Dragan Milanovic - Kondicijska Priprema Sportasa

OSNOVE KONDICIJSKE PRIPREME
(OPE TEME)
1. dio
Dragan Milanovi, Igor Juki, Sanja imek KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA
OPE TEME
KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA

Dragan Milanovi1, Igor Juki1, Sanja imek2 1 Kinezioloki fakultet Sveuilita u Zagrebu 2 studentica poslijediplomskog studija na Kineziolokom fakultetu Sveuilita u Zagrebu
1. UVOD
Kondicijska priprema je sloen i sveobuhvatan proces primjene razliitih programa za razvoj i odravanje funkcionalnih i motorikih sposobnosti i morfolokih obiljeja sportaa. Osnovna je zadaa svih programa unapreivanje treniranosti i sportskih rezultata podizanjem opih, bazinih i specifinih sposobnosti i osobina koje su neophodne za uspjeno obavljanje trenanih i natjecateljskih aktivnosti. Kondicijski programi su nastali kao rezultat viegodinjeg praktinog iskustva trenera i suradnika u velikom broju razliitih sportova, kao i primijenjenih istraivanja o modeliranju i vrednovanju razliitih postupaka kondicijske pripreme(Malacko 2002, Metvejev 2000, Platonov 1997). Kondicijsku pripremu prema Foxu (1977) treba shvatiti kao dugotrajan proces vjebanja u kojem se stalno izmjenjuju optereenja i odmori, stres i prilagodba na napore. To e uroditi kvalitetnom kondicijskom pripremljenou i stabilnim i visokim sportskim postignuima. Kondicijska priprema i njeno sutinsko znaenje mogu se predstaviti putem nekoliko vanih segmenata. To se prije svega odnosi na pojmovno odreenje i strukturu, a nakon toga i na detaljizaciju problema vezanih uz: analizu sportske aktivnosti, analizu dimenzija sportaa, metodike aspekte kondicijskog treninga te planiranje i programiranje kondicijskog treninga.
1.1. Pojmovno odreenje i struktura kondicijske pripreme

Detaljnim uvidom u izvore informacija o kondicijskom treningu mogue je zakljuiti da ne postoje jedinstvena pojmovna odreenja ovog aspekta sportske pripreme. Razliiti autoriteti sportske pripreme u pojedinim svjetskim sredinama na svoj su nain definirali i objanjavali proces kondicijske pripreme. U svrhu lakeg razumijevanja i praenja teksta u ovom zborniku pokuat emo ukratko pojasniti osnovne pojmove. Sportska treniranost je vrlo sloena kategorija, a predstavlja optimalno funkcioniranje stanja sportaa koje podrazumijeva optimalno zdravstveno stanje, najviu moguu razinu funkcionalnih i motorikih sposobnosti, maksimalnu tehniku i taktiku efikasnost i odgovarajuu psihiku stabilnost sportaa (Weineck 1988, Milanovi 2002). U strukturi treniranosti vano mjesto zauzima visoka razina funkcionalne i motorike pripremljenosti na koju se moe utjecati kvalitetno pripremljenim i provedenim programima kondicijske pripreme. Dijagnostika kondicijske pripremljenosti predstavlja objektivno utvrivanje stupnja funkcionalnih i motorikih sposobnosti i morfolokih karakteristika sportaa u svrhu definiranja dobrih i loih strana njegove pripremljenosti. Modelne karakteristike kondicijske pripremljenosti su rezultati koje vrhunski sportai postiu u testovima za procjenu kondicijskih sposobnosti, a koje slue kao kriterij za procjenu inicijalnog, tranzitivnih i finalnog stanja sportaa. Kondicijska priprema je dinamian proces treninga i oporavka za razvoj i odravanje funkcionalnih i motorikih sposobnosti, morfolokih obiljeja te unapreenje zdravstvenog statusa sportaa. Rezultat ovog procesa je unapreivanje i odravanje treniranosti i natjecateljskih rezultata. Keul (1984, prema Milanovi 1997) definira kondicijski trening kao proces sustavnog razvoja i stabilizacije kondicijske pripremljenosti sportaa (slika 1). Takav trenani proces dominantno djeluje na energetski, staninostrukturalni i neuro-mentalni sustav. Primarni efekti provedenog kondicijskog treninga manifestiraju se kroz
10
Meunarodni znanstveno-struni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljae 2003.
usavravanje psihofizikih sposobnosti, sposobnost odgaanje reakcija umora, sposobnost ubrzavanja procesa oporavka te smanjenja broja i teine ozljeda sportaa. Upravo navedeni primarni efekti u najboljoj mjeri predstavljaju praktini znaaj kondicijskog treninga. Kondicijska priprema nikako se ne bi trebala promatrati izvan konteksta integralne sportske pripreme. Ona nije i ne moe biti sama sebi svrhom. Stvara pretpostavke za optimalnu kondicijsku pripremljenost, koja e omoguiti sportaima da uvijek i na najkvalitetniji mogui nain prezentiraju svoja specifina motorika znanja, odnosno tehniko-taktika umijea. Svoju punu potvrdu kondicijska pripremljenost ostvaruje u realnim natjecateljskim uvjetima (Bompa 1994, Dick 1997, Gambetta 1998).
Primarni cilj je: Razvoj i stabilizacija kondicijske (fizike) pripremljenosti sportaa
Dominantno djeluje na Energetski sustav Stanino-strukturalni sustav Neuro-mentalni sustav
Primarni efekti kondicijskog treninga su:
Usavravanje kondicijskih (funkcionalno-motorikih) sposobnosti Odgaanje reakcija umora Ubrzavanje procesa oporavka Smanjenje broja i teine ozljeda
Slika 1. Struktura i efekti kondicijskog treninga (Keul 1984, prema Milanovi 1997)
2. ANALIZA SPORTSKE AKTIVNOSTI U FUNKCIJI KONDICIJSKE PRIPREME

Bez obzira to se danas u okviru kondicijske pripreme mogu prepoznati etiri osnovna tipa pripreme (viestrana, bazina, specifina i situacijska) svaka od njih temelji se na iscrpnim informacijama o zahtjevima konkretnog sporta (Jonath 1981, Weineck 1988). Budui je cjelokupni sustav sportske pripreme u vrhunskom sportu obiljeen visokom specifinou adaptacijskih procesa, jednako takvi trebaju biti i dominirajui trenani podraaji. Temeljem ove injenice zadaa je svakog strunog sportskog tima napraviti detaljnu analizu konkretnog sporta i u modeliranju kondicijske pripreme koristiti rezultate strukturalna, biomehanike, funkcionalne, anatomske i motorike analize sportske aktivnosti. Strukturalna analiza podrazumijeva utvrivanje tipinih struktura, substruktura i strukturnih jedinica sportske aktivnosti. Prema Bangsboou 1994, eljaskovu 2002 i Malacku 2002., potrebno je dobiti odgovore na pitanja o hijerarhiji i znaajkama tipinih faza i podfaza poslova i detalja koji ine motoriki sadraj odreenog sporta. Uvaavajui ove informacije kondicijski trener moe uspjenije definirati programe kondicijskog djelovanja. Biomehanika analiza se dominantno koristi u dizajniranju programa tehnike pripreme, ali je isto tako poznato da se ovaj tip analize koristi za unapreenje sadraja kondicijske pripreme. Poznato je, naime, da jedino biomehaniki optimizirana izvedba kondicijskih vjebi moe ostvariti eljene efekte na ciljana kondicijska svojstva. Tako npr. na temelju rezultata kinematike analize bacanja diska (Tablica 1) mogu se identificirati dobre i loe strane tehnike pojedinih bacaa koje mogu biti posljedica nedovoljne razine kondicijske pripremljenosti. Kontrola kuta izbaaja nalazi se pod utjecajem koordinacije i ravnotee, a trajanje faze izbaaja i posebice poetno ubrzanje sprave pod utjecajem brzinsko snanih svojstava atletiara bacaa. Razumije se da kondicijsku pripremu treba usmjeravati u pravcu identificiranih nedostataka atletiara ukljuenog u trenani proces.
OPE TEME
11
OPE TEME
Tablica 1. Kinematiki parametri najboljih svjetskih (W1, W2, W3) i najboljeg hrvatskog bacaa diska (HR1) (prema Milanovi i sur. 1997)
PARAMETAR 1. Visina izbaaja (cm) 2. Kut izbaaja 3. Brzina izbaaja (m/s-1) 4. Trajanje poetnog ubrzanja (s) 5. Trajanje bezpotporne faze (s) 6. Trajanje faze max.naprezanja (s) 7. Trajanje faze izbaaja (s) 8. Promjene u brzini diska u bezpotpornoj fazi (m/s-1) 9. Promjene u brzini diska u fazi max.naprezanja (m/s-1) 10. Promjene u brzini diska u fazi izbaaja (m/s-1) 11.Ukupne promjene brzine diska ( T+D phase) (m/s-1) 12. Udaljenost baenog diska (cm) W1 165 35.0 25.5 0.45 0.12 0.20 0.16 -0.88 2.23 17.88 20.01 67.34 W2 205 36.0 26.3 0.36 0.02 0.21 0.15 2.44 16.72 19.16 66.90 W3 166 36.7 24.9 0.44 0.09 0.23 0.16 1.52 3.07 13.13 16.20 66.12 HR1 196 29.0 * 25 0.40 0.05 0.22 0.27 * -0.45 -0.11 18.31 18.20 62.0
Funkcionalna analiza prua informacije o strukturi i dominaciji energetskih procesa u pojedinim sportskim granama. Uspjenim simuliranjem energetskih zahtjeva realnih natjecateljskih situacija tijekom treninga stvaraju se uvjeti za podnoenje situacijskih napora tijekom natjecanja.
Frekvencija srca (o/min)
prvo poluvrijeme vrijeme (min)
drugo poluvrijeme
Slika 2. Frekvencija srca tijekom nogometne utakmice (a) i povezanost izmeu FS i VO2 postignuta kod tranja na pokretnom sagu jednog igraa (b). Kod aritmetike sredine FS od 171 o/min u prvom i 164 o/min u drugom poluvremenu postie se VO2 od 51,1 ml/mol/kg (78% VO2 max)u prvom i 46,2 ml/mol/kg (72% VO2 max)u drugom poluvremenu pri emu kriterijska vrijednost za aerobnu pripremljenost (VO2max) vrhunskih nogometaa iznosi 65,3 ml/min/kg (Bangsboo 1994)
Bangsboo (1994) konstatira da uspjeno nastupanje u nogometnoj utakmici trai visoko energetsko angairanje i visoku razinu funkcionalnih sposobnosti nogometaa (Slika 2.). Navedene funkcionalne kriterije moe ispuniti samo besprijekorno pripremljen nogometa koji je realizirao veliki broj kondicijskih treninga za razvoj i odravanje funkcionalnih sposobnosti. Ako je poznato da vrhunski nogometa mora dostii 65,3 ml/min/kg relativnog primitka kisika kao pokazatelja aerobne pripremljenosti onda je sasvim razumljivo da to moe biti posljedica samo kvalitetnog modeliranja i provoenja dugorone kondicijske pripreme. Anatomska analiza prua nam uvid u topoloke regije lokomotornog aparata koje su najodgovornije za realizaciju struktura gibanja u konkretnom sportu. Takoer ovaj tip analize donosi i informacije o najugroenijim regijama tijela kada su u pitanju sportske ozljede. Temeljem tih podataka kondicijski trener treba programirati postupke za unapreenje aktivnog i pasivnog dijela lokomotornog aparata odgovarajuih regija tijela (Knabel i sur. 1988).
12
I konano, analiza motorikog djelovanja tijekom sportske aktivnosti ima zadau prepoznati koje su motorike sposobnosti najodgovornije za uspjenu realizaciju struktura gibanja i struktura situacija. Ova analiza moe osigurati prepoznavanje zahtjeva sportske aktivnosti prema temeljnim sposobnostima (brzina, snaga, izdrljivost, koordinacija, fleksibilnost), ali i na kombinirana svojstva i svojstva nieg reda (npr. brzinska snaga, snana izdrljivost, brzinska izdrljivost, brzina frekvencije, eksplozivna snaga itd.). Tek prepoznavanjem ovih zahtjeva mogue je odabrati odgovarajue metodske postupke za razvoj ciljanih sposobnosti (Jonath i Krempel 1981). Vjerojatnost postizanja optimalne kondicijske pripremljenosti znaajno se smanjuje ukoliko modeliranju treninga nisu prethodili analitiki postupci.
3. ANALIZA DIMENZIJA SPORTAA U FUNKCIJI KONDICIJSKE PRIPREME

Uspjenost sportaa odreena je razinom i strukturom velikog broja sposobnosti, znanja i osobina koje se mogu izmjeriti i analizirati, a potom odgovarajuim sredstvima i metodama unaprjeivati tijekom sportaeve karijere. Hijerarhijsku strukturu faktora uspjenosti u sportu mogue je predstaviti na etiri razine (bazine antropoloke karakteristike, specifine sposobnosti i znanja, natjecateljska efikasnost i natjecateljski rezultat). U kontekstu kondicijske pripremljenosti posebno zanimljivo stanje bazinih antropolokih karakteristika i specifinih sposobnosti i znanja sportaa. Posebno vane informacije za potrebe kondicijske pripreme donosi faktorska struktura sporta, i to onaj njen segment koji govori o hijerarhijski definiranim motorikim, funkcionalnim i morfolokim karakteristikama o kojima ovisi uspjeh u sportu.
Snaga 20% Koordinacija 15% Gibljivost 10%
Izdrljivost 30%
Brzina 25%
Slika 3. Faktorska struktura uspjenosti u nogometu u prostoru izabranih motorikih sposobnosti (Milanovi i Juki, 2002)
Jednostavna struktura uspjenosti u nogometu definirana hijerarhijskim nizom od pet motorikih sposobnosti ukazuje da se u kondicijskoj pripremi naroita panja i vrijeme treba pokloniti razvoju i odravanju izdrljivosti, brzine, snage, koordinacije i gibljivosti (slika 3.). S jedne strane, kondicijski trening se usmjerava prema najvanijim sposobnostima ali i prema sposobnostima u kojima sporta-i pokazuju neko zaostajanje odnosno deficit u odnosu na traene vrijednosti (Shnabel 1994). Do informacija o trenutnom stanju spomenutih dimenzija sportaa dolazi se putem razliitih dijagnostikih postupaka. Semenick (1994), Foran (2001), Clark (2001) navode da svaki dijagnostiki postupak u sportu sadri vie zavisnih faza koje se moraju provesti na temelju zadanih metodolokih pravila, jer kao to je poznato dijagnostiki postupak je usmjeren na prikupljanje podataka o stanju pripremljenosti selekcionirane skupine sportaa i mora ponuditi trenerima to vei broj korisnih informacija za definiranje i provedbu programa i potprograma kondicijske pripreme. U tom smislu dijagnostiki postupak sadri ove faze: - Selekcija sportaa sportske grupe koja e biti ukljuena u dijagnostiki postupak - Izbor sposobnosti i osobina i znanja koje se ele dijagnosticirati - Odabir mjernih instrumenata testova za procjenu sposobnosti, osobina i znanja sportaa - Postupak mjerenja testiranja (laboratorijski ili terenski uvjeti testiranja) - Postupak obrade prikupljenih podataka - Prikaz dobivenih rezultata i njihova interpretacija - Prezentiranje dobivenih rezultata treneru i lanovima strunog tima
OPE TEME
13
- Primjena rezultata u planiranju i programiranju treninga - Kontrola efekata procesa sportske pripreme (dijagnostika treniranosti ili finalnog stanja treniranosti) Moda najvaniji dio ovog postupka je nain interpretacije dobivenih rezultata i primjereno prezentiranje dobivenih podataka trenerima koji ove podatke koriste u svakodnevnoj praksi. Najvrjedniji orijentacijski pokazatelji sportaeve pripremljenosti jesu modelne vrijednosti. To su u stvari konkretni testovni pokazatelji koji opisuju model pripremljenosti vrhunskog sportaa. Cilj kondicijskog treninga usmjeren je prema pribiliavanju testovnih vrijednosti naeg sportaa testovnim vrijednostima modela.
ANTROPOLOKE VARIJABLE MODELNE VRIJEDNOSTI TESTOVNI REZULTATI NOGOMETAA X
OPE TEME
1. Visina tijela 2. Teina tijela 3. Tranje 30m letei 4. Tranje 1030m p15 5. Skok u vis iz mjesta 6. Skok uvis iz kretanja 7. Zgibovi 8. Duboki uanj 9. Tranje u slalomu bez lopte 10. Slalom s loptom 11. Primitak kisika VO2 ml/kg/min
178.0 74.0 3.30 40.0 65.0 75.0 10.0 111.0 kg (150% tjel. teine) 8.60 10.10 68.00
176.3 72.0 3.48 43.2
Bodovi
7 6
56.7
5
62.6 7.0 96.4 kg (134% tjel. teine) 8.80 10.71 62.78
4 3 2
1 1 2 2 3 3 4 4 5 5 6 6 7 7 8 8 9 10 11 9 10 11 Osobine i sposobnosti
Slika 4. Modelne karakteristike i testovni rezultati nogometaa x i grafiki prikaz profila vrhunskog (crna linija) i naeg nogometaa x (siva linija) u 11 varijabli za procjenu kondicijske pripremljenosti (Milanovi 2002, modificirano prema Vanom 1978).
Na slici 4. prikazani su testovni rezultati koje postiu vrhunski nogometai (modelne karakteristike) i jedan konkretan nogometa koji je ukljuen u trenani proces. Na temelju rezultata u testovima i prezentiranih profila moe se konstatirati da sporta x znaajno zaostaje u pokazateljima brzine, eksplozivne snage, repetitivne snage ruku i ramenog pojasa i apsolutne snage donjih ekstremiteta. Na temelju ovih podataka trener e program individualne kondicijske pripreme usmjeriti na razvoj upravo utvrenih nedostataka od kojih ovisi dobra kondicijska pripremljenost. U tom smislu, potrebno je iz irokog spektra potencijalnih operatora kondicijske pripreme izabrati one koji imaju najveu vrijednost u odnosu na razvoj navedenih sposobnosti sportaa.
4. METODIKA KONDICIJSKE PRIPREME

Metodika kondicijske pripreme prouava zakonitosti u svezi s nainima, vrstama i formama razvoja i odravanja kondicijskih svojstava. Ona zapravo predstavlja skup znanja koja omoguavaju izbor sadraja, doziranje optereenja, odreivanje metoda vjebanja i uenja, odreivanje organizacijskih i metodikih oblika treninga, izbor lokaliteta treninga i trenane opreme.
4.1. Sredstva (sadraji) kondicijske pripreme

Sredstva (sadraji) kondicijske pripreme ine sustavi motorikih aktivnosti (slika 5) i nemotorikih sredstava to se primjenjuju tijekom treninga i oporavka, a u skladu su sa eljenim efektima kondicijske pripreme. Za kondicijske i sportske trenere posebno je vano raspolagati bazom podataka o vjebama koje se mogu u
14
MOTORIKA SREDSTVA
NATJECATELJSKA SREDSTVA
TRENANA SREDSTVA
VJEBE BAZINE PRIPREME SPECIFINE VJEBE SITUACIJSKE VJEBE
Slika 5. Klasifikacija motorikih sredstava (sadraja) kondicijske pripreme (Milanovi, 1997)
Na slici 5. prikazana je jedna od moguih klasifikacija sredstava odnosno sadraja kondicijske pripreme. S jedne strane se primjenjuju natjecateljska sredstva, odnosno natjecanja u izabranom sportu kojima se moe snano utjecati na integriranu kondicijsku pripremljenost. S druge strane se primjenjuju trenana sredstva odnosno vjebe koje pripadaju programima ope, bazine, specifine i situacijske kondicijske pripreme. Vjebe ope i bazine kondicijske pripreme najvie se primjenjuju u ranim fazama pripreme djece i mladih sportaa, a specifine i situacijske vjebe postaju dominantne s razdobljem produbljene sportske specijalizacije. U prvom dijelu godinjeg ciklusa puno je vei udio vjebi ope i bazine pripreme dok se vjebe specifine i situacijske pripreme koriste u natjecateljskom razdoblju u vrijeme odravanja sportske forme. Na taj nain se pojedini kondicijski programi nadopunjuju jer svaki prethodno proveden program stvara dobre pretpostavke za primjenu i efekte narednog (Mller 1999, eljaskov 2002).
4.2. Optereenja u kondicijskoj pripremi

Primjerenost optereenja u najveoj e mjeri obiljeiti uinkovitost i sigurnost kondicijske pripreme. Osnovna obiljeja optereenja u kondicijskom treningu svakako bi trebala biti sukladna zahtjevima sporta te biolokim i psiholokim obiljejima sportaeva organizma. Posebno je vano da doziranje optereenja ima postupan i progresivan karakter u svim svojim komponentama (intenzitet i ekstenzitet) i ciljanim sustavima (ivanomiini i vegetativni). Odreivanje strukture i razine optereenja bitan su dio modeliranja programa kondicijske pripreme. Optimalan odnos svih karakteristika optereenja ini onu mjeru doziranog rada koja moe osigurati visoku efikasnost trenanih operatora. Specifina optereenja se jako razlikuju od nespecifinih jer su bliska tempu, jaini i trajanju optereenja koja nalazimo u natjecateljskim uvjetima. Za razvoj pojedinih funkcionalnih sposobnosti, odnosno energetskih kapaciteta primjenjuju se dozirana optereenja sasvim jasne energetske usmjerenosti. U tehnologiji treninga jako se razlikuju parametri anaerobnih (nelaktatna i laktatna) od mijeanih i aerobnih optereenja. U odnosu na veliinu optereenja u kondicijskoj pripremi postoje jasno definirane granice. Razvoj pojedinih kondicijskih sposobnosti moe se postii primjenom submaksimalnih i maksimalnih trenanih optereenja, dok se srednja i nia optereenja mogu koristiti u cilju regeneracije i pri koritenju rekreacijskih aktivnosti.
15
KONDICIJSKE VJEBE
Natjecanja u izabranom sportu su nezaobilazna sredstva kondicijske pripreme
VJEBE OPE PRIPREME
OPE TEME
pojedinim razdobljima koristiti u pojedinim razdobljima sportske pripreme u svrhu razvoja i odravanja funkcionalnih i motorikih sposobnosti i morfolokih svojstava. Posebno je vano voditi rauna o tome da se izbor trenanih vjebi temelji na informacijama o eljenim ciljevima treninga, dobnim i spolnim znakovitostima, te razini kondicijske pripremljenosti.
OPE TEME
KLASIFIKACIJA OPTEREENJA U KONDICIJSKOJ PRIPREMI KLASIFIKACIJA OPTEREENJA U KONDICIJSKOJ PRIPREMI
SPECIJALIZIRANOST
ENERGETSKA USMJERENOST
KOORDINACIJSKA SLOENOST
VELIINA
TOPOLOKA ANGAIRANOST
SPECIFINO OPTEREENJE
AEROBNA
VISOKA
MAKSIMALNA 90-100
GLOBALNA (vie zglobnih sustava)
NESPECIFINO OPTEREENJE
MJEOVITA
SREDNJA
SUBMAKSIMALNA 75-90
ANAEROBNA GLIKOLITIKA
REGIONALNA (dva zglobna sustava)
NISKA
MEDIJALNA 60-75
ANAEROBNA KREATINFOSFATNA
LOKALNA (jedan zglobni sustav)
MINIMALNA 30-60
ANABOLIKA
Slika 6. Klasifikacija optereenja u kondicijskoj pripremi (Milanovi, 2002)
4.3. Metode kondicijske pripreme

U okviru kondicijskog treninga dominiraju metode vjebanja koje se koriste za razvoj i odravanje razliitih kondicijskih sposobnosti. Takoer tijekom svladavanja motorikih znanja potrebnih za ostvarivanje ciljeva kondicijske pripreme, potrebno je primijeniti i metode uenja. Izbor metoda kondicijskog treninga ovisi o: - specifinosti sportske grane - postavljenim ciljevima i zadaama kondicijske pripreme - stupnju kondicijske pripremljenosti - razvojnim znaajkama pojedinih dobnih skupina - uvjetima u kojima se kondicijski trening izvodi.
METODE KONDICIJSKE PRIPREME
PREMA NAINU OPTEREIVANJA SPORTAA
PREMA METODIKIM FORMAMA (OBLICIMA) TRENANOG RADA
POSTAJE- STANINI TRENING
KONTINUIRANA ILI TRAJNA METODA
KRUGOVI- KRUNI TRENING
CIRKULARI- CIRKULARNI TRENING
INTERVALNA ILI METODA RADA S PREKIDIMA
VARIJANTE
VARIJANTE
Slika 7. Klasifikacija metoda kondicijske pripreme (Platonov 1997, Johnson 1997, Gambetta 1998)
16
POLIGONI- POLIGONSKI TRENING
STANDARDNA
STANDARDNA
VARIJABILNA
VARIJABILNA
Na slici 7. prikazana je jedna od moguih klasifikacija metoda kondicijske pripreme prema kriteriju optereivanja sportaa i prema kriteriju metodikih i organizacijskih oblika rada. Prema nainu optereivanja razlikuju se kontinuirani ili trajni i intervalni nain trenanog rada sa veim brojem inaica. Danas se u tehnologiji kondicijskog treninga primjenjuje veliki broj razliitih metodikih postupaka kontinuiranog i intervalnog treninga sa standardnim i varijabilnim optereenjem. Kvalitetan odabir metoda i precizno definirana optereenja mogu osigurati znaajne efekte u postupcima za razvoj i odravanje funkcionalnih i motorikih sposobnosti (Kraemer 1994, Joch 1997). Jedan dio efekata se moe postii primjenom npr. kontinuirane metode s varijabilnim optereenjem dok se drugi dio efekata moe postii primjenom intervalne metode sa standardnim optereenjem. Svaka od potencijalno moguih metoda kondicijske pripreme mora odgovarati jasno definiranim ciljevima koji se ele postii ili bolje reeno precizno definiran cilj kondicijske pripreme trai primjenu sasvim odreenog metodikog postupka.
4.4. Organizacijski i metodiki oblici kondicijske pripreme

Kondicijski trening je posebno pogodan za primjenu najrazliitijih metodikih postupaka. Individualni trening s jedne strane, te individualizacija trenanih zahtjeva s druge, omoguuju najsigurniji put prema eljenim promjenama u stanju kondicijskih svojstava. To ipak ne znai da se kondicijski trening ne moe organizirati u formi skupnog ili frontalnog treninga. Kreiranje homogenih skupina u kondicijskom treningu sportskih ekipa pokazalo se naroito pogodnim organizacijskim oblikom treninga. Na slici 7. nalaze se podaci o metodikim i organizacijskim oblicima kondicijske pripreme. Danas je rasprostranjena primjena staninog, krunog, cirkularnog i poligonskog naina treniranja. U mnogim programima kondicijske pripreme koji se primjenjuju u treningu mlaih dobnih kategorija i vrhunskih sportaa ovi naini trenanog rada rutinski se primjenjuju i pokazali su visoku uinkovitost u odnosu na oekivani razvoj i odravanje funkcionalnih i motorikih sposobnosti. Ovi oblici trenanog rada otvaraju beskrajne mogunosti za kreiranje trenanih jedinica.
4.5. Lokaliteti i trenana oprema

Realizacija kondicijskog treninga u velikoj je mjeri ovisna o uvjetima trenanog rada. Pri tome se jednako misli na uvjete za postizanje eljenih efekata, ali i na sigurnosne aspekte treninga. Suvremena sportska industrija u znatnom je dijelu svojih programa usmjerena na dizajniranje i proizvodnju trenane opreme za potrebe kondicijskog treninga. Ipak, temeljni uvjeti za realizaciju eljenih ciljeva kondicijskog treninga predstavljaju znanja, kreativnost i snalaljivost trenera u datim trenanim uvjetima.
5. PLANIRANJE I PROGRAMIRANJE KONDICIJSKE PRIPREME

U okviru planiranja procesa kondicijske pripreme potrebno je u pravilu operacionalno definirati ciljeve i zadae, vremenske cikluse (periodizacija) za njihovo postizanje kao i potrebite tehnike i materijalne uvjete te kolovane kondicijske trenere koji su za ovaj sloeni struni rad kvalificirani. S druge strane programiranje kondicijskog treninga orijentirano je na odreivanje sadraja, optereenja i metoda rada na razvoju kondicijskih sposobnosti. Programiranjem se vri izbor, doziranje i raspored trenanih operatora usklaenih s ciljevima i zadaama kondicijske pripreme (Metvejev 2000, Platonov 1997, Young 1991). Planiranje i programiranje kondicijskog treninga mogu se promatrati u kontekstu ciklusnih struktura razliitog trajanja. Dugorona kondicijska priprema svoj smisao nalazi u stvaranju irokog spektra kondicijskih pretpostavki koje e omoguiti siguran, stabilan, i uinkovit put ka stvaranju vrhunskog sportaa. irokom izobrazbom kondicijskih svojstava u prvim godinama bavljenja sportom omoguit e se jednostavniji prijelaz u fazu specijalistikih programa sportske pripreme. Na slici 8. prikazan je odnos izmeu pojedinih programa kondicijske pripreme u pojedinim dobnim kategorijama. U skladu s miljenjem velikog broja autoriteta iz podruja teorije i metodike sportskog treninga (Bangsboo 1994, Bompa 1994, Dick 1997, Joch 1997, Jonath 1981, Platonov 1997, Weineck 2000, eljaskov 2002) u prvim godinama puno je znaajniji udio viestrano-bazine dok u kadetskoj a posebno u juniorskoj dobi dominantno mjesto zauzima specifino-situacijska kondicijska priprema. O ovim odnosima se prilikom dugoronog planiranja i programiranja mora voditi rauna da bi se izbjegle sve negativne posljedice prerane sportske specijalizacije.
OPE TEME
17
OPE TEME
60
55
50
45
40
35
30
Slika 8. Odnos pojedinih programa kondicijske pripreme u pojedinim etapama dugorone sportske pripreme Tablica 2. Osnovni elementi plana i programa treninga u mezociklusu (SUMP = sumarni pokazatelji rada u mjesenom ciklusu)(Milanovi 2002)
Tjedni Broj treninga Trajanje treninga Programi ope i bazine fizike pripreme Bazina snaga Primarni faktori brzine Opa izdrljivost Programi specifine i situacijske fizike pripreme Eksplozivna i brzinska snaga Specifina brzina agilnost Specifina izdrljivost Programi specifine koordinacije i tehnike Teorijska predavanja Broj natjecanja Broj nastupa Kontrola efekata treninga (izvan satnice) SUMP 48 100 24 10 6 8 36 20 6 10 32 4 2 2 1 I 12 26 8 4 4 6 4 2 8 2 1 1 II 12 24 4 2 2 12 6 2 4 8 III 12 26 6 2 2 2 10 6 2 2 8 1 1 1 IV 12 24 6 2 2 2 8 4 2 2 8 2
18
Slian princip rasporeda razliitih tipova kondicijske pripreme primjenjuje se i u manjim ciklusnim strukturama. U godinjem ciklusu treninga potrebno je definirati okvirni odnos razliitih programa kondicijske pripreme, dok se u okviru tekueg i posebice operativnog planiranja i programiranja proporcije pojedinih programa i potprograma odreuju na detaljiziran nain. U tablici 2. nalazi se detaljizirani program jednog mjesenog ciklusa treninga u kojem je posebno definirana pozicija programa ope i bazine pripreme (24 sata) i programa specifine i situacijske fizike pripreme (36 sati) s definiranim brojem sati za svaku od funkcionalnih i motorikih sposobnosti. Sumarna koliina rada u mjesenom ciklusu rasporeena je po tjednima. Ovi parametri trenanog rada u mikrociklusima postaju osnovni izvor informacija za planiranje i programiranje kondicijske pripreme u trenanim danima i pojedinanim treninzima. Posebno vaan aspekt kreiranja kondicijskih programa jesu zakonitosti i pravila u konstrukciji pojedinanog treninga. Izbor operatora, njihov redoslijed, reim odmora i ukupna optereenja odredit e uinke kondicijskog treninga.
SPECIFINOSITUACIJSKA PRIPREMA
U ovom radu analizirana je kondicijska priprema kao dugotrajan proces vjebanja koji je usmjeren na razvoj i odravanje funkcionalnih i motorikih sposobnosti i morfolokih obiljeja sportaa. Kondicijska pripremljenost se ne moe promatrati izvan konteksta integralne sportske pripreme kao to se niti kondicijska pripremljenost ne moe vrednovati izvan konteksta integralne sportske pripremljenosti. Veliki broj citiranih autora naglaavaju da je za efikasno planiranje i programiranje kondicijske pripreme potrebno raspolagati s informacijama o karakteristikama sportske aktivnosti i posebno o faktorskoj strukturi sporta koja sadri podatke o najvanijim kondicijskim sposobnostima od kojih ovisi uspjenost u sportu. Metodiki postupak kondicijske pripreme podrazumijeva poznavanje zakonitosti prema kojima je mogue izvriti izbor sadraja, doziranje optereenja i odreivanje metoda vjebanja i definiranje okvirnih i detaljiziranih planova i programa rada za razvoj i odravanje kondicijskih sposobnosti u pojedinim ciklusima sportske pripreme. O vrijednosti i uinkovitosti programa kondicijske pripreme u najveoj e mjeri suditi ostvareni sportski rezultati. I u negativnom i u pozitivnom ishodu uinci kondicijske pripreme e od najire javnosti biti primjereno vrednovani. To samo znai da je, s jedne strane, kondicijska priprema integralni dio ukupne sportske pripreme, dok je, s druge strane, kondicijski trener sastavni dio strunog sportskog tima koji dijeli odgovornost za rezultatske uspjehe i neuspjehe.
7. LITERATURA
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. Bangsboo, J. (1994): Fitness Training in Fotball. University of Copenhagen, Denmark. Bompa, T. (1994): Theory and Methodology of Training (Third Edition). Kendall/Hunt Publishing Company. Dubuque, Iowa. Bridgman, R. (1991) . A Coachs Guide to Testing for Athletic Attributes. National Strength and Conditioning Association Journal, vol. 13, No.3.Colorado Springs,USA Clark, M.A. (2001): Integrated Training for the New Millenium. National Academy of Sports Medicine, Thousand Oaks, Ca. Dick, F. (1997): Sports Training Principles. A&C Black Press. Foran, B. (Ed.) (2001): High-Performance Sports Conditioning. Human Kinetics, Champaign, Illinois. Fox, E. (1977). Fiziki trening: metode i efekti. Suvremeni trening, 2:23-30. Gambetta. V. (1998): The Gambetta System. Gambetta Sports Training Systems, Inc. Sarasota, Fl. Joch, W. (1997): Sprint. GOPAL d. d., Zagreb. Jonath, U., R. Krempel (1981). Konditionstraining. Rowohlt, Verlag GmbH, Reinbek bei Hamburg, 1981 Johnson, C. A. Ed. (1997): NBA Power Conditioning. Human Kinetics, Champaign, Il, USA. Knabel, K., B. Herbeck, G. Hamsen (1988). Fussball funktionsgymnastik. Rowohit, Verlag GmbH, Reinbek bei Hamburg, 1988. Malacko, J. (2002.) Osnove sportskog treninga. Sportska akademija, Beograd. Metvejev, L.P. (2000). Osnovi suvremenog sistema sportivnoj trenirovki. FIS, Moskva. Milanovi, D. (1997). Osnove teorije treninga. U: Prirunik za sportske trenere. (Ur:D. Milanovi). Fakultet za fiziku kulturu. 483-599. Kraemer, W. J. (1994): General Adaptations to Resistance and Endurance Training Programs. In: Essentials of Strength Training and Conditioning (ed. R. Beachle) str.127-150. Human Kinetics, Champaign, Illinois. Milanovi, D., Mejovek, . Hraski (1997). Kinematic analysis of a discus throw. Proceedings of 1st scientific conference on Kinesiology- the present and the future. Dubrovnik, Croatia, 25-28 September 1997. Milanovi, D. (2002). Predavanja iz predmeta Teorija treninga. Kinezioloki fakultet Sveuilita u Zagrebu. Milanovi, D. (2002). Predavanje na seminaru za nogometne trenere. HNS. Zagreb Milanovi, D., I. Juki, D. Vuleta (2002). Programiranje rada u podruju sporta. Zbornik radova 11. Ljetne kole kineziologa. Rovinj.15-25. Mller, E. i sur. (1999.) Science and Elite Sport. E&FN Spon. London. Platonov, V. N. (1997.) Obaja toerija podgotovki sportsmenov v olimpijskem sporte. Olimpijska literatura, Kijev Schnabel, G. i sur. (1994.) Trainingswissenschaft. Sportverlag, Berlin Semenick, D. M. (1994): Testing Protocols and Procedures. In: Essentials of Strength Training and Conditioning (ed. R. Beachle) str.258-273. Human Kinetics, Champaign, Illinois. Vani, Z. (1978): Sistem sportskog treninga. Partizan, Beograd. Vermeil, A., Helland, E. (1997): The Right Staff. Coaching and Sport Science Journal. 2(1), str.25-30. Weineck, J. (1988). Optimales Training. Perimed Fachbuch, Verlag, Geselsehalf mbH, Erlangen, 1988. Young, W. (1991). The planning of resistance training for power sports, National Strenght and Conditioning Association Journal, 13(4)26-29. eljaskov, C (2002) Osnovi na sportnata trenirovka. NSA Press., Sofija.
OPE TEME
19
6. ZAKLJUAK
Cvetan eljaskov OSNOVE FIZIKE PRIPREME VRHUNSKIH SPORTAA
OPE TEME
OSNOVE FIZIKE PRIPREME VRHUNSKIH SPORTAA (TEORIJA, METODIKA I PRAKSA)

Cvetan eljaskov Dravna sportska akademija V. Levski, Sofija, Bugarska U teoriji tjelesnog odgoja uravnoteeno stanje poveane fizike uinkovitosti poznato je pod nazivom tjelesna pripremljenost (physical fitness), a obuhvaa tri osnovne sastavnice: tjelesno zdravlje, tjelesni razvoj i tjelesnu uinkovitost (Fleischman, 1965; Zatsiorski, 1966; Matveev, 1977; Thomas, 1982; Zhelyaskov&Dasheva, 2002). Kombinirane, te sastavnice odreuju morfoloko-funkcionalni potencijal osobe za izvoenje mnogobrojnih te koliinom i intenzitetom raznolikih motorikih aktivnosti. Sustavno djelovanje na te sastavnice specifinim metodama i raznim oblicima poznato je kao razvoj fizikih sposobnosti (physical development). Razina razvijenosti fizikih sposobnosti jakosti, izdrljivosti, brzine, agilnosti i fleksibilnosti pokazatelj je uspjenosti toga djelovanja. Taj osnovni metodiki koncept obino se u teoriju i metodiku treninga s kvalitetnim sportaima prenosi u obliku kondicijskog treninga. U isto praktinom smislu to znai primjenu mikro- i mezociklusa ope i specifine fizike pripreme, nakon ega slijedi naglaavanje tehnikog i taktikog treninga te, na kraju, sudjelovanje u natjecanjima. Takav fragmentaran, rascjepkan pristup pripremi vrhunskih sportaa je, meutim, neuinkovit zbog neizbjenih gubitaka vremena i snage.
1. ODREENJE PROBLEMA
Znanstveno rjeavanje problema mogue je jedino ako se uporabi sustavna analiza u kojoj se kondicijski trening promatra kao kompleksan proces prilagoavanja, adaptacije tijekom procesa razvoja i usavravanja fizikih karakteristika uz striktno uvaavanje biodinamikih i kinematikih struktura odreenog sporta. To se moe opisati kao jedna od najveih filozofskih ideja naega vremena, koju je definirao danski fiziar Niehls Bohr, kao naelo subsidijarnosti (principle of the subsidiary - sposobnost da se olaka izvrenje osnovne radnje, op.prev.) ili nadopunjavanja (sinergizam suradnja razliitih imbenika u zajednikom procesu kada se postie uinak vei od pukog zbroja ulaznih veliina). Prema tom naelu, fiziko-motorike karakteristike i navike valja promatrati kao komplementarne jedne drugima, kao jednako vane i kao neodvojive sastavnice motorike funkcije, koje, tek promatrane zajedno, potpuno opisuju ontoloku prirodu motorikog djelovanja sportaa. Ta metodika definicija problema iznimno je vana za teoriju i praksu sportskoga treninga. Ona jasno otkriva univerzalnost prirode fizike, kondicijske pripremljenosti i cjelovitost, kompleksnu strukturu trenanog procesa.
2. PRAKTINI ASPEKTI KONDICIJSKOGA TRENINGA

Na duge staze kondicijski se trening planira u tri glavne faze od kojih je svakoj svojstvena drugaija dinamika s obzirom na karakteristike sporta. Prva se faza sastoji od velike koliine (ekstenzitet) trenanoga rada usmjerenoga na izgradnju tzv. osnovnih temelja (basic fundamentals), to zahtijeva velik udio opeg, viestranog treninga (jakosti i vrstine tenacity). Druga faza zahtijeva manju ukupnu koliinu rada (ekstenzitet), ali vei intenzitet treninga radi razvoja tzv. specifinih temelja (specific fundamentals) odreenoga sporta. Trea faza kondicijskog treninga izgrauje specifine sposobnosti i natjecateljske vjetine, kao i motorika znanja, tj. one jedinstvene ivano-miine funkcije koje zahtijeva odreeni sport ili sportska grana. To su tzv.
20
diferencirane natjecateljske osnove (differentiated competition fundamentals), koje su poznate po svojoj visoko uinkovitoj ivano-miinoj aktivnosti. U procesu sportske pripreme vrhunskih sportaa osobito mjesto je rezervirano za plan kondicijskog treninga u natjecateljskom dijelu godinjeg ciklusa. Karakteristike trenanog rada izvedene su iz pretpostavke kako su vrhunski sportai ve izgradili bazine i specifine temelje svoje fizike pripremljenosti koje samo valja i dalje odravati na visokoj razini. Stoga se glavnina napora ulae u razvoj sportu svojstvenih fizikih karakteristika kako bi se postigli visoki rezultati u natjecanju. U njima se oituju sposobnosti tipa maksimalne ili dinamine snage, jakosti ili brzinske izdrljivosti, maksimalne brzine i drugih sposobnosti o kojima ovisi uspjenost u sportu. Za postizanje toga cilja potreban je raznovrstan program treninga, sredstva koja se ugrubo mogu podijeliti na tri glavne skupine, u skladu sa strukturalnim i biomehanikim obiljejima odreenoga sporta: Vjebe ope kondicijske pripreme ili opepripremne vjebe (general preparatory exercises) za skladan i viestran razvoj osnovnih funkcionalnih i motorikih karakteristika; Vjebe specifine pripreme za izgradnju i odravanje sportu svojstvenih kondicijskih sposobnosti; Vjebe situacjske pripreme (specifino natjecateljske vjebe) za diferencirani razvoj sposobnosti i znanja potrebnih za efikasno izvoenje tehniko-taktikih zadataka u natjecateljskim uvjetima. No, u svemu tomu najvaniji problem povezan je s primjenom raznovrsnih metoda, o kojima, pak, ovisi veliina, priroda i usmjerenost trenanog optereenja. S tog aspekta valja raistiti slijedea naelna pitanja: Koje efekte na staninoj razini izaziva primjena raznovrsnih trenanih optereenja za razvoj triju osnovnih motorikih sposobnosti: snage, izdrljivosti i brzine? Kojim je postotkom kondicijski trening raznih oblika zastupljen u godinjem ciklusu treninga? Miina biopsija i ostale moderne istraivake metode otkrile su kako trenana optereenja izazivaju inicijalne adaptacijske promjene na razini miinih stanica, a onda te stanine promjene izazivaju adaptacijske promjene na razini srano-ilnog sustava i krvi (Howald, 1989). Iz toga slijedi da miina aktivnost ovisi podjednako o molekularnoj strukturi i funkcioniranju kontraktilnih proteina, kao i o primjerenoj opskrbi energijom i optimalnoj aktivaciji i koordinaciji ivano-miinog sustava. Promjene koje nastaju u tim dijelovima ovjekova organizma pod utjecajem raznih oblika i vrsta kondicijskog treninga neizmjerno su vane za metodiku sportskoga treninga. N. Yakovlev (1983) je prikupio rezultate brojnih istraivanja o promjenama u skeletnim miiima koje su nastale pod utjecajem trenanih operatora raznovrsnoga karaktera (tablica 1). Kao to se iz prikazanih podataka moe vidjeti, razliiti trenani operatori (training exercises) izazivaju razliite promjene u miiima. Iz gore navedenoga slijedi da se svaki ljudski mii, zahvaljujui mozaikoj kompoziciji raznih vrsta miinih vlakana, moe adaptirati, priviknuti na trenana optereenja raznih veliina i vrsta.
3. OSNOVNI MODELI KONDICIJSKOG TRENINGA

Kondicijski trening vrhunskih sportaa vrlo je specifian i ovisi o vrsti sporta i o sportaevom individualnom morfolokom i funkcionalnom statusu. No, neovisno o tome, u teoriji i metodici sportskoga treninga poznati su tzv. naelni modeli kondicijskih treninga za pojedine skupine sportova koji su sline motorike i bio-energetske prirode. S tog aspekta razlikujemo tri skupine sportova unutar kojih se rabe sredstva i metode kondicijskog treninga vrlo slinih parametara. Prva skupina sportovi i sportske discipline u kojima motoriku aktivnost obiljeavaju maksimalna koncentracija radnoga napora i stabilna biodinamika struktura kretanja. Glavni energetski izvor je tjelesna priuva kreatin fosfata. S obzirom na neke osobitosti biodinamike i kinematikih struktura, ti se sportovi mogu podijeliti u dvije podskupine: aciklini atletska bacanja, sportska gimnastika i akrobatika, dizanje utega i drugi. ciklini sprinterske atletske discipline, plivanje, vonja bicikla i druge motorike aktivnosti u trajanju do 20 25 s. Osobitosti motorikih aktivnosti u sportovima ove skupine odreuju da prioritet u treningu imaju trenana optereenja s naglaenim brzinsko-jakosnim karakterom, to izaziva trajne morfoloke, biokemijske i fizioloke transformacije ivano-miinog sustava.
OPE TEME
21
OPE TEME
Tablica 1. Mikrostruktura i biokemijske promjene u miinim vlaknima nastale pod utjecajem treninga u kojemu su primijenjene razne vrste operatora (% promjene od poetne razine, N. Yakovlev, 1983)
1 2 Vrsta vjebe Parametri Relativna miina masa, % od ukupne tjelesne mase Presjek, debljina miinog vlakna Broj mitohondrija po jedininoj povrini presjeka motorike jedinice Sadraj proteina: Sarkoplazmatski retikulum (sarkoplazmatska mreica ili opna) Miofibrili Sarkoplazma Miozin Mioglobin CP Glikogen Primitak ++ preko retikuluma Fosforilaza Oksidacijski enzimi Brzina glikolize Brzina oksidacije Izdrljivost 9 0 Brzina 32 24 Jakost/snaga 39 30
60
30
4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15
5 7 23 0 40 12 80 0 23 230 10 53
54 63 57 18 58 58 70 15 40 100 56 45
60 68 30 59 53 38 53 20 28 20
Dakle, naglasci se u kondicijskom treningu temelje na rjeavanju dva glavna zadatka: U prvomu valja rijeiti problem svrhovite hipertrofije, uglavnom tetanikih (brzo-kontraktilnih ili bijelih miinih vlakana) koji pod utjecajem trenanih podraaja eksplozivnoga karaktera znatno poveavaju svoju mehaniku i fizioloku uinkovitost. Sadraj fosfata u njima je vei i bogat energijom, a i vea je aktivnost anaerobnih enzima koji odreuju snagu (dinamiku) i kapacitet anaerobnih procesa. U drugom sluaju dolazimo do problema optimizacije mehanizama ivane adaptacije, tj. do poveanja aktivnosti miia ili ukljuivanjem veeg broja motorikih jedinica ili dodatnim snanijim podraivanjem ve aktivnih motorikih jedinica, kao i do problema nezaobilazne sinkronizacije aktivnosti razliitih miinih skupina, tj. do intramuskularne (unutarmiine) i intermuskularne (meumiine) koordinacije. Za ilustraciju smo u tablici 2 predloili naelni model godinjeg ciklusa kondicijskog treninga za vrhunske atletiare-bacae. Druga skupina ` sportovi i sportske discipline u kojima je motorika aktivnost ciklinoga karaktera s oitovanjem umjerene do submaksimalne snage. Osnovni izvori energije su opskrba kisikom i, do odreene razine, glikolitike priuve. Ovoj skupini pripada jako puno sportova, a mogu se podijeliti u dvije podskupine: veslanje, plivanje (dionica do 400 m), biciklizam (cestovni) i neki drugi, u kojima se najvanija kvaliteta izdrljivost manifestira u vrstoj vezi sa snagom, tj. svrha treninga je razvijati snanu izdrljivost (strength endurance); maraton, tranje na duge pruge, skijaki kros, klizake utrke na 5 i10 km, tranje u prirodi (kros) i drugo. u kojima je izdrljivost povezana s brzinom, tj. svrha je kondicijskog treninga razviti brzinsku izdrljivost. Usprkos nekim specifinostima motorikih aktivnosti koje razlikuju sportove iz tiih dviju podskupina, ipak je priroda prevladavajuih sastavnica stanja fizike pripremljenosti sportaa zajednika, a moe se svesti na dva integralna pokazatelja poveanje: energijskog potencijala tijela, racionalnosti energijske potronje i oporavka (Zhelyazkov&Iliev, 1991). Struktura opisanog modela prikazana je na slici 1 (prema A. Polunin i G. Narskin, 1991).
22
Periodi
Pripremni Ope pripremni broj 56 120 94 270 28,7 % 20,7 44,4 34,9 Specifino pripremni broj 22 160 121 303 32,2 % 7,3 52,8 39,9
Natjecateljski Prijelazni period Rana natjecanja broj 10 44 62 116 12,3 % 8,6 37,9 53,5 Glavna natjecanja broj 26 94 92 212 22,5 % 12,3 44,4 43,3 broj 8 10 22 40 4,3 % 20,0 25,0 55,0 broj 122 428 391 941 100 % 13,0 45,5 41,5
Stupnjevi Sati GPP SPP DP h % od ukupnog god. volumena Jakost/snaga Brzina Koordinacija Izdrljivost %
Relativan postotak rada na razvoju motorikih sposobnosti u % 50 30 10 10 100 40 40 15 5 100 30 45 25 100 15 50 35 100 40 10 20 30 100 -
GPP general physical preparation opa fizika priprema; SPP special physical preparation specijalna fizika priprema; DP differntiated preparation specifina natjecateljska priprema
Running Exercises for Speed and Strength 41-42 % Year volu m e A a b B c C d D a A b 43-44 % B c C d D c 6-7 % D d
XI
X II
II
III F ro m GP
IV
From SP
VI
V II
V III
F ro m SP
IX
F ro m G en era l p rep aration
F ro m S p ecial W in ter P rep . C om p etition s

I C o m p etitiv e p erio d
E arly com p etitio n s
B asic C om p etition s
I P reparatory p eriod
II P rep aratory p eriod
II C om petitive p eriod
Slika 1. Distribucija rada za razvoj brzine-sile (velocity-force)i i specifinog trkakog rada za trkaa na srednje pruge (prema A. Polunin i G. Narskin, 1991).
Iz gore prikazanog je jasno da se specifini trkaki rad u aerobnom reimu (A), na razini anaerobnoga praga (B), u aerobno-anaerobnom reimu (C) te u anaerobnom reimu (D) nalazi u specifinim proporcijskim odnosima sa svim oblicima ope fizike pripreme (GPC general physical conditioning) (a), opom fizikom pripremom (GPC) brzinsko-snanoga karaktera (b), GPC tranja i poskoka (c) te GPC istrajna rada (maintaining work) brzinsko-snanoga karaktera (d). Stupnjevi koncentrirane brzinsko-snane pripreme (u treningu) opisani su u kvadratima. Postoci primjene pojedinih sredstava tijekom godinjeg ciklusa prikazani su u tablici 3.
OPE TEME
23
Tablica 2. Model kondicijskog treninga za vrhunskog sportaa bacaa kladiva
OPE TEME
Tablica 3. Godinji program brzinsko-snane pripreme vrhunskih atletiara, trkaa na srednje pruge
Sredstva za trening snage GPP (sati) Tranje dionica (snana izdrljivost) exc.(sati) Tranje brdovitim terenom (sati) (km) Daljinski skokovi ( m) Daljinski poskoci (broj) Tranje uz kosinu (sati) Jakost cijelog tijela (sati) Ukupno vrijeme za razvoj skonostijaksoti (sat) % od godinjeg volumena X 5 1,5 XI 6 2 XII 2 4 I 0,5 1 Mjeseci u godinjem ciklusu treninga II 0,5 III 5 2 IV 5 4 V 1 4 VI 0,5 2 VII 0,5 2 VIII 2 2 IX 0,5 Ukupno 27,5 25,5
12
36
5,5 2
6 3 4 2
11 7 4 2
500 1
200 2
5 2
8 5 2 1
16 5 2
300 -
200 1,5
4 1 150 -
50 -
45 21 1400 20,5 19
14
18
20
2,5
2,5
14
21
19
2,5
2,5
125
11,2
14,4
16
11,2
16,8 43,2%
15,2
6,4 6,4%
0,8
100
41,6%
Trea skupina sportovi kompleksne motorike aktivnosti koje su intervalno-varijabilnoga karaktera s opskrbom energijom iz aerobno-anaerobnih izvora. Mogu se razdijeliti na dvije podskupine: sportske igre nogomet, koarka, odbojka, rukomet, hokej na ledu, ragbi, tenis i drugi. Motorike aktivnosti su brzinsko-snanoga karaktera, a oituju se trajanjem kroz dui period i manifestiraju se varijabilno u stanjima kompenziranoga umora (compensated fatigue). Takva narav sportova odreuje i cilj kondicijskog treninga stvaranje i razvoj brzinsko-snane izdrljivosti, kao i uinkovite regulacije kretanja na irokoj aerobnoj osnovi (Zhelyazkov&Kulle, 1993). borilaki sportovi hrvanje (slobodnim stilom i klasino), boks, borilake vjetine, maevanje i drugi. Motorika aktivnost je i u njima varijabilna i eksplozivnoga karaktera, ali traje relativno krae nego u prije opisanoj podskupini sportova. Potrebna energija za intenzivnu sportsku aktivnost dobiva se iz, primarno, glikolitikih izvora. Iz navedenoga je vie nego oito da je kondicijski trening za ovu skupinu sportova iznimno kompleksan. Na slici 2 prikazan je naelni model kondicijskog treninga za sportske igre.
4. ZAKLJUAK
Kondicijski trening sloeni je sustav specifinih sredstava, optereenja, metoda i oblika rada namijenjenih razvoju i unapreenju specifinog radnoga kapaciteta pojedinca. Taj je sustav vrsto povezan (visoka korelacija) s glavnim faktorima uspjenosti (performance) u odreenom sportu ili sportskoj disciplini. I ba je to razlog da se kondicijskom treningu daje vano mjesto u teoriji i metodici sportskoga treninga.
24
10 10 9 9 1 1 3 3 3 5 5 4 4 6 6
88 77 66 55 4
4 6 6 3 3 4 4 4 3 3
4 4 3 3 2 2 3 2 2 3 2 1 1 1 1
33 22 1 1 00
GPP
SPP
Natjecanja Natjecateljsko razdoblje
GPP
SPP
SEC
SPC
Pripremno razdoblje
Prvi ciklus
Pripremno razdoblje
Drugi ciklus
Natjecateljsko razdoblje
Slika 2. Model kondicijskog treninga za sportske igre
5. LITERATURA
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. Fleischman, E. (1965). The structure and measurement of physical fitness. Prentice Hall N.Y. Howald, H. (1989) Vernderungen der Muskelfasern durch Training. Leistungssport, No. 2. Polunin, A., G. Narskin (1991) Medium-distance Race - Speed-strength Training Preparation. Track and Field Events, No. 1, Moscow. Thomas, R.(1982). La condition physique. Presses universitaires de France. Paris. Volkov, N. (1986) Regularities of the Biochemical Adaptation of the Sports Training. Moscow. Zatsiorsky, V. (1966) Physical Qualities of the Sportsman. Physical Culture and Sport, Moscow. Zhelyazkov, Ts., I. Iliev (1991) Tendencies in the Dynamics of the Functional Fitness of Elite Sportsmen. Problems of the Physical Culture, No. 8, Sofia. Zhelyazkov, Ts., V. Klle (1993) A Study of the Specific, Functional Load of Elite Basketball Players. Sport and Science, No. 7, Sofia. Zhelyazkov, Ts., D.Dasheva (2002). Basis of the Sport Training. Gera-Art, Sofia. Yakovlev, N. (1983) Chemistry of the Movement. Science, Leningrad.
OPE TEME
25
Igor Juki, Dragan Milanovi, Duan Metiko STRUKTURA KONDICIJSKOG TRENINGA
OPE TEME
STRUKTURA KONDICIJSKOG TRENINGA

Igor Juki, Dragan Milanovi, Duan Metiko Kinezioloki fakultet Sveuilita u Zagrebu
1. UVOD
Kondicijska priprema sportaa velikim je koracima ula u sustav sportske pripreme u drugoj polovici 20. stoljea. To se posebno odnosi na najpopularnije sportove poput sportskih igara, borilakih sportova, tenisa i drugih. Nakon razdoblja u kojem su dobrim dijelom iscrpljene rezerve tehniko-taktikog treninga, unapreenje fizikih svojstava dobiva na sve veoj vanosti. Takav se trend nastavlja i u najnovije vrijeme. Zahtjevi suvremenog sporta mogu se promatrati kroz sportski i okolinski okvir. Natjecateljski stres u tjelesnom, emocionalnom, intelektualnom i senzornom smislu ozbiljno ugroava sportaev osobni integritet. Zgusnuti kalendar natjecanja, veliki broj kontinentalnih i interkontinentalnih putovanja, skraeno vrijeme oporavka, sve izraenija i ujednaenija konkurencija te niz drugih faktora razlozi su zbog kojih u suvremenom sportu opstaju samo najspremniji sportai. S druge strane rastu zahtjevi i oekivanja ue i ire okoline prema ostvarivanju sportskih rezultata. Upravljake strukture sportskih klubova i selekcija, ulagai, sponzori, mediji i gledateljstvo s pravom od vrhunskih sportaa oekuju znaajna postignua. Zbog navedenih razloga struni sportski timovi ele sustav sportske pripreme dovesti na najviu razinu. Bez optimalne kondicijske pripreme takvu je razinu teko ostvariti. Kondicijski trening se moe definirati kao proces unapreenja motorikih i funkcionalnih sposobnosti, morfolokih karakteristika, zdravstvenog statusa sportaa te za tu svrhu potrebnih motorikih znanja. Kao i svaki transformacijski sustav, kondicijski trening ima hipotetiki definirane operatore koji iz nekog stanja Si trebaju sportaa X prevesti u eljeno stanje Sf. Razlika izmeu stanja Si i Sf predstavlja efekte kondicijskog transformacijskog procesa. Kondicijska priprema je sastavni dio globalnog sustava sportske pripreme. Zasebno promatrana, kondicijska priprema ostvaruje utjecaje prema temeljnim kondicijskim svojstvima. Ipak, osnovno promatranje i vrednovanje ovog tipa pripreme usmjereno je na povezanost s drugim segmentima pripremljenosti. Takvim vezama nastaje integralna sportska pripremljenost kao temeljni smisao sportskog treninga. U okviru integralne pripremljenosti kondicijska pripremljenost predstavlja pretpostavku za kasniju uspjenu manifestaciju natjecateljskih potencijala sportaa.
2. DOSADANJE SPOZNAJE O STRUKTURI KONDICIJSKOG TRENINGA

U novije vrijeme vei broj autoriteta iz podruja kondicijskog treninga postavili su razliite sustave trenanog rada. Posebno interesantan segment ovog problema prepoznaje se u pristupu razliitih autora (kondicijskih trenera) prema usmjerenosti kondicijskog treninga. Gotovo iznenauje broj razliitih pristupa, a jedan broj takvih razmiljanja predstavljen je u ovom poglavlju. Gredelj i suradnici (1975) u eksperimentalno utemeljenoj strukturi motorikih sposobnosti upuuju na egzistiranje generalnog motorikog faktora i njemu dva podreena faktora (mehanizam za regulaciju gibanja i mehanizam za energetsku regulaciju). Prvi od njih se dijeli na mehanizam za strukturiranje gibanja (koordinacija ruku, nogu i cijeloga tijela, brzina izvoenja kompleksnih motorikih zadataka, reorganizacija stereotipa gibanja, agilnost, koordinacija u ritmu, brzina uenja motorikih zadataka i brzina alternativnih pokreta) i na mehanizam za sinergijsku regulaciju i regulaciju tonusa (brzina jednostavnih pokreta, fleksibilnost, ravnotea otvorenim i zatvorenim oima, te preciznost ciljanjem i gaanjem). Drugi mehanizam drugoga reda dijeli se na mehanizam za regulaciju intenziteta ekscitacije (eksplozivna snaga i dinamometrijska sila) i na mehanizam za regulaciju trajanja ekscitacije (repetitivna snaga ruku, trupa i nogu, statika snaga ruku, nogu i trupa). Putem kineziolokih transformacijskih procesa na ove sposobnosti je mogue utjecati i time unapreivati tjelesnu pripremljenost. Zatsciorskij (1977) svoj sustav razvoja fizikih svojstava zasniva na brojnim znanstvenim istraivanjima iz razliitih sportskih disciplina. Samoj strukturi svojstava koja je potrebno razvijati pripadaju sposobnosti snage,
26
brzine, izdrljivosti, okretnosti, gibljivosti, sposobnosti relaksacije miia, ravnotee i osjeaja za prostor. Autor posebnu pozornost usmjerava na zakonitosti utjecaja trenanog rada u odnosu na razinu treniranosti i veliinu optereenja, te na metodiku razvoja osnovnih sposobnosti i njihovih kombinacija. Banister i sur. (1984) u Modeliranju trenanih zahtjeva kod sportaa uspostavljaju kibernetiki sustav za razvoj sportskih dostignua. Kao osnovni generator razvoja tjelesnih sposobnosti navodi se trening (generalnog tipa) koji, nakon to je primio utjecaje svih internih i eksternih faktora (ishrana, farmakologija, alkohol, puenje, umor uslijed treninga), efekte integrira s efektima tehniko-taktike i psiholoke pripreme, to konano proizvodi realna sportska dostignua. U podsustavu namijenjenom razvoju tjelesnih sposobnosti prepoznaju se segmenti koji se odnose na: kardiorespiratorni fitness, trening snage (strength) i brzinsko-eksplozivnih svojstava (power), trening fleksibilnosti i trening motorike koordinacije. Bridgman (1991) upuuje na tjelesne karakteristike koje je u razliitim sportovima poeljno testirati i unaprijeivati. To su: brzina, jakost, miina izdrljivost, snaga, eksplozivnost, agilnost, brzina reakcije, fleksibilnost, srano ilna izdrljivost (aerobna), ravnotea, anaerobna izdrljivost, sastav tijela i kinestetika percepcija. Brzycki i Brown (1993) dijele sustav tjelesne pripreme na trening snage (strength) i kondicioniranje (conditioning). Trening snage ima dva osnovna pravca: smanjivanje mogunosti ozljeda i unapreivanje sposobnosti. Kondicioniranje je takoer podijeljeno u dva dijela: opi i specifini program. Opi program podrazumijeva razvoj ope (aerobne) izdrljivosti, dok specifini program podrazumijeva razvoj anaerobne izdrljivosti. Zasebno je tretirana specifina kondicija, koja je opisana skupom specifinih kondicijskih vjebi na koarkakom terenu (uglavnom anaerobnog tipa). U dodatku se kao vaan dio tjelesne pripreme koarkaa navodi program za razvoj fleksibilnosti i osnovne odrednice u ishrani. Bompa (1994) razlikuje generalnu i specifinu fiziku pripremu. U odnosu na pojedina biomotorika svojstva, autor razlikuje trening snage (maksimalna snaga, sila i miina izdrljivost), trening izdrljivosti (aerobne i anaerobne) u okviru kojeg govori o treningu pojedinih energetskih sistema (trening tolerancije na laktate, trening maksimalnog primitka kisika, trening anaerobnog praga, trening fosfagenog sustava i trening aerobnog praga), trening brzine (vrijeme reakcije, apsolutna brzina i razbijanje brzinske barijere), trening fleksibilnosti i trening koordinacije. Wathen i Roll (1994) u svom sustavu trenanog rada na razvoju tjelesnih sposobnosti posebnu pozornost usmjeravaju na razvoj snage i snanih svojstava (hipertrofija, snana izdrljivost, bazina snaga i sila), fleksibilnosti, te aerobnih i anaerobnih sposobnosti. Kraemer (1994) je postavio vrlo jednostavnu strukturu treninga za razvoj kondicijskih sposobnosti. Struktura se odnosi na razvoj sposobnosti kroz tri osnovna tipa treninga: aerobni trening (aerobne sposobnosti), anaerobni trening (anaerobne sposobnosti) i trening s optereenjem (snaga i sila). Bangsboo (1994) razlikuje nekoliko podtipova kondicijskog treninga: aerobni (regeneracijski, nisko i visoko intenzivni), anaerobni (brzina i brzinska izdrljivost), trening jakosti (bazini i funkcionalni), trening brzinske i dugotrajne miine izdrljivosti, te trening koordinacije i fleksibilnosti. Weineck (1995) govori o slijedeim oblicima kondicijske pripreme: treningu brzine, okretnosti, snage (brzinske i maksimalne) i izdrljivosti (aerobne i snane). Drabik (1996) kondicijsku pripremu temelji na razvoju koordinacije, izdrljivosti, brzine, snage i relaksibilnosti. Prema Brownu (1996) temeljem kondicijske pripreme unapreuju se slijedea svojstva: antropometrijske karakteristike, brzina, eksplozivnost, jakost, snaga, agilnost, fleksibilnost, koordinacija, kardiorespiratorni fitness i vidne sposobnosti. Britenham (1996) u svom sustavu tjelesne pripreme koarkaa razdvaja znaenje globalne pripremljenosti (physical fitness) i sportsku pripremljenost (athleticism). Kao osnovne komponente globalne pripremljenosti autor navodi: kardiorespiratorni fitness, miinu snagu, miinu izdrljivost, fleksibilnost i sastav tijela. Pod segmentom sportske pripremljenosti ubraja: brzinu, eksplozivnu snagu, agilnost i koordinaciju. Poseban segment ovog sustava je specifini kondicijski trening koji se odvija u okviru individualnih i timskih vjebi na koarkakom terenu koje su bliske realnim uvjetima natjecanja. Posebna pozornost usmjerena je na testiranje sposobnosti, te na odreivanje kriterija vrijednosti ostvarenih testovnih rezultata. Weatherly i Schinck (1996) sustavu individualne tjelesne pripreme koarkaa naglaavaju vanost razvoja eksplozivne (rad u teretani) i reaktivne snage (pliometrijski trening), razvoja anaerobnih energetskih mehanizama (intervalni sprinterski trening), razvoja fleksibilnosti i optimalizacije sastava tijela. Trenanim programima za razvoj ovih obiljeja mora prethoditi testiranje i vrednovanje, a posebna se pozornost usmjerava prema farmakolokoj suplementaciji. Milanovi (1997) u okviru fizike pripreme sportaa razdvaja trening funkcionalnih sposobnosti i trening motorikih sposobnosti. Osnove metodike treninga funkcionalnih sposobnosti ini anaerobno i aerobno treniranje s temeljnim principima razvoja osnovnih funkcionalnih mehanizama. Trening motorikih sposobnosti ukljuuje sustave za razvoj i odravanje snage,
OPE TEME
27
brzine, izdrljivosti, gibljivosti, koordinacije i preciznosti, te kombiniranih motorikih sposobnosti. Cjelokupnu kondicijsku pripremu autor dijeli na opu, osnovnu i specifinu. Vermeil i Helland (1997) razdvajaju etiri osnovne komponente treninga. Prvu komponentu nazivaju radni kapacitet (work capacity), u okviru koje svrstavaju trening aerobnog i anaerobnog kapaciteta, snane izdrljivosti, bazine snage i fleksibilnosti, te unapreenje sastava tijela. Druga komponenta ukljuuje razvoj maksimalne, relativne, statike i ekscentrine snage. Trea komponenta podrazumijeva razvoj tri razliita tipa brzinske snage: startne snage, eksplozivne snage i elastine snage. Posljednja, etvrta komponenta treninga usmjerena je na razvoj manifestnih oblika brzine: akceleracije, apsolutne brzine, brzinske izdrljivosti i specijalne brzine. Kao zaseban dio cijelog sustava treninga navodi se prevencija ozljeda. Dick (1997) govori o zahtijevanim opim tjelesnim karakteristikama koje je potrebno razvijati za visoka sportska dostignua. To su: snaga, snana izdrljivost, opa ili srana izdrljivost, brzinska izdrljivost, brzina, elastina snaga i okretnost. Prije samog treninga spomenute sposobnosti je potrebno detaljno procijeniti, a po zavretku rada efekte treba vrednovati. Joch (1997) je postavio sustav razvoja fizikih sposobnosti za sprintere. Sustav se sastoji od est dijelova: razvoja startnog ubrzanja i brzine tranja, razvoja svih vidova snage, razvoja brzinske izdrljivosti, razvoja ope izdrljivosti, ope fizike pripreme (globalna priprema lokomotornog aparata) i treninga koordinacije. Keul (1984. prema Milanovi, 1997) usmjerava djelovanje kondicijskog treninga na tri sustava: energetski sustav (osnovni energetski kapaciteti), stanino strukturalni sustav (lokomotorni sustav) i neuro-mentalni sustav (psiholoke karakteristike). Kao primarni efekti sinergijskog djelovanja na ove sustave pojavljuju se: usavravanje psihofizikih sposobnosti, odgaanje reakcija umora, ubrzavanje procesa oporavka, te smanjenje broja i teine ozljeda. Fox (1980. prema Milanovi, 1997) kondicijski trening dijeli na dva podsustava. Prvi ukljuuje kardiorespiratorni trening koji je usmjeren na razvoj funkcionalnih sposobnosti (aerobni trening, anaerobni trening i mjeoviti aerobno-anaerobni trening). Drugi podsustav predstavlja neuro-muskularni trening, usmjeren na trening motorikih sposobnosti (izdrljivost, snaga, brzina, gibljivost te kombinacije sposobnosti kao to su repetitivne snage, eksplozivne snage, brzinske izdrljivosti, brzinske snage). Gambetta (1998) pod kondicijskim treningom podrazumijeva razvoj radnog kapaciteta, brzine, snage, jakosti, koordinacije i motorikih znanja. Draowitch i Westcott (1999) pod kondicijskom pripremom podrazumijevaju: fitness (kardiorespiratorne sposobnosti), trening snage i jakosti i fleksibilnosti te unapreenje fleksibilnosti i stabilnosti lokomotornog aparata. Hollman i Hettinger (2000) sustav kondicijske pripreme dijele na razvoj snage, brzine, izdrljivosti (lokalne i ope), fleksibilnosti i koordinacije. Platonov (2000) kroz promatranje tjelesnih svojstava koja je potrebno razvijati fizikom pripremom govori o: brzini, gipkosti, jakosti, koordinaciji, hipertrofiji i izdrljivosti. Kamen (2001) razlikuje trening miine jakosti, aerobne izdrljivosti, brzine, brzine reakcije, snage, fleksibilnosti i postupke za optimalizaciju sastava tijela. Kurz (2001) je postavio sustav kondicijskog treninga koji se zasniva na razvoju snage, brzine, izdrljivosti, kordinacije, agilnosti i relaksibilnosti. Clark (2001) razlikuje dva temeljna segmenta tjelesne pripremljenosti: motoriki i zdravstveno-morfoloki. U motoriki spadaju postupci za unapreenje: snage, jakosti, izdrljivosti, fleksibilnosti, brzine, agilnosti i neuromuskularne kontrole. U zdravstveno-morfoloki dio pripadaju: srano-ilna efikasnost, endokrina adaptacija, hipertrofija, smanjenje potkonog masnog tkiva, poveanje metabolike efikasnosti, unapreenje mekih tkiva i poveanje gustoe kostiju. Foran (2001) u svoj sustav kondicijske pripreme ukljuuje transformaciju slijedeih svojstava: fleksibilnost, jakost, snaga, eksplozivnost, 3-D balans, stabilnost trupa, agilnost i koordinaciju, ubrzanje i brzinu i aerobni kapacitet. Posebno vani dijelovi ovog sustava su specifini kondicijski trening i rehabilitacija sportskih ozljeda. eljaskov (2001) je svoja razmiljanja o svojstvima na koja je kondicijskim treningom potrebno djelovati usmjerio prema jakosti, izdrljivosti, brzini, spretnosti i gibljivosti. Rezultati istraivanja i praktinih spoznaja veeg broja autora o strukturi kondicijskog treninga upuuju na raznolikost pristupa ovom segmentu sportske pripreme. Iako postoje odreene slinosti izmeu razliitih pristupa, znakovito je da svaki od strunjaka predstavlja pojedine specifinosti koje su odraz povijesnih, sociokulturalnih, znanstvenih i strunih znakovitosti okruenja u kojem navedeni eksperti djeluju.
OPE TEME
3. STRUKTURA KONDICIJSKOG TRENINGA

Za kondicijskog trenera, ali i druge lanove strunog tima, iznimno je vano odrediti se u kojem e pravcu usmjeriti trenana djelovanja. Budui se iz prethodnog poglavlja jasno moe zakljuiti kako svjetska iskustva o strukturi kondicijskih svojstava nisu jedinstvena, prilikom kreiranja kondicijske pripreme potrebno je uvaiti
28
to vei broj znanstvenih spoznaja i empirijskih iskustava.Temeljem dosadanjih spoznaja i iskustva autorskog tima, u ovom radu postavljen je sustav usmjerenosti kondicijskog treninga. Iz prikaza 1 je vidljivo da je kondicijski trening proces koji je usmjeren na unapreenje motorikih i funkcionalnih (energetskih) sposobnosti, morfolokih karakteristika, zdravstvenog statusa i motorikih znanja sportaa. Prikazani sustav obiljeen je brojnim interakcijama razliitih svojstava to upuuje na postojanje integralne kondicijske pripremljenosti. Time se, zapravo, eli ukazati na vanost i vrijednost svake zasebne kondicijske karakteristike, ali prije svega u kontekstu stvaranja integralne kondicijske kvalitete sportaa koja e se ispoljiti u realnim natjecateljskim uvjetima. Svaka od karakteristika zavrijeuje nekoliko rijei. Prema Zaciorskom (1975.) motorike sposobnosti su oni oblici motorike aktivnosti koji se pojavljuju u kretnim strukturama koje se mogu opisati jednakim parametarskim sustavom, koje se mogu izmjeriti istovjetnom skupinom mjera i u kojima nastupaju analogni fizioloki, bioloki i psihiki procesi, odnosno mehanizmi. Istraivanja motorikih sposobnosti potvrdila su da ovaj segment nije opisan jednom ili s nekoliko latentnih dimenzija, ve se radi o sloenoj strukturi kvantitativnih (snaga, brzina, izdrljivost) i kvalitativnih (koordinacija, fleksibilnost, preciznost ) svojstava (Meinel, 1981 prema Milanovi 1997) ili o hijerarhijski ureenom sustavu sposobnosti (Gredelj i sur. 1975). Dvije od navedenih motorikih sposobnosti (relaksibilnost i vidne sposobnosti) ne pojavljuju se esto u strukturama kondicijskih svojstava. Relaksibilnost je sposobnost sportaa da u odgovarajuim vrlo kratkim vremenskim sekvencama ukljuuju, ali i iskljuuju djelovanje odreenih miinih jedinica. To se odnosi na agonistike i antagonistike miine skupine istog ekstremiteta, ali i na udaljene miine skupine, ija je relaksiranost vana za efektivnost konkretnog gibanja. Vidne sposobnosti opisuju niz vanih karakteristika koje vidni aparat manifestira u motorikim gibanjima. U njih ubrajamo: vidnu koncentraciju, vidno podeavanje, vidnu memoriju, periferni vid, vidnu vremensku reakciju, fleksibilnost vidnog fokusiranja, dubinsku vidnu percepciju itd. Funkcionalne sposobnosti oznaavaju uinkovitost energetskih procesa u organizmu, a odnose se na uinkovitost aerobnih i anaerobnih funkcionalnih mehanizama. Svaku sportsku granu mogue je opisati dominacijom pojedinih energetskih mehanizama. Vrlo se esto u kontekstu kondicijske pripreme povezuju termini izdrljivost i funkcionalne sposobnosti. Takva povezanost je logina s obzirom da su energetski kapaciteti uvjet za manifestacije izdrljivosti. Ipak, na temelju neto sloenije strukture izdrljivosti (biomehaniki, biokemijski, psiholoki pokazatelji), ova sposobnost s pravom pripada motorikom prostoru. Morfololoke osobine opisuju grau tijela sportaa na temelju veeg broja antropometrijskih podataka. Osnovne etiri morfoloke osobine su longitudinalna dimenzionalnost skeleta, transverzalna dimenzionalnost skeleta, volumen miinog tkiva i potkono masno tkivo. Budui je uglavnom nemogue trenanim putem utjecati na prve dvije karakteristike, kondicijski je trening usmjeren, okrenut ka optimalizaciji koliine miija i potkonog masnog tkiva, sukladno zahtjevima konkretnog sporta. Konstitucijske karakteristike u jednadbi specifikacije razliitih sportova imaju svoju poziciju, a ak se i u okviru pojedinih disciplina ili igrakih pozicija (timski sportovi) govori o specifinim zahtjevima u odnosu na morfoloka svojstva. Naporan reim ivota vrhunskih sportaa, koji ukljuuje trening, natjecanja, putovanja, medijski pritisak i dr., iziskuje visoku razinu sportske pripremljenosti. Jedna od temeljnih pretpostavki i odlika sportske treniranosti je i optimalno zdravstveno stanje. Optimalizaciji zdravlja sportaa u velikoj mjeri trebaju doprinositi preventivni kondicijski programi. Njihov primarni cilj je smanjenje broja i teine ozljeda sportaa. Sastavnice ovih programa su postupci unapreenja miia i vezivnog tkiva lokomotornog sustava sportaa, te njihove sposobnosti kvalitetnih motorikih reakcija u urgentnim, po zdravlje opasnim, situacijama. Jednako vaan dio kondicijske pripreme je i rehabilitacija sportskih ozljeda, posebno njen zavrni dio koji nazivamo sportska faza rehabilitacije. U kondicijskoj pripremi posebno su vana motorika znanja. Pod pojmom motorikih informacija ili motorikih znanja podrazumijevaju se formirani algoritmi naredbi, smjeteni u odgovarajuim motorikim zonama CNSa koji omoguavaju ostvarivanje svrhovitih motorikih struktura gibanja (Mrakovi i sur. 1993). Bez odgovarajuih motorikih znanja, koja se prepoznaju kroz svladane tehnike kondicijskih vjebi, nemogue je zamisliti uinkovito i sigurno treniranje. Motrorika znanja se za potrebe kondicijske pripreme mogu odrediti kao znanja potrebna za unapreivanje motorikih sposobnosti, funkcionalnih sposobnosti, morfolokih karakteristika i zdravstvenog statusa sportaa. Svi znaajniji postupci u okviru kondicijske pripreme zasnivaju se na dijagnostikim postupcima kondicijskih svojstava. Ovim je postupcima namjera utvrditi stanje treniranosti u kojem se sporta trenutno nalazi, da bi
OPE TEME
29
OPE TEME
se na temelju takvih informacija pristupilo metodikom oblikovanju i programiranju kondicijskog treninga. Pod dopunskim faktorima kondicijske pripreme podrazumijevaju se sve one motorike i nemotorike aktivnosti kojima se mogu unaprijediti sposobnosti, osobine i znanja sportaa, a koje ne pripadaju sustavu treninga i natjecanja u klasinom smislu (metode oporavka, reim ivota, prehrana, organizacijski uvjeti itd.)
VIESTRANO-BAZINI KONDICIJSKI TRENING SPECIFINOSITUACIJSKI KONDICIJSKI TRENING
KONDICIJSKI TRENING
MOTORIKE SPOSOBNOSTI (MS) FUNKCIONALNE SPOSOBNOSTI (FS) MORFOLOKE KARAKTERISTIKE (MK) ZDRAVSTVENI STATUS (ZS)
SNAGA I JAKOST BRZINA IZDRLJIVOST
AEROBNE SPOSOBNOSTI
OPTIMALIZACIJA SASTAVA TIJELA
PREVENCIJA OZLJEDA SPORTSKA FAZA REHABILITACIJE OZLJEDA
AEROBNO-ANAEROBNE SPOSOBNOSTI
KOORDINACIJA
ANAEROBNE SPOSOBNOSTI
AGILNOST
FLEKSIBILNOST RAVNOTEA MOTORIKA ZNANJA
RELAKSIBILNOST
VIDNE SPOSOBNOSTI
MS
DIJAGNOSTIKA KONDICIJSKIH SVOJSTAVA
FS
MK
ZS
DOPUNSKI FAKTORI KONDICIJSKE PRIPREME
4. VRSTE KONDICIJSKE PRIPREME 4.1. Viestrana kondicijska priprema

Pod opom (viestranom) pripremom podrazumijeva se razvoj irokog spektra sposobnosti, od kojih se neke u konkretnom sportu ne mogu direktno ispoljiti, ve se javljaju kao imbenik kasnijeg razvoja specifinih i situacijskih svojstava. Opa kondicijska priprema usmjerena je na poboljanje sposobnosti svih topolokih regija tijela, na podizanje efikasnosti svih organa i organskih sustava, na podizanje funkcionalnih sposobnosti kao i primarne jakosti, brzine, izdrljivosti i gipkosti (Milanovi, 1987). Ovim sustavom rada takoer je vano orijentirati se na unapreenje razliitih vidova koordinacije. Kroz sustav viestrane kondicijske pripreme nastoji se unaprijediti zdravstveni status sportaa putem preventivnih trenanih djelovanja. Pojedini autori (Vermeil i Heland, 1997.) ovaj segment kondicijske pripreme nazivaju razvojem radnog kapaciteta, kao pretpostavkom za razvoj bazinih i specifinih sposobnosti. Viestrana kondicijska priprema posebno je uinkovita ukoliko se provodi u viegodinjem trenanom razdoblju. Ipak, ovaj tip pripreme egzistira u gotovo svakom godinjem ciklusu treninga vrhunskih sportaa. Tada je najee rije o unapreenju aerobnih sposobnosti (regeneracijskog i ekstenzivnog tipa), primarnih motorikih sposobnosti, sastava tijela (odnos miine mase i potkonog masnog tkiva) te zdravstvenog statusa koarkaa.
30
4.2. Bazina kondicijska priprema

Osnovna ili bazina kondicijska priprema podrazumijeva razvoj najznaajnijih sposobnosti za uspjeh u konkretnom sportu putem primjene za tu svrhu najuinkovitijih metodskih postupaka. Kondicijska svojstva koja su u jednadbi uspjeha konkretnog sporta visoko pozicionirana jesu u prvom planu usmjerenosti treninga. Iznimno je vano daljnje usavravanje funkcionalnih i motorikih sposobnosti u kontekstu stvaranja preduvjeta za razvoj specifinih kvaliteta u podruju izdrljivosti.U okviru bazine kondicijske pripreme metodiki parametri poprimaju neto drugaije posebnosti. Izabiru se oni sadraji koji su najprimjereniji razvoju pojedinog svojstva: intenzitet optereenja u rasponu je od medijalnog do maksimalnog, ekstenzitet ostaje naglaen, ali se prilagoava usmjerenosti treninga, a karakter i trajanje odmora stavljaju sportae u sve zahtjevnije energetske situacije.
4.3. Specifina kondicijska priprema

Specifina kondicijska priprema neposredno je vezana za izvedbu razliitih struktura tehnikih elemenata u kondicijskim uvjetima. Ovaj tip kondicijske pripreme, zapravo, integrira kondicijski i tehniki trening. U okviru specifine kondicijske pripreme broj svojstava koja elimo transformirati se suava na one najvanije.Vaan preduvjet za kreiranje programa specifine kondicijske pripreme je poznavanje tehnike konkretnog sporta. Realizacija ovakvih programa vezana je uz suradnju kondicijskog i glavnog trenera. Metodiki parametri specifine kondicijske pripreme priblieni su realnim zahtjevima izvoenja struktura gibanja u konkretnom sportu. Sadraji su iskljuivo vezani uz tehniku, intenzitet se najee kree od submaksimalnog do maksimalnog, ekstenzitet se znatno smanjuje u odnosu na viestranu i bazinu pripremu, a karakter i trajanje odmora priblieni su realnim energetskim uvjetima sportske aktivnosti.
4.4. Situacijska kondicijska priprema

