murteddom).
281
Neki islamski od gore navedenog izuzimaju psovanje i
Uzvienog Allaha i Njegovog Poslanika
270
i smatraju da se
takvima ne moe primiti pokajanje, nego da moraju biti pogubljeni.
Drugi, pak, smatraju da se od takvih treba zatraiti da se pokaju i da se
njihovo pokajanje ukoliko ponovo da nema boga
osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i poslanik. On od Allaha
Uzvienog zatraiti oprost i Njemu se iskreno pokajati.
Napomena:
* Onaj ko pod prisilom ili prijetnjom izgovori kufra, ukoliko
mu je srce i dalje bilo naklonjena vjeri, nije nita kriv ni duan, jer je u
Uzvienog
J _o # o.. 1
... e?;; l ... osim ako
bude na to primoran, asrce mu ostane u vjeri, za razliku
od onih kojima se nevjerstvo bude mililo ... (En-Nahl, 106.)
b) Heretikom (zindikom)
l. Definicija heretika (zindika)
Heretik (zindik) je onaj ko formalno ispoljava Islam, a u sebi skriva
nevjerstvo, npr. ko proivljenje poslije sm1ti, ili ne vjeruje u
poslanstvo Mubammeda ili ne vjeru je da je Kur'an Allahov govor, ali
to ne smije da javno prizna, bilo zbog straha, bilo zbog slabosti.
2. ta nalau erijatski propisi u vezi sa heretikom?
Po nekim islamskim heretik, se otkrije i utvrdi
njegova hereza, treba biti pogubljen, a po drugima (to je prihvatljivije)
od njega treba zatraiti da se pokaje, pa ako se pokaje dobro je, a ako ne
pokaje, nad njim treba izvriti kaznu pogubljenja, s tim da se poslije
pogubljenja na njega primijene isti propisi kao i za odmetnika od Islama
(murtedda), tj. da se ne opremi po islamskim propisima, ne klanja mu se
denaza i ne dozvoli ukop u muslimansko greblje.
270
- Pravnici malikijskog mezheba smatraju da se od onih koji opsuj u Vjerovjesnika li
traiti pokajanje nego se nad njima na licu mjesta izvriti kazna
pogubljenjem. Kao dokaz za ispravnost svoje tvrdnje oni navode predaju koju biljee
Ebu Davud i Nesai "da je neki slijepac imao majku koja je psovala Allahova
Poslanika l}j. On je uzeo i ubio svoju majku i obavjestio Poslanika ;lo. Kada je za to
Allahov Poslanik :fi nije traio da se njena krv osveti."
282
e) Sihirbazom (sahirom)
l. Definicija sibirbaza (sahira)
Sibirbaz je osoba koja se uputa u sihr i njime se
bavi.
2: ta nalau erijatski propisi u vezi sa sihirbazom?
U vezi sa sihirbazom, erijatski propisi nalau da se prvo dobro
vidi se on bavi. U da se ustanovi da ono to on radi ili
govori predstavlja kufr, sihirbaz se podvrgnuti pogubljenju, jer je
Allahov Poslanik rekao: "Kazna za sibirbaza je pogubljenje
sabljom.'m
1
a u da se ustanovi da to to radi i govori mje kufr,
kazniti ublaenom kaznom (tj . ispod deset udaraca i
od njega zatraiti da se pokaje, pa ako se pokaje dobro je, a ako ne
pokaje pogubiti, jer to to radi ne moe biti a da u sebi ne sadrava
obiljeje nevjerstva (kufra), bilo u ili da se tako
razumije iz Uzvienog:
J " " ,_ ""- " } ... f "
lli G :-_,;.J L:J'l IJ_,A! ..G- d 01:1:; ..a njih dvojica
nikoga dok mu ne kau: "Mi samo iskuavamo,
pa ne budi nevjernik!" (EI-Bekare, 102.)
eJtl;:. d o:?:-Dl d j l :;J t;.tP l .. .iako su znali da onaj
'koji toni vjetinom vlada nikakve na onom svijetu
imati. (EI-Bekare, 102.)
d) Onim koji izostavlja namaz (tariku-s-salati)
l. Definicija
Pod izrazom tariku-s-salati podrazumijeva se svaki musliman koji
ne obavlja pet dnevnih namaza, bilo da to iz nemara i nehaja
(tehavunen) ili zbog toga to da je duan klanjati pet dnevnih
namaza (duhuden).
271
-Predaju kao meifu' biljee Tirmizi i Darekutni. Mevkufpredaja je sahih a meifu'
predaja daif. Za njenu primjenu opredijelili su se imami: Malik, afija i
Ahmed, a prije njih i mnogi ashabi i tabi'ini, r.a.
283
2. ta nalau erijatski propisi u vezi sa onim ko izostavlja namaz?
erijatski propisi nalau da se onaj ko izostavlja klanjati pet dnevnih
namaza prvo upozori i upozna sa tom obavezom, zatim da mu se naredi i
vie puta ponovi da ih klanja, te da se do pred kraj izlaska
namaskog vremena koliko se moe klanjati samo jo jedan rekat, pa ako
ustane i klanja dobro je, a ako ni tada ne poslua, nad njim se izvriti
smrtna kazna pogubljenjem, jer je Uzvieni rekao:
t} 1);1) IJ.ti l ... ali ako se oni
pokaju i molifvu obave ; zekat daju, 'su vam po vjeri. (Et
TeYbe, ll.)
mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne da
nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, dok ne
budu obavljali namaz i davali zekat, i da su, ako to budu od mene
svoje ivote i svoje imetke, osim ako se po nekom drugom
osnovu ne ogrijee o islamske propise." (Muttefekun alejhi)
Napomene:
* izvrenja kazne nad onim ko izostavlja namaz do pred
sam istek namaskog vremena koliko se moe klanjati samo jedan rekat je
po malikijskom mazhebu, dok se po hanbelijskom mezhebu izvrenje
kazne do tri dana.
* Onome ko se odmetne od Islama neto to se nuno zna
da je dio vjere, pokajanje biti sve dok, pored izgovora
kelimei-ehadeta i molbe Allahu za oprost grijeha, neprizna ono to
je bio zanijekao.
* Pod izrazom kazna (hadcl), u poglavljima o odmetniku, heretiku i
sihirbazu mislilo se na erijatom propisanu kaznu za prestup,
kao to je navedeno u Poslanikovim "Kazna za sihirbaza je
pogubljenje sabljom."
272
Drugim sa ovim izrazom mislilo se po erijatskim
propisima kanjen pogubljenjem zbog prestupa odmetnitva od
272
-Spomenut je na prethodnoj stranici.
284
vjere, hereze i jer su to sve nevjerstva (kufra), a onaj ko
umre kao nevjernik, kako smo ranije rekli, ne moe bi ti ne
moe. biti opremljen kao musliman, ne moe mu se klanjati denaza, niti
biti uko:"'an u muslimansko greblje.
VIII- O erijatski nepreciziranoj kazni (et-ta 'zir)
l. Definicija
Pod izrazom erijatski neprecizirana kazna (et-ta 'zir) misli se na
poduzimanje odgojne mjere protiv nekog prijestupa, putem
ukora, bojkota ili progonjenja iz mjesta boravka.
2. Kakvi su erijatski propisi u vezi sa ovom kaznom?
Primjena erijatski neprecizirane kazne (et-ta 'zir) j e obavezna u
svim prijestupima gdje Zakonodavac nije propisao preciznu kaznu niti
keffaret, npr. za kradu koja je manja od vrijednosti za koju se odsijeca
ruka, ili dodirivanje i ljubljenje sa enskom osobom koja mu je
zabranjena, ili muslimana koje se ne mogu shvatiti kao
kleveta (kaif) ili udaranje udarcem bez ogrebotine ili povrede kostiju itd.
3. Prilikom kanjavanja kaznom koja erijatom nije precizno
odredena (et-ta 'zirom) treba voditi o propisima:
3.1. Ako se kazna izvrava da broj udaraca ne bude vii
od deset, jer je Allahov rekao: "Niko se ne smije sa
vie od deset udaraca osim u da se izvrava neka od
Allahovih precizno odredenih kazni." (Muttefekun alejhi)
3.2. Da prilikom kanjavanja kaznom koja erijatom nije precizno
odredena, vladar pokua kaznu prema teini
prestupa. Tako npr. ukoliko je za neki prekraj dovoljno da
se izgrdi ili prekori, pa da to vie ne ponovi, prvo se
izgrditi i prekoriti, ili, ukoliko je kao vaspitna mjera dovoljno da se
neki prij estupnik zadri u zatvoru samo jednu se zadravati
na dui rok.
Isto tako, ukoliko je mala globa dovoljna da nekoga odvrati da vie
ne ponavlja neki prijestup, nije potrebno da se kanjava sa velikim
iznosom itd.
285
Ovo zato to kanj avanje kaznom koja erijatom nije precizno
odredena, prije svega, ima odgojni karakter, a ne kanjavanje radi
kanj avanja ili osvete. Tako je npr. kao odgojnu mjeru prema Ebu Zerru,
r.a., Allahov preduzeo ukor "Pri tebi, zaista, ima jo
navika iz dahilijjeta (tj. predislamskog perioda)." (Buharija)
Drugom prilikom, Allahov Poslanik rekao: "Recite onima koji
obavljaju kupoprodaju u damiji: 'Allah ti ne dao da zaradi na
trgovini!'" (Tirmizi)
Isto tako, onome koga je da se u damiji raspituj e o izgubljenoj
stvari, Allahov Poslanik j e rekao: "Dabogda ti je Allah nikada ne
vratio! Damija nije podignuta radi toga." (Muslim)
U tom smislu je i Poslanikova naredba ashabima da izbjegavaju
kontakt sa trojicom ljudi koji su bez ikakva opravdana razloga izostali iz
pohoda na Tebuk.
273
Takoder se zna da je muhannesinima (mukarci i ene koji
oponaaju drugi pol) naredio da se sklone iz Medine, da je j ednog
pod nekakvom optubom dao pritvoriti u zatvor u trajanju od
jednog dana i jedne

