D. Tripalo, M. Mrela: Odmjeravanje kazne za kaznena djela u stjecaju UDK 343.

238 Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 16, broj 2/2009, str. 767-781. 343.24/.27

Primljeno 15. listopada 2009. Struni lanak

Draen Tripalo* Mr. sc. Marin Mrela**

ODMJERAVANJE KAZNE ZA KAZNENA DJELA U STJECAJU

Reforma kaznenog zakonodavstva, dijelom ve ostvarena donoenjem novog Zakona o kaznenom postupku, nastavlja se izradom nacrta prijedloga novog Kaznenog zakona, a pojedini sluajevi poinitelja vie kaznenih djela upuuju na potrebu ire rasprave o moguim novim rjeenjima odmjeravanja kazne za kaznena djela u stjecaju. Uz prikaz osnovnih naela odmjeravanja jedinstvene kazne, ovaj rad posebnu pozornost posveuje upravo razmatranju opravdanosti uvoenja i moguih naina propisivanja iskljuenja izricanja jedinstvene kazne viestrukim poiniteljima kaznenih djela, ime bi se probili okviri opih maksimuma kazni predvieni dosadanjim odredbama Kaznenog zakona.

1. STJECAJ KAZNENIH DJELA Ako poinitelj jednom radnjom ili s vie radnji poini vie kaznenih djela za koja mu se istodobno sudi, sud e za svako od poinjenih kaznenih djela utvrditi kazne prema zakonu, a zatim e izrei za sva ta djela jedinstvenu kaznu (lanak 60. stavak 1. Kaznenog zakona1). Citirana odredba Kaznenog zakona izraz je elje zakonodavca da se sva kaznena djela jednog poinitelja rasprave i presude zajedno, u istom postupku, i da se za njih izrekne zajednika, odnosno kako zakon kae jedinstvena kazna, da bi se kasnije moglo pristupiti jedinstvenom izvrenju. Bez te potrebe, kada bi se kazne samo zbrajale, ne bi bilo dovoljno razloga za postojanje ove institucije. Postoji, naime, iroka suglasnost da se kazne izreene za pojedina djela u stjecaju ne mogu samo zbrajati. () To je osnovni smisao i cilj krivinopravnog reguliranja ove materije.2

Draen Tripalo, sudac Kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske Mr. sc. Marin Mrela, sudac Kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 1 Narodne novine broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08. 2 Bai, F., Krivino pravo, Opi dio, Informator - Zagreb, 1980., str. 358.
**

767

D. Tripalo, M. Mrela: Odmjeravanje kazne za kaznena djela u stjecaju Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 16, broj 2/2009, str. 767-781.

Naelo da jedinstvena kazna ne bi trebala biti puki zbroj onih pojedinanih izraeno je kroz primjenu sustava asperacije i apsorpcije pri odmjeravanju jedinstvene kazne. To naelo, naravno, poznaje i iznimke, od kojih je jedna i sustav kumulacije, a u ovome radu posebno se razmatra i mogunost uvoenja pravila koje bi, u odreenim situacijama, usprkos postojanju stjecaja, iznimno otklanjalo izricanje jedinstvene kazne. Sustavno izlaganje uenja o jedinstvu radnje, o stjecaju i njegovim vrstama idealnom i realnom te istovrsnom i raznovrsnom stjecaju, o oblicima prividnog stjecaja i o konstrukciji produljenog kaznenog djela, kao i o slinosti stjecaja i povrata, nadilazi potrebe i mogunosti ovog prikaza, zbog ega e se samo sumarno iznijeti osnovne postavke ovih instituta, kao uvod u razmatranje moguih pristupa buduoj zakonskoj regulativi odmjeravanja kazne za djela u stjecaju.

1.1. Jedinstvo radnje Uenje o jedinstvu radnje osnova je za svako razmatranje vrsta stjecaja i prividnog stjecaja, jer o njemu ovisi i odgovor na pitanje ima li uope mjesta primjeni odredaba o stjecaju. Primjer koji zorno prikazuje taj problem jest zadavanje vie udaraca rtvi kojima joj je naneseno vie ozljeda od kojih je svaka za sebe teka tjelesna ozljeda. Odgovor na pitanje mogu li se svi ti udarci oznaiti kao jedno kazneno djelo iz lanka 99. stavka 1. Kaznenog zakona ili je svaki od udaraca kojim je nanesena takva ozljeda jedno takvo kazneno djelo, a zadani udarci kojima ona nije nanesena pokuaj tog djela, ovisi o konkretnim okolnostima dogaaja, i to ponajprije s obzirom na njihovu vremensku i prostornu povezanost odnosno odvojenost. Ako bi poinitelj u vie navrata, u dogaajima koji nisu meusobno povezani (primjerice, ako je izmeu njih vremenski razmak po mjesec dana) rtvi zadao po jedan udarac, i svaki put nanio joj zasebnu teku tjelesnu ozljedu, oigledno je da bi se radilo o stjecaju kaznenih djela (i to realnom, istovrsnom stjecaju), ali ako bi joj iste zgode zadao vie udaraca jedan neposredno iza drugog, pa makar svakim od njih uzrokovao zasebnu teku tjelesnu ozljedu, poinio bi samo jedno kazneno djelo iz lanka 99. stavka 1. Kaznenog zakona, jer bi tu njegovu djelatnost trebalo, imajui na umu usku prostornu i vremensku povezanost, ocijeniti kao radnju koja predstavlja prirodno jedinstvo. Negdje jedinstvo radnje proizlazi iz pravnog opisa kaznenog djela, kao kod sloenih ili vieaktnih kaznenih djela (radnje poinjenja razbojnitva prisila i oduzimanje stvari inae predstavljaju ostvarenje zasebnih kaznenih djela, ali ovdje gube samostalnost, pa je rije o pravom sloenom kaznenom djelu; silovanje je primjer nepravog sloenog kaznenog djela jer se njegove 768

D. Tripalo, M. Mrela: Odmjeravanje kazne za kaznena djela u stjecaju Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 16, broj 2/2009, str. 767-781.

radnje sastoje od prisile ili prijetnje koje su i same za sebe kanjive, ali i inae nekanjivog spolnog odnoaja ili s njim izjednaene radnje), kod trajnih kaznenih djela (primjerice otmice iz lanka 125. Kaznenog zakona) te kod onih kaznenih djela kojih opis radnji trai njihovo ponavljanje (nadripisarstvo iz lanka 310. Kaznenog zakona).

