GODINJAKPREPOROD BZK

ISSN 15128180

GODINA V Sarajevo 2005.

Sadraj

UVODNIK air FILANDRA ............................................................................................................. 5 POLITIKA I DRUTVO Esad ZGODI: O antipolitici ........................................................................................... 9 Nermina AI: Etnopolitiko koliniziranje RTVBiH ................................................. 20 Asim MUJKI: Procesi etnikog grupotvorstva dogaanje naroda ........................ 29 Senadin LAVI: Apriorne konstrukcije o izvornosti i heretike dekonstrukcije............ 5 Esad DELIBAI: Da li je muzeju vrijeme za muzej? .................................................. 44 Esad KURTOVI: Sitni prilog o Vlasima Vlahoviima ................................................ 49 Delal IBRAKOVI: Nai gradovi slobodarske tradicije: Stanovnitvo Maglaja kroz historiju ......................................................................... 59 Edhem HRNJEVI: Kako je od Foe postalo Srbinje ................................................... 70 DUHOVNA OBZORJA Reisu-l-ulema Mustafa ef. CERI: Hutba ...................................................................... 81 Reisu-l-ulema Mustafa ef. CERI: Deklaracija evropskih muslimana .......................... 87 KNJIEVNI PRILOZI Abdulah SIDRAN: Morija .............................................................................................. 95 Tahir MUJII: Otomansko carstvo ............................................................................ 102 Sead MAHMUTEFENDI: Prevara ............................................................................ 105 Almir ZALIHI: Mrmor pepela ....................................................................................111 Ejub TITKOVAC: Hastal............................................................................................ 117 Enes HALILOVI: Buncanje grko-rimskim stilom ................................................... 128 REFERENCE BONJAKE KULTURE Muhamed NEZIROVI: Sa margina jedne stare knjige .............................................. 17 enana BUTUROVI: Dijahronija bonjake usmenosti .......................................... 166 Merima AMO: Procesi akulturacije krajem XIX vijeka u Sarajevu .......................... 176 Lada BUTUROVI: Mitske strukture gostoprimstva (u epu enidba Smailagina Sina Avde Meedovia i u kurtoaznom romanu Pria o Graalu Chrtiena De Troyesa) ........ 184 Emina MEMIJA: ivot kao zalog istini: Djela i ideje Abdulvehaba Ilhamije ............. 199

Godinjak 2005 / 

Lamija HADIOSMANOVI: Eseji i tesavvuf u atievom djelu ............................ 208 Sead EMSOVI: Jedan atiev sonet........................................................................ 216 Jahja FEHRATOVI: Tri aspekta romana Uhode Dervia Suia ............................... 221 Anila GAJEVI: Elementi poetike ekspresionizma u dramatici Ahmeda Muradbegovia ...................................................................... 2 Enes PELIDIJA: O linosti i djelima dr. Hajrudina uria .......................................... 254 Senadin LAVI: Nedovreni razgovor Daferu Obradoviu .................................... 261 Almir ZALIHI: Bonjaka knjievna produkcija u 2005. godini .............................. 266 PRIJEVODI Charles RIVET i njegovo svjedoenje o Bosni iz 1919. godine / preveo s francuskog Muhamed Nezirovi........................................................................... 28 Ali ir NEVAI enja za ruom pjesme / prevela Nadija Rebronja ......................... 00 Richard RORTY (intervju): Imperijalnu mo Amerike e preuzeti Kina Razgovor vodila Nermina AI........................................................................... 04 IZ PREPORODOVE DJELATNOSTI Hatida DUMAN: Izvjetaj o radu BZK Preporod za 2005. godinu ........................ 11 Obrazloenja o dobitnicima Preporodovih nagrada za nauku, umjetnost i knjievnost za 2005. godinu ................................................................. 26 Sulejman BOSTO: Abdulah arevi ........................................................................... 27 Azra BEGI: Halil Tikvea .......................................................................................... 29 Nijaz ALISPAHI: Nedad Ibriimovi .......................................................................  Isma KAMBEROVI: Izvjetaj o radu Biblioteke Instituta za bonjake studije BZK Preporod Sarajevo za 2005. godinu ........................... 4 Aktivnosti opinskih drutava BZK Preporod u 2005. godini .................................. 6 BONJAKI MERHUMI (2005) Isma KAMBEROVI: Sudionici nae povijesti umrli 2005. godine ....................... 8

4 / Godinjak 2005

Uvodnik

air Filandra

Uz iskazivanje zahvalnosti svima to su me ponovno izabrali za predsjednika Preporoda, a imajui u vidu injenicu da je Matini odbor ve usvojio moje programsko vienje razvoja ove nacionalne kulturne institucije u povjerenom mi razdoblju, ovom prilikom elim naglasiti neke akcente iz trenutnih Preporodovih aktivnosti, budui da one najbolje oslikavaju jedan od vanih programskih aspekata naeg razvoja koji namjeravam istai. Tu, prije svega, mislim na potrebu naeg naroda da ostvari unutarnju identitetsku komunikaciju u podruju i aspektima nacionalne kulture, te na povijesnu zadau Preporoda i sveukupne bonjake inteligencije da tu legitimnu potrebu bonjakog naroda podri i realizira. Potreba za naglaenijom, vrom i trajnijom unutarnacionalnom kulturnom komunikacijom prvenstveno proizlazi iz injenice da su Bonjaci teritorijalno rasuti i novim nezavisnim dravama razdijeljeni na prostorima bive zajednike drave. To uslonjava unutarnacionalnu kulturnu komunikaciju, odravanje i razvijanje osnovnih elemenata jedinstvenog nacionalnog identiteta te u razliite situacije dovodi ostvarivanje njegovih prava. Pri tome ne mislim da je bonjaki nacionalni identitet neto prirodno dato, jedinstveno i koherentno; on nije prirodna ve povijesna, drutvena kategorija, on je produkt nae osvijetene djelatnosti i samo to moe biti. Stoga su varijacije unutar njega normalne, postojee i ak poeljne po odreenim atribucijama, budui da je sasvim drugaije, recimo, kulturno i povijesno iskustvo svijeta Bonjaka u Jasenicima danas (Republika Slovenija) od autohtonih bonjakih zajednica u Plavu i Gusinju, naprimjer. U tom smislu, svaka sredina ima svoje specifinosti u nijansiranju zajednikoga, od historije, preko jezika, slikarstva do naina ishrane i odijevanja. Da bi se ta arolikost duhovnih iskaza unutar bonjakog naroda, koliko je to mogue, svjesno artikulirala, potrebni su organizirani intelektualni napori, odnosno potrebno je djelovanje i prisustvo Bonjake zajednice kulture. Svjesni takvog poslanja, a na osnovi uvjerenja da je mrea organiziranja odrivih jedinica odbora, unutar Bosne i Hercegovine, izuzev pojedinih podruja Republike Srpske, dobrahno zavrena, potaknuti i poveanjem demokratizacije bosanskohercegovakog okruenja i veih mogunosti za ostvarivanje individualnih i kolektivnih prava, djelatnici Preporoda na razini vodstva prili su irenju mree aktivnosti izvan Bosne i Hercegovine. Tako je u proteklim mjesecima Godinjak 2005 / 5

obnovljen nekad postojei Odbor u Novom Pazaru, ije vodstvo je dodijeljeno grupi mladih knjievnika i umjetnika; osnovan je muslimanski kulturni centar u Subotici sa statusom kolektivnog lana kao dio Preporodovih usmjerenja i pomoi; utemeljen je Inicijativni odbor u Ljubljani (R Slovenija), gdje se uskoro oekuje formiranje drutva; u toku je formiranje Inicijativnog odbora u Prizrenu (Kosovo); kadrovski je pomognut Odbor u Splitu, a skoro je obiljeena sedamdesetogodinjica Preporoda u Dubrovniku, to je vodstvo iz Sarajeva, takoer, programski i kadrovski pomoglo. Jednom rijeju, ovim i buduim aktivnostima uspostavljaju se pretpostavke da se Bonjaci kroz instituciju BZK Preporod poveu na razini nacionalne kulture i identiteta, te da tako na najbolji nain ponovno zadobiju, uvaju i zajedniki razvijaju kolektivnu samosvijest. Ovim putem bi autohtone bonjake zajednice sa prostora bive Jugoslavije uspostavile kroz Preporod jednu komunikacijsku mreu, dole u poziciju razmjene kulturnih sadraja, meusobnog upoznavanja i u nekom obliku jedinstvenog predstavljanja. U svakom sluaju, ovaj vid aktivnosti treba pospjeiti sve oblike kulturnog i umjetnikog stvaralatva pripadnika bonjakog naroda, doprinijeti njegovom obrazovnom i civilizacijskom napretku te humaniziranju ukupnih odnosa prema svijetu. Sva ta stvaralaka i organizacijska djelatnost znait e unutarnju zbiljsku i simboliku bonjaku kulturnu samoidentifikaciju, budui da je to tekui proces oblikovanja i stvaranja bonjake kulture, a njeni uinci bit e najznaajniji temelj bonjakog predstavljanja drugima i svijetu.

6 / Godinjak 2005

GODINJAK 2005

POLITIKA I DRUTVO

O antipolitici
Esad Zgodi

enomen antipolitike a to se dogaa, ne samo u zemljama postsocijalistike tranzicije nego i u velikim, postindustrijskim, bogatim dravama evroatlantskog svijeta koje, inae, i u drutvenim znanostima, posebno u politologiji i sociologiji, te u ideolokim doktrinama i u argonu javnog govora, deklariraju stvarnost aktivne, efektivne slobode u medijumu pluralistike demokratije1 zaokuplja. Termin figurira u svakodnevnom govoru i, jo vie, u argonu tekue politike i medijske javnosti. Mada skromna, u obrisima je i lektira o ovoj problematici. Istina, tiva, uglavnom, dolaze iz knjievnih krugova.2 Zanimljivo je, meutim, kako fenomen figurira i u modernoj politologiji, ali uzgred, na marginama, u kontekstima a ne u zasebnim problemskim ili tematskim sklopovima: publicistika produkcija iz politolokog diskursa zaostaje za onom koja dolazi iz diskursa knjievnika i knjievnih kritiara. U razliitim kontekstima te raznorodnim diskursima, prirodno je to, identificiramo, u sadrinskom smislu, pluralna znaenja pojma antipolitike. To je, svakako, i razumljivo budui da, kao kompliciran, fenomen antipolitike, kao to emo vidjeti, nosi u sebi raznorodne komponente kao svoja supstancijalna odreenja: pojavljuje se, zapravo, u socijalnoj empiriji u razliitim okolnostima te manifestira u heterogenim aspektima, dimenzijama, svrhama, vidovima ili formama. Ta znaenja se otkrivaju ako fenomen antipolitike promatramo, kao to to ovdje inimo, iz dvije perspektive: prvo, iz horizonta drave i njenih djelatnih percepcija praktine politike i, drugo, iz zamiljanog i stvarnog odnosa graanskih individua prema politici. Razumljivo, ove se perspektive isprepliu i, dodatno, u svojim mreama osvjetljavaju dominirajue doivljaje i zbilje antipolitike.
1 Upuujemo na djela Roberta Dahla kao svjetski najmeritornijeg tumaa i zastupnika teorije pluralistike demokratije: Demokratija i njeni kritiari, CID, Podgorica, 1999; Dileme pluralistike demokratije, Beogradski izdavako-grafiki zavod, Beograd, 1994; Poliarhija, Filip Vinji, Beograd, 1997. Tako, uzmimo, maarski knjievnik er Konard (Gyirgy Konrad) objavljuje djelo Antipolitika: srednjoevropske meditacije, Oktoih, Podgorica, 1999. Dubravka Ugrei publicira knjigu Kultura lai, Antipolitiki eseji, Konzor, Zagreb. Beogradski asopis Re (br. 46.) tampa tekst Jasmina Lukaa Pisanje kao antipolitika.

Godinjak 2005 / 9

ZGODI
*** U naem uvidu, a on figurira djelomice i u argonu svakodnevnog, no i kritikog, znanstvenog i javnog govora, i to onda kada on zna prepoznati antipolitiki diskurs drave, pod antipolitikom podrazumijevamo, prije svega, tekuu dravnu politiku koja u sebi nema strategijskih projekcija i koncepcijski osmiljenih vizija: ona je krajnje pragmatina i dnevno utilitarna. Kada, dakle, etablirana dravna politika nema jasne dravnike vizije i strategije, onda je rije o antipolitici kao politici sile, sveope demagogije i lai, politici koja, u krajnjoj liniji, ne moe a da ne proizvodi dravnu tragediju razara nacionalne institucije, ugroava duhovne i materijalne potencijale naroda, legalizira nezakonito steenu imovinu, doputa vladavinu oloa i progon najsposobnijih, osiromauje veinu stanovnitva, gubi historijske saveznike i ugled u svijetu. Sve su to, smatra se, vanjski izrazi etablirane politike kao antipolitike. Tako pojmljena antipolitika u sutini je iva politika dravnih struktura kao disfunkcionalna politika spram temeljnih vrijednosti, ciljeva i potreba drutva. Politika se, zapravo, u ovom kontekstu, svodi na politikantstvo, dakle, formu javnog djelovanja koje prikriva i zaobilazi stvarne probleme drutva, ne nudei, pri tome, razumljivo, nikakav izlaz. Pod antipolitikom tako, podrazumijevamo, recimo to na ovaj nain, ispraznu dravnu politiku, politiku vjetine produkcije spektakla, politiku koja se svodi na reklamu, na obrednost, na zaaravanje. U takvim sluajevima antipolitikom tretiramo onu dravnu politiku koja upravo sistemom propagande i drugim ideolokim reparaturama skriva od graanstva protivrjenosti, iluzije, fantazme i idealizme svojih vlastitih programa, namjera i praksi. Njeni programski projekti, ako ih i posjeduje, duboko su antipolitiki, budui da su mimikrirajue nerealni, da proizvode iluzije i obmane i da, na taj nain, tjeraju ljude od politike, proizvode tegobne averzije i nesnosne alergije prema politikom angamanu. Tu se, u ovom kontekstu, antipolitika, zapravo, izjednaava sa politikom kao porokom, kao opijumom za narod. Ono svoenje politike na reklamu, na spektakl, na ritualitet, ono prikrivanje unutarnjih protivrjenosti vladajue politike za svoju konzekvencu ima oblikovanje drutva kao drutva bez prozirnosti: ono je, sa svojim dominirajuim procesima, odnosima, ustanovama i superiornim akterima, samo prividno transparentno ili providno a, istodobno, u osnovi izloeno je antipolitici kao vlastodrakoj manipulaciji. Prema tome, dravna politika kao antipolitika, i kao sistemski, a ne akcidentalni ili incidentni, nain proizvodnje masovnih iluzija s kojim se degradiraju graanske participacije u demokratskom politikom ivotu, sadri u sebi razne forme anesteziranja graanske samosvijesti ali, potcrtajmo to, s jednom kljunom svrhom: tim metodama onesvjetavanja ona nastoji izbrisati supstancijalne kontradiktornosti u drutvenom i politikom ivotu, eliminirati tragove inkonzistencija u svojim politikim programima, obmanuti javnost nekom beskonfliktnom, uglaenom, bezbolnom politikom platformom koja, kao, navodno, neto privlano, otmjeno, civilizirano i graanski elegantno, moe da zadovolji sve, zapravo, cijelu nacionalnu ili dravnu zajednicu. Ovakve iluzije, koje nisu nita 10 / Godinjak 2005

O antipolitici
drugo do ozbiljenje patolokog projekta antipolitikih opsjena, u kritikom otklonu, a ovdje ga i slijedimo, smatraju se potkopavanjem zdravlja nacije i razaranjem smisla samog drutvenog bivstvovanja u formu politike drave. U tom ozbiljenju, kao glavni subjekti dravne politike kao antipolitike, sudjeluju antipolitike elite koje, prakticirajui fenomen autoklijentelizma, same sebe, na nakaradan nain, regrutiraju, oblikujui ih u autokratske, nedemokratske organizacije. Pri tome se, zapaa se to, antipolitiki mentalitet tih elita demagoki poziva na tzv. vie vrijednosti, naprimjer, dravni razlog, ouvanje narodnog jedinstva, nacionalno mesijanstvo, dravnu misiju i sl. *** Uz stvarno razvijeni ili prividni partijskopolitiki pluralizam mogue je da se ovo ili ono drutvo nae u pretpolitikom stadiju, dakle, u stanju nedovoljno demokratski diferenciranog, ustavnopravno ureenog i vrijednosno osmiljenog politikog ivota. Rije je, pri tome, o protopluralizmu koji, mada jest u mediju multipartizma, zbiljski figurira pod presijom line egokratije ili autokratskog reima i, pri tome, producira dekorativne i, u osnovi, instrumentalizirane inove opozicije. U takvim okolnostima antipolitika se manifestira kao politika hipokrizijskog okoliavanja i lukavog taktiziranja, kao politika koja, zapravo, iz svoje biti ne zna, i ne moe to da zna, za konzistentne strategije. U kontekstu privida ili zbilje kavog-takvog pluralizma dravna je antipolitika u svom htijenju takvih privida ili stalnog okrunjavanja ili minimiziranja politike polifinije prisiljena da se odrava organizacijom histerinih aplauza, telegramske demokratije pristajanja, fanatinih aklamacija, izreiranih referenduma, demagokih plebiscita kako bi ona na taj nain u kozmetikom smislu, dobila formalnu legitimacijsku podrku svojim ve unaprijed donijetim odlukama. Politika antipolitikih umijea i jeste, zapravo, umjetnost politikoalhemijskog kozmetiranja svijeta socijalnog ivota. S tim umijeem dolazi na vidjelo jo neto: u bitna obiljeja vlastodrake antipolitike ulaze dekretizam i kazuizam, to se sve, na kraju, svodi na neogranieni voluntarizam i politike uzurpacije. Zanimljivo je, dakle, da se politika moe javiti kao antipolitika upravo u hiperpolitiziranome drutvu, kakvo je, uzmimo uzavrelo pretpolitiko ili konfliktno protupolitiko drutvo, gdje se, iz autokratskog sredita moi i privatnih oaza medijskog utjecaja, faktiki emanira tvrdoglavo, no i prijetei ivo figurirajua logika nepolitikog, vanpolitikog i, na koncu, logika i stvarnost antipolitike. Naravno, sve je to, sve su te logike i prakse prekrivene prividima demokratskog i opijajue insceniranim dekoracijama pluralistikog. *** Iz prelazimo na drugi, ve nagovijeteni diskurs u poimanju fenomena antipolitike horizonta graanskih predstava vladajue politike pod antipolitikom podrazumijevamo, prije svega, negativni, averzini stav spram politike kao takve. Opi prezir prema politici, njenom smislu i karakteru ovdje, dakle, oznaavamo Godinjak 2005 / 11

ZGODI
kao antipolitiki mentalitet: on politiku percipira i doivljava kao neto strano i, uz to, egzemplarom zla, pokvarenosti, demagogije i ope prostitucije. No, u jednoj svojoj podvarijanti antipolitiko se sadrinski reducira, ono se, primarno, sada manifestira kao alergini odnos spram ne vie politike kao takve etablirane politike, politike koja se, dakle, dogaa u medijumu ustanovljenih dravnih institucija vlasti, zakonodavne i egzekutivne, i drugih uobiajenih formi javnog ivota uope te njenih posrednika kakvi su, naprimjer, stranke i parlamenti. Antipolitika se moe, prema tome, definirati kao oblik javnoga djelovanja koje iri neraspoloenje prema institucionaliziranoj, oficijelnoj i legalnoj, politici meu obinim ljudima ali, svakako, i u obrazovanoj eliti. To, izvucimo konsekvence, implicira da graanstvo i elite, zapravo, zastupajui antipolitiki stav, preputaju drutvo i dravu na upravljanje poluobrazovanim, karijerizmom obuzetim, moralno dekadentnim i, uope, na razliite naine korumpiranim ljudima. Na tragu ovog poimanja, uvodimo jo jedno, politoloki najmeritornije, znaenje pojma antipolitika. ta ono govori? Objanjavajui u svakodnevnoj svijesti modernih drutava raireni fenomen pejorativnog doivljavanja politike, Endru Hejvud e, naprimjer, rei: Govorei otvoreno, na politiare se esto gleda kao na dvoline osobe eljne vlasti, koje iza retorike o sluenju javnosti i ideolokih uverenja prikrivaju line ambicije. Ovakvo vienje pogotovo je postalo uobiajeno u savremenom periodu, kada je poveano prisustvo u medijima jasnije iznelo na videlo sluajeve korupcije i nepotenja, doprinosei usponu antipolitike. Odbijanje ljudi da uestvuju u mehanizmu konvencionalnog politikog ivota proistie iz vienja politike kao samosluee, dvoline i neprincipijelne delatnosti, koje se iskazuju uvredljivim frazama kao to su kancelarijska politika i politiziranje. Rezimirajui prethodne uvide, Hejvud kae: Antipolitika: Razoarenje formalnim i ustanovljenim politikim procesima koje se iskazuje u neuestvovanju, podrci antisistemskim partijama i primeni direktne akcije.4 U skladu sa ovim shvatanjem antipolitike, Hejvud govori i o fenomenu, oznaava ga tako, antipartijske politike. Identificirajui krizu partija i partijskih politika u modernom vremenu, krizu koja se manifestira u smanjivanju partijskog lanstva, topljenju odanosti i stabilne privrenosti partijama i, uope, u slabljenju partijskih identifikacija, on e upravo nastanak antipolitike dovesti u vezu s ovom krizom. Otuda e pisati: Uporedo s tim promenama, oigledan je nastanak takozvane antipolitike: uspon politikih pokreta i organizacija kojima je jedino zajedniko mrnja prema tradicionalnim centrima moi i suprotstavljanje postojeim vladajuim partijama. Uspon novih drutvenih pokreta kao to su enski, mirovni i ekoloki pokret, deo su iste politike pojave. tavie, i kada iskazuju svoje poglede putem partijske organizacije, kao u sluaju zelenih, ovi pokreti tee da zadre imid antipartijskih partija.5 Rekapitulirajui svoj uvid u ovaj fenomen akcentira: Antipartijske partije: partije iji je cilj potkopavanje tradicio 4 5 Endru Hejvud, Politika, CLIO, Beograd, 2004, str. 18. Cit. djelo, str. 19. Cit. djelo, str. 19.

12 / Godinjak 2005

O antipolitici
nalne partijske politike odbacivanjem parlamentarnih sporazuma i stavljanjem naglaska na mobilizaciju naroda.6 Da ovakvo poimanje antipolitike stvarno figurira, pokazat emo na jednom primjeru. Zastupa ga, uzmimo, Alain Badiou, francuski filozof konzistentno ive lijeve orijentacije. Svoju politiku poziciju definira sa tri kljune komponente. Naputajui marksistiko shvatanje o odumiranju drave, sada slijedi, umjesto politike protiv drave, politiku produkcije uslova koji e prisiliti dravu da vodi drugaiju politiku. Uvjeren, nadalje, da marksistiki pojam klase vie ne figurira, koncentira se na figuru radnika kao arite emancipatorski orijentirane politike. I, napokon, forsira radikalno antistranaki stav: politike partije nisu, tvrdi on, vie adekvatan, racionalan i produktivan medij politikog angamana. Definira, dakle, pledira i sam prakticira politiku izvan i neovisno od politikih partija.7 No, taj odnos graanski a antipolitiki intoniran odnos spram partija moe biti i neto sloeniji.8 Ostaje da figurira pojam antipolitiki civili pod kojim se, dakle, podrazumijevaju graani koji ne ele sudjelovati u politici putem medija etabliranih institucija demokratije. Rije je, dakle, o onom dijelu graanstva koje je spremno, hoe to osvijeteno, da se na vaninstitucionalnoj sceni politiki angaira u mjeri u kojoj instalirana vlast provodi politiku zaluivanja, nemira, dekadencije i, uope, politiku koja dovodi u opasnost stabilan, miran, ureen ivot. S druge strane, unutar tako pojmljenog antipolitikog graanstva i u nekim osebujnim konstelacijama figurira i onaj njegov dio koji, istina, svoj javni angaman ne eli da vee za politike partije, ali kada im one prue, naprimjer u izbornom procesu, podrku, onda ono, to graanstvo, po pravilu, takvu podrku prihvata insistirajui verbalno i hipotetiki: ukoliko graanski kandidat bude izabran, partije nee imati pravo da se mijeaju u njegovu parlamentarnu politiku. Otuda se ovaj vid graanskog antipolitikog mentaliteta ponajvie javlja u retorici u doba izbora. Ta graanska opcija je, smatraju kritiari, u sutini prooficijelna: mnogi ljudi sudjeluju u izborima a govore protiv politiara pa tako iznevjeravaju, navodnu, izvornu bit antipolitike civilnosti. No, ovdje se pojavljuju i dvostruke relacije u odnosu prema strankama: javlja se politiki akitivizam koji oblikuje jake antistranake tipove voenja politike a, s druge strane, dijelom se antistranaki model politike probija te instalira u same stranke u vidu tzv. nestranakih ili nezavisnih kandidata na izbornim listama. Na djelu je, dakle, zbrka: dolazi ona iz utrobe samog civilnog drutva sa nerazlikovanjem granica izmeu vlastodrake politike i autentine antipolitike. Kao njena konskvencija, te konfuzije, po pravilu, stradaju, prije svega, dravne institucije, derogiraju se pravo i zakoni a kriminalistika elita dolazi na svoje.
6 7 8 Cit. djelo, str. 496. Sublimiran prikaz prema intervjuu A. Badioua datog Peteru Hallwardu, prvi put publiciran 1998. a potom i 2002. godine u Londonu, u asopisu Tvra, br. 1 do 2, 200, str. 1-17. O ovim vezama i odnosima, posebno u kontekstu preoblikovanja profila politikih partija, prije svega u zapadnoevropskom ambijentu, vidjeti u: Klaus von Beyme, Transformacija politikih stranaka, Fakultet politikih znanosti, Zagreb, 2002.

Godinjak 2005 / 1

ZGODI
Javnost, dakle, postoji ali ne zna sutinski razlikovati etabliranu politiku i izvornu antipolitiku. To ona nije u stanju initi i zbog toga to slubena politika, nemajui pozitivni ekonomski, politiki i kulturni program niti jasno i razgovijetno osmiljenu dravnu strategiju, cijelim drutvom rasprava otrovne ujede demagogija, zastiranja i manipulacija: javnost je, u tom kontekstu, uveliko osakaena ili onemoguena u njegovanju i aplikaciji vlastite rasudne moi. U takvom ambijentu antipolitika dobija svoj jo jedan vaan aspekt: ona je, posredovana artificijelno invalidiziranom javnou, totalni raspad smisla i odgovornosti u politici, ona je, prema tome, zagaenje anarhijom svakodnevnog ivota graana i to, prije svega, u aranmanu etablirane vlasti, ona je izraz i potvrda razliitih oblika degradacije same vlasti, ona je, antipolitika, njeno, na djelu vidljivo, pretvaranje u manipulativnu tehniku, u samosvrhu, u makijavelistiku brigu o tome kako doi i kako se odrati na vlastodrakom tronu. Antipolitikim se, otuda, smatra fascinacija takvom dravom i fanatina zaljubljenost u takvu vlast, dakle, vlast koja je sama sebi svrha. Kritika, libertanski orijentirana svijest jedinu spasonosnu alternativu takvom politikom miljeu vidi u antipolitici kao graanskoj antipolitici. Otuda, ona, ta svijest, u afirmaciji civilnog drutva vidi produktivni izlaz: ono se treba izboriti zato da nadzire i kritizira ili mijenja vlast, da bude njena permanentna moralna i politika korekcija te da se, bez kolebanja ili paktiranja, suprotstavlja svim vidovima reduciranja izvorne biti politike te mnogostrukim likovima njenog pervertiranja. *** Vodee zamisli antipolitike kao djelovanja graanstva izvan institucija drave hoe, zapravo, rei, na jednoj strani, kako je antipolitiki mentalitet proizvod, prije svega, urbanog duha koji oblikuje i producira civilno drutvo, drutvo koje po svojoj definiciji treba biti usmjereno ka antipolitikom angamanu u smislu suprotstavljanja etabliranoj politici i vlasti i, na drugoj strani, kako bez istinske uzajamne napetosti i antinomija izmeu politikoga graanstva i etablirane politike nema, ustvari, istinske demokratije. Unutar tih antinomija, angaman unutar polja civilnog drutva, tvrdi se, sastavni je dio strategije antipolitike koja se ovdje, u ovom kontekstu, poima kao nain radikalne delegitimizacije postojeeg, vladajueg reima vlasti. Aktivno graansko uee u civilnom drutvu, inae, sastavljenom od mnogobrojnih asocijacija okupljenih oko ethosa autonomije, smatra se u ovom diskursu, predstavlja superiorni nain angamana u odnosu na ono graanstvo koje je vezano za dravu, odnosno njene ustanove kakve su, uzmimo, partije i parlamenti. Antipolitikim se u ovom kontekstu, dakle, smatra vaninstitucionalno no i kritiko, ali ne i radikalno-prevratniko, odnosno revolucionarno, oponiranje oficijelnim institucijama demokratije. Polazei od uvida da su, prije svega, velike i bogate moderne drave stjecite bezgranine anonimne moi, prostor pandemije birokratske rigidnosti, prostor uveliko ispranjen od stvarnih demokratskih sadraja, to se onda, u kritikom diskursu, i smatra da antipolitika kao forma graanskog angamana jeste istinski, alternativni prostor 14 / Godinjak 2005

O antipolitici
koji omoguava i afirmaciju civilnog drutva, ali i kritiku korekciju slubenih institucija vlasti. Zato tu i odzvanja neto paradoksalno: aktivizam koji nastaje iz graanske mrnje prema politici, ovdje prvobitno oznaen kao antipolitika, dovodi do pozitivnih demokratsko-politikih uvida i pomaka: dovodi on, naprimjer, u pitanje vladajue samozadovoljstvo postignuem demokratije, otvara prostore reinterpretaciji svrha postojeih institucija, prevenira zloupotrebe politike kroz razliite oblike vaninstitucionalne, individualne ili asocijativne, participacije u javnom ivotu i sl. *** Iz prezentiranih uvida proizlazi kako je potrebno razlikovati dva poimanja antipolitike. Jedno je ono koje propagira negaciju politike kao takve, dakle, porie racionalnu svrhovitost politikih djelatnosti te, otuda, zavrava u totalnoj ignoranciji smisla politikog angamana. A drugo je ono koje govori kako nije rije o averziji prema politici kao takvoj nego o antipolitici kao prostoru vaninstitucionalnog opozicionog djelovanja, kao prostoru transoficijelnih disidentskih revolta i kritika, kao prostoru neprestanog, slobodnog propitivanja etabliranih institucija vlasti, politike i demokratije. Budui da moe, u naoj percepciji, predstavljati upravo sublimacijski izraz tako pojmljene antipolitike, dakle, kao politike antipolitikog graanstva, odjekuje, mada se upuuje demokratskoj javnosti Hrvatske i Bosne i Hercegovine, univerzalnou upozorenje i poziv: ovdje je ...najvie potrebna antipolitika, u starom disidentskom smislu rijei. Antipolitika znai zagovaranje istine u vremenu lai i potenja u vremenu korupcije. Iz takve antipolitike, testirane kroz javne forume i djelo uspravnih linosti, izrast e i prave politike opcije, najprikladnije za ovo podneblje.9 No, tu je, istovremeno, i prostor za druge zadae: u domen antipolitike spada, naprimjer, i prevladavanje rastueg trenda politike pasivizacije graanstva, anuliranje izvorita njihovog dekurairanja za bilo kakav slobodni, vanjski, produktivni politiki aktivitet, ukljuivi i ono dekurairanje kome naruku ide proizvodnja ideolokih prisila s kojima se ljudi, i ne znajui za njihovo porijeklo i ne osjeajui njihovu egzistenciju, u potpunosti okreu ka onom svom unutarnjem, intimnom, egoistinom, narcistikom i sl. Detektirati takva izvorita i raditi na njihovom anuliranju, tako to razumiju sami protagonisti antipolitikog diskursa, jeste, dakle, jedna od relevantnih svrha antipolitikih angamana. *** Na drugoj strani, ukaimo na jo jednu dimenziju u poimanjima antipolitike, govori se o fenomenu antipolitike politike onda kada se pod njom, tom politikom, podrazumijeva insistiranje na povratku ka izvornom ethosu politikog i samom ivotnom svijetu tom istinskom temelju i osnovi oblikovanja politike koja e, a to joj je i esencijalna svrha, biti u dosluhu sa dostojanstvom ovjeka, njegovim
9 Ivo Banac, Intervju, Dnevni avaz, Sarajevo, 15. 02. 200.

Godinjak 2005 / 15

ZGODI
slobodama i pravima. Pri tome se, u ovom diskursu, respektira polifonijski karakter svijeta te smatra da se svijet ne moe promatrati u ovoj ili onoj boji, u ovom ili onom tonu, u ovoj ili onoj formuli ili maksimi ili pod znakom ovog ili onog, uz to i apsolutiziranog, svjetonazora. Otuda se, formulirajmo to tako, upravo miljenje kroz prizmu svjetonazorske i politike polifonije i definira kao antipolitiko. U ovakvo pojmljenoj antipolitici, a ovdje osobno slijedimo intencije takvog shvatanja, vide se temeljne pretpostavke opih promjena u modernom svijetu koje mogu izvesti samo oni ljudi, i njhove asocijacije, koji nisu optereeni etabliranim politikama i tradicionalnim vrijednostima, ljudi koji su spremni na nova uenja, nova znanja, nove komunikacije i nove refleksije o emancipaciji ljudstva. No, sa stanovita oficijelne politike to je neto opasno: ona se, zato, rigorozno obraunava sa dijelovima graanstva koji se uputaju u to i tako shvaeno antipolitiko, i to fobino i stvarno sankcionirajue tretirajui ga, pri tome, politikim fantazijama, politikom neozbiljnou, neim imaginativnim a, onda, i subverzivnim. Skreui sredstvima manipulacije javnu panju sa vlastite djelatnosti kao pervertirano antipolitike, drava, njeni doktrinari i ideolozi u irenju antipolitikog raspoloenja meu obinim ljudima, kao i u obrazovnoj eliti, anatemizirajue vide arita ugroavanja samog nacionalnog i dravnog opstanka te opasnog remeenja drutvenih odnosa i njihovih uobiajenih ustanova. Uz to, valja to primijetiti, antipolitiko to se hoe oformiti i uvrstiti pozivima i djelatnou kritike inteligencije obavezno se, imperativno, buno i sa zastraivanjem, proglaava jednom vrstom izdaje njihove nacionalne misije. *** Hiperpolitizirano drutvo je, izmeu ostalog, ono drutvo koje masovno ivi od mnogolikog populizma, proeto ili obuzeto, dakle, privlanostima zavodljive politike narodnjatva. I ove fenomene-pojmove veemo za antipolitiku. O emu se, zapravo, u tim vezama radi i mogu li se u njima prepoznati, u odnosu na ve prezentirana, i neka nova znaenja u javnoj upotrebi termina i pojma antipolitike? U kontekstu normalnih prilika, populizam i narodnjatvo postaju benigno antipolitiki onda kada su izraz nezadovoljstva graana tekuim socijalnim i politikim stanjem: antipolitika je, dakle, smatra se u ovoj predstavi, oblik artikulacije tog nezadovoljstva i populistiki protest spram stagnacije ili ope dekadencije socijalne solidarnosti, ekonomske pravde i demokratije uope. U drugaijim historijskim okolnostima antipolitiki jesu procesi i djelatnosti to se dogaaju u drutvu koje se jo nije konstituiralo kao strukturirana i sreena politika zajednica ili je, pak, to drutvo sebe, naknadno, dovelo u neki oblik izvanrednog stanja, te se tako samo sunovratilo u pretpolitiko, odnosno antipolitiko stanje. U takvim okolnostima kao antipolitiki se pojavljuju, prije svega, populistiki, narodnjaki masovni mentaliteti i praktini pokreti: doba je antipolitike, doba je sladunjavog zaluivanja populusa, ushienih masovnih narkoza, ope deindividualizacije, zaaravanja vidokruga te, na kraju, pretvaranja potencijalnog demosa u razdraeni, agresivni vulgus. Tako pojmljena i prakticirana antipolitika, u predstavama njenih protagonista, jeste iznueni, no i jedino 16 / Godinjak 2005

O antipolitici
produktivni nain prelaska iz pretpolitikog, izvanrednog stanja u drutveno stanje sveope umne sreenosti: uzavreli populizam je, tako, sredstvo a, navodno, uena racionalna politika konstitucija drave jeste konani cilj antipolitikih aktiviteta. U jo specifinijim, izvanrednijim historijskim kontekstima, gubei svoju naivnost ili benignost, fenomeni populizma, narodnjatva, masovnih pokreta i tribalizma mogu se, meutim, shvatiti kao antipolitiki u drugaijem smislu: sasvim antigraanski, necivilno, antidemokratski i protuhumanistiki tada su forme i naini vaninstitucionalne, parapolitike borbe za vlast, prave, pa i surovim nasiljem prakticirane, borbe koju najee, u novijoj historiji, sa respektirajuim dosezima, provode socijalni akteri ideologije, mitologije i politike nacionalizma. Dakle, antipolitiki diskurs u javnom ivotu, apostrofirajmo to, podrazumijeva i oblikovanje svojevrsne antigraanske populistike politike kulture u ijem mediju, onda, nacionalizam, naprimjer, eli postii dominaciju u svakodnevnom ivotu i prisiliti, vlastitom snagom ve oblikujui, nacionalni vulgus na politizaciju u skladu sa svojim politikim vrijednostima i svjetonazorskim orijentacijama. No, ini to s markantnom svrhom: sa razine svakodnevnog ivota hoe u ono vie, u svetu sferu dravne moi i vlasti pa, otuda, u ovom kontekstu, populizam kao antipolitiko, definirajmo to tako, oznaava politiku strategiju za iracionalnu, masovnu, zaluujuu mobilizaciju ljudi do kraja samoreduciranih na oskudni, osiromaeni i primitivni nacionalitet, ali motiviranu hegemonijskim interesima, dakle, nastojanjem da se postigne i, ako se u tome uspije, ouva vlastodraka politika hegemonija kako nad vlastitim nacionalne drave, tako i nad onim stranim, onim Drugim i onda kada je ono unutar drave, pa tada govorimo o unutranjem dravnom nacionalizmu, i onda kad je ono izvanjsko pa, onda, govorimo o militaristikom, proratnom dravnom pa i genocidnom imperijalizmu. Recimo, kad ve spominjemo ono Drugo, i to da antipolitiki populistiki aktivitet u narodnjakim pokretima u bitnome karakterizira, i po tome je prepoznatljiv, jedna agresivna, u osnovi rasistika, diferencija graana, uzmimo, na pristojne, marljive, odane, kulturne i one Druge po pravilu, strance ili, pak, obezliene i obezvrijeene pripadnike susjednih nacija koji se fanatino predstavljaju i doivljavaju u do kraja negativnoj ikonografiji, a to se predstavljanje moe s pravom shvatiti i kao nuni proizvod morbidne sklonosti nacionalistikog mentaliteta ka totalnoj ali i halucinantnoj i bestidnoj dehumanizaciji Drugog. Ta sklonost, onda, participira kao vana motivacijska poluga ili uarena pogonska energija u psiholokoj pripremi nacionalnog vulgusa za oduevljenu, herojsku, epsku, nacionalno uzvienu, halucinira vjerujui i umilja sve to taj sirovi i surovi vulgaritet, recepciju kako unutardravnog nacionalizma, tako i dravnog imperijalizma. *** No, ovdje, u kontekstu zavrnih refleksija, vratimo se Hejvudu: zauujui su, recimo to tako, njegovi zakljuci: antipolitiki stav se ovdje pripisuje, prvenstveno, graanima i drutvenim pokretima koje oni oblikuju a ne politiarima, mada ga oni uzrokuju. Antipolitika je, faktiki, pojmljena kao ignorirajui, antagonistiki Godinjak 2005 / 17

ZGODI
odnos graanstva prema etabliranim politikim djelatnostima i institucijama a ne kao produkcija, politiara, mada taj odnos oni determinirajue posreduju. Ne poriemo da se fenomen antipolitike moe i ovako poimati. U naim uvidima, meutim, vanije je, ipak, pojam antipolitike definirati kao pojam koji oznaava pojave u vezi sa trivijalnim obiajnostima politiara: oni su, sa svojim politikim ethosom, zapravo, u pervertiranoj zbilji subjekti antipolitike. Oni su ti koji svojom djelatnou ne prakticiraju sluenje, recimo to u konvencionalnom smislu, opem dobru te regulaciji drutvenih konflikata i pluralnih neravnotea u javnom interesu zajednice kao cjeline. Izdaju, dakle, iznevjeravajui ga, taj smisao politike te, zapravo, prakticiraju antipolitiku i kao antipolitiki mentalitet i kao antipolitiku djelatnost. Prema tome, pod antipolitikom podrazumijevamo praktine djelatnosti politike i politiara koje iznevjeravaju, pervertiraju i, na koncu, destruiraju izvorno znaenje, tako ga ovdje poimamo, politike kao djelatnost na stvari opeg, javnog dobra. No, i tako pojmljena antipolitika je, moda i paradoksalno, ustvari, politika: antipolitiko ponaanje u modernom vremenu je, zapravo, jedan od likova same politike. Na prezentirano poimanje zbilje antipolitike graani mogu, iskustveno se to demonstrira, reagirati na pluralne naine. Prije bi se, primijetimo kritiki, ono to Hejvud u tim reakcijama naziva antipolitikim stavom ili antipolitikim mentalitetom graana te socijalnih pokreta u kojima, ovako ili onako, participiraju, moglo nazvati politikom melanholijom i politikom apatijom.10 Rije je o stanjima, manje ili vie akcidentalnim, anominim, zapravo izvana iznuenim ili, u diskursu socijalno producirane, odnosno ovom ili onom socijalizacijom proizvedene karakterologije promatrano, trajnijim, introspektivno prisvojenim kada se individue kao graani, ustvari, pasivno, kontemplativno odnose spram tradicionalnih, konvencionalnih, etabliranih struktura i institucija politike, ili kada je rije o aktivnom odbijanju etablirane politike kao arita antipolitike vaninstitucionalnim angamanom civilnog drutva koji, u mnogim sluajevima, upravo tvori ono izvorno politiko i koji se nikako ne moe pojmiti kao antipolitiki, ukoliko se ne pojmi, kako se to i ini u konzervativnom miljenju, kao antireimski, to on, po pravilu, nije niti mora biti. *** Odmah se, meutim, u kontekstu ovih tematskih refleksija, postavlja pitanje: da li u modernim drutvima, pogotovo u velikim, prostorno, ekonomski i vojno monim, pluralistikim demokratijama postoji uope neto to bi se moglo nazvati kao javno dobro, odnosno kao interes cjeline, kao zajednike svrhe? Razgovijetno je: osporava se i sama ideja opeg dobra. U tome superiorno prednjae doktrinarno meritorni doktrinarni zastupnici neoliberalizma: odbacuju i samu zamisao o mogunosti definicije i, u skladu s tim, zbiljskog figuriranja ideje javnog dobra
10 Sintagma politika melanholija nalazi se, naprimjer, u: Don Kin, Civilno drutvo, Filip Vinji, Beograd, 200, str. 80-82.

18 / Godinjak 2005

O antipolitici
i zajednikih svrha. Tu fiktivnu zamisao nazivaju, navodno, antidemokratski insipiranom teleokratijom. Dok se unutar umjerenijih neoliberalistikih orijentacija jo i govori o kakvom-takvom opem doboru, u radikalnijoj verziji neoliberalizma, kakvu zastupa Hayek, o njemu se uope i ne moe govoriti, ono u drutvenoj zbilji, zapravo, ne postoji. Rezimirajui njegovo miljenje o opem dobru ili zajednikim svrhama, Plant pie: u spontanom poretku potrebna su osnovna pravila ponaanja koja e osigurati okvir u kojemu pojedinci tee svojim vlastitim svrhama. Spontani poredak mora razviti pravila ponaanja koja moraju progresivno odbacivati svoju ovisnost o konkretnim svrhama, i on takav skup nesvrsnih pravila zove nomokratijom. Zajedniko dobro slobodnog i spontanog poretka ne sastoji se u nekoj opeprihvaenoj svrsi, jednostavno stoga to, kao posljedica modernosti ili civilizacije, takve svrhe o kojima postoji sveopa suglasnost, ne postoje. Naprotiv, u slobodnom se drutvu ope dobro u naelu sastoji od olakavanja tenji za nepoznatim individualnim svrhama. To zajedniko dobro sastoji se u vladavini.11 Kako u na tematski okvir ne ulaze zasebne refleksije o problematici javnog dobra u modernoj politologiji i politikoj filozofiji, ostanimo na ovoj ilustraciji radikalnoliberalistikog poricanja ideje opeg dobra i ovdje tek recimo: ako se, pretpostavimo to za trenutak, i ne moe, kako to tvrde neoliberalisti, govoriti u sadrinskom smislu o opem dobru, da, dakle, drutva nisu nikakvi holistiki identiteti ili kolektivne linosti pa se, otuda, i ne mogu, u beskraju interesa svojih lanova, prepoznati i formulirati zajednike svrhe, ipak, na kraju ostaje neto zajedniko kao javno dobro: opi interes svih lanova drutva da se osigura reprodukcija drutva kao takvog, reprodukcija koja je pretpostavka samog njihovog opstanka. Bez politike drutva bi se raspala na tlu unutranjih antagonizama i beskrajnih konflikata izmeu parcijalnih interesnih konstelacija. A politika, ovdje u najopenitijem smislu promatrano, i jest djelatnost na javnom dobru pojmljenom, u krajnjem sluaju, u tom smislu dakle, kao djelatnost na reprodukciji drutva-drave kao cjeline, kako se ono ne bi raspalo u vrevi sukobljenih, to, moda, i prirodnih te jo vie socijalno produciranih, neprijateljskih interesa ili u sudaru sa vanjskim prijetnjama, a graani izgubili egzistencijalne premise vlastitog bivstvovanja. Dakle, i kad govorimo o javnim svrhama u ovom redukcionistikom smislu, one, zapravo, i dalje pripadaju svijetu opeg dobra a politiku koja iznevjerava angaman na njegovom osiguranju ovdje definiramo kao antipolitiku. U ovom smislu, neoliberalistika doktrina zakazuje. Ne postoji u stvarnosti modernih demokratija reim iste nomokratije: u njemu uvijek, bar u redukcionistikom smislu, moraju postojati i ivi vidovi teleokratije oko koje se politika mora angairati.

11 Raymond Plant, Savremena politika misao, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2002, str. 101.

Godinjak 2005 / 19

Etnopolitiko koloniziranje RTVBiH

Nermina ai

Ljudi e biti i ostati na ispravnom putu sve dok budu uzimali znanje i praksu od Poslanikovih ashaba, i od uenih ljudi, ali kada im znanje pone dolaziti od neukih, iji su hirovi, nahoenja i stremljenja razjedinjeni, onda e biti upropateni

(Hadis)1

otovo da nema politike (stranake, nacionalne, dravne) koja ne eli da ima kontrolu nad medijima. U savremenom svijetu, elje za dominacijom nad medijima sve vie imaju velike privredne korporacije, i tako slogan ko ima informaciju, ima i vlast nikad ne prestaje biti aktualan. Otvorena cenzura nije nepoznanica ni u liberalnim demokratijama, samo se ona namee pod izgovorom zatite dravne i nacionalne sigurnosti. Jedan od velikih kritiara zapadnih medija Noam Chomsky u brojnim svojim radovima polazi od toga da su sve vijesti u Americi prije svega propaganda. Ovakve stavove utemeljuje kritiki promiljajui ameriku industriju za odnose s javnou, jednu, kako kae, sofisticiranu industriju koja je dizajnirala povijesne injenice tako da one slue dravnoj politici.2 Chomsky je kritiki raspoloen i prema slavnom amerikom novinaru, autoru knjige Public Opinion, Walteru Lippmannu i njegovom uvenom stavu iz 1921. godine da umijee demokratije zahtijeva izradu pristanka, to za Chomskog predstavlja jo jedan orwelovski izraz koji u biti znai kontrolu miljenja. S tim u vezi, kae, ideja je bila da drava koja ne moe kontrolirati ljude silom kontrolira ljudske misli, a one se kontroliu stvaranjem iluzije o voenju diskusije koja ostaje unutar granica gdje obje strane prihvataju odreene pretpostavke o voenju diskusije, koja je, ustvari, propagandni sistem. Njega ine novinari, akademici, uitelji, strunjaci za odnose s javnou, te cijela
1 2  Ovaj hadis prenose Ibnul Mubarak u Zuhdu, str. 281, Et-Taberani u Kebiru i El-eusatu i Abdurezak u El-Musanifu 11/46. Noam Chomsky, Mediji, propaganda i sistem, vorak, Zagreb, 2002, str. 41. Ibid., str. 42.

20 / Godinjak 2005

Etnopolitiko koloniziranje RTVBiH

mrea ljudi koja ima institucionalni zadatak stvaranja vjerovanja koje osigurava djelotvorno upravljanje pristankom.4 U tom procesu, kae Chomsky, znaajnu ulogu imaju i mediji koji nastoje zadrati intiman odnos s dravnom moi, jer oni ele saznati tajne informacije, ele biti pozvani na press konferenciju, ele poznanstva sa dravnim slubenicima, i kako bi imali intimne odnose sa svojim izvorima, oni moraju igrati igru koja podrazumijeva laganje i sluenje dravi u formi aparata za dezinformacije.5 Ono to nedostaje u radovima Chomskog jeste nedovoljno razlikovanje pristanka i pritiska. Pristanak moe biti isto to i sugestija, upozorava J. Street i on nije isto to i pritisak. Streeta, inae, vie brine mo unutar same medijske kue. Novinari koji su u vrtlogu interesa vlasti i kapitala postaju posluni psii u krilu interesnih grupa, a ne uvari opeg interesa.6 Savremena teorija medija govori o tri oblika moi koja vezuju medije i politiku. To su: a) diskurzivna mo; b) mo pristupa i c) mo resursa. U prvom sluaju mediji imaju mo da favoriziraju, nameu ili sugeriraju odreeni diskurs ili slike svijeta kroz razliite programske sadraje koji ne moraju nuno spadati u red informativnih i obrazovanih programskih sadraja. Mo pristupa nije samo pitanje zastupljenosti interesa, nego i fizikih preduvjeta, te mo resursa gdje se govori o odnosu vladajue i medijske industrije odnosno o utjecaju medijskih konglomerata na postupke vlada i drava. Taj oblik moi prepoznaje pregovaraku mo medijskih konglomerata u poslovima s nacionalnim vladama i drugim agencijama.7 U modernim dravama mediji se smatraju vanim instrumentom/kanalom komunikacije bez kojeg se ne moe voditi politika rasprava. Liberalna teorija medija eksplicite zahtijeva to vee udaljenje izmeu medija i vlade. tavie, vladi se zabranjuje da se mijea u izradu i sadraj programa na radiju i televiziji, i novinama. Meutim, nju takoer niko ne moe sprijeiti da se koristi sredstvima masovne komunikacije i tako pokua da uestvuje u procesu obrazovanja javnog miljenja, da biraima predstavi svoje programe, ali samo kao ravnopravan lan sa ostalim strankama i subjektima koji uestvuju u cjelokupnom procesu. Niko ne smije imati posebna prava. Preporuuje se da svako izvjetavanje o vladi kao poziciji, prati mogunost reakcije opozicije. Ipak, apstinencija vlade od kontrole medija nije u potpunosti zagarantovana. Javne instance moraju osigurati da se u drutvenoj oblasti ne razviju monopoli kontrole javnog miljenja jer nemaju svi jednak pristup sredstvima masovne komunikacije. Mnogo je tee sprijeiti monopol u oblasti radija i televizije upravo zbog kapitala i tehnikih uslova koji su potrebni za pokretanje ovih medija. Zbog toga elektronske medije prate odreeni zakonski uslovi poput onog da sva miljenja koja zastupaju odreene skupine prisutne u drutvu moraju imati jednak pristup elektronskim medijima i mogunost obraanja javnosti. Da li je to uvijek tako?
4 5 6 7 Ibid., str. 45. Ibid., str. 46. John Street, Masovni mediji, politika i demokracija, Fakultet politikih znanosti Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 200, str. 146. Ibid., str. 199.

Godinjak 2005 / 21

AI
Imajui u vidu nivo demokratizacije na balkanskim prostorima, nimalo ne udi to su prethodni, ali i novi reimi htjeli, i mahom uspjeli, da kontroliu mas-medije. U tom kontekstu, uope ne iznenauje injenica da je i u Bosni i Hercegovini paralelno sa srpskom i hrvatskom, i bonjaka politika htjela (bilo bi i nelogino da nije), i jo uvijek pokuava kontrolirati medije. Meutim, zauuje to 10 godina nakon zavretka rata nije svjesna da se pretpostavke za tu tzv. kontrolu ne mogu graditi na nain kako su to radile susjedne nam drave, dakle po principu pritiska a ne pristanka. Prije nego to kaem kakve je sve posljedice mogla, i jo moe izazvati etnopolitika kontrola medija (koja je omoguena, izmeu ostalog, i donoenjem Zakona o JSRTVBiH8), osvrnut u se na pozicije stvaranja bosanskohercegovake masmedijalne politike u posljednjih 20 godina. Predmet mog razmatranja zahtijeva i krau analizu medija iz dviju susjednih zemalja (Srbije i Hrvatske), koji su u velikoj mjeri govorom mrnje bili (sa)uesnici i puki izvrioci nacionalistikih politika na ovim prostorima, i koji su u znatnoj mjeri doprinijeli razbuktavanju agresije i genocida na prostoru BiH. Iskustva su pokazala da su ti mediji bili ne samo klasino propagandno sredstvo za osvajanje vlasti, nego i najjae oruje nacionalistike mobilizacije narodnih masa na Balkanu. Kada se radi o BiH i njihovom utjecaju, malo se zna da je ovom razbuktavanju mrnje doprinijela informativna konfiguracija sistema bive SFRJ i nivo izloenosti bosanskohercegovakih graana medijima iz susjedne Srbije i Hrvatske.9 Poetkom osamdesetih godina 20. stoljea, u jugoslavenskoj prijestolnici Beogradu, zakoni o slobodi informacija (koji su korespondirali sa meunarodnim konvencijama o slobodi informacija) postaju mrtvo slovo na papiru, jer reim na elu sa Slobodanom Miloeviem, institucije i elemente sistema informiranja Srbije stavlja u slubu nacionalistikih oligarhija, s ciljem maksimalnog educiranja mrnje i pripreme naroda za rat i unitavanje Drugih. Slino, ali u blaoj i manje napadnoj formi dogaalo se i sa informacionim sistemom Hrvatske. Pridobijanje urednika, pa i itavih listova i kua, Miloevi je zapoeo sistematino odmah poto je, s proljea 1988. godine postao ef beogradskog partijskog komiteta. Poslije preuzimanja funkcije s lahkoom je plasirao neke svoje akcije, posebno u tiranoj Politici i Politici exspresu.10 Mitinzima koji su se tada odravali u Politici je dat veliki prostor; tekstovi su tampani sa neuobiajenom opremom, sa sugestivnim dugim naslovima; izvjetaji su po pravilu
Zakon o Javnom radio-televizijskom sistemu BiH predvidio je postojanje jednog zajednikog Javnog servisa BiH i dvaju entitetskih. U lanu 26. (programski ciljevi) navodi se da e programi sistema: uvaavati prava konstitutivnih naroda i ostalih i bie ureivani ravnopravno na tri slubena jezika i dva pisma. 9 Zakonom o osnovama sistema javnog informisanja, Republikim zakonom o javnom informisanju i Krivinim zakonikom bilo je zabranjeno izazivanje nacionalne, vjerske netrpeljivosti i podrivanje dobrih meunacionalnih odnosa(podvukla N.). Izvor: Muhamed Nuhi, Rije slika, zloin, Press centar AR BiH, Sarajevo, 1974, str. 5-67. 10 Radivoj Cvetianin, Srpski mediji u antibirokratskoj revoluciji, u: Rat je poeo na Maksimiru, Media centar, Beograd, 1997, str. 59. 8

22 / Godinjak 2005

Etnopolitiko koloniziranje RTVBiH

govorili o velikom broju uesnika na mitinzima, koji su opisivani kao izraz nezaustavive spontane narodne volje. U scenografije na mitinzima ubacivano je dosta nacionalnog kia, nonji, zastava, slika, karikatura, pjesmica, hljeba i pogaa. Novine su bile pune hvale o takvim pokretima; ugroeni Srbi drali su se u gro planu. A, poletno opisivanje tih zbivanja bio je nain sticanja legitimacije u redakcijama.11 (podvukla N. ). Nakon prvih viestranakih izbora reimi preuzimaju nadzor nad elektronskim informativnim medijima i nad odreenim novinama.12 U Srbiji taj teren bio je pripremljen veoma paljivo i proceduralno-besprijekorno vjeto. U martu mjesecu 1991. godine donijet je Republiki zakon o javnom informiranju, a 1. jula iste godine usred eskalacije rata u Hrvatskoj, donijet je Zakon o radio-televiziji, po kojem RTS treba da doprinosi irenju veza sa Srbima izvan Republike Srbije.1 Samo dvije nedjelje nakon donoenja ovog Zakona, usred sezone godinjih odmora nasilno je smijenjena kompletna rukovodea struktura Radio Beograda (koja se nije u najmanju ruku uklapala koncepcijski u lan 19. stav 9) i dovedena ona koja je spremno, kako Izvjetaj Meunarodne komisije za Baklan kae, natimala megaherce na odgovarajuu frekvenciju.14 Miloevieva, ali i Tumanova frekvencija, naalost, prostirale su se i izvan granica Srbije i Crne Gore. Beogradska Politika je svoje mjesto nala u Bosni i Hercegovini, i to u krajevima u kojima su bili preteno naseljeni Srbi15, a hrvatski Vjesnik je imao zahvalno trite, naroito u zapadnoj Hercegovini. Bosanskohercegovako Osloboenje imalo je tira oko 70.000 primjeraka koji je dobro prodavan u Sarajevu, Zenici i Travniku; u pojedinim dijelovima BiH gotovo da i nije imao prou: Banja Luka, veliki dio Krajine, istona Bosna, Hercegovina. O Beogradu i Zagrebu da ne govorimo. Tamo se prodavalo jedva stotinjak primjeraka, to su kupovali uglavnom Bonjaci koji su tamo ivjeli. Vrlo slina slika uoljiva je kod radio i TV sistema. Signali radio sistema SR Srbije i SR Hrvatske pokrivali su velike dijelove BiH. Prvi program Radio Sarajeva imao je neistu frekvenciju, tako da se na podruju BiH ova stanica nije mogla sluati bez tekoa. TV signali Srbije pokrivali su istonu Bosnu, dok su TV signali Hrvatske pokrivali sjevernu i zapadnu Bosnu i zapadnu Hercegovinu. Bosansko podrinje bilo je slabo pokriveno signalima TVSA. Hrvatska je tokom agresije imala dvosmislen odnos prema BiH. U jednom periodu medijski izvjetaji su neprestano forsirali tzv. Herceg Bosnu (vjetaku
11 Milan Miloevi, Govor mrnje u medijima, u: Rat je poeo na Maksimiru (analiza pisanja Politike i Borbe 19871991), Media centar, Beograd, 1997, str. 54-55. 12 Izvjetaj Meunarodne komisije za Balkan, Nedovreni mir, HHO za ljudska prava, Pravni centar Fod BiH, Sarajevo, 1997, str. 66. 1 Cit. djel., str. 16. 14 Cit. djel., str. 164. 15 U ovom listu pokrenuta rubrika Odjeci i reagovanja koja je izlazila od 1987. godine pa sve do aprila 1991. godine za koju se smatra da je bila kraljica govora mrnje u medijima, a samim tim i aktivni uesnik svih priprema u agresiji na Bosnu i Hercegovinu.

Godinjak 2005 / 2

AI
tvorevinu HDZ-a Hrvatske i HDZ-a BiH), zatim vjeto su prikrivali informacije o hrvatskim zloinima nad Bonjacima (koji su se dogodili tokom oruanih sukoba izmeu HVO-a i ABiH), a bijeg hrvatskih civila prikazivan je kao posljedica podmuklosti Muslimana i njihova fundamentalizma. Sve do odlaska HDZ-a sa vlasti, u susjednoj dravi, na HRT-u (svim programima I, II i III) informacije o vremenu ilustrirane su telopima proirene geografske karte Hrvatske, po kojoj tzv. Herceg Bosna pripada Hrvatskoj. Poznato je da je to bio velikohrvatski strateki cilj vlade Franje Tumana. Zato navodim ove podatke? Cilj mi je rei da je ovakva konfiguracija informativnog sistema u SFRJ ve tada ukazivala na velike mogunosti informativnog, odnosno propagandnog djelovanja informativnih sistema Srbije i Hrvatske na prostoru Bosne i Hercegovine. Istovremeno ovi podaci, pokazuju veoma slabu odbrambenu mo informativnog sistema BiH. tavie, ukazuju na dominantnost masmedijalne politike susjednih zemalja, koja je, naravno, bila identina sa politikim ciljevima Srbije i Hrvatske. TVSA je u odnosu na TV Beograd i TV Zagreb bila u inferiornom poloaju. Dok su ove dvije imale ist programski koncept: nacija, nacionalna drava na principima prirodnog i historijskog prava uz naglaavanje neke historijske nepravde, aktualne ugroenosti, TV SA tog koncepta nije imala i nije ga ni mogla imati. Samo su narodi BiH: Bonjaci, Srbi i Hrvati imali zajedniki, dravni informacioni sistem. Meutim, iskustva su pokazala da su bosanski Srbi i bosanski Hrvati bili vie izloeni svojim nacionalnim informativnim sistemima, iji su centri bili u Beogradu i Zagrebu. Bonjaci nisu imali svoj nacionalni informacioni sistem. Na sreu jednih, a na veliko razoarenje drugih (posebno onih u politikoj vlasti), Bonjaci su bili izloeni zajednikom informacionom sistemu TVSA (koja e Odlukom Predsjednitva iz 1992. godine promijeniti naziv u RTV BiH), ija je ureivaka politika bila suta suprotnost u odnosu na Zagreb i Beograd. Malo se govori, gotovo nikako, posebno u znanstvenoj literaturi, da je ova kua u borbi protiv zala netolerancije, nacionalizma, rasizma i antisemitizma imala ogroman znaaj. Mediji koji su egzistirali na podruju pod kontrolom Armije BiH, nisu nastojali pridobiti javno mnijenje za sektaki nacionalizam.16 Nepostojanje bonjakog, u etnikom smislu shvaenog nacionalnog sistema sigurno je doprinijelo politikoj socijalizaciji Bonjaka i njihovom relativno pozitivnom odnosu prema BiH kao jedinoj domovini, u kojoj ima mjesta i za Bonjake, i za Srbe, i za Hrvate, i za Rome, i za Slovence, i za vjernike i za nevjernike. Tomphson istie da su medijske institucije koje su se identifikovale sa zakonitou, kontinuitetom i opstankom Bosne kao republike po svojoj autohtonosti bile antinacionalistike, te da su RTVSA i Osloboenje vie psiholoki razoruavali (pacifiki djelovali) nego naoruavali javnosti.17 Zvanina cenzura nikada nije profunkcionirala, iako je drava bila u ratu. U slabosti odsustva definirane politike mediji su morali sami da se snalaze
16 Asad Nuhanovi, Fenomen javnosti, Promocult, Sarajevo, 1998, str. 25. 17 Mark Thompson, Kovanje rata, Article 19, Zagreb, 1995, str. 24.

24 / Godinjak 2005

Etnopolitiko koloniziranje RTVBiH

onako kako su znali i umjeli. Nije bilo organizirane dravne podrke u sferi javnog informiranja. Najvei ratni period BiH nije imala ak ni ministarstvo informiranja. Glede medijske situacije drava, koju su u veini vodili Bonjaci neorganizirano je nastupala. Nije bilo ni nekog zvaninog predstavnika, portparola, u Ministarstvu vanjskih poslova, u Predsjednitvu, u Vladi i drugim mjestima. Legalna vlast u BiH jednostavno se nije mogla usaglasiti oko stratekog informativnog cilja. Istovremeno, u dijelovima Bosne i Hercegovine koje su kontrolirale srpske snage, djelovale su srpske nacionalne agencije (SRNA), srpske nacionalne novine (Srpski glas), srpske nacionalne televizije (SRNA i KS) i srpski radio programi. Ovi mediji iskljuivo su provodili politiku SDS-a obojenu mnotvom propagande i mnotvom dezinformacija.18 U tzv. Herceg Bosni egzistirale su hrvatske nacionalne agencije (HABENA), tampa (Hrvatski list), radio (Hrvatski radio Herceg-Bosna) i TV (Hrvatska TV Mostar). Mediji s ovih podruja propagirali su program HDZBiH i HDZ-a Hrvatske, a ostali sadraji ovih medija bili daleko od istine i realnosti na terenu. Posebno je to uoljivo tokom 199, a i u 1994. godini. Karakteristino za ove medije je obostrano nepriznavanje legalnih institucija bosanskohercegovakih vlasti, zatim forsiranje ideja o velikoj Srbiji, odnosno velikoj Hrvatskoj. Podruje pod kontrolom Armije BiH kontrolirali su uglavnom mediji koji su priznavali legalne institucije vlasti, i oni nisu imali nacionalne predznake (BHPRESS novinska agencija, RTVBiH, Osloboenje i drugi). Dok su bonjake strukture vlasti (zbog neznanja i neorganiziranosti) bile indolentne prema informacionim sistemima, medijska slika u dijelu pod kontrolom Armije BiH bila je primjer uspjenosti. (Osloboenje je proglaeno svjetskim listom godine u 1992. godini, a TVBiH imala je veliku podrku u meunarodnim novinarskim krugovima). Poeli su da izlaze nezavisni listovi. Dok se zapadni, civilizirani svijet zgraavao na medijsku ekspanziju govora mrnje u susjednim dravama, istovremeno se divio bosanskohercegovakim novinarima koji su trkarali pod granatama, ginuli na repetitorima19, radili u nevjerovatnim uslovima, pri tome ne izustujui nijedne rijei mrnje i opirui se ideolokom komadanju. Fokus panje bonjake politike bili su etnika glasila, poput Ljiljana koji je imao cilj da politiki profilira bonjaku svijest. Kako je rat odmicao, bonjaka politika elita shvata koliki su znaaj i uloga medijskog informacionog prostora. Kontrola dravne RTV pokuavala se preuzeti na razliite naine. No, kako u tome nije uspjela zbog visokih profesionalnih i etikih medijskih standarda ona e RTVBiH proglasiti komunistikim kopiletom
18 U ovim medijima redovno su plasirane informacije tipe: nije istina da Srbi opsjedaju Sarajevo, ve da oni samo brane srpska predgraa od muslimanskih napada; da bosanski Srbi nemaju naoruanih snaga; da Srbi ne napadaju Sarajevo, jer je nerazumljivo napadati neto to njima pripada, i sl. 19 Zauzimanje, ruenje i otimanje odailjaa (predajnika) pokazuje koliku su vanost nacionalistike snage pridavale elektronskim medijima.

Godinjak 2005 / 25

AI
i u dosluhu sa meunarodnim zvaninicima, nekoliko godina poslije rata, zapoet e turbulentna transformacija RTVBiH njenim komadanjem prvo na entitetske, a potom etnike kanale. Pritisak je izvren tako to je formiran Javni servis BiH (PBS), a tadanja dravna televizija je reducirana na entitetsku (RTVBiH RTVFBiH), da bi bio stvoren entitetski balans i da bi se prikrila odgovornost RTVRS u razbuktavanju agresije i genocida. Tako je jo jedna vjetaka tvorevina, uostalom kao i Republika Srpska, osigurala svoju egzistenciju. Da je Javni servis barem u informativnoj funkciji privid stvaranja zajednike televizije, potvruje injenica da se emitira u 19,00 protivno navikama veine graana BiH koji su godinama gledali dnevnik u 19,0. Razoarani odsustvom subjektiviteta drave prema graanski orijentiranom servisu urednici, novinari, te ostali profesionalni kadar reagira na razliite naine. Jedni naputaju kuu, prelazei na privatne medije, drugi ostaju istoj vjerni, ali i ne novinarskim zahtjevima. Iz sfere kreativnosti prelazi se u sferu statinosti i iekivanja uda koji e rijeiti ve tada nagomilane probleme unutar kue. Tehnologija zastarijeva, radi se na opremi kupljenoj za vrijeme Olimpijade 1984. godine. U postdejtonskoj Bosni u RTVBiH ubrzano se sprovodi etnika kadrologija bez poznavanja osnovnih elementarnih novinarskih i menadmentskih vjetina potrebnih za voenje ove kue. To je ubrzalo proces rastakanja bosanskog medijskog marketinga, koji je trebalo tek razvijati nakon prekida rata. Nakon to je unijela pometnju u informacioni sistem BiH i uvidjela da ne umije da vlada njime, bonjaka politika odluna je da medijsku prezentaciju vri po istim kriterijima susjednih zemalja i njihovim filtriranim medijskim centrima u BiH. To olako preputanje informacionog sistema BiH da se snalazi kako umije i zna, bilo je politiki osmiljeno. Na pomolu je bio novi projekt bonjake masmedijalne politike (Bonjaka televizija), skovan u tvrdoj liniji SDA. Bonjaka televizija trebala je da bude medij od nacionalnog interesa Bonjaka. U takvom kontekstu, Bonjaci, odnosno njihova prava na medijsku stvarnost, bivaju ponovo ugroena, ovaj put institucionalnim sredstvima vlastite politike. Rije je o svojevrsnom kulturocidu, kulturolokoj agresiji Bonjaka nad Bonjacima. O finansijskim malverzacijama ne treba ni govoriti. Pria o tome kako je Bonjacima u ovakvim okolnostima potreban svoj medij, postaje besmislena, samom injenicom da je finansijska i ureivaka politika te kue voena iz SDA. Zbog nestrunosti kadrova i slijepog voenja samo jedne ureivake politike (preteno finansijera) Bonjaka televizija doivjela je svoj krah, ostajui vjerna ideolokim i politikim ciljevima zbog kojih je i postojala. Njena sudbina zavrila je zabranom emitiranja programa od IMC-a (Nezavisne komisije za medije). Nedavni pozivi upueni Bonjacima na neplaanje pretplate Javnom servisu, izmeu ostalog potvruju injenicu da bonjake elite i medijski prostor doivljavaju iskljuivo u etnikim granicama ba onako kao to to rade Srbi i Hrvati na zamolbu ili nareenje njihovih elita. 26 / Godinjak 2005

Etnopolitiko koloniziranje RTVBiH

Etniko koloniziranje medija, posebno elektronskih, dovelo nas je u situaciju da smo jo robovi medijskih signala susjeda, ili naih, koji po koliini turbo-folka i nekompetentnosti uglavnom vie lie na raskoni spektakl nacionalne bede Srbije (O. Savi). Naalost, velika veina graana u BiH i danas je izloena medijima u kojima glavnu rije vode zagovornici etnopolitikih ideja i orijentacija. To pokazuju istraivanja o gledanosti, sluanosti i itanosti medija u BiH.20 Srbi su jo izloeni medijima iz svog entiteta i medijima iz susjedne Srbije, Hrvati svojim medijima i medijima iz Hrvatske, a Bonjaci su se, u meuvremenu, okrenuli alternativnim medijima kao to je npr. NTV Hayat. Meutim, za bonjake, hrvatske i srpske politiare RTVBiH je znaajna za promoviranje krize u etnikim odnosima. Posebno to koriste ljudi okupljeni oko HDZ-a koji su nezadovoljni, kako kau, nepostojanjem kanala na hrvatskom jeziku. Rije je o stvaranju pseudoproblema s ciljem da etniko birako tijelo ostane budno. Prema uestalosti pojavljivanja etnopolitiara, nezadovoljstva ne bi trebalo biti jer su etnopolitiari zarobili gotovo sve institucije drave i vlasti a nai novinari jo najpouzdanijim i najmjerodavnijim izvorima smatraju aktualne politiare, visoke zvaninike, jednom rijeju, vladajuu elitu. U jednoj analizi veernjih informativnih emisija,21 koja je pratila rad dnevnika koji se emitiraju na javnim servisima (PBS, FTV, RTRS) i u privatnim medijima (Hayat, OBN), da se zakljuiti: dnevnici u BiH su, zapravo, samo ogledalo ETNOPOLITIKOG PORETKA koji vlada BiH od prvih viestranakih izbora, bez obzira da li se radilo o dnevnicima javnih ili privatnih medijskih kua. U principu i jedni i drugi imaju istu matricu etniku, a ne graansku. Samo dnevnici koji se emitiraju na Javnim servisima su troetniki, odnosno dvoetniki, a dnevnici koji se emitiraju na privatnim kanalima su monoetniki. A ni jedni ni drugi ni trei nisu u svojoj etninosti zadrali profesionalnu etinost, a to je da se potrude da izau iz uskonacionalnih okvira i da graanima BiH ne nude bilo kakve nego kvalitetne informacije. U dnevnicima javnih servisa skoro svaku veer imamo predstavu jezikog nacionalizma, tako da ih je teko i naporno sluati. S druge strane, dnevnici koji se emitiraju na privatnim medijima su takoer etnicizirani, samo u monoetnikom smislu, to im pak daje snagu da hrabrije govore o nekim temama jer ne ovise od meunarodnih, ve domaih finansijera koji pogreno razumijevaju probleme BiH, pa smatraju da je tronacionalni, u drugom sluaju mononacionalni klju BiH njeno jedino rjeenje. No, objektivno treba sagledati i poziciju elektronskih medija, posebno dnevnikih redakcija. Da biste napravili
20 Srbi uglavnom itaju, sluaju ili gledaju medije sa srpskim predznakom, ili medije koje izlaze ili se emitiraju u RS ili Beogradu; Hrvati, takoer prate medije sa hrvatskim predznakom ili medije koji se tampaju ili emitiraju u podrujima sa hrvatskom veinom, ili u Zagrebu; Bonjaci itaju, sluaju i gledaju medije bonjake orijentacije koji se uglavnom tampaju i emitiraju u Sarajevu. Vidi opirniji uvid u: Izvjetaj o realizaciji projekta ta se najvie ita, slua i gleda Centar za manjine iz Sarajeva i Media plan institut u Sarajevu, januar-mart 1999. godine. 21 Analiza je trajala od 1. 11. 2004. do 1. 12. 2004. godine i uglavnom se odnosila na politike teme emitirane u bh. dnevnicima. Koritena je kvalitativna i kvantitativna analiza sadraja.

Godinjak 2005 / 27

AI
jedan dnevnik u trajanju od 0 minuta u javnom prostoru u kojem djelujete, morate imati arenilo ljudi koji su spremni kompetentno i hrabro da govore pred TV kamerama. Vi trenutno imate samo redanje izjava aktualnih politiara (etnike elite) koji uglavnom ponavljaju iste prie (fraziraju, to bi komunikolozi rekli) o ugroenosti, problemu nemogunosti prevazilaenja nagomilanih problema itd. Na njihovo fraziranje neko, ipak, treba da reagira. Neko ih je izabrao da bi rjeavali probleme, a ne da bi oni jadikovali graanima o njima. Taj neko ko treba da odgovori na njihovu etniku frazeologiju je novinar, urednik ili pak neki analitiar. BiH ima analitiara, moda ne dovoljno. Stvara se osjeaj da su graanski orijentirani analitiari pomalo umorni od javnih nastupa a i da su novinari siti stavova koji nemaju prou u bh. drutvu, pa se okreu drugim temama. Naalost, to nas sve vie udaljava od demokratski ureenih zemalja, gdje se za javno izgovorenu neistinu snosi odgovornost i gdje se reakcija javnosti uvaava. Dnevnici privatnih medija se u posljednje vrijeme pokuavaju predstaviti kao spasioci opeg drutvenog interesa, to je takoer opasno jer oni po svojoj definiciji su isto komercijalni, a komercijalizacija i opi drutveni interes nikad nisu ili zajedno. Na javnim servisima je da ne pristanu ni na jedan etniki koncept, pa makar on zadovoljavao i Srbe i Hrvate i Bonjake. Oni moraju da se izbore za jedan graanski, prosvjetiteljski i humanizirajui pristup. Bosna i Hercegovina je zemlja sa visokoizraenom politikom nekompetencijom, izmanipuliranim birakim tijelom i u njenim informativnim emisijama je jednostavno potreban koncept interpretacije dogaaja visokosofisticirane graanske orijentacije, a ne etnike kao to je to danas sluaj. Sve navedeno dovodi nas do zakljuka da je medijski sistem u BiH zapao u duboko autoritarne i represivne kande etnopolitikih monika, i da je kao takav prijetnja slobodnom miljenju i artikuliranju. Nai elektronski mediji, dakle, ne samo da ne emancipiraju, ve poziciju svoje javne moi instrumentaliziraju po mjeri vladajuih etnopolitika, uvlaei ionako dezorijentirane graane u etnopolitike manipulativne konstrukcije. Ali, kome je stalo do toga da BiH ima kvalitetne medije? Sama injenica to je prvi put u historiji postojanja bosanske televizije, 2. novembra 2005. godine dnevnik kasnio zbog trajka upozorenja uposlenika, i da je javnost ostala nijema na taj dogaaj, puno govori o naem odnosu prema elektronskim medijima i zaboravu drave da svojim graanima osigura kvalitetno informisanje i obrazovanje.

28 / Godinjak 2005

Procesi etnikog grupotvorstva dogaanje naroda

Asim Mujki

ko elimo izai iz sfere supstancijalnog govorenja o etnikim grupama koja skriva itave skupove kompleksnih, meusobno suprotstavljenih i disparatnih socijalnih interakcija, prema Rogersu Brubakeru, moramo odustati od termina koji se obuhvaaju terminom grupizma. Brubaker pod grupizmom podrazumijeva tendenciju shvaanja etnikih grupa, nacija i rasa kao supstancijalnih entiteta kojima se mogu pripisivati interesi i sposobnosti. Pod tim podrazumijevam tendenciju postvarenja takvih grupa (...) kao da su interno homogene, eksterno omeene grupe, ak uniformno kolektivni agensi sa zajednikom svrhom. Pod tim podrazumijevam tendenciju predstavljanja drutvenog i kulturalnog svijeta kao multihromnog mozaika monohromnih etnikih, rasnih ili kulturalnih blokova. (Brubaker, 2002:164) Etnopolitiki govor o etnicitetu u Bosni i Hercegovini i susjednim zemljama klasian je primjer supstancijalnog govorenja i priricanja etnicitetu interesa i sposobnosti u metaforama kao to su naprimjer, volja naroda, tako je narod htio, ugroeno je samo bie naroda, itd. Zdravorazumski pristup koncepciji etnike grupe ve uvijek je naturalizirajui, odnosno naturalizirajui u smislu da implicira da postoji nain na koji etniki identitet jest po sebi, u nekom bezodnosnom smislu i bez obzira na pojedine, na prvi pogled samo raznolike historijske manifestacije. Kroz diverzitet esto proturjenih manifestacija provlai se ta crvena nit narodnoga duha kao atemporalna konstanta koju samo ponajvjetiji poznavatelji narodnoga bia, njegovog sutastva mogu prepoznati. Etnika grupa uostalom, kao i ono to se zove ljudskom prirodom posjeduje neku jezgrenu bit iza svekolike pojavnosti do koje tek treba dospjeti, kojoj se tek treba pribliiti. Udaljavanje od nje izdaja je narodne biti, poruuje ta narodnjaka eshatologija. Zdravi razum je sklon o etnikoj grupi govoriti u terminima stvarnih, prirodnih, supstancijalnih stvari-u-svijetu, upravo kao o prirodnim vrstama. Kao da se jo moe govoriti o referenci k neem to nadilazi nae trenutne vokabulare koje koristimo, odnosno neem to bi nadilazilo ono to Willard Quine naziva konceptualnom shemom kao mreom termina, predikata, pomonih glagola i ostalih Godinjak 2005 / 29

MUJKI
pomonih sredstava koja predstavlja na relativistiki argon, na okvir reference ili koordinatni sistem. (Quine, 1969:48) O etnikim grupama, kao uostalom i o stolovima, cvijeu i drveu moemo raspravljati i govoriti samo u relaciji spram tog koordinatnog sistema a nikako u relaciji spram neke atemporalne, supstancijalizirane kategorije. Ipak, kao i obino, svijet zdravorazumskih uvjerenja ne smije se prihvaati nekritiki, osobito zbog svojih pogubnih praktinih posljedica politizacije takvih supstancijaliziranih entiteta. Upravo zbog toga, etnicitet, rasu i naciju trebamo konceptualizirati ne kao supstancije ili stvari ili entitete ili organizme ili kolektivne individue (...) ve prije to treba da se uini u relacijskim, procesualnim, dinamikim, uzbudljivim i dezagregativnim terminima (...) u terminima praktinih kategorija, kulturalnih idioma, kognitivnih shema, diskurzivnih okvira, organizacijskih rutina, institucionalnih oblika, politikih projekata i kontingentnih dogaaja (...) kao politikih, drutvenih, kulturalnih i psiholokih procesa. I to znai za osnovnu analitiku kategoriju uzeti ne grupu kao entitet ve grupstvo kao kontekstualno flutkuirajuu konceptualnu varijablu. (Brubaker, 2002: 167-68) Upravo u tome to Quine naziva konceptualnom shemom u najirem smislu treba traiti svaki mogui referentni okvir. Zato je jednostavno neplauzibilno postaviti esencijalistiko pitanje: to je bit te-i-te grupe? To pitanje vodi nas u slijepu ulicu stvari-po-sebi, dakle, izvan nama jedinog dostupnog referentnog okvira kojim se nosimo u svijetu na nain samo/razumijevanja. Ako, pak, pitanje ta je bit te-i-te grupe? zamijenimo pitanjem ta ljudi i organizacije rade s kategorijama grupstva?, ako ga usmjerimo, dakle, iz vanhistorijskog, perenijalnog, supstancijalnog konteksta prema kontekstu drutvene prakse, otvorit e se jedan novi prostor za analizu organizacijskog i diskurzivnog ivota kategorija procesa kroz koje ove postaju institucionalizirane i uanene u administrativne rutine. (Brubaker, 2002:169) Drugim rijeima, otvorit e nam se novi prostor za razumijevanje i analizu specifinog, u naem sluaju, etnopolitikog habitusa kao steenog sistema generativnih shema koji omoguuje slobodnu produkciju svih miljenja, percepcija i djelovanja inherentnu u posebnim okolnostima svoje proizvodnje i samo njih. (Bourdieu, 199: 48) U suprotnom, ostati na prirodnoj ravni, u domeni stvari-u-svijetu, ostati na zdravorazumskom uvjerenju o primordijalnosti kategorija etnikog grupstva, ne samo da nam onemoguuje analizu i istraivanje ve nas izvodi iz same politike u sferu bioloke politike gdje nema racionalnog razgovora. Prelazak od predestinirane konstruiranosti na esto proturjene i dinamine procese konstrukcije, na sistem strukturiranih, strukturirajuih dispozicija (Bourdieu, 199:479) usmjerava nas na to da grupstvo tretiramo kao dogaaj (Brubaker), upravo kao dogaanje naroda, iroko poznata metafora s kraja osamdesetih u bivoj Jugoslaviji liena svojih supstancijalizirajuih konotacija. To dogaanje nije, kako se uobiavalo objanjavati, ustajanje u odbranu ahistorijskog bia i sutine naroda koja je postala ugroena, nego je rije o dogaanju iz ijeg se spleta zamrenih interakcija tek pristupa konstruiranju onog na to emo se kasnije referirati kao na objektivnu sferu i to na nain hipostaziranja ovih odnosa tretirajui ih kao stvarnosti ve konstituirane izvan historijskih grupa. (Bourdieu, 199: 480) 0 / Godinjak 2005

Procesi etnikog grupotvorstva dogaanje naroda

Narod se deava nastajui nakon to se pristupilo paljivom i esto osmiljenom odabiru izmeu mnotva interakcija i njihovom naknadnom hipostaziranju s politikim ciljem zaokruenja, to je mogue vie odjelitih homogenih grupa ija dalja odsjeenost od konteksta socijalnih interakcija stvara dojam transhistorijske objektivnosti, dojam solidnih, objektivnih konstitutivnih elemenata koji e se ponuditi analizi u drutvenim i humanistikim naukama. Ovi pseudo-transhistorijski nabaaji, pokazuje se, okidae za svoj diskurs (ahistorijski: A.M.), nalaze u svom (historijski uslovljenom: A.M.) diskursu, poput voza koji sam sebi postavlja ine. (Bourdieu, 199: 48) U tom opsenom naporu raskrivanja ahistorijskih, prirodnih konstitutivnih elemenata u kojem su angaovane vladajue etnonacionalistike elite politiari, intelektualci, knjievnici, novinari, akademici, vjerski autoriteti ovaj hipostazirajui diskurs grupstva, ustvari, skriva historijske, ljudske isuvie ljudske, drutvene konstitutivne elemente koji su uvijek fluidni, podloni reviziji, prolazni. Kao raskrivanje taj napor je, hajdegerovskim rjenikom kazano, ustvari, proizvoenje, jer u raskrivanju se temelji svako pro-iz-voenje. (Heidegger, 1972: 98) Ono to se proizvodi u raskrivanju ahistorijskih konstitutivnih elemenata grupe je mi-identitet grupstva partikularni, odjeliti supstancijalni identitet u razlici prema drugima. Raskrivanje u temelju bosanskohercegovakih etnopolitika je zazivajue proizvoenje razlika proizvodnja kljunih ahistorijskih identitetskih obiljeja na koje se moemo referirati u daljoj konstrukciji razliitosti naeg etnikog ili kulturalnog mi: tu ponajprije spadaju jezik, historija, knjievnost i umjetnost, tradicija, amanet i zavjetanje predaka i dakako religija. Posao zazivajueg raskrivanja doslovno se predstavlja kao iskopavanje zaboravljenih svjedoanstava nae razliitosti, kao arheoloka zadaa rekonstrukcije prave jezgre, supstancije, sutastva nae narodnosti koja skrivena eka ispod prljavoga nanosa kontingentne historije koja nieg zajednikog nema s tom istom supstancijom. Tako, naprimjer, jezik kojim govorimo i kojim govore, naalost, i oni od kojih se elimo razlikovati, jezik koji opet, naalost, vrlo dobro razumijemo, kroz arheoloki pothvat zazivajueg raskrivanja biva proizveden, ustvari, u sutinski na jezik a u razlici manifestacija jezikog i pravopisnog varijeteta sad se vidi ontoloka razlika na koju emo se pozvati kao na krunski dokaz u proizvodnji distinktivno naeg jezika. Ta jezika bliskost s neprijateljem ostala je najvei problem za etnopolitiko proizvoenje razliitosti, jer je udaljenost toliko malena da ne doputa uvjerljivo postvarenje drugoga kao drugoga u rangu ulnosti ulno drugi to bi, recimo, upotreba maarskog kao potpuno tueg jezika dopustila. Na ovaj nain u prilici smo stei uvid u dinamiku (proizvoenja grupe: A. M.) grupotvorstva kao drutvenog, kulturalnog i politikog projekta usmjerenog na transformiranje kategorija u grupe ili na poveanje nivoa grupstva. (Bourdieu prema Brubaker: 2002:170-71) Jedan od kljunih procesa grupotvorstva je zazivanje ili iz/zazivanje kod Heideggera. Analogno njegovoj analizi u Pitanju o tehnici, moglo bi se zakljuiti da je raskrivanje koje vlada u procesima grupotvorstva uvijek neko zazivanje Godinjak 2005 / 1

MUJKI
koje na grupstvo polae zahtjev isporuke hipostaziranih, ahistorijskih elemenata na koje e se moi pozivati u daljem procesu homogenizacije etnike grupe. Taj proces ima tendenciju da upravljanje i osiguravanje ovoga postaju ak glavne crte iz/zazivajueg raskrivanja. (Heidegger, 1972:102) Za detekciju procesa grupotvorstva pak mnogo je ovdje vanije ono to se u tom zazivajuem raskrivanju kao proizvoenju grupstva skriva. Ko to zaziva raskrivajui i proizvodei grupstvo? Etniki poduzetnici koji (...) mogu ivjeti od i za etnicitet esto imaju ono to Pierre Bourdieu naziva performativnim karakterom. Zazivanjem grupa oni tee da proizvedu, okupe, prizovu njihovo postojanje. Postvarenjem grupa, tretirajui ih kao supstancijalne stvari-u-svijetu, etnopolitiki poduzetnici mogu, kako Bourdieu primjeuje, doprinijeti proizvodnji onog to navodno opisuju ili imenuju. (Brubaker, 2002:166) U fusnoti Brubaker pojanjava, navodei Bourdieua, da takve performativne, grupotvorne prakse, naravno, nisu samo svojstvene etnikim poduzetnicima ve su generika osobina politike mobilizacije i reprezentacije. (Brubaker, 2002:166) Ono to je u Bosni i Hercegovini i njezinoj okolici s kraja osamdesetih i poetka devedesetih godina prologa stoljea bilo prepoznato kao dogaanje naroda, ili nasilna etno-homogenizacija, Brubaker obuhvaa pojmom kristalizacije grupe koja se tie otrog omeivanja etniciteta u opreci prema drugome. Performativnost ili zazivanje kao proizvodnja etnikog grupstva pospjeuje se i pojaava dramatinim dogaajima najee namjernim aktima nasilja koje se poduzima kao strategija provokacije koja se ponekad pokazuje (u zemljama bive Jugoslavije definitivno) kao izuzetno uinkovita strategija grupotvorstva. (Brubaker, 2002:171) Jo eksplicitnije Brubaker, osvrui se na etno-homogenizaciju na Kosovu, tvrdi da su kristalizacija grupe i polarizacija rezultat nasilja (...) takozvane politique du pire (...) krugova napada i protivnapada koje su otro pojaale grupstvo i meu kosovskim Srbima i Albancima. (Brubaker, 2002:171) Nasuprot zdravorazumskom poimanju koje je spremno napreac ozvaniiti taj proces kristalizacije kao etniki sukob i na njemu dalje izgraivati koncepcije konanog rjeenja sukoba, Brubaker ne nasjeda na tu zavodljivu logiku. tavie, on zakljuuje da protagonisti veine etnikih konflikata (...) nisu etnike grupe kao takve ve razne vrste organizacija (...) kao odreena ministarstva, slube1, organizacije za provoenje zakona i oruane jedinice; tu su takoer i teroristike grupe, paravojne organizacije, naoruane bande i labavo strukturirane bande; takoer politike partije, etnika udruenja, drutvene organizacije, crkve, novine, radio i televizijske stanice itd. (Brubaker, 2002:172) Bosanskohercegovako ratno iskustvo zorno je pokazalo da je cijela mrea takvih organizacija izvrila taj odsudni prvi udar, najprije na ustavno-pravni poredak Republike kreiranjem paralegalnog sistema i zamiljenih etnikih administrativnih jedinica, a potom i
1 Sjetimo se ovom prilikom samo vrljanja srbijanske SDB u rejon Srebrenice 1990. godine, uloge ove slube u stvaranju udarnih jedinica crvene beretke s ciljem izazivanja etnikih sukoba u gradovima irom BiH; uloge obavjetajnih slubi Republike Hrvatske u formiranju hrvatske paradrave u BiH i sukobu s legalnim vlastima Republike Bosne i Hercegovine; uloge bonjake obavjetajne slube u kampu za antiteroristiku obuku Pogorelica itd.

2 / Godinjak 2005

Procesi etnikog grupotvorstva dogaanje naroda

sam oruani udar s ciljem etnike redefinicije Republike na nain fizikog odstranjenja drugih. Na ovoj taki proces kristalizacije poprima perverzni obrat: dok su organizacije obino protagonisti konflikta i nasilja, one nisu uvijek objekti ili mete konflikta ili nasilja. Cijele populacijske kategorije ili navodne grupe mogu biti objekti organizirane akcije, i to daleko lake nego to su u stanju biti subjektima ili poduzetnicima takve akcije. Etniki kvalitet etnikog nasilja, naprimjer, nije intrinsean samom nasilju; on se pripisuje instancama nasilnog ponaanja od strane rtava, poinitelja, politiara, slubenika, novinara, istraivaa, humanitarnih radnika ili drugih. Takvi postupci uokvirivanja i narativnog enkodiranja ne slue pukoj interpretaciji konflikta; oni ga konstituiraju kao etniki sukob. Uokvirivanje bi moglo biti kljunim mehanizmom za konstrukciju grupstva. (Brubaker, 2002:17) Raskrivanje kao zazivanje stjee tako jak, uvjerljiv konceptualni okvir, proizvedeni interpretativni obrazac koji proizvodi interpretacije, kao onaj voz koji sebi postavlja ine, sada se pozivajui na realitet i prirodnost na osnovu koje se zahtijeva realistino rjeenje konflikta. Brubaker nastavlja: Premda tako imputirano grupstvo predstavlja proizvod vladajuih interpretativnih okvira, a ne nuno mjeru osjeaja grupstva koga dijele uesnici dogaaja, iznueno ex post interpretativno uokvirivanje ili enkodiranje moe poluiti moan efekt feedbacka, oblikujui naredna iskustva i pojaavajui nivo grupstva. (Brubaker, 2002: 174) Zazivanje kao proizvodnja etniciteta koje provode etnopoduzetnici kroz niz kristalizirajuih procesa, namee se kao vladajui interpretativni okvir i raunajui na zdravorazumsko prihvaanje, bacajui se na proizvodnju realnosti kao prirodne datosti potiskujui mogunost alternativnog javnog promiljanja kao nerealno, apstraktno i utopijsko. Detektiranje procesa etnopoduzetnikog zazivanja kao proizvodnje, gotovo bezrezervno nasilne, etnikog grupstva kako to ini Brubaker, omoguuje jedno otrenjujue razgolienje etnopolitike kao razbojnitva, gospodarenja ratom, mogunosti otvorene pljake, crnoberzovno profiterstvo. (Brubaker, 2002:176) Ako zagrebemo povrinu na smrt zavaenih naroda, vidjet emo tamo ispod one obine graane koji neizostavno (kako Brubakerovo istraivanje takozvanog etnikog sukoba Maara i Rumuna u Rumuniji pokazuje) o etnikim sukobima govore kao o neemu to dolazi odozgo, neemu to uzburkavaju politiari koji gledaju samo svoje vlastite interese. Gotovo univerzalni zakljuak svih ispitanika je da etnicitet ne predstavlja problem. (Brubaker, 2002:180) Upravo sam realitet, taj nepregledni diverzitet socijalnih interakcija, ak i poslije najkrvavijih sukoba u BiH, taj komunikacijski raomon koji je odmah po prestanku topovskih salvi, ispunio prostor potvruje, na svakom koraku, jaz koji postoji izmeu nacionalistikih organizacija i navodnih grupa u ije ime ove tvrde da govore. (Brubaker, 2002:181) Otro omeivanje grupstva danas se jo samo deava u vrijeme predizborne kampanje ili nekih, esto osmiljenih dogaaja kada se zazivanjem proizvodi intenzivan osjeaj etnike solidarnosti kada ponovno proradi uokvirivanje i konstruiranje odreene politike nesuglasice ili napetosti kao u biti etnikog konflikta. To povremeno pulsiranje etnike homogenosti, ta etno-kontrakcija koja pumpa krv, samo dokazuje koliko etnike grupe u biti Godinjak 2005 / 

MUJKI
nisu grupe ve prohodne socijalne kategorije proizvedene i proizvodee istovremeno. Suprotno tome, kakav je bio obiaj u percepciji kod kue i vani, ako krenemo s grupama, bit emo navedeni ta grupa eli, zahtijeva, emu tei; kako misli o sebi i drugima; kako reagira prema drugim grupama. Gotovo automatski, supstancijalistikim jezikom, bit emo navedeni da grupama atribuiramo identitet, subjektivitet, interese i volju. Ako ponemo s kategorijama, naa panja bit e usmjerena na procese i odnose, a ne na supstance. Usmjerit emo se na odreenje toga ta ljudi i organizacije rade s etnikim i nacionalnim kategorijama; kako se te kategorije upotrebljavaju da usmjere i organiziraju procese i odnose; kako one postaju institucionalizirane i s kojim posljedicama. Usmjerit emo se na pitanje kako, zato i u kojim kontekstima etnike kategorije bivaju ili ne bivaju upotrebljene. (Brubaker, 2002: 18) Etnike kategorije bivaju upotrijebljene, kako iskustvo bosanske etnopolitike pokazuje, za proizvodnju etniciziranog naina shvaanja svijeta, etniki voenog senzibiliteta i percepcije.
Reference: Bourdieu, 199: Pierre Bourdieu: Structures, Habitus, Practices, Social theory / The Multicultural & Classic Readings , Charles Lamert, ed. (Boulder, San Francisco, Oxford: Westview Press); 479-489. Brubaker, 2002: Rogers Brubaker: Ethnicity Without Groups, Arch.Europ.Sociol., XLIII 2; 16-189. Heidegger, 1972: Martin Heidegger, Uvod u Heideggera, Ivan Salei prev. (Zagreb: OOSSO). Quine, 1969: Willard V. O. Quine, Ontological Relativity and Other Essays (New York: Columbia University Press).

4 / Godinjak 2005

Apriorne konstrukcije o izvornosti i heretike dekonstrukcije

Senadin Lavi

napetosti izmeu apriornih predstava o jednom biu ili drutvu, koje su katkad redukcionizmi religijske provenijencije ili dnevnopolitikih interpretacija, s jedne strane, i ivotnog relativiziranja, ironiziranja, pragmatike svakodnevlja, demitologiziranja i otaravanja viestoljetnih konstrukcija, s druge strane, smjetena je sva drama ljudskog bivstvovanja na tlu Bosne i Hercegovine. Praktino-djelatni procesi, kao i ideje koje se sueljavaju u povijesti bosanskih dana i noi, voeni su nekim rukama sa strane, velikim geopolitikim zahvatima imperija ili nastojanjima malih koji su pokuavali postati veliki. Povremeno se pokuavalo Bosnu potiniti ovoj ili onoj religijskoj ideji ili politikoj koncepciji ili kontinuiranoj etnogenezi, dati primat jednoj od tih ideja nad drugima, ustanoviti koja je od tih ideja bila prva prisutna na tlu Bosne, koja je ideja prava i nesumnjiva itd. (pritom se zaboravljaju kultovi i stara vjerovanja kao to je, naprimjer, kult Mitre, ija svetita su pronaena kod Konjica i Jajca; ignoriraju se ilirska plemena Japodi, Dalmati, Daorsi, Ardijejci itd.). Spekulacije se pretvaraju u galaksije ispunjene naim zvijezdama od kojih se moe konstruirati poeljnu politiku formu za dnevno-praktiku upotrebu. Za to je potrebno samo malo imaginacije i ve imamo svjetove interpretacije. Jedan projektiran i planski, donekle nemut i nedorastao, dijelom ogranien nevidljivim presupozicijama i arheolokim preciznostima, pokuaj da se napravi kritiki osvrt na djelo Muhameda Filipovia Historija bosanske duhovnosti,1 od strane anonimnog i meni sasvim nepoznatog g. D. Perie, nema cilj, prema mojoj procjeni, da razvije argumentiranu znanstvenu analizu (i recenziju), ve da tiho provue sadraj nekoliko hipoteza kao da se radi o nesumnjivim istinama i da pritom neprimjerenim vokabularom devalvira autora.2 Takve hipoteze esto voli da elaborira S. M. Daja u svojim historiografskim istraivanjima, a odnedavno tu
1 2 Muhamed Filipovi, Historija bosanske duhovnosti, Svjetlost, Sarajevo, 2004. Darko Peria, Muhamed Filipovi, Historija bosanske duhovnosti. Prahistorija, Biblioteka Izdanci, Nakladnik Svjetlost, Sarajevo, 2004, 90 stranica, 14. slika; u: Bosna Franciscana, Godina XIII, Broj 22, Sarajevo, 2005, str. 267-287.

Godinjak 2005 / 5

LAVI
vjenu odijeljenost vjera i naroda u BiH posebno elaborira naa Vareanka Mirjana Kasapovi koja trenutno djeluje u Zagrebu na Fakultetu politikih znanosti. Naravno, cijenim i pozdravljam kritiki osvrt nepoznatog gospodina koji potvruje bosansku heteroglosu i dotie njen prepoznatljiv duhovno-povijesni smisao. Taj tekst mi je bio povod da pokuam na neke stvari ukazati heretikim glasom ili ih gledati heretikim okom. Ovo, naravno, ne podrazumijeva religijsku heretiku. A, ustvari, glavni ton Periinog teksta je redukcionistiki par excellence i ne razumije intencije jednog holistikog i dinamiko-strukturalnog pogleda u tijelo i duh Bosne. Peria zamjera Filipoviu to filozofskim stilom i nerazumljivim jezikom eli neto objasniti itateljima, a moda je problem kod onoga koji ita, ako nije priviknut da ita neto to je napisano filozofskim stilom, odnosno zato to nije dorastao razumijevanju takvog rukopisa ili zato to ne eli razumjeti putanje istog. Sam taj pokuaj, naime, da se misli Bosna kao cjelina i kulturno-povijesno bie, mnogima je danas trn u oku. Oni uope ne ele vidjeti Bosnu kao jedinstvenu cjelinu koja ima svoju povijesnu liniju, ve iz religijskih razlika prave nacionalne mitove i ideologije. Svaki partikularni pristup razumijevanju Bosne, meutim, ima problema s falsificiranjem njenog sadraja, bez obzira da li je on religijski, dogmatiki, nacionalni, plemensko-regionalni ili provincijalni. Naravno, nemam namjeru raspravljati sa spomenutim anonimnim piscem, niti izigravati advokata jednom akademiku kojem takvo to i ne treba. Naravno da akademik Filipovi nije arheolog niti sociolog religije, on to pak i ne eli biti; njemu arheoloke i religijske studije slue za filozofsku interpretaciju, za razvijanje miljenja o fenomenu bosanske duhovnosti. Stoga se, naprimjer, oslanja na A. Benca (ali i mnoge druge), slijedi njegov tekst, prepriava ga, stavlja ga u miljenje, upotrebljava njegove stavove, interpretira ih, jer je to zahtjev same istraivake metode koju slijedi i jer se bez toga ne moe misliti. S najboljima se, dakle, mora stajati u dijalogu i plodonosnoj, kongenijalnoj komunikaciji o pitanjima koja su obostrano interesantna ili zaokupljajua. Niko danas ne moe raditi u znanosti tako to e iz malog prsta izvui stavove o predmetu istraivanja. Jedino mi je mizerija prebrojavanja literature po nacionalnim glavama (u bibliografiji od ukupno 22 citirane knjige, Bonjaci su autori 150 knjiga!? kae g. Peria) izazvala nevjerovatno iznenaene, jer prvi put sam saznao da je vano (i da treba) da se broji autore po nacionalnom kljuu. Stoga je bar jasno da je razoarani marksista i frustrirani bonjaki nacionalista (tako se karakterizira akademik Filipovi od strane g. Perie) neija meta i da njegovo nakazno djelo nekome smeta u komunikativnoj orbiti pa bi ga trebalo pomesti s lica zemlje. U toj komunikativnoj orbiti, takoer, mnogima e zasmetati bilo kakav govor o Enciklopediji Bosne i Hercegovine, pa ak da je ona ve uraena kao paradigmatski enciklopedijski sadraj, dakle, po svim znanstvenim kriterijima. Zato treba ozbiljno nastaviti projekt Enciklopedije BiH u kojoj e se uvati bosansko blago
 Ako, prema takvom pristupu literaturi, neko koristi literaturu na njemakom jeziku ili na engleskom jeziku, od njemakih i anglosaksonskih autora, on je, dakle, njemaki nacionalista, odnosno engleski rasista, to je prava besmislica.

6 / Godinjak 2005

Apriorne konstrukcije o izvornosti...

koje bi sada svetenici-izolacionisti, nacionalisti-separatisti i politiki diletanti bacili u blato, jer se bez krivotvorenja ne bi moglo razvrstavati u odijeljene nacionalne kontinuitete. Jasno je da posao na Enciklopediji BiH treba ubrzati. Njen je primarni zadatak da pokae bosanskohercegovaku specifinost u povijesno-kulturnoj pluralnosti svijeta. Ona treba biti vrhunsko znanstveno-enciklopedijsko djelo. Ne vjerujem da je Bosna mjesto jedne istine ili jedne koncepcije svijeta njena je povijesna sadrina pluralistika i samo se kao takva moe valjano razumijevati. Ako neko izraava al to bosanska povijest nije izgledala drugaije ili to je neprestano ometana sa strane, onda to ne mora znaiti nita loe, neznanstveno ili neistinito. Ako neko raspoznaje psiholoki profil ovjeka koji ali za tim to povijesni procesi nisu ili onim tijekom kako bi on to danas elio, onda vjerovatno ima istu intenciju i drugaiju opciju te povijesti kao svoj djelatni background. Na tom mjestu se, dakle, dodiruju spomenute povijesne konstrukcije (interpretacije, reinterpretacije, pretpostavke, objanjenja) koje se dijametralno razilaze. Jedna insistira na postojanju povijesne i duhovne jedinstvenosti Bosne i Hercegovine, a druga je ne priznaje, apostrofirajui nacionalnu partikularnost i specifinost od stoljea sedmog. Moj metodoloko-epistemoloki pristup kazuje sljedee: ne moe se misliti dio ili element cjeline bez principa konteksta, tj. izoliranje (pa i reduciranje) dijela od cjeline uvijek krivotvori i dio i cjelinu. Ne postoji tako apsolutna istina jedne point of view. To je, donekle, povezano s miljenjem da rije ima smisao samo u reenici (stavu) i jezikoj upotrebi (jezikoj igri, Sprachspiel), tj. ne postoji neki prethodni smisao koji je neovisan od konkretne jezike prakse ili konkretne upotrebe rijei nekog jezika. Priblino takvo miljenje bilo je u opticaju prije Humboldta, Fregea i De Saussurea, strukturalista i poststrukturalista u Evropi. Izolacionistiko-hermetiki postupak (metodoloki atomizam), dakle, uvijek zanemaruje kontekst u kojem se neki dio ili njegovo djelovanje tek odvija ili se povijesno dogaalo. Drugim rijeima ne postoji odvojena/zatvorena povijest entiteta bez cjeline u kojoj on jeste na neki nain. Danas se pokuava predstaviti da postoji odijeljena povijest bosanskih entiteta, bia, dijelova, elemenata, kao da smo jedni drugima bili (postali) Marsovci. Akademik Filipovi, pak, pokazuje da postoji i da se moe znanstveno prezentirati povijest bosanske duhovnosti. Naravno, taj posao nije definitivan, niti jednostavan taj posao je dinamiki proces znanstvenog istraivanja. Moda bi neko elio da on pravi izolovanu povijest muslimanske duhovnosti, koja se takoer moe utvrditi i analizirati na tlu BiH, ali ona je nemogua bez cjeline BiH i ireg politiko-povijesnog i duhovno-kulturnog konteksta, tj. ne moete je misliti iz izoliranosti od cjeline vremena u kojem je djelatna. Bosanski islam je bosanski, tj. on je specifian usljed suodnoenja s bosanskim katolianstvom i bosanskim pravoslavljem. To isto vai za katoliku i pravoslavnu prisutnost na tlu Bosne i Hercegovine. Radi se o povijesnoj isprepletenosti i proimanju to je, izgleda, glavna taka koju bi mnogi eksperti eljeli iskljuiti iz diskursa o bosanskoj povijesnoj specifinosti. itai bosanske povijesti sa strane, iz svoje iste vjere i jednostranosti, to Godinjak 2005 / 7

LAVI
nikada ne mogu razumjeti. Bogatstvo razlika se potcjenjuje od strane bogatstva separiranog identiteta i samodovoljnosti. Pitanje je, dabome, da li je mogu ist, odijeljen, samodovoljan i nekomunikativan identitet bilo koga i bilo ega? Ko bi to mogao opstati u izoliranosti? Jedini pravi identitet je mogu kao odijeljen i izoliran, samodovoljan entitet, samo u onome asu kad nacionalizam transformira mentalne normalnosti hiljada ljudi i kad etnodiskurs postane mjera svakog dogaaja socijalne epistemologije i ontologije. U insistiranju na odvojenosti (izolaciji) ordinira duh srednjovjekovnog mentaliteta u ijem je fokusu religijsko-teoloki mit o konfrontiranju islama i kranstva u Bosni, a taj sporni mit se danas pervertira u nacionalne mitove i politike ideologije. Veliki pokuaj da mali igra uta po recenzentskom ringu Krleu i sline pojave, nije samo neukusan i nemogu, nego je i smijean. Kao usput voka tamo, paska ovamo i sve je palo s nogu. E, stvar ne ide tako i nije ba tako jednostavna. Takav ofanzivni dogmatizam samo zamjenjuje druge dogmatizme, a pritom ne pomae otaravanju dogmatiziranog bosanskog svijeta ivota. Stara istina (u osnovi neistina) da je Bosna oduvijek bila katolika zemlja, pa ak i da je najvea istina na svijetu, danas ne znai nita i ne obavezuje njene dananje graane ni na to, niti bi trebalo da proizvodi neki osjeaj izdaje prave (izvorne, autentine) vjere. Isto tako, historijska injenica da je Bosna nekad bila u muslimanskim rukama ne znai da svi na to moraju gledati na isti nain i da se svi pritom osjeaju isto. Postoje brojne, razliite verzije vienja Bosne i mogu se gledati kao popunjavanje bosanskog mozaika. Ne postoji najstariji bosanski narod na tlu Bosne i Hercegovine. Jednostavno, ne postoji (logiki) jedna nepogrjeiva hipoteza o svijetu ili jedno nesumnjivo uvjerenje ili jedna izvorna (primordijalna) istina. Postoje, pak, nelogine predstave o svijetu, intencije pojedinaca i grupa, slike, prie, pogreke, zablude, predanja, obiaji, politike igre, geopolitiki nacrti, sjeanja i pamenja, kao i ljudski bezobrazluk i prevrtljivost. U povijesti je najvie takvih sluajeva. Tako jedna grupa moe tvrditi da je u nekoj davnoj prolosti imala mo i ugled, imanje i znanje, ali od prolosti se ne ivi. Svaka grupa ljudi pokuava konstruirati logian kontinuitet, prirodan slijed sopstvenog povijesnog razvoja (kulturnog, politikog, prostornog, religijskog, demografskog, nacionalnog itd.) kao neto to ovjek osjea svojom potrebom. Nisu sve te konstrukcije, naravno, uvijek istinite one su svjesni ili nesvjesni, sluajni ili namjerni redukcionistiki opisi poeljnih dionica povijesti koja je isparila u havu. U novokomponiranim konstrukcijama se zaboravlja da su dananji bosanski franjevci stoljeima bili veliki uvari Bosne i bosanstva (a nastojanje da se sve to pretvoriti u religijsku ili nacionalnu naraciju nije potaknuto voljom da se razumije makar i priblino historijski smisao); da su tek odnedavno bosanski Hrvati pristali na zov homogenizacije, da su i oni izdali neku tradiciju, neko ime, neko znanje, neko pamenje. Pa, za Boga miloga, ovdje je svako neto izdao i zaboravio, to milom to silom. Ovdje su Osmanlije bili osvajai i za Bonjake kao i za Srbe i za Hrvate. Treba jo napomenuti da su Bonjani stariji od osmanskih Turaka na ovome prostoru dakle, turski osvajai su ovdje zatekli Bonjane (Bosance), tj. nisu ih napravili ili izmislili. 8 / Godinjak 2005

Apriorne konstrukcije o izvornosti...

Bitno je ovdje spomenuti i knjigu Nedima Filipovia Islamizacija na tlu Bosne i Hercegovine koja rui mitove, ne samo bonjake nego i sve druge koji pokuavaju naminkati povijest prema svome trenutnom cilju. Ona razbija naracije o povijesnim nunostima, o islamizaciji, o istim rasama, izdajama, etnikim kontinuitetima, ekskluzivnostima, o pravima i odabranima na prostoru BiH. U njoj se vidi da se zaboravilo na mnoge povijesne sadraje koji ne mogu posluiti u komponiranju nacionalnih i nacionalistikih slika povijesti... Mnogi bonjako-muslimanski pisci su problem islamizacije postavili u idilian okvir stabilnosti, blagostanja, humanosti i dugotrajnosti osmanskog ureenja kome se pripisuju crte plebejske demokratinosti, koja je diktirana tzv. laikom teokratijom, tj. sistemom odnosa zasnovanim na propisima islama. Prema tom miljenju, islamizacija je znaila veliki historijski progres, ona je vrena bez ikakvog pritiska, uz isticanje drutvene i vjerske svijesti islamskih neofita, pa se islamizacija predstavlja ne samo kao vjerska i kulturna nagrada za konvertite nego i kao jedna vrsta sudbinskog blagoslova, milost sudbe koja nagrauje one koji idu pravim putem.4 Uz to se dodaje uobiajena teza o bogumilskom porijeklu bosanskih muslimana. S druge strane, kransko-hrianski pisci su u Turcima i islamskoj vjeri, odnosno u islamizaciji vidjeli degradaciju, proces koji vodi ispod normi koje je uspostavila evropska civilizacija. Tako prihvatanje islama predstavlja izdaju domaeg drutva, drave i kulture u tim interpretacijama. U veini vjerskih interpretacija nedostaju balkanski Vlasi, koji su s nadiranjem Turaka pomjerani po Balkanu oni su ve bili u Podrinju i Hercegovini u procesu slavizacije, gubei nomadski duh i pribliavajui se polunomadskom stanju, a onda fazi sedentarnosti (sedanterizacije) kada e doi do prerastanja katunske organizacije u plemena. Iz osmanskih izvora se vidi da je veliki dio Bosne i Hercegovine bio preplavljen vlakim masama. U Hercegovini su se Vlasi sputali u upne i za zemljoradnju pogodne rijene doline oko Neretve i njenih pritoka. U svim plodnijim i kvalitetnijim krajevima Hercegovine naseljavanje Vlaha bilo je toliko veliko da se broj Vlaha, bilo da su i dalje ostajali stoari, bilo da su postajali zemljoradnici, pokazivao veim od broja ostalog upnog stanovnitva5. No, ivot je esto odreen zaboravom. Zaboravilo se, naprimjer, kako je biskup Grgur Ninski, koji je zagovarao samostalno i na narodnom jeziku zasnovano vjerovanje, relegiran i sklonjen on i kralj Tomislav su jasno upozoreni od papinih glasnika da se ne igraju glavom. Meu odlukama Splitskog sinoda iz 925. godine biskupima je zabranjeno zareivati sveenike koji upotrebljavaju slavenski jezik. A Gruguru Ninskom je upueno posebno naglaeno upozorenje: Neka biskup Hrvata zna da je kao i mi svi podloan naoj metropolitanskoj crkvi. Nema popova glagoljaa, slavenske liturgije, nezavisnosti crkve...6 Papa Ivan X se posebno
4 5 6 Nedim Filipovi, Islamizacija u Bosni i Hercegovini, Centar za kulturu i obrazovanje, Teanj, 2005, str. 0. Nedim Filipovi, Ibid., str. 41. i dalje. Samostan u Zaostrogu dugo je bio istrajni uvar glagoljatva. (...Kao liturgijsko pismo glagoljica se i danas jo upotrebljava u Senjskoj, Zadarskoj, Splitskoj, Barskoj i Krkoj biskupiji, ali je svugdje potiskuje latinica..., vidi. Zvonimir Kulundi, Knjiga o knjizi. Historija pisama, materijala i instrumenata za pisanje, kolska knjiga, Zagreb, 1951, str. 292.).

Godinjak 2005 / 9

LAVI
angairao da se suzbije glagoljica, ali iz straha da se ne uspostavi mogua povezanost izmeu kralja Tomislava i Bizanta, odluio je da ne zaotrava jeziki, narodni i crkveni spor s slavenskim Hrvatima. Diplomatski je razraivao naruavanje jedinstva izmeu Tomislava i Grgura, to je ve bilo postignuto na Drugom splitskom sinodu (crkveni sabor) 928. godine, kad je definitivno poraen Grgur Ninski, taj veliki i hrabri ovjek ispunjen narodnim ponosom i dostojanstvom.7 Zaboravilo se, isto tako, da je gorio Zadar 1202. godine i da su Zadrani bili poklani od mletakih krstaa. Zaboravilo se da je Marknutin Dominis Gospodneti (15601624), veliki fiziar i teolog, senjski biskup i splitski nadbiskup, profesor u Padovi i Bresci, emigrant u Engleskoj, umro u zatvoru inkvizicije, da mu je tijelo naknadno izvaeno iz groba i spaljeno na lomai na trgu Campo dei fiori u Rimu... Ko jo pamti da su bosanskohercegovaki Vlasi, po starom obiaju, ili na primorje u zimovite8 i da to poslije 14. stoljea vie nisu mogli. Zaboravilo se da su Bobani imali svoje stoarske katune (jedan u istonoj, a drugi u zapadnoj Hercegovini o tome je pisao Rade Petrovi), kao i Burmazi (arbanako pleme u Hercegovini), da su bili Vlasi, dakle, da su pripadali jednom nomadskom (polunomadskom) narodu koji je ivio od planine Koufa u Makedoniji do Velebita u dananjoj Hrvatskoj; zaboravili smo, pak, vlake katune na Romaniji, oko Bora i Prae; zaboravili smo Vlahe Mirilovie i Pilatovce (Pilatovie) na mjestima njihovih stanita i danas postoje dva istoimena sela (koja su se postepeno razvila iz katuna) zapadno od Bilee9; zaboravilo se na Vlahe na prostoru oko Karlobaga (XIV stoljee), na primorskoj padini Velebita (tu se u XV stoljeu spominju Vlasi Sugari); zaboravilo se, takoer, na planine na kojima su ivjeli Vlasi (Kouf, Dautica, Osogovo, Suha gora, Skopska crna gora, Kozjak, Krstilovica, Karpina, Golak, Kopaonik, ar-planina. Prokletije, planine oko Kotora i Podgorice, planine Hercegovine, Romanija, Dinara, Velebit i druge)... Zaboravilo se da su Vlasi prihvatali i katolianstvo i islam i pravoslavlje. Zaboravili smo Tvrtkovu (Stiepan Tvrtko I Kotromani) dugu nad Balkanom, tu monu dravu pluralizma i jedinstva raznolikosti iz koje je dolazila mo... Zaboravilo se da su Aimovii zbog odanosti Resulbegoviima morali bjeati pred Bajom Pivljaninom iz bileko-trebinjskog kraja u Liane kod Mostara, a odatle u ievo iznad Konjica... Kad se zaborave bitne stvari, onda je mogue da se na nebitnima lome zubi, ali i da se roaci meusobno ubijaju. Zaboravili smo mnogo toga to moe utjecati na velike mitove Junih Slavena i na slavensko odreenje naroda koji ovdje ive. Vjerovatno ima i starijih od Slavena koji su doli na Balkan... Svako poneto zaboravlja. Zaboravljajui ono to remeti mogui mit o kontinuitetu nekog naroda, historiari konstruiraju
7 8 Metrovi mu je napravio spomenik koji ga prikazuje u glagoljakom govoru. Kada su Dubrovani 199. godine dobili od bosanskog kralja primorje oko Slanog i prisajedinili ga svojoj republici, onda oni nisu hteli odravati jedan stari obiaj: da pomenuto primorje slui bosanskim Vlasima kao zimovite. (Jovan Trifunovski, Geografske karakteristike srednjevjekovnih katuna, u: Simpozijum o srednjevjekovnom katunu, Nauno drutvo SR BiH, Posebna izdanja, Knjiga II, urednik: Milenko S. Filipovi, Sarajevo, 196, str. 7.) J. Dedijer, Bileke rudine. Naselja srpskih zemalja, Knjiga II, Beograd, 190, str. 707, 752.

40 / Godinjak 2005

Apriorne konstrukcije o izvornosti...

velike nacionalne pripovijesti, religijski konstruktori objavljuju eshatoloke uvide kao nunost kreacionistike dominacije nad svim drugim slikama svijeta, a politiari i voe to sve koriste za svoje mobilizacije i homogenizacije. Posljednji bosanski vladar Stiepan Tomaevi bio je neodluan i nemoan, lebdio je izmeu Rima, bosanskih krstjana, franjevaca (ordo fratrum minorum, mala braa), maarskog kralja Matijaa Korvina i osmanlijskog sultana Mehmeda II El-Fatiha, koji je sve to najbolje iskoristio i osvojio Bosansko kraljevstvo.10 Bonjaci, naalost, Bosnu esto gledaju samo od 146. godine!? Ali, nikakav historijski revizionizam ne moe izokrenuti injenice da, naprimjer, Stiepan Vuki Kosaa, koji je uzeo titulu hercega (vojvode), jeste bosanskohercegovaki velika; kraljica Katarina, kerka hercega Stiepana i supruga bosanskog kralja Stiepana Tomaevia, majka Ahmed-pae Hercegovia, ostaje bosanska kraljica; Bobovac, Kraljeva Sutjeska, Jajce, Blagaj itd., ostaju krucijalna mjesta bosanske povijesti (naravno i evropske povijesti), a ne neije odvojene, ekskluzivno unificirane. Religijski pogled na svijet nije jedini i, posebno treba upamtiti, nije mjerodavan za cjelinu kulturno-duhovnog iskustva ovjeka ovoga podneblja. U njegovoj osnovi je redukcionizam i zatvorenost za pluralistiki sadraj ljudskog drutvenog i povijesnog ivota. Duhovnost se, dakle, ne iscrpljuje i ne zavrava s religijskom interpretacijom, eshatologijom i kanonskim oblikovanjem istinitosti dogaanja. Religijske razlike nisu najvaniji sadraji ivota i ne moe se na njima zasnivati smisao mnotva pojava, formi, ideja, miljenja, emocija, nadanja... Duhovnost je, tavie, znak miljenja i djelovanja ovjeka nekog vremena i podneblja, te tako obuhvata u sebi mnogo vie sadraja nego to bi joj neko redukcionistiko oko dopustilo. Sjetimo se samo prosvjetiteljstva, I. Kanta, Voltairea, J. Lockea, Nietzschea, Schndelbacha, Habermasa, Sloterdijka, Rortyja Mnogi stavovi, koji su danas prisutni u drutvenom ivotu BiH, na tragu su teze da su za sve krive Osmanlije koji su ovdje doli u 15. stoljeu, donijeli islam i sve zamutili. Prema mislima iz disertacije bosanskog nobelovca I. Andria, ve je s bogumilstvom poeo da se die stjenoviti zid u Bosni koji e se s islamom jo vie proiriti i uvrstiti do takve moi da se i danas osjea.11 Onda bi, takoer, trebalo kriviti tzv. June Slavene to su doli na Balkan i prije Osmanlija sve zamutili od Makedonije do Karantanije (Krntner, pokrajina u Austriji), od Soluna, Skoplja i Sofije do Graza (Gradec). Trebalo bi optuiti Evropljane to su otkrili Sjevernu Ameriku i osvojili je za svoje potrebe, jer i tamo se neto pomutilo. Trebalo bi osuditi one koji su ruili hramove starih kultova po Mediteranu (kult Zevsa, Izide, Mitre...), jer su tako pokuali mnogolikost formi svijeta svesti i ograniiti na jednu kao ekskluzivnu i opevaeu.
10 Bosanskog kralja Stiepana Tomaevia je papska liga nagovorila da prestane davati danak Turcima i prekine vazalske odnose, obeavi mu pomo i zatitu, koja je, naravno, izostala kada su Turci osvajali Bosnu. Zanimljiva je analogija u najnovijoj historiji evropsko i meunarodno priznanje Bosne i Hercegovine i ostavljanje iste na milost i nemilost agresoru 1992. godine. 11 Ivo Andri, Die Entwicklung des geistigen Lebens in Bosnien unter der Einwirkung der trkischen Herschaft, u: Sveske, Zadubina Ive Andria, Beograd, 1982, str. 9.

Godinjak 2005 / 41

LAVI
U najnovijoj Opoj i nacionalnoj enciklopediji, koja se pojavljuje u Zagrebu u 2005. godini, navodi se da je alhamijado knjievnost naziv za nearapsku knjievnost pisanu arapskim pismom, odnosno knjievnost na hrvatskom jeziku pisana arebicom, da je jezik Bonjaka bonjaki, a ne bosanski jezik, tj. onako kako ga imenuju Bonjaci.12 No, ta Enciklopedija nije uope loa po svome sadraju. Stvar je jo zanimljivija kada se uzme Leksikon drava svijeta koji se pojavljuje kao posebno izdanje uz Veernji list, u kojem se pod odrednicom Bosna i Hercegovina moe nai meu opim podacima da je slubeni jezik u BiH srpski i hrvatski, da je etniki sastav zemlje: Muslimani (?), Srbi i Hrvati.1 Sline ovima i mnoge druge postavke, primjerice, ve odavno je dobro elaborirao Stjepan Bu, za vrijeme svoga emigrantskog ivota, u knjizi Problemi etnogeneze Hrvata.14 U pustoj dokolici on je napravio etnogenezu Hrvata od poetka svijeta do danas. Stari etniki Ilirikum je, ustvari, hrvatski, jer Hrvati nisu niotkud doli, nego su uvijek bili tu. Tako se etniki Ilirikum poklapa s hrvatskim povijesnim prostorom i herceg-bobanskom politikom na tlu Bosne i Hercegovine. Svi drugi su doljaci. Mi smo ovdje doli kad je Bog stvarao svijet. Tu nigdje nema Bosne! Nestalo je ak i cvijea! U interpretaciji bosanskog srednjovjekovlja, danas se lagano namee stav da gotovo i nije bilo bosanske hereze. Nema nikakve hereze, jer je narod bio neobrazovan i veoma malo upuen u kransku vjeru. Bili su malo zaputeni, pa ih je trebalo vratiti na pravi put (???). Kao da ljudi samo ekaju da ih neko povede u nesumnjivu istinu ili na puteve vjenosti? ta uope znai tvrdnja da je u Bosni od Kulina bana do Stiepana Tomaevia vlast bila katolika? Pa vjerovatno da se zna da su katolici pravi nasljednici BiH, a ne doljaci islamisti i ortodoksi. Nema heretike grupacije, dakle, sve je bio katolik, mada malo lijen, zaputen i neprofiliran, te su dominikanci pa franjevci dobili zadatak da ga pripreme i educiraju u vjeri. Malo milom, malo silom i tako ukrug. Oko 1461. godine Juan Torquemada je napravio spisak pedeset heretikih zabluda kod bosanskih krstjana koje su bile svojevrstan optuni materijal i grijesi protiv rimskih dogmi. On je naveo pod takom pet da su prema heretikim uenjima ljudske due demoni zatoeni u tijelu. Prema inkvizitorima, svakako, treba biti oprezan! Oni ne znaju ni za Pindara, ni za Platona, ni za Plotina, ni za... Hereza je postojala, jaka i snana trenutano, al nemona da se razvije u samostalnost i trajanje, i nikakve historijske kozmetike intervencije ne mogu je zanemariti ili sakriti pod tepih. Bosanski heretici su vaan element heretike i slobodarske Evrope s arijancima, manihejcima, gnosticima, albigenzima, valdeanima, katarima, patarenima, husitima, bogumilima itd., kao onima koji su imali neto svoje (vlastiti otklon), autohtono, originalno, specifino, nekanonsko, emancipatorsko, nedogmatsko... Didovi su ostali u Batalovoj listi... Vojo Vujanovi je pisao o bosanskim hamzevijama i o njihovoj herezi...
12 Opa i nacionalna enciklopedija u 20 knjiga, I knjiga, Pro leksis, Veernji list, Zagreb, 2005. godine, str. 14; II knjiga, str. 10. i 19. (bonjaki umjesto bosanski jezik) 1 Leksikon drava svijeta, Posebno izdanje uz Veernji list, Extrade, Rijeka, 2005, str. 17. 14 Stjepan Bu, Problemi etnogeneze Hrvata, Posebni otisak iz jubilarnog broja Hrvatske revije, God. XX, Sv. 4 (80), Mnchen-Barcelona, 1970.

42 / Godinjak 2005

Apriorne konstrukcije o izvornosti...

Iza moga teksta javno i otvoreno stoji ova teza: Bosna je bosanska, odnosno Bosna i Hercegovina je bosanskohercegovaka. Ovu tautologiju treba ponavljati kao mantru da bismo se spasili od etnonaracija o podjeli, povijesnim konstrukcijama, politikama separacije naroda i historijskim pravima. Ovim se oitovanjem o pitanju Bosne i Hercegovine pokazuje otvorenost, te jasno prezentira misao iza koje ne postoji nikakav rezervni plan ili skrivena namjera spram nekoga ko drugaije misli, vjeruje i osjea. Naa budunost je pluralistika graanska Bosna i Hercegovina koja e biti osloboena od nonih mora i trauma malih naroda koji su ivjeli tuu povijest. I na kraju, poenta je u ovome: to je vea negacija Bosne i Hercegovine nai ljudski izazovi su jo vei i smisleniji.

Godinjak 2005 / 4

Da li je muzeju vrijeme za muzej?

Esad Delibai

etoriko pitanje postavljeno u naslovu, posmatrano formalno-logiki, veoma je upitno. Osim to je njegova uloga u pokuaju da se za tekst zainteresira eventualni italac, postoji i drugo, nelogino tumaenje ovog naslova. Naime, danas jo dominira razumijevanje muzeja kao ustanova u kojima se uvaju iskljuivo predmeti iz prolosti. Kada za neki predmet kaemo da mu je mjesto u muzeju, mislimo da je zastario, tj. da nije vie neposredno vezan za nae vrijeme i prostor. Upitavi se da li je muzejima vrijeme za muzej mi se, ustvari, pitamo: da li su dananji muzeji izgubili mogunost da konkuriraju drugim medijima koji komuniciraju sa savremenou i da li ih doista treba razumijevati iskljuivo kao uvare prolosti? Nije li, dakle, dolo vrijeme da priznamo da muzejske ustanove pripadaju prolosti? U pokuaju da odgovorimo na neka od postavljenih pitanja, ovdje emo izloiti kratku povijest muzeja, razloge krize u koju je upao, kao i specifikum muzejske komunikacije sa prolou. Povijesni razvoj muzeja Kada govorimo o povijesti muzeja, govorimo o povijesti muzejske institucije. Razvoj muzeja kroz povijest moe se pratiti u tri perioda (T. ola). U prvoj, takozvanoj predindustrijskoj etapi, muzej se tek poinje formirati kao institucija. Osnovni princip ovog perioda je posjedovanje, tj. prikupljanje to veeg bogatstva. Prototip ovog muzeja je Louvre, koji je nastao iz kraljevske kolekcije. Muzejski predmeti, prije svega, simboliziraju mo vlasnika muzeja i oni nisu bili dostupni svim slojevima drutva. Jedina poruka na koju upuuju eksponati jeste bogatstvo kolekcionara. U drugoj, industrijskoj etapi, zavrava se proces formiranja muzejske institucije. Dominantno obiljeje ovog perioda je znanstveno-istraivaki rad na fundusu. U ovoj fazi muzeolozi pokuavaju svijet (realnost) rasformirati u muzeju (metarealnost). Proces je prikazan shemom 1. 44 / Godinjak 2005

Da li je muzeju vrijeme za muzej?

realnost ---------------------------------------- muzej metarealnost
Shema 1.

Muzej postaje mjesto gdje se realnost analizira i istrauje. Znanstveno istraivanje postaje primaran proces u muzeju, dok se komunikaciji sa publikom ne posveuje gotovo nikakva panja. Konferencijom u Madridu 194. godine muzealci su pokuali postaviti temelje savremenoj muzeolokoj komunikaciji. Zakljueno je da bi muzeji trebali prestati biti skladita stvari, a da izlobe moraju postati mjesta na kojima se prenose ideje (informacije). U treoj, informatikoj etapi, muzej pokuava postati institucija koja uva dokaze duhovnog, kulturnog i nacionalnog identiteta ovjeka. Slabost ovog perioda ogleda se u nedovoljno prisutnoj tehnologiji u muzejima. U informatikoj etapi muzej postaje medij (relej) kroz koji se vraa ono to je uzeto iz realnosti. Stvarnost se posredovana vraa u ivot (vidi shemu 2.). realnost realnost -------------------- muzej -------------------- II I metarealnost svijest posjetioca
Shema 2.

Naime, muzealce u ovoj etapi poinje da zanima nova realnost, realnost koja se stvara u svijesti posjetilaca. U ovoj fazi znanstvena i komunikativna funkcija postaju komplementarne. Osnovna elja kustosa je utjecaj na svijest posjetioca koji se sa novim iskustvom vraa na novodoivljenu realnost. Muzej je, dakle, samo posrednik izmeu postavljaa izlobe i posjetilaca. Mogli bismo, moda, rei da muzej posreduje izmeu kulturnog naslijea i korisnika. Muzej u dananje vrijeme, koje propituje svoj identitet, takoer mora biti aktivni sudionik tog propitivanja. Pored ovog zadatka komunikacije sa sadanjou, muzeji imaju zadatak da pokuaju uspostaviti komunikaciju sa prolou. Naime, u vremenu ope globalizacije muzeji imaju zadatak da pokuaju ouvati individualne i kolektivne identitete. Oni bi trebali biti mjesta u kojima je mogue dobiti informacije o tim identitetima. Prolost u sadanjosti Prolost se obino razumijeva kao ukoen i statian entitet koji nije podloan bilo kakvoj promjeni. Meutim, mogue je prolost posmatrati u njenom proimajuem odnosu sa sadanjou i budunou. Ako bismo, naprimjer, Platonovoj filozofiji upuivali pitanja posredovana naom drutvenom situacijom i naim vremenom, ta filozofija bi nam nudila druge odgovore (K. O. Apel) nego to Godinjak 2005 / 45

DELIBAI
je nudila u Platonovo vrijeme. Ovaj povijesni razgovor ovjeanstva se odvija, kako kae njemaki pjesnik Hlderlin, otkada ujemo jedni druge. Ovakvu vrstu razgovora-komunikacije (mada u ovoj komunikaciji nema povratnog djelovanja) moemo, miljenja smo, oivjeti i u muzeju. Naime, u muzej kao metarealnost dolaze predmeti iz raznih vremena i prostora. Oni izlaze iz svog prirodnog ambijenta i ulaze u jedan novi kontekst. Iz tog sudara starog i novog nastaje u muzeju jedno specifino razumijevanje i doivljavanje muzejskih postavki. Ovo posredovanje prolosti i sadanjosti je mogue ostvariti u muzeju nizom specifinih muzeolokih postupaka. Ovakvu muzeoloku intervenciju moemo primijeniti i u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, i to u odjeljenju za Etnologiju (Vodi kroz Zemaljski muzej, 1984) u sali gdje se prikazuje ivot i kultura seoskog stanovnitva zapadne Bosne. U jednoj vitrini je izloeno runo grnarsko kolo, uz koje je u nekoliko faza izrade prikazan proces nastanka jedne posude. To grnarsko kolo je mogue rekonstruirati i staviti u funkciju, da bi se neto proizvelo, pa zatim i prodalo. Pokretanjem tog grnarskog kola pokazali bismo tehnoloki, socijalni i kulturni kontekst i znaaj tog muzejskog predmeta. Slino bi se moglo napraviti i sa tkalakim strojem. Integriranje muzejskih predmeta iz prolosti u ivot zajednice bi se u arheolokim muzejima moglo realizirati tako to bi se neke arheoloke kopije postavile na ona mjesta na kojima su naeni originali, ime bismo ih vratili u njihov prirodni ambijent. Sergej Ejzentejn (U. Gregor E. Patalas, 1977, 108-114) je uoio da se spajanjem dvaju izabranih kadrova stvara neto tree to se ne nalazi ni u jednom od tih kadrova pojedinano, a to istovremeno predstavlja neto vie od njihovog prostog zbira. On je bio svjestan da se procesom prikazivanja kontradiktornih slika postie efekt na taj nain to to u svijesti gledalaca izaziva odreenu asocijaciju ideja. Analogno bismo mogli spajati muzejske predmete koji potjeu iz razliitih vremena i tako realizirati ideje koje smo naumili prenijeti. Ova filmska metoda je doivjela, u modificiranom obliku, svoju primjenu u ideji imaginarnog muzeja. S pojavom savremene umjetnosti Andre Malraux inaugurira ideju imaginarnog muzeja. Osnovna koncepcija ovog muzeja je da umjetnika djela naputaju mjesta za koja su stvorena, peine, palae, hramove, grobnice, katedrale, salone, i da prelaze u zajedniki ambijent gdje se pozivaju jedna na druge: grki kipovi na statue stupove, na kubistike slike, crnake maske. U imaginarnom muzeju eksponati su sakupljeni van ustaljenih pravila klasifikacije. Kriterij klasifikacije nije razdoblje nastanka umjetnikih dijela, niti sie. U glavi ovakvog muzealca se nalazi muzej koji nije Louvre. Imaginarni muzej nije nita drugo nego mjesto u naem duhu (A. Malraux, 1974, 86). Muzealac u ovom muzeju nalazi stvari koje mu se sviaju okupljene na jednom mjestu. Jedna je stvar shvaati samostalno crnaku umjetnost u jednom muzejskom prostoru, a sasvim je druga stvar shvaati tu istu umjetnost zajedno s idolima s Kiklada. Skulpture koje same po sebi neto govore, govore i jedna drugoj. Iz tog razgovora muzejskih predmeta koji dolaze iz razliitih vremena, duhovnih stanja i stremljenja, raa se novi kontekst. Prolost i sadanjost se u ovako koncipiranom muzeju proimaju. 46 / Godinjak 2005

Da li je muzeju vrijeme za muzej?