Situacijska kondicijska priprema integrira taktiki i kondicijski trening. Kljuna toka koja razlikuje specifini i situacijski kondicijski trening jesu uvjeti suradnje i suprotstavljanja. Naime, kondicijske vjebe se mogu opisati kao situacijske ukoliko se odvijaju u bilo kojim uvjetima suradnje i suprotstavljanja sportaa na sportskom terenu i u okviru dijelova ili natjecanja u cijelosti, uz pojaan dinamizam ili trajanje aktivnosti ili uz poveano vanjsko optereenje. Metodiki parametri situacijske kondicijske pripreme nastoje se izjednaiti s realnim natjecateljskim uvjetima ili ak neto uveati. Tom bi prigodom intenzitet trebao biti varijabilan, ekstenzitet jednak ili neto uvean, a odmori jednaki ili krai od realnih. Vrlo esto se situacijski kondicijski podraaji odvijaju u motoriko-energetski zahtjevnijim uvjetima nego to ih namee realna natjecateljska situacija. Ovaj vid kondicijske pripreme trebao bi realizirati glavni trener sa suradnicima uz konzultaciju s kondicijskim trenerom koji odreuje energetske parametre. Situacijska kondicijska pripremljenost sportaa omoguuje sportau neposrednu prezentaciju svih njegovih tehnikih, taktikih i psihikih kvaliteta. Na kraju je vano spomenuti da je realni natjecateljski dogaaj, moda i najznaajniji kondicijski podraaj. Naime, vrlo je teko i u motivacijski idealnim trenanim uvjetima simulirati stvarne natjecateljske situacije obogaene posebnim psihikim stanjima. Iz ovog se razloga natjecanje treba promatrati i kao transformacijski podraaj, a ne iskljuivo kao uvjet iznimnog iscrpljivanja sportaa.
5. ZAKLJUAK
Razvojem sporta i sportskih znanosti pojavila se potreba redizajniranja strukture kondicijske pripreme. Razlog tome je istina da je smisao kondicijske pripreme udovoljavanje zahtjeva sportova prema kondicijskim svojstvima. Temeljem dosadanjih svjetskih spoznaja o strukturi kondicijskog treninga, ponueno je razmiljanje autora o istom problemu. Ideja predstavljene strukture je integrirati sva podruja u kojima kondicijska priprema nalazi svoje mjesto. Zbog toga je vano zakljuiti da smisao kondicijskog treninga nije svladavanje posebnih motorikih znanja niti dostignua vezana za izvedbu pojedinih vjebi. Temeljni smisao i znaaj kondicijskog
OPE TEME
31
Osnovni metodiki parametri viestrane pripreme kreu se u okviru upotrebe najireg repertoara trenanih sadraja, minimalnog i medijalnog intenziteta optereivanja, znatnog trajanja podraaja te dovoljno dugog trajanja odmora koji mogu biti razliiti od specifinih energetskih zahtjeva konkretnog sporta.
OPE TEME
treninga usmjeren je na stvaranje psihofizikih pretpostavki za manifestaciju tehniko-taktikih i psiholokih kvaliteta u realnim natjecateljskim uvjetima. Konkretni efekti kondicijskog treninga trebali bi se ogledati u : usavravanju psihofizikih sposobnosti, odgodi reakcija umora, ubrzavanju procesa oporavka i smanjenju broja i teine ozljeda sportaa (Keul, 1984., prema Milanovi, 1997).
6. LITERATURA
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. Bangsboo, J. (1994): Fitness Training in Fotball. University of Copenhagen, Denmark. Banister, E. W., Good, P., Holman, G., Hamilton, C.L. (1984): Modelling the Training Response in Athletes. Olympic Scientific Congress Proceedings, Eugene, Oregon. Human Kinetics Publishers, Champaign, Il. Bompa, T. (1994): Theory and Methodology of Training (Third Edition). Kendall/Hunt Publishing Company. Dubuque, Iowa. Bridgman, R. (1991) . A Coachs Guide to Testing for Athletic Attributes. National Strength and Conditioning Association Journal, vol. 13, No.3.Colorado Springs,USA Brittenham, G. (1996): Complete Conditioning for Basketball. Human Kinetics, Champaign, Il. Brzycki, M., Brown, S. (1993): Conditioning for Basketball. Masters Press, Indianapolis, IN. Clark, M.A. (2001): Integrated Training for the New Millenium. National Academy of Sports Medicine, Thousand Oaks, Ca. Dick, F. (1997): Sports Training Principles. A&C Black Press. Drabik, J. (1996): Children & Sports Training. Stadion Publishig Company, Inc., Island Pond, Vermont. Fulton, K. T. (1992): Off-season Strength Training for Basketball. National Strength and Conditioning Association Journal 14 (1), str.31-34. Foran, B. (Ed.) (2001): High-Performance Sports Conditioning. Human Kinetics, Champaign, Illinois. Gambetta. V. (1998): The Gambetta System. Gambetta Sports Training Systems, Inc. Sarasota, Fl. Gredelj, M., Metiko, D., Hoek, A., Momirovi, K. (1975): Model hijerarhiske strukture motorikih sposobnosti. Kineziologija, 5, 1-2, 7-82. Hollman, W. and T. Hettinger. Sportmedizin. Stuttgart: Schattauer, 2000. Joch, W. (1997): Sprint. GOPAL d. d., Zagreb. Johnson, C. A. Ed. (1997): NBA Power Conditioning. Human Kinetics, Champaign, Il, USA. Juki, I. (2001): Strukturna analiza sadraja kondicijske pripreme u koarci. Disertacija. Kinezioloki fakultet Sveuilita u Zagrebu. Kamen, G. (2001): Foundation of Exercise Science. Lippincott Williams & Wilkins, Philadelphia, PA. Kraemer, W. J. (1994): General Adaptations to Resistance and Endurance Training Programs. In: Essentials of Strength Training and Conditioning (ed. R. Beachle) str.127-150. Human Kinetics, Champaign, Illinois. Kurz, T. Science of Sports Training. Island Pond, VT: Stadion Publishing Company, 2001. Milanovi, D. (1997): Teorija treninga. U: Prirunik za sportske trenere. Mrakovi, M., Metiko, D., Findak, V. (1993): Teorijski model klasifikacije motorikih znanja. Zbornik radova 4. Ljetne kole pedagoga fizike kulture, str.3-17. Platonov, V. N. (1997): Opa teorija pripreme sportaa u olimpijskim sportovima. Olimpijska literatura, Kijev. R. dos Remedios, R. (1993): A Summer Strength and Power Program for Basketball. National Strength and Conditioning Association Journal, 15 (1). Semenick, D. M. (1994): Testing Protocols and Procedures. In: Essentials of Strength Training and Conditioning (ed. R. Beachle) str.258-273. Human Kinetics, Champaign, Illinois. Smith, R. B. (1996): The University of South FloridaS Off-Season Strength Training for Basketball. National Strength and Conditioning Association Journal, 18 (2), str.74-76. Vermeil, A., Helland, E. (1997): The Right Staff. Coaching and Sport Science Journal. 2(1), str.25-30. Wathen, D., Roll, F. (1994): Training Methods and Modes. In: Essentials of Strength Training and Conditioning (ed. R. Beachle) str.403-415. Human Kinetics, Champaign, Illinois. Weatherly, J., Schinck, C. (1996): Preparing a Basketball Player for NBA Camp. National Strength and Conditioning Association Journal, 18 (6), str. Weineck, J. (2000): Optimales training. Institut fur sportwissenschaft der Universitat Erlangen-Nurnberg. Zatsciorskij, V. M. (1975): Fizika svojstva sportiste. SFKJ, Beograd. eljaskov, M. (2002). Osnovi na sportnata trenirovka. Gera Art OOD, Sofija.
32
PREGLED RAZVOJA KONDICIJSKE PRIPREME

Zrinko ustonja1, Zdenko Jajevi2 student poslijediplomskog studija na Kineziolokom fakultetu Sveuilita u Zagrebu 2 Kinezioloki fakultet Sveuilita u Zagrebu
1. UVOD
Rije trening latinskog je podrijetla i potjee od glagola trehere to znai vui, izvlaiti. Kao pojam pojavljuje se u starofrancuskom, a ini se da je zajedno s Normanima prela iz Francuske u Englesku. U Engleskoj se upotrebljava u konjikom sportu gdje se oblikuje novo znaenje izvoenje konja iz tale s ciljem obuavanja, poveavanja sposobnosti, treniranja. Najvjerojatnije je iz konjikog sporta pojam trening prenesen i u sport u cijelosti. Za sada nije mogue ustanoviti kada je rije trening poprimila svoje dananje znaenje u sportu (Reindell, Roskamm, Gerschler, 1964.). Rije kondicija vue etimoloke korijene takoer iz latinskog jezika od rijei conditio to znai uvjet, uvjetovano stanje (Kureli 1967.). Osobine kondicijskog treninga, kao jednog od vidova ili dijelova sportskog treninga, i njegov razvoj u prolosti bili su relativno rijetko u sreditu pozornosti povjesniara sporta. Vjerojatno je vie razloga zato je to tako. Pokuavajui ui u povijesna razmatranja raznih znaajki kondicijskog treninga i kondicijske pripreme suoili smo se s vjerojatno jednim od glavnih razloga, s problemom s kojim su se susretali i brojni drugi istraivai koji su pokuali dokuiti i ponuditi odgovore na pitanja o povijesnom razvoju kondicijske pripreme. Povijest je znanost koja se temelji na izvorima i nedostatak pravih povijesnih vrela problem je koji povijesnu znanost gura u podruje spekulacija i nagaanja. Upravo mali broj izvora o kondicijskom treningu u prolosti pokazao se kao ozbiljan problem. Problem je bio zapravo u jednoj od glavnih osobina treninga, a to je da se trening dogaa u interakciji sportaa i trenera i kao takav ostaje zatvoren u tom uskom krugu. Rijetko nailazimo na zapise ili ostale tragove u vremenu koje su treneri, a jo rjee sami sportai ostavili o metodama, vjebama i nainima rada sa svojim sportaima. Zbog toga je teko pratiti razvoj i osobitosti kondicijskog treninga tijekom povijesti. Tek u 19. stoljeu pojavljuju se prvi ozbiljniji pokuaji biljeenja i prve preporuke o kondicijskom treningu1 . Meutim, uvijek nam ostaje utjena injenica da zavrni proizvod treninga, a to je natjecanje, odnosno, rezultat sportsko postignue, kroz povijest relativno dobro moemo pratiti. S obzirom na to da ljudi koji su nastanjivali podruja prvih civilizacija prije vie od 5000 godina nisu bili nimalo intelektualno inferiorniji no to smo mi danas, a tjelesno je vjebanje jedna od biotikih potreba ovjeka, sasvim je izvjesno da su vrlo rano uoili svu korist i dobre strane tjelesnog vjebanja i sporta, ali i potrebu za sustavnim bavljenjem sportom tj. redovitim vjebanjem - provoenjem treninga.
2. KONDICIJSKA PRIPREMA DO 19. STOLJEA

Postoje dokazi o primjeni kondicijskog treninga (tonije treninga snage s optereenjima) u mnogim ranim civilizacijama. Takav trening je bio vrlo raznolik i primjenjivao se kako za razvoj sposobnosti sportaa, tako i u vojne svrhe. (T.Todd, 1985.) U Egipatskim grobnicama (oko 2500 g. pr. Kr) otkriveni su umjetniki radovi na zidovima koji su prikazivali razne manifestacije snage i natjecanja u snazi. Tako postoje prikazi starih Egipana kako podiu vree s pijeskom jednom rukom iznad glave. Stanovnici antike Irske su se natjecali u bacanju kamena jo prije 3800. godina. Na drugoj strani svijeta u Kini upotrebljavali su se testovi snage za
1 Sasvim je razumljivo da se tada jo ne pojavljuje kondicijski trening kao skupni pojam koji obuhvaa proces unapreenja motorikih i funkcionalnih sposobnosti, morfolokih karakteristika, za tu svrhu potrebnih motorikih znanja te zdravstvenog stanja sportaa, ve se govori o treningu odreenih motorikih i funkcionalnih sposobnosti koje prema dananjim podjelama sportskog treninga pripadaju podruju kondicijskog treninga. Najee su to snaga i izdrljivost.
OPE TEME
33
Zrinko ustonja, Zdenko Jajevi PREGLED RAZVOJA KONDICIJSKE PRIPREME
OPE TEME
vrijeme dinastije Chou (1122.-255. g. pr. Kr.). Sasvim je izvjesno da su mnoge civilizacije prije samih Grka ili Rimljana trenirali i koristili snagu u svrhu zabave ili vojnih potreba. Ono to nam danas nije poznato jesu metode treninga i programi koji su se koristili za poveanje snage (W. Kraemer, 2002.). Prema W. Kraemeru u antikoj Grkoj zabiljeena su podizanja velikih tereta Bibona i Emastusa jo tijekom 6. st. pr. Kr. Takvi zadaci ukljuivali su podizanja velikih kamenja razliitih teina i veliina. Nisu koristili jednoobrazne naine podizanja tereta. Moda je najuveniji Grk poznat po svojoj snazi bio Milon iz Krotona iz 6. st. pr. K. Pripisuju mu zasluge za prvu upotrebu progresivnog treninga s optereenjem. Tijekom 4 godine svaki dan je nosio najprije mlado tele na leima sve dok bik nije dosegao svoju punu veliinu. Stari Grci su koristili vjebe za razvoj snage i u vojne svrhe. Jedan od najranijih oblika natjecanja u bodybuildingu pronalazimo u podacima o grkom polisu Sparti koja je bila poznata po svojem ustroju u kojem je sve, a najvie tjelesno vjebanje2 , bilo podreeno izrazito vojnoj orijentaciji. Spartanci su paradirali goli i ocjenjivani su na temelju razvijenosti miine mase. Oni koji ne bi zadovoljili kriterije okrutno su kanjavani. Poznati grki lijenik Galen (129.-199.) vjerojatno je prvi lijenik koji je govorio o uincima treninga snage, promovira koritenje tereta i opisuje vjebe jaanja (W. Kraemer, 2002.). Galen takoer opisuje i rune utege haltere, koje su grki atletiari isprva koristili prilikom skoka u dalj, a kasnije su imali otprilike slinu svrhu koju danas imaju jednoruni utezi tj. buice (T.Todd, 1985.). Galen je mnogo radio s gladijatorima kojima je ivot ovisio o njihovoj snazi. Grci prvi organiziraju trening prema odreenim razdobljima. Tako na olimpijskim igrama nisu mogli sudjelovati oni koji nisu mogli potvrditi da su se barem 10 mjeseci spremali za sudjelovanje na olimpijskim igrama. Takoer su morali mjesec dana prije samog poetka natjecanja na olimpijskim igrama boraviti u Olimpiji gdje tijekom tog razdoblja treniraju sa svojim trenerima, ali pod nadzorom sudaca. Bila je to prva primjena periodizacije u sportu, to nam svjedoi o svjesnosti znaaja duge pripreme koji je poprimio i odreeni organizacijski oblik. (J. Pedemonte3 , 1986., Matveev, 1964.). Lucije Flavije Filostrat (170. 244/249.) napisao je djelo o grkom sportu i antikim olimpijskim igrama u kojem govori o svojevrsnim sportskim zvijezdama onog doba, prikazuje nain ivota i rada trenera i sportaa, kao i njihove meusobne odnose. To djelo pod nazivom Gymnasticus (u grkom originalu - Peri gynaeikhe) danas predstavlja vrlo vaan izvor za prouavanje antikog sporta. Filostrat, nam izmeu ostalog, govori o tome kako trener koji prenosi svoja bogata iskustva na svoje uenike treba posjedovati i veliko znanje o trenerskoj znanosti koja nije ni u emu nieg reda od ostalih znanosti (Filostrat, I)4 jer bez tih znanja i iskustava sigurno ne bi bilo napretka. Govori o nainu treniranja koji se koristi u njegovo doba (prva polovica 3. stoljea) koje je prema njemu nepravilan i bez snage (Filostrat, II). U zadae trenera (u originalnom tekstu Filostrat govori o gimnastu5 , ali prevoditelj, ini se samoinicijativno, gimnasta prevodi kao trenera) prema Filostratu spadaju: oslobaanje od suvinih materija (op.a. redukcija tjelesne teine), omekavanje otvrdlih udova (op.a. razvoj gibljivosti) ili pak debljanje (op.a. jaanje) nekog od njih, odnosno njihovo preformiranje (op.a. razvoj pojedinih miinih skupina) kao i zagrijavanje spadaju u zvanje gimnasta. Pedotrib ili ne razumije ove stvari ili ih pogreno primjenjuje (Filostrat, XIV) Iz navedenog citata sasvim je izvjesno da gimnasti predstavljaju antike kondicijske trenere s gotovo istim zaduenjima i opisom djelatnosti kao i dananji kondicijski treneri. Pedotribi, kao treneri zadueni za tehniku
34
Usp. Sinicin, S. D. (1947). Izvodi iz istorije fizike kulture (Grka i Rim). Beograd: Centralni odbor fiskulturnog saveza Jugoslavije. i Mudrini, M. (1932). Historija telesnog vebanja (I. dio). Zagreb: Tiskara C. Albrecht. 3 J. Pedemonte navodi prema Schurakowskij, E. N. (1940). Historical Summary of Pedagogy in the Ancient Time. Moscow.; Petrov, J. N. (1938). Historical Outline of Physical Culture. Moscow. i Lewden P. (1956). Lentraineur dathetisme. Paris. 4 Autori su prevod Bore Jovanovia prilagodili Hrvatskom jeziku 5 gimnasti su ljudi koji pripremaju natjecatelje u okviru atletike (agonistarh) ili hrvanja (ksistarh), no nisu bili usko specijalizirani jer se bave i teorijom gimnastike (tj. vjebanja; gimnastika na jeziku antike Grke znai vjebati gol, vjebati bez odjee) i povezuju je s drugim znanostima, a naroito medicinom. Predstavljaju visokokvalificirani kadar u sportu antike Grke. Razlikuju se od pedotriba (pajdotriba) koji takoer sudjeluju u treningu sportaa. ini se da je pedotrib (gr. Tribo, trivo pripremati, pais, paidos djete) radio sa sportaima mlaih uzrasnih kategorija i to prije svega na tehnikoj i taktikoj obuci. Pedorib upoznaje s hrvakim zahvatima, ui pogodnim prilikama napadu i raspodjeli snage i kako se moe braniti ili kako moe svladati onoga koji se brani. Sve ovo moe uiti i gimnast ukoliko atleta jo nezna. (Filostrat, XIV). Aristotel takoer dijeli pedotribe od gimnasta i kae da pedotrib brine za vjebanje mladih u odreenoj disciplini, dok gimnast vodi brigu o generalnoj grai njihovih tijela.
2
i taktiku pripremu, rade po uputama i pod nadzorom gimnasta koji su zadueni za kondicijsku pripremu, tj. brinu se o generalnoj grai tijela sportaa. Gimnasti su pratili i privatni ivot svojih sportaa, te su nerijetko i intervenirali. (usp. Filostrat, XXI-XXIV) Gimnasti moraju moi prosuditi karakter svojih sportaa i detaljno ispitati grau njihovog tijela, tj. podvrgnuti vjebaa pregledu u cilju utvrivanja kakva mu je priroda i za to je sposoban (Filostrat, XXVI) prije poetka zajednikog treniranja. Filostrat navodi neke od metoda kondicijskog treninga koje su antiki sportai koristili: trening se nekada sastojao u tome da su pojedinci vukli teke terete, drugi su se uputali u nadmetanje u brzini s konjima i zeevima; drugi opet su ispravljali i krivili debele eljezne ploe; drugi su uprezali pored snanog vola i vukli plug, neki su lomili biku vrat, pa ponekad ak i lavovima aka Naksosa plivao je oko obale otoka iznosei ruke na puinu (op.a. vjerojatno plivanje kraul tehnikom) ime je ujedno vjebao ruke i cijelo tijelo. (Filostrat, XLIII) U antikoj Grkoj panja se posveivala i prehrani sportaa, pa su postojali ak i strunjaci za prehranu alpiti. (Jajevi, 1997., str. 15) hrana im je bila nepeen i bez kvasca jemeni kruh, govee, bivolje, ovje, kozje meso otuda su vjebali bez obolijevanja i kasno su starili neki su se natjecali na osam, a neki i na devet olimpija (Filostrat, XLIII) Filostrat napominje da su u njegovo vrijeme sportai netrenirani mekuci (Filostrat, XLIV) i da je maenje prodrlo u trenersku znanost. Medicina je bila prva koja je mazila. (Filostrat, XLIV) Filostrat govoti i o trenerskom tetrasu (Filostrat, XLVII): Pod tetrasom podrazumijevamo niz vjebi koje se izvode tijekom etiri uzastopna dana. Prvi dan priprema atletu, drugog se podie napor, treeg sputa rad i najzad etvrti ga dri u osrednjoj kondiciji. (op.a. govori se o intenzitetu rada tijekom etiri dana) Pripremna vjeba sastoji se iz pokreta koji su kratkotrajno naporni i brzi, a koji pripreme atletu i usmjere ga na predstojei rad; napornija vjebanja su neumoljivo ispoljavanja snage koja se krije u samoj njegovoj (op.a. sportaevoj) prirodi; vjeba opadajue napornosti je takvo kretanje koje vraa atletu u normalno stanje; onaj dan koji odrava atletu u srednjoj kondiciji, pouava ga izbjegavanju protivnika, ali ne dozvoljava da on njemu (op.a. sportau) izbjegne. (Filostrat, XLVII) Ovo su dokazi da se treningu u antikoj Grkoj pristupalo sistematski i da je postojao, barem jedan, razraeni sustav treninga koji je bio u irokoj upotrebi. etiri opisana dana predstavljaju, upotrebljavajui dananju terminologiju, jedan trenani mikrociklus koji se uzastopno ponavljao vie puta i bio je osnova treninga u antikoj Grkoj. Filostrat, protivnik takvog unaprijed planiranog treninga, mislio je da trener mora slobodno vjebati svakog sportaa ovisno o njegovom psihikom stanju i vremenskoj situaciji. Osim toga suci u Olimpiji tijekom kvalifikacijskog mjeseca nisu doputali primjenu tih metoda (usp. Filostrat, LIV), jer su drali da se na treningu ne smiju koristiti unaprijed planirane vjebe, ve da treba uvijek raditi po programu koji se pripremi ovisno o trenutnom stanju sportaa. Razlikuje vrijeme natjecanja i vrijeme za pripremu za natjecanje (usp. Filostrat, XI). Znali su za mogunost i metode treninga za poveanje miine mase. (usp. Filostrat, XIV, XLIII) Koriste kontinuirani i diskontinuirani (intervalni) trening. (usp. Filostrat, XLII) Razlikuju, prilino detaljno, neke antropoloke osobine koje mora posjedovati sporta za pojedini sport (usp. Filostrat, XXIX-XLI) i koriste ih prilikom selekcije. Prate tijek treninga prema boji koe (usp. Filostrat, XXIX), a mogli su utvrditi i stanje pretreniranosti. (usp. Filostrat, LIII) Vrlo dobro su im poznate razne metode oporavka (masae, plivanje, saune, prehrana). Filostrat daje i niz preporuka za trening mladih sportaa (usp. Filostrat, XLVI) i kae: ine i druge greke. Mladog atletu svlae i treniraju kao odraslog mukarca. (Filostrat, XLVI) Filostratovo djelo izvor je od neprocijenjive vrijednosti za prouavanje i razumijevanje trenerske znanosti prije vie od 1800 godina. To su najstariji dokazi o postojanju promiljene i sustavne kondicijske pripreme sportaa, ali i o promiljanju trenerskog poziva kao znanosti i svojevrsne umjetnosti (usp. Filostrat, XXVIII) koju Filostrat stavlja u rang medicine ili filozofije. Koritenje vjebi za razvoj snage u vojne svrhe koristi se i u rimskom carstvu. Vojnici treniraju pod punom ratnom opremom. Rimski vojnici i gladijatori esto su vjebali uvaavajui princip prema kojem optereenje u vjebanju treba biti vee nego to je u stvarnim uvjetima borbe, te su tako u trenane svrhe koristili maeve tee od onih koje su koristili u borbi ne bi li ojaali ruke i poboljali svoje vjetine baratanja maevima. (T.Todd, 1985., W. Kraemer, 2002.) Prema W. Kraemeru, slijedee razdoblje koje je znatno pridonijelo unapreenju kondicijskog treninga (prije svega treninga snage) jest razdoblje renesanse. Znanstvenici iz toga razdoblja, Camerarius i Montaigne,
OPE TEME
35
OPE TEME
predlau koritenje tereta s ciljem poboljanja zdravlja, poveanja snage i vee uinkovitosti na bojnom polju. Korisnost takvih vjebi potkrepljuju najnovije spoznaje iz medicine tj. istraivanja ljudskog tijela. Kada je talijanski znanstvenik Galvani otkrio da je skeletni mii tkivo koje se moe podraiti elektricitetom zapoela su otkrivanja temeljnih spoznaja o miinoj sili.
3. KONDICIJSKA PRIPREMA U 19. I 20. STOLJEU

ini se da su nakon pada zapadnog rimskog carstva pala u zaborav dostignua trenerske znanosti staroga vijeka. U razdoblju nakon pada zapadnog rimskog carstva gotovo da i ne pronalazimo nikakve tragove kondicijskog treninga, iako su dogaanja na podruju tjelesnog vjebanja vrlo iva i raznolika, a izvori koji govore o tjelesnom vjebanju nisu rijetkost. Meutim prije 19. stoljea ne nalazimo ozbiljnijih zapisa i razmiljanja o kondicijskom treningu6 . Prvi pokuaji za sistematski i cjelovit trening poetkom 19. stoljea bili su optereeni konzervativnim principima vladajuih gimnastikih sustava Njemake, vedske, Francuske, panjolske, eke i drugih zemalja. (eljaskov i Daeva, 2002.) Svaki, pa i kondicijski, trening tada se shvaa kao interes ljudi za tjelesnim vjebama koje im mogu poboljati zdravlje, moralno ih osnaiti i probuditi nacionalni duh, povratiti snagu naroda oslabljenog bolestima. (Jajevi, 1997., str. 45) Cilj je jaanje tijela, ali primjenom, najee, tipskih, ablonskih i krutih vjebi koje izvode velike skupine vjebaa. Hoberman navodi nekoliko vrlo ranih radova koji govore o treningu s fiziolokog stajalita. Francuski fiziolog Pierre-Jean-Georges Cabanis (1757.-1808.) u svom djelu Reports on the Physical and Moral Aspects of Man (1802.) govori o ljudskom usavravanju i nunosti promjene reima ivota i navika ljudi. Naglaava vanost tjelesnog vjebanja, raspravlja o snazi miia i prenaglaenom atletskom razvoju koji moe biti tetan i tjelesno i mentalno. Sir John Sinclair u svom djelu A Collection of Papers, on the Subject of Athletic Exercises (London, 1806.) problematizira fenomen treninga i iznosi smjele konstatacije o tome da je umjetnost treninga u njegovo doba dosegnula razinu gotovo nevjerojatnog savrenstva. Prema Hobermanu, Sinclair smatra trening ljudi i ivotinja poput konja ili borbenih pijetlova u svojoj biti istim procesom iako nema generalnog pravila u dovoenju ljudi ili konja do granica svojih sposobnosti. Iznosi i preporuke o davanju droge borbenim pijetlovima ili vojnicima kako bi potaknuli neprirodnu i kratkotrajnu hrabrost, o nunosti koritenja medicine u treningu, a spominje i upotrebu struje u svrhu poveanja tonusa i stimuliranja miia. ini se da je upotreba jakih droga bila uobiajena u Engleskoj tijekom 19. stoljea unutar sportskih krugova i nije iznenaujua njihova upotreba u svrhu poboljanja ljudskih ili ivotinjskih dostignua. George Baker Winship, lijenik s Harvarda, krenuo je 1859. godine na turneju sjevernom Amerikom pokazujui svoju snagu. George Baker Winship bio je jedan od pionira dizanja utega i prvi veliki promotor vjebanja s utezima. Nakon njega uslijedila su mnoga druga poznata imena poput: William Buckingham Curtisa, Richarda Pennela, Louisa Crya, Alberta Attile, Arthura Saxona, Eugene Sandowa, Bernarr MacFadden, Max Sick (Maxick)7 , George Hackenschmidt, Sigmund Klein, Milo Steinborn i mnogi drugi (T. Tood, 1985., W. Kreamer, 2002) koji su svojim izgledom, nevjerojatno popularnim i atraktivnim nastupima u cirkusima i brojnim publikacijama8 promovirali na prijelazu u 20. stoljee rad s teretima i pozitivne uinke tereta na snagu, tjelesnu grau i zdravlje ljudi. Navedeni autori u svojim izdanjima predstavljaju cijele komplekse vjebi za pojedine miine skupine i daju savjete iz vlastitog iskustva o tome na koji nain i koliko vjebati s utezima. Najee se radi o progresivnom treningu s optereenjem. Meutim, najvie se prostora ipak posveuje nainu izvoenja,
Iako se, istini za volju, u literaturi, ali vrlo sporadino, mogu pronai tragovi kondicijskog vjebanja i primjene metoda kondicijske pripreme. Tako na primjer ameriki dravnik Benjamin Franklin 1786. godine pie u pismu svom prijatelju: ivim dinamino, ne pijem vino i svakodnevno vjebam s buicama. ini se da je s buicama vjebao najmanje 14 godina kad pie ovu reenicu u pismu prijatelju. (T. Todd 1985., prema Van Doren, Carl. (1938). Benjamin Franklin. New York: The Viking Press.) 7 promovirao trenani sustav koji se sastojao od izometrinih miinih kontrakcija, tvrdei da trening s teretima usporava osobu (W. Kraemer, 2002.) 8 Sandow, E. (1894) Sandows system of physical training. London: Gale & Polden.; Sandow, E. (1897) Strength and how to obtain it. London: Gale & Polden.; Attila. A. (1903). The art of weightlifting and muscular development. London: The Health Culture Publishing Co.; Saxon, A. (1910). Textbook of weightlifting. London: Health and Strength, Ltd.; Maxick. (1911). How to become a great athlete. London: Maxick and Saldo.; MacFaddem, B. (1912). MacFaddens Encyclopedia of Physical Culture. New York: Physical Culture Publishing. (prema T. Todd, 1985.)
6
36
tj. tehnici koju treba svladati prilikom vjebanja s utezima. Jedan od utjecajnijih protivnika podizanja tekih tereta u svrhu poveanja snage bio je i William Blaikie koji 1879. izdaje knjigu pod naslovom How to Get Strong and How to Stay So, London: The Health Culture Publishing Co. i zajedno s dr. Dudley A. Sargentom9 promovira koritenje submaksimalnog optereenja i upotrebu utega malih teina (T. Tood, 1985.) Daljnje oblikovanje, usavravanje i usustavljivanje treninga rezultat je kritike analize praktinih pokuaja i teorijskih rasprava koje se javljaju u dotadanjem tijeku razvoja kondicijskog i cjelokupnog sportskog treninga. Osnovni sadraji treninga ipak su u svojoj osnovi bili jednostavni i koristile su se posebne vjebe specifine za odreeni sport koje se primjenjuju svega nekoliko tjedana prije natjecanja. Primjerice u knjizi Butowskija iz 1910. godine Course on the History and Metodology of Physical Exercises autor govorei o veslanju tvrdi kako je 15 do 20 dana dovoljno za postizanje takvog savrenstva, kakvog su samo oni sposobni dostii nastojali smo produiti vrijeme tog treninga na 5 do 6 tjedana, ali se uvijek pokazivalo da mladi ljudi bre slabe nego to jaaju. (J. Pedemonte, 1986., eljaskov i Daeva, 2002. i Matveev, 1964. prema Butowskij, A. D. (1910). Course on the History and Metodology of Physical Exercises. Moscow, str. 32) Prema eljaskovu i Daevoj razvoj treninga u 20. stoljeu moe se podijeliti u nekoliko razdoblja, pa tako imamo:
3.1. Razdoblje od 1900. do 1920. godine

To razdoblje okarakterizirano je znaajnim napretkom praktine djelatnosti i trenera i sportaa. U tom razdoblju dominiraju problemi metodike treninga. Metoda kontinuiranog rada javlja se kao najznaajnija metoda treninga u tom razdoblju. Prevladava razmiljanje da se na treningu moraju pretravati due staze nego na natjecanju, ako se ele postii vei uspjesi. Vjerovalo se da se time stjee viak snage, koji ostaje kao rezerva za fini u utrci. Sve to se tada znalo proizlazilo je iz iskustva. Ono to je dovelo do uspjeha bilo je cijenjeno i podravano. (Reindell, Roskamm, Gerschler, 1964.) U plivanju dominira metoda daljinskog plivanja. U tom razdoblju tjedno se trenira 2 do 3 puta. M. Murphy u svojoj knjizi Atletski trening 1913. godine prvi ozbiljnije razmatra pripremno razdoblje u atletici: Gotovo u svim vjebanjima sportai trebaju posvetiti 8 do 10 tjedana treningu nitko ne bi trebao naporno trenirati due od 8 do 10 tjedana. (M.S. Murphy, Atletski trening, berlinsko izdanje 1924. godine, str. 15) Preporua za srednje i dugoprugae trening krosa, a tijekom zimskih mjeseci preporua upotrebu nekih specijalnih pripremnih vjebi. (Matveev, 1964., Pedemonte, 1986.) Usprkos nedovoljnoj razvijenosti sporta u carskoj Rusiji B. Kotov izdaje 1916. ili 1917. godine knjigu Olimpijski sport u kojoj se prvi put jasno govori o neprekidnosti i razliitim razdobljima (periodizaciji) trenanog procesa. Podijelio je trening u tri etape: opi trening, pripremni trening i specifini trening. Opi trening kod Kotova (prema Pedemonte, 1986., Matveev, 1964.) ima za cilj razvoj dinog sustava i jaanje miia. Ne utvruje se precizno vrijeme njegovog trajanja. Pripremni trening (6 do 8 tjedana ili vie) treba razviti snagu i izdrljivost upotrebom razliitih vjebi. Specifini trening namijenjen je pripremanju za izabranu sportsku granu do savrenstva i podijeljen je u dva dijela: prethodni trening (oko 4 tjedna) i osnovni trening (u veini sluajeva 4 tjedna ili vie). Kao to se uoava kod Kotova uistinu nema ogranienog ciklusa treninga. U Kotovljevoj sistematizaciji opi trening ne ponavlja se ciklino, tj. ne predstavlja razdoblje u ciklusu treninga, ve je poetni trening, baza za poetnike koji se usmjeravaju u sport. Kotov problem neprekidnosti treninga rjeava u skladu s teorijom i praksom svog vremena. On nije toliko za cjelogodinju sportsku specijalizaciju, koliko za neprekidno bavljenje vjebanjem tijekom cijele godine izmjenjivanjem ljetnih i zimskih sportova i primjene nekih specijalnih vjebi u meuzoni, prijelaznim razdobljima. Kotov brani sportsku univerzalnost, ne odriui u potpunosti sportsku specijalizaciju. Kotov je ovakvim stavovima istupio protiv iroko rasprostranjene prakse ignoriranja svestrane pripreme uvoenjem neprekidnog bavljenja sportom i time je odigrao vrlo znaajnu ulogu u razvoju kondicijskog treninga.
9 jedan od velikana sportske znanosti; ve 1879. godine zajedno s William Blaikiem radi nekoliko istraivanja o uincima raznih naina vjebanja i duine trajanja (6 do 9 mjeseci) na neka antropometrijska obiljeja (usp. Blaikie, W. (1879). How to Get Strong and How to Stay So, London: The Health Culture Publishing Co.)
OPE TEME
37
OPE TEME

Ovo razdoblje okarakterizirano je znaajnim napretkom u svim podrujima drutva, pa tako i u sportu. Dalje se razvijaju teorija i metodika treninga koje se sada u znatnoj mjeri obogauju znanstvenim istraivanjima, a sport ulazi u iu interesa i drugih znanstvenih disciplina kao to su medicina, fiziologija, psihologija i druge znanosti. Sve to rezultira pojavom cjelovitih kola i sistema treninga kojima u temelju stoji metoda intervalnog treninga. Naroito se istie finska kola tranja na srednje i duge pruge predvoena P. Nurmijem i V. Ritolom.10 Finski teoretiar Lauri Pihkala 1930. godine u knjizi Atletika11 koja je nastala kao rezultat suradnje grupe poznatih strunjaka razliitih zemalja Europe po prvi put opisuje metodu treninga koja se moe shvatiti kao intervalni nain treniranja12 : poveanje izdrljivosti i brzine kod trkaa na dugim prugama moe se postii ne samo na raun dugotrajnog neprekidnog tranja, nego i ponavljanjem tranja na kraim dionicama brzim tempom s prekidima za odmor Javljaju se i prve ozbiljne rasprave o treningu. V. Gorinevski Znanstvene osnove treninga, 1922. bila je knjiga od temeljne vanosti zbog novih ideja o treningu kao pedagokom procesu koji ima svoje zakonitosti koje treba potivati. Naroito naglaava kondicijsku pripremu kao temelj za daljnju specijalizaciju. G. Birsin u knjizi Osnova treninga iz 1925. godine tvrdi kako treba trenirati sukladno vladajuim fiziolokim zakonitostima, govori o potrebi poveanja volumena rada sukladno principu optimalnog podraaja i suprotstavlja se prevladavajuem miljenju tog vremena o tetnosti umora. (Pedemonte, 1986., eljaskov i Daeva, 2002.) Godinji fond trenanih sati raste na 250-300 sati, tako da najbolji sportai poinju trenirati 4-5 puta tjedno. K. Grantin u svom radu Sadraji i ope osnove planiranja procesa sportskog treninga 1939. godine potpuno ocrtava ciklus treninga i, izmeu ostalog, promovira ideju o tzv. maksimalnim trenanim optereenjima. Kao rezultat toga godinji obim treninga krajem ovog razdoblja raste i premauje 500 sati treninga godinje i po prvi put se javljaju i dva treninga dnevno. Meutim, Drugi svjetski rat je na pragu i prekida trenane aktivnosti sportaa i trenera, barem na neko vrijeme. (Matveev, 1964., eljaskov i Daeva, 2002.)
3.3. Razdoblje od Olimpijskih igara 1948. do Olimpijskih igara 1956. godine

Razdoblje nakon Drugog svjetskog rata dijele u nekoliko faza. Tako prvu fazu ini razdoblje od Olimpijskih igara 1948. do Olimpijskih igara 1956. koje je okarakterizirano, prije svega, pojavom novih metoda razvoja kondicijskih sposobnosti sportaa. vedski strunjak G. Holmer 1945. razvija novu individualnu metodu treninga nazvanu fartlek - kontinuirano tranje promjenjivog intenziteta u prirodnim uvjetima. (Reindell, Roskamm, Gerschler, 1964., eljaskov i Daeva, 2002.) Emil Zatopek i njegov trener G. Kerssenbrock ine daljnji korak ka intervalnom nainu treniranja na taj nain da poinju trati samo veliki broj (20, 30, 40, 60, a izmeu Olimpijskih igara u Helsinkiju i Melburnu ak i 100 puta) dionica od 400 metara visokog intenziteta s oporavkom od 45 sekundi tijekom kojih kaska dionicu od 200 metara. Zatopek je iskustveno potvrdio princip intervalnog trening u redovitim izmjenama tranja na 400 metara i kaskanja na 200 metara. Osnova njegovog uspjeha lei u svakodnevnom treningu. Po vjetru, kii, snijegu, vruini, tijekom cijele godine, bez prestanka. (izjava trenera G. Kerssenbrock prema Reindell, Roskamm, Gerschler, 1964.) Takvim kondicijskim treningom E. Zatopek osvaja na Olimpijskim igrama 1948. i 1952. etiri zlatne medalje pobijedivi dva puta u trci na 10 i jednom na 5 kilometara, te u maratonu. (Reindell, Roskamm, Gerschler, 1964., eljaskov i Daeva, 2002.) Periodizacije je bila u drugom planu sve dok se treniralo samo povremeno, ali s porastom broja sati treninga godinje i rastezanjem treninga tijekom cijele godine periodizacija postaje, i jo uvijek je, vrua tema sportskoznanstvenih krugova. Po prvi put u takvoj godinjoj periodizaciji treninga javlja se pripremno razdoblje u kojem izrazito dominira kondicijska priprema sportaa. Volumen treninga dostie 900 sati godinje i ve se uredno trenira dva puta dnevno. Sportski i kondicijski trening gubi osobine prakticizma i intuitivizma i poinje prevladavati znanstveni pristup analizi problema kondicijskog treninga i od tada se rezultati znanstvenih istraivanja primjenjuju u tehnologiji pripreme vrhunskih sportaa.
10
38
usp. eljaskov, C. Daeva, D. (2002). Osnove sportskog treninga. Sofija: Gera art., str. 62. Krmmel, C. (1930). Athletik. Ein Handbuch der lebenswichtigen Leibesbungen. Mnchen. 12 eljaskov i Daeva, 2002., prema N. Volkov, 1995.
11
Navedeno razdoblje obuhvaa Olimpijske igre 1960., 1964. i 1968. godine. Dolazi do diferencijacije i ue specijalizacije u kondicijskoj pripremi. Trae se nove i uinkovite metode treninga snage, brzine i izdrljivosti. Poinje se primjenjivati izometrijski trening koji nakon objavljenih radova E. Mllera i T. Hettingera 1953. postaje vrlo popularan. Razvija se i trening s teretima koji polako poinje nalaziti iroku primjenu u brojnim sportovima, iako jo uvijek ima otpora radu s teretima zbog starih i uvrijeenih razmiljanja kako rad s teretima smanjuje miie i sportai postaju sporiji13 . R. Morgan i G. Adams u svojoj knjizi Kruni trening, London, 1959. po prvi put predlau kruni trening kao uinkovit nain razvoja maksimalne snage. H. Tistl i D. Kausilmen uveli su izokinetiku metodu razvoja snage koja je doprinijela novom kvalitativnom skoku u razvoju maksimalne snage i naroito snane izdrljivosti. Jedno od najveih dostignua ove etape razvoja u metodici kondicijskog treninga je istraivanje koje su objavili V. Gerschler, H. Reindel i H. Rockam 1962. godine Das Intervalltrainning. Urodilo je uvoenjem klasinog integralnog treninga, a intervalna metoda treninga se potvruje kao najznaajnija metoda rada u kondicijskoj pripremi sportaa. U ovom razdoblju probija se i jedna nova metoda treninga tzv. kompleksni trening kojeg je prvi uvelike primjenjivao Australac P. Cerutty s trkaima na srednje i duge pruge. To je sustav treninga graen na visokim zahtjevima prema funkcionalnim kvalitetama sportaa. U njegovim temeljima nalaze se brdski tereni za tranje, bilo pijesak (australske pjeane dine), bilo trava, koji se svladavaju tranjem fartleka povezani sa specifinim vjebama za razvijanje maksimalne i eksplozivne snage. Vrlo slian sustav treninga s velikim obimom tranja tzv. maratonsko tranje po brdovitom travnatom terenu primjenjuju i Novozelananin A. Lydiard. Australski i Novozelandski atletiari na Olimpijskim igrama 1960., 1964. i 1968 ostvaruju velike uspjehe14 . S Olimpijskim igrama u Meksiku 1968. godine javlja se i metoda visinskog treninga koji se prije i nakon Olimpijskih igara 1968. intenzivno istrauje i poinje se redovito primjenjivati, naroito u pripremnim razdobljima godinje periodizacije treninga.

Ovo razdoblje je okarakterizirano snanim uplivom politike u sport koji kulminira blokovskim bojkotima Olimpijskih igara u Moskvi 1980. i Los Angelesu 1984. godine. Matematiko-statistike metode definitivno ulaze na velika vrata u svijet sporta i zajedno s biomehanikom i informatikom snano se utjelovljuju u sportskoj znanosti, a u kondicijskom treningu nalaze praktinu primjenu. Praktina znanja i iskustva su ve vrlo velika, a i znanstvena podloga je solidna i omoguuje daljnju finu diferencijaciju i usku specijalizaciju u svim podrujima sporta, pa i kondicijske pripreme. Optereenje se razumije kao sloeni sustav meusobno uvjetovanih djelovanja, a ne kao mehaniki skup pojedinih komponenata. Optimalizacija djelovanja tog sustava vodi ka tzv. kompleksnoj ili integralnoj pripremi. Ovisno od karaktera pojedinog sporta ili discipline, ta priprema ujedinjuje odgovarajue proporcije razliitih varijanti ravnomjernih, promjenjivih i intervalnih radnji s naglaskom na snane, brzinske ili eksplozivne kvalitete natjecatelja. Primjena treninga na raznim mjestima i njegov kompleksni karakter vodi do visokih dostignua u raznim sportovima (eljaskov i Daeva, 2002.). Metode oporavka postaju brojne, vrlo su kompleksne, visoko sofisticirane i stalno se usavravaju. To se naroito odnosi na farmakologiju iji razvoj dovodi sport i sportske djelatnike do ozbiljnih etikih dvojbi i, kao i uvijek, neki popuste izazovu te dolazi do negativnih pojava koritenja nedozvoljenih stimulativnih sredstava. Na kunju je stavljena etinost svakog sportaa i njegovog trenera. Uinci kondicijskog treninga mogu se znatno poveati i granice osobnih mogunosti lako se probijaju! Razdoblje u razvoju kondicijske pripreme nakon 1986. godine traje i danas. Cijeli svijet sporta, pa tako i kondicijska priprema, u posljednjih 25 godina suoeni su s vie pitanja iji su odgovori moda malo tei, nedoreeniji ili dvosmisleniji. Komercijalizacija sporta. Doping. Etika. Olimpizam. Fair play. Ljudska genetika i sport. Globalizacija
13
usp. Todd. T. (1985). The myth of muscle-bound lifter. NSCA Journal, 7(3): 37-41. i Todd, T., Todd A. (2001). Pioneers of Strength Research: The Legacy of Dr. Richard A. Berger. Journal of Strength and Conditioning Research, 15(3):275-278. 14 usp. eljaskov, C., Daeva, D. (2002). Osnove sportskog treninga. Sofija: Gera art., str. 68.
OPE TEME
39
OPE TEME
4. ZAKLJUAK
Analizirati razvoj promjena u metodama treninga, u filozofiji i pristupu treningu, kao i primjena znanstvenih teorija u treningu zasluuju panju i dublje razmatranje. Formiranje i usavravanje kondicijske pripreme je rezultat kritike analize praktinih pokuaja, teoretskih postavki i primjene znanstvenih dostignua. Povijesni kontekst omoguuje otkrivanje promjena u sadraju i strukturi, ciljevima i zadaama, sredstvima i metodama osnovnih zakonitosti i karakternih crta sportskog treninga u svakoj novoj etapi njegova razvoja. (eljaskov i Daeva, 2002.) Da bi bolje razumjeli, usvojili i provodili dananje metode kondicijskog treninga neophodno je poznavati njegov povijesni razvoj. Ukoliko shvatimo skupove uzrono-posljedinih veza koje proizlaze iz povijesti i prihvatimo povijest ne kao skup godina i injenica, ve kao skup svih moguih iskustava koja nam mogu znatno pomoi u naem radu jedino emo tada na ispravni nain shvatiti sve to se dogaa u sadanjem trenutak, ali i znati se nositi s dogaajima koji zbog uzrono-posljedinih veza tek slijede. Samo izraena elja za napretkom u struci navodi nas na iscrpna povijesna istraivanja.
5. LITERATURA
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. Blaikie, W. (1879). How to Get Strong and How to Stay So, London: The Health Culture Publishing Co. Filostrat. (1928). O trenerskoj nauci (prijevod Bora Jovanovi). Budapest: Stephaneum. Hoberman, J. M. History of the Science of Human Performance in Sport. U: Encyclopedia of Sports Medicine and Science, T.D. Fahey (urednik). Internet Society for Sport Science: http://www.sportsci.org/encyc/index.html. 8. sijenja 2003. Jajevi, Z. (1997.). Kratka povijest tjelesnog vjebanja i porta. Skripta. Zagreb: Fakultet za fiziku kulturu. Kramer, W. J., Hakkinen, K. (2002). Strength Training for Sport. Blackwell Science Ltd. Kureli, N. (1967). Osnovi sporta i sportskog treninga. Beograd: Sportska knjiga. Matveev, L. P. (1966). Problemi periodizacije sportskog treninga. Beograd: Jugoslavenski zavod za fiziku kulturu. Pedemonte, J. (1986). Foundation of training periodization Part I: historical outline. NSCA Journal, 8(3): 62-65. Reindell, H., Roskamm, H., Gerschler, W. (1964). Intervalni trening. Beograd: Sportska knjiga. Zagreb: Sportska tampa. Todd. T. (1985). The myth of muscle-bound lifter. NSCA Journal, 7(3): 37-41. eljaskov, C., Daeva, D. (2002). Osnove sportskog treninga. Sofija: Gera art.
40
MOTORIKA ZNANJA U FUNKCIJI KONDICIJSKE PRIPREME SPORTAA

Duan Metiko1, Igor Juki1, Goran Markovi1, Damir Sekuli2 1 Kinezioloki fakultet Sveuilita u Zagrebu 2 Fakultet prirodoslovno-matematikih znanosti i odgojnih podruja Sveuilita u Splitu
1. UVOD
Dobro je poznato da se sustavnim uenjem i usavravanjem ma koje svrhovite kretne strukture, to gibanje izvodi sve racionalnije i postaje sve uinkovitije u smislu svoje osnovne namjene. To pravilo vrijedi i za jednostavne i za izrazito sloene motorike akcije i njihove razliite kombinacije. U osnovi ovog fenomena je proces permanentnog usavravanja motorikog znanja, koje se iskazuje kroz formiranje sve preciznijeg i racionalnijeg, ali i sve sloenijeg i sofisticiranijeg algoritma naredbi to ukljuuje i iskljuuje mnogobrojne motorike jedinice i na taj nain sve uinkovitije ostvaruje odreeno gibanje. Za formiranje ovakvih algoritama naredbi odgovorne su mnogobrojne strukture u SS-u , ali i mogunosti i kapaciteti mnogih drugih organskih sustava. U tom smislu posebno su zanimljivi kapaciteti onih organskih sustava koji se izravno eksploatiraju pri kretanju, a ije krajnje mogunosti predstavljaju i osnovna ogranienja u formiranju takvih programa. Grubi i povrni uvid u svu sloenost programa naredbi, prema kojima se aktiviraju motorike jedinice i izvodi neko gibanje, moe se stei ve iz vizualne analize elektromiografskih zapisa, bilo koje, pa i najjednostavnije kretne strukture, osobito ako se prikae aktivnost veeg broja miinih skupina. Jasno se moe uoiti da tijekom izvoenja analizirane kretne strukture, razliite miine grupacije u razliitom dinamikom redoslijedu mijenjaju intenzitet svoje aktivnosti i na taj nain omoguuju izvoenje datog gibanja. To praktiki znai da se u svakoj miinoj grupi, pri spomenutoj dinamici mijenja i broj aktiviranih i deaktiviranih miinih stanica, ijim radom upravljaju njima pripadajue ivane stanice. Kako je dobro poznato da ve u jednostavnim dinamikim kretnim strukturama sudjeluje znatan broj miinih grupa u funkciji agonista, sinergista, fiksatora i antagonista, iji se aktivitet mijenja tijekom izvoenja datog gibanja, lako je mogue zamisliti koliko mora biti sloen program prema kojem se u svakom pojedinom trenutku aktivira ogroman broj razliitih motorikih jedinica, kako bi se u svakoj ukljuenoj miinoj grupaciji, u potrebnoj dinamici razvijala tono odreena veliina miine sile. Naravno da je za svaki dalji stupanj sloenosti kretnih struktura nuno formirati viestruko kompliciranije programe, prema kojima se tijekom odvijanja aktivnosti istovremeno regulira aktivitet nevjerojatno velikog broja motorikih jedinica. Ipak usprkos izrazite kompleksnosti motorikih programa gibanja, ljudska su bia sposobna nauiti vrlo veliki broj takvih programa. Tijekom procesa uenja i usavravanja motoriki programi mijenjaju svoju strukturu, poevi od konstrukcije grubih obrisa, algoritma naredbi preko itavog niza sve potpunijih i boljih etapnih rjeenja, da bi kroz proces stabilizacije dosegnuli razinu visoke usavrenosti. To se naravno dogaa samo uz pretpostavku dugotrajnog i sustavnog trenanog procesa, koje provode kompetentni uitelji u povoljnim radnim uvjetima. Za takve motorike programe, u strunom i znanstvenom podruju postoji vei broj pojmova istog ili slinog znaenja, kao na primjer; automatiziarana motorika znanja, dinamiki stereotipi gibanja, visoko usavrena tehnika i/ili tehniko-taktika znanja, fleksibilni i kruti kinetiki ili motoriki programi, ili prosto vjetine i navike. Potrebno je takoer uoiti da tijekom procesa izgradnje i usavravanja motorikih programa sudjeluju mnoge spsobnosti i osobine, i to razliito u razliitim fazama napredovanja. Tako se u fazi poetne izvedbe grubog okvira motorikog programa snano ukljuuju kognitivne fuznkcije i motoriki faktori vieg reda, a osobito generalni faktor koordinacije, tako da o njihovom djelovanju ovisi stupanj efikasnosti izvoenja datog motorikog programa. Tijekom usavravanja strukture motorikog programa, utjecaj spomenutih faktora se postupno smanjuje, a dimenzije nieg reda iz razliitih segmenata antropolokog prostora, a osobito iz prostora motorikih,
OPE TEME
41
Duan Metiko, Igor Juki, Goran Markovi, Damir Sekuli MOTORIKA ZNANJA U FUNKCIJI KONDICIJSKE PRIPREME SPORTAA
funkcionalnioh i morfolokih obiljeja, sve snanije se aktiviraju i na taj nain izravno utjeu na rezultate motorikog gibanja. Tek u fazi stabilizacije dobro nauenog motorikog znanja, zavrava se i konana preraspodjela utjecaja raliitih sposbnosti i osobina, pa o toj zadnjoj strukturi ovisi i efikasnost izvoenja steene vjetine. Vano je istai da se samo u realizaciji ovakvih (izuzetno visoko nauenih i usavrenih) motorikih znanja mogu eksploatirati svi resursi i potencijali antropolokih dimenzija osobe koja posjeduje takva znanja. To praktiki znai da o stupnju razvijenosti ovih spsobnosti i/ili osobina koje su u najveoj mjeri aktivirane tijekom realizacije nekog automatiziranog motorikog programa ovisi i uinkovitost izvoenja takvog programa. Istovremeno je takvo, tehniki usavreno motoriko znanje, najracionalnije to se tie energetskog i informacijskog napora najuinkovitije u odnosu na aktualnu namjenu takvog gibanja, ali i najmanje rizino u odnosu na mogue ozlijede. Zbog toga nije udno to kompetentni treneri stalno nastoje poveati fond vjetina i navika kod svojih sportaa, i to kako onih koje se izravno koriste u natjecanjima, tako i onih koje se koriste u svim vrstama i oblicima trenanih aktivnosti.
OPE TEME
2. NEKA OBILJEJA SADRAJA KONDICIJSKE PRIPREME

U fizikoj (kondicijskoj) pripremi sportaa koristi se velik broj razliitih vjebi, koje su odabrane po kriteriju njihove potencijalne uinkovitosti u pogledu razvoja i/ili odravanja funkcionalnih, motorikih i promjenjivih morofolokih obiljeja sportaa. Sve mogue kretne strukture i njihove razliite kombinacije koje se najee koriste, mogu se, sa aspekta osnovne problematike obog rada, uvjetno razvrstati u dvije skupine koje se meusobno razlikuju prema broju aktiviranih antropolokih mehanizama tijekom izvoenja tih motorikih aktivnosti. U prvu skupinu kineziolokih sadraja mogu se uvrstiti sve one kretne strukture i njihove kombinacije pri ijem izvoenju se, u vrlo znaajnom iznosu u odnosu na maksimalne potencijale, aktiviraju barem dvije ili vie dimenzija iz podruja funkcionalnih, motorikih i morfolokih obiljeja. Iako se pri izvoenju takvih aktivnosti esto u znaajnoj mjeri aktiviraju i dimenzije iz drugih segmenata antropolokog prostora, kao to su na primjer, konativne ili kognitivne dimenzije, za ostvarenje ciljeva fizike pripreme, nuno je da su takve motorike aktivnosti snano saturirane djelovanjem mehanizama iz podruja funkcionalnih, motorikih i morfolokih obiljeja. Zajednika karakteristika svih kineziolokih sadraja iz ove skupine jest njihov visoki kompleksitet, koji pak, otvara mogunost da se pod povoljnim trenanim uvjetima, ali i uz djelovanje prirodnih sila rasta i razvoja, osiguraju viestruki transformacijski efekti. Osim toga, samo se ovakvim sadrajima mogu poticati i ostvarivati promjene viih regulacijskih i integracijskih mehanizama u podruju motorikih spsobnosti. To su one motorike dimenzije koje usklauju i aktiviraju aktivnost primarnih motorikih spsobnosti pri realizaciji svih sloenih motorikih reakcija, pa su zbog toga, naravno, od izuzetne vanosti i za najvei broj sportskih disciplina. Kako je mogunost znaajnijih promjena motorikih faktora vieg reda najvea u najranijem periodu ukljuivanja djece u sportske aktivnosti (Weineck 2000), a takvo povoljno stanje traje samo do poetka intenzivnih psihosomatskih pubertetskih proimjena (Malina i Bouchard, 1991), logino je da se u kondicijskim treninzima s djecom sportaima dominantno upotrebljavaju sadraji visokog kompleksiteta. U ovu skupinu, prije svega, spadaju svi prirodni oblici kretanja i sve aktivnosti koje su zasnovane na tim kretnim strukturama, kao to su poligoni prepreka i sve tafetne i elementarne igre. Ovom skupu mogu se pridruiti i elementarni oblici kretanja iz razliitih sportskih disciplina. Vrlo je vjerojatno da bi i primjena nekih suvremenih aktivnosti u kojima se izrazito snano aktiviraju faktori ravnotee i koordinacije (skijanje, klizanje, rolanje, vonja bicikla, romobila, skatea, i sl.) znaajno doprinosilo ostvarenju bitnih ciljeva fizike pripreme mladih sportaa. U drugu skupinu sadraja fizike pripreme mogu se uvrstiti sve one kretne strukture i njihove kombinacije pri ijem se izvoenju dominantno aktivira samo jedna primarna dimenzija, ireg ili ueg opsega regulacije, iz sfere funkcionalnih, motorikih i promjenjivih morfolokih dimenzija sportaa. Pri izvoenju ovih aktivnosti uee manjeg ili veeg broja ostalih antropolokih dimenzija je sekundarno i bez znaajnijeg utjecaja na uinkovitost izvoenja vjebi. Zbog toga sve kretne strukture iz ove skupine mogu se tretirati kao motorike aktivnosti niskog kompleksiteta. Ova zajednika karakteristika osigurava mogunost da se dominantno aktivirana dimenzija iskoritava pri izvoenju vjebi u cjelokupnom rasponu od male do maksimalne njene mogunosti i to po intenzitetu, ali i po trajanju. Upravo na tim mogunostima zasniva se uinkovitost planiranja, programiranja i kontrole razvoja i/ili odravanja veine funkcionalnih, motorikih i promjenjivih morfolokih
42
obiljeja sportaa. U osnovi u ovoj se skupini nalaze vjebe koje su preuzete iz velikog broja najrazliitijih sportskih disciplina (atletika, dizanje utega, sportske igre, i sl.), kao to su razliiti oblici skokova, poskoka, sprinteva, promjena smjera i brzine kretanja, tehnika dizanja utega, bacanja i sl. Isto tako, u zadnje vrijeme sve se vie pojavljuju vjebe koje nisu karakteristine za pojedine sportove i sportske discipline, ali koje zbog svojih kineziolokih, biomehanikih i energetskih obiljeja, imaju potencijalnu transformacijsku mo u pogledu kondicijske pripreme i ciljanog djelovanja na pojedine segmente motorikog, funkcionalnog ili morfolokog prostora (razliite platforme za odravanje ravnotee, swiss-ball lopte za vjebanje, trampolin, i sl.). Vano je napomenuti kako se vjebe preuzete iz sportskih disciplina i pojedinih sportskih igara trebaju potpuno metodiki upoznati, u emu su bez sumnje najbolje educirani upravo treneri pojedinih sportskih disiplina. Stoga u tom pogledu treba od njih i nauiti sve karakteristike pojedine vjebe te s njima neprestano izmjenjivati iskustva po pitanju tehnike kvalitete usvojenosti pojedinog elementa koji se koristi. Danas je dobro poznato da se vrhunska sportska dostignua ne mogu niti zamisliti bez visoko razvijenih odreenih funkcionalnih, motorikih i morfolokih karakteristika, a upravo te se karakteristike mogu najefikasnije mijenjati primjenom vjebi niskog kompleksiteta. Kretne strukture niskog kompleksiteta koriste se relativno malo u fizikoj pripremi djece sportaa u periodu njihova razvoja do puberteta. Osim u iznimnim sluajevima, ove se vjebe, u pravilu, koriste na informativnoj razini, tj. s naglaskom na uenje pravilne tehnike izvoenja vjebi. Njihova znaajnija upotreba zapoinje u dobi puberteta, ali i tamo se volumen optereenja, i to prvenstveno kod koordinacijskih kretnih struktura, odreuje informacijskim, a ne energetskim komponentama. Tek se nakon puberteta vjebe iz ove skupine poinju upotrebljavati za razvoj pojedinanih antropolokih obiljeja, to im je i osnovna svrha. Tijekom itave aktivne sportske karijere, dakle kroz relativno dugi vremenski period, upravo su vjebe niskog kompleksiteta glavni sadraji fizike pripreme sportaa. Mora se, meutim, istaknuti da su mogunosti organizma u pogledu brzine razvoja pojedinih spsobnosti i osobina relativno male. Stoga se znaajniji razvoj sposobnosti moe ostvarivati samo pod uvjetom da se kroz dui vremenski period sustavno i u dugakom nizu vremenski bliskih trenanih jedinica dovoljno dugog trajanja te uz dovoljno visok intenzitet, stimulira svaka pojedina dimenzija koja se eli mijenjati. To zapravo znai da se u svakom pojedinanom kondicijskom treningu samo manji broj dimenzija moe aktivirati uz dostatni volumen energetskog optereenja (Zatsiorski, 1995). Iz svega iznesenog jasno proizilazi da se optimalni razvoj svih potrebnih dimenzija nekog sportaa moe ostvarivati samo kroz viegodinji struno i racionalno programirani proces fizike pripreme (Bompa 2000). Osim navedenih imbenika koji ograniavaju transformacijske efekte fizike pripreme, postoje jo neki faktori koji bitno doprinose ili pak znatno ograniavaju ukupne rezultate treninga. Jedan od takvih imbenika, o kojem se esto ne vodi dovoljno rauna, iako moda u najveoj mjeri utjee na veliinu moguih kvantitativnih promjena antropolokih dimenzija, jest razina tzv. tehnikog znanja izvoenja vjebi.
3. UTJECAJ TEHNIKE IZVOENJA VJEBI NA TRENANE EFEKTE FIZIKE PRIPREME

Svim kineziolozima je dobro poznato da svaka svrhovita kretna struktura ima svoju optimalnu tehniku izvoenja u kojoj se najracionalnije iskoritavaju sveukupni potencijali subjekta uz istovremenu izrazito visoku uinkovitost u ostvarivanju ciljeva same aktivnosti. Zbog toga se u sportu neprestano radi na usavravanjuu specifinih kretnih struktura, jer je tehnika komponenta gibanja bitan imbenik sportske uspjenosti. Potpuno na istim postavkama zasnovana su promiljanja o izravnoj vezi izmeu stupnja usvojenosti tehnike izvoenja vjebi koje se izvode u fizikoj pripremi sportaa i njihove potencijalne ili aktualne transformacijske moi glede razvoja pojedinanih, funkcionalnih, motorikih i morfolokih obiljeja sportaa. Neosporna je injenica da tijekom uenja razliitih vjebi namjenjenih razvoju odreenih dimenzija rastu i kvantitativni pokazatelji uspjenosti u tim vjebama. To se u svim vjebama dogaa prije svega zato to se sustavnim iteracijama sve vie usavravaju motoriki programi gibanja koji, s jedne strane, sve vie racionaliziraju kako aktivitet u miinom sustavu, tako i aktivitet onih antropolokih dimenzija koje nemaju znaajni utjecaj na dotine vjebe, a istodobno omoguuju sve snaniju aktivnost dominantnoj dimenziji. Tako se ostvaruje sve vea mogunost da se pri izvoenju svake pojedinane vjebe sve intenzivnije aktivira i kroz rezultat manifestira upravo ona sposobnost ili osobina za koju je vjeba i oblikovana. Na temelju svega iznesenog, mogue je zakljuiti da se u samo tehniki dobro nauenim vjebama mogu u dovoljnoj mjeri aktivirati ukupni potencijali pojedinanih ciljanih antropolokih dimenzija. Tako
OPE TEME
43
Duan Metiko, Igor Juki, Goran Markovi, Damir Sekuli MOTORIKA ZNANJA U FUNKCIJI KONDICIJSKE PRIPREME SPORTAA
se naprimjer visoki pa i maksimalni potencijal sustava za transport kisika, tj aerobnog kapaciteta, mogu aktivirati samo u onim vjebama izdrljivosti aerobnog tipa koje se izvode na temelju visokoautomatiziranih motorikih programa i koji maksimiziraju funkciju transporta kisika, a minimiziraju djelovanje svih restriktora te funkcije. Praktiki to znai da su u danom trenutku za razvoj izdrljivosti aerobnog tipa najbolje one vjebe iz skupa svih pogodnih sadaja koje vjeba najbolje poznaje, tj. za koje ima najbolje motorike programe. Naime, samo e se u takvim vjebama moi ostvarivati poticajni volumeni optereenja uz najmanje popratne tetne posljedice. Za razvoj eksplozivne snage, u danom vremenu najbolje su one vjebe koje se izvode na temelju usavrenih motorikih programa koji omoguuju najveu eksploataciju ukupnih potencijala eksplozivne snage subjekta, jer e primjenom tih vjebi moi znantno sigurnije ostvarivati dovoljan volumen optereenja koji je nuan za poticanje razvoja. Potpuno ista pravila vrijede i za sve ostale vjebe koje su namjenjene razvoju pojedinanih funkcionalnih, motorikih i morfolokih obiljeja sportaa. Tako na primjer vjebe za razvoj repetitivne snage trebaju zadovoljavati karakteristine zahtjeve kao to su: I. maksimalna ukljuenost svih miinih skupina koji aktivno sudjeluju u izvoenju kretne strukture (agonisti, sinergisti i fiksatori) i II. krajnje minimizirati utjecaj antagonistikih skupina u istim vjebama Kod vjebi fleksibilnosti (osim nekih PNF tehnika istezanja) treba voditi rauna o tome da se se u svim razinama i poloajima istezanja postigne apsolutna iskljuenost refleksa istezanja, koja potom omoguava postizanje maksimalnih amplituda pokreta i rezultira poveanjem fleksibilnosti.Vjebe koje se koriste za razvoj brzine trebaju biti usvojene na izuzetno visokoj razini, ali isto tako treba zadovoljiti i kriterije koji su prethodno navedeni za vjebe repetitivne snage. Dakle, nuno je, ali na vioj i kompleksnijoj razini, pravilno ukljuivati i iskljuivati miine skupine koje sudjeluju u izvoenju zadane kretne strukture. Sve ove konstatacije, naravno, ne znae da se u fizikoj pripremi treba jako reducirati broj vjebi, nego da se mora raunati s tim da e se znantna koliina vremena trebati utroiti na procese uenja i usavravanja tih kretnih struktura prije nego se one ponu upotrebljavati u razvojne svrhe. To, meutim, nije uzalud utroeno vrijeme kako bi se moglo pomisliti. Naime, tijekom procesa uenja i usavravanja vri se proces adaptacije svih organskih sustava koji su ukljueni pri realizaciji konkretne vjebe, a to je takoer nuna pretpostavka za primjenu te vjebe za trenane svrhe. U suvremenim trenanim procesima sve vie se tei uporabi to veeg broja objektivnih pokazatelja koji pokazuju treneru i sportau koliki su parametri optereenosti organizma tijekom treninga. Ova je tendencija neosporno izuzetno znaajna i korisna, jer omoguuje trenerima sve bolje uvjete za pouzdanije planiranje, programiranje i kontrolu tijeka trenanih procesa. Meutim, u odreivanju parametara volumena optereenja najznaajniju ulogu ima visoko struno kompetentno znanje trenera, njegovo struno, ali i vlastito trenano iskustvo i sposobnost uoavanja svih pokazatelja trenutanog psiho-fizikog stanja svih sportaa koji su na treningu. Zbog toga su, po miljenju autora ovog teksta, svi dostupni objektivni parametri koji neposredno pokazuju ili omoguuju procjenu veliina energetskog optereenja sportaa tijekom konkretnog treninga, samo grubi, mada bez sumnje izuzetno koristan teoretski okvir koji pomae treneru da to bolje kontrolira aktualnu optereenost sportaa tijekom konkretnog treninga. U kondicijskim trenanim procesima na svakom pojedinanom treningu i to u svim vrstama kondicijske pripreme znanje i iskustvo trenera je nezamjenjivi imbenik u odreivanju trenutano primjenjivih veliina svih parametara volumena optereenja za svakog pojedinanog sportaa. Kompetentni trener fizike pripreme trenutano kontrolira i odreuje visoke parametre volumena optereenja na temelju potpuno subjektivnog kriterija, i to u prvom redu na temelju subjektivne procjene pravilnosti izvoenja kretne struktrue koju trenutano izvodi sporta. Taj je kriterij posebno vaan u svim treninzima u kojima se planira dosezanje maksimalnih vrijednosti intenziteta ili trajanja. U protivnom, zanemarivanjem tog kriterija ostvaruju se realne pretpostavke za mogue tetne efekte. Naime, pri izvoenju vjebi gdje se zahtjeva visok ili maksimalan intenzitet ili trajanje, realna opasnost od ozljeda maksimalno aktiviranih organskih sustava eksponencijalno raste s veliinom odstupanja od tehniki ispravnog motorikog gibanja. To praktiki znai da im trener primjeti da se kod sportaa ispravnost tehnike poinje naruavati, s daljim izvoenjem vjebe treba prekinuti ili se parametri optereenja trebaju nuno smanjiti. Ekspertno znanje trenera fizike pripreme je najvaniji i najpouzdaniji instrumentarij za odreivanje svih parametara volumena
44
OPE TEME
optereenja u svakom treningu. To stoga to se samo na osnovu takvog znanja mogu ostvarivati volumeni optereenja koji su tog trenutka primjereni svakom sportau koji vjeba pod njegovom kontrolom. Naime, kondicijski trener podeava optereenja kod sportaa na temelju sveukupne integralne obrade svih informacija koje su relevantne za trenutane mogunosti sportaa, a to je bez sumnje najvaniji imbenik za usklaivanje planiranih parametara volumena optereenja s onima koji su u danom vremenu mogui i poeljni. Trener mora, prije svega, dobro poznavati sportae i sve njihove mogunosti, a prije svakog treninga mora utvrditi u kakvom su trenutanom stanju, uzimajui u obzir sve objektivne imbenike, kao to su npr. eventulane manje ozljede i mogue posljedice prethodnih treninga, ali takoer i subjektivnu spremnost sportaa za trenane napore.Na kraju treba jo jednom naglasiti da je u fizikoj pripremi sportaa, stupanj tehnike ispravnosti izvoenja vjebi najvaniji kriterij za odreivanje parametara volumena optereenja. To je ujedno i jedina univerzalna vrijednosna skala koja omoguuje precizno rangiranje potencijalnih i aktualnih trenanih mogunosti svih sportaa, bez obzira na njihove meusobne razlike u antropolokom statusu.
4. ZAKLJUAK
Iz svega navedenog moe se zakljuiti kako se u osnovi primjene najrazliitijih sadraja kondicijske pripreme sportaa, nalazi potreba za visokom razinom nauenosti i usavrenosti svih trenanih sadraja koji su potencijalno korisni i od kojih se moe oekivati odreeni transformacijski efekt. Dakle, bez obzira o kojem se trenanom sadraju radi, osnovni preduvjet svrsishodne primjene nalazi se u visokoj razini usavrenosti kretne strukture (ili vie kretnih struktura) koja se nalazi u osonovi trenanog sadraja. Razlozi za ovu tvrdnju mogu se sagledati kroz slijedee toke: a) Karakteristika svih procesa uenja i usavravanja motorikih znanja je mogunost izravnog pozitivnog djelovanja na motorike faktore vieg reda, ali i na motorike sposobnosti koje se generalno nalaze u osnovi kvalitetnog opeg motorikog funkcioniranja, kao to su koordinacija, ravnotea i preciznost. Na navedene sposobnosti i dimenzije gotovo je iskljuivo mogue djelovati samo primjenom sadraja visokog kompleksiteta, i to najefikasnije upravo u fazi njihovog usvajanja (uenja) i usavravanja (uvjebavanja), to nesumnjivo ima samo pozitivne posljedice na ukupni razvoj sportaa. b) Samo visoka postignuta razina motorikog znanja moe se potom primjenjivati u uvjetima koji osiguravaju trenanu uinkovitost, u smislu ciljane transformacije pojedinih segmenata motorikog, funkcionalnog, ali i generalno antropolokog statusa, jer se samo na taj nain moe u punom rasponu angaiati ciljanu motoriku i/ili funkcionalnu spsobnost. c) Upotrebljavati trenane sadraje na niskoj razini usvojenosti znanja nije opravdano iz dva razloga: niska razina znanja limitirajui je faktor u mogunosti primjene odgovarajuih volumena optereenja od kojih se u kranjoj liniji mogu oekivati transformacijski efekti; ukoliko se forsirana optereenja koriste, a razina znanja nije zadovoljavajua, rizik ozljeivanja sportaa je puno vei.
5. LITERATURA
1. 2. 3. 4. 5. Bompa T. (2000). Total training for young champions. Human Kinetics, Champaign, IL. Findak, V. D. Metiko, M. Mrakovi, B. Neljak, F. Prot (1998). Motorika znanja. Zagreb, FFK. Malina, R., C. Bouchard (1991). Growth, maturation and physical activity. Human Kinetics, Champaign , IL. Weineck, J. (2000). Optimales training. Spitta Verlag, Erlangen. Zatsiorski, V. M. (1995). Science and practise of strength training. Human Kinetics, Champaign, IL.
OPE TEME
45
Dragan Milanovi, Igor Juki, Sanja imek INTEGRATIVNI PRISTUP U MODELIRANJU KONDICIJSKE, TEHNIKE I TAKTIKE PRIPREME SPORTAA
OPE TEME
INTEGRATIVNI PRISTUP U MODELIRANJU KONDICIJSKE, TEHNIKE I TAKTIKE PRIPREME SPORTAA

Dragan Milanovi1, Igor Juki1, Sanja imek2 1 Kinezioloki fakultet Sveuilita u Zagrebu 2 studentica poslijediplomskog studija Kineziolokog fakulteta Sveuilita u Zagrebu
1. UVOD
Tijekom natjecateljske aktivnosti kondicijska, tehnika, taktika i ostali dijelovi pripremljenosti sportaa predstavljaju sloenu, integriranu cjelinu i nikada se ne ispoljavaju izolirano. tovie, svaki od dijelova pripremljenosti u nekoj mjeri ovisi od razine i strukture drugih pa na taj nain svi zajedno utjeu na postizanje visokih sportskih rezultata 3,4,6,7,9. Primjerice, tehnika pripremljenost sportaa ovisi o razini funkcionalnih i motorikih sposobnosti kao to su npr. snaga, brzina, izdrljivost, fleksibilnost, koordinacija i druge. Samo dobra tehnika pripremljenost omoguit e potpuno ispoljavanje ovih kondicijskih sposobnosti u treningu i natjecanju. Istodobno razina i struktura npr. specifine izdrljivosti tijesno je povezana s ekonominou tehnike, s razvojem specifinih psihikih osobina kao to su tolerancija optereenja i umora i sposobnou realizacije jednostavnih i sloenih taktikih zadaa u natjecateljskim uvjetima. Nadalje, efikasnost nauenih taktikih rjeenja uvjetovana je odgovarajuim kondicijskim sposobnostima i s druge strane sposobnostima sportaa za prijem, obradu i koritenje taktikih informacija, njegovom odlunou i brzinom pronalaenja odgovora na taktike probleme igre. Integralna pripremljenost omoguuje povezivanje svih sposobnosti, znanja i osobina tijekom natjecateljske aktivnosti. Usklaivanje svih elemenata kondicijske, tehnike, taktike i psihike pripreme predstavlja najvaniji dio sportske prilagodbe za uspjeno sudjelovanje na natjecanjima. Ne smije se dogoditi da se sposobnosti, osobine i znanja koje su funkcionirale u nekom odijeljenom segmentu pripreme ne pojave u natjecateljskoj aktivnosti, odnosno da nisu u njoj integrirane. Sintetiki odnosno situacijski nain treniranja ve tijekom treninga objedinjuje pojedinane inioce u jedinstvenu i neponovljivu natjecateljsku efikasnost. Zbog toga je ova metoda treniranja najbolji nain integralnog usavravanja sportaa. Povezanost razliitih vrsta pripremljenosti uvjetuje potrebu suvremenog pristupa u modeliranju metodikih postupaka i programiranju kondicijske, tehnike i taktike pripreme u viegodinjem i jednogodinjem ciklusu treninga.
2. DEFINICIJE I KARAKTERISTIKE KONDICIJSKE, TEHNIKE I TAKTIKE PRIPREME 2.1. Kondicijska priprema sportaa
Kondicijska priprema sportaa usmjerena je na razvoj funkcionalnih (aerobne i anaerobne) i motorikih (snaga, brzina, izdrljivost, gibljivost, koordinacija, agilnost, preciznost i ravnotea) sposobnosti 2,4,7,8. U programu kondicijske pripreme sportaa najveu pozornost valja pokloniti onim kondicijskim sposobnostima od kojih najvie ovisi uspjenost u konkretnom sportu. Odgovarajui trening za razvoj tako definiranog kompleksa sposobnosti rasporeen je u pripremnom i u natjecateljskom razdoblju u skladu sa zakonitostima prepokrivanja optereenja i razvojnim karakteristikama sportske forme. O efikasnom izboru vjebi, optereenja i metoda trenanog rada ovise konani efekti s tim da tako definiran program kondicijskog treninga mora uvijek odgovoriti na postavljene ciljeve svakog ciklusa. Na kondicijske sposobnosti moe se djelovati analitiki - usavravajui svaku posebno ili sintetiki objedinjavajui vie njih u jedinstvenu kondicijsku pripremljenost 4,8. Analitiki je opravdano djelovati ukoliko sporta ili skupina sportaa pokazuje izrazit deficit u razvijenosti odreene sposobnosti ili kretne karakteristike, dok je u svakom drugom sluaju daleko efikasnije kondicijskom treningu pristupiti sintetiki.
46
2.2. Tehnika priprema sportaa

Zadaa tehnike pripreme sportaa svodi se na uenje struktura kretanja u konkretnom sportu do razine stabilizirane i automatizirane izvedbe tehnikih elemenata. Tehnika pripremljenost javlja se kao rezultat primjene programa tehnike pripreme. Ona se ne smije promatrati izolirano ve kao nedjeljivi dio cjelokupnog trenanog procesa u kojem je tehnika priprema i program njenoga razvoja u uskoj vezi sa sportaevim kondicijskim i psihikim mogunostima, te s razinom njegovih taktikih znanja 3,7,8. Proces uenja tehnike u svezi je s prijemom, obradom i koritenjem osnovnih i dopunskih informacija. Ove informacije pomau stvaranju predodbe o izvedbi kretanja ili pruaju informacije o pogrekama koje su uinjene tijekom izvedbe nekog tehnikog elementa. Ponavljanje tehnikih zadataka uz stalnu kontrolu izvedbe znaajno doprinosi uvrivanju potrebne razine tehnikog djelovanja u konkretnom sportu.
2.3. Taktika priprema sportaa

Taktika priprema je usmjerena na uenje i usavravanje motorikih znanja o vrstama, oblicima i nainima djelovanja tijekom situacijskog treninga i natjecanja u jednostavnim i sloenim taktikim situacijama. Kao rezultat taktike pripreme javlja se taktika pripremljenost koja sportau omoguuje da prepozna taktiku situaciju i da pronae odgovarajua rjeenja za taktike probleme. Ona mora biti u skladu sa individualnim osobitostima sportaa i vanjskim okolnostima u kojima se natjecanje odvija. Taktiko djelovanje u tijesnoj je svezi s kondicijskom i tehnikom pripremljenou. Ove komponente sportske forme daju presudan peat uspjenom taktikom djelovanju.
3. POVEZANOST KONDICIJSKE, TEHNIKE I TAKTIKE PRIPREME

Kondicijska, tehnika i taktika pripremljenost jednog sportaa su osnovni inioci njegove ukupne efikasnosti. injenica je da se slabosti u jednom podruju vrlo teko mogu nadoknaditi odnosno kompenzirati viom razinom u drugom podruju pripremljenosti. to je via razina sportske pripremljenosti manje se mogu nadoknaditi nedostaci u nekom od podruja integrirane pripremljenosti. Kondicija, tehnika i taktika se mogu definirati, mjeriti i razvijati izolirano, ali u uvjetima natjecanja ove tri komponente sportaeve pripremljenosti nastupaju zajedno uvijek sinergijski to znai da ukupnu akcijsku efikasnost sportaa ne ini jednostavna suma ovih komponenata nego njihova interakcija daje kvalitetu vie.
3.1. Povezanost kondicijske i tehnike pripreme

Utjecaj kondicijskih sposobnosti na tehniku kretanja sportaa Funkcionalne i motorike sposobnosti neophodni su preduvjeti za svaku vrstu ljudskog kretanja pa sukladno tome i za svaku vrstu sportske aktivnosti. Trajanje, koliina, jaina, broj ponavljanja razliitih struktura kretanja odreuju vanost pojedinih kondicijskih sposobnosti. to je sportska aktivnost sloenija u njoj nastupa vei broj razliitih funkcionalnih i motorikih sposobnosti. Izvedba tehnikih elemenata u pojedinim sportskim granama zahtijeva sasvim odreenu razinu i strukturu kondicijskih sposobnosti 2,4. Tako naprimjer dobra pokretljivost trupa i snana muskulatura nogu omoguuju izvoenje uspjenih finti u sportskim igrama. Dobra pokretljivost skonog zgloba omoguuje precizniji i snaniji udarac u nogometu ili karateu. Vea gibljivost u pojedinim topolokim regijama tijela i visoka razina opih koordinacijskih sposobnosti omoguit e kvalitetnije izvoenje sloenijih motorikih aktivnosti s promjenom pravca i brzine kretanja. Visoka razina eksplozivne snage tipa skonosti, sprinta i bacanja utjecat e na efikasnije izvoenje struktura kretanja bez i s loptom u sportskim igrama, ali naravno i u atletskim skokovima i bacanjima. Opa i specifina izdrljivost omoguit e efikasno suprotstavljanje umoru i utjecat e na visoku efikasnost izvedbe tehnikih elemenata u svim dijelovima tijeka natjecanja. Dobra kondicijska pripremljenost prolongirat e pojavu lokalnih umora i umora CS-a pa tako i do smanjenja broja motorikih pogreaka u izvoenju tehnikih zadataka.
47
OPE TEME
Razvoj funkcionalnih i motorikih sposobnosti sportaa treba stalno kontrolirati. Treneri moraju imati odgovarajuu dokumentaciju o provedenim kondicijskim treninzima to e osigurati ponavljanje uspjenih trenanih ciklusa i postignutih natjecateljskih rezultata.
Utjecaj tehnike na koritenje kondicijskih sposobnosti Tehnika znanja omoguavaju racionalno koritenje biolokih potencijala sportaa. To znai da kvaliteta trkaeg koraka, skoka, bacanja, promjene pravca kretanja i drugih sportskih tehnika znaajno doprinosi racionalnijem koritenja steenih kapaciteta snage, brzine, agilnosti, gibljivosti, izdrljivosti i drugih kondicijskih sposobnosti. Razina tehnike izvedbe pojedinih struktura kretanja ima veliki utjecaj na racionalno koritenje kondicijskih sposobnosti najee u kasnijim fazama natjecanja kada se javlja umor. Poznato je, da je za dobro koordinirane i ispravno izvedene tehnike pojedinih motorikih zadataka sportau potrebno znatno manje aktiviranje energetskih rezervi. Ukoliko sporta racionalno i efikasno koristi svoju tehniku onda moe u natjecanju sudjelovati sa puno veim ulaganjem funkcionalnih i motorikih sposobnosti. Vrijedi i obrnuto, visoka razina kondicijskih sposobnosti koju u tom trenutku nema suprotstavljeni sporta-i omoguuje sportau efikasnije koritenje tehnikih znanja i uspjeniju kontrolu tijeka sportske borbe. To znai da e kondicijski visoko pripremljen sporta i u stresnim uvjetima natjecanja pod vidom pritiska vremena ili rezultata moi zadrati visoku razinu koncentracije, sigurnosti i kvaliteta tehniko-taktikog djelovanja. Integrirajui rad na kondiciji i tehnici u pojedinom sportu mogue je uspjeno provoditi program specifine kondicijske pripreme Specifina kondicijska priprema Specifina kondicijska priprema integrira kondiciju i tehniku sportske grane pa je stoga usmjerena je na razvoj i odravanje najvanijih kondicijskih sposobnosti koje su usko povezane sa tehnikim zahtjevima sporta 2,4,6,7,9. Za razliku od bazine, specifina kondicijska priprema se provodi koritenjem vjebi koje su vrlo sline ili identine strukturama kretanja koje ine tehniku sportske grane. Po specifinim vjebama odmah se moe prepoznati sport u okviru kojeg se provodi ovaj program kondicijskog treninga. S obzirom da je broj ispoljavanja pojedinih kondicijskih sposobnosti vrlo velik, njihovo usavravanje zahtjeva diferencirane metode. Primjerice, u usavravanju specifinih brzinskih svojstava sportaa trener se susree s problemom poveanja razine apsolutne brzine, brzine reakcije, startne brzine s usavravanjem specifinih formi brzine pojedinih kretanja ciklikog i aciklikog karaktera. Poveanje specifine gibljivosti lokomotornog aparata povezano je s razvojem aktivne i pasivne fleksibilnosti u opoj i bazinoj kondicijskoj pripremi. Razina specifine eksplozivne snage tipa skonosti, bacanja, udarca ili sprinta usko je povezana s ranijim razvojem primarne jakosti, apsolutne snage u programima ope i bazine kondicijske pripreme. To se odnosi i na druga specifina kondicijska obiljeja, najvie na dimenzije izdrljivosti, zatim na koordinacijske sposobnosti, agilnost i preciznost. Zakljuno, specifina kondicijska pripremljenost predstavlja razinu onih funkcionalnih i motorikih sposobnosti koje se manifestiraju u uvjetima specifinih energetskih procesa, vrsta kontrakcija miia i specifinih modaliteta kretanja u konkretnoj sportskoj grani. Obiljeja specifinih kondicijskih vjebi5: Struktura zahtjeva - potrebno je istodobno rijeiti vie glavnih zahtjeva koji se tiu kondicije, koordinacije, tehnike i taktike, te psihike pripreme - najvie utjecati na najvanije sposobnosti i one u kojima su pojedini sportai pokazali deficite u odnosu na modelne karakteristike pripremljenosti. Optereenje - potrebno je ciljano dozirati optereenja koja se i u strukturi i u dinamici podudaraju s tehnikom sportske grane - primjena odreenih tipova energetskog i ivano-miinog optereenja - opasnost od postavljanja prevelikih zahtjeva koji se tiu jednostrano optereenih miia, tetiva, ligamenata, zglobova i kosti Djelovanje treninga - usavravanje pojedinih kondicijskih, koordinacijskih, tehnikih, taktikih i psihikih sposobnosti karakteristinih za sport - podizanje specifine izdrljivosti i sposobnosti specifinog optereenja u snazi, brzini i izdrljivosti. - specifina integracija kondicije i tehnike
48
OPE TEME
Primjeri - sloene vjebe (tipine za sportsku granu) - specifine vjebe za kondiciju i tehniku kretanja u obrani i napadu te u individualnoj taktici - poseban specifini trening za pojedine igrae te za dijelove ekipe u skladu sa zahtjevima sporta i obiljejima njihove pripremljenosti.
3.2. Povezanost kondicijske i tehniko-taktike pripreme

