BESJEDA BONJACIMA Besjedi: Akademik dr. Ferid MUHI Bonjaci!

Ja koji sam isto to i vi, govoriu vama, koji ste isto to i ja, samo ono to znam da je istina, i nita vam neu slagati. Ljudi se boje rei istinu, a ne boje se slagati! Velika je njihova hrabrost prema Allahu delleanuhu, i veliki je njihov strah od ljudi! Koliko takvi grijee! Ako ljude i prevare, Njega ne mogu prevariti, jer Allah sve zna, i zato zna da su slagali, a oni ipak lau!? Pa zar oni zaista ne znaju koga se treba plaiti, od ije kazne treba strijepiti, iju su zapovijesti duni potivati!?

A lagali su nas Bonjake mnogo. I lagali su nas mnogi! I oni za koje smo znali da nas lau i da nam ne misle dobro, i oni za koje nismo znali da nas lau i da nam ne misle dobro! Lagali su nas i oni koji nisu bili Bonjaci, lagali su nas i Bonjaci, lagali su i o drugima i o sebi, a najvie su lagali o nama, Bonjacima! Lagali su da nas Bonjaka nema, i da nas nikada nije ni bilo; lagali su da smo bili narod gluhih i nijemih i da smo tek od njih nauili govoriti, i da zato, jezik kojim govorimo ne moe biti na bosanski, nego samo njihov, srpski ili hrvatski, ve prema tome kako je kojim Bonjacima zapala ta srea da ih, onako nemute, jedni ili drugi govoru naue; lagali su nas da mi Bonjaci nikada nismo imali svoju dravu Bosnu; lagali su nas da smo vjeru pradjedovsku izdali, i tuu vjeru primili, samo da glavu spasimo!?

I zamalo, te bi nas sa tim laima nama samima otuili i sa naom bonjakom duom nas zavadili, ali Allah dade i naoe se ljudi Bonjaci, umni i hrabri, mudri i isti, koji uz Njegovu pomo, uinie te nam zrak istine osvijetli duu, pa sve to smo zaboravili o sebi, ono sve to jesmo, izidje iz mraka zaborava, ukaza se pred naim oima i ugnijezdi se u naim srcima.

Onim Bonjacima koji ne smiju istinu rei Velika snaga lei u priama. Zato prie ne nastaju sluajno, spontano, bez povoda i bez cilja. Ako je pria dobro smiljena, sjeme posijano u priama, niknue taman kad ljudima najvie zatreba onoga to izgleda kao da im je najpree. Ali ono to je najpree, nije uvijek ono to izgleda kao da je prvo, ni ono to izgleda kao da je najpotrebnije. Pogotovo treba znati da ono to nam izgleda prvo i na ta se prva misao usmjeri, nije uvijek ono to je najbolje, ono to je najvrijednije, ono to ovjeku valja uiniti! U smrtnoj opasnosti, prva misao je pobjei, i svakom se ini da je najpree spasiti glavu. Ali ako je za spas glave potrebno da se izgubi obraz, onda je obraz prei! Zato, suprotno uvrijeenoj i sistematski pothranjivanoj predrasudi, ne pria prie samo narod. Mnoge od navodno narodnih pria, nije ispriao narod, nego ih je, kao ugavu ovcu u stado, u narod pustio neko drugi. A zna se da jedna ugava ovca ouga cijelo stado!

Jedna od takvih narodnih pria, putena davno meu Bonjake (ja tu priu nikada nisam uo kod drugih naroda, iako sam je na moju veliku alost esto sluao upravo kao narodnu priu meu Bonjacima) jeste Pria o hravom psu. Zbog oigledno demagoke i defetistike poruke upuene Bonjacima, ovu priu prenosimo u osnovnim crtama:

Kao biva, u nekog obana, zajedno sa dobrim i pametnim psima, uz stado bilo i neko pae koje je po cijeli dan i po svu no lajalo. U planini bio vuk, ali podalje od ovog stada. Poe taj vuk svojim poslom na jednu stranu, ali uje onog lajavog psa. Tako jednom, tako dvaput. Upamti to vuk, te im ujagmi malo slobodnog vremena, ode da vidi to pae koje mu svojim laveom ne da ni da se na mirnu odmori i odspava. Kad vuk doe na ono mjesto odakle se ulo lajanje, a kad tamo cijelo stado. I pojede vuina i ovce i obana, i dobru paad, a samo se ono lajavo pae spasi!

Pria je viestruko zanimljiva, ali emo se mi zadrati samo na ve spomenutoj centralnoj poruci Bonjacima, i oiglednoj neautentinosti ove kvazi narodne prie koja potvruje da je spravljena u retortama ideolokih laboratorija naih susjeda sa jasnim ciljem da obeshrabri Bonjake i da im stvori osjeaj nemoi i tupe pokornosti.

Domovina svih Bonjaka Poruka je prijetei jasna: Bonjacima valja pognuti glavu i uutiti se, da ne bi privukli panju vuka koji ih je, nekim sluajem do tada smetnuo s uma. Dok ute i trpe, i ako od sebe otjeraju onoga koji glasno govori (laje) protiv dumana, duman (vuk) e ih bar za neko vrijeme ostaviti na miru. Oni koji ne spominju dumane (koji ne laju) su kao dobri psi koje treba hraniti i drato iz stado. Pas koji laje i kada vuka nema, dozvae vuka (dumana), prije ili kasnije, i eto vam belaja! Zato, pamet u glavu Bonjaci! Otjerajte one ljude (paad) meu vama koji opominju (laju) da je vuk u planini, a duman u blizini! Ako utite, moda vas vuk zaobie i potedi! U suprotnom, i vas i vaeg obana vuk e pojesti, a samo e ono lajavo pae ostaviti u ivotu, da mu se nae i da ga podsjeti na vas, kad se opet poneka od rasutih ovaca ojanji i kad novo stado za klanje saberete! Strano da stranije ne moe biti! to je jo gore, sami Bonjaci su tu priu progutali kao mudru pouku, i po pravilu upravo oni su prvi koji tjeraju od sebe svoje najbolje ljude. im neki Bonjak digne glavu i jasno i glasno progovori istinu o opasnostima koje Bonjacima prijete, skoe mnogi Bonjaci kao jedan da mu usta zatvore i natjeraju ga da uuti, taman kao da je ono pae. Ali ono to je najgore jeste da niko ne vidi koliko je ova pria neautentina i ideoloki fabrikovana, koliko je jasno da nije bila, niti je mogla bitinarodna pria. Kao prvo, niko ne vidi da se sakrilo i preskoilo ono to je u prii najbitnije: naime da blizu stada zaista ivi pravi vuk koji jede ovce, i da tog pravog vuka lajavi pas nije ni izmislio, ni stvorio, kao i to da nije ovaj pas pojeo ovce i obana, nego upravo taj isti realni vuk na kog je on lajao i opominjao danju i nou! Kao drugo, ko god zna bilo ta o vukovima, zna da oni bjee od lavea, a ne da ih lave privlai, tako da pas koji neprekidno laje zapravo indirektno ve brani stado od vukova! Istina je u stvarnosti direktno suprotna ovoj prii! Vuk se odlui da napadne stado samo kad

