Boidar Damjanovi Benedikt Plemi Posveeno Katarini Ludberkoj 1 Godine 1927. Be ba i nije bio najpogodnije mjesto za ivot.

Sjeanja na upravo ugueni Srpanjski ustanak jo su bila neugodno svjea, a otri miris puanog dima tek se rasplinuo s nemirnih ulica s kojih pokupie sto etrdeset mrtvih i tisuu petsto ranjenih, poglavito pobunjenih radnika. Zbog nestabilne poslijeratne ekonomske situacije, dolo je do velike krize u industriji koja je kulminirala masovnim otputanjem radnika, iji je ionako bijedni ivotni standard spao na jo niu razinu. Ovom masovnom i krajnje zapaljivom nezadovoljstvu, doliveno je ulje oslobaanjem faista odgovornih za ubojstva radnika u Burgerlandu. To je bilo uzrokom nevienih demonstracija i trajkova koji su se ubrzo pretvorili u otvorene uline borbe s vojskom i policijom. Rezultat je bio porazan. Te rujanske veeri kada poinje naa pria, vrijeme je bilo toplo i mirno. irokom Wienner Strasse opet je tekla rijeka veernjih etaa, ija se raznobojna odjea prelijevala od plaviastog svjetla elektrinih sijalica. Bio je to poglavito mlai svijet, buan i neposredan u svom glasnom raspoloenju. Mladii su neto ivo objanjavali svojim djevojkama, dok su se one ljupko osmjehivale ili ih zaljubljeno promatrale. Veina se parova vodila za ruke hodajui bez rijei, povremeno se zaljubljeno pogledavajui. Bili su opijeni onime to im se upravo dogaalo, ili previe uzbueni od slatkog iekivanja to im se trebalo te veeri dogoditi. Ova grupa takozvanih ljubavnika, naroito je upadala u oi diskretnom promatrau koji je stajao neprimjetan na poluotvorenom prozoru svoje zamraene sobe na drugom katu. Nezadovoljan prizorom drutvenog arenila dolje na ulici, kratko postoji pa navue debeli zastor preko otvorenog prozora. U skromnom i ne ba uzbudljivom ivotu Rudolfa Getza, vrijeme poinka zauzimalo je posebno mjesto, ako ne i najvanije. Dok bi se drugi mladi ljudi odavali raskalaenim uicima ivota, ovaj se udak zatvarao u svoj skromni stan i preputao beskrajnim satima sanjarenja. Poput svih koji se boje iskrenog ivotnog iskustva, i Rudolf je radije o njemu samo matao. Bio je to siguran i dobro provjeren nain da se u ivotu ne pogrijei, da se za ivota ostane ist i besprijekoran. Ne znajui to od ivota gubi, osj eao j e prij ezir i saalj enj e prema onima koj i su ivjeli. Rudolf primakne malu elektrinu svjetiljku kako bi bolje vidio, pa uzme s nonog stolia svoju omiljenu knjigu: "Dvorci Moravije". Potrai obiljeenu stranicu, i udobnije se smjesti u toplom leaju. Pogled na prekrasan dvorac Ludberg toliko gaje zanio, da vie nije ni primjeivao

buku etaa s ulice. Mladi je jednostavno bio opsjednut idejom plemstva i eljom da jednog dana i sam posjeduje ovakav dvorac s velikim imanjem. Istina, da mu je majka sluila na imanju Moravskog grofa kad se rodio, bila mu je glavni oslonac u njegovoj teoriji o plemikom ocu. Rudolf nije imao zakonitog oca. Kada gaje majka donijela na svijet bila je neudana a nikada se kasnije nije ni udala. Kako je bila mlada i veoma lijepa, plemii onoga kraja rado su je viali i s njom se tajno sastajali. Rudolfu je ta neugodna pojedinost iz majina ivota bila dobro poznata. Bolna istina daje on u stvari kopile, dovodila gaje do oaja. vrsto je odluio pod svaku cijenu ispraviti ovu ivotnu nepravdu, i sam sebe uiniti plemikim sinom. Rudolf lagano spusti knjigu na grudi, pa se zagleda u strop na kojemu je od svjetiljke titrala udna svjetlost. Razmiljao je o grofu Ludwigu von Ludbergu, vlasniku Ludberkog dvorca i posjedniku tamonjih ogromnih uma i imanja. Nikako mu nije bilo jasno, zastoje sudbina tako blagonaklona prema onima koji to najmanje zasluuju? Evo, taj Ludberg na primjer. Susreo ga je u Klubu dentlmena prije nepuna tri mjeseca, otkada ovaj napuhani i nabusiti ovjek neprestano gubi velike svote novca koji mu redovno pristie s njegovih Moravskih imanja. Da bi on mogao uivati u kocki, stotine je bijednih radnika svakodnevno 8 moralo teko raditi. Sa svakom su izgubljenom krunom u nepovrat odlazile stotine neijih radnih sati. Jer kruna je bila zlatan novac, a zlato se uvijek skupljalo i kovalo u znoju. Meutim, ono stoje najvie ljutilo Rudolfa, bili su grofova neopisiva napuhanost i uobraenost. U klub je uglavnom dolazio zbog kocke, a s ostalima bi jedva izmijenio nekoliko krtih rijei. Sluge nikad nije udostojio ni pogledom, pa se Rudolf pitao je li taj ovjek ikad u ivotu bilo kome rekao hvala? Istina da na svijetu postoje tisue Ludberga, jednostavno je ubijala Rudolfa i jo vie ga podravala u uvjerenju da Boga ustvari nema, ve su ga samo izmislili popovi kako bi od bijednog i lakoumnog naroda izmamili to vie novca za svoju monu organizaciju. Naviknut da od malih nogu ne rauna na niiju pomo, Rudolf je pravilno shvatio da se mora naoruati znanjem kako bi bolje proao u ivotu. Samo snovi i matanja o tom boljem ivotu, odravali su Rudolfa i tjerali ga na vrijedan rad i neprestalno samoobrazovanje. Svo slobodno vrijeme provodio je itajui i izuavajui razne znanstvene discipline. O svemu je elio to vie saznati, jer je dobra naobrazba bila sastavni dio odgoja budueg plemia. Tu jo moramo dodati da Rudolf nikad nije pohaao kolu. Pisati i itati nauile su ga djevojke s imanja na kojemu se rodio. Sat koji je poeo lijeno otkucavati deset, podsjetio gaje daje sutra subota, dan kad se due i napornije radilo. Jo jednom se gotovo s ljubavlju zagleda u fotografiju Ludberkog dvorca, pa zaklopi knjigu. Ugasio je svjetiljku, ali je jo dugo ostao otvorenih oiju. U mislima se trudio prodrijeti kroz tamu nepoznate mu budunosti. ***

Pojavom Rudolfa Getza na ulaznim vratima, ogromnom dvoranom Beke Narodne banke zavlada primjetna tiina. Ova nenadana tiina mora se pravilno razumjeti, ako se ima na umu daje osoblje banke bio poglavito enski svijet. Zato je njihovo nevano avrljanje i veselo smijanje prestalo, dok su znatieljnim pogledima pratile vitku figuru mladog ovjeka. Rudolf se uvijek osjeao nelagodno na tom kratkom putu od glavnog ulaza do svojeg malog ureda u kutu. Tu i tamo bi u prolazu podijelio koji kratak, gotovo poslovan osmjeh, nervozno urei izmeu rad9 nih stolova. Tek kad bi se dokopao staklenih vrata sa svojim imenom ispisanim zlatnim slovima, osjetio bi se sigurnije. Ue i paljivo odloi elegantni kaput pa ga uredno objesi preko vjealice. S uroenom preciznou slubenika koji ne podnosi ni najmanji nered u svom radu i okolini, najprije poravna poloaje svih pera i olovaka na svome radnom stolu. ene koje bi naveer dolazile obrisati prainu, oito nisu imale estetskog smisla. Dotjerivanje njihovog inae pristojno obavljenog posla, ve se pretvorilo u Getzov svakidanji obred. Jo uvijek osjeajui na sebi teret radoznalih pogleda mladih kolegica, Rudolf se ne usudi pogledati na stakleni zid svog malog ureda. Ljutio ga je poloaj njegovog glupog radnog mjesta. Ured se nalazio u samom kutu glavne dvorane, pregraen drvenim zidovima iji je gornji dio bio zastakljen. Na taj se nain mogla nesmetano kontrolirati unutranjost banke i na vrijeme reagirati u sluaju nenadane pljake. Kad je na kraju odluio podignuti oi, pogled mu se sretne s pogledom mlade slubenice Giinter. Djevojka obori pogled na gomilu papira ispred sebe, prebirui po njima nervoznim pokretima. Rudolf je meutim i dalje gledao zbunjenu slubenicu, razmiljajui o svom smijenom poloaju u banci. Iako je mogao osvojiti bilo koju od tih ena i djevojka, on ih je umjesto toga jedva oslovljavao. Svoju srameljivost i nesigurnost vj eto j e prikrivao oholou, kakva se mogla sresti u krugovima visokog drutva. On se ionako posvuda predstavljao sinom seoskog plemia iz Moravije. Naravno, ovu tvrdnju nitko nije provjeravao, a da sluajno i jest, ustvrdilo bi se da su Rudolfovi plemiki korjeni isto tako duboki kao i oni podvornika Hansa, dobrog ovjeka koji se brinuo o redovnom snabdijevanju banke drvima i ostalim potreptinama. Slubenice su opet njegovu rezerviranost i nedostinost tumaile na svoj nain. Smatrale su da ih Rudolf izbjegava iz jednostavnog razloga, to njegovo srce pripada drugoj, najvjerojatnije nekoj seoskoj grofici iz njegove zemlje. Nisu ni slutile da on u sebi krije nepoznatu tajnu. Jer iako je ve napunio tridesetdvije godine, Rudolf Getz jo nije stekao prvo ljubavno iskustvo. Njegov strah i nepovjerenje prema enama vukli su korijene jo iz daleke mladosti, koje se nerado sjeao. Nasuprot ovoj neraspoloenoj masi mladih slubenica, nalazio se uvaeni gospodin Helmut Derner direktoru banke. Mladi je bio veoma drag, a njegovo otmjeno ponaanje mu je godilo iz vie razumljivih razloga. Nekoliko 10

ostalih slubenika nisu ba marili za Rudolfa, ali su se prema njemu odnosili s dunim tovanjem. Prije svega, on je imao odgovorno zaduenje u banci. Bio je zaduen za izdavanje osobnih sefova, nekoliko stotina malih elinih kutija u kojima su graani svih stalea pohranjivali svoje skromne zlatne rezerve ili dragocjene papire. Rudolf je kontrolirao liste tih graana, vodio rauna o njihovom redovnom uplaivanju odreenih pristojbi, kao i izdavanje praznih sefova banke. Sluajno otvorivi ladicu svog stola da neto potrai, Rudolfu padne pogled na mali kljui vrsto privezan za privjesak u obliku srca. Zanimljivo, razmiljao je promatrajui klju, jo mu se nikad za deset godina nije dogodilo da mu klijent zaboravi klju od sefa. Ustvari, ta ugodna gospoa je sluajno ispustila kljui, vjerojatno oblaei se u skuenom odjeljku u kojemu je otvarala i sreivala svoj sef. Kada je otiao pohraniti kutiju u glavni trezor, primjetio je mali kljui na podu. Iako je pourio za njom da joj ga vrati, njoj se ve izgubio svaki trag. Vratio se, potraio njezinu adresu u bankovnim spisima i poslije posla otiao joj ga vratiti. Tamo su mu meutim rekli da se dama odselila prije godinu dana. Kako banci nije prijavila novu adresu, Rudolf je morao ekati da opet doe. Pomisao da bi sada mogao mirno uetati u glavni trezor i isprazniti sadraj njezinog sefa, gotovo ga uplai. Rudolf nervozno zatvori ladicu stola i nastavi prelistavati spiskove klijenata pred sobom. Trudio se to bolje obavljati svoj rad za koji je bio dobro nagraen. Nikada mu prije nije palo ni na kraj pameti pomisliti neto nepoteno. Lana uloga plemia u koju se tako ozbiljno uivio, ve je i njega samog poela uvjeravati u osobno potenje i ast. Sve prljavo i nepoteno o emu su obini ljudi mogli razmiljati do mile volje, njega bi vrijealo jer mu se inilo nedostojnim njegovog navodnog podrijetla. Iz raunanja ga trgne djeak koji bane na vrata s podnevnim izdanjem Veernjih novina. Istodobno se oglasi melodian zvuk velikog sata, koji je otkucavao podne. Nastane amor i hodanje slubenika, jer se banka zatvarala u podne zbog ruka, da bi se opet otvorila u pola dva. Rudolf uzme novine s ruba stola i lijeno se zavali u svoj naslonja. Proletio je pogledom prvu stranicu, potom nekoliko unutarnjih, da bi se zadrao na predzadnjoj. Ova je strana po obiaju bila posveena kriminalistikoj kronici velikog grada. Od nasilja i zloina Rudolf se grozio, 11 pa su ga uasne novosti iz Bekog podzemlja utoliko vie privlaile. Najprije je samo oima proao preko krupnih naslova, zatim mu se pogled ukoi na maloj slici poznate ene. Nije mu bilo potrebno puno vremena da u loem novinskom otisku prepozna damu koja je prije tri dana sluajno izgubila kljui svog sefa. Zaprepatenje itao: KRALJICA BEKIH BORDELA - UBIJENA!

"Helga Berkovich, pedesetsedmogodinja, neokrunjena kraljica Bekih prijateljica noi, pronaena mrtva u svojem stanu Lbvengrube 109. Madam Berkovich, kako su je popularno zvati njezini mnogobrojni klijenti, zadavljena je tijekom noi u svom raskonom stanu. Motiv zloina je vjerojatno pljaka, jer je stan bio sav isprevrtan. Jo nije poznato to su ubojice traile, ali sudei po velikom neredu koji su za sobom ostavili, ini se da se radilo o neem dragocjenom i vanom. Istraga je u tijeku. " Rudolfu Getzu pone zujati u glavi. Zar je ona otmjena i uvijek besprijekorno ureena dama bila ustvari prostitutka? Ali to nije mogue, odbijao je mladi. Ponovno je potraio njezin karton i nesumnjivo ustvrdio da se Helga u banci potpisala lanim imenom. U zadnjem je trenutku vidio direktora kako prilazi njegovom uredu, pa brzo spusti kljui u otvorenu ladicu stola... - Idemo li? - upita gospodin Helmut s otvorenih vrata, mislei na ruak za zajednikim stolom koji su njih petero mukaraca imali stalno rezerviran u otmjenom restoranu preko puta banke. Ali vidjevi blijedo Rudolfovo lice, direktor ue i za sobom zatvori vrata. - Neto nije u redu? - upita on zabrinuto. Vidjevi da mora brzo i uvjerljivo odgovoriti, Rudolf mu se kratko nasmije. - Sve je u redu gospodine direktore, samo se danas osjeam malo loije. - To se vidi po vaem blijedom licu - ree Helmut. - Ako se ne osjeate dobro, zato ste uope dolazili? Mogli ste me o tome jednostavno obavijestiti telefonom. - Nije to nita ozbiljno - opravdavao se Rudolf. - Danas u ostati ovdje i uzeti topli aj. 12 - Jeste li sigurni? - zabrinuto e direktor. - Potpuno - uvjeravao gaje Rudolf. - Bar u na vrijeme i u miru zavriti obraune i pripremiti tjedno izvjee. - Kako elite. - sloi se direktor, pozdravi ga kratko i izae. Rudolf ga je pratio pogledom, sve dok se nije pridruio ostaloj trojici slubenika koji su ga ekali ispred glavnih vrata. Dok im je direktor neto objanjavao, ovi su zabrinuto gledali prema Rudolfovom uredu. Na kraju svi odu, a Rudolf opet otvori ladicu i zagleda se u mali klju. Brzo je razmiljao... Ma tko daje noas napao jadnu Helgu, uinio je to samo iz jednog razloga, da se dokopa neeg jako vanog ili vrijednog. U opoj strci i urbi, ubojice nisu mogli pronai ono to ih je zanimalo, iz jednostavnog razloga jer nisu imali pojma da Helga dri svoje tajne u sefu banke. Ali, policijski istraitelji koji ve prevru po njezinom stanu s mnogo veom panjom, uskoro bi mogli naii na mali komad papira, koji je Helga dobila kao priznanicu kada je prije dvije godine iznajmila sef. Taj

e ih papiri sigurno dovesti do banke, ako ve nisu na putu! Ova nenadana pomisao jo vie zabrine mladog ovjeka. On im ne mora rei daje Helga izgubila klju, oni e s odobrenjem direktora svejedno obiti sef kako bi provjerili njegov sadraj. Pri pomisli na sadraj sefa, Rudolf se pomakne u naslonjau, istodobno uzimajui klju u desnu ruku koju nesvjesno zatvori. Doao je do jednostavnog zakljuka: Ako je istina daje Helga bila tako vana osoba u Bekim lonicama, ona je svakako sretala vane i ugledne osobe. A ovi, poznata je stvar, ne plaaju usluge sitniem! Naglo ustane. Svakako mora prije policije pogledati to se krije u toj metalnoj kutiji. Odlazei prema tekim eljeznim vratima odjeljka sefova, Rudolf pogleda na praznu banku. Samo je Hans skupljao koare s papirima, dok su ulazna vrata ve bila zakljuana. Rudolf je imao klju od glavnog trezora, pa za njega nije bio problem ui unutra. Zakljua teka vrata za sobom, stoje inae bih mjera opreza od nenadane pljake Naavi se sam unutar dugake zatiene prostorije, potrai odgovarajui broj s kljua. Ruka mu je vidljivo zadrhtala kad je bez napora ugurao klju u bravu metalne kutije koja se otvori. Paljivo je izvadio klju i gurnuo ga u desni dep kaputa, pa tek potom izvadio sef iz njegovog leita. Prvo stoje ugledao bila je hrpa presavijenih papira. On ih 13 ukloni i zagleda se u debeli sveanj krupnih novanica. Ocijenio je da se tu radi o velikoj svoti, sigurno veoj od sto tisua kruna. Sveanj je bio privren ruiastom gumom kakve su otmjene dame imale za pridravanje svilenih arapa. Na samom dnu kutije, leali su rasuti zlatnici u vrijednosti od najmanje pedeset tisua kruna, odnosno kilogram istog zlata. Pomijeano s tim novcem, nalazilo se nekoliko komada ukrasnog nakita, uglavnom naunica, broeva, nekoliko dijamantnih prstenova, kao i skupocjena igla za kosu, u obliku cvijeta. Kako gaje popustila prva ukoenost, Rudolf se paljivije zagleda u onih nekoliko presavijenih papira. Bili su to spiskovi Helginih stalnih klijenata, meu kojima zapazi i imena nekoliko veoma poznatih lanova Parlamenta. Preletio je sve brzim pogledom i, ne odvie iznenaen, samo se nasmijeio. Pokraj svakog od navedenih imena, nalazio se i popis omiljenih djevojaka dotinog gospodina. Ne dvojei ni jednog trenutka, Rudolf razdvoji debeli sveanj novanica u nekoliko tanjih, koje ugura u unutarnje i vanjske depove kaputa i hlaa. Paljivo odvoji zlatni novac od ostatka nakita, trpajui ga u vanjske depove kaputa. Svjestan opasnosti od preprodaje zlatnog nakita, on ga ostavi na dnu kutije, pokrivi ga presavijenim papirima Helginih slavnih klijenata. Potom mirno vrati sefu leite i provjeri bravu koja se automatski zakljua. Hans ga nije ni primjetio kad se vratio u svoj mali zastakljeni ured. Tek tu, kad se ponovo zavalio u naslonja, Rudolf je osjetio nenadanu slabost. Srce mu je ubrzano lupalo, a poela gaje boljeti i glava. Trljajui oznojeno i blijedo elo, jo jednom je u mislima provjeravao da nije

to zaboravio. Ruka mu se nesvjesno spusti u desni dep, nervozno prebirui po tekim zlatnicima. Pri pomisli kako bi direktor ili netko od slubenika mogao vidjeti njegove pune depove, Rudolf poskoi iz naslonjaa i urno prie kutu u kojem je visio njegov kaput. Pravei se da neto trai po njemu, on paljivo pone prebacivati novanice i zlatnike u duboke i krute depove zimskog kaputa. Zadovoljan to se nita ne primjeuje, Rudolf se vrati za radni stol. Uzeo je sveanj papira ispred sebe, kako bi zaustavio podrhtavanje prstiju. Ve sama pomisao kako bi mu to nenadano bogatstvo moglo sada pomoi da ostvari svoje dugogodinje snove, inila gaje oamuenim. Odjednom se prisjeti kako je posljednjih mjeseci esto snivao udne 14 snove u kojima je uvijek na kraju nalazio nekakav klju! ak je jednom pogledao i u Sanjaricu, traei objanjenje tom simbolu. Tamo je stajalo da klju znai "rjeenje" problema. A Rudolf Getz je u ivotu imao samo jedan problem: Kako postati plemiem, odnosno bogatim uglednim posjednikom jednog starog dvorca sa slugama i velikim imanjem! Novcem koji je upravo prisvojio, mogao je sebi s lakoom pribaviti takvo imanje. Poslijeratna Europa bila je prepuna slinih dvoraca i posjeda koje su propale plemike obitelji nudile u bescijenje. udno, razmiljao je Rudolf, kako su ti snovi i kljui koji je izgubila tajanstvena gospoa Helga, bili u uskoj povezanosti. Kao daje neka nevidljiva ruka uskladila sve te neobine sluajnosti i povezala ih u jednu cjelinu. Za trenutak mu se uinilo kao da se neka providnost umijeala u njegov ivot elei mu pomoi. Pokojnoj Helgi njezino bogatstvo svakako vie nije moglo pomoi u ostvarivanju planova za budunost, koja mu se odjednom uinila blistavom i tako bliskom. Ispod okaje promatrao slubenike koji su se vraali s ruka i sve vie punili dvoranu banke. Morao je neto brzo poduzeti. Slutio je da e policija ubrzo stii, a njegovo ponaanje svakako ne bi promaklo njihovom otrom oku. Zatim, morao je to prije iznijeti to grdno bogatstvo iz banke, jer ono je bilo razlogom njegovoj nervozi i nemiru. S nestrpljenjem je ekao da se vrati direktor i ostali muki dio osoblja. Ustane i nesigurnim se koracima uputi prema uredu Helmuta Dernera. - O, dragi moj Rudolfe, - odloi ovaj lulu koju je punio, - pa vi zaista izgledate loe! Rudolf Getz nije morao glumiti kada je rekao: - Bili ste u pravu gospodine direktore, zaista se osjeam sve loije i molio bih za doputenje da se za danas povuem. - Svakako mladi ovjee - uzbueno ree direktor. - Pa vae nam je zdravlje valjda vanije od tih dosadnih listi i obrauna koje ete svejedno srediti u ponedjeljak... Idite ve jednom - pourivao gaje rukom jo ete se sruiti s tih drhtavih nogu! Rudolf mu se samo kratko nakloni, jer vie nije znao to bi rekao. Vrativi se u ured, nabrzinu pospremi spise u ladice koje zakljua, pa obue svoj "teki" zimski kaput. Sa stola uzme Veernje novine koje

smota pod ruku i izae. 15 Dok je prolazio izmeu stolova, slubenice su ga ispraale zabrinutim pogledima. Nikada prije nije Rudolf Getz osjeao prodornost tih pogleda kao to subotnje popodne. inilo mu se da ga one vide nagog, da gledaju "kroz njega" i naravno, vide to nosi u svojim depovima! Osjeao se tako jadnim i siunim; upravo je poinio ozbiljno krivino djelo zbog kojeg bi da ga otkriju svakako zavrio na dugogodinjoj robiji. Izaavi napokon na iroki plonik ispred banke, Rudolf se lij evim ramenom nasloni na stup elektrine rasvijete. Zatvorenih oiju udisao je punim pluima zrak u kojem se osjeao miris nadolazeeg vremena. Tako je malo stajao, potom primjeti slobodnu koiju koju zaustavi rukom... - Wienner Strasse 705! - ree glasno koijau koji bez rijei pukne biem i potjera dva crna konja prema poznatoj Bekoj ulici. Duboko zavaljen u kutu natkrivene koije, Rudolf je odsutno promatrao uurbane prolaznike kroz mali okrugli prozori po kojemu su poele padati prve kapi kie. Zabrinuto pogleda prema tmurnom olovnom nebu, koje se prijetei zamrailo i poelo tutnjati grmljavinom. Rudolfu se uinilo kao da se nebo ljuti na njega samog! Popevi se na kat tiho poput lopova, doulja do svog stana koji otkljua i ponovo za sobom zakljua. Upalivi svijetlo on se najprije oslobodi zimskoga kaputa, paljivo otresajui kine kapi s mekane tkanine. Prije nego to gaje stavio u ormar, Rudolf isprazni depove i sve poreda po povrini malog radnog stola. Zatim povadi novanice iz ostalih depova, pa se lagano spusti na stolac. Piljio je tako u svoje nenadano bogatstvo koje se nije usudio ak ni dodirnuti. Potom s preciznou bankarskog slubenika, Rudolf pone odbrojavati krupne novanice. Kada ih je ve po trei puta prebrojio, on zabiljei na komadu papira svotu od 112.000 kruna. Tada pone odvajati zlatnike u vie manjih gomila.. Bilo je tu zlatnih kruna, maarskih forinti, francuskih napoleondora, dukata i neto turskog novca u ukupnoj vrijednosti od 65.000 kruna. Kao opinjen promatrao je to silno blago, razmiljajui s koliko su mukaraca morale spavati Helga i njezine prijateljice dok su ovo zaradile? Pri pomisli da se u to vrijeme za deset kruna mogla dobiti veoma lijepa djevojka, njemu se od usporedbe zavrti u glavi. Ostane za stolom nepomian vie od jednog sata. Sjedio je tako i tupo piljio u novac, o neemu duboko razmiljajui. Bez napora je sebe 16 vidio u novoj ivotnoj ulozi koju mu je puka sluajnost tako nenadano i velikoduno podarila. U mati je ve etao dugakim poljunanim stazama budueg parka, nasred kojeg se ponosno uzdizao velianstveni bijeli dvorac. Rudolf je oboavao bijelu boju, u kojoj je vidio simbol djevianske otmjenosti. Njegov je ivot bio toliko uredan i precizan, da su i objekti u njegovim snovima bili zamiljeni u toj boji. Jedino gaje zabrinjavao nain na koji je doao do nenadanog bogatstva. Bila je to

opasna mrlja na njegovoj inae istoj i mirnoj savjesti. Neistine i izmiljotine kojima se sluio kako bi sebe prikazao znaajnijim u oima drugih, nije smatrao nekakvim velikim grijehom. Pa, laganjem su se sluili gotovo svi poslovni ljudi koje je poznavao. Tisue nevjernih mueva svakodnevno lae svojim suprugama i obratno, sveenici lau lakoumnim seljacima da e ii izravno u raj ako budu strpljivo podnosili narav svojih prebogatih gospodara, novine su lagale narodu o tobonjem ekonomskom napretku, a lanovi vlade obmanjivali svoj Parlament. La je bila sve prisutnija i prihvaena u svakodnevnom ivotu obinih smtrnika. Tako je Rudolf tada shvaao istinu. Sto se morala ticalo, tu je bio mnogo stroi. Grozio bi se kada bi na javnom mjestu ugledao dvoje kako se raskalaeno zabavljaju, ili moda slobodno ljube. Kada gaje nedavno gazdarica ljubazno upitala eli li moda da mu u stan poalje jednu mladu damu, gotovo se zaprepastio od uasa. On sebe ni u pijanim snovima nije mogao zamisliti u intimnom odnosu s javnom enom, odnosno osobom koja je drugima sluila za zabavu. Ako neto nije mogao imati, jednostavno bi to prestao prieljkivati. U svojem usamljenikom i sebinom ivotu, nije nita dijelio s drugima, pa ni ene. O poslovnom moralu takoer je imao loe miljenje. Bio je svjedok svakodnevnih prljavih poslova i transakcija u kojima su mudriji, one druge ostavljali na rubu propasti i samoubojstva. On na primjer ne bi nikad oteo novac koji se nalazio ispred njega. Prisvojio gaje iz jednog razloga jer vie nikome nije pripadao.Ako ga policija ne bi otkrila, novac bi vremenom pripao ionako prebogatoj banci. Helgi Berkowich svakako nije do njega vie stalo. Tek kada mu se savjest malo umirila, on se spremi na spavanje. Pokuao je zaspati nemirnim snom ovjeka nezadovoljnog vlastitim odgovorima. Poslije duge, komarne ineprospavanenoi, Rudolfukao daje laknulo kada je primjetio prvo sivilo zore kako se srameljivo probija kroz guste nabore zastora. U stvari ga je probudilo prvo tandrkanje elektrinog tramvaja, koji je obino prolazio oko pet sati ujutro. Kada se buka izgubila u daljini, mladi opet zaklopi oi i pokua razmiljati. S prvom svijesti koja preplavi njegov pospani mozak, dolo je ugodno saznanje daje odjednom postao veoma bogat, pa samim time i moan. Novcem koji je sada imao, mogao je sebi kupiti budunost o kakvoj je matao stotine sati u tom istom krevetu. Sanjalac i matar kakav je bio, sada se morao trezveno i hrabro suoiti s tim istim ivotom koji je toliko prieljkivao. Nedjelje je volio ne samo stoje mogao due sanjariti u krevetu, ve i zbog nedjeljnih popodneva. Zahvaljujui gospodinu Helmutu Derneru i svom besprijekornom ponaanju u banci, uspio se upisati u poznati Beki Klub Gentlemana iz ijih raskonih odaja nije od tada niti jednom izostao. Tamo se uio lijepom ponaanju, promatrajui prave plemie i

aristokrate. Trudio se da ih u svemu dobro oponaa u emu je, uostalom, imao velikog uspjeha. Uskoro se ni po emu nije moglo otkriti da on ustvari ne pripada tom staleu. U skromni novanik mu nisu mogli zaviriti, a po vanj skom izgledu bio je mnogo otmjeniji i od nekih roenih grofova i baruna. Danas je imao razloga pouriti u taj klub, koji gaje inae odbijao svojim umjetnim sjajem. Imao je dojam da se ti raskono ukraeni zidovi ulaguju onoj razmaenoj masi privilegiranih. Tako su 18 napadno odudarali svojim bogatim ukrasima od skromnih tapeta njegovog stana. Ustao je oko podne i odmah se poeo brijati. Zanesen dubokim razmiljanjem, esto je prekidao taj precizni posao samouljepavanja, pa bi se netremice pogledavao u poutjelo zrcalo pred sobom. Rudolf Getz bio je naoit mukarac. Pravilne, muke crte lica krasile su tune smee oi koje su zraile za njegove godine neprirodnom ozbiljnou. Bujna smea kosa, lijepo oblikovane obrve i puna usta, privlaili su sjetne poglede mnogih ena. Unato tome, Rudolf Getz je sebe smatrao prosjenim. Svoju prirodnu stidljivost opravdavao je nepostojeim tjelesnim manama. Ustvari, nije bio svjestan svoje privlanosti. Kada je zavrio s dotjerivanjem, onako sveano odjeven spusti se na stolac kraj malog stola. Gotovo je jo pola sata gledao svoje bogatstvo razbacano po povrini stola, onda laganim pokretima izvadi iz ladice pero i dva lista papira pa ih pone ispisivati izvjebanim kaligrafskim rukopisom. Oko etiri je sata siao pred zgradu i zaustavio prvu slobodnu koiju. Klub Gentlemana se nalazio u dosta udaljenom Prateru, do kojeg je vonja koijom znala trajati i po itav sat. Danas mu se vonja inila kao vjenost. Iskoristio je to monotono, ali ugodno ljuljukanje kako bi jo jednom u mislima provjerio plan koji je imao za to vee. inio mu se ne samo originalan i uvjerljiv, ve potpuno mogu. Ako mu sretne okolnosti i dalje budu ile na ruku, dananja bi se nedjelja mogla pretvoriti u najvaniji dan njegovog ivota! Odmah nakon dolaska popeo se u restoran Kluba jer je ve jako ogladnio. Ali samo stoje sjeo i s bolesnom preciznou poravnao pribor za jelo, stolu prie direktor banke gospodin Derner. Rudolf ljubazno ponudi svojeg efa da sjedne. - Gospodine Getz! - ree Derner sjedajui na slobodan stolac, zaprepateno ga promatrajui. - Vi pojma nemate to ste juer propustili! U naoj se banci odvijala prava policijska drama! - Valjda ne elite reci da su nas pokuali opljakati? - uozbilji se Rudolf. - Samo pola sata nakon to ste vi otili, - nagne se Derner preko stola, - u moj ured ula su dva policijska slubenika. im sam ih ugledao 19 znao sam tko su, ali su me veoma iznenadili kada su objasnili razlog svojega dolaska. On malo zauti, ali kako gaje Rudolf samo mirno promatrao, odlui ga ne gnjaviti svojim dramatinim odugovlaenjem. Derner ispria ono

emu se Rudolf i nadao. Policija je pronala u Helginim stvarima priznanicu o uplati osobnog sefa, pa su doli zaviriti u njega. Derner se ljubazno ponudio da ih tamo odvede ako imaju klju od sefa, na to su ona dvojica spremno izvadila odobrenje mjesnog tuioca da mogu slobodno razvaliti sefu interesu bre istrage. S njima je doao i bravar, koji je sef nasilno otvorio... -1 to mislite to su nali unutra? - dramatizirao je direktor priu. - Nemam pojma - slae Rudolf ne trepnuvi. - Pregrt nakita velike vrijednosti i nekoliko presavijenih papira. Opet je uzaludno ekao na mladievu reakciju. - Papiri! - podvlaio je Derner zadovoljno, kao daje on ustvari raspleo cijeli sluaj. - Kada su poeli itati te papire, istraitelji su se naizmjenino i znaajno pogledavali, da bi na kraju ostali zaprepateni. to mislite to se nalazilo u tim papirima? Rudolf polako slijee ramenima i naini neduan izraz lica. - Nemam pojma. Pretpostavljam da su nali dugaak popis ljubavnika te madam Helge, pa sada ne znaju od kojeg da ponu. Direktora banke koji je na sve naine pokuavao zaviriti u te dragocijene papire, istraitelji su vjeto izbjegli. Piljio je sada u svojeg mlaeg suradnika sve bljei u licu. - Kako to mislite? - upita on krkljajui, jer mu je neto zasmetalo u grlu. - Pa mislim... - nagaao je Rudolf, - policijski um je po prirodi sumnjiav i znatieljan, oni sada sigurno misle daje Helguubio, ili ubojstvo naruio, jedan od tih ljudi s popisa, koji se elio dokopati tog kompromitirajueg dokumenta. Naravno, dotini gospodin ili gospoda, nisu znali da Helga dri svoje papire u sefu nae banke. Helmut Derner izgubi mo govora... - Pitam se, - ekao se Rudolf po glatko obrijanoj bradi, tko li se sve nalazi na tom popisu? Istraitelji su sigurno proitali i takva imena od kojih im se zavrtjelo u glavama. 20 - Vi ste sam vrag - govorio je Derner sve slabijim glasom. - Otkud vam samo takve lude ideje? - A zar vi mislite da je ta gospoa Helga tamo drala popis za trgovinu? - razoarano ree Rudolf. Gospodin Derner ostane kratko vrijeme kao ukopan na stolcu, onda se pone polako uspravljati, ali ne gledajui u Rudolfa, ve negdje iza njega, najvjerojatnije u nita. Spopao gaje silan strah od ove neugodne mogunosti, jer ako su zaista pronali takav popis, tada su nesumnjivo tamo naili i na njegovo ime. Rudolf uzme sa stola jelovnik u koji se zagleda. Tako dakle, policija je bila i otila zbunjena i zapanjena imenima gospode na tom popisu. Ba dobro, iako postoji velika mogunost da e poput svih vjernih pasa, odnijeti te popise svojim gospodarima "na vrhu", koji e ih potapati po njihovim debelim vratovima i stvar e se zauvijek zatakati. Na kraju

krajeva, u pitanju je smrt jedne obine javne dame. Istraitelji e tako postati efovi policije, lanovi vlade malo paljiviji s kim se drue, a jadnu Helgu e svi zaboraviti. Jedino je Rudolf nee nikada zaboraviti. Poslije veere mladi prijee u susjedni salon, u kojemu se uglavnom kockalo. Ve je bilo pet sati i svi su kartaki stolovi bili zauzeti. Rudolf koji je prezirao rizik, nije se nikad kockao, ali je zato pripadao onoj drugoj grupi, grupi navijaa. Radije je uio na pogrjekama drugih. Polako prie jednom stolu u samom kutu prostranog salona, oko kojeg se ve okupila najvea grupa promatraa. Upravo je taj kartaki stol bio razlogom njegovog veeranjeg dolaska u klub. On se neprimjetno pridrui grupi navijaa mjesnog milijunera i poznatog industrijalca Wernera Schulza. Kao to se i nadao, Schulzov protivnik i ove je nedjelje bio grof Ludwig von Ludberg podrijetlom iz njegove rodne Moravije. Rudolf se u zadnje vrijeme raspitivao o njemu, pa je tako saznao niz zanimljivih podataka. Von Ludberg je bio okorjeli neenja, kao takav nije imao nasljednika. U Moraviji je imao ogromna imanja s velianstvenim obiteljskim dvorcem od povijesnog znaaja, a bio je i stric moravskog kralja Victora Prvog. Razlog zbog kojeg je von Ludberg privlaio Rudolfovu pozornost bio je veoma jednostavan. Nesretni je grof neprestano gubio na kartama ve nekoliko nedjelja. Rudolfa su jednostavno oaravali ljudi koji gube. 21 Njihov je promaaj njega inio sigurnijim. Uvijek se divio pobjednicima, pa se i veeras naao iza lea onoga koji je pobjeivao i odnosio sa stola zadnje novane zalihe nesretnog moravskog plemia. Vidjevi da Schulz u rukama ima ve etiri desetke, Rudolf i sam postane neobino nervozan. Prije nego stoje dopustio von Ludbergu da zamijeni zadnju kartu, industrijalac udvostrui svotu koja se ve bila popela na dvadesetpet tisua kruna. Mladi se udio, zastoje grof uope igrao do tako visoke svote. Sigurno je imao jake karte kada se usudio na tako poguban rizik. - Pedeset tisua! - ree Schulz teatralnim glasom, stavljajui na gomilu upravo izbrojen sveanj od dvadesetpet tisua kruna. amor uzbuenih promatraa dostigao je vrhunac. Sada su svi pogledi bili uprti u blijedog von Ludberga. Ovaj je nemono blejao u svoje etiri karte, ne znajui to da kae. - elite li moda najprije pogledati zadnju kartu? - velikoduno mu ree Schulz nadajui se da e ga tako bre nagovoriti. - Priznajem, to bi mi pomoglo - ree tiho von Ludberg. - Okrenite gospodinu njegovu sljedeu kartu - naredi on djelitelju koji odmah poslua i baci pred zaprepatenog grofa herc damu. Milijuner je strpljivo ekao da se von Ludberg odlui, prije nego je zatraio svoju zadnju kartu, koja ga ustvari nije ni zanimala uz one etiri desetke koje je ve imao u ruci.

- Idem dalje - ree grof na ope zaprepatenje nazonih navijaa. Ali bojim se da nemam toliko gotovine pri sebi. - To je u redu - susretljivo ree Schulz - ispiite ek. Rudolfu se uini da e se stari grof sruiti s barunastog naslonjaa. On vie nije mogao izustiti ni jednu rije. Ustvari nije mogao izustiti prebogatom Schulzu daje to sav novac koji je pred njim na stolu. Na kraju zavue drhtavu ruku u unutranji dep kaputa, i izvadi nekoliko presavijenih papira ovjerenih velikim peatom od crvenog voska. Dok ih je pruao prema sredini stola i lagano sputao na gomilu novca, ruka mu je i dalje podrhtavala. - U ovim se papirima nalazi mnogo vie - ree muklim glasom. - To je potvrda mojeg imanja u Moraviji, koje vrijedi vie od milijun kruna! Ali ova izjava tunog starca nije ostavila nikakav dojam na hladnokrvnog Schulza koji ak i ne pogleda papire. 22 - Ne gubite glavu grofe - ree on. - Zar ete zbog sitnia od dvadesetpet tisua kruna riskirati da izgubite cijelo imanje? - Vi ne razumijete - mumlao je von Ludberg. - Ja ovime elim platiti dvadesetpet tisua i i diem ulog za jo pedeset! Sada nastupi takva galama i komeanje nazonih, da poee dolaziti i navijai od drugih stolova, pa ak i neki kartai loije sree. Dok je ekao na Schulzovu odluku, Rudolf je jedva disao. - ao mije - odbije Schulz - to ne mogu prihvatiti. - Ali gospodine Schulz - gotovo je molio von Ludberg - moj je posjed jedan od najbogatijih u Moraviji. - Ve imam takvih pet posjeda po cijeloj Austriji i neznam to da radim s njima - ree Schulz grubo. - Ako ga prodate dobit ete najmanje pola milijuna kruna - i dalje ga je uvjeravao von Ludberg sve slabijim glasom. Po zaplitanju grofova jezika, Rudolf osjeti daje grof pred nervnim slomom. - Prodajte ga vi - predloi Schulc, bez imalo takta. - eli li netko od nazone gospode kupiti posjed koji vrijedi milijun kruna za samo sedamdesetpet tisua?! - gledao je po okupljenim ljudima. U dvorani zavlada potpuna tiina. Rudolf je shvatio Schulzov bijes. Bio je ljut na propalog grofa iz razumljivih razloga, jer se s ovakvim kartama osjeao prevarenim. Von Ludberg se u meuvremenu guio, neto od dima mnogobrojnih puaa a vie od sebe samoga. Bez uspjeha pokua otkopati stegnuti ovratnik pa kako mu to nije uspjelo poi za rukom, uzme sa stola svoje papire koje nitko nije elio i nagura ih natrag drhtavom rukom u dep. - Mogu li vas zamoliti za deset minuta stanke? - preklinjao je Schulza slabim glasom. Schulz se samo kratko nakloni u znak pristanka. Grof se tekom mukom uspravi i poe prema terasi kluba, kako bi doao do svjeeg zraka. Rudolf prieka da se promatrai malo izmijeaju, pa se i sam neupadljivo uputi za starim plemiem. Naao gaje samog na sredini terase, kako se ljulja na nesigurnim

nogama, osvijetljen avetinjskim sjajem punog mjeseca. Bez uspjeha je pokuavao zapaliti omiljenu cigaru. Ali u njegovim nesigurnim i drhtavim rukama, igice su se jednostavno gasile jedna za drugom... - Dopustite - prie mu Rudolf i uzme kutiju igica iz starevih ruku. 23 Paljivo mu pripali dugu cigaru, zaklanjajui nemirni plamiak svojim rukama. - Veer je dosta vjetrovita - opravdavao je mladi grofovu nespretnost i nervozu. - Lijepo od vas mladi gospodine - sjetno se osmjehne von Ludberg - ali uvjeravam vas da su ove ruke znale i za bolje dane. Obojica su malo promatrali grofove ruke koje su se vidno tresle... - Mislim da vam mogu pomoi - prijee Rudolf na stvar. Grof lagano spusti ruke, pa se paljivo zagleda u mladog ovjeka ispred sebe. Rudolf spremno iz depa izvadi ve odbrojani sveanj krupnih novanica koje podigne izmeu sebe i zaprepatenog von Ludberga. - Ovdje ima sedamdesetpet tisua kruna - tiho je govorio zaprepatenom grofu. Pristajem otkupiti taj va posjed, ma gdje se nalazio! Grof se iznenada jako zakalje, vadei cigaru iz usta traei kakvo zgodno mjesto na koje bi sjeo. Rudolf ga pridri i povede kamenim klupama, smjetenim du ograde terase. Tu su obojica sjeli, bez rijei se promatrajui na jasnoj svjetlosti mjeseine. - Vi biste mi posudili sedamdesetpet tisua na osnovu papira mojeg imanja? - provjeravao je grof s nevjericom u glasu. - Svakako, pa sami ste rekli da vrijedi milijun kruna. Zar ste se moda predomislili? - Oh ne, ne! - trgne se stari grof iz letarginog stanja u koje je zapao. Nevjerojatan obrt dogaaja toliko gaje okirao da se pitao, ne sanja li on ovo? - Dopustite mi da se priberem - protrlja on oroeno elo. Jedna mi stvar jo uvijek nije jasna: Zato biste mi vi uinili tako veliku uslugu? Jer ako vratim novac, pa jo dobijem i Schulzov, vi od cijele te operacije ne biste imali nikakve materijalne koristi. Kakvi su tu vai stvarni razlozi? - Vrlo sebini - ree Rudolf otvoreno. - Oprostite?! - uspravi se grof na hladnoj klupi, pokuavajui prodrijeti to dublje u mladieve tamne oi i smisao njegovih udnih rijei. - Vidite - objasni mu Rudolf- prije nego to u vam uiniti tu uslugu, kako je nazivate, vi ete morati ispuniti jedan mali uvjet. Potpisat ete ovaj dokument! - izvadi Rudolf iz depa komad papira. - to je to dovraga?! - promekolji se grof na klupi. 24 - Nita posebno - uvjeravao gaje Rudolf - obian list papira u kojemu vi izjavljujete jasnim jezikom da me od danas priznajete za svojeg zakonitog sina! Ludwig von Ludberg nije mogao vjerovati svojim uima. - Vi ste sigurno ludi! - zakljui starac ozbiljno. - Zato bih vas ja priznao za svojeg sina?

- Usluga za uslugu - ree Rudolf poslovnim glasom. - Ali zato ba ja? - ustrajao je von Ludberg nervoznim glasom. zato vam je toliko stalo da budete ba moj sin? - Uope mi nije stalo da budem "va sin" - ispravljao gaje Rudolf ledenim glasom. - Ja jednostavno koristim priliku da ispravim veliku nepravdu sudbine i povratim sebi izgubljeno plemiko podrijetlo. Prilika na koju sam cijeli ivot ekao i koja mi se vjerojatno nikada vie nee pruiti, ukazuje mi se upravo veeras. Vi ste u oajnoj potrebi za mojim novcem, a ja za vaim podrijetlom. Uope u tome ne vidim nita neobino. - Ipak... - pone von Ludberg opet trljati elo, bojim se da vas ne razumijem mladiu... - Veoma jednostavno - objasni Rudolf. - ovjek koji me je u svojem ljubavnom zanosu neodgovorno napravio, bio je takoer plemi, ali bez asti i hrabrosti. A ena koja me je potom rodila, bila je mlada, lijepa i neiskusna. Kada sam kasnije shvatio to mi se dogodilo, bio sam oajan ali bespomoan. Zakleo sam se da u kad tad povratiti svoje oduzeto pravo na plemiko podrijetlo! Prije nego to e mu odgovoriti, stari grof ga je utke promatrao. - Ustvari, vi ste u pravu - sloi se on. - Prekrasne dvorce i imanja koje mije ostavio otac potratio sam u dugove i prokockao po kartakim salonima Europe, obiteljski nakit uglavnom razdijelio i ispoklanjao lakim enama i dvorskim damama, sada me vi traite da vam prodam to bijedno podrijetlo koje mi je jo jedino ostalo. Zato da ne? Rudolf spremno poloi dva papira na mjeseinom obasjanu kamenu povrinu klupe na kojoj su sjedili. - Paljivo proitajte i recite da li se slaete? U tom sluaju, takoer mije potrebna vaa suglasnost da dovedem dva svjedoka. Von Ludberg podigne s klupe dokument tromo se uspravi i prie osvjetljenom prozoru terase. Izvadi iz depa kutiju s naoalama kako bi 25 bolje vidio, pa se zagleda u prvi papir. Iz kratke ali jasne izjave jasno se vidjelo, da on neopozivo priznaje Rudolfa za svojega zakonitog sina, kojemu nakon smrti ostavlja titulu grofa i svoj posjed. Kako je von Ludberg jo prije odluio da se rijei svog zadnjeg posjeda prije smrti, on se samo udno nasmije. Na drugom papiru nalazio se itko ispisan sporazum o posudbi, u kojemu se grof slae da u sluaju ne vraanja, ostavlja Rudolfu potvrdu na posjed i dvorac u Ludbergu. - Pozovite vae svjedoke - ree on kratko. Rudolf ustane s klupe i izgubi se u klupskoj prostoriji. Bilo mu je potrebno samo tri minute da pronae dvojicu svjedoka koje je ve prije imao na umu. On se vrati u drutvu poznanika, visokog vladinog slubenika, i jednog klupskog funkcionera koji je u lijevoj ruci drao pero. Von Ludberg, koji nije poznao ni jednog od nazonih, kratko ih odmjeri pogledom pa uzme pero, nasloni oba papira na osvjetljeno staklo

prozora i potpie ih svojim punim imenom i titulom. Prozoru potom priu svjedoci koji svojim potpisom posvjedoie istinitost dokumenata ne itajui ih. - Gospodo - nakloni im se Rudolf ljubazno, to je ujedno i bio znak da njihova nazonost vie nije potrebna. Kada su svjedoci napustili terasu, von Ludberg vrati drhtavim rukama naoale u kutiju, koju potom spremi u dep. Jednostavno nije mogao odvojiti pogled od ovog neugodnog mladog ovjeka. - Pitam se, kada ste prije uspjeli napisati ove precizne ugovore i kako ste znali da imam posjed ba u Ludbergu? - Pratio sam mjesecima sve vae kartake seanse sa Schulzom, pa sam jednostavno zakljuio da e vas on kad tad stjerati uza zid. - Niste li se veeras prevarili? - ree pakosno von Ludberg iz tame. - Imam takve karte da u ubrzo sve vratiti. - To me uope ne zanima gospodine grofe - prizna Rudolf odsutnim glasom. On je svu panju poklonio presavijanju potpisanih dokumenata, koje na kraju stavi u unutranji dep kaputa, istodobno izvlaei snop novanica koje zadri u rukama. Shvativi da mladi eka da mu on najprije urui ugovor o posjedu, von Ludberg ga izvadi iz depa i prui mu ga rukom koja je vidljivo podrhtavala. Rudolf mu potom prui novanice koje grof na brzinu provjeri. Uvjerivi se daje sve u redu, 26 osjeti snanu potrebu da to prije napusti ovo avetinjsko mjesto i svog neobinog sugovornika. - Priekajte me ovdje - ree on Ijutito mladiu. - elim vam vratiti va novac. A kada je stigao do staklenih vratiju koja su vodila do prostorija kluba, on se tromo osvrne s rukom na bravi. - Kako ste ono rekli da se zovete? - upita tiho. - Rudolf von Ludberg! - odgovori mu miran glas iz tame. Starom plemiu jae zadrhti ruka kojom se drao za bogato ureenu mjedenu bravu i pouri unutra. Odjednom je poeo osjeati strah od tog mladog beivotnog stvora. Rudolf se u meuvremenu vratio na klupu, promatrajui veliku mjeseevu kuglu kako blaeno plovi nebom. Prvi puta u ivotu osjeao se potpunim i bio vie nego zadovoljan samim sobom. Njegov bezobrazan san se ve u potpunosti ostvario. Bio je slubeno plemi, ak s nasljednom titulom grofa, kada mu jednog dana "otac" umre. U usporedbi s njim, pravi bi se plemii sigurno osjeali smijeno. Ono stoje najvie zaprepatavalo, bio je njegov nevjerojatan mir i spokoj. Njega uope nije zanimalo kakve karte ima von Ludberg, jer je dobro znao da on nema nikakve anse protiv Schulzove etiri desetke. Naravno, i uz najbolju volju, Rudolf ga iz etikih razloga nije mogao upozoriti na prijeteu opasnost. Tue se karte nisu smjele razotkrivati. Ali nesretni grof to nije znao. Udobno se namjestio u svoj naslonja i jo jednom samozadovoljno pogledao u ful kakav se rijetko viao u

ovoj vrsti pokera. Kada je ocijenio da se tiina poistovij etila s grobnom, von Ludberg teatralnim pokretom odloi karte na rub kartakog stola, pa se uhvati za unutranji dep kaputa. Dok je iz svenja krupnih novanica odbrojavao traenu svotu, nazonima zastane dah... - Dvadesetpet tisua koje ste traili - zaustavi se on u brojenju - i jo pedeset tisua! Dok je stavljao gomilu na ostatak novca, nazoni su se nijemo gledali meusobno. Nije im bilo jasno, otkud ovome siromahu visokog podrijetla odjednom ovolika gotovina? I sam iznenaen, Schulz nesvjesno uzme s gomile par novanica koje prinese debelim staklima svojih naoala, paljivo provjeravajui njihovu autentinost. Von Ludberg mu ne zamjeri na ovom grubom nepovjerenju. On se u sebi ve veselio, 27 uzdravajui se krajnjim naporom od bilo kakve reakcije koja bi mogla dovesti u pitanje njegovu tako dugo oekivanu pobjedu. Pobjeda nad financij ski monij im prostakom poput Schulza, unij ela bi prij eko potrebnu promjenu u njegov inae monoton i dosadan ivot bez problema. Nijema gomila oko stola promatrala ih je u napetom iekivanju. Schulz bez razmiljanja zavue ruku u dep i izdvoji iz debelog svenja pedeset novanica po tisuu kruna koje olako baci na ve preveliku gomilu. - Pokaite svoje karte - ree nadmeno svom protivniku. Redajui svoju damu i asove kraj one dame na stolu, grofu kao da su se ruke umirile. Dok su navijai uzbueno zamorili i gledali njegove karte, on se nasloni u svoj udoban naslonja, netremice gledajui Schulzovo bezbojno lice. U dvorani opet zavlada grobna tiina. Jo nikada u povijesti ovog kluba, nije se igralo u stopedeset tisua kruna odjednom. Svjestan povijesnog trenutka i eljan da mu se ime to due pamti i spominje po aristokratskim krugovima mondenog Bea, Schulz pokupi svoje karte i opet se toboe zagleda u njih... - Zar ne elite ni pogledati vau petu kartu? - upita von Ludberg pomalo zabrinutim glasom. - Nema potrebe! - podie Schulz pogled s karata koje potom prui preko stola zbunjenom grofu. Von Ludberg uzme pruene karte, ali ih se ne usudi odmah pogledati. Neko ih je vrijeme drao u aci, trudei se svim silama da neto vie sazna s lica svog surovog protivnika kojemu se ne pomakne ni jedna pora. On prikupi svu hrabrost koja mu je jo preostala i poreda Schulzove etiri desetke iznad svojih karata. Tog istog trenutka dvoranom se zauj e masovni uzvik uzbuenj a... Rudolf je i dalje netremice gledao sjajni mjesec. On lijeno ustane tek kada se iz dvorane zaue uzbueni glasovi i panina graja nazonih. Neiji je kriavi glas dozivao lijenika, unutra se oito dogaala nekakva ljudska drama. Njegov proroanski osjeaj i sposobnost predvianja dogaaja nisu ga izdali ni ovaj put. Kao to je i oekivao, u dvorani zatee nepomino tijelo starog von Ludberga, opruenog kraj kockarskog stola, za kakvim je proveo vei dio ivota, kojega je na kraju i

samog prokockao. 28 Kraj nesretnog grofa ve se nalazio lijenik, lan kluba, uha naslonjenog na stareve umirue grudi. Tada su prila jo dvojica lijenika, koji se samo zagledae u svojeg kolegu. On na kraju podigne glavu s grofove svilene koulje i samo nijemo odmahne glavom. Bio je to znak da je Ludwig von Ludberg mrtav. Napokon se smirio od nemirnog, i u nita korisno utroenog ivota. - Pozovite bolniki auto - pogleda lijenik u direktora kluba koji je stajao uznemiren neugodnim dogaajem. - to da im kaem? - pitao se direktor naizmjence gledajui u lijenike. - Koliko ja znam grof nije imao nikog od rodbine. Kroz gomilu se progura elegantan mladi. - Ja u preuzeti brigu o tijelu - ree on bez uvoda. - Vi?! - zagleda se direktor u Rudolfa, kojega je inae poznavao, pa se zato i iznenadio. - Zar je gospodin grof bio vama u nekom srodstvu? - Ja sam njegov sin - ree Rudolf ve dosta okiranim promatraima. - Ali... Ali... - mucao je zbunjeni direktor kluba, sada prvi puta ujem da je grof imao sina. Ni vi mi nikada za ove tri godine niste to spomenuli - i dalje se udio - svo sam vrijeme bio uvjeren da se gospodin grof, nikada nije ni enio! -1 nije - pogleda ga hladno Rudolf. - sada vam je jasno zato smo se obojica stidjeli naeg grjenog srodstva. Spustivi pogled na beivotno starevo tijelo i irom otvorene oi, Rudolf se saali nad nesretnim ovjekom. Iako mu nije bilo poznato da je stari grof godinama bolovao od sranih tegoba, Rudolf se osjeti krivim. elei da ga posljednji puta zatiti od radoznalih pogleda okupljenih u klubu i njegovog doskoranjeg protivnika, on uzme sa susjednog stola prekriva od zelene kostrijeti koji s puno simbolike prekrije preko nepominog tijela kockarevog. Otprativi tijelo do oblinje bolnice, Rudolf dade pogrebniku potrebna uputstva. Uzme dokumente i neto papirnatog novca koji je naao u pokojnikovim depovima. Izmeu papira nalazila se ijedna nedavno pristigla omotnica s ijeg lica je saznao grofovu beku adresu. Nekoliko trenutaka kasnije, izgovorio ju je koijau koji ga odveze u taj dio grada. 29 Grof je stanovao u veoma otmjenoj etvrti Bea. Masivna i bogato ukraena zgrada, oito je bila namijenjena samo stanarima dubokog depa. Kako se meu grofovim sitnicama nalazio i sveanj kljueva, Rudolfu nije bilo teko da neprimjetno ue najprije u raskono predvorje potom na drugi kat gdje potrai stan broj 209. Na ukraenim masivnim vratima, nalazila se mjedena ploica s ugraviranim natpisom: GROF VON LUDBERG

Rudolf ue i pojaa plinska svjetla iji su se prigueni plamici nazirali u tami. Pred njim se ukae luksuzno namjeteni salon. On takoer otkrije s lijeve strane grofovu radnu sobu, a odmah do nje zaista lijepu spavaonicu ukraenu u rokoko stilu. Po besprijekornom redu i istoi, moglo se zakljuiti daje o starom grofu netko vodio brigu. Vidjelo se to i po urednoj kuhinji smjetenoj na desnoj strani stana. Rudolf prie radnom stolu za koji sjedne. Bio je vie nego oaran otmjenim prizorom oko sebe. O ovakvoj je raskoi znao jedino iz knjiga i albuma. Ovo je bilo prvi put u njegovom ivotu da se i izravno naao okruen tim za njega nedostinim stvarina. S kitnjastog lustera pogled mu se zaustavi na glatkoj povrini stola. Kutija s omotnicama i skupocjeni pribor za pisanje, podsjete ga da proita pismo koje je naao u grofovom depu. Kako je ve bilo otvoreno, on izvue komad finog papira s grofovim grbom otisnutim na zaglavlju i pone itati... "Potovani gospodine grofe Beskrajno mije ao to Vam nisam u mogunosti ovim pismom poslati ek na traeni iznos koji ste nedavno zahtijevali. Mislio sam da su Vam bolje poznate financijske prilike na Vaem posjedu. Kao to znate, godina je bila suna i prihodi od etve i * berbe groa nisu bili dovoljni ak ni da pokriju rashode odravanja dvorca i posjeda. Uz takvo stanje bio sam primoran da znatno smanjim plae posluzi i ostalim slubenicima, ukljuujui i sebe. Mi ovog trenutka imamo na raunu jedva etiri tisue kruna, to nije ni priblino svoti koju ste traili da vam poaljem. Vi ete pravilno razumjeti moju bojazan da ostanem bez krune u banci! Dopusite mi na kraju da Vas zamolim da nas obraujete Vaim dolaskom. Ve nas est godina niste posjetili, a u tom razdoblju 30 dogodilo se mnogo promjena kako na posjedu, tako i gradu. Ne ljutite se ako kaem da bi Vam s nama ovdje bilo lake, iako dosadnije, ali u svakom sluaju rijeili biste se financijskih problema. Va odani Victor Hoffman. " Bilo je jasno da se radi o upravitelju grofovih posjeda. Iz datuna na pismu vidjelo se daje staro samo deset dana. Rudolfu se odmah svidio taj Victor Hoffman. estit i oito bistar slubenik. Hoffmanovi besprijekorni redovi i miran ton pisma, ostavili su snaan dojam na Rudolfa. On jo malo zadri pismo u rukama, netremice promatrajui zlatom utisnuti grb na zaglavlju. Slinost u osobnom grofovom grbu i zakonitom grbu kraljevine Moravije, bila je vidljiva. Rudolf je pomislio daje to zbog kraljevskog Ludbergovog podrijetla. Sada je paljivo pregledao sve ladice stola, izvrnuo svaki papir i prelistao sve spise. elio je da jo iste noi dok se grofovo tijelo hladilo u mrtvanici, sazna to vie o tom zanimljivom ovjeku. Tako je doznao

da grof Ludberg duguje oko osam tisua kruna, to banci, to raznim privatnim zajmodavcima, te daje ve zaloio glavninu svog osobnog nakita, pa i dva veoma rijetka umjetnika platna. Iz priznanice se vidjelo daje za njih dobio samo petsto kruna, pa je Rudolf odluio da te slike preuzme odmah sutra ujutro. On je neobino cijenio umjetnost, odnosno sve lijepe i plemenite stvari. Meutim, Rudolfovu panju privue poslovni prijepis grofa von Ludberga; ponuda nekakvog maarskog baruna, koji se jako zanimao za eksploataciju grofovih uma i malog rudnika bakra koji se nalazio u brdima iznad Ludberga. Izgleda da mu nezainteresirani grof na to pismo nije nikad ni odgovorio, jer Rudolf nije pronaao kopiju njegovog pisma meu inae uredno svrstanim kopijama od te godine. Zaboga, pa koliko taj grof posjeduje uma, kad mu Maar ak predlae uvoenje uskotrane eljeznice. On to pismo paljivo odvoji na stranu. Najednom od uredno sloenih fascikla Rudolf primijeti naljepnicu s imenom Victora Hoffmana. Iz papira koji su se nalazili u njemu moglo se saznati sve o upravitelju grofova imanja. Doktoriravi ekonomske znanosti, Hoffman je imao problema s pronalaenjem posla u poslijeratnoj Austriji. Njegov oglas u kojemu trai posao primijetio je grof von Ludberg i pozvao ga na razgovor. Ve slijedeeg dana poslao gaje vlakom u Ludberg, kako bi preuzeo posao biveg upravitelja koji se 31 zbog bolesti povukao u mirovinu. Hoffman je ostao u slubi slijedeih deset godina. Uvjeren da njegovom otrom oku nita vano nije promaklo, na kraju uzme pero i napie kratak brzojav Victoru Hoffmanu, u kojemu ga obavjetava daje grof von Ludberg preminuo od sranog udara i da e njegove posmrtne ostatke osobno dopratiti u Ludberg sutranjim brzim vlakom, koji iz Bea polazi u pono. Potpisao se Rudolf von Ludberg. Tada je ustao od stola i umoran od svega to mu se posljednjih dva dana dogodilo, uputi se u raskonu grofovu spavaonicu po ijemu se krevetu opruzi i ubrzo zaspi snom bez snova... Probudio gaje prigueni uzvik neke mlade ene. On se uspravi u krevetu, trudei se to prije sabrati. Kraj otvorenih prozorskih zastora, stajala je mlada djevojka jo uvijek prekrivajui usta njegovanom rukom. - Tko ste vi gospodine?! - upita ona zabrinuto. - Ne bojte se - odmahne Rudolf rukom, kao daje time elio odagnati njezin strah. - Stigao sam sino kasno i odluio ovdje prespavati. Ja sam sin grofa von Ludberga. - Iz Moravije?! - ivne djevojka pa ak prie blie mladievu krevetu. - Majka mi nikada nije rekla da gospodin grof ima sina! - Koliko dugo radite za mojeg oca? - provjeravao je Rudolf. - Oko dvije godine. Majka i ja dolazimo svakog jutra. Ona se brine o prehrani gospodina grofa, a ja odlazim u kupovinu i vodim brigu o istoi i stanu vaega gospodina oca.

- Gdje vam je majka? - U kuhinji je, priprema aj gospodinu. Rudolf se sada bolje zagleda u mladu djevojku. Imala je oko dvadesetpet godina i po nainu odijevanja nije mu djelovala prostaki. Prije bi se reklo da pripada srednjem graanskom staleu. Bila je vitkog stasa i dosta zgodna. - Ali... - sjeti se ona pa upita, - gdje je va gospodin otac? - U mrtvanici gradske bolnice. - odgovori Rudolf bez uvijanja. Uvijek je bio jasan i iskren u svojim odgovorima, ma kako oni djelovali na onoga koji pita. 32 Mlada se dama zanjie i bez rijei srui na sag kraj kreveta. Ah, te ene, izvrne Rudolf oi prema stropu, sie s kreveta koji paljivo obie i podigne onesvijetenu djevojku. Tako ju je malo drao na rukama, ni sam ne znajui zato. Toplina njezinog tijela i ugodan miris mlade koe, kao da su ga na trenutak opili. Za svoje trideset i dvije godine, Rudolf nikada nije osjetio ensko tijelo iz tako neposredne blizine. Ovakve bi situacije doivljavao samo u svojoj bujnoj mati. Tek zadnjih dana, kada se mata tako nenadano poela pretvarati u stvarnost, Rudolf osjeti da pravi ivot, ma koliko bio opasan i prepun nepredvidivih obrata, ipak sa sobom donosi i prava uzbuenja. Zato ga i ovaj prvi dodir s njenim enskim tijelom ugodno iznenadi. Sputajui to krhko tijelo na krevet, nenadano dobije elju da se i sam opruzi preko njega. Koliko gaje ova misao iznenadila, toliko gaje i uplaila. Osjetio se postienim pred onesvijetenom djevojkom, pa se brzo uspravi i ostane u tom poloaju sve dok nije opet dola svijesti... - Sto se dogodilo? - otvori ona svoje velike plave oi. - Zaprepastila vas je tuna vijest o nenadanoj smrti mojeg oca - ree Rudolf blaim glasom. Djevojka se podigne i spusti noge na pod. Tako ostane sjediti na rubu kreveta, a lice prekrije rukama kako bi zadrala suze. - Oh Boe, - cviljela je, - ne mogu doi k sebi.. Gospodin grof nam je bio tako dobar... Brinuo se o nama kao o lanovima svoje obitelji. Menije bio kao otac... - Vi nemate oca? Djevojka zanijee glavom, a svileno plava kosa rasu se po oblim ramenima. - Sto se s njim dogodilo? - zanimalo je Rudolfa. - Poginuo je u ratu. Time je sve bilo razjanjeno. Udovica i ki nale su istodobno utjehu i dragocjeno zaposlenje kod starog njenog grofa. Rudolf osjeti da djevojka plae vie od straha to e se sada dogoditi s njom i njezinom majkom, nego od alosti za starim poslodavcem. I sam je znao kako je teko pronai posao u poslijeratnoj krizi iscrpljene i opustjele austrijske drave. - Kako vam je ime? - upita.

- Gertruda Zucerman - mrcala je djevojka. - Gospoice Zucerman, - ree odjednom - istina da ste bili u slubi mojeg oca dvije godine, dovoljno mi je jamstvo da ostanete i dalje s vaom majkom na tom poslu. Djevojka se najprije smiri, pa ga pogleda vlanim oima. Oh, kako se Rudolf ugodno osjeao od tog nedunog pogleda, prepunog zahvalnosti i oboavanja. - Vi... vi nam predlaete da ostanemo u vaoj slubi gospodine izusti tiho. - Naravno, ako pristanete poi samnom u moju rodnu Moraviju, gdje se namjeravam zauvijek nastaniti u obiteljskom dvorcu kod Ludberga. Gertruda je mislila da sanja. Nije mogla vjerovati da e ostati u slubi ovog dobrog, mladog ovjeka, pa jo stanovati u istom dvorcu. Potpuno svjesna to radi ona se uspravi s ruba kreveta i baci u naruje iznenaenom mladiu. Bio je to spontani zagrljaj oduevljenja i zahvalnosti, ali Rudolfa uzbude njezine bujne grudi, iju je toplinu osjeao kroz svilenu pidamu pokojnog grofa. Kao i uvij ek u ivotu, Rudolf j e i sada radio planski i s j asnom namj erom. Na posjedu koji je elio oivjeti i vratiti mu staru slavu, svakako nee nai profesionalnu kuharicu s gradskim ponaanjem, kakva je oito bila Gertrudina majka. Ustvari, najvie gaje uzbuivala pomisao da e svakog jutra viati ovu lijepu djevojku u svojoj spavaoj sobi. Kako sam nije imao hrabrosti da prvi ponudi enama svoju mukost, potajno se nadao da e mu ova ne ba stidljiva djevojka moda prva ponuditi svoju ednost. Kako su se stvari trenutno razvijale, inilo se daje bio u pravu. Ugledavi svoju ker u naruju nepoznatog ovjeka, gospoa Berta Zuckerman zamalo ne ispusti srebrni posluavnik koji je drala u rukama pred sobom... - Oh, mama - ostavi Gertruda Rudolfa i potri prema zbunjenoj majci koja je stajala na vratima. - Neto se strano dogodilo. Gospoa Zuckerman nije znala to bi pomislila. Vijest o nenadanoj grofovoj smrti, kao da malo umiri njezin strah. Tako se strano uplaila prizora koji je upravo vidjela. Gertruda joj je bila jo jedina nada u ivotu, i vie od toga. Nije smjela niti zamisliti uasnu sudbinu ako bije ki jednog dana ostavila. Zato je, s podozrenjem mudre i iskusne ene primila Rudolfovu ponudu da njih dvije pou s njim u Moraviju. Prihva34 tila je to samo zbog teke i bezizlazne situacije u kojoj bi se one dvije inae nale. Znajui da ima pred sobom samo jedan dragocjeni dan, Rudolf se odmah baci na posao. Prvo to je uinio, bio je odlazak von Ludbergovoj banci i isplata njegovog duga. Zatim je posjetio jo nekoliko grofovih zajmodavaca i izravnao njegove raune. Na veliku je alost otkrio da su zaloene slike ve prodane, jer grof nije na vrijeme podmirio dugovanje. Kod poznate Beke zalagaonice Goldberg bio je bolje sree. Iako su prole skoro dvije godine od dana ulaganja grofovog nakita, gazda se sloio da mu uz odgovarajue kamate vrati nakit za koji je grof dobio dvadeset tisua kruna. Goldbergovo razumijevanje i potenje zbuni

Rudolfa, jer je ovaj imao sva zakonska prava da preproda nakit po mnogo vioj cijeni. Uzimajui poveu barunastu kutiju s nakitom, Rudolfu se uini da mu vraaju izgubljenu ast obitelji Ludberg. Za njega je ovaj skromni nakit bio neusporedivo vee vrijednosti od novane. Bio je to intimni i osobni dio povijesti Ludberkih plemia iju je lozu uskoro namjeravao obnoviti i produiti. Poslije na brzinu pojedenog objeda, Rudolf se uputi Bekom Okrunom sudu. Zahvaljujui poznanstvu s visokim slubenikom suda, uspio je dobiti austrijsku putovnicu s novim imenom. Sudac gaje meutim upozorio da se odmah po dolasku u Moraviju pobrine o izmjeni originalnog krsnog lista iz kojeg se vidjelo da mu je otac nepoznat. Najvie od svih bio je zaprepaten direktor banke gospodin Derner. Ne samo zato stoje mladi prvi puta zakasnio na posao. On je jo sino u klubu nauo daje stari plemi imao i sina, pa je sada prepun saaljenja iskazivao Rudolfu duboku suut. Rudolf je do kraja odigrao svoju ulogu oaloenog sina, pa se na kraju ispriao to uslijed takvog nenadanog obrata mora zauvijek napustiti svoje radno mjesto. Usput je svratio po svoje stvari, platio najamninu za stan i nakupovao jo odijela i gradskih potreptina za koje je smatrao da ih nee moi nabaviti u provincijskim trgovinama Ludberga.Bilo je ve pola dvanaest u noi, kada ih je koija dovezla do Beke glavne eljeznike postaje. Rudolf je koraao prvi, odmah iza njega ile su vodei se za ruke majka i ki Zucerman, a iza njih stenjala je mala eta nosaa, teglei nekoliko velikih putnikih kovega. Tim redoslijedom stigli su na peron gdje se ve nalazio brzi vlak. 35 Gertruda je poluotvorenih usta piljila u Pulmanov vagon za spavanje, u kojemu je Rudolf rezervirao dva odvojena odjeljka. Bojala se da je ovo samo san iz kojeg e se sigurno brzo probuditi. Iako ve odrasla djevojka, Gertruda ne samo da do tada nije naputala Be, ve se nikada prije nije ni vozila u vlaku. Zato je kao opijena promatrala sjajnu mjedenu plou na boku tamnoplavog vagona, na kojoj je pisalo: PARI - STUTGART - MUNCHEN - WIEN - BUDAPEST Boe, zavrti se Gertrudi u glavi, pa to je skoro pola svijeta! Rudolf pristojno prieka da se dame prve popnu. On im pokae odjeljak, kratko se nakloni pa produi do sljedeeg odjeljka u koji ue i raskomoti se. Tono u pono, lokomotiva kratko zazvidi i vlak krene. Rudolf je ve bio opruen na leaju, pogleda uprtog u ukraeni strop vagona i malu priguenu plinsku svjetiljku. Sluajui sve bre kloparanje eljeznih kotaa, razmiljao je kako se vraa u Moraviju nakon punih dvadeset godina. Kad je poslije majine smrti napustio stari kraj, imao je samo dvanaest godina. U Be su ga sa sobom poveli gospoa i gospodin Hertz, kod kojih je etiri godine radio kao pomonik u trgovini. Od njih je preao Schvartzovima, pa onda u robnu kuu gdje gaje zapazio gospodin Derner i ponudio mu mjesto u svojoj banci. Rudolf se zaudi sam sebi to sada razmilja o svojoj tekoj prolosti. elio se s njom zauvijek

oprostiti, prije nego prijee austrijsku granicu i time simbolino ue u drugi, novi ivot. Zaklopi oi, nastojei vratiti misli na tu drugu, sretniju budunost. I prije je sebe vidio u magli kako seta svojim parkom i kree se raskonim dvoranama dvorca, ali su slike koje je sada u sebi vidio bile mnogo stvarnije, osjeao je njihovu blizinu. Kao stoje odjednom poeo osjeati blizinu te mlade djevojke, koja se sada sigurno svlaila u odjeljku, ako se ve nije opruila po udobnom krevetu. Za trenutak gotovo osjeti poznati miris svjeeg mladog tijela. Pri nenadanoj pomisli da se ona nalazi opruena ba tu, do njega, odvojena samo tankim zidom, poleti mu krv u glavu. On naglo porumeni ali ne od stida, ve od dugo potiskivane seksualne elje, od pohlepe i enje da se baci na te mlade i tople grudi i sve ih obljubi. Istodobno osjeti daje ovo njegova prva stvarna elja, daje prvi put u ivotu poeo prieljkivati nekog tko stvarno postoji, da sanjari o ljubavnoj avanturi koja se mogla ostvariti u doglednoj budunosti. Znae 36 li ove njegove elje da je napokon poeo ivjeti? Rastaje li se on to noas od svojih dugih neplodnih sanjarenja, i poinje ostvarivati svoje elje? Je li mogue da e od sada imati sve to mu se svidi i koga god bude poelio? On osjeti ugodan osjeaj koji ovjeku prua mogunost da neto ili nekog posjeduje. Nije mogao zaspati pa pokua smiriti nalet novih ugodnih saznanja, time stoje s nonog stolia uzeo uvijek blizu knjigu o njegovoj Moraviji. Odmah pronae obiljeenu stranicu sa slikom Ludberkog dvorca i po tko zna koji put pone itati povijest tog kraja i te plemike loze. Daleki preci Ludwiga von Ludberga, bili su Slaveni i doli su u Moraviju jo 1596. Pleme je imalo vie od sto ljudi, ena i djece. Vidjevi vjetinu ovih nomadskih ratnika, Habsburki car Rudolf II poklanjao im je pogranine posjede na kojima su se utvrivali i branili od napada Turaka. Pleme je ovaj posao radilo tako dobro i dosljedno, da im je kasnije car Karlo VI dodijelio plemiku titulu baruna koju je njegova ki Marija Terezija 1756. podigla na plemiku titulu grofova. Kada je 1867. Moravija postala dio Austro- Ugarske imperije, car Franjo Josip proglasio je najstarijeg Ludberkog grofa vojvodom. Sin tog vojvode postao je kasnije Moravski kralj Victor I. Pokojni Ludwig von Ludberg bio mu je stric. Rudolf zatvori knjigu i zagleda se u strop odjeljka koji se ljuljao. Razmiljao je; sadanji Moravski suveren, njemu je dakle roak. On iznenada pomisli da bi kralj mogao doi u Ludberg na pokop svog strica. Nije li moda pretjerao s usvajanjem ove stare plemike titule? Kako bi on objasnio moravskom kralju svoje srodstvo s njim i bi li mu ovaj zaista povjerovao daje on izvanbrani Ludwigov sin? Nastavi dalje itati, pa tako sazna da se Victor I oenio austrijskom princezom Mariettom, koja naalost nije mogla imati djece. Kada su beskrajni lijeniki pokuaji urodili plodom, kraljica je zatrudnila ali i

umrla pri prijevremenom poroaju. Tako je Victor ostao bez dragocjenog nasljednika, pa se ve nagaalo da e Moravija poslije njegove smrti vjerojatno postati republika, ili opet biti pripojena nekoj od veih susjednih monarhija. Rudolf zaklopi knjigu i zatvori oi. Pokuao je razmiljati, ali ga ljuljanje i kloparanje kotaa uskoro uspavaju... 37 3 Parian, kako su popularno zvali ovaj meunarodni brzi vlak, nije stajao po manjim mjestima kakvo je bio Ludberg. Obino bi protutnjao svojom neshvatljivom brzinom od sto kilometara na sat, ostavljajui za sobom oblake praine ili vrtlog suhog zimskog snijega. Samo u iznimnim situacijama zaustavljao bi se ovaj vlak u Ludbergu, i to samo toliko da neka privilegirana osoba sie. Da bi se to pravo osiguralo bilo je potrebno pri kupnji karte prvog razreda uplatiti jo deset kruna. Onima koji su to sebi mogli priutiti, i to je bilo jeftinije nego se voziti do udaljenog Atalina pa se ponovo vraati sporim i prljavim mjesnim vlakovima. U trenutku kad se teka eljezna masa probila kroz jutarnju izmaglicu, kazaljke na starom satu pokazivale su est sati i etrdeset minuta. Iznenaeni kripom konica i neuobiajenim zastojem, sneni putnici ponu gurati glave iza zastora vagona. Prizor koji su vidjeli bio je veoma neobian. Na malom peronu postaje stajala je grupa od deset mukaraca obuena u sveana crna odijela, a Moravska dravna zastava bila je sputena na pola stijega. Victor Hoffman se prvi izdvoji iz grupe i prie plavom Pullmnovom vagonu ispred ijih vratiju je mladi posluitelj drao posebne pomone stube. Rudolf sie prvi, a iza njega gospoa Zucerman s keri. Iz skupine se prvi izdvoji pedesetogodinji mukarac visoka ela i ve prilino prorijeene plave kose. - Gospodin von Ludberg, pretpostavljam? - nakloni se on. Rudolf potvrdi kratkim naklonom. 38 - Victor Hoffman - nasmijei se mukarac. - Upravitelj imanja vaeg pokojnog gospodina oca, a sada na vaem raspolaganju! Rudolfu se ovaj intelektualac svidio na prvi pogled. - Molim vas, primite moju iskrenu suuti - prui mu Hoffman ruku. - Hvala vam, gospodine Hoffman. - ree Rudolf s izrazom oaloenog sina. - Gospoa i gospoica Zucerman - okrene se Rudolf prema svojim pratiljama, upoznavajui ih s upraviteljem. - Dame su posljednjih godina vodile domainstvo mojega oca u Beu, pa sam elio njihovu pomo produiti i u novom domu. Victor Hoffman se bez rijei nakloni damama, zadravajui pogled na Gertrudi, pa ponudi Rudolfu da prie grupi ljudi s kojima ga upozna.