Utjecaj kondicije i tehnike na taktiku efikasnost Uspjenost taktikog djelovanja u znatnoj mjeri ovisi o razini kondicijskih sposobnosti i razini izvedbe tehnikih elemenata. To vrijedi jednako i za individualne i za ekipne sportove. Uspjeno taktiko djelovanje mogue je samo ako za to postoji optimalna razina kondicijskih sposobnosti i tehnikih znanja. Taktika igre ili bilo kojeg sportskog nadmetanja trai od sportaa veliko ulaganje energije i snage u zadanom vremenu. To znai da brzo, snano i dugotrajno taktiko djelovanje ne moe biti mogue bez odgovarajuih funkcionalnih i motorikih sposobnosti. Kako se natjecanje pribliava kraju postoji mogunost da se zbog pomanjkanja npr. eksplozivne ili repetitivne snage ili aerobne izdrljivosti smanji efikasnost tehniko-taktikog djelovanja 6,8. Zbog ogranienja u kondicijskoj i tehnikoj pripremljenosti mogu vrlo esto i dobre taktike odluke zavriti neuspjehom jer sporta nije u stanju taktiki zadatak izvesti dovoljno brzo, snano ili precizno pa dodanu loptu npr. moe oduzeti protivnik. Zbog svega nevedenog, sportski treneri moraju uvaiti odnos kondicije, tehnike i taktike te u provedbi trenanog procesa usmjeriti panju na njihov integrirani razvoj. Ovaj nain najlake i najbolje je mogue provesti kroz program situacijske kondicijske pripreme. Situacijska kondicijska priprema2,3,5,9 Situacijska kondicijska priprema predstavlja skup programa za razvoj onih funkcionalnih i motorikih karakteristika koje su usko povezane sa izvoenjem struktura situacija koje ine taktiku u konkretnog sporta. U situacijskim uvjetima nastupa uvijek iroka lepeza funkcionalnih i motorikih sposobnosti pa se zbog toga situacijska kondicijska priprema najvie pribliava modalitetima integralne sportske pripreme. Valja naglasiti da se poveani esto prepokrivajuia intenzitet i ekstenzitet optereenja ostvaruju kroz situacijske vjebe parcijalnog ili globalnog tehniko-taktikog djelovanja. Usavravanje situacijske izdrljivosti jako je povezano s prethodno provedenim programima razvoja ope, bazine i specifine izdrljivosti i predstavlja finalizaciju razvoja ove vane sposobnosti. Najvia razina razvoja bilo koje motorike sposobnosti se postie kroz situacijske modele treniranja. U situacijskim kondicijskim vjebama optereenje koje je vee od natjecateljskog moe se postii dodatnim vanjskim optereenjem (prsluci, pojasevi, manete) ili podizanjem intenziteta kroz intervalni trening (8 5 minuta koarka ili 6 10 minuta rukomet) kao i produeno trajanje optereenja (4 15 minuta koarka i 2 40 minuta rukomet) u cilju prepokrivanja trajanja utakmice. Situacijske kondicijske vjebe simuliraju jednostavne i sloene taktike zadatke pri emu se nikada ne smije izgubiti iz vida razina aktiviteta protivnika jer se ove vjebe realiziraju u odnosima 1:1 ili uz sudjelovanje veeg broja suprotstavljenih sportaa na nain da protivnik u prvoj fazi djeluje poluaktivno, a kasnije sve aktivnije do najvieg intenziteta. Obiljeja situacijskih kondicijskih vjebi5: Struktura zahtjeva - tijek vremena i radnji kada je natjecanje blizu - stavljanje teita na oteavanje natjecateljskih uvjeta putem: - poveavanje ekstenziteta optereenja, reduciranja intenziteta ispod intenziteta natjecateljskog optereenja - poveanje broja i trajanja podraaja u tehniko-taktikim vjebama
a
Vei od natjecateljskog optereenja
OPE TEME
49
Vrijeme - preteno u pripremnom (kasnije faze) i natjecateljskom periodu - trening za razvoj specifinih sposobnosti te za postizanje vrhunskih rezultata
OPE TEME
- poveanje intenziteta kroz intervalne naine treniranja - poveanje ukupnog optereenja putem dodatnih vjebi Optereenje - Optereenje trenanog rada je velikog opsega podraaja ili intenziteta esto veeg od natjecateljskog. Djelovanje treninga - povezivanje pojedinanih komponenata postignua u integriranu pripremljenost - direktna fizika, psihika, tehnika i taktika priprema za zahtjeve natjecanja - doprinos izgradnji i stabiliziranju natjecateljskih postignua/rezultata - ubrzavanje sloenog fizikog i psihikog procesa postizanja i odravanja sportske forme Vrijeme - kraj pripremnog razdoblja - preteno u natjecateljskom razdoblju - trening za postizanje vrhunskih rezultata Primjeri - trening utakmice, s posebnim akcentom na pojedine faze igre - te-ta vjebanje pod oteanim uvjetima (npr. bez bloka, smanjeni broj igraa) - te-ta vjebanje s dodatnim optereenjima (npr. dopunskim obrambenim zadacima nakon uspjenog zavretka napada protivnika, koritenje vanjskih optereenja na tijelu igraa (pojas, prsluk)) - poveanje psihikog optereenja (npr. davanje prednosti u poenima protivnikoj - momadi na poetku utakmice) - poveanje optereenja putem skraivanja pauze nakon prekida (npr. brzo ubacivanje sljedee lopte od strane trenera umjesto servisa)
4. PRAKTINE IMPLIKACIJE KONDICIJSKE I TEHNIKO-TAKTIKE PRIPREME I PRIPREMLJENOSTI SPORTAA U SPORTSKIM IGRAMA4

Tijekom natjecanja izvode se razliiti oblici obrambenih i napadakih aktivnosti. U njima nastupaju sve komponente treniranosti sportaa. to je situacija sloenija, tehniko-taktiko djelovanje dobiva na vanosti. Bioloki potencijali sportaa dolaze u jednostavnijim tehniko-taktikim akcijama do punog izraaja. I u sloenijim situacijama, ukoliko je izvedba dovedena do razine automatizma, ovi potencijali se takoer u potpunosti iskazuju. Jednom rijeju, i tijekom realizacije tehniko-taktikih zadataka i pri ocjenjivanju uspjenosti sportaa u njima nastupaju s odreenim proporcijama i kondicijska i tehnika i taktika komponenta pripremljenosti. U praksi se mogu dogaati vrlo razliiti pristupi u poimanju i vrednovanju ovih komponenata. Pretpostavimo da u drugom poluvremenu rukometne utakmice protivniki igra nekoliko puta izigra naeg igraa. Jedan trener bi iz toga trebao zakljuiti da je taktika pripremljenost nedostatna i da ne postoji sposobnost pronalaenja odgovarajuih taktikih rjeenja na protivnikovu igru. Drugi, kondicijski trener u toj situaciji vidi pad izdrljivosti i ivano-miine reaktivnosti iz ega zakljuuje o nedostatku kondicijske pripremljenosti. Prema tome, prvi trener nakon utakmice odreuje dodatnu tehniko-taktiku pripremu sportaa u kojoj se koriste vjebe perfekcioniranja pojedinih obrambenih aktivnosti i njihova korekcija tijekom uvjebavanja. Nasuprot tome kondicijski trener e primijeniti vjebe za poveanje nelaktatne izdrljivosti i miine reaktivnosti primjenom kratkih i ponovljenih sprinterskih vjebi. U prvom primjeru glavni trener nee dovoljno skrbiti o kondicijskim aspektima treninga, a u drugom kondicijski trener ne vodi dovoljno rauna o tehniko-taktikoj efikasnosti igraa. Znai da oba trenera analiziraju igraevu efikasnost tijekom utakmice i modalitete treninga nakon nje previe analitiki, sa velikim odstupanjem od stvarnih potreba koje igrau mogu priskrbiti situacijsku uspjenost. Ove razlike u procjeni uinka koje ovise o promatrau (glavni i kondicijski trener) treba izbjegavati tako da se u vrednovanju uinka igraa i cijelog tima koristi integralni pristup koji istodobno uvaava sve elemente igraeve pripremljenosti. Razlozi zbog kojih je na igra bio vie puta izigran od protivnikog igraa ne mogu se promatrati izolirano, nego integralno jer njegova inferiornost moe samo ponekad biti posljedica pojedinog deficita, a mnogo ee je posljedica njegove nedovoljne globalne pripremljenosti.
50
5.1. Viegodinji ciklus treninga (dugorono planiranje i programiranje)

Tehniko-taktika priprema sportaa ima u razliitim etapama viegodinje pripreme i u razliitim periodima godinjeg ciklusa ima sasvim odreenu dinamiku. Tijekom prve i druge etape viegodinje pripreme tehnikotaktiko usavravanje nema primarno znaenje. U funkciji razvoja treniranosti uenje i stabilizacija motorikih znanja kasnije dobiva na znaenju. Tijekom kadetskog staa dolazi do ekplozije u primjeni programa tehniko-taktikog usavravanja. Tada dolazi do potpune simbioze kondicijske, tehnike, taktike i psihike pripremljenosti (Slika 1.).
X visoki zahtjevi na sustave za prijem, preradu, zadravanje i koritenje motorikih informacija. Konsekventni tehniko-taktiki trening i razvoj koordinacijskih sposobnosti. Y Visoki zahtjevi na energetske procese i razvoj funkcionalnih i motorikih sposobnosti. Konsekventni kondicijski trening.
Program specifine i situacijske pripreme Program viestrane i bazine pripreme
Slika 1. Novi model dugorone sportske pripreme (Milanovi, 2001, modificirano prema Martinu, Carlu i Lehnertzu, 1991)
Kod razliitih autora mogu se zamijetiti naglaene specifinosti u modeliranju pojedinih etapa dugorone sportske pripreme. Prvo se autori razlikuju u definiranju pojedinih etapa, a takoer i u raspodjeli pojedinih programa kondicijske pripreme kroz etape sportske karijere. Platonov (1997.) sportsku karijeru definira kroz pet glavnih etapa dugorone sportske specijalizacije (slika 2.). U skladu sa zakonitostima dugoronog planiranja i programiranja mijenja se odnos pojedinih programa kondicijske pripreme u pojedinim etapama. U prvim etapama najvei je udio programa ope i bazine pripreme. U funkciji pribliavanja etapi u kojoj sporta postie maksimalna sportska dostignua poveava se udio programa specifino-situacijske pripreme. Broj sati trenanog rada usmjerenog na razvoj i odravanje kondicijskih sposobnosti stalno se poveava i postie vrijednosti koje znae da sporta u cilju postizanja vrhunskih sportskih rezultata mora prosjeno dnevno kondicijski trenirati i vie od dva sata.
Slika 2. Raspodjela programa kondicijske pripreme u etapama viegodinjeg ciklusa treninga (modificirano prema Platonovu (1997.): 1. program ope kondicijske pripreme, 2. program bazine kondicijske pripreme, 3. program specifinosituacijske kondicijske pripreme
OPE TEME
51
5. POVEZANOST KONDICIJSKE, TEHNIKE I TAKTIKE PRIRPEME U VIEGODINJEM I JEDNOGODINJEM CIKLUSU
OPE TEME
Imajui u vidu ovo poveanje, moemo zakljuiti da se poveavanje ukupne koliine trenanog rada u kasnijim etapama sportskog usavravanja ostvaruje na temelju znatnijeg prirasta specifino-situacijskih sadraja kondicijske pripreme i naravno tehniko-taktikih priprema broja natjecanja.
5.2. Godinji ciklus treninga (kratkorono, tekue i operativno planiranje i programiranje)

Planiranje i programiranje treninga u godinjem ciklusu temelji se na svim naelima i pravilima u konstrukciji pojedinih perioda, etapa, mikrociklusa i pojedinanih treninga. U godinjem ciklusu treninga najvei broj sadraja, optereenja i metoda kondicijske i tehniko-taktike pripreme rasporeuje se u skladu s razvojnim stanjima treniranosti i sportske forme. U prvim fazama dominantnu ulogu imaju programi kondicijske pripreme, a u kasnijim fazama pripremnog perioda i tijekom natjecateljskog perioda glavnu ulogu imaju programi tehniko-taktike pripreme. Tada se oblikovani i usvojeni tehniko-taktiki programi prilagoavaju uvjetima u kojima e se odvijati sama natjecateljska aktivnost. Najvanije je da u zavrnoj fazi kondicijske i tehniko-taktike izobrazbe sporta moe uspjeno izvoditi i najsloenije natjecateljske zadatke u skladu sa dinamogenim i ergogenim karakteristikama sporta (slika 3). Sporta ulazi u sportsku formu i postie vrhunske rezultate na osnovu integriranog koritenja svojih kondicijskih, mentalnih, psihikih, tehnikih i taktikih komponenti ukupne pripremljenosti. U pogledu krivulja optereenja u prvim etapama godinjeg ciklusa dominira ekstenzitet optereenja karakteristian za programe ope i bazine pripreme. U kasnijim etapama smanjuje se koliina trenanog rada, poinju dominirati intenzitet i uestalost optereenja u skladu sa specifinim i situacijskim obiljejima sportske aktivnosti. Broj se natjecanja i nastupa poveava jer je potrebno osigurati visoku razinu sportske forme u planiranim razdobljima natjecateljske sezone. U natjecateljskom periodu primjetan je daljnji pad ukupne koliine trenanog rada. Poveava se udio programa specifine i situacijske kondicijske pripreme i rada na tehnici i taktici uz stalnu dinamiku izmjene optereenja i rastereenja to pozitivno djeluje na odravanje i tempiranje sportske forme za najvanija natjecanja. U odnosu na pribliavanje terminima glavnih natjecanja poveava se komponenta specifinoga optereenja s naglaskom na intenzitet trenanih vjebi koji je blizak natjecateljskim optereenjima.
Slika 3. Proporcije kondicijske K (V-B-viestrano-bazina, Sp-Si-specifino-situacijska) i tehniko-taktike T (N-natjecateljska, D-dopunska) pripreme u godinjem ciklusu treninga.
52
U godinjem ciklusu treninga primjenjuju se razliiti tipovi kondicijske pripreme sportaa. U programiranju se odreuju proporcije pojedinih kondicijskih programa koji osiguravaju stabilnu kondicijsku pripremljenost na kraju pripremnog perioda i pretpostavke da se ona odri kroz vei dio natjecateljskog razdoblja. Razvojni kondicijski program zastupljen je podjednako u svim etapama pripremnog perioda (45-60%) jer treba osigurati podizanje kondicijskih sposobnosti u podruju funkcionalne i motorike pripremljenosti. Odravajui kondicijski program
tijekom pripremnog perioda sve vie sudjeluje u ukupnoj koliini kondicijskog rada. Najvie je zastupljen u natjecateljskom razdoblju (40%) kada je potrebno na zadanoj razini odravati steene kondicijske sposobnosti. Preventivni kondicijski program ima zadau smanjivati broj i teinu ozljeda sportaa i ublaavati negativne reakcije na forsirana trenana optereenja. Zato je ovaj program zastupljeniji u prvim (40%), u odnosu na kasnije etape (10-20%) godinjeg ciklusa. Regeneracijski kondicijski programi imaju zadau ubrzati procese oporavka nakon treninga i natjecanja. U interakciji s nemotorikim sredstvima sportske pripreme iako relativno najmanje zastupljen, podjednako je rasporeen u svim dijelovima pripremnog (5-10%), a neto vie u natjecateljskom (15%) razdoblju.
Tablica 4: Proporcije zastupljenosti pojedinih tipova kondicijskih programa u godinjem cikusu (modificirano prema Juki, 2002)
Periodi Etape Preventivni kondicijski programi Razvojni kondicijski programi Odravajui kondicijski programi Regeneracijski kondicijski programi Viestrana 40 % 50 % 5% 5% Pripremni period Bazina 25 % 60 % 10 % 5% Specifina 20 % 50 % 20 % 10 % Situacijska 10 % 45% 35 % 10 % 20 % 25 % 40 % 15 % Natjecateljski period
6. ZAKLJUAK
U strukturi kompleksnog djelovanja u natjecateljskim uvjetima kondicija, tehnika i taktika ine nedjeljivu cjelinu i nastupaju uvijek u interakcijskom odnosu. Uvijek je potrebno pronai najbolju proporciju pojedinih programa pripreme sportaa jer samo na taj nain trenani proces moe dati potpuni uinak. Proporcije pojedinih programa sportske pripreme i posebice potprograma kondicijske pripreme vano je uskladiti s osnovnim principima i pravilima periodizacije i razvojnih faza sportske forme u viegodinjem i jednogodinjem ciklusu. Za stvaranje potpune i visoke treniranosti sportaa valja koristiti sadraje, optereenja i metode integralnog treniranja uz uvaavanje opih i specifinih znaajki kondicijske, tehnike i taktike pripreme i broja i vrsta natjecanja. Integralna pripremljenost omoguuje povezivanje svih sposobnosti, znanja i osobina tijekom natjecateljske aktivnosti. Usklaivanje svih elemenata kondicijske, tehnike, taktike i psihike pripreme predstavlja najvaniji dio sportske prilagodbe u viegodinjem i jednogodinjem ciklusu.
7. LITERATURA
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. Juki, I. (2002). Proporcije razliitih tipova programa kondicijskog treninga u dugoronoj sportskoj pripremi u sportskim igrama. Ljetna kola kineziologa, Rovinj, 2002. Malacko, J. (2002.) Osnove sportskog treninga. Sportska akademija, Beograd. Metvejev, L.P. (2000). Osnovi suvremenog sistema sportivnoj trenirovki. FIS, Moskva. Milanovi, D., D.Vuleta, (1998). Povezanost kondicijske, tehnike i taktike pripreme rukometaa. 22. Seminar za rukometne trenere, Zbornik radova, HRS, Pula, 29-44. Milanovi, D. (2001). Predavanja iz predmeta Teorija treninga. Kinezioloki fakultet Sveuilita u Zagrebu. Mller, E. i sur. (1999.) Science and Elite Sport. E&FN Spon. London. Platonov, V. N. (1997.) Obaja toerija podgotovki sportsmenov v olimpijskem sporte. Olimpijska literatura, Kijev Schnabel, G. i sur. (1994.) Trainingswissenschaft. Sportverlag, Berlin eljaskov, C. (1988.) Osnovi na sportnata trenirovka. NSA Press., Sofija.
OPE TEME
53
Luka Milanovi, Igor Juki, Josipa Naki, Zrinko ustonja KONDICIJSKI TRENING MLAIH DOBNIH SKUPINA
OPE TEME
KONDICIJSKI TRENING MLAIH DOBNIH SKUPINA

Luka Milanovi2, Igor Juki1, Josipa Naki2, Zrinko ustonja2 1 Kinezioloki fakultet Sveuilita u Zagrebu 2 student poslijediplomskog studija Kineziolokog fakulteta Sveuilita u Zagrebu
1. UVOD
Trening mladih sportaa iz vie razloga zauzima posebno mjesto u sustavu sportske pripreme. Takav se trening znaajno razlikuje od naina na koji treniraju odrasli vrhunski sportai u istom sportu, ali i od naina na koji se provodi tjelesno vjebanje mladih izvan sustava vrhunskog sporta. Da bi natjecateljski rezultat mladog sportaa bio odraz njegovih stvarnih potencijala potrebno je tijekom viegodinjeg procesa sportske pripreme na svakom stupnju njegove sportske specijalizacije planski utjecati na razvoj njegovih sposobnosti i osobina te ga pouavati specifinim motorikim znanjima. Kontinuirani sportski razvoj koji e minimizirati mogunost ozljeda i zastoja u sportskom razvoju, mogu je jedino dobro organiziranom sportskom pripremom i stalnom kontrolom efekata trenanog rada u sustavu natjecanja. Trening mladih sportaa viegodinji je proces tijekom kojeg treba uvaavati: 1. ope zakonitosti i individualne posebnosti psihofizikog razvoja mladih sportaa 2. specifine zahtjeve pojedine sportske grane i/ili discipline u odnosu na sportaeve konativne, kognitivne i motorike sposobnosti 3. metodiku usvajanja tehniko-taktikih znanja pojedine sportske grane i/ili discipline 4. tijek i posebnosti svake pojedine faze cjelokupnog, a zatim i sportskog razvoja mladog sportaa
2. FAZE KONDICIJSKOG USAVRAVANJA

Tijekom pojedinih faza kondicijskog usavravanja potrebno je koristiti sadraje i modalitete treninga koji s najveim stupnjem sigurnosti osiguravaju postizanje postavljenih ciljeva. Isto se odnosi i na doziranje optereenja, gdje je potrebno uvaavati i posebnosti psihofizikog razvoja sportaa i zahtjeve pojedine faze sportske pripreme. Poetno razdoblje treninga djeteta ili inicijacija traje od 6. do 9. godine ivota. U tom bi razdoblju djeca trebala biti izloena treninzima niskog intenziteta s naglaskom na razvoj irokog spektra sposobnosti. Kardiorespiratorni sustav u ovom je razdoblju odgovarajue razvijen za veinu aktivnosti, dok su anaerobni kapaciteti ogranieni jer djeca imaju nisku toleranciju na mlijenu kiselinu. U ovom je razdoblju potrebno naglasiti viestrani razvoj motorikih i funkcionalnih sposobnosti sa irokim spektrom vjebi koje ukljuuju tranje, skakanje, hvatanje, ravnoteu , kotrljanje, itd. (Bompa, 2000). Drugim razdobljem moemo obuhvatiti razdoblje od 11. do 14. godine ivota. Ovo razdoblje Bompa naziva oblikovanjem sportaa. Ova faza podrazumijeva postupno poveavanje intenziteta treninga, a jedan od razloga je i postupno poveanje tolerancije na koncentraciju mlijene kiseline. Kondicijski trening sportaa ove dobi mora biti dominantno usmjeren k viestranoj i bazinoj sportskoj pripremi, uz poetke specifinih kondicijskih zahtjeva. Tree razdoblje traje od 15. do 18. godine i naziva se specijalizacijom. U ovom su razdoblju sportai spremni podnijeti vee zahtjeve treninga, te nakon kvalitetne viestrane i bazine pripreme, zapoeti s kondicijskim vjebama koje su specifine za odreenu sportsku granu. U ovoj je fazi vano poveati intenzitet specifinih kondicijskih vjebi zbog poboljanja razine natjecateljske izvedbe.
54
3.1. Koordinacija
Koordinacija je sposobnost upravljanja pokretima cijelog tijela ili dijelova lokomotornog sustava, a oituje se brzom i preciznom izvedbom sloenih motorikih zadataka, odnosno brzim rjeavanjem motorikih problema (Milanovi, 1997). Hirtz (1985) pod koordinacijom podrazumijeva slijedee elemente: 1. ravnotea 2. osjeaj za ritam 3. orijentacija u prostoru 4. kinestetiki osjeaj 5. reaktibilnost na vizualne i akustine podraaje Tijekom rasta i razvoja, djeca prolaze kroz tzv., senzibilne faze za razvoj sposobnosti, odnosno razdoblja kada je najpogodnije treningom utjecati na razvoj odreenih sposobnosti. Senzibilna faza za razvoj koordinacije je izmeu 7. i 14. godine, s najosjetljivijim razdobljem izmeu 10. i 13. godine ivota. Razdoblja kada sustavi odgovorni za odreenu sposobnost prolaze kroz najvee promjene smatraju se najpogodnijima za primjenu treninga za razvoj iste sposobnosti. Senzibilne faze za razvoj pojedinih elemenata (vrsta) koordinacije su slijedei (Drabik, 1996): 1. Ravnotea za djeake izmeu 10. i 11. godine, a za djevojice izmeu 9. i 10. godine. Prema Protasovoj (1984), ravnotea se potpuno razvije izmeu 12. i 14. godine. 2. Adekvatnost izbora pokreta (odabir adekvatnog pokreta pri obavljanju odreenog zadatka) od 8. do 13. godine, s najosjetljivijim razdobljem od 9. do 12. godine za djevojice i djeake. 3. Kinestetiki osjeaj (sposobnost razlikovanja oblika, prostornih i vremenskih udaljenosti, te koliina snage potrebna za izvoenje nekog pokreta) od 6. do 7., te od 10. do 11. godine za djevojice i djeake. 4. Reaktibilnost na vizualne i akustine podraaje od 8. do 10. godine za djevojice i djeake. 5. Osjeaj za ritam od 9. do 10. godine za djeake, te od 7. do 9. godine za djevojice. 6. Orijentacija u prostoru od 12. do 14. godine za djevojice i djeake. 7. Sinkronizacija pokreta - u vremenu od 6. do 8. godine za djevojice i djeake Na koordinaciju utjee nekoliko faktora. Uz inteligenciju sportaa, sistematski trening i prethodno usvojena znanja i vjetine, na koordinaciju utjee i razina ostalih motorikih sposobnosti. Visoka razina brzine, snage, izdrljivosti i fleksibilnosti pozitivno e djelovati i na razinu koordinacije. Naravno da, shodno tome i koordinacija ima pozitivan transfer na ostale motorike sposobnosti. Koordinaciju moemo podijeliti na opu i specifinu. Visoka razina ope koordinacije omoguuje brzo uenje i uinkovito izvoenje zahtjevnih struktura kretanja, bez obzira na sportsku specijalizaciju. Opa koordinacija predstavlja temelj za razvoj specifine koordinacije. Postoji pet osnovnih principa vezanih uz razvoj svih elemenata koordinacije (Drabik, 1996): 1. Poveavati broj nauenih struktura kretanja od najranije dobi. 2. Izlagati dijete zahtjevnim, ali odgovarajuim vjebama, s obzirom na njegov bioloki razvoj, intelektualne sposobnosti i motorika znanja. 3. Neprestano mijenjati vjebe 4. Potivati tri razine zahtjevnosti vjebi za razvoj koordinacije prvo uimo tehniku izvoenja neke strukture kretanja, nakon toga slijedi izvoenje istoga kretanja zadanom brzinom ili tempom, te na kraju prilagoavanje kretanja u promjenjivim uvjetima. 5. Kvalitetno usvojene kretne strukture izvoditi u promijenjenim uvjetima u odnosu na prostorna i vremenska ogranienja, te samu tehniku izvoenja. Promjene moemo izvriti na slijedee naine: promjene u smjeru izvoenja, promjene poetnog poloaja, promjene zavrnog poloaja, poveavanje opsega kretanja, promjena brzine izvoenja kretanja, vremensko ograniavanje, dodavanje novih kretnih struktura, dodavanje novih zadataka tijekom izvoenja vjebe, promjene vanjskih optereenja (visina prepreke, teina opreme,...), promjene okoline (veliina igralita, promjena podloge, opreme, partnera,...), ograniavanje senzorne kontrole (vezanje oiju, izbacivanje iz ravnotee,...), promjena vrste signala u vjebama koje zahtijevaju reakciju na signal i izvoenje koordinacijskih vjebi u uvjetima zamora, nakon izvoenja drugih vjebi.
OPE TEME
55
3. METODIKA RAZVOJA KONDICIJSKIH SPOSOBNOSTI
OPE TEME
Metodiku razvoja koordinacije od 6. do 16. godine moemo podijeliti u tri faze (Drabik, 1996, prema Marciniak, 1990): 1. 6 do 9 godina - osigurati iroku koordinacijsku osnovu - usavriti osnovne koordinacijske sposobnosti - osigurati dobru osnovu tehnike tranja 2. 10 do 12 godina - poveati razinu osnovnih koordinacijskih sposobnosti - razviti koordinaciju upotrebljivu u uenju sportskih vjetina - poticati djecu da izvode vjebe za razvoj koordinacije i u slobodno vrijeme 3. 13 do 16 godina - dalje usavravati osnovnu koordinaciju - kombinirati kvalitetno usvojenu sportsku tehniku s vjebama ope koordinacije Vjebe koordinacije zahtijevaju visoku koncentraciju. One utjeu na ivani sustav i brzo ga zamaraju. Upravo je zato najuinkovitije trenirati koordinaciju na poetku glavnog dijela, ili ak na kraju uvodnog dijela treninga. Vjebe je potrebno izvoditi intervalno, s odgovarajuim vremenom za oporavak izmeu ponavljanja. Nije preporuljivo cijeli trening posvetiti razvoju koordinacije, ve koordinaciju razvijati kroz krae, ali este trenane podraaje i to unutar treninga raznih ciljnih usmjerenosti.
3.2. Izdrljivost
Izdrljivost je sposobnost sportaa da trenana ili natjecateljska optereenja odreenog intenziteta uspjeno svladava to dulje (Milanovi, 1997). Prije svega se odnosi na dugotrajno odravanje intenziteta i funkcionalne stabilnosti, te odgaanje umora. Osnovna podjela izdrljivosti je na opu i lokalnu. Opom izdrljivou smatramo optereenja kod kojih stavljamo u funkciju vie od 30% ukupne miine mase, a nadalje ju moemo podijeliti na: 1. aerobnu a. kratkotrajna optereenja u trajanju od 3 do 10 minuta b. srednjetrajna optereenja u trajanju od 10 do 30 minuta c. dugotrajna optereenja u trajanju od 3 do 10 minuta 2. anaerobnu a. kratkotrajna optereenja u trajanju od 10 do 20 sekundi b. srednjetrajna optereenja u trajanju od 20 do 60 sekundi c. dugotrajna optereenja u trajanju do 2 minute Kada govorimo o senzibilnim fazama za razvoj izdrljivosti zanimljivo je napomenuti da ve od 3. do 7. godine ivota djeca ostvaruju velike pomake u izdrljivosti zbog visoke razine aktivnosti. Nadalje od 8. do 13. godine izdrljivost se priblino jednakim tempom razvija kod djevojica i djeaka, s intenzivnom fazom razvoja od 8. do 10. godine. Razlike se poinju pojavljivati pred kraj toga petogodinjeg razdoblja, kada djevojice izmeu 12 i 14 godina prolaze kroz najosjetljiviju senzibilnu fazu za razvoj izdrljivosti. Nakon 14. godine, djevojice koje se ne bave sportom stagniraju i nazaduju u izdrljivosti. Za razliku od njih, djeaci osim 8. do 10. prolaze kroz jo jednu intenzivnu fazu i to od 15. do 16. godine ivota u kojoj su izrazito prijemljivi na podraaje svih vrsta izdrljivosti. Kada je rije o treningu izdrljivosti, potrebno je naglasiti njegove osnovne principe (Drabik, 1996): 1. Trening izdrljivosti potrebno je zapoeti opom aerobnom izdrljivou. 2. Trenirati tijekom cijele godine, s prilagoavanjem aktivnosti prema dijelu godine. Npr., skijanje i klizanje zimi, plivanje ljeti to spreava monotoniju i ujedno pozitivno utjee na koordinaciju. 3. eljenu razinu izdrljivosti postizati postupno. Nove je vjebe potrebno izvoditi niskim intenzitetom da bi sprijeili ozljede i osigurali kontinuirani razvoj izdrljivosti. 4. Odravati postignutu razinu izdrljivosti. Ne dopustiti da se u niti jednom trenutku ta razina spusti ispod kritinih vrijednosti.
56
5. Nauiti djecu da sluaju svoje tijelo. Od samog poetka nauiti djecu da registriraju reakciju svoga tijela na optereenja (bol u miiima, aritmino disanje,...). 6. Prvo poveavati trajanje, a ne intenzitet vjebe. 7. Ostaviti dovoljno energije za djetetov zdrav rast i sazrijevanje. 8. Mijenjati uvjete treninga. Na razvoj e pozitivno utjecati promjena podloge, partnera,... 9. Odvratiti pozornost od umora. Jedna od metoda odvraanja panje je i ranije spomenuta promjena uvjeta treninga. 10. Iskoristiti senzibilne faze za razvoj izdrljivosti. 11. Izmjenjivati cikluse optereivanja, oporavka i ciljanja sportske forme. Kontinuirano poveavanje optereenja vodi prema pretreniranosti. 12. Istovremeno trenirati um i tijelo. Princip se odnosi na razvijanje snage volje, ali i na uenje utjecaja treninga na sportaevo tijelo. 13. Zadrati ideju sporta na prvom mjestu. Prema estom principu treninga izdrljivosti, poveanje trajanja vjebanja je prvi korak u razvoju izdrljivosti. Da bi to uinili potrebno je potivati slijedei redoslijed: 1. Poveati frekvenciju treninga 2. Poveati trajanje treninga a. poveati trajanje vjebi (istrati veu udaljenost jednakom brzinom) b. poveati broj ponavljanja c. poveati broj vjebi (vie vjebi raznih dionica,...) Metode treninga za razvoj izdrljivosti su kontinuirana i intervalna metoda. Nadalje, kontinuiranu metodu moemo podijeliti na standardnu kontinuiranu i varijabilnu kontinuiranu metodu treninga. Kod treninga izdrljivosti mlaih dobnih skupina kontinuirane metode pokazuju se izrazito uinkovitima. Energetski mehanizmi (uglavnom aerobni) koji dolaze do izraaja u kontinuiranim metodama treninga najprihvatljiviji su u odnosu na razvojne karakteristike djece. Razina izdrljivosti dostignuta ovim metodama dugotrajnija je od one koju bi dobili intervalnim metodama treninga. Vano je zapamtiti da djeca prije puberteta imaju smanjene mogunosti izvoenja anaerobnih optereenja, ali i da intervalnim metodama, posebno intenzivnim, mora prethoditi dugotrajna sistematska priprema djece kontinuiranim metodama treninga (Drabik, 1996).
3.3. Brzina
Brzina je sposobnost izvoenja jednog ili vie pokreta u to kraem vremenu. Osnovne vrste ispoljavanja brzine su: 1. Brzina reakcije 2. Brzina pojedinanog pokreta 3. Brzina frekvencije pokreta Da bi bili u mogunosti razviti brzinu moraju biti zadovoljeni odreeni preduvjeti (Drabik, 1996): 1. Morfoloki udio brzih miinih vlakana je presudan faktor kada je rije o brzini. Na brzinu negativno utjee veliki udio vezivnog tkiva u miiu, kao i velika viskoznost i loa prokrvljenost miia. 2. Energetski brzina najvie ovisi o anaerobnim alaktatnim procesima u kojima je resinteza ATP-a osigurana razgradnjom kreatin-fosfata. Ovim se procesom osigurava energija za aktivnosti u trajanju do 10 sekundi. 3. Psiholoki znanja o uincima vjebanja i koncentracija vani su psiholoki faktori u postizanju visoke razine brzine. 4. Tehnika i koordinacija pravilna tehnika kretanja vrlo je vana za razvoj brzine, to ovisi prije svega o koordinaciji. Dakle, treningom koordinacije poboljavamo tehniku, a tehnikom brzinu. 5. Razina snage, izdrljivosti i fleksibilnosti visoka razina snage ima pozitivan utjecaj na ubrzanje i postizanje maksimalne brzine pokreta. Kada pokreti ne moraju biti samo brzi, nego i ponavljani kroz due vrijeme, potrebna je visoka razina brzinske izdrljivosti. Dobra fleksibilnost omoguuje vei opseg pokreta, veu elastinost i bre oputanje miia to je vrlo vaan preduvjet za brzinu. Senzibilne faze razvoja brzine kod djevojica su izmeu 7 i 11 godina. Razvoj brzine kod djevojica traje do 14. godine i nakon toga u sluaju ne bavljenja sportom stagnira. Dinamika razvoja brzine kod djevojica i
OPE TEME
57
djeaka vrlo je slina do 14. godine. Djeaci prolaze kroz intenzivnu fazu od 7. do 9. godine, prate krivulju razvoja brzine kod djevojica, ali oni nakon 14. nastavljaju s razvojem brzine do 18. godine. Principi treninga za razvoj brzine: 1. Izvoditi nauene kretne strukture bre od prosjene brzine 2. Prvo je potrebno trenirati brzinom manjom od maksimalne. Kada je tehnika izvoenja kretanja na visokoj razini, kretanje se moe izvoditi maksimalnom brzinom. 3. Trenirati od jednostavnog prema sloenom, od laganog prema teem, od poznatog prema novom. 4. Povezati vjebe brzine sa tehnikom odreenog sporta. 5. Mijenjati vjebe za razvoj brzine. 6. Mijenjati uvjete u kojima razvijamo brzinu. 7. Poveavati broj ponavljanja, ne i trajanje ponavljanja. 8. Koristiti dovoljno duge pauze. Trajanje pauze ovisi o optereenju, ali kod razvoja brzine obino traje od 1 do 3 minute. 9. Koristiti duga i temeljita zagrijavanja. Vjebama za razvoj brzine trebalo bi prethoditi zagrijavanje 15 20 minuta. 10. Iskoristiti senzibilne faze za razvoj brzine. Kod treninga brzine najee se upotrebljava metoda ponavljanja koja podrazumijeva maksimalan intenzitet aktivnosti, s 5 8 ponavljanja uz produeno vrijeme aktivnog odmora od 4 6 minuta (Milanovi, 1997). Poetnici bi trebali izvoditi vjebe intenzitetom koji nije maksimalan iz razloga to prerano treniranje maksimalnim intenzitetom moe uzrokovati tzv. brzinsku barijeru, odnosno stabilizaciju brzine. Poetnike bi trebalo to due podvrgavati opem i raznolikom treningu, s velikim udjelom opih vjebi za razvoj brzinskosnanih svojstava. To znai da bi bilo poeljno odgoditi uporabu specifinih i natjecateljskih vjebi za razvoj brzine kod mladih sportaa. Ovim postupkom stvaramo kvalitetnu bazu za daljnju nadgradnju i budue vrhunske rezultate.
OPE TEME
3.4. Snaga
Snaga je sposobnost svladavanja otpora ili sile (Zaciorskij, 1970). Postoji nekoliko vrsta akcijskog oitovanja snage, a to su: 1. eksplozivna snaga 2. maksimalna snaga 3. elastina snaga 4. repetitivna snaga 5. statika snaga Snaga moe biti i apsolutna i relativna. Apsolutna snaga kod djeaka konstantno raste izmeu 7. i 19. godine, dok njihova relativna snaga najvie raste izmeu 13. i 14. godine. U razdoblju od 12. do 15. godine snaga djeaka (posebno statika) raste bre od snage djevojica (Hettinger, 1964, prema Drabik, 1996), ali kada je rije o dinamikoj snazi, do puberteta nema znaajnijih razlika meu spolovima. Nakon 15. godine razvoj snage djevojica stagnira, dok djeaci nastavljaju s razvojem. Vaan razlog tome jesu hormonalne promjene u organizmu djeaka (testosteron). U vrijeme naglog pubertetskog rasta osobito treba biti oprezan u radu s vanjskim optereenjima iznad glave (utezi), a isto tako je vano izbjegavati duga statika optereenja. Prema Drabiku postoji sedam osnovnih preduvjeta za trening snage: 1. Razvijenost ivanog sustava. Vjebe snage uzrokuju promjene u razini ekscitacije centralnog ivanog sustava, a to ovisi o stupnju djetetovog razvoja. 2. Fizioloki presjek miia. Vei presjek znai i vei potencijal za razvoj snage. 3. Tip miinih vlakana. Za razvoj snage vana je koliina brzih miinih vlakana. 4. Kvaliteta sinkronizacije i broj aktivnih miinih vlakana. 5. Bioloka zrelost. 6. Hormonalna aktivnost. 7. Tehnika.
58
Principi treninga snage: 1. Prije poetka treniranja snage obaviti ortopedski pregled 2. Naglasiti opi razvoj muskulature, posebno dijela koji odrava posturu. 3. Provoditi trening snage po fazama, bez preskakanja ili pourivanja. 4. Vjebe snage unapreivati postupno. Od brzinske snage, preko snane iztrljivosti do maksimalne snage. 5. Vjebe snage primjenjivati u odgovarajuem dijelu treninga. 6. Pravilno izmjenjivati dijelove tijela koje optereujemo. 7. Prvo nauiti pravilnu izvedbu, a potom dodati optereenje. 8. Osigurati dovoljno dug oporavak nakon treninga. Kada je rije o treningu snage djece, vano je naglasiti da djeca u predpubertetu mogu ostvariti znaajan napredak u snazi, bez obzira na prisutnu koliinu testosterona. Weltman i suradnici prouavali su promjene dobivene nakon 14 tjedana programiranog treninga snage djeaka u predpubertetu (Schafer, 1991). Primjetili su znaajno poveanje snage, vertikalne skonosti, fleksibilnosti i maksimalnog primitka kisika. Ovakav napredak u snazi mogue je postii dobro organiziranim i potpuno kontroliranim programom treninga. U radu s mladim sportaima vano je izbjegavati duga statika optereenja, te koristiti promjenjiva dinamika optereenja primjerena njihovoj dobi. U treningu snage djece i mladei potrebno je utjecati samo na razvoj repetitivne snage, i to primjenom dinamikih vjebi. Nekoliko je osnovnih metoda pogodnih za to: 1. Metoda niskih vanjskih optereenja s velikim brojem ponavljanja ( do 30), s ciljem poboljanja otpornosti na umor. 2. Metoda srednjih vanjskih optereenja, u obliku krunog treninga, s do 10 vjebi, te do 20 ponavljanja. 3. Metoda visokih vanjskih optereenja, s 810 vjebi, te 10 ponavljanja. Pravila treninga snage upozoravaju nas da sustavni razvoj dimenzija snage treba zapoeti tek onda kada aktivni i pasivni dio sustava za kretanje poprimi odgovarajuu jakost, pri emu posebno treba izbjegavati poloaje i situacije potencijalno opasne za ozljeivanje slabih toaka lokomotornog sustava.
3.5. Fleksibilnost
Fleksibilnost je sposobnost izvoenja maksimalne amplitude pokreta u nekom zglobu ili nizu zglobova. Tri su osnovne vrste fleksibilnosti (Drabik, 1996): 1. dinamika sposobnost dinamikog izvoenja pokreta s punom amplitudom u zglobu. 2. statika pasivna sposobnost zadravanja odreene amplitude u zglobu koristei svoju tjelesnu teinu ili snagu udova koji nisu podvrgnuti istezanju. 3. statika aktivna sposobnost postizanja i zadravanja odreene amplitude pokreta koristei samo snagu istegnutog dijela tijela. Kod djece predkolske dobi (2-5 godina) nije potrebno posveivati vrijeme vjebama fleksibilnosti, za razliku od starije djece ili odraslih koji na fleksibilnost mogu utroiti 5-15 minuta po treningu. Djeca predkolske dobi su vrlo fleksibilna i ve svakodnevnom igrom svojim tijelom izvode pune amplitude pokreta. U dobi od 6 do 10 godina smanjuje se mobilnost ramena i kuka, te je u toj dobi potrebno provoditi dinamiko istezanje istih zglobova. Kraljenica u dobi od 8 do 9 godina dostie svoju prirodnu maksimalnu fleksibilnost. U dobi od 6 do 10 godina potrebno je izbjegavati statika istezanja iz razloga to je djeci teko zadrati koncentraciju i oputenost to je kljuno kod ovih vjebi fleksibilnosti. U razdoblju od 10 do 13 godina vano je pojaano primjenjivati trening fleksibilnosti jer poveana aktivnost bez poveane primjene istezanja moe ograniiti amplitudu pokreta. U dobi ubrzanog rasta i razvoja kljuno je primjenjivati vjebe za razvoj fleksibilnosti. Tada dolazi do ubrzanog rasta kostiju, koji miii i tetive teko mogu pratiti. Zbog toga se mogu javiti ozljede lea, bolovi u koljenu,... Treningom fleksibilnosti kritinih toaka moemo znaajno umanjiti opasnost od ozljeivanja. Nakon 16. godine moemo poeti primjenjivati vjebe istezanja identine vjebama odraslih. Osnovni principi treninga fleksibilnosti kod djece: 1. Trening fleksibilnosti primjenjivati u umjerenom opsegu. 2. Povezivati razvoj fleksibilnosti i snage. 3. Raditi na fleksibilnosti tono odreenih zglobova. 4. U treningu djece primjenjivati dinamike vjebe fleksibilnosti.
OPE TEME
59
OPE TEME
Fleksibilnost djece najbolje se razvija ponavljajuim metodama, i to nekoliko setova vjebi s otprilike 10 ponavljanja. Sharkey (1986) savjetuje da djeca i mladi trebaju izvoditi vjebe fleksibilnosti samo tri puta tjedno, dok neki drugi istraivai (Matveev, 1977, prema Drabik, 1996) preporuuju svakodnevno izvoenje vjebi dinamikog istezanja.
4. DUGORONO PLANIRANJE I PROGRAMIRANJE KONDICIJSKOG TRENINGA

Planiranje i programiranje provodi se razliitim metodama i ima za cilj osigurati potpuni razvoj sportaa u viegodinjem i jednogodinjem ciklusu sportske pripreme. Planiranjem treninga odreuju se ciljevi, uvjeti i vremenski ciklusi sportske pripreme. Programiranje treninga svodi se na izbor, doziranje i raspodjelu trenanih stimulansa u pojedinim ciklusima treninga.Trening mladih sportaa ponajprije treba biti orijentiran na viestrani razvoj psihofizikih sposobnosti koje e biti osnova za njegovu buduu uspjenu sportsku karijeru. Osim razvoja bazinih motorikih sposobnosti vana zadaa trenanog procesa u poecima sportske karijere je i motoriko uenje. Pritom je vano da sportski treneri pri dizajniranju trenanih programa stalno imaju na umu ne samo kratkorone nego i dugorone ciljeve sportske pripreme. Naime, u elji da mladi sporta im prije iskae svoj sportski potencijal i pone postizati vrhunske rezultate treneri vrlo esto zapoinju s ranom sportskom specijalizacijom i iznadoptimalnim optereenjima. Na takav nain mladi sporta zaista i postie daleko iznadprosjene rezultate, vrlo esto zapoinje i natjecanje u seniorskoj konkurenciji, no poveava se mogunost ozljeda, uvruju se neke tehnike nepravilnosti, a u dugoronom smislu ovakav nain sportske pripreme limitira konano stanje sportaa u budunosti (Milanovi, Juki, Itoudis, 1994).
Tablica 1: Proporcije razliitih tipova kondicijske pripreme i razliitih programa kondicijske pripreme u dugoronom sportskom usavravanju (izraeno u postocima).
7-10 GODINA VIESTRANA PRIPREMA BAZINA PRIPREMA SPECIFINA PRIPREMA SITUACIJSKA PRIPREMA RAZVOJNI PROGRAMI OBNAVLJ. PROGRAMI REGENERAC. PROGRAMI PREVENTIVNI PROGRAMI VIESTRANO-BAZINA/ SPECIFINO-SITUACIJSKA TE-TA /KOND.PRIP. 50 30 20 0 50 10 10 30 80/20 30/70 11-14 GODINA 40 30 20 10 50 20 10 20 70/30 60/40 15-18 GODINA 20 30 30 20 30 30 20 20 50/50 70/30
60
U okviru dugoronog sportskog usavravanja iznimno je vano odrediti proporcije zastupljenosti pojedinih tipova kondicijske pripreme i razliitih programa kondicijske pripreme za svaku fazu usavravanja (tablica 1). Kada su u pitanju tipovi kondicijske pripreme, vidljivo je da se poetna dominacija viestrane pripreme prema kasnijim uzrastima postupno gubi u korist bazine te specifine i situacijske kondicijske pripreme. Takav trend se nastavlja i u seniorskoj dobi. Analizom proporcija razliitih vrsta kondicijskih programa, moe se uoiti dominacija razvojnih programa kroz gotovo cijelo razdoblje treninga u mlaim uzrastima. Obnavljajui i regeneracijski programi svoju znaajniju ulogu dobivaju u seniorskoj dobi, a posebnu vanost u gotovo cijeloj sportskoj karijeri, bez obzira na dob, imaju preventivni programi.
5. ZAKLJUAK
Metodika kondicijskog treninga mlaih dobnih skupina ima za cilj prilagoditi se biolokom i sportskom stupnju razvoja djece u pojedinim fazama sportskog usavravanja. Trening mlaih dobnih skupina je viegodinji, organiziran proces razvoja i odravanja sposobnosti, znanja i osobina. Struktura, modaliteti i optereenja trebaju stimulirati dinamian razvoj antropolokih funkcija, motorikih znanja i natjecateljskog uinka, rukovodei se prije svega znanjima o senzibilnim fazama za razvoj motorikih i funkcionalnih sposobnosti.
6. LITERATURA
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. Bompa, T. (2000). Cijelokupni trening za mlade pobjednike, Hrvatski koarkaki savez. Crisfield, P. (2001). The Young Athletes Handbook. Human Kinetics, Champaign, IL. Drabik, J. (1996). Children and sports training. Stadion bublishing company. Hirtz, P. (1985). Koordinative fahigkeiten im schulsport. Berlin:Volk und Wissen Volkseigner Verlag. Milanovi, D., Juki, I. i Itoudis, D. (1994). Utjecaj programiranog treninga na promjene u motorikim sposobnostima mladih koarkaa. Kineziologija, 16 1-2:33-34 Milanovi, D. (1997). Osnove teorije treninga. U: Prirunik za sportske trenere. Fakultet za fiziku kulturu. Protasova, M. (1984). Train for balance. Soviet Sports Rewiew, vol. 25, no. 4:157-158. Schafer, J. (1996). Prepubescent and adolescent weight training: Is it safe? Is it beneficial?, Training Youth. NSCA, str. 3-10.
OPE TEME
61
Konano, potrebno je kazati da viestrano-bazini tip kondicijske pripreme dominira u kondicijskom treningu mlaih dobnih uzrasta, a ukupna koliina kondicijske pripreme se prema kasnijim sportskim godinama postupno smanjuje.
Gordana Furjan-Mandi, Miran Kondri, Nikola Rausavljevi, Boris Metiko NEKE RAZLIKE U RAZVOJU KONDICIJSKIH SPOSOBNOSTI IZMEU DJEAKA I DJEVOJICA
OPE TEME
NEKE RAZLIKE U RAZVOJU KONDICIJSKIH SPOSOBNOSTI IZMEU DJEAKA I DJEVOJICA

Gordana Furjan-Mandi1, Miran Kondri2, Nikola Rausavljevi3, Boris Metiko4 Kinezioloki fakultet, Sveuilita u Zagrebu, 2Fakulteta za port, Univerze v Ljubljani 3 Fakultet prirdoslovno matematikih znanosti i odgojnih podruja Sveuilita u Splitu, 4 asopis Moto puls
1
1. UVOD
U sportskom treningu dijete se ne moe usporeivati s odraslom osobom. Isto tako, programiranje treninga mlaim dobnim kategorijama ne moe odgovarati smanjenju optereenja u smislu smanjenja postotka u odnosu na odraslu osobu. Jednako je s pretpostavkom da djevojica nije jednaka djeaku. Naalost, u mnogim se sportskim granama to bezbroj puta zaboravlja. Mnogi treneri, koji rade s djeacima i djevojicama, u svom radu upotrebljavaju teoriju po kojoj je oko 70 do 80 posto snage djeaka jednako snazi kod djevojica. U godinjem planu i programu trenera, koji misle tako, moe se primjetiti da su pri treningu djevojica intenzitet i optereenje u trenanom procesu za 20 do 30 posto manji. Naalost, u treningu djevojica se ne mijenjaju ni sredstva, ni naini, kao niti metode trenanog procesa. Sve se svodi na smanjenje postotka optereenja, kako bi se trening razlikovao od onog za djeake. Takvi treneri si takvim pretpostavkama, zacijelo, olakavaju posao. Naalost, rezultat koji se postie takvim radom, esto je porazan za djevojice. Poznavanje zakonitosti kako tjelesnog tako i motorikog razvoja djece treneru mora biti prvi korak pri planiranju i programiranju treninga. Podudarnost trenanog procesa i tjelesnog i motorikog razvoja djece primarni su za kvalitetan i pravilno usmjeren trening koji e dati eljene rezultate, ali i dijete zatititi od neeljenih ozljeda.
2. TJELESNI RAZVOJ
U sportskom treningu, do desete godine ivota, gotovo nema razlike izmeu djevojica i djeaka u antropometrijskim karakteristikama i motorikim sposobnostima. Nakon, od prilike desete godine, poinju se primjeivati razlike u razvoju koje uzrokuju hormon rasta i spolni hormoni. Kod djevojica pubertet najee nastupa izmeu 12. i 14. godine, a kod djeaka dvije godine kasnije. Rast u visinu kod djevojica dosee maksimum oko 14. godine. Zbog toga djevojice vrhunske rezultate postiu ranije nego djeaci (Fach, 1998.). Vano je znati da izmeu 11. i 13. godine ivota, kotano-zglobni sustav jo nije potpuno razvijen. Ekstremna optereenja, u toj fazi rasta i razvoja, ugroavaju kotano-zglobni sustav. Izgleda kako su djevojice u manjoj opasnosti od akutnih i kroninih ozljeda zbog vee fleksibilnosti miinog sustava.
3. KOORDINACIJA
Poboljanje miine aktivnosti, preko centralnog ivanog sustava, mogue je vrlo rano uspjeno trenirati. Djevojice dostiu najbolje rezultate u podruju koordinacije izmeu sedme i devete godine ivota, a maksimum oko jedanaeste godine Kod djeaka se to dogaa dvije do tri godine kasnije (Fach, 1998.). To znai da je u toj dobi nuno postaviti kvalitetnu bazu na podruju koordinacije. Zapone li se kasnije s treningom koordinacije, teko e biti postii jednak rezultat. Zbog toga s razvojem specifinih znanja treba zapoeti prije puberteta. No, bitno je u trenig ukljuiti to vie razliitih kretnih struktura (baratanja s loptom, tranja, poskoka, kotrljanja, penjanja) bez obzira o kojem se sportu radi.
62
Hormon testosteron brine za rast i snagu muskulature. Meutim, u odnosu na djeake, koncentracija testosterona je kod djevojica mnogo nia, a u pubertetu jedva primjetna. Posljedica toga je da su djeaci jai od djevojica. Za mlade djevojke je trening snage nuno potreban. Kod djevojica bi s treningom snage na trenaerima trebalo poeti u pubertetu. Opaanja kod nekih mladih igraica tenisa, odbojkaica i koarkarica ukazuju na to, da slabije razvijena muskulatura ramenog pojasa ograniava gibanje u predjelu grudnog dijela kraljenice (npr. pri izvedbi poetnog udarca). Kod djeaka to nije toliko izraeno (Bompa, 1994.). Kod djevojica su, u odnosu na djeake, slabije razvijeni i miii nogu, to se primjeuje u sprintevima, i skokovima. Izmeu 11. i 13. godine ivota mogue je sistematskim i dobro planiranim trenanim procesom neposredno utjecati na snagu lokomotornega sustava, a tako i na dranje tijela (jaanjem trbune muskulature, lea i ramena). Nije ni potrebno napominjati da je vrlo vano da trening planira i provodi iskusna struno osposobljena osoba, jer e samo takav trenani proces dovesti sportaa do uspjeha.
5. IZDRLJIVOST
U dobi kad djeaci i bez mnogo rada na razvoju izdrljivosti postaju sve bolji, kod djevojica e se poboljanje na polju izdrljivosti jedva primjeivati. Ukoliko se treningu ope izdrljivosti, kod djevojica, u dobi od 14. do 16. godine, ne posveti dovoljno vremena, doi e do pada aerobnih sposobnosti. Kako su funkcionalne sposobnosti vrlo vane u svim sportovima u smislu brze regeneracije organizma, vano je dobro planirati taj dio trenanog procesa. Razvoj izdrljivosti je nuno pratiti te po potrebi mijenjati plan i program treninga. Testiranje i povremene kontrole stanja srno-ilnog sustava s monitorima frekvencije srca i mjerenjem laktata pomau treneru u planiranju, programiranju i modificiranju trenanog procesa. Formula TTT (test trening test) je najbolja pomo u radu trenera s mladim sportaicama.
6. ZAKLJUAK
U sportu su tjelesna optereenja iz godine u godinu sve vea a kalendar natjecanja sve naporniji za mlade sportaice. Potrebe za atletski razvijenim sportaicama su nune u veini sportova. Time se poveava odgovronost trenera u radu sa enskom populacijom. Za razvoj sportske grane te kvalitetno i struno planiranje i programiranje trenanog procesa, izmeu ostalog najvanija je selekcija talentiranih djevojica i pravilni trening od samog poetka njihove sportske karijere. Zbog toga trening mora biti provoen profesionalno i pod nadzorom kvalitetnog strunog tima, kojeg pored trenera, ine strunjaci iz svih dodirnih podruja sporta.
7. LITERATURA
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. Bompa, O.T. (1994): Theory and methodology of training. Kendall/Hunt publishing company, Dubuque. Delavier, F. (2001): Muskel Guide. Mnchen: BLV Verlagsgeselschaft mbh. Furjan-Mandi, G., F. Prot i D. Metiko (1995). Primjena aerobike u treningu sportaa.: Zbornik radova meunarodnog savjetovanja Fitness i sport, Zagrebaki sajam porta, str: 81-85. Zagreb. Furjan-Mandi, G., B. Metiko i Z. Domainaovi (1996). Fitness programi u funkciji fizike pripreme sportaa.: Zbornik radova meunarodnog savjetovanja o fitnessu, Zagrebaki sajam porta, str: III - 13-16. Zagreb. Fach, H.H. (1998). Trainingsbuch Bauchmuskulatur. Reinbek bei Hamburg: Rowohlt Taschenbuch Verlag GmbH. Kondri, M., G. Furjan-Mandi (2002). Fizika priprema stolnotenisaa. Zagreb: Zagrebaki portski savez, Kinezioloki fakultet Sveuilita u Zagrebu. Kondri, M., G. Furjan-Mandi (2002). Trening za razvoj trebune muskulature. Ljubljana: Namiznotenika zveza Slovenije.Topspin. t.2, str. 09 11.
OPE TEME
63
4. SNAGA
Sanja imek, Josipa Naki, Tatjana Trot IZBOR I OPIS VJEBI SPECIFINE KONDICIJSKE PRIPREME SKIJAA
OPE TEME
SPECIFINOSTI KONDICIJSKOG TRENINGA SPORTAICA

Sanja imek1, Josipa Naki1, Tatjana Trot2 studentica poslijediplomskog studija Kineziolokog fakulteta Sveuilita u Zagrebu 2 studentica na Kineziolokom fakultetu Sveuilita u Zagrebu
1. UVOD
Iako ene sudjeluju na vanim sportskim natjecanjima od drugih olimpijskih igara 1900. godine, tek u posljednjih 25 godina zapaena je nagla progresija rezultata. Do toga je dolo zbog poveanja broja sudionica na natjecanjima i istraivanja koja su se bavila utjecajem niza faktora na uspjenost sportaica. Time je omoguena kvalitetna implementacija najnovijih spoznaja u kondicijski trening ena. To se posebno odnosi na primjenu intenzivnog treninga snage. Uvaavanjem razlika meu spolovima koje se oituju u morfolokom, motorikom i funkcionalnom segmentu antropolokih dimenzija, mogue je unaprijediti trening koji je kreiran za sportae. Pokazalo se da anatomske razlike kao to su ira zdjelica i nestabilniji zglob koljena ine ene podlonijim ozljedama. Amenoreja (izostanak menstruacije), prehrambeni poremeaji (anorexia nervosa i bulimia nervosa) i osteoporoza (gubljenje kotane mase vea lomljivost kostiju) spominju se kao tri najea problema koja se javljaju kod sportaica (Female athlete triad) i uz prevencijske programe specifinih ozljeda (koljeno, rame) zahtijevaju posebnu panju. Shvaanjem razliitosti grae i funkcije enskog organizma, zahtjeva konkretne sportske grane i slabije razvijenih kondicijskih sposobnosti pojedine sportaice, proizii e i razlike u programima kondicijske pripreme.
1.1. Specifinosti grae i funkcije enskog organizma

U morfolokom prostoru izdvaja se itav niz obiljeja po kojima se ene razlikuju od mukaraca i upravo su one primaran uzrok razlika u ispoljavanju motorikih i funkcionalnih sposobnosti. ene su prosjeno 13 cm nie i 14-18 kg lake od mukaraca (Wilmore, Costill 1997). Odnos trupa prema nogama je vei, a rameni pojas je ui i slabije razvijen, a bokovi iri (slika 1)(Medved, 1987). Zdjelica ene je znatno ira i drukije graena to odgovara njezinoj ulozi u trudnoi (slika 2). ira zdjelica smanjuje kut izmeu vrata i trupa bedrene kosti, to mijenja odnos poluga i prijenos snage miia u podruju zdjelice i nogu.
Slika 1. Razlike u grai tijela kod mukarca i ene.

64
Slika 2. Graa zdjelice mukarca (a) i ene (b)
Slika 3. Poveani kut izmeu podlaktice i nadlaktice kod ena (lijevo)
Slika 4. Q - kut
Slika 5. Donji dio tijela kod ena (lijevo) i drugaije smjetena patela.
Kosti su njenije grae, tj. tanje su, lake i neotpornije dok su zglobne veze slabije i zato su u ena ee ozljede zglobova. Na kraljenici je esto jae izraena lumbalna lordoza i zbog toga treba biti oprezan kod izvoenja kretnji koje izazivaju hiperekstenziju kraljenice unatrag i veliku panju posvetiti prevenciji ozljeda ovog dijela tijela. Miije je ena, u odnosu na njihovu tjelesnu teinu, slabije razvijeno nego u mukaraca. Kod mukaraca 40% tjelesne teine opada na miie, a kod ena samo 33% (prema nekim autorima i 23%). Posljedica toga je manji radni uinak uz razmjerno vei potroak energije. Po svojoj kakvoi ensko je miije mekanije, rastezljivije i elastinije (Medved, 1987). Veliina miinih vlakana je manja, a postoje razliita istraivanja koja pokazuju da je broj miinih vlakana kod ena u odreenim miiima manji nego kod mukaraca ili jednak (Miller i sur 1992, Alway, Grumbt, Gonyea i Stray-Gundersen 1989). ene imaju 6-10% vii relativni postotak masnog tkiva, koje je i drugaije rasporeeno (grudi i glutealna regija). Postoji razlika izmeu ena i mukaraca i u koliini masti u miiu. Miii kod ena imaju veu koliinu masti izmeu snopova miinih vlakana (Miller i sur 1992, Prince, Hikida, Hagerman 1977). No to ne utjee na razliitost u treniranju pojedinih miia. Miinim biopsijama kod mukaraca i kod ena u istim sportovima pronaen je slian udio pojedinih tipova vlakana, sporih u odnosu na brza miina vlakna (Wilmore, Costill 1997). Hormonalne razlike oituju se u luenju spolnih hormona. Estrogen kod ena uzrokuje poveanje masne komponente ukupne tjelesne mase, a testosteron kod mukaraca je znaajan faktor dimenzionalnosti skeleta i vee miine komponente ukupne tjelesne mase. Mukarci u mirovanju imaju 10 puta veu koncentraciju testosterona u krvi nego ene, a istraivanja su pokazala da ene sa genetski veom koncentracijom testosterona imaju predispozicije za generiranje vee sile i snage miia (Hakkinen i sur, 1992).Gubitak krvi kod ene tijekom menstruacije izaziva promjene u koncentraciji eljeza pa se javljaju poznate razlike sadraja eljeza u krvnom serumu (mukarci 100-120grama%, kod ena 80-100grama%). Teite enskog tijela je nie i zato sportaice savladavaju vei otpor pri svim radnjama koje su povezane s dizanjem, noenjem ili pokretanjem vlastitog tijela. To je vidljivo i u rezultatima skokova i tranja. Prosjena frekvencija srca kod ena 77 otk/min, a kod mukaraca 68 otk/min. Vrijednosti maksimalnog primitka kisika su 8-12% (Wilmore, Costill 1997) ili 15-30% (Saltin i Astrand, 1967) manje kod ena. Mukarci i ene mogu imati priblino istu maksimalnu koliinu laktata u krvi to znai da oba spola imaju priblino iste mogunosti iskoritenja metabolikih mogunosti do krajnje granice zamora (Saltin i Astrand, 1967).
OPE TEME
65
Q-kut predstavlja kut koji zatvaraju pravci od sredine patele i toke crista illiaca anterior superior i sredine patele i tuberculum tibie (slika 4). Poveani kut esto kod ena uzrokuje x-noge, bol kod patele te ee ozljede prednjeg krinog ligamenta. Fizioloke x-noge i x-laktovi koje se javljaju kod ena (slika 3 i 5) uvjetuju i drugaiju statiku udova.
Menstruacijski ciklus traje prosjeno 28 dana i moe se podijeliti u tri faze: 1. Folikularna faza (kada jajace sazrijeva), 2. Ovulacijska faza (kada se jajace otputa) i 3. Lutealna faza (kada se endometrij maternice priprema za primanje oploenog jajaca). Ako se primanje oploenog jajaca ne desi, endometrij se ljuti i dolazi do pojave menstruacije. Zapaeno je da prva menstruacija nastupa u prosjeku neto kasnije u sportaica nego kod nesportaica, obino izmeu 13. i 14 godine (Medved, 1987) dok je prosjek zagrebakih uenica 12,6 godina (Prebeg, 1975, prema Medved 1987). Poremeaji menstruacijskog ciklusa, od nekoliko menstruacija manje do potpunog izostanka (amenoreja), su esti i kod sportaica i nesportaica oko 20 godina. Neredovita menstruacija javlja se kod sportaica u 1-66%, u usporedbi sa 2-5% kod obine populacije (Burrows i Bird 2000) ili je 20 puta ea kod sportaica nego kod nesportaica (De Cree 1998). Kod nekih ena ukljuenih u intenzivan kondicijski trening, primjeene su promjene u menstruacijskog ciklusu (Kraemer, Fleck 1997). Poremeaji su se pokazali eim kod ena ukljuenih u snane tjelesne aktivnosti (Prior, Vigna i McKay 1992). U istraivanju 199 dizaica utega 25% ih je imalo neredovitu menstruaciju (Liu, Liu, Qin 1987). Iako podataka nema mnogo, ini se da su sportaice ukljuene u trening s optereenjem izloene veem riziku menstruacijskih potekoa. Od drugog dana iza poetka menstruacije opaa se porast sposobnosti s vrhuncem u prvom tjednu pa do ovulacije. U disciplinama koje zahtijevaju brzu reakciju opaeno je da ene i za vrijeme menstruacije postiu svoje osobne rekorde. Meutim na vjebe koje zahtijevaju mirnou, koncentraciju i sigurnost (vjebe na spravama) menstruacija loe utjee (Medved, 1987). ini se da je najnepovoljnije razdoblje za postizanje vrhunskih rezultata vrijeme prije menstruacije, a najpogodnije vrijeme nakon menstruacije. Aktivne sportaice imaju manje problema sa predmenstrualnim i bolovima tijekom menstruacije (Prior, Vigna i McKay 1992), a javljaju se rjee kod sportaica nego kod ostalih ena. Olimpijske medalje su osvajale sportaice tijekom svih faza menstrualnog ciklusa, a utjecaj na uinkovitost na natjecanju nije posve jasan i vjerojatno je vrlo individualan. Sudjelovanje na treningu (ili natjecanju) tijekom menstruacije ne treba zabranjivati i nema negativan efekt na zdravlje. Korisno je paziti na redovitost menstruacijskog ciklusa i uvaavati individualne karakteristike sportaica kojima bi se trening u vrijeme menstruacije prilagodio.
OPE TEME
2. SPECIFINOSTI TRENINGA ZA RAZVOJ POJEDINIH KONDICIJSKIH SPOSOBNOSTI

Razlike iz prethodnog poglavlja uzroci su drugaijih uglavnom slabijih manifestacija kondicijskih sposobnosti kod ena. Gotovo da i nema istraivanja vezanih uz to kako i koliko drugaije treba izgledati kondicijski trening sportaica, kakvi su efekti trenanih programa i razlike u adaptaciji na trenana optereenja. Relativno je najbolje istraeno podruje snanih sposobnosti, utjecaj testosterona na hipertrofiju, dok je podruje npr. brzine i ravnotee gotovo zapostavljeno. Polazna osnova za drugaiji trening su zahtjevi konkretne sportske grane, deficiti sportaica u kondicijskim sposobnostima vanim u tom sportu, te ukupno manja razina optereenja koja je uvjetovana antropolokim razlikama (vie masnog tkiva, manje miine mase).
2.1. Snaga
U kondicijskom treningu snaga zauzima najvanije mjesto. Gotovo da i ne postoji sport u kojem za kvalitetnu izvedbu ili uspjenost nije potreban neki oblik snage. Posljednjih nekoliko desetljea nadvladane su zablude o tetnim uincima treninga snage na enski organizam. Pogreno se mislilo da e trening s optereenjem utjecati na smanjenje fleksibilnosti i pretjerano poveati muskuloznost kod ena (Wilmore i sur. 1974). Istraivanja su pokazala da pravilno programiran trening s optereenjem nema negativan utjecaj na fleksibilnost, dok hipertrofijski adaptacijski efekt nije u prevelikoj mjeri prisutan kod ena, a osigurava pretpostavke za bolji natjecateljski rezultat. Kod ena, primarno zbog manjeg tijela, slabije su i mogunosti ispoljavanja razliitih oblika snage. Velika razlika u snazi izmeu spolova je rezultat velikog broja razliitih jednozglobnih i viezglobnih pokreta koji se izvode i gornjim i donjim dijelom tijela; i razlika u distribuciji miine mase u razliitim dijelovima tijela. U istraivanjima, da bi se to vie izjednaili mukarci i ene radi vjerodostojnije usporedbe, optereenja se izraunavaju relativno
66
ne samo u odnosu na tjelesnu teinu ve i u odnosu na nemasnu masu tijela ili popreni presjek miia. Wilmore (1974) navodi da je kod ena 1RM bench pressa 37% od 1RM kod mukarca. Ako se bench press izrazi relativno prema teini tijela ili nemasnoj masi, ene pokazuju 46% i 55% snage mukaraca. Maksimalna izometrika sila kod ena u nonom potisku je 73% od one kod mukaraca, dok ako se izrazi relativno prema teini i nemasnoj masi tijela iznosi 92% i 106% snage mukarca. Iz ovog se moe vidjeti da se, izraeno relativno, ene se u snazi donjeg dijela tijela gotovo izjednaavaju sa mukarcima, dok u snazi gornjeg dijela tijela dosta zaostaju. Usporedba dizaa utega olimpijaca pokazuje da je za potpunu fazu vuenja kod trzaja ena ispoljila (relativno u odnosu na teinu tijela) 65% muke snage (Garhammer, 1989). Efikasnost mukaraca kod snanih svojstava je openito bolja nego kod ena, a ini se i da razlike u nemasnoj masi tijela ne mogu u cijelosti objasniti razlike u ispoljavanju snage. Manja koncentracija testosterona utjee na slabije hipertrofijske uinke. Iako je kod nekih ena muskluoznost jae naglaena, pokazalo se da openito kod ena nije mogua hipertrofija u onim razmjerima koji su mogui kod mukaraca. To je zbog tri razloga: ene imaju 10 puta manju koncentraciju testosterona (Taylor 1985.), due tetive u odnosu na miie (Darden 1983.), vei udio masne komponente i drugaiju distribuciju u odnosu na mukarce (Wilmore, 1982). Maksimalni vertikalni skok i skok udalj s mjesta su u velikoj mjeri uvjetovani mogunou ispoljavanja snage. Kod ena se vrijednosti kreu od 54-73% u vertikalnom skoku i 75% u skoku udalj s mjesta, od vrijednosti kod mukaraca (Colliander i Tesch 1989). U istraivanjima se esto postavlja pitanje postiu li se kondicijskim treningom isti efekti kod ena kao i kod mukaraca?
35 30 25 20 15 10 5 0
Leg press Pregib podlaktice Bench press Hvat akom
% promjene
ene Mukarci
Slika 7. Promjene u jakosti kod mukaraca i ena nakon 10 tjednog programa treninga (prema Wilmore 1974)
Kada provode identian trening s optereenjem, ene razvijaju snagu jednako ili bre od mukaraca (Wilmore 1974). Maksimalni primitak kisika (VO2) kod ena se poveava 8% od prosjeka kao rezultat 8-20 tjednog krunog treninga s teretima, dok se kod mukaraca poveao 5% u istom periodu (Gettman and Pollock 1981). Nakon 10 tjednog (Slika 7) programa treninga s optereenjem ene su razvijale jakost jednakom brzinom kao mukarci ili i bre (izraeno relativno u % poveanja). Postoje neki pokazatelji da kod poveanja jakosti u ena nakon 3-5 mjeseci treninga dolazi do platoa, i rezultati ne progrediraju dalje kao kod mukaraca (Hakkinen i sur. 1991). esta je pojava u istraivanjima da se usporeuju netrenirani pojedinci (i mukarci i ene). U takvim radovima nerijetko se dobiju vei efekti treninga kod ena, jer se u stvari i usporeuju sa relativno aktivnijim mukarcima. To se posebno odnosi na rad miinih skupina gornjeg dijela tijela, koje ene tijekom svakodnevnog ivota puno manje koriste nego mukarci. U rijetkim istraivanjima treniranih osoba, a posebno vrhunskih sportaa efekti treninga slijede slinu krivulju napretka i kod ena i kod mukaraca efekti su u tim sluajevima puno sporiji i manji. Nakon intenzivnog ekscentrinog treninga (pregib podlaktice) kod mukaraca i kod ena pokazao se jednak gubitak snage. Takoer se javlja slian intenzitet boli i dinamika miinog oporavka (Roetert, 2000). Iako postoje ovakva istraivanja, praksa u velikom broju sluajeva pokazuje da je kod ena ipak potrebno vie vremena za oporavak.
OPE TEME
67
Kako je jakost pokreta esencijalna komponenta velikog broja sportova, a istraivanja su pokazala da su ene u tom pogledu inferiornije, potrebno je obratiti panju na razvoj snage cijelog tijela, a posebno gornjeg dijela.Trenani programi uvjetuju jednake uinke u poveanju jakosti kod mukarca i kod ena, a zahtjeve za jakost miinih skupina diktirati e sportska grana. Cilj kondicijskog treninga usmjerenog na razvoj snage je poveati snagu miia potrebnih za uspjeh u odreenoj sportskoj aktivnosti.
OPE TEME
2.2. Izdrljivost
Da bi se optereenja u treningu i natjecanjima uspjeno svladala kroz odreeno vrijeme uz odgaanje pojave umora, sporta mora posjedovati sposobnost izdrljivosti. Ona je izmeu ostalog determinirana aerobnim i anaerobnim kapacitetom sportaa. Otkad se ene natjeu u sportovima aerobne izdrljivosti (tranje na duge staze) primjeen je znantan porast rezultata, i to je dovelo do pretpostavki da e se u skoroj budunosti vrijeme potrebno za tranje kod mukaraca i ena izjednaiti. (Drinkwater, 2000). Istraivanja sa ultra-maratoncima potvruju ovu hipotezu. Prouavajui jednako trenirane ene i mukarce dolo se do zakljuka da su na udaljenostima veim od 42,2km razlike izmeu spolova zanemarive, a da kod udaljenosti veim od 70km ili 90km ene bi mogle postii bolje rezultate od mukaraca. Jedan od razloga za to je vjerojatno i injenica da ene tijekom disciplina dugotrajne izdrljivosti oksidiraju vie lipida (masnih kiselina), a manje ugljikohidrata. (Tarnopolsky 2000). Izdrljivost je determinirana sloenom integracijom veeg broja fiziolokih pokazatelja, kao to su maksimalni primitak kisika (VO2max), ekonominost kretanja i laktatni prag. Na ove komponente utjeu morfoloke i funkcionalne karakteristike (veliina srca, koncentracija hemoglobina, udarni volumen) koje su do neke mjere genetski uvjetovane. Zbog openito manjeg organizma i srce je manje, pa time i udarni volumen, volumen krvi, koncentracija hemoglobina, manja koliina kisika dolazi do stanica itd. Prosjena vrijednost maksimalnog primitka kisika (VO2max) trkaica na druge pruge se kree oko 55mlkg-1 min-1 (Drinkwater, 1984, prema Drinkwater, 2000) i do 67-68 mlkg-1 min-1 (Daniels, Daniels 1992; Bunc, Heller, 1993, prema Drinkwater, 2000). Ovaj napredak je vjerojatno uzrokovan promjenama u trenanoj tehnologiji tijekom vremena. Najee zabiljeene vrijednosti VO2max kod sportaica su 8-12% (Wilmore, Cordill, 1997) ili 10-15 % (Joyner, 1993, prema Drinkwater, 2000) nie nego kod sportaa. Vea koliina masne mase kod sportaica esto je uzrok manjeg aerobnog kapaciteta mjerenih u sportovima nekog oblika izdrljivosti i sa veliinom srca 99% determinira manji primitak kisika (Mittleman, Zacher, 2000, prema Drinkwater, 2000). Vrijednosti laktatnog praga su slini izmeu jednako treniranih mukaraca i ena (Weyand 1994, prema Drinkwater, 2000), ako se vrijednosti izraze relativno u % od VO2max, ne u apsolutnim vrijednostima. Prag je ini se povezan sa nainom testiranja i ovisan o individualnom stupnju treniranosti. Prema tome, ne oekuje se razlika izmeu spolova. Uinkovitost odnosno ekonominost kretanja esto se definira kao primitak kisika potreban za odravanje odreene brzine kretanja (Joyner 1993, Coyle 1995, prema Drinkwater, 2000). Istraivanjima su dobiveni razliiti rezultati vezani uz to koliko ekonominost kretanja utjee na sposobnost izdrljivosti, i kakve su razlike izmeu mukaraca i ena: kod nekih nema razlika, negdje se mukarci kreu ekonominije, a negdje ene. Kod submaksimalnih i maksimalnih optereenja u treningu nisu pronaene razlike u pokazateljima izdrljivosti sposobnosti tijekom razliitih faza menstruacijskog ciklusa (Burrows i sur. 2000). Shakhlina (1999) tvrdi da drugaija razina hemoglobina u krvi u razliitim fazama menstruacijskog ciklusa odreuje razliit kapacitet za kisik u krvi. Ta razina je najnia u predmenstrualnoj i menstrualnoj fazi, a via funkcijska sposobnost dinog sustava u postmenstrualnoj i fazi nakon ovulacije odreuje vei radni kapacitet. Za jednak rad trenirane ene postiu jednak minutni volumen srca u usporedbi s treniranim mukarcem samo je frekvencija srca vea a udarni volumen manji (Wilmore i Costill, 1997). Pokazalo se i da je frekvencija disanja kod ena via odnosno ene diu bre (kada treniraju na jednakom apsolutnom radu ene su na vioj razini od VO 2max) (Wilmore i Costill, 1997). Pri submaksimalnim optereenjima (80% od max FS) znaajan je porast adrenalina u postmenstrualnoj fazi (Prashad i sur. 1999), to moe biti jedan od razloga poveanih sposobnosti u toj fazi. Uz kontrolirane morfoloke karakteristike odnosno izraavanje vrijednosti testova relativno u odnosu na koliinu nemasne mase nisu pronaene razlike izmeu spolova u anaerobnom testu 300 jardi, 20 jardi sprint, T-agilnost testu i vertikalnim skokovima (Martin i sur. 1999).
68
2.3. Koordinacija
U pregledu neurofiziologije motorikih vjetina u sportu kvalitetne koordinacijske sposobnosti su vrhunac procesa motorikog uenja (Henatsch i Langer 1985, prema Drinkwater, 2000) i nezaobilazna sposobnost za ostvarenja rezultata na natjecanju. Raspravlja se o tome da je kod ena vei postotak ozljeda uzrokovan upravo smanjenim koordinacijskim sposobnostima i neadekvatnim kretnjama, ili manje kvalitetnim trenanim procesom. Istraivanja su pokazala razlike izmeu spolova u izvoenju razliitih koordinacijskih motorikih zadataka (Nicholson i Kimura, 1996, prema Drinkwater, 2000), koje Kimura (1992) objanjava utjecajem spolnih hormona tijekom faze razvijanja modanih struktura. Openito, pokazalo se da su ene bolje od mukaraca u finoj motorikoj koordinaciji (Hall i Kimura, 1995, prema Drinkwater, 2000) i u brzini stvaranja motorikih programa. Mukarci su pokazali bolje rezultate u testovima motorikih vjetina preciznosti (Kimura, 1992, prema Drinkwater, 2000). Istraivanja su pokazala bolju koordinaciju ruku kod ena tijekom lutealne faze menstruacijskog ciklusa (Hampson i Kimura, 1988, prema Drinkwater, 2000) to i dalje podupire hipotezu o utjecaju spolnih hormona na motorike vjetine. Iako su istraivanja ovog podruja vrlo zanimljiva, nije posve jasno stvaraju li sportaice drugaije motorike programe. Potrebno je daljnje prouavanje ovog podruja koja e objasniti utjecaj na ozljede i ispoljavanje koordinacijskih sposobnosti.
2.4. Fleksibilnost
Pokazalo se da su, u pravilu, ene fleksibilnije od mukaraca (Buis i Harris 1986, prema Alter, 1996). Iako za to jo ne postoje vrste injenice, nekoliko faktora utjee na razlike meu spolovima u fleksibilnosti. Jedna od anatomskih prednosti za fleksibilnost kod ena je graa zdjelice. Kod mukarca su npr. kosti zdjelice tee i grublje, rubovi nisu zaobljeni i unutranjost je manje prostorna. Openito zbog irih i pliih kukova , ene imaju vei raspon pokreta u zdjelinom podruju. No i izmeu ena postoje razliiti oblici zdjelica koji imaju drugaiji utjecaj na raspon pokreta. U populaciji ena javljaju se etiri osnovna oblika zdjelice, koje prema svojim karakteristikama olakavaju ili oteavaju raanje, odnosno omoguuju veu ili manju fleksibilnost. Razliiti oblici zdjelice takoer uzrokuju veu ili manju lumbalnu lordozu. Corbin (1980), prema Drinkwater (2000) sugerira da djevojice nakon puberteta imaju vei potencijal za fleksibilnost u podruju trupa zbog nieg poloaja centra teita tijela i kraih nogu u odnosu na trup. No, razlikama u fleksibilnosti su moda doprinijele i razlike u svakodnevnim tjelesnim aktivnostima. Zbog promjena u organizmu tijekom trudnoe poveava se fleksibilnost (Brener i Hinson 1978, prema Drinkwater, 2000), nestabilnost zglobova i posebno se olabavljuju ligamenti zdjelice. Uz razlike zdjelice kod ena je esta pojava naglaena ekstenzija lakta. To se javlja zbog kraeg nastavka na olekranonu nego kod mukarca (Galabert 1966, prema Drinkwater, 2000).
3. PREVENCIJA SPECIFINIH OZLJEDA SPORTAICA