zavlada tiina, dok ovce planduju ili pak, u gluho doba noi, kada popusti panja obana, a psi se uute i zadrijemaju. Kamo sree da svako stado ima psa koji neprestano laje, danju i nou, imalo ili nemalo vuka u blizini! Nikada, ali zaista nikada i to e vam potvrditi svako ko je bio makar jednom sa ovcama u planini u kojoj ima vukova vuk nee napasti stado ako njegov dolazak najavi gromoglasni lave, jednog ili vie pasa, svejedno! I zato ovari i obani posebno cijene pse koji laju i opominju, jer su im oni od najvee pomoi, a ne uzrok njihove propasti, kao u ovoj prii-podvali! O tome koliko je inae poniavajua i kulturoloki neprihvatljiva osnovna podjela uloga u Prii o hravom psu, u kojoj su Bonjaci prikazani kao potpuno nemone ovce pred svemonim vukom, a njihov najbolji branilac koji ih bez prestanka opominje na opasnost, igosan kao glavni krivac za njihova stradanja, pa im preostaje samo da pognu glavu i ute hrabrei se oportunistikim biserima kao to su - krmka niz dlaku, ne talasaj, kraju lau, prvi pjevac zavri u loncu, najvie junaka je pod zemljom, pognutu glavu sablja ne sijee treba jednom napisati studiju od pet tomova na devet hiljada stranica! Hoe li ovaj strah nekada prestati, ima li uopte kraja tim blasfeminim epizodama ekscesivnog nacionalnog mazohizma!? Pa zar ne znamo da krmku ne treba ni prilaziti, i zar se ne bi i okeani usmrdili da nije talasa, i emu laa koja je stalno vezana za obalu, i zar se ne zakolju najprije upravo oni pijetlovi koji ne pjevaju i sabah ne najavljuju, zar kukavice ne umiru i ne zavre pod zemljom, i zar upravo osuenik na smrt glavu ne pogne da mu je sablja, sjekira ili giljotina tako pognutu odsijee!?

Zato, o vi meu Bonjacima koji ne smijete istinu rei, ne budite ovce, ne plaite se, ne tjerajte od sebe onoga koji vam istinu govori i koji vas danju i nou na opasnost opominje, ve ga slijedite i pomozite mu, isplovite na puinu, sa valovima se hrvite, prvi sabah najavite, pred cijelim svijetom glavu ponosno podignite - jer vama prilii da je pognete samo pred Allahom jedinim!

O identitetu Bonjaka, samo sa Bonjacima Treba odmah rei da Bonjak koji sebe i svoju naciju dovoljno potuje, jednako kao i bilo koji Englez, Nijemac, Italijan, Turin, ili ovjek bilo koje druge nacionalne pripadnosti, jednostavno nikada nee dozvoliti pripadnicima drugih nacija da uopte dovedu u pitanje postojanje njegove nacije i njegov sopstveni nacionalni identitet, niti da ga pretvore u predmet bilo kakve debate, a svaki pokuaj da se o tome razgovara odbie sa gnuanjem kao krajnju nepristojnost! Ovaj razgovor o identitetu Bonjaka, jeste neka vrsta porodinog razgovora, diskusija meu nama Bonjacima, i samo tako ga treba razumjeti. Mi nikome nita ne dokazujemo o sebi, jer niko nema legitimitet da nas Bonjake, o nama pita. Neka se zna jo i ovo: Nikome ko nije Bonjak, nisam duan raun polagati o tome ko sam, niti sam voljan pristati na njegovu drskost da mi dri pridike o nacionalnom identitetu Bonjaka! Sa Bonjacima je drugaije. Bonjaci imaju veliki bonus u tom pogledu, najprije jer su Bonjaci, a zatim i zato to o svojoj naciji i svojoj istoriji zaista malo znaju, razumije se ne svojom krivicom, nego zbog cijelog stoljea gaenja, brisanja i poricanja bonjakog nacionalnog identiteta, sistematski organizovanog i provoenog od svih onih koji su tokom poslednjih 120 godina drali vlast nad prostorima Bosne! Ipak, duan sam istai metodoloki znaajnu injenicu da u

svakoj diskusiji o potpuno oiglednim ili aksiomatski jasnim temama, pa stoga i u ovom razgovoru o identitetu Bonjaka, cilj nije dokazati, nego pokazati! Jer, dokazuje se neto o emu postoji nekakva dilema, makar bila samo teorijska ili logika zasnovana, neka pojmovna nejasnoa koja se duguje nesigurnosti naeg iskustva ili nepouzdanosti ljudskog razuma. Ono to je oevidno, dakle, ono to nam se ukazuje kao evidentno (kako u smislu kartezijanski shvaene unutranje intuitivne evidencije, tako i u smislu nae potpune psiholoke sigurnosti u realno postojanje neposrednih injenica iskustva), to se u principu nikada ne dokazuje! Onima koji to ne razumiju i poslije svih tumaenja rijeima, pojmovima i logikom, ove evidentne istine prosto se moraju nacrtati, kao to onome koji, gledajui s brda grad u dolini, ne umije da se orijentie i ne uspijeva prepoznati svoju sopstvenu kuu, ne treba dokazivati da ta kua postoji, jer on to zna najbolje, nego mu je prosto treba prstom pokazati! Dakle, za one meu Bonjacima koji nikada nisu imali priliku da saznaju istinu o sebi, svom narodu, svojoj kulturi , svom jeziku i svojoj istoriji i dravi, za one koji su neto uli ali teko shvaaju, ili jo tee prihvaaju istinu o sudbini svog naroda, za one koji pate od amnezije, kao i za one koji imaju problema sa osjeanjem sopstvenog bonjackog identiteta, evo malo crtanja i malo pokazivanja prstom!