Tu se nalazio predsjednik Ludberkog kotara barun Badoco, ef andarmerije Potockv, sudac Bogadi, ef Vatrogasnog Drutva Shefer, pa susjedni plemi udovac, barun Erich Bracht, gradski lijenik Winter, kao i jo nekoliko mjesnih glaveina i velikodostojnika. U meuvremenu su paljivo istovarili koveg s grofovim tijelom, kao i ostale kovege s prtljagom. Nakon tri minute zadravanja, lokomotiva kratko zazvidi i "Parian" lagano krene. Na pustoj maloj postaji ostala je grupa ljudi u crnom, motajui se oko kovega i nekoliko parkiranih koija. Grofovo tijelo stavie u pogrebni auto iza kojega su se vozili Rudolf i Hoffman u zatvorenoj dvorskoj koiji, a iza njih se vukla kolona koija i automobila, prema tome tko se ime dovezao. Gertrudu s majkom smjestili su u drugu dvorsku koiju otvorenog tipa, u kojok se vozila i ostala prtljaga. Rudolf i Hoffman sjedili su sami jedan nasuprot drugom i utke se promatrali iz svojih udobnih sjedala. - Pretpostavljam da ste jo uvijek u oku od mog brzojava - odlui Rudolf prvi prekinuti tiinu. - Ne toliko zbog smrti mojeg starog oca, koliko zbog pojave njegovog sina. - Priznajem - nasmije se Hoffman - to me je najvie okiralo, kako kaete. Ve devet godina radim za vaeg oca i zaista mije teko shvatiti da vas ni jednom nije spomenuo. Ne razumijem, zato vas je drao u takvoj tajnosti? 39 Rudolf mu prui dokument koji je grof potpisao prije par dana. Upravitelj ga u cijelosti proita. Iako se trudio, nije mogao sakriti iznenaanj e na licu. - Jesu li vam sada sve jasnije? - uzme Rudolf papir i stavi u dep. - Oprostite, zaista sam zaprepaten ovim saznanjem - prizna Hoffman zbunjeno. - A da ste tek vidjeli moje lice kada me je prije deset godina pronaao u Beu i rekao mi svoju neugodnu tajnu - ispredao je Rudolf priu. - Udovoljio sam njegovom neobinom zahtjevu da se tajno viamo samo na mjestima gdje nas nitko ne poznaje. Tako smo se obojica ulanili u poznati beki Klub Dentlmena gdje smo se viali svake nedjelje popodne. Ponekad bi etali gradom ili posjeivali koncerte ili muzeje. Prije nekoliko dana hitno su me pozvali u bolnicu i doveli me na njegovu smrtnu postelju. Zahtijevao je da ovo napiem to ste upravo proitali i potom potpisao. elio je tim inom dobre volje ispraviti pogreku koju je nad mojom sudbinom poinio, valjda kako bi mu na onom svijetu bilo lake. Kako mu je sada, on to najbolje zna, ali Bog takoer zna kako je meni bilo sve ove godine. Gorina koju moete lako primjetiti u mom glasu i ponaanju svakako me nee napustiti jo neko vrijeme! - Gotovo vas razumijem - ree Hoffman tiho. - Sada mi postaju jasni i sve ei grofovi zahtijevi za novanim poiljkama, posebno posljednjih godina. - Varate se ako moda mislite da ih je troio na mene! - kiselo se nasmije Rudolf. - Nemojte se iznenaditi ako vam kaem daje moj siroti

otac u zadnjih deset godina prokockao pravo malo bogatstvo. Hoffman se mudro suzdri od komentara. On je ustvari cijelo vrijeme i mislio da grofa unitava kockanje. - Kada sam nedavno razgledao papire svoga oca - nastavi Rudolf u povjerenju - zaprepastio sam se koliki ste mu novac poslali u zadnjih deset godina. A ivio je u skromnom stanu. Iz vaeg posljednjeg pisma shvatio sam daje na posjed doveo do propasti. Od ove primjedbe Hoffmanu kao daje bilo neugodno, pa se samo zagleda kroz prozor. - Pa... - razvlaio je ne pogledavi Rudolfa, - to se propasti tie, moram vam priznati da sam tu malo pretjerao u pismu vaemu ocu. - Potpuno vas razumijem - ree Rudolf. 40 - Cijelo sam vrijeme imao crni fond - pogleda Hoffman Rudolfa u oi. - Znate, nisam smio blagajnu ostaviti praznu, posjed je ogroman, trebalo gaje odrati, isplatiti sve rashode, a dravi i opini porez nismo platili ve pet godina. Poslugu sam prepolovio, ostalima smanjio plae za treinu, ali ni to mi nije mnogo pomoglo. Nedostajao mije operativni novac, koji mije va otac sve ee izvlaio. Nisam imao s ime obnoviti ekonomiju, a krpajui je jo vie sam slabio. Moram vas upozoriti da ete naii na tunu sliku onoga to je nekad bio ponos obitelji Ludberg i ovoga kraja Moravije. Rudolf ga je paljivo sluao, pa upita: - A koliki vam je taj "crni fond"? - Uvijek imam na strani oko deset tisua kruna, za nenadane i nepredviene izdatke ree Hoffman glasom krivca. - Jako dobro - ohrabri ga Rudolf prijateljskim smjekom. - Vi ste iskusan i estit ovjek a i dobar slubenik. Iskusan jer ste upotrijebili varke kako biste tue sauvali, a estit jer to niste zadrali za sebe, ve poteno predajete u ruke drugom. Rudolfovo zapaanje zbuni Hoffmana. Ovaj mladi von Ludberg je prepreden i pametan mladi. -1 ja sam sauvao neto za "crne dane"! - ree Rudolf. - Isto oko deset tisua i neto zlata. Ostalo bi mi i vie, ali sam morao otkupiti obiteljski nakit koji je moj otac uloio i prokockao. - Vratili ste obiteljski nakit? - razrogai Hoffman oi. - U potpunosti! - pobjedonosno ree Rudolf. - Mislim da emo se uz vae znanje i boju pomo nekako izvui. - Ostatak puta proveli su u nevezanom razgovoru, uglavnom o pojedinostima za grofov ukop. Kao to se Rudolf i nadao, Hoffman je ve sve sredio do najmanje sitnice. Nakon kratke i ugodne vonje u kasu, stigli su u Ludberg. Gradi je bio mjesno sredite vie od sto godina, pa su tu dominirale stare i velike kue. Da bi se dolo do Ludberkog dvorca, moralo se proi kroz cijeli grad. Hoffman je putem objanjavao Rudolfu znaenje pojedinih zgrada i to se gdje nalazi. ini se daje svo stanovnitvo ve bilo obavijeteno

o grofovoj smrti jer su se po plonicima mogle vidjeti grupe ljudi pognutih glava s kapama i eirima u rukama. Gotovo sve radnje imale su izvjeenu crnu zastavu, a na javnim zgradama bile su izvjeene i dravne zastave sputene na pola stijega. 41 - Ne razumijem - ree Rudolf - zato su i dravne zastave sputene na pola stijega? Zar je jo netko vaan umro? - Ah, vi ne znate - nasmije se Hoffman ispriavajui se. - Ja sam po primitku vaeg brzojava izvijestio i dvor u Atalinu. Vi svakako znate da je gospodin grof bio stric njegovom velianstvu, koje je naredilo da se danas sve dravne zastave spuste na pola stijega! Rudolf se uplai da Hoffman ne primjeti bljedilo na njegovom licu. - Naalost, kralj je na odmoru u Egiptu i u svom brzojavu suuti ispriava se to nije u mogunosti da osobno bude nazoan grofovom pokopu. Rudolf odahne. - Zato smo stali? - zagleda se on kroz prozor. - Katedrala - ree Hoffman. - Oekuje nas biskup Vojtek kako bi nad pokojnikom osobno odrao misu. - A, da - umorno e Rudolf i izae kroz vrata koije, koja je ve otvorio jedan od mladia ispred crkve. Ususretmuje ve dolazio mjesni sveenik Visinskv, simpatian etrdesetogodinjak. Kada je Rudolfu izrazio suut povede ga uz kamene stube katedrale. Kad se popeo Rudolf kratko pogleda po okupljenoj masi i visokom baroknom tornju. Iz knjige je ve znao da su gradnju zajedniki financirali austrijski car i ondanji grof von Ludberg, u slavu pobjede nad Turcima. Ulazei u ogromnu dvoranu katedrale, Rudolf se pokuavao sjetiti kada je posljednji put bio u crkvi. Dvorana je bila puna naroda koji je znatieljno piljio u njega i ostale gradske oce koji su se sledili. Ispred samog oltara ekao ih je biskup Vojtek. On pozdravi Rudolfa blagoslovei ga, pa se popne do oltara i zapone tihu molitvu. Prvi su redovi bili rezervirani za goste i velikodostojnike, s paljivo obiljeenim imenima na svakom sjedalu, kako ne bi dolo do zbrke i zabune. Pri pomisli daje sve ovo organizirao vjeti Hoffman, Rudplf ga potrai pogledom. Nekako se bez njega osjeao nesigurnim. Primjetio je da Hoffman stoji nedaleko, i tiho daje upute mjesnom pogrebniku. Kao i svi ostali, i Rudolf je ostao stajati i ekati da unesu koveg s pokojnikovim tijelom i postave ga na ve pripremljeno postolje ispred oltara. On se jo u Beu pobrinuo da se pokojnikovi posmrtni ostaci to bolje dotjeraju za due izlaganje. Tako se unutar raskonog kovega od 42 mahagonija nalazio jo jedan metalni, hermetiki zatvoren ali s cijelom gornjom polovicom u staklu. Zato se, kada otvorie gornji poklopac, ispod njega ukae gornji dio pokojnikovog tijela, odjevenog u isto ono raskono ruho u kojemu se mrtav sruio kraj kockarskog stola. Rudolf

tek tu ustanovi daje bolniko osoblje izvanredno uredilo grofovo lice, koje je ostavljalo dojam da spava. Rudolf je sa strepnjom promatrao Hoffmanovo lice dok je obilazio oko kovega i s panjom prouavao tijelo u njemu. Njihovi se pogledi sretnu i Rudolf zaljui daje upravitelj zadovoljan onim stoje upravo vidio. Hoffman mu je jo tijekom vonje iznio planove grofovog ukopa, pa je Rudolf znao da e tijelo cijelog dana biti izloeno graanstvu. - Sto sada? - upita Hoffmana kad su sjeli jedan kraj drugoga. - Poslije mise koja e potrajati oko pola sata - tijelo e ostati do sutra izloeno, a sutra tono u podne bit e prebaeno u dvorsku kapelu i stavljeno u podzemne obiteljske grobnice. Rudolfa je jo toliko toga zanimalo, ali se ne usudi remetiti grobnu tiinu koja je zavladala, kad se stari biskup okrenuo okupljenoj masi i podigao svoje rairene ruke... Mladom von Ludbergu se tih pola sata otegnulo u vjenost. On se uvijek osjeao neugodno na mjestima koja su ga odbijala i meu svijetom kojemu nije pripadao. On nije razumio ni rijei koje je biskup izgovarao, iako je misu izgovorio na domaem narodnom jeziku. Alije zato paljivo pregledao raskonu unutranjost katedrale, i pokuao izraunati koliko je ova glupost stajala graditelje. Razgledajui prekrasno izrezbarenu propovijedaonicu i zidne slikarije, njemu ak pobjegne mali smjeak. On je rasko crkava dovodio u vezu s varkama vjetih sveenika koji su na taj nain privlaili bijedne mase. Tadanjemu kmetu ili seljaku, crkvena rasko bila je jedina dostupna. Tu su mogli do mile volje nasititi svoje oi gladne boljeg ivota, koji su im sveenici tako velikoduno obeavali. Za to gledanje i sluanje, obino su tamo ostavljali svoju zadnju sirotinju. Nakon mise Hoffman upozna Rudolfa s ostalim gradskim oima, pa se dvije gradske koije upute same prema brdovitom putu koji je vodio do Ludberkog dvorca. Ludberg je bio grad smjeten na obroncima Karlove gore, na 350 metara nadmorske visine. Iako veliko mjesno sredite, ali po strani, ostalo je bez vitalne eljeznike pruge koja se prote43 zala uglavnom dolinom Male Moravice. Ovaj eljezniki obilazak njihovog mjesta, graani Ludberga nikada nisu oprostili caru Franji Josipu koji je gradio eljeznicu. A radilo se o udaljenosti od samo tri kilometra. Kako bi Rudolfa bolje upoznao s njegovim novim domom, Hoffman mu predloi da se provezu otvorenom koijom to ovaj prihvati. Zato je sada u zanosu promatrao prekrasne prirodne ljepote kojima su dvorac i posjed bili okrueni gotovo sa svih strana. Posjed je ustvari bio jedan veliki arboretum, u kojemu se nalazilo vie od 250 vrsta najpoznatijeg drvea i grmlja. A nasred tog botanikog raja, nalazila se prekrasna barokna graevina. Dvorac je prvobitno bio sazidan na dva kata, ali su mu kasnije bogatiji vlasnici nadozidali visoki krov naikan mnogim sobama za goste. Kad bi se prolo kroz velika ulazna eljezna vrata, ravan sitno poljunani put vodio je do samog ulaza u dvor. S obje strane puta bili

su zasaeni grmovi prekrasnih rua i raznobojnog cvijea. Rudolf punim pluima udahne opojni miris, kakav se mogao nai samo u provincijskim krajevima. Pomisli kako je ovo jedino mjesto na svijetu, na kojemu bi mogao umrijeti sretan. Dok je uzdignute glave pokuavao vidjeti otkuda to pjevaju stotine umiljatih ptica, Hoffman mu je kratko objanjavao: - Cijelo imanje, mislim park, ograeno je vrstom i visokom ogradom, pa ne postoji mogunost od upada umske divljai. - Mislite na divlje ivotinje? - pogleda Rudolf zabrinuto. - Mislim na divlje svinje, srne, medvjede i jo neke sitne tetoine koje bi mogle otetiti ili oglodati rijetke primjerke u parku. Njihov broj odravamo uglavnom sezonskim lovom. I od toga sam zadnjih godina uinio dobar posao. Bogatim strancima prodajem pravo na prvi odstrel, od deset do sto kruna po glavi, ovisno o veliini i rijetkosti vrste. Samo od tog turistikog ulova, dvor je prole godine zaradio est tisua kruna. Rudolf nije znao to da mu kae. Bilo je oito daje ovaj vrijedan i sposoban ovijek uspio izmusti i zadnju krunu iz skromnih prirodnih rezervi svog rasipnog gazde. to su se vie pribliavali dvorcu Hoffman mu ree: - Zgrade se nalaze u dosta zaputenom stanju. Potrebna je brza obnova i izvana i iznutra. Dio podova se raspada, a prokinjavaju i neke od gornjih soba. 44 Koija se zaustavi isped ulaza. Rudolf sie i zagleda se u impozantnu zgradu pred sobom. Hoffman je bio u pravu, bio je potreban hitan popravak. Sa zidova je otpadala stara buka, a i dio visokih prozora imao je razbijena stakla. Jedino je isto popodnevno sunce uveseljavalo ovu tunu sliku nekadanje slave i bogatstva. - Ispred samog ulaza doekala ih je malobrojna posluga. Rudolf im nije uspio vidjeti lica, jer su stajali ponizno pognutih glava. On se popne stubitem i ue kroz masivna zastakljena vrata. Kruno predvorje u kojem se naao, gotovo mu zaustavi dah svojom veliinom i masivnou unutranjeg ureenja. Tko god je naruio obnovu dvorca, nije tedio novac. Bivi su vlasnici bili oito bogatiji od posljednjeg Ludberga. - Franz! - pokae Hoffman rukom prema starijem ovijeku koji je ukrueno stajao nedaleko vrata. - Molim vas odvedite nae goe na kat i pokaite im njihove sobe. Berta i Gertruda odmah krenu za starim slugom a Hoffman ree Rudolfu: - elite li se najprije malo odmoriti, ili elite da vas odmah provedem kroz dvorac i pokaem vam raspored prostorija? -Drae bi mi bilo ovo drugo - ree Rudolf skidajui kaput koji sa eirom preda mladom sluzi. - Ovuda molim - usluno pokae Hoffman prema visokim ukraenim vratima na desnoj strani predvorja. Tu se nalazila velika dvorana obloena skupocjenim tapetama od

plavog brokata... - Plavi salon za primanja - objasni Hoffman ne zaustavljajui se. Rudolf ga je slijedio, pogleda uprtog u raskonu svjetiljku. - Salon za aj - najavi Hoffman sljedeu dvoranu. Zidovi su bili ukraeni umjetnikim slikama pozlaenih okvira. - Ovdje su se obino okupljale dame - objanjavao je koraajui prema vratima... - Crveni salon, ili salon za dnevni boravak - odzvanjale su Hoffmanove rijei unutar prostrane dvorane obloene tamnocrvenim tapetama. Rudolf ga je utke slijedio, pokuavajui ocijeniti vrijednost slika na zidovima. - Knjinica! - napokon se zaustavi nasred velike prostorije obloene lakiranim drvetom i policama prepunim starih knjiga. Iznad 45 velikog kamenog kamina, dominirala je slika Rudolfu jo nepoznatog pretka. - Grof Ulrich von Ludberg, va djed, zasluan za dograivanje i obnovu ovog dvorca - ree Hoffman. - Sto se knjinice tie - vjerojatno je najstarija i najbogatija u cijeloj Moraviji! - Volim knjige - ree Rudolf tiho, prilazei oblinjoj polici. Malo nakrivi glavu, kako bi bolje proitao naslove knjiga. - Knjinica sadri vie od dvadeset tisua naslova, - ree Hoffman s ponosom u glasu. - Ovdje moram sa alou rei, daje va cijenjeni gospodin otac i uz moju veliku panju neprimjetno uzeo i odnio u Be komplet od devet knjiga, jedne od prvih tiskanih enciklopedija na svijetu. Rudolf ga pogleda s grimasom na licu. - alosno! - ne izdri pa ree - esto puta sam se u Beu pitao, je li moj jadni otac uope imao ikakvu svetinju? Na ovo mu ni Hoffman nije mogao odgovoriti, pa se suzdrao od komentara i poao prema drugim vratima... - Radni kabinet pokojnog gospodina grofa. - Kabinet je imao prebogato ukraene zidove. Rudolf se zagleda u masivni radni stol od mahagonija. Cijeli zid iza stola bio je prekriven policama prepunih knjiga, dok se na suprotnom zidu nalazio kamin a iznad njega slika pokojnoga grofa. Ispred kamina nalazio se komplet od est crvenih naslonjaa presvuenih u crvenu kou i poredanih oko malog stola za aj. Tada prijeu preko velikog perzijskog saga u drugu sobu. - Spavaonica - ree Hoffman kratko, jer vie nije ni trebalo objanjavati. Rudolf nije mogao vjerovati. On nikada nije vidio ak ni u muzejima, niti u knjigama tako ogroman i tako bogato izrezbaren barokni krevet. Vrh baldahina od njeno plave svile, krasio je pozlaeni grb Ludberkih grofova, a do samog kreveta dolazilo se preko tri stube. Promatrajui taj ogroman krevet, Rudolf nije mogao ne pomisliti na generacije koje su se tu raale, uivale i umirale! Ako zaista postoji "onaj svijet", padne mu na pamet smijena ideja, oni e ga siguno jo noas vui za noge s tog ludberkog ljubavnog pijedestala i izbaciti kroz zatvoreni prozor! 46 - Spomenuli ste obiteljsku grobnicu? - pogleda on Hoffmana. - Ovuda molim! - pokae rukom prema oltaru.

Ispred samog oltara, na veliko Rudolfovo iznenaanje, Hoffman povue u stranu komad crvenog saga ispod kojeg se ukazu dvokrilna vrata u podu. On izvue malu kariku i s lakoom podigne najprije desno, potom lijevo krilo masivnih vrata. Rudolf tek tada primijeti posebnu napravu s utezima koja je omoguavala ovu operaciju. Hoffman uzme s oltara debelu svijeu koja je gorjela. - Hoemo li? - upita on ukoenog mladia. Rudolf je skupljao hrabrost. Kao i svaki nevjernik, i Rudolfu je najtee padala pomisao na smrt, odnosno rastanak od ivota. On se napokom pomakne, vie od stida pred Hoffmanom. Sili su niz dvadeset kamenih stuba i nali se u ledenom podzemlju kapelice. Rudolfa zaprepasti veliina grobnice iji je strop pridravalo osam debelih stupova od cigle. Izmeu tih stupova, kao i po ugraenim udubljenjima sa strana, nalazili su se masivni mrtvaki sanduci, od kojih neki stari i po dvjesto godina. Od ovog uasnog zadaha smrti i memljivosti, Rudolf skoro izgubi svijest. - Vai plemeniti preci! - pokae Hoffman irokim pokretom ruke. Ludmila von Ludberg prie on jednom kovegu, otirui prainu s mjedene ploice. - Vaa pokojna baka! Rudolf je gledao stisnutih usana. Htio je zamoliti da odu iz tog stranog podruma, ali nije mogao otvoriti usta. - Va dugovjeni djed, - une Hoffman kraj drugog kovega, Grof Urlich von Ludberg! On je ovdje posljednji pokopan. Rudolfa je zaprepastila Hoffmanova mirnoa i poslovan ton u glasu. inio je to kao da predstavlja vrste i godita raznih vina. Ali vidjevi Rudolfovu udnu ukoenost, Hoffman ustane i zagleda se u blijedo mladievo lice. - Moda sam pogrijeio to sam vas doveo ovamo - ree samoprijekorno. - U redu je - promumlja Rudolf i okrene se prema stubitu. - Smrt je sastavni dio naih ivota i dobro je povremeno suoiti se s tom neminovnou - govorio je Hoffman penjui se. Upravitelj vrati svijeu na oltar i zatvori teka vrata grobnice. Tada vrati sag na svoje mjesto pa se zagleda u blijedog Rudolfa. - Imam dojam da ste poslije svega dosta umorni i da biste se povukli u svoje odaje i malo odmorili. 49 - Odmarat u se noas - odbije Rudolf primjedbu. - Danas elim vidjeti to vie stvari i upoznati se sa to vie sitnica, koliko god one bile neugodne za gledanje ili sluanje. - Tada predlaem da najprije odemo na objed - nasmjei mu se Hoffman. - Potpuno se preputam vama u ruke! Objed je bio ukusno pripremljen i sastojao se od juhe jarebice, mlade srnetine u umaku s okruglicama, peenih fazana i zelene salate. Pilo se domae crno vino, a za desert su posluili voni puding i sitne kolae. Bio je to lovaki objed. Osim Rudolfa i Hoffmana objedu su bile nazone i gospoa Zuckerman s keri. Odmah poslije objeda, Hoffman povede Rudolfa do svojega ureda

koji se nalazio u sredinjem dijelu dvorca. Hoffmanov ured bio je takoer bogato ukraen, ali lien nepotrebnog luksuza. Po urednom stolu i brino sreenim dvorskim knjigama, vidjelo se da se tu radi o veoma organiziranoj osobi. Dok je obilazio veliki stol i sjedao za njega, Rudolf je paljivo prouavao ovog koatog pedesetogodinjaka. - elite li moda neto popiti? - sjeti se Hoffman s osjeajem krivice pa opet ustane sa stolca na koji je upravo sjeo. - Ne hvala! - umiri ga Rudolf rukom. - Ja ne pijem. Dvije ae vina koje sam upravo popio sasvim su mi dovoljne. Hoffman gaje kratko promatrao onako stojei, pa se lagano spusti na stolac. I on je danas proivljavao ok za okom. Rudolf primjeti smjeak na njegovom preplanulom licu. -Vi ste gospodine grofe zaista iver koji je nekim udnim sluajem pao daleko od klade - ree on glasno narodnu poslovicu. - to vas due gledam i sluam, sve manje imam dojam da razgovaram sa sinom gospodina grofa. Iako je Hoffman ovo rekao dobronamjerno, Rudolf osjeti kako mu se grlo poelo naglo suiti i stezati. - Od kuda elite da ponem? - upita Hoffman. - Od naih dugova?! - ree Rudolf hrabro. Hoffman se kiselo nasmije otvarajui debelu knjigu pred sobom. Kratko se zagleda u nju, pa u mladia ispred stola. 50 - Pet milijuna, etrdesettri tisue i pedesetdva moravska dinara! ree bez uvoda. Rudolfu se zaledi izraz na licu. - Koliko je to u krunama? - Oko tristo tisua kruna. Rudolf se uspravi u naslonjau i gotovo dotakne rub radnog stola. Piljio je u upravitelja, mislei da se ovaj ali. - Ali... niste li rekli da u blagajni imate ak i crni fond - upita zaprepateno Rudolf. - Novac koji dugujemo je dravni - objasni mu Hoffman. - Ja sam godinama obavijetavao vaega oca o naim poreznim obvezama, ali mi je on uvijek odgovarao da taj problem prepustim njemu. - Tako sam i mislio, - alosno e Rudolf. - jer da ste redovito isplaivali porezne dugove, mojemu rasipnom ocu ne bi nita ostalo za kockanje! - Prije dvije godine, - ree Hoffman - zbog toga sam ga posjetio u Beu. Meutim, gospodin grof mi je rekao da e on to srediti s poreznom upravom u Atalinu, iako mi nije objasnio kako to namjerava izvesti. Nae mjesne vlasti se do sada nisu usudile tuiti grofa, sigurno zbog vaeg rodbinstva s Njegovim Velianstvom! Tu Hoffman odvoji pregrt papira koje podigne sa stola. - Ali mi zato redovno svaka tri mjeseca alju zadnju opomenu! Bojim se da e sada, kad je gospodin grof umro, vlasti pristupiti oduzimanju dijela imovine potrebne za pokrivanje dugogodinjeg neplaenog duga. Slino su postupili s nekim barunima iz okolice.

Ova vijest kao daje malo zbunila Rudolfa. - Ne razumijem kako to da bogati posjedi nisu u stanju platiti smijeno male svote poreza u usporedbi s ogromnim prihodima koje takvi posjedi obino ostvaruju? Hoffman se na ovo zagonetno nasmije. - Znate, - zagleda se on u papire pred sobom, - poslije rata je dolo do naglih socijalnih promjena u cijelom svijetu, koje nisu mimoile ni nau zemlju. Prolo je doba kmetova, a mladi seljaci imaju veu zaradu u tvornicama, pa sve ee naputaju posjede gospodara. Ovo je bio neugodan ali istinit dokaz. 51 - Ali nisam lija sada zakoniti nasljednik imanja? - bunio se Rudolf, pokuavajui nai izlaz iz ovog najnovijeg labirinta sudbine. - Jo niste! - upozori ga Hoffman. - Da biste postali nasljednik, morate u naoj opini izvriti prijenos posjeda na vae ime. A to neete moi dok ne isplatite zaostale dugove vaeg pokojnog oca! Jesam li u pravu? - Pretpostavljam da jeste - ree Rudolf razoarano i sjedne u naslonja. Hoffman gaje neko vrijeme promatrao pa mu ree: - Putem ste mi govorili o nekakvoj skromnoj uteevini koju ste donijeli. Neto novca i zlata? Rudolf se trgne i zagleda u upravitelja. - Ah da! - sagne se i uzme torbu koju stavi na stol da Hoffman bolje vidi sadraj. - Ovdje se nalazi oko dvadeset tisua kruna, stavi sveanj novanica pred zbunjenog Hoffmana! - a ovdje ima malo vie od kilogram zlatnika, izvadi on vreicu s dukatima. Hoffman je mislio da sanja. On par puta netremice pogleda u vreicu, pa u Rudolfa koji je sjeo u naslonja. Na kraju se ohrabri, razvee vreicu i rasu sadraj po glatkom stolu... - Fantastino! - prigueno uzvikne. - Pa ovo je pravo blago! Otkud vam toliko zlato gospodine grofe?! - nesvijesno ga upita upravitelj. Uvijek spreman na odgovor, Rudolf se vano nasmije. - Posljednjih est godina radio sam u jednoj bekoj banci. Kako su mi dnevna burzovna izvjea bila stalno pri ruci, koristio sam priliku kad god sam mogao i polako kupovao zlatnike za crne dane! Naroito od kada sam sreo oca i upoznao njegove mnogobrojne slabosti. - Koliko to zlato vrijedi? - prebirao je Hoffman po rasutim zlatnicima. - Oko ezdesetpet tisua kruna. I dalje prouavajui zlatnike na stolu, Hoffman nezadovoljno zanijee glavom. Rudolfu se nikako nije sviao izraz njegovog lica. - Bojim se da ete s tom svotom jedva zadrati dvorac i park! - ree Hoffman porazno. - A bez prihoda od uma i vinograda, ne biste ni to uspjeli odrati due od godinu dana. Rudolf ga je zaprepateno promatrao, ne usuujui se vie otvoriti usta. Bio je poraen onim to je upravo uo. Je li mogue da e ovaj 52

prekrasan san trajati samo par dana, nakon ega se opet mora probuditi u onom dosadnom, i bezbojnom svakidanjem ivotu obinih smrtnika? - Grof von Cluster ve sigurno trlja ruke! - gledao je Hoffman veliki dukat, drei ga meu prstima. - Cluster? - pokuavao se sjetiti Rudolf. - Oh ne, - nasmije se Hoffman udno, - niste ga sreli u crkvi. Uvijek je sebe smatrao veim i plemenitijim od vaeg gospodina oca. Zbog toga mu se nee pokloniti ni mrtvom! Rudolfu je bilo potrebno malo vremena da se pribere. - Tko je taj Cluster? - upita on muklim tonom. - Carl von Cluster? - ponovi Hoffman pitanje. - To vam je uobraeni njemaki plemi koji ne moe smisliti slavensku rasu. Ustvari bio je sirotinja, sve dok se nije oenio Habsburkom princezom koja mu je u miraz donijela milijune. Od tada ne prestaje otkupljivati imanja i dvorce okolnih moravskih bogataa. Njemaki mu roaci alju koliko god treba, jer kupnjom nae zemlje ele ovdje zadrati njemaku nazonost! Njegova bolesna ambicija dobro nam je poznata, kao i njegov davni san da posjeduje vee imanje i dvorac od Ludberkog! Ovo podsjeti Rudolfa pa upita: - A koliko je ustvari veliki na posjed? - Preko pet tisua hektara vinograda i obradive zemlje, i oko dvadeset tisua hektara ume. Rudolf koji je sada prvi puta uo veliinu Ludberkog posjeda naglo problijedi. Grevito stisnutih eljusti gledao je Hoffmana kao u bunilu. Kada se poeo tresti, upravitelj se ozbiljno zabrinuo za njegovo zdravstveno stanje... - Nikada! - skoi Rudolf odjednom iz naslonjaa, vrsto stisnutih aka oputenih uz tijelo. Kratko ostane u tom neprirodno ukoenom poloaju, pa pone sumanuto etati po sobi sve modriji u licu. Kada je svojim dugim koracima odmjerio sobu nekoliko puta, on se nenadano zaustavi kraj izlaznih vrata i primi za kvaku... - NIKADA! - drekne Rudolf jo jednom, kratko gledajui prema Hoffmanu, pa naglo izae van zalupivi vratima za sobom. Hoffman ostane sjediti za svojim radnim stolom, pogleda uprtog u zlatnike pred sobom. Kada se malo kasnije uspravio i priao visokom 53 prozoru iza sebe, vidio je Rudolfa kako zamiljen seta po poljunanim stazama vrta. Hoffmanu je bilo ao mladia ali mu nije mogao pomoi. Cijelog sljedeeg dana, za vrijeme dolaska gostiju, prenoenja grofovog tijela iz katedrale u kapelicu, kao i tijekom ceremonije pokopa tijela u grobnicu i kasnije na skromnom prijamu za malobrojne odabrane uzvanike, Rudolf nije progovorio vie od deset rijei. Pognute je glave besciljno gledao pred sebe, duboko zamiljen i odsutan duhom. Nazoni su, naravno ovakvo mladievo ponaanje pripisivali tuzi za

izgubljenim ocem. Samo je Victor Hoffman znao pravi razlog Rudolfove rastrojenosti i zabrinutosti. Nekoliko tisua mjetana i okolnog stanovnitva doli su ispratiti pokojnika u dugoj koloni od katedrale do ulaza u Ludberki dvorac. Vie iz iste radoznalosti nego iz potovanja, jer se stari grof veoma rijetko nalazio u njihovoj sredini. Poznat po uroenoj uobraenosti i nepotovanju ostalih, nije ba bio omiljena osoba toga kraja. Ipak, doli su jer to je bio dogaaj prvorazrednog znaaja u njihovim monotonim ivotima. Rudolf je jedva odstajao predugaku misu biskupa Vojteka, kao i kasnije molitve i nerazumljivo mumlanje mjesnog sveenika Visinskog. Kasnije uope nije uo govore mjesnih glaveina, samo je kratko podigao glavu kada se pred oltar kapelice popeo upravitelj posjeda i kratkim ali pametnim rijeima oprostio od svog biveg gazde. On na kraju proita kraljev brzojav suuti, ime je ceremonija ukopa bila zavrena. Nazoni strpljivo priekaju da se grofovo tijelo unese u podzemnu kriptu, pa se gladni, edni i premoreni od dugog stajanja ivahno upute prema istonom krilu dvorca, gdje su ih doekali bogato pripremljena hrana i osvjeenje. Rudolf je svu brigu oko gostiju prepustio vjetom Victoru Hoffmanu. On se umoran motao izmeu otmjenih uzvanika, strpljivo sluajui njihova miljenja o svome pokojnom ocu, obino im se zahvaljujui tunim osmjehom ili naklonom glave. A onda mu se odjednom izgubio svaki trag. Zabrinut Rudolfovim nenadanim nestankom, Hoffman ga pokua neprimjetno nai, ali bez uspjeha. Pogleda zapadno krilo dvorca, spavaonicu, nekoliko salona, da bi na kraju naao zakljuana vrata grofovog radnog kabineta. Hoffman je kratko stajao pred vratima ne znajui to da radi, pa odlui ne uznemi54 ravati ga. Vrativi se gostima, ispriao je Rudolfa kratkim objanjenjem da gaje nenadano zaboljela glava i da se morao povui. Ozbiljno se zabrinuo tek sljedeeg jutra kada je ustanovio da Rudolfa vie nema ni u radnom kabinetu. Po uredno pospremljenom krevetu, zakljuio je daje mladi cijelu no proveo budan iza zakljuanih vrata kabineta. Kada je pregledao sve salone dvorca, ispitao sve lanove malobrojne posluge, Hoffman se nervoznim koracima uputi u dvorski park. Ni tamo nije bilo traga mladiu. Tek oko deset sati Hoffmanprimjeti zatvorenu koiju kako se odnekud vraa kroz irom otvorena vrata. Poao je u susret koijau Bruni koji zaustavi konje na pola puta do dvorskih staja. - Niste li moda jutros vidjeli mladog gospodina grofa? - upitno ga pogleda Hoffman. - Jesam gospodine, - skine Bruno eir u znak pozdrava. - Upravo se vraam sa eljeznike postaje, na kojoj sam ostavio njegovo blagorodstvo. - Nije mi spomenuo da e otputovati - udio se zabrinuti upravitelj. - Gospodin grof mi je dao poruku za vas - sagne se koija prema Hoffmanu, pruajui mu zatvorenu bijelu omotnicu...

"Znam da ete me dobro razumjeti ako Vam kratko kaem da sam urno morao otputovati. Ali ne brinite, i ne smatrajte moj nenadani nestanak moda kukavikim bjegstvom. Vraam se za dva dana u podne, brzim vlakom izAtalina. ekajte me s Brunom na postaji, tada u vam sve opirnije objasniti. Rudolf" Hoffman ostane zbunjen ovakvom zagonetnom porukom. Laganim se koracima vrati u svoju radnu sobu, sjedne za stol i pone okretati ruicu telefona... - Gospoice Eva - obrati se on ljubaznim glasom telefonistici mjesne pote - imam ozbiljnu molbu! - Sve za vas! - zacvrkuta poznati glas s druge strane ice. - Potrebna mi je kratka informacija. Jutros mi je bez traga nestao gospodin grof, pa sam jako zabrinut. Palo mije na pamet, da nije sino 55 ili rano jutros zvao nekoga telefonom? Jer, ako jest, vi biste to morali znati! - Ali gospodine Hoffman... - ree djevojka s uenjem... - Znam, - prekine je upravitelj blagim glasom - vi ste zakleti na tajnost telefonskih razgovora, ali vas molim da me razumijete. Ne bih elio paniariti ili moda zvati andarmeriju, ako se radi o nevanoj stvari! U eteru se ulo kratko utanje... - Znajte da ovo inim samo za vas! - zauje se Evin ljupki glas, a Hoffman izvrne oi prema stropu. - Gospodin grof je stvarno oko ponoi zvao eljezniku postaju u Winlowu. Raspitivao se za red vonje za Atalin i tom prilikom rezervirao kartu za jutarnji brzi vlak! Hoffman se ljubazno zahvali Evi i obea da e s njom plesati na balu Vatrogasaca, pa lagano spusti slualicu na mjesto. Zavali se na naslon sjedala pa odsutno pogleda u staru sliku na zidu preko puta... Istog trenutka, ali udaljen desecima kilometara, sjedio je i Rudolf u odjeljku prve klase, takoer zamiljeno gledajui kroz prozor. Ispred ukoena pogleda prolijetale su slike plodonosnih polja Moravije ali ih on nije vidio. Ve vie od pola sata vozio se ovim drugim brzim vlakom koji ga je jo bre nosio prema maarskoj granici. U Atalinu je kupio kartu do Budimpete u koju je trebao stii jo isto vee oko osam sati. U meuvremenu je intezivno razmiljao i kovao svoj najnoviji plan. Svakako je morao to urnije nadmudriti ludberke leinare, na elu s pohlepnim von Clusterom, koji su oekivali njegovu skoru propast. Dobro je znao da mu je ovo jedina prilika da ostvari svoje dugogodinje snove. Jednostavno se vie nije mogao odrei "drugog ivota" u koji je tako nenadano uplovio milou niza sretnih okolnosti. Bio je svjestan da bi ga ponovni povratak u bijedu, anonimnost i ivot obinog graanina sigurno unitilo, ako ne i ubilo! Ustvari, radije e umrijeti, nego opet

postati bankovni slubenik!! 56 4 Na glavnu eljezniku postaju Budimpete, Rudolf je stigao tono na vrijeme. Nosei u lijevoj ruci svoj mali koveg, lagano se probijao kroz bunu i aroliku gomilu. Zastao je ispred postaje iznenaen ugodnim prizorom vedre gradske veeri. Prostranim trgom tekla je dvosmjerna rijeka mnogobrojnih kola i koija, proizvodei karakteristian um stotina kotrljajuih kotaa sjedinjenih u neprestanu buku. Oaran prizorom, Rudolf za trenutak zaklopi oi i tada mu se uini da stoji pred ogromnim vodopadom. Kako nije znao nijednu maarsku rije, popne se u jednu otmjenu koiju i prui koijau komad papira. Bila je to adresa baruna Erdodvja. Proitavi je, koija se okrene i kratko, ispitivaki pogleda otmjenu muteriju. Tek nakon toga zapucketa dugim biem i dva rasna bijelca neujednaeno zakaskaju po poploenom putu. Dio grada u kojemu je barun ivio, bio je oito jedan od najotmjenijih. Rudolf je s panjom promatrao prekrasne dvorce i palae smjetene u prekrasnim zelenim parkovima ili cvjetnim vrtovima. Kako se ve polako mrailo, na ulaznim su vratima palili plinske ili eterine svjetiljke. Palae su bile ograene visokim eljeznim ogradama, a njihovi ulazi uglavnom zakljuani, dok je ispred nekih ak bila i straa. Odjednom koija neto vikne konjima i kola se zaustave. Stajali su pred najveom vilom od svih, ustvari to je bio pravi dvorac. Ispred eljeznih vrata stajala su dva ovjeka, od kojih onaj stariji, oito barunov slubenik, prie koiji i obrati se Rudolfu na dobrom njemakom jeziku: - Vae je gospodstvo sigurno grof von Ludberg? 57 Kada je dobio potvrdan odgovor, ponudi visokog gosta pokretom ruke prema otvorenim vratima. - Gospodin barun vas oekuje. Prije dva sata primili smo va brzojav iz Atalina. Rudolf se uhvati za dep u namjeri da plati koijaa, ali ga ljubazni domain preduhitri i prui vozau maarsku novanicu velike vrijednosti. Rudolf nije razumio to mu je pri tom kratko rekao, ali koija veselo zapucketa biem i koija se zaljulja niz mranu ulicu. Kako je do dvorca trebalo jo dosta pjeaiti, onaj drugi preuzme od Rudolfa koveg. Koraali su tako tamnim, slabo osvijetljenim ravnim putem. - Je li vae gospodstvo imalo ugodan put? - upita Maar iz iste prijaznosti. - Da, hvala - potvrdi Rudolf. - Posebno od Atalina do Budimpete. Maarski su vagoni neusporedivo udobniji i istiji od naih. Maar ovo protumai kao kompliment i uzvrati naklonom glave. Stigoe pred ogromnu renesansnu zgradu prekrasne arhitektonske skladnosti. Prije nego su se poeli penjati uz kamene stube, Rudolf za trenutak zastane i zagleda se u impozantnu fasadu. Maari su ga strpljivo ekali, pa ga uvedu u raskono predvorje...

- Ah, dragi moj prijatelju! - poe im ususret omanji debeljukasti ovjek. - Vi ste grof von Ludberg, zar ne? Oekivao sam znatno starijeg gospodina! - nastavi on prilazei im. Rudolf se zagleda u njegovo prilino prostako crveno lice, pokuavajui mu prodrijeti do sitnih kiljavih oiju skrivenih iza debelih naoala. Nije mogao imati vie od etrdesetpet godina i na sve je prije sliio nego na baruna. - Gabor Erdodv - prui on Rudolfu debelu aku i kratko mu se, gotovo vojniki nakloni. - Rudolf von Ludberg - ree mladi tiho. Jo uvijek drei njegovu ruku, barun Erdodv ga iznenaeno pogleda. Shvatio je da se rukuje s pogrenom osobom. - Ja sam sin pokojnog grofa von Ludberga! - objasni mu Rudolf ozbiljnim tonom. - ovjek s kojim ste se eljeli dopisivati, umro je u Beu prije par dana. Ja sam njegov jedini i zakoniti nasljednik. S nevjerojatnom spretnou za prilagoavanje u svakoj situaciji, barun Erdodv se opet nakloni mladom gostu, ali ovaj put polagano i 58 duboko, istodobno mu stavljajui na ruku i svoju drugu aku. I dalje mu se obraao na njemakom, te mu izjavi svoju duboku suut. Rudolf je teko podnosio barunovu usiljenost ali mu uzvrati istom mjerom uljudnosti. Bio je u svakom sluaju mnogo bolji glumac kada se radilo o preivljavanju. Kao da se ustvari radi i nekom njegovom daljnjem roaku, barun Erdodv primi Rudolfa ispod ruke i povede ga u oblinji salon. Tek tu se Rudolf oslobodi putnog kaputa i spusti u ogromni naslonja od tamnozelenog samta. Kada se posluga povukla, barun se i sam zavali u drugi naslonja i tuna lica zagleda u blijedog i ispijenog Rudolfa. - Kaka se to dogodilo? - upita on s tobonjim bolom u glasu. - Za kartakim stolom! - ree Rudolf neposrednim glasom. - Oprostite?! - nije ga razumio barun. - Moje je otac umro za kartakim stolom Kluba Dentlmena u Beu! Kako je prije izgubio sve do zadnje krune, dobio je srani napad koji ga je zauvijek sruio s njegovog omiljenog kartakog sjedala! Sruio se na pod - mrtav! Rudolf je ovo izgovorio tako teatralnim tonom, da ga je jadan barun sluao poluotvorenih usta. On napokon prestane nepristojno buljiti u otmjenog gosta, pa potrai bocu s konjakom koja se nalazila na ukraenom staklenom stoliu do njega. Osjeao je da mu se sui grlo. - Mogu li vam ponuditi aicu? - upita neto obazrivije. - Mislim da mi poslije svega ne bi tetila - pristane mu Rudolf praviti drutvo. Bez rijei se kucnu aama koje istodobno isprazne... - Nevjerojatno - promumlja barun Erdodv, ne znajui to drugo da kae ili kako da zapone razgovor. Mladiev opis smrti starog grofa potpuno ga je oamutio. Sigurno je tog trenutka vidio sebe u crnim

mislima kako se rui kraj neijeg stola. On ne samo daje volio karte, volio je i estoka pia i lijepe mlade ene i jo mnoge stvari koje naruavaju ljudsko zdravlje. Vidjevi kako se njegov domaina iznanada uzbudio, Rudolf naglo ree. - Vi gospodine barune sigurno nagaate to je razlog mog nenadanog posjeta! Erdodv se odsutno zagleda u mladia do sebe. 59 - Pronaao sam pisma u papirima moga oca, shvatio sam da vas zanima eksploatacija naih uma i nekakvog rudnika bakra u brdima. - Da, to je tono - pone se barun opet uzbuivati, ali sada iz posve drugih razloga. - Jo kada sam primio va nenadani brzojav, pomislio sam da dolazite u vezi moje poslovne ponude. - O kakvom se to rudniku bakra radi? - raspitivao se Rudolf. - Ne sjeam se da mi je otac o tome ikada prije priao. - Pa vidite - namjetao se nervozno Erdodv u naslonjau, - kada sam nedavno posjetio Moraviju i razgledao vaa umska bogatstva, moja dva inenjera otkrila su stari rudnik u brdima, najvjerojatnije koriten jo u doba Rimljana. - Kako znate da je to bio rudnik bakra i da te rude jo uvijek tamo ima u dovoljnim koliinama? - Pa, moji su inenjeri sa sobom imali mali priruni laboratorij i izvrili neke nune kemijske analize na licu mjesta - prizna barun. - Rudnik je dubok samo sto metara, pa sam zakljuio da su prvi graditelji, najvjerojatnije Rimljani, bili neim sprijeeni da nastave dalje. - Mislite sprijeeni nenadanim povlaenjem iz Istone Europe? -Tako otprilike. - procijedi barun i ponovno dograbi bocu. Ma koliko se trudio nije uspio sakriti uzbuenje, koje je paljivo Rudolfovo oko otkrilo po laganom podrhtavanju barunove ruke. Bilo je oito daje prebogatom barunu jako stalo do tih gustih uma i rudnika. - Kako to da se za taj rudnik prije nije znalo? - dalje je zanimalo Rudolfa. -1 mi smo ga sluajno otkrili - objanjavao mu je Erdodv. - Bio je vjeto skrivenu grmlju, pa se jedva primjeivao uski kameni ulaz. Rimljani su ga oito slabo zatrpali, jer su divlje zvijeri raskopale ulaz, povremeno se kotile i nastanjivale u njemu. Naili smo na mnogo ivotinjskih kostura. - Zanimljivo - gledao gaje Rudolf bezizraajnim pogledom. - Vi naravno niste istraivali samo rudu unutar okna, ve ste pretpostavljam napravili i analize okolnog stijenja. - Pa donekle - mumljao je Erdodv neodreeno. - Tada su vam sigurno poznate prirodne rezerve tog mjesta. - Ne sasvim - izbj egavao j e barun izravan odgovor. 60 - Razumijem - zavali se Rudolf jo udobnije u naslonja. - To znai, da bih znao tonu vrijednost tog kopa, moram pozvati strunu ekipu njemakog geologa i platiti ih da na moj raun izvre analize i procjene.

I inae barunovo rumeno lice, sada poprimi gotovo ljubiastu boju. Kratko je promatrao Rudolfa stisnutih tankih usana, nastojei se smiriti i prikriti sve oitiju nervozu. - Zakleo bih se da ste ve pitali te proklete Nijemce i da dobro znate o emu govorite. Rudolf mu je elio objasniti neke stvari. - Naravno da znam o emu govorim. Zbog toga sam vas i posjetio. Vrlo dobro znam da je Maarska primorana uvoziti bakar iz drugih zemalja, pa ak i prekomorskih, jer je on neophodan njezinoj razvijenoj industriji. Izravnim uvozom sirove rude iz mog rudnika, vi biste trostruko zaradili. - Kakvi su vai uvjeti? - nestrpljivo e barun. Kao da ga uope nije uo Rudolf nastavi: - Takoer su mi dobro znane potrebe ravniarske Maarske za uvozom sirovog drveta. Nekoliko je vaih industrijalaca ve poduzelo slian pothvat kakav mi vi u pismu predlaete. Ve postoji nekoliko privatnih eljeznica za dovoz drveta u Maarsku, kao one u ehoslovakoj, ili poznata Gutmanova eljeznica koja vue grau iz Slavonije - ree on. Barun Erdodv se poeo preznojavati. Vie nije mogao oi skinuti s ovog otmjenog, blijedolikog posjetitelja. On nikad prije u svojoj poslovnoj karijeri nije naiao na tako ledenog i nepredvidljivog sugovornika ili partnera. - U redu - ree Erdodv, - dobro ste prouili pozadinu naih zamolbi, umilostivite nas sada i recite svoju cijenu! Rudolf ga ostavi nekoliko trenutaka u neizvjesnosti. - Sto milijuna - ree on jednostavno, kao da se radi o prodaji starih konja. - Deset milijuna unaprijed, za svaku od deset iduih godina. Nakon deset godina ponovno emo obnoviti ugovor! Naravno, - nasmije se Rudolf- ako to ostane za ugovaranje. Rudolfu se inilo da e barunovo lice prokrvariti, tako su pocrvenile njegove vratne ile. Prvi put te veeri nije znao kako to protumaiti. Tada se barun pone polagano oporavljati, ak se i opustio u naslonjau. - Shvaate li vi gospodine grofe koliki je to novac?! 61 - Naravno - potvrdi Rudolf. - To bi otprilike bila petina vrijednosti tih uma i rudnika. Erdodv odlui daje najbolje ne nastavljati raspravu s ovim avolski vjetim mladiem, kojeg sada nije elio naljutiti ili uvrijediti. Kako bi se sada bre sabrao i umirio, barun sebi natoi treu au. Rudolf ljubazno odbije... - Vi ste, pretpostavljam, - razvlaio je sad Erdodv - ve provjerili kod vae vlade u Atalinu daje ova naa kombinacija izvodljiva? - Posebnom Poveljom koju su grofovi Ludberki dobili od njemakog cara Carla VI, dano im je jamstvo da slobodno upravljaju svojim posjedima. Ovu su povelju potovali i osnivai kraljevine Moravije, jer kao to vam je sigurno poznato, ja i njegovo velianstvo kralj Victor Prvi, braa smo od strieva!

Barunu Erdodvju ovo nije bilo poznato, pa se polako pone uspravljati u naslonjau. Odjednom se nekako udno umirio. - To znai - ree on - ne postoje nikakve pravne prepreke koje bi nam smetale pri sklapanju mogueg sporazuma? - Osim jedne? - Rudolf kao da se rastuio. - A taje? - gotovo se uplai Erdodv. - Moj pokojni otac, neka mu je laka zemlja - izdui Rudolf lice ivio je rasipno prolih godina. Njegova nemarnost u neplaanju poreza dovela nas je gotovo do propasti. Zbog toga o ovom mom posjetu nitko nema pojma, ak ni na upravitelj imanja, ovjek u kojeg inae imam neogranieno povjerenje. Ja ne elim obznaniti nae poslovne planove i namjere, dok dravi ne isplatim nae poreske dugove. - Razumijem, - ree Erdodv uz iroki osmjeh. - Jer ako vi ne isplatite te porezne dugove, drava bi vam mogla oduzeti i rasprodati imovinu! - Tono - potvrdi Rudolf alosno. - To je ustvari glavni razlog zbog kojeg sam danas ovdje. Jer ako doe do najgoreg, posjed e otkupiti susjedni grof von Cluster, podrijetlom okorjeli Nijemac. U tom sluaju propadaju i vai panovi o uvozu rude i drveta. - Zato? - iznenadi se veseli Erdodv. - Moda e taj von Cluster traiti mnogo manju svotu od vas! - Oito vam nisu najbolje poznati moravski zakoni - nasmije mu se Rudolf gotovo alosno. - Istina je da bi von Cluster, iako strani dravljan 62 imao pravo otkupiti na posjed, ali kao strancu ne bi mu dopustili da proda ili izveze ni jedno jedino drvo. To po Moravskom Ustavu imaju pravo samo roeni Moravani! Erdodvj evo lice poprimi zabrinj avajuu grimasu. - Kako moete biti tako sigurni da se ne bih mogao sporazumjeti s moravskom dravom oko tog izvoza? - Ja to uope ne tvrdim - ree Rudolf. - Ali vas uvjeravam da bi vam u tom sluaju naplatili mnogo vie a vlada bi dala svoje povjerenike. Dobro znate da bi vam prebrojili svako drvo prije nego to bi zapeatii vagone! Da ne spominjem probleme s bakrom! - O kakvim to poblemima govorite? - nakrivi Erdodv glavu. - Pa, dobro vam je poznato da se uz bakrenu rudu dobivaju i pozamane koliine zlata. A drava se nikada ne bi odrekla tog zlata, jer je ono vrijednije od bilo kakvog novca. Barun Erdodv napokon osjeti da gubi bitku. Vidio je to i Rudolf, koji gaje odluio dotui. - I naravno, prije nego to dopustim da mi posjed padne u ruke jednog von Clustera, sigurno u se pobrinuti da potraim jo kojeg baruna Erdodvj a i pokuam ga nagovoriti na suradnju. - Nee biti potrebno - promumla Erdodv skrhanim glasom. - Dovraga, vi znate da vas ne namjeravam prepustiti svoj im poslovnim konkurentima! - Mogu li protumaiti da ste prihvatili moje uvjete? - A to mi drugo preostaje? - negodovao je Erdodv, iako ne previe

razoaran. - S vama se, ovjee, ne da uope pogaati ili trgovati. Vi kao da niste uli za kompromis. Kod vas je izgleda sve na ivot ili smrt. Ne znam zato ali poeli ste mi se sviati. Sada mi je jednostavno smijeno kad se sjetim kako sam vas planirao veeras izvesti u posebni restoran i podmititi vas maarskom kuhinjom, dobrom glazbom i kakvom dobrom plesaicom koja bi vam zavrtjela mozgom. Tek tijekom naeg razgovora shvatio sam da vas je nemogue na neto nagovoriti, opiti ili malo opustiti. Dok je Erdodv po etvrti puta grabio bocu s konjakom, Rudolfu su odzvanjale posljednje rijei u glavi. 63 - Mogu li vam svejedno ponuditi taj restoran? - Vie se nemate ega bojati, upravo ste dobili sve to ste traili! - smijeio mu se Erdodv s aicom u ruci. - Zaista sam premoren - ispria se mladi. - Posljednjih sam dana jedva oka sklopio. Najprije oeva neoekivana smrt u Beu, potom prijevoz tijela kui i pokop, pa jo jedna neprospavana no i danas put do vas! - Ispriavam se - uozbilji se barun. - Potpuno sam smetnuo s uma va gubitak oca. Sigurno zato stoje moj jo uvijek iv i zdrav i kad mi doe u posjet, jo uvijek juri po sobama za djevojkama. Rudolf ga je sluao na rubu iscrpljenosti. Erdodv ovo primjeti i odmah pozvoni posluzi. Naredi da se uglednom gostu pripreme posebne odaje na katu i oni se oproste. Rudolf nije ni pogledao veeru koju su mu malo poslije donijeli u sobu. Na brzinu se okupao, opruio po svilenom krevetu njeno ljubiaste boje i utonuo u duboki san... Po svom starom dugogodinjem obiaju, probudio se dosta rano. Kad su mu se oi malo priviknule na tamnu unutranjost velike spavae sobe, ustao je i priao visokom prozoru. Vani je svitalo, ali zbog teke guste magle jedva je mogao razabrati najblie drvee okolnog parka. Starije sat iza ugla poeo lijeno otkucavati esti sat. Rudolf odjednom primjeti kako se iz dubine magle, kao aveti, pribliavaju dvije tamne siluete. Bila su to dva mukarca u tamnim ogrtaima i eirima. Onaj nii, puniji, neto je objanjavao onom viem, povremeno diui desnu ruku. Lijevu je drao iza lea. Onaj drugi, sada se ve mogao jasnije vidjeti, u lijevoj je ruci drao mali notes u koji je neto biljeio. Rudolfu se usne nesvjesno razvuku u osmjeh. Bilo mu je jasno da to barun Erdodv daje upute svom tajniku u svezi sklapanja ugovora o prodaji prava iskoritavanja Ludberkih uma i rudnika. Maarima se izgleda jako urilo. Rudolf se makne s prozora kad su se dvojica pribliila. Jo malo ih je promatrao iz prikrajka, pa se zadovoljan samim sobom vrati do kreveta na iji rub sjedne. I dalje gledajui prema sve svjetlijem prozoru, razmiljao je o potankostima svoje budue poslovne strategijeNe ekajui da ga posluga probudi kucanjem na vrata, Rudolfu pola osam sie sam dolje, svjee obrijan, odmoren i spreman za poslovne

64 pregovore. U salonu za zajutrak, ve su ga oekivali barun Erdodv i njegov tajnik. Kad se Rudolf pojavio na ulazu, obojica uljudno ustanu od stola za kojim su pisali i pili jutarnju kavu. - Gospodin grof von Ludberg! - predstavi barun gosta slubeniku, pa nastavi: Gospodin Jano Dorozma, moj osobni tajnik, jedan od najsposobnijih odvjetnika u dananjoj poslovnoj Maarskoj! - Rudolf i tajnik razmijene naklone pa se sva trojica spuste u pletene stolce. Sluga koji je odmah priao upita Rudolfa to eli za zajutrak, a kada se ovaj udalji, Erdodv bez oklijevanja prijee na stvar. - Imajui u vidu urnost naih poslova, ja i gospodin Dorozma proveli smo vei dio noi i jutra kako bismo vam sastavili ovaj prednacrt glavnog ugovora. Rudolf uzme od Erdodvja nekoliko papira ispisanih na njemakom jeziku. S panjom ih proita, pa izvadi iz depa tri presavijena lista koja je napisao u vlaku, za vrijeme putovanja u Budimpetu. - U svemu se slaem s vaim nacrtom ugovora, ali vas molim da u njega obavezno ubacite i ove moje uvjete. Nita posebno, radi se uglavnom o zapoljavanju mjesnog stanovnitva na gradnji budue eljeznice, na radu u pilanama i buduem rudniku. Znajte, iako sam ja vlasnik tih dobara, ne bih elio zanemariti ni potrebe nae siromane mjesne privrede i stanovnitva. Erdodv proleti pogledom po papirima, pa ih bez rijei preda svom tajniku. - Naprotiv, elim vam u svemu udovoljiti, kako bismo se obojica to prije okoristili i nadoknadili dragocjeno izgubljeno vrijeme. Glavni e ugovor biti spreman jo veeras. U meuvremenu elim vas provesti kroz moje tvornice pokustva, maina i eljeznikih vagona. Ako elite ostati na gost jo koji dan, bit e mi drago da vam pokaem i znamenitosti naeg prekrasnog grada. - Molim vas da to uinite usput, jer sam u velikoj urbi da sredim tekue probleme kod kue. Ali obeavam da u prvom slobodnom prilikom doi na par dana. Pa, mi smo sada neka vrsta poslovnih roaka, zar ne? Ova se primjedba svidjela Erdodvju koji se na to nasmije. On podigne ruku da potape mladia po ramenu, ali se predomisli u zadnjem trenutku, bojei se da ozbiljan moravski grof to nebi krivo protumaio. Uostalom, Rudolf je po tituli bio vii od njega. 65 Ve je bilo deset sati kad su napustili palau u barunovom luksuznom Mercedesu. Erdodv je poao sam s gostom, ostavljajui tajnika da sredi poslove oko ugovora. Poeli su s posjetom tvornici pokustva. Tek tamo Rudolfu postane jasnija potreba za moravskim hrastovima. Jer tvornica je uz skupocjeno pokustvo, takoer proizvodila posebno dizajnirane prozore, vrata i spiralne stube koje su naruivali prebogati skorojevii tadanje Maarske.

Uskoro se Rudolf uvjerio daje tvornica pokustva uz svoju prostranost i masu radnika ustvari prava mala radionica u usporedbi s Erdodvjevom drugom tvornicom, tvornicom eljeznikih vagona. Skoro su sat vremena etali dugakim halama, razgledavajui nove luksuzne i spavae vagone, iju je licencu Erdodv tkoer zakupio. Radnici su po vagonima izvlaili ukrasne linije i ispisivali eljeznike grbove i oznake okolnih drava. Erdodv je svoje proizvode izvozio u est europskih i azijskih drava. Tu moramo napomenuti da se radilo iskljuivo o uskotranim vlakovima. - Posebna dvorska kompozicija po narudbi sijamskog kralja! pokae Erdodv s neskrivenom razmetljivou na oblinji vagon gdje su upravo iscrtavali sijamski grb. - Moete pogledati! - ponudi Rudolfa. Rudolf se popne u raskoni salon vagona kakav nikad nije vidio ni u najpopularnijim europskim asopisima. Vagon je bio dugaak petnaest metara i pregraen u tri glavna odjeljka. Prvi u kojem su se nalazili, bio je namijenjen odmoru njegovog velianstva. Po stranama zidova bile su naljepljene brokatne tapete obrubljene pozlaenim okvirima, izmeu kojih su visjele male svjetiljke. Sredinu stropa krasio je veliki pozlaen luster. Pod je krasio tkani perzijski sag, u skladu s okolnim bojama. Drugi odj elj ak bila j e spavaonica, kralj evski ukraena s pravim malim baldahinom iznad kreveta. S obje strane kreveta nalazila su se lakirana vrata, koja su vodila u kraljevsku i kraljiinu kupaonicu. Rudolf primijeti da su svi metalni dijelovi pozlaeni, a daska na koljci presvuena samtom. - Zadivljen sam - osvrne se Rudolf prema Erdodvju koji gaje u stopu pratio, pokazujui mu zanimljive sitnice. - ak ni ja nemam takav vagon - alio se barun. - Ne mogu si ga priutiti, ovjee! Znate li koliko sve to kota? On malo prieka pa okira svog gosta... - Petnaest milijuna forinta! 66 Rudolf nije bio od onih ljudi koji bi na ovo zazvidali. Na njegovom se ledenom licu nije pomaknuo ni najmanji mii. Samo je nijemo gledao u svog sugovornika, pa ga upita: - Koliko kota obian salon vagon ovakvog tipa? - Jeste li moda zainteresirani za jedan? Ako sluajno jeste, odmah u vam pokazati jedan poseban vagon koji mije kost u grlu. Moete ga dobiti za samo tri milijuna! - Pokaite mi ga - ree Rudolf bezbojnim glasom. Okreui se prema izlazu Erdodvjevo lice preplavi smjeak. Njegova uroena i gotovo nepogreiva intuicija govorila mu je daje upravo sklopio dobar posao. Ispred vagona neto tiho ree direktoru tvornice, koji se bez rijei nakloni i dade nareanja svojim radnicima koji su ih pratili. Odvedu Rudolfa preko dvorita do druge, mnogo manje hale u kojoj su se nalazili ve gotovi vagoni spremni za transport u razne zemlje. Zadnji u redu, u samom kutu ove male eljeznike postaje, nalazio se bijeli vagon, ve dobro prekriven slojem praine. Rudolf se zagleda u

udno pismo kojim je bio ispisan, ali odmah prepozna grb ruskog cara. Pokae prstom na grb, pa se okrene Erdodvju otvorenih usta. - Tono! - potvrdi on Rudolfu. - Vagon je naruio nesretni ruski car Nikolaj II, godinu dana prije no stoje onako zvjerski likvidiran od boljevika s cijelom svojom obitelji. Kako je car mojemu ocu isplatio dva milijuna forintia predujma, vi ovaj vagon moete kupiti za samo tri milijuna! - Na nesrei drugih, uvijek se dobro zaraivalo, zar ne? - ree Rudolf ironino. - Za vagon je inae zainteresiran bogati Amerikanac, koji ga eli imati na svome rancu i hvaliti se prijateljima da objeduje u vagonu ruskog cara! Rudolf je sluao Erdodvja pa pogleda opet na grb. - Moe li se vagon pogledati iznutra? - Svakako, zato sam vas i doveo ovamo. Izvolite. I ovaj vagon je kao i oni drugi bio veoma dugaak, ali i znatno iri, a sastojao se od niza manjih odjeljaka. Ruski je car, na primjer, elio da uz salon za odmor i objedovanje ima i radni kabinet. Na poetku vagona nalazila se mala kuhinja, a iza spavaonice prostrana kupaonica. Ova se kombinacija mnogo vie svidjela Rudolfu od one izraene za sijamskog kralja, jer sijamski je vladar u svojoj dvorskoj kompoziciji imao poseban vagon kuhinju, vagon salon, i jo dragih spavaih vagona za svoju mnogobrojnu pratnju. Rudolfu se ovaj vagon jako svidio. Iako djelimice nezavren, djelovao je otmjenije jer nije bio prenatrpan ukrasima kao onaj sijamskoga kralja. - Kada je saznao za tragediju ruske carske obitelji, - objanjavao je dalje Erdodv - moj je otac obustavio rad na vagonu, koji je kao to vidite bio pri kraju. Tek nedavno smo nastavili s novim ukrasima i novijom rasvjetom, od kad se za vagon zanimao ameriki milijuner. - Moete mu javiti - gledao je Rudolf prekrasni kristalnui luster - da je vagon upravo prodan. - S najveim zadovoljstvom! - presijavalo se barunovo lice. - Kada gospodin grof eli isporuku? - Svakako ne prije no to bude izgraena pruga do moga dvorca. Za tu kratku dionicu od tri kilometra molim vas da mi kasnije ispostavite raun. Ja u u meuvremenu pregraditi dio dvorskih staja i preurediti ih u spremite za taj vagon. - Izvrsno. - trljao je Erdodv mesnate ake slijedei ga prema izlazu. - Znai li to da mogu odmah odbiti ta tri milijuna od prve ugovorene svote? Pred samim izlazom iz vagona, Rudolf se zaustavi i okrene: - Samo se prostitutkama plaa unaprijed! - ree ledenim glasom od kojeg se maarskom barunu jeila koa. - Kako da ovo protumaim? - pitao je Erdodv. - Vagon e vam biti isplaen onoga dana kad ga vai ljudi uvezu u moje spremite na imanju. Ako elite, moemo o tome sastaviti ugovor, iako vas ja uvjeravam daje moja rije vra od bilo kakvog papira. Erdovju je bilo neugodno gledati Rudolfu u oi.

- Molim vas, ne ljutite se gospodine grofe - ispriavao se. - Ja sam se samo pokuao posluiti trgovakim obiajem uzimanja predujma. - Koji vam je jo isplatio pokojni ruski car! - prekine ga Rudolf i sie s vagona. Pod samim se stubama naglo okrene prema Erdodvju koji se ukoi u pokretu na pola stube, drei se za pomone mjedene ipke. - Uostalom, - zavri Rudolf zlobno - zato biste se tako zanimali za moje milijune kad se time mogu posluiti sam?! 68 - U pravu ste - promumlja Erdodv zajapurenog lica, gledajui za Rudolfom koji je odlazio niz peron. Ostane neko vrijeme u smijenoj ukoenosti, ali primijeti udne poglede svojih slubenika, pa se brzo trgne i sie na peron. Zbunjeno im se okrene pa pouri za visokim gostom koji se ve dosta udaljio. Na povratku u dvor, barun predloi Rudolfu da odu na objed u poznati restoran "Dvanaest apostola". Puna su dva sata sjedili u privatnom i neposlovnom razgovoru.Tu Rudolf otkrije da barun Erdodv i nije ba takav prostak, to bi se inae moglo zakljuiti po njegovom "bearskom izgledu", a Erdodvja iskreno zapanji mladievo poznavanje umjetnosti, glazbe i povijesti, ukljuujui i Maarske. Teku tom diskretnom sastajalitu Budimpetanskih boema, obojica po prvi puta osjete da bi se ova njihova zanimljiva poslovna veza mogla lako pretvoriti u ozbiljno prijateljstvo. Uostalom, imali su neto zajedniko - obojicu je jako zanimao novac! Bila je kasna veer kada su se vratili u Erdodvjev dvorac. U barunovom radnom kabinetu ekali su njegov tajnik Dorozma, kao i dvojica Rudolfu nepoznatih slubenika, najvjerojatnije svjedoka. Kao to se Rudolf i nadao, ugovor je i slubeno bio spreman za potpisivanje. Paljivo gaje proitao, i uvjerio se da su njegovi zahtjevi unijeti u potpunosti. Rudolf prieka da Erdodv proita njemaku verziju ugovora, pa mu se kratko nakloni: - to se mene tie gospodine barune, ja nemam primjedbi! - Vrlo dobro! - okrene se Erdodv svom tajniku koji mu spremno prui za ovu. priliku posebno zlatno pero. Barun spremno potpie svih devet stranica Rudolfovih kopija, pa mu prui pero. - Zadrite ga za uspomenu, gospodine grofe! Rudolf uzme pero i potpie ugovore. Potom mu vrati ugovor, a zlatno pero stavi u dep kaputa. Tada i svjedoci stave svoje potpise, a Erdodv ustane s aom ampanjca. - Gospodo, nazdravimo ovoj posebnoj prilici! Velikom radnom sobom odjekne veseli zveket kristalnih aa. 69 5 Kako se vrijeme dolaska vlaka pribliavalo, Hoffman je bio sve nervozniji. Poslije toliko godina slube na dvoru Ludbergovih, osjetio je da mu po prvi puta sigurno tlo izmie

ispod nogu. Do sada je uglavnom on bio taj koji je kontrolirao situaciju, a sada se odjednom naao na milosti drugoga. Od kada je vrag donio tog mladog grofa, sve se tako naglo izmijenilo da on vie nije u stanju drati konce u rukama. Eto, samo u posljednja tri dana, izgubio je nekoliko niti. Pojma nije imao kamo je otiao mladi grof, kamo je i zbog ega tako nenadano otiao i kakva mu sada iznenaenja donosi sa sobom? Hoffman je od svega u ivotu najvie mrzio iznenaenja. Bio je tip koji je sve radio s provjerenom sigurnou, odgovornou i iznad svega osobnom kontrolom. Ovaj put, jedan drugi je kontrolirao ne samo dogaaje nego i sudbinu samoga Hoffmana. Zbog toga moramo razumjeti njegovu nenadanu nesigurnost i strah od nepredvienih obrata situacij e. Iza okuke se napokon pojavila crna zahuktala lokomotiva vlaka. Na pustom peronu ve se nalazio otpremnik vlakova s visoko uzdignutom crvenom zastavicom, znakom da se vlak ovdje mora zaustaviti. Uskoro se grdosija umiri uz karakteristinu kripu konica. Hoffman odmah pogledom potrai vagon prvog razreda, na ijim se vratima pojavi visoka figura njegovog gazde. Rudolf skoi na poljunani peron i preuzme svoju skromnu prtljagu od staroga konduktera. Hoffman zapazi kako mu Rudolf gura u aku novanicu i zahvaljuje naklonom. Morao je priznati samom sebi da mladi grof ima stila s ljudima. On mu poe ususret, a Rudolf ga doeka s umornim smjekom na usnama: 70 - Ah dragi moj Hoffmane, hou li vam se moi ispriati zbog svih nestaluka i problema koje sam vam priredio posljednjih dana? - Onima koji priznaju, pola se odmah oprata! - naali se upravitelj poznatom poslovicom. - Sada kad vas vidim ivog i zdravog, mogu vam jedino rei, dobro doli! - Hvala Hoffmane! - prihvati Rudolf ispruenu ruku koju prijateljski stisne. - Hvala vam na beskrajnom razumijevanju mojih i naih problema i vaoj prijateljskoj suradnji. Vi sigurno i sami znate da ste posljednja osoba kojoj bih se elio zamjeriti. Hoffmanu su godile mladieve tople rijei, jer je iz pogleda vidio da su iskrene i to ga na trenutak umiri. On propusti Rudolfa u koiju, pa i sam ue s njegovom prtljagom koju spusti na sag izmeu sjedala. Kucne u staklo iza sebe, to je bio znak za Brunu da osine konje. Snaga inercije prisili Rudolfa da se zavali u sjedalo. Hoffman osjeti po mladievom tajanstvenom osmjehu daje prepun novosti. - Gospodine Hoffman, - pogleda on u svoj sat - moete raunati da je od danas podne svim naim novanim brigama doao kraj! - Ovo je prilino teko povjerovati, - nasmije se Hoffman, - ali ako vi tako tvrdite, moram priznati da sam okiran! Kako se Rudolf i dalje smjekao, Hoffman pokua pogoditi: - Dobili ste veliki kredit od dravne banke! Rudolf odmahne glavom... - Njegovo e vam velianstvo pomoo oko poreza?

