SADRAJ Teorijom u praksu! (Urednitvo) Hrvatski liturgijski jezik (Dr Dragutin Kniewald) . . . . Misa XXI stoljea (o.

Jure Dr Radi) . . . ... . . , Pastoralna izraba 50. psalma (Dr France Rozman) . . . Bogosluje Krista Uskrsloga (o. Martin Dr Kirigin) . . Ja sam dolari Pastir (Emiliana Loehr) . . . . . . . Povelian v nebesih, a obenem pri nas (Filip Kavi) . . . upske sestre (Dr Cedomil Cekada) . Vidici Papina rije svijetu . . . Ekumenski patrijarh Atenagora (Osserv. Rom.) . . . . Vloga komentatorja (Dr Marijan Smolik) . . . . . . Katolika molitev (Dr Marijan Smolik) Stanovske nedelje (Anton Vidmar) Vijesti Umro nadopat Benedikt Baur . Ekumensko nastojanje Liturgijska obnova Laiki apostolat Duobrinika djelatnost 75 76 79 79 80 67 68 69 72 78 1 3 21 28 40 47 52 59

SLUBA
. . . .
GODINA IV . MAKARSKA

BOJA
L I S T
BROJ 2 1964.

L I T U R G I J S K O - P A S T O R A L N I

TEORIJOM U PRAKSU! Hvala Velikom Sveeniku za trei liturgijsko-pastoralni teaj u Zagrebu. Onolikim brojem prisutnih biskupa i sveenika ponosili bi se i najvei katoliki narodi. A jo vie dobrom voljom uesnika, moe se rei, uprav oduevljenjem za liturgijsku obnovu. Podloga je dakle dobra, vrlo dobra. Ipak, ne varajmo se. Duh Sveti je progovorio preko Sabora najprije nama sveenicima o najvanijem predmetu: o Bojem djelu. Ali Boji glas nije dosta uti, nego ga treba pohraniti u srce, razmatrati i provesti. Uredba e o svetom bogosluju donijeti malo koristi, ako ne bude onih koji e je, kako je naglasio preuzv. Zaninovi, znati, moi i htjeti provaati. U Zagrebu je svaki sveenik mogao zapaliti svoju svjetiljku na vatri Duha Svetoga, donoenoj nam iz vjenog grada. Taj e plamiak malo koga prosvijetliti i ogrijati, dapae, i sam e se brzo ugasiti, ako svatko od sebe ne bude dolijevao ulja. ILO je uinio velike rtve da tekst i prijevod Uredbe sveenici dobiju u ruke barem za sam teaj. Kompetentni su im predavai iznijeli njezin sadraj i duh, te upozorili na glavne misli, namjere i sredstva koja ona istie i prua. Sve to tvori duh Uredbe i prije njenog primjenjivanja moramo taj upiti. Tko misli da je to te postigao prisustvom na teaju ili povrnim itanjem Uredbe, brzo e se uvjeriti da nije iako. Uredbu treba esto uzeti u ruke, studirati je i meditirati. Vrlo e koristiti, ako se to bude inilo na manjim sastancima zajedno. Osobito je vano, kako nareuje Motu proprio pape Pavla VI od 25. 11964., da se Uredba pone prouavati u bogoslovijama i novicijatima. Teko e se sve starije sveenstvo posve preodgojiti duhom suvremene liturgijske obnove, ali Bog i Crkva oekuje to barem oa mlaeg narataja. Uvijek je, a pogotovo danas, svijet vrlo paljiv na novosti i promjene. To se pokazalo i prigodom donoenja Uredbe o sv. bogosluju, kao uope i sa svime to je u vezi sa Saborom. Vjer-

. .

. . . .

S doputenjem crkvenih vlasti

SLUBU BOJU izdaje Interdijecezanski liturgijski odbor (ILO). Izlazi est puta godinje. Ureuje i odgovara Dr o. Jure Radi, Makarska, rtava faizma 1. Slovenski del urejuje Dr Francfe Rozman, Kranj, Jezerska c. 30a. Tja poiljajte rokopise in dopise. Godinja pretplata s potarinom iznosi 1.000 Din, za bogoslove 900 Din. Broj tekueg rauna 437-11-70-4-7. Tisak: Nov. izd. i tamparsko poduzee Slobodna Dalmacija Split.

nici koji se zadovolje samim novinskim vijestima o Uredbi imat e od nje koristi dan dva. Isto vrijedi i za duhovna lica. Senzacija u Uredbi nema i ne moe biti. Kad bi tko u njoj ipak pronaao koju, brzo e mu postati dosadnom. A neka nikoga ne smeta tvrda kora Uredbe. Treba je pregristi, da se doe do tenoga ploda. Sveenici su i odgojitelji to duni uiniti najprije za se, da mogu onda i drugima pomoi. Tek tako e se pomalo teorijom prijei na praksu. I najbolja bi se praksa bez misaone podloge brzo pretvorila u puki formalizam, bez duha i bez ivota; Upijmo stoga svi ova najvanija naela Uredbe: 1. Liturgija je vrhunac i izvor sve nae sveenike djelatnosti. Biti ponti-feks, liturg, to je na raison d'etre. 2. Ne smijemo liturgiju stavljati uz druge nune pobone vjebe (npr. razmatranje, ispit savjesti) i pastirske djelatnosti (propovijedanje, katekizaciju, duhovne vjebe itd.), nego sve te treba liturgijom proeti. Tko bi se tome opirao, za nj je Uredba uzalud donesena. 3. Liturgijska e se obnova provesti u mojoj upi, samostanu i biskupiji koliko ja sam budem nastojao liturgijski ivjeti. Kristovo se otajstveno tijelo obnavlja po pojedinim stanicama. 4. Sveta misa, osobito ona s pukom i za puk, mora biti glavni posao svakog dana i naroito svake nedjelje. Ne bi bilo previe sve druge satove posvetiti tom najvanijem poslu. 5. Sveenik sam da svima koji ele i trebaju posredujem Kristov sakramentalni ivot. To su bili svi sveenici, a sveenik po liturgijskoj Uredbi sakramente jo vie povezuje s Kristovim otajstvom i dijeli ih to moe vie zajedniarski. 6. Mjesto da ekam to e se u asoslovu jo promijeniti i skratiti, moram da steknem to obilatije liturgijsko i biblijsko znanje. To je traio Pijo XII i Ivan XXII, to trai Pavao VI i Uredba izriito. Onda e samo po sebi doi da u pojedine asove moliti kada i kako treba. 7. Crkvena godina nije skup svetakih blagdana nego u prvom redu obnavljanja Kristova otajstva. Vesela je vijest to otajstvo donijelo i ono je puno uskrsne radosti, uvijek, a osobito sada o Uskrsu i kod svega to je u vezi s Isusovim i naim uskrsnuem, a nita ne bi smjelo biti od toga izuzeto. 8. Koliko bogosluje ljubim toliko u nastojati u njemu pjevati, sam i sa svojim narodom, u glazbenom duhu mog naroda, ali liturgijskom pjesmom i crkvenim napjevom. 9. Meni povjerena crkva ne smije biti trajna izloba kiaf pa makar se on nekima sviao. Stvoritelju svega lijepoga treba dati samo ono to je zaista lijepo.