Mogunost ozljeivanja postoji u kontaktnim i nekontaktnim situacijskim uvjetima, a uestalost je proporcionalna vremenu u kojem je sporta izloen igri. Kowal (1980) je promatrao pojavu ozljeivanja kod 400 ena, dobi 18-29 godina, koje su bile ukljuene u 8 tjedni trening (5-6tjedno, 1 sat) bazine pripreme u vojsci. Tijekom pripreme 54% ena zatrailo je medicinsku pomo, dok je kod istog broja mukaraca bilo 26% ozljeenih. Pokazalo se da su ene izloene veem riziku od ozljeivanja u treningu i natjecanju. Razlog tome su antropoloke karakteristike ena kao to su ira zdjelica, slabije razvijena jakost, vea pokretnost u zglobovima itd. Tako su i ligamentne strukture slabije i nepripremljene na nagle pomake i istezanja. Redovnim sudjelovanjem u prevencijskim kondicijskim programima za poboljanje snage i stabilnosti miinog tkiva i potpornih struktura moe smanjiti broj sportskih ozljeda (Stone, 1990). Sa pravilnom primjenom i progresijom, jednogodinji program kondicijskog treninga s optereenjem, kao i trening agilnosti i ravnotenih sposobnosti zbog poboljanja kontrole miine aktivnosti, pokazao se kao veoma
OPE TEME
69
Prema miljenju trenera vrhunskih sportaa, uz individualne razlike, postoje male ali znaajne razlike u procesu oporavka kod sportaa i sportaica nakon treninga s maksimalnim optereenjima (Seiler, 1996), odnosno sportaice se sporije oporavljaju nakon vrlo intenzivnih treninga aerobne ili anaerobne izdrljivosti.
koristan. Ne preporuuju se produena razdoblja neaktivnosti (npr. izvan sezone) koji vode gubitku snage i kardiovaskularne izdrljivosti. Iako su potrebne detaljne medicinske analize za smanjenje mogunosti ozljeivanja, predlau se prevencijske mjere: prvo dijagnostika rizinih podruja i godinji program treninga s optereenjima te treninzi usmjereni na fleksibilnost i agilnost, zatim pravilno zagrijavanje, noenje kvalitetne odjee i obue, te optimizacija unosa kalorija.
OPE TEME
3.1. Posebna briga koljeno

Istraivanja su pokazala da su kod sportaica nekontaktne ozljede prednjeg krinog ligamenta 2-3 puta ee nego kod sportaa (Rochman, 1996). Bilo je dosta spekulacija u znanstvenim i strunim krugovima vezanih uz irinu zdjelice i specifini kut natkoljenice (x-noge) kod ena i njihovom doprinosu uestalosti ozljedama koljena. Takoer se raspravljalo o tome da ene imaju manje vre miine i zglobne strukture. Posljedino tome, ini se da ene tendiraju hiperfleksibilnosti sa prateom smanjenom stabilnou. Za donoenje konanih zakljuaka potreban je jo velik broj istraivanja. Koljenska struktura sigurno zasluuje posebnu panju u prevencijskom kondicijskom treningu sportaica, a miii stranje strane natkoljenice, abduktori i aduktori nogu specifino jaanje. Program jaanja sklopa noge/ kukovi ukljuuje viezglobne (noni potisak, unjevi, mrtvo dizanje, ispad) i jednozglobne (pregib potkoljenice, ekstenzija potkoljenice, adukcija, abdukcija, ekstenzija i fleksija u kuku, podizanje na prste, fleksija stopala) vjebe. Posebno se u treningu sportaica treba obratiti panja na pregib potkoljenice, s ciljem smanjenja prethodno navedenog deficita. To se moe postii veim brojem ponavljanja (12-15) te vjebe, ili odreivanja omjera 2:1 serija pregiba potkoljenice prema nonoj ekstenziji. Ovakvo doziranje e ojaati miie i vezivna tkiva koljena, a na proksimalne i distalne strukture koje podravaju koljeno moe se djelovati proprioceptivnim vjebama, izometrijskim treningom i slino. U sportovima koji ukljuuju skokove (koarka, odbojka..), treba naglaavati pravilnu poziciju tijela i amortizaciju kod doskoka, te redovito provoditi vjebe agilnosti. Kada su noge u adukciji i/ili ravne prilikom doskoka, poveana je mogunost istegnua ligamenta ili hiperekstenzije kao uzroka ozljeda vezivnog tkiva ili meniskusa. Pliometrijski trening nieg intenziteta moe prevenirati ozljede koljena kod sportaica ukljuenih u sportove skonosti (odbojka). Istraivanja su pokazala da se takvim treningom poveala stabilizacija koljena tijekom doskoka, ujednaila ravnotea miia kvadriceps-hamstrings te poveala visina skoka (Hewett i sur. 1996). Kod ire zdjelice patela se pomie i uzrokuje bolove u svezama ispod patele. Neke vjebe (nona ekstenzija, unjevi, potisak nogama) pogoravaju ovo stanje. Treba odravati jakost unutarnje strane natkoljenice i fleksibilnost stranje loe. to je vea fleksibilnost stranje strane natkoljenice, pritisak sa patele se smanjuje. (Fahey, Hutchinson, 1992).
70
U svrhu prevencije ozljeda specifinih za sportaice, neke vjebe fleksibilnosti bi trebalo koristiti s oprezom. Prikazane su, prema Thorndyke (1996), vjebe koje u nepovoljan poloaj dovode zglob koljena i lumbalni dio kraljenice.
Vei kut izmeu nadlaktice i podlaktice kod ena ini se da je uzrokom veeg broja ozljeda ramena. Iako su to pretpostavke, savjetuje se primjena preventivnih programa koji e ojaati muskulaturu ruku. Vjebe koje treba provoditi su varijante podizanja ruku naprijed, u stranu sa unutarnjom i vanjskom rotacijom podlaktice, propriocepcija ruku i ramenog pojasa (balans daske, na fitball-u ili medicinki).
4. ZAKLJUAK
Zahtjevi koje postavlja konkretni sport jednaki su za sportae i sportaice. Isto tako se ne razlikuju trenane metode. Zbog toga e osnova za programiranje kondicijskog treninga biti tipine strukture i zahtjevi konkretnih sportskih aktivnosti. Radi razlika meu spolovima (u morfolokom, motorikom i funkcionalnom segmentu antropolokih dimenzija) proizlaze razlike u kondicijskom treningu, koje se najee odnose na doziranje optereenja. S ciljem optimizacije natjecateljske efikasnosti i smanjenja mogunosti ozljeivanja treneri moraju razumjeti specifinosti grae i funkcije enskog organizma i trening prilagoditi sportaicama. Kako je snaga esencijalna komponenta velikog broja sportova, a istraivanja su pokazala da su ene u tom pogledu inferiornije, potrebno je obratiti panju na razvoj snage cijelog tijela, a posebno gornjeg dijela. Zbog nepovoljnog odnosa miine mase u odnosu na teinu tijela, slabijeg ligamentarnog sustava i nepovoljnijeg odnosa poluga udova, pokazalo se da su ene podlonije ozljedama, pa je potrebno velik dio treninga usmjeriti u pravcu prevencije ozljeda. Specifinosti menstrualnog ciklusa su dosta individualne, ali je vano uvaavati vrijeme menstruacije i kada je potrebno, trening prilagoditi mogunostima optereivanja sportaica ili ga izostaviti. Nekada se trening treba organizirati prema fazama menstruacijskog ciklusa i u odnosu na njih distribuirati trenano optereenje: ekstenzitet, intenzitet i usmjerenost treninga na pojedine sposobnosti. Uvaavanjem nekih postavki navedenih u radu mogue je prilagoditi i unaprijediti kondicijski trening, odrati zdravlje, poveati sposobnosti i produiti sportsku karijeru sportaica.
5. LITERATURA
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. Alway, S.E.. i sur, (1990). Muscle cross-sectional area and torqu in resistance-trained subjects. European Journal of Applied Physiology, 60:86-90. Beachle, T.R., Earle, R.W. (2000):Essentials of Strenght Training and Conditioning, (Second Editioning).Human Kinetics, Champaign, I1, USA. Burrows, M., i Bird, S., (2000). The physiology of the highly trained female endurance runner. Sports Medicine 30(4): 281-300. Colliander. E.B.. i sur. (1989). Bilateral excentric and concentric torque of quadriceps and hamstrings in females and males. European Joumal otApplied Physiology 59:227-232. DeCree, C., (1998). Sex steroid metabolism and menstrual irregularities in the exercising female: a review. Sports Medicine 25 (6):369-406. Garhammer, J. (1989). Weight lifting and training. In Biomechanics of Sport, 169211. Boca Raton: CRC Press. Gettman, L.R. i Pollock, M.L. (1981). Circuit weight training: A critical review of its physiological benefits. Physician and Sports medicine 9:44-60. Hakkinen, K., i Hakkinen, A.,(1991). Muscle cross-sectional area, force production and relaxation characteristics in women at different ages. European Jounal of Applied Physiology 62: 410-414. Harmon, K.G., (2002). Evaluating and treating exercise-related menstrual irregularities, The physician and Sportsmedicine 30(3). Hewett, T.E., A.L. Stroupe, T.A. Nance, F.R. Noyes (1996). Plyometric training in female athletes. American Journal of Sports Medicine 24(6):765-773. Kowal, D.M., (1980). American Journal ofSports and medicine 8:130-140. Kraemer, Fleck (1997). Designing resistance training. Human Kinetics. Champaign, I1, USA. Liu, H., Liu, P., i Qin, X, (1987). Investigation of menstrual cycle in female weightlifters. Beijing. Department of Exercise Physiology, National Institute of Sport Science. Medved, R. i suradnici (1987). Sportska medicina. Zagreb: Jugoslavenska medicinska naklada. Miller, A.E.J. i sur. (1992). Gender differences in strength and muscle fibre characteristics. European Journal ofApplied Physiology 66: 254-62.
71
OPE TEME
3.2. Prevencija ozljeda ramena
OPE TEME
16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28.
Prashad, D., Deane, R., Chowdrey H. (1999). Towards an understanding of biogenic amine release over the menstrual cycle in women. Proceedings of 4th annual Congres of ECSS, Rome, 14-17 July. Prince. F.P., Hikida, R.S. i Hagerman, F.C. (1977). Muscle fiber types in women athletes and non-athletes. Pflugers Archives 371:161-65. Prior, J.C., Vigna. Y.M.. i McKay, D.W. (1992). Reproduction for the athletic female: new understandings of physiology and management. Sports medicine 14:190-99. Rochman, S. (1996). Gender inequity. Training and conditioning. 6(5):10-20. Roetert ( 2000). Muscle soreness in men and women. NSCA Journal. Vol 22., No 6. 66. Saltin B., Astrand, P.O.(1967). Maximal oxygen uptake in athletes. Journal of applied physiology 23, 353-258. Seiler S. (1996) http://home.hia.no/~stephens/gender.htm Shakhlina (1999). Hormonal cycling, its role in the athletic training of females. Proceedings of 4th annual Congres of ECSS, Rome, 14-17 July. Stone, M. (1990). Musscle conditioning and muscle injury. Medicine and Science in Sport and Exercise 22:457462. Tarnopolsky, M.A., (2000). Gender differences in metabolism: Nutirition and supplements. Preolimpic Congress of Sports Medicine and Physical Education, Congress on Sport science. 7-13.Sept.Brisbane, Australia.7 Thorndyke, M.A. (1996). A brief look at contraindicated exercises. Strength and conditioning Journal.30-32. Wilmore, J.H. (1974), Altemations in strength, body composition, and antropomethric measurements consequent to a 10-week vveight training program. Medicine and Science in Sports 6:133-38. Wilmore. J., Costill, D. (1997). Physiology of sport and exercise. Champaign, IL: Human Kinetics.
72
OSOBITOSTI KONDICIJSKE PRIPREME ASTMATIARA

Romi Goran1, Macan Jelena2 1 Zagrebaki portski savez 2 Institut za medicinska istraivanja i medicinu rada, Zagreb
1. UVOD
Astma je kronina upalna bolest dinih puteva koja se manifestira iznenadnim napadajima guenja praenog stezanjem i sviranjem u prsnom kou, te suhim kaljem. U podlozi ovih simptoma je izrazito i naglo stezanje i suenje veih dinih putova (bronhospazam) koje nastaje kao posljedica kompleksne upalne reakcije. Prema uzroku upale dinih puteva, astma se dijeli na alergijsku i nealergijsku. Astma je bolest djece i adolescenata, a njezina uestalost u opoj populaciji procjenjuje se na 3-4% (1). Posljednjih 30-tak godina, naroito u industrijski razvijenim zemljama, primjeen je znaajan porast oboljelih od astme ija se uestalost sada kree oko 10% (na primjer, u Finskoj je u periodu izmeu 1966. i 1989. godine uestalost astme porasla ak 22 puta) (2). Astmatini napad mogu izazvati brojni imbenici od kojih su najei hladan zrak, virusne i bakterijske infekcije dinih puteva, udisanje alergena i dinih nadraljivaca, te tjelesno optereenje (TO). Uvrijeen naziv za astmatini napad uzrokovan tjelesnim optereenjem je exercise-induced astma sa kraticom EIA.
2. EXERCISE-INDUCED ASTMA (EIA)

Procjenjuje se da se fenomen EIA javlja u 75-90% osoba s astmom. Noviji podaci, meutim, pokazuju da se EIA javlja kod ak 40% osoba oboljelih od alergijske upale nosne sluznice (na primjer, peludne hunjavice), te u 3-11% zdravih osoba (3,4). Obzirom na to, u literaturi se sve vie koristi termin bronhospazma uzrokovanog TO ili exercise-induced bronhospazam (EIB) koji podrazumijeva i pojavu astmatskih simptoma uzrokovanih TO u neastmatiara. Za EIA karakteristina je pojava astmatinog napada (guenja, kalja, stezanja u prsima) 10-15 minuta nakon izrazitijeg TO, koji spontano prolazi unutar 60 minuta. Simptomi se u pravilu ne javljaju tijekom TO. Nakon to se simptomi povuku nastaje tzv. refrakterni period koji traje izmeu 40 minuta i 3 sata. TO izvreno u tom periodu ne moe provocirati nove simptome EIA. Kod 10-50% osoba sa pozitivnim EIA fenomenom moe nastati kasna reakcija, tj. ponovna pojava simptoma EIA 4-6 sati nakon inicijalnog TO. Mehanizam nastanka EIA nije do kraja razjanjen, ali se smatra da vanu ulogu ima hlaenje i suenje dine sluznice uslijed hiperventilacije. Intenzitet nastalih simptoma ovisi o vie imbenika: 1. Trajanju i intenzitetu TO: intenzitet simptoma raste s poveanjem intenziteta i trajanja tjelesne aktivnosti. 2. Vrsti napora: simptomi e biti jai kod napora s konstantnim optereenjem, nego kod napora s postepenim poveanjem optereenja ili kod napora kod kojeg se izmjenjuju intervali manjeg i veeg optereenja ( na primjer, tranje izaziva tee simptome od tenisa ili nogometa). 3. Okolinim imbenicima: hladan i suh zrak dovodi do jaih simptoma od toplog i vlanog; izloenost peludima na otvorenim prostorima ili grinjama i plijesnima u zatvorenim prostorima u kojima se trenira ili natjee moe pogorati simptome. 4. Periodu zagrijavanja i hlaenja: postepeno zagrijavanje prije treninga ili natjecanja, kao i postepeno smanjenje intenziteta rada na kraju treninga ili nakon natjecanja smanjuje jainu simptoma. 5. Karakteristikama osobe: - nivou ope tjelesne pripremljenosti: osobe s bolje razvijenim kondicijskim sposobnostima imaju manje izraene simptome; - jaini bazalne upale dinih puteva: slabije su izraeni simptomi u osoba s manjom reakcijom bronha u mirovanju, tj. blaim ili prikladno lijeenim oblicima astme;
OPE TEME
73
Romi Goran, Macan Jelena OSOBITOSTI KONDICIJSKE PRIPREME ASTMATIARA
OPE TEME
- dodatnim oboljenjima dine sluznice: na primjer, bolesti vezane sa zaepljenou nosa smanjuju filtraciju, grijanje i vlaenje udisanog zraka, te pojaavaju simptome EIA. Dijagnoza EIA postavlja se na osnovi anamnestikih podataka o tipinim simptomima, te standardiziranim laboratorijskim provokativnim testom s TO (spiroergometrija) u kojem se mjeri promjena plune funkcije pola sata iza optereenja (u intervalima od 5-10 minuta) u odnosu na vrijednosti prije TO. Pad plune funkcije za 10% (u sportaa) ili 15% (u nesportaa) smatra se znakom EIA ili EIB (3,4,5).
3. EIA I VRHUNSKI SPORT

Astmatiari danas nisu rijetkost meu vrhunskim sportaima. Objavljene su dvije studije o zastupljenosti astmatiara u olimpijskom timu iz SAD-a, 1984. i 1996. godine. Studija uinjena za vrijeme Olimpijskih igara 1984. godine pokazala je ak 11% (67/597 natjecatelja) sudionika sportaa s pozitivnim EIB fenomenom od kojih je 61% (41/67) tada osvojilo olimpijsku medalju (6). U studiji iz 1996. utvreno je oko 10% astmatiara u amerikom olimpijskom timu koji su ravnopravno s neastmatiarima osvajali medalje. Astma je tada bila uestalija u ena i u nekim sportovima kao to su biciklizam, plivanje, jedrenje i kajak (7). Iako je, dakle, neupitno ukljuivanje astmatiara u sport, treba naglasiti velik znaaj pravilnog odabira sportske discipline kod astmatiara (8).
3.1. Odabir sportskih disciplina astmatiara

3.1.1. Sportovi visokog rizika Sportovi koji su povezani sa prolongiranom hiperventilacijom na otvorenom (trkai dugoprugai, biciklisti, veslai), sportovi vezani uz hladnou (skijanje, skijako tranje, hokej na ledu, klizanje) podvodne discipline (ronjenje), discipline i aktivnosti vezane uz visoke nadmorske visine (alpinizam, padobranstvo) , te moto-sport nisu pogodni za astmatiare. Podaci iz literature govore u prilog tvrdnji da su sportske discipline povezane s prolongiranom hiperventilacijom na hladnom zraku (skijako tranje, hokej na ledu i sl.) rizine za nastanak EIB fenomena kako u astmatiara, tako i u zdravih osoba bez anamnestikih podataka za astmu ili alergiju. Utvrena je, naime, znaajno vea uestalost EIB fenomena u hokejaa, klizaa, skijaa trkaa, biciklista i trkaa dugoprugaa nego u koarkaa, sprintera, te u odnosu na opu populaciju (9,10,11,12). 3.1.2. Sportovi umjerenog rizika Sportovima umjerenog rizika za astmatiare smatraju se ekipni sportovi (naroito odbojka i koarka) u kojima postoje izmjene aerobnog i anaerobnog optereenja, te discipline koje se provode u mjeanim anaerobnoaerobnim uvjetima ispod 5 minuta (borilaki sportovi, neke atletske discipline - npr. tranje na 1500 m). 3.1.3. Sportovi niskog rizika Sportovima niskog rizika smatraju se svi sportovi koji ne zahtijevaju izraeniju hiperventilaciju, kao to je maevanje, ritmika gimnastika, streljatvo, atletska bacanja. Visoki udio astmatiara nalazi se meu plivaima jer se radi o sportu koji se redovito preporua takvim osobama radi tople i vlane okoline u kojima se odvijaju treninzi i natjecanja (8).
3.2. PREVENCIJA EIA

Osim pravilnog odabira sportske discipline, trening astmatiara potrebno je prilagoditi uvoenjem mjera koje e prevenirati pojavu EIA fenomena. Preventivne mjere uobiajeno se dijele na nefarmakoloke i farmakoloke. Nefarmakoloke preventivne mjere su: 1. rano prepoznavanje i dijagnosticiranje problema koje zahtijeva edukaciju trenera i sportaa, te usku suradnju sa sportskim lijenikom; pri tome ne treba podcjenjivati bilo kakve tekoe sa disanjem nakon optereenja, a naroito uporan, suhi kaalj, kao ni glavobolju vezanu uz osjeaj stezanja u prsnom kou i opu slabost nastalu nakon TO, to sve mogu biti prvi znakovi pojave EIA; 2. period zagrijavanja pred trening ili natjecanje koji ukljuuje 5-10 minuta visokog intenziteta optereenja radi izazivanja refrakternog perioda (uobiajen je intenzitet > 85% maksimalne srane frekvencije);
74
3. postupno smanjivanje intenziteta optereenja pri kraju treninga; 4. pokrivanje nosa i usta pri izvoenju aktivnosti na otvorenom uz izloenost hladnom zraku, peludu ili nadraljivcima (smog); uvijek kada je mogue aktivnost izvoditi u toplim i vlanim prostorijama; 5. pravovremeno i ispravno suzbijanje infekcija dinih puteva; 6. redovite lijenike kontrole stanja upale u dinim putevima uz pravilan odabir i uzimanje antiastmatine terapije. Prilikom planiranja treninga potrebno je imati na umu da je tranje, koje je est dio kondicionih priprema za mnoge sportove, visoko rizina disciplina za izazivanje EIA. Sporta koji treninge u svojoj disciplini podnosi bez pojave EIA, moe tegobe imati tijekom tranja (3,8). Farmakoloke preventivne mjere svode se na kontroliranu upotrebu odreenih lijekova prije trenanog ili natjecateljskog TO, a koji imaju dokazan preventivni uinak na pojavu EIA. Najee se koriste agonisti beta-2 adrenergikih receptora (salbutamol, salmeterol), kromoni i kortikosteroidni hormoni u obliku aerosola za inhalaciju, te antagonisti leukotrienskih receptora (montelukast) u peroralnoj primjeni (3,13). Navedeni preparati i oblici primjene su dozvoljeni prema vaeim antidoping pravilima, ali se njihova upotreba mora pismeno prijaviti nadlenom medicinskom timu od strane lijenika reprezentacije ili tima. Na Olimpijskim igrama, sportai koji pismeno zatrae dozvolu za inhaliranje dozvoljenih beta-2 adrenergikih agonista ili kortikosteroida bit e pregledani od strane nezavisnog medicinskog tima Meunarodnog olimpijskog odbora.Treba naglasiti da antidoping pravila zabranjuju sistemsku (intravensku, intramuskularnu, peroralnu i rektalnu) upotrebu beta-2 agonista adrenergikih receptora i kortikosteroida (14,15) (Tablica 1).
TABLICA 1. Anti-doping pravila Medicinske komisije Meunarodnog olimpijskog odbora za lijekove (14,15).
VRSTA LIJEKA KORTIKOSTEROIDNI HORMONI ZABRANJENI Svi oralni, rektalni, intravenski, intramuskularni oblici Svi oralni, rektalni, intravenski, intramuskularni oblici; fenoterol - Berotec* i u inhalaciji; DOZVOLJENI Iskljuivo inhalacija**: beklometazon - Becotide budesonid - Tafen flutikazon - Flixotide Iskljuivo inhalacija**: salbutamol - Ventolin salmeterol - Serevent terbutalin - Bricanyl* natrijev kromoglikat* nedokromil* efedrin pseudoefedrin izoprenalin* ipratropij - Atrovent montelukast - Singulair
antiastmatske
SELEKTIVNI BETA-2 ADRENERGIKI AGONISTI
KROMOLINI NESELEKTIVNI ADRENERGICI ANTIMUSKARINSKI BRONHODILATATORI ANTAGONISTI LEUKOTRIENSKIH RECEPTORA TEOFILINI
aminofilin - Aminophyllin teofilin - Teolin, Teotard
* - lijekovi koji nisu registrirani u Hrvatskoj; * * - uz pismenu lijeniku prijavu i s dozvolom nadlenog medicinskog tima;
4. EIA I SPORT
U svijetu postoji ope suglasje o tome da astmatiari, bilo da se radi o djeci ili odraslim osobama, moraju biti ukljueni u sportsko-rekreativne aktivnosti. Tjelesna aktivnost je korisna kako za pravilan rast, razvoj i opu kondicijsku pripremljenost, tako i za psiholoki status astmatiara. Ukljuenjem u sportske aktivnosti oni sebe prestaju doivljavati kao ozbiljno bolesne osobe i postaju samopouzdaniji (8). Podaci iz literature pokazuju da astmatina djeca mogu postii podjednake vrijednosti maksimalnog primitka kisika (VO2max) kao zdrava
OPE TEME
75
Romi Goran, Macan Jelena OSOBITOSTI KONDICIJSKE PRIPREME ASTMATIARA
djeca, te da je stupanj kondicijske pripremljenosti, a ne ventilacijska funkcija plua, glavni imbenik tolerancije tjelesnog optereenja djece s kontroliranom astmom (16). Kao to je ve navedeno, loa kondicijska pripremljenost moe pojaati intenzitet i uestalost pojave simptoma EIA, tako da se upravo redovita umjerena tjelesna aktivnost sa svrhom poboljanja i odravanja aerobnog kapaciteta smatra vanom preventivnom mjerom pojave EIA. Optimalnim se smatra trening intenziteta 75% maksimalne srane frekvencije u trajanju od 30 minuta tri puta na tjedan (17,18). Naravno, pri ukljuenju astmatiara nesportaa u sportsku aktivnost vrijede sva pravila navedena za sportae, pa treba voditi rauna o pravilnom odabiru sportske discipline i ukljuenju mjera prevencije u trenani proces.
OPE TEME
5. ZAKLJUAK
Fenomen EIA ili EIB sve je ee prisutan u opoj populaciji, naroito u djece i mlaih odraslih osoba. Neprepoznat i nekontroliran moe znaajno utjecati na kvalitetu ivota smanjujui nivo tjelesne aktivnosti u opim i profesionalnim uvjetima, te bavljenje sportom. Ukljuivanje osoba, a naroito djece sa ovim fenomenom u rekreativnim i natjecateljskim sportskim aktivnostima od velikog je znaaja za zdravlje znaajnog dijela ope populacije, kao i za postizanje vrhunskih sportskih rezultata. Zato je nuna suradnja prosvjetnih, kineziolokih i medicinskih strunjaka koja moe rijeiti problem ukljuivanja astmatinih osoba u sportske aktivnosti, te od bolesnog djeteta ili adolescenta stvoriti sretnu, sportski uspjenu i drutveno prihvaenu osobu.
6. LITERATURA
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. European Allergy White Paper. Allergic diseases as a public health problem. Brussels: UCB Institute of Allergy, 1997. Haahtela T, Lindholm H, Bjorksten KK, Laitinen LA. Prevalence of asthma in Finnish young men. BMJ 1990;301:266268. Macan J, Klepac T, Buljeta I, Plavec D, Kanceljak-Macan B. Bronhospazam izazvan tjelesnim optereenjem i njegova prevencija. Lije Vjes 2000; 122:239-245. Tan RA, Spector SL. Exercise induced asthma. Sports Med 1998;25(1):1-6. Brusasco V, Crimi E. Allergy and sports: Exercise-induced asthma. Int J Sports Med 1994;15:S184-S186. Voy RO. The US Olympic Committee experience with exercise-induced bronchospasm. Med Sci Sports Exerc 1986;18:328-330. Weiler JM, Layton T, Hunt M. Asthma in United States Olypmic athletes who participated in the 1996 Summer Games. J Allergy Clin Immunol 1998;102:722-726. Del Giacco SR, Manconi PE, Del Giacco GS. Allergy and sports. Allergy 2001; 56: 215-223. Helenius IJ, Tikkanen HO, Haahtela T. Exercise-induced bronchospasm at low temperature in elite runners. Thorax 1996;51:628-629. Leuppi JD, Kuhn M, Comminot C, Reinhart WH. High prevalence of bronchial hyperresponsiveness and asthma in ice hockey players. Eur Respir J 1998;12:13-16. Helenius IJ, Tikkanen HO, Haahtela T. Associationa between type of training and risk of asthma in elite athletes. Thorax 1997;52:157-160. Mannix ET, Farber MO, Palange P et al. Exercise induced asthma in figure skaters. Chest 1996;109:312-215. Kyle JM, Walker RB, Hanshaw SL, Leaman JR, Frobase JK. Exercise-induced bronchospasm in the young athlete: guidelines for routine screening and initial management. Med Sci Sports Exerc 1992; 24(8):856-859. Olympic movement anti-doping code. Appendix A. Prohibited classes of substances and prohibited methods 2001-2002.Substitutes appendix A of the OMAC 1999. Laussane, 1 September 2001. Harries M. Pulmonary limitations to performance in sport. BMJ 1994;309:113-115. Santuz P, Baraldi E, Filippone M, Zacchello F. Exercise performance in children with asthma: is it different from that of healthy controls? Eur Respir J 1997;10:1254-1260. Cochrane LM, Clark CJ. Benefits and problems of physical training programme for asthmatic patients. Thorax 1990;45:345-351. Varray A, Prefaut C. Importance of physical exercise training in asthmatics. J Asthma 1992;29:229-234.
76
FIZIOLOKI TEMELJI KONDICIJSKE PRIPREME SPORTAA U VISINSKIM UVJETIMA

Stjepan Heimer Kinezioloki fakultet Sveuilita u Zagrebu
1. UVOD
Kada se govori o djelovanju visine na ovjeji organizam treba svakako imati na umu nekoliko slinih, ali i razliitih pojmova povezanih s aktualnom nadmorskom visinom, vremenskim prilikama i trajanjem boravka. Ti su pojmovi s jedne strane u uskoj vezi s fizikim karakteristikama faktora okoline, a s druge s akutnim i kroninim reakcijama podeavanja i prilagodbe fiziolokih mehanizama samog organizma. U svakom sluaju treba posebno naglasiti da se u podruju fiziologije sporta, a to znai i u podruju visinske pripreme, misli na nadmorsku visinu iznad 2000 metara (reakcijski prag), iz razloga to tek iznad te visine snienje atmosferskog tlaka (hipobarini uvjeti) odnosno proporcionalno snienje parcijalnog tlaka kisika u atmosferskom zraku (hipoksini uvjeti) izazivaju poeljne fizioloke reakcije i promjene. Sukladno reakcijama organizma na visinske uvjete dobro je razlikovati nekoliko funkcionalnih zona (Wilmore i Costill, 1999). Od razine mora do otprilike 2000 m n/m praktiki nema specifine reakcije organizma na visinu, pa se ta zona naziva indiferentnom. Izmeu 2 i 4 km n/m podeavanja i prilagodbe fiziolokih mehanizama u potpunosti kompenziraju hipobarine i hipoksine uvjete, pa se govori o zoni potpune kompenzacije. Od 4-7 km n/m adaptacijski mehanizmi organizma proporcionalno s porastom visine nedostatno i sve slabije kompenziraju prisutnu hipoksiju, pa se taj visinski raspon naziva zona nepotpune kompenzacije. Kritinim se pragom preivljavanja smatra visina od 7 km n/m iznad koje se nalazi tzv. smrtonosna zona. Od te visine na dalje fizioloki mehanizmi i dobro adaptiranih osoba ne zadovoljavaju niti osnovne potrebe organizma za kisikom.
2. PROMJENE FIZIKIH KARAKTERISTIKA ATMOSFERE S POVEANJEM NADMORSKE VISINE

Budui da fizike karakteristike atmosfere predstavljaju podraaj za aktivaciju fiziolokih mehanizama prilagodbe koju se visinskim pripremama eli postii, prikazat e se ukratko promjene tih veliina s porastom nadmorske visine (Guyton, 1995). atmosferski tlak (tlak zraka) parcijalni tlak kisika gustoa zraka okolna temperatura parcijalni tlak vodene pare u zraku intenzitet sunanog zraenja.
2.1. Atmosferski tlak i parcijalni tlak kisika (pO2)

Budui da i zrak ima svoju teinu, on tlai svaku toku povrine Zemlje ovisno o visini stupca zraka iznad te toke. Dakako, stupac zraka najvei je iznad razine mora (dakako, ne raunajui depresije iznad kojih je jo vei stupac zraka), a smanjuje se s porastom visine, pa sukladno tome s visinom opada i atmosferski tlak i parcijalni tlakovi pojedinih plinova u zraku. Ono to nas u fiziolokom smislu posebno zanima je, dakako, parcijalni tlak kisika, jer o njemu ovisi i tlak kisika u pluima (alveolarni tlak), veliina difuzije kisika u krv, zasienost krvi kisikom, i na koncu opskrba tkiva kisikom, posebno mozga i miia, pa prema tome i fizika odnosno sportska sposobnost.
OPE TEME
77
Stjepan Heimer FIZIOLOKI TEMELJI KONDICIJSKE PRIPREME SPORTAA U VISINSKIM UVJETIMA
OPE TEME
2.2. Temperatura okoline

Za svakih 1000 metara nadmorske visine pad temperature je za oko 6.5 C. Treba, meutim imati na umu, da se temperature mijenjaju s promjenom vremena, dnevno danju i nou, te sezonski tokom godine. U odreenim uvjetima, posebno pri odreenim toplim vjetrovima mogua je i inverzija temperature, odnosno pojava vie temperature na vioj nadmorskoj visini. U odnosu na fizioloke mehanizme sniena temperatura u visinama zahtijeva znaajnije zagrijavanje prije sportske aktivnosti. Uobiajena praksa koritenja liftova ili kabina u zimskim sportovima znaajno i u velikoj mjeri poveava zdravstveni rizik.
2.3. Gustoa zraka

Porastom nadmorske visine opada broj molekula zraka koje se nalaze u jedinici volumena. Time se, dakako, s visinom smanjuje i gustoa zraka, to doprinosi smanjenju otpora prilikom disanja, pa time i smanjenju rada dine muskulature potrebnog za ventilaciju odreene koliine zraka. Zbog smanjene turbulencije zraka u dinim putovima tokom napornog rada maksimalni minutni volumen disanja pri nioj gustoi zraka moe iskazati vee vrijednosti (i do 200 L/min) nego na razini mora. Smanjena gustoa zraka doprinosi i manjem otporu pri kretanju tijela u prostoru, to dozvoljava postizanje veih brzina, posebno kod intenzivnih kratkotrajnih optereenja tipa sprinta i skokova.
2.4. Parcijalni tlak vodene pare u zraku (pH2O)

Porastom nadmorske visine i dodatno opadanjem temperature znaajno opada i parcijalni tlak vodene pare u atmosferskom zraku. to je zrak hladniji to je manje vode u zraku u obliku vodene pare. Na primjer, kada je zrak i 100% zasien vodenom parom, a temperatura zraka iznosi 0 C, on sadri jedva 5 g vode po m3. Pri temperaturi od 10C 100% vodenom parom zasieni zrak gotovo da i ne sadri vodenu paru. Udahnuti se zrak u dinim putovima mora ne samo zagrijati, ve i ovlaiti, jer je vlaga u alveolarnom podruju (43 g H2O/m3 zraka) bitna za normalnu difuziju dinih plinova izmeu alveola i krvi. Pri udisanju hladnog i suhog zraka reagira sluznica dinih putova luenjem poveane koliine sluzi u cilju osiguranja vlanosti alveolarnog zraka. Pri tome postoji opasnost suenja sluznice i stvaranja podraaja npr. na kaalj. Takvo stanje obino nestaje nakon 3-4 tjedna boravka na visini iznad 2500 m uslijed poveanja prokrvljenosti sluznice.
2.5. Sunano zraenje

Vie je razloga to sunano zraenje raste s nadmorskom visinom. Na veoj visini sunane zrake prolaze kroz manji sloj atmosfere, pa je i manja njihova apsorpcija, posebno ultravioletnih zraka. Tome doprinosi i smanjena koncentracija vodene pare, koja sa svoje strane dodatno apsorbira odreenu koliinu sunevih zraka. Ako je planina pokrivena snijegom zraenje se reflektira i time dodatno pojaava.
3. REAKCIJA ORGANIZMA NA BRZI USPON NA SREDOGORJE I VISOKO GORJE

Brdske uspinjae (iare, kabine) omoguuju ljudima brzi uspon u sredogorje, pa i u visoko gorje. Nagli dolazak neadaptirane osobe u promijenjene uvjete prvenstveno niskog atmosferskog pO2, izaziva u organizmu, zbog odgovarajueg pada pO2 u krvi, odreene fizioloke reakcije (de Mares, 1996). Bez obzira na nadmorsku visinu, odreeni rad zahtijeva odreenu energiju, pa prema tome i odreenu koliinu kisika. Na veim se visinama zbog znaajnijeg snienja pO2 u atmosferi, alveolarnom zraku i u krvi javlja opasnost nedostatne opskrbe stanica kisikom. U tom bi sluaju znaajno opao i fiziki radni kapacitet, a u krajnjem bi sluaju nedostatak kisika doveo u opasnost i zadovoljenje potrebe stanica za kisikom i u mirovanju. Takvo se stanje naziva hipoksijom, koja zavisno o njenom trajanju moe biti akutna i kronina (brzi uspon na visinu iskazuje se akutnom hipoksijom). Lagani se oblik hipoksije javlja dolaskom na visinu od 3000 m, a simptomi koji se mogu pojaviti na toj i veim visinama oznaavaju se kao planinska ili visinska bolest (prvenstveno nedostatak zraka i lupanje srca, bljedoa i znojenje, promjena raspoloenja, neprimjereno reagiranje, poremeaj svijesti). Na hipoksiju organizam reagira nizom fiziolokih podeavanja koje prvenstveno zahvaaju funkcije disanja i cirkulacije.
78
Fizioloki odgovori koji nastaju kao reakcija organizma na boravak na visinama unutar zona kompenzacije mogu se podijeliti u reakcije podeavanja (krai boravak - akutna reakcija) i reakcije prilagodbe (dui boravak kronina reakcija), o kojima e podrobnije biti rijei kasnije u ovom tekstu. Sve te promjene zbivaju se prvenstveno u organskim sustavima odgovornim za prijenos kisika iz atmosfere do stanica, pa i u samim stanicama koje se prilagouju nedostatnoj dostavi kisika. Dominantne promjene mogu se naznaiti kao: respiracijski odgovor krvni odgovor srano-ilni odgovor stanini odgovor.
4.1. Respiracijski odgovor na visinu

Dolaskom i boravkom na nadmorskoj visini iznad reakcijskog praga snieni atmosferski, pa time i alveolarni i krvni pO2 aktivira sustav mehanizama za akutno podeavanje zasienja krvi kisikom preko kemoreceptora u glomus caroticumu, to za posljedicu ima proporcionalnu hiperventilaciju. Pojedinci se razlikuju u osjetljivosti perifernih receptora i centra za disanje na hipoksemiju, te se mogu razlikovati osobe sa slabijom ili jaom reaktivnosti. Tokom produenog boravka na reaktivnoj visini ventilacija i dalje raste osiguravajui porast arterijskog pO2 i primjereno zasienje krvi kisikom. ovaj oblik podeavanja naziva se ventilacijska aklimatizacija. Posljedica je to podeavanja receptora i neurona dinog centra. Povratkom u nizinu poviena se reaktivnost zadrava najmanje tjedan dana. Pozitivni uinak podeavanja hiperventilacijom svakako je povienje alveolarnog pO2, no negativna strana je snienje alveolarnog i krvnog pCO2, to uzrokuje odgovarajuu respiracijsku alkalozu, koja se moe potpuno ili djelomino kompenzirati bubrenim izluivanjem bikarbonata. Na visini od 2000 m normalizacija nastupa za otprilike 24 sata, dok je na veim visinama (4000 m) zbog nepotpune bubrene kompenzacije alkaloza trajnije izraena. Odreene se promjene zbivaju i na razini alveolarne difuzije. Naime, porastom visine, zbog snienja alveolarnog pO2 smanjuje se koncentracijski gradijent za kisik izmeu alveola i krvi. S druge strane, zbog hipoksike vazokonstrikcije dijela malih plunih arterija i posljedinog slabijeg protoka krvi kroz njihove kapilare takoer se smanjuje prijenos kisika iz alveola u krv. No, usmjeravanjem pulmonalnog krvotoka u dio proirenih arteriola, smanjenje prijenosa kisika znatnim se dijelom moe kompenzirati.
4.2. Krvni odgovor na visinu

Gotovo cjelokupni prijenos kisika u krvi odvija se njegovom vezanjem na pigment hemoglobin (Hb) u eritrocitima. Koliina prenesenog kisika ovisi s jedne strane o afinitetu Hb prema kisiku, a s druge o ukupnoj koliini Hb u krvi.
4.3. Akutne promjene podeavanja

Zbog znaajnih promjena pH, pCO2 (Bohrov efekt) i metabolita 2,3-difosfoglicerata (2,3-DPG) u eritrocitima dolazi do znaajne promjene afiniteta Hb prema kisiku, odnosno sposobnosti vezanja kisika u krv u pluima i otputanja kisika iz krvi na periferiji. Visinska alkaloza i snienje koncentracije CO2 u krvi (hipokapnija) imaju u pluima povoljan utjecaj na vezanje kisika na Hb, dok na periferiji prisutna acidoza, povienje koncentracije CO2 (hiperkapnija), poviena temperatura radnih miia i poveanje koncentracije 2,3-DPG pogoduju otputanju kisika s Hb. Veliina promjena ovisi, dakako, o aktualnim karakteristikama vanjskih visinskih faktora u atmosferi. U sredogorju se stoga u pravilu malo mijenjaju unutranji faktori (pH, 2,3-DPG). Na veim visinama raste uinak alkaloze i 2,3-DPG, to omoguuje pomak disocijacijske krivulje Hb u lijevo, a time i odranje afiniteta Hb prema kisiku gotovo istovjetnog onom u nizini. Na ekstremnim visinama alkaloza znatno premauje poveanje 2,3-DPG i znaajno poveava afinitet Hb prema kisiku, pa se time usprkos niskom pO2 u arterijskoj krvi jo uvijek znaajno odrava zasienost krvi kisikom. Ubrzo nakon dolaska na visinu smanjuje se volumen plazme, poveava se hematokrit, ime se kompenzira smanjeno vezanje kisika na Hb. Poveava se gustoa (viskozitet) krvi, a time i optereenje srca. Stoga se poveava i minutni volumen srca (vidi kasnije), to sa svoje strane premouje vrijeme do uinkovite eritropoeze i privremeno na taj nain poveava prijenos kisika i njegovu dostavu tkivima.
OPE TEME
79
4. FIZIOLOKI ODGOVORI ORGANIZMA NA BORAVAK NA VISINI
OPE TEME
4.4. Trajnije promjene prilagodbe u krvi na visinu (aklimatizacija)

Najznaajnija i u planinarstvu i u brojnim aerobnim sportovima najpoeljnija promjena uslijed boravka na visini je poticanje stvaranja i poveanje ukupnog broja eritrocita i ukupne koliine Hb. Nju regulira hormon eritropoetin (EPO), ime se znaajno poveava prijenosni kapacitet krvi za kisik umnaanjem krvnih prastanica u kotanoj sri u smjeru eritrocita. Prema raspoloivim podacima svakako treba posebno naglasiti, da boravak u sredogorju, kao to je kod sportskih visinskih priprema, ak i nakon nekoliko tjedana ne stvara nikakve ili jedva zamjetljive promjene u poveanju ukupnog Hb. Tek na veim visinama tokom vie tjedana poveavaju se broj eritrocita i koliina Hb.
4.5. Odgovor srano-ilnog sustava na visinu

Pri dolasku na veu visinu, uslijed akutne hipoksije dolazi do kompenzacijskog poveanja minutnog volumena srca (MVS) u mirovanju i pri submaksimalnim optereenjima, dok se maksimalni MVS smanjuje uslijed akutnog smanjenja ukupne radne sposobnosti. Boravkom na visini vremenom se MVS u mirovanju i pri submaksimalnim optereenjima vraa prema normalnim vrijednostima, a maksimalni MVS je i dalje snien. Poznavanje ponaanja promjena FS od bitnog je znaaja za provoenje treninga na visinskim pripremama. Snienje maksimalne FS i maksimalnog MVS moe se smatrati zatitnim mehanizmom protiv prekomjernog optereenja u hipoksiji. Akutna hipoksija, barem u sredogorju, ne mijenja arterijski krvni tlak (RR) u mirovanju, dok su na veim i ekstremnim visinama i sistoliki i dijastoliki tlak povieni. Ta se promjena pripisuje perifernoj vazokonstrikciji i povienoj koncentraciji noradrenalina. Pluna se i periferna cirkulacija u hipoksiji ponaaju razliito. Dok velike plune arterije gotovo ne reagiraju na hipoksiju, male se arterije i arteriole kontrahiraju, te time poveavaju pluni krvni tlak. Stupanj te vazokonstrikcije proporcionalan je aktualnoj hipoksiji. Pluna vazokonstrikcija podeava perfuziju alveola sukladno promjeni ventilacije, to dovodi do snienja razlike u pO2 izmeu alveola i kapilara. Preraspodjela krvne struje moe dovesti do preoptereenja krvnih ila i izazvati pluni edem. Fiziko optereenje dodatno poveava pluni krvni tlak, to takoer pogoduje stvaranju plunog edema.
4.6. Stanini odgovor na visinu

Snieni pO2 u organizmu aktivira brojne zatitne mehanizme koji mijenjaju stanine funkcije. Stanice razliitih tkiva i organa prilagouju se smanjenoj ponudi kisika, prvenstveno zatitnim mehanizmima uvanja energije i prevencije oteenja ili smrti stanice.
4.7. Prilagodba miinih stanica na hipoksiju

Osim promjena u prijenosu i opskrbi stanica kisikom, u sportu poseban interes izazivaju hipoksijom izazvane promjene u miinim stanicama. Duim boravkom na visini poveava se koncentracija mioglobina u miinim stanicama, ime se poveava i u njima prisutan kisik. Usto se poveava aktivnost enzima energetskih mehanizama i umnaanje i poveanje mitohondrija koji su mjesto zbivanja oksidacijskih energetskih procesa. Uinkovitost mehanizama aklimatizacije oituje se sposobnou prilagoenih alpinista da i na nadmorskim visinama iznad 8000 m mogu bez dodatnog kisika obavljati submaksimalni rad, odnosno penjati se.
5. RADNA SPOSOBNOST U SREDOGORJU I VISOKOM GORJU

Navedeni adaptacijski mehanizmi nisu dovoljni za popunu nadoknadu snienog pO2 na odgovarajuim nadmorskim visinama. Snien je maksimalni primitak kisika, ali i anaerobno oslobaanje energije pri radu. Radna je sposobnost na veim visinama zadrana za optereenja maksimalnog trajanja do dvije minute. Sposobnost za opu aerobnu izdrljivost smanjuje se ve na visini1200 m. Dobra sposobnost za sprint, skakanja i bacanja na srednjim visinama ukazuje na ve spomenuto zadravanje sposobnosti razvoja miine sile i brzine kontrakcije. Zbog sve manjeg broja molekula kisika porastom visine poveava se minutni volumen disanja (MVD). Tako na primjer, za primitak od 4 l O2/min u nizini je MVD oko 105 l/min, a za isti primitak na 2000 m je 140 l/min, a na 3000 m 160 l/min. Pri kratkotrajnom boravku na visini ovisno o njoj poveanje MVS potpuno ili djelomino zadovoljava potrebu miia za kisikom. MVS raste prvenstveno zbog porasta FS. Pri radu na visini znaajno
80
opada otpor u cirkulaciji, to sa svoje strane doprinosi prokrvljenosti miia. Arterijski krvni tlak do razine visokogorja uglavnom ostaje nepromijenjen. Porastom visine pri radu u miiima i u krvi znaajno raste koncentracija mlijene kiseline, vjerojatno zbog sporijeg porasta primitka kisika na poetku rada. To je dakle posljedica veeg deficita kisika tokom rada na veim visinama. Jae zakiseljenje organizma pri tom kompenzira se u visini respiracijskom alkalozom.
5.1. Maksimalna sposobnost pri kratkotrajnom zadravanju na visini

Maksimalna je sposobnost pri kratkotrajnom zadravanju na visini za aktivnosti trajanja dueg od dvije minute smanjena. MVS, FS i UV postiu maksimalne vrijednosti kao i u nizini. MVD je meutim na visini vei nego u nizini. usprkos svemu maksimalna je aerobna sposobnost pri kratkotrajnom zadravanju na visini smanjena zbog niskog pO2 u atmosferskom zraku i smanjenoj opskrbi tkiva kisikom. Anaerobna je sposobnost, kao to je ve napomenuto, u podruju sredogorja nepromijenjena, dok na veim visinama opada uslijed smanjene prokrvljenosti.
5.2. Maksimalna sposobnost pri dugotrajnijem zadravanju na visini

Tokom visinske aklimatizacije, u odnosu na akutnu hipoksiju, aerobna izdrljivost se poboljava, iako nikada ne dostie razinu iz nizine. Oporavak maksimalnog primitka kisika poinje tokom prvog tjedna boravka daljnjim poveanjem MVD i poveanjem koncentracije Hb. Poveanje rada dine muskulature ne smanjuje sposobnost ventilacije, jer se smanjenjem gustoe zraka smanjuje otpor u dinim putovima, pa se energetska potronja za disanje ne poveava. Podeavanje periferne cirkulacije i promjene u miinim stanicama objanjavaju veu radnu sposobnost nego to bi odgovarala aktualnoj visini. Sve navedeno upuuje na slijedee zakljuke: 1. Pozitivni faktori aklimatizacije na visinu poveanje prijenosnog kapaciteta krvi za kisik i oporavak maksimalnog primitka kisika poveanje MVD s uinkom poveanja pO2 u alveolarnom zraku poboljanje kapilarizacije miia poboljanje aerobnog oslobaanja energije u miiima 2. Negativni faktori aklimatizacije na visinu snienje maksimalnog MVS uslijed poveanja viskoziteta krvi snienje puferskog kapaciteta krvi uslijed smanjenja koncentracije bikarbonata u krvi.
5.3. Visinski trening za poboljanje sposobnosti u natjecanju na visini

Za sportae izdrljivosti visinske pripreme (trening na visini) predstavljaju nezamjenjiv postupak za natjecanje na visini. Preporueno vrijeme boravka na takvim pripremama je tri tjedna, jer se je pokazalo da dui boravak na visini ne izaziva znaajne dodatne pozitivne promjene. Mogunosti dodatnog poboljanja sposobnosti ograniene su i time, to su na visini i intenzitet i trajanje treninga ogranieni. Sportai tehnikih i preteno ili iskljuivo anaerobnih disciplina na umjerenim visinama nee izgubiti nita od svojih sposobnosti i mogu se natjecati bez posebnih priprema. To se, naravno, odnosi na visine na kojima ne prijeti rizik visinske bolesti.
5.4. Visinski trening za poboljanje sposobnosti u natjecanju u nizini

Razlog uspjesima afrikih dugoprugaa koji ive i treniraju na visinama iznad 2000 m lei u tome to oni uobiajeno provode visinski trening u hipoksinim uvjetima i mogu postii izuzetnu sposobnost, koja je iznad ciljanog poveanja sposobnosti u odgovarajuem nizinskom treningu. Istraivanja su potvrdila, da se visinskim treningom aerobnih sposobnosti postie vii maksimalni primitak kisika, nego jednakim treningom u nizini. Interesantno je, da usprkos navedenim dokazima neki vedski autori ne preporuuju visinski trening za natjecanje u nizini. Oni, naime, nisu nakon povratka s takvog treninga u nizinu nali poveanje maksimalnog primitka kisika. Vie autora je kasnije dolo do istih rezultata. Prema tim autorima, usprkos poboljanom kapacitetu krvi za prijenos kisika, poveanoj perifernoj kapilarizaciji i miinim staninim adaptacijama pri odgovarajuim optereenjima po povratku u nizinu preteu negativni uinci visinskog treninga:
OPE TEME
81
OPE TEME
smanjeni maksimalni minutni volumen srca smanjeni puferski kapacitet krvi povieni minutni volumen disanja (tjednima nakon povratka u nizinu) nii intenzitet treninga na visini.
6. ZAKLJUAK
Kratkotrajni boravak na visinama iznad 2000 m (reakcijski prag) izaziva po dolasku u organizmu akutne reakcije podeavanja, dok boravak do tri tjedna aktivira i adaptacijske mehanizme aklimatizacije. Aklimatizacija obuhvaa prvenstveno pojedine segmente prijenosnog sustava za kisik (dini i cirkulacijski sustav, te krv), ali se znaajne promjene zbivaju i u perifernim tkivima (jetri, miiima) koja svoj enzimatski i energetski sustav prilagouje trajnijoj hipoksiji. Na pitanje da li se visinski trening isplati i da li poboljava sposobnost ope aerobne izdrljivosti, treba odgovoriti, da je u svijetu malo visinskih sportskih centara gdje je trening mogu, da su takve pripreme skupe (prijevoz, boravak, prehrana i drugi trokovi) i, to je najvanije, da postojea istraivanja nisu dokazala znaajnu uinkovitost visinskih priprema ciljanih na izdrljivost za svjetska ili kontinentalna sportska natjecanja.
7. LITERATURA
1. 2. 3. 4. de Mares H.(1996) Krperliche Leistungsfhigkeit in mittleren bis groen Hhe. U: Sportphysiologie. Sport & Buch Strau. Kln. (228-246). Guyton C.G. (1995) Fiziologija letenja, putovanja u svemir i dubinskog ronjenja. U: Fiziologija ovjeka i mehanizmi bolesti. Medicinska naklada. Zagreb. (306-313) Mairburl H. (2000) Hhenakklimatisation. Deutsche Zeitschrift fr Sportmedizin. 51; 12. (390-395). Wilmore J.H. & D.L. Costill (1999) Hypobaric Environments: Exercising in Altitude. U: Physiology of Sport and Exercise. Human Kinetics. Champaign, IL, USA. (344-357)
82
TRENING POD UVJETIMA HIPOKSIJE - VISINSKI TRENING

Too Mari Student poslijediplomskog studija na Kineziolokom fakultetu Sveuilita u Zagrebu
1. UVOD
Obzirom da su razlike u razini treniranosti izmeu vrhunskih sportaa sve manje, i najmanje poboljanje moe biti odluujui korak koji dijeli uspjeh od neuspjeha. Stoga postaje neophodno koritenje svakog legalnog naina za efikasnije i bre dostizanje eljenog stanja treniranosti sportaa. Treniranje pod uvjetima hipoksije, i to najee u prirodnom obliku u vidu visinskih priprema, moe biti jedan od naina za dodatna poboljanja sportske forme. Poeci primjene visinskog treninga datiraju iz 50-tih godina dvadesetog stoljea, a svojevrsnu kulminaciju dostiu u pripremi za Olimpijske igre 1968. godine u Meksiku koje su odrane u visinskim uvjetima.
2. FIZIOLOKE OSNOVE VISINSKOG TRENINGA

Trening u uvjetima hipoksije provodi se najee da bi se razvila aerobna izdrljivost. Osnova za generiranje znanstvene hipoteze o veoj uinkovitosti visinskog treninga za poboljanje izdrljivosti u odnosu na trening u nizinama lei u injenici da u visinskim uvjetima dolazi do pada arterijske zasienosti kisikom zbog pada parcijalnog tlaka kisika u zraku, odnosno pada tlaka zraka. Naime, tlak zraka opada pri podizanju na vie nadmorske visine. Primjerice, tlak zraka padne s 760 mmHg na razini mora na 560 mmHg na nadmorskoj visini od 2500 metara. Zbog toga krv prima manje kisika, to utjee na slabiju opskrbu stanica kisikom neophodnim za odvijanje aerobnih metabolikih procesa. Organizam se adaptira na nedostatak kisika, to predstavlja dodatni trenani podraaj. Prema Reissu (1998.), na smanjenje parcijalnog tlaka kisika organizam se adaptira poveanjem: koncentracije hemoglobina (poveava transportni kapacitet krvi) i mioglobina kapilarizacije mitohondrija enzimske uspjenosti aerobnog i anaerobnog metabolizma efikasnosti metabolizma ugljikohidrata i masti hormonalne regulacije tolerancije prema zakiseljenosti (poveanje sposobnosti puferskog kapaciteta) Specifinost visinskog treninga ogleda se u relativnom poveanju broja eritrocita izazvane pojaanim luenjem hormona eritroproetina (EPO). Drugim oblicima treninga izdrljivosti mogue je poveati samo ukupnu koliinu krvne plazme i time apsolutnu koncentraciju crvenih krvnih zrnaca u organizmu (Weineck 2000).
3. VRSTE I NAINI IZLAGANJA ORGANIZMA HIPOKSINIM UVJETIMA

Tablica 1. pokazuje oblike, uvjete i naine te fizikalne principe stvaranja hipoksikih uvjeta. S obzirom na to gdje se provodi trening i ostatak slobodnog vremena mogu se razlikovati razliiti modeli visinske pripreme: na visini ivjeti i trenirati u nizini ivjeti, trenirati u visinskim uvjetima na visini ivjeti, u nizini trenirati. Levin i Stray-Gundersen (1992.) dre da je metoda na visini ivjeti, a u nizini trenirati najprikladnija budui da omoguava provoenje treninga pod visokim intenzitetom, to nije sluaj kod treninga u visinama, budui da zahtijeva smanjenje intenziteta optereenja, dok Reiss (1998.) iznosi sumnju u uspjenost primjene ove metode.
OPE TEME
83
Too Mari TRENING POD UVJETIMA HIPOKSIJE - VISINSKI TRENING
OPE TEME
Tablica 1: Oblici hipoksije koji se mogu koristiti u trenanom procesu (prema Reissu, 1998.).
Oblici hipoksije Prirodni visinski uvjeti Umjetni visinski uvjeti (komore s podtlakom) Mjeavine plinova Maska za disanje Uvjeti i naini stvaranja Trening na srednjim visinama Trening u komorama s podtlakom razliitih veliina Trening u izoliranim prostorijama s hipoksinom mjeavinom plinova Trening s pokretnim sustavom maske za hipoksine mjeavine plinova pri normalnom atmosferskom okruenju Fizikalni principi Prirodno reduciranje tlaka zraka Umjetno reduciranje tlaka zraka Umjetno reduciranje volumena kisika Umjetno reduciranje volumena kisika
4. METODIKE OSNOVE VISINSKOG TRENINGA

Sama primjena visinskog treninga nije samo po sebi uvjet za postizanje pozitivnih efekata. Reiss (1998.) navodi podatke za sezonu 1995/96. kod njemakih sportaa koji su koristili visinski trening. Uspjeno ga je dovrilo 55% (dobri natjecateljski rezultati), 45% nije uspjeno zavrilo visinski trening, od toga 10 % zbog problema s infekcijama i prehranom, a 35% zbog nedostataka u realiziranom treningu. Navedeni podaci dobro ilustriraju neophodnost ozbiljnog pristupa ovoj vrsti treninga te strogo pridravanje osnovnih naela, bez kojih, kako se pokazalo, nije mogue ostvariti pozitivne pomake. Sporta na visinske pripreme treba otii u to boljem psihofizikom stanju. Da bi se osigurala neophodna svjeina, treba dva dana prije odlaska na visinske uvjete omoguiti oporavak sportaa primjenom odgovarajuih trenanih modaliteta. U poetku visinskog treninga treba malo smanjiti intenzitet i volumen treninga, da bi se pred kraj drugog tjedna pribliio vrijednostima u nizinama. Za uspjenost treninga u visinskim uvjetima presudna su prva 2 tjedna, budui da trebaju osigurati aklimatizaciju organizma, to se postie postupnim poveanjem optereenja kroz sve segmente trenanih operatora (distanca, trajanje optereenja, pauza). U tu svrhu prvih 3-6 dana koristi se lagani specifini ili poluspecifini aerobni trening. Od 8.-10. dana mogu se oekivati pojave umora te je u tom sluaju neophodno planirati dva dana odmora. U treem tjednu mogue je postupno trenirati kao i u nizinama. Ako se eli provesti trening u visinskim uvjetima pod istim relativnim intenzitetom optereenja kao i kod treninga u nizini, neophodna je redukcija intenziteta. Razlog navedenom lei u injenici da boravak u visinskim uvjetima reducira maksimalni primitak kisika (na razini od 2300m za 14-17 %, Adams, 1975., na 4000 metara za 26 % Buskirk, 1967. prema Fridemannu i Bartschu, 1999.). Chapman (1998.) smatra da su oni sportai koji imaju manji pad maksimalnog primitka kisika uslijed boravka u visinama pogodni za provedbu visinskog treninga budui da mogu trenirati veim intenzitetom. Na kraju visinskog treninga ije se trajanje najee kreu oko 3 tjedna (trotjedne visinske pripreme iskoritavaju 80 % potencijala za razvoj, a petotjedne 100%) treba ubaciti dva dana oporavka (prema Reissu 1998.). Nakon povratka na nizinske uvjete dolazi do reaklimatizacije koja traje 10-tak dana. Prvi tjedan po povratku treba izbjegavati visoka optereenja (visoke vrijednosti laktata) te ne planirati vana natjecanja. Nakon 10-tak dana situacija se postupno stabilizira. Dolazi do laganog poboljanja sportske forme tako da se moe pristupiti podizanju trenanog optereenja. Vana natjecanja treba planirati nakon dva tjedna po povratku s visinskih priprema. Navedeni parametri ipak se ponaaju individualno, tako da nije mogue dati tone preporuke. Ipak 17. dan bi mogao predstavljati idealno vrijeme za nastupanje na vanim natjecanjima (Beuno, 1997.). Suslov (1994.) istie da je vanije natjecanje mogue planirati izmeu 14. i 25. dana nakon visinskih priprema, a da nakon toga nekoliko dana dolazi do pada sposobnosti. Nakon 33. dana sportska forma ponovno raste i ostaje poviena do 45. dana. Popov (1994.) smatra da su optimalni dani za nastup na vanim natjecanjima nakon visinskih priprema od 9. do 12. i 18. do 21., a nakon 28. dana dolazi do opadanja efekata visinskog treninga. (prema, Bueno, 1997.) Razliiti autori slau se u pitanju uspjenosti viekratnog ponavljanja visinskog treninga u godinjem ciklusu budui da se u tomu sluaju bitno skrauje vrijeme aklimatizacije i reaklimatizacije. Tako danas ima sportaa koji u godini imaju i do 30 % treninga u uvjetima hipoksije (Reiss, 1998). U periodizaciji treninga u godinjem ciklusu mogue je planirati i do tri puta visinski trening. Pri tome bi prvi bio s naglaskom na bazinu pripremu, a drugi i eventualno trei trebali bi biti usklaeni s vanim natjecanjima prema prethodno navedenim principima. Valja naglasiti da kod prve primjene visinskog treninga treba izbjei blizinu vanih natjecanja.
84
Miljenja o uspjenosti visinskog treninga jo uvijek su podijeljena. Isto tako niti jedna kontrolirana studija o klasinom visinskom treningu na vrhunskim sportaima nije pokazala statistiki znaajno poveanje maksimalnog primitka kisika ili natjecateljskog uinka. Ipak treba imati na umu da je za dobivanje statistike znaajnosti neophodno imati vee uzorke ispitanika budui da se radi o vrhunskim sportaima koji prije nego krenu na visinske pripreme imaju dobro razvijenu aerobnu izdrljivost. Pored toga, teko je provesti istraivanje na vrhunskim sportaima uz primjenu i kontrolne skupine, kao i drati pod kontrolom sve nespecifine faktore (trening u novim uvjetima, podraajno okruenje itd.). Bez obzira na navedeno, trening u uvjetima hipoksije nalazi vrlo iroku primjenu u praksi i moe dovesti do bitnih poboljanja u odnosu na trening u uvjetima normoksije, pod uvjetom pridravanja pravila i principa visinskog treninga. Stoga e biti iznesene neke vane napomene koje mogu pomoi pri kvalitetnom planiranju i provoenju treninga u visinskim uvjetima: Srednje visine (1800-2400) su najpogodnije za provedbu visinskog treninga. to sporta ima bolje stanje pripremljenosti, to treba biti manje odstupanje u trenanom intenzitetu i trajanju pauze izmeu treninga u normalnim i u uvjetima hipoksije (Birgit/ Brtsch, 1999.). Pri odreivanju intenziteta optereenja trebalo bi se drati vrijednosti frekvencije srca i koncentracije laktata koja se koristila pri odreivanju intenziteta optereenja na nizinama, pri emu je intenzitet tranja nii. Trenane metode koje treba koristiti ne razlikuju se od onih u normalnim uvjetima, opseg i broj ponavljanja moe takoer ostati isti, ali brzina tranja treba biti manja, a pauze due. Postupno poveanje optereenja kroz dva navedena parametra treba u prvih 10 dana provoditi krajnje oprezno. Veina strunjaka dri da nije potrebno primjenjivati visinski trening u mlaim dobnim skupinama. Na visinske pripreme treba ii samo u dobrom stanju pripremljenosti, kao i u dobrom zdravstvenom stanju, budui da je sporta u ovim uvjetima podloan infekcijama. Na visinama treba konzumirati prvenstveno ugljikohidrate, budui da su djelotvorniji od masti u stvaranju energije jer trebaju manje kisika. Neophodno je obratiti panju na velike gubitke vode u visinskim uvjetima kao i na nedostatak eljeza kod sportaa, posebno kod ena. (Hollmann/Hettinger, 2000.) Ako se primjenjuje samo ekstenzivni aerobni trening, moe doi do smanjenja brzine i snage. Stoga Reiss (1998.) predlae redovitu primjenu i anaerobnog alaktatnog treninga primjenom kratkih distanci, duih pauza i manjeg opsega, od ega do 50% trenanih sadraja trebaju biti sa dodatnim vanjskim optereenjem kao to je tranje uzbrdo i slino. Ako se priprema natjecanje u disciplinama trajanja ispod 30 minuta, potrebno je ukljuiti i trening specifine te brzinske izdrljivosti u zadnjoj treini boravka na visinskim pripremama pogotovo ako se one provode kao neposredna priprema za vana natjecanja. Za natjecateljske discipline koje traju iznad 30 minuta mogu se ukljuiti tranja u natjecateljskom tempu. (Bueno, 1997.). Ukupna koliina anaerobnnog laktatnog treninga trebala bi kod visinskog treninga biti mala. Mogu se planirati, i to vrlo oprezno, u treem tjednu kod sportova kratkotrajne i srednjotrajne izdrljivosti. Deficiti u spoznaji o visinskom treningu prije svega se odnose na optimalizaciju odnosa optereenja i regeneracije, kao i neophodnosti stvaranja individualnih trenanih koncepata (Reiss, 1998.)
6. LITERATURA
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. Birgit, F., Brtsch, P., (1999.). Mglichkeiten und Grenzen des Hhentrainings im Ausdauersport. Leistungssport 3 : 43-48 Bueno, M., (1997.). Probleme des Hhentrainings. Leistungssport 4 : 5-9 Chapman, R., F., Stray-Gundersen, J., Levine B., (1998.). Individual variation in respons to altitude training. J. Appl. Physiol. 85, 1448-1456 Hollmann,W., Hettinger T., (2000.). Sportmedizin. Grundlage fr Arbeit, Training und Preventivmedizin. Schattauer Verlag, Stutgart -New York. Levine, B., D., Stray-Gundersen J., (1992.). A practical approach to altitude training. Int. J. Sports Med. 13, 209-212 Reiss, M., (1998.). Hauptrichtung des Einsatzes und der Methodik des Hhentrainings in den Ausdauersportarten. Leistungssport 4 : 21-28 Weineck, J., (2000.). Optimales Training. Spitta-Verlag GmbH, Balingen.
OPE TEME
85
5. NEKE VANE NAPOMENE U PLANIRANJU VISINSKOG TRENINGA
Igor Juki, Sanja imek KONDICIJSKI TRENING U FUNKCIJI PREVENCIJE OZLJEDA SPORTAA
OPE TEME
KONDICIJSKI TRENING U FUNKCIJI PREVENCIJE OZLJEDA SPORTAA

Igor Juki1, Sanja imek2 Kinezioloki fakultet Sveuilita u Zagrebu 2 studentica poslijediplomskog studija na Kineziolokom fakultetu Sveuilita u Zagrebu
1
1. UVOD
Kondicijski trening se moe definirati kao proces unapreenja motorikih i funkcionalnih sposobnosti, morfolokih karakteristika, zdravstvenog statusa sportaa te za tu svrhu potrebnih motorikih znanja. Prema Keulu (1984, prema Milanoviu, 1997) primarni efekti kondicijskog treninga su: razvoj i odravanje psihofizikih sposobnosti, odgaanje reakcija umora, ubrzavanje procesa oporavka i smanjenje broja i teine ozljeda sportaa. U suvremenom sportu posljednji se primarni efekt izdvaja kao naroito znaajan. Promatrajui globalni sustav prevencije ozljeda u sportu (prikaz 1), uoljivo je da kondicijska priprema nalazi svoje mjesto u vie razliitih podsustava. To se prije svega odnosi na razvoj i odravanje kondicijskih svojstava (motorike i funkcionalne sposobnosti te morfoloke karakteristike). Meutim, od kondicijske pripreme se s pravom puno oekuje i u drugim segmentima prevencijskih djelovanja.
Dijagnostika stanja treniranosti Razvoj i odravanje kondicijskih svojstava
Viestrani kondicijski trening Bazini kondicijski trening Specifini kondicijski trening Situacijski kondicijski trening Prevencijski kondicijski trening
Prevencija ozljeda sportaa Dugorona sportska priprema Potivanje principa sportske pripreme
Trening Natjecanje Dopunski faktori
Uenje i usavravanje motorikih znanja

Nespecifina motorika znanja Specifina motorika znanja
Postizanje integralne pripremljenosti
Prikaz 1: Sustav prevencije ozljeda u vrhunskom sportu
2. RAZVOJ I ODRAVANJE KONDICIJSKIH SVOJSTAVA

Kondicijska priprema doprinosi prevenciji ozljeda kroz svoj viestrano-bazini i specifino-situacijski oblik treninga. U okviru viestrano-bazine kondicijske pripreme stvaraju se pretpostavke za specifinu i situacijsku pripremu. to je razina temeljne razvijenosti kondicijskih svojstava vea, umanjit e se mogunost ozljeda u okviru situacijskog tipa pripreme, koji zapravo, nosi najvee opasnosti od ozljeivanja. Poseban vid kondicijske pripreme predstavlja prevencijski kondicijski trening. Metodike i programske osnove osnovnog kondicijskog treninga i preventivnog kondicijskog treninga u odreenoj se mjeri preklapaju. Sastavni dijelovi preventivnog kondicijskog treninga (unapreenje miinog i vezivnog tkiva, razvoj fleksibilnosti i proprioceptivni trening) nalaze svoje mjesto i u viestrano-bazinom kondicijskom treningu. Unapreenje miinog i vezivnog tkiva sastavni su dijelovi treninga snage, jakosti i brzine. Trening fleksibilnosti sastavni je segment ne samo viestrano-bazine nego katkada i specifine kondicijske pripreme. ak se i proprioceptivni trening moe promatrati u uskoj vezi s razvojem ravnotee. Ipak, ova etiri segmenta preventivnog kondicijskog treninga s pravom se tretiraju odvojeno zbog uinaka koje ta svojstva imaju na smanjenje broja i teine ozljeda sportaa.
86
Prevencijski kondicijski trening
Unapreenje miinog tkiva
Unapreenje vezivnog tkiva
Razvoj fleksibilnosti
Razvoj propriocepcije
Prikaz 2: Struktura prevencijskog kondicijskog treninga
Prevencijski kondicijski trening temelji se na unapreenju svih segmenata lokomotornog sustava s ciljem spreavanja ozljeda sportaa te ublaavanja posljedica ako do ozljeda doe. Svaki od navedenih segmenata prevencijskog treninga obiljeen je odgovarajuim metodikim procedurama koje ukljuuju odabir vjebi, metoda i optereenja, te njihovu distribuciju u ciklusnim strukturama sportskog treninga (Juki i sur., 2002.).
2.1. Unapreenje miinog tkiva

Iako je unapreenje miinog tkiva na strukturalnoj i funkcionalnoj razini sastavni dio osnovnog kondicijskog treninga, ono se sasvim sigurno moe promatrati i u preventivnom kontekstu. S topolokog gledita, svaki sport postavlja posebne zahtjeve prema najangairanijim miinim regijama. Stoga se tim topolokim regijama pridaje najvie pozornosti u okviru kondicijskog treninga, Jednako tako, sama natjecateljska aktivnost, kao najvaniji dio sportske pripreme, aktivira najvanije miine skupine. Sve su to pretpostavke da e one miine regije od kojih u najveoj mjeri ovisi uspjeh u sportu, biti i optimalno razvijene. Poseban problem javlja se s onim topolokim regijama tijela i miinim skupinama koje standardnim trenanim sustavom nisu u dovoljnoj mjeri tretirane. Tu se prije svega misli na male miie koji u pojedinim kretnjama imaju ulogu sinergista i fiksatora. Takve slabo razvijene miine skupine su vrlo esto uzrok ozljeda lokomotornog aparata. S jedne strane su te miine skupine same ugroene, a s druge strane one mogu biti najslabije karika u lancu koje e ugroziti vee i snanije miie. Ovaj problem otvara niz drugih pitanja unapreenja miinog tkiva vezanih uz miini balans. Tom prilikom se misli na balans izmeu agonistikih i antagonistikih miinih skupina u pojedinom pokretu, ali i na miini balans izmeu istih miinih skupina razliitih ekstremiteta. Vano je spomenuti da se balans meu miinim skupinama ne treba promatrati samo u smislu kvantitete (opsega) miia, nego i njihove kvalitete (dinamikih parametara). Dakle, u okviru prevencijskog treninga miino tkivo se moe unapreivati na strukturalnoj i funkcionalnoj razini. Strukturalno pozitivno mijenjanje miinog tkiva usmjereno ja ka optimalizaciji odnosa iste miine mase i potkonog masnog tkiva i na optimalizaciju ukupne koliine miine mase u odnosu na zahtjeve konkretnog sporta. Takoer je vano da hipertrofijski postupci budu prilagoeni dinamikim zahtjevima konkretnog sporta. U odnosu na dominirajue oblike ispoljavanja miinih aktivnosti vano je odabrati odgovarajui ciljani tip hipertrofije. Ukoliko je poveanje miine mase (hipertrofija) primjereno uklopljeno u sustav sportskog treninga, vrlo je izgledno oekivati i doprinos prevenciji ozljeda. Naime, jedna od funkcija kvalitetne miine mase je i zatita zglobnih sustava od rizinih pokreta i incidentnih ozljeda. Iznimno je vano voditi rauna o vremenskoj dinamici poveanja miine mase, zbog moguih negativnih utjecaja na izvedbu elemenata pojedinog sporta, ukoliko se naglo dogode velike promjene. Jednako je tako potreban oprez i zbog razliitog utjecaja poveanja miine mase na druge motorike i funkcionalne sposobnosti. Funkcionalni aspekt unapreenja miija sportaa ogleda se u razini intra i intermuskularne koordinacije (Siff i Verhoshanskij, 1998). Intramuskularna koordinacija opisana je mehanizmima kontrole aktiviranja i sinkronizacije razliitog broja i vrste miinih vlakana unutar jednog miia, omoguujui visoku i kontrolabilnu razinu generiranja sile (Clark, 2001). Intermuskularna koordinacija podrazumijeva sinkronizaciju rada vie miinih skupina tijekom izvedbe odreenog gibanja ili serije gibanja u integralnom i multiravninskom okruenju. Vodei rauna o koordinacijskim aspektima miinog razvoja smanjit e se mogunost ozljeivanja miia, ali i unaprijediti motorike sposobnosti sportaa. U nastavku promiljanja o funkcionalnom aspektu miinog razvoja, vano je spomenuti problem sinkronizacije ukljuivanja i iskljuivanja miia u okviru cijelog kinetikog lanca. Budui se u veini sportova i sportskih disciplina osnovna gibanja odvijaju u vieravninskim i viezglobnim sustavima, i unapreenju miinog tkiva se treba pristupiti na integralan nain. Iz ovih razloga metodiki temelj miinog razvoja krije se u sustavu totalnih tjelesnih vjebi (vjebe koje ukljuuju vei dio miinog potencijala sportaa). to je stupanj sportskog razvoja
OPE TEME
87
vei ovaj nain treninga treba dominirati. U suprotnom e sportaevom lokomotornom sustavu biti teko prevladati prijelaz izmeu izoliranih trenanih sadraja i natjecateljske aktivnosti sa svojim integralnim zahtjevima. To e vrlo esto voditi prema pojavi sportskih ozljeda. Rjeavanjem navedenih problema vezanim uz unapreenje miinog tkiva (balansiranje meu miinim skupinama i integralni miini razvoj), u velikoj e mjeri biti omoguen daljnji razvoj svih drugih kondicijskih svojstava. Takoer, vrlo je vjerojatno da e se ispunjenjem spomenutih zadataka smanjiti broj i teina ozljeda sportaa.
OPE TEME
2.2. Unapreenje vezivnog tkiva

Posebno bitan segment prevencijskog treninga odnosi se na unapreenje vezivnog tkiva sportaa. Ligamenti, tetive, hrskavice i miine fascije kritine su toke lokomotornog sustava koje se nalaze izmeu miia i kostiju. Stabilnost, fleksibilnost i zatita zglobova je u velikoj mjeri ovisna o kvaliteti vezivnog tkiva. Veim brojem znanstvenih istraivanja i iskustvenim spoznajama (8) uoeno je da se treningom moe unaprijediti njihova kvantiteta i kvaliteta. Glavna mjesta gdje se kod mekih tkiva moe poveati kvaliteta jesu: Spoj tetive (ligamenta) i kosti Unutar same tetive i ligamenta U mrei fascije unutar miia Poznato je da snaniji miii svojom vunom silom potiu intenzivniji razvoj tetiva (Tipton i sur., 1975), to upuuje na injenicu da je unapreenje miia uvjet za tetivni i ligamentarni razvoj. Osnovni stimulus za mijenjanje svojstava vezivnog tkiva jesu mehanike sile koje se stvaraju tijekom tjelesne aktivnosti. Tetive, ligamenti i kosti se najuspjenije unapreuju primjenom velikih i dinamikih optereenja. Povremeno se odreeni efekti mogu postii i primjenom trenanih podraaja niskog intenziteta i dueg trajanja. Svrha takvih podraaja je kapilarizacija vezivnog tkiva (Siff i Verhoshanskij, 1998) i pospjeenje kolagenog metabolizma te unapreenje hrskavica zglobova (Conroy i Earle, 2000). Razvoj vezivnog tkiva dogaa se neto sporije nego u miia, ali predstavlja dostatan doprinos harmoninom razvoju svih segmenata lokomotornog sustava, to je temeljni preduvjet za prevenciju sportskih ozljeda.
2.3. Razvoj fleksibilnosti

Fleksibilnost je sposobnost izvedbe to veeg opsega pokreta u jednom ili vie zglobova (Alter, 2000). Budui je natjecateljska i trenana izvedba u velikom broju sportova ovisna o opsegu pokreta, znaaj unapreenja fleksibilnosti postaje sve naglaeniji. Koristi od unapreenja fleksibilnosti, osim poveenja opsega pokreta (Taylor i sur,., 1990), ogledaju se u smanjenju bolova i ozljeda u donjem dijelu lea (Bach i sur, 1985, Farfan, 1973), spreavanju pojave miinog umora (De Vries i Adams, 1972), prevenciji upala miia nakon treninga (De Vries, 1961). Takoer, unapreenje fleksibilnosti ima za posljedicu i smanjenje broja i teine ozljeda sportaa (Safran i sur., 1988., Frontera, 1999., Alter, 2000.). U tom smislu sportski strunjaci i znanstvenici istrauju koja je to optimalna razina razvijenosti fleksibilnosti, koja e na najbolji mogui nain zatiti sportaa od potencijalnih opasnosti od ozljeivanja. Naravno, svaki sport ima posebne, specifine zahtjeve u odnosu na fleksibilnost. Razumljivo je da tenisai ili nogometai ne trebaju razvijati maksimalnu fleksibilnost kao gimnastiari, ali trebaju zadovoljiti aspekte uspjene izvedbe i sigurnosti. Sigurnosni aspekt unapreenja fleksibilnosti ogleda se i u okviru neposredne pripreme za trenana i natjecateljska optereenja, te u postupcima u okviru relaksacije i oporavka miinog sustava neposredno po zavretku treninga i natjecanja. I odabir metoda za razvoj fleksibilnosti (statika, dinamika, aktivna, pasivna, PNF i druge) ovisi o strukturi konkretnog sporta. Suvremene tendencije u ovom segmentu sportske pripreme naglaeno su usmjerene prema razvoju dinamike fleksibilnosti. Naime, veliki broj najpopularnijih sportova u svojoj strukturi krije zahtjeve prema visokoj razini razvijenosti upravo tog tipa fleksibilnosti.
2.4. Proprioceptivni trening

Proprioceptori su specijalni osjetilni receptori smjeteni unutar zglobova, miia i tetiva (Harris i Dudley, 2000., Lephart i Fu, 2000). Budui su ti receptori osjetljivi na promjene pritiska i napetosti, oni alju informacije vezane za miinu dinamiku prema svjesnim i podsvjesnim dijelovima centralnog ivanog sustava. Mozak je time obogaen kinestetikim informacijama o poziciji tijela i dijelova lokomotornog sustava u trodimenzionalnom
88
prostoru. Veina tih informacija se generira na podsvjesnoj razini. Propriocepcija je sposobnost miia da odgovora na specifine, a esto i na neobine pozicije i situacije (Potach i Borden, 2000.). Na tome se temelji i iroki spektar trenanih sadraja koji su postali dijelom proprioceptivnog treninga (Hanney, 2000.). Danas se pojavljuju i drugi termini za ovaj tip treninga. Jedan od njih je PVV (Proprioceptive Vestibular Visual) trening, u okviru kojega se naglaava vanost linije koju sainjavaju proprioceptori, centar za ravnoteu u unutranjem uhu i vidni analizator. Drugi termin koji se esto u izvorima informacija pojavljuje je senzornomotoriki trening, a podrazumijeva stavljanje sportaa u pozicije u kojima moraju reagirati zadravanjem ravnotenog poloaja. Stavljanjem tijela sportaa u velik broj trenanih situacija, koje e isprovocirati aktivaciju proprioceptora, stvorit e se pretpostavke da e sporta u urgentnim situacijama, koje bi mogle uzrokovati ozljeivanje, optimalno reagirati. Sekundarni efekti proprioceptivnog treninga usmjereni su na jaanje ligamentarno tetivnog sustava i poveanje amplitude pokreta u zglobovima.Vei je broj znanstvenih i praktinih potvrda o uinkovitosti proprioceptivnog treninga (Tropp, 1984. i 1995., Bernier i Perrin, 1998., Waddington i sur., 1999). Na strunim i znanstvenim temeljima danas je u svijetu razvijena proizvodnja razliitih pomagala koja se koriste u proprioceptivnom treningu. Popularnost ovog tipa treninga raste, a znatni su i izgledi za nastavak ovakvog trenda. Razlog se najveim dijelom krije u njegovoj uinkovitosti u prevenciji ozljeda.
3. DIJAGNOSTIKA STANJA TRENIRANOSTI

Naredni vaan podsustav prevencije ozljeda s kondicijskom pozadinom jesu dijagnostiki postupci. Naime, kondicijski su treneri one strune osobe koje rezultate dijagnostikih postupaka najee implementiraju u svoj sustav rada. Kvalitetna interpretacija dobivenih podataka te njihova primjena tijekom programiranja treninga, omoguit e najsigurniji put ka eljenoj razini kondicijske pripremljenosti. Posebno vani dijagnostiki postupci u suvremenom sportu vezani su uz sportsku medicinu (biokemijska dijagnostika, posturografija, pedobarografija, izokinetika dijagnostika, neuromuskularna procjena, itd.). Upravo ovakve informacije u znatnoj mjeri mogu i trebaju usmjeravati kondicijske trenere pri odabiru metodikih i programskih postupaka, koji ni na koji nain nee ugroziti zdravstveni status sportaa. Takav odabir e svoju primjenu najee doivjeti kroz individualne programe i programe trenanog rada s homogenim skupinama.
4. UENJE I USAVRAVANJE MOTORIKIH ZNANJA

Temeljem naglaenih energetskih i neuromuskularnih zahtjeva, esto se zanemaruje vanost motorikih znanja u kondicijskoj pripremi. Kondicijski trening kroz sve svoje segmente postavlja iznimne informacijske zahtjeve prema sportaima. Ve se u elementarnim tehnikama kretanja (tranja, skokovi, bacanja) pojavljuju precizni tehniki okviri koji sportaima omoguavaju postizanje eljenih efekata u razvoju pojedinih svojstava. Kada je rije o kompleksnijim motorikim znanjima (dizanje utega, tehnike promjene smjera kretanja, proprioceptivni zadaci i sl.), loija tehnika izvedba moe postati prepreka u postizanju ciljeva treninga. Kondicijski trening pokriva nespecifina motorika znanja za pojedini sport. To ipak ne znai da kondicijski treneri ne mogu sudjelovati i u formiranju nekih specifinih sportskih znanja, te njihovom usavravanju u okviru specifine i situacijske kondicijske pripreme. Ovdje je prepoznatljiva veza izmeu osnovnog kondicijskog treninga i sustava uenja i usavravanja motorikih znanja u okviru globalnog sustava prevencije ozljeda sportaa. Prema Siffu i Verhoshanskom (1998) posebno je vano upoznati sportae s vjetinama koje e im pomoi da minimiziraju mogunost ozljeivanja u trenanim i natjecateljskim situacijama. To se posebno odnosi na ona znanja i sposobnosti koja e u urgentnim situacijama pomoi da sporta izbjegne ozljeivanje (predvianje i rjeavanje opasnih situacija, brzina reakcije i tehnike namjernih i nenamjernih prizemljenja).
5. POSTIZANJE INTEGRALNE PRIPREMLJENOSTI

