UNIVERZITET U TUZLI EKONOMSKI FAKULTET DODIPLOMSKI STUDIJ

SEMINARSKI RAD IZ NASTAVNOG PREDMETA PLANIRANJE I ANALIZA POSLOVANJA Tema: Svrha, ciljevi i proces planiranja

Predmetni profesor : Dr.sc. Adil Kurti,red.prof.

Kandidati : Mehuri Adis I-2150/09 Morali Nedina I-2170/09 Muminovi Merima I-2272/09 Mustajbegovi Jasmina I-2326/09 Tuzla, novembar 2012. godine

Sadraj

UVOD ........................................................................................................................................ 3 1. PRIRODA I SVRHA PLANIRANJA ................................................................................ 4 1.1. Pojam planiranja .......................................................................................................... 4 2.1. Znaaj i sutina planiranja ............................................................................................... 5 2.2. Svrha planiranja............................................................................................................... 6 2. CILJEVI PLANIRANJA .................................................................................................... 8 2.1. Hijerarhija i mrea ciljeva ............................................................................................... 8 2.2. Racionalni pristup ostvarenju ciljeva .............................................................................. 9 2.3. Vrste ciljeva..................................................................................................................... 9 2.4. Pristupi utvrivanju ciljeva .......................................................................................... 10 3. PROCES PLANIRANJA ..................................................................................................... 12 3.1. Faze i koraci procesa planiranja .................................................................................... 12 3.2. Planiranje ciljeva i mjera ............................................................................................... 13 ZAKLJUAK .......................................................................................................................... 16 LITERATURA ......................................................................................................................... 17

UVOD Predmet istraivanja seminarskog rada su svrha, ciljevi i proces planiranja. Naime, planiranje je proces onoga to organizacija eli postii kao i odluivanje menadmenta i ostalih lanova organizacije na koji nain postii ciljeve. Opti cilj pisanja seminarskog rada jeste objasniti prvobitno prirodu i svrhu planiranja, kroz definisanje glavnih uloga planiranja u prduzeu, te znaaja tj. vanosti planiranja za ostvarivanje ciljeva. Seminarski rad sastoji se od tri dijela. U prvom dijelu istie se upravo svrha planiranja, i njena povezanost sa iskljuivanjem, fleksibilnou i sigurnou. Drugi dio objanjava ciljeve preduzea, poevi od njihove hijerarhije, kroz njihovo racionalno ostvarivanje, te i same vrste ciljeva planiranja. Proces planiranja objanjen je u treem dijelu seminarskog rada kroz faze i korake procesa.

1. PRIRODA I SVRHA PLANIRANJA Planiranje predstavlja jedan od glavnih zadataka menadmenta u preduzeu. Planiranje je proces odreivanja onoga to organizacija eli posebno postii i odluivanja kako postii te ciljeve.1 Ono naime obuhvata i cilj tj. ta initi i sredstva kako to initi. Primarni zadatak menadera je da postavlja ciljeve i razvija strategije pomou kojih e ih ostvariti. Te zadatke menaderi obavljaju kroz funkciju planiranja. Planiranje je menaderska funkcija kojom se bira pravac akcija za pribavljanje, alokaciju, koritenje i zamjenu resursa organizacije. To je ustvari proces postavljanja ciljeva i odreivanja odgovarajueg toka akcija da bi se ti ciljevi postigli. 1.1. Pojam planiranja Planiranje je intelektualno zahtjevan posao koji zahtjeva da menadment svjesno odredi smjerove djelovanja i temelji odluke na svrsi, znanju i briljivim procjenama. Zbog toga planiranje poslovnim sistemima treba da osigura2: Da znaju svrhu svog postojanja i koje im je glavno podruije ciljeva. Da znaju koje su njegove dobre i loe strane Da znaju koje povoljne prilike i prijetnje predstavlja njihovo okruenje. Da imaju osnovu za dugorono i operatvno planiranje. Da mogu identificirat i uspostaviti odgovarajue standarde performansi. Da imaju set pravila ponaanja koje zaposleni trebaju da slijede. Planiranje moe da bude formlano i neformalno.3 Kod neforlamnog planiranja nita nije zapisano, tako da ostali lanovi ne mogu jasno vidjeti ciljeve. Neformalno planiranje esto je u malim firmama u kojima je vlasnik ujedno i menader i ima viziju pravca kretanja firme i stizanja do cilja. Iako je zastupljeno u malim firmama, ovo planiranje je opto i nedostaje mu kontinuitet. Kada jeu pitanju formalno planiranje, to je planiranje koje i podrazumijevamo pod samom rijeu planiranja. Prilikom ovog planiranja, definiu se specifini ciljevi koji pokrivaju period od nekoliko godina. Ovi ciljevi dati su u pismenom obliku i podijeljeni su organizacionim lanovima. Kao instrument upravljanja, planiranje ima u preduzeu izuzetnu ulogu. Naime ono pridonosi ostvarivanju vanih ciljeva, ppreduzimanju vanih mjera, oblikovanju i provjeri oekivanja i stavova, te unapreivanju kontakata u preduzeu. Planiranje se moe smatrati izvrsnim sredstvom poslovne politike preduzea.