10. Uz slavu Boju i nae posveenje Uredba nita toliko ne istie koliko svjesno i djelatno uee vjernika kod bogoslunih ina. Nema nikakve nade da e se to dogoditi, ako se prije sami pastiri dua posve ne promu duhom i snagom liturgije (l. 14). UREDNITVO

HRVATSKI LITURGIJSKI JEZIK Nacionalni, opekultumi i crkveni razvitak gornjih hrvatskih krajeva znatno se razlikovao od razvitka onih krajeva to su ih Hrvati naseliti uz Jadransku obalu. Koliko se danas moe rei, kranstvo je kod Hrvata u 9. st. bilo ve posvuda uvreno. Bogosluje se vrilo na narodnom jeziku. U Dalmaciji je doskora dolo do otvorenog sukoba izmeu starosjedilake ro.manske hierarhije s latinskim liturgijskim jezikom i hrvatskog biskupa i klera s liturgijom na barbarskom slavenskom jeziku. U Bosni je do te borbe dolo tek 300 godina kasnije, kad je onamo poslan prvi stranac, latin, da zamijeni domaeg biskupa koji nije znao latinski. Tada je u Bosni uvedena latinska liturgija mjesto dotadanje na narodnom jeziku. Ne znamo tano kako je fbilO' u gornjoj Hrvatskoj do osnutka zagrebake biskupije oko 1094. Moemo samo sa stanovitim opravdanjem pretpostaviti da je i ovdje ibilo nekako slino kao u Bosni. Ipak, na ovom podruju nije dolo do veih crkvenih sukoba koji bi ostavili neki vei trag u povijesti. Latinizacija liturgije uspjela je ovdje bez naroitih trzavica za koje bismo znali. To isto vrijedi i za podruje akovake biskupije koja je nastala bijegom bosanskog biskupa iz Bosne u akovo. Na itavom podruju Hrvatske, Slavonije i Bosne ustalilo se latinsko bogosluje. Vjernicima se u Zagrebu, od prvog poetka, evanelje ita i tumai na narodnom jeziku. Za vrijeme latinske mise vjernici pjevaju hrvatski prepjev misnog Ordinarija i razliite neliturgijske pobone popijevke. Sasvim su se drugaije prilike razvile uz Jadran: posvuda,' osim u nekim gradovima, misa se slui staroslavenskim jezik om. Vjernica pjevaju svoj dio mise jezikom kojim govore. Kao to se jezik liturgijskih knjiga od staroslavenskoga razvio u crkvenoslavenski i hrvatskoslavenski, tako d vjernici sudjeluju kod celebracije pjevajui svoj 'dio mise hrvatskim jezikom. Taj je proces kroz vie od tisuu godina proao nekoliko faza. Dokumen-

tarno nam je zajamen poevi od 14. stoljea. Najprije se hrvatski obavljaju neki obredi i blagoslovi. Poslanice, evanelja i druga"itanja itaju se i pjevaju hrvatskim jezikom. Konano se, kod pjevane ,mise, pjeva hrvatski prijevod misnog Ordinarija i Proprija. I misnik pjeva na hrvatskom jeziku molitve i predslovlje. Ne moemo ovdje u svim pojedinostima prikazati razvitak tog procesa. U razliitim biskupijama na razliiti su nain djelovali progresivni, konzervativni i reakcionarni imbenici. Nastojat emo da iznesemo najglavnije momente koji su, vie ili manje, bili od ope vanosti u liturgijskom pogledu. Velik siu i dobar posao u toj stvari obavili i obavljaju i dalje slavisti i povjesniari. Strunno-Hturgijska'strana ovog pitanja jedva da je do sada bila obraivana. Uz tzv. ibensku molitvu iz sredine 14. st. 1 ) spada meu najstarije latinike spomenike hrvatske crkvene pismenosti fragmenat tzv. korulanskog lekcionarija, uvezan zajedno s latinskim misalom. Danas se nalazi u narodnoj knjinici u Budimpeti.2) Na tom je fragmentu ispisana hrvatska sluba za blagoslov vode na Vodokre (Bagojavljenje). U samom misalu, koji je pisan za vladanja Ljudevita Velikog Anuvinca (13421382), nalaze se fol. 149v156v, nad latinskim tekstom Muke po Mateju, to se ita na Cvjetnicu, 53 hrvatske glose. Upisane su krajem 14. ili na poetku 15. stoljea. I spomenuti fragmenat s blagoslovom vode i ove glose pisani su prema starijem hrvatskom predloku iz 14. st. Slijedio je, jo uvijek u 14. stoljeu,
* J. Miloevi i I. Milebi: ibenska molitva (XIV viiek) Sta> rine YXXIII, 572592.
2 ) Missale cuiusdam monasterai O. Pr. in Dalmatia.. Signatura ms. 1. m. ae. 334. .Dr. Eimma Bartonliek, Codices latini medii aevi Musei nationalis Hiungarici, Budapestini 1940, 293. Iz. franjevakog samostana na Koruli dospio je u ruke knjiara Rosenthala koji ga je 1893. prodao madarskoj narodnoj -knjinici. Otkrio ga je F. Radi i opisao u Glasniku zemaljskog muzeja u Sarajevu 1890, 254 i u' Wissenschafitliche Mittheiiuingen auis Bosnien und der Hercegovina II (1894) 179. Eragmenart s blagoslovom voe i hrvatske glose .prouio je Melich Janois, < Magyau Konjvszemle 1903, 3664. Prema histou rijskoj i liturgijskoj analizi PoMkarpa Rado OSB misal ;!e p&an neto iza 1357. u Splitu. Kalendar je dodao jedan splitski dominikanac. Kasnije je dospio u Zadar, ,gdje je dodana misa sv. imuna. Isp. P. Rado Nagy Laj os almaciai uralmanak emleke egj spailatoi ko dexben, Magy.ar KonyvBzamle 1942, 110; Libri liturgaci manu seripti Bibliothecarum Bungariae, Budapestini 1947, 104107.. Fotosnimke itavog misala nalaze se u Zagrebu u posjedu prof. A. Malanec.

neki dosad nepoznati hrvatski lekcionarij prema kojemu je u 15. stoljeu prepisan tzv. zadarski lekcionarij. 3 ) U austrijskoj nacionalnoj knjinici u Beu uva se pod br. Suppl. 3422 rukopisni hrvatski lekcionarij iz Zadra, pisan oko polovice 15. stoljea. Biva dvorska biblioteka u Beu kupila ga je 1888. od zadarskih franjevaca. Tekst je, s uvodom i kritikim opaskama, 1894. objelodanio Milan Reetar u XIII knjizi Djela Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti str. VLIII i 195. Zadarski lekcionarij u svom dananjem stanju (Reetar misli da je tako bilo od poetka i da nita nedostaje) poinje itanjima na badnji dan: In vigilia nativitatis domini. etnje pistole blaenoga pavla apustola ka Timijanom... Evangeli(um) secundum matheum . . . I tako su redom dani i svetkovine oznaeni latinskim jezikom. itanja se poslanice obino uvode hrvatski, a evanelja latinski. Nepotpuni temporal zavrava tijelovskim blagdanom i kvatrama u rujnu. Tada fol. 43 slijedi sanktoral-: Incipit proprium sanctorum de missali. In vigilia sancti Andreae. Epistola. Re. in Communi In vigilia unius apostoli. Evangelium secundum Ioanriem . . . U sanktoralu su navedeni blagdani BI. Dj. Marije, sv. kria, sv. Ivana Krstitelja', apostola, evanelista, arhanela Mihaela, muenice Agnes, Fabijana i Sebastijana, sv. Antuna Padovanskog, sedmero brae i sv. Rufine, Ilije proroka, Marije Magdalene, sv. Apolinara, Inventio sancti Stephani, sv. Ciriaka, Larga i Smaragda, sv. Lovre, svih svetih. Slijedi obiajna commune sanctorum s votivnim misama i s misom za pokojne. Zatim fol. 98 Incipit ojjicium benedictionis aquae In epyphania s latinskim rubrikama, psalmima i zavrecima molitava. Sve je, inae, hrvatski. Fol. 108: In epiphania domini Pronuntiatur post evangelium. PVch sueti bogu slugbeni. Ouoye rad slisati ga uiiditi geli. Chro-ci to stechem nam ooholo bratia pridraga. .Nauischiuyemo uam opchieno ueselye. " Atada chascste ueseli bili od porogenya gospodina nascega isucarsta. Taeboie iod gnegoua suetoga ipostouanoga searsnutya: che ochie biti na dan. n. iulacechi misega aprila. Pogatahc ugistinu chorigment ta ochie biti nadan. n. ulagechi miseca febrara. Septuagesima gagistinu chadase puscchia alleluya. Ta ochie biti .nadan. n. ishoechi miseca genara. Dabude mir iueselye safsimi uami bratya. Amen. Nadalje je zabiljeen blagoslov svijea in die purificationis, blagoslov kruha in die sancti Blasii, blago3 ) Dr F. Fancev. Bibteografija latinickih spomenika hrvatske crkvene pismenosti 14. i 15. v. Djela Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti X X X I (1934) VIVIII. . ..