Integralni pristup sportskom treningu dominantan je pravac usmjeravanja programa sportske pripreme. Temeljni smisao integralnog treninga ogleda se u sumaciji uinaka pojedinih segmenata treninga u proizvodnji natjecateljskog rezultata. Prema Gambetti (1990) integralna cjelina je ak i vea od jednostavne sume njenih dijelova. Relacije meu segmentima pripreme i pripremljenosti sportaa daju posebnu teinu i vrijednost integralnom sustavu pripreme. Kondicijski trening takoer trai svoje utemeljenje u integralnom pristupu. Takav se pristup ogleda u kreiranju metodikih i programskih postupaka koji sumiraju i integriraju efekte pojedinih
OPE TEME
89
oblika kondicijskog treninga (trening snage, funkcionalni trening, proprioceptivni trening, brzinski trening, itd.) u jedinstvenu kondicijsku pripremljenost sportaa. Za realizaciju ciljeva potrebno je selekcionirati takve trenane operatore koji imaju integralno djelovanje na organizam sportaa. Takvi operatori imaju slijedee karakteristike: viezglobna usmjerenost, vieravninski karakter, proprioceptivni zahtjevi, specifinost u odnosu na zahtjeve sporta. Osim visoke trenane uinkovitosti, integralni kondicijski trening nudi i znatne efekte u prevenciji ozljeda sportaa (Clark, 2001).
OPE TEME
6. PRINCIPI SPORTSKOG TRENINGA

Principi sportskog treninga lee u osnovi upravljanja i regulacije sportskom pripremom. Vei broj eksperata iz podruja sportskog treninga (Bompa, 1994, Dick, 1997, Milanovi, 1997.) definirao je razliit broj takvih principa. Svaki od njih moe dati svoj doprinos realizaciji dobro osmiljenih programa treninga i postizanju eljenih sportskih rezultata, a sve to u pravcu rjeavanja problema treninga, natjecanja i dopunskih faktora sportske pripreme. Veina principa sportskog treninga posredno utjee i na smanjenje broja i teine ozljeda sportaa (Juki i sur., 2002). U kontekstu kondicijskog treninga i prevencije ozljeda sportaa posebno se mogu izdvojiti principi kontinuiranosti, usmjerenosti, individualizacije te postupnosti i progresivnosti.
7. ZAKLJUAK
Prevencija ozljeda neizostavna je tema svakog ozbiljnijeg izvora informacija koji prouava probleme vrhunskog sporta. Smanjenje broja i teine sportskih ozljeda jedan je od temeljnih zadataka ne samo kondicijskog treninga nego i sportskog treninga uope. Mogunost djelovanja u pravcu ostvarivanja ovog zadatka, kondicijski treneri mogu ostvariti kroz vie oblika globalnih prevencijskih djelovanja. Zapravo, gotovo da i ne postoji segment sustava prevencije ozljeda, gdje kondicijski trening nema svoje mjesto. U okviru optimalno ustrojenog timskog strunog rada, zajedno s trenerima specijalistima, sportskim lijenicima i fizioterapeutima, nutricionistima i psiholozima, kondicijski treneri trebaju preuzeti dobar dio vremena i odgovornosti za preveniranje sportskih ozljeda.
8. LITERATURA
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13.
90
Alter, M. J. Science of Flexibility. Champaign, Il, Human Kinetics, 2000. Bach, B.K., Green, D.S. Jensen, G.M. (1985). A Comparasion of Muscular tightness in Runners and Non-runners and the Relation of Muscular Tightness to Low Back Pain in Runners. Journal of Orthopedic Sports Physical Therapy, 6, pp. 315-323. Bernier, J.N., Perrin, D.H.(1998). Effects of Coordination Training on Proprioception of the Functional Unstable Ankle. Journal of Orthopedic in Sport and Physical Theraphy, 27, pp. 264-275. Bompa, T. Theory and Methodology of Training (Third Edition). Dubuque, Iowa: Kendall/Hunt Publishing Company, 1994. Clark, M.A. (2001). Integrated Training for the New Millenium. National Academy of Sports Medicine, Thousands Oaks, Ca. Crisfield, P. The Young Athletes Handbook. Champaign, Il: Human Kinetics, 2001. De Vries, H.A. (1961). Electromyographic Observations of the Effect of Static Stretching Upon Muscular Distress. Research Quarterly, 32, pp. 468-479. De Vries, H. A., Adams, G.M. (1972). EMG Comparasion of Single Doses of Exercise and Meprobamate as to Effects of Muscular relaxation. American Journal of Physical Medicine, 51, pp. 130-141. Dick, F. Sports Training Principles. A&C Black Press, 1997. Farfan, H.F. (1973). Mechanical Disorders of the Low Back Pain. Lea and Febiger, Philadelphia. Fleck, S. J., and W.J. Kraemer. Designig Resistance Training Program. Champaign, Il: Human Kinetics, 1997. Gambetta, V .(1990). New trends in training theory. National Strength and Conditioning Associoation Journal, 3, pp. 7-10. Greenwood, M., L. Greenwood. Facility Maintenance and Risk Management. In: Essentials of Strength Training and Conditioning (Second Edition). T.R. Beachle and R.W.Earle, ed. Champaign, Il:Human Kinetics, 2000. pp.587594.
16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27.
OPE TEME
91
14. 15.
Hanney, W. J. Proprioreceptive Training for Ankle Instability. NSCA Journal. 5: 63-68. 2000. Harris, R. T., and G. Dudley. Neuromuscular Anatomy and Adaptations to Conditioning. In: Essentials of Strength Training and Conditioning (Second Edition). T.R. Beachle and R.W.Earle, ed. Champaign, Il:Human Kinetics, 2000. pp. 15-24. Holcomb, W. R. Improved Stretching with Prorioreceptive Neuromuscular Facilitation. NSCA Journal. 1: 59-61. 2000. Juki, I. Strukturna analiza sadraja kondicijske pripreme u koarci. Disertacija. Kinezioloki fakultet Sveuilita u Zagrebu.2001. Lephart, S. M., and F. H. Fu. Proprioception and Neuromuscular Control and Joint Stability. Champaign, Il: Human Kinetics, 2000. Milanovi, D. Teorija treninga. U: Prirunik za sportske trenere. Fakultet za fiziku kulturu Sveuilita u Zagrebu.1997. Milanovi, D., and I. Juki. Uvjeti za trening i mjere sigurnosti u fitness centru. U: Milanovi D. Ed., Zbornik radova Meunarodnog savjetovanja o fitnessu, Zagreb, pp. 151-157. 1996. Potach, D. H., and R.A. Borden. Rehabilitation and Reconditioning. In: Essentials of Strength Training and Conditioning (Second Edition). T.R. Beachle and R.W.Earle, ed. Champaign, Il:Human Kinetics, 2000. pp.529-546. Safran, M.R., Garett, W.E., Seaber, A.V., Glisson, R.R., Ribbeck, B.M. (1988). The Role of Warm-up in Muscular Injury Prevention. The American Journal of Sports medicine, 16, pp. 123.129. Siff, M. C., and Y. V. Verkhoshansky. Supertraining. University of Witwatersrand, Johanesburg, SA. 1998. Stone, M. H., and L.E. Brown. Isokinetic Exercise and Human Performance. NSCA Journal, 4:53-54. 2000. Taylor, D., Dalton, J.D., Seaber, A.V., Garett, W.E. (1990). Viscoelastic Propreties of Muscle Tendon Units-the Bimechanical Effects of Stretching. American Journal of Sports Medicine, 18, pp. 300-309. Tropp, H., Askling, C. (1984). Effects of Ankle Disc Training on Muscular strength and Postular Control. American Journal of Sports Medicine, 85, pp. 259-261. Waddington, G., Adams, R., Jones, A. (1999). Wobble Board (Ancle Disc) Training Effects on the Discrimination of Inversion Movements. Australian Journal of Physiology, 45, pp. 95-101.
Goran Markovi PRETRENIRANOST
OPE TEME
PRETRENIRANOST
Goran Markovi Kinezioloki fakultet Sveuilita u Zagrebu
1. UVOD
Postizanje vrhunskih sportskih rezultata jedan je od temeljnih ciljeva sportskog treninga. Da bi se postigao vrhunski rezultat, neophodno je sportaa(e) podvrgnuti viegodinjem procesu sportske pripreme, potujui zakonitosti i principe trenanog procesa. Meu temeljnim principima sportskog treninga nalaze se princip adaptacije i princip poveanja optereenja (Harre, 1982). Poveanjem optereenja (stresa) iznad razine na koju je organizam sportaa priviknut, dovodi se do adaptacijskih promjena u organima i organskim sustavima koji rezultiraju poveanom radnom sposobnou i otpornosti prema stresu. No, trenutne adaptacijske rezerve pojedinca nisu neiscrpne i variraju od sportaa do sportaa, zavisno od dobi, spola, zdravstvenog stanja, stupnja treniranosti i drugih faktora (Viru, 1995). Zato poveanje optereenja u treningu moe u konanici rezultirati pozitivnim, ali i negativnim adaptacijskim promjenama. Stoga je jedan od temeljnih problema u sportskom treningu odreivanje optimalne veliine i odnosa komponenti volumena i intenziteta optereenja za svakog sportaa u pojedninom ciklusu treninga. Nedovoljna veliina optereenja rezultirat e nedovoljnim pozitivnim adaptacijskim promjenama te smanjenom radnom sposobnou sportaa i slabijim natjecateljskim rezultatima. Preveliko optereenje e pak, rezultirati prevelikim stresom i negativnim adaptacijskim promjenama popraenim padom performansi sportaa. Ovaj fenomen je u sportu poznat pod nazivom pretreniranost. Granice izmeu nedostatnog, optimalnog i pretjeranog optereenja u treningu vrlo su tanke i teko ih je uoiti. Iz tog razloga javljaju se pojave akutnih i kroninih oblika pretreniranosti sportaa. Dakle, moemo konstatirati kako je pretreniranost prirodni hazard natjecateljskog sporta. Cilj ovog rada je: a) prikazati definiciju i vrste pretreniranosti, b) prikazati bioloke pokazatelje pojedinih oblika pretreniranosti, te c) dati upute kako prevenirati pretreniranost, i u sluaju njene pojave, kako ju tretirati.
2. DEFINICIJA I VRSTE PRETRENIRANOSTI

Jednostavnim rijeima, pretreniranost moemo definirati kao disbalans izmeu trenanih i natjecateljskih optereenja s jedne, i oporavka, s druge strane. S obzirom na prirodu nastanka, vrstu biolokih promjena i njihovu veliinu, mogue je definirati slijedee tipove pretreniranosti (slika 1):
PRETRENIRANOST
Monotoni (jednolini) program treninga
Prekomjerna optereenja u treningu i/ili u natjecanju
Akutna (kratkotrajna) pretreniranost
Kronina pretreniranost
2.
Simpatika pretreniranost
1.
92
Slika 1. Tipovi pretreniranosti (prema Stone i sur., 1991).
Parasimpatika pretreniranost
I. Pretreniranost uzrokovana monotonim programom treninga: kod ovog tipa pretreniranosti dolazi do pada ili zadravanja radne sposobnosti i natjecateljske uspjenosti zbog jednolinog koritenja istih trenanih operatora (vjebi). Tschiene (1978) smatra kako je ovaj tip pretreniranosti rezultat akomodacije SS na istovjetne trenane podraaje, to onemoguuje izazivanje daljnjih pozitivnih adaptivnih promjena u organizmu sportaa. II. Pretreniranost uzrokovana prekomjernim optereenjem: glavni uzrok ovog oblika pretreniranosti jest nesrazmjer izmeu optereenja i oporavka u odreenom ciklusu treninga, koji rezultira smanjenom radnom sposobnosti i natjecateljskom uspjenou kraeg ili duljeg trajanja. Unutar ovog oblika pretreniranosti valja razlikovati: A. Akutnu (kratkotrajnu)pretreniranost ili preoptereenja (engl. overreaching); B. Kroninu pretreniranost (engl. overtraining). A. Akutna pretreniranost predstavlja akumulaciju trenanog i natjecateljskog stresa koji rezultira kratkotrajnim padom radne sposobnosti i uspjenosti sportaa popraene uz manje ili vie izraene fizioloke i psiholoke simptome pretreniranosti. Za oporavak nakon ovog tipa pretreniranosti potrebno je izmeu nekoliko dana i nekoliko tjedana (Kreider, i sur., 1998). Akutna pretreniranost moe biti rezultat jednog ili vie udarnih mikorciklusa treninga koji se najee koriste za razvoj specijalne kondicijske pripremljenosti vrhunskih sportaa. Dobar primjer je tzv. blok sustav treninga u vrhunskom sportu poznatog teoretiara treninga Jurija Verhoanskog (Verchoshanskij, 1999), koji se temelji na zakanjelim transformacijskim efektima koncentriranog optereenja u jednom ciklusu treninga. Valja razlikovati akutnu pretreniranost od akutnog umora izazvanog jednim ili vie treninga u jednom trenanom danu. B. Kronina pretreniranost predstavlja akumulaciju trenanog i natjecateljskog stresa koja rezultira dugotrajnim padom radne sposobnosti i uspjenosti sportaa popraene uz manje ili vie izraene fizioloke i psiholoke simptome pretreniranosti. Za oporavak nakon ovog tipa pretreniranosti potrebno je izmeu nekoliko tjedana i nekoliko mjeseci (Kreider, i sur., 1998). Israel (1976) razlikuje dva oblika kronine pretreniranosti: simpatiku pretreniranost i parasimpatiku pretreniranost. Simpatiku pretreniranost karakterizira pojaana aktivnost simpatikusa u mirovanju, tj. dominiraju ekscitacijski ivani procesi. Kod parasimpatike pretreniranosti pojaan je rad parasimpatikusa u mirovanju, odnosno dominiraju inhibitorni ivani procesi. Israel (1976) i Lehmann i sur. (1993) navode kako je simpatiki oblik pretreniranosti najee rezultat preranog i/ili prenaglog podizanja intenziteta optereenja, dok je parasimpatiki oblik pretreniranosti posljedica pretjeranog volumena rada i/ili nedovoljnog oporavka izmeu treninga.
3. BIOLOKI POKAZATELJI PRETRENIRANOSTI

Pored smanjene radne sposobnosti i pada performansi, pretreniranost je popraena i s, vie ili manje, izraenim promjenama u radu organa i organskih sustava sportaa. Stoga je mogue govoriti o razliitim biolokim pokazateljima pretreniranosti. Na temelju razultata istraivanja (vidi: Fry i sur.,1991., Lehmann i sur., 1993., Fahey, 1997.) bioloke pokazatelje pretreniranosti mogue je podijeliti u est kategorija: trenani/natjecateljski pokazatelji fizioloki pokazatelji anatomski pokazatelji psiholoki pokazatelji imunoloki pokazatelji biokemijski pokazatelji Najznaajniji simptomi pretreniranosti u svakoj od est kategorija prikazani su u tablici 1. Naalost, ne postoji jedan precizan pokazatelj pretreniranosti. Najbolji pokazatelji su oni najoitiji (Fahey, 1997): smanjena radna sposobnost i pad sposobnosti, visok subjektivan osjeaj umora te nemogunost napredovanja u treningu.
OPE TEME
93
OPE TEME
Tablica 1. Osnovni simptomi pretreniranosti (modificirano prema Fry i sur., 1991., i Fahey, 1997).
Trenani/natjecateljski -smanjena radna sposobnost -pad natjecateljskih rezultata -pad miine jakosti -sporiji oporavak -gubitak koordinacije -smanjena efikasnost i amplituda pokreta -este pogreke u TE-TA zadacima -smanjena sposobnost ispravljanja greaka Fizioloki -gubitak tjelesne mase -gubitak tjelesne masti -promjene krvnog tlaka -promjene FS1 u mirovanju, vjebanju i oporavku -poveanje frekvencije disanja -poveanje primitka kisika kod submaksimalnih optereenja -poveanje ventilacije i FS pri submaksimalnim optereenjima -pomak laktatne krivulje prema X osi -povien bazalni metabolizam -kronini umor -nesanica -povien osjeaj ei -gubitak apetita -glavobolja -gastrointestinalni problemi -amenorea kod ena -anoreksija i bulimija Anatomski -bolovi u leima -miine upale -miina napetost -bolovi u miiima i tetivama -stres frakture -patelofemoralna bol -tendinitis Psiholoki -osjeaj depresije -apatija -visok subjetivan osjeaj umora -emocionalna nestabilnost prenaglaena osjetljivost na stres -nemogunost koncentracije na rad i trening -promjene u ponaanju -gubitak volje za treningom i natjecanjem -strah od natjecanja -smanjeno samopouzdanje -smanjena sposobnost obrade informacija Imunoloki -povean broj oboljevanja/prehlada/alergija -sporo zacjeljivanje manjih ozljeda -oteenost limfnih zlijezda -jednodnevne prehlade -smanjen funkcionalni kapacitet neutrofila -smanjen ukupan broj leukocita -bakterijske infekcije -povean broj krvnih eozinofila Biokemijski -negativna ravnotea duika -disfunkcija hipotalamusa -smanjena tolerancija na glukozu -smanjena koncentracija glikogena -smanjena koncentracija minerala u kostima -smanjena koncentracija hemoglobina -smanjena koncentracija eljeza u serumu -gubitak minerala (Zn, Co, Al, Mn, Se, Cu, itd.) -poveana koncentracija ureje -poviena razina kortizola -niska razina slobodnog testosterona -smanjen omjer slobodnog testosterona i kortizola -smanjena razina glutamina 2 -smanjena koncentracija BCAA aminokiselina -poviena razina slobodnog triptofana
Posebno valja naglasiti potencijalne zdravstvene opasnosti stanja kronine pretreniranosti kod mladih sportaica poput: poremeaja prehrane (anoreksija, bulimija), amenorea i osteoporoza. S obzirom da se simpatiki i parasimpatiki oblik pretreniranosti razlikuju, postoje razlike i u njihovim biolokim pokazateljima (tablice 2 i 3).
Tablica 2. Pokazatelji simpatike pretreniranosti (Kuipers i Keizer, 1988., Kurz, 2000).
Poviena frekvencija srca u mirovanju Smanjena radna sposobnost i natjecateljska uspjenost Gubitak apetita Gubitak tjelesne mase Pojaano znojenje nou Glavobolje Blago poviena temperatura tijela Miine upale, bolovi i napetost u miiima Brzo umaranje pri tjelesnom vjebanju Usporeni oporavak nakon treninga i natjecanja Poviena osjetljivost, nervoza i emocionalna nestabilnost Poremeen san Gubitak volje za treningom i natjecanjem Povien krvni tlak u mirovanju (hipertenzija) Usporeni povratak krvnog tlaka na bazalnu razinu nakon treninga Poveana osjetljivost na prehade Smanjena maksimalna razina laktata tijekom vjebanja Osjeaj velikog tjelesnog i mentalnog umora
1
Tablica 3. Pokazatelji parasimpatike pretreniranosti (Kuipers i Keizer, 1988., Kurz, 2000).

Smanjena radna sposobnost i natjecateljska uspjenost Sniena frekvencija srca u mirovanju Sniena maksimalna frekvencija srca pri vjebanju Ubrzani oporavak FS nakon vjebanja Hipoglikemija tijekom vjebanja Hipotenzija u mirovanju Produljeno vrijeme reakcije Flegmatino ponaanje Gubitak volje za treningom i natjecanjem Smanjena razina laktata u krvi tijekom vjebanja Smanjena maksimalna razina laktata u krvi tijekom vjebanja
94
FS Frekvencija srca u minuti. BCAA aminokiseline razgranatog lanca (valin, leucin, izoleucin, triptofan)
4. PREVENCIJA PRETRENIRANOSTI
Kako ne postoje definitivni pokazatelji ili markeri koji e egzaktno ukazati na pojavu pretreniranosti, najbolje oruje u borbi s tim sindromom jest prevencija. Da bi uope bilo mogue prevenirati pojavu pretreniranosti, nuno je poznavati mogue uzroke nastanka tog stanja. Razliiti trenani i netrenani faktori mogu utjecati na veliinu stresa kojemu je sporta izloen. Najei su uzrok pretreniranosti sportaa trenerove pogreke u strukturi i realizaciji trenanog plana i programa. Izdvojen je samo jedan dio pogreaka u planiranju, programiranju, realizaciji i kontroli trenanog postupka koje doprinose nastanku pretreniranosti: (1) (2) (3) (4) (5) (6) (7) (8) (9) (10) (11) (12) postavljanje nerealnih dugoronih i kratkoronih ciljeva treninga; naglo poveanje volumena treninga; naglo poveanje intenziteta treninga; primjena treninga visokog volumena submaksimalnog ili maksimalnog intenziteta kroz dulji period vremena; primjena treninga visokog intenziteta kroz dulji period vremena; neadekvatan odnos (disbalans) izmeu treninga i oporavka; poveanje ukupne veliine optereenja sportaa bez poveanja koritenja farmakolokih i fizikalnih mjera oporavka primjena neadekvatnih metoda treninga; dugotrajna primjena istih sadraja i/ili optereenja treninga monotonija; loa komunikacija i suradnja izmeu trenera i sportaa; nedostatak praenja tranzitivnih stanja treniranosti sportaa; neadekvatan broj i/ili distribucija natjecanja.
Spomenute pogreke, ili njihova kombinacija, mogu rezultirati kroninim disbalansom izmeu stresa i oporavka, to pak, dovodi do pojave pretreniranosti. Dakle, poznavanje osnova teorije, metodologije i organizacije treninga su najvaniji faktori u prevenciji pretreniranosti, odnosno postizanju pozitivnih adaptacijskih promjena i natjecateljske uspjenosti. Pored spomenutih pogreaka u strukturi i realizaciji trenanog plana i programa, pojavi pretreniranosti doprinose i ivotne navike sportaa te njegova interakcija sa socijalnim okruenjem: (1) nedostatan i/ili neuravnoteen unos makro- i mikro-nutrijenata (prvenstveno ugljikohidrata, proteina, tekuine, vitamina i minerala); (2) nedovoljna koliina sna; (3) manjak slobodnog vremena za odmor (preesti izlasci, tulumarenja i sl); (4) konzumiranje alkohola, cigareta, droge; (5) obiteljski, (mikro)socijalni i emocionalni problemi sportaa. Na temelju informacija o faktorima koji utjeu na pojavu pretreniranosti, nuno je definirati strategiju njene prevencije. Strategija se sastoji od slijedeih sastavnica: (a) planiranja i programiranja treninga plan i program sportske pripreme treba se temeljiti na realno definiranim dugoronim i kratkoronim ciljevima, uvaavajui aktualno stanje sportaa i faktore ogranienja. Takoer, plan i program mora biti fleksibilan, tj. mora dozvoljavati eventualne promjene tijekom njegove realizacije. Vanu ulogu u postizanju vrhunskih sportskih dostignua, te stoga i u prevenciji pretreniranosti, ima periodizacija treninga (Bompa, 1999., Fry i sur., 1991). (b) sustavne kontrole aktualnog stanja sportaa iako su najobjektivniji indeks stanja treniranosti i sportske forme sportaa rezultati postignuti na slubenim natjecanjima (Matveyev, 1981), oni daju vrlo malo informacija o faktorima koji doprinose sportskom rezultatu, odnosno zato je postignuti rezultat dobar ili lo. Stoga je neophodno kontinuirano praenje aktualnog stanja sportaa tijekom trenanog procesa. Pored bazinih i
95
OPE TEME
Valja naglasiti kako se spomenuti pokazatelji pretreniranosti ne pojavljuju identino kod svih sportaa, ve variraju od pojedinca do pojedinca, to takoer oteava mogunost praenja pojave pretreniranosti.
specifinih funkcionalnih i motorikih testova, u svrhu prevencije pretreniranosti neophodno je sustavno kontrolirati zdravstveno stanje sportaa, a ako to materijalni i kadrovski uvjeti dozvoljavaju, ukljuiti i slijedee biokemijske testove3 : - analiza hemoglobina i hematokrita; - analiza koncentracije laktata u krvi prije i nakon definiranog optereenja; - analiza koncentracije glikogena u miiu; - analiza koncentracije testosterona i kortizola u krvi; - analiza urina; - analiza vitaminsko-mineralnog statusa; Primjena rezultata biokemijskih pretraga u svrhu praenja trenanog procesa ima smisla samo ako postoji uska suradnja s educiranim strunjakom iz podruja biokemije i fiziologije sporta. (c) permanentne suradnje svih lanova strunog tima - u prevenciji pretreniranosti sudjeluje sporta i cjelokupni struni tim, odnosno trener(i), kondicijski trener, lijenik (nutricionist), fizioterapeut, psiholog. Svaki od lanova strunog tima neprestano dobiva specifine informacije o stanju sportaa: trener o kvaliteti izvedbe i angamanu sportaa, kondicijski trener o bazinim i specifinim kondicijskim pokazateljima pripremljenosti, fizioterapeut o funkcionalnom stanju lokomotornog sustava sportaa, lijenik o zdravstvenom stanju i prehrani sportaa, psiholog o psiho-socijalnim karakteristikama sportaa. Na taj nain mogue je prikupiti vei broj informacija o aktualnom stanju sportaa te lake uoiti eventualne pokazatelje akutne i kronine pretreniranosti. (d) aktivne uloge sportaa u kontroli trenanog procesa sporta bi trebao sustavno voditi dnevne biljeke o trenanom procesu koje, izmeu ostalog, ukljuuju: jutarnju frekvenciju srca i tjelesnu masu, subjektivnu procjenu optereenja na treningu, kao i subjektivnu procjenu stanja sportaa. Jedan oblik dnevnih biljeki o stanju sportaa prikazan je u radu Bompe (1999). (e) sustavne primjene mjera oporavka neophodno je pri planiranju i programiranju treninga uzeti u obzir i mjere oporavka. to su trenani i natjecateljski zahtjevi koji se postavljaju pred sportaa vei, to je i uloga mjera oporavka vea. Upravo je sustavna primjena mjera oporavka jedna od osnovnih znaajki suvremenog procesa sportske pripreme vrhunskih sportaa. Mjere oporavka ukljuuju: trenana sredstva oporavka (regeneracijski treninzi, aktivni odmor, istezanje), farmakoloka sredstva oporavka (suplementi prehrani), fizioterapeutska sredstva oporavka (masae, razliite kupke, sauna, i sl.) i psiholoka sredstva oporavka (mentalni trening, tehnike oputanja i sl.). Ukljuivanje navedenih sastavnica prevencije nastanka pretreniranosti u proces sportske pripreme omoguava permanentnu kontrolu veine faktora koji doprinose nastajanju stanja pretreniranosti te, samim time, znaajno smanjuje mogunost njegove pojave.
OPE TEME
5. TRETIRANJE PRETRENIRANOSTI
Ukoliko je do kronine pretreniranosti sportaa ipak dolo, prvi korak u njenom tretiranju je znaajno smanjivanje ili potpuno prekidanje trenanih optereenja, posebno specifinih trenanih optereenja. Primjenjuju se iskljuivo kod aktivnosti niskog kompleksiteta i intenziteta koje su u funkciji aktivnog odmora i regeneracije. Ako se radi o ozbiljnom stupnju pretreniranosti, potrebno je sportaa udaljiti i od drugih izvora stresa (npr. drutvene sredine). Svakako se konzultirati s lijenikom specijalistom. Zavisno od tipa pretreniranosti, primjenuju se razliite terapeutske tehnike (Bompa, 1999., Harre, 1982, Israel, 1976). Za tretiranje simpatike pretreniranosti preporuuju se slijedee tehnike: posebna prehrana (alkalna hrana mlijeko, svjee voe i povre); izbjegavanje stimulacijskih sredstava (kava, ajevi, alkohol, red-bull i sl.); povean unos vitamina A, C, D i B-kompleksa; smanjiti unos proteina;
3 Iako su u radu spomenuti i drugi biokemijski pokazatelji pretreniranosti, pregledom literature utvreno je kako ovi parametri predstavljaju najpouzdanije biokemijske indikatore stanja pretreniranosti (Keizer, 1998., Viru i Viru, 2001).
96
fizioterapija (masaa); plivanje na otvorenom; kupanje 15-25 minuta na 33-37 C (ne sauna!); jutarnje tuiranje hladnom vodom i trljanje tijela runikom; izvoenje laganih i ritmikih vjebi te vjebi istezanja; klimatska terapija (umoviti, kisikom bogati predjeli, izbjegavanje intenzivnog sunca); koritenje sedativa uz kontrolu lijenika.
Za tretiranje parasimpatike pretreniranosti preporuuju se slijedee tehnike: posebna prehrana (umjereno kisela hrana sir, meso, jaja); povean unos vitamina C i B-kompleksa; izmjena vruih i hladnih tueva; sauna na umjerenim temperaturama u kombinaciji s hladnim tuiranjem; izbjegavanje monotonih aktivnosti duljeg trajanja; sportske igre umjerenog intenziteta; vjebe snage umjerenog intenziteta; fizioterapija (intenzivna masaa); klimatska terapija (mjesta uz more); Veoma je vano pronai uzroke preoptereenja i eliminirati ih. Ukoliko je potrebno, treba izvriti korekcije u planu i programu treninga. Nakon to simpotomi pretreniranosti sportaa nestanu, postepeno se poveava volumen, a kasnije i intenzitet treninga.
6. LITERATURA
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. Bompa, T. (1999). Periodisation: Theory and methodology of training. Human Kinetics, Champaign, IL. Fahey, T.D. (1997). Biological markers of overtraining. Biol. Sport 14(1): 3-19. Fry, R.W., A.R. Morton, D. Keast (1991). Overtraining in athletes: an update. Sports Med. 12(1): 32-65. Harre, D. (1982). Principles of sports training. Sportverlag, Berlin. Israel, S. (1976). Zur problematik des bertrainings aus internistischer und leistungsphysiologischer sicht. Medizin und Sport, 16:1-12. Keizer, H.A. (1998). Neuroendocrine aspects of overtraining. In: Kreider, R.B., A.C. Fry, M.L. OToole (eds.): Overtraining in sport. Human Kinetics, Champaign, IL. Kreider, R.B., A.C. Fry, M.L. OToole (1998). Overtraining in sport: terms, definitions and prevalence. In: Kreider, R.B., A.C. Fry, M.L. OToole (eds.): Overtraining in sport. Human Kinetics, Champaign, IL. Kuipers, H., H.A. Keizer (1988). Overtraining in elite athletes: review and directions for the future. Sports Med. 6: 79-92. Kurz, T. (2000). Science of sports training: how to plan and control training for peak performance. Stadion Publishing Company, Island Pond. Lehmann, M., C. Foster, J. Keul (1993). Overtraining in endurance athletes: a brief review. Med. Sci Sports Exerc. 26: 854-862. Matveyev, L. (1981). Fundamentals of sports training. Progress Publisher. Stone, M.H., R.E. Keith, J.T. Kearney, S.J. Fleck, G.D. Wilson, N. T. Triplett (1991). Overtraining: A review of the signs, symptoms and possible causes. J. Appl. Sport Sci. Res. 5(1): 35-50. Tchiene, P. (1978). The distinction of training structure in different stages of preparation of athletes. International Congress of Sports Sciences, Alberta, Canada, July 25-29. Verchoshanskij, J. (1999). The skills of programing the training process. NSA, 14(4): 45-54. Viru, A. (1995). Adaptation in sports training. CRC Press, Boca Raton, Florida. Viru, A., M. Viru (2001). Biochemical monitoring of sport training. Human Kinetics, Champaign, IL.
OPE TEME
97
Goran Karamarkovi METODE OPORAVKA U KONDICIJSKOJ PRIPREMI SPORTAA
OPE TEME
METODE OPORAVKA U KONDICIJSKOJ PRIPREMI SPORTAA

Goran Karamarkovi
1. UVOD
U elji za postizanjem to boljih rezultata, glavna tendencija u sportskoj pripremi jest poveanje volumena rada i intenzifikacija trenanih i natjecateljskih optereenja. Poto su sportai u toj elji esto stavljeni u situacije koje prelaze njihove normalne fizioloke granice, javlja se sve vea potreba za poznavanjem i unapreenjem procesa oporavka. Pravilan oporavak ubrzava regeneraciju, omoguuje uinkovit tijek pozitivnih adaptacijskih promjena i time smanjuje mogunost pojave akutnih i kroninih oblika pretreniranosti te dovodi do pojave superkompenzacije (Viru 1995.). Superkompenzacija sposobnosti sportaa uvjet je za daljnje poveanje volumena i intenziteta rada, a time i poboljanje sportske izvedbe. Dokazano je i da metode i sredstva oporavka imaju utjecaj i na smanjenje broja ozljeda. Bez njihove primjene ranije nastupa umor, koji utjee na loiju koordinaciju i koncentraciju, a time i loiju kontrolu pokreta, odnosno veu vjerojatnost ozljede. Oito da je za efikasnost procesa sportske pripreme jednako vano planirati i programirati metode, optereenja i sadraje sportskog treninga, kao i planirati i programirati primjenu dopunskih metoda i sredstava o kojima ovisi kvalitetan oporavak. Oporavak je multidimenzionalan proces koji ovisi o mnogim faktorima. Jedino trener koji je svjestan tih faktora i koji razumije mehanizme oporavka moe uspjeno primjenjivati razliite metode i sredstva oporavka. Neki od vanih faktora koji utjeu na oporavak su (Volkov 1978.): Dob sportaa stariji sportai (iznad 25 godina) zahtijevaju dui oporavak. Meutim, i sportai do 18 godina starosti takoer zahtijevaju due faze odmora izmeu vjebi zbog u potpunosti nerazvijenih fiziolokih mehanizama vanih za oporavak. Iskustvo iskusniji se sportai bre oporavljaju zbog fizioloke adaptacije na odreeni stimulans. Motorika izvedba takoer ima veliku ulogu u oporavku. Naime, racionalniju tehniku obiljeava i vea uinkovitost pokreta, a time i manja energetska potronja. Spol ene, iako perspiracijom gube manje tekuine i elektrolita od mukaraca, imaju sporiju regeneraciju. Primarni su razlog razliite hormonalne reakcije organizma na optereenje. Okolinski faktori trening i natjecanje na visinama viim od 3000 metara utjeu na vrijeme regeneracije zbog manjeg parcijalnog tlaka plinova. Levin je 1994. godine uoio da trening na snienoj temperaturi poveava produkciju laktata i smanjuje brzinu metabolita lipida. Vremenske razlike prilikom duih putovanja takoer utjeu na brzinu oporavka. Opseg pokreta smanjeni opseg pokreta ( zbog napetosti miofascijalnog tkiva, lokalne adhezije) utjee na izvedbu sportaa i produuje regeneraciju jer slabija prokrvljenost tkiva ograniava njegovu opskrbu kisikom i hranjivim tvarima. Tip miinog vlakna brza miina vlakna se bre umaraju od sporijih vlakana jer ovise o ogranienijim energetskim zalihama (KP) u odnosu na spora (glikogen i masti). Tip energetskog sustava nakon treninga koji optereuje aerobni energetski sustav oporavak je dui (zbog ispranjavanja glikogenskog depoa), nego nakon treninga koji optereuje anaerobni energetski sustav. Psiholoki faktori bilo koja stresna situacija utjee na reakciju organizma, a prvenstveno na otputanje kortizola. Kortizol spreava regeneraciju i rast miia, poveava miinu napetost, smanjuje imunoloki odgovor i neuromuskularnu koordinaciju. Pozitivne emocije, s druge strane, utjeu na ubrzanje procesa oporavka.
98
Zbog kompleksnosti oporavka i mnogih faktora o kojima ovisi, od trenera se zahtijeva poznavanje njegovih fiziolokih mehanizama i razumijevanje osnovnih funkcija. Funkcije oporavka se odnose na obnovu funkcionalnih aktivnosti i normalizacija homeostatske ravnotee, obnavljanje energetskih rezervi i rekonstruktivnu funkciju. Procesi obnove funkcionalnih aktivnosti i homeostatske ravnotee se zbivaju u nekoliko minuta, pa predstavljaju prvi stupanj oporavka, odnosno stupanj brzog oporavka. Ostvarenje ostalih funkcija oporavka zahtijeva znatno vie vremena, pa ti procesi predstavljaju stupanj produenog oporavka (Wilmore 1997.). Ovi podaci ukazuju na izrazitu vremensku razliku pojedinih funkcija oporavka. Sloenost samog procesa oporavka je rezultirala pojavom mnogih metoda i tehnika koje su omoguile pojavu primarne, biomedicinske i psihopedagokih metode oporavka.
2. KLASIFIKACIJA METODA OPORAVKA

Milanovi (1997) je metode oporavka podjelio u tri skupine (slika 1): - primarne metode; - bio-medicinske metode; Klasifikacija metoda oporavka - psiho-pedagoke metode;
Primarne metode Bio-medicinske metode Psiho-pedagoke metode
Motivacijske metode
Slika 1. Klasifikacija metoda oporavka (Milanovi, 1997.)
Kontrola stupnja oporavka -testovi-
2.1. Primarne metode

Kvalitetna prehrana u sportskoj pripremi preduvjet je za poveanje radne sposobnosti, spreavanje pojave umora i ubrzanje procesa oporavka nakon trenanih i natjecateljskih optereenja. Kalorinost, sastav hrane i koliina mikronutrijenata (vitamina i minerala) u njoj utvruju se karakterom trenanih optereenja i od bitnih su utjecaja na tijek oporavka. Znatno premaena kalorinost prehrane, u odnosu na utroak energije, dovodi do poveanja tjelesne mase, to moe negativno utjecati na sportski rezultat. Ako je, pak, kalorinost nia od dnevnih potreba, dolazi do troenja organizma, odnosno pojave katabolikih procesa u organizmu. Zato je iznimno vano tono odrediti kalorinu vrijednost hrane jer i jedna i druga pojava imaju negativan utjecaj na sportsku formu i oporavak (Burke 1999.). Kvalitativan sastav hrane, odnos izmeu proteina, masti i ugljikohidrata, potrebe za vitaminima, mineralima, kao i podrijetlo namirnica mogu utjecati na tijek oporavka. Razumljivo je da se osim pravilnog odnosa ugljikohidrata, masti i proteina mora voditi rauna o cjelokupnoj prehrani sportaa u danima treninga ili natjecanja. Prehrana sportaa ovisi ponajprije o sportskoj disciplini, broju natjecanja, intenzitetu i volumenu optereenja, kao i o uvjetima treniranja. U razliitim fazama sportske forme moe doi do promjena u metabolizmu to rezultira veim potrebama za odreenim hranjivim tvarima. U takvim uvjetima pravilno usmjerenom prehranom i odgovarajuim napicima moemo sprijeiti pojavu veeg stupnja zamora i ubrzati procese oporavka. Pravilna raspodjela obroka, vrijeme obroka, pravilno kombiniranje hranjivih tvari, dobro pripremljena hrana i druga pravila moraju se potivati, jer e samo na taj nain prehrana sportaa pomoi podizanju treniranosti i sportske forme. Uz pravilnu prehranu treba voditi brigu o i hidrataciji tijela. Voda
Pedagoka sredstva
Sugestivne tehnike
Tehnika sredstva
Fizikalna sredstva
Autogeni trening
Socijalni status
Farmakoloka sredstva
Reim ivota
Prehrana
OPE TEME
99
Opskrba hranjivim tvarima bolja opskrba hranjivim tvarima ubrzava oporavak zbog uinkovitije rekonstrukcije oteenog tkiva i breg popunjavanja energetskih rezervi. Uklanjanje otpada vea uinkovitost uklanjanja otpada ubrzava oporavak, a ona prvenstveno ovisi o uinkovitosti kardio respiratornog sustava.
je najvanija tjelesna tekuina (60-70 % ukupne tjelesne teine, u miiima 70-75 %) i sudjeluje u obavljanju osnovnih ivotnih funkcija (prijenos hranjivih tvari, eliminacija toksinih proizvoda metabolizma, proizvodnja energije, popunjavanje volumena krvi i hlaenje tijela). Uslijed nedostatka vode (dehidracije) dolazi do smanjenja volumena krvi i njezine oteane cirkulacije, ime je oslabljena opskrba mozga i miia hranjivim tvarima(Guyton1995.). Istraivanjima je dokazano da dehidracija negativno djeluje i na fizike i na mentalne sposobnosti (citirano prema Colgan, 1998). Smanjenje mentalnih sposobnosti oituje se u smanjenoj sposobnosti memoriranja, raunanja, vizualnog praenja, donoenja brzih odluka i konstruktivnog razmiljanja. Gubitak vode u koliini od 1 % u odnosu na tjelesnu masu mijenja fizioloki status sportaa, a dehidracija od 2-4 % utjee na pad fizikih sposobnosti za 21 % (kod aerobnih aktivnosti ak za 48 %). Dnevne potrebe za vodom iznose 4 % tjelesne mase (2500 3000 ml vode kod osobe koja tei priblino 70 kg) ili 1 ml/kcal potroene energije. Ako je hrana dobro izbalansirana voem i povrem koje sadri do 80 % vode, ukupne potrebe se smanjuju za 1 litru. Temeljna pravila za uzimanje tekuine su 5 ml/kg tjelesne teine za vrijeme zagrijavanja i svakih 10-15 minuta tijekom igre. Pri tome treba voditi brigu o izotoninosti rehidracijske tekuine. Rehidracija nakon natjecanja najvaniji je dio oporavka i nikako se ne smije preskoiti (Wilmore 1997.). Izmeu socijalnog statusa i sportskog uspjeha egzistira znaajna povezanost. Razumljivo je da pojedinci boljeg socijalnog statusa (veeg stupnja obrazovanja, veih izvora prihoda i sl.) imaju vie znanja o vanosti koritenja metoda i sredstava oporavka, kao i mogunosti za njihovo koritenje. Zato sportai s viim socijalnim statusom mogu lake zadovoljiti sve uvjete za postizanje kvalitetnog oporavka1 . Reim ivota je vana komponenta oporavka. Postignue visokih sportskih rezultata ne ovisi samo o sposobnostima i osobinama natjecatelja, njegovu poznavanju tehnike, dobrim planovima i programima treninga i uvjetima za trening, ve i o nainu njegova ivota koji mora biti takav da osigurava uvjete u kojima se poveavaju efekti treninga. Takav nain ivota naziva se sportskim ivotom, a njegova osnovna i najvanija obiljeja su dovoljna koliina sna, pravilna prehrana, kvalitetni stambeni uvjeti i organizirana provedba slobodnog vremena (Volkov 1978.).
Tablica 1. Uzroci koji izazivaju ili potpomau pojavu stanja pretreniranosti (Harre, 1971.)
FAKTORI KOJI UMANJUJU SPORTSKE REZULTATE Greke u treningu Odmor je zapostavljen Zahtjevi na treningu rastu prebrzo, to onemoguuje stabilnu adaptaciju Prebrzo dizanje optereenja nakon prisilnog odmora (ozljeda, bolest ) Prevelik obujam optereenja maksimalnim i submaksimalnim intenzitetom Prevelik intenzitet dugotrajnih optereenja u treningu Nain ivota Nedovoljan noni odmor Nepravilan tijek radnog vremena Razvratan nain ivota Prekomjerno uivanje alkohola, nikotina, kofeina Loi stambeni uvjeti Razdraljivi stanari Pomanjkanje slobodnog vremena ili nesposobnost organiziranja slobodnog vremena Sredina Pretjerani zahtjevi obiteljskih obveza Napetost u obitelji Stalna borba protiv nesportske sredine (obitelj, pretpostavljeni i dr.) Pretjerani podraaji (TV i film ) Zdrastvene smetnje Prehlada Bolesti eluca i crijeva Kronini upalni procesi Naknadno djelovanje infektivnih bolesti
OPE TEME
2.2. Psiho-pedagoke metode oporavka

Vanost psiho-pedagokih metoda oporavka proizlazi, izmeu ostalog, i iz injenice da je regeneracija ivanih stanica sedam puta sporija od regeneracije miinih stanica (Bompa, 1999). Upravo iz tog razloga mnogi treneri posveuju veliku panju psiholokom oporavku nakon trenanih i natjecateljskih optereenja. Posljedica psiholokog oporavka je bolje funkcioniranje SS-a koji je glavni koordinator svih ljudskih aktivnosti.
1 To naravno, ne znai da sportai nieg socijalnog statusa nemaju svijest o vanosti primjene metoda i sredstava oporavka. Meutim, sustavno koritenje suvremenih metoda i sredstava oporavka esto zahtijeva znatna financijska ulaganja, to, naalost, sportaima nieg socijalnog statusa predstavlja veliki problem.
100
Razumijevanje uzroka i posljedica zamora, reakcija na stresne situacije (trenana i natjecateljska optereenja, mogunost modeliranja natjecateljskih uvjeta) uvjet su koritenja ovih metoda oporavka. Kako je stres nakon odreenih optereenja multidimenzionalan imbenik koji ukljuuje psiholoke, okolinske, socijalne i kognitivne elemente, on je postao predmet istraivanja mnogih znanstvenika te strunjaka iz sportske prakse. Tako se danas razvio itav niz metoda psiholokog oporavka od kojih neke potjeu i iz psihoterapijskih metoda. Najvanije od njih su metode sugestije i autosugestije. Osnovni cilj metoda sugestije i autosugestije je smanjenje prevelikog uzbuenja i miine napetosti ime se sporta dovodi u stanje oputenosti i ugode. Posljedice takvog stanja su smanjena frekvencija otkucaja srca, poveana sloboda pokreta i emocionalna kontrola to rezultira poboljanom sportskom izvedbom. Takvo je stanje izuzetno povoljno za bri i kvalitetniji oporavak, to opet omoguava koritenje veih optereenja i toleranciju veih napora na treningu. Uz metode sugestije i autosugestije, u praksi egzistiraju i metode progresivne miine relaksacije, yoga, duboka miina relaksacija, kontrola disanja, vizualizacija, i dr. Osnovni cilj motivacijskih metoda jest mobilizacija sportaa, odnosno podizanje spremnosti za podnoenje visokih optereenja tijekom treninga i natjecanja, uz istodobno sniavanje mobilizacijskog praga sportaa. Za uspjenu organizaciju i provoenje motivacijskih metoda nuno je poznavati strukturu linosti pojedinog sportaa te mogue reakcije na najvia tjelesna i psihika optereenja. Tu ulogu najbolje moe obaviti iskusni sportski psiholog, u suradnji s ostalim lanovima strunog tima. Cilj je trenera, kao pedagoga u procesu sportske pripreme, odrati i poveati unutarnju motivaciju sportaa. To se moe postii koritenjem verbalne i neverbalne pohvale, postavljanjem realistinih ciljeva, variranjem sadraja, postavljanjem zahtjieva koji ine izazov za sportaeve sposobnosti, osiguravanjem dovoljne koliine uspjenih iskustava, odnosno poveavanjem osjeaja kompetentnosti i sl. (Milanovi 1994.) Kvalitetan sustav sportske pripreme nalae pravilnu organizaciju trenanog procesa uz planiranje i programiranje optereenja, ali i odmora, odnosno oporavka. Stoga su pedagoka sredstva, za mnoge, osnovni uvjet za osiguranje oporavka i regeneraciju sportaa. Da bi pedagoka sredstva bila u funkciji oporavka, potrebno je uvaavati principe sportskog treninga. To se posebno odnosi na princip valovitosti optereenja koji pretpostavlja valovitu dinamiku ciklusa poveanog i smanjenog trenanog i natjecateljskog optereenja te tako omoguava povoljne uvjete za oporavak i efikasan tijek adaptacijskih promjena (Milanovi1999.). Potivanjem principa usmjerenosti, tj. uvaavanjem individualnih sposobnosti sportaa, uvjeta treninga i sl., osigurava se pravilan omjer izmeu veliine optereenja i funkcionalnih kapaciteta sportaa. U ovom sluaju primjena dijagnostike, sustavna lijenika kontrola i stalni pedagoki nadzor mogu pruiti nezamjenjivu pomo. Mnogi strunjaci se slau da nijedno sredstvo oporavka ne moe biti od koristi pri neracionalnoj organizaciji sportskog treninga. Pravilna organizacija trenanog procesa i procesa oporavka je najvanija funkcija pedagokih metoda oporavka.
2.3. Biomedicinske metode oporavka

Fizikalna sredstva, kao dio biomedicinskih metoda, predstavljaju bitan faktor ubrzavanja procesa oporavka u sportskoj pripremi. Teko je zamisliti suvremeni sportski trening bez postupaka masae, kupki, saune, primjene topline i sl. Poseban dio fizikalnih sredstava ine postupci koji se primjenjuju u terapijske ili rehabilitacijske svrhe, npr. elektrostimulacija. U sportskoj se pripremi razvilo vie metoda termoterapije i to od vrlo jednostavnih kao tople kupke do vrlo sofisticiranih kao toplinske lampe i ultrazvuk. Glavni razlog primjene termoterapije u oporavku je njezin utjecaj na poveanu cirkulaciju ime se poboljava uklanjanje otpadnih tvari i ubrzava opskrba hranjivim tvarima (Volkov 1978.) Tako se primjenom tople kupke ili tua (36-42C) u trajanju od 810 minuta poveava lokalna, ali i opa cirkulacija krvi uz istodobnu relaksaciju miia. Termoterapija takoer utjee i na funkcije SS-a olakavajui prijenos ivanih impulsa i poboljavajui koordinaciju izmeu miia i mozga. Rezultati nekih istraivanja ukazuju na poveano luenje hormona rasta nakon primjene saune ili parne kupelji (citirano prema Bompa, 1999). Uz to, termoterapija poveava osjetljivost miinih vlakana na djelovanje kalcija. Kako kalcij ima veliku ulogu u miinoj kontrakciji, primjena topline utjee na poboljanu aktivaciju miia i ispoljavanje miine sile. Trajanje postupka primjene topline moe varirati od 15 do 40 minuta. Uz sve svoje pozitivne odlike, termoterapija se ipak ne smije primjenjivati odmah nakon treninga ili u uvjetima traume. Iako ima pozitivne uinke prije treninga, primjena topline nakon njega ima izrazito negativno djelovanje jer poveava osjetljivost oteenog miinog tkiva na kalcij, uz istodobno poveanje cirkulacije to rezultira veim edemom ili hematomom. Zato je nakon treninga ili natjecanja poeljno priekati 6-8 sati prije primjene bilo kojeg oblika
OPE TEME
101
102
termoterapije. U sluaju ozljede, primjena termoterapije je preporuljiva tek nakon 3-4 dana, odnosno nakon to je edem znaajno smanjen. Mnogi sportai su iskusili umirujue i relaksirajue uinke saune. Stupanj vlage i vruine koji se u njoj mogu postii poveavaju perspiraciju ime se poboljava izbacivanje toksina iz tijela. To je vaan faktor u sportskoj pripremi jer se, ukoliko se toksini ne eliminiraju iz tijela, produuje umor koji negativno utjee na funkcije SS-a. Jedan od glavnih toksina koji se gube prilikom perspiracije je amonijak. Tijekom dugih i napornih treninga tijelo sportaa za dobivanje energije moe poeti koristiti proteine. Raspadanjem proteina poveava se razina amonijaka u krvi koji se obino uklanja preko bubrega i zatim izluuje u mokrau. Upravo je to pozitivan uinak saune jer ona ubrzava eliminaciju amonijaka perspiracijom. Zato sauna ubrzava oporavak nakon dugih i napornih treninga olakavajui bubrezima rad u eliminaciji vika toksina. Dodatna vrijednost koritenja saune jest da se poboljava cirkulacija krvi i podie tjelesna temperatura te tako djeluje analgetski na bolove koji se mogu pojaviti kao posljedica napornih treninga. Istraivanja su takoer pokazala da primjena saune moe biti uinkovita u poboljanju rada krvoilnog sustava jednako kao i vjeba umjerenog intenziteta i trajanja. Sauna ima i pozitivne uinke pri prilagoavanju na visoke temperature zraka jer, optereujui mehanizme odgovorne za hlaenje tijela, postepeno poveava sposobnost podnoenja vruina. Taj je podatak posebno vaan za sportae iz hladnijih krajeva koji se pripremaju za natjecanje u vruim klimatskim uvjetima. Najee krivo shvaanje uinaka saune je njezin utjecaj na gubitak tjelesne mase. Iako tijelo u sauni, zbog poveane temperature, troi vie kalorija, uoeni pad u tjelesnoj masi je prvenstveno zbog gubitka tekuine. Nadoknaivanjem izgubljene tekuine nakon saune dolazi do vraanja tjelesne mase na vrijednosti priblino jednake poetnima. Djelovanje ultrazvuka je u prvom redu mehaniko. Ultrazvuk moe djelovati i biokemijski i fizikalno-kemijski, pretvarajui gel-stanje u sol-stanje te razbijanjem velikih molekula i molekularnih kompleksa (Domljan 1993.). Meutim, najvanije djelovanje ultrazvuka je toplinsko. Mehanika se energija u tkivima, kroz koja prolazi ultrazvuk, pretvara u toplinu, i to posebno na mjestima gdje dolazi do refleksije ili rasipanja ultrazvuka. To je najee granica izmeu mekih tkiva i kosti pa je najvea korist od primjene ultrazvuka upravo u zagrijavanju dublje smjetenih tkiva. Selektivnim zagrijavanjem hvatita tetiva, tetivnih ovojnica, zglobnih ahura, ligamenata, hrskavica, odnosno onih dijelova lokomotornog sustava koji najranije i najizraenije pokazuju znakove troenja, moemo utjecati na reparatorne procese te tako poboljati oporavak i smanjiti mogunost ozljede. Masaa se zbog uinkovitosti i jednostavne primjene koristi ve tisuama godina, to je ini najstarijom metodom za ubrzanje oporavka. Ukoliko je masaa sastavni dio sportske pripreme, ona ubrzava oporavak nakon naporne aktivnosti, ali i poveava potencijal treninga djelujui na poveanje cirkulacije krvi. Lagani pritisak na oputeni mii omoguava pranjenje venskog sastava u smjeru primjene pritiska. Taj pritisak rezultira i do 35 %-tnom otvaranju kapilara (u odnosu na 4 % otvorenih kapilara u odmoru), to poveava mogunost ulaska svjee krvi u masirano podruje. Time se poboljava izmjena tvari izmeu kapilara i tkiva. Masaa izaziva i poveanu cirkulaciju limfe limfna cirkulacija djeluje zajedno s venskom cirkulacijom, vodei otpadne tvari do srca koje se zatim proiavaju u jetri (Domljan 1993.). Masiranjem odreenog dijela tijela poveava se aktivnost limfe te tako uinkovitije djeluje na otklanjanje otpadnih tvari nastalih miinim radom. Mehaniki pritisak i istezanje tkiva smanjuje napetost miia to omoguava lake klizanje miinih fascija te veu slobodu pokreta. Nakon napornih treninga mogu se pojaviti odreene miine mikrotraume koje mogu rezultirati nakupljanjem vezivnog tkiva (miogeloze) u oteenom dijelu. Primjena masae (gelotripsija) 48-72 sata nakon aktivnosti pokazala se kao uinkovito sredstvo u razbijanju miogeloza koje spreavaju ulazak kisika i hranjivih tvari u mii. Zbog djelotvornog uinka na poveanje krvne cirkulacije i poboljane izmjene tvari, masaa je uinkovito sredstvo smanjenja miinog umora (Wilmore 1997.). Limfna drenaa kao poseban oblik masae je uinkovito sredstvo u spreavanju nastanka edema i esto se koristi u kombinaciji s hlaenjem i podizanjem ozljeenog dijela tijela iznad razine srca. Glavni uinak limfne drenae jest da se laganim pokretima potie limfna cirkulacija oko ozljeenog mjesta to odvodi edem i omoguava bre i lake dobivanje hranjivih tvari. Limfna drenaa stoga ima veliku ulogu u brzom oporavku sportaa nakon ozljeda. Klasina masaa se primjenjuje tek 48-72 sata nakon ozljede jer je u protivnom kontraindicirana, poto poveajui cirkulaciju moe utjecati na poveanje edema ili hematoma. Zakljuuje se da masaa, iako direktno ne utjee na poveanje miine snage, uinkovito djeluje na oporavak sportaa smanjujui umor i bolnost miia nakon treninga ili natjecanja. U sportskoj pripremi postoji vie tipova i pristupa masai. Najea je podjela na prednatjecateljsku i postnatjecateljsku masau.
OPE TEME
Krioterapija je efikasna biomedicinska metoda oporavka. Primjena hladnoe, leda, jedna je od pristupanijih i koritenijih fizioterapijskih metoda oporavka. Najvea korist od primjene krioterapije je njezino analgetsko djelovanje (Domljan 1993.). Kako je uoeno da led smanjuje bol bez primjene lijekova, krioterapija je esto zastupljena metoda oporavka u sportskoj pripremi. Sam uzrok smanjenja boli pod utjecajem krioterapije je ekstremna temperatura leda koja mijenja provoenje ivanih impulsa. Prilikom njihove reakcije na bol, krioterapija poveava lokalnu opskrbu krvlju, poveavajui koliinu kisika na periferiji. Poveana razmjena tvari utjee i na poveani metabolizam, to je jo jedan uinak primjene hladnoe. Krioterapija se najee koristi u svrhu smanjenja boli i redukcije miinih greva. Primjena leda se preporuuje odmah nakon treninga i to svakih 15 minuta maksimalno do 2 sata. Najbolji uinci krioterapije postiu se njezinom primjenom na tkiva koja zahtijevaju dui oporavak (miii s dominacijom brzih miinih vlakana, slabiji miii, tetive). Kontrasne kupke djeluju na principu izmjene hladnog i toplog izvora koji, u dodiru s tijelom sportaa, utjee na suavanje odnosno proirivanje krvnih ila. Izmjena vazokonstrikcije i vazodilatacije djeluje na principu pumpe, to omoguava bolju i bru dopremu hranjivih tvari te uklanjanje toksina unutar miia. Glavna primjena kontrasnih kupki jest u smanjenju lokalnih miinih greva i uklanjanju boli. Takoer se primjenjuje prilikom ozljeda, i to u subakutnoj fazi jer bi primjenom u akutnoj fazi ozljede (zbog djelovanja topline) mogla imati kontraindicirane uinke. Radi vee efikasnosti, temperatura hladne kupke bi trebala iznositi 10-15 C, dok bi primjenom tople kupke ona trebala biti 35-37 C. Trajanje kontrasne kupke bi trebalo biti minimalno 20 minuta, s time da dui tretmani doprinose veim uincima. Za utjecaj na manje miie i one koji su blii koi, treba manje vremena od utjecaja na velike ili dubinske miie. Iako je odnos u trajanju tople i hladne kupke varijabilan, preporua se da primjena tople kupke bude 3-4 puta dua od hladne. Savjetuje se i da bi tretman trebao zapoeti i zavriti hladnom kupkom to je od posebne vanosti ukoliko se kontrasne kupke primjenjuju nakon treninga ili natjecanja. Velika prednost u primjeni kontrasnih kupki je mogunost njihove varijacije i kombinacije s drugim fizikalnim metodama oporavka. Tako se u sportskoj pripremi razvio itav niz metoda koje svoje polazite imaju u kontrasnim kupkama. Zbog svoje uinkovitosti, fizikalna sredstva oporavka su postala predmet mnogih istraivanja. Stoga ne udi to se gotovo svakodnevno razvijaju nova ili oplemenjuju postojea sredstva. Tako je potrebno naglasiti vanost stretchinga kao sredstva za ubrzanje oporavka koji se razvio i prenio u sport iz yoge, ali i suvremene metode aktivnog oporavka sportaa, refleksoterapije, elektrostimulacije i sl. Da bi neka metoda bila u to boljoj funkciji oporavka, potrebno je pravilno koristiti odreena tehnika sredstva. Tehnika sredstva oporavka zahtijevaju pravovremeno i pravilno koritenje aparaturom (npr. sauna, ultrazvuk), ali i tono doziranje istih jer, u protivnom, svaka od metoda moe imati suprotni uinak od eljenog. Razvojem novih metoda oporavka (elektrostimulacija, magnetoterapija) se pred trenera postavljaju sve vei zahtjevi u smislu prihvaanja novih spoznaja i informacija, a sve s ciljem to efikasnijeg iskoritavanja pojedinih sredstava oporavka. Adaptacijom organizma na dugotrajnu primjenu istog sredstva oporavka dolazi do smanjenja njegove efikasnosti. Ukoliko pojedino sredstvo ima svestraniji utjecaj, organizam se na njega sporije adaptira, pa je njegova uinkovitost dua u cilju uspjene provedbe oporavka. Potrebna je raznovrsnost u izboru sredstava i njihovo meusobno kombiniranje. Primjena odreenog sredstva oporavka ovisi o individualnim karakteristikama svakog sportaa, ali i o stupnju njegove treniranosti, potrebno je provoditi stalni pedagoki nadzor i lijenike kontrole jer se samo u tom sluaju dobivene informacije mogu koristiti u izboru i doziranju sredstava oporavka. Upotreba farmakolokih supstanci ima znaajan uinak na vrijeme potrebno za oporavak nakon intenzivnog rada. Ona omoguuje bri povrat snage i izdrljivosti, ali i poveanje koliine miine mase. Kada bi se dananji programi pokuali primjeniti u sredini gdje se farmakoloka sredstva ne koriste trebalo bi oduzeti 20 % od sadraja i 30-35 % od intenziteta optereenja (Gambeta, 1989.). Optereenja poveanog broja natjecanja i mogunost vee zarade doveli su do toga da sportai, ako se ele dovoljno brzo oporaviti za treniranje i natjecanje na visokoj razini, praktino ovise o farmakolokim supstancama. U farmakoloka sredstva spadaju graditivne i energetske materije te katalizatori i regulatori mehanizma. Graditivne materije se u prvom redu odnose na to kvalitetniju upotrebu proteina u sportskoj pripremi. Proteini su hranjivi sastojci potrebni za rast, odravanje i popravak stanica, te produkciju enzima i hormona. Poto su vani sastojci miinih struktura,
OPE TEME
103
potrebni su i u oporavku u svrhu pravilnog popravka i razvoja miinih stanica (Burke 1999.). Iako glavnu ulogu za osiguranje potrebne koliine proteina ima izbalansirana prehrana (bogata kvalitetnim proteinima), kod sportaa se esto javlja potreba suplementacije tog vanog sastojka. Suplementi proteina se pojavljuju u formi slobodnih aminokiselina, hidrolizata (sadre 2-3 aminokiseline, dipeptidi ili tripeptidi) i cijelih proteina (polipeptidi, spoj veeg broja aminokiselina) (Wilmore 1997.). Istraivanjima je dokazano da najvei uinak na rast miia imaju hidrolizati koji utjeu na najvee zadravanje duika. Od energetskih materija najvaniju ulogu u procesu oporavka ima primjena ugljikohidrata. Ugljikohidrati su osnovni izvor energije za sve sportske aktivnosti. Probavom se razlau na glukozu koja se istog trenutka moe iskoristiti za energiju ili pohraniti u obliku glikogena. Koliina ugljikohidrata u tijelu je ograniena, pa je potrebno znanje o njihovom optimalnom unosu. Pravilan unos ugljikohidrata omoguava bru sintezu glikogena, a time i vie energije za sportsku aktivnost. Osnovna podjela ugljikohidrata je na jednostavne (monosaharidi) i sloene (polisaharidi). Monosaharidi ne prolaze kroz probavni sustav, ve direktno ulaze u krvotok i omoguavaju brzu, ali kratkotrajnu opskrbu energijom. Zato su primjenjivi za vrijeme aktivnosti jer odravaju razinu glukoze u krvi i time tede miini glikogen. Polisaharidi se sastoje od sloenih kemijskih lanaca i, da bi stanici dali energiju, se prethodno trebaju rastaviti na jednostavne dijelove - glukozu. Oni prvo ulaze u probavni sustav ime omoguavaju dugoroniju opskrbu energijom. Ugljikohidrati su i osnovno gorivo za funkcioniranje CNS-a, pa mentalne sposobnosti (koncentracija, odlunost, sigurnost...) sportaa u tijeku aktivnosti ovise o stanju glikogenskih rezervi. Uz to to su osnovni izvor energije u tijelu, ugljikohidrati jaaju imunoloki sustav nakon intenzivnih i stresnih aktivnosti. Pri koritenju ugljikohidrata osnovni je cilj postizanje to veeg nivoa miinog glikogena. Sinteza miinog glikogena se odvija u dvije faze. To su brza sinteza traje 4-6 sati i spora sinteza traje naredna 24 sata. Najbra sinteza glikogena je odmah nakon vjebanja (prva dva sata) jer niska razina glikogena potie aktivnost enzima glikogen sinteze. Njezinom aktivnou se konverzija ugljikohidrata u glikogen odvija tri puta veom brzinom, nego u sporoj fazi sinteze glikogena. U svrhu postizanja to veeg nivoa miinog glikogena u sportskoj se pripremi razvila tehnika punjenja glikogenskih rezervi, koja traje nekoliko dana i sastoji se od vie faza. Katalizatori i regulatori mehanizma se odnose na primjenu onih supstanci koje ubrzavaju i reguliraju fizioloke procese u tijelu sportaa. Najvaniji i najee koriteni katalizatori i regulatori mehanizma u sportskoj pripremi su vitamini i minerali koji su od iznimne vanosti za optimalnu izvedbu sportaa, ali i za ukupno zdravlje organizma. Sve je ea primjena i glutamina (i njegove kvalitetnije verzije ornitin alfa-ketoglutarata) kao glavnog antistresnog imbenika u tijelu sportaa, hidroksi beta-metilbutirata kao usporavatelja proteolize (koji djeluje na smanjenje razine kreatin fosfokinaze), krom-pikolinata regulatora metabolizma inzulina, natrijfosfata alkalizatora mlijene kiseline i presudnog sastojka u mnogim tjelesnim funkcijama (sinteza glikogena, opskrba miia kisikom) (Antonio 1999.).
OPE TEME
3. ZAKLJUAK
Prouavanjem sustava sportske pripreme je uoeno progresivno poveanje trenanih i natjecateljskih optereenja. U elji za zadovoljavanjem sve veih standarda, sportai, trenirajui tri i vie puta dnevno, iz godine u godinu podiu fizioloke i psiholoke granice funkcioniranja svojeg organizma. Da bi takav nain rada bio mogu, potrebno je uvaavati procese oporavka koji slijede nakon trenanih i natjecateljskih optereenja. U cilju to kvalitetnijeg rada, mnogi strunjaci sportske prakse prouavaju mehanizme i tehnike oporavka, znajui da programiran i kvalitetno proveden oporavak omoguava jo vea optereenja, a time i bolje rezultate. Stoga ne zauuje to je oporavak postao klju uspjeha u suvremenoj sportskoj pripremi. Jedino pravilnom primjenom sredstava za ubrzanje oporavka je mogua potpuna regeneracija organizma i priprema za nove napore. Nain primjene sredstava za ubrzavanje oporavka trae od trenera stalnu edukaciju, svestranost i suradnju sa sportskim lijenikom. Zbog raznovrsnosti, specifinog naina djelovanja i rezultata koji postiu, svaki trener treba imati temeljna znanja o metodama oporavka. Nedvojbeno je da o njima ovisi uspjenost sportske pripreme, a time i postizanje sportske forme. Zato je uz sadraje, optereenja i metode treninga potrebno programirati i sredstva o kojima ovisi kvalitetan oporavak. Samo tako e se sredstva oporavka provoditi svakodnevno i nee slijediti nakon izoliranih treninga ili glavnih natjecanja. Sportai takoer moraju poznavati vanosti primjene metoda oporavka jer njihova svjesnost i uravnoteen ivot igraju vanu ulogu u postizanju uspjeha.
104
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11.
Antonio, J. & Street, C. ( 1999 ). Glutamine : A Potentially Useful Supplement for Athletes. Canadian Journal of Applied Physiology, 24 :1-14. Burke, E.R. ( 1999 ):Optimal Muscle Recovery. New York : Avery publishing group Domljan, Z. ( 1993 ):Fizikalna medicina. Zagreb : Medicinski fakultet Sveuilita u Zagrebu Guyton, A.C. (1995):Fiziologija ovjeka i mehanizmi bolesti. Zagreb : Medicinska naklada Milanovi,D. ( 1999 ):Prirunik za sportske trenere. Zagreb : Fakultet za fiziku kulturu Sveuilita u Zagrebu Milanovi, D. & Milanovi, M.( 1994 ):Sportska aktivnost i okolinski faktori u funkciji razvoja djeteta sportaa. Kineziologija, 24 ( 1-2 ) : 15-20 Rossiter, H.B., Cannell, E.R. & Jakeman, P.M. ( 1996 ):The Effect of Oral Creatine Supplementation on the 1000-m Performance of Competitive Rowers.Journal of Sports Science,14 : 175-179 Viru, A.( 1995 ): Adaptacija u sportskom treningu. Zagreb : CRC Press Inc. Volkov,V.M. ( 1978 ):Oporavak u sportu. Beograd : Partizan Williams, M.H.( 1983 ):Ergogenics Aids in Sport. Champain,Il : Human Kinetics Wilmore, J.H. & Costil, D.L.(1997.): Physiology of Sport and Exercise (second edition ).Champain,Il : Human Kinetics
OPE TEME
105
4. LITERATURA
Aleksandra Szekely, Vilma olc-Pervan HIPOBARINA TERAPIJA METODA OPORAVAKA U KONDICIJSKOJ PRIPREMI
OPE TEME
HIPOBARINA TERAPIJA METODA OPORAVAKA U KONDICIJSKOJ PRIPREMI

1
Aleksandra Szekely1, Vilma olc-Pervan2 Privatna ordinacija sportske medicine, Zagreb, 2 Grafiki fakultet Sveuilita u Zagrebu
1. UVOD
Adenozin-trifosfat, dobro poznat pod skraenicom ATP, s pravom se smatra energijskom valutom u organizmu. U stvari, stanice mogu prenijeti energiju namirnica na razne funkcionalne sisteme samo putem ATP-a u vezanim reakcijama. ATP je pogodan zbog svoje sposobnosti da lako nastaje u stanici kad ona raspolae s mnogo energije a isto se tako lako razlae kad postoji potreba za energijom. U svakoj stanici postoji slobodan ATP, glikogen i kreatin-fosfat kao brzi izvori energije i glukoza koja se troi u oksidativnim procesima (Guyton, 1969). Intenzivni miini napor tijekom kondicijskih priprema sportaa zahtijeva brzi dotok energije pa troi postojei ATP, zalihu ATP-a iz kreatin-fosfata i ATP nastao glikolizom iz glikogena, pri emu nastaju pirogroana kiselina i vodikovi ioni. Kod visoke koncentracije oni se spajaju u mlijenu kiselinu, koja brzo i lagano prelazi u meustanine prostore (anaerobni proces). Energija dobivena oksidacijskim procesima je praktiki neiscrpna ali prespora za poetak intenzivnog miinog rada. U oporavku potrebno je vratiti dug kisika tj. oksidirati mlijenu kiselinu opet do glukoze koja e se pohraniti u stanici te nadoknaditi potroeni slobodni ATP i kreatinfosfat. Pojaani oksidativni metabolizam postoji i poslije fizikog napora te zahtijeva poveanu potronju kisika za pokrie duga kisika. Hipobarina terapijaje fizikalni postupak gdje se maksimalno poveava periferna oksigenacija. Prethodni pokuaji da se udisanjem istog kisika pobolja opskrba periferije nisu bili najsretnije rjeenje zbog injenice da poveani parcijalni tlak kisika u krvi oteuje intimu arterijskih krvnih ila.
2. APARATURA I POSTUPAK HIPOBARINE TERAPIJE

Aparat za hipobarinu terepiju (Sl. 1) nastao je duhovitom kombinacijom podtlaka i atmosferskog tlaka koja omoguava maksimalnu drenau limfnih i venskih ila i meustaninog prostora uz istovremeno irenje arterijske mree do kapilarnog nivoa. Na taj nain dolazi do velikog ubrzanja izmjene venske i arterijske krvi. Protok krvi kroz bubrege je takoer povean to rezultira i poveanim izluivanjem urina a slijedom toga i poveanom potrebom za tekuinom (oko 2 litre vie od uobiajene koliine). Postupak se izvodi na nain da se sporta (pacijent) sav umota u upljikav pamuni omota od filca i zatim hermetiki zatvori u plastinu vreu fiksiranu iznad prsiju. Pomou cijevi vrea se spoji na kompjutorski dio gdje se odabiru programi. Kompjutorski dio spojen je na vakuum pumpu. Zrak se isisava iz plastine vree dok se ne postigne zadani podtlak unutar nje. Slika 1
106
Slika 2
Podtlak se programira do jaine od 0.65 BARR-a. Trajanje procedure je 15 minuta. Konom oksimetrijom moe se utvrditi poveanje koncentracije kisika u perifernoj krvi.
3. UINCI HIPOBARINE TERAPIJE

Eksperimentalna istraivanja provedena na primatima (Mehlsen, 1993) kojima je ispitivan biopsijom uzet materijal iz jetre, skeletnog miia i krvi, nakon odreenog intenzivnog fizikog napora dokazuju da su vrijednosti metabolita uzete dva sata nakon tretmana identine vrijednostima nakon 24-satnog odmora. Hipobarina terapija primjenjivana je na velikim natjecanjima ve od Univerzijade 1987. godine, europskog koarkakog prvenstva 1989. godine, te europskog atletskog prvenstva 1990. godine. Uesnici otvorenih prvenstava Zagreba u stolnom tenisu posljednjih godina koristili su ju u vie navrata, a sportai razliitih disciplina koriste pojedinano hipobarinu terapiju u tijeku intenzivnih kondicijskih priprema, a pojedinci ak i pri manje vanim natjecanjima. Kod osobite iscrpljenosti (koja moe nastati kako u tijeku natjecanja tako i u tijeku pojaanih kondicijskih priprema) hipobarina terapija moe se koristiti u kombinaciji s niskofrekventnim magnetnim poljima koja pojedinano stimuliraju mitohondrije za vei primitak kisika iz prispjele krvi pa se time efekt udvostruuje. Prema individualnim zapaanjima utjecaja hipobarine terapije na korisnike, pokazalo se da je postupak poeljan tijekom intenzivnih treninga i natjecanja, osobito turnirskog tipa, gdje su napori svakodnevni (kod nekih sportova i viekratni tijekom dana, (Larsen i Lassen 1966)). Trebalo bi provesti daljnja istraivanja kako bi se ovaj relativno pristupaan terapeutski tretman to vie koristio u razdoblju intenzivnih kondicijskih priprema jer dokazano smanjuje vrijeme oporavka organizma. Hipobarina terapija se vrlo uspjeno koristi i u rehabilitaciji portskih ozljeda u smislu drenae edema, hematoma, prevencije i lijeenja lezija i kontraktura ligamentarnog sustava.
4. LITERATURA
1. 2. 3. 4. Dahllf, A., J. Holm, T. Scherstn, et al. (1976). Effect of training on walking tolerance, calf blood flow and blood flow resistance. Scand J Rehab Med 8:19-26. Guyton, A.C. (1969). Medicinska fiziologija. Zagreb/Beograd: Medicinska knjiga. Larsen, O. A., N. A. Lassen (1996). Effect of daily muscular exercise in patients wizh intermittent claudication. Lancet, 2:1093-1096. Mehlsen, J., et al. (1993). Beneficial Effects of Intermittent Suction and Pressure Treatment in Intermittent Claudication. Angiology, 44(1):16-20.
OPE TEME
107
Podtlak nije permanentan nego pulsira u zadanim intervalima. Atmosferski tlak je vei nego tlak u vrei, pa se filcani omota zajedno s plastinom vreom priljubljuje uz tijelo. Pulsacijama se vri drenaa limfnih i venskih ila (Sl. 2). Tlak u areterijama koje su dublje i vre grae zbog svog vlastitog miinog sloja, je vei nego tlak u vrei pa se one ire u to polje manjeg tlaka (Dahllof, A., Holm, J., Schersten, T. et al. (1976).
Draen Harasin NUTRITIVNI SUPLEMENTI U KONDICIJSKOM TRENINGU SPORTAA
OPE TEME
NUTRITIVNI SUPLEMENTI U KONDICIJSKOM TRENINGU SPORTAA

Draen Harasin vanjski suradnik Kineziolokog fakulteta Svezilita u Zagrebu
1. UVOD
Termin suplement dolazi od latinske rijei supplementum to oznaava neto to je dodano kompletnoj stvari radi izbjegavanja deficita. Od Srednjeg vijeka ljudi ovaj termin rabe za razliite forme dijetnih dodataka za poboljavanje zdravlja, izgleda i sposobnosti. Dijetni suplement je preparat tableta, praak ili otopina koji sadri nutrijente ili druge substance, a konzumura se kao dio dnevnog unosa hrane s ciljem dostatnosti adekvatne ili suprafizioloke doze nutrijenata (Clark, 2001.). Definiraju se i kao aktivne tvari koje se uzimaju oralno sa svrhom obogaivanja prehrane, prevencije bolesti, poveavanja tjelesnih sposobnosti i poveavanja miine mase, ali uz preduvjet da nisu lijek (Kulier, 2002). Ove dvije definicije dobro e dopuniti i slubena Nacionalnog instituta za zdravlje SAD odnosno njihovog Ureda za suplemente koja glasi: Suplement je svaki proizvod osim duhana koji je namjenjen nadopuni prehrane, a sadri jednu od slijedeih komponenti vitamine, minerale, bilje ili ljekovito bilje, njihove koncentrate ili ekstrakte ili pak njihove smjese. Suplementi se na tritu distribuiraju kao tablete, kapsule, praci i otopine, a mogu se pakovati posebno ili dodavati konvencionalnoj hrani (National Institute of Health, Office of Dietary Supplements, 1994.). Velik doprinos u primjeni suplemenata u sportskom treningu imala su i znanstvena istraivanja. Ozbiljnija istraivanja na podruju sportske suplementacije poela su krajem 80-ih. Osobit pomak u ovom smislu napravio je vedski znanstvenik Dr Eric Hultman na Karolinska institutu u Stockholmu, koji je istraivao brojne suplemente, a meu njima i suplement 90-ih, kreatin. Pored kreatina, javlja se i velik broj drugih suplemenata, koji se koriste kao dodaci prehrani, a koji imaju velik utjecaj na unapreenje sposobnosti i optimalizaciju tjelesnog sastava. Cilj je ovog lanka da prui najelementarnije informacije o koritenju suplemenata s ciljem maksmiziranja efekata kondicijske pripreme. Ogromna je koliina informacija o sportskim suplemenatima koji su u upotrebi danas, no namjera je autora, zadrati se samo na onim informacijama bez kojih niti kondicijska priprema, a niti prehrana sportaa ne moe nositi karakteristiku optimalan.
2. OSNOVNE DEFINICIJE
Nutrijenti su komponente hrane koje osiguravaju energiju, slue kao gradivni materijal i/ili reguliraju metabolike funkcije. Tijelu su za preivljavanje potrebni est osnovnih tipova nutrijenata: voda, proteini, ugljikohidrati, masti, vitamini i minerali. Nutrijente djelimo na makronutrijente (voda, proteini, ugljikohidrati i masti) i mikronutrijente (vitamini i minerali). Optimalna prehrana je najbolja mogua prehrana, za razliku od adekvatne prehrane koju karakterizira odsustvo znakova deficita, normalne metabolike funkcije i normalnu razinu rezervi nutrijeneta. Suplementi se procjenjuju kroz kriterije efikasnosti, sigurnosti i legaliteta. Efikasnost znai da koritenje odreenog suplementa proizvodi ergogene, termogene ili hipertrofijske efekte. Utjecaj na poveanje radnog kapaciteta miinog sustava, aerobnog ili anaerobnog, nazivamo ergogenim, dok neto to utjee na poveanje metabolizma s ciljem redukcije masnog tkiva nazivamo termogenim. Kataboliko oznaava neto to se odnosi na razgradnju tkiva, to je suprotno anabolikom koje oznaava neto to se odnosi na izgradnju tkiva. Antikataboliko oznaava neto to zaustavlja katabolizam, odnosno razgradnju tkiva. Ono to djeluje antikatabolino, djeluje anabolino, tj. pospjeuje anabolizam. Najee se ovi pojmovi veu za miinu hipetrofiju, koja oznaava poveanje koliine miine mase. Lai proizvoaa pripadaju kategoriji koja se uglavnom odnosi na kriterij efikasnosti suplementa. esta je prodaja suplemenata za koje dosada u nijednom istraivanju nije potvren utjecaj na ono to je navedeno u reklami proizvoaa.
108
Proizvoai vrlo esto samo na osnovu nepotvrenih hipoteza preporuuju i prodaju suplemete koji bi trebali biti korisni u neemu. Zbog toga bi se kondicijski treneri trebali ograniiti na upotrebu samo onih suplemenata efikasnosti kojih je dokazana u znanstvenim istraivanjima. Sigurnost znai da primjena suplementa u preporuenim dozama nema tetnih nuspojava. Legalitet znai da koritenje suplementa nije zabranjeno zakonom, odnosno uredbama Meunarodnog olimpijskog odbora, te niti jedne meunarodne sportske federacije.
3. MODEL SUPLEMENTACIJE SPORTAA

Tri su osnovna cilja suplementacije sportaa u optimalizaciji kondicijske pripreme. Jedan se odnosi na poboljavanje zdravlja sportaa, drugi na poboljavanje tjelesnih sposobnosti, a trei na optimalizaciju tjelesnog sastava. Model suplementacije sportaa, primjenjiv u kondicijskoj pripremi sportaa prikazan je na shemi 1.
Poboljanje zdravlja, sposobnosti i izgleda tijela
Poboljanje zdravlja
Poboljanje tjelesnih sposobnosti
Poboljanje tjelesnog sastava
Izbjei dijetni deficit, ubrzati oporavak i ublatiti bol
Poveati radni kapacitet miinog sustava (anaerobni i aerobni)
Poveati miinu masu
Ubrzati metabolizam
Smanjiti energetski unos
Poboljanje zdravlja
Ergogeni efekt
Hipetrofijski efekt
Termogeni efekt
Kontrola apetita
Minerali i vitamini Proteini eljezo Antioksidansi Kalcij Vitamin C Glukozamin-sulfat Hondrotin-sulfat
Kreatin L-glutamin L-karnitin Kofein BCAA
Proteini BCAA HMB Kreatin Krom L-glutamin Arginin Ornitin OKG Androstenedion Tribulus Terrestris
Piruvat L-kartnitin HCA Efedrin Kofein Aspirin
Citosan Efedrin
Shema 1. Model suplementacije sportaa (modificirano po Clark, 2001)
Velik znaaj u poboljanju zdravlja u kontekstu kondicijske pripreme ima izbjegavanje eventualnog deficita nutrijenata, to e u velikoj mjeri utjecati na skraivanje vremena potrebnog za oporavak, pa na taj nain utjecati i na poboljanje tjelesnih sposobnosti, osobito na poveanje radnog kapaciteta miinog sustava. Drugi cilj u optimalizaciji kondicijske pripreme se odnosi na poboljanje tjelesnih sposobnosti, to podrazumjeva poveanje radnog kapaciteta miinog sustava (aerobnog i anaerobnog), te poveanje miine mase. Poveavanje radnog kapaciteta miinog sustava se moe odrediti kao ergogeni efekt, dok se poveanje koliine miine mase moe odrediti kao hipertrofijski efekt. Hipetrofijski efekti je vana komponenta i u optimalizaciji tjelesnog sastava sportaa, gdje jo vanu ulogu imaju ubrzanje metabolizna (termogeni efekt) i smanjenje energetskog unosa kontrolom apetita.
4. EFIKASNO, SIGURNO, LEGALNO