Nije dalje elio muiti nestrpljivog Hoffmana, pa se sagne i iz torbe izvadi lijepo uvezeni ugovor sa zlatnim grbom baruna Erdodvja utisnutim u crne kone korice. On ih zadri okrenute prema Hoffmanu, koji jo uvijek nita nije razumio - Prodao sam nas! - ree sveanim glasom, od kojega se Hoffmanu podigne kosa na glavi. - Prodali ste imanje?! - prokrklja zaprepateno. - Taman posla! - odmah ga razuvjeri Rudolf. - Prodao sam nae ume i rudnik na desetogodinje koritenje jednom maarskom industrijalcu. Zauzvrat, on e nam svake godine unaprijed isplaivati deset milijuna forinta. 71 Hoffman gaje sluao bez rijei. Odjednom mu ponu navirati najcrnje misli, i glava ga otro zaboli. Prihvati crne korice koje mu Rudolf prui i sa strahom se zagleda u prvu stranicu. Mladi je strpljivo ekao da upravitelj do kraja proita ugovor, pa ga upita: - to kaete? - Genijalno! - piljio je Hoffman u mladia. - Tek sada sam se sjetio te grupe Maara. Bili su ovdje prole jeseni i molili da ih primi va pokojni otac. Kada sam im objasnio da on ne ivi s nama na imanju, uzeli su njegovu beku adresu i zamolili za doputenje da razgledaju ume i okolna brda. Dopustio sam im, jer sam ocijenio daje njihova nazonost bezopasna. Jedan od naih umara kasnije mi je rekao da su u brdima podigli atore i da ispituju geoloki sastav zemljita. Sada prvi puta ujem da se tamo nalazi nekakav rudnik. - Bakra! - ree Rudolf. - Kako su ga poeli otkopavati jo stari Rimljani, vrijeme i raslinje potpuno su ga sakrili od pogleda. - Ali to je nevjerojatno! - udio se Hoffman, okiran visinom svote. - Deset milijuna forinta je uasno veliki novac! - Sto milijuna dragi moj Hoffmane! - dopuni ga Rudolf. - Fantastino - zagleda se upravitelj opet u ugovor. - Kako ste uspjeli nagovoriti Maara na sve ove uvjete? - A to mu je drugo preostalo? Zar da dopustim Maarima da iznose naa prirodna dobra, pa jo s njihovom radnom snagom? Kraj ovolikog siromanog domaeg naroda? U Hoffmanovom pogledu vidjelo se veliko divljenje i potovanje. - Jako plemenito i humano s vae strane. Iz ugovora se vidi da Maari imaju pravo na samo jednog ovjeka na svakih deset domaih radnika. - Tono. Naa je radna snaga sirova i neuka. Tako e buduom velikom pilanom upravljati njihovi inenjeri i strojari, ali e je posluivati stotine domaih radnika. Takoer i utovar na buduu eljeznicu, sjeu uma, iskop novog rudnika i ostalu prateu industriju! Mladievo oduevljenje buduim projektom, sve je vie poela obuzimati i matovitog Hoffmana. - To s uskotranom eljeznicom je divna ideja.

- Naalost, Maareva, - skoro prizna Rudolf. - Ja sam ga samo u tome podrao, sa zamolbom da kolosjek ne bude industrijski, ve da se radi tako da se njime mogu sluiti i putniki vlakovi. Ovaj e uski kolo72 sjek povezati najudaljenija sela, a od Ludberga do Winlowa izgradit e se normalan kolosjek. Tako emo zauvijek ispraviti nepravdu uinjenu nam od naih tedljivih predaka. Nadam se da ste primjetili da eljeznica nakon deset godina ostaje naa svojina. - Jeste li sigurni da e vas Maari isplatiti na vrijeme? - zabrinuto e Hoffman. - Hoffmane! - ree veselo Rudolf i zavue ruku u unutranji dep kaputa. Ve su mi isplatili prvih deset milijuna! - prui on ekovnu knjiicu Moravske Dravne Banke. Hoffman ostane bez rijei. Prelista praznu knjiicu pa se zagleda u mladia. Ruga li mu se to mladi grof? - Jutros na povratku iz Budimpete, - ree Rudolf, - svratio sam u Atalin u banku gdje sam promijenio Maarev ek u Moravske dinare, skoro trideset pet milijuna. A za porez dugujemo neto vie od pet milijuna dinara. to mislite kakvo e biti lice baruna Badoca kada ga isplatimo?! Ali Hoffmanov pogled odluta nekud daleko kroz otvoreni prozor koije. - To mogu i zamisliti. Zanima me meutim na to e sliiti plemenito lice von Clustera, kad uje da mu je izmaklo Ludberko imanje. Ostatak puta proveli su u ugodnom prianju i planiranju sve sjajnije budunosti koja im se smjeila kao nikada prije. Tek pred velikom zgradom opine i suda, Hoffman opet pokuca Bruni koji zaustavi zapregu. U velikim hladnim hodnicima zgrade nalazilo se samo nekoliko mjetana. Veina je sjedila na drvenim klupama razmjetenim du zidova. Oni koji su stajali, pozdrave naklonom dvojicu nenadanih posjetitelja. Rudolf naini grimasu, jer se okolo irio miris vazelina kojim su bili premazani podovi. Na drugom katu, mnogo bogatije ukraenom i istijem od prizemlja, nalazili su se uredi mjesnog suca, javnog tuioca i predsjednika opine. Hoffman irom otvori visoka vrata i propusti Rudolfa u veliku ekaonicu, skromno ali ukusno ureenu u stilu rokokoa. Ugledavi ih, deurni slubenik ustane i lagano im se nakloni. Neobini posjet toliko gaje zbunio daje ostao bez rijei. - Recite gospodinu barunu - obrati mu se Hoffman nareujuim tonom, - da ga gospodin grof eli odmah vidjeti. 73 - Odmah gospodine Hoffman - promumla zbunjeni ovjek i odmah se uputi visokim ukraenim vratima. Nisu dugo ekali kad se pojavi berun Badoco osobno. On im prie iroka osmjeha na licu, i prijazno se nakloni Rudolfu. Hoffmanu samo uputi smjeak. - to mogu za vas uiniti gospodine grofe? - gledao je Badoco mladia izravno u oi.

- elio bih s vama i gospodinom Bogadijem popriati i obaviti neke nune formalnosti. Ujedno se ispriavam to vas na vrijeme nisam obavijestio o mojemu posjetu. Bio sam pozvan u Atalin, otkuda se upravo vraam. Kako se radi o zaista urnim stvarima, zamolio sam gospodina Hoffmana da odmah svratim do vas. Jo jednom vas molim da ovaj moj nenajavljeni posjet ne pripiete neodgojenosti, zaista sam bio sprijeen da vas o tome obavijestim. Barun Badoco mu se opet duboko nakloni. Nije on ovo inio iz nikakvog potovanja, ve zato jer je Rudolf bio za titulu vii od njega, i jer su grofovi Ludberki imali pravo veta nad izborom svih predsjednika opine. Potom, brinulo gaje zbog ega i od koga je mladi grof bio tako nenadano pozvan u glavni grad? - Osobno u obavijestiti gospodina suca o vaem cijenjenom posjetu - cvrkutao je Badoco usluno - a vi se udobno smjestite u mom radnom kabinetu. Prije nego je izaao, Badoco izda nareenje svom tajniku da se pobrine o visokim gostima i poslui ih osvjeavajuim piem. Kako su za trenutak ostali sami u barunovom kabinetu Rudolf i Hoffman izmjene znaajno poglede. Hoffman se malo nagne iz naslonjaa i ree poluglasno: - Stari lisac ode sam potraiti suca Bogadija, jer ga eli upozoriti na neto prije nego se mi sretnemo. -1 ja sam slino zakljuio - odgovori Rudolf tiho. - Sigurno eli rei Bogadiju da nam ne dopusti novave ustupke ili olakice kod plaanja poreza. Na ovu primjedbu Hoffman se pakosno nasmije. U sobu se vrati barunov slubenik sa srebrnim posluavnikom. Poslui ih s kupljenim kolaima i bocom hladne mineralne vode... 74 - Ah, dragi moj gospodine grofe - pojavi se na vratima debeljukasta pojava suca Bogadija. - emu moemo zahvaliti na vaem cijenjenom posjetu? - Poreznim zaostacima! - ree Rudolf istodobno ustajui da se pozdravi sa sucem. Ovakav izravan mladiev odgovor tako zbuni suca, da se ovaj za trenutak zbuni, ne znajui to da kae i koga da prije pogleda. U pomo mu priskoi uvjek spreman Badoco: - Vaim povratkom vi ste, ustvari, gospodine grofe donijeli sobom pravo osvjeenje! Svia mi se va smisao za humor, a i vie se smijete od vaeg pokojnog gospodina oca, neka mu je laka zemlja - zakoluta Badoco oima prema ukraenom stropu. Rudolf prieka da ovi posjedaju oko stola i da slubenik napusti ured. Primjetivi ovo, Badoco dade znak tajniku da ih ostavi same. Ovdje sam zbog dvije vane stvari - prijee Rudolf na posao, ne gubei vrijeme. - Prvo, elim odmah izvriti prijepis oevog imanja na moje ime, jer imam puno planova na umu, koje ne mogu realizirati dok

ne obavim tu pravnu formalnost. Recite mi to moram uiniti? Ovako brz i poslovan ton na trenutak zbuni obojicu glaveina. ivciralo ih je to im ne ostavlja malo vie vremena za intelektualno nadmudrivanje i manevriranje. Opet se prvi snaao barun Badoco. - Ja ne znam, - pogleda on najprije u Hoffmana - ali vjerujem da vas je va gospodin upravitelj obavijestio o poprilinoj poreznoj svoti koju je va cijenjeni gospodin otac propustio naplaivati posljednjih godina? - Znate, - uleti sudac Bogadi kao muha bez glave, - Dok ne platite te porezne dugove, ne moemo ni razgovarati o prijepisu imanja na vae cijenjeno ime! Rudolf ih je promatrao gotovo sa aljenjem. Hoffman ih se nije usudio ni pogledati, pa se zabavljao razgledanjem svojih njegovanih noktiju- Koliko smo duni za porez? - smrkne se Rudolf. - est milijuna devedeset tisua osamdesettri dinara! - Badoco jedva doeka da ih izvijesti. - S uraunatim kamatama na zaostatke do danas u podne! Rudolf ga kratko pogleda, pa izvadi iz depa novu ekovnu knjiicu i ono zlatno pero koje je dobio na poklon od maarskog baruna. 75 - Bojim se gospodine grofe da vam i uz najbolju volju ek neemo moi uzeti, jer nam zakon nalae da porezne zaostatke primamo iskljuivo u gotovini! podvlaio je predsjednik opine ovaj dio zakonske odredbe. Hoffman na ovo ostavi nokte i panino se zagleda u Rudolfa, koji se samo uljudno nakloni Badocu i vrati pero i ekove natrag u dep. Na ogromno zaprepatenje svih nazonih, izvadi iz torbe est svenjeva, svaki po milijun dinara. Uivajui u oku koji je upravo priredio svojim protivnicima, mladi pone polako brojiti novanice... Hoffman je i sam mislio da e mu ispasti oi. Novanice po 10.000 bile su veoma rijetke i upotrebljavale su ih uglavnom banke i velike kompanije. Do sada je imao samo jednom priliku vidjeti tako krupnu novanicu. Ali stoje Rudolf dalje odbrojavao, to se Hoffmanu lice irilo u nezadriv osmjeh. On shvati daje lukavi mladi sve unaprijed isplanirao, ne elei ostaviti svojm protivnicima ni najmanju mogunost za manevar. A dvojici opinara se u meuvremenu suilo grlo. - est milijuna, sto tisua! - odbroji Rudolf zadnju novanicu na gomilu, a ostatak paljivo stavi u torbu. - Molim vas, predajte ovo vaem blagajniku i donesite mi propisnu priznanicu! - Svakako, gospodine grofe - ispusti Badoco neartikulirani glas, ustajui iz naslonjaa. Dok je barun neto aptao svom tajniku na vratima, Rudolf otro pogleda suca Bogadija. - to jo moram uiniti? - upita Rudolf. - Ja... ja vas ne bih htio uvrijediti - mucao je uznemireni Bogadi, - ali prijepis tako velikog imanja zahtijeva ispunjenje niza propisa... - Kakvih? - bio je sve nestrpljiviji Rudolf.

- Pa... razvlaio je sudac, - morate nam dokazati va identitet! Hoffman je mislio da sanja. Pa o emu to pria ovaj starac? Njemu do sada nije palo ni na pamet da provjerava Rudolfa. Gotovo sa strahom se zagleda u mladia do sebe, koji je opet s najveim mirom vadio iz depa svoju austrijsku putovnicu koju sudac prihvati sad ve drhtavom rukom. Zagleda se u fotografiju mladia pred sobom, pa u Rudolfa, i nastavi listati prazne stranice putovnice. 76 - Hvala, - promrmlja on vraajui je. - Putovnica oito potvruje va identitet, ali za prijepis imanja bit e nam potrebno jo nekoliko dokumenata. - Kojih? - pitao je Rudolf s dosadom na licu. Bogadi se nemono zagleda u baruna koji se vratio i sada stajao kraj njegovog naslonjaa. Kako mu ovaj nije mogao pomoi, sudac se bez uspjeha pokuao opustiti u naslonjau. Opet se obraao Rudolfu, ali vie nije imao snage pogledati ga u oi. - Pa... pretpostavljam da imate sa sobom i krsni list? Rudolf mu ga odmah predoi. Stari sudac opet stavi monokl i zagleda se u stari poutjeli dokument. Ovaj put se morao suoiti sa svojim neugodnim sugovornikom. - Ovdje stoji da je Rudolf Getz roen u Vinici, na dvoru baruna Tereca, od majke Matilde Getz i nepoznatog oca! - Tono! - potvrdi Rudolf, ali ne da mnogo vremena sucu za veselje. - A u ovom dokumentu nedavno potpisanom u Beu - prui mu on drugi papir - nai ete i ime mojega oca! Sudac Bogadi se zagleda u ve nama poznati dokument, u kojem se pokojni grof von Ludberg pokajniki izjanjava i priznaje Rudolfa za svojeg zakonitog sina, izvanbrano zanijetog s Matildom Getz iz Vinice, kraljevina Moravija. Unutra se nalazila i klauzula o nasljeivanju imanja nakon grofove smrti. Dok mu je vraao dokument, Bogadijeva je ruka vidljivo podrhtavala. - Pretpostavljam da ete sada traiti da vam privedem i ovu dvojicu potpisanih svjedoka? - ree Robert pakosno. - Nema potrebe - odmahne sudac rukom, uvjeren da bi i ova dvojica upala u ured na Rudolfov zviduk! - to se mene tie - ustajao je sudac iz naslonjaa - s vaim je papirima sve u najboljem redu. Dopustite da se za trenutak udaljim i donesem potrebne formulare i knjigu prijenosa. Rudolfu je bilo ao starog suca, jer pristojno ustane i kratko nakloni u znak pristanka. Badoco je blijeda lica brzo razmiljao i zakljuio da se vie ne isplati navoditi vodu na Clusterov mlin, jer je gubio bitku za Ludberko imanje. Zato se on pokorno i usluno prenemagao kad je blagajnik stupio u sobu. Osobno preda Rudolfu ostatak novca; jadnici nisu znali kakvo im se iznenaanje uskoro sprema. 77 Ostatak poslijepodne kao i vei dio veeri, Rudolf i Hoffman proveli su iza zatvorenih vrata Rudolfove radne sobe. Nasred poda leala je

otvorena zemljopisna karta tog podruja, na kojoj je bilo jarko crvenom olovkom obrubljena granica ludberkog imanja. S obje strane te karte sjedili su u naslonjaima Rudolf i Hoffman, planirajui najbolju trasu budue eljeznice... - Pruga mora prolaziti kroz ili kraj ovih udaljenih sela, - vukao je Rudolf tapom po povrini karte - kako bi se njome mogli koristiti ne samo radnici mjetani, ve i njihove obitelji. Erdodv e nam isporuiti jednu kompoziciju putnikog vlaka sa est vagona. Prihod od karata pripadat e Maarima, za pokrivanje trokova i odravanje. - Kad samo pomislim koliko e ta eljeznica pomoi jadnoj djeci koja sada pjeae po umama i po dva sata da bi dola do kola u Ludbergu ili oblinjoj Bistrici. - Maari ele odmah poeti s radovima na pruzi i s produbljavanjem rudnika - ree Rudolf udobno zavaljen u naslon. - Koliko e po vaemu miljenju ta pruga i rudnik trebati mjesnih radnika? - Ve sam o tome razmiljao i nainio neke grube proraune - izvadi Hoffman komad papira u koji se zagleda. - Mislim da e im za rudnik trebati oko pedeset radnika u poetku, potom novih pedeset svaka tri mjeseca. Za izgradnju trase trebat e najmanje petsto ljudi. Mislim da e se radna snaga uskoro morati traiti i na susjednim grofovijama. Ovdje se Hoffman veselo nasmije. - Postoji mogunost da e se seljaci s okolnih imanja radije odluiti za bogate dnevnice prunih radnika i rudara, nego ostati rovati zemlju za nekoliko dinara na dan. Von Cluster e nas prokleti. - Von Cluster e u odnosu na nas - pogleda Rudolf ispod oka - ostati do kraja obian seoski plemi! Jer ja vam jo nisam sve rekao. Hoffman se uspravi u svom naslonu. - Ja imam namjeru jo ove jeseni poeti potpunu obnovu ovog dvorca, pri tome ne tedei novac za njegovu restauraciju do punog i potpunog sjaja. - To me raduje - s olakanjem e Hoffman. - Molim vas da se to prije raspitate i pobrinete za najbolje domae radnike, a slikare ako treba naruit emo iz Bea ili Budimpete. elim 78 da svi stropovi budu osvjeeni, slike obnovljene, ukrasi pozlaeni, razbijena stakla promijenjena, podovi popravljeni, a stari sagovi zamijenjeni novim, ljepim i bogatijim. Ovo mora prije sljedeeg ljeta biti "dvorac iz snova", svialo se to ili ne mjesnom plemstvu! Hoffman ga je sluao bez rijei. - A vi Hoffmane - pokae Rudolf prstom na svog sugovornika, i sami zasluujete neku vrstu obnove i osvjeenja. Upravitelj se na ovo uozbilji, jer mu nije bilo jasno to njegov poslodavac misli. - U usporedbi to ste za ovo imanje i dvorac uinili, vaa je sadanja plaa smijena. Od danas, vaa e plaa biti pet tisua dinara mjeseno! - Ali gospodine grofe - skoi Hoffman iz naslonjaa. - Pa to je pet

puta vie nego to sada primam! - Ne - ispravi ga Rudolf, - to je zato, jer vi meni pet puta vie znaite i trebate nego to ste mom ocu! Ne elim vam to skrivati, ali bez vas zaista ne znam to bih uradio. elim vas u svojoj slubi, ako je mogue, do kraja svog ivota. Tu Rudolf podigne au vina sa stola prema zbunjenom Hoffmanu. Blijed u licu upravitelj prihvati zdravicu, ali ostane bez rijei. Ovakvom obratu stvari zaista se ni u snu nije nadao. Pri pomisli kako se jo jutros ljutio na Rudolfa i proklinjao ga, Hoffman se posrami samoga sebe. Kada su se rastajali, veliki sat na zidu pokazivao je deset sati. Rudolf isprati upravitelja do izlaznih vrata radne sobe gdje se jedan drugome naklone i poele laku no. Osjetivi kako mu krv jae struji kroz ile, mladi grof pouri prema velikoj spavaonici. Tamo gaje meutim, oekivalo veliko iznenaanje. irom otvorivi velika ukraena vrata, zaustavi se u njima. U ugodnoj polutami sobe na rubu krevete sjedila je Gertruda. Vidjevi ga na vratima, ona lagano ustane i naini graciozan naklon. Rudolf joj se takoer kratko nakloni, ue u sobu i zatvori vrata za sobom. Prie krevetu i zaustavi se pred djevojkom. - Zar vi jo ne spavate? - Nisam mogla otii u krevet jer nisam znala da li ete me jo trebati. - Zato bih vas jo trebao? - nije bilo jasno mladiu koji je bio oamuen od vina. - Ne znam - slijee djevojka ramenima gledajui u pod. 79 - Va pokojni otac imao je obiaj da me naveer zamoli da ga izmasiram ili namaem mirisnim uljem. Pa sam mislila, moda i vi neto slino elite. Otkad smo doli ovamo, gotovo vas nisam ni vidjela. Tako ste bili zaposleni, pa ste nenadano otputovali, mislila sam da ste jako umorni i poeljela sam vam sa svoje strane pomoi. Rudolf je poelio daje soba bolje osvijetljena. S naporom je gledao u skladnu figuru djevojke pred sobom, a lijepe su ene bile vrsta objekta koje je on rado gledao i ijoj se skladnosti divio. Protrlja elo i pomisli kako bi bilo bolje daje veeras manje pio. U glavi mu je bualo, a oi su ga pekle... - To je lijepo i paljivo s vae strane - pohvali je. - elite li da vam pripremim toplu vodu u kupaonici? - ivne Gertruda, jer su je ohrabrile njegove rijei. Rudolf ju je promatrao trljajui elo... - Zato da ne? To i nije tako loa ideja, voda e me svakako malo osvjeiti. Osim toga, - nasmije se Rudolf pokajniki - mislim da sam veeras malo vie popio s gospodinom Hoffmanom. -1 to je ponekad zabavno, ohrabri ga ona sagnuvi se malo prema nj emu, namj erno zabaenih ruku iza lea. Tog trenutka nona svijetiljka kraj kreveta jae obasja njezine razgoliene grudi. Promatrajui arobne sjenke po grudima, Rudolfu se zamuti vid. Njegovim opijenim mozgom prostruji pomisao daje ovo moda jedinstvena prilika da noas izgubi svoju tako dugo i ljubomorno

uvanu nevinost. Svjesna svojih prirodnih drai, djevojka se lagano okrene i poe prema kupaonici, ali vidjevi kako mladi stoji kao ukopan u mjestu, ona prieka praivi mu ruku. Bio je to jasan , nestaan i iznad svega zavodniki poziv na igru u koju se Rudolf tako malo razumio, a ija je pravila elio to prije nauiti. On prie, prihvati njezinu ruku i prepusti se da ga vodi. Gertruda ga uvede u kupaonicu i asak ostavi samog kraj vrata. Dok je pripremala veliku rimsku kadu, Rudolf nije skidao pogled s njezinog mladog tijela. Imala je na sebi crnu haljinu, kakve su u ono vrijeme nosile djevojke koje su sluile po bogatim kuama. Oko rukava i izreza, haljinu je krasila bijela belgijska ipka. Kosa joj je bila sloena u pundu, otkrivajui bijeli vitki vrat. Ona se uspravi od kade i prie mladiu. Bez pitanja mu 80 pone otkopavati ipkastu koulju, gledajui ga u oi. On joj se sav prepustio, iako mu je bilo jako neugodno. Oslobodivi ga gornjeg rublja, Gertruda potrai iroki remen na hlaama. Tu se Rudolf trgne iz opojnog stanja i spusti svoje ruke preko njezinih! - Odavde u se sam pobrinuti o svojemu tijelu - nasmije se zbunjeno. - Ali vi me se ne stidite, zar ne? - aptala je mazno. - Ne znam, stidim li se vas ili sebe, ali moram vam priznati da mi je ovo malo neugodno. - Razumijem - nasmije se ona umiljato. - Ostavljam vas sada samoga i priekat u vas u spavaonici. Rudolf je jo dugo ukoen stajao i gledao u zatvorena vrata, prije nego je poeo otkopavati remen. Leei u toploj vodi razmiljao je to li sada ona radi u spavaonici? Razmiljao je da e se djevojka skinuti naga i doekati ga u krevetu. Ove su ga misli neobino uzbuivale, istodobno ih se i bojao jer nije znao to bi u tom sluaju morao uiniti. Za trenutak mu se uinilo daje dovoenjem majke i djevojke Zuckerman uinio veliku pogreku. S druge strane, ta gaje djevojka opinila jo pri prvom susretu u sobi staroga grofa i on je u tome vidio zgodnu priliku da joj se bolje priblii i moda od nje dobije prvu lekciju iz voenja ljubavi. Ali to se opet nije poklapalo s njegovim dugogodinjim sanjarenjem o "princezi iz bajke", divnoj mladoj djevojci velikih nevinih oiju, kojoj e on biti prvi mukarac! Sada je bio bogat, zakonski nositelj visoke plemike titule grofa, vlasnik ogromnog imanja i ugledan graanin s rodbinskim vezama na moravskom dvoru. Kad pone izgradnja eljeznice i iskopavanje rudnika, o tome e se prouti irom zemlje, a on postati jo poznatiji. Okolni e se plemii sigurno zanimati za ovakvog zeta i sve initi kako bi mu predstavili svoje lijepe keri visokog podrijetla. Meu njima, Rudolf e izabrati dostojnu enu za ostatak ivota. Zato se onda petlja s ovom mladom djevojkom? ini li on to iz iste radoznalosti ili zato to mu je dosadio isprazan, tuan i dosadan ivot? Zato on sebi uope uskrauje radosti i slasti ivota? Na ova pitanja nije sebi mogao jasno odgovoriti, pa izae iz kade i

ogrne se kupaim kaputom. Misli su mu opet bile u spavaoj sobi. Stajao je pred vratima kupaonice ne usuujui ih se otvoriti. Uinilo mu se 81 da su to vrata nepoznatog mu iskustva, da je sada nastupio pogodan trenutak da postane potpuni mukarac koji se potvruje i akcijom, a ne samo slatkim sanjarenjima. Ugledavi ga u vratima, Gertruda ustane s ruba kreveta na kojem je sjedila, jo uvijek potpuno obuena. Malo smiren ovim prizorom, Rudolf prie s osmjehom na usnama. - Bili ste u pravu gospoice. Kupanje mi je jako godilo. - Mislim da bi vas blaga masaa jo vie osvjeila - ree Gertruda. Rudolfu je godila sama pomisao na dodir njezinih ruku. On joj dopusti da ga oslobodi gornjeg dijela kupaeg kaputa, preputajui joj se kao djeai kojemu prijateljica upravo eli otkriti najslau tajnu. Kada ga je blago polegla na svileni krevet, Gertruda malo zavrne rukave i pone laganim, njenim pokretima dlanova prelaziti mu po leima. - Jeste li ovako masirali i mojega oca? - kopkalo je Rudolfa. - Oh, veoma esto - potvrdi djevojka veselo. - Gospodinu grofu su ovakve masae jako koristile. alio se sa mnom govorei, da mu svojim dodirom pomlaujem i uzbuujem staru krv! - Va dodir svakako uzbuuje - sloi se Rudolf. - Svia vam se? - koketirala je Gertruda. - Neobino! Priznajem ovo mi je prva masaa u ivotu. Ja nisam vodio onako boemski ivot kao moj otac, kakav gaje na kraju ubio. Od rane mladosti sam radio i razvijao se u strogoj disciplini aktivnog slubenika. Kada me otac pronaao, bio je okiran mojom nesposobnou da se prepustim ivotu razmaenoga plemikog sina koji ima sve i misli samo na slasti ivota... Ona je utjela, njeno ga mazila i s panjom sluala. Ponekad bi ga prekinula, pitala o neemu, pa opet milovala njenim dodirom. - Okrenite se - ree ona odjednom. Rudolf se lijeno okrene i zagleda u djevojku kraj kreveta. Djevojka je bila umorna, rashlaivala se mahanjem ruke. - Ovdje je dosta vrue - alila se. - Bilo bi mi mnogo lake bez ove tijesne haljine. Ne dajui mu vremna da razmisli o ovom hrabrom prijedlogu, Gertruda se nagne nad njegove grudi, podignutih ruku od ulja. - Molim vas otkopajte mi haljinu i rukave, ruke su mi masne. 82 Ve dobro smiren i oputen, Rudolf otkopa rukave, ali mu ruke zadrhtae kada je poeo otkopavati dugaki red presvuenih gumbi na haljini. Jer kako je otkopavao koji gumb, njezine su se bujne grudi sve vie nadimale pa se uplaio da e one uskoro potpuno iskoiti van. Ovo se meutim nije dogodilo, jer je Gertruda imala na sebi svilenu bijelu potkoulju. Pojava njezinog donjeg rublja oamuti mladia koji se za trenutak zaustavi u pokretu ne znajui to da uinu...

- Skinite mi haljinu, molim vas - mazno mu je govorila djevojka Rudolf je povlaio haljinu prema dolje dok ova ne padne na pod, a Gertruda izae iz nje. Ugledavi djevojine gole noge u svilenim arapama koje su pridravali drai kakve su u ono vrijeme nosile djevojke iz slobodnijih slojeva, Rudolfu se uini da e se onesvijestiti. Takve je prizore vidio samo u posebnim asopisima za mukarce. Djevojina i onako kratka potkoulja postane kraom kad je digla nogu na krevet, pazei da neto ne dodirne masnim rukama. Rudolf je ukoeno ekao dok ga je zakoraila i kleknula iznad njega u pobjednikoj pozi lovca koji je upravo uhvatio svoju nemonu rtvu. - Ovako je mnogo bolje - ree Gertruda veselo jer joj je sve do sada ilo od ruke. Blago se nagne naprijed i pone mu rukom prelaziti preko dlakavih grudi. Rudolf, koji je sada bio ve potpuno trijezan i iji je mozak opet funkcionirao kao sat, primjeti kako djevojku uzbuuje dodir s njegovim dlakavim grudima. Vidjevi s kakvom je on enjom prodire, ona se zaustavi u pokretu, pa i sama sagne glavu gledajui u svoje bujne dojke... - Sviaju li vam se moje grudi - upita djevojka i pogleda ga. Ali Rudolfu se osuilo grlo. On nije nita komentirao, samo je gledao grudi. U sebi se nadao da e ona opet uiniti neki novi potez koji e ih jo vie zbliiti u ovoj predivnoj ljubavnoj igri. On osjeti vrtoglavicu kad je lagano poela svlaiti potkoulju preko glave... - Ovako ete ih bolje vidjeti - ree ona tiho. Odjevena samo u grudnjak i svilene gaice, Gertruda ga nastavi dalje masirati po grudima, vratu i ramenima. Rudolfa je sve vie uzbuivao poloaj nagog tijela. Ona je sve manje kleala nad njim a sve se vie sputala nad njegovo tijelo. Kao umorna, ona nenadano sjedne nad njegovo krilo, rukom briui oroeno elo. Osjetivi slatku teinu tijela na sebi, pomisli da e izgubiti svijest. 83 Gertruda zakljui daje doao trenutak da se rtva do tue, kratko ga je promatrala i potraila njegove suhe usne... Poljubila gaje vlanim slatkim poljupcem, od ijeg okusa mladi sav protrne. Poslije prvoga oka i obamrlosti, pone dolaziti sebi, a njegove se ruke napokon i same pokrenu, pa ponu traiti njezine grudi... Kako bi mu pomogla u njegovoj namjeri, Gertruda zabaci slobodnu ruku iza lea i vjetim pokretom oslobodi grudi iz grudnjaka. Rudolf je mislio da sanja. On se nikada ni u svojim najsmjelijim matama nije nadao daje ensko tijelo ovako slatko i draesne Dok gaje ljubila i milovala, on osjeti daje izgubio stotine nenadoknadivih sati svojega ivota. Istodobno je otkrio daje voenje ljubavi veoma jednostavan i nimalo neprilian in, kakvim ga je u svojem konzervativnom shvaanju zamiljao. Ali, koliko god ju je toga trenutka elio, istodobno gaje odbijala njezina verziranost u odnosu s mukarcima. Dok ga je djevojka sve strasnije milovala i izvijala se iznad njega svojim tijelom, Rudolfu su poele navirati prve neugodne misli... Pitao se, nije li se i ona moda

nala na popisu kakve gospoe Berkowich? On je pokuao zamisliti s koliko je mukaraca do sada spavala i na kakve im je sve naine pruala zadovoljstvo? Moda se ovako rado podavala i njegova majka nekom plemiu kada gaje zaela? Ova uasna usporedba natjera ga da irom otvori oi, ali ugleda samo oroeno elo djevojke. Koliko god su ga opijali strasni poljupci i godio mu dodir njezinih grudi, Rudolf pone osjeati otpor prema ovoj nenadanoj vezi. Odjednom je sebe vidio u ulozi neodgovornog plemia koji je na pravom putu da napravi ovoj mladoj djevojci drugog Rudolfa, jedno drugo neeljeno dijete, da otpone jedan drugi ivot prepun tuge i ogorenja kakav je i sam proivio! Osjetivi kako se djevojina ruka sputa sve nie, Rudolf je vrsto zgrabi objema rukama, odvoji i zbaci sa sebe na drugu stranu kreveta. Tako se on naao nagnut iznad nje, jo uvijek je drei za ruke. Uplaena ovakvim naglim postupkom, Gertruda da je zaueno promatrala trepui dugim trepavicama... - Ne ini li vam se gospoice da smo se oboje veeras prilino zaboravili? - upita je muklim glasom. - Vae su drai uinile da zaboravim jedan mudar savjet koji mi je esto ponavljao direktor banke u kojoj 84 sam radio: Nikada se ne petljajte sa enskim lanovima svoje posluge, niti sa svojim slubenicima! To su slatke, ali nepoeljne veze, koje su do sada mnogima dole glave. Vraajui ovim hladnim rijeima stvari na svoje mjesto, Rudolf oslobodi djevojci ruke i vrati se na svoju stranu kreveta gdje ostane u sjedeem poloaju. Djevojci navru suze na oi, ali se hrabro suzdrai od plaa. Mirno je ustala, obila oko kreveta i obukla se. Stajala je tako kraj kreveta pognute glave zakopavajui mnogobrojne gumbe. I Rudolf se osjeao krivim pa nije znao to da joj kae i kako daje utjei. - Ja sam za sve kriv - tiho se opravdavao. - Nikako nisam sebi smio dopustiti toliku slobodu s vama. Ali oamuen vaom ljupkom nazonou, na trenutak sam zaboravio na lijepo ponaanje. Jer ponaanje istinskog plemia mora biti usko povezano i s njegovim osjeajem asti. Akoje isti ima. Gertruda zavri zakopavanje, poravna svoju razbaruenu kosu, pa ga mirno pogleda, ruku mlitavo sputenih niz tijelo. - Vi ste sigurno astan i plemenit gospodin - ree mu razoarano, ali ste sumnjivi mukarac! teta to ste mi dopustili da to otkrijem. Ona mu se nakloni i napusti sobu. Rudolf je ostao sjediti u krevetu i gledati u visoka zatvorena vrata. Ona je u pravu, razmiljao je; ovo mu na kraju nije ni trebalo. Potena djevojka u svakom sluaju ne bi ni znala napraviti razliku izmeu pravog mukarca i mlakonje. Koraajui dugim poluosvjetljenim hodnikom, Gertruda je brisala vlane oi. Usput je zastala kraj visokog tamnog prozora, u ijem staklu provjeri i poravna svoju pundu. Primjeti da su vrata zapadnog krila jo uvijek irom otvorena. Prije no to e ih zatvoriti, izae van da provjeri

nije li netko od posluge jo vani. U mjeseinom jasno obasjanom vrtu, nazirala se silueta mukarca koji je sjedio na klupi. Ne znajui tko je, djevojka na trenutak zastane, dvoumei se. - Dobra veer gospoice - ree poznati glas iz tame. - Gospodine Hoffman! - prie Gertruda klupi. - Zar vi jo niste legli, a ve je prolo jedanaest? - To bih ja vas trebao pitati - ustane Hoffman i nakloni joj se, kao pravoj mladoj dami. Gertruda mu pokua prodrijeti do oiju, ali joj je smetala sjajna mjeseeva kugla iza njegovih lea. Ona se pokunji i sjedne na drvenu klupu. - Neto nije u redu? - upita Hoffman brinim glasom i sjedne do nje. Ali umjesto odgovora, djevojka prekrije lice rukama i gorko zaplae, trudei se da prikrije bolne jecaje koji su navirali iz dubine grudi... - Tako se stidim - progovori ona kroz pla. Hoffmanu je bilo ao nesretne mlade djevojke, pa je blago oinski zagrli oko ramena koja su se tresla od jecaja. Gertruda je ovaj znak shvatila oinskim i zatitnikim, pa mu se onako jadna sva predala u naruje. Hoffman je sada zagrli i drugom rukom, pomalo zbunjen i ne znajui to da radi... - Ja sam gospodine Hoffman jedna obina drolja - otvarala mu je djevojka svoju duu, - i da sam na vaem mjestu potjerala bih me s posla odmah sutra ujutro! - Ali zaboga gospoice - udio se zbunjeni Hoffman - o emu to govorite?! Gertruda se podigne iz njegovog zatitnikog zagrljaja i pokua se malo smiriti, briui vlano lice i oi. Hoffman ju je promatrao sputenih ruku. Na kraju je upita jedva ujnim glasom: - Gospodin grof vas je uznemiravao? Gertrudu ovo pitanje kao da zaustavi u pokretu. Ona lagano podie pogled prema Hoffmanu. - Otkud vam ta ideja? - malo se iznenadi. Hoffman joj pokretom ruke pokae prema visokim prozorima poluosvijetljenog hodnika. - Prije par minuta promatrao sam vas kako uplakani naputate spavau sobu gospodina Rudolfa i putem briete oi i poravnavate kosu. to oekujete? - to bi mi drugo palo na pamet? Gertruda se sad i sama zagleda u prozore. - Ne! - nasmije se ona gorko. - Nije gospodin grof uznemiravao mene, ve sam ja glupaa napastovala njega! - Gospoice - pokua se Hoffman nasmijati, - moram vam priznati da ste me okirali. - Niste jedini koga sam veeras zaprepastila svojim nedolinim ponaanjem - ogoreno e djevojka. - to se dogodilo? - elio je znati Hoffman. Djevojka vrati pogled na prozore dvorca. 86

- To vam je duga pria gospodine Hoffman - ree ona tunim glasom. - No je duga - hrabrio ju je. Prije no to mu je povjerila svoju potresnu ivotnu priu, djevojka bolno uzdahne... - Kada su nas vojne vlasti obavijestile o oevoj pogibiji, bila sam stara etrnaest godina... Majka i ja smo se nekako uzdravale sluei po aristokratskim kuama, a ona se brinula da nai poslodavci budu stariji ljudi. Tako smo bile sigurnije i bolje zatiene od mogueg uznemiravanja od strane mukih lanova obitelji. Ali kako se rat odugovlaio, a Austrija zapadala u sve veu krizu, i nas dvije smo se uskoro nale na ulici bez posla. Po danu smo prosile, a nou spavale po parkovima s ostalom gradskom sirotinjom. Gertrudi je teko padala ova potresna ispovijed, jer je radila kratke stanke kako bi dola do daha i vie hrabrosti. - Tu nas je pronaao gospodin Richter, ugledni beki trgovac i filantrop. Iako je svo vrijeme o uvjetima pregovarao s mojom majkom, neprestano je gledao mene. Ja sam ve u etrnaestoj bila razvijena djevojka i izgledala mnogo starija. Tako smo pokupile svoje krpice i pole s gospodinom Richterom koji nas je udobno smjestio u poseban stan u sastavu njegovog apartmana. Preporodile smo se, ishranile i ivot nam se inio gotovo divnim da se gospodin Richter uskoro nije zaljubio u mene! Gertruda mrcne i razmaze ostatke suza po licu. - Kada sam se poalila majci da mi gospodin Richter sve ee zavlai ruku meu noge dok smo sami, ona me je tjeila kako je on star ovjek koji mi time ne moe nakoditi. Molila me da s njim imam malo vie strpljenja, jer valjda ne elim da se opet naemo u parku na zimi i gladne. Pokuala sam to razumjeti, jer kao to sam ve rekla, odrasla sam prije vremena ne samo fiziki. I tako je poeo najmunije i najtunije razdoblje u mojemu ivotu, razdoblje upoznavanja duevne bijede i gadosti raznih ljudi! - Koliko je bio star taj gospodin? - zanimalo je Hoffmana. - ezdesetdvije godine ali se jo dobro drao, a to se njegove potencije ticalo, tu se moja majka jako prevarila. Nije se zadovoljavao samo milovanjem moga tijela, jedne me je noi poelio cijelu. Sva up87 lakana molila sam ga da me potedi jer sam djevica i imam samo etrnaest godina. Moje gaje odbijanje jako razljutilo i otvoreno mije zaprijetio da e nas obje opet baciti na ulici gdje smo i bile. Ali vidjevi moju odlunost da zadrim svoje djevianstvo, ubrzo se smirio i rekao da to na kraju i nije tako vano, da se ljubav moe voditi i bez izravnog kontakta. Tako sam poela uiti druge naine kako da zadovoljim mukarca a da i dalje ostanem nevina... Gertruda je opet poela jecati, ali zaprepateni Hoffman ovaj se puta nij e usudio tj eiti j e ili prekinuti. Kod tog uasnog ovjeka ostale smo u slubi tri godine - guila se djevojka u suzama - potom je majka pronala drugu obitelj. Mislile smo

da e nam tamo biti lake ali smo se prevarile. Gazda je bio debeljukasti pedesetogodinjak koji je ve treu no zakucao na moja vrata. Kleao je pred mojim nogama i pitao me koliko elim da mi plati, samo da spavam s njim. I njemu sam objasnila da sam jo nevina ali da postoje i drugi naini da se mukarac zadovolji. Nakon par noi jadan se ovjek toliko zaljubio u mene i moje voenje ljubavi, daje gotovo poeo skretati s uma. Kako sam od njega primila oko sto zlatnih kruna, ja i majka smo jedne noi na brzinu uzele svoje stvari i pobjegle. Gertruda se zagleda u visoku mjeseevu kuglu, sluajui vesele cvrke. -1 tako to... - ree ona odsutno. - Promjenile smo jo nekoliko obitelji, a ja mukaraca. Sve sam ih zadovoljila, utedjela stotine zlatnika sebi i majci, i stoje najvanije, ostala nevina. Jer nevinost je jako vana u djevojakom ivotu, tvrdila je moja majka, samo se nevine djevojke dobro udaju. Kada sam nedavno upoznala gospodina grofa, mojoj je majci odmah pala ideja. Odmah sam trebala zavesti mladoga gospodina, a kad bih izgubila nevinost, trebala sam se baciti u histrian pla zbog tog "jedinog" blaga kojeg me je oslobodio. Imao bi dvije mogunosti da se oslobodi skandala - da me odmah oeni, ili bogato otkupi moju izgubljenu ast. Gertruda naglo okrene glavu prema Hoffmanu. - Ali me gospodin grof preduhitrio u mojoj zloj i neasnoj namjeri. Objasnio mije daje on astan plemi, koji sebi ne moe dopustiti takvu vezu. Ve je bilo zadnje vrijeme da me netko podsjeti da bi i sama trebala imati nekakvu ast! 88 Neko su se vrijeme promatrali na mjeseini, onda joj se Hoffman obrati prijateljskim glasom: - Bio bih neiskren kada vam ne bih priznao da ste se i meni kao mukarcu veoma svidjeli jo od trenutka kada sam vas vidio na eljeznikoj postaji. U vaoj ljepoti nisam vidio nita grjeno, naprotiv, ovo kratko vrijeme sam vas i smatrao estitom mladom djevojkom, koju je priroda, eto malo vie obdarila oblinama i armom. - Vi... - mucala je djevojka - vi me uope ne osuujete i ne prezirete zbog onoga to sam uinila? - Naprotiv! Ja vam se divim! - Jer ste napokon skupili snage da se nekom ispovijedite, stoje najbolji znak pokajanja i elje da se s tim i takvim ivotom zauvijek prekine. Gertruda gaje utke promatrala, potom joj padne na pamet luda ideja pa ga upita: - Vi ustvari hoete rei da biste se poslije svega to sam vam ispriala, mogli sa mnom i oeniti? - To bi mi ak bila velika ast gospoice. - Oprostite - zbuni se djevojka - ali ja vas sve manje razumijem i mislim da mi se surovo rugate. Svata, draga djevojko - podigne Hoffman ruku kojom je pomiluje

po licu. - Mom mukom egoizmu odgovara sama razlika u naim godinama. Pa vi ste mlai od mene dvadeset i pet godina. Jednom rjeju, sumnjam da bih ikad smogao snage i hrabrosti da vas zaprosim. Gertruda je mislila da sanja. Njoj se ovaj profinjeni gospodin odmah svidio, pa je ak razmiljala kako bi se sigurnom osjeala u njegovom ugodnom drutvu. Aaaa... - oprezno je zapoela djevojka - ako bih ja smogla snage da zaprosim vas? - Mislim da biste me uinili najsretnijim ovjekom na svijetu! -1 vi ovjee tvrdite da vam moja prolost uope ne bi smetala? provjeravala je djevojka s nevjericom. - Ni najmanje! - Hoffman je pomilovao njezino rasplakano lice. Hoffman primjeti kako se niz njezino lice opet kotrljaju suze. - Moj me bijedni ivot nauio da mrzim mukarce - potrai ona njegove ruke, koje zadri u svojima. - Ali upravo sam po prvi puta u 89 ivotu poeljela da se duom i tijelom podam jednom od njih. Vama gospodine Hoffman! Hoffman prinese njezine ruke usnama i pone ih ljubiti. - Ako zaista mislite da biste i pokraj svega mogli sretno sa mnom ivjeti, preklinjem vas povedite me jo noas u va stan. Ne elim se vratiti svojoj majci, radije u se jo noas objesiti. - Svata - aptao je uzbueni Hoffman, ljubei joj hladne ruke. Naravno da u vas povesti sa sobom. Ja nisam od onih koji se boje to e netko misliti. Uope me ne zanima to e ostali na dvoru misliti o nama. Ja vam predlaem da ostanete samnom nekoliko mjeseci, pa ako za-kljuite da sam dovoljno dobar ovjek za vas, oenit u vas ako to poelite. Gertruda spusti ruke u krilo, a umjesto njih ponudi mu svoje usne. Ljubili su se tu na klupi parka jo pola sata, potom uzbueni, zaljubljeni i ispunjeni strasnom eljom, lagano ustanu i upute se prema istonom krilu dvorca. Tamo, u skromnoj i toploj privatnosti Hoffmanovog samakog stana, Gertruda se pone svlaiti po drugi puta te veeri, ali nervoznija i uzbuenija. vrsto je odluila da se jo iste noi oslobodi neugodnog tereta svoje nevinosti zbog koje je podnijela toliko munih sati neizrecivih ponienja. U meuvremenu se zlobno radovala izgledu majinog lica, kada joj sutra ujutro ispria to se dogodilo prethodne veeri. 90 6 Krajem listopada Ludberg je sliio na ljudsku konicu. Erdody, kojemu se sada vie nego urilo, ve je poslao pedeset eljezniarskih, rudarskih i umarskih strunjaka. elio je pod svaku cijenu raskriti trasu budue pruge prije prvog snijega, koji je u ovim krajevima znao napadati i po metar debljine. Na sve se strane ulo ruenje drvea ija su debla odmah obraivana za pragove i postavljana du zacrtane trase.

Vie od tisuu mj esnih radnika ve j e primalo prvu plau, a na novinske vijesti o "Ludberkom ekonomskom udu" Moravska Narodna Banka poslala je iz Atalina svoje predstavnike koji su u sreditu grada ve unajmili lokaciju budueg predstavnitva. Privatna banka "Goldsmith i sinovi" pokazala se kreditno nesposobnom, jer su stotine siromanih radnika i seljaka poele traiti dugorone zajmove kako bi popravili svoje poruene kuerke ili sazidali nove. Do tada jedva poznati brdski gradi, vrvio je od domaih i maarskih novinara, strunjaka, trgovaca i avanturista svih vrsta, uglavnom eljnih brze zarade. Uskoro se polunakrivljeni mjesni hotel pokazao nedovoljnim, pa su poslovni ljudi iz Atalina i Budimpete ve udarili temelje za dva nova hotela od sto i stopedeset soba. Malo bolje kue ve su sve bile iznajmljene maarskim i domaim strunjacima, dok su gomile radnika iz udaljenih mjesta privremeno spavale pod atorima koj e j e poslao Erdodv. Svakom malo dalekovidni) em ovjeku bilo je jasno daje ovo tek poetak zlatne groznice, pa se tako u Ludbergu poela graditi i.velika dvorana za zabave, nova javna kupaonica s dvjesto tueva i pedeset 91 kada, pod cirkuskim atorima svirali su ciganski orkestri a u plesu previjale se njihove zavodnike pratilje. Otkupljenje stari blok zgrada za buduu upravu eljeznice i rudnika, a preureivala se i stara dvorana Vatrogasnog drutva, koje je na brzinu odluilo uzeti koji dinar na prihodu od budueg kina. To je jednostavno bilo nezamislivo. Kino sa "ivim slikama" usred Ludberga! Do tada je samo nekoliko ljudi iz toga kraja gledalo film. Istodobno su bogati idovi i moravski trgovci otkupljivali male zaputene duane za iroku potronju. Prije toga, u Ludbergu se jedva mogao kupiti jeftini parfem. Sve je to brino promatrao ef mjesne andarmerije Emil Potockv, kojemu je sudac Bogadi naredio da pod hitno zaposli jo najmanje deset ljudi, jer je postojeih pet bilo nedovoljno. Urbanistiki problemi koje sa sobom donosi ovakav ekonomski bum, naglo su se uveali i u Ludbergu. Potockv je i sam shvatio daje ovo idealna prilika da doe do vee i bolje zgrade nove andarmerije pa je odmah pozvao suca i izaslanstvo opine da razgledaju postojee urede i dvije elije starog zatvora. Uplaeni od mogueg porasta kriminala i javnih nereda, opinari su mu odmah obeali da e do proljea zavriti novu zgradu, ija se gradnja zbog nedostatka sredstava otezala ve tri godine. Sve ovo otvaralo je na desetke novih radnih mjesta, koja su zapoljavala mladi nezaposleni ljudi iz grada i okolice. U opini su s uasom ustanovili da e Ludberg koji je do tada imao 4.000 stanovnika, za samo par godina sigurno prerasti u grad od 10.000. Ali, to je znailo i stotine milijuna od ubiranja mjesnih poreza, to je opet u poslovnom smislu znailo stotine novih zgrada, desetine poploenih ulica, veliku novu zgradu gimnazije i naravno, suda i opine. Barun Badoco nije elio posljednji ostati u planiranju bolje budunosti svojega grada, pa je uz svakodnevno brzo izdavanje trgovakih dozvola, poeo i velikoduno

nuditi okolno opinsko zemljite za izgradnju novih kua. Kako bi bar malo pomogao Erdodvju u smjetaju njegovih strunjaka, Rudolf je primio na stan dvadeset inenjera i direktora budue gradnje na elu s Erdodvjevim tajnikom Dorozmom. Vie nije mogao, jer je i sam poeo s velikim preureenjem dvorca. Ovi maarski gosti trebali su ostati samo do proljea, jer je bilo planirano zavrenje velikog hotela u sreditu grada. 92 Obnova Ludberkog dvorca pria je za sebe. Vie od sto domaih radnika i zidara te deset slikara restauratora iz Atalina, poeli su obimne poslove osvjeavanja ove povijesne graevine. Mijenjali su se stari podovi, bojili zidovi i drvenarija, mijenjali prozori i stakla, popravljan namjetaj i donoen nov, sjajniji i skupocjeniji. Rudolf je sve to nadgledao, izdavao uputstva i samozadovoljno sve obilazio svakoga dana, sanjarei o buduem sjaju ovih starih zidina. Naveer bi se zatvorio u svoj radni kabinet i uivao u slavi i bogatstvu. Paljivo je iz novina izrezivao svoje fotografije i fotografije dvorca, kao i mnogobrojne lanke koji su opisivali "Ludberko udo"! U ondanjoj ekonomskoj monotoniji Moravske zamrle privrede, ovakvim se dogaajima poklanjala velika pozornost. Kovanjem Ludberkih poduzetnika u zvijezde, eljelo se potaknuti desetine drugih poslovnih ljudi da ulau u nove poslove. Ali tek kada bi se naao u svojem velikom krevetu, Rudolf bi shvatio da je za sada postigao samo vanjski sjaj a da mu je ona unutarnja, intimna stranajo uvijek jadna, prazna i nezadovoljena. Bila mu je potrebna ena, ljupka i privrena pratilja u ivotu koji je mnogo obeavao. Posebno se osjeao usamljenim od kada mu je Hoffman rekao da se u proljee namjerava oeniti Gertrudom. Onom istom djevojkom koja mu je tu, na ovom istom krevetu, onako nesebino nudila svoje drai. Zato ju je odbio? to ga je sprjeavalo da je uzme one noi i nauiva se njezinog opojnog tijela? Na ova ili slina pitanja, Rudolf jo nije znao pravi odgovor. Saznat e ga uskoro! Jednog dana kada je etao svojim dvorcem pretvorenim u gradilite, Rudolf zastane kraj otvorenih vrata Hoffmanove radne sobe. Upravitelj je sjedio okrenut prema visokim prozorima, i s nekim telefonski razgovarao. - Oduvijek sam vam govorio da bi tu budalu trebalo negdje priekati dobro ga pretui! Moda bi ga samo strah mogao najerati da kontrolira svoje bezumne postupke. Privuen mjesnim traevima koje je upravo uo, Rudolf tiho ue u sobu. - Jadna djevojka, je li povrijeena? - zanimalo je Hoffmana. Potom primjeti Rudolfa i okrene se stolu, jo uvijek sluajui. - U redu Po93 tocky, bilo to da poduzmete, imate moju podrku. Molim vas da me obavijestite o daljnjem razvoju dogaaja. Hoffman zavri razgovor i vrati slualicu na svoje mjesto. - Neto se dogodilo? - sjedne Rudolf na oblinji stolac.

- Ah, gospodine grofe, - odmahne Hoffman rukom - kada je Bog stvarao svijet, valjda pogrekom, a sigurnije je da nas je kaznio, stvorio je i nekoliko budala da nam zagoravaju ivot! Jedna od tih iskonskih budala, na alost ivi i u Ludbergu. Zove se Adam Bloch, zaposlenje u opinskoj umariji kao glavni umar. To je inae teka ljudeskara oko sto kilograma s glavom bivola a mozgom ovce! Rudolfu se svidjela Hoffmanova ogorena usporedba, te on nesvjesno razvue usne u osmjeh. - Nasilnika povijest ovoga divljaka poinje sigurno trenutkom njegovog nepotrebnog roenja - govorio je Hoffman. - U Ludberg je doao prije otprilike est godina i od tada ne prestaju njegovi ispadi i nasilno ponaanje. Kako svojom grubou nije u stanju pribaviti si pristojnu enu, koristi se tuim enama i djevojkama. Ponekad im plati, a ee ih primora prijetnjama ili silom. - Ta budala vam siluje ene, a vi ga jo uvijek drite na slobodi?! iznenaeno e Rudolf. - To vam je zamreno grofe - objasni Hoffman. - Blochovi nasilniki postupci prema mjesnom enskom stanovnitvu su javna tajna, jer kad god sud pokua privesti potrebne svjedoke, oteena strana se obino povlai iz straha od mogue osvete. Pa vi bar znate narodnu poslovicu, da "sila Boga ne moli"! Rudolfu je sve bilo jasno. - Stoje sada uinio? - zanimalo gaje. - Tamo gore u selu Bistrici, ivi i radi neobino lijepa i draga djevojka, uiteljica. Podrijetlom je Ruskinja, a u Moraviju ju je dovela jedna idovska izbjeglika obitelj. Kada je zavrila uiteljsku kolu, bez pogovora je prihvatila to zabaeno blatno selo gdje radi ve pet godina. Seljaci je oboavaju i o njoj prepriavaju najpobonija uda, smatrajui je sveticom. Ona im ui djecu, savjetuje ih u njihovim problemima, pomae im u radovima, a svoju skromnu plau razdijeli siromanima i bolesnima. Jednom rijei, divna i besprijekorna osoba. I sve bi bilo lijepo da se u ivot te skromne djevojke nije poeo uplitati taj nasilni prasac. Kako do 94 njezinog srca ne zna doi, on je poelio njezino estito tijelo. Ali kako se mlada ena nije uplaila njegovih prijetnji ni njegovog izgleda, sino je odluio uzeti je na silu!. Kako mu nije otvorila na kucanje i lupanje, taj je divljak poeo razvaljivati vrata njezine skromne kolibe. Djevojka je u zadnji trenutak skoila kroz prozor i potraila pomo od susjeda. Kada su Bistriani uli tko eli oskrnaviti njihovu svetinju, uzeli su kolce i batine i krenuli prema koli. Samo tami i brzim nogama Adam Bloch moe zahvaliti to je iznio ivu glavu. Jutros je uiteljica dola u grad i podnijela prijavu zapovjedniku andarmerije, koji me sada pita to da uini? - Kako to da uini?! - zaprepasti se Rudolf. - U tome i jest problem, gospodine grofe! - nasmije se Hoffman. Djevojka ga nije vidjela, ve je samo po njegovom pijanom glasu zakljuila tko je. A to je nedostatak potrebnih dokaza da se nasilnik uhiti.

Jer mora se priznati, bilo tko je mogao navaliti na vrata, imitirajui Blochov hrapavi glas! - Znai za tu jadnu djevojku nema pravde u ovom gradu, sve dok je podivljali nasilnik ne rastrga u svom seksualnom nagonu! - ree Rudolf oito nezadovoljan ovime stoje upravo uo. Hoffman nemono slegne ramenima. - Kada sam uo o prvim Blochovim "udvaranjima", osobno sam otiao u Bistricu i objasnio mladoj dami u kakvoj se opasnosti nalazi. Pitao sam je, bi li pristala sii u grad ako joj osiguramo mjesto ovdje u koli. Ljubazno me je odbila, izgovarajui se daje u selu mnogo potrebnija siromanima i bolesnima. Kao to sam rekao, to je humana i svakog potovanja vrijedna osoba. - Ponovo zazvoni telefon... - Hoffman - ree upravitelj kratko. Dok je bez rijei sluao neiji uzbueni glas, Rudolf ga je netremice promatrao. Bezuspjeno se trudio da prepozna glas mukarca koji je govorio... - Svinja! - ree Hoffman ljut. - Da sam na vaem mjestu, smjesta bih ga priveo i zatvorio! Potockv, upozoravam vas da e se sva krivnja sruiti na vau glavu, ako se toj dragoj djevojci neto dogodi. Hoffman je jo malo sluao glas s druge strane, potom lagano spusti slualicu sve zabrinutiji. Rudolf ga je promatrao, ekajui da uje posljednje novosti. - Kada je u andarmeriji potpisala zapisnik o sinonjem napadu, djevojka je iskoristila boravak u gradu i pola u trgovinu po neke stvari. Ispred hotela srela se sa svojim udvaraem, koji joj je svojim ogromnim tijelom preprijeio put. Pred cijelim svijetom ju je napao najpogrdnijim psovkama, optuujui je da eli okaljati njegovu ast pred estitim graanima Ludberga i okolice. Rekao joj je, ako je seksualno ugroena, da mu je to mogla tajno reci, on bi joj od srca pomogao, a ne da skandalima privlai panju na svoj seksualan problem. Rudolf osjeti kako mu krv navire u glavu. - Na sreu galamu je uo jedan andar i priao djevojci u pomo, bojei se daje pobjenjeli Bloch ne napadne fiziki. Utiao je nasilnika i vratio ga opet u krmu, a potresenu djevojku ispratio do izlaza iz grada. Potom se urno vratio u postaju da Potockom kae to se dogodilo. Dvojica mukaraca kratko su se promatrali - Sve vie imam osjeaj da bi se iz ovoga mogla izroditi nekakva nesrea! - izrazi Hoffman svoju bojazan. - Dobro mi je poznat ovaj nasilniki tip ljudi. Blocha je izdalo strpljenje jer osjea da mu plijen izmie iz ruku. A on je poznati lovac, kojemu se rtva do sada nije uspjela izvui neoteena. Svojim upornim odbijanjem, mlada je djevojka dovela u pitanje njegovu na daleko uvenu mukost! A to znai da e se njegov i onako nerazvijeni um jo vie pomraiti. U tom svom duevnom mraku, on e vidjeti samo jedan izlaz - nasilje! Rudolf ga je sluao vrsto stisnutih usana. - Nasilje i nepravdu mrzim iznad svega - promrmlja on jedva otvarajui usta. -1 ja gospodine grofe, ali oni su sastavni dio naih ivota - ree

Hoffman filozofski. - Ako ih moramo priznati, ne znai da ih moramo i trpjeti! Rudolf naglo ustane, kratko se nakloni Hoffmanu i bez rijei napusti ured dugim koracima. - Hoffman je zabrinuto gledao prema otvorenim vratima. Ve je imao iskustava s naglim i nepredvidljivim reakcijama svog mladog poslodavca. Polako se okrene u naslonjau duboko se zamislivi. Kao stoje i oekivao, kroz prozor ugleda mladog grofa kako zamiljen seta po stazama vrta. Ovo je bio znak da mladi opet neto namjerava, a Hoffman se bojao ve i same pomisli na mogui ishod Rudolfovog razmiljanja. 96 Ovaj put ga mora drati na oku i na vrijeme sprijeiti od bilo kakve nepromiljene akcije. Bila je nedjelja i Rudolf je rano ustao. Obukao je kono lovako odijelo pokojnog grofa Ludwiga, a preko debelih vunenih arapa navukao je stareve besprijekorno ulatene izme. Na glavu je stavio omiljenu ubaru koju je donio iz Bea. Nije elio da ga bilo tko vidi od posluge, pa se iskrao iz svoje spavae sobe kroz krilo visokog prozora, koji potom opet pritvori. Vani je jo vladala tama, jer je bilo tek pola est. Kada je zaobiao zapadno krilo dvorca, naao se na prilaznom putu koji je vodio u grad. Sino je paljivo prouio mjesnu kartu puteva i naselja, pa se nadao da e bez pitanja uspjeti pronai umski puteljak koji je vodio u brda, odnosno prema toj selendri Bistrici. Nevidljiva, neopisiva i njemu neshvatljiva sila vukla gaje u tom smjeru. Skoro cijelu no nije oka sklopio. Otkada je uo od Hoffmana o toj nesretnoj mladoj uiteljici, nekakav udan nemir uselio se u njegovu duu i on je znao da ga taj osjeaj nee napustiti dok osobno ne ode u selo i ne vidi tu djevojku. Slikoviti opis koji je dobio od Hoffmana, tako je nevjerojatno odgovarao djevojci iz njegovih snova. Iznad svega, bila je u opasnosti stoje bilo najvanije. Grabei dugim koracima pranjavim puteljkom, Rudolf se sav zanio u slatko sanjarenje o izbavljanju mlade djevojke iz kandi zlog nasilnika. to se vie udaljavao od Ludberga, sve vie mu je postajalo jasno da je na pravom putu. Jer Rudolfu nije samo nedostajala ena, nedostajala mu je ljubav jedne ene! A takve stvari se ne nalaze, one se stjeu. Da bi se stekla naklonost jedne ene, trebalo joj je dokazati svoju odanost i prijateljstvo. Tako je uvijek bilo u njegovim matanjima, tako je moralo biti i u njegovom ivotu. Drukije nije znao ivjeti. Kroz prvo praskozorje, Rudolf primjeti priliku koja se sputala prema njemu. - Dobro vam jutro - pozdravi ga stariji seljak, prijazno skinuvi eir sa sijede glave. -1 vama takoer - podie i Rudolf svoju ubaru. - Dobro je to ste naili, novi sam u ovim krajevima i nisam ba siguran idem li u pravom smjeru. - Vi ste s nove eljeznice? - nagaao je seljak. 97 - Pogodili ste - nasmije se Rudolf. - Moram otii u selo Bistrica i

tamo izvriti neka mjerenja za buduu trasu. - Na dobron ste putu mladi gospodine - podigne seljak ruku prema brdu. - Samo nastavite ovim putem i stii ete ravno u selo. Nema ni deset kilometara. - Deset kilometara! - uzvikne Rudolf prilino umoran jednosatnim penjanjem. - to moete gospodine - iskezi seljak svoje rijetke zube, bit e nam svima lake kada proradi ta nova eljeznica. Pozdravi Rudolfa podizanjem eira, pa nastavi dalje. Mladi je neko vrijeme gledao za njim pa uzdahne. Pogleda u beskrajne ume pred sobom, pa nastavi putem prema sve rumenijem nebu izlazeeg sunca. Pjeaio je tako matajui o svom skorom susretu s nepoznatom djevojkom. Hoffman je rekao daje "lijepa i draga", pa je tako pokuavao i predoiti sije. U raskonoj je krinolini svakako nee nai, Hoffman je rekao da svoju skromnu plau razdijeli siromanim seljacima. Boe, pitao se sve nervozniji, je li mogue da takva djevojka i postoji? Rudolf u svojim snovima nikad nije ni zamiljao susret s bogatim plemikim kerima. Njemu je bila potrebna djevojka u dronjcima, koju e upravo on obui u raskone oprave, djevojka skromna i stidljiva, koju e obasipati panjom i bogatstvom, djevojka nesretna i usamljena, koju e izbaviti i usreiti. Razmiljao je kako mu sve ide za rukom posljednjih mjesec dana. Jedino nije znao na koji e nain izbaviti svoju ugroenu princezu od tog nasilnika i grubijana Blocha. Kada je ugledao prve kue, prolo je osam, a sunce se podiglo iznad udaljenih brda. Svje brdski zrak mu je godio, ali je istovremeno osjeao stranu potrebu za jelom. Dovraga, ljutio se na samoga sebe, trebao je sa sobom ponijeti komad kruha i unke. Taj prokleti Bloch mu je sino pokvario veeru, a kako izgleda pokvarit e mu i cijeli dan. Prie staroj polusruenoj ogradi iza koje je ena okopavala skroman vrt. - Dobro jutro! - pozdravi je malo odigavi ubaru. Ja sam od eljeznice. Moram izmjeriti neko zemljite pa mi treba pomo vae uiteljice. Gdje je mogu pronai? ena se uhvati za lea jer su je boljela. 98 - Vidite onu utu kuu postrani? - pokae ona pokretom glave. - To vam je kola. Gospoica stanuje u jednoj sobi straga. Rudolfuje bio neugodan prodoran glas ove seljanke. Smeteno joj se nasmije, dotakne ubaru i nastavi uz brdo. Ali to se vie pribliavao toj utoj straari od blata, srce mu je sve jae udaralo, tako da se uplaio da mu ne pozli na putu. Koji mu je vrag odjednom? Zastoje tako uzbuen? Zastane u sjenci velikog hrasta na koji se nasloni. Iz sjene je promatrao zgradu kole, duboko diui pokuavao se smiriti od nenadanog uzbuenja. Malo je previe dao oduka svojoj uspavanoj mati. Mladi duboko udahne i odvoji se od starog stabla. Nitko ga nije vidio jer je mjesto bilo pusto, a kua u grmlju. Zaklonjen visokim ibljem i drvenom polusruenom ogradom, on zaobie kolu traei ulaz. Ali samo

to je zaao za ugao, on se ukoi u mjestu. Nasred travnatog dvorita, neka je djevojka cijepala drva. Bila mu je okrenuta leima. Iznoena gradska haljina otkrivala joj je lijepo oblikovane noge na kojima je imala kratke gumene izme. Lijeva joj je arapa bila poderana na dva mjesta. Kada je raskolila i zadnju kladu, djevojka zabije sjekiru u panj kraj kojeg une. Lagano je skupljala nacijepana drva, slaui ih u naruje lijeve ruke. Rudolf odjednom osjeti da joj pokreti postaju sve sporiji, da bi se na kraju potpuno umirili. Pomislivi daje osjetila njegovu blisku nazonost, on gotovo prestane disati. Ali umjesto da se nenadano okrene prema njemu, djevojka lagano nasloni glavu na desnu ruku kojom se pridri za rub panja. Naslagana joj drva poee ispadati na travu i ona se prepusti tihom plau bez glasa. Rudolf je stajao kao opinjen. Prizor koji je upravo gledao, prelazio je sve do tada zamiljeno u njegovoj mati. Tu pred njegovim oima, kleala je oajna djevojka iz njegovih snova, savladana tugom i bezizlaznim poloajem. Bila je toliko tuna da nije ni ula njegove tihe korake. Rudolf prie panju, klekne na koljeno kraj nje i pone skupljati drva. Vidjevi kako se drva pomiu, djevojka naglo podigne glavu. Ugledavi njezino od suza vlano lice, Rudolf je mislio da e mu srce zauvijek stati. Tako su se ukoeno promatrali nekoliko trenutaka, oboje iznenaeni. Mlada djevojka nenadanim stranim ovjekom, a Rudolf plemenitom ljepotom njezinog tunog lika. Da, Hoffman je govorio istinu, djevojka je bila neobino lijepa. 99 - Tko ste vi gospodine? - upita ona sa strahom, u svom sklupanom poloaju. - Kako to da vas nisam ula ili primj etila? - zagleda se ona prema staroj ogradi. - Stajao sam tamo u grmlju i promatrao vas desetak minuta. Oprostite mi zbog toga ispria se Rudolf. - Deset minuta ste me promatrali kriom?! - ponovi ona drhtavim glasom. - Molim vas nemojte se uzrujavati zbog toga - nastavi Rudolf mirno slagati drva u naruje. - Nisam to uinio iz podle namjere, vjerujte mi. Kad sam vas ugledao, jednostavno sam se skamenio. Pogled mi se ukoio a grlo osuilo. Nisam se mogao pomaknuti nekoliko minuta. - Zar prije toga nikad niste vidjeli djevojku kako cijepa drva? - ree ona s ironijom u glasu. - Nepravedni ste kad tako govorite, ali niste toga svjesni - tuno se nasmije Rudolf. - Ja nisam preao ovoliki put kako bih vas uznemirio svojim nepristojnim ponaanjem, ili neumjesnim primjedbama. Doao sam vam pomoi! Djevojku zaboli glava. Previe joj se toga dogodilo u posljednjih dvadesetetiri sata, a i prolu je no provela ne sklopivi oka. Protrlja oroeno elo i pone se uspravljati. Um joj je bio premoren, nije znala

to da misli i kako da protumai rijei i nazonost ovog udnog mladog ovjeka. Rudolf se i sam uspravi s naramkom drva, pa su se tako utke prouavali jo nekoliko trenutaka. - Doli ste mi pomoi, kaete? - nasmije se ona tuno. - Bojim se dragi gospodine da meni moe pomoi jedino Bog! - A ja se bojim gospoice da on ima jako malo utjecaja na ovom alosnom svijetu. - Njemu nije ni stalo do utjecaja nad monima - uzvrati ona. - Moni su ga se odrekli jo onog trenutka kad su se opredijelili za svoj nain ivota. Onima kojima je potreban, Bog pomae utjehom i duhovnom snagom. Nije On stvorio alosni svijet o kojemu govorite, nego ovjek! Rudolf osjeti da e izgubiti na ovom njemu nepoznatom podruju ako ga odmah ne napusti. - Od gospodina Victora Hoffmana sam uo o vaim tekoama pa sam vas elio upoznati i ponuditi vam svoju skromnu pomo. Gospodin 100 Hoffman vas je opisao tako slikovito i tajanstveno da zbog vas nisam mogao nou spavati. - Sto vam je to rekao o meni gospodin Hoffman? - nastavi ga ozbiljno ispitivati. - Sve najgore! - uozbilji se Rudolf. - Da ste neobina usamljena djevojka, koja se zaredila u ovoj blatnoj selendri iji se ivot u posljednje vrijeme poeo pretvarati u pravi duevni pakao. Va me ivot odmah podsjetio na priu o ljepotici i zvijeri, ali s tom razlikom stoje ova zvijer - prava. - Pa ste pohitali da me izbavite, kako i dolikuje mladom vitezu idealistikih shvaanja ree ona bez naroitog oduevljenja. - Gospodine, uinit ete mi najveu uslugu ako se odmah vratite tamo odakle ste doli i zaboravite cijelu tu stvar. Zadnje to bih eljela je da zbog mene budete uskoro ubijeni. Jo mi samo vi trebate na dui. Ona se okrene i krene prema nakrivljenoj kuici. Pred samim se ulazom zaustavi i pogleda ukoenog mladia. - Pa uite zaboga, ne stojte kao ukopan s tim smijenim drvima u naruju. Rudolf preskoi visoki prag, trudei se razabrati unutranjost mrane prostorije. Jedini prozor jedva daje unutra proputao jutarnje zrake. - Stavite ta drva tamo u kut - ree djevojka pa une kraj male eljezne pei da jae raspiri vatru. Rudolf kraj vrata ugleda drveni stolac, ustvari jedini u sobiku, na koji se umoran bez poziva spusti. Svladan fizikim i duhovnim naporima toga jutra, duboko uzdahne. Ovo privue pozornost mlade domaice. - Mogu li vas ponuditi kavom? - Oh, molio bih vas - ivne mladi. - Bit u vam jo zahvalniji ako me ponudite alicom toplog mlijeka i komadom kruha. Nisam ni sanjao da e me ovo jutarnje pjeaenje ovako iscrpsti. - Onda moete lake shvatiti napore jadne seoske djece od kojih neka propjeae i po deset kilometara da bi dola do kole.

