SADRAJ:

1. UVOD 3

2. GONXHA BOJAXHIU 1.1.Obiteljski ivot(1910.-1928.) ...4 1.2. Gonxhin poziv 6 3. SESTRA TEREZIJA 2.1. Put u Dublin ..7 2.2. Priprema za redovnitvo 8 2.3. Djelatnosti sestre Terezije u Indiji .8 2.4. Vjeni zavjeti sestre Terezije .8 4. MAJKA TEREZIJA 3.1. Boji glas: OsnivanjeDrube misionarki ljubavi ..10 3.2. Nacionalne i meunarodne nagrade i priznanja ....13 5. ZAKLJUAK ..14 6. ZAHVALA .15 7. LITERATURA .15

UVOD:
Marija Terezija, pravim imenom Agnes Gonxha Bojaxhio(Agnes Gonda Bojadio)je osoba koju cijeli svijet prepoznaje kao ikonu pobonog naina ivota i onu koja je pomagala blinjima. Predstavljala je beskrajnu snagu za borbu protiv bolesti, siromatva i beznaa. Obnaala je bezuvjetnom vjerom u Boga. Poticala je ljude u svijetu na mir, poevi od mira u obiteljima u smislu da obitelj vie vremena provodi zajedno, da se materijalnom ne pridaje vie panje nego obitelji, te na zabranu abortusa u cijelom svijetu. Za vrijeme njenog ivota, cijeli svijet joj se divio, njenoj ustrajnosti da pomogne ugroenima i bolesnima. ak su i najvei svjetski voe pred njom osjeali strahopotovanje. Svatko tko se divi toj eni velikog duha i velikog srca postavlja sebi pitanja vezana uz nju. Tko je Majka Terezija, tko je Gonxha Bojaxhio, odakle u njoj sva ta snaga, volja i ljubav prema onima najsiromanijima, prema bolesnima i da li je ovako veliku osobu stvorila Crkva, da li je ona simbol Boje postojanosti i ljubavi prema ljudima ili je ona rezultat obiteljskog odgoja u vjeri i ljubavi koji je urodio najboljim moguim plodom za sve one kojima je ona pomogla i kojima i danas pomae svojom pojavom. To se moe otkriti istraujui o njoj, to jest upoznavanjem njenog obiteljskog i drutvenog ivota, koji ju je oblikovao u osobu koju mi danas znamo poevi od njenog ivota u Skopju s roditeljima, bratom i sestrom; svjedoenja njenog brata Lazara, poznanika Marije Terezije i nje same o njihovu obiteljskom ivotu, zatim o cijelom njenom ivotu u redovnitvu, od vremena kada je krenula u Irsku kako bi se zaredila pa sve do Indije i Kalkute gdje je nakon nekoliko godina osnovala i svoj redMisionarki ljubavi prema blinjem svomkoji svakim danom broji sve vie lanova u cijelom svijetu. Ostavivi nakon smrti za sobom mnoga dobra djela i kao dokaz tome mnoge nagrade i priznanja kao to je Nobelova nagrada za mir, majka Terezija je simbol ljubavi kao to je taj isti simbol bio i Isus(koji je majci Tereziji bio njeno sve)jer je i ona ba poput njega ljubila blinje svoje kao samu sebe, a moda i vie na nain da im je potpuno posvetila svoj ivot. Kako bi uila svijet dobru, za sobom je, osim svojih dobrih djela ostavila i mnoge mudre misli i izreke o miru, ljubavi, siromatvu, ratu, pobaaju te o svom pozivu da slui Bogu. Ona predstavlja put preko koje se moemo upoznati sa sri kranstva, evaneljem, ljubavlju, Isusom Kristom, s blinjima, u ljubavi i miru, u slubi dobru, ivotu, radosti, plemenitosti.

