Imunologija - Overview

You might also like

Download as pdf or txt
Download as pdf or txt
You are on page 1of 84

MOLEKULARNA I ELIJSKA IMUNOLOGIJA

???????????????

The Nobel Prize in Physiology or Medicine 2008 "for his discovery of HPV causing cervical cancer" "for their discovery of HIV

Harald zur Hausen

Franoise Barr-Sinoussi

Luc Montagnier

Proucava mehanizme koje je domacin razvio da bi se odbranio od patogena i drugih stranih supstanci.
Prouava mehanizme koji su se razvili u toku evolucije, a u cilju odbrane organizma od tetnog uticaja stranih agenasa tj. svega onoga to organizam ne prepoznaje kao svoje i to remeti ili preti da poremeti homeostazu elije i molekuli koji su odgovorni za zatitu organizma ine imuni sistem, a njihova zajednika i dobro koordinisana aktivnost, kao odgovor na strane agense, ini imuni odgovor. Fizioloka funkcija imunog sistema je odbrana.

Prirodna otpornost (nespecificna imunost) Adaptivni imunitet (specificna imunost)

http://www.med.sc.edu:85/mayer

Definicije: Imunogen - supst. koja izaziva specifican imuni odgovor Antigen (Ag) - supst. Koja reaguje sa produktima specificnog imunog odgovora. Hapten - mali molekuli koji sami ne mogu da izazovu imuni odgovor. Medjutim kada su vezani za neki nosac (protein) dobijaju osobinu imunogenosti. Slobodni hapteni reaguju sa produktima imunog odgovora. HAPTENI IMAJU OSOBINE ANTIGENICNOSTI ALI NE IMUNOSTI. Epitop/antigene determinante - deo Ag koji se kombinuje sa produktima specificnog imunog odgovora. Antitelo (Ab) - specifican protein koji je nastao kao odgovor na imunogen i koji reaguje sa Ag. Naivni limfociti/osoba - nisu bili u kontaktu sa Ag Imuni - razvili imuni odgovor na specifican Ag

Aktivni imunitet - forma imuniteta koja je indukovana kada je individua izlozena stanom Ag
Pasivni imunitet - transfer seruma ili limfocita imunizovane individue, osobama koje nisu bile u kontaktu sa Ag.

Faktori koji uticu na imunogenost


Imuni sistem normalno razlikuje sopstvene celije od stranih samo strani molekuli su imunogeni Vece molekule su obicno bolji imunogeni Generalno, kompleksnije supstance su bolji imunogeni. Antigene determinante mogu biti primarna sekvenca rezidua, sekundarna, tercijerna ili kvaternarna struktura molekule Partikularni Ag su vise imunogeni nego solubilni; denaturisani bolji od nativnih Ag koji se lako fagocitiraju su bolji imunogeni - zato sto je vecina Ag prvo fagocitirana procesovana prezentovana na celijama koje prezentuju Ag (antigen presenting cell; APC). Neke supstance su imunogene za neke vrste ili individue a ne za druge (nedostaje ili je izmenjen gen koji kodira receptor za Ag na B limfocitima ili T celije nemaju odgovarajuce gene neophodne da bi APC prezentovale Ag celijama pomocnicama T limfocita. Vrlo mlade ili stare individue - oslabljen imuni odgovor.

Priroda imunogena
PROTEINI - vecina imunogena; glikoproteini, lipoproteini ili cisti proteini = dobri imunogeni POLISAHARIDI - cisti polisaharidi ili lipopolisaharidi = dobri imunogeni

NUKLEINSKE KIS. - slabi imunogeni; jednolancana ili u kompleksu sa proteinima - bolja imunogenicnost

LIPIDI - nisu imunogenicni, ali mogu biti hapteni

Prorodna otpornost
Karakteristike Specificnost Diverzitet

Steceni imunitet

Za strukture karakteristicne Za Ag mikroba i za grupu mikroba nemikrobne Ag Ogranicen Vrlo veliki; receptori se produkuju rekombinacijom gena

Memorija
Prepoznavanje sopstvenog Komponente

Ne
Da

Da
Da

Fizicke i hemijske Koza, mukozni epitel; barijere Antimikrobni produkti Proteini krvi Celije Komplement Fagociti (makrofage, neutrofili), NK

Limfociti u epitelu; Ab sekretovana na povrsinu epitela Ab Limfociti

Acelomata Molusca & Arthropodes Annelides Tunicata

fagocitni amebociti
hemociti celomocite leukociti

Invertebrate nemaju Ag specificne limfocite i ne produkuju Ig, kao ni proteine komplementa. Sadrze brojne solubilne molekule koje se vezu i liziraju mikroorganizme.