1 2

Osmanagi Bederik, N., Operativno planiranje, kolska knjiga, Zagreb, 2002, str. 23 Planiranje i strategija informacijskog sustava, http://web.efzg.hr/dok/inf/uis/PIS-%205.pdf [pristupljeno : 31.10.2012.g.] 3 Robbins P. S.,Coulter M.,Menadment, osmo izdanje, data status, Beograd, 2005, str.158

Sljedee injenice istiu vanu ulogu planiranja u preduzeu4: planiranje pridonosi spoznaji i strukturiranju problema poduzea i njegovih podruja planiranje prisiljava na ekonomsko razmiljanje i sistemski postupak planiranje potie oblikovanje i preispitivanje oekivanja i stavova, a katkad ih dovodi i u pitanje planiranje utie na to da se preduzee ne gleda kao zbir pojedinih dijelova, nego kao cjelina, da se gleda doprinos pojedinog dijela cjelini i pojanjavaju unutranje meuovisnosti planiranje vodi identifikaciji saradnika s preduzeem i vanim aktivnostima planiranje potie na razmiljanje u vremenskim odsjecima, na dugorono razmiljanje te potie spoznaju granica planiranje pridonosi kreativnom miljenju, razvoju stvaralake mate planiranje potie postupak usmjeren na probleme i rjeavanje problema planiranje prisiljava na jasno oblikovanje ciljeva te pomae u njihovu razvoju i promjeni ("od eljenoga kraja prema potrebnim poecima") planiranje priprema vane odluke, sve do onih koje se odnose na opstojnost poduzea planiranje motivira suradnike u dostizanju ciljeva i donoenju vanih odluka planiranje potie komunikaciju na horizontalnoj i vertikalnoj razini planiranje prisiljava na promiljanje ad hoc odluka planiranje potie razmiljanja o poznatim i nepoznatim vjerojatnostima nastupanja pojedinog dogaaja u budunosti planiranje omoguava usporedbe zadanog i ostvarenog i time stvara mogunost kontrole planiranje prisiljava na brzo reagiranje na nove situacije.

Pored dobrih strana planiranja, postoje i neki nedostatci, a oni se odnose na to da planiranje polazi od nedostunih ciljeva, kao i od nerealnih pretpostavki, takoer vrlo esto se planira ono to se ne moe planirati, te planiranje moe da stvara visoke rashode. 2.1. Znaaj i sutina planiranja Znaaj tj. vanost planiranja moemo izvesti iz njegova etiri glavna aspekta, a to su5: 1. Doprinos planiranja svrsi i ciljevima Svaki plan i njegovi pratei planovi trebali bi pridonositi ostvarenju svrhe i ciljeva preduzea . Ovo shvatanje proizilazi iz prirode organiziraog preduzea, koje postoji zbog ispujenja grupne svrhe smiljenom suradnjom. 2. Primat planiranja meu menaderskim zadacima Menaderskim poslovima u organiziranju, kadrovskom popunjavanju, voenju i kontroliranju namijenjeno je da podre ostvarenje ciljeva preduzea, pa s toga planiranje logino predhodi izvoenju ostalih menaderskih funkcija. Planiranje i kontroliranje su nerazdvojivi, bilo kakav pokuaj kontroliranja bez planiranja je besmislen, jer ne postoji nain da se ustanovi idemo li tamo gdje elimo.