te da je jednog koji je sa tude palme
nabrao zagrnuti skut hurmi, natjerao da vlasniku vrati duplu mjeru.
275
Postoji jo mnogo predaja iz kojih se vidi da je Poslanik
pribjegavao ta 'ziru, prvenstveno u cilju odgajanja prekraja.
* * *
273
- Predaja se biljei u sahih-zbi rci.
274
- Predaju biljee Ahmed, Ebu Davud i Tinnizi i ocjenjuju je kao hasen. Predaju
biljei i H akim i ocjenjuje je kao sahih.
215
- Predaju biljei Tinnizi i ocjenjuje je kao hasen. Biljei je i Hakim, samo to je
on ocjenjuje kao sahih.
286
Xll- Propisi o i
( .__))
I- Sudenje ( el-kadau)
l. Definicija
Pod izrazom (el-kadml) podrazumijeva se objavljivanje
primjena erijatskih propisa za neko djelo.
2. Propisanost
Uspostavljanje institucije suda (el-kadau) spada u obavezu
muslimanske zajednice (fardi-kifaje). Muslimanski vladar je duan u
svakom mjestu u zemlji u kojoj vlada, postaviti sudiju koji biti
njegov predstavnik u erijatsk:ib propisa i obavezivanju
podanika da ive u skladu sa njima. U tom su smislu i
"Trojici ljudi, ni u pustinji, nije dozvoljeno ivjeti zajedno, dok jednog
izmedu sebe ne odrede za svoga vodu (emira)."
276
3. Ozbiljnost sudijskog poloaja
Poloaj i zvanje sudije je jedan od najozbiljnijih i najodgovornijih
poloaja, jer je sudija Allahov namjetenik i nasljednik Njegova
Poslanika ;i koji na Zemlji provodi Njegove propise. Zato je Poslanik fi
upozorio na svu ozbiljnost i odgovornost sudijskog poziva
"Onaj ko bude postavljen da sudi drugima, unaprijed je i bez noa
zaklan. 277
"Tri su vrste sudija: jedan od njih u Dennet, a dvojica u Dehennem.
Onaj koji u Dennet je koji zna ta jeistina, pa po njoj sudi.
koji zna ta je istina, pa nepravedno presudi u dehennemsku vatru.
koji drugima sudi po svome neznanju u dehennemsku vatm."
278
276
- Predaju biljei Ahmed. Njemu druge predaj e i prenosioci koji
njegovu vjerodostojnost.
277
278
- H adis biljee Ebu Davud, Ibn Made, Tianizi i Hakim koji ga ocjenjuje kao sabih.
287
O ODNOSIMA 5. pogla,,lje l
"O Abdurrahman b. Semure, ne trai vlast sam od sebe, jer ako ti
bude data bez tvog traenja, u njoj potpomognut, a ako ti bude data
na tvoje traenje, joj preputen." (Muttefekun alejhi)
vlast, a na Sudnjem danu se zbog toga kajati. Divna li je
majka koja svoje dijete doji, a loa li je majka koja svoje dijete odbija!"
(B ubari ja)
4. Poloaj sudije se ne povjerava onome ko ga trai
koji sam od sebe trai da bude postavljen za sudiju ili
prieljkuje da mu je postati sudija, taj poloaj ne treba povjeravati, jer je
to veliki teret koji traiti nego onaj koji to neozbiljno shvata i kao
takav ne moe se u njega imati povjerenje da to zloupotrijebiti, a
pronevjera takvog povjerenja bi nereda u vjeri, zemlji i
medu ljudima, to bi imalo nesagledive posljedice i dar-mar po
zajednicu. Zato je Allahov Poslanik :i i rekao:
"Tako mi Allaha, nikoga ko to trai i prieljkuje, na taj poloaj
postaviti." (Muttefekun alejhi)
"Mi na taj poloaj nikada postaviti onoga ko to eli"
(Muttefekun alejhi)
5. Uvjeti za postavljanje nekoga na poloaj sudije
Na poloaj sudije moe se postaviti samo osoba koja ispunjava
uvjete:
5.1. koja je musliman, pametna, punoljetna i slobodna,
5.2. koja je dobro u propise Kur' ana i Sunneta,
5.3. koja dobro poznaje problematiku sudstva,
5.4. koja je poznata po svojoj pravednosti
279
i
5.5. koja dobro vidi i vlada vjetinom govora.
2811
279
-Razvratnik i velikih grijeha se ne ubrajaju u takve osobe.
280
- vida nije neophodno da bi neko mogao biti sudija. jer nigdje nije da
slijepac ne moe biti sudija.
288
6. Vrline kojima bi se trebao odlikovati sudija
Svako ko bude postavUen na poloaj sudije, morao bi se odlikovati
vrlinama i pohvalnim osobinama:
6.1. da je snaan i ali ne i prestrog, s jedne, a istovremeno
i blag, ali ne i popustljiv, s druge strane, kako se ne bi dao zastraiti
prijetnjom nasilnika, niti da ga se prepadne onaj na strani je istina,
6.2. daje samilostan i susretljiv, osim u onome u je ponienje,
kako se protiv njega ne bi okuraile glupe
6.3. da je strplj iv, tolerantan i susretljiv, ali ne dotle da bi mogao
dopustiti otezanje i nemar,
6.4. da je dosjetljiv i pronicljiv, ali bez samoljublja i potcjenj ivanj a
drugoga,
6.5. da je njegovo sjedite u centru grada i dovoUno prostrano da
pored protivnika u sporu moe primiti i svjedoke,
6.6. da se prema protivnicima podjednako odnosi, da i
jednom i drugom poklanja jednaku panju, da im se na isti i
da nijednom od nj ih ne daje prednost,
6.7. da u svome sjeditu dozvoli slobodni pristup islamskim
pravnicima, ljudima, a posebno onima koji dobro poznaj u
propise Kur'ana i Sunneta, te da se sa njima savjetuje u pitanjima koja su
mu
7. se sudija mora
Sudija se mora mnogih stvari kao to su:
7.l. vodenje sudskog postupka dok je ljut, neraspoloan, boJestan,
edan, gladan, mrzovoljan, lijen, trom i sl., jer je Allahov Poslanik
rekao: "Neka sudija nipoto ne u sporu izmedu dvojice
protivnika dok je ljut!" (Muttefekun alejhi)
7 .2. vodenje sudskog postupka bez prisustva svjedoka,
7.3. vodenje sudskog postupka protiv samog sebe, ili protiv onih koji
mu ne bi mogli biti svjedoci, npr. protiv svoje djece, roditelja ili supruge,
289
7.4. primanje mita za donoenje presude, jer je Allahov
rekao: "Neka je proklet i onaj ko mito daje i onaj ko mito uzima za neku
presudu. "
2
K
1
7.5. primanje poklona od onoga ko mu ih nije davao i prije nego to je
bio postavljen za sudiju, jer je Allahov poslanik rekao: "Onome koga
angairan1o za neki posao osigurati i (izdravanje). Sve to
poslije, mimo toga primi, kao da je ukradeno od ratnog plijena."
282
8. Nadlenosti sudije
Sudija je nadlean za poslove:
8.1. donoenje pravosnanib presuda za sporove nastale izmedu
dvojice protivnika, bez obzira na to da li neki od njih biti okrivljen ili
se spor rijeiti izmirenjem na obostrano zadovoljstvo, ili pak postupak
biti obustavljen zbog pomanjkanja valjanih dokaza,
8.2. suzbijanje nepravde i nasilja, potpomaganje istine i
prava onima koji su obespravljeni ili su im prava ugroena,
8.3. izricanje i izvravanje kazni nad okrivljenima za teke
prijestupe, kao to su ubistva, nanoenje povreda i sl. ,
8.4. braka, vodenje postupaka oko razvoda,
izdravanja i sl.,
8.5_ vodenje brige o imetku malodobnih osoba,
osoba, osoba pod skrbnitvom i sl. ,
8.6. vodenje o poslovima od za sve ljude u
mjestu, infrastrukturi, putevima, komunalnim uslugama itd.,
8.7. traenju da se dobro i zabranjivanju da se ono to ne
valja, sankcioniranju nevaljalib pojava u mjestu itd. i
8.8. predvodenju dume i bajram-namaza.
281
-Predaju biljee Ahmed, Ebu Davud i Tirmiz.i i ocjenjuju je kao sahih.
282
- Predaju u navedenoj verziji biljee Ebu Davud i Hakim. Iako u njenom senedu
ima nekih slabih elemenata, nju i predaja koju biljei Muslim. "Onome od
vas koga angairamo za neki posao pa od nas sakrije ili neto vie od toga,
to biti kao ukradeno od ratnog plijena (galul) s kojim na Kijametskom
danu."
290
9. Na osnovu sudija presudu?
Svoju presudu o prava onima kojima su ona oduzeta sudija
donosi:
9.1. Na osnovu priznanja optuenog da se ogrijeio o pravo. U
tom su smislu i Poslanikove "...pa ako ona prizna, onda je
kamenuj!" (Muttefekun alejhi)
9.2. Na osnovu dokaza, tj. na osnovu iskaza svjedoka. U tom su
smislu i
"Tuitelj je duan pribaviti potreban dokaz, a onaj ko porekne
(optueni) duan je da se zakune."
283
"Dva tvoja svjedoka ili njegova zakletva." (Muslim)
Kao dokaz uzima se najmanje dvojice svjedoka.
Ukoliko se ne mognu pribaviti dvojica svjedoka, onda bar jedan i
zakletva. U tom su smislu i Ibn Abbasove, r.a., "Vjerovjesnik
presudu izrekao na osnovu zakletve i jednog svjedoka."
(Muslim)
9.3. Na osnovu zakletve, jer je Allahov rekao: "Tuitelj
je duan pribaviti potreban dokaz, a onaj ko porekne (optueni) duan je
da se zakune."
2
R
4
Dakle, u da tuitelj ne mogne pribaviti valjan dokaz,
optueni, da bi bio optube, se mora zakleti da nije kriv.
9.4. Na osnovu odbijanja da se optueni zakune, tj. da sudija, zbog
nedostatka drugih dokaza, od optuenog zatrai da se zakune, pa ako to
odbije, da ga sudija upozori "Ako se zakune da nisi kriv,
te, a ako ne zakune, da si kriv." U da
optueni i nakon takvog upozorenja odbije da se zakune, se
krivim i protiv njega presuda.
Medutim, Malik smatra da se u takvom trai od tuitelja da
se on zakune. Ukoliko se zakune se u njegovu korist. Kao
dokaz on navodi da je Vjerovjesnik "zatraio da se zakune
283
- Hadis sa sahih-seoedom biljei Bejheki.
284
- Had is sa sahih-senedom biljei Bejheki.
291
tuitelj u slaba dokaza (tj. pomanjkanja valjanog dokaza) protiv
optuenog za ubistvo (el-kasame)." to je za izricanje presude i
najispravnije.
10. Kako se provodi postupak
Kada protivnici u sporu pred sudiju im se da obojica
pred njega sjednu.
285
Zatim sudija upitati: "Ko je od vas dvojice
tuitelj?" U da to i ne upita, nego da jedan od njih odmah
iznositi svoju tubu, postupak biti valjan. Kada tuitelj zavri sa
iznoenjem svoje jasno izloene tube, sudija se obratiti optuenom i
upitati ga: "ta ti ima u vezi sa ovom tubom?" Ukoliko je potvrdi i
prizna da je tako, sudija protiv optuenoga presudu, a ukoliko
tubu ospori, sudija se obratiti tuitelju i "Daj dokaz za svoju
tubu!" Ukoliko tuitelj prui dokaz za svoju tubu,
sudija na osnovu njega presudu. Ukoliko, pak, tuitelj zatrai da
mu se odredi neld rok za pribavljanje dokaza, sudija mu odrediti rok u
kom on taj dokaz moe pribaviti. Ukoliko u tom roku tuitelj ne uspije
pribaviti valjan dokaz, sudija se obratiti optuenom i "Zakuni se
da nisi krivi"- i u da se zakune, osloboditi ga optube, a ako to
odbije sudija ga upozoriti "Ukoliko se ne zakune,
da si kriv"- pa ako se ni tada ne zakune, daje kriv.
Medutim, u takvom bi bilo lijepo da sudija i od tuitelja
zatrai da se zakune, pa ako se zakune, da je optueni kriv.
Ovo zato to Muslim biljei i ocjenjuje kao sabili predaju koju navodi
Vail b. Hudr, r.a., "da su dvojica ljudi, jedan iz plemena Hadrem, a
drugi iz plemena Kind doli da im u njihovu sporu presudi pa
je onaj iz plemena Hadrem rekao: "Allahov ovaj silom
da prisvoji komad moje zemlje." Na to je onaj iz plemena Kind rekao:
"Ne, to je moja zemlja i u mom vlasnitvu. On na nju nema nikakvo
pravo." Na to je Allahov upitao onoga iz plemena Hadrem:
"Ima li za to to tvrdi dokaz?"- pa je odgovorio: "Nemam." Zatim je
Allahov Poslanik rekao: Ji da ti se ovaj zakune?" - pa je rekao:
"Allahov ali taj je laov i ne se ni od pa
ni od lane zakletve." Na to je Allahov Poslanik rekao: "Jedino to od
njega moe zatraiti."
285
- U tom smislu Ebu Davud biJjei da je Abdullah b. Zubejr rekao: "Allahov
Poslanik ;t5 je odredio da protivnici u sporu sjednu pred sudiju."
292
Napomene:
l. Ako sudija zna da je svjedok pravedan, na osnovu
njegova
2. Ukoliko neko za neto optui pokrivenu enu koja nije spremna
pojaviti se i govoriti pred mukarcima na sudu, se nagoniti silom da
na sud, nego joj se da ispred sebe ovlasti nekoga ko
je na sudu zastupati.
3. Sudija ne donosi presudu na osnovu svoga znanja, nego na osnovu
izneenih dokaza. Ovo zato da bi izbjegao prigovor i optubu na
svoje pravednosti i nepristrasnosti. U tom su smislu i Ebu Bekrove, r.a.,
"Kada bih nekog vidio da kri neku od Allahovih zabrana,
opet ga ne bih uhvatio, niti drugoga pozvao da to sve dok sa mnom
ne bi bio j o neko (tj. dok ne bi imao svjedoka)."
286
4. Ukoliko se optueni nalazi u mjestu stanovanja, sudija je duan
pozvati ga na sasluanje, a ukoliko je odsutan ne moe mu se
presuda, osim ako nekoga odredi da ga zastupa u sudskom postupku. Od
onoga ko je odsutan se da na ili da odredi nekoga
ko ga zastupati.
5. Jedan sudija svoju presudu moe proslijediti drugom sudiji, pod
uvjetom da su je ovjerila dvojica svjedoka i da se presuda ne odnosi na
djela koja podlijeu izvrenju precizno odredenih kazni (el-hudud) .
6. Da bi tuba od strane suda bila mora je podnijeti i
precizno definirati sam tuitelj. Tako se npr. tuba smatrati
prihvatljivom ukoliko neko samo kae: "Taj i taj mi je neto duan." ili
mi se da mi je on neto duan" - jer se u tubi mora navesti
za to se optueni tereti i insistirati da mu se sudi.
7. Nikakva presuda suda ne pretvara ono to je grijeh u dozvoljeno
(halal), niti dozvoljeno (halal) u zabranjeno (haram), jer je Allahov
rekao: "Ja sam samo kome se vi za rjeavanje
vaih sporova. Moe se desiti da neko od vas bude vjetiji u iznoenju
286
- Predaju biljei Ahmed. Oko ovog pitanja islamski nemaju jednoglasan
stav. Neki smatraju da je sudiji dozvoljeno presuditi na osnovu svoga znanja, dok to
drugi ne dozvoljavaju. Izgleda da je ipak - a Allah to, opet. najbolje zna - ispmvnije
miljenje da sudija ne presudu na osnovu svoga znanja, osim ako je to znanje
apsolutno sigurno i ako ne postoji bojazan da bi mu se zbog toga moglo prigovoriti da
je presudu izrekao na osnovu pristrasnosti i svoga miljenja, a ne na osnovu dokaza.
293
svojih dokaza od drugog, pa da j a presudim na osnovu onoga to
Ukoliko se desi da nekome od vas presudim ono to mu ne pripada, neka
to ne uzima, jer mu na taj dodjeljujem (otkidam)
dehennemske vatre." (Muttefekun alejhi)
8. Ukoliko se desi da dokazi nijednog od dvojice protivnika ne
pretegnu, presuda se podjednako raspodijeliti na oba protivnika, jer je
tako presudio i Allahov
287
II- (e-ehadat)
l. Definicija
je istinito kazivanje o onome ta se vidjelo ili
2. Propisanost
je obaveza fardi-kifaje onome ko bude pozvan da
jer u Uzvienog stoji
0Lk;1) trh rJ J.\i':. 1J'1 ::--l) l I navedite
ava svjedoka, dva ' vaa, 'a ako nema dvojice
mukaraca, onda jednog mukarca i dvije ene. (EI-Bekare, 282.)
'+:!5:i :;:, U) l I ne uskratite
ko ga uskrati, srce njegovo biti greno. (EI-Bekare, 283.)
U tom smislu su i li da vam kaem ko
je najbolji svj edok? Onaj ko i prije nego to se to od njega
zatrai ." (Muslim)
3. Uvjeti koje svjedok mora ispunjavati
Da bi bilo valjano, svjedok mora ispunjavati
uvjete:
da je musliman, pametan, punodoban i pravedan,
287
- Ebu Davud. Bejbeki i Hakim biljee da su se dva u doba Allahova
Poslanika sporiJa oko jedne kamile je i da je svaki od njih pribavio po dva
svjedoka koja su da je kamila njegova, pa je Poslanik !j presudio da ju
medu sobom podijele (tj. daje podjednako koriste).
294
da ne spada u one koji bi mogli biti optueni za pristrasnost, tj.
se ne moe prihvatiti kao valjano, npr.
uzlazne i silazne linije bliskih srodnika ili suprunika, ili da onaj
koji tim pribavlja neku korist ili otklanja tetu (kako bi se
izbjegla da bude pristrasno ili iz interesa). Isto tako
je neprihvatljivo da neprijatelj bude svjedok protiv svoga neprijatelja.
U tom su smislu i Poslanikove "Nije dozvoljeno za
svjedoka uzimati nepouzdanu i nepovjerljivo osobu, onoga ko prema
svome bratu gaji netrpeljivost i neprijateljstvo, slugu ili drugu osobu koja
se iz onoga za koga se izdrava.
288
4.1. Svjedok mora onako kako je vidio ili da se
neto desilo. U tom smislu su i koga
je pozvao da "Vidi li sunce!" - pa je odgovorio: "Vidim."
na to mu je rekao: kao to si vidio sunce, ili odustani."
289
4.2. Dozvoljeno je na temelju nude na osnovu
kazivanj a drugog svjedoka, ukoliko ovaj zbog bolesti, odsustva ili smrti
ne moe prisustvovati i Medutim, ovo samo u
nude kada presuda sudije ovisi o takvom svjedoku.
4.3. Da je neko pravedan i prihvatljiv kao pouzdan svjedok
dokazuje se dvojice svjedoka. Ovo u da svjedok
nije kao pravedan. Medutim, ukoliko je svjedok poznat kao
pravedan, sudiji nije potrebno da trai dvojicu svjedoka koji
da je ovaj pravedan.
4.4. Ukoliko za nekoga dvojica ljudi da je pravedan, pa
se pojave dvoj ica drugih i da nije pravedan, se
ovih drugih, jer je to sigurnij e.
4.5. Onaj za koga se ustanovi da je lano se
kazni za lano kako bi to bila pouka ostalima da se vie niko
ne usudi lano
2
gg- Predaj u bi ljee Ahmed, Ebu Davud i Bejheki. U Telhisuje rekao da muje sencdjak.
289
- Predaju sa daif scnedom biljei lbn Adijj. Biljei je i H akim i ocjenjuje je kao
sahih. Ova njegova ocjena je okaralcterizirana kao pogrena.
295
5. Vrste
Postoji vie vrsta kao to je:
5.1. za blud. Za dokazivanje da je neko blud
potrebno je pribaviti svjedoka, jer u Uzvienog stoji