slov paoma in die palmarum, blagoslov janjeta in pascha, benedictio pomorum in die sancti Martini. Blagoslov vode zavrava latinski: Ostende nobis domine, Et salutare, Dominus vobiscum, Et cum sp. t., Oremus. Molitva koja slijedi je hrvatska (Uslii nas gospodine), ali zavretak glasi: chi ciue stofoom dchagluye uyedinstui duha suetoga bog. Per' omnia secula seculorum. Amen; Benedictio carnium uel ouim, casey & ouorum donesena je u skraenom obliku (samo poetak) iskljuivo latinski. Osim itanja Sv. Pisma i spomenutih blagoslova, te proglaenja uskrsnog termina, nema u zadarskom lekcionariju drugih hrvatskih tekstova iz misala. Iz rubrike Postea duo fratres ministrant fratribus fol. 114v kod blagoslova paoma na Cvjetnicu moe se zakljuiti da je zadarski lekcionarij bio odreen za franjevaki samostan. Lekcionarij Bernardina Splianina poinje ovim rijeima: Incipit Vulgarizaci'o Dalmatica epistolarum & evangeliorum atque prephacionum & benedictionum continencium in Missali. Slijede redom hrvatski prijevodi poslanica, evangjelja i dr. itanja za sve nedjelje u liturgijskoj godini, poevi od 1. nedjelje doaa do 24. nedjelje po Duhovima, za kvatre, korizmene f eri je i sve dane u .uskrsnoj i duhovskoj osmini, za badnjak, Boi, Bogojavljenje. Iza 24. nedjelje po Bogojavljenju zabiljeeni su u Proprium sanctorum blagdani BI. Dj. Marije, apostola ^evanelista, sv. kria, Preoihraenja, Ivana Krstitelja:, arkanela Mihaela, Sviju svetih, Simuna proroka, sv. Jeronima, Marije Magdalene, sv. Lovre, sv. Antuna Padovanskog, Sv. Ludovika, sv. Franje asiskog. U temiporalu nalaze se, kao i u rimskom .misalu, blagdani sv. Stjepana, Ivana ev., nevine djece, Tome muenika i pape Silvestra. Iza Proprium sanctorum uvrtene su poslanice i evanelja za Commune sanctorum, za neke votivne mise i za'misu za pokojne zajedno s posljednicom Sudac gnivan hoe priti. Drugih posljednica nema. Iza toga dodan je jo blagoslov vode na Bogojavljenje i u 'druge dane, Vjeru-jem, blagoslov paoma na cvjetnicu, Pue moj a uinih tebi ha veliki petak, blagoslov ognja i tamjana na veliku subotu i druge blagoslovine, opet blagoslov soli i vode. Na kraju: Fini. Laus Deo. Euangelia & epistole cum prephatio>n.ibus per a-nni circulum in liingua yllirica feliciter explieiunt: emendata & diligenter correcta per fratrem Barnardinum Spalatensem. Impressum Venetiis per Damianum Mediolanensem. Anno D. MCCCCXCV. die XII. Martii. Na Svijenicu je, u hrvatskom prijevodu, donesen i blagoslov svijea, na cistu srijedu blagoslov pepela, na veliki petak,
6

osim improperija, pozivi za molitve za sve stalee i ljude', na veliku subotu blagoslov uskrsne svijee Raduj se jure angelska druba. Nazivi su blagdana navedeni na latinskom jeziku: Dominica prima de adventu. Isto tako d podnaslovi i rubrike: ^Benedictio cineris. Antifona: exaudd nos Domine; postea: Dominus vobiscum. Pomolimo se. Vsemogi vini Boe, prosti onim . . . Postea inponitur cinis sacerdoti et aliis gradatim. In fine dicitur: Dominus vobiscum. Zajmi nam, molimo te . .. Isukrstom gospodinom naim. R. Amen. Na veliki petak, iza Muke: Deinde sacerdos dicat saibscriptas oratione solemnes i-nciyiens (!) absolute. Molimo se, poljubljeni nam, za crikvu svetu h o j u . . . da budemo slaviti boga oca vsemogoga. Diaconus dicat versi(culum) Flectamus genua. R. Levate. Oratio. Omnipotens sempiterne deus, qui gloriam tuam cet. Tako su i ostali pozivi prevedeni na hrvatski, ali sveenik moli odnosnu molitvu .latinski. Iza ovih molitava: Ad adorandam sanctam crucem antiphona. Evo drivo kria na kom je visio spasitelj svita. Hodite, da mu se poklonimo. Hec antiphona ter cantatur semper paulisper altius a saceridote. Pri kraju knjige: Incipunt prep"hationes. Prephatiium de nativitate Domina. U istinu dostojno i pravdeno jest, pravo i spaeno (?), mi tebi vazda i v'azdi hvale uzdavati, gospodine sveti oe, vsemogi, vini boe. Jere upuenoga slova sluibom, pameti nae oima nova svitlo tvoje zrake prosijnu, da pokle vidino boga znamo, po njem u ljubav nevi'dinih da ise potegnemo. I zato s angeli i s arhangeli i s pristoljem i s gospodstvom i sa vsim hrabarstvom vojstva nebeskoga pisan slavi tvojoj poj etno brez konca govorei. Na kraju obinog predslovlja dodano je latinski sanctus, sanctus, sanctus. Iza vodokra na Bogojavljenje, a prije blagoslova paoma na Cvjetnicu, zabiljeen je navjetaj u koji dan pada nedjelja .sedamdesetnica, prviidan korizme i Uskrs. Takav je navjetaj u sva tri izdanja Bemardinova lekcionarija. Mi ga donosimo prema editio princeps 1495: Puk sveti bogu slubeni ovo je rad sliati ono, a i viati eli. Za to steim vam okolo, bratjo pridraga, naviujemo openo veselje, kako ste veseli bili od porojenja gospodnia naega Isukrsta, tolikoje i od njegova svetoga uskrsnutja. Najprvo znajte, da sedmodesetnica, kada se za veuje alleluja, prihodi na x. enara, a prvi dan korizme na xx. febrara, a vazam na xxx. aprila. Da bude mir i veselje i milost gospodina naega Isukrsta sa vsimi vami, bratjo. Amen. Bernardin je svoj lekcionarij uredio prema latinskom misalu secundum consuetudinem Romanae curiae, oslanjajui se na dotadanje hrvatske prijevode Stanja i blagoslova koji pred-

stavljaju kopu sa crkvenoslavenskim prijevodom iz hrvatskoglagolskih misala. Bemardinov lekcionarij nije bio odreen samo (a moda ni prvotno) za one crkve u ikojima se sluba Boja vrila na crkvenoslavenskom jeziku. itav sastav ovog lekcionarij a svjedoi (da je bio odreen upravo za crkve s latinskim bogoslujem. iSigumo su ga upotrebljavali i glagoljai, jer je hrvatski jezik ibio vjernicima 15. i 16 stoljea blii i razumljiviji od crkvenoslavenskoga kojim su bili pisani slubeni glagolski misali. Drugo je izdanje Bernardinova lekcionarija priredio Don Benedat Zborovi i posvetio ga Trogiraninu Dom Jakovu Miliiu. To je izdanje izalo u Veneciji 1543, kako saznajemo iz predgovora: Potovanomu u Isusu Isukrstu gospodinu Dom Jakovu Miliiu Trogiraninu Dom Benefat Zborovi poklon i ljubeznivo pozdravljenje p i e . . . Iz Bnetak na deset miseca oktobra nakon tisua i pet sat i etrdeset i tri godia naega Spasenja. Nedostojni sluga Dom Benedat Zborovi pie*. U tom otvorenom pismu javlja Dom Zborovi Dom Miliiu, svome dobrotvoru, da ga je niki metar od knig koji bie rad ponoviti stumaenja od svetih pistuo i evangelji, koji se te u svetu mater crikvu zamolio da to uini, a to za napruditi kojino vele dobro latinsku knjigu ne razumiju. I Dom Zborovi je, dakle, svoje izdanje hrvatskog prijevoda poslanica i evanelja namijenio prvenstveno onom podruju ruz Jadran, gdje se v. misasluila latinskim jezikom. On je zapravo, uz poneku preinaku u jeziku i pravopisu, pretampao prvo izdanje Bernardinova lekcionarija. Vana je promjena u tome, to naslov itavog lekcionarija i blagdana nije vie latinski, nego hrvatski: Poinje stumaenje slovinsko od -pistuo i evangelja i proroastva i blagoslovov, koji se zrde u misali. U nedilju prvu od adventa. tenje pistule blaenoga Pavla apostola k Rimljanom. Ipak su crveno tampane ive glave na vrhu lista latinske. Isto tako i nazivi nekih blagdana, kao i neke rubrike i gdjekoja molitva. Na adoranje kria zabiljeeno je samo Pue moj i nita vie. Prvo izdanje imade na Svijenicu: In feto purifieationis. Benedicti candelarum. V. Dominus vobiscum. R. Et cum piritu tuo. Molimo se. Gospodine sveti, oe v s e m o g u i . . Z b o r o v i e v o izdanje fol. 100 v: Na dan Kandelore'blagoslov od svik. Osim nekih rubrika sve je hrvatski. Jedno i drugo izdanje imade kod Muke oznaene uloge za pjevanje. Na naslovnom listu treeg izdanja itamo: Pistule i evanjelja po sve godie hrvatskim jazikom stumaena. Novo pritampana i s pomnjom privijena po nainu novoga misala nare8