4 5

Osmanagi Bederik, N., Operativno planiranje, kolska knjiga, Zagreb, 2002, str. 25 Kurti,A.,Osnove menadmenta, OFF SET, Tuzla, 2009,str. 295

3. Sveprisutnost planiranja Iako priroda i opseg planiranja varira s ovlastima svakog menadera te prirodom nadreenih mu politika i planova, planiranje je funkcija svih menadera. Ako menaderi nemaju odreeni stepen slobode odluivanja i paniranja, tada oni nisu pravi menaderi. Svi menaderi od predjesdnika do naglednika prvog nivoa-planiraju. 4. Efikasnost stvorenih planova Uinkovitost planova se odnosi na stepen do kojega on ostvaruje svrhu ili ciljeve, a efikasnost plana na njegov doprinos svrsi i ciljevima u poreenju sa trokovima i drugim faktorima potrebnim za njegovo formulisanje i izvoenje. Planovi su efikasni ako ostvaruju svoju svrhu uz razmne trokove koji se mjere ne samo vremenom, novcem nego i stepenom individualnog i grupnog zadovoljstva. Planiranje je bitno ne samo za menadment nego i openito za uspjeh svake aktivnosti koju elimo obaviti. Znati to se zapravo eli u budunosti izuzetno je vano, a uspjenog posla nema bez vizije razvoja, ali i realnog sagledavanja potrebnih aktivnosti za ostvarivanje postavljenih ciljeva (bez obzira da li se radi o razvoju novih proizvoda, poboljavanju procesa stvaranja postojeih proizvoda i usluga, marketinkim i prodajnim aktivnostima ili pak praenju rezultata). 2.2. Svrha planiranja Prije svega potrebno je istaknuti etiri mogua razloga za planiranje. Planiranje obezbjeuje pravac, smanjuje nesigurnost, trokove i vikove svodi na najmanju razinu i utvruje standarde koji se primjenjuju u kontroli. Kada je u pitanju obezbjeivanje pravca , planiranje stvara pravac za djelovanje menadera i ostalih u kompaniji. Kada zaposleni spoznaju pravac, onda mogu da kooridiniraju svoje aktivnosti, sarauju jedni sa drugima, i ine ono to je potrebno da bi se postigli ciljevi. Bez planiranja, pojedina odjeljenja u kompaniji u razliite svrhe koe organizaciju da se efikasno kree ka ostavrivanju zadatih ciljeva. Planiranje smanjuje nesigurnost tako to 'prisiljava' menadere da gledaju unaprijed, predviaju promjene koje e rezultati donijeti kao i da predviaju odgovarajuu reakciju. Iako planiranje ne moe eliminisati nastanak neke promjene ili rizika, moe predvijeti eventualnu promjenu i pronai najefikasniji odgovor na nju. Pored ovoga, planiranje kao to je ve navedeno smanjuje viak aktivnosti. Naime, kada su aktivnosti u kompaniji koordinirane oko utvrenih planova, viak aktivnosti se svodi na najmanju moguu mjeru. I na kraju, planiranje utvruje ciljeve i standarde koji se koriste pri kontroli. Ako nismo sigurni u to ta pokuavamo da postignemo, kako moemo da utvrdimo da li smo to postigli? Prvobitno prilikom planiranja utvruju se ciljevi i planovi, potom putem kontrole uporeujemo stvarno poslovanje sa ciljevima, idetifikujem svaku bitnu devijaciju i preduzimamo sve neophodne korake da bi smo izvrili korekciju. Bez planiranja, moemo rei da ne bi postojao nain da se vri kontrola.

Svrha planiranja je u iskljuivanju, odnosno u smanjenju vjrovatnosti nastupanja neoekivanih dogaaja kako bi se rizik odabranih mjera sveo na minimum. Budui da je budunost u nekoj mjeri uvijek nesigurna, tako ni planiranje ne moe iskljuiti rizike koji nastaju zbog nesigurnosti, no ono ih nastoji smanjiti i time poveati vjerojatnost nastupanja eljene budunosti. Svrha planiranja vrlo esto se povezuje sa fleksibilnou jer se planiranje smatra predubjetom fleksibilnog reagiranja u preduzeu. No postoji i paradoks a to je to upravo zahtjev za fleksibilnou se upotrebljava kao argument protiv poslovnog planiranja. Svrha planiranja pojanjava se i u odnosu prema sigurnosti. U teoriji odluivanja vrlo esto se govori o odlukama u uvijetima sigurnosti (kada subjekt odluivanja sa sigurnou zna koja e se situacija dogoditi), odlukama u rizinim uvjetima (mogua su razliita mogua stanja, a subjekt odluivanja poznaje vjerovatnost nastupanja pojedine alternative) te odluivanju u uvjetima nesigurnosti (mogua su razliita mogua stanja, a subjekt odluivanja ne poznaje vjerojatnost nastupanja pojedine mogunosti). Potrebno je istaknuti i da prema nekim autorima planiranje u preduzeu ima dvije svrhe, a to su preventivna i pozitivna.6 Preventivna svrha planiranja je minimiziranje rizika smanjenjem nesigurnosti povezanih sa poslovnim uvijetima i razjanjavanje posljedica povezanih menaderskih poduhvata. Pozitivna svrha je poveati stepen organizacijskog uspjeha. No, osnovna svrha planiranja je pomoi organizaciji postii njene ciljeve. Primarna svrha planiranja je omoguiti postignue poduzetnositi i ciljeva. Sve ostale svrhe planiranja nusproizvodi su osnovne svrhe.7