Prirodna otpornost
fagociti Invertebrates Protozoa Spongia Annelides Arthropodes Vertebrates Elasmobrancies & Teleostea Amphibia & Reptilia Aves Mammalia NK Ab

Steceni imunitet
TiB limfociti Limfni cvorovi

+ + + + + + + +

+ + + + +

+(Ig M) +(3 klase) +(7-8 klasa)

+ + +

+(neke vrste) +

+(2 ili 3 klase) +

Ne specifican imunitet
Evolutivno stariji

Specifican imunitet
Evolutivno mladji Odgovor je antigen-zavistan
Latentni period izmedju izlaganja I maksimalnog odgovora Antigen specifican Izlaganje antigenu rezultira zapamcivanjem tj. imunoloskom memorijom u vidu memorijskih celija - celija pamcenja

Odgovor je antigen ne zavistan


Skoro trenutni maksimalni odgovor Nije specifican za antigen Izlaganje antigenu ne ostavlja nikakav zapamcen trag o prethodnom susretu

Antigen Fizicke barijere hemijski medijatori Prezentujuce Celije B lim (antitela; humoralni IO) Hemijski medijatori fagocitne APC (citotoxicni; celijski IO) T lim Fagocite (neutrofili (B i T memorijske i ef. celije) makrofagi, NK celije)

Prirodna otpornost (nespecificna imunost) i adaptivni (steceni) imunitet su komponente integrisanog odbrambenog odgovora domacina u kome brojne celije i molekuli funkcionisu kooperativno.

Dve znacajne veze:

Odgovor nespecificne imunosti na mikrobnu infekciju


stimulise imunitet i utice na prirodu adaptivnog imunog odgovora;

Adaptivni imuni odgovor koristi efektorne mehanizme


nespecificne prirodne otpornosti u eliminaciji mikroba, cesto uvecavajuci antimikrobne aktivnosti odbrambenih mehanizama prirodne otpornosti.

Nespecificna imunost (prirodna otpornost)

Steceni imunitet (specificna imunost)

Epitelijalna barijera

B limfociti . Ab

Fagociti
Komplement NK celije T limfociti .. efektorne T celije

Sati

Dani

12

Vreme posle infekcije

Nespecificni imunitet (prirodna otpornost) je filogenetski stariji sistem odbrane; Adaptivni (steceni ili specificni) imunitet se javio kasnije i postao vrlo specijalizovan i specifican tokom evolucije kicmenjaka.

Elementi nespecificne imunosti:


Anatomska barijera: koza kretanja intestinuma oscilacije bronho-pulmonarnih cilija Sekretorne molekule: transferin i laktoferon (oduzimaju Fe)
interferon (inhibise replikaciju virusa i aktivira druge celije koje ubijaju patogene) lizozim (u serumu/suzama - liza bakterijskog zida) fibronektin (opsonizacija bakterija.) komplement TNFa (smanjuje replikaciju virusa i aktivira fagocite)

Celularne komponente:

fagocitne celije:

neutrofili (PMN) - najznacajniji u borbi protiv bakterija - 2 vrste granula: primarne -azurofilne (za nezrele, vrlo mlade PMN) sadrze defenzine (prot. male MW), proreaze (elastazu, katepsin G) lizozim, mijeloperoksidazu sekundarne (zreli neutrofili) - lizozim, NADPH oxidaze, laktoferin, B12 vezujuci faktor. mononuklearni fagociti - monociti u cirkulaciji, histiociti u tkivu, mikroglijalne cel. u mozgu, Kupferove cel. u jetri makrofage u limfnim organima (prepoznaju se po morfologiji, lepe se za staklo, plastiku, imaju fagocitnu sposobnost i CD14 marker).

Elementi nespecificne imunosti:


Anatomska barijera: koza

Elementi nespecificne imunosti:


2) Sekretorne molekule: transferin i laktoferin (oduzimaju Fe) interferon (inhibise replikaciju virusa i aktivira druge celije koje ubijaju patogene) lizozim (u serumu/suzama liza bakterijskog zida) fibronektin (opsonizacija bakterija) komplement (sistem mem proteina) TNFa (smanjuje replikaciju virusa i aktivira fagocite) interleukini properdini pirogeni histamin heparin paleta enzima

Istorijski: serum sposoban da lizira celije koje su okruzene Ab (serum se inaktivise zagrevanjem na 560C/30 min). Sistem komplementa vise od 25 proteina (oznaceni kao C1, C2,..) produkovanih u razlicitim tkivima/celijama, ukljucujuci hepatocute, makrofage i epitelijalne celije creva. Ovi proteini se aktiviraju razlicitim Ag. Aktivacija izaziva kaskadnu reakciju koja vodi ka aktivaciji C5 konvertaze C5b koja je esencijalna za lizu membrane LIZA PATOGENA. Nedostatak jedne komponente u kaskadnoj reakciji vodi ka terminaciji reakcije. Aktivacija: 1) klasican put kompleksom Ag-Ab -> (na C1) 2) alternativni properdinski (faktori B, D, P i dr) -> (na C3) -