Od tradicionalnog do konceptualnog muzeja Veina ljudi koji danas rade u muzejima misli da je kvalificirana za taj posao. Nema sumnje da mnogi meu njima osjeaju izvjestan prezir prema muzeju kao mediju, i da ga nikada nee porediti sa TV, filmom, Internetom, stripom itd. Jo uvijek kod njih prevladava miljenje da je muzej mjesto gdje prebiva iskljuivo prolost, mjesto u kome obitavaju vjene istine. Muzealci su se nali u teoretskom orsokaku kada nisu uspjeli redefinirati teleologiju muzeja. Apsolutna mo i mitologija originala su izvori tradicionalnog, metafizikog, muzeja. U ovakvom muzeju eksponati nisu integrirani u muzejski prostor i ivot zajednice. Da ne bi bilo zabune ne postoji kriza muzeja u kvantitativnom smislu, broju posjetilaca, ve u kvalitetu. Centar Georges Pompidou posjeti godinje osam miliona ljudi. Meutim, dananji muzeji ne ukazuju na probleme ovog vremena i ovog drutva. Oni nisu institucije koje nas podstiu na propitivanje usvojenih predstava o svijetu i ivotu. Muzeji su postali skladita koja nam pruaju puke injenice. Tradicionalno koncipiranom muzeju suprotstavlja se konceptualno razumijevanje. Muzej, prema ovom miljenju, predstavlja zbirku ideja, mjesto gdje moemo dobiti odreene informacije. Dok u tradicionalnom muzeju dominiraju muzejski predmeti, u konceptualnom vienju muzeja dominiraju ideje. Dakle, dolo je do pomjeranja interesovanja sa objekta na koncept o objektu. Uloga objekta, tj. muzejskog predmeta, svodi se na sredstvo ideje (informacije) koju elimo prenijeti. Ne postoji ideja koja se ne bi mogla eksponirati u muzeju. U ovako koncipiranom muzeju prolost i sadanjost se pomiruju. Muzej kao metarealnost postaje relej, medij, kroz koji se u ivot vraa ono to je od njega uzeto. Marcel Duchamp (E. Lucioe-Smith, 1978) je svojim ready-made izumima pokazao da svaki predmet iz ivota moe postati i muzejski eksponat. Kao to je poznato, Duchamp je na jednoj avangardnoj izlobi predstavio porculanski pisoar s potpisom R. Mutt i onda pratio reagiranje svojih kolega, lanova irija, kako negiraju vlastite principe o umjetnikoj slobodi. Pisoar u svakodnevnom ivotu ne privlai nau posebnu panju, ali stavljajui ga u jedan drugi ambijent, drugi kontekst, Duchamp je znatno poveao njegove semantike razine. Veina muzejskih radnika nikada nije shvatila da istraivaka i komunikativna komponenta muzeja moraju biti komplementarne. Muzeji moraju integrirati eksponate u ivot zajednice. Ekomuzej je to maksimalno ostvario. Dobar primjer je The Chester Beatty Library iz Irske koji je 2002. godine proglaen najboljim evropskim muzejom. Uspjeh ovog muzeja je zasnovan na premjetanju lokacije muzeja sa periferije Dublina u njegovo sredite i rekonceptualizaciji s ciljem aktivnijeg prisustva muzeja u zajednici. Muzealci bi se trebali udruiti sa strunjacima za informaciono-komunikacione tehnologije, dizajnerima i povjesniarima da, iskoristivi sve prednosti savremene tehnologije, stvore doivljajne ambijente u kojima e biti reproduciran sjaj starog Rima, rasko dvora kraljice Elizabete, erotska atmosfera kua sa gejama u Japanu osamnaestog vijeka, i slino (A. Toffler, 1975, 18). Muzealci su poeli Godinjak 2005 / 47

DELIBAI
stvarati ambijente u koje publika moe ui i u kojima postaje akter. U vedskoj je Moderna Museet izloila veliku lutku od drveta, nazvanu Non (Ona), u koju se ulazilo kroz spolni organ. U unutranjosti su bile rampe, stubita, bljeskala su svjetla, uli su se neobini zvuci, a radio je i nekakav stroj za razbijanje boca. Savremeni muzealci su postali ininjeri doivljaja. Ovakav pristup nije izvodiv samo u zemljama koje imaju razvijenu tehnologiju. Zagrepanin Vladimir Dodig Trokut, jedan od najradikalnijih protagonista antimuzeja, godinama je sakupljao razne boce, kutije od keksa, kese, konzerve, kutije od cigareta i drugu ambalau, sa eljom da pokae da se i sa nereprezentativnom muzejskom zbirkom moe napraviti dobra izloba. Da se vratimo ponovo na pitanje sa poetka teksta da li je, doista, muzejima vrijeme za muzej? Da li e prevladati i danas, ipak, dominantna struja koja poima muzej kao instituciju u kojoj se gomilaju predmeti i koja ne uspostavlja nikakvu vezu sa drutvenom stvarnou, ili e se prihvatiti konceptualno razumijevanje, koje muzej vidi kao zbirku ideja i informacija, koje je nuno u interakciji prenijeti publici? Da li e muzeji opstati (pod opstati mislimo na aktivnu ulogu muzeja u drutvu), zavisi od niza faktora. Jedan od kljunih faktora za opstanak muzeja se izraava u spremnosti muzejskih radnika i drutva u cjelini na promjene. Te promjene se ogledaju u nunosti razumijevanja muzeja kao medija, u nunosti upoznavanja sa medijskim svojstvima muzeja, u potrebi stalne interdisciplinarne edukacije (dakako i u temeljnim znanstvenim disciplinama), u prihvatanju drutvenog angamana muzeja, u ruenju koncepta bezvremenosti muzejskih zbirki i mitologije originala, u spremnosti na komunikaciju sa publikom ovdje i sada, u spremnosti za suoavanje sa kljunim drutvenim problemima, u prihvatanju muzeja kao medija koji ne apsolutizira jedan identitet na raun drugog, u spremnosti za posredovanjem u objektivizaciji razliitih miljenja i stavova.
Literatura Edward Lucioe-Smith (1978): Umjetnost danas. Zagreb: Mladost. Malraux, Andr (1974): Glava od obsidijana. Zagreb: Naprijed. Maroevi, Ivo (1984): ta je muzeologija. Zagreb: Informatica muzeologica, MDC. Maroevi, Ivo (199): Uvod u muzeologiju. Zagreb: Zavod za informacijske znanosti Odsjeka za informacijske znanosti, Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu. Muzeologija, broj 21, MDC, Zagreb, 1977. kriljan, Dubravko (1979): Semiotika komunikacije. Zagreb: Sveuilite u Zagrebu. Toffler, Alvin (1975): ok budunosti. Rijeka: Otokar Kerovani. Urlih, Gregor Eno, Patalas (1977): Istorija filmske umjetnosti. Beograd: Institut za film. Vodi kroz Zemaljski muzej (1984): Sarajevo: Zemaljski muzej.

48 / Godinjak 2005

Sitni prilog o Vlasima Vlahoviima*1

Esad Kurtovi

Abstrakt: Kroz nekoliko novih pokazatelja autor potvruje liniju srodstvenog niza koji je predvodio Vlahe Vlahovie tokom XV stoljea. Pored zasvjedoenog Vuihne Vlahovia, to omoguavaju dosad nepoznati pokazatelji o njegovim nasljednicima Vukcu, Vukotu, Bogdanu i Bijeli Vuihniu, koji se veu sa linijom kasnije poznatih predvodnika Vlahovia, Vlaa Bijelia i Vukosava Vlaevia. Vlasi Vlahovii su bili vazali vlastelinske porodice Pavlovia, izvjesno do 1435. godine. Kljune rijei: Vlasi Vlahovii, naselje Vlahovii, Vuihna Vlahovi, Vukac, Vukota, Bogdan i Bijela Vuihni, Vla Bijeli, Vukosav Vlaevi, vojvoda Radoslav Pavlovi.

U
*

dosadanjim historiografskim radovima Vlasi Vlahovii imali su vrlo zapaeno mjesto.12 Obrisi napisanog i poznatog, suprotstavljeni sa nekim turo poznatim i neobjavljenim arhivskim pokazateljima na ovom mjestu pokazuju informaciju vie i pravdaju polazite. Historijat vlaha Vlahovia svakako je irok vremenski raspon i u svome zaokruivanju zahtijeva temeljitiji istraivaki pristup i daleko vie prostora nego je to uinjeno na ovome mjestu. Po svemu, upravo je ovdje prezentirano, 20-te i 0-te godine XV stoljea, ona sredina koja je kao karika bila neto tanje obraena i poznata u njihovoj dosadanjoj historiji. U pitanju su, prije svega, informacije o Vuihni Vlahoviu i njegovim nasljednicima.
Prilog predstavlja proireno saopenje izlagano na okruglom stolu Stolac kroz historiju, odranom u Stocu 19.11. 2005. godine u okviru kulturne manifestacije Slovo Gorina 2005. Izdvajamo: Bogumil Hrabak, O hercegovakim vlakim katunima prema poslovnoj knjizi Dubrovanina Divana Pripinovia, Glasnik Zemaljskog muzeja (Istorija i etnografija) 11, Sarajevo, 1956, 29-9, 0-1; Desanka Kovaevi, Srednjovjekovni katun po dubrovakim izvorima, Simpozijum o srednjovjekovnom katunu, Nauno drutvo Bosne i Hercegovine, Posebna izdanja 2, Odjeljenje istorijsko-filolokih nauka 1, Sarajevo, 196, 121-140, 124, 126; Ista (D. Kovaevi-Koji), Uee Vlaha u trgovinskoj razmjeni tokom XIV i XV vijeka, Simpozijum: Vlasi u XV i XVI vijeku, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Radovi 7, Odjeljenje drutvenih nauka 22, Sarajevo, 198, 79-84; uro Toi, Donjovlaki rodovi Vlahovi i Mirilovi u istonoj Hercegovini, Radovi 5, Filozofski fakultet, Banja Luka, 2002, 195-212, 195-20; Isti, Prilog prouavanju Donjih vlaha u istonoj Hercegovini, Zbornik za istoriju Bosne i Hercegovine 4, Beograd, 2004, 81-12, 87-94.

Godinjak 2005 / 49

KURTOVI
*** Katun Vlahovia spominje se 168, a na njegovom elu kao starjeine, katunari, u strogoj, direktnoj izvornoj potvrdi, due vrijeme su bili Ostoja Vlahovi (168, 179, 191), Vuihna i Stjepko Vlahovi (1420, 142).2Osim navedenih i niz drugih indirektnih izvornih pominjanja mogao bi se odnositi i na katun i na njegovog katunara u krilu Vlahovia. Poznatijem slijedu Vlaha Vlahovia pripada druga polovina XV stoljea.4 Bez namjere za iscrpnou, naroito s obzirom na poznato i u mnogim segmentima problemsko u vlakoj problematici, izdvajamo prikupljeno o Vlahoviima u jednom suhom hronolokom nizu. U prilinoj mjeri ono jeste takvo, fragmentarno, teko spojivo i ne dozvoljava stvaranje jasnije historijske slike. Omoguuje barem identificiranje aktera. Decembra 168. Vlah Ratman iz katuna Ostoje Vlahovia otvorio je privatni depozit kod Petra berberina sa iznosom od 100 perpera.45Aprila 191. spomenut je Gojsav Stjepojevi, Vlah iz katuna Ostoje Vlahovia u vezi sa jednim konjem u Dubrovniku.56Poetkom juna 1404. zabiljeeni su Stojak Radmani i Rakoje Bogi de Vlacouich. Oni su se obavezali Bartolomeju Marinu iz Ulcinja prevesti 180 modija soli do Ustikoline, uz cijenu od polovine prevezene soli.67Po uzoru na druge, pitanje je moe li se ve tada raditi o vezama Vlaha Vlahovia i naselja koje nosi njihovo ime (de Vlacouich). U svakom sluaju, nasljednici prvih poznatih katunara, oito srodnika, i njihovi Vlasi, lanovi njihovog katuna, preuzimaju prezime Vlahovi kao oznaku katuna bez obzira to se linija prezimena meu predvodnicima katuna s vremenom, kasnije, mijenja. Po strani od te opservacije, koliko se moe primijetiti, vodstvo jedne porodice ili roda u katunu odrava i veze line zavisnosti prema vladaru ili vlasteli, to je kvalitet kojim se pokazuje koliko je feudalni sistem sredine utjecao na profiliranje kod Vlaha.78Jo nema odgovora na pitanje iji je ovjek katunar Ostoja Vlahovi. Primjer Ugaraka i Burmaza iz 1419. godine pokazuje da geografija vlastelinskih posjeda i stanje na terenu, gdje se obino dri da su pojedini katuni ili Vlasi, ne moe davati
2  4 5 D. Kovaevi, Srednjovjekovni katun po dubrovakim izvorima, 124, 126. B. Hrabak, O hercegovakim vlakim katunima prema poslovnoj knjizi Dubrovanina Divana Pripinovia, 0-1; . Toi, Donjovlaki rodovi Vlahovi i Mirilovi u istonoj Hercegovini, 195-20; Isti, Prilog prouavanju Donjih vlaha u istonoj Hercegovini, 87-94. D. Kovaevi-Koji, Uee Vlaha u trgovinskoj razmjeni tokom XIV i XV vijeka, napomena 15 na strani 81. Goysaus Stiepoeuich vlachus de chatono Hostoy Vlachouich facit manifestum quod ipse se obligat et promictit Radaa sorori Merioe Rosaniich presenti et recipienti reconducere Ragussi unum equum rubeum ad presens detentum in Ragusio. Quem equum ipsam Radaa asserent esse suum usque ad festum Asscensionis proxime futuris (04. 04. 191. god.), Dravni arhiv u Dubrovniku (dalje: DAD), Diversa Cancellariae, XXIX, 194. Stoiach Radmanich et Rachoye Bogzich de Vlacouich faciunt manifestum habuisse et recepisse a Bartolomeo Marini de Dulcineo centum octuaginta modia sotilia salis ad mensuram subtilis salis Ragusii ... dare et consignare dicto Bartolomeo in mercato Sticholine medietatem dicti salis (01. 06. 1404.), DAD, Diversa Cancellariae, XXXV, 76v. Uporedi, D. Kovaevi-Koji, Obaveze na vjernost dvojice katunara vojvodi Sandalju Hraniu, Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine 19 (19701971), Sarajevo, 197, 229-2.

50 / Godinjak 2005

Sitni prilog o Vlasima Vlahoviima

precizne okvire. Naime, veze line zavisnosti se kreu, a za Vlahe kao posebnu drutvenu skupinu to ne znai i seobu sa posjeda na posjed. Vlasi Vlahovii su prevoznici robe izmeu Dubrovnika i zalea. Krajem maja 1417. Vuihna Vlahovi se obavezao trojici dubrovakih trgovaca prevesti svojim konjima robu do Podvisokog i Prae po cijeni od pet perpera i etiri groa.89 Vlahovii se, nerijetko, susreu i meu optuenima za pljaku i razbojnitvo. U njihovom sluaju radi se o nizu kvalitetnih informacija koje potjeu upravo iz tubi. Marta 1420. podignuta je tuba protiv Bogdana Miolia, Vukasa Kovilovia, Vukaina Radojkovia i drugih ljudi Grgura Nikolia, Vukasa Kovilovia i pripadnika katuna Vuihne i Stjepka Vlahovia. Vlasi Vlahovii kao uesnici pljake ipak nisu tuiocu bili poznati.910Poetkom maja 1420. godine Miljen Budeevi optuio je Vuihnu Vlahovia i Stjepoja koji je pripadao katunu Vuihne Vlahovia zato to su tih dana (his diebus propelapsis), moda na samom kraju aprila ili poetkom maja u mjestu zvanom Stolac oteli tri krave i jednog vola koji su bili na uvanju i uzgoju kod Stoanina Gojka Tihosalia.1011Juna 1420. registrirana je tuba protiv Vukoslava Bogavia i Radoslava Tolisalia iz Dubavske (Dubalescha), te protiv dva ovjeka Vuihne Vlahovia u Buelskoj (moda isto Dubavska: in Buelscha) kojima imena nisu poznata, a zbog pljake u Dubavskoj (in Dubasca).1112Jako razbojnitvo ljudi iz katuna Vuihne Vlahovia desilo se i oktobra 1421. godine. Ono je registrirano u tubi od septembra 1422. Radovan Utjeinovi i Vlatko Radosali iz Gromaa optuili su Bogdana Miloia i njegovog oca Vukaina iz katuna Vuihne Vlahovia i petericu (estericu) abiana kojima su imena dodali neto kasnije.121Optueni je, najvjerovatnije, ranije navedeni Bogdan Mioli u tubi iz marta 1420. godine.
8 Broj tovara nije preciziran: Vucicna Vlacouich promisit et se obligauit ser Martolo de Zerieua, ser Simoni de Resti et Andrusco Nemagna ferre omnes salmas eorum et quecumque voluerint ferre cum equis suis habendo pro singula salma iperperos quinque et grossos quatuor partim in Sotouisochi et partim in Praa (25. 05. 1417.), DAD, Diversa Cancellariae, XLI, 115. 9 Vlatchus Stanoeuich de Umbla ... supra Bogdanum Miolsich, Volchasium Couilouich, Volchasinum Radoicouich et alios quos non cognouit partim, videlicet homines Gregorii Nicolich, videlicet Volchasium Couilouich et alios de cathuna Volcichne et Stiepchi Vlachouich (18. 0. 1420.), DAD, Lamenta de foris IV, 16v; Branislav Nedeljkovi, Meovita porota. Dubrovaka dokumenta XIV i XV veka o pograninoj poroti, Miscellanea XVII/6, Beograd 1978, 7-180, 40. 10 Milien Budezeuich coram nobili et sapienti viro domino Rectore ser Nicola Io. de Poza conquitur supra Volcichnam Vlachoeuich et Stiepoe de cathuna dicti Volcichne Vlachouich. Eo quia his diebus propelapsis predicti violenter in loco dicto Stola acceperunt sibi vaccas tres et I [unum] bouem quos habebat in manibus et ad custodiam Goiachi Tichosaglich qui stat in dicto loco Stola (07. 05. 1420.), DAD, Lamenta de foris, IV, 190. Navedeno predstavlja prvi pisani pokazatelj o Stocu, Esad Kurtovi, Vidovski, Vidovo polje i Stolac prvi pisani pokazatelji (Uz 585-obljetnicu prvog spomena Stoca: 14202005), Slovo Gorina 27, Stolac, 2005, 4-51. 11 supra Volchossaum Bogaucich et Radoslaum Tolisaglich de Dubalescha et supra duos homines Volcichna Vlachouich in Buelska quorum duorum nomina ad huc ignorant ... in Dubasca (26. 06. 1420.), DAD, Lamenta de foris, IV, 210v. 12 Radouan Utiesenouich et Vlatchus Radosaglich de Groma ... conqueruntur supra Boghdanum Milsich et Volchassinum patrum suum de Volchouichia Volcichna cathuna et quinque aliorum

Godinjak 2005 / 51

KURTOVI
U jednoj tubi iz samog kraja novembra 142. izuzetno znaajnoj po materijalu kojeg je proizvela, spomenut je vei broj osoba, meu kojima i Vuihna Vlahovi i njegovi nasljednici. Opljakan je bio Prvoje Radosali in Crasteno kod Stona na putu prema Dubrovniku. Od njega je otueno itavo stado stoke. Njegova ena Bijelna je 0. novembra 142. podnijela tubu protiv Vuihne Vlahovia, te njegovih sinova brae Vukca, Vukote i Bijele (Biegliam) Vuihnia. U isto vrijeme Bijelna je podigla i tubu protiv brae Radivoja i Bjelana Rajkovia i njihovih ljudi jer su bili sauesnici u preuzimanju opljakanog stada. Uz to je Pervoje bio teko ranjen.114Sam Pervoje Radosali ve sutradan dodao je niz imena kojima je imenovao pljakae. Navedeni su Bogdan Vuihni, Pribil Radojkovi, Kria Boikovi, Mileta Vuki, Radovin Velihni, Vukain Stipkovi de Podernich, Vitas Radelji, Vitko Radelji, Milatko Radosali, Radosav Gojakovi, Branko Gojakovi, Vlatko Gojakovi, Milorad Radosali, Veliko Bogosali, Stanac Goini.1415Optueni Vukain Stipkovi de Podernich dao je svoju izjavu augusta 1424. godine.1516U vienju dvojice svjedoka, pokrenutih tek marta 1425. spomenuta je manja cifra ukradene stoke, ali i jasan iskaz da su
homines de Xabiza quos ignorant (16. 09. 1422.), DAD, Lamenta de foris, V, 90. Tek sredinom maja 1425. godine data su imena optuenih abiana, ali tada ih je navedeno est: Radouan et Vlatcho lamentatores supradicti dixerunt istos essere illorum quinque homines de Zabiza de quibus in lamento supradicto est facto mencio, videlicet, Radoua Bulosich, Volcosau Bogichieuich, Volcosau Vasilich, Radoe Lipoua et Radichna Clapizich, Pribigna Miloseuich (15. 05. 1425.), Isto. 1 Bielna uxor Peruoe Radosaglich ... conqueriter supra Volcichnam Vlachouich et Vulcha et Vuchotam fratres Volcichnich et Bieglam eorum tertium fratrem cum tota catuna eorum. Eo quia his diebus propelapsis in Crasteno prope Stagnum predicti accusati ipsum Peruoe interceperunt dum veniret Ragusium et sibi violenter acceperunt capita animalium Peruoem CCXX et decem inter vaccas et boues. Item conqueriter supra Radiuoi Raichouich et Bielan fratrem suum et homines suos. Eo quia tenent in manibus eoram dictum Peruoe et animalia predicta que sibi signauerent et dederent dicti accusati. Item dixit dicta uxor sua quod audiunt dictum Peruoe virtum suum esse grauiter vulneratur (0. 11. 142.), DAD, Lamenta de foris, V, 24v. 14 Dan kasnije Prvoje je napravio itavu listu koja nije bila ista kao njegove ene: Die ultimo nouembris 142. predictus Peruoe principalis conquerens coram dicto domino Rectore dixit infrascriptos fuisse culpabiles et fures et latrones supra quos conquiritur: Bogdan Volcechnich [Volecchnich, Volcichnich ?, E.K.], Pribilum Radoichouich, Crixa Bosicchouich, Miletam Volchich, Radouinum Velichnich, Volchassin Stipchouich de Podernich, Vitas Radeglich, Vitchum Radeglich, Milatchum Radosaglich, Radossauum Goiachouich, Branchum Goiacouich, Vlatchum Goiacouich, Milorad Radosaglich, Velicchum Bogosaglich, Stana Goinich. Testes: Peruiena Obradouich, Iuchus Velisaglich, Bogaua Qualchouich, DAD, Lamenta de foris, V, 24v. 15 Die XIII augusti 1424 Volcassin Stipchouich unus ex inculpatis suprascriptis et Radoe Bogunouich, Liuoe Grubaceuich et Baglin Sergieuich una cum dicto Volcassino inculpato coram domino Rectoris ser Zore de Palamota et iudice sue curie domino Pasuale de Restis pro lamento supradicto voluerunt et sponte sua promiserunt quod usque ad festum sancti Martini proxime futuris, seu in die domenico proxime post festum sancti martini predicti personaliter comprare debeant coram ipso domino Rectoris et sua curia ad respondendum de iuris accusatori predicto seu sue uxori. Aliter ipsis non comparentibus personaliter, ut dictum est quod tunc dictus Volcassinus Stipchouich remaneat pro culpabili et convicto in eis contra in lamento predicto continenter presente Pribissauo Iuanouich famulo regiminis et ad predicta omnia pristauo dato, DAD, Lamenta de foris, V, 24v.

52 / Godinjak 2005

Sitni prilog o Vlasima Vlahoviima

Rajkovii (Bjelan Rajkovi) bili ljudi porodice Pavlovia i da su sinovi Vuihne Vlahovia povezani sa istima u pljaki.1617U vezi s ovom pljakom kasnije je naveden Radonja Miloevi, pripadnik katuna Vuihne Vlahovia, Bogdan Vuihni, koji je oito pripadao uem krugu srodnika Vuihne Vlahovia i jo nekoliko osoba koji su bili povezani za ovu pljaku. Meu njima Pribil Ozerni, Oplan Stojkovi, Mileta Vukaini, od onih koji ranije nisu bili spominjani. Sluaj nije bio zatvoren ni maja 1425. godine.1718 Tuba obiluje pokazateljima o Vlahoviima o kojima e se voditi rauna u buduim pristupima. Istaknut emo najvanije. Vuihna Vlahovi imao je zasigurno tri sina Vukca, Vukotu i Bijelu Vuihnia (Volcichnam Vlachouich et Vulcha et Vuchotam fratres Volcichnich et Bieglam eorum tertium fratrem cum tota catuna eorum), a vjerovatno je i spominjani Bogdan Vuihni bio njegov etvrti sin. Kao svojevrsno upozorenje, ne moemo se oteti utisku da se i brojni drugi Vlasi Vlahovii, ranije, tada i kasnije navoeni, linijom patronimika kao osnove prezimena, mogu prepoznavati u tubi iz 142. godine. Pa ak i od same predvodnike loze katunara Vuihne i Stjepka Vlahovia. Na kraju, katun Vlahovia je pripadao kao seniorima, porodici vojvode Radoslava Pavlovia. Vuihna Vlahovi i njegov sin Bijela Vuihni spominju se i poetkom augusta 1424. godine. Oni su imali dugove prema Dubrovanima koje nisu izmirili na vrijeme. Zato je njihova roba bila zaplijenjena. Bijela Vuihni imao je dugove kod Prvoja Radosalia. Stoga mu je bilo zaplijenjeno 12 tovara soli koje je imao kod Nalka Hrankovia.1819Naravno, radi se o istom Prvoju Radosaliu, sa kojima su Vlasi Vlahovii ve imali tekui spor zbog pljake njegovog stada. Na slian nain proao je i njegov otac Vuihna Vlahovi zbog dugova prema Brajanu Miljenoviu.1920
16 Die II martii 1425 Peruiona Obradouich testis predictus ... dixit quod nunc est annus et ultra quod dum ipse testis esset in Crasseno voiuode Pauli [?!, Pavle je bio knez, primjedba E.K.] et Radossaui eius filli et ibi appulisset dictus Peruoe cum animalibus circa CL inter parua et magna. Tunc Bielan Raichouich homo dicti Radossauii Paulouich et cum eo filii Volcichne et certi homines cum illis ligauerunt dictum Peruoe et dicta animalia sibi abstulerunt. Et de animalibus ipius testes nil acceperunt. Et tantum scire dixit, DAD, Lamenta de foris, V, 24v; Bogaua testis predictus ... Bielan Raichouich et filii Volcichne cum eorum hominibus ligauereunt et abduxerunt dictum Peruoe et sibi abstulerunt animalia circa CL et boues tres. Et de animalibus ipsius testis nil acceperunt. Et tantum scire dixit, Isto. 17 Die XV aprilis 1425 Radoghna Miloseuich de cathuna Volcichne constitutus coram domino Rectore ser Nicola de Goze confessus sponte fuit se fuisse ad istam robariam et quod iuit de mandato domini sui sie iubentis cui ipse non potuit contrastare et quod sibi venit in partem predictam una capra. Et dixit quod contra ibi fuerunt infrascripti ad istam predictam, videlicet, Bogdan Volcichnich, Pribil Osernich, Oplan Stoichouich, Mileta Volcasinich, Volcassin Stiepcouich, Milatcho Radosaglich, Vlatchus Goiacouich, Bielan Raicouich, DAD, Lamenta de foris, V, 24v. Sluaj je raspravljan i 1. maja 1425, Isto. 18 ad peticionem et instanciam Peruoi Radosalich creditoris Bieglie Vochcinich sequestrasse penes eum manibus Nalchi filii Vlachote Cranchouich salmas duodecim salis dicti Bieglie (0. 08. 1424.), DAD, Diversa Cancellariae, XLIII, 8. 19 ad peticionem et instanciam Braian Miglienouich creditoris Vozichna Vlachouich sequestrasse penes eum manibus Nalchi filii Vlachote Cranchouich salmas duodecim salis dicti Vozichne (0. 08. 1424.), DAD, Diversa Cancellariae, XLIII, 8.

Godinjak 2005 / 5

KURTOVI
Vuihna Vlahovi spomenut je i maja 142. godine. Tada je dobio dozvolu da sa turmama moe doi u Dubrovnik.2021Posebno isticanje Vlaha koji mogu tada doi u Dubrovnik povezano je sa tekuim politikim prilikama, Konavoskim ratom, u kojem su vlasi, naroito oni vojvode Radoslava Pavlovia, bili u problematinim odnosima sa Dubrovanima pa su bili prinueni da trae dodatnu dozvolu za obavljanje svoga posla.2122ini se da je to posljednje direktno spominjanje Vuihne Vlahovia. Novembra 144. spomenuti su Prenosav Brankovi i Stjepan Bogdani, Vlasi Vlahovii. Oni su se obavezali Vlakoti Hrankoviu da e mu prevesti 0 tovara koe iz Podbora u Drijeva po cijeni od tri perpera i 2 groa po tovaru.222Pitanje je da li je tada iv Vuihna Vlahovi, odnosno, ko je tada predvodnik kod Vlahovia. Da li je Stjepan Bogdani nasljednik Bogdana Vuihnia?! Za Vlatka Dobraevia i Vuku Stanjevia, Vlahe Vlahovie, zna se da su juna 145. bili ljudi vojvode Radoslava Pavlovia. On su se obavezali na prevoz 17 tovara soli do Bora.224Postoji i jedno ranije spominjanje Vlatka Dobraevia, ali ne i sa prateom oznakom da je u pitanju Vlah Vlahovi. Naime, u drugoj polovini juna 1419. g. kao izvritelji pljake spomenuti su Vlatko i Vukac Dobraevi te Radovan i Vukosav Laloevi. Njih je optuio Radoslav Sledinovi zbog pljake stoke i ita.2425 U istom svojstvu, kao ljudi Radoslava Pavlovia, juna 145. spomenuti su i Bijela Vuihni, Stjepko Vukaini, Stjepan Radoni, Prvosav Brankovi i Vlatko Doberkovi, svi Vlasi Vlahovii. Oni su ugovorili prevoz 150 tovara soli do Bora25,26a zatim su bili obavezni da prevezu robu (koe i vosak) iz Bora u Dubrovnik.2627Cijenu
20 de dando fidem Vocichne Vlacouich vlacho et eius turme (19. 05. 142.), DAD, Consilium Rogatorum, V, 85; D. Kovaevi-Koji, Uee vlaha u trgovinskoj razmjeni tokom XIV i XV vijeka, napomena 19 na strani 82. 21 To je izvorite ranije uoene zanimljivosti. Slina situacija bila je i 140. godine, zbog tekueg bosansko-dubrovakog rata, D. Kovaevi-Koji, Uee vlaha u trgovinskoj razmjeni tokom XIV i XV vijeka, 82. 22 Prenossaus Brancouich et Stipanus Bogdagnich morlachi Vlachoeuich ... promiserunt Vlachote Cranchouich conducere a Soto Borazio usque Narentum salmas treginta pellium ... ad rationem yperperorum trium grossorum duorum pro qualibet salma (08. 11. 144.), DAD, Diversa Cancellariae, XLVIII, 26. 2 Vochsa Stagneuich et Vlatchus Dobraseuich vlachi Vlachouich voiuode Radossaui ad meliustendem super se et omnia cuiuslibet bona promiserunt et se obligauerunt Radoe Iagodich et Miglien Pliesich presentibus et contentatis ad omnem voluntatem ipsorum de Ragusio sub Bora portare salmas decem et septem salis (24. 06. 145.), DAD, Diversa Notariae, XX, 2-2v. 24 Radoslau Sledinouich pellipparius ... supra Vlatchum Dobraseuich et supra Radouan Laloeuich et Volcha Dobraseuich et Volchossaum Laloeuich. Eo quia dicti accusati violenter acceperunt accusatori predicto octo inter boues et vacchas et viginti animalia pecudina et unum sacchum frumenti (24.06. 1419.), DAD, Lamenta de foris, IV, 16. 25 Biela Vocichnich, Stiepcho Vochasinich, Stiepan Radonich, Peruosau Branchouich et Vlatchus Doberchouich omnes vlachi Vlachouich voiuode Radossaui super se et omnia cuiuslibet ipsorum bona ad meliustenentem promiserunt et se obligauerunt Francho Vlachote Cranchouich ... de Ragusio sub Bora portare salmas centum quinquaginta salis ... consignare Nalcho fratri dicti Franchi (24. 06. 145.), DAD, Diversa Notariae, XX, 2. 26 ipsi vlachi ex Boratio Ragusium portare teneantur Ragusium ... pellaminum et cere, DAD, Diversa Notariae, XX, 2.

54 / Godinjak 2005

Sitni prilog o Vlasima Vlahoviima

njihovog prevoza ugovorio je Vukac, brat Bijele Vuihnia.2728Bijela Vuihni, Vlah vojvode Radoslava Pavlovia, augusta 145. ugovorio je prevoz 5,5 tovara soli i tri tovara tkanina do Pod Bora.2829Moda to i nije posljednja informacija o njemu. Iz navedenog nismo direktno saznali da li je Bijela Vuihni bio predvodnik Vlahovia. *** Navedenim pokazateljima, mada nisu rezultat detaljnijih istraivanja cjeline Vlaha Vlahovia, ipak je stvorena dobra polazna osnova za razumijevanje Vlahovia koje prati kasnije vrijeme. Skladnije ih povezuje, naroito sobzirom na natpise na kamenim spomenicima i informacije koje prua osmanska graa. Kljuno, isto pokazuje da bi liniju Vlaha Vlahovia jo bolje uvrstila detaljna istraivanja iz kasnijeg perioda. Jedan od sinova Vuihne Vlahovia, Vukac Vuihni, zabiljeen je na jednom natpisu u selu Vlahovii kod Ljubinja.290Marko Vego nije imao pred sobom arhivskih pokazatelja o Vuihni Vlahoviu, pa je natpis datirao irokookvirno XV-XVI stoljeem. O njemu nije imao mnogo ta da kae i s obzirom na to da je veu panju posveivao primjercima natpisa kneza Vlaa Bijelia i vojvode Vukosava Vlaevia, o kojima je i imao vie poredbenog materijala iz drugih izvora.01Slino je uinio i efik Belagi, navodei da je natpis Vukca Vuihnia nastao najvjerovatnije krajem XV vijeka, a poslije natpisa kneza Vlaa Bijelia i vojvode Vukosava Vlaevia.12Imajui pred sobom Vuihnu Vlahovia, kao neosporan momenat, nedavno je uro Toi pretpostavljao da je Vukac Vuihni bio njegov sin.2Mada to posebno ne istie, time je predloio i veu starost natpisa Vukca Vuihnia od svojih prethodnika Vege i Belagia. Vidjeli smo da za Vukca Vuihnia, kao sina Vuihne Vlahovia, postoje i arhivske potvrde, da je time pretpostavka Toia tana, a prema arhivskim pokazateljima natpis bi kao donju granicu svog nastanka imao juni 145, tj. vrijeme kada se posljednji put spominje Vukac Vuihni.4
27 Et hoc precio e mercato quibus Nalchus suprascriptus se conuenit cum Vocha fratre suprascripti Biela quas salmas pelaminum et cere conduxisse teneantur ad tardium usque ad medietatem menses iulii proxime futuris, DAD, Diversa Notariae, XX, 2. 28 Biela Vocichnich vlachus voiuode Radossaui super se et omnia eius bona promisit et se obligauit ser Tripcho de Bonda presenti et conducenti ad omnem voluntatem eiusdem ser Tripchi de Ragusio portare cum bonis et cufficientibus animalibus ... sub Bora ... salmas quinquaginta tres cum dimidio salis ... et salmas tres pannorum (12. 08. 145.), DAD, Diversa Notariae, XX, 58. 29 A se lei Vukac Vu(i)hni ..... Vidi se zlamenije tio(e) (Pomni)te a vas b(o)g blagoslo(vio) (A se pisa) Pribisav, Marko Vego, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, Knjiga II, Zemaljski muzej, Sarajevo, 1964, 42-4. 0 M. Vego, Novi i revidirani natpisi iz Hercegovine (nastavak), Glasnik Zemaljskog muzeja 17, Sarajevo, 1962, 191-24, 22-227. 1 efik Belagi, Ljubinje Srednjovjekovni nadgrobni spomenici, Nae starine 10, Sarajevo, 1965, 11-16, 161. 2 . Toi, Donjovlaki rodovi Vlahovi i Mirilovi u istonoj Hrecegovini, 196; Isti, Prilog prouavanju Donjih vlaha u istonoj Hercegovini, 87.  Et hoc precio e mercato quibus Nalchus suprascriptus se conuenit cum Vocha fratre suprascripti Biela quas salmas pelaminum et cere conduxisse teneantur ad tardium usque ad medietatem menses iulii proxime futuris (24. 06. 145.), DAD, Diversa Notariae, XX, 2.

Godinjak 2005 / 55

KURTOVI
Za oekivati je da navedeno identificiranje Vukca Vuihnia sa pokazateljima arhivske grae profiliraju i drugi pokazatelji, i ne samo kod njega nego i kod ostalih Vlaha Vlahovia koji su zabiljeeni epigrafskim natpisom, a koji detaljnije nisu istraivani. To pokazuju i primjeri natpisa koji su zahvaljujui dubrovakoj i osmanskoj grai kontekstualizirani, kao i oni natpisi koji jo ekaju na svoje preciznije kontekstualiziranje: natpis u Nekuku kod Stoca sa imenom Radoslava Vlahovia, u Radimlji kod Stoca natpis Vlaa Vlahovia, u Vlahoviima kod Ljubinja natpisi Vlaa Bijelia i Vukosava Vlaevia, u selu Mirue kod Bilee natpis Vukobrata Vlaevia, a na lokalitetu Bunii u Baljcima kod Bilee natpisi brae Crijepa i Raka Vlahovia, dvojice Vlahovih sinova.45 Na osnovu ovdje iznesenih pokazatelja moemo iznijeti i jednu opravdanu pretpostavku. Djelatnost Vlaa Bijelia pripada 60-tim godinama XV stoljea. On se spominje poetkom 1466,56septembra 1468. i u sumarnom popisu Bosne iz 14681469.67Uzima se da je umro 1474, kada ga je naslijedio njegov sin Vukosav Vlaevi.78Nemamo direktne izvorne potvrde, ali slijed oevih imena kao prezimena njihovih sinova i na ovom mjestu je prilino ubjedljiv da bi se moglo rei da je Vla Bijeli, ustvari, bio sin Bjele Vuihnia, koji se, prema zasad poznatom, zadnji put spominje augusta 145. godine.89I on bi time bio unuk katunara Vuihne Vlahovia, a to bi govorilo i da je linija povlatenog statusa u njegovom liku, zapravo, pozicija koju je imao dijelom i prirodnom linijom ranijih porodinih predvodnika katuna meu Vlahoviima. Na kraju, jedno od pitanja koje nije u dovoljnoj mjeri prezentirano u ranijim pristupima Vlahoviima odnosi se na njihove seniore. I inae pitanje seniora pojedinih Vlaha i njihov meusobni odnos zahtijeva posebno razmatranje. Ovdje prezentirani pokazatelji govore o tome da su Vlasi Vlahovii bili vazali vojvode Radoslava Pavlovia. ini se sasvim izvjesnim da su to bili i do kraja onoga perioda do kada su Pavlovii imali posjede u primorskim krajevima (do 148). ta je dalje bilo!? Umjesto zakljuka Ponueni materijal zaokruujemo intrigantno, neuobiajeno, mijeanjem dokazanog i pretpostavljanog u nadi da e kao takvo pobuditi interes za detaljnije
4 ...a Vla Vlahovi, M. Vego, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, Knjiga I, Zemaljski muzej, Sarajevo, 1962, 64-65; se lei Radosav Vlahovi; A se lei knez Vla Bijeli; A se lei knez Vla Bijeli; A se lei Vukosav Vlaevi; A se lei Vukobrat Vlaevi boi rab; A se lei Crjep i Rako Vlahovi. A se leita dva Vlahova sin, Isti, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, Knjiga II, 14-15, 42-4, 44-45; Isti, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, Knjiga III, Zemaljski muzej, Sarajevo, 1964, 16-17, 20-21. 5 contra Vlag Bieglich de Vlacouichi et contra homines et rusticos dicti Vlag (20. 01. 1466.), M. Dini, Iz dubrovakog arhiva, Knjiga III, Srpska akademija nauka i umetnosti, Zbornik za istoriju, jezik i knjievnost srpskog naroda, Tree odeljenje 22, Beograd, 1967, 17. 6 . Toi, Donjovlaki rodovi Vlahovi i Mirilovi u istonoj Hercegovini, 196-197; Isti, Prilog prouavanju Donjih vlaha u istonoj Hercegovini, 88. 7 Isto. 8 Biela Vocichnich vlachus voiuode Radossaui (12. 08. 145, DAD, Diversa Notariae, XX, 58.

56 / Godinjak 2005

Sitni prilog o Vlasima Vlahoviima

pronicanje u nizove srodstvenih linija kod pojedinih katuna i vlaha ija imena i prezimena predstavljaju nedovoljno iskoriteni materijal u praenju vlake problematike. U rezimeu se vraamo dostignutim saznanjima. Predvodnici kod Vlaha Vlahovia, oito, pripadaju liniji jedne srodstvene loze. Ona, najvjerovatnije kree od jednog lana koji je ostavio svoje ime kao osnovu buduem katunu, Vlasima Vlahoviima, pa i modernom naselju, Vlahoviima kod Ljubinja. Ne mora ba tako biti, ali moglo bi liiti na liniju spominjanih Crijepa i Raka Vlahovia, upravo dvojice Vlahovih sinova. Takvu poziciju mogli su imati i svi drugi sa prezimenom Vlahovi, pa i sa natpisa poznati Radosav Vlahovi ili Vla Vlahovi, pa, na kraju, i kao katunari zasvjedoeni arhivskim pokazateljima Ostoja, Vuihna i Stjepko (Stjepoje) Vlahovi. Iako to nigdje izrijekom nije zabiljeeno, Vuihna i Stjepoje Vlahovi su oito braa. Vremenska razlika nije velika da se pretpostavi da su Ostoja, Vuihna i Stjepoje Vlahovi, ustvari, braa. Pokazatelji nisu odreeni niti dovoljno jasni da je Stjepoje Vlahovi ikada bio katunar, ve prije da je roeni brat katunara Vuihne Vlahovia. Dok za Ostoju i Stjepoja Vlahovia ne nalazimo sigurne potomke, Vuihna Vlahovi je imao sinove Vukca, Bijelu, Vukotu i moda Bogdana Vuihnia. Bijelu Vuihnia smo uoili ee uz oca, kao, po svemu sudei i od ranije predvienog nasljednika. U njemu prepoznajemo i predvodnika Vlahovia i kao mogueg oca kasnijeg Vlaa Bijelia. Linija predvodnitva kod Vlaha ne pripada samo Vlasima. Bez obzira na karakter njihove posebne drutvene skupine oni su, ipak, sastavni dijelovi feudalnog ustroja itave sredine. Kao i sve drugo i oni su u sastavu feudalne hijerarhije. Oni su neiji vazali, a time i predmetom utjecaja feudalnog sistema na irem prostoru. Navedenu srodstvenu liniju povezujemo sa normama feudalne sredine kojima pripadaju vlasi Vlahovii. Poznata sa primjera Ugaraka, Kresojevia, a mogla bi se vidjeti i kod Perutinia (Maleevaca)9,40linija line zavisnosti kao odraz feudalnog ustroja sredine izgleda da je i kod Vlahovia imala utjecaja na dranje i odravanje kao predvodnike, jedne uspravne srodstvene linije. Prilog: Vlasi Vlahovii
Vlahovi Ostoja (168, 179, 191), Ratman, Vlah iz katuna Ostoje Vlahovia (168) Stjepojevi Gojsav, Vlah iz katuna Ostoje Vlahovia (191) Radmani Stojak, de Vlacouich (1404), Bogi Rakoje, de Vlacouich (1404), Vlahovi Vuihna, brat Stjepko Vlahovi, sinovi Bijela, Vukac, Vukota i Bogdan Vuihni (1417, 1420, 142, 1424, 142), Dobraevi Vukac (1419), Dobraevi Vlatko (1419, 145), Laloevi Radovan (1419), Laloevi Vukosav (1419), Vlahovi Stjepko (1420), Mioli/Mili Bogdan (1420, 14211422), Vukain, otac Bogdana Miliia (14211422), Vuihni Vukac, sin Vuihne Vlahovia (142, 145), Vuihni Vukota, sin Vuihne Vlahovia (142),

9 E. Kurtovi, Slavni ljudi svoje vrste (Stankovii vremena vojvode Sandalja Hrania Kosae), rukopis pripremljen za zbornik posveen dr. Ignaciju Vojeu.

Godinjak 2005 / 57

KURTOVI
Vuihni Bijela, sin Vuihne Vlahovia (142, 1424, 145), Vuihni Bogdan, sin Vuihne Vlahovia (142), Radojkovi Pribil (142), Boikovi Kria (142), Vuki Mileta (142), Velihni Radovin (142), Stipkovi Vukain (142), Radelji Vitas (142), Radelji Vitko (142), Radosali Milatko (142), Radosali Milorad (142), Gojakovi Radosav (142), Gojakovi Branko (142), Gojakovi Vlatko (142), Veliko Bogosali (142), Goini Stanac (142), Miloevi Radonja (142), Ozerni Pribil (142), Stojkovi Oplan (142), Vukaini Mileta (142), Brankovi Prenosav (144), Bogdani Stjepan (144), Vuka Stanjevi (145), Vukaini Stjepko (145), Radoni Stjepan (145), Brankovi Prvosav (145), Doberkovi Vlatko (145), Bijeli Vla , sin Bijele Vuihnia (1466, 1468, 14681469), Vlaevi Vukosav, sin Vlaa Bijelia (1474).

Nekontekstualizirani natpisi
Vlah, Vlahovi Crijep, Vlahovi Rako, Vlahovi Vla, Vlaevi Vukobrat.

Rezime
Linija predvodnika Vlaha Vlahovia tokom XV stoljea mogla bi biti poznata u cjelini. Novi pokazatelji o nasljednicima Vuihne Vlahovia (Vukac, Vukota, Bijela i moda Bogdan Vuihni), predstavljaju vezivnu srodstvenu liniju sa kasnije poznatim predvodnicima Vlahovia, Vlaem Bijeliem i Vukosavom Vlaeviem. Odrava je Bijela Vuihni, mogui otac Vlaha Bijelia. Natpis Vukca Vuihnia dobio je svoju arhivsku potvrdu. Nastao je poslije 1435. godine. Odnos Vlahovia i njihovih seniora nije u dovoljnoj mjeri poznat. Vlasi Vlahovii su, izvjesno od 1423. do 1435. godine, vazali vojvode Radoslava Pavlovia.

58 / Godinjak 2005

Nai gradovi slobodarske tradicije: Stanovnitvo Maglaja kroz historiju (grad kao straa na ulazu u centralnu Bosnu)

Delal Ibrakovi

z vremena vlasti Osmanlija, koja je i u Maglaju, kao i u cijeloj Bosni i Hercegovini, trajala due od 400 godina, nije, naalost, ostalo mnogo pisanih tragova. Stara maglajska tvrava (grad u smislu dananjeg poimanja) jeste, nema sumnje, bila ve izgraena i koritena znatno ranije, pa je sa dolaskom Osmanlija bila znaajan vojno-strateki objekat koji datira iz XIII stoljea i pretpostavlja se da je jedan od est gradova bosanske drave.1 Uz ovo utvrenje, izgraeno na desnoj strani rijeke Bosne, poela se u XVI stoljeu graditi maglajska arija.2 Do 1512. godine Maglajska nahija je obuhvatala osmanlijske posjede s lijeve strane rijeke Bosne i sve njihove posjede sjeverno od Maglaja. Sjedite Nahije bilo je u Maglaju. Da je Maglaj u tadanjim uvjetima bio izuzetno znaajno utvrenje, govori i podatak da se u ugovoru izmeu turskog sultana Bajazita II i maarsko-hrvatskog kralja Ladislava II spominje i Maglaj kao znaajno utvrenje na osmanlijskoj strani, koje je znaajno i za jednu i drugu stranu. Taj ugovor je sainjen 20. VIII 150. godine, a dugo vremena je u starijoj literaturi ta godina uzimana kao godina u kojoj se prvi put spominje Maglaj. U prvim administrativnim podjelama se spominje i nahija Ozren sa naseljima na njoj i na njenim padinama. Kao posebna nahija se spominje i u periodu 1516 1574. godine. U toj nahiji se spominju i sela Brenica, Pridol, Ostrunica itd. To spominjanje je bilo 1562. godine, a kao i Maglaj u poetku je ova nahija pripadala Brodskom kadiluku. Ova nahija se spominje sve do druge polovine XVI stoljea i uvijek se vezuje za Maglaj. U kasnijim popisima se ne spominje, pa je vjerovatno
1 2 Ivo Bojanovski: Stari grad Maglaj, istraivaki i konzervatorski radovi 1962. i 196. godine, Nae starine br. X/1965, Sarajevo, 1965, strana 82. Vidjeti ire kod sljedeih autora: Hazim abanovi: Bosanski paaluk, Svjetlost, Sarajevo, 1980, str. 150, cir. Dr Adem Handi: Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Svjetlost, Sarajevo, 1975, str. 87-97, gdje se naglaava da su ovi Vlasi doli sa strane koji su bili od povjerenja za izvravanje posebnih zadataka novih osvajaa. Hamdija Kreevljakovi: Stari bosanski gradovi, Nae starine I, Sarajevo, 195, str. 20

Godinjak 2005 / 59

IBRAKOVI
ukljuena u Maglajsku nahiju.4 U drugoj polovini XVI stoljea se spominje u donjem toku rijeke Bosne Teanjski kadiluk. Teanj se prvo spominjao, pa ak i 151. godine, da je u sastavu Nahije Maglaj. U periodu 15601584. godine osnovan je Teanjski kadiluk u koji je uao i Maglaj, pa i Ozren, Doboj, epe, Usora itd. Tako je ostalo sve do XIX stoljea, kada je Maglaj ponovno postao poseban kadiluk.5 Maglaj je sve do potiskivanja ugarske vojske iz Bosne (poslije 1528. godine) bio znaajno pogranino mjesto, a sasvim je sigurno da je sa irom pojavom i upotrebom topova maglajski grad utvrda bitno izgubio na znaaju. 6 Isti proces su doivjeli i brojni drugi stari bosanski gradovi utvrde, kao to su i susjedni gradovi Teanj i Doboj, naprimjer. Stanovnitvo Maglaja u najranijim osmanlijskim popisnim knjigama Osmanlijske popisne knjige, katastarski defteri, predstavljaju najsigurnije izvore koji govore o irenju Osmanlijskog carstva i organizaciji unutar osvojenih teritorija. Ovi defteri se dijele na opirne i parcijalne, a nastajali su, po pravilu, prilikom dolaska svakog novog sultana na prijesto i poslije decenija vladavine jednog sultana. Ime Maglaj se spominje prvi put u ovim dokumentima 1489. godine. Obiljeeno je kao ime nahije u Opirnom popisu Bosanskog paaluka, premda je podruje Maglaja pripadalo teritoriji Kraljeve zemlje. Kraljevom zemljom oznaeni su dijelovi Bosanskog kraljevstva koji potpadali pod neposrednu vlast kue Kotromania, a obuhvatali su podruje Bosne i njenih pritoka. Sama tvrava bi se sa svojim temeljima mogla locirati u vrijeme srednjovjekovne bosanske drave krajem XIII stoljea i od samog poetka je bila u slubi bosanskog kralja. Pored geostratekog znaaja prohodnog pravca uz rijeku Bosnu na to upuuju i nazivi toponimi. uvari tvrave (njih 25-5) su se zvali u srednjem vijeku bdci
4 5 6 7 H. abanovi: op. cit. str 150. Napomena: Najvei dio planine Ozren i naselja su prije 1992. godine pripadali maglajskoj opini. Dejtonskim sporazumom je upravo na tom dijelu vei dio pripao RS-u, odnosno opini Doboj. H. abanovi. Op. cit. str. 184-185 Opis arhitekture starog grada Maglaja nalazimo u zapisu ire Truhelke: Nai gradovi, Sarajevo, 1904, str. 80-84, a poznato je da je 1910. godine dato 100 kuna za opravku maglajske gradine (Vidjeti u Hamdija Kapidi: Naune ustanove u BiH, Sarajevo, 197, str. 556) Orjentalistica Fahira Mustabai iz Maglaja je 1988. godine komentarisala za potrebe pisanja Hronike Maglaja upravo dijelove osmanlijskih popisnih deftera u kojima se tretira Maglaj, konsultirajui: Opirni popis Bosanskog sandaka iz 1489. godine, Original: Istanbul, Bansvekalet Ararir, Fotokopije: Orijentalni institut Sarajevo, Defter br. 24., Opirni popis Bosanskog sandaka iz 15401542. godine, Original: Istanbul, Bansvekalet Ararir, Fotokopije: Orijentalni institut Sarajevo, Defter br. 42. i Opirni popis Bosanskog sandaka iz 1604. godine, Original: Ankara, Tapu ve Katastar Defteri, Fotokopije: Orijentalni institut Sarajevo, Sveske broj 20, 204 i 205. Svezak I, II i III. Za potrebe ovog predstavljanja koriteni su dijelovi podataka iz ovih deftera i komentara Fahire Mustabai koji nisu ranije objavljeni, djelomino o etnikoj strukturi maglajske i ozrenske nahije u cit. djelu A. Handia, str. 97.

60 / Godinjak 2005

Nai gradovi slobodarske tradicije: Stanovnitvo Maglaja...

budci, jer su cijelu no bili budni. Pored plae oni su koristili i zemljini posjed pored tvrave koji i danas nosi naziv Kraljevac, a drugi potez koji od Maglaja vodi prema Ulinjaku se zove Kraljevina. Kada je Maglaj postao znaajno utvrenje, on dobiva u srednjem vijeku status varoi i prvi maglajski varoani su bili uvari koji su i u Maglaju koristili pravila da u podnoju utvrde grade kue za svoje porodice, uglavnom od drveta, jer bi kamena gradnja pomogla napadaima da lake priu tvravskim bedemima. Da su to bile samo drvene kue, govori i injenica da nisu ostali tragovi tih kua. Iz tog perioda jeste i prvo spominjanje Maglaja u historijskim izvorima u povelji maarskog kralja Sigismunda iz 1408. godine, kada pie pod naim gradom tvravom Maglajem. U etnikom smislu Maglaj nije bio nita razliit nego i drugi gradovi u Bosni. Pored Bonjana ovaj prostor naseljavaju u vrijeme Osmanlija Vlasi, jer je i za Osmanlije Kraljeva zemlja predstavljala slobodan prolaz za Maare sa sjevera, ime su Maglaj, Teanj i Doboj kao glavne utvrde bosanskih kraljeva bili i dalje znaajni. Vlasi kao nomadi su svojim stalnim irenjem potiskivali katoliko stanovnitvo, te su ujedno dobro doli za popunjavanje prorijeenih pograninih oblasti Carevine. Zbog te injenice u Maglajskoj nahiji u vrijeme prvog osmanlijskog popisa ukazala se potreba da zbog priliva bude donesen poseban Zakon za maglajske Vlahe. Tim zakonom oni su bili obavezni kada bude pohod, da iz svake kue izlazi po jedan konjanik i pod orujem uestvuje u pohodu na konju. Poto ta sluba bude izvrena, osloboeni su i oproteni ostalih nameta. Proces ulaska domaeg stanovnitva u islam zahvatio je ubrzo osvojene teritorije. Do sljedeeg popisa 15401542. godine polovina stanovnitva Maglajske nahije prihvatila je islam. Meutim, grad ima status varoi, a kompletno stanovnitvo se i dalje tretira kao vlako i dalje plaa filuriju. Evidentirano je ukupno 14 naselja. Od toga je 1 sela. Sama varo imala je 27 muslimanskih i 24 hrianske kue. Zajedno sa selima bilo je ukupno 95 kua. Koliko se situacija izmijenila krajem XVI i poetkom XVII stoljea, govore i podaci iz posljednjeg popisnog deftera nastalog 1604. godine. Stalno naseljeno muslimansko stanovnitvo, damija u kojoj se obavljaju glavni namazi, sedmini trg i pazarni dan, sve su to bili uvjeti da jedno naselje dobije status kasabe, a za Maglaj su bili ve uveliko ispunjeni. Maglaj, nekadanja vlaka nahija, imao je tada  damije: Hadi-Memijinu, Mustafa-painu, i Novu damiju (to je, najvjerovatnije, Jusuf-paina damija Kurumlija). Cijela Nahija dijelila se na 95 sela, mahala, ifluka, mezri i zemina. ifluk, mezra i zemin predstavljaju manje posjede u vlasnitvu jednog ili vie zemljoposjednika, dok je mahala najblia gradskom kvartu, etvrti. Po pregledu sela Nahije, vidi se da su dananji gradovi epe i Zavidovii pripadali Maglajskoj nahiji. epe je upisano kao selo, a Zavidovii kao mezra. Dosta imena naselja koja se u tom popisu spominju je i danas u upotrebi u istom obliku kao tada, kao to su i sada naseljena mjesta sa podruja Maglaja: Misurii, Bradii, Jelovac, Kosova, Jablanica, Rjeica. Godinjak 2005 / 61

IBRAKOVI
Prenoenje svih imena ljudi iz navedenih popisa bi bilo jednolino ponavljanje uglavnom istih imena. Zanimljiva su imena koja danas ne nalazimo esto u upotrebi, a ona se dosta esto javljaju u popisu i vezuju se za Maglajsku nahiju: npr., Karaoz, Timur, Tur-Alija, Kurd, Ejnehan, Hizir, Gazanfer. Jo jedan interesantan podatak jeste primjer imena Ahmed i Nikola Perii. Mada prezimena jo nisu bila uvedena, ovdje se pojavljuje i ime i prezime, i to uz dva razliita imena. Mogue je da se radi o vrlo bliskim srodnicima, moda ak i o ocu i sinu, ili o dva brata od kojih je jedan preao na islam, a drugi ostao u staroj vjeri. Poto je maglajsko utvrenje u prvoj fazi dolaska Osmanlija bilo vano, tu su se odmah poeli naseljavati osmanlijski vojnici i zajedno sa domaom vlastelom, koja je prela na islam, imali su potrebu izgradnje damija adekvatnih potrebama i znaaju mjesta. Prema postojeim dokumentima, najstarija maglajska damija je Sukija,8 izgraena pod samim gradom, koja je mogla da poslui kao mjesto molitve vojnicima i graditeljima veleljepnog objekta Kurumli damije, svakako najvanijeg objekta kojeg su Osmanlije ostavili iza sebe na podruju opine Maglaj. O izgradnji Kurumlije, ili Jusuf-paine damije, nema izvornih dokumenata. Tano se zna da je kamen za gradnju djelomino uziman sa podruja Bakotia iz tamonjeg kamenoloma. Izgradnja damije Kurumlije se okvirno smjeta u poetak XVI stoljea, a o samoj gradnji je ostalo dosta neprovjerenih predanja.9 Prema jednom vrlo popularnom, Maglajlije se pokazae kao hrabri ratnici u jednom boju na strani Osmanlija i Jusuf-paa Kalaun (ili Kalauz) odlui da ih nagradi za njihovu hrabrost i pokazano junatvo. Ponudi im da sami izaberu ta ele. Maglajlije poeljee da im paa izgradi veliku damiju, a paa sa oduevljenjem prihvati takvu ponudu i kao pride im obea izgraditi i most. Maglajlije, navodno, ne htjedoe most, jer su procijenili da bi im most moda donio neeljene osvajae, pa se radovi na izgradnji mosta obustavie. Tako na lijevoj strani rijeke Bosne ostadoe zagaene kreane sa velikim koliinama krea, koje su kasnije pronaene prilikom gradnje prvog maglajskog mosta. Sm Jusuf paa je, po jednima, rodom iz Maglaja, drugi biljee da je Budimlija, a trei da je erkez. Izgradnja jednog ovakvog monumentalnog objekta, kakva je i do savremenih vremena damija Kurumlija, govori i o posebnom znaaju koji je Maglaj predstavljao u prvoj fazi osmanlijske prisutnosti u Bosni i Hercegovini. Damija je dobila ime po olovu koji je prekrivao kube minareta (olovo tur. kurum). Prema
8 9 Obnova Sukije damije izvrena je 1851. godine, a treinu imetka je za te potrebe odvojila Fatima, ki Abdulatifa iz Maglaja. Hamdija Kreevljakovi: Maglaj u Kalendaru Narodna uzdanica, Sarajevo, 195, (tu se istie da je Jusuf paa rodom erkez); zatim . Truhelka: op.cit. str. 80; list Natron Maglaj br. 4 od 1.01.1959. (nepotpisani autor) iznosi sjeanje Osmana Muratbaia o predanjima u vezi sa izgradnjom damije.

62 / Godinjak 2005

Nai gradovi slobodarske tradicije: Stanovnitvo Maglaja...

natpisu koji i do savremenih dana stoji na ulazu u damiju, kae se da je opravku damije izvrio sultan Abdul Aziz u periodu od 1859. do 1860. godine, a graditelj iz temelja, kako je napisano na tom natpisu, jeste umrli Gazi Jusuf-paa Maglajac. U knjizi Safvet-beg Baagia se istie da je Ali-paa Kalaun, koji je bio vezir u Budimu, sagradio, 1584. godine, damiju u Maglaju i ostavio joj lijepu zadubinu. Kretanja stanovnitva u periodu osmanlijske vlasti Vrlo je teko pratiti kretanja stanovnitva na jednom prostoru, jer mnogi podaci su pisani za razliite potrebe, a popisi obavljani u razliitim administrativno-teritorijalnim aranmanima. Iz jednog zapisa iz 1675. godine bosanski biskup Nikola Olovi istie u svom izvjetaju da je maglajska katolika parohija najtea za hodanje: dugaka je bila tri dana hoda, a u njoj tada uope nije bilo katolike crkve. Iz jedne ranije predstavke vidljivo je da je katolika parohija bila ratrkana i obuhvatala je vie dananjih opina: Maglaj, Zavidovii, Tesli i epe. Meu selima koji se u tim zapisima spominju su: Cerije, Misuri, Jelovac, Brusnica itd.10 U kretanjima stanovnitva izuzetno mnogo su doprinijeli i ratovi sa Austrijom, koji su sobom donijeli velika stradanja stanovnitva. Prvobitni uspjesi Austrije su ohrabrili posebno katoliko stanovnitvo koje se po ponovnom povratku teritorija od strane Osmanlija moralo povlaiti. U tim seobama stanovnitva, vjerovatno, nastalo je selo Maglajani u Lijeve Polju, a istovremeno su tekle i seobe naroda iz drugih krajeva prema Maglaju. Jedan dio muslimanskog stanovnitva se, nakon poraza Osmanlija i gubitka Budima, Ugarske i Slavonije, kree prema Bosni. Ove izbjeglice su sobom donijele i razne epidemije meu kojima je bilo i nekoliko epidemija kuge, koja je u Evropi bila intenzivna u XVIII stoljeu. Te epidemije su znatno prorijedile domae stanovnitvo, a posebno stanovnike gradova. S obzirom na to da su Bonjani, koji su prihvatili islam, bili stacionirani ponajvie u gradovima, to su gubici kod ove strukture stanovnitva i bili najvei. Oni su imali i posebne obaveze prema ratnim pohodima Osmanlija, ija je vladavina bila u zalasku, pa su i s te strane imali najvee gubitke. Od veine kao i u Bosni, Bonjaci su i u Maglaju postajali drugi narod po brojnosti. Iz tih godina su ostala mnoga kuna (ili kugina) groblja koja su u narodnom pamenju sauvana i spominju se radi toga to ih treba izbjegavati. Tako u selu Osojnica ima kugin grob, Radojii dva stupa u groblju slina nianima sa uklesanim krievima itd. Dr. Milisav S. Filipovi istie da su najvea naseljavanja Ozrena i podozrenskih krajeva, danas naseljenih pravoslavnim stanovnitvom, bila sa podruja Hercegovine i Crne Gore.11
10 J. Jelini: Spomenici kulturnog rada bosanskih franjevaca (1471878), Starine XXXVI, Zagreb, 1928, str. 144. 11 Dr. Milisav S. Filipovi: Ozrenjaci ili Maglajci, GZM, Sarajevo, 1952.

Godinjak 2005 / 6

IBRAKOVI
Prodor Eugena Savojskog Ratovi Osmanlija sa Austrijom imali su veliki utjecaj i na Bosnu, pa samim tim i na grad Maglaj. Prvo je pukovnik Kiba osvojio Maglaj, a zatim je to u svome pohodu uinio i Eugen Savojski.12 U svom iznenadnom pohodu na Bosnu austrijska vojska je poetkom oktobra 1697. godine osvojila i Maglaj, odnosno maglajsku utvrdu. Poznato je da je vojska Eugena Savojskog dola do Sarajeva, koji je cijeli spalila. Bez ikakvog otpora oni su dolinom rijeke Bosne osvojili sve gradove, to je govorilo o sve manjoj vojnoj moi Osmanlijskog carstva. U Maglaju vojska princa Savojskog nije ostvarila veliki ratni plijen, jer je to ve bilo vrijeme kada maglajska tvrava nije bila znaajan vojno strateki objekat. Zna se da su zarobljena tri topa, neto ratnog materijala, a zarobljeno je ili pobijeno oko 200 vojnika. Prema narodnom predanju, Savojski je po svom odlasku iz Maglaja odnio i zlatni natpis (neki kau i zlatni prag) koji je bio na damiji Kurumliji.1 Prilikom povlaenja Savojskog iz Bosne sa njim su odselili i katoliki stanovnici Bosne sa tog podruja koji su ga oduevljeno doekali i time se kompromitovali pred Osmanlijama. Kapetanije u Bosni i Hercegovini Zbog velikih gubitaka koje su Osmanlije imale u ratovima sa Austrijom, ali i u drugim dijelovima svijeta, u Bosni se prilazi osnivanju kapetanija koje su bile zasnovane na vrem sistemu vojne discipline, a kapetanije su bili manji tano ogranieni teritoriji u prvo doba njihovog postanka samo du onih granica bosansko-hercegovakih koje su dijelile tursko carstvo od hrvatskih zemalja, to stajahu pod vlau bekog cesara i mletakog duda, a od XVIII stoljea bilo ih je i u unutranjosti i to uz glavne drumove to su vodili s periferije u srednju Bosnu.14 Kapetanije su bile isto vojne organizacije, a vojskom u njima komandovao je kapetan. Vojnici i njihove starjeine bili su plaeni za svoju slubu koju su nasljedno vrili. Kapetanije su se slubeno zvale po imenu glavne utvrde na tom teritoriju, a glavni im je zadatak bio da danju i nou uvaju granice od neprijatelja i paze na puteve i putnike na njima te ih tite od hajduka i drugih razbojnika. Prvi put se Maglajska kapetanija spominje 25. novembra 175. godine. Njene granice su bile Sprea do Splave, Turije, Krivaje i Gostovia. U vrijeme maglajskih kapetana pouzdano se zna da su u Maglaju bile sve vrste vojnika osim matrologa. Pretpostavlja se na osnovu historijskih podataka da je u Maglaju bilo oko 500 vojnika koji su dobivali redovnu plau. Zna
12 Vojna enciklopedija, knjiga II, Vojno delo, Beograd, 1971, str. 716; Vidjeti ire dr. Fadil Ademovi: Princ palikua u Sarajevu, Civis , Sarajevo, 1997. 1 Ovaj podatak, naalost, nije jo provjeren i samo spada u lokalnu usmenu tradiciju. 14 H. Kreevljakovi: Kapetanije op cit., str. 11.

64 / Godinjak 2005

Nai gradovi slobodarske tradicije: Stanovnitvo Maglaja...

se da je poslije drugog prodora Austrijanaca iz Maglaja otpremljeno 125 vojnika i vie buljubaa kod Kladue, gdje su se vodile borbe sa Austrijancima. Kasnije, 1829. godine, iz Maglajske kapetanije 72 vojnika su otpremljena za rat protiv Rusije. Maglajski kapetani U formiranju Maglajske kapetanije nije poznata prva porodica maglajskih kapetana, ali su poznati svi drugi iz sljedee porodice koji su kasnije postali poznati pod prezimenom Uzeirbegovii. Sauvano je predanje prema kojem je predak ove porodice, koji je bio imam damije Kurumlije, uzeo poloaj maglajskog kapetana. Iz prie starijih Maglajlija, on se zvao Mustafa, a poloaj kapetana je nasljedan i prelazio je sa oca na sina. Zna se tano da je sin rodonaelnika iz druge porodice maglajskih kapetana bio Mahmud koji je dobivao prihod kojeg je, po carskom nareenju, ubirao sa jo dvojicom kapetana sa podruja Tenja. Sa ovog podruja je otkupom Mahmud uspio da dobije sm pravo na ubiranje prihoda (uredba o tome je poznata i datira od 2. 11. 1788). Ovaj kapetan je pred kraj XVIII stoljea imenovan za klikog sandak-bega, ali je na putu za Klis umro. Njegov sin, Ibrahim Tahir, nazvan Tahir-kapetan ili hadi Tahir-kapetan, bio je kapetan sve do 1821. godine, kada ga je Ali-paa Delalija dao pogubiti zajedno sa jo jednim brojem neposlunih i onih koji su se osilili i izazivali previranja u Bosni. Tahirov sin Emin je posljednji maglajski kapetan. U narodu se zadralo sjeanje da je on bio naprasit i nagal, ali i ne i nepravedan kapetan. Poznat je i kao pristalica pokreta Husein-kapetana Gradaevia, pokreta za autonomiju Bosne. Emin kapetan je otiao sa Zmajem od Bosne u Austriju. Rastali su se kada je Husein kapetan odluio da ode u Carigrad, a Emin se vratio u Maglaj. Po svemu sudei, on je prihvatio reforme jer nije diran sa svoga poloaja i posljednji je maglajski kapetan koji je na tom poloaju ostao sve do ukidanja te institucije 185. godine. Ovaj posljednji maglajski kapetan umro je 187. godine, a njegov brat je bio Uzeir-beg, prvi maglajski muselim (u smislu sreski naelnik). Njegovi su potomci bezi Uzeirbegovii. Oni su vlasnici velikih posjeda i razvlateni su prisilnim agrarnim reformama koje su bile i u staroj i novoj Jugoslaviji. Na irem podruju Maglaja zadrala se u narodnom pamenju uspomena na doba kapetana. U Ulinjaku, nadomak Maglaja, postoji i kula i voda, kao i gumno koje ima oznaku Kapetanovo. To je bila svojina Husein-kapetana Gradaevia i on je tu povremeno dolazio.15
15 Kapetanovo Gumno kod Ulinjaka je jedno od proslavljenih mjesta odbrane Maglaja u agresiji na BiH i Maglaj 1992. godine. Nakon strahovitog napada na Maglaj, 21. septembra 1992. godine, taj prostor je bio pod kontrolom srpsko-crnogorskih paravojnih formacija sve do novembra iste godine, kada je izvrena jedna od prvih oslobodilakih akcija maglajske ratne Viteke 201. brdske brigade, koje je po svom obimu iz 1992. godine jedno od najznaajnijih u BiH, jer je pokazao da Armija RBiH moe krenuti i u uspjene oslobodilake akcije.

Godinjak 2005 / 65

IBRAKOVI
Privreda i nain ivota ljudi Sve do sredine XIX vijeka na podruju Maglaja aktivnost ljudi bila je usmjerena na poljoprivredu i sitne zanate. Tek negdje oko 1860. godine, kada su Austrijanci poeli sa eksploatacijom uma na Ozrenu, zapoeli su prvi tragovi industrijalizacije na irem podruju Maglajskog okruga. Zbog planine Ozren umarstvo je imalo perspektivu, ali je i injenica da su ume rasle same od sebe, te je njihovo prorjeivanje od Austrije, a kasnije i u staroj Jugoslaviji dosta osiromailo umski fond. Stanovnitvo se bavilo poljoprivredom, a najee su uzgajani penica, kukuruz, ra, jeam i zob. Alatke za obradu zemlje bile su veoma primitivne i do novijeg vremena su se mogli nai i drevno ralo, te drvena brnaa, a na Ozrenu se sav pribor za oranje nazivao lijes. Voarstvo je vana grana poljoprivredne proizvodnje, jer na ovom podruju uspijevaju razne vrste voa koje se koristi na razne naine, od trapljenja i uvanja za ishranu u svjeem stanju do pravljenja pekmeza, suenja i pravljenja rakije. Ljudi su pravili i alate za voe i njegovu preradu. Torkulja, ili eka sa podruja Ozrena, a koritena je i ire na podruju maglajskog okruga, posebno je obraena u Etnografskom odjeljenju Zemaljskog muzeja u Sarajevu.16 Na ovom podruju, naroito Ozrena, pa i Novog ehera, bilo je posebno razvijeno stoarstvo, tako da je bilo rijetko domainstvo koje nije imalo svoj tor za stoku. Ljeti su goveda isputana u umu na ispau. Samo viak proizvoda je iznoen na prodaju, a naturalna proizvodnja i nije pruala ire mogunosti za prodaju, tako da se mahom proizvodilo za davanje raznih poreza i kamata, kao i za vlastite potrebe. Jo u osmanlijskom periodu intenzivno su razvijala trgovina i maglajski bazar na ariji je bio stjecite raznih prodaja (srijeda je bila dan tih prodaja i do novijih vremena je ostala uzreica: Srijeda u Maglaju, to je znailo pijani dan u Maglaju). Inae, u samom gradu se razvijalo zanatstvo. Meu zanatlijama je bilo terzija, abadija, pekara, kovaa, samardija, dunera i peara. Terzije i abadije su imale i svoj esnaf (udruenje). Terzije su bile uvene po vezu na kratkim gunjevima i akirama, a vezli su zembiljem i zlatnim gajtanom. Sav potreban pribor kupovali su kod maglajskih trgovaca, koji su vrili nabavke u Sarajevu. Kovaki zanat u Maglaju se javlja porodino i nema veliku tradiciju, dok je Novi eher poznat jo iz starog vremena kao mjesto gdje se i do dan-danas odrao zanat kovanja kosa za koenje trave, koje su daleko bile poznate kao novoeherske i poetkom ovog vijeka su vrijedile jedan zlatni dukat.17 Iz maglajskog kraja, posebno sela, ilo se na rad prijeko, najee u Slavoniju. Maglaj je jo u vrijeme osmanlijske vladavine, a i kasnije, bio poznat i po sokolarima, ljudima koji su pripitomljavali sokole i vjebali ih za lov. Posljednja familija koja se bavila tim zanatom bila je porodica Dambegovia, a sokolari i lov sa sokolima prestao je pred Drugi svjetski rat.
16 Vie o privredi na podruju Ozrena i ire vidjeti u studiji dr. M. S. Filipovia: o. c. 48-51. 17 Novoeherske kose je pokuala da kopira jedna austrijska firma Triumph, koja kose pokuava proizvoditi pod nazivom Trkensensen, meutim, pokuaj kopiranja nije uspio. Novoeherski majstori kovai potjeu iz porodica Murtezani, Mulasmajii, Dinii i Mezetovii.

66 / Godinjak 2005

Nai gradovi slobodarske tradicije: Stanovnitvo Maglaja...

Prvi otpor Austriji kod Maglaja Od trenutka kada maglajska utvrda nije predstavljala znaajnije strateko mjesto, sve do dolaska Austro-Ugarske prola su dva stoljea. Tako prvi pisani trag o opisu grada iz 1655. godine govori da je Maglaj imao 50 kua i etiri damije. Veliki dio varoi je bio, po svemu sudei, popaljen ulaskom Eugena Savojskog, 1679. godine, ali grad je poslije bio obnovljen i pred austrijsku okupaciju je imao oko 600 kua i vie od 2700 stanovnika. U dva stoljea broj stanovnika se tek udvostruio, to je bila normalna pojava za to vrijeme.18 Okupacija Bosne, nakon odluka Berlinskog kongresa, poela je 29. jula 1878. godine, a ve prvog augusta okupacione snage su bile u Doboju, a sutradan u Maglaju. 19 List Il inacionale (Narodni list) biljei u augustu 1878. godine dolazak austrougarske vojske u Maglaj i dogaaje koji su uslijedili prenosi sa lica mjesta. Prema Mandievom opisu, dogaaji su se odvijali ovako: U Maglaj je stigao jedan eskadron husara sa satnikom Milinkoviem na elu, koje su stanovnici Maglaja veoma srdano pozdravili. Vie o tome kako je tekao ovaj gotovo srdaan prijem govori i Edhem Mulabdi u Zelenom busenju.20 Ova grupa vojnika je nakon Maglaja krenula u izvianje prema epu, jer se ulo da se sprema ustanak u ovom kraju. Kada su husari stigli dolinom rijeke Lijenice i doli i do mostia pod planinom Velju, na njih se sruila puana paljba iz puaka ustanika. Oni nisu imali kuda nego da se povuku prema Maglaju, ali tu ih je doekalo veliko iznenaenje: Maglajlije su na njih zapucale kako sa okolnih brda, tako i iz samih kua na lijevoj strani Bosne (kod Delibegova hana). Prema objavljenim izvjetajima, istie se da su Maglajlije koje se prije kao prijatelji pokazivae, doekali husare jakom vatrom, to rezultira, prema prvim izvjetajima, pogibijom 70 husara. Kasnije je taj broj sveden na 45, od ega su bila dvojica asnika. Prema objavljenim podacima, ustanika je bilo oko 500 i njih su inili mahom muslimani, koji su oekivali da e to doprinijeti konanom ulasku Turske u rat. Otpor ustanika je bio vrlo brzo i energino skren, a Maglaj je bio kanjen, jer je pored strijeljanja ustanika i grad trebao da plati ogromnu svotu od 50.000 kruna, ali se kasnije od tog zahtjeva odustalo. Austrijske vlasti su pogibiju svojih vojnika obiljeili spomenikom u blizini Delibegovog hana, a ovaj han je po dolasku Austro-Ugarske zatvoren. Danas je on u ruevnom stanju.21 Poginuli grof Horinski sahranjen je na katoliko-pravoslavnom gradskom groblju u Maglaju, gdje mu je do savremenih dana sauvan spomenik, a ostali poginuli
18 Opis Maglaja Hamdije Kreevljakovia u Narodnoj uzdanici, Kalendar za 195. godinu, Sarajevo, 194. 19 ire oko okupacije vidjeti u vie izdanja, meu kojima su i posebna izdanja Akademije nauka i umjetnosti BiH sa naunog skupa Otpor Austrougarskoj okupaciji 1878. godine u BiH, Sarajevo, 1979. 20 Narodni list br. 61,62/1878, Obzor, od br. 179-26/1878. Edhem Mulabdi: Zeleno busenje, Sarajevo, pogledati i M.Mandi: Povijest okupacije Bosne i Hercegovine, Zagreb, 1910. 21 List Obzor, br. 187 i 188. od 16 i 17. augusta 1878.

Godinjak 2005 / 67

IBRAKOVI
su sahranjeni kraj rijeke Bosne, a po svemu sudei neki i dalje u polju izmeu sadanje Sportske dvorane i hotela, gdje, takoer, jo ima sauvan jedan manji spomenik. Ostao je prijepis teksta koji bio ispisan na spomeniku u obliku piramide pored rijeke Bosne na njenoj lijevoj strani. Na tom spomeniku je pisalo (izbrisan je ovaj tekst):
In den Gefchten bei Maglaj am 3. August 1878. gefallenen Kammeraden des 7. Husahren Regiment.22

Zanimljiv je opis Maglaja koji objavljuje zagrebaki Vienac sa naslovom Maglaj na Bosni:2
Nakon Eugenove provale u Bosnu, stali su Turci opet Maglaj dizati. Danas imade u Maglaju 727 kua, a u njima 210 stanovnika i to: muhamedanaca 2828, pravoslavnih 176, katolika 165, zatim 9 idova austrijskih i dva protestanta Maglajski muhamedanci potjeu iz starih porodica: Uzeirbegovia i irbegovia, pa je i zadnji gradski naelnik iz prve porodice, a zove se Mustaj-beg Uzeirbegovi. U Maglaju bave se muhamedanski gragjani ponajvie trgovinom domaih i inozemnih proizvoda, a uza to poljoprivredom Obazre li se sa gradine na sm grad, udari ti u oi pet damija, nad kojima se diu povisoke munare. Uza ove nove zgrade za kotarsku oblast kao i narodna kola, najizglednije su zgrade u samom gradu, doim se preko rijeke Bosne na Maglajskom polju, desno do puta izmeu same rijeke i eljeznike pruge nalaze zgodne vojne zgrade za tamonju posadu U Maglaju postoji za naobrazbu mladei vie mekteba ili poetnih muhamedanskih kola, a osim toga imade uz narodnu puku kolu i rudija, tj. mala gimnazija. Narod i gragjani maglajski opaaju vie no itelji ikojega bosanskog mjesta korist narodne kole, pa su od samog dobrovoljnoga polaska prostorije maglajue narodne kole prepunjene nadobudnom mladei. to je karakteristino i svake hvale vrijedno po liepo mjesto, jeste to to sam naao megju uenicima ima nekoga graanina, koji je redovit uenik u drugom razredu, doim mu sin ve prvi razred narodne kole polazi.!

Dobri meunacionalni odnosi Maglajsko podruje je tokom cijele svoje historije bilo poznato kao podruje gdje nije dolazilo do znaajnijih meunacionalnih sukoba, mada je heterogenost sastava stanovnitva bila slina strukturi stanovnitva u BiH. Stoljetna upuenost ljudi jednih na druge na ovim prostorima je proizvela uzreicu: Komija je rod najblii. Naalost, upravo zbog svog sastava, koji je u posljednjem popisu stanovnitva bio najblii arenoj leopardovoj koi BiH, Maglaj se u posljednjem ratu naao na udaru oba agresora i izdrao, dokazujui i svojim primjerom da je suivot mogu, mada je razaranje ovog okruenog grada, koji se herojski borio, bilo ogromno.
22 Prepisano prema izjavama i zapisima starih Maglajlija koji su taj tekst prepisali sa originala. 2 Vienac, Zagreb, 19. marta 1887., strana 190, br. 12, godina XIX (Sveuilina knji-

nica Zagreb signatura 90.407)

68 / Godinjak 2005

Nai gradovi slobodarske tradicije: Stanovnitvo Maglaja...

Velika stradanja doivio je upravo stari dio grada, koji je sraunato ruen kao i svi dokazi historije bh. dravnosti. Maglaj je oiti dokaz da su agresori na BiH planski i sraunato udarali na sve simbole i materijalne historijske dokaze hiljadugodinjeg trajanja bh. dravnosti. Naalost, od zgrada iz vremena Austro-Ugarske je u protekloj agresiji stradala i prva osnovna kola koja je preivjela dva svjetska rata, ali je u gaanju starog gradskog jezgra od agresora stradala i nije obnavljana. Meutim, obnovit e se zgrade i objekti, ali su ljudski gubici nenadoknadivi. Meu najznaajnijim gubicima je i promijenjena demografska slika i grada i opine u odnosu na posljednji popis stanovnitva. Tako i ovaj kratki tekst pokazuje da su kroz historiju stalne promjene, ali ostaje osnovni slobodarski duh ovog gradia i njegove bosanske tvrave. I danas ponosito kao straa iznad bosanske kotline, tu na pravcu prijelaza od brdsko-planinske centralne Bosne prema ravnicama Posavine stoji stara maglajska tvrava. I stari grad u koji se, na svu sreu, obnovljena vratila abrina kahvana, ali i pijaca srijedom. Lijepi i zagonetni gradi Maglaj, odnosno Straba, kako pretpostavljaju neki povjesniari da se zvao u neko staro doba. I primjer prvih borbi protiv austrougarskih okupatora upravo kod Maglaja, ali i herojsko spreavanje agresor da rijeku Bosnu dogovorno pretvore u granicu podjele BiH i zaustavljanje napredovanje agresora, prvo takve vrste ak od sliva rijeke Bosne u Savu, ba na desnoj obali gdje je stari Maglaj grad to govori o duhu tog grada koji je i dalje Stra(b)a Bosne bez obzira na hod vremena i to to u analizama govorimo da je neto zavreno. I to je Maglaj, stari bosanski grad, koji ima i svoj Natron Hajat prvi vei projekt ulaganja Republike Turske u Bosnu i Hercegovinu, ali i snanu slobodarsku tradiciju po kojoj ostaje uven i zapisan u historiji od najstarijih sve do naih dana.

Godinjak 2005 / 69

Kako je od Foe postalo Srbinje

Edhem Hrnjevi

Sve to se pamti zaboravi se, a sve to je zapisano ostaje! (Mula Mustafa Baeskija)

ekoliko dogaanja u posljednjih sto i vie godina imali su za stanovnike foanskog kraja islamske vjere /Bonjake/ vrlo tragine posljedice. Okupacija Bosne i Hercegovine 1878. godine od Austro-Ugarske monarhije utjecala je na nejednaka demografska kretanja kod pojedinih vjersko-nacionalnih grupacija. Sva ta kretanja, karakteristina za cijelu BiH, deavala su se i u Foi sljedeom dinamikom: Popisom stanovnitva od 1879. godine u Foi je bilo 78,5% stanovnika muslimanske vjere i 21,5% pravoslavne vjere. Graana katolika i Jevreja nije bilo. Popisom stanovnitva od 1895. godine u Foi je bilo 76,7% graana muslimanske vjere, 20% pravoslavne (svi su se oglaavali kao Bosanci pravoslavne ili muslimanske vjere), zatim 2% katolika, 1% Jevreja i 0,2% ostalih. Popisom iz 1910. godine: 72,9% muslimanske i 20% pravoslavne vjere, 6,5% katolika, 0,4% Jevreja i 0,2% ostalih. Dolazi Prvi svjetski rat 19141918. godine. Fou napadaju regularna crnogorska vojska i komite neregularne pljakake grupe iz Crne Gore. Foanski stanovnici muslimanske vjere naputaju Fou, bjee u unutranjost Bosne, postaju izbjeglice (muhadiri) uz popratne pojave umiranja od gladi i zaraznih bolesti. Do konca oktobra 1914. broj muslimanskih izbjeglica iz istone Bosne narastao je na 6.480, a do sredine januara 1915. godine na 46.000 lica. Meu njima je bilo 20.000 djece i oko 16.000 ena. Od 1916. do 1918. godine umrlo je od gladi i iznemoglosti oko 2.200 lica. Godine 1910. srez Foa brojao je oko 8.000 stanovnika, a krajem rata, 1918. godine, taj broj iznosio je 0.147 stanovnika. Godine 1918. stvara se Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca /Crnogoraca, Muslimana i Makedonaca nema!/, dolazi do agrarno-pljakake reforme koja najvie 70 / Godinjak 2005

Kako je od Foe postalo Srbinje

pogaa muslimanski narod koji je baen na prosjaki tap, to e prouzrokovati iseljavanje iz Bosne i Hercegovine u Tursku i Albaniju, gdje gube svoja imena, svoju slavensku pripadnost, svoj identitet. Stvaranjem tzv. banovina 1929. godine, Kraljevina Jugoslavija rasparava Bosnu i Hercegovinu na etiri dijela i prikljuuje ih u etiri susjedne banovine. Srez Foa je pripao Zetskoj (crnogorskoj) banovini sa sjeditem u Cetinju s kojim Foa tada nije imala nikakvih komunikacija ni putnih, ni privrednih, ni kulturno-prosvjetnih, pa ni povijesnih veza. Vjekovne i prirodne veze Foanskog kotara bile su sa Sarajevom i ostalim mjestima u BiH i vie sa Beogradom nego sa Cetinjem. Dolazi Drugi svjetski rat 19411945. godine slom Kraljevine Jugoslavije. Cijelu BiH pa i Fou, njemako-italijanski faistiki okupator ukljuuje u faistiku tvorevinu tzv. Nezavisnu Dravu Hrvatsku /NDH/, i to bez saglasnosti graana BiH. Na Ravnoj Gori u Srbiji, 0. juna 1941. godine, usvaja se etniki program o stvaranju velike Srbije unutar Jugoslavije. Tim programom, te kasnijim dopunama i instrukcijama bilo je predvieno unitavanje stanovnika muslimanske vjeroispovijesti u BiH i Sandaku. U tu veliku Srbiju trebalo je, prema tom programu, ukljuiti cijelu BiH, svu Dalmaciju do Zadra, dio Hrvatske, Crnu Goru i Makedoniju. etvrtog decembra 1941. godine italijanska okupatorska vojska u Foi pregovara sa etnicima Drae Mihajlovia o predaji grada i okolice Foe etnicima. U noi 4./5. decembra 1941. godine Italijani (saveznici Hitlerove Njemake i Pavelieve Hrvatske) bez ijednog ispaljenog metka povlae se iz Foe, a u zoru 5. decembra 1941. godine ulaze srpsko-crnogorski etnici i istog dana, na nae veliko iznenaenje, poinje klanje i ubijanje nedunog i neopreznog muslimanskog naroda. Vano je ovdje spomenuti da su se iste noi, kada e u Fou ui etnici, tj. 4./5. decembra 1941. godine, po nareenju ustakih vlasti u Sarajevu, u najveoj tajnosti povukle iz Gorada i Foe domobranske jedinice, kako ne bi, navodno, uznemiravali muslimansko stanovnitvo, koje bi inae polo sa njima u smjeru Gacka i tako bilo spaeno. Ovo govori da je sarajevska ustaka vlast imala informacije o prikupljanju etnika iz Srbije, Crne Gore i domaih izroda oko i iz Foe, a ta vlast je bila duna da sprijei pokolje, ne samo u Foi nego i u Viegradu, Goradu, ajniu, Rogatici i drugim mjestima, to nije uinila. Tada niko od nas muslimanskih stanovnika grada, nije mogao pretpostaviti da e nas ni krive ni dune etnici, kako oni iz Srbije i Crne Gore, tako i domai pravoslavci iz Foe (osim nekoliko asnih izuzetaka), ubijati samo zato to se istom Bogu molimo u damiji a ne crkvi. Do rata, tj. do 1941. godine, postojalo je neko poluvojno drutvo etnika, sastavljeno od naih poznatih graana pravoslavne vjere, a moda ak i muslimanske vjere i niim se nije dalo naslutiti da e se ti nai sugraani iz spomenutog drutva za godinu, dvije preobraziti u ubice. Moram napomenuti da su neki lanovi tog drutva u doba pokolja Muslimana odbili da uestvuju u zloinima nad svojim komijama muslimanske vjere. Lahkovjernost, neopreznost i nesposobnost naih ljudi muslimanske vjere da mrze pripadnike druge vjeroispovijesti, a posebno svoje komije, naalost, skupo Godinjak 2005 / 71

HRNJEVI
su plaeni. Svjedok sam vrlo korektnih meusobnih odnosa do 1941. godine izmeu graana pravoslavne i muslimanske vjere i punog meusobnog priznavanja i tolerancije. O pojedinim vrlo rijetkim ekscesima ne treba govoriti. Upravo ta arolikost narodnih, vjerskih i drugih obiaja je vijekovima svima nama davala posebnu punou i ljepotu ivljenja. Sve je to smetalo nekim bolesnicima plemenskim poglavicama da ostvare etniki vjerski iste svoje velike drave preko mrtvih Muslimana, ali uz prethodno omamljivanje svojih masa bojnim pokliima o njihovoj ugroenosti. Kao da su zaboravili da je civilizovan svijet ve odavno uao u eru elektronike i vasionskih letova i da je vrijeme plemenskih ratova, bar to se tie Evrope, davno prolo! Prije bi se reklo da je cilj tih bolesnih primitivaca da se, kao velike voe, oni lino uuljaju, makar i kao negativci, meu velikane svojih naroda. Poznato je pod kakvim predznakom su uli u historiju civilizacije Dingis-kani, Vandali, Huni, Hitleri, Drae Mihajlovii, Pavelii i drugi velikani sa smetljita historije. Procjenjuje se da je ljeta 1941. godine, tj. do prvog pokolja Muslimana, u foanskom kraju bilo od 65% do 70% stanovnika muslimanske vjere i oko 0%-5% pravoslavne vjere. Ovaj, nazvan prvi pokolj, trajao je od 5. decembra 1941. godine do 20. januara 1942. godine, kada su nas oslobodili Titovi partizani iz pravca Crne Gore, i to bez ijednog ispaljenog metka! Cifra poklanih i ubijenih muslimanskih stanovnika Foanskog sreza, to Foaka to izbjeglica sa sela, Rogatice i drugih mjesta, kree se oko 6.000 i to preteno mukaraca, kako je to bilo predvieno programom sa Ravne Gore od 0. 6. 1941. godine. Samo iz foanske porodice Mufti u gradu je ubijeno, zaklano i skuhano 16 osoba od 9 do 72 godine starosti, a iz porodice Tahmaz iz foanskog sela Sa etnici su u toku tog pokolja ubili i zaklali 0 osoba starosti od 5 do 65 godina. O ogromnoj pljaki trgovina, zlata, roba iz kua, te ilima iz damija ovdje nee biti rijei. Preivio je samo onaj mukarac koji je imao sklonite u kui, u avliji, bati i sl. Iz opkoljenog grada se nije moglo nigdje izbjei. Osloboenjem Foe, 20. januara 1942. godine, Titovi partizani su nastojali normalizovati ivot u opustoenom gradu, ali su se ve 10. maja 1942. godine morali povui iz Foe, nakon ega je ponovo dola hrvatska i italijanska vlast i neto vojske u grad. Moram spomenuti injenicu da su za skoro sve vrijeme ovog pokolja nad muslimanskim stanovnitvom Foe, bile stacionirane partizanske jedinice u neposrednoj blizini grada. Drugi pokolj nad muslimanskim stanovnitvom Foe i okolnih sela desio se 19. augusta 1942. godine. Oko dva mjeseca prije tog zlokobnog dana su se srpsko-crnogorski etnici okupljali oko grada, a gradske hrvatske vlasti nisu dozvoljavale nikom da napusti grad, da pree preko mosta na lijevu obalu Drine, osim slubenim licima i sl., ni trgovcu, ni aku, ni bolesniku. Male posade vojske tzv. NDH za odbranu grada, slabo naoruane (civile nisu naoruavali) tog 19. augusta 1942. brzo su se razbjeale i otvorile put koljaima etnicima da po drugi put uu u grad. Hiljade stanovnika je pojurilo iz kua, ostavljajui sve, prema Drinskom mostu. Most, dio na elinim uadima (sruili ga partizani prilikom povlaenja iz grada maja 1942. godine) nije izdrao masu naroda i stoke. Most je pao u 72 / Godinjak 2005

Kako je od Foe postalo Srbinje

plahovitu Drinu i oni koji su se tog trenutka nalazili na mostu su stradali, kao i vei dio onih koji nisu uspjeli prei most pa su se vraali u grad u ruke etnicima. Ginuli smo i mi koji smo preli most, jer su na nas, nenaoruane civile, sa najvie djece, etnici pucali sve do Ustikoline. Kasnijim zatvaranjem obrua, negdje 4-5 km od Foe, prema Ustikolini, pobili su sve one koji su ostali u obruu! Pretraivali su umarke i sve ubili. Prema izvorima, tom prilikom je ubijeno oko 2.000 osoba muslimanske vjere. Trei pokolj muslimanskih stanovnika foanskog kraja zbio se koncem 1942. god. i prvih mjeseci 194. god., mahom nad seoskim stanovnitvom Pljevalja, ajnia i Foe koje nije uspjelo izbjei. Iz etnikih dokumenata se vidi da su tada ubili oko 8.000 ena, djece i staraca. Pobjedom Titove NOV (partizana) nad njemakim i italijanskim faistikim okupatorima nae zemlje i njihovim slugama etnicima i ustaama, maja 1945. god. poelo je vraanje preivjelih izbjeglica na svoja ognjita, to je trajalo najveim dijelom 1945. i 1946. godine. Znatan dio izbjeglih se nikad vie nije vratio u svoj kraj. Neki Foaci pravoslavci koji ive u Beogradu pokuali su opravdati gnusne zloine etnika u Foi, stradanjima pravoslavnog naroda u istonoj Hercegovini ljeta 1941. god, ali su zaboravili na etniki program od 0. 6. 1941. sa Ravne Gore, kao to su preutjeli ko je i na kakav nain izvrio zloine u Hercegovini. Poznato je da su tom prilikom ustae iz Hrvatske nosile crvene fesove na glavi i imali lana muslimanska imena. Procjenjuje se da je prvih godina nakon 1945. u Foi i okolici bilo 60% stanovnitva muslimanske vjere i oko 40% pravoslavne vjere. Ono malo graana katolike vjere etnici su poubijali koncem 1941.godine. to se tie izmjene etnikog sastava Foanskog sreza, treba spomenuti da je ipak mirnodopski period od 1945. do 1991. bio posebno nepovoljan za muslimanski narod. Prvi ovjek Foe, prvi partijski rukovodilac (crnogorskog porijekla), pritajeni etnik u komunistikoj odori, zatien reimom, na perfidan nain je za sve vrijeme samoupravnog socijalistikog sistema sam upravljao cjelokupnim ivotom Foe i tako izvrio promjenu etnikog sastava grada na tetu muslimanskog, a u korist pravoslavnog stanovnitva.1 Niko, pa ni portir hotela se nije mogao zaposliti bez znanja i saglasnosti ovog ovjeka, bilo da je ivio u Foi, bilo da je radio u Sarajevu, a kasnije na visokom poloaju u Beogradu. I kad bi inio neke usluge Muslimanima, inio je to u smislu Danajskih poklona. On i njegovi saradnici (veina njih su danas na Palama) su na oigled foanskih komunista
1 Imena aktera iz zbivanja od 1941. do 1945. godine, te od 1992. do 1995. godine nisam navodio. Naime, spominjanjem imena se sva panja i krivica svede na tih nekoliko imena, iako je poznato da je uesnika u tim dogaanjima bilo na stotine i hiljade. Preivjelim Foacima su poznate osobe koje su bile nosioci te politike i genocida. Treba posebno spomenuti da najvei dio hakih optuenika za ratne zloine u Foi tokom agresije srbo-etnika 19921995. potjee upravo od onih doseljenika koje je tadanji prvi ovjek Foe, Rajko Gagovi, lan CKSKBiH, dovodio poslije 1945. godine u Fou te tako drastino izmijenio etniki sastav Foe na tetu muslimanskog naroda.

Godinjak 2005 / 7

HRNJEVI
Muslimana kroz 40-50 godina doveli u Fou na stotine svojih poslunika iz Crne Gore (veinom sa Durmitora), Srbije i okolnih sela koji nikad nisu bili stanovnici grada. Tako je ak radio i na tetu starih pravoslavnih obitelji Foe, a da mu se, naalost, niko zbog partijske discipline nije smio suprotstaviti dobio bi epitet muslimanskog nacionaliste, a onda se znalo ta slijedi. Ljudi koje je dovodio ovaj drug, preuzeli su u Foi svojom veinom kolstvo, upravu, privredu politiku. Pri koncu takvog beskrvnog mirnodopskog etnikog ienja njegovi su ljudi (Crnogorci) isprovocirali poznati sluaj Foatrans proganjanje jednog od posljednjih direktora muslimanske vjere. U sklopu aktivnosti od 1945. do 1990. godine za promjenu etnikog sastava grada Foe ovdje treba navesti i to da je drug, pritajeni etnik u komunistikoj odori, za glavnog urbanistu grada (v. djela arh. prof. Grabrijana, prof. dr. A. Andrejevia, ing arh. A. Bejtia) doveo svog ovjeka iz nekog crnogorskog sela, bez strunog obrazovanja, mjesto da je na dunost postavio arhitektu, graanina iz muslimanske ili pravoslavne obitelji sa emocionalnim nabojem za taj grad. Zadatak tom glavnom urbanisti bio je da dugogodinjim radom promijeni historijski i humani lik tog grada i njegove ambijentalne arhitekture, ugaajui (ne)ukusu ruralnog okolia i doseljenika iz crnogorskih i naih vrleti. Takve poteze jednog ovjeka ili jedne grupe ljudi ne bi bilo mogue izvesti u jednom viepartijskom demokratskom reimu. Ne mogu a da ovdje ne naglasim i pojavu inferiornog ulizivakog i kukavikog dodvoravanja foanskih Muslimana komunista i nekomunista prema vladajuim pojedincima reima, te beskimenjatvo i zanesenost prema floskuli bratstva i jedinstva u ta smo samo mi vjerovali. Pojava elitizma i podanikog mentaliteta kod foanskih muslimanskih intelektualaca dovela je do otuenja od muslimanske supstance koja je bila potpuno preputena sama sebi. Ipak je, sreom, sauvala svoj nacionalni ponos i posebnost muslimanskog nacionalnog identiteta, to e ubrzo pokazati odbrambeni rat protiv agresora, kako istonog, tako i zapadnog. Popis od 1991. godine pokazao je da u gradu Foi ima 48% stanovnika muslimanske i 52% pravoslavne vjere. Vjeto isplaniranim mukim i iznenadnim oruanim napadom etnika iz Srbije, Crne Gore te naih gradsko-seoskih etnika 6. aprila 1992. Foa ostaje bez svojih vjekovnih stanovnika muslimanske vjere, tj. od ljeta 1992. u Foi ima 100% stanovnika pravoslavne vjere i 0% muslimanske vjere. Sve se to odvijalo uz klanje i ubijanje Muslimana, zatvaranje u konc-logore faistikog tipa, uz paljenje kua i ruenje svih vjersko-kulturnih dobara muslimanskog naroda. PROGRAM ZLOINACA IZ II SVJETSKOG RATA, IZNESEN NA RAVNOJ GORI U SRBIJI 0. JUNA 1941. GOD. O UNITENJU SLAVENSKOG NARODA MUSLIMANSKE VJERE JE to se tie Foe, OSTVAREN. Ostvarili su ga, izmeu ostalih, sinovi i unuci onih partizana iz rata 19411945. koji su unazad 50 godina pod Titovim rukovodstvom uspjeli prekinuti ostvarenje tog zlokobnog, sramnog i necivilizacijskog programa ondanjih srboetnika. Vrhunac podlosti i pritajene mrnje prema svojim sugraanima Muslimanima Foe ispoljio se u aprilu 1992. godine. Drug komunista od glave do pete, 74 / Godinjak 2005

Kako je od Foe postalo Srbinje

gospodin profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu, doktor nauka, roen u oblinjem foanskom selu, dobar prijatelj mnogih foanskih Muslimana, gotovo da je bio na kadar u republikim ustanovama, kojem smo svi vjerovali i cijenili ga, kada je prema izjavama izbjeglica, sa svojim kolegom, takoer pritajenim etnikom, igrao fudbal sa odvaljenom glavom jednog njegovog sugraanina, foanskog Muslimana.2 Genocid od prije cca 600 godina nad pomirljivim bogumilima u Bosni od Bizantije sa istoka i Rimskog carstva preko Maarske sa zapada, ponovio se koncem 20. stoljea, ali civilizovanog stoljea, nad Muslimanima Bosne i Hercegovine. Bogumili su zbog tog genocida nali spas u primanju vjere osmanlijskog turskog osvajaa, koji im je tada garantovao opstanak. Taj isti osvaja islamske vjeroispovijesti je kroz 500 godina okupacije Srbije i Bosne i Hercegovine sauvao zateene pravoslavne manastire i druge pravoslavne svetinje. Nai osvajai su za samo dva do tri mjeseca, jedni 1992. drugi 199. pred ulazak svijeta u 21. stoljee, gdje su doli i gdje god su mogli, unitili sve Boije objekte damije, mektebe i druga islamska svetita, i to ne samo religiozne vrijednosti nego i vrijednosti iz riznice arhitektonsko-graevinskog kulturnog naslijea na ovim prostorima. O ijem se fundamentalizmu ovdje radi? Na ovom mjestu bih spomenuo da je komunistika vlast u Foi nakon Drugog svjetskog rata (19411945), pored uspjenog zbrinjavanja povratnika iz izbjeglitva i obnove razorene Foe, imala blagonaklon stav prema etnicima, dokazanim foanskim zloincima pravoslavne vjere. ovjek izrod iz jedne inae korektne stare graanske pravoslavne obitelji, koji je sproveo na stotine foanskih graana muslimanske vjere, svojih komija, na klanje na Drinski most (decembra 1941. i januara 1942), meu kojim i naeg glavnog imama Muhameda ef. Bjelana, na prvi dan Kurban-bajrama 1942. (zaklan kao kurban) je sve vrijeme nakon 1945. do smrti bezbjedno ivio i radio u jednom foanskom preduzeu. Foanski Muslimani, koji su preivjeli genocid, pa ni borci narodno-oslobodilakog rata 19411945. nisu nita uinili da se spomenuti krvnik i ostali koljai Muslimana Foe kazne. Za svoje zloine nisu odgovarali u veini sluajeva ili su dobili blage kazne i brzo pomilovanje. U partizane se pred sam kraj rata uvukao znatan broj etnika ubica, to je imalo utjecaja na odluke suda. Komunistika vlast u Foi je poslije 1945. godine tri foanske damije: uvenu Aladu, biser orijentalne arhitekture, poharanu od etnika, damiju Mehmed-pae Kukavice i Deovu damiju, pretvorila u skladita cementa, grae i sl. Zbog navedenog nekritikog i euforinog dodvoravanja reimu foanski utjecajni komunisti uope nisu protestovali i takve nekulturne radnje spreavali. Niti jedno stratite foanskih Muslimana iz pokolja 1941194. nije obiljeeno, pa se ne tre2 (Roen sam u Foi 1921. godine. Preivio sam prvi i drugi pokolj u Foi 1941. i 1942. Kao izbjeglica ivio sam u Sarajevu i Zagrebu. Trei pokolj Muslimana 19921995. preivio sam u Sarajevu. Brojane podatke sam uzeo od autora dr. Ilijasa Hadibegovia Bosansko-hercegovaki gradovi, akademika Vlade Dedijera Genocid nad Muslimanima 19411945, profesora dr. emse Tucakovia Genocid nad Muslimanima 19411945. te iz radova Faruka Muftia.)

Godinjak 2005 / 75

HRNJEVI
ba uditi to je drug preveo foanske Muslimane edne preko vode i uspjeno izmijenio etniki sastav grada, (v. Popis 1991. god.). Mislim da bi, ipak, bilo pogreno rei da su spomenuta deavanja u Foi od 1945. do 1990. godine bila plan i cilj socijalistiko-komunistikog sistema, ali je tano da je bivi jednopartijski sistem, pored denacionalizacije Muslimana, pruio i priliku raznim drugovima da se u nekim sredinama, kao to je bila foanska, desi ono to se desilo. Da je kod foanskih Muslimana u toku 19451990. bilo vie pameti i opreza, vie podozrenja prema svojem okruenju, vie misleih ljudi, vie hrabrosti, a manje sluganstva, manje zaputenosti i podanikog mentaliteta, naa tragedija bi bila znatno manja. Spremnije bismo doekali faistiku agresiju Srba na BiH 1992. godine sa svim njenim uasnim posljedicama. Holokaust br. 1 iz novijeg doba izvren je nad evropskim Jevrejima od hitlerovske Njemake u II svjetskom ratu 1991945., a holokaust br. 2 izvren je ubijanjem i raseljavanjem Muslimana Bosne i Hercegovine, i to u srcu Evrope, od 1992. do 1995. godine. Ovaj in naih faista je, kao i holokaust br. 1, izvren uz dozvolu velikih evropskih sila. Dogaanja na ovim prostorima od 1992. do danas i ponaanje evropskih sila, oito pokazuju da nekim krugovima u Evropi smeta to u njihovoj evropskoj avliji postoji jedna enklava, jedna organizirana dravna zajednica u kojoj pored veinskog hrianskog naroda ivi i narod islamske vjeroispovijesti. Da moda nije rije o novoj inkviziciji? Taj, svjesni ili nesvjesni, nehat Evrope u toku fizikog unitavanja (genocida) bosanskohercegovakih muslimana (19921995) jeste faistikim agresorima davao slobodu i krila da ine najmonstruoznije zloine kakvi nisu u historiji ove zemlje nikad zabiljeeni, kako po nainu vrenja zloina i iivljavanja nad rtvama genocida, tako i po obimu zloina! Vrhunac tog navijanja Zapada za Miloevievu Srbiju ispoljio se koncem 1995., u amerikom gradu Daytonu, kada su velike sile Zapada, ukljuujui i Rusiju i SAD, pod prijetnjom nametnuli dravi BiH, rtvi agresije, tzv. Sporazum kojim je legalizovana agresija i njene ogromne i nepopravljive posljedice, dajui napadau etniki oienu polovinu teritorije BiH u znaku tzv. Republike Srpske. U toku srpsko-crnogorske i hrvatske agresije na BiH (19921995) na razne naine ubijeno je oko 200.000 Bonjaka-Muslimana (smetali su podjeli BiH), a iz svojih kua je protjerano uz pljaku imovine vie od milion Muslimana (u tome oko 250.000 nepovratno u 111 zemalja svijeta). Porueno je i spaljeno vie od 800 damija, nekoliko biblioteka (da se zatare svaki trag o postojanju Muslimana na ovim prostorima), uniteni i opljakani privredni objekti, stanovi i kue, prosvjetni i zdravstveni objekti na prostorima gdje god su stigle okupatorske horde napadaa i ubica. Slina stradanja Muslimana Bosne i Hercegovine su se desila za vrijeme Drugog svjetskog rata (19411945) progonima i pokoljima koje su vrili srpsko-crnogorski etnici Drae Mihajlovia, i to uz saglasnost hrvatsko-ustake vlasti tzv. NDH preteno u istonoj Bosni i Hercegovini. Pokoljima iz Drugog svjetskog 76 / Godinjak 2005

Kako je od Foe postalo Srbinje

rata i kasnijim raseljavanjima Foa je obezglavljena ostala je bez gradskih ljudi elite grada. Rasule su se i one potene stare pravoslavne, gospodske porodice. Prazninu su poslije 1945. popunile doseljene seljake mase preteno srpsko-crnogorske, koje su dale veinu ratnih zloinaca kojima je sueno u Haagu. Prema istraivanjima historiara prof. Bogoljuba Koovia (London) i nezavisno od njega prof. Vladimira erjavia (Zagreb), za vrijeme Drugog svjetskog rata (19411945) na prostoru bive Jugoslavije najvie je stradao bonjako-muslimanski narod sa 8,1% svoje populacije, zatim srpski narod zajedno sa Crnogorcima 7,4 % te hrvatski narod oko ,5%. O stravinom stradanju Jevreja i Roma (oko 90 %) u javnosti je poznato.

Godinjak 2005 / 77

GODINJAK 2005

DUHOVNA OBZORJA

Reisu-l-ulema Mustafa ef. Ceri

Hutba

Islamska zajednica danas ima zadau da odgovori na izazove ovog vremena i ovoga mjesta, a to je da uva emanet islama te da kod muslimana razvija izzet (ast i ponos) koji treba da preuzmu oni koji e sutra biti bolji od nas, rekao je, izmeu ostalog, reisu-l-ulema u svojoj hutbi nakon davanja zavjeta na poetku drugog mandata.

I Misija
I neka meu vama bude zajednica koja e iriti dobro a suzbijati zlo ti e biti uspjeni (Kuran, :104). I ba kao to je reeno u Kuranu asnom: misija Islamske zajednice je da promovira dobro i suzbija zlo. Jer, nema uzvienijeg zadatka od toga da ovjek uveava dobro koje koristi ljudima i suzbija zlo koje teti ljudima. To nam potvruje Alejhisselamov hadis u kojem se kae: Najbolji ljudi su oni koji koriste ljudima a najgori su oni koji ljudima tete.

Zadaa
Allah vam zapovijeda da poslove u zajednici povjerite onima koji su vrijedni povjerenja i da budete pravedni. Allahov savjet je najbolji savjet! Allah doista sve uje i sve vidi (Kuran, 4:58). Onoliko koliko je misija Islamske zajednice univerzalna u smislu da su svaki musliman i muslimanka, ma gdje bili, duni iriti dobro i suzbijati zlo, toliko je zadaa Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini posebna u smislu njezinog povijesnog iskustva i njezinih savremenih potreba. Povijesno iskustvo Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je dragocjeno jer se u njemu, kao rijetko gdje, oituje smisao ouvanja kontinuiteta pamenja. To nas, doista, obavezuje da cijenimo trud i napor koji su uloili nai preci da bismo mi danas znali ko smo i ta smo. Godinjak 2005 / 81

CERI
Upravo slijedom tog povijesnog iskustva Islamska zajednica danas ima zadau da odgovori na izazove ovog vremena i ovoga mjesta, a to je da uva emanet islama te da kod muslimana razvija izzet (ast i ponos) koji treba da preuzmu oni koji e sutra biti bolji od nas.

Metoda
Pozivaj ljude u vjeru mudro i lijepim savjetom i razgovaraj s njima na najljepi nain. Tvoj Gospodar zna one koji idu krivim i one koji idu pravim putem (Kuran, 16:125). U ostvarivanju svoje misije i zadae Islamska zajednica treba mijenjati svoju metodu rada od shvatanja da islam nije profesija ve sudbina, do usvajanja naela gdje organizacija IZ-e nee biti mrtva hijerarhija ve iva mrea; gdje uinak IZ-e nee biti samo uvanje zateenog ve i otkrivanje novog; gdje stil rada IZ-e nee biti rigidan ve fleksibilan; gdje vodstvo IZ-e nee biti autoritarno ve inspirativno; gdje status u IZ-i nee biti titula i rang ve kreativnost; i gdje prednost nee biti u istovjetnosti ve u raznolikosti.

II Prolost
Generacijama iz prolosti pripada ono to su same zaradile, a vama pripada ono to sami zaradite. Vi niste odgovorni za ono to su oni uradili (Kuran, 2:141) Dakle, mi nismo pozvani da ispravljamo prolost, ali jesmo pozvani da radimo za dobru sadanjost i bolju budunost. Izgleda da je u tome jedna od najteih dilema savremenog muslimanskog svijeta kako se izvui iz oklopa nesavrene prolosti i krenuti u bolju budunost. To je mogue ako shvatimo da je beskorisno voditi rasprave o tome ta je moglo biti u prolosti, a da je korisno uzeti ono to je pouno iz prolosti, te misliti i govoriti ta se dogaa danas i ta bi se moglo dogoditi sutra.

Sadanjost
Onaj koji ide pravim putem, ini to za svoje dobro, a onaj koji ide krivim putem, ini to na svoju tetu. Niko ne nosi tui grijeh. Svako nosi samo svoj grijeh... (Kuran, 17:15) To je jasna kuranska poruka ti nisi odgovoran za tui posao, ve za svoj. I ti nisi odgovoran za tui grijeh, ve za svoj. Stoga, neka svako vodi rauna o svom poslu, pa e tako pomoi da i drugi urade svoj posao. I neka svako sam sebi pomogne kako bi mogao i drugome pomoi.

Budunost
O vjernici, budite svjesni Allahove moi i gledajte ta vam se sprema u budunosti. Jo jednom, budite svjesni Allahove moi, jer Allah je svjestan svega to vi radite (Kuran, 59:18). Tvoja budunost bit e bolja od tvoje prolosti (Kuran, 9:4) 82 / Godinjak 2005

Hutba
Ideja da je muslimanska budunost beznadena te da je, prema tome, nada jedino u muslimanskoj prolosti kao nainu ivota i cilju povijesti nema osnove u islamu. Ne samo da Uzvieni Allah poduava poslanika Muhammeda, a.s., rijeima: Tvoja budunost bit e bolja od tvoje prolosti, ve nam i zdrav razum govori da ne moemo mijenjati prolost, ali da s Boijom pomoi, uei iz prolosti, moemo oblikovati budunost. Muslimani ne treba da se plae razmiljati o svojoj budunosti, isto kao to ne treba da budu opsjednuti svojom prolou. Muslimani imaju budunost jer vjeruju u Boga.

III Dom i domovina

Ljubav prema domovini je dio vjere (Hadis) ovjek nema sree bez doma i nema mira bez domovine. Prema tome, uzeti mu dom znai oteti mu sreu, ukrasti mu domovinu znai ubiti mu mir. Zato kad se bori za svoj dom, ovjek se bori za svoju sreu kao pravo bez kojeg ivot nema smisla. Kad se bori za svoju domovinu, ovjek se bori za mir kao obavezu za sebe i svoju djecu. Bosanski muslimani su jo u borbi za svoj dom sreu i za svoju domovinu mir, jer im se jo uvijek pokuava oteti dom i ukrasti domovina. Naravno, to nije i nee biti mogue. Jer pravo na sreu je Boiji dar koji niko ne moe oteti, a ljubav prema domovini je dio vjere koju niko ne moe pokolebati.

Narod i drava
Allahova pomo je u dematu-zajednici (Hadis) I kao to ovjek nema sree bez doma, niti mira bez domovine, tako isto narod nema sigurnosti bez drave, niti drava moe biti bez naroda. Mi smo narod koji ima pravo na dravu kao sigurnost opstanka. Mi smo narod koji ima pravo i obavezu, posebno nakon genocida, da se brine o sebi i svom poloaju u svijetu. Oni od nas koji su dobili mandat da vode dravu moraju biti savjesni i odgovorni pred Bogom i narodom za svoj rad i moraju opi interes naroda staviti ispred osobnih interesa. Posebno, mora se otvoriti prostor mladim i sposobnim ljudima da dravu povedu brim koracima u opi napredak drutva, jer postoje mladi ljudi koji su studirali na razliitim univerzitetima, kako kod nas, tako i u svijetu, kojima treba dati priliku da svoje znanje stave u slubu opeg dobra. Treba hrabriti raznolikost u narodu i snaiti djelotvornost u dravi. Dakle, ne treba da nas zbunjuje raznolikost miljenja. Meutim, treba da budemo oprezni da ciljevi jednih u odnosu na druge budu toliko razliiti da se ne mogu sresti. Tako neto, onda, nije raznolikost kao bogatstvo, Godinjak 2005 / 8

CERI
nego razliitost kao prokletstvo koje nas moe odvesti krivim putem odakle nema povratka naem eljenom jedinstvu. Stoga neka bude raznolikosti, ali ne i razliitosti koja nas udaljuje jedne od drugih.

Vjera i kultura
Mudrosti je u vjeri a snaga u znanju, obrazovanju i kulturi (Izreka mudrog ovjeka) Vjera je Boiji dar iz kojeg se raa kultura kao svojevrsna duhovnost naroda. Dakle, kultura se ne poklanja. Ona se raa i poraa kroz trud odgoja i obrazovanja, kroz duhovni i intelektualni napor da se stvari oko nas imenuju pravim imenom. Dakle, s vjerom se raamo, a s kulturom rastemo. Zato je vano da sa vjerom stjeemo znanje koje e nam omoguiti da ivimo ivot dostojan ovjeka. Farz je obrazovati se isto kao klanjati i postiti. Farz je ii u kolu da bi se nauilo itati i pisati, isto kao to je farz ii u mekteb da bi se nauilo klanjati. Prema tome, srcem treba uvati vjeru, ali umom treba razvijati znanje, obrazovanje i kulturu, jer u tome je naa mo da ivimo u slobodi.

IV Balkan
Islam je doao u Evropu na slian nain kao to su dole i druge vjere snagom svoga duha i svoje rijei. Naalost, muslimani na Iberijskom poluotoku nisu preivjeli. Muslimani na Balkanskom poluotoku danas ive u Bosni i Hercegovini, Albaniji, Kosovu, Makedoniji, Srbiji, Crnoj Gori, Bugarskoj itd. Unato vrlo dramatinoj povijesti, Balkan je sauvao najguu mijeanost vjera, nacija, kultura i jezika. U svemu tome znaaj islamske kulture je nezaobilazan. Mi u Bosni i Hercegovini smo svjesni toga i zato, kao Islamska zajednica, prihvatamo svoj dio odgovornosti da uvamo i razvijamo duh islamske kulture u kojoj su dijalog i suivot glavne odrednice. Takoer, Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini je ivo zainteresirana da se otvore putevi suradnje i solidarnosti sa svim muslimanima koji ivi na Balkanu radi opeg mira i napretka. Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini svjesna je svoje sredinje uloge i spremna je pruiti pomo svim muslimanima na Balkanu.

Evropa
Naa svijest o tome da pripadamo muslimanima Balkana ne umanjuje nau odlunost da se ukljuimo u proces evropskih integracija. Naprotiv, Evropa je na cilj ne samo zato to je danas prestino biti u porodici evropskih naroda i drava, ve i zato to je Evropa odgovorna za rat i mir u naoj zemlji. Evropa je odgovorna 84 / Godinjak 2005

Hutba
za rat u Bosni i Hercegovini zato to ga nije sprijeila na vrijeme i Evropa je ovdje odgovorna za mir, jer ne smije dopustiti da se dogodi ponovo agresija na nau zemlju, odnosno genocid. Naalost, kao i dosad, Brussel ima logiku po kojoj one koji su dobri treba pritisnuti da budu jo bolji, a one koji su loi treba milovati da ne bi bili loiji. Besmisleno je bojati se jake i organizirane drave u kojoj su muslimani veina i nakon to su preivjeli genocid u Srebrenici. Pa ko kome treba da vjeruje? Od nas se oekuje da vjerujemo Evropi koja je dopustila da se dogodi genocid, a Evropa ne moe da vjeruje nama samo zato to smo muslimani?! Licemjerno je stalno ponavljati eto vas tamo pa se sami dogovorite, kad svi znaju da pitanje drave Bosne i Hercegovine nije stvar pregovora, ve stvar jasnih principa o ljudskim pravima u kojima stoji da svi ljudi graani imaju pravo na ivot, vjeru, slobodu, imovinu i ast.

Islamski svijet
Nita manje vaan nije ni odnos islamskog svijeta prema naoj zemlji. Naravno, to umnogome ovisi i o odnosu nae drave prema islamskom svijetu. Islamska zajednica e i dalje uvati i odravati dobre odnose sa islamskim svijetom kao svoje pravo na osjeaj pripadnosti univerzalnoj zajednici i kao svoju obavezu prema Ummetu.

V Nada i strah
Onaj koji se nada Dennetu, mogue je da u njega ue, a onaj kojeg je strah Dehennema, mogue je da ga izbjegne. Onaj koji ima milosti prema ljudima, Allah je beli milostiv prema njemu. (Hadis) Opravdan je na strah, jer osjeamo da jo nema dovoljno hrabrosti kod onih koji imaju mo da u naoj zemlji urede odnose po Boijim i ljudskim zakonima. No, kao i uvijek, kod nas je, ipak jaa, nada u milost Boiju, bez koje mi ovdje ne bismo bili, niti moemo biti. Zato je naa nada u Dennet i strah od Dehennema. Boe, neka nam se ostvari nada Denneta i nek nas zaobie Dehennem.

Trud i rad
I reci im: Vi radite pa e to to radite vidjeti Allah, Njegov Poslanik i muslimani. Nakon toga svi ete biti vraeni u svijet kojeg niste iskusili i svijet kojeg ste iskusili gdje ete biti obavijeteni o tome ta ste radili (Kuran, 9:105) Dakle, nae je da radimo koliko znamo i umijemo iskreno i predano a Bog e vrednovati na rad, i Njegov Poslanik i dobri ljudi. Godinjak 2005 / 85

CERI Zavjet i dova

S imenom Allaha Koji sve uje i sve vidi zavjetujem se danas da u, koliko budem mogao, vjerno pronositi misiju Islamske zajednice u promicanju dobra i suzbijanju zla, da u izvravati njezinu zadau emaneta islama i izzeta muslimana i da u provoditi njezine metode dijaloga i lijepog odnosa prema ljudima. Onaj kojem Allah pomae da bude uspjean u obnaanju odgovorne dunosti pdabran je savjetnikom koji ga ispravlja ako pogrijei i podsjea ga ako zaboravi. A onaj koji nije zasluio Allahovu pomo ima savjetnika koji ne zna ili ne smije da ga ispravi ako pogrijei i ne podsjea ga ako zaboravi. Svemogui Allahu, uim Ti dovu da mene i mog zamjenika osnai u naem poslu tako da uvijek bude dobronamjernih i hrabrih ljudi koji nam nee dopustiti da pogrijeimo i koji e nas podsjeati ako zaboravimo. Allahu Sveznajui, poui nas da znamo razliku izmeu dobra i zla, izmeu lijepog i runog, izmeu dobronamjernog i zlonamjernog govora, izmeu ponosne skromnosti i zloudne oholosti. Boe, ne daj nam da zaboravimo da su mo i slava prolazna elja a da su lijepa rije i dobro djelo trajna srea. Milostivi Allahu, osposobi nas da pred slabim budemo ponizni a pred monim uspravni. Allahu Plemeniti, oplemeni sve ljude vjerom i znanjem u svako vrijeme i u svakom mjestu, tako Ti Tvoje dobrote. Amin!

86 / Godinjak 2005

Reisu-l-ulema Mustafa ef. Ceri

Deklaracija evropskih muslimana*
o stavu evropskih muslimana u vezi sa napadom na New York u septembru 2001, masakrom u Madridu u martu 2004. i eksplozijama bombi u Londonu u julu 2005.

S obzirom na to da su 11. septembra 2001. hiljade mukaraca i ena koji su radili u Svjetskom trgovakom centru u New Yorku ubijeni u teroristikom napadu, i da su 11. marta 2004. stotine ljudi koji su putovali vozom u Madridu bili izmasakrirani, te da su 7. jula mnogi nevini putnici bili rtvama eksplozija bombi u Londonu; a da su svi ovi akti nasilja protiv ovjeanstva pripisani islamskom terorizmu; Uzimajui u obzir da nakon njujorkog napada, madridskog masakra i londonskih eksplozija evropski muslimani ive pod tekim teretom kolektivne odgovornosti za islamski terorizam, koji stalno propagiraju neki politiari i mediji; Polazei od toga da evropski muslimani vjeruju da ne postoji kolektivna krivica, ve pojedinana odgovornost; Uzevi u obzir da evropski muslimani pate od islamofobije zbog neodgovornog medijskog pokrivanja muslimanskih pitanja u Evropi od strane nekih medija; Budui da evropski muslimani ele slobodu drugima kao to je ele za sebe, te da potuju instituciju graanina i ljudska prava u multikulturnim drutvima; S obzirom na to da evropski muslimani ele podizati svoju djecu u miru i sigurnosti zajedno sa drugim vjerskim zajednicama u Evropi na principu etike dijeljenja;
*

Tragini dogaaji od 11. septembra 2001. godine u New Yorku, 11. marta 2004. godine u Madridu te 7. jula 2005. godine u Londonu, dovedeni su u vezu sa islamom, iako su muslimani irom svijeta najstroije osudili sve teroristike napade. Meutim, prema nekim miljenjima, muslimani moraju uiniti vie od toga kako bi svjetsku javnost uvjerili da je njihova vjera vrijedna potovanja i da je njihov boravak u Evropi dobrodoao. U nastojanju da odgovori na ovu potrebu, reisu-l-ulema IZ u BiH, dr. Mustafa ef. Ceri, poetkom godine, prilikom posjete londonskoj zajednici muslimana, izaao je sa svojim prijedlogom deklaracije, a ovih dana (27. augusta 2005. godine) tekst deklaracije predstavljen je na konferenciji Islamskog foruma Evrope u Londonu. Prijedlog je naiao na odobravanje i on je sada u opticaju, trenutno ga komentiraju muslimanski predstavnici i intelektualci Evrope.

Godinjak 2005 / 87

CERI
Uzimajui u obzir da islam ui muslimane da su jevreji i krani narod Knjige te da stoga svi jevreji, krani i muslimani trebaju nauiti kako da dijele svoje zajednike korijene i svoje zajednike nade za budunost bez predrasuda kako bi izbjegli diskriminaciju, nizak nivo samopotovanja, demoralizaciju, vjersku i rasnu mrnju, bespomonost, gubitak kontrole, drutveno izbjegavanje, besperspektivnost i politiku zapostavljenost; Polazei od toga da je Evropa zajedniki kontinent mnogih vjera, Uzevi u obzir da je Evropa ponosna na svoj put od ropstva do slobode, od mitologije do znanosti, od sile do prava i od teorije drave do legitimnosti iste, kao i evropsku predanost osnovnim vrijednostima ljudskih prava i demokratije; Budui da evropski muslimani ele biti dio evropskog ivota i napretka kao i drutvenog, politikog, kulturnog i moralnog razvoja evropskih drutava; neka bude obznanjen I Evropskoj uniji stav evropskih muslimana 1. Evropa je Kua mira i sigurnosti utemeljena na principu drutvenog ugovora; 2. Evropsko tlo je Kua mira jer je na njemu mogue ivjeti u skladu sa svojom vjerom u kontekstu principa koje bi slobodne i racionalne osobe zainteresirane za unapreenje svojih interesa, u polaznoj poziciji jednakosti, prihvatile kao definirajue za temeljne uvjete svoga udruivanja (John Locke); . Drutveni Ugovor je nalog ovjekovog uma, dok je Zavjet (s Bogom) volja ovjekovog srca/vjere. Stoga, musliman je ovjek predan Bogu u aktu volje svoga srca/vjere, a graanin je ovjek sa obavezom prema dravi kao nalogom svoga uma. Zavjetom ovjek predaje svoje srce Bogu i prima unutranju sigurnost. Ugovorom on daje um dravi a zauzvrat dobija drutvenu sigurnost kao stanovnik grada ili naselja. Graanin ima prava i privilegije slobodna ovjeka, lan je drave, autohtona ili naturalizirana osoba koja lojalnost duguje nekoj vlasti a zauzvrat ima pravo da ta vlast zatiti njegov ivot, vjeru, slobodu, imetak i dostojanstvo. 4. Evropski muslimani su u potpunosti i jasno predani slijedeim evropskim vrijednostima: a. Vladavini prava, b. Principima tolerancije, c. Vrijednostima demokratije i ljudskih prava, d. Vjeri da svako ljudsko bie ima pravo na pet temeljnih vrijednosti: ivot, vjeru, slobodu, imetak i dostojanstvo; 5. Dok nastoje ivjeti poten ivot u Evropi, evropski muslimani oekuju slijedee: a. Institucionalizaciju islama u Evropi; b. Ekonomski razvoj muslimanske zajednice tako da moe uivati punu duhovnu i kulturnu slobodu i neovisnost; 88 / Godinjak 2005

Deklaracija evropskih muslimana

c. Razvoj islamskih kola koje e biti kadre odgajati muslimane roene u Evropi za izazove evropskih multikulturnih drutava; d. Politiku slobodu koja e omoguiti evropskim muslimanima da imaju legitimne predstavnike u parlamentima evropskih drava; e. Liberalizaciju evropske imigracione politike koja je u zadnje vrijeme veoma restriktivna prema muslimana; f. Otvaranje mogunosti da se prizna muslimansko pravo u pitanjima personalnog statusa kao to je porodino pravo; g. Zatitu evropskih muslimana od islamofobije, etnikog ienja, genocida i slinog; 6. Evropski muslimani su predani opsenom zajednikom programu vjerskog dijaloga koji e: a. Izgraditi svijest o sloenosti sekularnog konteksta u kojem religije danas postoje; b. Promicati razumijevanje, potivati razlike i istraivati zajednika polazita; c. Potvrditi vjerske identitete kao vane instrumente u rjeavanju problema nesigurnosti i sukoba te u uenju potivanja drugih i ivljenja u razliitostima u konfliktnim situacijama; d. Doprinijeti tekuem diskursu o ljudskim pravima; e. Pomoi u razumijevanju drugosti druge osobe; f. Pokazati sloeni odnos izmeu vjere, kulture, politike i ekonomije, i naglasiti faktore koji vode ka pozitivnom doprinosu religija zajednikim naporima u potrazi za istinom, pravdom i mirom; g. Identificirati vjerske principe, moralne i etike vrijednosti i norme koje su uporedive i koje mogu posluiti za izgradnju suivota; kao i one koje su posebne za svaku vjeru, te prepoznati mogue razlike, tenzije i nerazumijevanja izmeu pojedinih moralnih i etikih vrijednosti u razliitim religijama; h. Istaknuti pozitivna historijska iskustva i oivjeti sjeanja na iskustva dobrosusjedstva i suivota koja su, takoer, dio evropske historije; i. Izgraditi zajedniku platformu za vjerski suivot u duhu dobre volje koju je mogue nai i u Knjigama Boijim i nadi za nau zajedniku budunost. II Muslimanima koji ive u Evropi da je stav evropskih muslimana 1. Muslimani koji ive u Evropi trebaju shvatiti da se sloboda ne poklanja. Sloboda muslimana u Evropi mora se osvojiti a sveukupni status muslimana mora biti priznat uprkos ksenofobinom otporu. 2. Muslimani u Evropi danas trebaju vie brinuti o svojim obavezama nego o svojim slobodama, jer, preuzimajui svoje obaveze u evropskom ekonomskom, Godinjak 2005 / 89

CERI
politikom i drutvenom ivotu, muslimani koji ive u Evropi e zasluiti svoje pravo na slobodu. Tada sloboda evropskih muslimana nee biti niija milostinja, ve zasluena vrijednost koju nije mogue negirati, niti oduzeti. Muslimani koji ive u Evropi zapadnom sluateljstvu islam trebaju predstaviti kao univerzalni pogled na svijet (Weltanschauung), a ne samo kao plemensku, etniku ili nacionalnu kulturu. Muslimani ne mogu oekivati od Evropljana da potuju univerzalnu poruku islama ako se stalno suoavaju sa etnikom ili nacionalnom slikom islama. Ne samo da evropski muslimani mogu impresionirati evropsku javnost univerzalizmom islama, ve je i Evropa dobro mjesto za same muslimane da otkriju snagu i ljepotu univerzalnog islama. Upravo na Zapadu su mnogi muslimani otkrili islam na potpuno razliit nain u odnosu na islam koji su poznavali u svojim domovinama, jer tamo sada susreu svoju brau muslimane iz drugih dijelova muslimanskog svijeta i tako poinju cijeniti raznolikost muslimanskog iskustva i kulture. Muslimani koji ive u Evropi imaju ne samo pravo, ve i obavezu da razviju svoju vlastitu evropsku kulturu islama kao dokaz treeg susreta izmeu Istoka i Zapada i kao potrebu za novom renesansom koja e ovjeanstvo odvesti u bolju i sigurniju budunost. Mlada generacija muslimana koja ivi u Evropi treba biti duhovno jaka i intelektualno odluna da razbije muslimanske stereotipe o islamu prije nego zatrae od drugih da izmijene svoje stereotipe. Muslimanska omladina mora povesti druge u budunost, ne ekajui da stariji urade svoju zadau. Muslimanska omladina ne treba oklijevati da muslimane koji ive u Evropi povede u bolju budunost. Muslimani koji ive u Evropi trebaju se posvetiti provoenju slijedeih imperativa svoje vjere: a. itajte i uite! Objava Kurana nije poela naredbom da vjerujemo ve da stiemo znanje. Svemogui Bog nije traio od Muhammeda, a. s., da vjeruje ve mu je naredio da ita i ui ta i kako da vjeruje. To je tako zato to se ovjek raa sa vjerom. Prema tome, nema potrebe traiti od ovjeka da vjeruje ako je to ve u njegovoj dui. Ali postoji potreba da se podsjeti ovjeka da treba itati i uiti o onome to je u njegovoj dui. ovjeku, dakle, treba znanje sa vjerom kao i vjera sa znanjem. b. Vjerujte i marljivo radite! ovjek ne ivi ni u isto duhovnom svijetu bez materije ni u isto materijalnom svijetu bez duhovnog. Tajna uspjeha je da ovjek u sebi objedini ove dvije vrijednosti: svoj duh i svoje tijelo. Drugim rijeima, cilj ovjekovog ivota je u aktivnosti njegovoga duha, a to je njegova vjera, te u aktivnosti njegovog tijela, a to je njegov marljiv rad. Nema muslimanskog dostojanstva dok se ogromni jaz izmeu vjere srca i snage uma ne premosti. c. Budite poboni i potujte svoje roditelje! Kuranski naglasak na vezi izmeu oboavanja Boga i potivanja roditelja nosi snanu poruku i Istoku i Zapadu. Poruka Istoku je da ne popusti pod pritiskom da napusti

.

4.

5.

6.

90 / Godinjak 2005

Deklaracija evropskih muslimana

porodine vrijednosti, a poruka Zapadu je da zaustavi opasnu igru sa budunou ovjeanstva. Institucija porodice nema zamjene. Pitanje porodinih vrijednosti nije samo moralni zahtjev ljudskog drutva, ve i egzistencijalni uvjet ovjeanstva. Nastojanje da se narui opi zakon porodinog ivota jednak je pokuaju da se promijeni prirodni zakon o izlasku Sunca sa istoka. Niko ne uspijeva promijeniti prirodu izlaska Sunca, i niko nee moi promijeniti zakon porodinog ivota dokle god Sunce Boijom voljom izlazi. d. Budite iskreni i borite se za svoja prava! Uspjeh na ovom i spas na buduem svijetu ne dolaze sami od sebe. Svako se mora boriti za svoj uspjeh. Mora se boriti za svoja prava ovdje i sada. Takoer, mora se raditi za spas na buduem svijetu. Boija se milost mora zasluiti. Razlika izmeu Istoka i Zapada je u tome to Istok vie vjeruje u Boiju milost nego u rad, dok se Zapad vie oslanja na rad nego na Boiju milost. e. Mislite o sutra! Postoji jasan dokaz u asnom Kuranu da imamo ne samo pravo ve i obavezu da planiramo svoju budunost i da vjerujemo da naa budunost moe biti bolja od nae prolosti. Uistinu je udno kako su neki doli na ideju da je muslimanska budunost beznadena te da je zato jedina nada u muslimanskoj prolosti kao nainu ivota i cilju historije. Ta ideja nema osnove u islamu. Ne samo da nas Svemogui Bog ui da naa budunost moe biti bolja od nae prolosti, ve nam i zdrav razum govori da mi ne moemo promijeniti svoju prolost ali da, uz Boiju pomo, moemo oblikovati svoju budunost. Prema tome, mi nismo odgovorni za prolu muslimansku historiju, ve smo odgovorni za buduu muslimansku historiju. Muslimani se ne trebaju plaiti razmiljanja o svojoj budunosti isto kao to ne trebaju biti opsjednuti svojom prolou. Muslimani imaju budunost jer vjeruju u Boga. A u Boga vjeruju jer su uvjereni da e istina i pravda pobijediti. III Muslimanskom svijetu da je stav evropskih muslimana 1. Muslimanski svijet je univerzalna zajednica muslimana koji su braa i sestre po zajednikoj im vjeri u Jednoga Boga i u poslanstvo Muhammeda, mir neka je na njega. 2. Ideja o globalnoj svijesti ne bi trebala biti strana muslimanima. U sutini, islam je univerzalna vjera i globalni fenomen. Bilo bi potpuno primjereno da su muslimani izali sa programom globalizacije u smislu globalne slobode i sigurnosti, jer muslimani ive gotovo na svakom mjestu Zemljine kugle pa, stoga, njihova sloboda i sigurnost imaju globalan znaaj. . Meutim, muslimani ne samo da nisu ponudili originalnu ideju globalizacije, ve, openito govorei, oni ne uspijevaju da utjeu na globalni svijet. Muslimani nemaju globalnu strategiju; nemaju globalni mozak ni globalnu glavu; Godinjak 2005 / 91

CERI
nemaju globalni kalendar koji bi ih potedio neugodne zabune oko datuma Bajrama. Naalost, oni danas imaju image prijetnje svjetskom miru i sigurnosti. Oni imaju ig globalnog terorizma! Upravo zbog tog iga o islamskom terorizmu od kojeg muslimani neduno danas pate potrebno je izai sa Deklaracijom evropskih muslimana i uputiti je muslimanskom svijetu s namjerom da se naglasi potreba da se globalno loa slika promijeni u globalno dobru sliku o muslimanima, posebno u vezi s njihovom vjerom. Centar islama treba preuzeti vostvo u osiguravanju globalnog pravca u praktinim stvarima univerzalne vjere islama; u globalnim pitanjima naeg vremena; te u globalnom dijalogu sa naim komijama. Muslimani, ma gdje bili, trebaju dokazati cijelom svijetu da je islam i ozbiljna vjera i pravina religija; da je on i atraktivna kultura i miroljubiva politika; da su islam dobri ljudi i bogata zemlja; da je islam i mudri ovjek Istoka i racionalni ovjek Zapada. Pogreno je optuivati islam za odsustvo demokratije u muslimanskom svijetu. Grijeh je naruavati ljudska prava u ime islama. Zloin je protiv islama tolerirati visoku stopu nepismenosti u muslimanskom svijetu i mirno svjedoiti ogromni jaz izmeu enormno bogatih i ekstremno siromanih ljudi u muslimanskom svijetu. Evropski muslimani imaju pravo i obavezu da postave ova i druga pitanja koja imaju utjecaja na budunost njihove djece, u svojim pokuajima da odgovore na pitanja o tome ko su i ta im je initi kao muslimanima u evropskom okruenju. Evropski muslimani pozivaju globalnu muslimansku zajednicu da preuzme vostvo u promoviranju mira i sigurnosti u svijetu. Muslimanski svijet je legitimni Ummet koji treba biti sposoban ispuniti obavezu stvaranja moralno dobre, racionalno uravnoteene, ekonomski pravedne i globalno proaktivne Zajednice kojoj se moe vjerovati kao savezniku i prijatelju uvijek i svuda. *** Sve nas u ivotu vode razliite staze, ali bez obzira gdje ili sa sobom nosimo dio jedni drugih! Prijatelji su nain na koji Bog brine o nama!

4.

5. 6.

7.

8. 9.