Kurti A.,Menadment poslovnih sistema (Sistem,proces,funckije),Centar za napredne studije,Sarajevo,2011,str.80 7 Certo S.C.,Certo S.T., Moderni menadment,deseto izdanje,Mate,Zagreb,2008,str.114

2. CILJEVI PLANIRANJA Ciljevi izraavaju eljeno stanje ili rezultat koji se eli postii u odreenom vremenu, a odnose se na veliinu i vrstu preduzea, prirodu i raznolikost podruja interesa i razinu uspjenosti, ili drugaije reeno, odnose se na sve kljune faktore koji su potrebni za uspjeh8. Ciljevi proizlaze iz plana misije preduzea, stoga se mogu objasniti kao njegova specifikacija i detaljizacija. Svi ciljevi ine hijerarhiju kao i mreu ciljeva. Svi predstavljaju orjentir za funkcionisanje organizacije i istovremeno za ponaanje svakog lana organizacije pojedinano, odnosno svih lanova. Cilj planiranja je kako se korisititi resursima prema uputama menadmenta. Planiranje se esto naziva primarnom funkcijom menadmenta zato to utvruje osnove za sve druge funkcije koje vre menaderi. Planiranje obuhvata dva vana elementa: ciljeve i planove. Ciljevi su eljeni ishodi za pojedince, grupe, ili cjelokupne organizacije. Ciljevi su dostignua, i ova dva termina koristimo naizmjenino. Oni obezbjeuju pravac za sve odluke menadmenta i stvaraju kriterijume na osnovu kojih se moe mjeriti stvarno radno postignue. Zato se oni esto nazivaju osnovama planiranja. A vi morate znati koji je eljeni cilj ili ishod prije nego to uvrdite planove za postizanje istih. Planovi su dokumenti koji utvruju nain ostvarivanja resursa, programa i drugih neophodnih koraka za postizanje ciljeva. Kada menaderi planiraju, oni razvijaju ciljeve i planove. 2.1. Hijerarhija i mrea ciljeva U preduzeu se govori o sistemu ciljeva, oni ine hijerarhiju ciljeva i mreu ciljeva. Hijerarhiju ciljeva ini redosljed po rangu, od temeljne svrhe i/ili misije pa do osobnih ciljeva zaposlenika. Ostvarenje ciljeva u preduzeu teko i rijetko prati njihovu meusobnu, kako hijerarhijsku tako i linearnu povezanost. Ostvarenje cilja jedne organizacijske jedinice istovremeno je i posljedica, ali i mogunost ostvarenja nekog drugog cilja, rije je o isprepletenoj mrei ciljeva u preduzeu. Menaderi razliitih nivoa zaokupljeni su razliitim vrstama ciljeva. Menaderi najvieg nivoa ukljueni su u odreivanje svrhe i misije preduzea, ali i ukupnih ciljeva preduzea. Menaderi srednjeg nivoa ukljueni su u postavljanje ciljeva kljunih podruija rezultata, ciljeva diviziona i odjela. Osnovna briga menadera niih nivoa je postavljanje ciljeva odjela i jedinica isto kao i ciljeva podreenih. Ciljevi i programi planiranja obino ine mreu eljenih rezultata i dogaaja. Menaderi moraju biti sigurni da komponente mree odgovaraju jedna drugoj, slaganje nije samo stvar izvoenja razliitih programa ve i njihovog vremenskog usklaivanja.

Planiranje- pojam, znaaj, ciljevihttp://www.crnarupa.singidunum.ac.rs/valjevo/20062007/Predmet%20Menadzmet%20-%20Profesor%20dr%20Ranko%20Loncarevic/5%20%20Proces%20planiranja.pdf [pristupljeno : 31.10.2012.g.]