J t ,.., .,. "'
r-s::- .t; l Zatraite da to protiv njih od
vas (En-Nisa' , 15.)
Ukoliko se ne svjedoka, za blud nije
valjano.
5.2. Za sve ostalo, gdje se ne radi o bludu, dovoljno je
jednog pravednog svjedoka.
5.3. Za sve sporove oko imetka dovoljno je pribaviti
jednog mukarca i dvije ene, jet u Uzvienog stoji
l.llii/1) IS_,5:; rJ l a ako nema dvojice mukaraca,
onda jednog' mukarca i dv{je ene. (EI-Bekare, 282.)
5.4. Za u vezi sa erijatskirn propisima dovoljno je
jednog svjedoka i zakletva, jer se od Ibn Abbasa, r.a.,
pripovijeda da je rekao: "Allahov Poslanik je presudio na osnovu
zakletve i svjedoka."
290
5.5. Za u vezi sa i hajzorn i ostalim to mogu
vidjeti samo ene, kao svjedoci koriste se samo ene i to dvije od njih.
290
296
III- Priznanje (el-i"krar)
l. Definicija priznanja
Pod priznanjem (el-ikrar) se podrazumijeva da neko sam od sebe
prizna da je prema nekome neto duan, npr. da kae: "Duan sam Zejdu
50 000 dirbema" ili "Ta i ta roba je toga i toga
2. Od koga se priznanje moe prihvatiti kao valjano?
Priznanj e kao valjano se od osobe koja je pamelna i
puno1jetna. Prema tome priznanje kao valjano se ne moe prihvatiti od
lude niti malodobne osobe, kao ni od osobe od koje je priznanje iznudeno
pod prisilom. Ovo zato to te osobe nisu mukellef, kao to stoji u
AJlahova
je skinuta sa trojice..."
291
" ... niti za ono na to su prisiljeni."
292
3. ta priz(lanje za sobom
Priznanje za sobom obavezu izvrenja presude. Zato, ako
neko ko je pametan, punoljetan i slobodan u izboru, svojom voljom neto
dobrovoljno prizna, mora snositi i posljedice nastale usljed takvog
priznanja. U tom su smislu i
"Ako prizna, kamenuj je!"
Dakle, izvrenje kazne kamenovanjem Allahov Poslanik
uvjetovao je njenim dobrovoljnim priznanjem daje prijestup.
293
4. Neki od propisa u vezi sa priznanjem
4.1. Od pod i osobe pod skrbnitvom nije
obavezno implementirati njihovo priznanje jer postoji opravdana
pretpostavka da bankrota zavidi onima koji polau pravo na njegovu
291
-Priznanje malodobnog djeteta sc moe prihvatiti kao valjano, pod uvjetom da mu
je kao razboritu dozvoljeno du slobodno postupa. Ukoliko nije u stanju da razlikuje
stvari ili daje pod skrbnitvom, njegovo priznanje ne moe se prihvatiti kao valjano.
292
- Had is je u cjelosti vie puta ranije citiran.
291
je o eni koja je dobrovoljno priznala da je blud. (Nap. pre v.)
297
imovinu, i to bi priznanje drugoga - tj. osobe pod skrbnitvom - ukoliko
bi bilo da bude tretirana kao da i nije pod
skrbnitvom. Zato ove dvije osobe ostaju u obavezi da isplate ono to su
priznale, ali nakon to prestane njihova nesposobnost.
4.2. Isto tako nije valjano priznanje bolesnika na samrtnoj postelji,
recimo da nekom od nasljednika prizna da mu je neto duan. Ovako
dato priznanje nasljedniku ne moe biti valjano bez potrebnog dokaza da
je to tako. Ovo zato to bi se to moglo da je ono dato zbog
naklonjenosti bolesnog prema nekom od nasljednika vie nego prema
ostalima. Zato, ukoliko bi bolesnik na samrtnoj postelji izjavio: "Tome i
tome djetetu sam duan to i to" - to njegovo priznanje ne bi moglo biti
iz opravdane bojazni da je to zato to je prema tom
djetetu naklonjen vie nego prema ostaloj djeci. Zato je Allahov Poslanik
i rekao: ''Nasljedniku se ne moe Dakle, bolesnikovo
priznanje iskazano "Tome i tome djetetu sam duan to i to",
na neku vrstu oporuke, a Allahov Poslanik je zabranio
"Nasljedniku se ne moe Izuzetak je jedino ako bi to
odobrili svi ostali nasljednici , ili ako bi za to nasljednik imao drugi dokaz
koji to nepobitno dokazuje. U tom priznanje bi bilo valjano.
* * *
298
xm -o robovima