1.GONXHE BOJAXHIU 1.1. Obiteljski i drutveni ivot od 1910. do 1928. godine

Obitelj je prva zajednica u kojoj se ovjek upoznaje s razliitim obiajima, usvaja osnovna znanja potrebna u ivotu. Obitelj odgaja, nadahnjuje, prati svakog pojedinca cijelog ivota, predstavlja najvee duhovno i kulturno blago, ona je temelj svakog ivota. Druga zajednica koja odgaja jest vjerski, drutveni, nacionalni, kulturni i intelektualni odgoj i sama sredina koji daju ovjeku temeljne karakteristike i definiraju ovjeka jednim dijelom. Stoga osobu, Majku Tereziju treba poznavati kao cjelinu,upoznati njenu obitelj, narod, kulturu. Majka Terezija je roena u Skopju 27. kolovoza 1919.g. Krtenjem(u katedrali Srca Isusova u Skopju)je dobila ime Gonxhe, koje joj je nadjenuo otac Kole a u prijevodu to ime znai pupoljak, cvijet, rua. Razlog tom imenu je bilo to to je od samog roenja pa i kasnije Gonxhe bila krhka, boleljiva tako da su svi strepili za njeno zdravlje. Od svoje sedme godine kolovala se najprije u upi Srca Isusova, kasnije u dravnoj koli. upna kola koju je polazila do etvrtog razreda je bila na albanskom jeziku, a dravna na srpskom jeziku. Nakon posljednja etiri razreda osnovne kole pohaala je gimnaziju. U upnoj crkvi u Skopju je primila prvu priest i potvrdu. Bila je veoma nadarena, tiha i mirna, posluna, bila je ljubav i radost cijele obitelji Bojaxhiu pa i ire. Njen brat Lazer je ovako opisuje: Bila je normalna djevojka, moda malo povuena i zatvorena Ve od prvih godina osnovne kole moglo se uoiti da je dosta nadarena za uenje. Bila je prva u razredu, uvijek spremna da pomogne drugima.(Gjergji 1995.) Kao mlada djevojka bila je vrlo angairana oko upne zajednice. Pjevala je u zboru katolike mladei, igrala u upnom i gradskom kazalitu, recitirala, pisala poeziju, plesala, svirala tamburicu i mandolinu, bila je zapaeni lan Marijine kongregacije. Na sve to je utjecaj imala njena obitelj, koju su inili otac Kole, majka Drane te brat Lazer i sestra Aga; pri emu su roditelji Kole i Drane posebno zasluni svojim uzorom i odgojem. Kole Bojaxhiu, otac, bio je uspjean trgovac i poduzetnik, radio je s poznatim doktorom ukaloviem. Bio je vlasnik graevinskog poduzea, on i njegova obitelj bili su dobro stojei te su imali miran i ugodan ivot. Kao roditelj je bio ozbiljan i strog, mnogo je zahtijevao od svoje obitelji. Bio je veoma drutven, kua obitelji Bojaxhiu uvijek je bila otvorena svakome,

