Professional Documents
Culture Documents
Fizika Materijala
Fizika Materijala
4.
Magnetsko polje
106
Magnetsko polje se grafiki moe prikazati pomou linija vektora magnetske indukcije. Izgled linija vektora magnetske indukcije u okolini stalnog magneta prikazan je na slici 4.1. Izvan magneta linije su usmerene od severnog ka junom polu magneta, dok su unutar magneta usmerene od junog ka severnom polu. Linije vektora magnetske indukcije su zatvorene linije.
Eksperimenti pokazuju da je nemogue odvojiti severni pol magneta od junog pola. Presecanjem magneta dobijaju se dva magneta koji takoe imaju severni i juni pol. Ova pojava je ilustrovana na slici 4.2.
Kada se dva stalna magneta nau blizu jedan drugom, kao to je ilustrovano na slici 4.3, tada se oni ili privlae ili odbijaju u zavisnosti od toga kako su im okrenuti polovi. Poznato je da se raznoimeni polovi privlae, dok se istoimeni polovi odbijaju.
Slika 4.3. Linije vektora magnetske indukcije u okolini dva stalna magneta a) raznoimeni polovi se privlae, b) istoimeni polovi se odbijaju.
4. Magnetsko polje
107
Magnetsko polje moe da se detektuje magnetskom iglom, koja je i sama stalan magnet. Kao indikator koristi se severni pol magnetske igle. S obzirom da se raznoimeni magnetski polovi privlae, severni pol magnetske igle tei da se postavi u pravcu junog magnetskog pola magneta, kao na slici 4.4. Na taj nain, magnetska igla tei da se postavi u pravcu linija vektora magnetske indukcije. Ova pojava iskoriena je za konstrukciju kompasa. Magnetska igla kompasa pokazuje Zemljin severni geografski pol (koji je u blizini junog magnetskog pola Zemlje).
Planeta Zemlja ima konstantno magnetsko polje. U zavisnosti od lokacije na povri Zemlje, intenzitet magnetske indukcije je od 30 T do 60 T. U okolini magnetskih polova njena vrednost je najvea i iznosi oko 60 T, dok na lokacijama koje su najudaljenije od magnetskih polova njena vrednost iznosi oko 30 T. Na naoj geografskoj irini magnetska indukcija na povri Zemlje iznosi oko 42 T. Izgled linija vektora magnetske indukcije Zemlje prikazan je na slici 4.5. Sa slike moe da se uoi da je juni magnetski pol Zemlje u blizini severnog geografskog pola; i obrnuto, severni magnetski pol je u blizi junog geografskog pola.
Slika 4.5. Linije magnetskog polja Zemlje. Geografski severni pol zemlje nalazi se u blizini junog magnetskog pola.
108
Stalni magneti imaju tu prednost da im nije potrebno nikakvo napajanje da bi stvarali magnetsko polje. Sa druge strane, stalni magneti imaju nekoliko nedostataka: relativno su glomazni, tokom vremena mogu da izgube neto od svog magnetizma, naroito ako su izloeni udarcima ili vibracijama. Za mnoge praktine primene ovi nedostaci su neprihvatljivi. Zato postoji potreba da se magnetsko polje stvori i na druge, pogodnije naine.
Slika 4.6. Smer vektora magnetske indukcije u okolini pravolinijskog provodnika zavisi od smera struje.
Linije vektora magnetske indukcije u okolini pravolinijskog provodnika su krunice sa centrom na osi provodnika. Magnetsko polje postoji oko provodnika, na isti nain kao to izolacija pokriva provodnik na celoj njegovoj duini. Slino kao elektrino i gravitaciono polje, i magnetsko polje i magnetska indukcija opadaju sa porastom rastojanja. Ako se provodnik namota u spiralu oko neke cevi, dobija se kalem (namotaj, solenoid, zavojnica). Izgled kalema sa vazdunim jezgrom, namotan na cev od kartona prikazan je na slici 4.7.
Magnetsko polje u okolini kalema, kada kroz kalem postoji struja, slino je polju u okolini stalnog magneta. Izgled linija vektora magnetske indukcije ta dva magnetska polja ilustrovan je na slikama 4.8.a i 4.8.b. Osim slinosti u izgledu
4. Magnetsko polje
109
linija, sline su im i osnovne karakteristike (na primer severni i juni pol se privlae, istoimeni polovi se odbijaju).