jena po svetoj materi crikvi. Ispod toga grb s makom koja dri; u ustima mia, a oko nje natpis: Dissimilium infida sotietas (!). Prodaju se u Bnetcih pri svetomu Zulianu u knjigara, ki dri. zlamen od make. 1586. Ovo se izdanje jezino oslanja na Zbo rovda, ali imade znatnih varijanata i prema prvom i prema drugom izdanju. Te varijante nisu bez vrijednosti za povjesni razvitak hrvatskog jezika, jer je izdava treega izdanja izmijenio dosta oblika i irijei, koje ve u njegovo doba, gotovo itavo stoljee iza prvog izdanja, u njegovu kraju nijesu bile u obiaju. Poneka razlika u perikopama ima svoj izvor u okolnosti to je u meuvremenu sv. Pijo V apostolskom konstitucijom Quo primum d 13. VII 1570, u smislu odredbe Tridentskog koncila, propisao i uveo novi Rimski misal mjesto dotadanjega. Tree je izdanje Bernardinova lekcionarija prilagoeno misalu Pija V, kako to istie i sam naslovni list. Priredio ga je i izdao Trogiranin Dom Marko Andrioli. Trinaest godina nakon prvog izdanja Bernardinova lekcionarija, 20. listopada 1508, poeo je Nika Ranjina u Dubrovniku pisati lekcionarij koji je danas vlasnitvo Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Tekst je s uvodom i kritikim b i ljekama 1894. izidao Milan Reetar u XIII knjizi Djela JAZU str. IXLIIFi 97330. Ranjinin je lekcionarij prijepis starijih predloaka. Neka su itanja preuzeta od Bemardina Splianina,, a .druga potjeu iz drugih izvora. Jezik i pravopis odgovaraju dubrovakom govoru onoga doba. Na sadanjim Katovima I XI ispisana je tabula de trouare a numero de charte tute le pisiole et euangelji nela sequente opera sechondo l ordine ela. corte romana i nel mesalle. Svako itanje imade u ovom popisu i u samom tekstu svoj broj. U svemu je ispisano 480 itanja. itanja poinju uvodom: Al nome sia del nostro signor iesu xro IHS 1509 adj 15 dezembrio. Poinju pistole i vanelja i lekcijoni, koje se legajii po sve godite na misi, kako je uzanca svete crkve rimske. P. D. S3-. PK allj romanj: Leccjohe epistola de sancto paulo apostolo allj romanj al c. XIII 5 legesse la prjma domjnjcha del aduento nella messa. Bratjo! da znate, jere jest brijeme nam da oda sna probuditi se... Tako su redovito dan, poslanica, evanelje i ostala itanja, oznaeni talijanskim jezikom. Tada slijedi hrvatski tekst biblijskih itanja. Najprije za temporal, poevi od I nedjelje doaa, do XXIV nedjelje po Duhovima (fol. 13170v). Sanktoral poinje fol. 170v uvodom: Incomenza le leccjone & epistole et euangelij proprji de sanctj e dele sancte secundo l ordine de misale. Leccjone-del libro dela sapiencja djcesi la ujgilia de sancto andrea

apostolo nel c. IIII. 304. Blaenstvo od gospodina svrhu glave pravednoga. . . Sequentia del santo euangeljo sechondo giouanj djcesi la ujgilja dj sancto andrea apostolo nel c. I: 305. U onoj brijeme ostave Ivan i dva, od uenika njegovijeh ... Sanktoral tee do fol. 201. Obuhvaa, kao obino tadanje zapovijedane blagdane i osim toga blagdan sv. 'Fabijana i, Sebastijana, sv. Agnas, .Grgura pape, sedmero brae, sv. Marije Magdalene, sv. Apolimiara, Ccuriiaka, Larga i Smaragda, sv. Franje asiskog. Slijedi fol. 201v230 Commune sanctorum s voitivnim misama: Incomenzano le leccjonj & epistolle et euangelij del comune di sanctj cjoe dj quelj chj non ano proprjo asignjato et prijma si e la uigilja d uno apostolo. Leccjone del libro dela sapiencja djcesi la uigilja d uno apostolo nel c. XLV nel ecclesiatjcho. 389. Blagosov gospodinov svrhu glave pravednoga... Nema blagoslova oi molitava koje se nalaze u drugim lekckmarijirna, ni improparija na veliki petak, ni sakvencija, ni predslovlja. Ali fol. 111 v113 preveden je Exultet za veliku subotu: Incipit benedjcco zeroj. Radujte se sada, aneli mnotvo nebescijeh ... Fol. 110 ispisao je Ranjina kalendar: IHS marja 1508 adj 20 octobrjo in ragusi njcolo marin de ragnina alyter njxa scrisi manu proprja. Januarius habet dies XXXI,.. Kalendar imade v , izrazito dubrovaki i franjevaki znaaj. Konstitucijom Cum sanotissimum Euchiairistiae Sacramentum od 7. VII 1604. propisao je Element VIII (15921605)' iznova .pregledani i novo ureeni Rimski misal Pija V. Fra Ivan Bajndulavi Reda Manje Brae priredio je i u Veneciji 1613. izdao Pistole i evangelja priko svega Godita novo istomaena po razlogu dvora Rimskoga. U predgovoru veli Bajndulavi tiocu da je svoj lekcionarij priredio po prilici novoga Misala od S. Sabora Trentskoga i pod vladanjem S. O. Pape Elementa VIII opravljena... na potenje Boje, na slubu jezika Slavenskoga, na pomo onim koji vele dobro latinsku knjigu ne razumiju. I Bandulaviev je, dakle, lekcionarij bio u prvom redu namijenjen onom podruju na kojem se sv. misa sluila latinskim. 1 jezikom. Sveuilina 'knjinica u Zagrebu imade ova izdanja Bandulavieva lekcionarija: 1626 (R 1438), 1665 (R 1371), 1682 (R 1136), 1699 (R 1370), 1718 (R 1105), 1739 (R 1104), 1773 (R 1101). Osim toga izdane su Bandulavieve Ktole jo i 1639, 1640, 1818, 1830, 1838, 1840. Biandulavi se kod prvoga izdanja (1613) sluio idiruglim i treim izdanj'em Bernardinova lekcionarija, kako je to izrijekom spomenuto u tamparskom privilegiju od 1. IV 1613: translaito gia molt'anni dal Latimo nefll-a Mogu a schiaua dal M. R. D. B'anedetto Zboroveo tampati nel 1543
10