posebno siromanima, osamljenima, naputenima. Svima je pruao pomo, dijelio hranu, obuu, odjeu i sve to je bilo potrebno, no na diskretan nain, bez isticanja i oholost , a svojoj djeci je ostavio vrijedne savjete kojih se sjeaju Lazer i Gonxhe: Trebate biti velikoduni, dareljivi prema svima, kao to je prema nama dareljiv Bog, koji nam je darovao sva ova dobra. Sve to jesmo i imamo njegov je dar. Zato inite dobro svima, posebno onim ljudima koji su siromani, osamljeni, bolesni(Gjergji 1995.), kao da je otac znao za to e se jednog dana, u to vrijeme mala Gonxhe, odluiti i postaviti kao cilj svog ivota, a to je upravo ono to je otac savjetovao. Osim to je bio dobar poduzetnik, graditelj Kole i njegova obitelj su bili veliki vjernici. Vjera im je bila snaga koja ih je povezivala i pomagala im u ivotu. Majka Terezija se ovako sjeala svoje obitelji: Bili smo sretna obitelj, s mnogo radosti, ljubavi i mirna djetinjstva. Iako sam pohaala nekatoliku kolu, obitelj a kasnije i upa, dali su mi zdrav i dubok vjerski odgoj.(Gjergji 1995.) Kole je bio vijenik grada Skopja, jedini katolik i najvjerojatnije ga je to stajalo ivota. Jednog dana je otputovao u Beograd s gradskim odbornicima, kuci se vratio teko bolestan, a nakon operacije, slijedeeg dana je preminuo, u jesen 1918.godine. Prema svjedoanstvu njegova prijatelja i lijenika ukalovia bio je otrovan no tada to nije smjelo izai u javnost. Na samrti je svojoj eni Drane rekao: Drane, budi mirna, sve e biti dobro. Sve je u rukama Bojim Molim te, Drane, pazi nau djecu Od danas oni su u rukama Bojim tvojim.(Gjergji 1995.) Na dan njegova pokopa mnogi su prisustvovali kako bi s obitelji podijelili taj tuan trenutak, siromani su bili meu najtunijima jer je umro njihov dobrotvor. No, nije umrlo i sjeanje na njega, a ono to je cijelog ivota radio, pomagao blinjima nastavila je njegova ker Gonxhe, koja je preko oca i majke bila odgojena u vjeri, plemenitosti, dareljivosti prema svima, tradicijom dobroinstva i gostoprimstva. Kao to je Kole bio dobar uzor Gonxhe i njenoj brai tako im je i majka Drane bila velika uiteljica o ivotu, ljubavi, dobroti. Brat Lazer usporeuje njihovu majku s Gonxhe, njenu povezanost s vjerom, Bogom: Moja je majka bila vrlo jaka, neslomljiva, ujedno blaga i vrlo pobona ena. ini mi se da Gonxhe mnogo slii naoj majci. U njoj uvijek otkrivam majin lik. Bila je ozbiljna s puno smisla za disciplinu. Znala je u kui drati red. Odgajala nas je vrlo dobro Posebno se brinula za siromane i naputene ljude Uvijek je molila i radila s krunicom u ruci, s molitvom na usnama i u srcu.(Gjergji 1995.)Majka Drane je takoer ,kao i njen suprug pomagala siromanima, naputenima, bolesnima. Briga Gonxhinih roditelja o drugim ljudima i djeci ostavili su u njoj neizbrisiv trag zahvalnosti koji se oitovalo u njenom govoru i sjeanju na roditelje, jer oni su najveim djelom bili pravi odgojitelji velikog Gonxhinog zvanja.

Slika 1. Gonxhe Bojaxiu www.mymacedonia.net

1.2. Gonxhino zvanje

Zvanje je prije svega djelo Boje, njegova inicijativa i volja, jer On nas prvi ljubi, poziva ali umnogome ovisi i o nama, o naoj otvorenosti i spremnosti na suradnju s njime. (Gjergji 1995.) To su mladoj Gonxhi omoguile obitelj, pa kasnije i upa, uputivi je u vjerski, duhovni ivot i rast, u ljubav prema Bogu i blinjem. Gonxhi je Crkva vrijedila vie od svega. Stanovanje blizu katolike katedrale u Skopju i prijateljski odnosi sa upnicima pribliili su Gonxhu Crkvi. Nakon smrti oca Kolea, vjera a i Crkva je obitelji pomogla da prebrode krizu, vjera im je bila sve; crkvi je zauzvrat obitelj organizirala crkvene programe, radove, crkveni ivot i tako dalje(itd.). Gonxhe je ovako opisala prvi susret sa( svojim buduim)zvanjem: Bila sam jo mlada, u obiteljskom krugu, u 12.godini ivota, kada sam prvi put ula glas zvanja i poeljela se sasvim posvetiti Bogu. Razmiljala sam i molila est godina. Katkad mi se inilo da nemam zvanja, ali Bog mi nije dao vie mira. Konano sam se uvjerila da me ipak Bog zove. U tome mi je mnogo pomogla Gospa Crnogorska(Letnika).(Gjergji 1995.) Gonxhino je zvanje raslo i napredovalo polako, u tiini, razmatranju, molitvi i savjetovanju. eljela se ona osloboditi tih misli , napasti ali uzalud, Bog je nije ostavljao na miru, nije elio izgubiti tako divnu duu i srce koje je spremno bilo ljubiti isto i arko, i taj ivot koji se rtvuje do kraja i sasvim predaje Bogu, za sluenje ovjeku. Gonxhe se najprije obratila upniku kako bi otkrila da li je njen poziv stvaran, da li ju Bog stvarno zove. upnik joj je objasnio, ako je radosna kad razmilja da je On zove kako bi pomagala blinjem, to znai da ima zvanje. Savjetovala se i s majkom te bratom i sestrom koji su bili i sretni i tuni zbog njene odluke. Sretni jer e s ljubavlju sluiti Bogu i blinjem, a tuni uje na neki nain gube svoju Gonxu,vie nee biti s njima. Njena odluka je bila konano donesena u Letnici pred Gospinim likom 15.kolovoza 1928.godine(uoi Velike Gospe), tako je ivotna odluka pala. Uputila je molbu Drubi sestara Blaene Djevice Marije od Loreta(lorentinkama)u Dublinu, koje su svoje misije imale u Bengaliji, u Indiji, gdje su bili misionari i oci isusovci preko kojih je Gonxhe bila upuena za misionarku. Njena molba