Rudolf ovu primjedbu shvati kao osobni prijekor. - Svima e biti lake, kada na godinu proradi umska eljeznica. Ne znam je li vam poznato, trasa budue pruge ii e i do vaeg sela. - Siromanije svejedno nee sebi moi priutiti - ree gurajui drva u pe. - Ovdanja sirotinja ima jedva novca za svijee i petrolejke. Veina mojih aka ui naveer kod otvorenih ognjita. 101 Rudolfu se suilo grlo. Osjeti da je gorina u njezinom glasu opravdano uperena prema prebogatoj buroaziji toga kraja, dok se na drugoj strani nalazila masa siromanog seoskog ivlja. Mogunost da bi ga ona mogla prepoznati kao krivca za to nepravedno stanje, dovodila gaje do oaja. Odlui da do daljnjega prikrije svoj identitet. - Mlijeko je svjee - prinese mu ona stari napukli posluavnik, a za ovu kukuruznu pogau nisam ba sigurna da e vam prijati. Dok je bila pred njim polusagnuta, Rudolf potrai njezine svjetle zelenosmede oi. Iznoena joj se haljina rastvorila na grudima, ali se on ne usudi spustiti pogled na njih. Kao opijen udisao je miris njezinog tijela, razmiljajui to da uini da malo opusti tu dragu djevojku do koje mu je sve vie stalo - Varate se ako mislite da sam roen u svilenim krpama i od malena razmaen skupocjenim igrakama, slatkiima i ostalim blagodatima bogatakog ivota. Sve do prije nekoliko mjeseci, nisam ustvari znao ni tko mi je otac. Osjeajui valjda grinju savijesti, pronaao me u bekoj banci gdje sam radio kao obian slubenik. Cijelog ivota povlaio sam se i stanovao pojeftinim bekim sobicama. Hranio se po treerazrednim kavanama, kako bi mi to vie novca ostalo za knjige. U kolu nikada nisam nogom koraknuo. itati i pisati nauile su me djevojke s imanja gdje sam roen kao kopile. Ako moda mislite da ste vi vie od mene ogoreni na ovaj ruan i nezdravi svijet, jako se varate. Rudolf se nadao da e ovim patetinim rijeima malo smekati srce svoje domaice. I nije se prevario. Djevojka gaje promatrala izravno u oi, a umjetna strogost s njezinog lica odjednom nestane. Njegove su rijei na nju ostavile oigledan i trenutan dojam. - Vae mlijeko - ree ona tihim glasom. Rudolf pogleda u zemljani loni i komad tvrdog kukuruznog kruha. Prihvati od nje stari posluavnik koji stavi na krilo. Djevoka ostane stajati pred njim, sputenih ruku. - Gospodin Hoffman mi na alost nije spomenuo i vae ime - ree Rudolf smirenim glasom. - Katarina - proape ona. - Rudolf Getz - predstavi joj se on svojim pravim imenom. - Radim na eljeznici kao knjigovoa. 102 Postien ovim to je upravo rekao, spusti pogled na svoj zajutrak i pone polagano jesti. Djevojka je jo malo stajala prouavajui ga, potom se okrene i ode

do pei gdje sjedne na grabu kutiju za ugljen. Gledala je u zemljani pod svog jadnog prebivalita, pa mu se obrati tihim glasom: - Oprostite mi molim vas ako sam vas povrijedila grubim rijeima. Moje dosadanje iskustvo s ljudima, nauilo me je da im ne ukazujem previe povjerenja. Iako se cijelo vrijeme trudim da vas bolje razumijem, vae rijei i nazonost me sve vie zbunjuju. Nisam naviknuta na takve posjete. Moda e vam zvuati smjeno, ali vi ste drugi mukarac kojemu sam dopustila da ue ovamo. Rudolf pomisli da e mu srce iskoiti od novog uzbuenja. On drhtavom rukom spusti alicu na posluavnik. - Moe li se znati tko je bio taj prvi mukarac? -%pita on muklim glasom. Djevojka ga iznenaeno pogleda. - Otac Visinskv. Rudolf proguta slinu. Nadao se kako ona nee u polutami sobe vidjeti kako su mu se obrazi zarumenjeli. - Toliko ne vjerujete mukarcima? - upita on. - Ne osjeam potrebu za njihovim izvjetaenim drutvom. Za mojih dvadesetosam godina ivota, vi ste prvi mukarac koji mije priao s namjerom da mi neto ponudi. Svi ostali mi uglavnom dolaze da neto dobiju! To je bio glavni razlog to sam vas uope pozvala unutra. - Poslije svega to sam uo o nekim ovdanjim mukarcima gotovo vas razumijem. Katarina je prouavala njegove otre crte lica. Primjeti da mladi ima neobino njene smee oi. Njihov mir joj je govorio da mu moe vjerovati. Te tune oi bile su i ogledalo njegove due. - Kako to da poznajete gospodina Hoffmana? - upita ona. - Nedavno mije pisao u Be i ponudio mjesto glavnog knjigovoe u upravi nove eljeznice - slae Rudolf bez mnogo razmiljanja. - Da, ula sam o dolasku tog mladog grofa, kao i daje jako bogat. Pria se daje svojim povratkom napravio u Ludbergu pravi ekonomski bum. Inae, otac mu je bio pravi "Oblomov"! - Oprostite? - Rudolf je nije razumio. 103 - Ah, Oblomov vam je legendarni plemi lijenina iz starog ruskog romana. Njegov najvei problem bio je kako da ubije svoje besposlene dane ispunjene dosadom i duevnom prazninom. ivot je uglavnom proveo leei na udobnoj sofi, dok je njegovih tristopedeset seljaka-kmetova koje je naslijedio zajedno s imanjem danonono radilo. Viak njihovog mukotrpnog rada, Oblomov je troio na glupe igre i zabave, kojima se pokuavao spasiti od smrtonosne dosade. Stotine moravskih plemia slino ivi i danas. Rudolf samo proisti grlo. U polutami mranog sobika piljio je u nestvarnu proliku pred sobom. Jednostavno nije nfogao odvojiti pogled s te draesne djevojke, iji je i vanjski i unutarnji izgled odgovarao liku djevojke koju je u svojim snovima izmatao za sebe. Katarina nije bila nita manje ljepa od Gertrude, s tom razlikom to je njezina ljepta bila

duhovnog podrijetla, a Gertrudina isto fizika. Mlada Nijemica bi svojom pojavom brzo zagrijala promatraa, ali bi se on nakon toga brzo i ohladio. Katarina je meutim na sve mogue naine prikrivala svoju fiziku ljepotu, ali onu duhovnu nije ni znala ni mogla sakriti. Ta je ljepota izvirala iz nje, zraei i arei ne samo promatraa, ve i njezinu okolinu. Od takve se ljepote teko odvojiti, a od njezine topline jo tee ohladiti. Onaj tko bijednom osjetio te draesne valove, osjeao bi silnu potrebu da im se to prije opet izloi. Rudolf je upravo to otkrivao, a neugodna misao da e je uskoro morati ostaviti, ve je u njegovoj dui izazivala najmranije slutnje. - A vi gospodine Getz? - prekine Katarina odjednom kratku stanku. - Kakav je va problem? Rudolfu je bilo potrebno da se sabere prije nego odgovori na ovo udno pitanje. - Moj problem? - odugovlaio je kako bi dobio na vremenu - slian je vaem. Usamljenost, nepovjerenje prema enama, ustvari smrtni strah od buenja. Katarina koja je loila pe, na ovo lagano okrene glavu prema njemu. Dok su joj vatrene sjenke titrale po desnom obrazu, sa zanimanjem je ekala objanjenje njegovih posljednjih rijei... - Ja sam vam sanjar, znate - nasmije se Rudolf tuno. - Kako nemam potrebne hrabrosti da se suoim sa ivotom koji mrzim, pribjegavam matanju kakav bi mogao biti. 104 Oito zaintrigirana ovime to je upravo ula, Katarina se ne pomakne iz ukoenog poloaja. - Ali kako mije kao i svakom biu potrebno samopotovanje, nalazim ga u svom sanjarenju. Drugim rijeima, umjesto da sebi pokuam pronai enu, ja radije o njoj jo uvijek sanjam umjesto da se u njoj razoaram. - Zar su vaa dosadanja*iskustva sa enama bila tako poraavajua? - upita ona. Rudolf je ovim pitanjem bio stjeran u kut. to dovraga da joj sada odgovori? Ako joj prizna istinu, to e pomisliti o njemu kao mukarcu? Ako joj pokua lagati, ona e to vjerojatno odmah otkriti i prezreti ga. Nije imao snage gledati joj u oi, pa spusti pogled na pod. Zagleda se u velikog ohara koji je gmizao preko malog sobika. Za njega je ovaj prostor predstavljao pravu udaljenost. Slino se osjeao i on. Sjedei na samo tri metra od ove divne djevojke, on pomisli kako e put do njezina srca biti dug milijune kilometara... - Razumijem - ree djevojka tiho. Jo uvijek sputena pogleda, Rudolf primijeti kako ona zatvara vrata pei i opet se uspravlja na kutiju na kojoj je sjedila. Kut njegove sagnute glave samo mu je doputao da vidi kako dri ruke u krilu, neprimjetno ih stiskajui. Je li postala nervozna od njegovih rijei, pitao se Rudolf u mislima.

- Koliko imate godina gospodine Getz? - trgne ga njezino pitanje. - Tridesetdvije - podie on ponovo pogled. -1 vi mi elite rei da jo do danas niste spavali sa enom? - provjeravala je Katarina. Kako ju je Rudolf samo promatrao, ona nastavi: - Zato gospodine Getz? Rudolf osjeti da joj na ovo mora paljivo odgovoriti. - Nisam mogao, a niti elio iznevjeriti svoju djevojku iz snova. Jo uvijek vjerujem da ona negdje postoji i da mije odavno suena. - Ali kako je moete pronai, ako izbjegavate dodir sa enama? uslijedi vjeto pitanje. Rudolf je utio, ne znajui to da odgovori. - Vjerujete u sudbinu gospodine Getz? - Nisam vjerovao do nedavno, ali sada poinjem. 105 Djevojka mu se blago nasmije. - Da, gospodine, sudbine postoje i nitko ih ne moe izbjei. Dobro je to ste poeli vjerovati u sudbinu, jer tako ete bolje razumjeti Boga. - Bojim se gospoice da sam u religioznim stvarima neobavijeten ree Rudolf iskreno. Nikada mi na primjer nee biti jasno, zato sam roen kao neeljeno kopile, dok se drugi raaju po raskonim dvorcima. Nikada neu razumjeti zato se jedni raaju runi i neugledni, dok drugi dolaze na svijet obdareni ne samo fizikom ljepotom, ve i najraznovrsnijim talentima. Teko je razumjeti usamljenost, dok se drugi zabavljaju, jo tee udnju za jednom enom, dok ih drugi mjenjaju po tri na dan. - Na pravom ste putu - podravala ga je Katarina. - Jer tko kuca otvorit e mu se! Kao i veina drugih ljudi, i vi ste do sada traili odgovore na krivoj strani. Dobro je to ste napokon shvatili da ete pravi i iskreni odgovor dobiti jedino od Boga. Vau nepravednu sudbinu pripisivali ste Njemu, to vas je istodobno sprijeavalo da pred njim padnete na koljena i obratite mu se za pomo. One koji mu se iskreno obrate, Bog jo nikada nije odbio! To ste morali znati. Rudolf se osjeao glupo nakon ovih njezinih rijei. Usprkos velikoj naitanosti i opoj naobrazbi, on je nije razumio. Ali po bistrom pogledu, smirenosti i samouvjerenosti rijei kojima mu se obraala, on osjeti da djevojka poznaje njemu nekakvo nepoznato znanje, da ona ustvari zna tajnu ivota i smrti. Njezina intelektualna nadmo bila je oita. - Stidim se, ali moram vam priznati, da ne razumijem ni rijei od svega to ste malo prije rekli - sagne on pogled na crnu utabanu zemlju. Od kada pamtim, u ivotu sam vidio samo nepravdu, ponienje i ljudsku bijedu. Valjda mi zbog toga nije bilo jasno zato Bog doputa takve stvari ako ga ve ima? - Tipian zakljuak ateiste - nestane smjeak s njezinog lica. Rudolf pogleda usplahireno. Ovakvo blebetanje mu ni najmanje nee pomoi da osvoji ovu divnu djevojku. - Ispriavam se ako vas moje neznanje vrijea.

- U redu je - umiri ga ona. - Nisu svi ljudi sposobni vjerovati. Vjerovati u neto ili nekoga vie je stvar sposobnosti pojedinca. Ljudi uglavnom vjeruju u ono u to ele vjerovati. Sve ostalo to ugroava ili 106 naruava njihove poglede na istinu kakva njima odgovara, oni jednostavno negiraju. - Moram li se zbog toga osjeati krivim? - Da gospodine Getz - ree Katarina ozbiljno. - Iz vaeg bogatog rjenika i bogatog naina izraavanja, vidi se da ste obrazovan ovjek. Mora vam biti jasno da osim fizikih oiju, postoje i duhovne! Da ste njih otvorili, jo odavno biste vidjeli jedan drugi, paralelni, nevidljivi svijet. - Rudolf se tu do gue zapetljao u njezinu nevidljivu mreu. - Doao sam do vas, da vam pomognem jer sam i sam bio zainteresiran za vau neobinu osobnost i nain ivota - ree joj. - Neka nevidljiva i meni neobjanjiva unutarnja sila navela me na taj put i u meni stvorila elju da vas zatitim. Meutim, ni u svojim najsmjelijim mislima nisam se nadao da ste tako neobina i draga djevojka. - Hvala na toplim rijeima gospodine - lagano se nakloni djevojka. Bila bih prema vama nepotena kada ne bih priznala da ste i vi na mene ostavili dubok dojam. Rudolfu zaigra srce. Neto od uzbuenja, a vie od straha, jer djevojka naglo ustane i prie starom nakrivljenom ormaru iz kojeg izvue vuneni pleteni rubac. Ogrnuvi se - ree: - Skoro e deset sati, a gore u selu imam jako bolesnu uenicu koju moram obii i odnijeti joj lijek koji sam juer kupila u gradu. Ako elite moete poi samnom. Ono to ete tamo vidjeti, moe vam pokvariti eludac ali vas uvjeravam da e vam i koristiti u ivotu. - Naravno da elim poi s vama - ustane Rudolf zadovoljan. Katarina ga samo kratko pogleda u prolazu i oni izau. utke su se penjali uz brdo oko deset minuta, da bi se nali pred posljednjom kuom u selu, ako se ta polusruena koliba uope mogla nazvati tim imenom. Koliba je bila sazidana od suenih komada zemlje, a krov prekriven slamom. Vrata nije imala, umjesto njih bila je sputena polutrula plahta za sijeno. Ni najednom prozoru nije bilo stakla, a svu tu nakrivljenu masu straga je pridravala debela drvena greda. Ovakvu bijednu kuicu Rudolf nije nikad prije vidio u svome ivotu. Kao daje upravo itala njegove misli, Katarina se okrene. - Ovo sam vam eljela pokazati kao ilustraciju naeg razgovora o bijedi ljudskog ivljenja i nekim sudbinama. 107 Rudolf je sluao stisnutih usana. uvi razgovor pred vratima, iza plahte se pojavi plava djeja glavica. Djevojica nije imala vie od etiri godine. Vidjevi Katarinu, ona razvue svoje malo ozbiljno lice u nekakav tragian smjeak, vie nalik na bolnu grimasu. Djevojka pomiluje prljavu, raupanu kosicu, sagne se i poljubi musavo lice, razmakne plahtu i korakne unutra. Rudolf ostane vani jer nije znao to da radi. Bojao se

da e smetati. - Izvolite, gospodine Getz, - promoli Katarina glavu rukom mu pravei prolaz ispod prljave plahte. Rudolf ue u malu prostoriju od nekih deset kvadrata. Morao je stajati pognute glave, jer su se stare drvene grede slegle zbog propadanja temelja. Unutranjost je slabo osvjetljavala vatra s ognjita u kutu, dok se od namjetaja mogao vidjeti jedino mali drveni stol i nekoliko dasaka na zidovima koje su valjda sluile kao police. Na njima se nalazilo par poredanih tanjura i drvenih lica. Ispred njih na zemlji, opruena na slami i pokrivena slinom prljavom plahtom kakva se nalazila na vratima, leala je blijeda djevojica. Nije imala vie od trinaest godina. - Kako si Karla? - upita Katarina s ljubavlju, spustivi se kraj bolesnice na zemlju. Kleei tako na koljenima, njeno joj je milovala oroeno elo. - Donijela sam ti sirup - priala joj je tihim glasom, vadei iz depa haljine crvenu boicu. - Od njega e ti biti mnogo bolje. - Niste trebali gospoice - proape mala bolesnica slabim glasom. -Noas sam sanjala pokojnu mamu. Rekla mije da budem hrabra i da se ne bojim jer je ona stalno samnom. To je znak da moram uskoro umrijeti, zar ne gospoice? Ozbiljnost i mirnoa glasa kojim je govorila, sledili su krv u Rudolfovim ilama. Katarina joj na ovo nije nita odgovorila. Nemono se spusti na zemlju, naslonivi se leima na prljavi zid. Tako je sjedila sklupanihnogu. - Od ega boluje djevojica - upita Rudolf. - Od teke upale plua - podie Katarina suzne oi. - Da bi preko zime prehranila sebe i dvije mlae sestre cijele je praznike radila kao najamni radnik. Tada se jedno poslijepodne na premorene i ugrijane radnike sruilo nevrijeme s tuom. Odraslima i otpornijima seljacima nije se dogodilo nita, ali ona se teko razboljela. 108 Katarina vrati pogled na blijedu priliku pokraj sebe. - Karla je moja najbolja uenica - tuno je pogleda. - Da se rodila na bilo kojem drugom mjestu, sigurno bi postala poznata znanstvenica ili umjetnica. Osjeajui traginost situacije i uvi od svoje bolesne sestre da e ova uskoro umrijeti, sve jae pone jecati i njezina mlaa sestra. Rudolf pogleda u mrani kut u kojem je stajalo dijete briui suze starim runikom. Osjeti nenadanu slabost u koljenima. Od prizora koji je upravo vidio, zamutilo mu se pred oima. Osjeao se krivim zbog sebinog neznanja, i tako bespomonim kraj svog bogatstva. - Djeca bez ljubavi su kao cvijee bez vode - govorila je Katarina, gledajui uplakano dijete. - Ako ih stalno ne obasipate svjeom ljubavi brzo uvenu. Samo pogledajte ta mala mila lica. Umjesto da su vesela i vedra, te da se raduju ivotu, ona su tuna, zabrinuta i uplaena od neizvjesne budunosti koju im donosi sutra. - Zato su im kolibe tako malene? - pitao se Rudolf glasno. - Zato sve imaju samo jedan mali prozor?

- Pitajte to vaeg prijatelja gospodina grofa! - odgovori Katarina otro. Rudolf osjeti kako ga neto gui u grudima. Od svake njezine rijei ogorenja upuene na njegovu adresu, on se koio od straha da joj se neim ne zamjeri. - Jo je Urlich von Ludberg 1830. odredio zakone ovdanjeg stanovanja, koji na alost jo uvijek vae u ovom feudalnom sustavu nae "moderne" kraljevine! Tu Katarina podigne pogled na njega. - Vidim da vam jo mnoge stvari nisu poznate. Mi se ustvari nalazimo na imanju gospodina grofa! Grof Urlich je dopustio prvim siromanim doseljenicima da se nastane na njegovim ogromnim posjedima pod jednim uvjetom: Nita ne moe biti njihova svojina. Svatko je mogao sagraditi kuu, kakvu god je elio, ali je morao platiti godinji najam po kvadratnom metru. Za svaki prozor morali su plaati posebno na ime luksuza. Je li vam sada jasno zato su im kue mrane i skuene? Kako nisu imali nita svoje, morali su nadniariti za goli ivot, a i tu bijednu sumu novca Ludberki su im grofovi odmah oduzimali na ime najma. to bezduno ine i danas. 109 Rudolfu se inilo da e se sruiti. Polako se spusti na koljena ispred nje, traei traak milosti u njezinim divnim oima. Kako e joj moi rei daje sada on zadnji Ludberg? - Kako to mislite oduzimaju im i sada? - upita apatom. - Pitajte gospodina Hoffmana - brisala je djevojka suze. On je zaduen za ubiranje tog grjenog nameta starog sto godina. Kada se prije pet godina nekoliko seljaka objesilo iz oaja jer nisu imali bijednih sto dinara da plate najam, gospodin Hoffman je poeo plaati najamninu onima najsiromanijima. Od vlastitih mjesenih primanja ja sam takoer gotovo sve potroila na porez siromanih seljaka. Oni mi zauzvrat donose mlijeko i po koju suhu unku ili kruha. Tako se uzajamno pomaemo. Rudolf spusti pogled na njezinu iznoenu haljinu... - Da, gospodine Getz, to mi je svakodnevna haljina - potvrdi ona njegovu sumnju. - Imam jo jednu, koju koristim samo za odlazak u crkvu ili u grad. A i to e mi vie? Veina ovdanjih djevojaka i ena, ako uope preive bijedno djetinjstvo, nikad nemaju priliku da obuku donje rublje. Nemam obraza da sebi priutim vei luksuz od njih. Ne mislite li da bi to bio grijeh? Rudolf je dobio stranu elju da pobjegne van. Rijei koje je izgovorila sve su dublje ulazile u njegovo zaljubljeno srce. Nikako nije smio izgubiti ovu dragu djevojku, jer mu se inilo da bez nje vie ne bi mogao disati. - Ali... - mucao je promatrajui malu bolesnicu - zar u Ludbergu ne postoji ni lijenik koji bi doao pregledati bolesnicu? Pogled i smjeak koji mu je uputila Katarina, osinu ga poput bia.

- Vidi se gospodine da ste novi u ovom kraju. Lijenici su u Moraviji prava rijetkost. Opina godinama pokuava izmoliti pomo od drave kako bi proirila nedostatne prostorije u koje je lijenik Wunter nekako nagurao pet kreveta za najnunije sluajeve. Osim toga, Wiinter nerado dolazi po ovim blatnim brdima. A ime bi ga ova siroad platila? Zar ne vidite da nemaju ni za najosnovniju hranu? - to se dogodilo njihovim roditeljima? - Majka im je umrla odmah nakon posljednjeg poroda - priala je Katarina milujui bolesnu djevojicu po kosi. - ene ovdje moraju raditi i najtee poslove do poroda. Ubio ju je rad, jer se bez svakodnevnog 110 rada ovdje brzo umire od gladi. Otac im je sluio kao drvosjea i poginuo je godinu dana poslije majke. Ubila gaje velika bukva. Od tada se Karla morala brinuti o svojim sestrama. - Gdje je trea djevojica? - osvrtao se Rudolf. - Jutros rano otila je u umu da nakupi kasnih gljiva - odgovori Karla slabim glasom. - Koliko je ona stara? - est godina - opet ga pogleda Katarina otrim pogledom. - est godina? - proape Rudolf. - A kako e se takvo malo dijete obraniti ako sluajno naie na divlje ivotinje? Odjednom mu se uini daje pogled kojim gaje Katarina promatrala, pun saaljenja. Boe, danas je izvalio toliko gluposti pred ovom djevojkom. Pa gdje on uope ivi? Gdje je ivio do danas? Zar je svo ovo vrijeme bio zaslijepljen vlastitim egoizmom i problemima? Kako se uope usuuje usporeivati svoje nitavne probleme s neizrecivom nesreom ove jadne djece? Bolni pla male djevojice u kutu, odjevene samo u bijednu kouljicu od grubog platna, dovodio gaje do oaja. - Iz ovih stopa idem natag u Ludberg - ree on Katarini. - Trat u koliko budem mogao. U upravi maarske eljeznice inenjeri imaju pokretnu ambulantu s uvijek spremnim kirurgom i dvjema medicinskim sestrama. Odmah u ih poslati po malu bolesnicu i ovu napaenu djecu. - Zato gospodine Getz? - upita djevojka kroz suze. - Zato to sam se danas posramio samog sebe. Doao sam da pomognem vama, ne shvaajui koliko mi je samom potrebna pomo. I zato to ste danas postali svjetlost u mojemu mraku, u kojem vie ne elim ivjeti. Osjeajui potrebu daje dodirne, on blago uzme njezinu desnu ruku meu svoje. Preputajui se stisku njegovih ruku, djevojka ga je iznenaeno promatrala. - Vas molim samo jednu milost - zavapi on. - Dopustite mi da vas opet posjetim, gledam i sluam. Mislim da postajete mojom nasunom potrebom. On primjeti kako su njezine usne zadrhtale. - Naravno gospodine - proape ona. - Doite kad god to poelite. Ovo njezino odobravanje, prepuno neizvjesnosti, ulije silnu radost

u praznu mladievu duu. Jo je kratko drao njezine ruke i upijao sliku 111 dragog lika s takvom poudom, kao daje nikad vie nee vidjeti. Potom naglo ustane i napusti memljivu prostoriju. Katarina pogleda prema plahti koja se klatila na prijepodnevnom povjetarcu. - Neka vas Bog uva dragi ovjee - ree ona za njim tiho. 112 7 Odmah po povratku u dvor, u koji je stigao oko jedan sat poslijepodne, Rudolf izvadi iz ladice radnog stola deset novih novanica po deset dinara i potrai maarskog projektanta Janoa Dorozmu. S novcem u ruci koja mu je podrhtavala, priao je Maaru kojeg je upravo vidio i zamolio ga za pomo. Sasluajui ga, Dorozma odbije ponuene trokove, rekavi kako e mu biti ast da uini sve kako bi se djevojica spasila. Rudolf ga zamoli da autom prebace u dvor i Karline mlae sestre. Kako je ambulanta bila privremeno u dvorcu, lijeniku je trebalo samo pet minuta da se pripremi za put. Rudolf ih isprati brinim pogledom. Od ivota ili smrti te jadne djevojice, ovisio je njegov ivot i budua srea. Pod svaku je cijenu morao dokazati onoj divnoj djevojci daje vrijedan njezine panje i moda ljubavi o kojoj se sada nije usudio razmiljati. -etajui oko dvorca, pred dvorskim stajama naie na koijaa Brunu, koji je koristio sunano nedjeljno popodne da oisti dvorsku koiju s velikim grbom na vratima. - Lijepo, gospodine Bruno - pohvali ga Rudolf, promatrajui sa strane njegove napore. - Dobar dan gospodine grofe - okrene se koija, naklonivi se koliko su mu doputale godine. - Jeste li sluajno vidjeli gospodina Hoffmana? - Gospodin upravitelj je bio jako zabrinut zbog vaeg nenadanog nestanka - odgovori Bruno neodreeno. - Dugo vas je i posvuda traio te me molio da mu odmah javim kad se vae gospodstvo vrati na dvor. 113 - Otiao sam ranije u obilazak uma - opravdavao se Rudolf. - Pjeaenje me tako zanijelo, da sam se naao ak u Bistrici! - Neto takvo je gospodin Hoffman i mislio. Bojao se da vas putem ne napadnu divlje zvijeri. Znate, ume su prepune divljih svinja i ostale divljai. Kako bi ga umirio, Rudolf pokae bruni za pojasom revolver. - Kao to vidite, nisam ba otiao kao muha bez glave. - Ovo je umirilo Brunu koji ostavi krpu i pone brisati ruke u pregau. - Odmah u potraiti gospodina Hoffmana u gradu i rei mu da se ne brine, jer ste se vratili ivi i zdravi. - Hoffman je u gradu?

- Da gospodine. Svake nedjelje, ovdanja gospoda nieg roda, okupljaju se u starom gotelu na kartanju. Tu provode vrijeme do kasno u no. - Vrlo zanimljivo - ree Rudolf. - Moe li se znati tko e biti tamo veeras? - Paa... - razvlaio je Bruno prisjeajui se - kraj gospodina Hoffmana, bit e svakako barun Badoco, sudac Bogadi, zapovjednik andarmerije Potocky, lijenik Wiinter, otac Visinskv... - Sveenik Visinskv? - iznenaeno ga prekine Rudolf. - Paa... znate, otac Visinskv je vie narodni sveenik. Narod ga ba zbog te njegove jednostavnosti i voli. Otac Visinskv je roeni Ludberzan, pa je s veinom gospode iao i u kolu. - Tko jo? - neobino je zanimalo Rudolfa. - Upravitelj kole gospodin Molnar, ef vatrogasnog drutva Schefer, glavni inspektor uma... - Adam Bloch? - prekine ga Rudolf muklim glasom. - Da. glavni umar. To je otprilike glavnina drutva, ostalu gospodu njih dvojicu, trojicu ne poznajem.To su tajnik i jo dvoje novih slubenika suda. Rudolf se odjednom jako zamislio, lagano trljajui bradu. Trgnuo se tek kad je Bruno poeo skidati pregau. - Nema potrebe gospodine Bruno - zaustavi ga on u pokretu. - Presvui u se i sam potraiti to zanimljivo drutvo. - Da spremim i upregnem konje? 114 - Ne Bruno. Zar vam se ne ini da bi bio grijeh voziti se po ovakvom prekrasnom danu? - Kako eli vae gospodstvo - kratko se nakloni koija. Rudolf ga ostavi, lagano etajui prema zapadnom dijelu na ijem se kraju nalazila dvorska crkvica. Ugledavi mali toranj s kriem, on kratko razmisli pa se uputi unutra. Na oltaru su gorjele dvije debele svijee, a ispod samog stubita kleala je stara sluavka. Rudolf skine svoju lovaku ubaru i tiho poe prema redu sjedala gdje sjedne. Sjedei s ubarom u rukama, promatrao je Rudolf prekrasne barokne duboreze i dekoracije. Kapelica je bila pravo remek djelo barokne arhitekture i slikarstva. Kroz prozore na desnoj strani, sunce je u unutranjost isijavalo zrake kroz obojeni mozaik. Stara se sluavka u meuvremenu uspravila, prekriila i krenula prema izlazu. Vidjevi Rudolfa, iznenada je zastala i naklonila mu se. I on odzdravi ljubaznim naklonom glave. Pogled mu opet odluta prema oltaru, i zaustavi se na velikom raspelu. to da radi? Donedavano miran i spokojan ivot usamljenika, pretvorio se odjednom u pravi pakao. Toliko mu se stvari dogodilo u ova dva mjeseca, koliko se drugima ne dogodi ni za dvadeset godina. Zato? Zato se sve ovo dogaa ba njemu? Katarini je oito lake, jer vjeruje u Boga i sve pripisuje sudbini, unaprijed predodreenoj od toga istoga Boga. Koliko god se Rudolf

toga trenutka htio obratiti Bogu za savjet, nije mogao iz jednostavnog razloga jer nije znao kako. Ipak, on osjeti nekakav udan mir. U potpunoj tiini male dvorske kapelice, mogao je na miru razmisliti o ivotnim problemima. A Rudolf Getz je to popodne imao samo jedan problem u ivotu: Kako se zauvijek rijeiti opasnosti zvane Adam Bloch! Za njih je dvojicu u Ludbergu postalo pretijesno. Taj mu se odvratan ovjek preprijeio na teko pronaenom putu do srca one o kojoj je cijeloga ivota sanjao, i Rudolf gaje svakako jo iste veeri morao ukloniti s tog puta. Ali kako? Samo e Bog znati o emu je mladi jo razmiljao, tek nakon dvosatnog sjedenja i razmiljanja, napokon se pomakne i izvue iz pojasa revolver u koji se zagleda. Paljivo je okretao u ruci sjajno oruje, potom pone polako vaditi iz bubnjia kratka zrna tupo zaobljenih vrhova. Drei ih na dlanu, jo dugo ih je netremice promatrao, zatvori aku i steui je pogleda u raspelo. 115 - Ako te zaista ima, budi mi veeras pri ruci! - ree on pozlaenom Isusovom kipu. Kad se te veeri pojavio pred starim hotelom, s tornja katedrale su odjekivala zvona veernjeg Pozdravljen]a. Rudolf se popne uz nekoliko kamenih stuba i ue u buno predvorje. Rukom zaustavi slubenika u prolazu, upitavi ga neto na uho. Ovaj mu viui odgovori, pokazujui rukom na drvene stube koje su u dva reda vodile na vie katove. Rudolf zahvali i pone se probijati kroz bunu gomilu. Salon za kartanje i zabavu povlatenih, nalazio se pri samom kraju visokog potkrovlja. Rudolf se zaustavi pred vratima s natpisom PRIVATNO, oslukujui amor i galamu mukih glasova. Jedan od njih uini mu se osobito snanim. Ugledavi ga u vratima, nazoni se umire. Bilo im je potrebno malo vremena da se priberu od iznenaanje. Potom poee ustajati od stola, klanjajui se uglednom gostu. Rudolf im je po obiaju otpozdravljao slinim naklonima. Samo Adam Bloch i Victor Hoffman ostanu sjediti za stolom. Prvi zato to nije davao nita na mjesno plemstvo, a onom drugom su se jednostavno odsjekle noge. Ono od ega je Victor najvie strepio, upravo se imalo ovdje odigrati. - Primate li me gospodo? - pogleda ih Rudolf sve redom. - Ali... naravno gospodine grofe - napokon izusti barun Badoco, ustupajui mu svoj naslonja u donjem dijelu stola. Na drugom kraju dugakog stola, sjedila je ljudeskara neprirodnih razmjera. Rudolf zatvori vrata i poe prema ponuenom mjestu. Spretnim pokretom zbaci s lea ukraeni ogrta pokojnog grofa Ludwiga, pa se spusti u mekani naslonja. Kako su ekali da on prvi sjedne, i ostali ponu sjedati u svoje naslonjae. Dok je elegantnim pokretima skidao rukavice, Rudolf se zagledao izravno u oi svog suparnika koji mu je sada sjedio nasuprot. Primijeti daje Hoffman vjerno opisao Adama Blocha kad gaje usporedio s bikom.

ovjek je bio metar irok u ramenima, iznad kojih se dizao kratki bivolski vrat. Na tom mesnatom, ilavom vratu, inae normalna glava inila mu se smijeno malom u usporedbi s veliinom njegovog tijela. Sitne oi, pravilan nos, kratko ureeni crni brii i obrazi tamni od jake brade, odavali su osobu jake i neprikosnovene volje. Da bi ga slomio, bilo je potrebno biti dvostruko jai. 116 Nenadani upad neobinog gosta, izazvalo je u salonu neugodnu tiinu i komeanje meu sve nervoznijim igraima koji nisu znali to da rade. Da jednostavno nastave sa svojom igrom, ili da jo malo priekaju razvoj dogaaja. Tiinu meutim prekine gromki glas sa zaelja: - Pa to ste se skamenili gospodo? I grof je ovjek kao i svi mi, pa se doao malo razonoditi. Je li tako grofe? Rudolf zavri sa skidanjem rukavica, i dalje ga mirno promatrajui. Bloch, kojem je smetao udan mladiev mir i prodoran pogled, dograbi bocu ispred sebe i pone je otvarati. - Ovo je, grofe, najbolje sredstvo da se ovjek malo opusti i zagrije. Jeste li za aicu dobrog domaeg crnjaka? - Hvala ne pijem - odbije Rudolf kratko. Bloch koji je ve spremno nagnuo bocu, lagano je uspravi i zatvori. - Tada nam se izvolite pridruiti u kartanju - predloi mu Bloch mrzovoljnijeg glasa. - Potockv, podijelite grofu karte i objasnite mu igru! - Nema potrebe gospodine Potockv - pogleda Rudolf zapovjednika andarmerije. Adam Bloch nemono rairi svoje ogromne ake i pogleda nazone. - Ne pije! Nee se kartati s nama! Pa kog ste onda vraga doli ovamo ovjee?! - Doao sam ustvari obaviti jedan prljavi posao - ree Rudolf na zaprepatenje nazonih. Adam Bloch, lagano spusti na stol svoje rairene ake. On je mislio daje mladi grof malo lud i daje najbolje da se uzdri od daljnje rasprave. - Gospodine Potockv! - okrene se Rudolf prema zapovjedniku andarmerije, koji se na ovo ukoi u naslonjau. - Da gospodine grofe? - Na putu ovamo, svratio sam do andarmerijske postaje zbog nekih podataka i tamo su mi rekli da ste vi na dunosti negdje u gradu! Je li to tono? - Jest gospodine grofe - potvdi Potockv muklim glasom, a krv mu nenadano pojuri u lice. - Znate, ovamo sam svratio samo onako, da vidim malo staro drutvo - pokua se on opravdati. - Dobro je to ste ovdje - pogleda ga Rudolf mirno. - Kako ste ujedno i na dunosti, bit e mi potrebna vaa pomo. Najozbiljnije vas 117 molim da uzmete svoj slubeni revolver i stanete kraj vrata te da budete spremni intervenirati u sluaju nenadane potrebe. Molim vas da nikog

vie ne putate unutra ali ni van. Nazoni su mislili da sanjaju. Potockv je malo blejao u grofa otvorenih usta, pa glupo potvrdi glavom daje razumio i odstupi od stola. Stane kraj vrata i pone otkopavati revolver drhtavim rukama... - Gospodo! - pogleda Rudolf po nazonima. - Meu vama se nalazi jedan ovjek kojemu nije mjesto ni meu umskim ivotinjama, a kamoli meu estitim i uglednim graanima! Govorio je smirenim, tihim glasom, koji je svjedoio o velikoj samokontroli. Prisutni za stolom su ga sluali i gledali kao okamenjeni. Samo smrtno blijedi Hoffman razumio je i nasluivao o emu Rudolf govori. - ovjek o kojem je rije, trebao se odavno nalaziti u zatvoru, ali zahvaljujui strahu i ucjenama kojima vas je tako vjeto pokorio, dugo je manipulirao vaom slabom voljom i uspavanom savjeu. ak vam se uspio nametnuti i kao ravnopravan prijatelj. Ali kako je taj nasilnik dugo harao ovim gradom i njegovom okolicom, ja sam ga veeras odluio zauvijek maknuti iz njegove igre i nae sredine! Ljudi su ga zaprepateno sluali, jo uvijek ne shvaajui o kome on to govori. Rudolf koji je do sada ignorirao Blochovu nazonost, izvadi iz depa komad presavijenog papira u koji se najprije zagleda, pa podie pogled prema Blochu. - Gospodine Bloch - uini on kratku stanku. - Dugi je popis vaih nasilnikih djela. - Meni govorite? - prokrklja grdosija, dodirnuvi se rukom za grudi, jer je u drugoj drao lepezu karata. Rudolf opet pogleda papir. - Prije tri godine, skoro na smrt ste pretukli Podgorskog, mirnog estitog graana zanatliju, jer je pokuao zatititi suprugu od vaih niskih namjera. uo sam da taj ovjek jo uvijek hoda sa tapom, jer ste mu skoro slomili kraljenicu! - Grofe! - pogleda ga Bloch prijeteim pogledom. - Neznam koji vas je vrag donio veeras ovamo, ali ako ste moda doli traiti neprilike, tada budite sigurni da ste ih nali. Kao da ga nije ni uo, Rudolf vrati pogled na svoj popis. 118 - Mjetan Podgorski je i uz stranu cijenu, uspio otkupiti ast svoje supruge, ali je zato starac po imenu Smirnhof morao mirno i sigurno suznih oiju gledati kako mu silujete ker udovicu. Kako ste samo mogli? - podie Rudolf pogled na iznenaenog Blocha. - Ako ve niste bili u stanju priguiti te vae ivotinjske nagone, zato bar niste potedjeli svoju rtvu od ponienja? Umjesto da ga jednostavno izbacite van, vezali ste jadnog starca za stolac i time ga natjerali da gleda sramotu koju ste nanosili njegovoj bespomonoj keri. Adam Bloch kojemu je bilo strano neugodno ovo javno ponavljanje njegovih nekanjenih zlodjela, ispusti na stol svoje karte i zapanjen se zagleda u svoje suigrae...

- Stoje ovom ovjeku? - udio se. - On je lud. O emu on to govori? Ali iz ledenih lica svojih dosadanjih prijatelja, Bloch zakljui daje preputen samom sebi. - Prije dvije godine - nastavi Rudolf nemilosrdno, - naili ste u umi na mladu djevojku koja je krala drva. Umjesto dajoj priprijetite ili je sprovedete u andarmeriju, ucijenili ste je i natjerali da vam se poda. Znajui daje kod kue eka nepokretna bolesna majka, mlada je djevojka radije pristala na sramotu nego na zatvor koji bi njezinu majku stajao ivota. I umjesto da zadovoljite vae niske nagone i pustite je, vi ste je zadrali cijeli dan. Kasnije je priala andaru da ste je imali pet puta prije nego ste dopustili da ode. - Sto ete grofe, - bezobrazno mu se nacerio Bloch. - ovjeku moje grae potrebno je mnogo vie nego vama goljavima! Nazoni osjete uasnu nelagodu. Ali vidjevi da Rudolf opet vraa pogled na popis, Bloch odlui da mu vie ne dopusti nastaviti. On tako snano udari akom po stolu, da skoro sve ae i boce poskoe. - Da niste vie otvorili vau plemenitu gubicu, - prijetio je Rudolfu, - jer u vam je tako mi Boga dobrano raskrvariti! - Gospodine Bloch! - pogleda ga Hoffman otro. - Vi ste izgleda zaboravili kome se obraate! - Onda mu vi recite gospodine Hoffman da ve jednom uuti, jer u ga zadaviti kao pile ovim svojim rukama! - podigne on prema Rudolfu ogromne ake koje su se tresle. - Svata gospodine Bloch - saaljivo ga pogleda Rudolf. - Ja ne samo da vas se ne bojim, ve sam veeras od vas jai! 119 Ali Bloch koji ga nije razumio, pone se silno tresti od smijeha u kojemu se skoro zadavi... - Vi?! - urlao je. - Ma golju poput vas usmrtio bih udarcem jedne ruke! - Kao to ste starca po imenu Novotni? - zagleda se Rudolf opet u popis. - Tog su jadnika prije tri godine pronali andari u umi, po prijavi njegove unuke... Roe. - Djevoka je u grad dotrala sva usplahirena, objanjavajui kako je s djedom te veeri naila na velikog medvjeda u umi.Kako se medvjed obruio odmah na mladu djevojku i poeo joj skidati odjeu, djed ju je pokuao obraniti tapom. Ali medvjed gaje tako snano zagrlio daje pao mrtav. andari su ga jo te noi pronali slomlj ene kralj enice! Tu se Rudolf okrene u svom sjedalu i pogleda blijedog zapovjednika Potockog, koji je nemono stajao kraj ulaznih vratiju. - Jako pametan medvjed - ree on podrugljivim tonom. - Jo nikad nisam uo da medvjed ljuima lomi kraljenicu. Rudolf odloi popis i pogleda ostale. -1 tako dalje, i tako dalje, da vas ne zamaram onim to ve dugo i dobro znate. Zanimljivo je meutim ovdje napomenuti, da su svi ti zloini

ostali "neobjanjeni", "nedokazani" i samim tim kao nerjeeni stavljani ad acta. Rudolf zaustavi pogled na sucu Bogadiju. Ali to neka ostane mrlja na savjesti onih koji su zgrijeili. Ja sam veeras doao da se obraunam s gospodinom Blochom zbog jedne sasvim druge i osobne stvari. U salonu se sad mogla uti udaljena buka hotelskih gostiju i glazbe. - U vaem neznanju, nezgrapnosti i grubosti, vi ste se do sada sluili iskljuivo nasiljem i ucjenama kako biste zadovoljili svoje bolesne seksualne nagone opet se Rudolf obraao Blochu. - U tom ste divljatvu otili tako daleko, da ste poeli nasrtati i na jednu doista posebnu djevojku. Govorim o uiteljici iz sela Bistrice. - to se vas tie kome ja udvaram? - zagrmi Bloch prijetei. - Vi to zovete udvaranjem?! - cerio mu se Rudolf zlobno. - Da je seljaci nisu obranili, sigurno biste je u svom ljubavnom zanosu rastrgali tim nezgrapnim akama. 120 ruku niz tijelo. Dok je Rudolf mirno praznio bubanj revolvera, Bloch je tupo piljio u sjajna zrna koja su buno padala na stol... - Gospodine grofe, - ree sudac Bogadi - oprostite mi to se mijeam, ali koliko je meni poznat na zakon, dvoboji su zabranjeni jo odredbom cara Franje Josipa od 1867. godine koji je potvrdila i prva Skuptina sadanje kraljevine Moravije. - Gospodine Bogadi - pogleda otro Rudolf prema starom sucu - da niste tako povrno poznavali ovaj zakon, ovaj bi nasilnik sada sjedio na robiji. - Gospodine grofe -javi se Hoffman blagim, prijateljskim tonom. Sudac je u pravu. Dvoboji u naoj zemlji su izvan zakona. - Koji sam ja jako paljivo proitao prije nego sam doao ovamo! uzvrati mladi - tono je naznaena i vrsta tih dvoboja. Tamo se izriito navodi da se u svrhu obrauna nesmije upotrijebiti nijedno vatreno ili hladno oruje koje bi bilo upereno u protivnika. Zato sam se i odluio na ruski rulet. On ih sve redom pogleda, pa kad se uvjerio da nitko nema primjedbu, obrati se Blochu koji se ukoen ljuljao na elu stola, jo uvijek slabo razumjevajui. - Gospodine Bloch - ree Rudolf mirnim glasom dunost mije da vam kaen potankosti ove zaista muke igre na ivot i smrt. Izabrao sam je posebno zbog vas, imajui u vidu vau izraenu mukost i hrabrost. Adam Bloch osjeti stranu slabost u koljenima, i pone se polagano sputati u svoj naslonja koji zakripi. - U prazan bubanj revolvera, - podigne Rudolf oruje sa stola ispred sebe, - stavi se samo jedan metak. Potom se bubanj zavrti i prieka se da stane. Poslije toga prvi od protivnika prinese oruje sljepoonici i opali. Ako preivi, daje svom suparniku koji ponovi istu proceduru. Naravno, postoji mogunost da obojica preive ovu smrtonosnu igru, ali i ozbiljna mogunost da se u njoj pogine.

- Vi ste ipak ludi, ovjee! - zakljui Bloch nemonim glasom. - Kako bih vam to i dokazao, - nakloni mu se Robert ljubazno odluio sam igrati prvi! Inae je obiaj da prvi puca onaj koji izvue manju kartu. Znajui da ste mnogo bolji kockar od mene, bojim vam se prepustiti tu mogunost. 123 Ne dajui jadnom Blochu mogunost da se sabere, Rudolf pogleda u Victora Hoffmana. - Gospodine Hoffman, - nakloni mu se - vi ete naravno biti moj svjedok. Molim vas da provjerite oruje! Ali Hoffmana je bilo strah uzeti oruje iz Rudolfove sigurne ruke. - Gospodine grofe, - molio gaje uplaen - preklinjem vas smirite se i prepustite gradskoj upravi da se pobrine o gospodinu Blochu! Vau smo veeranju poruku sasvim dobro shvatili i vjerujem postidjeli se vaih rijei. Vi nam ovdje trebate vie nego ikada, i to ivi. Pomislite samo na veliko ekonomsko udo koje ste upravo zapoeli. - O svemu sam dobro razmislio - smjeio se Rudolf prijateljski. Molim vas nemojte me veeras iznevjeriti. Hoffman uzme oruje od njega i provjeri bubanj, dok su mu se ruke tresle. Vrati ga Rudolfu koji izdvoji jedno zrno iz gomile i stavi ga u bubanj. - Zavrtite ga! - opet Rudolf zamoli Hoffmana. Hoffman snano zavrti bubanj revolvera i prieka da se smiri, pa ga prui Rudolfu. Ovaj mirno uzme oruje i stavi na stol ispred sebe. Potom zavue ruku u unutranji dep kaputa i izvadi deblju utu omotnicu zapeaenu crvenim voskom. - Ovo je moja oporuka, kao i savjeti za vas gospodine Hoffman u sluaju moje smrti! - ree on sveanim tonom, pruajui upravitelju omotnicu. Rudolf se jo jednom zagleda u ozbiljnog Blocha. - Gospodine Bloch, - obrati mu se patetinim glasom - ma koliko vas malo cijenio, mislim da ete biti dovoljno ovjek i u sluaju moje nenadane smrti ostavite na miru tu dragu djevojku iju sam sigurnost i mir evo spreman i ivotom platiti. - Vi ste spremni luae i umrijeti za seosku uiteljicu? -jo uvijek mu nije vjerovao zapanjeni Bloch. - Za vas je ona samo seoska uiteljica, ali ja koji sam je danas prvi put osobno upoznao i s njom proveo dan, zakljuujem daje njezin ivot mnogo vrijedniji i znaajniji od mojeg. Adam Bloch ga opet nije sasvim razumio, samo gaje poput kakve utvare promatrao stisnutih usana koje poplavjee. - A ako odbijem pucati u sebe? - provjeravao je. 124 - To e biti jasan dokaz vaeg kukaviluka i slabosti - objasni mu Rudolf jednostavno. - Ne zaboravite daje ovo malo mjesto i da e ve sutra cijeli Ludberg i okolica prepriavati veeranji dogaaj. Oni koji

su se do danas s vama druili, poet e vas izbjegavati, a mjetani e u vas upirati prstom, pokazujui vas svojoj djeci. A to je ako malo bolje razmislite, mnogo gore i od same smrti. Adam Bloch gaje promatrao kao u nekakvom bunilu. Pitao se sanja li on sve ovo ili se tako napio da mu se priinjavaju stvari? Njegov zamueni pogled se malo razbistri kad Rudolf jednim teatralnim pokretom uzme oruje sa stola. - Gospodine Potockv! - potrai on pogledom zapovjednika andarmeruje. - Molim vas zakljuajte ta vrata i stanite iza mojih lea. Potockv uini kako je od njega traeno. - Izvadite svoj slubeni revolver, otkoite ga i uperite u moj zatiljak. - Ali... za ime Boga gospodine grofe - promuca zapovjednik uplaeno, ne shvaajui Rudolfovu igru. - Takav je obiaj - objasni on. - Imajui u vidu nesavrenost ljudske due, nikad se ne zna hoe li jedan od protivnika umjesto u sebe, opaliti u onog drugog. - Razumijem - promumla Potockv kojemu se pone tresti eljust. Po stoti puta je prokleo sebe to veeras nije ostao u svom uredu. Jo uvijek drei u ruci revolver uperen u strop, Rudolf pogleda u blijedog sveenika Visvnskog. - Oe .'Trebao bih vam zahvaliti za blagoslov, ali nemam hrabrosti jer sam svjestan teine i odgovornosti grijeha samoubojice. Vas jedino molim da me pokuate opravdati kod one zbog koje ovo inim. Ako poginem, zamolite je u moje ime da mi oprosti. Svi su ga promatrali irom otvorenih oiju, jo uvijek ne vjerujui da se sve ovo dogaa tu pred njima. Vidjevi kako se Blochovo elo poelo rositi kapljicama znoja, Rudolf lagano prinese oruje svojoj sljepoonici, na koju ga pritisne... - Neka vam Bog oprosti - promrmlja Visinskv aljui mu blagoslov rukom, pa sagne pogled molei neku molitvu. Upravitelj kole Molnar, takoer se prekrii i okrene glavu na stranu ne mogavi gledati. Rudolf zaklopi oi i kada je u sebi zbrojio do deset, povue okida. Bubanj skoi za jednu rupu, igla resko udari, ali pucanj ne odjekne. 125 Rudolf otvori oi, odvoji revolver od sljepoonice i drhtavom ga rukom stavi ispred sebe. Svi su pogledi bili uprti u njega. Ovaj put im se hrabri mladi uinio nekako veim i hrabrijim. Svjestan daje upravo postao iva legenda, Rudolf zadovoljan dojmom koji je na njih ostavio, samozadovoljno razvue usne u blagi osmjeh... - Bravo - ree Hoffman tiho, pa zapljee rukama. - Bravo! Bravo - poviu i ostali pljeui oduevljeno, ali vie stoje ostao iv nego zbog lude hrabrosti koju im je dokazao. Samo je Adam Bloch sjedio kao skamenjen, dok mu se elo jo vie znojilo. On se u sebi potajno nadao da e vrag odnijeti ovog suludog

grofa, ali sada kada je preivio, Bloch je bio suoen s uasnom sudbinom. Dobro je znao da mu preostaju samo dvije mogunosti, od kojih se nije znalo koja je gora. Morao je ili podvui rep i pobjei s ovog uasnog mjesta, ili poginuti. Nije ni pomiljao na mogunost da e moda preivjeti. - Gospodine Bloch - potrese ga Hoffmanov glas, a drutvo se umirilo i uprlo pogled u njega. - Na vama je red! Bloch se tupo zagleda u Hoffmana. Sada je po prvi put u ivotu shvatio daje zaista slabi i kukavica i da je Rudolf govorio istinu kada gaje maloprije onako bijedno opisao. Kao hipnotiziranje gledao u oruje koje Hoffman uzme ispred Rudolfa i prui prema njemu... - Izaberite vaeg svjedoka - ree Hoffman. - Ja u biti svjedok gospodinu Blochu - ponudi se Schefer i uzme oruje od Hoffmana. On ga paljivo pogleda, pa snano zavrti bubanj dlanom. Priekavi da se bubanj zaustavi, Schefer spusti oruje pred sebe na stol. Dobro poznajui luaku i prevrtljivu narav Blochovu, ef vartogasaca najprije pogleda u Potockog. - Gospodine zapovjednice, - zamoli ga - budite ljubazni pa postupite isto i u sluaju gospodina Blocha! Koliko god mu se ova uasna igra ivota i smrti inila odvratnom i tjerala ga na povraanje, Potockv prie s revolverom na drugi kraj stola i postavi se iza irokih lea Adama Blocha. Dok je zaobilazio njegov stolac, dizao oruje i ciljao u njega, Bloch ga je pratio prestraenim pogledom spreman skoiti i izletjti na ulicu kroz onaj jedini zatvoreni prozor! 126 - Gospodine Bloch! - trgne ga Scheferova nemilosrdna opomena, Izvolite vae oruje! Bloch je piljio u prueni revolver ne usuujui se ni pomaknuti svoje glomazno tijelo. To je dakle hrabrost, razmiljao je u sebi i s kajanjem prebirao po svojoj bijednoj prolosti kukavice. Je li mogue, snebivao se, daje ovaj mladi utokljunac vei i jai mukarac od njega? - Gospodine Bloch! - saali se Rudolf na svog jadnog protivnika. Vi ne morate slijediti moj primjer. U tome i jest smisao ove uasne ali viteke igre. Nitko vam nee zamjeriti ako odbijete pucati u sebe. Ali nitko vam vie nee vjerovati da ste pravi mukarac! Zar i sami ne osjeate koliko ste se promijenili za ovih pola sata? Menije zaista ao to sam vas na ovako grub nain prisilio da upoznate sami sebe. Gospodine Bloch, vi ste kukavica od roenja. Adam Bloch pomisli da e se sruiti sa stolca. Mislio je da e mu glava pui od uasne boli u predjelu ela. Zato jo tu sjedi i doputa tom uasnom plemikom kopiletu da ga vrijea? Ne dotiui prueno oruje, Adam Bloch se krajnjim naporom digne sa stolca. Plav u licu, vie se nije usudio pogledati nijednog od svojih dosadanjih prijatelja. Rukama koje su se tresle, pokuao je bez uspjeha zakopati svoj tijesni kaput i u tom groznom trenutku istine, Rudolfu gaje bilo ao. Jer Adam Bloch je bio nemoniji od malog djeteta. S trona monog tiranina, bio je

skinut i baen u blato, vraen tamo gdje je cijelo vrijeme i pripadao. Na kraju ostavi gumbe na kaputu, pa malo posrnuvi krene prema izlaznim vratima. Prolazei kraj Rudolfa zastane, ali ga se ne usudi pogledati. Samo mu je u sebi obeao da e ga kad tad dograbiti i ubiti kao psa zbog ove sramote! Ipak je toliko bio priseban da mu ne zaprijeti javno. Dobro je znao koliko ga sada preziru i da bi ga za to na mjestu uhitili, pa mu ak sudili za stare grijehe. Prie vratima koja otkljua u tiini i izae van poput oronulog starca, tiho ih zatvorivi za sobom. - Idite za njim! - vrati Potockv revolver za pojas i pouri za njim. Nema potrebe! - zaustavi ga Rudolf pokretom ruke. - Gospodin Bloch e jo veeras spakirati svoje stvari i nikad se vie nee pojaviti u ovim krajevima! - Gospodin grof je u pravu - sloi se Hoffman. - Mislim da nam od Adama Blocha vie ne prijeti nikakva opasnost. - S takvima se nikad ne zna! - ree Potockv, ne ba uvjeren u ovo. 127 - ' - Jadan ovjek - alio gaje otac Visinskv. - Tako mi gaje ao! Podsjetio me je na jednu djevojicu. Imalaje deset godina kada su mi je seljaci doveli daje pregledam i pokuam ustanoviti od ega je oboljela. Nikada neu zaboraviti izraz njezinog bolnog lica kada su je predamnom skinuli nagu. Osjeela se tako jadnom, izgubljenom i nemonom od stida zbog svoje oboljele koe koja se ukazala. Kako li je veeras bilo gospodinu Blochu, odraslom ovjeku? Rudolf se zagleda u sveenika. - Ali oe, pa vi bar znate daje istina ustvari najljepa kada je gola! Djete se stidjelo svoje istine jer nije bilo svjesno. A Bloch se postidio jer ju je svjesno krio. Ovdje se Rudolf postidi vlastitih rijei. Naglo ustane, zaobie stol s kojeg uzme svoje oruje i krene prema vratima kraj kojih zastane. - Oprostite mi to sam vam pokvario veer. Tjei me da sam vas oslobodio ovjeka koji vam ni po emu nije bio ravnopravan. Nakloni se, prebaci ogrta preko lea i primi za kvaku... - Idem s vama! - skoi Hoffman sa svog sjedala i stigne ga na hodniku. Dugo su bez rijei pjeaili i ve su zali na istinu izvan grada, kad upravitelj progovori: - Gospodine grofe, danas ste mi silan strah natjerali u kosti! -1 sebi sam dragi Hoffmane, i sebi! - prizna Rudolf. 128 8 Sljedea dva dana bila su najsretnija u Rudolfovom dotadanjem ivotu. Izgubio je svaku volju za radom, ono malo jela koje je na silu uzimao inilo mu se bljutavo i bez okusa, a preduge noi provodio je bez snova, trzajui se i prevrui po krevetu. Treega dana ujutro, sjedio je za radnim stolom radnog kabineta,

suoen sa stranom ali preslatkom istinom. Vie nije mogao zamisliti ivot bez te drage djevojke. Bio je zaljubljen, bespomono i beskrajno, onom dubokom duhovnom ljubavlju od koje se ovjek ne moe osloboditi do svoje fizike smrti. Tako je zamiljen sjedio u visokom naslonjau, pogleda uptra prema visokom prozoru koji je gledao na istok, odnosno prema glavnom ulazu na imanje. Jutro je bilo maglovito, a krajobraz nestvarno tmuran i siv. to da radi? Do kada da eka? Ako je jo danas ne vidi, oslijepit e. Je li mogue da jo nije saznala stoje zbog nje uinio? Pa cijelo mjesto samo o tome pria. Telefon u Hoffmanovom uredu neprestano zvoni. Potockv je javio da se Blochu jo iste noi izgubio svaki trag, a Hoffman je od eljeznikih informacija dobio informaciju daje Bloch kupio kartu za Atalin i otputovao prvim vlakom u est koji odvozi radnike na posao. Gdje je onda zapelo? Znao je i to daje otac Visinskv juer popodne otpjeaio prema Bistrici. Sigurno da joj osobno ispria potankosti ruskog ruleta koji je zbog njezine asti i ljubavi odigrao s njezinim kukavikim napadaem. Zastoje onda jo uvijek nema? Njemu se odjednom uinilo da sanja. Iz dubine guste jutarnje magle, izranjala je vitka prilika mlade ene. U poetku tajnovito blijeda i jedva 129 vidljiva, postajala je sve jasnija to se vie pribliavala. Uplaen da mu se od silne elje poinju prikazivati stvari, Rudolf naglo okrene glavu na stranu. Na trenutak zatvori i oi, da bi ih opet otvorio i vratio pogled prema prozoru. Ali on ne sanja! Netko se zaista urnim koracima pribliavao dvorcu. Tako otmjenog dranja i pokreta, mogla je biti samo ona. On se uspravi, prie visokom prozoru, malo postoji i otvori ga. Vie nije bilo sumnje, to je mogla biti samo ona. Dugim joj koracima poe u susret, uzbuen duboko udiui vlaan jutarnji zrak. Sreli su se na ljunanom putu, okrueni neprozirnom maglom kao u snu. Rudolf je jo uvijek mislio da sanja... - Vi luae! - prekori ga ona tihim, ali srditim glasom. - Oprostite mi! - molio je za milost u njezinim suznim oima. - Taj vas je divljak mogao ubiti! - nastavila je ogorena. - Zdrobiti onim ogromnim ruetinama. Slomiti vam vrat! Ali vama ta sretna okolnost nije bila dovoljna, ve ste potegnuli oruje sami na sebe! Boe, pa to je teko i povjerovati. - Smirite se molim vas! - preklinjao je Rudolf glasom djeteta koje je uinilo nestaluk. - Rudolf Getz! - sada njezin glas postane podrugljiv. - Nisam vam lagao - opravdavao se Rudolf. - To je zaista bilo moje ime. Sve to sam vam o sebi ispriao, istina je! Preklinjem vas da me sasluate prije nego me prezrete. Sve u vam objasniti. - Boe, zar za takve gluposti uope postoji objanjenje? - Molim vas - prui joj on ruku, u namjeri daje nekud povede. Djevojka spusti pogled na ruku koja je prije dva dana potegnula

okida revolvera prislonjenog na vlastitu glavu. Je li mogue daje on toliko ljubi? Pomisao na tu mogunost izazove burne osjeaje u uzbuenim grudima djevojke. Koliko god bila ljuta zbog njegovog nerazumnog postupka, istodobno joj je godilo saznanje daje to uinio zbog nje. Preko noi je postala glavna tema razgovora i prepriavanja koji su se kao poplava irili cijelom pokrajinom. Na njegovu veliku radost, ona mu prui ruku i on je povede prema maglovitim obrisima dvorca. Uvede je u radnu sobu i zatvori vrata. Jo uvijekje drei za lijevu ruku, Rudolf je strpljivo ekao dok je Katarina zaprepateno gledala bogato ukraen radni kabinet ludberkih grofova. 130 - Gospode, je li mogue da ovdje stanuju ljudi?! - ree ona zaprepateno. Rudolfkojije strepio od njezinih komentara, dovede je do naslonjaa i prieka da sjedne, pa se i sam spusti preko puta nje. Tako su se promatrali. - Prije svega - prekine ona grobnu tiinu - dola sam vam se i zahvaliti za brzo slanje kola hitne pomoi. Zahvaljujui toj zaista profesionalnoj lijenikoj ekipi, Karla e preivjeti. Beskrajno vam hvala gospodine za njezin mali ivot! Ve samim tim inom vi ste me jako zaduili. - Sve bih za vas uinio - prizna Rudolf potiteno. - Zato? - eljela je znati Katarina. - Jer ste me opinili! - Kako to mislite? - Volim vas - ree Rudolf bez odugovlaenja. - Vi me volite?! - zaudi se djevojka. - Ali dragi gospodine, samo ste me jednom sreli. Kako moete oekivati da povjerujem u takvo neto? - Istina je da sam vas tek nedavno sreo, ali je istina da vas ve dugo godina volim. Od trenutka kada sam vas ugledao u selu, znao sam da ste to vi! U naem razgovoru vi ste mi to i potvrdili. Va skroman nain ivota, vae razumne rijei, vaa prirodna ljepota, uroeni arm i gracioznost pokreta, sve se poklapalo sa snovima o savrenoj eni moga ivota. Katarina ga je dugo i paljivo promatrala. - Zato ste mi se krivo predstavili? - Iz straha! Vae su rijei bile pune gorine na mjesno plemstvo. Bojao sam se da me ne potjerate ako vam kaem tko sam. - A tko ste vi ustvari gospodine? Rudolfu je bilo sve tee lagati pred ovm divnom djevojkom. Njezin je pogled bio tako djevianski bister i tako prodoran. - Tridesetdvije godine zvao sam se Rudolf Getz - priao je tihim glasom. - Roen sam kao kopile, kao to sam vam ve ispriao. Nedavno me u Beu pronaao grof Ludwig, moj pravi otac. Nekoliko dana prije nego je umro, zakonski me je priznao i predao mi papire i oporuku. I sam sam poput svih bio zaprepaten ljepotom ovog zdanja kada sam ga prvi puta ugledao. Ali kako se mogu odrei onoga to mije pripada131 lo? Pa sami ste rekli da se moramo pokoravati sudbinama, bez obzira na njihovu teinu. Otkada sam susreo vas, ova rasko i bogatstvo postali

su mi pravi teret. Jako dobro znam koliko ih prezirete, jer se i sam slaem s vama da ivimo u pokvarenom i nepravednom svijetu. Rudolf je sa strepnjom ekao reakciju. - U pravu ste - potvrdi ona zamiljeno. - Sigurno vas je sam Bog poslao da zamijenite vaeg lijenog i nesposobnog oca. Va nedavni poslovni potez svjedoi da ste veoma poten i dobar ovjek koji eli samo dobro svom gradu i kraju. Rad i bolji prihodi bili su zaista potrebni ovom bijednom stanovnitvu. - Zamislite koliko bismo tek dobra mogli uiniti ljudima zajednikim snagama! - pokua joj Rudolf raspaliti matu. Katarina razvue usne u smjeak. - Vama se zaista uri gospodine grofe! - Ne zovite me tako, molim vas. 1 ne zaboravite da sam vas strpljivo ekao i o vama sanjario vie od petnaest godina. - A zar mislite daje meni bilo lake? - uozbilji se ona. - Ako je ak i istina da smo namjenjeni jedno drugome, kako vi tvrdite, to jo nije dovoljan razlog da se odmah pred vama ponem svlaiti. Rudolf sklizne sa svog naslonjaa i klekne pred djevojine noge. Uzme njezinu ruku koju obavije svojim akama. - Katarina! Nemojte me molim vas pogreno razumjeti. Da sam bio eljan enskih tijela, mogao sam ih se u Beu nasititi do mile volje. Ali nisam! Zbog vas! Znao sam da negdje postojite i da biste me zbog te slabosti vjerojatno prezreli. A to bi bila moja smrt. Kako jo ne shvaate da smo mi dvoje tragino vjernih bia koja ne znaju drukije ivjeti. Ona mu se tuno nasmije. - Bojim se da smo nas dvoje tragino usamljenih bia, kojima je oajno potrebno drutvo. Ona tu sputi pogled u krilo. - Bilo bi nepotrebno i glupo pokuati skrivati da ste me zainteresirali svojom nedavnom posjetom. Upali ste u moj ivot tako nenadano i u najkritinijem trenutku mog tunog i praznog postojanja. Ve se mjesecima nosim milju da zauvijek napustim ovaj tuni svijet i zaredim se u nekakvom brdskom samostanu. Rudolf joj jae stisne ruku. 132 - To je bio razlog posjeta oca Visinskog? - Otac Visynsky je i prije dolazio da me utjei i ohrabri u tekim trenucima uasne samoe. Tek nedavno sam ga izvijestila o svojim namjerama i zamolila za savjet i pomo. - Stoje Crkva objeruke prihvatila! - nagaao je Rudolf cinino. - Varate se - smjeila mu se Katarina. - Otac Visinskv se nije sloio sa mnom. Mudro mije objasnio da moram trpjeti i strpljivo ekati razvoj svoje sudbine. Rekao je da se lako odricati ivota unutar samostanskih zidina i elija, a da mu se teko oduprijeti istinskim iskuenjima. Takoer mije rekao da sam potrebnija ovdanjim siromasima i njihovoj djeci.

Kratko je utjela. - Potom je Vrag natjerao na mene tog nasilnika. Poeo mi smetati i remetiti me u radu i ivotu, nou bi kucao na prozor, priajui mi gadosti i opisivao trenutke sladostraa ako mu se predam. utjela sam sklupana i preplaena na svom bijednom leaju u sebi sam molila Boga da mi da snage da noem pogodim Blocha na pravo mjesto ako provali unutra. Nedavno je pokuao! Spasila sam se iskakanjem kroz prozor! Rudolf joj blago rukom ukloni suzu koja se kotrljala po blijedom licu. - Vidite? - govorio je. - Bog se napokon saalio na nas i uputio nas jedno prema drugom, nevidljivom ali sigurnom rukom. Mene da vam priteknem u pomo od nasilnog udvaranja gospodina Blocha, a vas da mi osvijetlite put u mom duhovnom sljepilu i spasite me od sigurne propasti. Jedan od glavnih Rudolfovih aduta bila je uroena vjetina izraavanja. S podjednakom je sigurnou govorio o poznatim i nepoznatim stvarima, kao i onima o kojima nije imao pojma. On je vjerovao da ga ta prirodna nadarenost nee ni sada izdati. S velikom je panjom promatrao dojam svojih rijei na djevojinom licu. - To je zanimljivo - ree Katarina. - Koliko god me privlaite sjedne strane, s druge me zabrinjavate. Kada mi se obraate inite to s logikom, a onda jo iste veeri kao sumanut upadnete u drutvo Adama Blocha i izazovete ga na ruski rulet! Ako mi na to moete dati normalno objanjenje, smatrat u vas zaista posebnom osobom i potpuno vam se prepustiti. Jer morate priznati da u vaem nedavnom inu samoubilake 133 hrabrosti, ima i doze osobnog ludila. Objasnite mi va nevjerojatni postupak, jer kako inae moete od mene oekivati da vam vjerujem, povjerim svoj ivot i sudbinu? Shvaate li da ste danas mogli biti mrtvi? - Nisam - ree Rudolf mirnim glasom. - Ali vi to ne znate i kad me grdite u pravu ste. Ni ja se ne bih usudio vezati za budalu koja sebi puca u Sljepoonicu, kako bih impresionirao djevojku do koje mu je stalo. Katarina ga ovaj put uope nije razumjela. Vidjevi to, on ustane s poda, ostavi njezinu ruku i vrati se masivnom stolu iz ije ladice izvadi sjajno oruje. Oslonivi se lijevom rukom na stol, drugom podigne revolver. - Ovo je oruje koje sam uporabio - objasni joj. - U bubnju se jo uvijek nalazi onaj metak. Ostalih sam pet ispraznio i ostavio na stolu. Meutim metak koji se nalazi u bubnju je prazan. Kako bi joj to i dokazao, on ga izvadi i opet stavi u bubanj, prisloni sebi na sljepoonicu i okine. Oruje klj one uprazno. Katarina je prestraena promatrala as njega as oruje. Bila je zaprepatena njegovom drskou. - Vidite, - ree on, prije no to sam te veeri otiao u grad, ispraznio sam ahuru i ponitio detonator. Na taj je nain metak potpuno bezopasan. U ozraju kakvo sam svojim upadom stvorio, nikome nije bilo ni na pameti da posumnja u ispravnost mog oruja. Kao maioniar sam ispraznio bubanj pred njihovim zaprepatenim oima, i vratio u njega

ovaj prazan metak. - Ali... - mucala je Katarina, - zar nije postojala mogunost da vratite pravi metak? - Nije! Kako sam ja za ovim stolom ispalio detonator, na dnu ahure jasno se vidjelo udubljenje od udara igle. Taj se metak nalazio zadnji u bubnju, bilo mi je lako vidjeti ga na stolu. Tada sam ga opet podigao, pogledao njegovo dno i vidio udubljenje! Ako bi nekome kasnije i pala na um takva luda pomisao, mogao je provjeriti samo onih pet ispravnih metaka. Ali uvjeravam vas da nitko od nazonih nije ni na trenutak posumnjao u moju viteku ast. Da Adam Bloch zna kako je jeftino prodao svoju hrabrost, vjerojatno bi se iz oaja veeras objesio. Katarina se uhvati za elo i nasloni laktom na naslonja. Pone se prigueno smijati, ali se taj smjeh uskoro pretvori u tihi pla. Rudolf prieka da se ona oslobodi nagomilane nervoze. 134 - Mogu li vas ponuditi kavom? - upita on kad se smirila. Ali ona ga je jo dugo samo utke promatrala. - Vi ste, ustvari, mnogo opasniji no to sam i sanjala. - U ovom svijetu u kojemu ivimo, mora se biti bri, mudriji i avolski drzak da bi se preivjelo. - Iskreno vam se divim, iako me neke vae sposobnosti iskreno i smrtno plae. Vrativi revolver u ladicu stola zaobie ga i sjedne opet u naslonja. Tako ju je utke i zaljubljeno promatrao. Ali Katarina je bila hrabra djevojka i nije sagnula glavu. Naslaujui oi njezinom vitkom figurom, on tek sada primijeti koliko je ta djevojka graciozna i posebna. Ve ju je gledao u raskonim opravama, uredno poeljane punde, a umjesto drvene kope u kosi vidio je dijamantnu iglu. Boe, razmiljao je, kakva bi to bila ljepotica kad bi je on uredio... - eljela bih obii bolesnu djevojicu - ree ona odjednom. - Otac Visinskv mi je rekao da ona lei u dijelu vaeg dvorca gdje stanuju i njezine sestrice. - Naravno! - ustane Rudolf pruajui joj ruku. Najprije su otili do male Karle gdje se Katarina isplakala od sree, onda je povede u razgledanje dvorca. Dva je sata Katarina razgledala raskone salone i dvorane, razgledajui svaki predmet ili sliku, raspitujui se o njima ili im se divei. Rudolf ostavi dvorsku kapelicu za kraj. Premorena od duge etnje djevojka sjedne kraj njega na klupu, uzdignuta pogleda prema prekrasno oslikanom baroknom stropu. Po mirisu boja i po daanim skelama, vidjelo se daje restauracija tek zavrena... - Koliko e stajati renoviranje dvorca? - upita ona. - Oko pet milijuna dinara - odgovori Rudolf tiho. Katarina spusti pogled sa stropa i zagleda se u njega, koji je gledao prema raspelu. - Boe dragi - uzdahne ona. - Tim novcem bi se u Ludbergu mogla izgraditi bolnica s najmanje sto kreveta. - Kada sam odluio obnoviti dvorac, imao sam na umu njegov povijesni i kulturni znaaj za ovaj kraj - prikrivao je Rudolf svoje prave

razloge. - A ja sam ve mislila da ste to uinili iz osobnih razloga i uroene grandomanije, naslijeene od vaeg oca. 135 On ovo preuti stisnutih usana. Vidjevi koliko gaje njezina primjedba zaboljela, djevoka ga primi za ruku. - Oprostite mi! U svojoj nemoi da izmijenim svijet, ponekad sam nepravedno ogorena i cinina. A istina je daje va otac zapustio i ovaj dvorac i grad. Ali kako je on i dalje gledao u raspelo, ona mu protrese ruku... - Ljutite li se? - upita ljupko. - Da. Kipim od bijesa i nemoi to sam kraj zdravih oiju tako dugo tapkao po bijelom danu. Kada sam u Beu sreo slijepog ovjeka na ulici, uasavao sam se pomisli kako mu je teak i kompliciran ivot. Ali tek kada sam upoznao vas, poeo sam bolje razumjevati bijedu i uas onih koji ne vide zdravim oima. Ja sam dugo bio jedan od tih slijepaca, i ne elim se nikada vie vratiti u taj mrak. On je pogleda sa strahom. - Kada bih znao, kada bih pouzdano znao da biste me mogli odbiti, i da vas vie nikada ne bih vidio, mislim da bih se odmah ubio. Potrebno mije vae drutvo, kao stoje slijepom ovjeku potreban vodi. Bez vas vie ne vidim! Ako je istina daje prava ljubav slijepa, onda mi je jasno zato je za nju potrebno dvoje. Katarina gaje samo promatrala. Kao i svakoj eni, i njoj su godile ovakve rijei. Saznanje da je nekomu potrebna, pa jo nekom ovako vanom i neobinom, inilo ju je sretnom. Ona prvi put u ivotu osjeti okus ljubavne igre. - Ne volim kad tako govorite - ree ona tiho. - Nemojte tako drastino shvaati nae nenadano poznanstvo. Da mi vae drutvo ne godi, ne bih danas sjedila ovdje kraj vas, a svoj mali razred ostavila najstarijem ueniku. Naravno da vam neu uskratiti svoje drutvo. Rudolf pomisli da e se onesvijestiti od uzbuenja. Pogleda je a u oima se naziralo sljedee pitanje. - Znai li to da se i dalje mogu nadati? - Nadati emu? - Mogunosti da ete i vi poeljeti moje drutvo kao ja vae. - Ima neeg romantino trubadurskog, srednjovjekovnog u nainu vaeg udvaranja - nasmije se ona. - to je najudnije, meni se to svia jer sam i sama sanjar. Ima neeg vitekog i plemenitog u vaem pona136 sanju, neeg to me privlai. Imam udan osjeaj da bih mogla s vama ostati sama na svijetu. Rudolfu su godile njezine rijei. - Priajte mi o sebi - zamoli on tiho. - O vaim roditeljima, vaem djetinjstvu, o vaem ivotu uope. Tako mnogo elim saznati o vama. Katarina ga samo nijemo pogleda, pa opet pogleda u Isusa iznad oltara.