U skladu s definiranim kriterijima za procjenu pojedinih suplemenata, u ovom poglavlju bit e analizirani legalni suplementi, dakle oni suplementi ije koritenje nije zabranjeno uredbom Meunarodnog Olimpijskig odbora, te niti jedne meunarodne sportske federacije. Takoer, bit e procjenjeni samo oni suplementi ije je koritenje
OPE TEME
109
110
je sigurno, a to su oni koji nemaju tetnih nuspojava tijekom koritenja u preporuenim dozama, to je potvreno u znanstvenim istraivanjima. I na kraju, vrlo vaan kriterij, onaj najvaniji s aspekta kondicijskog treninga, je kriterij efikasnosti, koji govori o postojanju ergogenih, termogenih, ili hipertrofijskih efekata suplementa. Vitamini su mikronutrijenti potrebni stanicama za odvijanje specifinih kemijskih reakcija. Tako vitamin A osigurava pravilnu funkciju vida, vitamini A i C imaju vanu ulogu u jaanju imuniteta, Vitamini B skupine vanu ulogu u kontroli metabolizma (sinteza proteina, metabolizam ugljikohidrata), vitamin D vanu ulogu u apsorpciji nutrijenata (npr. pomau kalciju u fosforu da iz hrane dou u krvotok), folna kiselina i tiamin vani u funkciji ivanog sustava, a svi antioksidansi pomau u zatiti stanica od oteenja koja nastaju oksidacijom. Iako se vode rasprave o tome dali sportai trebaju veu koliinu vitamina od obine populacije, izgleda logino da sportai, koji imaju jai metabolizam ugljikohidrata, poveanu sintezu proteina, vee oksidacije i aktivnost ivanog sustava, imaju i vee vitaminske potrebe. Te poveane potrebe mogu se bez problema nadoknaditi kad je rje o vitaminima topivim u vodi (B-kompleks, C), jer se viak moe izluiti mokrenjem, to nije sluaj s vitaminima topivim u mastim (A,D,E), jer bi viak nagomilavajui se u masnom tkivu mogao izazvati hipervitaminozu. Minerali su veoma vani za zdravlje kostiju, transport kisika, te balans tekuina i elektrolita, stoga je, budui da imaju jai metabolizam sportaima vano suplementacijom izbjei deficit. Kalcij, fosfor, magnezij, eljezo te elektroliti natrija, kalija i klora esto se nazivaju osnovni minerali. Cink, jod, selen, bakar, klor i krom su elementi koje nalazimo samo u tragovima. eljezo kao sastojak hemoglobina i mioglobina ima veliku ulogu u transportu kisika i koritenju energije. Nedovoljan unos kalcija inhibira mineralnu gustou kostiju, pa sportai koji konzumiraju premale koliine imaju veu mogunost razvoja osteoporoze, deformacije kotanog tkiva koje dovodi do lakeg oteenja i loma kosti. Ugljikohidrati su makronutrijenti ija je primarna uloga opskrba energijom. Mogu se podijeliti u tri grupe s obzirom na sloenost molekule eera od koje se sastoje. Monosaharidi (glukoza, fruktoza i galaktoza) se sastoje od jednostavnih molekula eera, disaharidi (saharoza, laktoza i maltoza) su sastavljeni od dvije molekule jednostavnih eera, a polisaharidi (krob, glikogen) su kompleksni ugljikohidrati, te sadre u sebi tisue molekula glukoze. Glikemiki indeks klasificira namirnice prema tome koliko visoko i koliko dugo podiu razinu glukoze, a tako i inzulina u krvi. Namirnice koje se probavljaju brzo i naglo diu razinu glukoze u krvi imaju visok glikemiki indeks. Najee se jednostavniji ugljikohidrati probavljaju bre i imaju vei glikemiki indeks, no ne mora uvijek biti pravilo, jer ovisi o brojnim faktorima kao to su priprema hrane, koliina hrane, kombinacije namirnica u obroku, doba dana itd. Namirnice koje trebaju due vrijeme da bi se probavile, a time sporije poveavaju razinu glukoze u krvi (stimuliraju manje izluivanje inzulina) imaju nii glikemiki indeks. Ako je cilj brzo nadoknaditi glukozu, odnosno glikogen koristiti e se ugljikohidrati s visokim glikemikim indeksom. Istraivanja su takoer pokazala da sportai ukljueni u intervalne aktivnosti visokog intenziteta, (nogometai) takoer postiu bolje rezultate kod unosa vee koliine ugljikohidrata. Ipak veina sportaa kod kojih je dominantna snaga i brzina i koji ne treniraju aerobno vie od jedan sat dnevno (sprinteri, koarkai, hrvai, odbojkai), ne trebaju unositi toliko veliku koliinu ugljikohidrata (Kreider, 1998.). Suplementacija ugljikohidratima vri se prije, za vrijeme i poslije treninga. Prije treninga (od 30 minuta do 3 sata) se suplementira kompleksnim ugljikohidratima, za vrijeme treninga se daje izotonina kombinacija glukoze i fruktoze, a poslije treninga kombinacija kompleksnih ugljikohidrata, fruktoze i glukoze. Sloeniji ugljikohidrati su potrebni prije treninga jer ima dovoljno vremena za probavu i skladitenje, a bolje je da se to odvija bez prevelike inzulinske reakcije. Tijekom treninga vanija je i hidracija, pa se suplementira 5-10% otopinom glukoze kojo su dodani minerali i vitamini. etiri sata nakon treninga je najvea potreba za ugljikohidratima (Colgan, 1993.), pa je suplementacija jako vana. Idealna smjesa ugljikohidrata sadri sloene ugljikohidrate, jer je metabolizam povien oko 4 sata, pa je dobro da su cjelo vrijeme prisutni u krvotoku. Osim kompleksnih ugljikohidrata smjesa sadri i male koliine glukoze (zbog aktivnosti enzima glikogen sintaze koja kontrolira skladitenje glikogena, visok glikemiki indeks je poeljan jer se glikogen sintaza nakon nekog vremena povlai) i fruktozu jer se glikogen u jetri koja skladiti polovicu ukupne rezerve najbolje moe nadoknaditi fruktozom. Iako su kod pojedinih autora navedene univerzalne koliine, npr. 225 g poslije treninga bez obzira na specifine zahtjeve (Colgan, 1993.) autor je miljenja da e koliina suplementa ovisiti o spolu, dobi, sportskoj sktivnosti, intenzitetu i trajanju treninga.
OPE TEME
Proteini su makronutrijenti koji imaju gradivnu funkciju u tijelu. Sastoje se od aminikiselina, te se odnos u kojemu su aminokiseline koje se u proteinu nalaze sukladne s proteinima u tijelu naziva kvaliteta proteina. Protein visoke kvalitete, visoke bioloke vrijednosti, kompletan protein, sinonimi su koji opisuju aminokiselinsku strukturu koja je slina onoj koj je potrebna tijelu. Kada procijenjujemo individualne potrebe za proteinima u obzir se moraju uzeti koliina kalorija potrebna iz ovog nutrijenta i bioloka vrijednost proteina. to su proteini vee bioloke vrijednosti, potrebna je manja koliina. Vee su potrebe za proteinima kod sportova snage. Istraivanja su pokazala da se potrebe u tom sluaju mogu poveati i do 1,7 g/kg tijelesne teine (Lemon, 1998.). Na tritu su prisutne 3 vrste proteinskih suplemenata. Jednu grupu ine cijeli proteini (polipeptidi), drugu hidrolizati (dipeptidi, tripeptidi), a treu aminokiseline u slobodnoj formi. Istraivanja na ivotinjama pokazala su da suplementacija hidrolizatima uzrokuje duplo veu retenciju duika od cijelih proteina, a sedam puta veu od aminokiselina u slobodnoj formi (Zaloga, 1990.). Ovo se objanjava time to je ljudski organizam tijekom povijesti cijelo vrijeme primao hranu u kojoj je dobivao cijele proteine, pa se je razvio i sustav za absorpciju i retenciju upravo na osnovu toga. Cijeli proteini nakon to dospiju u tijelo prvo se razgrauju na dipeptide i tripeptide, koji su nosioci informacija na osnovu kojih se proizvodi somatomedin C, vaan anaboliki stimulator. Hidrolizati se sastoje od dipeptida i tripeptida, pa je uinak na proizvodnju somatomedina C veoma velik. Cijeli proteini se do te forme postepeno razgrauju, a kako zahtijeva odreeno vrijeme, uinak je slabiji. Slobodne aminokiseline ne utjeu na proizvodnju somatomedina C, pa nema ni anabolikog efekta (Colgan, 1993.). No, ovo ne znai da slobodne aminokiseline nemaju svoju primjenu u suplementaciji. Osobito su znaajne neke od njih kao to su aminokiseline razgranatog lanca leucin, izoleucin, valin (BCAA), te aminoliseline glutamin, arginin, ornitin, itd. Istraivanja su pokazala da je tijekom treninga najvea potronja aminokiseline glutamin, te aminokiselina razgranatog lanca leucin, izoleucin i valin. Pri tome 60% svih aminokiselina u skeletnim miiima ini glutamin (Paali, 1999.), a treinu ukupne koliine proiteina u tijelu ine aminokiseline razgranatog lanca (BCAA) (Colgan, 1993.). Suplementacija aminokiselinama razgranatog lanca 1-2 sata prije treninga, moe uparati testosteron tijekom treninga, te utjecati na veu koliinu testosterona poslije treninga, to ima anabiliki efekt. Gubici glutamina tijekom treninga mogu biti i do 30 g i ako se taj gubitak ne nadoknadi u kratkom vremenskom intervalu, dolazi do opadanja proteinske sinteze. Suplementacija glutaminom podrava izgradnju miia i ubrzava regeneraciju nakon treninga (Paali, 1999.). Kreatin monohidrat je najprodavaniji suplement 90-ih. Od 1832, kada ga je francuski znanstvenik Chevreul nazvao grkim imenom za fascinira znanstvenike svojom ulogom u metabolizmu skeletnih miia. Prva ozbiljnija istraivanja kreatina kao sportskog suplementa krajem 80-ih napravio je vedski znanstvenik Eric Hultman na Karolinska institutu u Stockholmu. Hultmanovo istraivanje objavljeno je tek 1992. godine u asopisu Clinical Scince, a prvo sustavno koritenje kreatin monohidrata zabiljeeno u pripremama atletiara britanskog tima za Olimpijske igre iste godine u Barceloni. Smatra se da su upravo zbog toga britanski atletiari postigli neoekivano dobre rezultate. Iz dosadanjih istravanja moe se zakljuiti da se kreatinskom suplementacijom moe poveati koncentracija kreatina u miiima za 20%-50%, a poveana koncentracija kreatina kroz vee mogunosti ispoljavanja snage na treningu i ubrzani oporavak poslije treninga rezultira poboljanjem sposobnosti za 5-7%. Suplementacija kreatinom ima utjecaj na sposobnosti u osnovi kojih lee fosfageni energetski mehanizmi, prvenstveno u poveavanju sposobnosti koje su dominantno potrebne u radu s vanjskim optereenjem. No, evidentno je da postoji i utjecaj na sposobnosti odgovorne za produeni anaerobni rad u trajanju do 90 sekundi maksimalnim intenzitetom (Volek i sur., 1997.). Kratkorona suplementacija kreatinom u trajanju od 5-7 dana utjee na poveavanje ukupne tjelesne mase i to uglavnom zbog retencije vode, dok dugorona suplementacija u trajanju od 8-140 dana utjee na poveavanje ukupne tjelesne mase, ali i nemasne komponente, uglavnom miine i to zbog poveanog sadraja miofibrilarnih proteina u miinim vlaknima. Ako se uzima koliina od 0.3g/kg tjelesne mase dnevno, punjenje se zavri nakon 5-6 dana, pa se doza moe smanjiti na npr.0.03g/kg dnevno. Istraivanja su pokazala da oralna suplementacija kreatin-monohidrata u koliini od 0.03g/kg tjelesne mase dnevno poveava ukupne priuve kreatina u miiima tijekom 28 dana (Hultman i sur., 1996.). Nakon ovog perioda dovoljne su i manje doze da bi se koliina kreatina odravala u miiima. Ovaj nain, respektirajui ciljeve i potrebe, bi u kondicijskom treningu trebao biti puno bolji. Iz svega navedenog moe se zakljuiti da bi sportai trebali izbjegavati visoke doze kroz dui period jer izgleda da nemaju veeg efekta u odnosu na manje doze, te e izbjei nepotrebnu retenciju vode. Suplementacija kreatinom nije zabranjena od strane Meunarodnog olimpijskog odbora, i niti jedne Meunarodne sportske federacije. Dosada nisu
OPE TEME
111
utvreni tetni utjecaji suplementacije kreatinom, ak ni pri suplementacijama kroz vremenski period od 5 godina (Poortmans i Francaux, 1999.). Ovisno o vrsti sportske aktivnosti, periodu godinjeg ciklusa, individualnim karakteristikama sportaa, te u skladu s tim i ciljevima treninga koji su postavljeni, optimalna suplementacija e se razlikovati. Nemogue bi bilo dati jedan univerzalni recept suplementacije za sve sportove, sve sportae i sve tipove treninga u razliitim periodima godinjeg ciklusa pripreme. Jedna od najbitnijih karaktetistika, koja je uzrokovala naglu progresiju rezultata u velikom broju sportskih aktivnosti je jakost kao esencijalna komponenta velikog broja ljudskih sposobnosti (brzinska jakost, jakosna izdrljivost, maksimalna jakost, elastina jakost...). Vrlo vaan vremenski interval u kojem svakako treba intenzivno suplementirati je vezan uz sam trening jakosti i snage (openito brzinsko-jakosni trening), odnosno pored vremenskog intervala trajanja samog treninga i period prije i poslije treninga. Stoga e se predstaviti jedan model suplementacije (tablica 1) zasnovan na znanstvenim istraivanjima, te potvren u praksi.
Tablica 1. Model suplementacija za brzinsko-jakosni trening (trening s teretom, sprinterski trening, skokovi, bacanja, intervalni trening)
Suplement Kompleksni ugljikohidrati Glukoza Fruktoza Vitaminsko-mineralna Whey protein Glutamin BCAA Kreatin monohidrat Prije treninga x Za vrijeme treninga Poslije treninga Neposredno poslije x x x x x x x x x 30 min. -do nekolko sati
OPE TEME
Koliine suplemenata nisu navedene, jer ovise o individualnim karakteristikama sportaa, postavljenim ciljevima treninga, te o intenzitetu i trajanju treninga.
5. ZAKLJUAK
Suplementacija sportaa je najbolji nain za ublaavanje deficita, odnosno razlike izmeu adekvatne i optimalne prehrane, odosno, jednostavnije reeno najbolji nain optimalizacije prehrane. Budui da je piramida prehrane takva da, kad bi bila optimalna za prosjenu populaciju, za sportae, osobito u nekim sportovima ne bi bila optimalna, a pitanje je, zbog velikih energetskih zahtijeva kondicijske pripreme, da li moe biti i adekvatna. Popuna deficita izmeu adekvatne i optimalne konvencionalnom hranom bila bi, budui da se trenira i vie puta dnevno, preveliko optereenje za probavni sustav, koji vjerojatno ne bi ni uspio dopremiti potrebnu koliinu nutrijenata do tkiva. Zbog toga se koriste suplemenati iz grupe makro- i mikronutrijenata (proteini, ugljikohidrati, vitamini, minerali). No, osim osnovnih zdravstenih razloga u izbjegavanju deficita, veliku korist u poboljavanju sposobnosti i optimalizaciji tjelesnog sastava suplementi pruaju i u poticanju ergogenih, termogenih, odnosno hipetrofijskih efekata, te kontroli apetita. Ova grupa suplemenata katalizira odreene procese u tijelu ovjeka, pa zbog toga poboljava efikasnost usmjerenih kondicijskih programa, ili jednostavno, ubrzava oporavak izmeu dva treninga, te na taj nain omoguuje vie trenanih stimulusa u odreenom vremenskom intervalu, pa tako optimalizira kondicijski trening sportaa.
6. LITERATURA
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. Armsey T.D., Green G.A. (1997.): Nutritional Suplemments: Scienci vs. Hype. Physican Sports Med. Antonio, J., Stout, J.(2001.): Sports Suplements. A Lippincott Williams and Wilkins, Wolters Kluver Compani. Balsom P.D., Soderlund K., Ekblom K.(1994.): Creatine in humans with special referenceto creatine suplementation. Sports Med. 18: 268-280. Colgan, M.(1993.): Optimum Sports Nutrition. Advanced Research Press, New York. Hultman E., Soderlund K., Timmons J.A.,Cederblad G., Greenhaff P.L.(1996.): Muscle creaine loading in men. J. Appl. Physiol. 81:232-237. Paali E. (1999.): Farmakoloka sredstva za oporavak. Univerzitet u Sarajevu, Fakultet sporta. Reents S. (2000.): Sport and Exercise Pharmacology. Human Kinetics, Champaigne, IL. Volek J., Kraemer W.(1996.): Creatine Supplementation: Its Effect on Human Muscular Perfomance and Body Composition. J. Strenght and Cond Res. 10(3): 200-210.
112
FARMAKOLOKA SREDSTVA OPORAVKA (kritiki osvrt)

Emir Paali Univerzitet u Sarajevu Fakultet za fiziku kulturu
1. PROLOST
Kada se vratim u kasne 80-te, i pogledam tadanje trite suplementima na naim prostorima, prizor zaista izgleda skromno. Nije ni mjesto, a ni vrijeme da imenujem tadanje proizvoae i dobavljae, ali sada mogu odgovorno tvrditi da je to bio lov u mutnom i elja za brzom zaradom. ast izuzecima, oni e se lako prepoznati. Jo se uvijek sjeam tog vremena, loeg ukusa pjeskovitih struktura praha i probavnih smetnji. Moram priznati da je tada bilo lake doi do nedozvoljenih sredstava nego do kvalitetnih suplemenata. Klasini dileri nisu postojali, bilo je dovoljno da poznajete nekoga u apoteci i rijeili ste problem. Iza njihove upotrebe stajali su nai najvei autoriteti iz oblasti medicine, htjeli to oni priznati ili ne. Ne treba nas uditi injenica da su sportai nakon ostvarenog rezultata bacali u zrak prvo doktora pa onda trenera. Odgovornost su snosili i treneri, jer su na sportaima eksperimentirali sa blijedim i poluistinitim iskustvima koja su donosili sa meunarodnih sportskih dogaaja, prvenstveno sa istoka. Rezultat je njima predstavljao lovorike i slavu, a sportaima rjeavanje egzistencijalnih problema. Zar je danas drugaije?
2. SADANJOST
Pri prvom pogledu na bilo koji asopis koji se bavi fenomenom fitness-a, u najmanju ruku nas uhvati nelagoda od svog arenila kantica, ivopisno nacrtanih strukturnih formula arobnih kemijskih spojeva, slikovito prikazanih petnaestodnevnih morfolokih transformacija, supstitucijskih procesa masnog u odnosu na miino tkivo i neizostavnih osmijeha suverenih ampiona koji prstom pokazuju na kutiju od ijeg su sadraja sagraeni. Problem bi bio puno manji da se radi o jednom ili dva proizvoaa, ali njih je na desetine, stotine. Koji je pravi i da li je ba sve istina to nam tamo reklamiraju? Slina situacija je i sa nedozvoljenim sredstvima, olakavajua okolnost su privatne apoteke. Ako ba elite biti sigurni u ono to ete uzeti, pripremite novanik i popijte kavu sa vlasnikom. Druga varijanta su lokalni dileri koji nemaju milosti. Sve je stvar izbora, sve je legalno ali u principu zakonom zabranjeno. Nisam jo nikoga upoznao tko je izdravao kaznu zatvora zbog dilanja anabolikih steroida i slinih supstanci. Na tritu ih ima jer su momci iz mog bloka preko noi poprimili izgled buhtlica, glas im je mutirao i vrlo su agresivni. Ja to ne bih nazvao transformacijom, prikladniji je izraz metamorfoza. Zdravlje, ma nije vano tek im je osamnaest!
3. TRENING
Sada postavimo stvari na svoje mjesto. Imamo pred sobom sportae. Obavili smo kompletan protokol kojeg ine lijeniki pregledi, dijagnostika, planiranje, programiranje, zatim jo odaberimo bilo koji fazu periodizacije. Kada sve saberemo i oduzmemo trenerski dio posla traje dva do etiri sata dnevno. Uinili smo sve da izbacimo organizam sportaa iz ravnotee. Moramo priznati da to nije teko i uvijek emo uraditi vie da bi bili sigurni. Smatram da je sljedei zadatak puno tei, a to je povratak u homeostazu za kompenzatornim suportom za sljedea naprezanja. Ako se ne desi taj proces neminovno dolazi do pretreniranosti i negativnih kumulativnih efekata. Puno smo uloili da bi se kockali sa oporavkom.
113
OPE TEME
Emir Paali FARMAKOLOKA SREDSTVA OPORAVKA
OPE TEME
4. RAZGOVOR I LOE NAVIKE

Kada razgovaram sa spotraima o ovom segmentu oporavka i odnosu trenera prema tom problemu uglavnom dolazim do zida utnje. Oporavak je izgleda postao tabu tema i nije udo to sportai sami sa sobom eksperimentiraju, a znanja crpe iz metode rekla-kazala. Ako se jo u blizini stvori diler suplementima iz automobila kojeg zanima samo profit imamo pun pogodak. Klupski lijenik koji po obiaju nije specijalist iz oblasti sportske medicine toplo e preporuiti neki mineralnovitaminski preparat sa naglaskom na jednu tabletu dnevno i tri konvencionalna, masnoama bogata obroka, jer nam treba dosta energije za trening. Pojam bioenergetskog sistema vie nije vaan, jer nam sporta zijeva na treningu. Naa periodizacija od maloprije ostaje mrtvo slovo na papiru, dok intenzitet, ekstenzitet i ukupni volumen optereenja ostaju na stratnim pozicijama. Moda je vrijeme da neto promijenimo.
5. POETAK
Trka je davno poela, i stvar je prvenstveno individualna ili ih uzimamo, ili ne uzimamo. Volio bih i sam imati boljeg trening partnera od suplemenata, ali se nije jo pojavio. injenica je da suplementi nemaju karakteristiku ovisnosti ali zato pored ostalih osobina savreno sugestivno djeluju. Kada jednom ponete sa njihovom upotrebom i postanete jai, bri, izdrljiviji nikada vie neete eljeti trenirati bez njih, to je sasvim normalna reakcija i nemojte se stidjeti zbog toga. esto ujem sportae kako se hvale da ne uzimaju nita (misle na suplemente). Pored toliko truda, istraivanja, i iskustava na tom polju njihove izjave mi zvue poput tragedije. Ekonomska situacija postavlja norme u ivotu pa je tako i u sportu. Ovo se odnosi na improvizirane suplementacijske programe po sistemu koliko para-toliko muzike. Osobno smatram da je bolje ne uzimati nita jer princip sinergije vrijedi i za suplemente, i ne pripadam onoj skupini koja kae da je u organizmu bolje imati bilo kakav kemijski spoj nego nikakav.
6. ZAKLJUAK
Razgovarajte sa sportaima, objasnite im prednosti i nedostatke dodataka konvencionalnoj prehrani. Educirajte sportae da prepoznaju makro i mikronutrijente u grupama hrane, te postepeno mijenjajte njihove prehrambene navike. Pri izradi jelovnika konzultirajte kalorijske tablice ili upotrijebite softverski paket. Analizirajte reime rada u trenanom procesu i prema njima prilagodite suplementiranje. Sagledajete sve eventualne nedostatke i propuste kod planiranja obroka i utvivanja ukupnog kalorijskog bilansa. Trenanu distribuciju postavite tako da sportai imaju dovoljno vremena za prehranu i suplementiranje, odnosno asimilacijske procese koji e osigurati uspjean trening. Promatrajte sportaa po kilogramu tjelesne teine, gradite ga pozitivnim duinim bilansom, pustite ga da gleda kroz glikogenski prozor, okujte ga razgranatim lancima aminokiselina, dajte mu dovoljno vode, vitamina i minerala. Vrhunska sportska izvedba u jednom svom dijelu zavisi od dobro projektiranog odnosa konvencionalne sportske prehrane i sportskih suplemenata, a koliki je taj dio saznajte sami. Nadam se da emo sva prola i budua iskustva zajedno podijeliti.
114
HIDRACIJA SPORTAA
Darija Vranei1, Iva Alebi1, Zvonimir atali2 1 Vitaminoteka d.o.o. 2 Prehrambeno biotehnoloki fakultet Sveuilita u Zagrebu
1. UVOD
Tjelesne tekuine i ravnotea elektrolita esencijalni su segmenti optimalne fizioloke funkcije organizma. Tijekom tjelesne aktivnosti, fizikog rada ili uslijed izloenosti povienoj temperaturi, moe se razviti izvjestan stupanj dehidracije, te dolazi do promjene omjera intracelularne i ekstracelularne tekuine. Tjelesna i kognitivna sposobnost slabe pri dehidraciji od 1-2 %, a do kolapsa organizma dolazi pri gubitku vode od 7 %. Budui da tjelesne potrebe za unosom vode variraju u ovisnosti o brojnim imbenicima, teko je donijeti openite preporuke za nadoknadu vode. Sporta s normalnom koliinom ukupne tjelesne vode nalazi se u stanju euhidracije. Stanje s manjom koliinom ukupne tjelesne vode od normalnog je hipohidracija i posljedica je dehidracije. Hiperhidracija je stanje s poveanim sadrajem tjelesne vode.
2. HIPOHIDRACIJA
Hipohidracija nepovoljno utjee na sportske rezultate, oteava termoregulaciju i dugotrajnije aerobno vjebanje. Takoer nepovoljno utjee na kognitivne funkcije i brzinu pranjenja eluca. Ovi efekti su najjae izraeni u toplijoj klimi. Slabija tjelesna sposobnost se oituje pri nedostatku tekuine u koliini od 1.8 % tjelesne mase (TM), meutim efekti su izraeni pri svim stupnjevima hipohidracije, proporcionalno stupnju hipohidracije. Do hipohidracije moe doi ukoliko je znojenje vrlo intenzivno i/ili ako ima malo mogunosti za pijenje tijekom treninga ili natjecanja.
3. HIPERHIDRACIJA
Do hiperhidracije najee dolazi uslijed nastojanja sportaa da sprijee dehidraciju na nain da neposredno prije samog natjecanja unose velike koliine tekuine. Takvom se praksom povisuje sadraj ukupne tjelesne vode, poveava se volumen plazme i postiu se bolji rezultati. Nekoliko istraivanja je pokazalo da bolji status hidracije znai bolje podnoenje viih temperatura, produljuje se vrijeme vjebanja pri viim temperaturama, lake se postie razina aerobnog kapaciteta. Meutim, postoje potencijalne mane takvog jednostavnog visokog unosa tekuine. Veina unesene tekuine se izlui urinom, to moe biti smetnja ako se javi potreba za mokrenjem neposredno prije natjecanja ili u njegovim ranim fazama. Takoer se pokazalo da neugoda u elucu zbog vee koliine vode pogorava sposobnost provoenja umjerenih do jako intenzivnih vjebi. Iako rijetko, i to samo kod tome podlonih pojedinaca, uslijed prevelikog unosa tekuine, moe doi do, hiponatrijemije ili trovanja vodom. Metoda postizanja hiperhidracije koja se trenutno dosta ispituje ukljuuje unos malih koliina glicerola (1-1.2 g/kg TM) zajedno s nekom tekuinom (25-35 mL/kg TM) nekoliko sati prije treninga. Kad se unese oralno, glicerol se brzo apsorbira i ravnomjerno rasporeuje u tjelesnim spremitima tekuine, prije nego se pone polagano metabolizirati preko bubrega ili jetre. Kad se unosi u kombinaciji s obilnom koliinom tekuine, osmotski tlak te smjese e osigurati zadravanje tekuine i ekspanziju razliitih spremita tekuine u organizmu. Najee se na ovaj nain postie dodatnih 600 mL u odnosu na uobiajeni unos. Utjecaj hiperhidracije postignute pomou glicerola na termoregulaciju i aktivnost trenutno nije poznat u potpunosti. Nedosljednost u rezultatima razliitih studija je posljedica razliite metodologije, npr. razlike postoje
OPE TEME
115
Darija Vranei, Iva Alebi, Zvonimir atali HIDRACIJA SPORTAA
u koritenom volumenu tekuine ili uvjetima vjebanja. Neke, ali ne sve studije pokazuju da se hidracijom pomou glicerola postiu bolji rezultati u odnosu na hidraciju tekuinom bez glicerola. Ukoliko budue studije potvrde pogodnosti hiperhidracije glicerolom, trebat e paljivo prouiti pratee mehanizme ovog uinka glicerola. Mogue nuspojave su munina, gastrointestinalne smetnje i glavobolja. Takve nuspojave su uoene u nekih, ali ne u svih ispitanika. Rizik od nepoeljnih nuspojava moe se smanjiti paljivijom provedbom metode, no svejedno, neki su pojedinci izloeni veem riziku.
OPE TEME
4. HIDRACIJA TIJEKOM TRENINGA

Unos tekuine za vrijeme treninga ovisi o nekoliko imbenika, pored ei: dostupnost tekuine, postojanje situacije u kojoj je mogu unos tekuine i optereenost gastrointestinalnog trakta. Nekad su preporuke za unos tekuine tijekom treninga navodile tono odreen optimalan unos, npr. pij 100-200 mL svakih 2-3 km utrke. Meutim, preporuke poput ove su se pokazale nepouzdanim i nisu bile odgovarajue s obzirom na razlike koje postoje izmeu razliitih sportova i izmeu razliitih sportaa. Novije preporuke imaju puno praktiniji pristup. Sporta bi trebao odrediti vlastite gubitke znojem i unutar mogunosti svog sporta nastojati postii optimalan stupanj hidracije. Preporua se vaganje prije i nakon treninga da bi se mogao pratiti deficit tekuine. Bilo bi dobro da se sportaima za vrijeme natjecanja ili treninga osiguraju ohlaeni i ukusni napici koje je lako konzumirati. Sporta bi takoer trebao prepoznati situacije u kojima moe nadoknaditi tekuinu.
5. REHIDRACIJA NAKON TRENINGA

Unato agresivnom unosu tekuine tijekom vjebanja, veina sportaa moe oekivati da e na kraju treninga imati umjereni deficit. Idealno, sporta bi trebao u potpunosti nadoknaditi gubitke u pauzama vjebanja, tako da svako novo vjebanje zapoinje u stanju euhidracije. Rehidracija nakon vjebanja moe biti problem kad se radi o deficitu od 2-5 % tjelesne mase i kad je interval izmeu dva nastupa manji od 6-8 h. Da bi se postigla optimalna rehidracija potrebno je svladati fizioloke izazove kao to je neadekvatan osjeaj ei, a isto tako i praktine potekoe kao to je otean pristup tekuini. Dodatni izazov za rehidraciju nakon treninga je kontinuirani gubitak tekuine za vrijeme oporavka, uglavnom preko urina. Voda popijena nakon treninga smanjuje osmolarnost plazme i koncentraciju natrija, to rezultira pojaanom diurezom i smanjenim osjeajem ei. Nekoliko studija je pokazalo da je nadoknada elektrolita, prvenstveno natrija, zajedno s unosom tekuine, vana da bi se tekuina zadrala u organizmu i ponovo uspostavila ravnotea. ak i kada je natrij nadoknaen, volumen od 150 % u odnosu na deficit je potreban da bi se osigurala ravnotea tekuine u periodu od nekoliko sati nakon vjebanja. Meutim, ako se natrij ne nadoknadi, rehidracija e rezultirati diurezom prije nego nadoknadom tekuine. Nadoknada natrija i tekuine moe biti istovremena preko napitaka koji sadre elektrolite. WHO preporua koncentraciju natrija od 90 mmol/L za oralne otopine za rehidraciju pri lijeenju dijarejom uzrokovane hipohidracije. Meutim, da bi bili ukusni i zadovoljili iri krug potroaa, komercijalni napici za sportae sadre 10-25 mmol/L natrija. Dodatne koliine natrija mogu se osigurati hranom koja sadri natrij ili dosoljavanjem jela. Diureza takoer moe biti uzrokovana nekim komponentama iz napitaka koje konzumiraju sportai u stanju hipohidracije. Sporija nadoknada tekuine se moe oekivati ukoliko se konzumiraju vee koliine kave u satima nakon vjebanja. Konzumiranje alkoholnih pia tijekom oporavka takoer povisuje gubitke urinom.
5.1. imbenici koji utjeu na iskoristivost tekuine

Dva su osnovna imbenika koja utjeu na brzinu kojom se unesena tekuina iskoritava u organizmu. Znanstvena istraivanja su pokazala da se izotonini napici obogaeni sa 6 8% ugljikohidrata prazne iz eluca jednakom brzinom kao i voda. S druge strane, volumen tekuine u elucu moe utjecati na brzinu pranjenja eluca, to pokazuje i slika.
116
S obzirom na molalitet, napici se dijele na hipotonine, izotonine i hipertonine.
Hipotonini napici- mogu osigurati odgovarajue koliine tekuine, a zbog vrlo malog udjela ugljikohidrata posebno su povoljni za osobe koje moraju odravati minimalnu tjelesnu masu (balerine). Ovi napici imaju manju vrijednost osmotskog tlaka od krvi. Izotonini napici brzo nadoknauju izgubljenu tekuinu te osiguravaju dovoljne koliine energije za rad miia. Ovi napici su dobar izbor za veinu sportaa. Izotonici imaju jednak osmotski tlak kao krv. Hipertonini napici imaju za cilj punjenje skladita glikogena u miiima i u principu nisu pogodni za koritenje tijekom natjecanja ili vjebanja. Hipertonini napici imaju vii osmotski tlak od krvi.
Usporedba karakteristika sportskih napitaka i obine vode
Sportski napitci Sadre 6-8 % ugljikohidrata koji podiu razinu energije u miiima. Sadre idealne omjere elektrolita (natrija i kalija) koji potiu poriv za unosom tekuine, stimuliraju apsorpciju i pomau retenciju tekuine. Nadomjeta elektrolite. Osvjeavajui okusi potiu unos tekuine. Voda Nema energetsku vrijednost. Sadri tek minimalnu razinu elektrolita, to uzrokuje preuranjeno poticanje bubrega na produkciju urina, te moe doi do gubitka, umjesto zadravanja tekuine. Ne nadomjeta elektrolite. Bezokusnost ne potie unos tekuine.
6. ZAKLJUAK
Osnovni cilj nadoknade tekuine tijekom vjebanja i natjecanja je osiguravanje normalne hidracije. Na osnovu dostupnih i relevantnih dokaza, American College of Sports Medicine predloio je slijedee preporuke o koliini i sastavu tekuina koje bi se trebale unositi prije, tijekom i nakon treninga ili natjecanja: 1. Preporua se konzumiranje nutricionistiki izbalansirane prehrane i unos odgovarajue koliine tekuine tijekom perioda od 24 h prije natjecanja, posebno tijekom perioda koji ukljuuje obroke neposredno prije natjecanja, a s ciljem ostvarenja pravilne hidracije prije vjebanja ili natjecanja 2. Preporua se da sporta unese 500 ml tekuine otprilike 2 sata prije vjebanja ili natjecanja kako bi osigurao odgovarajuu hidraciju kao i izbacivanje suvine tekuine iz organizma 3. Tijekom aktivnosti, sportai bi trebali unositi tekuinu u pravilnim intervalima u koliini koja je dovoljna da zamijeni gubitak tekuine usljed znojenja ili konzumirati maksimalno podnoljive koliine tekuine
OPE TEME
117
1. Brzina pranjenja eluca 2. Stupanj apsorpcije kroz stijenku tankog crijeva
Na oba navedena imbenika utjee sastav tekuine koju sportai unose, te se tako ova oba imbenika i uzimaju u obzir kod proizvodnje sportskih napitaka. Sportski napici moraju biti komponirani tako da zadovolje potrebe za nadoknadom izgubljene tekuine, osiguraju potrebne koliine elektrolita i ugljikohidrata, te osiguraju brzo pranjenje eluca i brzu apsorpciju.
Darija Vranei, Iva Alebi, Zvonimir atali HIDRACIJA SPORTAA
4. Preporua se da temperatura tekuine bude neto nia od sobne temperature (izmeu 15 i 22 C) i u okusima koji e sportau biti prihvatljivi. Takoer je vano da tekuina sportau bude dostupna i u ambalai odgovarajueg volumena kako bi sporta u toku aktivnosti bio to manje ometan 5. Dodatak odreenih koliina ugljikohidrata i/ili elektrolita preporua se kod sportskih aktivnosti koje traju due od 1 sata jer ovi dodaci nee znatnije utjecati na iskoristivost vode, a mogu poboljati samu aktivnost. to se tie sportskih aktivnosti koje traju manje od 1 sata, ne postoje signifikantni dokazi koji daju prednost razliitim sportskim napicima nad vodom. 6. Tijekom intenzivnih i napornih treninga, koji traju due od 1 sata, sportaima se preporua unos ugljikohidrata u koliini 30-60 g/h kako bi se omogila oksidacija ugljikohidrata i sprijeio umor. Ovo se moe postii unosom 600-1200 ml otopine koja sadri 4 8 % ugljikohidrata, na sat. Ugljikohidrati mogu biti eeri (glukoza ili saharoza) ili krob (maltodekstrin) 7. Kod dugotrajnih treninga i sportskih aktivnosti uzimanje soli (0,5 0,7 g/l vode) u rehidratacijskoj otopini moe imati vie prednosti: moe poboljati okus tekuine, osigurati zadravanje tekuine, i mogue sprijeiti hiponatremiju kod sportaa koji piju prekomjerne koliine tekuine.
OPE TEME
7. LITERATURA
1. 2. 3. 4. 5. Kleiner, S. Water: An essential but overlooked nutrient. J Am Diet Assoc.1999; 200 206 Convertino, V.A., Armstrong L.E., Coyle, E.F., Sawka, M.N., Senay, L.C., Sherman, W.M. American College of Sports Medicine position stand. Exercise and fluid replacement. Med Sci Sports Exerc. 1996; 28: i-vii Burke, L.M. Nutritional needs for exercise in the heat. Comparative Biochemistry and Physiology Part A. 2001; 128: 735-48 Mahan LK, Escott- Stump S. Krauses Food, Nutrition & Diet Therapy. 10.izd. Philadelphia:WB Saunders, 2000. Murray, R. Fluid needs in hot and cold environments. Int J Sport Nutr. 1995; 5(suppl): S62:S73
118
OBNOVA GLIKOGENSKIH REZERVI U FUNKCIJI KONDICIJSKE PRIPREMLJENOSTI SPORTAA

Ignac Kulier Nutri-form, Zagreb
1. OBNOVA GLIKOGENA IMA ERGOGENI UINAK!

Tehniku popunjavanja glikogenskih rezervi razvili su vedski istraivai pod vodstvom dr Astrad Hultman prije tridesetak godina i od tada se iroko primjenjuje.Velika veina autora koji se bave portskom medicinom, slau se da je punjenje rezervi glikogena pravo umijee i da meu ergogenim sredstvima koja bitno doprinose rezultatima, ima poasno mjesto. To je dakle tehnika koritenja raznih ugljikohidrata da bi se dobilo pogonsko gorivo u miiima i jetri.Od trenutka kad se sjedne na bike i stisnu pedale, poinje potronja energije; od duine staze i brzine kojom se vozi (uspon neemo raunati) ovisi kako e biti rasporeen taj utroak. im se potroe reserve ( miii 400 grama, jetra 80 grama i krvna plazma 30 grama) naglo nastupa umor.Taj iznenadni umor rezultat je potpunog ispranjenja svih zaliha glikogena u miiima. Niti jedan konzumirani energent se ne moe u trenu pretvoriti u energiju miia pa je uzaludno piti napitke i konzumirati ploice! On se moe umanjiti ili odgoditi jedino preventivnim djelovanjem tj. obnovom rezervi glikogena u miiima prije utrke! Pojam - (carboloading) podrazumjeva punjenje rezervi glikogena 3-4 dana prije utrke prema propisanom reimu korak po korak do cilja tj. jesti tjesteninu i piti energetike kako bi unos ugljikohidrata iznosio vie od 0,5 kg dnevno. Premda je sama tehnika jednostavna, vani su detalji protokola, a postoje i razna sredstva za ubrzavanje procesa (multi-nutrient recovery drinks). Ako se moe uope govoriti o tajni, onda se u ovim akceleratorima procesa oporavka glikogena u miiima zaista i krije tajna. Kanadski istraivai su definitivno utvrdili da napitak za oporavak na bazi kombinacije proteina i ugljikohidrata ima bolje rezultate od samih ugljikohidrata. Britanski istraivai sa Nottingham University su zakljuili da se kao glikogenski akcelerator u napicima treba koristiti kreatin, koji po njima poluuje 2 puta bolje rezultate od napitaka sa samim ugljikohidratima!Treba razluiti dvije mogunosti za oporavak glikogena; prirodnu ugljikohidratnu hranu (pageti, peeni krumpir, banane) ili posebno pripremljene napitke (akceleratore) na temelju kombinacije ugljikohidrata, masti i proteina. Takvi napici (multi-nutrient recovery drinks) sadre i do 10% masne emulzije to je u funkciji balansiranja luenja inzulina. Budui da je bila vrlo prisutna predrasuda o drugaijem utjecaju visoko glikemine i nisko glikemine hrane na punjenje glikogenskih rezervi, australski istraivai su ispitali situaciju kod est biciklista koji su vrtili pedale na izdrljivost. U dobro kontroliranoj studiji nije se mogla utvrditi nikakva razlika. Pranjenje rezervi glikogena (depletion) se postie za 2-3 sata kontinuiranog treninga kod optereenja 60-80% VO2max. Ako se intenzitet popne na 90-130 % VO2max, pranjenje je potpuno za svega 15-20 minuta. Za oporavak glikogenskih rezervi u miiima (uz strogi reim prehrane) potrebno je dvadesetak sati! Iz toga proizlazi pravilo da za vrijeme treninga treba davati tekuinu za oporavak sa 7-8% ugljikohidrata, ali zato odmah nakon treninga koncentraciju ugljikohidrata treba osjetno poveati. Kod disciplina u kojima se stalno izmjenjuju sprintevi i usporavanja (nogomet, hokej, koarka) poeljno je za vrijeme svakog prekida uzimati otopine za oporavak, jer e to vrijediti osobito na kraju igre. Ako se igraima umjesto toga da samo voda, na kraju igre e biti totalno iscrpljeni. Najednostavnija otopina za oporavak sastoji se od ukupno 7% ugljikohidrata od ega 5% otpada na glukozne polimere (polikoza) a 2% na fruktozu. Ta se otopina napuni u bidone radi lake manipulacije. Moe se nainiti ak i u domaoj radinosti. Pokusi su definitivno pokazali da se davanjem ugljikohidratnih otopina u dozi 1 gram / minutu za vrijeme treninga ili igre, izdrljivost moe poveati za itav sat! Isti takvi pokusi potvrdili su rezultate u uvjetima velike vruine. ini se da tada tekuine za oporavak stvarno imaju ergogeni uinak! Pogotovo kada se u njih doda 8 grama glutamina.
119
OPE TEME
Ignac Kulier OBNOVA GLIKOGENSKIH REZERVI U FUNKCIJI KONDICIJSKE PRIPREMLJENOSTI SPORTAA
U situaciji kada je potrebno maksimalno punjenje u kratkom vremenu i kada je energetski depo neophodan za prolongirano vrijeme natjecanja ili treniranja, prelazi se na reim 7-10 grama ugljikohidrata na kg tjelesne mase. To se postie prealtavanjem distribucije kalorija na 70% od ugljikohidrata odnosno 500 g istih ugljikohidrata dnevno. Kod body buildera ili dizaa utega ukupna koliina ugljikohidrata moe se poveati na 800 - 1000 grama dnevno. Naravno, da toliku koliinu ugljikohidrata treba pratiti i odgovarajue poveanje vitamina B-kompleksa.
OPE TEME
2. NOVA TEHNIKA OBNOVE GLIKOGENA (Force feeding)

Klasina metoda obnove glikogenskih rezervi brojnim je pokusima i dragocjenim iskustvom mnogih autora usavrena (Force feeding) i svodi se na slijedee: Tono 6 dana prije natjecanja potreban je tzv. ok trening intenziteta 70-75% aerobnog kapaciteta u trajanju od 90 minuta. Toga dana i slijedea 2 dana koristi se hrana s 50% kalorija od ugljikohidrata. Poevi od drugog dana, duina trajanja treninga se smanjuje na 40 minuta. Slijedea 2 dana prelazi se na hranu sa 70% kalorija od ugljikohidrata a duina trajanja treninga se smanjuje na svega 20 minuta. Zadnji dan se odmara uz hranu sa 70% kalorija od ugljikohidrata. Naime, studirajui enzim glikogen sinteazu koji transformira glukozu u glikogen, dolo se do mnogo zanimljivih podataka, pa je shodno tome podeen i novi protokol. No valja napomenuti da nova tehnika nee poboljati sposobnosti sportaa tijekom prvog sata natjecanja, ali hoe sasvim sigurno kasnije kada je najpotrebnije. Zato se preporuuje kod disciplina izdrljivosti (tenis, nogomet).Biciklisti utrke Tour de France koja se smatra jednom od najteih na svijetu, uzimaju 5-6 sati prije utrke 10-12 g/kg tjelesne mase kombiniranih ugljikohidrata, s tim to se energentima napune bidoni na biciklima radi koritenja za vrijeme prve dionice utrke koja je u pravilu preko 150 km. Kod standardnog treninga na kratkim stazama za punjenje uzimaju 5-7 g/kg tjelesne mase kombiniranih ugljikohidrata. A kada treniraju samo 1 sat dnevno troe 1-4 g/ kg tjelesne mase kombiniranih ugljikohidrata dnevno. Natjecanje kod iznimno visokih temperatura, zahtjeva dodatak tekue energetike tempom 30-60 g/sat.Forsirano ispranjavanje glikogenskih rezervi (depletion), prije procedure popunjavanja, koje mnogi smatraju zastarjelom tehnikom, jo uvijek se koristi od strane pojedinih (staromodnih) portaa pa se postavlja pitanje njene svrsishodnosti. Tako je primjerice australijski maratonac Steve Moneghetti opisao sve tjelesne i psihike muke koje prate takav postupak spominjui kod toga izraze konfuzija, nita nije normalno, koma itd. Nedostatak ugljikohidratnog goriva podjednako pogaa miie i mozak; tijelo se prilagoava i poinje troiti masti kao izvor energije, ali ako to stanje traje i dalje moe se pojaviti produkcija ketona (ketonemija). Neki smatraju da takav postupak produbljuje glikogenske rezerve, ali jo uvijek za to nema dovoljno dokaza. Treba rei da u nekim portskim disciplinama gdje se natjecanja odvijaju ubrzanim ritmom (tenis) naprosto nema vremena za takve procedure! Kada govorimo o energiji uvijek se sve svodi na reenicu ugljikohidrati su gorivo za miie ali potpuno se zanemaruje injenica da su ugljikohidrati pogonsko gorivo i za mozak. Prema tome, mentalna spremnost (koncentracija, sigurnost) ovisi o stanju glikogenskih rezervi. Mala oscilacija u razini glukoze u krvi i mali poremeaj u opskrbi ima za posljedicu deficit mentalne snage. Taj problem poznaju ahisti, ali i svi drugi vrhunski portai velike koncentracije (primjerice tenisai). Na sveuilitu u Aubumu SAD (Aubum University) istraivai su stavili 7 biciklistica na 3 vrste ugljikohidratne prehrane; onu s 13% zatim 54% i na koncu 72% udjela u ukupnoj kalorijskoj distribuciji. to se dogodilo? Testiranje s treningom je trajalo tjedan dana s tim da su mjereni razliiti parametri. No neto je odmah uoeno; biciklistice s najmanjim ueem ugljikohidrata, ve sutradan su pale od umora, bile su napete, depresivne i loe raspoloene! Jasno, s najveim udjelom ugljikohidrata bilo je najmanje problema. Istraivai su u svom izvjeu istakli upravo znaajne promjene raspoloenja. Zakljuak: ugljikohidrati su pored ostalog i regulator raspoloenja (mood elevator) to je za vrhunske portae izuzetno vano!
3. UTJECAJ TRENINGA NA OBNOVU GLIKOGENA

Trening je vrlo znaajan imbenik u podeavanju vrste i veliine potronje energije tj. intenzitet treninga odreuje vrstu energije za miinu aktivnost! Za aktivnosti visokog intenziteta (preko 70% aerobne aktivnosti) ili 70% VO2max-a ugljikohidrati slue kao energenti dok za vrijeme odmora ili aktivnosti niskog intenziteta (50% VO2max) masti slue u te svrhe. Kod aktivnosti srednjeg intenziteta, utroak goriva od ugljikohidrata i masti je podjednak. Ako pak trening srednjeg intenziteta prelazi u visoki intenzitet (65-75% VO2max) preteno se
120
troe ugljikohidrati, a ako se takva aktivnost nastavi, ugljikohidrati postaju ekskluzivno gorivo. Prema tome mogli bismo rei slijedee; ugljikohidrati su visoko oktansko gorivo super a masti su obini benzin ili moda jo jednostavnije brzo i sporo gorivo.. Brzogorei energent - razgradnja glukoze u procesu anaerobne glikolize, ima brzu produkciju ATP-a i jedini je proizvoa ATP-a na anaerobni nain , osigurava vie kalorija na litru utroenog kisika (5,01kcal/l) i koriste ga tzv brza miina vlakna Sporo gorei energent, oksidativna fosforilizcija ima sporu produkciju ATP-a, to je jedini proizvoa ATPa na aerobni nain, daje manje kalorija na litru utroenog kisika (4,65 kcal/l) i koriste ga tzv spora miina vlakna. Ako sada pogledamo u kom trenutku nastaju promjene vrste goriva u odnosu na intenzitet treninga, dobivamo slijedeu sliku; kod samog starta troe se naravno glikogenske rezerve. Kad intenzitet treninga naraste na 65% VO2max naglo rastu miini trigliceridi pa je oksidacija masti tada najjaa. Zatim raste razina glukoze u krvi i potom slijedi poveana potronja ugljikohidrata koja je najjaa kod 85% VO2max. Kod 65% VO2max polovica goriva potjee od masti premda uee energije masti u ukupnoj potronji polako opada. Masne kiseline i masnoe iz miia su dakle znaajan izvor energije za discipline izdrljivosti, pa je forsirano skidanje masnoe (redukcija masnog tkiva) zapravo smanjivanje energetskih potencijala. Upravo to moe biti limitirajui imbenik kapaciteta izdrljivosti za neke portae! Glikogenske rezerve u miiima e se isprazniti bre za vrijeme ponavljajuih treninga visokog intenziteta, to znai da e se umoriti brza miina vlakna koja su ovisna o glikolitikom metabolizmu. U takvom sluaju do umora moe doi za svega 30 minuta. I tu imamo zanimljivosti kod nekih portskih igara kao to je primjerice hokej na ledu koji ima 2 poluvremena po 20 minuta. Ukupno vrijeme provedeno na ledu nije vee od 25-30 minuta jer se igrai stalno mijenjaju. Ali i to je dovoljno upravo zbog spomenutih razloga. Oni doguraju upravo do kraja svojih rezervi. Hokej na ledu je tipina aktivnost visokog ponavljajueg intenziteta.Premda mnogi uope nemaju predstavu o tome ima li razlike u potronji energije kada je rije o vrhunskom portau ili portaici jer sva su mjerenja uglavnom nainjena na mukarcima, razlike ipak postoje, a ima i iznenaujuih injenica. Mukarci imaju prednost na kratkim prugama, a ene na dugim. ene bolje koriste masti a mukarci su vei korisnici ugljikohidrata. enama treba manje energije nego mukarcima, zbog ega su vei tedie. Literatura o tome nije bogata ali i ono malo lanaka to se moe nai dosta govori za sebe. portaice konzumiraju umjereno ugljikohidratnu hranu dok portai troe visoko ugljikohidratnu hranu. Naravno, ene imaju vee zalihe masti od mukaraca i znalaki ih koriste! Uzmimo primjerice, skijaice i skijae trkae na duge staze. I jedni i drugi su mravi, rekli bismo sami miii, ali ipak kada se precizno pogledaju olimpijci trenirani za cross country, mukarci imaju tjelesnu masnou ispod 7% dok ene imaju ispod 13%.Ove podatke osobno je spomenuo iskusni sportski djelatnik dr Luke Bodensteiner, koji je problem istraivao . Mehanizam ove pojaane oksidacije masti u ena, to im daje stanovitu prednost na dugim prugama, do danas nije objanjen. Postoje samo nagaanja, a jedno je da su u pitanju hormoni meu kojima estrogen ima glavnu ulogu.
4. ENE SU U PREDNOSTI NA VELIKIM DISTANCAMA (55-100 milja)?

Ako su potpuno identino trenirani i hranjeni, mukarci i ene e trati potpuno razliito; trkai e biti bri na kraoj distanci od 6 milja, pa i do 13 milja (pola maratona) dok e ene preuzeti tafetnu palicu na dugim prugama iznad toga (50 milja). Premda mnogim mukarcima uobraenim u muku superiornost to teko pada, priroda se udno poigrala i enama dala veu izdrljivost! To meutim, nije samo sluaj kod tranja; kod plivanja, skijanja i klizanja imamo slinu pojavu tj. to utrka dulje traje ene su superiornije. Evo primjera; u mjeovitoj utrci na duge staze (140 milja za 24 sata) ene dre svjetski rekord a mukaraca nema ni blizu. Zato? Premda ima vie imbenika, iskoritenje masnih naslaga kao energenta je presudno. Ima onih koji misle da ene pri kraju utrke (zadnja treina) tre kod vieg VO2max. Ovome bi se moglo dodati da ene bolje podnose bol u elucu (greve). Svaka usporedba utroka energije kod pojedinih portskih disciplina je prilino nezahvalna jer postoje dosta velike razlike. Te su razlike specijalno evidentne kod nekih portova izdrljivosti koje navodimo u slijedeoj tablici.
121
OPE TEME
Ignac Kulier OBNOVA GLIKOGENSKIH REZERVI U FUNKCIJI KONDICIJSKE PRIPREMLJENOSTI SPORTAA
OPE TEME
Disciplina klizaica skijaica cross country skija cross country hokejaica na ledu hokeja na ledu
Tjelesna teina (kg) 48 64 75 68 90
Dnevna potrebna energija za mirovanje (kcal) 1200 1440 1825 1500 2055
Ukupan dnevni utroak energije (kcal) 2200 4400 6000 3500 5000
Utroak energije za mirovanje (Resting energy expenditure) izraunat je na bazi jednadbe Svjetske zdravstvene organizacije WHO iz 1985 godine i to na slijedei nain
Dob u god. 10-17 18-29 30-60 BW = tjelesna masa portai 17,5 x BW + 651 15,3 x BW + 679 11,6 x BW + 879 portaice 12,2 x BW + 746 14,7 x BW + 496 8,7 x BW + 829
Da biste zadovoljili energetske potrebe organizma kada primjerice znate da e trening trajati 90 minuta, posluiti ete se slijedeim generalnim vodiem: - mukarci 50 kcal/kg tjelesne mase dnevno - ene 45 kcal/kg tjelesne mase dnevno Pretvoreno u svakodnevnu praksu za portae teine 80 kg to bi znailo minimalno 4000 kcal/dnevno, a za portaice teine 65 kg to bi znailo 2925 kcal/dnevno.. Iz svega proizlazi da imamo visoko energetski pozicionirane portske discipline (hokejai na ledu i maratonci) s jedne i nisko energetski pozicionirane portske discipline (klizai, trakai na kratke pruge). porta mora shvatiti gdje se nalazi, u koju skupinu spada i kako moe podmiriti svoje energetske potrebe. Biciklisti na treningu ili natjecanju stalno se moraju hraniti iz bidona, dok trkai na 100 m ili klizai ne moraju. Razlika u energetskoj potronji meu njima moe biti 2000-3000 kcal. Klizaica u umjetnikom klizanju ne troi dnevno vie od 2000 kcal a maratonac ak do 8000 kcal. Prema tome, vrhunski porta prije jela treba upitati sebe to mi sve ova hrana donosi?
5. LITERETURA
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. Measuring movement speeds and distances covered during match play. Science and Football. 329 333. Ohashi, J; Togari, J Isokawa, M; y Suzuki, S (1988) Anderson, Owen. 1994.Nutrition: Soccerhttp://www.pponline.co.uk/encyc/0343.htm Recovery After Games - By Dr Don Kirkendall http://www.southernsoccerscene.com/sportsmedicine.htm Carbohydrate, Fluid, and Electrolyte Requirements of the Soccer Player: A Review, International Journal of Sport Nutrition, vol. 4 Dudley, G.A., and Terjung, R.L. (1985). Influence of acidosis on AMP deaminase activity in contracting fasttwitch muscle. American Journal of Physiology. 248:C43-50. Fitts, R.H. (1996). Muscle fatigue: the cellular aspects. American Journal of Sports Medicine. 24(6):S9-13. Sahlin, K.; Tonkonogi, M.; and Sonderlund, K. (1998). Energy supply and muscle fatigue in humans. Acta Physiologica Scandinavica. 162:261-266. Stephenson, D.G.; Lamb, G.D.; and Stephenson, G.M.M. (1998). Events of the excitation-contraction-relaxation (E-C-R) cycle in fast- and slow-twitch mammalian muscle fibers relevant to muscle fatigue. Acta Physiologica Scandinavica. 162:229-245. Moore, R.J., and Friedl, K.E. (1992) Physiology of nutritional supplements: chromium picolinate and vanadyl sulfate. NSCA Journal. 14(3):47-51. Armsey, T.D. Jr., and Green, G.A. (1997). Nutritional supplements: science vs. hype. The Physician and Sportsmedicine. 25(6):76-92. IM
122
PRIMJENA POVRINSKE ELEKTROMIOGRAFIJE PRI PROCJENI UMORA MIIA TIJEKOM CIKLIKIH DINAMIKIH KONTRAKCIJA
Mario Cifrek1, Vladimir Medved2, Stanko Tonkovi1 1 Fakultet elektrotehnike i raunarstva Sveuilita u Zagrebu 2 Kinezioloki fakultet Sveuilita u Zagrebu
1. UVOD
Umor miia uzrokovan je velikim brojem razliitih fiziolokih mehanizama, a posljedica mu je znaajno smanjenje mogunosti izvravanja odreenog rada. Za odreivanje miinog umora esto se koristi upravo to makroskopsko opaanje. Pri tome pokazatelji umora mogu biti ili vremenski interval unutar kojeg je ispitanik mogao obavljati rad zadanog intenziteta, ili smanjenje intenziteta obavljanja rada unutar zadanog vremenskog intervala. Pri takvom mjerenju od ispitanika se trai ili odravanje odreene razine statike (izometrijske) kontrakcije, ili izvoenje vjebe na ergometru odnosno na izokinetikom dinamometru. Rezultati dobiveni ovim metodama neposredno ovise i o motivaciji ispitanika te ne daju uvid u miini umor kao kontinuirani proces biokemijskih i fiziolokih promjena tijekom izvoenja zadanog motorikog zadatka. Takoer, tom metodom se ne moe utvrditi umor pojedinih miia iz grupe agonista koji sudjeluju u radu. Miini umor moe se utvrditi odreivanjem koncentracije laktata u miiu u uzorcima tkiva uzetim u odreenim vremenskim intervalima tijekom izvoenja zadane radnje (Horita i Ishiko, 1987). Zbog samog naina uzimanja uzoraka (biopsija) i naina odreivanja koncentracije laktata, ne postoji mogunost kontinuiranog praenja stanja umora u stvarnom vremenu. Kontinuirano praenje lokalnog umora miia tijekom obavljanja odreenog rada mogue je mjerenjem mioelektrike aktivnosti pojedinih miia metodom povrinske elektromiografije jer se biokemijske i fizioloke promjene u miiima tijekom umaranja odraavaju i na svojstva mioelektrikih signala snimljenih na povrini koe iznad miia. Jedan od glavnih utjecajnih imbenika na svojstva povrinskog mioelektrikog signala tijekom umaranja je smanjenje brzine provodljivosti miinog vlakna. Ta pojava uzrokuje pomak spektra snage povrinskog mioelektrikog signala prema niim frekvencijama te porast amplitude kao uinak drugog reda (Lindstrm, 1973). Promjene spektra snage tijekom umaranja mogu se pratiti analizom karakteristinih frekvencija, uz pretpostavku da pri tome ne dolazi do znaajnih promjena oblika spektra. Kao najpodesniji pokazatelj pomaka spektra snage mioelektrikog signala pokazala se je frekvencija medijana - frekvencija koja dijeli povrinu ispod krivulje gustoe spektra snage na dva jednaka dijela (Stulen i De Luca, 1981). Unato ogranienju primjenjivosti metode povrinske elektromiografije na miie koji se nalaze neposredno ispod koe i problema presluavanja mioelektrikih signala susjednih miia, metoda se zahvaljujui svojim prednostima sve ee koristi za odreivanje lokalnog umora miia. Metoda nije invazivna, primjenjiva je in situ, omoguava praenje umaranja u stvarnom vremenu tijekom izvoenja rada i praenje umaranja pojedinih miia koji sudjeluju u radu. Mnogobrojni autori razvijali su metode odreivanja miinog umora na temelju promjene svojstva povrinskih mioelektrikih signala izmjerenih u uvjetima voljne statike kontrakcije (De Luca, 1984, pregledni lanak sa 148 citiranih radova), ili kontrakcije izazvane elektrostimulacijom (Merletti i Lo Conte, 1995). Budui da je veliki broj miinih aktivnosti u svakodnevnom ivotu, sportu i rehabilitaciji dinamiki, u posljednje se vrijeme intenzivno istrauju mogunosti praenja umora miia tijekom dinamikih kontrakcija (Bonato i sur, 1996, Bonato, 2001).U radu je prikazana vlastita metoda mjerenja i analize povrinskih mioelektrikih signala radi procjene umora etveroglavog miia natkoljenice (m. quadriceps femoris) tijekom voljnih ciklikih dinamikih kontrakcija na trenanoj spravi za ekstenziju potkoljenice.
123
OPE TEME
Mario Cifrek, Vladimir Medved, Stanko Tonkovi PRIMJENA POVRINSKE ELEKTROMIOGRAFIJE PRI PROCJENI UMORA MIIA TIJEKOM CIKLIKIH ...
OPE TEME
2. PROTOKOL MJERENJA I ISPITANICI

Mjerenje je provedeno tijekom vjebe na trenanoj spravi za ekstenziju potkoljenice (slika 1). Uz mioelektrike signale praeni su kut poluge trenane sprave (b) i frekvencija sranog ritma (HR). Praena je mioelektrika aktivnost triju miia lijeve natkoljenice (slika 2): m. rectus femoris (RF), m. vastus lateralis (VL) i m. vastus medialis (VM). Prije postavljanja elektromiografskih elektroda, odreen je poloaj motorikih toaka na pojedinim miiima pomou elektrostimulatora. Povrinske elektrode (blue sensor, type SE-00-S, Medicotest A/S) postavljene su s meusobnim razmakom od 30mm na kou iznad mjerenog miia u smjeru uzdu miinih vlakana. Pri tome su izbjegavane motorike toke i mjesta na kojima se mii spaja s tetivama (Roy i sur. 1986). Razmak izmeu parova elektroda postavljenih na svaki mii dovoljno je velik da moemo pretpostaviti da je presluavanje signala sa susjednih miia zanemarivo (Winter i sur., 1994). Koriten je prijenosni elektromiograf ME3000P (Mega Electronics Ltd.) sljedeih karakteristika: ulazna impedancija 10GW, CMRR> 130dB kod 50Hz, frekvencijski pojas od 20Hz do 480Hz, pojaanje 393, 12 bitna rezolucija A/D pretvorbe, frekvencija uzorkovanja 1kHz. Elektromiograf je tijekom mjerenja bio spojen na osobno raunalo posredstvom optikog kabela. Kao kinematiki pokazatelj pokreta praen je kut poluge trenane sprave (b) koju ispitanik pomie tijekom vjebe. Ureaj za praenje kuta (elektroniki goniometar) izveden je tako da se moe izravno spojiti na jedan kanal elektromiografa. Raspon kuta poluge trenane sprave tijekom vjebe iznosio je od 110 (fleksija) do 180 (ekstenzija). Frekvencija sranog ritma (HR) mjerena je kao jedan od pokazatelja umora ispitanika tijekom vjebe. Koriten je telemetrijski sustav za praenje frekvencije sranog ritma Polar Vantage NV. Biljeen je prosjeni puls ispitanika za svakih pet sekundi.
Slika 1. Vjeba na trenanoj spravi za ekstenziju potkoljenice
Slika 2. Postavljanje EMG elektroda
U mjerenju je sudjelovalo ukupno deset ispitanika, est studenata i etiri studentice etvrte godine Kineziolokog fakulteta, smjera Osnovne kinezioloke transformacije. Njihovi osnovni podaci prikazani su u tablici 1. Jedna je ispitanica (F4) navela prethodnu ozljedu ligamenata koljena lijeve noge, dok ostali nisu naveli ozljedu ili bolest koja bi mogla utjecati na rezultate mjerenja. Nakon istovremenog pokretanja elektromiografa i sustava za mjerenje pulsa, ispitanik je morao lijevom nogom podii maksimalni teret kod kojeg je jo mogao postii zadanu ekstenziju potkoljenice, zadrati nogu u tom poloaju nekoliko sekundi i nakon toga vratiti nogu u poetni poloaj.
124
Ispitanik M1 M2 M3 M4 M5 M6 F1 F2 F3 F4
Spol M M M M M M
Starost 22g, 11mj 26g, 3 mj 22g, 10mj 25g, 7mj 22g, 9mj 23g, 8mj 21g, 7mj 22g, 2mj 23g, 3mj 23g, 6mj
Visina, cm 180 183 181 188 182 177 164 170 167 171
Masa, kg 80 94 77 89 84 71 57 60 59 63
DS D D L D D D D D D D
Optereenje G, kg, max/vjeba 50.0/25.0 70.0/35.0 47.5/22.5 57.5/25.0 50.0/25.0 45.0/22.5 32.5/15.0 25.0/15.0 35.0/17.5 35.0/17.5
Uslijed tog napora ispitaniku se povisio puls pa je nakon toga neko vrijeme mirovao dok se puls nije spustio blizu vrijednosti u mirovanju. Za to vrijeme je na spravi postavljeno optereenje priblino jednako polovici maksimalnog. Nakon toga, ispitanik je u vlastitom ritmu izvodio vjebu ekstenzije potkoljenice u punoj dinamici pokreta (ogranienoj na trenanoj spravi), to se je kontroliralo zvunim signalom (klik) u krajnjim poloajima. Od ispitanika se trailo da vjebu izvodi do granica izdrljivosti, a vjeba se prekidala u trenutku kada ispitanik vie nije uspio postii zadanu ekstenziju potkoljenice (izostanak klika u krajnjem poloaju ekstenzije).
3. ANALIZA SIGNALA
Postupak analize mioelektrikih signala u cilju odreivanja umora miia prikazan je na slici 3 (Cifrek, 1997, Cifrek i sur. 2000). Koritena je metoda vremensko-frekvencijske analize koja se temelji na procjeni spektra snage mioelektrikog signala Fourierovom transformacijom spektrogram (Hlawatsch, 1991). Simetrinim vremenskim otvorom w[n] irine L uzoraka izdvoji se odsjeak signala i izrauna modificirani periodogram (procjena spektra snage), a iz njega frekvencija medijana. Nakon toga se vremenski otvor pomakne za korak R i ponavlja se postupak do kraja analiziranog signala. Rezultat je promjena frekvencije medijana prikazana na slici 3f). Izglaivanje krivulje promjene frekvencije medijana u cilju smanjenja rasipanja rezultata koje je posljedica stohastike prirode mioelektrikih signala provodi se metodom pominog usrednjavanja, uz broj uzoraka prilagoen srednjoj periodi izvoenja vjebe. Perioda vjebe moe se izraunati na temelju signala promjene kuta poluge trenane sprave. U slijedeem koraku raunaju se lokalni maksimumi frekvencije medijana unutar pojedine kontrakcije. Ovaj izbor temelji se na pretpostavci da maksimum frekvencije medijana unutar svake kontrakcije odgovara aktivnosti najveeg broja motorikih jedinica. Granice kontrakcija mogu se odrediti iz podatka o promjeni kuta poluge trenane sprave, kao to je prikazano na slici 3h). Kroz toke lokalnih maksimuma frekvencije medijana rauna se regresijski pravac metodom najmanjih kvadrata. Konani rezultat prikazan je na slici 3i). Iz regresijskog pravca mogu se odrediti frekvencija medijana spektra snage na poetku vjebe (f0), frekvencija medijana spektra snage na kraju vjebe (fz) i koeficijent smjera pravca (k) koji daje informaciju o brzini promjene frekvencije medijana tijekom vjebe Kao pokazatelj umora miia tijekom vjebe (indeks umora) mogu se koristiti koeficijent smjera pravca k i postotno smanje frekvencije medijana.
4. REZULTATI I RASPRAVA
Iz podataka o kutu poluge trenane sprave izraunati su broj kontrakcija, trajanje vjebe i srednja perioda izvoenja pokreta (tablica 2). Dobiveni rezultati pokazuju razlike u izvoenju vjebe izmeu pojedinih ispitanika, to je izravna posljedica odluke da se ispitanicima dozvoli izvoenje vjebe u vlastitom ritmu. Takoer, odabrani kriterij postavljanja optereenja tijekom vjebe na polovicu maksimalnog, nije rezultirao jednakim brojem kontrakcija do iscrpljenja kod svih ispitanika.
OPE TEME
125
Tablica 1. Podaci o ispitanicima (DS = dominantna strana)
OPE TEME
126
Slika 3. Shematski prikaz postupka analize mioelektrikih signala snimljenih tijekom vjebe. Opis se nalazi u tekstu.
Br. M1 M2 M3 M4 M5 M6 F1 F2 F3 F4
TV, s 76.9 62.1 117.1 78.5 137.7 85.4 93.7 73.4 71.7 87.6
BK 32 18 35 34 41 24 18 21 18 20
Tsr, s 2.394 3.541 3.378 2.323 3.395 3.608 5.325 3.558 4.083 4.478
RF fo, Hz 94.4 106.9 91.8 101.2 106.5 \ 74.1 80.6 99.6 88.6 k, Hz/min -27.3 -23.2 -8.4 -13.7 -16.0 \ -9.0 -8.8 -17.0 -11.6 fo, Hz 86.4 72.7 86.5 79.3 76.3 75.3 63.1 75.2 78.7 85.8
VL k, Hz/min -23.1 -16.5 -11.1 -11.8 -10.8 -11.8 -4.9 -8.8 -16.8 -16.2 fo, Hz 71.9 68.0 78.5 65.6 68.9 65.8 61.4 72.9 76.3 71.7
VM k, Hz/min -12.9 -16.9 -5.7 -12.0 -8.9 -6.6 -3.7 -6.6 -9.8 -4.1
HR ,% 60 102 89 80 114 86 62 21 64 55
Za svakog ispitanika izraunati su poetna frekvencija medijana (f0) i koeficijent smjera pravca (k) za svaki mii, te postotno poveanje frekvencije sranog ritma. Najvea poetna frekvencija medijana (f0) kod svih ispitanika zabiljeena je na miiu RF, zatim slijedi VL i na kraju VM. Takoer je primijeena vea razlika izmeu vrijednosti f0 miia RF i vrijednosti f0 oba vastusa kod ispitanika u odnosu na ispitanice. Indeks umora k ima najvei iznos za mii RF, zatim za VL i najmanji za VM kod svih ispitanika osim kod ispitanika M3 i ispitanica F2 i F4. Jedan od razloga dobivanja ovakvih rezultata je u injenici da meu navedenim miiima postoji razlika u dominantnom tipu miinih vlakana. Kupa i sur (1995) na temelju mjerenja in vitro navode da miii s veim postotkom vlakana tipa II imaju viu poetnu frekvenciju medijana te da njezin iznos bre pada uslijed umora. Ti rezultati su u skladu s injenicom da mii RF, zbog svoje funkcije, ima veu brzinu provoenja akcijskog potencijala od VL i VM (Gerdle i sur. 1991). Kupa i sur. (1995) takoer navode da je povrina presjeka miinog vlakna u linearnoj vezi s f0. Salmons i Henrikson (1981) razmatraju mogui utjecaj treninga izdrljivosti na poveanje promjera miinih vlakana, a time i posredno na brzinu provodljivosti akcijskog potencijala. Prema tome, promjena parametara spektra mioelektrikog signala tijekom trenanog procesa mogla bi biti u vezi sa stupnjem utreniranosti. Poznato je da nakon ozljede VM najbre atrofira i da njegova rehabilitacija traje dulje nego za VL (Signorile i sur., 1995). Pregledom rezultata moemo uoiti da je kod ispitanice F4 (slika 4), koja je jedina od svih ispitanika navela prethodnu ozljedu koljena, brzina smanjenja frekvencije medijana miia VM (-4.1Hz/min) bitno manja u odnosu na RF (-11.6Hz/min) i VL (-16.2 Hz/min), na temelju ega moemo pretpostaviti da se on manje umara. Sasvim drugaija situacija je kod ispitanika M2 (slika 5). Dakle, primjenom opisane metoda moemo procijeniti umara li se mii aktivno tijekom vjebe, ili njegovi agonisti generiraju vei dio sile (miina supstitucija). Taj problem je posebno zanimljiv kada se navedena vjeba provodi u cilju rehabilitacije miia kvadricepsa.
Slika 4. Rezultati analize ispitanik M2
Slika 5. Rezultati analize ispitanica F4

127
OPE TEME
Tablica 2. Rezultati analize za sve ispitanike (TV = trajanje vjebe , BK = broj kontrakcija, Tsr = srednja perioda vjebanja, RF = m. rectus femoris, VL = m. vastus lateralis, VM = m. vastus medialis, DHR = postotno poveanje frekvencije sranog ritma)
OPE TEME
5. ZAKLJUAK
U radu je prikazana vlastita metoda mjerenja i analize povrinskih mioelektrikih signala u cilju odreivanja umaranja miia kvadricepsa tijekom vjebanja na trenanoj spravi za ekstenziju potkoljenice. Za analizu mioelektrikih signala izmjerenih tijekom dinamikih kontrakcija koritena je metoda vremensko-frekvencijske analize koja se temelji na procjeni spektra snage mioelektrikog signala Fourierovom tranformacijom spektrogram. Kao pokazatelj umora miia koritena je promjena frekvencije medijana spektra snage izraunata iz spektrograma. Rezultati analize pokazuju da se ovom metodom moe pratiti umaranje pojedinog miia iz grupe agonista koji sudjeluju u pokretu, a dodatno ukazuju i na razlike u dominantnom tipu miinih vlakana pojedinih miia. Rezultati analize i izvedeni zakljuci nisu ogranieni na opisanu vjebu na trenanoj spravi ve su primjenjivi i na drugim miinim skupinama u tijelu, u razliitim sportovima, dijagnostikim ili rehabilitacijskim postupcima te ergonomskim ispitivanjima.
6. LITERATURA
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. Bonato, P., Gagliati, G., Knaflitz, M., Analysis of myoelectric signal recorded during dynamic contractions. A time-frequency approach to assessing muscle fatigue. IEEE Eng. in Med. and Biol., 1996, 102-111. Bonato, P., Recent Advancements in the Analysis of Dynamic EMG Data. IEEE Eng. in Med. and Biol., 2001, 29-32. Cifrek, M., Analiza mioelektrikih signala tijekom dinamikog umaranja. Doktorska disertacija, Sveuilite u Zagrebu, Fakultet elektrotehnike i raunarstva, Zagreb, 1997. Cifrek, M., Tonkovi, S., Medved, V., Measurement and analysis of surface myoelectric signals during fatigued cyclic dynamic contractions. Measurement, 2000, 85-92. De Luca, C. J., Myoelectrical manifestations of localized muscular fatigue in humans. CRC Critical Rev. Biomed. Eng., 1984, 251-279. Gerdle, B., Henriksson-Larsn, K., Lorentzon, R., Wretling, M. L., Dependence of the mean power frequency of the electromyogram on muscle force and fibre type. Acta Physiol. Scand., 1991, 457-465. Hlawatsch, F., Time-frequency methods for signal processing, Technical Report 1291-0001. Department of Electrical Engineering, University of Rhode Island, Lecture Notes, Institut fr Nachrichtentechnik und Hochfrequenztechnik, Technische Universitt Wien, Wien, 1991. Horita, T., Ishiko, T., Relationships between muscle lactate accumulation and surface EMG activities during isokinetic contractions in man. Eur. J. Appl. Physiol, 1987, 18-23. Kupa, E. J., Roy, S. H., Kandarian, S. C., De Luca, C. J., Effects of muscle fiber-type and size on EMG median frequency and conduction velocity. J. Appl. Physiol., 1995, 23-32. Lindstrm, L., On the Frequency Spectrum of EMG signals. Chalmers University of Technology, Gteborg, 1973. Merletti, R., Lo Conte, L. R., Advances in processing of surface myoelectric signals: Part 1. Med. & Biol. Eng. & Comput., 1995, 362-372. Roy, S. H., De Luca, C. J., Schneider, J., Effects of electrode location on myoelectric conduction velocity and median frequency estimates. J. Appl. Physiol., 1986, 1510-1517. Salmons, S., Henriksson, J., The adaptive response of skeletal muscles to increased use. Muscle and Nerve, 1981, 94. Signorile, J. F., Kacsik, D., Perry, A., Robertson, B., Williams, R., Lowensteyn, I., Digel, S., Caruso, J., LeBlanc, W. G., The effect of knee and foot position on the electromyographical activity of the superficial quadriceps. JOSPT, 1995, 2-9. Stulen, F. B., De Luca, C. J., Frequency parameters of the myoelectric signal as a measure of muscle conduction velocity. IEEE Trans. Biomed. Eng., 1981, 515-523. Winter, D. A., Fuglevand, A. J., Archer, S. E., Crosstalk in Surface Electromyography: Theoretical and Practical Estimates. J. Electromyogr. Kinesiol., 1994, 15-26.
128
BIOMEHANIKA ANALIZA DINAMIKE STABILNOSTI KOLJENA U DIJAGNOSTIKE I REHABILITACIJSKE SVRHE

1
Stanislav Peharec1, Daniela Rosanda1, Mario Cifrek2 Poliklinika za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Peharec, Pula 2 Fakultet elektrotehnike i raunarstva Sveuilita u Zagrebu
1. UVOD
Koljeno je najvei i najsloeniji zglob u ljudskom tijelu. Prilikom hoda i drugih oblika kretanja, a posebno tijekom sportskih aktivnosti neobino je vano osiguranje njegove stabilnosti. Zglobna ahura i ligamenti osiguravaju njegovu pasivnu stabilnost, tj. dobru kongruenciju zglobnih tijela. Funkcionalna stabilnost odreena je miinom aktivnou, a sigurno izvoenje kretnji direktno je ovisno o kvalitetnoj koordinaciji miine aktivnosti tj. o neuromuskularnoj kontroli u ijoj se osnovi nalaze proprioceptivni mehanizmi. Kod ozljede prednje ukriene sveze (ACL-a) dolazi i do ozljede proprioceptivnih struktura koje se nalaze u ligamentima i u zglobnoj ahuri. Intaktni receptori, aferentni i eferentni putovi su temelj dobre neuromuskularne kontrole. Uestalost ozljeda ACL-a je porasla u posljednja dva desetljea. Ozljeda je osobito esta kod sportaica i sportaa. Ovaj je trend usmjerio aktivnost istraivaa prema moguim uzrocima ovih ozljeda. Velika brzina pokreta, torzije, velike vrijednosti akceleracije i deceleracije apsorbirane u koljenu navode se kao mogui uzroci ozljede ACL-a. Ozljeda je ea kod konstitucionalno hipermobilnih osoba. Kako se najee radi o mladim ljudima u punom naponu sportskih i radnih sposobnosti interes za brzim i kvalitetnim oporavkom to je vei, a zahtjevi koji se pred ozljeeni zglob postavljaju jednaki su onima prije ozljede.U pristupu lijeenju ozljeda ACL-a izdvajaju se dva pristupa. Jedan je konzervativni, a drugi operativni. Konzervativno lijeenje i rehabilitacija su usmjereni na ponovno uspostavljanje pasivne stabilnosti i osiguranje funkcionalne stabilnosti ozljeenog koljena. Kako se ACL deficit manifestira u nedostatku stabilnosti koljena i posljedinom smanjenju funkcionalnih sposobnosti ozlijeenog pojedinca, u kontroli rezultata lijeenja i rehabilitacije, bilo operativnog ili konzervativnog, od iznimne je vanosti imati odgovarajue mjerne instrumente koji omoguavaju procjenu stabilnosti koljena. Temelj rehabilitacije zapravo je oporavak neuromuskularne kontrole (NMC), a brojni radovi u literaturi (Greenberger i Paterno, 1995; Markey, 1991; Snyder-Mackler i sur, 1994; Solomonov i sur., 1987) navode da je dobro planiranom i provedenom rehabilitacijom zapravo i mogue poboljati NMC te se postavlja pitanje njene dobre evaluacije.U ovom radu prikazuje se nova tehnologija za biomehaniku analizu funkcionalnosti koljenog zgloba. Cilj je rezultate takvog mjerenja upotrijebiti prvenstveno kao sredstvo u prevenciji ozljeda, kao i u procesu planiranja i programiranja funkcionalne rehabilitacije. Prikazana biomehanika mjerenja omoguavaju mjerenje odreenih aspekata kvalitativnih i kvantitativnih karakteristika funkcionalne organizacije kretnji, a time i NMCa. Metodologija funkcionalnog testiranja omoguava evaluaciju funkcionalne stabilnosti koljena u zatvorenom i otvorenom kinetikom lancu primjenom razliitih motorikih testova. Izokinetiki test mjeri dinamogene karakteristike miia te meusobni odnos agonista/ antagonista. Kinematika, kinetika i elektromiografska analiza odreuju i analiziraju integraciju miia u funkciji stabilizatora koljena. U situacijama kada takva integracija izostane dolazi do porasta rizika od nastanka ozljede, a kod rekonvalescenata do porasta rizika od ponovnog ozljeivanja ili ozljeivanja kompenzatornih struktura.U ovom radu smo pokuali pristupiti analizi neurofizioloke osnove stabilizacije koljena radi odreivanja rizika od ozljede ACL-a kao i kvalitetnijeg planiranja i programiranja procesa funkcionalne stabilizacije koljena. U tu su svrhu mjereni povrinski elektromiografski signali (SEMG) miia noge, te kinetiki i kinematiki parametri gibanja koljena. Uoili smo da standardni testovi kao to su izokinetiki i izometriki testovi daju vrijedne podatke za proces rehabilitacije, ali koji nisu dostatni za praenje dinamike stabilnosti i funkcionalne rehabilitacije koljena. U tu svrhu smo u bateriju testova ukljuili i vertikalni skok na jednoj nozi. On je upotrijebljen kao funkcionalni test tijekom ijeg izvoenja su biljeeni povrinski EMG signali, kao i kinematiki i kinetiki parametri samoga skoka.
OPE TEME
129
Stanislav Peharec, Daniela Rosanda, Mario Cifrek BIOMEHANIKA ANALIZA DINAMIKE STABILNOSTI KOLJENA U DIJAGNOSTIKE I REHABILITACIJSKE SVRHE
OPE TEME
2. MJERNI SUSTAV
Mjerni sustav koji omoguava istovremeno praenje vie razliitih biomehanikih parametara sastoji se od slijedeih ureaja (slika 1): - ELITE sustav za kinematiku analizu s dvije infracrvene kamere (BTS Biotechnology & Systems Inc.) - TELEMG 8 kanalni elektromiograf (BTS Biotechnology & Systems Inc.) - F-scan sustav za pedobarografska mjerenja (Tekscan) - Multy-Joint System 3 izokinetiki dinamometar (BIODEX) U cijelom mjernom sustavu ostvarena je vremenska sinkronizacija. Sinkronizacija izmeu ELITE i TELEMG sustava je ostvarena tvorniki (oba mjerna sustava su proizvedena od istog proizvoaa), dok je sinkronizacija F-scan sustava na ostatak mjernog sustava omoguena sinkronizacijskim sklopom vlastite izrade. Izokinetiki dinamometar spojen je na TELEMG sustav koritenjem modula za proirenje (BTS Docking panel 64). Signali s izokinetikog dinamometra (moment, kut i kutna brzina) snimaju se koritenjem tri kanala TELEMG sustava.
PC
trigg. out
PC
Docking Panel 64
PC
F - SCAN
CUF2 CUF1
trigg. in
Motion Analyser
ELITE
TELEMG
Portable Unit Receiving Unit
Multi-Joint System 3
BIODEX
CAMERA1
CAMERA2
Main Unit
F-scan sensors
Slika 1. Blok shema mjernog sustava
Za analizu signala razvijena je vlastita programska podrka koritenjem programskog paketa Matlab (slika 2). Programska podrka omoguava: - uitavanje datoteka razliitih formata: o RIC: rezultati kinematikih mjerenja (BTS ELITE) o EMG: elektromiografski signali (BTS TELEMG) i signali s izokinetikog dinamometra (BIODEX) o FSX: rezultati pedobarografskih mjerenja - vremensku, frekvencijsku i vremensko-frekvencijsku analizu do osam EMG signala. Signali se u vremenskoj domeni mogu prikazati kao sirovi podaci (engl. raw data) i kao punovalno ispravljeni i nisko-propusno filtrirani (eng. rectified averaged) uz mogunost proizvoljnog izbora gornje granine frekvencije niskopropusnog filtra. Takoer je mogue po elji ukljuiti visokopropusni filtar (HP) radi smanjenja artefakata uslijed pomaka elektroda. Kursorska mjerenja (dva kursora) daju kao rezultat trenutnu vrijednost EMG signala na mjestu oba kursora (U1 i U2), srednju kvadratnu vrijednost (RMS), srednju vrijednost (M) i povrinu (A) signala izmeu kursora. Za vremensko-frekvencijsku prezentaciju EMG signala koritena je promjena frekvencije medijana (FM) u vremenu, prema postupku opisanom u Cifrek i sur., 2000. - prikaz i analizu rezultata kinematikog mjerenja kao funkcije vremena i u tri dimenzije s mogunou animacije. - vizualizaciju i analizu rezultata pedobarografskog mjerenja. - jednostavnu implementaciju novih formata podataka i metoda analize.
130
Slika 2. Korisniko suelje razvijene programske podrke. Prikazani su signali snimljeni tijekom vertikalnog skoka na jednoj nozi
3. ZAKLJUAK
Danas se smatra da je upravo NMC odgovorna za nastanak i teinu sportske ozljede. Uzrok ozljede moe biti trenutno preveliko mehaniko optereenje koljena, ali i sami poremeaji u interpretaciji senzornih informacija i koordinaciji koncentrinih kontrakcija potrebnih za koordinaciju koji dovode do ozljede ili oteavaju oporavak (Kellis, 1999). Prikazana metoda integrira izokinetike, kinematike i kinetike parametre kretnji koljena sa ciljem validacije biomehanike stabilnosti koljena in vivo. Dinamika stabilnost koljena rezultat je sloenog djelovanja NMC-a, mjerljiva kod izvoenja odreenih kretnji. Prikazana metoda putem biomehanikih varijabli procjenjuje kretnje koljena uz istodobno praenje miine aktivnosti. Time se dobivaju podatci o miinoj jakosti, izdrljivosti, aktivaciji, organizaciji kretnje i samoj strategiji izvoenja kretnje, u ovom sluaju vertikalnog skoka. Navedeni parametri rezultat su funkcionalnosti neuromuskularnog sustava te kao takvi daju uvid u organizaciju neuromuskularne kontrole. Primjena biomehanikih analiza u sportu omoguava dokumentirano praenje i poveanje razine sportske pripremljenosti, prevenciju ozljeda i poboljanje rezultata i unapreenje rehabilitacije ozljeenih sportaa.
4. LITERATURA
1. 2. 3. 4. 5. 6. Cifrek M, Tonkovi S, Medved V. Measurement and analysis of surface myoelectric signals during fatigued cyclic dynamic contractions. Measurement 2000;27(2):85-92. Greenberger HB, Paterno MV. Relationship of knee extensor strength and hopping test performance in the assessment of lower extremity function. J Orthop Sports Phys Ther 1995;22(5):202-206. Kellis E. The effects of fatigue on the resultant joint moment, agonist and antagonist electromyographic activity at different angles during dynamic knee extension efforts. J Electromyogr Kinesiol 1999;9(3):191-199. Markey KL. Functional rehabilitation of the cruciate-deficient knee. Sports Med 1991;12(6):407-417. Snyder-Mackler L, De Luca PF, Williams PR, Bartollozzi AR. Reflex inhibition of the quadriceps femoris muscle after injury or reconstruction of the anterior cruciate ligament. J Bone Joint Surg Am 1994;76(4):555-560. Solomonow M, Baratta R, Zhou BH, Shoji H, Bose W, Beck C, DAmbrosia R. The synergistic action of the anterior cruciate ligament and thigh muscles in maintaining joint stability. Am J Sports Med 1987;15(3):207-213.
OPE TEME
131
Nataa Desnica Bakra, Slobodan Kuvalja, eljko uur MIINI DISBALANSI KOD VRHUNSKIH SKIJAA USTANOVLJENI IZOKINETIKOM DIJAGNOSTIKOM
OPE TEME
MIINI DISBALANSI KOD VRHUNSKIH SKIJAA USTANOVLJENI IZOKINETIKOM DIJAGNOSTIKOM