Besjeda posveena Reisu-l-ulemi dr. Mustafi ef. Ceriu, koji bdije nad Bonjacima, budi ih i kazuje im ko su, ta su, i ta im je initi, pravo i po dui... Bonjaki nacionalni identitet nije tema koja bi s razlogom mogla biti upitna u bilo kom, izuzev u sasvim hipotetikom kontekstu; ne vie i ne drugaije nego onoliko i onako koliko i kako bismo se mogli hipotetiki pitati o realnosti svijeta. Razumije se, osporavanja identiteta Bonjaka iz hegemonistikih, asimilatorskih, ideoloko-politikih i drugih negatorskih, odnosno, otvoreno neprijateljskih motiva, ne treba smetnuti s uma. Ali o onima koji to pokuavaju i o njihovim argumentima, kao o lanjskom snijegu! Kao to se kae: Neka puknu dumani! Nae je da se onim to je istinito, dobro i lijepo zabavimo, koje je iz neupuenosti, neznanja, ili kakve druge zablude i greke postalo rtva stoljetne proizvodnje nonih lagarija smiljanih po nacionalistikim institucijama naih susjeda usmjerenim protiv Bonjaka.

Slijedei potrebu da nacrtamo i pokaemo istinu o nacionalnom identitetu Bonjaka, onima koji su, ne nuno svojom krivnjom, zaglibili u pojmovnu konfuziju, kao i onima sa benignim astigmatizmom koji im smeta, pa ne vide jasno ni sebe, niti umiju pronai i prepoznati svoju kuu s ovog brda predrasuda na koje su popeli Bonjake kroz ovih sotitinu godina, krenimo sa crtanjem i pokazivanjem, Kao to ni najtvrdokorniji skeptik ne moe ozbiljno i ni za trenutak dovesti u pitanje najdublju sopstvenu intuiciju realnosti svijeta (dakle, ne moe drugaije nego uz sasvim hipotetiku pretpostavku da moe i ono to zna sigurno da ne moe!) ovdje podsjeamo na priznanje Davida Humea, jednog od najtvrdokornijih skeptika u istoriji svjetskog skepticizma, koji je upravo ovom formulacijom relativizirao i zapravo ukinuo sopstveni hipotetiki skepticizam! jednako tako ni najtvrdokorniji medju osporiteljima bonjakog identiteta u dugoj, bezuspjenoj i uzaludnoj istoriji osporavanja ove istine, ne moe ni za trenutak ozbiljno dovesti u pitanje najdublju intuiciju realnosti identiteta Bonjaka!

Namjesto bilo kakvih arhivskih dokumenata, pravnih odluka, ukratko umjesto administrativno kreiranih papira dovoljno je prosto demonstrirati evidenciju injenica. Kojim dokumentima treba dokazivati postojanje zvijezda!? Zar o postojanju okeana znamo tako to je ga potvruje nekakvo age, nekakva pravna odluka, ili patentirane formulacije registrovane u naunim studijama!? ta bi moglo vie uvrstiti njihovu apsolutnu izvjesnost, koje bi institucije mogle svojim peatima dopunski potvrditi da zvijezde i okeani postoje sasvim nesumnjivo i nezavisno od svih iskaza o njima, kao apsolutna ontoloka datost!? Jednako tako, kao nebo i kao okean, Bonjaci, kao uostalom, ni jedan narod, ne bivaju po dekretu, niti su nastali ukazom, nego jesu i bivaju svojom sopstvenom neporecivou. Nasuprot zabludama pravnog fundamentalizma, sve socioloke teorije, ideoloke platforme i politiki dekreti zavravaju u granicama interpetacije razliitih aspekata jedne nacije, odnosno, naroda, to konkretno znai da ne stvaraju ni drutvo ni drutvene odnose, i da utoliko, nemaju nikakvu konstitutivnu mo. I za svo vrijeme koliko su ustavi, zakoni, pravni dokumenti, ukazi vladara i dravne odluke, odricali postojanje Bonjaka i zabranjivali da se njihov bosanski jezik nazove svojim imenom, Bonjaci su postojali i Bonjaci su govorili svojim bosanskim jezikom! Kao to svi znamo, postojanje ili nepostojanje jednog naroda ne zavisi od volje, namjera, zakljuaka ili dokumenata nikakvih dravnih autoriteta, niti od bilo kojih instanci svjetske nauke i politike, sabranih u jedno i uzetih zajedno. Nauka i legislativa su, u odnosu na predmet svojih ingerencija, uvijek i samo regulativne instance, nikada konstitutivni faktori. Ni nauka, ni pravni sistem, ne mogu ni stvoriti, ni porei postojanje jednog ovjeka, jo manje stvoriti ili porei postojanje jednog cijelog naroda! I to se mora imati na umu kada je rije o bilo kom narodu. A Bonjaci nisu bilo koji narod! Napomena za one neupuene!

Obaveza jasnosti zahtijeva polemiki maksimalno izotrenu formulaciju centralnih injenica na kojima se zasniva ovo izlaganje. Konkretno, to obavezuje na radikalnu analizu. Analizirati radikalno, znai otresti busenje predrasuda sraslo za korijenje istine, tako da se moe, kada se korijen jasno ukae, nacrtati i pokazati prstom tu istinu prosvijeenima i dobronamjernima meu onim Bonjacima koji ele razumjeti, a jo ne razumiju ili ne vide da su Bonjaci onoliko jasno i nedvosmisleno narod sa sopstvenim identitetom, kao to je jasno i nedvosmisleno da je Zemlja okrugla.