& nel 1586 in Venetia. Nemogue je ovdje pratiti razvitak hrvaitskog jezika i liturgijskog sadraja u Bandulavievu lekcionariju kroz vie od 200 godina. Navodim siamo, primjera radi, neke vane podatke iz izdanja g. 1626. prema primjerku R 1438 u Sveuilinoj knjinici u Zagrebu i g. 1773 (R 1101). > Iz 'rubrika se Bandulaviea lekcionarija vidi da misnik slui misu latinskim jezikom, ali poslanicu, evanelje i ostala itanja ita i pjeva vjernicima hrvatski. Uope je orio, to je Bandulavd smajtrao da se izravno odnosi na vjernike, prevedeno na hrvatski. Str. 133137 (izdanje 1626) tampana je Opena ispovid slovinski, zatim Slava na vinjih Bogu slovinski, VITO vanje slovinski, Oe na slovinski, Priglaenja aliti Prafationi za Boi, priko osmine, u korizmi, o sv. 'kriu, za Uskrs, Uzaae, Duhove, blagdan sv. Trojstva, o BI. Dj. Miariji, o apostolima, obino predslovlje, sve slovinski. Boino predstavije (sfcr^ 134) glasi: Po sve vike vikom. Amen. Gospodin s vami. I s duhom tvojim, Va vinjih arca. Imamo k' Gospodinu. Hvale uzajmo Gospodinu Bogu naemu., Dostojno i pravedno jest. U istinu doistojno i praveno jest, pravo i spasiteljno, nam tebi vazda i vazdi hvale uzdavati, Gospodine .sveti, oe svemogui, vini Boe, j'ere upuenoga sina tvoga otajstvom pameti nae oima, nova svitlost zrachae tvoje prosinu. Da dokle vidinno Boga poznajemo: po njemu u ljubav nevidiinnu da se potegnemo. I radi toga s' Angeli i s' Arhangeli, i Psrestolji i s Gospostvi, i sa svom drubom vojistva nebeskoga piam slavi tvojoj pojimo ibrez konca govorei Svet, Svet, Svet, Gospodin Bog Sabaoit. Puna jesu nebesa i zemlja slave tvoje. Pomiluj va vinji. Blagoslovljen koji p o d e u ime Gospodnje. Hosaraa va vinjih. . Na veMkii petak obavlja se klanjanje kriu kantujui ova zdola koja slijede: Pue moj, to uinih tebi; ali u emu oalostih tebe? odgovori meni, samo hrvatski (str. 109110). ; Dodani su razliiti blagoslovi, vodokre i obred krtkija samo na hrvatskom jeziku. Forma krtenja glasi: Ja te karstim u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen. Iz iglagolsikih biljeaka ha naslovnom. lisitu koji je' fotografski snimljen slijedi, da se Bandulaviev lekcionarij upotrebljavao i na glagolskom podruju; Izdanje Banduiavioeva lekcionarija od g. 1773. .priredio je o. Petar Kneevi reda sv. Franeska Obsl., Provincijal provincije Odkupitelja. U svoim predgovoru kae on asnom i potenom tiocu da je jo od svoga atva 'mislio tenja i Naslidovanja, to jest Evanelja, koja su od mnogo i mnogo godita bila od razliitih izvarsnih ljudi u jezik na slovinski prinesena, ali
11

to od priskaocah slova, to od onih koji su pod tisak opet davali, ne malo od svoje matice odaleena, u ovi jezik kojim mi sad ovdi u Dalmaciji govorimo, priniti. Kae dalje da u prijanjim izdanjima od nepomnje pritiskavca mnogi zarezi nisu stavljeni na pravo mjesto, a i mnoge rii, Koje nisu u svemu obiaju u ovih naih Daravah. Istie, -da se prilagodio Rimskom, obredniku, pa da zaito ima promjena prema prijanjim izdanjima. I mnoge bi druge stvari bio uvrstio da ne bude ozira imao neodkudvat se od staroga istomaenja. U Kneevievu je izdanju str. 109118 (na veliku subotu} . otisnut Red mise na hrvatskom jeziku. Prevedena je fcolekta velike subote: Molitva. Pomolimo se, Boe, koji ovu priposveenu no... Slijedi hrvatski privjevod poslanice, evanelja i ; priglasja (predslovlja), te str. 111118 Nain govorit misu od misnikova dolaska do ukljuivo Svet: U ime Oca, i Sina, i Duha svetoga. Amen. Ulisti u k otaru Bojemu... sve do Pomolimo se, kad misnik uzajde prid Otar. Izostavljene su molitve' Aufer a nobis i Oramus te. Slijedi Gospodine pomiluj, Slava u visokih Bogu,- Virovanje, Molite brao (bez nastavka), Neka primi Gospodin. Rekavi Misnik Molitvu (tajnu) pod glas na ospitku ree: Po sve vike vikom. Sluga; Amen . . . Doavi pak na Oe na, ree Misnik: Po sive vike vikom i ostala kako u Misalu. Oe na, koji j e s i . . . i ne uvedi nas u napast. SI. Da izbavi nas od zla. A rekavi Misnik Pojdite, Missa jest, ili Blagosdvajmo Gospodina, SI. Bogu fale. Na Misi pak martvakojree: Neka poivaju u mitru. SI. Amen (str. 113/114). Na str. 114118 uvrten je hrvatski prijevod Priglasja za Boi, Vodokare, korizmu, sv. kria, za Uskrs, Uzaae, Duhove, presv. Trojstva, BI. Dj. Marije, apostola, za svaki dan i predslovlje za dan sv. Oca Franeska. Boino predslovlje gla si: Po sve vike vikom. Amen. Gospodin s vama. I s duhom tvojim. Uzgor arca. Imamo k' Gospodinu. Fale uzdajimo Gospo^ d n u Bogu naemu. Dostojno i pravedno jest. Uistinu dostojno i pravedno jest, razlono i spasiteljno, da mi tebi vazda, i svagda fale uzdajemo, Gospodine sveti, Oe svemogua, vinji Boe. Jere po upuene Rii otajstvu, nova pameti nae oimah B.vitlost tvoje bistrine prosinu: da kad vidivo Boga poznajemo, po ovom da se u nevienu ljubav zanesemo. I zato s' Angeli, i s' ArhamgeLi, s' Pristoljih, i Goispodstvdh, i s' svom vojskom nebeskoga vojsitva, pisan slave tvoje pivamo, brez isvarhe govvrei: Svet, Svet, Svet Gospodin Bog Saibaot. Puna jesu nebesa i zemlja slave tvoje. Hosana u visokih. Blagoslovljen, koji prie u ime Gospodnje. Hosana u visokih (str. 114/115).
12

Na veliki petak: Dokle se ovo klanjanje (kriu) ini piva ju se prikori i pogarde koje slide: Pue moj, sto' uinih tebi? ali U em oalostih tebe? Odgovori meni. Nakon 15 prikora rubrika: ova koja slide (15 daljnih prikora) u Misalu Rimskomu ne nehode se. Iza poslanica i evanelja za Kommune sanctorum i u votivnim misama dodano je mnogo razliitih blagoslova, obred krtenja (Ja te karstim, str. 246), Nauk karstjanski u kratko <258), Pet zapovijedi S. M. Carkve (1. Sliati Misu u sve Nedilje i ostale Svece zapovidne; 5. Platiti desetinu, str. 259), :Sedam Sakramenata (3. Euharistija, to jest Tilo Isusovo), Litanije, prijevod himna Te Deium. Stotinu i tridesetak godina nakon Ranjinina lekcionarija objelodanilo je Bartol Kai D. I. Vahgelia i pistule istomaene iz Misala Novoga Rimskoga u jezik Dubrovaki sa grada i darave Dubrovake. Pa Bartolomenu Kaiu popu bogoslovcu od drube Jezusove. Romae ex typographia Bernardini Tani M. DCXXXXI. Novi Rimski misal to ga spominje Kai izdao je Unban VIII apostolskom konstitucijom. Si quid est 2. IX 1634. Drugo izdanje Kasaeva evanelistara izalo je 1841. Kaiev je evanelisitar zanimljiv i vaan ne samo s jezinog, nego i s liturgijskog gledita. Na kraju knjige upravlja' Kai tiocu ove irijed: Nemoj se uditi, tioe, ako bude naii kiojagodiier pomanjkanja. Staimpaturi ne razumiju jezika Dubrovakoga. Ti, koji ga razumi, ponapravi . . . U Dubrovniku ovi vangjelisrbar pisan i prepisan; vien i priveden bij od mnozdjeh Redovnika, vekrat, i doveden na ovu svarhu na dan Svetoga Timotea biskupa i muenika; to jes, na -24 Genera 1638. Sve na slavu Boju. I tako ga je vlastito Utjetemik u Rij:mu utjetii. Romae ex Typographia Bernardini Tani MDCXXXXI. Sveuilina knjinica u Zagrebu posjeduje ovo izdanje pod signaturom R 1103. Na nedjelju Cvjetnicu (str. 7481) prevodi Kai itav misni Proprij: Pristup, Molitvu, Poslanicu, Graduo, Trakt, Muku, Vjerujem, Ofertorio, Prieenje ali Communion, Po prieenju. Isto tako prevodi Broprij i za veliki ponedjeljak, utorak, srijedu, etvrtak i petak (str. 81108), ali bez mise preosveenih darova, koja spada u Ordinarij. Kod impropeirija izostavlja grki tekst i domoisi samo latinski i dubrovaki.
4 ) Za naune svrhe izdao je Bemardinov lekcionarij dr T. Mareti 1885. u V knjlizi Djela JAZU. Nai se podaci odnose na Maretievo (izdainje.