l - Ropstvo ( er-rikk)
l. Definicija ropstva
Ropstvo (er-rikk) je posjedovanje od strane drugog
Izraz rob (er-rekik) izveden je od izraza er-rikka (njenost; prefmjenost),
jer rob prema svome gospodaru mora biti blag i njean, da j e u
njegovu vlasnitvu.
2. Kakav je stav erijatskih propisa prema ropstvu?
erijatski propisi dozvoljavaju ropstvo, j er u Uzvienog
stoji
jf l ... ili eto vam onih koje posjedujete. (En-Nisa', 3.)
"Ko oamari ili udari svoga roba, otkup (keffaret) za to mu je da ga
ropstva oslobodi." (Muslim)
3 . Historijat nastanka ropstva
hiljadama godina poznaje instituciju ropstva. Poznavali
su ga najstariji narodi na svij etu: Kinezi, Indijci, Grci i Rimljani.
Ropstvo se spominje i u nebeskim knjigama Tevratu i Indilu. Majka
Ismaila, sina Ibrahimova, a.s., Hadera je bila robinja koj u je egipatski
vladar poklonio Ibrahimovoj, a.s., eni Sari, koja ju je, opet od sebe,
poklonila svome muu Ibrahimu, a.s., od koje mu je sin Ismail, a .. s.
to se, pak, uzroka koji su doveli do pojave ropstva, to su:
3.l. Ratovi kroz koje su pobjednici ene i djecu poraenih
zarobJijavali i pretvarali u roblje.
3.2. Siromatvo, usljed koga su mnogi siromasi u borbi za goli ivot i
opstanak prodavali svoju djecu bogatima koji su ih opet pretvarali u roblje.
299
O ODNOSIMA
5. poglavlje l
3.3. Kidnapiranje kroz razne vidove ili napade gusara. Naime,
dugo vremena su velike i organizirane skupine gusara iz Evrope
provaljivale u Afriku, tamo zarobljavale crnce i kao robove ih prodavale
irom Evrope. Isto tako, evropski gusari su presretali i na
otvorenom moru napadali brodove i zarobljavali velike skupine ljudi koje
su kasnije prodavali kao roblje na evropskim trnicama roblja i od toga
ivjeli.
Islam, kao jedina prava Allahova vjera, od svih ovih vrsta jedino je
dozvolio zarobljavanje ll ratnim pohodima i umjesto ubijanja, iz
samilosti prema ljudima, dozvolio pretvaranje zarobljenika ll robove.
Naime, umjesto da se zarobljene ene i djeca neprijatelja ubijaju, kakvu
su praksu - zadojeni mrnjom prema neprij atelju - koristili drugi
narodi, Islam je - prvenstveno iz saaljenja prema enama i nevinoj djeci
i u elji da im se ivot - dozvolio da se oni zarobe i pretvore u
robove kako bi im se u nekoj od narednih faza pruila prilika da ponovo
postanu slobodni.
S druge strane, pora'eni neprijateljski borci stavljani su na
raspolaganje muslimanskom vladaru koji ih je mogao osloboditi bez
ikakva otkupa ili za njih traiti otkup u novcu, oruju ili u zamjenu za
zarobljenih muslimana. U tom su smislu i Uzvienog:

y:,;jl?
Kada se u borbi s nevjernicima sretnete po ijama ih udarajte
sve dok ih ne oslabite, a onda ih veite, i poslije, ili ih
velikoduno suanjstva oslobodite, ili otkupninu zahtijevajte,
sve dok borba ne prestane. (Muhammed, 4.)
4. Postupak sa robovima
Ako pogledamo kakav je kroz historiju bio postupanja s
robovima, da se on kod drugih naroda malo razlikovao, s
izuzetkom kod muslimanskih naroda. Kod drugih naroda robovi su
smatrani gotovo isto kao i svaka druga roba koja se mogla upotrijebiti za
sve i svata, a da ne govorimo o kanjavanju, izgladnjivanju,
poslovima koje ne mogu podnijeti, pa i prenju vatrom, igosanju i sl.
Sa maltretiranjem robova drugi narodi su ili tako daleko da su ih zvali
imenima kao to su: "Alatke sa duom" ili "Roba koja je iva".
300
i
Za razliku od navedene prakse u postupku sa robovima od strane
drugih naroda, rob j e u Islamu uivao poloaj i odnos dostojan ljudske
Naime, Islam ne samo da ne dozvoljava udaranje i
ubistvo roba, nego ne dozvoljava ni njegovo poniavanje
Naprotiv, Islam to ljepi odnos prema robu. O
tome nedvosmisleno govore Uzvienog:
:. Jo Je o
t;.J( ... .) t;.JI' . , 81' ... :ll .l: lit:.;.., . :ul'IL,'
J J t.S'-r t.$ J J v:> J c.s- - J t.S'-r t.$ .J tf- .Y .J
, ,, ,, ,, ,,. , ,
' S"Jc._;f 1.;: l ll . ' (
r-- J _.
A roditeljima i rodacima, i
siromasima, i komijama, blinjim, i komijama i
drugovima, i putnicima-namjernicima, i onima koji su u vaem
posjedu (tj. robovima). (En-Nisa', 36.)
kao i Allahova
"Oni (tj. robovi) su vaa i vae sluge koje vam j e Allah u vau
vlast dao. Zato neka onaj kome Allah dadne da u svojoj vlasti ima svoga
brata, gleda kako svoga brata; nahraniti istom hranom koju i on jede,
ga istom koju i ne zaduivati ga poslovima koje
nije u stanju sam obaviti, a u da ga ipak zadui, neka mu
pomogne." (Muslim)
"Ko oamari ili udari svog roba, keffaret (iskup) mu je da ga ropstva
oslobodi." (Muslim)
Osim toga, Islam u raznim prilikama i poziva na
roba ropstva i takav postupak tretira kao jedno od
najpohvalnijih dobrih djela. Evo nekoliko dokaza:
a) Kao otkupninu (keffaret) za nenamjerno ubistvo, Islam propisuje
roba ropstva. Isti je i sa nekim drugim prijestupima,
kao to su: neispunjavanje zakletve, povreda svetosti mjeseca ramazana
time to se u njemu ne posti i sl.
b) Islam da se u susret i materijalno pomogne onim
robovima koji ele da se otkupe. U tom su smislu Uzvienog:
301
A s onima u posjedu vaem koji se ele otkupiti, ako su u stanju
to o otkupu se dogovorite. I dajte ;m neto od imetka
koji j e Allah vama dao. (En-Niir, 33.)
e) Islam izmedu ostalih namjena zekata propisuje i namjenu za
roba ropstva. U tom su smislu i Uzvienog:
Zekat pripada samo siromasima i nevoUnicima, i onima koji ga
sakupljaju, i onima srca treba pridobiti, i za otkup iz
ropstva, i prezaduenima, i u svrhe na Allahovu putu, i putniku
namjerniku, Allah je odredio tako! A Allah sve zna i mudar je.
(Et-Tevbe, 60.)
d) Ukoliko neki rob bude ropstva, islamski
propisi nalau da se to prenese i na ostali dio i da on u
potpunosti postane slobodan, npr. u kada je rob u
vlasnitvu dvojice gospodara, pa mu jedan od njih, sa svoje strane,
pokloni slobodu. U takvom se procjeniti njegova vrijednost i
isplatiti drugom vlasniku ili vlasnicima njihov dio. U tom su smislu i