Crtanje i pokazivanje 1. Bonjaci su narod. 2. Bonjaci su narod koliko i svaki drugi narod u svijetu, ni manje, ni vie. 3. Bonjaci su Bonjaci. A = A! Niti su Srbi, niti su Hrvati. Kao to su Srbi = Srbi, a Hrvati = Hrvati. 4. Iako ive u dravi koja se stoljeima zvala Bosna, a danas (od nedavno) se zove Bosna i Hercegovina, ne postoji, niti je nekada postojala nacija Bosanci i Hercegovci, kao ni nacije Bosanci, odnosno, Hercegovci. Ako bi se ista nelogina logika, koja se kroz ovaj

rogobatni naziv i golu floskulu danas forsira sa providnim ovinistikim ciljem da se negira nacionalna odrednica Bonjaci kao jedino legitimno ime nacionalnog identiteta Bonjaka, primjenila na susjedne drave Srbiju i Hrvatsku, o graanima Srbije bismo govorili kao o Srbijancima i umadincima, dok bismo graane Hrvatske nazivali Hrvatinci i Dalmatinci. Naime, i odrednica Bosanci i odrednica Hercegovci, po svojoj sadrini su potpuno nedvosmisleno teritorijalne, a ne nacionalne, jednako kao i odrednice Hrvatinci, Srbijanci, umadinci, Dalmatinci. Ali zato su odrednice Bonjaci, Srbi, Hrvati, po svom karakteru par excellence nacionalne a ne teritorijalne! Dakle, jasno je da je forsiranje pojma Bosanci i Hercegovci, neodrivo jer potpuno ukida bilo kakvo nacionalno odreenje, zato to niti semantiki, niti logiki ne izraava nacionalno pripadnost. Ali upravo to je i bio cilj njegovog uvoenja i forsiranja - govore nam oni koji su ga uveli i koji na ovom pojmu insistiraju. Upravo zato mi emo ga i ukinuti! odgovoramo im mi. Kao to niko u Srbiji ne govori da u Srbiji ive narodi Srbijanci i umadinci, nego samo i iskljuivo za nacionalno odreenje se upotrebljava odrednica Srbi (i vlada, i akademija, i muzika, i jezik, i kajmak, i fudbal su srpski, a ne srbijanski); i kao to nikoga u Hrvatskoj neete uti da kae kako u Hrvatskoj ive narodi Hrvatinci i Dalmatinci, ni da je bilo ta hrvatinsko, nego je sve samo hrvatsko (i vino, i otoci, i kravata, i zagorje, i knjievnost, i slikarstvo); tako u Bosni i Hercegovini ivi narod Bonjaci, kao i pripadnici svih drugih naroda, ve prema tome kako se sami izjasne, ali nikakvi Bosanci, i nikakvi Hercegovci, ponajmanje pak Bosanci i Hercegovci, minotauri, kentauri i druga udovita nacionalistike anti-bonjake mitologije. I jednako tako mora se jasno i nedvosmisleno, govoriti o bonjakoj kulturi, bonjakoj knjievnosti, bonjakoj umjetnosti, bonjakom slikarstvu, bonjakim planinama i bonjakim rijekama. Beskrupuloznost negiranja naroda Bonjaka, kulminira u javnom govoru medija i politikih figura o rtvama masovnih zloina i genocida u Srebrenici, kada se umjesto o Bonjacima, govori o Bosancima i Hercegovcima. U gorkom cinizmu, ovjeku dolazi da pita koliko je bilo ubijenih Bosanaca, koliko Hercegovaca, i da li je uopte bio ubijen neki Bonjak, ako su sve rtve bile Bosanci i Hercegovci!? Zna se i ko i zato uporno izbjegava konkretnu nacionalnu identifikaciju rtava: isti oni koji su poinili zloine nad Bonjacima, i branitelji njihovih zloina! Bonjacima, narodu nad kojim su ovi zloini poinjeni, niko ne moe oduzeti pravo na prebrojavanje svojih nevinih civilnih rtava masovnih zloina i genocida, kao to niko nema pravo zatakavati svoje zloine preutkivanjem nacionalne pripadnosti Bonjaka, pobijenih upravo zato - i samo zato! to su bili Bonjaci! Znajte zloinci i branitelji zloina poinjenih nad Bonjacima, da vam vae podmuklo lukavstvo po formuli: Ubijaemo ih kao Bonjake, ali ih neemo brojati kao Bonjake! nee proi dok ima Bosne i dok bude Bonjaka! 5. Za razliku od nekih Srba, odnosno od nekih Hrvata, i konano, od nekih Crnogoraca koji, iako za sebe znaju da nisu Bonjaci, ipak tvrde da Bonjaci jesu Srbi, odnosno da Bonjaci jesu Hrvati, i/ili Crnogorci, za ovu klasinu fatamorganu imaju opravdanje u injenici da je ona direktna posljedica uma pomuenog bolesnim nacionalizmom, za uditi se je i ibretiti, to ak i neki Bonjaci, koristei se pravom na sopstvene zablude, i danas prihvataju te potpune besmislice, kao svoju istinu!? 6. Ovaj brodolom elementarne logike desio se tim Bonjacima iz vie razloga: a. zbog prakse sistematskog denacionalizovanja Bonjaka, od strane spomenutih susjeda, prvih komija, Srba, Hrvata i Crnogoraca, koji su iskoristili svoju nadmo u institucijama dravne vlasti;