1.2. Vrste stjecaja Kada poinitelj jednom radnjom ostvari subjektivne i objektivne elemente bia vie kaznenih djela, govorimo o idealnom stjecaju. Primjer iz sudske prakse je pucanje iz vatrenog oruja u smjeru vie osoba s namjerom usmrenja jedne od njih, uz pristajanje na dovoenje u opasnost ivota ili tijela ostalih osoba: Prije svega, za sud prvog stupnja nije sporno da je optuenik, () pucajui iz puke, sa vrata prostorije liio ivota V. O. te tom istom radnjom, koja je ope opasna, istovremeno doveo u konkretnu opasnost ivote tono odreenih osoba koje su se u istoj prostoriji, uz V. O., nalazile, dakle da je u idealnom stjecaju poinio dva kaznena djela, i to kazneno djelo iz l. 90. KZ i kazneno djelo iz l. 263. st. 3. KZ.3 Iako se u praksi najee susree stjecaj dvaju kaznenih djela, mogue je jednom radnjom ostvariti obiljeja i veeg broja tih djela: u situaciji slinoj prije opisanoj, poinitelj koji baci bombu u prostoriju u kojoj se nalazi vei broj osoba, s izravnom namjerom da usmrti tri odreene osobe, a pristajui dovesti u opasnost ivote i tijela svih ostalih prisutnih osoba, poinio bi tri kaznena djela ubojstva iz lanka 90. Kaznenog zakona i kazneno djelo iz lanka 263. stavka 3. ili ono iz lanka 271. stavci 1. ili 2. Kaznenog zakona (ovisno o teini nastupjelih posljedica) u idealnom stjecaju. Realni stjecaj postoji kada poinitelj s vie radnji poini vie kaznenih djela, a za sva mu se ta djela istovremeno sudi (ako nije ispunjen taj uvjet, odredbe o stjecaju mogu se primijeniti u postupku tzv. neprave obnove kaznenog postupka, o emu je dalje u tekstu vie reeno). Pritom se upravo za pravilno utvrenje postoji li realni stjecaj kaznenih djela, ili je poinjeno samo jedno kazneno djelo pokazuje znaajnim prije navedeno uenje o jedinstvu radnje. I realni i idealni stjecaj mogu biti istovrsni (homogeni) ili raznovrsni (heterogeni): - kad se radnjom ili radnjama ini vie istovrsnih kaznenih djela: bacanje bombe u sobu u kojoj se nalazi vie ljudi, ako postoji namjera za usmrenje svih njih, stjecaj je onoliko kaznenih djela ubojstva koliko je osoba bilo u prostoriji (idealni istovrsni stjecaj);
3

Odluka VSRH od 16. sijenja 2003. broj I K-593/01-4.

769

D. Tripalo, M. Mrela: Odmjeravanje kazne za kaznena djela u stjecaju Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 16, broj 2/2009, str. 767-781.

- ako se jednom radnjom poini vie raznovrsnih kaznenih djela, kao u prije opisanom predmetu pucanja u unutranjost prostorije i ostvarenja kaznenog djela iz lanka 90. Kaznenog zakona i kaznenog djela iz lanka 263. stavka 3. Zakona (idealni raznovrsni stjecaj); - kod poinjenja vie istovrsnih kaznenih djela s vie samostalnih radnji (istovrsni realni stjecaj), kao to je, primjerice, poinjenje vie kaznenih djela krae ili razbojnitva, treba razmotriti ima li uvjeta za primjenu odredaba lanka 61. Kaznenog zakona o produljenom kaznenom djelu (v. 1.3.2.); - vie samostalnih radnji od kojih se svakom radnjom ostvaruje drugaije kazneno djelo (raznovrsni realni stjecaj) esti su predmeti optubi protiv poinitelja kaznenih djela. 1.3. Iskljuenje stjecaja 1.3.1. Prividni stjecaj Kad se jednom radnjom (prividni idealni stjecaj) ili s vie radnji (prividni realni stjecaj) ostvaruju bia dvaju ili vie kaznenih djela, ali njihov meusobni odnos specijaliteta, supsidijarnosti ili konsumpcije otklanja potrebu ili mogunost posebnog kanjavanja (u pravilu za ona kaznena djela koja su blaa), rije je o prividnom stjecaju. Taj institut nije propisan zakonom, ali ga je teorija kaznenog prava razradila i relativno esto susreemo njegovu primjenu u sudskoj praksi. Specijalitet proizlazi iz zakonskih opisa djela: jedan element ili vie elemenata specijalnog djela suzuje doseg opisa generalnog djela i na taj nain iskljuuje njegovu primjenu. Takav odnos postoji izmeu kvaliciranih te privilegiranih djela i temeljnog oblika tog kaznenog djela (teko ubojstvo i ubojstvo na mah, kao i edomorstvo te usmrenje na zahtjev specijalna su kaznena djela u odnosu prema ubojstvu), kao i izmeu sloenog kaznenog djela i djela koja su odnosno djela koje je njegov sastavni element.4 Supsidijarno djelo je ono kojeg primjena dolazi u obzir samo ako nema mjesta primjeni neke druge (primarne) kaznene odredbe. Supsidijaritet moe proizlaziti iz same zakonske formulacije primjerice, nedozvoljena proizvodnja iz lanka 296. Kaznenog zakona postoji ako istom radnjom nije poinjeno neko drugo kazneno djelo za koje je propisana tea kazna5 ili
Kao posebni oblik prividnog stjecaja u teoriji navodi se i alternativitet, ali drugi smatraju da je rije o specijalitetu. Taj bi oblik postojao kod kaznenih djela kod kojih su radnje poinjenja postavljene alternativno ili kod kojih je propisano vie kvalikatornih oblika poinjenja, a poinitelj ostvari dva ili vie oblika (npr. teko ubojstvo iz koristoljublja i na osobito okrutan nain). 5 Formalna supsidijarnost s tzv. klauzulom supsidijarnosti.
4