Nataa Desnica Bakra, Slobodan Kuvalja, eljko uur Cybex Centar za izokinetiku dijagnostiku i rehabilitaciju, Zagreb, Hrvatska
1. UVOD - OPENITO O IZOKINETICI

Izokinetika je metoda vjebanja miia kod koje se odabire konstantna brzina pokreta, a otpor se prilagoava automatski. Izokinetiki otpor omoguuje vjebanje u funkcionalnoj brzini, da bi se razvila jakost i izdrljivost, te da bi se neuromuskularni sistem uvjebao na brzine koje su potrebne za dinamike funkcije ekstremiteta [1,2]. Postoji potpuna akomodacija otpora koji se precizno prilagoava kapacitetu jakosti, kao i boli i umora pacijenta u svakoj toki pokreta [3]. Dvije su osnovne primjene izokinetike: dijagnostika i rehabilitacija.
2. IZOKINETIKA DIJAGNOSTIKA
Izokinetiki dijagnostiki ureaji koriste se u evaluaciji trenutnog stanja lokomotornog aparata, testirajui jakost odreenih miinih skupina pri razliitim brzinama [4,5]. U testiranju ekstremiteta najee se koriste brzine od 60/sec za mjerenje maksimalne jakost i od 240/sec za odreivanje izdrljivosti. Takoer, tijekom testa dobivaju se i drugi vani parametri, kao to su ukupni rad, opseg pokreta, indeks umora, odnos agonistikih i antagonistikih miinih skupina, i dr. Takav detaljan dinamiki status preduvjet je za provoenje izokinetike rehabilitacije. Izokinetika dijagnostika takoer je izuzetno znaajna u prevenciji ozljeda i oteenja miino-kotanog sustava. To je posebno vano kod sportaa, kod kojih postoje ogromni zahtjevi na sustav za kretanje i kod kojih detekcijom i ispravljanjem disbalansa razliitih grupa miia moemo sprijeiti ozljede. Izokinetikom dijagnostikom veeg broja ispitanika dobivamo normetivne vrijednosti za razliite grupe ispitanika. Na primjer, odreeni simptomi povezani su sa specifinim slabostima nekih miinih grupa, te naroito s disbalansima antagonistikih miinih skupina (npr. bolovi u leima najee su povezani sa slabou fleksora kukova) [6]. To je esto sluaj i sa sportaima koji se bave odreenim sportom, pri emu na testiranju pronalazimo razliite poremeaje specifine upravo za taj sport. Izokinetika dijagnostika daje nam uvid u sr problema, kao i smjernice za adekvatnu terapiju, ime se moe temeljito i pravovremeno lijeiti, kao i sprijeiti razliite ozljede.
3. IZOKINETIKA REHABILITACIJA
Rehabilitacija izokinetikim ureajima koristi se kod svakog pojedinca kod kojeg je testiranjem ustanovljena slabost odreene miine grupe [7,8]. Primjenjuje se kod svih ozljeda i oteenja sustava za kretanje, a posebno je indicirana u slijedeim kategorijama: 1. pojedinci kod kojih je dolo do izrazito jake atrofije miia, to uzrokuje stvaranje tzv.zaaranog kruga (slabi miii ne mogu se oporaviti, jer svako vjebanje optereuje zglobove, a oteeni zglobovi bole i onemoguavaju daljnje vjebanje i jaanje miia) [7] 2. u preoperativnoj pripremi, da bi se kasnije to bre vratili u eljeno stanje 3. rana postoperativna rehabilitacija, pogotovo kod operacija samih zglobova, gdje je potrebno oprezno i postupno optereivati zglobove (druge vrste vjebi mogu biti opasne) [9,10] 4. neke specifine ozljede, kao to je npr. ozljeda prednje ukriene sveze kod koje se uope ne smije vjebati bez protusmicajnog pribora, prije no to se ojaaju miii [11,12] 5. ozljede kod sportaa, kod kojih je zbog njihove profesije izuzetno vana brzina oporavka.
132
Slika 1: Izokinetiko testiranje natkoljenice. Obrtni moment u Nm (mjera miine jakost) je dan kao funkcija opsega pokreta u stupnjevima. Lijevi graf prikazuje ekstenzore natkoljenice, a desni fleksore (desna noga puna linija, lijeva noga - iscrtkana).
Prije poetka izokinetike rehabilitacije provodi se izokinetiko dijagnostiko testiranje, za sve miine grupe povezane s kinetikim lancem kojeg elimo rehabilitirati. Na temelju takvog testiranja za svaku miinu grupu (i za svaku nogu posebno) precizno utvrujemo jakost, rad, opseg pokreta, krivulju obrtnog momenta i druge parametre vane za utvrivanje statusa. Takvi podaci prolaze kompjutersku analizu, te daju za svakog testiranog pojedinca i njegovu relativnu vrijednost, u usporedbi sa standardom, klasificirano specifino za njegovu dob, spol, visinu, teinu i razinu sportske aktivnosti. Na temelju takvih rezultata precizne izokinetike dijganostike, za svakog pacijenta se izrauje specifini program, tzv. individualni protokol. Po takvom planu, vjebe ekstenzije i fleksije, odnosno abdukcije, addukcije i rotacije (ovisno o zglobu koji se rehabilitira) provode se svakodnevno, u trajanju od 30 minuta. Za vrijeme vjebanja postoji stalna modifikacija protokola, u ovisnosti od: napretka od jedne faze do druge, razvitka miine jakosti, efikasnosti pri razliitim brzinama, boli, umora, specifinih ciljeva rehabilitacije, itd. Izokinetika rehabilitacija u prosjeku traje 3 tjedna i smatra se zavrenom: kad se dosegne miina jakost unutar 10% jakosti miia zdravog ekstremiteta, kad se uspostavi ravnotea antagonistikih miia (npr quadriceps hamstrings) i kad subjektivni simptomi nestanu ili se svedu na najmanju moguu mjeru. Nakon zavretka, potrebno je dobivenu miinu jakost odravati izotonikim vjebama (rad u teretani), kao i aerobnim vjebama ciklikog tipa, najmanje 3 puta tjedno. Vano je napomenuti da je uz izokinetike vjebe nuno raditi i vjebe propriocepcije, budui da za pravilan rad sustava za kretanje nije dovoljna samo miina jakost, ve nju treba komplementirati s drugim vrstama podraaja. Ne smijemo zaboraviti niti na vanost svakodnevnog istezanja svih miinih skupina, jer je i fleksibilnost jedan od kljunih elemenata za pravilno funkcioniranje lokomotornog aparata. Prednosti izokinetike rehabilitacije 1. uinkovitost - mii se dinamiki aktivira do njegovog maksimalnog kapaciteta, konstantno, za vrijeme itavog opsega pokreta [13] 2. jaanje muskulature bez optereivanja pripadajuih zglobova 3. mogunost razvijanja jakosti (manja brzina), ili izdrljivosti miia (vea brzina) [14]
OPE TEME
133
Nataa Desnica Bakra, Slobodan Kuvalja, eljko uur MIINI DISBALANSI KOD VRHUNSKIH SKIJAA USTANOVLJENI IZOKINETIKOM DIJAGNOSTIKOM
4. otpor se prilagoava kapacitetu jakosti pacijenta, u svakom trenutku itavog opsega pokreta. To omoguava rehabilitaciju ak i svjeih povreda, kao i ranu postoperativnu rehabilitaciju (npr. ve nekoliko dana nakon artroskopske meniscektomije) [9,10] 5. otpor se za svaki ekstremitet podeava posebno - mogunost ciljanog jaanja miia samo ozlijeenog ekstremiteta 6. otpor postoji u oba smjera kretanja ime se omoguava uspostavljanje ravnotee izmeu antagonistikih miinih grupa (rehabilitacija i prevencija - ispravljanje disbalansa, to ujedno znai smanjenje mogunosti ozljeivanja) 7. veliki znaaj u preoperativnoj pripremi (ouvana miina jakost, kasnije vodi do puno breg oporavka) 8. rehabilitacija rupture prednje ukriene sveze uz pomo Johnson-ovog protusmicajnog pribora[11,12] 9. nema upale miia zbog toga to: a) ne dolazi do nakupljanja mlijene kiseline i b) ne dolazi do znaajnijih mikrotrauma miinih vlakana jer nema ekscentrinih miinih kontrakcija 10. rehabilitacija je izuzetno brza, u prosjeku 3 tjedna, za veinu ozljeda, to omoguuje povratak radnoj i sportskoj aktivnosti u najkraem moguem roku. Izokinetika rehabilitacija, provedena prema individualno dizajniranim protokolima, pokazala se kao izuzetno uspjena metoda u tretiranju razliitih ozljeda. Objektivni parametri prikazuju znaajno poveanje jakosti miia, dok subjektivni parametri pokazuju znaajno kliniko poboljanje (bol i otok zglobova su bitno reducirani, subjektivni osjeaj jakosti je povean, vea je stabilnost zglobova, bolja pokretljivost, itd.). Rehabilitacija je izuzetno brza, najee je potrebno oko 15 tretmana, a najvee poveanje miine jakosti zamijeeno je u prvih 5 dana. Povratak radnim, sportskim, te naravno svakodnevnim aktivnostima je za veinu ozljeda/oteenja unutar mjesec dana. To dalje omoguava kvalitetno bavljenje razliitim sportsko-rekreativnim aktivnostima, te zdraviji i zadovoljniji ivot.
OPE TEME
4. ISPITANICI I METODE
U ovom radu prezentirat emo rezultate izokinetikog testiranja vrhunskih skijaa, te ukazati na miine disbalansa pronaene tijekom dijagnostike. Testirano je 16 lanova Hrvatske skijake reprezentacije, 5 enskih i 11 mukih, godina 12-20 (srednja vrijednost 16g.). Miino testiranje provedeno je na Cybex 1000 izokinetikom ureaju, a testirani su ekstenzori i fleksori potkoljenice, natkoljnice i stopala.
5. REZULTATI
Rezultati testiranja izraavaju se kao postotak od standardne oekivane vrijednosti za svakog testiranog pojedinca, uzimajui u obzir dob, spol, visinu, teinu i razinu sportske aktivnosti. Prosjene vrijednosti odstupanja od standardne vrijednosti, raunate za itavu grupu testiranih skijaa, bile su slijedee: ekstenzori potkoljenice 98% (SD=15%), fleksori potkoljenice 93% (SD=10%), dorzalni fleksori stopala 91% (SD=16%), plantarni fleksori stopala 87% (SD=9%). Te vrijednosti su pokazale da je odnos jakosti antagonistikih miia potkoljenice i stopala prilino dobro uravnoteen. Meutim, velik disbalans pronaen je u antagonistikim grupama ekstenzora i fleksora natkoljenice, gdje su srednje vrijednosti miinih jakosti ekstenzora natkoljenice bile 116% (SD=19%), a fleksora samo 86% (SD=8%).
120 110 100 90 80 70 60 50 40 30 20 10 0
Ekstenzori Fleksori
134
Koljena
Skoni zgl.
Kukovi
Slika 2. Prosjena miina jakost ekstenzora i fleksora potkoljenice, stopala i natkoljenice, dobivena izokinetikom dijagnostikom skijaa, lanova Hrvatske reprezentacije. Vrijednosti su izraene u postocima standardiziranih vrijednosti za taj uzorak.
Ovaj veliki nesrazmjer u snazi antagonistikih miia kukova predisponira skijae za razliite ozljede i oteenja, budui da postoje brojne studije koje ukazuju na znaajnu korelaciju izmeu miinih disbalansa i pojave ozljeda [7]. Miini disbalans izmeu ekstenzora i fleksora natkoljenice moe biti vrlo opasan, budui da stavlja dodatan pritisak na kraljenicu, te moe dovesti do bolova u donjem dijelu lea, odnosno lumbo-sakralnog sindroma [6]. To potvruju rezultati druge studije koju smo napravili na pacijentima koji su doli u na Centar s bolovima u donjim dijelovima lea. Ta grupa sastojala se od 32 ispitanika (18 ena i 14 mukaraca), a uinjeno je izokinetiko dijagnostiko testiranje miia potkoljenice, natkoljenice i lea. Rezultati su pokazali da je njihov glavni problem disbalans jakosti antagonistikih miia nakoljenice, a ne slabost ili disbalans miia trupa, kao to se oekivalo. Prosjena jakost fleksora natkoljenice iznosila je samo 49%, dok je jakost ekstenzora natkoljenice bila 72%. Jakost ekstenzora i fleksora trupa bila je 72% i 81%. Najvanije, tijekom izokinetike rehabiltacije korekcijom disbalansa antagonistikih grupa miia natkoljenice, dolo je do znaajnog klinikog poboljanja i smanjenja boli u donjem dijelu lea. U prilog ovoj tvrdnji ide i injenica da je upravo skijaica koja je imala akutni lumbo-sakralni sindrom, na testu imala najvei disbalans miia natkoljenice. Jakost njezinih ekstenzora bila je ak 145%, a fleksora samo 58%. Dakle, bilo bi vano tijekom treninga skijaa obratiti specifinu pozornost na jaanje miia fleksora natkoljenice, ime bi se doveo u balans itav kinetiki lanac i posljedino izbjegle ozljede i oteenja.
6. ZAKLJUAK
Tijekom izokinetikog testiranja vrhunskih skijaa, pronaen je velik disbalans izmeu ekstenzora i fleksora natkoljenice. Jakost ekstenzora, bila je u prosjeku ak 35 % vea od jakost fleksora kukova. Ove rezultate trebalo bi uzeti u obzir pri planiranju treninga jakosti kod vrhunskih skijaa, budui da ovaj konkretan disbalans, ako se ne korigira moe dovesti do sindroma bolnih lea.
7. LITERATURA
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. Keays SL. Bullock-Saxton J. Keays AC., Strength and function before and after anterior cruciate ligament reconstruction, Clin. Orthop. Rel. Res. (373):174-183, 2000 Apr. Akima H. Takahashi H. Kuno SY. Masuda K. Masuda T. Shimojo H. Anno I. Itai Y. Katsuta S., Early phase adaptations of muscle use and strength to isokinetic training, Med. Sci. Sports Exerc. 31(4):588-594, 1999 Apr. Kellis E. Baltzopoulos V.,The effects of the antagonist muscle force on intersegmental loading during isokinetic efforts of the knee extensors, J. Biomech. 32(1):19-25, 1999. Lowell C., Lauder M., Bilateral strength comparisons among injured and noninjured competitive filatwater kayakers, J. Sport Rehabil. 10(1): 3-10, 2001. Welsch MA. Williams PA. Pollock ML. Graves JE. Foster DN. Fulton MN., Quantification of full-range-of-motion unilateral and bilateral knee flexion and extension torque ratios, Archives of Physical Medicine & Rehabilitation. 79(8):971-978, 1998. Kuvalja S. Desnica Bakrac N. Juric-olto G. uur . Gnjidi ., Isokinetic diagnostics in patients with low back pain, Internacionalni Kongres Neurokirurkog drutva, Zagreb, 2002. Desnica Bakrac N., Isokinetic rehabilitation in treating knee injuries, Journal of Sports Medicine and Physical Fitness, u tisku. Horstmann T. Mayer F. Heitkamp HC. Merk J. Axmann D. Bork H. Dickhuth HH., Isokinetic strength-training in patients with osteoarthritis of the knee [German] Rheumatol. 59(2):93-100, 2000 Apr. Shelbourne KD. Gray T., Anterior cruciate ligament reconstruction with autogenous patellar tendon graft followed by accelerated. rehabilitation - a two- to nine-year followup, American Journal of Sports Medicine. 25(6):786-795, 1997. De Carlo M. Shelbourne KD., Oneacre K. Rehabilitation program for both knees when the contralateral autogenous patellar tendon graft is used for primary anterior cruciate ligament reconstruction: A case study, J. Orthop. Sports Phys. Ther. 29(3):144-153, 1999. Kvist J. Karlberg C. Gerdle B. Gillquist J., Anterior tibial translation during different isokinetic quadriceps torque in anterior cruciate ligament deficient and nonimpaired individuals,J. Orthop. Sports Phys. Ther. 31(1):4-15, 2001. Ernst GP. Saliba E. Diduch DR. Hurwitz SR. Ball DW., Lower-extremity compensations following anterior. cruciate ligament reconstruction, Physical Therapy. 80(3):251-260, 2000. Petschnig R. Baron R. Albrecht M., The relationship between isokinetic quadriceps strength test and hop tests for distance and one-legged vertical jump test following anterior cruciate ligament reconstruction, Journal of Orthopaedic & Sports Physical Therapy. 28(1):23-31, 1998. Charteris J., Effects of velocity on upper to lower extremity muscular work and power output ratios of intercollegiate athletes, Br. J. Sports Med. 33(4):250-254, 1999.
OPE TEME
135
Tatjana Trot, Sanja imek PRIMJENA ELEKTROSTIMULACIJE U KONDICIJSKOM TRENINGU VRHUNSKIH SPORTAA
OPE TEME
PRIMJENA ELEKTROSTIMULACIJE U KONDICIJSKOM TRENINGU VRHUNSKIH SPORTAA

Tatjana Trot1, Sanja imek2 studentica na Kineziolokom fakultetu Sveuilita u Zagrebu 2 studentica poslijediplomskog studija na Kineziolokom fakultetu Sveuilita u Zagrebu
1
1. UVOD
U Europskim zemljama, meu mnotvom tehnika poboljanja miine jakosti, osim u rehabilitacijske svrhe, miina se elektrostimulacija sve vie koristi i u trenanom procesu vrhunskih sportaa. Postoje dva razliita miljenja. Jedni misle da je miina elektrostimulacija besmislena i beskorisna, dok ju drugi smatraju prikladnom i optimalnom metodom za poboljanje razliitih oblika miine snage. Meutim, potrebno je rei da sama elektrostimulacija nije dovoljna za potpuni razvoj sportaevih sposobnosti, ali u interakciji s drugim trenanim metodama moe poboljati, ili barem ubrzati poboljanje sportaevih motorikih sposobnosti (Iogna, 2000.). U nas, jo uvijek veliki broj trenera nije dovoljno upoznat sa najracionalnijim i efikasnijim nainom koritenja miine elektrostimulacije u cilju poboljanja kondicijske pripreme njihovih sportaa. Poznato je da se elektrostimulacija ve godinama rabi u medicinske svrhe (Od Volte u XVIII. st. pa sve do dananjih dana). U XX. st. mnotvo je radova posveeno medicinskoj elektroterapiji, u sluaju tekih ozljeda sredinjeg i perifernog ivanog sustava (Vodovnik, 1985.; Szeto, 1982.; Reilly,1992.). Cilj ovog rada je objanjenje osnovnih principa elektrostimulacije i njene uporabe u trenanom procesu sportaa. Zbog toga e daljnji tekst biti iskljuivo usmjeren na radove autora koji tretiraju tu tematiku, a izostavit e se primjena elektrostimulacije u rehabilitacijskim svrhama (gdje se elektrostimulacija, iako na razliiti nain, jo uvijek uspjeno koristi ). Osnovni termini koje je potrebno poznavati za pravilno koritenje elektrostimulacije jesu : Impuls - varijacija kratkog trajanja neke od fizikih veliina (npr. elektrina struja) sa regresijom ka inicijalnoj fazi. Vano je njegovo kratko trajanje; a trajanje je jedinica vremena koja odvaja poetak od kraja impulsa. Impuls ima odreeni oblik i ine ga tri meusobno nezavisna parametara: intenzitet, duina vala i frekvencija. Intenzitet jedne pulsacije predstavlja prolaz struje kroz elektrode, a proizvod intenziteta i duine impulsa predstavlja energiju pulsacije. irina vala predstavlja vrijeme trajanja svake pulsacije. Poveavanjem irine vala poveava se energija pulsacije. Frekvencija oznaava broj impulsa u jednoj sekundi. Slika 1.: parametri stimulacije (Iogna, 2000.)
136
2. ELEKTRODE
U zadnjih dvadeset godina, najee se koriste elektrode izraene od kauuka (gume), koji u kombinaciji sa grafitom ili slinim materijalima imaju svojstvo provoenja struje. Debljina elektrode je 1-2 mm, to omoguava potpuno prianjanje povrini miia. Osim toga, dananje su elektrode vrlo fleksibilne te omoguavaju promjene miine napetosti bez njihovog odljepljenja sa koe. U zadnjem se sloju elektrode nalazi poseban analergini provodljivi gel koji potpuno prianja koi to omoguava bezbolno skidanje, te koritenje iste elektrode vie puta i u uvjetima vlane koe. Povrina elektroda odreuje dva naina stimulacije: bipolarnu i monopolarnu. Bipolarna stimulacija koristi dvije elektrode iste povrine, to zasigurno nije najbolja metoda zbog toga to je gustoa struje ispod elektroda jednaka, pa kao rezultat dobivamo povrinsku stimulaciju. Gustoa struje jest intenzitet struje na odreenu (tretiranu) povrinu te predstavlja determinirajui faktor pobuivanja efikasne kontrakcije. Mogue je dakle zakljuiti da e, ako odreena struja prolazi kroz manju povrinu, lokalizirani utjecaj promjene potencijala biti vei u odnosu na prolaz iste struje kroz iru povrinu. Jedinica gustoe jest 0,1 mA/cm2 Monopolarna stimulacija koristi dvije elektrode razliite povrine. Manju elektrodu nazivamo aktivnom elektrodom. Ispod aktivne elektrode nalazi se visoka gustoa struje. Veu elektrodu nazivamo neutralnom elektrodom te se ispod nje nalazi slaba gustoa struje. Ova vrsta stimulacije predvia razmak od 15-20 cm. izmeu anoda ( + ) i katoda ( - ). Svaka elektroda funkcionira kao individualna toka stimulacije radi sposobnosti tkiva naeg tijela koji omoguuju difuziju struje u dubinu. Gustoa struje je vea blizu elektroda te ima tendenciju vertikalne difuzije u tkivima smjetenim duboko ispod koe, pa ne ostaje na povrini kao to je to sluaj kod bipolarne stimulacije. Oblik se elektroda mijenja u odnosu na tretirana miia. Ako imamo pri ruci sve veliine i oblike elektroda lake emo optimalno djelovati na sve skupine miia. Ako elimo stimulirati manji mii, upotrijebit emo elektrodu manjih dimenzija, i suprotno, ako je mii kojeg elimo stimulirati vei, upotrijebit emo elektrodu vee povrine.
Slika br. 2: oblici elektroda (Iogna, 2000.)
Kako bi svaki tretman miine elektrostimulacije bio efikasan bitno je da elektrode budu pravilno smjetene. Na taj nain osiguravamo ciljano djelovanje na tretirani mii, bez nepotrebne difuzije struje u susjednim dijelovima tijela to rezultira smanjenim djelovanjem na eljeni mii tj. neadekvatnom stimulacijom tretiranog miia sportaa. Izmeu dvije elektrode formira se elektrino polje polumjeseastog oblika. Idealno bi bilo kada bi elektrini val proao kroz zavrnu neuromiinu plou, tj. mjesto gdje motoneuroni uranjaju u sami mii. To je bitno zato to je motoriki neuron obavijen mijelinskom ovojnicom koja oteava prolaz elektrine struje, a zavrna neuromotorika ploa nije obavijena mijelinskom ovojnicom te je prolaz struje nesmetan.
Slika br. 3: primjer adekvatnog naina postavljanja elektroda ( m.rectus abdominis i m. biceps brachii ). ( Iogna 2000.)
OPE TEME
137
Radi potpunog iskoritenja elektrinog impulsa svaki bi miini elektrostimulator trebao pruati mogunost promjene duine impulsa, frekvencije impulsa, trajanja prolaza struje, vremena pojaavanja impulsa, vremena sniavanja impulsa te promjenu intenziteta u miliAmperima.
OPE TEME
3. FIZIOLOKE OSNOVE MIINE KONTRAKCIJE

Kako bi se elektrostimulacijom postigli vaei uinci potrebno je voditi rauna o vie faktora. Poznavanje takvih faktora zasigurno e ubudue pridonijeti ciljanom djelovanju na razliite miine niti, to vjerojatno ovisi o trajanju i frekvenciji podraaja (Michele Iogna, 2001.). Prije svega potrebno je ustanoviti da li se podrauje direktno mii ili da li podraaj prolazi kroz motorni ivac. Enoka ( 1988.) je serijom istraivanja potvrdio da podraaj mora proi kroz motorni ivac. Mii je manje podraljiv nego li ivac, te za denervirani mii intenzitet podraaja mora biti puno vei. Stoga, elektrini podraaj mora proi kroz motorni ivac ( Hulamann i sur., 1983.; Mortimer,1984.; Moulds i sur. 1977. ). Nadalje, prema Enoki (1988.) fenomen regrutacije miinih niti potpuno se razlikuje u uvjetima elektrostimulacije. Motorike jedinice koje posjeduju motoneurone veih dimenzija bivaju regrutirane prve. Radi se dakle o tzv. brzim motorikim jedinicama. Suprotno navedenome, u situaciji voljne miine kontrakcije najprije se regrutiraju tzv. spore motorike jedinice. Enoka je to potvrdio pomou tri argumenata: a) Veliina motorikih neurona: kod primjene elektrostimulacije prag podraljivosti veih motorikih neurona je nii, tj. ako se mii podrauje odreenom strujom najprije e reagirati deblji motoriki neuroni (Claman i sur. 1974. ; Eccles i sur. 1958.), to je suprotno dogaanju za vrijeme voljne miine kontrakcije. b) Udaljenost aktivne elektrode i motorikog neurona: u ovom sluaju, veliku ulogu igra anatomska graa tijela po kojoj motorike jedinice sa debljim aksonima se nalaze na povrini miia (Lexell i sur. 1983.), pa je i udaljenost u odnosu na aktivnu elektrodu manja. c) Uinak aktivacije receptora koe: elektrina stimulacija podrauje receptore koji se nalaze u koi. U sluaju da bi elektrini podraaj bio nedovoljan mogao bi preokrenuti redoslijed regrutacije motorikih neurona. (Burke i sur.1970. ; Garnet i Stephens, 1981. ; Kanda i sur.1977. ; Stephens i sur.1978.). Zbog svega navedenog princip regrutacije miinih niti putem elektrostimulacije ima itekako vanu ulogu u treningu sportaa.
Slika br. 4: grafiki prikaz miine elektrostimulacije (R. Fasoli 2003. - www.doctormuscle.com).
4. KAKO KORISTITI MIINI ELEKTROSTIMULATOR

Miina elektrostimulacija je metoda treninga koja poboljava sportaevu fiziku pripremu pomou djelovanja podraenih miia. U elektrostimulaciji, kao i kod voljne miine kontrakcije postoje razliite vrste aktivnosti. Trening trkaa kratkih pruga zasigurno nije jednak treningu maratonaca. Radi pravilne primjene elektrostimulacije potrebno je utvrditi slijedee : a) mii ili skupinu miia na koje elimo djelovati - ovisno o sportu kojim se bavimo, b) program podraaja (stimulacije) tj. biranje sposobnosti koju elimo poboljati, c) broj tjednih tretmana mijenja se s obzirom na period trenanog makrociklusa (pripremni, natjecateljski, prijelazni), d) broj tjedana tretmana ovisi o uinku kojeg elimo postii (konzervativni, kompenzirajui, tradicionalni, energini, agresivni), e) interval tretmana do 6 tretmana tjedno preporuljivi su to vei razmaci izmeu tretmana, dok je od 7 tretmana tjedno nadalje preporuljivo odraditi dva tretmana u istom danu kako bi se pruala mogunost cjelodnevnog odmora sportaa do slijedeih tretmana,
138
f) raspored tretmana u odnosu na druge vrste treninga kada uz voljni trening elimo, u istoj trenanoj jedinici koristiti i elektrostimulaciju potrebno je voditi rauna o vrsti treninga kojeg smo planirali za tu trenanu jedinicu. Tako je kod treninga eksplozivne snage preporuljivo elektrostimulaciju provesti nakon voljnog treninga jer bi u suprotnom dolo do miinog zamora prije samog treninga, dok je u treningu aerobne izdrljivosti preporuljiv upravo suprotan redoslijed. Naime, elektrostimulacija sa programom izdrljivosti uzrokuje specifini miini zamor bez generalnog zamora kardiovaskularnog sustava, to omoguuje poveanje brzine glikolitikog metabolizma putem voljnog napora na miie koji su prethodno bili aktivni. (Iogna, 2000.), g) odreivanje intenziteta tretmana ope pravilo elektrostimulacije predvia da se svaki tretman odvija maksimalnim intenzitetom. Postotak aktivnih miinih niti u podraenom miiu ovisi o intenzitetu elektrinog podraaja : to je intenzitet vei, to je vei broj miinih niti ukljuen u radu. Lako je zakljuiti da ako stimuliramo samo 20% sveukupnih niti odreenog miia, tada e se poboljati samo taj postotak. Npr. elektrostimulacija nia od 30mA u treniranog sportaa je beskorisna, jer se tada regrutira premali broj miinih niti u odnosu na njegove mogunosti te ne bi dolo do rezultata. Idealno je postupno podizanje intenziteta na vrijednosti vee od 50mA. Meutim, moram napomenuti da ovjek moe dosta dobro tolerirati intenzitete do 70mA, a bilo je i sluajeva gdje su sportai tolerirali i vee intenzitete.
5. TRAJANJE POJEDINOG TRETMANA ELEKTROSTIMULACIJE

Prije svega potrebno je naglasiti da svakom tretmanu miine elektrostimulacije mora prethoditi zagrijavanje u trajanju od minimum 5 minuta na frekvenciji od 5 Hz, to e omoguiti miiu da postigne stabilni nivo arterijske prokrvljenosti to ujedno znai i stabilnost izmjene tvari miia. Nakon svakog ciljanog programa elektrostimulacije potrebno je daljnje podraivanje miia u trajanju od oko15 min. na frekvenciji od 3 Hz radi optimalizacije stanja miinih niti te prevencije nepoeljnih greva. Nakon kompletnog tretmana, kao i nakon tradicionalnog naina treniranja poeljno je istezanje miia to omoguava postizanje pravilne udaljenosti hvatita miia. To rezultira poboljanjem funkcionalnosti djelovanja miinih niti te ujedno i prevencijom eventualnih ozljeda miia, tetiva i zglobova. Kako bi uinci miine elektrostimulacije bili efikasni potrebno je voditi rauna o posturi sportaa za vrijeme tretmana. U tom smislu naglaavam da tretirani mii mora biti u semiflektiranom poloaju to znai da e sporta prilikom elektrostimulacije ili sjediti (kada tretiramo gornji dio tijela), ili leati (pri tretiranju donjeg dijela tijela). Takoer je bitno napomenuti da se tretirani mii mora nalaziti u reimu izometrikog rada kako bi se mogunost njegovog skraivanja i eventualna pojava greva sveli na minimum. Ako elektrostimulacijom elimo utjecati na eksplozivnu snagu, u poetku e tretman trajati 15 minuta, te e se postupno poveavati (svaki put po 1 ili 2 minute) do maksimalnog trajanja od 20 minuta. U programu za poboljanje eksplozivne snage intenzitet impulsa je 105-120 Hz, a trajanje 3sek., dok e razmak izmeu dva impulsa biti 30sek. s vrlo niskim intenzitetom (1Hz) to e omoguiti poveanje prokrvljenosti miia bez njegovog zamora. Kada elektrostimulacijom elimo utjecati na repetitivnu snagu tretman e trajati od 10 do 15 min. i to produenjem svakog tretmana po 1 min. Intenzitet impulsa je 50-70Hz a trajanje 8-5sek. Trajanje odmora je jednako duini impulsa, ali na frekvenciji od 9Hz. Jednako trajanje rada i odmora omoguuje takav reim rada u kojem je mogue podraiti brze oksidativne i glikolitike miine niti. to se tie aerobne izdrljivosti tretman e trajati od minimum 40 do max. 60 minuta, sa produenjem tretmana od 5 min. svaki put. Intenzitet impulsa e biti 10-18Hz a odmor e biti vrlo kratak ( 2sek.) s intenzitetom od 3Hz. Na kraju bitno je spomenuti da pri bilo kojem programu elektrostimulacije treba koristiti bifazne simetrine kompenzatorne impulse koje omoguuju podraivanje maksimalnog broja motorikih jedinica.
6. ELEKTROSTIMULACIJA, ZA I PROTIV
Miinom elektrostimulacijom je puno tee dobiti znaajna motorika poboljanja kod redovno treniranih sportaa u odnosu na sedentarnu populaciju. Poznato je da miina elektrostimulacija pomae sportaima u rehabilitaciji nakon ozlijede, no neki su autori pokuali istraiti djelovanje elektrostimulacije na aktivnim sportaima.
OPE TEME
139
OPE TEME
Prof. Gilles Cometti je u radu Aktualne metode postizanja miine mase ponudio usporedbu rezultata takvih istraivanja to je vidljivo u donjoj tablici.
AUTORI Laughman i sur. Owens i Malone Reisman Walmsley i sur. Selkowitz Stefanova i Vodovnik Cometti GODINA 1983 1983 1984 1984 1985 1985 1987 APARAT Eletr. 180 Eletr. 180 Stim 1 Eletr. 180-2 nije preciziran nije preciziran Sinus MII kvadriceps kvadriceps kvadriceps kvadriceps kvadriceps kvadriceps kvadriceps POBOLJANJE 33 % 60 % 59 % 87 % 68 % 5% 94 %
Iz tablice proizlazi da je u svim istraivanjima ( osim u jednom ) postignuto znaajno poveanje miine mase m.quadriceps femorisa, no potrebno je istaknuti tri stvari koje u tablici nisu iznesene. Autor naglaava da kako bi takvi rezultati bili vidljivi i u sportskoj aktivnosti potrebno je priekati najmanje 3 tjedna, tj period miine adaptacije te da se eksplozivnost miia manifestira kasnije i u manjem opsegu od miine jakosti. Na kraju, nedopustivo je zamisliti tretman elektrostimulacije bez adekvatnog miinog istezanja jer se u takvim uvjetima smanjuje miina elastinost. Prilikom elektrostimulacije u sportaa moe doi i do osjeaja boli, a razlozi toga mogu biti: bol prouzroena prekomjernom duinom impulsa (preteito osjeaj bockanja i crvenilo koe), prevelikom frekvencijom ponavljanja impulsa ili prejakim intenzitetom podraaja (pojava greva koji se slijedei dan mogu pretvoriti u utrnutost miia).
7. ZAKLJUAK
Gotovo sva istraivanja posveena miinoj elektrostimulaciji govore o rezultatima u poveanju miine mase, koja bi nakon odreenog perioda adaptacije trebala pokazati uinke i na konkretnu motoriku aktivnost. Radi se dakle o perifernom djelovanju na lokomotornom sustavu. Drugim rijeima ivani impuls ne kree iz centralnog ivanog sustava kao to je to sluaj kod voljne kontrakcije miia, ve je stvar obrnuta, to bi se moglo interpretirati kao izazvanom miinom refleksu putem elektrine struje. Nadalje, pri takvoj vrsti treninga nije prisutna integracija sa proprioceptivnim percepcijama te se svaka miina skupina podrauje posebno i u drugo vrijeme. Prema tome lako je zakljuiti da pri pomanjkanju pravilne korelacije izmeu miia agonista i antagonista, ne moe doi do poboljanja miine koordinacije te da se fine tehnike radnje ne poboljavaju. Osim toga, pomalo je smijeno govoriti o aerobnom treningu putem elektrostimulacije zbog toga to su pri elektrostimulaciji rad kardiovaskularnog i respiratornog sustava svedeni na minimum. Postoje i studije koje dokazuju da elektrostimulacija u veernjim satima moe prouzroiti nesanicu, to sportau ne omoguava adekvatan odmor izmeu dva trenana dana. Bitno je istaknuti i injenicu da trener mora znati pravilno postavljanje elektroda kako ne bi dolo do tekih komplikacija. Npr. kad bi se anoda (+) postavila na prsa a katoda (-) na lopaticu val struje bi prolazio kroz podruje srca to svakako nije poeljno. Sa druge strane elektrostimulacija moe pomoi pri jaanju malih skupina miia, kao to su miii stopala koji su npr. kod skakaa uvis vrlo bitni, a koji se teko i dugotrajno jaaju tradicionalnim nainom treninga. Stoga : elektrostimulacija da, kao dodatni tretman u sklopu voljnog treninga, ali nikako kao jedina metoda postizanja rezultata u trenanom procesu vrhunskih sportaa.
8. LITERATURA
1. 2. 3. 4. 5.
140
6.
M. Iogna : Lelettrostimolazione nallallenamento dello sportivo, Elika, Cesena, 2000. M Iogna : Elettrostimolazione, le tabelle di allenamento per lo sport, Elika, Cesena, 2001. L. Vodovnik : Nevrokibernetika, sveuilina tiskara u Ljubljani, 1985. J. Patrick Reilly : Applied Bioelectricity, From Electrical Stimulation to Electropathology, Springer Cambdrdge University Press, 1992. Szeto, A.Y., i F.A. Saunders (1982.), Electrocutaneous stimulation for sensory communication in rehebilitation engineering, IEEE Trans. Biomed. Eng. BME-25(4) : 300-308 Enoka R., Muscle strenght and its development, Sports Medicine 6, 146-148 (1988.)
RAZLIKE U NEKIM MORFOLOKIM I FUNKCIONALNIM DIMENZIJAMA SLOVENSKIH RUKOMETNIH I KOAKAKIH REPREZENTATIVKI

Frane Erulj, Marta Bon, Marko ibila, Radoje Mili Fakultet za sport, Sveuilite u Ljubljani, Slovenija
1. UVOD
I rukomet i koarka pripadaju skupini polistrukturalnih sportskih igara. Premda su te dvije aktivnosti dosta sline, to opravdava smisao naega komparativnog istraivanja, ipak postoje mnoge razlike i specifinosti u strukturi svake igre (primjerice, razlike u pravilima, u strukturi kretanja prostorom, u motorikim kretnim strukturama i u drugome). Zahvaljujui vrlo intenzivnom razvoju tehnike i taktike posljednjih desetljea, obje su igre postale vrlo kompleksni i zahtjevni sportovi, to je osobito uoljivo u stalnoj potrazi i neprekidnim pokuajima da se razviju specifini modeli sportske forme. I koarku i rukomet obiljeava bogatstvo kretnih struktura koje se meusobno razlikuju po intenzitetu i ekstenzitetu (trajanju). Stoga, u raznolikim situacijama miii igraa koriste razliite vrste energije. Energetske bi se potrebe igraa za vrijeme koarkake utakmice trebale zadovoljavati uglavnom aerobnim energetskim procesima tijekom 25% do 40% vremena iste igre. Ostalo vrijeme utakmice igrai energetski rade u aerobno-anaerobnim i anaerobnim uvjetima (8). Slabije pripremljeni koarkai koncentraciju mlijene kiseline u krvi od 4 mmol/l (anaerobni prag) dostiu ve pri frekvenciji srca od 155 160 otkucaja/min, dok se to u dobro pripremljenim koarkaima dogaa tek pri frekvenciji srca od 185-190 otkucaja/min (3). Luck i suradnici (6) ispitivali su prosjene koncentracije laktata i njihov utjecaj tijekom rukometne utakmice. U prvom poluvremenu vrijednosti laktata su se kontinuirano poveavale. Takoer su otkrili i ogromno poveanje varijabilnosti laktatnih vrijednosti. Takve varijacije mogle bi biti posljedica i razliitih igrakih optereenja u igri (vrijeme provedeno u igri, igrake uloge i zadaci i drugo). Vrijednosti su varirale od 2 do 10 mmol/l. Jako je malo istraivanja o vrijednostima frekvencije srca u rukometu, a nismo uspjeli pronai niti jedan jedini podatak povezan s optereenjima igraa u igri, s vremenom provedenim u igri, s igrakom ulogom, s vanou utakmice i drugim. Cilj je ovog istraivanja bio prikupiti vie podataka o razini morfolokih osobina, a iznad svega funkcionalnih sposobnosti naih vrhunskih rukometaica i koarkaica te utvrditi razlike izmeu tih dviju skupina igraica. Stoga smo slovenske rukometne i koarkake reprezentativke podvrgnuli dvama laboratorijskim testovima. Test PRAHA (5) uporabljen je za odreenje relativnog maksimalnog primitka kisika (rel. VO2max). Test pripada skupini kontinuiranih testova za izravno mjerenje relativne maksimalne potronje kisika otvorenog sastava na pokretnom sagu. WINGATE test (2) pripada skupini neizravnih srednjetrajnih anaerobnih testova, koji obino traju izmeu 20 do 50 sekunda, a oblikovani su primarno za procjenjivanje laktatne anaerobne snage i energetskih kapaciteta ukljuenih miia. Wingate test od 30 sekundi uobiajeno se koristi za procjenu obiljeja anaerobnog rada.
2. METODE 2.1. Uzorak ispitanika

Najkvalitetnije slovenske vrhunske rukometaice i koarkaice sudjelovale su u ovom istraivanju kao ispitanici. Uzorak se sastojao od 17 rukometnih reprezentativki (prosjena dob 24,1 godine), koje su se pripremale za Svjetsko prvenstvo u rukometu 1997. godine, te od 18 koarkakih reprezentativki (prosjena dob 22,7 godine) koje su se pripremale za Europsko prvenstvo u koarci 1997. godine. Igraice nismo grupirali prema igrakim pozicijama.
OPE TEME
141
Frane Erulj, Marta Bon, Marko ibila, Radoje Mili RAZLIKE U NEKIM MORFOLOKIM I FUNKCIONALNIM DIMENZIJAMA SLOVENSKIH RUKOMETNIH ...
OPE TEME
2.2. Uzorak varijabli

Uzorak varijabli sastojao se od osam testova koji su mjerili morfoloke osobine i funkcionalne sposobnosti.
Varijabla TV [cm] TT [kg] RelVO2 [ml/kg/min] LAmirovanje [mmol/l] LAmax [mmol/l] WINmin [W/kg] WINmax [W/kg] UMOR [%] tjelesna visina tjelesna teina relativni maksimalni primitak kisika Dimenzija longitudinalna dimenzionalnost tjelesna masa aerobna snaga
koncentracija mlijene kiseline u krvi u mirovanju (prije optereenja) aerobna snaga maksimalna koncentracija laktata u krvi min. anaerobna snaga najnia izlazna snaga u razdoblju od 5 s aerobna snaga anaerobna snaga i kapacitet anaerobna snaga i kapacitet anaerobna snaga i kapacitet
maks. anaerobna snaga najvia izlazna snaga u razdoblju od 5 s indeks UMOR razlika izmeu maksimalne i minimalne snage podijeljena maksimalnom vrijednou snage.
2.3. Metode obrade podataka

Za obradu podataka koriten je statistiki paket SPSS za Windows. Prvo je izraunata deskriptivna statistika za varijable, a normalnost distribucije provjerena je Kolmogorov-Smirnovljevim testom. Za utvrivanje razlika koriten je t-test za nezavisne uzorke. Postupak mjerenja Mjerenja su provedena u Fiziolokom laboratoriju Fakulteta za sport, Ljubljana, u travnju 1997 godine. Svaka ispitanica testirana je u jednom danu. Prema standardnom protokolu prvo su uzeti antropometrijski parametri. Nakon toga se mjerio relativni maksimalni primitak kisika (relativni maks. VO2) prema protokolu za test PRAHA. Testovi su provedeni na opremi za direktnu spiro-ergometriju Oxycon b Mijnhardt i pokretnom sagu Woodway. Prije i nakon testa (u prvoj minuti nakon okonanja mjerenja) uzeti su uzorci krvi (20 mL) iz une resice za mjerenje prema standardiziranom protokolu (mikro-centrifuga 1200 okretaja/1min.). Dobiveni serum je odmah analiziran analitikom metodom za odreivanje laktata Kodak Ektachem DT slide, na aparaturi Kodak Ektachem DT 60 II. Nakon odmora (1,5 do 2 sata) ispitanica je bila podvrgnut testu WINGATE za procjenu anaerobnih sposobnosti. Test se izvodio na bicikl-ergometru MONARK, opremljenu odgovarajuim senzorima i programskom podrkom SMI za analizu podataka dobivenih testom. U testu se biljeila najmanja (WIN-min) i najvea (WIN-max) izlazna snaga u periodu od 5 sekundi.
3. REZULTATI
Podaci su prvo obraeni metodama deskriptivne statistike. Prvo su izraunati parametri za ukupan uzorak, a potom za svaki pod-uzorak (skupinu) zasebno. Izraunate su i standardizirane z-vrijednosti za obje skupine.
Tablica 1. Parametri deskriptivne statistike za ukupan uzorak ispitanica
Varijabla TV TT RelVO2 LA-min. LA-maks. WIN-min. WIN-maks. UMOR N 28 28 28 28 28 28 28 28 XA 177.99 69.35 49.91 1.32 4.59 6.13 8.53 32.20 S.D. 6.54 6.13 4.08 0.14 0.39 2.59 1.05 8.35 S.E. 1.24 1.16 0.77 0.03 0.07 0.49 0.20 1.58 Min. 166.50 57.00 39.70 1.10 3.60 4.20 6.70 4.00 Maks. 191.50 83.00 57.60 1.70 5.30 19.00 10.10 42.40 K-S Z (2-Tailed P) 0.555 0.601 0.471 1.404 0.655 1.963 0.515 0.906 (0.918) (0.862) (0.980) (0.039) (0.783) (0.001) (0.954) (0.384)
142
RUKOMET Varijabla TV TT RelVO2 La-min. La-maks. WIN-maks. WIN-min. UMOR XA 175.27 68.39 49.34 1.33 4.42 9.15 6.67 33.45 S.D. 3.97 5.35 4.41 0.17 0.35 0.71 3.21 9.57 S.E. 0.96 1.30 1.07 0.04 0.08 0.17 0.78 2.32 Z -vrijednost -0.41 -0.16 -0.14 0.12 -0.42 0.59 0.21 0.15 XA 182.18 70.83 50.78 1.29 4.83 7.58 5.27 30.27
KOARKA S.D. 7.62 7.19 3.53 0.07 0.31 0.72 0.53 5.91 S.E. 2.29 2.17 1.06 0.02 0.09 0.21 0.16 1.78 Z -vrijednost 0.64 0.24 0.21 -0.19 0.64 -0.91 -0.33 -0.23
Razlike izmeu koarkaica i rukometaica mogu se vidjeti u aritmetikim sredinama i z-vrijednostima. Da bi se odredile razlike u dobivenim parametrima, prvo je uporabljen J-test za nezavisne uzorke. Zbog nenormalne distribucije varijabli (tablica 1) i velikih razlika izmeu standardnih devijacija obiju skupina, iz daljnje analize su iskljuene varijable LA-mirovanje i WIN-min. Prema naemu miljenju te varijable ionako ne utjeu znatno na odreenje funkcionalnih sposobnosti rukometaica i koarkaica.
Tablica 3. Rezultati t-testa
TV TT RelVO2 LA-maks. WIN-maks. UMOR t-vrijednost -2.77 -1.03 -0.95 -3.17 5.67 0.98 2-tailed sig. 0.015 0.311 0.349 0.004 0.000 0.334
PrimjenomJ-testa ustanovili smo statistiki znaajne razlike u tri od est varijabli (tablica 3). Osim u longitudinalnoj mjeri tjelesne visine (TV), statistiki znaajne razlike pojavile su se i u varijablama LAmaks. (maksimalna koncentracija laktata u krvi) i u WIN-maks. (maksimalna anaerobna snaga).
4. RASPRAVA
Dobivene su oekivane razlike izmeu dviju skupina u morfolokim osobinama. I neki drugi istraivai (8, 9), koji su proveli mjerenja slina naima, dobili su sline rezultate. Premda u mjerenoj koarkakoj reprezentaciji nije bilo iznimno visokih igraica (centara), koarkaka reprezentacija je via od rukometne u prosjeku za priblino 7 centimetara, to je statistiki znaajna razlika. Rezultat ne iznenauje zato to je tjelesna visina najspecifinija dimenzija za koarku (ona koarkaice razlikuje od svih drugih sportaica) koja znatno utjee na djelominu i ukupnu uspjenost. Razlike u tjelesnoj teini (TT) su manje i statistiki neznaajne. Razlog tomu je via relativna tjelesna teina (TV/TT) rukometaica i relativno visoke vrijednosti standardnih devijacija. Bilo bi zanimljivo usporediti tjelesnu grau rukometaica i koarkaica, no zbog nedostatka podataka moemo samo izraunati ektomorfnu komponentu somatotipa. Prema Duquetovoj formuli (2) koarkaice u naem uzorku imaju puno vie vrijednosti ektomorfne komponente (3,65) od rukometaica (2.78). To moe objasniti razlike u tjelesnoj teini. Struktura kretanja u rukometu i u koarci sastoji se od mnogobrojnih kratkih sprintova, skokova, uteva (udaraca na vrata i ubacivanja u ko), tjelesnih kontakata i brzih promjena smjera i brzine kretanja. U tim vrstama kretanja/kretnji prevladavaju anaerobna alaktatna snaga i kapacitet. S druge strane, igranje u postavljenom napadu i postavljenoj obrani, ali i nekoliko uzastopnih prijelaza iz obrane u napad (i obrnuto) zahtijeva dobro razvijen anaerobni laktatni kapacitet. Usporeujui rukometaice i koarkaice, moemo ustvrditi da su rukometaice nadmonije u anaerobnoj snazi i kapacitetu. Rezultati koje su postigli rukometaice u testu WINGATE znatno su bolji od koarkakih rezultata. Njihova je maksimalna anaerobna snaga za 1,5 W/kg vea od maksimalne anaerobne snage koarkaica. Razlika u varijabli WIN-maks. statistiki je znaajna. Jasno je da je anaerobna snaga specifinija za rukometaice te da najbolje razlikuje rukometaice i koarkaice. Neke za rukomet tipine aktivnosti, poput tjelesnih kontakata, prodora s loptom i snanih udaraca na vrata, primjerice, zahtijevaju veliku maksimalnu jakost i anaerobnu snagu. Prema naemu miljenju to je razlog zato su
OPE TEME
143
Tablica 2. Parametri deskriptivne statistike za oba pod-uzorka
Frane Erulj, Marta Bon, Marko ibila, Radoje Mili RAZLIKE U NEKIM MORFOLOKIM I FUNKCIONALNIM DIMENZIJAMA SLOVENSKIH RUKOMETNIH ...
144
rukometaice iz naeg uzorka postigle viu razinu maksimalne anaerobne snage. Nismo dobili statistiki znaajne razlike u varijabli UMOR. Gotovo jednak indeks umora (30%) zabiljeen je i za mlade ene koje preteno sjede (1). Stoga taj parametar oigledno nije vaan za razlikovanje rukometaica i koarkaica. Mnoge supra-maksimalne i maksimalne aktivnosti i u rukometu i u koarci zahtijevaju i dobru bazinu aerobnu snagu (izdrljivost). Mogli bismo rei da je dobivena relativno visoka razina aerobne snage u naem uzorku rukometaa i koarkaa. Neki su drugi istraivai (9, 11, 3, 7, 4, 10) dobili neto nie vrijednosti relativnog maksimalnog primitka kisika na uzorcima rukometaa i koarkaa. Ta injenica upuuje na dobru selekciju i pripremljenost naih igraa. U analizi razlika u varijablama aerobne snage pokazali su se bolji rezultati koarkaa. Oni su postigli vii relativni maksimalni primitak kisika (RelVO2) viu maksimalnu koncentraciju laktata u krvi (LA-maks.). Ipak, statistiki znaajna razlika pojavila se samo u varijabli koncentracije laktata LA-maks. Ti rezultati govore o vioj razini bazine aerobne izdrljivosti koarkaa. Osnova za ta otkria mogla bi se nalaziti u razliitim strukturama kretanja rukometa i koarke. U rukometu je volumen kretanja u postavljenom napadu i postavljenoj obrani nii zbog zonske obrane i napada. Takoer je mogue da pojedini igra (ili vie igraa) igra ili samo u obrani ili samo u napadu (sustav zamjena). U tom sluaju aerobni kapacitet nee biti tako jako vaan za rukometaice Jo jedna specifinost rukometa moe rezultirati niom razinom aerobne snage to je zabrana kretanja u vratarevu prostoru za igraice. Na kraju bismo mogli zakljuiti kako je usporedba slovenskih izabranih nacionalnih ekipa rukometaa i koarkaa pokazala viu razinu bazine aerobne snage u koarkaa. S druge strane, rukometni reprezentativci su nadmoniji u anaerobnoj snazi i kapacitetu. Razlog za takve nalaze mogao bi se nalaziti u razliitim strukturama kretanja svojstvenima rukometu, odnosno koarci. Ta razliitost zahtijeva specifian trening funkcionalnih sposobnosti, primjeren svakoj od igara. No, razlozi bi mogli biti i karakteristike naeg uzorka (broj igraa, visoka razina selekcije i drugo), a osobito razina pripremljenosti // treniranosti rukometnih i koarkakih reprezentativaca. Umjesto zakljuka - Praktina vrijednost i primjena rezultata testiranja funkcionalnih sposobnosti u koarci i rukometu Na Fakultetu za sport u Ljubljani ispitujemo funkcionalne dimenzije rukometaa i koarkaa kako bismo poboljali njihovu uspjenost. Da bismo postigli potonje, potreban nam je suvremen pristup treningu. Takav moderan pristup bazinom metabolikom treningu mora poivati na spoznajama o optereenju igraa tijekom rukometne ili koarkake utakmice. Prva pretpostavka glasi da dugotrajno jednoliko tranje nije osobito pogodno za poveanje specifine fizike izdrljivosti i uspjenosti rukometaa i koarkaa. Uinkovit plan i program treninga mora se temeljiti na isprekidanim zadacima tijekom kojih rukometai i koarkai izvode razliite kretnje i kreu se u raznim smjerovima najveim moguim intenzitetom da bi te zadatke slijedili periodi rada nieg intenziteta. Sreom, napredak moderne tehnologije posljednjih godina omoguio nam je da razvijemo raunalni sustav vizualnog praenja koji nam daje obilje brojanih, kvantitativnih podataka o kretanju/pokretima igraa tijekom utakmice. Na Fakultetu za sport koristimo vlastiti sustav raunalnog praenja pod imenom SAGIT (13). Praenjem kretanja igraa u timskim sportovima raunalnom vizualnom tehnikom, dobivaju se trajektorije koje osiguravaju osnovne prostorne i vremenske informacije o kretanju svakog igraa. Na taj nain mogu se ustanoviti igraevi obrasci kretanja i odrediti najvaniji dio prostora kojime se najvie i najee kree, a sve to valja uzeti u obzir prigodom planiranja trenanog procesa. Mnogi treneri, osobito specijalisti za fiziku pripremu, ne uzimaju dovoljno u obzir upravo opisane specifine kretne strukture. Igrai tijekom utakmice stvarno pretre ili nekim drugim kretanjem svladavaju priblino jednake udaljenosti i u koarci i u rukometu, a te se udaljenosti obino kreu u rasponu od 5.000 do 7.000 metara (3, 6, 8). Udaljenosti se svladavaju raznolikim brzinama i mnogobrojnim putovima (linijama) kretanja, kao i vrlo estim promjenama smjera kretanja. Javlja se i niz ostalih aktivnosti, od kojih su neke ciklike, a druge nisu. Napadake i obrambene akcije, dakle, mogu se isto koristiti kao vjebe i zadaci u treningu, ali samo unutar ogranienog vremena i sa specifinim razdobljima odmora. Kada se stvaraju i primjenjuju situacijski ili tehniki zadaci, rezultati se ne mogu jednostavno generalizirati. Ovdje valja naglasiti da mjerenje frekvencije srca i stvaranja mlijene kiseline slui kao osnova za kontrolu uinkovitosti svakog pojedinog specifinog trenanog zadatka. Sukladno tome, takva kontrola omoguuje razvoj upravo onakvog pristupa kondicijskoj pripremi kakav najbolje odgovara suvremenim zahtjevima rukometne i koarkake igre. Za utvrivanje unutarnjeg optereenja i/ili frekvencije srca
OPE TEME
koarkaica koriten je pulsmetar tijekom treninga i trening-utakmica. Zahvaljujui tome dobili smo jo jasniju sliku o formi sportaica i dodatnu informaciju koja e pomoi u planiranju i doziranju treninga izdrljivosti. Anaerobni i aerobni pragovi, kao i frekvencija srca na razini oba praga utvreni su laboratorijskim testovima i adaptiranim Conconijevim testom, izvedenim u sportskoj dvorani. U skupini mlaih igraa i igraica rezultati frekvencije srca bili su dostatni da se na osnovi njih ugrubo procijene oba praga. Mjera frekvencije srca pomae nam da dobijemo podatke o frekvenciji srca te da onda te vrijednosti uporabimo tijekom treninga bazine i specijalne izdrljivosti. Tijekom proteklih nekoliko godina vrlo esto smo provodili laboratorijske testove funkcionalnih kapaciteta na slovenskim vrhunskim rukometaicama i koarkaicama i to uglavnom zbog iznimno dobrih odnosa s trenerima reprezentacija, ali i pojedinih klubova. U toj suradnji svi smo profitirali na teorijskoj (savjetovanje i objanjavanje rezultata) i praktinoj razini (pomo u planiranju, doziranju i primjeni kondicijskog treninga). Uporabili smo vrlo dobro poznate testove koji su se pokazali dobrima u praksi ispitivanja funkcionalnih sposobnosti. Na taj nain moemo usporediti nae rezultate s rezultatima pronaenima u strunoj literaturi, to umnogome olakava njihovo vrednovanje i podie kvalitetnu razinu procjene. Permanentna kontrola stanja funkcionalnih sposobnosti igraa i igraica lanova nacionalnih ekipa usmjerena je na postavljanje reprezentativnih timskih standarda i za rukomet i za koarku u budunosti, kao i na odreenje pozicije pojedinca u odnosu na te standarde. tovie, svrha joj je, po mogunosti, usporediti slovenske izabrane vrste s drugim, uspjenijim nacionalnim ekipama. Kombiniranjem svega gore reenoga s primjerenim kondicijskim trenanim programom koji bi se provodio tijekom cijele natjecateljske sezone (to bi bila odgovornost klupskih trenera), pokuali bismo podignuti razinu kondicijske pripremljenosti u tom segmentu enskog rukometa i enske koarke koji, premda je prilino vaan, ne dobiva dovoljno pozornosti u Sloveniji. Glavna svrha i cilj ovog istraivanja bio je odgovoriti na neka pitanja o primjerenosti (vrlo) slinog bazinog kondicijskog treninga koarkaica i rukometaica. Voljeli bismo ustanoviti jesu li optereenja i napori (loading and exertion) u rukometu i koarci toliko slini da bi ih se moglo spojiti u jedinstven program koji bi mogli primjenjivati specijalisti kondicijski treneri. S druge strane, postavlja se pitanje postiu li vrhunske koarkaice i rukometaice sline rezultate, u smislu izabranih tjelesnih indikatora, zbog slinih trenanih programa ili zbog slinih struktura kretanja na utakmicama. Samo podrobnija istraivanja mogla bi dati odgovor na to pitanje.
5. LITERATURA
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. Bar-Or O., Dotan R., Inbar O. A 30-second all-out ergometric test: Its reliability and validity for anaerobic capacity. Isr. J. Med. Sci. 1977; 13: 326 Duquet W., Hebbelinck M. Application of the Somatotype attitude distance to the study of group and individual somatotype status and relations. In: Bravniar, M. (1990). Fiziologija porta - vaje. Ljubljana: Fakulteta za telesno kulturo. Hagedorn G., Niedlich D., Schmidt G.J. Basketball-Handbuch, Teorie-Methoden-Praxis. Reinbek bai Hamburg: Rowohlt Taschenbuch Verlag GmbH, 1985 Hakkinen K. Changes in physical fitness profile in female basketball players during the competitive season including explosive type strength training. Journal of Sposrts medicine and Physical Fitness 1993; 33 (1): 19-26 Krejci P., Piric J., Leso J., Bunc V., Potmesil J. A laboratory methodology in the testing of special endurance of superior athletes in endurance events. Teorie-a-praxe-telesne-vychovy 1981; 29(12): 733-737 Luck P., Miedlich U., Koehler E., Hierse B. Zu ausgewaehlten leistungsbestimmenden voraussetzungen des Handballspielers. Med. u. Sport 1985; 25: 156-159 Porter G. Program telesne priprave v pripravljalni dobi. Trener - koarka, 1980; 14(2): 10-19 Mahori, T. (1994). Zunanje in notranje obremenitve beka na koarkarski tekmi (diplomsko delo). Fakulteta za port, Ljubljana. Matkovi Br., Heimer S., Matkovi, B. Fizioloko-funkcionalni pokazatelji koarkaica. Koarkarsko medicinski vijestnik 1990; 5 (2-3): 51-55 Reilly T. Physiology of Sports. London: E.&F.N. Spon, 1990: 441-449 Spurgeon J.H., Spurgeon N., Giese W. Physiques of world class female basketball players. Scandinavian Journal of Sport Science 1980; 2 (2): 63-69 entija D., Matkovi R. B., Vuleta D., Tomljanovi M., Daja I. Funkcionalne sposobnosti vrhunskih rukometaa i rukometaica. Zbornik radova, 6. Zagrebaki sajam sporta. Zagreb: Fakultet za fiziku kulturu, 1997: 36-43 Per J., Bon M., Kovai S., ibila M., Deman B. (2002) Observation and analysis of large-scale human motion. Human Movements Science., July 2002, vol. 21, str. 295-311.
145
OPE TEME
Draen Harasin, Maja Mijoevi TRENANA OPREMA U KONDICIJSKOM TRENINGU SPORTAA
OPE TEME
TRENANA OPREMA U KONDICIJSKOM TRENINGU SPORTAA

1
Draen Harasin1, Maja Mijoevi2 vanjski suradnik Kineziolokog fakulteta Sveuilita u Zagrebu 2 studentica na Kineziolokom fakultetu Sveuilita u Zagrebu
1. UVOD
Pod trenanom opremom podrazumijevamo razne tehnike ureaje, naprave i pomagala posebno konstruirane za primjenu u sportskom treningu s ciljem zatite ili optereivanja sportaa. Ve u samoj definiciji moe se uoiti jedan kriterij koji dijeli opremu na onu koja ima za cilj opteretiti sportaa i onu koja ima za cilj zatiti sportaa. U ovom radu prvenstveno se sagledavaju temeljni principi opreme koja ima za cilj opteretiti sportaa. Trenana oprema koja je konstruirana da optereuje sportaa moe biti trenana i natjecateljska. Natjecateljska trenana oprema je ona koja se koristi kao osnovna u natjecateljskoj aktivnosti u sportovima. To su kugla, disk, olimpijski uteg, koarkaka lopta, gimnastika prea i slino. Konstrukcija i karakteristike ove opreme definirane su pravilima pojedinih meunarodnih federacija, pa ovu trenanu opremu nazivamo i konvencionalnom. U dio trenane opreme koji je namijenjen zatiti sportaa ubrajamo zatitne pojaseve, posebnu odjeu, zatitne kacige i rukavice, zglobne fiksatore i slino. Sva ova pomagala imaju jedan cilj: zatititi tijelo sportaa od eventualnih ozljeda pri postizanju maksimalnih natjecateljskih rezultata. Natjecateljska oprema je pri tome obavezno i trenana, dok trenana ne mora biti natjecateljska, pa je nekonvencionalna. Pored kriterija tipa vanjskog optereenja kojim oprema optereuje razliite sustave sportaa, trenanu opremu moemo klasificirati i po kriteriju sposobnosti koje ima za cilj unaprijediti. Tako po tom kriteriju imamo opremu koja slui za razvoj brzine i agilnosti (SAQ oprema), fleksibilnosti, ravnotee i propriocepcije (balans daske), koordinacije (poligoni), preciznosti (mete i projektili, esto i elektronski ureaji), snage i izdrljivosti (slobodni utezi i trenaeri) te kardio opremu za razvoj aerobnih i anaerobnih funkcionalnih sposobnosti (pokretni sag, sobni bicikli itd.). Pored kriterija sposobnosti koje ima za cilj unaprijediti, trenanu opremu koja je namijenjena optereivanju sportaa moemo podijeliti i po kriteriju tipa vanjskog otpora, odnosno tipa protivljenja materijalnog tijela silama koje na njega djeluju.
2. TIP VANJSKOG OTPORA KAO KRITERIJ U KLASIFIKACIJI TRENANE OPREME

Ovisno o konstrukcijskim karakteristikama, u svrhu stvaranja vanjske sile koja se suprotstavlja unutarnjoj miinoj, esto se koriste razliiti otpori kao to su otpor medija, trenje, moment tromosti, elasticitet, elektronski kontrolirani otpori, teret vlastitog ili drugih tijela. Poznavanjem ovih temeljnih fizikih zakona dobivamo informaciju o principima rada s razliitim vrstama optereenja to omoguuje bolje sagledavanje njihove uinkovitosti i primjenjivosti. Elasticitet je svojstvo nekih tijela da pod utjecajem vanjske sile mogu mijenjati svoj oblik ili obujam, a kad ta prestane djelovati, vraaju se u prvobitan oblik. Brojne sprave i pomagala, esto za kunu uporabu, kao to su gume ili rastezljive trake, imaju elastinu komponentu kao izvor optereenja. Optereenje koje se stvara putem elasticiteta trake ili gume je proporcionalno duljini na koju je predmet razvuen. Najoitija karakteristika elastinih pomagala je da to se vie rastee, optereenje je vee. Problem kod koritenja takvih pomagala je da svaki pokret poinje sa niskim optereenjem, a zavrava sa visokim. To se suprotstavlja sposobnostima ispoljavanja sile svih miinih grupa, koje su slabije prema kraju izvoenja pokreta. Sada ve postoje i elastina pomagala razliitih fizikalnih svojstava rastezljivosti pa je prema tome mogue i kvalitetno doziranje optereenja. Elasticitet kao optereenje je u vrhunskom sportu jako zastupljen u preventivnom treningu ili rehabilitaciji ozljeda. Kao prednost se istie vea mogunost kontroliranog sputanja odnosno vraanja gume u prvobitan poloaj nakon faze kontrakcije miia. Moment inercije je veliina karakteristina za svako tijelo koje rotira oko izabrane osi; on utjee na rotaciju slino kao to masa utjee na translaciju materijalne toke. Tijela s velikim momentom tromosti tee je zarotirati nego ona s malim
146
momentom tromosti; moment tromosti mjera je tromosti tijela pri rotaciji. Moment tromosti osim o masi tijela ovisi i o raspodjeli mase s obzirom na os rotacije. Preraspodjelom mase to dalje od osi rotacije moemo poveati moment tromosti tijela. Dok sila gravitacije djeluje samo prema dolje, inercija djeluje u svim smjerovima. Od trenanih pomagala i sprava na principu inercijskog kotaa funkcionira veslaki ergometar, bicikl-ergometar. Prema mijenjanju mase kotaa mijenja se djelovanje miine sile na taj objekt. Trenje nastaje kada se pokua pomaknuti objekt koji je poloen na neku podlogu ili se pokuaju pomaknuti dva povezana objekta. To je otpor to ga gibanju nekog tijela prua povrina po kojoj se ono giba ili sredstvo kroz koje se giba. Ako tijelo vuemo po nekoj, npr. horizontalnoj podlozi osjetit emo silu trenja, koja djeluje u smjeru paralelnom s dodirnim povrinama, a smjer joj je suprotan smjeru sile kojom vuemo tijelo. esto se na principu trenja koriste sprave sa remenom koji se vee oko struka za koji je privren predmet odreene teine, sprava koja stvara odreenu suprotnu silu ili osoba koja miinom silom stvara otpor. Kod trenja vrijedi zakonitost da je za pomicanje predmeta, za zapoinjanje pokreta potrebno vie sile nego to je potrebno za odravanje prethodno zapoetog kretanja, pa na poetku treba proizvesti veu silu. esto trenana oprema u svrhu stvaranja vanjskog optereenja koristi otpor medija. Otpor nastaje zbog trenja s esticama tekuine, odnosno plina i zbog djelovanja virova koji se stvaraju pri gibanju tijela kroz tekuine i plinove. Otpor medija je sila otpora koja se javlja kada se objekt kree kroz neki medij (tekuina ili plin) ili se medij kree oko objekta ili po njemu moemo nazvati otpor medija. U treningu jakosti se primjenjuje kao princip na kojem rade hidraulini (tekuina) i pneumatski (plin) trenaeri. Otpor zraka se koristi kao dodatno optereenje kod sprintera, u nogometu ili brzom klizanju putem padobrana razliitih veliina. Kod rada s otporom vode u bazenu esto se istiu prednosti ne samo jaanja muskulature nego i poboljanja fleksibilnosti, aerobnih sposobnosti te smanjenja pritiska na zglobne strukture i miie. U bazenu kod male brzine pokreta otpor vode determiniran je gustoom vode, a kako se brzina pokreta poveava raste i otpor vode, odnosno optereenje. U vrhunskom sportu rad sa otporom vode koristi se kod jaanja muskulature tijekom rehabilitacije ozljeda u bazenu, kada je pored elasticiteta kao optereenja nezamjenjiv. Trite u tome nudi velik broj pomagala koja ustvari poveavaju otpor vode, a time i optereenje na mii. U prijelaznom periodu mogu se vie primjenjivati tipovi optereenja putem otpora vode kao i kod prevencije i rehabilitacije ozljeda. Postoje sprave i pomagala za trening s optereenjem koje su elektronski kontrolirane. Izvor optereenja moe biti jedan od prethodno navedenih ili motor ili pumpa. Zapanjujua injenica i prednost ovih sprava je da se optereenje moe putem povratne informacije regulirati tijekom cijelog pokreta tako da izjednaavaju silu optereenja sa miinom silom da bi se odrala konstantna brzina pokreta u zglobu. Neke od takvih pomagala omoguuju i ekscentrine kontrakcije, a neke mogu mjeriti parametre kao to su ispoljavanje snage i ubrzanje.
3. TERET KAO TRENANA OPREMA

Sigurno najstariji i najprimitivniji nain optereivanja sportaa je gravitacijska sila Zemlje, odnosno teina tereta vlastitog ili drugih tijela. Ova trenana oprema je od posebne vanosti u kondicijskoj pripremi vrhunskih sportaa, a primjenjuje se u svim dijelovima godinjeg ciklusa. Jedan dio opreme koja na ovaj nain optereuje sportaa pripada grupi slobodnih tereta (free-weights), a jedan dio tzv. trenaerima s teretima (weight-stack machines). Velik je broj razliitih miljenja o prednostima odnosno negativnostima jednog i drugog naina optereivanja sportaa tako da ak moemo rei koliko trenera toliko i razliitih miljenja. Slobodni tereti su dvoruni i jednoruni slobodni utezi, medicinke, vree s pijeskom i sl. Glavna karakteristika slobodnih tereta je da je broj stupnjeva slobode u pokretima dizanja neogranien, odnosno ogranien samo s obzirom na karakteristike lokomotornog sustava ovjeka. Prednost slobodnih tereta je i to da imaju utjecaj na cijelo tijelo. Vjebe sa slobodnim utezima esto se izvode u stojeem stavu pri emu optereenje zahvaa velik dio ukupne muskulature to se kod trenaera (stack-machin) ne deava. Takvo savladavanje optereenja omoguava mineralizaciju kosti to sprjeava osteoporozu u kasnijim fazama ivota (Smith, 1982). Vjeba kod slobodnih utega kontrolira pokret i odraava ravnoteu miiima umjesto da to ini sprava. Totalne vjebe su posebno korisne za osiguravanje trenanog podraaja za cijelo tijelo. Vana prednost je i simulacija stvarnih aktivnosti (specifinost). Podizanje i ubrzanje objekata predstavlja zahtjev velikog dijela sportova i aktivnosti. Podizanje slobodnih utega ukljuuje prirodniju koordinaciju vie miinih grupa, ne samo jedne. Vrlo esto se kao prednost treniranja s slobodnim utezima navodi to da je tijekom izvedbe pojedinih vjebi mogue
OPE TEME
147
148
ukljuiti velik dio tijela u rad. Tako se kod viezglobnih vjebi ukljuuje velik broj miinih skupina u rad. Isto tako je prednost ovog naina treniranja i to to je mogue izvoditi i ekspolozivne balistike vjebe i totalne tjelesne za koje i ne postoje paralelne vjebe na trenaerima. Prednost je i to da vjebe sa slobodnim utezima najrealnije simuliraju dizanja iz stvarnog ivota (real-world lifting), a na taj nain i najvjerodostojnije oponaaju i traena gibanja u sportu. Kao Slika 1. Slobodni tereti negativnost vjebanja sa slobodnim utezima se esto navodi koordinacijska sloenost pojedinih vjebi pa su na taj nain manje pristupane poetnicima. Ovaj problem se najee odnosi na rekreativno vjebanje. Vjebe sa slobodnim teretima mogu ee biti uzrokom povreda lumbalnog dijela kraljenice u sportaa pa se i tom spoznajom u primjeni treba koristiti, te tu mogunost eliminirati pravilnim izvoenjem. Vjebama sa slobodnim teretima gotovo nemogue prisiliti odreene miie na rad, pa se to najee navodi kao negativnost. Npr. teko je, gotovo nemogue izolirati miie stranje strane natkoljenice, osobito kratku glavu m.bicepsa femorisa koja nije dvozglobna i ne sudjeluje u ekstenziji natkoljenice ve samo u fleksiji potkoljenice. Trenaeri su tehniki ureaji koji stavljaju sportaa u odreeni poloaj, definiran konstrukcijom i namjenom trenaera. Sporta pri tome podiui teret izvodi pokrete s ogranienim brojem stupnjeva slobode kretanja. Trenaeri se djele na ope i specifine (Verkoshansky 1998). Opi slue za razvoj bazine snage i djele se po regijama tijela za koju su namjenjeni, odnosno po kriteriju miinih skupina koje optereuju. Po tom kriteriju postoje trenaeri za razvoj lenih miia, za razvoj trbunih miia, miia nogu itd. Specifini trenaeri su ureaji koji slue za razvoj specijalne snage u odreenim sportskim aktivnostima. To su npr. pliometrijski bench press trenaer koji koriste bacai kugle, trenaer za razvoj specijalne snage bacaa diska (DSTM discus strenght training machine), koji koriste bacai diska u razvoju specijalne snage itd. Zbog toga se mora voditi rauna o biomehanikoj bliskosti simulatora s realnim uvjetima gibanja. Isto tako mogue je podijeliti ih s obzirom na karakteristike pokreta, pa po tom kriteriju mogu biti osnovni kod kojih se izvodi viezglobni pokreti i izolirajui kod kojih se izvodi jednozglobni pokreti. Od 70-tih godina izrauju se i primjenjuju nautilus trenaeri. Oni predstavljaju koncept ujednaavanja optereenja tijekom cijelog raspona pokreta u zglobu izradom Slika 2. Trenaer sprava koje koriste kota u obliku elipse (nautilus cam). Tijekom podizanja tereta, iako se teina ne mijenja, njegova udaljenost od osi zgloba se konstantno mijenja. Kada je teret horizontalno blii zglobu, izaziva manju silu optereenja, a kada je udaljeniji izaziva vee optereenje.
OPE TEME
Slika 3. Djelovanje gravitacijske sile na uteg u odnosu na udaljenost od osi okretanja (lijevo) i princip nautilus trenaera (Harman, 2000)
Ideja je bila vie opteretiti mii u dijelovima pokreta kada moe ispoljiti veu silu i manje ga opteretiti kada ne moe ispoljiti veliku silu. Jedna od glavnih prednosti rada na trenaerima je sigurnost. Mogunosti pada, spoticanja ili zaglavljenja ispod utega su manje, a potrebno je i manje vjetine u radu sa spravama nego sa slobodnim utezima. Vana prednost je i raznovrsnost pokreta. Sprave se mogu konstruirati da pruaju optereenje pokretima koji se ne mogu izvesti sa slobodnim utezima (adukcija i abdukcija nogu), i do neke mjere konstruirati prema eljenom pokretu. Daljnja prednost je i jednostavnost koritenja. Za rad na spravama nije potrebna posebna koordinacija ili tehnika kao to je to sluaj sa slobodnim utezima. Takoer je jednostavnije premjestiti osigura na teinu vie, nego slagati ploe na uteg. Upotreba je vrlo jednostavna, primjenom tzv. bloka tereta (weight stack), gdje se jednostavnim odabirom mjenja veliina optereenja. Prednost je i upotreba tzv. nautilus principa, koji se pojavio sedamdesetih godina, a omoguuje promjenu momenta sile tereta u skladu s biomehanikim zakonitostima poluga na tijelu sportaa pri podizanju tereta. No, pitanje je da li je to prednost, jer poluge koje pokreu miii evoluirale su u to to jesu tijekom duge evolucije lokomotornog sustava ovjeka, a evoluirale su diui objekte u prirodi, pri emu se momenti sile tereta prirodno mjenjaju. Negativno je to to su trenaeri konstruirani da zadovolje prosjenu populaciju, a ekstremno visoki i niski, koji su esti meu sportaima imaju problema s upotrebom. Kod treniranja na trenaerima izostaje rad dinamikih i statikih stabilizatora i neutralizatora jer su poluge s kojih polaze agonisti i sinergisti prislonjene na trenaer i na taj nain vrsto fiksirane bez pomoi miia. Kao i sa slobodnim utezima gravitacija je izvor optereenja i za utege na trenaerima. ice, kablovi i dijelovi takvih sprava omoguuju poveanu kontrolu nad smjerom i nainom optereenja. Sukladno sve veem broju novih tipova trenaera javlja se i opasnost od moguih loe konstruiranih naprava koje mogu imati lo utjecaj na natjecateljsku izvedbu i na zdravlje sportaa.
4. TEMELJNI PRINCIPI OPREMANJA TERETANE