b. takvu denacionalizatorsku praksu nametnule su vlasti Bonjacima u Bosni, na cijeloj njihovoj teritoriji, kao i svugdje gdje su Bonjaci ivjeli u zajednikoj dravi, inspirisani vjerovanjem da e odricanjem identiteta Bonjacima, jae potvrditi, brojno uveati i podii na vii kvalitativni nivo sopstveni identitet; c. vaan moment bio je utemeljen i na oekivanju da e Bonjaci, prihvatanjem tueg identiteta vremenom uistinu izgubiti sopstveni indentitet i postati priblini i drugorazredni, ako ve ne pravi i istokrvni Srbi, Hrvati, Crnogorci. Identitet se ne moe promijeniti nikakvim preimenovanjem lekcija za tupoglavce! mogu se promijeniti samo podaci i iskaznice o identitetu, ne i sam identitet! Zbog toga je nuno slijedilo ono to se i desilo, odnosno, ono to se nije desilo, iako je bilo planirano da se desi: niti su Srbi postali vie Srbi, a Hrvati vie Hrvati time to su svojatali Bonjake (i to bi jo uvijek da ih svojataju), niti su oni Bonjaci koji su sebe porekli a drugima se obrekli, prestali biti Bonjaci i zbilja postali drugo nego to su bili, kada su u dep stavili linu kartu sa promjenjenom oznakom nacionalnog identiteta! U sutini, jasno je da su i jedni i drugi i trei, i nakon te verbalne transmutacije, u ontolokom nivou ostali isti oni koji su bili i prije nje. Bonjak nije postao Crnogorac time to je pristao da ga ubroje u grafu Crnogorac musliman ili Musliman, niti je prestao biti Bonjak ni postao Srbin i Hrvat, time to su ga u svoju evidenciju upisali kao Srbina ili Hrvata. Jedina realna razlika sastoji se u tome to se oni Bonjaci koji su promijenjenili dokumente o nacionalnoj pripadnosti, na moralnom horizontu postali neto manji nego to su izgledali prije tog administrativnog ina promjene nacionalnog identiteta. 7. Realno, ni jedno, ni drugo ni najmanje ne dovodi u pitanje bonjacki identitet, niti predstavlja gubitak za Bonjake kao naciju. Zato to: a. ono to samo otpada i nije neto to vrijedi nazvati gubitkom. Kako kae bonjaka uzreica: to visi, nek otpada!, ili, uz Nietzsche-ovu rije:, Onoga ko ne moe letiti, treba ostaviti da to bre padne; b. jer je pravo na zabludu jednako neprikosnoveno kao i pravo na istinu. Sva je razlika meu ljudima oduvijek bila u onome emu po svojoj prirodi tee: zabludi ili istini. Ko nee da progleda, ne treba mu silom vraati vid; c. najzad, jer onaj koji ne prihvata sebe kao sopstveni temelj, nije ni dobitak, ni gubitak za nikoga, pa tako ni za sebe. 8. Istorijski, zabunu je izazvalo najprije pravoslaviziranje i zatim posrbljivanje Bonjaka nastanjenih u oblastima Bosne koje su se dodirivale sa nacionalnom dravom Srba i stoga bile pod direktnim utjecajem njihove nacionalne crkve, i paralelno tako, katoliciziranje a onda i hrvatiziranje kroatiziranje - Bonjaka iz onih podruja Bosne koja su se nalazila u zoni aktivnog prisustva i djelovanja katolike crkve, kao i sa relativno autonomnim hrvatskim teritorijama u sastavu Austro-ugarskog carstva, uz granice Bosne. 9. U svjetlu ovih injenica jasno je da su takozvani Bosanski Hrvati mahom zapravo nekada bili Bonjaci, koji su pod pritiskom povijesnih okolnosti, u odreenom periodu asimilirani vjerski i/ili nacionalno. Oni koji danas sebe vide u grafi Bosanski Srbi, jednako tako su velikom veinom prethodno bili Bonjaci, kasnije prevedeni u pravoslavlje i nacionalno opredjeljeni kao Srbi. U tom smislu, nema nikakve sumnje da od ukupnog broja gradjana BiH koji se danas izjanjavaju kao Srbi/Hrvati, daleko najvei procenat ine nekadanji etniki Bonjaci.

10. Bonjaci nisu nastali od nekog drugog naroda, nego su se formirali kao narod/nacija iz sopstvenog demografskog izvora i konstituisali se u autentian narod na sopstvenim etnikim i kulturnim temeljima! 11. Poeci dravnosti Bosne, na teritoriji na kojoj od vajkada ive Bonjaci, datira od poetka XII. vijeka, konkretno 1130 godine kada je Vizantija za ovo podruje uvela neke administrativne elemente vazalnog statusa, Drava Bosna kao suverena sila u regionu osnovana je 1180 godine, nakon to je vizantijski car Manuel I Komnen predao vlast na Bosnom u ruke Kulina Bana. U toku svoje vladavine koja je trajala 24 godine (od 1180 do 1204 godine), uprkos estokim napadima sa svih strana, uspio je ouvati samostalnost Bosne i uvrstiti njenu mo. Posebno znaajan, podatak za povijest Bonjaka, njihovog identiteta i jezika predstavlja uvena Povelja Kulina Bana. Objavljena 29 avgusta 1189. godine, dakle prije punih 822 godine, ova Povelja je: a. napisana bosanskim pismom poznatim pod imenom bosanica; b. na bosanskom jeziku; c. drava je imenovana imenom Bosna; d. stanovnici drave Bosne nazvani su Bonjani! Uz sve ovo, Kulin Ban je osnovao religijski tolerantnu i ak, prvu i jedinu oficijalno multireligijsku dravu na tlu Europe! Kroz slijedea dva stoljea kraljevina Bosna je sve vie jaala da bi krajem XIV. Vijeka postala regionalna super sila. Naime kada se 26 oktobra 1377. godine Tvrtko krunisao za kralja, njegova titula glasila je Kralj Bosne, Srbije, Hrvatske, Huma, Usore, Soli, Dalmacije, Donji Kraji, Kotora a teritorija Bosne ukljuivala je i ibenik, Trogir, Split, otoke Bra, Hvar i Korulu, kao i Bokokotorski zaliv sa gradovima Novi i Kotor. Bosna je kao drava izgubila nezavisnost 1463 godine, dakle pune 74 godine poslije poraza srpske drave na Kosovu. Ove nepobitne istorijske injenice, ukljuujui i to da je u Bosna u periodu duem od 350 godina prije dolaska Osmanlija, bila suverena drava u statusu kraljevine i da je obuhvatala centralni dio Dalmacije, sa tri najvea otoka, kao i Bokokotorski zaliv, ine potpuno deplasiranom svaku diskusiju koja dovodi u pitanje postojanje dravotvorne tradicije Bonjaka i njihovu vlast nad svojom matinom zemljom Bosnom, dok one koji bi to ipak pokuali, pravi smijenim i jadnim blebetalima! A ono to su bili kadri uiniti prije osam stoljea, Bonjaci su bili kadri uiniti i sada, osam stoljea kasnije: uspostavili su svoju suverenu i nezavisnu dravu Bosnu i Hercegovinu! 12. Jezik Bonjaka je izvorno i autentino bosanski. Ni srpski, ni hrvatski; ni srpskohrvatski, ni hrvatsko-srpski. Istorijski, odnosno, hronoloki, bosanski jezik oficijaliziran je znatno prije srpskog i hrvatskog jezika. Prvi poznati rjenik bosanskog jezika napisan je 1626 godine, a tampan je 1631 godine, dakle gotovo dvije stotine godina prije prvog rjenika srpskog jezika, koji je, na osnovama bosanskog jezika, sainio Vuk Karadi, i vie od dvije stotine godina prije nego to je Ljudevit Gaj kodificirao hrvatski knjievni jezik, takoe pod snanim utjecajem bosanskog jezika. Ako podsjetimo na injenicu da je bosanski jezik pod svojim imenom i svojim pismom nazvanim bosanica, ubiljeio i osvjedoio svoje postojanje jo krajem IX, i poetkom X. vijeka na uvenim Humskim ploama, a uveliko funkcionirao i kao jezik i kao pismo od