770

D. Tripalo, M. Mrela: Odmjeravanje kazne za kaznena djela u stjecaju Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 16, broj 2/2009, str. 767-781.

iz smisla inkriminacija, kada je potrebno takav odnos utvrditi tumaenjem (u takvom su odnosu, primjerice, kazneno djelo zlouporabe poloaja ili ovlasti iz lanka 337. Kaznenog zakona i pronevjere iz lanka 345. Zakona). Konsumpcija postoji kada glavno kazneno djelo u svom konkretnom ostvarenju ukljuuje drugo zakonsko bie djela u itavom njegovu opsegu, pa kriminalnopolitiki razlozi otklanjaju potrebu posebnog kanjavanja sporednog djela, koje moe postojati kao nekanjivo prethodno djelo (kanjive pripremne radnje konzumirane su poinjenjem pripremanog djela6), kao nekanjivo pratee djelo (taj oblik prividnog stjecaja neki nazivaju inkluzija7) ili kao nekanjivo naknadno djelo (ona se pokazuju beznaajnima u odnosu prema glavnom djelu). Sudska praksa nije ujednaena u primjeni instituta prividnog stjecaja, niti su zakonodavna rjeenja uvijek jasna, jer je mogue i isprepletanje razliitih oblika prividnog stjecaja koji proizlaze ih pojedinih zakonskih odredaba,8 a esto odgovor na pitanje postoji li stjecaj kaznenih djela ili je on prividni, ili je pak rije o produljenom kaznenom djelu, ovisi o suptilnoj ocjeni injeninih utvrenja, pa ti instituti uvijek predstavljaju izazov kreatorima sudskih odluka.

1.3.2. Produljeno kazneno djelo Kreator instituta produljenog kaznenog djela je sudska praksa, a tek donoenjem Kaznenog zakona taj je institut unesen u materijalno kazneno pravo.9
Sve ee se nekanjivo prethodno djelo tumai odnosom supsidijarnosti, a ne konsumpcije: Polazi se od toga da je kanjavanje ranijeg stadija supsidijarne naravi, tj. da se za njega kanjava samo ako nije dolo do kasnijeg stadija (Horvati, ., Novoselec, P., Kazneno pravo, Opi dio, Zagreb, 1999., str. 363). 7 Zlatari, B., Krivini zakonik u praktinoj primjeni, Zagreb, 1956. cit. prema supra, str. 363. 8 Tako su stavkom 4. lanka 173. Kaznenog zakona kriminalizirane radnje koje su, u biti, pripremne radnje za proizvodnju opojne droge kao jedne od alternativno propisanih radnji kaznenog djela iz lanka 173. stavka 2. Kaznenog zakona. Ako je poinitelj pokuao ili zapoeo proizvodnju opojne droge, tim djelom bile bi konzumirane i te pripremne radnje. Stavkom 4. lanka 173. Kaznenog zakona propisane su kao kazneno djelo i radnje koje bi se inae mogle oznaiti kao pomaganje u proizvodnji opojne droge neovlateno davanje na uporabu opreme, materijala ili tvari namijenjenih za proizvodnju opojnih droga a na taj su nain te radnje, s obzirom na zaprijeene kazne, zapravo privilegirane i s obzirom na njihovu kvalikaciju kao kazneno djelo iz lanka 173. stavka 2. u vezi s lankom 38. Kaznenog zakona u prividnom su stjecaju na temelju odnosa specijaliteta. 9 Produljeno krivino djelo bilo je spomenuto u odredbi lanka 392. stavka 6. Zakona o krivinom postupku (Narodne novine broj 52/91., 38/93. i 28/96.). Ta se odredba odnosila na ponavljanje krivinog postupka, koje je bilo mogue i ako se u sluaju osude za produljeno
6

771

D. Tripalo, M. Mrela: Odmjeravanje kazne za kaznena djela u stjecaju Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 16, broj 2/2009, str. 767-781.

To je poseban oblik jedinstva radnje u pravnom smislu kod kojega poinitelj s namjerom ini vie istih ili raznovrsnih radnji kojima ostvaruje elemente kaznenih djela, a te radnje, s obzirom na nain poinjenja, njihovu vremensku povezanost i druge stvarne okolnosti to ih povezuju ine jedinstvenu cjelinu (lanak 61. stavak 2. Kaznenog zakona). Usprkos kritikama koje toj konstrukciji upuuje pravna teorija,10 pa i sudskoj praksi koja pokazuje neujednaenosti u primjeni tog instituta, ali i odreenim postupovnim problemima koji iz njega proizlaze,11 odbacivanje produljenog kaznenog djela otvorilo bi vee probleme od postojeih, pa je ono zadrano i u radnom tekstu nacrta prijedloga novog Kaznenog zakona, ali je mogue razmotriti izmjenu odredaba o vremenu poinjenja kaznenog djela odnosno zastare kod produljenog kaznenog djela.