Str. 127129: Nedjelja od uskarsnutja Gospodinova Stanje u Svetoj Mariji Velikoj. Preveden je cijeli Proprdj: Pristup., Gospodine pomiluj, Molimo, Poslanica, Graduo, Sequentia Svetilitu vazmenomu (10 kitica), evanelje, Ofertor, Predslovlje, Prieenje ali Communion, Po prieenju. Na kraju mise: Gospodin s vami. 1 s duhom tvojijem. Podjite poslana jes. Bogu hvale. Misni je Proprij preveden i za sve dane uskrsne sedmice i za bijelu nedjelju (str. 129139). U Dubrovniku izlazi 1774. novo izdanje hrvatskog lekcionarija: Evanjelja i kgnighe Apostolske iz Misala Novoga Rimskoga u jezik Slavenski, i poklonjen Prisvitl. i Pripotov. Gospodinu D. Greguru Lazzari Archibiskupu Dubrovakomu i Apostolskom Namjesniku. Raguza MDCCLXXIV. Nella stamperia di Carlo Antonio Occhi.- Dubrovaki kronista Mattei biljei u svojim Memorie sulla chiesa di Ragusa III 403, 406: Tujtti i parroci Fotnanei (della Diocesd di Ragusa) opo c-antato l'Evaingeflio 'in laitino sono obligati a cantarlo in lingua illirica,. per quesito ognajunio di loro deve avere TEpistole od Evangelii in dllirico, tampati per la diocesi di Ragusa. 5 ) \ Izuzevi Dubrovnik, u Dalmaciji i Bosni vjernici su u pjevanoj mdisi 'sudjelovali hrvatski pjevajui misni Ordinarij i Proprij. Misnak: je pjevao ne samo poslanicu, evanelje i ostala itanja, nego i predslovlje i molitve na ivom narodnom jeziku, zvanom lingua schiava volgare, za razliku od sitaroslovenskoig koji se nazivao lingua slavica litteraria. Po tomu se i hrvatski lekcionarij prozvao schiavetto. U Dubrovniku i u Zadru, gdje se liturgija vrila latinskim jezikom, pjevalo se hrvatsko evanelje iza latinskoga. Isito tako d u Bosni, gdje su najprije Dominikanci, a onda Franjevci, uveli laitdirusku liturgiju. Fra Ivan iz Foe OFM m o l 1658 Sv. Stolicu da bi se i u Bosni, kao i u Dalmaciji, Gloria, Credo, Pater noster i itanja smo pjevati s a m o nel volgare illirico^) a ne tek poslije latinskog teksta, kako je to uobiajeno.
5 ) Lucas Jelli: OPomtteis historici liturgiae glagohto-romane a XIII ad. X I X saeculiuim, Veglae MCMVI, XVIII, 51, No 102. 8> lb. XVII, 47, NO: 163. S vie mi j e dobro obavijetenih strana saopeno da u neikiim franjevakim samostanima u Bosni, npr.' u Fojnid, jo danas, postoje stare hrvatske liturgijske knjige koje su se tamo 'upotrebljavale. Z,amioiLio saim upravu fojnikoig samostana da mi o tomu dade piotanje podatke. Na moju pismenu molbu nisam dobio nikakvog-odgovora.

U rijekoj tiskari Antuna i Josipa Karletisky objelodanjen je avet s dozvolom senjskog i modriukog biskupa Ivana K. Jeia od 10. VIII 1824: Cum Episitoliairum et Evangeliorum ( cum Ocraitiiohibus Sanctorum feriarumque nec non ceterarum precum Volumen Illyricum Schiavet nuncupatum, nihil contra fidam et bonois mores, indhilque contra Principem Supremurn, Staitumve oontiineat, praelo publico donari posse censemus in DomSino.7) Ovaj volumen illyricum, kako ga zove biskup. Jei, sadri poslanice i evanelja u liturgijskoj godini, molitve i popiriesne, Ordinarij mise i razliite blagoslove. Zadarski nadbiskup Petar omnius Maupas, premda nije bio nae krvi, energino se suprotstavio traenju beke vlade koja je zahtijevala da se u itavoj zadarskoj nadbiskupiji dokine staroslovensko bogosluje i nadomjesti latinskim. Sveano je, i u samom Zadru, proslavljeno objelodanjen je enciklike Leona XIII. Grande munus od 30. IX 1880. Kad je M. Pavlinovi priredio prirunik za pjevanje kod glagolskih misa Svete Mise koje se pjevaju .po hrvatskim upama, dao je nadbiskup Maupas svoj imprimatur 25. II 1874. pod br. 312 uz pripomenu da se sveenici kod celebracije ne smiju sluiti ovim prirunikom, jer za njih vrijedi propis da imadu upotrebljavati samo glagolski misal. Uz dozvolu nadbiskupa Petra Domnija Maupas od 8. V 1879. izala su 1880. u topolitografikom zavodu Emidija Mohovia na Rijeci,, u redakciji Mateja Ivevia, Stenja i evanelja priko svega crkvenog godita istumaena po razlogu najnovijega Misala Rimskog i boljim pravopisom dana na svitlo sa prilo'kom brojnice blagdana pominih i znamenitijih svetkovina u Dalmaciji, Bosni, Heregovini i po otocih Kvarnera itd. Nadbiskupska kurija u Zadru dozvolila je 22. VIII 1894. pod br. 1962 tampanje drugog izdanja Pavlinovieva aveta iz g. 1874. uz klazulu: admittitur pro usu laicorum tantum. Tree izdanje Molitava za puk to se pivaju preko svete mise po upama Dalmacije, prevedene iz Rimskoga Misala, tampano u Zadru 1913, odobreno je bez ove klauzule.. avetom su se stvarno sluili ne samo vjernici, nego i mnogi sveenici i kod latinske i kod staroslavenske celebracije. Ono, to se odnosi na vjernike, nisu pjevali ni staroslavenski ni latinski, nego hrvatski. Prema Savetu. Provoenje odredaba SRC 5. VIII 1898/III, IV da se Savet, tj. ivi narodni jezik, ne smije upotrebljavati kod celebracije, bilo je skopano s nemalim tekoama. Vjernici su se uznemirili, pa se, npr. u
7)

lb. XIX, 38, No. 37. 15

rsenjskoj i modrukoj .biskupiji mjestimice moglo od Saveta prijei na staroslavenski tekst samo uz oruanu asistenciju brachii saecularis. Dokidanje staroslavenskog bogosluja i uvoenje latinske celebracije urodilo je u Istri i Dalmaciji i na itavom hrvatskom teritoriju, velikom uzrujanou i vrlo tekim posljedicama. Kler je, uz rijetke izuzetke, drao s narodom. Osobito je otar otpor izazvao zadarski nadbiskup Grgur Rajevi svojom odredbom od 7. III 1899. da u zadarskoj nadbiskupiji nitko ne smije glagoljati. I vjernicima je zabranio da ne :smiju aktivno sudjelovati kod pjevane mise na ivom narod.nom jeziku. 8 ) Jo je gore bilo u Istri. Poreko-pulski biis/kup I. K. Flapp dokinuo je 1898. staroslavensko bogosluje u svojoj Ibiskupiji. Slijedili su nemiri, otpadi, apelacije na Sv. Stolicu, interpelacije u bekom parlamentu.9) itava je hrvatska javnost bila do krajnosti uzrujana. Katoliki sastanak u Zagrebu, odran 35 rujna 1900. u prisuu devetorice biskupa, u posebnoj je rezoluciji, dostavljenoj Sv. Stolici, istaknuo da je povlastica staroslavenske slube Boje napose u dananje doba veoma nuna i po vjeru i po crkvu meu Hrvatima. Stoga je izrazio vruu elju i pouzdanu nadu, da e se taj dragocjeni amanet dobrotom Sv. Stolice ne -samo uzdrati nego i proiriti. 10 ) Sastanku je prisustvovao i krki biskup Mahni. U svojoj slovenakoj reviji Rimski Katolik Mahni je zastupao latinsku tezu. Ali kao krki biskup izmijenio je miljenje. Postao je gorij'ivi pobornik glagolice. 11 ) Toga radi bio je optuivan, progonjen, pa i (to je rijetko kome -danas poznato) 1 suspendiran a divinis, premda se strogo pridravao odredaba Sv. Stolice. Pokuali su ga i otrovati misnim vinom. Njemu se imade pripisati to vjernici u krkoj biskupiji sve do danas, kako je odreeno dekretima Sv. Zbora Obreda, u pjevanoj misi pjevaju svoj dio staroslavenski, a ne hrvatski, kako je to inae stoljetni obiaj u Dalmaciji. Cini se, da je prije biskupa Mahnioa i u krkoj biskupiji bio u upotrebi avet prema kojemu su u pjevanoj misi pjevali misnik, akon, subakon i vjernici. Uz male izuzetke (neke stolne i redovnike crkve) liturgija je na itavom jadranskom pojasu, od Trsta do Dubrov8) jb. XIX, 96, No. 110 ss. 9 ) lb. X I X , 100, No. 113. 1 0 ) Stjepan Koreni: Prvi hrvatski katoliki sastanak, Zagreb 1900, 21, 428. " u ) To je istaknuo ve M. Muiiko u svom lanku Die slavische Liturgie an der Aidria, Oesterreicbische Rundschau II (1904) 173 177.
-1 a