vremena Kulina Bana kroz cijeli period svoje do otomanske dravnosti, bie nam jasno koliko je duga tradicija bosanskog jezika, koliko je dubok njegov utjecaj na kasnije kodificiranje modernog sprskog i hrvatskog jezika, prije nego to je naziv bosanski jezikoficijalno zabranjen. U procesu poetne kodifikacije u knjievne jezike, srpski i hrvatski jezik se oslanjaju na temelje bosanskog jezika i ostaju unutar njegovih gramatikih, i posebno, semantikih koordinata. Zbog toga se, na osnovu injenica iz istorije lingivistike na prostorima gdje danas ive ova tri naroda, moe konstatirati da je srpski knjievni jezik istona, a da je hrvatski jezik zapadna varijanta bosanskog jezika. Ovo se jasno vidi i iz injenica da je spomenuti rjenik srpskog jezika Vuka Karadia, zaista naslovljen kao Rjenik a ne Renik, i da je u njemu iskljuivo i bez izuzetka upotrijebljen bosanski izgovor: postoji samo forma ovjek nigdje ovek; dijete a nigdje dete; mlijeko, lijepo, vrijedno, a nikada mleko,lepo, vredno, i td. Na najveem dijelu teritorija Srbije i Hrvatske (praktino, izuzetak su samo teritorije koje se nalaze neposredno uz granice sa Bosnom), govor Srba i Hrvata i danas znatno odudara od kodificiranog oblika njihovog knjievnog jezika, tako da i jedni i drugi moraju uiti svoj knjievni jezik, koji je, kao to je ve pokazano, u biti kodificirana varijanta bosanskog jezika. Naprotiv, na cijeloj teritoriji Bosne, bosanski jezik je do danas ostao prirodna podloga govora koji se povijesno konstituisao upravo kao maternji jezik svih stanovnika na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, kako za ateiste tako i za vjernike, bez obzira jesu li oni muslimani, pravoslavci ili katolici, odnosno, izjanjavaju li se kao Bonjaci, ili kao (Bosanski) Srbi, odnosno kao (Bosanski) Hrvati. 13. Vjera Bonjaka je islam. Bonjaci su, uz Albance i Turke, jedan od tri naroda Europe iji pripadnici su u najveem broju muslimani. Treba imati u vidu da je drava Bonjaka kraljevina Bosna, tokom cijelog svog postojanja, dakle od 1180 do 1463 godine. bila i prva i jedina multireligiozna drava, sa zakonski regulisanom vjerskom i kulturnom tolerancijom. Kao takva, Bosna je predstavljala ne samo potpuni izuzetak koji je odudarao od prakse i propisa svih drugih europskih drava iz tog perioda, nego je upravo zbog svoje religiozne tolerancije bila stalno meta najeih papskih enciklika o ekskomunikaciji i patrijarhijskih anathema, kao i vojnih napada motivisanih dubokim neprijateljstvom prema vjerskoj toleranciji! U kontekstu tradicije vjerske tolerancije u kraljevini Bosni, postaje jasno da sultan Mehmed II el-Fatih; jednostavno nije mogao birati gdje da objavi svoju Adhnamu, uvenu povelja izdatu 26 maja 1463, kojom se, po prvi put u povijesti Europe, jedan vladar obavezuje da e i on lino, kao i svi drugi u njegovoj dravi, sve institucije, i svi pojedinci, potovati religiozna prava svih crkvi i sljedbenika svih religija na cijeloj teritoriji Bosne! Po svemu, taj epohalni dokument morao je biti objavljen upravo u Bosni, i ni na jednom drugom mjestu na svijetu, kao to ga je, u to vrijeme, mogao potpisati samo vladar islamske drave! S obzirom na ovaj eksplicitni dokaz poptune vjerske tolerancije valja odmah istai: u Bosni nije bilo nikakvog islamiziranja, kao dravnog projekta osmanlijskih vlasti, bilo prinudnog, bilo institucionalno podranog. U islam se i ne moe silom! Sam Kuran kerim to striktno zabranjuje! Musliman se ne postaje na silu! Ni prijetnjom i ucjenom. Ni podmiivanjem i plaanjem! Platu muslimani ne primaju na ovom svijetu. Niti im neko moe platiti to to su muslimani, taman i kad bi sve vajcarske banke zaduio da mu to urade. iro raun muslimana otvoren je na mjestu do kog niko iv nema pristupa.

Isto tako, dobro upamtite: nai pradjedovi nisu nikakvu vjeru izdali, nego su izabrali i priklonili se treoj i poslednjoj rijei Bojoj, zato to su je prihvatili kao najviu i

ultimnu istinu! I kada su to uinili, njihov ivot na ovom svijetu nije postao ni laki ni sigurniji, nego mnogo tei i mnogo nesigurniji. A oni koji su izabrali da ostanu krani, bilo kao ortodoksi, bilo kao katolici, odnosno oni koji su ostali u judejskoj vjeri, ne samo da nisu bili izloeni nikakvom progonu, nego su naprotiv ivjeli neuporedivo lake i sigurnije od muslimana! Njihov ivot nije se ni za dlaku morao mijenjati. Njihove ivotne navike i obiaji, ostali su isti. Njihove kue, njihova trpeza, njihova vjerska tradicija, krsna i kuna slava, svinjetina i rakija, vino i kandila uz ikone, nita od toga nije se mijenjalo.