Dva su vrlo vana kriterija u rasporeivanju opreme u teretani. Jedan se odnosi na sigurnost, a drugi na funkcionalnost. Sigurnosne karakteristike opreme su vrlo vaan kriterij u opremanju teretane. Treniranje s teretima stavlja sportaa u rizinu situaciju za nastanak ozljede. Potrebno je znati koje su sve karike lokomotornog sustava sportaa najvie ugroene i na koji nain postojei faktori sigurnosti mogu doprinijeti smanjenju ili poveanju rizika od ozljeivanja prilikom treninga u teretani. Statistiki pokazatelji o broju i vrsti sportskih ozljeda koje su izazvane teretom, govore da su tri najugroenije regije ljudskog tijela: lumbalni dio kraljenice, te rameni i koljeni zglobovi. Disciplina i odgovornost su bitni imbenici sigurnosti u teretani (npr. strogo odreeni postupci prilikom pristupa trenaeru, samoj izvedbi pojedine vjebe, asistenciji naroito kod graninih i iznadgraninih optereenja). Osim toga znaajno je osigurati nesmetanu cirkulaciju sportaa u
OPE TEME
149
prostoru, ali i utvrditi detalje koji se tiu urednog koritenja prenosivih rekvizita. Potrebno je na minimum svesti sve neugodnosti i opasnosti kojima bi uzrok mogle biti konstrukcijske znaajke opreme. Sukladno tome, vjebaa tijekom izvedbe pojedine vjebe valja zatititi od svih okolnh smetnji koje mogu poremetiti njegovu koncentraciju. Sporta mora biti usredotoen na samu tehniku izvoenja vjebe te na transformacijske efekte vjebanja. Koristi od biomehanikih istraivanja u sportu su viestruke. To se posebice odnosi na dizajniranje trenane opreme. Veliki broj biomehanikih saznanja pridonio je optimalizaciji opreme, to se viestruko pozitivno ispoljilo u poveanju stupnja sigurnosti tijekom njihove izvedbe. Raspored trenaera i opreme mora biti optimalan. Razmjetaj je mogue izvesti na osnovi nekoliko razliitih kriterija, ali je mnogo vanije da takav raspored ne stvara potekoe cirkulaciji vjebaa tijekom treninga i da omoguuje sigurno izvoenje vjebi. Cirkulaciju treba predvidjeti na temelju maksimalnog broja vjebaa u teretani. Trenaeri se u teretani rasporeuju na temelju djelovanja opreme na razliite dijelove tijela (npr. prostor za ramena, prostor za noge, prostor za jaanje lea, itd) i na temelju tipa opreme s obzirom na tip vanjskog optereenja, odnosno na tip sposobnosti koju imaju za cilj unaprijediti (npr. slobodni utezi, trenaeri, strunjae za istezanje, kardio sprave). Kvaliteta je osobito znaajan faktor pri opremanju teretane. Danas je proizvodnja sprava, pomagala i rekvizita dola u fazu da se na tritu pojavljuje velik broj tvrtki koje proizvode opremu razliite kvalitete. Upravo je kakvoa opreme izuzetno bitna prilikom opremanja teretane. Oblik opreme govori o osnovnim konstrukcijskim obiljejima i funkcionalnosti trenaera i opreme, o njihovim dimenzijama i vanjskom izgledu, to je izuzetno vano u stvaranju pozitivnog pristupa vjebanju. Pozitivni e pristup vjerojatno pobuditi veu koncentraciju prilikom svake trenane izvedbe, to svakako doprinosi poveanju razine sigurnosti u teretani. Primjerenost trenaera i opreme korisnicima podrazumijeva da trenaeri i oprema moraju odgovarati osobitostima dobi i spola te razini motorikog znanja, uz maksimalno uvaavanje zdravstvenog statusa i treniranosti savakog sportaa koji e se sluiti tom opremom. Obiljeja radnog okruenja, odnosno ureenje prostora u kojem se nalazi komplet trenaera i opreme mora biti u funkciji sigurnosti rada. I taj oblik sigurnosti moemo pojednostavljeno podijeliti u etiri dijela: dimenzije prostora, raspored trenaera i opreme te ostala obiljeja radnog okruenja. Dimenzije prostora za vjebanje odreuju, izmeu ostalog, koliinu, namjenu i kvalitetu trenaera koji e ui u sastav teretane. Visina prostora mora biti tolika da ne ugroava, osobito visoke sportae, ali i da osigurava normalnu cirkulacuju zraka. Odgovarajue dimenzije teretane doprinose sigurnosti i ugodnom vjebanju, jer su sprave dovoljno udaljene jedna od druge i sportai imaju dovoljno mjesta za izvoenje dodatnih vjebi istezanja i relaksacije. Ugodan boravak i vjebanje u fitness centru zavisi i od arhitektonskih rjeenja interijera. To s odnosi na razmjetaj vrata i prozora, vrstu i visinu stropa, raspored ogledala i kvalitetu poda. Dvije najee koritene vrste poda su tepih i gumirana podloga u obliku gumiranih strunjaa koje se spajaju. Tepih je najjeftinija verzija i postoji veliki izbor boja. Ako ga se koristi u predjelu prostora za istezanje i u prostoru gdje se nalaze sprave za kardio program moralo bi ga se istiti sa antiseptikim, protugljivinim i antibakterijskim sredstvom za ienje. Gumiranu povrinu moe se kupiti u obliku strunjaa koje se kao puzle spajaju jedna s drugom i na taj nain tvore gumenizirani pod. Ova podloga bolje ublaava doskok i izdrljivija je od tepiha (koristi se u podruju slobodnih utega). Najbolja solucija, no i najskuplja je gumeni pod. Vrlo je izdrljiv i predstavlja stabilnu podlogu za izvoenje pliometrijskog treninga. Zadovoljstvo sportaa i trenera biti e vee ako su higijenski uvjeti okruenja u kojem se boravi i trenira bolji, ako je pod ravan i dovoljno elastian, te ugodan za noge. Posebno je znaajan funkcionalan poloaj ventilacije, izvora zagrijavanja i hlaenja prostora, te rasvjetnih tijela. Isto tako mogunost koritenja telefona, video i audio tehnike, ugodnost recepcije i anka, ak i slike na zidovima i sl., na odreen nain doprinose stvaranju eljenih uvjeta za rad u teretani.
OPE TEME
5. ZAKLJUAK
Razvoj sporta i tehnologije sportske pripreme usmjeren je ka stalnom unapreenju sposobnosti, osobina i znanja sportaa. Sportski rezultat postao je izazov za sve koji na bilo koji nain u sustavu sportske pripreme nalaze svoje mjesto. Svaki segment sportske pripreme se neprestano razvija i usavrava i nudi sportaima nove mogunosti treninga. Trenana oprema je ve due vrijeme iznimno vaan imbenik kvalitetnog sportskog treninga. Budunost e u tom smislu, u svakom sluaju, ponuditi nove kreacije i mogunosti te iskoristiti nesluene rezerve koje organizam sportaa krije. Sportske znanosti s pravom pretendiraju da u tom procesu zauzmu vodeu poziciju. Izuzetno je vano svakome dijelu susutava sigurnosti u radu s teretom pokloniti
150
6. LITERATURA
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. Beachle, T. R., Earle, R. W. (2000): Essentials of Strength Training and Conditioning (Second Edition). Human Kinetics, Champaign, Il, USA. Bompa, T. (1994): Theory and Methodology of Training (Third Edition). Kendall/Hunt Publishing Company. Dubuque, Iowa. Dick, F. (1997): Sports Training Principles. A&C Black Press. Fleck, S. J., Kraemer, W. J. (1997): Designig Resistance Training Program. Human Kinetics, Champaign Il, USA Hartmann, J., Tunnemann, H. (1995): Fitness and Strength Training for All Sports. Sport ooks Publisher, Toronto. Lephart, S. M., Fu, F. H. (2000): Proprioception and Neuromuscular Control and Joint Stability. Human Kinetics, Champaign, Il, USA. Milanovi, D. (1997): Mogunost primjene nekih trenanih pomagala u kondicijskoj pripremi sportaa. U: Zbornik radova Meunarodnog savjetovanja Fitness, Zagreb. Verkhoshansky, Y. V., Siff, M. C. (1998): Supertraining. University of Witwatersrand, Johanesburg, SA.
OPE TEME
151
odgovarajuu pozornost, jer je izvjesno da su uinkovitost treninga i sigurnost meusobno zavisne kategorije. Struni tim, na elu s kondicijskim trenerom i savjetnicima iz svih prateih znanstvenih disciplina, koje su nale svoju primjenu u sportu, ima iznimno zahtjevan zadatak: kreirati siguran i uspjean program treninga s optereenjem u okruenju koje je sigurno za rad.
Darija Omren, Mato Bartoluci PROMOCIJA PROGRAMA ZA KONDICIJSKU PRIPREMU SPORTAA
OPE TEME
PROMOCIJA PROGRAMA ZA KONDICIJSKU PRIPREMU SPORTAA

Darija Omren, Mato Bartoluci Kinezioloki fakultet Sveuilita u Zagrebu
1. UVOD
Promocija proizvoda i usluga jedna je od varijabla marketing mixa koja se moe kontrolirati (Bartoluci, 1997:233) tako da se ciljano koristi, mijenja, prilagoava i usavrava radi postizanja eljene razine prodaje nekog proizvoda ili usluge na ciljnom tritu s krajnjim ciljem realizacije profita. Proizvod se moe promicati na razne naine, primjerice u medijima masovnog komuniciranja, kao to su televizija, radio, dnevni tisak itd. Rezultat sve vee konkurencije meu proizvoaima i ponuaima proizvoda i usluga je i sve vea inovativnost naina njihove promocije. Za ilustraciju, promocija na stadionima na kojima se odigrava neki sportski dogaaj izmeu ve poznatih natpisa na rubnom prostoru oko samog terena te reklamnih poruka na velikim ekranima postavljenima na tribinama za gledatelje, obuhvaa i tzv. in-stadium reklamne poruke, tj. stavljanje reklamnog listia na nasumce odabrano sjedalo koji donositelju listia osigurava neku manju nagradu (npr., reklamni uzorak proizvoda). Ili su to walk-in reklamne poruke koje se realiziraju tako da, primjerice, prvih sto gledatelja na stadionu dobiva jedan reklamni poklon tvrtke (Pemberton, 1997:118-119). A o promidbi i prodaji putem Interneta danas se sve vie govori. U ovom se radu govori o nekim mogunostima promocije programa za kondicijsku pripremu sportaa u funkciji razvoja hrvatskog sporta.
2. PROMOCIJA KAO ELEMENT SPORTSKOG MARKETING MIXA

Neovisno o tome o kakvom se tipu sportskog proizvoda radi, promocija uvijek ima vano i nezaobilazno mjesto u lancu aktivnosti koje tvore marketing mix u sportu. S obzirom na procese globalizacije koji su ba u njemu najoigledniji, sport se pokazuje kao prikladno i vrlo profitabilno sredstvo promocije, kako sportskih proizvoda i usluga, tako i proizvoda i usluga koji nisu izravno vezani za sport, ali se njime slue kao instrumentom promocije (Freyer, 1991:284). S obzirom na podatke koji ukazuju na injenicu da su se, na primjer, u SAD-u novani izdaci za sportske proizvode od 1980. do 1997. godine gotovo uetverostruili te s obzirom da takovo poveanje potranje ne biljei ni jedna druga gospodarska aktivnost (Stipeti & Bartoluci, 1999:61-72), moe se konstatirati da je promocija sportskih proizvoda i usluga danas, bez daljnjega, nezaobilazan imbenik u funkciji jedne od najprofitabilnijih ekonomskih aktivnosti - sporta. Financijska snaga sportske industrije u razvijenim zemljama jasno se vidi iz podataka po kojima je samo kompanija Nike u 1997. godini ostvarila prihod od oko 9 milijardi USD (Novak, 1999:566-573). Usporedno s poveanjem broja sportaa, sportskih poduzea, sportskih klubova i udruga, raste i njihovo zanimanje za lokalitete na kojima se moe organizirati sportska priprema najboljih sportaa za vrhunska natjecanja.
2.1. Bitne sastavnice promocije kao elementa sportskog marketinga

I u promociji sportskih proizvoda i usluga najprije treba suziti ili, bolje reeno, precizno odrediti ciljno trite, odnosno, ciljne potroae sportskog proizvoda koji se reklamira (neki sportski dogaaj, sportska oprema, lokaliteti za sportsku pripremu sportaa, lokaliteti za rekreativno bavljenje sportom, prehrana itd.). U okviru sportskog marketinga ciljna skupina potroaa tako mogu biti vrhunski sportai, treneri, osobe koje se sportom bave rekreativno, osobe koje se sportom bave radi ouvanja i poboljanja zdravlja, ali i pasivni sudionici sportskih dogaanja gledatelji na terenu i gledatelji pred televizijskim ekranima, itatelji sportskog tiska itd. Spomenimo odmah i korisnike informacijskih tehnologija te u sklopu njih i korisnike Interneta i drugih mrenih
152
2.2. Odabrani statistiki podaci o sportu u Hrvatskoj

Prema Statistikom ljetopisu 2001. (str. 462-463). u Republici Hrvatskoj je u 1997. godini djelovalo ukupno 3427 sportskih udruga s 263365 lanova. Strunih djelatnika u sportu bilo je 9066, od toga 7803 volontera, 746 zaposlenih s punim radnim vremenom te 517 zaposlenih sa skraenim radnim vremenom (slika 1).
Slika 1. Djelatnici koji se bave strunim radom u sportu. Tablica 1: Broj sportskih udruga, aktivnih lanova, djelatnika, dunosnika te ekipnih i pojedinanih sudjelovanja na meunarodnim natjecanjima u Republici Hrvatskoj i inozemstvu.
Struni djelatnici u sportu Sport Broj udruga Broj lanova 55604 9662 7750 8812 1325 4280 2242 2874 Volont. 2587 351 37 235 72 87 50 142 Puno radno v. 193 66 43 37 2 17 26 15 Krae radno v. 170 37 36 35 6 27 20 9 Dunosnici Volont. 5874 687 569 590 100 191 137 162 Prof. 36 21 6 19 2 5 3 4 Sudjelovanje na meunarodnim natjecanjima ekipna u zemlji 131 76 75 42 50 71 36 1 u inoz. 94 95 75 13 28 33 19 19 pojedinana u zemlji 505 56 104 u inoz. 104 198 61 -
Nogomet Koarka Rukomet Tenis Skijanje Plivanje Vaterpolo Odbojka
802 121 111 132 17 26 23 50
Prema Statistikom ljetopisu Republike Hrvatske 2001. (2001), str. 462-463. Legenda kratica u tablici: Volont. = volonteri; v. = vrijeme (s punim radnim vremenom; s kraim radnim vremenom); Prof. = Profesionalci; inoz. = inozemstvo (u inozemstvu); v = vrijeme.
Podaci izneseni u tablici 1, vezani za brojnost sportaa u pojedinim sportovima te za broj djelatnika koji rade u sportu, predstavljaju dobar temelj za zakljuak da ponuda i promocija sportskih sadraja, sportskih objekata i terena u razne svrhe (kondicijska priprema sportaa, sportski orijentirani odmori, zdravstvena rehabilitacija sportaa i ne-sportaa itd.) predstavljaju realnu osnovu za realizaciju ekonomskih uinaka.
3. PROMOCIJA PROGRAMA ZA KONDICIJSKU PRIPREMU SPORTAA

Svaki sport ima svojstvene zahtjeve vezane za kondicijsku pripremu sportaa. Meutim, postoji i skup bazinih zahtjeva koji su slini za sve sportove (Milanovi & Juki, 1998:248). Uvjeti za trening i natjecanje predstavljaju jednu od sastavnica koja odreuje kvalitetu procesa planiranja, programiranja, provoenja i kontrole treninga. Navedenu sastavnicu sainjavaju lokaliteti, vremenski uvjeti, trenana oprema i pomagala te niz drugih prateih sadraja (Milanovi & Juki, 1998:249). Na primjer, kada govori o strukturi turistike potronje u teniskim uslugama, Cerovi (1999:621) navodi da teniski tereni ine 78% od ukupne potronje, a slijede kola tenisa (9%), turniri (turistiki) (4%), sparing partneri (2%), usluga pananja (3%), najam opreme (reketa) (1%) te ostale usluge (3%). Promocija programa za kondicijsku pripremu sportaa moe poprimiti razne vidove.
153
OPE TEME
sustava putem kojih prate sportske dogaaje zajedno sa svim popratnim informacijama vezanima za samo natjecanje, za igrae i sl. Konzumenti navedenih informacija e uz njih pronai nepregledno mnotvo reklamnih poruka koje jesu ili nisu izravno vezane za sport, to u konanici i nije presudno. Ono to je vano jest injenica da se Internet pokazao vrlo pogodnim sredstvom reklamiranja, ali i prodaje sportskih proizvoda/usluga.
Moemo govoriti o promociji objekata, odnosno, destinacija na kojima se nalaze objekti i popratni sadraji koji nude mogunosti za provedbu odreenih programa kondicijske pripreme sportaa na primjer, smjetajni kapaciteti, sportski tereni na otvorenome, sportske dvorane i prostori za provoenje takovih programa u zatvorenome prostoru i sl. Jedna te ista destinacija zajedno sa svim prateim objektima i terenima moe nuditi razliite programe koji se razlikuju po namjeni, strukturi, pa i kvaliteti. Ukupna ponuda na nekoj destinaciji nee se, meutim, ograniiti samo na objekte, ve e nastojati istaknuti i pogodne klimatske uvjete (ovisno o sportu), strunost zaposlenog osoblja i drugo. Namjena, struktura i kvaliteta sportskih objekata i terena elementi su po kojima se pojedine destinacije i razlikuju, a presudni su kada potencijalni korisnici biraju destinacije. Zato ih valja kvalitetno osmisliti, razviti i reklamirati. Danas se, to zbog ograniene ponude, a to zbog ogranienih financijskih sredstava, kondicijska priprema ipak odvija samo u nekoliko postojeih centara na podruju Hrvatske, ali, zbog kvalitete ponude, i u nekim centrima u Sloveniji, Austriji i drugdje. Najee koriteni centri za pripremu hrvatskih sportaa u Republici Hrvatskoj su centri kao, na primjer, Medulin, Pore, Umag, Rovinj te Makarska, a u kontinentalnom dijelu Hrvatske to su Tuheljske Toplice, Bizovake Toplice, Velika (Milanovi & Juki, 1988:252), Samobor. Za visinske pripreme est izbor su, na podruju Hrvatske, Bjelolasica, Delnice, Fuine te hotel Velebno i njegova okolica na Velebitu. Osobito vano za odabir nekog mjesta za kondicijsku pripremu sportaa jest da takva mjesta, osim pogodnim terenima, raspolau i najsuvremenijom trenanom opremom koja je odgovarajua u smislu znanstvenih i strunih spoznaja u podruju kondicijske pripreme sportaa (teretane, saune i sl.).
OPE TEME
3.1. to i kako reklamirati?

Podaci o tome koji se sport najvie prati na televizijskim programima, u novinama ili na Internetu svakako uvelike doprinose spoznaji o tome kako strukturirati promociju s obzirom na ciljnu skupinu potroaa. Na primjer, studija napravljena u Sloveniji o postotku odrasle populacije koja prati sport na televiziji te o broju redovitih posjetitelja sportskih dogaaja pokazala je da su 37,2% od populacije podvrgnute istraivanju gledatelji sportskih dogaaja, a da ih ak 48,7% redovito prati sportske dogaaje na televiziji (Bednarik & Petrovi, 1998:52-56). Kada se govori o kondicijskoj pripremi sportaa onda je ciljna skupina potroaa relativno mala i ima vrlo jasne ciljeve i naine realizacije tih ciljeva. Ovisno o sportu unutar kojega ili za koji se planira kondicijska priprema, bitno je da se na lokalitetu koji se eli promovirati, pregledaju objekti i sadraji koji se mogu ponuditi, te da se pravilno odaberu komunikacijski kanali i naini promocije. Cijena proizvoda, odnosno, usluge ovisit e, naravno, o raznovrsnosti sadraja koji se nude, o njihovoj kvaliteti, o kvaliteti smjetaja i o drugome. Meutim, presudnu ulogu za ostvarivanje profita imat e promotivne aktivnosti.
3.2. Gdje i kako promovirati programe za kondicijsku pripremu sportaa?

Promovirati se moe na znanstvenim i strunim skupovima vezanima za sport i na turistikim sajmovima, zatim izravnom potom upuenom sportskim klubovima i udrugama, putem dnevnog tiska, znanstvene i strune periodike, putem Interneta i sl. Veliki sportski dogaaji takoer su prigoda za promociju pojedinih sadraja i unutar njih programa za sportsku pripremu sportaa. Primjerice, Svjetsko prvenstvo u skijanju 2003. prigoda je za promociju svih vrsta proizvoda i usluga vezanih za skijanje, ali i za sport openito, pa tako i za kondicijsku pripremu sportaa. Promocija programa za kondicijsku pripremu sportaa trebala bi biti dio ukupne turistike ponude neke zemlje. Na taj bi nain destinacije u Hrvatskoj mogle pokuati privui korisnike i iz drugih zemalja. Poznata ljetovalita, poznata skijalita, toplice i sl. doprinose kvaliteti i raznovrsnosti turistike ponude openito, ali i obrnuto, omoguavaju promociju i relativno usko specijaliziranih programa, poput onih za kondicijsku pripremu sportaa. Autori sadrajne reklamne poruke nastojat e u tekstu te poruke privui potencijalne korisnike. Na primjer, reklamni tekst lokaliteta Mlltaler Gletscher istie izmeu ostaloga da ovdje treniraju dravne ekipe, testiraju se skije i fotografira oprema (Winter Special, Veernji list, 2002/2003:22). Ostali lokaliteti u Austriji, kao to su Grossglockner ili Bad Kleinkirchheim, zvuna su imena skijalita ija ponuda obuhvaa iroku lepezu sadraja vezanih za sve vrste i aspekte sportske pripreme.
154
Odnosi s javnou dobar su i uinkovit nain za poveanje prodaje nekog proizvoda ili usluge, pa tako i programa za kondicijsku pripremu sportaa. Pojam odnosi s javnou (public relations) podrazumijeva aktivnosti vezane za odnose s novinama, reklamiranje, marketing, sponzorstva, izlobe i slino (Vaji, 1997:64), dakle, znaajan su element svake promocije, a osoba koja se bavi odnosima s javnou iznimno je vana za ukupan ekonomski uinak. Internet danas predstavlja medij br. 1, koji je svojom ekspanzijom pojmu globalan dao puno znaenje. Nudi mogunosti za nov nain funkcioniranja raznih turistikih agencija, od promocije do prodaje, pa i do cjelokupnog poslovanja. Televizija i radio, uz dnevni tisak, i dalje zauzimaju vrh ljestvice za promociju proizvoda i usluga, pa tako i programa za kondicijsku pripremu. S obzirom na veliinu populacije koja ih gleda, odnosno, slua ili, u sluaju dnevnog tiska, ita, osobitu panju potrebno je obratiti na kvalitetu promocije.
3.3. Kakva treba biti reklamna poruka?

Za smislenu reklamnu poruku potrebno je ponajprije odrediti ciljnu skupinu kojoj e biti upuena. Potom se odreuju sredstva reklamiranja, nositelji reklamne poruke i, na kraju, nain reklamiranja. S obzirom da reklamna poruka putuje kroz komunikacijski kanal od poiljatelja (izvora) prema primatelju (cilju) poruke, onda moemo utvrditi da navedena tri elementa odreuju osnovne toke na kojima e se temeljiti izrada poruke. Freyer (1991:284) navodi est osnovnih pitanja komunikacije u promociji proizvoda: 1. TKO? (poiljatelj, izvor) 2. KAE TO? (poruka) 3. U KOJOJ SITUACIJI? (okolinski faktori) 4. KOMU? (primatelj) 5. KOJIM KANALIMA? (komunikacijski kanal, medij) 6. S KOJIM UINKOM? Medij kojim se reklamna poruka prenosi odreuje i sredstva za njenu izradu. Primjerice, u radijskim reklamnim porukama nema vizualnog elementa, ve postoji samo auditivna dimenzija. Panja sluatelja usmjerena je na ono to uje. Televizijske reklame, kao i reklame na stadionskim velikim ekranima pruaju vie mogunosti - tu su vane i verbalne i neverbalne poruke, ali i slikovna i zvukovna pozadina. Navedimo nekoliko osnovnih naglasaka vezanih za tekst, odnosno, za jezik reklamne poruke. Naime, jezik reklamnih poruka, u smislu sintaktikih i stilskih obiljeja izriaja u sportskim reklamama, vaan je imbenik promocije unutar sportskog marketinga. Za ilustraciju, nabrojimo samo neka obiljeja jezika u sportskim reklamama: - Tekst reklamne poruke treba pobuditi zanimanje primatelja poruke te mora biti jasan i razumljiv kako bi ga primatelj mogao to lake zapamtiti. - Tekst treba primatelju prenijeti ono bitno. - Reenice trebaju biti jednostavne, jednoznane i ritmine. - Kako bi se postigla ritminost reenica, mogue je posegnuti za stilskim figurama koje e doprinijeti melodinosti izriaja, ali i za metaforama, onomatopejama te drugim stilskim sredstvima koja bi reklamnu poruku mogla uiniti primamljivom. - Ritam tekstualnog dijela poruke moe se postii eliptinim reenicama. - Uskline reenice takoer daju ritam cjelokupnom izriaju. - Tekst poruke ne smije biti predugaak, jer se moe zamagliti osnovni cilj. Reklamna poruka treba biti vjerodostojna i struno oblikovana, no ne smije pobuditi lane nade potencijalnog potroaa. Primjerice, nedopustiva bi bila reklamna poruka ovakvog sadraja: U fitness centru (...) izgubit ete sedam kilograma za sedam dana. Kada bi se ono to je u reklami navedeno doista i moglo ostvariti, onda bi gubljenje tolikih kilograma u tako kratkom vremenu bilo tetno za zdravlje. Dakle, gore navedena poruka u sebi sadri dva negativna elementa prvi je nerealan cilj, a drugi tetnost takvog cilja po zdravlje. Na kraju, izmeu svih navedenih elemenata ne smijemo zaboraviti da kvaliteta ponude ovisi o jednom kljunom imbeniku, ija je zadaa objediniti i staviti u funkciju sve prethodno navedene elemente. Taj je element ovjek. Specijalizirani i dobro obrazovani strunjak zna to i kako napraviti. Stoga e struktura obrazovanja osoblja koje radi kako na pripremanju lokaliteta i njegovih sadraja, tako i na njihovoj promociji i prodaji, uvelike doprinijeti boljoj ponudi, poveanju broja korisnika i na kraju, poveanju profita. Obrazovani strunjaci razliitih
OPE TEME
155
OPE TEME
profila bavit e se ne samo strukturiranjem ponude, ve i ekonomskim analizama poslovanja pojedinih centara u kojima se nude i realiziraju programi kondicijske pripreme sportaa, to u konanici predstavlja pokazatelj ekonomske opravdanosti odreenih programa, ali i ukupnog poslovanja centra.
4. ZAKLJUAK
Promocija je sloen splet aktivnosti kojima je cilj staviti proizvode ili usluge na trite radi prodaje te, posljedino, ostvarenje profita. Promocija programa za kondicijsku pripremu sportaa nije izuzetak. S obzirom na svoju specifinost i relativno malobrojnu ciljnu skupinu korisnika nije teko odrediti osnovne smjernice i naine promocije. Ponuda sadraja vezanih za mogunosti provedbe programa kondicijske pripreme sportaa bit e prilagoena potranji za njima unutar ukupne hrvatske turistike ponude. Turistika ponuda globalno prati svjetske turistike trendove te unutar njih rastue zanimanje za sportove kao to su tenis i osobito golf. Dobra ponuda rezultirat e dobrim financijskim uinkom pri emu e promocija imati kljunu ulogu.
5. LITERATURA
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. Bartoluci, M. (1997). Ekonomika i menedment sporta. Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Fakultet za fiziku kulturu Sveuilita u Zagrebu, str. 233, 244. Milanovi, D. & Juki, I. (1998). Koritenje sportsko-rekreacijskih centara za pripreme vrhunskih sportaa. U Bartoluci, M. & avlek, N. (Ur.) (1998). Turizam i sport. Zagreb: Fakultet za fiziku kulturu Sveuilita u Zagrebu, ekonomski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zagrebaki velesajam, str. 248-270. Bednarik, J. & Petrovi, K. (1998). Transparency of the Function of Sport Offered to Spectators and TV viewers and to Those Active in Sports Recreation. Kinesiology, 30, 1, 52-56. Cerovi, Z. (1999). Menadment turistike potronje u tenisu. Zbornik radova 2. meunarodne znanstvene konferencije Kineziologija za 21. stoljee, Dubrovnik, 22. 26. 9. 1999., str. 619-623. Freyer, W. (1991). Handbuch des Sport Marketing. Wiesbaden: Forkel Verlag, str. 284. Novak, I. (1999). Sportski marketing u Hrvatskoj. Zbornik radova 2. meunarodne znanstvene konferencije Kineziologija za 21. stoljee, Dubrovnik, 22. 26. 9. 1999., str. 566-573. Pemberton, K. (1997). Sports Marketing: The Money Side of Sports. Marina Del Rey: Sports Services of America Publishing, str. 118-119. Statistiki ljetopis Republike Hrvatske 2001. (2001) Zagreb: Dravni zavod za statistiku, str. 462-463. Stipeti, V. & Bartoluci, M. (1999). Stvaranje ekonomike sportskih djelatnosti imperativ novih tendencija. Kineziologija, 31, 2, 61-72. Vaji, I. (Ur.) (1997). Handbook for Managers and Entrepreneurs. 90 Highly-Profitable Businesses in Countries in Transition. Zagreb: Centre for Entrepreneurship Ltd., str. 64. Winter Special. Veernji list. (2002/2003)., str. 22.
156
TREBA LI NAM POJMOVNIK KONDICIJSKE PRIPREME SPORTAA MOGUA SVRHA I ZADACI

Darija Omren, eljka Jaklinovi-Fressl Kinezioloki fakultet Sveuilita u Zagrebu
1. UVOD
Jesu li fizika priprema sportaa i kondicijski trening bliskoznanice (djelomini sinonimi) ili istoznanice (potpuni sinonimi), pa se te dvije rijei razlikuju samo na razini izriaja, oblika, a ne i na pojmovnoj razini? Ili su to leksemi kod kojih se opsezi sadraja i znaenja ne poklapaju potpuno, ve samo djelomice? A moda ti pojmovi uope nisu u ravnopravnu poloaju, ve su u odnosima subordinacije ili superordinacije? Ili, koje su to vjebe koje se na engleskom govornom podruju zovu, primjerice, power snatch, muscle snatch, cleangrip snatch ili, pak, to je to A skip, piggy-back run, itd.? Znate li nazive ovih vjebi na hrvatskom jeziku ili znate kako se pojedina od navedenih vjebi izvodi? Znate li to je to strength, to power, a to force na engleskom jeziku ili Kraft te Schnellkraft na njemakom? Razlikujete li na engleskom jeziku pojmove: athletic ili sports conditioning te physical preparation? to je to aerobic power, a to cardiorespiratory fitness? Znate li hrvatsku inaicu za pojam koji se na njemakom govornom podruju naziva DehnungsVerkrzungszyklus? to je to auxotonic contraction? Postoje li, odnosno, koriste li se u hrvatskom jeziku svi navedeni pojmovi ili, bolje reeno, njihovi prijevodi ili su vam neki od tih pojmova u potpunosti nepoznati s obzirom na sadraj koji pokrivaju? Sva ova pitanja slue jednoj svrsi osvjetavanju potrebe za suvremenim, up-to-date, pojmovnikom, popisom s objanjenjima ili kako drugaije ureenom knjigom s pojmovima bitnima za razumijevanje cjelokupnog podruja kineziologije te, unutar njega, i pojmovnika kondicijske pripreme sportaa. Izradom pojmovnika uspostavio bi se pojmovni sustav, tj. uspostavila bi se znanstvena, normirano-struna uporaba jezika, ali i jasnije definirala znanstvena disciplina, odnosno struka, per definitionem Nomen est omen (lat. Ime je znak), to znai da bi se uspostavljanjem pojmovlja izrekli i normirali odnosi izmeu oznaitelja (znaka s njegovim oblikom i sadrajem) i oznaenoga (fenomena stvarnosti). Drimo kako je nuno da se sustavno uspostavi jo jedan interdisciplinaran odnos odnos izmeu kineziologije i terminologije. Terminologija (nazivoslovlje) je znanost koja prouava postanak pojmova, odnose i veze meu njima, svojstva pojmova, stvaranje pojmovnih sustava, opise pojmova, stvaranje definicija, pridruivanje oznaitelja pojmovima, odnose izmeu objekta, pojma i oznaitelja, ustroj i stvaranje naziva, usklaivanje naziva i pojma, metode terminoloke leksikografije te probleme izgradnje terminolokih baza podataka (Mihaljevi, 1998).
2. CILJ I ZADAE POJMOVNIKA KONDICIJSKE PRIPREME SPORTAA

Izrada pojmovnika kondicijske pripreme sportaa, koji bi sadravao pojmove i njihova odreenja na hrvatskom jeziku te prijevode tih pojmova na, prije svega, engleski jezik, oigledna je nunost i, bez prevelike pretencioznosti reeno, izrazito vaan projekt s jasnim ciljem i zadaama koji treba to skorije realizirati. Engleski jezik, u najirem smislu s lingvistikog uporabnog motrita, i englesko govorno podruje, koje danas ima primat u znanstvenom svijetu, vrlo sustavno definira i obrauje pojedine sadraje u svim podrujima znanosti. Postoji, primjerice, niz rjenika, pojmovnika i leksikona za pojedina znanstvena podruja u kojima su obuhvaeni i definirani pojmovi nuni za razumijevanje i praenje literature na engleskome jeziku u nekoj znanstvenoj disciplini, ime se definiraju odnosi unutar discipline, ali i izmeu srodnih ili dodirnih disciplina - navedimo samo dva primjera: Dorlands Illustrated Medical Dictionary (1994) za podruje biomedicinskih znanosti te Dictionary of the Sport and Exercise Science (1991) koji izmeu ostaloga pokriva iroko podruje fiziologije tjelesnog vjebanja i sporta openito. Oba su rjenika jednojezini rjenici (englesko-engleski), to znai da
OPE TEME
157
Darija Omren, eljka Jaklinovi-Fressl TREBA LI NAM POJMOVNIK KONDICIJSKE PRIPREME SPORTAA MOGUA SVRHA I ZADACI
su u njima prikupljeni pojmovi na engleskom jeziku, a na tome je jeziku dano i njihovo tumaenje. I pojmovnik o kojemu je ovdje rije bio bi prije svega jednojezian (hrvatsko-hrvatski), zato to bi obuhvaao pojmove i njihova tumaenja na hrvatskom jeziku, ali hrvatskim pojmovima bi se pridruili i engleski ekvivalenti. Kondicijska priprema sportaa iroko je podruje djelovanja koje, osim svog bazinog dijela, primjenjivog u svim sportovima, ima i specifine aspekte s obzirom na svaki pojedini sport ili sportsku granu. Kondicijska priprema, stoga, predstavlja jezgru najireg pojma sportske pripreme koja se koristi svim znanstvenim spoznajama i strunim znanjima potrebnima za zadovoljenje osnovnog preduvjeta za postizanje uspjeha u sportu kondicijski, fiziki dobro pripremljen sporta. U dananje vrijeme potpune globalizacije znanja, poznavanje svjetskih iskustava imperativ je za svakog kondicijskog trenera koji tei vrhunskom nainu rada. A stjecanja znanja nema bez stjecanja uvida u stranu literaturu koja je danas, zbog ekspanzije engleskog jezika, preteno na engleskom. Pratiti strunu literaturu na engleskom jeziku znai baratati strunim engleskim jezikom za pojedino podruje. I krug se zatvara. Pitanje je li ovakav pojmovnik uope potreban, postaje, na taj nain, potpuno suvino.
OPE TEME
3. ZNAENJSKE MATRICE I PRIJEVODNI EKVIVALENTI

Zbog znaenjskih praznina u leksikim matricama raznih jezika, s jedne strane, te zbog nepostojanja prijevodnih ekvivalenata za pojedine pojmove u tim jezicima s druge strane, ponekad je dosta teko kvalitetno prevesti pojam iz jednoga jezika u drugi. Dodatni problem predstavljaju pojmovi koji se samo jednim dijelom svoga znaenja mogu smatrati prijevodnim ekvivalentima. Razliiti naini klasificiranja pojedinih sadraja, dakle, onoga to neka rije oznaava, takoer mogu oteati razumijevanje nekog pojma. Uzmimo za primjer ve navedeni pojam na engleskom jeziku - auxotonic contraction. Moete li ga prevesti na hrvatski? Augzotonika kontrakcija? to to znai ili, drugim rijeima, na to se pojam odnosi? U svom Color Atlas of Physiology Despopoulos i Silbernagl (1986:40) navedenu kontrakciju tumae kao kontrakciju kod koje se istodobno mijenjaju i duljina i napetost miia. Pogledamo li podrijetlo pojma, odnosno, od kojih leksikih jedinica on nastaje, onda prvi dio rijei auxotonic, ili augzotoniki, dolazi od latinskog auxiliarius to je onaj koji pomae, a od auxili(um) pomo. Idemo li jo unatrag onda je aux(us) particip perfekta glagola augere to je poveati. U grkom takoer postoji slina leksika jedinica, ax(ein) koja, kao i latinska, znai poveati. Drugi dio rijei, -tonic, odnosno toniki dolazi od grke rijei toniks (latinski ekvivalent glasi tonus), u znaenju koji se odnosi na istezanje, odnosno, jo dalje, od grke rijei tnos to je ue, traka, ton, a izvedeno je od tenein istezati, istegnuti. Moete li iz gore navedenog izvesti znaenje pojma auxotonic, odnosno, augzotoniki? I je li uope izraz augzotoniki rije koja postoji u hrvatskom jeziku na nain da pokriva sadraj koji je za taj pojam naveden u ve spomenutom Color Atlas of Physiology Despopoulosa i Silbernagla? Moete li navesti primjer takve kontrakcije? Struni vokabular bilo kojeg strunog podruja presudan je za uspjenu komunikaciju izmeu sustrunjaka te, posljedino, za daljnji razvoj toga podruja. Uspostavljanje mree pojmova i njihovih znaenja prioritet je svake znanstvene discipline, pa tako i kineziologije, a unutar nje, kondicijske pripreme sportaa. to bi takav pojmovnik trebao ponuditi svojim korisnicima? Naime, cilj i zadae takvog pojmovnika ogledali bi se u prikupljanju to veeg broja pojmova vezanih za navedeno podruje, u definiranju sadraja tih pojmova te u navoenju njihovih prijevodnih ekvivalenata na engleskom jeziku. Time bi se strunjacima koji se bave kondicijskom pripremom sportaa omoguilo pravilno i ujednaeno koritenje pojmova obuhvaenih pojmovnikom te, zbog navedenih prijevodnih ekvivalenata na engleskom jeziku, praenje strune i znanstvene literature na, u naem primjeru, engleskom jeziku.
4. O POTENCIJALNOJ STRUKTURI POJMOVNIKA

Pojmovnik bi trebao sustavno po podrujima unutar kondicijske pripreme sportaa - na primjer, opa kondicijska priprema, osnovna kondicijska priprema, specifina kondicijska priprema sportaa, sportska priprema sportaa, vjebe istezanja, vjebe snage itd. obraditi to vei broj pojmova vanih u ovome podruju. Takva bi pojmovna baza, na primjer, obuhvaala prijevodne ekvivalente strunih pojmova koji u engleskom jeziku glase developmental strength (assistant exercises), absolute strength (one repetition strength), multiple joint movement, body-part training, ground-based plyometric drills, power lifting, sports conditioning/
158
athletic conditioning, preparation phase of training, pre-season phase of training, in-season phase of training, competition phase of training, general physical preparation itd. Za svaki bi pojam bila na hrvatskom jeziku dana njegova definicija (u nekim bi se primjerima citirale, eventualno, definicije pojedinih stranih ili domaih autora i to po nekoliko definicija raznih autora kako bi se na taj nain ukazalo na razlike u definiranju nekog pojma), odnosno, naveo bi se sadraj koji dotini pojam pokriva. Takoer bi se za svaki pojam naveo njegov prijevodni ekvivalent u engleskom jeziku. Rezultat bi bio pojmovna baza koja bi pokrivala to vei raspon sadraja vanih za kondicijsku pripremu sportaa.
4.1. O podrijetlu i sadraju pojma kondicijski trening ili fizika priprema sportaa
Pozabavimo se ovdje podrijetlom pojma kondicijska priprema. U tu svrhu krenimo od engleskog pojma condition. Navedeni pojam dolazi od latinskog condicio, to je uvjet; nagodba, pogodba, prijedlog, , , prilike, udes, ; zvanje (epi, 1995:58), odnosno, od latinskog condicere, to je imenovati, odrediti, utvrditi. U hrvatskome je jeziku, dakle, pojam kondicija tuica koja znai: 1. ono to je potrebno da bi se neto ostvarilo, ono to ovisi o emu; uvjet, pogodba; 2. a okolnosti u kojima se to ili tko nalazi; prilike; b ope stanje i izdrljivost tijela i duha, sposobnost da se podnese fiziki i duhovni napor (Ani i sur., 2002). I u engleskom jeziku to je tuica koja je iz latinskog preko starofrancuskog (francuski jezik u uporabi izmeu 9. i 13. stoljea) ula u srednjoengleski (engleski jezik u uporabi u vremenu od otprilike 1150. godine do 1475. godine). Danas pojam condition u engleskome jeziku ima vie znaenja, no, ono koje je nama vano, jer je vezano za kondicijsku pripremu sportaa, glasi: modus postojanja osobe ili stvari, stanje (duha i tijela). Stoga nije teko iz navedenog znaenja rijei kondicija izvesti i znaenje pojma kondicijska priprema. Pojam kondicijska priprema bi se u buduem pojmovniku mogao predoiti na sljedei nain: Kondicijskailifizika pripremailikondicijski trening (engl. physical conditioning, strength and conditioning training) [ovi rastavni veznici upuuju na terminoloki problem] Dio je irega pojma sportskog treninga koji u uem smislu, , podrazumijeva fiziku, tehniku, taktiku, mentalnu i psihiku pripremu, koja se ostvaruje vjebanjem i uenjem pod visokim fizikim optereivanjem organa i organskih sustava. (Milanovi, 1997:499). Kondicijski trening je sustav za unapreenje motorikih i funkcionalnih sposobnosti, morfolokih karakteristika i zdravstvenog statusa sportaa te motorikih znanja u funkciji razvoja kondicijskih svojstava. (lanak 1 Statuta novoosnovane Udruge kondicijskih trenera Hrvatske). Struktura kondicijske pripremljenosti podrazumijeva odreenu razinu razvoja funkcionalnih i motorikih sposobnosti. (Milanovi, 1997:540). Moe se podijeliti na opu ili viestranu, osnovnu i specifinu kondicijsku pripremu. opa/viestrana kondicijska priprema (engl. general ili multilateral physical conditioning) Podrazumijeva proces skladnoga i viestranog razvoja funkcionalnih i motorikih karakteristika, uz uvaavanje specifinih zahtjeva pojedinoga sporta i sportske discipline. (Milanovi, 1997:544) osnovna kondicijska priprema (engl. basic physical conditioning) Takva priprema podrazumijeva daljnje poveanje funkcionalnih sposobnosti razliitih organa i organskih sustava, poboljanje ivano-miine koordinacije, poveanje dimenzija snage, brzine, izdrljivosti i gipkosti te usavravanje sposobnosti za efikasan oporavak (Milanovi 1997:548, prema Gabrijeliu, 1984). Koriste se vjebe optereenja i metode rada za potpuni razvoj bazinih motorikih sposobnosti o kojima najvie ovisi rezultat u nekoj sportskoj grani (jednadba specifikacije). (Ibidem) specifina kondicijska priprema (engl. specific physical conditioning) ]Ima za cilj osigurati energetsku prilagodbu na specifine zahtjeve sporta pomou kompleksa vjebi koje su sline strukturama gibanja, odnosno tehnici sportske grane. Ona integrira kondicijski i tehniki trening, jer se na najviu razinu podiu kondicijske sposobnosti u funkciji efikasnog izvoenja tehniko-taktikih zadataka. Njome se poboljavaju specifine sposobnosti i osobine u situacijskim uvjetima. (Milanovi, 1997:549)
159
OPE TEME
Darija Omren, eljka Jaklinovi-Fressl TREBA LI NAM POJMOVNIK KONDICIJSKE PRIPREME SPORTAA MOGUA SVRHA I ZADACI
OPE TEME
4.2. Neki primjeri
anaerobni energetski kapacitet (engl. anaerobic capacity) Ukupna koliina energije koja se moe osloboditi iz anaerobnih izvora energije (fosfageni i glikolitiki sustavi) deponiranih u miinim stanicama (Milanovi, 1996: IV 47). jakost (engl. strength) Maksimalna voljna aktualna sila pokreta, tj. najvea sila nekoga pokreta koja se u odreenom momentu voljno moe oitovati. Izraava se u njutnima (N). (Heimer & Matkovi, 1997) ili Sposobnost primjene sile. Takoer: Sposobnost primjene sile u danim uvjetima koje definiraju poloaj tijela, pokret tijela u kojem se primjenjuje sila, tip pokreta (koncentrian, ekscentrian, izometriki, pliometriki) te brzina pokreta. (Harman, 1993:18). maksimalni primitak kisika (VO2 max) (engl. maximal oxygen uptake syn aerobic capacity, maximal oxygen consumption, maximal oxygen intake) Najvea koliina kisika koju tijelo moe konzumirati tijekom rada za aerobno stvaranje ATP-a. proprioceptivna neuromuskularna facilitacija (engl. proprioceptive neuromuscular facilitation abbr PNF) Niz terapeutskih tehnika, temeljenih na neurofiziolokim naelima, kojima je cilj poveanje neuralne ili muskularne reakcije, bilo da se radi o relaksaciji ili kontrakciji, nekog dijela tijela. snaga (engl. power) Pojam snaga oznaava koliinu rada obavljenog u jedinici vremena. Takoer: snaga je umnoak sile i brzine. Mjeri se u vatima (W). stvarna duljina koraka (engl. effective stride length) Duljina koraka je udaljenost koju kuk prijee vodoravno u svakom koraku. (Palmieri, 1993:12 prema Seagrave & ODonnell) superkompenzacija(engl. peaking) Takoer: natkompenzacija. Stanje poviene radne sposobnosti (vie od poetne razine prije treninga) koje je rezultat obnavljajuih procesa tijekom intervala odmora, a kao osnovna funkcionalna reakcija organizma na trenani podraaj primijenjen u radnom intervalu treninga (Milanovi, 1997: 514, 515). zatvoreni kinetiki lanac (engl. closed kinetic chain) Konfiguracija tijela u kojoj pokret zapoinje u onome segmentu koji je najslobodniji za izvoenje pokreta, a zavrava u segmentu koji je u trenutku zapoinjanja pokreta u kontaktu s neim ili miruje (na primjer, skok uvis s mjesta).
5. ZAKLJUNA RAZMATRANJA
Svaka znanost ima svoj cilj istraivanja, podruje istraivanja, metodologiju kojom se u istraivanjima koristi te struan jezik kojim operira, a unutar njega broj naziva neprestano raste. Komunikacija strunjaka iz razliitih govornih podruja (engleskog, njemakog, francuskog, hrvatskog itd.), ali i strunjaka unutar istog govornog podruja, nain je razmjene rezultata i spoznaja do kojih se dolo u znanstvenim istraivanjima. Ne treba naglaavati koliko je vano da termini budu jednoznani te da svi strunjaci operiraju istim pojmovnim sustavom. Meutim, pojmovni se sustavi u razliitim jezicima ne poklapaju uvijek, a zbrku poveavaju razliiti pristupi, razne kole ili shvaanja problema. Stoga pojmovno nepoklapanje moe dovesti do zbrke ili nesporazuma. Davanje naziva jest arbitraran proces, koji se, meutim, mora temeljiti na dogovoru ponajprije strunjaka unutar nekog znanstvenog podruja (i to strunjaka iz cijelog svijeta, to, dakako, znai, iz razliitih govornih podruja engleskog, njemakog, francuskog, talijanskog, hrvatskog itd.). Taj dogovor se, u prvome redu, mora odnositi na sadraj pojedinog pojma na primjer, to je to snaga, to izdrljivost i sl. U drugoj je fazi potrebno dogovoriti ime (naziv) za pojedini sadraj. Taj naziv moe biti takav da funkcionira kao tuica u razliitim jezicima uzmimo za primjer pojam kineziologija (engl. kinesiology, njem. Kinesiologie, franc. Cinsiologie) ili se za njega u jeziku izvorniku moe predloiti naziv za koji bi se zatim u razliitim ciljnim jezicima pronali prikladni prijevodni ekvivalenti. Posljednja faza stvaranja novog pojma odnosi se na dogovor strunjaka i jezikoslovaca o usklaenosti pojma s pripadajuim jezinim standardom.
160
Neosporno je da treba prikupiti odreeni broj pojmova koji svojim sadrajima pokrivaju podruje kineziologije ili nekih njezinih pod-podruja i obraditi ih na nain koji bi dogovorno izmeu strunjaka i jezikoslovaca stvorio pojmovnu bazu usklaenu sa slinim pojmovnim bazama u svijetu. Proces prikupljanja i ureivanja je dugotrajan i ne uvijek jednostavan. No, nunost izrade pojmovnika za pojedina podruja je neprijeporna i predstavlja projekt koji e u konanici biti vano pomono sredstvo mnogim strunjacima.
6. LITERATURA
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. Ani, V., Brozovi-Ronevi, D., Cikota, Lj., Goldstein, I., Goldstein, S., Joji, Lj., Matasovi, R. & Pranjkovi, I. (2002). Hrvatski enciklopedijski rjenik. Zagreb: Novi liber. Despopoulos, A. & Silbernagl, S. (1986). Color Atlas of Physiology. New York: Georg Thieme Verlag, Thieme Inc. Dictionary of the Sport and Exercise Science. (1991). Champaign: Human Kinetics Books. Dorlands Illustrated Medical Dictionary. (1994). Philadelphia: W. B. Saunders Company. A Division of Harcourt Brace & Company. Gabrijeli, M. (1984). Osnove teorije i metodike treninga nogometaa. Zagreb: Fakultet za fiziku kulturu. Harman, E. (1993). Strength and Power: A Definition of Terms. NSCA Journal, 15, 6, 18-20. Heimer, S. & Matkovi, B. (1997). Sportska fiziologija. U Milanovi, D. (ur.) Prirunik za sportske trenere, Zagreb: Fakultet za fiziku kulturu Sveuilita u Zagrebu, str. 160-244. Knutten, H. & Kraemer, W. (1987). Terminology and measurement in exercise performance. Journal of Applied Sports Sciences Res., 1(1):1-10. Mihaljevi, M. (1998). Terminoloki prirunik. Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada. Milanovi, D. (ur.) (1996). Neki pojmovi i izrazi u fitnessu. U Fitness: zbornik radova meunarodnog savjetovanja o fitnessu, Zagrebaki sajam porta, 28.-31. oujka 1996., str. IV 47-52. Zagreb: Fakultet za fiziku kulturu i drugi. Milanovi, D. (1997). Osnove teorije treninga. U Milanovi, D. (ur.) Prirunik za sportske trenere, Zagreb: Fakultet za fiziku kulturu Sveuilita u Zagrebu, str. 483-603. Palmieri, J. (1993). Speed Training for Football. NSCA Journal, 15, 6, 12-17. Seagrave, L. & K. ODonnell. Speed Dynamics. Video. epi, M. (1995). Latinsko hrvatski rjenik. Zagreb: kolska knjiga, str. 58.
OPE TEME
161
Dinko Vuleta, Dragan Milanovi, Duan Metiko, Igor Juki KOLOVANJE KONDICIJSKIH TRENERA
OPE TEME
KOLOVANJE KONDICIJSKIH TRENERA

Dinko Vuleta, Dragan Milanovi, Duan Metiko, Igor Juki Kinezioloki fakultet Sveuilita u Zagrebu
1. UVOD
Prema definiciji sadranoj u statutu Udruge kondicijskih trenera Hrvatske, kondicijski trener je kolovana osoba koja provodi strune poslove vezane uz kondicijski trening. Prema istom izvoru kondicijski trening je proces unapreenja motorikih i funkcionalnih sposobnosti, morfolokih karakteristika, za tu svrhu potrebnih motorikih znanja te zdravstvenog statusa sportaa. Temeljem navedenih definicija jasno se namee pitanje kolovanja i usavravanja kondicijskih trenera. U razliitim dravama je ovaj problem razliito rijeen. Kondicijski se treneri uglavnom regrutiraju iz kadrova koji se koluju na visokokolskim ustanovama. Ipak, moe se generalno kazati da su rijetke zemlje koje su striktno definirale zasebno kolovanje kondicijskih trenera. Zajedniko je to da kondicijski treneri mogu biti kolovane osobe ili osobe s certifikatima koji su priznati od nadlenih dravnih organa. U Hrvatskoj sustav kolovanja kondicijskih trenera na Kineziolokom fakultetu postoji od 1999. godine, a pretea ovog sustava za kolovanje univerzalnih kadrova za potrebe fitnessa i fizike pripreme sportaa od 1993. godine.
2. MODELI IZOBRAZBE KONDICIJSKIH TRENERA U HRVATSKOJ

kolovanje kondicijskih trenera u Hrvatskoj provodi se putem strunog studija za vie sportske trenere i etverogodinjeg redovitog sveuilinog studija. Kinezioloki fakultet Sveuilita u Zagrebu danas je jedina samostalna visokokolska institucija u Republici Hrvatskoj koja se bavi znanstveno-istraivakim radom i sveuilnim dodiplomskim i poslijediplomskim obrazovanjem strunjaka u znanstvenom polju kineziologije. Od svog osnutka do danas, kroz proteklih 40 godina, Fakultet uz svoju osnovnu djelatnost vezanu za organizaciju i izvoenje dodiplomskih i poslijediplomskih studija, ustrojavao je i dvogodinji struni studij za stjecanje vie strune spreme i strunog naziva vii sportski trener. Spomenute programe za kolovanje navedenog obrazovnog profila u posljednje etiri godine preuzelo je Drutveno veleuilite, odnosno struni studiji za izobrazbu trenera. Iako Veleuilini odjel ima formalno pravnu samostalnost i pravnu osobnost potrebno je ve sada napomenuti da ova obrazovna institucija uspjeno djeluje prije svega zbog vrstih institucionalnih veza s Kineziolokim fakultetom. Meusobnim ugovorom izmeu Fakulteta i Veleuilinog odjela za izobrazbu trenera rijeena su pitanja zajednikog koritenja prostora i opreme, nastavnog i strunog kadra, administrativno-tehniko osoblje, kao i sva ostala pitanja vezana za uspjean rad. Trajanje strunog studija je pet semestara (2,5 godine), a na kraju studija nakon uspjeno obranjenog diplomskog rada, diplomirani studenti stjeu viu strunu spremu. Dosadanje izuzetno zanimanje za struni studij fizike pripreme sportaa koje izvodi Fakultet, moe se obrazloiti: - masovnou i openito velikom popularnou sporta uope - irokom mogunou zapoljavanja zavrenih kadrova putem sportskih udruga i saveza, privatne prakse i dr. - sve prisutnijom spoznajom da je fizika priprema nuan preduvjet za postizanje vrhunskih sportskih dostignua, uspjenosti sportske pripreme. Na temelju izreenog predlae se model kolovanja trenerskog kadra:
162
BROJ SEMESTARA 8 7 6 5 4 3 2 1 5 4 3 2 1 Diploma profesora fizike kulture sa specijalizacijom iz izabranog sporta (rukomet, nogomet.) Opi temeljni studij
SVEUILINI DODIPLOMSKI STUDIJ SA USMJERENJEM IZ FIZIKE PRIPREME SPORTAA
Trenerski stupanj
Struni studij za izobrazbu trenera (VELEUILITA) FIZIKA PRIPREMA SPORTAA
Vii sportski trener fizike pripreme sportaa koluje se na Kineziolokom fakultetu Sveuilita u Zagrebu, odnosno Drutvenom veleuilitu. Na ovom studiju je mogue studirati uz rad, odnosno u statusu izvanrednog studenta. Koncepcija plana i programa kolovanja trenerskog kadra za vieg sportskog trenera fizike pripreme sportaa utemeljena je na visokim zahtjevima na linost trenera, njegov struni i pedagoki profil i injenicu da on kao trener ima izvanredno velike mogunosti utjecaja na razvoj vrhunskih sportaa, kao i postizanje visokih funkcionalnih efekata treninga i natjecateljskih rezultata. Nastavnim planom i programom iz opih i zajednikih programskih osnova predvieni su predmeti putem kojih se na integralan nain eli osigurati jedinstvo pedagokog, antropolokog i strunog obrazovanja te jedinstvo pedagokog i znanstvenog rada. Pravo upisa na studij za vieg sportskog trenera fizike pripreme sportaa imaju osobe koje su zavrile srednjokolsko obrazovanje i koje prijeu razredbeni prag na klasifikacijskom ispitu. Kroz ovakav oblik studija, vii sportski trener e ovladati znanjima iz opih programskih osnova, kao i specifinih znanja iz podruja kondicijske pripreme sportaa. U kolskoj godini 2001/02. krenuo je program izobrazbe kondicijskih trenera i to kao izvanredni studij koji se odrava u pet semestara u trajanju od 12 dana. Zavreni studenti stjeu zvanje Vieg sportskog trenera fizike pripreme i samim tim viu strunu spremu. Plan studija sadri dvije skupine predmeta, odnosno kolegija. U prvom dijelu nalazi se 13 predmeta opih programskih osnova, koji sadre 4 predmeta iz podruja temeljne kineziologije, 5 predmeta iz podruja kinezioloke antropologije i 4 metodika i metodoloka predmeta. Drugi dio plana studija ine specijalistiki predmeti koji su tradicionalno ukljueni u plan studija za vie sportske trenere i koji su povezani s temeljitom specijalistikom izobrazbom. U ovoj skupini nalazi se 7 predmeta ue specijalnosti fizike pripreme sportaa i 3 predmeta iz dopunskih sportova koji su u funkciji izabranog sporta. Profesor kineziologije (diplomirani sportski trener fizike pripreme sportaa) koluje se putem etverogodinjeg sveuilinog dodiplomskog studija na Kineziolokom fakultetu. Sadraj studija sainjava skup predmeta iz kolegija opih, zajednikih i strunih programskih osnova (koji inae sadre plan i program za obrazovanje strunog profila profesor kineziologije) kao i skup predmeta i kolegija za specijalizaciju iz fizike pripreme sportaa. Studenti koji ispune uvjet za upisivanje izbornog predmeta, u fondu od 360 sati, mogu stei zvanje profesora fizike kulture - diplomiranog sportskog trenera fizike pripreme sportaa. Program izbornog predmeta za smjer iz fizike pripreme sportaa sadri nekoliko tipinih predmeta i vie kolegija: kinezioloka i antropoloka analiza, teorija i metodika treninga, programiranje i kontrola treninga te pedagoka praksa u sportskim kolama i sportskim klubovima. Struktura programa izbornog predmeta za usmjeravanje fizike pripreme sportaa ima za cilj osposobiti studente za samostalno upravljanje procesom treninga selekcioniranih skupina. Pojedini predmeti usmjereni su na izuavanje zakonitosti, metoda, organizacijskih oblika i sredstava transformacijskih procesa u okviru kondicijske pripreme. Predavanjima i vjebama izbornog predmeta studenti se osposobljavaju za planiranje, programiranje i kontrolu kondicijske pripremljenosti vrhunskih sportaa u toku trenanog procesa.
163
OPE TEME
TABLICA 1 - HRVATSKI PROGRAM IZOBRAZBE KONDICIJSKIH TRENERA
Dinko Vuleta, Dragan Milanovi, Duan Metiko, Igor Juki KOLOVANJE KONDICIJSKIH TRENERA
OPE TEME
TABLICA 2 - PLAN RADA

Fond sati A - OPI PREDMETI ukupno Osnove kineziologije Povijest sporta Sportski trening Biomehanika sporta Opa fizika priprema Pedagogija Funkcionalna anatomija Fiziologija sporta Sportska medicina Psihologija sporta Sociologija sporta Osnove statistike i informatike Menadment u sportu Strani jezik B- SPECIJALISTIKI PREDMETI ukupno Povijest i organizacija Antropoloka analiza Kinezioloka analiza Metodika treninga I Metodika treninga II Planiranje i programiranje treninga Kontrola treninranosti Sport 1 (atletika) Sport 2 (plivanje) Sport 3 (kineziterapija) Izborni predmet Diplomski rad Struna praksa 855 60 45 75 75 75 45 60 75 75 75 45 60 45 45 960 60 60 120 75 300 90 60 45 45 45 30 30 Izvedbeni fond sati 220 14 12 20 20 22 12 16 20 18 18 12 18 12 6 306 12 16 40 30 100 30 16 14 14 14 10 10
UKUPNO A + B
1815
526
3. ZAKLJUAK
Usavravanje strunih kadrova nakon zavretka oficijelne izobrazbe mora biti sastavni dio cjelovitog sustava svake visokokolske institucije za kolovanje trenerskog kadra. Obrazovanje sportskih trenera ima naroitog efekta ako je ve na osnovnom studiju steeno temeljito i utilitarno pedagoko, struno i znanstveno obrazovanje. Takoer je vano da su treneri razliitih profila osposobljeni da samostalno aktivno i kreativno sudjeluju u procesu vlastitog daljnjeg obrazovanja, uvjetovanog zahtjevima prakse sportskog treninga u kojem oni sudjeluju ili njime rukovode.
4. LITERATURA
1. 2. 3. 4. 5.
164
Vuleta, D., Milanovi, D., Juki. I: (1999): Strategija kolovanja sportskih trenera. Zbornik radova znanstveno strunog savjetovanja Trener u suvremenom sportu, str. 1-13. Zagreb. Milanovi, D., Juki, I., Vuleta, D. (1999): Trener i znanost. Zbornik radova znanstveno strunog savjetovanja Trener u suvremenom sportu, str. 39-45. Zagreb. Metiko, D., Tkali, S., Prot, F., Rausavljevi, N., Juki, I., Horvatin, M., Sekuli, D. (1999): kolovanje kondicijskih trenera. Zbornik radova znanstveno strunog savjetovanja Trener u suvremenom sportu, str. 29-39. Zagreb. Milanovi, D., Juki, I., Vuleta, D. (1999): Kadrovi u sportu. Zbornik radova 8. Ljetne kole pedagoga fizike kulture Hrvetske, str. 12-16., Rovinj. Juki, I., Milanovi, D., Vuleta, D. (1999): Treneri i drugi struni kadrovi u sportu. Zbornik radova Hrvatskog portskog sabora, Zagreb.
UDRUGA KONDICIJSKIH TRENERA HRVATSKE

1
Igor Juki1, Miljenko Rak2, Zrinko ustonja3 Kinezioloki fakultet Sveuilita u Zagrebu, 2Hrvatski akademski atletski klub Mladost 3 student poslijediplomskog studija na Kineziolokom fakultetu Sveuilita u Zagrebu
Prema lanku 2 Stavak 1 Zakona o udrugama udruga je: svaki oblik slobodnog i dobrovoljnog udruivanja vie fizikih, odnosno pravnih osoba, koje se, radi zatite njihovih probitaka ili zauzimanja za zatitu ljudskih prava i sloboda, te ekoloka, humanitarna, informacijska, kulturna, nacionalna, pronatalitetna, prosvjetna, socijalna, strukovna, portska, tehnika, zdravstvena, znanstvena ili druga uvjerenja i ciljeve, a bez namjere stjecanja dobiti, podvrgavaju pravilima koja ureuju ustroj i djelovanje toga oblika udruivanja. U tom smislu, a s jasno i slobodno izraenom voljom kondicijski treneri Republike Hrvatske odrali su 16. studenog 2002. godine u Zagrebu, u prostorijama Kineziolokog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, Horvaanski zavoj 15 Osnivaku skuptinu Udruge kondicijskih trenera Hrvatske.
1. PO UZORU NA NAJBOLJE
Ideja o stvaranju strukovne udruge hrvatskih kondicijskih trenera rasla je i oblikovala se tijekom godina. Sazrijevala je poput svijesti hrvatskih trenera i sportskih djelatnika o nunosti diferencijacije i uske specijalizacije u podruju trenanog rada s najboljim hrvatskim sportaima. Mnogi kroniari i analitiari vremena prosuuju da se svjetsko znanje u posljednjih 20 godina udvostruilo. Komunikacija i mogunosti koje otvaraju komunikacijske tehnologije vee su no ikada u povijesti. Nikada ovolika koliina informacija nije bila dostupna i nije slobodno kolala virtualnim prostorima koje je ovjek izgradio u posljednjem kvartalu 20. stoljea. U 21. stoljeu pobjedu mogu ostvariti samo timovi ljudi u kojima je svatko usko specijaliziran za svoje podruje i u njemu prati eksponencijalne trendove rasta znanja i koliine informacija koje treba pojedinac procesirati. Naravno, ukoliko netko eli i zna pobjeivati stvorit e takav tim ljudi. U sportu se jo nije pojavio onaj koji ne eli pobijediti. U dananjem shvaanju sporta pobjeda je sve i sve bez pobjede je nita. Jedino pitanje koje nam preostaje je: zna li netko pobjeivati? Zna li? Jer znanje je ono to nas razlikuje, ini drugaijima od drugih, ini boljima pobjednicima. U naoj potrazi za znanjem, kaemo potrazi, jer ga ne iekujemo i niti doputamo da ono prolazi kraj nas, i u naim pokuajima stvaranja znanja, kaemo stvaranja, jer samo veliko i kvalitetno znanje omoguuje stvaranje novog znanja, konano je sazrela ideja. Realizacija je bila slijedei logini korak. Osvrnuli smo se oko sebe i potraili uzore koje smo lako pronali u najveoj i najutjecajnijoj organizaciji koja djeluje u svijetu kondicijske pripreme - National Strength and Conditioning Association. Nacionalno udruenje kondicijskih trenera Sjedinjenih amerikih drava koje danas okuplja lanove iz 56 drava svijeta osnovano je 28. srpnja 1978. s osnovnom premisom okupljanja lanova i izgradnje sustava razmjene ideja i iskustava u podruju kondicijske pripreme s ciljem poboljanja sportskih postignua i kondicijske pripremljenosti sportaa (www.nsca.com)1 . National Strength Coaches Association je osnivalo 75 entuzijasta, a ve 1980. godine NSCA broji 2250 lanova. Postavljeni ciljevi bili su jasni: kolovati, omoguiti komunikaciju, analizirati, promovirati i razvijati kondicijsku struku (www.nsca.com) National Strength Coaches Association 1981. godine mijenja ime u National Strength and Conditioning Association i nastavlja se razvijati, a uskoro primarni cilj postaje pruanje brojnih i najnovijih strunih informacija
1
Svi podatci o National Strength and Conditioning Association NSCA preuzeti su sa slubene Internet stranice National Strength and Conditioning Association www.nsca.com i prevedeni na Hrvatski jezik u redakciji autora
OPE TEME
165
Igor Juki, Miljenko Rak, Zrinko ustonja UDRUGA KONDICIJSKIH TRENERA HRVATSKE
putem najprije NSCA Journala koji danas izlazi pod imenom Strength and Conditioning Journal 6 puta godinje. S razvojem kritike svijesti pojavila se potreba i za objektivnom, krutom i ponekad hladnom znanstvenom prosudbom i analizom pitanja i dilema koje se redovito javljaju u praksi. Pokrenut je najprije Journal of Applied Sport Science Research (JASSR), kao dio NSCA Journala, koji je kasnije prerastao u Journal of Strength and Conditioning Research koji danas izlazi tromjeseno i vodei je znanstveni asopis u prostoru kondicijske pripreme u svijetu. Krajem osamdesetih godina 20. stoljea javlja se potreba za obrazovanjem i usavravanjem kondicijskih trenera. Treneri ele tone, pouzdane i precizne informacije. Ne bi li se to i osiguralo zapoelo se s kvalitetnim programima obrazovanja koji postaju prioritetni. Pokrenuti su programi izdavanja licenci: Certified Strength and Conditioning Specialist (CSCS) i NSCA-Certified Personal Trainer (NSCA-CPT) koji su trebali osigurati odgovarajuu razinu strunih znanja lanova NSCA. CSCS licenca namijenjena je trenerima koji kreiraju i provode programe kondicijske pripreme sportaa. NSCA-CPT licenca namijenjena je osobnim trenerima. NSCA licence potvruje amerika Nacionalna komisija za licence. Krajem 80-ih NSCA iri svoju djelatnost izvan granica Sjedinjenih amerikih drava uspostavljajui kontakte s Japanom i Australijom. Devedesete godine prolog stoljea okarakterizirane su razvojem NSCA u mnogim smjerovima. I dalje se poveava broj lanova, a sredite se premjeta u Colorado Springs, Colorado, SAD. Sport Specific Training Conference and Coaches College uz Nacionalnu godinju konferenciju postaju glavno sjecite informacija, iskustava, znanja, ideja, zabluda i predrasuda, novih otkria i novih pogleda i svega to hipertrofirani svijet kondicijske pripreme obuhvaa. Pokrenuta je i Internet stranica - www.nsca.com - koja sadri pregrt informacija iako su one najvrijednije informacije, a to su Internet izdanja svih do sada izalih periodinih publikacija NSCA, rezervirane za lanove udruge. Tako na Internet stranicama National Strength and Conditioning Association saznajemo da NSCA okuplja kondicijske trenere, sportske trenere, sportske znanstvenike i istraivae, nastavnike, fizioterapeute, sportske lijenike i osobne trenere koji cijene ponudu NSCA baziranu na relevantnim i znanstveno utemeljenu informacijama. Glavni ciljevi informacija odaslanih iz NSCA baze u Coloradu jesu poboljanja sportskih rezultata, prevencija ozljeda, zdravlje i dobrobit sportaa. Prije godinu i pol dana NSCA je s ponosom isticala svojih 20.000 lanova. Danas, za 25 godinjicu postojanja, NSCA se moe podiiti s vie od 25.000 lanova iz 56 zemalja svijeta.
OPE TEME
2. NUNOST ILI VIZIJA?

Prema lanku 2 Statuta Udruge kondicijskih trenera Hrvatske, Udruga kondicijskih trenera Hrvatske osnovana je radi ostvarivanja potreba i interesa kondicijskih trenera, te ukupne aktivnosti u podruju kondicijske pripreme sportaa u Republici Hrvatskoj i ire Nunost ili vizija grupice zanesenjaka? U akademskoj godini 1999./2000. zapoela je s nastavom prva skupina studenata koji su za svoj izborni program i specijalizaciju u okviru osnovnog studija za profesore fizike kulture na tada jo Fakultetu za fiziku kulturu Sveuilita u Zagrebu izabrali programa pod nazivom Osnovne kinezioloke transformacije - Fizika priprema sportaa. Bilo je to novo, tzv. usmjerenje koje je kao predmetni nastavnik vodio prof.dr. Duan Metiko. Dvije godine kasnije, u akademskoj 2001./2002. i Odjel za izobrazbu trenera Drutvenog veleuilita u Zagrebu pokrenuo je studij za stjecanje zvanja vii sportski trener fizike pripreme sportaa pod vodstvom doc.dr. Igor Juki. Poeci su to organiziranog i institucionaliziranog sustava obrazovanja ljudi na podruju kondicijske pripreme u Hrvatskoj. Uskoro su i prvi studenti sa specijalizacijom u kondicijskoj pripremi diplomirali i sa stalnim priljevom novih diplomiranih studenata stvaraju se osnovni preduvjeti za strukovnim organiziranjem vodei se idejom o nunosti posjedovanja odgovarajue (visoke ili vie) razine strune spreme, kao osnovnim preduvjetom za rad sa sportaima na podruju kondicijske pripreme i kao osnovnim preduvjetom za pristupanje Udruzi kondicijskih trenera Hrvatske. I Statutom UKTH pokualo se uvaiti navedene principe, pa tako lanak 17 Statuta UKTH kae: Redovni lanovi UKTH mogu biti samo osobe s odgovarajuom strunom spremom i to: - diplomirani profesori kineziologije (fizike kulture) s dopunskom strunom kvalifikacijom za rad u Osnovnim kineziolokim transformacijama Fizikoj pripremi sportaa,
166
Statutom je predviena mogunost i pridruenog lanstva u Udruzi i za ona osobe koje ne ispunjavaju uvjete iz lanaka 17, ali pod uvjetima definiranima lankom 18 Statuta UKTH: Pridrueni lanovi UKTH mogu biti osobe: - koje nemaju odgovarajuu strunu spremu (definiranu u lanku 17), ali u praksi rade kao kondicijski treneri i to najmanje 5 godina te su postigli zapaene rezultate (prije svega meunarodni uspjesi) i imaju preporuku najmanje trojice utemeljitelja udruge, - studenti Kineziolokog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, - studenti Drutvenog veleuilita u Zagrebu Odjela za izobrazbu trenera, Fizika priprema sportaa. (Statut UKTH, 2002.) U svojstvu pridruenog lana osoba moe biti najvie 5 godina i ukoliko u tom razdoblju ne stekne uvjete za redovno lanstvo gubi pravo lanstva u UKTH. Intencija je oita i sasvim jasna. Samo osobe s odgovarajuom strunom spremom mogu biti lanovi UKTH, ali, ono to je jo vanije, samo kolovane osobe s odgovarajuom strunom spremom mogu raditi sa sportaima na kondicijskoj pripremi. To je temeljni stav UKTH, ali i vizija i ideja njenih osnivaa. Utoliko je UKTH vizionarski pothvat, a nunost je jer smo takav nain organiziranja osigurava potreban visoki nivo zatite ove jo uvijek mlade struke. Inicijativni odbor za osnivanje Udruge kondicijskih trenera Hrvatske inila su tri doktora znanosti zaposlenih na Kineziolokom fakultetu Sveuilita u Zagrebu: dr.sc. Duan Metiko, redoviti profesor, dr.sc. Dragan Milanovi, redoviti profesor i dr.sc. Igor Juki, docent. Uspjevi okupiti ponajbolje kondicijske trenere Hrvatske oko ideja za osnivanjem udruge Inicijativni odbor poslao je 7. studenog 2002. godine pozive na Osnivaku skuptinu Udruge kondicijskih trenera Hrvatske. Osnivaa skuptina odrana je 16. studenog 2002. godine s poetkom u 10 sati na Kineziolokom fakultetu Sveuilita u Zagrebu sa slijedeim Dnevnim redom: 1. Izbor radnog predsjednitva 2. Donoenje Statuta Udruge kondicijskih trenera Hrvatske 3. Izbor predsjednika Udruge kondicijskih trenera Hrvatske 4. Izbor dopredsjednika Udruge kondicijskih trenera Hrvatske 5. Izbor lanova Upravnog odbora Udruge kondicijskih trenera Hrvatske 6. Izbor lanova Nadzornog odbora Udruge kondicijskih trenera Hrvatske 7. Izbor lanova Stegovnog suda Udruge kondicijskih trenera Hrvatske 8. Donoenje odluke o davanju ovlatenja za zastupanje 9. Donoenje odluke o pokretanju postupka za upis u registar udruge 10. Razno Statut UKTH jednoglasno je prihvaen. Za predsjednika UKTH jednoglasno je izabran prof.dr. Dragan Milanovi. Miljenko Rak i Luka Radman jednoglasno su izabrani za dopredsjednike UKTH, dok su doc.dr. Igor Juki i Joko Vlai takoer jednoglasno izabrani za lanove Upravnog odbora UKTH. U Nadzorni odbor izabrani su Zvonko Komes, doc.dr. Damir Sekuli i mr. Goran ufar, a Mladen Katalini i Branko Zemunik izabrani su za lanove Stegovnog suda dok je Mirko Krolo izabran za predsjednika Stegovnog suda UKTH. Svi su izabrani jednoglasno. Za glavnog tajnika UKTH Upravni odbor UKTH izabrao je doc. dr. Igora Jukia. Donoena je i odluka o pokretanju postupka za upis u registar udruga Udruge kondicijskih trenera Hrvatske pri nadlenom registracijskom tijelu ime je pokrenut postupak za upis UKTH u Registar udruga Republike Hrvatske. Donoenjem rjeenja Gradskog ureda za opu upravu Grada Zagreba pod registarskim brojem 21002731 Udruga kondicijskih trenera Hrvatske s 11. prosincem 2002. godine stjee svojstvo pravne osobe i zapoinje djelovati kao udruga.
OPE TEME
167
- diplomirani profesori kineziologije (fizike kulture) s drugim dopunskim strunim kvalifikacijama, - diplomirani vii sportski treneri fizike pripreme sportaa, - diplomirani vii sportski treneri fitnessa koji su studij upisali sve do zakljuno s akademskom 2001./2002. godinom. (Statut UKTH, 2002.)
Igor Juki, Miljenko Rak, Zrinko ustonja UDRUGA KONDICIJSKIH TRENERA HRVATSKE
OPE TEME
3. O UKTH
Prvim lankom Statuta UKTH definirani su pojmovi kondicijski trener i kondicijski trening: Kondicijski trener je osoba odgovarajue vie ili visoke strune spreme kvalificirana za rad na unapreenju motorikih i funkcionalnih sposobnosti, morfolokih karakteristika, za tu svrhu potrebnih motorikih znanja te zdravstvenog stanja sportaa. Kondicijski trening je proces unapreenja motorikih i funkcionalnih sposobnosti, morfolokih karakteristika, za tu svrhu potrebnih motorikih znanja te zdravstvenog stanja sportaa. (Statut UKTH, 2002., l. 1) U Statutu UKTH moemo dalje proitati neke osnove o nainu rada i ustroju UKTH. Osnovana kao udruga graana koja djeluje kao pravna osoba UKTH je definirana kao dragovoljna i interesna udruga kondicijskih trenera s podruja Republike Hrvatske. UKTH zastupa interese svojih lanova na strunom, ekonomskom i socijalnom podruju i zalae se za ostvarivanje zajednikih ciljeva i interesa svojih lanova. S obzirom na to da je Statutom predviena suradnja s udrugama kondicijskih trenera u zemlji i inozemstvu, odgovarajuim strunim institucijama, udrugama trenera i udrugama trenera drugih specijalnosti u zemlji i inozemstvu, sportskim klubovima i njihovim udrugama, nacionalnim i gradskim sportskim savezima i Hrvatskim olimpijskim odborom UKTH koristi i naziv na Engleskom jeziku - Croatian Physical Conditioning Coaches Association. U ostvarivanju ciljeva UKTH koji su definirani lankom 11 Statuta UKTH od kojih istiemo unapreivanje strunog rada kondicijskih trenera na temelju najnovijih znanstvenih spoznaja te zatita i promicanje strunog i profesionalnog statusa lanova UKTH u radu u Republici Hrvatskoj i inozemstvu predvien je niz djelatnosti. One se odnose na struni, ekonomski, socijalni i pravni status svojih lanova, stjecanja strunih zvanja, koritenja strunih i drugih informacija, zatim na razvijanje i unapreivanje sporta kroz djelatnost kondicijskih trenera, na poticanje razvitka djelatnosti kondicijskih trenera putem kolovanja, usavravanja i organiziranja strukovnih seminara u Republici Hrvatskoj i inozemstvu, na skrb o promicanju vrhunskih sportskih dostignua hrvatskih kondicijskih trenera i njihovo sudjelovanje u radu s nacionalnim ekipama na olimpijskim i mediteranskim igrama, svjetskim i europskim prvenstvima, te paraolimpijskim igrama i drugim velikim meunarodnim priredbama te na borbu protiv svih oblika politike i komercijalne zloupotrebe sporta i sportaa, kao i na borbu protiv dopinga i koritenja supstanci te postupaka koje zabranjuje Meunarodni olimpijski odbor, Svjetska antidoping agencija (WADA) ili meunarodni savezi. U radu i djelovanju UKTH naroita panja posveivat e se izdavakoj djelatnosti na podruju djelovanja UKTH. U prvom redu se to odnosi na izdavanje i ureivanje asopisa Kondicijski trening koji e se prvenstveno baviti brojnim strunim pitanjima iz podruja kondicijskog treninga. Uz ve navedene uvjete za redovno i punopravno lanstvo u UKTH predviena je i mogunost biranja poasnih lanova UKTH iz zemlje i inozemstva koji su naroito zasluni za uspjeno djelovanje UKTH, odnosno razvoj sporta, sportske znanosti i kondicijske struke u Republici Hrvatskoj i u svijetu. Osnivai UKTH imaju status osnivaa, tj. status punopravnih lanova ija su prava i dunosti definirani l. 20 Statuta UKTH. Najvie upravljako tijelo UKTH je Skuptina UKTH koja uz donoenje, dopune i izmjene Statuta UKTH i svih drugih opih akata te uz ostale zadae propisane l. 26 Statuta UKTH utvruje poloaj, strategiju i politiku razvoja kondicijske struke u sustavu hrvatskog sporta. lanovi skuptine UKTH s pravom glasa jesu: predsjednik i dopredsjednici, lanovi Upravnog odbora, lanovi Stegovnog suda, lanovi Nadzornog odbora, svi punopravni lanovi UKTH i predstavnici redovnih lanova UKTH. U svim poslovima UKTH zastupaju njezin predsjednik i glavni tajnik. Upravni odbor je izvrno tijelo koje u okviru svojih nadlenosti odluuje o radu i poslovanju UKTH u razdoblju izmeu dvije sjednice Skuptine UKTH; predlae godinje i viegodinje planove i programe djelovanja udruge; predlae godinji financijski plan; utvruje mjere za unapreenje strunog rada kondicijskih trenera, a u svrhu podizanja kvalitete rada svakog pojedinca i hrvatskog sporta u globalu; radi na popularizaciji organizacije putem organiziranja seminara za trenere u Republici Hrvatskoj; skrbi o svim drugim pitanjima strunog rada, kolovanja i usavravanja kondicijskih trenera, lanova UKTH i dr. Nadzorni odbor UKTH je organ koji prati i nadzire rad UKTH. Stegovni sud je nezavisni organ UKTH, koji odluuje u prvom stupnju o prekrajima i nepotivanjima opih akata UKTH i Kodeksa ponaanja kondicijskih trenera. UKTH organizirana je i ustrojena prvenstveno prema principu funkcionalnosti koji istovremeno omoguuje maksimalnu transparentnost i uinkovitost rada. Meutim, niti ustroj niti organizacija rada u UKTH nisu konani i sasvim je sigurno da e se porastom broja lanova i opsega djelatnosti, koji se oekuju, i UKTH dalje formirati i prilagoavati zahtjevima vremena.
168
Odgovor na to pitanje za vodstvo UKTH zapravo je vrlo jednostavno. Treba raditi na oivotvorenju Statutom definiranih ciljeva i djelatnosti UKTH. Prvi koraci su ve poduzeti. UKTH aktivno se ukljuila, kao jedan od suorganizatora, u organizaciju meunarodnog znanstveno-strunog skupa Kondicijska priprema sportaa koji se odrava 21. i 22. veljae 2003. godine na Zagrebakom velesajmu u sklopu meunarodnog sajma Sport i nautika. U tijeku su pripreme za pokretanje Internet stranice UKTH, kao i strunog lista Kondicijski trening. Realizacija navedenih projekata oekuje se do kraja prve polovice 2003. godine. Prije kraja 2003. godine planirana je i prva velika konvencija kondicijskih trenera Hrvatske u organizaciji UKTH. Vodstvo udruge e uskoro stupiti u kontakt s predstavnicima nacionalnih sportskih saveza, Zagrebakog portskog saveza i Hrvatskog olimpijskog odbora te im predloiti nekoliko modela suradnje. S osnivanjem UKTH upoznata je i ira javnost putem lanka izalog u Veernjem listu 11. prosinca 2002. No, pravi put razvoja UKTH i kondicijske struke u Hrvatskoj ucrtavat e kondicijski treneri koji e svojim kvalitetnim radom i odnosom prema sportu pridonositi daljnjoj popularizaciji, promicanju i unapreenju kondicijske struke u Hrvatskoj i ire.
5. LITERATURA
1. 2. Sabor Republike Hrvatske. (2001). Zakon o udrugama. Zagreb. Udruga kondicijskih trenera Hrvatske. (2002). Statut Udruge kondicijskih trenera Hrvatske. Zagreb. Internet stranica National Strength and Conditioning Association. www.nsca.com. 8. sijeanj 2003.
OPE TEME
169
4. KUDA DALJE?

Dragan Milanovic - Kondicijska Priprema Sportasa

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Dragan Milanovic - Kondicijska Priprema Sportasa

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

OSNOVE KONDICIJSKE PRIPREME

Dragan Milanovi, Igor Juki, Sanja imek KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA

KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA

1.1. Pojmovno odreenje i struktura kondicijske pripreme

Dominantno djeluje na Energetski sustav Stanino-strukturalni sustav Neuro-mentalni sustav

Primarni efekti kondicijskog treninga su:

2. ANALIZA SPORTSKE AKTIVNOSTI U FUNKCIJI KONDICIJSKE PRIPREME

Dragan Milanovi, Igor Juki, Sanja imek KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA

Frekvencija srca (o/min)

prvo poluvrijeme vrijeme (min)

3. ANALIZA DIMENZIJA SPORTAA U FUNKCIJI KONDICIJSKE PRIPREME

Dragan Milanovi, Igor Juki, Sanja imek KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA

176.3 72.0 3.48 43.2

4. METODIKA KONDICIJSKE PRIPREME

4.1. Sredstva (sadraji) kondicijske pripreme

VJEBE BAZINE PRIPREME SPECIFINE VJEBE SITUACIJSKE VJEBE

Slika 5. Klasifikacija motorikih sredstava (sadraja) kondicijske pripreme (Milanovi, 1997)

4.2. Optereenja u kondicijskoj pripremi

Natjecanja u izabranom sportu su nezaobilazna sredstva kondicijske pripreme

VJEBE OPE PRIPREME

Dragan Milanovi, Igor Juki, Sanja imek KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA

KLASIFIKACIJA OPTEREENJA U KONDICIJSKOJ PRIPREMI KLASIFIKACIJA OPTEREENJA U KONDICIJSKOJ PRIPREMI

GLOBALNA (vie zglobnih sustava)

REGIONALNA (dva zglobna sustava)

LOKALNA (jedan zglobni sustav)

Slika 6. Klasifikacija optereenja u kondicijskoj pripremi (Milanovi, 2002)

4.3. Metode kondicijske pripreme

METODE KONDICIJSKE PRIPREME

PREMA NAINU OPTEREIVANJA SPORTAA

PREMA METODIKIM FORMAMA (OBLICIMA) TRENANOG RADA

POSTAJE- STANINI TRENING

KONTINUIRANA ILI TRAJNA METODA

KRUGOVI- KRUNI TRENING

CIRKULARI- CIRKULARNI TRENING

INTERVALNA ILI METODA RADA S PREKIDIMA

POLIGONI- POLIGONSKI TRENING

4.4. Organizacijski i metodiki oblici kondicijske pripreme

4.5. Lokaliteti i trenana oprema

5. PLANIRANJE I PROGRAMIRANJE KONDICIJSKE PRIPREME

Dragan Milanovi, Igor Juki, Sanja imek KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA

Cvetan eljaskov OSNOVE FIZIKE PRIPREME VRHUNSKIH SPORTAA

OSNOVE FIZIKE PRIPREME VRHUNSKIH SPORTAA (TEORIJA, METODIKA I PRAKSA)

2. PRAKTINI ASPEKTI KONDICIJSKOGA TRENINGA

3. OSNOVNI MODELI KONDICIJSKOG TRENINGA

Cvetan eljaskov OSNOVE FIZIKE PRIPREME VRHUNSKIH SPORTAA

F ro m G en era l p rep aration

F ro m S p ecial W in ter P rep . C om p etition s

E arly com p etitio n s

II P rep aratory p eriod

Tablica 2. Model kondicijskog treninga za vrhunskog sportaa bacaa kladiva

Cvetan eljaskov OSNOVE FIZIKE PRIPREME VRHUNSKIH SPORTAA

Natjecanja Natjecateljsko razdoblje

Slika 2. Model kondicijskog treninga za sportske igre

Igor Juki, Dragan Milanovi, Duan Metiko STRUKTURA KONDICIJSKOG TRENINGA

STRUKTURA KONDICIJSKOG TRENINGA

2. DOSADANJE SPOZNAJE O STRUKTURI KONDICIJSKOG TRENINGA

Igor Juki, Dragan Milanovi, Duan Metiko STRUKTURA KONDICIJSKOG TRENINGA

3. STRUKTURA KONDICIJSKOG TRENINGA

Igor Juki, Dragan Milanovi, Duan Metiko STRUKTURA KONDICIJSKOG TRENINGA

SNAGA I JAKOST BRZINA IZDRLJIVOST

OPTIMALIZACIJA SASTAVA TIJELA

PREVENCIJA OZLJEDA SPORTSKA FAZA REHABILITACIJE OZLJEDA

FLEKSIBILNOST RAVNOTEA MOTORIKA ZNANJA

4. VRSTE KONDICIJSKE PRIPREME 4.1. Viestrana kondicijska priprema