riika, Kotora i Bara, blia staroslavenska. Vjernici su aktivno sudjelovali pjevajui Ordinarij, pa i (skraeni) Proprij mise na ivom slavenskom, ilirskom, dalmatinskom jeziku kojim su sami govorili. Moda je najprije i u najveoj mjeri napustila liturgijsko sudjelovanje vjernika na crkvenoslavenskom i hrvatskom jeziku senjska i modruka biskupija, premda se itava, osim rijetkih redovnikih crkava, sluila glagolskim misalom i hrvatskim avetom. Mlai kler i uitelji-orguljai poeli su, pod utjecajem iz Zagreba, uvoditi tzv. cecilijanske popijevke mjesto staroslavenskog i hrvatskog liturgijskog teksta. Ve su prije toga na podruje gornjeg Jadrana bile prodrle misne popijevke to su ih u 18. stoljeu irih Isusovci, kao i one to ih je u Zagrebu propisao biskup Vrbovac i U akovu biskup Rafaj. Danas jezikoslovna nauka veoma cijeni staroslavenski jezik kojim su govorili i pisah sv. Konstantin-iril i sv. Metodije. U prolosti, pa i ne tako davnoj, bio je staroslavenski jezik nerijetko nazivan barbarskim i nedostojnim da se njime vri bogosluje. 12 ) Ni avet, odnosno ivi hrvatski jezik, nije izbjegao
1 2 ) upnik u Loinjiu Ivan Federigo i njegovih 6 kapelana poeli Su krajem 1802, a se osvete uipljanima u nekoj raspri ,glede intencija,; u sporazumu o 'osors'kiirri ^biskupom F. Petrom Rakamariem. protiv dotadanjeg obiaja, uvoditi latinsku pjevanu misu i veernjicu. Vjernici siu ,se listom digli protiv toga. Obratili su se Sv. Zboru Obreda a dalmatinskoj vladi u Zadru traei da se uspostavi prijanje stanje 'i ponovno vrati glaigoiica. Dalmatinska je vlada 26. II 1803. od biskupa Rakamarta zajtrai-la izvjetaj i razjanjenje. Biskup je 14. II 1803. odgovorio dugakom predstavkom u teojoji opravdava .dokidanje staroslavenskog bogosluja i uvoenje latinskog. U toj je spomenici isve postavljeno naglavce i iskrivljeno. Tu itamo, uz ostalo: Sara ben preisante all'illiuminata conascenza dell Ecco. Dicastero, che '1 eomoune eid 'Univeirsale idi'onia liturgico della Chiesa Cattoliea u semprernai SI 'Latimo. Solo .nei principj della cooaversaone di qualche popelo foaflbaro e per '1 oggetto emi-nente di propagarvi la Fede .di Gesu Cristo fu assentito restrittivamente dalla Chiesa '1 uso ai tneoforta saeerdoti del vernacolo nazional idioma. Non e pero che lo sia permesiso a riguardo del Popolo, ne per elevare il Popolo isino al intelligeniza idi tutto 1' Uffizio Liturgico, che si celebra da'i Sacardoti: ma perehe i Sacerdota medesimi della nazdone nuovo-convertita ignorando da pirincipio, e no.n poteno che rari e dopo gran progresso idi anni aver ristruzione della Lingua Latina, dovettero per necessdJta inevitabile abilitarsi ad ufficiare interinalmente nel proprio idioma 'barbari cO. ..U daljim svojm izvodima govori o barbarico Glagolitico Messale koji se moe nazvati barbarskim osobito u njegovoj dijecezi dove il linguaggio ne e affatto esotico ed estraneo alla popolar intelligenza, anzi alla maggior parte ei rozzi preti, che rozzamente ne balbutiseono la lettura. Isp. 5. Ljub'i, Borba za glagolicu na Loinju, Rad JAZU LVII.

ovom asnom naslovu. U nastojanju da se zatre slavensko bogosluje poelo se ivi hrvatski jezik kojim govore vjernici suprotstavljati svetoj i liturgijskoj staroslaventini istiui da je ne razumiju ni puk ni misnik. To se upotrebljavalo kao razlog za dokidanje glagolsko-hrvatskog bogosluja, za nasilno uvoenje Latinizacije i za sustavno provoenu denacionalizaciju. Kojiput i dobronamjerno, u prilog glagolice, jer iroki krug dalmatinskih vjernika ne razumije staroslavenski, kao to ni neuka eljad u Italiji ne razumije latinski. Biskupi, teolozi i kler uope mislili su tada da je misa iskljuivo stvar sveenika i klera i da misu treba sluiti, pa i sakramente dijeliti, mrtvim jezikom. Vjernici, po uzoru krivo shvaene starokranske discipline arcani, .ne bi trebali ni sudjelovati ni razumjeti liturgijske ine i molitve. Okolnost, da vjernici u Dalmaciji i Istri ne govore vie - staroslavenskim jezikom iskoritavala se, bez mnogo logike, u. korist uvoenja latinske liturgije. Ustvari, u svrhu odnaroivanja hrvatskog ivlja. Nadbiskup Muzio Calino okrenuo je taj argumenat u prilog glagolice. Uz to je, premda stranac, shvatio, i potrebu da se evanelje i poslanica u misi vjernicima proglasu je na njihovu ivom jeziku. 13 ) Kao razlog zato vjernici u Dalmaciji pjevaju misu onim jezikom kojim govore, a ne staroslavenski, obino se navodilo, hepoznavanje staroslavenskog jezika i nedostatak staroslavenskih liturgijskih knjiga. Tako su Sv. Stolici i tadanjim dravnim vlastima znali tumaiti izuzetnu pojavu hrvatskog pjevanja mise. Mi emo danas u takovu stavu uzalud traiti logiku. Nije se radilo o logici, nego o postignuu cilja za kojim se ilo,.34)
1 3 ) Zadarski nadbiskup Muzio Calino nije, u principu, dozvoljavao da se u Zadru, osim u crkvi sv. Trojice i bi. Dj. Marije, slui glagolska misa. Ali na Tridentskom saboru branio je opravdanost, hrvatskog itanja poslanice i evanelja u misi. Bio je Talijan iz Brescie. Boravei 1563. u Trientu izvijestio je kardinala kamerlenga Luigi Cornara da se u itavoj njegovoj nadbiskupiji, izuzevi samo Zadar, bogosluje vri nella lingua Schiava antica, pa dodaje da Indeks zabranjenih knjiga ne moe izmijeniti taj obiaj perche detta lingua schiava antica non e la volgare e materna di quei popoli, anzi e loro cosi oscura, come quasi a nostri idioti Italiani la L a tina. Jeli, Fontes XVI, 28, No. 115. 1 4 ) Muno je itati izvjetaje to su ih iz naih strana slali bi- skupi-stranci, kojiput i sinovi hrvatske majke i oca, o neukim domaim sveenicima (rozzi preti) koji glagoljaju, pjevaju iz.Saveta. i dijele sakramente na barbarskom hrvatskom jeziku. Ne emo ih poimence navoditi. Radije emo se, ako i kratko, zaustaviti kod svijetlih primjera onih biskupa koji su kao stranci, iz velikog svijeta poslani u nae strane, ali nisu prezirali svoje siromane, i