Elementi nespecificne imunosti:


3) Celularne komponente:

fagocitne celije
neutrofili (PMN) - najznacajniji u borbi protiv bakterija - 2 vrste granula: primarne -azurofilne (za nezrele, vrlo mlade PMN) sadrze defenzine (prot. male MW), proteaze (elastazu, katepsin G) lizozim, mijeloperoksidazu sekundarne (zreli neutrofili) - lizozim, NADPH oxidaze, laktoferin, B12 vezujuci faktor. mononuklearni fagociti - monociti u cirkulaciji, histiociti u tkivu, mikroglijalne cel. u mozgu, Kupferove cel. u jetri, alveolarne makrofage u plucima, dendritske celije koze, makrofage u limfnim organima (prepoznaju se po morfologiji, lepe se za staklo, plastiku, imaju fagocitnu sposobnost i CD14 marker).

IL1 IL6 IL3

GM-CSF G-CSF SCF

GM-CSF GM-CSF Eritropoetin GM-CSF G-CSF M-CSF

GM-CSF IL-5

IL-4 IL-3

Bursi ekv.

Timus

B limf

T limf

STEM CELIJA
Proeritroblast
GM-CSF Eritropoetin

IL1 IL6 IL3 Mijeloblast


GM-CSF

IL-1 GM-CSF IL-6 G-CSF IL-3 SCF

Bazofilni Eozinofilni Rani eritroblast Neutrofilni mijelocit mijelocit (normoblast) mijelocit Promonocit GM-CSF IL-4 Intermedijalni G-CSF M-CSF IL-5 IL-3 eritroblast Kasni eritroblast Izbacivanje nukleusa Retikulocit Neutrofilni metamijelocit Bazofilni metamijelocit

Limfoblast

Megakarioblast
GM-CSF

Megakariocit Prolimfocit Pucanje megakariocita


Timus

Eozinofilni Bursi metamijelocit ekv.

Eritrocit

Neutrofilni Monocit Leu

Bazofilni Eozinofilni Leu B limf T Leu limf

Trombociti

All cell types in the immune system originate from the bone marrow.

In mammals, T cells develop in the thymus while B cells develop in the fetal liver and bone marrow.

All hematopoietic cells are derived from pluripotent stem cells which give rise to two main lineages: one for lymphoid cells and one for myeloid cells. The common lymphoid progenitor has the capacity to differentiate into either T cells or B cells depending on the microenvironment to which it comes. In mammals, T cells develop in the thymus while B cells develop in the fetal liver and bone marrow. An AFC is an antibody-forming cell, the plasma cell being the most differentiated AFC. NK cells also derive from the common lymphoid progenitor cell. The myeloid cells differentiate into the committed cells on the left. The collective name "granulocyte" is used for eosinophils, neutrophils and basophils

Human T-lymphocyte (SEM x12,080)

Human T-lymphocyte Attacking Fibroblast Tumor / Cancer Cells (SEM x4,000)

Blood film showing a monocyte (left) and two neutrophils

Monocyte, giemsa stained peripheral blood film

Eosinophil in blood film

Eosinophil, giemsa stained peripheral blood film

Blood film showing small lymphocytes

Large Lymphocyte, giemsa stained peripheral blood film

Small Lymphocyte, giemsa stained peripheral blood film

Neutrophil - electron micrograph. Note the two nuclear lobes and the azurophilic granules

Neutrophil, giemsa stained peripheral blood film

Monociti - cirkulisu 72h u tkivo TKIVNE MAKROFAGE Razlicite morfoloske forme posle aktivacije Ag:
Epiteloidne celije slicne su epitelijalnim celijama koze Multinuklearne gigantske celije aktivirane makrofage mogu da se fuzionisu Makrofage su nadjene u svim organima i vezivnom tkivu - po mestu lokalizacije su dobile ime - mikroglija u mozgu Kupferove celije jetre (oko venskih sinusa) plucne alveolarne makrofage, osteoklasti (multinuklearni fagociti u kosti) Retikuloendotelijalni sistem sistem tkivnih makrofaga Mononuklearni fagociti su znacajne efektorne celije u nespecificnom odgovoru i adaptivnom IO. Mononuklearni fagociti funkcionisu kao APCs u celijskom imunom odgovoru (fagocitiraju mikrobe i na membrani presentuju mikrobne antigene T limfocitima). Efektorne T celije, onda, aktiviraju makrofage . osnova celijskog imunog odgovora protiv intracelularnih mikroba. Makrofage fagocitiraju mikrobe okruzene Ab (opsonizacija) fagocitoza posredovana receptorima za Ab u humoralnom IO Makrofage koje su fagocitirale mikrobe mogu i da aktiviraju naivne limfocite u primarnom imunom odgovoru. Efektorna funkcija u nespecificnom odgovoru fagocitoza i produkcija citokina koji mogu da aktiviraju druge celije u inflamatornom odgovoru.