92 / Godinjak 2005

GODINJAK 2005

KNJIEVNI PRILOZI

Abdulah Sidran
MORIJA

(edo)
nee naa bolesna majka ni u ijoj nego u svojoj kui da spava nisam ja vie za tuih kua i stanova hoe u bolnicu da nikom ne bi na teretu bila kad joj kua dodije hoe iz bolnice kad se kue zaeli a bolnica dodije ne doziva smrt i ne udi za njom nego se bori i sve do jednoga izmiruje raune o svemu uredno sloila papire Godinjak 2005 / 95

SIDRAN

i prelijepe kupila efine da ne bi sinovima ekremu, avdi ili edi il ne daj Boe naoj sestri dini kad ode sa svijeta za sobom kakav troak ostavila uto iz ista mira upo bijela dana pred klupskom kafanom sarajevskih planinara pade i ode edo na brat a njezin najmlai sin nisam smio u njegovo mrtvo lice ni za ivu glavu iv pogledati 96 / Godinjak 2005

Knjievni prilozi

spustismo ga pod zemlju u blatnjavom groblju iznad grada a nismo dirali majine efine

Godinjak 2005 / 97

SIDRAN

(dario)
suvie mlad da mi bude brat a pregolem izrastao da mi bude sin pa nam isto bivalo reknem li mu sine il mu reknem brate trideset je godina na nogama umirao s noga padao i na noge se uspravljao sam samcijat samom svojom snagom on sin sarajeva dario damonja toliko se puta iz nje iupavo da se gradom aputalo njega nee smrt a kad umrije edo dario plati da u novini izie 98 / Godinjak 2005

Knjievni prilozi

ovakva itulja o rastanku dragi edo vidimo se uskoro tvoj daco

Godinjak 2005 / 99

SIDRAN

(dario, opet)
koji dan poslije ne znam gdje sam ne znam ko sam ne znam ta sam i ne znam ta govorim dok darija ispod mojih noga pod zemlju sputaju ljudi bolji od mene govorim i govorim a sve se drim za memnunovu ruku rukometa idakovi memnun zvani una iznad grobnog mjesta pokazuje kartonsku kutiju od cipela punu njegovih i dacinih uspomena 100 / Godinjak 2005

Knjievni prilozi

dolje vie od pola dobrog sarajeva stalo pa plae narasla strano narasla u brdo se pretvorila ona crna rupa a niko ne mrda niko kui da krene i niko ni u kog nego svako preda se kao kakav teak krivac gleda i uti nema te sile da ovaj narod od dacinog groba pomakne i otjera

Godinjak 2005 / 101

Tahir Mujii
OTOMANSKO CARSTVO

Otomansko carstvo prvo

uza desni duvar otoman a na njemu oblak dima duhanskog ispod oblaka nena moja rahmetli zilifa uza lijevi duvar otoman a na njemu oblak dima duhanskog ispod oblaka nena moja rahmetli aja uza duvar sredinji i opet otoman a ponad njeg dva oblaka dima duhanskog a ispod njih pranena moja rahmetli nana a usredsrijede mangala elem ponad otomana tri srasli oblaci duhanski a na njima sjedi on sjedi melek i gleda i slua ispod oblaka sakupila se tri otomana i na njima sjede pue kahveniu misle plau misle plau misle moje nena nana nena cijelo otomansko carstvo jedno

102 / Godinjak 2005

Knjievni prilozi

Otomansko carstvo drugo

nena zilifa preko eker kocke srkne tanku kahvu iz vrelog fildana pa otpuhnu kolut dima put stropa nena aja isto pranena nana iaretom me zovnu i tutnu mi dinare u malu aku i niz basamake po tri pakla ibra po tri pakla drave po tri pakla drine pa uz basamake i opet k mangali ja stao pa gledam na tri otomana dvije nene i pranenu nanu i dim kojeg nema jer se raziao soba nam je oker kaem poistiha ko to kae pita pranena nana ja to je oker boja rekao moj uitelj bolto drug aurer i to je od nikotina biva od duhana ibra drave i drine e nije kae pranena nana to je kaki boja a oker je okerao nae amije i suzom i tugom i borom i bolom ih zaogrno i pripali nena zilifa ibar i pripali nena aja dravu i pripali pranena nana drinu oblaci se spojie ko tri duhanske rijeke i ja nisam vidio vie nita

Godinjak 2005 / 10

MUJII

Otomansko carstvo su tri seije

nena zilifa koju zovem majka okrenu fildan otpuhnu dim pa preokrenu fildan i gleda vidi udovicu ve trideset zima vidi dvoje rano umrle djece troje ive i estog tahira odvedenog osmog maja etrdesetpete iz njegovog hotela put jazovke vidi unuka arfana koji je stigao iz njemakog logora sa sedamnaest godina i tridesetsedam kila to jo vidi u preokrenutom kletom fildanu vidi nije kraj ni konac pie i opet e suze nena aja koju zovem hama okrenu svoj fildan otpuhnu dim pa i opet preokrenu fildan i slua uje naputenicu ve deset zima jer mu je salih morao pobjei desetog maja etrdesetpete i ostaviti tri djevojice s njom to se jo uje iz preokrenutog kletog fildana uje se da nema ni konca ni kraja i da e zaboljeti opet pranena nana koju zovem nana nit okree fildan nit gleda nit slua ona je sa sinom salihom svojim negdje u francuskoj s drugim sinom daferom na robiji u zenici s unukom sadom na brestovcu i s grudoboljom pranena nana miri i ne treba fildan to e joj fildan da kae kako se ne vidi nafaka da kae kako je sve do kraja samo bol jer svi su njezini na putu a to nit jest nit more bit nafaka jer sve je zna ona do kraja samo bol a u dimu u oker sobi nad mangalom u fildanu na otomanima samo oni kojih nema i rodna zemlja koje nema 104 / Godinjak 2005

Sead Mahmutefendi

Prevara

Te godine je majka umrla. Ostao sam s ocem i bratom. Bio sam bolestan: djeija paraliza u lijevu nogu. Majka je pokuavala sve da me izlijei, no nije uspjela. U svojoj alosti, koju nije mogla ni s kim podijeliti, nesretna, umrla je. Osjeao sam da sam i ja tome dobrano doprinio. U dui sam osjeao ogromnu rupu, koju sam pokuavao zatrpati kako bi se nekako moglo lake ivjeti, pa i disati. I drugi oko mene, ini se, nastojali su mi ublaiti taj nedostatak, no uzalud: toliko je bilo prazno oko mene i u meni, tuno, dozlaboga tuno, emu se u dobroj mjeri ima zahvaliti i stalnim kiama, koje su te godine, praktino, prekrile prvu polovicu godine. Ja sam ostajao po cijeli dan sam u kui. Otac je odlazio rano na posao i vraao se kasno uveer sa partijskih sastanaka mrtav-umoran. Bio je utljiv. Jedino to sam znao bilo je to da je neto ili gadno zabrljao ili su ga neki napadali; uglavnom, vidio sam da nema volje niti snage da se meni barem malo posveti. Stariji brat je bio druga pria. On nikad nije bio kui. Stalno je bio nekud odsutan. O njemu sam svata sluao od starijih: da se tue, da stalno bildira s nekakvim utezima, da bi bio miiav kako bi ga se drugi bojali i kako bi ljeti na plaama Neretve curama ljepe i zamamnije izgledao, a vjerovatno i da vrnjacima ulijeva strahopotovanje u njegovu silu i snagu. Ja sam, naravno, bio ponosan na to, osobito na injenicu to su ga u gradu zvali Div. Ako bi mi odnekle zaprijetila kakva opasnost, ja sam uvijek imao oprobano sredstvo spasa time to sam odmah upozoravao onoga ko prijeti da sam ja Divov brat. Najee bi mi to palilo, pa bi onaj neto, na trenutak, ustuknuo, no znalo bi se desiti da bi i posumnjao, jer mu se inilo da ja ne mogu biti Divov brat (Zato? To nikad nisam mogao dokuiti), te me je provjeravao odakle sam ja mogao, ovakav neugledan, biti brat tako poznatog tipa koji se zove Div. Helem, jedini nedostatak, koji nisam mogao nikako zaobii niti zanemariti, bilo je majino odsustvo s im se nisam nikako mogao pomiriti. Po cijeli dan sam bio ili u koli, premda sam esto, kad me uhvati tuga za majkom, znao markirati s nastave, boravei najee, i to po kii, na Vrtaljici, oblinjem brdu iznad Konjica, ili pak na tribinama praznog rukometnog igralita. To su bila dva najpustija Godinjak 2005 / 105

MAHMUTEFENDI
prostora na svijetu i jedina dva mjesta na kojima sam se osjeao kao da sam ostao jedino i posljednje bie na svijetu. Kao iz prie Pale sam na svijetu. Na brdu, koje se, rekoh, zvalo Vrtaljica, mogao sam pjevati, revati, igrati se kauboja i Indijanaca, as biti Old eterhend, a odmah nakon to on ispali hitac iz vinesterke, otrati na vrh kozije staze, kojih tridesetak metara, doekati taj metak i primiti ga u indijanske grudi, te pasti mrtav na zemlju estoko trzajui nogama, rukama, glavom i trupom u posljednjim hropcima. I obrnuto. Kao poglavica Vinetu bih odapeo jednu od strjelica, kojih je bilo u tobolcu na njegovim leima onoliko koliko i ica na oevom kiobranu, a po mojoj glavi peruaka koliko bih pera uspio operuati s neke uhvaene i raskokodakane kokoi. Ono to bih naao u neijoj bati, bilo je pravo bogatstvo za mene. S tim sam mogao Manituu ravno ii u vjena lovita. S igralitem je, pak, bila druga stvar. Tamo sam, takoer, bio sam. Sjeo bih u dnu donje tribine, oslonio se leima o nju i tako skriven od iijeg pogleda, a siguran da po ovoj kii nikom pametnom ne pada na um da zaviri ovamo, prenosio fudbalsku utakmicu u kojoj je obavezno igralo lijevo krilo sarajevskog eljezniara, jedanaestica Ilijas Pai. On je u mom radio-prenosu letio igralitem poput munje, njemu ne samo da se nije mogla oduzeti lopta, ve se on, naprosto, nije mogao niim zaustaviti, poto bi predriblao sve odreda, doao do gol-linije i opet se vraao, pozivajui sve protivnike igrae da ih jo jednom provoza i to na takav nain da im proturi loptu izmeu nogu. Svi su bili u euforiji: predriblani igrai od bijesa i stida, ushieni dribler i strijelac Pai, a najvie ja, koji sam apsolutno zaboravio da bi moje vikanje moglo nekog nezvanoga privui pa da mi se izruguje, a onda bih se, potom, derao iz sve snage da je Pai poslao pravu bombu, razvalio sve tri stative, probio mreu, raznio loptom golmana i zajedno sa golmanom i loptom kroz probijenu mreu ubio tamo u gledalitu u gledalitu. Go! Go, go go!... Goooooooooooooooooo-oooooooooooooooo-oooooooooo-oooooo!!! Derao sam se od silne radosti i plakao od oduevljenja zbog naina na koji je Pai dao moj gol. I sve tako dok ne bih osjetio da e mi uskoro puknuti glava i prsnuti ile na vratu ako se ne prestanem derati, pa bih istom umuknuo, poniknuo glavom prema tlu, padao grudima prema mokroj zemlji, to ju je ve dobro natopila kia. Iz mene je izbijala neizdriva tuga zato to sam toliko sam na ovom svijetu. Hvatao se prvi akam a otac jo nije dolazio iz fabrike. Danas nita nisam okusio. Drugovi iz kole su se ve davno vratili kui, jeli i vjerovatno uradili domau zadau. Brata nisam vidio cijelu vjenost, a majke nema, pa nema. Misli li ona uope vie ikad doi? Na igralitu su amile dvije eljezne stative bez mrea, zadovoljna publika se razila, njihovo urlanje je zamrlo, tribine su bile prazne, ni igraa eljezniara vie nije bilo. Zadovoljni su otili u svlaionicu, i to najvie zbog Paievih sjajnih i bravuroznih golova. 106 / Godinjak 2005

Knjievni prilozi
Iz depa sam izvadio pregrt sliica fudbalskih zvijezda koje sam sakupljao ili razmjenjivao, a koje sam ljubomorno drao u praznim kutijama od ibica. Na pola od njih bio je Ilijas Pai. Pai u akciji. Pai daje go Partizanovom golmanu okiu u Beogradu na Stadionu JNA. Razantan udarac Ilijasa Paia na stadionu Grbavica. Turski golman Ismet alajangil pognute glave vadi loptu iz mree, koju mu je naeo Pai na utakmici Jugoslavija-Turska 5:0 u Sarajevu. Golman Zvezde Stojanovi pogledom ispraa topovsko ule u sopstvenu mreu, koje mu je odaslalo eljino lijevo krilo. Duel Paia i ikia. Pai daje drugi go Iroviu na utakmici sa Dinamom u Maksimiru. Dupli pas Bukvia i Paia u akciji protiv Vardara rezultira treim golom za elju. Pai ovo... Pai ono..., Pai ovdje... Pai ondje... I tako na pola sliica... *** Nas smo se nekolicina u galami strali niz stepenite Doma kulture. Neki su nastavili stepenitem, dok sam se ja odvojio od njih i proao mimo stolova za kojim su sjedili neki ljudi. Proao bih da mi panju nije skrenula jedna reenica: Ma, Pai, bola, ka ti kaem. Pljunuti! Okrenuo sam se prema jednom od stolova i ugledao ovjeka, kojeg sam imao na pola svojih sliica. Pai. Ilijas Pai. Kao da je osjetio ta proivljavam, on je s osmijehom ravno gledao prema meni, kao da me eli neim ohrabriti. Stajao sam na nekoliko koraka od stola za kojim je sjedio on i nekoliko igraa. Bio sam u kupaim gaicama. Noge su mi bile potpuno ogoljene. Bilo mi je neugodno zbog moje lijeve noge. On je lijevo krilo; njegova ljevica je slavna u itavom svijetu. On mi se jo jae osmjehnu. Ja se ne zbunih. Kako se nikad nisam odvajao od svojih sliica, ja ih isti as izvadih iz kupaih gaica. Gornja polovica kupa bile su sve njegove. Priem Paiu i izdeklamujem naizust sve naslove na kojima je on. Njegovi saigrai, od kojih sam neke prepoznavao sa sliica, grohotom su se smijali. Zadirkivali su ga da ga zna svako dijete u provinciji. Ko zna koliko bi to trajalo, da mi on rukom ne dade znak da priem stolu i da mu sjednem u krilo. Kako nisam umro tog istog trenutka u njegovom krilu, to mi nikad nee biti jasno. I tad primijetim da s njim sjedi neka ena za koju sam kasnije saznao da mu je supruga. Pai narui od konobara da mi donese sok od borovnice, a supruga odnekle iz tane izvadi neku okoladicu. Godinjak 2005 / 107

MAHMUTEFENDI
Odmotah papir da vidim ima li tu sliica. Pai to primijeti. Pomilova me po glavi. Shvatio je da traim sliicu. Koga bi volio da nae tamo? Tebe! Nema veze, kad nema sliice, ja u tebe danas voditi na utakmicu. Hoe li? Da hoe li? ponovim ja u sebi njegovo pitanje a ve sam bio od sree na sedmome nebu. Samo mu potvrdim glavom, naslonim se na njegove grudi i zagrlim ga utke oko pasa pred cijelom masom svijeta, koja se ve u velikom broju okupila da vidi igrae eljezniara. Kako stadion nije bio daleko, svi igrai se uputie prema njemu pjeke kako bi proli gradom i kako bi se pokazali sluajnim prolaznicima. Iao sam izmeu Paia i njegove supruge, drei ih oboje za ruku. Koga god bih ugledao, vikao sam iz sve snage: Evo Paia! Evo Paia! Na Raskru ugledam oca, koji me je rukom zvao da doem na ruak. Ja sam bio izvan sebe, nisam bio normalan to mi je sudbina podarila da uivo sretnem Paia, koji me je, uz to, vodio za ruku na utakmicu. Dodue, on mi je rekao da nee igrati zbog povrede, a ja sam mu odmah kao iz topa rekao gdje su ga povrijedili, opsovao majku Vardarovoj etvrtici Dacevskom, koji ga je onako krvniki sruio u Skoplju nakon ega su Paia iznijela sa terena kola Hitne pomoi. Rekao sam i to da nisam ni dosluao kraj prenosa, jer sam do naveer plakao u sobi i molio, ne znam ni ja koga, da Ilijas Pai ozdravi. Pai se okrenu svojoj supruzi. Sjeam se da joj je ovako rekao: On vie zna o meni nego ti! Otac me jo jednom jae pokua dozvati, a ja mu jo jae doviknem da je to pravi Pai. ivi Pai. Tata, evo Paia! Tata, evo Paia! Na utakmici sam sjedio izmeu njega i njegove supruge. Cijeli stadion je gledao u nas. Moda i nije, nego je posmatrao utakmicu, a meni se samo tako priinjalo. Nakon utakmice, vratio sam se s igraima u Dom kulture. Noge su mi bile ledene. Nisam ih osjeao, ali mi je to bila najmanja briga. Jedino sam se na tren sjetio da bi me otac mogao koriti to cijeli dan nisam nita okusio i to pred cijelim mjestom pravim od sebe budalu. No, to me sad nije bilo briga. Od svih igraa sam na papiriima, koje sam dobio od konobara, dobio autograme. Pai mi se deset puta potpisao i to s mojim imenom. Na kraju mi je priapnuo da uskoro moraju krenuti za Sarajevo. Autobus je bio spreman za put. Drndao je u leru. Bio sam obnevidio od suza, toliko sam bio nesretan to mi Pai odlazi. On me zagrli. Da me nekako utjei, on mi obea da e mi se javljati razglednicama iz svakog grada gdje bude imao utakmicu. Kad god bude dao go, mislit e na mene. Pa sad ostani pri istoj pameti. On ih dadne hejbet samo u toku jedne sezone. To su odsad sve moji golovi. 108 / Godinjak 2005

Knjievni prilozi
Igrai uoe u autobus. Meu posljednjima ue Pai. Sagnu se da me zagrli. On me poljubi u kosu. Ne da sam plakao pred okupljenim svijetom, ridao sam i mislio da u umrijeti od tuge. Plakao bih bogzna dokle da me neko blago ne uhvati za ruku i izvue me iz mase. Bio je to otac. *** Razglednice su redovno stizale svakog utorka na moju adresu. Lijepo ispisano moje ime i prezime. Rukopis itak. Poetak uvijek isti: Dragi moj... Pai se javljao iz svakog grada u kojem je igrao, a ja sam, hvala Bogu, unaprijed znao iz rasporeda prvenstva s kim eljo igra i gdje. U dvije-tri reenice opisana situacija prije nego to je dao go, on je mislio na mene i to mu je dalo snagu da se odvoji od protivnikog igraa tog i tog i da odvali loptu kao iz topa. Ti mi daje polet i snagu. Ostalo sve zna iz novina. Sve se slagalo u bobu. Sve njegove razglednice sam drao u jednoj praznoj kutiji od cipela. Znao sam napamet ta pie u njima, i to redoslijedom po vremenu kako su mi stizale. Te razglednice gotovo da su mi potpuno zamijenile odsutnu majku i teku bolest noge. Niko nije znao za njih i nikome nisam htio povjeriti svoju slatku tajnu. No, s vremenom, teret zbog toga i elja da se nekom povjerim i pohvalim postala je toliko neizdriva da sam se sve manje mogao oduprijeti izazovu da tu tajnu s ponosom i hvalom nekome konano ne odam. A onda je doao i taj dan. U jednoj prepirci izmeu nas klinaca ko bolje zna i koji je igra kad dao go, nisam mogao vie izdrati pred navalom jednog krupnog momka, koji me je, bezveze, uvjeravao da Pai nije nikakav igra, da je sebian i da samo eli za sebe slavu. Prvi put sam uo da on nije kolektivan igra. ta mu je to kolektivan? No, nisam se dao zbuniti. To bi, vjerovatno, neto bilo suprotno od sebian, ali mi jo nije bilo jasno znaenje maloprije izgovorene rijei. Meni je jedino preostalo da upotrijebim posljednji adut da ga satjeram u oak: ta ti zna o Paiu? Ne, nego ti zna! Ja znam sve o Paiu. Meni Pai godinama pie razglednice i sve mi govori o sebi. Pie mi imam to ja crno na bijelom da kad god dadne kome go na prvoligakoj utakmici, da misli na mene i da mu ja dajem polet i snagu. Ti moe o tome samo da sanja! I ti, budalo, misli da ti Pai pie te razglednice, budalo jedna, budalasta. Kretenu! To se tvoj otac dogovorio s ininjerom Svetom da ti on pie te razglednice, da ti ne bi presvrno nakon to ti je Pai zavrtio pameu kad je jednom dolazio u Konjic. Od oca sam ovo uo, sluaj dobro i doi pameti: ko god iz Igmana ide na slubeni put, ima da kupi razglednicu grada iji je klub u Prvoj saveznoj ligi. Kad eljo igra na strani, prepiu iz novina ako je Pai dao go i tebe ubace, kako on misli na tebe kad dribla i da mu ti daje polet i snagu da dadne taj go. Razglednice Sarajeva lahko je nakupovati kad eljo igra kui. Godinjak 2005 / 109

MAHMUTEFENDI
Nije istina! derao sam se ja na njega i plakao. Lae ko pas! Tebi je krivo to tebi ne pie. Kad nije istina, pogledaj na razglednicama ima li ijedna peat grada iz kojeg je poslana. Iz istih stopa odjurio sam kui. Izvukao sam kutiju ispod seije i prvo to mi je bilo na pameti bilo je da pogledam ima li peata. Nijedna ga nije imala. Tek sam tad shvatio njihovu kolektivnu prevaru.

110 / Godinjak 2005

Almir Zalihi
MRMOR PEPELA

Danas i ovdje
Danas i ovdje mariraju Pikasove Gernike Danas i ovdje je jezgro atoma Danas i ovdje tutnje Dalijevi slonovi na nogama od pauine Danas i ovdje u staklene epruvete mokre djeca od straha Danas i ovdje udaraju enbergovi bubnjevi Danas i ovdje osipa se istinama Boija livada Danas i ovdje koraa gospodin de la Mano Danas i ovdje je kosmodrom Mjeseca Danas i ovdje Karamazovi nose Hamleta Danas i ovdje stoji kip bez baklje Danas i ovdje juri baklja bez kipa Danas i ovdje baklja pali kip Danas i ovdje prvi majmun negira Darvina Danas i ovdje upikila se Mitteleuropa kao beba u krevecu Danas i ovdje niz jednosmjerni tobogan vremena klizi sve u p.m. Danas i ovdje vrane simuliraju golubove mira Danas i ovdje utopljenici slave utopiju Danas i ovdje Hijeronimus Bo je realista Danas i ovdje na zvijezde laju dobro izdresirani ljudi Danas i ovdje besmislena knjiga Ginisovih rekorda nauno je tivo Danas i ovdje pjesnici su peta kolona ljubavi Danas i ovdje svetenici piu kolumne u sedminicima za ekstremiste svih boja Godinjak 2005 / 111

ZALIHI

Danas i ovdje grad je Gesamkunstwerk Danas i ovdje vrhuni suvinost Mocartove muzike Danas i ovdje je koko starija od jajeta Danas i ovdje je jaje starije od kokoi Danas i ovdje djevice geometriziraju spolne organe Danas i ovdje ah igraju penzioneri u parkovima Danas i ovdje kibiceri vre rokadu igraa Danas i ovdje se igra ah bez mata Danas i ovdje ja sam koji nisam Danas i ovdje ja sam koji jesam Danas i ovdje ja sam sam Danas i ovdje prevara je lahko jedinstvo kaligrafije Danas i ovdje Fridrih Nie gumicom brie Genealogiju morala Danas i ovdje najgledanije je Staljinovo pozorite Danas i ovdje limeni pijetlovi lete u nebo Danas i ovdje praznina uzvraa prazninom Danas i ovdje usamljeni urlik pojedinca odjekuje stranije od jaukanja ovjeanstva Danas i ovdje melanholija je vjena kao prostitucija Danas i ovdje ko nije oklevetan ne postoji Danas i ovdje prostitucija je igranje ovjee ne ljuti se Danas i ovdje mafija vercuje djecom Danas i ovdje nadrilijenici i lani proroci su izvrno tijelo morala 112 / Godinjak 2005

Knjievni prilozi

Danas i ovdje vodom pokajanja i milosti umivaju se ratni profiteri Danas i ovdje uspjeh je ne ivjeti na cesti i ne prositi za jesti Danas i ovdje mraz je narodni pokriva Danas i ovdje pjevaju ode radosti djelima od gadosti Danas i ovdje samo nam je Bog svjedok Danas i ovdje muitelji su ispod pazuha namirisani diskretno Danas i ovdje legalizacija prostitucije je pomak u liberalizaciji estetskih i poetikih naela Danas i ovdje odlaze na sprovode i onima koje nikad nisu upoznali Danas i ovdje ljutnja je Mesalinin hir Danas i ovdje Silvester Stalone pie historiju Danas i ovdje izgnanici su glavni junaci filma Missing in action Danas i ovdje altruizam je kuglica u fliperu due Danas i ovdje Anselm Kenterberijski ontoloki je dokaz egzistencije Boga Danas i ovdje triper je bolest slabovidih Danas i ovdje zaljubljeno pleu Elena auesku i Pol Pot Danas i ovdje Samo danas i ovdje Kao nikad i nigdje Godinjak 2005 / 11

ZALIHI

Danas i ovdje bijeli mievi predskazuju budunost Danas i ovdje knjige plae ljude Danas i ovdje ludake koulje modni su hit Danas i ovdje nestale vade iz jama Danas i ovdje Eva Klonovska identificira kosture Danas i ovdje ne stanuje Jan Palah Danas i ovdje samo meleci skidaju sa naih lica votane maske Danas i ovdje je vjeno 00:00h Danas i ovdje ljudi ive zaivenih usta I sve je jednostavno. Gdje zavrava ovjek, poinje nitavilo I onda, u tiini, uje se mrmor crva Mrmor pepela

114 / Godinjak 2005

Knjievni prilozi

Na ruku
Na ruku organiziranom nakon komemoracije netom umrlom piscu zagledah se u jednu taku u zdjeli dok se pjesnike stuhe i protuhe udvarahu gradskim ocima i zabih nakostrijeenu akalicu glogov kolac u zub kvaran. Sam sebi postah ocvali nekrolog umrlom piscu ovdje gdje sve zastave venu na svjetlosnim magistratima a nacionalna srca rastu kao nadgrobna plima.

Godinjak 2005 / 115

ZALIHI

Za velikim kancelarijskim stolom

Sjedi za velikim kancelarijskim stolom dobijenim na revers i tirka svoju pamet. ovjek si bez sluha u orkestru, tetrijeb to se enkama ne udvara. Pred oima ti, jo uvijek, treperi slogan GIK OKO stogodinja tradicija, dok se pita kakav je to posao mjeriti munju linijarom, lupanje srca estarom. Kakva je to strast vagati slona decimalnom vagom. Vozovi treba da stiu na odredite potujui vozni red. Ali tvoji, umjesto da veselo kloparaju kroz gradove i pejzae, nikad ne izlaze iz ranirnih stanica. Treba vjerovati da si roen za velike stvari, nasuprot svim dokazima. Treba ti ukinuti transfuziju bola i zaudit e se sopstvenoj punoi kojoj nita ne moe da doda i praznini koju niim ne moe da ispuni. Kaplju gareina i vosak u ovo mutno doba i balsamuju svijet. Ti jo uvijek sjedi za stolom dobijenim na revers i tirka svoju pamet dok se novi putnici ukrcavaju, a stari iskrcavaju, iako pouzdano zna, izbezumljen, u strahu od straha, da glava upakovana u celofan ne umije da sanja. 116 / Godinjak 2005

Ejub titkovac
Hastal

Opratam svima; i mojijem i njihovijem. Prvima, to su me zamlaivali da treba vjerovati u insansku rije zato to je svako, makar nam i ne bio po volji, Boije stvorenje. Drugima, zato to su me zlodjelima ubijedili da je moj oprez prema njima bio opravdan, al nedovoljno izotren. Priznajem: nijesam se snao kad je puklo, ne snalazim se dobro ni sad. Vie ne puca po meni, ve u meni. To mi je tee nego kad sam bjeo od kuruma. Imo sam sree, a i vjerovo sam da me nee strefiti. On je, tako mi se inilo, fijuko na jenu, a ja sam io na drugu stranu. Nadigravali smo se ko da smo stari poznanici. Ako ostanem ovdje, kurum e me juriti do kraja ivota. Zbog toga nejmam kuvveta nit volje da iznalazim u naijem dumanima insanske osobine. Mlogi se pretvaraju da mogu oprostiti i ono to je teko i pomisliti da se more zaboraviti. Neka svako slua svoju pamet i duu. Ako more da spoji jeno i drugo. Kod mene, moram priznati, to teko ide. Imo sam prilike da razgovaram i sa njihovijem. Ne ljute se kad him kaem i najgre stvari. Klimaju glavom. Nazor se smjekaju. Ponekad pomislim da him prijaju moje rijei. Ko bi reko. Velim ja njima da him opratam samo zbog toga to ih, ako Bog da, nikada vie neu vidjeti ni sa pukom ni brez nje. Koje je to zadovoljstvo, Allahu dragi! More se mjeriti sa ljepotom denetskih baa. Neu vidjeti ni svoje koji ne mogu da se sastave. Lau, savijaju vrat pred fukarom, zaklinju se u ecu za sitnicu, gledaju u nebo da him pomogne. Saalijevam ih, proklinjem njihovu glupu dobrotu. Moda je grijeh tako govoriti, al ako nikome vie ne smeta to to je prazan govor zamijenio ivu rije, zato bih se i ja sikiro. Ono jes, boli me to negdje u prikrajku due pa se pitam kolko ima vakije. Da se udruimo, il da se viamo jenom heftino il u mjesec dana da se izjadamo. Il, jo bolje, da zajedniki postavljamo pitanja onijem gore kud nas vode. Valjalo bi makar probati, iako sam siguran da se oni na to ne bi obazirali. Kome danas trebaju muke raje? Nikome! Mi smo bili potrebni kad se moralo da juria, gine, da se trpi glad, e... Kome priam... Doo vakat da se sve more ispod ita srediti. Udese te za male pare i sve tako po redu. Pitam se ta je bilo tee za pravog insana: kad je pucalo il sad kad treba da se mirimo sa izrodima insanskim. I to po nareenju glaveina iz dalekije zemalja koji ne znaju ni ko smo ni ta smo. Oni jedino znaju da smo nekolko godina ratovali Godinjak 2005 / 117

TITKOVAC
i sad treba da se grlimo i ljubimo. Njih ne zanima ko je i zato prvi zapuco i ko je koga htio da zatre. Tako i treba kad smo hajvani. Ne znam ko je vei; njihovi il nai? Ja bih radije prio o svojijem, jer o njihovijem i nako nejmam ta da kaem, osim da su se prvo posvaali sa pameu pa onda sa nama. Jer, ko bi normalan mogo i pomisliti da more porobiti cijelu Bosnu. Zato sve ovo i kome priam? Tako mi dolo. Ko to je njima dolazilo da nas malo kolju, pa him je sad dolo da nas, ko bajagi, malo vole. A, ja him kaem: Mrzili ste sebe kolko i nas i to je vaa najvea nesrea. Moda bi se od deset vaije mogo sastaviti jedan ispravan insan. Moda? Morete nas kinjiti, nipodatavati, al brez nas ne merete. Koga biste mrzjeli da ste nas sve iskorijenili? A, vi bez mrnje ne merete. Zaboravili ste; to Bonjaka vie mrzi on vie raste, jaa, postaje ilaviji. Brez toga bi srasto zato to je ta mrnja vaa dio njegovog ivota od roenja. To je moje saznanje i iskustvo. Belaj je va to uivate kad vas mrze moniji i pametniji. To nijesam nikad uspio sebi objasniti. Moda e mi to poi za rukom kad se odvojim od Bosne, miniranih uma i njiva, spaljenih sela i razruenih gradova koji e bolovati i kad ih obnove. Zato ovo priam? Zato to hou da ostavim emer ovdje, gdje je i nastao. Hou u svijet da odem ist, bez zlih misli i izbjegnem zamku u koju su mlogi pali; proglasili su ugursuzima sve one koji nijesu nai. Ne valja. Kad se sve sabere, isuvie je tanka linija izmeu nas i njih. Ko da nas je jena majka rodila, al nas nije dojila. Nakitio sam priu da je mlijeko moje majke i neke njihove ene bilo isto. Jer, su se hranile iz istih njiva, napasale krave i ovce na istim airima. Kolko ima gorocvijeta na naoj Planini ima i na njihovoj. Na je, dodue, neto miriljiviji i ranije procvjeta, a njihov due opstane. Kad sam ubijedio sebe da je to u stvarnosti tako bilo, htio sam da vratim asu mlijeka svojoj dojilji. I oni su sigurno eli isto da uine; da daju po dvije ase mlijeka svima koje ne pripadaju njihovoj vjeri i plemenu. Kad su se presabrali, takvije dojilja bilo je vie nego to je iko mogo zamisliti. Ne mere se dug na taj nain izmiriti. To je na zajedniki usud. Kad god smo htjeli da za sva vremena raistimo raune, ispostavljalo se da bi teko opstali jeni brez drugih. Nadopunjujemo se vie u mahanama nego u vrlinama. Tako je oduvijek bilo, tako e biti sve dotle dok nas polahko ne uzmu pod svoje neki drugi narodi koji vie rade nego to uivaju. Tada emo, sa onijem to je ostalo u nama, biti blii jeni drugima. Nee nam biti tijesna Bosna i liiemo na krdo jelena kad se zbiju im him zaprijeti opasnost od kurjaka. Ko ovo razumije bie mu lake. Na ovome svijetu ima vie dobrih ljudi nego zlotvora. Jedino to oni, izbezumljeni ko i ja, ne smiju rije da progovore o huljama, ubicama i lopovima. Nijesu oni kukakvice ve samo znaju da se presaberu; vrijedi l stavljati glavu na panj zbog hrsuza? Plae se ispravni ljudi onije koji su navikli da na tuoj nesrei svoju sreu grade. Koju sreu, kumim te Bogom? Ako nekad saznam da je to mogue, prestau da govorim, zatvoriu se u kuu u izlaziti samo kad moram. Zato ovo priam? Zato to neu vie u sebi da uvam tue blato, mrnju i sebinost. Neu! Nekada sam govorio za sitne lopove da i oni moraju od neega da ive, ako ve ne mogu poteno da zarauju. Sad kaem da sitnije lopova nejma. 118 / Godinjak 2005

Knjievni prilozi
Oni koji su u miru krali janjad u ratu su otimali volove. Ne da bi se najeli ve da bi ih nekom, jo veem lopovu prodali. I tako redom. A ja priam o potenju. Kome i zato? Ne znam. Valjda u jenoga dana saznati, negdje u dalekom svijetu, kad ne bude u blizini ni njihovije ni mojije. Zato ovo govorim? Zato to hou da ponesem Bosnu sa sobom. Bau naku kaka je; raskalano lijepu i naivnu. Mogu da je i mrzim ponekad. Moja je, imam pravo. Jedino, ne smijem da je unitavam. Ne smiju, valjda, ni drugi. Oni koji imaju pameti. Kolko li ima onije drugije, Allahu mili? Mlogo i za tri drave. Kom hajvanu je palo na pamet da sijee umu odreda i da je prodaje po stranijem zemljama. Nijesu samo nama nakodili, ve i sebi. Nejmaju vie pravije kumpira, nejmaju ni jema. Ne mere bez ume nita da se zatiti od raznije buba. Ako doe do jo jenog rata, ta e onda da sijeku. uma ne mere narasti za deset godina. Ko je od njih razmiljo o tome? Ako je to neko i inio, nije smio da kae. Jer, njihovi su tada mislili da se orujem more i golet poumiti, djeca praviti... Neko e pomisliti da sam pobenavio i ne znam ta priam. Bonjak kae najvie istine kad ga huja obuzme. Pria i ono to tri pjana ne bi mogla da sastave. A, mene je, izgleda, huja obuzela i to, Boga mi, dobro. Jo malo pa u sam sebi rei: Aferim! Ovako je govorio mjesec dana pred odlazak iz Bosne Nermin Salihov Bejti. Nije mogao da odoli znatielji i ne obie nekoliko okolnih gradia u kojima je prije rata teferiio, neuspjeno se udvarao kerkama trgovaca, kupovao jeftine rune satove i arene koulje. Svega toga bilo je i u Zemljoradnikoj zadruzi u Donjoj Kasabi, ali mu se ta ista roba naikana u duanima inila ljepom i otmjenijom. Dugo je razmiljao od kog mjesta da poe, kako da se ponaa ako sretne nekog poznanika iz ranijih vremena. Vie ga je muilo kako sada izgledaju nego to se plaio tih susreta. Pobojavi se da se njegova zamisao ne istopi u nedoumicama, odlui da ode prvo u Gornju Kasabu, ije su itelje najee nazivali Gornjacima. Bila je najblia, svega petnaestak klometara. Znao je do sitnica ta se u njoj dogaalo tokom ratnih godina. Ako je sitnica bilo. Htio je da vidi koliko se i ta promijenilo, ko se uselio u malobrojne preostale bonjake kue. U podsvijesti je imao jo jedan razlog koji u tom trenutku nije bio najvaniji, ali ga je kopkao. Gornjaci su se od pamtivijeka takmiili sa iteljima iz Donje Kasabe i stalno prednjaili. Dok su prvi orali eljeznim plugovima i rasnim upregnutim konjima, drugi su se muili sa drvenim ralom koji su, uz stenjanje i zastajkivanje, vukli volovi. Gornjaci su prvi kupili traktore, dodue manje, ali dovoljno jake za bosansku oranicu. Stalno se osjealo pritajeno takmienje, u samom mjestu, izmeu muslimana koji su inili veinu i pravoslavaca ije je kooperenje prevazilazilo njihov broj i snagu zahvaljujui blizini Srbije. Dva mjesta su se takmiila i u ljepoti. U prvom su bili krniji mladii, u drugom naoitije djevojke. Niko nije mogao da dokae da je to tako, ali svi su vjerovali da je ono to se govori istina. Zato su se rijetko enili izmeu sebe i pripadnici iste vjere niko nije mogao da objasni. Vjerovatno zbog toga to su ak i siromaniji Gornjaci napadno isticali prednosti svog mjesta; bilo je poznato po Godinjak 2005 / 119

TITKOVAC
dobroj oranici i jo boljoj kosanici, dvjema rijekama, a nalazilo se na raskrsnici izmeu Sarajeva i Beograda. Pola njenih itelja srednje i mlae dobi radilo je u Francuskoj i Njemakoj. Zahvaljujui njihovom novcu podizane su velike kue i sa po desetak odaja od kojih su se koristile jedna ili dvije. Uredno su odravali prilazne puteve, zatrpavali dombe na kaldrmi poslije kinih odrona i podziivali mjesta za koja su strahovali da e ih odnijeti naredna bujica. Oteenja na putu od kamiona koji su prevozili balvane due su ekala, jer su smatrali da za to treba da plati drava. Putar je izbjegavao taj dio puta. Izuzimajui nekoliko bogataa, veina Donjaka nije marila za velikim zdanjima, udobnim namjetajem i arenom odjeom. Uivali su u vonjacima i kalemarstvu. Sa posebnim ushienjem ispredali su prie o najpoznatijim voarima, njhovim putovanjima po dalekim zemljama iz kojih su donosili mehleme i posebne vrste noeva kalemara. Njima se nije nita drugo sjeklo, makar bilo tanko kao papir. Kalemljenje voaka svrstavali su u male hajrate. Niko nije znao ko je to, kada i zato prvi izgovorio. Svako od njih imao je izmiljenu ili stvarnu priu o svojoj ili vjetini kalemljenja svojih predaka. Tako je u cijeloj Kasabi bila poznata Agina jabuka, sa ijih je grana uzeto vie od tri stotine kalema i svi su se primili. Bila je prepoznatljiva i po tome to je kasno sazrijevala, dobijala blagu ukastu boju zbog stajanja u sijenu tokom zime, a jak miris privlaio je nadobudne mladie koji su uivali u obijanju hambara, a da pri tome ne ostave traga na vratima. Tek toliko da dokau da skupi katanci nita ne znae za njihove spretne prste. inili su to iz iste obijesti, jer su u svojim kuama imali sve ono to i drugi domaini. Rijetko bi ko nou izlazio iz kue kada bi uo da kripe vrata na pomonim prostorijama. Plaili su se da vikom i grdnjom bezazlenu igru ne pretvore u kavgu. Oni bi uzeli po nekoliko jabuka, kruaka ili pregrt suhih ljiva i obavezno ostavljali vrata otvorena, a katanac bi zabacili na strehu ili ga ostavili na oblinjem stablu. Prie su ispredali i o neobinim stablima kruaka ije je sadnice u nekom dalekom vremenu donio jedan turski velikodostojnik kada je dolazio u lov. Na to su na sijelima dodavali uvijek poneto novo, putali mati na volju sve dotle dok ne bi nadomjestili ono to nemaju u svakodnevnom ivotu. Gornjacima nisu zavidili na bogatstvu, a nisu ih ni cijenili. Svrstavali su ih u sitne arijske iardije koji olako prodaju obraz za sitne pare. Kada je Nermin prije est godina posljednji put bio u Gornjoj Kasabi, vrvjelo je od trgovaca i seljaka meu kojima se mjetani gotovo nisu ni primjeivali. Poto se nalazi na granici sa Srbijom, autobusi su dolazili i odlazili svakih pola sata. Ovoga puta doao je polupraznim iz Sarajeva. Zaustavljao se u svega etiri mjesta. Ostala su spaljena ili iseljena. Stigao je u rano prijepodne, ostavljajui vremena da obie, ukoliko bude mogao, i okolicu. Dokoni, tromi stariji etai nezainteresovano su se meusobno pozdravljali, reda radi. Iz ivih ljudi izlazile su mrtve rijei. Nigdje ni zraka osmijeha. Mlai, u pohabanim maskirnim uniformama kikotali su se, zagledali izloge, razgovarali sa 120 / Godinjak 2005

Knjievni prilozi
samima sobom. Meu njima, tako su mu izgledali, bilo je ubica, lopova i protuha. Sjatili su se iz zabaenih sela, zaselaka i uselili se u kue poubijanih i prognanih Bonjaka. Bakarili su se kao da su iznikli iz gradske kaldrme. Neki od njih su se zagledali u njega. Nijedan mu nije priao. Bog zna ta su mislili; otkud je doao i ta trai? Nije traio nita i nikoga! Htio je samo da vidi kako Kasaba izgleda bez damija i poslastiarnice koju je prije rata drao jedan Albanac. Zvali su ga Kolaar. Nikad ga nije zanimalo njegovo pravo ime. Uostalom, i zato bi. Pravio je baklave, hurmaice, halvu kao malo ko u istonoj Bosni. Vie su kod njega dolazili seljaci nego kasablije. Oni su, uglavnom, u ljetnim vruinama kupovali sladoled. Lizali su ga lagano kao da moe da traje cio dan. Nermin ga je vie gutao nego to je uivao u njegovom mirisu i svjeini. Radnja je ostala netaknuta. Neko ju je uvao za sebe, ali mu se uinila isuvie malom za velike poslove. Na daskama, kojima su zakovani prozori i vrata, pisalo je krupnim slovima: Nejma te vie Alija. Na mjestu gdje je bila glavna arijska damija pasle su ovce. Kako su samo uspjeli da uklone ostatke bogomolje i poravnaju harem?! Onaj ko prvi put navrati u ovo mjesto nikad ne bi pomislio da su u njemu postojale vitke munare sa kandiljima. Jedino nisu dirali muslimansko groblje. Spasilo ga je staro pravoslavno vjerovanje da skrnavljenje i unitavanje tuih vjenih kua donosi nesreu, ne samo onome ko to ini nego i njegovim potomcima. Marva je prije rata prolazila arijom samo za pazarni dan, a seljani su strogo vodili rauna da neko brave ne skrene u neiju avliju ili vrt. Na tabli, na kojoj su nekada lijepljene umrlice sa zelenim okvirom i polumjesecom u vrhu, pisalo je crnim slovima: Povukli se iz ivota. To je morao da smisli neki dobro pismen ovjek. Nije se dugo zadravao na tom mjestu, da ne bi izazvao sumnju prolaznika. udilo ga je da niko ne obraa panju na njega. Valjda zbog toga to je Kasaba bila puna ljudi sa strane. Jedni su dolazili da vide Most sa koga su bacane rtve, drugi da prou pored mjesta u kojima su spaljivane cijele porodice, trei da izvide da li ima praznih kua i stanova. Vjerovatno niko nije mogao ni da pomisli da bi se neko usudio da doe, a da nije njihov. Saznao je od trgovaca na pijaci da su ostala trojica Bonjaka koji su nekada radili u umskom gazdinstvu. Dvojicu su gradske vlasti zaposlile kao istae uz malu nadoknadu, tek toliko da preive. Ulicu od dvjesta metara mogao je, bez ikakvih napora, da oisti i jedan. Nije na njoj bilo, kao ranije, papiria, ogrizaka niti okrajaka bureka. Da li zbog toga to je marljivo iste ili zato to mjetani i doseljenici nemaju nita za bacanje? Trei Bonjak nije izlazio iz kue. Tako mu je nareeno. Ima pedeset i tri godine. Prijatelj je sa jednim majorom koji je naredio da mu se redovno dostavlja hrana. Niko nije pominjao njegovo ime. Dovoljan je bio oficirski in. Nudili su mu da ode u drugo mjesto, meu svoje. Odbio je. Plaio se da ga njegovi sunarodnici ne proglase izdajnikom. Proao je pored njegove kue, oslukivao, htio da otvori razdrndanu drvenu kapiju i na kraju odustao. Primijetili su ga sa druge strane sokaka. Godinjak 2005 / 121

TITKOVAC
Jesi l mu rod upita strogo starija ena, obuena u crninu. Boe sauvaj odgovori energino iz straha i potrebe da nepoznatim osobama dokae da se prvi put nalazi ispred Ademove kue. Ne diraj ondar oeka. Dosta mu je njegovije muka, a i nikome nije nita skrivio. Nije on ko oni njegovi tamo. Oklen si? Iz Srbinja. iji si? Moji su se doselili iz Hercegovine. Ne volim Hercegovce ni oima vieti, a po govoru ne bi se reklo da si iz tije krajeva... Ako ti je zapela za oko Ademova kua, okani se orava posla. Major je njegov zatitnik, a bogami je i prijek. Je l major ratovao samo oko Kasabe? E, to pitaj njega, ako si se sa pameu rastavio. Bolje bi ti bilo da se ne zadrava pored te kapije. Iza zgusnuto naborane prozorske zavjese posmatrao ga je Adem Zemirovi. Nije se plaio. Po govoru i izgledu nasluivao je da nije kabadahija. Obino su se prolaznici srednje i starije dobi zadravali pored njegove kue, mjerkali je i govorili dovoljno glasno da ih uje da on ne zasluuje da ivi u ariji i da bi ga trebalo protjerati. Nije se zbog toga alio majoru koji je povremeno navraao kod njega. Pitao ga je da li mu ko prijeti i donose li mu neophodne namirnice. Odgovarao je da se prema njemu odnose uljudno i kad nije bilo tako. Mahnuo mu je rukom da ue u avliju. Omiljao se izvjesno vrijeme, pogledao unaokolo ko ga i na koji nain posmatra. Nije mu se inilo da nekoga posebno zanima da li e ui ili ne. Adem lagano otkrinu prozor. Ree da si iz Srbinja. Ma jok. Ja sam iz Donje Kasabe. Koga trai ovdje? Nikoga, doo sam nako. Niko ovdje ne navraa nako il teferia radi. Nije vakat za to. Od kojije si? Od Bejtia. Znao sam neke od tvojije, al tebe nijesam vio. Pokuao je da prikrije zbunjenost. Navrao sam nekad nakratko. Mora da traga za nekijem. Okani se orava posla. Ako te ufate, teko tebi i meni. Nijesam doo zbog tebe. Napuam Bosnu pa hou jo jenom da je vidim. Nao si mjesto... Je l kod vas narod strado? Nije ko ovdje... Vie ih je pomrlo poslije rata nego dok se pucalo. Prvo su poeli da odlaze na ahiret oni koji su se falili da su dobro ponijeli rat. Valjda him se najenom sve sastavilo. Ne znam... Dokle e biti u kunom pritvoru? Uvijek ima gore od gorega... Moj sin Ibro bio je u oficirskoj koli sa majorom... Pogino je negdje u zapadnoj Bosni, namah na poetku rata... uo sam da ga je ubio iz nehata. Bolje je za mene da ne vjerujem u to. Ne znam zato su 122 / Godinjak 2005

Knjievni prilozi
me ostavili. Moda him za neto trebam il da me pokazuju kad dou glaveine iz svijeta... Jenom sam malo proeto po ariji. Bolje da nijesam. Nije ovo vie moj nit njihov grad. Sve se promijenilo. Sad duane, more zamislit, nazivaju nekakvim buticima u kojima se najvie prodaju beskorisne drangulije. Ima jo nekije rijei koje ne umijem izgovoriti. Narod e ih, moda, prihvatiti al nikad nee moi nit znati da uiva ko nekad. Ostae ovaj grad pust kroz deset godina. Nek ostane! Nije bolje ni u mom mjestu. Zato sam odluio da napustim Bosnu, pa ta bude. Ja nejmam kud. I kad bi me pustili odavle, gdje u u ovijem godinama. Idi u Sarajvo il Zenicu. Samo mene ekaju tamo... Kod tolkog mahluka. Nee valjda cio ivot ostati zatoenik. Ako je Bog tako odredio. Kad sam preivio rat, preivljeu i ovaj vakat... Nee dugo izdrati samou. Nisam usamljen... Razgovaram sa bivim vremenom i ljudima koji su ga inili. Adem nije izlazio iz kue manje zbog straha da e ga neko napasti, a vie iz elje da sauva u sebi minulo vrijeme u kome je bio potovan i dobrostojei ovjek. Okruen skladno rasporeenim namjetajem, koji je u dobra vremena kupio u Sarajevu, uramljenim fotografijama sa ljetovanja na Hvaru, u Viegradskoj banji, zimovanja na Jahorini, splavarenja na Tari stvarali su osjeaj u njemu da je taj ivot tu i da ga je rat privremeno zamaglio. Avlijska ograda dodatno je titila njegove uspomene u kojima je uspostavio svoj redoslijed vrijednosti. ak je i majora doivljavao kao prenosioca poruka od Ibre. Izlasci iz kue i povrni susreti sa sugraanima, njihovi prijeki pogledi ruili su njegov balzamovani svijet. To je na surov nain doivio prilikom prve etnje arijom. Po povratku titio se sjeanjem na vremena kada su kod njega dolazili ugledni ljudi da obezbijede blie i bolje mjesto za svoje srodnike regrute. Ponekad je to mogao da uini u Vojnom odsjeku, ponekad nije. Dvojica inovnika su ga mrzjela zato to nisu uspjeli da zavre vojne kole. Obeavali su mu sve, a na kraju su slali momke, za koje je molio, u sasvim druga mjesta. U koju zemlju kani da ide? U vedsku il Ameriku. Babo mi je neto sreivo. Vidjeu. Hoe l iko od tvojije vrnjaka ostati u Bosni? Hoe, hoe. Neki su oli pa su se vratili im him se ukazala prilika. Budale. Ne zna Bonjak da ivi u bonluku u Kaliforniji. Hoe da se pati na svojoj njivici. Neka svako odluuje o svojoj sudbini. Ovdje hljeba nejma. Ne znam kako je u drugijem dijelovima Bosne. Negdje malo bolje, negdje malo gore. Tako sam i mislio... ta uradie od nake zemlje. Kad bih znao da e ih kazna Boija stii na drugome svijetu, sve bi him halalio. Na ovome, Bogami, teko. Poganije cio ivot ive da bi drugoga prevarili, oteli tue i ubili. I opet se na kraju izvuku. Nije tako moglo u onom vaktu. Bilo je lopova, al ne voliko. Dizala se Godinjak 2005 / 12

TITKOVAC
velka praina ako je neko od politiara podigo vikendicu na sumnjiv nain... Ovi sad prisvajaju i, ko bajagi, otkupljuju cijele arije. Najvie me plai to se oko tije lopova okuplja omladina koja vjeruje da je to ispravno. Tako se kote novi lopovi koji preziru potene ljude, ako ih jo ima... Valjda ima... Monici lau da se bore za narod, a kad pogleda ta su stekli za vrijeme ratnije godina... Ufati me ponekad huja, iz koe bih iskoio. ta mi vrijedi? Mogu na taj nain samo sebi da nakodim. Ne izlazi iz kue, a dobro zna ta se dogaa u ovom gradiu i cijelom kraju? Navraaju ljudi kod mene. Ispriaju mi sve. Znaju da neu i ne smijem prenositi onijem koji bi him mogli nauditi. Isprazne se pa him je lake u dui. Ima ovdje domaina koji to teko doivljavaju. Da l su iskreni? Siguran sam da jesu. teta to su u manjini. Sve njihove prie su skoro iste. Jadaju se na iste ljude koji su se doepali poloaja pa sad rade ta hoe. Fukara... Otimaju... Otuda zakljuujem da ne lau. Nije ti lahko u samoi. Nijesam usamljen. ivim sa bivim vremenima i ljudima. To je jedino to imam. Nermin ga je saaljivo gledao i uporno zapitkivao da li e i kada progovoriti o onome to je vidio, uo i doivio. Adem je vjeto izbjegavao odgovore, a i dosadila su mu gotovo ista pitanja svih onih koji su ga povremeno posjeivali. Mjetani su ga iskuavali da li bi povjerio ono to je vidio. Ljudi, i da sam stio, nisam mogo nita vieti zato to sam bio zatvoren u kui. Nisam bio lud da idem na opasna mjesta. Znate me, valjda, svi dobro. O sebi pri sebi odgovarao je svima na isti nain, strogo pazei i na redoslijed rijei kako ga neko od znatieljnika ne bi uhvatio u klopku. Nermin nije mogao da odoli a da ga ne upita da li je uo jauke, lelek i zapomaganje sa Mosta. Mene su jenom poveli na Most, al je stigla na vakat majorova zapovijest da me ostave u kui. Vodili su me vezanog vie od kilometra. Za pola sahata mi je kroz glavu protutnjo cio ivot... Moda due i ne traje kad se sabere kolko pati, uiva, voli, mrzi... Ovdanji ljudi priaju na pijaci ba o tim jaucima o kojima ti uti. Ne mogu da uvaju tajnu u sebi. Neka svako pria ono to je vidio i uo. Ja nijesam nita. Moda nijesam ni stio. Mudar insan uje i vidi samo ono to hoe, davno su govorili stari... Mora me razumjeti. Hou da sauvam ovo to mi je ostalo od ivota, makar tebi ne liilo ni na ta govorio je ubrzano ne obraajui panju da li mu Nermin vjeruje. Nije zaboravio da mu kae da je na poetku rata sam sebi klanjao denazu kada je uo za prve pokolje u okolnim mjestima. Teko mu je objasnio kako je to izveo, ali je bio siguran da nije pogrijeio zbog toga. Ko je znao da l e neki hoda ostati iv i da li e iko ikome klanjati denazu... Pito sam se kasnije da l sam normalan... Mislim da jesam. 124 / Godinjak 2005

Knjievni prilozi
Bio je skovao i mrtvaki sanduk, ali ga je poslije rasklopio. Pobojao se da e ga prvi koji provale u podrum pokupiti, jer je za kovezima bila velika potranja. Tada su se kasablijski momci takmiili ko e prvi stii u neko selo i zapaliti ga. Mnoge je bolesna elja za unitavanjem i neoprez kotala glave. Nermin ga je molio da pria o ponaanjima ljudi na poetku rata, kada niko nije mogao odreenije da predvidi u kom smjeru e se odvijati dogaaji. ta si se natovrzo. Mogu ja da kaem ono to znam, al to za druge nita ne znai. Jeni e rei da laem pod neijim pritiskom, drugi e me optuiti da sam urovo sa etnicima, trei e me optuiti da tugujem za vremenima koja su donijela nesreu zato to su bila nevjernika. Ne bi se u tome snao ni pametan insan a nekamoli ja... Progovoriu kad progovore pravoslavci.. Oni su se okupljali oko Mosta kad god se neto dogaalo. Vole ljudi da seire i gledaju kako se drugi pate il nestaju u rijeci... Kad oni ponu da govore, to e za mene biti iaret da mi za ono to ja kaem nee otii glava. Ako si razumio ta hou da kaem, nee vie imati potrebe da me pita. Teko e to doekati. Neu, moda, ni ja. Neemo ekati tako dugo kako ti misli, nit kratko kako ja mislim... Znam dobro ove ljude ovdje... Oni ako neto ne prepriavaju drugima kao da ne ive. inili su tokom rata ispred moje kapije. Govorili su dovoljno glasno da mogu da ujem ko je tog dana strijeljan, zaklan ili baen u rijeku. Priljivost im je blia i prea od imanja. Takav je to millet, ta e. A, kakav si ti millet, Ademe Zemiroviu? Ne znam. Neu nikad ni saznati. Sebe sam prvi put bolje upozno kad su me etnici poveli prema Mostu... Kad sam osjetio da mi je no blizu grla, cio ivot mi se sveo na tri sitne elje: da se sahat produi na dan, da sunce sija kad me budu slali na ahiret i da me pred klanje stave u hladovinu, na oku Mosta da zapalim cigaru. Misli li da bi ti ispunili elju. Znam neke koji bi, a znam i one druge. Najvanije da si sad iv. Nekad mi se ini da nije. ivi l jo neko s tobom upita ga Nermin kako bi zbog unutranjeg zamora, koji je osjeao, skrenuo razgovor na drugu stranu i pripremio se za nova pitanja. Jok! ena mi je umrla prije deset godina. Najenom je zanemogla, a bila je ko planina... ta e... Za Ibru ti rekoh, a dvojica sinova su ola na vakat u Francusku. eli su i mene da povedu. Nijesam htio. Jedna er je u Goradu, a druga se udala za nekog stranca. Nijesam ga jo ni vidio. Pie da je zadovoljna. ao mi je to je ola daleko. Jenom unuku dali su moje ime samo se to na njihovom jeziku drugije izgovara... Pozvo bih te u kuu, al nije pametno. Pripazi ta govori upozori ga ugledavi policajca kako se laganim korakom pribliava kui. Je l ga zna? Zna on mene. Godinjak 2005 / 125

TITKOVAC
Nermin se nije mnogo obazirao na pridolicu u uniformi. Uspjeno se pretvarao da ga nije strah. Kako je danas, Zemiroviu. to ne izae da protegne noge skide apku i poea se po glavi. Nijesu vie moje noge za etnju, a i nejma se ta vieti. U kui mi je najljeve. I meni bi bilo da je imam... Imo sam, pa je oni tvoji sprie. Moje selo pripade tvojima. Moda u se i vratiti, ko zna. Kamo sree da se svako vrati na svoje. Naekae se i tvoji i moji. Bog zna koliko e ih se prije useliti u grob nego u svoju kuu... Je l ti gospodin neki rod? Nije, nije. Navratio momak da vidi kako je ovdje... Iz Srbinja je, doseljenik. Ne mora predamnom da naziva Fou kako je sad zovu. Velka je glupost mijenjati nazive gradova... Nai promijenie u dijelovima Bosne kojima zavladae, a iftari na Kosovu skinue srpske nazive. Na jednom mjestu ko bajagi neto dobije, na drugom izgubi tri puta vie. Oni tamo skroz zavladae, a mi ne vladamo ni u krajevima koje smo osvojili il oslobodili. Vladaju drugi i niko ne zna dokle e. Malo je rei da smo ispali budale... Vjerovo sam vie od tri mjeseca da e biti nako kako su nai bili naumili... Samo tri mjeseca udio se Adem. I to je mlogo. Nemoj da se, zbog ovog oeka, pretvara da to prvi put uje od mene. Reko sam to na jednom skupu prole godine. Nisu mi aplaudirali, al ni zvidali. Znai, ima onije koji nisu sigurni da l su bili u zabludi i da l je vrijedilo boriti se za ovo to sad imaju. A, kai mi, ta imaju? Nermin se malo odmae od obojice. elio je da pokae kako ga tako osjetljiv razgovor ne zanima. Govori ko da nijesi policijac podstakivao ga je Adem. I nijesam. Bio sam na obuci tri mjeseca. Za to vrijeme ne mere se nita nauiti, osim kako da dri palicu i puca. Fala Bogu, ovdje nema potrebe da se dokazujem. U kafanske tue se ne mijeam... Moram neto raditi dok se ne snaem. A, ta radi mladi gospodin? Neto sa ocem. Idem iz Bosne. Jedina pametna odluka u ovom vremenu. I ja u kad se malo srede stvari. Pazi da te neko ne uje upozori ga Adem. Reko sam i komandiru. Nekad je rat traio svoje, sad ivot trai svoje. Neu se, valjda, povlaiti ko smuina po Kasabi il nekom drugom mjestu. udi me da me nijesi legitimiso ohrabri se Nermin. Zato da te legitimiem. Nejma oruje, a sigurno ima razlog zbog koga si doo ovdje. Jesi l ratovo? Ko nije! Gdje? Ne pitaj to ni one koje dobro poznaje. Nekoga e podsjetiti na muke, a nekoga raestiti... Nisam bio u Srbinju prije ni poslije rata. Nemam ni elje. Moj 126 / Godinjak 2005

Knjievni prilozi
otac je proveo tamo tri godine u zatvoru. Ne znam ni za ta je osuen. Majka mi je priala da nije znao ni on... Kani li konaiti ovdje? Ne, samo sam u prolazu. Otkako ovdje radim, veina koje sam pito odgovarali su ko i ti. Po tome bi se reklo da si od mojije, a siguran sam da nisi. Odaje te izraz lica i nesigurnost u govoru. im nekoga vidim mogu da pogodim iz kog je mjesta... Znai, ni kod vas nije nako kako ste oekivali. Ne daju Amerikanci pare Balkancima. Ne daju, vala, ni Rusi. A, odakle bi i dali. Stegla je kriza i kod njih. Bog zna da l e se i kada oporaviti... Ba me briga za sve. Pogledaj Zemirovia. Ne moe iz kue da izae. Nee ni sa mnom. U pravu je. Kakva bi to bila etnja u drutvu policajca... Svi smo ovdje zatoenici. Gdje god da odem, radiu isto to i ovdje, a zavrio sam neke kole. Nikome sad ne treba moje znanje. Nermin je bio iznenaen njegovim glasnim razmiljanjem. Mislio je u poetku da se pretvara i da hoe iz njega da izvue neku reenicu koja bi mu mogla koristiti u poslu. Mogao je odmah da ga legitimie i pritvori. Nije mu bila jasna njegova neposrednost. Razmiljao je na slian nain kao i on. Je l se vraaju ljudi u Kasabu Donju upita ga da bi potvrdio da zna odakle je. Poneko stariji. Doo si iz Sarajva...? Tamo sam privremeno, da sredim neke papire. Sve je danas privremeno. I sloboda! Ne razumijem. Bolje je da ne razumije, a po dranju i govoru ne bih reko da si glup. Nemoj se dugo zadravati ispred ove kue, nit u Kasabi. Naleee na nekog ludaka, a ima ih dosta. Otkud zna odakle sam. Vio sam te davno na nekijem mjestima. Bio si dran momak. Vidim da si se smirio. Ako te neko zaustavi i pita ko si, kai mu da si Radanov prijatelj. Stavio je apku pogladivi prethodno kosu, pruio mu ruku i odgegao se polahko uz ulicu.

Godinjak 2005 / 127

Enes Halilovi
BUNCANJE GRKO-RIMSKIM STILOM

Oni koji umiru

Taj bludni, taj ludi Neron iz hramova je uzimao bogove od zlata, Pa ih pretapao. Trebalo mu zlato. Iz prve (i najbolje) generacije muslimana Omer el-Faruk sjeao se doba u kom nije padao na seddu I smijao se ovome: Do podne je oboavao boga napravljenog od hurmi, A popodne bi ga, gladan, pojeo. Zato u mojoj biblioteci Borhes kae: Neka je slava Onome koji ne umire.

128 / Godinjak 2005

Knjievni prilozi

O Parisu i misteriji, lanoj

Na stijeni, dahom Sredozemlja okovan, sebi slii na sina Japetovog. Zagledan u vale, Paris, kazuje: Ja sada elim samo stoku da uvam. Ne, nikada vie jabukom ljepotu da vagam. Nikada, Jer kada zlatnu voku drah u ruci (o zalud mi rijei Afrodite) ne slutih vojske to kreu na Troju, ne slutih srdbu Here i Atene. I znam. Vi nikada niste ni postojale, nikada ni na ovom Ni na onom svijetu. Osvanule ste u glavi pjesnika, vi ste buncanje obino. I ja sada elim samo stoku da uvam I da se od buncanja skrijem. O sakloni me Zmija i vrabaca, i vjetra oko Troje, I Kalhanta koji misteriju smilja, ne radi Grka No radi sebe i trpeze carske, I ljudi to iz jednog trbuha donose pobjedu i poraz Pa najzad i tog konja koji odluuje ono to ne zna.

Godinjak 2005 / 129

HALILOVI

Nalazite
Kopali ste i kopali? I otkopasmo istoriju. Na kojoj li dubini? U tamnini (Izrasle nad njom su trave A ona izrasla iz glave). Pa kakva je njena sr? Ma to je sve gola kost.

10 / Godinjak 2005

Knjievni prilozi

Dvorski savjetnik
Jer, vidio sam ljude, veinom su takvi: Nestalni u vezi i esto promjenljivi. Aus ibn Hagar Ova nek pjesma kazuje zato je kipova mnogo u dvorovima, onih to mudruju i vazda ute. Bila dva druga, dva pjesnika, dva pastira; a lira Im bi drubenica zborahu o tlu, nebu i moru. Jednoga ih dana srete kralj neki imenom Mida, Ree da savjetnika trai za dvorska pitanja sva. Jedan se prevari pjesnik, pa prui on Midi ruku asom u zlato se pretvori i ostade kao kip, A drugi utjee, pa uze liru, da se izjada: Zgubih druga zbog zlata, a drug mi zlatan izgubi stih.

Godinjak 2005 / 11

HALILOVI

O ranama na bijelom titu i onome to je titalo Maka, usput o glagolima vidati i vidjeti
Izgubiti titi predstavlja veliku sramotu Tacit, Germanija Na ove pjesme poetku Dizdara pomenimo Maka Koji jeste nam dizdar i koji jeste nam mak. On poiska tit dobri, da titi ga I potom ga baci dobrog, jer titi ga. Sad znam to titi Maka. Al to je Germanu tit? Mnim, to Rimu vuica jeste i to je Grku mit. Rimljanin Tacit to je poeo da pie Kada je Trajan mislio da upravlja svijetom Prenosi o Germanima, da su ratnici hrabri, Da ne rade nita ako nisu naoruani Da nose gvozdena koplja, hitaju dilite i od tita ne odvajaju se jer to je sramota ogromna (ne primaju na zbor onoga to se iz rata vrati bez tita a mnogi se objese od sramote) A vjeali su izdajnike ti Germani, A davili su u mulju kukavice 12 / Godinjak 2005

Knjievni prilozi

A rane svoje, ti Germani, nosahu enama i majkama Da ih broje, da ih vidaju, ponosne Da pominju ratnike svoje Kao to pominju da je Herkul meu Germanima bio Prije ili poslije Hiperboreje. Ah silni su ratnici ti Germani bili I silne bojeve dobie ti Germani I silne im rane majke i ene brojae i vidae. Veeras, ja u donijeti moje rane Otvorene rane, na mom bijelom itu od hartije Tebi, majko, sa imenom koje znai goa, I tebi, eno, sa imenom koje znai jabuka, Da mi brojite rane, da ih vidite i vidate Al da mi svaka strofa ostane skrita Od naroda koji mrzi poeziju kao to Germani mrze ratnika bez tita. Godinjak 2005 / 1

GODINJAK 2005

REFERENCE BONJA^KE KULTURE

Sa margina jedne stare knjige

Muhamed Nezirovi
Ils nous ressuscitent les tragdies grecques, rpeta-t-elle voix basse, deux ou trois reprises. Cest la mme semence, la mme poussire de diamant. (Oivljavaju nam stare grke tragedije, ponovi ona tihim glasom, u dva ili tri navrata. To je isti sitni biser, ista dijamantska praina. (Ismail Kadare, Trois chants pour le Kosovo. Rijei jedne stare kneginje dok slua balkanske guslare koji kazuju svoje pjesme negdje u Evropi.)

egdje pred ovaj rat dola nam je do ruku knjiga Hrvatske narodne pjesme Junake pjesme (muhamedovske), knjiga IV koju je izdala Matica hrvatska u Zagrebu 1899. godine. Ovu knjigu je uredio poznati sakuplja epske narodne poezije dr. Luka Marjanovi (18441922) i u njoj se nalaze dvadeset tri pjesme (od 26 do 49). O samoj knjizi malo znamo. Kupljena je u staroj antikvarnici u Ilici u Zagrebu. To je luksuzna, vrsto uvezana knjiga plavih korica ukraena zlatotiskom. Ona moda i ne bi toliko privukla nau panju da na mnogim njenim stranicama, to jest njihovim marginama, ne stoje zanimljivi pripisi i biljeke na naem i francuskom jeziku, kao i brojni odlomci iz Homerove Ilijade koji prate pojedine stihove bonjakih epskih pjevaa Beira Islamovia, Ibre Krabegovia, Ibre Topia, Mehe Kolakovia i Salke Vojnikovia, svih iz Bosanske krajine, koji su svoje pjesme carske (kako su ih oni sami nazivali), like i unurske kazivali vrijednom sakupljau i biljeitelju dr. Luki Marjanoviu. Neko je ove pripise prilikom paljivog i dugog itanja unosio na margine ove knjige, najee plavim mastilom ili, rjee, obinom olovkom. Svi oni odaju uena ovjeka koji je pisao starinskim renesansnim rukopisom i koji je bio blizak nainu pisanja leksikografskih izdanja Matice hrvatske. Uz to je on dobro poznavao grko pjesnitvo i bio jako dobro obavijeten o svemu onome to se do tada izdavalo i to se ticalo epskog usmenog pjesnitva Junih Slavena. U korpusu pripisa, koji se nalaze na marginama velikog broja stranica, ima pojedinih biljeki koje idu od jedne rijei ili kratke konstatacije, kojom nepoznati autor iznosi svoje odobravanje ili svoje neodobravanje u odnosu na tekst koji ita Godinjak 2005 / 17

NEZIROVI
i koji je pred njim, ali na nekim mjestima njegovi dojmovi i razmiljanja se oblikuju i prerastaju u prave elaboracije, istinske raspravice o onom to ita. Njegova zapaanja odaju ovjeka koji poznaje jako dobro, kako smo ve rekli, klasine knjievnosti, grku i rimsku, jer mu pojedini stihovi bonjakih muslimanskih pjevaa bude reminiscencije i prizivaju slike iz djela Homera ili Vergilija. On se ne ustee da na pojedinim stranicama ostavi u pripisu pojedine fragmente ili Ilijade ili Odiseje ili da popratnim komentarom usporeuje stihove i slike naih pjevaa sa onima koji se susreu Homera i Vergilija, te da ustvrdi da one nimalo ne zaostaju za slikama ovih velikih pjesnika. Njegovi pripisi predstavljaju uz to pravu malu antologiju stilskih figura, to se sreu u ovim pjesmama krajikih kazivaa, koje on marljivo biljei, najee na grkom, rjee na latinskom jeziku. Njegovo zanimanje privlai i toponimija i onomastika koje su prisutne u ovim pjesmama i on se na marginama esto pita da li je to tako ili nije, ili pak u svojim komentarima nadopunjuje ili odbija ono to je u tom smislu reeno u stihovima pojedinog narodnog pjevaa. Pritom on ne krije svoje simpatije prema pojedinim od tih pjevaa koji su dr. Luki Marjanoviu kazivali neke od svojih pjesama. On je, uz to, znalac i modernih evropskih jezika. Veina njegovih razmiljanja i komentara o epskoj atmosferi i epskim pjesmama, ije je uzorke imao pred sobom, napisana su na francuskom jeziku, i to na dobrom francuskom jeziku koji je na mnogim mjestima besprijekoran. Ti njegovi komentari, biljeke i promiljanja pribliavaju se onim koje su o narodnoj epskoj pjesmi, usmenoj poeziji i pjevau izrekli Matija Murko, Miljenko S. Filipovi i amil Sijari. Gdjekad on neki stih bonjakog pjevaa poprati odgovarajuom latinskom sentencijom ili poslovicom. On se ponekad eli ogledati i u prijevodu na francuski nekog osobitog jezikog obrta ili tekog stiha za prevoenje, i u tome najveim dijelom dobro uspijeva (Na ezdeset rednja aa hoda = La coupe fait la ronde de soixante convives, naprimjer). Izuzetno je paljiv itatelj i prelistavajui stranice knjige, na kojima je ostavio svoje zabiljeke, ima se dojam da je on njen tekst dugo iitavao i na njega se ponovno vraao. Neke njegove biljeke dadu naslutiti da je, vjerovatno, elio uraditi i neku studiju o ovim pjesmama. On se, takorei, srodio s pjevaima pa esto znade rei: Ovo je Beirovo, Ovo je Mehino ili: Ne zaboravlja na vrli pjeva nita to je od prosidbe, zato je to Ibro Topi. Nije ga bez razloga pohvalio Marjanovi (strana 10) i jo jedna: Hrabro vavijek pliva u maticu in medias res pa onda se vrati: daje razjanjenje i to ba ovaj dobri Beir: tako i kod Tale na veeri: Ha[agi] Mujaga i Velagi Ahmet (strana 179). Meutim, i pored hvala koje im najee izrie znade i da ih pokudi u trenutku kada ih izda njihov talenat ili kada govore i kazuju loe stihove iz bilo kojeg razloga. A sada pokaimo ono o emu smo dovde govorili. Kako smo ve naglasili, autor je zabiljeio, i to najveim dijelom na grkom i grkim pismom ili mnogo rjee na latinskom, a izuzetno i na naem jeziku, veliki broj stilskih figura koje se susreu kod bonjakih krajikih pjevaa. Tako, primjera radi, navodimo neke od njih: 18 / Godinjak 2005

Sa margina jedne stare knjige

Aliteracija: Anafora: (Kod bila Knina u kamenoj kuli, str. 1, stih 2). (Vavik s kavga ini na Udbini,: Vavik aga da miruje ne e,: Vavik vie dva bana silena, str. 211/98-400). Alegorija: (Bijahoe tice pripelice: U Varadu u bijelu gradu, str. 447/218). Elipsa Eleipsis: (Kad se treom bili primetnuli, [vatrom]: Liki bee iz sveg glasa viknu, str. 126/1602). Elipsa i zeugma: (Bajraktari glije istrgae,: Pa za Boga i za golu ordu, str. 24/80). Eufonia: (Zelen bajru bajrak prekrilio, str. 110/990). Eufemizam: (Ja ni tebi ne bi zamirila,: to je tebi brada procvatala,: Ja bi tebi virna ljuba bila, str. 89/120). Epitet: (Sklopie se tenefli adori,: A svatovi ate pojahae, str. 110/965; On se fati cerova ugarka,: Pa upali Taloeve dvore, str. 77/819). Handiadis: (Od Budima i Unura tvoga, str. 417/516,: Muju zove rukom i rukavom, str. 40/81). Hiperbola: (Sve je polje duman pritisnuo,: Da udari od Boga godina,: Ne bi crnoj zemlji prokapala: Od krljaka i od bajuneta. str. 447/207-209. Za ovu hiperbolu komentator u pripisu veli: Iperbola zdravo [h]omerska, ima i u bugarticama i u bylinama). Ironija: (Puka pue Nimac se otie,: I taj ree da ve Beu ne e, str. 595/972). Litota: (Tebe fale ni mene ne kude, str. 450/51). Metafora: (Uskoie gradu na kapiju: I stirae Zlatu u avliju). Metonomija: (Krvava mu do ramena ruka,: Krvavo mu gvoe do balaka, str. 595/986). Opkoraenje: (Lako je Tali doekati bilo,: Begove dok je i spod kraja raje,: Jer e raja dati veerati, str. 77/80-82. Komentator u pripisu biljei: Rijetko opkoraenje). Poredba: (Sve on skae kako jelin zvire,: A Bisera kako koutica, str. 14/146-147. Komentator u pripisu biljei: Dvostruka poredba i jedan dio dobro odgovara drugome). Perifraza: (Ti kako si pala od matere,: Ti ga takog nikad ula nisi,: Ja kamo li oima vidila, str. 547/601-60). Pleonazam: (Na njeg Tale pue u planini,: Al ne svati Popovi Jovana, str. 411/58). Prolepsa: (Za se baci Zlatu zasobicu,: Pa iskoi na avlijnska vrata, str. 81/587). Sinegdoha: (Tu ti Babi odjaha ogina, On pod tenef Mustajbegu ue, str. 109/940. Pripis komentatora: Lijep pars pro toto. Tautologija: (Ja sam ula i haber uzela, str. 88/99; Sad Halilu vidu i pogledu, 29/70; ve on pita sa ata divojke,: to je nujna to li je zlovoljna, str. 95/56).

Na jednom broju stranica autora pripisa na ovoj knjizi dopisuje rije apaks, a u dva navrata i apaks eiremenon. Hapaks je grka rije koja u punom obliku glasi apaks legomenon ili apaks eiremenon i znai reeno, izgovoreno jedanput. Tako on biljei hapakse: Al je koba bega ukobila, 1/100; On se pera fati tuijega,: Pa on pr knjigu na kolinu, 175/156; Zile miu, a borije riu, 442/2; Sve na njima diba i kadifa,: Ulaktile u depove ruke, str. 54/470; Kada selu stie Mutiliu, irimice etu ispustio, 208/275). Trebalo bi ovdje razluiti, da li se radi Godinjak 2005 / 19

NEZIROVI
o hapaksima u ovoj knjizi ili o hapaksima uope. Neki od njih nam se ine da su jedinstveni (Perati, pisati perom, ulaktiti staviti ruke u depove). Poslije ove male antologije stilskih figura koji se sreu u ovoj Marjanovievoj knjizi, napominjemo da smo mi daleko od toga da smo sve primjere nabrojali, ali smo sigurni da bi svi ovdje zabiljeeni primjeri mogli krasno nadopuniti knjigu Luke Zime Figure u naem narodnom pjesnitvu da su kojim sluajem tada bili poznati, treba, meutim, prei i na druge zanimljive pripise to se nalaze na marginama ove knjige. Njihov autor se pokazuje i kao dobar ali i radoznao onomastiar, ali i dobar poznavalac toponomastike krajeva u kojima se odvajaju dogaaji o kojima govore ove pjesme. On vrlo esto komentira i pojanjava pojedine navode i spominjanja iz ovih pjesama, ali ponekad ostaje i sam u nedoumici pred nekim podatkom. Tako se u pjesmi 26. Marjanovieve knjige, Junatvo i enidba Dizdarevi Mehe, koju pjeva Islamovi Beir, spominju neki Musii:
Zna li Zlate onog na mrkovu? ne znam Hatka viru ti zadajem! Ono je, draga, Musi bajraktaru, Meho Musi, ispod Peruia, I onaj je tebi muterija. (Str. 6, st. 106-111.)

Autor pripisa dodaje na donjoj margini: Drugi su Musii iz Turjanskoga a drugi ispod Peruia. Mi dodajemo da je bilo Musia u doba turske uprave i u Boki Kotorskoj koji su morali napustiti svoja imanja u i oko Herceg Novog 1687., a na koja su se naselili Crnogorci, u mletakim spisima zvani Moranzani, to jest Moraani koji su kasnije uzeli poznato ime Musia to nam je osobno kazivao dr. Sran Musi, profesor Beogradskog univerziteta slino kao to su pravoslavni kmetovi u Zagori kod Benkovca preuzeli slavno ime begova Atlagia. Perui je, inae, mjesto u kojem je kasnije izvreno znaajno pokrtavanje domaih muslimana, kako o tome govori i knjiica iz 1689. godine sa naslovom Knjiice ot Turak okrenih u Liki, Lita 1689. Meu 246 pokrtenih muslimana u Peruiu nalazio se i sin Osmanage Glumca, poznatog krajikog epskog junaka koji se upravo spominje i u Marjanovievoj knjizi. Njegov sin na kriu je dobio ime Juraj.1 Panju autora pripisa privlai i to da narodni pjeva esto jednom vrstom jukstapozicije (to jest postavljanja jednog pored drugog) daje mjesto junaka odakle je on, a zatim njegovu i titulu ili ime. Jukstapozicija ovdje, kao i u starofrancuskom, oznaava jedan genitivan odnos. Tako on biljei ove jukstapozicije: Peta-beg, Tuzla-kapetan a za Vrana-Mustajbega kae da je od V[rane] (stranica 656). Ovaj Vrana-Mustajbeg dolazi iz Like i eli da oslobodi svoga prijatelja koji robija u esarovini. Vrana-Mustajbeg ili Vrani Mustajbeg iz Like mogao bi
1

Spis o ovome se nalazi u Nacionalnoj i sveuilinoj biblioteci u Zagrebu, gdje je zaveden pod brojem XIX-, p.L.4b.

140 / Godinjak 2005

Sa margina jedne stare knjige

odgovarati Muhamed-begu Durakbegoviu, kapetanu Vrane ija je porodica vladala Vranom Vrtom likog sandaka, kako su govorili neki, gradiem na obali Vranskog jezera kraj Biograda na Moru tokom sedamnaestog stoljea. Slavni Durakbegovii su, po gubitku turske Dalmacije nestali i pod tim imenom ih danas u Bosni i Hercegovini nema, mada su se u nju preselili. Muslimanska epska pjesma ih uva pod imenom Vraniia, a ovdje prvi put imamo Mustajbega Vrania ili Vrana Mustajbega.2 Autora pripisa zanimala je i linost epskog junaka arca Mehemedage
Ovdje imam pooima svoga to mi babin bio pobratime, Nie Skara, kod Malih poljana, Svoga strica arca Mahmutagu. (Str. 277, st. 317-320)

Autor ovdje zapisuje na margini: V[idi] str. 01. st. 24! arac Mehmed-aga od Gospia sa iroke Like ali ono je Beirova [Islamovia] a ovo je Mehina, u Kolakovia je Mehmedaga sa Radua? Meho, kako to? Njega zanima i sam toponim Lika koju esto prate razni epiteti, tako on donosei ove stihove,
Od Nadina oba upravie, Udarie kroz Otres planinu Izvrgoe na vrhovnu Liku, Udarie na rudine ravne (Str. 58, st. 53-56)

upozorava sam sebe: Razaberi ona mjesta gdje se zove vrhovna Lika za razliku od onijeh gdje se zove iroka.: U jednoj drugoj pjesmi (br. 41, enidba Hrnjice Halila sa dvije djevojke, str. 67, st. 18, ima stih koji glasi: Na Cetini na vrhovnoj Lici, koji on popraa jednim stihom iz svojih itanja: Sa Vrlike usrid Like klete. U istoj ovoj pjesmi jo se jednom spominje gradi Nadin, to jest njegovi stanovnici Danas je to malo naselje od 666 stanovnika u okolici Benkovca, njegovi stanovnici su danas Nadinjani u kojoj se kae:
Liani se natrag povratie Odvedoe svoje ranjenike Nadinlije odo do Nadina, Jope idu enli i veselo Piraja im momci u svatovih,
2 Vidjeti podrobnije o Muhamed-begu Durakbegoviu i Durakbegoviima u Krajinikim pismima, odabrao i priredio Muhamed Nezirovi, Preporod, Sarajevo 2004, pismo 12 i komentar, stranice 299-00.

Godinjak 2005 / 141

NEZIROVI
Ko pogino da mu kua znade. Kad sioe do Nadina bila, I do kule Hadagi-Mujage, (Islamovi Beir, enidba Hazdagi Mujage i Velagi Ahmeta, str. 84/1095-1103)

Autor pripisa popraa ove stihove ovako: Zemunik, Karin i Nadin bili su porueni Kandijskoga rata. (o. Vinjali, Rad 189, str. 282). Pjesma ., pjevaa Mehe Kolakovia iz Marunovieve knjige nosi naslov Jug Brinjanin udara na Ribnik. U pjesmi stoje ovi stihovi:
Modar s oblak u nebo podvio Od Otoca i Brinja kamena ............................................... Ode magla pod Korin planinu. Kad izie na iroku Liku Svu iroku Liku poklopila, Sve je gleda gospe Fazlagina, Kud e sinja magla okrenuti, Al e Novom, ali e Gospiu, Al e magla na bogaz Ribniku? Novom ne e, a Gospiu ne e, Sve Ribniko polje poklopila, (Str. 183. st. 13-21)

Autor na dnu ove stranice biljei: Bogme su Brinjani dodijali Ribniku, jer je pop Marko Mesi bio Brinjanin. 1584. Karlovani i Senjani osvojie i razorie Ribnik, tadanje sijelo bega likoga. Ovdje treba tei neto vie o ovom navodu. Brinje je naselje, sjeverno od Otoca u Liki s onu stranu suhe granice, kako bi rekla epska pjesma, a pop Marko
 Suha granica se spominje u pjesmi 8., enidba Hrnjice Muje s Maltekinjom, koju je Kolakovi Meho pjevao dr. Luki Marjanoviu, u stihu 541, koji glasi: Od Otoca, sa suhe granice. Graninu liniju izmeu turske i austrijske Like ostavio nam je Durak-aga Kozlii, posljednji dizdar utvrde iroke Kule (danas razvalina kod istoimenog sela) u jednom pismu koje je kao prebjeg pisao u Liku. To pismo donio je Radoslav Lopai u svom djelu Dva hrvatska junaka pop Marko Mesi i fra Luka Ibriimovi, Zagreb, 1888, na stranici 54, biljeka 1. Mi to pismo ovdje u cijelosti i prenosimo. Time poklon dobar. Od mene Durak-age Kozliicha, dizdar Siroke kule, Kojemu se dade ovi list u postovanje i plemenite ruke svitlostno gosposku pravu ri, koye che validati, koi po meni i od mene poklon i pozdravlyenye na list daye se, koj ovi list nayde. A po tom, kako usmo i vidismo nase zemlye, kako yesmo yedno vrime derxali i nassa meya bila od dvisto godina u pismu od Cara estitoga; i pravo ye nasse od vode Like priko Vuksicha vodom Balatinom na zid Vuksicha, tere na Halilovaku planinu, a od nye Bliznici vodi, pake putem Luarskim Janyaku planinu: od meye Otoke meche na Lyubovo do crikve ye na Matoviinu polyanu s Podlapani, tere iznad Podlapae, pak planinom po krayu Skadnica u Vuyak potok tere u Liku. To mache didovina i oevina, pak po tomu znade sva krajina nassa, kako je

142 / Godinjak 2005

Sa margina jedne stare knjige

Mesi bio je sveenik i upnik u Brinju i istakao se u borbama (1681699) sa Likim muslimanima od kojih je sedam stotina osobno pokrstio u Peruiu.4 Brinje, je dakle, odista bilo udarno polazite svih napada na onu Liku koja se nalazila u turskim rukama. Jedan od vanih gradova u toj Liki bio je i grad Ribnik. Ribnik o kojem je ovdje rije i koji se inae esto spominje u narodnim epskim pjesmama pripadao je onom erdanu gradova i utvrda u turskoj Liki to su se redali izmeu i oko Gospia i Udbine kao to su Buni, Perui, Novi, Medak, iroka Kula, Budak i Bilaj. Mnogi od njihovih stanovnika su prebjegli u susjednu Bosnu (gdje i sad postoji prezime Bilajac) a njihove damije, poput onih u Peruiu, Budaku, Bilaju i Ribniku pretvorene su u crkve. Osobito je bila znaajna kamena damija u Ribniku na okuci rijeke Like. Danas je to slavno mjesto iz epskih pjesama, koje je za neke nepoznato i mitsko, sasvim neznatno naselje juno od Gospia koje se zove Liki Ribnik. (Imaju jo dva Ribnika u Hrvatskoj, jedan blizu Otoca, drugi na Kupi blizu slovenske granice i trei, Gornji Ribnik, juno od Kljua, u Bosni). Autor ovih pripisa nije biljeio samo zanimljivosti u vezi sa onomastikom i toponomastikom, sadranim u pojedinim stihovima Marjanovieve knjige, nego je paljivo itao i komentare o pojedinim pjesmama koje u knjizi nisu bile donesene u stihu nego samo bile prepriane u njenom Dodatku. Dr. Luka Marjanovi govori tako i o pjesmi Smrt Likog Mustajbega (pjesma 25, str. 68-69), a autor pripisa se pritom sjea jedne jezovite scene iz pjesme Salke Vojnikovia u kojoj djevojke u kolu utiraju glavu poginulog Mustajbega Likog. Junakovu glavu od njihove obijesti spasava njegova milosnica Uzolaka Janja:
Vid vlaia kad donese glavu, Baci glavu kolu i divojkam: Eto glave likog Mustajbega! Kad divojke glavu ugledae, Tad meu se glavu ujagmie, One lipu pismu podignule, Svaka nogom glavu udarila: ............................................. Kad to vidje uzolaka Janja, Uze glavu likog Mustajbega, Tri puta je mrtvu poljubila, (Smrt likog Mustajbega, str. 226-227, str. 274-280 i 283-285)
ri bila moia i Perussika Naduragbegovicha i sve Like age iznesosmo upise, kako su bili Carevi Hasi; i je omilovana. I da ste lipo zdravi na toy krayni, nyichovu gospostvo lipo, mirno. Veina ovih topografskih naziva i danas postoji u Liki, jedino nema naziva Halilovaka planina (postoji samo naziv Alilovac, ime za umu kraj Peruia). Inae, u Liki i Krbavi sauvalo se neto topografskih naziva koji nose imena nekadanjih stanovnika: Abdina poljana, Mujina poljana, Mujina njiva, Salkanovo kuite, Beganov doli, Skenderova rosulja, Beganua, Rizvanua (selo), Muhamedovo vrelo, Muhamedovac (brdo); Muminovac (potoi). eovac, Mehmedua donja itd. Ali sve to predstavlja veoma mali broj u odnosu na druge toponime u Liki. (Vidjeti o tome Radoslav M Gruji, Geografiki rjenik gospikog kotara, Zbornik za narodni ivot i obiaje Junih Salvena XXII; Zagreb, 1917, str. 125-256. Id. Ibid strana 6.

Godinjak 2005 / 14

NEZIROVI
Dr. Luka Marjanovi, govorei o Dodatku o historijatu ove pjesme, veli: Salko ree, da je ovu pjesmu primio od Delila abia rodom iz Mutnika, kad mu je bilo 17 godina, dakle oko god. 180. Kad bi abi popio litru rakije ( oke), mogao bi tada udo pjevati. Salko je od njega uo ovo. Kad je abi kao mlad ovjek iao u volove, tj. radi trgovine volovima, i kad je jednom doao u ibenik, doznalo se za nj na sajmu, da je dobar pjeva. Umolie mu se, da zapjeva, a on zapjeva pjesmu o smrti Mustajbegovoj. Tada se meu sluateljima istae neka starica, koja zaplaka, i ree, da je ona uzolaka Janja, s koje je Mustajbeg poginuo. Alija Proi kazao je P. Stareviu, da je njegov djed iao po kaurima i u jednoj mehani naao madaricu svu bijelu kao varenika (mlijeko), a u miici debelu, pa ju upitao, koliko joj je godina, a ona mu odgovorila, da je glavom Janja uzolaka. Autor pripisa prati ove rijei ovom vanom opaskom: Zapamti i vidi kako se izmiljaju prie. Dr. Luka Marjanovi dalje, u nastavku kae: Pjeva je rekao, da je Radovan po smrti begovoj s bratom Pilipom otiao u Glamo, gdje im je car-sultan radi zasluga dao velike zemlje. Da dodri Radovan te zemlje svomu rodu (on se nikad nije enio), umirui nasvjetova brata Pilipa, neka se poturi. Ovaj poslua, pa se njegovi potomci prozvae Pilipovii, kojih i danas ima mnogo oko Glamoa, pa po svoj Bosnoj i Hercegovini.5 Autor pripisa na to lakonski dodaje: I to nee biti istina., gdje je sasvim u pravu. On, takoer, prati i komentira realije, to jest injenice i pojedinosti iz svakodnevnog ivota koje se oituju i opisuju u ovim epskim pjesmama Bonjaka. Tako u pjesmi broj 48., koja se zove Dvostruka enidba Sokolovi Ibre, koju je dr. Luki Marjanoviu govorio sjajni pjeva Islamovi Beir, Sokolovi Ibro, koga lipa Jelka iz iste pjesme naziva cviem divojakim (to autor pripisa popraa rijeju lirski (str. 549, stih 710), izlazi iz birtije i trai da mu krmarica Pava pripremi bojnoga konja.
Njemu Pava izvede dorina, Ibro momak do njeg dopanuo, Dori mamnu prefati kolane Pa se izvi u sedlo dorinu Ba ko soko u jelove grane, Pa otie u depove ruke, Tetki dade etiri cekina, Tetka njemu tiho besidila: Stani sine da ti kusur vratim, Zapio nisi etiri cekina. A njoj Ibro veli sa dorata: Tete moja, nemoj ludovati!! Ja gdje pijem ne vraam kusura. (Pjesma 48, str. 550, st. 737-749)
5 Dr. L. Marjanovi, Hrvatske narodne pjemse, Junake pjesme IX-XII, Zagreb, 1997, (Muhamedovske), knjiga IV, str. 69.

144 / Godinjak 2005

Sa margina jedne stare knjige

Autor pripisa uri da zabiljei na lijevoj margini: to voli Bonjak lijepe geste. U pjesmi 47., koja nosi naslov Junatvo i udaja Zlate unlagia, iju fabulu suvremeni istraiva bonjake ekipe Nasko Frndi poredi i vee sa fabulom jedine Beethovenove opere Fidelio,6 Zlata ungalia, preobuena u mukarca, ulazi u dobro uvano dvorite Janjokoga bana i tu je:
Na golemo udo nagazila: Po avliji tole posidale Na petero i na devetero. Divojka im dobro jutro viknu, A sva skoi izvina gospoda I divojci jutro otprimie, Pa se oni Zlati poklonie. [Junaci za stolovima]

(Pjesma 47. st. 514-515, st. 590-596)

Na nepoznati autor biljei na desnoj margini: Turski obiaj da svakoga gosta svi preanji stojei doekaju. Mi dodajemo tano zapaanje. Obiaj koji se svuda u Bosni i Hercegovini odrao do naih dana i koji predstavlja svakodnevni nain ophoenja u svim slojevima drutva, od obinog svijeta do naih uglednika i politiara. U pjesmi 41, endiba Hrnjice Halila sa dvije djevojke pjeva spominje i staru bosansku utivost i etikeciju koju autor pripisa nagrauje kratkom opaskom: Lijepo
Mujo mu selam vie u odaji, A ihtijar selam otprimio. Koliko je ade ostario, On irama nije ostavio, Nego njima misto nainilo. (Str. 370, st. 136-140)

U pjesmi 45., Osman bajraktar eni Omerbega od Peuja, koju je pjevao Salko Vojnikovi, postoje i stihovi u kojima se opisuje donoenje poginulog bajraktara pred majinu kuu u Peuh:
Beg na sele bajru podignuo Pokrio ga dugmali dolamom, Dorat mu se igra sa nosila, Sva mu haa krvi iskaljata. Kad se bee pomoli Peuju, Ugleda nane Osman bajraktara, Gdje nosila idu u napritku, Prid nosila bajrak ugledala, Za nosili dorat zaigrava, Sva mu haa krvi iskaljata,
6

[sele = nosila] [haa = konjski pokrovac]

Nasko Frndi, Zlatija onlagi, bonjaki Fidelio, Behar br. 2- (Zagreb, 1997, strana 5-9).

Godinjak 2005 / 145

NEZIROVI
Atu griva u krvi ogrizla, Pa potee nene niz avliju. ........................................ Jeste l zdravo dva bega silovna, Jeste l, bezi, dobro zadobili? Bee ciknu, a nenu podviknu: Jesmo nene, dobro zadobili, Al izgubih Osman-bajraktara. Ta Omerbeg, moje dite drago! I to je sine halik naredio. Kurbani se raz bajrama hrane, Majke sinke raz takoga danka. (Str. 475-476, st. 880-891, 896-904)

[halik = Stvoritelj]

Za scenu u kojoj donose mrtvog junaka ispred kojeg nose bajrak a iz njega vode bojnog konja autor pripisa veli: Eto obiaj a za postojanost majke u ogromnoj nevolji kae: Majka srca junakoga koliko i Jugovia majka, ne bi ni Spartanka bolje. Uspjela bie imitacija majke Jugovia (Martieve). Svakako e imati za zajedniko vrelo. I u pj. Jug Br. 476. [Jug Brinjanin udara na Ribnik] Jo jedan obiaj susretao se kod Bonjaka koji su polazili u boj i on se sastajao od uenja dove, molitve Bogu pred polazak u bojno kreevo
A podviknu Glumac Osmanaga: Bre dovu uval efendija Da brez dove ne ginu junaci! Efendija dovu zauio, A ostali aminuju Turci. (endiba Hadagi Mujage i Velagi Ahmeta, str. 81, 978)

Proitavi ove stihove on stavlja sljedeu opasku na lijevu marginu: Vidi stranu 2, 807, gdje itamo gotovo iste rijei, ali koje ovdje nekom Omer-efendiji upuuje Mustajbeg Liki. Meutim, prebirajui ove stihove, on se takoer prisjea jedne druge scene koja se nalazi u pjesmi Danan Bujukbaa i Rakocija (K. Hormann, Narodne pjesme Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini) koju opisuju ovi stihovi:
Bre nae hodu uvaliju I taj ti je hoda bez kurana Kome no je medovina draga Vaz kazuje, plosku ispranjuje. (stihovi 1097-1000)

Za pjesmu broj 29., Junatvo i enidba Babi Osmanage, koju je dr. Luki Marjanoviu kazivao pjeva Ibro Topi, u kojoj su date scene prosidbe u jednoj 146 / Godinjak 2005

Sa margina jedne stare knjige

bonjakoj gospodskoj kui, autor pripisa, na stranici 86., veli: Taan redom opis prosidbe i vjeridbe kao da je pisan za Zbornik za nar. obiaje i to umjetniki. Ovu posljednju rije on je podvukao. U istoj pjesmi postoje i ovi stihovi, koji, takoer, izazivaju dojam kod naeg nepoznatog komentatora:
Prijatelju, Omer-bajraktaru! Ustaj, bajro, prstenuj divojku! Omer bajro na noge skoio Diviicu fati za desnicu, Okrenu je za arahnim suncem, Ustae joj od zlata prstenje, Posu po njoj dvista madarija, Oko Zlatke stade tutljevina, Jer oko nje padoe slukinje, One jagme mekahne cekine. (Stihovi 618-627)

Za stih Okrenu je za arahnim suncem, on veli: (Lirski) radi napretka a za dva druga: Posu po njoj dvista madarija,: Oko Zlatke stade tutljevina, on biljei: Uho fino, pjeva ne gleda nego i slua. Zanimljivo je da je autor pripisa osjetljiv i na sliku i na zvuk. Tako on za scenu koja se nalazi u ve spomenutoj pjesmi 28., endiba Hadagi Mujage i Velagi Ahmeta, a koju opisuju ovi stihovi:
Oni dobre ate pojahae, Za divojkom ate nametnue, Od momaka poliu dimovi, Jer pucaju iz puaka malih, (Strana 66, st. 368-371)

kae, ali ovaj put na francuskom jeziku: Ici le chanteur voit seulement, il nout pas (Ovdje pjeva samo vidi, on ne uje). Meutim, najzanimljivija su njegova dua ili, rjee, kraa zapaanja pisana uz pjesme koja donosi, kako smo ve rekli, na dobrom francuskom jeziku, kao i njegova poreenja stihova bonjakih pjevaa sa stihovima iz Ilijade, Odiseje i Eneide. Neka od tih zapaanja i poreenja ovdje donosimo. Tako pjeva Ibro Topi kazuje pjesmu Junatvo i enidba Babi Osmanage (oznaene brojem 29. u Marjanovievoj knjizi) i opisuje atmosferu koja vlada u kuli Mustajbega Likog, gdje su se okupili njegovi prijatelji:
Istom oni u besjedah bili, u se jeka od ravna Kotara: Tada Gjuli begov podviknuo: Na Mustajbeg od sve Like glavo! Na Kotaru uju se topovi,

Godinjak 2005 / 147

NEZIROVI
Ono j njeko larmu zametnuo Od nas, bee, likih nabodica. Da nije Babi otio Osmane Bilu dvoru Bartuli-serdara Da nije tamo kavgu zametnuo? Sino, bee, u Klinu kamenom Ja sam sluao kotarske topove: Mehmedaga Gjulia podviknu: O Nuhane to istina nije. (Strana 119, st. 1322-1335)

1334

Ovu scenu na autor pripisa popraa sljedeim komentarom na francuskom jeziku:

1334 Ces auditeurs aussi attentifs qui cueillent avidement chaque petite phrase de la bouche du chanteur avec piet et fois absolues nont pas besoin qu on leur diese hautement tous les dtails, ils agissent et ils vivent ce qu ils coutent et ils se laissent vibrer par toutes les motions et toutes les passions et sentiments de leurs hros, ils accomplissent tous les exploits clatants des personnages illustres dont ils coutent rciter les actions de bravoure et de chevalerie et ils en ressentent tous les lans. Cest ainsi que lauditoire met le chanteur en mme de faire un rcit plus ail, plus succinct, de slever soi mme au point de vue artistique. Cest de cette manire que le chanteur reoit sa plus belle rcompense de ses efforts. Nous croyons que Homre na pas eu un auditoire plus attentif que nos chanteurs, et les dclamateurs ou acteurs modernes nont jamais ete rcompens [s]par une atention aussi dvoue des rjouisances quils procurent leur public. (14, ovi toliko paljivi sluatelji to tako halaplivo upijaju svaku malu reenicu iz usta pjevaa nemaju potrebu da im se otvoreno kau sve pojedinosti, oni uestvuju i preivljavaju ono to sluaju i doputaju da ih ganu sva ta uzbuenja, sve te strasti, sva ta osjeanja njihovih junaka, oni izvravaju sve sjajne podvige glasovitih linosti ija viteka i junaka djela sluaju gdje se pjevaju i od tog osjeaju sav zanos. Tako sluaoci pruaju mogunost pjevau da stvori krilatiju i zgusnutiju priu da se i sami uzdignu u umjetnikom pogledu. Na taj nain pjeva, za svoje napore, prima i svoju najljepu nagradu. Vjerujemo da ni Homer nije imao paljiviju publiku od naih pjevaa a ni suvremeni izvoai ili glumci nisu nikad bili nagraivani jednom tako odanom panjom za uivanja koja pripreuju svojoj publici.) (Strana 119-120.)

Mnogi istraivai naih epskih knjievnosti su primijetili tu duhovnu vezu poistovjeivanja sluatelja sa epskim junacima o kojima im pjevai govore i ije im podvige doaravaju. Dovoljno je spomenuti samo Matiju Murka, Radoslava Medenicu, Milenka S. Filipovia, ija saopena nota da pjesma sahibije nema7 (Pesna sajbija nema) zabiljeena 19. godine u Makedoniji daje lakonski odgovor
7 Mil. S. Filipovi Pjesma sajbija nema Prilozi za prouavanje narodne poezija VI, Beograd, 199, strane 98-99.

148 / Godinjak 2005

Sa margina jedne stare knjige

na pitanje koji su postavljali toliki u Zapadnoj Evropi a koje je glasilo: Kako je nestala junaka epska pjesma (la chanson de geste) na Zapadu, a na koje je tek mnogo kasnije (1959) dao odgovor nestor romanskih studija i ove epike Ramon Menndez Pidal u svojoj saetoj reenici da junaka pjesma ivi samo kroz varijante i da ona nikad nije ista. Ali, najbolji prikaz tog bliskog odnosa sluatelja i odvijanja epske pjesme kroz usta pjevaa dao je, prema naem sudu, amil Sijari u svom teksu Avdo Meedovi pjeva epskih pjesama, objavljenom u Sopoanskim vienjima 8 (Novi Pazar, 1989, str. 66). Na veliki pisac je kao mladi kolac sluao i gledao reakciju sluatelja, nepismenih seljaka, koji su gledali i sluali bonjakog Homera, Avdu Meedovia: Sluaju ga, umukli su, gotovo ne diu, Jedni gledaju u gusle, drugi sebi u krilo, i vie niko nije tu u sobi, nego na bojnom polju, po kojem sablje sijevaju, koplja se prelamaju, buzdovani udaraju Koliko ga lako udario, vita mu je rebra polomio, kroz prsa mu pender otvorio vide mu se crne digerice, nosi desnu u lijevoj ruci. . . Padaju konji i konjanici, zapomau i cvile ranjenici jer bije se boj. Zamiljaju sebe u tom boju, pipaju se da vide jesu li ostali ivi i nalazili da je najbolje biti kod svoje kue, kod svoje ene, djece i stoke, to jest biti u Godijevu. Preko strune na guslama uvodio je u sobu, meu te seljake; zadarske banove i s mora kapetane, generale ugarske i budimske vezire, robove i ropkinje, ljepote djevojke iz Karavlake i Karabogdanske, gorske hajduke i turske hanume, Kostre harambau i Tala Budalinu, Pavievi Luku i bega Ljubovia i po sagnutim glavama prosipao sve same dukate, zlatne rupe i maarije koje su samo u pjesmi, a inae od njih daleko. Uzdisali su i predisali, a neki i plakali zbog robovanja Budaline Tala u zindanu Zadranina bana U kojem, je voda do koljena, u kojem su zmije i akrepi Loe gaa, al dobro pogaa, u kofije meu oi dvije, gdje ga ljube majka i sestrica. Uzviknu: Aman, aman, meu oi dvije. A ja sam gore na sanduku do duvara, ja sam ak sluam ih i gledam; lie na nadgrobne kamenove, jedni se naveli na jednu, drugi na drugu stranu, neko pao glavom u krilo kao da je u boju udaren buzdovanom. I soba vie nije soba, nego razbojite po kojem lee otkinute glave Mahnu sabljom, odsjee mu glavu, baci glavu u zelenu travu, pa se fati gore i planine. Junae se protiv Zadranina bana, protiv generala i kapetana, a to mogu jer su tu u sobi, u kojoj furuna gori i pred njom lei i prede maka. U pjesmi 26., Junatvo i enidba Dizdarevi Mehe, za koga dr. Luka Marjanovi misli da je najbolji i najljepi krajiki junak, u kamenoj kuli dizdar Osmanage u Kninu razgovaraju lijepa Hatka Imamova i njena domaica Zlata dizdareva koja se ali svojoj goi, sva nujna i nesretna, da se ne moe udati. Na toj joj lipa Hatka odgovara:
Like nije kuga pomorila, Jo je Lika puna nabodica, Ti imati Zlate, muterija. (Str. 4, st. 48-50)

Godinjak 2005 / 149

NEZIROVI
U tom trenutku one ugledaju sa prozora jednog konjanika kako se pribliava kuli. Hatka pita svoju drugaricu:
Zna li Zlate onog konjanika? Ne znam Hatka, moja drugarice! (Str. 4, st. 60-61)

Autor pripisa komentira na francuskom jeziku stih 61. na ovaj nain:

61 Lorsqu on peut facilement distinguer ce quon doit attribuer un des interlocuteurs le rcitant omet savammant de rpter chaque instant: tel ou tel a dit. Une application savante de lhoracien festinatio ad eventum, devine per le sentiment naturellement potique. (61 Kada se moe lako razlikovati ono to se treba pripisati jednom od sugovornika kaziva mudro izostavlja da ponavlja u svakom trenutku: taj ili taj je rekao. Vjeta primjena Horacijevog festinatio ad eventum [hitnja za privoenjem kraju], koje je izvedeno iz uroenog poetskog osjeanja):

Panju naeg komentatora privukla je i atmosfera koja se nahodi u pjesmi broj 27., Nevjera plemena Kozlica, koju je pjevao dr. Luki Marjanoviu Meho Kolakovi a kojoj je na, za sada, anonimni autor pripisa posvetio i najvie svojih komentara. Kozlice ili Kozliie, bonjake epske junake iz Like bio je glas da su nevirno pletivo, jer od etrnaest sinova koje je imao Huramaga Kozli, njihov pater familias, sedam su bili od muslimanke, a sedam od kranke Mare Smiljania koja je, mada je bila udata za Huramagu, ostala vjerna svom zakonu. Njene sinove su optuivali da su odravali veze sa svojim kranskim roacima i kumovima sa Ravnih Kotara. (Zalee Zadra). Ali, Kozlice su bili i glasoviti junaci pa je i sam Liki Mustajbeg, kako kae dr. Luka Marjanovi, govorio: Neka ima soja svakojega. Oni su, kako su to Liani iz kruga oko Mustajbega i znali, bili kumovi Nikole Drskovia sa Ravnih Kotara. Prema ovoj pjesmi, u kuli ovoga serdara ami mnogo roblje i Mustajbeg ga eli osloboditi. A kao njegova prethodnica poput neke vrste trojanskog konja u kulu Nikole Drskovia kao kumovi koji dolaze na veselje koje se prireuje u njenim odajama, ujahuje upravo sedam Huremaginih sinova koje je izrodio sa Marijom koje predvodi najstariji njegov sin Kozli Aliaga koji poruuje Mustajbegu Likom:
Dii, bee, svu iroku Liku, Hodi rano u nedilju sii, Na Kotare kuli Drskovia, Ja u te bee dobro doekati Kod visoke kule Derskovia, Ja u s kumom kumstvo potvrditi,

150 / Godinjak 2005

Sa margina jedne stare knjige

Kad je tako, liki Mustajbee, Od mene gledaj glavu Drskovia, Ja u t svoju dati za njegovu, Braa e ti kulu dodrati. (Str. 41, st. 614-623)

I zaista, Kozli Alijaga sa estero svoje brae stie svome kumu:

U odaji tolu zametnue [tolu zametnuti = U vrh tole Kozli Aliaga, sjesti za stol] Do njeg sio Drskovi Nikola, Pa ostali redom u koledi, Kum do kuma jedan do drugoga, Gledaju se kao planinski vuci. (Str. 43, st. 693-698)

Na autor dodaje pripis na francuskom: Situation pleine dattente koji odmah prevodi rijeima: zategnuta situacija. Poslije sedmicu dana boravka u kuli Drskovia Kozli Aliaga zapaa udnu promjenu u njenu dvoritu. Uz trideset djevojaka on sad vidi i trideset oficira i dva popa duhovnika i njihove ake prava ivost kao na trgu nekog srednjovjekovnog evropskog grada. Sve to gleda aga i grohotom se smije, jer prepoznaje i oficire u dvoritu i dva popa duhovnika (Talu i malog Radovana) i njihove ake, ali svome kumu nita o tome ne govori. Cijelu ovu dugu scenu i zanimljiv duhovit opis dogaanja prati ovdje jedan dugi pripis naeg komentatora, i ovaj put na francuskom jeziku:
Un mnagement dart trs discret et un peu tonnant chez le chanteur primitif; le tour reilleur et rus ny manque parfois aussi; les discours sont naturels et dlis sans pourtant donner dans le vulgaire; une reproduction fidle et plus complte que se ne soit pas le cas dans les chants serbes, du milieu et de la vie contemporaine apportant chaque instant des dtails curieux au point de vue de lhistoire de la civilisation indigne, lornement indispensable de toute pique digne de ce nom; voil les mrites que nous reconnaissons de bon gr nos chanteurs musulmans sur leur frres en art potique chrtiens. (Vrlo diskretan i pomalo zauavajui postupak kod priprostog pjevaa; podrugljivi i lukavi obrt tu gdjekad ne manjka; razgovori su prirodni i slobodni a da pritom ne padaju u vulgarnost; jedna vjerna i potpunija slika to nije sluaj kod srpskih pjesama, sredine i suvremenog ivota koja donosi u svakom trenutku zanimljive pojedinosti u pogledu povijesti ovdanje civilizacije, neophodan ukras svake velike epike dostojne toga imena; eto zasluga koje mi rado priznajemo naim muslimanskim pjevaima u odnosu na njihovu kransku brau po umjetnosti.) (Strana 44.)

Godinjak 2005 / 151

NEZIROVI
Jo nekoliko stihova iz ove pjesme privlae panju ovog autora. Mustajbegovi junaci su osvojili kulu Drskovia. Meu njima se istakao i Tale Lianin. On sad pita bega udbinskoga:
Ja sam, bee, dobro zadobio, Hou l bilu kulu zapaliti? Nemoj Tale kule zapaliti, Nek ostane kula na Kotaru, Nek smo svoje roblje povratili! Jo etiri ima Drskovia, Nikakvu glavi kidisati ne u. (Str. 51, st. 993-999)

Na komentator dodaje u pripisu na francuskom jeziku: Do date cette humanit! Il serait interressant que dexaminer ce point de vue le manuscrit dHalle. Od kada datira ova humanost! Bilo bi zanimljivo u tom smislu prouiti rukopis iz Hallea. U pjesmi 28., endiba Hadagi Mujage i Velagi Ahmeta, Lipu Zlatu, kerku dizdar Hasanage, sa Udbine prose prosci iz ezdeset etiri lika grada, meu njima i dva pobratima Hadagi Mujaga i Velagi Ahmet iz Nadina bila i oba su zajedno poli:
Na Udbinu na ogled divojci Jedan drugom tvrdi viru dali, Kojeg od nas tima diviica, Da drugome hator biti ne e, Ven e biti kume kod divojke. (Str. 60, st.153-156)

[timati = izabrati]

Dolo je do susreta dvaju pobratima sa eljenom djevojkom zanimljiva civilizaciona crta i ona po starom narodnom obiaju bacanjem crvene jabuke izabranom momku, odabire Hadagina sina, poto joj je nesretni pretendent Velagi Ahmet prethodno uputio ove rijei:
Gledaj, draga, pobratima moga, Meni, draga, hator biti ne e, Ja sam sebi, draga zagledao Kod Nadina i debela mora Hanku lipu Mahmut-tefterdara Dok se vratim enit u se Hankom. (Str. 65, st. 353-357)

Ovu scenu autor pripisa komentira ovako na francuskom:

La discrtion de la delicatesse de la jeune fille et de lautre de deux jeunes hros est admirable et touchante. Celui-ci, un grand coeur scarte aussitt sans regret pour laisser la jeune fille manifester librement sa sympathie son ami.

152 / Godinjak 2005

Sa margina jedne stare knjige

(Diskrecija i delikatnost mlade djevojke i drugog od dva mladia je predivna i dirljiva. Ovaj, veliko ljudsko srce, odmah se sklanja, bez aljenja, da bi ostavio da mlada djevojka slobodno iskae svoju naklonost njegovom prijatelju.) (Strana 65.)

U ve spominjanoj pjesmi 29., Junatvo i enidba Babi Osmanage, stoje i ovi stihovi:
udan momak na njem djeisija udan dorat rahta pozlaena, Atu s-pea na oima svitli, Ko tepeluk u namli divojke. (Str. 93, st. 299-302) [djeisija = odijelo]

Autor pripisa, itajui ove stihove, daje sljedei komentar:

La familiarit troite du peuple slave avec la nature ne ddaigne pas de comparer la beaut dun animal celle dune personne. (Bliskost slavenskoga naroda s prirodom ne odbacuje da usporedi ljepotu jedne ivotinje sa ljepotom jedne osobe.) (Str. 93)

Pjeva Ibro Topi dalje nastavlja:

Toj je Osman tiho besidio: Jadidjaru, u kolu divnome! Dede mi se po istini kai, ija jesi kako l ti je ime, Nisi l Zlata Alage dizdara? (Str. 94, st. 314-318) [(J)adidjar = ukras]

Ove stihove popraa autor pripisa sljedeim komentarom:

315 Un trait curieux de la physionomie psychologique du chanteur: il nhsite pas de mettre son propre hros dans une situation gnante; il est cependant vrai quil le laisse se tirer de lembarras sans diminution de notre estime. Il ne fait pas de son hros un tre parfait, une poupe, un mannequin ses figures ne sentent pas les mannequins (Elles ne manquent pas du naturel.) (315 Jedna zanimljiva crta psiholoke fizionomije pjevaa: on ne oklijeva da stavi svog vlastitog heroja u nezgodnu situaciju. Istina, meutim da mu on dozvoljava da se on izvue iz neprilike a da se pri tom ne umanji nae potovanje. On ne pravi od svog junaka savreno bie, lutku, drvenog lutka. Njegove linosti ne djeluju kao lutci. (Njima ne manjka prirodnosti.) (Str. 94-95)

U pjesmi 4. uni kapetan i Liki Mustajbeg, pjeva Meho Kolakovi kazuje kako su se dva bojna konja koje jau dva ljuta protivnika prepoznala, jer su oba, Godinjak 2005 / 15

NEZIROVI
i jedan i drugi, pripadala bonjakim junacima, a sada jednog jae uni kapetan, poto mu je prethodno pogubio vlasnika:
Zgubio nam najboljeg junaka: Od Ostruga Cifru Hasanagu, Kakve age u Ungjuru nema Odnio mu glavu sa ramena, A odveo agina dorata, (Str. 417, st. 34-38)

Meutim, as ponovnog junakog ogledanja je nanovo doao. Sin Cifra Hasanage, Omer izmolio je Mustajbega Likog da mu ovaj dade svog konja Goluba da bi se tako spremno ogledao s ubicom svoga oca.
Omeraga uzjaha goluba, A povika uni kapetana: Stan uniu, kraljev slubenie! ..................................................... Ti si moga babu pogubio, Jae doru roditelja moga.! Kad u mejdan ate ujahae, Stade cika begova goluba. Kad poteze naru u mejdanu 815 [Nara = njisak] Poznade ga dorat u mejdanu, Vavik jai bio od dorata. Dobar dorat pomete skokove, U mejdanu pa se okrenue, Ufati aga uni kapetana. (Str. 436, st. 805-807, 811-820)

Ova prekrasna slika, u kojoj bi se reklo da nekim svojim razumom i voljom uestvuju i dva bojna konja, ostavila je utisak i na naeg komentatora koji u svom pripisu veli:
815 Ils nabusent pas de leur propriet, abondance pique, nos chanteurs; ils sen servent pour la motivation des moindres dtails, leur rcit est ainsi toujours raliste. (815 Ne pretjeruju preko mjere u svojoj mogunosti, epskoj opirnosti, nai pjevai.; oni se njome slue za opisivanje najmanjih detalja. Njihovo prianje je tako uvijek realistino.) (Str. 436, gornja margina)

Vrijedni ita Marjanovieve knjige i unositelj pripisa pokazuje se i kao dobar poznavalac rimske a osobito drevne grke knjievnosti. Tako e on na nekoliko mjesta navoditi latinske izreke, na to su ga nadahnuli pojedini stihovi krajikih pjevaa. 154 / Godinjak 2005

Sa margina jedne stare knjige

U ve spominjanoj pjesmi 29., Junatvo i enidba Babi Osmanage, koja je i inae privukla izuzetnu panju autora pripisa, ima sihova gdje Babi Mehmedaga strahuje za svoga sina Osmana koga nema u kuli Likog Mustajbega. Nuhan Gjuli, begov bajraktar, govori begu da se uju topovi na Ravnim Kotarima pa se pita da nije tamo Osman kavgu zametnuo. Toj pomisli se otro suprotstavlja Babi Mehmedaga:
Mehmedaga Gjulia podviknu: O Nuhane, to istina nije! (Str. 119, st. 1334-1335)

Na ove stihove, na komentator dodaje na margini: Jadni se otac boji pa se od te pomisli brani a contrario po velikom opanju klasinoga pisca: Homines plerumque id quod volunt credunt. [Ljudi ponajvie vjeruju u ono to ele]: Ovdje on, prema naem sudu, navodi misao rimskog pisca Juliusa Terentiusa Afera (190-159) koja glasi ovako: Homines libenter quod volunt credunt. U pjesmi 45., Osman bajraktar eni Omerbega iz Peuja, stoje i ovi stihovi:
Evo t vira Osman bajraktara, Sad tri dana i tri noi crne Kako sanka boravio nisam, Ve ja kuli idem i avliji Malo lei sanak boraviti. (Str. 466, st. 524-528)

Komentator dodaje na margini: Dobro je: Miracula non sunt agenda. [uda nisu ostvariva]: U pjesmi 50., Sorgu Omerbeg i ban Janjoki, jednoj od najduih pjesama Marjanovieve knjige (1704 stiha) koju je pjevao, Ibro Karabegovi buljubaa ovako upozorava svoje drugove na opasnost kojoj se izlau:
Kom je brao, ao poginuti, Na estokoj vatri izgoriti uvajui kule i alvije I begova rza i obraza Nek suklanja kud je njemu drago! (Str. 590, st. 787-791)

Komentator u pripisu podvlai: Dobro razlikuje: Oui bene distinguit, bene docet. [Ko dobro razlikuje, dobro poduava]. Kako smo ve rekli brojne su reminiscencije, prisjeanja i spomeni iz klasine grke knjievnosti koji se javljaju kod autora pripisa pri itanju ovih bonjakih junakih pjesama. Ta prisjeanja idu od jedne rijei, jedne reenice pa do citiranja pojedinog kratkog odlomka od nekoliko stihova ili Ilijade ili Odiseje. Godinjak 2005 / 155

NEZIROVI
Tako se i u pjesmi Junatvo i enidba Babi Osmanage opisuje ljepota Zlatke, kerke klinskoga dizdara Alage, za koju pjesma veli da je jo od sebe pristala divojka. Oparan njenom ljepotom nju hvali njen, moda, budui suenik, Babi Osmanaga, i naglaava da je za nju voljan izai na megdan svoj sedmerici kraljeva a kamoli jednom Bartuli Mihajlu koji je ve pogubio dva njena prosca:
Kad divojka rii razabrala, Proetala od vode bunara Pooe za njom etiri slukinje ................................................. Vidde Zlate, aginske divojke! Preko bai kuli okrenula (Str. 96-97 st. 443-445 i 437-438)

Ovaj stih u kom se govori o Zlati, aginskoj djevojci koja je iz skromnosti zamakla svojoj kuli, podsjea naeg komentatora na jednu drugu mladu enu, Nausikaau, kerku feakog kralja Alkiona koja se na vie mjesta spominje u Homerovoj Odiseji. On u svom komentaru navodi samo stih a mi dodajemo gdje se on u Odiseji navodi:

48 iz pristojnosti kao Nausikaa, kerka velikodunog Alkinoja. (Odiseja, glava VI, stih 17.) U pjesmi 7., koja nosi naslov Ajka Hrnjiina Mustajbegov megdandija, pjeva Kolakovi Meho opisuje opremu Ajke Hrnjiine, osobito njen kalpak, to jest vojniku kapu i fatlu najvee pero na njojh:
Ta je fatla na ekrk skovata, P kad ejan sa planine puhne, Dofaa joj perje oko glave uberkaju Ajki oko glave Ba ko mome i lipo divoje Na penderu prima miseini. (Str. 250, st. 324-330) [Ejan = vjetar]

Autor pripisa prvo ukazuje na ljepotu te slike a zatim dodaje: U Homera razvijena ta slika. U pjesmi Pogibija Bejze Varatkinje, za koju na komentator odmah na poetku ukazuje da ima osobit zapletaj, opisuje se borba dva junaka, iz dva suprotstavljena tabora:
U to vlae upade u vojsku, Za njim bee na glije udari,

156 / Godinjak 2005

Sa margina jedne stare knjige

A glije ga plaho doekae, Smrti nije dok Bog ne naredi: [Glija = prvi Rastrguje glije i parade, borbeni red] Sve za njime modar plamen hoda. (Str. 449, st. 303-308)

Autor pripisa dopisuje svoj komentar za ovaj posljednji stih: Dobro, neob. [ino] ima vako reko bih u Homera: U ve nekoliko puta spominjanoj pjesmi 45., Osman bajraktar eni Omerbega iz Peuja istog kazivaa nahode se i ovi stihovi: Omerbeg iz Peuja dolazi do Pilipove kule i u dvoritu ugleda jednu krasnu sliku, upravo kao da se radi o jednoj vrsti raskonih evropskih slika iz doba romantizma:
Po sofi je prostrta prostirka A po sridi svileni minderi, Na iljtetu lei maarica. Kako j lipa none opruila Bile joj se none po iljtetu Ba ko gruda prolitnoga sniga, Po jastuku ruke razbacila, Obi s ruke bile u divojke Ba ko krila u tice labuda Kad je Osman okom sagledao, U njeg vinja boja udarila, Doru kucnu kazan uzneijom, Dorat ciknu pa se pokupio, Prve avle kod sofe bacio: (Str. 465, st. 456-4469)

Za posljednja dva stiha autor pripisa dodaje na lijevoj margini: Ne bi se ni Horacije ni Vergilije postidjeli ove metarofe. U pjesmi enidba Velagi Ahmeta kazivaa Kolakovi Mehe, Velagi Ahmet lei u tamnici Oranskoga bana (grada na mei), krmarica njegova posestrima odlazi kerci ovog bana da izmoli izbavljenje svoga pobratima.
Molim ti se ko sestri jedinoj, Izvadi mi pobratima moga! Kako sam se s tobom posestrila: to si godic rekla posestrimi, Ono sam te lipo posluila Jam izvadi pobru iz tamnice Ja zakolji svoju posestrimu! (Str. 494, st. 646-651)

Komentator dodaje na lijevoj margini: Tako i Hrisis itui od Apolona osvetu poziva se na svoje zasluge. Godinjak 2005 / 157

NEZIROVI
Autor pripisa ovdje aludira na stihove 9-42 prve glave Homerove Ilijade u kojoj Hrisos, sveenik Apolonov, moli ovoga da se osveti Agamemnonu i Grcima jer su mu oni ugrabili kerku Hriseidu
Ako ti hram sagradih ikada mio, Ili ako ti ikad od bikova pretila stegna I od koza saegoh, izvri ovu moju elju Tvojim strelama moje naplati Danajcima suze. (Ilijade I, 39-42, T.Mareti, Zagreb, 1965)

Potom neto nie slijedi jo jedan pripis: I u 6 pj. Jele sestra Senjanin Ivana pobrati Muju pa ga Ivan pusti slobodna. Takoer od Mehe Kol.[akovia]. U pjesmi 47., enidba Zlatije unlagi koju esto spominjemo imaju i ovi stihovi (str. 511, 45-48):
Seiz Marko dalje ne divani, Sad e tvoja poletiti glava! Dobro uvaj kule i avlije, uvaj kule Ibre bajraktara! Pa pobie Zlate niz ariju, (Str. 511, str. 435-439)

Uz stih 47 nas komentator se prisjea jednog stiha iz Prvog pjevanja Ilijade. Radi se naime o sceni u kojoj Agamemnon nareuje svojim slugama Taltibiju i Euribatu da idu k Ahileju, u tabor Mirmidonaca, naroda iz Tesalije, i da od njega preuzmu lijepu Briseidu, Ahilovu najdrau milosnicu radi koje je ovaj doao u sukob sa Agamemnonom:

Oba nerado pou kraj ala trepetljivog mora I Mirmidoncima stignu, do adorja, njinog i laa. (Ilijada I, 327-328, u prijevodu M. uria)

Dok Zlatija mamna jae na mrkovu, ona pita hitroga konja:

Ja ti puta ne znam do Janjoka Nosi mene u Janjok kameni, Kud snosio Ibru bajraktara! (Str. 511, st. 450-453)

Komentator dodaje sljedei pripis na dnu stranice, na francuskom jeziku: Nos chanteurs bravent toutes les difficults, ils ne dissimulent aucune Nai pjevai savlauju sve tekoe, idu uvijek pravo na njih i ne skrivaju nijednu. 158 / Godinjak 2005

Sa margina jedne stare knjige

Na koncu Zlata unlagia stie do velike kule Janjokoga bana, hrabro ulazi u njeno dvorite i gleda u djevojakom kolu Jelicu, kerku monoga bana, pa ovako misli i sebi govori:
Kuku Boe, ja udne divojke, Ve s ne udim ja naim junakom, to oni dopanu nevolje; Ja da sam se muko prigodila alila ne bi za nju poginuti. (Str. 515. st. 610-614)

Ove Zlatine misli podsjeaju autora pripisa na Ilijadu, na razgovor dvojice mudrih staraca Ukalegona i Antenora dok gledaju zatoenu lijepu Helenu kako im se pribliava i vele:

Zamjerke nema Tojancu ni Ahajcu to zbog ovakve ene ve odavno podnose jade Licem je na vrlo besmrtne boginje nalik! Nego kakva je da je, nek laama vrati se kui I nek ne ostavlja nama i naim sinovima tugu. (Ilijada, III 155-159 u prijevodu T. Maretia)

U pjesmi 48., koja nosi naslov Dvostruka enidba Sokolovi Ibre, koju je pjevao Islamovi Beir, Slokolovi Ibro se ponudio, kada se niko to nije usudio, da ugrabi kerku Komorhanskog bana (Moda Komarom u Maarskoj ili Komarno u Slovakoj,) kako bi se njom oenio ve ostarjeli i obudovljeni budimski vezir. Mladi junak se preoblai u katansko (husarsko) odijelo, kako ga ne bi prepoznali u neprijateljskoj sredini.
Pa udari momak kroz Kaniu Dobar mu se dorat pomamio, Zaleo se osam godinica: Po dva koplja u viine klisa, Sve po sedam ft u duljine, Na svem skoku klekni na kolina Od naglosti pa ljutine teke. Preko ema modar plamen liza Od estoka zuba doratova, Sve ga zvizga stoji na nozdrve Ba ko zmije ljute iz kamena: (Str. 541, st. 376-386)

Godinjak 2005 / 159

NEZIROVI
Komentator ostaje pod pojmom ove snane slike i na desnoj margini biljei: Vidi ti slobode! a zatim i gornju i donju marginu puni stihovima 506-514 VI Pjevanja Ilijade:

Kao to postalac konj nazobav se uz jasle jema Rastrgnut znade oglavnik topou poljem odletjet, Naviko da se u rijeci ljepotekoj kupa i gizdav Glavu visoko dri, i njemu na obje strane Griva niz grebene pada; ljepote i ponosa pun je, Brzo na obina mjesta i na pau noge ga nose: Tako i Prijamov sin sa Pergama visokog Paris Sie u oruju svome sijevaju kakono sunce. (Prijevod Tome Maretia)

Ovaj lijepi Homerov odlomak oponaala su dva velika rimska klasina pisca Quintus Ennius Enije Kvint (29-169) koji je vjerovao da se Homerova dua preselila u njegovo tijelo i Vergilije (70-16) u svojoj Eneidi (Pjevanje XI, stihovi 492-497), Qualis, ubi abruptis fugit . . . itd.) Inae, treba rei da na komentator pokazuje jako zanimanje za scene gdje se pojavljuju konji i na mnogo mjesta se osvre na ovu plemenitu ivotinju. Tako u pjesmi pod brojem 0., Babi Osmanaga eni uru engi Alibega, postoji jedna duga scena u kojoj se kazuje da dorat Babi Osmanage slua samo svoga gospodara ali ban Zadranin hoe da pokae svoju jahaku vjetinu i svoju sposobnost da ukroti ponositu ivotinju:
A ban skoi se tepe ledene, Pa doratu mamnu poletio Dobar se dorat na njeg uulio, On se ne da sebi prikuiti .......................................... Zubijide a nogama tue. Onda skoi Babi Osmanaga, Na doratu hrum uinio, Dobar mu se dorat umirio. Poside ga bane Zadranine. Da t je bilo stati pogledati, to s od bana i dorata radi

160 / Godinjak 2005

Sa margina jedne stare knjige

Kad god dobar u visine klisi, Njemu bane sleti do guzice; A kad dobar sleti u duljine, Ustavlja se bane kod uiju. Stade dreka bana gospodina: Ustavte ga vrazi ga odnili! ............................................ A poleti Babi Osmanaga, Na dorata vie u avliji, Stade dobar u avliji dorat. (Str. 150. st. 817-819 i 151/820-828, 832-839; 842-844)

itajui ovu izuzetno brzu sliku, koja se odvija pred naim oima, imamo dojam kao da prisustvujemo nekoj sceni iz amerikih corrala. I autor pripisa je oduevljen njome. Na vie mjesta on stavlja rijei dobro!, Sve dobro!, a zadnji stih, koji ovdje donosimo, i podvlai, dodajui: Ba zastade i stih. Ovake rijei na kraj stiha ne uh otkako premeem ova ageta. Ili ova slika iz pjesme Salke Vojnikovia Pogibija Bejze Varatkinje.
Silna magla pala po Jagodskom, Ne via se od mene do tebe Nije magla to je od godine, Ve od brza praha i olova, A od due konjske i insanske, Jer se due dile na Jagodskom, A iz magle sve ati izliu, Krvavi ati a bez sahibija: S toga e mloga zakukati nane, Virna ljuba u rod odetati. (Str. 473, st. 789-794)

Komentator lakonski zapisuje na margini: homerski: Inae, prizivanja i pozivanja na Homera su brojna. Tako, naprimjer u pjesmi 6., Hrnjica Mujo i Senjanin Ivan pjevaa Mehe Kolakovia postoji veoma dug al i veoma lijep opis etve. Za ovu sliku etvenih radova, na komentator kae: Opis etve natanko kao i u Homera, sauf le respect! s oprotenjem. (str. 29): Meutim, kad su etaoci privodili kraju svoj rad, njih se sprema da napadne ban Henkari (moda historijska linost general Herberstein), od Karlovca od grada biloga, pa onda Mujo nareuje etaocima:
Noste brao snoplje i enicu, Da od snoplja anac napravimo, Da iz snoplja bana doekamo, Da se s njime muki pogodimo

Godinjak 2005 / 161

NEZIROVI
Il mukije glave pogubimo, Nek o nama govori Krajina., (Str. 231, st. 119-124)

Komentator dodaje u pripisu: Homerovi junaci tako govore. Na jednom mjestu, meutim, i to u pjesmi Junatvo i enidba Babi Osmanage pjevaa Ibre Topia, on za stihove to opisuju scene poslije boja a koji glase:
Po razboju zaoe Liani, Svako svoga po razboju trai Njetko brata a njetko bratia, Njetko daju a njetko dajdia, Babi aga svog Osmana sina Nigdi Osmana ni iva ni mrtva, Suze roni a sina spominje. (Str. 127, st. 1649-1655)

kratko kae: Nema u Homera tako. Treba, takoer, rei da se na komentator, osim to se poziva na djela klasinih pjesnika Homera i Vergilija, vrlo rijetko oslanja i na druge izvore. Zabiljeili smo da je jednom usporedio Talu Lianina sa Sir Johnom Falstaffom, likom iz Shakespearove drame Henrik IV, likom koji je sinonim za neto ogromno i lakrdijako. Na pripisiva za Talu kae: To je Falstaf, jedan junaki Falstaf, ali bez uglaenosti pravog Falstaffa. (Sr. 440). Na jednom mjestu u pjesmi 5., Smrt Likog Mustajbega Salke Vojnikovia, teko ranjeni Mustajbeg usrdno zahtijeva od mladog kozara da mu ovaj odsjee glavu, i to njegovom prebijenom sabljom. Ovaj to nakon dugog nekanja i straha i ini. Komentator opis te scene popraa rijeima: biblijski Saul i David. Meutim, pozivanja na epiku Zapadne Evrope, osobito na onu francusku, to je bilo u modi izmeu dva svjetska rata, kada se pod svaku cijenu nastojala povezati francuska srednjovjekovna epika sa srpskim epskim stvaralatvom (Nikola Banaevi), nema. Na komentator kao da je shvatio da jedna epika vue svoju snagu iz same sebe a ne kao imitacije neke druge, pa ma kako ona prestina bila. Tako smo doli do kraja listanja ove knjige i itanja zabiljeaka na marginama, navevi samo neke od njih. Toliko ih ima, da nam se ini da ni najbolje bilo nainiti indeks svega onoga to je on zabiljeio. ovjek koji ih je pisao, kao da je pripremao materijal da napie neku knjigu na temelju ovoga gradiva. To se osobito vidi iz nekih zabiljeaka koje stavlja sebi pro memoria, tako naprimjer stoji: Trai Lopaievu knjigu o Krajini. Oko Kupe i Korane. Gdi se Kupa i Korana mia. (str. 228) To stavi u dodatak da ti se ne izgubi, tek nek se zna da u pjesmi ima i jedna besposlica (str. 444),: ilimovi iz Karamanije, pitaj (str. 29); Vidi Zora D. 1845 (str. 7); Otkad sijeku konjima repove u Jevropi? (strana 14); Razaberi ona mjesta gdje se zove vrhovna Lika za razliku od onih gdje se zove iroka. (str. 55) itd. 162 / Godinjak 2005

Sa margina jedne stare knjige

Pa ko je onda bio on? Prema pripisima na marginama, oito je da je on vrlo obrazovan i veoma obavijeten ovjek, uz sve ono to smo ve rekli, on poznaje mnoge izdate zbirke epskih pjesama (Hrmanna, Jukia, Martia, unjia, Vuka Karadia). On strasno uiva u itanju knjige na ije margine stavlja svoje opaske, i to u tolikoj mjeri, da gdjekad svoje vlastite primjedbe pie jezikom epskog krajikog pjevaa (Uvik Zavolje, zato nije Zavalje?, str. 24, Ko je piva? (str. 477) itd. U doba kada smo mi prvi put prelistavali ova ageta, kako bi on rekao, bavili smo se prouavanjem sefardskih poslovica u Bosni koje su mogle imati nekih paralelnih odsjaja kod drugih balkanskih naroda, te smo konzultirali neka djela koja su se odnosila na poslovice i paremiologiju uope. Vidjeli smo da se prouavanjem i biljeenjem poslovica jako bavio Antun imik i u daljim istraivanjima doli smo do lanka Alije Nametka sa naslovom Bosanski folklorist Antun imik, koji je bio objavljen u Bibliotekarstvu, asopisu Drutva biliotekara BiH, broj 2, Sarajevo, 1971, a koji je bio jedna vrsta nekrologija posveena uspomeni njegovog dobrog prijatelja Antuna imika koj je umro u Zagrebu godinu ranije. Bio je porijeklom eh, umro je kao zaljubljenik u Bosnu. U tom trenutku prisjetili smo se naih itanja pripisa u Marjanovievoj knjizi i sjetili smo se da na jednom mjestu na naspramnoj praznoj stranici iza koje dolazi prva pjesma iz Marjanovieve knjige, Junatvo Dizdarevi Mehe, stoji niz kratkih biljeaka na francuskom jeziku radilo se o jednoj vrsti glosara a uz njih i jedna koja je glasila poire poudre a koja je bila prevedena ekom rijeju prachovnice. Ta francuska rije se prevodi naom rijeju rog za barut, to jest rog u kojem se nosi barut (prah). injenica da je autor pripisa upotrijebio eku rije, pisanu ekom latinikom grafijom umjesto naom, govorilo nam je da se radilo o nekom koje poznavao ili kome je eki jezik bio blizak. I sinula nam je sretna pomisao. Moda se radilo o rukopisnim biljekama Antuna imika. Otili smo do naeg istaknutog knjievnika, ali i pisca lanka o Antunu imiku, Alije Nametka, koji je stanovao u naem starom komiluku Nad Kovaima, u starom dijelu Sarajeva. Imali smo sreu da ga susretnemo u njegovoj ulici Oaktanum i da mu pokaemo Marjanovievu knjigu. Naem knjievniku je bilo potrebno samo nekoliko trenutaka i nekoliko listanja da bi izriito kazao: Ovo je rukopis Antuna imika, sve ostalo je poslije bilo lahko. Donijet emo, dakle, ovdje rijei Alije Nametka o Antunu imiku, jer ga je on poznavao i donio o njemu rijei mnogo bolje nego to bismo mi to mogli: Antun imiik roen je 27. I 189. u Zrii u Moravskoj (ehoslovaka). Otac Ivan i majka Josefa bili su seljaci, a preselili su se u Hrvatsku godine 1896. Antun je pohaao hrvatske kole (osnovnu i realnu gimnaziju u Belovaru i Zagrebu). Poslije Prvog svjetskog rata angairao ga je dr Josip Andri, veliki prijatelj eha i Slovaka, za saradnika i korektora Narodne politike u Zagrebu, gdje je radio od studenog 1918. do konca svibnja 192. Iza toga je, od 1. I 1924. do 1. III 196. bio pomonik bibliotekara Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu i redovni suradnik katolikog dnevnika Hrvatska straa. U Bibliografskom zavodu u Zagrebu bio je pomoni urednik Hrvatske enciklopedije, Godinjak 2005 / 16

NEZIROVI
od koje je izalo 5 svezaka, i obraivao je grau za Rjenik hrvatskog jezika. Od godine 1947. stupi je u slubu Nakladnog zavoda Hrvatske, sa zvanjem redaktora rjenika, a od 1. VI 1950. opet je na radu u Jugoslavenskoj akademiji, gdje ekscerptira rijei iz knjiga koje nisu upotrijebljene za Rjenik hrvatskog ili srpskog jezika (koji, stotinu godina nakon poetka izlaenja, jo nije dovren). Suraivao je i u Enciklopediji Jugoslavije (postpis: A. k.). Tek 25. II 1954. primio je jugoslavensko dravljanstvo. Koncem te godine snala ga je teka nesrea: uzet je u desnu stranu tijela i do smrti, 27. IX 1970, proveo je nepokretan u Starakom domu u Zagrebu, na Selskoj cesti broj 5. Upoznao sam se s njim mjeseca listopada 1925. u X dvorani starog Zagrebakog sveuilita (na dananjem Trgu marala Tita). Bilo je to pred predavanje pok. profesora Stjepana Ivia iz poredbene slavenske gramatike. Sjeo je do mene, a bio je u tridesetim godinama. Nenametljivo mi je postavljao pitanja s podruja bosanskohercegovake folkloristike, interesirale su ga pojedine rijei, posebno one koje nisu ule u veliki Akademijin Rjenik, a tako je brzo pisao i odmah akcentuirao rijei, da nije nimalo zaostajao za stenografskim biljeenjem. Kasnije sam saznao da je ve zavrio grupu klasine filologije, a na slavistiku se upisao prije mene. Ne znam koja mu je to bila godina studija, ali znam da je mogao takoer izai za katedru i predavati i bolje od mnogog sveuilinog profesora. Odlino poznavanje, uz klasine i slavenske jezike, i nekoliko svjetskih (njemaki, francuski, talijanski, engleski, novogrki...) omoguavalo mu je da se koristi bogatim fondom knjiga Jugoslavenske akademije, iz ega je slijedila poredbena obrada folklornog materijala, bilo da se radilo o narodnim pjesmama, pripovijetkama ili poslovicama. Sumnjam da je u jugoslavenskoj folkloristici tridesetih i etrdesetih godina imao premca i po broju priloga i po znanstvenoj obradi. Moda je samo njegov jezik, pun turcizama, i onakvih koji su i u njegovu vremenu bili uglavnom iezli iz praktine upotrebe, malo vie arhaian nego to je dopustivo. Kad se razbolio, njegova bogata biblioteka je uglavnom propala, jer je u Zagrebu ivio kao samac, a profesor Petar Grgec mu je spasio ostatke ostataka biblioteke. Meu spasenim knjigama su Vukove Srpske narodne poslovice (cetinjsko izdanje). Margine svake strane ove knjige su sitnopisom ispisane podacima o varijantama u svjetskoj proverbijalnoj knjievnosti (Ovo djelo se sada nalazi u njegove keri, dr. Ludmile Bednr-imik, 1616, Karvin 6, SSR). Rad na narodnim poslovicama je i najbitniji u cjelokupnom imikovu opusu, jer je u nekoliko godita zbornika za narodni ivot i obiaje Junih Slavena, to ga izdaje Jugoslavenska akademija u Zagrebu (izmeu 194. i 199) objavljivao lanke Poslovice i Napomene uz poslovice. U naoj folkloristici nije mu nitko ostao ravan u proverbiologiji. (Bibliotekarstvo, god. XVII, br. 2, Sarajevo, 1971, str. 45. i 46.) Brojni su njegovi lanci i studije kojim je on zaduio bosansku i bonjaku kulturu i knjievnost od kojih mi navodimo samo neke: U Novom beharu 4, iz 1928 objavio je nekoliko varijanata prie Zvek za miris, inae vrlo rairene pripovijesti iji su junaci bili i Nasrudin hoa i Till Eulenspiegel u kojim znani i neznani sudionici ugostiteljima plaaju zvukom metalnoga novca za miris koji 164 / Godinjak 2005

Sa margina jedne stare knjige

su udisali iz njihove kuhinje a, po presudi kadija ili sudija u zavisnosti od kraja u kojem se pria dogaala. U trobroju 19-21 Novog behara iz 194. godine, koji je bio posveen sjeni umrlog Safvet-bega Baagia, objavio je studiju Baagieva zbirka narodnih pjesama, vanoj zbirci koja je sadravala ezdeset osam epsko-lirskih pjesama koju je Baagi sakupio i poslao Matici hrvatskoj u Zagreb, 1894. godine. U XII goditu istoga asopisa br. 15-19 objavio je i kratku biljeku Turbe bosanske kraljevine u Skoplju u kojoj navodi da je vjerovatno u turbetu Kral kzi u Skoplju pokopana posljednja bosanska princeza, kerka kraljice Katarine bosanske i polusestra posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaevia. Neki sasvim moderni putopisci kroz Skoplje nam to predoavaju danas kao sasvim novo otkrie. U IX broju VIII godita lista Napredak iz 19. godine objavio je lanak Svatovsko groblje na Morinama u kojim je ukazao na zapanjujuu slinost (ovdje se ne radi o tlapnjama tipa Nikole Banaevia) izmeu ove nae pjesme i francuskog fablioa Li Vair palefroi, francuskog teksta s konca trinaestog stoljea. U XXII goditu hrvatskog narodnog kalendara Napredak za 19. godinu objavio je lanak Zulfikar, sablja hazreti Alije, gdje poredi sablju hazreti Alije sa orujem Marka Kraljevia koji ga pred smrt baca u more da Turkom ne dopadne i s Rolandovim maem, baenim u movaru. imik se ovdje sluio podacima iz djela Konstantina Mihajlovia iz Ostrovice iznesenim u njegovom djelu Turska kronika. Meutim tu treba dodati ovo: Rolandov ma Durandal je baen u otrovnu barutinu u provansalskoj poemi Ronasvals (kraj 12. stoljea) i u rukopisima C (Chteauroux, 1. st.) i V7 (Venecija, konac 1. st.) Pjesme o Rolandu dok u rukopisu O (Oxford Digby 2, sredina 12. st.) najvanijem i osnovnom rukopisu ove poeme na smrt ranjeni Roland, neak Karla Velikoga pokuava da prebije svoju sablju o vrstu stijenu te bi ovdje ta usporedba vie vaila za ordu Mustajbega Likog koju je on prebio i koju je butum iskrio u borbi sa hajducima Tutek harambae (Smrt Likog Mustajbega). U ovom sluaju, bacanja sablje u movaru, vie bi se radilo, o udesnom mau kralja Artura Eskaliburu baenim u duboki vrtlog. Ovdje smo naveli, kako smo rekli, samo nekoliko od brojnih studija i lanaka Antuna imika, darovitog istraivaa i strasnog zaljubljenika u narodnu pa i nau epsku i lirsku poeziju i kulturnu prolost. A ta rei, na koncu, o njegovim pripisima na marginama Marjanovieve knjige? Njegove opaske, primjedbe i razmiljanja o epskim pjesmama, o umjetnikim postupcima pjevaa, toponomastikim i onomastikim napomenama svakako predstavljaju vrijedan materijal koji nas tjera da razmiljamo o onom to nam on kae. Njegovi brojni primjeri stilskih figura koji se nalaze u ovoj knjizi predstavljaju pravu malu antologiju ovih tropa i figura koji bi mogli nai svoje mjesto u bilo kojoj teoriji knjievnosti, a za bonjaku knjievnost su od vanosti jer su primjeri iz ove usmene knjievnosti i inae malo citirani. Njegove pjesnike figure iz Marjanovieve knjige jednom objavljene uz spaenu knjigu Vukovih Srpskih narodnih poslovica koja se nalazi kod njegove kerke u ekoj, predstavljale bi ukras mnogih biblioteka.