1.3.3. Izricanje kazne osueniku lankom 62. stavkom 1. Kaznenog zakona propisana je primjena odredba o stjecaju i kad se osueniku sudi za kazneno djelo poinjeno prije nego to je zapoelo izdravanje kazne po prijanjoj presudi ili za kazneno djelo poinjeno za vrijeme izdravanja kazne zatvora. Meutim, stavak 2. istog lanka propisuje da se nee postupiti po odredbama stavka 1. kad se osueniku sudi za kazneno djelo koje je poinjeno tijekom izdravanja kazne zatvora ako se s obzirom na jo preostali dio prije izreene kazne primjenom odredbi o stjecaju ne bi mogla postii svrha kanjavanja. Tom se odredbom naizgled primjenjuje kumulacija kazni, ali u biti nije rije o odreivanju sukcesivnog izvrenja vie kazni, jer se jedinstvena kazna uope ne izrie, pod pretpostavkom utvrenja nemogunosti ostvarenja svrhe kanjavanja u sluaju primjene odredaba o stjecaju, i to s obzirom na preostali dio prije izreene kazne. U praksi se ta odredba vrlo rijetko primjenjuje. Dalje u tekstu iznose se dijelovi obrazloenja nekih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojima se otklanja primjena odredaba o stjecaju:
krivino djelo ili za drugo krivino djelo koje na temelju zakona obuhvaa vie istovrsnih ili vie raznovrsnih radnji iznesu nove injenice ili podnesu novi dokazi koji pokazuju da je osuenik poinio radnju koju bi obuhvatilo djelo iz osude da se za nju prije znalo, ili pokazuju da osuenik nije poinio radnju koja je obuhvaena djelom iz osude, a postojanje bi tih injenica bilo od bitnog utjecaja na odmjeravanje kazne. 10 Horvati/Novoselec, str. 368; Bai, str. 371. 11 Institut produljenog kaznenog djela moe otvoriti pitanje presuene stvari odnosno primjene ustavnog naela ne bis in idem, a pozivanje na usporedbu kriminalnih koliina iz pravomone osude i radnji koje su predmet nove optube pokuaj su otklanjanja oiglednih nepravdi koje bi bile poinjene nekritikom primjenom konstrukcije produljenog kaznenog djela.

772

D. Tripalo, M. Mrela: Odmjeravanje kazne za kaznena djela u stjecaju Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 16, broj 2/2009, str. 767-781.

Valja jo jednom ukazati alitelju da je prema prethodno naznaenim pravomonim presudama osuen zbog niza izrazito tekih kaznenih djela, tri kaznena djela ubojstva, od kojih su dva u kvaliciranom obliku, kaznenih djela razbojnitva, protupravnog oduzimanja slobode u kvaliciranom obliku te dovoenja u opasnost ivota i imovine opeopasnom radnjom ili sredstvom, da kaznu zatvora od etiri godine iz posljednje presude nije ni zapoeo izdravati, a nije izdrao ni polovinu preostalih dviju kazni po presudama upanijskog suda u Sisku i upanijskog suda u Zagrebu koje su izreene u maksimalnom trajanju. Primjena odredaba o izricanju jedinstvene kazne za djela u stjecaju prema l. 402. st. 1. t. 1. ZKP u vezi s l. 60. KZ u ovom bi sluaju u potpunosti anulirala kaznu maloljetnikog zatvora od deset godina te kaznu zatvora u trajanju od etiri godine, pa se takvom kaznom, s obzirom na brojnost i teinu djela te linost osuenika, ne bi mogla ostvariti svrha kanjavanja, kako opravdano zakljuuje prvostupanjski sud.12 Zahtjev za objedinjenje navedenih presuda prvostupanjski je sud odbacio pozivom na lanak 62. stavak 2. Kaznenog zakona prema kojemu se odredba iz stavka 1. tog lanka o odmjeravanju jedinstvene kazne nee primijeniti kad se osueniku sudi za djelo poinjeno tijekom izdravanja kazne, ako se s obzirom na jo preostali dio prije izreene kazne primjenom odredbi o stjecaju ne bi mogla postii svrha kanjavanja. Zakljuak o nemogunosti ostvarenja te svrhe sud prvog stupnja temelji na brojnosti, prirodi i pogibeljnosti kaznenih djela zbog kojih je P. M. osuen, visini kazni na koje je osuen navedenim presudama, koliini kriminalne volje te vremenu koje je do sada proveo na izdravanju tih kazni, kao i injenici da bi se primjenom odredbi o stjecaju u konkretnoj situaciji u cijelosti anulirala kazna iz presude Opinskog suda u Zagrebu. Osuenik albenim navodima ne dovodi u sumnju ovu ocjenu prvostupanjskog suda, niti istie razloge zbog kojih ne bi trebalo primijeniti citiranu odredbu lanka 62. stavka 2. Kaznenog zakona, ve ukazuje na odredbe tog zakona o odmjeravanju kazne osueniku iz stavka 1. lanka 62., kao i lanka 60. stavka 2. Kaznenog zakona, smatrajui da bi, ako ne bi bile primijenjene odredbe o stjecaju, bio premaen zakonski maksimum. Takoer tvrdi da je u miljenju upanijskog dravnog odvjetnitva pogreno navedeno da je on 12. lipnja 2005. uvjetno otputen, da mu je prijanjom objedinjavajuom presudom anulirano pomilovanje, kao i da je postupak za novo djelo dovren nakon to je izdrao prijanju kaznu. Meutim, odredba lanka 62. stavka 2. Kaznenog zakona predvia iznimku od primjene odredaba o stjecaju pri odmjeravanju kazne osueniku, pa time i primjenu odredbe lanka 60. stavka 2. toke c) Kaznenog zakona, a citirane
12

Odluka VSRH od 24. sijenja 2008. broj Km 81/07-3.

773

D. Tripalo, M. Mrela: Odmjeravanje kazne za kaznena djela u stjecaju Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 16, broj 2/2009, str. 767-781.