Mononuklearni fagociti poreko iz kosne srzi izlaze u


cirkulaciju maturiraju aktivirani u raznim tkivima.
Prvi celijski tip koji iz kosne srzi ulazi u cirkulaciju je nekompletno diferenciran MONOCIT.

MONOCITI (20mm)

Nukleus bubrezastog oblika, svetlo obojen


Citolazma granulirana, sadrzi lizozome, fagocitne vakuole i citoskeletne filamente.

Maturacija mononuklearnih fagocita


Kosna srz Krv Tkivo

aktivirani makrofag

aktivacija

Stem celija

monoblast

monocit

makrofag
diferencijacija

Mikroglija Kupffer-ove celije Alveolarne makrofage osteoklasti

Makrofag u plucima napada E. Coli (SEM x 10 000)

Makrofag & E. Coli

Sve fagocitne celije imaju receptore, najcesci (za nespecificnu imunost) su receptori za IgG Fc, komplement, interferon, TNF i za odredjene bakterijske komponente.

Ligand

receptor

stimulisana fagocitoza i aktivacija procesa koji ubijaju patogen.

Scavenger receptor - receptor za bakterijske polisaharide

Odgovor fagocita na infekciju


Hemotaksija - bakterije sadrze proteine koji sadrze N-formil-metionin peptide privlace fagocite
Dijapedeza

Odgovor fagocita na infekciju


Hemotaksija - bakterije sadrze proteine koji sadrze N-formil-metionin peptide privlace fagocite
Dijapedeza

Lizozomalne antibakterijalne supstance:


katepsin lizozim laktoferin proteoliticki i hidroliticki enzimi ostecuje membranu razlaze mukopeptide u zidu bakterija oduzima Fe digestija mikroorganizama

O2 - zavisan, mijeloperoksidaza - nezavisan proces


O2-, OH-, H2O2, . Bez ucesca mijeloperoksidaze

O2 - zavisan, mijeloperoksidaza - zavisan proces


H2O2, metaboliti, halogenacija bakterijskih proteina katalisana mijeloperoksidazom.
Defekt u ovim procesima npr. Nedostatak NADPH oksidaze (cit b558, p91-, p22, p61), mijeloperoksidaze itd predispozicija za piogene infekcije

Neutrofili sadrze katalazu i glutation (GS) detoksikaciju H2O2 GS u redukovanu formu (GSH), recikliraju NADP u NADPH.

attachment - na mestu infekcije fagociti se mogu zakaciti za bakteriju


preko scavenger receptora ili proteini domacina mogu formirati sa bakterijom opsone (fibronektin, komplement, Ig G) stimulise aktivaciju oksidativnih procesa (npr. heksoza monofosfatni put), internalizaciju patogena (formiranje fagozoma), fuziju fagozom-lizozom itd.

Respiratory burst: Oxygen-dependent, myeloperoxidase-independent reactions

attachment mikroorganizama na membranu fagocita proces


fagocitoze aktivacija oksidativnih procesa produkcija O2-, OH-, H2O2 baktericidni - ubijaju mikroorganizme u fagocitima

Respiratory burst: Oxygen-dependent, myeloperoxidase-dependent reactions

Interakcija fagocitnih celija celija sa nekim humoralnim faktorima (npr. interferon, TNF, C5a, IL-2 itd) fagocitnu funkciju. Neki citokini stimulisu produkciju NO (toksican za mikroorganizme i maligne cel.).

Celije prirodne ubice (Natural Killer cells) Celije ubice (K) Limfokinima aktivirane celije ubice (LAK) Eozinofili Mastociti (i u nespecificnom i u specificnom IO) NK - prepoznaje celije zarazene virusom ili maligno transformisane;
slicni limfocitima, samo veci i granulirane citoplazme (veliki granulirani limfociti, LGL); granule sadrze citoliticke proteine - perforin;
Interferon g ili IL-2 receptor aktivacija NK
Markeri: CD56, CD16 (-CD3)

LAK - Limfokinima aktivirane celije ubice - funkcionisu slicno


NK, aktivnije su, mogu da ubiju i transformisane ne maligne celije.