Godinjak 2005 / 165

Dijahronija bonjake usmenosti

enana Buturovi

edan od knjievnih tokova u kulturi muslimana Bonjaka kao i u kulturi Bosne i Hercegovine uope jeste usmenoknjievni. Usmena knjievnost nesumnjivo najsnanije markira etniki razvitak Bonjaka, potencirajui snani islamski utjecaj u njemu. Drugim rijeima, nijedan vid duhovne, pa ni materijalne kulture ne potvruje u tolikoj mjeri kompleksno etniko bie Bonjaka od njegovog etnikog izrastanja kao muslimana, od druge polovine XV vijeka do suvremenosti, kao to to ini usmena knjievnost. Ve to odreuje njenu samosvojnost. Predislamsko naslijee starobalkansko, antiko, ranoslavensko, srednjovjekovno bosansko, iskazani kroz pripovjedake karakteristike sve su to slojevi koji karakteriu bonjako pamenje, koji su utjecali na formiranje osnovnih povijesti u dugakom lancu predaje, predavanja iz kojih e se formirati bitne karakteristike rodova, vrsta i oblika bonjake usmene knjievnosti. Spona koja povezuje ove slojeve, odreuje njihov suodnos u formiranim pripovijestima kao temeljima usmenih pria, epskih pjesama, balada koja ih je uvjetovala, bogatila im sadraj, inila ih specifinim kroz stoljea, odreena je njenim konanim odnosom sa islamskom predajom. Ove injenice ve same po sebi govore o specifinostima bonjake usmene tradicije u odnosu na ostale islamske tradicije ostalih islamskih naroda, jer, naravno, ne posjeduju isto naslijee. Nove i konane kvalitete osnovnih pripovijesti bonjake tradicije uvjetovala je i osmanskomuslimanska civilizacija svojom dravnom organizacijom. injenica da je bonjakomuslimansko drutvo bilo ubrzo po svom formiranju jedno od najkompletnijih nacionalnih drutava (nemamo boljeg termina) na junoslavenskim podrujima, jer su ga inile sve socijalne kategorije kasnijih razvijenih nacionalno-dravnih drutava i sve su kategorije produktivno uestvovale u rekreiranju osnovne povijesti tradicije i davale i dale gotovo neuporedivo bogatu skalu tradicijskih kazivanja, od lirike do epa, preko brojnih proznih vrsta. Meutim, nije bilo institucionalnog prouavanja bonjake knjievnosti, kulture i ostalog. Radili su to gotovo samo pojedinci, sporadino, ovisno od politikih prilika, bez obzira na bonjaka, tj. bosanskomuslimanska polazita, esto se, u nudi, okreui hrvatskoj, odnosno srpskoj politikoj orijentaciji, to je uvijek iza sebe ostavljalo bitno pitanje nominacije ove literature, kulture i dr., dakle, upravo stoga to su se istraivai, autori, morali politiki orijentirati u pravcu 166 / Godinjak 2005

Dijahronija bonjake usmenosti

tada priznatih nacionalnih kategorija. Zar nije za ne povjerovati da Harvardski univerzitet, njegov Centar za studije usmene knjievnosti, 195. godine, dakle prije etrdeset godina, poinje da publikuje korpus grae usmene bonjake epike u niz tomova, kritiki, i kako to treba, a ne Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Ali je suizdava bila Srpska akademija nauka i umetnosti, a pisac predgovora najpoznatiji srpski lingvista Aleksandar Beli, i bonjake pjesme se publikuju na engleskom i tzv. srpskohrvatskom jeziku (u dvije knjige). Srpski izdava, SANU (Srpska akademija nauka i umetnosti), obezbijedila je nominaciju bonjake knjievnosti: Srpskohrvatske junake pjesme (Serbocroatian Heroic Songs), koja nije zamijenjena do danas. U bosanskohercegovakoj javnosti je poznato, posebno bonjakim intelektualcima, veliko zalaganje poznatog bonjakog filozofa (posebno sedamdesetih i osamdesetih godina 20. vijeka) da Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine meu svojim publicistikim djelatnostima obavlja i publiciranje folkloristiko-etnoloke grae. Nedostatak institucionalnog prouavanja usmene bonjake knjievnosti utjecao je na stepen njene istraenosti, odnosno neistraenosti. To je posebno vidno u bonjakoj usmenoj prozi. Tako se prisustvo osnovnog obrasca siea pripovijesti o Sindbadu, usmene tradicionalne pripovijesti Dram jezika, u literaturi, dovodi u vezu sa njihovim porijeklom iz srednjovjekovnog Zbornika Gesta Romanorum preko propovijedi Matije Divkovia, a zanemaruju se tolike privatne biblioteke i uilita u Bosni od srednjeg vijeka do kraja ukljuenosti Bosne u Osmansko carstvo i mogunosti domaih prepisa spomenutih pripovijesti. Kada je rije o vezi pripovijesti o Sindbadu i pripovijesti Dram jezika, moemo uoiti da su pripovijesti o Sindbadu sline samo generalno narodnoj pripovijeci Dram jezika. Slinost se sastoji u novelistikom prianju i izazivanju sudbine u tjeranju junaka preko granica mogueg. Tu je, ustvari, rije u izazivanju situacije i traenju rjeenja kako bi se nadnaravno uklopilo u realno. Glavna nit radnje je u avanturi sa prizvukom nadnaravnog i koja se vraa u realne okvire, i na taj nain se valorizuju njeni junaci, Sindbad sa jedne strane, i Mejra i njen mu Omer, sa druge strane. Dakle, sumarne ocjene o bonjakoj usmenoj prozi koje se danas mogu izrei, rijetko su rezultat minucioznih istraivanja, kakva su obavljena u oblasti lirike, balade i epike. Na temelju dosadanjih istraivanja moemo kazati da bonjaku pripovijetku urbane zajednice karakterie tematika bliska pripovjedakom korpusu Hiljadu i jedna no, meu njima se istie bajka s naglaenim elementima realnosti i pouke, pripovijetke s novelistikim elementima tipa koji susreemo i u stihu (ki preobuena u muko odijelo zamjenjuje ostarjelog oca kada ovoga pozivaju u vojsku). Ova sredina voli i aljive prie, anegdote, posebno prianja o Nasrudin hodi. Bosanskohercegovake zbirke i arhivi na junoslavenskom podruju sadre dosta materijala o Nasrudinu. Naalost, bonjaka sredina jo nije dovoljno izuila vlastitu grau o njenom omiljenom liku, premda su se u novije vrijeme pojavile dvije zapaene bonjake antologije o njemu. (A. Isakovi, Nasrudin-Hoda, Sarajevo, 1984; E. Mufti, 101 Nasrudinova dosjetka, Zagreb, 1994). Njihovi autori su znali da odaberu bosanska prianja o Nasrudinu koja su Godinjak 2005 / 167

BUTUROVI
bila bliska izvornoj tradiciji o ovom liku, i oni su usmjerili vlastite interpretacije i izlaganja u skladu s nasrudinovskom tradicijom. Jedna starija bosanska zbirka pripovjedaka iz 1864, zabiljeena u Mostaru, dala je materijal vrsnom hrvatskom znalcu proze, Maji Bokovi Stulli da, odreujui tipove pripovjedaka prema indeksima A. Arnea i S. Thompsona, s jedne strane, i Eberharda i Boratova, s druge strane, doe do zakljuka da su pripovijetke jezikog podruja Srba, Hrvata, Bonjaka, Crnogoraca, a posebno bosanskohercegovake, slinije turskim pripovjedakim tipovima nego onim iz AarneThompsonovog indeksa. Vrsni pripovjedai (ako su i zapisivai bili dobri) ostavili su urbanoj zajednici razvijenu prozu i pokazali veu ouvanost tradicionalnog stila, razvijenijeg siea, specifine formule, anra i vrste. U prozi ruralne zajednice vie su karakteristine bajke i aljive prie. Uvoenje prakse snimanja na magnetofon folklorne grae, u Bosni i Hercegovini, od 1955. godine doprinosi kvalitetu grae, a prije svega kvalitetu autentinosti usmene knjievnosti u cjelini. Alija Nametak je, svakako, izmeu dva rata najkompetentniji i najstruniji sabira, prouavalac i izdava usmene knjievnosti. Prednjai u zapisima usmenih pria, a od 1955. i sam koristi za njihovo biljeenje snimanje na magnetofonsku vrpcu. Prva i najbolja zbirka bonjake usmene proze, nastala kao rezultat iskljuivo vlastitog sakupljakog rada, jeste njegova posljednja zbirka (Narodne pripovijesti bosansko hercegovakih muslimana, Sabrao, predgovor, biografije kazivaa i rjenik turcizama napisao Alija Nametak, Sarajevo, 1975). U okviru proze najvie su obraena usmena predanja. Posjedujemo i knjigu predaji o Sarajevu (E. Smailbegovi, Narodna predaja o Sarajevu, Sarajevo, 1986), druga, koja bi trebalo da predstavi studijskom obradom grau itave Bosne i Hercegovine Historijska usmena predanja*8Vlajka Palavestre (1991), manje se bavi bonjakom tradicijom, djelimino i iz autorovog opreza. Tako kada Palavestra govori o predanjima o evlijama, sklon je da bitniji zakljuak usmjeri ka citatu iz literature, premda je bio znalac i kompetentan da zakljui dublje i napie vie. Ipak su, upravo njegova razmatranja iz ove bonjake problematike u ovom periodu koji pratimo (do sredine 1996) znaajan doprinos prouavanju predanja o evlijama i ehidima. Naalost, Palavestrina knjiga Historijska usmena predanja iz Bosne i Hercegovine. Historijska usmena predanja Zbornik predanja Komentari, izgubila se u tampariji (1992) i ona e se pojaviti kasnije**9i njeni Komentari e ugodno iznenaditi i najstroije kritiare obiljem grae muslimanskobosanske provenijencije.
*

**

Puni naslov knjige je: Historijska usmena predanja naroda u Bosni i Hercegovini. Vidi CIP na kraju knjige; Godine 2002. pojavit e se knjiga studija Aie Softi: Usmene predaje Bonjaka, a Zbornik predaja 2005. 200.; Generacija bonjakih istraivaa koja je stasala iza devedesetih, ometana politikim ciljevima iji nosioci su bili neskloni da ocijene autonomnost i autentinost bonjake tradicionalne kulture, bila je jo vie orijentirana na vlastiti entuzijazam i line rtve u odnosu na prethodne generacije a na putu traganja za istinama, za prazninama u radu onih istraivaa koji

168 / Godinjak 2005

Dijahronija bonjake usmenosti

Lirski, tzv. epsko-lirski i epski anr, posebno sevdalinka, balada i druge pripovjedne pjesme, epska pjesma i varijeteti epa, mnogo su vie istraeni od proznih vrsta. To je stoga to su zbog vrhunskog kvaliteta pobuivali zanimanje istraivaa. Ljubavna lirika, prije svega sevdalinka, od sedamdesetih godina nadalje dostie svoj najvei stepen istraenosti. Kao istraivau sevdalinke, upravo u tom periodu, prvo mjesto pripada Munibu Maglajliu, koji je, u studijskom dijelu, uz svoja istraivanja, uspjeno sintetizirao i rezultate svojih prethodnika. To mjesto je on uspio da zadri do danas. U obimnijem broju sevdalinke su zabiljeene ve krajem 19. vijeka (Ludvig Kuba, Pjesme i napjevi iz Bosne i Hercegovine, pripremio... Cvjetko Rihtman, Sarajevo 1984), zatim izmeu dva rata i tokom Drugog svjetskog rata (Hamid Dizdar, Sevdalinke. Sarajevo 1944), ije zbirke u analizama izvoenja ili interpretacije, mogu pruiti mnogo vie od onog do danas istaknutog. Citirani izvori ine najznaajniji fond sevdalinki za prouavanje. Sevdalinka je gradska bonjaka pjesma, pjesma unutranjeg emotivnog ivota Bonjakinje i Bonjaka. Podlogu joj je dala vlastita nacionalna kultura ivljenja koju su bitno odreivali islamski propis, kult vode i zelenila i gradska slavenska kulturna batina. Ona je markantno svjedoanstvo identiteta. Najcjelovitije radove o bonjakoj baladi napisali su Hatida Krnjevi i Munib Maglajli, u periodu od poetka sedamdesetih godina do danas. Esej o Hasanaginici koji je napisala H. Krnjevi bio je u trenutku njegovog publikovanja veoma primijeen, povezao je i osvjeio problematiku ove bonjake balade (H. Krnjevi, Usmene balade Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 197). Ova autorica je uspjeno pisala i o odnosu sevdalinke, balade i romanse. Ljepota bonjake balade o Hasanaginici, balada je objavljena jo u 18. vijeku, skrenula je panju svijeta na junoslavensku usmenu poeziju. Studiozni istraiva bonjake balade, koji ju je sagledao iz razliitih aspekata, jeste Munib Maglajli. Maglajli je, uz obimnu sintezu posveenu bonjakoj baladi, a koja je iskazana kroz niz njegovih knjiga, studija i antologija, u periodu od 1985. (Muslimanska usmena balada, V. Maslea, Sarajevo) do 1995. (Usmena balada Bonjaka, Preporod, Sarajevo, 1995) postavio vrst okvir i sadraj bonjake balade. Maglajli je analizirao pojedine segmente balade, kao i baladu u cjelini. Premda usputno, ovaj autor je dao adekvatnu definiciju bonjake balade, odreujui je kao pjesmu tragine intoniranosti ili susreta sa smru. Pisac ovog priloga pisala je, takoer, o historijskoj bonjakoj baladi; na temelju balade o Moriima napisala je i knjigu iz oblasti ove tematike (Morii od stvarnosti do usmene predaje, Sarajevo, 198). Siei bonjake balade, tematika i motivika, uz njenu ljepotu, bogate originalnom baladom svjetsku riznicu balade. Npr., sve to je napisano o junoslavenskoj historijskoj baladi, a da nije uzeta u obzir bonjaka balada o Moriima, sa etrdesetak varijanata, bilo bi nepotpuno, i to ne u sadrajnom smislu, nego u smislu
su tada vrlo kompetentno pokuavali da koriste bosanskomuslimansku grau iskljuivo kao bitnu bazu za ope zakljuke, rijetko za isticanje samosvojnosti identiteta naroda kome pripada.

Godinjak 2005 / 169

BUTUROVI
poetike balade. Historijskoj baladi je M. Maglajli vrlo pronicljivo pridodao baladu o Hivzi-begu. Time je otvorio put njenim poetskim analizama. Bonjaka usmena epika prisutna je s karakteristinim primjerima ve u najstarijoj poznatoj zbirci epskih pjesama junoslavenskih naroda koje su zabiljeene poetkom 18. vijeka. Zbirka nosi naziv Erlangenski rukopis starih srpskohrvatskih narodnih pesama (Sr. Karlovci 1925). Dobila ga je po gradu Erlangenu u kome je pronaena. Zbirka je kljuna, koliko za historiju bonjake epike i njenu identifikaciju, toliko za historiju epskog stvaralatva openito. U njoj su u svemu ravnopravno predstavljene muslimanska i hrianska strana, a osobitosti bonjake epike nad hrianskom su nedvojbeno izraene. Naprimjer, ove pjesme karakteriu historijske teme sa starim sieima i sjeanjima na povijesti poznate linosti. Hajduko-uskoko-krajike pjesme potvruju bliskost etenika s obje strane granice. Hrianski kaziva ove socijalne i ratnike strukture, muslimane Bosance odvaja od ostalih Turaka: Dokle mi je grada Morovia/ i u gradu Vlaia uskoka/ ne bojim se Turak Bosanlija/. Muslimanska hajduija u pjesmama ovoga zbornika posebno potvruje svjeinu biljeene tradicije. Znaajan broj godina docnije, sto pedeset do sto sedamdeset, u pjesmama sa istim licima i srodnom tematikom, zapaamo drugaiji odnos prema licima i prema dogaajima. Pjesme ovog zbornika istiu poseban stav Bosanaca prema Carevini, s jedne, i Bosni, s druge strane. U pjesmi 6l, jedan od najuglednijih bosanskih junaka u carskoj osmanskoj vojsci izvrilac je najteeg zadatka. Njegov vojni angaman proistie iz njegovih dunosti, on je izvrilac najteeg zadatka. Pjesma i pjeva predstavili su junaka iz Bosne kao prototip odabranog epskog junaka. I pjeva i pjesma ga prate kao rtvovanog heroja. Evo kako pjeva pjeva o djelu svoga suplemenika:
Kad je bio na prvom penderu pue puka iz bijele kule te udari Ljubovia Muju, prebila mu svu desnicu ruku A kad je bio na drugom penderu, Pue puka iz bijele kule te udari Ljubovia Muju, prebila mu nogu i koleno. A kad je bio na treem penderu pue puka iz bijele kule, te udari Ljubovia Muju ba pod kalpak i bijelo perje, meu oi u elo junako, mrtav Mujo poleti niz kule. Doeka ga kita Ljubovia, doekae ga na bijele ruke, odnesoe staroj miloj majki.. Mrtva ga doekala majka, lijepo ga i doekala ljuba, i ljuba ga s majkom oalila, i lijepo ga majka ukopala.

170 / Godinjak 2005

Dijahronija bonjake usmenosti

Spomenimo ovdje i poznate motivske pjesme zbornika koje se doimaju kao faza u razvoju specifinih tematskih grupa iz muslimanske bosanskohercegovake epike. O muslimanskobonjakoj epici sredine 18. vijeka i prve decenije njegove druge polovine svjedoi Andrija Kai-Mioi, teolog, filozof i knjievnik. Na svojim putovanjima tragom usmene epike, od Skadra do Zadra, od Mostara do Kotara (Razgovor ugodni naroda slovinskoga (1759) (A. Kai-Mioi, Djela, knjiga prva... Stari pisci hrvatski, Zagreb 1942) u predanjima o junakim akcijama poznatih hajduka i uskoka, te u stihovanim historijama o njihovim podvizima, Kai spominje vie od ezdeset muslimanskih junaka, istiui posebno junatvo junaka i porodica poznatih epskih likova. Spominjanje njihovih imena Kaiu je dokumentacija i prilog za utvrivanje istinitosti narodne epske tradicije. Znaajno je da Kaiev pogled na muslimanske epske junake slijedi onaj poznat iz pjesama Erlangenskog rukopisa, a jo i dalje iz njega proistie i Kaiev odnos prema muslimanskim junacima uope. Za Kaia su muslimanski junaci prije svega junaci Bosne, po junatvu ravni hrianskim junacima:
Svi su ovo starinom Bonjaci, ol Bonjaci oli Ercegovci, kojino se tada isturie, kada Bosnu turci osvojie.

Potvrda muslimanske tradicije kod hrianskih stvaralaca narodnih umotvorina s kraja 17. i iz prve polovine 18. vijeka, poznata iz zabiljeenih bugartica i deseterakih pjesama, u Kaievom zborniku je dobila poseban izraz u tretmanu muslimanskog junaka, prvenstveno kao junaka Bosne. Muslimanska tradicija koju donosi Kai daje kao primjer posebnost bosanskih muslimana kao etnike i kulturne grupe na liniji drutvene i vjerske distance ove grupe prema drugim etniko-konfesionalnim grupama. Naunici smatraju da su ve prve pouzdane vijesti u usmenoj junoslavenskoj epici upravo vijesti koje navodi slovenski putopisac iz 16. vijeka Benedikt Kuripei 150. godine i u kojima se spominju pjesme o bonjakom junaku Malkoiu. Zahvaljujui pisanoj rijei (Baeskija, Mula Mustafa evki, 17461804) poznati su uvari bonjake usmene epike u Sarajevu iz 18. vijeka: Baba Alija i Jaar ukri. Za drugog je poznato da je, umro u 18. vijeku, prema tome, pjevao je u onim decenijama toga vijeka u kojima su pjevali nepoznati pjevai nepoznatom zapisivau Erlangenskog rukopisa. Zabiljeeno je da je Baba Alija kao pjeva nastupao u Dubrovniku i jednom prilikom su ga naslikali. Sauvane vijesti o pjesmama sarajevskih pjevaa govore o razvijenoj bonjakoj epici i njenom sadraju i o kreativnom saopavanju uz tamburu. Obino se smatra da bonjaka usmena epika kao knjievna pojava privlai panju sakupljaa i istraivaa od tridesetih godina 19. vijeka. Meutim, datum interesovanja za bonjaku usmenu pjesmu, a posebno baladu, u spomenutom smislu, treba pomaknuti znatno ranije. Nakon Fortisovog otkria balade o Hasanaginici u 18. vijeku, ona i njoj sline pjesme ostaje predmet interesovanja u isto vrijeme i u istim onim krugovima koji su dijelom bili bliski Fortisu. Francuz Godinjak 2005 / 171

BUTUROVI
Marc Ren Brure, poznat kao dubrovaki pisac, sin francuskog konzula u Dubrovniku, upoznao je dobro jezik i obiaje koji su povezivali etiri junoslavenska naroda. Kada je 179. u gradu velikog vezira osnovana francuska Konsularna agencija, Marc Brure je imenovan za konsularnog agenta. U Travniku on ostaje etiri godine, do 1797. Pretpostavljeni su od njega traili da dobro upozna duh i raspoloenje bosanskih stanovnika. Da je to postigao pokazuje zbirka usmenih pjesama koje je sakupio uglavnom u Travniku i njegovoj okolici. Posebno je znaajan Brueroviev knjievnohistorijski odnos prema sakupljenim pjesmama. Naime, Bruerovi je pripremljenu zbirku pokuao da prevede na talijanski u namjeri da je publikuje, to se, naalost, nije ostvarilo (M. Panti, Narodne pesme u zapisima XV-XVIII veka Beograd, 1961) I trei sakuplja usmenih bonjakih pjesama s kraja XVIII vijeka, Dubrovanin uro Feri, katoliki sveenik i pjesnik latinista prevodi bonjake pjesme na latinski jezik. uro Feri je u svom djelu Ad clarissimum virum Johannem Muller (Georgii Ferich Ragusini. Epistola) (MDCCIICC), uz jedan neznatan broj pjesama umjetnikog porijekla donio i jednu malu zbirku narodnih pjesama u latinskom prevodu. Ovaj poduhvat Feriu je sugerisao njemaki historiar Johanes von Mller (17521809), nagovorivi ga da prevede neto iz junoslavenskih usmenih knjievnosti na latinski. Analizom latinskih prevoda Vatroslav Jagi je utvrdio da su Feriu pri ruci bile prave narodne pjesme kojih on nije crpio ni iz Kaia ni iz Fortisa, najvjerovatnije posredno ili neposredno iz naroda. Uvjerenje koje prevladava je da je Feri traio i sakupljao narodne pjesme, uglavnom sam, u svojoj blioj okolini, a zatim preko svojih poznanika, Julija Bajamontija i Marka Bruerovia. Znaajno je da je Feri prvi sakuplja narodnih pjesama Bonjaka koji sakupljene pjesme donosi kao muslimanske narodne pjesme (turske). U procesu sakupljanja i izuavanja bosanskomuslimanske epike, epike Bonjaka, ona se, nakon Hasanaginice, pojavljuje kao veliko otkrie. U 19. vijeku, na junoslavenskim prostorima imamo pojavu novih poznatih imena sakupljaa usmene epike, u poetke nominirane kao srpska, kasnije i hrvatska. U sakupljenoj grai vidno mjesto zauzima i epika Bonjaka muslimana, dugo osporavane adekvatne nominacije. Vuk Stef. Karadi se na samom poetku rada na sakupljanju narodnih pjesama susreo sa muslimanskim pjesmama. Prema njegovoj izjavi bila je to balada o smrti Omera i Mertime. U svojoj knjizi Maloj prostonarodnoj slaveno-serbskoj pjesnarici (1814) Vuk kao muslimanske spominje izriito etiri pjesme. Bosanskomuslimanska usmena epika je u Vukov Zbornik ukljuena na svojevrstan nain, dominira adaptacija epskom obliku pjesme kazivaa hrianina, kako u njenim formalnim osobinama, tako u ideologiji koju izraava. Pjevai Vukovog Zbornika prate muslimanske pjesme u opisima djevojaka, ratnike ete, svatova i sl. Vuk donosi znaajne informacije o proimanjima tradicija, muslimanske i hrianske i o znaaju prenosilaca u tim stvaralakim procesima. Privlai panju da A. Schmaus posee za pjesmama uskokog ciklusa Vukove tree knjige u namjeri da rekonstruie raniju fazu muslimanske epike. Schmaus je, nakon analiza zakljuio da hrianska epika sadri znatan sloj muslimanskih pozajmica i to ne samo siea, motiva ili sadrajnih pojedinosti nego i pravih pesama sa specifinim 172 / Godinjak 2005

Dijahronija bonjake usmenosti

oblikom koji se, u mnogo sluajeva moe poznati i pored svih pokuaja adaptacije (A. Schmaus, Studije o krajinskoj epici, 195). Srpska nauka o usmenoj knjievnosti, sve do Vladana Nedia i Novaka Kilibarde, zanemarivala je realnost ovakvih gledanja. Govorei o utjecaju muslimanske poezije na pjesme koje je saopio Filip Vinjii, Vladan Nedi, vrstan poznavalac Vukovih pjevaa, zapaa da je Vinji nakon 1809. obuzet savremenom graom, zaboravio vei broj starih pjesama, a najbre i u celini, rtvovao je svoj muslimanski repertoar. (Vladan Nedi, Vukovi pevai, 1981) Zbirka Vukovog savremenika Sime Milutinovia Sarajlije (Pjevanija cernogorska i hercegovakaBudim 18, Lajpcig 187) prua vie podataka od Vuka o muslimanskoj epskoj tradiciji u prvoj polovini 19. vijeka. Pjesme Pjevanije svjedoe da je hrianska sredina Crne Gore i Hercegovine usvojila neke teme, motive, junake, pa i pjesme muslimanske sredine. Milutinoviu, odnosno njegovom kazivau Pavlu urli Patrijaroviu dugujemo zahvalnost za jedinstvenu pjesmu o Husein-kapetanu Gradaeviu koja kao srodna varijanta nije nikada zabiljeena u muslimanskoj sredini. Iako su pariski studenti ve etrdesetih godina 19. vijeka imali priliku da uju od Adama Mickiewicza o posebnostima muslimanske poezije (u okvirima zanimljivih predavanja koja je on drao u Parizu o slavenskim knjievnostima i junoslavenskoj usmenoj poeziji, prije svega poeziji Srba) (A. Mickjevi, O srpskoj narodnoj poeziji, Cetinje, 1955), iako se, zahvaljujui Ami Bouu (Ami Bou, Turquie d Europe, II, Paris, 1840), odgovarajua struna, nauna i ostala znatieljna francuska italaka publika u isto vrijeme upoznaje sa znatno vie detalja o Bosni, Bonjacima, njihovoj poeziji, epici i njenim herojima, u samoj Bosni tek tada poinju intenzivnija sakupljanja narodnih umotvorina. Naime, u prvoj polovini 19. vijeka i njegovom sredinom sakupljaju u Bosni i Hercegovini narodne pjesme Ivan Franjo Juki, Fra Grga Marti i fra Marijan unji. Juki je bio centralna linost ovog poduhvata. Rezultati rada citiranih sakupljaa svjedoe o jednako bujnoj muslimanskoj kao i hrianskoj epici etrdesetih godina 19. vijeka po jugozapadnim krajevima Bosne. Val ovih preporoditeljskih ideja prenosi se i na bonjake intelektualce. Sakupljanje vlastitih narodnih umotvorina, odreenje vlastite usmene tradicionalne pjesme, muslimanski intelektualci druge polovine 19. vijeka (Mehmed akir Kurtehaji, 18241872, novinar i urednik Sarajevskog cvjetnika i Salih Sidki Hadihuseinovi Muvekit, 18251888, historiar) vezuju za ideju narodnog bonjakog jezika, tj. pjesme se sakupljaju i tampat e se na bonjakom jeziku. U tom vremenu najavljeno je publikovanje prve zbirke muslimanske epike na bonjakom jeziku turskim slovima, a mnogo je indicija da je njen sakuplja upravo Muvekit. Tom snagom otkria, otkrivanja, bio je proet i Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak. On je uinio snaan zaokret u kulturnoj i knjievnoj historiji Muslimana toga vremena. Njegova saradnja i prijateljske veze sa Vukom Vreviem utjecat e i na Vreviev zaokret prema muslimanskoj epici. Vuk Vrevi je traio posebnim pismom od Vuka Stef. Karadia savjet da li da sakuplja muslimanske pjesme u Hercegovini, koje su, po njemu, veoma interesantne, lijepe i brojne. Presudila je rije Stojana Novakovia i Pante Srekovia. Oni su Vreviu ukazali Godinjak 2005 / 17

BUTUROVI
na potrebu sakupljanja muslimanskih pjesama. Vrevi poinje da biljei muslimanske epske pjesme oko 1866. godine. Njegova zbirka koja sadri 7 pjesama koje samo Srbi turskoga zakona pjevaju, pohranjena je u Arhivu SANU u Beogradu. Donedavno nije bila publikovana. Prijateljski raspoloeni, Vrevi i Kapetanovi, esto na zajednikim sjedeljkama, u razgovorima line prirode, ali znajui ta treba srpskom, ta bonjakom narodu. Tako je Kapetanovi krenuo za afirmacijom muslimanske posebnosti i vanredno je dobro uoio da je temelj te posebnosti narodna tradicija. Rezultat takvih pogleda je njegova zbirka narodnih umotvorina Narodno blago (1887), i, kao posebno izdanje u godini 1888, epska pjesma Boj pod Banjomlukom godine 1737. Svoju snagu on je pokazao i u organizovanju pomoi koju je, svesrdno, sa drugim bonjakim intelektualcima pruio Kosti Hrmannu u raanju njegovog velikog zbornika (Narodne pjesne Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini) u dva toma (1888. i 1889), deset godina kasnije, zbornik prireivaa i organizatora sakupljanja bonjakih usmenih pjesama, Luke Marjanovia (Junake pjesme / muhamedovske/), takoer, u dva toma (1898. i 1899) imao je, tokom nastanka, podrku Kapetanovia Ljubuaka. Drugo svjetsko otkrie bonjake epike trajalo je desetljeima. Taj veliki period pripada 20. stoljeu i zapoeo je u njegovoj prvoj deceniji radom izuzetno velikog djelatnika, Slovenca Matije Murka. Godine 1908, u Beu, u jednom od centara raanja evropske kulturne antropologije, Murko je odrao proireno predavanje na 4. sekciji Meunarodnog kongresa za historijske nauke, sa naslovom Narodna epika bosanskih Muhamedanaca. Prije ovog predavanja Murko je nastupao sa javnim predavanjem s istom temom u Grazu (1907). Pod istim naslovom tekst je publikovan naredne, 1909. godine u asopisu Drutva za etnologiju u Berlinu i predstavlja jednu od prvih studija o muslimanskoj junoslavenskoj epici, zapravo o epici Bonjaka (Die Volksepik der bosnischen Mohammedaner. Zeitschrift des Vereins fr Volkskunde, Berlin, 19, 1909, str. 1-0). Epska poezija Muslimana iz Bosne i Hercegovine, odnosno bonjaka epika e ostati predmet Murkovih interesovanja do kraja njegovog ivota i ona e nositi bitan dokazni materijal u izlaganjima svih njegovih teza. Murko, ve tada, a budui terenac bez premca, zapaa njihove bitne oznake: po formi pripadaju sadanjosti, a usprkos tome, premjetaju nas u srednji vijek. Kao i njegovi savremenici istraivai, Murko u borbama Junih Slavena sa Osmanlijama, koje nisu bile dovrene ni u doba raanja ovoga teksta, vidi osnovnu inspiraciju junoslavenskom plemstvu. U sukobu islama i hrianstva gleda onaj historijski sukob koji se duboko utiskuje u sjeanje naroda i raa ep. Osobenosti muslimanske epike su i u njenom konzervativizmu, a to je uslovljeno, po Murku, porijeklom Bonjaka, posebno njihovog plemstva koje je zadralo jedan specifian srednjovjekovni feudalizam dijelom do dananjeg vremena. Muslimanska usmena poezija, u odnosu na hriansku nedovoljno je istraivana. Ve tada Murko pobuuje interesovanje zapadne naune javnosti za muslimansku epiku. Posebno su bila znaajna njegova predavanja na Sorboni, u Parizu, 1928, koja je pratila njegova nominacija i hrianske i muslimanske epike kao jugoslavenske. U centru i ovih izlaganja je opet muslimanska epika. Plodotvorni susret Matije Murka na Sorboni i mladog amerikog 174 / Godinjak 2005

Dijahronija bonjake usmenosti

doktoranta, Milmana Parryja, iz oblasti homerologije, dovest e do novih otkria bosanskomuslimanske epike. Tako Parry pod Murkovim utjecajem kree 19, godine u muslimanska podruja Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije (podruja nekadanjeg Sandaka). Istraivai bonjake epike su brojni, meu njima je veliki broj stranih slavista (G. Gesemann, A, Schmaus, M. Braun i dr.) a znaajan je broj i Bonjaka. Meu dosad nespomenutim, sa vrijednim doprinosom su: Dragutin Miovi, Raid Duri, Enes Kujunidi. U knjizi monografiji Bosanskomuslimanska usmena epika (Sarajevo, 1992), pisca ovog priloga, izmeu ostalog, obuhvaeni su svi bitni istraivai. Zasluga Enesa Kujundia je da je Smailagi Mehu Avde Meedovia izvukao iz akademskog harvardskog izdanja i pruio na uvid najiroj jugoslavenskoj italakoj publici (1987). Milman Parry je otkrio da je mogue da epska sredina u kojoj cvjeta epska tradicija ponudi epskog pjevaa koji jo moe da ispjeva ep. To saznanje i otkrie odveli su Parryja i njegove saradnike do Avde Meedovia i njegovih sposobnosti da, nakon sluanja epskih pjesama iste rekreira iz Tradicije a da sasluane pjesme ostanu poticaj.***10A. B. Lord otkrit e vrijednosti Avde Meedovia i na njegovom dostignuu u saopavanju usmenog epa uspostaviti teoriju usmenosti koja e, sama po sebi, biti znanstveno otkrie iznjedreno iz dostignua usmenog prenoenja, na primjerima, prije svega, iz bonjake sredine.
Biljeka: Ovo je sa turskog jezika preveden i znatno proiren esej u odnosu na onaj koji sam izloila u mjesecu aprilu u Istanbulu 1996. na skupu Dani Bonjake kulture. Izlaganje na bosanskom jeziku pratio je simultani prevod Kerime Filan na turski jezik. Moja skraena verzija teksta, izlaganje i biljeke, posluili su Kerimi Filan za prevod na turski jezik: Bosnak szl edebiyati hakkinda Bira sz. Trk kltur Aylik dergi Trk klturnu a rastirma enstitsu Sayi 409, yil XXXV Mayis 1997. str. 295-229. (Zahvalna sam za ovaj prevod gospoi Kerimi Filan, posebno to je on objavljen u jednom od onih uglednih asopisa koji donosi radove iz oblasti kulture utemeljene naunom metodologijom.) Ni skraena verzija ovoga rada nije ranije objavljivana na bosanskom jeziku. Nastojala sam da proirenja budu u granicama koncepta teksta izlaganog na spomenutom Skupu u Istanbulu, to je podrazumijevalo i (mart l996) do koga su razmatrane sve naznaene pojave.

***

U okviru kulturne i naune djelatnosti Bonjake zajednice kulture Preporod i njegovog Centra za bonjake studije, kao i izdavake kue Alef iz Sarajeva, u periodu od jedne decenije (od 1992. do 2002) odvijao se, izmeu ostalog, studijski rad na antologijama iz usmene knjievnosti i njihovom publikovanju. Sami izbori grae praeni su predgovorima, i u vie sluajeva ravni su studijama u pravom smislu te rijei. Ovdje se prvi put pojavljuju izbori iz usmene proze u pripremi Aie Softi (1997, 2004). I u drugim centrima razvija se i odvija slian rad (Biha, Tuzla) a izrazito snano i izvanredno organizovano u Podgorici i u organizaciji asopisa Almanah (asopis za prouavanje, prezentaciju i zatitu kulturno-istorijske batine Bonjaka/ muslimana).

Godinjak 2005 / 175

Procesi akulturacije krajem XIX vijeka u Sarajevu

Merima amo

1. Procesi promjena u kulturi stanovanja od 1878. godine do kraja XIX vijeka

augustu 1878. godine dolo je do smjene osmanske vlasti austrougarskom. Bosna i Hercegovina u sastav Monarhije ulazi sa 4 grada, meu kojima je i Sarajevo. Svoju vlast Austro-Ugarska je utvrdila brzom penetracijom koju je karakteriziralo slijevanje vlastitih interesa vojnih, politikih, kulturnih, religijskih u sve vee procjepe koji su nastajali u strukturi bosanskog feudalnog drutva. Urbano simboliki koncetritet u sudaru emocionalnog Orijenta i racionalnog Zapada bilo je Sarajevo. Oko tog orijentalnog jezgra poela se formirati nova politika, privredna i kulturna klima. Sinteza kulturnih elemenata starog orijentalnog i novog srednjoevropskog, tradiranim mehanizmima postepeno transformie fizionomiju grada, stvarajui vidnu dijametralnost u njegovom izgledu. Smjena dotadanjeg feudalnog poretka i turske uprave, uspostava nove vojne, a kasnije i civilne vlasti, inicirala je brojne drutveno-ekonomske promjene koje e bitno izmijeniti zateeno stanje. Austrougarska okupacija je prekinula tradicionalni nain gradnje kako u pogledu urbanistike koncepcije, tako i u pogledu izgradnje javnih, vojnih, privrednih i stambenih objekata. Austro-Ugarska je nastojala da arhitektonskom formom reprezentira vlast i mo Monarhije. Neo i pseudoklasicizam (minimalna imitacija tradicionalnog evropskog naina gradnje) trebali su u najboljoj moguoj varijanti interpretirati tendencije nove vlasti, te transponirati urbane elemente Pete i Bea u postojei sklad i harmoniju islamsko-orijentalnog amfiteatra. U spektar raspoloivih stilova austrougarski graditelji su uvrstili i jedan lokalno prepoznatljiv (po porijeklu svojih elemenata islamski), pseudomaurski stil ili pseudoorijentalni izraz.1 Iz austrougarskog perioda potjeu najvee sarajevske graevine meu kojima je Vijenica, zatim zgrade Zemaljske vlade, Univerziteta, Zemaljskog muzeja i
1 Kreevljakovi, Hamdija, Sarajevo za vrijeme austrougarske uprave (18781918), Arhiv grada Sarajeva posebno izdanje, Sarajevo, 1969, 62-65.

176 / Godinjak 2005

Procesi akulturacije krajem XIX vijeka u Sarajevu

Muzeja grada Sarajeva, Glavne pote, te banke, bolnice, vojne kasarne itd. Interesantna je razlika u koncepciji graenja i lociranja javnih objekata ovog perioda. Dok su na jednoj strani itavi stambeni kompleksi, najveim dijelom uklapajui se u stari orijentalni okvir, stvarali i sa estetskog i sa urbanistiko-funkcionalnog stanovita vrlo neprihvatljive i disjunktivne odnose, dotle su javni objekti koje je podizala okupaciona vlast imali neto drukiju dispoziciju, a veliki broj njih loginiju lokaciju. Oni su smjeteni na lokacijama koje su omoguile mnogo bolje razvijanje objekta te, to je najvanije sa arhitektonsko-likovnog stanovita, nisu toliko naruavali ve postojei i jasno iskristaliziran izgled grada.2 Ubrzan proces razvoja Sarajeva u austrougarskom periodu je posljedica prodiranja kapitalistikog naina privreivanja, koji e se najvie odraziti na privrednu i socijalnu strukturu grada. Proizvodne snage su se razvijale pod utjecajem novih metoda rada i tehnikih sredstava. Radi snabdijevanja vojnog i civilnog aparata, kao i obezbjeenja sredstava za velike graevinske radove, proirio se i razvio znaajan trgovaki saobraaj u Sarajevu. Prodor industrijske robe iz Monarhije, esto jeftinije i po kvaliteti prikladnije od domae, te pojava novih industrijskih djelatnosti stvaraju veliku konkurenciju brojnim tradicionalnim zanatima, koji su ve u fazi dekadencije (urijski, tabaki, halaki itd.), a s njima i njihovi nosioci koji se nisu znali u dovoljnoj mjeri prilagoditi potrebama novog trita i na vrijeme preorijentisati svoja poslovanja. Srednjoevropske promjene najvie su utjecale na tradicionalne muslimanske zanate, te sve ono to je nova vlast inila u svrhu ouvanja umjetnikog obrta u Sarajevu bilo je nedovoljno i nije moglo nadoknaditi propadanje starih zanata, evidentno nepotrebnih. Drukije navike i potrebe doseljenog stanovnitva, te rast modernog graanskog drutva, kojeg na neki nain formira i u prvi plan stavlja nova vlast i privreda, a koje populaciono ine etiri kategorije: vojnik-oficir, inovnik, poduzetnik i radnik, diktirale su nune promjene unutar privredne, kulturne i demografske strukture grada, a posebno veliki utjecaj su imali na promjenu stambene kulture koja se na ovom prostoru formirala i oblikovala 410 godina pod okriljem islamsko-orijentalnog civilizacijskog kruga. Nakon okupacije Sarajeva pojavio se problem smjetaja velikog broja visokih politikih, upravnih, vojnih i strunih lica koji su, naravno, bili pod nadletvom nove vlasti. Za njihovo rezidiranje su se koristili turski objekti, ali je bilo evidentno da se decentralizovan smjetaj u ovim neuslovnim i skuenim prostorijama nije mogao dugo odrati. To je uveliko utjecalo na izgradnju modernijeg stambenog prostora, odnosno na izgradnju kua sa vie stanova i spratova. Prema raspoloivim statistikim podacima, porast broja kua u itavoj Bosni i Hercegovini, u odnosu na porast stanovnitva, nije bio posebno velik, a ni ujednaen. Moglo se s pravom oekivati da e porast broja kua u periodu od 1878. do 1885. godine biti
2  Lovrenovi, Ivan, Unutarnja zemlja, Durieux, Zagreb, 1998, 142. Hauptman, Ferdo, Privreda i drutvo Bosne i Hercegovine u doba austrougarske vladavine (18781918), u Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine, Knjiga 18, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Odjeljenje drutvenih nauka, Sarajevo, 1987, 195-197.

Godinjak 2005 / 177

AMO
najvei, meutim u tom vremenskom rasponu rast broja kua (1,58%) je sporiji u odnosu na stanovnitvo (15,6%). Tek u narednom periodu, od 1885. do 1895. godine, graevinska djelatnost e porasti (22,68%), tako da e premaiti porast stanovnitva (17,6%), to pokazuje da se u ovoj deceniji osjetno poboljao smjetaj stanovnitva i poveao stambeni fond. Sarajevo je 1895. godine imalo 5.426 kua, dok je broj stanovnika na kvadratni kilometar iste godine iznosio 2.25, a 1895. godine .174 stanovnika na kvadratni kilometar, to je za 42%, vie. Za ove podatke se vee jo jedna urbana specifinost, a to je izgradnja stambenih objekata po periferiji grada, tzv. jatagan-mahala. Naime, pauperizovano seljatvo, koje se useljavalo u Sarajevo radi zapoljavanja u industrijskim preduzeima to ih je podizala okupaciona vlast, bilo je prisiljeno pronai skromnija i jeftinija rjeenja kada je u pitanju stanovanje. Ovo su pokazatelji sve gue naseljenosti u samom gradu, koja je utjecala na transformaciju kua u sve vee stambene lokacije. Veina imunijih stanovnika Sarajeva (posebno bogatiji idovi) prihvataju ulogu stanodavaca. Da bi ostvarili to veu zaradu, vlasnici grade objekte najamnog karaktera, bez sunca i vidika. Uspostavlja se udan odnos izmeu ulica i kua. Ulice su ostale uske kao u turskom periodu, a kue su dobile visinu i do 20 metara. Disharmonija izmeu tih ulica, koje su zadrale tursko mjerilo, i kua, koje su imale mjerilo tadanjih velikih gradova, bila je oita. 2. Pojava centralno-evropskih elemenata kulture stanovanja u doba austrougarske uprave Nakon okupacije Sarajeva, dolazi do velikih promjena u stambenoj kulturi. Izgradnja najamnih zgrada i stambenih vila, svojom formom i dispozicijskim rjeenjem predstavlja novi nain rezidiranja, te uveliko mijenja dotadanji nain stanovanja. Najamna zgrada je svojim eksterijerom odavala izgled reprezentativne stambene palae. To se posebno ogledalo u objektima sagraenim pri zapadnom rubu gradskog teritorija, gdje se takva urbana forma mogla nesmetano konfigurirati i razvijati. Stambena palaa je oblikom i stilom formativno zastupala elemente renesanse, upotpunjena njenim razvojnim oblicima, to je razumljivo s obzirom na porijeklo ovog arhitektonskog stila, ali i zbog toga to se mogao naglasiti ravnomjeran i skladan odnos pojedinih dijelova stambene cjeline, kao i dobra proporcija, ime se postizao integralitet objekta takve namjene. Jedna od najpoznatijih i, moe se rei, najuspjenije izvedenih stambenih palaa je zgrada Marijin dvor (Marienhof). Projektant nije poznat, a investitor je August Braun, vlasnik industrijskih objekata za proizvodnju graevinskog materijala. Dvor je dobio ime po njegovoj supruzi Mariji. Objekat je graen od 1888. do 1899. kao stambeno-poslovna dvospratnica sa centralnim dvoritem u formi zatvorenog bloka. Ureenje dvorita nimalo ne zaostaje za kvalitetom ulinog proelja. Podna konstrukcija bogato je obraena, prostor je ukraen fontanama, sa naglaenim ulazima i irokim 178 / Godinjak 2005

Procesi akulturacije krajem XIX vijeka u Sarajevu

stepenitima, to je, ustvari, bila materijalizirana elja vlasnika za ambijentalnim luksuzom. Pored stambenih palaa, u gradu se poeo razvijati jo jedan stambeni ansambl, a to su stambene vile. One su predstavljale statusni simbol vlasnika, bogato i izlobeno su se otvarale prema vani, i ta vanjtina je na neki nain dominirala funkcionalnou interijera. Prvi takvi objekti, vlasnitvo viih inovnika, preteno nose obiljeja romantizma, da bi krajem XIX vijeka graditelji posegli za elementima razliitih razvojnih faza evropske arhitekture, meu kojima je i islamsko-orijentalna. Za razliku od veih javnih objekata kod kojih se interpretacija islamske umjetnosti ograniava na razini dekorativnog, realiziranje ove ideje ima konkretno djelovanje na prostor stambene vile. Nastoji se postii jedinstvo u unutranjosti objekta time to arhitekti daju veu prednost prostornom uinku u odnosu na nevjeto preuzetu fragmentarnu dekorativnost i uobiajeni luksuzni plasticitet karakteristian za srednjoevropski tip graevina nastalih na podruju Sarajeva. Dolazi do promoviranja bosanskog sloga, koji se dimenzionalno gradira u stambenoj vili. Postojala je iroka skala interpretacije ove ideje, od preuzimanja formalnih islamsko- orijentalnih elemenata pa do takvih rjeenja koja na isto intelektualnoj razini daju samo sugestiju polaznog motiva. Postepeno, veina vila se svojim stambenim sadrajem oslanja na rjeenje feudalnih rezidencija iz doba turske uprave.4 Osnovni materijali za izgradnju stambenih objekata u austrougarskom periodu su kamen, opeka, drvo i eljezo (nosai). Temelji su sainjeni od kamena lomljenika u malteru, a esto i potpuno suho zidani. Iznad podruma i prizemlja (ukoliko je u tom dijelu poslovni prostor) jeste masivni strop od popreno spojenih eljeznih ipki (armatura), dok su svodovi od opeke. Visina stropne konstrukcije je od 0 do 50 cm. Zidovi prizemlja i spratova su od istog graevinskog materijala kao i svodovi prizemlja, a strop je nainjen od drveta. Vei otvori su obraeni traverzama, to je razliito u odnosu na polukrune i segmentne lukove manjih otvora (prozori, vrata) izvedenih u opeci. Elementarna karakteristika ovog tipa gradnje je upotreba srednjeg konstruktivnog zida, koji se ve prema visini objekta proirivao prema donjim spratovima. Krovna konstrukcija bila je od drveta, obloena sa vanjske strane crijepom uz veliki nagib. Pored crijepa, koristile su se i eternit (smjesa od cementa i azbesta) ploice. Pri gradnji stambenog objekta nije se vodilo rauna o prostornoj orijentaciji, niti se uspostavljao sklad sa okolicom u koju se taj objekat interponirao. Orijentalni kult komiluka u austrougarskim zgradama svodi se na distanciranu komunikaciju i zatitu privatnosti. Stan u spomenutim objektima izdiferenciran je po srednjoevropskom modelu. Promjene u stanovanju ogledale su se u prostorima oivienim kitnjastim balkonima, u visokim stropovima trpezarija, vizitnih i spavaih soba koje su bile pune evropskog stilskog namjetaja. U sobe se ulazilo iz hodnika, a paralelno su spajane i dvokrilnim vratima koja su se, posebno za vrijeme sveanih prijema, otvarala,
4 Kurto, Nedad, Arhitektura secesije u Sarajevu, Doktorska disertacija, Sveuilite u Zagrebu, 1988, 65-68.

Godinjak 2005 / 179

AMO
otkrivajui raskonu ekspresiju, dostupnu svakom gostu. Upotreba hodnika, koji je vodio u sve prostorije stana, osnovni je formativni princip najamne zgrade i stambene vile. Dispoziciono rjeenje dug i mraan koridor kao komunikacijski prostor jeste neadekvatna zamjena za orijentalnu divanhanu, svijetlu i udobnu, sainjenu po mjeri ovjeka.5 Prostorno amebliranje se sastojalo od opih predmeta: stolova za jelo, stolova za pisanje, set-stoia, zatim stolica izraenih po uzoru na biedermeier, stolica za sjedenje pri jelu i radu, dok su se za relaksiranje koristile fotelje naslonjai. To su bile masivne, iroke i duboke, podstavljene stolice, esto presvuene samtom. Uz spomenuti inventar, u sobama su bile smjetene komode od punog drveta, kao i stilizirane konzole. Ukrasna konzola ispod ogledala imala je trojnu namjenu: sluila je kao polica na koju su se smjetali ukrasi i vazne, zatim funkciju prijenosnog stoia sa dvije izvijene noge, a po potrebi rasklapala se u zeleni sto za kartanje. Poseban novitet bili su kreveti smjeteni u intimi spavaih soba, sastavljeni od okvira, nogu i stranica leaja, sa mekanim pomonim dijelom u sredini, ija je funkcija u prvom redu bila pruanje zdravog i udobnog odmora (sna). Ovaj garniturni namjetaj diktirao je veliku kvadraturu stanova. Stambeni prostor se popunjavao i vertikalno, to je za razliku od namjenski stvorenog multifunkcionalnog prostora orijentalne kue umanjivalo mogunost stvaranja slobodne povrine u stanu. U prostoru srednjoevropskog stana je bilo malo prirodnog svjetla, plafoni su bili previsoki (4m), a zidove su krasile tapete intenzivnog dezena ili areni moleraj. esto su te dvije varijante bile podloga isticanju posebnih predmeta u stanu: umjetnikih slika (rijetko originalnih), porodinih fotografija, te goblena razliitih motiva. Dok su slike likovnog sadraja bile eliminisane iz interijera muslimanske kue, u bogatijim kuama Srba, Hrvata i Jevreja moglo se vidjeti po neko umjetniko platno: Paje Jovanovia, Bocaria, vrakia, aina ili slikara iz austrougarskih zemalja. Specifinu namjenu vizitnih soba prihvatile su i porodice skromnijih primanja, tako da se i u manjim stanovima nastojao separirati odreeni prostor, kojeg su lanovi porodice rijetko koristili, osim kada su primali goste. Radni prostor u stanu, posebno kuhinja (Wonkuche), bio je izuzetno velik, slabo osvijetljen iz dvorita i svjetlarnika. Tu se mogao nai radni kuhinjski sto, poret, ali i do tada u Sarajevu rijetko vieni predmeti: hladnjak sa ledom (prethodnik friidera), elektrina erpa, Papinov lonac na paru, ija je upotreba osiguravala ekonominost kuhanja, i mnogo drugih praktinih, industrijskih potreptina. Kuhinjske ostave su bile male, mrane i bez mogunosti ventiliranja. Djevojake sobe, a esto i moderna kupatila spojena su preko kuhinje.6 Povlateni slojevi stanovnitva u Sarajevu imali su prilike da preko raskonih i stiliziranih interijera: vila, konzulata, konaka, itaonica, hotelskih holova i drutvenih domova, unesu odreene promjene i u svoje domove.
5 6 Finci, Jahiel, Razvoj dispozicije i funkcije u stambenoj kulturi Sarajeva, Zavod za stambenu izgradnju BiH, Sarajevo, 1962, 5-6. Janji, Zorica, Stambena kultura starog Sarajeva, Muzej grada Sarajeva, Sarajevo, 1975, 11.

180 / Godinjak 2005

Procesi akulturacije krajem XIX vijeka u Sarajevu

U upotrebi su prije Austro-Ugarske bili satovi i ogledala, a kasnije i naoale, durbini, staklene ae i bokali. Za satove (depne i zidne) su najvie interesovanja pokazivali muslimani, jer su im oni bili potrebni za tanu vremensku orijentaciju pri obavljanju namaza. Iako se esto spominje kao evropska novotarija, sat na mehaniki pogon sa utegom ili perom (zemberek) u Evropi se pojavio 122. godine, kada je sultan Salahudin jedan takav sat darovao panjolskom kralju.7 Prihvatanje srednjoevropskih elemenata u irim razmjerama ogledalo se u usvajanju zapadnjakog namjetaja, posebno stolova i stolica, kao i drugih predmeta, pa se tako u sarajevskim kuama mogao vidjeti evropski sto za pisanje uz rahle (stalak na sklapanje) za itanje, kraj mindera se mogla vidjeti Singer-maina, uz kahve-odak montiran ti-poret, a uz orijentalnu banjicu ugraivala se nova kaljeva pe. Turski hurdevat (sitnje) u kuhinjama, upotpunjen je porculanskim i industrijskim suem, escajgom, dok se uz ve populariziranu pirituu kahvenisalo. U prvim godinama austrougarske uprave proizvodnja drveta je bila minimalno zastupljena, pa su se spomenuti elementi kunog namjetaja i opreme morali uvoziti sa strane. Prva fabrika za mainsku obradu drveta bilo je vlasnitvo firme Butaconi i Venturi, a otvorena je 1894. godine. Pored graevinske stolarije i parketa, bavila se i izradom furniranog i masivnog namjetaja, kao i izradom namjetaja od savijenog drveta u raznim stilovima. U Radionici umjetnikih zanata (Tkaonica ilima i beza) od 1892. godine izrauje se mnogo dopunskih predmeta za svakodnevnu upotrebu: servisi za kafu, pepeljare, vazne, kao i lusteri, bosanski i perzijski ilimi, mangale, draperije, dok komadi mainskog veza upotpunjavaju taj akulturacioni milje u bosanskim sobama svojim specifinim motivima i orijentalnim natpisima.8 Kada se govori o drutveno-kulturnom ivotu Sarajeva u ovom periodu, neophodno je naglasiti da se ve od okupacije grada, desilo niz promjena, koje su bile rezultat jakog utjecaja srednjoevropskog civilizacijskog kruga. Austrougarska uprava nastojala je usmjeriti kulturni razvitak u pravcu koji e odgovarati interesima njene dugorone, ope politike. Aktivnost nove vlasti u tom pogledu inicirana je u vidnom nastojanju da postignutim spektakularnim rezultatima u domenu kulture, umjetnosti i nauke, opravda mandat koji joj je povjeren na Berlinskom kongresu 1878. godine. To je jedan od osnovnih motiva za unapreenje austrougarske kulturne politike, ali ne i jedini. Postojala je realna potreba da se pripadnicima vojnog i civilnog aparata, koji su sa svojim porodicama doli na okupirano podruje, u novoj sredini obezbijede bar minimalni uslovi za kulturni ivot, da bi se na taj nain snanije i vre vezali za slubovanje u zaposjednutoj zemlji. To podrazumijeva velika nastojanja austrougarskih upravljaa da na okupiranom prostoru organizuju brojne umjetnike priredbe, kao to su koncerti: orkestarski, horski i solistiki. Uporedo s tim, pripadnici nove vlasti
7 8 Dizdar, M. E., Sat, Narodna uzdanica, Sarajevo, 19, 140-146. Janji, Z., op. cit, 15.

Godinjak 2005 / 181

AMO
formiraju mnoge oficirske i inovnike kasine, razna drutva i organizuju srednjoevropski tip kunih sijela. Sarajevska tampa, dnevni i periodini listovi bili su najpouzdaniji izvor za praenje drutvenog ivota u gradu. U kraim i duim tekstovima (napisima) registrovala je sve vanije dogaaje, posebno u domenu kulture. Inae, za etiri decenije austrougarske vladavine pokrenuto je i izlazilo 125 listova, na razliitim jezicima. U periodu od 1881. do 1887. godine osnovano je nekoliko drutava za sve konfesije i to: tri vatrogasna, tri itaonice, jedna enska zadruga i dva dobrotvorna drutva, a sve sa tenjom nove uprave da privue domai drutveni element i da na njega izvri utjecaj svoje civilizatorske misije. Na prostoru Sarajeva, austrougarska vlast je dozvoljavala lokalnom stanovnitvu odreenu formu okupljanja, odnosno organizaciju drutava, ali je nastojala da aktivnosti unutar njih svede na minimum, a njihov razvoj i napredak ogranii nizom pravnih mjera. Ipak, uz sva ogranienja, posebno ona iz oblasti policijskih propisa o javnom redu i miru, koja su bila veoma stroga, kao i o stalnom nadzoru i kontroli vlasti koja je nerado davala dozvolu za osnivanje drutava, kulturni poslanici iz redova domaeg stanovnitva Srba, Bonjaka, Hrvata i Jevreja, djelujui svaki u svojoj sredini, uspjeli su koncipirati dugoronu orijentaciju svog budueg kulturnog djelovanja u Sarajevu, stavljajui poseban akcenat na narodno prosvjeivanje i rad domae inteligencije, kao i na formiranje strunog kadra. Realiziranje te koncepcije zahtijevat e dug i strpljiv rad, a pored toga i znatna finansijska sredstva, koja e u tu svrhu biti prikupljena meu stanovnicima grada. S vremenom, njihov koncept prerast e u kolektivni rad unutar kulturno-prosvjetnih drutava kao to su: La Benevolencija (1892), Prosvjeta (1902), Gajret (190) i Napredak (1904). Ovaj proces udruivanja, proirio se i na druge sfere ivota, to se odraavalo u sve veem broju osnovanih drutava razliite namjene: trgovakih, zanatlijskih, pjevakih, omladinskih, dobrotvornih itd.9 Visoki dostojanstvenici nove vlasti prireivali su kuna sijela, posebno u prvim godinama austrougarske uprave, za veliki broj zvanica, smatrajui da e na taj nain najlake uspostaviti kontakt sa onim utjecajnijim slojevima domaeg stanovnitva. Na tim sijelima, sa poveim objedima, upriliavan je i prigodan umjetniki program, a broj zvanica se kretao od 100 do 160 lica. Todor Kruevac u tom kontekstu istie da je za austrougarski period bilo karakteristino organizovanje takvih sijela, jer je bilo oito nastojanje predstavnika novog reima da bogatije (uglednije) domae slojeve po gradovima, naroito u Sarajevu, priblii upravljaima i doseljenim strancima putem razvijanja drutvenog ivota. Moe se rei da su stranci do tada bili posve izdvojeni od domaih i da su jedni sa drugima dolazili u dodir, samo u zvaninim situacijama. ak su i radnje dijeljene na bosanske i na austrijske.10
9 Stojkovi, V., Radniko kulturno drutvo Proleter do izbijanja I svjetskog rata, u Prilozi za prouavanje istorije Sarajeva, Knjiga IV, Muzej grada Sarajeva, Sarajevo, 1974, 209-212. 10 Kruevac, Todor, Sarajevo pod austrougarskom upravom 18781918 , Muzej grada Sarajeva, Sarajevo, 1960, 265.

182 / Godinjak 2005

Procesi akulturacije krajem XIX vijeka u Sarajevu

Iako se urbanizam i arhitektura, a time i kultura stanovanja u austrougarskom periodu, mogu kritiki razmatrati, posebno zbog naruavanja orijentalnog sklada, neophodno je istai paralelni progres u domenu tehnike, te irenju saobraajne, sanitarne i komunalne mree, koje je inicirala nova vlast. U tom periodu izgraen je veliki broj javnih i stambenih objekata koji su dugo vremena sainjavali najvei javni i stambeni fond u Sarajevu. Ta arhitektura, sa komponentama perifernog u odnosu na srednjoevropske gradske centre, dala je posebnu, urbanu nijansu gradu i ostavila je u naslijee pojedine objekte i vrijedne ansamble koji, osim utilitarne, imaju i arhitektonsku i kulturnu vrijednost.

Godinjak 2005 / 18

Mitske strukture gostoprimstva

(u epu enidba Smailagina Sina Avde Meedovia i u kurtoaznom romanu Pria o Graalu Chrtiena De Troyesa)

Lada Buturovi

ematika ovog rada posveena je kulturnim slojevima i obiljejima gostoprimstva u epu enidba Smailagina Sina1 i u kurtoaznom romanu Pria o Graalu2. I savremena urbana i ruralna tradicija poznaju gostoprimstvo kao obiaj i drutvenu odliku, kao odnos jedinke prema jedinki, smjetajui ih u strogo drutvene okvire, koje one imaju jedna naspram druge. Popularna grka mitologija nam daje brojne primjere odnosa domain gost: primjer odnosa Admeta naprama Apolonu; Nausikaje prema Odiseju; Didone prema Eneji; primjer Penelope i Telemaha prema proscima, neka imena da spomenemo. Junoslavenska usmena epika daje znaaj ovoj temi uglavnom u onoj mjeri u kojoj ga nalazimo u prvoj verziji zabiljeene pjesme o Mehi Smailagiu Kraussovog guslara Ahmeta emia.4 (Moramo naglasiti da se izdvajaju po karakteru poruka usmene pjesme izrazito mitolokog karaktera, kao i sluajevi primjera usmene epike romaneskne razraenosti.) Drugim rijeima, kod emia je struktura gostoprimstva svedena na osnovnu skicu (noenje, konak, iram je tek nagovijeten rijeju, darivanje domaice od strane gosta dato je samo u jednom sluaju bez ikakve razrade rituala i bez religijskih naznaka.) emiev odnos prema ovoj strukturi ne umanjuje mitsko prisustvo u memoriji tradicije kojoj pripada. Pjeva mag, poznato je, ne kazuje sve. Avdo Meedovi e usloniti, upravo obradom ove strukture, lik Mehe Smailagia, ostvariti u epskoj pjesmi njegovo odrastanje, inicijaciju.
1 enidba Smailagina Sina. Kazivao Avdo Meedovi s popratnim razgovorima s Meedoviem i drugim. Edited by David E. Bynum with Albert B. Lord. Serbo-Croatian Heroic Songs. Collected by Milman Parry. Volume four. Edited by David E. Bynum with Albert B. Lord. Center for the Study of Oral Literature, Cambridge Massachusetts, 1974. Chrtien de Troyes, Le Conte du Graal ou le Roman de Perceval. Lettres gothiques. Collection dirige par Michel Zink. Librairie Gnrale Franaise, 1990. Jol Schmidt, Rfrences Larousse dictionnaire de la mythologie grecque et romaine. Larousse 1995. Friedrich S. Krauss, Smailagi Meho, Pjesan naih Muhamedovaca, zabiljeio - - . U Dubrovniku 1886.

2  4

184 / Godinjak 2005

Mitske strukture gostoprimstva

Tema gostoprimstva je, na naunom skupu 1999. u Saint-Denisu u Runionu, u Francuskoj5, okupila antropologe, etnologe, historiare i specijaliste knjievnosti, gdje su se, upravo, u mjestu ujedinjenja kultura, sakupili da govore, o gostoprimstvu kao prostoru ljudske interakcije i knjievnom diskursu. Pokazalo se da ono, gostoprimstvo, otvara mnoge teme u vezi sa junakom koji kree na put avanture ili potrage, put koji vodi ka nadnaravnom, upuujui na pravila odnosa izmeu dva bia. Potvrdu pravila odnosa dvaju bia u gostoprimstvu nalazimo, takoer, u tradicijama koje je obuhvatio i Antti Aarneov i Stith Thompsonov Index motiva i kojim su naglaene mitske i religijske odlike ovog obiaja: npr. aneo nagrauje gostoljubivog seljaka a kanjava negostoljubivog (A. Aarne S. Thompson 750*)6. Veselin ajkanovi, srpski etnolog i komparatista, u svojim studijama iz religije i folklora, ukazao je na bitne odrednice ovog obiaja, uzimajui ga u obzir kroz njegovu historiju, u granicama njegovog rasprostiranja i prouavanja. Bitno polazite njemu je junoslavensko podruje, preteno srpski primjeri, a od istraivaa s tog domaeg podruja nezaobilazni Vuk Stef. Karadi. V. ajkanovi odbacuje teorije istraivaa koje ovaj obiaj vezuju za konkretne i materijalne koristi pri, emu na taj nain obuhvataju i tradicionalnog ovjeka, a razrauje obrednu teoriju gostoprimstva Edwarda Westermarcka (Edward Westermarck, The Origin and Development of Moral Ideas, London l912. citirano prema ajkanoviu) kao kult pretka, to jeste osnovna struktura ovog obiaja. ajkanovi posmatra gostoprimstvo kroz obred i pojanjava ga primjerima iz usmenog stvaralatva (primjeri iz Vukovih pjesama i svjetskih epova poput Gilgamea, Odiseje, iz Biblije, i djela poznatih grkih i rimskih pisaca staroga vijeka.) Po njemu se gostoprimstvo moe objasniti drutveno religijskim inom openja koji pripada kultu predaka i podavanja boanstvu. Gostoprimstvo je, stoga, prema ovom istraivau, povezano sa teofanijom i mogue ga je vezati za obred prostituisanja, (podavanja ene strancu kod Herodota, Lukijana, Strabona), da bi se dobio ljepi i dugovjeniji porod, koji moe ak da prevazie smrt.7 Ova ua struktura davala je vitalnost itavom obiaju a i uvala njegovo prisustvo, kao i vlastito, u tradicionalnoj kulturi. Upravo u tom obliku ona je zabiljeena u Vukovom Rjeniku.8 I Avdo Meedovi i Chrtien de Troyes u svojim djelima, gostu i gostoprimstvu daju naglaeno znaenje, pa ovu temu vidimo u krugu centralnih tema u njima. Pjeva bonjakog epa o enidbi Smailagina sina ve u samom Prologu
5 L hospitalit dans les contes. Etudes runies par Alain Montandon. Centre de Recherches sur les Littratures Modernes et Contemporaines. Presses Universitaires Blaise Pascal Clermont-Ferrand (France), 2001. Prilozi sa ovoga skupa baziraju se na razliitim predstavljanjima pojava gostoprimstva, kako u pisanoj, knjievnoj prii, tako i u onoj usmenoj. The types of the Folktale. A classification and Bibliography. Antti AarnesTranslated and Enlarged by Stith . Indiana University. Second Revision. Helsinki, 1961. Suomalainen tiedeakatemia. Academia Scientiarum Fennica, FF Communication No: 184. Veselin ajkanovi, Studije iz religije i folklora. (Srpski etnografski zbornik). Drugo odeljenje. ivot i obiaji narodni. Knjiga 1. Beograd, 1924. Srpski Rjenik istumaen njemakijem i latinskijem rijeima. Skupio ga i na svijet izdao Vuk Stef. Karadi. Tree (Dravno) izdanje, ispravljeno i umnoeno. U Biogradu, u tampariji Kraljevine Srbije, 1898. S. v. Sibinjanin Janko.

6 7 8

Godinjak 2005 / 185

BUTUROVI
daje joj to posebno mjesto. Naime, Avdo Meedovi tu oslikava monu kuu u kojoj sve funkcionie, sve je spremno za nenadanu situaciju dolaska eljenog gosta ili neprijatelja. enidba Smailagina Sina ima razraenu strukturu pria o gostoprimstvu poput malih ispovijesti, koje uz to slue za pouku, poput isjeaka iz bildung romana. Epizode su vrlo naglaene, posebno one koje nose u sebi religiozne momente. Kao takve mogle bi biti samostalne cjeline. Pjesme iz Vukovog Zbornika, koje je Vuk posebno istakao meu ostalima, uvaju, ravno obrednoj grai, povezanost sa inkarniranim boanstvom, odnosno teofanijom. Ove pjesme pokazuju kako se treba ponaati prema gostu u tradicionalnoj zajednici; da nenadan i siromaan gost moe biti pritajeno boanstvo, a da je to sve vezano za kult predaka i potovanje mrtvih, svjedoi pjesma Kraljevi Marko i Beg Kostadin u kojoj begovo odbijanje sirotica sa kunog praga upuuje na nepotivanje kulta predaka kao i nepotivanje majke i oca. Posredstvom gostoprimstva kroz lik junaka, Smailagina sina, izrasta procesom metamorfoze, linost junaka Mehe u njegovoj uzlaznoj putanji prema osvajanju vremena-prostora. Mehu prepoznaju, pomau mu, daju mu podstreka, ne na osnovu njegove spoljanjosti, on zrai itavom svojom pojavom, izvana i iznutra, u prvom dodiru sa njim vidi se da nije bilo ko, da nije puki jabandija, da je neko na koga se moe raunati. Neiskusnoj djevojci Fati, zarobljenici Petra Karabogdana, on govori da ga dobro pogleda, da nije izdajica, da nije bilo ko, iako je jabandija, da je neko odavde, on je daleko od Kanjie, ali to je Unurovina, Bosna, i on ide prema Budimu jer sve na Mehi i oko njega, njegova pratnja i spoljanjost, iskusnom oku dovoljno govore. Sintagma Bosna kljuanica sa zlatnim kljuevima, simbolizuje u jeziku Avde Meedovia, do jedinstvenosti, gostoprimstvo u Bosni, zemlji koju uvaju Bonjaci. Bosna je teritorij i mjesto poznato i sigurno u svijetu, koje prua utoite i koje posjeduje poznata odredita koja e prihvatiti prijatelja i odbiti neprijatelja. Implikacije toga su u sljedeem: otvoriti vrata Bosne i drati ih otvorena, to znai biti gostoljubiv i tradicionalan, ali sa mjerom, i biti oprezan i znati odvojiti prijatelja od neprijatelja i ne dozvoliti da se izmijeaju vrijednosti koje su stub Tradicije sa onim vrijednostima koje su na ivici individualnog ponaanja. Upravo stoga to je gostoprimstvo tradicionalna vrijednost ono jeste i baza za dobar tradicionalan odgoj, znati ga pruiti i znati ga uzeti znai znati ivjeti u tradicionalnoj zajednici i opiti sa njom, a takvog znaaja je i pruiti gostoprimstvo strancu kome je potrebna domainova kua zato to su ga, na njegovom putovanju, upravo tu, zatekli no ili nevrijeme. Na svome putu Meho prolazi kroz tri kue, tj. biva njihov gost i, etvrtu, vezirovu. U tri kue je dobrodoao, i opominju ga da se njegova konana stanica, vezirova kua, nee pokazati kao prijateljska na nain kako je to zamiljeno u Kanjii. Razlog je u tome to je to konaite gdje Meho treba da stekne preduvjete da bi dobio funkciju alajbega. To je mjesto opasnosti i pretvaranja budui da vezir nije ono to bi trebalo da bude, i da je komunikacija sa njim opasna zbog toga to je drugaiji od njih ostalih, jer su mu misli i razlozi ivljenja drugaiji. Vezir je u bonjakoj usmenoj tradiciji poznat i kao klasina izdajica, tip koji postoji i u evropskoj usmenoj tradiciji (npr. u starofrancuskoj 186 / Godinjak 2005

Mitske strukture gostoprimstva

knjievnosti), i svojim osobinama iskae iz tradicije i zajednitva i predstavlja opasnost za zajednicu. Povijesno, ovaj lik vezira korespondira budimskom veziru, a to je bilo prije podizanje Bosne na rang beglerbegluka.9 U kristaliziranim slikama iz tradicije ostaje i kao slika upozorenja.10 Uvijek nekoga primiti, uvesti ga i pogostiti, pratiti budno da mu kao i svakom gostu bude dobro i da se osjea kao i drugi u takvoj prilici, zadovoljno i raspoloeno, zahtjev je Tradicije; a ako to nije sluaj, to znai da postoji problem i onaj koji to primijeti treba reagirati i raspitati se, jer rije postavljena u pravo vrijeme donosi olakanje i rjeava situaciju, samo treba brzo reagovati. Tako kralj Arthur, kada ga prvi put upoznajemo u Prii u Graalu, ustvari kad ga je Perceval prvi put ugledao, uope ne lii na brinog domaina koji budno motri na svoje goste i prati tok odvijanja njihovih dolazaka i susreta, jer je uronjen u vlastite misli i, kako kae Chrtien de Troyes, pratei Percevalov lik, kralj Arthur je u isto vrijeme veseo i tuan. Domain, naprotiv, treba uiniti pravu stvar i odaslati rije razumijevanja koja je samo prethodnica pravom inu. Junak Meho, sin Smailage, u svojoj ljutnji, i ispadu kao gost na Skuptini, kao paeni sin jedinak, ispoljava svoju ljutnju i izaziva sudbinu, prelazei granicu dozvoljenog, ono to obini ljudi ne mogu. Rijeima je izazivao ono to je uobiajena harmonija govora i ponaanja: traei gostoprimstvo kod Petra Karabogdana, pokazao je, na taj nain, plahovitost prirode mitskog junaka. Gostoprimstvo, da bi bilo pogodno i djelotvorno, treba biti korisno, ne samo za individuu nego i za zajednicu. Meho je u svojoj mati iao naprijed, i uz pomo mate, preao put koji e kasnije ritualno prei kako treba, i na pravoj strani, ali na poetku, dok jo nije startovao, vidio je problem kao individua, mladi, sa strane. Epski junak, traei gostoprimstvo na pogrean nain na svom putu je naivno nagovijestio problem, ulogu Petra Karabogdana kao stalne prijetnje Bosni, povezavi je sa svojom individualnom sudbinom, i tim pripremio put za sve ono to dolazi, svoju individualnu borbu sa Petrom oko Fate i borbu za otadbinu. Nedostatak u Percevalovom ponaanju, kao to e se vidjeti iz kasnijih izlaganja, u njegovom ponaanju u vezi sa gostoprimstvom, pokazuje da nije uio iz onog to je prethodilo, i prema tome nije povezivao dogaaje sa ulogom junaka koja pojanjava i sadanjost i prolost. Meho kao zvanica Hasan pae Tire na Skuptini jedini je neveseo, to ne moe proi nezapaeno; starjeini koji zna ta je red, dobro je znano ko je Meho, mladi jedinac iz bogate kue, koji nee to njemu iz ponosa rei. Meho
9 Podizanje Bosne na rang beglerbegluka usmena tradicija Bonjaka prati situacionom slikom konanog rivalskog odnosa banjalukog pae budimskom veziru. Blijesak banjalukog pae u najranijoj epskoj tradiciji Bosne i Bonjaka simbolizuje kontinuum bosanske misli. Travniki veziri e, nakon banjalukih paa silom i intrigama pulsirati lojalnost Bonjaka organizaciji osmanske vlasti i interesima Bosne u Carevini i na Balkanu. Otuda tako kamena i stamena figura budimskog vezira i u periodima kada su oni bili prolost a travniki veziri 18. i 19. vijeka pravili istke bonjake elite. Uporedi: (enana Buturovi, Bosanskomuslimanska usmena epika. Sarajevo, 1992, str. 7.) 10 V. lik Ganelona u: La chanson de Roland. Publie d aprs le manuscrit d Oxford et traduite par Joseph Bdier de LAcadmie franaise. dition dfinitive. (1974).

Godinjak 2005 / 187

BUTUROVI
je ponosan kao i Ahil, i tek e to kazati svome bliem, adi stricu/, Hasanu Cifriu. Starjeine u tradicionalnim drutvima, a pogotovo kada su to i domaini, trude se da svoju ulogu posrednika izmeu individue i drutvene hijerarhije, bazirane na religiji, poveu tako da individua nae svoje mjesto i da ne iskae iz sredine. Najee se ne zna kakav e se pokazati stranac koji trai prenoite i gostoprimstvo pa se ne zna ni njegova funkcija, moda je upravo prerueno boanstvo, a njima, po shvatanjima koja su uvrijeena u tradicionalnim drutvima, treba uvijek pruiti potovanje, oni mogu iskuavati smrtnike i prerueni im dolaziti (Pria iz grke mitologije o Filomenu i Baucis). Potovanje koje Mehi iskazuju knezovi Vukain i Vujadin, sa njihovim porodicama, simbolizuje veliinu divljenja koju oni osjeaju za tu kuu u Kanjii koja nosi funkciju alajbega. Stoga se oni ne dive individui, Mehi, nego onome to on predstavlja kao Meho-institucija, divljenje je upueno mladom bogu koji preuzima nasljednu funkciju od starog vladara. U tome smislu iskazano je i divljenje Vukainove ene upueno Mehi, a da ne zna ko je on: podsvjesno osjea da je neko iz dobre kue, neko prema kome se mora odati potovanje, neko ije su geste za imitiranje i svako ko dri do dobrog tradicionalnog odgoja mora ih imitirati i prihvatiti kao svoje. Stihovi kojima je iskazano divljenje Vukainove ene prema, njoj jo nepoznatom, Mehi Smailagiu, ostatak su mitske strukture totalnog vjerovanja, koje ide do predanosti i seksualne podreenosti boanstvu da bi ga se umilostivilo.
Vukaine, gospodare mili, ta je ovo udo nevieno? Ja ga dosad videla nijesam, Onakije zmaja na atove, Ni pod njima ata u rahtove. Hele ono to je mome mlado, Blago majci koja ga rodila, Sestri blago to se kune njime, A najbolje vijernici ljubi, to se njime u dueku ljubi.

2190

2195

U etnolokoj nauci se potvruje da je gost sveta kategorija kod Slavena i da mu se kao izraz potovanja pruala ena (piro Kulii).11 To ukazuje na duboku starinu obiaja u memoriji epa kao i na injenicu hijerarhizovanog odnosa gost-domain koji prua obrazac ivota. Pogled u svjetske mitologije nam prua, takoer, argumentacije za to. Stoga je gostoprimstvo vrlo znaajno u enidbi Smailagina Sina i spominje se mnogo puta i to kroz turcizme: hoeldija i safaeldija, u susretima domaina i stranca, onih koji putuju i onih koji se nau u takvom odnosu, to moe samo biti pod okriljem religije i Boga, posredstvom molitve. Evo takvih stihova:
11 piro Kulii, Petar . Petrovi, Nikola Panteli. Srpski mitoloki renik. Drugo dopunjeno izdanje. Etnografski institut SANU. Interprint, Beograd, 1998.

188 / Godinjak 2005

Mitske strukture gostoprimstva

Na dva dana od grada Budima, ak su dotle susreli vezira, Sreli su ga, hoeldije dali, Dovu etri ue muderiza, Oni dovu, a sve softe Amin. Ha gajiret, moj milosan sine! Nemoj baba pokoriti tvoga! Pa Osmanu hoeldije daje. Dobro doo, begova elenko, Diko cjele serhat i Krajine! Dobro tebe nao, Vujadine! A Mehmede, kako ti je babo, I amida Cifra Hasanaga? Oba dobro, na pitanju fala.

94 2795

Rije hoeldija, kako je ve naprijed navedeno, jeste bitna u tradicionalnoj kulturi jer u sebi nosi dobro ophoenje i suut prema drugom, prihvatiti drugoga znai pruiti razumijevanje i utjehu, pokazati da nije ovjek sam i nije obina jedinka nego je neko ko pripada zajednici i odreenom kolektivu ozbiljnih i dobrih ljudi i tako treba gledati svoga iznenadnog gosta. Razmjena rijei spada u razmjenu informacija gdje se naui neto novo i bitno za budunost individue i njegov poloaj u zajednici; samo treba znati pravilno sluati i procijeniti rijei svoga sagovornika, voen stalno prolim iskustvom i uvijek imati u vidu konaan cilj koji se postavio na poetku. To je bitno za Mehinu inicijaciju i za predstojee suoenje sa vezirom.
Pa se medlis poe sakupljati. Cijel mesec i godinu dana Prvijenci od Budima grada, Dohodili pai na vienje, I estite pai holeldije... 416

420

Nauiti neto iz iskustva tradicije gostoprimstva, nauiti ophoditi se i ponaati se, potvrditi svoj identitet pred drugima i na taj nain nametnuti se kao neko ozbiljan i neko na koga se moe ubudue raunati i biti primljen u drutvo pravih ljudi, onih koji neto znae u zajednici i od kojih zavisi budunost te iste zajednice, to je zadatak koji moraju proi svi mladi ljudi koji prolaze kroz inicijaciju. Jer, biti gost kod nekoga je znati govoriti koliko je potrebno, kako i sa kim, a isto tako znati sluati, sluati pravu stvar, a uvijek znati vezati za onaj poetni cilj cilj puta. Upravo tako mladi junak Meho govori u pravi as, odmjereno, dobro, znajui ta kome rei i ta i koliko oekivati od drugog. ak i ono izlaenje iz Tradicije na poetku epa, i ono je bilo prividno, samo mu je pomoglo da ostvari svoj cilj da postane odgovoran ovjek ije rijei i djela imaju teinu u zajednici. Perceval, naprotiv, junak Prie o Graalu, ne zna sluati svoga domaina, niti zna da bude domain, jer ne poznaje norme ponaanja tradicionalnog odgoja, ne poznaje obiaje i ne zna kako i sa kim govoriti. Govori kad ne treba, i uti kad ne Godinjak 2005 / 189

BUTUROVI
treba, jer ni savjet domaina i potenog ovjeka Gornemana nije procijenio nego doslovno primio. Na pitanje odgovara pitanjem ili, doslovno, na djeiji nain, to mu daje kvalifikaciju budale, naivka i bahate osobe, tako ne ostavlja utisak ozbiljne osobe, kako bi on to elio. Rijei drugih i Percevalove rijei se ne slau, jer su im vrijednosti pomjerene. Mladi junaci bajki i pria tano znaju kako se prema kome ponaati, izraziti suut i pokazati kvalitete zajednitva na razini ovjek priroda. U bajkama i priama primiti i poastiti, biti domain, ali i gost znai: znati uputiti pravu rije i tako dobiti pravu informaciju koja ga vodi tamo gdje on eli, znai nastaviti ljudsku interakciju, nastaviti dalje, ne prekinuti dalji lanac korisnih informacija, kretati se prema uspjenoj inicijaciji i zadobijanju kraljeve kerke.12 Junaci bajki, uprkos individualnom putu, upisuju se u zajednicu i kolektiv i povezuju individualno sa drutvenim, pravilnom rijeju i gestom, nasuprot junacima kurtoaznog romana, individuama, ije rijei i geste su u sukobu sa okolinom. Naprotiv, junaci epike smjeteni su u drutvene okvire od samog poetka epske radnje i njihove geste i rijei i njihova spoljanjost se uvijek veu tamo gdje pripadaju. Stoga gostoprimstvo kao drutvena kategorija u tradicionalnoj sredini duboko je prisutno u ovom epu i ukazuje na odnos domain gost, smjetajui svaki susret u strogo drutvene okvire. Tako sljedei stihovi ukazuju na stroge norme tradicionalnog ponaanja, ak i kad postoje pritajeni individualni interesi.
Kako doe Hadiu Mehmede, Ja u njega iram uenjiti. On e mojoj ruci poleeti, Rad irama i carskog fermana, e je carski tura-ferman na me. Ja mu ruku ne dam poljubiti, S moje u ga dvije zagrliti, Meu vrane oi poljubiti. ... Moliu ga na konak voditi, A on meni nee zanoiti. 469

476 482

Izdajica vezir zna kako treba sa Smailaginim sinom Mehom. Poznaje tu uvenu kuu i zna da ne smije prenagliti, jer na taj nain nita ne postie. Poto je vezir izdajica i ovjek iz Tradicije, istovremeno, zna da je vea korist da eka, jer je njemu dobro poznata reakcija Bonjaka, koji e brzo organizirati svadbenu povorku koja je, istovremeno, i ratnika. Dakle, u tradicionalnom drutvu gostoprimstvo (hoeldija i safaeldija) je vana etapa u vremenskom prolazu i razumijevanju postupaka junaka, linosti u centru panje. Od toga kako e on biti shvaen na svom putu, kao i od njegovog ponaanja zavisi ishod njegovog ukupnog puta. Pravilnom razmjenom rijei ljudi se ujedinjuju (gost i domain), uspostavljaju kompromisan odnos ako je jedan od njih neprijatelj, ali pod uslo12 Alain Montandon, Prface dans Lhospitalit dans les contes, p . 2-24.

190 / Godinjak 2005

Mitske strukture gostoprimstva

vom da onaj drugi zna da slua i razgovara, da nije zaslijepljen svojom vlastitom individualnou.
Nek delati idu u odaju, Nek ni jednog na kapiji nema, ... E, Meine, adamija li si! Da sam bijo bolan, izdajica, Ne bi bijo kod tvojega baba, ... Serbez ga je dobro uinijo Iram ini ne ko momka mlada, No ka jednog od njeg starijega... 485 4428

4524

Vezir se, tako, ne ponaa prema Mehi kao prema individui. Pred njim nikako nije dvadesetogodinji mladi nego, u njemu, itava slavna prolost uvene kue u Kanjii. Meho je samo izdanak te kue koja raa alajbege i ostale znaajne ljude. Meho je sadanji trenutak i u njemu se oslikava itava prolost te znaajne kue on je prolost u sadanjosti. Zato ukazati Mehi gostoprimstvo initi mu iram jeste drutveni in s kojim se neto dobiva, da li su to, s jedne strane, vjerni knezovi Vukain i Vujadin koji tim inom izraavaju svoje potovanje i odanost, kao i zahvalnost i elju da to odre i da i oni sami i njihove kue budu priznati nadaleko kao oni, koji stoje uz pravu stvar; ili za vezira, to znai prikriti se jer se boji te kue (koja je institucija), koja je Bosna u malom: pogostiti Mehu, biti Mehin domain je biti u dobrim odnosima sa kuom u Kanjii i itavom Bosnom i tako dobiti na vremenu, ekati trenutak kada oni, ne sumnjajui, uspavani povjerenjem, padnu u zamku koju im on bude pripremio, skupa sa svojim saveznikom Petrom Karabogdanom. U tradiciji, na inicijacijskom putu, vano je za junaka poput Mehe Smailagia znati se apstrahirati od sadanjeg trenutka, sadanjeg vremena-prostora i uvijek stremiti ka mnogostrukosti trenutaka koji daju jedan sistem miljenja i nain ponaanja: sluati, odgovarati, pitati i postaviti se pravilno na nain da se u mladom ovjeku ogleda njegovo porijeklo, da i sagovornik od njega moe neto da sazna i da se na njega moe osloniti, to je ono to ini epske junake ozbiljnim i svevremenskim. Tradicija nikada ne zastarijeva, vjeno je mlada, a gostoprimstvo je tu znaajno kao drutvena interakcija, ritualni obred u kojem se dogaa neko iskuenje, prekretnica, saznanje. U epu su stvari i odnosi jasni. Izmeu rijei i djela nema jasnog razgranienja. Prelaz je u kontinuumu. Ovu pojavu moemo prepoznati kao predmet rasprave u savremenim teoretskim i knjievnim studijama i ogledima, kakav je onaj Gislee Mathieu-Castellani. Ovaj autor istie da epsko prezentiranje, prema dvojici uvenih istraivaa, karakterie eksteritorizacija, objektivizacija, vidljivost bia i stvari. Dalje navodi da oni, Auerbach i Staiger, stavljaju takoer akcenat na svjetlost, jasnost kontura, volju da se nita ne ostavi u sjeni (Auerbach) i najzad ljubav za vidljivost (Staiger).1
1 Gisle Mathieu-Castellani, Le monde, comme en un miroirPlaisir de l pope. Sous la direction de Gisle Mathieu-Castellani. Presses Universitaires de Vincennes. PUV, Saint-Denis, 2000,

Godinjak 2005 / 191

BUTUROVI
Prema mom miljenju, kazano podrazumijeva da su prostorno-vremenski odnosi dati u jukstapoziciji, mit i historija se preklapaju, prolost je neodvojiva od sadanjosti, budunost je predvidljiva. Gostoprimstvo u takvim odnosima ili u takvoj mentalnoj dispoziciji, po Jollesu, ulazi u kategoriju epskog ili tradicionalnog miljenja.14 Gostoprimstvo implicira razmjenu rijei, govor, diskurs, in govora ili in-gestu to je, prema Pierru Brunelu, dio ratnike kvalitete: Rije je efikasna ona koja je ve akcija ili je u akciji i koja je isto tako u drugom sluaju ratnika akcija15 Prostor je vrlo bitan u epici (u skladu je sa ve reenim) jer je u tom prostoru sve vidljivo, dato je pravolinijski, kao u ogledalu; junaka Mehu zovu nae ogledalo, veza meu ljudima i kosmosom je u kontinuumu pa je on i zlatna zvijezda, sunce ogrijano. Odrediti se u tom prostoru je, dakle, vrlo znaajno, jer to znai biti upoznat sa itavim jednim univerzumom koji je kompaktna cjelina. Veza domain gost igra ulogu povezivanja u tom univerzumu jer povezuje prostor, a prostor je neodvojiv od vremena i uvijek ga rekreira.
Nit ee zaspati hanume, Ni u sobi svee poeiti. Spavajui iram uinee.

/5019/

Ovo je ve trea kua u kojoj su prenoili Meho i Osman. Oni su u Budimu kod Fatimine majke: u sve tri kue, Vukainovoj, Vujadinovoj i Fatinoj, svugdje je gostoprimstvo, iram na visokom nivou doekivani su sa au u skladu sa Mehinim rangom, sa poloajem kue iz koje je Meho. Dobre domaice bdiju nad tako znaajnim gostima i to je ast i njima, domainima i gostima da domaini svoj san i svoj poinak prekinu, ne gasi se ni svijea u kui kad je boanstvo unutra; gost poput Mehe je svetinja, on je predstavnik Kanjie i Bosne. Meho i njegov pratilac su ast za sve tri kue, jer te kue e biti na glasu kao dobri domaini, kao kue od asti, jer kua u kojoj je gost redovno poaen je cijenjena u tradicionalnim drutvima. Za domaine koje isto misle kao Meho, kao Osman i itava Bosna, iram uiniti je gosta doekati kako treba jer je on za njih mali bog. ak i za izdajnikog vezira Meho je zlatno zmaje iz zmajevog gnijezda. Ovi primjeri pokazuju da je Meho veza prolosti i sadanjosti, da vee prostore i ini univerzum kompaktnijim, jasnijim i vidljivijim. Sve se jasno ogleda u njemu. Njegova rije je jasna i ista i uvijek prethodi gesti, zato sve kue zahvaljuju Bogu kad se uvjere da Mehovo razmiljanje ne ide u pravcu novotarija, ve slijedi tradicijsko iskustvo. Kroz razgovore kao gost Meho izrasta do funkcije alajbega. Svi vide sa olakanjem da vrijeme u kojem Meho nastupa donosi prosperitet i
str. 12 /La reprsentation pique selon les deux critiques se caractrise par lextriorisation, la visibilit des tres et des choses. Auerbach et Staiger mettent pareillement laccent sur la lumire, la nettet des contours, la volont de ne rien laisser dans lombre (Auerbach), lamour de la visibilit (Staiger).. / 14 Citirano po Pierru Brunelu: Mythopotique des genres, Pierre Brunel. Presses Universitaires, (200), str. 14. 15 Isto, str. 10.

192 / Godinjak 2005

Mitske strukture gostoprimstva

njemu se zato nita ne smije dogoditi i oni ga uvaju i bdiju nad njim da njegovim ugroavanjem ne ugroze svijetlu budunost. Od Smaila, Mehinog oca, Osmana bajraktara i tri kue na putu do Budima svi se trude da predstave kompaktan prostor koji e Meho prepoznati i prikljuiti se jednostavno i znati svoju dunost. Iram, gostoprimstvo je obostrano. Na kraju Meho zna ta treba initi da bi pokazao da poznaje hijerarhiju, da zna ko je on osobno: da zna uzvratiti domaici, tj odgovoriti na nain na koji je ona njemu odala priznanje i potovanje i zahvaliti se za gostoprimstvo, a ne da je nabusito uvrijedi, nego da je posestrimi, i ako ona ima kerke da ih daruje madarijama, to e biti njegov poklon za njihovu udaju. Tano zna kako i sa kime govoriti. On donosi prosperitet u kuu u koju ue on je sunce ogrijano i za svakoga je primjer koji treba slijediti, i svima je najvie drago kada vide da je Meho svjestan svoga poloaja da dobro zna da je svjestan vrijednosti koje predstavlja i da nije obian mladi ovjek koji eli vlastitu slavu za svoje individualne prohtjeve, bez ukorijenjenosti u onom prije njega. Zbog toga Meho odgovara na Vujadinovo pitanje:
Jesu l stare nadvladali mladi? Kako ti se ini pred oima, Mehmedaga, il su bolji stari, Ili ovi, to e biti mladi?

Mehmed na to odgovara, na Vujadinovo iskreno zadovoljstvo, da promjene nema na Krajini i da e sve biti kako je i bilo, kad jedan od njih, ije sjajno vrijeme tek nastupa, progovori kako treba, i time pokae da je dorastao situaciji i ispunio oekivanja data prije njegovog roenja :
Svaija je miso odvojena. Moja miso vazda do vijeka Da su bolji stari od mladije. Hej, aferim, ka od srca, sine! Ti e dobro biti ako bog da.

Meho zna koja je njegova dunost i kako misliti i kako govoriti, i svjestan je da postoje i druga miljenja, ali njegova dunost je da bude na strani oca i amide, kako je to i nauio u kui kad ih je dvorio kao djevojka i da samo tako tradicijske vrijednosti ostaju nepromijenjene. Gostoprimstvo u epu je isto tako vano kao i junatvo, i to se eksplicitno daje u sljedeim stihovima:
Junatvo je ikram uineti Te gazije na odaku svome Iza sebe spomen ostaviti Da nas fale dok je ovog sveta! 7679

Gostoprimstvo je, dakle, znaajno u Tradiciji za individualnu reputaciju, ono je stoga ravno junatvu i opeg je karaktera. Ne pogostiti nekoga, uskratiti mu Godinjak 2005 / 19

BUTUROVI
hranu i leaj, loe se ponijeti prema njemu, znai biti na zlu glasu, to znai biti izopen iz drutva ljudi i sveden na rang ivotinje i moi biti ubijen od bilo koga. Tu se gubi obraz ne samo za ivota nego se tako ukaljanog obraza ulazi u sjeanje kolektiva. 16 Da je gostoprimstvo jasno povezano sa religijom i religioznim ponaanjem, ostatkom nekog obreda, pokazuju sljedei stihovi iz enidbe Smailagina Sina:
Na toga agu hasret uinjee, I na agu i na konja njegova, I njegova silnog bajraktara... 7885

Hasret kao ljubav i oboavanje, a ovdje je mogue oboavati samo boanstvo. Drugi stih
Svi od aka na noge skoie... 821

u kojem takoer imamo ljubavni zanos koji ide do ekstaze, to je religiozni karakter doekivanja boanstva. Da je neukazano gostoprimstvo, odnosno loe postupanje sa gostom kanjivo do te mjere da posljedice snosi ak i zemlja iz koje je domain, pokazuje primjer iz grke mitologije kada bog Dionisije, koga je Licurg, kralj Trakije, loe doekao i pogostio, kanjava njegovu zemlju najteom kaznom osudom na neplodnost.17 Francuska srednjovjekovna tradicija kontinuira mitske slike gostoprimstva i povezuje ih sa grkom antikom, i one postaju model ponaanja ovjeku srednjeg vijeka. Kao primjer moemo navesti razvijenu sliku doeka nenadanih, tj, nenajavljenih gostiju dvojice mladia pred Adrastovim dvorom, Polinisa i Tidea na ijim je titovima, kralj Adrast, domain dvorca, prepoznao lava i vepra i shvatio da je to ispunjenje proroanstva, da su oni mladoenje njegovih keri, i da ih mora doekati kako treba. itava procesija i ritual gostoprimstva tee kako treba, u tradicionalnom i kurtoaznom duhu doeka, pranja gostiju, prije jela, iz zlatne posude, u bogato opremljenoj sobi, u kojoj se po tapiserijama niu neke druge mitske slike, takmienja smrtnice i boginje. Adrastovo gostoprimstvo ide do pozivanja keri, koje savreno sreene, u kurtoaznom duhu, dolaze i upoznaju se sa mladiima da bi se uskoro, po oevom nareenju, i povukle. Njihovo predstavljanje asocira na nuenje. Za razliku od epa enidba Smailagina Sina, Pria o Graalu bavi se inicijacijom junaka Percevala, ironino stavljajui na scenu mladog Percevala koji ne poznaje drutvene norme, kojima ga, ne samo da niko nije nauio, nego ovaj srednjovjekovni junak nije imao ni muke primjere pokraj sebe, ivei samo sa majkom-udovicom i njenim slukinjama, i ako je i bilo u njegovoj blizini
16 Rgis Boyer, Lvolution typique du thme de lhospitalit dans les textes scandinaves anciens (Eddas et Sagas). U citiranom Zborniku: LHospitalit dans les contes,str. 25-6. 17 Jol Schmidt, Rfrences Larousse dictionnaire de la mythologie grecque et romaine. Larousse 1995, str. 194.

194 / Godinjak 2005

Mitske strukture gostoprimstva

mukaraca bili su stari i nemoni i nije im bilo do junatva i vitetva. Majka nije eljela da ostane bez posljednjeg sina, zato je htjela Percevala sauvati od zla koje donosi smrt i nesreu. Ovdje se radi, ne o prirodnom putu jedne inicijacije, gdje prirodno i drutveno ine jednu cjelinu, ve su oni u raskoraku. Nalazimo se u interiorizaciji i propitivanju. U prvom djelu, a to je ep, na snazi je mimezis epskog djela, ono to Northrop Frye, u svojoj Anatomiji kritike, naziva, prvim stadijem, gdje mit jo nije otcijepljen od strukture djela, i gdje je mit jo u akciji i gesti junaka. Frye viteki roman naziva mitom proljea.18 Dakle, jo smo uvijek prema ovom autoru, na poecima stvaranja. Tu se radi o individui lutalici u njenom lutanju kroz narativnu temporalnost romana. Mada je jo prisutna mitska sadrina u strukturi djela; junak juri nezaustavljivo prema svojoj sudbini. Na tom putu se postie prepoznavanje budueg junaka kroz predskazanje: na skuptini sa zabrinutim starjeinom, i naroito u scenama gostoprimstva i primanja savjeta i junakovom prihvatanju ili neprihvatanju zbog neznanja ili manjka pronicljivosti. Tu se radi o individualnosti pisca i njegovih glavnih junaka svi se kritiki odnose prema vitetvu, rije prestaje da bude proeta istim mentalnim raspoloenjem. U scenama gostoprimstva Perceval, za razliku od Mehe, odgovara kao individua bez ikakvog vjerovanja, baen u ivot, borei se da zadobije mjesto u haotinom svijetu za sebe. Nita ne zna, ne zna ni govoriti ni odgovarati niti sluati samo ga prati vlastiti poriv mladosti (to je u temeljima sudbine o junaku) i plahovitosti, bez vrstog uvjerenja u prolost i veze sa sadanjou. Sada bih, ukratko, prije sumiranja zakljuka, prela na uvode ovih dvaju djela, jer mi se ini da se u njima razvijaju vrijednosti specifino tradicionalnog ivota, znaaja zajednitva u kome upravo gostoprimstvo ima vidnu poantu. Uvod u ep i uvod u Priu o Graalu, pokazuju naine stavljanja na scenu rijei koja se iri i prenosi posredstvom religije i iskrene vjere koja dolazi od srca.
Prva rije : Boe nam pomozi! Evo druga:Hoe, ako bog da. Samo da ga pominjemo esto, Pa e nama dobro pomagati, I od svake muke zaklanjati, Muke ljute i dumanske ruke, I svakoga hala i belaja, Od zlog duga i nevjernog druga. Bie kie, rodie godina, Duan e se duga oduiti, A zlog druga nigda do vijeka, A u kui loe domaice. Od nje nema gore kukavice. Nije s mirom muu kui poi,
18 Citirano prema: E. M. Meletinski. Poetika mita. Preveo Jovan Janiijevi. Nolit Beograd, str. 112-115; Uporedi zanimljiv komentar od Pierrea Brunela N. Fryevog gledanja na epos, gdje dolazi do izraaja njegova (Fryeva) definicija govornih formi u procesu ponavljanja. Mythopotique des genres... str 12.

Godinjak 2005 / 195

BUTUROVI
Ni sa sobom poves musafira. Sve ga vodi, a o jadu misli, Koji e ga jadi zadesiti, Od zle kuke na dom domaice, Crne mu je srce od gavrana. Kuu pokri pa nee kapati, enu udri pa nee lajati Teko tome ko se enom tue, Kad se sama na pamet ne vue.

Otvorena rije epskog djela koja preko religije potencira zajednitvo i dobre odnose u kui da stranac, potencijalni prijatelj ili neprijatelj, bude svjestan jedinstvenosti ili razjedinjenosti svojim figurama paronomazom, poliptotom, ponavljanjima i derivacijama zgunjava tekst u literarnom smislu, inei ga sloenijim.
Qui sme peu rcolte peu, Et qui peut avoir belle rcolte, Qu il rpande sa semence en un lieu Qui lui rende fruit au centuple! Car en terre qui ne vaut rien, La bonne semence se dessche et meurt. Chrtien sme et fait semence D un roman qu il commence, Et il le sme en si bon lieu Qu il ne peut tre sans profit. Il le fait pour le meilleur homme Qui soit dans l empire de Rome C est le comte Philippe de Flandre Qui vaut mieux qui ne fit Alexandre, Lui dont on dit qu il eut tant de valeur Mais je prouverai que le comte Vaut bien mieux qu il ne le fit, Car il avait runi en lui Tous les vices et tous les maux Dont le comte est pur et intact. Le comte est ainsi fait qu il n coute Ni laide moquerie ni parole dorgueil, Et s il entend mdire d autrui, Qui que ce soit, il en a le coeur lourd. Le comte aime la vraie justice, La loyaut et la sainte glise.

U epu Avde Meedovia, tradicionalni odnosi i veza sa gostoprimstvom eksplicitno su dati, rije koja se prenosi usmeno, puna je razumijevanja religioznih i Bogu odanih ljudi koji imaju suuti prema blinjem i pokazuju je. To je ono 196 / Godinjak 2005

Mitske strukture gostoprimstva

to odrava tradicionalno drutvo i njegove vrijednosti koje se jae iskazuju posredstvom gostoprimstva, odnosno na relaciji gost domain. Taj odnos spada u bit tradicionalnog drutva jer se sa njim iri dobra rije i uvruju odnosi zajednice, a to pomae u oslanjanju ljudi, jednih na druge, i njihovom bliem upoznavanju, to pomae zajednici da opstane i odri se kao takva (gost i domain u svome odnosu, gost koji je nepoznat iz drugoga kraja neto e pruiti, dati domainu, kao i domain njemu). Ta situacija je gotovo eksplicitna u uvodu u ep, istiui relaciju gost dobar domain/ica koji odravaju zajednicu, a naprotiv, i lo domain/ica, gdje prijeti opasnost kui, odnosno, metonimijom reeno, zajednici. U uvodu u Prii o Graalu taj odnos je mnogo implicitnije dat. Dobra rije je najprije data metaforom iz Jevanelja a da bi bila plodotvorna mora imati pogodno tlo. Metafora koja slijedi istie odnos mecene i njegovog pjesnika, domaina i gosta. Mecena kao dobar domain brine se i dariva pjesnika, pruajui mu materijal za njegovu inspiraciju (rukopis prie), daje mu duhovnu hranu. Naravno, pogodno tlo je pjesnik, pa i junak o kome pjesnik pjeva. Dobar domainski odnos i onaj koji odrava tradicionalne vrijednosti, pokazuje Chretien de Troyes slikom svoga mecene koji zna svoje dunosti i donosi prosperitet svome tieniku, poklanja mu ono to njegov tienik ustvari trai, a to je novi izvor za njegovu umjetnost, novi put za njegovu inspiraciju. I njega Chrtien de Troyes poredi sa Alexandrom Velikim, i takav odnos koji je pisac dotakao u prologu implicitno, samo se nazire. Ustvari, itava Pria obuhvata razraenost toga odnosa na itavom prostoru prolaska junaka, upravo kao u epu, junak Perceval, a kasnije Gauvain, jesu ba poput junaka Avdinog epa, gosti negdje na njihovom putu, na kome od njihovog stava zavisi kako e biti primljeni. Nabrojimo samo neke od domaina ili mjesta goenja: djevojka iz atora, ugljar, kralj Arthur, poteni ovjek Gorneman, Blanchefleur, dvor kralja-ribara u kojem je junak pod velikom kunjom i koji je ogledalo junakovih ranijih iskuenja, u kojem Perceval doivljava propalu inicijaciju, kralj Arthur sa svojim estim promjenama dvora, gostoprimstvo pustinjaka; drugi junak Gauvain sa svojim iskuenjima u razliitim zamkovima do konanog iskuenja u zamku iz drugog svijeta, zamku kraljice-majke, u kojem se Gauvain ponaa kao savreni vitez19, u kojem se briu sve njegove ranije greke viteza na usluzi damama bez angairanja sa njegove strane. Sve te etape gdje relacija gost domain dolazi do izraaja u Prii o Graalu i ukazuju da rije i gesta
19 Motiv savrenog viteza, onog koji slijedi vlastiti put due i koji ga povezuje sa smislom postojanja i prolosti zajednice, sa zadatkom koji treba da izvri i da mu ostane vjeran, prisutan je i u dervikoj tradiciji (koja dolazi iz klasinog sufizma, usmene tradicije, neobjavljenih rukopisa i kola sufijskog uenja bro jnih zemalja). Vidi priu Kraljev sin u knjizi :Idries Shah, Contes derviches. Histoires-enseignements des matres soufi de ce dernier millnaire. Provenant des classiques soufi ,de la tradition orale, de manuscrits indits et des coles denseignement soufi de nombreux pays. Le Courrier du Livre. Paris (1979), str.246: Francuska kritika misao se, takoer, oslanja na mogunost Chrtienove inspiracije iranskom spiritualnou. Po tome Pria o Percevalu bila bi prianje o inicijaciji koja bi odvela Percevala kralju Esperitausu, orijentalnom Imamu, Duhu, Svjetlosti i Ljubavi, istinskom Bogu sviju. Vidi: Michelle Szkilnik prsente Perceval ou le Roman du Graal de Chrtien de Troyes, Gallimard, (1998), str. 175.

Godinjak 2005 / 197

BUTUROVI
nisu jednaki, rije ne proizlazi iz geste kako je to u epu A. Meedovia, ili kako je to utvrdio Leo Spitzer: da se sve emocije pokazuju u pokretu, a svaki pokret otkriva jednu emociju (toute motion se trahit en geste, tout geste rvle une motion ; le geste est, je dirais, psychophysique.)20 pokazuje da u kurtoaznom romanu rije i gesta prestaju biti jedno, i da smo u kurtoaznom romanu puno dalje od mita i mitske rijei kao to smo dalje od kontinuuma svijeta i individue. Tako kurtoazni roman stvara pripovijest, sa distance, stavljajui junake u prianje koje problematizira odnose individue i drutva u individualnom odnosu, polazei od vlastitog bia. Snaga individue u Prii rastoava Tradiciju i njenu memoriju iz mita i religije, dakle, suprotno onom to ne posjeduje individua u epu. I uz sve razlike i specifinosti epa i kurtoaznog romana, gostoprimstvo je ta vrijednost u kojoj se ogledaju mitski odnosi i njegove strukture i u epu i u kurtoaznom romanu.

20 Citirano prema: Klaudio Giljen, Knjievnost kao sistem, Ogledi o teoriji knjievne istorije. Preveo Tihomir Vukovi. Nolit Beograd , str. 89/90.

198 / Godinjak 2005

ivot kao zalog istini Djela i ideje Abdulvehaba Ilhamije

Emina Memija

Od Adema prvo lomno ogledalo ovjek posta

bdulvehab Ilhamija (epe, 177. Travnik, 1821), prozni pisac i pjesnik na bosanskom, turskom i arapskom jeziku, u naoj knjievnoj batini slovi kao jedinstvena pojava. On je to po svojoj sudbini, po svom djelu i po poimanju svijeta i sebe u njemu. Ilhamija spada meu one blistave umove koji su se jainom svoga uvjerenja i svoje estitosti stavili iznad ivota i zbog svoje pravedne rijei nasilno skonali. Sila je prekinula Ilhamijin ivot bez suda i suenja. On je nakon toga, i danas, ostao da ivi jo vre u kolektivnom pamenju. I u knjievnosti, naravno. Evo, skoro dva vijeka potovaoci ovoga pjesnika i bogougodnika hodoaste njegovo turbe u Travniku, po tekijama se ue njegove ilahije, a sve je vei interes knjievne kritike za njegovo djelo. Nemamo mnogo pouzdanih izvora da bismo rekonstruirali pjesnikov ivotni put, znamo tek nekoliko detalja, i to iz njegovoga proznog djela. U svom didaktikom spisu Tuhfetu-l-musallin ve zubdetu-l- haiin (Dar i poslastica onima koji se klanjaju Bogu) navodi da je roen 1187 (177) godine kao Abdulvehab sin Abdulvehabov, i da je imao trojicu sinova. Na prijepisu njegovoga divana stoji ime: ejh el-had es-sejjid Ilhami baba Bosnevi, a na uzglavnom nianu takoer se imenuje ejhom i hadijom. Sejjid i baba su epiteti koji su odreivali uena i tovana ovjeka. Njegovo kolovanje samo je djelimino poznato. Prema njegovome obrazovanju, d se zakljuiti da se kolovao u medresi, vjerovatno rodnoga epa, gdje mu je profesor bio Abdulah Karahoda, i sam alhamijado pjesnik. Obrazovao se jo u Fojnici i Tenju. Iz Ilhamijinog pjesnikog djela vidi se da je bio ambiciozan i radoznala duha, svim biem okrenut Bogu. Pokazivao je iv interes za tesavvuf, koji je izuavao vjerovatno kod jednoga od dvojice velikih ejhova i autoriteta u sufizmu Abdurahmana Sirrije ili Huseina Zukia u Fojnici. Izvjesno je da se Godinjak 2005 / 199

MEMIJA
pouavao sufizmu i kod teanjskog ejha Abdulaha ankarije, pa 1810. dobio idazetnamu (diplomu) da i sam moe obuavati.1 Bio je veoma ambiciozan, to i sam svjedoi u jednoj pjesmi na turskom jeziku, u kojoj priznaje da nema nikakvoga znanja o knjievnosti, ali da je nadahnut (ilhami) od Boga, te da se mnogo trudio. U maniri savremenika, i ranijih pisaca na bosanskom i na orijentalnim jezicima, sam je sebi dao nadimak Ilhami nadahnuti. ivio je, uglavnom, u epu, nadmeui se s vremenom i nedaama, stalno traei znanje i pouavajui druge. Posljednje svoje godine proveo je kad je na vezirskoj asti stolovao Ali Delaludin-paa, veoma obrazovan, vjet ali i osion vladalac. Za njega Salih Sidki Hadihuseinovi Muvekkit navodi i ovo: ...mnoge iskusne i poduzetne ljude je povjeao, a mnoge optuio i protjerao iz domovine u tuinu.2 Razmee XVIII i XIX stoljea je, inae, veoma teko doba za Osmansko carstvo, to se nepovoljno reflektira i na Bosnu i Hercegovinu, njegovu najzapadniju granicu. Iznurena stalnim ratnim pohodima u kojima je uestvovala ljudstvom, poharana estim epidemijama kuge, Bosna je ivjela teke godine. Kao prirodni saveznik ovakvih nevolja ispoljavaju se svekolike ljudske slabosti nasilje, korupcija, bezakonje, la i potvora. Delaludin-paa previa sve te pojave, ali ih budno prati i reagira na njih pjesnikom rijeju Ilhamija. Njegova pjesma postaje sve popularnija, dakle i opasnija, pa Ali-paa, i sam vian rijei, i znajui njenu snagu i opasnost, trai od Ilhamije da se javno odrekne svoje protestne poezije. Zalog je bio pjesnikov ivot. Ilhamija u svom izboru staje na stranu svojih uvjerenja i biva pogubljen u travnikoj tvravi 1821. godine, u naponu svoje stvaralake snage. Uz Ilhamijinu smrt vezano je nekoliko legendi, a jednu od njih zabiljeio je i Muvekkit. Prema njemu, Ali-paa je pogubio Salih-bega Srebrenianina kod koga je pronaeno pismo ovoga sadraja: Ne plai se nasilnika, jer su svi dobri na tvojoj strani. Pismo je pripisano Ilhamiji i zbog toga ga je, prema ovome izvoru, paa pozvao u Travnik i pogubio. Iako je mogue da je vjerodostojna pria o pismu, vjerovatnije je, i loginije, da je Ilhamija stradao zbog svojih stihova, konkretno pjesme udan zeman nastade. Jer, zaista je bilo odvano ustati na savremenu situaciju stihovima:
udan zeman nastade Sve zlikovac postade ................................. Krivda pravdu zamela Pa se pravda umela.

Nedostaju vrsti historijski izvori o razlogu zbog koga je nasilno skonao, zna se samo da je to bilo 1821. godine. O traginom pjesnikovom kraju govori i tarih
1 2  Muhamed dralovi: Abdulvehab ibni Abdulvehab epevi Bosnevi (Ilhamija), Anali GHB, Sarajevo, 1978, knj. V-VI, str. 14. Salih Hadihuseinovi Muvekkit: Tarih-i Bosna, sv. I. list 217, rukopis, GHB. Isto.

200 / Godinjak 2005

ivot kao zalog istini: Djela i ideje Abdulvehaba Ilhamije

na njegovom uzglavnom nianu: ...Umro je muenikom smru Sejjid hadi ejh Vehab. Sam razlog pogubljenja svjedoi o velikoj popularnosti za ivota, a nasilna smrt ostavila je traga i u knjievnosti. U jednoj zbirci poezije u rukopisu, koja se nalazi u biblioteci Kairskog univerziteta, jeste i jedna anonimna pjesma na turskom jeziku u kojoj se oplakuje Ilhamijin tragini kraj.4 Pjesnik Arif Sidki Kurt napisao je, takoer na turskom jeziku, pjesmu posveenu Ilhamiji, a zabiljeio je Muhamed Enveri Kadi u svojoj Hronici.5 Iz novijega doba su dva kraa romana: Reada Kadia: Ilhamijin put u smrt, i Nure Bazdulj-Hubjar: Sablja i pero pria o Ilhamiji. Abdulvehab je prozne sastave pisao na bosanskom i na turskom jeziku, a poeziju na maternjem, turskom i na arapskom. Kako u bosanskim poetnim kolama za muslimansku djecu mektebima nije bilo kodificiranih udbenika, pisali su ih nastavnici i ueniji ljudi. I Ilhamija je napisao jedan takav prirunik ilmihal na bosanskom jeziku. Njegov osnovni sadraj odnosi se na elementarna znanja vjerovanja i prakticiranja vjerskih obaveza. Drugo njegovo prozno djelo, ovo na turskom jeziku, Dar i poslastica... govori nam o vjerskoj predanosti autora, koji ve naslovom kae da dar i poslasticu zavreuju jedino oni koji se klanjaju samo Bogu. Spis je podijeljen na nekoliko tematskih cjelina. Najprije izlae osnovna naela islamskog vjerovanja, lijepog ponaanja te koja su to djela koja ovjeka dovode do moralnog uzdignua. Karakteristino je da se u ovakvom tekstu nau i teme o prirodi, biologiji, svemiru... Svim ovim temama autor prilazi iskljuivo s religijskog aspekta, a rjeenja nalazi u Kuranu. Ilhamija nam navodi onu kuransku priu o tome kako se jedino ovjek (budui umiljen i neodgovoran), jedini odvaio da od Boga primi amanet (obavezu) da bude njegov namjesnik na Zemlji. ovjeka radi su na Zemlji stvoreni odgovarajui klimatski uslovi, voda, biljni i ivotinjski svijet. To Ilhamiji daje ideju da o ovjeku razmilja kao o mikrokosmosu, te navodi brojne primjere slinosti izmeu ovjeka i prirode. U tim analogijama navodi i ovo: to je na Zemlji pomrina, to je kod ovjeka neznanje. Ilhamija razmilja o tajnama svemira i ivota, pa se njegove prosudbe esto doimaju kao naivni odgovori na uda i nepoznato to ga okruuje. I ponovo se vraa u svijet religije, pa zakljuuje kako ovjek mora strogo i stalno da se pridrava vjerskih naloga kako bi ispunio amanet koji mu je povjeren. Zanimljiva je irina Ilhamijinog pogleda na grijeh i kaznu. Kako se musliman ne smije kazniti bez razloga, tako isto ni nemusliman ne smije iskusiti nikakvu kaznu ako je nevin. Kako se samo sudbina poigrala sa nevinou i kaznom u sluaju samoga Ilhamije! Ovu uzdignutost nad nacionalnim nalazimo u jo jednoga alhamijado pjesnika Muhameda Hevaije Uskufije, koji u svome kratkom ali
4 5 Muhamed dralovi: Navedeno djelo. Muhamed Enveri Kadi: Hronika. Sv. 19, str. 28.

Godinjak 2005 / 201

MEMIJA
sadrinom velikom spisu moli Boga za milost svim ljudima, bez obzira na vjeru. Ilhamija razmilja i o ivotu i smrti, naravno sa aspekta vjere. Ovaj spis Ilhamiju oslikava kao ovjeka koji otvorenih oiju posmatra svijet, koji pokuava dokuiti smisao postojanja i ponuditi neke odgovore i savjete o nainu ivljenja kakvoga Bog zapovijeda. Ono nije plod Ilhamijinog razmiljanja u zreloj dobi, napisano je kad je imao 28 godina. Turski jezik kojim je pisano ukazuje da autor nije obrazovan na viim stepenima, on, zapravo, razmilja na svome jeziku i pretae tu misao u rijei tuega jezika. Ponekad upotrijebi i leksem iz bosanskoga jezika, isto kao to je inio i Mula Mustafa Baeskija u svom Ljetopisu. Uoljiva je jo jedna zajednika karakteristika izmeu ova dva pisca i jedan i drugi imaju naglaen osjeaj za vrednote svoga naroda, pa su, prema Ilhamiji, bosanski muslimani po odanosti vjeri iznad ostalih pripadnika te vjere, a prema Baeskiji, bosanski jezik znatno je bogatiji od arapskog jezika, kome je to, inae, karakteristika. Postoji vjerovatnoa da je Ilhamija napisao jo dva prozna teksta: gramatiku arapskoga jezika i bosansko-turski rjenik. Ova dva teksta su prepisana zajedno sa njegovim ilmihalom, ali prepisiva ne navodi autora nijednoga.6 Pretpostavku o mogunosti Ilhamijinog autorstva ovih dvaju tekstova podupire fakat da je on bio predan pouavanju, pa se moe pretpostaviti da ih je napisao da bi olakao acima uenje. Ti prozni tekstovi vani su nam i kao izvor iz kojega doznajemo podosta o samom autoru, ali je on mnogo znaajniji kao pjesnik. Njegovu poeziju moemo posmatrati u dva toka: na bosanskom jeziku, koju pie s tendencijom, blisku poimanju i potrebama irokih slojeva, dok na turskom i arapskom stvara u osami svoga nadahnua, za svoju duu a u ime Boga. Pjesme na bosanskom, a napisao ih je dvadesetak7, mogu se uokviriti u tri osnovne teme: religija, pouka, protest. Ovoj prvoj temi pristupa kao teolog, kao ejh, pa je razumljivo to su svi njegovi tekstovi, i prozni i pjesniki, proeti bogobojaznou. To je, po Ilhamiji, jedino ispravno opredjeljenje u ivotu. Didaktika Ilhamijina poezija karakteristina je i po tome to se uklapa u pojam didaktike kakva je u islamskom kulturnom krugu. Ta pouka obuhvata cjelinu ovjekova bia, dakle sve ono to ga ini misleim i odgovornim u sferi ideje vjere, ali i u najkonkretnijoj stvarnosti. Tu su ugraene univerzalne ideje dobra i zla konkretizirane nalozima iz Kurana i hadisa. Globalno gledano, ovi savjeti idu od vjerske pouke kao primarnog zahtjeva do uputa o ponaanju u svakodnevnici. Tu se ne lui duhovno i tjelesno, oni nisu suprotstavljeni, zapravo su komplementarni. Nema, dakle, dualiteta duh tijelo, apstraktno materijalno: najapstraktniji pojam i najkonkretnija materijalna pojedinost su dijelovi jedne jedinstvene stvarnosti.
6 7 Muhamed Hadijamakovi: Ilhamija, ivot i djelo, Sarajevo, 1991, str. 4-5. U alhamijado stvaralatvu, naroito onom starijem, gotovo da nema autografa tekstovi su prenoeni usmeno i prepisivanjem, gdje su sasvim oekivane intervencije kazivaa, odnosno prepisivaa. esto ak nema ni imena autora, pa se posredno mora dokazivati ije je ta. Zato se ne moe sa sigurnou rei koliko je tano pjesama na bosanskom jeziku Ilhamija napisao.

202 / Godinjak 2005

ivot kao zalog istini: Djela i ideje Abdulvehaba Ilhamije

Primjer te obuhvatne pouke je i ovaj:
Sluaj hodu i mater Nemoj biti ko vjetar Jer bie ti udobar Udri nosom u duvar ................................. Nemoj se ti krivo klet Da ti daju cio svijet Jer e, sinak, umrijet Velku muku podnijet.

Dakle, podjednako sluaj hodu i mater, zadovolji i vjersko i svjetovno, ne budi lahkomislen, jer e udariti glavom o zid. Iako je sva njegova didaktika poezija proeta religijskim duhom, ili izravnim sadrajem, iako stalno naglaava dunost vjerovanja i ukazuje na posljedice suprotnog ponaanja, tu, itekako, ima mjesta za realni ivot. Ilhamija savreno koncizno miri ideju vjere i ivot:
Gledaj duu i Boga A dunjaluk, neka ga!

Osim dominantne religijske crte, u alhamijado didaktici je sticanje znanja podignuto na nivo bogougodnoga djela. I to, naravno, pripada islamskom duhovnom obzoru, jer i Objava poinje nalogom: itaj u ime Gospodara svoga...8 Gotovo da nema nijednoga pjesnika iz ovoga korpusa bonjake knjievnosti a da sticanje znanja nije vrlo visoko uzdigao, neki su ak pisali nasihate (savjete) u kojima je neizostavna uputa da se nauava. Ali, niko kao Ilhamija nije to tako zgusnuto a snano iskazao u samo jednoj strofi odue pjesme:
Ko je dahil i neznan On je po se nesretan Kod Boga je grehotan A kod ljudi sramotan.

Ilhamija ovdje jednai grijeh i neznanje, ne savjetuje samo, on ovim ak i prijeti, jer e neznalica odgovarati pred Bogom. U alhamijado poeziji znanje se poredi sa imetkom nepotroivim, sreom, zadovoljstvom..., a Ilhamija jo dodaje neovisnost: Ilm (znanje) imam, ja se drugom ne molim. Ova himna znanju mogla bi se uzeti kao paradigma najznaajnijeg dijela alhamijada openito. Kao predani vjernik Ilhamija je bio upuen i u bit islama, dobro je poznavao Kuran, i to se vidi i u poeziji na bosanskom, a u onoj na turskom i arapskom jo bolje. Tako u pjesmi Durm ve hatta (Grijeh i grijeenje) iskazuje svoju pobonost, obraajui se Bogu njegovim odabranim imenima (esmau-l-husna), kojih, inae, ima 99. Navedenu tvrdnju opravdava fakat da je najuspjeliju pjesmu na
8 Kuran, 96/1.

Godinjak 2005 / 20

MEMIJA
narodnom jeziku: Ja upitah svog Jasina komponirao tako to je polovinu svakoga drugog stiha uzimao iz sure Jasin. Pjesma je pisana u dijalokoj formi pjesnik je zapitan nad loim pojavama u ivotu, a ajeti Jasina odgovaraju da je to stoga to su ljudi u zabludi, to nisu bogobojazni, neuki su, preve oholi, oboavaju idole, udobno sjede u foteljama ne marei za pravdu... Na kraju pjesme, autor kuranskim tekstom upozorava: Njemu e se svi vratiti. Druga znaajna tema Ilhamijine poezije je bunt. ivei u smutnom vremenu, na svojoj koi je direktno osjetio svu bijedu. On se, istina, ne buni na svoju sudbinu, ak je, onako derviki, pomiren sa materijalnim siromatvom, ali je zabrinut za siromane ljude, pa se pita: ta se hoe, zaboga? Najpoznatija njegova buntovna pjesma je udan zeman nastade, a to je i inae pjesma simbol Ilhamijinog djela. Nastala je kao reakcija na vladavinu Delaludin Ali-pae, ali to je samo konkretni povod. Poto je to najpopularnija Ilhamijina pjesma, mnogo se usmeno prenosila ali i zapisivala od kazivaa koji nisu imali autograf, pa je zato nastalo niz verzija, znatno razliitih po obimu i sadraju. U jednoj verziji proziva se i sultan imenom. Evo stihova koji se i danas pronose i usmenim putem:
.................................. Ovo trpit teka muka A jo vie turska bruka, Munafika stoji huka, ta se hoe, zaboga? Turin nema amela, Krivda pravdu zamela, Pa se pravda umela, ta se hoe, zaboga?

Pjesma se odrala do dananjega dana zato to ni danas nisu prevladani povodi kojim je nastala, ona je govorljiva o zlu i nasilju u svakome vremenu... Jo jedna pjesma vrlo otro i direktno odgovara na slabosti vladajueg sistema:
Dje li ti je Halil-paa A musafir Ali-paa I goveda znae naa Dje to bie lai vae. Postidte se, sramota je Pobojte se, grehota je, to inite promislite Dje to bie lai vae. Ovi svijet sad e proi, Po duu e mele doi Nee vama la pomoi to su bile lai vae.

204 / Godinjak 2005

ivot kao zalog istini: Djela i ideje Abdulvehaba Ilhamije

U ukupnom Ilhamijinom opusu na narodnom jeziku ima i pjesama u kojima se isprepliu posebno pouka i religijski duh, to je, u ovoj poeziji, neodvojivo jedno od drugoga, izjednaeno je. U njoj se pjesnik vidi kao skrueni dervi, koji je toliko odan vjeri da e to formulirati isto sufijskim jezikom: Srcem vidim, ja drugoga ne traim. Iako sve pripada i vraa se Bogu, Ilhamija vidi jasno i ovjekovu odgovornost i mogunost izbora. U pjesmi Ja upitah svoje due direktno kae da je sva odluka na njemu. A da za ivota treba odluiti, i djelovati, u pjesmi Hajat dok je veli: Hajat (ivot) dok je u rukama der ti trai. Iako je i sam pripadao ulemi, vrlo otro je kritikuje: umjesto da ti, vjerski obrazovani, upuuju na dobro i pokazuju to svojim primjerom, za ta su ve svojim pozivom i statusom obavezni, oni ...vrat slomie porad mala(imetka). Neke, meu njima, rui zbog nedovoljne obrazovanosti. Ilhamijina poezija Ilhamijine pjesme na bosanskom jeziku, kao, uostalom, i kod veine alhamijado pisaca, posebno starijeg perioda, optereene su turcizmima.9 Ponekad je to nuno ako su u pitanju termini iz religijskog kruga za koje nemamo adekvatne u bosanskom jeziku, esto je ta tuica u funkciji ostvarivanja rime, ali nerijetko i bez opravdana razloga. Tako se neke Ilhamijine pjesme nuno moraju itati uz rjenik. Za razliku od veine bonjakih pjesnika na orijentalnim jezicima, koji su se, nakon kolovanja u medresi, usavravali u nekom od islamskih centara, upoznavali se sa poezijom i uope stvaralatvom Istoka, Ilhamija je stekao samo domau naobrazbu. Pisanje na ovim jezicima, i u duhu divanske knjievnosti, koja je tada bila aktualna, podrazumijeva, pored znanja jezika, i poznavanje vrlo strogih zakonitosti u pogledu vrste i metra. Ilhamija se tome sam uio, to i obznanjuje: Melodiju i ritam postigao sam govorom, a mjerilo uz Boiju pomo. Dalje navodi da nije uio metriku, ni puno itao poeziju, a svoje pjesniko umijee shvaa kao Boiji dar. Jo je jedna neobinost u vez sa Ilhamijom: on je mnogo poznatiji, u nekim krugovima iskljuivo, kao pjesnik na bosanskom jeziku, posebno kao autor pjesme udan zeman nastade, nego kao stvaralac na turskom i arapskom. U poeziji na ovim jezicima Ilhamija je daleko plodniji i snaniji stvaralac. Po vremenu u kome nastaje, i po duhu koji nosi u sebi, Ilhamijino pjesniko djelo pripada divanskoj poeziji. Ali, za razliku od veine Bonjaka koji su pisali ovu poeziju, ima najmanje onih bitnih njenih odrednica strogo zadatu formu, simbole, alegoriju, te razliite anrove. Cio njegov opus na turskom i arapskom jeziku10 pripada takozvanoj oiglednoj sufijskoj poeziji, gdje je, umjesto
9 Oznaka turcizam uobiajena je kod nas za oznaku rijei iz arapskog, turskog i perzijskog jezika, koji su nam uli u upotrebu s Osmanlijama. 10 Isto kao to se ne zna taan broj pjesama na bosanskom, ne moe se to ustanoviti ni za one na turskom jeziku. U razliitim zbirkama nalazi se po nekoliko, i taj zbir ide na vie od pedeset na turskom i tri na arapskom, ali nigdje nisu sabrane u cjelini.

Godinjak 2005 / 205

MEMIJA
simbolima, sve reeno konkretnim, stvarnim imenima. Tu nema skrivenog subjekta, nema simbola ije znaenje tek treba dokuiti, kod njega je rije izravna i nedvosmislena. Sufizam, koji se jo s poecima islama zaeo u dervikim redovima, ivi i posvjedouje se u pjesnikoj i proznoj rijei kroz sve protekle vijekove, pa i danas. Dervii su pronosili sufijsku ideju kroz svoje stihove, varirali razne teme da bi kroz njih iskazali svoju ljubav i odanost. Meu bonjakim pjesnicima na orijentalnim jezicima ima dosta dervia, a neki su postali dervii piui stihove u kojima su se zaputili ka Vjenoj Ljubavi. I Ilhamija, ejh nakibendijskog tarikata11, zanesen je ljubavlju prema Apsolutu, posveen meditaciji koja se neprestano hrani pitanjima univerzalne egzistencije u odnosu na Vjenu Istinu, i kao leptirica koja krui oko svijee dok ne sagori na njenom plamenu, a to je najprepoznatljiviji simbol sufizma, gubi se u zanosu, u zikru. U zikrullahu je sva vjernost, sva ljepota, sav zanos. Time se spoznaje Allah kao Ljubav i zanos, sve to je runo tad nestaje, a zaneseni postaje blii svojoj tenji. Pjesnik-ejh nema nikakvog oslonca osim Boga, nema vanijega cilja nego pribliiti se Vjenome:
Allahu! Moj Boe! Uzmi me U vatri Ljubavi razori me. Za vatru Ljubavi, stalno u plau, Ispio sam vino kao u gru.