2.2. Racionalni pristup ostvarenju ciljeva Planiranje je kao to je to pokazano u drugom dijelu seminarskog u okviru procesa planiranja, racionalan pristup ostvarenju ciljeva. Bit logike planiranja vai bez obzira na vremenski interval. Meutim jasnoa predpostavki ostvarivosti planiranja i jednostavnosti planiranja gotovo je sigurno obrnuto srazmjerna vremenskom rasponu planiranja. To znai da ako je vremenski raspon dugaak predpostavke mogu biti nejasne i ciljevi mnogo tei za ostvariti. Odluivanje moe biti najjednostavniji dio planiranja mada ukljuuje predpostavke vrednovanja i zahtjeva mnogo vjetine u nihovoj primjeni. Stvarne tekoe veinom nastaju pri utvrivanju znaenja ciljeva i kritinih predpostavki, oavaju prirode i meusobnih odnosa jakih i slabih strana alternativa, te komuniciranju ciljeva i predpostavki planiranja onima koji na raznim nivoima preduzea moraju planirati. U izboru vremenskog razdoblja planiranja moraju se primjenjivati odreeni kriteriji. 9 Klju izbora pravilnog razdoblja planiranja lei u naelu vezanosti odlukama: logino planiranje obuhvata budue vremensko razdoblje nuno da se, nizom akcija, ostvare opredjeljenja sadrana u danas donesenim odlukama. Naelo vezanosti odlukama implicira da dugorono planiranje nije planiranje buduih odluka ve planiranje budueg odraza dananjih odluka. U racionalnom pristupu ostvarenju ciljeva bitna je koordinacija kratkoronih i dugoronih planova. Velika je greka da se kratkoroni planovi izrauju nevezano za dugorone. Vanost integriranja ovih vrsta planova nije prenaglaena, ne bi trebalo izraditi niti jedan kratkoroni plan a da on ne pridonosi izvrenju dugoronog. Ponekad kratkorone odluke ne samo da ne pridonose dugoronom planu ve i ometaju njegovo ostvarenje. Odgovorni menaderi ovo stalno trebaju imati na umu jer je daleko jednostavnije postupati na ovaj nain nego ispravljati neusklaenosti. 2.3. Vrste ciljeva Na prvi pogled reklo vi se da organizacije imaju jedan cilj: poslovne firme imaju cilj da ostvare profit, neprofitne organizacije imaju cilj da ostvare potrebe neke konzistente grupe. U realnom svijetu organizacije imaju viestruke ciljeve. Poslovne kompanije takoe esto nastoje da proire svoje uee na tritu i da zadre zadovljstvo zaposlenih u organizaciji. Primjeri ciljeva jedne organizacije dati su u tabeli. Finansijski ciljevi odnose se na finansijsko poslovanje organizacije, dok se strateki ciljevi odnose na ostale oblasti poslovanje jedne organizacije.

Weihruch H.,Koontz H.,Menadment,deseto izdanje,Mate,Zagreb 1994.g,str. 127

Tabela 1. Finansijski i strateki ciljevi organizacije Finansijski ciljevi Strateki ciljevi Bri rast prihoda Vee trino uee Bri rast zarda Bolje, sigurnije rangiranje u djelatnosti Vee dividende Bolji kvalitet proizvoda Vee mare profita Nii trokovi u odnosu na kljune Vei prihodi po investiranom konkurente kapitalu ira, ili atraktivnija proizvodna Bolje kreditno rangiranje i linija rangiranje obveznica Bolja reputacija kod klijenata Vei prilivi gotovine Kvalitetnije pruanje usluga Rast cijena akcija klijentima Raznovrsnija baza prihoda Status lidera u tehnologiji ili u Stabilne zarade tokom perioda proizvodnoj inovaciji recesije Vea konkurenta sposobnost na meunarodnim tritima Vee razvojne mogunosti
Izvor: A.A. Thompson Jr. i A.J. Strickland III, Strategic Menagement 12. Izd (New York: McGawHill/Irwin 2001), str 43.

Izuzev nekoliko finansijskih ciljeva, ovi ciljevi bi se mogli primjeniti i na neprofitne organizacije. Takoer potrebno je napomenuti da opstanak nije naveden kao cilj, jer se on podrazumijeva, organizacije mora da opstane da bi se mogli ispuniti drugi ciljevi organizacije.