- Rodila sam se u selu Hrastovka, velikoj upi gdje je otac bio sveenik. Imala sam lijepo i sretno djetinjstvo, sve do esnaeste godine kada mije nenadano umrla majka. I ja i otac oboavali smo mamu, pa smo oboje pali u duboku duevnu krizu. Ja sam mislila da u umrijeti od tuge jer je za mene to bio kraj svijeta. Kako bi me utjeio, otac mije sve ee priao o Bogu i o onom drugom, boljem ivotu u kojemu due umrlih nastavljaju postojati. Kako sam od malih nogu bila nepovjerljiva, otac je da bi me uvjerio u svoje rijei, pribjegao spiritizmu. Iako je to crkva slubeno zabranjivala, poeo je sve ee prizivati moju pokojnu majku s kojom bismo satima priali. - Priali ste... s vaom pokojnom majkom? - mucao je Rudolf. - O da, - potvrdi Katarina veselo - dolazila nam je svake nedjelje naveer, sve do moje osamnaeste godine. A onda se na ivot odjednom pretvorio u pakao. U Hrastovki su se pojavile prve izbjeglice koje su naputale Moskvu i Petograd i urile prema poljskoj granici. Priali su nam o uasima Revolucije, priajui da komunisti bez suenja ubijaju bogate trgovce, Zidove i sveenike jer su oni navodno bili sluge imperijalizma i neprijatelji naroda. To je ustvari bio nemilosrdan obraun novoga sustava sa starim. Kriari su ubijali u ime Boga, a ovi u ime naroda. Katarina zastane jer se jako uzbudila na ove rune uspomene. - Kako nismo imali to izgubiti osim golog ivota, otac je odluio da se i mi pridruimo jednoj takvoj grupi izbjeglica. U ljeto 1919. nali smo se u jednom taboru vojske poznatog Denjikina, koja je istodobno titila kolone izbjeglica i vodila gerilsko ratovanje sa sve monijom Crvenom Armijom komunista. Tijekom tih povlaenja izgubila sam oca, te tako ostala sama na svijetu. Rudolf pogleda u njezine vlane oi. - Kako se to dogodilo? - elio je znati. 137 - Prebrzo! Prije nego sam to shvatila, sve je bilo gotovo. U tabor su prije podne nenadano doveli grupu komunistikih boraca, zarobljenika. Uglavnom mladih ljudi, jer mlade je najlake navesti i nagovoriti na gluposti. U mladih je vrela krv a razum ogranien neznanjem i nedostatkom iskustva. Oni koji su njima manipulirali, dobro su znali iskoristiti tu psiholoku prednost. I tako, kada su im dali vodu, jer hrane nije bilo ni za nas, poeli su ih u grupama odvoditi iza staja imanja gdje smo bili i mi i strijeljali ih. Moj ih je otac u prolazu blagoslovio i molio se za njihove uplaene due, a oni su ga s mrnjom gledali, ak i pljuvali prema njemu. Bili su to mladi ljudi, odgojeni u komunistikom duhu po kojemu Boga nema, a sve ostalo je sluajnost. Samo mladi i neobavijeteni vjerovali su u svijet bez podrijetla. Takvi su bili ljudi koje su vodili u smrt. Ali jedan od njih, iz zadnje grupe, suoen s tom stranom teorijom ivota i smrti bez svrhe i prilike, dobio je histerian napad. Dok su ga vezanog vukli prema stajama, derao se iz svega glasa, oiju punih suza a due prepune nemonog jada. Mladi se nije mogao suoiti sa stranom istinom da e uskoro za njega ovaj svijet zauvijek prestati

postojati. Bio je mnogo prosvjetljeniji od svojih prijatelja jer je shvatio neloginost teorije kojom je bio zaveden. Njemu se je jo ivjelo, jer imao je samo dvadesetpet godina. Katarina tu zastane, kako bi rupiem obrisala suze koje su odjednom potekle niz lice. - Moj jadni otac, bio je jedini ovjek koji je razumio pakao koji se odvijao u mladievoj dui, izdvojio se iz nae grupe promatraa i preprijeio put dvojici snanih vojnika koji su vodili mladia izmeu sebe. Zamolio ih je u ime Boga, da se saale na njegovu jadnu duu i potede mu ivot jer mladi nema pojma o ivotu i smrti, pa kao nevjernik i ne zna daje smrt samo "prijelaz" izmeu ovoga i onoga svijeta. Vojnici zbunjeni trabunjanjem moga oca, stajali su u nedoumici, dok im nije priao jedan bjelogardijski asnik. Znajui daje moj otac sveenik, jer je jo uvijek na sebi imao mantiju, ovaj mu predloi da strijeljaju njega umjesto mladia. Rekao je mom ocu da komunisti njih strijeljaju bez milosti kad ih uhvate, pa da i on danas mora strijeljati toan broj zarobljenih bandita. Ali, ako moj otac zaista eli da se mladi pusti, mora sam stati u strijeljaki red umjesto njega. Moj je otac ovo bez razmiljanja prihvatio. Najprije je priao k meni koja sam drhtala kao iba, zamolivi 138 me da mu oprostim to me ostavlja samu, i neka pokuam razumjeti njegovu ispravnu odluku da umre umjesto mnogo mlaeg ovjeka. Mladia su odmah odvezali i rekli daje slobodan, a moga oca otpratili prema stajama. Plakala sam i tresla se od oka, dok su me izbjeglice iz grupe drale i tjeile. Smirila sam se i gotovo skamenila tek kada se iza staje ula paljba puaka. Onaj je mladi jo uvijek stajao nasred dvorita, tresao se nita ne shvaajui dok mu je niz lea tekao tanak mlaz krvi iz rane koju je zadobio sabljom tijekom zarobljavanja. Pomaknuo se tek kada su mu iz grupe savjetovali da bjei dok se vojnici ne vrate. Ubrzo se prestraenog pogleda izgubio u oblinjem grmlju. - Ali... to je strano - reeRudolf zaprepateno. - U skupini se naao idovski brani par pobonih ljudi. Oni su me jednostavno posvojili, preli samnom u Poljsku zatim u Mora-viju. Ovdje sam u Brodnu zavrila kolu i posvetila se uiteljskom pozivu. Ostalo vam je ve uglavnom poznato. - to se dogodilo s vaim drugim roditeljima? - Pomrli su u kratkom vremenu prije pet godina. Pogledi im se stopie. - Katarino draga - govorio je Rudolf iskreno ganut. - Nikada vie neu ni pred kim spomenuti svoju sudbinu ili prigovoriti ivotu koji sam imao. - Pa vie nemate ni razloga da mu prigovarate, zar ne? Rudolf nije znao to da joj na ovo kae. Osjeao se pred njom krivim zbog sretnog tijeka svoga ivota. Pitao se zato je Bog bio tako velikoduan prema njemu, a tako nemilosrdan prema ovoj divnoj i tako djevianskoj osobi? Na ovo i jo mnoga zamrena pitanja, tek je morao traiti odgovore.

- Sada bih se morala vratiti - ustane odjednom djevojka. - Ali zato? - skoi i Rudolf sa sjedala. - Pa tek je prolo podne! Niste ni objedovali! Zar ne moete ostati samnom jo nekoliko sati? Osobno u vas otpratiti do vaeg sela. - Najljepe vam zahvaljujem - nasmjei se ona ljubazno. - Uskoro emo se vidjeti i opet razgovarati. Molim vas da me razumijete. Potenje i ugled su jedino to jo imam na svijetu. Vi svakako ne biste eljeli da ljudi ponu odjednom o meni priati svata. Ako su vae namjere prema meni iste i dobronamjerne, morate me razumjeti i pomoi mi. 139 Stajali su i gledali se. - Kako mogu razumjeti da vas vie neu gledati? - Ali to je samo nekoliko dana. - Dana?! - zavapi on glasno. - Nemojte me molim vas plaiti. Moete li vi zamisliti duinu jednog mog dana otkada sam vas susreo i upoznao? Oh Boe, kako su joj godile te njegove kitnjaste rijei. Poeo ju je initi vanom, buditi u njoj elju i paliti u njoj priguenu ljubavnu elju. Otkrila je daje bila previe sama i zastranjena astetskim nainom ivota i razmiljanja. - Doi u opet u nedjelju - obeala je tiho. - To je za samo tri dana. Morate to preivjeti Rudolfe. Ne smijemo se viati svaki dan. Upravo je sada vrijeme kada moramo o svemu dobro i duboko razmisliti. Prostor i vrijeme su jako vani u ovom materijalnom svijetu. Oni e nam pomoi ili da se ohladimo jedno prema drugom, ili u nama izazvati iskreni ljubavni poar. Rudolfe, ja ne bih mogla ivjeti ivotom kakvim ivi polovica svijeta sklona kompromisu. Ja mogu ili ivjeti ili vegetirati. Sredina bi za mene bila smrt. Ako mije zaista sueno da vam pripadnem, elim to uiniti cijelim svojim biem, i duhom i tijelom! Jo gaje malo promatrala, pa poe prema izlazu. Kod samih vrata Katarina se okrene oltaru pa se prekrii. Rudolf je isprati do dvorita. - Dopustite mi da vas Bruno odveze do sela - zamoli je on slabim glasom, - Nije potrebno - nasmije se ona. - Svje planinski zrak e mi goditi i samo jo vie razbistriti um. Rudolf nije znao bi li se radovao ili strepio. - Doi u u nedjelju do vas - predloi on. - Nemojte molim vas - pogleda ga blago. Naa veza je jo uvijek neformalna i prema tome nepostojea. Zboga toga u jo u nedjelju sii sama, kako bih vam dala svoj konaan odgovor. - Vodite pri tom rauna o mojemu ivotu - ree on sve bljei u licu. - Upravo zbog toga mije i potrebno vrijeme da razmislim. Vi svakako ne biste eljeli da vam upropastim ostatak ivota, zar ne? utke ju je ispratio do velikih eljeznih vratiju, gdje zastane a nju propusti na glavni put. Umjesto pozdrava, ona mu uputi smijeak slatkog iekivanja. Rudolf je jo dugo stajao kao ukopan nasred dvorskog ulaza, dok se njezina vitka figura napokon nije izgubila iza udaljenog zavoja.

140 Tog petka poslijepodne, Rudolfje nervozno etao po svom radnom kabinetu. Iako ga je ekao prepun stol papira i pisama, rijetko bi sjedao za njega pokuavajui se bez uspjeha usredo toiti na posao. Njegov jedini i najvei problem tog dana bio je kako preivjeti sutranju subotu, jer u nedjelju e mu opet doi Katarina. Opet e je moi gledati, sluati i upijati svaki dio njezine arobne blizine. Bio je zaljubljen, duboko, iskreno i bespomono. S vratiju ga trgne tiho kucanje i zaustavi u hodu. Stajao je tako nasred sobe, gledajui u sijedu glavu domaina Franza koji se promoli izmeu vrata. - Oprostite gospodine grofe, - ispria se Franz, - ali dva gospodina iz Atalina ele vas odmah vidjeti. S njima je i zapovjednik andarmerije gospodin Potockv - podvue on vanost posjete. - Neka uu - ree Rudolf kratko i dalje stojei na mjestu. Franz rastvori vrata i unutra umariraju dvojica civila, slubena izraza na licima. Za njima nespretno ue i Potockv, drei u rukama svoju slubenu teku za biljeke. Sva se trojica kratko naklone Rudolfu kao i on njima. - Sto mogu uiniti za vas gospodo? - upita ih on s dosadom na licu. Ali prije no to su progovorili, dvoje civila izvade iz svojih depova slubene iskaznice Moravske Tajne policije. - Vii inspektor Martin Kos - predstavi se stariji. - Porunik Pavko - promrmlja onaj mlai. Rudolf se kratko zanjie, traei pogledom kakav oslonac. On poe natrag prema svom srolu, bojei se da ne izgubi svijest od silnog uz141 buenj a. Svoj im uroenim smislom za orj ientaciju i glumu uspio j e nadvladati prvi val uasnog straha. to se dogodilo? Gdje je pogrijeio? Zar je mogue da su ga otkrili? I dok je u mislima grozniavo prelistavao zadnje stranice svoga uzbudljivoga ivota, onaj stariji policajac se znaajno zakalje: - Mi smo ustvari eljeli razgovarati s vaim upraviteljem Hoffmanom. - Hoffmanom? - ponovi Rudolf muklo. - Da, ali va nam je sluga rekao daje Hoffman jutros nekuda otputovao sa svojom vjerenicom. - Ah da, - prisj eti se Rudolf - rekao j e da e otii do Atalina na j edan dan u kupovinu. - Mogu li se posluiti vaim telefonom? - prie stolu inspektor Kos. - Svakako - odobri mu Rudolf, lagano se oporavljajui od prvoga oka. Kada je dobio traenu vezu, policajac obavijesti svoju slubu o nalazu i zamoli ih da Hoffmana ako je ikako mogue pronau, uhite i sprovedu u glavni zatvor. - Zatvor?! - zaprepasti se Rudolf. - Gospodine grofe - nasloni se inspektor na masivni stol i vano zagleda u njega. - Bojim se da ste sve ove godine ukazivali ast i povjerenje jednom obinom lupeu i dravnom neprijatelju najvieg poloaja.

- to mi vi to priate?! - skoi Rudolf sa stolca i zagleda se ljutito u inspektorovo bezbojno lice. - Victor Hoffman je lan ilegalne Komunistike partije Moravije ree ovaj ledenim glasom. -1 to ne obian lan, ve, kako izgleda, lan Politbiroa. - Ovo je izvan svakog razuma - odbijao je Rudolf povjerovati u ovako neto. Inspektor se sada okrene onoj dvojici pokraj vrata. - Ostavite nas za trenutak same, molim. Pomonik i Potockv odmah napuste prostoriju. - Prije tri dana, - ree Kos tihim i odmjerenim glasom, - naa je tajna sluba uhitila jednog njihovog povjerenika. Slomljen i premoren neprekidnim ispitivanjem, komunjara je provalio cijelu svoju grupu, ali i izbrbljao nekoliko drugih sitnica. Tako smo saznali da jedan od lanova Politbiroa radi kao slubenik na dvoru jednog moravskog grofa. Na alost 142 pravo mu ime nije znao, samo da je u komunistikim krugovima poznat pod nadimkom "Maks" Kako smo na brzinu pogledali popise osoblja svih grofovija, izdvojili smo sedam. Poeli smo od najnieg poloaja, ostavljajui vas za kraj, svjesni vaeg visokog podrijetla i srodstva s njegovim velianstvom! - Ali, kako onda moete tvrditi da se radi ba o Hoffmanu? - upita Rudolf blaim tonom. - Proeljali smo stanove i prolost svih est upravitelja, i zakljuili daje Hoffman ovjek kojeg traimo. Vidite, ni kod jednog od te gospode ili u njihovim stanovima, nismo nali nikakav kompromitirajui materijal ili bilo koji drugi znak njihove pripadnosti komunistikoj partiji! -1 tako ste doli do zakljuka daje rije o Hoffmanu - ree Rudolf umjesto njega. - Tono! Ali kako ga nema, potrebna nam je vaa pomo i suradnja. - Bojim se da vas ne razumijem - ree Rudolf nevjesto. - Potrebni su mi kljuevi od njegovog stana. - ao mije ali samo gospodin Hoffman ima kljueve. - Tada moramo provaliti - zakljui inspektor i odlunim se koracima uputi da izda potrebna nareenja. - Da se niste usudili! - zarei Rudolf za njim. - Oprostite?! - okrene se policajac iznenaeno. - Ne zaboravite na ijemu se posjedu nalazite - prilazio je Rudolf prijetei. - Ovo nije leglo komunistikih pijuna, nego kolijevka moravske monarhije! A to se tie naeg upravitelja, on je deset godina vrio svoju dunost besprijekorno, poteno i gotovo vjerno kao pas. Ni moj pokojni otac ni ja niti itko od posluge ili ovdanjih graana nije nikad primjetio ni trunke sumnjivog u ponaanju ovog estitog ovjeka i graana. I zabranjujem da ga do daljnjega prljate imenom koje ne zasluuje. Prije nego nastavimo razgovor u tom smjeru, molim vas da mi odmah pokaete nalog dravnog tuitelja za Hoffmanovo uhienje i pretres osobne imovine!

Inspektor Kos se glupo zagleda u ispruenu Rudolfovu ruku. - Nalog? - promrmlja zbunjeno. - Ali vi gospodine grofe ne shvaate, mi u ovakvim kritinim trenucima esto puta ne moemo zadovoljiti sve zakonske formalnosti. U pitanju je fiziki dokaz o njegovoj krivnji. 143 - Ili nedunosti! - ree Rudolf. - to ete rei tom ovjeku ako nita ne naete u njegovom stanu? - Ispriati mu se, naravno. - Tada vrite svoju policijsku dunost s malo vie razuma i malo vie potovanja prema zakonskim propisima. - Alija se u tom sluaju moram posluiti lankom krivinog zakona koji mi doputa upad u kuu osumnjienog i pretres njegove imovine kako bih preduhitrio mogue prikrivanje dokaza. - Ali osumnjieni u ovom sluaju nema ni kuu ni imovinu! - govorio mu je Rudolf strogo. - Ovo je moja kua i imovina. Ja ustrajem na pri-bavljanju naloga za pretres moje kue u kojoj je gospodin Hoffman samo stanar. Kako je ovo bila gorka istina, inspektor odlui da mu se vie ne suprotstavlja. Osjeao je da u ovom sluaju ne smije previe istezati svoj radoznali vrat. - Kako elite gospodine grofe - smiri se on. - Odmah u poslati svog pomonika u Atalin po nalog, ali emo u tom sluaju morati zapeatiti stan gospodina Hoffmana i preko noi postaviti strau. - Uinite kako vam je volja - odmahne Rudolf rukom. - Samo vas upozoravam da nesmijete dodirnuti vrata njegovog stana dok me ne obavijestite, jer u odsutnosti gospodina Hoffmana ja elim biti nazoan prilikom pretresa. elim se uvjeriti svojim oima daje sve ovo vrijeme radio za Ruse, a ne za mene. Inspektor Kos proguta slinu. - Vratit emo se ujutro u osam - ree on hladno. - S nalogom. - upozori ga Rudolf jo hladnije. Kada se policajac jo jednom kratko naklonio kod vrata, on ih zatvori. Tek tada Rudolf duboko udahne i pokua se smiriti. On se vrati za svoj stol pretrpan papirima i zavali u naslonja. Je li mogue, razmiljao je, da bi onaj tihi, smireni u svakom sluaju povueni ovjek mogao biti lan ilegalne oragnizacije? Pa jo jedan od njegovih voditelja? Rudolf ba nij e bio upuen u politika previranj a tadanj e Europe, ali j e znao da komunizam ima samo jedan cilj: unitenje kapitalistikog sustava, ukidanje europskih monarhija i uvoenje takozvane diktature proleterijata. To bi drugim rijeima znailo oduzimanje bogatima i davanje siromanima. Kako su klase u Europi jo uvijek ivjele u bijedi i neimatini, nije 144 ih trebalo puno ubjeivati u moralnu i povijesnu ulogu novoga sustava. Postojala je dakle mogunost da mu Hoffman cijelo vrijeme radi iza lea. Koliko god mu se ova ideja inila ludom, Rudolfu se istodobno dizala kosa na glavi to bi se s njim i drugim Moravanima dogodilo u

sluaju preuzimanja vlasti od strane komunizma. Jo su mu u sjeanju bile slike krvave ruske revolucije o kojima mu je priala Katarina. Naglo ustane i pone opet nervozno etati po sobi. Ako sutra zaista pronau kakve glupe dokaze u Hoffmanovom stanu, mogli bi ga i nevina osuditi na teku robiju i time mu upropastiti ostatak ivota. Hoffman, kako je udan, mogao je negdje nabaviti kakvu rusku brouru, moda iz iste radoznalosti. Rudolf zakljui da svog upravitelja nesmije prepustiti sluaju jer gaje ovaj previe zaduio dobrim radom i prijateljstvom. Pone prevrtati po donjim policama knjinice, pokuavajui nai stare nacrte dvorca, koje je nedavno pokazivao glavnom izvoau restauratorskih radova. Izvue ih iz crnog omota i prostre na pod. Paljivo je prouavao glavni nacrt trudei se da dobro upamti svaku sitnicu. Zapazi da se u Hoffmanov stan moe takoer ui i kroz tavanski prolaz. Kako bi bilo da se on noas tiho provue kroz tu rupu u Hoffmanov stan i preduhitri policiju? Strano gaje zanimalo to e tamo nai? Znajui da Hoffman dri sve dvorske kljueve u donjoj ladici svog radnog stola, Rudolf ode u upraviteljev ureda i potrai ih. Kada je izdvojio klju od glavnih tavanskih vrata, paljivo ga stavi u dep. Nije elio svojim kretanjem izazovati sumnju posluge, pa je nastavio razgledati i druge prostorije dvorca. Iako je gledao u svjee pozlaene stropove, misli su mu u stvari bile na drugoj strani. elio je daje sada Katarina kraj njega, ona bi mu svakako pomogla pametnim savjetom. Zamiljao je njezin ljupki izraz lica kada joj u nedjelju bude prepriavao to se dogodilo. Vrativi se u svoje odaje, Rudolf zamoli da mu tamo poslue veeru, alei se kako ga boli glava. Pozvao je Franza i zamolio da mu od Maara donese jaki aspirin protiv prehlade. Ve u osam sati rekao je glavnm sluzi da ga do jutra ne uznemiravaju. Rudolf se nije usudio krenuti sve do jedanaest, kada se i zadnje svjetlo ugasilo. Tek tada se tiho iuljao iz sobe, pa kada se popeo na kat, potrai zapadnu kulu kroz koju se dolazilo na tavan. Ponio je dvije petrolejske svjetiljke i kratku svijeu. Na nogama je imao debele papue kako bi priguio korake. Uglavnom je 145 prolazio iznad soba koje nisu bile nastanjene, iako je na tavanu vladala mnogo vea ivost i buka nego se nadao. Mievi i razne none ptice trali su po podovima i prevrtali sitne stvari, a ptice leprale uklanjajui se svjetlu. Kada je ocijenio da se nalazi na pravom mjestu, Rudolf pronae drveni poklopac i otkrije daje otkljuan. Ugasi bateriju i zagleda se u polutamu hodnika ispod sebe. Malo je prouavao situaciju pa vratio poklopac na mjesto. Svjetiljkom je osvjetlio okolicu, pokuavajui pronai ljestve, koje ugleda nad samim otvorom kako vise zakvaenene na gredi. Rudolf premjesti svjetiljku u dep pa se pone paljivo sputati. Dodir-nuvi pod Hoffmanovog stana, zauje tiho kripanje daanog poda. Ovo ga nije zabrinjavalo jer se ispod nalazilo skladite hrane i

materijala. Znajui plan stana, Rudolf najprije prie dvorinom prozoru da vidi vanjsku situaciju. Pred ulaznim stubitem ugleda naoruanog uvara kako pripaljuje cigaretu. Bio je dosta udaljen, a zidovi predebeli da bi se u hladnoj studenskoj noi moglo bilo to uti. Rudolf ue u Hoffmanov dnevni salon, jednu manj skromno namjetenu prostoriju i pone pregled od nje. Prije nego je ponovno upalio svjetiljku, preko stakla na vratima prebacio je Hoffmanov kini kaput koji je naao objeen. Svjetiljku je ostavio u jednom kutu, tako da je diskretno osvjetljavala cijelu prostoriju. Sat vremena Rudolf je bezuspjeno traio po salonu, zavirivao ispod sagova i izvlaio slike iz okvira, prevrtao stolce, zavirivao pod stol i gledao ostale predmete. Prijee u kuhinju pa u malu ostavu, pretrese kupaonu i zahod ali ni tamo nije naao nita znaajno. Valjda je podsvjesno ostavio spavau sobu za kraj, jer im je stupio unutra opazi poznati Gertrudin ogrta prebaen preko kreveta. I tu prevrne svaku sliku na zidu, ispipa zidove i poderane tapete, zaviri u sve ladice, pregleda uredno poslagano rublje po komodama, otvori nekoliko kovega s beznaajnim stvaricama unutra, da bi se nakraju zavukao pod iroki krevet. Tu Rudolf primijeti jo jedan stari koveg koji s naporom izvue van. Koveg je oito bio nabijen tekim stvarina, naj-vjerojatnije knjigama. Razvali mali lokot kojim je koveg bio posebno osiguran, pa ga otvori i odmah otvori usta od zaprepatenja. Bio je prepun komunistike literature. Ruske knjige, broure i letci 146 na panjolskom, njemakom i moravskom jeziku pozivali su radnike na trajkove, a rodoljube na ruenje trulog kapitalistikog reima. Rudolf nemono padne na pod kraj kreveta. Oslonjen na krevet, piljio je u pretrpani koveg nekoliko trenutaka. Tek sada mu postane jasno zato je vidio samo deset knjiga u Hoffmanovom stanu, mahom poljoprivrednih i umarskih prirunika. Upraviteljeva je knjinica oito bila tajna sudei i po nainu na koji je bila pohranjena, i vrlo kompromitirajua. Bilo je jasno da Hoffman svoj hobi krije i od Gertrude. Rudolf drhtavom rukom izdvoji jedno od pisama na ruskom jeziku, kojeje poinjalo: Dragi drue "Maks"! Kao u svakoj ilegalnoj prijepisci, i ovdje se radilo o tajnim imenima, a adresa je bila od neke ene iz Blatna. Nije onda ni udo stoje Hoffman bio ist u oima drugih i bez dosjea u tajnoj policiji. Rudolf je trljao elo. to da do vraga radi? Hoffman mu je sada trebao vie nego ikada. Da odvue ove gluposti u svoj kabinet, a njemu kasnije natrlja nos? Jer ako ga Kos epa, polomit e mu sve kosti. A Rudolf se zgraao nad nasiljem i muenjem ljudi. Ve je vidio Hoffmana kako umire na robiji, gladan, bolestan i bez lijekova, svaki dan prebijan dok se jednog dana zauvijek ne srui. Moravska tajna policija svakako nije mnogo humanija od njemake i ruske. On vrati spise u koveg, zatvori i svee vrpcom, pa ga pone vui prema izlaznom hodniku. Kod ljestvi kratko odahne, podigne s poda a

se nastavi tekom mukom penjati. Kad je izgurao koveg na tavan, Rudolf se vrati i pregleda sve prostorije, skine Hoffmanov kaput s vratiju i vrati se na tavan. Za sobom zatvori poklopac, a umjesto lokota ugura veliki avao koji je naao na podu. Vrati ljestve na svoje mjesto na gredi, pa odvue preteki koveg u tavansku tamu... Bila je zora, a Rudolf je jo uvijek sjedio u krevetu itajui Marksov Kapital na njemakom jeziku. Znao je daje to neka vrsta komunistike "biblije", pa je rijeio da to proita i shvati pozadinu radnikih nemira i previranja. Takoer gaje zanimalo to to Hoffman ita i o emu mu sve piu njegovi drugovi iz svijeta i Rusije. Bio je okiran onim stoje proitao iz spisa. Inspekror Kos bi sigurno za taj koveg dao desnu ruku, a to bi se Hoffmanu poslije toga dogodilo, Rudolf se bojao i zamisliti. Tako je oko est napokon zadrijemao... Probudilo gaje tiho kucanje na vratima koja je sino zakljuao. 147 - Trenutak! - vikne on i brzo sakrije debelu knjigu pod jastuk. Obue noni ogrta i otkljua vrata. - Ona gospoda! - tiho je govorio Franz. - Ustraju da vas probudim i obavijestim o njihovom povratku. - Odmah u se obui i doi - zijevne Rudolf pospano. - S njima je gospodin Hoffman i gospoica - ree Franz u povjerenju. - Dolazim za deset minuta - promrmlja Rudolf i zatvori vrata na koja se nasloni. Doveli su i Hoffmana? Nisu ga se usudili pritisnuti prije nego to mu pretresu stan. Inspektor Kos se sigurno uplaio posljedica ako nita ne nau. Rudolf najprije odnese Kapital u drugu sobu, gdje ga zakljua zajedno s Hoffmanovim kovegom. Na brzinu se umio, obukao i pourio dugim hodnikom prema glavnom ulazu. Kos i ostali ekali su da pred Hoffmanovim stanom. Kraj Hoffmana i blijede Gertrude, stajao je Kosov pomonik, Emil Potockv i andar s noanje strae. Jutro je bilo hladno i maglovito. - Dobro jutro gospodine grofe! - nakloni mu se policajac i pobjedonosnim pokretom ruke gurne nalog za pretres. Rudolf ih pozdravi kimanjem glave i uzme od Kosa nalog. Kratko ga proleti pogledom, pa se zagleda u blijedog Hoffmana. Kratko su se promatrali bez rijei. Na Hoffmanu se osim umora nisu vidjeli nikakvi tragovi "ubjeivanja". - Hoemo li gospodo? - urilo se inspektoru Kosu. Hoffman se bez rijei popne stubama do svog stana i otkljua vrata. Kos propusti unutra Rudolfa, ali rukom zadri Potockog. - Oprostite,- ispria mu se, - nalog glasi samo na mene i moga suradnika. Bilo je zanimljivo promatrati strunjake tajne policije kako vjeto prevru svaku sitnicu u stanu. Boe, razmiljao je Rudolf, koliko li su stanova do danas ovako isprevrtali? S pravim je uivanjem pratio napredak njihovih jalovih nastojanja, posebno kada se onaj mlai poeo

zavlaiti pod krevet. Vidjevi smrtno blijedog Hoffmana, Rudolf se uplai da mu ne pozli, pa ga znaajno pogleda. Kako je Kos bio u drugoj prostoriji, mladi dade Hoffmanu jasan znak nijekanjemm glave, da se 148 pod krevetom nita vie ne nalazi. Hoffman je piljio u Rudolfa kao skamenjen. Stisnute usne sada su bile plave, visoko elo oroeno kapljicama znoja. Rudolf povue prstima preko svog ela, kako bi dao znak Hoffmanu da obrie svoje elo, jer bi vjeti Kos to mogao pravilno protumaiti. Nakon dva sata opirnog pretresa, neispavani i blijedi policajci odustanu. Bilo je tako jasno da ovdje stanuje estit i pristojan par, tako da Kos nije znao kako da im se ispria i to da im kae. - Gospodo, - pone sad on trljati svoje elo, -jako mije ao to smo vas juer i danas ovako neugodno uznemirili, s druge strane mije drago da smo se prevarili. ovjek kojeg traimo oito je na drugom mjestu, a vama se ozbiljno ispriavamo. - A to ste vi mislili gospodo? - rugao im se Rudolf. -Da ete ovdje nai Marksov "Kapital"?! Hoffman koji je sada ve teko stajao na nogama, tiho sjedne na stolac. Kos ga se vie nije usudio ni pogledati. Poslije svega osjeao se zaista neugodno. Brzo se nakloni Rudolfu i Gertrudi pa se sa svojim pomonikom uputi prema vratima. Rudolf je jo stajao kraj vrata. - Hoete li mi ikada oprostiti? - upita prestraeni Hoffman gledajui ga. - Svata, gospodine Hoffman - nasmijei mu se Rudolf. - ivot je prepun glupih situacija i nepotrebnih problema. Kada se odmorite, doite u moj ured na aicu! - On se tu ljubazno nakloni Gertrudi, pa ih ostavi same. Iako jako umoran poslije neprospavane noi, Rudolf nije odmah otiao na spavanje, ve se uputi u jutarnju etnju parkom. Volio je maglu i cvrkut ptica, kao stoje volio sve neobine scene u svojim snovima. Jo uvijek je sanjao svoj ivot i nerado se iz njega budio. Zadovoljno je razmiljao o svojoj novoj avanturi iz koje se opet sretno izvukao. Hoe li mu sudbina i dalje biti naklonjena? Hoe li mu sutranji dan biti najsretniji u ivotu? Hoe li mu Katarina sutra pripasti zauvijek? To su i takve bile njegove misli cijele subote. Kako je poslije ruka odspavao dobra tri sata, vrati se za radni stol ali ne posveti panju poslovima, ve nastavi itati Marksov Kapital. Bio je oduevljen ovom znanstvenom kritikom kapitalistikog sustava, sve 149 vie shvaajui zato se komunisti slue ovim djelom kao glavnim sredstvom raskrinkavanja bogatih. Djelo je u sitnicu ralanjivalo proces iskoritavanja siromane radnike klase od strane burujskog drutva. itajui ovu Marksovu analizu ondanjeg ekonomskog stanja u svijetu, Rudolf zakljui da Srednji vijek jo uvijek traje, samo pod drugim imenom.

Oko est sati, na vratima se zauje poznato mu kucanje. Ne sklanjajui knjigu ispred sebe, Rudolf samo podigne pogled. Bio je to Hoffman, jo uvijek ispijena lica i jo bljei pri svetinjskoj svjetlosti plinske svjetiljke. - Dobra veer - ree tiho, priavi stolu s rukama ispred sebe, poput nevaljalog uenika koji pokorno eka kaznu. Rudolf ostavi knjigu i zavali se u naslonja, paljivo promatrajui svog upravitelja. - Ovo je nevjerojatno - prizna on iskreno. - Ovo je najsjajnije ogovaranje visokog drutva ikada napisano. Bogatima je sigurni zlo kada ovo itaju. Uope me ne udi to kapitalistiki reimi Europe kao psi tragaju za ovim primjercima i zatim ih spaljuju. Ali zato? - Valjda zato to ih knjiga razgoliuje - nagaao je Hoffman usiljenim smjekom. - A svatko se stidi svoje golotinje. - Ja je se ne stidim - ree Rudolf. - Vi niste kapitalist, gospodine grofe - opravdavao gaje Hoffman. - Sve to imate stekli ste od svojih bogatih predaka. Kapitalist je onaj koji se bogati jeftinim radom onih koji osim svoje radne snage nemaju nita drugo. - Svata, gospodine Hoffman - uzvrati Rudolf slinim osmjehom uljudne ljubaznosti. - Pa vi najbolje znate na kakav su se nain bogatili moji plemeniti preci. To to sam nasljedio njihovu bogatu pljaku, uope me ne opravdava ni pred Bogom ni pred ljudima, ni pred samim sobom. - Ali vi ste ipak mnogo drukiji - ustrajao je Hoffman. - to vas navodi na takav zakljuak? - Va asketski i radni nain ivota. Na vama se zaista moe vidjeti da ste cijeloga ivota radili i trudili se. Umjesto da lunjate po okolnim umama u potrazi za lovakim avanturama i tratite vrijeme na beskorisne prijame, vi ustajete s vaom poslugom, a lijeete posljednji. 150 - Hvala, gospodine Hoffman - ree Rudolf zadovoljan njegovim rijeima. - Vjerujem vam jer osjeam da govorite iskreno. Vi, kao ni ja, ne znate lagati, zar ne? Ali upravitelj je stajao utke. - Zato znam da ete mi veeras rei istinu i nita drugo osim istine ako vas upitam o podrijetlu ove nepoeljne literature pod vaim krevetom! Hoffman se lagano spusti u naslonja, bljei no ikada. Po prvi puta otkada su se sreli, Rudolfov prodoran pogled postao mu je teak i nepodnoljiv. - Ja sam gospodine grofe ustvari doao podnijeti ostavku na poloaj upravitelja, - ree tiho, - jer osjeam da me nikakve rijei opravdanja nee moi oprati u vaim oima. Svojom nevjerojatnom nespretnou umalo sam vam ukaljao ugled. Ne smijem ni zamisliti to bi bilo daje tajna policija nala taj uasan koveg! - A ja, Hoffmane, nisam smio ni pomisliti to bi vam se u tom sluaju dogodilo. - Kako ste za ime Boga znali za taj koveg? - zanimalo je upravitelja.

- Nisam imao pojma - prizna Rudolf. - Zakljuio sam to na osnovi Kosovih rijei. Rekao je da su uhitili nekog komunistu, koji im je izdao cijelu svoju grupu i dao jo niz vanih podataka. Spomenuo je da jedan od lanova Politbiroa ustvari radi na imanju nekog moravskog grofa. Policija je odmah poela proeljavati najzanimljivije posjede, ostavljajui mene za kraj, iz obzira prema njegovom velianstvu. - Razumijem - gledao je Hoffman u Rudolfa smrtno blijed. - Vi ste sigurno zakljuili da sam to ja, jer ga nisu pronali na tim imanjima. - Sto drugo? - slijee Rudolf ramenima. - Va radni kabinet nisam ni pogledao, jer sam znao da niste toliko ludi da tamo drite takav materijal, ve sam u noi siao u va stan kroz tavan i uklonio dokazni materijal. - Shvaate li gospodine grofe da ste se i sami izloili udaru zakona? Bojim se da vas ni sam kralj ne bi mogao spasiti od robije zbog prikrivanja tako vanog lana iz najvie komunistike hijerarhije. -1 tu sam neugodnost uzeo u obzir - prizna Rudolf. - Zato gospodine grofe? 151 - Ne znam - odmahne Rudolf rukom. - Od prvog susreta ostavili ste na mene snaan i prijateljski dojam. Poteno i odano ste se trudili da sauvate tuu imovinu, sada moju. A mnogo vam dugujem i zbog onog sluajnog upoznavanja s gospoicom Katarinom. Zahvaljujui vama, ja sam se zaljubio. Ni za to na svijetu ne bih se odrekao tog uzvienog stanja koje nikada prije nisam imao prilike upoznati. - A ja u vam ostati do groba zahvalan to ste sa sobom doveli onu divnu i uzbudljivu Njemicu! - nasmjei se Hoffman. - Jer i ja sam se izgleda po prvi put zaljubio. I kad smo ve kod ena, dopustite mi da se u svoje i Gertrudino ime zahvalim na vaem estitom i plemenitom ponaanju prema njoj one kritine noi. - O emu to govorite? - zaprepasti se Rudolf. - O onoj noi kada vam se Gertruda pokuala podati, ali ste je vi potedjeli tog ina i vratili meu estite ljude. - Ona... Gertruda vam je to priala? - Rudolf nije mogao doi k sebi od iznenaanja. - Ne samo to - gorko se nasmije Hoffman - ve cijeli njezin nesretni ivot. Bojim se da bi vam pozlilo kada bih vam ga prepriao. Ali Rudolf ga je sasvim dobro razumio. - Eto vidite, ree tihim glasom - sve ukazuje na to da su nam ivoti na neki udan i tajnovit nain povezani. To sam osjetio noas, kada sam se poput lopova uljao po vlastitom tavanu zbog vas, vrae. Hoffman sagne glavu i zagleda se u sag. - Pa, gospodine Hoffman, - upita Rudolf izravno, -jeste li ili niste taj komunistiki funkcioner? Hoffmanu je trebala vjenost da progovori. - Nisam - slae on ne usuujui se pogledati Rudolfa u oi. - Kako onda objanjavate injenicu da se taj materijal naao u vaoj sobi?

- Sakrio sam ga tamo iz istih razloga i motiviran istim osjeajima zbog kojih ste ih vi izvukli na tavan i prenijeli u vae prostorije. Rudolf prieka da Hoffman podigne pogled. - Zbog jednog starog kolskog prijatelja - izmiljao je. - Odrasli smo u istom selu, sjedili u istim klupama, pisali istim djevojkama, ak i zajedno studirali ekonomiju u Beu. Onda je on od nekoga dobio tu istu knjigu na vaem stolu i tako se zanio njezinim revolucionarnim sadrajem 152 da se jednostavno izgubio. Ja sam poslije studija radio u Beu, potom sam kao asnik carske vojske poslan na ruski front, da bi se po povratku sreo u Beu s vaim ocem koji mije ponudio mjesto upravitelja. Prije godinu i pol, Maks, kako su ga ilegalno zvali, pronaao me preko treeg naeg prijatelja i zamolio za pomo. Kako mu je moravska policija bila za petama, preklinjao me da mu sskrijem i sauvam ovaj koveg. Bio je blijed, iscrpljen i ispijen od dugogodinjeg sakrivanja i protjerivanja, i uskoro se ulo da je umro na robiji od teke upale plua. Ni sam ne znam zato sam sve to do danas uvao. Moda zato to sam vidio daje Maks poeo Kapital prevoditi na na jezik. Taj me njegov trud toliko ganuo, da sam i sam poeo raditi na daljnjem prijevodu knjige. To je moja jedina krivica. - Rudolf je vjeto glumio daje zadovoljan ovim objanjenjem. - to namjeravate? - upita neodreeno. - Pa, kada vi prihvatite moju ostavku, molim vas da odmah veeras tu u vaem uredu spalimo sve te papire. Zadrao bih samo tu knjigu za uspomenu. Rudolf ga je promatrao. - Zato mislite da u prihvatiti vau ostavku? - Jer sam vas svojim ponaanjem mogao dovesti u teku situaciju i upropastiti i va ugled i vae uzviene planove za bolju budunost ovoga kraja. Hou rei, da sam na vaemu mjestu odmah bih potjerao takvu jednu nepromiljenu budalu. - Naalost - ree Rudolf - ne mogu sebi priutiti takvu glupost. to mislite, gdje bih opet pronaao tako sposobnog i odanog slubenika? Vi ste gospodine Hoffman roeni ekonomist. Hoffman ga je gledao u nedoumici. - Vi... vi me unato svemu elite zadrati?! - Pod uvjetom da se od danas posvetite iskljuivo prouavanju onog prekrasnog tijela, a Kritiku politike ekonomije ostavite za bolje i slobodnije dane. Hoffman nije znao to da mu kae. Povjerenje i prijateljstvo ovog mladog ovjeka, ganulo ga je i uzbudilo. Neobian unutarnji strah obuze njegovo bie. Osjeti se tako jadnim i siunim pred veliinom i humanou Rudolfove elje da ga poslije svega zadri kraj sebe. 153 - Hvala, gospodine grofe - promrmlja skrhanim i posramljenim glasom. Rudolf ustane od stola i prie ormaru s knjigama. Otkljua donji dio

iz kojeg izvue stari koveg. Kada gaje dovukao do vatre velikog kamenog kamina, pogleda Hoffmana koji ustane i prie mu. - To je bio va prijatelj - ree Rudolf. - Najbolje da sami obavite kremiranje njegovih posmrtnih uspomena. Hoffman une kraj kamina, pa pone lagano stavljati pisma i broure u vatru. Boe, razmiljao je, kakve bi to bile dragocjenosti u buduem muzeju Komunistike Partije Moravije. Revolucija zaista ne zna za rtve... - Koveg u baciti u smee - ustane Hoffman kada se uvjerio daje vatra zahvatila i posljednji list. - Mogu li knjigu zadrati jo neko vrijeme? - upita Rudolf. - Svakako gospodine! - Znate, - nasmije mu se mladi, - korisno je proitati to neprijatelj misli o vama. Hoffman se s tugom zagleda u otvorenu knjiurinu rastvorenu na Rudolfovu stolu. Kolike godine, koliko stotina uzaludno provedenih sati prijevoda. Da bi vatra sve proderala za par minuta. Ali Rudolf koji primjeti sjetu u njegovim oima, prie polici s koje uzme i donese sebeli omot. Prepoznavi ga, Hoffmanu zasvijetle oi od uzbuenja. - Prijevod sam sauvao - prui mu ga Rudolf poslovno. - Nikad se ne zna kome e jo zatrebati. to se mene tie, moete ga slobodno nastaviti, ali bih vam savjetovao da to od sada inite u vaem dvorskom kabinetu. - Hou li vam se ikada za sve ovo moi oduiti? - pitao je Hoffman. - Ne brinite zbog toga - prie Rudolf vratima ormara s piem i prinese bocu s konjakom. - to kae gospoica Zuckerman o naoj lijepoj prijestolnici? - upita on punei Hoffmanu au. - Prisjela joj je prva posjeta - alosno odgovori upravitelj sputajui se u naslonja. - Ba smo objedovali u hotelu i poli prema robnoj kui Orion, kada su nas presrela dva civila mranih lica. Ostatak veeri proveli su u nevezanom razgovoru. Hoffman se alio na neugodnosti prilikom uhienja i spro voenju nazad u Ludberg, a Rudolf njemu na svoje ljubavne jade i planove za sretniju budunost. 154 10 Nedjelja je bila tmurna, kiovita i oblana. Rudolf je rano ustao, okupao se, paljivo obrijao i nervozno ekao da sat otkuca devet sati, vrijeme kada je posljednji put dola Katarina na dvor. Ali na njegovo veliko razoaranje, djevojka se nije pojavila ni do jedanaest. Nije znao razlog ovako velikog kanjenja, pa je sve nervozniji etao svojim kabinetom svaki as pogledavajui kroz prozor u kini obzor ulaznih vratiju. Ali osim koija i automobila maarske ekipe, nitko se drugi ne pojavi na putu. to joj sad to znai, razmiljao je uzbuen. Da nije Katarina u pitanju, pomislio bi da se radi o ljubavnoj igri ivaca. Djevojke rado kasne na sastanke sa svojim izabranicima, inei ih tako nervoznijima i samim

time zaljubljenijima. Ali ne i Katarina. Ona je bila suvie edna i iskrena za takve igre. Rudolf je to dobro znao, pa je zbog toga jo vie brinuo. Jer ako joj se nita ozbiljno nije dogodilo, onda bi njezin nedolazak mogao znaiti samo jedno - da ga ona odbija! - Na ovu neugodnu pomisao, Rudolf zgrabi s vjealice kini kaput i pojuri van. Probijajui se kroz otre kapi hladne jesenske kie, dugim se koracima uputi prema izlaznim vratima. Tamo malo zastane gledajui put, ali kako nikoga nije vidio uputi se prema gradu. Izmeu dvorca i grada protezala se istina duga oko kilometar, obrubljena sa strane borovom umom. S lijeve strane puta protezala se eljezna ograda dvorskog parka. Na kraju parka, nalazilo se malo raspelo kod kojeg se odvajao blatnjav put prema umovitim brdima. Rudolf se skloni pod raspelo, gledajui u smjeru uzanog puteljka iji se kraj gubio u tami drvea. 155 Izvadi depni sat i zagleda se u vlano staklo po kojemu su padale kine kapi. Bilo je pola dvanaest. Boe, gdje je? Odjednom ugleda tamnu priliku ene koja se sputala prema putu. Je li to ona? - drhtao je cijelim biem. ena je ispred sebe drala rastvoreni kiobran, tako da joj dugo nije mogao razabrati crte lica. Tek kada mu se dovoljno pribliila, on prepozna njezine gumene izme. Vidjevi siluetu ovjeka pred raspelom, djevojka malo podigne kiobran i zastane. Pogledi im se stope u jedan. - Vi ste me rijeili usmrtiti, zar ne? - upita Rudolf, kojem su se niz lice slijevale kapi. - ao mi je ako vas je moje kanjenje toliko uzbudilo - obrati mu se ona blagim glasom. - Obino se trudim biti tona u ivotu i radu, ali koliko se sjeam proli put se nismo dogovorili o tonom vremenu. - Oprostite mi zbog nestrpljivosti i naglosti - ispriavao se Rudolf. Ne zaboravite da ste mi vi prva ljubav u ivotu! I posljednja - doda znaajno. - Upravo zbog toga sam tako nervozan. Katarini su godile ove rijei. - Najprije sam morala obii neke usamljene bolesnike - objasni ona. - Ve je bilo vrijeme da ih netko okupa u toploj vodi i odjene im isto rublje. - Morao sam se sjetiti da vas je neto takvo zadralo - pokua se on nasmijati. Katarina prie blie, tako da su sada oboje bili zaklonjeni raspelom. - Jeste li me dugo ekali? - Par minuta. Vie nisam mogao mirno sjediti i gledati kroz prozor. Uhvatio me silan strah da vas vie nikada neu vidjeti, pa sam vam poao ususret. Boe, Katarinb, jesu li i drugi ljudi ovako ludi kada se zaljube? - Ne znam - ree ona iskreno. - Ovo mi je prvo iskustvo. Ona ga uhvati ispod ruke i povue pod svoj rastvoreni kiobran. Tako su ili natrag prema dvorcu. Koraali su utke, samo bi ga Katarina povremeno pogledavala, prouavajui izraz njegovog blijedog lica. - Jeste li imali zanimljivu nedjelju? - ljupko je pitala da bi zapoela

razgovor. - Zanimljivu?! - uzvikne Rudolf pa izvrne oi prema nebu. - Dobro je da sam preivio. Kao da mi nije bilo dosta to umirem od ljubavne enje, nego su mi u petak dola dvojica inspektora iz tajne policije. 156 Traili su gospodina Hoffmana i doputenje da pretresu njegov stan. Kada sam ih odbio, otili su u Atalin po nalog dravnog tuioca, a Hoffmana i njegovu zarunicu uhitili u Atalinu i pod straom sproveli na dvor. Ostavili su nas na miru tek kada su izvrnuli sve u njegovom stanu. Katarina se zaustavi.:. - Vi se ne alite, zar ne? - gledala gaje u oi. - To jo nije sve - snizi Rudolf glas. - Traili su Hoffmana pod sumnjom daje lan Politbiroa moravske komunistike partije. Nadali su se da e u njegovu stanu pronai dokazni materijal, ali su se teko razoarali, ispriali i nabrzinu pokupili. - Ovo ne mogu vjerovati - djevojka je bila zaprepatena. - Nesretni gospodin Hoffman, sigurno mu je bilo strano. Na osnovu ega su doli do tako glupog zakljuka? - Neki uhieni komunista im je na sasluanju izdao cijelu svoju grupu i izbrbljao jo mnogo zanimljivih stvari. Rekao im je, izmeu ostalog, da jedan visoki lan partije radi kao upravitelj na nekom grofovskom imanju. Kako se prije proeljali sva sumnjiva imanja, doli su i do nas. Katarina nije znala to bi rekla. Oni polako krenu dalje. - Stoje najstranije, - povjeri joj Rudolf tihim glasom, -gospodin Hoffman je zaista lan tog vrajeg Politbiroa, ma to mu to znailo u komunistikom rjeniku Djevojka opet stane vidljivo blijeda. - Otkud vam ta uasna ideja? - upita ona apatom. Rudolf je opet uhvati ispod ruke i povede prema ulazu dvorca koji se nazirao. Putem joj je ukratko prepriao zanimljive dogaaje koji su se zbili tijekom posljednja dva dana, ne preskoivi ni njegov noni upad u Hoffmanov stan i pronalaenje tajnih materijala. On zauti tek kada su se nali pred ulazom u dvorac. Tamo predaju Franzu kini kaput i Katarinin kiobran, pa se upute hodnikom prema Rudolfovoj radnoj sobi. - Blagi Boe! - izuvala je Katarina mokre izme, oslonjena lijevom rukom na masivni kameni kamin. - Ali to jo ne mora znaiti daje Hoffman komunist. Objanjenje koje vam je dao, zvui uvjerljivo. Rudolf koji je uao kraj nje i stavljao drva u kamin, podie pogled na nju udno se smjeei. - Inspektor tajne policije rekao mije daje taj lan poznat samo pod ilegalnim imenom Maks. Takoer su i sva pisma koja sam pronaao u 157 kovegu bila upuena "drugu Maksu"! Hoffman mi tvrdi daje njegov pokojni prijatelj takoer bio poznat pod tim imenom, kako bi opravdao postojanje pisama. Ali daje to istina, uhieni bi komunist zasigurno znao daje Maks ve umro u zatvoru.

Katarina se bosih nogu spustila kraj njega na sag. Rudolf se s enjom zagleda u njezina koljena i visoko otkrivene noge, kako bi toplina osuila njezine mokre arape. Kako je strano elio svui joj arape. - Zato ga niste odali policiji? - zanimalu ju je. - Da ga odam?! - trgne se Rudolf zaueno. - Da. Zar vam se ne ini daje takvim ljudima mjesto u zatvoru? kao udila se. - On je dravni neprijatelj, jer mu je kao komunistu jedini cilj sruiti postojei reim i zavesti novi, u svemu suprotan ovom koji vama i ostalim veleposjednicima osigurava udoban i sretan ivot. Ali Rudolf ovaj put nije nasjeo njezinoj vjetoj zamci. - To nije moj problem - pogleda on drva u kaminu. - Ako gospodin Hoffman radi neto greno, nije na meni da o tome sudim. Mene osobno do sada nije otetio, naprotiv, uinio mi je nebrojene usluge, kako poslovne tako i privatne. Ne zaboravimo daje on bio prvi koji me obavijestio o vaem postojanju i ivotu. - Zbog toga ga niste odali? - iskuavala gaje Katarina. Rudolf je sad pogleda izravno u oi. - Ne samo zbog toga. Pomogao sam mu zato jer mi se kosa dizala na glavi pri pomisli to bi mu sve tajna policija radila u zatvoru kako bi ga "nagovorila" na suradnju. Ve sam vam rekao da se uasavam nasilja i mrcvarenja drugih. Osim toga, zakljuio sam da samo Bog, kako vi kaete, ima pravo odluivati o naim sudbinama i odmjeravati naa dobra ili loa djela. Ako Hoffman zaista ini nekakvo zlo, on e zbog toga svakako prije ili kasnije stradati, ali ja nikako ne elim biti taj koji e prvi pokazati prstom na njega. Katarina ga je promatrala s oboavanjem. - Uostalom, - okrene Rudolf alosno glavu prema vatri, - ima u toj komunistikoj ideologiji i mnogo gorke istine, zar ne? Ona mu rukom potrai obrijanu bradu i vrati pogled prema sebi. Tako gaje kratko promatrala. - Znate, sve vie osjeam da u vas poeti voljeti - prizna mu tiho. - Kada?! - naivno je pitao alosnim glasom. 158 - Nemojte biti nestrpljivi - prekoravala gaje njeno. - Pa itav je ivot pred nama. - iju polovicu smo ve potratili - podsjeti je on. - Da to od vas vie nisam ula - zaprijeti mu otro. ivjeli smo onako kako je trebalo ivjeti, prije nego je Bog odluio da nas sastavi. Da ste drukije ivjeli, uvjeravam vas da me nikada ne biste sreli. Rudolfu se od ove pomisli najei koa. - Oprostite mi. Kad se naem u oaju sklon sam lupetanju. Svoju nervozu i nestrpljenje opravdavam uasnim strahom da vas ne izgubim prije nego vas i dobijem. - A zar vi mislite daje meni sve ove godine bilo svejedno? - govorila je djevojka iskreno. - Zar moda mislite da sam malo puta poeljela dodir muke ruke na svom uzbuenom tijelu? Bog mije svjedok koliko

sam patila u svojim usamljenikim noina. ak sam uvjerena da mije bilo mnogo tee nego vama, jer je organizam ene osjetljiviji i znatno izloeniji psihikim smetnjama od mukog. Varate se ako mislite da vam ne elim pripasti. O, Boe, - poela je plakati, - uinila bih to najradije odmah sada, tu kraj ovog rasplamsalog kamina. Rudolf ju je nijemo gledao. - Ali ne mogu - nastavi ona priguenom glasom. -1 moj duhovni otac i moj zemaljski otac, rastuili bi se ovakvim mojim postupkom. Rudolfe mi moramo razumom kontrolirati nae prirodne nagone. Zbog toga nam je razum i podaren. Osim toga, mi nismo "sami"! Nas stalno promatraju. Rudolf se na ovo zagleda oko sebe po mranoj prostoriji. Ovo je bilo drugi put da su ga njezine rijei ne samo zbunjivale, ve i ozbiljno plaile. - Tko bi nas promatrao? - tiho je upita, mislei da ona to govori o uvijek nazonom Bogu. - Ve sam vam jednom rekla da osim ovog fizikog svijeta, postoji i jedan drugi, paralelni svijet, posve duhovni. - Kako to mislite? - uozbilji se on. - Mislim na duhovnu energiju ljudi koji su umrli na ovome svijetu, ali jo uvijek iz nekih razloga po njemu bauljaju. Gotovo sam sigurna da Karlini otac i majka jo uvijek nisu napustili zemaljsku razinu, jer ih ljubav vee za njihovu jadnu djecu. Moj je jadni otac bio godinama kraj 159 mene dok se nije uvjerio da sam odrasla i da me vie ne mora uvati. U ovim se prostorijama osjea nazonost vaeg pokojnog oca, koji vas slijedi i prati va napredak u ovom ivotu. Rudolf ustane. Prie vratima i pojaa svjetlo. Katarina je sa smjekom pratila njegovu reakciju. Bilo je oito da mladiu vie nije odgovarala polutama u prostoriji. On se vrati na sag kraj nje. - Nervozan sam od ovakvih vaih rijei - prizna. - Vi ste kao dijete - prekoravala gaje njeno. - Jaa svjetlost vas nee spasiti od njihovih pogleda, kao ni tama. Oni sve vide i sve uju, iako im nije doputeno da se mijeaju u nae zemaljske ivote. Samo ponekad. - Kako to mislite, ponekad?! - bio je Rudolf sve bljei. - Pa, ako nam, na primjer, nije sueno poginuti u vlaku na koji se trebamo ukrcati, a koji se toga dana treba sudariti, oni nam esto "zamrse konce". Tada ili zakasnimo, ili se predomislimo, ili nas sprijei neto tree. - Kako bi oni unaprijed mogli znati da e se vlak sudariti? - udio se Rudolf. - Zato to prebivaju u dimenzijama bez vremena i prostora - objanjavala mu je Katarina. - Zboga toga su u stanju s podjednakom tonou vidjeti budunost, sadanjost i prolost. Oni se za razliku od nas mogu kretati kroz prostor i vrijeme.

- Ne znam - trljao je Rudolf elo. - Proitao sam mnogo znanstvenih knjiga, ali koliko je meni poznata fizika struktura ovoga svijeta, te stvari mi jednostavno ne idu u glavu. Do sada sam ih pripisivao religioznoj fantaziji, ali kako ste mi vi o tome poeli priati, poinjem se zabrinjavati. Draga Katarino, vi me valjda ne elite ozbiljno uvjeriti kako smrt ustvari kao takva ne postoji. Ona gaje prijateljski promatrala. - Rudolfe dragi - umiljato mu je govorila - posljedice vaeg ateistikog ivota tako su uasne i tako me rastuuju. Sigurno je strano teko ivjeti u svijetu ogranienom smru. Zato onda mislite daje Bog stvarao svijet? Zar mu nije bilo jednostavnije da nas jednostavno zadri u naem nitavilu i vjenom mrtvilu? - Pa to vi osobno mislite, zato je Bog stvarao svijet? - upita je Rudolf eljan pravog odgovora. 160 - Ovaj ivot i svijet su obina kola! - podvue ona posljednju rije. - Kroz na fiziki ivot stjeemo potrebna znanja, iskustva i pripremamo se za jedan vii oblik duhovnog ivota koji nee vie od nas zahtijevati povratak na ovu niu razinu. - Mislite... na nebo? - srameljivo e Rudolf. - Smatra se da svatko mora postojati na sedam razina, prije nego to se opet vrati u blizinu Boga. To je preduvjet naeg povratka Njemu, koji nam je odredio prije nego nas je od sebe pustio. Materijalni je svijet najnia, odnosno najprimitivnija razina. Ovo je "istilite" najgrublje reeno. Nekim pametnim duhovima polazi za rukom da prou kroz ovaj ivot jednom ili dva puta, dok se ostali vraaju po deset puta. Ali to se ide navie, sve je tee. Skok na svaku razinu, dvostruko je tei od prethodnog. Ako je dakle istina daje svijet stvoren prije nekih pet milijardi godina, a imajmo na umu daje Bog stvorio milijune svjetova, tada bi mu se otprilike sada moralo vratiti prvih nekoliko ljudi. - Isuse! - zavapi Rudolf ogoreno. - Pa to ustvari znai da ja neu nikad vidjeti Boga! - Na osnovu ega ste to zakljuili? - smjeila se Katarina. - Na osnovu mog neznanja, grube sebinosti, primitivne elje za isticanjem, uroene lakomosti i brige samo za sebe. - A zar nismo svi takvi? - Vi svakako niste - smrkne se Rudolf. - Sada se ozbiljno pitam, ako je ovo sve istina, zbog ega ste se vi onda vraali u ovaj ivot?! - Sve vie imam osjeaj da sam to uinila zbog vas. Iz ljubavi je sve poelo. Nezadovoljan samim sobom, Bog nas je stvorio iz iste ljubavi, kako bi se i sami mogli radovati vjenom ivotu koji mu je dan. Naalost, meu nama je bilo i nevaljalih koji su postali ljubomorni na svog vlastitog Oca. Htjeli su i sami biti bogovi! Ali na veliki Otac, umjesto da nas uniti, stvorio nam je jedan drugi svijet, materijalni. Time je zatitio sebe i svetu istinu, a nama omoguio da isprobamo nae boansko podrijetlo. Odluio je da mu se vrate samo oni koji to zaslue. Oni koji se ne uspiju vratiti, bit e uniteni zajedno s tim materijalnim svijetom. Jer

kao stoje iz niega stvoren, u nita e opet biti vraen. Svi oni koji su bili vie zaljubljeni u sebe i materijalne slasti ovoga ivota, zauvijek e nestati. Iz jednostavnog razloga to su zakasnili. Nihovoj sebinosti i ljubavi za materijalnim dobrima nije bilo kraja. Ciklus njihovog vraanja 161 u ovaj ivot toliko e se oduiti, da vie nee imati vremena za povratak. Rudolf je sluao zaprepaten. On o takvim stvarima nikad prije nije ni od koga uo niti je o tome itao. - Za ime Boga, otkud vam takve ideje? - upita on djevojku pred sobom. - Mnogo toga ispriao mije otac dok je bio iv, a dosta toga i nakon fizike smrti. - Polako - uhvati se Rudolf za elo. - To "poslije smrti" nikako mi nije jasno. Kako bi netko tko je mrtav mogao s vama razgovarati? Shvativi da se vrti u zaaranom krugu pokuavajui mu to objasniti, Katarina se pone osvrtati po prostoriji. elite li zaista to vidjeti - upita ga mirno. -Da vidim to?! - Da vidite kako se razgovara s mrtvima? - Bojim se da sam tu nepopravljivi ateist, jer koliko god mi je pred vama neugodno, moram priznati da mi je teko i zamisliti takvu mogunost. - elite li ili ne?! - ponovi djevojka. - Ako mi dokaete da ste kontaktirali s nekim tko je umro, ja u zanijemiti pred vama do kraja ivota. Katarina ustane s poda, a on za njom. Osvrne se po prostoriji, traei neto pogledom. - Dajte mi komad istog glatkog papira - zamoli ga. Rudolf joj donese papir koji ona prinese okruglom staklenom stolu koji se nalazio u kutu sobe, okruen s etiri velika naslonjaa. - Ovaj stol je kao naruen za ovakve stvari - ree ona i spusti se u jedan naslonja. - Donesite mi, molim vas, pero i tintarnicu. Rudolf je poslua bez rijei. Paljivo je pratio dok je crtala neku vrstu ahovskog polja po bijelom papiru, u ije kocke pone pisati slova abecede. Rudolf s uenjem primijeti daje najednom kraju napisala DA, a na drugom NE. - Kako bi sada ovaj papir privrstili da stoji ispod stakla? upita ga ona. Rudolf malo razmisli, pa joj prinese debeli nacrt koji su ostavili maarski inenjeri da ga pregleda. Rairi papir s abecedom po tom nacrtu, 162 koji podupre ispod stakla s nekoliko debelih naslaganih kjiga. Kroz glatku staklenu povrinu staklenog stola, jasno se vidjela abeceda. - Mogu li dobiti kakvu laganu staklenu au? - gledala gaje sve sjajnijih oiju. Rudolf prie ormaru iz kojeg izvadi au na visokom stalku. Preda je djevojci koja au izvrne naopako posred stola, pa ode do vratiju i

zakljua ih. - Sjednite tamo - pokae rukom na suprotni naslonja. Rudolf se polako spusti u mekano sjedalo. - Stavite prst na rub ovog stalka, jako lagano i ne pritiskajte ga. Ovako! - stavi prva svoj kaiprst. Rudolf je jo uvijek mislio da mu se ona ruga, ali onoga trenutka kada je dodirnuo tu vraju au, ona se pone micati po glatkoj povrini staklenog stola... - Stoje ovo1?! zaprepasti se mladi i brzo makne ruku. - Ako ne budete mirno drali prst - upozori ga Katarina, bojim se da nikada neete saznati. Postien, Rudolf vrati prst na au koja opet lagano krene prema djevojci i zaustavi se na ispisanom DA! - Odlino - ree Katarina vedro. - Jeste li vi netko od mojih roaka? aa se opet pomakne na drugu stranu ispred Rudolfa, na NE. - Jeste li vi netko od Rudolfovih roaka? - ispitivala je Katarina nepoznatog duha. aa se odvoji, krene malo prema sredini, pa se opet vrati na dva slova NE. Rudolf je mislio da sanja. - Moemo li onda znati tko ste vi? - upita djevojka. aa se zaustavi na njezinu stranu i zaustavi na DA. - Kako se onda zovete? Sada se aa pone polako ali jasno zaustavljati od slova do slova, na svakome se malo zadravajui, dajui time vremena onima za stolom da deifriraju... - H..E..L..G..A.. - sricala je Katarina slova, B..E..R..K..O..W..I..C..H.. Helga Berkowich?! - zagleda se ona u Rudolfa. Poznajete li vi moda koga pod tim imenom? 163 - Ja?! - zagleda se Rudolf u Katarinu. - Nemam pojma! - slegne on ramenima. - Helga Berkowich?! - pokua se Katarina prisjetiti. - Tko bi to mogao biti? Rudolfu se odjednom zamrai pred oima. Mislio je da e se sruiti na pod. Zanesen i zabavljen nevienim i tajanstvenim klizanjem ae, nije ni obratio panju na izgovoreno ime. Ali tek kada gaje Katarina poela glasno ponavljati, njemu se poela dizati kosa na glavi... - Kako... kako biste vi mogli znati za ime Helge Berkowich?! izgubljeno je piljio u djevojku s druge strane stola. - Molim? - iznenaeno ga pogleda Katarina. - Ja nemam pojma tko je ta dama. Mislila sam daje moda vi poznajete. Rudolf brzo makne ruku s ae kao da ga je opekla. - To... to nije mogue - stenjao je prestraen, uprtog pogleda u praznu au na stolu. - Zar neto nije u redu? - nagne se Katarina malo naprijed, kako bi mu bolje vidjela blijedo lice. - Je li vam pozlilo? - provjeravala je njegovo

zdravstveno stanje. - Pozlilo? - ponavljao je Rudolf potpuno izgubljen. - Ali ovo ipak nije mogue! - pogleda on Katarinu. - Vi nikako ne biste mogli znati za Helgu Berkowich, zar ne?! - Naravno da je ne poznajem - umirivala gaje Katarina. - Zar je to neka osoba koju ste poznavali za njezina ivota? Rudolf se uhvati za oznojeno elo i zavali u naslon. Osjeao je da e izgubiti svijest.- To nije mogue... To nije mogue - ponavljao je u sebi. - Rudolfe dragi, vama nije dobro - zakljui Katarina i prie mu. Njeno gaje milovala po licu, to bi mu u svakoj drugoj prilici godilo, ali ovaj puta ju je jedva primjeivao. ok koji je kod njega izazvalo ime beke prostitutke, oamutio gaje... - Rudolfe - obraala mu se sada djevojka plaljivim glasom, molim vas oprostite mi! Ja sam nesretnica za sve kriva. Nisam vam ovo smjela pokazivati, morala sam znati da nisu svi ljudi sposobni za ovakve razgovore. - To je u redu! - umirivao ju je mladi, njeno joj uzevi ruke kojima gaje milovala. - Vratite se u va naslonja - zamoli je. - elio bih jo neto upitati tu osobu. 164 - Jeste li sigurni?! - provjeravala je Katarina. - Jesam, svakako da jesam - mrmljao je Rudolf pogleda uprta u au. On vrati prst na rub ae... - Pitajte je kako je umrla? Ali aa odmah pone ispisivati nova slova... UBILI SU ME - Ubili su je! - prevede Katarina za svaki sluaj. - To nije mogue! - cvilio je Rudolf. - Zato su vas ubili? -ZBOG LISTE- ispie aa - Zbog neke liste - pogleda ga Katarina. - Isuse! - ciao je Rudolf, a oi mu se ispunie suzama. -NE UZRUJAVAJTE SE- porui mu osoba s one strane. -TAKO JE MORALO BITI! Ali Rudolf vie nije imao ni snage ni volje drati prst na ai. Bio je tako psihiki slomljen od ovog stranog otkria, da su mu se tresle i ruke i noge, sjedio je kao oduzet. Zabrinuta Kataria sama pozdravi Helgu i zamoli je da "ode u miru" Pokupi papir sa stola i baci ga u vatru, pa se vrati po knjige pod stolom. Rudolf ju je pratio nijemim pogledom elei joj neto rei, ali mu se eljusti jednostavno nisu mogle odvojiti. Kako je na brzinu izbrisala tragove njihova razgovora s "onim svijetom", Katarina se vrati da mu posveti vie panje. - Dragi Rudolfe! - spusti se ona do njega na naslon naslonjaa, njeno ga milujui po elu. - Hoete li mi moi ovo oprostiti? - To je u redu - stenjao je. - Bilo je krajnje vrijeme da me netko prodrma i upozori na tajne ovoga ivota. Ja vam ustvari dugujem tako mnogo, draga Katarino! Podigne umorni pogled i zagleda se u nju s ljubavlju.

- Tko je ta ena Rudolfe? - upita ona sa strahom u glasu. - Jedna poznanica iz Bea, klijentica banke u kojoj sam radio - objasni joj. - Jednoga sam dana otvorio novine i vidio njezinu sliku. Te ju je noi netko ubio u njezinom stanu! - Zbog neke liste, zar ne? - pomagala mu je Katarina da se prisjeti. - Da - potvrdi Rudolf tuno. - Zbog liste njezinih klijenata! -1 taje gospoa imala banku? - iznenadi se djevojka. - Ah, draga Katarino, - uzdahne Rudolf, - u trezorima te gospoe mogle su se nai i izabrati najljepe djevojke Bea! 165 - Poinjem shvaati - razvlaila je Katarina apatom. - Kako se na listi njezinih klijenata nalo i visoko drutvo, netko je poelio da te liste nestane, a takoer i nesretne ene. Rudolf ju je gledao sve bljei. Saznanje da ta ena jo uvijek "postoji" i da se s njom moe razgovarati u svako doba dana ili noi, dovodilo gaje do oaja. Sto da radi? Da sve ispria ovoj dragoj djevojci, ili da joj lae cijelog ivota? - Katarina, moram vam neto priznati, pa makar vas zbog toga zauvijek izgubio. - Zato biste me izgubili? - nije joj bilo jasno. - Bojim se da vam o sebi nisam ispriao svu istinu. - Onda mi recite! Vama je bar jasno da ete me moi zadrati kraj sebe samo istinom. Rudolf osjeti muninu od nagomilane gorine i jada koji su se nakupili tijekom posljednjih mjeseci. - Katarino, ja nisam nikakav plemi ve obian bijednik - prizna on pokajnikim glasom. - Ustvari, ja sam obian lopov, prepredenjak, avanturist, nazovite to kako hoete, odgovarat e mi svako pogrdno ime iz rjenika. On s uasom ustanovi da se njezina ruka zaustavila i maknula s njegova ela. Djevojka polako ustane iz naslona naslonjaa i sjedne pred njegove noge, kako bi ga mogla bolje i prodornije gledati u oi. Pred ovim pogledom, Rudolf se osjeti nag kao malo dijete. - Vi se Rudolfe ne morate tako poniavati zbog pogreke koju ste u ivotu moda sluajno poinili! - ree ona prijateljski. - Ja sam obian bandit, Katarino - cvilio je Rudolf iji se glas sve vie mijenjao. - Kada sam proitao o smrti i stvarnom zanimanju te ene, mirno sam uetao u trezore nae banke i bez ikakve grinje savjesti ispraznio sadraj njezinog sefa. Prisvojio sam sve zlato i vrijednosne papire, a ostavio samo tu prokletu listu klijenata zbog koje je izgubila ivot. Dok joj je govorio, pogled mu je bio prikovan za njezine noge, blago rairene i dovoljno otkrivene da mu natjeraju krv u mozak. Djevojina se oprava zadigla tako da se malo vidjelo i donje rublje koje je dralo arape. Oh, kako je Rudolf strano elio tog trenutka posegnuti rukom izmeu tih bij elih nogu...