Jedino u ovoj pjesmi Ilhamija koristi vino sufijski simbol za Ljubav, a jo samo dva simbola u drugim pjesmama leptiricu i svijeu. Sve ostale Ilhamijine pjesme imaju jasno oznaene subjekte, sve je doreeno, bez alegorija i simbola. Ilhamija je, zapravo, jedini pjesnik na orijentalnim jezicima koji svoje ideje nije zakrivao simbolima, a sav je, bez ostatka, predan Ljubavi.
Al ciljevi im isti uvijek Pokornost Bogu, sad i uvijek.

Jedna od estih Ilhamijinih tema su ejhovi i dervii. Njih pjesnik izdvaja kao bogougodnike u koje se treba ugledati:
Bog odredi ko e biti uzor ivotu tvom Stog padni pred noge, odaj potu ejhu svom! U njemu nadji istinu koja se ljubi Kao rob sultanu, ruku mu poljubi.

Ilhamija, kao predani vjernik svjestan je krhkosti ljudskog karaktera jo od prvoga ovjeka, pa zakljuuje:
11 Nakibendije, derviki red je dobio ime po svome velikom ejhu Behaudinu Nakibendiju (umro 189), iako je sam red stariji za jedno stoljee. Vanjsko je za svijet, unutranje za Boga, osnova je tradicije nakibendija. U Bosni se javlja u XV stoljeu, vrhunac ugleda i masovnosti doivio je upravo u doba Ilhamijino. I danas u Bosni ima najvie dervia ovoga reda.

206 / Godinjak 2005

ivot kao zalog istini: Djela i ideje Abdulvehaba Ilhamije

.................................... Od Adema prvo lomno Ogledalo ovjek posta. Bie Tvoje ae srea Ali edj se javlja vea ..................................

Sva Ilhamijina poezija je natopljena sufizmom. Kao mislee bie on je, i u poeziji na bosanskom, i u ovoj na turskom i arapskom, zapitan nad mnogim pojavama i pitanjima, jedino ta nije upitno to je njegova bespogovorna predanost Bogu:
Tvoj sam zaboravljeni rob, budi mu naklonjen Oprosti onome koji se nada na Ljubav oslonjen Srce moje Tebe eli, dua moja Tebe moli, Skrivena misao moja Tebe gleda i Tebe voli Tijelo mi je iscrpljeno u muci tekoj Tvoj rob je iznemogo u Ljubavi istoj. Moje srce Tvoj nur, dua za Tobom plae Moj uitak, Tvoje bie u Ljubavi zrae Moj uitak govori, moje uho slua Otkrovenje Istine u Ljubavi kua. Moj duh to si Ti, moje lice to si Ti Moje oi to si Ti, u mojoj ljubavi si.

Poezija Abdulvehaba Ilhamije, mada je pisana u malom mjestu, u maloj zemlji, nosi u sebi univerzalizam, prispodobiv svakom vremenu i svakoj ljudskoj zajednici. Zato on traje evo ve due od dva stoljea, u prepletu legende i knjievnosti.

Godinjak 2005 / 207

Eseji i tesavvuf u atievom djelu

(U povodu 90-godinjice smrti)

Lamija Hadiosmanovi

z ime Muse azima atia (18781915) uvijek se navodi epitet pjesnik, a rijetko ili gotovo nikako esejist. ini nam se da ne moemo ni atievu poeziju sagledati sa svih aspekata a da se ne osvrnemo na njegove eseje, koji pokazuju pjesnikovu intelektualnu radoznalost da se iskae i u ovome knjievnom anru i time potvrdi ne samo svoj izuzetan prevodilaki dar, nego i svoje iroko obrazovanje. ati to nije radio stihijski, nego je u ovim njegovim proznim radovima zadovoljena i hronologija i preciznost u podacima. Kao da je progovorila pjesnikova iskonska potreba da ponudi itaocu itav niz osmanskih tesavvufskih pjesnika, da ih proui i prevede pokoji fragment iz njihovog pjesnikog djela. Tu nisu zastupljeni samo suhi biografski podaci, nego se ati dobro upoznao sa svakim od njih, prouio njihovo pjesniko djelo, pa ih tek onda predstavio javnosti. Moda je to i potreba za bijegom iz svakodnevice, nostalgina elja da izmeu toliko tekih sudbina pronae i svoju, na vagi, ne puno laku. Osim pjesnika i proznih pisaca osmanskog vremena, od kojih su mnogi pisali i na perzijskom jeziku, ati nam je ponudio i dosta ena pjesnikinja, istina neto modernijeg poetskog izraza, i pisaca reformista devetnaestog i poetka dvadesetog stoljea. Posebno ga je zanimao Tevfik Fikret, pa je ostavio dosta proznih fragmenata od ovoga pisca. Meutim, kako to nije tema naega rada, neemo se ovim ni baviti. Najznaajniji esej, koji pokazuje atievo iroko poznavanje kulturno-historijskih i knjievnih prilika osmanskog vremena, jeste, bez sumnje, Misticizam i utjecaj Perzijanaca na tursko pjesnitvo1. Koliko je ati poznavao divansko tesavvufsko pjesnitvo, njegov komplikovan stil, te zadatu rimu i metar, najbolje svjedoi ovaj esej. U ovoj vrsti pjesme motiv je sakriven i sve je kazano metaforom, kao to na pjesnik objanjava: Dakle njima nije svrha kako rekosmo u svojim duevnim izlivima hvaliti objekte pojavnog svijeta, kao poljedice i uinke,
1 Musa azim ati: Misticizam i utjecaj Perzijanaca na tursko pjesnitvo, Biser, Mostar, 1912, I, 5-12.

208 / Godinjak 2005

Eseji i tesavvuf u atievom djelu

nego slaviti Boga kao prauzrok tih objekata, koji su samo oblici boanskih atributa.2 Ovaj tekst, kao kruna atieve proze, ustvari je sukus njegovih eseja o pojedinim pjesnicima i proznim piscima tesavvufskog usmjerenja. Tek kada se pomno iita ovaj atiev rad, postajemo svjesni koliko je ati bio iroko obrazovan, a uz to akribian i precizan. ati je pomno prouio tesavvuf, islamski filozofski pravac koji je imao duboke utjecaje na osmansko pjesnitvo. Taj utjecaj je bio toliki da su osmanlijski pjesnici sve trope, slike i figure, pa i smisao cijelih verzova i kitica ad verbum prenosili u svoja djela, te je stoga i sam njihov jezik sliio napolici perzijskih i turskih rijei. Pjesnik u ovom dragocjenom tekstu objanjava tesavvuf, istina imenujui ga kao misticizam i simbole, koji su, kao i sama pjesma, vieznani. Naravno, ne moe se ni oekivati da se tesavvuf, kao filozofska pojava, objasni s nekoliko reenica, ali i iz ovih kraih objanjenja, koje nam ati nudi, jasno je da je pjesnik shvatio osnovne postulate ovoga, esto nedokuivog filozofskog pravca. ati je, izmeu ostalih, u ovom tekstu, u kraim naznakama, pisao i o ejhu iraziju (14. st.), koji je na turski jezik preveo Razijin cvijetnjak i objasnio sve dvoznane i vieznane termine sufijske poezije. Tu ati s dosta datih argumenata tvrdi da je puno toga preuzeto od Aristotela i drugih grkih filozofa, koji posmatrajui u nesavrenom vide savreno, jer da bi se uoila manjkavost, trebalo bi sagledati savrenost. U ciklusu eseja o osmansko-turskim knjievnicima posebno mjesto dao je Ruhiju Bagdadskom4 (umro 1589), inae sufiji iitskog mezheba. Ovaj misaoni pjesnik bio je dervi-asketa, koji je u svojoj poeziji ismijavao licemjerstvo, zavist i podlost svakog ko je samo teio za bogatstvom i vlau. On je bio predan samo Stvoritelju, ali i dovoljno ponosan da je znao kako se treba suprotstaviti oholom. Ruhiju Bagdadskom bila je tekija jedino utoite, gdje je meditirao u osami. Ba tu je nastao i njegov nadaleko poznati Terdi-i bend5 iz kojeg nam je ati ponudio i neke stihove u svom prijevodu i prepjevu:
O nemoj mislit da smo mi opjeni Sokom od grozda iz ae od zlata Due nam samo Elestu6 opija; Mi lanovi smo dobrog Harabata. .................................................... Mi na ovome prolaznome svjetu Nit smo vladari, ni bosjaci goli; Poniznim ljudma ponizit se znamo, Pram oholima stostruko smo holi
2  4 5 6 Isto, str. 14. Tesavvuf islamski filozofski pravac, koji je postao posebno zanimljiv za nauku od devetnaestog stoljea. Tesavvuf je bio i ostao fenomen spornih miljenja i esto nenaunih i tendencioznih razmiljanja. Stoga ova velika tema ostaje jo otvorena za prouavanje. Musa azim ati: Ruhija Bagdadski, Sarajevo, Gajret, 1912, V, 9-10. O pjesnikim vrstama u divanskoj knjievnosti, vie vidi: Fehim Nametak: Vrste i oblici u naoj knjievnosti na orijentalnim jezicima, ivot, Sarajevo, 198, XXXII, Knj. LXIV, 9-10. Kuran, VII, 172.

Godinjak 2005 / 209

HADIOSMANOVI
Mnogi osmanski pjesnici svoje divane pisali su na perzijskom jeziku. ini nam se da je to bio manir toga vremena, jer, recimo, i Sinan-paa se ispriava to je svoje djelo napisao na turskom jeziku. U esnaestom stoljeu ivio je i djelovao i Dervi-paa Bajezidagi Mostarac (umro 160), dravnik, pjesnik, ratnik, koji je ostavio iza sebe dva divana, i to na perzijskom i turskom jeziku, ali oni do sada, naalost, nisu pronaeni. Na pjesnik ili nije znao za izuzetno darovitog Dervi-pau, ili nije mario za ovog pjesnika, ali ga u svojim esejima nije ni spomenuo. atievom izotrenom umu i irokom spektru poznavanja divanske knjievnosti, nije izmakao ni nadaleko uveni pjesnik i ejh-filozof Galib-dede7 koji je, takoer, u svojoj poeziji slijedio tesavvufsku misao. Ljubav, Ljepota i Srce su pojmovi koji dominiraju Galib-dedeovim stihom:
Ova plamna pjesma je o vatrenoj ljubavi ; Melodije gizdave i akordi krvavi.

Galib-dede je, ne samo svojom pjesmom nego i inae, tvrdio da Ljubav vlada svijetom i odraava se na svemu ivom i neivom. Kad nema ljubavi, poremeena je ravnotea izmeu Boga i ovjeka. Ljubav je pokreta i regulator odnosa meu ljudima. Jedino se istotom ljubavi ovjek moe pribliiti Apsolutu. A srce, opet, kao trezor Ljubavi emanira iz sebe Ljubav i osvjetljava put onome ije srce nije prazno. ati je virtuelno uspio prevesti i prepjevati komplikovane Galib-dedeove stihove, uspjevi razotkriti njegovu skrivenu misao.
Srce moje, srce moje, to te tako tuga mori? Ah, ma da si ruevina, Ti si hazna zaarana Gdjeno silno blago gori.

Galib-dede se napajao Mesnevijom Mevlana Delaluddina Rumija (umro 127)8, i kao gorljivi pristaa mevelevijskog tarikata uio iz ovog poetskog djela, pa je tako usvojio filozofiju mevlevija i vjerno je prenosio u svoj stih. Meutim, Galib-dede kao linost i pjesnik i hvaljen je i kuen, s obzirom na to da je unosio nove motive u svoju poeziju, to je knjievna kritika odbijala. O tome, izmeu ostalog, ati veli: Za Galiba je mata pjesnika stvaralaka
7 8 Musa azim ati: Osmanlijski pjesnik Galib-dede, Biser, Mostar, 19121, I, 7-9. Mevlana Delaluddin Rumi je jedan meu najveim misliocima i pjesnicima Istoka. Porijeklom je iz perzijske pokrajine Horasan. Kao djeak s ocem se uputio prema Hidazu i u Niapuru susreo se s poznatim perzijskim pjesnikom Feriduddin Atarom, koji je na njega izvrio veliki utjecaj. Rumi je predavao na poznatim medresama. Kada se u Konji susreo s uenim derviom emsuddinom Tebrizijem, pod njegovim utjecajem posvetio se tesavvufu. Osniva je mevlevijskog tarikata, a njegova predanost tesavvufu i izuzetan dar i obrazovanje rezultirali su poznatim pjesnikim djelom Mesnevijom. Rumi je ostavio iza sebe i Divan, te filozofsko djelo Fihi ma fihi.

210 / Godinjak 2005

Eseji i tesavvuf u atievom djelu

mo, a slike su mu vrhunac umjetnosti. Kod njega je vie fantazije, nego osjeanja. Njegove su slike svijetle i istanane, duboke i otmjene, katkada nejasne, ali ive i refleksivne. Da ih shvatimo i osjetimo, potrebno nam je podulje razmiljati, a kraj toga moramo imati kroz vie godina uzgajan estetski ukus. ati je ostavio i dosta veliki tekst o satirinom pjesniku Nefiju (poetak 17. st.)9, koji je imao toliko britku i uvredljivu rije, da ga je to odvelo u nasilnu smrt. Uz to, bio je samohvalisav. Da li da tu osobinu shvatimo kao pjesnikovu nadmenost ili manir vremena kada je ivio, teko je o tome suditi. Iako je imao puno razloga da o sebi tako misli, bio je esto krivo tumaen. Vispren, snanog duha, iskriavih misli, obrazovan, darovit, tako da su ak i njegovi kritiari o njemu razmiljali kao o najveem osmanskom pjesniku. Kao to i ati s pravom primjeuje: Nefija je prije svega pjesnik snanih biranih izraza, on dugo i dugo trai rijei, pa kad ih nae i jedne s drugom povee, onda nam se one ine, da su slivene u jednu jedinu rije, koja kad ispod njegova pera izlazi zvui poput zlatnog cekina.
Pero moje udotvorno pjeva Ljepe, nego tisuu slavuja Na svjetu mi niko ravan nije Osim plamna Kelimova gaja.10 Svako slovce ciklus mi je tajni Kemalova boanskog divana, A svaka mu takica je mala U srdacu Enverinu rana.

Iz atievog prevodilakog pera pojavili su se izbrueni snani stihovi ovoga pjesnika, koji je jedan dio svoga djela ponudio na perzijskom jeziku. Kako je suvereno vladao perzijskim jezikom mogu nam posluiti i miljenja knjievnih kritiara, koji su ga uporeivali sa nadaleko poznatim perzijskim pjesnicima, kao to su Fejzi, Urfi, Hakani i drugi. Na pjesnik odvaja povelik prostor i za Fuzulija, koga naziva prvakom turskih pjesnika. Ovaj pjesnik kojeg ati ubraja u najvee osmansko-turske pjesnike, veinu svojih pjesama ostavio je na perzijskom jeziku. U njegovom ivotu i djelu nailazimo na udesno lijepu mjeavinu zasada arapsko-osmansko-perzijske civilizacije. Svoje djetinjstvo proveo je u Bagdadu i odrastao u krugu tunih pripovijedanja o muenikoj smrti hazreti Huseina, sina Ali ibn Ebi-Taliba, Poslanikovog zeta i halife etvrtog. Upravo u takvom ambijentu nastalo je Fuzulijevo poznato djelo Jadovanka i Baa sretnika. Za razliku od drugih divanskih pjesnika njegovog i kasnijih vremena Fuzuli pie jednostavnim stilom i lahkorazumljivim jezikom, izbjegavajui esto neshvatljive metafore i alegorije. Bilo mu je vano da ga manje uen ovjek zavoli i shvati. U tom smislu i na pjesnik zakljuuje:
9 Musa azim ati: Pjesnik Nefija, Biser, Mostar, 1918, II. 10 udotvorni Musaov (Mojsijev) tap, koji se pretvorio u zmiju, koja guta oganj, to su ga Faraonovi vrai proizveli.

Godinjak 2005 / 211

HADIOSMANOVI
Naelo je, da pjesnikova djela moraju biti tako napisana, kako mogu sluiti kao ogledalo stoljea, u kojem je pjesnik pripadao i sviju dogaaja, koje je pjesnik vidio ili o njima uo. I sam ati navodi da Fuzuliju savremenici nisu uvaavali, ali da je pjesnik bio svjestan svoje poetske snage, pa se na to nije ni obazirao. ati, u svom briljantnom prepjevu, donosi jednu Fuzulijevu pjesmu, koja jasno govori o odnosima tadanje intelektualne javnosti prema ovom pjesniku. Potkrijepit emo ovo zapaanje jednim fragmentom iz ove pjesme:
U takvoj zemlji ja sam: Kada bih krv si pio, I kad bih duu svoju U njene pjesme slio; Kad bih na tisu konaca Nanizo kamenje drago, I kad bih u tisu baa Sadio cvijee blago, Tad opet niko ne bi Bacio pogled na to: Rekli bi ruici trnje, A dragom kamenju blato.

Osmanski divanski pjesnici, redom sufije, odnosno obrazovani dervii i ejhovi, imali su prirodnu potrebu da oponaaju perzijske pjesnike, ija im je rije bila uzor u sainjavanju divana. Posebno tu ati istie utjecaj mevlevija, iz ijeg su se okrilja pojavile mnoge znaajne poete. Iako je kolijevka mevlevijskog tarikata Mala Azija, on nosi biljeg perzijskih dervikih redova, jer mu je i korijen Perzija. I ati o ovom utjecaju veli da je Mesnevija djelo Delaluddina Rumija, vie stoljea osmanlijskom lijepom knjigom vladalo i dralo na ivotu utjecaj Perzijanaca na Osmanlije. Svi ovi vei i dublji utjecaji trajali su uglavnom do osamnaestog stoljea. Od tada postepeno se mijenja arhitektonika stiha i nain pjevanja, premda se stidljivo uvlae i formom, rimom i metrom u okamenjeni stih. Tek e devetnaesto stoljee donijeti vidne novine u svim vidovima ivota, pa e se i knjievnost sve vie okretati Zapadu. Klasina poezija, istina, trajat e sporadino sve do kraja devetnaestog stoljea. I jedan Bonjak, Arif Hikmet-beg Stoevi (umro 190), reformista, pravnik, politiar i pjesnik, ostao je vjeran sufijskoj divanskoj poeziji, jer je i sam, u poznijim godinama, postao gorljivi sufija. Meutim, i u tom vremenu, kada vlada slobodniji stih, metar i rima, kada prozna knjievnost sve vie prihvata teme i motive svakodnevice, utjecaj perzijskog pjesnitva nestaje. O tome ati, izmeu ostalog, kae: Naravno, da taj utjecaj Iranaca i njihova misticizma nije mogao vjeito trajati; on se pomalo poeo gubiti ve u doba Nef ije (17. stoljee), naroito u vrijeme elegantnog i raskalaenog carigradskog pjesnika Nedima, kadno se poela ivo 212 / Godinjak 2005

Eseji i tesavvuf u atievom djelu

osjeati potreba turske drutvene reformacije i to blieg odnoaja Osmanlija sa zapadom. Epoha utjecaja perzijskog pjesnitva na tursko, moe se rei da prestaje sa ejhom Galibom (18. st.). *** Ako je djelo jednog pisca, na odreen nain, i slika njegovog ivota, to svakako i jeste, onda se ne moe sasvim iskljuiti ni atieva naklonost sufizmu. Ve i njegovi eseji o divanskim sufijskim poetama pokazuju, ne samo pjesnikovu intelektualnu radoznalost da se upozna sa civilizacijskim tokovima jedne epohe i njemu bliskih zemalja, nego i iskrena zainteresiranost da neto od toga pokua i usvojiti. Nema nikakve sumnje u to da se na pjesnik nadahnjivao sufijskim idejama i da je simbole koji dominiraju poezijom i poetikom Istoka rado unosio i u svoje pjesme. Neki knjievni historiari i kritiari atia su samo ubrajali u poete lutalice, kome je, openito uzevi, vjerski zanos dalek i nedohvatljiv, a sufizam je samo manir, koji bi katkada nadvladao njegovim stihom. Meu njima je i Darko Tanaskovi, koji je ponudio svoje vienje: Taj nepredvidljivi, simpatini i pravdoljubivi boem, koji se znao i uz ramazan napiti, zagrebaki drugar Matoev i Ujeviev, bio je suta suprotnost smernog, samosavladivog, gvozdeno disciplinovanog kontemplativnog dervikog mentaliteta koji sagoreva na plamenu tajanstvene unutranje vatre predavanja Tvorcu.11 Sa ovim Tanaskovievim miljenjem se ne bismo u potpunosti mogli saglasiti. Zna se da se ati nije esto drao slova Kurana i da je bio boem, ali, ne bi trebalo smetnuti s uma da je doivljavao i trenutke katarze u kojima bi se svim svojim biem predavao Sveivom, molei Ga da mu povrati spokoj i urazumi ga. O tome svjedoe i mnoge njegove pjesme:
Nebeska knjigo, tono plamen vjere U mom se srcu s tvojih rijei budi; Po tvome vrtu misao mi bludi I cvijee pjesme ponajljepe bere .................................................... Pred velianstvom tvojim evo sada Grijeni pjesnik u zanosu pada I usnam mate ljubi usta sveta, ................................................. (Iz ciklusa Religiozni soneti, Kuran a..)

Posebno je karakteristina pjesma Teube-i Nesuh (Pokajanje), koja sva odie sufijskim idejama. Ve je dovoljan dokaz tome, da ju je Eva de Vitray Meyerovitch
11 Darko Tanaskovi: Misticizam u poeziji Muse azima atia, Zbornik radova o Musi azimu atiu, Sarajevo, Institut za jezik i knjievnost, 1980, str. 96.

Godinjak 2005 / 21

HADIOSMANOVI
uvrstila u svoju prestinu Antologiju sufijske poezije12. Tewba je u sufizmu prva stepenica za proienje, pa je jasno da je i ati preivljavao teke trenutke, izgarajui od elje da se vrati i da krene putem, koji e ga odvesti do Njegovog zadovoljstva. Tanaskovi ak smatra da ova pjesma nema ni elemenata sufizma i udi se da ju je autorica odabrala za svoju Antologiju. Iako se ati, kao to smo rekli, u ivotu ponaao daleko od sufijskih pjesnika, uzora njegove poezije ovoga anra, mnoge njegove pjesme, kao i Pokajanje svjedoe da je elio da njegov ivot krene drugim tokom i da nadjaa tetne porive. Na pjesnik je sagorijevao u nekom samo njemu znanom plamenu, koji ga je vodio samounitenju:
Bar kad bih na as mogo s bia svoga Trgnuti sjenu grijeha i strasti Ah, da bar hoe povrh ela moga Velikog sunca jedan osmjeh pasti!... ......................................................... Zgaena ljepoto! Vrati mi se, vrati, Jer ja te eznem. uj, u mojoj dui Gorko i bolno pokajanje civil!... (Grijeh)

U svakom sluaju, ati je bio podvojena linost i najee nije umio nai ivotnu ravnoteu, koja bi mu donijela mir. U njemu su se istovremeno borili David i Golijat, ali, naalost, veinom je ovaj drugi pobjeivao. Meutim, ma kako gledali na atiev ivot u odnosu na njegovo djelo, mi emo u mnogim njegovim pjesmama nai dosta elemenata sufizma, posebno kada su u pitanju simboli: leptirica i svijea, rua, slavuj, rumen-usne, soluf, trepavice, srce i ljubav kao dominanta atieve pjesnikove rijei.
Nek se majska rua stidi Pred ljepotom ula Tvoga, Kad si od nje rumenija, Slatka ruo srca moga! (Aiklije, Rua moja) Ja bih pjesmu svoju dao, To jedino blago Za to arko oko Tvoje Moje mile drago! (Aiklije, III)
12 Eva de Vitray Meyerovitch: Antologija sufijskih tekstova, Zagreb, 1988, str. 64-65.

214 / Godinjak 2005

Eseji i tesavvuf u atievom djelu

U kineskoj maloj vazi Na prozoru sobe moje Cvjeta zambak ist i bijel Nevinosti poput tvoje. (Iz ciklusa Uspomene, Zambak)

Iako je ati, zaboravljajui prostor i vrijeme, znao se predati trenutku koji bi njime nadvladao, bez ikakve sumnje, on je islam nosio duboko u sebi. Tradicionalna sredina u kojoj je rastao i odrastao, svakako je uinila da nije ni mogao ni htio izbrisati temeljne principe vjere, pa je pratio islam u irem kulturolokom smislu. Zar bi inae mogao ponuditi s tolikom ljubavlju i znanjem izbruene i uglaane prijevode najveih islamskih mislilaca Istoka, prouiti tesavvuf i davati znalake komentare i objanjenja komplikovane sufijske poezije? To potvruje i ciklus pjesnikove religiozne poezije, iz koje izbija takva pjesnika snaga da italac ostaje zapanjen. Nadahnut Boijom veliinom, pjesnik skrueno stoji pred Prijestoljem Sveivog i ponizno mu se predaje:
Pred velianstvom tvojim evo sada Grijeni pjesnik u zanosu pada I usnam mate ljubi usta sveta, Sa kojih med je Tvojih rijei teko. O vjeno slovo, Bog je tebe reko, Da bude lua vasionog svijeta! (Iz ciklusa Religiozni soneti, Kuran a..)

I ati je, kao i mnogi raniji pjesnici mutesavvufi, svoje poetsko djelo glaao i u takvim trenucima traio puta da se izbavi iz kandi ovosvjetskih zala, elei da nae puteve Proienja i Priblienja. Istina, tu elju za Sjedinjenjem nadjaala je njegova boemska slobodoumna priroda, ali to ga nije inilo sretnim. Apsolutna ljubav, kao ideal koji eli dostii, ostala je pjesnikova imaginacija, jer je ivot podigao nepremostivu prepreku. Pratila ga je osebujna pjesnika i ljudska sudbina kao kob, a ezoterina simbolika bila je znak njegovog unutranjeg preivljavanja.

Godinjak 2005 / 215

Jedan atiev sonet

Sead emsovi

onet je vrsta i tokom stoljea razvoja okotala pjesnika forma na koju u bonjakoj knjievnosti nailazimo u opusima nekoliko izuzetno znaajnih autora. Zasigurno najznaajniju modifikaciju soneta prepoznajemo u poetskim ostvarenjima Skendera Kulenovia, a ijeg najubjedljivijeg prethodnika prepoznajemo u liku i djelu Muse azima atia. U tom luku razvoja soneta kod Bonjaka od atia do Kulenovia javlja se niz zanimljivih poetskih pojava, ali se ove dvije take posebno istiu i do savremenih pjesnikih okuavanja nije ostvarena forma soneta u takvom stepenu preoblike. Sonet Vodena vila Muse azima atia pojavio se 1909. godine u asopisu Behar i predstavlja jedan od prvih atievih soneta uope, a i jednu od prvih njegovih modernistikih pjesama. Poezija koja mu prethodi je romantiarska i povremeno simbolistika te se oslanja posebno na sevdalinku, na bonjake pjesnike koji su prethodili atiu i na pjesnike na orijentalnim jezicima domae i strane. Pjesnikovi uzori u tom ranijem periodu meu bonjakim autorima, bilo da govorimo o ljubavnoj ili patriotskoj poeziji Muse azima atia, predstavljaju uzak krug poetskih pojava koje su se i same oslanjale ponajvie na usmenoknjievne pjesnike oblike. Najznaajnija prekretnica u ivotu Muse azima atia je 1908. godina. Te godine biva iskljuen iz erijatske sudake kole u Sarajevu i uz posebnu dozvolu polae diplomski ispit. Tri dana kasnije, 6. novembra, upisuje Pravni fakultet u Zagrebu, da bi ve naredne 1909. godine upoznao Tina Ujevia i A. G. Matoa, to u njegovom ivotu i radu predstavlja novi i sasvim drugaiji koncept. (Muovi 1980, 185-186). Upoznavi se sa temeljnim odlikama moderne, ponajvie kroz Matoev knjievni krug, ati prisvaja njezine postulate i inkorporira ih u svoju poetiku pri emu istoni parnas i sevdalinka zadravaju svoje i dalje stabilno mjesto. Za razliku od ostalih lanova ovog knjievnog kruga atieva je poetika Na razmeu epoha (Durakovi 1988) i ostvaruje se kao skupno zrcaljenje Magriba i Marika, ime zapravo i nastaje ta atieva razdjelnost (Begi 1980). On u sebe i svoju razbuktalu i za nas teko uhvativu poetiku ugrauje kako sve one svjetske centre kojim ga je ivotni put vodio, tako i Teanj, Odak i sva ostala mala bosanska 216 / Godinjak 2005

Jedan atiev sonet

mjesta, na isti nain kao to u njoj prepoznajemo klasike Istoka i klasike Zapada koji sa domaom sevdalinkom ine taj jedinstveni sublimat u poetici atievog pjesnitva. Te 1909. godine zapravo i nastaju prvi soneti u poeziji Bonjaka. Prvi se pojavljuje sonet U aleji, zatim Vodena vila, Kad vjetri piri te Moja vila, svi u asopisu Behar. Oni zajedno ine novo slovo u razvoju bonjakog pjesnitva, vezujui ga ak i formalnim odlikama za poetiku Zapada. Time ati uvodi novi formalni pjesniki oblik u bonjaku knjievnost, iako ve 1911. objavljuje pjesme u istonoj formi, gazelu (Tri gazela). Godine 1910. izlaze soneti sa naslovom Iz ljubavnih melodija, a 1911. Proljetni soneti, Boje i mirisi i Ljubavni akordi. Takvo prelaenje s jedne pjesnike forme na drugu samo se uvjetno moe nazvati pjesnikovim traenjem, jer ati izvrsno diferencira poetiku koju zahtijevaju svaki od ovih oblika, to posebno moemo vidjeti po pjesmama iz 1912, koja je pritom i njegova najplodnija godina. Budui da ve zapoinje atieva saradnja sa Muhamedom Bekirom Kalajdiem i listom Biser, gotovo sve svoje pjesme iz te godine objavljuje u ovom mostarskom knjievnom glasilu. Pored soneta koji ine ciklus O eni i ciklus uti cvjetovi, 1912. pojavio se jo niz soneta uz koje sasvim stabilno stoji i Nekoliko gazela. Da se pobona lirika moe pisati i u formi soneta, ukazuju nam soneti Kuran, Sveta pilja, Hidret, Bedr i Zemzem-vrelo u kojima prepoznajemo spoj dvaju dijametralno suprotnih svjetova (Fehratovi 2005, 5). atieva opsjednutost sonetom najvidljivija je u pjesmi Pred smrt, koja svojom formom okrnjenog soneta 1916, kada se i pojavila nakon pjesnikove smrti, izgleda avangardno. Sonet Vodena vila pripada deskriptivnom pjesnitvu sa ispovjednim tonovima (Kazaz 1997, 98), pri emu ve u samom naslovu primjeujemo njegovo dijalogiziranje s tradicijom:
Ko glatka bijela zmija rjeka se poljem vijuga, Kroz nocu jezikom tajnim vali joj prpono zbore, Nose u kosi svojoj divlje cvjee iz luga Gdje jele uzdiu u snu sanjaju daleke bore. Nad rodnim poljem svuda slegla se blijeda tuga, Pod njenim cjelovom trepti ito ko zlatno more, A sjetnog mjeseca zraka ko enja plaha i duga, Drui prua se tiho kroz arnog etira dvore. Lagano na mjeseini iz mekih i umnih vala Ko bajka gola ena die se, a svilni prami Rosne joj kose to je ko magla biserna pala Mlijenu nagost njena punanog tijela kriju... To vam je vodena vila, to nou putnika mami, U njenu zagrljaju da na dnu rijeke sniju.

Moemo navesti niz primjera s kojima sonet dijalogizira, ali posebno istiemo sljedei: Godinjak 2005 / 217

EMSOVI
Vila jae konja Osmanova, vila jae, za njom Osman pjee. Sjai, vilo, da se odmorimo! Ja se nisam mlada umorila, valja meni bio grad graditi, brez arina i brez tebeira, brez kamena i brez eremita

Vila je sinonim svemu neobjanjivom, svemu onome to je ovjeku iz naroda zaudno. To je trag, otisak paganske vjere na obiaje i vjerovanja, i pravoslavaca i katolika i muslimana. Iako se na ovaj motiv moe naii i u bonjakoj usmenoj poeziji, znatno je ei u srpskoj i hrvatskoj. Moderni pjesnici uglavnom izbjegavaju ovaj motiv u osnovnom znaenju te ga koriste u nekom novom, modifikovanom obliku. Vila u pisanoj poeziji nije vie samo duhovno bie koje je uvijek oko ovjeka, ve sada dobija i ljudske osobine. Ona kod atia postaje mistina ena iz koje izvire erotinost. Ona je ena prirode. Njeno ustajanje iz rijeke, njena kosa i punano tijelo, koje je odlika upravo te prirodne ene, modernistiki ogoljuje ono to sevdalinka samo naznaava. Vila sada postaje grko mitoloko poluboanstvo, sirena. Ona priziva putnike u njenu zagrljaju da na dnu rijeke sniju. atieva vila je vidno kompleksnije graena od vile iz usmene poezije. Ona stara vila koja nekada presree i nekada mui junake postala je erotina, seksipilna zavodnica, koja poziva putnike sebi, ali samo nou. No je taj period dana kada maginost i mistika dostiu vrhunac, jer je tada sve ovijeno tajnovitou. U narodnoj pjesmi Vila jae konja Osmanova vila je nadnaravno bie kome je Osman, koliko moemo proitati iz podteksta naroito prva dva stiha, bio prisiljen dati svoga konja. Da se radilo o dobrovoljnom davanju konja, usmeni pjeva bi to sigurno istakao i naravno ponudio razlog njegovu davanju, ali je vilino jahanje konja Osman nevoljko prihvatio i njegova molba za odmorom oslikava situaciju u kojoj se lik naao. Ve u narednim stihovima usmeni pjeva upoznaje sluaoca/itaoca sa razlogom vilinog takvog postupka zaudna gradnja grada. Vila iz usmene knjievnosti esto gradi grad. Uvijek zaudan:
Grad gradila bjela vila Ni na nebu ni na zemlju, No na granu od oblaka. (Karadi I, 226)

ati gradi sonet tako to katrene posveti opisu rijeke, prvu tercinu bajkovitom ustajanju gole ene, da bi drugom tercinom, ija zadnja dva stiha srozavaju ugoaj i atmosferu deskripcije (Kazaz 1997, 99), uspostavio izravnu usmenoknjievnu komunikaciju s recipijentom. Iako je takav oblik komunikacije moderni stran, ati mu pribjegava kako bi pojasnio ko se to iz rijeke 218 / Godinjak 2005

Jedan atiev sonet

javlja, to ukazuje na poetniki nespretni korak pjesnikovog prepoznavanja u moderni. Nevjerovatnim slikarskim potezima ati u katrenima oslikava tu bajkovitu sliku rijeke koja se ko glatka bijela zmija (...) poljem vijuga, koju pored boja oivljavaju i zvuci rijeke kojim joj valovi jezikom tajnim (...) prpono zbore. Slika i zvuk zajedno tvore tu zaudnu sliku rijeke iz koje izlazi mitska ena jednodimenzionalnog tipskog karaktera. Ona nije stvarna velika ljubav pjesnika, nije ena neizmjerne i nadaleko uvene ljepote, nije budua majka njegove djece, ona je tip. Ona je refleksija suptilne putene enje za enskim tijelom iz neostvarenih snova koju je mogue izgraditi jedino mijeanjem vanjskih osobina razliitih mitskih ena. Ta nova mitska ena nastala je samo radi putenog uitka u njezinom nadnaravnom izgledu. Ona kao takva u sebi sublimira sve one svoje mitoloke prethodnice sa slinim ili identinim zadatkom u umjetnosti, da iznenade recipijenta i ukau mu i na tu stranu oivotvorenja umjetnikog djela. atieva vodena vila ostvaruje se kao dijalog slavenskog i starogrkog mitolokog konteksta, saimajui u sebi njihove temeljne odlike. Takvim postupkom pjesnik ostvaruje svoj cilj gradnju svog vienja ideala enstvenosti. Iako ovaj sonet pripada grupi manje uspjelih atievih soneta, njegov znaaj pored knjievnohistorijskog prepoznajemo i u specifinom stepenu modifikacije motiva vile. Budui da je motiv pozajmljen iz mitolokog svijeta agrafine kulture i da u pisanoj poeziji moe postojati u nultoj, nepotpunoj ili potpunoj transformaciji, to esto ukazuje i na umjetniki nivo knjievnog djela (emsovi 2004, 115), ati se opredjeljuje za vee odstupanje od osnovnih odlika vile. Usmena knjievnost Bonjaka ne poznaje vilu samo kao bespolno bie ve o njoj ponekad govori i kao o eni. Jedan takav primjer je i pjesma Vilu ljubi Murtez Alagiu u kojoj, dodue, nema nikakvih opisa viline enstvenosti, ali je prepoznajemo kako u naslovu, tako i u prva dva stiha: Vilu ljubi Murtez Alagiu / vilu ljubi devet godin dana. (Maglajli 1997, 8) Iako pjesma ne sadri izravan opis vile kao ene, itamo ga u ovim stihovima uglavnom kroz glagol ljubiti, kao i iz njegove izvedenice ljubovca, na koji nailazimo u pjesmi Osmo spava u zelenoj travi:
Hitio se rukom preko sebe, pa ufati najstariju vilu, i skide joj od zlata oglavlje, pa odvede svom bijelom dvoru, i vjena je sebi za ljubovcu. (Maglajli 1997, 44)

Kao to smo ve pokuali pokazati, ovakvo usmenoknjievno vienje vile moemo uvjetno posmatrati kao inicijalnu kapislu koja pokree kasniji nastanak atieve i malog broja drugih vila i zaudnih junakinja u poeziji Bonjaka. Godinjak 2005 / 219

EMSOVI
Literatura Begi, Midhat: atieva razdjelnost, u Zbornik radova u Musi azimu atiu, Sarajevo, 1980, str. 55-64. Durakovi, Enes: Pjesnik na razmeu epoha, u Zbornik radova u Musi azimu atiu, Sarajevo, 1980, str. 2-7. Fehratovi, Jahja: Poboni motivi u poeziji Muse azima atia, Blagaj, III, -4, 2005, str. 7-42. Karadi, Vuk Stefanovi: Srpske narodne pjesme, I, Beograd, 1977. Kazaz, Enver: Musa azim ati knjievno nasljee i duh moderne, Teanj, 1997. Maglajli, Munib: Antologija bonjake usmene lirike, Sarajevo, 1997. Muovi, Medhija: Hronologija ivota Muse azima atia, u Zbornik radova u Musi azimu atiu, Sarajevo, 1980, str. 185-186.

220 / Godinjak 2005

Tri aspekta romana Uhode Dervia Suia

Jahja Fehratovi

oman Uhode Dervia Suia jedno je od ostvarenja unutar bonjake knjievnosti koje je nastalo poslije esto spominjane 1966. godine, a koje pretendira da dostigne snagu i veliinu onoga to je te i nekoliko narednih godina ova knjievnost postigla.1 Ovaj se roman od svih dotadanjih romanesknih ostvarenja u naoj knjievnosti diferencira sa nekoliko markantnih osobina. Njemu nije lahko pristupiti sa ma kojeg aspekta; moete ga osjeati, recipirati i percipirati, odbiti ili prihvatiti istine koje vam predoava a opet se ne usuditi da ga na bilo koji nain reducirate, da ga pokuate kritiki valorizirati sa ma kojeg od potencijalnih aspekata. To je, moda, otuda to u ovom romanu, u kom nema jednog i jedinstvenog glavnog junaka, prevladava postmodernistiki diskurs koji od tijela teksta zahtijeva fragmentarnost, razuenost na mnotvo naratora, stilova i likova, mijeanje formi i anrova, groteskni i ironizirajui stav spram opeprihvaenih drutvenih konvencija, resemantizaciju i remitizaciju historijskih injenica, pretakanje i preobraaj identiteta kod razvijenijih likova, znaenjsku polivalentnost svake zaokruene cjeline, te poigravanje sa tekstualnim jedinicama unutar jedinstvene i cjelovite strukture. Cilj ove radnje je da pokua sintetizirati osnovne kvalitete romana u duhu ve spomenutih odrednica. Ovdje e se pokuati zaobii bilo kakva valorizacija i govorit e se bez ikakvih pretenzija da se u romanesknom stvaralatvu Dervia Suia ma ta dokae ili ospori o osnovnim knjievnim, historijskim, naratolokim i kulturolokim karakteristikama teksta. U tekstu Knjievno djelo Dervia Suia Enes Durakovi kae: Mada su u osnovnim idejnim koncepcijskim zamislima Uhode cjelovito djelo koje se namee modernom pripovjedakom strukturom, vrijednost ovog romana je ipak prije svega u fragmentima i pojedinim epizodama () (Durakovi, 1984/5, str. 10). Pokuaj saimanja hronolokog presjeka u trajanju od jednog milenija na jasno odreenom prostoru i fokusiranje na sasvim odreen problem, prikazan na svega dvije stotine strana, nije ostavio autoru drugu mogunost do da upravo preko
1 Godina 1966. je prekretnica u bonjakoj knjievnosti XX stoljea, jer su te godine objavljene knjige: Dervi i smrt Mee Selimovia, Kameni spava Maka Dizdara i Pobune Dervia Suia, dok su Uhode objavljene 1971. godine.

Godinjak 2005 / 221

FEHRATOVI
fragmenata i epizoda, koje se u kontinuitetu nastavljaju jedna na drugu, pretoi osnovnu zamisao u tekst. Izdvajajui fragmente i epizode kao ono najvrjednije u Uhodama profesor Durakovi je postavio osnovno polazite za bilo kakvo novo, drukije i, dublje bavljenje ovim romanom. Stoga e se ova radnja uglavnom bazirati na tim fragmentima i epizodama, uzimajui ih kao polazite i kao ishodite traganja za unutarnjom poetikom teksta. Historijski narativ
Od Kotromania do danas, gotovo cio milenij nasru na ovaj dlan zemlje radoznalci sa svih strana svijeta, uhode svih boja i stepena sposobnosti ()

Kako i sam autor apostrofira, roman obuhvaa period od skoro jednog milenija. Da bi se taj vremenski raspon to kompaktnije predoio itaocu, autor se odluio za strategiju fragmenata, iscjepkanosti i razuenosti radnje na mnotvo likova i dogaaja. Ti likovi i dogaaji, ustvari, predstavljaju ono to nauka zove (pseudo)historijom. Iako ne postoji jasno naznaena podjela na cjeline, u romanu se ipak prepoznaju tri decidno razluiva historijska perioda unutar kojih su uvrteni svi ostali inferiorni historijski elementi: I Srednjovjekovna bosanska drava / Kraljevina Kotromania II Bosanski vilajet / Gradaevievo doba III FNRJ SFRJ Prva dva historijska perioda predstavljaju epizode sloma jedne dravotvorne zajednice i najavu dolaska druge velike vojne sile koja e zagospodariti zemljom i napraviti novu dravu. Sui namjerno odabira tri prijelomna trenutka, tri mijene, tri velika historijska momenta koja e trajno ostati upisana u historiji Bosne i Hercegovine, jer samo tako moe zatvoriti krunicu koju revnosno i predano iscrtava od prve do posljednje reenice. Unutar ovih triju kompaktnih cjelina smjeteno je sve ono to ini unutarnji ivot romana. Izmeu pojedinih cjelina ne postoji nit koja ublaava prijelaz, ve je svaki od prijelaza nagao i gotovo da ne egzistira kao nastavak preanjeg ve kao samosvojna i jedinstvena cjelina koja niti nastavlja prijanji hronotop niti otvara put narednom koji je opet isto tako samosvojan i autohton. U ovom historijskom presjeku moda jo manjka Austro-Ugarska. Ako malo paljivije sagledamo roman, uoit emo da se i utjecaj Austro-Ugarske dakako spominje, i to kroz linosti Husein-kapetana Gradaevia i njegove majke. U okviru svakog od ova tri perioda na kojima se roman koncipira autor spominje vie linosti i dogaaja ije postojanje historija potvruje. Pokuat emo utvrditi o kojim se linostima i dogaajima radi i sagledati Suiev stav spram njih. Iz vremena Srednjovjekovne bosanske drave / Kraljevine Kotromania Sui spominje vie historijskih dogaaja i linosti. U pozadini ovog perioda nalaze se dogaaji kao to su: Kosovski boj iz 189. godine, Sigismundova nasrtanja na BiH, pogibija bosanskog vojvode Pavla Radinovia, komeanja oko bosanskog 222 / Godinjak 2005

Tri aspekta romana Uhode Dervia Suia

kraljevskog dvora, tursko zaposjedanje Kraljevine Bosne i linosti: Tvrtko I Kotromani, Stjepan Ostoja, Tvrtko II, Kraljica Doroteja, Kraljica Kujava, Jelena Nelipieva, Hrvoje Vuki Hrvatini, Pavle Radinovi, Sandalj Hrani, Pribil Zlatonosovi, Vukmir Zlatonosovi, Dragia Dinjii, Vuk Hrani, Ishak-beg Ishakovi Iako govori o dosta historijskih dogaaja i linosti, ovaj period je u romanu najkrai (svega 40 stranica). Valja napomenuti da cjelokupan historijski narativ predstavlja pozadinu i drugi plan razvoja radnje. Iz tog razloga veina dogaaja i linosti predstavljene su kroz prizmu nekog drugog naratora ili uhode. Naprimjer, o svim deavanjima sa Kosovskog boja saznajemo od uhode Dabiiva Vojsalia, tj. reflektirajui se unutar njegovih misli. Posredstvom istog uhode saznajemo pojedinosti o porijeklu i ivotu Bosanske kraljice Doroteje, ene Tvrtka I Kotromania.2 Iz vremena osmanlijske Bosne u romanu se govori o nekoliko historijskih dogaaja i linosti: Bitka kod Zvornika, Gradaevia Buna, Husein-Kapetan Gradaevi, Ali-paa Fidahi, Smail-aga engi, Ali-aga Rizvanbegovi, Paaga Redepagi, Hasan-beg Resulovi, Omer-paa Latas Dok iz treeg perioda imamo samo odbljeske Drugog svjetskog rata. Od svih historijskih linosti Sui jedino portretira bosansku kraljicu Doroteju i Husein-kapetana Gradaevia, dok o ostalima daje poneku informaciju koja je nuna za oslikavanja atmosfere i strukturiranje narativnog tkiva. U karakterizaciji obaju likova Sui izbjegava poziciju sveznajueg naratora kako bi prisnou izriaja zadobio simpatije i povjerenje itaoca. O Dorotejinoj sudbini saznajemo preko njenog ljubavnika Dabiiva, a o Gradaevievoj od turskog uhode koji je imao zadatak da prati i raskrinka njegove zavjere protiv Porte. Bosanska kraljica Doroteja, kerka bugarskog princa Ivana Stracimira i unuka kralja Aleksandra, nije glorificirana. Njen lik dat je sa svim pojedinostima i pojavnostima koje su bitne za cjelokupni dojam njene linosti i uloge na dvoru kao dijelnika brane postelje sa kraljem Tvrtkom. Autor je namjerno naglasio njeno nebosansko porijeklo, da bi na taj nain stekao uvjet za kazivanje o njenom intimnom ivotu, koji se u nekim trenucima granii sa ivotom uglednije kurtizane. Za razliku od naina na koji strukturira lik povijesne linosti bosanske kraljice Doroteje, Sui e linost Husein-kapetana Gradaevia prikazati sa velikom dozom elokventnosti i intimnosti, gradei na taj nain mit/prototip heroja narodne revolucije. Za njega su Turci jednako okupatori kao i Nijemci. Cjelokupna pria o Husein-kapetanu bit e ispisana od njegovog neprijatelja (turskog uhode), to joj daje jo uvjerljiviji ton. Narator e na vie mjesta apostrofirati Huseinove vrline:
Husein nije polupismeni posjednik koji hrani bandu odmetnika za obraune sa istim takvim susjedom. On je Evropljanin koji klanja, i Bonjak koji mrzi Turke. (Sui, 1984/5, str. 411) Husein nije priglup bogatun, optereen strastima uobiajenim u bonjake provincijalne vlastele, kao to su posjedovanje i titularna superiornost. (Sui, 1984/5, str. 412)
2 Da se doista radi o historijskim linostima provjeri u knjizi: Sima irkovi, Istorija srednjovekovne bosanske drave, SKZ, Beograd, 1964.

Godinjak 2005 / 22

FEHRATOVI
Husein nije despot. Kad prolazi arijom, pjeice, ljubazno se javi svakom starijem. Kad jae pred pratnjom, ljudi se klone u kraj i smijee se i dive i konjima i jahaima. (Sui, 1984/5, str. 412) Husein izmeu ostalog ima i jedan raf pun austrijskih zbirki zakona i komentara. On ita vie nego to se pretpostavlja. (Sui, 1984/5, str. 412)

Pored ovih nekoliko navoda koji govore o karakternim osobinama Husein-kapetana, u ovoj epizodi narator nas kroz dinamiku teksta uvlai u atmosferu i ambijent Bosne neposredno pred, za i poslije bune. Sve je to izreeno sa distance, iz rubne pozicije, u obliku izvjetaja. Enver Kazaz o ovom postupku kae: Redefinirajui zvaninu historijsku istinu, odustajui od pobjednike slike prolosti, Sui, ustvari, historijske procese predstavlja iz perspektive njihovih rtava, da bi se iza svega ukazala narativna historija Bosne kao zemlje rtve u nerazumljivom, a krvavom raunu razliitih zavojevaa. (Kazaz, 2000, str 251) U ovoj epizodi polahko se zatamnjuje i zaokruuje temat o osmanlijskoj prevlasti u Bosni. Prvi put se spominju austrijska i urijanska vojna sila, te njihove interesne sfere na ovom podruju. Oni se uvode preko Huseina i njegove matere. Narator e nekoliko puta naglasiti da se radi o velikom utjecaju Austrijanaca na mladog Huseina, ogorenog zbog umorstva starijeg brata, finansijskom, vojnom i logistikom podrkom. Iako apostrofira da je Husein kapetan, ali ne turski nego svoj, Suiev narator nas ujedno upozorava da se nita ozbiljno nee dogoditi, da e doi samo do smjene zavojevaa, a da e u biti Bosna i dalje ostati pod izmom tuinaca. Postavljanje stvari na ovaj nain nuno je zbog toga to Sui vri nagli prelazak iz perioda u period bez dodatnog objanjenja, naprosto ad-hock. Moda bi bilo grubo rei da je Sui i tu novu, veliku i jednakiju dravu u neku ruku smatrao okupatorskom, tuinskom, ali svakako da njegovi likovi, izravni predstavnici bosanske rase, bosanski ovjek koji na zlo reagira samo onda kad mu dogori do nokata, osjeaju nemo pred antihumanistikim mehanizmima reima (Trifkovi, 199, str. 528). To se najbolje oslikava u rijeima Rahime, Morlakove ene, koja na samom kraju romana proklinje sve i svakoga koji ima bilo kakve veze sa uhodama i uhodnitvom, pa makar i bi od ove vlasti. Jugoslavenski period obuhvaa radnju predratnog, ratnog i postratnog doba. Ovdje se ni u jednom obliku ne spominje bilo koja historijska linost, a ukoliko je neki od likova stvaran, onda mu je Sui izmijenio ime. Akcent se stavlja na kolektiv, na Udbu i na zatitu dravnih granica od raznih pijunskih ujdurmi. Moda je najinteresantnija u ovom zavrnom dijelu romana izravna veza likova sa likovima iz Suievih prethodnih djela. Rije je o porodicama Morlak i Pilavija. Jedinstvo naratolokih tehnika Kako smo ve naveli, knjievna kritika je Suiev roman Uhode ocijenila kao, prije svega, roman fragmenata, pozicioniran na razini razliitih naratolokih postupaka koji se uklapaju kao mozaika cjelina i tako objedinjeni iznova potvruju osnovnu ideju o nathistorinosti zemlje Bosne, to jest imunost nad neprestanim 224 / Godinjak 2005

Tri aspekta romana Uhode Dervia Suia

udarima raznih stranih udruga na njen integritet. Da bi uspio zaokruiti hronoloki slijed od skoro cijelog milenija, a da pritom ne ode u historiografinost, Sui se nuno morao poigravati raznim naratolokim tehnikama. Od oblika pripovijedanja u Uhodama prepoznajemo izvjea, pisma, ispovijesti, vid klasinog pripovijedanja, novinski lanak, arhivirane zabiljeke, ifrirane poruke, policijsko isljeivanje, subjektivno kazivanje.4 Svaka pripovjedaka forma ima jasno odredljivu funkciju. Radnja otpoinje izvjeem vatikanskih i bizantskih uhoda. Ovaj nain pripovijedanja podrazumijeva iznoenje fakata, te samim tim autoru dozvoljava da pred itaoce iznese fundamentalne postavke cjelokupnog angamana teksta, dozvoljava mu da bez ikakvog uvoda pripovjedaki tok usmjeri ka vrhuncu radnje. Dakle, od samog poetka Sui nas stavlja pred dramatinu situaciju. Napetost ne jenjava ni u jednom dijelu teksta. Svaki od tih fragmenata programski nosi sa sobom i dramatiku sa fatalnim ishodom. Prva reenica katolikog uhode, koja je ujedno i prva reenica cjelokupnog romana, nosi tu slutnju: Moj Gospodaru, zemlja zvana Bosna nesrena je zemlja koju ne vrijedi osvajati, jo manje drati, ali se moe podnijeti kao prijateljska (Sui, 1984/5, str. 41). Kako se epizode i fleevi smjenjuju, taj fatum izrasta u sudbinsku neminovnost, u pogibelj svakog protagoniste koji nije uspio prodrijeti u bosansku zbilju. Nerijetko poneki uhoda spozna tu nesreu i odupre se pretpostavljenim, kao to je sluaj sa jednim od prvih turskih uhoda: Bude li suvie revnostan gajtanlija, poslau ti malo ovdanjeg zraka u lobanji tvog plaenika. Ubija bre od bijelog praha iz tvog prstena. Od njega spasa nema. Osim za domae i one koji im nisu stranci (Sui, 1984/5, str. 44). Nakon to je upeatljivou neposrednog obraanja u izvjeima stekao dojam i povjerenje, Sui roman nastavlja oblikovati formom sveznajueg, svevidjeeg pripovjedaa, a unutar iste epizode se javlja i tzv. subjektivni ili unutarnji pripovjeda. Dakle, rije je o prvoj velikoj pijunskoj linosti iji identitet se razotkriva. Dok smo u izvjeima imali slutnju i nagovjetaj, ovdje ve dolazi do realizacije tog ina dolazi do smaknua Dabiiva Vojsalia, uhode kralja Tvrtka I, i dubrovakih velikaa. Sljedea epizoda vraa se na osnovnu pripovjedaku formu. U njoj se iz krupnog plana prelazi na total, a rakurs je nuno prizemljen. Naracija se smiruje, detalji vjeto i razlono iznose pred itaoce. Cilj ovakvog strukturiranja naracije na ovom nivou jeste da italac dobije uvid u rad i tok jedne dugorone uhodnike operacije. Ova epizoda, koja prati tursku prethodnicu na elu sa velikim uhodom Ismailom, ujedno je i jedina u romanu koju italac
 4 Ovdje se namjerno izbjegava polemika o historijskom i novohistorijskom romanu, jer je prisutna u gotovo svim studijama o romanu druge polovine dvadesetog vijeka, te stoga smatramo da je izlino obazirati se na nju. Sui koristi gotovo sve osnovne oblike pripovijedanja koje kanoniziraju teoretiari Wolfgang Kayser i Frantz Stantzel: Tako, naprimer, Volfgang Kajzer i Franc tancel, a za njima idu i neki drugi autoritativni teoretiari, u forme pripovedanja ubrajaju: izvetaj, opis, dijalog, refleksiju, sliku, scenu i tablo (to je termin francuskih autora), odnosno nemu scenu (to je sa slinim znaenjem termin francuskih teoretiara) Novica Petkovi, O tipovima pripovedanja kao zasebnom predmetu prouavanja, Zbornik radova Tipovi pripovedanja, Institut za knjievnost u Sarajevu, edicija ZBORNICI, knjiga 7, Sarajevo, 1989, str. 11.

Godinjak 2005 / 225

FEHRATOVI
izravno doivljava, jer su sve ostale date iz odbljesaka u zrcalu, odnosno iz vizure nekog drugog. Fragment o carskom uhodi Zulfikaru napravljen je kao intimna pria koju pouzdani pripovjeda kazuje ili autoru ili itaocu. Pozicija sluaoca je nejasna, jer se pripovjeda izravno obraa i u nijednom trenutku se ne nagovjetava ko je taj slualac. Neskrivena prisnost i simpatija spram sluaoca omoguuje mu da otkrije neto to inae ne bi smio pred svakim, jer bi ga moglo kotati ne samo posla nego i glave: Jesi li kad zavirivao u ovo turbe? Zna li ko tu lei? Zove se Mustafa Brainovi, jedna vlasenika pijandura, bogohulnik, raspikua, a svijet dolazi, pali svijee, ape molitve, a ja, ja odravam turbe, i kriom mu polijevam grob rakijom i mezetom. Da znaju seljaci, zaklali bi me. Oni misle da tu lei neki hadi-Zulfikar (Sui, 1984/5, str. 84). Tek poslije ovakvog otkrovenja moe da krene pria o Zulfikaru, jadnom i nesretnom umirovljeniku pijunskog esnafa. Sui i dalje ostaje na fonu povjerljivog pripovjedaa. Ta uvjerljivost ima zakonitost da se pria pripovijeda sa distance, iz jednog vremenskog raskoraka koji je sasma dovoljan da bi se emocije slegle i zbilja predoila to pouzdanije: Bio sam pisar Husein-kapetanov. Molim ko o Huseinu ne zna sve, neka ne donosi sud. ()Bojim se da bi moja ljubav prema Huseinu i neizmjerna alost za njim naudile istini o njemu. Zato radije iznosim rijei jednog protivnika, neobinog po pronicljivosti i udnom postupku na kraju. () Bog mi je svjedok da sam uloio svu savjest i znanje da s turskog prevedem tano svaku rije i svakoj bjelini dam pravo znaenje to ga svojom bijelom teinom nos (Sui, 1984/5, str. 407). Ovakvim uvodom u sie italac iitava izvjea turskog uhode Hafiza jo vie uvjeren u njihovu autentinost. Suiu kao da je najbitnije da neko ne posumnja u njegovu priu, da mu ko ne zamjeri previe artificijelnosti i artizma uope, pa svakoj mozaikoj kockici osigurava realistiku osnovicu. Metodu ifriranih pijunskih poruka Dervi Sui koristi dva puta. U cjelokupnoj strukturi romana one se doimaju kao igrokazi ili intremezza u pauzama. Oba puta autor ih koristi da ublai zijev zbog preuhitrenog prijelaza iz jednog u drugi historijski period. Njihova je funkcija da ukau na kontinuitet pijunske djelatnosti na prostoru BiH, bez obzira da li je podstaknuta od zavojevaa ili od domaih. Isto tako, da bi skratio priu o Drugom svjetskom ratu, Sui se koristi katalokom metodom pripovijedanja, odnosno arhiviranih zabiljeaka. Ovdje se u svojstvu naratora javlja inspektor Udbe, koji autoru alje dio materijala iz arhiva organizacije i obeava drugi dio, koji, naalost, nije naao svoje mjesto u romanu. Dvadeset i tri kratke prie smjetene na nekoliko stranica uzete su kao egzemplari onog potajnog pijunskog djelovanja na podruju BiH za vrijeme faistike okupacije. Interesantna je nacionalna i religijska arolikost spomenutih protagonista, meu njima je najvie Nijemaca (10), zatim Hrvata (4), Bonjaka (), Srba (), te po jedan Rus i Talijan, dok je jedna osoba ostala neidentificirana. Zavrni stadij romana, to jest onaj dio koji tretira vrijeme poslije Drugog svjetskog rata, obiljeen je epizodama sa ispovjednom formom kazivanja. Ova je metoda oblikovanja naracije, takoer, pogodna za stvaranje prisne i povjerljive atmosfere. Dva nosea siea, u ovom dijelu romana, u neku ruku predstav226 / Godinjak 2005

Tri aspekta romana Uhode Dervia Suia

ljaju raiavanja i saimanja cjelokupnog prijanjeg autorovog angamana na fonu naratolokih tehnika. Pored te konotacije, ovaj zavrni dio fabule posjeduje i jednu novinu, koju nismo imali u prijanjem toku realiziranja radnje. Rije je o ljubavnom, uvjetno reeno, etverokutu izmeu Morlaka, Rahime, Pilavije i Turpije.5 Svako od njih stavljen je u ulogu pripovjedaa, i to isto subjektivnog, to nuno moe da dovede do sukobljavanja i razliitih stavova o osnovnoj ideji nastanka Suievog romana uhoenju. I nije bez razloga autor dozvolio da ba Rahima u duhu alopojke i kletve, kao jedini enski pripovjeda, zavri roman, i to rijeima: prokleti da ste, vi koji u pohlepi svog rauna srete ljudsku krv i mljackate ljudsko meso, vi koji nareujete klanja i paljevine i vi koji koljete i palite, vi zbog kojih moramo da bdijemo da nam djecu ne ugrabite, da nas drijemne u bukagije ne okujete, vi koji plaate uhode i vi koji nas uhodite, prokleti da ste! Dabogda vam i ive i mrtve rtve na san i na javu izlazile da vas pitaju, one da pitaju, a vi oinuti strahom i sidom da ne umijete odgovoriti! Dovijeka! (Sui, 1984/5, str. 549) Sagledan ovim mjerilima roman Uhode jedino moemo oznaiti kao harmoniju razliitih naratolokih tehnika. Skup svih tih razlikovnih poduhvata sainjen je u prihvatljivom razmjeru, ni u jednom trenutku se ne ini neki potez izlinim. Imajui sve ovo u vidu, moda, moemo rei da Sui spada u pionire postmodernistikog postupka u naoj knjievnosti. Uhode kao etnoloka studija Ako zanemarimo stroge znanstvene principe, krutost i discipliniranost znanstvenog diskursa, suiev roman Uhode moemo posmatrati i kao svojevrsnu kulturoloku studiju Bosne i Bonjaka od perioda bogumilstva pa do vremena druge Jugoslavije, u kojoj i sam pisac egzistira. Kulturoloki aspekt je nuan za dosljedno razumijevanje onog to je autor htio postii ovakvom neuobiajenom kompozicijom, iako to, moda, odudara od kanoniziranih metodolokih postulata izrade knjievno-kritikog rada. Od velikog je znaaja upratiti hronoloki razvoj radnje i utvrditi kakve stavove autor ima spram sakralnosti, mitologije i religioznih ubjeenja kolektiva, isto tako je nuno posebnu panju obratiti na to kako likovi Bonjaci vide sebe, svoju tradiciju, svoje kulturoloko naslijee i kako drugi (uhode) razumijevaju te njihove kulturoloke posebnosti.
5 Ljubavni trokut imamo ranije izmeu Tvrtka, Kraljice Doroteje i uhode Dabiiva.

Godinjak 2005 / 227

FEHRATOVI
Roman Uhode pripada onom dijelu Suievog opusa koji nije angairan u propagandne svrhe, koji ne prati soc-realistiku poetiku i ije teite nije na zasnovima partizanske revolucije kao djela prije Pobuna. On se svrstava u grupu ostvarenja koja je Sui napisao u svojoj zrelijoj fazi, a koja prate interesovanja naih pisaca poslije Drugog svjetskog rata ka novohistorijskom romanu. Pored Uhoda tu spadaju jo romani Pobune i Hoda Strah. Povijesti i tradiciji Bonjaka Sui ne prilazi mitomanski, nego u maglinama prohujalog otkriva sve ono to nas ini onakvima kakvi jesmo, sve ono u emu se pouzdano prepoznajemo, ponosno ili postieno, svejedno. (Durakovi, 1984/5, str. 8). Za nas je u ovom sluaju najvaniji odnos prema tradiciji, jer se upravo u tom segmentu otvara ono to smo uvjetno nazvali etnolokom studijom. Pored spomenutog bitan je i taj nemitomanski odnos koji autor pretendira. Osnovna zakonitost koju Dervi Sui potuje kada govori o karakteru i posebnostima Bonjaka jeste da te informacije uvijek iznose pripadnici drugih etnosa, dok, kad je rije o kulturi ivljenja i obiajima, iskljuivo pravo posjeduju njegovi sunarodnici. Roman je koncipiran tako da ogroman broj doljaka alje izvjea centrima za koje je, bar u prvom dijelu, Bosna egzotina zemlja treeg svijeta, nedovoljno poznata i neistraena oaza stijenjena na uskom graninom pojasu izmeu Istoka i Zapada pa tako i za jedne i za druge jako bitna interesna sfera. Ta e se zakonitost potvrditi jo u prvom fragmentu romana u kom uhoda sa Zapada (katoliki) objanjava genetiku Bonjaka: Mukarci su neka mjeavina Slavena, Ilira, Kelta i Romana. Kod kue ne vraaju maeve u korice za pojilo, za ispau, za prijek pogled, za runu rije. Na evropskim turnirima zadivljuju zdravljem, snagom, elegancijom i ratnikim vjetinama. U vlastitim kuama nehatom, lijenou, sujetom i prljavtinom. () ene su im visoke, utljive i teke, bez arma.() Umiju biti kraljice i slukinje. (Sui, 1984/5, str. 549) Samo tri stranice poslije nailazimo na zapaanje istonjakog uhode: Toliko godina gnjijem ja meu ovim svijetom bez vjere osim drvenog znaka, bez zakona osim maa i obiaja, bez vedrine osim sumnjiavog smijeka. Sveznajui pripovjeda, kao direktni odraz autora, usuuje se samo deskriptivno govoriti o zemlji Bosni, o njenim prirodnom poloaju i ustrojstvu unutar zajednice. On govori o pticama siromanih boja, vodama blijedozelene boje, surim zidinama kraljevog dvora, siromanoj i prkosnoj Bosni i gladnim Bonjacima o prodrljivom kralju, nepotenoj kraljici, potkupljivim dvorjanima, gramzivim velikaima i nesretnom puku. Pouzdani pripovjeda (uvar turbeta) iznosi mnogo osjetljivije stvari, ak i demitizaciju sakralnih predaja o evlijama i turbetima. Slinu stvar imamo i u Pobunama, gdje se deava demitizacija epskih legendi.6 Sui ne negira instituciju evlija nego rekonstruira dogaaj koji ima cilj da prikae mitomansku sklonost sitnog arijskog svijeta koji u tom postupku ne vidi produhovljenje i katarzu nego materijalnu dobit. Od prijanjeg arijskog neprijatelja, carskog
6 Razgovor Budaline Tale i ejha Kaimije u pripovijeci Kaimija.

228 / Godinjak 2005

Tri aspekta romana Uhode Dervia Suia

uhode, krvnika i bezbonika njihova svijest nainila je velikog gaziju, pobonog hadiju i Bogu dragog ovjeka. Da bi pravda, bar donekle, bila zadovoljena, autor ne dozvoljava da se Zulfikarovo tijelo sahrani u turbetu. Umjesto njega sahranjen je bekrija i sazlija kome se i u damiji od rakije tucalo i koji nije poao u napad nego za roakom isto tako pijancem i u toj nesmotrenosti ga je pogodilo zrno. Pouzdani pripovjeda nas, takoer, obavjetava o nizu obiaja Bonjaka iz kulture ivljena u periodu osmanske vladavine. Pria o obiajima otvara se na najautentiniji mogui nain: pojavom tuinca u mirnu ariju koji svojim nesmotrenostima izaziva podozrenje starosjedilaca. Posrednim putem saznajemo da u hanu, arijskoj konici, postoje potpuno uspostavljena pravila, svak zna gdje mu je mjesto, ko ima pravo naruiti kahvu i ko sa kim stupa u dijalog. Neutaiva elja da se uklopi u sredinu kojoj ne pripada ini od pridolice humoristian i pomalo tragian lik kojeg je arijska provincijela mudro pustila da i dalje trupka po kadifi njihovih obiaja i pravila kao vo u cvijenjak (Sui, 1984/5, str. 549). Sui spominje i poneke od tih obiaja, kao to su dizanje rogova kada se prilikom pokrivanja kue razvija bajrak, a komije i prijatelji donose darove koji stoje objeeni na gredama sve dok se kua ne pokrije crijepom. Hafiz, turski uhoda poslat na Gradaevia, u militantskom maniru opisuje enterijer i eksterijer gradaake tvrave obavjetavajui pretpostavljene o nainu odbrane domaeg stanovnitva od nepoeljnih nasrtaa. Nain sakupljanja bojnika koji spominje turski uhoda nimalo se ne razlikuje od onog koji susreemo u skoro svakoj uspjelijoj krajinici gdje se na poziv Mustajbega Likog ili Hrnjica sjate cijeli buljuci gazija. Kaem, nema mnogo vojnika, ali se na jedan Huseinov povik, iz varoi i okoline u njoj moe nai najmanje hiljadu veoma sposobnih vojnika. vapi spomenuti uhoda, upozoravajui nadreene na opasnost koja ih oekuje (Sui, 1984/5, str. 425). Nepoznavanje obiaja i kodeksa ponoanja prouzrokovat e sumnju u doljaka neiskrenih namjera, kao to je bio sluaj sa Hafizom. Kao neko ko nije dio bonjakog etnikuma on nije mogao znati da: Pravi Bonjak, ako misli ostati u mjestu makar samo dva dana, ne vee obuu do hana. ibuk e puniti sporo, oiju sasreenih na lulu, a zatim na iak, jer pola uitka je u pripremi. A nee nikome praviti mjesto jer se svakom starijem itelju iz arije zna mjesto u hanu (Sui, 1984/5, str. 427). U Suievom djelu ponekad i iz govora Bonjaka o tuincima moemo nauiti mnogo o njima samima. Takav je sluaj sa seljakom koji je u zlo vrijeme bdio nad putevima sabotirajui dumanske ujdurme. Neposrednim i ivahnim izriajem stvara atmosferu prisnosti dok skrivenom naratoru prepriava ratne zgode, obavjetavajui ga kako su tamo neki podiani, rumeni, nahranjeni, namirisani kolonjskom vodom, bijelih ruku, okupani, bijelih zuba, nasmijani, siti i odmorni pokuali da se prodaju kao domai. On nam sugerira da su seljaci iz bonjakih sela u to ratno doba (II svjetski rat) bili suta suprotnost pobrojanom. A i kako bi se drukije osjeali razbacani po zaravnima bosanskih planina gdje i u mirnodopskim prilikama medvjedi zasreu putnike, a vukovi u po dana nasru na sela (Sui, 1984/5, str. 455). Okruena takvim pejzaom i stereotipnom predodbom Godinjak 2005 / 229

FEHRATOVI
u starosjediocima, strankinji ne preostaje nita drugo do da u prekrasnim krajolicima vidi samo balkanoidnu egzotiku (Sui, 1984/5, str. 47). Vjera je, sa svim svojim obiajima i obredima, jedna od bazinih kulturolokih sastavnica. Ovaj stav zauzima Sui te na vie mjesta govori o privrenosti Bonjaka religiji i karakteristikama njihovog islama. To e, naravno, biti izreeno jezikom kakvog duebrinika: Ne razumijem njihov islam. On je ovdje i vjera i zakon ali najvie stav prema ivotu, kog je kao sjeivo iskovala uasna nevolja, prisutna svud. Islam je krui i tvri, bez istone mistike i poezije, s manje mate, al s vie discipline, od anadolskog je stroi prema vjerniku, ali i uviavniji prema inovjercu (Sui, 1984/5, str. 425). Podjednaku vanost Sui pridaje osnovnom pitanju ivljenja i postojanja od prapoela ovjeanstva pitanju sutine. Ali to pitanje preusmjerava sa pojedinca na prostor, sa Bonjaka i Bosanca na zemlju Bosnu. Sada je, opet, uloga tumaa povjerena predstavniku naroda o ijoj zemlji je rije. Bosna je zemlja koja se ne moe jednoobrazno definirati sa ma kog od mjerodavnih znanstvenih stanovita, usprkos tome to posjeduje sve kontinuitete drave sa epohama uspona i pada. Na ovom se mjestu na informator bavi i pitanjima evropskih stereotipa i krivudavih predodaba o Bosni i Bonjacima. A zatim svojoj zapadnjakoj goi neasnih namjera otkriva bit onoga to je njegova zemlja: Bosna je etniki i religijski arenija od Levanta. Iskljuivosti su arnautski tvrdoglave, pa se od krvavog iskustva dodiruju mazno i meko i oprezno, a onda se s vremena na vrijeme potiru na stravian nain, krvoproliima toliko emocionalnim i estokim da bi se svaka intervencija kulturne Evrope bila od boga poslana milost. Valjda zbog toga je profil ovdanjeg ovjeka za pojednostavljene evropske kriterije velika tajna. () Ne Bosna je neto deseto, tragino, prizemno, dostojanstveno, smireno, boleivo, a ustrajno (Sui, 1984/5, str. 481-482). Gornji ulomak iz romana Uhode jako bi se dojmio zagovaraima postkolonijalne kritike i teoretiarima koji svoja znanstvena interesiranja baziraju na odnosima drugog i drugosti, ali je naa namjera bila da primjerom pokaemo kulturoloki slijed koji se makar inferiornim rubovima dotie postavljene teze o romanu kao etnolokoj studiji. Svi apostrofirani aspekti sami po sebi govore o vrijednosti romana, meutim, uronjeni jedni u druge, kao dijelovi mozaika, oni tek dobivaju pravu aromu koja posve mirie na Bosnu: paradoksalno i prkosno, rugajui se jednobojnosti, mrtvilu dekadentnog Zapada i nehajnosti pospanog Istoka Prilog: uhode u uhodama Napomena: Ovaj pregled likova romana Uhode, koji obuhvaa samo pijune, ima cilj predoiti itaocu autorovu sveobuhvatnost i irinu u smislu konstruiranja narativnog tkiva teksta. Likovi su pobrojani hronolokim slijedom. Kod onih likova kojima se ne spominju imena oni su oznaeni po obiljejima iz konteksta. U sluajevima kada se radi o grupi, ona je data u pluralu. 20 / Godinjak 2005

Tri aspekta romana Uhode Dervia Suia

1. Izaslanik katolikih velikodostojnika u zemlji Kotromania 2. Izaslanik hrianskih velikodostojnika u zemlji Kotromania . Katoliki sveenik 4. I. turski uhoda 5. II. turski uhoda 6. Dabiiv Vojsali (prvi uhoda iji se identitet razotkriva) 7. Robinja Zulejha (uhodi Dabiiva za Gazi Isa-bega Ishakovia) 8. Uhoda Vojvode Pribila Zlatanosovia, momak dvorskog vidara 9. Jurajev sluga 10. Uhoda kraljice Doroteje 11. Ismail Jabandi prvi veliki turski uhoda u Bosni 12. Mnogobrojna momadija Ismail-age preruena u trgovce 1. Trailo Dinjii, potureni Ismail-aga Dinjii 14. Trailovi regruti 15. Seljaci koji se ukljuuju u tursku mreu uhodnitva radi novca 16. Dubrovanin, savjetnik Stjepana Ostoje 17. Dvorjanin Stjepana Ostoje, nadzire Ismaila 18. Kova Radomir iz Sutjeske 19. Sanko iz Sandaljeve zemlje, uhoda Dubrovanina savjetnika Stjepana Ostoje 20. Gost iz Vrhbosne, visokorangirani turski uhoda koji dolazi po glavu Ismaila Jabandije 21. Zulfikar 22. Pisar Husein-kapetana Gradaevia 2. Hafiz, turski uhoda poslat na Gradaevia 24. Pisar haiar, Hafizov izvor 25. Kuharica u Gradaevievom dvoru, Hafizov izvor 26. Seljak, Hafizov izvor 27. Handija, uhoda Pisara Husein-kapetana 28. Karanfil 29. Komanda 0. Jastreb, Saferin sin Ahmedov 1. Kraguj, Fetulah Berberoglu 2. Uhienik, zapadnoevrposka uhoda . Arhivar Udbe 4. Aba Eduard 5. 6. 7. 8. 9. 40. 41. 42. 4. 44. 45. 46. 47. 48. 49. 50. 51. 52. 5. 54. 55. 56. 57. 58. 59. 60. 61. 62. 6. 64. 65. 66. 67. 68. 69. 70. 71. 72. 7. 74. 75. 76. 77. 78. 79. 80. 81. 82. Abako Emilijan Talijan Almanov Sergej GSP Amenah Frederik Amidi Bajrica Binder Jones Bisner Maria Emerik Buner tefan Cimbel Franjo arapa Tosun ukar Jozef uruk Miroslav ui Vladimir Devuri Esad-beg Hartman Erih Nepoznat Pahubek Jozef Pivec Benjamin Parak Ali-Behaudin Roh Adlena Saveti Predoje taser Joakim Veksler Paul Narodne mase Seljak dobrovoljac Oko sa obale Konokaputlija umar Konobarica Domobrani Lani partizani Trgovac Sulejman Komanda GF-16 pijun GF-1 Erih Packovi Milutin Bai Jozef Volfmut Brunhilda Velfl Katerin Bjernsen Otac Margaret Bifedija Recepcionar Matijaevi iz Refaga Abid Morlak Pilavija Turpija Stivenson Intelident-servis

Godinjak 2005 / 21

FEHRATOVI
Referirana literatura 1. Dervi Sui, Ja Danilo, Uhode, Savremena knjievnost BiH u 50 knjiga, Svjetlost, Sarajevo, 1984/5. 2. Enes Durakovi, Prozno djelo Drevia Suia, Dervi Sui, Ja Danilo, Uhode, Savremena knjievnost BiH u 50 knjiga, Svjetlost, Sarajevo, 1984/5, str. 5-1. . Enver Kazaz, Sitan a krvav kusur u velikom raunu, Radovi, Filozofski fakultet u Sarajevu, 2000, str. 225-245. 4. Risto Trifkovi, Skica za knjievni portret Dervia Suia, Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici IV, Alef, Sarajevo, 1998, str. 525-50. 5. Novica Petkovi, O tipovima pripovedanja kao zasebnom predmetu prouavanja, Zbornik radova Tipovi pripovedanja, Institut za knjievnost u Sarajevu, Edicija Zbornici, knjiga 7, Sarajevo, 1989, str. 11-2. 6. Sima irkovi, Istorija srednjovekovne bosanske drave, SKZ, Beograd, 1964.

22 / Godinjak 2005

Elementi poetike ekspresionizma u dramatici Ahmeda Muradbegovia

Anila Gajevi

euratni period u bonjakoj, odnosno bosanskohercegovakoj knjievnosti odlikuje se multipliciranou forme i izraza, te nepostojanju jedinstvene poetike koja bi se mogla smatrati dominantnim pravcem u knjievnosti tog perioda. Ima tu tekovina socrealizma, modernistikih tendencija, primjesa avangarde, ali i elemenata ekspresionizma. Za predstavnike ovog, u nekim knjievnostima, pa i susjednim, pokreta, smatraju se Ahmed Muradbegovi, Hamza Humo i Hasan Kiki. Oni su, naravno u cijelosti svojih opusa imali i utjecaja drugih poetika, ali snana je i primjetna dominacija ekspresionizma, naroito u sluaju Muradbegovia. Ekspresionizam u bonjakoj knjievnosti ne egzistira kao organiziran pokret, to je sluaj sa srpskom, pa u nekoj mjeri i sa hrvatskom knjievnou, ali je primjena ideja i modela ovog evropskog pravca znatna u djelima nekih pisaca. Po odjeku ovih njegovih i drugih iskaza stvarae stihove, prozu i drame itav niz mladih pisaca u prvoj deceniji knjievnog ivota Bosne i Hercegovine poslije rata i Humo i Muradbegovi, te u socijalno ispunjenim shvatanjima dramatine zornosti ekspresionizma i znatno kasnije.1 Veina autora koji su govorili o srpskom ili hrvatskom ekspresionizmu zanemarivali su ili negirali postojanje ovog pravca u bonjakoj knjievnosti, to je jedno sasma drugo pitanje, ali zato nisu zanemarivali autore iz Bosne i Hercegovine koji svojom poetikom pripadaju krugu ekspresionistikih pisaca. Gordana Slabinac, Radovan Vukovi, Viktor mega, Aleksandar Flaker i drugi, govorei i ekspresionizmu u srpskoj i hrvatskoj knjievnosti, spominju i Hasana Kikia i Ahmeda Muradbegovia, svrstavajui ih u red ekspresionista. Ako su ve tako predstavljeni, ne vidimo razloga zato se i u svojoj matinoj literaturi ne bi mogli tako oznaiti, jer, kako pie Muradbegovi, bez nacionalne kulture, kao osnovne i opeljudske, kao glavne nema prave ni velike umjetnosti, jer umjetniku je upravo nemogue u drugom okviru stvarati.2
1 2 Citat Muhsina Rizvia preuzeo Alija Piri Stil i tekst, Bosanska rije, Tuzla, 2000, str. 1. Ahmed Muradbegovi Izabrana djela III, Svjetlost, Sarajevo, 1987, str. 11.

Godinjak 2005 / 2

GAJEVI
Plejada hrvatskih protoavangardistikih i avangardistikih pisaca Kamov, Donadini, Galovi, imi, Krlea, Cesarec, Ujevi, Krklec, Strozzi, Mesari, Kulundi, Mihali, Muradbegovi da ne nabrajamo ostale suputnike i sljedbenike nove doktrine, u oporbi spram ideala estetike moderne i mimetikih koncepcija umjetnikoga oblikovanja, stvorila je nove tipove interpretacije modela razliitih knjievnih vrsta to se idejno tematski, stilski i jezino izraajno odvajaju od batine te tvore zasebnu stilsku formaciju. O Muradbegoviu piu i drugi autori, dok Aleksandar Flaker u studiji o avangardi Poetika osporavanja, govorei o djelima ekspresionizma, odnosno avangarde, koja su objavljena na junoslavenskom prostoru i pravei pregled izdavakih projekata, izdvaja prozu Hasana Kikia.4 U novijoj historiji knjievnosti pojavljuju se nominiranja ekspresionizma u bonjakoj knjievnosti, ali se ona odnose na sporadine pojave u djelima odreenih pisaca. Mi, pak smatramo da je teko govoriti o pravcu ekspresionizma kao dominantnom samo iz jednog razloga raznovrsnost modernih poetika i anrova u bonjakoj knjievnosti spreava dominaciju neke od njih. Stanje je kaotino i nemogue je tono odrediti smjer u kome se razvija naa nova umjetnika generacija, ali jedno se moe tono ustvrditi, da je to stanje ipak dalo nekoliko znaajnih imena, od kojih su neka i u inozemstvu nala priznanja. Ta generacija je nala svoj lini izraaj, ali ni ona nije mogla dati naoj nacionalnoj kulturi stalnu i jasnu fizionomiju ni pozitivan umjetniki karakter.5 No, ako bismo upravo eljeli ustanoviti karakter bonjake knjievnosti u doba kada je ekspresionizam bio na sceni u susjednim knjievnostima, onda bi tendencije ukidanja starih, tradicionalnih i konzervativnih formi bile njegovom glavnom odlikom. Kao i u evropskoj knjievnosti, traila se nova forma, a ideje, zaete u avangardi i razvijene u ekspresionizmu, o otuenju pojedinca i suoavanju sa stvarnou, te estokom osudom i kritikom graanskog drutva u vremenu nakon rata, transponirane su u djelima nae knjievnosti. U njoj se oituje grozniava potranja za formom, za novim oblikovanim izraavanjem, to je i sasvim razumljivo, kad je forma nae starije knjievnosti bila tako siromana, da i nije mogla u se uokviriti nijednu opu, sintetinu i simultanu umjetniku ideologiju.6 I djela bonjake knjievnosti koja bi se mogla svrstati u spiritualni ekspresionizam patila su, kao i veina djela s naih prostora od nemogunosti da se odupru idejama politikog ili aktivnog ekspresionizma, pa se u formi, koja jeste unijela novinu u literaturu, oitavao i program i manifest tog evropskog pokreta. U tom traganju za formom unesena su u nau knjievnost mnoga strana poela, politika i socijalna vjerovanja, kako strana tako i domaa, to oduzima djelima apsolutnu umjetniki istou, golu ljepotu i onu viu estetsku istinu koja je svima zajednika. To je posljedica socijalnog poloaja i nesreenog vremena nae sadanjice, u
 4 5 6 Gordana Slabinac Hrvatska knjievna avangarda, August Cesarec, Zagreb, 1988, str. 164. Vidi u: Aleksandar Flaker Poetika osporavanja, kolska knjiga, Zagreb, 1982, str. 212-214. Ahmed Muradbegovi Izabrana djela III, Svjetlost, Sarajevo, 1987, str. 10. Ibidem

24 / Godinjak 2005

Elementi poetike ekspresionizma u...

kojoj naa umjetnika generacija ivi i stvara, a emu se ne mogu ni najjai talenti da odupru.7 Jasno, u djelima naih pisaca propagirane su ideje koje su se doticale naeg ovjeka i naeg konteksta, pa je ekspresionistiko djelo bonjakog pisca imalo angairani karakter koji se odnosio iskljuivo na problematiku bh. prostora. Tradicija, pojedinac koji je stalna meta napada mase i drutva, konzervativizam, poloaj ene u muslimanskoj sredini, odnosi u porodici, posljedice rata, teme su koje su sa kritikog stanovita obraene u djelima bonjakih ekspresionista. Analiza djela takvih pisaca, nadamo se, doprinijet e i miljenjima da je u bonjakoj knjievnosti, uistinu, mogue govoriti o ekspresionizmu, koji istina u historiji knjievnosti ne postoji na razini pokreta, ali u knjievnoj kritici svakako na razini stilskog pravca. Ne postoji nijedan logiki razlog da se takva injenica zanemaruje, kao to ne bi trebao postojati razlog da se neke druge pojave u naoj knjievnosti neopravdano prevrednuju. Bjeanje od samoga sebe kriza u bh. teatru Ve smo rekli da ekspresionizam u bonjakoj knjievnosti ne egzistira kao knjievni pokret ili zasebna kola, ali da postoji literatura ekspresionizma i njeni elementi u djelima nekih bonjakih pisaca, uvjereni smo i to emo na primjeru Ahmeda Muradbegovia pokuati i dokazati. Osim u knjievnosti, ekspresionizam da dominantnim anrom dramom, mnogo je utjecao na evropski teatar, pa, vidjeli smo, i na hrvatski. Koliko je bosanskohercegovaka teatarska produkcija crpila iz ovog pravca, ne moemo sa sigurnou utvrditi, jer naa repertoarska politika u prvim decenijama 20. stoljea nije voena na organiziran i selektivan nain, ve esto stihijski i onako kako su to vladajui drutveno-politiki krugovi nalagali. Nije ovdje pitanje koliko je djela sa ekspresionistikom estetikom izvedeno na sceni bh. pozorita, pitanje je koliko je domaih dramskih tekstova ovakve poetike postavljeno na repertoar naih teatarskih kua. Ako uzmemo u obzir injenicu da je naa knjievnost oduvijek oskudijevala dramom i da je sveukupna bosanskohercegovaka dramska produkcija ravna godinjoj produkciji u Francuskoj8, onda e ovakva analiza biti znatno oteana. Zbog toga su evropska djela u velikom broju postavljana na scenu profesionalnih pozorita, dok su amaterska vie panje posveivala domaem dramskom tekstu. Razloge ovakvoj praksi najznaajniji i najplodniji bonjaki dramski pisac pronalazi u vlastitom odnosu prema sebi samima. (...) To smatranje sama sebe barbarom, tuim podnojem, to proigravanje vlastite svoje vrijednosti, i onda kad ta vrijednost moe i evropskom vrijednou da postane, to bjeanje od sama sebe i to ismijavanje sama sebe, i pred drugim
7 8 Ahmed Muradbegovi Izabrana djela III, Svjetlost, Sarajevo, 1987, str. 11. Citat preuzet od Tvrtka Kulenovia sa simpozija Dani Alije Isakovia odranog u oktobru 2002. godine u Sarajevu

Godinjak 2005 / 25

GAJEVI
i pred sobom, to je izazvalo krizu naega duha na svim podrujima, pa tako i na teatarskom.9 Pogreno voena repertoarska politika u naoj teatarskoj praksi rezultirala je zanemarivanjem i ono malo domaih autora. Kriza se jeste osjetila u dramskom stvaralatvu, ali je u teatru bila jo vea. U to vrijeme jedini kvalitetan bonjaki dramski pisac, upravo sam Muradbegovi nije nailazio na podrku u naim teatarskim kuama. Istovremeno, sarajevsko Narodno pozorite, upravnik Milutin Janjuevi i dramaturg Borivoje Jevti, iako je rije o domaem bosanskom autoru (roen u Gradacu, 1898), potpuno su ignorisali njegove drame, ne pokazujui ni najmanji interes za djela najboljeg muslimanskog dramatiara, mada su prikazivali mnoga djela domaih sarajevskih autora koja ni izbliza nisu dosezala Muradbegovieve drame Bijesno pseto, Majka, ili Na Boijem putu. Izopenje je bilo potpuno i namjerno!10 Ekspresionizam u bh. teatru, stoga, proao je neopaeno, barem kada je domaa drama u pitanju. Uostalom, na ta se drugo jedan nacionalni teatar i moe odnositi (?!). Domaa dramska knjievnost, pak, ima snaan upliv ekspresionizma, a to zorno pokazuje dramsko stvaralatvo Ahmeda Muradbegovia. Ahmed Muradbegovi kontroverze oko njegovog lika Jedan od najplodnijih pisaca u bonjakoj knjievnosti Ahmed Muradbegovi je, kao rijetko koji, izazvao brojne polemike i rasprave o svome liku i djelu, koje nisu jenjavale od vremena kada je stvarao, pa, nakon duge utnje o njemu, sve donedavno odvijana u periodici, kada je ponovno skrenuta panja na njegovo stvaralatvo. Roen u Gradacu, kolovao se u Tuzli, Bihau, Sarajevu i Zagrebu, Muradbegovi je to pripadnou, to poslovno bio vezan za dvije sredine, bosanskohercegovaku i hrvatsku. Vei broj polemika se i vezuje upravo za njegov boravak u Hrvatskoj i ulazak u hrvatsku knjievnost, to nije bila stvar linoga opredjeljenja, nego zainteresiranosti historije knjievnosti koja je u svoj kontekst stavljala sve intelektualce i umjetnike koji su stvarali unutar njega. Sa bosanskohercegovakom historijom knjievnosti je slino, samo to se deavala obratna situacija u kojoj se pojavilo odnoroavanje od konteksta. Suvino je, pak, sa dananje instance govoriti o pripadnosti Ahmeda Muradbegovia hrvatskoj ili bonjakoj knjievnosti, kada je dovoljno proitati njegovo djelo, pa donositi zakljuke. Historiari knjievnosti nisu govorili isto. Znaajan je ekspresionistiki pisac i Ahmed Muradbegovi (18981971), pjesnik, dramatiar i pripovjeda. Bio je prvi hrvatski knjievnik iz Bosne koji se odlijepio od tradicionalne manire brojnih prethodnika (Rizabeg Kapetanovi, Edhem Mulabdi): napustio je patrijarhalnu romantiku i didaktiki realizam,
9 Ahmed Muradbegovi Izabrana djela III, Svjetlost, Sarajevo, 1987, str. 15. 10 Josip Lei Na Boijem putu u: Gordana Muzaferija Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici, knjiga V, Alef, Sarajevo, 1998, str. 165.

26 / Godinjak 2005

Elementi poetike ekspresionizma u...

modernizirajui svoj izraz u skladu s opim knjievnim kretanjima u nas. (...) Muradbegovi je promijenio kut gledanja na Bosnu: ne gleda na nju iz nje, nego je gleda izvana, oima Europljanina, prilagoujui svoj izraz, obogaen ekspresionistikim iskustvom, specifinostima tema kojima se bavi.11 Mnogo je toga reeno ovdje sa ime se ne bismo mogli saglasiti, ali priu o pripadnosti kontekstu, nacionalnim knjievnostima i opredjeljenju ostavit emo za neko drugo bavljenje Muradbegovievim likom, a sada emo se ograniiti iskljuivo na njegovo djelo. Na sudove Dubravka Jelia gledamo sa podozrenjem i rezervom tamo gdje se uplete politika i nacionalna pripadnost, no kada je estetika u pitanju, u jednoj stvari emo se saglasiti sa njim. Ahmed Muradbegovi jeste jedan od prvih bonjakih pisaca koji je odstupio od tradicionalne poetike i okrenuo se naprednijim strujanjima u evropskoj knjievnosti. Poznat kao borac za prava i emancipaciju ena, Muradbegovi je ideje o novoj muslimanskoj eni afirmirao u svojoj literaturi. Pogreno shvaan u svojoj sredini (Sarajevu) Muradbegovi se odselio u Zagreb gdje je nastavio rad na angairanoj knjievnosti, to se iskazalo i u poeziji, prozi i drami. U Bosni se vie nije moglo. Konzervativci su zavladali na svim podrujima muslimanskog javnog ivota, i situacija je bila u njihovim rukama. Trebalo je seliti iz Sarajeva. U to je vrijeme sloboda tampe u Zagrebu bila u najveem jeku, a trebalo je i studije nastaviti na univerzitetu. I ja sam preselio u Zagreb.12 Da to nije bila napreac donesena odluka, govori i podatak da je Muradbegovi, govorei o ulozi ene u bonjakom ivotu i njenoj emancipaciji, nailazio na stalni otpor u intelektualnim i vjerskim krugovima, a njegova knjievnost je proskribirana kao antivjerska. Zbog novele Razvratnik (Haremske novele) autor je odgovarao pred sudom, optuen za nemoral od nekih sarajevskih vjerskih reakcionara.1 I sve vrijeme njegova stvaralatva, pratile su ga vanliterarni komentari i kritike. Ni u jednoj knjievnosti nije doivio tretman koji zasluuje. U bonjakoj je smatran odmetnikom, u hrvatskoj pridolicom, a konstatno se knjievno djelo stavljalo u drugi plan. Ahmed Muradbegovi je za ivota objavio djela: Haremska lirika (1921) poezija, Haremske novele i Nojemova laa (1924), te Svijet u opancima (196) proza i Pomrina krvi (192), Unesite mrtvaca (1928), Majka (194), Na Boijem putu (196), Ljubav u planini i Huseinbeg Gradaevi (1942), te Bijesno pseto (1925 i 1969)14. Najvie kontroverzi oko njegova imena nije izazvalo toliko niti jedno djelo, koliko prihvaanje intendantskog mjesta u Narodnom pozoritu u Sarajevu za
11 Dubravko Jeli u: Pet stoljea hrvatske knjievnosti: A. Muradbegovi, J. Kuan, A. Dean, A.Nametak, Matica hrvatska, Zagreb, 1969, str. 8. 12 Citat preuzeo Alija Isakovi Ahmed Muradbegovi ivot i djelo u: Ahmed Muradbegovi Izabrana djela I, Svjetlost, Sarajevo, 1987, str. 17. 1 Ibidem, str. 19. 14 Postoji jo i drama Nevidljivi rvanj, koja je djelomina objavljena 1924. u Vijencu, ali je danas nedostupna italatvu, jer ne postoji niti jedno izdanje u kojem je objavljena.

Godinjak 2005 / 27

GAJEVI
vrijeme vladavine NDH. ... i mada se kao intendant za vrijeme okupacije nije ogrijeio ni u odnosu na glumce srpske nacionalnosti, ni u odnosu na repertoar, nije iznosio na scenu djela sa izrazitom ovinistiko rasistikom tendencijom Muradbegoviu je sueno kao saradniku okupatora.15 Upravo je ova injenica utjecala na vei otpor historiara knjievnosti, knjievnih kritiara i kreatora pozorinog repertoara u Bosni i Hercegovini. Unato svemu, za vrijeme ivota, ovaj bonjaki pisac hvalu i slavu stekao je ekspresionistikim dramama (uz Krleu, najprevoeniji slavenski pisac u Evropi izmeu dva rata, a njegova radikalno ekspresionistika drama Bijesno pseto je s uspjehom prikazivana u Italiji, Njemakoj i ehoslovakoj).16 Nije nam cilj ovdje govoriti o uspjehu Muradbegovievu niti o njegovu znaaju za nau knjievnost, osobito za dramsku, nego pokazati ekspresionizam u njegovim dramama, ali i u bonjakoj knjievnosti. Ipak, ako se takvi sudovi i omaknu u ovome radu, proizii e, sasvim sluajno, kao popratna pojava, iz samog Muradbegovieva djela.

Nekoliko uvodnih rijei o dramskoj knjievnosti Ahmeda Muradbegovia

Iako se javio u knjievnosti sa poezijom, a neto kasnije i sa prozom, Ahmed Muradbegovi je najvie uspjeha postigao u dramskoj knjievnosti. O traenju konane forme za sebe, sam autor u eseju Kako se postaje dramatiar pie: Novela je aristokratska knjievna forma i to je simfonija u muzici, to je novela u knjievnosti. A u mojoj je literarnoj simfoniji neto stalno brundalo...brundalo... ta je to, do avola? ta to kvari harmoniju u mojoj simfoniji? pitao sam se ja. A brundanje je bilo sve jae i sve izrazitije, kao da se neki novi elemenat javlja neka literarna demokracija. Eto, vidi vraga! U mojoj nutarnjoj aristokratskoj monarhiji, ustaju neki boljevici, diu revoltu i vape za svojim pravima. ta je to? Na koncu konca doznao sam i to. Svaka moja literarna simfonija imala je u sebi toliko tuih dramskih elemenata, da je upravo vikala za scenom i dramatskom formom.17 Devad Karahasan, prvi koji je uao u ozbiljniju analizu i sintezu Muradbegovieva dramskog djela, napravio je klasifikaciju njegova kompletnog dramskog opusa. Iako je bilo teko, naglaava Karahasan, uspostaviti cjelovit dramski sistem, jer je iao od induktivne metode, na koncu se ipak dobila podjela njegovih drama na etiri grupacije. Ovisno o sistemu s kojim se ovjek (to jest sredinji lik) sukobljava, mogue je Muradbegovievu dramatiku podijeliti na stilske ili anrovske blokove obiteljsku (uslovno realistiku) dramu, pastoralu, neoromantiarsku (historijsku) dramu i istu ekspresionistiku dramu.18
15 Josip Lei Na Boijem putu u: Gordana Muzaferija Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici, knjiga V, Alef, Sarajevo, 1998, str. 166 16 Emsud Sinanovi Bonjaka drama, Lovran, Rijeka, 1996, str. 95 17 Ahmed Muradbegovi Izabrana djela III, Svjetlost, Sarajevo, 1987, str. 125, 126 18 Devad Karahasan Potraga za golim ovjekom u: Ahmed Muradbegovi Izabrana djela II, Svjetlost, Sarajevo, 1987, str. 2.

28 / Godinjak 2005

Elementi poetike ekspresionizma u...

Karahasan u obiteljsku dramu uvrtava dramu Na Boijem putu, Rasemin sevdah i Ljubav u planini smatra pastoralama (mi bismo ih mogli okarakterizirati i dramama sa folklornim motivima), historijskim dramama naziva drame Huseinbeg Gradaevi i Majka, dok u ekspresionistike drame uvrtava Bijesno pseto i Pomrinu krvi. Ostat emo sloni i ovoj ocjeni izuzev kada je drama Rasemin sevdah ili Unesite mrtvaca u pitanju, jer znaajan utjecaj ekspresionizma navodi nas da je uvrstimo u ovaj stilski pravac. Istina, i Karahasan napominje da postoje elementi ekspresionizma i u ovoj drami. Cjelovit sud o Muradbegovievoj dramatici davali su mnogi, no motive u njegovoj knjievnosti openito, najcjelovitije je prikazao Boris Senker. Uz nekolicinu iznimka, Muradbegovi, se piui pjesme, novele i drame vrsto dri tla i krvi svoje rodne Bosne, to e zapravo rei da svojim tekstovima ne dovodi u pitanje literarni i ne samo literarni mit o egzotinom otoku Orijenta na europskom tlu, o zatvorenom, prostorno izoliranom i ahistorinom svijetu jakih emocija i ubiti drugoga negoli odustati od neke svoje nakane, zatomiti uvstva, pogaziti rije, prekriti unutranji moralni zakon ili se odrei vjere i tradicije. Ustupci i kompromisi ne postoje, a dramatska rascijepljenost i sueljavanja ne trebaju nikakva povoda niti imaju povijest. Krajnje opreke, primjerice: kranstvo islam, muko ensko, starost mladost, prisutne su od iskona i nepremostive. ovjek nema to birati. Raa se, raste, stari i umire po nepromljenjivom, boanskom zakonu. U tom se mitskom svijetu ivi s prirodom, sa Zemljom, Nebom, Suncem.19 Ahmed Muradbegovi je cjelokupnim opusom vezan za Bosnu i Hercegovinu, i to je jedan od dovoljnih argumenata za pripadnost jednoj knjievnosti, ali i za motivsku argumentaciju u samome djelu. Kompletna Muradbegovieva dramatika dolazi iznutra, a ne kako Jeli tvrdi, izvana, i u tome i jeste vrijednost dramskog djela, a vidjeli smo ranije, i njegova uloga. Tu je drutvenu ulogu Muradbegovi ispunio u svojim ekspresionistikim dramama, najboljim dijelom svoga opusa. Dramatika Ahmeda Muradbegovia u kontekstu ekspresionizma Ekspresionizam u djelu Ahmeda Muradbegovia najtransparentnije se ogleda u novelistici i dramatici. Iako se otvoreno zalagao za radikalne promjene u pozoritu i skupa sa Kulundiem, Kosorom i Strozzijem izlagao program ekspresionistikih naela, Muradbegovi pie da ekspresionizam u njegovu djelu nije doao intencionalno, nego spontano, onako kako mu je sama sadrina pronala najpogodniji izraz. U to vrijeme stupio sam u redakciju Vijenca i tu tampao knjigu novela Nojemova laa. U toj zbirci novela izaao je i Mizantrop, koji je prije bio tampan u Savremeniku. O knjizi se mnogo prialo, a naroito o Mizantropu. Jedni su
19 Boris Senker Hrestomatija novije hrvatske drame, I dio (18951940), Disput, Zagreb, 2000, str. 15.

Godinjak 2005 / 29

GAJEVI
je proglasili ekspresionizmom i pisali na dugo i iroko o toj modernoj struji u naoj poratnoj knjievnosti. (...) Meutim, ja nisam nikada svojim stvarima a priori odreivao formu. Nisam nikada pretpostavljao relativno apsolutnome. Traio sam umjetnost, a forma je dolazila sama i bez nametanja.20 Forma koja se sama po sebi nametnula uistinu je tumaena ekspresionistikom, kako u bosanskohercegovakoj knjievnoj kritici, tako, onomad, i u hrvatskoj. No, njegov ekspresionistiki izriaj nije uvijek tumaen na pravi, njemu autentian nain, nego ga je kritika ocjenjivala imitatorom Krleinim i odricala mu pravo samosvojnosti i originalnosti. Odgovarajui na prigovor anonimnog kritiara (u Pregledu, iste godine) da je Krlein epigon, Muradbegovi je ustvrdio da s Krleom nema nieg zajednikog ni u ideologiji ni u formi, jer, ispovijeda rasnu ideologiju, oprenu Krleinoj, i formom se pribliava naem samorodnom ekspresionizmu, nasuprot Krlei koji je krajnji naturalista.21 Ovom prilikom Muradbegovi je i odredio stilski pravac dijela svoga literarnog opusa. ta je zapravo ekspresionistiko u dramama ovog bonjakog pisca? Nakon to smo objasnili razloge i uvjete nastanka ekspresionizma u Njemakoj i junoslavenskim knjievnostima, ostaje jedino da se vidi kako se ta poetika ustanovila u djelu naeg pisca. Dva pravca ekspresionizma, politiki i spiritualni ujedinjena su u njegovim dramama. Politiki bi se ogledao u saivljavanju sa sredinom i otrom kritikom koja izvire iz odnosa likova. Upravo zbog toga, jer je ekspresionizam bio toliko usko vezan za stvarnost dana u njemu znaajno prevladavaju karakteristine lokalne, specifino obojene teme, a da kod toga ne gube svoju opu, ovjeansku logiku.22 Bosna i Hercegovina sa drutvenim ureenjem u kojem vladaju patrijarhalni odnosi i u kojem je i dalje mukarac pater familias, ali i vladar koji ima vlast nad enom i djecom. Neravnopravnost meu spolovima i nemogunost ene da se izbori za svoja prava i otar kritiki stav prema tome ogleda se u veini Muradbegovievih drama ekspresionistike, ali i realistike provenijencije. Kako se u svojim esejima, ali i brojnim javnim istupima stalno zalagao za slobodu ene u svakom pogledu, to je takve stavove Muradbegovi prenio i u literaturu, pa se stoga moe govoriti o angairanoj knjievnosti, ne na razini pamfleta, nego stavljeno pod veo metafizike i mistike borbe meu spolovima. Svoju dramatiku Ahmed Muradbegovi je otvorio dramom iz bosanskog muslimanskog ivota Pomrina krvi (192) i ve njome pokazao da je izvanredno ovladao ekspresionistikom poetikom, to se, prije svega, ogleda u dramskom tempu baziranom na progresivnom porastu tenzije, a zatim estoko provedenom sukobu izmeu mukog i enskog principa kao mistinog unutranjeg praelementa koji e se u istodobnom trenju otpora i privlanosti uzajamno potrti do odljuenja.
20 Ahmed Muradbegovi Izabrana djela III, Svjetlost, Sarajevo, 1987, str. 128. 21 Uzeir Bavi Uvod u knjievno stvaranje Ahmeda Muradbegovia u: Diwan, JU Javna biblioteka, Gradaac, str. 9, 40. 22 Fran Petr Uz genezu hrvatskog i slovenskog ekspresionizma u: Ekspresionizam i hrvatska knjievnost, posebno izdanje asopisa Kritika, svezak , Zagreb, 1969, str. 45.

240 / Godinjak 2005

Elementi poetike ekspresionizma u...

Dramom analitikog ekspresionizma pisac je dotakao ne samo ono strano dno ovjekove skrivene prirode nego je sainio i sliku ratnog odraza u dui njegovog uesnika i k tome jo razotkrio gubljenje orijentacije pojedinca u kompleksu pada kastnih vrednota.2 Suprotstavljenjem mukog i enskog principa, a sve to podrano od drutva koje negira prava ene, javlja se i aktuelizira pitanje erotskog u njihovu odnosu. Duhovno je podreeno tjelesnom pod pretpostavkom da je ena u vlasti mukarca i kao takva prinuena da zatomi sva uvstva izuzev fizikog. Demonstracija dramskog dogaanja svodi se na otkrivanje tajanstvenih sila koje manipuliu iznenadnim erotskim i metafizikim postupcima, ili, pak utiu na razlaganje autorske linosti na brojne protagoniste, uvuene dramski araniranim tekstom u jedan eksteriorizovani spektakl, u kome pisac proverava svoje argumente i protivargumente.24 Da je to jedan od glavnih motiva u drami Pomrina krvi pokazat emo neto kasnije. Pojedinac koji stoji naspram mase, drutva ili ustaljenih principa, kao jedan od opsesivnih motiva ekspresionistike poetike, pokazao se i kao jednim od motiva u dramama naeg autora. Po svojim je izrazito ekspresionistikim znaajkama zanimljiva i Muradbegovieva drama u est slika Bijesno pseto (1926), ali i pasionska igra u pet slika Grbavica (1929) Stjepana Mihalia. Po tipu strukturiranja radnje kao niza slika koje povezuje sudbina glavnoga lika, nosioca autorske ideje o sukobu neobinih pojedinaca izopenika i njihove sredine obje su te drame prilagoene poetikoj dominanti vremena, tadanjem poimanju kazalinosti, no kao knjievni tekstovi one danas nemaju neku vrijednost.25 Saglasit emo se sa svim reenim, izuzev posljednjeg, jer da smatramo da drame Ahmeda Muradbegovia nemaju knjievnu vrijednost, onda se, oito, njima ne bismo ni bavili, barem ne u ovom kontekstu. Muradbegoviev pojedinac, Petar Stani, a vidjet emo to i kasnije, jeste pravi ekspresionistiki junak. Usamljen, odbaen i u svojoj otuenosti izgubljen. Preputen samome sebi, pojedinac istrauje vlastito bie i u tome traganju pronalazi bezbroj svojih ja, od kojih su neki kobni i po njega samoga. Intelektualno se preputa ulima i njime vlada iskljuivo nagon. Ve ovdje se naznauje jedan od temeljnih, opsesivnih motiva Muradbegovievog novelistikog i dramskog stvaralatva: tragina sudbina ovjeka koji u nezatomljivoj udnji za apsolutnom potvrdom i kosmikom slobodom postaje rtva vlastitih biolokih ekstaza, rob strasti i patolokih poriva.26 ovjek je postao bie bez moi samokontrole i svaki njegov postupak instruiran je unutarnjim glasovima koji su iracionalni i mentalno izopaeni. Kao Kaiserov bankar, i Muradbegoviev pojedinac vodi unutarnji dijalog. Otud se izlaz
2 Gordana Muzaferija, predgovor u: Antologija bonjake drame XX vijeka, Alef, Sarajevo, 1996, str. 16. 24 Radovan Vukovi Moderna drama, Veselin Maslea, Sarajevo, 1982, str. 6. 25 Gordana Slabinac Hrvatska knjievna avangarda, August Cesarec, Zagreb, 1988, str. 159. 26 Enes Durakovi Pjesniko i pripovjedako djelo Ahmeda Muradbegovia u: Ahmed Muradbegovi Izabrana djela I, Svjetlost, Sarajevo, 1987, str. 26.

Godinjak 2005 / 241

GAJEVI
iz unutarnje podvojenosti kod ekspresionista realizuje ili povlaenjem u sebe, otuenjem i samootuenjem, ili razliitim oblicima ludila koje je upereno protiv drutvene hipokrizije i izvitoperenosti.27 U sve tri ekspresionistike drame Ahmeda Muradbegovia (Pomrina krvi, Bijesno pseto i Rasemin sevdah) prisutan je pojedinac koji usljed nerazumijevanja sredine ili vlastite otuenosti ne funkcionira u svojoj sredini i ne slua govor razuma ili veine, nego se vodi iskljuivo svojim porivima. Iako se bori sam sa sobom, njegova svijest koja esto biva pomuena ne moe da usvoji zakone racija i njega obujmljuje strast obojena zaprljanom krvlju. Pomraene svijesti, oni i sami postaju rtve neutaive ei za gospodarenjem tuim ivotima, mutno osjeajui da su i metafizike i drutvene vrijednosti zauvijek izgubljene i da svijetom ravnaju slijepe i mrane sile zla i zloina.28 Njegovi junaci ne pobjeuju, oni obavezno stradaju. Muradbegovieve drame nisu tivo koje zabavlja, dri moralne pridike ili pouava. Njegove drame izazivaju gnuanje, gaenje, izazivaju osjeaje straha i blagog horora. Ali, njegove drame zasigurno tjeraju na razmiljanje o interakciji drutva i pojedinca i koliko u svijetu koji ne vodi rauna o pojedincu ima kolektivne krivice za njegovom traginom sudbinom. Ahmed Muradbegovi je, osim na tematskom planu, unio novine u bonjaku knjievnost. Kako mu je sadrina nametala formu, to je i izraz u naoj knjievnosti bio drugaiji i gotovo okantan kao i sama idejno motivska osnova djela. Stilski postupci stoje u direktnoj vezi sa njegovom eljom ruenja konvencionalnih normi, kako u knjievno-poetskom tako u socijalnom pogledu, u onoj mjeri u kojoj njegova pjesnika (i prozna i dramska, op. a.) snaga pokazuje akciju i razarajuu energiju.29 Kako su montaa, ali i kinematografski, simultani stil neke od tekovina avangarde koje je ekspresionizam usvojio, to su te stilske osobenosti pravaca i pokreta prele i u djelo Ahmeda Muradbegovia. S jedne strane pojavljuju se kratkoa, saetost, fragmentarnost iskaza kao i neregularna upotreba znakova interpunkcije, najpre take, zareza, crtice, znaka pitanja i uzvika, tri take, zagrade, znakova navoda, upravnog i neupravnog govora u prozi itd. Reenica se lomi na pojedine sintagme koje se potom osamostaljuju, uz ve pomenutu prevlast infinitiva i i kumulaciju imenica.0 Lingvistika stilistika bi sigurno mogla pronai ovakve argumente u novelama i dramama Ahmeda Muradbegovia. Iako nam to nije primarni predmet bavljenja u ovom radu, iz konkretnijeg govora o svakoj spomenutoj drami, pojedinano, bit e mogue dokazati i prisustvo takvih elemenata u dramskoj formi Ahmeda Muradbegovia.
27 Bojana Stojanovi Pantovi Srpski ekspresionizam, Matica srpska, Novi Sad, 1998, str. 26. 28 Enes Durakovi Pjesniko i pripovjedako djelo Ahmeda Muradbegovia u: Ahmed Muradbegovi Izabrana djela I, Svjetlost, Sarajevo, 1987, str. 29. 29 Alija Piri Stil i tekst, Bosanska rije, Tuzla, 2000, str. 140. 0 Bojana Stojanovi Pantovi Srpski ekspresionizam, Matica srpska, Novi Sad, 1998, str. .

242 / Godinjak 2005

Elementi poetike ekspresionizma u...

Pomrina krvi drama krvi i mesa Prva drama Ahmeda Muradbegovia napisana u ekspresionistikom maniru je Pomrina krvi objavljena 192. u Vijencu, i nije izvoena na sceni sve do marta 2004. godine1, dakle trebalo je da proe osamdeset godina da bi se uoila njena vrijednost i referentnost na pozorinoj sceni. Piui o drami, Alija Isakovi naznaava njen znaaj. Prema mome sudu to je danas najzanimljivija Muradbegovieva drama i njeno budue izvoenje na sceni ili na televiziji potvrdit e moj dojam ili ga obezvrijediti. Slina valorizacija ili revalorizacija dogodit e se i s ostalim njegovim dramskim tekstovima po kojima je Muradbegovi, prema mome sudu, najznaajniji bosanskohercegovaki dramski pisac izmeu dva rata.2 Vrlo skoro izvoenje ove drame potvrdilo je Isakoviev dojam i injenicu da je Pomrina krvi ne samo zanimljiv, nego iznimno bogato strukturiran i kompleksan tekst sa dubokom psihologizacijom likova i njihovom snanom ekspresijom. Senker dramu (Bijesno pseto, op.a.) uvrtava u ekspresionistiki blok pisaca, no isto tako radikalno ekspresionistika je i drama Pomrina krvi, drama koja je i tematski, i stilistiki, i idejno, i bez patetike, a s prirodnim bosanskim kolokvijalnim govorom, visoko iznad umjetnike razine Bijesnog pseta i jedno je, uz dramu Na Bojem putu, od najboljih dramskih ostvarenja Muradbegovievih, jer spomenute dvije drame, ne samo da su ponajbolje u bonjakoj knjievnosti ve spadaju u bolja ostvarenja evropske drame uope. Ipak, drama iz dananje perspektive nema toliku funkciju i znaaj koliki je imala u vrijeme objavljivanja. Razloge tome treba traiti u hrabrosti autora da u tadanje vrijeme progovori na kritiki nain o drutvu u kome ivi i napravi pometnju u tradicionalno i konzervativno odgajano stanovnitvo, pa i italaku publiku. Pomrina krvi je drama koja radikalno prekida sa dotadanjim tradicionalistikim (melodramskim) prikazom bosanskog muslimanskog ivota, koji je bio ili idealiziran ili odvie konfesionalno zatvoren i ogranien (adeti, mentalitet, orijentalna aura, neprikosnovene predake tradicije, bosansko plemstvo, antagonizam Istoka i Zapada).4 Vieslojnost ovog dramskog teksta i otvaranje nekoliko problema koji se dodatno iitavaju iz osnovne teme i radnje drame, ukazuju na intenciju autora da predstavi sliku drutva u kojem ivi na sveobuhvatan nain. Kasnije dou ferije i ja se zaputim u Bosnu. U kupeu sam sjedio sam i bila je veer... To je poetak prie o nastajanju moje druge drame... Sunce krvavo i nebo krvavo. Suton oboje gasi, kao da gasi crvenu ljudsku krv. Nastaje pomrina krvi...
1 Praizvedba teksta desila se u Bosanskom narodnom pozoritu Zenica 20. marta 2004. godine u reiji Lajle Panji-Kaikija. 2 lija Isakovi Ahmed Muradbegovi ivot i djelo u: Ahmed Muradbegovi Izabrana djela I, Svjetlost, Sarajevo, 1987, str. 10.  Emsud Sinanovi Bonjaka drama, Lovran, Rijeka, 1996, str. 106. 4 Josip Lei Dramska knjievnost I, Institut za knjievnost Svjetlost, Sarajevo, 1991, str. 04.

Godinjak 2005 / 24

GAJEVI
Katkada je dovoljna samo jedna izreka, jedan usklik, pa da se u ovjeku probudi itav niz psiholokih zbivanja, doivljaja, da se uzbuni mata i otpone materijalizirati na papiru, platnu, u glini... ono to je ovjek doivio. Tako je bilo i kod mene. Mata je radila, krv se uzbunila i ja sam gledao pred sobom scenu za scenom, sa groznim sukobima i lomljavom raspaljenog ljudskog mesa, kojim tee crna, pomraena krv. Preao sam Savu i doao u hotel, gdje u prenoiti a sutra nastaviti put. Kad je osvanuo dan, imao sam nekoliko prizora svoje nove drame pod naslovom Pomrina krvi. 5 Ovako pie Muradbegovi o nastanku svoje prve ekspresionistike drame, iji nam sam naziv, a i motivacija autorova nagovjetava atmosferu u drami izraslu iz ope poetike ekspresionizma, koju smo ranije predstavili. Oigledno, on pie pod uticajem onovremene ekspresionistike drame, u Pomrini krvi ima ne samo Strindberga, ve i Kosora i Kulundia, i aktivizma krvi i vulkanske energije u ruenju i razaranju, i rasne energije i kulta sile. Sve to je uslovljeno posljedicama tek zavrenog krvavog rata, u vremenu kada su sve vrijednosti pomjerene i ispreturane, staro puca i slama se, a novo je jo mutno i nejasno, u krvavom raanju, i natopljeno konzervativnim konfesionalnim predrasudama koje vjeitu borbu polova, rat mujaka i enke, ine jo mranijim i surovijim.6 Kreui se u ovim motivskim i idejnim okvirima, Muradbegovi je pisao dramu bosanskog konteksta i realiteta. Patrijarhalna bosanska porodica u kojoj se glavni lik Ekrembeg, nakon rata i preljube vraa kui doivljava mnotvo prevrata koji konstantno bivaju naglaeni izuzetno nabijenom dramatikom. Ta dva elementa: rat i novo vrijeme ine okosnicu ove Muradbegovieve drame. Oni su svedeni u dva aktera ovjeka rata i osvjeenje ene.7 Ekremova ena Lebiba, ljuta i povrijeena, ne eli oprostiti prevaru svome muu i pokoriti se njegovoj volji. U tom glavnom sukobu je i pokreta cjelokupne dramske radnje. Svi drugi likovi (Ekrembegovi otac i majka i kerka Lejla) imaju funkciju razvijanja radnje i njena uslonjavanja. Svi drugi sukobi samo su sporedni ili u svrsi potcrtavanja osnovnog. Glavni sukob proizlazi iz opozicije spolova, to se smatra jednom od tekovina ovdanjeg ekspresionistikog izraza, ali nije strana ni dramskom rodu njemake knjievnosti. U tom smislu, stalna borba izmeu mukog i enskog principa odvija se u duhu psihoanalitikog tumaenja K.G. Junga kao veiti konflikt u borbi za mentalnom prevlau. enja za stapanjem Animusa i Anime povezana je sa toposom preobraaja/metamorfoze (Kafka, O. Kokoka) to oliava i mitska figura Hermafrodita. Njegovo cepanje prouzrokovae bolnu podelu na muku i ensku polovinu koje su u ekspresionistikoj poetici dijametralno suprotstavljene, pa ipak u stalnom pribliavanju i udaljavanju.8 U naem kontekstu, i u sluaju ove drame, sukob tih dvaju principa ne funkcionira na toj metafizikoj osnovi. Sukob je stvaran i na osnovi drutvenog statusa
5 6 7 8 Ahmed Muradbegovi Izabrana djela III, Svjetlost, Sarajevo, 1987, str. 127, 128. Josip Lei Dramska knjievnost I, Institut za knjievnost Svjetlost, Sarajevo, 1991, str. 06. Vojislav Vujanovi Rat i raovjeenje, Kun, 25. . 2004. Bojana Stojanovi-Pantovi Srpski ekspresionizam, Matica srpska, Novi Sad, 1998, str. 29.

244 / Godinjak 2005

Elementi poetike ekspresionizma u...

i poloaja kakav imaju mukarac i ena. Obespravljena i smjetena u kuu, bez prava na miljenje, a kamoli stav, ena je tretirana kao supruga i majka bez drugih mogunosti promiljanja sebe i svoga postojanja. Pomrina krvi je prva drama u kojoj ena izrasta iz takvih uloga koje joj je drutvo nametnulo i pokazuje se kao osoba sa stavom, istrajna da ode do kraja kako bi ouvala svoj dignitet i integritet linosti. Muradbegovi kazuje o drami sljedee: Ja sam mislim da je u njoj koncentrirano sve ono to sam ja mislio u vezi preporoda i emancipacije muslimanskog drutva, a naroito eninog osloboenja i aktiviranja u radu i izgradnji (ravnopravnoj) u porodici i javnom sudjelovanju u svim funkcijama sa mukarcem.9 Lebiba je u sebi spojila dvije tragike crte. Ima ona u sebi Antigonine pobune i Hasanaginicine majinske brige. Ne elei se pokoriti muevljevoj volji niti porodinim principima, nego principima ponosa, srca, razuma i majinstva, Lebiba postaje junakinjom par excellance i jednom od najsnanijih enskih likova u bonjakoj knjievnosti. LEBIBA: Prola su ta vremena, majko! Ja nisam namjetaj u ovoj kui, ve ivi stvor kao i on. Pa kad ja uvam njegov obraz, zato i on ne bi uvao moj? Zar se s takvim licem poslije etiri godine dolazi pred enu? Ja sam njemu djecu izrodila, a on meni za to sramotom plaa.40 Lebibi ponos ne dozvoljava da oprosti Ekrembegovu prevaru, a osjeaj ljubavi prema njemu prerasta u mrnju. Izgubljena kao supruga, Lebiba se okree jedinoj preostaloj ljubavi: majinskoj. Posveena u potpunosti djeci, Lejli i novoroenetu Asimu, Lebiba ingnorira Ekrembega i njegove, katkad zapovijedi, katkad elje, da vrijeme posveti njemu i utoli njegovu erotsku pomamljenost. Ovdje dolazimo do novog motiva strasti i erotizma, rabljenog i ranije u ekspresionizmu. ena se doivljava kao antagonistiko bie ija snaga moe da ugrozi mukarev integritet (...) Glorifikacija seksualnosti je samo privid, jer joj ekspresionisti pridaju znaenje trijumfa nad smru (...) Ovakva erotika je izvor teskobe, straha, frustracije i patnje.41 Dramska napetost u Pomrini krvi uglavnom se odvija na suprotstavljenosti Ekrembegove strasti i seksualne elje, s jedne stane, i Lebibinog odbijanja s druge. Sa teorijskog stanovita, napetost se, dakle, uvijek realizira u polju napetosti izmeu neznanja i anticipirajue hipoteze na osnovi poznatih informacija. Potpuno otvorena budunost implicirala bi potpunu nemogunost anticipacijskog izvoenja hipoteza i time iskljuila jedan spol u polju napetosti, dok bi totalna informiranost dokinula svako neznanje i time iskljuila drugi pol.42 U Pomrini krvi dominantan je prvi pol koji neznanjem i neoekivanou iskljuuje drugi. Stoga su scene koje slijede za itatelja i gledatelja potpuno nove i kako se napetost pojaava okantne i sugestivne.
9 Alija Isakovi Ahmed Muradbegovi ivot i djelo u: Ahmed Muradbegovi Izabrana djela I, Svjetlost, Sarajevo, 1987, str. 12. 40 Ahmed Muradbegovi Izabrana djela II, Svjetlost, Sarajevo, 1987, str. 5. 41 Bojana Stojanovi-Pantovi Srpski ekspresionizam, Matica srpska, Novi Sad, 1998, str. 29. 42 Manfred Pfister Drama, teorija i analiza, Hrvatski centar ITI, Zagreb, 1998, str. 157.

Godinjak 2005 / 245

GAJEVI
Najvie emocija i reakcija na publiku izaziva patoloko stanje Ekrembega, koji, provodei silu nad porodicom, a u nemogunosti da ovlada enom, udaje svoju petnaestogodinju kerku, a u trenutku seksualne elje koja se ne moe realizirati, jer Lebiba odlazi sinu, on zadavi vlastito dijete. Ekrembeg (bolno): Ne, ne, ne! Ti ne govori istine! Tu, u grudima... tu mi neto kopka, kopka, neto me grize, neto me boli...boli... Kamen mi pritite srce, hoe da ga zgrobi... Brdo se navalilo na me. I mozak mi se pui... Kosti mi se raspadaju... i kima, kao uarena cijev prolazi kroza me i silazi mi niz lea... ta je to sa mnom? Gdje sam ja? Jesam li ja kakvo zlo poinio?...4 Pretvoren u bie koje djeluje nagonom, a iji se razum muti, Ekrembeg postaje istinskim ekspresionistikim junakom. Kao to to biva u ovakvih likova, unutarnja borba izmeu (raz)uma i iracionalnih poriva, iako je proeta dubokim sukobom i previranjima u liku, te psihologiziranjem, obavezno se prenosi i na okolinu i likove koji su u odnosu sa njim. Zlo koje poinjava prema drugima dolazi iz podsvijesti i esto nesvijesti, pa se pomrina krvi manifestira i kao pomraeni um. Iako je centralna tema Pomrine krvi otpor ene, ipak je najekspresivniji i najdramatiniji, pa samim tim i najoitiji upravo sukob unutar Ekrembega i edomorstvo koje on poinjava. Da je taj motiv tipian za ekspresionizam, potvruje i jedan primjer iz evropske knjievnosti. Wedekindova drama Pandorina kutija obiluje stravinim i okantnim scenama prenaglaene erotike i ubistva kao proizvoda neostvarene seksualne elje. Ubica davi rtvu sa lakoom onglera. Simbolina patetika prelazi u lascivni stilizovani bolesni erotizam.44 Ekrembegova motivacija za ubistvo jeste unutarnja, psiholoka i potpuno neobjanjiva i neargumentirana, ali proizala iz konkretnog motiva, Lebibinog odgaanja seksualnog ina. Odsustvo razuma i prevlast ivotinjskih poriva, vidjeli smo, ekspresionistiki su motivi dominantni i u Muradbegovievoj Pomrini krvi. Nastala u okviru takve poetike, a ponajvie zbog injenice da predstavlja otru kritiku patrijarhalnog bonjakog drutva i donosi ideju emancipacije i snage ene, te glorificira ideal majinstva, ova je drama bila posve nov dramski izraz u knjievnosti u kojoj je nastala. Za pozitivnu verifikaciju ovog Muradbegovieva djela, pak mnogo je vie razloga od nabrojanih, a o emu se referentna knjievna kritika na takav nain ve izjanjavala. Bijesno pseto drama rasnog tipa Najuvenija i najpriznatija drama Ahmeda Muradbegovia Bijesno pseto, objavljena 1925. (uvrtena u Pet stoljea hrvatske knjievnosti 1969), a izvedena 1926. u Hrvatskom narodnom kazalitu u Zagrebu, gdje je dobila i Demetrovu nagradu, spada u najbolja ostvarenja bonjake i bosanskohercegovake dramatike. Drama je to koja je u sebi anticipirala glavne tekovine evropskog ekspresionizma
4 Ahmed Muradbegovi Izabrana djela II, Svjetlost, Sarajevo, 1987, str. 76, 77. 44 Radovan Vukovi Moderna drama, Svjetlost, Sarajevo, 1982, str. 7.

246 / Godinjak 2005

Elementi poetike ekspresionizma u...

i definitivno se otrgla od dotadanjih tradicionalnih manira u naoj literaturi. To je drama krvi i drama crvene pomrine uma, i ona ne bi od svoje primarne snage izgubila nita da je smjetena u Sardiniji ili u Meksiku.45 U istoj onoj mjeri u kojoj je Pomrina krvi bila kontekstualizirana i odslikavala lokalnu problematiku u svom spoljanjem okviru, toliko je Bijesno pseto drama univerzalnih motiva i problema jednog vremena, neovisno o prostoru na koji se reflektira. Sa Bijesnim psetom ekspresionistika drama je dosegla svoj zenit, saela je poslijeratno iskustvo, hipertrofirala ga, i istovremeno, makoliko to izgledalo paradoksalno, uinila ga izlinim i prevazienim. U paroksizmu elementarnih strasti, u kojima se ljubav i mrnja gotovo i ne razlikuju, dosegnuti su predjeli patolokog, junaci su toliko siloviti i nekontrolisani u svojim afektima da se najee nalaze s onu stranu razuma.46 Takav je junak Muradbegoviev Petar Stani, pojedinac koji je u sukobu sa masom, pojedinac kojega je masa pretvorila u otuenika i usamljenika punog bijesa. Petar Stani u knjievnoj kritici oznaen kao rasni tip postao je paradigma traginosti izgubljenih pojedinaca koji se, zbog svoje osobenosti ne mogu pronai u svijetu koji ne trpi razlike. Dubina naeg osjeajnog ivota, nae senzualnosti, snaan i uaren temperamenat, naa sirovost, sauvanost i primitivnost intelektualnog i socijalnog naziranja na svijet i na ivot dovela me do toga tipa i ja sam ga pretvorio u iv scenski organizam.47, kae sam autor o ideji Bijesnog pseta. Tako je Kalman Mesari u lanku pod naslovom Problem rasnoga u drami (u Novostima, 1926) isticao da je Muradbegovi u ovoj drami ostvario na jugoslavenski rasni tip u liku Petra Stania i da je njome doprinio izgradnju naeg specifinog dramskog stila.48 Izigran od Dese, djevojke koju voli, Petar, ionako svjestan da u njemu kljua krv, upada na njenu svadbu sa Miladinom i ubija ga. Nakon vremena provedenog u zatvoru, vraa se i siluje Desu. Navlai gnjev cijelog sela na sebe koji nahukaju bijesne pse na njega, nakon ega, on u velikim bolovima i manifestacijama bjesnila umire. S uvjerenjem da su ljudi zli (PETAR: Zli su ljudi... nema dobrih, majko...49) Petar se preputa svojoj opasnoj udi i pomraenoj krvi i unitava sve koji mu se nau na putu da bi doao do ostvarenja svoga cilja u kome jedino pronalazi sreu: ljubavi sa Desom. Izvor njegovog bjesnila dakako treba traiti upravo u odnosu drutva prema njemu koje izopava sve one koji ne misle na nain zajednice i koji su na bilo koji nain drugaiji od veine. Petar je samo osakaeni proizvod drutva koji zbog svoga psiholokoga sklopa ne moe odgovoriti zadacima i zahtjevima kolektiva. Lin i poziv na lin, razaranje ili pokuaj razaranja svjedoe o odnosu gomile spram svake razliitosti, spram svake iznimne i usamljene osobe.
45 Alija Isakovi Ahmed Muradbegovi ivot i djelo u: Ahmed Muradbegovi Izabrana djela I, Svjetlost, Sarajevo, 1987, str. 11. 46 Josip Lei Dramska knjievnost I, Svjetlost, Sarajevo, 1991, str. 10, 11. 47 Ahmed Muradbegovi Izabrana djela II, Svjetlost, Sarajevo, 1987, str. 142. 48 Uzeir Bavi Uvod u knjievno stvaranje Ahmeda Muradbegovia, Diwan, JU Javna biblioteka, Gradaac, 1998, str. 1. 49 Ahmed Muradbegovi Izabrana djela II, Svjetlost, Sarajevo, 1987, str. 96.

Godinjak 2005 / 247

GAJEVI
Pokatkad se ne ini posve neutemeljenom pretpostavka da iz destruktivnih i krvoednih replika ili djela primitivne gomile u naim ekspresionistikim dramama progovara i strah njihovih autora od knjievne i kazaline publike.50 Petar Stani iako je nasuprot njega brojna masa, ne eli pokleknuti pred njom, nego joj se suprotstavlja, prua otpor, pa ak i obraa. PETAR: (...) Tebi je, gomilo, netko rekao svetac ili avo, svejedno je da smo te ja i ova djevojka uprljali nemoralom, da si u taj kal i u to blasto ogreznula do dna! I da te nita ne moe oistiti od te prljavtine osim propasti ove djevojke i moje... Ali, gomilo, od te tvoje gadosti i neistoe ne moe tebe oprati ni ocean svete vodice, a kamoli propast dvoje muenika koju si ti skrivila!...51 Petar Stani je svjestan svoje krvi i svoga mesa i svjestan da teko moe upravljati svojim razumom, ali on zna i uzroke toga. Iako su njegovi postupci proizali iz impulsa i spontane, nesmislene reakcije koja je pogubna i po njega i po okolinu, motivacija dolazi izvana. Drugi element kontinuiteta je Muradbegoviev opsesivni motiv koji je i jedna od sredinjih tema itavoga ekspresionistikog pokreta: umjetniko formuliranje golog ovjeka i ispitivanje razliitih aspekata ovjekove unutranje neslobode, odnosno ispitivanje razliitih mehanizama prinude koji ovjekovo djelovanje odvajaju od njegove svijesti i njegove volje.52 Goli ovjek, kako ga naziva Devad Karahasan, opsesivni je motiv u ekspresionistikoj poetici uope. ovjek koji je, usljed odbaenosti od ljudi, posveen samo sebi, istrauje svoje granice i u labirintu svoje due i uma, luta i traei nekoga nalik sebi upoznaje svoja brojna ja-stva. Suoen sa samim sobom, izopeni pojedinac poinje mrziti svijet, a u toj mrnji preputati se porivima koji ga tjeraju da zlu uzvrati zlom. Takvi motivi vode i Petra Stania u Bijesnom psetu. Ve samo kad itate ovu dramu osetite kako vas ponese neki vihor. Vi mu se predajete skoro nesvesno. On vas nosi, vodi vas kao Mefisto Fausta da vam pokae sve mrane kutove nae krvi i mesa. Vi sluate rei, kujete misli i uviate da to nisu rei nametene i nakinurene, ve da su to rei iz krvi, a misli samoga mesa.5 U ovoj je ocjeni sloan i Boris Senker koji tvrdi da ima scena u njegovim (Muradbegovievim) dramama, ponajvie pak u Bijesnom psetu, gdje njegova lica, a u prvom redu Petar, doista nisu nego marionete, personificirana ideja, ali ima neosporno i prizora gdje on uistinu misli krvlji i govori mesom, gdje iz njega provaljuje iskonski primitivizam, snaga nekontroliranih i nesputanih (gotovo divljih) osjeaja, kojima se on preputa bez ostatka.54
50 Boris Senker Hrestomatija novije hrvatske drame, I. dio (18951940), Disput, Zagreb, 2000, str. 24. 51 Ahmed Muradbegovi Izabrana djela II, Svjetlost, Sarajevo, 1987, str. 14. 52 Devad Karahasan Potraga za golim ovjekom u: Ahmed Muradbegovi Izabrana djela II, Svjetlost, Sarajevo, 1987, str. 21. 5 Citat Vladimira Tmue preuzeo Uzeir Bavi Dramsko stvaralatvo Ahmeda Muradbegovia u svjetlu kritike u: Gordana Muzaferija Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici, knjiga V, str. 172 54 Boris Senker Hrestomatija novije hrvatske drame, I. dio (18951940), Disput, Zagreb, 2000, str. 2.

248 / Godinjak 2005

Elementi poetike ekspresionizma u...

Za razliku od napetosti koja se osjea u Pomrini krvi, jer dolazi od neoekivanih reakcija i nepoznatog razvitka drame, u Bijesnom psetu se stalno oekuje sukob koji moe rezultirati nasiljem, smru i tragedijom. Poto je jaz izmeu mase i pojedinca prisutan od prve replike, a unutar koje se nazire snaan lini sukob i stalni nemir, to se i scene koje slijede niu po nekoj unutarnjoj logici, ali i oekivanju recipijenta. Bijesno pseto je, dakle, melodrama pisana ekspresionistikim stilom koja obrauje, bolje reeno istrauje, mogunosti i granice djelovanja Muradbegovievog rasnog tipa ili golog ovjeka reeno leksikom cjelokupne ekspresionistike implicitne i eksplicitne poetike.55 Rasni tip iliti goli ovjek u ovoj drami je doivio potpuno ostvarenje, kao to je i sama drama u cijelosti ostvareno ekspresionistiko djelo, dostojno svake evropske pozornice, ne pravei vrijedonosnu diferencijaciju u odnosu na druga djela ekspresionistike dramatike. Zato, Bijesno pseto ima posebno kvalitativno mjesto u estetici bonjakog ekspresionizma i bonjake dramske knjievnosti u cjelini. Unesite mrtvaca/Rasemin sevdah folklorni ekspresionizam Dramu koju je Devad Karahasan uvrstio u pastorale, a mi je ovdje predstavljamo kao ekspresionistiku, Ahmed Muradbegovi je nekoliko puta redigirao. Ne samo njen naziv koji je od Unesite mrtvaca, preko Raseme, dobio konaan oblik Rasemin sevdah, nego i razvoj dramske radnje, pa i sami kraj. Oito je da je autor na kraju imao na umu pisati melodramu sa folklornim motivima i posljednja verzija ove drame sa nazivom Rasema, drama iz muslimanskog ivota sa pjevanjem i igranjem u tri ina, napisana 1941. godine56, pa je njen kraj tipian za pastoralu, sretan i optimistian. Ova verzija drame ima istu tematsku osnovicu, kao i njena poetna verzija. Rasema voli Rasima i eli da uda za njega, a tu ljubav spreavaju njen otac i brat Reko koji joj ak prijeti i smru ukoliko ne prekine svaki kontakt sa Rasimom (REKO: Tako vidi! To hou da ujem od tebe! A sada ti na lijepo kaem! Ti nee nikada za Rasima! Ja u te povaliti na panj, pa zaklati, kao jare, prije nego postane njegovom. Jesili razumjela?57). Iako se sukobljava sa porodicom, Rasema istrajava u odluci i udaje se za Rasima. Meutim, Rasimov brat Muan i njen otac Mehmedaga je prevare i udaju je za retardiranog Muana. U trenutku kulminacije drame, pojavljuje se Reko i zaprijeti Rasimovoj porodici, nakon ega se ona udaje za Rasima, a drama zavrava sretnim pomirenjem porodica i likova. Ovakav zavretak je nemotiviran i promjene u liku Reku, koji je pravi ekspresionistiki, su nelogine i neargumentirane. Folklorna verzija drame Unesite mrtvaca ne bi bila za historiju knjievnosti niti knjievnu kritiku osobito interesantna, jer se, osim u karakterizaciji jednog lika, ne odvaja od tradicionalnih,
55 Emsud Sinanovi Bonjaka drama, Lovran, Rijeka, 1996, str. 97. 56 Ovaj originalni primjerak nalazi se u biblioteci Bonjake zajednice kulture Preporod. 57 Ahmed Muradbegovi Rasema, originalni rukopis u posjedu BZK Preporod, str. 8.