Elektromagneti se obino prave kao kalemovi sa feromagnetskim jezgrom. Magnetska indukcija kalema sa feromagnetskim jezgrom je od nekolino desetina do nekoliko stotina puta vea od magnetske indukcije kalema sa vazdunim jezgrom. Namotaj sa strujom na feromagnetskom jezgru moe da stvori magnetsku indukciju izuzetno velikog intenziteta. Elektromagneti imaju iroku primenu. Oni su sastavni delovi generatora i elektrinih motora. Elektromagneti se koriste na otpadima da odvoje gvoe od drugih materijala.
110
Maksimalni intenziteti magnetske indukcije dozvoljeni za dugotrajan boravak ljudi zavise od frekvencije. Za magnetsko polje industrijske frekvencije (50 Hz) dozvoljen intenzitet je 40 T (Pravilnik o granicama izlaganja nejonizujuim zraenjima, Slubeni glasnik RS br. 104/2009, decembar 2009). Magnetska indukcija na tlu ispod dalekovoda iznosi od nekoliko T do par desetina T, i brzo opada sa porastom rastojanja.
4. Magnetsko polje
111
r 0 ,
(4.3)
gde se r naziva relativna permeabilnost. To je neimenovan broj koji pokazuje odnos vrednosti permeabilnosti neke sredine prema permeabilnosti vakuuma. Za sve nemagnetske materijale je r 1 i samim tim 0 . Prema tome, izraz (4.1) vai priblino i za sve nemagnetske materijale. Za sve nemagnetske materijale, magnetsko polje moe da se opie sa samo jednim od vektora B ili H , jer je B 0 H . Izvan feromagnetskih materijala linije vektora jaine magnetskog polja izgledaju isto kao i linije vektora magnetske indukcije. Razlika izmeu opisivanja magnetskog polja uz pomo vektora magnetske indukcije ili vektora jaine magnetskog polja je znaajna kada se opisuje magnetsko polje u feromagnetskim materijalima.
Ova nelinearnost je posledica efekata u koje spada i zasienje magnetskih materijala. Ono to se deava kada se magnetie feromagnetski materijal prikazano je na slici 4.11. Oblasti oznaene na slici 4.11 nazivaju se domeni i oni se ponaaju kao mali stalni magneti. U nenamagnetisanom feromagnetskom materijalu, domeni su haotino orijentisani (slika 4.11.a). Kada se nau u spoljanjem magnetskom polju, koje u prikazanom primeru ima smer vertikalno navie, domeni tee da se postave u pravcu polja (slika 4.11.b). Kada je spoljanje polje dovoljno jako, svi
112
domeni e se postaviti u pravcu polja (slika 4.11.c) i za feromagnetski materijal se kae da je u zasienju.
Zamislimo nenamagnetisan feromagnetski materijal. Ako se postepeno poveava strano magnetsko polje, materijal se magnetie, domeni se ureuju sve vie to je polje jae, a taka na karakteristici se kree putanjom oznaenom sa 1 na slici 4.12. U dovoljno jakom polju, materijal ulazi u zasienje, to odgovara taki 2. Ako se nakon toga postepeno smanjuje strano magnetsko polje, taka na karakteristici se ne vraa istim putem, ve putanjom oznaenom sa 3. Kada se jaina magnetskog polja smanji na nulu, magnetska indukcija ne pada na nulu, ve na vrednost oznaenu sa Br koja se naziva remanentna indukcija. Tek kada vektor jaine magnetskog polja promeni smer, taka na karakteristici nastavi da se kree ka taki oznaenoj sa 4, u kojoj je magnetska indukcija jednaka nuli. Ako jaina magnetkog polja i dalje raste u tom suprotnom smeru, taka e se kretati po putanji oznaenoj sa 5, sve do take 6, u kojoj je materijal opet uao u zasienje. U ovom sluaju polaritet je suprotan od onog u taki 2. Jo jedanput, jaina magnetskog polja moe da se smanji na nulu, i onda postepeno poveava u svom prvobitnom smeru. Sa ovom promenom vektora jaine magnetskog polja, taka na karakteristici e se kretati od take 6, preko taaka 7 i 8, do take 2.