2.4. Pristupi utvrivanju ciljeva Kao to smo ranije naveli ciljevi obezbjeuju pravac za sve odluke i postupke menadmenta i obuhvataju kriterije na osnovu kojih se vrednuju stvarna dostignua. Sve to organizacioni lanovi ine treba da bude orijentisano na pomo njihovim radnim jednicima i stimulisanje organizacije da postigne svoje ciljeve. Ovi ciljevi mogu se utvrditi na tradicionalan nain utvrivanja ciljeva, ili pomou menadmenta ciljeva. Prilikom tradicionalnog utvrivanja ciljeva, ciljevi se utvruju na vrhu organizacije a onda se dijele na subordinirane ciljeve za svaki organizacioni nivo. Nakon toga ocjenjuje se poslovanje da bi se utvrdilo da li su navedeni ciljevi postignuti. Ova tradicionalna perspektiva pretpostavlja da elni menaderi znaju ta je najbolje. Tako, ciljevi koji su postignuti i prenjeti na svaki naredni nivo slue da usmijere, vode i na neki nain ogranie ponaanje zaposlenih. Zaposleni rade kako bi ispunili ciljevi koji su im dati u okviru nadlenosti. Pored tradcionalnog utvrivanja ciljeva, mnoge organizacije koriste metod menadmenta u kome zaposleni i njihovi menaderi zajedniki utvruju specifine ciljeve poslovanja, periodino se kontrolie napredak u postizanju tih ciljeva, i dodjeljuju nagrade prema zasluzi. Umijesto da se koristi samo kao sredstvo kontrole, MBO (menagement by objectives) ih 10

koristi i kao sredstvo za motivaciju zaposlenih. Menadment baziran na ciljevima ine etiri elemnta: specifinost cilja, sudijelovanje u odluivanju, eksplicitan vremenski period i feedback performansi. Ovdje je sutina u postizanju odvojenih grupa ciljeva i to je razlog i motivacija rada pojedinca. Problem kod MBO programa je u tome to nije tako efektivan u smislu dinamine promjene okruenja. MBO program podrazumijeva stabilnost za zaposlene da bi radili u pravcu postizanja ciljeva. Ako novi ciljevi treba da se utvruju svkih nekoliko sedmica zaposleni nee imati vremena da postignu te ciljeve i vrednuju svoja postignua. Sledei problem MBO programa je u tome to zaposleni koji daju prevelik znaaj postizanju svog cilja ne obazirui se na druge u radnoj jedinici mogu da budu kontraproduktvni, zato je vano da mender usko sarauje sa zaposlenim.

11

3. PROCES PLANIRANJA Pod procesom planiranja moemo podrazumjevati sve aktivnosti koje su neophodne da se ostvari svrha odnosno ciljevi planiranja. Zato se kae da je planiranje proces odluivanja o ciljevima, strategijama i planovima organizacije, i iz toga proizilazi da su rezultati procesa planiranja odluke o ciljevima, strategijama i planovima. Procesni nain razmiljanja dobiva sve vie na vanosti jer posebno istie presjecita, poprene take izmeu razliitih podruja i funkcija preduzea, njega obiljeavaju: aspekt transformacije, aspekt cilja, aspekt ulanavanja i organizacijski aspekt. Proces planiranja moe se definirati kao ciljno usmjeren, lanani slijed pojedinih aktivnosti transformiranja informacija s odreenim ciljem. U literaturi postoje razliiti prijedlozi ralanjivanja procesa planiranja10: prema predmetu planiranja razlikuju se planiranje ciljeva, definiranje premisa, analiza problema, planiranje mjera, resursa, termina, organizacije i prognoza rezultata. prema vertikalnom nainu promatranja govori se o identifikaciji planskih problema, definiranju planskih ciljeva, planiranju sredstava i mjera, budetiranju, naknadnom planiranju te planskoj kontroli. prema horizontalnom nainu promatranja bitan je slijed planskih koraka na istom nivou, npr. izrada operativnih planova prema vremenskoj dimenziji istie se slijed planskih zadataka, npr. Unutar poslovne godine.

Osim navedenih prijedloga, najee se primjenjuje naelo ralanivanja prema toku procesa odluivanja. Proces planiranja promatra se, kao specifini proces odluivanja, specifian zato to se odnosi na budunost. 3.1. Faze i koraci procesa planiranja Prema faznom teoremu proces planiranja se moe raslaniti u est faza: identifikacija problema, traganje za informacijama, oblikovanje alternativa odluivanja, vrednovanje alternativa, izbor jedne alternative te provoenje odluke. Meutim, iako je u praksi dokazano da postoje sve navedene faze nije neophodno da one slijede u odreenom nizu. Empirijska istraivanja dokazuju, da su pojedine faze povezane povratnom vezom te da se proces odluivanja moe ralaniti u parcijalne faze odluivanja. Pojednostavljeno se moe govoriti o samo etiri faze procesa: definiranje problema, pronalaenje rjeenja, optimiranje te implementacija.11

10 11

Osmanagi Bederik, N., Operativno planiranje, kolska knjiga, Zagreb, 2002, str. 35 Proces planiranja, http://www.google.ba/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=2&ved=0CCgQFjAB&url=http%3A%2F% 2Fweb.efzg.hr%2Fdok%2Fepo%2Fnosmanagic%2F3.%2520Proces%2520planiranja.ppt&ei=RiuVUMXpBcbzs gaivIDoAw&usg=AFQjCNGMG2277irdFi80fR7IARFjeplqDA&cad=rja [pristupljeno : 31.10.2012.g.]