razloge koje za takvu odluku istie sud prvog stupnja u cijelosti prihvaa i ovaj drugostupanjski sud.13 Stoga, okolnost da je osuenik pravomonim presudama osuen za niz tekih kaznenih djela, prije svega dva kaznena djela protiv ivota i tijela, i to na duevremene kazne zatvora u trajanju od 13 godina 6 mjeseci te kaznu zatvora u trajanju od 14 godina, koje su mu kazne primjenom odredaba o stjecaju iz l. 48. st. 2. t. 3. KZJ objedinjene izricanjem jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 15 godina, zbog ega je ustvari jedna kazna zatvora za kazneno djelo ubojstva anulirana, a za vrijeme trajanja uvjetnog otpusta, za koje je otputen s izdravanja te kazne zatvora, ini nova teka kaznena djela kvaliciranog razbojnitva. S obzirom na naprijed izloeno, oito je da se primjenom odredaba o izricanju jedinstvene kazne za djela u stjecaju prema l. 402. st. 1. t. 1. ZKP u svezi s l. 60. KZ u konkretnom sluaju ne bi izricanjem jedinstvene kazne zatvora postigle one svrhe kanjavanja koje su propisane Zakonom, cijenei u tom sklopu teinu kaznenih djela, posebno onih protiv ivota i tijela te brojnost, kao i kaznenih djela kvaliciranog razbojnitva, koja su poinjena za vrijeme trajanja uvjetnog otputanja na slobodu, kako to u svemu pravilno zakljuuje i sud prvog stupnja, pravilnom primjenom l. 62. st. 2. KZ.14 Suprotno tvrdnji albe, pravilan je zakljuak prvostupanjskog suda da se svrha kanjavanja iz l. 50. KZ ne bi mogla ostvariti primjenom odredaba o stjecaju kazni. () U konkretnom sluaju, treba ukazati alitelju da je prethodno naznaenim pravomonim presudama osuen zbog vie izrazito tekih kaznenih djela silovanja pa zbog izraene koliine kriminalne volje i upornosti u injenju upravo tog kaznenog djela, koje se poglavito oituje u injenici da je dva kaznena djela silovanja poinio odmah po putanju na uvjetni otpust sa izdravanja kazne iz prijanje presude, pravilan je zakljuak prvostupanjskog suda da se svrha kanjavanja moe postii jedino ako sve kazne na koje je osuenik osuen budu izdrane u cijelosti. To tim vie jer bi primjenom odredaba o izricanju jedinstvene kazne za djela u stjecaju iz l. 60. st. 1. i 2. t. c) KZ-a osueniku u veem dijelu bila anulirana kazna zatvora u trajanju od devet godina izreena presudom upanijskog suda u Zagrebu br. K-183/06.15

13 14 15

Odluka VSRH od 29. listopada 2008. broj I K 666/08-4. Odluka VSRH od 17. travnja 2008. broj I K 72/08-3. Odluka VSRH od 21. veljae 2008. broj I K 1221/07-3.

774

D. Tripalo, M. Mrela: Odmjeravanje kazne za kaznena djela u stjecaju Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 16, broj 2/2009, str. 767-781.

2. MODELI I GRANICE ODMJERAVANJA KAZNE ZA DJELA U STJECAJU Neovisno o tome je li rije o realnom ili idealnom stjecaju, za svako od kaznenih djela za koja se njihov poinitelj jednom presudom proglaava krivim utvruje mu se pojedinana kazna, nakon ega se on, primjenom odredaba lanka 60. Kaznenog zakona o stjecaju, osuuje na jedinstvenu kaznu. Jedinstvenu kaznu mogue je odrediti kumulacijom, apsorpcijom ili asperacijom. Kumulacijom se pojedinano utvrene kazne pribrajaju, jedinstvena kazna dakle predstavlja njihov zbroj. Taj nain primjenjuje se u naem pravu - pri utvrivanju novane kazne za jedno kazneno djelo, a kazne zatvora za drugo kazneno djelo, kada se, primjenom odredbe lanka 60. stavka 2. toke h) Kaznenog zakona, kazna zatvora (po trajanju jednaka onoj utvrenoj) izrie kao glavna kazna (u skladu s odredbom lanka 49. stavka 2. Kaznenog zakona) i novana kazna (koja takoer odgovara utvrenoj) kao sporedna (lanak 49. stavak 3. Kaznenog zakona); - pri utvrivanju samo dviju kazni dugotrajnog zatvora, svake u trajanju po dvadeset godina; jedinstvena kazna dugotrajnog zatvora izrie se u trajanju etrdeset godina (toka b) stavka 2. lanka 60.). Kod apsorpcije najtea utvrena kazna upija odnosno konzumira sve ostale. Njezina primjena, iako naizgled propisana kao rijetka iznimka, ipak dolazi u obzir u vie situacija, i to: - kad se za jedno od poinjenih djela utvrdi kazna zatvora u trajanju etrdeset godina; neovisno o ostalim utvrenim kaznama (dugotrajnog zatvora, zatvora ili novanim kaznama) izrie se samo jedinstvena kazna zatvora u trajanju etrdeset godina (toka b) stavka 2. lanka 60.); - kad je kazna dugotrajnog zatvora utvrena za jedno kazneno djelo, ona, neovisno o odreenom trajanju, apsorbira novane kazne utvrene za ostala kaznena djela (toka b) stavka 2. lanka 60.); - kad su za sva kaznena djela utvrene novane kazne, a jedna od njih utvrena je u visini najvee mogue mjere te kazne (tri stotine dnevnih dohodaka odnosno pet stotina dnevnih dohodaka za kazneno djelo poinjeno iz koristoljublja), izrie se takva jedinstvena novana kazna (toka g) stavka 2. lanka 60.); - kad je za jedno od kaznenih djela utvrena kazna zatvora u trajanju petnaest godina, a ni za jedno od ostalih kaznenih djela nije mogue izrei kazne zatvora u trajanju deset godina ili vie (to iskljuuje primjenu toke d) stavka 2. lanka 60. Kaznenog zakona), jedinstvena kazna zatvora, neovisno o kaznama utvrenima za ta druga djela, a usprkos odredbi da 775

D. Tripalo, M. Mrela: Odmjeravanje kazne za kaznena djela u stjecaju Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 16, broj 2/2009, str. 767-781.

ona mora biti vea od svake pojedinane utvrene kazne, bit e izreena u trajanju petnaest godina (toka c. stavka 2. lanka 60.);16 - kad bi odmjeravanje jedinstvene kazne zatvora odnosno dugotrajnog zatvora bilo protivno odredbi lanka 53. stavka 8. Kaznenog zakona, prema kojoj se kazna zatvora odmjerava i izrie na pune godine i mjesece, a u trajanju do tri mjeseca i na pune dane, a kazna dugotrajnog zatvora samo na pune godine.17 Asperacija, kojom se jedinstvena kazna odreuje tako da mora biti vea od najvee pojedinano utvrene kazne, ali ne smije dosegnuti zbroj kazni, primjenjuje se u svim ostalim situacijama, pri emu treba imati na umu da: - pri utvrivanja (ve) dviju kazni dugotrajnog zatvora, jedinstvena kazna dugotrajnog zatvora izrie se (automatski) u trajanju etrdeset godina (toka b) stavka 2. lanka 60.); - jedinstvena kazna zatvora za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora deset godina ili vie moe biti izreena i u trajanju iznad petnaest, a do dvadeset godina (toka d) stavka 2. lanka 60.); - jedinstvena kazna zatvora ne smije biti dulja od osam godina ako su za sva kaznena djela poinjena u stjecaju propisane kazne zatvora do najvie tri godine (toka f) stavka 2. lanka 60.). Iskustva u primjeni vaeih odredaba o odmjeravanju jedinstvene kazne za kaznena djela u stjecaju upuuju na odreene manjkavosti, nedoreenosti i nedosljednosti, koje je, meutim, mogue popraviti bez veih zahvata (napominje se da su te odredbe ve u dva navrata mijenjane i nadopunjavane18).