Godinjak 2005 / 249

GAJEVI
moralizatorskih folklornih jednoinki iz bonjake knjievnosti koje su izvoene na teferiima. Jedino to g. Muradbegoviu u ovoj drami nedostaje onog lokalnog kolorita u rijei, kao to mnogima piscima to nedostaje u komadima ovakve vrste, a inae bi ona bila najljepa drama koja je napisana iz bonjakog ivota.58 Svi likovi izuzev Reka graeni su na tipskoj osnovi, zastupajui principe, u to vrijeme ve zastarjele i konzervativne (SADIJA: (...) Nek upamti jednom za uvijek, da sam ja starija u kui, a ne on i da ja imam vee pravo od njega, jer sam ja enska dua i bolja i istija od muke.59 ili npr. OSMANAGA: I ti jo pita! A gdje ti je djevojaki stid, nejmala obraza dabogda! gdje ti je sram? Zar govoriti o tim stvarima sa ocem, prije toga u zemlju propasti! Pa je si li ti djevojka ili sudopera? to si ti?60). Kako je ve postojao jedan izgraen ekspresionistiki lik u drami koji govori i misli miicama i koji se preputa mrnji i zloj udi, ak i kada ne postoji dovoljan razlog za to, Muradbegovi se, vidjevi da postoje elementi za graenje ekspresionistike drame, odluio razviti njenu fabulu do kraja u tom maniru. Kraj u drami Unesite mrtvaca je sasma drugaiji. I zaista, kao da ga je zov sestrine krvi prizvao iz tame, nailazi Reko, naceren, izoblien, i ubija Rasemu koja mu umirui oprata krv. I tada, potpuno na nain ekspresionistike simbolike, mjeseina zalije avliju svojom blijedom tekuinom i obasja dvije sjene, dva roena brata, koji su pogrbljeni nosili na rukama mrtvu Rasemu.61 Tek ovako konstruirana drama dobija na estetskoj vrijednosti, uavi u domen ekspresionistike poetike, ali i ispotovavi neke od suvremenih dramskih principa i graenja likova. Reko, koji djeluje bez vanjske motivacije i u skladu sa bijesom, koji je stalnom karakternom crtom njegove linosti, ulazi u krug Muradbegovievih likova pomraene krvi i pomuene svijesti u kojem su jo Ekrembeg i Petar Stani. Taj lik, spreman da razori svijet (metaforino i bukvalno,kao lik spremanje da razori sistem drame, a kao model ovjeka spreman je da razori svijet) da bi sauvao svoju individualnost, ne moe ni nastati ni opstati u arkadijskom pejzau pastoralnog teksta. Njegov svijet moe biti ekspresionistika drama iji su likovi graeni na istom principu antinomine napetosti izmeu historijskoga i mitskog ovjeka, ovjeka kao socijalnog i ovjeka individualnog (moda i biolokog) bia, izmeu supstancijalnog i akcidentalnog u ovjeku.62 Tek kada je tako izgraen lik, ali i drama koja se zavrila ubistvom i nemogunou da se, to zbog spletkarenja, to zbog zatvorenosti sredine, realizira jedna ljubavna veza, moe se rei da je Muradbegovi, dodao svome ekspresionistikom opusu jo jednu dramu, koja bi uz odreenu adaptaciju i rediteljske intervencije i imaginaciju, mogla biti atraktivno scensko djelo ak i danas.
58 Rasim Filipovi Unesite mrtvaca u: Gordana Muzaferija Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici, knjiga V, Alef, Sarajevo, 1998, str. 150. 59 Ahmed Muradbegovi Rasema, originalni rukopis u posjedu BZK Preporod, str. . 60 Ahmed Muradbegovi Rasema, originalni rukopis u posjedu BZK Preporod, str. 19. 61 Josip Lei Dramska knjievnost I, Institut za knjievnost, Svjetlost, Sarajevo, 1991, str. 12. 62 Devad Karahasan Potraga za golim ovjekom u: Ahmed Muradbegovi Izabrana djela II, Svjetlost, Sarajevo, 1987, str. 15.

250 / Godinjak 2005

Elementi poetike ekspresionizma u...

Zakljuak Iako poprilino bogat dramski opus Ahmeda Muradbegovia ima nekoliko tematskih i motivskih, pa i anrovskih blokova, najznaajniji dio njegove dramatike jeste ekspresionistika linija, koja u potpunosti korespondira sa tadanjim suvremenim literarnim tokovima i poetikom ekspresionizma. Ispotovavi samu formu, koja je, vidjeli smo, disperzivna, sa naglaenom intonacijom i simultanou, te naznakom kinematografskog stila i isprekidanog govora, Muradbegovi je, sa teorijskog stanovita u svojim dramama kao dominantnu slijedio ekspresivnu funkciju izraza. Ekspresivna funkcija izraza to upuuje na govornika neke replike od velikog je znaenja u vanjskom komunikacijskom sustavu budui da konkretiziranje nekoga lika kroz izbor predmeta o kojima govori, kroz njegovo jezino ponaanje i njegov jezini stil pripada u najvanije tehnike karakterizacije u drami. (...) Kao funkcija koju govornik intendira u unutranjem komunikacijskom sustavu, nema ekspresivna funkcija uvijek istu permanentnost znaenja. U posebno istom, i stoga posebno dominantnom obliku nalazi se ona u kratkim poklicima...6 Poetika ekspresionizma je sva u pokliku, u proglasu, manifestu, objavi, kritici... I Muradbegoviev ekspresionizam prati osnovne idejne smjernice ovog evropskog knjievnog pokreta. Pomrina krvi je drama koja predstavlja kritiku patrijarhalnog drutva i okova u kojima se nalazi ena, koja svojom snagom i otporom izrasta iznad zatvorenosti svoga drutva i uspostavlja se kao njegov moralni stub. Kao posljedica rata i principa po kojima se tadanje bonjako, bosanskohercegovako, ali i bilo koje drutvo u Evropi, javlja se ovjek sa poremeenim vrijednostima i unutarnjom aloginou koja rezultira prenaglaenim erotizmom i poplavom strasti i na koncu edomorstvom (Ekrembeg). Bijesno pseto, drama koju je Muradbegovi oznaio kao dramu nae krvi u est slika je okantan prikaz destruktivnosti linosti, kao posljedice odbaenosti od zajednice, i jaza izmeu pojedinca i mase. Bjesnilo Petra Stania samo je simboliki motiv primitivizma i idiotizma u koji je itav kolektivitet zapao. I na koncu, drama Unesite mrtvaca, koja je, vidjeli smo, imala dvije verzije, folklornu i ekspresionistiku, odraz je seoskog ambijenta u kojem zbog drutvenih principa stradaju principi srca i vlastitog izbora. Lik Reka, pak ne funkcionira u tom kontekstu drame najbolje i njegova uloga i nije najjasnija, jer se ne vidi transparentnost izmeu sredine i njegovih postupaka, kao to je to sluaj sa Petrom Staniem. Kako god, manifestacije njegovog karaktera su ekspresionistike, i a ako nikako drukije, onda su u jezikostilskom smislu, kada je pripadnost ovoj poetici u pitanju, tane. Takozvani goli ovjek je i u Rekovom sluaju doivio svoju literarnu afirmaciju. U toj taki se susreu Reko (Rasemin sevdah), Petar Stani (Bijesno pseto) i Ekrembeg (Pomrina krvi) uobiavajui svojim uzajamnim odnosom
6 Manfred Pfister Drama, teorija i analiza, Hrvatski centar ITI, Zagreb, 1998, str. 172.

Godinjak 2005 / 251

GAJEVI
Muradbegovieva golog ovjeka: sva trojica su likovi izgraeni na unutranjem rascjepu izmeu supstancijalnog (zadatog) i akcidentalnog (voljnog), sva trojica su konstruirana tako da se psihologiziranjem maskira (a zapravo materijalizira) princip konstrukcije lika, sva trojica se u krajnjoj linije svode na spremnost da razore svijet da bi sauvali ili, tanije, saznali svoje bie.64 Dramatika Ahmeda Muradbegovia u svjetlu ekspresionistike poetike, vidjeli smo, prati glavne motivsko-idejne smjernice tog knjievnog pravca, ali i otvara neka nova pitanja koja izviru iz bh. konteksta. Sukob starog i novog, Europe i Orijenta, tradicionalne muslimanske aristokracije i njezine etike s ekspanzijom europske civilizacije i njenim liberalnijim pogledima u erotskim i vjersko-socijalnim odnosima: to je vana podloga Muradbegovieva knjievnog opusa.65 Muradbegovi je svojim djelom bio duboko vezan za Bosnu i u dramatici je, to proizlazi iz same funkcije drame, crpio brojne teme iz bonjakog ivota, kritizirajui nejednakost spolova a afirmirajui ulogu ene, osuujui zatvorenost sredine i ponitavanje pojedinca koji u vlastitom spoznavanju sebe biva otuen i diskriminiran, a na koncu i zauvijek izgubljen. S druge strane, Muradbegovi je naglaavao univerzalne probleme suvremenog ovjeka i odnosa drutva prema pojedincu i obratno. Valjanom realizacijom ekspresionistike poetike u svojim dramama, Ahmed Muradbegovi je u bonjaku knjievnost unio elemente ovog pokreta i istovremeno uao u krug znaajnijih pisaca ekspresionizma sa junoslavenskog podruja i u svoje doba skrenuo panju evropske receptivne i kritike svijesti. Drame Ahmeda Muradbegovia zasigurno predstavljaju najznaajniji dio ovog dijela bonjake knjievnosti, a sa pravilnom teatarskom recepcijom, one bi dobile na svome pravom znaaju i funkciji: scenskoj. Knjievna kritika i publika je dala sud o njegovom djelu, na redu je teatarska.
Literatura: Diwan, JU Javna biblioteka, Gradaac, 1998. Ekspresionizam i hrvatska knjievnost, posebno izdanje asopisa Kritika, svezak , Zagreb, 1969. Flaker, Aleksandar: Poetika osporavanja, kolska knjiga, Zagreb, 1982. Jeli, Dubravko: Povijest hrvatske knjievnosti, Naklada P.I.P. Pavii, 1997. Lei, Josip: Dramska knjievnost I, Institut za knjievnost, Svjetlost, Sarajevo, 1991. Muradbegovi, Ahmed: Izabrana djela I, Svjetlost, Sarajevo, 1987. Muradbegovi, Ahmed: Izabrana djela II, Svjetlost, Sarajevo, 1987. Muradbegovi, Ahmed: Izabrana djela III, Svjetlost, Sarajevo, 1987. Muradbegovi, Ahmed: Rasema, originalni rukopis u posjedu BZK Preporod Muzaferija, Gordana: Antologija bonjake drame, Alef, Sarajevo, 1996. 64 Devad Karahasan Potraga za golim ovjekom u: Ahmed Muradbegovi Izabrana djela II, Svjetlost, Sarajevo, 1987, str. 19. 65 Dubravko Jeli u: Povijest hrvatske knjievnosti, P. I. P. Pavii, Zagreb, 1997, str. 246.

252 / Godinjak 2005

Elementi poetike ekspresionizma u...

Muzaferija, Gordana: Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici, knjiga V, Alef, Sarajevo, 1998. Pet stoljea hrvatske knjievnosti, Matica hrvatska, Zagreb, 1969. Pfister, Manfred: Drama, teorija i analiza, Hrvatski centar ITI, Zagreb, 1998. Piri, Alija: Stil i tekst, Bosanska rije, Tuzla, 2000. Senker, Boris: Hrestomatija novije hrvatske drame, I.dio (18951940), Disput, Zagreb, 2000. Sinanovi, Emsud: Bonjaka drama, Lovran, Rijeka, 1996. Slabinac, Gordana: Hrvatska knjievna avangarda, August Cesarec, Zagreb, 1988. Stojanovi Pantovi, Bojana: Srpski ekspresionizam, Matica srpska, Novi Sad, 1998. Vukovi, Radovan: Moderna drama, Veselin Maslea, Sarajevo, 1982.

Godinjak 2005 / 25

O linosti i djelima dr. Hajrudina uria

Enes Pelidija

U proteklom, XX stoljeu Bosna i Hercegovina je imala relativno veliki broj znanstvenika koji su se bavili njenom prolou. Posebno mjesto imali su osmanisti koji su kao orijentalisti ili historiari osmanskog perioda svojim brojnim studijama, radovima i prilozima na osnovu izvorne arhivske grae pisali o ovoj zemlji koja je 415 godina bila pod vlau Osmanskog carstva. Piui o Bosni, pisali su i o svim onim teritorijama koje su stoljeima bile u sastavu Bosanskog ejaleta. Time su na sebe skrenuli panju i susjednih zemalja. Meu njima je bilo i onih koji su svojim djelima stekli visoki ugled u irim znanstvenim krugovima. Ve prva napisana historija Bosne pod Osmanlijama koju je Salih Sidki Hadihuseinovi, poznatiji pod nadimkom Muvekkit, napisao na osmansko-turskom jeziku u zadnjim decenijama XIX stoljea, izazivala je panju ozbiljnije znanstvene javnosti. Mnoge podatke iz ove studije, prije njenog tampanja koristili su gotovo svi znanstvenici, piui o osmanskoj Bosni. Tek kada je 1999. godine objavljena, postala je dostupna irem krugu svih zainteresiranih koji se ele upoznati sa prolou ove zemlje.1 No, prva napisana i publikovana historija osmanskog perioda Bosne i Hercegovine je djelo dr. Safvet-bega Baagia.2 Deset godina kasnije je i dr. Milan Prelog, otac nobelovca Vladimira Preloga, takoer napisao i publikovao slino djelo sa naslovom Povijest Bosne u doba osmanske vlade. Iz ovoga perioda je na osmansko-turskom jeziku napisana, a do sada nepublikovana studija Muhameda Enveri Kadia, koji je u cijelosti prepisao Muvekkitovu Hroniku, uz svoje komentare, zapaanja, dopune i druge dokumente koji nisu uvrteni u Muvekkitovo djelo, a odnose se na osmansku Bosnu. Posebno su interesantni tekstovi peata, te biografije poznatijih linosti i neki novi dokumenti.4
1 2  4 Povijest Bosne , knj. 1, 2, Sarajevo, 1999. godine (dalje: S. S. Hadihuseinovi Muvekkit, Povijest Bosne). Kratka uputa u prolost Bosne i Hercegovine (Od g. 1463. 1850), Sarajevo, 1900. godine; reprint izdanje Sarajevo, 1989. godine. Sarajevo, 1910. godine. S. S. Hadihuseinovi, Povijest Bosne, XVI

254 / Godinjak 2005

O linosti i djelima dr. Hajrudina uria

Navedeni autori su u neku ruku pretea i prvi savremeni historiari ovog perioda na koje e se ugledati kasnije generacije znanstvenika. Time se nastavila tradicija iz prethodnih stoljea kada je u Bosni bilo historiara koji su pisali hronike i historijska djela koja su se uglavnom odnosila na vrijeme u kome su ivjeli.5 U sljedeoj generaciji koja se bavila prolou Bosne i Hercegovine osmanskog perioda svojim radovima istiu se: Sejfulah Kemura, Vladislav Skari, Hamdija Kreevljakovi, Vladimir orovi, Fehim Spaho, Hamdija Kapidi, Nedim Filipovi, Branislav urev, Hamid Hadibegi, Hazim abanovi, Mehmed Mujezinovi, Alija Bejti, Eref Kovaevi, Seid M. Tralji, Adem Handi, Milan Vasi, Avdo Sueska, te Fehim D. Spaho, Ismet Kasumovi, Ibrahim Tepi, te mnogi drugi koji su iza sebe ostavili brojna i vrlo vrijedna dijela. U raznim povodima i prilikama o nekima od njih je vie, a o drugima samo fragmentarno pisano. No, svi oni zasluuju da ne samo znanstvena, nego i ira intelektualna javnost neto vie sazna o njima.* Meu imenima koja nisam naveo, a jo za ivota su ubrajani u poznatije stvaraoce bosanskohercegovakih orijentalista i historiara osmanskog perioda, zapaeno mjesto ima i dr. Hajrudin URI, izuzetno bogate bibliografije. Pa ko je bio HAJRUDIN URI? Hajrudinov otac Alija, rodom Mostarac, po zavretku Preparandije u Sarajevu od 1904. godine, poeo je raditi kao uitelj u Bjelaju kod Bosanskog Petrovca. Tu se oenio i sa suprugom Zuhrom imao je esnaestero djece. Preivjelo ih je petero. Prvo dijete koje im se rodilo u Bilaju 27. septembra 1908. godine bio Hajrudin. Poslije njegovog roenja otac Alija je premjeten za uitelja u Osovo kod Rogatice. Tu pred svojim ocem, zavrava etverogodinju osnovnu kolu. U to vrijeme stie sklonost prema pedantnosti u svemu, kao i ljubav prema jeziku i lijepom usmenom i pismenom izraavanju. Poslije zavrene etverogodinje kole, otac Alija dobiva posao uitelja u rodnom Mostaru. Tu se Hajrudin upisuje u cijenjenu Mostarsku gimnaziju. Sa steenim radnim navikama bio je odlian uenik i bez problema je zavrio gimnazijske razrede i maturu. Jo od djeakih dana pokazivao je sklonost prema sportu. To posebno dolazi do izraaja u njegovim srednjokolskim danima. Po postignutim rezultatima Hajrudin se s vremenom izdvojio iz svoje generacije kao najbolji. Njegov sportski uitelj, poznat pod nadimkom Zmaj, i pored postignua sportskih rezultata, traio je od svojih uenika da budu dobri aci. Vjerovatno je i to doprinijelo da mladi Hajrudin uvrsti svoje radne navike u svemu gdje se aktivirao. To mu je donijelo zasluene rezultate i kao ueniku i kao sportisti. Godine 1927. Hajrudin uri uestvuje na Svesokolskom sletu u Pragu. U lahkoj atletici osvaja prvo mjesto. U rodnom gradu doekan je sa ovacijama i
5 * Vidi: Amir Ljubovi, Sulejman Grozdani, Prozna knjievnost Bosne i Hercegovine na orijentalnim jezicima, Sarajevo, 1995. godine, 15-19. O svima njima, biografske i bibliografske radove prikuplja i priprema za tampu autor ovog rada.

Godinjak 2005 / 255

PELIDIJA
cvijeem. Mostarci ga na rukama nose do kue, gdje ga je doekala porodica. Nekoliko dana nakon toga umire mu otac, koji je ve neko vrijeme bio bolestan. Poslije poloene mature sa prijateljem Duanom Muibabiem odlazi na studije u Ljubljanu. Upisuje se na Filozofski fakultet, Odsjek historije i jugoslavenske knjievnosti. U Ljubljani je trenirao i bio kandidat za Olimpijske igre. Upravo je tada kao jedna od olimpijskih disciplina uveden konj sa hvataljkama. Iako u Mostaru nije znao ni da postoji ova disciplina, poeo je vrijedno vjebati. Postigavi izuzetne rezultate, bio je reprezentativni kandidat u disciplini konj sa hvataljkama. Meutim, kako je znao da je mladi tukelj bolji od njega, dobrovoljno je prepustio ovom, kasnije poznatom olimpijcu i dobitniku brojnih zlatnih medalja, da dobije ansu i uestvuje na takmienju Olimpijskih igara u Amsterdamu 1928. godine.6 Ve ova gesta pokazuje irinu u pogledu na ivot ovog i kasnije vrlo poznatog sportiste, te cijenjenog profesora i uvaenog znanstvenika. Zbog tekih materijalnih prilika u kojima se nalazila mnogobrojna porodica uri, bez oca, poslije godinu i po (19271929) Hajrudin prelazi u Beograd, gdje mu je ivio daida dr. Mehmed Hodi, u to vrijeme poznati beogradski ljekarhirurg. Uz daidinu materijalnu pomo i novac koji je zaraivao drei privatno asove uenicima, ne samo da je mogao nastaviti zapoete studije nego je ak neto novca slao i majci Zuhri u Mostar. I u novoj beogradskoj sredini mladi Hajrudin je u okviru sportskog drutva Jugoslovenski soko nastavio sportsku aktivnost. U to vrijeme predsjednik ovog drutva bio je dr. Ivan Ribar. U to vrijeme kao izuzetno talentiran i uspjean sportista Hajrudin uri je trenirao njegovog mlaeg sina Juricu, a povremeno i starijeg Ivu Ribara. Uz studij i sport, u ovim studentskim danima pisao je i objavljivao pjesme koje su mu tampane u tadanjim asopisima Vila sokolica, Behar i drugim. Koliko je vremena posvetio poeziji, govori i podatak da mu je tampana i zbirka pjesama sa naslovom Sletu zdravo. U Beogradu je bio i lan muslimanskog kulturno-prosvjetnog drutva Gajret Osman iki iji je predsjednik bio general ura Josipovi (19281941).7 Upravo u ovo vrijeme njen pitomac, kao i mnogi drugi mladii i djevojke bila je Zejneba koja je sa Hajrudinom i drugim glumcima glumila u pozorinoj predstavi Zlatija. U njoj su Hajrudin i Zejneba glumili zaljubljenog mladia i djevojku. Kako se ova drama esto igrala i u drugim srbijanskim mjestima, na jednom od tih putovanja na putu iz aka u Beograd ovo dvoje Gajretovih stipendista su se zaljubili i sve do kraja ivota ostali brani drugovi, vjerni i odani jedno drugom.8 Zejneba je bila rodom iz Viegrada. Ona je ujedno i prva Bonjakinja iz ovog kraja koja je otila od kue da se koluje. Kada je u Beogradu zavrila Viu strunu kolu, vratila se u rodno mjesto i zaposlila.
6 7 8 Ovo je podatak koji sam 20. 05. 2004. godine pismeno dobio od keri prof. dr. Lade esti r. uri i sina Zlatana, djece rahmetli dr. Hajrudina uria. Ibrahim Kemura, Uloga Gajreta u drutvenom ivotu Muslimana Bosne i Hercegovine (19031941) , Sarajevo, 1986, 159-16. (dalje: I. Kemura, Uloga Gajreta). Navedene podatke dobio sam od sina i keri dr. Hajrudina uria.

256 / Godinjak 2005

O linosti i djelima dr. Hajrudina uria

U meuvremenu, Hajrudin, ostavi u Beogradu, diplomira na Filozofskom fakultetu na Odsjeku za historiju 191. godine. Poslije odsluenja vojne obaveze dobiva radno mjesto profesora u Poljoprivrednoj koli u Butmiru kod Sarajeva. Tu se eni sa svojom Zejnebom, koja poslije udaje dobiva zaposlenje kao nastavnica u enskoj strunoj koli. Prema tada vaeim propisima, Hajrudin je morao da polae profesorski ispit. Za temu je izabrao da pie o Ali-pai Rizvanbegoviu-Stoeviu. Temu je napisao u vidu monografije. Koliko je rad bio cijenjen, govori podatak da je u cijelosti tampan.9 O ovom radu su pozitivno miljenje dali akademici Viktor Novak i Vasa ubrilovi. Oni su tada perspektivnom mladom profesoru predloili da odmah pristupi i izradi doktorata. Vjerovatno su navedeni rad i miljenje spomenutih historiara utjecali da Hajrudin 198. godine dobije stipendiju za boravak u Pragu. Bila je to dravna nagrada za njegov dotadanji rad sa mogunou da u tadanjem glavnom gradu ehoslovake vrijeme provede na specijalizaciji ili u arhivima za izradu doktorata. Dobivenu nagradu primio je sa pomijeanim osjeanjima. Trebalo je da odmah ide u Prag, ali mu se zbog porodine situacije, kada je oekivao dijete, nije ilo. No, na suprugino nagovaranje, tri dana poslije roenja kerke Lade otiao je u Prag. Iste godine je ovu zemlju okupirala nacistika Njemaka, pa je kao strani dravljanin morao napustiti njen glavni grad. Iako je boravio kratko vrijeme, nauio je eki jezik, koji e kasnije esto koristiti u razgovoru sa esima koji su dolazili u Sarajevo. Uz eki, Hajrudin je s vremenom nauio i teno govorio njemaki i francuski, a sluio se i ruskim jezikom. Po povratku u Sarajevo zapoljava se prvo kao profesor fizikog vaspitanja (vjerovatno zbog nedostatka strunog kadra, a kao istaknuti sportista prim. m.) u Uiteljskoj, a ubrzo radi kao profesor historije u Prvoj mukoj realnoj gimnaziji sve do 1945. godine. Neposredno po dolasku iz ehoslovake Hajrudin uri se sa grupom sarajevskih srednjokolskih profesora, meu kojima su bili: Hamdija Kapidi, Salim ati, Ahmed Tuzli, efkija Bubi, Ahmed Grebo, Ekrem Mursel, Hazim Tuli, dr. Kalmi Baruh, Nikola Vujii, Vojin Gligi i drugi, prikljuio akciji opismenjavanja Bonjakinja. Rezultat te akcije, koju su uglavnom inili raniji Gajretovi pitomci, bilo je opismenjavanje oko 5 000 osoba. Taj analfabetski kurs nastavljen je sve do Aprilskog rata 1941. godine.10 U toku okupacije tadanje Kraljevine Jugoslavije od 1941. do 1945. godine profesor uri je predavao historiju u Prvoj realnoj mukoj gimnaziji. Kao i mnoge druge patriote toga vremena pristupio je Pokretu otpora i kao antifaista bio na strani pravde i slobode. Prema tadanjim propisima, konspirativni rad bio je uslov uspjeha. Tako je i Hajrudin sa Pokretom bio u vezi preko profesora njemakog jezika g. Kovaia, koji ga nakon hapenja od strane Nijemaca nije odao, te je tako ostao u Sarajevu raditi kao profesor.
9 Hajrudin uri, Ali-paa Rizvanbegovi-Stoevi, hercegovaki vezir, Godinjica Nikole upia, br. XLVI, Beograd, 197, pp. 201-296. 10 I. Kemura, Uloga Gajreta , 16.

Godinjak 2005 / 257

PELIDIJA
Poslije zavretka Drugog svjetskog rata u Sarajevu organizira Prvi omladinski slet. Istovremeno, kao i mnogi drugi prosvjetari i humanisti uestvuje u brojnim analfabetskim teajevima. Isto tako uestvuje u irenju sticanja znanja i na drugim mjestima. Kao jedan od predavaa bio je i na pruzi Brko Banovii. U nedostatku udbenika, usmenom rijeju edukovao je omladinu. O tom njegovom prosvjetno-pedagokom radu kasnije su pisali njegovi uenici. 11 Istovremeno je nastavio rad na pisanju doktorata. Dekretom ministra obrazovanja prof. dr. Salke Nazeia premjeten je da radi kao profesor historije u gimnaziji u Travniku. Kako je bio vezan za porodicu, to je neto kasnije rado prihvatio da se zaposli kao sportski radnik u Fiskulturnom savezu Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Nedugo zatim prelazi da radi kao profesor historije u Drugoj gimnaziji u Sarajevu. Kako se sjeaju njegovi uenici njegovog nadahnutog predavanja, divno sklopljene slikovite reenice, lijepe metafore, tjerale su uenike da samoinicijativno zapiu i napamet naue ono o emu je profesor uri predavao. Jedna od osobina iz ovog profesorskog perioda bilo je da poetak svakog asa u razredu zapone vaenjem iz depa oevog sahata, kako je govorio ni ake da ne otetim, ali ni svoju dunost da ne povrijedim.12 Njegov rad u nastavi je bio edukativno pouan, svaki kolski as predstavljao je cjelinu. Bio je dobar i kao predava i kao pedagog. Pored svih drugih obaveza, Hajrudin uri je strpljivo prikupljao podatke za svoju doktorsku disertaciju sa naslovom kolske prilike muslimana u Bosni i Hercegovini 18001878. Doktorat sa ovim naslovom odbranio je 11. novembra 1954. godine na Odsjeku za istoriju Filozofskog fakulteta u Beogradu pred komisijom u sastavu: prof. dr. Vaso ubrilovi, prof. dr. Viktor Novak i prof. dr. Mehmed Begovi. U to vrijeme bio je jedan od rijetkih srednjokolskih profesora u Bosni i Hercegovini sa doktoratom nauka. Zbog potekoa sa grlom ve 1955. godine prelazi da radi kao kustos u Zemaljski muzej u Sarajevu, u kojem su prije njega sline poslove obavljali dr. Safvet-beg Baagi, ejh Sejfudin Kemura, prof. dr. Vladimir orovi, dr. Hazim abanovi, akademik Branislav urev, te mnogi drugi iz starije plejade bosanskohercegovakih historiara. S vremenom dr. Hajrudin uri obavlja dunost efa vrlo bogate biblioteke Zemaljskog muzeja. Na toj dunosti u zvanju naunog savjetnika doekao je i penziju. I u mirovini nastavlja svoj znanstveni rad sve do 76. godine ivota, kada ga je bolest omela da dalje radi. etiri godine kasnije, 11. februara 1988. godine, umire u Zenici. Tu mu je klanjana denaza i ukopan je u gradu gdje mu i danas sin i ker sa svojim porodicama ive. U toku svog relativno dugog ivota napisao je i u brojnim strunim asopisima objavio vie stotina raznih vrsta radova od pjesama i zabiljeenih predanja do monografskih radova. Nesumnjivo da mu je u ovoj bogatoj bibliografiji po dosadanjim saznanjima najpoznatija doktorska disertacija koja je tampana kao
11 Enver Mehmedbai , Razrednik , Osloboenje , Sarajevo, 10. maja 1976. godine, pp. . 12 Dana Pavii, Sa bunama i divnim likovima, Svijet , 1. septembar 1972. godine, pp. 15 (dalje: D. Pavoevi, Sa bunama)

258 / Godinjak 2005

O linosti i djelima dr. Hajrudina uria

posebna knjiga.1 Nepune dvije decenije kasnije ovu doktorsku disertaciju je dopunio novim saznanjima i proirio na austrougarski period, te je tampao kao posebnu proirenu monografiju.14 Njegovi prvi radovi izmeu dva svjetska rata najvie su tampani u asopisu i kalendaru Gajret. Izmeu ostalog, tu su tampani urievi radovi Jedan odlomak iz bosansko-hercegovake istorije 19. veka.15 U ovom radu autor je pisao o stanju u Bosanskom ejaletu prvih decenija XIX stoljea sa posebnim osvrtom na reformske mjere sultana Mahmuda II u Bosni, te pokretu za autonomiju pod Husein-kapetanom Gradaeviem. Pod slinim naslovom Jedan skroman prilog za bosansko-hercegovaku istoriju 19. vijeka. Iz Zabiljeenja fra Ive Kreia16 profesor uri pie o boravku Omer-pae Latasa u Bosni 1851. godine. Pored ve citiranog rada o Ali-pai Rizvanbegoviu17, o ovoj istaknutoj linosti Hercegovakog sandaka iz prve polovine XIX stoljea, pored Gajreta, pie i u Jugoslovenskom listu, gdje vodi i polemiku sa Kasimom Grujiem. Iz ovog perioda dr. uriu Gajret je tampao u 1. od ukupno 22 publikovane sveske odrano predavanje sa naslovom Husein-kapetan Gradaevi Zmaj od Bosne.18 Poslije 1945. godine svoje radove najvie objavljuje u Glasniku Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Glasniku Vrhovnog islamskog starjeinstva, Sarajevo, asopisu ivot, Sarajevo, Istorijski zapisi u Titogradu, te drugim strunim asopisima, kao i dnevnim novinama Osloboenje u Sarajevu i Borba u Beogradu.19 Iz ovog poslijeratnog perioda posebno su mu interesantni radovi Fra Ivo Kresi o akcijama Omer-pae Latasa u Bosni i Hercegovini,20 te lanak Posljednji livanjski kapetan Ibrahim beg II Firdus.21 Izmeu ostalog, Hajrudin uri je publikovao i dokumente kao to je Vakufnama Ali -pae Rizvanbegovia,22 te Arhivska zbirka Vladimira Desnice; prilozi radu Obrovakog odbora i ustanka u Bosni 18751878, u kojoj je obradio vie od 00 dokumenata arhivske zbirke Vladimira Desnice. Te dokumente koji su pisani na, kako je u to vrijeme govoren srpsko-hrvatskom, ruskom, italijanskom i njemakom jeziku, propratio je strunim komentarima. 2 U nastojanju da doe do novih podataka vrijeme je provodio u mnogim domaim i stranim arhivima i bibliotekama u Sarajevu, Mostaru,
1 Dr. Hajrudin uri, kolske prilike muslimana u Bosni i Hercegovini 18001878. godine, Beograd, 1965. godine. 14 Dr. Hajrudin uri, Muslimansko kolstvo u Bosni i Hercegovini do 1918. godine , biblioteka Kulturno nasljee, I. P. Veselin Maslea , Sarajevo, 198. godine, pp. 50. 15 Gajret, 7, 12, Sarajevo, 191, pp. 181-182. 16 Gajret, 5, 16, Sarajevo, 195, pp. 86-88. 17 Vidi fusnotu 9. 18 I. Kemura, Uloga Gajreta, 49. 19 Vidi: Muhamed Hadijahi, Bibliografska graa za prouavanje historije naroda B i H srednjovjekovnog i turskog perioda za internu upotrebu,, Sarajevo, juni 1971. godine, pp. 70-7. 20 Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, Istorija i etnografija, N. S. sv. XI, Sarajevo, 1956. godine. 21 Ibidem, Sarajevo, 1957. godine. 22 Glasnik Vrhovnog islamskog starjeinstva, god. III, br. 1-4 , Sarajevo, 1952, pp. 5-74. 2 ANU BiH, Sarajevo, 1971. godine.

Godinjak 2005 / 259

PELIDIJA
Dubrovniku, Kotoru, Zadru, Zagrebu, Beogradu, Pragu, Bratislavi i Londonu. Time je bogatio steeno znanje i na osnovu toga pisao brojne radove i studije. Kao ugledna linost, vrstan pedagog i u mladosti uspjean sportista u vrijeme dok je radio u Zemaljskom muzeju u Sarajevu postao je dopisni lan Meunarodnog udruenja historiara fizike kulture i sporta pri UNESK-u. Time je ujedno postao i prvi i jedini lan ove cijenjene meunarodne asocijacije.24 Zbog svih zasluga koje je stekao u svome dugom i uspjenom radu dr. Hajrudin uri je dobio i vie vrlo zapaenih drutvenih priznanja, kao to su: Majska nagrada SRBiH, Sarajevo 1970. godine; 27-julska nagrada SRBiH, Sarajevo 1972. godine; 6-aprilska nagrada grada Sarajeva, Sarajevo 1975. godine i Orden zasluga za narod sa srebrenim zracima, Sarajevo 1978. godine. Time se drutvo i tadanja vlast na najbolji nain zahvalila ovom vrijednom i cijenjenom profesoru, humanisti, znanstvenom radniku, sportisti i iznad svega ovjeku koji je cio ivot posvetio zemlji u kojoj je roen i gdje je ivio. Prihvatajui mnoge nove tekovine, dr. Hajrudin uri je sve vrijeme bio vezan za tradiciju, potujui i sve vrijednosti svjetovnog i duhovnog ivota, to je pokazano i na njegovoj denazi u Zenici, gdje je ukopan 12. februara 1988. godine.

24 D. Pavievi, Sa bunama, 15.

260 / Godinjak 2005

Nedovreni razgovor
Senadin Lavi

Daferu Obradoviu Tek to je Biogradlija stigao iz Herceg-Novog, via Dubrovnik, i malo se odmorio, pomislio je kako bi bilo dobro da napie pismo prijatelju Samu. Inspiracija mu je nadola iz sjeanja na sunane predjele Mediterana i njihovog virtualnog odnosa prema betonskim metropolama Evrope. Poelio je da napie neto poput nekonvencionalnog naoruanja, bez uobiajenih pria o strankinjama, nonim ludorijama, seksu i provodima. Neka to ostane tajna, jer Sam ne voli sluati prostakluke. Dakle, napisao je ovo pismo. Prolaze kaiperke kroz svilena predveerja i pjevue operskim vokalima Morgen, morgen, nur nicht heute! Krik. Vrtoglavica. Mnogo kilometara od Konjica, gdje ne tee Neretva, zapoinju kapati ove rijei tebi upuene prijatelju udni. Znam da jedino uiva u stanju udnje. Sav si pretvoren u goluba enje. Ali, kad dokui uzrok enje, ti si se ve zasitio svega i premjeta udnju na drugo prostranstvo. Cinino se ceri pred izlogom nove anse. Neka crna orhideja, orchis moria, kaun, salep. Hej, Sam! Kotrlja se gradom bez sutranjice. Troi modane vijuge, spermu i krvcu, snagu svoga duha. Ah, sve je to uzaludno koprcanje. Moda ponekad govori: Nita mi babo ostavio nije / u hladu da mi ivot medom sladi arene ulice metropola ostaju iza tvojih uarenih koraka, a uarenost u tebi raste do ludila. Hold the line uje s druge strane ice. Hej, Sam! Nisi subjekt. Nisi centar. Nisi cjelina, nisi nita izvan graanske krunice smisla. Ulovljen si u kolosijek i ne moe iskoiti iz njega. Jo malo pa e postati otrcana fraza. Izgleda, ili je to stvarno tako, ali to ti je usud. Thats all. If theres one thing You hate, its the movies. Odgovara glasno: Dont even mention them to me! Pustinja bez Erosa pie na zidu pored tvoje zgrade. Grafiti se mijeaju udnovato. Jedni drugima zameu trag. Gube se u praznini iscvrljanog svijeta. Kakva je to istina bila ispod njih udi te ba. Zbunjuje te simbolika grafiti Godinjak 2005 / 261

LAVI
Zapada. ta ti ostaje dok gleda lopove kako kradu tvoje sne? Nita i opet nita! Htio bi da spekulira o onome poslije ali osjea blizinu jeftinog futuristikog naglabanja.Koka-kola te nervira tvoje najmre pie. Ona i hamburger se mijeaju u tvojoj utrobi, proizvodei, tebi nepoznatu, hemijsku reakciju. Kosmika letjelica i gr u stomaku. Kakav bukuri! Pravi uas. What is your job? Glupo pitanje. Nosi smrad tehnikog napretka i eksploatacije, a ti si vrhunac plebejske individualnosti. Jedna bestemeljnost i hladnoa praznine kao nadgrobni kamen pritie tvoje vrelo elo. Behave yourself! Stoji izmeu ovdje i tamo, izmeu dogmi empirizma i sirove ulnosti, uz mogunost da bude raejreen. Ba veselo! Psovka bi dobro popunila tu prazninu i tvoju potrebu za pobunom. Umoran si. Moda si se takav i rodio. Zamara te pitanje o monocentrikoj viziji svijeta i Ursprung des Kunstwerks. Je li metafiziko par excellence ili nije? ivotari izmeu informacija, novinskih vijesti i ratova irom svijeta. ini mi se da si jednom rekao: Psi jedni, lijepo crkavajte za voe. Kome e ostati prostitutke za heroje? Ni budan ni usnio, kao da si opijen, oamuen nekim neznanim otrovom. Stegnuta aka te odaje. Giddiness. Heidegger pie: Das rmische Denken bernimmt die griechischen Wrter ohne die entsprechende gleichursprngliche Erfahrung dessen, was sie sagen, ohne das griechische Wort. Die Bodenlosigkeit des abendldischen Denkens beginnt mit diesem bersetzen. Ne mora vjerovati u ovo! Ma, kakvo izvorno iskustvo?! Hej, Sam! Tvoja sudbina nije uobiajena. Faustovska krv te pronosi kroz ume Striborove. U tebi se spajaju jezici, vremena, vlaki katuni, okeani. Kompjuter ne moe da pronikne u tvoju galaksiju. Strani su mu tvoji modeli. Smeta mu to to se dri onkraj mita. Ustvari, ne priznaje ni Mithologie des Westens. Vue se umorno kroz civilizaciju ili ona kroz trebe, s pitanjem kao svjetiljkom. Katkad si out of money. Facira i sni o bjekstvu. Nisi li letrnager? Ne govori li maman est morte. Rijei prelaze iz jezika u jezik. Wonder i Wunder. Koliko uzaludnih godina, dragi moj Sam? Ow, my dear! Koliko primitivizma i dvolinosti u lijepo umotane folije? Mit vlada u novim haljinama. Ovo je doba njegova modna revija. Dragi moj Sam, ti si neponovljiv, ali vrapci su zamijenili Minervinu sovuljagu. S krovova, naalost, vrapija muzika se uje. Pih, zviduk vrabaca uz zgraanje odvraa, slutim. Vrapci bez sluha prevode nas u jedan novi jezik, u jedno novo doba. Ha, ha, ha uo se smijeh kroz gluhonijemu no. Evropska sova je odstrijeljena. Der Flug der Eule?! Univerzitet je u krizi s pojmom znanja. Posluaj, ako jo ima strpljenja, ta kae Sloterdijk za nju: Nije sluajno upravo sova bila simbol metafizikog miljenja stare Evrope. Ona simbolizira starenje svijeta koji je izrastao iz ranih kultura oko Sredozemnog mora; ona predstavlja onaj nain gledanja na stvari kod koga je i kad je rije o dobru i kad je rije o zlu uvijek prekasno. U tom zatvorenom, sovinskom znanju dolazi do izraaja duh propasti i gubitka. Hej, Sam, potreban ti je novi ivot, nova krv. Iskustvo ti je postalo oajanje, dok ovce i jebice bleje bezbrino. Znam da bjei od ena koje ne znaju da kia donosi samou rakovima. Ali, ta e? Ve prilino iznerviran alje sve u vraiju mater i vjetom samoobmanom se pravda da si definitivno samo ti u pravu, a svi su drugi u krivu. Dragi moj Sam, nee te iznenaditi ako 262 / Godinjak 2005

Nedovreni razgovor
kaem, da je zasvirala neka nova muzika, da je preovladao sasvim drugaiji tonalitet od onoga na koji si se bio privikao. Ne drhti! To nije kraj. Nastaje nova vjera u nanoznanost, ali i strah od nauke. Konanost i beskonanost su stare aveti, sasvim onemoale u savremenom diskursu. Ne trebaju vie samoubice da skau s krovova visokih zgrada i da tako prave ekskluzivne vijesti za novinske kue i njihove petparake sadraje. Vie leernostiU oima ti je strah Nabaci osmijeh Hajde, opusti se emu sve to govore tebi, starom vuku, nekakvi reimski savjetnici. Mislim, jedini moj Sam, da nije mogue biti umjetnik i vjerovati u duh vremena. Thats a treachery. Ne boj se gubitka povijesti, kad ti nita ne znai jedna fikcija vie ili manje. Oguli bananu ili se pospi benzinom. Nikad nisi bio sitniar, pa nee se valjda i sada oko toga cjenkati. You arent sheet. Being a prostitute. Vjerujem, dragi moj Sam, da e uspjeti izigrati vrijeme i izbjei njegovoj prljavoj izmi. Eto, svi se kao neto oputaju, kao da je vladala tisuljetna napetost, nategnue i pritijenjenost. Hej, Sam! You are late again! Kakvo pitanje o porijeklu!? Ni junak, ni kukavica, ni oklijevalo! Tebi ni meni ne treba grob za neznanog junaka. Kakav kenotaf! Kakav straan vertigo! Nur keine Aufregung. Igra treerazredne uloge u provincijalnom stilu, a nekad si spavao u krilu svjetskih glumica, pijanistkinja, balerina i s uivanjem troio ugodne dane. Ali i njihove pare! Danas u vuijem tumaranju od nemila do nedraga broji poraze, razoarenja i stradanja, a to nije tvoj stil, dragi moj Sam. Mrlja, stari moj, a od ivota ti ostaju izglodane visokosmislene kourine. Gadi ti se i sama pomisao na rije ivot. Moribundus! Moria! Postao si nefunkcionalni, neupotrebljivi djeli zapadnjakog ognjita. Izgubio si osjeaj za dragu, ljubljenu enu. U svemu vidi samo prevaru, gladne ohare ispod ormara i spletkarenje. Uglibio si se u staru evropsku fundacionalistiku kaljugu i ne vidi izlaza. Ve odavno sve kafane, pozorine predstave, ene, nove knjige, znanstveni pogon, ljudi, slikarske izlobe, rok-koncerti, apeli za mir, civilne inicijative, graanska i malograanska blamiranja i tako u beskraj nemaju drai za tvoju nezasitu, moglo bi se rei, gladnu duhovnost, jer iza blijedih paravana ne nalazi ono za im traga. Dragi moj, neponovljivi Sam, ini mi se da si zaboravio ta trai. Odavde, iz ovih krajeva, s dobrog odstojanja, sve mi lii na uzaludno pretraivanje praznih prostora ili, krae reeno, prevakavanje. Surfanje bez cilja, zar ne? Ljudi e napuniti mree i nestati. Pita se ta je to to nam lebdi pred oima kad imamo na umu neki smisao, pojam, osjeaj, nadanje i slino. Oslobodi se tekih metafizikih pitanja rastopi ih s eerom i vodom. Evropa je izgubila obrazvoni naboj prolih stoljea, posebice XIX stoljea i zaokruila se u pliaku smisla. Ovo nije pesimistika lamentacija, lelek nemonog promatraa krize this is a reality show i sam zna. Odumire ona novovjekovna iluzija o moi ovjeka, gospodara svijeta, subjekta, centra, boanstva i ostaje polustvarna olupina osvajakog broda, kojoj e se morati iznai neko novo ime. Dragi moj Sam, ovjek se transformira u neto to dosadanja povijest i cjelokupno ljudsko iskustvo nisu doivjeli da bi se moglo precizno uspostaviti dijagnozu u ovoj buri to se stvarno zbiva. A opet, zar ne vidi, duh vremena je povrinski bez snage da ispliva ili zaroni. Duh mrcvarenja. Kaljanja. Mlackanje po lokvama! Lista poutjele stranice Godinjak 2005 / 26

LAVI
starih knjiga sa arom tragaa za kamenom mudrosti, a oko tebe se dogaaju stvari koje ti lome kimu po pet puta na dan. Ali, ne da se! Laetitia! To je dobar znak starog vuka, velemajstora duha, kojemu su se uvijek gadili fueri i njihov skorojeviki, mediokritetski jad. Riga, ne? Zapadanje je nuno kao sjaj i bijeda kurtizana, pa i cvijet uvehne, zar ne? Sanjamo o pupoljku a vlada disciplina pretravanja ispred uarene cijevi snajperiste. Sjeti se i renesanse i dekadencije, jer sjeanje je manje bolno od stvarnosti. Koprca se u mreama Lebenswelta i ponestaje ti daha. Kao da je zadnji as? Pribere se nakratko i sve se vrti iz poetka kao u nekom starom filmu u kojem ve zna sve scene. My dear! Sjeti se, ako moe! U asu kad hinje vladaju svakodnevljem, kad medijski spektakli zarobljavaju milione gledalaca pred tv-ekranima, kad se bubuljiavi kompleksa od petnaeste godine priprema za vladara, kad policijsko-tajnoslubaki tipovi ponu interpretirati demokratiju, kad bivi komunisti postanu uvari nacije, kad ljudi bez vjere postanu fanatici i fundamentalisti, kad tirani krenu da spaavaju svijet od komunistike opasnosti, terorista i bombaa samoubica, da bi ostvarili neki svoj Drang nach Osten Sjeti se! U asu kad smo poeli misliti, djelovati, govoriti i umirati in framework etnopolitoloke slike svijeta, koja odgovara samo i jedino kapitalu. U asu kad nas ubjeuju da su oni koji su osjetljivi na pravdu samo refleks arhainog, davno prolog oblika ljudske egzistencije, kada je hinjska mudrost prava, vrhunska mudrost, kada kasablije kroje svjetsku politiku u prljavim bircusima uz aicu konjaka i mezu, zamotanu u novinsku hartiju Probudi se, zaboga! U asu kad MI, koji smo ljubili bjelinu neispisanog lista papira, ekamo da sve proe i da se predamo toj mameoj istini ispred nas. Efemerno je ii dalje. Obesmislilo je predveerje jedne epohe. Stao si na tanak led i sad se upa iz provalije. Sirena oznaava kraj komunistikog perioda i projekta, kao i kapitalistikog. Of course! Dragi moj decentrirani Sami, okreni se ve jednom, skupi hrabrosti i zapitaj se o sopstvenom tragizmu. emu pak tragino osjeanje ivota? Kakve su to magle u tvojoj tintari, htio bih rei sistematiziranom, enciklopedijskom stovaritu, gotovo ne rekoh materijala, podataka, injenica, koje ti optereuju mozak? ta si napravio od tako lijepe glave, pobogu brate, gdje ti je ona uvena frizura o kojoj su priale djeve od panije do vedske? Umorni kicou, nije to tvoj stil. Znam te dobro i sve mi je jasno. ini mi se da sprema neko lukavstvo. List der Vernunft? Ha, ha, ha! Ili je to samo tlapnja. Krahirao si ko' berzanski pekulant. Srce ti trokira. Brzo se zadie do treeg sprata. Samo, nemoj mi rei da se ne snalazi u svemu ovome. Pa, ko e biti heroj sutranjeg dana, ako crkne u nekom haustoru jedne sumorne veeri? Zaiskrila bi suza na obrazu nekoj poznanici i to je sve. Znam da ne voli suze, ceremonije, pozerstvo, rastanke, opratanja, sav taj sentimentalizirani Weltanschauung izdresiranog svijeta. Ostao si dosljedan u negaciji konzumnog mentaliteta i lanih idola ljudske egzistencije. Divan je bio tvoj momaki let kroz nebeska prostranstva sutranjice, poput laste s teijskog zida. Akam je uvijek raao sjetu u tvojim rijeima akami nad Neretvom ili nad vidovopoljskim puteljcima. I sad ih se sjeam! Uvalili su ti smisao kao stare iitane novine u autobusu, da prekrati 264 / Godinjak 2005

Nedovreni razgovor
vrijeme izmeu gradova bez oblika. Tek kad si progutao mamac, pobunio si se, ali udica je ve bila zakaila za eludac. Osjeao si smisao na elucu i plaio si se. Ali, ve si se bio okliznuo na koru od banane koju ti je podmetnuo neki majmun. Stoga, ivni i ne jadikuj. Ne zaboravi da smo oduvijek bili od one vrste ljudi koji nikada nisu skrivali svoju osobnost. Zato nam je sudbina u nedovrenosti, nezokruenosti i beskraju. Zato e nas prezirati posjednici izvjesnosti. I, naravno, ismijavati. Kad se vidimo priat u ti o svome istonom iskustvu. Znam da e te zanimati istoni diwan. She was a fire... Fireball. Lightning. But after a couple of drinks many of them change their mind... It was a firework. Tvoj Godin B. Biogradlija P. S. Ne plai se onoga to zovemo horror vacui!1 Iz pravca Dubrovnika puhao je topli vjetar preko harema u Borojeviima. Vjerovatno su stari Daorsi voljeli skromnost toga vjetra.

horror vacui (lat.), strah pred prazninom. U srednjovjekovnoj aristotelovskoj fizici temeljno naelo prema kojem je prostor kontinuiran, ispunjen (to je sasvim suprotno Demokritovom atomizmu), tako da je bilo kakva praznina nemogua. Otud tvrdnja natura abhorret vacum: priroda se boji praznine. U novijem znaenju, izraz horror vacui se koristi za oznaku psiholoko-moralnih i egzistencijalnih stanja kao to su: strah pred smru, pred bezlinim svakodnevljem, ispraznim ivotom, besciljnou, beznaem i sl. U estetici, pojava izbjegavanja praznih ploha u plastici i slikarstvu dodavanjem detalja i sadraja koji ne stoje u neposrednoj vezi s osnovnim motivom ili namjenom djela.

Godinjak 2005 / 265

Bonjaka knjievna produkcija u 2005. godini

Almir Zalihi

Opa erozija egzistencijalnih i etikih, politikih i nacionalnih, socijalnih i kulturno-estetskih vrijednosti zbog specifine postratne situacije Bosne i Hercegovine gotovo da je dovela znatan dio suvremene poezije na samu ivicu postojanja. To se moglo zapaziti najprije po snano izraenoj tenji ka mehanikoj obnovi izvjesnih odlika tradicionalnog pjesnitva, posebno razliitih formi vezanog stiha, dok su nacionalne i vjerske teme esto opjevane u retorikom maniru patrijarhalne prolosti i budnikog, odnosno tubalikog tona postromantiarske poezije. Istovremeno, kriteriji brojnih izdavakih kua sa asnim izuzecima podlijegao je nevjerovatnom bagateliziranju poetske rijei, utrkujui se (naravno, uz sponzorsku dovitljivost esto potpuno anonimnih autora) u plasiranju raznih oblika domoljubne patriotsko-vjerske ili folklorne poezije, koja je po pravilu, takoer, dobijala i brojne pohvale, pisane i nepisane, objavljene ili tek izgovorene, naravno, tamo gdje treba. Poezija je, cum grano salis, na sebe preuzela ulogu kakvu je imala u vrijeme romantiarskih nacionalnih pokreta karakteristinih za junoslavenske knjievnosti. Na taj nain kao da je postala sumnjivi uvar ugroenog nacionalnog identiteta, esto svodei autentinu duhovnost na propagandno-markentiki gest, ime se u velikoj mjeri obmanjuje italaka javnost. Time se ona, zapravo, funkcionalizirala na jedan arhaian nain, esto nesaobraena duhu (post)modernih vremena, osobito takvih, prelomnih i traginih, kakva je bila agresija na BiH. Utoliko je vei paradoks i ujedno vrijednost to je u takvim, objektivno sloenim i najvema retrogradnim historijskim i kulturolokim uslovima onaj vitalni tok suvremenog bonjakoga pjesnitva, koji je olien u poetikim projektima pjesnika razliitih generacija od klasika, preko autora srednje generacije, do najmlaih uspio da (sa izvjesnim padovima) izbjegne zamke populistikog i provincijalnog pjevanja, te bitno unaprijedi suvremeni bonjaki pjesniki diskurs. To se osobito moe rei upravo za generaciju koja se afirmirala krajem devedesetih godina. Ova generacija u potpunosti je odbacila klieje opisanog pjesnikog idioma. U situaciji kada je svuda u svijetu poezija neumitno, i naalost, prepustila prvenstvo prozi, ili postala naglaeno sinkretika, tehnoloki podreena novim 266 / Godinjak 2005

Bonjaka knjievna produkcija u 2005. godini

medijima bonjako pjesnitvo opstaje, takorei, na produktivnoj margini, te sa naglaenom samosvijeu trajno podriva logocentrinu poziciju koju predstavlja Institucija knjievnosti. Dakle, i ono samim tim postaje disperzno, odreujui se mnogostruko prema sveukupnoj tradiciji kako nacionalnoj, tako i svjetskoj. Ovo se ne odnosi samo na ve ovjetalo postmodernistiko bavljene pisanjem kao osnovnom temom poezije i razliitim oblicima intertekstualnosti, ve i na sasvim individualno preosmiljanje poetskih iskustava novijih poetika u sve izraenijem doticaju sa ostalim umjetnostima, medijima i cyber estetikom i eklektikim teorijskim diskursima. Naporedo sa modernistikim neoromantizmom i neosimbolizmom iz sedamdesetih godina prolog vijeka opstojavaju snani uplivi neoavangarde osamdesetih i konceptualnih jezikih projekata koji svoje naslijee batine jednako iz bosanske i junoslavenske meuratne tradicije, kao i iz programa angloamerike Language Poetry. Reska kritiko-veristika i ekspresivno-spoznajna orijentacija ratnih devedesetih otvorila je put najprije lirskom i epskom mitopeizmu, pripremajui artikuliranje razliitih modela pjevanja koji su korespondentni sa pojedinim, meusobno esto suprotstavljenim tradicijskim linijama bonjakoga pjesnitva.

2.
ta je najzanimljivije u pjesnikoj produkciji 2005. godine? Amir Brka, najmarkantnija pjesnika pojava novoga senzibiliteta, objavio je, po mom sudu, svoju najbolju knjigu Ureujemo staru kuu (Bosanska rije, Tuzla). Ako ga poetike promjene ne izdvajaju od glasova drugih, srodnih pjesnika, pjesniki glas Amira Brke sasvim se individualizirao unutar pjesnikih praksi za kojima je ovaj pjesnik u svojim knjigama posezao. Pokazujui razliita lica, poezija ovog pjesnika je uvijek pokazivala visok standard, a spremnost da se mijenja i sposobnost da se, uporedo sa poetikim promjenama, u vrijednosnom pogledu kree od dobrog ka sve boljem predstavili su samosvjesnog pjesnika koji s artistikom panjom bira ciljeve i sredstva svoje poezije. Mada je taj glas daleko od sopstvene iscrpljenosti ili zaokruenosti, kada se govori o pjesniku koji je ispisao knjige Prirodni redoslijed, Bjelina paspartua, Zaviajni muzej, Antikrist u jeziku, Izloba sitnih ivotinja, onda se, prije svega, misli na stianost, melanhoniju, metafiziku intonaciju, uzimanje onog gore kao kljune relacije ove poezije, refleksivnu slikovitost, pjevanje graninih situacija subjekta, jezika, refleksije i svijeta, uspostavljanje odnosa subjekt-svijet, odnosa ija je posljedica sama pjesma, korienje preciznih slika koje se izglobljavaju u poliperspektivnu strukturu, govor o nepostojanim, destabiliziranim ili odsutnim prizorima, odnosno prizorima uhvaenim u njihovom posljednjem drhtaju, pjevanje gubitka sredita pri sunovratu meu korijenje mrano / gdje me obijesne psine, / isplaenih jeziina, / i sada trae, kako sam pjesnik kae u pjesmi Etimologija metafore. Knjiga Ureujemo staru kuu donosi nam dva tipa pjesnikih tekstova. U jednima jezik se anatomski ispituje do te mjere da pjesniki govor postaje atomiziran, Godinjak 2005 / 267

ZALIHI
izlomljen, sveden na elementarne verbalne i grafike supstance, u drugima se ukrtaju slike realnosti i slike van vidljivog ili realnog, zbog ega se neprestano mijeaju simbolika i stvarnosna ravan. Polemiki stav prema pjesnikoj tradiciji i uope svakoj stabiliziranoj, izvjesnou opsjednutoj jezikoj praksi, jezikotvorna modelotvorna djelatnost to su presudna obiljeja oba tipa poetskih tekstova Amira Brke u knjizi Ureujemo staru kuu. Samorefleksivnost postaje, na taj nain, uslov da bi se o bilo emu mislilo. Pjesme u knjizi Ureujemo staru kuu kazuju o odsustvu sredita, o nestabilnosti, neodreenosti i nepostojanosti, o prostoru kome je oduzeta teina i o biu kome je neizvjestan lik. Meutim, to nije miljkovievska derealizacija kojom se predmet oslobaa sopstvene svakodnevnosti da bi zadobio simboliki karakter, ve postapokaliptika pozicija jedinke. Svijet je sazdan od slika koje klize i izmiu, a gomila se, taloi, uslonjava, pusto. Za poeziju postmodernog doba svojstveno je odsustvo strogo formuliranih pjesnikih kola, pokreta ili pravaca, odnosno ukidanje momenata inovacije i negacije u korist renovacije. Upravo na ovaj nain pjesnici upisuju vlastito poetsko pismo u neki od tradicijskih kodova, dok se figura pjesnikog subjekta ili javlja kao omekalo, rasplinuto ja, neka vrsta iluminacije koja iznutra osvjetljava tekst palimpsest, kao viestruki nomadski ili travelling subjekt, ili se, pak, tei nekoj vrsti njegovog novouspostavljanja. Damir Uzunovi u knjizi Ljudi i ptice (Space Production, Sarajevo), za razliku od pjesnike zbirke Maioniar, koja je u potpunosti uronjena u tamu bosanskih rovova (gdje sirotinja bjei pred jutrom kao pred gospodinom i gdje vojnici da bi se zagrijali otkidaju komad po komad brvnare), Uzunovi u Ljudima i pticama svoje osnovno iskustvo produbljuje prizorima sa losaneleskih plaa, napuljskih pansiona sa pogledom na Vezuv, i mirnodopskih nedjelja kada je jedini dogaaj od vjetra napuhana zavjesa. On sebe ne eli vie da vidi iskljuivo kao polje svojevrsnih presijecanja, ukrtanja i udvajanja razliitih tekstualnih strategija, ve kao figuru egzistencijalno utemeljenu u pjesnikom govoru, koji omoguava njegovu neponovljivost u metafizikom smislu, ak i onda kada se zaotreno sumnja u sam in pjevanja. Shvatajui pjesmu prvenstveno kao estetsko bie ija se struktura ostvaruje na nekoliko nivoa: stvaralakom organizacijom zvuka u jeziku, i na nivou ritma kao nosioca sadraja aban arenkapi se, koristei i tradicionalne pjesnike forme i moderni stih, nametnuo kao pjesnik suvremenog, originalnog prosedea. Izabrane pjesme (u knjizi se nalaze i dvije do sada neobjavljene zbirke pjesama) (Zalihica, Sarajevo) ovog ustrajnog pjesnika potvruju preanju tvrdnju; u njoj stihovi govore osobenim unutarnjim jezikom pjesnikove svijesti o vlastitom poloaju u svijetu i temeljno kazuju silinu okupiranosti tim problemom. Vrijednost, dobrota, humanost, ali isto tako i zlo nalazi se u ovjeku, smatra arenkapi, a ti motivi, zajedno sa osnovnim, egzistencijalnim, ine okosnicu pjesnike grae. arenkapi poetskim sredstvima traga za konanim rjeenjima. I bilo bi pretenciozno oekivati da ih sva iznae i ogoli (to i nije primarna zadaa poetske misli), ali mu polazi za rukom da veinu njih nasluti i podigne ih na nivo univerzalnih slika koje tvore snanu i upeatljivu poruku da svijet optereen zlom 268 / Godinjak 2005

Bonjaka knjievna produkcija u 2005. godini

opstaje zahvaljui mrvicama dobra, razuma i otpora koji je duboko usaen tamo gdje ga moda najmanje oekujemo. Novu poetsku knjigu Huseina Haskovia Na jeziku zemlje (Bosnia Ars, Tuzla) krase sinkretizam bosansko-bogumilskog i orijentalno-islamskog osjeanja i doivljaja svijeta, uklopljenost u evropsku pjesniku tradiciju XX stoljea, bogatstvo jezika koji je u sebi sabrao i sublimirao odlike dijalektalnog / zaviajnog i univerzalnog izriaja. Haskovieva stihozbirka predstavlja i neku vrstu kulturoloke knjige, koja istie ono to se u postmodernistikom rjeniku naziva kulturom sjeanja i pamenja; memoarskim lirskim pismom koje nije samo puka artistika tvorevina ve i poetika svjedoenja, lirski zapis o izgubljenom zaviaju i dragim ljudima. I dok se pola rodne zemlje prekopava, a da se zrno ne posije, ve se beru kosti muenika da se noga ne spotie o nesahranjene kosti svojih najbliih ovdje se runo kopa, noktima po glavi, da se iskopa gola kost jezika, oprana zemljom i vremenom, i pohrani se u bijeloj njivi na jeziku zemlje. efik Daupovi je osobena pojava u najnovijoj bh. poeziji: s jedne strane, produktivan poetiki sljedbenik /i nastavlja/ sarajlievako-trifunovievske estradne poezije / i, kao takav je li to udno? poprilino osamljen na olovnom nebu nae najnovije povijesti / a, s druge strane, duhovno-poetiki kanalisan i profiliran posve modernim i novim redukcionizmom i esencijalizmom specifino naijenskoga, bosanakog i sarajevskog, duha apsurdnoga preivljavanja u Kataklizmi karakteristinog za itavu generaciju pjesnika, reenih krajem 60-tih i poetkom 70-tih, koji posljednjih godina stupaju na nau knjievnu scenu. Daupovi se /a to je knjiga Nobel nije kod kue, (Zalihica, Sarajevo) definitivno potvruje kao doista rijedak i dragocjen pjesnik iaenosti i topline: duboko proosjeana apsurdnost suvremenog svijeta i naeg ivota u njemu ne rezultira kod njega nikakvim gnjevno-mranjakim pesimizmom, kriticizmom i destruktivizmom ve, zaudo, iznjedruje i izvlai iz dubina njegovog bia nesvakidanju, gotovo bismo rekli jurodivu, blagost i toplinu harlekina-mudraca, koji se smije kad treba plakati /i obratno!/ i koji nas tedro daruje i obasipa, iz svoje oskudice, svim onim to se ni ne moe imati i to, zapravo, i postoji samo tako to se dijeli s drugima smatra knjievni kritiar eljko Grahovac. Poslije knjige Maskota i zatitnik, objavljene 2002. godine, Bakir Makarevi nam se predstavlja novom zbirkom pjesama Oiljci i nedoumice (Svjetlost, Sarajevo). utnja koja je trajala trideset godina oigledno je bila ispunjena stvaranjem iji se plodovi nude na uvid i u kojima moemo sveobuhvatnije sagledati ovu autentinu pjesniku pojavu u bosanskohercegovakoj knjievnosti. Ova refleksivna lirika u tolikoj je mjeri nataloila, sublimirala Makareviev osoben pjesniki svijet da se doima prirodno i direktno. Autor ostvaruje viejezinu poliranost svojih poetskih kristala, muzikalan iskaz bitnog, kao estetiku koliko ranjivog toliko i jedinstvenog mikrokosmosa, ija se vrijednost i potvrdila i otvorila autoru nove prostore. Emin Neimarlija u Plavim krugovima (Vrijeme, Zenica) nastoji prepoznati / poetizirati one savrenosti i nedoreenosti spoznatog svijeta gdje in pisanja nije Godinjak 2005 / 269

ZALIHI
ironiziranje, bunt, okretanje svijeta i pojmova naglavake, to je neka vrsta manira u suvremenoj poeziji, nego je, prvenstveno, profinjena, minuciozna pjesnika zahvala Bogu na mogunostima, neto drugaijeg gledanja u fenomene Njegovih tvorevina i cjelina, gdje je pjesnitvo najprije Boiji dar u onom smislu u kojem ga je, recimo, u svoje doba doivljavao Delaluddin Rumi. U knjizi pjesama Mesnevijski tit (samostalno izdanje autora) Samir Salman pokuava da zajedno prikae najrasprostranjenije kulture i civilizacije proistekle iz svog nagona za egzistencijom i svjetlicom duha (...) Ova knjiga je poetsko istraivanje svih ljudskih nadmetafizikih kultiviteta i moi Boanske svijesti koja nam je data kroz sveprisutnost. Sve je bar odbljesak istine: filozofija, teozofija, poezija, uzemljena slika nebeskog svjetla poetski krijes autora, smatra dr. Fehim Nametak. Velid Bajramovi je objavio zbirku pjesama Malo vode na dlanu (samostalno izdanje autora). Jezik u poeziji Velida Bajramovia je bogat i soan, kakvim je, primjerice, poao Skender Kulenovi () Ova poezija je puna metafora, aluzija i personificira izuzetno snaan pjesniki doivljaj stvarnosti, a Bajramovi to svojim bogatim poetskim govorom sugestivno iskazuje, smatra recenzent ove knjige knjievnik Hazim Akmadi. Mujo Musagi u knjizi ta e sad raditi prsti (Bosanska rije, Tuzla) nastavlja preispitivanje smisaono i ritmiko sazvuje lirike koju njeguje ve tridesetak godina. Ova je knjiga ujedno potvrda vjeitog nemirenja pjesnika sa ovjetalim putevima spoznaje, u stalnoj tenji za otkrivanjem, poniranjem i sueljavanjem sa esencijalnim izvorima ivota, njihovim smisaonim i poetskim opravdanjima ili opovrgnuima, iz kojih se raaju sukobi, raskra i nove dimenzije vienja svijeta i realnosti pretoene u pjesmu i poruku koju ona sobom nosi. Potraga za sobom Mustafe irbia kroz prostor i vrijeme u knjizi Spominjem te dahom (Connektum, Sarajevo) ukljuuje i kreativne i destruktivne rezultate. On nju smjeta u uzdrmane okvire moderne civilizacije, samovoljno podvrgnute jednoj autodestrukciji pod silama tanatosa inkarniranim u slikama usamljenosti, besperspektivnosti, otuenja i prijetnji sveopim nadolazeim mrakom. Batinei iskustva izvornih i rasnih pjesnika s ovog podneblja Enes Kurtovi u knjizi Friday jihad fever (Naklada Zoro, Sarajevo-Zagreb) uspijeva da dosegne zavidne domete i nagovijesti razuenu, samosvojnu poetiku koja poiva na jednoj osobenoj jezikoj ekvilibristici te spremnosti da se naruga svemu onome to je stereotip, ablon, zabluda, ili, pak, kanon. Kurtovi je pjesnik koji maksimalno relativizira sopstvenu poetsku misiju, to je i neka vrsta generalnog pristupa poeziji njegove generacije. Dakle, malo emocija, nimalo patosa, pjesma je svojevrsna lozinka, metafora za paradoksalnu taku oslonca, iskuavanje ekstatikog spontaniteta, te gotovo nadrealistiko biljeenje opservacija i refleksija to se roje oko obinih predmeta i pojava svakodnevice, kao i spoznaja i iskustava steenih iz knjiga. Metafiziki kolerativ, makar i ogrnut ironijom, pravi je sadraj pjevanja Kurtovieve generacije, stalno raskrivani stoer i uruavani stoer, 270 / Godinjak 2005

Bonjaka knjievna produkcija u 2005. godini

ponekad prenaglaen do sentimentalizma koji nadomjeuje mogunost uvijek jednako usredsreenog pisanja-bivstvovanja u samim stvarima. S druge strane, neophodno je istai znaajno prisustvo pjesnikinja koje svoje poetike izgrauju ili na pretpostavkama Gender Theory, dakle od radikalno feministikih i aktivistikih programa do svih onih modela koji, inae, naseljavaju suvremenu bonjaku pjesniku scenu. Zbirka pjesama Fadile Nure Haver Plavi konji poetski dnevnik (Naklada Zoro, Sarajevo-Zagreb) sastoji se od tri ciklusa: Drveni, Plavi, Divlji, a ima i podnaslov: Poetski dnevnik koji bi trebalo da signalizira skromnost knjievnih namjera i moda da sadri malu rezervu prozne spisateljke spram sebe kao pjesnikinje. Natuknica poetski dnevnik ima i jo jedno znaenje: u ovoj knjizi oito je arenilo kakvo naa navika ne oekuje od knjiga poezije iole stroije sainjenih, arenilo koje je, pak, u dnevniku doputeno, ili se smatra ak opravdanim. Ali nije rije samo o tematskom i motivskom arenilu. Haverova pjeva razliitim glasovima, isprobava raznovrsne naine uobliavanja iskustva, a rezultati su dovoljno izjednaeni da knjizi podare vrijednosnu cjelovitost. Tu je i jo jedna, najvanija vrsta jedinstva ove zbirke: i kada je zabavljena iskljuivo sobom, to jest kada se ispovijeda, i kad pravi malu pripovijest, i kada pjeva na narodnu, i kada govori kao angaovan pisac, Fadila Nura Haver u biti ostaje ista: iza gotovo svakog njenog retka stoji osoba kojoj je, svagda, veoma stalo da jasno, precizno, britko artikulira vlastiti moralni, intelektualni, emotivni stav prema svemu. U knjizi pjesama Vilino kolo i druge ljubavi Bisere Sulji-Bokailo (Zalihica, Sarajevo) svijet narodnih vjerovanja, obiaja, predanja i praznovjerica kulisa je za iskazivanje nekih dubljih istina, osjeanja i znaenja; pozornica je to za rastjerivanje prastarih strahova koji danas trae adekvatan socijalni ventil. Tamna strana naeg tradicionalnog ivota odrava se (ivi) i danas prvenstveno zato to kolektivna uobrazilja esto i rado koristi ritual kao podlogu za stvaranje najmatovitijih pria. Bisera Sulji-Bokailo hrabro se upustila u poetiziranje kompleksne mree narodnih vjerovanja i rituala. Osnovna simbolika jezgra koja poetski segmentira i artikulira jesu vile, vampiri, vilenjaci, vodenice, sihri i zapisi, saljevanje strahe. U drugom semantikom krugu dominira zaumni sloj drevnih rituala, gatalica, bajalica, erotskih sanjarija, slutnji i oekivanja. Pjesme Bisere Sulji-Bokailo struktruirane su na dva nivoa. U prvom dominira klasina grafija stiha i prevladavaju jednostavni zahvati u poetsku materiju koja je oplemenjena finim patosom. Ovaj sloj je oien i sveden na kost, sr, materiju, i on je, ini se, plod istog poetskog nadahnua. Drugi sloj ine kratke reminiscencije ili sjeanja na doivljene, viene ili priom usvojene dogaaje, obiaje i rituale. Ovaj sloj je strukturiran kao meditativno prozno kazivanje, iako iz sebe ne iskljuuje jake simbolike i metaforike naboje koji svjedoe da drevni, paganski obiaji u sandakih Bonjaka nisu nestali, ve da opstaju i ive zraei osobenim fluidom ovog etnikuma. U svakom sluaju, u poetskim kolopletima Bisere Sulji-Bokailo magijski simboli, magijski govor, patina drevnog i mistinog, raskonost obrednog, silina erosa i tanatosa, iznjedrili su dobru i modernu poeziju i na trenutak oivjeli svijet kojeg je, danas, sve manje i manje. Godinjak 2005 / 271

ZALIHI 3.
Posljednja decenija u bonjakoj knjievnosti bila je na izvjestan nain obiljeena dominacijom postmodernizma. Iako je ovaj pojam irok, kao i sama orijentacija koju imenuje, oigledno je da se bonjaka knjievna produkcija od druge polovice devedesetih godina minulog vijeka do danas bitno razlikuje od one koja joj je neposredno prethodila. Najbolji primjer za to pruaju proze Irfana Horozovia, Devada Karahasana, Tvrtka Kulenovia, Seada Mahmutefendia, Amira Brke, Selima Arnauta, Asmira Kujovia, abana arenkapia, Jasne ami, Izeta Perviza, Faruka ehia, Fadile Nure Haver. Izraziti modernizam (. Sijaria, N. Ibriimovia. J. Musabegovi, D. Suia, M. Kondia, H. Baia, Z. Hodia) iji e utijecaj biti bitan kako za prozu nekih tradicionalnije orijentiranih pisaca (I. Talji, H. Akmadi, N. Lati, M. Sinanovi) tako i za stilsko-poetike promjene (neo)realistikog modela. Najzad, postmoderna proza, koju su ovdanji knjievni kritiari imenovali kao novu osjeajnost iji su nagovjetaji postojali i ranije, definitivno e zavladati bonjakom knjievnom scenom u zadnjoj deceniji minulog vijeka. Takvo stanje simbolino potvruje kako nova knjiga pria akademika Tvrka Kulenovia, tako i knjige mlaih prozaistkinja Bisere Sulji-Bokailo i ejle ehabovi. Moe se rei da je postmoderna koncepcija umnogome prevazila konfliktan odnos prethodnih modela (realistikog i modernistikog), poto je ona sutinski okrenuta sintezi produktivnih elemenata iz blie i dalje tradicije (to ne znai da i ona nije sadrala izvjestan polemiki potencijal).

4.
Koje najvanije karakteristike posjeduju prozne knjige objavljene 2005. godine? Prije svega, one vie no ikada do sada u bonjakoj knjievnosti tee objedinjenju kreativne i hermeneutike dimenzije, opirui se uobiajenim definicijama umjetniko-jezike djelatnosti, to je omoguilo ne samo promjenu njezinog anrovskog statusa u odnosu na naslijeen anrovski sistem nego i isticanje njenog autopoetikog karaktera. Nije to tek puki larpurlartistiki eksperiment bonjakih prozaista niti je to smiljeni pokuaj radikalnog proirivanja granica knjievnosti i govora o njoj, ve je to potpuno individualizirani pokuaj da knjievnost postane neto Drugo i Drugaije ne naputajui, ipak, sutinu svoga Bia. Prozni tok o kojem je rije nastaje, dakle, mimo prepoznatljivih stereotipa i koncepcija, iako ga naa kritika jo doivljava vie kao svojevrsnu tekstualnu praksu nego kao klasinu knjievnu produkciju, to je za prozaiste samo kompliment. Oni svoju prozu zaista ostvaruju kao meuanrovski, nadanrovski i izvananrovski fenomen, poto ona saima i objedinjuje raznovrsne literarne i vanliterarne (paraliterarne) anrovske strukture. Tanije, nova proza je ne samo u anrovskom smislu koncipirana prije svega kao svojevrsna ars combinatoria, kao umjetniko-jezika djelatnost zasnovana na beskrajnim mogunostima 272 / Godinjak 2005

Bonjaka knjievna produkcija u 2005. godini

novih i neobinih kombinacija raznolikih elemenata koji sami po sebi ne moraju biti novum. Poto je knjievnost danas prvenstveno dogaaj u jeziku, tj. dogaaj (zbivanje) Jezika samog (a tek potom tradicionalni jezik dogaaja, zbivanja), slobodna kreativno-kombinatoriko-tekstualna igra kod njih zadobija vrhunsku relevantnost. Predmet te igre moe biti sve: vano je samo da se ona odigra na razliit i drugaiji nain, da se od postojeih, prepoznatljivih sastojaka napravi do tad nepostojea, neprepoznatljiva smjesa. Zato takva ars combinatoria vie podsjea na drevnu umjetnost alhemije nego na tradicijsku literarnu pojavu. Vjenik (Svjetlostkomerc, Sarajevo) peti je roman Nedada Ibriimovia (Ugursuz, Braa i veziri, Karabeg, Car si ove hefte). Kao i u prethodnim, u ovom romanu autor je zaokupljen vremenom, poetkom i krajem svih stvari, ovjekovim postojanjem i djelovanjem u njemu. Dr. Nedad Ibrahimovi smatra da je ovaj rukopis ispisan jednim uzvienim, skoro pa sakralnim stilom, bogatim onim retorikim ukrasima i figurama karakteristinim za svete spise. Povijest, kako kae Ibrahimovi, u ovom romanu i jeste i nije tu, jer vjenik i jeste i nije iv, i jeste i nije mrtav. Nedad Ibriimovi u bosanskohercegovakoj, ali i u regionalnoj i evropskoj tradiciji pisanja romana, obrauje rijetku i zahtjevnu tematiku, tematiku kulturalnih formi sjeanja i to sjeanja na neobine i udnovate linosti iz evropske i izvanevropske legendarne povijesti, smatra dr. Nihad Agi i naglaava da je rije o zaokruenom, vieslojnom i u svakom pogledu djelu iznimne ljepote i izbruenosti. Nemimetika struktura Horozovievih proznih ostvarenja predstavlja njihovu sutinu: o bilo kakvom odnosu prema umjetnikoj praksi mimesis-a samo uslovno se moe govoriti, zapravo u ovom proznom svijetu mimesis je neto potpuno irelevantno. ta bi se drugo moglo i oekivati od autora koji istie da ne eli od istine (stvarnosti) stvoriti knjievnost, ve obrnuto: od knjievnosti jednu novu istinu (stvarnost)? Inverzija ovih relacija bitna je, poto ukazuje na to da postmodernizam nije bespredmetna knjievnost (kako su to esto njegovi kritiari tvrdili), nego da je problem samo u uoavanju njegove predmetnosti. Svijet Horozovieve proze ne moe se mjeriti starim mjerilima autentinosti, jer u njoj status autentinog, faktografskog, unutranje i spoljanje realnosti, moe posjedovati (i posjeduje!) sve. Zato fantastika i u novoobjavljenom djelu Irfana Horozovia Quadriga (ahinpai, Sarajevo) i jeste i nije to, iako se o njoj (s pravom!) mnogo pisalo. Naravno, sve ovo mijenja naslijeenu sliku knjievnosti ne samo stoga to se relativizira ideja koherentnog teksta i uslonjavaju odnosi svih njegovih inilaca nego i stoga to se maksimalno intenzivira koautorska uloga itatelja. Ovakvi tekstovi, zato, ve unaprijed impliciraju niz metatekstualnih relacija: naine sopstvene gradnje, naine sopstvenih interpretacija, itd, pri emu su sve te relacije u velikoj mjeri slobodne, do odreenog stepena ak i proizvoljne. Racionalno-logiki diskurs je privid, pojmovi kontinuiteta i diskontinuiteta su relativizirani, svi putevi ne vode na isto nego na bezbroj razliitih mjesta, kao to i jedan put moe da vraa u vie razliitih pravaca. anrovski gledano, tako koncipirana narativna proza nije ni romaneskna ni pripovjedaka ni poetska, iako sve te elemente sadri Godinjak 2005 / 27

ZALIHI
u sebi: termin mala pria postmodernog teoretiara Ihaba Hasana odgovarao bi utoliko to njezina namjera nije da stvori cjelovitu veliku priu (poput realistikih i modernistikih romana). Moda bi najtanije bilo rei da ovdje niz meusobno povezanih malih pria ini veliku sliku, jedan postmoderni mozaik u kojem su podjednako vani i dijelovi u cjelini, za razliku od tradicionalne knjievnosti koja nesumnjivu prednost daje cjelini. Najnoviji roman Devada Karahasana Nono vijee (Profil, Zagreb) situiran je u istonu Bosnu, u Fou, poznatu uz ostalo i po velikim zloinima koje su tamo poinili etnici nad muslimanima u toku Drugog svjetskog rata. Radnja romana dogaa se 1991, neposredno prije poetka nove agresije u kojoj e ponovo teko stradati foanski Bonjaci. Karahasanu je tua jeftina politizacija i povrna pripovjedaka efektnost; stoga on ne prikazuje izravno taj sukob kao jednostavnu borbu Dobra i Zla, ve preko glavnog lika Simona, porijeklom Srbina, povratnika iz inostranstva, analizira stanje duhova u gradu nad kojim se nadvija prijetnja traginog sukoba. Kao svojevrsni narativni okvir romana posluit e obrazac kriminalistike proze (dogaa se serija misterioznih ubistava kojima se ne mogu ustanoviti poinitelji). Meutim, osnovu romana zapravo ine digresivne parabole umetnute u osnovnu narativnu liniju i monoloke dionice likova u kojime se razmatraju pitanja vanosti (i)racionalnog principa u ljudskom ivotu, a osobito u drutvenoj organizaciji zajednice, te o odnosu individue i kolektiviteta. Tako kriminalistika proza dobiva jake elemente filozofinosti i psihoanalitinosti, kojima Karahasan demonstrira svoju erudiciju i ivotnu mudrost. Radi se, nesumnjivo, o jednom od najsnanijih romana suvremene (ne samo bosanske) knjievnosti. Tvrtko Kulenovi knjigom Trag crne ui (Naklada Zoro, Sarajevo-Zagreb) obogauje bonjaku knjievnost novim vanrednim djelom zbirkom pria. Ova knjiga sastavljena je iz dvije prozne zbirke, ranije objavljenog Karavana i novih pria okupljenih u proznu cjelinu sa naslovom Staza slonova. Stopljene u jednu, ove dvije prozne knjige pokazuju svu raznovrsnost Kulenovievih proznih tehnika, pripovjednih modela i svjetova, tvorei na taj nain neku vrstu njegovog proznog izbora. Novu proznu knjigu Jasmine Musabegovi ene, glasovi (Svjetlost, Sarajevo) karakteriziraju enski likovi koji nose individualna iskustva, hronike porodica i historijskih isjeaka vremena o kome govore. Mudra i poteno ispisana knjiga. Roman Zlovrh Ejuba titkovca (Zalihica, Sarajevo) se itatelja nee dojmiti kao pria iz tamnog vilajeta, ve kao pulsirajua proza o ivotnoj krivulji jedne kasabe, jedne obiteljske genealogije i njezinog elokventnog izdanka. Ova je knjiga kolajna raznobojnih ploica-doivljaja, ploica-sjeanja, ploica-hiaja, ploica-umrlica jednog prostora i jednog naroda. Najoriginalnija i najvrednija komponenta romana je jeziko-folklorna batina. Ovdje sve vrvi od narodne seljake mistike, praznovjerja, mudrijatva, ali i duboke vjere. Hazim Akmadi je prole godine publicirao roman Gazi Husrev-beg (samostalno izdanje autora) u kome na osoben spisateljski nain prezentira ivot 274 / Godinjak 2005

Bonjaka knjievna produkcija u 2005. godini

poznatog gazije i dobrotvora. Ako se izuzmu vojni pohodi koje je poduzimao, Gazi Husrev-beg je sav svoj ivot posvetio podizanju i urbanizaciji Sarajeva. Pun plemenite ljubavi za ope dobro i napredak povjerenog mu naroda iz kojeg je i sam nikao, on nesebino rtvuje svoje ogromno bogatstvo za izgradnju veleljepnih graevina razliite namjene koje tadanje Sarajevo pretvaraju u najvei trgovaki, zanatski, kulturno-prosvjetni i vojni centar na razmeu Istoka i Zapada. Svojim neimarskim poduhvatima stekao je Gazi Husrev-beg neprocjenjive zasluge za razvitak grada Sarajeva, kulturni napredak muslimana i razvoj materijalne kulture svih stanovnika ovih krajeva. Znajui da bi njegove zasluge na bojnom polju sauvala samo historija i da je jedini trajni hajrat ono to se ponavlja u budunosti, Husrev-beg je sva svoja nepokretna i pokretna dobra uvakufio. Fasciniran ivotopisom Husrev-bega, Hazim Akmadi je ispisao izuzetan roman, osvjetljavajui mnoge do sada manje poznate sekvence gazijinog ivota. Priom o Mehmed-pai Kukavici, osmanskom bosanskom namjesniku, historijskoj linosti osamnaestog stoljea, Edin Kukavica u romanu Be (Bosanska rije, Tuzla) temeljem dokumentirane grae o dogaanjima u Bosni toga vremena, u stvari, govori o drugoj vrsti borbe, poviestruenosti ovjeka kao bia, njegovom nemirenju sa onim to jeste i borbi sa samim sobom, jer bi da bude neto drugo, taj drugi bi, opet, da bude neto tree. U najkraem radi se o autentinom sufijskom djelu, kojemu nema uzora u suvremenoj bonjakoj literaturi. Sead Trhulj je za roman Krik (Svjetlost, Sarajevo) nagraen godinjom nagradom Bonjakog instituta. Krik je roman o Srebrenici i stradanju nevinih ljudi. Roman Mirsada Sinanovia San Hasana Nazira (Connektum, Sarajevo) potena je i sa odanou pisana knjiga o graditelju Alade damije u Foi koja je, prema opeprihvaenom miljenju, po unutranjoj dekoraciji najljepa damija na teritoriji ex-Jugoslavije. U romanu nema one vrste mistike koja se u novije vrijeme rado stimulira i simulira u ivotu i u literaturi. Hasanovi razgovori sa sinom Ibrahimom, ehidom, koji zauzimaju znatan dio knjige, jesu razgovori izmeu oca i sina, prirodni i plemeniti, natopljeni ljubavlju i razumijevanjem i ponekad znaajnom mudrou. Zilhad Kljuanin u romanu Vodeni zagrljaj (Bosanska rije, Tuzla) eksperimentira razliitim pripovjednim tehnikama. Ovo je roman u kome se traga za identitetom, vlastitim i zajednikim, u kome se tei pronalasku uzroka i posljedica individualnih i opih tragedija na koje su ljudi osueni. Ovaj roman mozaina je pria o sudbinama ljudi iz S.: djevojci Ezi i pjesniku Zeriju, profesoru Muliju, gatari Gagi, nesretnoj Mihri, mladiu kog su zvali O Sole Mio i drugim koje moemo nazvati glavnim junacima, bolje rei: antijunacima romana. Prisutni su i ostali stanovnici iz S. koji prate i komentiraju dogaaje sa vee ili manje distance to uslovljava razliito vienje istih stvari. Gradei relacije meu likovima na taj nain, pisac nam omoguava da sagledamo razliite aspekte konflikta ovjeka sa svijetom ili samim sobom. Roman Peter Bisere Sulji-Bokailo (Zalihica, Sarajevo) sastavljen je od sedam pria koje, satkane na potki narodnih legendi i fantastinih predanja, Godinjak 2005 / 275

ZALIHI
natprirodnih pojava i neobinih situacija, tvore izvanredno dinaminu, ivahnu i poletnu proznu strukturu. Roman otvaraju dvije pripovijetke simptomatina naslova Muko, a potom ensko koje su zrelo koncipirane, a za njima slijedi ostalih pet: Kletva, urevdanska no, Podruga, Izvor i Sejdefin suenik, koje iz stranice u stranicu iznenauju svojim neobinim stilom, izvanrednim zapaanjima i poreenjima Vjerovatno, ni sama ne slutei, autorica formira u ovoj knjizi tip specifinog junaka, tip psiholoki nedefinirane linosti koja nije ni muko ni ensko, a koja i muko i ensko jest. U toj tragino obojenoj linosti, ovjeku / eni, prelamaju se strahovi, vjerovanja i nevjerovanja, dileme, sumnje, ciljevi i ubjeenja u sukobu sa stvarnou i surovou ivota pandemonijuma zvanog Sandak. U tekim i olujnim vremenima, i netom nakon njih, stvaraoci, po pravilu, postaju romantiari: oni to bjee od surove i neizvjesne stvarnosti u prolost, ka svojemu porijeklu, korijenima, mudrosti i iskustvu predaka. Iz pouke, iz amaneta prolosti crpi se mehlemna svjeina neophodna djelu, neophodna stvaraocu. Pa vrijedi li uope pisati? Vrijedi. ivot i pisanje je, kako bi rekao pjesnik Ivan Lali, pipanje rukama po mraku, hod kroz no do zore, dok se ovjek ne otarasi zabluda i ne pronae vjenu nadu. Iz istinskog povoda i prijeke potrebe Nedad Lati u romanu Krv bijelog horoza (Bosanica print, Sarajevo) ispisuje storiju o gubitnikom usudu ovjekovom, usredsreen na samo jednu sudbinu, na samo jedan ivot, ali takvu sudbinu i takav ivot koji kao da je paradigma sudbine i ivota mnogih od nas. Nedad Lati je konano dovrio priu o stradanju Saliha Behmena i drugih aktivista organizacije Mladi Muslimani nakon Drugog svjetskog rata. Lati nam nudi dva izdvojena lika rtava i dva lika progonitelja, od kojih jedan i sam kasnije postaje rtvom. Latieva knjiga pokazuje ta e ostati kada se uklone sve te naslage komunistike ideologije, socijalistike revolucije, islama, vjerskog revolucionarnog aktivizma iz sukoba koji su se u drugoj polovini dvadesetog stoljea odvijali po Bosni i Hercegovini. Nakon svih velikih rijei o rtvovanju za ovu ili onu ideju, ostaje nasiljem prekinut ivot. Ostaju neostvareni mladi ivoti, neostvarene ljubavi, neispriane ivotne prie ponovo zaklonjene velikim rijeima i skrivene novom zloupotrebom pojedinaca koji su ve jednom stradali za te velike ideje. Prevoenjem realnog svijeta u svijet simbola, ili simbolima iskazan realni svijet, u knjizi pria U cara Trojana kozje ui (Naklada Zoro, Sarajevo-Zagreb) ejle ehabovi podrazumijeva mo apstrahovanja i uopavanja, razumijevanje stvaralake mate, fantazije i imaginacije. Poruke koje emitiraju likovi ovih pria univerzalnije su nego to se to u prvi mah ini. Spoznaja je po svojoj prirodi fantastian proces. Spoznaja je, takoer, na psihiki proces, pa samim tim i dio nae objektivne stvarnosti jer se spoznaja uda dogaa u naem mozgu. Spoznajom se, dakle, stvara novi svijet koji je, u odnosu manje ili vee distance prema svijetu realnosti, manje ili vie realan ili, pak, realnost je manje ili vie objanjava, odgovara na njezine tajne, ili je jo vie zamagljuje. ehabovieva je sklona i jednom i drugom. A tada smo suoeni sa stvaranjem grotesknog realizma. Ovaj nesretni 276 / Godinjak 2005

Bonjaka knjievna produkcija u 2005. godini

termin, groteskni realizam, koji u sebi sadri terminoloku kontradikciju, sretno relativizira pojam realizam i dovodi u sumnju teoriju tipinog. A ejla ehabovi jeste netipian pisac. Safet Sijari je, kako sam kae, roen kao nomadsko dijete u sandakoj vrleti, pa je rastao meu zmijama. Dijelei istu zemlju, one i pisac su vazda bili u ratu. Podosta ih Sijari nosi na dui. Kako Sijari nije od onih pisaca koji su odrasli meu knjigama, njegova pripovijest Zmijski vez (Bosanska rije, Tuzla) ustvari je pokuaj da se jednom bude poten. Nura Bazdulj-Hubijar je za epistolarni roman o Srebrenici Kad je bio juli (V.B.Z., Zagreb) dobila knjievnu nagradu V.B.Z. Veernji list za najbolji neobjavljeni roman u 2005. godini. To je pria o djeaku Mirzi koji pie pisma mrtvome ocu o dogaajima iz 1995. u najnezatienijoj zatienoj zoni suvremenoga svijeta. Ispod rutinski beivotne i odve hladne statistike genocida, spisateljica pokuava da iskreira svijet koji e probuditi samarianske emocije poslovino licemjernog establimenta koji nazivamo javno mnijenje. Svijet u kome ivimo valja ivjeti s mrtvima, u kojemu je ono to je ostalo od ivota tek miris zguvane odjee pobijenih, pokidana lutka, uvehli jorgovan ili, jednostavno, puko sjeanje na njega spisateljica nastoji prikazati originalnim jezikom, lienim odioznosti i mitomanije. Boravak u negativno-utopijskoj, postkaliptinoj, dugogodinjim graanskim ratom i drugim nevoljama unitenoj Crnoj Gori VEZ unitene su i Srbija i Bosna. Vez predstavlja centralni i nosei dio romana Saladina Burdovia Brus Li je umro u Bijelom Polju (Bosanska rije, Tuzla). Neke od najupeatljivijih slika sa tog puteestvija po pustinji od Crne Gore predstavljaju vizije rodnog bezljudnog Bijelog Polja podijeljenog visokim meuetnikim zidom, zatim posjeta gradskom groblju i susret VEZ bizaran koliko i poetian VEZ sa svojom mrtvom dragom, opis podijeljene mrtve Podgorice, te poetska odbrana rijeke Tare ukroene ekolokim ruglom od hidrocentrale Buk Bijela. U ovoj prozi ima SF elemenata, ali i elemenata dokumentaristike proze, uvijek u nekom hibridnim stanju, u osobenom melanu razliitih jezikih sredstava i stilskih svojstava, u svojevrsnoj provokativnoj kakofoniji viih i niih tonova. Prirodu proznog uratka Emira Suljagia u knjizi Razglednica iz groba (Durieux, Zagreb) nemogue je strogo odrediti. To je, istovremeno, izvanredno plastina reportaa, uzbudljiva autobiografska proza, precizni izvjetaj, dokumentarni zapis, pri emu autor pokazuje rafiniran, gospodstven osjeaj za mjeru i ravnoteu izmeu onoga to je u njegovu izvjetaju iz pakla lino, i onoga to se tie drugih VEZ te male zajednice nevoljnika i njihovih delata. Tom osjeaju za ravnoteu, za objektivno i istinito, svakako valja zahvaliti i visokovrijednu spisateljsku i dokumentarnu injenicu da u Suljagievoj knjizi nema lokalistikoga sentimentalizma ni patriotske lakirovke koja bi zastrla pogled na surove, mune, pa i mrane momente iz ivota enklave osuene na dugotrajnu zatvorenost i ubijanje, glad, strah i istrebljenje. Roman Hamze Hamzabegovia Gilgame koji je traio besmrtnost (Bosanska rije, Tuzla) podijeljen je u dvanaest ploa, odnosno u dvanaest poglavlja, Godinjak 2005 / 277

ZALIHI
to je konstrukcija i Epa o Gilgameu. Kod Hamzabegovia se ne radi, meutim, o pukoj kopiji ili, pak, o prevodilakom poduhvatu prevoenja Gilgamea sa njemakog jezika. Rije je, naime, o originalnim autorskim vizurama i aspektima o temi traganja za vjenim ivotom, ali, dakako, naslonjenim na spomenuti sumersko-babilonski ep. U romanu se, zapravo, otro sueljavaju dvije teme: podvizi junaka neograniene snage i njegov patoloki strah od smrti. Ove dvije surove injenice Hamzabegovi je vjeto kompletirao, sa posebnim osjeajem ih je isprepleo i stvorio implozivnu romanesknu energiju koja se gomila tokom cijelog romana, da bi na kraju ta energija naprosto eksplodirala zakljukom da besmrtnosti nema, da vjeni ivot za ljude ne postoji. ak ni za Gilgamea koji je tek jednu treinu ovjek. Knjiga pria Borhes u autobusu Zejira Hasia (Bosanska rije, Tuzla) sastoji se od novonapisanih pria i novela, i izbora preoblikovanih pria iz zbirke Srebrenina gospoe Marijane i pria nastalih iz zbirke Zavjetanje Zuhdijino. U njima se prepliu daleko imaginarno vrijeme i prostor, te fiktivno blie povijesno vrijeme Bosne, suvremeno doba i univerzalno vrijeme i prostor fantastike realnosti. Mirza Fehimovi je za knjigu Zec i pantaruo (Naklada Zoro, Sarajevo-Zagreb) dobio nagradu knjievnog natjeaja Naklade Zoro za najbolju knjigu neobjavljenih pria u 2005. godini. Dominantna karakteristika Fehimovievog pripovijedanja je detaljiziranje banalnih prizora i zbivanja koja katkad bivaju uoljiva i vie nego to bi, pretpostavljam, trebala biti. U kojoj e mjeri doi, sa navedenim skokovima, otuenjima, razbijanjima kontinuiteta, insertima, dijalokim i monolokim digresijama, do prijemivosti u itateljevom doivljaju uveliko zavisi od nas samih i nekih naih posebnih sklonosti i itateljskih navika, najprije od iskustva itanja suvremene proze i eventualnog naeg izgraenog odnosa prema njoj. Problemi u itanju ovih pria dobijaju jo vie na teini sagledaju li se iz perspektive globalne fabulativne strukture, te globalne dramaturgije zbivanja koju je mogue pratiti percipirajui je, nekad lake nekad tee, u zavisnosti od osobnih iskustava. Knjiga Mevlide Karade Preivjeti u Sarajevu moja mala, crvena teka (Bosanska rije, Tuzla) jeste proza nastala na preivljenom iskustvu. To je literarno klatno velianstvene bitke obinih ljudi za preivljavanje i odbranu ljudskog dostojanstva. Spisateljicina uloga centralnog lika u ovoj prozi obezbijedila je mnotvo lirskih izliva osjeajnosti u najveoj sarajevskoj katastrofi u povijesti. Knjiga od praha i snova Nijaza Omerovia (Bosanska rije, Tuzla) na jedan novi nain preitava borhesovsku poetiku, irei biblioteki labirint na Istok, prema sufijskom misticizmu. On nedvosmisleno upuuje na ove utjecaje, to, inae, nije nita novo, s obzirom na to da sa borhesovcima ivimo ve nekoliko desetljea. Kemal Mahmutefendi se do sada oprobao u gotovo svim knjievnim anrovima, a najuspjeniji je u pisanju poezije. Mahmutefendi je, naravno, i vrlo uspjean prozni pisac literature za djecu i omladinu. U knjizi Prie s peine (UKZDK, Zenica) Mahmutefendi je onaj zasanjani, djetinjstvom vazda zamaijani pri278 / Godinjak 2005

Bonjaka knjievna produkcija u 2005. godini

alac ivotnih zgoda i pustolovina sa razmea sna i jave, prialac-bajalac kojemu nije strano deziluzioniranje djetinjstva, zaviaja, zaviajnih mitova, te odnosa djeca-odrasli. Mjesto deavanja ovih pria je Konjic, hercegovaka varo uz Neretvu, rijeku koja ima svoju duu i koja ima svoju volju tako da utjee na psihologiju onih koji uz nju ive i koji se u njoj kupaju. Protagonisti pria kreu se po putanji koju su im odredili elementi izvan njihovih moi, a to su zemlja, podneblje, tradicija, naslijee krvi, te dobra i zla u njoj. Ono razumsko u ovoj prozi dovodi pisca u stanje rezignacije koje, u konanici, postaje umjetniko stanje.

5.
Najnovija knjiga aforizama Ismeta Salihbegovia Immo pectoris (Zalihica, Sarajevo) daje nadu da bosanskohercegovaka, a napose bonjaka, aforistika nije u odumiranju, ili preciznije reeno, domaa aforistika iznova se vraa u javni, medijski i knjievni ivot. Bitna odlika aforistike prakse Ekrema Macia u knjizi Lovci na ucviljene glave (Konjic), koja je sada pretoena u poetsku, naglaena je potreba inkorporiranja politike fraze u tekst distiha, to, u osnovi, pretpostavlja vickastu svijest o metatekstualnosti. Stihovani aforizam postaje za itatelja onaj idealni prostor u kojem se opa oskudica bogatstva saima u zadivljujue, raskono bogatstvo oskudice. Naravno, da bi proizveo takav efekt, prividni volebnik (pjesnik, dakle) u navedenim malim jezikim intervencijama mora, u stvari, da posjeduje vrhunsko zanatsko umijee, umijee sluenja stilskim mikrostrukturama opozicije, ponavljanja, pojaavanja i prenesenih znaenja. Ekrem Maci je to umijee u potpunosti savladao. Formom basne Ismet Salihbegovi u knjizi Lastavice (Zalihica, Sarajevo) saima u vrijeme nevjerovatne sadraje ivota. Egzaltacija kojom Salihbegovi pripovijeda uvijek otkriva ivice ponora u koji je gurnuto animalno bie (to jest: ljudsko stvorenje). Salihbegovi u ovom danas gotovo nepostojeem anru u nas sjajno saima slike i paljivo nijansira oblike, pa sve to zajedno rezultira gorkohumornom reskou. U Salihbegovievim basnama protagonisti, odnosno junaci i antijunaci, postali su sinonim dekonstrukcije stvarnosti.

6.
U ovom, u svakom sluaju nepotpunom pregledu bonjake knjievne produkcije u 2005. godini pokuao sam da ukaem na neke od osnovnih dimenzija bonjakog stvaralatva kako u ovoj godini tako i, kod pojedinih pisaca, u kontekstu onog to je stvarano u zadnjem desetljeu. Ovo je, takoer, pokuaj da se uoi i ono to sjedinjuje raznolike motive i knjievne postupke, svijest knjievnog subjekta/pojedinca i njegov lini odnos prema vremenu u kome ivi i onom koje mu je prethodilo. Zbog toga je vie puta u tekstu naglaena dimenzija Godinjak 2005 / 279

ZALIHI
odnosa prema prolosti i aktualnom trenutku, iako ta dimenzija, promatrana kroz knjievna djela, uvijek donosi mnogo sloenije slike i suptilniji presjek vremena, tako da njihovo tumaenje podsjea, metaforiki reeno, na razlistavanje razliitih, meusobno proetih, vremenskih i vrijednosnih slojeva.
Izvori: 1. Amir Brka: Ureujemo staru kuu (Bosanska rije, Tuzla, 2005) 2. Damir Uzunovi: Ljudi i ptice (Space Production, Sarajevo, 2005) . aban arenkapi Izabrane pjesme (Zalihica, Sarajevo, 2005) 4. Husein Haskovi: Na jeziku zemlje (Bosnia Ars, Tuzla, 2005) 5. efik Daupovi: Nobel nije kod kue (Zalihica, Sarajevo, 2005) 6. Samir Salman: Mesnevijski tit (Samostalno izdanje autora, 2005) 7. Emin Neimarlija: Plavi krugovi (Vrijeme, Zenica, 2005) 8. Mustafa irbi: Spominjem te dahom (Konektum, Sarajevo, 2005) 9. Enes Kurtovi: Friday jihad fever, (Naklada Zoro, Sarajevo-Zagreb, 2005) 10. Mujo Musagi: ta e sad raditi prsti (Bosanska rije, Tuzla, 2005) 11. Almir Zalihi: Rjenik sumnji (Zalihica, Sarajevo, 2005) 12. Fadila Nura Haver: Plavi konji poetski dnevnik (Naklada Zoro, Sarajevo-Zagreb, 2005) 1. Bisera Sulji-Bokailo: Vilino kolo i druge ljubavi (Zalihica, Sarajevo, 2005) 14. Nedad Ibriimovi: Vjenik (Svjetlostkomerc, Sarajevo, 2005) 15. Irfan Horozovi: Quadriga (ahinpai, Sarajevo, 2005) 16. Devad Karahasan: Nono vijee (Profil, Zagreb, 2005) 17. Tvrtko Kulenovi: Trag crne ui (Naklada Zoro, Sarajevo-Zagreb, 2005) 18. Ejub titkovac: Zlovrh (Zalihica, Sarajevo, 2005) 19. Edin Kukavica: Be (Bosanska rije, Tuzla, 2005) 20. Mirsad Sinanovi: San Hasana Nazira (Connektum, Sarajevo, 2005) 21. Zilhad Kljuanin: Vodeni zagrljaj (Bosanska rije, Tuzla, 2005) 22. Bisera Sulji-Bokailo: Peter (Zalihica, Sarajevo, 2005) 2. Nedad Lati: Krv bijelog horoza (Bosanica print, Sarajevo, 2005) 24. ejla ehabovi: U cara Trojana kozje ui (Naklada Zoro, Sarajevo-Zagreb, 2005) 25. Safet Sijari: Zmijski vez (Bosanska rij, Tuzla, 2005) 26. Nura Bazdulj-Hubijar: Kad je bio juli (V.B.Z., Zagreb, 2005) 27. Sead Trhulj: KRIK (Svjetlost, Sarajevo, 2005) 28. Jasmina Musabegovi: ene, glasovi (Svjetlost, Sarajevo, 2005) 29. Saladina Burdovi: Brus Li je Umro u Bijelom Polju (Bosanska rije, Tuzla, 2005) 0. Emir Suljagi: Razglednica iz groba (Durieux Zagreb, 2005) 1. Hamza Hamzabegovi: Gilgame koji je traio besmrtnost (Bosanska rije, Tuzla, 2005) 2. Sead Mahmutefendi: Vjetar koji se pretvorio u maku (Rabic, Sarajevo, 2005) . Zejir Hasi: Borhes u autobusu (Bosanska rije, Tuzla, 2005) 4. Mirza Fehimovi: Zec i pantaruo (Naklada Zoro, Sarajevo-Zagreb, 2005) 5. Mevlida Karada: Preivjeti u Sarajevu moja mala, crvena teka (Bosanska rije, Tuzla, 2005) 6. Nijaz Omerovi: Knjiga od praha i snova (Bosanska rije, Tuzla, 2005) 7. Kemal Mahmutefendi: Prie s peine (UKZDK, Zenica, 2005) 8. Hazim Akmadi Gazi Husrev-beg (Samostalno izdanje autora, Sarajevo) 40. Ahmed Kasumovi: Dam (Tuzla, 2005) 41. Alma Deni Grabi: Otvorena knjiga: elementi postmodernog diskursa u romanima Istoni diwan i ahrijarov prsten Devada Karahasana (Naklada Zoro, Sarajevo-Zagreb, 2005) 42. Muharem Bazdulj: Poslovi i dani: 52 mikroeseja uz Biblioteku Dani (Civitas; Sarajevo, 2005) 4. Bajruzin Hajro Planjac: Habetova koliba (Bosanska rije, Tuzla, 2005) 44. Rusmir Mahmutehaji: Ljubav (Baybook, Sarajevo, 2005) 45. Ismet Salihbegovi: Immo pectoris (Zalihica, Sarajevo) 46. Ismet Salihbegovi: Lastavice (Zalihica, Sarajevo) 47. Ekrem Maci: Lovci na ucviljene glave (Konjic, 2005)

280 / Godinjak 2005

GODINJAK 2005
PRIJEVODI

Charles Rivet i njegovo svjedoenje o Bosni iz 1919. godine

Muhamed Nezirovi

Poetkom godine 1919. boravio je u tek stvorenoj dravi, Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, francuski novinar Charles Rivet, specijalni dopisnik francuskog dnevnika Le Temps (Vrijeme). I sam novinar kao i list bili su poznati u Francuskoj, ali i izvan njenih granica. Ovaj list imao je dug vijek, izlazio je u neprekinutom trajanju, poev od 1861. pa sve do mjeseca studenog 1942. godine, kada e ulaskom njemakih trupa u Lyon, gdje se njegova redakcija privremeno izmjestila dvije godine ranije povlaei se iz Pariza, njegova djelatnost zauvijek prestati. List, naime, nikada vie nije bio obnovljen, jer sva glasila koja su djelovala u Viijevskoj Francuskoj nisu mogla, po zakonu, nastaviti svojim radom u poslijeratnoj Francuskoj. Ovaj dnevnik, mada nikada nije imao veliki tira (oko etrdeset tisua primjeraka 1900, devedeset tisua 1939), brojao je meu svojim suradnicima i velika imena francuske knjievnosti, kulture i politike, kao to su bili Saint Beuve, Anatole France i Emile Henriot te je bio smatran za neslubeno glasilo vrhovnih vlasti Tree francuske republike, osobito njenog Ministarstva inozemnih poslova, to je bilo veoma vano s obzirom na politiku ulogu koju je Francuska igrala izmeu dva svjetska rata. List je svojim prilozima, analizama i miljenjima vrio snaan utjecaj na finansijske i politike krugove u Evropi pa i ire. Stoga i nervoza i nezadovoljstvo ministra vanjskih poslova tadanje vlade Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Svetozara Pribievia, intervjuom koji je Charles Rivet dobio od reisu-l-uleme Demaluddina auevia kao i cijelom knjigom ovog novinara, jer se sve to pojavilo u veoma nezgodno vrijeme po novu dravu, upravo u doba Mirovine konferencije u Versaju. Knjiga se veoma teko mogla nabaviti na prostorima Kraljevine a prema nekima, ona je u ovoj zemlji bila i zabranjena. Charles Rivet je, kako je ve reeno, bio poznati novinar i analitiar koji je donosio zanimljive sudove i istanane prosudbe o zemljama koje je posjetio i u kojima je boravio. Do pojave knjige o Jugoslaviji 1919. godine, on je ve bio napisao tri knjige o Rusiji a u tisku su mu bile jo dvije u kojima je govorio o problemima drugih novonastalih zemalja, kakve su bile Poljska i ehoslovaka. Godinjak 2005 / 28

Charles Rivet i njegovo svjedoenje o Bosni...

Sve su one, kao i ona koja se odnosi na nae krajeve bile objavljene u prestinoj izdavakoj akademskoj kui Perrin u Parizu. Knjiga iz koje mi donosimo na prijevod nosi naslov Chez les Slaves librs En Yougoslavie (Kod osloboenih Slavena u Jugoslaviji) i ona je bila, kako sam autor kae, na prvoj stranici svoga djela namijenjena:
Svojim jugoslavenskim prijateljima iz Zagreba, Sarajeva, Dubrovnika i Cetinja koji oekuju ove stranice istine, svojim prijateljima Srbima, Junoslavenima, svjesnim i estitim, namjenjujem ovu knjigu.

Ona je govorila, kako je to bilo otiskano i na njenoj naslovnoj stranici o Jugoslaviji Jugoslavena i velikoj Srbiji diplomata, o onome to misle i govore Slovenci, Hrvati, Bosanci, Dalmatinci i Crnogorci, o onome to treba misliti o Jugoslaviji. Charles Rivet je odmah bio svjestan da e njegova knjiga izazvati otre i burne reakcije pojedinih vladajuih krugova u Beogradu opijenih skoranjim vojnim pobjedama i tetoenjem pojedinih diplomatskih krugova, te je stoga o njenom uvodu i upozorio:
Nek se uope ne trai na stranicama ove knjige jedno antisrpsko djelo. Postoji jedna Srbija beskrajno simpatinija i dostojna zanimanja. Ta Srbija je bila takoer na bojnim poljima, ali namjere iji je trijumf ona onda tu traila nisu bile one, male balkanske satrapije koja je uspjela prevariti Evropu. Ta Srbija, potpuno evropska, slobodarska do republikanizma, uzdigla se do koncepcije slavizma i vidjela je Jugoslaviju jedino kao savez bratskih i jednakih naroda. (strane XIII i XIV).

Ovaj dalekovidi Francuz vidio je da ovu novostvorenu zemlju o kojoj su matale, to se ipak mora rei, brojne prole generacije moe sauvati samo jednakopravnost svih i u kojoj e Srbija biti dio, ali samo jedan dio, jedne zemlje okrenute ka Evropi. Stoga je on u zakljuku svoje knjige i podvlaio:
Srbi s pravom koje im je dodijelila pobjeda, imaju prednost u odnosu na svoju brau koje je zla sudbina stavila u protivniki tabor... Neka Srbi ne koriste svoj povlateni poloaj u odnosu na Slovence, Hrvate, Bosance pa ak i Crnogorce. Njihov istinski interes, jedna politika na duge staze, to im trae. Treba, da bi se solidno gradilo, da bi se zajednica Junih Slavena slobodno prihvatila, to bude izvreno, na temelju savrene jednakosti. Oni se moraju osjetiti osloboenim a ne pobijeenim (str. 250-251).

A zatim je, proroanski, nastavljao:

Jedna velika Srbija moi e biti s mukom podnaana, ali ona nikada nee biti slobodno prihvaena od Jugoslavena. Iz tog razloga, ona je nesposobna da osigura postojanost i unutranju snagu novoj dravi koje ova moe dobiti jedino u savezu jednakih sa jednakima. Velika Srbija je uraena tako da pobuuje separatizme. Beogradskom imperijalizmu Zagreb bi odgovorio kroatizmom odakle bi proizaao sukob koji bi se jedino zavrio razlazom. (str. 252)

284 / Godinjak 2005

Charles Rivet i njegovo svjedoenje o Bosni...

Charles Rivet se nije varao. Njegov opis putovanja kroz junoslavenske zemlje, njegovi istanani sudovi, njegove osude bahatog ponaanja novih vlasti koje su u svemu vidjele veliku Srbiju izazvao je bijes tadanje beogradske kamarile. Osobit gnjev je pak izazvao intervju sa reisu-l-ulemom aueviem, trailo se da ga reisu-l-ulema zanijee i tako Charlesa Riveta napravi lacem. Meutim, manevri beogradskih vlasti ostali su bez rezultata a istina o stradanju bosanskih muslimana otila je u savjet i ona je poluila itekako potrebne rezultate. Proganjanja su prestala ili su prestajala. Zbog toga se treba biti zahvalno Charlesu Rivetu i sjeati se njegovih stavova i vienja iznesenih u oujku, sada ve davne 1919. Mi iz njegove knjige, iji primjerak posjedujemo, donosimo poglavlja VIII i IX koja se odnose na nau zemlju. Glava VIII
Krajolik i bosansko stanovnitvo. Pravoslavni, katolici i muslimani. Srpsko prisvojenje. Sarajevo. ta se u njemu misli i ta se u njemu vidi. Ugled Francuske i njeni opadai. Neophodna obazrivost za ovu Makedoniju na zapadu.

Naputam Srbiju blatnjavu i vlanu da bih se zaputio u suprotnom smjeru ve preenog puta kojeg u napustiti u Brodu kako bih uao u jedan novi jugoslavenski prostor, zatvoreniji u odnosu na vanjski svijet, Bosnu. Zadihana lokomotiva kojoj neki siromani ugalj jedva da daje snage da vue, beskrajne vlakove iz ovoga perioda ponovnog spajanja zaviaj, uspinje nas, od ulaska u Bosnu i Hercegovinu kroz dosta neravan, umoviti krajolik. Tu emo ponovno sresti nedirnuti snijeg, isto kao u sjevernoj Kranjskoj i velianstvenom Tirolu. Na podlozi jednolike bjeline javljaju se poput crvenih pjega na brojnim stranicama, fesovi starosjedilaca pa se osjeti neko uenje da se sretne njihova azijatska odjea u ovom zimskom okoliu. arene halje, ta iznoena odjea jarkih boja svojstvena muslimanima, te pokrivene ene umotane u odvie tanahnu bou,* za ovako hladnu zemlju kao da prizivaju sunce Orijenta. Gledajui te Muhammedove sljedbenike, povjerovalo bi se da se vide izgnanici koji, mada nose srpska prezimena, imaju zapanjujuu slinost sa upravljaima zemlje prije austrijske okupacije. Priroda je ovdje siromanija od one u Slavoniji, stanovnitvo je arenije nego u Hrvatskoj. Razliitija od svojih susjeda u pogledu nonje, Bosna je to osobito to se tie svojih tenji. U toj kosmopolitiskoj pokrajini, pravoj Makedoniji na zapadu, religije su stvorile nacionalnosti i one dre to mjesto, uz iskljuenje bilo kakvog drugog promiljanja. Naklonost kao i odbojnost se odreuju kroz vjerski ugao. Tvrdi se da je svaki Bosanac Srbin. Ostavljam drugim brigu da to potvrde ili zanijeu, ograniavajui se da utvrdim da se pitanje na takav nain ne postavlja za stanovnika zemlje. Godinjak 2005 / 285

Charles Rivet i njegovo svjedoenje o Bosni...

Pitajte ga, odgovorit e vam na srpskom, Ja sam pravoslavac ili Ja sam musliman. Samo bi se kod obrazovanijeg katolika domovina odvajala od hrama. Ja sam Hrvat; rei e vam on. Isto je tako, ali izuzetno, kod obrazovanog muhamedanca. Vie sam Turin nego neto drugo, povjerit e mi se, maloas, u sarajevskoj ariji, srui sa mnom siuni fildan mirisne istonjake kahve, moj novi prijatelj H. . . , ije je prezime s vremenom i sredinom poprimilo nastavak i srpskih prezimena. I ta lijepa mrava glava s dervikom bradom, taj zanatlija s izgledom velikodostojnika, kad ga iznenadi, nagnutog nad mangalom, mujezinov poziv na molitvu, okrenut e se prema Carigradu kao prema svojoj izgubljenoj domovini. Ova razdioba nije tu da uprosti stvari. Srbin, pravoslavac, vidi u Hrvatu, katoliku, dojueranjeg Austrijanca. Njegove novine mu pruaju to politiko oruje kao etnografsku istinu. Ali prije svega, on vidi Turina u Bonjaku, muslimanu, omrznutog manje to je Turin, a vie to je nevjernik. I on tu ne preza da iskali, kako emo to vidjeti, nad tim Turinom onu mrnju koju je Slaven, taj zadnji krsta uvijek iskazivao prema muhamedancu. U toj babilonskoj kuli, Balkanu u malom, gdje se broji otprilike est stotina tisua muslimana, osam stotina etrdeset tisua pravoslavaca, etiri stotine ezdeset tisua katolika te dvanaest tisua Jevreja raznolikost obiaja prouzrokovane raznolikou religija, nije mogla dovesti do jedinstvenosti pogleda onog dana kada se to raznorodno stanovnitvo osjetilo slobodnim da se izjasni o vlastitoj sudbini. Nastojanja bi bila, meutim, ujednaenija da nije bilo poneto bahatog zaposjedanja u osobi vojvode Stepanovia, i od strane onih u kojima se eljelo vidjeti ravnopravne sugraane a ne okupatore kroz nadmo uvrenu silom.1 S tim zauzeem koje je graniilo s aneksijom prije njenog ostvarenja, novo stanje stvari u Bosni izgledalo je da se jedino ogledalo za obino i iznureno stanovnitvo u vidu treeg pobjednika, Srbina, koji je doao poslije Turina i Austrijanaca. Bez da to suvie kriju, muslimani vam izgledaju da ele prvoga po redu dok Hrvati ne izgledaju da su suvie brzo zaboravili drugoga, katolika kao to su i oni. Likovanje je na strani pravoslavaca, koji su sada prikljueni svojoj brai po vjeri. Oni su to prihvatili kao jednu vrstu premoi. Jueranji urotnici, oni su gospodari sadanjega asa, gospodari to nisu zametnuli sjeanje
1 Tri bosanska delegata poslana da zatrae zauzimanje pokrajine od saveznikih trupa, susretoe vojvodu Stepanovia u Varditu. Ovaj im stavi do znanja svoju odluku da poalje dva srpska bataljona u Sarajevo dok su oni traili samo jedan, i objavi im svoju namjeru da se tu pojavi osobno kako bi, kako ree, poradio na ukljuenju te srpske zemlje u majku domovinu. Jedan od delegata g. Jelavi usprotivi se takvom pomalo linom poimanju, podsjeajui srpskog oficira da odredbe ovog meunarodnog dogovora zabranjuju okupacijskim trupama da se mijeaju u unutranje poslove zauzetih zemalja. Vojvoda Stepanovi nije inzistirao. Iza toga, ipak je smjestio u Sarajevo, glavni tab II srpske armije; kasnije se doznalo i za njegovu odluku da obrazuje jednu srpsku diviziju u Dubrovniku bez da je o tom bio obavijeten meusavezniki guverner u tom gradu, francuski pukovnik Dehove koji uostalom nije imao ni snagu da uini da se potuje naa zastava i naputci vrhovnog komandanta iz Soluna. (Tri bosanskohercegovaka delegata koji su posjetili vojvodu Stepu Stepanovia bili su: dr. Milan Jojki, Hamid Svrzo i Vjekoslav Jelavi, pri.prev.)

286 / Godinjak 2005

Charles Rivet i njegovo svjedoenje o Bosni...

na tlaenje prema njima od strane prolih reima, te to sada iskazuju grubou tona i malo prikladnoga ponaanja, i to u asu kada su neki povjerovali da je on doba bratstva. Treba se podsjetiti da je prije nego to je jugoslavenska ideja bratstva zaivjela, Srbija potraivala Bosnu da joj bude prikljuena po istoj onoj osnovici kao i Makedonija, Banat i u jednom drugom obliku i Crna Gora. Pred ovim ponovljenim zahtjevima prilikom ulaska srpskih trupa u Bosnu to pokazuje da je jedan dio Kraljevine kralja Petra ostao privren ovoj prvotnoj zamisli katolici i muslimani su se oduprli. Bosanski pravoslavci relativna veina, ali, ustvari, manjina bili su jedini da podre te tenje. Bosna je srpska, govore oni, i ona e sainjavati sastavni dio Srbije. Nek Bosna i Hercegovina ue u Jugoslaviju, odvraaju njihovi protivnici, isto toliko starosjedioci koliko i oni, to je ono to svi elimo. Da ona postane srpska provincija, mi odbijamo da na to pristanemo. I spor je roen od prvih dana sudara dvaju vienja budue domovine, iz sukoba koji vidimo da se ponavlja svuda izmeu jugoslavenske ideje i pansrpske tenje. Stanje je ovdje isto kao i u svakoj od drugih pokrajina bive monarhije. Sanjarilo se o Srbiji bez da je ona dobro poznavala, bez postavljanja ikad praktino ijednog problema ujedinjenja koja se openito smatrao nerjeivim. as ostvarenja je iznenadio brzinom kojom je doao, tog vjeitog oklijevanja kakav je Slaven. Kao u Dalmaciji potom, kao u Hrvatskoj najprije i napokon u Crnoj Gori, u meteu izazvanom naglim austrijskim raspadom, stvorena je jedna privremena vlada po vlastitom nahoenju, koja je imala jedino ovlasti koje je sam sebi dala. Vrlo malo jedinstvena to se tie svojih lanova u prvo vrijeme zadovoljavala se da bude isto lokalna bez opih dobro odreenih politikih smjernica. A zatim srpska nadmo koja se uvravala prisutnou trupa te nacije, onda kada su se oekivale meusaveznike trupe, stvorila se jedna nova struja. Vjetar to je dolazio iz Srbije pretvarao je Bosance u tienike i neposlunike. Ovi posljednji naputali su milom ili silom privremene organe, dok su se poslunici iskreni ili laktai potvrivali u svojim funkcijama, promaknuti u inovnike. Tako je Bosna dobila jednog guvernera biveg predsjednika lokalne vlade kao to je i Dalmacija, kao to je i Hrvatska vidjela kako joj se namee jedna ban, sve odluke, govore prosvjednici, koje nijedno glasovanje nije potvrdilo i koje budua Konstituanta Jugoslavije ima jedina pravo da donese. Odluke, u obavezi smo da to dodamo, koje nikad nisu ni podnesene, makar kao in utivosti, na uvid francuskim vojnim vlastima koje zapovijedaju saveznikim trupama na teritorijama koje su jo smatraju za okupirane od vlada Antante, vlastima koje su jednostavno stvaraju pred svren in. Sarajevo! To ime danas nije nikom nepoznato. Mali bosanski grad ije su kue penju po breuljcima klanca Miljacke koji ga okruuju, turski grad gdje je Austrijanac izgradio neto Zapada, postao je tuno slavan od kada je u kutku jednog malenog mosta, na raskru od svega nekoliko stopa, ubilaki in iji su jedino ostali poznati neposredni izvrioci opustoio nau planetu ognjem i maem. Godinjak 2005 / 287

Charles Rivet i njegovo svjedoenje o Bosni...

U ariji, turskoj pijaci, jedna arena gomila uri se tamo amo ispod munara damija. Hrianski seljaci u vunenim kabanicama i crvenim pokrivalima za glavu la Etienne Marsel,** ili s beduinskom kukuljaom, sljedbenici Kurana s neizbjenim fesom, bosanske seljanke, katolkinje ili pravoslavke, u hlaama i jelecima od grubog sukna, muslimanke u feredama otkrivena lica, viu i komeaju se u meteu koji bi podsjeao na Stambol, da nije snjenih brda koja okruuju ga i estoke studeni koja zatamnjuje okolicu i ini da trgovac drhturi pred svojom mangalom. arenilo prizora, ini da shvatite sloenost bosanskog mentaliteta. Vi osjeate da se pod raznim kapama cijeli jedan svijet misli komea. Zbrkane vie nego tane, mada izraene na istom govoru, one odslikavaju razliite atavizme jednih prema drugim. Rekosmo zbrkanije nego jasno izraene. U Sarajevu, naime, kako u tajnovitim kuama gdje je Prorok smjestio ene svoje vjere tako i u velikim suvremenim zdanjima, kranskim domovima vie se primjeuju neke uskipjelosti nego promiljene prosudbe. Orijentalizirani Slaven u svom elementu. To znai sav u ideologiji, bez da stiava svoju neobuzdanu misao u korist pomnog razmiljanja. Raspravlja se bez predaha u tim priaonicama kakve su kafane; voli se kao to se i mrzi, do krajnosti, uzrujava se za ono u to se vjeruje kao to je i Latin to inio u svojim govorima da je komeanje i jedna vrsta akcije. Odluk, praktinog duha, nikad. Tako da ideje kojih ima u izobilju, gdjekad i nezgrapne, dobre ili loe samo rijetko imaju zavrnicu. Stoga je potreban priguiva da bi zabiljeio sva ta oduevljenja, kao i pesimizme. Jer, kako bi se jedno oito nezadovoljstvo pojavilo usred veine stanovnitva, nezadovoljstvo prouzrokovano srpskim zahvatanjem u tue pravo, iz tog ne treba izvoditi da se neizbjeno ide ka katastrofi. Do nje moe doi kao to se sve moe i smiriti. U ovom trenutku, iz razloga nedostatka smisla za organizaciju, to je vie ili manje naglaeno kod svih Slavena, ivot se vue tromo i obojen je anarhijom. etiri godine mlitavosti i morala svojstvenog ratu razbile su hod koji je kako-tako uspostavila danas unitena beka administrativna maina. A Srbin, naslonjen na svoj bajunet, taj Srbin na kojeg se vjeruje da se treba aliti, gospodari a ne ureduje. Ali, treba pripaziti. Osloboeni strogog austrijskog ili maarskog zapta, jugoslavenske nacije imaju jo potrebe za uiteljem. Zanimljivo je primijetiti koliko je svako toga svjestan. Mi trebamo pozivati profesore organizacije i civilizacije, rei e vam ak i u Hrvatskoj. Treba nam stvoriti jedno dravno tajnitvo za oksidentalizaciju, izjavljivao mi je jedan politiar. Svako oekuje blagotvornog genija, to e zamijeniti bekog tamniara. I, odista, jasno se primjeuje da je neko potreban da stavi u pokret naglo rastrojeni mehanizam. Jedna vrsta ruka, jedna odluna vlada, ali slobodno prihvaena je prena za ova stanovitva preputena sebi samim i po sebi indolentnim, kod kojih je nenormalan ivot kojeg smo upravo svi preivjeli, stvorio tlo svojstveno razvoju tog opeg stanja duha kojeg se uobiajilo nazivati pogodnim imenom boljevizam. Premda se srpski vojnici u to se moe jedva i povjerovati da se ne posjeduju svjedoenja trude da promjene narav, u poimanju stanovnika, namjere koliko 288 / Godinjak 2005

Charles Rivet i njegovo svjedoenje o Bosni...

simpatine toliko i ignorantne o cilju koji slijedi naa zemlja,2 Francuska zadrava ovdje, kako i u Jugoslaviji openito, tako i kod naroda u Srbiji to se ne bi smjelo mijeati sa izvjesnim od njenih upravljaa u redingotu ili u uniformi sav svoj presti. Za mnogo Bosanaca, katolika i muslimana ona bi trebala biti arbitar i mudra organizatorka Jugoslavije, koristei svoje pravo velike pobjednice kako bi privela srpski imperijalistiki element evropskoj ideji zajednike domovine, sukladno Wilsonovom snu o stanovnitvu bive monarhije. Kako u Sloveniji, tako i u Hrvatskoj, oekuju se od tog prestinog Pariza, i njegovi uitelji i njegovi trgovci i njegovi kapitali. Bilo bi bitno da se tu bar ima, meutim, jedna vojna misija, spremna da popravi neka miljenja koja neki nastoje da iskrive, da u svakom sluaju slui kao nijemi ali dragocjeni svjedok, kako bi obavijestila mirovine arbitre o gru jednog stanovnitva koje trai svoj put i znade ga sebi nai izvan puta koji mu se eli nametnuti da ga slijedi. Imali smo u Sarajevu... tri veterinara. Prvi francuski oficir kao izaslanik koji je tu stigao, bio je onaj to ga je Glavni stoer generala Hanrysa odredio da me prati. Meutim, klevetnici su dobili i lijepu priliku. Jedne pansrpske novine objavie za vrijeme mog boravka u glavnom bosanskom gradu, kako bi obmanuli naivne i pridobili svojim varanjem neodlune, da je neki publicista Antante tu stigao s depovima punim zlata, obeavajui bogatstvo onome koji bi se dao na ruenje jugoslavenske ideje! Te bizantijske fantazije mogu samo izazvati osmijeh u Parizu; ovdje one poluuju uspjeh. One jo vie zapliu situaciju koja ve nije ni najmanje jasna, ine da se sve smijea i sve zamrsi kod jednog naroda otvorenog tek od juer ka novim perspektivama, taj narod neiskusan u stvarima svana, kojem su beki prodavai novina mogli nekanjeno puniti ui prilikom zauzimanja Maubegea: Ko e 5.000 Francuza za deset helera?*** Trebalo bi mnogo vjetine i spremnosti da bi se s vremenom nainile istim sve te zemlje, danas sjedinjene. Jugoslavija, iji je mikrokozmos Bosna, jeste stvar beskrajno sloenija. Ona oituje u ovom trenutku samo jednu suglasnost: svoju elju za zajednikim ivotom, osloboenim svakog stranog starateljstva.
2 as je Francuska predstavljena kao hraniteljica mranih projekata, kako bi se sprijeilo stvaranje jugoslavenske drave, as kao neko ko zahtijeva jedino Veliku Srbiju. Uinjeno kanjenje pri slubenom priznanju Jugoslavije, bilo je pakosno protumaeno od naih srpskih saveznika za koje je zahvalnost jedna isuvie teka obaveza. Imajui esto priliku da govorim sa srpskim vojnicima, stoji, da treba naglasiti da je cvijet srpske armije ostao na bojnom polju gdje se tako hrabro borila, poslije 1912. junaka mala nacija. Kadar je bio popunjen pojedincima kod kojih je hrabrost bila i jedina vrlina. Zar nije Sarajevo doskora, brojalo i vie oficira koji nisu znali itati! Ova nova kasta opijena svojom nadmonou, nije priznavala ravne sebi. Ona za francuske oficire uva jedino uspomenu punu prezira, jer je bila tretirana s njihove strane na bratskoj razini, dok na Balkanu postoje samo nadreeni i podreeni. Ta uspomena nije bez zlobe. Francuzi su unitili srpsku disciplinu, esto ujete kako ponavljaju ljudi koji ne oprataju naem glavnokomandujuem da je zabranio barbarsku naviku batinanja. Danas je ponovno uspostavljena kao neko, oficiri je prate ovom reenicom koja eli rei njihovim vojnicima da napuste svaku nadu za posredovanjem: Sada je Solun daleko!

Godinjak 2005 / 289

Charles Rivet i njegovo svjedoenje o Bosni...

Damija, ija se vitka munara die iznad krljavih uma koje pokrivaju bosanske planine, bizantijska crkva, koja zaokruuje svoja kubeta, tamo, dolje, u snjenoj ravnici. Rimska kapela, iji se iljati zvonik ocrtava na obzorju, nijemo preporuuje iroku toleranciju, jednu stalnu i dobrodunu diplomaciju. Onaj Beograd iz Balkanskih ratova, napregnut u svom naporu okupljaa srpskih zemalja, ona junaka Srbija bojnih polja, hoe li to oni znati primjenjivati? Pesimisti e vam rei, ne. Optimisti e zanijekati potrebu za tim. Budunost i to bliska budunost e dati prevagu jednim ili drugim. Glava IX BOSANSKE STRANKE
Pansrbi. Hrvatska nacionalna konfederacija. Izjava jugoslavenskog ministra u ostavci, gospodina Sunaria. Bosanski muslimani i agrarno pitanje. Izjave reisu-l-uleme o srpskim progonima. Jedno povijesno gledanje o autohtonim Bosancima i o podjeli zemlje. Radikalni demokrati i njihov program. Nacionalna demokratska stranka. Socijalisti. ta misli bosanski seljak.

Iako su otrije nego u Hrvatskoj, bosanske stranke su skoro isto tako brojne. Prosrpsku tendenciju predstavlja jedna grupa mladih koje sjedinjuje poput evanelja jedna estoki i netolerantni list, a koji predvodi advokat Srki. Isticanu tezu ve poznajemo: moe postojati samo velika Srbija a Bosna je njena pokrajina. Jugoslavija znai i moe znaiti samo separatizam. Nehajnici ili straljivci gledaju kako promiu dani kroz kolute dima svojih utih cigareta kao pasivni svjedoci okolnog gibanja, rei e vam sasvim tiho o toj grupi: to je stranka beogradskih agenata, stranka udaraca trikom, da se ne govori o udarcima metkom koji tako lahko polijeu u naim krajevima. Jedna pojedinost bi mogla opravdati ovaj sud. Prologa mjeseca sijenja, bosanski tipografi ne elei vie sastavljati jedan tako pristrasan list, odluili su se na trajk skrtenih ruku. Nije im bilo doputeno da ga dugo nastave. Jedan srpski oficir, s jednim odredom pod orujem, doao im je slubeno dostaviti, da smjesta pristupe irenju dobre vijesti. Antitezu srpskoj misli predstavlja stranka zvana Nacionalna hrvatska konfederacija koja izdaje Jugoslaviju a iji je vatreni lider gospodin Sunari, ministar u ostavci, prvog jugoslavenskog kabineta u Beogradu. Ta stranka je katolika i hrvatska, kako to i naznauje njeno ime: to znai da je federalizam jugoslavenski statut na koji se poziva. Njeni neprijatelji je predstavljaju kao austrofilsku. Austrijski jezuiti i bosanski franjevci, prestraeni pansrpskom propagandom s jedne strane, i kroz demokratsko kretanje postali su njeni najaktivniji promicatelji. Treba je vidjeti kao iskaz jednog oruja politikog rata. Stranka, oigledno, nije srbofilska. Ali njeni lanovi, pridobijeni ili ubijeeni, ne prave prepreku ustanovljenju Jugoslavije. Nju bi se moglo izjednaiti sa Progresivno-demokratskom strankom u Hrvatskoj. 290 / Godinjak 2005

Charles Rivet i njegovo svjedoenje o Bosni...

Ispitivao sam njenog elnika, gospodina Sunaria. Bivi zastupnik Bosanskog sabora me je upoznao sa svojim miljenjem kroz rijei ija estina govori, iskazuje razoarenje u nade za bolju budunost koju je obeavao poraz vaba. Srbi su otvoreno megalomani. Oni ne kriju vie svoje namjere, imao sam priliku da se u to uvjerim u Beogradu gdje sam napustio svoje funkcije u jednom ministarstvu koji od jugoslavenskog ima samo natpis namijenjen za evropsku publiku. Pai gospodari uvijek i svuda preko svojih znanih ili tajnih agenata, kao to su gospodin Srki kod nas ili Pribievi u Beogradu. Nimalo se krije da se jedino radi na uspostavljanju velike Srbije. Znam, jer to imam od jednog od njenih lanova, da srpsko-hrvatska koalicija prima svoj nalog kod Paia, kao to je djelovala po njegovom nagovoru za vrijeme rata, izdajui se za vladinu austrougarsku stranku, preuzimajui tako svoj dio odgovornosti u dugu koji treba platiti Dvojna monarhija Antanti. Pai je upravio Koaliciju u vode Bea, da bi tako ostavio sebi izlaz u sluaju jednog mira bez pobjednika. On je to uinio da bi diskreditirao Hrvate u oima saveznika te da bi se potom postavio kao otkupitelj tih loih Slavena, ostavljajui namjerno da se zaboravi da su najbolji Austrougari bili esto Srbi iz Monarhije. Ja se izjanjavam kao nesalomljivi protivnik naina vienja i djelovanja Srba. Protiv sam velike Srbije, ne vjerujem u srpsku slobodu, poznajem samo njihovu neiskrenost. Takoer, suvie poznajem, isto tako, ljude koji nam predlau tu slobodu. Ja sam protiv velike Srbije, jer srpska hegemonija oslonjena na bajunete je stalna prijetnja miru. Mi bismo imali jednu balkansku Prusku to je dola da zamijeni onu iz Germanske konfederacije. Ja se, dakle, odluno izjanjavam protiv centralizma, jer prihvatiti ga znai nainiti jo jednu veliku Srbiju, moda i veu od one o kojoj sanja Pai. Ova posljednja pripaja sebi kao dijelove Kraljevine samo Banat, Baku, Bosnu i Hercegovinu, Srijem i Crnu Goru. Centralizirati Jugoslaviju, to znai dodati jo tim pokrajinama Hrvatsku, Sloveniju, Dalmaciju i Istru. U oba sluaja duh koji je ostao isti kod upravljaa, samo bi se poigravao rijeima. Sam Pai, osobno, bar se zadovoljavao prvom formulom, njegovi nasljednici ili, jo bolje, njegove kreature nabijaju jedino cijenu prihvatajui drugu. Apetiti dolazi jedui. I gospodin Pribievi se pokazuje prodrljiviji od svog uitelja. elei da suvie zahvati, on se moe bojati da e malo da zadri. Kao svi Hrvati, svjesni ili neiskvareni, ja sam federalista. Idem i dalje. Bojei se srpskog bizantizma, ja, prvi ministar vjera u Jugoslaviji, traio sam francuski protektorat za katoliku manjinu. To znai, vidite, da je bolje po mom sudu, zavisiti od sultana nego od onih to se sada ustoliuju kao novi gospodari. Nesrea za Jugoslaviju, nastavlja gospodin Sunari, lei u dubokom nepoznavanju Antante, a Francuske posebno, cijelog tog pitanja. U nepoznavanju, takoer, u kojem ame naa puanstva, jedna u odnosu na druge. Raunajui na te dvije injenice, Srbi su glatko svijali svoje poslove, pokrivajui zemlju svojim vojnicima i svojim tienicima, ne hajui o primirju. Tvrdim da je Antanta potovala to primirje i poslala svoje trupe, umjesto to je dozvolila da se razmjeste srpski Godinjak 2005 / 291

Charles Rivet i njegovo svjedoenje o Bosni...

bataljoni, ogromna veina stanovnitva, tada slobodnog da se izrazi, izjasnila bi se za jednu Jugoslaviju koja bi dala sve garancije za potivanje naih sloboda i posebnih odlija svakog od jugoslavenskih krajeva. U sadanjim uvjetima, sve e to ii drugaije, a na veliku tetu evropskog mira. Puanstva e glasati za Konstituantu, u onom smjeru na koji su ukazali Srbi, jer e se ti izbori odrati ispod srpskih bajuneta, kao i u Crnoj Gori. Drugi pak, iskreni federalisti hinit e da se prikljuuju centralizmu, kako Srbi ne bi bili sami na vlasti. Ali ja vam sasvim glatko izjavljujem da, ako beogradske smicalice uspiju stvoriti jednu centralistiku veinu, ostat e jedno nenadano oruje da privuemo panju na nas: boljevizam; on e nam moda napokon dovesti trupe Antante. A kako je bilo jednostavno i lijepo ostvariti, iskreno, bez zadnje primisli, ono to je bio san svih nas, Junoslavensku uniju, konfederalnu Jugoslaviju, koja bi obuhvatala Bugarsku, autonomnu Makedoniju, Srbiju bez uveanja, te, u njihovim starim granicama, druge strane potpisnice ovog bratskog pakta. Ta i takva Jugoslavija mogla bi biti samo republikanska. Ali Jugoslavija, koju gospoda diplomate velikih nacija nisu ak ni zamijetile, bila bi pozvana, a za najvee dobro naeg kontinenta, spojena sa esima, u saveznitvu sa Rumunijom i Grcima, da formira Konfederaciju, koja bi od balkanske mogla postati dunavskom privlaei sebi Maarsku, izbaenu iz osi i bez pristupa moru koje te iste diplomate guraju, jednako kao i Austriju u orbitu Gross Deutschlanda. Bit e reeno da sam u toj Bosni, za koju bi se moglo rei da je dremljiva pod svojim snijegom, uspavana jednolinim zovom svojih mujezina, moda pronaao u njenoj misleoj klasi, jedan odraz Hrvatske, ali jedne Hrvatske ozlojeenije, stegnutije u gru, ako je to mogue, od one zagrebake, jer je vie nego nova u politikom ivotu koji vas obavija skepticizmom, otupljujui osjeanja. Imat u priliku da ujem vie nego jednu albu, vie nego jednu optubu. Ma kako bila teka ta zadaa, ja u je izvriti do kraja. Navest u, dakle, opet izjavu jednog hrvatskog politiara ije mi situacija nalae da preutim njegovo ime. Ova izjava je imala jednog svjedoka, kao i sve one koje sam sakupio u Bosni. Domai Srbi, kae mi moj sugovornik, okupljeni oko svoje stare crkve u Sarajevu, kao oko jedinoga predstavnika svoje istinske domovine, sanjaju o uzdizanju srpskog carstva. Svojom vjerom oni su branili svoju nacionalnost i odrali svoj nacionalizam. Njihova mrnja prema Austriji, njihovo suparnitvo prema Hrvatima, njihova zlohotnost prema Muhamedancu ouvala ih je poput cvijeta u kutu meu nama, kao i usred Hrvata u Hrvatskoj. Danas, kada Srbija podie
 Jedna slubena francuska linost koju sam susreo u Jugoslaviji mi je rekla: Razmjetaj okupacijskih trupa na teritorijama zauzetim od Austrije, bio je sprdnja. Niti jednog oficira Antante u Bosni, jedan obian ef eljeznike mree u Hrvatskoj, ali zato generaltabovi u Srbiji. Moglo bi se nabrojati tridesetak francuskih asnika u Dubrovniku zbog povijesnih uspomena, vjerovatno, ali nikog u Splitu, sjeditu dalmatinske vlade. Jedan general u Kotoru, ali jedan porunik na Cetinju. Ta podjela odgovarajui paragraf nije bio primijenjen gurala je tu nepovezanost do nagodbe da nijedan srpski vojnik nee biti smjeten u kasarnu u Beogradu. Obavjetenje je strogo vjerodostojno.