K - Celije ubice - morfoloski nedefinisane; zakace se na ciljnu celiju


koja je obavijena IgG antitelom (Fc receptor) liza celije Makrofage mogu da funkcionisu kao K celije (imaju Fc receptor) aktivirane mogu da ubiju malignu celiju bez ukljucivanja Ab.

Eozinofili - imaju Fc receptor za IgE citotoksicni za velike parazite


okruzene IgE Ab.

Histopatoloski preparat - jaja Schistosoma haematobium okruzena eozinofilima.

Mastocit kao integrator Nespecificne i Specificnog IO a i kao amplifikator imunosti

- granule sadre heparin, histamin i mnoge proteaze ( heparin ima ulogu u obrazovanju granula) - imaju receptore za IgE na elijskoj membrani - mocna degranuliraju (sl. bazofilima) kada se IgE-antigen kompleks vee za njihovu povrinu - ukljueni su u inflamatorni odgovor koji je iniciran od strane imunoglobulina IgE i IgG - osim uestvovanja u specificnom - adaptivnom imunitetu (IgE), mastociti oslobaaju TNF-a kao odgovor na bakterijske produkte (mehanizam nezavistan od antitela) i stoga uestvuju i u nespecificnom - prirodnom imunitetu.

Zajednicki i sinergistiki odgovor komponenti nespecificnog IO protiv invazivne mreze patogena

Inflamacija i imuni mehanizmi kod multiple skleroze

Imuni odgovor integracija urodjenog i adaptivnog imuniteta

Humoralni imuni odgovor Patogen


Extracelularni mikrobi Fagocitirani mikrobi u makrofagu

Celijski imuni odgovor


Intracelularni mirobi (virusi..)

Limfociti koji se aktiviraju

Efektorni mehanizam

Funkcija

Blokiraju infekciju i eliminisu ekstracelularne mikrobe

Aktiviraju makrofage - ubijaju fagocitirane mikrobe

Direktno unistavaju inficirane celije i eliminisu rezervoar infekcije

Karakteristike adaptivnog (stecenog) imunog odgovora

Osobina
Specificnost

Funkcionalni znacaj
Razliciti Ag izazivaju specificne odgovore

Diverzitet

Imuni sistem odgovara na sirok spektar razlicitih Ag (repertoar limfocita - izuzetno veliki;
izracunato je da imuni sistem moze da razlikuje i odgovori specificno na 107-109 razlicitih imunih determinanti).

Memorija Specijalizacija Limitacija

Veci odgovor na ponovljeno izlaganje istom Ag Odgovori su specificni i optimalni za razlicite tipove Ag Imuni odgovor je vremenski ogranicen imuni sistem se vraca na nivo bazalne aktivnosti kada se eliminise Ag

Tolerancija za sopstveno tkivo

Mehanizmi odbrane na strani patogen ne ostecuju sopstvene celije

IL1 IL6 IL3

GM-CSF G-CSF SCF

GM-CSF GM-CSF Eritropoetin GM-CSF G-CSF M-CSF

GM-CSF IL-5

IL-4 IL-3

Bursi ekv.

Timus

B limf

T limf

STEM CELIJA
Proeritroblast
GM-CSF Eritropoetin

IL1 IL6 IL3 Mijeloblast


GM-CSF

IL-1 GM-CSF IL-6 G-CSF IL-3 SCF

Bazofilni Eozinofilni Rani eritroblast Neutrofilni mijelocit mijelocit (normoblast) mijelocit Promonocit GM-CSF IL-4 Intermedijalni G-CSF M-CSF IL-5 IL-3 eritroblast Kasni eritroblast Izbacivanje nukleusa Retikulocit Neutrofilni metamijelocit Bazofilni metamijelocit

Limfoblast

Megakarioblast
GM-CSF

Megakariocit Prolimfocit Pucanje megakariocita


Timus

Eozinofilni Bursi metamijelocit ekv.

Eritrocit

Neutrofilni Monocit Leu

Bazofilni Eozinofilni Leu B limf T Leu limf

Trombociti

All cell types in the immune system originate from the bone marrow.

In mammals, T cells develop in the thymus while B cells develop in the fetal liver and bone marrow.