12

Prva faza je definiranje problema. Problem postoji kada se sadanje ili budue stanje smatra nezadovoljavajuim ili kada se eli postii druaije stanje tj. cilj. Izvor problema su najee neprikladni ciljevi zbog promijenjenih vanjskih ili unutarnjih okvirnih uslova ili nedovoljnih resursa te nepotpun uinak na putu prema cilju zbog pogrenih mjera. Koraci u ovoj fazi jesu spoznaja problema, analiza problema te formuliranje problema. Druga faza je pronalaenje rjeenja. Ona obuhvata analizu i obradu iinformacija da bi se spoznale mogunosti kao i analizu samih mogunosti te njihovo formulisanje. Spoznaja mogunosti ovisi o tipu problema, jesu li oni loe ili dobro definirani. Analiza mogunosti slui njihovom prosuivanju, dok se formulisanje odnosi na sadrajnu konkretizaciju, povezanost s potrebnim resursima te odgovornost za provoenje mjera. Trea faza je optimiziranje, u ovoj fazi ispituje se efikasnost pojedinih mogunosti s obzirom na cilj, te se odabire optimalna mogunost. Da bi se olakalo poreenje mogunosti potrebno je razraditi temelje za vrednovanje mogunosti, veliine prema kojima e se mjeriti njihov doprinos u odnosu prema cilju etvrta faza procesa planiranja je faza implementacije. Slijedi nakon odluke za odreenu alterativu, i obuhvata oblikovanje htjenja, to vodi smanjenju potencijalnih otpora, provoenje htijenja, ime se misli na organizacijsko pridruivanje te upute za provoenje i osiguranje htijenja. Proces planiranja se odvija kroz nekoliko koraka, ovisno o stepenu detaljizacije u literaturi se mogu izdvojiti pojedine faze. Saglasnost vlada u osnovnom pristupu: u prvom koraku se definiu ciljevi ( to se eli) a u drugom mjere i putevi ( kako se to eli postii) Putevi i mjere se mogu definisati tek nakon to je jesno odreen cilj kojem se tei. Planirani ciljevi i mjere ine rezultat procesa planiranja te obavezuju funkcije planiranja i realizacije. Zadavanje ciljeva osigurava kontinuitet organizacijskih odluka i time dugotrajni razvoj preduzea. Zadavanje mjera omoguuje brz i siguran tok konkretnih aktivnosti. Granice izmeu pojedinih faza planiranja nisu vrste, a i sam proces tee kao iterativan. Povratnom se vezom osigurava usklaivanje pojedinih koraka zbog promjene podataka. 3.2. Planiranje ciljeva i mjera Planiranje ciljeva i mjera openiti su koraci procesa planiranja i oni se razlau u pojedine korake ovisno o kompleksnosti problema koji se planiranjem nastoji rijeiti, broju sudionika u procesu planiranja itd. Planiranje ciljeva obuhvaa planiranje ciljeva preduzea te iz njega izvedenog planiranja ciljeva pojedinog poslovnog podruija. Planiranje ciljeva nije samo logiko izvoenje ciljeva i podciljeva, nego je to proces koji zahtijeva niz dodatnih odluka pri kojem se cilj odabire iz vie moguih kombinacija podciljeva.

13

Razliite su predodbe o cilju. Preduzee moe teiti ostvarivanju dobiti, rastu, trinim udjelima, neovisnosti, moi ili ugledu. Smatra se da, uprkos individualnom definisanju osnovih ciljeva, svako preduzee treba teiti prema dva operativna cilja:12 postizanju dovoljne dobiti (ekonomska komponenta) te ostvarenju i ouvanju financijske ravnotee (financijska komponenta) jer trajnije neostvarenje tih ciljeva ugroava opstanak preduzea.

Slika 1. Proces planiranja

Izvor: Osmanagi Bederik, N., Operativno planiranje, kolska knjiga, Zagreb, 2002, str. 39

Planiranje mjera drugi je vaan dio procesa planiranja. Ovdje se radi o planiranju doprinosa uinka saradnika, sistemskoj razradi svih konkretnih akcija, programa, projekata i aktivnosti to se ostvaruju u neposrednoj budunosti u pojedinim funkcionalnim podrujima (istraivanje i razvoj, proizvodnja, marketing, financije itd.) kao i u upravljanju i to u svrhu osiguranja ukupnog spleta ciljeva. Granica razlikovanja ciljeva i mjera nije vrsta, na odreenom nivou posmatranja ciljevi i mjere razlikuju se po tome to svaki cilj prikazuje poeljno stanje, dok mjere nemaju samostalnu vrijednost. One dobivaju na vanosti tek svojim doprinosom ostvarenju cilja.