Stvarni i objektivni razlog kako je dolo do toga da su vjernici, a dijelom i misnik, Ordinarij i Proprij mise pjevah na (tadanjem) ivom hrvatskom jeziku, nije bio nedostatak prikladnih. knjiga. Jer kao -to su se pisale i tampale hrvatske knjige, za vjernike, tako su se mogle izdavati i staroslavenske. Ali puki je govor ve daleko bio odmakao od crkvenoslavenskog kojim su pisani slubeni .misali i brevijari. Ako se htjelo da vjernici zbiljski razumiju to se ita i pjeva i da i sami pjevaju one odlomke koji su odreeni za njih, moralo se pristupiti- kroatizaciji staroslavenskog teksta. Kad se kod nas ivi hrvatski jezik poeo znatno odvajati od staroslavenskog, nai su stari' uveli hrvatski jezik u rimsku liturgiju. Bila je to novost koju je traila logika ivota. Kao to se puki jezik sve vie razvijao, tako se kod nas razvijao i bogosluni jezik, polazei s osnovice koju. su .postavili sv. iril i Metodije. Taj se proces odvijao, koliko moemo dokumentarno utvrditi, najmanje od
neuke vjernike i sveenike, nego su, koliko su mogli, nastojali svoj ivot i rad posvetiti svojim vjernicima i sveenicima. Ne otuujui ih njihovu narodu, nego pomaui im u njihovim nevoljama. Da spomenemo samo koparsku biskupiju koja je u 17. i 18 st. imala u tom pogledu vie uzornih biskupa. Mjesto da domae sveenike koji l su nauili latinski prisiljava da liturgijske funkcije u hrvatskom selu vre latinski, a ne staroslavenski i hrvatski, kako se to- inae deavalo, koparski se biskup Pavao Naldini OSA, rodom iz Padove, pobrinuo da bude osnovano sjemenite u kojemu e se njegovati i slavenski jezik. Koparski biskup Carlus Camucius izvjetava Sv. Zbor Koncila 1765. da je nauio ilirski jezik kojim govore vjernici u njegovoj biskupiji, te im moe na njihovu jeziku propovijedati'i sluati ispovijedi. Znade itati i glagolicu, to njegov kler ne zna, nego se slui avetom. To ga zabrinjava i on pita utrum usus iste sit tolerandus propter ej us maximam antiquitatem, et cum multum gratus sit rudi populo? Pita, nadalje, koje bi izdanje aveta preporuio svome ilirskom sveenstvu. Dobio je evazivni odgovor na oba pitanja. Sv. Zbor Koncila proglasio se nekompententnim da ih. rijei (Jeli, Fontes XVIII, 88). Koparski dijecezanski sinod, odran 1 1779. za biskupovanja Bonifacija de Ponte, propisuje da svaka seoska upa mora imati ilirski prijevod knjige biskupa Franje Justiniani. Predvia, osim toga, da se liturgija obavlja na ivom ilirskom jeziku (lb. XVIII 195). Tako je bilo i sredinom X I X st. Transko-koparski biskup Bartolomej Legat obavjetava, na njegov Upit, 1857. J. A. Ginzela da istarski sveenici kod sluenja mise upotrebljavaju neku knjiicu koja je 1824. izala s odobrenjem senjskoj biskupa i da iz nje slavenski pjevaju nesamo poslanicu i evanelje, nego i molitve i predslovlja. Bio je to Sanet tampan na Rijeci s dozvolom biskupa Jeia. Upotrebljavao se u cijeloj Istri, Hrvatskom Primorju''li kvarnerskim otocima (J. A. Ginzel, Geschichte der Slavenapostel Cyrill und Me\hod und die slavische Liturgie, Wien 1961,173).

14. stoljea amo. Bez sumnje ve 1 mnogo ranije. Prirodno je da se taj proces i danas nastavlja. Isporedimo, npr. da samo t spomenemo, jezik u zadarskom kantualu 1913. s Vlaievim evanelistarom, a ovaj opet sa uvievim i s Biniki-Pavelievim prijevodom Rimskog Obrednika koji je danas u vanosti. Tako je i hrvatski jezik ve u 14. i 15. stoljeu postao knjievnim i liturgijskim jezikom. Nije vie barbarski. Nije vie samo lingua vulgaris, nego, poput grkog, latinskog i staroslavenskog, lingua litteraria. I lingua sacra, lingua liturgica, jer se na njemu vri bogosluje. Promatran s ovog stanovita a to u stanovitoj mjeri vrijedi za sve ive jezike gubi svoju teinu prigovor koji se esto opetuje, da liturgija ostaje, a ivi se jezik mijenja, pa zato nije prikladan da bude primijenjen u liturgiji. Tano je, da su nepromjeljive bitne crte u liturgiji, kako ju je ustanovio Krist Gospodin. Ali tomu je pridolo mnogo kojeta to je bilo historijski uvjetovano a to se razvitkom i mijenjanjem prilika i potreba razvijalo i mijenjalo. Mijenja se i danas i mijenjat e se i kasnije. liturgija je bitni dio kranskog ivota nesamo klera, nego i tzv. svjetovnjaka. Ona je i sama ivot. Zato ne smije biti okamina. To bi .bila duhovna smrt. Ne samo liturgije, nego ve time, i samoga kranstva. Hoemo li da liturgija bude i ostane iva, treba da misaono, izraajno i jezino dri korak sa ivotom vjernika. Moemo razumjeti da je u 16. stoljeu kao jedno od pravila sentiendi cum Ecclesia vailo: laudare thymiamata, lumina et pompam in ecclesia. Tijekom stoljea svega se toga u liturgiji i odvie nakupilo. Liturgija se razvijala u duhu vremena . . . Danas se trai manje vanjskog sjaja, a vie duha, manje reprezentacije, a vie sudjelovanja. To je zbiljski mogue samo uz razboritu primjenu ivog jezika u liturgiji, kako su to proveli sv. iril i Metodije u Moravskoj i Panoniji, a nai stari na hrvatskom podruju;. Nije rije samo o .staroslavenskom, nego upravo o ivom hrvatskom jeziku koji treba da kod nas, i u staroslavenskoj i u latinskoj slubi Bojoj, dobije svoje mjesto. To trai logika same stvari. To trai na dosadanji liturgijski razvitak. To ne samo za nas odobrava i trai II Vatikanski crkveni sabor. Budimo ponosni to smo u tom pravcu ili pravim, ako i izuzetnim, ili, ako hoete, nonkonformistikim putom. Drugima smo d a l primjer. Ne idimo natrag, nego naprijed! Dr Dragutin Kniewald

MISA XXI STOLJEA Liturgijska Uredba II Vatikanskog koncila postavila je osnovicu za reformu misnog obreda. Sv. Stolica, poslijekoncilski organi, biskupske konferencije i pojedini biskupi, prema njihovim kompetencijama, izgradit e novi misni obred koji e u glavnim crtama biti jednak za cijelo podruje rimskog obreda a u pojedinostima prilagoen pojedinim zemljama i pokrajinama. Koncilska Uredba ostavlja mogunost da se obred sv. Mise i dalje prilagouje novim vremeimma. Ipak moemo raunati da e ono to se provede u praksu kroz slijedea dva ili tri decenija najveim dijelom biti zadrano barem slijedee stoljee. Kako e izgledati taj obnovljeni misni obred? Danas jo nitko ne zna sve pojedinosti, ali glavne konture moemo dosta jasno nazrijeti. Za itaoce Slube Boje pokuat u ovdje orisati novi obred Mise. Meu ostalim studijama o ovom pitanju najvie sam se posluio lankom Restruoture the Mass od Gscara Alzamora SM The Homiletic and Pastoral Review (1963, XI, 135143) i lankom Reforme liturgique renouveau de 1'EgMse od J. Gelineau-a u Etudes (1964, 1, 826). Konstatacije i .predvianja iz oba spomenuta lanka usvajam go-, tovo u cjelosti. Ovim prikazom elim doprinijeti mali udio u potrebitoj pripravi klera i vjernika da objeruke prihvate ono to crkvena vlast odlui. Dvorana Gospodnje veere Crkvena zgrada gradi se prije svega za glavno novozavj etno bogosluje. sv. Misu, a Misa treba za sve prisutne biti doivljaj sastanka s Bogom i s braom. Veina dosadanjih crkava moi e se vie ih manje prikladno adaptirati novom obredu. U velikom broju starih crkava po Evropi ve je nasred crkve, izgraen-oltar. Kod novogradnji treba paziti na sve pojedinosti. Naa skica pokazuje idealni razmjetaj u crkvi prema zamislli O. Alzamore, liturgiara i arhitekta (vidi sliku!). Brojevi, u. zagradama u slijedeem razlaganju odgovaraju brojevima na toj skici. Nedavno posveena nova katedrala sv. Hedvige u Berlinu vrlo je blizu ovdje iznesenoj zamisli O. Alzamore osim to se tabernakul nalazi u kripti a glavna dvorana ima na sredini ovalni otvor kroz koji se moe vidjeti tabernakul.
21.