Tihi Don - Mihail A.

olohov
Gotovo sav svoj ivot proveo je olohov na Donu, ivjeci sa kozacima. Stoga nije neobicno to je Don s kozacima glavna tema njegovog knjievnog stvaralatva. Svojevrsna prethodnica Tihom Donu bile su olohovljeve "Donske pripovijesti". Vec u njima on se bavio kozackim pitanjem a one same obuhvataju razlicite vremenske periode: periode olohovu savremene i periode prelomne za istoriju Rusije i Podonja. Tihi Don je najvece djelo poslijeoktobarske ruske knjievnosti i zasigurno jedno od najvecih uopte u XX vijeku. Ovaj roman u cetiri knjige nastajao je 15 godina: I i II dio tampani su 1928. i 1929., III-1933. a posljednji IV1940. Radnja romana obuhvata razdoblje od maja 1912. do marta 1922. godine. To je ujedno i period velikih zbivanja kako u svjetskoj tako i u ruskoj istoriji:I svjetski rat, Februarska revolucija, Oktobarska revolucija, Gradanski rat. Rue stare norme morala i ivota uopte, nastupa novo doba koje je u duhu "oslobodenja radnog naroda od kapitalistickih ugnjetavaca", "pravilne raspodjele" (svakom prema potrebi, svakom prema radu, itd.). Novi junaci su Marks, Engels, Lenjin. Krst, novi, bolji ljudi (boljevici) MIJENJAJU zvijezdom, srpom i cekicem. Medutim, postoje i ljudi i etnicke skupine kojima novi poredak ne odgovara i oni se bune te je ljude olohov nastojao da prikae i to mu je veoma zamjereno. Za ovo veliko djelo M.A.olohov je dobio Nobelovu nagradu u cijem obrazloenju stoji: "Za umjetnicku snagu i istinitost kojima je u svojoj donskoj epopeji opisao istorijsku epohu ivota ruskog naroda."

Ukratko
Radnja romana "Tihi Don" se odvija u drugoj deceniji XX vijeke na jugu Rusije,odn. na teritoriji Donska Oblast.Kako je radnja romana obimna mjesto radnje nije jedno, naprotiv; ipak, linija zbivanja vezana je ponajvie za mjesto Tatara Jagodno-front. Okosnice radnje predstavljaju: -na prvom planu Grigorijeva ljubav s Aksinjom -Grigorijev odlazak u rat -pojava boljevika i komunisticka vlast -sukob crvenih i bijelih Kroz sudbinu Grigorija Melehova sagledana je kontrarevolucija oko Dona a to je osnovna tema ovog romana. Sam Melehov,u previranjima savremenim mu, postaje simbol ljudskosti, moralne cistote i vitetva. Kuca Melehovih je u sreditu romaneskne price:predocavaju je prva i posljednja slika u romanu. Ova fabularna linija(Melehovi), razvija se u nekoliko posebnih, sporednih tokova:Petar, Darja, Pantelej, Natalija,ILININA,Grigorije, Dunjaa. olohov nam takode istice i slijedece tokove radnje: Melehovi-Korunovi, Melehovi-Astahovi i MelehoviKoevoj. Kroz glavne likove ovog romana predstavljen nam je i ivot kozaka u ratu i miru. Medutim, bitno mjesto u ovom romanu zauzimaju i boljevici kao nosioci nove svijesti.Oni su predstavljeni kroz tokmana, Koevoja, Potjolkova, Buncuka i kroz lik crvenoarmejaca utopista. Kroz cijeli roman pratimo preobraaje glavnog lika-Grigorija Melehova:u ratu vidi besmisao, a dua mu je "tamna kao prazan bunar". On je najprije crveni, zatim bijeli pa onda ustanik, da bi zatim ponovo postao crveni i na posljetku otpadnik u Fominovoj bandi. On je poraen u sticaju istorijskih dogadaja i okolnosti, ali je pobjednik stamenocu i dosljednocu svog moralnog lika.Vecina junaka u Tihom Donu tragicno skoncava, onako kako je i ivjela. Grigorije se vraca kuci i ivi sa sinom.Njegov daljnji put je nedorecen. Tema:kontrarevolucija oko Dona Ideja:besmisao rata(bratoubilackog) Likovi:Grigorije Melehov,Aksinja Astahov,Natalija Melehov,pantelej melehov,ilinina melehova,Darja Melehov,Petar Melehov,Mika Koevoj,Mika Korunov,boljevici,kozaci.