12

Proces planiranja, http://www.google.ba/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=2&ved=0CCgQFjAB&url=http%3A%2F% 2Fweb.efzg.hr%2Fdok%2Fepo%2Fnosmanagic%2F3.%2520Proces%2520planiranja.ppt&ei=RiuVUMXpBcbzs gaivIDoAw&usg=AFQjCNGMG2277irdFi80fR7IARFjeplqDA&cad=rja [pristupljeno : 31.10.2012.g.]

14

Obim planiranih mjera zavisi od razlike izmeu prognoziranog i planiranog razvoja poslovanja preduzea. Razlika izmeu prognoziranog i planiranog stanja naziva se jazom mjera. Zatvaranje i uklanjanje tog jaza zadatak je planiranja mjera. Planiranje mjera provodi se preko tri stepena planiranja: pripreme odluke analizom postojeega stanja, analizom ostvarivih mogunosti te odlukom o mjerama. Planiranje ciljeva i planiranje mjera su linearno povezani. Iako se planiranjem ciljeva dolazi do zadanog rezultata kojem se prilagoava planiranje mjera, naglasak je na povratnoj vezi koja omoguuje uticaj i u suprotnom smjeru. Povratna je veza potrebna posebno tada kad se ne mogu pronai prikladne mjere za ostvarenje cilja i ona slui prilagoavanju cilja ili njegovih komponenata ostvarivim mjerama.

15

ZAKLJUAK Razmatrajui prirodu i svrhu planiranja moemo zakljuiti da je planiranje menaderska funkcija kojom se bira pravac akcija za pribavljanje, alokaciju, koritenje i zamjenu resursa organizacije. To je ustvari proces postavljanja ciljeva i odreivanja odgovarajueg toka akcija da bi se ti ciljevi postigli. Po pitanju ciljeva moemo zakljuiti da ciljevi izraavaju eljeno stanje ili rezultat koji se eli postii u odreenom vremenu, a odnose se na veliinu i vrstu preduzea, prirodu i raznolikost podruja interesa i razinu uspjenosti, ili drugaije reeno, odnose se na sve kljune faktore koji su potrebni za uspjeh. Iz same definicije planiranja kao menaderske funkcije i kao potprocesa u okviru procesa menadmenta proizilazi da planovi treba da omogue efikasno ostvarenje misije, ciljeva, i zadataka poslovnog sistema. To znai da osnovni plan i svi njegovi pratei planovi treba da doprinose ostvarenju svrhe i ciljeva poslovnog sistema kao cjeline uz odgovarajui sinhronizovani rad njegovih dijelova.

16

LITERATURA 1. Kurti A.,Menadment poslovnih sistema (Sistem,proces,funckije),Centar za napredne studije,Sarajevo,2011 2. Kurti A.,Osnove menadmenta, OFF SET, Tuzla, 2009 3. Osmanagi Bederik, N., Operativno planiranje, kolska knjiga, Zagreb, 2002 4. Robbins P. S.,Coulter M.,Menadment, osmo izdanje, data status, Beograd, 2005 5. Weihruch H.,Koontz H.,Menadment,deseto izdanje,Mate,Zagreb,1994 6. Proces planiranja, http://www.google.ba/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=2&ved=0CCgQFjA B&url=http%3A%2F%2Fweb.efzg.hr%2Fdok%2Fepo%2Fnosmanagic%2F3.%2520Proc es%2520planiranja.ppt&ei=RiuVUMXpBcbzsgaivIDoAw&usg=AFQjCNGMG2277irdFi 80fR7IARFjeplqDA&cad=rja [pristupljeno : 31.10.2012.g.] 7. Planiranje- pojam, znaaj, ciljevihttp://www.crnarupa.singidunum.ac.rs/valjevo/20062007/Predmet%20Menadzmet%20-%20Profesor%20dr%20Ranko%20Loncarevic/5%20%20Proces%20planiranja.pdf [pristupljeno : 31.10.2012.g.] 8. Planiranje i strategija informacijskog sustava, http://web.efzg.hr/dok/inf/uis/PIS-%205.pdf [pristupljeno : 31.10.2012.g.]

17