3. TREBA LI MIJENJATI VAEE ODREDBE O STJECAJU? Ipak, vezano uz stjecaj kaznenih djela i izricanje jedinstvenih kazni, namee se pitanje koje izvjesno zahtijeva iru raspravu, jer mogua rjeenja odstupaju od dosadanjih pristupa ovoj materiji: treba li u svim sluajevima
16 Tako bi bilo i u sluaju utvrenja kazne zatvora za kazneno djelo ubojstva iz lanka 90. Kaznenog zakona u trajanju petnaest godina te utvrenja vie kazni zatvora u trajanju po osam godina za kaznena djela teke tjelesne ozljede iz lanka 99. stavka 2. Kaznenog zakona; jedinstvena kazna zatvora morala bi biti izreena u trajanju petnaest godina. 17 Primjerice, ako je za jedno kazneno djelo utvrena kazna zatvora u trajanju etiri mjeseca, a za drugo kazna zatvora u trajanju jednog mjeseca, nije doputeno izrei jedinstvenu kaznu koja bi bila vea od etiri mjeseca, jer bi ona tada, prema odredbi lanka 53. stavka 8. Kaznenog zakona, mogla biti odmjerena samo u trajanju pet mjeseci, a tada bi dosegla zbroj pojedinanih kazni, to bi bilo protivno odredbi lanka 60. stavka 2. toke c) Kaznenog zakona. 18 lankom 15. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (Narodne novine broj 129/00.) te lankom 8. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (Narodne novine broj 71/06.)

776

D. Tripalo, M. Mrela: Odmjeravanje kazne za kaznena djela u stjecaju Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 16, broj 2/2009, str. 767-781.

stjecaja inzistirati na izricanju jedinstvene kazne ili bi za najtee oblike tekih kaznenih djela bilo opravdano ostaviti mogunost iskljuenja primjene odredaba o izricanju jedinstvene kazne? Ve je istaknuto da zakonsko rjeenje iz odredbe lanka 62. stavka 2. Kaznenog zakona zapravo otvara mogunost odreivanja sukcesivnog izvrenja vie kazni, jer se jedinstvena kazna ne mora izrei. Takva situacija postojala bi, primjerice, ako osuenik koji izdrava kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju etrdeset godina za vrijeme izdravanja te kazne poini novo kazneno djelo za koje bude osuen na novu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju etrdeset godina. Ako bi dolo do primjene odredaba o stjecaju, takvom osueniku bilo bi mogue izrei samo jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju etrdeset godina. Time bi u cijelosti bila izgubljena nova kazna dugotrajnog zatvora, a to bi s kriminalnopolitikog stajalita bilo neopravdano jer je oigledno da ne bi bila ostvarena svrha kanjavanja. Opravdano je pretpostaviti da na tog osuenika pri izricanju nove presude ne bi bile primijenjene odredbe o stjecaju, i to pozivom na odredbu lanka 62. stavka 2. Kaznenog zakona. Taj osuenik najprije bi izdrao staru kaznu dugotrajnog zatvora, a potom bi zapoeo s izdravanjem nove takve kazne, a to bi u konanici zapravo bio doivotni zatvor jer bi to bilo osamdesetogodinje lienje slobode. Dakle, na postojei kaznenopravni sustav ve predvia faktino izvravanje kazne zatvora koja je dulja od najvee mogue kazne zatvora na koju poinitelj kaznenog djela smije biti osuen. Ne vidimo razloga zato ista mogunost, mutatis mutandis, ne bi bila predviena i za viestrukog poinitelja najteih oblika tekih kaznenih djela. Tu mogunost trebalo bi propisati kao iznimnu, a mogue je ograniiti je i dodatnim uvjetima, primjerice prijanjom osuivanou ili brojem kaznenih djela veim od dva. Uz to, mogla bi biti propisana obveza ispitivanja mogunosti uvjetnog otpusta nakon proteka odreenog vremena izvrenja kazne. Naime, takvo rjeenje iskljuilo bi mogunost da poinitelj kaznenog djela, koji pretpostavlja da za to djelo moe biti kanjen maksimalnom kaznom, ne pree od poinjenja novih kaznenih djela znajui da jedinstvenom kaznom za sva djela ne bi mogao biti osuen na kaznu strou od one koja mu prijeti samo za prvo djelo.

4. STJECAJ U KAZNENOM POSTUPKU Prije je na vie mjesta naglaeno da primjena odredaba o stjecaju dolazi u obzir kad se poinitelju vie kaznenih djela za ta djela istovremeno sudi. Zakon o kaznenom postupku (Narodne novine broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06. dalje: ZKP/97) i Zakon o kaznenom postupku (Na777

D. Tripalo, M. Mrela: Odmjeravanje kazne za kaznena djela u stjecaju Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 16, broj 2/2009, str. 767-781.