166 - Kako se to dogodilo? - upita Katarina apatom. Sve rumeniji u licu od slike pred oima, i sve opijeniji mirisom mladog tijela, Rudolf polako pone priati to mu se dogodilo u Beu... Djevojka gaje sluala bez prekidanja. Njemu se inilo da se tih deset minuta nije ni pomaknula. Nesvjesna svoje erotine poze, njegov je sputeni pogled protumaila kao pokajniki. Rudolf na kraju zauti, u smrtnom strahu od mogue reakcije. Upravo je proivljavao teku kaznu za djela koja je nedavno bez razmiljanja uinio. Upleo se u zamrenu mreu dogaaja koju je sam sebi istkao. Sada je kao i svaki krivac, slomljen i bespomoan oekivao izricanje svoje kazne. - Vi ste zaista nevjerojatan i svakako jedinstven ovjek - ree ona tiho. Rudolf nije znao kako da ovu njezinu reakciju protumai, pa je napokon pogleda u oi. - Vi me sada prezirete, zar ne? - promrmlja on. - Stidite se vae nevinosti i zgraate to ste se samnom druili. Moja vas nazonost sada vrijea. Ali ona se samo blago nasmije. - Naprotiv! - ree vedro. - Upravo ste me opet fascinirali vaim intelektualnim i duhovnim sposobnostima. Pa vi ste, ovjee, postupili upravo onako kako vam je bilo "pisano"! Ali Rudolfov pogled govorio je drukije. - Kako ne shvaate? - spusti se ona sad na koljena, ime mu se jo vie pribliila. - Sudbina vam je sve namjestila tako da ste samo posluno slijedili nacrt. Katarina je kleala pred njegovim naslonjaem, meu njegovim rairenim nogama, gledajui ga u oi. - Helga gubi kljueve par dana pred svoju nasilnu smrt - ponavljala je djevojka glasom iskusnog istraitelja. - Vi ih nalazite i spremate u svoj stol. Na novinsku vijest o njezinoj smrti, upadate u trezor i praznite ga, uzimajui zlato i novac koji joj vie ne pripadaju. S tim neistim i neasnim novcem, otkupljujete titulu grofa i cijelo imanje. Bog je znao da od starog grofa vie nee biti koristi, pa umjesto njega ovamo alje vas. Svojom matom i uroenim smislom za orijentaciju u poslovnim stvarima, vi odmah prodajete "mrtvi kapital" svog posjeda maarskom milijunau. Time se bogatite, ali uz vas se silno obogauje narod i privreda 167 ovog kraja. Potom vas Bog usmjerava prema selu Bistrica, gdje susreete drugi dio sebe - svoju ivotnu suputnicu. Mene odreuje da vas jo vie duhovno obogatim i usmjerim u pravom smjeru. On iskuava vau ljubav i privrenost meni, time to vam podmee nove zamke u vidu Adama Blocha i kasnije Hoffmanova uhienja. Vi se drsko i bespotedno odnosite prema prvom, a krajnje ovjeno prema sudbini drugog. Napokon shvaate da ste samo ovjek, a Hoffmanovu sudbinu preputate Bogu, kojemu i pripada jedino pravo da odluuje. Na kraju se kolebate povjerovati u moju tvrdnju o duhovnom svijetu i nasjedate na zadnju zamku. Javlja vam se osoba koju samo vi moete poznavati,

to vas opet pravilno navodi da mi ispriate cijelu istinu o svom ivotu. Ovako razgolien preda mnom i pred onim koji vas je stvorio, osjeate krivicu i strepite od kazne. Katarina ovdje stane, kako bi mogao bolje razmisliti. - Alija vas, Rudolfe, mogu kazniti samo na jedan nain. Kako vam nemam to oprostiti, jer nita strano niste ni uinili, mogu vas samo zavolj eti i zauvij ek vam pripasti, j er ste gubitak mene koju toliko elite, podredili vanosti istine i pravde. Dragi Rudolfe, ja ne vjerujem u kazne. Vjerujem u pratanje. Rudolfu se od sree ovlae oi. - Ako zaista postoji vjenost, - tiho joj je govorio, - opet emo se u njoj nai i zauvijek druiti, iako se bojim da e mi to biti kratko razdoblje da vas se zasitim. Jer ja vas Katarino toliko elim i ljubim, da mi se vjenost ini smjeno kratkom u usporedbi s vremenom koje bih elio pokraj vas provesti. Poslije ovakvih rijei, mogao se nadati samo nagradi, koju uskoro dobije. Djevojka se malo propne na koljena i ponudi mu svoje edne usnice, koje on upije svom svojom ljubavi. Taj njihov prvi poljubac, oduio se i oni oboje izgube pojam o vremenu tako zaneseni da nisu uli ni Franzovo kucanje na vratima... Kako mu nitko nije odgovorio, Franz se zagonetno nasmije, odmahne glavom i vrati se dugim hodnikom u salon za objedovanje. - Njegovo je gospodstvo zauzeto - ree kratko posluzi u prolazu. Danas emo malo priekati s objedom. Ali Rudolf se sa svojom goom nije pojavio u salonu jo dva sata. Dok su sjedali za bogato pripremljen stol, zaljubljeno su se gledali, ne 168 krijui svoje osjeaje. Posluga se meu sobom pogledavala, bilo im je jasno da upravo posluuju svoju novu gospodaricu. Poslije objeda dvoje mladih odu u dugu etnju dvorskim parkom, esto se zaustavljajui, ljubei i milujui pogledima. - Boe moj - stane Rudolf u jednom trenutku i pogleda u olovno nebo. - Kako sam cijelo ovo vrijeme mogao biti ovako glup i slijep kraj zdravih oiju i razuma? - inili ste gluposti, jer ste bili nesretni - objanjavala mu je Katarina blagim glasom. - A bili ste i sebini, da biste mogli postati sretnim. Sve vam ovo nije bilo potrebno u ivotu, osim kao instrument mjerila vaeg prestia i osobne moi. Rudolfe, shvatite da je sve u ovom ivotu prolazno, pa smo i mi sami prolaznici. Svaki na pokuaj vezivanja za tu prolaznost, mora unaprijed biti osuen na propast. - U pravu ste - piljio je Rudolf u vlanu stazu po kojoj su etali drei se za ruke. - Cijeloga sam ivota bio opsjednut idejom bogaenja, stjecanjem vieg drutvenog poloaja i uspjehom. - Najvei mogui uspjeh u ovom ivotu je stjecanje sposobnosti da se shvati smisao ivota! - podvue ona. - Sve drugo to inimo u smislu naeg materijalnog uzdizanja ili stjecanja osobne moi, istije gubitak

dragocjenog vremena. Zbog toga su milijuni ljudi potratili ivot ne uinivi nita. Jedina svrha naeg postojanja u ovoj dimenziji jest da se popravimo, pokajemo, pomaemo drugima i time zasluimo ponovni povratak u nae prvobitno rajsko stanje u kojem smo ve jednom davno boravili. - Iz kojega smo protjerani! - razoarano ree Rudolf. - Ne Rudolfe - ispravi ga Katarina. - Na nas Tvorac nije otjerao od sebe, ve smo sami poli s Vragom i njegovim slatkim obeanjima da e nas on u stvari uiniti drugim bogovima! Naalost, neki od nas su to doslovno shvatili. Pogledajte samo bezdunost i moralnu bijedu dananjih kraljeva, diktatora i njima slinih velikih i malih ovozemaljskih bogova! ovjek je bie koje eli da mu se neprestano netko divi i povlauje mu. Valjda nam je to ostalo u podsvjesnoj navici i sjeanju na nae boansko podrijetlo, na pravrijeme u kojem smo znali da smo i sami bogovi, jer smo svi bili djeca prauma koji nas je zamislio. Govorim o vremenu naeg moralnog pada i odlasku u ovaj bijedni materijalni svijet. 169 - Znate, - nasmije se Rudolf ogoreno - promatrajui sav uas i bijedu ovog naeg ivljenja, silnu nepravdu i ljudsku patnju, esto sam puta razmiljao o mogunosti daje cijeli ovaj svijet stvorio sam vrag, kako bi nas budale u njega lake namamio. Neka mi Bog oprosti ako grijeim - pogleda on prema smrknutom nebu. - Ne dragi Rudolfe - ispravi ga Katarina. - Vrag moda posjeduje to znanje, ali mu nedostaje ljubav potrebna za stvaranje. Jer je za stvaranje bilo koga i bilo ega potrebno mnogo ljubavi. A Vrag je sav ispunjen mrnjom. Pa pogledajte samo ovo prekrasno cvijee oko sebe i ove umiljate ivotinje. Zar mislite daje Vrag u stanju uiniti neto ovakvo?! Dalje su utke koraali jedan pokraj drugoga, onda joj se Rudolf nastavi povjeravati: - Za moj osobni ateizam i bezbotvo izravno je kriva Crkva. Od malena sam bio napredan i povezivao stvari nevjerojatnim smislom za logiku. Kao mladi egrt esto sam odlazio u crkvu s gazdama i njihovim kerima, ali ono to su sveenici tamo priali, nije se nikako slagalo s mojom predodbom o savrenom Bogu. Najprije mi nije bilo jasno to o protjerivanju iz raja. Uvijek sam zamiljao sebe kako protjerujem dvoje vlastite djece, zato to su ukrala voe sa zabranjenog drveta. To je surov postupak! I ja bih im najprije oprostio i upozorio ih, a kako ne bi svemogui Bog. Pa onda te gluposti o raju i paklu kojima su nam ledili sr u kostima. Opet bih tada zamilj ao sebe kako u velikom kotlu punom ulj a ili kipue vode, kuham svoju roenu ker jer se odala prostituciji, ili guram u vjeitu vatru svoga sina jer je postao lopov. Te su me gluposti odbijale od crkve i sveenika. Jednostavno nisam mogao zamisliti jedno uzvieno bie poput Boga, koje kuha i pee svoju ivu djecu jer su zgrijeila. Katarina se zaustavi s udnim osmj ehom na licu. - Ne samo vas Rudolfe, mnoge je od Boga odbilo takvo primitivno

naklapanje i razna tumaenja Biblije. - Ne smatrate li da je Biblija zasluila jednu ozbiljnu reviziju i prilagoavanje shvaanjima modernog ovjeka? - Oh, dragi Rudolfe, - nasmije se Katarina, - to je trebalo uiniti jo prije tisuu godina. - Pa zato onda to ne uine? - udio se Rudolf. 170 - Zato Rudolfe, to svjetlost znanosti i modernog znanja jako smeta srednjovjekovnim oima naih crkvenih otaca. ak ni oni sveenici koji su naslutili istinu, ne ele je razotkriti masama, jer se boje da bi tim "kulturnim okom" naglo izgubili veliki broj lanova, to bi jako oslabilo materijalnu mo dananje crkve. - Jeste li ikada o tim stvarima raspravljali s ocem Visinskim? - upita Rudolf. - Otac Visinskv je pametan i naitan ovjek - opravdavala ga je Katarina. - On onda zna i za postojanje duhova s druge strane? - Naravno da zna! - Moe li ono s aom raditi svatko? - zabrinuto e Rudolf. - Ne moe, Rudolfe. Kontakti su mogui samo po izboru s one strane, a dostupni su samo pobonim osobana. Svi oni koji su pokuali tu vezu iskoristiti u neasne i prljave namjere, bili su estoko kanjeni, neki su ak i poludjeli. Meni i ocu Visinskom duhovi se javljaju jer smo provjereni dugogodinjim ponaanjem u ivotu. Osim toga, Bog ne eli okom obratiti one koji ne vjeruju, ve vlastitim rasuivanjem. Duevni je mrak takoe dio kazne koju neki moraju podnositi. - O tome ja najbolje znam - ree Rudolf s grimasom na licu. - Iako mi s druge strane nije jasno zato vas je Bog poslao i otkrio mi sve te fantastine stvari? - Jer vi u srcu niste bili nevjernik. Bili ste neuki u duhovnim stvarima jer ih niste dovoljno poznavali. U dui ste bili dobar i plemenit ovjek. Bog se saalio nad vama, stoga vam je pomogao da izaete iz tog mraka. Mene je prosvijetlio moj pokojni otac, ja pomaem vama, a vi ete nekom drugom. Sveta dunost svih onih koji znaju jest da prenesu znanje onima koji jo lutaju u mraku. Jo dugo su etali parkom i razmiljali. Rudolf je pitao o svemu i svaemu, a ona mu je strpljivo objanjavala. Bilo je sedam sati kad su se rastali. Iako je Katarina ustrajala da joj ne treba pratnja, Rudolf zamoli Brunu da pripremi zatvorenu koiju jer je poela padati sitna kia. Sama, zamotana u veliki vuneni rubac, Katarina se prepustila dubokim mislima. Dvije joj stvari nikako nisu ile u glavu. Zato se sve ovo dogaa upravo njoj? I, je li mogue da se sve to zaista dogaa? 171 v| *4 Za dvoje zaljubljenih, jer to su sada bili, nastupie divni dani. Viali su se redovito, svake nedjelje, a esto bi Katarina i sub

otom poslijepodne silazila do dvorca, ostajui u dvorcu pre spavati u za nju posebno pripremljenim sobama na katu. Uvjeren da e ona ostati zauvijek njegova, Rudolf se smirio, usmjeravajui svu svoju snagu i vrijeme na poslove i razvoj mjesne ekonomije koja je cvjetala. Boi i Novu godinu takoer su proveli zajedno, u drutvu Karle i njezinih mlaih sestrica. Rudolf im je odredio dvije sobe na katu a o njima su se brinuli Franz i njegova ki. Ovom humanom gestom elio je jo vie vezati Katarinu uz sebe, iako ga je na taj korak naveo i bijeda ivot koji su imala ova siroad. - Druenje s Katarinom, otkrivanje "drugih dimenzija" i sve ee rasprave o stvarnim razlozima ovog ivota, drastino su izmjenili Rudolfa i njegove poglede na svijet. Odjednom je shvatio opasnost ivota bez svrhe. Od uasne pomisli daje prokockao gotovo itav ivot jeila mu se koa. Vie se nije htio vraati u takav ivot, koji je od roenja tako mrzio. Nadao se da e mu uz Boju i Katarininu pomo to moda i poi za rukom. Takve su bile njegove misli i to sunano proljetno prijepodne kada se na vratima pojavi Victor Hoffman. - Vae me gospodstvo eljelo vidjeti? Rudolf spusti na stol papir koji je itao i razoarano se zagleda u svog prijatelja. 172 - Hoffinane dragi, - ree Rudolf, - barem me vi potedite glupog i nepotrebnog tituliranja. Pa vama je kao pametnom i uenom ovjeku jasno da nas je Bog sve stvorio jednakima. Smijeei se, Hoffman se spusti u naslonja. - Nemate pojma grofe koliko mije drago to ste sreli tu dragu djevojku. Jako ste se promijenili. Ja sam vas cijenio od naeg prvog susreta, ali sada vam se poinjem diviti. - Da mi to ne govorite vi, jo bih mislio da mi se ulizujete jer elite poviicu. - Zar vam se ne ini da bi me Bog na mjestu ubio? Ja sam sigurno najbolje plaeni slubeniku cijeloj Moraviji. Rudolf se smjeei opet zagleda u stari dokument u ruci. - Ve dugo itam ovaj poniavajui i sramotni dokument kojim ludberki grofovi daju pravo stanovanja izbjeglicama na svojim posjedima. Zar vam se ne ini da bi bio zposljednji trenutak da ja i vi ponitimo ovaj grjeni ugovor i uvedemo neke progresivne reforme u naem kraju? - Na to mislite? - vadio je Hoffman cigaretu. - Molim vas da mi pripremite pravni dokument kojim elim svim domainstvima na mom imanju, kao i itavim selima, pokloniti zemlju na kojoj stanuju. Hoffman lagano izvadi nepripaljenu cigaretu iz usta i zadri je u desnoj ruci... - Jer ja, Hoffinane, nemam obraza vie prolaziti tim bijednim selima

i gledati u oi tom jadnom stanovnitvu. Sve vie osjeam teinu Njegova prodorna pogleda na sebi, sve mije tei grijeh mojih lakomih i nepromiljenih predaka. Ja, Hoffinane, nemam nikakvo pravo na ivot i budunost tog jadnog naroda. Komunisti su u pravu kada nas onako ocrnjuju u svojoj propagandnoj literaturi. Za ime Boga Hoffinane, ovjek mora imati granicu ak i u svojoj uroenoj lakomosti. Hoffman je bio jako iznenaen ovim Rudolfovim rijeima. - to elite da uinim? - upita. - Koliko se domainstava nalazi na naem podruju? - zanimalo je grofa. - Osamsto trideset i est - odgovori Hoffman napamet. - elim da svakom od tih ljudi poimence dostavite jedan ugovor potpisad od mene, u kojemu ih ja oslobaam nameta i rente za zemljite 173 koje obrauju i na kue u kojima stanuju. Od sada, odnosno danas, oni e kao i svi slobodni graani ove drave plaati porez izravno vlastima, a ne vie preko nas. - Oprostite, ali ovdje vas odmah moram upozoriti, da se vi ovim ugovorom odriete i nekoliko tisua akri plodnog zemljita na kojem ovi ljudi ive i obrauju ga. - Naravno Hoffmane - pogleda ga Rudolf ozbiljno. - Moram vam priznati da me vae rijei raduju i pomau mi da se osjeam manje krivim zbog primanja plae koju ste mi nedavno odredili, a koju smatram nezaslueno prevelikom. - Govorei o plai, - nasmije se Rudolf, - ve mije Katarina rekla da ste gotovo cijelu svoju plau potroili na neisplaene poreze seoskog stanovnitva. - Ali...pet tisua dinara - naglasi Hoffman. - To je strano mnogo novca. Vi dobro znate daje meni potrebno samo petsto za miran i ak udoban ivot. Uostalom, vidio sam da vi troite mnogo manje. Kako ste se vratili iz Budimpete, potroili ste za osobne potrebe samo osamsto dinara. - Ako ovime elite rei da vam smanjim plau, tada vam je trud uzaludan. Vaa e plaa ostati visoka, jer je vaim radom i znanjem zasluujete. Uostalom, od danas vie neete imati razloga ni vi ni gospoica Katarina troiti plae na isplate tuih poreza. Seljaci e od sada obraivati svoju zemlju, prodavati proizvode na slobodnom tritu i biti porezno sposobni. Rudolf opet spusti pogled na poutjeli papir. - Ovaj grjeni dokument uramite i objesite na zid, neka se budua pokoljenja zgraaju nad mrakom i neznanjem naih plemenitih predaka. Takoer vas molim da uz svaki dokument predan seljacima, priloite i po jedan ek na pet tisua dinara. Objasnite im u moje ime, da je to moj osobni poklon, novac za podizanje nove kue ili popravak stare ili kupovanje konja ili strojeva za obradu zemlje. - Ali... - opet Hoffman izvadi nezapaljenu cigaretu - to je preko etiri milijuna dinara!

Rudolf se nasloni u naslonjau, s uivanjem promatrajui svog zaprepatenog uptavitelj a. 174 - Mnogo novca, zar ne? Ja i vi, s naim suprugama, mogli bismo s tim novcem preivjeti oko etristo godina. Ali pravi me strah hvata kada pomislim na devedeset milijuna forinti koje emo jo primiti od naih susjeda Maara tijekom iduih deset godina. Vidjevi da Hoffman nikako ne uspjeva pripaliti cigaretu koju stalno premjeta iz usta u ruku, Rudolf uzme sa stola srebrni upalja i prui mu ga. Zbunjen ovim, Hoffman brzo vrati cigaretu u usta po trei put, nagnuvi se preko ruba masivnog stola... - Kada sve sredite, umnoite papire, ispiite ekove i donesite mi ih na potpis, pa ih s Katarinom osobno raznesite po okolnim selima. Vas dvoje ste sigurno jedini kojima pripada ova ast. Ja se uz najbolju volju ne bih usudio, jer ne bih mogao gledati tim jadnicima u oi. - Ja vas po koji puta moram upozoriti i zamoliti da prestanete kriviti sebe zbog grijeha i pogreaka vaih predaka - ustrajao je Hoffman. - Na kraju dokumenata naznaite daje razlog ovom poklonu moja odluka da se ovoga ljeta oenim gospoicom Protopopov. Hoffman ga pogleda s grimasom na licu. - Jeste li crkvu namjerno izostavili? - Crkva je vei veleposjednik od mene. Ustvari je najvei zemljoposjednik na svijetu. - Vai pogledi na Crkvene stvari su mi poznati, - smjeio se Hoffman, - ali preasnom biskupu Vojteku to se nee svidjeti. Osim toga, odugovlaio je Hoffman, - moda vas nee htjeti vjenati. - Zato? - uozbilji se Rudolf. - Pa, gospoica Katarina je pravoslavne vjere. - Pa to? Zar nismo svi krani? - Ne u oima crkvenih dostojanstvenika - ree Hoffman. - Kako da vam to objasnim... Crkva se kao i svaka druga organizacija bori za klijente! Vojtek e sigurno traiti da se gospoica Katarina najprije pokrsti na katoliku vjeru. -Svata! - odbije Rudolf. - Uostalom, zato bi se pokrtavala? Ve je jednom krtena u Rusiji. Hoffman se sarkastino smijao. 175 - U pitanju su teoloko-teorijski razlozi gospodina Vojteka i njegovih rimskih gazda. Ne zaboravite da su Ludberzi oduvijek bili katolici. Vojtek nikada nee pristati vjenati vas s djevojkom druge crkve! - Ako mislite da e pop pokvariti moje planove za budunost, jako se varate. U tom u sluaju nastaviti okirati mjesno stanovnitvo i oeniti se civilnim putem u Ludberkoj oini. Hoffman gaje promatrao s neskrivenim zadovoljstvom. - Upravo to namjeravam uskoro uiniti s gospoicom Zuckerman, jer je ona Nijemica protestantske vjere.

- Uskoro ete se vjenati? - iznenadi se Rudolf. - S vaim odobrenjem, naravno. - Zato bih ja odluivao o vaim privatnim stvarima? - zaprepastio se Rudolf. - Pa, enidbom u prestati biti samac, odnosno vie u vremena morati poklanjati supruzi, a manje dvorskim poslovima. - Sada ionako radite po dvanaest sati dnevno, onda ete barem raditi kako propisi nalau. Hoffman mu zahvali naklonom glave. - Kada se namjeravate vjenati? - Poetkom travnja. - Pa to je sljedei mjesec. - Odluio sam to uiniti ranije jer elim biti slobodan za vae vjenanje, a i kako bi potedio Gertrudu podsmjeljivih pogleda mjesnog stanovnitva. Znate kakvi su ljudi. - Znam! - smrkne se Rudolf pri pomisli da ve sigurno ogovaraju i njega i Katarinu, jer ih sve ee viaju zajedno. Izvana ih trgne zvuk nekakvih automobila. I Rudolf i Hoffman se istodobno okrenu prema prozoru. U dvorac su ulazila tri crna automobila i vojni kamion prekrit ceradom. - Tajna policija - stavi Hoffman cigaretu u pepeljaru i uzbueno ustane. - Koga vraga opet hoe? - skoi Rudolf iz naslonjaa. - Gdje vam je ona vraja Marksova knjiga? - odmah upita Hoffman. - Na polici s ostalima - pogleda Rudolf na malu knjinicu iza stola. - Moda bi bilo bolje daje sakrijem! 176 - Svata - ree Rudolf. - Ja imam pravo itati to hou. to mislite zbog ega sada dolaze? - pogleda on upravitelja koji je bio sve bljei. - S njima se nikad ne zna - odgovori Hoffman neodreeno. Tako su nemirno ekali u Rudolfovom uredu, sve dok se na vratima nije zaulo Franzovo poznato kucanje... - Neka gospoda - proviri on kroz visoka vrata. - ele vas odmah vidjeti. - Pustite ih unutra - ree Rudolf nervozno. U kabinet umariraju tri ozbiljna lica... - Tajna sluba! - spremno izvadi iskaznicu posljednji, oito glavni. - Sto elite?! - nakostrijei se Rudolf spreman na otpor. - Oprostite ako vam smetamo, ali ovdje smo po nareenju Njegovog Kraljevskog Visoanstva - ponizno se ispria policajac. - Kralj je na putu ovamo, a mi smo prethodnica njegovog osiguranja. Rudolf ga je gledao otvorenih usta. Osjeti kako ga val ledenih srsi podilazi od stopala, mijenjajui mu tjelesnu temperaturu, da bi mu uletjeli u glavu, malo odigli kosu i nekud isparili. - Kralj je na putu ovamo?! - ponovi on muklim glasom. - Da, gospodine grofe. Njegovo vas je Velianstvo eljelo upoznati i ostati kod vas dan ili dva.

Rudolf je mislio da sanja. Moravski kralj u gostima na njegovom dvoru? Zaprepateno pogleda u smrtno blijedog Hoffmana, koji je imao osobne razloge za strah. - Za koliko sati e stii Njegovo Velianstvo? - pogleda Rudolf policajca u civilu. - Za najvie dva sata. ^ - Ovo je moj upravitelj imanja - upozna on policajce s Hoffmanom. - to elite da uinimo? - Samo elimo da razumijete na nenadani upad, jer to je dio mjera predostronosti. - Ali... naravno! - bilo je neugodno Rudolfu zbog rijei izreenih u ljutnji. - Osjeajte se kao kod kue - ponudi ih ljubazno. - Tako emo morati i postupiti - nakloni se policajac i tiho izda neka nareenja dvojici iza sebe. Istog trenutka siluete naoruanih vojnika ponu promicati kraj prozora, redajui se svuda oko dvorca. Sluba sigurnosti je funkcionirala kao sat. - Moemo li znati koliko ima lanova pratnje? - Oko sto dvadeset - prie mu ef osiguranja. - Nije mogue! - izleti Rudolfu uzvik zaprepatenja. - To vas ne treba zabrinjavati, gospodine grofe, - nasmije mu se policajac, - veina iz pratnje su lanovi osiguranja koji imaju svoju kuhinju i atore za odmor. Uvjeravam vas da nee biti pogaen ni jedan cvijet. To je diskretna i vrlo dobro obuena vojna jedinica. - Moete li mi dati jo neke informacije prije nego Njegovo Velianstvo doe. - Ne uzbuujte se - govorio se policajac ljubazno. - Poznato mije samo da se kralj ovdje elio zaustaviti, jer su vaa lovita na daleko poznata u zemlji. Osim toga, vae je gospodstvo u rodu s Njegovim Velianstvom, zar ne? Rudolf je gledao stisnutih usana... - Dvorac je nedavno restauriran, - ree on bez veze, - mislim da neemo imati velikih problema sa smjetajem visokih gostiju. - Naravno da neete - smirivao gaje policajac. - Na ef protokola ve daje naredbe vaoj posluzi i vodi brigu o svemu. Ime mu je Moris Toth, - pogleda on u Hoffmana, - mislim da bi bilo najbolje da va upravitelj odmah stupi s njim u vezu. - Naravno - promrmlja Hoffman i poe vratima na kojima su ve stajala ona dvojica civila. Robert pogleda svoje odijelo koje mu se uinilo pristojnim. - Najbolje da izaemo van, zar ne? - Svakako, gospodine grofe. Ja u u meuvremenu malo pregledati va dvorac, zaviriti po kulama i zabatima, provjeriti tavanske prostorije, i... tako to! - elite li moda plan dvorca? - ree Rudolf. - Hvala. Ve sam ga jutros rano prouio u vaoj opini. Rudolf ga je tupo gledao, onda se trgne i izae na hodnik koji je vrvio od nepoznatih lica. Po prvi puta se osjeao strancem u svojoj

kui. U prolazu izvadi depni sat i provjeri vrijeme. Bilo je tono deset sati. 178 Rudolf se na ulazu suoi s unezvjerenim Franzom, kraj kojega je stajao elegantan gospodin. - Mori Toth - prui mu ovaj prijateljski ruku. - ef protokola Njegovog Velianstva Kralja! Rudolf zbunjeno pozdravi. - Vi ste sigurno grof von Ludberg? - pa nastavi: - Zapamtio sam va lik iz novina. Vi nemate pojma koliko ste poznata osoba u Moraviji. Rudolfu se pone magliti pred oima. Evo ih! - uzvikne netko i prene Rudolfa iz letargije. On se zagleda u malu kolonu crnih automobila, koju su predvodila dva policajca na motociklima. Na prvom sjajno uglaanom Mercedesu, leprala je mala dravna zastava sjedne strane, a kraljevska s druge. Dugaka se limuzina zaustavi bez uma, ispred samog ulaza. Rudolf pogleda prema blijedom Hoffmanu koji je stajao pokraj efa protokola. Iz automobila najprije izau tri asnika, koji znatieljno pogledaju okolo. Jedan od njih otvori zadnja vrata i tako ih zadri. Debeli brkati mukarac se iskobelja van. - Roae - poe on uz kamene stube, irei mesnate ake... Rudolf osjeti potrebu da mu poe u susret. Zagrle se nasred stubita, kralj potapa Rudolfa po ramenima. - Ve vas dugo elim sresti i upoznati, Rudolfe - odvoji se moravski suveren od mladia jo uvijek ga drei za mrava ramena. Rudolf je bio siuan u usporedbi s krupnom figurom svoga "roaka". -1 ja Vas, Velianstvo! - slae glatko, jedva se drei na klecavim nogama. - Neobino mije drago to vas vidim ovdje, da ne spominjem veliku ast koju svojom posjetom ukazujete kako meni osobno, tako i itavom ovom kraju. Rudolfu se malo povratio dar govora. Kralj ga uhvati ispod ruke, penjui se prema ulazu u dvor. U prolazu se ljubazno nakloni Hoffmanu i ostalim lanovima posluge. Rudolf iznenaeno ustanovi daje dugaak hodnik odjednom potpuno prazan, samo su se u daljini nazirala dvojica straara ispred njegovog kabineta. - Krasno - divio se kralj nedavno obojenim stropovima i pozlatama. - Slabo se sjeam ovog dvorca, imao sam samo dvanaest godina kada sam ovdje bio posljednji put. - Jako davno - ree Rudolf. 179 - Da Rudolfe, prije gotovo pedeset godina. Rudolf se iznenadi pri saznanju da kralj ima ve preko ezdese godina. Djelovao je snanije i mlae. Jedan od dvojice uvara spremne im otvori vrata. Kralj se i njemu ljubazno nakloni. On se izgleda svime ljubazno klanjao, stoje naravno samo njemu ilo u korist. Jednostavne je uivao u svom uroenom armu i finoi.

- Oprostite - rairi Robert nemono ruke, kad su ostali sami u prostoriji. - Nisam znao da dolazite, to mi je objanjeno razlozima vae osobne sigurnosti. - Ma ne uzrujavajte se, dragi mladiu. - Prije svega navratio sam da vas upoznam jer svakodnevno itam u novinama i asopisima o ludberkom udu! Zatim, vi ste sin mog pokojnog strica, kojega sam jedva poznavao, a na iji pogreb takoer nisam mogao doi. Ne zaboravite Rudolfe da ste vi ustvari moj najblii rod. Rudolf mu se duboko nakloni. Kralj ljubazno uzvrati, pa kada je razgledao mnoge knjige, sjedne za Rudolfov stol, kao daje njegov. - Volite knjige - upita Rudolf. - Jako. Otkada me je kraljica onako nesretno i nenadano ostavila, potraio sam utjehu u knjigama. Rudolf se prestraeno osvrne traei neto pogledom. to da mu kae, ime da ga ponudi? - Jeste li za neko pie Velianstvo? - Kasnije, dragi Rudolfe - potiteno ree kralj. - Lijenici mi zabranjuju. Imam problema s bubrezima - doda on u povjerenju. - Nego, reci ti meni stoje ubilo mog jadnog strica? - upita mislei na bolest od'koje jeLudwigumro. - Ful asova! - odgovori Rudolf iskreno. Kratko ga je gledao otvorenih usta, pa se zavali u Rudolfov naslonja. - Kocka?! - provjeri za svaki sluaj. Rudolf se malo oslobodi pa prie stolu na iji se rub nasloni. Tako s visine gledajui kralja, ukratko mu ispria to se dogodilo one veeri. - Boe moj - kralj Viktor bio je iskreno ganut tunim krajem svog roaka Ludwiga. Oduvijek su mi govorili, da pie, kocka i ene mogu ovjeka stajati glave. Nadam se Rudolfe da su i vama poznate te tri smrtne opasnosti. 180 - U svim sam navikama suprotan svome pokojnom ocu. - Moram vas pitati o jednoj neugodnoj sitnici, zbog koje vam se naravno ispriavam. - Samo izvolite Velianstvo. - Kako to da ste zapravo vi sin moga strica koji se, kako znam, nije nikada enio?! Ali Rudolf je ve vrsto stajao na nogama. On se samo tajnovito nasmije moravskom suverenu i bez rijei prie jednoj pregradi u knjinici. Izvue iz jednog omota presavijeni komad papira koji prui kralju. Viktor I se sa zanimanjem zagleda u sadraj i potpis svoga roaka, pa pogleda mladia. - Nevjerojatno! - ree kralj. - Tko bi rekao daje stric bio takav. to se dogodilo s vaom majkom? - Umrla je dok sam jo bio djeak. Kralj se jo jednom zagleda u dokument pa ga odloi.

- Opet vam se ispriavam - ustane on od stola i priblii se Rudolfu. - Ovo me kopkalo, jer se u novinama ne spominje i vae podrijetlo. Samo sam ja i nekoliko drugih znali da se Ludwig von Ludberg nikada nije enio. - To je u redu - tuno se nasmije Rudolf. - Ve sam navikao na iznenaene poglede ovdanjih opinskih dunosnika i gospode. Nepravedno je jedino to ja sada moram ispatati zbog grijeha mojih roditelja. - Oprostite mi - obgrli ga kralj oko ramena, iskreno alei to je uope otvarao svoja znatieljna usta. - Ludwig je pogrijeio to vas mnogo ranije nije pronaao i oenio se vaom majkom. - Majka gaje dugo izbjegavala - lagao je Rudolf. - Sigurno mu je neto slino i sama predlagala, njegovo ju je tvrdoglavo odbijanje uvrijedilo. Ali pred starost gaje grizla savjest, pa me pronaao u Beu preko privatnog istraitelja. - Tada e njegov grijeh na onome svijetu biti manji - ree kralj tiho. - Mogu li znati plan vaeg boravka ovdje? - promjeni Rudolf temu razgovora. - Uz elju da vas bolje upoznam, namjeravao sam s vaim doputenjem okuati lovaku sreu u ovim planinskim umama. Neki od mojih 181 ministara ve su ovdje lovili, i vratili se puni dojmova i glava divljih svinja. - Bit e mi ast da vam priredim jedan takav lov. Ustvari, moj upravitelj Hoffman je poznat u lovakim krugovima visokog drutva, osobito iz susjedne Austrije. On je glavni organizator turistikog lova u naim umama koje poznaje kao svoj dep. Od srca vam ga preporuujem. - A vi? - iznenadi se kralj. - Ja vam naalost moram priznati, da se gnuam ubijanja kako ljudi, tako i ivotinja. To jednostavno ne bih mogao gledati. - Razumijem - utjei ga kralj. - Sada sam jo uvjereniji da ste sin moga strica, jer ni on nije nikada u ivotu ispalio metak. Poi u s tim vaim Hoffmanom, jer imam udan osjeaj da on zna kako se to radi. Rudolf mu se nakloni. - elite li da vam se objed pripremi prije polaska? - Ne hvala - odbije kralj. - Radije bih poao to prije u lov, pa u biti spremniji za jednu lovaku veeru. - Odmah u obavijestiti Hoffmana, a vi se raskomotite i presvucite u mojim odajama - pokae mu Rudolf rukom prema spavaoj sobi. Kada gaje upoznao s rasporedom odaja, on ga ostavi i izae na hodnik. Tamo su upravo nosili dva velika kovega. Rudolf im ostavi otvorena vrata, kako bi znali gdje da ih unesu. - Hoffmane, - ree upravitelju kojeg je naao u predvorju. - Njegovo je Velianstvo strastveni lovac i elio bi da mu vi pravite drutvo danas poslijepodne. Odvedite ga gdje ima najvie divljih svinja i pazite da se to ne dogodi. Vi najbolje poznajete nae ume. Pazite da se vrati bez ogrebotine. - Naravno - jedva izgovori Hoffman.

- Recite mi sada - nastavi Rudolf tiho - gdje je gospoica Zuckerman? - Otrala je u stan da se malo dotjera. - Potrebna mije njezina pomo. Moram je zamoliti za jednu pristojnu opravu i na brzinu je odnijeti ili poslati Katarini. - Svakako - sloi se Hoffman. - Kakav je plan? - Kralj je za sada samo izrazio elju da popodne lovi, a naveer da se poasti lovakom gala-veerom. Mi emo mu je i pripremiti dok se vi 182 ne vratite. I molim vas da se zadrite barem do est - ree Rudolf planirajui potrebno vrijeme. - A ja sam u meuvremenu o neem drugom razmiljao - povjeri mu Hoffman tiho. - Ne znam to bi njegovo Velianstvo na to reklo, ali mislim da bi veeras trebalo ovamo pozvati mjesno plemstvo. Na poseban prijam poslije veere. Rudolf ga je iznenaeno gledao. - Mislite na grofove i barune? - Mislim na grofove poput Clustera i dostojanstvenike poput baruna Brachta, biskupa Vojteka i suca Bogadija. Takav bi potez jo vie pridonio za na mali kraj. Razmislite. Ali Rudolf je sve razumio. - Vidite Hoffmane - zbog ovakvih vas ideja plaam pet tisua mjeseno. Odmah u im napisati pozivnice i pozvati ih na prijam u ast Njegova Visoanstva. Tako u im uskratiti priliku da ne dou ili se dugo predomilj aju. Na kraju zadovoljno lupi Hoffmana po ramenu, pa se uputi prema upravitelj evom stanu. Vrata mu je otvorila iznenaena Gertruda. Stiskala je opravu preko razgolienih grudi, koju je oito isprobavala. - Oprostite - ispria se Rudolf zbunjeno. - Gospodin Hoffman mora odmah u lov s kraljem, a ja sam u jo veoj neprilici. - Stojim vam na raspolaganju - propusti ga Gertruda u hodnik onako razgoliena. Rudolf ue, ali ostane kraj vrata. - Moja zarunica, gospoica Katarina, - objanjavao joj je, -jako je skromna i za ovu priliku nespremna djevojka. Moram vas zamoliti da joj za ovu priliku posudite jednu od novijih bekih oprava. Gertruda gaje kratko promatrala, pa ode prema spavaoj sobi. Zastane na vratima, ekajui ga daje slijedi. Rudolf ue i zagleda se u tri raskone oprave prostrte po krevetu. Bile su krojene po posljednjoj bekoj modi. Gertruda ih je sebi kupila prije odlaska u Ludberg. - Izaberite - ponudi ona irokim pokretom ruke. Sada vie nije s panjom pokazivala razgoliene grudi, koje Rudolf nestano pogleda. - A vi? -upita je. 183 - Ja sam upravo odluila obui ovu skromniju opravu - rairi je ona ispred sebe kako bije on bolje mogao vidjeti. - Osim toga, ne bi bio ni red da se kao lan posluge pojavim u suvie napadnoj opravi. - To ne dolazi u obzir! Vi veeras neete posluivati iz vie razloga.

Prvo, vi ste budua supruga upravitelja imanja a ne vie lan posluge kako kaete. Zatim, gospodin Hoffman bi veeras bez vas bio tuan i usamljen. Zbog toga vaa sluba na ovom dvoru prestaje. - Vi me otputate? - upita tiho. - Pogodili ste! ena moga upravitelja ne moe biti istodobno i slukinja na istom dvoru. Ima dosta drugih. Iako vas molim da mi jo samo veeras priskoite upomo, onako u smislu savjetnika i uputite ih u neke dvorske sitnice oko araniranja stola. Mislim da emo imati oko stotinjak gostiju iz okolnih grofovija. elio bih da ih iznenadimo, a ne razoaramo. Gertruda gaje gledala pogledom nedune nimfe. - Kako vi kaete. Izaberite opravu svojoj zarunici. - Poslije vas - ustrajao je Rudolf. Gertruda namjerno odabere jednu manje upadljivu, kako bi dvije raskonije ostavila njemu na izbor. On joj je zbog toga bio zahvalan, pa bez mnogo dvojbe izdvoji onu od zelenog satena. Uinila mu se zaista lijepom, a i pristajat e uz boju Katarininih oiju. - Radije bih je od vas kupio - predloi on. - Platila sam je dvadeset kruna a nisam je ak ni isprobala. Potpuno je nova. - Novac u vam poslati po gospodinu Hoffmanu - ree Rudolf, jer kod sebe nije imao toliko novca. Na vratima joj se jo jednom sa zahvalnou okrene, ali ga ona preduhitri: - Ve due vrijeme vam elim neto rei, ali nisam imala priliku. Ustvari vam elim zahvaliti iako nemam rijei kojima bih izrazila svoju zahvalnost. Vaim odbijanjem one veeri, vratili ste me opet meu ljudska bia. Neka vas Bog blagoslovi zbog toga. - Znajte da sam vas teka srca odbio - prizna Rudolf i izae van. Dok je za njim zakljuavala vrata, pratila gaje tunim pogledom, ali nije bila ljubomorna. Znala je da gaje dobila bolja. 184 Kako vie nije imao svoje odaje, Rudolf se poslui Hoffmanovim kabinetom koji je imao i malu kupaonicu. Potrai popis najvanijih osoba u kraju iz kojeg izdvoji pedeset najuglednijih. Raunao je da e svaki povesti sa sobom i suprugu, a najvjerojatnije i odraslu djecu. S tim novim popisom uputi se u privremene kraljeve odaje... - Ali naravno, dragi Rudolfe - pristane ovaj oduevljeno dok su mu navlaili lovake izme. - Ostavit u vam moga efa protokola koji e vam u svemu biti pri ruci. Zar ne, gospodine Mori? Visoki se mukarac samo potvrdno nakloni. - Mori e vam takoer dati nae i slubene pozivnice s utisnutim dravnim grbom. Ustvari, - ivne kralj, - bio bi red da mi, kao predstavnici dravne vlasti, pozovemo plemstvo, a ne vi koji ste nam domain. Rudolf otvori usta kako bi prosvjedovao, ali ga kralj zaustavi pokretom ruke. - Nemam nita protiv da vi snosite trokove prijama, ali dozvolite

da ih pozovemo po protokolu. Ovo se jo vie svidjelo Rudolfu. Zvualo je grandiozno. Moravski kralj poziva susjedne plemie na Ludberki dvor, na prijam u ast svog kratkog boravka u ovome kraju. Zavisti i ogovaranjima nee biti kraja. U znak pristanka, Rudolf se samo duboko nakloni. Preda popis imena efu protokola koji se odmah nekud izgubi. Rudolf isprati kralja, Hoffmana i pratnju od deset ljudi, dugo gledajui za njima i razmiljajui to da uini i od ega da pone? Pred sobom je imao oko est sati jer podne samo to nije odzvonilo. Katarina muje sada bila potrebnija nego ikad. Ako zamoli Maare za automobil, mogao bi stii do Bistrice za samo pola sata. Morao ju je na vrijeme dovesti i dati joj dovoljno vremena da se pribere i dotjera za veeranju predstavu. Boe, proleti mu glavom, gdje da u ovim brdima nae pristojnu glazbu za ovu priliku? Rudolf se naglo okrene i otri na kat. Pokuca na vrata gdje je stanovao Erdodvev tajnik Dorozma. - Gospodine grofe - uzbueno e ovaj. - to se to dolje dogaa? to ova silna vojska radi na imanju? Zar je poeo rat?! Ne putaju nas dolje, ne objanjavaju nam zato... - Smirite se - uhvati ga Rudolf za ramena. - Moravski kralj, moj roak, navratio je u prolazu u lov! 185 - Kralj?! - zine Dorozma... - Treba mi vaa pomo, gospodine Dorozma - zavapi Rudolf. - Ustvari, potrebne su mi dvije velike usluge! Jedan automobil s vozaem i jedan odlian maarski orkestar. - Gdje da ga naem?! - zaprepateno ree Maar. - U Budimpeti - unese mu se Rudolf u lice. Odmah pozovite baruna Erdodvja. Objasnite mu to se dogodilo i recite da ga ujedno pozivam na lovaku veeru i prijam. Svakako e mu koristiti izravno poznanstvo s moravskim suverenom, a Moravija je najbolji kupac maarskih lokomotiva i vagona. Ali Dorozmi vie nije trebalo objanjavati prednosti ovakvog susreta. Kimne glavom u znak da e sve biti u redu. Erdody bi, ako krene za dva sata, mogao ovamo stii ak i prije sedam naveer. Rudolf se zatim pobrine da Dorozma dobije slobodan prolaz gdje god poeli. Kada je sredio ovaj problem, uskoi u automobil koji je ve ekao i objasni maarskom vozau na njemakom kamo da ga odveze. 186 12 Katarina ne obrati panju na zvuk automobila. Maarski su inenjeri ovuda svakodnevno prolazili, zastajali, mjerili i molili je da im bude prevoditeljica jer je odlino govorila njemaki. Djeca su mirno pisala u svoje biljenice a ona je stajala okrenuta prozoru i divila se sunaanom proljetnom danu. Otkada je srela Rudolfa i otkrila drai ljubavi, sve se vie radovala ivotu; ono to joj je do nedavno bilo teret, postalo joj je odjednom nezamjenjiva dragocjenost.

Iz tih se ugodnih misli trgnula kada je primijetila da djeca ustaju sa svojih klupa. Takav je bio obiaj kad bi netko nepoznat uao u uionicu. Djevojka se naglo okrene i uplaeno zagleda u svoga zarunika. - Rudolfe dragi - prilazila mu je zabrinuto. - to se dogodilo? Otkuda ti ovdje? - Doao sam po tebe - naini on stanku. - Kralj se iznedada pojavio na imanju. -Kralj?! Rudolf je s uivanjem gledao njezina poluotvorena usta. - Svratio je u lov i ve juri s Hoffmanom za naim divljim svinjama. - Boe blagi - prekrije Katarina akama usta, kao da se radi zaista o neem stranom. - to da radimo? - Sve se ve radi - smirivao ju je Rudolf. - Ali ti si mi odmah potrebna. Vie nego ikada. Od gospoice Zuckerman kupio sam za tebe veernju opravu. - Ali Rudolfe dragi, - milovala gaje rukom po obrazu -ja nikada u ivotu nisam bila na tako vanom prijamu. Da ne spominjem raskone toalete. 187 - Svata, Katarino - primi je on za ramena. - Ti si roena dama, samo nisi imala priliku da to dokae. Za ime Boga, ne gledaj me tako izgubljeno, pa ti si budua kontesa von Ludberg. Djeca su ih jo uvijek promatrala svojim velikim nevinim oima... - Moete ii ranije kui - ree im njihova uiteljica. - U gradu se dogodilo neto vano i ja moram odmah poi s ovim gospodinom. Ni sutra ne morate doi - sjeti se ona da je subota i da e sigurno biti umorna od prijama. - Hoete li nam zadati neki zadatak? - upita srameljivo jedna od veih dj evoj ia, gurajui knj ige u platnenu torbu. - Nemam vremena. Malo se odmorite i izigrajte. Prikrivajui radost zbog neoekivanog raspusta, djeca su se utke pogledavala i urila iz uionice. Rudolf je u meuvremenu promatrao svoju zarunicu. - Pa, spremna sam - provjeri ona svoju skromnu opravu poravnavajuije. Tijekom vonje, Rudolf joj kratko prepria susret s moravskim vladarom. Takoer izmijene nekoliko ideja u vezi planiranog prijama. Katarini se svidjelo da Erdodv sa sobom dovede orkestar iz Maarske jer bi kralj, okruen izvjetaenim i utogljenim mjesnim plemstvom, mogao umrijeti od dosade. Na ulazu u dvorac rukom ih zaustavi policajac iz kraljevog osiguranja, ali vidjevi Rudolfa samo ih pozdravi i propusti u dvorite. - Boe moj, kolika vojska! - tiho se udila Katarina. - Stodvadeset ljudi dolo je u kraljevoj pratnji - okirao ju je Rudolf veliinom osiguranja. Jedan od asnika kraljeve garde, odjeven u paradnu odoru, prie automobilu i otvori im vrata. Rudolf izae prvi i pomogne djevojci. Maarski voza produi prema stajama, a Rudolf povede Katarinu u dvor. asnik je zaueno gledao za njima, mislei daje Rudolf doveo

neku sluavku s imanja susjednog grofa kako bi mu pomogla oko prijama. - Gospodine grofe - presretne ih ef kraljevskog protokola. Pozivnice sam razaslao po posebnom asniku kraljevske garde, a jedan od vae posluge slui mu kao vodi. Prijam sam zakazao za deset sati. 188 - Nemam rijei - prizna Rudolf. - Oduevljen sam vaom kolektivnom organizacijom. ef protokola mu na ovome uljudno zahvali. - Dopustite mi da vam predstavim moju zarunicu, gospoicu Protopopov - okrene se Rudolf prema djevojci. - Gospoica je uiteljica u jednom od oblinjih sela. Dvostruko iznenaen djevojinom arobnom pojavom i skromnou, Mori Tothjoj se ljubazno nakloni i poljubi ruku. U sebi je pomislio da je djevojka, sudei po njezinom prezimenu, vjerojatno ki nekog plemia ruskog podrijetla, iako mu je bilo udno da se kao takva opredijelila za dosadan posao seoske uiteljice. - Vidjet emo se kasnije - ree Rudolf Tothu odvajajui se s Katarinom prema hodnicima istonog krila. - Kakva ludnica - gledala je djevojka preplaeno uniformirane goste, nepoznate civile tmurna pogleda i desetke ostalih stranaca koji su urili po dvorskin hodnicima, kao da su tamo ivjeli od roenja. - Vodim te u Hoffmanov stan - ree joj Rudolf. - Tamo e ti gospoica Zuckerman pomoi oko dotjerivanja. Na dvoru mora biti najkasnije u pet sati. Kako kralj nema suprugu, a niti drugu ensku pratnju, namjeravam te veeras njemu posuditi. Katarina ga pogleda sa strahom. - Neka mi Bog pomogne - molila se djevojka glasno. Jesi li siguran da u ja najbolje obaviti taj odgovoran posao? Ali Rudolf joj se umjesto odgovora samo nasmije. Predaje Gertrudi na daljnju brigu, koja je opet uvede u spavau sobu da joj pokae odabranu opravu. Katarina se sloila s Rudolfovim izborom, dobro znajui da e smaragdno zelena boja dobro pristajati uz boju njezinih oiju. ef protokola je dijelio miljenje s Rudolfom da e dvorana za bal svojim raskonim bljetavilom najbolje odgovarati predstojeem sastanku kralja i mjesne gospode. Mori Toth je bio oduevljen Rudolfovom idejom da pozove Maarske glazbenike, na daleko poznate zabavljae i izvoae vrhunske glazbe. Kada je barun Erdodv potvrdio njihov polazak iz Budimpete, Mori Toth je odmah nazvao graninu policiju u Blatnu i naredio da se maarska grupa to prije pusti bez nepotrebnog zastoja. 189 Kralj i njegova pratnja vratie se oko pola sedam. Victorljahaojena vlastitom bijelom lipicaneru, prekrasnom rasnom konju kojega je dobio na poklon od ekoga kralja. Pratnja je jahala na konjima s imanja, koje je Hoffman mudro sauvao i timario za potrebe stranih gostiju i bogatih

turista iz susjedne Austrije. Po vedrom i rumenom kraljevom licu moglo se zakljuiti da se dobro proveo. A kad se skupina zaustavila pred ulazom u dvor, vojnici istovare na plonik est velikih divljih svinja i jednog zaista prvorazrednog jelena. Prije nego je uao da se presvue za veeru, kralj zamoli svog uvijek nazonog fotografa da ga s ostalima slika kraj te velike lovine. Viktor I na kraju zamoli da ga fotografiraju s Hoffmanom, koji gaje oito jako zaduio to poslijepodne. Promatrajui kako moravski suveren stavlja svoju veliku aku na njegovog upravitelja, Rudolf je morao progutati slinu. - Rudolfe moj! - oduevljeno mu je prilazio kralj. - Ovaj dan vam neu nikada zaboraviti. Sjajno sam se proveo, a va je upravitelj silan ovjek. Jo nikad u ivotu nisam lovio s takvim poznavateljem divljai i tako vjetim organizatorom. - Drago mije to uti - zadovoljno se smjeio Rudolf dok su se penjali kamenim stubitem. - Izvolite se odmoriti i osvjeiti, veera je spremna i bit e posluena kad vi poelite. - Bit u spreman za pola sata, jer moram priznati da me ovaj lov dobro izgladnio. Rudolf ga doprati do svog kabineta, nakloni mu se i vrati urnim koracima u glavno predvorje. Brinuo se to se Katarina i Gertruda jo ne pojavljuju. Uao je u Hoffmanov ured s namjerom da pozove upraviteljev stan i provjeri jesu li spremne. Ali upravo u trenutku kada je podigao slualicu, visoka se vrata tiho otvore i ona se pojavi na njima. Rudolf lagano spusti slualicu, a usta mu se nesvjesno otvore. Ono to je pred sobom vidio oduzelo mu je dah. Jer on je ni u svojim snovima nije zamiljao ovako arobno lijepom. Svjesna ozraja kojeg je izazvala svojim ulaskom, djevojka lagano zatvori vrata i prie stolu gracioznim hodom. Zaista ju je bilo teko prepoznati ovako bogato odjevenu i tako umjeno poeljanu. Rudolf je bio opijen prekrasnom vizijom. - Ljubavi moja... - pribere se on od prvog oka pa polako ustane prilazei joj. - Je li mogue da si itavo vrijeme naeg poznanstva skrivala svoju pravu ljepotu. 190 - Ne Rudolfe - uhvati ga ona za ispruene ruke. - Samo me u dotjerivanju iskusnija gospoica Zuckerman osvjeila bekom kozmetikom. - Svata Katarino - odbije on njezinu skromnost. - Nikakva kozmetika na svijetu ne moe od prirodne ljepotice nainiti jo ljepu. Ti si namjerno bila zaputena i bijedno obuena kako se ne bi isticala u siromanoj sredini u kakvoj si bila. Tako je silno elio daje pritisne na grudi i poljubi, ali se bojao da ne pokvari njezinu minku i elegantnu garderobu. I tko zna koliko bi je jo zaljubljeno gledao da ga nije trgnula reska zvonjava telefona... - Rudolf - ree u slualicu. - Njegovo je Velianstvo spremno i eka vas u kabinetu - izrecitira jedan od kraljevih pobonika. - Odmah dolazimo - zavri Rudolf razgovor i opet se zagleda u

svoju lijepu zarunicu. - Kao to sam te ve upozorio, veeras e morati zabavljati naeg "roaka" kralja. Katarina na ovo samo oajno pogleda u strop Hoffmanova kabineta. Rudolf je za trenutak ostavi samu, pa ode do sefa koji je bio skriven iza jedne slike. Dok je na ureaju okretao brojeve tiho joj je objanjavao: - Ovo je glavni sefu kojemu Hoffman i ja drimo vrijednosne papire i obiteljski nakit ludberkih grofova. Mislim da sam u tome nakitu vidio komplet od dragog kamenja, boje tvojih oiju i oprave. Izvue iz sefa veliku kutiju s nakitom koju stavi na stol i rastvori. Katarina je zapanjeno gledala u svjetlucavo kamenje i dijademe koje su blistale. Rudolf izdvoji smaragdnu ogrlicu koju joj najprije prinese ispod vrata, pa kad se uvjerio da odlino pristaje, zakopa je. Uz ogrlicu su ile i sline naunice, kao i veliki damski prsten. Sve joj je pristajalo, kao daje bilo narueno za nju. - Fantastino - divio se, pa zatvori kutiju i vrati je na mjesto. Dok su ili dugakim dvorskim hodnicima, susretali su zadivljene poglede, kako mnogobrojnih gostiju tako i domae posluge koja ih je gledala irom otvorenih oiju. Iako su ve dobro poznavali Katarinu, nikad je prije nisu vidjeli u punom sjaju. A veeras je upravo blistala. U kraljeve prostorije uli su kroz ve otvorena vrata koja im je pridravao jedan lan Tajne policije. 191 Viktor I koji se upravo divio svojoj figuri u velikom zrcalu, naglo se okrene po svom obiaju rairenih ruku i otvorenih usta u namjeri da neto kae... Ali vidjevi djevojku pred sobom, njegove ruke klonu niz masivno tijelo, a komian izraz na njegovu licu pretvori se u divljenje... - Ponekad u ivotu - ree on tiho - ovjek se nae pred umjetnikim ili prirodnim remekdjelima pred kojima ostaje bez dah. U takvim rijetkim trenucima ushienja, nije uvijek siguran, pripadaju li njegovu divnom snu ili stvarnosti. Ako sluajno sanjam, molim vas da me ne budite. Priekavi da on zavri, djevojka mu se ljubazno nasmjei u znak zahvalnosti i elegantno klekne, stoje bio obiaj u nazonosti okrunjenih glava Europe. Viktor I uzvrati naklon poljubivi joj ruku. - Dopustite mi, Velianstvo, da vam predstavim moju zarunicu gospoicu Katarinu Protopopov - ree Rudolf prije nego kralj zapadne u nepriliku. - Dragi roae, - ree kralj Rudolfu gledajui u Katarinu, - vi ste svojim izborom jo jednom potvrdili da ste ne samo inteligentan, ve i ovjek od ukusa. - Dopustite mi da vam je veeras ustupim - nakloni se Rudolf ljubazno. - S najveim zadovoljstvom, Rudolfe - ponudi kralj ruku koju Katarina prihvati. Ova intimna veera za kralja i samo ui krug odabranih bila je posluena u Lovakom salonu. Tamo su ih ve oekivali Hoffman i Gertruda, ef kraljevskog protokola Toth, jedna sredovjena dama iz pratnje, za koju se kasnije saznalo daje lijenica, kao i jo dvojica dvorskih dunosnika ijedan visoki gardijski asnik. Rudolf odmah primijeti

da e ih posluivati iskljuivo kraljevi slubenici iz pratnje. Veeru je takoer priredio njegov osobni kuhar. Rudolf nije imao nita protiv jer se nije osjeao odgovornim i manje je bio ivan. Kralj je sjedio na sredini dugakog stola s Katarinom na lijevoj a Rudolfom na desnoj strani. Hoffman i Gertruda sjedili su im nasuprot. Na zaeljima nije nitko sjedio. Moris Toth je ovakvim rasporedom dao veeri obiteljsko a manje slubeno ozraje. Veera je bila zaista kraljevski pripremljena i posluena. Nakon to se dobro najeo Viktor I obrie svoje guste brkove i zalije srnetinu dobrim crnim vinom koje je preporuio Hoffman. 192 Tek tada on prekine usiljenu tiinu poremeenu samo slabim zveketom pribora za jelo i pone prepriavati uzbudljive trenutke iz lova. Hvalio je Hoffmana, a on ree da kralj ima vrstu i sigurnu ruku, jer su sve ivotinje ubijene jednim metkom u glavu. Jedino Katarini nije godio ovakav razgovor, jer je ona veoma voljela umske ivotinje. Cesto je zimi nosila hranu srnama, a stari kruh gladnim pticama. Smatrala je da su ivotinje prirodni dio ume, pa ih takve treba i ostaviti a ne unitavati. Kralj je primijetio promjenu na njezinu licu, a sjetio se i Rudolfovih rijei o ubijanju ivotinja, pa brzo prijee na lov u Keniji a s njega jo vjetije na neobian folklor te egzotine afrike zemlje. Raspoloenje je pomalo raslo a izvjetaena ukoenost nestajala. Situacijom je vladao iskusni ef protokola Toth. Kada bi primjetio daje kralj zautio ili pobrkao nekoliko dogaaja odjednom, vjeto mu je priskakao u pomo kakvom zgodnom anegdotom s putovanja. U meuvremenu su ih posluili kompotom i kavom. Nazoni vie nisu sluali samo kralja, ve su poeli razgovarati i meusobno. - Nita mi ne priate o sebi, draga djevojko - pogleda kralj svoju ljupku pratilju, drei u desnoj ruci tanjuri a u lijevoj alicu s kavom. A kako i bi, kad vam dosadni starac itavu veer ne da rije. - to bi Vae Velianstvo eljelo znati? - Sve o svojoj buduoj roakinji. Tko ste, ija ste, otkuda ste? Dok je srkutao kavu, Katarina gaje gledala u oi. - Uiteljica sam u susjednom selu - ree tiho. Kralj se na ovo tako zagrcne kavom, da mu jedan od posluge pritri u pomo, ali vidjevi da se brzo oporavlja, ostane diskretno stajati iza njegovih lea... - Drago dijete, vi ste me veeras odluili usmrtiti - ree Viktor I napola u ali, drei dlan na grudima. Tek sam preivio onaj okantan susret s vaom arobnom pojavom, a sada me zapanjujete vaim udnim smislom za humor. Ostali su se pravili da nisu primjetili incident s kavom koji se dogodio tijekom razgovora. Jedino se Rudolf zabrinuo to lije to Katarina odvalila kralju da se jadnik umalo zadavio. - Ne alim se, Velianstvo. - mirno i ozbiljno nastavi djevojka. Zaista sam uiteljica u jednom selu gore u brdima.

193 - Ali... to nije mogue - odbijao je kralj povjerovati. - Pa valjda znam kako izgleda seoska uiteljica a kako otmjene i plemenite dvorske dame. Vi ste, dijete moje, roena princeza! Tko su vai roditelji? Otkuda ste, za ime Boga?! - Otac mije bio sveenik - priala je Katarina smirenim glasom. Majka je umrla kad mi je bilo dvanaest godina. Otac je nesretno poginuo tijekom Revolucije. U Moraviju su me doveli idovski trgovac i njegova ena. Nisu imali djece, stoga su me usvojili i kolovali. Kako sam zavrila uiteljsku kolu, drava me poslala u selo Bistricu. Tamo sam upoznala Rudolfa. Kralj je sluao poluotvorenih usta. - to je Rudolf radio u tom selu? - nije mu bilo jasno. - Doao mije pomoi u neprilici - Bili ste u neprilici? - ponavljao je kralj sve manje je razumjevajui. - Jedan nasilnik, ve odavno poznat andarmeriji po nedolinom i nasilnom ponaanju, poeo me sve ee napadati i uznemiravati, te je jedne noi htio nasilno ui u moju skromnu kolibu gdje sam ivjela. Nekako sam pobjegla kroz prozor, a Rudolf je o dogaaju uo od gospodina Hoffmana. Ponudio mi je pomo i tako smo se upoznali i zavoljeli. - A tog napasnika su uhitili i zatvorili - zakljui kralj. - O ne - nastavi ga Katarina okirati. - Nitko u itavom kraju ne bi se usudio to uiniti. Svi su se bojali tog odvratnog ovjeka. Trebali ste ga samo vidjeti. Ali gaje Rudolf jedne noi pronaao s drutvom u mjesnom hotelu i javno izazvao na dvoboj... - Tukli su se?! - prekine je uzbueni kralj, kojemu je jednolian ivot na dvoru bio smrtno dosadan. - Samo Rudolf se tukao! - ree djevojka. - Onaj drugi se uplaio i jo iste noi ponien i raskrinkan, zauvijek pobjegao u nepoznatom smjeru. Viktor I protrlja svoje elo. Ludberko je vino, dovraga, oporo i jako... - Ne razumijem, - prizna on nemono, - s kime se to Rudolf tukao, ako je taj podlac podvio rep i odmaglio? - Ah - sjeti se Katarina pa mu objasni. - Rudolf je predloio da odigraju ruski rulet. On se ponudio prvi, ali kada je taj gad vidio daje Rudolf preivio, strano se preplaio i pobjegao. 194 Kralj nije vjerovao svojim uima. Nazonima ne izmakne oku njegov zaprepateni pogled. Iako ih je strano zanimalo o emu to pria mlada djevojka, u opem amoru ih nisu mogli uti. Kralj se odjednom naglo okrene i zagleda u Rudolfa. On se ukoi u sjedalu, ne znajui kako da to protumai... - Igrali ste ruski rulet zbog asti ove djevojke?! - bio je kralj zaprepaten i istodobno dirnut ovakvim vitekim ponaanjem svog plemenitog roaka.

Tek tada Rudolf odahne, shvativi o emu su Kralj i Katarina razgovarali. Samo se nasmije umjesto odgovora... - Gospodo! - tre ih glas efa protokola. - Dopustite mi da se udaljim, upravo sam obavijeten da su poeli stizati prvi gosti. Moram ih doekati u ime Njegova Velianstva koje ih je pozvalo. - Naravno, naravno - sloi se kralj zbunjeno. - Javite nam kada se svi okupe. Mori Toth im se nakloni i napusti salon. Jo dvadeset minuta morali su Rudolf i Katarina prepriavati kralju potankosti toga dvoboja. Dvoje mladih toliko se svidjelo vladaru da im je obeao, ako ikako bude mogao, doi i uveliati njihovo vjenanje. Pet minuta prije deset, ef protokola se opet pojavi na vratima. Ne elei ometati kralja u ivom razgovoru s Katarinom, Mori Toth se diskretno priblii Rudolfu i neto mu apne na uho: - Sve je spremno! Doli su svi pozvani s najbliim lanovima svojih obitelji. Maloprije je stigao i onaj va Maar s itavim orkestrom, pjevaicama i plesaima. Pravi cirkus. - Jako dobro - pogleda ga Rudolf zadovoljan onim stoje uo. Sad se i kralj znatieljno okrene, privuen njihovim povjerljivim razgovorom. - Vae Velianstvo, - oslovi ga Mori glasno, kako bi uli i ostali za stolom, - u dvorani za bal sve je spremno za va ulazak. Tri minute je do deset - ree Toth, jer minute u protokolarnom rjeniku imaju veliku vanost. - Naravno - ree Viktor I i makne ubrus kojim je bio zatien za vrijeme veere. Ustane prvi, a za njim, kao po zapovijedi, svi ostali. Kralj ponudi Katarini svoju ruku koju ona prihvati i oni pou prema velikim vratima susjedne dvorane. Tu ih vjeti Toth poreda sljedeim 195 redosljedom: Kralj je bio u sredini a Rudolf i Katarina svaki s jedne strane, iza njih su stali dvorska lijenica i njezin kavalir, gardijski asnik. Iza njih su se nalazili Hoffman i Gertruda, pa najui ljudi iz kraljeve pratnje. Kada ih je jo jednom kritiki pogledao, ef protokola da glavom znak uniformiranom pau koji je stajao pred zatvorenim vratima Salona Zrcala kroz koji su morali proi do balske dvorane. _ Pa im rastvori visoka ukraena vrata i krene laganim paradnim korakom ispred njih. U Salonu Zrcala nalazilo se samo nekoliko lanova dvorske posluge koji im se utke naklone. Pa se opet zaustavi ispred drugih visokih vrata iza kojih se uo amor okupljenog svijeta. Osvrne se iza da vidi je li sve u redu, pa objema rukama rastvori velika vrata. On u njima stane, lupivi tri puta u pod svojom ukraenom paradnom palicom. - Njegovo velianstvo, kralj! - zapara muki glas muklu tiinu ogromne dvorane. Pa se sada pomakne na stranu, proputajui malu kolonu dvorskih velikodostojnika. Istog se trenutka zauje snana glazbena pratnja, a iz preko sto snanih grla zauje se nacionalna himna. Viktor I bio je tako iznenaen ovim prizorom, da se u prvi trenutak

unezvjereno zagledao u okupljenu gomilu ne znajui o emu se radi. Mori Toth mu je ovaj put priredio ugodno iznenaenje. Kralj strpljivo prieka da proe ovaj spontani izljev potovanja blago se smjeei gostima, a u oku mu ak zaiskri suza koju je pokuavao zadrati brim treptanjem. Kada je odsvirana himnu, nazoni ga pozdrave gromkim pljeskom i uzvicima "ivio kralj", na moravskom i maarskom jeziku. Kralj im zahvali naklonom glave, ganut panjom i domoljubnim osjeajima. - Hvala vam... Mnogo vam hvala - obrati im se on nakon to se buka stiala. - Jako sam uzbuen i sretan zbog ovakvog prijama, iako osjeam krivicu to vas nisam posjetio i prije. Preostaje mi nada da ete mi oprostiti u vaim velikim srcima i razumjeti ovakvo moje ponaanje. Dravni me poslovi esto mjesecima veu za dvor ili slubene posjete drugim dravama, unato mojoj arkoj elji da posjetim to vie naih lijepih moravskih gradova i sela. Volio bih da sam ih sve posjetio. Jo jednom vas molim da mi oprostite i veeras slobodno iznesete sve svoje osjeaje, kritike i ostale probleme vaega kraja. Stojim vam na raspolaganju itavu no. 196 Viktor I rairi svoje ruke, kao da ih tim pokretom poziva u prijateljski zagrljaj. Nazoni ovo shvate doslovno, pa ga pozdrave novim, jo veim pljeskom i uzvicima, istodobno ga opkolivi sa svih strana. Zabrinuti lanovi tajne slube unezvjereno su gledali as na jednu, as na drugu stranu, ali sve se to brzo stialo i masa napravi prolaz svom kralju. Viktor I poe sa svojom pratnjom kroz palir i uputi se prema dva naslonjaa koja su bila na uzvienju pri kraju dvorane. Na visokom naslonu bio je izvezen zlatni dravni grb, dok je onaj manji bio namijenjen kraljevoj pratilji. Rudolf nije mogao vjerovati daje Mori Toth sve ovo priredio za tako kratko vrijeme, te da je u svome teretnom automobilu imao ak i pokretno prijestolje. Ali pozornost nazonih nije privlaila samo impozantna figura moravskog suverena ve i njegova mlada pratilja. Divnu nepoznatu djevojku zapanjeno su promatrali ak i oni koji su je susretali i poznavali. Veina okupljenog plemstva takoer nije znala tko je Katarina, pa su se izmeu sebe pogledavali i doaptavali, uvjereni daje ona kraljeva ljubavnica. Dok je maarski orkestar tiho svirao seriju bekih valcera, ef protokola je zavodio red u dvorani, pripremajui nazone za upoznavanje s kraljem. Takoer je vodio rauna o tome da sve proe po protokolu, pa je kralju najprije privodio najvie plemstvo... - Njegova ekselencija, grof von Guter - predstavi on najprije poznatog mjesnog plemia njemakog podrijetla. - Na slubi Vaeg Velianstva - spusti se von Cluster na jedno koljeno pred moravskim kraljem, pokorno pognute glave. Nazoni su bili iskreno zbunjeni ovakvim podanikim inom Nijemca. - Dopustite mi da vam predstavim svoju jedinicu Andreu - uspravi se von Cluster i okrene prema plavokosoj ljepotici koja je stajala kraj njega. Kralj i mlada kontesa izmijene naklone, a djevojka i poklekne. Kada su i Katarini uputili

zbunjeni pogled i naklon glavom, otac i ki se udalje od podija. - Negova ekselencija, barun Erich Bracht - nastavi Toth protokolarnu proceduru. - Njegova ekselencija, biskup Jan Vojtek! - predstavi Toth katolikog dostojanstvenika. Kralj i biskup izmjene naklone, a Vojtek zadri malo dui pogled na kraljevoj pratilji, ne mogavi se sjetiti otkud mu je poznat taj lik. 197 - Njegova ekselencija, barun Lujo Badoco - privede Toth mjesnog plemia ujedno i presjednika opine. Katarina je kao u snu promatrala ta poznata lica koja su zurila u nju kao daje prvi put vide. Boe, pitala se u sebi, je li mogue da se veeras toliko izmijenila. Mehaniki se klanjajui ovoj rijeci poznatih i nepoznatih ljudi, razmiljala je o udnom obratu svoje sudbine. Do prije nekoliko nedjelja bila je zaputena seoska uiteljica, svakodnevno do glenja gazei po blatu, a veeras sjedi kraj moravskog kralja i prima naklone mjesne gospode i plemstva. Kako da shvati ovu nevjerojatnu milost? Je li je zasluila svojim skromnim ivotom, ili je moda posrijedi Boja kazna? Znala je da na ovo pitanje veeras nee dobiti pouzdan odgovor, ve e ga saznati u doglednoj budunosti. - Tko je ova divna dama pokraj kralja? - prie Hoffmanu ravnatelj gimnazije Molnar i upita ga apatom. Hoffman se zagleda u njega s nezadrivim osmjehom. - Zar je ne poznajete? - Gospodine Hoffman, ja svakodnevno pratim novine ali ovu damu nisam nikad vidio u kraljevom drutvu. - Sredite se gospodine Molnar - ree Hoffman prijekorno. - Pa sreli ste je najmanje sto puta u ivotu! To je ona ista osoba kojoj svakog prvog u mjesecu dajete uiteljsku plau, i kojoj ste se nekoliko puta pokuali bezuspjeno udvarati. - Hoffmane, - pogleda ga Molnar otro, - o emu vi to trabunjate? Pristojno sam vas upitao tko je ta mlada dama! Hoffman je bio zaista okiran Molnarovim ponaanjem. - To je gospoica Katarina Protopopov - ree on jednostavno, skrenuvi pogled na drugu stranu dvorane. Jozef Molnar ostane stajati otvorenih usta. On se nalazio meu zadnjima u redu predstavljanja i nije mogao vjerovati daje to ona ista djevojka, njegova slubenica. On je znao za njezinu vezu s Rudolfom jo od onog "dvoboja" s Adamom Blochom, ali daje tako lijepa i profinjena osoba, nije mogao ni zamisliti. Da mu se to ipak Hoffman ne ruga? Mori Toth ostavi maarskog baruna Erdodvja za kraj. - Njegova ekselencija, barun Erdodv, poznati maarski industrijalac ijedan od zaetnika "Ludberkog uda"! 198 Kralj i Erdodv izmijene naklone.