"Ko se u korist roba odrekne svoga dijela u njegovom
vlasnitvu sa drugim, a uz to ima toliko sredstava da moe otkupiti i
preostali dio njegove vrijednosti, se pravedno vrijednost roba
i dati je svojim suvlasnicima, a roba ropstva osloboditi." (Muttefelcun alejhi)
e) Dozvola da vlasnik sa svojim robinjama ima intimni odnos, tako
da one, ukoliko od njega rode dijete, svoga vlasnika automatski
postati slobodne, jer je Allahov Poslanik rekao: ''Koja god robinja
svome gospodaru rodi dijete, sa gospodarevom) ona
postaje potpuno slobodna.m
94
f) Islamski propisi nalau da je keffaret za udaranje roba njegovo
od ropstva, jer je Allahov Poslanik rekao: "Ko nad svojim
294
- Prodaju biljee Ebu Davud i Hakim, lako je njen sencd daif, islamskih
se zalae za njenu primjenu i u lom smislu navode da je
Koptkinja Marija bila odmah po Poslanikova Tbrahima.
302
ls. poglavlje
O ODNOSIMA
robom izvri propisanu erijatsku kaznu za prestup koji ovaj nije uradio
ili oamari ga, keffaret mu je da ga oslobodi ropstva."
295
g) Islamski propisi nalau da je rob samim dolaskom u vlasnitvo
nekog od svojih srodnika, slobodan, jer je Allahov Poslanik rekao:
"Ko u posjed nekoga ko mu je srodnik, samim tim postaje
ropstva." (Muslim)
Napomena:
* Ukoliko neko upita: "Zato Islam nije, kao strogu obavezu (farz),
propisao roba ropstva, tako da nijedan musliman ne moe
nikoga drati kao svoga roba?"- na odgovor bi bio:
Islam je doao u doba kada je posjedovanje robova bila sasvim
normalna pojava. U takvim okolnostima, nije bilo ni najmanje za
da pravedni erijatski propisi koji su imali za cilj a ne
ruenje dostojanstva, obraza i samim svojim dolaskom u
potpunosti lie ljude njihova imetka i dotadanjih izvora prihoda. Osim
toga, ni mnogimfl robovima tako brzo od ropstva ne bi ilo u
prilog, jer i tada je bilo, ne samo ena i djece, nego i odraslih mukaraca
koji se sami nisu mogli za izdravanje i golo preivljavanje, jer
nisu mogli ili nisu znali i sami se u ivotu snalaziti. Dakle,
njihov ostanak u slubi svoga gospodara-muslimana koji ih je hranio
onim se i sam hrani, odijevao kao to i sam sebe odijeva, te nije
poslovima koje ne mogu izdrati, bilo je hiljadu puta bolje
nego da ih gola ivota iz svoje izbaci na ulicu ili golu ledinu i pusti
da se sami snalaze.
295
- Predaja je sahih. Biljee je Ahmed, Ebu Dav ud, Tirmizi i Ibn Mad e.
303
II - O propisima u vezi sa ropstvom (fi ahkami er-rekik)
a) roba ropstva (el-itk)
l. Definicija oslobadanja roba ropstva
Pod izrazom el-itk podrazumijeva se roba ropstva, tj.
davanje robu statusa slobodna
2. Propisanost oslobadanja roba ropstva
roba ropstva je pohvaljeno (mustehab) prema
Uzvienog:
... W/. .. roba ropstva osloboditi. (EI-Beled, 13.)
i prema Poslanikovim
"Onome ko oslobodi ropstva roba-vjernika, AIJah za svaki
dio, potedjeti vatre isti takav dio, tako da za ruku potedjeti
ruku, nogu za nogu i spolni organ za spolni organ." (Muttefekun alejhi)
3. Smisao oslobadanja roba ropstva
Smisao oslobadanja roba ropstva, izmedu ostalog, se ogleda u
davanju slobode i iz ropstva nedunog stvorenja
kako bi na taj raspolagao sfun sobom i sam se o sebi, po svojoj
volji i svom slobodnom izboru, brinuo i svoj ivota planirao.
4. Propisi u vezi sa roba ropstva
4.1. roba ropstva vri se tako to mu njegov vlasnik
jasnim i nedvosmislenim kae: "Slobodan si." ili
te." ili "Oslobodio sam te." i td. Isto tako, rob se ropstva moe os loboditi i
drugim koje u sebi sadre aluziju da je slobodan, npr.
"Oslobodio sam ti put. " ili "Ja vie nad tobom nemam vlast." itd.
4.2. Svakome je slobodno raspolaganje imovinom valjano,
valjano je i roba. Dakle, da bi roba ropstva bilo
valjano treba ga osloboditi osoba koja je pametna, punodobna i razborita.
Otuda nije valjano ropstva od strane osobe koja je luda, jo
maloljetna ili pod tutorstvom, jer one ne mogu slobodno
raspolagati svojim imetkom, a rob je jedna vrsta imetka.
304
[ 5. poglavlje O ODNOSIMA
4.3. Ukoliko je rob u vlasnitvu dvojice ili vie
vlasnika, pa ga jedan od njih u dijelu u kome je u njegovom vlasnitvu
oslobodi, ostatak ukoliko je bogat/
96
biti procijenjen i
suvlasnicima. Ukoliko nije, nego siromaan, rob se samo
osloboditi u onoj mjeri u kojoj ga je oslobodio jedan od suvlasnika.
U tom su smislu i "Ko se u korist roba odrekne
svoga dijela u njegovom vlasnitvu sa drugim, a uz to ima
toliko sredstava da moe otkupiti i preostali dio njegove vrijednosti,
se pravedno vrijednost roba i dati je svojim suvlasnicima, a
roba ropstva osloboditi. U suprotnom, rob ropstva biti samo
u tom dijelu u kome je osloboden."
297
4.4. Onaj ko roba ropstva uvjetuje ispunjenjem
(npr. elje i sl.), duan je roba osloboditi istog onog momenta kada se taj
uvjet ispuni, npr. ukoliko bi neko svome robu rekao: "Ako mi ena rodi
sina, slobodan si" - duan ga je osloboditi mu se rodi muko dijete.
U suprotnom, ako mu se ne rodi muko, nije ga duan osloboditi.
4.5. Onaj ko ima roba, pa ga dijelom oslobodi, duan ga je
osloboditi ropstva i u onom preostalom dijelu, jer je Allahov Poslanik
rekao:
"Ko se u korist roba odrekne svoga dijela u njegovom
vlasnitvu ... "
29
R
"Ko oslobodi dio roba u svome vlasnitvu, preostali
dio." (Muttefekun alejhi)
4.6. Onaj ko na samrtnoj postelji oslobodi roba ili robove,
se valjanim da je oslobodio onoliko robova vrijednost ne prelazi
njegove imovine, kao i kod oporuke imetka, j er se od ukupnog
imetka ima pravo samo do iznosa jedne
296
- Pod izrazom musir (bogat) podrazumijeva se da posjeduje opskrbu za najmanje
jedan dan i i da posjeduje osnovne potrebe kao to je i stan.
297
- Neki islamski smatraju da u kada roba ropstva oslobodi jedan
suvlasnik, a ne i ostali, da se robu treba ponuditi da se potrudi i skupi preostalu
vrijednost i da sc sam od svoga vlasnika treba otkupiti. Medutim, najispravnijc je
miljenje da rob moe po slobodnoj volji, ati se ne mora truditi, da se sam otkupi.
29
K - Ibid.
305
O ODN____________ gl l"!;e_JI OSIMA _____ 5 . ....:.p_o.:::.._a....::-.
b) Uvjetno osltJbadanje roba ropstva (et-tedbir)
l. Definicija uvjetnog oslobadanja roba ropstva
Pod !zrazom et-tedbir misli se na uvjetovano roba
ropstva sa njegova gospodara. Takav primjer uvjetnog oslobadanja
bi bio kada bi gospodar svome robu rekao: "Slui me dok sam iv, a
poslije moje smrti si slobodan." U takvom rob postaje slobodan
sa svoga gospodara.
2. roba uvjetovano sa njegova gospodara je
dozvoljeno, osim ako gospodar ima samo toga koga uvjetno eli
osloboditi. U tom smislu Buharija i Muslim od Dabira, r.a., biljee da je
kazivao "kako je jedan bio uvjetno oslobodio svoga roba pa mu je
kasnije zatrebao, na to je Allahov Poslanik upitao: 'Ima li ko da ga
eli od mene kupiti?' - pa ga je otkupio Nuajm b. Abdullah za osam
stotina dirhema, pa je - nakon to ih je isplati o (gospodaru roba) -
Allahov Poslanik * rekao: ' Ti si od njega
3. Smisao uvjetnog oslobadanja roba ropstva njegova gospodara
Smisao oslobadanja roba ropstva uvjetovanog sa gospodara
ogleda se u tome da musliman koji u svome vlasnitvu posjeduje roba,
postigne i sevab za roba poslije svoje smrti, ali da se
istovremeno, zato to mu je potreban, pomogne sa robovim radom za
vrijeme svoga ivota.
4. Propisi u vezi sa uvjetnim roba ropstva
Da bi uvjetno roba ropstva poslije smrti njegova
gospodara bilo valjano, potrebno je da se ispune uvjeti:
4.1. da je uvjetno roba jasnim i
nedvosmislenim robova gospodara, kao to su npr.
"Poslije moje smrti si slobodan." ili "Slui me dok sam iv, a poslije si
slobodan." ili "Ako umrem, ti si slobodan." itd.
4.2. Rob uvjetno sa svoga gospodara,
slobodan u da njegova vrijednost ne prelazi jednu ukupne
zaostavtine gospodara. Ukoliko prelazi, onda rob biti
Ovo zato to islamskih iz generacije ashaba,
tabi'ina i imama smatraju da rob ulazi u ukupni imetak ostavitelja i da
ostavitelj ima pravo oporuke do visine jedne svoga ukupnog
imetka. Preko toga oporuka nije valjana.
306
4.3. Ukoliko je roba uvjetovano jo nekim uvjetom, u
da se taj uvjet stekne, rob biti U da se taj
uvjet ne stekne, rob biti U tom smislu su i Poslanikove
"Vjernici su se duni pridravati svojih uvjeta. "
299
Dakle,
ukoliko bi neko svome robu rekao: "Ako ne ozdravim i ne oporavim se
od ove bolesti pa umrem, ti si slobodan"- rob bi, doista, bio so bodan, ako