292 / Godinjak 2005

Charles Rivet i njegovo svjedoenje o Bosni...

glavu kroz junatvo svojih sinova, kako ete, da Srbin oven, itelj izvan Kraljevine, postane Jugoslaven. To je od njeg traiti jedan nagli skok o poimanju, bez ikakvoga vremena koje bi ga na to pripremilo, to je traiti od njega, jednostavno, nemogue. Mi ga razumijemo i to je razlog koji ini da preduzmemo mjere opreza. Dan kada Srbin postane Junoslaven, on e biti debalkaniziran, mi emo, takoer, govoriti o jedinstvenoj vladi. Govoriti o njoj danas, to je htjeti otpoeti odande gdje se nadamo zavriti. To je toliko istinito da i najumjereniji Srbi gotovo nesvjesno i esto u najboljoj namjeri na svijetu rade za jednu Jugoslaviju samo po imenu a sa srpskom hegemonijom. Uostalom, to se tie organizacije, Beograd je oevidno nesposoban da sazda neto veliko. Pogledajte samo Srbiju! Jesu li vai vojnici koji su je upravo preli s kraja na kraj nali na ostatke organizacije koja je prethodila austrijskoj provali? Srbin je dosad bio urotnik i komita, poloajem koji mu je nametnula njegova povijest on nije ak ni politikant, njegov politiki ivot kojim vlada jedna kamarila prua dokaz za to. Jo manje, on je organizator. Mislili smo da emo bar nai Slavene meu najobrazovanijim Srbima. Oni koje je mir uinio da upoznamo drugaije nego kao protivnike na bojnom polju, jesu trupni oficiri koji su doli da nas okupiraju. Razoarenje! Njihov nain djelovanja odmah nas je uvjerio da oni nemaju ni najmanji osjeaj ideja bratstva koje im lano pridaju u Londonu i u Parizu, horovoe velike jugoslavenske domovine koju uvjeravaju da za Srbe nema vie Srbije. Avaj, to je samo nastup za pozornicu. Vojna kasta je prosto i jednostavno srpska, i mi smo za nju samo Makedonci. Ona je umanjila poetno oduevljenje vie od jednog meu nama koji smo je slabo poznavali, jer mi malo poznajemo Srbe iz Srbije. Ti Slaveni, to danas bazaju naim ulicama, posjeuju sva mjesta naeg javnog ivota, samo su neobrazovani razmetljivci, vojniine na pruski nain na koje smo spali. Francuzi bi se, takoer, zaudili, kada bi ih sluali kao mi, kako sipaju zlobu koju gaje za usluge koje im je Francuska uinila. Oni joj zauzvrat plaaju vodei kampanju protiv nje. Javno priaju naim sugraanima da Francuzi pljakaju austrijske zalihe, da u Banatu favoriziraju Rumune, da je u Bitolju general Sarrail napravio srpsku klanicu. Gledamo ih, obuene, obuvene, plaene i hranjene od Francuske i taj nas jezik udi. Treba li rei da ta ogovaranja nezahvalnih soldata imaju samo relativan utjecaj na nas, intelektualce. Ona svjedoe o jednom, u najmanju ruku, udnom stanju duha na to sam vam htio skrenuti panju, budui da je to stanje duha puno bremenitosti za budunost. Bosanski muslimani sainjavali su dosad jednu zajednicu. Politike prilike, jedna srbizacija koja nije po njihovom shvatanju bez opasnosti po njih, nagnalo ih je da sada stvore jednu odistinsku politiku stranku. Jedna muslimanska organizacija stvorena je u Sarajevu. Njen program sadrava kao glavnu stavku sjedinjenja Bosne i Hercegovine s konfederalnom Jugoslavijom, ali odbacuje bezuvjetno prikljuenje Kraljevini Srbiji. Klevetnici bosanskih muslimana tvrde da su oni Jugoslaveni iz nude. Ja sam se mogao uvjeriti da su oni za rjeenje koje e im jamiti sigurnost njihovih Godinjak 2005 / 29

Charles Rivet i njegovo svjedoenje o Bosni...

linosti i njihovih dobara kao i slobodu njihove vjeroispovijesti. Da su njihove naklonosti na strani zemlje Halife, ne bi se moglo tome uditi i na tome im zamjeriti s obzirom na rimske simpatije francuskog katolikog puka. Neosporno je da Pravoslavna crkva nije njihov najbolji prijatelj. Vjerska netrpeljivost? Rei e se. Ma nikako. Ko je od tog pravoslavnog popa i uleme bio tolerantniji na tom grozniavom Balkanskom poluotoku? Oci francuskih misija, koje nai upravljai nikada nisu smatrali za pametno da podre, izjanjavali su se bez oklijevanja za muslimanskog sveenika. Bosanski muslimani jedino imaju fobiju strava bi bila tanija rije od Srbina koji je u njihovom pogledu nadahnut nimalo bratskim namjerama. Rekao sam da je pravoslavac pomijeao u istoj politiko-religioznoj mrnji muslimana i Turina. Ta se mrnja slobodno oitovala, ve od samog odlaska Austrijanaca, jednim nizom akata o kojima se u Sarajevu govori prikrivenim rijeima i o kojim je muslimanskom bosanskom listu Vrijeme odbijena dozvola da o tom napravi i najmanju aluziju. Za bosanske muslimane, isto uostalom kao i za hrvatsku zemljoposjedniku aristokraciju, borba protiv centralizma nije samo politiki ili religiozni problem, na to se kalemi agrarno pitanje. Muslimanske age i begovi su zemljoposjednici. Njihove zemlje su date u zakup kmetovima putem srednjovjekovnih ugovora, istina, uza sve to patrijarhalnim. Srbi koji ne poznaju, kod sebe, veliki posjed, uveli su u jugoslavenske programe komadanje zemljinih posjeda, podrani u tim naporima od demokratskih stranaka pokrajina bive Austrije. Age bi, kako se ini, dosta rado pristale na otkup svojih zemalja, ali se bune protiv planova o raspodjeli ili konfiskaciji koji se pripisuju novim upravljaima.4 Iskoritavajui taj socijalni trenutak razliitosti pogleda muslimana sa slubenim katekizmom, njihovi protivnici su skovali orue protiv njih. S jednim muslimanom koji im se prikljuio u posljednji as, osnovali su jedan drugi muslimanski list Jednakost, namijenjen vie da prevari inozemstvo nego da pouava Prorokove sljedbenike, kojim je namijenjen da se obrati. Njegov glavni urednik, gospodin Svrzo, osuen je od svojih istovjernika koji u njemu vide otpadnika. Drugi e vam, opet, rei da ta nova sredina duguje svoje roenje jednom nacionalnijem, slavenskijem obrazovanju, koje su dobivali mladi studenti zagrebake Alma mater, umjesto da budu duhovno hranjeni u Beu i Peti. Neki e vam na koncu tvrditi da ta grupa eli da gradi karijeru i da se tu nalazi jedina njena briga. Ako se obje verzije mogu braniti, ja zaista moram dodati da posljednja broji veinu glasova muslimana i Hrvata. Muslimani i katolici se spremaju glede izbora
4 Gospodin Petrii, ministar poljoprivrede u Beogradu, stavio mi je na uvid vjerovatne prijedloge jugoslavenskog kabineta buduoj Konstituanti. Za Vladu se agrarna reforma postavlja u ime pravde a s ciljem da se izbjegne boljeviko spletkarenje. Predloilo bi se da se jednostavno preuzmu na teritorijama bive Monarhije: 1. Sve zemlje konfiscirane od bivih okupatora. 2. Sve one zemlje za koje su dokumenti o vlasnitvu loe utemeljeni. Za velika imanja koja pripadaju jugoslavenskim dravljanima djelovalo bi se tako da se izvri otkup preko izvjesne povrine. Reforma, govorio mi je ministar, vodit e se naelom prema kojem zemlja mora pripasti onom ko je obrauje.

294 / Godinjak 2005

Charles Rivet i njegovo svjedoenje o Bosni...

za Konstituantu da nanovo uspostave Savez koji su inili u bivem Bosanskom saboru, mladomuslimanski list pokuava da upropasti ovu kombinaciju. Tokom svog boravka u bosanskom glavnom gradu otiao sam odati poast reisu-l-ulemi, pastiru jednog stada koje e brojati otprilike dva milijuna dua u cijeloj Jugoslaviji (1.200.000 u Sandaku i Crnoj Gori, 60.000 u Bosni i Hercegovini). Jednim tonom beskrajne tuge starac mi je povjerio u prisustvu dvojice odlinika svoje religije i generaltabnog oficira koji me je pratio ono to ete upravo proitati.**** Ja sam beskrajno poaen gospodine, otpoe reis-l-ulema emaluddin, posjetom uinjenom jednom oklevetanom muslimanu od strane sina te velike i plemenite Francuske, koju mi nikada nismo prestali da smatramo drugom domovinom. Recite joj da smo joj svi privreni i da mi u njoj ba danas vidimo glavni izlaz iz neprilike ako bi se dogaaji koji se odvijaju morali svesti u sistem. I te kakvi dogaaji! Oko tisuu ljudi ubijeno, 76 ena spaljeno, 270 sela opljakano i uniteno, eto bilansa za nas muslimane radosnih praznika, raanja Jugoslavije koju smo bili pripravni sluiti cijelom svojom duom. Poslije dolaska srpskih trupa, pritajeno neprijateljstvo koje su iskazivali nai pravoslavni sugraani, pretvorilo se u djelatnu mrnju pod okom, za koje bi se reklo da je blagonaklono, naih okupatora. Pred globljenjem, ubistvima, masakrima, iji se broj poveava svaki dan, srpska oruana sila zadovoljava se da bude pasivnim svjedokom kad i sama nema ulogu uesnika. Njeno dranje nam je oito nesklono. Zar se nije oduzelo oruje od svakog muslimana koje se kod njega moglo nai, da bi se potom podijelilo pravoslavnom stanovnitvu? ta drugo rei ako ne da se eli razoruati nae da bi ih se moglo bolje klati! Poslije novog stanja stvari mi nemamo vie nikakve zatite. Evo jednog potpunog dosjea akata nasilja protiv muslimana tokom ovih posljednjih sedmica. Ja ih nisam mogao dostaviti knezu Aleksandru. Najavili su nam njegov prolazak kroz Sarajevo i ja sam pripremio jedan govor za tu prigodu, u kojem sam najskrivenijim rijeima kazao da oekujem bolja vremena za svoje stado. Evo to se od toga uinilo. Tri bezazlene reenice su bile izbrisane od prethodne cenzure. Upoznao sam vojvodu Stepanovia sa zloinima iz domena opeg prava koja su uinjena prema mojim suvjernicima. Njegova pomo je bila skoro nikakva. Uprkos njegovih obeanja ili njegovih namjera, napadi na dobra, ubistva i uvrede su se i dalje nastavljali. Mi smo, meutim, Slaveni ali pravoslavci odbijaju da nas gledaju kao takve. Smatraju nas uljezima.5 Drugi e vam, naprotiv rei da smo mi, ustvari, istinski starosjedioci ove zemlje. Od kada su Srbi postali gospodari situacije, mi nikada nismo primljeni na politike skupove, ni vijeanja. Mi smo do sada stalno bili predstavljeni jednim brojem zastupnika u srazmjeri s vanou naeg stanovnitva. I sam gradonaelnik Sarajeva bio je uvijek musliman. S novim stanjem
5 Muslimani Bosne i Hercegovine govore jedino srpskohrvatskim jezikom a njihove hode, poto, znaju napamet Kuran, recituju ga svojim suvjernicima a da ne razumiju ijednu rije iz arapskog jezika na kojem je on napisan.

Godinjak 2005 / 295

Charles Rivet i njegovo svjedoenje o Bosni...

stvari, jedva da nam se daje pravo da odredimo dvojicu ili trojicu izmeu nas u pripremne skuptine za Konstituantu. Kad se sve uzme, ta karantena bi nas ostavila i ravnodunim kad bi nam se osigurala prava kao i svakom pojedincu u ovom dvadesetom stoljeu. Jednu Jugoslaviju bez politike i vjerske hegemonije, mi ne traimo drugu stvar. Mi bismo htjeli da se Francuska, velikoduna nacija i naa tradicionalna zatitnica, zainteresira za na alosni poloaj. Mi joj upuujemo preko vas, gospodine, skromnu molbu da posreduje, kako mi ne bismo bili prisiljeni da napustimo domovinu u kojoj vie nismo u sigurnosti. Mi emo podnositi nepravdu, moe se upravljati narodnom stvarju i bez nas, ali neka se barem potuje na ivot, naa ast i naa imanja. Da li je to previe traenja? Duboka ganutost stee jako moga asnoga sugovornika, priguujui mu u grlu reenice u kojima je htio iskaliti svoju srdbu kojoj protivrjei njegovo lijepo izmralo lice na kom se ocrtava jedino bol fatalista i onih pomirenih sa sudbinom. Prua mi, bez rijei podnesak o kojem mi je maloprije govorio; natpis glasi: Dokumenti i korespondencija Reisu-l-uleme Bosne i Hercegovine koji se tiu akata nasilja i pljake izvrenih nad muslimanskim stanovnitvom ovih zemalja od strane domaih Srba, srpskih trupa i Crnogoraca. Njegovo itanje moe samo izazvati jedan usklik: Pa to je Makedonija prenesena u Bosnu i Crnu Goru. To su, odista, iste scene grabea, ubistava, divljatva kojih je ova jadna zemlja Makedonija bila pozoritem, iji su jadni stanovnici bili rtve, Srba, tvrde Bugari, Bugara kau Srbi, dok su i jedni i drugi tu igrali slinu ulogu, a pritom je uvijek rtva bila, kao sluajno, neki Turin kako ga je krstio pratrijarist ili egzarhist (to jest Srbin ili Bugarin) u zapisnicima, prema prilikama, okolnostima ili politikim potrebama. Nije bez interesa da ovdje upremo oi na jednu historijsku taku, kako bismo dozvolili itatelju da razumije osjeaj to ga imaju bosanski muslimani da se ovdje nalaze kod sebe, kao izvorni starosjedioci a ne kao neeljeni gosti koji su se zakaili za jednu zemlju koja nije njihova. Tri ili etiri stoljea prije zauzimanja Bosne od strane Turaka starosjedioci su ispovijedali jednu vjeru koja je u sebi imala neto i od paganizma i od kranstva. Ime koje im se davalo bilo je Patareni. Poto je Bizantija stekla neto sljedbenika u zemlji, bosanski pravoslavni i obraenici ustrajavali su u pokuaju da evangeliziraju svoje zemljake na nain toga doba da li se on promijenio? to jest ognjem i maem. Unutranje borbe su prestajale jedino pred zajednikom opasnou; dva dijela su se sjedinjavala bez obzira na vjerovanje. Kada su Turci napali Srpsko carstvo, Patareni su poslali deset tisua ljudi u pomo kralju Lazaru, pod bosanskim kraljem Tvrtkom. Svi li gotovo svi, padoe na bojnom polju, na Kosovu. Otomani pobjednici nad Srbijom, uvrstili su se u zemlji. Nisu se skanjivali da prodru u Bosnu. Patareni, uvijek rtve svojih pravoslavnih zemljaka, nisu imali drugog izlaza nego da se obrate islamu, stavljajui se tako pod zatitu novih gospodara. Trideset et tisua porodica prihvatie muslimansku vjeru godine 146. 296 / Godinjak 2005

Charles Rivet i njegovo svjedoenje o Bosni...

Od toga trenutka njihovi sunarodnici nisu vie pravili razlike izmeu njih i Osmanlija. I jedni i drugi bili su izmijeani u istoj mrnji, povijesnoj mrnji koja se nije umanjila ve pet stotina godina. Bosanski historiar, to mi je predoio potankosti koje su upravo proitane, dodavao je: Ta mrnja je djelovala do te mjere da, kada se Srbija oslobodila, ima tome osamdeset godina, njena teritorija brojala je muslimansko stanovnitvo koje je predstavljalo polovicu ukupnog stanovnitva. Danas, vi ne ete nai niti jednog muslimana u Srbiji. Pobjegli su, bili pokrteni ili istrebljeni. Rauna se, vjerovatno, da se na slian nain postupi i u Bosni. eljelo bi se otpoeti konfiskacijom muslimanskih imanja u korist njihovih zakupnika, kmetova. Tvrdi se da e ona biti isplaena njihovim zakonskim vlasnicima. Niko od nas u to ne vjeruje, i to s opravdanim razlogom. Mi poznajemo postupak. Muslimane se liilo vlasnitva u Srbiji, u trenutku njenog osloboenja. Pojedinci su trebali biti obeteeni sukladno uvjetima odreenim i samom trenutku podjele. Svojim oima sam gledao, prije pet godina u Niu, sinove onih muslimana koji su neko bili istjerani, to su doli iz Azije da podignu novac od prisilne prodaje imanja njihovih oeva. Trebam li dodati da je jedino plaanje koje je bilo izvreno, i to s kamatama, bilo izvreno u obliku uvreda i sprdnji. Nita pravednije od podjele zemlje onima koji je obrauju. Ono to je to manje, to je stanovite prihvaeno od onih koji tu podjelu predlau. Ovi posljednji na muslimana gledaju kao na otimaa. Ova teorija je lana. Musliman se nastanio prvi, kmet je Srbin, Vlah, gdjekad i Turin, to su doli iz svojih zaviajnih zemalja da se unajme, kako se to prakticira i kod vas. Ostao je, izrodio porod. Danas njega predstavljaju kao rtvu. Kako to vidite, ili se vara ili se neiskreno predstavljaju otimaima oni koji su se, odista tu prvi udomili. Poslije muslimana treba navesti po redu vanosti stranke, Radikale-demokrate iji je organ Slavenski jug. Gospodin Nijei, advokat iz Sarajeva, na elu je ove stranke koja je prije rata bila samo nacionalistika grupa srpske omladine u Bosni. Princip i ubrilovi, atentatori na nadvojvodu Ferdinanda bili su njeni lanovi. Poslije se ona spojila sa srpskom seljakom frakcijom. Ova stranka se jako pribliava Mladim radikalima iz Srbije, i kao i oni ona je umjereno centralistika. Od njih se razlikuje po socijalnim pitanjima, pokazujui se jo radikalnijom u svojim zahtjevima za reformama od prijatelja gospodina Drakovia. Ipak, ona rauna da moe da se spoji s ovom posljednjom, kako bi se stvorila jedna velika jugoslavenska radikalna stranka. U svom programu radikali-demokrati istiu najprije agrarno pitanje o kojem smo imali priliku govoriti. Oni trae ukidanje ustanove kmeta. Za njih seljak mora biti vlasnik zemlje na kojoj teko radi. Oni, osim toga, trae u tlapnji, koja karakterizira slavenske teorije, progresivno podrutvovljavanje dobara, kako bi se zaprijeio socijalnom evolucijom, pohod raajueg boljevizma. to se tie oblika drave, kod njih se vidi, kako ga srbujui Srbin spori socijalizirajuem Slavenu. Prepisujem od rijei do rijei program stranke onakav kakav mi je bio uruen: Demokratsko-socijalna monarhija sa dinastijom KaraGodinjak 2005 / 297

Charles Rivet i njegovo svjedoenje o Bosni...

orevia. Jedino kraljevo (ili predsjednikovo pravo (!)) je predstavljanje nacije. Centralizacija vrhovne vlasti, jer dok budu zvanino postojala tri imena (Srbi, Hrvati i Slovenci), ne moe biti jugoslavenske nacionalne svijesti. Centralizacija ne smije, meutim, ii bez potrebne liberalizacije da se ne bi povrijedili osjeaji i regionalne predrasude i toboe nacionalne. Sukladno tome, neophodno je priznati najiri self government kotarevima i okruzima koji trebaju zadrati bar za izvjestan period stare historijske granice. Radikali-demokrati trae odvajanje crkve od drave. U vanjskoj politici ova se stranka izjanjava za jedan savez sa demokratskim silama, Francuskom, Engleskom, obuhvatajui tu i Italiju. Na koncu, ona se izjanjava za jednu balkansku politiku koja e privui Bugarsku u Jugoslaviju i druge sile na Poluotoku u jednu balkansku konfederaciju. Njen program se u potpunosti pridruuje Wilsonovoj tezi o Drutvu naroda i izraava elju za sveopim razoruanjem. Kako se to moe vidjeti, ima svega u ovom credu. Sputana od strane svojih starih nacionalistikih veza, ova stranka mladih, ne poznajui politike neizvjesnosti i ideje vodilje Beograda, kojeg prije svega poznaje kao simbol, vjeruje da moe svoje srpstvo spojiti sa humanistikim teritorijama koje je proitala u socijalistikim katehizisima. Da li e kod nje pobijediti, srpstvo ili socijalizam vidjet emo u skoroj budunosti da li e ona postati jedna jugoslavenska ili jedna prosrpska stranka. Postoji jo jedna stranka koja se, takoer, klati izmeu dvije sklonosti, liberalne i ovinistike, slavenske i srpske, to je Nacionalna demokratska stranka koja se obnavlja kao jugoslavenska frakcija, poto je prije bila bosanska stranka. Njen elnik dr. Vasiljevi, koji prikuplja svoje vjerne sljedbenike uglavnom u Hercegovini, potpisao je Manifest Jugoslavenske lige iz eneve koji sadri imena koja uvaavaju Jugoslaviju. Ona pokazuje jedan iroki liberalizam. Meutim, premda je gore navedena liga federalistika, ova stranka je centralistika. Iskreno protivna velikosrpskoj koncepciji, ona pri svemu tome hvali oblik drave najpogodniji da dovede ono ega se ona plai. Stiemo do socijalista. Vladina stranka koja izdaje Glas slobode i koja svoje parole preuzima kod dvojice brae Jaki, jeste internacionalistika-zimmerwaldska.***** U nacionalnom smislu ona trai jednu republikansku Jugoslaviju koja bi bila dio jedne balkanske konfederacije odreene istim ustrojem. Ova frakcija je dobro organizirana. Vrlo agilna, uznemirila je Srbe u Sarajevu koji su pravo stvorili list Zvono koji je sebi dao za cilj prilaenje jedne socijalnacionalistike stranke programu centralistikom i . . . monarhistikom. To je u osnovi odraz socijalistike partije koju je osnovao Srbin Kora u Hrvatskoj. Nekoliko disidenata socijalistike vladine grupe su pristigli da se svrstaju pod zastavu Zvona, pruajui tako dokaz o iskrenosti ili vrstoi svojih prvobitnih ubjeenja kao i o njihovom novom credu. Ako su muslimani, graani i seljaci, gotovo svi lanovi njihove nacionalne organizacije, isto se ne bi moglo rei za pravoslavnu seljaku klasu pa ak ni katoliku. Ta amorfna masa ne bavi se politikom. Seljak Srbin iz Bosne ima svoje dvije temeljne odrednice, prema kojima usmjerava svoj ivot neukoga 298 / Godinjak 2005

Charles Rivet i njegovo svjedoenje o Bosni...

ovjeka: mrnja prema svom bratu muslimanu i njegova elja da se dokopa, to je jeftinije mogue, zemlje koju kao kmet obrauje. Fanatian u vjeri, on ne bi bio potpuno Slaven ako bi dragovoljno podnosio jednu upravu sad kada je beki andarm daleko. Od zakupnika, on nastoji da postane i sam gospodar. I prelazei se teorije na praksu, otpoinje prvo s neplaanjem raznih daa. U tom se sastoji sav njegov program. Htjelo se organizirati u Sarajevu neke manifestacije s parolom ivio kralj Petar. Pokorno, bosanski seljak bio je spreman na to. Ali poto se bilo zaboravilo da mu se zabrani da vie i neto drugo, on otpoe da klie ivjela Republika, jer je uo da tu rije izgovaraju i gradski radnici, njegova braa. S obeanjem da ostvari zakonito ili ne, malo mu je za to stalo, elje ovog teaka, napravit e od njega ono to se eli, u trenutku izbora za Konstituantu. Ovaj analfabet postat e veliko-srbin kao to je i rjazanski muik postao boljevik, budui da je pitanje dobro ili loe steene zemlje za sve ove srednjovjekovne teake jedino na dohvatu njihovog seljakog demokratizma, jedino sposobno da zadovolji tog tromog Slavena to trai od tla kojeg kopka minimum hrane uz minimum rada.
Biljeke: Biljeke obiljeen arapskim brojevima potjeu iz pera Charlesa Riveta. Biljeke oznaene zvjezdicom su prevodioeve napomene.
*

Ovdje Ch Rivet kae da bosanske ene izvan kue nose hak: Haik je arapska rije, ula u francuski jezik i oznaava veliki pravokutni komad tkanine kakvim se pokrivaju van kue muslimanke u Sjev. Africi. Mi tu rije prevodimo sa boa. Etienne Marcel (oko 116158), predstojnik stalea trgovaca u Parizu. Branio interese trgovaca i pobunio se protiv kraljevske vlasti. Zagospodario Parizom, ali ipak ubijen od kraljevskih pristaa 158. godine. Karakteristian po opisanoj nonji. Maubeuge (Mobe). Grad na sjeveru Francuske na rijeci Sambre. Godine 1914. bilo utvreni logor francuske vojske prema Nijemcima i predstavljao je glavnu kariku u odbrani sjevernih francuskih granica. Nijemci su ga opkolili 25. augusta i zauzeli 7. septembra 1914, zarobivi pritom 5.000 Francuza. Tekst intervjua reisu-l-uleme Demaluddina auevia koji je dao Charlesu Rivetu donio je u nae vrijeme Atif Putivatra u svojoj knjizi Jugoslavenska muslimanska organizacija u politikom ivotu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (Sarajevo, 1974, str. 91-94) i, mada on navodi da tekst citira prema knjizi Ch. Riveta, on ga donosi samo djelimino, izbacujui iz intervjua, ini nam se, najubitanije reenice reisu-l-uleminog obraanja francuskom novinaru. Mi ovdje donosimo integralni tekst ovog intervjua. Reenice u kurzivu izostavljene su Purivatrinoj knjizi. Aluzija da je socijalistika stranka (Socijaldemokratska stranka BiH) internacionalistiko-zimmerwaldska odnosi se na injenicu da je ova stranka prihvatila odluke socijalista-internacionalista koje su donesene na zimmerwaldskim konferencijama (bilo ih je svega tri). Prva ovakva konferencija odrana je vicarskom selu Zimmerwald od 5 do 8. septembra 1915, pa su one tako i nazvane po ovom selu, iako su druge dvije odrane u Kintalu, vicarska 1916. i u Stockholmu, 1917.

**

***

****

*****

Godinjak 2005 / 299

Ali ir Nevai enja za ruom

Nadija Rebronja

Pria o slavuju
U vrtu jednom gdje katkad rua cva, Pjesma slavuja od suza tkana sva. Vrana sa svog u vrtu gnijezda Stade grdit to pjeva za zvijezda: Jedan li mjesec od godine manje Snuden ti, o samo zna za utanje. to sada zvidat, pjevat ne prestaje I drugim pticama mira ne daje? U svojim postupcima udan ti si, U njima nimalo istrajan nisi. Nesretnice, na to slavuj zbori, uti, ti ne zna tajnu to me mori. Jedan li mjesec od godine manje enjom muen ekam rue cvjetanje. I ivot moj tad ko i ti pocrne... Al samo li toplo proljee pirne, Opet rua na vjetru podrhtava, Prekrasna i svjea se rascvjetava. 00 / Godinjak 2005

Ali ir Nevai: enja za ruom

Bez glasa ostanem od tog veselja Kad jecat radostan moja je elja. Pa i sve doline da mi budu dar Ne bih zapjevao svoje pjesme ar. Al tada se gasi moje rue plam I u ledenom zlu opet ostah sam. Zato grake ti, tu na svojoj grani, Slinija balegaru nego vrani? Kako ti da shvati moj o rui san? Zbilja mi je bolje da te i ne znam. I kada sve to pjeva slavuj ree, Postavi jo crnja, vrana utee. I skri se u liu posve sumorna, Ko slavuj zimi sad je jadna ona.

Gazel
Proljee stie, al ruu ne eli srce moje. Pupoljak cvjeta, al se ne veseli srce moje. Fantazija lica njena zadivi toliko, I ne shvati da l proljee ode il srce moje. Gledaju je skroz se opi i ne ivi vie, Od tad se ne otrezni ni tren cijeli srce moje. Nevai! Ko pupoljak za usne ivi voljene, Grijeit ne moe sto ih poeli srce moje.

Rubaija
Ko bi carstvo elio, iroka je ruka art, Ko bi rije davao, odanost je njemu art, Ko fakirluk elio, fena bi mu bila art, Ko sve ono inio, tad je riza njemu art. Godinjak 2005 / 01

Ali ir Nevai: enja za ruom

Biljeka o piscu Velikan istonjakog pjesnitva, Nizameddin Ali ir (14411501) nadimak Nevai, to znai melodian, harmonian, milozvuan. Melodinost svoje poezije postizao je njegovanjem ljubavi prema turskom jeziku za koji se borio i pisao o njegovim prednostima nad perzijskim, na kom je veina njegovih savremenika pisala. Brojna su svjedoanstva o tome da nije bio samo veliki pjesnik ve i veliki ovjek. Naime, Nevai je roen u Heratu, jednom od veih kulturnih centara Srednje Azije i Horasana u XV vijeku. Pripadao je plemikoj porodici. Zato se u literaturi prije njegovog imena sree i titula mir, to znai princ, emir. I pored svog plemikog porijekla, Mir Ali ir je uvijek bio dostupan siromanima i onima u nevolji, za svoju slubu na dvoru odbijao je da prima plau, a podigao je brojne mostove, kole, biblioteke, bolnice, turbeta, hamame. Postoji legenda da je pri izgradnji jednog dijela Herata ne samo ivo diskutovao sa arhitektama i majstorima, nego je i sam mijeao glinu i nosio cigle. Jo za vrijeme kolovanja u Heratu, poeo je da pie stihove na turskom i perzijskom. Tada je poelo i njegovo prijateljstvo sa sultanom Husejnom iz Timurove loze, koji e kasnije zavladati Heratom. Nevai je dugo bio veliki vezir na dvoru sultana Husejna. Druga polovina XV vijeka obiljeena je brojnim sukobima u opem i politikom ivotu Srednje Azije i Horasana. U tim kriznim vremenima, Nevai je bio znaajna politika linost i nezamjenjiv prijatelj i savjetnik sultana Husejna koji je i sam bio pjesnik. Kasnije se Nevai povukao sa slube velikog vezira i dobivi titulu has nedim (lini prijatelj sultana), posvetio se samo knjievnosti. Legende o prijateljstvu Mir Ali ira i sultana Husejna su dugo, ak i nakon njihove smrti, priane po Turkestanu i Anadoliji. Njegove teme su i historijske i jeziko-lingvistike, ali, prije svega, univerzalne opeljudske. Poznavao je perzijski i arapski jezik, ali je smatrao da je borba za uvoenje turskog jezika u knjievnost najznaajnija stvar koju je radio. Zbog toga ga neki smatraju preteom jezikog purizma u turskom. Govorio je da strani jezik nikada ne moe prenijeti iskrene misli i osjeanja, da maternji jezik uvijek zvui srdanije i miluje svojim od djetinjstva poznatim zvukom. Ovu temu je posebno obradio u djelu Muhakemet l-lgateyn (Poreenje dva jezika). Mada koristi uobiajene sufijske simbole i motive, Nevai u literaturi nije svrstan u pjesnike islamskog misticizma (tesavvufa). Ipak, poznavaoci i prevodioci njegove poezije naglaavaju da sufijski elementi koji se kod njega javljaju nisu puko prilagoavanje tradiciji i formi ve iskreno religijsko osjeanje. Pripadao je nakibendijskom dervikom redu. U Nevaijevim stihovima se moe primijetiti ljubav i duhovna povezanost sa velikanima ovog reda i duboko potovanje prema svim djelima njegovog osnivaa Behauddina Nakibendija. Veliki utjecaj na stvaralatvo Mir Ali ira imao je Feriduddin Attar. Attarova mesnevija (Mantiq at-tayr) (Govor ptica) toliko ga je nadahnula da je napisao (Lisan at-tayr) (Jezik ptica). Nevai je najvie pisao mesnevije, gazele, muhammese (gazeli sa strofama od po pet stihova), museddese (gazeli sa strofama od po est stihova) i rubaije, ali su 02 / Godinjak 2005

Ali ir Nevai: enja za ruom

kod njega zastupljene i druge forme. Bavio se i naunim istraivanjem metrike u arapskoj i perzijskoj poeziji. Najznaajnija djela su mu etiri divana na turskom: Garaibs-sigar (udnovatosti djetinjstva), Nevadir-ebab (Rijetkost mladosti), Bedyil-vasat (Ljepote srednjeg doba), Fevayidl-kiber (Koristi starosti); jedan divan na perzijskom; djelo Hamse koje se sastoji iz pet mesnevija: Hayretl-ebrar (Zauenost pravednih), Ferhad irin (Ferhad i irin), Leyli v Mecnun (Lejla i Mednun), Seba-i seyyar (Sedam svjetova), Sedd-i Iskenderi (Iskenderov zid); rasprava o prednostima turskog jezika nad perzijskim Muhakemet l-lgateyn (Poreenje dva jezika); zbirka biografskih podataka turskih pjesnika Mecalis-n nefais (Skupovi ljepota); mesnevija Lisan at-tayr (Jezik ptica). Na naem jeziku postoji vrlo malo podataka o Nevaiju i gotovo da uope nije prevoen. Zanimljivo je da se u maloj Prosvetinoj enciklopediji moe nai pod dvije odrednice, Nevai i Navoi, sa neto razliitim podacima. Pri ovom prijevodu cilj je bio da se ispotuje metrika i da rima bude to priblinija originalu. Da bi se sauvao duh pjesama, zadrani su islamski i sufijski termini kao to su art (uvjet, uslov), fakirluk (siromatvo, odricanje od ovog svijeta), fena (ponitavanje svog ega, nestajanje u Allahu), riza (zadovoljstvo Allahovom odredbom). Pjesma Pria o slavuju je odlomak iz mesnevije Iskenderov zid i prevedena je sa ruskog iz knjige a aa (prijevod Vladimira Deravina, Takent, 1968). Gazel i rubaija su prevedeni sa turskog, gazel iz antologije Yunusttan Bugne Trk iiri (Istanbul, 1981) a rubaija iz knjige Ali ir Nevai, Divanlar (priredio Agah Sirri Levend, Ankara, 1966). N. R.

Godinjak 2005 / 0

Richard Rorty, filozof i ljeviar Imperijalnu mo Amerike e preuzeti Kina

Nermina ai

Istaknuti svjetski filozof za Godinjak govori o graanskim slobodama u SAD-u, o ulozi konzervativnih struja u evropskoj politici, perspektivama razvoja demokratije na Bliskom Istoku i Jugoistonoj Evropi, kontroverzama ulaska Turske u EU. Rorty komentarie Dejtonski mirovni sporazum i ulogu Meunarodne zajednice koja sarauje sa nacionalistikim snagama u Bosni i Hercegovini. Veliki kritiar Buchove administracije i zagovornik ideje o formiranju evropske protivtee imperijalnoj Americi, Richard Rorty, uvrtava se u vodee svjetske filozofe, rame uz rame sa Jacquesom Derridom i Jrgenom Habermasom. Ovaj predstavnik ljeviarskog amerikog patriotizma poznat je, izmeu ostalog, po svom zalaganju za stvaranje besklasnog drutva. Iako penzionisan, Rorty akademsku karijeru zavrava na Univerzitetu Stanford, a u ulozi gostujueg profesora predavanja dri na najprestinijim univerzitetima zapadne hemisfere Be, London, Pariz, Amsterdam, uvijek spreman prihvatiti izazov susretanja sa drugaijim. Nedavno je posjetio BiH (7. 10. 2005), a u Sarajevu u Centru za interdisciplinarne studije odrao je predavanje o savremenim kretanjima filozofije. U svom autobiografskom tekstu Trocki i divlje orhideje naveli ste kako ste ve sa dvanaest godina imali jasnu spoznaju da e siromani biti ugnjetavani sve dok kapitalizam ne bude savladan. Kakvo je danas vae miljenje o tome? U to sam vjerovao jo nekih tridesetak godina i nakon toga sam promijenio miljenje. Postepeno sam uvidio da dravno upravljanje ekonomijom ne moe funkcionirati, a niko se drugi nije pojavio s novom idejom kako zamijeniti trite, proizvodnju dobara i usluga. Tokom 60-ih i 70-tih godina mnogo Amerikanaca koji su bili odgojeni kao socijalisti kao ja, zadralo je vjeru u drutvenu pravdu, ali smo shvatili da se moramo pomiriti sa postojanjem trine ekonomije. Gubi li Amerika imperijalnu mo svojim ponaanjem, to prema drugima to prema svojim graanima? 04 / Godinjak 2005

Richard Rorty, filozof i ljeviar...

Mislim da e Amerika imati imperijalnu mo dok njeno mjesto ne zauzme Kina, to e se desiti u narednoj generaciji ili dvije. Izgleda da mora postojati neka imperijalna sila koja e nametati neku vrstu svjetskog poretka. Naravno, bilo bi lijepo kada bi ostale demokratske nacije uspjele formirati neku federaciju ili kada bi barem revitalizirale UN, to bi djelovanje Amerike kao imperijalne sile uinilo izlinim. Ali, u meuvremenu, ona ostaje imperijalna sila. Ponekad e biti popularna, ponekad ne, ali e kao takva ostati sve dok Kina ne bude spremna da je opozove. Da li graanske slobode u Americi postaju sve ugroenije, ili se to nama ini na osnovu medijskih izvjetaja? Nema dramatinih redukcija graanskih sloboda. Jo uvijek. Deavaju se zastraujui primjeri tu i tamo kao to je Guantanamo zaljev, ali openito govorei, sistem graanskih sloboda nije jo naet. Ali, takvim nee ostati u sluaju novih teroristikih napada. Ako bi se ponovio dogaaj razmjera 11. septembra zakoni bi se promijenili i bilo bi sve tee novinarima i naunicima da javno govore, da kau ono to ele rei.... Mislim da to ne vai samo za Ameriku. Isto bi bilo i ako bi se ponovili teroristiki napadi u evropskim zemljama. Ustvari, mislim da bi se na restrikciju sloboda odluila svaka zemlja u kojoj bi se desio takav napad. Kada kriminalne ili teroristike grupe kao to je Al-Kaida ponu predstavljati vjerodostojnu opasnost, automatski poseete za restrikcijom sloboda. Tada dajete vie ovlasti policiji, tajnim agentima... To moe unititi demokratiju, ali je teko znati ta uope initi u takvoj situaciji. Sada kada Amerika postaje sve ranjivija, da li Evropa moe da preuzme ulogu globalne sile? Da su Britanija, Italija i panija odbile poslati trupe u Irak, da je euro bio vrst, te da su Chirac i Schroeder imali iru podrku, to bi sprijeilo ameriku invaziju na Irak. Suoena sa jednoglasnom opozicijom Evrope, Amerika Georgea Bucha se ne bi usudila izvriti invaziju. Ukoliko Evropa ne postane kohezivnija i ujedinjenija, ukoliko evropski ustav i evropski ministar za inostrane poslove ne govore u ime svih 25 zemalja, Amerika se nee morati na njih ni obazirati. Ako bi Evropa mogla stati na noge, ako bi uloila vie novca u vojsku, nego to sada ulae, ako bi odluila da postane nova imperijalna sila, takvu ulogu bi mogla preuzeti. Meutim, gotovo je nezamislivo da evropskim politiarima tako neto pada na pamet. Evropa ima novac i moralni presti, ali nema volju da to i upotrijebi. Kako vidite ulogu konzervativnih struja u evropskoj politici, ulogu Pape u debatama oko unoenja religijske odredbe u Ustav EU? Mislim da Papa nije posebno relevantan za evropsku politiku, osim moda u samoj Italiji. Kada su Berlusconi i Vatikan uli u saveznitvo, uzajamno su Godinjak 2005 / 05

Richard Rorty, filozof i ljeviar...

poveali mo na italijanskoj politikoj sceni. Bilo da je bilo rije o liberalnom ili konzervativnom Papi to nema posebnog znaaja u meunarodnim odnosima. Da su posljednji Papa i kardinal Ratzinger podrali teologiju osloboenja u Latinskoj Americi umjesto to su je unitili, tada bi to neto i znailo za politiku Latinske Amerike. Da se Crkva svrstala uz ljevicu u Latinskoj Americi... no, to se nije desilo. U Sjedinjenim Dravama ameriki katolici ionako ne poklanjaju puno panje tome ta Papa misli. To im nije vano. Uprkos tome, u javnoj i politikoj sferi SAD-a religija je sve prisutnija. Da. Religija je postala veoma vana u politici u posljednjih 25 godina, ali ne zbog katolika ve zbog evangelistikih protestanata, uglavnom iz junjakih i jugozapadnih drava. Oni su uspjeli stei veliki utjecaj u Republikanskoj stranci, i to je novost. To prije nije bio sluaj. Oni imaju vei utjecaj na republikansku stranku nego to je Katolika crkva imala na bilo koju politiku stranku. Religioznu desnicu evangelistikog protestantizma ini jedna cinina, beskrupulozna grupa ljudi koji nemaju veze sa kranstvom. Njih samo interesiraju mo i novac. Takvi ljudi nisu nita vei predstavnici kranstva od papa za vrijeme renesanse. Neki analitiari smatraju da religiozna argumentacija stjee svoj znaaj i u evropskom politikom prostoru. Nisu li kontroverze oko prijema Turske u EU dokaz tog procesa? Mislim da to nema puno veze sa kulturom i religijom. Ljudi smatraju Tursku relativno ne/graanskom, pod ime mislim na zemlju koja nema dovoljno graanskih sloboda, dovoljno vladavine prava, zemlju s elementima vojne diktature. Naravno, postoje strahovi i od turske imigracije. Mislim da ti strahovi nemaju puno veze s injenicom da je Turska muslimanska zemlja. Ni Evropljani, ni Amerikanci nemaju jasnu predstavu o tome ta znai muslimanska zemlja. Ta koncepcija je tako nejasna, stoga ne moe imati neku znaajniju politiku ulogu. Ne mislim da je hantingtovtina o sukobu civilizacija neto posebno relevantna u ovom sluaju. Evo, npr., kada bi sad neko rekao hajde da primimo Bjelorusiju u EU. Moglo bi se odgovoriti da je to jedna negraanska zemlja, zemlja diktature, i niko ne bi pitao koje su vjere Bjelorusi. Kakve su, prema vaem miljenju, perspektive demokratizacije na Bliskom Istoku? Smatram da e biti potrebna ogromna srea da se izbjegne graanski rat u Iraku. Ne moete uspostavljati demokratiju usred graanskog rata. Mislim da e se Amerikanci povui daleko prije nego to se pojavi uinkovita vlada u Iraku. Mislim da e doi do haosa. Zato su nove demokratije tako nestabilne? 06 / Godinjak 2005

Richard Rorty, filozof i ljeviar...

to demokratija due traje, poveava se i stepen sigurnosti. Malo je vjerovatno da e stare demokratije tek tako kolabirati, za razliku od novih demokratija. Teko je generalizirati. U jednoj svojoj knjizi Fareed Zakaria kae: Ne moete imati demokratiju ukoliko prethodno nemate prosjeni dohodak po stanovniku od 5 hiljada dolara. I to je ini mi se uglavnom tako. Mislim da je takva vrsta buroazifikacije nuan ali ne i dovoljan preduslov za demokratiju. ta mislite o demokratizaciji u zemljama Istone Evrope? Mislim da su anse za veinu istonoevropskih zemalja uglavnom dobre, naravno to zavisi od lokalnih okolnosti. Svakako da se situacija u Poljskoj razlikovala od situacije u Rumuniji, Slovaka od Bugarske. Vano u svemu tome je bilo ko je zauzeo vlast 1989. i 1990. godine. Perspektive demokratije uveliko su zavisile od toga da li je lokalna komunistika partija mogla ili nije kontrolirati vojsku u tom odluujuem momentu. Demokratija je uglavnom uspjena u polovini bive komunistike Evrope, a ne toliko uspjena u drugoj polovini. Ali opet smatram da treba uzeti u obzir lokalne uslove koji su odredili nivo demokratskog razvoja. Nema tu neke velike historijske neizbjenosti koja vodi ili do postizanja ili do nepostizanja demokratije. Bolna taka bh. demokratizacije je, prema miljenju mnogih, Dejtonski mirovni sporazum. Nisam jo nikoga sreo ko je rekao bilo ta lijepo o Dejtonskom sporazumu. Ko god o njemu pria, naglaava kako taj sporazum zemlju gura na pogrean kolosijek. Nisam ba kvalificiran da prosudim o ispravnosti takvog miljenja, ali mi ono zvui uvjerljivo. Bilo bi divno kada bi graani Bosne i Hercegovine mogli predloiti neko novo ustavno rjeenje meunarodnoj zajednici. Ali, ini se da su oni jo toliko podijeljeni da je malo vjerovatno da mogu imati jedinstven stav o tome. Dejtonski sporazum je u interesu nekih, za razliku od drugih ljudi. Ukoliko ne doe do konsenzusa meu graanima Bosne i Hercegovine, meunarodna zajednica nee imati razloga da slua neke druge prijedloge. U tome nam vrlo malo ili gotovo nikako ne pomae prilino nejasna uloga meunarodne zajednice u BiH koja zemlju pokuava demokratizirati u saveznitvu sa lokalnim nacionalistikim snagama. To oito ne funkcionira. To je strategija koja Bosnu sigurno ne vodi naprijed. Moda je sazrelo vrijeme da se u meunarodnoj zajednici postavi pitanje preureenja BiH na drugaijim osnovama. Smatram da ne postoji nikakav konsenzus bilo u Evropi, bilo u Americi o aktivnijem ukljuivanju. Ako bi ponovo izbio rat na Kosovu ili u Bosni, niko ne bi znao kako u tom sluaju postupiti. Godinjak 2005 / 07

Richard Rorty, filozof i ljeviar...

Ali ima tu i neega vjetakog kada se govori o samoj meunarodnoj zajednici. Takvo neto ne postoji. To su samo ministri inostranih poslova odreenih zemalja, ili dravni sekretar SAD-a koji moraju razviti neki stav o tome ta treba uraditi u odreenim sluajevima. Pretpostavimo da nova vlada Srbije postane isuvie agresivna, tada bi ljudi poput Joschka Fichera i Condoleezze Rice morali razmisliti ta da urade o tom pitanju. I naravno razmiljali bi neovisno jedno o drugom. Da imamo funkcionalne UN, tada bismo mogli govoriti o neemu to nalikuje zajednici. Tada bi neko mogao rei da, mi smo odgovorni za BiH i mi smo ti koji na kraju odluujemo koje emo vojne snage upotrijebiti i pod kojim uslovima i zato imamo i plan. Ali, budui da takva organizacija ne postoji, i budui da UN ne funkcioniraju, sve to nam ostaje je hrpa savjetnika koji neto govore Rice, Chiracu, Blairu i, koliko znamo, obino govore kontradiktorne stvari.

08 / Godinjak 2005

GODINJAK 2005

IZ PREPORODOVE DJELATNOSTI

Izvjetaj o radu BZK Preporod za 2005. godinu

Ovaj izvjetaj obuhvata prikaz najvanijih postignua i dogaanja Bonjake zajednice kulture Preporod u 2005. godini. Izvjetaj je pripremljen na osnovi Plana rada koji su usvojili Matini odbor i Savjet, a potom provodio Izvrni odbor na nain utvren na svojim sjednicama. I u protekloj godini naslanjali smo se, jednim dijelom, na dosadanje oblike, sadraje i metode rada, to je izraz kontinuiteta rada u provoenju odreenih projekata, a drugim dijelom obogatili smo sadraj rada novim projektima i kulturnim pregnuima. U tom smislu sve aktivnosti unutar Zajednice zadrale su ve prepoznatljiv kvalitet. I. Rad opinskih drutava u zemlji i sredita u inozemstvu Od obnavljanja rada Preporoda (1990) do danas rad opinskih drutava na prostoru Bosne i Hercegovine bio je i ostaje jedna od najvanijih dionica ukupnog djelovanja Preporoda. Danas u Bosni i Hercegovini postoji 58 aktivnih opinskih drutava. Njihov rad nije mogue vrednovati bez uvida u politike, privredne i kulturne prilike u zemlji kako u burnim proteklim godinama u vrijeme i neposredno nakon Agresije na BiH, tako i danas. Ovi okviri odreuju sadraj i kvalitet rada opinskih drutava u BiH. I dalje je na snazi postavka da rad opinskih drutava zavisi od geografsko-politikog poloaja opina, od vrilaca vlasti u njima te od kvaliteta vodstva odbora Preporoda. O ovim pitanjima raspravljano je na Zboru predsjednika opinskih drutava, koji je 26. . 2005. godine odran u Sarajevu. Dotada su bila registrirana 54 opinska drutava, a Zboru predsjednika odazvalo se 42 predsjednika ili njihovih predstavnika. Raspravljano je o pitanjima vezanim za organizaciju i finansiranje opinskih drutava (programskim oblicima rada, razmjeni programskih sadraja i prenoenja iskustva u meuopinskoj saradnji, mogunostima uvezivanja u meuopinske zajednice, oblicima veza sa Matinim odborom i sl.), sve s ciljem povezivanja po vertikalnoj i horizontalnoj razini, kako bi Preporod konano djelovao institucionalno i cjelovito. Jedan od preduvjeta za postizanje ovih ciljeva jeste znaajnije samofinansiranje Zajednice. Godinjak 2005 / 11

Izvjetaj o radu BZK Preporod za 2005. godinu

Zakljueno je da povrat i komercijalizacija vlastite imovine mogu to donekle osigurati, ali tek ukoliko se izvri pravilna restitucija u itavoj dravi. Sa mogunou uvrtavanja Preporoda u budet Vlade Federacije Bosne i Hercegovine u svojstvu stalnog korisnika, ta pomo bi mogla biti znatno vea. U 2005. godini finansijska pomo od Vlade Federacije nije izostala, ali nije sigurno da e uslijediti i naredne, 2006. godine. Utvreno je da svega 10% drutava posjeduje vlastiti prostor za rad, odnosno stalnu adresu, telefon i slino. Isti je sluaj i sa stalno uposlenim jednim operativnim licem u opinskom drutvu. U 2005. godini su osnovana/obnovljena sljedea drutva: Bratunac, Foa-Ustikolina, Gorade, Osmaci, epe, te Zajednica opinskih drutava Bosansko-podrinjskog kantona, sa sjeditem u Goradu. U protekloj godini finansijski su sa razine Matinog odbora pomognuta sljedea opinska drutva: Banja Luka, Biha, Bosanska Dubica, Buim, Doboj Istok, Gradaac, Hadii, Ilija, Stolac, Travnik, Velika Kladua, te Zajednica opinskih drutava Tuzlanskog kantona. Veze Matinog odbora sa opinskim drutvima ostvaruju se i kroz prigodne sadraje, kao to su knjievne veeri i izlobe, promocije knjiga iz izdavake produkcije Preporoda te prisustvovanje osnivakim ili obnoviteljskim skuptinama, pri emu se vodilo rauna da ta pomo bude ostvarena vie i znatnije na podruju Republike Srpske. Proslijeeno je oko 200 knjiga u povratnika podruja, bez obzira na to da li je opinsko drutvo obnovljeno ili nije. Tako su 2005. godine darovane knjige bibliotekama opinskih drutava u Bosanskoj Dubici, Bosanskoj Gradici, Busovai, Gornjem Vakufu, Tomislavgradu, Medlisu Islamske zajednice Mostar, Omladinskom klubu Blagaj, kao i Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci u BiH i biblioteci Ikre u Prijepolju. Podroban prikaz rada opinskih drutava sastavni su dio ovog izvjetaja. to se tie Preporodovih sredita u inozemstvu, njihov rad je i tamo odraz stanja meu Bonjacima. vrsta veza izmeu Matinog odbora i ogranaka u inozemstvu vie je zasnovana na individualnim nego kolektivnim zauzimanjima. esti su sluajevi da se u nekim zemljama u jednoj godini ugasi jedno, a potom osnuje novo sredite rada, tako da se kontinuitet i veza sa njima esto gubi. Sredita djelovanja Preporoda na prostoru bive Jugoslavije rade ustaljeno i sa prepoznatljivim kvalitetom. U protekloj godini osnovan je Preporod u Novom Pazaru, a Muslimanska kulturna zajednica iz Subotice postala je lanica BZK Preporod. Ogranak Preporoda u Dubrovniku je posjetio predsjednik Filandra i odrao prigodno predavanje prilikom obiljeavanja godinjice genocida u Srebrenici, a posjetio je i sredite u Splitu. Sa razine Matinog odbora finansijski je pomognuto obiljeavanje Ramazanskog bajrama u Splitu. U mjesecu decembru Matini odbor je posjetio predsjednik Muslimanske kulturne zajednice iz Subotice gosp. Ibrahim Rustemovi Huduti, gdje su nainjeni prvi koraci o saradnji i pomoi ovoj Kulturnoj zajednici u vidu osiguravanja kvalitetnih predavaa iz nae sredine. 12 / Godinjak 2005

Izvjetaj o radu BZK Preporod za 2005. godinu

Preporodov ogranak iz Luksemburga zainteresiran je za odravanje predavanja u tamonjim akademskim ustanovama. Oekujemo da e se ovaj vid saradnje ostvariti u narednoj godini. U 2005. godini je odrana i redovna Skuptina BZK Preporod, na kojoj su izabrani novi organi i vodstvo BZK Preporod. Deseta redovna skuptina odrana je u Sarajevu 11. 6. 2005. godine u Bonjakom institutu Fondacija Adil Zulfikarpai. Skuptina je imala sveani i radni dio. U sveanom dijelu skuptine su prvi put od obnavljanja rada Preporoda, uruene prigodne plakete zaslunim pojedincima koji su svojim novanim prilozima doprinijeli obogaivanju i jaanju bonjake kulture. U radnom dijelu skuptine uestvovali su lanovi Matinog odbora, Savjeta, Izvrnog odbora, kao i predsjednici ili predstavnici opinskih drutava iz BiH. Ponovno vodstvo ove zajednice za razdoblje od jo etiri godine povjereno je prof. dr. airu Filandri. U prigodnom obraanju prof . Filandra je najavio kontinuitet provoenja Preporodovih strategijskih projekata, otvaranje prema novim podrujima djelovanja, nastavak irenja mree odbora u BiH, a posebno u susjednim dravama sa podruja bive Jugoslavije i dalje u inozemstvu, kadrovsko podmlaivanje i dr. Tom prilikom izabrani su: Predsjednik i zamjenik predsjednika Preporoda u cjelini, predsjednik i zamjenik predsjednika Matinog odbora, lanovi Matinog odbora, Savjeta, Izvrnog odbora, Nadzornog odbora i Suda asti BZK Preporod. II. Naunoistraivaka djelatnost Na ve zacrtanom projektu iz naunoistraivake djelatnosti, koji se odvija u Institutu za bonjake studije, u 2005. godini raeno je u skladu sa postojeim finansijskim sredstvima. Saradnici Instituta za bonjake studije radili su u proteklom razdoblju na Bonjakom bibliografskom leksikonu. U redakcijskom smislu posao je priveden kraju profiliranjem jasnih kriterija za izbor jedinica. Redakcija je odredila da se Leksikon tampa u tri sveska i da prioritet obrade natuknica bude odreen abecednim redom. Velikim dijelom je uraen posao na prikupljanju podataka i obradi bio-bibliografskih jedinica prve sveske. Obraeno je oko 450 natuknica, to predstavlja polovinu prvog sveska ovog projekta. U protekloj godini rad na ovom projektu je zastao iz opravdanih razloga, a njegova daljnja provedba zavisi od finansijskih sredstava. Tokom 2005. godine obnovljen je rad na enciklopedijskom presjeku o Bonjacima. Osnovana je nova redakcija koja je obraivaima uputila na doradu pojedine dionice i odabrala nove obraivae za dijelove enciklopedijskog presjeka u sluajevima kada se za to ukazala potreba. Zavretak radova na pripremanju ovog jednotomnog izdanja oekuje se do kraja 2006. godine. Biblioteka Instituta za bonjake studije Biblioteka Instituta za bonjake studije BZK Preporod spada u grupu tzv. specijalnih biblioteka, to znai da djeluje u sklopu Preporoda i da je osnovana prvenstveno zbog njegovih naunoistraivakih projekata. U tu svrhu usmjerena je Godinjak 2005 / 1

Izvjetaj o radu BZK Preporod za 2005. godinu

na prikupljanje svega onoga to su Bonjaci objavili u vidu knjiga, asopisa, listova, kalendara, spomenica, zbornika i ostalih publikacija u nacionalnim disciplinama. Utemeljena je 1991. godine i danas posjeduje vie od 10.000 bibliografskih jedinica. Ima uraen abecedni autorski i struni UDK-katalog, a u toku je rad na elektronskoj bazi podataka, tako da e se uskoro njezin knjini fond moi pretraivati u okviru Preporodove web-stranice. III. Izdavaka djelatnost Edicija Bonjaka knjievnost u 100 knjiga ove godine zaokruila je deset godina od svoga pokretanja. U tom smislu duni smo uz ovu desetgodinjicu dati saet osvrt na dosada objavljene naslove. Edicija je zasnovana kao jedan od onih izdavakih projekata koji su od temeljnog znaaja u predstavljanju kulturne samosvojnosti svakog naroda. Obuhvatan presjek kroz ukupnu knjievnost od poetaka do savremenosti, predstavljanjem onog najboljeg posredstvom objavljivanja pojedinanih djela, antologijskih presjeka ili zbornika karakteristinih oblika pojedinih knjievnih vrsta ili pojava Bonjaci dosada nisu imali i tek e to u potpunosti dobiti realizacijom sadraja koji su ponueni u dvadeset kola edicije Bonjaka knjievnost u 100 knjiga. Ve u okviru dosada objavljenih osam kola Edicije bonjaka kultura dobila je neka izdanja kakvih nije imala: antologije usmene epike i usmenih balada te usmenoproznih oblika, kao i pjesnitva na orijentalnim jezicima; zbornike bonjake epigrafike, alhamijado pjesnitva i krajinikih pisama. U nizu drugih primjera meu dosada objavljenim knjigama ponueni su novi pogledi i novi obuhvati djela bonjakih pisaca s kraja XIX i prvih decenija XX stoljea (M. . ati, S. Baagi, E. Mulabdi, A. H. Bjelevac, N. Sarajli, . Sarajli), pisaca koji su djelo zaokruili u razdoblju od Drugog svjetskog rata do sedamdesetih godina XX stoljea (A. Nametak, H. Dizdar, M. Dizdar, H. Humo, S. Kulenovi, A. Muradbegovi, Z. Dumhur, M. Selimovi), odnosno savremenih pisaca, od kojih, naalost, neki vie nisu meu ivima (. Sijari, A. Isakovi, M. Kondi, M. Rizvi). Neki od savremenih pisaca postigli su ve punu zrelost svoga knjievnog djela (N. Ibriimovi, A. Sidran, I. Kajan, B. Alikadi, J. Musabegovi, K. Mahmutefendi, S. Fetahagi, D. Ali, I. Horozovi, D. Karahasan), dok se od nekih jo mogu oekivati djela jednaka onim koja su se nala u dosadanjem odabiru ove edicije (E. Kievi, H. Hajdarevi, S. Mehmedinovi). Uz spomenute antologije sa podruja usmene knjievnosti, u dosadanjih osam kola Edicije ponuena su nova izdanja sa djelimino novim uvidima u vane sadraje iz epike i proze: dvotomna, ve klasina zbirka junakih pjesama koje je prikupio K. Hrmann, uveno Ljubuakovo Narodno blago te junaki spjev enidba Smailagi Mehe novopazarskog pjevaa Avde Meedovia. Meu dosada objavljenih 40 knjiga Edicije naao se i presjek kroz dva kritiarska opusa: Eseji i kritike M. Begia, i Knjievne studije M. Rizvia, istaknutih kritiara, iji znaaj uvjerljivo prelazi bonjake i bosanskohercegovake okvire. 14 / Godinjak 2005

Izvjetaj o radu BZK Preporod za 2005. godinu

Na tragu dobre prakse u slinim izdanjima kod nas i u svijetu, sve knjige u ediciji Bonjaka knjievnost u 100 knjiga opremljene su bio-bibliografskim dodacima, kao i popisom literature, koja je zavisno od istraenosti pojave potpuna ili selektivna. Redakcija Edicije za koju je nosilac projekta, Matini odbor BZK Preporod, nastojao da bude sastavljena od vodeih strunjaka za pojedina podruja sama je u znaajnom obimu uestvovala u prireivanju ili recenziranju knjiga ili je odabirala provjerene znalce za prireivae pojedinih djela ili sastavljae antologija, odnosno odgovarajuih zbornika. Tako veinu knjiga potpisuju uistinu vodei strunjaci za pojedine pisce i pojave: M. Rizvi, S. Grozdani, M. Hukovi, L. Hadiosmanovi, M. Nezirovi, . Buturovi, T. Kulenovi, E. Memija, E. Ustamuji, J. Musabegovi, M. Maglajli, E. Durakovi, E. Kujundi, F. Nametak , D. Obradovi, E. Kazaz, G. Muzaferija drugi. Redakcija je nastojala da svako pojedino kolo barem donekle odslika raznovrsnost pojava i oblika u okviru bonjake knjievnosti, sinhrono i dijahrono. U tom smislu nastojalo se da svako kolo sadri barem neto od raznovrsnosti raspona izmeu djela usmene i pisane knjievnosti, izmeu stare i savremene, pjesnitva i proze, a da se pri svemu tome ne zapostavi ni knjievnost Bonjaka na orijentalnim jezicima, koja u dosadanjih 40 objavljenih knjiga nije u zadovoljavajuoj mjeri zastupljena, jer nedostaju novi, naoj savremenosti primjereniji uvidi. U skladu sa vanou Edicije za bonjaku kulturu, nosilac projekta je posredstvom izabrane redakcije nastojao osigurati vrhunsku grafiko-likovnu razinu, emu je znaajan doprinos dao samosvojnim, unikatnim rjeenjima za svaku pojedinu knjigu slikar Mehmed Zaimovi. Za jednu deceniju, koliko je prolo od objavljivanja prvog kola (jesen 1995) Edicija je imala velik odjek i dobila je brojna priznanja u bosanskohercegovakoj strunoj i iroj kulturnoj javnosti i utemeljeno je oznaena najveim izdavakim poduhvatom u historiji bonjake kulture, ve zato to je najobimnije predstavljanje bonjake knjievnosti do njene pojave obuhvatilo 25 naslova za razdoblje od devet decenija XX stoljea (edicija Muslimanska knjievnost XX vijeka iz 1991. u izdanju Svjetlosti, u redakciji Enesa Durakovia). Primjereno naslovu koji sugerira obuhvat od poetaka do savremenosti, edicija Bonjaka knjievnost u 100 knjiga zahvatila je zapravo stoljea ove knjievnosti, od srednjovjekovne epigrafike do ivuih knjievnika, ija nova djela ve nameu potrebu revidiranja predvienog sadraja za preostalih ak dvanaest, od planiranih dvadeset kola. Na kraju, treba primijetiti da e ova svojevrsna antologija bonjake knjievnosti od najstarijih vremena do danas svoj puni smisao imati ukoliko u objavljivanju kola koja predstoje doe do vidljive dinamizacije izlaenja, ega ne moe biti bez znaajnije podrke bonjake drutvenopolitike i bosanskohercegovake dravnopolitike zajednice. U 2005. godini objavljeno je osmo kolo koje sadri sljedee naslove: 1. Fadil-paa erifovi: Divan 2. Muhsin Rizvi: Knjievne studije . Irfan Horozovi: U sumrak padaju jabuke Berlinski nepoznati prolaznik Godinjak 2005 / 15

Izvjetaj o radu BZK Preporod za 2005. godinu

4. K. Mahmutefendi D. Ali : Putnici Sanjar u svetom obilju 5. Sead Fetahagi: Novele Drame Javno predstavljanje osmog kola odrano je u Sarajevu u decembru 2005. godine pred oko 00 posjetilaca. O Ediciji i knjigama osmog kolo su govorili: Lejla Gazi, Tvrtko Kulenovi, Lamija Hadiosmanovi, Jasmina Musabegovi, Gordana Muzaferija i urednica Edicije Emina Memija. Trea sveska glasila Blagaj: Islamsko predanje i bonjako nasljee izala je u svojoj prepoznatljivoj formi kao dvobroj u maju 2005. godine. Izlazak Blagaja finansijski je pomogao Fond za izdavatvo Federacije Bosne i Hercegovine. Preporodov Godinjak, kao vano glasilo ove zajednice u kulturi, na tragu Gajretovih i Uzdanicinih kalendara, od pokretanja 2001. izlazi redovito jedanput godinje, to je zaokrueno i sveskom u 2005. godini. Edicija Bonjake studije obiljeila je desetgodinjicu zloina u Srebrenici knjigom Pod zastavom UN (Meunarodna zajednica i zloin u Srebrenici) autora Hasana Nuhanovia. Javno predstavljanje ove knjige odrano je u julu 2005. godine u prepunoj sali Bonjakog instituta. O knjizi su govorili: Amor Maovi, Hasan Bali, Beriz Belki, Jusuf iga i autor. IV. Predstavljaka djelatnost Desetogodinjica stradanja Srebrenice obiljeena je u junu u organizaciji opinskih drutava Buim i Sanski Most. Bio je to multimedijalni performans pod nazivom Slika smrti autora Seada Emria i Amira Talia. Izloba je bila postavljena u Buimu, Cazinu, Kozarcu, Tenju, Srebrenici Memorijalnom centru Potoari i Sarajevu. U augustu 2005. godine u Preporodovoj galeriji postavljena je izloba Medida Fakia iz Tutina. O stvaralatvu ovog slikara i potrebi predstavljanja umjetnika Bonjaka koji ive i rade izvan BiH govorio je Deko Hodi, dok je izlobu otvorio Miroslav Pilj. U organizaciji BZK Preporod i Internacionalnog teatarskog festivala MESS-a u oktobru 2005. otvorena je izloba Tragovi Srebrenice, Ahmeda uvia. Bosanskohercegovakoj i iroj javnosti poznatiji kao arhitekt, Ahmed uvi se ovog puta predstavio sarajevskoj publici izlobom koju ini kompozicija od 29 panoa, na kojima je predstavljeno 8.000 zarobljenih Srebreniana dok ekaju na likvidaciju. Izlobu je otvorio prof. dr. air Filandra. to se tie promocija nabrojat emo samo neke koje su u svezi sa znaajnim bonjakim i bosanskohercegovakim obljetnicama: Devedesetgodinjica smrti Muse azima atia obiljeena je prigodnom akademijom u Bonjakom institutu Fondacija Adil Zulfikarpai. Druenje sa ivom poezijom ovog velikog pjesnika odrano je u septembru 2005. 16 / Godinjak 2005

Izvjetaj o radu BZK Preporod za 2005. godinu

godine. Stihove su govorili glumci Sabina Bambur i Elvir Bravo uz muziku pratnju gitariste Elvira Solaka, dok je o pjesniku govorio knjievnik Irfan Horozovi. Javno predstavljanje monografije Safeta Saria Osman-Aziz, koja je izala povodom stotinu i deset godina od objavljivanja prvog bosanskohercegovakog romana Bez nade (Zagreb 1895), odrano je takoer u Bonjakom institutu u mjesecu novembru. O monografiji su govorili Hasnija Muratagi-Tuna, Devad Jahi i Hadem Hajdarevi. V. Godinji konkurs za djeija knjievna i likovna ostvarenja Vodei rauna o stvaralatvu mladih, Matini odbor pokrenuo je 200. godine javni natjeaj, koji je finaliziran izlobama djeijih likovnih i literarnih radova. Godine 2005. odrana je nakon provedenog natjeaja trea izloba po redu, o temi itav svijet je ljudska kua. Pravo uea na konkursu imale su sve kole, odnosno uenici iz Bosne i Hercegovine. Odaziv uenika i nastavnika bio je velik, a po kvalitetu radova respektabilan. iri u sastavu: Bisera Alikadi, Mujo Musagi, Dafer Obradovi (za literarne radove), te Avdo iga, Jasminko Mulaomerovi, Muo ahman (za likovne radove) i Hatida Duman (koordinator konkursa), i ovaj put je imao teak zadatak da od izuzetno velikog broja zanimljivih i kvalitetnih radova prispjelih na konkurs odabere one najbolje. Tako je iri odluio sljedee: U oblasti literarnih radova prvo mjesto je dodijeljeno radu Nermina Murtia, uenika VIII razreda O Mehmedalija Mak Dizdar iz Sarajeva, drugo mjesto radu Selme Dedi, uenice VIII razreda O Maglaj iz Maglaja, a tree mjesto radu Inde Mulaahmetovi, uenice IV razreda O Mirsad Prnjavorac iz Vogoe. U oblasti likovnih radova prvo mjesto je dodijeljeno radu Have engi, uenice I razreda O Safvet-beg Baagi iz Sarajeva, drugo mjesto radu Amine Ali, uenice III razreda Tree osnovne kole Ilida, a tree mjesto ravnopravno dijele radovi Semira ehia, uenika VI razreda O Blagaj iz Blagaja i Vahide Stomornjak, uenice VI razreda O Srednje Srednje, Ilija. Kao i prethodnih godina, iri je i ovaj put proglasio po tri najuspjenija nastavnika u realizaciji teme konkursa. U oblasti literarnog stvaralatva to su: Denana Tali iz O Mak Dizdar Zenica, Nafija Smailovi iz Prve osnovne kole Bugojno i Arma Hrni iz O Risala Sarajevo, a u oblasti likovnog stvaralatva: Asim Pari iz O Gostovi ardak, Zavidovii, Milada Medar iz O Blagaj Blagaj, Mostar i Hasreta Abadija iz O Haim Spahi Ilija. Program na dodjeli nagrada prilikom otvorenja izlobe vodila je Zehra Musto, dok su o djeijim radovima govorili Nijaz Abadi i Dafer Obradovi, koji naalost nisu vie meu nama i koji su ne samo djeci, nego i nama svima poruili da se itav svijet uva u djeijim srcima. Godinjak 2005 / 17

Izvjetaj o radu BZK Preporod za 2005. godinu

VI. Statusna pitanja Na sjednici Matinog odbora od 12. oktobra 2001. godine ustanovljena je institucija vakifa / darovatelja. Matini odbor usvojio je Pravilnik o uvakufljenju i darivanju imovine Preporodu. Darovatelji koji svojim materijalnim prilozima pomau rad i obnovu Preporoda se po Pravilniku razvrstavaju u vie kategorija. Prema odredbama pravilnika o uvakufljenju i darivanju njima se uruuju odgovarajua priznanja zavisno od materijalne vrijednosti. U protekloj godini ovaj vakuf u kulturi svojim prilozima su pomogli: vasijat-legator, Adil Zulfikarpai, dobroinitelji: Faruk irbegovi, Edhem Okeri, Ramo Hadajli i Mustafa Uzunali. Na Desetoj skuptini, koja je odrana 2005. godine, sveano su im uruene povelje, rad mladog akademskog slikara, grafiara Danisa Fejzia. Na istoj sjednici Matini odbor je ustanovio i Preporodove nagrade za najbolja ostvarenja iz podruja nauke, umjetnosti i knjievnosti. Kao to je ve poznato, Nagrada se dodjeljuje trijenalno. Prve nagrade dodijeljene su 2002. godine. Godine 2005. iri u sastavu: Nijaz Alispahi, knjievnik, Amila Baki, prvakinja Opere, mr. Azra Begi, historiar umjetnosti, prof. dr. Sulejman Bosto, Irfan Horozovi, knjievnik, prof. dr. Enes Kari, akademik Tvrtko Kulenovi, prof. dr. Nedad Mulabegovi, prof. dr. Enes Pelidija, prof. dr. Avdo Sofradija i prof. dr. Fuad ii dodijelio je sljedee nagrade: iz oblasti nauke akademiku Abdulahu areviu, iz oblasti knjievnosti Nedadu Ibriimoviu, iz oblasti umjetnosti akademskom slikaru-grafiaru Halilu Tikvei. Likovno rjeenje povelje dobitnicima rad je akademika Mehmeda Zaimovia. Pokrovitelj dodjele nagrada i ovaj put bila je kompanija irbegovi. Sveana dodjela nagrada upriliena je u decembru 2005. godine pred oko 250 posjetilaca u Bonjakom institutu Fondacija Adil Zulfikarpai. Nagrada za dramski tekst Alija Isakovi Nagrada Alija Isakovi za najbolji dramski tekst pisan na bosanskom jeziku dodijeljena je Nermini Kurspahi za dramski tekst All on board. Nagrada je autorici uruena u januaru 2005. godine. Po pravilniku Nagrade Preporod je u obavezi da dramu objavi u formi knjige i da finansijski pomogne njeno scensko izvoenje. Knjiga je izala iz tampe u aprilu 2005, a izvedba drame se oekuje u 2006. godine. Na kraju, valja istaknuti da se rukovodstvo Preporoda trudilo da na najbolji mogui nain iskoristi raspoloiva znanja unutar Bonjaka i sauva steenu imovinu na nain kako su propisali nai preci, osnivai ovog vakufa u kulturi. U nekim segmentima to nije bilo uspjeno jer smo nailazili na otpore unutar struktura aktualne vlasti (davanje Preporodove imovine na koritenje drugima prije provoenja zakonom predviene restitucije i sl.), a intelektualni potencijali nisu dijelom u potpunosti iskoriteni meu bonjakom inteligencijom koja nije bila spremna ukljuiti se u ovaj vid afirmacije vlastite kulture i pored neupitne otvorenosti ove zajednice u kulturi.

Hatida Duman
18 / Godinjak 2005

Izvjetaj o radu BZK Preporod za 2005. godinu MATINI ODBOR BONJAKE ZAJEDNICE KULTURE PREPOROD U BOSNI I HERCEGOVINI 2005.

1. Uzeir Bavi 2. Izet Beridan . Ismet Buatli 4. Kemal Balihodi (Bugojno) 5. Kemal olak (Donji Vakuf) 6. Amira Dervievi (Biha) 7. Sead Emri (Buim) 8. air Filandra 9. Mehmed Gribajevi 10. Amira Hadagi-Turbi (Tuzla) 11. Muharem Hasanbegovi 12. Senahid Halilovi 1. Adnan Jahi (Tuzla) 14. Devad Jahi 15. Husnija Kamberovi 16. Enes Kari 17. Enes Kujundi 18. Alija Kulenovi (Zenica) 19. Atif Kujundi (Lukavac) 20. Mufid Lazovi 21. Munib Maglajli

22. Emina Memija 2. Hasnija Muratagi-Tuna 24. Zehra Musto (Hadii) 25. Gordana Muzaferija 26. Fehim Nametak 27. Rapko Orman (Livno) 28. Nusret Omerika (Mostar) 29. Muhidin Pai (Tuzla) 0. Selma Rizvi 1. Enes Sara 2. Suad Selimovi . Adnan Silajdi 4. azim Suljevi (Brko) 5. Vedad Spahi (Tuzla) 6. Avdo Sofradija 7. Rifat krijelj 8. Mirsad Tokaa 9. Jusuf Trbi (Bijeljina) 40. Behija Zlatar 41. Arif Zuli 42. Jusuf iga

IZVRNI ODBOR BONJAKE ZAJEDNICE KULTURE PREPOROD U BOSNI I HERCEGOVINI 2005.

1. 2. . 4. 5. 6.

Samra Buan Anila Gajevi Lejla Gazi, predsjednica Hadem Hajdarevi Esad Hrvai Tarik Jesenkovi

7. Asmir Kujovi 8. Jasminko Mulaomerovi 9. Dafer Obradovi 10. Nermina ai 11. aban Zahirovi Godinjak 2005 / 19

Izvjetaj o radu BZK Preporod za 2005. godinu SAVJET BONJAKE ZAJEDNICE KULTURE PREPOROD U BOSNI I HERCEGOVINI 2005.

1. Mehmed Akamija 2. Nijaz Alispahi (Tuzla) . Amila Baki 4. Azra Begi 5. Muhamed Begovi (Tuzla) 6. Ilijas Bonjovi 7. Halil Brzina 8. enana Buturovi 9. Muhamed Cico 10. efkija eki 11. Smail eki 12. ahzija Dreca 1. Almasa Defterdarevi-Muratbegovi 14. Selma Ferovi 15. Ejup Gani 16. Lamija Hadiosmanovi 17. Fatma Hasanbegovi 18. Irfan Horozovi 19. Devad Hozo 20. Muhamed Hukovi

21. Enver Imamovi 22. Mustafa Imamovi 2. Nedad Ibriimovi 24. Salih Jalimam (Zenica) 25. Mirsad Kebo 26. Nijazija Kotovi 27. Ibrahim Krzovi 28. Nedad Mulabegovi 29. Rasim Muminovi 29. Omer Nakievi 0. Muhamed Nezirovi 1. Salim Obrali 2. Amila Omersofti . Muris Osmanagi 4. Enes Pelidija 5. Fahrudin Rizvanbegovi 7. Mevlida Serdarevi 8. Sadeta Subai (Gradaac) 9. Arif Tanovi 40. Mehmed Zaimovi 41. Esad Zgodi

20 / Godinjak 2005

Izvjetaj o radu BZK Preporod za 2005. godinu PREDSJEDNIK I ZAMJENIK PREDSJEDNIKA BONJAKE ZAJEDNICE KULTURE PREPOROD U BOSNI I HERCEGOVINI
air Filandra, predsjednik Emina Memija, zamjenik

PREDSJEDNIK I ZAMJENIK PREDSJEDNIKA MATINOG ODBORA BONJAKE ZAJEDNICE KULTURE PREPOROD U BOSNI I HERCEGOVINI
Adnan Silajdi, predsjednik Muhidin Pai, zamjenik

NADZORNI ODBOR l. Hasan Bali, predsjednik 2. Smajo Fetahovi . Ekrem Gaci 4. Faruk Meki 5. Ahmo Tahirbegovi SUD ASTI l. Mehmed Drino, predsjednik 2. Ibrahim Festi . Salko Selimovi

Godinjak 2005 / 21

Izvjetaj o radu BZK Preporod za 2005. godinu ADRESAR OPINSKIH DRUTAVA BZK PREPOROD U BOSNI I HERCEGOVINI

1. Opinsko drutvo Banovii Branilaca Banovia bb Predsjednik: Vehid Kudumovi Tel/Fax: 05/882-154 75290 BANOVII 2. Opinsko drutvo Banjaluka Skendera Kulenovia 81 Predsjednik: Fuad Bali Tel: 051/211-479 78000 BANJALUKA . Opinsko drutvo Biha Bihakih branilaca 5 Predsjednik: Smail Klii Tel: 07/11-5 77000 BIHA 4. Opinsko drutvo Bijeljina Kozaraka 5 Predsjednik: Jusuf Trbi Tel: 055/204-258 7600 BIJELJINA 5. Opinsko drutvo Bosanska Dubica Petrovdanska bb Predsjednik: Safet ef. Beganovi Tel: 052/41-65 79240 BOSANSKA DUBICA 6. Opinsko drutvo Bosanska Gradika Partizanska 5a Predsjednik: Asim ef. Hodi Tel: 051/790-140 Mob: 065/47-48 78400 BOSANSKA GRADIKA 7. Opinsko drutvo Bosanska Krupa Dom kulture Trg Avde uka bb Predsjednik: Mujo ehi Tel: 07/471-69 Kuna adresa: Meumostovi 14 77240 BOSANSKA KRUPA

8. Opinsko drutvo Brko Distrikt BiH Bosne srebrene 16 Predsjednik: azim Suljevi Tel/Fax: 049/214-594 E_mail: kultura@teol.net 76100 BRKO Distrikt BiH 9. Opinsko drutvo Breza Bosanskih namjesnika 110 Predsjednik: Ibrahim Dedi Tel: 0/784-4 7170 BREZA 10. Opinsko drutvo Bugojno Sultan Ahmedova 71 Predsjednik: Kemal Balukovi Tel: 01/251-80 E_mail: kb@bih.net.ba 7020 BUGOJNO 11. Opinsko drutvo Buim 505. Viteke 24 Predsjednik: Sead Emri Tel: 07/410-091 E_mail: emric.s@bih.net.ba 77245 BUIM 12. Opinsko drutvo Cazin Indire Pejanovi 27 Predsjednik: Selim Toromanovi 77220 CAZIN 1. Opinsko drutvo eli Patriotske lige bb Predsjednik: Amel Mehanovi 75246 ELI 14. Opinsko drutvo Klokotnica Doboj Istok Predsjednik: Ismet Sulji Tel: 05/720-029 74207 DOBOJ ISTOK

22 / Godinjak 2005

Izvjetaj o radu BZK Preporod za 2005. godinu

15. Opinsko drutvo Donji Vakuf 770. Slavne brigade 18 Predsjednik: Kemal olak 79240 DONJI VAKUF 16. Opinsko drutvo Fojnica Numanagia 2 Predsjednik: Salko Hurko 71270 FOJNICA 17. Opinsko drutvo Glamo Radoslije 61 Predsjednica: Nurka Bai Tel: 04/272-541 80220 GLAMO 18. Opinsko drutvo Gorade Omera Vrane 42 Predsjednik: Admir Pozderovi Mob: 061/261-584 7000 GORADE 19. Opinsko drutvo Gornji Vakuf Mehmed-bega Stoanina bb Tel: 00/265-255 Mob: 061/780-249 Predsjednik: Abdulah Burek 70240 GORNJI VAKUF 20. Opinsko drutvo Graanica Podrinjska 8 Predsjednica: Refija aji Tel: 05/702-070 Mob: 061/05 621 7520 GRAANICA 21. Opinsko drutvo Gradaac Huseina Kapetana Gradaevia bb Predsjednik: Ernes Mustafi Tel/Fax: 05/816-18 76250 GRADAAC 22. Opinsko drutvo Hadii Hadeli 185 Predsjednica: Zehra Musto Mob: 061/77-100 71240 HADII 2. Opinsko drutvo Ilija Haima Spahia 2 Predsjednik: Mirsad Kustura Mob: 061/257-494 7180 ILIJA 24. Opinsko drutvo Jablanica Pere Bilia bb Predsjednik: Alija uko Tel: 6/75  88420 JABLANICA 25. Opinsko drutvo Jajce Hrvoja Vukia Hrvatinia bb Predsjednica: Naima ui Mob: 06/ 42-412 70101 JAJCE 26. Opinsko drutvo Kalesija Patriotske lige bb Predsjednik: Fahrudin Sinanovi Tel: 05/61-891 Mob: 061/291-994 E_mail fahro.s@bih.net.ba. 75266 KALESIJA 27. Opinsko drutvo Kiseljak ure akovia bb Predsjednik: Munir Muji Tel: 00/ 879-274 Mob: 062/126-478 71250 KISELJAK 28. Opinsko drutvo Kladanj Kladanjskih brigada bb Predsjednik: Muris Kreho Tel: 05/621-114 75280 KLADANJ 29. Opinsko drutvo Klju Branilaca BiH bb Predsjednik: Ibrahim Kapetanovi Tel/Fax: 07/661-116 79280 KLJU 0. Opinsko drutvo Konjic Varda bb Predsjednik: Adnan Velagi 88400 KONJIC

Godinjak 2005 / 2

Izvjetaj o radu BZK Preporod za 2005. godinu

1. Opinsko drutvo Kotor Varo Svetozara Miletia 0 Predsjednik: Nerim Abdi Tel: 051/882-29 78220 KOTOR VARO 2. Opinsko drutvo Kupres Garavci bb Predsjednik: Sead Hajdarevi Tel: 04/274-16 8820 KUPRES . Opinsko drutvo Livno Predsjednik: Semir Orta Mob: 06/46-20 80101 LIVNO 4. Opinsko drutvo Lukavac Dom kulture Predsjednik: Izet Osmanovi Tel: 05/562-48 Fax: 550-141 7500 LUKAVAC 5. Opinsko drutvo Modria Hamburka 21 Predsjednik: Husejn Huselji Tel: 05/811-472 744480 MODRIA 6. Opinsko drutvo Mostar Mala tepa bb Predsjednik: Damir Sadovi Tel: 06/552-57 88000 MOSTAR 7. Opinsko drutvo Novi Travnik Kalinska bb Predsjednik: Enver Veletovac Mob: 061/751-566 E_mail enver.v@bih.net.ba 72290 NOVI TRAVNIK 8. Opinsko drutvo Odak Predsjednik: Duran Mujan Tel: 01/762-214 76290 ODAK 9. Opinsko drutvo Oraje etrnaesta 5 Predsjednik: Husein Hadispahi Tel: 01/712-17; kua 712-400 76270 ORAJE 40. Opinsko drutvo Osmaci Mahala bb Caparde Predsjednik: Devad Tosunbegovi Mob: 061/178-97 75405 OSMACI 41. Opinsko drutvo Prozor Rama Kralja Tomislava bb Predsjednik: Meho Manov Tel: 06/ 770-217; 770-089 88440 PROZOR 42. Opinsko drutvo Sanski Most Banjaluka bb Predsjednica: Aia Hadiahmetovi Tel: 07/681- 57; 686-426 79260 SANSKI MOST 4. Opinsko drutvo Sapna Predsjednik: Jusuf Gui Mob: 061/61-756 75411 SAPNA 44. Opinsko drutvo Srebrenik Dom kulture Predsjednik: Izudin Keetovi Tel: 05/64-24 7550 SREBRENIK 45. Opinsko drutvo Stolac Vlatka Maeka 1a Predsjednik: Mensud Medar Tel: kua 06/854-029 8860 STOLAC 46. Opinsko drutvo Teoak Centar bb Predsjednik: Admir Mehi 75414 TEOAK

24 / Godinjak 2005

Izvjetaj o radu BZK Preporod za 2005. godinu

47. Opinsko drutvo Tomislavgrad A. G. Matoa Predsjednik: Senad Dankovi Tel: 06/4-665 80240 TOMISLAVGRAD 48. Opinsko drutvo Travnik Bosanska 119 Predsjednica: Amra Loli Tel: 00/541-092 E_mail: lolic@ bih.nrt.ba 72240 TRAVNIK 49. Opinsko drutvo Tuzla Turalibegova 0/II Predsjednica: Jasna Hadiselimovi Tel: 05/257-479 75000 TUZLA 50. Opinsko drutvo Velika Kladua Maje Makote 5/9 Predsjednica: Bisenija Muedinovi 7720 VELIKA KLADUA 51. Opinsko drutvo Visoko Jalija 29 Predsjednik: Najrudin Zili Tel/fax: 02/76-267 7100 VISOKO 52. Opinsko drutvo Vitez OD Behar Predsjednik: Fejzulah Beo Tel/Fax: 00/521-007 Stari Vitez VITEZ 5. Opinsko drutvo Vogoa Joanika 80 Predsjednik: Salman Selhanovi Tel: 0/664-49 7120 VOGOA 54. Opinsko drutvo Zavidovii Lamela 1 Predsjednik: Kazafer Alii Tel: 02/87-496; 87-85 72220 ZAVIDOVII 55. Opinsko drutvo Zenica Mehmedalije Tarabara 5 Predsjednik: Ferid Tabakovi Tel/Fax: iskljueni 72000 ZENICA 56. Opinsko drutvo Zvornik Svetog Save bb Predsjednik: Mustafa Muharemovi www.bosnjaci-zv.org E _ mail: preporod@gmall.com 56000 ZVORNIK 57. Opinsko drutvo epe Stjepana Radia 47 Predsjednik: Mirza Magli Tel: 02/881-51 7226 EPE 58. Opinsko drutvo ivinice Prva ulica 52 Predsjednik: Sakib Alji 75270 IVINICE ZAJEDNICA OPINSKIH DRUTAVA BOSANSKO-PODRINJSKOG KANTONA Omera Vrane 42 7000 GORADE ZAJEDNICA OPINSKIH DRUTAVA TUZLANSKOG KANTONA Turalibegova 0/II Predsjednik: Muhidin Pai 75000 TUZLA

Godinjak 2005 / 25

Obrazloenja o dobitnicima Preporodovih nagrada za nauku, umjetnost i knjievnost za 2005. godinu

Na osnovi odluke Matinog odbora od 12. 10. 2001. godine o ustanovljenju Preporodovih nagrada i priznanja, Odbor za dodjelu nagrada i priznanja na svojoj sjednici od 7. 12. 2005. godine donio je sljedeu ODLUKU lan 1. Preporodovu nagradu za znanost za 2005. godinu Odbor za nagrade dodjeljuje Abdulahu areviu, filozofu. lan 2. Preporodovu nagradu za umjetnost za 2005. godinu Odbor za nagrade dodjeljuje Halilu Tikvei, akademskom slikaru grafiaru. lan . Preporodovu nagradu za knjievnost za 2005. godinu Odbor za nagrade dodjeljuje Nedadu Ibriimoviu, knjievniku. lan 4. Novana vrijednost pojedinanih nagrada iznosi 2.000,00 KM Obrazloenje U prijedlogu za nagrade iz oblasti znanosti, umjetnosti i knjievnosti bilo je vie pojedinaca. Odbor za nagrade u sastavu: Nijaz Alispahi, knjievnik; Amila Baki, prvakinja Opere; prof. dr. Sulejman Bosto; mr. Azra Begi, historiarka umjetnosti; Irfan Horozovi, knjievnik; prof. dr. Enes Kari; Tvrtko Kulenovi, akademik; prof. dr. Nedad Mulabegovi; prof. dr. Enes Pelidija; prof. dr. Avdo Sofradija i prof. dr. Fuad ii, veinom glasova odluio je da drugu Preporodovu nagradu iz podruja znanosti dobije Abdulah arevi, iz podruja umjetnosti Halil Tikvea, te iz podruja knjievnosti Nedad Ibriimovi. Odluka o dodjeli nagrada donesena je na osnovi pismenog obrazloenja Odbora za dodjelu nagrada, koje je sadravalo opis djela nagraenog pojedinca i ocjenu njegovog znaaja u ukupnosti bonjake znanosti, umjetnosti i knjievnosti. Predsjednik Odbora Prof. dr. Nedad Mulabegovi, s. r. 26 / Godinjak 2005

Abdulah arevi
Sulejman Bosto

Akademik Abdulah arevi, nedvojbeno, spada u one jedinstvene stvaralake personalnosti koje svojim ivotom i djelom u bosanskohercegovakoj znanosti i kulturi zauzimaju izuzetno mjesto i ulogu. Svojim ivim prisustvom, svojom osobnou, dubinom, opsegom i domaajem svoga djela i djelovanja u znanosti, u akademskoj i pedagokoj praksi, u javnom ivotu i kulturi Bosne i Hercegovine akademik arevi je u posljednjih 50 godina svojim filozofskim djelom na osebujan nain obiljeio i suoblikovao razvitak, modernizaciju i znanstveno-kritiku svijest u kompleksnom polju humanistikih drutvenih i kulturolokih znanosti. Rijetkom dosljednou i predanou on due od pola stoljea istrauje, pouava, promovira filozofske znanosti po najviim mjerilima evropske i svjetske filozofije, te u nau akademsku, znanstvenu i kulturnu praksu ve decenijama uvodi najrecentnija dostignua svjetske filozofije. Rukovodei se naelima znanstvene i filozofske otvorenosti, pluralnosti ljudskog miljenja i kultura, te vlastitim djelom i svojim javnim djelovanjem, dosljedno afirmira naelo slobodnog dijaloga, naelo priznavanja Drugog u ivotnom, znanstvenom i kulturnom prostoru. Tako je arevi oblikovao jedinstvenu, filozofsku kulturu u kojoj je otvorio plodonosan, bespredrasudan, na znanju i na volji za razumijevanjem i sporazumijevanjem zasnovan dijalog Istoka i Zapada, slijedei naelo jedinstva filozofskog miljenja i njegovog kritikog i humanistikog potencijala. Iz perspektive filozofskih znanosti koje arevi integrira u osebujno jedinstvo tradicionalne i suvremene filozofije arevievo filozofsko djelo ujedno predstavlja ustrajnu apologiju humanistike kulture, filozofiju nade u ljudskost uprkos epohalnoj krizi ovjeanstva, uprkos raznolikim praksama zla nasilja koje obiljeava modernu epohu. Na tim temeljima on kritiko-filozofski ujedinjuje teorijsku i praktinu filozofiju, reafirmirajui ideju nove moi suenja koja je zasnovana na moralnoj obaveznosti miljenja, na politici prijateljstva, na ideji nove etike odgovornosti za cjelinu ljudskog i prirodnog svijeta. arevievo djelo koje premauje broj od objavljene 24 knjige, emu treba dodati i upravo objavljene osmotomne Odabrane spise, oblikovano u jeziku originalnog arevievog stila svoju obuhvatnost pokazuje u irini njegovih filozofskih horizonata: ono obuhvaa probleme povijesti filozofije, problematiku spora i/ili dijaloga moderne Godinjak 2005 / 27

i postmoderne, ontologije, fenomenologije, filozofske antropologije, hermeneutike, filozofije jezika, filozofije znanosti, etike, estetike, sociologije kulture. Njegova znanstvena, akademska, pedagoka i javna djelatnost obuhvaa rad na Univerzitetu (Skopje, Sarajevo, SAD), u ANU BiH (gdje je svojedobno osnovao Centar za filozofska istraivanja), profesorski rad, mentorski rad i promociju niza magistara i doktora znanosti, njegovu glasovitu ureivaku djelatnost u filozofskoj biblioteci Logos, kojom je nau kulturu obogatio najboljim dostignuima suvremene filozofije, itd. sve to ulazi u cjelinu opusa akademika arevia, koji ga i kao ovjeka i kao znanstvenika ine uzornom figurom kojoj dugujemo zahvalnost za njegove doprinose i predan rad oblikovanju humanistike kulture i ljudskih vrijednosti u svijetu kojem pripadamo.

28 / Godinjak 2005

Halil Tikvea
Azra Begi

Za ovo znaajno ime bonjake, bosanskohercegovake i ex-jugoslavenske umjetnosti svojevremeno je Stojan eli zapisao: Velike darovitosti su redak dar neba i kada saznamo da su nam date, a u Tikveinom sluaju to je neosporno, objanjenja su nepotrebna. Svjestan svog poslanja, Tikvea je iz rodnih urmanaca stigao u Mostar pa u Sarajevo (PU) i najzad se obreo u Beogradu (ALU), izuavajui ono to se dalo izuiti (slikarsko i grafiko umijee) i uporno tragajui za vlastitim idiomom, da u njega pretoi svoju trajnu potrebu za zaviajem, koji e ponovno stvoriti i u kome e mnogi prepoznati jednu novu Arkadiju. Uslijedile su najvie nagrade za grafiku: Veliki peat Grafikog kolektiva, ULUS-ova Zlatna igla, tampanje male monografije, uee na najprestinijim svjetskim i domaim grafikim izlobama, poev od druge polovine ezdesetih godina kada su bosanskohercegovaki grafiari, roeni uglavnom tokom tridesetih godina prolog stoljea (generacija velianstvenih: Tikvea, Dragulj, Hozo, Kragulj, Nevjesti, Aleksi, Berber), na juri osvajali panju ex-jugoslavenske i svjetske publike, kritike i irija za nagrade. Pola godine nakon dodjele prvih Preporodovih nagrada Halil Tikvea je 200. u Collegiumu Artisticumu priredio veliku retrospektivu, jednu od najboljih koje smo vidjeli u ovoj galeriji. Bila je postavljena hronoloki, a na njoj su se otro izdvojila dva dijela: onaj do agresije na Bosnu i Hercegovinu, sav u znaku Erosa, slavio je ivot u njegovim brojnim manifestacijama i u tradicionalnim tehnikama slikarstva i grafike; ono to je uslijedilo poslije bilo je bolno i lucidno svjedoanstvo o trijumfu Tanatosa smrti, nasilja, bezumlja, raspomamljenosti i raovjeenja ovjeka, a realizirano je uglavnom u alternativnim medijima u brojnim asamblaima, instalacijama, objektima, ali i kolaima i crteima. Meu Tikveinim ranim radovima nai emo rustine interijere u kojima su predmeti pomjereni iz svojih leita i lebdei geometrijski strukturiraju prostor koji dijele s ljudima i ivotinjama; elemente vjetra sainjene od fantastinih figurativnih i nefigurativnih oblika sa blago zatalasanim brdima u pozadini; slikara zagledanog u daljine dok ide svojim poljem a oko njega nie trava i vihore se duge kose rusalki; ponornice, ije vode zmijoliko vijugaju kroz pejza, dovoGodinjak 2005 / 29

dei ga u blizinu apstrakcije ali uvijek ostajui s ove strane. Boje, ako ih ima, jesu sunane: uta, narandasta, crvena I, naravno, crna i bijela. Mjeavina realnog i irealnog, sna i jave, obilje znakova i simbola navode kritiare da se prisjeaju Kleea, Miroa i Chagalla, a voluminozni geometrizirani oblici podsjeaju na Legera: Tikvea veoma paljivo bira svoje srodnike: ako neto, eventualno, i prisvaja, ini ga neprijepornim dijelom vlastitog univerzuma, u kome je sve, nepogreivo, na svom mjestu. U to vrijeme i glave zaklanih ovaca djeluju blago, razuene su u bogate preplete linija i raskonu igru svijetlo-tamnog. Ubrzo e Tikvea svoj svijet preseliti na ue Neretve i u njega uvesti praiskonski oblik mandorle amca. On je obavezni sastojak njegovog najveeg ciklusa Ljeto, a sreemo ga i u ciklusima ari ene, Jesen, Septembar i drugim. Ponekad ga ogolijeva do skeleta, do znaka i simbola. Ponekad sjenka udvaja njegovu formu, nad kojom lebdi veliki elipsoidni breuljkasti pojas koga nadsvouju dinovske jarkocrvene enske usne sred kojih zjapi tama: sve je povezano izmeu neba i zemlje, jedna forma doziva drugu, jedno znaenje priziva drugo. A kada mandorlu svog amca uspravi i zatamni, on e ga imenovati empresom, ali e i dalje ostati kolijevka i rodnica, usne i usmine, a ovdje i smrt koja doziva ivot. amac je najee napunjen ljubavnicima, ili pak vedrom, veselom i raspojasanom eljadi, on zna da bude poprite pravih bahanalija iji intenzitet s vremenom raste. Tikvea je, naime, na vie listova, doao do gotovo apsolutne perfekcije zanatske i oblikovne do onog to zovemo velikom ljepotom. I onda, kao da se prisjetio one Dalijeve: Ljepota mi je sjela na koljena i umoran sam od nje, pa je za volju snanije izraajnosti u svoj svijet uveo prizore iz svakidanjice. Sada se deava da njegovi oblici sve vie kipe preko ivica amca i bujaju do paroksizma: kao da smo u svijetu paleolitske Vilendorfske Venere, a ne u vremenu u kome modnim pistama eu mravi, izgladnjeli manekeni (moda je, ipak, u novije vrijeme stigla do bujnih Tikveinih dojki). Ponekad se prizori gomilaju, ljudsko meso stari, javlja se svojevrsni horror vacui, kao na novijim grafikama prizora sa plaa (Kao sr ljeta, Plaa u Ulcinju), gdje gamie, vae, skae, bohti, ljulja se i bakari na suncu itav jedan ljudski mravinjak. I pri kraju, neto bitno: u ovom svijetu apsolutna gospodarica je ena, ona zauzima neuporedivo vie mjesta od mukarca koji je esto njome prignjeen, istanjen poput pritke, a samo su falusoidni oblici hipertrofirani. Ima u ovom opusu brda, vode i zemlje, kamenih hercegovakih kua, baava, noenja i tijetenja groa, svakovrsnih junih plodova, muziciranja, gradskih gospoica i rasnih seljanki (neuporedivo vie), stvarnih i imaginarnih ivotinja sa naglaenom seksualnou. Parovi ponekad nose biblijska (Adam i Eva) ili epska imena (Odisej i Kalipso), ili pak ona uzeta iz ivota, ali su najee anonimni, samo ovjek i ena u znaku ljeta, jeseni, oaravanja, uivanja i to je to: ovdje je lokalno uzdignuto do univerzalnog. No, ak i kada su prizori nedopadljivi, oni su redovno majstorski realizirani. I zato su uvijek praznik za oi i poslastica za sladokusca. I jo neto: Tikvea je htio da bude slikar, administracija ga je rasporedila na grafiku i on je osvojio vrhunce grafikog umijea, pogotovo duboke tampe. A o njegovom slikarskom umijeu svjedoi, meu ostalim, njegova slikarska mapa Hommage a Picassso koja prti 0 / Godinjak 2005

svjeinom, uzavrelim koloritom, ekspresijom Ne treba zaboraviti da njegov rad prate brojne nagrade domae i strane. Kad je poela agresija na Bosnu i Hercegovinu, Tikvei je bilo jasno da se zlo ne moe iskazati klasinim medijima. Posegnuo je za kolaom, kojim se, za svoju duu, bavio dugi niz godina. Poeo je manijakalno da prati tampu i izrezuje naslove, rijei, izraze, itave reenice, fotose te da ih slae i preslae u nove vizuelne i ubojite znaenjske cjeline. Pogaao je u sridu, upozoravao, isticao, ironizirao, pokazivao Omarsku i druga lepa mesta, razgoliivao Junake naeg vremena, nazdravljao prederanoj Evropi koja se gui u obilju (Servus Europa) dok se pred njenim ravnodunim oima vri Ubijanje Bosne. Sve je to slagao u veliku formu (opisanog ili upisanog) kria simbola zapadne civilizacije, koja izdaleka podsjea na iste Maljevieve forme, a izbliza nam nudi svoje otvorene rane itav jedan smrtozovni i smrtozorni pandemonij. Pri tome Tikvea crta geografske karte, na fotosima intervenira temperom, runo ispisuje imena Tako je nastao ciklus od dvadesetak mega kolaa s nazivom Iz dnevnika jednog tampomana, jedno od najpostresnijih svjedoanstava o minulom ratu. Za Jesenju izlobu ULUS-a u Beogradu 199, dakle usred rata, Tikvea je donio nekoliko ovih kolaa, duhovi su se uznemirili, nastala je strahovita frka, trailo se miljenje ministra za kulturu i najzad se dolo do zakljuka ne talasaj, pa ne samo da je izlagao na izlobi ve mu je, da paradoks bude vei, u dlaku izmakla Velika nagrada. Po zavretku rata veinu ovih kolaa izloio je samostalno u beogradskom Centru za kulturnu dekontaminaciju, a kasnije i u Umjetnikoj galeriji BiH i mnogim drugim mjestima. Napada i namjernog ignoriranja nije falilo, ali to je ilo u rok slube. Istini, dakako. Potom je na red doao Mostar, napravio je seriju uzbudljivih crtea ruevina ovog nekad prelijepog grada, tampao razglednice sa pozdravom iz Mostara bez Starog mosta, obuhvativi ono najdrastinije: od ruevina Nove pravoslavne crkve do panorama razorenog grada i ostataka Hotela Rua. Tikvein opus iz 2000. godine, posveen Stocu i, u manjoj mjeri, Poitelju, spada u vrhunce njegovog antiratnog umjetnikog angamana. Meu ruevinama Stoca umjetnik kao da je i sam doivio pucanje due (Janja Ba), a onda je poeo da sakuplja nagorjele daske i grede, svakovrsne otpatke i krhotine ostatke ostataka onoga to je nekad predstavljalo kulturnu batinu prvog reda; tome je dodao fotose s prikazima nekadanjeg i tadanjeg Stoca i od svega skupa, razliitim vezivnim postupcima, napravio velike vrsto strukturirane asamblae, ne libei se da upotrijebi slikarsku etku tamo gdje je to njegov pomno razraeni i dobro promiljeni koncept zahtijevao: tako je Stolaku serdadu, sainjenu od mnotva elemenata, ukrasio crvenim mrljama ahovnice, koje emo nai i na asamblau Dobro doli u hrvatski Stolac, sa upisanim kriem od arenih fotki, okruenih brojnim, koloristiki priguenim prikazima destruiranog grada. Tako umjetnik, svim ruilakim podvizima uprkos, svjedoi ovjekovu graditeljsku mo, kao zalog budunosti, a njegova montaa recikliranih elemenata je uvijek autentina, maksimalno ubjedljiva i znaenjski provokativna. Na neke asamblae (Poitelj, Pucanje due) prikucao je kitice smilja kojima je nekad kitio svoje Godinjak 2005 / 1

kune kolae u znak enje za mirisima juga: ovdje su u znaku njenosti prema iezlom. U crteima ruevina Stoca i Poitelja, umjetnik ponekad vehementno vitla etkom a razbacane bojene mrlje doimaju se kao prosute cvjetne latice. Ratni Tikvein opus je golem i ovdje ga ne moemo u cjelini prikazati. Moda da spomenemo jo krti Stolaki tabut, sa nekoliko spaljenih greda umotanih u bijeli efin. No, Halil Tikvea ne bi bio to to jest kada bi samo upirao prstom u druge. Jedan njegov mega-kola nosi naziv Rata sam dao svoje oi, a to je pitanje koje nesretni invalid Armije BiH postavlja post festum. Ima toga jo. No daleko najznakovitijom, ini mi se Tikveina instalacija Dova za sve. U slobodno stojeem nagorjelom drvenom okviru, na raznim nivoima, vise sliice kranskih svetaca, muslimanska dova, kamenice i jo tota. Nakon svega, na dobri Bonjanin Halil Tikvea, ovjek velike hrabrosti i velikog integriteta, nalazi u sebi snage da molitvom obuhvati sve bez izuzetka: ne samo zlu podlonog ovjeka i njegovog vjerovanja, ve i kamenje pored puta. estitamo mu na svemu to je uradio i to e, zasigurno, jo uraditi.

2 / Godinjak 2005

Nedad Ibriimovi
Nijaz Alispahi

Knjievnik Nedad Ibriimovi (1940) upravo u ovoj, 2005. godini navrio je ezdeset pet godina ivota i obiljeio etrdeset godina knjievnog rada. Ukupni umjetniki angaman, ukljuujui i likovno stvaralatvo kojim je trajno opsjednut u svojim kreativnim snovienjima, ini Ibriimovievu pojavu samosvojnom i prepoznatljivom, i ve se nad njegovim imenom natkriljuje sintagma ivi klasik bosanskohercegovake i bonjake knjievnosti. Pojava prvih pripovjedakih proza, a zatim i objavljivanje romana Ugursuz (1968) bili su za knjievnu i kulturnu javnost Bosne i Hercegovine pravo otkrovenje i najava mladog i talentiranog pisca. Ubrzo nakon pojave romana Ugursuz Ibriimovi je s nepunih trideset godina (1696) laureat prestine estoaprilske nagrade grada Sarajeva. Naredne etiri decenije Ibriimovi je i kao ljudska i kao stvaralaka samosvojnost doivljavao svoje line scile i haribde, sunovrate i preobrazbe, ali je sve te godine bio i ostao pisac Nedad Ibriimovi. Izlazile su njegove knjige, izvoene dramatizacije njegovih pripovjedakih proza, magijom teatra i sam je napisao nekoliko drama. etverogodinja agresija na dravu Bosnu i Hercegovinu (19921995) utjecala je na temeljnu ljudsku i umjetniku preobrazbu Nedada Ibriimovia, kada se dokazuje kao gorljivi bosanski i bonjaki patriota i angairani pisac, u ijoj su poetici ivota i stvaranja utemeljeni korijeni bonjake duhovnosti kao izvor i utoka Ibriimovieve ljudske i umjetnike opstojnosti. Na kraju, Ibriimovi je jedan od rijetkih bh. pisaca kojima su jo za ivota tampana Izabrana djela (2005), u godini kada se pojavljuje i njegov najnoviji roman Vjenik. Izlazak Izabranih djela i romana Vjenik izravni su povod nominaciji i dodjeljivanju ove Preporodove nagrade. Pogotovo to je roman Vjenik, sudei prema prvim kritikoanalitikim procjenama, vjerovatno, kruna i krajnji domet te svojevrsna sinteza umijea pripovijedanja i tragalatva, ne samo u slojevitoj poetici ovog naeg pisca, ve i u pripovjednoj umjetnosti Bosne i Hercegovine. Jer, Ibriimoviev Vjenik je knjiga ogromnog stintetikog znanja i spisateljskog iskustva. Knjiga mudrosti i univerzalnih poruka, knjiga etikih i estetikih zavjetanja, knjiga rjeitosti i utnje, knjiga opomene i izdaje, knjiga dobrote i vjerovanja, knjiga vrijednosti koje e se tek otkrivati i procjenjivati. Na kraju, i knjiga jednosti, jednakosti kakvu u naoj knjievnosti nismo imali. Godinjak 2005 / 

Izvjetaj o radu Biblioteke Instituta za bonjake studije BZK Preporod Sarajevo za 2005. godinu

Rad u Biblioteci Instituta za bonjake studije BZK Preporod odvija se na nekoliko nivoa: a) b) c) d) nabavka knjiga; struna obrada knjiga (inventarisanje, klasificiranje, katalogiziranje); kompjuterska obrada knjiga; rad sa itaocima (opsluivanje korisnika u itaonici ili na Preporodovim projektima); e) razmjena izdanja sa slinim institucijama; f) koordinacija sa Preporodovim opinskim bibliotekama, voenje kompjuterske evidencije o poklonjenim knjigama i pripremanje raspoloivih knjiga za opinske biblioteke i druge institucije;

a) Plan nabavke knjiga usklaen je sa opim smjernicama BZK Preporod. Znai da pravimo selekciju prilikom nabavke knjiga. Uglavnom nabavljamo knjige iz nacionalnih oblasti: historije Bosne i Hercegovine i Bonjaka, bonjake knjievnosti, bosanskog jezika, etnologije i dr. Na knjini fond popunjavamo kupovinom, poklonima i razmjenom. Od veih poklona izdvajamo one koje smo dobili od tri univerzitetska profesora, koji su nam ukazali svoje povjerenje tako to su naoj biblioteci poklonili odreen broj knjiga iz vlastite biblioteke. Primili smo poklone prof. dr. Lamije Hadiosmanovi, prof. dr. Muhameda Nezirovia i nekoliko kutija sa knjigama i rukopisima rahmetli akademika prof. dr. Husrefa Redia. Profesorica Hadiosmanovi je poklonila 86 knjiga na bosanskom i turskom jeziku, profesor Nezirovi je poklonio 19 knjiga i 28 brojeva razliitih asopisa, gospoa Nadeda Kneevi-Redi, supruga rahmetli akademika Husrefa Redia, profesora Arhitektonskog fakulteta, predala je deset kutija sa knjigama i rukopisima, a to smo planirali obraditi u ovoj godini. Profesor Redi je prouavao arhitekturu i islamsku umjetnost pa se i njegove knjige i rukopisi uglavnom odnose na tu oblast. Najvredniji dio naeg fonda svakako je Biblioteka akademika prof. dr. Avde Sueske, koja broji 2.142 bibliografske jedinice. Mi, akobogda, imamo namjeru 4 / Godinjak 2005

Izvjetaj o radu Biblioteke Instituta za bonjake studije...

objaviti popis poklonjenih knjiga, te smo u proloj godini priredili za tampanje publikaciju Struni katalog knjiga akademika prof. dr. Avde Sueske poklonjenih Biblioteci Instituta za bonjake studije BZK Preporod. Ovim katalogom elimo ostaviti trajni popis zavjetanih knjiga Preporodu, a on e ujedno posvjedoiti kakav je odnos zaposlenih u Preporodu prema uvakufljenoj knjizi. Ovo e biti i ispunjavanje moralne obaveze primaoca poklona prema svome darovatelju. U 2005. godini smo nabavili 500 novih knjiga i 16 asopisa, od toga smo 121 knjigu i 45 brojeva asopisa kupili, a ostalo smo dobili putem poklona i razmjene. b) U Biblioteci je najvie radnog vremena potroeno na strunu obradu knjiga: inventarisanje, klasifikaciju, katalogizaciju i kompjutersku obradu. Biblioteka trenutno ima 10.55 upisane knjige. U 2005. godini obraeno je 500 novih knjiga i 16 asopisa. Otkucano je 1.020 katalokih kartica za abecedni i struni katalog. c) Godine 2000. poeli smo dugoroni plan kompjuterskog pohranjivanja knjinog fonda i do sada smo kompjuterski obradili 5.000 knjiga. d) Uporedo sa razvojem informatike nauke imamo sve vei broj korisnika koji se ne zadovoljavaju samo pronaenom knjigom, nego trae i druge podatke: npr. zanimaju ih bibliografske reference odreenog autora ili tragaju za podacima ko je sve pisao o odreenoj oblasti ili predmetu. Znai, sve je vie informatiki obrazovanih korisnika koji sami ele pronai odreene bibliografske podatke u elektronskoj bazi. Jedan od naih zadataka bio je da udovoljimo takvim zahtjevima istraivaa. Tako smo opremili jedan kutak u itaonici sa posebnim stolom i kompjuterom gdje se moe samostalno pretraivati naa kompjuterska bibliografska baza po eljenim parametrima. U 2005. godini imali smo 400 italaca, koji su nae knjige itali u itaonici ili su posuivali knjige za Preporodove projekte. e) Saradnju na nivou razmjene izdanja ostvarili smo sa sljedeim institucijama: Gazi Husrev-begovom bibliotekom, Bonjakim institutom Fondacija Adila Zulfikarpaia, Orijentalnim institutom, Institutom za historiju, Akademijom nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Umjetnikom galerijom Bosne i Hercegovine, Vijeem Kongresa bonjakih intelektualaca, Fakultetom islamskih nauka, Pravnim fakultetom, Institutom za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu i dr. f) Preko nae Biblioteke proslijeene su 15 knjige u povratnika podruja. Bibliotekama opinskih drutava Preporod u Bosanskoj Dubici, Bosanskoj Gradici i Busovai poklonjeno po 19 knjiga, a Biblioteci opinskog drutva Preporod u Tomislavgradu poklonjeno je 16 knjiga. Odreen broj knjiga je poklonjen i drugim institucijama: Biblioteci Ikre u Prijepolju (24 knjige), Medlisu Islamske zajednice Mostar, Omladinskom klubu Blagaj (16 knjiga) i Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci Bosne i Hercegovine (40 knjiga).

Isma Kamberovi

Godinjak 2005 / 5

Aktivnosti opinskih drutava BZK Preporod u 2005. godini

BZK Preporod Opinsko drutvo Banovii Nastavljena je realizacija zajednike jednosatne emisije iz nauke i kulture sa Radiom Banovii. Dio materijala (audio kaseta) o raznim temama (Bonjaka kultura 4. ciklus) preuzet je od Matinog odbora iz Sarajeva, dok je ostatak sadraja iz rada Opinskog drutva Banovii, kao i opinskih drutava sa Tuzlanskog kantona. Program se emituje svakog etvrtka u redovnom terminu od 16:00 do 17:00. Srednjoj mjeovitoj koli, kao i svim osnovnim kolama na teritoriji opine Banovii, dali smo na besplatno koritenje audio kasete (90 kom. 60 min.) sa predavanjima o raznim temama kao to su: Bosanski jezik, Umjetnost i graditeljstvo, Bonjaka knjievnost... (Bonjaka kultura, Radio Preporod, prvi, drugi i etvrti ciklus). Izvrili smo kompletnu pripremu za tampanje romana Vrijeme povratka autora Halida Mehiia. Pomagali smo pripremu za izdavanje monografije o Nuragi Softiu, majstoru umjetnike fotografije sa meunarodnim zvanjem AFIAP. Odrali smo javnu tribinu sa nazivom Historijat genocida nad Bonjacima. Predavai su bili: Muhidin Pai i Azra Gazibegovi. Pomagali smo pripremu i tampanje knjige lana naega drutva Senada Hadia sa nazivom Knjiga za svakoga. Predstavili smo (unutar lanstva drutva) knjigu Majstorska posla autora Suadina Straevia. Ukratko smo predstavili roman Vjena bolna uspomena autora Halida Mehiia u Graanici na susretima opinskih drutava Tuzlanskog kantona. U duhu tradicije Preporoda na pomoi srednjokolskoj i studentskoj omladini dodijelili smo tri jednokratne stipendije (jedna srednjokolcu i dvije studentima). 6 / Godinjak 2005

Aktivnosti opinskih drutava...

Omoguili smo koritenje knjiga i ostale strune literature iz nae biblioteke studentima i srednjokolcima. Aktivno smo uestvovali na sastancima i zajednikim projektima Zajednice opinskih drutava Tuzlanskog kantona. Predsjednik Vehid Kudumovi

BZK Preporod Opinsko drutvo Biha Bonjaka zajednica kulture Preporod Opinsko drutvo u Bihau svoju aktivnost je usredsreivalo uglavnom na manifestacione oblike muziko-folklornog karaktera. Nastupi, kojih je tokom godine bilo nekoliko, u svojoj izvedbi bili su na visokom umjetnikom nivou. Dvije manifestacije zasluuju da se posebno istaknu. Za Kurban-bajram prireen je program sa nazivom Zvijezde tiho seddu ine. U programu su uestvovali, pored velikog Preporodovog orkestra: hor zagrebake medrese Arabeske i sarajevski hor El-Fatih, poznati muziar Sead Zele Lipovaa i uai ilahija i kasida: Aziz Alili, Burhan aban i vokali iz Bihaa. Drugog dana Ramazanskog bajrama imali smo gostovanje u bonjakoj dijaspori u Zagrebu. Bajramsko sijelo organizirao je Savez bonjakih asocijacija Sabah. Program je bio svjetovnog karaktera. Pored velikog broja lanova udruenja iz Zagreba, Rijeke, Pule, Labina, Siska i drugih gradova, program su pratili i u njemu uestvovali predstavnici javnog ivota Zagreba: gradonaelnik Milan Bandi sa saradnicima. U ime Islamske zajednice Hrvatske bili su prisutni muftija evko Omerbai sa saradnicima. Pored spomenutih aktivnosti, folklorni ansambl je uestvovao na meunarodnim smotrama folklornog stvaralatva u organizaciji EKO-BIS i Bosanskoj Otoci, te u okviru kulturnih manifestacija: Dani rijeke Une, u emisiji Folk show Federalne televizije, manifestacijama propagande turizma na Vlaiu, Kupresu i Bjelanici. Koncem novembra u Bihau je odrana promocija sedmog kola edicije Bonjaka knjievnosti u 100 knjiga. Promotori su bili Jasmina Musabegovi i Sead emsovi. Ovaj kulturni dogaaj izazvao je veliko interesovanje u gradu Bihau, to je pokazalo prisustvo velikog broja graana svih dobnih skupina. Tokom 2005. godine odrano je sedam sjednica Izvrnog odbora na kojima su razmatrana pitanja od znaaja za rad Drutva. Na sjednici Skuptine Drutva izvren je izbor novog predsjednika. Na tu dunost izabran je mr. Smail Klii, dipl. pravnik. Osim toga, na sjednici je podnesen Finansijski izvjetaj o radu za 2004. godinu. Glavni oslonac u finansiranju rada Drutva nalazimo u Budetu Opine Biha. Trokove putovanja obino podmirimo iz sredstava koje dobijamo od naih sponzora. Godinjak 2005 / 7

Aktivnosti opinskih drutava...

Za narednu godinu usvojen je veoma ambiciozan program rada. Program je tako koncipiran da e predstavljati prekretnicu u odnosu na dosadanji rad. Pored javnih tribina, promocija knjiga, knjievnih veeri, okruglih stolova, planirano je da se potakne i izdavatvo i rad na jednom istraivakom projektu. Predsjednik Smail Klii

BZK Preporod Opinsko drutvo Bijeljina Janja U godini koja je za nama bijeljinski Preporod je uvrstio svoju ulogu ne samo kulturnog, ve opeg duhovnog stoera Bonjaka u ovom dijelu Bosne i Hercegovine. Djelujui u potpunoj koordinaciji s Udruenjem Povratak (praktino, isti ljudi rade u obje organizacije), Preporod je zauzeo centralno mjesto u cjelokupnoj politikoj i drutvenoj artikulaciji Bonjaka koji su, deset godina nakon Dejtona, i dalje u poloaju graana drugog reda u entitetu koji, kao svoju temeljnu odrednicu, nosi epitet srpskog. Bijeljinska opina i danas je tvrava velikosrpskog nacionalizma, u kojoj mjesta ima samo za jedan narod i jednu religiju, u kojoj crkva odluuje o politici, u kojoj ratni zloinci i profiteri slobodno ive, a istina o brojnim zloinima duboko je zakopana pod zemlju. U opini koju je medijator Evropske unije, dr. Christian Schwarz-Schilling, oznaio kao najtei sluaj u pogledu krenja ljudskih prava u cijeloj BiH, prekrojena je historija i iz nje izbaen itav jedan narod koji je vijekovima bio veinski na ovom tlu, a ovih dana se, novim urbanistikim planovima, pokuava dovriti veliki proces etnikog ienja i brisanja svega to podsjea na Bosnu i Bonjake. U takvoj situaciji Preporod je mnogo vie od kulturne asocijacije to je i krik, i najjae uporite, i dokaz postojanja, i ohrabrenja, i vjera u bolje sutra. Jer, Preporod je i u 2005. godini uspjeno nastavio niz aktivnosti koje, zajedno, imaju i jednu posebnu dimenziju njih prati isto tako snaan proces uspravljanja Bonjaka koji konano imaju duhovno izvorite oko kojeg se okupljaju. I oni koji ive u Bijeljini, i oni u drugim dijelovima drave, i oni u inostranstvu. Niti koje ih veu za sembersko nebo sve su jae. Aktivnosti bijeljinskog Preporoda mogu se svakodnevno pratiti i na naim web strancima, ali i u medijima, posebno u Federaciji BiH, i to je snaga koja sve vie panje skree na zbivanja u ovom sjeveroistonom kutku Bosne i Hercegovine, do juer udaljenom mnogo svjetlosnih milja od Sarajeva. Zahvaljujui Preporodu, Bijeljina je, ini se, danas blia Bosni i Sarajevu nego ikad za ovih petnaestak mranih godina. Ve na poetku godine, u januaru, osnovan je Fond za stipendiranje studenata. Iz svojih skromnih sredstava Preporod redovno stipendira etvero siromanih studenata, a sredstva se osiguravaju prilozima graana i institucija, kao i aktivnostima Preporoda (koncerti, prodaja DVD snimaka, izlobe itd). Krajem decembra, 8 / Godinjak 2005

Aktivnosti opinskih drutava...

u ovom smislu uspostavljena je saradnja sa naim ljudima u dijaspori, tanije u vedskoj, tako da e u 2006. godini jo petero studenata dobijati stipendiju, koja e im se dodjeljivati posredstvom Merhameta. Ve u februaru je inicirano osnivanje Kulturno-umjetnikog drutva u Janji. Dio prihoda Preporoda odvojen je za pripremanje dokumentacije i registraciju KUD-a, te za izradu narodnih nonji za potrebe folklorne sekcije. Osnivaka skuptina Bonjakog kulturno-umjetnikog drutva Mula Alija Sadikovi odrana je 6. februara u Domu kulture u Janji, a zatim je uraena dokumentacija i izvren proces registracije. Drugog dana aprila odrana je komemoracija civilima ubijenim u aprilskom pokolju u Bijeljini 1992. godine. Na tribini sa nazivom Traimo istinu govorili su Jusuf Trbi, Duko Tomi i Salem orbo, a organizovana je i videoprezentacija za graane i medije. Organizovani su i susreti s amerikom novinarkom Sarom Teri i fotoreporterom Ronom Havivom, koji je 2. aprila 1992. godine svojom kamerom ovjekovjeio scene uasa sa bijeljinskih ulica. U aprilu su poele pripreme za koncert sa nazivom Harmoniko moja, koji je odran 17. maja u gradskom kinu uz uee brojnih gostiju, a sav prihod namijenjen je Fondu za stipendiranje studenata. DVD snimak ovog koncerta stigao je do danas u domove stotina Bijeljinaca rasutih irom svijeta. Ljetni mjeseci juni i juli bili su u znaku pripreme za tampu knjige Jusufa Trbia Gluho doba i Ljetnih veeri (Dani dijaspore) u Janji, a 0. juli ostat e zapisan u novijoj historiji ovog kraja. Toga dana je organizovana javna tribina sa nazivom Zloini u Bijeljini Pravdom do pomirenja, posveena masakru 22 lana porodice Sarajli, Sejmenovi i Malagi ujesen 1992. godine. Meu njima je bilo i sedmero djece i etiri ene starije od 65 godina. Sahranjeno je 1 do sada identifikovanih tijela, od toga deset Sarajlia, a na denazi koja je okupila nezapamen broj ljudi, govorio je predsjednik bijeljinskog Preporoda Jusuf Trbi. Gosti na javnoj tribini su bili: Amor Maovi, Elmir Jahi, Duko Tomi, Senija Bubi, Lazar Manojlovi, Sinan Ali, Slavko Perievi, Husein Cami, Mio Davidovi, Salem orbo i Jusuf Trbi. Medijska panja je bila izuzetna, a nakon ovog dogaaja stigla je vijest da je Sud za ratne zloine u BiH konano Bijeljinu svrstao meu svoje prioritete. Od 26. jula do 10. augusta odrana je, prvi put, velika manifestacija Ljetne veeri (Dani dijaspore) u Janji, koja je danima zaokupljala panju graana Janje, ali i brojnih gostiju. Odran je niz filmskih veeri, na kojima je publika mogla vidjeti najnovije bosanskohercegovake filmove, gostovao je hor Orijent iz Sarajeva, sa solisticom ejlom Omerovi, otvorena je izloba slika i fotografija Asima Osmanbaia, Hajdara Huremovia, Mirsada Salkia i Senada Hadia. Na okruglom stolu su, o temi Bonjaci juer, danas, sutra, govorili Nazim Ibrahimovi, Senija Bubi, Jusuf Trbi i Mirzet Hamzi. Mnogo interesovanja je izazvao Damir Niki s filmom If I Wasnt Muslim. Odrana je i promocija Romana o Srebrenici Isnama Taljia, kao i knjiga Huseina Haskovia Matina Godinjak 2005 / 9

Aktivnosti opinskih drutava...

knjiga mrtvih i Penelopin vez Semedina Karia, a poseban je dogaaj bilo sveano otvaranje obnovljene Dedid damije u Janji. Bila je to izuzetna sveanost na kojoj je, pred hiljadama graana i mnogobrojnim gostima, govorio reisu-l-ulema Mustafa ef. Ceri. Povodom 24. septembra, nekadanjeg Dana opine Bijeljina (kojeg je u naletu nove demokratije zamijenila krsna slava sv. Pantelejmona), bijeljinski Preporod je u Tuzli, u velikoj dvorani i holu Bosanskog kulturnog centra, organizovao manifestaciju sa nazivom Bijeljina u srcu posveenu mnogobrojnim Bijeljincima i Janjarcima koji danas ive daleko do zaviaja. Izlobu fotografija iz kolekcije dr. Adija Rifatbegovia sa nazivom Stara Bijeljna otvorio je akademik prof. dr. Enver Mandi, a predstavljena je i izloba fotografija na platnu Gorana Bobia Dvije rijeke u mom kraju. Vie od hiljadu posjetilaca prisustvovalo je zatim promociji knjiga Jusufa Trbia Gluho doba i Mrakom poinje dan, na promociji su govorili Sinan Ali, Atif Kujundi, Nedad Paali, Amra i Amir osi. Monodramu Pria Muzafera orbaa J. Trbia govorio je Emin Hazurovi, kolekciju narodnih nonji i bosansko gradsko odijelo predstavio je Muharem Osmanovi, a na koncertu su, uz orkestar Zlatana Muratovia, pjevali istaknuti bijeljinski i tuzlanski pjevai. U oktobru je u Atik damiji u Janji odrana promocija knjige Gluho doba Jusufa Trbia, a drugog dana Bajrama, na Dan ehida, 4. novembra, u prostorijama BZK Preporod u Gradacu odrano je bajramsko druenje sa nazivom Tragamo za istinom. Bijeljinski Preporod je brojim posjetiocima predstavio izlobu Stara Bijeljina dr. Adija Rifatbegovia i knjige Jusufa Trbia, o kojima su, uz ostale, govorili i Nijaz Alispahi, Atif Kujundi i Muhamed Gradaevi. Sedam dana nakon toga organizovana je promocija knjiga Gluho doba i Mrakom poinje dan Jusufa Trbia u Bijeljini, u Domu omladine. Publika u prepunoj sali je ula prvi put javno i glasno izgovorenu istinu o dogaajima u Bijeljini i Janji uoi i tokom rata protiv Bosne i Hercegovine, o kojima govori knjiga Gluho doba, koja je i do ove promocije izazvala nezapamenu panju. Na promociji su, uz autora, govorili i Lazar Manojlovi, Duko Tomi, Atif Kujundi i Emir Musli, a odlomke iz obje knjige itao je Nedad Paali. Preporod je 15. decembra u bijeljinskoj Galeriji Milenko Atanackovi postavio izlobu fotografija Stara Bijeljina, a tom prilikom odrana je i promocija fotomonografije Nikole Maruia (roenog u Bosanskoj Rai kod Bijeljine) sa nazivom Istorija b/h fotografije do 1918. godine. U toku su i pripreme za tampanje knjige o historiji Bijeljine Mustafe Grabanovia sa nazivom Bijeljina i Bijeljinci, kao i antologija pjesama bijeljinskih pjesnika Bonjaka. Ve poetkom 2006. godine bit e sveano otvorene biblioteke u prostorijama Preporoda u Bijeljini i Janji, pa ovo treba shvatiti i kao poziv svim opinskim drutvima na saradnju i razmjenu knjiga i programa. Predsjednik Jusuf Trbi 40 / Godinjak 2005

Aktivnosti opinskih drutava...

BZK Preporod Opinsko drutvo Bosanska Dubica Prije samog izvjetaja o radu Opinskog drutva za period 1. 1. 2005. 0. 11. 2005. godine, nekoliko napomena u vezi sa iniciranjem osnivanja Opinskog drutva BZK Preporod Bosanska Dubica. Prvi sastanak Inicijativnog odbora odran je 9. . 2004. godine a Obnoviteljska skuptina BZK Preporod Bosanska Dubica je odrana 2. 5. 2004. godine. Obnoviteljskoj skuptini u prostorijama Islamske zajednice prisustvovao je i predsjednik Matinog odbora BZK Preporod, prof. dr. air Filandra, sa saradnicima. Shodno Statutu na Obnoviteljskoj skuptini izabrani su legitimni predstavnici BZK Preporod, kao i odbori Drutva. U periodu od odravanja prvog sastanka Inicijativnog odbora pa do 2. 11. 2004. godine prikupljali smo potrebnu dokumentaciju, kako na dravnom, tako i na entitetskom i opinskom nivou. Uglavnom, od 2. 11. 2004. godine legalno smo drutvo, ije djelovanje je odreeno Statutom drutva i Godinjim planom rada Drutva. U svim kontaktima sa javnou istiemo svoju multikulturalnost i otvorenost za suradnju sa svim relevantnim drutvima, udruenjima, strankama i pojedincima. To bi ukratko bio kratak osvrt o pokretanju rada institucije koja je, sasvim sigurno, vana u ouvanju bonjakog kulturnog i nacionalnog bia. Period 1. 1. 2005. 0. 11. 2005. godine period je, svakako, intenzivnog rada, kako bismo odgovorili ulozi Preporoda u drutvu. U navedenom periodu uputili smo vie od 25 zvaninih dopisa na razliite adrese. Izvrni odbor se sastao sedam puta, u zavisnosti od potreba normalnog odvijanja aktivnosti Drutva. Predsjednitvo Drutva se, skoro, sedmino sastaje, kako bi se eventualne nejasnoe i nesporazumi rijeili. Uporedo, ve do kraja 2004. godine organizovali smo folklorno drutvo u sastavu BZK Preporod i to kategorija starijih i kategorija mladih lanova. Nae finansijske i tehnike mogunosti su i dalje veoma ograniene, tako da nismo u prilici baviti se npr. izdavatvom, to naravno u buduem radu nije iskljueno, ali u sadanjim uvjetima kroz folklornu sekciju i kroz rad sa djecom i omladinom, u prilici smo da im ukaemo na to ko smo, kakvi smo i sa kakvim kulturnim bogatstvom raspolaemo. To e i u narednom periodu biti nae glavno opredjeljenje, a ono je i u skladu sa naim mogunostima kao opinskog drutva. Uglavnom, obje kategorije folklornog ansambla broje vie od 50 lanova, a to se tie opremljenosti i materijalno-tehnikih sredstava moemo biti zadovoljni. U bliskoj budunosti planiramo osnivanje tamburakog orkestra, za ta ve postoji interesovanje i potreba, a i potpuno je realno, jer se radi o tamburaima sa ogromnim iskustvom. Nakon naih nastupa, u i van opine, postali smo hvale vrijedno drutvo, a to nam priznaju i opinske strukture. Na prvi nastup imali smo 24. 4. 2005. godine u Banskim dvorima u Banjoj Luci. Nastup je bio izuzetno uspjean. U maju, u Bosanskoj Dubici, Drutvo je organizovalo malonogometni turnir, za koji se nadamo da e biti tradicionalan. Iz tog razloga smo mu i dali ime Godinjak 2005 / 41

Aktivnosti opinskih drutava...

Preporodov malonogometni majski turnir 2005. Ono to nam je bila prvenstvena zadaa i cilj uspjeli smo ostvariti. Okupili smo stanovnike Bosanske Dubice i omladinu, i uz nastup folklora i takmienje na kojem je uestvovalo pet ekipa, proveli ugodan dan, uz promociju humanih ideja koje propagira Preporod. Iz tog razloga, rezultat smo stavili u drugi plan, ali je ostalo zabiljeeno da je ekipa BZK Preporod osvojila pehar za prvo mjesto. Dvadeset prvog maja na nastupu u Linji (Prnjavor) prvi put su nastupili i nai najmlai. Malo je rei da su izazvali oduevljenje svih prisutnih i izmamili mnoge suze. Za nastup u Linji drutvo je nagraeno prigodnim poklonima u vidu knjiga i pehara. Prvog jula Drutvo je uesnik prestine smotre folklornih drutava u Bosanskoj Otoci s imenom IV Festival folklornog stvaralatva Bosanska Otoka 2005. Radi se o kulturnoj manifestaciji koja traje 0 dana uz nastupe folklornih drutava iz 5 drava, kao i nastupe pjevaa, dramskih sekcija itd. Relevantne osobe kulturnog ivota smotru u Bosanskoj Otoci smatraju jednom od najznaajnijih smotri te vrste u dravi. Mimo protokola smo predvodili sveani defile ulicama Bosanske Otoke. Kruna djelovanja Drutva je nastup u Bosanskoj Dubici 28. 7. 2005. godine u Gradskoj sportskoj dvorani. Pripreme za nastup su u kontinuitetu trajale itav period kalendarske godine do samog izlaska na binu. Manifestacija je nazvana U susret Preporodu 2005. Nadamo se da e biti tradicionalna. Cilj manifestacije je u potpunosti ispunjen. Dokazali smo da imamo jasne koncepcije, organizovano, opremljeno i disciplinovano Drutvo. Nakon nastupa od strane zvaninih struktura vlasti na opinskom nivou javno smo pohvaljeni uz garanciju da kulturne manifestacije u gradu vie ne mogu proi bez uea BZK Preporod. Od znaajnih aktivnosti u ovom periodu valja istai da smo u zavrnoj fazi pregovora za prostor koji bi Drutvo koristilo kao kancelariju sa vie namjena. Uz ne tako velika finansijska ulaganja vjerujemo da organizovanjem djece u sekcije, moemo da privuemo njihovu panju i da je u najpozitivnijem obliku usmjerimo. Takoer, koristimo predavanja o razliitim temama. Adekvatan prostor za redovne probe folklornog ansambla je obeanje opinskog naelnika i mi vjerujemo da e ga i realizovati. Drutvo ima i vlastitu web stranicu i svi oni koji ele da saznaju neto o nama mogu to vrlo jednostavno da uine. E-mail: bzk.preporod.bd@prijedor.com Ne moemo a da se ne osvrnemo na ukupnu situaciju u kojoj smo djelovali i djelujemo. Bosanska Dubica je sredina koja je u poprilinoj mjeri negativno profilisana. Vrlo je teko u jednoj takvoj sredini promovirati Bosnu i bonjatvo, i upravo zato smo mi iz predsjednitva u tolikoj mjeri zadovoljni postignutim. Sistemsko rjeenje finansiranja umnogome bi olakalo rad i realizaciju mnogih planiranih aktivnosti. Predsjednik Safet Beganovi 42 / Godinjak 2005

Aktivnosti opinskih drutava...