All hematopoietic cells are derived from pluripotent stem cells which give rise to two main lineages: one for lymphoid cells and one for myeloid cells. The common lymphoid progenitor has the capacity to differentiate into either T cells or B cells depending on the microenvironment to which it comes. In mammals, T cells develop in the thymus while B cells develop in the fetal liver and bone marrow. An AFC is an antibody-forming cell, the plasma cell being the most differentiated AFC. NK cells also derive from the common lymphoid progenitor cell. The myeloid cells differentiate into the committed cells on the left. The collective name "granulocyte" is used for eosinophils, neutrophils and basophils

Human T-lymphocyte (SEM x12,080)

Human T-lymphocyte Attacking Fibroblast Tumor / Cancer Cells (SEM x4,000)

Blood film showing a monocyte (left) and two neutrophils

Monocyte, giemsa stained peripheral blood film

Eosinophil in blood film

Eosinophil, giemsa stained peripheral blood film

Blood film showing small lymphocytes

Large Lymphocyte, giemsa stained peripheral blood film

Small Lymphocyte, giemsa stained peripheral blood film

Neutrophil - electron micrograph. Note the two nuclear lobes and the azurophilic granules

Neutrophil, giemsa stained peripheral blood film

1. T cells exiting the thymus and B cells leaving the bone marrow (naive lymphocytes, also called virgin lymphocytes) migrate from primary lymphoid tissues to the blood and thence into secondary lymphoid tissues. From there they return to the circulation and ultimately back to the secondary lymphoid tissues. This is known as lymphocyte recirculation. Approximately 1-2% of the lymphocyte pool recirculates each hour and optimizes the opportunities for antigenspecific lymphocytes to come into contact with antigen in the secondary lymphoid tissues. 2. Lymphocytes activated by an encounter with antigen move from the spleen or lymph node and travel to other tissues. For example, activated T cells express new cell surface molecules that enable them to bind to peripheral vascular endothelium and thence to egress to extravascular spaces. Primed and activated are synonymous terms. 3. Antigen presenting cells may pick up antigen and migrate to the secondary lymphoid tissues. The Langerhans cell of the skin is a classic example.

Klasa
T limfociti T limfociti celije pomcnice

Funkcija

Ag receptor

Fenotipski marker

% od totalnog broja limfocita


Krv Limfni cvor 50-60 Slezin a 50-60

Stimulus za rast i diferenciranje B celija (humoralni imunitet) Aktivacija makrofaga sekretovanim citokinima (celijska imunost) Ubujanje celija inficiranih virusom, tumorskih celija, odbacivanje alografa (celijska imunost) Produkcija Ab (humoralni imunitet)

ab heterodimeri

CD3+, CD4+, CD8-

50-60*

Citoliticki T limfociti (CTL) B limfociti

ab heterodimeri

CD3+, CD4-, CD8+

20-25

15-20

10-15

Povrsinsko Ab (imunoglobulin)

Fc receptori; Klasa II MHC; CD19; CD21

10-15

20-25

40-45

Celije prirodne Ubujanje celija inficiranih ubice virusom, tumorskih celija, Ab-zavisna celijska (NK) toksicnost

Ig-slican receptor

Fc receptor za IgG (CD16)

~10

retki

~10

* U mnogim tkivima odnos CD4+ CD8- : CD4- CD8+ = 2:1

Membranski markeri se koriste za fenotipsko razlikovanje funkcionalno razlicitrih populacija limfocita: T celije pomocnice expresuju membranski protein CD4, a CTLs expresuju CD8 CD = cluster of differentiation

Osnovne celije imunog sistema: Limfociti - celije koje specificno prepoznaju i odgovaraju na strani Ag = medijatori humoralnog i celularnog imuniteta. B limfociti - produkuju Ab; prepoznaju ekstracelularne Ag (ukljucujuci i Ag na povrsini celija) diferenciraju se u plazma celije koje sekretuju Ab. T limfociti prepoznaju samo one Ag koji su vezani sa proteinima domacina (MHC..) i kao takvi expresovani na povrsini celija Subpopulacije T celija: citotoxicne Tc celije - expresuju CD8 Ag i ubijaju celije koje u citosolu imaju patogen; celije pomocnice Th sekretuju citokine (proteini) koji stimulisu proliferaciju i diferencijaciju T celija kao i drugih celija (B limfocita, makrofaga i drugih leukocita). Expresuju CD4 Ag, postoje 2 grupe ovih celija: inflamatorne Th1 (ukljucene u eliminaciju patogena koji se nalazi intracelularno u vesikularnom kompartmanu) prave celije pomocnice Th2 - potrebne da bi B celije produkovale Ab. Regulatorne T celije (supresorne) NK (natural killer) celije u nespecificnu imunost, protiv virusa i drugih intracelularnih mikroba

APC (antigen-presenting cells) Efektorne celije aktivirani T limfociti, mononuklearni fagociti i drugi leukociti

Limfociti su jedine celije u telu sposobne da specificno prepoznaju i razlikuju Ag-determinante i zato su odgovorni za dve karakteristike IO: specificnost i memoriju.