- Nevjerojatnoj brzini i ljubaznosti gospodina Erdodvja veeras imamo zahvaliti za ovu divnu glazbu i zabavu koja namjo predstoji - naznai Mori Toth, dok se debelo barunovo lice presijavalo od asti. - Maarska glazba je jedna od onih koje najvie volim! - opet mu se nakloni Viktor I. Erdodv se sada nakloni i Katarini, gledajui je poudnim pogledom. Brzo se izgubi u gomili traei Rudolfa. Odvukao gaje do skupine uzvanica, gurajui ga u kut. - Moram odmah znati je li ona prekrasna djevojka kraljeva ena ili ki?! - pitao je Erdodv zajapurena lica. - Nepopravljivi ste - pogleda ga Rudolf prijekorno. - Nije mu ni jedno ni drugo! Samo mu veeras pravi drutvo. - Neka mjesna grofica? - gorio je barun od znatielje. - Hmm, tako neto - naini Rudolf neodreenu grimasu. - Gospodine grofe, - gledao gaje Erdodv smrtno ozbiljan, - morate mi "namjestiti" ovu malu kako god znate. Sreo sam u ivotu mnogo lijepih ena i spavao s njima, ali ovakvo neto nisam nikada vidio. Iz nje jednostavno neto zrai, nekakva...mistina energija... neto posebno... - pokua on objasniti pokretima ruku koje su drhtale. - istoa barune, najobinija istoa duha i tijela, koju vi niste imali prilike jo sresti - objasni mu Rudolf mirno. - Onaj vagon, - upre Erdodv debelim kaiprstom ispred Rudolfa, spremanje za isporuku u punom sjaju. Dobit ete onaj vagon na poklon ako mi pomognete daje dobijem. Rudolf se zadovoljno smjeio prema Katarini. - teta - ree on vie za sebe. - Ta se djevojka ne moe dobiti nikakvim bogatstvom na svijetu. - Sve na svijetu ima cijenu! - ree Erdodv poslovno. - Da ima, ve bih je ja dobio prije vas - ostavi ga Rudolf prilazei drugoj grupi gostiju. Erdodv je zamiljeno gledao za njim, pa opet pogleda u kraljevu pratilju. Dok je neto objanjavala moravskom suverenu, uinila mu se jo ljepom i ijupkijom. On osjeti da e izgubiti razum ako je bude jo due promatrao, pa se tuan pomijea s ostalim gostima... 199 Kako su iz Salona zrcala donijeli pie i zakusku, maarski orkestar koji se do tada jedva uo, odjednom zagrmi i zasvira arda. Nekoliko plesaa i plesaica odjevenih u areno ruho skoe nasred dvorane i nastane nevien spektakl zvuka, boja i pokreta. Gosti im u prvi mah samo uinie mjesto, ali samo nekoliko minuta poslije nije se znalo tko su gosti, a tko zabavljai. Ovaj je pakao potrajao cijeli sat, a onda se sve opet utia i umorni plesai navale na jelo i pie. amor u dvorani podsjeao je na amore na eljeznikim postajama. Mori Toth je jedva ekao da osvjei repertoar dosadnih kraljevih prijama na uglednim sastajalitima visokoga moravskog drutva. Viktor I se dobro zabavljao. Jednog se trenutka toliko zanio daje

poeo pljeskati po taktu maarske glazbe. Tijekom stanke upita Katarinu bi li mu ukazala ast da otplee s njim beki valcer. Ona mu prizna da nije plesala tri godine, na to on dobaci da se to nee vidjeti ispod njezine dugake oprave. - Dame i gospodo! - najavi Mori Toth pola sata kasnije. - Pridruite se Njegovom Kraljevskom Velianstvu - Na lijepom plavom Dunavu! Sredina dvorane se odmah raisti, a Viktor I ustane, nakloni se svojoj pratilji i povede je za ruku preko crvenog saga. Nasred dvorane, oni se najprije naklone jedan drugom. Istoga trenutka orkestar zasvira Straussov valcer. Prizor je bio nevjerojatan. Kralj i sirotica iz oblinjeg sela pleu zaneseno se promatrajui ispod masivnih lustera Ludberkog dvorca. Ali samo je deset nazonih znalo tu istinu. Erdodv kojeg je prola prva ljubavna vatra, ve je naao i naveliko se raspriao s kerkom grofa von Clustera. Ovakvom poznavatelju njemakog jezika i enskih srdaca, nije bilo teko armirati mladu damu. Kad su se pridruili kralju i Katarini, von Cluster ih je ozbiljno promatrao. Bio je zabrinut za budunost svoje lijepe keri. Andrea je pokazivala zanimanje za drutvo, ali nedovoljno. Veinu je vremena provodila itajui ili svirajui na glasoviru, i to je bila starija inila mu se sve romantinijom. Uz sva njegova nastojanja daje upozna s nekim bogatim plemikim nasljednikom, ostala je usamljena i nezainteresirana. U svakom sluaju nije elio da mu ki postane plijenom nekakvog maarskog baruna, poput ove bogate priljive budale. On pogledom potrai Rudolfa. Iako mu se taj mladi i njegovo slavensko podrijetlo nisu sviali, morao je priznati da bi on bio najbolja prilika za njegovu Andreu. 200 Glazba prestane, a nazoni se okrenue prema kralju i Katarini pozdravljajui ih pljeskom. Victor im se ljubazno klanjao, poput djeaka poslije uspjele priredbe. Ustvari, neto je bilo nedoraslo u ovom snanom tijelu u godinama. Kada je rukom pozvao Rudolfa da im prie, kralj rukama zamoli nazone da se stiaju... - Moje dame i gospodo, - ree umornim glasom -ja vas i uz najbolju volju moram ostaviti da se zabavljate sami. Dananji sam dan proveo lovei po vaim prekrasnim umama, a ovu nezaboravnu veer u vaem ugodnom drutvu. Jako sam umoran i znam da ete me razumjeti! Ali, prije nego se povuem, imam veliku elju i rodbinsku obvezu! Kralj naini znaajnu stanku kako bi time dao veliinu svojoj najavi: - Dame i gospodo, uhvati on Katarinu i Rudolfa za ruke. - ast mije da vas mogu prvi obavijestiti da e suha loza Ludberkih grofova uskoro opet procvasti i vinuti se uz ove stare zidine! Moj neak, - pogleda kralj Rudolfa, - Rudolf von Ludberg i gospoica Katarina Protopopov, - pogleda kralj njeno svoju pratilju, - vjenat e se u nedjelju desetog kolovoza ove godine u ludberkoj katedrali! Viktor I prieka da zavri pljesak. - Rudolfe, - pogleda kralj mladia, - vraam ti tvoju zarunicu, - pa stavi djevojinu ruku u Rudolfovu, - i najljepe zahvaljujem to si mi je

veeras tako velikoduno posudio. Iskreno se divim i osobno sam zadovoljan tvojim izborom! Djeco! - pogleda ih kralj. - Od sveg vam srca elim sve najbolje u buduem ivotu. Nazoni pozdrave i ove kraljeve rijei pljeskom, iako ih prvi ok jo nije proao. Prije svega, pitali su se tko je sada ta Katarina Protopopov? Kralj im se jo jednom svima nakloni i povue sa svojom pratnjom. Sami na sredini dvorane Katarina i Rudolf zaljubljeno su se gledali, sve manje svjesni onih koji su ih okruivali. - Dovraga! - ree Erdodv smrknuto, kada mu je von Clusterova ki kraljeve rijei prevela na njemaki. - Ba sam budala - mrmljao je za sebe. - to ste rekli? - pogleda ga Andrea ljupko. - Nita, nita - nasmije se Erdodv smeteno. Glazba opet pone svirati novi valcer, a Katarina i Rudolf poee se ljuljati po taktu najprije posve lagano, potom sve ivlje i bre, da bi se uskoro izmijeali s drugima gledajui se zaljubljeno... 201 Zabava se otegnula do pet sati ujutro. Dvorane ludberkog dvorca opet su oivjele nakon pola stoljea tiine. Sklopila su se mnoga poznanstva, mnogi poslovi, a upoznalo se i zaljubilo nekoliko mladih parova, dame su izmjenjivale recepte za kolae. Jednom rjeju, bio je to uspjeli drutveni dogaaj. Kada su i posljednji gosti napustili dvoranu, na podu su ostali umorni maarski glazbenici i igrai, kao i nekoliko mjesnih graana koji jednostavno nisu mogli ustati. Kada su se Rudolf i Katarina napokon povukli u Hoffmanov ured, bilo je ve est sati ujutro. Opijeni glazbom, plesom, bukom i sjajem prijama, nesebino zaljubljeni jedno u drugo, dvoje mladih stajali su u polutami prostorije i gledali se s oboavanjem. - Beskrajno ti hvala za ovaj divan san - ree djevojka. - Na trenutak mi se veeras uinilo daje Bog stvorio svijet samo zbog nas dvoje! Svi ostali, ukljuujui i kralja, uinili su mi se samo statisti u naem prekrasnom doivljaju. - Veeras si me uinila tako vanim i ponosnim - govorio je Rudolf. - Treperio sam od neskrivene sree to pripada ba meni. Uivao sam promatrati lica onih graana koji te tako dugo znaju, a veeras te nisu mogli ak ni prepoznati. - Zahvaljujui tebi, ljubavi - dodirne mu ona prstom usne. - Da me ti nisi potraio i pronaao, noas bih sigurno sklupana spavala nemirnim snom u onoj mojoj maloj kolibi, trzajui se svakog trenutka da na vrata svojim medvjeim apama ne zalupa Adam Bloch. Toliko ti mnogo dugujem Rudolfe. - Kada e mi ve jednom poeti "otplaivati"? - alio se, strastveno je pritiui na grudi i traei njezine usne. Jo dugo su se ljubili i milovali, pa je Rudolf otprati u Hoffmanovu sobu i ostavi na kauu da se odmara. Zanesen je sjedio u Hoffmanovom radnom naslonjau, promatrajui kako kroz prozore svie zora. Bio je previe uzbuen od svega to mu se dogodilo da bi mogao zaspati. 202

13 Ljeto 1928. poelo je ranije i obeavalo da e biti jedno od toplijih i ljepih. Prve su tople kie potrajale neto due ali se Rudolf nadao da e one prestati a nebo se razvedriti do dese tog kolovoza, najvanijeg dana u njegovom ivotu. Tog e mu dana pripasti jedna od najljepih djevojaka. U svom ljubavnom zanosu i enji bio je iskren, odan i ponosan, kao to je vjerojatno i veina zarunika pred sklapanje jedne tako vane i romantine veze kakva je brak. Za Rudolfa je ta veza bila sveta iz vie razloga. Vie nikada nee biti sam, sve dobro ili zlo dijelit e sa svojom voljenom, a ivot e mu postati upola laki. Vrijeme e mu protjecati bre, radit e s vie volje, ustajati s radou u srcu i jedva ekati da se spusti no. Jer nou , ona mu nee darivati samo svoju duu, ve ga opijati i prekrasnim tijelom. Vie se nee trzati u svojim nemirnim snovima, budit e ga toplina njezinog mirisnog tijela. Ona e od sada biti svuda oko njega, kao stoje do sada bila u njegovim mislima. Takva su bila njegova razmiljanja toga vlanog poslijepodneva poetkom kolovoza. Trava u parku bila je jo vlana od noanje kie, a nebo se sve vie vedrilo proputajui tople suneve zrake. Ptice su ivahno cvrkutale, dok su po mokroj travi trale vjeverice. etajui tako ruku prekrienih na leima, Rudolf je svaki as pogledavao dvorac koji se bijelio u punom sjaju. Sada su i vanjski radovi bili gotovi, pa se inio kao iz bajke. U tim e prekrasnim salonima za koji dan biti odrana do tada neviena svadbena sveanost. - Gospodine grofe - zauje se Franzov glas. Rudolf stane i okrene se. - .< 203 - Onaj maarski gospodin Dorozma vas zove da odmah doete u novo spremite. Rudolf mahne rukom u znak daje razumio pa poe preko mokre trave prema istonom krilu dvorca, gdje se uzdizalo novo spremite preureeno iz dvorskih staja, a sada namijenjeno njegovom novom vagonu. Dorozma mu sigurno eli pokazati zavrne radove. Ali kada je uao u svjee olienu halu, Rudolfu zastane dah. Kraj malog perona stajali su prekrasni plavi vagon i jo uvijek prikvaena lokomotiva. - Sto kaete gospodine grofe? - poe mu u susret Erdodvjev tajnik, nosei u ruci utu omotnicu. - Prekrasno! - ree Rudolf uzbueno gledajui Pullmanov vagon. Priblii se i zagleda u prekrasno naslikan grb Ludberkih grofova koji se presijavao na boku vagona. Iznad prozora nalazio se Pullmanov znak i naslov: "Privatni vagon". - Divno - ponovi zanesen prizorom. - Ovo je poruka za vas od gospodina Erdodvja - prui mu Dorozma utu omotnicu. Rudolf se zagleda u komad papira s Erdodvjevim grbom i znacima tvornice u sredini. Pomislio je daje ro raun za vagon, pa se zagleda u

sadraj... "Dragi gospodine grofe, Nisam imao snage ni obraza da Vam se prilikom naeg posljednjeg rastanka ispriam zbog svog dugakog i bezobraznog jezika. Koristim ovu neizravnu priliku da to uinim sada. Ne mogu Vam rei kako sam se one noi osjeao kada mije mlada kontesa von Clusterprevela kraljeve rijei. Iako ste djelomice i sami krivi to ste mi preutjeli istinu, umjesto da me upozorite na moju neumjesnu primjedbu, svejedno se osjeam postiden i prema Vama i Vaoj divnoj zarunici zaduen. Ako me to uope moe opravdati u Vaim oima, ja vas oboje molim da primite ovaj vagon u ime moje iskrene isprike i ujedno kao poklon za vau svadbu. Ako znate da novac volim ak vie i od ena, tada e Vam svakako biti jasno kako mi teko pada ova dragovoljna "kazna". Bar u dok sam iv drati svoja usta zatvorena i ne otvarati ih bez stvarne potrebe. U nadi da ete primiti moj poklon i moju ispriku, oekujem od vas slubeni poziv na buduu svadbu. Va do groba duan i odan Erdody. " 204 Rudolf proita pismo jo jednom, ne mogavi vjerovati svojim oima. On se uope nije naljutio na Erdodvja zbog primjedbe o Katarini, imajui na umu barunov lepravi temperament i simpatije za ljepi spol. Naprotiv, uivao je u anonimnosti one veeri, a Erdodvjeva primjedba mu je godila. Rudolf je volio kad bi se drugi mukarci divili njegovoj zarunici, jer je dobro znao i nju i njezinu odanost. - Hvala - nasmije se Dorozmi. - Pogledat u unutra. Dorozma mu se nakloni ponudivi ga rukom prema otvorenim vratima vagona. Rudolf po drugi put ue u vagon biveg ruskog cara. Opazi osvjeenje u dekoraciji i svjetiljkama. Vagon je bio potpuno zavren, oien i namirisan parfemom. Zadovoljno proeta cijelim vagonom, da bi na kraju provirio u odjeljak za spavanje. I iroki krevet i tapete bili su presvueni tirkiznoplavim brokatom, dok je zaelje kreveta jo uvijek krasio pozlaeni baldahin namijenjen ruskom caru. Rudolf primijeti na krevetu bijelu omotnicu s crvenom manom od svile. Sa zanimanjem je podigne i otvori. "Smatrao sam da e ovo bolje pristajati uz boju njezinih divnih oiju! Ako se zaista vie na mene ne ljutite, dokaite mi Vae obnovljeno prijateljstvo time to ete ba u ovome odjeljku provesti Vau prvu branu no! Erdody " Vraji Maar! - nasmije se Rudolf i izae iz odjeljka, gurajui Erdodvjevo pismo u dep. Kada je Dorozmi jo jednom iskazao svoje divljenje i zadovoljstvo zbog poklona, on gotovo natrake napusti

spremite, gledajui u raskoni vagon koji je na kraju dobio besplatno. Pred glavnim ulazom u dvor sreo se s Katarinom koju je Bruno upravo dovezao u zatvorenoj dvorskoj koiji. Djevojka je blistala od sree i zadovoljstva. Potri stubama svom zaruniku koji je stajao kraj vra-tiju. - Oh Rudolfe! Da si samo vidio izraz i zaprepatenje na tim grubim licima preplanulim od sunca, znoja i prljavtine. Kada sam im itala i predavala dokumente o novom vlasnitvu i ekove, mnogi su stajali i plakali, a bilo je i onih koji su mi se bacali pred noge, glasno molei za moje zdravlje i pokuavali mi ljubiti noge! Samo ja mogu zamisliti to se 205 danas zbivalo u duama tih jadnih bia bez nade i budunosti. Tvojim humanim postupkom, sve si ih opet svrstao meu ljude. Od danas u podne prestali su biti kmetovi ludberkih grofova i postali ak bogati zemlj oposj ednici! Rudolf je utke promatrao njezine vlane oi. - Dok sam iva Rudolfe, - prie mu ona sasvim blizu, - neu zaboraviti ovaj divan dan, jedan od najsretnijih u mom ivotu. Ona mu bez obzira na Brunu i dva lana posluge utisne poljubac u obraz. - Moje stvari - ree ona kada su dva mladia iz koije iznijela dva kartonska kovega. - Uglavnom knjige i uspomene iz Rusije. Zahvaljujui tim dragim stvarima i vrstoj vjeri u Boga uspjela sam preivjeti. On ju je milovao pogledom. - Na katu sam ti izdvojio nekoliko soba s kupaonicom, gdje e stanovati do naeg vjenanja - ree. To su prostorije u kojima je zimus stanovao Dorozma. Maari su se neki dan preselili u novi hotel u gradu, ije je otvorenje takoer planirano na dan naeg vjenanja. Pri spomenu te rijei Katarini zasvjetlucaju oi. - Govorei o vjenanju, - ree on, - zakazao sam sastanak s biskupom danas poslijepodne. - Misli li da emo imati velikih problema? - upita Katarina mislei na vjerski obred i mogunost njezinog pokrtavanja. - Nita nas nee sprijeiti da u nedjelju zauvijek pripadnemo jedno drugome. - Ne zaboravi da nam jo uvijek ostaje opinski matiar. - U svojim snovima o bijelom princu, uvijek sam sanjala da mu pripadnem uz crkvenu sveanost -govorila je glasno. - Rudolfe nemoj biti tvrdoglav. Ako moram, pokrstit u se na katoliku vjeru. Pa svi smo krani, zar ne? Meni te formalnosti ba nita ne smetaju. - Ni govora! - odbije Rudolf ovu mogunost. - Popni se gore i presvui. Vojtek nas eka za jedan sat. Gertruda ti je ve pospremila oprave koje su jutros stigle iz robne kue. Tamo je i katalog sa sveanim opravama. Ona e ti veeras pomoi da odabere onu pravu. - Osjeam se tako neobino Rudolfe - povjeri mu djevojka. - itavog sam ivota ivjela u neimatini i bijedi, ak i kada sam poela zaraivati. Sada odjednom nove oprave, nakit, skupi kozmetiki preparati,

206 skupocjeno donje rublje i obua... Rudolfe ti zna da ja to neman ime platiti. Jesi li siguran da ja to zasluujem? - Od postanka civilizacije bilo je bogatih i siromanih - pokua joj Rudolf pomoi. - Postoje dvije vrste siromanih: oni koji su potlaeni i izrabljivani od bogatih, i oni koji bi mogli imati vie, ali su lijeni. Postoje takoer dvije vrste bogatih: oni koji se bogate tlaei i izrabljivajui siromane, i oni koji se bogate iskljuivo osobnim zalaganjem i sposobnou. Toj drugoj vrsti pripadamo nas dvoje. Pa sama si mi rekla daje to Boja volja. Katarina, mi nismo Ludberzi. Mi smo samo naslijedili njihovo greno nagomilano bogatstvo koje smo upravo danas poeli dijeliti siromanima. A to je tek poetak nae pomoi ovom kraju. Djevojku su umirile ove rijei. - Ne znam, oduvijek sam se smrtno bojala grijeha i mogunosti da bih ga mogla nesvjesno poiniti. - Nesvjesno poinjen grijeh ne moe biti grijeh - logino je tumaio Rudolf. Ona mu vie ne odgovori. Blago mu se nasmije i poe unutra. Rudolf ostane pred vratima razmiljajui o svojim zadnjim rijeima. Da, sloi se on, sada vie nego ikad mora biti na oprezu. Od onih kojima je najvie "dano", bit e najvie i "traeno"! Biskupija, odnosno rezidencija biskupa Vojteka, nalazila se u sastavu zgrada katedrale. Crkveno imnje bilo je mnogo manje od Ludberkog dvorca, ali mnogo zaputenije. I tako se u sklopu biskupije nalazio i manji samostan s desetak redovnica, a one iz financijskih razloga nisu mogle odravati park i zgrade u boljem stanju. Otkada su im Ludberki grofovi poklonili ovo zemljite i sazidali zgrade, nita se nije mnogo izmijenilo. Biskup Vojtek ih je ljubazno primio, osobno im izaavi ususret. Povede ih u radni kabinet ija vrata zatvori za sobom. Svi troje sjeli su za mali drveni stol na kojemu je bilo svjee cvijee. - Vi elite znati potankosti o vaem vjenanju, zar ne? - ree ljubaznim tonom Rudolfu. - Tono ekselencijo. U naem razgovoru zamolio sam vas da razmotrite mogunost vjenanja bez pokrtavanja mlade. - Da, da... - trljao je Vojtek obrijanu bradu. - A to vi gospoice imate protiv pokrtavanja? - zagleda se on u Katarinu. - Ja sam ve krtena - objasni ona jednostavno. - ak i da sam muslimanske vjere, ne vidim razlog zato biste me pokrstili. Pa svi vjerujemo u istoga Boga, samo to ga zovemo drugim imenom. Katolika i Pravoslavna crkva su jedna te ista Crkva, ali s dva razliita upravna tijela. - U potpunosti se slaem s vama - smijeio joj se ljubazno biskup Vojtek. - Naalost, obje su crkve pri raskolu usvojile uz nove doktrine i neka nova pravila ponaanja. Vidite, osim Katolike, u Moraviji je nazona i Pravoslavna crkva, koju su utemeljile ruske izbjeglice. Rauna se da danas u Moraviji ivi oko sto tisuu Rusa koji posjeuju oko dvjesto

pravoslavnih crkava. Hvala Bogu, sloboda vjero-ispovjesti u Moraviji je zakonom zajamena, pa se ta naa kranska braa mogu slobodno obraati Bogu. - U Brodnu, u kojem sam ivjela s jednom idovskom obitelji koja me je posvojila, esto sam odlazila u Katoliku crkvu, jer tamo pravoslavne nije bilo. Dvadeset idova koji su tamo ivjeli, takoer su odlazili u tu jedinu crkvu. Mjesni sveenik je to znao, ali nikada nije uinio razliku! Tamo sam stekla dojam da smo svi pred Bogom jednaki. Biskupu Vojteku bilo je sve neugodnije. - Kao to sam rekao, u pitanju su teoloko-birokratski propisi. - Koje vi kao biskup prema elji moete eliminirati - prekine ga Rudolf kojega je razgovor poeo ljutiti. Vojtek se zagleda u mladia. - U pravu ste. Ali kada tako postupim, ja postupam i protiv crkvenih propisa. - Dovraga i s crkvenim propisima - gubio je Rudolf ivce. - Vi prije svega dugujete Ludberkoj lozi jednu takvu povlasticu. Za ime Boga, sjedimo na zemljitu Ludberkih grofova, koji su svojim novcem podigli i ove zgrade i onu veliku katedralu. Sve su uinili za naklonost Crkve onoga vremena, da bi danas njihov posljednji potomak puzao pred crkvenim vlastima i molio za milost da bude vjenan u toj istoj katedrali. - Molim vas smirite se, gospodine grofe, - pokua blagim tonom sve bljei biskup. - Jo vas nisam odbio. -1 nemojte - zaprijeti mu Rudolf. - Jer tako mi Boga, odmah u otii opinskom matiaru i zakazati vjenanje. Moete li zamisliti skandal u Moravskim novinama i poplavjelo lice vaeg Pape Pia XI, kada proita 208 tako skandalozno zaglavlje: "Moravski Biskup odbio vjenati mjesnog plemia u katedrali koju su podigli i poklonili njegovi preci!" Ili: "Romantina veza moravskog plemia i ruske ljepotice zavrila u opini, jer ih je Katolika crkva odbila vjenati!" - Vi ste zaista neugodan ovjek - gledao je Vojtek Rudolfa stisnutih usana. - Ve sam mnogo toga uo o vama i vaem neobinom ponaanju. Takoer mije poznat va pogled na Crkvu i religiozne obiaje. - Trudim se da u svom vjerovanju u Boga ne budem "politiki" opredijeljen ni za jednu od crkvenih struja - odbrusi Rudolf. - Dopustite mi onda da zavrim moju primjedbu u pogledu Ruske Pravoslavne crkve i njezinog djelovanja u Moraviji. Kada se uvjerio da ga Rudolf vie nee prekidati, biskup nastavi: - Kod pravoslavne crkve postoji isti takav obiaj, da se enska lica druge vjere isto tako moraju pokrstiti. Od te neugodnosti uglavnom su na obje strane poteeni iskljuivo mukarci, kao glave buduih obitelji. Kako ste vi mukarac, a gospoica druge vjere, prirodno je da oekujem da ona dragovoljno prijee na vau vjeru, odnosno katoliku. - Svata gospodine Vojtek - iskezi se Rudolf. - Nisu u pitanju nikakvi vjerski obiaji, ve bezobrazna i nemilosrdna borba za "klijenta". Jer

kao to se Pravoslavna crkva boji za svoju malobrojnu zajednicu, tako se katolika boji da im suvie vjernika ne prijee na drugu stranu. Obian biznis! Ovdje se, naalost, vie radi o samoodravanju nego o duhovnim potrebama bijednog puka. Pa vi jako dobro znate taj proces koji traje skoro dvije tisue godina. to mislite biskupe, zato su ruski boljevici gotovo potpuno iskljuili Crkvu iz ruskog ivota? Jer su se mnogi sveenici vie brinuli za duu i bogatstvo ruskog cara nego za potrebe potlaenih kmetova. Crkvama je oduvijek bilo vanije da podravaju vladajuu stranku, jer im je ova omoguavala neometan razvoj i djelovanje. Ali kada doe do najobinije sitnice odobravanja braka, Crkva jednostavno postane smijena od svoje zatucanosti i nemoi. - Vae me rijei sve vie zabrinjavaju - ree biskup blijed u licu. Govorite kao komunist, a ne kao potomak posljednjih Ludberga. - Takvo sam neto od vas i mogao oekivati - nasmije mu se Rudolf podrugljivo. - Svi koji ne misle kao Rim, neprijatelji su Boga i komunisti. Zaista teta to ste ukinuli Inkviziciju, mogli biste me poslati u vae srednjovjekovne katakombe i predati na dalju obradu vaim sveenici209 ma krvnicima. A ovu mladu rusku vjeticu mogli bismo jo veeras javno spaliti na ludberkom trgu! Gotovo sam siguran da su svi vai inkvizitori ustvari doivljavali ekstazu promatrajui stotine tisua mladih djevojakih tijela kako se propinju u mukama i kako im se lome kosti na panjolskim kotaima! Potom ste ih onako rastrgane vukli po trgovima, ive ih spaljujui! I sve to u ime Boga! Zamislite va uas ako Bog zaista postoji. Sada je biskup bio plav u licu, a Rudolf crven od bijesa. - Rudolfe! - uplaeno ga pogleda Katarina. - Smiri se, za ime Boga! Pa nije ih spaljivala njegova ekselencija! - Sveta Stolica se ogradila od tih srednjovjekovnih zabluda i osudila ih. Dananja Inkvizicija bavi se iskljuivo prouavanjem pisane hereze i obrane dogme od iste - osjeti Vojtek potrebu da ublai Rudolfove teke optube. - Vi ste greni i nepravedni kada meni pripisujete sve te uase Srednjeg vijeka. Rudolfu je sada bilo jasno da e se morati vjenati u opini. Bio je uvjeren da mu biskup Vojtek nikada nee oprostiti ove rijei, iako ga to nije jako alostilo. Ve je bio spreman da izae s Katarinom, kad biskup polako ustane i prie svom stolu za koji sjedne. - Kada se elite vjenati? - upita ih. - U nedjelju desetog kolovoza - odgovori Katarina, jer je Rudolf ostao bez rijei. - Jeste li spremni potpisati da ete vau buduu djecu krstiti na oevu vjeru? - upita je on. - Svakako - sloi se djevojka. Biskup neto potpie na papiru koji joj prui preko stola. Katarina proita i stavi na dnu svoj potpis. - Dogovorite se o potankostima s ocem Visinskim - ree joj on, vie ne gledajui u Rudolfa. - Pretpostavljam da biste eljeli da vas on vjena,

jer mije poznato vae prijateljstvo. - Otac Visinskv mije mnogo priao o vama, usporeujui vas sa sveticom. Nemojte misliti da mi nisu poznata vaa dobra djela. - Najljepa vam hvala! - nakloni se Katarina. - Moda ete tako bolje shvatiti elju Katolike crkve da vas uvrsti u svoje redove. Nekako imam udan osjeaj da emo od vas imati vie koristi nego od naih lanova. 210 Ustane od stola, a potom Katarina i Rudolf. Rudolf mu se samo kratko nakloni, a djevojka se i rukovala na rastanku i jo jednom mu se ljubazno zahvalila na uinjenom ustupku. utke su se vozili prema dvorcu, kad Rudolf iznenada naredi Bruni da vozi natrag. Katarina gaje promatrala bez rijei. Kada su opet uli u biskupsko dvorite, Rudolf ih zamoli da ga priekaju i uputi se urnim koracima na kat. Tiho pokuca na vrata biskupskog kabineta i ue. - Pretpostavljam da ste se vratili da mi se ispriate? - upita biskup stojei okrenut prema prozoru, ne pogledavi gosta. - Vratio sam se da vas pitam zato ste nam i pored svega izdali to odobrenje? - Uinio sam to iz dva razloga - ree Vojtek smirenim glasom. - Jer neobino potujem i cijenim tu djevojku, znam koliko je pobona i da se silno eli vjenati u crkvi. A drugo, uinio sam to jer iako ste mi odbojni govorili ste istinu. Znate, - okrene mu se sada biskup, -jer ja samjedan od onih sveenika koji ne samo da vjeruju u Boga , ve ga se i boje! Eto, zato sam vam odobrio vjenanje. - To sam i mislio - gledao je Rudolf u njega odsutno. - Zbog toga sam se i vratio da vam se ispriam. Kada sam onako planuo, nisam imao vas osobno na zubu, ve tisuljetnu konzervativnost. Ljudi otkrivaju nevjerojatne znanstvene injenice, lete zrakom i plove ispod mora, nee proi niti pola stoljea a iskrcat e se na Mjesecu, a crkva u svojoj dogmi nije odmakla nijedan centimetar. - Opet govorite istinu, i opet se ne mogu na vas ljutiti. - Dakle, prihvaate moju iskrenu ispriku? - Svi koji se pokaju i vrate se, dobrodoli su - ponovi bikup poznate rijei iz Biblije. Rudolf sjedne za onaj isti drveni stoli i izvadi ekovnu knjiicu pa istrgne jedan ek. Bez pitanja se poslui biskupovim perom i pone neto pisati po eku... - Primijetio sam da su vam i zgrade i zemljite dosta zaputeni. Otkada su vam podigli crkvu Ludberki grofovi oito vie nisu davali mnogo novane pomoi. Bilo bi mi zaista neugodno da biskupija ostane u ovako jadnom stanju, dok se Ludberg obnavlja hotelima, trgovinama, novom gimnazijom i uskoro velikom bolnicom. Rudolf vrati pero i stavi ek na stol. 211

- Svaka je milostinja crkvi dobrodola - nakloni mu se Vojtek u znak zahvalnosti. Rudolf se nakloni i bez rijei izae van. Tek tada biskup podie ek i bolje ga zagleda. Zatrepta nekoliko puta i potrai naoale. Vid mu se u posljednje vrijeme jako pogorao, neto zbog itanja i pisanja a vie zbog godina. Kada je proitao svotu od milijun dinara, osjeti vrtoglavicu pa sjedne. Tako je gledao u ek oko jedan sat... Bog mu je danas oito bio pri ruci ne dopustivi mu da uini veliku pogreku. Usprkos osobnom bijesu i neprijateljskim osjeajima prema mladom grofu, sveta obveza prema istini i pravdi rukovodila gaje u tom smjeru. Isplatilo mu se stostruko. *** U to se vrijeme Hoffman se vozio u otvorenoj dvorskoj koiji, zamiljeno sluajui cvrkut umskih ptica. Znao je da mnoga od ovih stabala gleda po zadnji put. Zavretkom eljeznike trase, poela je i sjea uma. Trgne se tek kad primjeti priliku nekog ovjeka kako se penje putem. Uspori vi konja, Hoffman zaustavi kola i prieka da se neznanac makne ili ga mimoie. Ali neznanac se zaustavi na boku koije i pozdravi ga podizanjem kape. - Victor Hoffman? - upita ovaj. - A tko ste vi? - pogleda ga Hoffman sumnjiavo. Prije nego mu odgovori, nepoznati iz depa izvue nekakvu fotografiju u koju se zagleda. Kad se uvjerio, bez poziva se pone penjati u koiju. Hoffman mu nesvjesno naini mjesto kraj sebe. - Ja sam novi kurir Centralnog komiteta - objasni ovjek. - Sluim kao izravna veza izmeu "Djeda" i ostalih lanova Politbiroa. Poslije uhienja Bronskog, u vrhu je dolo do vanih premjetaja. Hoffman je brzo razmiljao. Nikako nije smio nasjesti nekoj novoj varci Tajne policije. - Prijatelju, ja nemam pojma o emu vi to trabunjate - namrti se on. - Svatko moe pribaviti takvu sliku. - Ali ne i ovo! - izvadi nepoznati komad na pola poderanu novanicu od jednog dinara. Hoffman se paljivo zagleda u serijski broj, koji je znao napamet. Bio je isti s brojem na novanici koju je imao u ladici svoga stola. S lakoom prepozna na poleini potpis "Djeda", stoje bilo tajno ime tada212 njeg prvog tajnika Komunistike Partije Moravije. Znao je da se ovakvim izravnim kontaktima pribjegavalo samo u krajnje vanim sluajevima, Hoffmana obuzme neugodan osjeaj. Ne elei da ih netko primijeti kako sjede u ovom neobinom poloaju, on potjera konja. - Kako ste me pronali? - Zvao sam vatrogasnu postaju. Scheffer mi je objasnio gdje u vas vjerojatno nai, alei se da ste upravo otpoeli s agrarnom reformom ovoga kraja. teta to u Moraviji nema vie takvih "komunista" poput grofa von Ludberga. Hoffman mu se samo usiljeno nasmije. - Politbiro vam daje deset dana da se spremite na put. Partija ne eli

da se vie izlaete opasnosti od otkrivanja. Onaj izdajnik Bronski rekao j e Tajnoj policij i sve to j e znao, a znao j e previe. Odlueno j e da se gad likvidira prvom prilikom. Preko dvadeset naih najboljih lanova nalazi se po atalinskim zatvorima gdje ih svakodnevno tuku i maltretiraju neprijatelji Moravskog naroda. - Pa mogu vam rei da sam za dlaku izbjegao uhienje, to mogu zahvaliti mom gazdi grofu von Ludbergu. - Sve nam je poznato. Vae izvjee o tome Politbiro je primio i jednoglasno odluio da se va boravak i djelatnost u ovom kraju odmah prekinu. Von Ludberga smo za ovjenost i prijateljstvo s vama stavili na plavi popis. Vama preputamo da mu kaete zato ga morate tako iznenada napustiti. Spomenite osobne razloge, elju za dokolavanjem ili moda slubu s boljom plaom? - To bi bilo neuvjerljivo - nasmije se Hoffman. - Upravo mije povisio plau na pet tidua dinara mjeseno. Dobro znate da toliko nemaju ni ministri u kraljevoj vladi. Jednostavno u mu rei istinu, koju on sigurno nasluuje. Samo se na taj nain mogu kod njega iste savjesti opravdati. Rudolf von Ludberg je inteligentan ovjek i on e me razumjeti. - Bojim se da o tome morate sami odluiti - opere ovaj ruke od dalje odgovornosti. - Komitet vam doputa da sa sobom povedete i svoju mladu enu. Kao to znate, Partija se nikada nije mijeala u osobni ivot svojih lanova. - Aaaa, kamo to moramo otputovati? - U Sovjetski Savez. 213 Victor naglo zaustavi konja. - to ste rekli? - zagleda se u svog sugovornika. - Nakon svega to se dogodilo, nemamo drugog izbora - pokua mu objasniti stranac. - Tajna policija sada zna da je jedan lan Politbiroa zaposlen, ili bio zaposlen na grofovskom imanju. Oni e nastaviti s tajnom istragom, a nije iskljueno da vas i sada dre pod prismotrom. Hoffman se na ovo zabrinuto osvrne, pokuavajui prodrijeti u tamu ume. - Ne mislim ba na uhoenje - objasni mu ovaj. - Ali sam gotovo siguran da prislukuju vae telefonske razgovore. Opet morate zahvaliti vaemu gazdi von Ludbergu, jer policija dobro zna za njegovo srodstvo s kraljem, pa e biti diskretni. Upravo u toj njihovoj diskreciji lei glavna opasnost za vas. Zato se morate privremeno izgubiti iz zemlje. Suvie ste nam vani i nezamjenjivi. Tako je zakljueno na sinonjoj sjednici Komiteta. - Koliko moramo ostati u Rusiji? - upita Hoffman tiho. - Znam da ete tamo polaziti vojnu akademiju, znai oko tri godine. - Sada stranac zavue ruku u dep i izvue debeli omot od tvrdog papira. - Ovdje se nalaze vae upute, putovnice na vae novo ime i ostali papiri. Hoffman sa strahom uzme omot. Kako ga je jo kratko promatrao, stranac bez rijei pone silaziti s koije. On opet dodirne rub kape, to

je bio znak daje sastanak zavren. - Kako je "Djed"? - upita Hoffman. - Dri se. ' Hoffman mu otpozdravi glavom i osine konja. U uima mu je sve jae hualo, a u glavi se rojile najcrnje misli. itav mu se ivot odjednom okrenuo naopake. to da sada radi? to da kae Gertrudi? Kako da Rudolfu objasni ovaj iznenadan odlazak. Nikako mu ne-smije pokvariti vjenanje. To e mu jednostavno rei kasnije, ili jo bolje, ostavit e mu kratko pismo. Rudolf e ga smatrati izdajnikom i sigurno mu nikada nee to oprostiti. Odmah po povratku u dvor, Rudolf otprati Katarinu u njezine prostorije, a sam se uputi prema Hoffmanovom uredu. Upravitelj je zamiljen sjedio za stolom. Vidjevi Rudolfa, Hoffman brzo spusti u ladicu dio poderane novanice, koju je upravo usporedio. 214 - Kako je bilo? - upita Rudolf prilazei stolu. - Pravo da vam kaem, - ustane upravitelj od stola - urilo mi se da to to prije obavim. Vie nisam mogao gledati njihova zaprepatena lica i oi pune nevjerice i suza. - Da, Katarina mije ve priala na kakve je potresne scene nailazila dijelei im te papire. Kako je potrebno samo malo dobre volje da bi se mnogi uinili sretnijima. - Naalost, sve je manje ljudi dobre volje - ree Hoffman. -Bili smo kod biskupa Vojteka - sjedne Rudolf u naslonja kraj stola. -1 to vam je rekao? - upita sa zanimanjem Hoffman sjedajui u svoj naslonja. - Odobrio nam je vjenanje, a Katarina se ne mora pokrstiti na katoliku vjeru. - Biskup Vojtek vam je odobrio vjenanje?! - ponavljao je Hoffman zavlaei u nevjerici. Rudolf potvrdi teatrelnim naklonom glave. - Koliko?! - upita Hoffman cinino, mislei na novac. - Ah, sitnica - uzvrati Rudolf. - Ostavio sam im ek na neto milostinje. Vjenat e nas otac Visinskv u katedrali. Zbog toga sam ustvari i doao do vas. Ja i Katarina smo se sloili da biste nam vi i vaa gospoa bili najpogodniji svjedoci. Victor Hoffman je gledao u njega poluotvorenih ustiju. - Gertruda i ja, vai svjedoci na vjenanju?! - zaudi se on iskreno. - Vi gospodine grofe nikako da me prestanete iznenaivati. Ve ste okirali svijet uzimanjem seoske uiteljice za buduu suprugu, a sada traite da vas vjenaju va upravitelj imanja i njegova ena, vaa biva sluavka. Bojim se da e vas mjesno plemstvo nakon ovog vjenanja zauvijek otpisati iz svojih krugova. - Prihvaate ili ne? - Ali... naravno gospodine grofe - sve se vie uzbuivao Hoffman. Pa valjda nisam budala da odbijem takvu ast. Ja vas samo molim da jo j ednom razmislite...

- Ve sam razmislio - prekine ga Rudolf i ustane. Ostavi potpuno zbunjenog Hoffmana. Ovakvom obratu situacije zaista se nije nadao ni u snu. 215 U etvrtak naveer, Katarina i Rudolf vidjeli su se posljednji put prije vjenanja. Takav je bio narodni obiaj, da se mladenci ne smiju vie susresti tijekom etrdesetosam sati. Sjedili su na klupi dvorskog parka, drei se za ruke i gledajui se zaljubljeno. Bila je to jedna od rijetkih, mjeseinom obasjanih noi kakve se dogaaju samo nekoliko puta u godini. Sve im je tih dana ilo na ruku, ak i vremenska prognoza za nedjelju. Novine su javljale da e cijela istona Europa tih dana biti obasjana suncem, te da e etva biti obilna i na vrijeme pokupljena. - Jo dva dana - uzdahne djevojka, prekidajui melodino cvranje raspjevanih zrikavaca. - Tako dugo i ljubomorno sam uvala i svoje tijelo i duu, a sada se ne mogu doekati da ti ih podam. to se to dogodilo sa mnom Rudolfe? Je li mogue da su mi osjeaji toliko pomutili razum i otupjeli smisao za logino rasuivanje? Smatrala sam sebe nadmonom, nesalomljivom, neosvojivom, pripadala sam samo Bogu. Onda si se pojavio ti i potpuno promijenio moj nain ivota i razmiljanja, a moju do tada vrstu volju zdrobio u prainu. Postala sam tvojom svojinom, pripadajui ti s neogranienim povjerenjem, mogao bi me na mjestu usmrtiti najbezazlenijom rijei. - O emu to govori? - korio ju je apatom. - Govorim o mojoj iskrenoj i beskrajnoj ljubavi prema tebi. Dobro zna koliko dugo su me odbijali ljudska nestalnost i nevjernost da se za nekoga veem. Mnogi su mi prilazili i udvarali mi se, ljubazno i bezobrazno, vjeto i naivno, uljudno i nasilno, a na kraju i prijetnjama. Alija sam uvijek uspjela izmai njihovim praznim obeanjima, poput gladne ali pametne ribice koja se nije dala uhvatiti lanim mamcem. Bila sam gladna ljubavi, a nudili su mi razoarenje. Bila sam eljna istine, a nudili su mi lana obeanja. udjela sam za njenou, a nudili su mi grubu zamjenu. Rudolfe, ja nisam sposobna zamisliti ivot uz drugog mukarca. Zato bi me i najmanja sumnja u tvoju ljubav i vjernost lako ubila. Rudolfu su godile njezine tople rijei dok ih se istodobno i plaio. U sebi se iskreno pitao, bi li zaista mogao odoljeti jo jednom udvaranju neke Gertrude? On se sav najei od pomisli to bi mu se dogodilo daje one noi prihvatio njezinu ljubavnu igru. Gubitak osobne nevinosti uinio mu se sada smijenim u usporedbi s gubitkom jedne Katarine. Ona mu to sigurno nikada ne bi mogla oprostiti. Ovo mu je dalo ludu ideju pa je zapita: 216 - Znai li to da bi me odbila kada bi znala da mi nisi prva ena u ivotu? - A zar ti nisam? - strepila je od odgovora. Tamo gdje bi i najsmjeliji kockar odbacio karte, Rudolf odlui da ih pod cijenu ivota poloi pred nju.

- Osim tebe poljubio sam jo jednu djevojku u ivotu! Katarina se ne pomakne. Nepoznata gorina zaokupi joj grudi, a srce joj skoro iskoi iz tijela koje se opasno poelo hladiti. - Tko je bila ta? - upita ona slabim glasom. - Gertruda - Rudolf se nemilosrdno izlagao samounitenju. Katarina je mislila da e umrijeti. - Odmah nakon naeg dolaska na dvor, jedne me noi saekala u mojoj spavaoj sobi i ponudila se da me izmasira uljem. Bila je zavodniki raspoloena i svojim mi koketiranjem poela lomiti volju. Neto iz velike usamljenosti, a vie iz radoznalosti, upustio sam se s njom u kratku ljubavnu igru koja se na sreu zavrila samo milovanjem i poljupcima. Jednostavno me opila svojim uzbudljivim tijelom, ali sam se uz uasan napor uspio osvijestiti i zbaciti sa sebe. Rekao sam joj da smo se malo previe zaboravili, a ona meni da malo bolje preispitam svoju mukost. Ostao sam sjediti u krevetu, a ona je razoarana izala u park i tamo nala Hoffmana. Jo iste noi je otila k njemu i s njim ostala do danas. Sva ta kritina veza trajala je samo deset minuta, ako ne i manje - pokua Rudolf na kraju ublaiti svoj grijeh. - Zato si mi to ispriao? - upita ona. - Jer te iskreno i iznad svega volim. Jer ne elim da to jednog dana uje od nekog treeg, moda ak i od same Gertrude. Ljudi su ponekad zli, ljubomorni, mogla bi mi se osvetiti. Osim ovih razloga koje sam ti upravo rekao, povjerio sam ti to zbog istine koju toliko ljubi. Jednom si mi rekla da te zbog istine nikada neu izgubiti pa sam ti odluio rei. - Vraki si vjet u tom svom izraavanju - sjevnue njezine oi. to te due sluam, sve se vie krivim to ti se ta djevojka nametala te noi. Rudolf proguta slinu. - Moe li se znati kako si odustao od te ljubane igre? - ree jadnim glasom. - Zbog tebe. - Ali za ime Boga, jo me nisi ni znao! - podsjeti ga ona. 217 - Znao sam te ljubavi, samo te jo nisam upoznao! - ispravi je Rudolf. - Na vrijeme sam shvatio da e mi Gertruda te noi biti samo slaba zamjena za onu o kojoj sam itavog ivota sanjao i zbog koje sam se toliko godina suzdravao. Katarina ga je jo malo promatrala, pa spusti pogled na poljunanu stazu. O neemu je dugo razmiljala dok je on je utio. Na kraju ga pogleda. - Ma koliko da sam tuna zbog tvoje slabosti, moram ti i odati iskreno priznanje zbog luake hrabrosti da se s tom slabou suoi. To mogu samo neki. Ima neeg samoubojitog u tom nastojanju da postane boljim. Mislim da bih uinila smrtni grijeh kada bih te zbog toga odbacila. - Znai oprata mi? - upita je. - Da, jer sam se i sama esto puta osjetila bespomonom. U tekim i dugim satima samoe, kada mi se na trenutak uinilo da poinjem

ludjeti, zatekla bih samu sebe kako razmiljam da odustanem od svog ljubomornog djevojatva, i podam se prvom mukarcu koji me zatrai. Tek nedavno sam shvatila da mi ustvari nikad ne moemo postati savreni u ovom materijalnom ivotu.On je upravo s tom namjerom i stvoren, kako bismo u njemu mogli grijeiti. Teina grijeha ne moe biti poznata onima koji ga nisu iskusili. Zbog svega toga ti moram oprostiti i jo te vie voljeti, jer si zgrijeio upravo zbog nedostatka ljubavi. Sad barem znam da nikada nee. Rudolf otvori usta da neto kae, ali mu ih ona zatvori svojima, ne dopustivi mu da vie ita izusti. 218 14 Ponekad se ini daje cijeli ovaj svijet stvoren samo zbog jednog ljudskog bia ili vie njih. Tako su sjajni i neusporedivi trenuci njihovog postojanja u ovom ivotu. Svi ostali dogaaji tada gube svaki znaaj, baeni u sjenu ljudskih trenutaka. Vjenanj e Katarine i Rudolfa bio j e j edan od tih nezaboravnih dogaaj a. Iako je vjenanje bilo zakazano za jedanaest sati prije podne, plonici starog Ludberga poeli su se puniti ljudima jo od osam sati ujutro. Svatko je elio vidjeti svadbenu povorku izbliza. Oni stariji ponijeli su sa sobom male stolie na rasklapanje, dok se mlade penjala po okolnim krovovima ili visjela po drveu. Na ulice su izali skoro svi sposobni stanovnici grada i okolnih sela, a sa svih su strana pritjecale rijeke radoznalih ljudi i ena. Mjesni vlak koji stie iz Atalina u devet te je nedjelje bio tako pun da su se mnogi vozili izmeu vagona. Kada je oko devet sati shvatio da e svijet jednostavno pregaziti njegovu skromnu etu od petnaest andara, Emil Potockv u panici je zamolio okolne andarmerije za dodatno pojaanje. Victor Hoffman se upravo provjeravao u zidnom zrcalu dvorskog ureda, kad j e zazvonio telefon na stolu. - Hoffman - ree po svom obiaju. - Gospodine Hoffman - zauje se uzbueni glas Potockog, -jeste li vidjeli ovu ludnicu?! - Nisam jo, ali sudei po vaem glasu osjeam da emo se jedva probiti do katedrale. - Hoffmane, pa to je pravi uas - alio se zapovjednik andarmarije. - Na ulicama se siguno nalazi dvadeset tisua ljudi. I jo stalno od nekuda dolaze. Sto da radim ako doe i kralj?! 219 - Ne paniarite Potockv - umirivao ga je Hoffman - njegovo je velianstvo upravo javilo daje plan promjenjen u posljednji as. Umjesto sebe alje izaslanika, starog marala Lamberga. - Maral Lamberg u Ludbergu?! - nastavi se Potockv uasavati. Znate li vi tko je maral Lamberg?! - Naravno da znam - smijao se Hoffman. - Smirite se, molim vas, i kako smo se ve dogovorili, ne mrdajte iz vaeg ureda! Bilo to da se

dogodi, vatra, pljaka,ubojstvo, rat - da se niste maknuli od tog telefona. Jedino tako ete moi drati sve konce u rukama i kontrolirati sve vane toke. Ja sam ve obavijestio potu da danas smanji privatne razgovore na minimum i deura iskljuivo za potrebe dvora i policije. - Boe, to bih ja bez vas Hoffmane? - jadikovao je Potockv. - Ima li kakvih vijesti o Adamu Blochu? - upita tiho Hoffman. - Ni traga ni glasa. Novim sam andarima jo prole nedjelje razdij elio nj egove fotografij e, a sada u ih podij eliti i poj aanju koj e mi upravo alju neke okolne postaje. Uostalom, njega bi bilo teko ne vidjeti. - Otvorite irom oi - upozori ga Hoffman. Iako osobno ne mislim daje takav idiot, ipak se bojim da bi mogao iz istog bijesa ili osvete neto pokuati. Pa vi barem znate daje bio jedan od najboljih strijeleca. - Ne brinite se, pripremio sam ljude na najgore.Dao sam zapovijed neka naroito gledaju na krovove i usputno drvee, i ako treba pucaju u sumnjivu priliku. Znate, bojao sam se kraljevog dolaska, ali sada mije malo lake. Valjda nitko ne eli ukloniti starog marala Lamberga. - Idem sada - ree Hoffman. - Maral samo to nije stigao pred dvor. Vie me ne zovite, osim u sluaju krajnje nude. Ovdje me moete dobiti do pola jedanaest, kada povorka kree prema katedrali. Lagano spusti slualicu, na koju se malo nasloni. Tako je stajao, o neemu razmiljajui, a onda se trgne i krene prema vratima. Stari maral Lamberg, legendarni heroj jo iz ratova s Prusima, stigao je oko deset sati. Doputovao je s dva pobonika u automobilu koji se prema potrebi mogao i otvoriti. Ispred ulaza u dvor osobno ga je doekao i pozdravio Rudolf, koji ga potom otprati do njegovih prostorija. Rudolf je bio potpuno odjeven u sveanu kitnjastu odoru Husara, posebno krojenu za ovu sveanu prigodu. Odora je neodoljivo podsjeela na one iz djejih bajki kakve obino nose prinevi... 220 - Njegovo kraljevsko visoanstvo se ispriava to nije u mogunosti podijeliti s vama i vaom vjerenicom radost ovog sveanog dana - opravdavao je stari vojskovoa svoga kralja. - U posljednjem je trenutku obavijeten da ne bi trebao poi na ovaj put - nastavi maral zagonetno. - On vam zato alje mene, a po meni svadbene poklone i ovu posebnu nagradu! Maral Lambert se tu okrene prema jednom od svojih pobonika, koji mu spremno prinesu veliku kutiju presvuenu ljubiastim samtom. Pobonik otvori poklopac, a Rudolf se zapanjeno zagleda u poznato odlikovanje Svetog Jurja, jedno od najviih u Moraviji. Njegovo velianstvo vas moli da primite ovaj skromni dar Moravske vlade i naroda, kao priznanje za vae plemenite napore da pomognete ovom siromanom kraju i narodu, kojemu ste ak razdijelili i dijelove svojih posjeda. Njegovo se velianstvo nada da e vaim vitekim primjerom poi i drugi plemii i veleposjednici. Stari maral podigne ljubiastu lentu s velikim kriem ukraenim dijamantima u ijoj se sredini nalazio veliki medaljon Svetog Jurja na konju, kako probija zmaja. Ovo se odlikovanje davalo samo za posebne

zasluge u borbi protiv neprijatelja, ili drugih nacionalnih zala. A bijeda je bila jedno od najveih zala tadanje kraljevine Moravije. Dok mu je legendarni vojskovoa kopao lentu, Rudolf je mislio da sanja. Ovo je bilo veliko iznenaenje za njega. Samo je Victor Hoffman, koji je stajao po strani, znao zastoje kralj tako postupio. elio je staviti drugima do znanja, da e dijeliti ordene i titule svima koji su spremni odrei se za bolju budunost Kraljevine Moravije. Rudolf primi starevu smeuranu ruku, potom ga stari maral zagrli i po obiaju poljubi u obraz. Sjedili su s visokim gostom oko petnaest minuta, onda ih Hoffman upozori daje vrijeme da se formira svadbena kolona. Poveli su starog marala u veliko predvorje, gdje je ve ekalo mnogo uzvanika. Iako su mogli doi izravno u katedralu, veina je plemstva dola na dvor. Kako je dan od jutra bio vedar, svi su doli sjajnim dvorskim koijama ili automobilima. Budui daje danas morao biti kum, Hoffman je zamolio upravitelja von Clusterovog imanja Hansa Webera da mu pomogne u organizaciji i bude Metar ceremonije. Von Cluster je ovo bez oklijevanja blagoslovio i danas je meu prvima bio u dvorcu Ludberga. Tako su okupljeni stajali 221 nekoliko minuta, pogleda uprtih prema irokim zavojitim stubama koje su vodile na kat. Na njima se trebala pojaviti mlada, djevojka koja je samo za nekoliko mjeseci postala ivom legendom. Pojavila se tono u deset i dvadesetpet minuta, u pratnji est lijepih djevojaka odjevenih u iste plave oprave. Dugaki mladenkin plat od bijele svile pridravale su etiri djevojice, njezine bive uenice. Meu njima se nalazila i Karla koja je sasvim ozdravila. Katarina je sila u pratnji Gertrude koja ju je pripremila i uljepala. Mladenka je bila ljepotica kakva davno nije viena u ovim krajevima. Rudolf koji je i sam sliio princu iz bajke, blistao je od zadovoljstva. Katarina mu se uinila boanski lijepom, i on ju je smatrao Bojim darom. Uinilo mu se kao daje upravo sila s neba, i da su je za ovu sveanost spremili sami aneli. Mladenka se kratko zagleda u Rudolfa, naroito u njegovu Husarsku uniformu. Na glavi je imao malu ubaru od hermelina s velikom kitnjastom perjanicom, i Katarinu je takoer podsjetio na princa iz bajke. Ona mu se nasmijei, pa prie sta-rom maralu Lambergu koji je povede van. Kako mladenka nije imala ni roditelje ni roake, ulogu djevera povjerili su maralu, to bi inae obavljao kralj osobno daje doao. U prvoj otvorenoj koiji, koju je Bruno ispolirao i na ijim je bokovima blistao grb Ludberkih grofova, sjedio je Rudolf na stranjem sjedalu, a nasuprot njemu Hoffman i Gertruda. Koija je bila upregnuta s etiri prekrasna bjelca koji su takoer za ovu priliku bili posueni od von Clustera. Do Brune je sjedio dvorski momak, koji se brinuo za otvaranje vrata i sputanje malih stuba. Iza njih krene mladenka i njezin slavni patilac, dok su im nasuprot sjedila dva pobonika obuena u husarske uniforme. Moramo napomenuti daje i stari maral bio obuen u sveanu uniformu

okien desetinama domaih i stranih odlikovanja. U treoj koiji nalazio se von Cluster s keri Andreom, kraljevski dotjeranom i odjevenom. Iza njih, poredali su se po vanosti ostali grofovi i baruni iz kraja i okolice. Tim redosljedom prolazili su ulicama naikanim svijetom. Bilo je velianstveno i istodobno strano gledati tu oduevljenu masu radoznalog naroda. Dvojica sveano obuenih andara koji su jahali ispred kolone, tekom su ih mukom uspijevali zadrati na ploniku. Ljudi su bili eljni senzacije, a vjenanje jednog od posljednjih ludberkih grofova, svakako je bila prilika koja se nee ponoviti jo dugo godina. Na jed222 nom od glavnih naikanih prozora, stajali su naslonjeni ljekarnik sa enom, stariji brani par. - To to upravo gleda, - ree ovjek, - sigurno je posljednje vjenanje "princa i pepeljuge" u ovoj dravi. - Boe - prekrii se ena. - Kada se samo sjetim te skromne djevojke u uvijek blatnim gumenim izmama i izblijedjeloj opravi. - Boji su putevi nepoznati - ree ovjek pobono. Sjajna kolona koija i automobila sporo je promicala. Ispred glavnog ulaza u katedralu, prve se koije zaustave tono na vrijeme. Mladenka i mladoenja uu u ogromnu dvoranu crkve, gdje se ve nalazilo puno naroda, ali s praznim prednjim klupama koje su bile rezervirane za visoke goste. Ispred samoga oltara bila su dva naslonjaa u koje sjednu Rudolf i Katarina. Tako su sjedili samo se nijemo pogledavajui, dok im se nisu pridruili gosti iz pratnje. Kada se velika vrata katedrale napokon zatvorie, na dragim sporednim vratima pojavi se biskup Vojtek sa svojom pratnjom. On se u prolazu nakloni mladencima, pa poe prema stolcu koji je bio kraj oltara. Tek tada otac Visinskv izgovori uzbuenim glasom prvu molitvu i obred pone. Mladenci su sjedili tijekom poetnog obreda vjenanja, jer to je bio obiaj kada se vjenaju plemenite glave. Nazonima nije bilo jasno zato ih vjenava otac Visinskv, dok biskup sjedi kao promatra. Smatrali su da to ini samo iz potovanja prema plemenitoj lozi Ludberg. Njegovom su glavom kolale druge misli. Po tko zna koji puta estitao je sebi na mudrosti i hladnokrvnosti, koja gaje zamalo izdala ono neugodno poslijepodne. Pretrpio je i uvrede i osobno ponienje, ali nije dopustio da mu ukradu ovaj spektakularni trenutak. Dogaaj je bio od velike vanosti za crkvu. Rijetko mu se pruala prilika da odjednom vidi ovoliko vanih osoba. Iako se nadao da e ovdje danas vidjeti kralja osobno, bio je zadovoljan to vidi marala Lamberta. Von Cluster, njemaki protestant, nikad prije nije ni bio u ovoj crkvi. Visinskv koji nije elio umoriti ni goste ni mladence, obavio je ceremoniju u rekordnom roku. Poto su ustali da se zavjetuju i prime prstenje, mladenci se poljube i opet sjednu. Otac Visinskv im aptom ree da e biskup osobno na kraju odrati govor. Vojtek ustane iz svog sjedala i stupi pred oltar s nekoliko papira u rukama. Stane iza maloga postolja na koje postavi svoj pisani govor. 223

irokim pogledom obuhvati sve nazone, a neto due zadri se na mladencima, pa pone s govorom: - Mi smo danas ovdje nazoni jednom arobnom dogaaju kakav se uglavnom dogaa u bajkama. Princ iz snova eni se siromanom keri seoskog mlinara i odvodi je u svoj raskoni dvorac u kojemu e poeti sretna i duga ljubav i blagoslov. U naem sluaju, princ iz bajke je jedan od plemenitih sinova ovoga kraja, iz starog i asnog doma iz obitelji ijim je novcem i dobrom voljom podignuta i ova divna katedrala u kojoj se nalazimo. Rudolf von Ludberg dokazao je i mnogim dragim djelima daje dostojan potomak svojih predaka, ali svojim izborom mladenke, dokazao je i neto mnogo vie. Dokazao nam je da smo usprkos osobnoj moi, svom visokom podrijetlu ili materijalnim mogunostima svi jednaki pred Bogom kada je u pitanju ljubav. Jer to je jedina stvar na svijetu koja se ne moe kupiti nikakvim matrijalnim dobrima. Ljubav se mora zasluiti. Biskup naini krau stanku. - Ve vam je poznata kratka povijest ove divne ljubavne veze koju smo upravo krunili vjenanjem. Siromana, skromna djevojka bez roditelja, ivi u zabaenom selu i ni po kakvim zakonima logike, nema izgleda da u ivotu postane netko znaajniji. Svakodnevno je viamo, ponekad s njom neto popriamo, da bismo je jo istoga dana zaboravili. U svom skromnom i neprimjetnom ivotu, ta se divna djevojka toliko pribliila Bogu, daje On odluio promjeniti tijek njezinog ivota. Jer samo On moe kad god hoe uzimati nae ivote - povisi biskup ton, podsjeajui nazone na njihovu malenkost pred Tvorcem. - Gospodin nam danas eli svima pokazati kako su nepoznati, nedokuivi, neshvatljivi i neizbjeni putevi Njegovi. On nam je posljednjih mjeseci ivotom ovih mladenaca ispisao jednu pravu, uzbudljivu bajku, dokazujui nam da su bajke jo uvijek mogue, da jo uvijek postoje prinevi iz snova i da svaka seoska djevojka ima podjednaku ansu da postane princeza! Vojtek je tako vjeto koristio ovu prigodu da zanijemjelom narodu objasni kako je cijeli ovaj dogaaj ustvari in same Providnosti! - Prije samo est mjeseci, - podigne Vojtek prst, kako bi im jo bolje svratio pozornost na ono to predstoji, - ova divna mlada djevojka, sada kontesa von Ludberg, izrazila je elju ocu Visinskom da se zaredi. To224 liko je gorak i nepodnoljiv bio njezin ivot. I kada je pomislila daju je zaboravio i sam Otac, doao je spas iz nepredvienog smjera i njezin se cijeli ivot izmijenio preko noi. Neka nam svima ovaj neobian i sretan zavretak ostane u sjeanju. Priajte ga svojoj djeci i objasnite im da Bog, kada se eli pokazati ovjeku, to uvijek ini na slian nain. Vojtek prieka da vidi dojam na licima nazonih, pa ih blagoslovi i pozdravi se s mladencima. Istoga trenutka sva crkvena zvona ponu zvoniti punom snagom. Bio je to znak daje ceremonija zavrena. Kada su se ispozdravljali s nazonima, Rudolf i Katarina krenu prema izlazu. Tamo ih je doekalo urnebesno pljeskanje i oduevljenje.

Kolona se sada tekom mukom probijala natrag. Mladence su zasipali cvijeem i konfetama, dok su sa svih strana odjekivala zvona katedrale, mjesne kapelice i dvorske crkve istodobno. Bio je to kao nestvaran san, neto to se moe doivjeti samo u bajkama. Opijeni sreom i slavom koja ih je okruivala, mladenci su se zaljubljeno gledali, sada sjedei zajedno u prvoj koiji. Da, onaj ljekarnik je bio u pravu, bila je to scena posljednje ive bajke u ovome gradu. U prednjoj koiji mladenci su se vozili sami, dok je za njima brujao motor Lambergovog otvorenog automobila. U treoj koiji nalazio se von Cluster, a tek iza njega , Hoffman i Gertruda. itavu ceremoniju vjenanja, kao i prolazak povorke kroz grad, pratila je velika grupa stranih i domaih novinara, predstavnika mondenih asopisa iz Maarske i Austrije. S maralom Lambergom doao je i kraljevski fotograf, koji je zabiljeio predaju odlikovanja, vjenanje u katedrali, a sada je snimao grupe oduevljenih promatraa koji su klicanjem i mahanjem pozdravljali upravo vjenane mladence. - Rudolfe, - stisne mu Katarina ruku, - sanjamo li? Oduvijek sam smatrala daje ivot neka vrsta sna, velika prolazna iluzija. to se to dogaa s nama? Umjesto da se radujem novoj srei, ja itavo vrijeme od neega strepim. Zato Rudolfe? -1 mene spopada slian osjeaj, - prizna on smijui se, jer nije elio da itko nasluti o emu to oni priaju. - To je zato jer nismo naviknuti na sreu i radost u ivotu. Neka te to ne brine ljubavi, pred nama je jo cijeli ivot! Naviknut emo se. Katarina je uspjela sakriti tuan osmjeh na licu. Razmiljala je: Ako sve ovo nije san, onda je poetak novog, boljeg i sretnijeg ivota. Samo, 225 nije mogla shvatiti zastoje, meu tisuama mladih djevojaka, Bog izabrao ba nju. S vremenom e joj to postati jasnije. Na dvoru su zatekli baruna Erdodva s pratnjom, iji je poseban privatni vlak zbog nekakve nesree bio zadran na granici. Erdodv je sa sobom doveo poznatu grupu muziara i plesaa, a pratilja mu je bila slavna maarska glumica Irena Thia, iji je dolazak izazvao pravu senzaciju meu nazonim novinarima. Privatni Erdodvjev vlak stajao je parkiran nasred parka, j er j e spremite ve nekoliko dana bilo zakljuano i strogo uvano od pogleda dvorskog osoblja i novinara. - Ne mogu vjerovati svojim oima - ree Bruno svom mlaem pomoniku koji je stajao kraj njega. - Vlak u Ludbergu! - Mislite "vlak u naemu parku"! - ispravi ga mladi. - Nevjerojatno - gledao je stari koija u plave vagone i crnu lokomotivu koja je veselo isputala krugove pare. - Da mi je ovo netko priao prije par mjeseci, mislio bih daje lud. Na sveanost je bilo pozvano tisuu uzvanika. Uz plemstvo, Rudolf je elio da za sveanim stolovima ima i predstavnike vlasti i obinog naroda. Tako su meu visokim inovnicima opine sjedili i predstavnici okolnih sela. Glavni stol bio je postavljen na sredini dvorane za bal i serviran za dvjesto

odabraniih. Ostali su objedovali po drugim salonima. O uzvanicima je brinulo pedeset posluitelja, uglavnom iznajmljenih s okolnih posjeda, a o piu je brinula posebna grupa od dvadeset mladia i djevojaka odjevenih u narodne nonje. Poslije sveanog objeda koji je potrajao do tri sata poelo je, prema starom obiaju toga kraja, darivanje mladenaca. I ovdje se vodilo rauna o hijerarhijskom redoslijedu gostiju. Kraljev poklon bio je naravno najvrijedniji, ako se izuzme vagon kojega je ve poklonio Erdodv. Kada su dva pobonika prinijela nekoliko zapakiranih kutija, nazoni se za dugakim stolom na trenutak umire. Potom stari maral Lamberg uzme prvu, najmanju kutiju pa se obrati Katarini: - Njegovo Kraljevsko Velianstvo, sada i va roak, bio je toliko oduevljen vaom fizikom i duhovnom ljepotom da se odluio za osobni poklon. Kako se Njegovo Velianstvo vie nema namjeru eniti, on vam alje njemu dragu uspomenu da sada krasi vau glavu. Tada maral otvori kutiju iz koje zablista prekrasna dijadema ukraena dijamantima. 226 - Onima kojima to nije poznato, duan sam objasniti da su ovu povijesnu dijademu do sada nosile etiri okrunjene glave Europe. Ruska ju je carica poklonila prije moga roenja pruskoj carici, ova Mariji Tereziji, a car Franjo Josip naoj pokojnoj kraljici prilikom krunidbe Njegovog Velianstva Kralja. Nazoni na ovo snano zapljeu, a zaulo se i nekoliko uzvika kralju. - Nosite je u zdravlju i s ponosom - podigne maral dijademu i paljivo je stavi u mladenkinu kosu. Dok je Katarina skidala vijenac i popravljala dijademu, maral je nastavio s predavanjem darova Rudolfu. Njemu je kralj poslao kljueve novog automobila amerike proizvodnje. Potom uslijede ostali pokloni. Von Cluster je mladenki poklonio skupocjeni komplet nakita a Rudolf je dobio prekrasnog bijelog lipicanca, skupocjenu ivotinju, koju na ope oduevljenje nazonih uvedu u dvoranu za bal. U stankama izmeu poklona, veselo je drutvo nazdravljalo mladencima uz dobru aicu... - Neto nije u redu? - zagleda se Rudolfu Katarinu, tijekom jedne od stanki. - Bojim se Rudolfe - prizna mu ona blijeda u licu. - ega ljubavi? - njeno je zagrli. - Svega! Naih lanih uloga u ovom ivotu, prevelike moi koju smo sebi omoguili, bojim se koliko bi sirotinje moglo sebi sagraditi kue od vrijednosti ove krune na glavi. A najvie od svega se bojim jednog nedavnog proroanstva. - O emu to govori? - uozbilji se Rudolf. - Prolog ljeta - priala mu je tiho - kada sam bila na granici ivanog sloma, dvojei oko odluke da se zaredim, usnula sam neobian san. Vidjela sam svoga oca koji mije objasnio dami u ovom ivotu nije sueno

kraljevstvo Boje, ve kraljevstvo ovjeje. Na kraju me zbunio svojom vizijom prema kojoj po mene upravo dolazi princ koji e me odvesti u svoj dvor. Prije nego dozrije novo groe, na glavi u imati kraljevsku krunu. Katarina ga pogleda u oi. Tako su se utke promatrali. - Osjeala sam se strano, jer mu po prvi puta nisam mogla povjerovati. Mislila sam da me pokuava utjeiti, a njegove sam rijei tumai227 la na sto naina, pripisujui ih simbolici. Kako sam mogla zamisliti da e mi se ivot uskoro pretvoriti u ovo?! Iz rasprave ih prekine novi darovatelj. Oko pet sati napokon razdij elise darove, osim dara baruna Erdodvja. Mladenci se povuku kako bi se presvukli, a posluga u rekordnom roku rastavi dugake stolove i iznese ih van. Balska je dvorana opet bila prazna i spremna za ples. Unutra odmah uu maarski glazbenici, pjevai i zabavljai. Kada su se opet vratili meu goste, Rudolf je bio odjeven u elegantno sportsko odijelo, a Katarina u tirkiznoplavu opravu koju je imala prilikom posjete kralja. Kada su oko est sati otpratili marala Lamberta, koji se ispriao svojim godinama, mladenci se uputie novom dvorskom spremitu. Gosti su mislili da oni odlaze na brano putovanje posebnim Erdodvjevim vlakom. Ali veseli ih je barun ekao kraj zakljuanog spremita, rairenih ruku: - Dragi mladenci! - ree na njemakom. - Dragi gosti! Ja se ispriavam to moj poklon nisam mogao uetati u dvoranu, poput grofa von Clustera, pa vas ljubazno molim da vi proetate kroz moj poklon! Potom jedan od posluge irom otvori vrata spremita, a pred zapanjenim se gostima ukae prekrasan plavi vagon. U opoj guvi, galami i uzvicima divljenja, nitko nije uo grofa von Clusterakadaje apnuo svojoj keri: - Prostak Maarski! - ree s gorinom u glasu. - Ali armantan i bogat gospodin! - uzvrati ona s osmjehom. Uplaen ovakvom njezinom reakcijom, von Cluster je zgrabi ispod ruke, u namjeri daje izvede iz spremita: - Idemo odavde! - Taman posla! - pogleda ga Andrea. - Pa da ispadnemo vei prostaci od Maara?! Von Cluster vrati ljutiti pogled na sjajni plavi vagon. Opet su mu Slaveni napakostili, preduhitrili ga, nadmudrili. Do kada e on trpjeti njihovo nekulturno ponaanje? Kada je i posljednji od radoznalih gostiju proetao vagonom, naprijed prikvae lokomotivu, a straga jedan slubeni vagon s dva eljezniara. Tek tada Rudolf ponudi Katarini da se popne. Razgledavala je vagon poput radoznale djevojice 228 - Pa ovo je prava spavaa soba! - nastavi se Katarina uditi. Rudolf joj prui pismo koje je pronaao prije nekoliko dana na krevetu. Katarina ga proita, zarumenjevi se.

- Nevaljalac! - pogleda ona Rudolfa. - Hej vi tamo unutra! - uo se veseli Erdodvev zov. - to radite tako dugo? Otvorite malo te prozore! Rudolf prie jednom od prozora koji spusti i razmakne zavjesu. Vani se zauje novi val veselog raspoloenja. Sada se i drugi gosti oslobode, zadirkujui novopeeni brani par da se ne zamaraju previe na branom putovanju. Ovi narodni obiaji jako su smetali grofu von Guteru, koji ih je smatrao prostakim navikama nie slavenske rase. ovjek se nekada mora upitati ime se zabavljaju ljudi Clusterove vrste? Zatim se zauje veseli zviduk lokomotive i vagon krene... - Ali Rudolfe, ovo se kree! - zagleda se Katarina u supruga. - Naravno da se kree - pogleda je on zaueno. Zato ima kotae. - Mislim... kamo nas voze? - uzbuivala se ona sve vie dok je Rudolf mirno mahao oduevljenim gostima. - U Budimpetu na brano putovanje! - vikao je kako bi ga bolje ula zbog zagluujue galame nazonih koji su sada ili uz vagon. - Ali Rudolfe dragi, ja nemam ni putovnicu - jadikovala je Katarina. - Ve je u mojemu depu! Upravo mi ju je predao barun Badoco koji ju je osobno jo sino ispunio i ovjerio na novo ime! Katarina pogleda uzbuenu masu koja je sada trala uz kompoziciju, po travnjaku dvorskoga parka. Ona im se zbunjeno nasmije, nespretno im maui. Ubrzo lokomotiva otro skrene udesno i oni se nau na oranicama. Projurili su kraj neke starice koja je neto radila u polju. ena se uplaeno uspravi i zakloni dlanovima oi jer je sunce upravo zalazilo. Zauje se karakteristian zvuk uskakanja kotaa u skretnicu nove eljeznike postaje koju prou bez stajanja i napokon se nau na nepreglednoj plodnoj ravnici rijeke Moravice koja se protezala prema maarskoj granici. Stajali su tako zagrljeni na prozoru vagona, gledajui u daleki obzor i udaljena brda ludberkih uma koja su se naglo za njima smanjivala. Iz tog letarginog stanja, trgnu ih otri odjeci kotaa koji su se odbijali od drvea ume u koju su uletjeli. 229 - Oe moj, smiluj mi se! - prizivala je Katarina Boga. - Rudolfe, je li mogue da smo jo ivi, ili smo iznenada umrli i preli u drugu dimenziju? -1 te kako smo ivi i zdravi - ree Rudolf. - Bojim se da semora to prije naviknuti na takav ivot. Katarino draga, zar ne shvaa da si ustvari roena za ovakav ivot! Sve ti je ovo ve davno bilo zapisano! mislio je Rudolf na njezinu sudbinu. - Jednostavno mora shvatiti realnost situacije. Od dananjeg dana u podne, ti si zakoniti posjednik polovice svega to imamo! - Odriem je se! - gotovo krikne ona. - Ne elim novac! Prezirem mone! Cijeli sam ivot ekala tebe i tvoju ljubav. Sve to elim od ivota je tvoja ljubav, Rudolfe. On je vrsto zgrabi i potrai njezine usne. Tako su kraj otvorenog prozora ostali ljubei se u zanosu, grevito se steui, kao da su se bojali da jedno drugom ne pobjegne.