BZK Preporod Opinsko drutvo Brko Branski Preporod je i u godini 2005. nastavio sa aktivnostima iji je osnovni cilj njegovanje bonjake kulture te praenje i prezentiranje dostignua savremenih bonjakih autora na razliitim poljima kulture. Neophodno je istaknuti da je nastavljen uspjean rad sa mladima koji se manifestira u djelovanju Dramskog studija Arlekino BZK Preporod Brko Distrikt BiH. U ast Kurban-bajrama 22. 1. 2005. godine u Domu kulture u Brkom prireeno je vee duhovne muzike uz nastup sufi ansambla Neidu-l-huda iz Sarajeva i uee hafiza Sulejmana Bugarija te solista Mensure Mrehi i Aldijane Tuzlak. Promocija prijevoda Kurana na bosanski jezik akademika Esada Durakovia odrana je 2. 1. 2005. godine. Na promociji su, osim autora prijevoda, govorili prof. dr. Emina Memija i prof. dr. Hilmo Neimarlija. U Domu kulture u Brkom su 26. 2. 2005. godine najmlai lanovi dramskog studija Arlekino premijerno odigrali predstavu Plava boja snijega prireenu prema tekstu Grigora Viteza a u reiji Armina atia. Dvadesetog marta 2005. u Domu kulture Brko odigrana je druga premijera predstave Plava boja snijega. Za posjetu predstavi osiguran je prijevoz uenika osnovnih kola iz Maoe, Gornjeg Rahia i Brke. U Omladinskom centru u Brkom 29. . 2005. godine odrana je promocija knjige poezije Otisak izguvanih snova naeg sugraanina Hakije Karia. Na promociji su govorili profesor Zejir Hasi i pjesnik imo Ei. Petog aprila 2005. godine u Omladinskom centru u Brkom promovisan je roman umski duh autora Gorana Samardia. Pored autora, o romanu su govorili mr. Vedad Spahi i Edin Jaarevi, profesor bosanskog jezika. U povodu podsjeanja na dogaaje iz maja 1992., kada je zapoela agresija na Brko i stradanje Bonjaka u ovom gradu, BZK Preporod je 4. maja 2005. godine u Domu kulture organizirao, sada ve tradicionalni, koncert na kojem je sa gostima nastupio Erman Delilovi, mladi pijanista iz Brkog. Dvanaestog maja 2005. godine u Omladinskom centru u Brkom prireena je promocija knjige Prevara Bosne autora Nijaza Durakovia. Pored autora kao promotori su govorili prof. dr. Mustafa Sinanagi i sociolog Enes Paali. lanovi dramskog studija Arlekino BZK Preporod Brko nastupili su na 8. Festivalu djeijeg dramskog stvaralatva koji je odran 21. i 22. maja u Graanici. Nai mlai lanovi predstavili su se predstavom Plava boja snijega. U jednom od hangara Luke, prostoru koji je koriten kao koncentracioni logor tokom 1992. godine, 19. juna predstavljen je video rad If I Wasnt Muslim autora Damira Nikia. Ovom dogaaju prisustvovalo je vie od hiljadu posjetilaca. Stariji lanovi dramskog studija Arlekino BZK Preporod su 5. 7. 2005. god. u Domu kulture u Brkom premijerno odigrali predstavu Smijene gospoje prireenu prema tekstu J. B. Molirea a u reiji Armina atia. Sedamnaestog septembra 2005. godine u Domu kulture Brko odrana je audicija za izbor polaznika dramskog studija Arlekino za kolsku 2005./2006. godinu. Nakon obavljene audicije izabrano je 40 lanova uzrasta od 7 do 18 godina Godinjak 2005 / 4

Aktivnosti opinskih drutava...

podijeljenih u dvije grupe. Voditelj dramskog studija Arlekino je Armin ati asistent na Akademiji dramskih umjetnosti u Tuzli. Bajramska akademija povodom Ramazanskog bajrama odrana je 5. novembra 2005. godine u Domu kulture u Brkom. Uesnici na akademiji bili su: Emina Zeaj uz pratnju Avdage Buzara, Ansambl Sultan Mehmed Fatih, enski hor Preporod Bugojno, glumci Miralem Zubevi i Armin ati, te mladi pijanist iz Brkog Erman Delilovi. estog novembra 2005. godine u saradnji sa ahovskim klubom Jedinstvo Brko BZK Preporod organizirao je tradicionalni bajramski memorijalni turnir posveen poginulim pripadnicima Armije BiH Salki Memoviu i Veliji abanu. Turnir je odran u Grand hotelu Posavina sa ueem 2 (trideset dva) takmiara iz Tuzle, Doboja, Bijeljine, Lukavca, Gunje i Brko Distrikta BiH. U Omladinskom centru u Brkom 7. 12. 2005. promovisana je knjiga Povijest Bosne u IX i X stoljeu autora Muhameda Hadijahia. Promotori ovog djela bili su prof. dr. air Filandra, prof. dr. Azem Koar i mr. Adnan Jahi. U Domu kulture u Brkom je u organizaciji BZK Preporod 10. i 11. decembra 2005. godine odran mini festival djeijeg dramskog stvaralatva. Na festivalu su nastupili lanovi Djeijeg dramskog studija Mostarskog teatra mladih sa predstavom Runo pae koja je pripremljena prema tekstu H. C. Andersena, lanovi djeijeg studija glume Rode iz Banja Luke sa predstavom Kraljevski festival prireenom prema tekstu Tode Nikoletia i lanovi dramskog studija Arlekino iz Brkog s predstavom Plava boja snijega reiranom prema tekstu Grigora Viteza. Drugog dana druenja za djecu su u Omladinskom centru Brkom organizirane radionice glume. Dvadeset prvog decembra 2005. godine upriliena je promocija knjige pjesama Na jeziku zemlje pjesnika Huseina Haskovia. Promotori su bili knjievnici eljko Grahovac i Hadem Hajdarevi te Emina Pita, profesor bosanskog jezika i knjievnosti iz Brkog. Ovo vee poezije upotpunio je nastup Elvisa Sivevia, magistra muzike, te Denane Kurtali i Amele Ati, lanova dramskog studija Arlekino. Predsjednik azim Suljevi

BZK Preporod Opinsko drutvo Bugojno U okrilju Opinskog drutva Preporod Bugojno okupljeni su Bonjaci u ispoljavanju stvaralakih potencijala u oblasti kulture bez obzira na stranaku i politiku pripadnost i pruanje doprinosa cjelokupnoj afirmaciji bonjake kulture. Nastavljene su aktivnosti na njegovanju nae tradicije, afirmaciji pozitivnog odnosa prema kulturno-historijskoj batini, njegovanju naih obiaja, jezika, afirmaciji stvaralatva naih ljudi, podsticanju na pozitivan odnos mladih i nas u 44 / Godinjak 2005

Aktivnosti opinskih drutava...

cjelini. Uinjen je korak naprijed uz dosadanje rezultate: izdavanje dviju publikacija, dvaju godinjaka, izdavanje i promovisanje dviju knjiga naih autora, odravanje velikog broja javnih tribina, promocija knjiga, promocija dokumentarnih filmova, izlobi, kola slikanja, nagradnih konkursa i drugih aktivnosti. U 2005. godini gosti promocija knjiga, tribina i susreta Preporoda bili su: dr. air Filandra, dr. Munib Maglajli, mr. Nusret Abdibegovi, dr. Mirsad Abazovi, dr. Muhamed dralovi, mr. Ahmed Kico, mr. Devad Drino, Vehid Arnaut, Kemal Balihodi, Husein epalo, dr. Alija Ramljak, dr. Beir Maci, Jusuf Kadri, Mulo Hadi, umjetnik Hazim ii i drugi. Izdavanjem Godinjaka 2005 uinjen je korak naprijed u naim aktivnostima, realizovan kapitalan projekt bosanskohercegovake duhovnosti, gotovo iz svih podruja djelovanja, od filozofije, psihologije, teologije i islamskih znanosti, politologije, sociologije, historije, prava, ekonomije, jezika, batine i tradicije u najirem smislu, knjievnosti, pa sve do znanosti kakve su medicina, veterina, te tehnikih znanosti uope, reklo bi se u visokoreprezentativnoj formi, duhovno stvaralatvo autora, zajedno sa biobibliografskim referencama. Svojim radovima predstavilo se 55 autora (jedan akademik, 12 doktora znanosti, 12 magistara znanosti, dok su preostali sa akademskim zvanjem visoke strune spreme, ili su na putu da je steknu, budui da su kao mladi pjesnici i prozaisti jo premladi za takvo neto). U tome treba istaknuti zastupljenost ena (dvije su doktori znanosti, tri magistri znanosti, dvije sa akademskim zvanjem, dok su etiri mlade prozaistkinje) koje svojim znanstvenim radovima, potencijalom i talentom svjedoe o intelektualnoj tradiciji, obrazovanju i interesovanjima ena nae sredine. Znaaj ovog Godinjaka je i u tome to su objavljeni i nagraeni radovi uenika osnovnih i srednjih kola o temi Milenijska Bosna i Hercegovina. Preporodov Godinjak 2005, ija je promocija obavljena u junu u okviru 495. Ajvatovice, ima 758 strana. Promotori su bili: dr. Muhamed dralovi, dr. Munib Maglajli, mr. Ahmed Kico i Kemal Balihodi. Po svom obimu, sadraju, kvalitetu, znaaju i drugim obiljejima, nadrastao je granice Kantona, i predstavlja vrijednosti koje su respektabilne na nivou Bosne i Hercegovine. U aprilu su prireene promocije dviju knjiga: Nacionalno mitomansko prokletstvo, autora Azhera Mihrovia i rtve Srebrenike apokalipse autora Azhera Mihrovia, Zulfe Salihovia i Armina Kralia. Promotori su bili dr. Enes Milak, mr. Ahmed Kico i Kemal Balihodi. Istog mjeseca je odrana promocija dokumentarnog filma Istina autora Akifa Agia. U junu u saradnji sa opinskom organizacijom JOB prireena je promocija dokumentarnog filma Bugojno u funkciji odbrane RBiH autora Kemala Balihodia. Opinsko drutvo ukljuilo se u realizaciju programskih sadraja 495. Ajvatovice. U julu, u okviru obiljeavanja dvanaeste godinjice stradanja Bonjaka Vrbanja 199/2005 ehidima dova ivima opomena prireena je promocija knjige Bonjaci rtve i svjedoci i dokumentarnog filma autora Jusufa Kadria; promotori su bili dr. Beir Maci, mr. Ahmed Kico, a moderator Vehid Arnaut. Godinjak 2005 / 45

Aktivnosti opinskih drutava...

U augustu je odrana Preporodova promocija knjige Prusac i njegovo dovite Ajvatovica autora Mule Hadia, a promotori su bili mr. Nusret Abdibegovi, Husein epalo i Kemal Balihodi. U sadrajnim aktivnostima u augustu nastavljeno je prireivanje tradicionalne manifestacije festivala U dergahu moga srca u saradnji sa Medlisom IZ Bugojno u kojoj su uestvovali horovi iz nekoliko bosanskohercegovakih gradova. Rije je o manifestaciji koja njeguje i afirmie ilahije i kaside. U ovoj manifestaciji uestvovali su horovi iz Banje Luke, Blagaja kod Mostara i Bugojna. U oktobru u uspjenoj zajednikoj saradnji Preporoda i Kulturnog centra Princeze Devhere prireen je ramazanski iftar za sve lanove Skuptine Preporoda, na kojem je kao gost bio dr. air Filandra, predsjednik BZK Preporod BiH. U novembru je prireena samostalna izloba umjetnika Hazima iia, o temi Slapovi i kaskade, u okviru obiljeavanja Ramazanskog bajrama i 45 godina umjetnikog rada kojim je na odreen nain obiljeio umjetniko stvaralatvo na naem podruju. Svrstao se u plejadu pedagoga koji su ikolovali vei broj generacija iz kojih su izrasli istaknuti umjetnici, knjievnici, kulturni i nauni djelatnici. Svojim radovima, uglavnom ulja na platnu, i drugim likovno-umjetnikim tehnikama, postao je prepoznatljiv ne samo na podruju Gornjovrbaske regije, nego i u Bosni i Hercegovini. Odrana je promocija Dokumentarnog filma Preporoda Opinskog drutva Bugojno na CD, DV i DVD, autora Kemala Balihodia, videospota Vokalnog ansambla i web sajta. Organizator ovog projekta bio je Samir Haljeta, a montaa je uraena u privatnom studiju Jasmina Omerike u Sarajeva. Tonsku obradu odradio je muziki studio OXY? iz Bugojna. Sve raspoloivo iz rada Preporoda, na web stranicu stavio je Tarik Pando, koji je jednim dijelom odrastao u Bugojnu, Pakistanu a studije zavrio u Australiji. Sa svojim web sajtom Moje Bugojno od 1998. godine do danas izrastao je, moe se rei, u instituciju. Prepoznatljiv i traen na internetu. Pridodao je i novi sadraj Poslovni imenik, kao i mogunost za oglaavanje na web sajtu koji mjeseno posjeuje oko 1500 posjetilaca. Sa naim, Preporodovim web sajtom (mojebugojno. net/preporod) uinili smo dodatni korak u afirmaciji BZK Preporod, Bugojna i nas u cjelini. U decembru je prireena promocija Izabranih djela Alije Izetbegovia, promotori su bili akademik Abdulah Sidran, Bakir Izetbegovi i Timur Numi, a moderator Azra Karali. Opinsko drutvo Bugojno preuzelo je pokroviteljstvo nad Vokalnim ansamblom koji na svom repertoaru njeguje nau sevdalinku, ilahije te popularne pjesme ozbiljne i zabavne muzike. Pored veeg broja nastupa, posebno se istiu nastupi u okviru Dana Ajvatovice 2005, nastup u okviru Baarijskih veeri u Sarajevu, nastupi sa vrlo popularnim francuskim horom La Viva u Konjicu, Banjoj Luci i Bugojnu, nastup ansambla u Brkom, te vei broj nastupa na svim znaajnijim manifestacijama ovog podruja (bajramima, obiljeavanju znaajnih dogaaja, manifestacija i datuma iz prolosti i sl.). Ovaj ansambl sa jednom mu46 / Godinjak 2005

Aktivnosti opinskih drutava...

zikom numerom naao se meu 22 izvoaa iz Bugojna na CD-u s naslovom Bugojno moje. Vokalni ansambl Preporoda u 2006. godini obiljeava jubilej, deset godina uspjenog rada i djelovanja, a dobio je ponovo poziv da gostuje u Francuskoj. Prireena su dva susreta (u aprilu i maju) o metodu i sadraju rada predsjednika opinskih drutava Preporoda Srednjobosanskog kantona. Bonjaka zajednica kulture Preporod Opinsko drutvo Bugojno u narednom periodu planira obogaivati svoj rad u sadraju i kvalitetu, proirivati saradnju sa ostalim opinskim drutvima i Matinim odborom, kao i ostalim drutvenim organizacijama i udruenjima graana Bugojna i ire. Predsjednik Kemal Balihodi

BZK Preporod Opinsko drutvo Doboj Istok U januaru ove godine, a povodom blagdana Kurban-bajrama, u organizaciji BZK Preporod Opinsko drutvo Doboj Istok, u velikoj sali Doma kulture u Klokotnici, uprilien je bogat kulturno-umjetniki program Nek miriu avlije. Pored prigodnih stihova koje su govorili lanovi kluba pisaca BZK Preporod Doboj Istok, uestvovali su lanovi KUD Lukavica iz Lukavice, bonjaki hor ilahija i kasida Aik iz Doboj Istoka, te lokalni interpretatori sevdalinke i izvorne muzike. Ni iznimno niske temperature u velikoj nezagrijanoj sali Doma kulture u Klokotnici nisu sprijeile nekoliko stotina graana Doboj Istoka da dou i uivaju u pripremljenom programu. estoga marta ove godine u sali O.V. u Klokotnici odrana je promocija zbirke pjesama Kamen na cesti poetese Majde Ovine. Recenzije za ovu zbirku pjesama napisali su Alija Kebo i gosp. Larisa Hajdarevi, a promovisali su je prof. Zirafeta Prohi, te gospoica Dijana Heli. Ne tako mala sala O.V. Doboj Istok bila je pretijesna da primi sve one koji su izrazili elju da prisustvuju ovom kulturnom dogaaju. U aprilu tekue godine, priredili smo javnu tribinu o temi Genocid nad Bonjacima. Okupljenim posjetiocima, njih oko stotinjak, na spomenutu temu govorili su gospoda Muhidin Pai, predsjednik ZOD Preporod TK, te gospoa Azra Gazibegovi, profesor. U maju 2005. godine, u sali Doma kulture u Klokotnici, uprilieno je Preporodovo vee poezije. Osim lanova kluba pisaca BZK Preporod Doboj Istok, uestvovali su i pjesnici i pjesnikinje iz Graanice. U jednoj lijepoj, sasvim oputenoj atmosferi pjesnici i pjesnikinje su govorili, pored svojih, i stihove pjesnika, kao to su Musa azim ati, Mehmedalija Mak Dizdar, Safvet-beg Baagi i drugi. Godinjak 2005 / 47

Aktivnosti opinskih drutava...

U sklopu ve tradicionalnih Ljetnih veeri na otvorenom, estog jula ove godine, ispred Doma kulture u Klokotnici uprilien je bogat kulturno-zabavni program nazvan Vee sevdaha, ilahija i kasida sa izvedbama nekoliko novokomponovanih ilahija bonjakog hora Aik iz Doboj Istoka, izvornih pjesama praenih zvucima saza, te sevdalinki u interpretaciji lokalnih pjevaa, ali i interpretatora sevdalinke izvan opine Doboj Istok. Sedamnaestog jula odrana je redovna skuptina BZK Preporod Opinsko drutvo Doboj Istok. Osim Izvjetaja o radu drutva izmeu dvije skuptine i finansijskog izvjetaja koji su jednoglasno usvojeni, vano je napomenuti da je donesena Odluka o izmjeni lana 0. Statuta BZK Preporod Doboj Istok, u kom se, umjesto devet (9) lanova Izvrnog odbora bira pet (5) lanova. Predsjednik Drutva je ovaj prijedlog obrazloio lakim i efikasnijim radom Izvrnog odbora Drutva, a samim tim i mogunou odaziva dovoljnog broja lanova na sjednice IO Drutva. Na uporno insistiranje graana Doboj Istoka, 27. 7. 2005. godine, BZK Preporod Opinsko drutvo Doboj Istok upriliilo je jo jedno vee na otvorenom, sa nazivom Vee saza i sevdaha. Ne tako mali plato ispred Doma kulture u Klokotnici bio je krcat posjetiteljima koji su do kasnih nonih sati uivali u umilnim zvucima saza, lijepoj sevdalinci i ponekoj novokomponovanoj narodnoj pjesmi. Poetkom augusta, upriliena je jednodnevna likovna kolonija slikara BZK Preporod Doboj Istoka i Graanice. Iznimno lijepo vrijeme, ari prirode i dobro raspoloenje uesnika likovne kolonije iznjedrili su desetak predivnih slika, raenih uglavnom temperom i uljem na platnu. U Domu kulture u Klokotnici 27. augusta 2005. godine., odrana je prvi put na ovim prostorima modna revija kreatorke Seade Deli iz Graanice, inae lana Opinskog drutva Preporod Doboj Istok. Neto vie od mjesec dana smo uz lini angaman same modne kreatorke, manekena i manekenki iz Graanice, intenzivno radili na pripremama. S obzirom na to da se u Doboj Istoku prvi put odravala modna revija, organizator modne revije bio je, naravno, prijatno iznenaen velikim odzivom posjetilaca. Dvadeset i estog septembra ove godine u sali O. V. Doboj Istok u Klokotnici odrana je promocija zbirke pripovijedaka Knjiga od praha i snova, iji je autor akademski slikar, ali i veoma plodonosan prozaista, gospodin Nijaz Omerovi iz Graanice. U ime organizatora prisutne je pozdravio i zahvalio im se na odzivu predsjednik BZK Preporod Opinsko drutvo Doboj Istok, gospodin Ismet Sulji. Sala O.V. Doboj Istok bila je ispunjena do posljednjeg mjesta, a o knjizi je govorio jedan od recenzenata knjige, gospodin Fatmir Alispahi, knjievnik i publicista. Vano je napomenuti da je ovaj kulturni dogaaj zabiljeila i kamera TVTK. U povodu Ramazanskog bajrama, 4. 11. 2005. godine, u sali Doma kulture u Klokotnici uprilien je prigodan kulturno-zabavni program nazvan Bajramsko posijelo. Pored poezije, koju su govorili lanovi recitatorske sekcije, posjetitelji su uivali u lijepim ilahijama u izvoenju hora JU MS Doboj Istok, sevda48 / Godinjak 2005

Aktivnosti opinskih drutava...

linci, novokomponovanim narodnim pjesmama i zvucima saza i violine poznate grupe Braa Babaji. Vie od tri stotine posjetilaca uivalo je u dvosatnom kulturno-zabavnom programu. Do kraja ove, 2005. godine BZK Preporod Opinsko drutvo Doboj Istok e upriliiti promociju zbirke pripovijedaka Oeva kletva autora Ismeta Suljia, kao i samostalnu izlobu slika gospoe Refke aji iz Graanice. Drutvo intenzivno radi na osnivanju javne biblioteke u opini Doboj Istok. Naalost, moramo konstatovati da oni koji bi morali i trebali da istinski podre i pomognu ovu inicijativu, nemaju ba mnogo sluha za bilo ta drugo osim za lini materijalni interes. Predsjednik Ismet Sulji

BZK Preporod Opinsko drutvo Donji Vakuf Aktivnosti BZK Preporod Opinsko drutvo Donji Vakuf u 2005. godini odvijale su se u kontinuitetu. Iste su ostvarivane kroz sekcije u kojima djeluje vie od 220 lanova. Inae, u okviru Preporod Donji Vakuf djeluju: muzika sekcija, folklorna sekcija, literarna sekcija, klub mladih pisaca i amatersko pozorite. Nastojali smo da u sklopu realizovanih aktivnosti budemo prisutni sa svojim programom na razliitim skupovima i prilikama u povodu znaajnih datuma, kao npr. u kolama, posebno osnovnim, zatim povodom Dana opine, dana Ajvatovice, Bajrama i drugim prigodama. U 2005. godini realizovane su sljedee aktivnosti: 10. januara prireeno je omladinsko vee sa nazivom Druimo se, raspust je; 2. januara odrano je finalno takmienje Djeca pjevaju hitove; 8. februara pozorina predstava u izvoenju Teatar Fedra Bugojno; 1. marta knjievno vee (mladi pisci iz Donjeg Vakufa); 24. marta koncert; . maja koncert Preporoda iz Konjica; 20. maja izloba levhi u povodu Ajvatovice; 25. juna nastup u povodu Ajvatovice; 10. jula gostovanje nekih sekcija u vedskoj; 18. augusta gostovanje nekih sekcija u Turskoj; 10. septembra izloba starih fotografija Donjeg Vakufa; 14. septembra smotra folklora u povodu obiljeavanja godinjice osloboenja (na smotri je uestvovalo 15 drutava); Godinjak 2005 / 49

Aktivnosti opinskih drutava...

15. septembra vee sevdalinke i poezije i proglaenje najboljeg literarnog rada o temi: Sa gradine pogledat je lijepo; 10. novembra izloba akademskog slikara Hazima iia; 18. novembra koncert Preporoda Jajce; 2. decembra modna revija, omladinski centar Etno; 18. decembra finalno vee Djeca pjevaju hitove. Naglaavamo da su u Donjem Vakufu aktivnosti BZK Preporod doprinijele apsolutnoj prepoznatljivosti nae zajednice, te da su posjete ovim aktivnostima koje su organizovane bile veoma brojne. Takoer je bitno naglasiti da su naa Muzika i Folklorna sekcija i lanovi Kluba mladih pisaca bili u posjeti u vedskoj i Turskoj, gdje smo nastupali sa naim programom, autentinim za prostore Bosne i Hercegovine. Predsjednik Kemal olak

BZK Preporod Opinsko drutvo Gornji Vakuf U 2005. godini svoje programske ciljeve ostvarili smo kroz sljedee aktivnosti: U februaru smo obiljeili Muslimansku novu 1426. godinu. Napravljen je zajedniki program svih triju osnovnih kola nae opine. Uz prikladan i zabavan program BZK Preporod je osigurao paketie: svim prvaiima osnovnih kola s podruja opine, djeci predkolskog uzrasta u obdanitima i djeci koja su uestvovala u programu Promociju knjige Ispod crnog vrha autora prof. Nedada Milanovia organizirali smo u aprilu. Knjiga govori o ratnim deavanjima u dva susjedna sela s podruja opine Gornji Vakuf. Trea promocija potresnog filma o ratu u naoj opini Istina autora Akifa Agia upriliena je u julu. U augustu smo priredili 4. promociju knjige Gornji Vakuf kroz historiju autora Hajrudina Haraia. Gosti su bili nai stari sugraani Mehmed i Esad Drino koji su govorili svoja sjeanja o davnim dogaajima i starom izgledu grada. U novembru smo sveano obiljeili Ramazanski bajram. Program je organiziran uz uee svih kola i horova s podruja opine. Gost je bio prof. dr. Demaludin Lati, koji je imao uspjena i pouna predavanja o temi ivot, vjera i budunost Bosne i Bonjaka. Promociju knjige Huk Neretvice Bajre Perve organizirala je Osnovna kola Gornji Vakuf . Ona je bila i organizator obiljeavanja 25. novembra. Na sveanosti su bili i predstavnici izvrne i zakonodavne vlasti nae opine. 50 / Godinjak 2005

Aktivnosti opinskih drutava...

BZK Preporod ima izuzetno dobru saradnju sa osnovnim kolama te donekle sa Srednjokolskim centrom. Uz veu podrku i saradnju Matinog odbora u Sarajevu i uz veu saradnju sa opinskim organima, te rjeavajui prostor za rad BZK Preporoda, ukljuivanjem Preporoda u budet Opine i Kantona, a to su objektivne mogunosti, rezultati bi bili daleko bolji. Bili bi efikasniji u sklanjanju djece sa ulice i promoviranju nae duhovnosti, tradicije i obiaja. Predsjednik Abdulah Burek

BZK Preporod Opinsko drutvo Graanica U ast praznika Kurban-bajrama, u januaru 2005. godine, kao i uvijek, drutvo je priredilo bogat kulturno-umjetniki program, nazvan U susret Hadi-bajramu. Ova kulturna manifestacija odrana je u velikoj sali JU BKC Graanica. Kao i obino, nekoliko stotina posjetilaca i ovaj put je bilo oduevljeno bogatim kulturno-umjetnikim sadrajem (ilahije, kaside, sevdah, prigodni recitali...). Ovu kulturno-umjetniku manifestaciju pratila je TVTK. U organizaciji drutva u mjesecu februaru prireena je samostalna izloba slika, gospodina Refika Mustajbaia iz Graanice. Izloba je bila postavljena u foajeu JU BKC Graanica, i ista bila izuzetno dobro posjeena. Inae, gospodin Refik Mustajbai je lan naeg drutva, i prema rijeima kompetentnih, spada u mali krug izuzetno nadarenih i perspektivnih slikara. Ovu izuzetno uspjelu izlobu slika zabiljeili su tampani i elektronski mediji. Prvi mart, Dan nezavisnosti BiH, bio je povod da nae drutvo u foajeu JU BKC Graanica priredi izlobu slika Preporodovih slikara. Sedmog marta, u povodu Dana ena, u organizaciji naeg drutva u velikoj sali JU BKC Graanica odrana je modna revija nae modne kreatorice Seade Deli, lanice naeg drutva. U organizaciji BZK Preporod Graanica, u aprilu ove godine odrana je izloba slika renomiranog slikara Hasana Fazlia. Izloba je bila postavljena u foajeu JU BKC Graanica i ista bila veoma dobro posjeena, to su zabiljeili tampani i elektronski mediji. Promociju knjige Ima i gore pjesnikinje Kademe Skeli iz Graanice Drutvo je priredilo u maju, u dersahni Osman-kapetanove medrese u Graanici. U organizaciji Opinskog drutva Preporod Graanica, 26. maja odrana je javna tribina o temi Genocid nad Bonjacima. Tribina je odrana u dershani Osman-kapetanove medrese u Graanici, a o spomenutoj temi govorili su, gospodin Muhidin Pai, predsjednik BZK Preporod ZOD TK, te gospoa Azra Gazibegovi, prof. historije. O foajeu JU BKC Graanica, u organizaciji Drutva prireena je i samostalna izloba slika Dragana Jukia iz Srebrenika. Godinjak 2005 / 51

Aktivnosti opinskih drutava...

U povodu Dana opine Graanica, 2. juna 2005. godine, u organizaciji Drutva postavljena je jo jedna izloba slika graanikih slikara, izloba je bila postavljena u foajeu JU BKC Graanica. U sklopu ve tradicionalnih, dvomjesenih dana kulture u Graanici, nazvanih Ljetne veeri pod lipama Graanice, iji je organizator i pokrovitelj Opina Graanica, petog jula nae drutvo je bilo domain i ugostilo lanove BZK Preporod Opinsko drutvo Kalesiju. Nekoliko stotina posjetilaca uivalo je u izuzetno bogatom cjeloveernjem kulturno-umjetnikom programu gostiju iz Kalesije. Ovu bogatu kulturno-umjetniku prezentaciju BZK Preporod Kalesija zabiljeile su Dnevni avaz i TVTK. Samo dvije sedmice kasnije, 18. jula, takoer u sklopu dvomjesenih dana kulture u Graanici, u veernjim satima Drutvo je bilo domain i ugostilo lanove BZK Preporod ivinice, koji su se posjetiocima predstavili sa izuzetno bogatim kulturno-umjetnikim programom (folklor, ilahije, sevdah, recitali, monolozi). I ovu kulturnu manifestaciju zabiljeili su tampani i elektronski mediji. Do kraja mjeseca jula, a u sklopu Ljetnih veeri pod lipama Graanice, BZK Preporod Opinsko drutvo Graanica posjetilo je MZ: Doborovci, Vranovii, Lukavica i Maleii. Mjetanima spomenutih MZ predstavili smo se svojim kulturno-umjetnikim programom. Mjetani spomenutih MZ su traili da svake godine upriliimo ovakve susrete i druenja. Na platou Osman-kapetanove medrese u Graanici, a u sklopu Ljetnih veeri pod lipama Graanice sedmog augusta drutvo je priredilo jo jednu kolektivnu izlobu slika Preporodovih slikara. U mjesecu augustu, a u sklopu Ljetnih veeri pod lipama Graanice drutvo je ugostilo i lanove BZK Preporod Opinsko drutvo Gradaac. Cjeloveernji kulturno-umjetniki program gostiju iz Gradaca, odran je na platou Osman-kapetanove medrese u Graanici. Mnogobrojni posjetioci uivali su u lijepim stihovima i sevdalinkama gostiju iz Gradaca, a posebno su bili oduevljeni nastupom orkestra harmonika. Program je direktno prenosio i Radio Graanica, a isti zabiljeila i kamera TVTK. I na kraju, u sklopu Ljetnih veeri pod lipama Graanice svoj cjeloveernji kulturno-umjetniki program priredio je i BZK Preporod Graanica, koji odran u velikoj sali BKC Graanica, krajem mjeseca augusta. Smjenjivali su se sevdah, poezija, saz, ilahije i kaside, a cio program je direktno odailjan u eter putem talasa Radio Graanice. Dnevni avaz i kamera TVTK takoer su zabiljeile ovaj kulturni dogaaj. U septembru je Opinsko drutvo Preporod Graanica u foajeu JU BKC Graanica priredilo aukciju slika graanikih slikara. Novac od prodanih slika namijenjen je za dogradnju Graanike gimnazije. Prema miljenju organizatora, ali i drugih koji su uestvovali u ovom, prije svega, humanom gestu, aukcija je uspjela. U povodu obiljeavanja Ramazanskog bajrama, BZK Preporod Graanica je priredio bogat kulturno-zabavni program. U subotu, petog novembra, u foajeu JU BKC Graanica postavljena je izloba levhi, autora, gospodina Saliha 52 / Godinjak 2005

Aktivnosti opinskih drutava...

Mahmutbegovia iz Tuzle. Izloba koju je otvorio akademik slikar Fuad Kasumovi bila je izuzetno dobro posjeena, to su zabiljeili pisani i elektronski mediji. Nakon izlobe, u novootvorenoj sali Muzike kole u Graanici odrana je promocija knjige Moji stavovi autora Muhameda Maia. O knjizi, ali i o liku i djelu rahmetli Muhameda Maia uope, govorili su gospodin Muhidin Pai, prof. dr. Izet Mai i drugi. Promocija je bila izuzetno dobro posjeena, a to nije ni udo s obzirom na to da je govoreno o liku i djelu Graanlije, publiciste, pjesnika, prevodioca, odlinom poznavaocu arapskog jezika i knjievnosti, ali i drugih orijentalnih jezika, Bonjaku intelektualcu, i piscu tariha, odnosno hronograma na arapskom, turskom i perzijskom jeziku. Do kraja ove godine iz tampe e izai i etvrti broj asopisa Avlija u izdanju BZK Preporod Opinsko drutvo Graanica. Isto tako, do kraja 2005. godine odrat e se i promocija zbirke pripovjedaka Oeva kletva autora Ismeta Suljia. Upriliit emo aukciju slika gospoe Refke aji a sredstva koja budu prikupljena namijenjena su kao pomo nezaposlenim demobilisanim borcima. Drutvo je u ovoj godini bilo izdava knjige pripovjedaka Peat ulice autora Mevludina Spahia iz Graanice, a pomagalo je i tampanje nekoliko knjiga svojih lanova. Isto tako, Opinsko drutvo Preporod Graanica je ove godine finansiralo i snimanje CD-a sa tri novokomponovane ilahije. Tekstove za ilahije napisali su lanovi drutva, gospoda Safet Begovi i Ismet Sulji, a iste izvodi Zihnija Smajilbai, takoer lan BZK Preporod Graanica. Predsjednica Refka aji

BZK Preporod Opinsko drutvo Gradaac Iz slijedeeg moe se sagledati rad naeg opinskog drutva za 2005. godinu: 14. januara povodom Kurban-bajrama organizirana je promocija monografije i izloba slika Hasana Fazlia, karikaturiste iz Sarajeva. Promotor: prof. dr. Sulejman Bosto. 11. februara BZK Preporod Gradaac u suradnji sa Preporodom BiH gostovao je sa prigodnim programom u Odaku, sa temom: Programski ciljevi Bonjaka u kulturi uz promociju VII kola Bonjaka knjievnost u 100 knjiga. Uesnici programa: prof. dr. Munib Maglajli, mr. Amra Turbi, mr. Sead emsovi. Uestvovali: dr. Sead Berbi, prof. Sadeta Subai i uenik (sazlija) Jusuf Brki. 25. februara BZK Preporod Gradaac organizirao je promociju knjige Katarina, kraljica bosanska Ibrahima Kajana. Godinjak 2005 / 5

Aktivnosti opinskih drutava...

Gosti veeri: Ibrahim Kajan, promotor prof. Sadeta Subai. Muziki dio programa: Refija Husejnagi i David Pamukovi, muzika pratnja Edo Mulabdi. 4.-12. marta povodom 8. marta Dana ena u prostorijama Preporoda meunarodna organizacija vicarska organizacija za razvoj i suradnju organizirala je izlobu runih radova, ena i omladine s podruja opine Gradaac. 1. aprila uenici O. . Ivan Goran Kovai iz Gradaca, posjetili su prostorije Preporoda i izlobu slika (karikatura) autora Hasana Fazlia (Sarajevo). 2. aprila humanitarna organizacija Bos-it u suradnji sa BZK Preporod Gradaac odrala je redovnu izbornu skuptinu u prostorijama Preporoda. 15. aprila BZK Preporod Gradaac organizirao je promociju knjige Prie o Odaku i njegovim iteljima autora Ragiba Mejria. Promotor: Jelena Grgi-Matijaevi. 16. aprila u prostorijama Preporoda Gradaac organizovana je promocija asopisa Zehra u suradnji sa enskom edukativnom organizacijom Kewser. 18. aprila BZK Preporod Gradaac u suradnji sa Opinom Gradaac i Izdavakom kuom Baybuk Sarajevo, organizirao je promociju monografije Svjetlost Evrope u Bosni i Hercegovini i izlobu Razglednice Bosne i Hercegovine (Austrougarski period). 6. maja povodom obiljeavanja 9. maja Dana pobjede nad faizmom, BZK Preporod Gradaac organizirao je promociju knjige Prevara Bosne prof. dr. Nijaza Durakovia. Pomotori su bili prof. dr. Sead Omerbegovi i prof. dr. Edhem Mufti uz prisustvo autora. 20. maja u suradnji sa Medlisom IZ Gradaac, BZK Preporod Gradaac organizirao je promociju knjige Bosna je odbranjena, ali nije osloboena dr. Omera Ibrahimagia, promotor general Fikret Muslimovi. 27. maja u okviru Gradaakih kjievnih susreta BZK Preporod Gradaac organizirao je izlobu grafika Danisa Fejzia. O autorovom radu i njegovim grafikama govorili su prof. dr. Munib Maglajli i dr. Fehim H. Muhamedovi. 28. maja u okviru Gradaakih knjievnih susreta BZK Preporod organizirao je Okrugli sto sa nazivom Knjievna ljevica i desnica danas. Uesnici: eljko Grahovac knjievnik, dr. Marko Veovi, prof. Dinko Deli i dr. Nirman Moranjak-Bambura. 18. juna BZK Preporod Gradaac organizirao je Susret prve generacije maturanata Gradaake gimnazije povodom 50 godina mature: 19552005. Istog dana BZK Preporod Gradaac organizirao je video-projekciju Damira Nikia If I Wasnt Muslim (Da nisam musliman). 10. augusta u okviru manifestacije Dani kulture Opine Graanica sa nazivom Ljetne veeri Pod lipama Graanice, BZK Preporod Gradaac je gostovao s prigodnim kulturno-zabavnim programom. Uesnici: orkestar harmonika Preporoda pod vodstvom Azura obe, KUD Vukovci pod pokroviteljstvom Preporoda Gradaac, Muhamed Hamdija osi vokalni solist, Jasenko Inki muzika pratnja, Erna Bajri i Fahrudin Bajri vokalni solisti, Alma Hot, Amela Hot i Emina Dervievi, dr. Sead Berbi i prof. Sadeta Subai medijatori, Amela Iskri i njene dvije sestre, Brki Safet sazlija. 54 / Godinjak 2005

Aktivnosti opinskih drutava...

19. augusta povodom obiljeavanja 171. godinjice smrti Huseina-kapetana Gradaevia BZK Preporod Gradaac u suradnji sa Medlisom IZ Gradaac organizirao je u damiji Huseiniji uenje Tevhida prije duma-namaza. 19. augusta u suradnji sa UGM Sumeja Gradaac u BZK Preporod Gradaac organiziran je doek ena iz udruenja ena Fatma iz Buima. 1. augusta BZK Preporod Gradaac organizirao izlobu slika autorice Azre Arapovi. Promotor Fatmir Alispahi. 2. septembra u susret nadolazeem mubarek Ramazanu, BZK Preporod Gradaac u suradnji sa JU Javna biblioteka Alija Isakovi organizirao je Knjievno vee posveeno ivotu i djelu Alije Isakovia, uz prisustvo supruge Alije Isakovia, prof. dr. Emine Keo. Uesnici: prof. dr. Enes Durakovi, prof. dr. Munib Maglajli i mr. Nijaz Alispahi. 4. novembra u BZK Preporod organizirano je bajramsko druenje sa nazivom Tragom za istinom. Na druenju je promovisana knjiga Gluho doba autora Jusufa Trbia, predsjednika BZK Preporod Bijeljina. Takoer, organizirana je izloba fotografija sa nazivom Stara Bijeljina autora i vlasnika izlobe dr. Adija Rifatbegovia. Promotori su bili: mr. Nijaz Alispahi i Atif Kujundi, knjievnik. 16. decembra planirana je promocija prvi put tampanog romana Srea mlado Ljubovia autora Husejna oge Dubravia iji se mezar nalazi u Gradacu. Roman je tampan u izdanju BZK Preporod Gradaac, a priredio ga je za tampanje i pogovor napisao prof. dr. Munib Maglajli. Planirali smo i okrugli sto o ivotu i djelu Husejna oge Dubravia, gdje bismo pozvali eminentne knjievnike i kritiare koji bi osvijetlili lik rahmetli knjievnika Dubravia. Iz navedenog izvjetaja moe se sagledati rad naeg opinskog drutva za 2005. godinu. Predsjednik Ernes Mustafi

BZK Preporod Opinsko drutvo Hadii Opinsko drutvo Preporod Hadii, u proteklih 11. godina svog djelovanja, imalo je veliki broj aktivnosti, od kojih su neke prerasle i u manifestacije, kao to je Preporodovo kulturno ljeto, koje se nakon pet uzastopnih ljeta, ove godine nije moglo odrati. Folklorni i drugi ansambli koji su djelovali u Preporodu, prestali su sa aktivnostima. Razlog ovakvog stanja je nerazuman potez i odluka Vijea i elnika Opine Hadii, da i pored vrlo obimnog izvjetaja o radu, Preporod svedu na gotovo beznaajnu stavku u budetu, vjerovatno svjesni da jednoj bonjakoj instituciji kulture time oteavaju rad. Naalost, svoj glas za takav stav prema Preporodu su dali i oni koji su bili njegovi aktivni lanovi, a sada se trenutno nalaze u sastavu Vijea Opine. Godinjak 2005 / 55

Aktivnosti opinskih drutava...

No, i pored toga Preporod nastavlja sa radom. Od tog rada u 2005. godini istiemo sljedee: 25. marta u 17:00 sati odrano je omladinsko druenje u saradnji sa BIKT-om Mozaik iz Sarajeva. Ovo druenje je nastavljeno tokom cijele godine, okuplja veliki broj omladine i ima svoje sedmine aktivnosti. 20. maja u 20:00 sati odrana je promocija pria za djecu Svi zajedeno. Prie je sa perzijskog jezika prevela Senka Beli. 28. septembra u 19:0 sati odrana je promocija asopisa za djecu i omladinu Mozaik, kojom prilikom su lanice Preporoda Meliha Bandi i Jasna Topalovi recitovale poeziju Muse azima atia, a Merima Memi izvodila sevdalinke. 4. novembra u 18:00 sati odran je Bajramski koncert u Atriju O.. 6. Mart u Hadiima. Koncert su izveli lanovi Gradskog mjeovitog hora iz Maglaja, koji su u nepunoj godini dana drugi put bili nai gosti. Posebno moramo istai skori izlazak iz tampe monografije koja je posveena desetogodinjem radu Preporoda Hadii. Predsjednica Zehra Mustoo

BZK Preporod Opinsko drutvo Jablanica Opinsko drutvo Jablanica prati, pomae i organizuje razne kulturne manifestacije koje se deavaju na podruju opine i ire. Za 2005. godinu Izvrni odbor je realizirao sljedee kulturne manifestacije: Februar Izloba jablanikih umjetnika provodom dana osloboenja Jablanice; Mart Muzika kola (I, II, III stepen) za uenike osnovne kole u trajanju od 6 mjeseci; April Kursevi jezika (engleskog i njemakog) u trajanju od 6 mjeseci; Juni Likovna kolonija za uenike osnovne i srednje kole; Septembar Djeiji festival Mali lager; Oktobar Koncert muzike kole. Novembar U dogovoru sa Matinim odborom BZK Preporod nau opinu je posjetila knjievnica Jasmina Musabegovi koja je uenicima srednje kole odrala as lektire. Decembar Vee sevdalinke. Osim ovih aktivnosti, Opinsko drutvo ima biblioteku koja je dostupna svim graanima. Predsjednik Alija uko 56 / Godinjak 2005

Aktivnosti opinskih drutava...

BZK Preporod Opinsko drutvo Jajce Nae drutvo je u 2005. godini imalo najplodnije aktivnosti od njegove obnove. Pored ve ranije formiranih sekcija Drutvu se prikljuila i grupa mladih bonjakih intelektualaca sa svojom sekcijom Horizonti. Drutvo je i u ovoj godini svojim koncertnim aktivnostima nastojalo obiljeiti vanije datume, posebno dravne praznike, bajrame i Ramazan. U januaru je predsjednik BZK Preporod BiH, prof. dr. air Filandra odrao predavanje o temi Bonjaci danas. Preporod je do ove godine bio jedini nosilac kulturno-zabavnih aktivnosti bonjake populacije u Jajcu. Organizovali smo 24. januara bajramski koncert Nek miriu avlije, a u martu humanitarni koncert za naeg nezaposlenog lana eherzudina elalia Dudu, koji je sa svoja dva sina lan nae muzike sekcije. Slijede koncert u povodu 1. maja u gradu ispred Doma kulture, koncert za dijasporu Dobro doli u zaviaj, koncert ilahija povodom Ramazana, uee u programima za Ramazan i povodom Dana ehida, kao i koncert u Donjem Vakufu. Organizovali smo i izlobu slika naeg akademskog slikara Dine Popaje, profesora na Likovnoj akademiji u Pragu. Nae drutvo je u ovoj godini ostvarilo suradnju sa drutvima iz komijskih gradova Bugojna i Donjeg Vakufa. Tako samo prisustvovali premijeri filma Istina, autora Akifa Agia, koja je odrana u Bugojnu. Preporod je bio nosilac kulturno-zabavne aktivnosti na Izboru sportiste godine u Jajcu, na sveanoj akademiji povodom osloboenja dijela nae opine. Bit emo, takoer, uesnici Dana jajake brigade . 12. 2005. godine. Sekcija mladih Horizonti bila je nosilac aktivnosti na promociji knjige Isnama Taljia Roman o Srebrenici, na javnoj tribini o temi Bosna i Bonjaci juer, danas, sutra predavaa Omera Behmena, na javnoj tribini o temi Hasan Kjafi Pruak ivot i djelo, uz gosta, predavaa prof. dr. Muharema tulanovia. Takoer, ova naa sekcija je organizovala odlazak u Potoare Srebrenica povodom desetogodinjice genocida nad Bonjacima. Predsjednica Naima ui BZK Preporod Opinsko drutvo Kalesija U januaru je odrana izvjetajno-izborna skuptina BZK Preporod Kalesija. Za predsjednika je izabran Fahrudin Sinanovi, a u Izvrni odbor su izabrani jo i Mujo Zuli, Smail Latifovi, Nermin Bukvar, Begija Vejzovi, Senaid Kljuanin, Alma Sulji, Avdo Kari i Nevresa Rami. Formirano je folklorno drutvo Halisije. Zadaa Drutva je da se bavi afirmacijom bonjakih igara i obiaja. Tribina Hidra iskustva i pouke. Gosti tribine bili su mr. Sead Seljubac i prof. Enver Ali. Godinjak 2005 / 57

Aktivnosti opinskih drutava...

Malonogometna ekipa BZK Preporod uestvovala je na turnirima u Diviu, Gornjim Raincima i Kalesiji. Upriliena su Bonjaka sijela. lanovi BZK Preporod gostovali su s prigodnim kulturno-umjetnikim programom u Graanici u sklopu tamonje manifestacije Ljetne veeri pod lipama Graanice. Ekskurzija u Sarajevo. BZK Preporod svake godine za svoje mlade lanove organizira edukativne ekskurzije. Promocija knjige Znameniti Tuzlaci autora Kemala Baia i Midhata Spahia. Uz autore, o knjizi je govorila i Jasna Hadiselimovi. Odran je kulturno-nauni skup Slovo o Povelji. Sa skupa su upuena tri zahtjeva na razliite adrese. Od Vijea ministara se trai da se poradi na povratu originalnog dokumenta Povelje Kulina bana, od Ministarstva za obrazovanje se trai da u svoje radne kalendare uvrste i Dan povelje, te da ga na odgovarajui nain obiljee, i od Opinskog vijea Kalesija se trai da jedna ulica dobija ime po Kulinu banu. U suradnji sa Medlisom IZ Kalesija organiziran je program U susret ramazanu. Tribina Mladi, vjera i sport. Gost tribine bio je Salko Zildi, amaterski i profesionalni prvak svijeta u kik-boksu. Organizirana je 10. kulturna manifestacija Ikre. Ove godine Ikre su poele predstavljanjem knjige Srebrenica dokumetni o genocidu i dokumentarnog filma Srebrenica zemlja zloinaca autora Mehmeda Pargana. Uz autora predstavljai su jo bili i novinari Hazim Kari i Sevret M. ehaji. Prvog dana otvorena je i izloba levhi hafiza Abdulaha Budimlije. Drugog dana Medhija Maglajli i Sead emsovi promovirali su VII kolo Bonjake knjievnosti u 100 knjiga, a uprilieno je i knjievno vee sa Isnamom Taljiem i Mirzetom Hamziem. Treeg dana promoviran je roman Ponos Ahmeda Muradbegovia, koji je prvi put objavljen u zasebnoj knjizi nakon to je 77 godina bio u rukopisu. O romanu su govorili Esad Kari, direktor Biblioteke Alija Isakovi iz Gradaca, koja je bila i izdava romana, knjievnik i publicista Fatmir Alispahi i Smail Latifovi. Predsjednik Fahrudin Sinanovi

BZK Preporod Opinsko drutvo Kiseljak S obzirom na to da prole godine nismo poslali izvjetaj o radu, molimo vas da u okviru Godinjaka 2005 objavite na izvjetaj za 2004. i 2005. godinu. Opinsko drutvo Preporod Kiseljak osnovano je 18. 1. 200. Na podruju opine Kiseljak ranije nije postojalo Opinsko drutvo BZK Preporod. Uredili smo i opremili prostorije. Prostorije je besplatno ustupio Medlis IZ Kiseljak. Drutvo na raspolaganju ima kancelariju i prostoriju koja je preureena u klub. 58 / Godinjak 2005

Aktivnosti opinskih drutava...

Podijelili smo bajramske paketie i prikladne slikovnice za uenike prvih razreda osnovnih kola. Opinsko drutvo Preporod Kiseljak koordiniralo je aktivnosti oko otvaranja odjeljenja srednje kole u Kiseljaku u kojima se nastava izvodi na bosanskom jeziku. U tom smislu animirali smo uenike i roditelje, koordinirali aktivnosti za dobijanje saglasnosti iz Ministarstva za obrazovanje SBK, koordinirali aktivnosti za ureenje kolske zgrade, opremanje zbornice, informatikog kabineta i dr. Nastava se poela izvoditi u kolskoj 2004./2005. godini. Drutvo je organiziralo nabavku i postavljanje bajramskih transparenata koji se, poevi od Ramazanskog bajrama 2004. redovno postavljaju u gradu Kiseljaku. Prireeno je poetsko-muziko vee u okviru kojega je promovirana knjiga pjesama Huk Neretvice Bajre Perve i odran nastup porodice Kopo (solo, violina, pijano). Drutvo je pokrenulo rad enskog hora, koji vodi prof. Aida Melezovi. Hor je imao nastupe u povodu Lejletul-kadra i u povodu Bajrama na bajramskoj sveanosti koja je odrana u povodu Kurban-bajrama (2004. god.) u hotelu Dalmacija u Kiseljaku. Drutvo je pokrenulo i rad likovne sekcije, koju vodi Lejla Nuhi, apsolventica na Likovnoj akademiji u Sarajevu. Organiziran je odlazak omladine na denazu u Srebrenici Memorijalni centar u Potoarima. Drutvo je u saradnji sa Udruenjem bonjake omladine Gazija Kiseljak organiziralo bajramske vatromete u Kiseljaku i Bukovici. U zavrnoj fazi su pripreme za izlobu u okviru koje e biti predstavljena djela sa motivima iz Kiseljaka, slikara Zijada Hasia, kao i stare fotografije, razglednice, dokumenti i rukopisi. Drutvo je jednim dijelom u toku protekle kolske godine stipendiralo dva nadarena uenika gimnazije, a ove godine podijeljena je jednokratna pomo za sedam uenika prvog razreda gimnazije. Predsjednik Munir Muji

BZK Preporod Opinsko drutvo Kladanj U izvjetajnom periodu Opinsko drutvo Preporod u Kladnju ostvarivalo je svoje programske aktivnosti, naslanjajui se jednim dijelom na dosadanje oblike, sadraje i metode rada, a drugim dijelom uvodei nove projekte i kulturne akcije. U osnovi je jo problem nepostojanja adekvatnog prostora za odravanje kulturnih manifestacija i odgovarajuih kulturno-umjetnikih programa. Godinjak 2005 / 59

Aktivnosti opinskih drutava...

Sve aktivnosti Opinskog drutva jo se odvijaju u sali hotela Bosna. Osim navedenih potekoa, protekli period oteavala je i injenica da je za aktivnosti drutva u Budetu Opine predvien minimalan iznos. No, i pored navedenih potekoa, Drutvo je ouvalo dostojanstvo i integritet i uspjeno realizovalo aktivnosti predviene Programom rada. Tokom godine ostvarene su sljedee aktivnosti: U sali hotela Bosna 1. januara u 18:00 sati upriliena je promocija 1. i 2. broja asopisa za knjievnost i umjetnost Ostrvo. U asopisu kao kulturolokoj oazi u koju mogu stati razliiti sadraji idejne provenijencije, knjievnost, umjetnost, eseji, znanstvena razmiljanja, govorili su glavni urednik asopisa, prof. Vedad Spahi, i predsjednik ZOD TK, gosp. Muhidin Pai. Osmog aprila u 19:00 sati u sali hotelu Bosna, pred 80-tak posjetitelja promovisano je VII kolo edicije Bonjaka knjievnost u 100 knjiga. O knjigama ovog temeljnog projekta BZK Preporod govorili su prof. dr. Munib Maglajli i knjievni kritiar Sead emsovi. Organizirana je vjersko-kulturna manifestacija Dani Djevojake peine sa sadrajem utvrenim Programom ove manifestacije. Djevojaka peina u Brataljeviima kod Kladnja kao Sveto bosansko podzemlje jo nedovoljno istraeno, izazov je i inspiracija za brojne istraivae, naunike, pjesnike. U navedenom su i razlozi zbog kojih je Opinsko drutvo Preporod objavilo Kladanjski knjievni konkurs za mlade o temi Djevojaka peina izmeu legende i istine. Izmeu prispjelih radova iri je najuspjenijim proglasio radove Zerine Baji i Amera Mekovia. Nagraenima su uruene diplome i novane nagrade. Obaveza Opinskog drutva u Kladnju je da i u narednom periodu potie i pomae razliite oblike stvaralatva mladih. Ovogodinja manifestacija Dani Djevojake peine, inspirisana sjedinjenjem vjerske tradicije sa opeljudskom, produuje i dalje afirmie sadraje nastale na ovom tlu uz iniciranje nastavljanja te tradicije. U sklopu ove manifestacije odrana je 24. augusta No bosanskog sevdaha uz uee BKD Olovo iz Olova i folklornih ansambala iz ivinica i Kladnja. U programu su uestvovali horovi MIZ-e Kladanj, enski hor i hor efendija. Gost veeri bio je Meho Puzi uz pratnju Abaza Bijedia. Promocija knjige Pod vedrim nebom dova prireivaa Rifeta Haskovia odrana je 26. augusta u 18:00 sati. Pored prireivaa Rifeta Haskovia, na promociji je u ulozi promotora govorio muftija tuzlanski Husein ef. Kavazovi. Prireena je promocija idejnog projekta Dovite Djevojake peine (Brateljevii Kladanj). Projekt je predstavio prof. dr. Ahmed Hadrovi. Organizirali smo promocije romana Vodeni zagrljaj Zilhada Kljuanina i Sjena kurjaka Mehmeda edovia. Prigodno smo obiljeili Ramazanski bajram. Osim navedenih aktivnosti, Opinsko drutvo Preporod Kladanj uestvovalo je u svim manifestacijama uprilienim u povodu obiljeavanja dravnih praznika i znaajnih datuma na podruju nae opine. Predsjednik Muriz Kreho 60 / Godinjak 2005

Aktivnosti opinskih drutava...

BZK Preporod Opinsko drutvo Konjic U skladu sa svojim programskim ciljevima i u skladu sa Statutom BZK Preporod, Opinsko drutvo Konjic svoje programske ciljeve u 2005. godini realizovalo je kroz sljedee aktivnosti: 4. januara uestvovali smo sa FK Igman u organizaciji 7. Meunarodnog tradicionalnog turnira u malom nogometu Konjike gazije. 6. januara organizirana je radionica za rukovodioce sekcija Kulturno-umjetnikog drutva Preporod. 18.-2. januara u saradnji sa sekcijom BZK Preporod Potoci, Muftijstvom iz Mostara, te Islamskim zajednicama iz Mostara i Konjica uprilien je program Od Konjica do Blagaja u povodu Kurban-bajrama: 18.1. Dom kulture Potoci; 21.1. Narodno pozorite Mostar; 22.1. Sportska dvorana Konjic; 2.1. Sala Osnovne kole Blagaj. 24. januara pomogli smo organizaciju Wigvam 2005, prezentacija zdrave hrane u selima konjike opine. 2. februara pruili smo pomo u snimanju emisije Selu u pohode (BHT1) Buturovi Polje. 2. februara prireena je promocija knjige Hadema Hajdarevia Na sonetnim otocima, gosti: Senadin Begtaevi, Ekrem Maci i Alija Piri. 28. februara uestvovali smo u programu povodom 1. marta, Dana nezavisnosti. 6. marta priredili smo snimanje emisije o konjikom Preporodu za FTV, jutarnji program. 1. marta uestvovali smo na edukativnoj konferenciji NVO u Vogoi, pod pokroviteljstvom Udruenja izbornih zvaninika. 4. aprila podijelili smo 12 (dvanaest) paket pomoi ugroenim kategorijama u vrijednosti po 50 KM (pedeset KM). 9. aprila KUD Preporod je uestvovao u sveanom dijelu 8. Meunarodnog sajma privrede u Mostaru. 29. aprila uestvovali smo u programu obiljeavanja 1. maja Meunarodnog praznika rada. 21. maja KUD Preporod je imao prezentaciju svoga rada na sajmu Trenje u Bijelom Polju, Mostar. 0. maja imali smo uee u programu Dana II O.. Konjic. 4. juna zajedno sa Triatlon asocijacijom Bosne i Hercegovine uestvovali smo u organizaciji i programu promotivne regate Neretva 2005. 7. juna bili smo gosti u jutarnjem programu FTV-a. 8. juna pomogli smo u organizaciji susreta Bolje zdravlje nego bolest, Komisije za pitanje mladih Opinskog vijea Konjic, akcija Mjesec maj, mjesec borbe protiv ovisnosti. 11. juna uestvovali smo na IX tradicionalnoj manifestaciji Novogradski dani 2005 Opine Novi Grad. Godinjak 2005 / 61

Aktivnosti opinskih drutava...

15. juna iz tampe je izaao list Mostovi, broj 11. 16. juna u povodu Dana opine Konjic odrana je manifestacija Nek Neretvom pjesma tee. Na sveanoj sjednici Opinskog vijea Konjic, a na prijedlog Komisije za dodjelu opinskih javnih priznanja naem drutvu uruena je Povelja sa zlatnim grbom Opine, kao najvie opinsko javno priznanje. 9. jula gostovali smo na smotri folklora u Vitezu, manifestacija Dani Preporoda. 16. jula pomogli smo organizaciju i program tradicionalnih meunarodnih ekstremnih skokova Skok u kazan. 20. jula odrana je tradicionalna manifestacija Konjika sehara, Peti festival folklornog stvaralatva Bosne i Hercegovine, uz uee petnaest kulturno-umjetnikih drutava i 657 uesnika iz etrnaest bosanskohercegovakih gradova. 27. jula sa udruenjem boraca NOR-a uestvovali smo u obiljeavanju Dana ustanka naroda Bosne i Hercegovine u borbi protiv faizma i 60 godina od osloboenja (19452005). 29. jula organiziran je program sjeanja na ehide. Programa je realiziran u saradnji sa Turistikom zajednicom i Plivakim klubom Lisiii prilikom plivakog mitinga Suljo i Mujo. 0. jula 1. augusta uestvovali smo na 4. susretima bonjake omladine u Mostaru. 6.-7. augusta uestvovali smo na Internacionalnom festivalu Susreti prijateljstva u Goradu. 1. augusta gostovali smo na smotri folklora XXII susreti prijateljstva u Blagaju. 14. augusta gostovali smo na I smotri folklornog stvaralatva u Jablanici. 24. augusta pruili smo pomo u organizaciji utakmice Kupa BiH FK Igmanu. 25. augusta pomogli smo organizaciju III internacionalne shou regate 2005. 26.-28. augusta odran je Drugi meunarodni triatlon kup Kulin ban Borako jezero. Uestvovali smo u organizaciji i programu zajedno sa Triatlon asocijacijom Bosne i Hercegovine. 29. augusta organizirali smo izlet za lanove Preporoda na Ivan-sedlo, i ujedno ienje izletita i spomen-obiljeja. 10. septembra pruili smo pomo Islamskoj zajednici Konjic u organizaciji otvaranja damije u Hotovlju, gostovali na Osnivakoj skuptini HKD Napredak podrunica Konjic i uestvovali na IV meunarodnoj smotri folklora u Tenju (Teanj 2005) u povodu Dana osloboenja Tenja od faizma. 14. septembra gostovali smo na Meunarodnoj smotri folklora u Donjem Vakufu u povodu Dana osloboenja Donjeg Vakufa. 17. septembra sa udruenjem boraca NOR-a organizirali smo program u povodu 64 godine od prve partizanske pobjede. Program je odran na Vrabu, Borcima i Borakom jezeru; 21. septembra prireena je promocija knjiga Ibrahima Kajana Tragom Boijih poslanika i Katarina, kraljica bosanska. 62 / Godinjak 2005

Aktivnosti opinskih drutava...

28. septembra uestvovali smo u organizaciji formiranja Likovnog centra Zuko Dumhur, gdje je BZK Preporod od Udruenja za kulturno-historijsko naslijee Konjic dobilo zahvalnicu za doprinos formiranju kulturnog centra. 14. i 21. oktobra organizirali smo iftare za lanove Preporoda 2. novembra u povodu Ramazanskog bajrama podijeljeni su bajramski paketii djeci koja su se nalazila u Opoj bolnici Konjic. Predsjednik Adnan Velagi

BZK Preporod Opinsko drutvo Mostar U 2005. godini donijeli smo potrebne odluke i postigli dogovor o ustupanju odgovarajuih prostorija za rad Drutva u zgradi Medlisa IZ Mostar Vakufski dvor. Meutim, trenutno nismo u mogunosti koristiti ustupljeni prostor zbog nedostatka neophodnih finansijskih sredstava za dovravanje graevinskih radova. Drutvo je nabavilo znaajnu i kvalitetnu audio opremu koja se moe koristiti i za velike prostore. Njome se sluimo u realiziranju vlastitih programa i ustupanju iste drugima kao pruanja nae pomoi u mnogim kulturno-zabavnim zbivanjima u gradu. Priredili smo, finansirali i izdali zbornike radova sa naunih simpozija koji su odrani 200. i 2004. godine: Herceg Stjepan Vuki Kosaa i njegova doba; ivot, djelo i vrijeme Dervi-pae Bajezidagia; ivot i djelo Muhameda Bekira Kalajdia. Organizirali smo Akademiju povodom 9. maja, Dana pobjede nad faizmom, Dana Evrope i Dana osloboenja Mostara od srpsko-crnogorske agresorske vojske. Akademiju smo organizirali s Mostarskim teatrom mladih i muzikim grupama iz Mostara i Konjica. Priredili smo na tradicionalni Ramazanski koncert 2005 duhovne muzike koji je organiziran u saradnji sa Sarajevskom filharmonijom, muziarima i muzikim grupama iz Mostara, Kaknja, Konjica i Zagreba. Predsjednik Damir Sadovi BZK Preporod Opinsko drutvo Novi Travnik Dvadeset drugog januara 2005. godine organizovano je Bajramsko sijelo u kino-sali u Novom Travniku. U programu su uestvovali uenici osnovnih i srednjih kola, osnovna muzika kola i KUD Novotravniko biserje. Godinjak 2005 / 6

Aktivnosti opinskih drutava...

Prikupljena je potrebna dokumentacija za Staru damiju u enkoviima i nekropolu steaka Maculje, te 21. februara predate peticije Komisiji za ouvanje nacionalnih spomenika u Sarajevu. Uz pomo Matinog odbora BZK Preporod tampana je zbirka poezije Odbolovana ljubav autorice Asije Rei, te 0. septembra odrana promocija u prostorijama MS 08. slavne brdske brigade u Novom Travniku. Povodom Dana opine Novi Travnik 14. juna organizovana je izloba likovnih radova Senada Gavranovia i Vinje Velagi. Na osnovu zahtjeva koji smo uputili Federalnom ministarstvu kulture i sporta u Sarajevu, dobili smo sredstva za projekt Kulturno-historijsko naslijee za nekropolu steaka Maculje. Uraen je promotivni materijal nekropole: broure, plakate i fotografije. etrnaestog novembra Komisija za ouvanje nacionalnih spomenika u Sarajevu, proglasila je Staru damiju u selu enkovii, opina Novi Travnik, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Dvadeset devetog novembra organizovan je okrugli sto u sali Opine Novi Travnik povodom proglaenja Stare damije u enkoviima nacionalnim spomenikom BiH. Tim povodom tampali smo i prigodan plakat i kolekciju slika Stare damije. U decembru je tampan 14. broj lista Alem BZK Preporod Novi Travnik. Predsjednik Enver Veletovac

BZK Preporod Opinsko drutvo Prozor U veoma oteavajuim drutvenim i politikim okolnostima, u svakojakim opstrukcijama, kako pojedinaca tako i pojedinih grupa, BZK Preporod Prozor, njegovih vie od 150 aktivnih lanova, u 2005. godini postigli su, za ovu sredinu znaajne rezultate, vrijedne pohvale. Odmah na poetku druge godine svoga drutvenog djelovanja, zahvaljujui dobrom radu IO-a, i istaknutih pojedinaca, uspjeno je ostvarena nabavka nune opreme, bez koje nije bilo mogue ostvariti bilo kakav rad. Nabavljena je sljedea oprema: jedan komplet opreme: bonjaka nonja, za folklorni ansambl (10 parova), u vrijednosti 6.500 KM; komplet ozvuenja vrijedan 7.500 KM; muziki instrumenti za orkestar u vrijednosti 7.500 KM; instrumenti za kolu harmonike u iznosu od 11.000 KM. Sredstva su osigurana putem donatora i Federalnog ministarstva za kulturu. Zapoljavanjem strunog radnika u drutvu, (etiri sata dnevno) od maja 2005. godine rad u sekcijama je vidno napredovao. Aktivni rad odvija se u vie sekcija: Folklorna sekcija broji vie od 80 lanova. Rad se odvija u tri ansambla. Folklorni ansambl je ove godine, samo poslije tri mjeseca rada uestvovao na znaajnim 64 / Godinjak 2005

Aktivnosti opinskih drutava...

smotrama folklora: Ajvatovica Bugojno 2005. u Bugojnu, Konjika sehara u Konjicu, Susreti prijateljstva Blagaj 2005., u Blagaju, Prvoj smotri folklora u Jablanici i povodom Dana osloboenja u Donjem Vakufu. Na svim ovim folklornim manifestacijama, na kojima smo uestvovali prvi put, postigli smo zapaene rezultate i uspostavili trajna prijateljstva irom nae drave. Ansambl narodnih igara i pjesama sa interpretatorima narodne muzike, posebno izvornog sevdaha. Djeiji hor, koji broji 50 lanova, svakodnevno radi i njihov nastup na svim koncertima popraen je sa izuzetnim zanimanjem i oduevljenjem publike. Znaajne rezultate u radu postiu i sekcije: hor ilahija i kasida, dramska sekcija, kola harmonike i klavijatura. Aktivnosti ekoloke sekcije osigurali su jedan program u pet bonjakih naselja vrijedan 9.500 KM, koji je finansiralo Ministarstvo graenja, prostornog ureenja i zatite okolice HNK. Za znaajne vjerske i dravne praznike odrani su koncerti sa razliitim kulturnim sadrajem. Ukupno je odrano pet koncerata, pred prepunom dvoranom Doma kulture. Kad su u pitanju ovi koncerti, ono to je veoma znaajno naglasiti jeste injenica da su u tom programu uestvovali i gosti, folklorni ansambl iz Bugojna i hor ilahija i kasida iz Jablanice. Uee Drutva na FTV-u u februaru ove godine, te njegovo predstavljanje graanima BiH, predstavlja za nas veliki uspjeh. Znaajna materijalna sredstva koje je Drutvo tom prilikom ostvarilo, dobro su dola u finansiranju najnunijih potreba u radu tokom 2005. godine. lanovi drutva ostvarili su jo jednu TV promociju svoga rada. Uestvovali smo u javnom snimanju emisije BIHAJD PARK, predstavljajui na grad i nau bonjaku kulturnu batinu. U julu smo organizirali okrugli sto o temi Uloga Preporoda u kulturno-prosvjetnom uzdizanju Bonjaka, kojem je prisustvovalo vie od 40 uglednih Bonjaka ovoga grada. Sve manifestacije i predavanja koja organiziraju druga udruenja i organizacije odvijaju se uz aktivnu pomo BZK Preporod Prozor. U maju je odrana redovna Skuptina Drutva, na kojoj su potvreni uspjesi i data puna podrka u radu aktuelnom Izvrnom odboru i predsjedniku Drutva. Predsjednik BZK Preporod i pored stalnog kontakta sa odgovornim u Opini Prozor Rama, te isticanja problema adekvatnog prostora za rad Drutva, nije naiao na punu podrku odgovornih i pitanje radnih prostorija nije rijeen. Istina, Drutvo ima nesmetani pristup prostorijama Doma kulture, u kojem i ostvaruje 90% svoga rada, ali se osjea potreba za prostorom koji e biti sjedite Drutva i u kojem emo smjestiti i uvati vrijednu opremu koju Drutvo sada posjeduje. Nije rijeeno redovno budetsko finansiranje najosnovnijih potreba u radu, od strane Opine Prozor Rama, niti je Drutvo od ove lokalne zajednice ostvarilo finansijsku podrku. Ovo pitanje ostaje otvoreno. Predsjednik Meho Manov Godinjak 2005 / 65

Aktivnosti opinskih drutava...

BZK Preporod Opinsko drutvo Stolac U toku 2005. godine uspjeli smo realizirati vie sadraja iz naeg programa rada. Objavili smo i promovirali knjige pjesama stolakih pjesnika: Jasminko arac, Melanholija u plavim daljinama Ferare i Kristova nevjesta; Nijaz Buzaljko, Stolaki ibret; Zlatko erkez, Priaj Bregavo. U aprilu je odrana tribina Bosanski bogumili mit ili stvarnost na kojoj su govorili prof. dr. Salih Jalimam i prof. Adem Krgo. Naa tradicionalna manifestacija Stolake ljetne noi, koja se odrava u razdoblju od juna do septembra, ove je godine prireena u saradnji sa kulturnom institucijom Dad. Od niza muziko-zabavnih sadraja izdvajamo sljedee: Prvi glas Stoca; Vee sevdalinke; Djeca pjevaju hitove; Zabavna predstava Kike. U junu i augustu odrane su knjievne veeri na kojima su uestvovali stolaki i mostarski knjievnici: Alija Kebo, Muhamed Elezovi, Meadin Harai i Jasmina Piti. Priredili smo i vee sjeanja na stolakog arhitektu i umjetnika rahmetli Emira Buzaljka na kojoj su govorili Enes Ratkui, Ismet Kukolj, Slobodan Borozan i Mensud Medar. Prikazana je dramska predstava Aferim babo u izvoenju sarajevskog pozorita Rajvosa. U sklopu obiljeavanja Ramazanskog bajrama odran je prigodan kulturno-zabavni program i koncert Instituta za sevdah Omera Pobria. Predsjednik Mensud Medar

BZK Preporod Opinsko drutvo Teoak Opinsko drutvo Preporod Teoak je pored brojnih tekoa koje ovo drutvo prate od njegovog osnivanja, ipak uspjelo realizirati neke od planiranih aktivnosti u 2005. godini, i to je najvanije, opstanak Preporoda na ovim prostorima nije doveden u pitanje. Premda bi ovaj izvjetaj trebao sadravati informacije o radu, elimo napomenuti da je Opinsko drutvo Preporod Teoak od svog osnivanja, 12. maja 2004. godine, pa sve do oktobra 2005. godine egzistiralo bez gotovo ikakve finansijske pomoi. Naime, iako smo uredno i na vrijeme dostavili Okvirni plan aktivnosti Vladi TK (putem ZOD TK) kao i opinskom naelniku, nadajui se da je 2004. godina u kojoj nismo imali ozbiljniju materijalnu podrku iza 66 / Godinjak 2005

Aktivnosti opinskih drutava...

nas i da nam predstoje dani realizacije planiranih aktivnosti u plemenitoj namjeri da afirmiramo Bonjake sa prostora nae opine u njihovom kulturnom promicanju, ipak je svaka pomo izostala. U takvoj situaciji primarna zadaa Drutva bila je neprestano traenje podrke za realizaciju naih ciljeva kako od opinskih, tako i od kantonalnih nadlenih institucija i upravo na tom planu smo utroili najvei dio snage i vremena. Uporedo s tim smo odravali uspjenu saradnju sa uenicima srednje kole, posebno sa literarnom sekcijom, animirajui na taj nain mlade lanove Preporoda, kao i stalne kontakte sa Bonjacima povratnicima u opinu Ugljevik. Takoer, uspostavljeni su i kontakti sa nekim lanovima Preporoda u vedskoj, koji su izrazili razumijevanje za nae probleme, obeavajui pomo u njihovom pevazilaenju. Na sjednici Izvrnog odbora ZOD TK, odranoj 26. septembra 2005. godine, donesena je odluka o finansijskoj pomoi Opinskom drutvu Preporod Teoak, koju su podrala sva opinska drutva i zahvaljujui toj pomoi Drutvo je u mogunosti da realizira bar neke od planiranih aktivnosti. Takoer je i naelnik Opine dao vrsta obeanja da e problem poslovnog prostora BZK Preporod Teoak biti rijeen poetkom naredne godine, to posebno ohrabruje nae lanove. Dakle, u jednoj besperspektivnoj situaciji uspjeli smo u namjeri da Preporod zaivi na ovim prostorima i ohrabreni podrkom ZOD TK kao i obeanjima opinskog naelnika do kraja godine emo realizirati nekoliko aktivnosti od kojih bi bilo vrijedno spomenuti tribinu Andri i Bonjaci, a uz pomo preporodovaca vedske organizirat emo literarni konkurs meu uenicima srednje kole o temi Teoak, dani otpora i najbolje radove novano nagraditi. Predsjednik Admir Mehi

BZK Preporod Opinsko drutvo Tomislavgrad Poetkom i tokom rata aktivnost Drutva je prekinuta, da bi sredinom 1995. godine, na inicijativu rahmetli Hamida Begia, mala grupa hrabrih entuzijasta i kulturnih poslenika oivjela rad Preporoda. Ali, uslovi za boljitak bili su ispod svakog nivoa, jer bez prostorija za rad i finansijskih sredstava nisu se mogla organizirati bilo koja kulturna deavanja. Uprkos svim tim nedaama, rukovodstvo ovog Drutva je u kontinuitetu odravalo kontakte i vrilo razmjenu informacija s Matinim odborom u Sarajevu. Takoer, delegati ovog Drutva redovno prisustvuju Skuptini BZK Preporod, radno-konsultativnim sastancima itd. Kao i proteklih godina, i ove godine Drutvo ima ozbiljnih potekoa oko osiguravanja minimalnih sredstava za realizaciju programskih sadraja. Ali, zahvaljujui upornosti predsjednika i jednog dijela lanova IO, te razumijevanju aktuelnog predsjednika BZK Preporod i Ministarstva znanosti, prosvjete, kulture i sporta Kantona 10 uspjeli smo jedan dio programskih sadraja i realizirati. Godinjak 2005 / 67

Aktivnosti opinskih drutava...

Prije svega, tu mislimo na sljedee: Izdato je kratko saopenje za javnost, u kojem smo predstavili i najavili najznaajnije programske sadraje putem Radija Tomislavgrad, Radija Livno i Radija Studio N; zahvaljujui Matinom odboru, Federalnom ministarstvu obrazovanja i nauke, te Bonjakom institutu Fondacija Adil Zulfikarpai, obnovljen je knjini fond Gradske biblioteke i podrunih biblioteka u Mokronogama i Stipanjiima sa vie od 200 novih naslova; u ljetnom periodu uestvovali smo u organizaciji malonogometnog turnira u Stipanjiima i Mokronogama; u toku Ramazana organizirana su predavanja iz oblasti religije, uestvovali smo u organizaciji iftara sa ostalim bonjakim institucijama, te Mevluda i bajramskih sijela; kao plod suradnje sa GU Duvanjke organizirana je kao i prethodnih godina izloba rukotvorina ena s ovog prostora, te javna tribina za mlau populaciju o temi Droga, alkohol i nasilje u porodici; za tampu su pripremljeni zbirka pjesama, roman Kamena ena i knjige pripovijetki U dahu smrti i Ubistvo u cirkusu; uestvovali smo u organizaciji otvaranja spomen-obiljeja u Mokronogama, gdje je uprilien prigodan program (video-zapis je dostavljen Matinom uredu); uspostavljen je kontakt sa jednim od najuglednijih knjievnika sa podruja ex Jugoslavije, Duvnjakom Devadom Karahasanom uz njegovo obeanje da e gostovati u rodnom Duvnu; aktivno smo uestvovali u jednom dijelu finansiranja opreme za enski hor ilahija i kasida; uestvovali smo u organizaciji priredbi zajedno s lanovima KUD Duvanjski biseri, te uspostavili izuzetno dobru saradnju s ostalim KUD-ma koji egzistiraju na podruju Kantona; upriliene su i tri radne posjete u Sarajevu, dvije Matinom odboru, gdje je obavljen i razgovor s predsjednikom prof. dr. airom Filandrom, a jedna posjeta je upriliena Bonjakom institutu Fondacija Adil Zulfikarpai. Predsjednik Senad Dankovi

BZK Preporod Opinsko drutvo Travnik Izvjetaj o radu Bonjake zajednice kulture Preporod Opinsko drutvo Travnik u 2005. godini sadri najznaajnije aktivnosti koje je Drutvo tokom 2005. godine realizovalo prema Programu rada za 2005. godinu, koji je donio Izvrni odbor 5. februara 2005. godine. 68 / Godinjak 2005

Aktivnosti opinskih drutava...

U toku 2005. godine rad smo usmjerili na: 1. rjeavanje statusnih pitanja i stvaranje osnovnih uvjeta za rad, 2. izdavaku djelatnost, . organiziranje manifestacija. U toku 2005. godine nastojali smo se vie aktivirati na stvaranju osnovnih uvjeta za rad, te je sve ono to je uraeno u 2005. godini s dalekosenim pozitivnim posljedicama za Preporod Travnik. U tom smislu nabavili smo raunarsku opremu, neophodnu za funkcioniranje Drutva, kao i drugu opremu, i to: raunar P 550 MHz/256 Mb RAM-a/ 1GB/17 monitor, printer HP Laser Jet 1020, printer HP psc 151 all-in-one, telefon, ISDN liniju, Internet prikljuak. Radi kontinuiranog rada, a prema mogunosti, od aprila 2005. godine u Preporodovoj kancelariji svakoga radnog dana radi sekretar Drutva (s pola radnog vremena). U elji da nau biblioteku damo na upotrebu itaocima, nastojali smo obraditi biblioteki fond, te je struno uraen biblioteki katalog, i to uraen je runo lisni katalog po ISBDM standardu i knjige nae skromne biblioteke stavljene su na upotrebu itaocima. U 2005. godini naa biblioteka postala je vlasnik novih 77 naslova koje nam je darovao Bonjaki institut Zadubina Adil Zulfikarpai. Dvadeset drugog juna 2005. godine, iziao je novi broj lista Divan (na 100 stranica, gdje su objavljeni prilozi 7 autora), a sljedei broj je u pripremi i bit e objavljen do kraja 2005. godine. Takoer, u pripremi je zbirka pjesama za djecu i, budui da je u zavrnoj fazi, nadamo se da e izii iz tampe do kraja 2005. godine. 11. jula, povodom obiljeavanja desetogodinjice genocida nad Srebrenianima, organizirali smo odlazak u Srebrenicu grupe od 2 lana. Tom prilikom ostvareni su kontakti s lanicama Udruenja Majke Srebrenice, gospodinom Amorom Maoviem i lokalnim stanovnitvom Bonjacima povratnicima u Srebrenicu. Tokom 2005. godine radili smo na promociji djela i imena bonjake kulture, te na promociji muslimanske tradicije, realizirajui odreene manifestacije, vezujui ih, uglavnom, za obiljeavanje znaajnih datuma, i to: 22. i 2. januara organizirana je Kaligrafska radionica povodom Kurban-bajrama pod vodstvom prof. dr. azima Hadimejlia i studenta postdiplomskog studija na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. 2. januara otvorena je izloba kaligrafija studenata postdiplomskog studija na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu i uesnika Kaligrafske radionice te kaligrafija iz travnikih zbirki. in otvaranja praen je programom Hora Mesdida Kalibunar. 12. maja Knjievna veer, predstavljanje poezije Hazima Balihodia, pjesnika iz Donjeg Vakufa. 7. juna u okviru manifestacije Ljeto na Starom gradu Travniku, koju organizira Zaviajni muzej Travnik u znak obiljeavanja prvog pisanog spomena Travnika, priredili smo veer duhovne muzike. Godinjak 2005 / 69

Aktivnosti opinskih drutava...

18. juna 21. juna organizirali smo kulturne sadraje koji su u okviru 495. Ajvatovice realizirani na podruju Travnika (u suradnji s Travnikim muftijstvom), i to: 18. juna projekcija dokumentarnog filma Akifa Agia Istina; 19. juna koncert Sarajevske filharmonije; 20. juna promocija knjige Isnama Taljia Roman o Srebrenici; 21. juna izloba orijentalnih rukopisa i knjiga. 18. jula 27. augusta u prostorijama Preporoda postavljena je izloba radova studenata postdiplomskog studija na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. 4. oktobra povodom Ramazana, u prostorijama Preporoda postavljena je izloba slika lanova Udruenja likovnih stvaralaca Travnika. 22. oktobra organiziran je zajedniki iftar za lanove Izvrnog odbora, na koji su bili pozvani Travniani koji svojim djelovanjem pomau rad Preporoda. 0. oktobra povodom nastupajueg Bajrama, u prostorijama Preporoda odrano je predavanje sa nazivom Nadnaravnost Kurana i sunneta u svjetlu naunih otkria. U 2005. godini Preporod u Travniku postao je prepoznatljiv po svome radu, redovnim reagiranjima na sva deavanja u naem okruenju te stalnim prisustvom u lokalnim medijima. Ostvarena je dobra saradnja sa Radio-televizijom Travnik i Nezavisnim radijem TNT te, putem dopisnika iz Travnika, povremeno smo prisutni i na medijima koji se prate na irem podruju Bosne i Hercegovine. Znaajno je istai da smo tokom 2005. godine ostvarili dobru saradnju s odreenim institucijama iz oblasti kulture i obrazovanja te s opinskim i kantonalnim organima vlasti. Naroito istiemo ostvarenu saradnju s Bonjakim institutom Zadubina Adil Zulfikarpai, s Akademijom likovnih umjetnosti u Sarajevu, sa Zaviajnim muzejom Travnik, s Osnovnom muzikom kolom Travnik, Osnovnom kolom Kalibunar, Osnovnom kolom Travnik, Mjeovitom srednjom kolom Travnik i Eli Ibrahim-painom medresom, kao i s Travnikim muftijstvom. S opinskim drutvima s podruja Srednjobosanskog kantona: Bugojno, Donji Vakuf, Novi Travnik i Vitez ostvaren je poetni kontakt (odrana su dva sastanka predsjednika tih opinskih drutava na kojima je dogovorena budua saradnja) te s Opinskim drutvom Zvornik. Tom prigodom darovali smo im knjige i list Divan. Tokom 2005. godine naroito smo nastojali ukljuiti mlade ljude u rad Preporoda te svake srijede u veernjim satima u prostorijama Preporoda organiziramo druenja sa nazivom Divan u Preporodu. Uz stalni angaman lanova Izvrnog odbora i veliko razumijevanje na koje smo naili kod opinskih vlasti i pojedinaca s kantonalnog nivoa, uspjeli smo izboriti se za mjesto koje Preporodu s pravom pripada te su i opinske strukture prepoznale znaaj onoga to radimo i Preporod ve dvije godine ima redovno finansiranje iz opinskog budeta. Predsjednica Amra Loli 70 / Godinjak 2005

Aktivnosti opinskih drutava...

BZK Preporod Opinsko drutvo Tuzla I Izdavaka djelatnost promocije 1. Promocija Godinjaka 2003. godine izdavaa BZK Preporod OD Tuzla. Promocija je organizirana u sali NUB Dervi Sui, Tuzla 10. . 2005.godine. Uesnici promocije: Prof. Jasna Hadiselimovi lanovi knjievnog kluba BZK Preporod Tuzla 2. Knjige Znameniti Tuzlaci izdavaa BZK Preporod OD Tuzla. Promocija je organizirana u maloj sali BKC Tuzla 14. 6. 2005. godine. Uesnici promocije: Prof. dr. Salih Kulenovi Prof. dr. Salih Jalimam Prof. Jasna Hadiselimovi Mr. Kemal Bai Prof. Midhat Spahi . Zbirke pjesama Nemiri Indire Durmi izdavaa BZK Preporod OD Tuzla. Promocija je organizirana u maloj sali BKC Tuzla, 20. 6. 2005. godine. Uesnici promocije: Prof. Zejir Hasi recenzent Prof. Jasna Hadiselimovi recenzent Indira Durmi autor 4. Knjige Znameniti Tuzlaci izdavaa BZK Preporod OD Tuzla. Promociju je organizirao BZK Preporod OD Kalesija u Biblioteci Kalesija 2. 9. 2005. godine. Uesnici promocije: Mr. Kemal Bai Prof. Midhat Spahi Prof. Jasna Hadiselimovi II Tribine U okviru ciklusa Veliki vakifi Bosne, esta, posljednja tribina ovoga ciklusa organizirana je u maloj sali BKC . aprila 2005. godine sa nazivom Veliki vakifi Bosne Ferhat-paa Sokolovi. Uesnici: Mr. Kemal Bai Prof. Jasna Hadiselimovi III Koncerti BZK Preporod OD Tuzla tradicionalno organizira obiljeavanje svih vjerskih praznika, a doek Ramazana, Ramazanski i Kurbanski bajram obiljeava organiziranjem velikih koncerata i akademija u velikoj sali BKC-a. Godinjak 2005 / 71

Aktivnosti opinskih drutava...

Uesnici koncerata i akademija su: kulturno-umjetnika drutva grada Tuzle Bosna, Zvonko Ceri, Tamburaki orkestar Sloboda i Tuzlanke; uenici Osnovne i Srednje muzike kole, Behrambegove medrese, Gimnazije Ismet Mujezinovi i Medlisa Islamske zajednice Tuzla; vokalni solisti i instrumentalisti Tuzlanskog kantona. U povodu Hadijskog bajrama koncert sa nazivom Bajramska revija sevdaha prireen je 17. 1. 2005. godinu velikoj sali BKC-a. U povodu dolaska Ramazana koncert sa nazivom Doek Ramazana najdraeg musafira odran je 2. 10. 2005. godine u velikoj sali BKC-a. IV Sjednice Savjeta i Izvrnog odbora Sveana sjednica Savjeta i Izvrnog odbora povodom Hidretske nove godine odrana je 10. 2. 2005. godine. Prigodan referat priredio je Hasan ef. Spahi. Hitna i vanredna sjednica Savjeta i Izvrnog odbora BZK Preporod OD Tuzla odrana je . 8. 2005. godine. V Izlobe Uee na III izlobi izdavakog stvaralatva Tuzlanskog kantona. Ve tradicionalno, BZK Preporod OD Tuzla uestvuje na izlobi Izdavake djelatnosti TK. Ovaj put OD i ZOD Tuzla predstavili su se sljedeim izdanjima: Znameniti Tuzlaci, Hikjmet rije tradicionalne uleme u BiH, Nemiri autorice Indire Durmi, Pogledi br.10, Godinjak, i Ostrvo br. 1, 2,  i 4. VI Uea na manifestacijama drugih organizatora Uestvovali smo na manifestacijama Knjigokaz u organizaciji Izdavake kue Liber-ba august 2005. godine i Dani djeije nedjelje 5. 10. 2005. godine (knjievnici Knjievnog kluba BZK Preporod Tuzla). OD Tuzla dalo je inicijativu o strategiji djelovanja kad je u pitanju tuba Kolegija naelnika Opine realizirana od strane Direkcije za izgradnju. Tokom godine imali smo brojna medijska istupanja na RTVTK, TV Tuzla, Radiju Tuzla, Radiju Kameleon, Dnevnom Avazu, Osloboenju. Plan rada drutva do kraja godine: Drugog novembra 2005. godine Koncert Bajramska revija sevdaha koji e se odrati u BKC-u, velika sala. Tribina Uloga ene u srednjem vijeku na tlu Bosne (kraj novembra), autor tribine prof. Midhat Spahi. Tribina Prostitucija u BiH (sredina decembra), autor tribine je dr. Hariz ari. Promocija Godinjaka 2004. godine (kraj decembra). Predsjednica Jasna Hadiselimovi 72 / Godinjak 2005

Aktivnosti opinskih drutava...

BZK Preporod Opinsko drutvo Velika Kladua Tekua 2005. godina za opinsku organizaciju BZK Preporod Velike Kladue bila je u znaku aktiviranja rada drutva. Osnovne aktivnosti bile su usmjerene na okonavanje procesa registracije, te stvaranje uslova za uspjean rad. Kako je taj organizacijski dio uspjeno proveden, lanovi BZK Preporod Opinska organizacija Velika Kladua graanima Velike Kladue predstavili su se svojim nastupom na sveanoj akademiji u povodu Bajrama, koja je posebna po tome to je to bio prvi put da su u ovom bosanskom gradiu zajedniki pokrovitelji manifestacije bili IZ-a i Opina Velika Kladua. Tom prilikom lanovi BZK Preporod Opinske organizacije Velika Kladua prisutne su pozdravili stihovima Muse azima atia i Safvet-bega Baagia, koje su govorile Aldijana Mahmutovi i Alma Melki, te interpretacijom ilahija u izvedbi prof. Harisa ef. oralia. Bonjaka zajednica kulture Preporod Opinska organizacija Velika Kladua na osnovu odluke Izvrnog odbora ustupila je trideset i etiri knjige biblioteci JU Centra za kulturu i obrazovanje Zuhdija ali. Rije je o naslovima koji su u najveem broju obavezna lektira uenicima osnovnih i srednjih kola. Ovaj in obavljen je 24. novembra, a u povodu 25. novembra, Dana dravnosti, tako da je predstavljao vrijedan poklon cijeloj lokalnoj zajednici. Medijska popraenost uinila je da informacija o ovom bude dostupna svima, te da se BZK Preporod ponovo predstavi kao organizacija iji je jedan od ciljeva uiniti to bolji kvalitet ivljenja u lokalnoj zajednici. Takoer, Izvrni odbor je donio odluku da se uvrsti saradnja sa JU Centrom za kulturu i obrazovanje Zuhdija ali tako da je pri kraju izrada sporazuma o meusobnoj saradnji i obavezama na zajednikom doprinosu razvoju kulture i kulturnog amaterizma na podruju opine Velika Kladua. Od tekuih aktivnosti zavrena je izrada Godinjeg plana za narednu godinu. Upuen je zahtjev za uvrtavanje BZK Preporod Opinske organizacije Velika Kladua u sufinansiranje rada iz sredstava opinskog budeta Velike Kladue za 2006. godine. Predsjednica Bisenija Muedinovi

BZK Preporod Opinsko drutvo Vitez Na samom poetku tekue godine sekcije iz naeg drutva (folklorna, muzika, dramsko-recitatorska, sekcija vokalnih solista) organizovale su manifestaciju Bajramsko posijelo a u povodu obiljeavanja Kurban-bajrama. Za tekuu godinu, isto tako, uli smo u realizaciju projekta Dani Preporoda u 2005. koji su trajali od polovine maja do kraja jula. U okviru ovog projekta priredili smo 4 manifestacije: Godinjak 2005 / 7

Aktivnosti opinskih drutava...

1. Izbor najboljeg vokalnog soliste u sevdahu opine Vitez za 2005. godinu manifestacija je odrana polovinom maja. 2. Vee knjievnosti manifestacija je odrana polovinom juna. Predstavljeni su odabrani tekstovi iz edicije Bonjaka knjievnost u 100 knjiga. . Smotra folklornog stvaralatva na kojoj su prezentirane igre i pjesme iz raznih krajeva BiH manifestacija je odrana poetkom jula mjeseca. Na smotri su uestvovali Preporod Konjic, KUD Krivaja Zavidovii, KUD Stari grad Klju, KUD Vukovci Gradaac, KUD Mehmed Ibrahimovi Srebrenik, KUD Put Roma Vitez. 4. Humanitarni koncert za teko oboljelog Hajrudina Hajru Sujolia. Manifestacija je odrana krajem jula, a kompletan prihod sa navedenog koncerta namijenjen je za lijeenje oboljelog. Predsjednik Fejzulah Beo

BZK Preporod Opinsko drutvo Vogoa Nakon novog konstituisanja Opinskog drutva Vogoa i imenovanja predsjednika Drutva u protekloj godini nismo imali odvie aktivnosti. Odrana je jedna redovna skuptina. Pojedini lanovi su mahom protekle godine, kao lanovi Graevinskog odbora bili angaovani na i oko izgradnje damije u Vogoi. Nedostajala je bolja saradnja sa organizovanjem Vogoanskih dana kulture, ubudue se ovo drutvo treba vie ukljuiti i time dati svoj doprinos. Nadalje, neophodna je i saradnja sa TV Vogoa, te iznalaenje mogunosti da se organizuju tribine koje bi se i medijski adekvatno popratile. Ovako, od aktivnosti navodimo promociju knjige Bonjaki odgovor Selmana Selhanovia, kao i objavljivanje druge knjige mlade poetese Emine Efendi Princ pjeak, koja je tampana u saradnji s Opinskim drutvom Centar. Predsjednik Selman Selhanovi

BZK Preporod Opinsko drutvo Zenica Tokom protekle godine Opinski odbor BZK Preporod Zenica svoje aktivnosti je usmjeravao na dva bitna pitanja: rjeavanje poslovnih prostorija i redovne aktivnosti. S obzirom na to da smo jo prole godine od Opine Zenica dobili prostorije koje su ranije pripadale Drutvu pisaca, nastojali smo u ovoj godini osigurati preduslove za renoviranje ovih prostorija i njihovo stavljanje u funkciju. 74 / Godinjak 2005

Aktivnosti opinskih drutava...

Meutim, sticajem sretnih okolnosti, dolo je do toga da nam Opina Zenica dodijeli bolje prostorije, a radi se o Domu Vojske Federacije BiH. Ovaj postupak je jo u toku i nadamo se da e biti okonan u kratkom roku, a najvjerovatnije do kraja 2005. godine. Naravno, slijedit e posao na ureenju prostora i stavljanje u funkciju, ali su to aktivnosti sa kojima se moemo pohvaliti i ije izvrenje nee biti teko nijednom lanu Preporoda. U okviru redovnih aktivnosti Preporod je organizovao niz tribina, predavanja, knjievnih veeri, promocija knjiga i asopisa, te muzike programe, kolano-zabavne programe, koncerte povodom bajrama i Ramazana, izlobe slika, grafika, runih radova, levhi, fotografija i tako dalje. Tokom godine odrano je dvadesetak predavanja o razliitim temama iz drutveno-politikog, vjerskog i kulturnog ivota. U okviru aktivnosti knjievnog kruga odrano je vie promocija knjiga. Spomenimo samo neke: Kuranska hamajlija Almina Omeraevia, Isus / Isa a.s. u kranstvu i islamu Hajrudina Dine Pekaria, Stihovi odrastanja Husnije Krupia i druge. Ove promocije izdvajamo stoga to je interes publike bio iznad svih oekivanja, te su prostorije Preporoda bile tijesne da bi primile sve zainteresovane. Preporod je u ovoj godini izdao i knjigu pjesma Adnadina Jaarevia Ponitenje rue i knjigu pria Nediba Smajlovia Mrtva priroda te asopis za herojsku fantastiku Prometej. asopis Znak Bosne prvi put nije tampan zbog nedostatka sredstava. Organizovali smo nekoliko izlobi slika od kojih treba izdvojiti drugu samostalnu izlobu Taiba Terovia kao i izlobu Alije Kulenovia posveenu genocidu u Srebrenici i stradanju Bonjaka uope, a koja je organizovana u povodu Ramazana. Posebno valja istai organizovanje ve tradicionalnog Malonogometnog bajramskog turnira zenikih mahala povodom Ramazanskog bajrama. Ovo je sportska manifestacija koja po svome unutranjem sadraju, broju okupljenih sportista i prisutnosti publike spada u red velikih sportskih dogaaja u Zenici. Ako se zna da turnir po pravilu ima 40 ekipa, to znai da samih uesnika bude oko 500, dodamo li tome organizatorsku ekipu, sudije i ostalo osoblje, to govori da je ovo najmasovnija sportska manifestacija u gradu. Kvalitet ekipa je takav da i publika u velikom broju prati sve utakmice od poetka do kraja turnira. Rauna se da je bilo oko deset hiljada gledalaca turnira. Predsjednik Ferid Tabakovi

BZK Preporod Opinsko drutvo epe Nakon vie od deset godina u epu je ponovo oivljen rad BZK Preporod. Obnoviteljska skuptina odrana je u epu u radno sveanoj atmosferi. Skuptini su prisustvovali mnogobrojni gosti i kulturni radnici nae zemlje, meu kojima i predsjednik BZK Preporod BiH, prof. dr. air Filandra, i knjievnik Nedad Godinjak 2005 / 75

Aktivnosti opinskih drutava...

Ibriimovi. U redovnom dijelu Skuptine na prijedlog Inicijativnog odbora za predsjednika Skuptine imenovan je Suvad Hadi a za njegovog zamjenika Velida ei, nakon ega je uslijedilo imenovanje lanova u organe upravljanja BZK Preporod OD epe. U devetolani Izvrni odbor imenovani su: Irdin Tutnji, Zemira Muji, Rusmir Agi, Mirza Magli, Emira Malibegovi, Nazim Beirovi, Indira Mehi, Ilijas Hadavdi i Suvad Hadi, dok e Nadzorni odbor drutva, prema odluci Skuptine, sainjavati: Senka Mehi, Adisa Muji, Air Mehi, Asim Sinanovi te Namik Malibegovi kao predsjednik. Takoer, Skuptina je imenovala i Sud asti sa predsjednikom Vedadom eiem i Savjet BZK Preporod OD epe za ijeg predsjednika je imenovan Zijah Malibegovi. Na Obnoviteljskoj skuptini izabrani Izvrni odbor za predsjednika drutva imenovao je Mirzu Maglia a za njegovog zamjenika Irdina Tutnjia. U sveanom dijelu Skuptine bogat kulturno-zabavni program za ovu priliku izveli su lanovi KUD Slovo o epu i Asocijacije Roditelja i prosvjetnih radnika, hor Medlisa IZ epe i epaki rep-sastav M.G.D.M. U organizaciji BZK Preporod epe drugog dana Ramazanskog bajrama u povodu Dana ehida u epu je sveano otvorena Spomen-soba ehidima opine epe. U prisustvu mnogobrojnih posjetilaca, lanova porodice ehida i civilnih rtava rata te gostiju iz politikog, vjerskog i javnog ivota opine i Kantona, ast da sveano otvori Spomen-sobu pripala je majci Demki i ocu Muhamedu Aliu iz epa, ija su tri sina tokom proteklog rata poloili ivote u odbrani Bosne i Hercegovine. Nakon sveanog otvaranja svi prisutni imali su priliku kroz izloene fotografije, prisjetiti se svih ehida i civilnih rtava rata koji su poginuli u periodu 19921995. godine. Takoer u Spomen-sobi izloeni su eksponati i fotografije iz ratnog perioda epake 19. oslobodilake brigade. Spomen-soba ehidima epake opine otvorena je u porodinoj kui bh. knjievnika Nedada Ibriimovia u epu, koji je za ovu namjenu prostorije kue dao besplatno na koritenje. Povodom ovog dogaaja na adresu rukovodstva BZK Preporod epe stiglo je jako mnogo estitki i pohvala za uspjeno realizovan projekt kojem su podrku dali, osim Kantonalne vlade i epaki privrednici te obini graani opine epe. Predsjednik Mirza Magli

BZK Preporod Opinsko drutvo ivinice U toku 2005. godine Opinsko drutvo Preporod ivinice, u skladu sa mogunostima, organizovalo je raznovrsne aktivnosti. Godinji program rada se nije mogao u potpunosti ostvariti u vremenskim etapama kako zbog neredovnog, tako i nedovoljnog priliva finansijskih sredstava. 76 / Godinjak 2005

Aktivnosti opinskih drutava...

U povodu Kurban-bajrama OD Preporod ivinice organizovao je pozorinu predstavu sa nazivom Veliki vezir. Predstavu su pred prepunom salom Bosanskog kulturnog centra izveli Gradsko pozorite ivinice i Hrvatski teatar soli Husino. Opinsko drutvo Preporod ivinice je 10. februara u povodu Hidretske nove godine u Osnovnoj koli u selu Graanica podijelilo paketie za uenike prvog razreda. U prostorijama kole uenici su priredili kulturno-zabavni program izvoenjem recitacija, ilahija i sevdalinki. Dvadesetog aprila u teatar-sali BKC-a ivinice, odrana je tribina sa nazivom Historijat genocida nad Bonjacima. Izlagai su bili Sakib Alji, voditelj programa, profesorica Azra Gazibegovi i predsjednik ZOD TK Muhidin Pai. U teatar-sali BKC-a ivinice 12. maja odrana je promocija VII kola edicije Bonjaka knjievnost u 100 knjiga. Promotori Edicije bili su prof. dr. Munib Maglajli i Jasmina Musabegovi, knjievnica iz Sarajeva. Povodom Dana osloboenja ivinica, 17. maja, odrana je sveana sjednica Izvrnog odbora u prostorijama Drutva. Tom prilikom lanovi Drutva su odrali prigodna predavanja. Na poziv graanikog Preporoda, Opinsko drutvo Preporod ivinice gostovalo je 9. jula na kulturnoj manifestaciji sa nazivom Ljetne veeri pod lipama Graanice. Drutvo je izvelo bogat kulturno-umjetniki program u kome su uestvovali KUD ivinice i lanovi Preporoda sa izvoenjem recitala, sevdalinki i narodnih pjesama. itav program uivo je prenosio Graaniki radio. Tokom ljeta u ivinicama ve nekoliko godina odrava se manifestacija sa nazivom iviniko ljeto. Manifestacija pod pokroviteljstvom Opine ivinice odrava se tokom cijelog ljeta, na gradskom bulevaru. Zavrni dio programa manifestacije pripao je Opinskom drutvu koje je najkvalitetnije odralo kulturno-umjetniki program. U mjesecu ramazanu, tanije 20. oktobra, u selu Graanica Opinsko drutvo je priredilo iftar za sve zaposlenike u Osnovnoj koli. Pored zaposlenih nastavnika i uitelja, iftaru su prisustvovali i uenici te kole, koji su priredili prigodan program. Povodom Ramazanskog bajrama, Drutvo je treeg dana Bajrama u velikoj sali BKC-a u ivinicama priredilo za graane ivinica do sada najkvalitetniju bajramsku akademiju. Dvorana je bila popunjena do posljednjeg mjesta. U programu su uestvovali domai umjetnici, prezentirajui dugo pripremani program, koji je sadravao igre, pjesme, recitale, ilahije i sevdalinke primjerene manifestaciji. U prostorijama Drutva je 25. novembra povodom Dana dravnosti odrana Sveana sjednica na kojoj su prisustvovali, osim lanova Izvrnog odbora, i lanovi ostalih tijela Drutva te zvanice iz drutvenog i privrednog ivota nae opine. Odrano je prigodno predavanje i izveden recital uenice Aje Bedi. Predsjednik Sakib Alji Godinjak 2005 / 77

Aktivnosti opinskih drutava...

BZK Preporod Zajednica opinskih drutava TK Tuzla Aktivnosti BZK Preporod ZOD TK I Promocije 1. asopis Ostrvo, izdava: BZK Preporod ZOD TK. Promociju je organizirao OD Preporod Kladanj, u sali Hotela 1. 1. 2005. godine. Uesnici promocije: Vedad Spahi, glavni urednik i Muhidin Pai. 2. VII kolo Bonjake knjievnosti u 100 knjiga, izdava: Matini odbor BZK Preporod, Bosna i Hercegovina. Uesnici promocije: Munib Maglajli, Muhamed Nezirovi, Amira Hadagi, Sead emsovi i Muhidin Pai. Promocija je odrana u sali Narodne i univerzitetske biblioteke Dervi Sui, Tuzla 26. januara. . Muhamed Hadijahi, Povijest Bosne u IX i X stoljeu, izdava: Matini odbor BZK Preporod, Bosna i Hercegovina. Promocija je odrana u amfiteatru Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli 0. marta. Uesnici promocije: air Filandra, Azem Koar, Adnan Jahi i Muhidin Pai. 4. asopis Ostrvo (Univerzitet Tuzla, novembar 2005; ivinice, decembar 2005) i Informator ZOD (Tuzla, novembar 2005; Kladanj, decembar 2005). II Tribine U nastavku aktivnosti odrane su tribine sa naslovom Historijat genocida nad Bonjacima u sljedeim opinskim drutvima: ivinice, 20. aprila, Doboj Istok, 27. aprila, Graanica, 26. maja, Banovii, 2. juna, Sapna, 1. juna. Uesnici tribina: Azra Gazibegovi i Muhidin Pai. III Formiranje opinskih drutava Preporod 1. Nakon odgovarajuih aktivnosti koje je Zajednica provela u toku 2004. godine (radne posjete, osiguranje pravnih i usmjeravajuih akata) u Zvorniku je organizirana Osnivaka skuptina OD Preporod 19. februara 2005. godine. Nakon toga za ovo novoformirano opinsko drutvo, putem Matinog odbora osigurana je odgovarajua dokumentacija za registraciju drutva u Zvorniku. 2. Ostvarena je posjeta Doboju s ciljem obavljanja prvog razgovora sa dijelom potencijalnih lanova Inicijativnog odbora za organiziranje Osnivake (Obnoviteljske) skuptine BZK Preporod OD Doboj. Nakon vie kontakata, doneseno je rjeenje o formiranju Inicijativnog odbora. Sada se oekuje radna posjeta nekoliko lanova Inicijativnog odbora iz Doboja radi daljih instrukcija o pitanju organiziranja Osnivake (Obnoviteljske) skuptine. 78 / Godinjak 2005

Aktivnosti opinskih drutava...

IV Izdavaka djelatnost 1. Iz tampe su istovremeno izala dva broja asopisa Ostrvo broj  i broj 4. Ubrzano izlaenje ovih brojeva diktirali su uslovi konkursa za dodjelu sredstava za izdavaku djelatnost iz fonda kojim upravlja Ministarstvo za kulturu Federacije BiH, na osnovu koga je traeno prezentiranje etiriju prvih brojeva asopisa. 2. Iz tampe je izaao Informator BZK Preporod ZOD TK, koji obuhvata aktivnosti ZOD i OD za period od 1. aprila 200. do 1. decembra 2004. godine. V Sjednice organa zajednice Prvog marta 2005. godine u povodu Dana nezavisnosti odrane su sjednice Izvrnog odbora i Savjeta Zajednice. U septembru i novembru odrane su radne sjednice Izvrnog odbora Zajednice. VI Za Vladu TK Ministarstvo za finansije pripremljeni su izvjetaji: Aktivnosti OD i ZOD za 2004. godinu; Program aktivnosti OD i ZOD za 2005. godinu; Izvjetaj o utroku finansijskih sredstava za 2004. za OD i ZOD; Izvjetaj o planiranim sredstvima za 2005. godinu za OD i ZOD. VII Data je inicijativa u koju je ukljueno deset nevladinih organizacija o pitanju priprema materijala o istini prilikom odbrane Tuzle kritinog 15. maja 1992. godine. Nakon toga formirana je komisija koja aktivno radi. U sklopu programa aktivnosti ove komisije organiziran je, 6. maja 2005. godine, okrugli sto sa temom Jesmo li imali pravo na odbranu?. VIII U vie kontakata sa predstavnicima Ministarstva za finansije intervenirano je za uplatu mjesenih rata opinskim drutvima i ZOD-u iz budeta TK za 2005. godinu. IX Pripremljen je izvjetaj o aktivnostima ZOD Preporod TK za 2005. godinu sa finansijskim izvrenjem i Programom aktivnosti za 2006. godinu i potrebnim finansijskim sredstvima i izvorima (oktobar 2005.). X Objedinjeni je izvjetaji o aktivnostima opinskih drutava lanova ZOD i ZOD sa finansijskim izvrenjem za 2005. i Okvirnim programima OD za 2006. godinu sa planovima potrebnih finansijskih sredstava po izvorima (oktobar 2005.). Godinjak 2005 / 79

Aktivnosti opinskih drutava...

XI Organizirana izloba levhi u duborezu u saradnji sa Medlisom islamske zajednice Tuzla (BKC Tuzla, 28. septembar). XII Obavljeni razgovori sa predstavnicima Skuptine TK i Ministarstva za finansije u vezi sa finansiranjem Preporoda na podruju TK za 2006. godinu (oktobar 2005). Predsjednik Muhidin Pai

80 / Godinjak 2005

GODINJAK 2005

BONJA^KI MERHUMI (2005)

Sudionici nae povijesti umrli 2005. godine

Isma Kamberovi

Svjedoci smo da nam je smrt puno blia nego to mi to osjeamo, ali zbog nae komocije, mi puno ne razmiljamo o njoj. Svi mislimo da nama nije jo vrijeme za preseljenje i biramo laku stranu jednostavno ne mislimo o tome. U dosadanja etiri broja Godinjaka, na kolega, Dafer Obradovi, pisao je tekstove o naim merhumima, ali se za tren sve promijenilo Dafer se nae meu merhumima i mi ga uvrstismo u rubriku kojoj on sam dade ime Sudionici nae povijesti samo je Allah kadar to uiniti. Slijedei Allahovu volju, biljeimo preseljenja najistaknutijih meu nama i njihove ovozemaljske plodove. Kod nekih se moramo malo namuiti, a kod nekih su plodovi prilino izdani. Od naih dragih rahmetlija u naim srcima ostanu uspomene na njihova dobra djela, lijepe rijei i dobru duu, a na loa djela se ne podsjeamo, jer znamo da e to neko drugi uraditi umjesto nas. Nastavit emo dosadanju praksu pisanja o merhumima, opisom njihovih ivota i njihovog doprinosa naoj zajednici. 1. Enver auevi (19542005) Novinar i publicist, bivi lan Matinog odbora BZK Preporod, Enver auevi roen je 2. 2. 1954. godine u Jeleu kod Foe. Osnovnu i srednju kolu zavrio je u Sarajevu. Studirao je Arhitekturu, a onda se poeo baviti novinarstvom. Pisao je za Nae dane, Polet, Mladost, prijeratni i poslijeratni Walter itd. Imao je onu potrebnu icu za istraivaki novinarski posao. Specijalizirao se za pisanje o opasnim politikim temama, korupciji i kriminalu. auevia je privlailo sve ono o emu je bilo zabranjeno pisati i istraivati. Bio je glavni komentator i kritiar svih deavanja u Bosni i ire. Mnogima je smetao jer je javno obznanjivao kriminalne, pijunske i pljakake radnje, koje su posljedica nedavne agresije i nesreenog stanja u naoj zemlji. Uvijek korak ispred drugih, u urbi, i pun ideja, teko su ga mogli pratiti. Da je iao kroz ivot laganijim tempom, moda bi jo bio iv, ko zna. Godinjak 2005 / 8

KAMBEROVI
Svoje ideje je uglavnom provodio u djelo. Bio je pokreta i glavni urednik nekoliko listova i novina. Godine 1990. pokrenuo je prve privatne dnevne informativne novine Orient express. Obavljao je funkciju predsjednika Saveza novinara Bosne i Hercegovine. Na toj funkciji se zalagao za vea novinarska prava, neovisnost novinarskog posla, medijsku slobodu i zatitu novinara, moda i zbog toga to je i sam na svojoj koi osjetio fizike udarce ljudi, koji su htjeli na taj nain uutkati radoznalog novinara. Bio je glavni urednik revije B-H Journalist, glasila Saveza novinara Bosne i Hercegovine, a kasnije je bio glavni i odgovorni urednik politikog magazina Walter. Objavio je slijedee knjige: Ilidanci: kazivanje o budnosti, Beograd, Zvezdara, 1990; Nasrudin hoda i lijepa Gildana, Sarajevo, Compact-E, 1997, zatim knjigu objavljenih novinskih lanaka Ni bos, ni hadija: (dnevnik urednika), Sarajevo, Prosperitet, 200. auevi se bavio i izdavakom djelatnou. Bio je vlasnik i direktor izdavake kue Compact-E, koja je imala zapaene naslove. Najobimniji projekt ove izdavake kue je izdavanje romana Ilijasbegovii Fee ehovia u 5 knjiga, a prvu knjigu iz ovog projekta rahmetli auevi je s posvetom poklonio i naoj Biblioteci. Njegov ivot prekinut je tragino, utapanjem, 19. 6. 2005., u 51. godini ivota. 2. Ahmed Dubo (19212005) General-major u penziji, istaknuti drutveno-politiki radnik i publicist, Ahmed Dubo, roen je u Jajcu 1921. godine. Osnovnu kolu zavrio je u Jajcu, srednju u Sremskim Karlovcima, a Viu vojnu akademiju zavrio je u Beogradu. Bio je uesnik u narodnooslobodilakoj borbi 19411945. godine. Poslije rata prikljuio se oficirskoj slubi u JNA. Penzioniran je 1978. godine u inu general-majora. Poslije penzioniranja, aktivno se ukljuio u rad mnogih drutveno-politikih organizacija. Bio je na rukovodeim mjestima u Socijalistikom savezu, Savezu udruenja boraca NOR-a i dr. Ahmed Dubo je jedan od rijetkih ljudi koji je u svom ivotu napisao sjeanja iz dva rata (19411945. i 19921995). Kao uesnik Narodnooslobodilakog rata, objavio je svoja sjeanja u edicijama: Ratna sjeanja iz NOB-a 19411942. godine, Tako je roena nova Jugoslavija, Jajako podruje u oslobodilakom ratu i revoluciji 19411945. i Sjeanja jajakog partizana. U maju 200. godine, Ahmed Dubo je uinio jedan plemeniti gest. Naime, tada smo od njega primili pismo u kojem nas je obavijestio da je izdao knjigu Zapisi za pamenje: (ratni dani u Sarajevu i Republici Bosni i Hercegovini: april 1992. april 1993. godine), u izdanju Glavnog odbora SUBNOAR-a BiH, i da nam eli pokloniti 10 primjeraka te knjige kako bismo je mi onda dalje distribuirali bibliotekama Preporodovih opinskih drutava u Bosni i Hercegovini. Na kraju pisma bila je i estitka za Preporodovu stogodinjicu. Kao da je naslutio da e se ba u Preporodu pisati prigodne rijei povodom njegove smrti. 84 / Godinjak 2005

Sudionici nae povijesti umrli 2005. godine

Navedena knjiga Zapisi za pamenje opisuje dogaaje u prvoj godini agresije (1992) Srbije i Crne Gore na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Dobitnik je mnogih nagrada i priznanja od kojih treba izdvojiti: Partizansku spomenicu 1941 i Povelju ZAVNOBiH-a. Umro je 25. . 2005. godine, u 85. godini ivota. Pokopan je na groblju u Sarajevu. 3. Aif Hodovi (19592005) Fotograf i diplomirani ekonomista, Aif Hodovi, roen je 15. januara 1959. godine u Koniama u opini Tutin. U rodnom mjestu je zavrio osnovnu kolu, a srednju u Tutinu. Godine 1987. diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Poto nije imao odgovarajui posao u svojoj struci, intenzivnije se poeo baviti fotografskim poslom, koji je zavolio jo u srednjokolskim danima. Bio je voditelj foto-kluba Sarajevo, a od 1981. godine profesionalno se bavio umjetnikom fotografijom. Ovaj posao fotografiranja i izrade fotografije usavravao je radei dvije godine u listu Osloboenje. Hodovi je imao vlastiti fotografski studio u kojem je radio sve poslove u vezi sa fotografijom: fotografirao je politiare, izraivao fotografije za razne kataloge, monografije, knjige i dr. Uestvovao je u izradi sljedeih publikacija: Zbirka likovnih djela Bonjaka u izdanju Bonjakog instituta, Sarajevo: akvareli Fuada Arifhodia, Monografiji Safeta Zeca, Radoslava Tadia, Seida Hasanefendia, Monografiji Umjetnike galerije Bosne i Hercegovine i dr. Svoju prvu samostalnu izlobu Hodovi je predstavio 2001. godine u Collegiumu Artisticumu. Likovni kritiari su njegove umjetnike fotografije ocijenili veoma uspjenim. Hodovieva mata i darovitost stvorile su fotografije sa igrom svjetla, obrisima dima i jakim bojama. Radove je izlagao i na kolektivnim izlobama u Stockholmu (1994), Bonnu (1995), itd. Bio je lan Udruenja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti Bosne i Hercegovine od 1998. godine. Za ivota je primio nekoliko nagrada: Prva jugoslavenska nagrada za portretnu fotografiju (1989), dobitnik je I, II, III nagrade na izlobama u bivoj Jugoslaviji, a primio je i mnoge pohvale za svoje umjetnike fotografije. Godine 2004. na godinjoj izlobi Collegium Artisticuma dobio je nagradu za foto-dizajn. Teka bolest napala je iznenada i napreac ugasila ovaj mladi ivot. Umro je 9. . 2005, u 46. godini ivota. Pokopan je na gradskom groblju Bare u Sarajevu. 4. Rizo Mehinagi (19222005) Bard bosanskohercegovakog novinarstva, Rizo Mehinagi, roen je 5. 12. 1922. godine u Graanici. Osnovnu kolu zavrio je u rodnom mjestu, a gimnaziju u Tuzli. Zavrio je Trgovaku akademiju u Banjoj Luci, kasnije je studirao i na Ekonomskom fakultetu. Godinjak 2005 / 85

KAMBEROVI
Potomak je ulemanske porodice Mehinagia iz Graanice, koju je hafiz ef. Ibrahim Mehinagi, erijatski sudija, publicista i lan Ulema medlisa, uinio uglednom i poznatom. Rizo je preko majke Ane nauio njemaki jezik, te mu je bilo lake obavljati poslove vezane za njegovu inozemnu dopisniku karijeru. itav njegov radni vijek bio je vezan za list Osloboenje. U njemu je dokazao sva svoja novinarska umijea: bio je vanjskopolitiki urednik, glavni urednik Osloboenja od 1964. do 1969. godine, dopisnik iz inozemstva, ak je bio i ratni reporter iz Beiruta. Imao je veoma uspjenu i bogatu karijeru. ivio je u doba kada su se mogle ostvariti novinarske ambicije. Tako je bio vanjskopolitiki komentator iz New Yorka, Beiruta, Bonna, Berlina i Caira. Izvjetavao je o svim vanim kriznim svjetskim dogaajima. Pratio je sukob izmeu SSSR-a i bive Jugoslavije, zatim sukobe na Bliskom istoku itd. U svom, relativno dugom ivotu, stekao je bogato novinarsko iskustvo, te je bio primjer iskusnog, dobrog i objektivnog novinara. Tako je i u svojim penzionerskim danima predsjedavao raznim irijima za dodjelu prestinih novinarskih nagrada i priznanja. U saradnji sa novinarima Z. Kurtoviem, B. Tomiem, H. Maliem, J. Drukerom, M. Haliloviem i dr. uestvovao je u izradi publikacije Sarajevo 84. koju je izdalo Osloboenje, 1984. godine. Bio je lan Saveza novinara Jugoslavije i Udruenja novinara Bosne i Hercegovine. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja od kojih istiemo sljedee: Medalja za hrabrost, Orden rada sa crvenom zastavom, Orden Republike sa srebrenim vijencem, Nagrada Moa Pijade za ivotno djelo Saveza novinara Jugoslavije, Nagrada Veselin Maslea za ivotno djelo Saveza novinara BiH, te nagrada Osloboenja 0. august i dr. Mehinagiev mirni, ispunjeni, kvalitetni, sreeni osamdesettrogodinji ivot, dokaz je da i novinari mogu biti dugovjeni. Umro je 15. 6. 2005. u Sarajevu. 5. Abdulah Naka (19442005) Doktor, hirurg i naelnik Hirurkog odjeljenja Dravne bolnice u Sarajevu, zastupnik u Predstavnikom domu Parlamenta Bosne i Hercegovine, Abdulah Naka, roen je 27. 11. 1944. godine u Sarajevu. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu 1968. godine. Nakon diplomiranja zaposlio se kao ljekar u zdravstvenoj slubi Energoinvesta. Obavio je specijalizaciju iz hirurgije u Vojnoj bolnici u Sarajevu. ef Hirurkog odjela Dravne bolnice bio je od 1992. gdje je bio stalno zaposlen sve do svoje smrti. Veliki ugled i potovanje dr. Naka stekao je operiui ranjene borce za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu, kada je i postao glavni hirurg Armije RBiH. Bio je sa svojim narodom kada mu je bio najpotrebniji. Pomagao je ljudima bez obzira kojoj vjeri pripadaju. Podnio je ogromni teret za vrijeme ratnih 86 / Godinjak 2005

Sudionici nae povijesti umrli 2005. godine

granatiranja, operacija, amputiranja i zbrinjavanja ranjenih ljudi. Od dana njegove smrti dnevne novine su bile prepune posljednjih selama i pozdrava umrlom prijatelju i doktoru. Na njegov vjeni poinak ispratilo ga je vie od 10.000 ljudi. To nam govori da su ga ljudi puno cijenili, jer je s njima zajedno proivljavao ratne uase i strahote. Bio je ovjek visokih moralnih vrijednosti, hrabrosti i portvovanosti. Politiki se aktivirao u Stranci demokratske akcije, a zatim je kao njen lan bio zastupnik u Predstavnikom domu Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine. Dr. Naka bio je predsjednik Nezavisnog sindikata radnika u zdravstvu FBiH, lan Upravnog odbora Lijenike komore Kantona Sarajevo, lan Udruenja hirurga, lan Glavnog odbora SDA i dr. Dobitnik je mnogih nagrada i priznanja od kojih izdvajamo estoaprilsku nagradu grada Sarajeva. Interesantno je da je dr. Naka roen 27. 11. a i umro je 27. 11. 2005, ba za svoj 61. roendan. Pokopan je na mezarju Kovai u Sarajevu. 6. Dafer Obradovi (19472005) Publicista i urednik u BZK Preporod, Dafer Obradovi, roen je 10. 11. 1947. godine u Borojeviima kod Stoca. Osnovnu kolu i gimnaziju zavrio je u Stocu. Pomorsku akademiju pohaao je u Splitu. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1974. a na istom fakultetu je i magistrirao 1989. godine. Nakon diplomiranja radio je u Narodnom univerzitetu i Srednjokolskom centru u Stocu. Najvei dio svog radnog vijeka proveo je u Institutu zatite na radu u Sarajevu na poslovima izdavake djelatnosti. Od 1992. godine bio je borac na prvim borbenim linijama sarajevskog naselja Dobrinja, a kasnije se premjestio u Generaltab Armije RBiH. Od 1996. godine radio je u BZK Preporod, i to na pripremi materijala za audio kasete u okviru projekta RTV Preporod koji se zvao Bonjaka kultura. Poslije ukidanja RTV Preporod, radio je na mjestu sekretara u Institutu za bonjake studije pri BZK Preporod. Iz Preporoda odlazi u izdavaku kuu Oko, gdje ostaje dvije godine. Zatim se ponovo vratio u Preporod, gdje je obavljao urednike poslove. Dolaskom u Preporod, kao da se probudio Daferov talent za pisanje, tako da je u svojoj 5. godini ivota objavio prvu knjigu eseja Bosna u ogledalu, Sarajevo, Ljiljan, 2000; zatim je objavio knjigu proze o svome rodnom selu Borojevii: selo uzvjetar, Sarajevo, DES, 2001; Sa kerkom Selmom napisao je knjigu pjesama Gdje mi, mama, nestade san? Sarajevo, DES, 2001; A godinu pred smrt objavio je knjigu Dubravske kukrice, Sarajevo, 2004. lanke je objavljivao u Kabesu, Mostu, Slovu gorina, Blagaju, ivotu, Godinjaku BZK Preporod itd. Bio je lan Drutva pisaca Bosne i Hercegovine. Umro je . 7. 2005. godine u Borojeviima kod Stoca. Godinjak 2005 / 87

KAMBEROVI
7. Ibrahim Polimac (19472005) Novinar i portparol Agencije za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine, Ibrahim Polimac, roen je 21. 2. 1947. godine u Sarajevu. Osnovnu i srednju kolu zavrio je u rodnom gradu. Studirao na Elektrotehnikom fakultetu, gdje je apsolvirao 197. Na Fakultetu politikih nauka diplomirao je 1987. godine. Rahmetli Ibrahim je poticao iz ugledne porodice. Otac mu je Abdulah Polimac, vrsni znalac turskog jezika, koji je preveo mnoge deftere donesene iz istanbulskih arhiva, a koji se odnose na nau zemlju u osmanskom periodu. Od 1971977. radio je kao dopisnik beogradskih Veernjih novosti, zatim je radio u UPI-ju od 19891992. gdje je ureivao UPI-jeve novine. Godine 1994. preao je u list Osloboenje, gdje je bio komentator i urednik unutranjopolitike rubrike. Bavio se ekonomskim temama i problemima iz naeg drutva. Godine 2001. prelazi u Agenciju za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine i obavlja funkciju portparola ove ustanove. Kao strunjak za ekonomske analize u naoj zemlji, saraivao je u asopisu Banke u BiH kao gost-urednik, pisao je uvodnike u Poreznom savjetniku, bio je saradnik Slobodne Evrope. Njegovi struni komentari o ekonomskim pitanjima mogu se nai u mnogim asopisima iz ove oblasti. U toku srednjokolskih i studentskih dana bavio se rukometom, te je bio i lan rukometnog kluba Mlada Bosna. Umro je 15. 8. 2005. godine, u 58. godini ivota, a pokopan je na sarajevskom groblju Bare. 8. Sabahudin, Resi (19572005) Vijenik Opinskog vijea Stari Grad i Gradskog vijea Grada Sarajeva, vlasnik i direktor firmi Euromedia i Ires i bivi direktor Fudbalskog kluba Sarajevo, Sabahudin Resi, roen je 2. 1. 1957. godine u Rudom. Osnovnu i srednju kolu zavrio je u Sarajevu. Diplomirao je na Fakultetu politikih nauka 1985. godine. U svom kratkom ivotu bio je uposlen u nekoliko firmi. Radio je u prijedorskoj firmi Bosna montaa, zatim u hotelu Holiday Inn, u kojem je bio prvo rukovodilac Slube za ope poslove a kasnije generalni direktor. Bio je zaposlen u Birou za obnovu grada Sarajeva, zatim je bio zastupnik Osloboenja za Zapadnu Evropu. Godine 1996. postao je vlasnik i direktor marketinke agencije Euromedia. Vlasnik je i direktor firme Ires, koja je jedini predstavnik Yves Rochera iz Francuske za Bosnu i Hercegovinu. Funkciju direktora Fudbalskog kluba Sarajevo obavljao je od 2000. do 2001. godine. Bio je politiki angairan u Stranci za BiH od 2000. godine. Kasnije je izabran za vijenika Opinskog vijea Stari Grad i vijenika Gradskog vijea Grada Sarajeva. 88 / Godinjak 2005

Sudionici nae povijesti umrli 2005. godine

Posebno je bio ponosan na porijeklo svoje porodice. Naime, grb porodice Resi se nalazi u poznatom Fojnikom grbovniku, te je angairao strunjake za izradu porodine monografije. Umro je 20. 9. 2005., u 48. godini ivota, a pokopan je na mezarju Alifakovac. 9. Husein, Sui (19372005) Redovni profesor Medicinskog fakulteta u Tuzli, internist, Husein Sui, roen je 11. 8. 197. godine u Vlasenici. Osnovnu i srednju kolu zavrio je u Tuzli. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Obavio je dvije specijalizacije iz oblasti interne medicine (197) i nefrologije (1979). Doktorsku disertaciju Peritonealna dijaliza u klinikoj praksi i u uslovima optenarodnog odbrambenog rata, odbranio je 1978. godine. Godine 19791980. kao nauni istraiva boravio je na Univerzitetu Tennessee. Na Medicinskom fakultetu je predavao predmet Patoloka fiziologija na kome je proao sva nauna zvanja. Godine 1980. biran je za docenta, za vanrednog profesora 198. a godine 1986. promaknut je u redovnog profesora i efa Katedre za patoloku fiziologiju. Objavio je niz strunih radova od kojih istiemo: Uticaj aprotinina i indomethacina na renalnu hemodinamiku i adrenerginu neuroefektornu funkciju u renalnom vaskularnom koritu: naunoistraivaki projekat. Tuzla, Medicinski fakultet, 1985; Hipertireoze u sklopu opeg pogleda na mjesto i ulogu titnjae u organizmu, 1971; Koautor je u publikaciji Opta patoloka fiziologija, Beograd, Medicinska knjiga, 1992; zatim je priredio knjigu Tiina! Raa se ovjek, Tuzla, Narodna i univerzitetska biblioteka Dervi Sui, 200. Profesor Sui je imao jo dva brata: Dervia, poznatog bonjakog knjievnika, i brata blizanca Hasana, profesora islamske filozofije. ini se da su bili porodino nadareni za nauku i umjetnost, tako se profesor Sui bavio slikarstvom i knjievnou kao hobijem. Svoje likovne radove predstavio je na nekoliko samostalnih izlobi, a objavljivao je i pjesme i eseje. Pisac je predgovora u knjizi Hifzije Suljkia: Islam u bonjakoj narodnoj poeziji, zatim se pojavio kao recenzent knjige Isnama Taljia: Vjetrometina, itd. Bio je lan mnogih strunih udruenja od kojih izdvajamo: Njujorku akademiju nauka, Meunarodno drutvo farmakologa, Sabora ljekara, nefrologa i fiziologa BiH. Dobitnik je Nagrade Zavoda za zdravstvenu zatitu BiH. Umro je 21. 8. 2005. u Tuzli. 10. Hamid oe (1947-2005) Redovni profesor Fakulteta sporta i tjelesnog odgoja u Sarajevu, Hamid oe, roen je 2. 6. 1947. godine u Mostaru. U Beogradu je diplomirao 1970. godine na Fakultetu fizikog vaspitanja, zatim je magistrirao 1979. godine. Doktorirao je Godinjak 2005 / 89

KAMBEROVI
198. godine u Sarajevu. Proao je sva nauna zvanja u svojoj struci. Za docenta je biran 1979. godine, zatim za vanrednog profesora 198. godine, a redovni profesor postaje 1987. godine. Kao redovni profesor poinje predavati i na Sarajevskom fakultetu od 1987. godine. Funkciju dekana Fakulteta sporta i tjelesnog odgoja vrio je od 1997. do 2000. godine. Bio je i teoretiar i praktiar sportskih disciplina. Autor je i koautor petnaest knjiga i udbenika od kojih izdvajamo: Morfoloke karakteristike mladih odbojkaica Evrope, Mostar, H. oe, 1981; Procjena perspektivnosti mladih odbojkaa i ocjena igrakog statusa seniora, Sarajevo, Odbojkaki savez Bosne i Hercegovine, 1984.; Teorija odbojke, Mostar, Univerzitet Demal Bijedi, 1986.; Vannastavne sportske aktivnosti u osnovnoj koli, Mostar, Univerzitet Demal Bijedi, 1989.; Tjelesni i zdravstveni odgoj od I-VIII razreda osnovne kole, Sarajevo, Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta, 1997.; Situacioni trening u sportu, Sarajevo, Fakultet sporta, 1999; Vodi za pisanje strunih i naunih radova u kineziologiji, Sarajevo, Fakultet za fiziku kulturu, 1998; Mjerenje u kineziologiji (sa I. Raom); kola odbojke (sa D. Tomiem); Teorija sporta, Mostar, Pedagoka akademija, 2002; glavni i odgovorni urednik Monografije Fakulteta za fiziku kulturu u Sarajevu, Sarajevo, Fakultet za fiziku kulturu, 1999. itd. Osim navedene teorije sporta, koju je tumaio u svojim knjigama, profesor oe je i praktino mnogo uradio. Bio je dravni selektor muke reprezentacije i trener mnogim odbojkakim ekipama, a ogromne napore je uloio za ekipu Student iz Mostara, koja je postigla zapaene uspjehe. Radei u prosvjeti, itav svoj ivot posvetio je sportskom odgoju mladih generacija u Mostaru i Sarajevu. Na Nastavnikom fakultetu u Mostaru na Odsjeku za sport bio je ef studijske grupe. Bio je lan Strunog savjeta Odbojkakog saveza BiH. Dobitnik je sljedeih nagrada i priznanja: Srebrena znaka MOI, Majska nagrada SOFK-e Mostar, Zlatna plaketa OK Student-vazduhoplovstvo, Zahvalnica Univerziteta Demal Bijedi u Mostaru i Zlatna znaka SOFK-e BiH. Umro je 5. 11. 2005. godine, u 58. godini, a pokopan je u haremu aria damije u Mostaru. 11. Irfan Zuli (19322005) Redovni profesor Medicinskog fakulteta u Sarajevu, kliniki farmakolog i internista, Irfan Zuli, roen je 1. 1. 192. u apljini. Osnovnu i srednju kolu zavrio je u Sarajevu. Diplomirao na Medicinskom fakultetu 1959. godine. Profesor Zuli je imao veoma bogatu i uspjenu karijeru. Nakon diplomiranja zaposlio se u Dispanzeru za medicinu rada RKM Zenica, zatim prelazi u Fabriku duhana Sarajevo, gdje osniva Dispanzer za medicinu rada. Godine 1969. postaje direktor Medicinsko-informativnog sektora u tvornici lijekova Bosnalijek. Kasnije postaje direktor Instituta za NIRSBS Sarajevo. 90 / Godinjak 2005

Sudionici nae povijesti umrli 2005. godine

Usavrio se u svojoj struci sa nekoliko specijalizacija iz oblasti interne medicine, medicine rada i klinike farmakologije. Doktorirao je 1977. godine s temom Prevalencija hiperlipemija iznad granica rizinosti i djelovanje hipolimekih farmaka. Nakon doktoriranja prelazi na Medicinski fakultet u Sarajevu Institut za farmakologiju i toksikologiju. Na Medicinskom fakultetu proao je sva struna zvanja. U zvanje docenta biran je 1982. vanredni profesor postaje 1986. a redovni 199. godine. Od 1990. do 200. bio je ef Instituta za farmakologiju, kliniku farmakologiju i toksikologiju, te osniva i ef Katedre za farmaceutsku informatiku na Farmaceutskom fakultetu. Objavio je oko stotinu strunih radova, od kojih emo izdvojiti one najznaajnije: Testiranje antitumorskih lijekova na kulturama ljudskih tumora in vitro: naunoistraivaki projekat. Sarajevo, UMC Institut za farmakologiju i toksikologiju, 198.; Zdravstvena zatita: za 1. i 2. razred zdravstvene struke, (sa S. Hukoviem, F. erkezom i Lj. Jovanoviem). Sarajevo, Svjetlost, 1986.; Farmakologija. Klinika farmakologija. Toksikologija. (sa N. Mulabegoviem). Sarajevo, Je, 1998.; Sa grupom autora uestvovao je u izradi Registra lijekova u FBiH sa osnovama farmakoterapije, 1-2. Sarajevo, Federalno ministarstvo zdravstva: Institut za farmakologiju i kliniku farmakologiju i toksikologiju Medicinskog fakulteta, 1999. Bio je glavni urednik Medicinskog arhiva i asopisa Bosnian Journal of Basic Medical Sciences. Uestvovao je u radu brojnih kongresa i simpozija u zemlji i inozemstvu. Obavljao je razne funkcije u upravljakim tijelima vanih zdravstvenih organizacija. Bio je lan Odbora za lijekove i Odbora za odbrambenu toksikologiju ANUBiH, Predsjednitva Sabora ljekara BiH i Uprave Drutva farmakologa BiH, te predsjednik Drutva ljekara BiH, Saveza ljekarskih drutava Jugoslavije i Komiteta za humanizam i etiku. U oblasti medicine profesor je dao znaajan doprinos razvijanju klinike farmakologije, farmakokinetike i farmakoinformatike. Profesor Zuli je dobitnik mnogih priznanja i nagrada, a zbog svoga zalaganja za jednakost, pravdu i zatitu ljudskih sloboda i zatite zdravlja ljudi, proglaen humanistom-farmakologom desetljea, i dodijeljena mu je Zlatna povelja i plaketa od Internacionalne lige humanista za mir i toleranciju. Umro je 26. 5. 2005., u 7. godini ivota.

Godinjak 2005 / 91

Autori priloga: ALISPAHI, Nijaz, knjievnik, Tuzla BEGI, Azra, Umjetnika galerija Bosne i Hercegovine, Sarajevo BOSTO, dr. Sulejman, Filozofski fakultet, Sarajevo BUTUROVI, dr. enana, Univerzitet Demal Bijedi, Mostar BUTUROVI, Lada, Univerzitet Demal Bijedi, Mostar AMO, mr. Merima, Fakultet politikih nauka, Sarajevo CERI, dr. Mustafa, reisu-l-ulema, Rijaset Islamske zajednice u BiH, Sarajevo DELIBAI, mr. Esad, politolog DUMAN, Hatida, BZK Preporod, Sarajevo FEHRATOVI, Jahja, pjesnik-student Filozofskog fakulteta, Sarajevo FILANDRA, dr. air, Fakultet politikih nauka, predsjednik BZK Preporod, Sarajevo GAJEVI, Anila, novinarka, Dnevni avaz, Sarajevo HADIOSMANOVI, dr. Lamija, Filozofski fakultet, Sarajevo HALILOVI, Enes, pjesnik, urednik knjievnog lista Sent, Novi Pazar HRNJEVI, Edhem, diplomirani inenjer u mirovini, Sarajevo IBRAKOVI, dr. Delal, Fakultet politikih nauka, Sarajevo KAMBEROVI, Isma, BZK Preporod, Sarajevo KURTOVI, mr. Esad, Filozofski fakultet, Sarajevo LAVI, dr. Senadin, Fakultet politikih nauka, Sarajevo MAHMUTEFENDI, Sead, knjievnik, Sarajevo MEMIJA, dr. Emina, Filozofski fakultet, Sarajevo MUJII, Tahir, knjievnik, Zagreb MUJKI, dr. Asim, Fakultet politikih nauka, Sarajevo NEVAI, Ali ir Nizamedin (14411501), istonjaki pjesnik NEZIROVI, dr. Muhamed, Filozofski fakultet, Sarajevo PELIDIJA, dr. Enes, Filozofski fakultet, Sarajevo REBRONJA, Nadija, orijentalista, prevodilac, Novi Pazar RIVET, Charles, francuski novinar i analitiar s poetka XX stoljea RORTY, Richard, ameriki filozof, profesor na Stanford University (USA) SIDRAN, Abdulah, knjievnik, Sarajevo AI, mr. Nermina, Fakultet politikih nauka, Sarajevo EMSOVI, Sead, Filozofski fakultet, Sarajevo TITKOVAC, Ejub, publicista, Beograd ZALIHI, Almir, knjievnik, Sarajevo ZGODI, dr. Esad, Fakultet politikih nauka, Sarajevo

92 / Godinjak 2005