Aktivirani limfocit ubija celije tumora

Aktivirani limfocit inicira apoptozu tumorskih celija

Aktivirani limfocit inicira apoptozu tumorskih celija

Aktivirani limfocit ubija celiju kancera

- specijalizovane za hvatanje Ag i njihovu prezentaciju limfocitima, signal za proliferaciju i diferencijaciju limfocita

Dendritske celije ispod epitela u mnogim organima, odgovorni za hvatanje Ag i njihov transport do perifernih limfaticnih organa. Mnogi od dendritskih celija su poreklom od monocitne loze mijeloidne dendritske celije. Folikularne dentdritske celije (FDS) u
germinalnim centrima limfoidnih folikula u limfnim cvorovima, slezini i mukoznim limfoidnim tkivima (njihovo poreklo nije iz kosne srzi). Vezu komplekse AgAb ili produkte komplementa i iskazuju ih na svojoj membrani. Ovako iskazane (prezentovane Ag) prepoznaju B limfociti (znacajno za selekciju aktiviranih B limfocita, ciji se Ag-receptori vezu za ovako iskazane Ag sa visokim afinitetom).

Mouse fibroblast

Virusi se replikuju u celijama u citosolu = endogeni Ag koji se povezuje sa klasom I MHC. Ubijanjem tih celija citotoksicni T limfociti kontrolisu sirenje virusa. Bakterije se uglavnom razmnozavaju ekstracelularno. Fagocitozom i fragmentacijom i povezivanjem sa MHC II klasom T celije pomocnice (Th2) se aktiviraju I pomazu B celijama da sintetisu Ab protiv bakterija. Neke bakterije rastu intracelularno u vezikulama celija koje su slicne makrofagama. Inflamatorne Th1 pomazu aktivaciju makrofaga.

Procesovanje i prezentacija AG = proces koji se desava u celiji fragmentacija proteina (proteoliza), povezivanje fragmenata sa MHC molekulima i ekspresovanje peptid-MHC molekula na povrsini membrane (na membrani mogu biti prepoznati od strane T receptora na T celijama).

Put koji vodi ka povezivanju proteinskih fragmenata sa MHC kompleksom se razlikuje u zavisnosti od klase MHC:
Molekuli klase I MHC degradacioni produkti endogenih proteina u citosolu

Molekuli klase II MHC fragmenti exogenih proteina koji su locirani u intracelularnim kompartmanima.

APC procesuju (preradjuju) antigen (Ag) i prezentuju (iskazuju) ga T i B limfocitima


(a) Strani proteini, kao to su viralni proteini, ili vlastiti proteini citosola, se procesuju i prezentuju na povrinu elije pomou MHC molekula klase I 1. Strani proteini ili proteini citosola se razgrauju i nastali fragmenti predstavljaju Ag 2. Ag se transportuju u granulirani endoplazmatski retikulum 3. Ag se spajaju sa MHC I 4. Kompleks MHC I Ag se transportuje u Goldijev aparat, pakuje se u vezikule, i transportuje u plazma membranu 5. Strani antigeni spojeni sa MHC I stimuliu destrukciju elije 6. Proteini citosola (vlastiti antigeni) spojeni sa MHC I ne stimuliu destrukciju elije

APC procesuju (preradjuju) antigen (Ag) i prezentuju (iskazuju) ga T i B limfocitima (b) Ekstracelularni Ag se preuzimaju u eliju, procesuju i prezentuju na povrinu elije pomou MHC molekula klase II 1. Neprocesovan ekstracelularni Ag se unosi u eliju endocitozom i pakuje se u vezikulu 2. Ag se ralanjuje na fragmente koji ine procesovane Ag 3. Vezikula koja sadri procesovane Ag spaja se sa vezikulom koju formira Goldijev aparat, a koja sadri MHC II. Unutar vezikule MHC II spaja se sa procesovanim Ag 4. Kompleks MHC II antigen se transportuje u plazma membranu 5. Kompleks MHC II antigen moe da stimulie elije imunog sistema

Procesovanje i prezentacija Ag + klasa I MHC molekula


Proteini se fragmentiraju u citosolu (proteosomi -kompleks proteina koji imaju proteoliticku aktivnost ili delovanjem drugih proteaza). Fragmenti se transportuju kroz membranu ER (transportni protein (transportni protein I neke komponente proteosoma imaju gene u MHC kompleksu)); sinteza i povezivanje teskog lanca klase I i b2 mikroglobulina se desava u ER. U ER teski lanac MHC klase I, b2 mikroglobulin + peptid (Ag) formiraju stabila kompleks koji se transportuje na cel. Membranu I biva prepoznat od strane citotoksicnog T limfocita (CD8).