Isto tako, dobro upamtite: nai pradjedovi nisu nikakvu vjeru izdali, nego su izabrali i priklonili se treoj i poslednjoj rijei Bojoj, zato to su je prihvatili kao najviu i ultimnu istinu! I kada su to uinili, njihov ivot na ovom svijetu nije postao ni laki ni sigurniji, nego mnogo tei i mnogo nesigurniji. A oni koji su izabrali da ostanu krani, bilo kao ortodoksi, bilo kao katolici, odnosno oni koji su ostali u judejskoj vjeri, ne samo da nisu bili izloeni nikakvom progonu, nego su naprotiv ivjeli neuporedivo lake i sigurnije od muslimana! Njihov ivot nije se ni za dlaku morao mijenjati. Njihove ivotne navike i obiaji, ostali su isti. Njihove kue, njihova trpeza, njihova vjerska tradicija, krsna i kuna slava, svinjetina i rakija, vino i kandila uz ikone, nita od toga nije se mijenjalo. A povrh svega, oni nisu sluili vojni rok, jer su kao inovjerci bili osloboeni te obaveze. Jeste, plaali neku vrstu otkupnine nizamiju! Iznos je bio striktno odreen; jedno janje godinje po ovjeku! Bila je to nevjerovatno niska cijena, istinski bingo su za tu ogromnu privilegiju. Nai pradjedovi, koji su izabrali da prihvate islam (neka ih Allah d. . nagradi za to!) morali su iz temelja promijeniti cijeli koncept dotadanjeg ivota, uz preuzimanje potovanje, i upranjavanje svih obaveza koje islam kao vjera podrazumijeva: od promjene ivotnih navika do potpune reorganizacije duhovnog ivota, uz obavezu da se slui vojska. I to u armiji drave koja je, kao svjetska sila, gotovo neprestano ratovala na ogromnom podruju i na tri kontinenta, i u kojoj je vojni rok trajao prosjeno osam (8) godina! Ta je obaveza bila toliko univerzalna, smatrala se toliko svetom, da je obuhvatala i samog sultana, koji je bio duan na elu svoje vojske ratovati praktino cijelog svog ivota! Zaboraviti da je islam prihvaen dobrovoljno, da je predstavljao daleko veu obavezu, da je bio skopan sa radikalnom promjenom dotadanjeg ivota, i da je je, konano, dobrovoljnim prihvatanjem islama drastino rastao rizik od smrti u ratu, uz dugogodinje odsustvo najsposobnijih mukih glava od kue i sve ono to je to znailo za porodicu i domainstvo, znai sistematski i promiljeno pokuavati da se degradira cijeli jedan narod i to u ime militantnog nacionalno ovinizma i vjerske mrnje. Ovaj pokuaj da se ono to je najplemenitije i najuzvienije u identitetu Bonjaka naime upravo islam kao njihova nacionalno vjera! - iskoristi s ciljem da se dovede u pitanje njihov moralni integritet, da se inficira njihova povijesna svijest i da se trajno optereti savjest buduih generacija Bonjaka, uistinu je jedna od najperverznijih aksiolokih persiflaa u istoriji svjetskih religija. Oni koji su fabrikovali i u prvi plan obrazovanja, knjievnosti, istorije, politike, drutva unijeli ovu notorno lanu crno-bijelu ornamentiku prokletstva-kletveekskomunikacije-anateme na Bonjake, viestuko su zasluili da sami budu i prokleti i anatemisani, kao nacionalistiki i klerikalni inkvizitori koji su poinili najvei grijeh prema vjeri time to su pokuali Bonjacima zabraniti slobodu vjere i progoniti ih za navodni grijeh poturivanja i turske krivice!? Ali niti muslimani kao vjernici, niti Bonjaci kao narod, nisu od onih to kletve bacaju i proklinju! O neka su sto puta blagosloveni nai pradjedovi koji su imali vjere i snage da drage volje i slobodne savjesti

izaberu treu i poslednju Rije Boju kao svoju istinu! Neka nikada ne presui izvor nae zahvalnosti njima koji su nas Bonjake, po cijenu tolikih odricanja, uz toliku hrabrost i istrajnost, odrali do danas u islamu!

Znajte da njihova odluka nikada nije ukljuivala nikakv grijeh i da otuda, ne sadri nikakav grijeh krivice! I zato, Bonjaci, nikada vie nikome ne polaite rauna o tome zato ste muslimani, ni kako to da su vai pradjedovi imali hrabrosti izabrali istinu u koju su povjerovali, a da njihovi to nisu mogli ni smjeli uiniti! Recite: svakome svoje , a mi se radujemo svojoj vjeri, vjeri naih pradjedova, jer vjerujemo u istinitost Kuran kerima kao u treu i poslednju Rije Boju!

14. Samo istinom, ustrajnou na irenju istine, i obrazovanjem buduih generacija u duhu istine o islamskoj vjeri kao vjeri Bonjaka, moze se iskorijeniti ova duboko, preduboko urasla kleveta o Bosni i Bonjacima, ispraviti stoljetna nepravda koja im se sistematski nanosila a nanosi i danas, a zbog koje su bili izlozeni nepravdama, degradiranju, progonima i genocidu, i samo kroz totalno iskorjenjivanje te ogavne klevete, mogu se stvoriti uslovi za istinski tolerantan medjunacionalni i multireligiozni dijalog ljudi, naroda i kultura na Balkanu. 15. I jo neto, za Bonjake i sve druge koji ive u Bosni. Treba neprestano insistirati i na ukidanju uobiajenog stereotipa po kome su u Bosni i Hercegovini oduvijek Bratski ivjeli Srbi, Hrvati i muslimani (svejedno da li sa velikim ili malim poetnim slovom). Mora se podvui i istai da u BiH nikada nisu ivjeli zajedno Srbi, Hrvati i M/muslimani, nego su i u prolosti, kao i sada, zajedno ivjeli i mogu ivjeti samo ili: a. Bonjaci, Srbi i Hrvati; ili b. muslimani, pravoslavci i katolici! Redoslijed nabrajanja je bitan i mora biti upravo ovakav jer je naveden u skladu sa brojnim odnosom sva tri naroda, odnosno, sve tri vjere u BiH. Iako je naizgled samo formalan, redoslijed nabrajanja nigdje i nikada nije bezazlen, posebno kada su u pitanju narodi koji ive u istoj dravi, pri emu se jedan, i to upravo Bonjaci kao najbrojniji narod, sistematski negira ili preimenuje. Stoga i redoslijed nabrajanja ova tri naroda u BiH, kao formalni faktor, treba da se uskladi sa elementarnom injenicom potovanja njihove brojnosti, tako to e se uvijek i bez izuzetka, u svim dokumentima kao i u svakodnevnoj upotrebi, Bonjaci stavljati na prvo, Srbi na drugo a Hrvati na tree mjesto, ili, ukoliko je rije o religijskim kolektivitetima, onda na prvom mjestu muslimani, na drugom pravoslavci, na treem katolici. Samo na taj nain e ono namjerno naopako nabrajanje, koje je sistematskom ideolokom zloupotrebom tokom vremena postalo normalno i gotovo refleksno, iako je bilo i ostalo direktno suprotno u odnosu na injenice, postepeno biti izbrisano i iz upotrebe i iz sjeanja, a svijest svih gradjana BiH uskladie se sa istinom njene realnosti!