SIMBOLIKA
Don je najveca rijeka u junoj Rusiji,peta po velicini rijeka u Evropi,dug je 1970 m.U bijegu od kmetova ruskii seljaci su se naselili na stepe uz Don.Bila je to plodna zemlja.Na Don,kozaci nisu gledali kao na obicnu rijeku,voddenu povrinu-Don je za njih bio neto vie; stoga mu se pjesmama obracaju:"Oj ti,na bacuka,Tihi Done!" I sam olohov mu je dao znacajno mjesto u djelu.Don je mjesto ljubavi,mjesto lova,mjesto smrti,mjesto bola,mjesto srece-mjesto ivljenja.Don se pojavljuje u opisima slika od vanosti za junake:cin Grigorijevog i Natalijinog vjencanja.Medutim,ratovi i smjena vlasti dovodi Don skoro do samounitenja.Sve to je ostalo jeste zlo i smrt. "Okicen je na Tihi Don mladim udovicama,procvjetao je bacuka Tihi Don sirocicima,valovi Tihog Dona prepuni su suza oceva i materi.

Simboliku romana sugerie,prije svega, naruenost ravnotee izmedu ivota i smrti i nadmoci stihije smrti. olohov vecinu sudbina svojih likova gradi na principu:"Ko se noa lati od noa ce i poginuti." Kako bismo se uvjerili u istinitost teze "Kako umiru junaci u Tihom donu, to je svjedocanstvo kako su ivjeli, moramo najprije razmotriti svaku pojedinacnu smrt. Natalija: "Da li cu ivjeti s Grigorijem, zasad ne znam, ali vie necu da radam njegovu djecu. Blijeda kao smrt, pridravajuci se za ogradu, Natalija se pela uz stepenice, gdje je gazila njena noga - ostajala je mrka krvava mrlja." Umrla je u podne. Natalija je za ivota bila olicenje vrlina hricanstva. Darja: "Nastradala sam... Moja slabost... Juce sam ila doktoru... Odjednom svemu je kraj. Zaglavila sam. Ubicu se. Eto ta cu." Darja je ivjela nemoralno: kao udata ena se zabavljala, kad joj je mu bio u vojsci. ivjela je bez obaveza i posljedica. Medutim, posljedica je bila samo jedna - smrt, ona koja je varala mua stalno i bila razbludna umrla je od tada najstranije polne bolesti - sifilisa. Ne direktno, naravno, ali sifilis je bio uzrok njenog samoubistva. Kao to vidimo, tragicnost djela ne ogleda se samo u liku Grigorija i njegovog sukoba sa sredinom; ona se protee kroz citavo djelo i mogli bismo reci, prati svaki lik od prve do posljednje stranice. U romanu "Tihi Don", agitatori umiru agitujuci, ubice bivaju ubijene, kradljivci bivaju pokradeni. Oni koji citav ivot nastoje da to vie steknu, umiru u ostaji punoj namirnica i stvari, oni koji citav ivot pate i tuguju umiru neutjeni. Medutim smrt dva lika je potrebno izdvojiti: Aksinjinu i Natalijinu. Kad je rijec o grenoj ljubavi olohov je ipak dosta blai: Aksinja umire bez muka, brzo, na rukama Grigorija, a Natalija koja je citav ivot patila, umire dugo, mucenicki. Ovakva smrt za Nataliju je bila iskupljenje.I tako, na kraju djela, ostaju pesimizam i gorcina. "Kozaku je na rodenoj stepi istocni vjetar.Doline zavejane snijegom. Nema ni puteva ni staza. Kud god se pogleda gola bijela ravan brisana vjetrom. Stepa kao da je mrtva." A Don tiho i polako tece...

anr
Roman "Tihi Don" tipoloki se svrstava u tip romana epopeje.Za ovakve u njemackoj knjievnosti u upotrebi je i termin roman vremena i prostora dok su u francuskoj tradiciji popularnija imenovanja roman vijeka ili romanfreska. U romanu epopeji hronicarski je osmiljeno ovoistorijsko vrijeme,epoha i isprepleteno sa romanesknim izmiljenim kazivanjem. Ova podvrsta uvoda nastala je u XIX vijeku zahvaljujuci Ratu i Miru Lava N. Tolstoja.Glavne strukturne karakteristike romana-epopeje su: -sinteza sveukupnog ivota epohe -nacionalna drutveno-istorijska problematika -roman nastoji da odrazi "narodnu misao"(L.N.Tolstoj) -licno se proima sa optim -covjekova povezanost sa prirodom(polje bitke je polje etve) U Tihom Donu sutinska je problematika ivot i opstanak kozackog etnikuma, te potekoce nove Rusije u Velikom ratu i tri revolucije. Pisci romana epopeja nam,po pravilu,otkrivaju korijene tragicnih dogadaja koji nastaju kao rezultat meduljudskih sukoba uskih i irih razmjera.Upravo zbog dominacije tragike Tihi Don je svrstan u roman-epopeju tragicnog tipa ili roman tragediju. Tihi Don se sastoji od 232 poglavlja koja su omeena sa 8 dijelova: I- 23 poglavlja V-31 poglavlja II-21 -||- VI-65 -||- III- 24 -||- VII- 29 -||- IV-21 -||- VIII- 18 -||-