je dobila pozitivan odgovor na to njenom veselju i veselju njene obitelji nije bilo kraja. Cijela upa pripremila je sveani oprotaj od Gonxhe. Svojim odlaskom u misionarstvo, Gonxhe gotovo da nije viala obitelj koja se rasprila. Lazer je nakon studija do smrti ostao u Italiji, sestra Aga je neko vrijeme bila s majkom , zatim s bratom u Italiji. Majka Drane je 1972.godine preminula u Tirani, a dvije godine kasnije i Aga. Gonxhe je mnogo trpjela zbog svega toga, ali njezin odgovor je vjera, ljubav i pratanje koje je ona izraavala ovako: Patnja je velika, ali i ljubav.

2.SESTRA GONXHE BOJAXHIU 2.1. Put u Dublin

Gonxhe je izala iz rodne kue, obitelji, upe, grada, domovine zbog velike, uzviene misije da pomogne siromasima Indije. itala je o njima u katolikim tiskovinama Blagovijest u Skopju i u Katolikim misijama iz Zagreba. Krenula je put prema Dublinu,zatim u Indiju koja je ve tad bila usaena u njeno srce, da tim ljudima bude nada, svjetlost, ljubav, da im olaka ivot i zblii ih s Bogom. Iz Skopja u Zagreb je krenula 26.rujna1928.godine. Odande do Zagreba je putovala s majkom i sestrom. U Zagrebu je ostala do 13.listopada, kada je krenula prema Dublinu gdje je nju i jo nekoliko djevojaka iz Slovenije, Austrije, vicarske i drugih zemalja ekala sestra poglavarica i jo dvije sestre. Prije dolaska u Dublin, neko su vrijeme boravile u Rathfarnharmu kako bi nauile engleski i upoznale se s buduim redovnikim ivotom i radom. U to vrijeme je zapoela i kandidatura, priprema za redovniki ivot. Gonxhe je dobila novo redovniko ime, Marija Terezija od Malog Isusa. Iz Dublina u Indiju je krenula 1.prosinca1928.godine. Putem je napisala i pjesmu Oprotaj: OPROTAJ Ostavljam milu kuu i dragi zaviaj, U Bengaliju idem vruu, U daleki kraj. Ostavljam znance svoje. Naputam rod i dom. Srce me vue moje Da sluim Kristu svom.()

Dolaskom u Indiju ostala je u kontaktu sa starim svijetom, obitelji, upom preko pisama koja je slala. Na primjer(npr.), u prvom pismu je opisivala dolazak u Colombo, usputnu stanicu prema Darjeelingu, svom cilju zasad,gdje ju eka novicijat.

2.2.Redovnitvo
Dolaskom u Indiju prvi susret Majke Terezije s bijedom te zemlje je bio teak, uznemiravajui, dramatian to je u njoj stvaralo razna pitanja, kako pomoi tim ljudima,no tad jo nije bilo odgovora. Novicijat je zapoela 23.svibnja1929.godine. Do onda,a i kasnije njen veliki duh, ljubav, poslunost, spremnost za odricanje, intelektualne i duhovne sposobnosti i kreposti su brzo uoile sve Terezijine kolegice pa i uiteljice. Bila je angairana, u svim zadacima odgovorna i tona u ispunjavanju redovnikih pravila i zavjeta, puna ivota i radosti. Prve zavjete je poloila dvije godine nakon dolaska u Darjeeling. Ona je te dogaaje opisala ovako: Bili su to najljepi dani moga ivota, moja duhovna mladost, vrijeme upoznavanja i ljubavi prema Isusu Kristu, prema mom redovnikom pozivu. Bila sam jako sretna u redovnikom ivotu i u zajednici loretskih sestara. Bio je to moj novi ivot. (Gjergji 1995.)