se njegov gospodar ne bi oporavio i ako bi umro. Medutim, ukoliko bi se
gospodar oporavio i ne bi umro, uvjet za roba ropstva ne bi
bio ispunjen, pa se ni rob ropstva ne bi oslobodio.
4.4. Uvjetno roba, u duga ili kakve druge
nude, dozvoljeno je prodati.J0<
1
Dokaz za to je da je Allahov
Poslanik uvidjevi da je vlasnik roba u nudi i prijekoj potrebi za
cijenom roba, dao prodati roba koga je bio prethodno uvjetno
oslobodio. (Muttefekun alejhi) Isto tako se navodi da je Aia, T.a. , dala
prodati robinju koju je prethodno bila uvjetno oslobodila, i to zato to ju
je ova opsihrala. (afija i Hakim)
4.5. Ukoliko je uvjetovano gospodara i odnosi se
na robinju-trudnicu, nakon smrti njena gospodara sa njom je slobodno i
njeno dijete. U tom smislu se od Omera i Dabira, r.a., prenosi da su
rekli: "Dijete robinje je uvjetovano
gospodara, uiva isti status kao i njegova majka."
301
4.6. Gospodar robinje, bez obzira to je robinju uvjetno oslobodio,
ima pravo sa njom odravati odnos, da je sve dok je iv ona u
njegovu vlasnitvu. U tom su smislu i Uzvienog:
C ji )9 Ul ... /...osim od ena svojih ili onih
koje su u posjedu fijihovu. (El-Mu'minfin, 6. i EI-Me'arid, 30.)
Takav odnos dozvoljava i drugova Allahova Poslanika
(ashaba), r.a.
4.7. Ukoliko bi se desilo da uvjetno rob ubije svoga
gospodara, njegovo bi bilo nitavno. Ovakav propis donesen je
299
-Hadis je sahih i ranije je citiran vie puta.
300
- Medu islamskim je sporno da li se uvjetno rob moe ili
ne moe prodati. Preovladava miljenje da je ovakva prodaja dozvoljena samo u
nude kao to je dug i sl.
301
-Predaju navodi autor djela Mugni.
307
s ciljem odbijanja robova i od same pomisli na ubistvo svoga gospodara i
prieljkivanja da njegov gospodar koji ga je uvjetno oslobodio, to prije
umre.
e) Samootkupljeni rob (el-mukatib)
l. Defmicija samootkupljenog roba
Samootkupljeni rob je onaj rob koji se sa svojim gospodarom
dogovori da se sam otkupiti i dogovoreni iznos svome gospodaru
isplatiti u ratama. Kada o tome sporazum i svome gospodaru na
dogovoreni rok isplati zadnju ratu, rob postaje slobodan.
2. Propisanost sarnootkuplj i vanja roba
Pruanj e prilike robu da se sam otkupi je pohvalan (mustehab) gest
od strane gospodara, jer u Uzvienog stoji
fr'J ( .:;,_ :...W r!".IC. :_;. 'tS::j $:JL:.;f t:_. 0 _J(
rY Jer:, , r , , J
l $ ..
c;:D'
A s onim u posjedu vaem koji ele da se otkupe, ako su u stanju
da to o otkupu se dogovorite. l dajte im ne.fto od imetka
koji je vama Allah dao. (En-Nfir, 33.)
U tom su smislu i Poslanikove
"Onoga ko (na bilo koji pomogne duniku da se odui, borcu
da se opremi za borbu na Allahovu putu i robu da se od svoga gospodara
otkupi, Allah staviti u Svoj hlad na Sudnjem danu, kada biti
drugoga hlada do Njegova."
302
3. Propisi u vezi sa samootkupom roba od svoga gospodara
3.l. Rob postaje slobodan kada po dogovoru sa svojim gospodarom
gospodaru isplati i posljednju ratu za svoj otkup.
3.2. Rob koji se od svoga gospodara otkupljuje ostaje pod punom
gospodarevom sve dok za svoj otkup ne isplati i posljednji
:10
2
-Hadis sa sahih-scnedom biljee Ahmed i H akim.
308
dirhem, jer se od vie ashaba, po predaji koju prenosi Amr b. uajb, ovaj
od svoga oca, a ovaj od svoga djeda, biljei da je Vjerovjesnik rekao:
"Rob koji se sam od svoga gospodara otkupljuje, ostaje rob u vlasnitvu
gospodara dok za svoj otkup ne isplati i posljednji dirhem."
311
'
3.3. Gospodar je duan da jednim dijelom, npr.
dogovorene cijene otkupa, sa svoje strane pomogne robu da se od njega
otkupi, jer je u Uzvienog
r.S'tn <?.J' JJ, 0-- l I dajte im neto od imetka koji je
vama Allah (En-NOr, 33.)
Gospodaru je dozvoljeno da pri tome bira izmedu dvije
ili da robu odredeni iznos za otkup da u gotovini (nakden) ili da mu za taj
iznos smanji cijenu otkupa.
3.4. Ukoliko rob sakupi dogovoreni iznos za svoj otkup ranije, pa
ga, recimo, isplati odjednom u jednoj rati, gospodar je to duan prihvatiti.
Medutim, ukoliko bi to ilo na tetu gospodara, on to nije duan
prihvatiti, nego onako kako se sa robom prethodno dogovorio. U tom
smislu se govori i u jednoj predaji od Omera, r.a. :1n
4
3.5. Ukoliko bi se desilo da gospodar umre prije nego to mu rob
isplati do iznos za svoj otkup, rob preostali iznos isplatiti
nasljednicima svoga gospodara. U da to ne mogne
i dalje da slui kao rob gospodarevim nasljednicima.
3.6. Gospodar nema pravo zabranjivati robu koji se od njega
otkupljuje, da putuje i od svoga rada, ali mu, sve dok se od
njega potpuno ne otkupi, ima pravo zabraniti da se eni. U tom su smislu
i Poslanikove "Svaki rob koji se bez saglasnosti svoga
gospodara oeni je bludnik ( 'ahir)."lo'l
3.7. Gospodar otkupJjene robinje nema pravo traiti od nje da sa
njim, kao i prije, odrava odnos, jer je on sa njenim samootkupljivanjem
izgubio sva prava na nju, pa i pravo na (spolni) odnos. Ovog se miljenja
dri islamskih iz svi h pravnih kola (mezh.eba).
303
- H adis sa hasen-senedom bi lj ee Ebu Da v ud i Bej heki.
11
).1 - Predaj u biljei autor djela Mugni.
111
:' - Hadis biljei Ahmed.
309
3.8. Ukoliko rob koji se od svoga gospodara otkupljuje ne mogne,
neku od dogovorenih rata za svoj otkup, isplatiti na vrijeme kao to se sa
gospodarem dogovorio, tako da dospije vrijeme isplate rate, a rob
nije isplatio ni prethodnu, gospodar ima pravo ponititi dogovor i ponovo
ga vratiti u status svoga roba kao to je i ranije bio. U tom su smislu i
Alijine, r.a., "Rob koji se od svoga gospodara otkupljuje ne moe
biti ponovo u ropstvo sve dok se ne sastanu dvije rate."
3.9. Dijete samootkupljene robinje od svoga gospodara zajedno sa
njom postaje slobodno, pod uvjetom da je njegova majka isplatila sve
rate za svoj otkup. U suprotnom, ako ne mogne isplatiti sve rate kao to
j e sa gospodarem dogovoreno, i ona i njeno dijete se ponovo
gospodaru, bez obzira na to da li je ona u momentu dogovora o svom
otkupu bila trudna ili je zatrudnjela poslije toga. Takvog se miljenja
dri islamskih pravnika.
3.10. Ukoliko rob za svoj otkup ne isplati dogovoreni iznos svome
gospodaru, a kod sebe ima neto imetka, to pripada gospodaru s obzirom da
i vlasnik tog imetka (tj . rob) pripada njemu. Izuzetak je kada je taj
imetak sakupljen od prihoda zekata, jer je tada da se imetak da
siromasima i umjesto gospodaru roba koji je ionako
d) Djetetova majka (ummu-l-veled)
l. Definicija djetetove majke
Pod izrazom ummu-l-veled (djetetova majka) podrazumijeva se
robinja sa kojom njen gospodar ima odnos, pa mu iz takvog odnosa rodi
dijete, svejedno bilo ono muko ili ensko.
2. Gospodaru robinje j e dozvoljeno da sa njom ima odnos.
Ukoliko mu iz takvog odnosa rodi dijete, robinja dobija naziv ummu-1
veled. Takav odnos gospodara sa svojom robinjom dozvoljen je
Uzvienog; 0:-o):. C jl Ul l osim. od
ena svojih ili onih kOje su u posjedu njihovu, ont,' doista, prijekor ne
zasluuju. (EI-Mu'minOn, 8. i El-Me'firid, 30.)
Takav odnos Allahov Poslanik imao sa Marijom - Koptkinjom
za koju je, kada mu je rodila sina Ibrahima, rekao: 'Ropstva ju je
oslobodio njen sin. "
306
306
- Hadis jema a biljee ga Ibn Mad.e i Darekutni. Po njemu postupa uleme.
310
Isto tako robinja je bila i Ibrahimova, a.s., ena Hadera koja mu je
rodila sina Ismaila, a. s.
3. Smisao gospodareva odnosa sa robinjom
Smisao gospodareva odnosa sa robinjom se, izmedu ostalog, ogleda
u:
3.1. Udovolj avanju nagonskih potreba koje robinja ima, to je
svojevrsna milost (rahmet) prema njoj.
3.2. Njenoj pripremi da postane majkom djeteta (ummu-l-veled), to
joj je dovoljno da poslije gospodareve smrti postane slobodna ena.
3.3. Njen odnos sa gospodarem prua joj dodatnu gospodarevu brigu
i panju, tako da s tim dobija bolj i kvalitet izdravanja, ishrane,
posteljine, stana itd.
3.4. Dozvoljenost gospodareva odnosa sa robinjom je svojevrsna
olakica i samilost pre_ma muslimanu, jer mu je u da ima
u pronalaenju i izdravanju slobodne ene dozvoljeno da ima odnos sa
svojom robinjom.
4. erijatski propisi u vezi sa majkom djeteta (ummu-l-veled)
4.1. Majka djeteta (ummu-l-veled) ima isti tretman kao i sve druge
robinje u pogledu sluenja svome gospodaru, odnosa sa njim, prava na
udaju itd. Izuzetak je jedino to to ju gospodar nema pravo
prodati, jer je njihovu prodaju zabranio Allahov Poslanik