rodne novine broj 152/08. i 76/09. dalje ZKP/08) sadravaju odredbe koje se odnose na jedinstveni postupak koji se vodi protiv osobe okrivljene za vie kaznenih djela odnosno odredbe o spajanju postupaka ako su oni odvojeno pokrenuti, kao i odredbe o nadlenosti u tim sluajevima (lanak 29. stavci 1. i 7. ZKP/97 i lanak 25. stavak 1. toka 1. i stavak 3. ZKP/08). Odredbe lanka 354. stavaka 3. i 4. ZKP/08 koje se odnose na obavjeivanje Ministarstva pravosua o potvrivanju optunice i evidenciji koju ono vodi, kao i obveza Ministarstva da o potvrenim optunicama izvijesti sve sudove pred kojima se vode drugi kazneni postupci, trebale bi iskljuiti mogunost da se pred vie sudova protiv istog optuenika vode kazneni postupci, a da se ne razmotri opravdanost njihova spajanja. Odredbe o stjecaju odnosno odmjeravanju jedinstvene kazne mogu biti primijenjene i kad se optueniku sudi samo za jedno kazneno djelo, ali je on ve pravomono osuen za neko drugo kazneno djelo, a postoje uvjeti za izricanje jedinstvene kazne propisani lankom 62. stavkom 1. Kaznenog zakona koji glasi: Kad se osueniku sudi za kazneno djelo to je poinjeno prije nego to je zapoelo izdravanje kazne po prijanjoj presudi, ili za kazneno djelo to je poinjeno za vrijeme izdravanja kazne zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetnikog zatvora, sud e izrei jedinstvenu kaznu za sva kaznena djela primjenom odredbi lanka 60. ovoga Zakona, uzimajui prije izreenu kaznu kao ve utvrenu. Kazna ili dio kazne koju je osuenik ve izdrao uraunat e se u izreenu jedinstvenu kaznu. Dakle, citiranom odredbom propisani su materijalnopravni uvjeti za objedinjenje prije izreene kazne s onom koja se optueniku izrie za kazneno djelo koje je predmet novog postupka. Iako iz njezine formulacije to izrijekom ne proizlazi, jasno je da je jedina pretpostavka izricanja jedinstvene kazne zatvora okolnost da optuenik u vrijeme poinjenja novog kaznenog djela jo nije u cijelosti izdrao kaznu zatvora na koju je ve pravomono osuen. Naime, logikim tumaenjem valja zakljuiti da jedinstvenu kaznu treba izrei i ako je osuenik novo kazneno djelo poinio za vrijeme prekida izdravanja kazne zatvora ili tijekom bijega s njezina izdravanja (dakle nakon to je zapoelo izdravanje kazne zatvora, ali ne i za vrijeme izdravanja te kazne). Pritom se, s obzirom na uoena postupanja nekih sudova, naglaava da za donoenje presude u smislu citirane odredbe nije dovoljno pribaviti samo podatke o prijanjoj osuivanosti optuenika (izvadak iz kaznene evidencije), ve je nuno pribaviti spis kaznenog predmeta u kojem je izreena prijanja osuda, jer je tek neposrednim pregledavanjem tog spisa mogue nedvojbeno utvrditi je li nakon donoenja pravomone presude kazna bila izmijenjena (primjerice, odlukom donesenom u povodu zahtjeva za izvanredno ublaavanje kazne ili odlukom o pomilovanju), a iz tog bi spisa trebali biti vidljivi i podaci o vremenu provedenom na izdravanju te kazne vani kako za ocjenu postoje li uvjeti za objedinjavanje kazne tako i za uraunavanje tog vremena u jedinstvenu 778

D. Tripalo, M. Mrela: Odmjeravanje kazne za kaznena djela u stjecaju Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 16, broj 2/2009, str. 767-781.

kaznu. Primjerak pravomone presude kojom je izmijenjena ona prijanja vratit e se sa spisom prvostupanjskom sudu (odgovarajuom primjenom lanka 402. stavka 6. ZKP/97 odnosno lanka 498. stavka 6. ZKP/08). Na jednak nain (pribavljanjem spisa predmeta) prvostupanjski sud pred kojim se vodi kazneni postupak treba postupiti i kada doe do saznanja o uvjetnoj osudi koja je izreena optueniku, radi razmatranja potrebe opoziva uvjetne osude zbog poinjenja novog kaznenog djela (sukladno lanku 69. stavcima 1. ili 2. Kaznenog zakona). Ako presudom kojom proglaava optuenika krivim opozove prije mu izreenu uvjetnu osudu, kaznu iz te uvjetne osude uzet e utvrenom, nakon ega e ga, primjenom odredba o stjecaju, osuditi na jedinstvenu kaznu zatvora (lanak 69. stavak 3. Kaznenog zakona) ili e mu, ako mu izrekne novu uvjetnu osudu, takoer izrei novu jedinstvenu kaznu zatvora, ali e odrediti novi rok u kojem se jedinstvena izreena kazna nee izvriti (lanak 69. stavak 4. Kaznenog zakona). lankom 564. stavkom 5. ZKP/08 sada je i izrijekom propisan postupak opoziva uvjetne osude ako se naknadno utvrdi da je osuenik u vrijeme provjeravanja poinio kazneno djelo za koje je osuen na kaznu zbog koje je, prema odredbama Kaznenog zakona, trebalo ili bilo mogue opozvati uvjetnu osudu, a sud koji ga je osudio na kaznu propustio je o tome odluiti. Prvostupanjski sud koji je izrekao uvjetnu osudu donijet e presudu kojom e opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvrenje izreene kazne. Nakon pravomonosti te presude bit e potrebno provesti postupak tzv. neprave obnove kaznenog postupka. lanak 498. ZKP/08 sadrva odredbe o nepravoj obnovi kaznenog postupka istovjetne onima iz lanka 402. ZKP/97. Do njegove primjene dolazi ako je u dvjema presudama ili u vie presuda protiv istog osuenika izreeno vie kazni, a nisu primijenjene odredbe o odmjeravanju jedinstvene kazne za djela u stjecaju (toka 1. stavka 1.). Tada e sud novom presudom preinaiti prijanje presude glede odluka o kazni i primjenom odredaba o stjecaju izrei jedinstvenu kaznu. Za donoenje nove presude nadlean je prvostupanjski sud koji je sudio u stvari u kojoj je izreena najstroa vrsta kazne, a kod istovrsnih kazni, sud koji je izrekao najveu kaznu. Ako su kazne jednake, nadlean je sud koji je posljednji izrekao kaznu (stavak 2.). Novu presudu donosi sud u sjednici vijea na prijedlog dravnog odvjetnika ako je postupak voen na njegov zahtjev, ili na zahtjev osuenika, nakon ispitivanja protivne stranke (stavak 5.), a presuda e biti dostavljena i sudovima kojih su presude izmijenjene (stavak 6.).