Ako se magnetsko polje u kojem se nalazi feromagnetski materijal naizmenino menja u simetrinim granicama, onda se putanja take po karakteristici magnetisanja ustali kao to je to prikazano na slici 4.13. Taka se
4. Magnetsko polje
113
kree po zatvorenoj putanji koja se naziva histerezisna petlja. U zavisnosti od irine histerezisne petlje, magnetski materijali se dele na magnetski tvrde i magnetski meke materijale. Magnetski tvrdi materijali imaju iroke histerezisne petlje kao na slici 4.13.a. Feromagnetski materijal ostaje namagnetisan i kada se strano polje iskljui. Da bi se tvrdi magnetski materijali razmagnetisali potrebno je jako strano magnetsko polje. Zato se magnetski tvrdi materijali koriste za izradu stalnih magneta, hard diskova i drugih magnetskih medija. Magnetski meki materijali imaju usku histerezisnu petlju, kao na slici 4.13.b. Za razmagnetisavanje takvih materijala dovoljno je i relativno slabo strano magnetsko polje. Magnetski meki materijali se veoma esto koriste u inenjerskoj praksi. Od ovih materijala se prave jezgra elektroenergetskih transformatora, generatora i motora.
Pri poveanju temperature, magnetska svojstva feromagnetskih materijala se menjaju. Kritina temperatura na kojoj feromagnetici gube svoja magnetska svojstva naziva se Kirijeva temperatura. Kirijeva temperatura za gvoe iznosi 770C.
114
Kada je vektor magnetske indukcije normalan na povr (slika 4.14.b) izraz (4.4) svodi se na BS . Kada je vektor magnetske indukcije tangentan na povr, fluks je jednak nuli (slika 4.14.c).
Primer 4.1 Vektor magnetske indukcije, intenziteta 50 mT, postoji na povri magneta u obliku cilindra poluprenika a 1 cm, kao na slici 4.15.a. Odrediti magnetski fluks kroz gornju povr magneta.
Reenje. B 50 103 T, S (1cm) 2 3,14cm 2 3,14 104 m 2 i 0 (slika 4.15.b) Magnetski fluks kroz gornju povr magneta jednak je
4.9. Induktivnost
Zamislimo provodnu konturu u kojoj postoji struja jaine I . Ta struja stvara magnetsko polje. Vektor magnetske indukcije je linearno srazmeran jaini struje I . Magnetski fluks kroz tu konturu, kao i kroz bilo koju drugu konturu, takoe je
4. Magnetsko polje
115
linearno srazmeran jaini struje I . Faktori srazmernosti izmeu jaine struje i fluksa nazivaju se induktivnostima. Posmatrajmo usamljenu provodnu konturu kao na slici 4.16. Vektor magnetske indukcije te konture je linearno srazmeran jaini struje kroz konturu. Fluks vektora magnetske indukcije kroz konturu se naziva sopstvenim magnetskim fluksom. Sopstveni magnetski fluks je linearno srazmeran jaini struje I u konturi,
LI ,
(4.5)
4.10. Kalem
Elektrina komponenta koja je dizajnirana da ima unapred zadatu induktivnost se naziva kalem (ili namotaj). Grafiki simbol za kalem bez feromagnetskog jezgra je prikazan na slici 4.17.a, a sa feromagnetskim jezgrom na slici 4.17.b
Induktivnost kalema zavisi od kvadrata broja namotaja, povrine poprenog preseka namotaja, kao i od toga da li je jezgro napravljeno od feromagnetskog materijala ili ne. Iako se kalem ponaa kao kratak spoj u kolima vremenski konstantnih struja, prilikom uspostavljanja struje kroz kalem potrebno je uloiti energiju za formiranje magnetskog polja kalema. Ta energija moe da se odredi iz
1 2 LI , 2 gde je L induktivnost kalema, a I jaina struje kroz kalem. Wm (4.6)
Primer 4.2 Samoinduktivnost kalema sa vazdunim jezgrom, prikazanog na slici 4.18, duine l , sa N zavojaka povrine S , moe da se odredi iz izraza
116
N 2S . l Polazei od datog izraza, odrediti samoinduktivnost kalema sa vazdunim jezgrom, duine l 10cm, sa N 50 zavojaka poluprenika a 0,5cm. Permeabilnost vakuuma je 0 4 107 H m. L 0
Reenje. l 0,1m, N 50 i S (0,5cm) 2 0,785cm 2 0,785 104 m 2 . Polazei od datog izraza za samoinduktivnost kalema dobija se
L 4 107
Primer 4.3 Odrediti energiju kalema iz prethodnog primera, ako u namotajima postoji struja jaine I 2 A.
Reenje. L 2, 465 106 H i I 2 A. Polazei od izraza (4.6) za energiju kalema dobija se Wm 0,5 2, 465 106 (2) 2 4,93J.