2.3.Djelatnosti Marije Terezije u redovnitvu

Nakon novicijata sestra Terezija je dobila prvu konkretnu zadau, da radi i pomae kao medicinska sestra. Tim je poslom, kao i inae, bila jako zadovoljna, jer je brigu i skrb oko bolesnika imala u krvi, u obiteljskom krugu. U jednom je pismu opisala jedan dan,nain i duh rada, ivljenja svog poziva: U bolnikoj ljekarni visi slika Spasitelja okruena s nekoliko potitenih i optereenih teinom ivota. Gledam tu sliku svakog jutra prije nego zaponem posaoOnda otvorim vrata. Mala veranda puna je bolesnika, bijednih i nevoljnih. Sve su oi uprte u me s mnogo oekivanja... Srce mi veselo kuca: ja smijem nasljedovati Njega, svoga dobrog Isusa. Smijem ublaiti mnogu bol. Tjeim i lijeim, kaem koju rije o najboljem prijatelju dua(Gjergji 1995.) Kasnije se sestra Terezija upisala na Kalkutsko sveuilite gdje je studirala povijest i zemljopis, a istodobno je bila profesorica u koli St.Mary koju su pohaale uglavnom djevojke iz bogatih obitelji. 1935.godine sestra Terezija je dobila jo jednu zadau, postala je uiteljica u koli Sv.Terezije u Kalkuti.

2.4.Vjeni zavjeti sestre Terezije

Radost i ljubav su pokazatelji zvanja sestre Terezije koja je uvijek bila radosna,a to su uoavali svi,sestre redovnice koje su ivjele i radile s njom, uenice ali i ona sama. Trebala se jo dublje i bolje pripremati za ivotni korak i odluku vjenih zavjeta,a priprema je bila u Darjeelingu gdje je bila i kao novakinja. Na blagdan Pomonice krana 24.svibnja1937.godine, u prisutnosti nadbiskupa Kalkute Ferdinanda Pereirea, generalne majke, magistre novicijata i mnogih sestara iz raznih krajeva Bengalije, sestra Terezija je poloila vjene zavjete. To je bio velik dar i zadaa koja ju je oekivala, da u potpunoj poslunosti, siromatvu i istoi slui Bogu, Crkvi, ovjeku. Nakon vjenih zavjeta sestra Terezija je nastavila rad po raznim kolama kao uiteljica, odgojiteljica, profesorica, a kasnije i kao ravnateljica kole. Tijekom Drugog svjetskog rata nema nikakvih vijesti o ivotu i radu sestre Terezije, mnogi samostani i ustanove u Klakuti, gdje je radila, i okolici su bili zatvoreni. Promatrajui bijedno stanje stanovnitva Kalkute, posebno najsiromanijih etvrti Tiila i Motiila, sestra Terezija vie nije bila mirna i sigurna kao ranije. Tu unutarnju borbu je rijeilo sjeanje prve borbe s Bogomod 12. do 18.godine ivota, te je bivala sve uvjerenije da treba uiniti neto za te siromane, bijedne i jadne ljude. Nakon 20 godina misijskog rada, nutarnju Glas je bivao sve jai i sigurniji, gotovo kao zapovijed sestri Tereziji: Tvoje je zvanje sluiti siromasima!(Gjergji 1995.) Sestra Terezija je vjerovala u taj novi poziv ili kako je ona govorila Glas, te je otvorena srca, hrabro, sigurnim koracima, veliko ljubavlju i odlunou jo jednom potvrdila da je slubenica Gospodnja, da Bog moe raunati i raspolagati njome kada, gdje i kako hoe. Zato je ivotom, radom, molitvom, ljubavlju, potpunim predavanjem izricala i potvrivala svoj da Bogu i krenula u nepoznato, ali sigurno raunajui na Boju volju i pomo. Tako je poela nova avantura izmeu Boga i nje iz koje je ona postala i ostala: Majka Terezija.