da
bi robinja time izgubila da poslije gospodareve
smrti postane slobodna ena.
4.2. Samom svoga gospodara majka djeteta (ummu-l-veled)
postaje potpuno slobodna ena, jer je Allahov Poslanik rekao: "Svaka
robinj a koj a svome gospodaru rodi dijete, poslije njegove smrti postaje
slobodna. "
308
307
- Predaju o Vjerovjesnikovoj zabrani prodavanja majki djece (ummelwtil-evlad)
preko Omera biljei Malik u svome djelu EI-Muveua.
308
- Hadis biljei Ibn Made.
311
4.3. Robinja dobija status majke djeteta (umnzu-l-veled) i u
da pobaci dijete, pod uvjetom da je njena bila
poodmakla toliko da su se kod djeteta mogli raspoznati
formirani dijelovi tijela. Ovo zato to se od Omera, r.a., prenosi da je
rekao: "Robinja koja od svoga gospodara rodi, makar i dijete,
postaje

4.4. U pogledu oslobadanja djetetove majke ropstva (itk ummi-1
nema nikakve razlike u tome da li je ona muslimanka ili inovjerka.
Neki pak, smatraju da se ne majke inovjerke.
Medutim, pomenuti tekst svojim i jedne i
druge kao to je stav i islamskih
4.5. U kada majka djeteta sa gospodarevom
postaje slobodna, sav njen dotadanji imetak pripada nasljednicima
umrlog joj gospodara. Ovo zato to je ona sve do gospodareve smrti bila
robinja, a robinjin imetak i zarada pripadaju gospodaru.
4.6. Kada umre gospodar majke djeteta (sejjid ona
mora da dobije jedan hajz (prije nego se preuda za drugog).
e) Patronat (el-velau)
l. Definicija patronata
Patronat (el-velau) je pravo onoga ko se je oslobodio
ropstva.
Onaj ko na bilo koji oslobodi roba ropstva postaje njegov
nasljednik (asib). U da rob umre ne ostavivi iza sebe
svojih srodnika koji bi ga mogli naslijediti, ga onaj ko ga je
ropstva oslobodio, a ako nema njega, onda njegovi nasljednici (asaha). U
tom su smislu i "Pravo na patronat pripada onome
ko je roba ropstva oslobodio." (Muttefekun alejhi)
2. Propisanost patronata
Patronat nad robom, propisan je Uzvienog:
J 'S )
0-l.ll l ... su va.va po i vai. (El-Ahziib, 5.)
30'J - Predaju biljei autor djela Mugni.
312
i Allahova
"Pravo na patronat pripada onome ko je roba ropstva oslobodio."
(Muttefekun alejhi)
"Patronat je komad mesa kao i komad mesa po srodstvu (lahmetun
kelahmeti-n-neseb) koji se ne moe drugome ni prodati ni pokloniti."
3
H
1
3. Propisi u vezi sa patronatom
3.1. Patronat (el-vela) nad robom pripada onome ko ga
je oslobodio bez obzira na na koji je to
robu da se sam otkupi, robu da je poslije njegove smrti
slobodan itd.
3.2. Pravo na patronat ne moe se prenijeti na drugog bilo prodajom
iH poklanjanjem toga prava. Drugim patronat se na drugoga ne
moe prenijeti putem prodaje ili poklona jer je to veza kao i ona po
srodstvu, a srodstvo se ne moe ni u kom ni prodati niti pokloniti.
Zato je Allahov Poslanik i rekao: "Patronat je komad mesa kao i
komad mesa po srodstvu (lahmetun kelahmeti-n-neseb) koji se ne moe
drugome ni prodati ni

3.3. Pravo na putem patronata nad robom
ima pravo osloboditelj i njegovi muki nasljednici, kako je detaljnije
opisano u Poglavlju o nasljednom pravu. Allah, opet, najbolje zna!
Njegov je put najispravniji! Neka je selam i salavat na naeg
Vjerovjesnika Muhammeda
* * *
Ovim je ova knjiga zavrena. Molim svakoga ko je bude listao i
da, ukoliko, na eventualne greke i propuste, iste ispravi i za
njih autoru redaka oprosti! Jer, savrenstvo i nepogrjeivost pripadaju
jedino Allahu
JJU- Predaju sa sahih-senedom biljee Taberani, Bejheki i Hakim.
311
- Predaju sa sahih-senedom biljee Taberani, Bejheki i Hakim.
313
BILJEKA O AUTORU
Biljeka o autoru
ejh Ebu Bekr Dabir el-Dezairi je 1342.h.g./1924. u selu
Liveh, blizu grada Biskereh u Aliru. U prvoj godini ivota ostao je
jetim, te je svu mladost proveo pod budnim okom svoje majke koja je u
njemu zasijala plemenite osobine poput iskrenosti i povjerenja.
ejh Ebu Bekr iz loze hafiza (njegov otac 1 djedovi su bili hafizi),
te je ejh u svojoj 16. godini postao hafiz Kur'ana.
Uporedo je iao u kolu i na predavanja kod poznatih alirskih
ejhova poput: Isa Ma'tufija, Ne'ima el-Nuajmijja i Et-Tajjiba el
A'kabijja. Kod pomenutih ejhova je selefijsku akidu i bio
veliki borac protiv novotarija koje su se proirile u Aliru, a za
popravljanje Ummeta na temeljima vjere. 1372.h.g./1953. odlazi u
Mekku da obavi hadd, s namjerom povratka u svoju zemlju. Medutim,
na zahtjev muhadira iz Alira koji su boravili u Medini, da ostane u
Medin.i, ejh im je udovoljio i ostao u gradu Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem.
U Medini-Munevveri prisustvuje halkama ejhova: Omera Berijja,
Mohammeda el-Hafiza, Muhammeda el-Hajjala te predsjednika sudaca
hatiba Abdulaziza ibn Saliha. 1374.h.g./1955. dobio je dozvolu (idazu)
za u Damiji Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem. 1379.h.g./1959. diplomirao je na erijatskom fakultetu u Rijadu.
Pisanim radom ejh Ebu Bekr se bavi od rane mladosti. Prve radove
je objavljivao u Ed-D'ai i El-Livau. U Aliru je napisao prvu
knjigu pod imenom Fikhske nunosti koja je, ustvari, bila olakani fikh za
studente. Dolaskom u Medinu-Munevveru ejh se jo vie angaira na
pisanju raznih djela iz islamskih znanosti, a od prvih objavljenih u
Saudijskoj Arabiji su: Studija la ilahe illellah, Islamski ahlak i Islamski
ustav. Od imetka osniva tampariju kako bi jo vie doprinio radu za
Allahovu vjeru, i u njoj tampa jednu od najpoznatijih knjiga u arapskom
svijetu Put pravog muslimana.
315
BILJEKA O AUTORU
Nakon toga uslijedile su studije jedna za drugom i to: Pored
sa vatrom, Primljen hadd, Kako da se musliman i kako da klanja,
To su jevreji .. .itd. Broj studija ejh Ebu Bekra el-Dezairija je od
sto, a ih j e skupljena u jednu zbirku od pet tomova pod imenom
Dezairijeve studije. Svoj opus pisanih djela ejh Ebu Bekr je krunisao
djelom Najlaki tefsir Uzvienog i Velikog Govora koje na lahak i
razumljiv Allahovu Knjigu, i koje je l ahko za razumijevanje
kod svijeta.
ejh Ebu Bekr je otiao u penziju ali je njegov stan jo uvijek
katedra za stjecanje znanja za mnogobrojne studente edne znanja, a
njegova predavanj a u Damiji Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, nisu prestala otkako je dobio dozvolu da dri predavanja u njoj , i
odravaju se svake izmedu akama i jacije. Molimo Uzvienog i
da nagradi naeg ejha i podari mu derede u
Dennetu!
316
SADRAJ
SADRAJ
O ODNOSIMA- 5
I- Dihad --------------------------------------------------------------------6
ll- Natjecanje u vjetinama i sportskim vjebama
koje duh i tijelo------------------------------------------------------------------ 26
ill - Kupoprodaja -------------------------------------------------------------- 32
N- o vrstama ugovora ------------------------------------------ 57
V - o propisima --------------------------------------------------------- 92
Vl - O islamskom braku i rnzvodu ----------------------------------------------- 123
VIT- O nasljednom pravu i njegovim propisima ----------------------------178
VITI- O zakletvi i zavjetu ----------------------------------------------224
IX- O klanju, lovu, hrani i --------------------------------------------------233
X- O djelima i propisima u vezi s njim ------------------------------246
XI- O precizno odredenim kaznama ------------------------------------------263
xn- Propisi o i --------------------------------------------287
xm- o robovima -------------------------------------299
Biljeka o autoru --------------------------------------------------------315
Sadraj ---------------------------------------------------------------------317
317

Put Pravog Muslimana - Knjiga 2

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Put Pravog Muslimana - Knjiga 2

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

0li)1 rY. t.fo ci) Cj 01 ll i')

- Had is je hasen, a biljee ga Ahmed i Ibn Made.

- Scned had isa je hasen, a biljei ga [bn Made.

jednoj eni kojoj je druga ena dala hwmi, pa je jedan clio

You might also like