animacija

Procesovanje i prezentacija Ag + klasa II MHC molekula


Samo odredjen br. Celija ekspresuje klasu II MHC APC = makrofage, langerhansove cel Ekspresija MHCII moze biti konstitutivna i inducibilna (INF g-makrofage)
Egzogeni protein endocitoza endozom proteazefragmentacija a i b lanci MHC II sintetisani I kombinovani u ER i trasportovani do GA i do endosoma gde nevarijabilni lanac biva digeriran I peptidni fragmenti egzogenog proteina se kombinuju sa molekulima MHC klase II transportuju na pov. Celije gde mogu biti prepoznati od CD4 celija pomocnica.

animacija

Limfociti su poreklom od stem celije kosne srzi kompleksni procesi maturacije u toku kojih ekspresuju Ag-receptore i dobijaju funkcionalne i fenotipske karakteristike zrelih celija (B limfociti kosna srz, T limfociti timus) napustaju kosnu srz/timus i ulaze u cirkulaciju nastanjuju se u perifernim limfatickim tkivima >> naivni limfociti (funkcija> prepoznaju Ag i iniciraju adaptivni IO) Populacija naivnih limfocita se odrzava na bazalnom nivou, produkovanjem novih celija iz stem celija a celije koje se ne suoce sa Ag odumiru. Poluzivot naivnih limfocita 3-6 meseci kod misa a kod coveka nekoliko godina. Ag-receptor na naivnim limfocitima je neophodan ne samo za prepoznavanje stranog Ag i diferencijaciju u efektorne celije nego i za prezivljavanje naivnih celija. Citokini su takodje neophodni za prezivljavanje naivnih limfocita (narocito IL-7). Exp> Ag receptor na B limfocitima ili T limfocitima je knocked out ----naivni limfociti koji su izgubili Agreceptor su umrli za 2-3 nedelje.

Naivni limfociti mali limfociti 8-10 mm u dijametru Veliki nukleus centralno postavljen i tanak sloj citoplazme (nekoliko mitohondrija, ribozoma, lizozoma ali nema specijalizovanih organela) Pre stimulacije sa Ag u Go stadijumu celijskog ciklusa Nakon susreta sa Ag stimulacija ulaze u Gi stadijum (postaju veci, 10-12 mm, vise citoplazme i organela i povecan nivo citoplazmaticne RNA) veliki limfociti ili limfoblasti

Dve klase limfocita (morfoloski isti ali razliciti po svojoj funkciji i proteinskim produktima) B limfociti kod ptica maturiraju u Bursi Fabricii, kod sisara ne postoji takav organ rani stadijumi maturacije B limfocita se odigravaju u kosnoj srzi T limfociti poreklom iz kosne srzi a zatim migriraju i maturiraju u timus. citotoksicni T limfociti (ili citoliticni) celije pomocnice Postoji mnogo klonova B i T limfocita: pripadnici istog klona expresuju receptore za Ag iste specificnosti i razlikuju se od receptora drugih klonova (geni koji kodiraju Ag-receptore se formiraju rekonbinacijom DNA segmenata tokom razvoja ovih celija formiraju se milioni gena zarazlicite receptore veliki repertoar limfocita) Celije prirodne ubice (NK natural killer cells) poseduju receptore koji se razlikuju od receptora na T i B celijama glavna funkcija u nespecificnoj otpornosti.

Memorijske celije Neke migriraju u limfne noduse (gde obezbedjuju pul Ag specificnih limfocita koji mogu biti brzo aktivirani / diferencirani u efektorne celije, prilikom ponovnog izlaganja istom Ag) Druge ostaju u mukoznom tkivu ili cirkulisu u krvi (odakle mogu biti regrutovane za brzi odgovor u bilo kom delu tela) ? Koji je stimulus odgovoran za to da se mali deo Ag stimulisanih limfocita diferencira u memorijske celije ? Kako memorizujuce celije prezivljavaju bez Ag, kada se zna da naivni i aktivirani limfociti podlezu apoptozi ako nisu konstantno izlozeni stimulusima koji ih odrzavaju u zivotu (ukljucujuci i Ag i faktore rasta). T celije imaju centralnu ulogu u humoralnom (produkcija Ab) i celijskom imunom odgovoru. Subpopulacije T celija: citotoxicne Tc celije - expresuju CD8 Ag i ubijaju celije koje u citosolu imaju patogen; celije pomocnice Th - expresuju CD4 Ag, postoje 2 grupe ovih celija: inflamatorne Th1(ukljucene u eliminaciju patogena koji se nalazi intracelularno u vesikularnom kompartmanu) prave celije pomocnice Th2 - potrebne da bi B celije produkovale Ab

Faze adaptivnog imunog odgovora: Prepoznavanje Ag

Aktivacija limfocita koji prepoznaju specifican Ag

Razvoj efektornih mehanizama koji posreduju u eliminaciji Ag

Obnavljanje homeostaze i odrzavanje memorije

Hipoteza dva signala

You might also like