3. MAJKA TEREZIJA 3.1. Boji glas: Osnivanje Drube misionarki ljubavi

Putujui vlakom za Darjeeling na duhovne vjebe ponovo je sestra Terezija ula glas Boji. Ovako se povjerila ispovjedniku i duhovniku: Oe, ovako se dogodilo 10.rujna1946. Putovala sam vlakom prema Dajreelingu, gradu podno himalajskih planina i ula glad Boji. Bio je to glas Boji i ja sam duboko uvjerena da me On zove. To je zvanje u zvanju ili moje drugo zvanje. Poruka i je bila jasna: mora izai iz samostana da pomogne siromasima ivei s njima(Gjergji 1995.) Svi su bili iznenaeni njenom odlukom. Generalna majka je dala odobrenje njenoj odluci i obeala joj podrku cijele zajednice, no morala se obratiti i Svetoj Stolici. Nadbiskup Kalkute nije odobrio njenu odluku, a Rim je prema novim ustanovama bio negativan, posebno prema enskim redovima pa se govorilo da valja intenzivirat duh evanelja, a ne poveati njihov broj i je Rim tako odbio podrati njenu odluku. Ipak , pronalo se kakvotakvo rjeenje: eksklaustracija,tj. djelovanje izvan svoje redovnike zajednice, ali je sestra Terezija i dalje bila i pod jurisdikcijom loretskih sestara, a osobno ju je vodio sam nadbiskup. Poetak je bio teak i rizian, a naputanje redovnike zajednice bolno. Prvu no je provela pod vedrim nebom, meu svijetom bijede, siromatva, gladi, bolesti u etvrtima Tiila i Motiil. Bila je duboko potresena uasnim prizorima. Novi ivot i novo zvanje zapoeli su radom sa siromanom djecom. Bila im je uiteljica, odgojiteljica, majka, sve. Svjedoila je: istila sam djecu koja su stalno bila prljava. Prvi put su u ivotu bila oprana. Uila samih da budu isti, da se lijepo ponaanju; pouavala sam ih vjeri, a potom sam ih uila itati. Zemlja mi je sluila kao ploa. Djeca su bila sretna. U poetku ih je bilo samo petero, no broj je rastao. Redoviti su za ustrajnost i marljivost dobivali po jedan sapun. U podne sam dijelila mlijeko. Danas se na onome mjestu nalazi moderna kola s vie od 5000 djece T o je zaista djelo Boje.(Gjergji 1995.) Djevojke koje je Majka Terezija odgajala godinama , prve su opazile njezinu novu prisutnost i rad, prve su se pribliile i pomagale joj, prve su se ukljuile u njenu novu redovniku zajednicu, elei biti s njome i kao ona. Tako je poela nova redovnika zajednica. Prvo zvanje bijae djevojka Shabasini Dash, bogata, plemenita, spreman na sve. Poetkom 1949.godine stiglo je