4.1. Okolnosti znaajne za odmjeravanje jedinstvene kazne i njihovo obrazlaganje Vano je naglasiti da ni u jednoj od opisanih postupovnih situacija stupanj krivnje poinitelja, pogibeljnost djela te olakotne i otegotne okolnosti koje se 779

D. Tripalo, M. Mrela: Odmjeravanje kazne za kaznena djela u stjecaju Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 16, broj 2/2009, str. 767-781.

uzimaju u obzir prilikom odmjeravanja svake od pojedinanih kazni (lanak 56. Kaznenog zakona) nisu odlune za odmjeravanje jedinstvene kazne za djela u stjecaju, ve sve one trebaju biti posebno ocijenjene i obrazloene za svako od kaznenih djela za koja se optuenik proglaava krivim, to bi trebao biti prvi stadij odluivanja o kazni. Tek nakon odmjeravanja pojedinanih kazni dolazi do primjene odredaba o stjecaju. Iz odredbe lanka 60. stavka 2. Kaznenog zakona jasno proizlazi da sud prilikom odmjeravanja jedinstvene kazne mora voditi rauna o (1) posebnostima viestrukog poinitelja kaznenih djela, (2) meusobnom odnosu tih djela s obzirom na vrstu i vrijeme njihova poinjenja te (3) svrsi kanjavanja koju treba postii jedinstvenom kaznom. Ako bi se olakotne i otegotne okolnosti koje su bile uzete u obzir pri utvrivanju pojedinanih kazni ocijenile i prilikom odmjeravanja jedinstvene kazne, dolo bi do njihova dvostrukog vrednovanja, a to nije doputeno. Dakle, nuno je prilikom odmjeravanja jedinstvene kazne imati na umu da je optuenik osoba koja je viekratnim poinjenjem kaznenih djela pokazala vii stupanj upornosti u kriminalnom ponaanju, a za ocjenu njegove linosti znaajan je i meusobni odnos poinjenih djela, pri emu treba ocijeniti i je li rije o idealnom ili realnom te istovrsnom ili raznovrsnom stjecaju kao i ukupan broj poinjenih djela. Takoer je potrebno ocijeniti i jesu li sva djela poinjena u kraem ili duljem vremenskom razmaku te razmotriti upuuje li razdoblje poinjenja na potrebu stroeg ili blaeg kanjavanja. Teko bi bilo ustvrditi da je svrha kanjavanja koju treba postii jedinstvenom kaznom razliita od one zbog koje se izrie kazna poinitelju jednog kaznenog djela, pa dio citirane odredbe lanka 60. stavka 2. Kaznenog zakona treba shvatiti kao naglaavanje naela izraenih u lancima 6. i 50. Kaznenog zakona. U svakom sluaju, valja istaknuti da sudovi pri obrazlaganju odluka o kaznama nerijetko u nedovoljnoj mjeri izlau okolnosti znaajne za izbor vrste i mjere pojedinane kazne, a rijetko obrazlau okolnosti koje su utjecale na odmjeravanje jedinstvene kazne.

5. ZAKLJUAK Smatramo da budui Kazneni zakon novim pristupom u reguliranju stjecaja kaznenih djela treba odgovoriti na sadanju nedostatnost zakonskih sredstava koje stoje na raspolaganju za ispunjenje svrhe kanjavanja kod viestrukog poinjenja najteih oblika kaznenih djela. Sadanji Kazneni zakon ve predvia mogunost otklanjanja primjene odredaba o stjecaju i sukcesivnog izdravanja vie kazni zatvora, ali ogranieno samo za osuenika koji novo kazneno djelo poini za vrijeme izdravanja kazne zatvora, a to u stvarnosti moe dovesti do 780

D. Tripalo, M. Mrela: Odmjeravanje kazne za kaznena djela u stjecaju Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 16, broj 2/2009, str. 767-781.

doivotnog izdravanja kazne zatvora. S kriminalnopolitikog stajalita nema opravdane zapreke da se takva mogunost, kao iznimka, radi pribliavanja ostvarenju svrhe kanjavanja, ne predvidi i za viestrukog poinitelja najteih oblika tekih kaznenih djela koji jo nije osuenik.

Summary SENTENCE DELIBERATION IN THE CASE OF CONCURRENCE OF CRIMINAL OFFENCES The reform of the criminal legislation, which has already been partially achieved with the adoption of the new Criminal Procedure Act, continues with the drafting of the Proposal of the new Criminal Code. Individual cases of perpetrators of a number of criminal offences indicate that there is a need to have a broader discussion of possible new solutions for sentence deliberation in the case of concurrence of criminal offences. Along with a presentation of the basic principles for deliberating on a single sentence, this paper focuses particularly on the justiability of introducing a single sentence, and possible ways of prescribing the exclusion of its imposition on multiple crime perpetrators, which would break through the frame of general maximum sentences provided for in the present provisions of the Criminal Code. The authors believe that the future Criminal Code, with a new approach in regulating the concurrence of criminal offences, needs to address the present insufciency of legal means available to achieve the purpose of punishment in the case of multiple commissions of the most severe criminal offences. The Criminal Code in force already provides for the possibility of averting the application of the Concurrently Adjudicated Criminal Offences rules and averting the serving of sentences consecutively, but limited only with respect to a convict who commits a new criminal offence while serving a sentence of imprisonment, which in realty could lead to life imprisonment. From the criminal policy standpoint, there is no justied obstacle for such a possibility to be provided exceptionally for a multiple perpetrator of the most severe forms of severe criminal offences, who is not yet a convict, in order to draw closer to achieving the purpose of punishment.

781

D. Tripalo, M. Mrela: Odmjeravanje kazne za kaznena djela u stjecaju Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 16, broj 2/2009, str. 767-781.

782