Notice Bonjacima, od jednog Bonjaka - Bonjaci, upoznajte sebe, nauite svoj jezik, zavolite svoju vjeru! - Bonjaci osuuju, ali ne proklinju. Bonjaci pamte, ali ne progone. Poslije svih zloina koje su pretrpili, Bonjaci ne smiju zaboraviti i moraju osuditi sve one koji su poinili zloine nad njima. Zloinac kog zaboravite i ne osudite, prestaje se osjeati zloincem. - Bosnu niko ne moe oteti Bonjacima, ako Bonjake i moe iz Bosne istjerati. Jer Bonjaka moe otjerati iz Bosne, ali mu Bosnu ne moe oduzeti! - Bosnu niko ne moe porei, ako je se svako i moe odrei! Taman se svi Bosne odrekli, ne bi Bosnu porekli! - Poloaj Bonjaka posvuda, u svijetu, regionu, ak i u granicama BiH je pasivan, gotovo servilan. Kao da se osjeaju duni nekome, snebivaju se i sve bi neto da se izvinjavaju, biva da ne smetaju, da ne bihuzure, uvijek zahvale na svakom normalnom gestu kao na nezasluenoj velikodunosti. Kao da Biti Bonjak, znai: nigdje ne biti u svojoj kui, na svome, nego svuda i uvijek biti u tudjini! Ali upamtite i nikada ne zaboravite: Bonjak nije doljak! Nigdje, ni na jednoj stopi Zemlje! Svijet mu je od Boga dat koliko i svim ljudima svijeta. Ponajmanje pak, u Bosni! Bosna mu je babovina, od pradjedova ostala!! Sunce nas sve jednako grije; isti zrak svi diemo; istu vodu svi pijemo; ista zemlja nas sve jednako dri! Nigdje i nikada ne povjeruj da si u tuoj kui, jer si svugdje i uvijek u Bojoj kuci! Ima samo jedna dijaspora: ovaj svijet i onaj svijet! U ovom svijetu, Bosna je dom i ognjite Bonjaka. - Uvrijeilo se policijsko i douniko podozrenje da biti Bonjak ujedno znai i biti sumnjiv! Ne dozvoli da te bilo ko upita kako to da si Bonjak, makar ni u neobaveznom razgovoru, i ne dokazuj svoj identitet bez potrebe nikome. Kao da ti treba opravdanje, kao da mora imati alibi za to to si Bonjak!? Biti Bonjak isto je to i biti ptica i nebo, more i cvijet za to ti ne treba ni motiv, ni alibi! - Prihvatiti injenicu temeljne proetosti nacionalnog identiteta islamskim kulturnim i duhovnim vrijednostima, jeste za Bonjake na samo pitanje nacionalnog dostojanstva, ve i pitanje samorazumijevanja i elementarnog uvida u sopstveno nacionalno bie. - U svim razgovorima sa drugima, i iz svih odluka, propisa, zakona, treba poptuno eliminisati poziciju inferiornosti i marginalizacije Bonjaka. Bonjaki nacionalni identitet jeste socioloka i kulturna realnost, kao to jeste i suveren politiki faktor. - Bonjaci! Razbudite svoje sjeanje, fokusirajte svoju svijest, ujedinite svoju snagu! Neka zasvijetli vae svjetlo! Niste vi niiji izmeari, o Bonjaci! Vi nikome ne sluite, osim Allahu delleanuhu, osim Bosni, osim svom narodu! Vjera ti moe narediti posluae; Bosna te moe obavezati obavezu e ispuniti; Bonjaci te mogu pozvati odazvae im se!! Sve ostalo ti bira, u svemu ostalom ti odluuje. Prema svima ostalima ti si beg i efendija. Suveren u odluci, odmjeren u postupcima. - Jedna ispovjedna: Ne znajui sebe, u ranama, u blatu, u snishodljivosti i zbunjenosti se zatekoh. Na samom dnu. I upitah se po sto i prvi put: Ko sam ja!? Dok ne shvatih da

ja jesam Bonjak. I dodirnuh nebo, i pokucah na plavu nebesku kapiju! I otvori se kapija nebeska i svjetlo me obasja! Doznah da je biti Bonjak isto to i biti ovjek! To je i usud i izbor, podvig i vrijednosna odluka. Biti Bonjak to znai: ne oekivati ni jednu nezasluenu privilegiju, a ipak spremno prihvatiti sve odgovornosti moralno ispravnog ovjeka! Biti Bonjak, to znai preuzeti sve ljudske obaveze, odgovarati potpuno za sve svoje postupke, initi uvijek sve najbolje to moe, odbraniti bezuslovno svoju vjeru, svoju zemlju, svoj identitet, ne dozvoliti sebi ni grijeh, ni runu rije, kloniti se svakog nasilja i injenja nepravde i za sve to ne oekivati nikakvo priznanje, ni nagradu. Jer, dobro upamti: Bonjak se raa, Bonjak se ne postaje! Nisi ti izabrao da bude Bonjak, nego si ti izabran da bude Bonjak! Neka to to jesi Bonjak, bude tvoja najvea privilegija i radost na ovom svijetu, i tvoj ulog za nagradu na onom svijetu!