prvo zvanje, deset prvih zvanja bile su njezine uenice, tako je poeo i prvi novicijat. Pravile je sastavila Majka Terezija nakon duge i arke molitve, nakon savjetovanja i suradnje s ocem Julienom da Henryjem i ocem Celestom Van Exemom. Zakljuili su , uz male primjedbe i promjene, da je u njima duh evanelja i ruka Boja. Uspjeh je bio oit i prilino brz. Godine 1950., uz podrku nadbiskupa i generalke iz Dubina, Rim je odobrio pravila nove redovnike zajednice Drube misionarki ljubavi, to se dogodilo 7.listopada1950.godine na blagdan Gospe od krunice, a zajednica je imala samo 12 sestara. Na poetku konstitucija misionarki ljubavi pie: Naa je osnovna zadaa spasenje siromanih meu najsiromanijima. To emo postii lijeei bolesne, brinui se za umirue, prikupljajui naputenu i nezbrinutu djecu, posjeujui prosjake()na taj nain iskazujemo svoju ljubav Isusu, koji je skriven pod prilikama kruha i siromaha (Gjergji 1995.) 1965.godine, dekretom kongregacije za redovnike Decretum laudis, sestre misionarke ljubavi, priznate su kao Druba sestara papinskog prava. Osim kole za siromanu djecu, Majka Terezija je otvorila centar za umirue Nirmal Hriday(Preisto Srce). 1957.godine poela je sustavno raditi s gubavcima to je izazvalo tekoe zbog shvaanja Hindusa da je to Boja kazna, te da gubavca valja odstraniti iz sredine i obitelji. Nakon tih pothvata Majka Terezija krenula je dalje, borila se protiv svih zala svijeta: protiv pobaaja(koji je najvea opasnost za mir u svijetu), protiv samoe, osamljenosti, naputanja starih osoba, protiv droge, prostitucije pa i protiv side. Za njih je rekla: Bolesni od side ljudi su, naa braa i nae sestre. Naa jedina dunost jest ljubav i pratanje cijelim srcem. Ti jadni ljudi mnogo pate zbog te strane bolesti, zasad neizljeive, i mi im pruamo sve do zadnjeg daha(Gjergji 1995.) Na Boi 1985.godine otvorila je centar za oboljele od side. Osim misionarki ljubavi osnovala je Brau misionare ljubavi, meunarodnu organizaciju Suradnici Majke Terezije, Misionarke ljubavi- kontemplativni ogranak i Brau Rijei sveenike da bi evangelizirali to bolje najsiromanije meu siromanima. Danas su misionarke ljubavi prisutne i djelotvorne u svim biskupijama Indije, gotovo u svim krajevima svijeta: Rusiji, Albaniji, Maarskoj, Rumunjskoj, ekoj, Slovakoj, Hrvatskoj i drugdje. Da bi ouvala duh obitelji i zajednitva, Majka Terezija je najmanje jednom godinje nastojala posjetiti svaku zajednicu kako bi sestre upoznala i nadahnjivala izbliza, kao majka svoju djecu. Svaki mjesec je svojom rukom pisala jedno pismo svakoj zajednici kojih danas ima vie od 450 diljem cijelog svijeta. Nije poznavala ni priznavala nikakve granice, nikad se nije zaustavljala ve je uvijek bila iva i aktivna, a jednom je prilikom izjavila: Nemam vremena da ostarim jer ona je vjerovala i ljubila. Ipak,kao to svi od praha nastajemo,svi se jednog dana u prah pretvaramo, tako je bilo i s Majkom Terezijom. Preminula je 5.rujna1997.godine u Kalkuti u 21:30h. Njezino je tijelo preneseno u crkvu Sv.Tome pokraj samostana Loreto. Stotine tisua ljudi razliitih vjera iz

Indije i svijeta dolo je posljednji puta oprostiti se od Majke Terezije. Sahrana je bila upriliena 13.rujna kada je njezino tijelo u procesiji noeno ulicama Kalkute. Njezin grob je uskoro postao mjesto hodoaa gdje se ljudi razliitih vjera odlaze moliti. Premda je prema propisima Rimokatolike crkve potrebno ekati barem pet godina od neije smrti kako bi zapoeo postupak proglaenjem istog svetim, u sluaju Majke Terezije proces je zapoeo ve nakon dvije godine. Meu udima potrebnim za kanonizaciju priznato je izljeenje jedne Indijke koja se molila Majci Tereziji i tako se oporavila od tumora na elucu. est godina nakon njezine smrti, 19.listopada2003.godine papa Ivan Pavao II proglasio je Majku Tereziju blaenom na prepunom Trgu Sv.Petra u Vatikanu. Proces beatifikacije Majke Terezije (etiri godine)najkrai je u povijesti, a ubrzan je na inzistiranje pape Ivana Pavla II. U trenutku poetka ceremonije beatifikacije u Rimu su albanski i inozemni alpinisti postavili na vrh albanske planine Korab statuu Majke Terezije.

Slika 2. Majka Terezija www.socyberty.com

Slika 3. Majka Terezija s djetetom www.ezadar.hr

4. NACIONALNE I MEUNARODNE NAGRADE I PRIZNANJA

Djelo Majke Terezije nije moglo ostati u tajnosti. Prvo su jeotkrili siromasi,gaeni, gladni, gubavci, a onda i ljudi kulture, ekonomije, politike, vjere. Tako je poelo nagraivanje Majke Terezije poevi s Indijom a zatim i cijelim svijetom. Neke najvanije nagrade su: Padma Shri, Ramon Magysysay, Dobri Samaritanac, Meunarodna nagrada Jhon Kennedy, Tempelton, Majka svih majki, Nobelova nagrada za mir i mnoge druge.

ZAKLJUAK:
Majka Terezija, pravim imenom Agnes Gonxhe Bojaxhiu roena je 27.kolovoza1910.godine u Skopju. Gonxha je odrasla u dobrostojeoj katolikoj obitelji. Roditelji su je odgojili na vrlo religiozan nain. Kad joj je bilo 8 godina njen je otac iznenada preminuo, nakon ega se za nju te njenog brata Lazer i sestru Agu brinula iskljuivo majka Drane. Ve s 12 godina se odluila za ivot u redovnitvu kako bi sluila Bogu i blinjem. Njena elja se odrala pa je s 18 godina bila primljena u red sestara lorentinki sa sjeditem u Dublinu. Taj red i mnogobrojni lanovi su se angairali u Bengalu,u Indiji i to posebno u kolstvu. Ona, ipak, nije odmah mogla poeti s radom u Indiji, ve je pozvana u sjedite lorentinskog reda u Irsku. 26.rujna1928.g. je napustila rodni grad Skopje i krenula u Irsku. Nakon kratkog vremena joj je dozvoljeno da ispuni svoju elju i da se prikljui misionarskom redu u Bengaliji. U Indiji je poloila svoje prve zavjete pa tako i vjene zavjete; radila je kao medicinska sestra, odgojiteljica, uiteljica, profesorica pa i ravnateljica kole. Za vrijeme vjerskih vjebi 1946.godine prolazee kroz Kalkutu ula je Boji glas koji ju je zvao i zapovjedio joj da ode meu siromane te da im pomogne ivei s njima. Tako je i bilo,traila je doputenje generalne majke, nadbiskupa Kalkute pa i Svete Stolice. U poetku je dobila samo odobrenje generalne majke no s godinama djelovanja i velikim uspjesima ,Majka Terezija je uspjela osnovati vlastitu zajednicu Drubu misionarki ljubavi. Taj se red brinuo o umiruima, siromanima, bolesnima, gubavcima. Majka Terezija se vrsto borila protiv svih zala svijeta, protiv abortusa, droge, side i tako dalje. Uspjela je proiriti svoju zajednicu,njih vie od 450 po cijelom svijetu a za svoja djela je dobila i mnoge nagrade meu kojima je najznaajnija Nobelova nagrada za mir. Majka Terezija je preminula 5.rujna1997 u Kalkuti gdje je i sahranjena uz prisustvo mnogih lanova svjetske javnosti ali i drugih koji su na njen pogreb doli kako bi se posljednji put oprostili od nje. Cijeli njen ivot bio je posveen Isusu a on je kroz nju irio ljubav , brigu, dobroinstvo i vjeru cijelim svijetom. Papa Ivan PavaoII ju je samo est godina nakon smrti proglasio blaenom, 19.rujna2003.godine.

POPIS KORITENE LITERATURE:

Gjergji, L., (1995): Ljubav na djelu MAJKA TEREZIJA. Kranska sadanjost. Zagreb. http://www.dadalos.org/bih/vobilder/Theresa/leben.htm 9.3.2009. 13:02:16 http://hr.wikipedia.org/wiki/Majka_Tereza 9.3.2009. 13:02:36 http://www.moljac.hr/biografije/majka_tereza.htm 9.3.2009 13:03:30 http://www.ezadar.hr 10.3.2009. 17:15:08 http://www.mymacedonia.net 10.3.2009. 17:15:52 http://www.socyberty.com 10.3.2009. 17:16:32