Za samo dvadeset minuta zaustavili su se uz kripu konica na Maarskoj granici. Carinski slubenik koji ih je oekivao prie otvorenom prozoru i ljubazno ih pozdravi dodirnuvi svoju slubenu kapu. - Grof von Ludberg i kontesa? - upita on jednostavno. - Da - prui mu Rudolf putovnice kroz prozor. Slubenik ih ljubazno primi, ali ih ne pregleda. - elite li moda prijaviti va nakit ili dragocjenosti? - upita ih umjesto toga. - Ne nosimo sa sobom nita vrijedno - ree Rudolf. Carinik im vrati neotvorene putovnice, opet ih ljubazno pozdravi i zazvidi u malu zvidaljku dajui rukom znak strojovoi da moe krenuti. - Ovo me podsjea na moj prvi prelazak granice u ivotu! - tuno se osmjehne Katarina. - Prilikom naeg prvog ulaska u Poljsku prije desetak godina. Zadrali su nas tri dana, gladne, jadne i promrzle, a kada je na mene doao red za pregled svu su me ispipali, traei komunistiku literaturu. Samo zato to sam bila mlada, sama, nitko i nita. Danas mi ak nisu otvorili ni putovnicu. Kakva uasna nepravda. Rudolf zatvori prozor i navue zavjese. Unutra je bilo dosta mrano, jer je sunce ve zalo. 230 - To s komunistikom literaturom i nije ba loa ideja! - njeno je privije k sebi, rukama milujui njezino tijelo. Kada je osjetila da mu ruka dolazi do njezine dojke, Katarina ga zaustavi i povede za ruku prema odjeljku sa irokim krevetom. - Zato me svu ne pregleda? - predloi ona zavodnikim glasom ene eljne da se poda. Rudolf upali mala plinska svjetla i pomogne joj da se oslobodi sveane oprave. Dok je otkopavala i svlaila svilene arape, Rudolf je stajao na vratima odjeljka promatrajui je. Tako polunaga, nabreklih grudiju od uzbuenja i povienog krvnog tlaka, mlada gaje nevjesta ekala da joj se baci u zagrljaj koji su oboje tako dugo ekali. Njihovo ubrzano disanje, ljubavno aputanje i sve nervozniji pokreti uzbuenih tijela, priguili su kotai vagona, svojim veselim kloparanjem. Jurili su Maarskom ravnicom, odsutnih dua, opijenih i sjedinjenih u arobnoj igri koju obino nazivamo ljubavnom, iako je mnogo ozbiljnija. Kada su se sljedeeg jutra probudili, iznenaeni opaze da stoje na sporednom kolosjeku glavne postaje u Budimpeti. Iz vago-na se uputie u luksuzni hotel Europa, u kojemu im je Erdodv rezervirao apartman. Barun im se pridruio sljedeeg dana i ostao njihov vodi po prekrasnoj maarskoj prijestolnici cijeli tjedan. 231 15 Sto se vrijeme povratka Ludbergovih vie pribliavalo, to je Hoffman postajao sve nervozniji. Iz vie razloga. Jo uvijek nije imao snage razotkriti Gertrudi svoje ilegalne aktivnosti, a posljednjih nekoliko dana Scheffer ga je redovito obilazio i

izraavao mu zabrinutost Politbiroa u Atalinu zbog njegova odugovlaenja s odlaskom u Sovjetski Savez. Prebogata etva ga je gotovo stalno vezala za poslove na imanju, i on jednostavno nije znao kako da objasni svojim poslodavcima zbog ega ih odjednom naputa? Da jednostavno nestane bez traga ili objanjenja, nije se usudio ni pomisliti. Jo mu se uasnijom inila ideja da im ispria cijelu istinu. Hoffman je jo uvijek bio uvjeren da Rudolf i Katarina nemaju pojma tko je on ustvari. Sjedio je tako za svojim radnim stolom, tupo zurei u gomilu papira pred sobom, kad ga tre poznato kucanje na vratima. Bila je to njegova lijepa supruga, odjevena u svilenu crvenu haljinu pripijenu uz vitko tijelo. Ve pri samom pogledu na njezino zavodniko tijelo, Hoffman na trenutak zaboravi na tekue probleme. Gertruda se zaustavi ispred stola na iji se rub osloni rukama. Kao oduzet, Hoffman se zagleda u njezine bujne grudi. - Ljubavi moja - promrmlja on ne skidajui pogled s nje. Svjesna svoje neodoljivosti, mlada se ena odvoji od stola koji zaobie. Prila mu je s lijeve strane i spustila mu se na krilo, njeno ga zagrlivi. Tako gaje zaljubljeno promatrala nekoliko trenutaka. - Nedostaje mi - ree mu tiho. - Nisam te vidjela ve nekoliko dana. U polja ili ume odlazi jo prije svitanja, cijeli si dan zauzet, a u 232 stan se vraa kasno u no. to se dogaa s tobom, ljubavi moja? Da te ne poznajem ovako dobro, pomislila bih da ima drugu! - Samo bi idiot poelio ljubavnicu kraj ovakve ene! - nasmije joj se umorno. - Kao to sam rekla, dobro te poznajem - njeno mu je milovala prorijeenu plavu kosu. - Ba sam zbog toga i zabrinuta tvojim udnim ponaanjem posljednjih dana. to se dogaa Victore? Imam udan osjeaj da od neega ili nekoga bezuspjeno eli pobjei! to te toliko mui? Gospodin Scheffer te posjeuje svaki dan, satima ste ovdje zatvoreni. to to vas dvojica znate a mi ostali ne znamo? Hoffman napokon i sam shvati daje moda najbolji trenutak da joj sve ispria i prizna. Ipak, jo uvijek nije imao snage pogledati je u oi. Zadri pogled na njezinim grudima. - Ako preivim ovih nekoliko nadolazeih dana, - tiho joj se povjeravao, - sigurno u doivjeti sto godina. Osjeajui da e saznati neto vano, Gertruda gaje samo njeno promatrala . - Kada su nas onoga dana onako grubo uhitili u Atalinu, - govorio je tiho, - imali su za to ozbiljan razlog. Gertruda osjeti da joj se temperatura tijela naglo mjenja. - Ne znamjesi li o tome ve razmiljala i jesi li to posumnjala, ali je istina da sam lan Politbiroa ilegalne Moravske komunistike partije! Tek tada je on zabrinuto pogleda, oekujui njezinu prvu reakciju. - Ali... to nije mogue - mucala je Gertruda.

Hoffman odlui da joj sve ispria. Od trenutka kada je priao tajnom pokretu, pa sve do one noi kada mu je Rudolf spasio ivot prenijevi ilegalni materijal u svoj kabinet. Nije izostavio nijednu sitnicu iz svog ivota ilegalca i odanog slubenika. - Oh, Boe moj! - ree Gertruda sve bljea u licu. - Sad mije tek jasno zato te gospodin Scheffer posjeuje! Tajna policija ti je opet za petama, arne?! - Ne - umiri je on. - Za petama mi je Politbiro koji je nedavno odluio da me poalje na politiko kolovanje u Rusiju. Sada ustraju, jer me grofovo vjenanje dosta zadralo. A taj me ovjek toliko zaduio svojim humanim i prijateljskim postupkom. Kako sam mu mogao pokvariti najljepi trenutak u ivotu? 233 - A ja? - upita Gertruda sa zebnjom u glasu. - to e se dogoditi samnom? - Komitet nema nita protiv da i ti poe sa mnom. Partija se nikada nije mjeala u privatne stvari svojih lanova. Evo, - otvori on ladicu stola, - uvjeri se sama. Ovo su nae nove putovnice i imena. - Erica i Hans Gruber?! - zagleda se ona tupo u austrijske putne isprave. - Da ljubavi, to su naa nova imena. Putovnice su vjerodostojne. Izdao ih je na lan koji radi u austrijskoj policiji. Moramo otputovati preko Maarske im se grof i grofica vrate. Na Ruskoj e nas granici ekati veza za Moskvu. Gertruda je izgubljeno gledala u putovnice. - Naravno, - podsjeti je Hoffman, - ti ima pravo odbiti poi samnom. - A bi li u tom sluaju svejedno otiao? - upita ona vlanih oiju. - Naravno da ne bih - umiri je blagim tonom. - U tom bih sluaju podnio ostavku na lanstvo i na visoki poloaj koji mije povjerila. - Zar ti Partija znai tako malo? - Prije nego sam sreo tebe ljubavi, znaila mije vie od ivota. Smirena ovim priznanjem, Gertruda pogleda putovnice u ruci. - Pitam se to e na sve ovo rei moja jadna majka? Ona nije naviknuta izgubiti me na due vrijeme. Kako emo joj objasniti razlog naeg naglog odlaska? -1 o tome sam ve razmiljao - prizna Hoffman. - Rei emo svima da mi je kolski prijatelj iz Bea ponudio mjesto profesora na tamonjem Ekonomskom Institutu. Nisam li, konano, doktor ekonomskih znanosti?! - Svata, Victore! - nasmije mu se ona. - Zato bi odjednom prihvatio skromnu plau profesora a ostavio deset puta vea primanja upravitelja dvora?! - Ima u tome logike ako malo bolje razmisli - branio je Hoffman svoje stajalite. - Kao to si upravo rekla, ovdje sam samo upravitelj dvora, dok bih u Beu bio profesor na Univerzitetu! Razumije? - Hoe li ti povjerovati daje to zaista zbog titule? - Ljudi su esto vie sujetni nego lakomi - ree Hoffman.

Gertruda vrati putovnice na stol opet ga zagrlivi. 234 - Kako ti kae - sloi se ona. - Ali budimo brzi i odluni. Grof i kontesa vraaju se za tri dana, a ja se bojim i reakcije moje majke. Moja duga odsutnost mogla bije strano uzrujati. Hoffman se tuno nasmije na ovu otru primjedbu. - Ali prije nego ponemo bilo to, moramo najprije obaviti jednu jako vanu stvar! - apne mu ona na uho. Kako bi odmah potvrdila ozbiljnost svoje namjere, ona ga pone ljubiti beskrajno slatko i dugo. Uivajui u ovome sa svojom suprugom, Hoffman je krajikom oka promatrao vrata. - Gertrudo, ljubavi, - odvoji je on njeno od sebe, - mogao bi nas netko iznenaditi. Ona bez rijei ustane, odeta do ulaznih vrata, zakljua ih pa se vrati k njemu. - Nitko me na svijetu nee sprijeiti da ovo poslijepodne provedem s tobom - naglasi ona ozbiljnim tonom ene eljne tjelesne prisnosti. - Ovdje? U uredu?! - provjeri Hoffman tiho. Umjesto objanjenja, Gertruda pone lagano podizati haljinu iznad koljena. Hoffman se kao opijen zagleda u donje rublje. Oslobodivi svoje duge noge, mlada ena mu zakorai krilo i sjedne. Od slatke teine njezina tijela, Hoffmanu se zamuti pred oima. Nije mu bilo ni na kraju pameti da je sprijei u njezinoj namjeri. Gertrudina fizika prisutnost uvijek je u njemu budila tajne, priguivane elje. Suprotno Rudolfu i Katarini, koje je privlaila duboka duhovna struktura, ovo dvoje ljubavnika padalo bi u pravi ljubavni trans iskljuivo zbog tjelesnog dodira. Od trenutka kada su se one noi spojili, pohlepno su se uzajamno uzimali i u tjelesnom odnosu udovoljavalii svojim nagomilanim strastima. inili su to uvijek s neskrivenom poudom, kao da su se oboje bojali da im je to posljednji odnos. Njihovo istodobno otkrie tjelesne ljubavi dolo je malo kasnije u ivotu Hoffmana, dok se kod Gertrude pojavilo u cvijetu mladosti. Kud god su odlazili, gdje god bi se sreli, sluajno ili namjerno, kod oboje bi se odmah pojavila neobuzdana elja za tjelesnom ljubavlju. Uinili bi to usred vinograda, na slami dvorske staje, na toplim daskama dvorskog tavana, ili ak u zatvorenoj dvorskoj koiji na povratku s kakvog prijama. A danas su se podavali jedno drugom u njegovu uredu. 235 Kada su se dva sata kasnije pojavili u stanu Gertrudine majke, oboje su bili iscrpljeni. Gospoi Zuckerman je smetala njihova pretjerana fizika veza, iako se bezuspjeno trudila da to prikrije. S izvjetaenom ljubaznou posluila ih je ajem i kolaima iz dvorske kuhinje. Kao efica kuhinje, imala je neke privilegije. Kako je ionako usiljeni razgovor prijetio da potpuno zamre, Gertruda odlui prekinuti ovu neugodnu farsu. - Ustvari, mama, doli smo se oprostiti s tobom - rekla je izravno.

Berti Zuckerman skoro ispadne porculanska alica iz ruke. Odloivi je na posluavnik ispred sebe, nekako je tupo promatrala svoju ker, trudei se da je razumije. - Mi odlazimo - ree Gertruda zaprepatenoj eni. - Victor je odluio prihvatiti mjesto profesora ekonomije na poznatom Bekom Institutu. To je velika ast, - pouri ona odmah pohvaliti ovakvu njegovu odluku, - jer Victor ne bi elio do kraja ivota ostati obian upravitelj imanja. Pa nije valjda zbog toga branio doktorsku disertaciju? - Nita nisam rekla - branila se Berta od agresivnog tona svoje keri. - Istina je, jako sam iznenaena da donosite tako vanu odluku u odsutnosti grofa i grofice. Gertruda kriom pogleda u Hoffmana koji se sve neugodnije osjeao u svom sjedalu. - Nadam se da e i nova plaa odgovarati njegovu visokom poloaju, - nagaala je Berta s pakosnim osmjehom na licu. eljela im je rei da nije tako naivna kako oni misle. Ustvari, bila je uvjerena da odlaze zbog nje. - Pa, nee biti tako visoka kao sada, - objanjavala je Gertruda umjesto svog zanijemjelog supruga, - ali tako visoki akademski poloaj svakako trai i neke rtve. Osim toga, nije sve u novcu, zar ne? - Naravno da nije - sloi se gospoa Zuckerman, sve bljea u licu. Takoer smatram da mi se ne mora obraati takvim povienim tonom. Ne misli valjda da u vam pruati otpor? Ti si odrasla, udana ena, koja svakako zna to radi. Ni prije nisi pitala za miljenje, stoga me ne kanjavaj sada svojim grubim ponaanjem. Hoffmanu je bilo sve neugodnije. Ni ton ni smjer razgovora nisu ukazivali na sretan zavretak. Zato se on gotovo razveseli kada se na vratima zaulo tiho kucanje. 236 - Oprostite gospodine - pomoli se raupana glava sluge Johana. Gospodin Scheffer vam poruuje da vas odmah mora vidjeti, eka vas u vaem uredu. Hoffman i Gertruda samo se pogledaju. On ustane, kratko se nakloni gospoi Zuckerman, pa poe vratima na kojima se jo okrene. - Vratit u se brzo - ree namignuvi Gertrudi kojoj poalje i poljubac rukom. Berta Zuckerman ga nije vidjela, jer mu je bila okrenuta leima. Gertrudi odjednom postane ao njezine ojaene majke. Ona ju je i te kako dobro razumjela, ali joj nije mogla objasniti nagli razvoj situacije. - Mama, - obrati joj se njeno, -ja znam da sam jedina osoba koju ima, ali svejedno smatram da tvom nezadovoljstvu nema mjesta. - Ako to ve zna, - otro je pogleda Berta, - zato mi ne ponudi da poem s vama? Umjesto da me ostavlja da polako umirem u samoi, zato mi ne ponudite slubu u vaem buduem bekom domainstvu? Kuhat u vam, spremati stan ili kuu, brinuti o djeci kada dou, jer buduoj supruzi sveuilinog profesora i ne dolikuje da o svemu tome brine sama. Mislim da vam ni u kojemu sluaju ne bih smetala, ve samo

koristila. Spavat u u nekakvoj maloj sobici na tavanu i bit u zadovoljna plaom kakvu mi odredite. Ali na ovaj nain, zaista se osjeam uvrijeenom, bespomonom i odbaenom. Gertruda pocrveni od uzbuenja. to da joj kae? Kako daje uvjeri da ne bjei od nje nego od Moravske Tajne policije? - Stvarno mije ao, mama, - ree na kraju tiho, - ali za sada nismo u mogunosti da te povedemo sa sobom. Iz ozbiljnih i nepredvienih razloga. - Koje mi naravno ne moe razotkriti! - nasmije joj se Berta Zuckerman svojim poznatim osmjehom. U njezinoj dui vie nije bilo sumnje daje izostavljena namjerno. Ustvari, morala bih biti sretna zbog tvoga odlaska - bljesne iskra zlobe u njezinim oima. - Izgubila sam te jo one proklete noi kada si se kao luda bacila u krevet i zagrljaj ovog seksualnog manijaka, gotovo dvadeset godina starijeg od tebe. Sjeti li se ikada nou dok mu se podaje da bi ti mogo biti otac?! - Ne majko, - jedva izusti Gertruda, - ali uvijek u se sjeati onih senilnih ljubavnika koje si mi onako vrijedno nalazila, a koji su mi mogli biti i djedovi! 237 - Stvarao?! - iskezi se Bertino lice u grimasu. - Jesi li moda o njima priala svom cijenjenom muu? - Jesam! One iste noi kada me poveo u svoj stan. - O svemu? - pakosno je provjeravala Berta. - ak i o tvom talentu za oralni seks? Drhtavih usana Gertruda ju je zaprepatena promatrala. - Ali naravno, - nastavi Berta, - pa upravo zbog tvoga iznimnog talenta te i odveo u svoju ljubavnu jazbinu. Samo iznimno perverzan tip moe voditi ljubav s djevojkom koja bi mu mogla biti ki. - Gle tko mi to kae - pobuni se uplakana Gertruda. - Zar si zaboravila da si me ti osobno upuivala u te stvari i nagovarala me da... - Budalo! - prekine je Berta ljutito. - To su bila ratna vremena, ivjelo se u stalnim krizama i neizvjesnosti. Ali dok su se drugi polugoli smrzavali po bekim parkovima i ulicama, mi smo stanovale u otmjenim i toplim kuama, site i zdrave! Uostalom, i kraj svega si uspjela sauvati svoje djevianstvo, nisi li? Naalost, za pogrenog ovjeka! zavri Berta s gorinom. - Victor Hoffman je jedini na svijetu koji je razumio da sam sve te bestidnosti uinila iz primitivnog straha da ne umremo od gladi - branila ga je Gertruda. - Samo tako visoko obrazovan i inteligentan ovjek moe razumjeti da sam itavo vrijeme bila nemona lutka u rukama svoje bolesno ambiciozne majke! - Glupao! - rugala joj se Berta sve bljea u licu. - Kada sam te one noi poslala u krevet grofa Ludberga, imala sam na umu tvoju i nau bolju budunost! Ali ti, budala kakva jesi, prepustila si najveu priliku u ivotu jednoj obinoj seoskoj uiteljici! - Molim te ne prljaj ime te divne i produhovljene djevojke svojim poganim rjenikom - upozori je Gertruda otrim tonom. - Ti dobro zna

da ja nisam vrijedna ni da joj istim cipele. Pa ipak, ona me je udostojila svoga prijateljstva i povjerenja, iako sam sigurna da dobro zna tko sam ustvari. - Da, - cerila joj se Berta u lice, - zaista nisi vrijedna da joj isti cipele. Zato je ona danas kontesa i gazdarica najbogatijeg moravskog imanja, a ti njezina slukinja. - Nepravedna si kad tako govori - rasplae se Gertruda. - Da me nisi nagovorila da na silu zavedem mladog grofa, on bi moje drai pri238 mijetio prije ili kasnije i poelio me! Ali kad je one noi shvatio da ima posla s droljom, moja nazonost mu se zgadila i odbacio me. A sve to zbog tvog pogrenog tumaenja muke filozofije. Kako si me godinama tako uspjeno prodavala naim gazdama, smatrala si da svaki mukarac prieljkuje kurvu u svom krevetu. - Da to nisi bila od roenja, ne bi takav ivot nikada ni mogla prihvatiti - osine je Berta zlim pogledom. - Boj se Boga, majko - jecala je Gertruda bolno. - Bila sam mlada i neiskusna, nerazvijene volje i osjeaja, pod stalnim nadzorom i kontrolom svoje tiranske majke. Kako sam mogla znati je li ono to si me nagovarala da inim ispravno ili ne? Svoju odvratnost prema tome sam guila strahom od onoga to bih promatrala kroz prozor svoje tople sobe. Gomile nesretnika koji se gladni i promrzli vuku Bekim ulicama. A ti, umjesto da me kao prava majka spasi duevnog uasa u koji sam srljala, tjeila si me i bodrila da jo malo izdrim. Da si bila prava i estita majka, sama bi se podavala naim perverznim gazdama, umjesto to si im podmetala mene. Prava bi majka ponudila svoje tijelo, kako bi sauvala nevinost due i tijela svog jedinog djeteta. I da si tako postupila, moda bih danas ja zaista bila gospodarica ludberke grofovije. Ali kada j e mladi grof shvatio da beka prostitutka tei za prij estolj em nj egovih ponosnih predaka, najeio se i otjerao me. Ovo je bilo previe. Berta vie nije mogla sluati, naglo ustane i ode u spavau sobu... - Ali vidi, ima Boga - vikala je razdraena Gertruda za njom. Umjesto bekog smea, na ludberkom prijestolju sjedi pobona i estita djevojka iz susjednog sela. Oito nije imala majku poput moje. Ali Berta Zuckerman je vie nije sluala, jer je pritisnula ui drhtavim dlanovima. Drhtale su i plave usne, a grudi joj je razdirala neka neopisiva gorina. Mislila je da e svakog asa prestati disati i da e joj srce stati. Zar e joj ova balavica drati propovjed o ivotu? Kao daje njoj bilo lako svih tih ratnih godina? Zar nije i sama prolila bezbroj suza tijekom tih besanih noi? Kao daje vlastita savjest ve nije dovoljno namuila i kaznila. I gle kako joj se danas sve to vraa. Ta mala drolja je se eli zauvijek rijeiti, odbaciti je i pobjei sa svojim odvratnim ljubavnikom. 239 Potpuno izgubljena u moru najcrnjih osjeaja, Berta se poela guiti. I od tog uasnog straha da ne potone u vlastitoj mizeriji, ona posegne rukom za jedinom slamkom koju je u svom mraku ugledala. Potrai

svoj mali damski pitolj koji se nalazio na dnu jednog putnog kovega. Kratko gaje promatrala zamagljenim pogledom, vidjevi u njemu jedini izlaz iz svog mraka. Potpuno zasljepljena stranom mrnjom prema vlastitom djetetu, Berta izgubi i ono malo kontrole nad sobom. Kao kroz maglu, vratila se opet u salon. S vrata je jo jednom prezrivo pogledala svoju uplakanu ker u ije uzbuene grudi uperi oruje. - Kad sam ve ja morala izgubiti jedinu ker, nee se vie ni gospodin Hoffman naslaivati tvojim lijepim tijelom. Gertruda je samo pogleda i razrogai oi. Odjekne slab ali otar pucanj koji je zaprepasti u tom neprirodnom poloaju. Berta lagano spusti oruje, zurei kao opinjena u krvave grudi mlade ene. Na trenutak se inilo da e Gertruda ustati sa stolca, ali se samo nemono srui na pod. Jo je kratko gledala svoju izbezumljenu majku, potom se njezine lijepe oi zauvijek sklopie. Tek s prvim uzbuenim glasovima koji su dolazili izvana i kucanjem na vratima, Berti postane jasno stoje uinila. Kako je upravo unitila razlog svih svojih duevnih patnji, zakljuila je da sada mora unititi i samu sebe. Slabi po prirodi, umjesto da stoiki podnese kaznu svojih zlodjela, Berta odlui da im s pakosnim smjekom svima zauvijek izmakne iz aka. Po drugi put podigne pitolj koji prisloni na desnu sljepoonicu. Odjekne drugi otri prasak, ali ga Berta Zukerman vie nije mogla uti... - Isuse i Marijo! - gledao je stari sluga Franz u dva nepomina tijela na podu, dok se oko njega gurala radoznala posluga. - Pozovite odmah gospodina Hoffmana! - vikne on nekome u hodniku. Kada se malo kasnije zadihani i blijedi Hoffman pojavio na vratima, on se objema rukama primi za drveni okvir. Zaprepateno je promatrao krvavu scenu pred sobom, osjeajui sve veu slabost u koljenima. Napokon se odvoji od vrata i prie Gertrudinom tijelu kraj kojega se spusti na koljena. S uasom je promatrao njezine krvave grudi koje je samo prije sat vremena obasipao vrelim poljupcima. Sada su leale tu pred njim, hladne i beivotne. 240 U tom istom poloaju otupjelosti i neizrecive tuge, zatekao gaje i ef andarmerije Potockv koji se pola sata kasnije pojavio na dvoru sa svoja dva pomonika. #** Ve prije ulaska njihova malog vlaka u dvorsko spremite, Rudolf i Katarina shvatili su da neto nije u redu. Na maloj pustoj platformi ekao ih je samo Hoffman, odjeven u crno izguvano odijelo bez mane. Bio je neobrijan, a iz nateenih crvenih oiju moglo se zakljuiti daje neispavan. Mravo mu je lice bilo pepeljaste boje, pa je svojom pojavom podsjeao na ovjeka koji je maloas izaao iz groba.

- Dragi moj Hoffmane, - prilazio je zabrinuti Rudolf pruajui mu ruku, - izgledate kao da ste se upravo vratili s neijeg pogreba! - Niste daleko od istine - nasmjei se tuno Hoffman prihvaajui mu ruku. - Pokopali smo ih prije dva dana. Obje! Kao da gaje opekao svojim dodirom, Rudolf istrgne ruku iz Hoffmanove, tupo ga gledajui. - Koga ste to pokopali? - prie im blijeda Katarina, slutei ono najgore. - Gertrudu i njezinu majku - ree Hoffman slomljenim glasom, i bez stida se prepusti svojim tekim osjeajima, zaklanjajui rukom oi ispunjene suzama. - Gospode -jedva izusti ukoeni Rudolf. - Kako se to dogodilo? Hoffman se okrene oblinjoj klupi na koju utuen sjedne briui rukom suze. - Prije tri dana, - pone im priati, - otiao sam s Gertrudom u posjet njezinoj majci. Nisam elio da se njihov odnos pogora, jer sam znao da se njezina majka nikako nije mogla pomiriti s injenicom da se njezina ki udala za mene. Ali usred razgovora sam morao otii u svoj ured, gdje me ekao jedan ovjek. Za deset minuta su me pozvali da se vratim na kat. Tamo sam na podu salona Gertrudine majke zatekao uasnu scenu! Obje su leale mrtve. Kada je usmrtila svoju jedinicu metkom u srce, gospoa Zuckerman se i sama ubila metkom u sljepoonicu. Zanijemjeli Rudolf i Katarina i sami se spuste na klupu i sjednu do Hoffmana. Tako su ekali da njihov kum i prijatelj nastavi svoju stranu priu. 241 - Umjesto da toga poslijepodneva izgladimo nae inae klimave odnose, svojim smo ih posjetom samo pogorali. Nemajui snage da obuzda majinsku ljubomoru, Berta Zuckerman je radije odluila ubiti svoje jedino djete nego ga dijeliti s ovjekom koji joj ga je oduzeo. Dugo je i vjeto skrivala svoje prave osjeaje, ali ju je bolesni egoizam na kraju svladao i pomutio joj razum. - Ali dragi Hoffmane, pa to je jednostavno teko povjerovati - promrmlja Rudolf na kraju. - Zato nas odmah niste obavijestili i pozvali natrag? - Nisam vam elio pokvariti posljednja dva dana boravka u Budimpeti - brisao je Hoffman oi rupiem. - Zato biste i vi patili zbog moje zlosretne sudbine? - Osjeam se tako bespomonom i nesretnom - plakala je Katarina, blago ga dodirnuvi po lijevoj ruci. - Gertruda mije postala jako draga. Tako se iskreno trudila da mi postane prijateljicom, a ja sam je kao takvu i prihvatila, jer nikad prije nisam ni imala prijateljicu. - Pretpostavljam da ste ih pokopali na dvorskom groblju - upita Rudolf, ne znajui to bi drugo rekao. - Dopustio sam sebi taj privilegij, - pogleda ga Hoffman suznih oiju, - nadajui se da vi neete imati nita protiv. Osim toga, elio sam da joj se grob nalazi blizu nekoga tko e o njemu voditi brigu. Rudolf i Katarina izmjene znaajne poglede.

- Ali... vi nas Hoffmane nemate namjeru ostaviti, zar ne? - provjeravao je Rudolf zabrinutim glasom. - Da, - potvrdi Hoffman ne diui glavu, - i zbog toga vas molim da mi oprostite. Ustvari, elio sam pobjei s ovog mjesta jo prije dva dana, ostavljajui vam pismeno objanjenje, ali nisam mogao. Suvie ste me u ivotu zaduili da bih pobjegao poput kakvog lopova. Moram se to prije osloboditi ovoga mjesta i svega to me podsjea na nju, jer se bojim da u poludjeti. Oboje su ga vrlo dobro razumjeli, iako nisu ni sanjali zbog ega ih us-tvari Hoffman naputa. A on se, iako je odluio rei im istinu, predomislio poslije Gertrudina ubojstva. Ovako mu je sve ilo na ruku. - Otputovat u veernjim brzim vlakom za Be - ree im on. - Potrait u tamo jednog kolskog prijatelja i pokuati se posvetiti znanosti ili profesorskoj karijeri. Radit u bilo to, samo daje zaboravim i vratim se u normalan ivot. 242 - Mislim da vam ne moramo ni rei koliko ete nam nedostajati primi ga Katarina za lijevu ruku i zadri je. -1 ako se ikada poelite ovamo vratiti, - doda Rudolf prijateljskim tonom, - znajte da vas ovdje ekaju iskreni prijatelji, a ovaj dvorac smatrajte uvijek svojim domom. Hoffman na ovo pone opet jecati, poput ovjeka kojemu su oduzeli jedinu dragocjenost u ivotu. Od njegova ridanja, Rudolfu i Katarini se jeila koa. Vie nisu znali to da mu kau i kako da ga utjee. 243 Godine Smrti tfWH--16 Prolo je trinaest sretnih i bezbrinih godina. A onda se nad Europom nadvise strani, prijetei oblaci nacizma, koji su prekrili ve polovicu kontinenta. Bolesno ambiciozan, bivi ponavlja, ovjek bez jasnog zanimanja, za kojeg mnogi donedavno nisu ni uli, jahao je na elu svojih sljedbenika Apokalipse s jasnom namjerom - da pokori svijet! Godina 1941. bilaje za Moraviju sudbonosna ijedna od najtraginijih u cijeloj njezinoj povijesti. Bio je poetak travnja, a vrijeme vedro i toplo, te je u zemlji vladao prividan mir. Ljudi su utke i zabrinuto itali neugodne vijesti iz ostalih dijelova Europe, podsvjesno osjeajui krivnju to su jo slobodni i izvan izravne opasnosti. Potajno su se nadali, da na malu istonoeuropsku dravicu s jedva etiri milijuna stanovnika, nitko u Wermachtu nee ni misliti a posebno poslije odluke moravske vlade da s Njemakim Reichom potpie "Ugovor o prijateljstvu" i uzajamnoj suradnji. Upravo je ta reenica zabrinjavala domoljubno nastrojene Moravljane, koji nisu eljeli uprljati ruke krvlju svoje slavenske brae. O potpisivanju pakta s Hitlerom itao je i sredovjeni mukarac visokog ela i prorijeene plave kose. Novine su bile austrijske, a gospodin se zvao Hans Gruber.Tako

je pisalo u njegovoj austrijskoj putovnici, uredno izdanoj prije pet dana. Sjedio je oputen u udobnom sjedalu vagona prve klase brzog vlaka koji se popularno zvao "Wienner", jer je povezivao Be s Budimpetom preko Atalina. Uznemiren naglim zaustavljanjem i kripom kotaa, ovjek spusti novine na krilo i zagleda se kroz prozor u daleka brda. Vlak se zaustavio na postaji "LUDBERG". Ovo jako iznenadi putnika koji se sjeao 247 male seoske postaje Winlov, kroz koju je prolazio jedan jedini kolosjek a sada ih je bilo est, i to dva uskotrana s parkiranim kompozicijama putnikih i teretnih vlakova. Boe, pomisli on, kako se kraj izmijenio u ovih trinaest godina. Odloi novine i otvori prozor zagledavi se u natkriveni peron. Nekada su ovdje vlakovi obino ostavljali za sobom oblake crvene praine. Na peronu je bilo dosta ljudi, ali se samo jedan gospodin popeo u vagon prve klase. Kako je bilo i praznih odjeljaka, on je vjerojatno zbog drutva izabrao ba njegov. Primjetivi stranca s njemakim novinama, on ga pozdravi na njemakom: - Dobro jutro! Stranac mu ljubazno kimne glavom. Samo to se putnik raskomotio i vlak opet krenuo niz ravnicu, otvore se pokretna vrata odjeljka. - Osobne iskaznice, molim - ree slubeno jedan postariji andar iza kojega je stajao drugi, mlai. Oba putnika predaju bez rijei svoje dokumente. andar je malo due razgledavao austrijsku putovnicu. Bez mnogo dvojbe otvori crne korice koje je do tada drao ispod ruke, oito usporeujui stranevo ime ili fotografiju s onima unutra. - Kamo gospodin putuje? - pogleda andar u stranca. - Pita vas kamo putujete - prevede mu onaj putnik na njemaki. - Poslovno u Atalin. Ja sam trgovaki posrednik jedne tvornice iz Graza - objasni stranac, pa se nasmijei. -1 prije sam ovuda putovao, ali nikada nisam bio tako esto provjeravan. Zar se kod vas neto dogodilo? - Nita se nije dogodilo! - odgovori mu sada andar na njemakom i prui putovnicu. - Samo oekujemo neke "neeljene putnike", pa smo obazriviji nego obino. Pozdravi ih slubeno dodirnuvi rukom kapu, izae u hodnik i zatvori vrata za sobom. Ona dvojica su se neko vrijeme utke promatrala a onda Moravljanin upita stranca na svom domaem jeziku: - Kako ste Hoffmane? - Malo nervozan, - nasmijei se stranac. - Kako ste vi Schefferu? Mukarac slijee ramenima. - ivimo... Radimo... Bojimo se... - Kako su Clara i djeca? - pitao je tiho Hoffman. 248 - Clara je umrla od raka - spusti Scheffer pogled na sag odjeljka. Usprkos suvremenoj bolnici koju su nam Ludberzi podigli prije sedam

godina, nisu joj mogle pomoi ni operacije ni zraenja! -ao mije to to ujem. Scheffer samo tuno kimne glavom, a Hoffman se zagleda kroz prozor u udaljene obrise ludberkog dvorca kraj kojega su prolazili. - Kako su oni? - upita on mislei na svoje prijatelje. - Dobro su. - Imaju li djece? - Nemaju. Lijenik Winter mi je jednom rekao da Katarina ne moe zatrudnjeti. Ali sretni su i bez toga. I slubeno su posvojili onu siroad iz Bistrice, mala Karla koje se sjea izrasla je u lijepu djevojku. Uiteljica je u ludberkoj gimnaziji. Sestre su joj takoer odrasle. Sve ive na dvoru. Hoffman je zurio kroz prozor, kao daje pogledom htio prodrijeti iza udaljenog zelenila. - Boe, koliko su dobra i sree ti ljudi donijeli ovom napaenom narodu. - Neizmjerno! - sloi se Scheffer. - Kada sam prije zavretka izgradnje Vatrogasnog Doma doao u financijsku krizu, zamolio sam grofa Rudolfa za pomo. Zanio sam se u objanjavanju to bijedna takva kino dvorana znaila za kulturu naega mjesta, a on je izvadio ekovnu knjiicu i pokloni nam dva milijuna dinara. Ree mi: "Kada ste ve poeli raditi tako veliku dvoranu, uredite je i za potrebe kazalita." Tako smo dogradili dvoranu s loama na tri kata, bogato ukrasili, a svaki mjesec dolazi nam dravno kazalite iz Atalina. Sve gubitke oni nadoknauju. Hoffman ga pogleda smjeei se. - Cesto sam se pitao, je li to dvoje uope ovozemaljskog podrijetla? Kao da su pali s neba u nae ivote. Scheffer je nijemo potvrivao glavom. - uje li se to o onom Blochu? - ne izdri Hoffman pa upita. - Adam Bloch je postao jedan od naih glavnih povjerenika za Atalinsko podruje. - Adam Bloch je lan Komunistike partije?! - zaprepasti se Hoffman. - To smatram osobnom uvredom. 249 - Ne ljutite se Hoffmane - smireno mu je objanjavao Scheffer. Drugovi smatraju da su nam sada podjednako vani i dobri i loi lanovi. Kasnije emo Partiju istiti od ljama, a do tada je svatko dobrodoao. Hoffman gaje sluao ne vjerujui svojim uima. - Tko vam je rekao da se vraam? - promijeni on temu. - Komitet iz Atalina juer me je obavijestio i zamolio da vas odvedeni do mjesta veeranjeg sastanka. - Kakva je sada vaa dunost? - Tajnik sam Mjesnog komiteta. - Vi ste dobar ovjek, Schefferu - pohvali ga Hoffman. - Hvala Hoffmane. Uvijek sam nastojao da budem kao vi - naali se on. - Nego recite, ako se smije znati, kakva nam iskustva i novosti donosite iz majke Rusije?

- Odmah po dolasku u Moskvu, poslali su me na visoku vojnu akademiju iz koje sam izaao s inom ruskog asnika. Mislim da e mi u ovim tmurnim nadolazeim danima ta naobrazba itekako koristiti. Potom sam tri godine pohaao politike znanosti, nakon ega su me odredili za predavaa stranim studentima iz zemalja Istone Europe. S tog sam poloaja nedavno povuen i obavijeten da se moram hitno vratiti u Moraviju na dunost. Moda mi vi moete rei neto podrobnije o tome? Ovdje se Scheffer zagonetno nasmije. - Pa... - razvlaio je neodluno. - "Djed" je gotovo na umoru... Potrebna mu je vaa hitna zamjena! Hoffman gaje uplaeno gledao, ne usuujui se vie bilo to pitati. Ostatak puta proveli su u nevezanom razgovoru o romantinoj prolosti i njihovim izgledima da preive mranu budunost koja se nazirala na obzoru Europe. Ta povijesna sjednica Centralnog Komitete Moravske Komunistike partije, odravala se u vili smjetenoj u najotmjenijoj etvrti Atalina, nedaleko samog dvorca. Vlasnik, direktor poznatog dnevnog lista, doao je na avolski smjelu ideju kako da prikrije ovaj vaan dogaaj. Kako mu se ki tih dana udavala, on je na svadbu pozvao sve lanove Centralnog komiteta, iji bi pojedinaan dolazak budna policija odmah zamijetila. Ovako pomijeani s tristo veselih gostiju, uljezi su ostali neprimjeeni. 250 U trenutku kada je veselje dostiglo vrhunac, vlasnik je diskretno pozvao svoje "ilegalne" goste u tajne prostorije podruma, gdje su zatieni debelim betonskim zidovima mogli na miru razgovarati o budunosti Moravije. Na kraju u malu prostoriju ue i "Djed" osobno, koji je do tada goste posluivao piem, glumei dobroudnog staria, roaka s mladenkine strane. im je uao, rairenih se ruku uputi Hoffmanu koji ustane... - Drue moj! - zagrli ga voa Moravske partije. - Tako si nam nedostajao. Gotovo pola sata Hoffman mu je odgovarao na mnogobrojna pitanja i opisivao tijek svoga kolovanja, iskustava i osobna zapaanja o Rusiji i njezinom rukovodstvu. Tek kada je zadovoljio svoju radoznalost, "Djed" sjedne na elo improviziranog stola prekrivenog zelenom kostrijeti kakva se upotrebljava pri kartanju. Polumranu prostoriju osvjetljavalaje samo jedna elektrina aruljanisko sputena sa stropa, iju je svjetlost pojaavao i usmjeravao tanjurasti titnik. Devet lanova Centralnog komiteta neodoljivo je podsjealo na skupinu iskusnih kockara. S tom razlikom to je ovo drutvo igralo na ivot i smrt, a umjesto kartama, igrali su tisuama ljudskih ivota! - Moramo poeti, drugovi! - pogleda ih "Djed" kada je sredio papire sa svojim biljekama. - Dananja sjednica ima samo dvije toke dnevnog reda. Prva je rasprava o izdajnikom ponaanju Moravske kraljevske vlade, i donoenje odluke o tome to poduzeti u tom pogledu. Namjerno izostavi drugu toku dnevnog reda. - Budimo kratki, jasni i odluni, - upozori ih, - jer imamo samo sat vremena na raspolaganju.

Stari se komunistiki voa zagleda u prvu biljeku, prinijevi je svojim debelim naoalama ija je jedna strana bila slomljena i privrena komadom konca za uho. - Prekosutra, - pogleda ih preko okvira naoala, - na e kralj potpisati s Njemakim Reichom takozvani "Ugovor o suradnji"! to se krije iza tih rijei svima nam je dobro poznato. Njemaka e vojska ve sljedeih dana poeti slobodno prelaziti Moravsko dravno podruje i koristiti ga za pripreme napada na Sovjetski Savez. Mi takvo neto niti smij emo, niti moemo dopustiti. 251 Nazoni su utke sluali. - Pogledajte to se dogodilo u godinu dana: Hitler je okupirao ehoslovaku, bez ikakvog stvarnog razloga pregazio Poljsku, nedavno su njegove divizije poele invaziju na Dansku i Norveku, a jutros je bombardiran Beograd. Samo u prvom razarajuem naletu "tuka", poginulo je ili ra-njeno 20.000 nedunih graana. Pad sve slabije Grke i Engleske pita-nje je vremena. A onda, im pokori Europu i time sebi omogui neometano snabdijevanje sirovinama, Hitler e napasti Sovjetski Savez. To je miljenje naih sovjetskih drugova, a i moje osobno. Drugovi, mi ne smijemo mirno ekati sudbinu koju nam je Hitler ve unaprijed odredio. Moramo se urno naoruati, organizirati partizanske jedinice i poeti s pokretom otpora im u Moraviju uu prve njemake trupe! Inae... Starac ih opet pogleda ispod naoala. - "Boljevici, komunisti, idovi, Cigani, kriminalci i ostali pojedinci moraju se odmah unititi a njihov svaki trag zatrti!" - citirao im je Hoffman Hitlerove rijei s jednog Nacistikog mitinga u Munchenu. Nastupi kraa stanka, koju prekine Wilko Poje, predstavnik i tajnik Pokrajinskog komiteta industrije podruja Rudno: - Ali... u ovoj situaciji, kakvi su nai izgledi da sprijeimo potpisivanje tog pakta! - mislio je na malobrojno lanstvo i gotovo nepostojee udarne grupe. - Naalost, preostaje nam samo jedna mogunost! - pogleda ga prvi tajnik preko naoala. - Kako nemamo politiku mo da odgovorimo kralja od tog Pakta, morat emo ga ubiti. Po zaprepatenim licima nazonih, vidjelo se da im se ova ideja nije svidjela. Ve su bili u nemilosti Tajne Policije, proganjani, zatvarani, a u posljednje vrijeme i ubijam! - Drugovi, - nasmije im se "Djed" s oinskim simpatijama, - pa gdje vi ivite?! Osvijestite se! Tko stoji iza Nacistikog pokreta i Hitlerovih bolesnih ambicija? Krupni njemaki kapital i buroazija! Tko stoji iza naeg kralja i njegove korumpirane vlade? Moravska buroazija i plemstvo! ast iznimkama! - sjeti se pa pogleda u Hoffmana. - Njihov zajedniki cilj je da unite napredne radnike struje i zauvijek slome njihovu volju za revolucijom i novim drutvenim pokretom Europe i svijeta. Pa neemo valjda raspravljati o stvarima koje bi morali znati napamet. 252

Prvi tajnik je strpljivo ekao da uje njihovo miljenje i komentar. - Ubiti kralja? - udio se predstavnik istone pokrajine Mlave, Slavensky. - Ali... to bi mogao biti kraj komunistike partije Moravije - usudi se primijetiti. - Na sve bi nas strane proganjala Tajna Policija, hvatala i ubijala. Morali bismo se povui u ume i braniti orujem. - Napokon ste shvatili - pohvali ga "Djed". - Tijekom revolucije, nai su Sovjetski drugovi shvatili i nauili nekoliko osnovnih pravila bez kojih je borba protiv klasnog neprijatelja nemogua. Da bi se ovjek sigurno i zauvijek oslobodio zmije otrovnice, najprije joj mora odsjei glavu. Nae radniko drutvo truje i unitava debela i otrovna zmija, zvana buroazija. Kako se na njezinu elu nalazi kralj, jasno je da najprije moramo ukloniti njega kako bismo obezglavili zmiju. Ovo slikovito objanjenje svejedno nije ostavilo bolji dojam na smrknuta i zabrinuta lica nazonih lanova komiteta. - to se tie naeg protjerivanja i mogueg oruanog otpora - nastavi prvi tajnik, - to e biti logina posljedica onog prvog. Sovjeti smatraju da smo previe usahnuli i da nam je hitno potrebna nekakva akcija koja e nas trgnuti, a nae uspavano lanstvo uzburkati i pripremiti za borbu s faizmom. Mi dugujemo sovjetskim drugovima podrku u buduem ratu, jer smo od njih primali nesebinu i bogatu pomo, kako u savjetima tako i u materijalu. Ne zaboravite da e svaka njemaka divizija angairana na naem podruju, znaiti jednu diviziju manje na buduem njemako-sovjetskom frontu. Znai trebalo je sada "otplatiti" sovjetsku bratsku pomo u materijalu i savjetima, razmiljao je Hoffman pognute glave. Jedino je njemu od svih nazonih bilo jasno emu sve ovo vodi. - Hoffmane! - trgne ga glas prvog tajnika, kojemu je oito trebala njegova pomo. - Zato ste tako tihi? Kakvo je vae miljenje o predloenoj akciji? - Viktor I je star ovjek, koji se ranije nije isticao dravnikim svojstvima ili diplomatskom nadarenou. Teoretski, on jest na elu naih klasnih neprijatelja, ali ustvari on nema pojma to se dogaa u zemlji. Ne vjerujem da emo uklanjanjem tog starca obezglaviti zmiju o kojoj govo-rite, jer me to odmah podsjetilo na posljedice nedavnog pua u Jugoslaviji. Kada su napredne snage, potaknute jugoslavenskim komu253 mistima, uspjele sruiti profaistiku vladu princa Pavla, odmah su na sebe navukle Hitlerov gnjev i sada ginu od faistikih bombi! - Napokon ste dodirnuli glavni razlog njihovog ponaanja - umijea se Rudolf Kolar, poznati demagog Partije i najblii suradnik starog voe. - Vidite, jugoslavenska buroazija, kojoj je odgovarao slian pakt s Njemakom, jer bi joj i dalje omoguavao izrabljivanje radnikih masa i osobno bogaenje, bila je spremna prodati ast te zemlje zbog svojih pohlepnih interesa. Ali Jugoslaveni su poten i slobodoljubiv narod, koji se nije htio sramotno udruiti s faistima u porobljavanju svijeta. Danas plaaju svojim nevinim ivotima to potenje, ali umiru slavni. Mi, Hoffmane, moramo slijediti njihov primjer, kako nai potomci ne bi pljuvali

na nae grobove! U pitanju je naa komunistika ast i sveta obveza prema naoj slavenskoj domovini i subrai. Hoffman gaje utke promatrao. - Pitali ste me za miljenje - ree mu on hladnim tonom. - Humanist sam i grozim se nasilja. U svojim pogledima komunist, nisam sebe zamiljao kako planiram ubojstva, ve buduu ekonomiju Moravije i bolju radniku budunost. I ja se takoer bojim to e rei nai potomci o ovom sastanku. Ne bih elio da nam budua pokoljenja predbace da smo uletjeli u revoluciju kao muhe bez glave, sluei se ak ubojstvima samo zato da bi se doepali vlasti! Hoffman ovdje stane, jer osjeti snaan stisak Schefferove cipele na nozi. - Iako su mi poznati i va humanizam i vaa iskrena ljubav prema ovjeku, moram priznati da me pomalo iznenaujete i zabrinjavate svojim pogledima na trenutnu situaciju - prekori ga stari voa. Govorite kao da ste upravo stigli iz Londona, a ne iz socijalistike pri-jestolnice svijeta. - Shvatio sam da me Partija tamo poslala na prouavanje a ne preodgajanje - odbrusi Hoffman tvrdoglavo. - Ustvari mi je jako drago to sam tamo proveo trinaest godina, jer u lake izbjei greke u naem buduem drutvenom razvoju. - Nikada nisam ni tvrdio daje Sovjetski sustav bez greaka! - bio je "Djed" sve nervozniji, jer se Hoffmanov otpor njegovoj ideji sve vie osjeao. - Naravno da e nam vaa osobna iskustva i zapaanja pomoi. Ali sada nam je potrebno malo vie vaeg drugarskog razumjevanja. 254 - Slaem se da se odupremo njemakim faistima, jer su mi njihove namjere jasne i grozim ih se. I ranije smo se tukli s Turcima, Prusima i Austrijancima. Ubijali smo iz nude i obrane. Nije mi meutim jasno zato bi morali ubiti tog starog kralja? - Tim inom nasilja, jasno emo pokazati naprednom svijetu da smo protiv faistikih namjera nae izdajnike vlade i da se kao takvi stavljamo na elo naeg junakog naroda - pokuavao mu je "Djed" objasniti sve nervoznijim glasom. - Uostalom, mislim da smo o toj temi dosta raspravljali, i da bi sada mogli pristupiti glasovanju. On prvi podigne ruku u vis, a za njim svi ostali lanovi Centralnog Komiteta, osim Hoffmana, naravno. - Ne mogu vam se pridruiti - ree on tiho, poigravajui se kutijom igica po povrini zelene kostrijeti. - Nadam se da ete me pravilno razumjeti... S tim sam ovjekom iao u lov... Satima smo razgovarali... Dobro mije poznato njegovo miljenje i zato se ne mogu s vama sloiti. - Poznata nam je vaa aristokratska pozadina Hoffmane! - neumjesno dobaci Rudolf Kolar. - Partija nema nita osobno protiv kralja kao ovjeka, ve protiv klike koju predvodi. Uostalom vas, kao kolovanog ovjeka ne treba podsjeati na onu Macciavelijevu, da "cilj opravdava sredstva"!

Hoffman podigne glavi da mu objasni kako on nije nikad vjerovao u ciljeve koji bi iziskivali ivot, jer je ivot sam po sebi smatrao najviim ciljem svjesne jedinke. Ali osjetivi snaan stisak na svojoj nozi, odlui ovo preutjeti. Smeteno je pogledao u Scheffera do sebe i nastavio se igrati igcama. - U redu drugovi! - nastavi prvi tajnik tonom pobjednika. - Odlueno je. Drue Kolar, preuzmite rije - pogleda on u svog odanog suradnika. Rudolf Kolar ih vano pogleda, uivajui u svojoj ulozi revolucionara, kojemu je veeras dodjeljena "povijesna" uloga da smakne moravskog kralja. Posao kojega bi se drugi gnuali, njemu osobno je odgovarao i inio ga vaim u vlastitim oima. Kao i svaki drugi zadatak Partije, i ovaj je smatrao au. Uostalom, od ovjeka kojemu ciljevi opravdavaju sredstva, ne moe se ni oekivati drukije shvaanje. - U nedjelju naveer, - pone on zavjerenikim tonom, - kralj i njemaki predstavnik von Kreizig, bit e nazoni sveanoj predstavi 255 Wagnerove opere "Der Rings des Nibelungen", koja e se u njihovu ast odrati u zgradi Royal Teatra! Nazoni su ga sluali u potpunoj tiini, napetih ivaca kao da sluaju rasplet kakvog uzbudljivog policijskog komada. - U tom kazalitu kao ef rasvjete radi na dugogodinji lan. On e sutra popodne kroz stranja vrata pustiti "izravnog izvritelja" zadatka, jednog naeg novijeg lana, biveg umara, izvrsnog lovca i nepogrjeivog strijelca. Scheffer i Hoffman samo se nijemo pogledaju. On se odmah sjeti tko bi mogao biti tako lud i nepromiljen. Bilo im je jasno da se to Adam Bloch trudi da dokae sebi i drugima hrabrost i mukost koje je onako sramno izgubio one veeri u potkrovlju ludberkog hotela. - U uredu efa rasvjete ve se nalazi skrivena vojna puka, najnovijeg francuskog tipa. Prije samog izvrenja zadatka, na e ovjek privezati efa rasvjete za stolac i kroz mali kontrolni prozori pucati u kraljeve grudi. U trenutku kada zbor i orkestar dostignu toku kulminacije, na e strijelac opaliti tri metka u kralja, a potom u njemakog poslanika. - A onda e sljedeeg jutra u zoru Atalin nadlijetati rojevi "tuka", razarajui na glavni grad, masakrirajui tisue nedunih ljudi i djece, kao to su jutros uinili u Beogradu! - zavri Hoffman ogoreno. Neugodna je tiina potrajala gotovo cijelu minutu... - Hoffmane, - pogleda ga napokon "Djed" preko okvira svojih naoala, - koji vam je vrag danas? Tako ne govore prekaljeni revolucionari! Da ne znam gdje ste proveli posljednjih trinaest godine posumnjao bih da ste preli na njemaku stranu. Ovako u, po posljednji put, - naglasi on, - prijei preko vaih osobnih primjedbi jer one na sreu ne predstavljaju i stajalite ostalih lanova Partije! Kako ne shvaate da ovo inimo ba zbog tih humanih razloga koji toliko mue vau savjest. Neprijatelji naega budueg drutva okorjeli su i beskrupulozni. Jedini nain da ih se oslobodimo jest da ih fiziki unitimo. Zar mislite da bi Sovjetska

Republika uspjela opstati da tamonji drugovi nisu iskorijenili neprijatelje komunistikog drutva? Kada bi se njegovi pogledi na stvari nali ugroeni, stari se ef Partije osvrtao na sovjetska iskustva, aproturijeiti takvim svetinjama, bilo je pogubno u vrhovima bratskih Partija ondanje istone Europe. - Nastavite Rudi! - pogleda on svog suradnika. 256 '* *~*t -^-^^^-i^^m^^s^0^^mi^ - Poslije izvrenja zadatka, na e ovjek preko tavanskog izlaza napustiti zgradu i izgubiti se kroz jedan tajni prolaz, poznat samo njemu. Iza zgrade e ga ekati automobil koji e ga brzo odvesti izvan pojasa opasnosti. Ve znamo da e osiguranje biti prosjeno, jer upravo zbog naeg mirovanja i tiine, neprijatelj misli da smo uutkani na due vrijeme. Nastupi jo jedna minuta grobne tiine... - Hoffmane, - pogleda ga "Djed" i upita pomirljivim tonom: Vidite li vi kakav drugi, nenasilan nain da moravski narod opere ruke od suradnje s faizmom? Vi kao pametan ovjek dobro znate da Hitler nema izgleda da osvoji svijet. itav svijet e se uskoro dii protiv njega, a rezultat e biti unitenje Njemake za sva vremena. Sovjetski Savez e drukije tretirati slavenske drave koje su pomogle u borbi protiv faizma, od onih koje su pasivno promatrale kako ginu naa braa Rusi. Vi svakako ne elite da se naemo na crnoj listi budue Istone Europe, zar ne? Na ovo mu Hoffman zaista nije mogao odgovoriti. Njegovu utnju "Djed" iskoritsi kao potvrdu ispravnosti svoje teorije o nunosti narodnoga ustanka u Moraviji. - Kao to je rekao Hoffman, - nastavi on, - ubojstvo kralja i njemakog izaslanika stvorit e otre reakcije Njemake, koja e nas vjerojatno okupirati za nekoliko dana. Zbog toga sve ovo i inimo, drugovi. Kako nismo u mogunosti napasti Hitlera, mi ga moramo namamiti u naa brda i kanjone. Tamo mo ih unitavati partizanskim ratovanjem, kad god nam se prui prilika. Organizaciju toga ratovanja mislio sam povjeriti drugu Hoffmanu, ali imajui u vidu njegovo trenutno duevno stanje, odluio sam taj zadatak prepustiti drugu Kolaru. - Ali drug Hoffman je u Rusiji proveo etiri godine ba na prouavanju gerilskog ratovanja! - morao gaje podsjetiti Scheffer. - Ovim je prva toka veeranje sjednice zavrena - ree stari voa, kao da ga nije ni uo. Hoffmanu se jako osvetila njegova savjest. - Druga se toka odnosi na izbor novog tajnika nae Partije - pogleda ih "Djed" prouavajui njihova zaprepatena lica. - Drugovi iz Moskve smatraju da sam slabog zdravlja i da zasluujem malo odmora. I sami vidite da su me godine pritisnule, sve vie vremena provodim po bolni257 ama, sve slabije vidim, a i pamenje me vie ne slui kao nekad. Predloeno mije da preselim u Moskvu, gdje e o mom zdravlju povesti malo vie brige, i gdje u se osloboen svakodnevne napetosti odmoriti

i doivjeti svoj skori kraj. Tiina je bila potpuna, vani se samo ula priguena svirka i buka veselih gostiju. - Priznajem vam teka srca da sam za svog nasljednika namjeravao predloiti druga Hoffmana, ali kako stvari sada stoje, bojim se da bi on bio pogrean izbor. Zbog toga u vam predloiti druga Kolara koji mi se sve vie ini pravim i odvanim ovjekom za ovako odgovoran i visok poloaj. - Glasajmo! - stavi Scheffer sve na kocku, spreman ak demonstrativno napustiti sjednicu to je do tada bilo bez presedana. Znajui za Schefferovo dugogodinje prijateljstvo s Hoffmanom, "Djed" mu se umorno nasmjei. - Nema potrebe da glasujemo, drug Hoffman se veeras nekoliko putajavno izjasnio protiv generalne linije koju smo odluili slijediti. - Moramo glasovati! - ustrajao je Scheffer povienim tonom. - Mi to dugujemo drugu Hoffmanu koji je jedan od prvih graditelja naih partijskih organizacija. Ne zaboravimo da je on bio meu prvih sto Moravljana koji su pristupili naoj Partiji kada se osnivala 1911. Trideset punih godina Victor Hoffman odano slui ovoj Partiji i zasluuje barem da uje nae kolektivno miljenje o sebi i svojim stvarnim sposobnostima. - Slaem se s drugom Schefferom - javi se Wilko Poje dubokim glasom. - ak mislim da glasovanje mora biti tajno, kako bismo pouzdano saznali koliko nazonih dijeli Hoffmanovo miljenje. Jedino tako moemo biti sigurni da smo donijeli potenu i pravilnu odluku. Iako mu se nije sviala ideja tajnog glasovanja, jer to nije bio obiaj u ondanjim partijama komunistike Europe, "Djed" se malo zamisli. On je uvijek bio timski igra, zalaui se za kolektivnu stvar komunizma, slijepo slijedei direktive centra. Hoffman je bio individualac, s osobnim idejama, to se sigurno nee svidjeti Moskvi u sluaju njegova otpora. Rudi Kolar, bio je treniran da slijedi instrukcije i bolje bi odgovarao tom poloaju. 258 - Kako elite - ree on na kraju umorno se naslonivi na stolac, skidajui naoale. Bio je to ujedno znak da se oslobodio dugogodinje naporne dunosti koju je to prije htio prepustiti mlaima. Ne gubei vrijeme, Scheffer istrgne tri lista iz svoje biljenice, trgajui ih na devet djelova. Osobno na sve listove napie imena Hoffmana i Kolara, pa ih podjeli svima za stolom. - Precrtajte ime koje ne elite - objasni im on, jer se na taj nain nikad ne bi moglo pouzdano ustanoviti tko je glasao za koga. - Glasovat emo iza onih vrata - pokae on glavom prema malom zahodu u kutu prostorije. Potom ustane i prvi se uputi tamo. Pri povratku stavi presavijeni papiri na sredinu stola, a olovku preda Wilku. Tako se svi izredae osim starog voe. - Ja od prije nekoliko minuta vie nisam lan Komiteta! - objasni on, istodobno perui ruke od njihove odluke.

Kako se nitko dugo nije usudio otvoriti prvi papiri, uini to Scheffer, ali ih prije toga sve promjea u svojoj kapi. - Kolar - proita on prvi listi, kojemu zaigraju miii na ukoenom licu od ekanj a... Hoffman - nastavi Scheffer rastvarati parkie... Hoffman!... Kolar!... Hoffman!... Hoffman!... Hoffman!... Hoffman! - zavri on pobjedonosno. Veina se opredjelila za Hoffmanovu ideju defanzivanog otpora prema nesrazmjerno jaem faizmu, umjesto masovnog srljanja u sigurnu propast. Pobjedio je umjereni, promiljeni intelektualac nad ekstremnim avanturistom. Ljudima poput Kolara nije bilo vano koliko e drugi platiti svojim ivotima njegovu slavu, dok se Hoffmanu kosa dizala na glavi od saznanja daje moda nehotice pogazio mrava. Upravo zbog te razlike, veina od faistike moi preplaenih lanova Komiteta mu je i poklonila svoje povjerenje. Uz Hoffmana su se nekako osjeali sigurnije. Tiinu prekine bivi prvi tajnik: - Bio bih nepravedan kada ne bih drugu Hoffmanu odao priznanje za dugogodinji partijski rad i njegovo zalaganje na prijevodu "Kapitala" na moravski koji se upravo ilegalno priprema za tisak. Lagao bih kad bih rekao da Hoffman nije domoljub, ili odani lan Partije. Hoffman mi je uvijek bio drag i prisan drug, od trenutka kada sam ga jo u Beu kao studenta nagovorio za nau stvar. Tono je da nas je bilo samo 259 trideset - prisjeao se "Djed" svojih partijskih dana. - Moram takoer teka srca izrei i moje iskreno uvjerenje da smo veeras uinili teku pogreku njegovim izborom. Govorim vam ovo jer unaprijed znam da e mi ove rijei oprostiti. Oduvijek sam bio iskren stoga se tako elim s vama veeras i rastati. Budite jaki i jedinstveni u naoj borbi za socijalnu pravdu budueg svijeta. Ne dopustite da vas nagrize crv meusobnog nepovjerenja ili moda osobnih interesa. Ne dopustite da se raspadne organizacija koju smo tako teko i dugo gradili. Posluajte i pokoji savjet nae iskusnije i u revoluciji prekaljenije sovjetske brae. Time ete izbjei nepotrebne pogreke, a nauit ete mnogo. Ostavljam vas da se borite protiv dvostrukog neprijatelja: faistike Njemake i domaih izdajnika. Neka nam pomogne Bog kojega negiramo. Ovom alom gorkog humora, on zavri pozdravni i ujedno oprotajni govor, u munom i napetom ozraju prepunom dvojbi i meusobnog nepovjerenja. Rudolf Kolar je stoiki podnio veeranji poraz, neto bljei u licu. Prvi estita Hoffmanu preko stola. Potom mu i ostali estitae, a "Djed" ga ak i zagrli ljubei ga u obraz po starom obiaju. Tada su se dogovorili o buduem mjestu sastanka Komiteta, potom se lanovi jedan po jedan iskradu iz podruma, neprimjetno se izmjeavi s ostalim gostima. Posljednji je u podrumu ostao Scheffer koji je unitio glasake listie bacivi ih u zahodsku koljku, uvjerivi se daje vodeni mlaz sve odnio za sobom. 260 17

Ta nedjeljna veer je bila prohladna, a nebom su se poeli valjati olujni oblaci. Rudolf i Katarina sjedili su u radnom kabinetu pokraj velikog novog Telefunkenovog radija, posljednje rijei ondanje njemake tehnike. Sa zanimanjem su ekali radio prijenos opernog izvoenja "Nibelunga" iz zgrade Royal Teatra u Atalinu, a kojemu e biti nazoan i sam kralj s visokim gostima iz Njemake. Sutradan se trebao staviti potpis na taj sramotni in o suradnji dviju vlada. U polutamnu prostoriju ue Karla koja je takoer htjela uti glazbeni dogaaj godine. - Nadajmo se da nam prijetei oblaci nee pokvariti prijem - ree prilazei Katarini, koju po obiaju poljubi u obraz. Rudolf ju je promatrao smjeei se. Kad god bi je vidio, a viao ju je svaki dan po nekoliko puta, uvijek mu je pred oima preletjela njezina prva slika, kada gaje onako slaba i nemona gledala sa zemljanog poda svoje polusruene kolibe Sada je to bila lijepa dvadesettrogodinjakinja - O emu se radi u toj operi, mama? - pogleda ona Katarinu koja je razgledala nekakav modni asopis. - Nemam pojma - napui Katarina usne. - Rudolf e ti to moda bolje objasniti, on je dugo ivio u Austriji. - Der Rings des Nibelungen? - trgne se on iz misli i zagleda U Karlu. - Radi se o junakom epu iz poetka XIII stoljea. Pria obrauje mitsko pleme patuljaka ijeg se poznatog blaga dokopao junak Zigfrid. Ovaj ep je kasnije Richard Wagner glazbeno obradio u operu koju emo uskoro uti. 261 Glazba na radiju utihne, a zauje se jasan glas voditelja, koji kao da je govorio izravno iz te velike kutije. Najavi da su u loe kazalita upravo uli i posljednji ugledni gosti, pa pone sluateljima objanjavati sastav orkestra i zbora, kao i kratak sadraj prie koju opera obrauje. U kratkoj stanci, punoj iekivanja velikog glazbenog dogaaja, kroz eter je dopirao samo karakteristian um nazone mase u dvorani kazalita. Onda pone snana orkestralna pratnja. Wagner je bio jedan od skladatelja od ije se glazbe mnogima jeila koa, a bio je najznaajniji predstavnik takozvanog romantizma u europskoj glazbi. I Katarina i Robert voljeli su glazbu, pa im je ta veer protjecala u ugodnom ozraju. Rudolf je zatvorenih oiju duboko zavaljen u naslonja povremeno prevodio s njemakog sadraj Karli, koja je napeto gledala as u njega, as u maginu kutiju velikog radija iz kojega su grmjeli glazbeni zvui. Sluali su tako vie od sat vremena, kada glazbeni i zborni tonovi dosegnue vrhunac. Najednom oni naglo utihnue, iz radija se uz tihu glazbu ula graja, vika i neko udno komeanje. Rudolf koji je jo u Bekom Burg Theatru sluao ovo izvoenje, iznenaeno otvori oi i uspravi se u sjedalu, sa strahom promatrajui Katarinu. - Tamo se neto dogaa! - ree joj tiho. - Ova graja nema nikakve veze s daljnjim tijekom opere. Neto se dogodilo! S radija su i dalje dopirali uzvici..

Isuse Kriste! - zauje se drhtavi glas voditelja koji je prenosio iz svog odjeljka. - Ubili su kralja! Kralj je mrtav! - gubio je voditelj kontrolu. - Netko je upravo pucao prema kraljevoj loi i smrtno ranio Njegovo Velianstvo! Njemaki izaslanik von Kreizig je takoer pogoen! - voditeljev je glas bio sve tanji, jer je oito proivljavao straan ok. Komunisti! - krikne on odjednom. - Komunisti su ubili kralja. Upravo je sputena glavna zavjesa na kojoj visi velika ispisana poruka: Smrt faizmu - sloboda moravskom narodu! U dvorani vlada neviena panika, posjetitelji gaze jedni preko drugih, sva su izlazna vrata zakrena ljudima, Gospode, to se ovdje dogaa..." Napokon se netko u glavnoj postaji povratio iz oka i iskljuio prijenos. Rudolf je gledao u blijedu Katarinu, a brada mu je udno podrhtavala. - Gotovo je s Moravijom - procjedi on kroz stisnute usne. 262 - Rudolfe dragi! - proape Katarina vlanih oiju. - to se tamo dogaa? Je li mogue daje netko pucao na kralja? Ali Rudolf vie nije imao snage dajoj odgovori. Izgubljeno je gledao u veliku glatku kutiju, oekujui da iz nje uje rasplet krvavog dogaaja. Sada se opet iz radija zaula tiha glazba. To bez ikakvog objanjenja potraje dvadeset minuta, a kada se glazba utia, javi se poznati glas voditelja koji je svakodnevno itao svjetske vijesti: - Ovo je radio Atalin - ree ozbiljnim glasom koji je slutio na najgore. - S beskrajnom tugom u srcu moram vam javiti traginu vijest, da je prije nepunih pola sata u dvorani Roval Theatra izvren atentat na Njegovo kraljevsko Velianstvo, kojom prilikom je ubijen i visoki njemaki gost, gospodin von Kreizig! Ako je suditi po parolama koje su odmah nakon ubojstva izloili preko zastora pozornice, atentat su izvrili pripadnici ilegalne Komunistike Partije Moravije. Ovoga se trenutka jo nita pouzdano ne zna, osim da su zgrada kazalita i okolne etvrti blokirane, a policija vri uviaj. Tijela ubijenog kralja i njemakog poslanika, odnesena su u veliko predvorje zgrade gdje e leati do daljnjeg. To su sve trenutno poznate vijesti, molimo vas ostanite kraj svojih prijamnika do slubenog priopenja vlade! Katarina zarije glavu u sklopljene ake i pone tiho plakati. Karla ustane sa saga i sjedne na naslon njezinog naslonjaa, njeno je zagrlivi rukom oko ramena koja su joj se tresla od jecaja... - Mama, hoe li nas Nijemci sada napasti? - upita djevojka s uasom u glasu. - Napasti? - pogleda je Rudolf zabrinuto. - Pregazit e nas za etrdeset i osam sati, bez i jednog ispaljenog metka! Nikada vie Moravija nee biti slobodna i neovisna drava! - Ali... - pogleda ga uplakana Katarina, - zato su onda ubili kralja? Zar komunisti nisu znali da e nas Nijemci odmah okupirati? - Naravno draga, upravo zbog toga su ga ubili - objasni joj on razoarano. - Kako su Moravske oruane snage rojalistiki nastrojene, a

ilegalna komunistika partija preslaba da se odupre neusporedivo nadmonijim snagama Njemake, preostala im je jedina prilika da namame njemake snage u Moraviju i ubijaju ih iz partizanskih zasjeda. Naravno, vremenom e im se pridruiti vie boraca iz naroda, a nije iskljueno da e u ilegalnost prijei i neke regularne jedinice sadanje vojske. 263 - Boe, pa to e biti graanski rat - nagaala je Katarina sve nervoznija. - Rudolfe, to e biti s nama? Imamo li jo vremena da pobjegnemo do vicarske? Preko Austrije? On joj se tuno nasmije. - Bojim se da vie ne moemo otii ni do Atalina. Zar si zaboravila daje do Austrijske granice samo dvadeset kilometara, a s druge su strane ve spremne njemake jedinice. - Neka nam Bog pomogne - rastui se Katarina sve bljea. Tiho su priali i nagaali o dogaaju oko dva sata, a s radija se samo ula tiha orkestralna glazba i pokoji posmrtni mar. Oko deset sati na vratima se zauje kucanje i unutra proviri Franzova glava koji je sada bio i upravitelj imanja: - Oprostite, gospodine grofe, - ispria se on - Gospodin grof von Cluster je sa kerkom u predvorju, ele vas odmah vidjeti! - Naravno - pogleda Rudolf zbunjeno u Katarinu i odmah ustane, poravnavajui sako. - Uvedite ih, Franz. Dvije minute kasnije, Franz otvori vrata i propusti goste. Gospodine von Ludberg! - ue Cluster marirajui. - Jeste li uli to se veeras dogodilo? - Upavo smo sluali prijenos Nibelunga - ree Rudolf i sam uzbuen. -1 mi! - Von Cluster se nakloni Katarini i Karli, pa se opet zagleda u Rudolfa. - to da radimo? U klopci smo! - Kako to mislite? - smrkne se Rudolf. - Komunisti su pribjegli poznatoj ruskoj taktici iznenaenja - objanjavao je njemaki plemi. - Ubili su efa drave, a nama, svojim klasnim neprijateljima, istovremeno presjekli mogunost naputanja podruja! Pa valjda vam je jasno da su granice blokirane i neprohodne! Naa su jedina nada njemake trupe, jer jedino u sluaju brze njemake okupacije moi emo se opet slobodno kretati. - Smirite se i raskomotite - nasmijei mu se Rudolf. - Ne mislim da nam jo prijeti izravna opasnost. - Svia mi se va optimizam, - skidao je Cluster kini ogrta, - ali pokuajte samo pozvati nekog telefonom u Atalin! Ja jesam, ali mije telefonistica odgovorila da su linije prekinute. 264 Rudolfa zabrine ova vijest. Pitao se jesu li to mjesne vlasti same prekinule meugradske razgovore, ili su to uinili komunistiki diverzanti. Upravo u tom trenutku zazvoni telefon na radnom stolu. - Rudolf! - ree on u slualicu. - Gospodine grofe - zacvili uzbueni glas Emila Potockog s druge strane. - Jeste li uli to se dogodilo? Ubili su kralja!

- Potockv! - ree Rudolf alosnim tonom. - Pa gdje vi ivite, ovjee? Dogodilo se to jo prije dva i pol sata! Sluao sam prijenos opere i samog ubojstva. - Otiao sam ranije kui i prilegao - opravdavao se zapovjednik andarmerije. - Maloas su doli po mene i priopili mi stranu vijest. to da radimo gospodine grofe? - Kako, to da radite? - udio se Rudolf. - Valjda imate nekakva uputstva kako da postupite u slinim sluajevima nacionalne nude. Zovite svoje pretpostavljene i pitajte njih! - Upravo vas zato i zovem - ree Potockv. - Veze s Atalinom, pa ak i s oblinjim Brodnom su pekinute! Ne mogu dobiti ak ni eljezniku postaju. Rudolf je utio sve zabrinutiji. Bilo je jasno daje to djelo diverzanata, kako bi unijeli to veu paniku i nervozu u redove javne sigurnosti. - Da sam na vaemu mjestu, odmah bi poslao ophodnju na eljezniku postaju savjetovao ga je Rudolf. - Takoer odmah pozovite Scheffera i recite mu da poalje vatrogasce du telefonskih linija da pronau i poprave kvarove. Obratite pozornost vaim ophodnjama da paze na gradske linije, kako bismo barem mi mogli stupiti u vezu jedni s drugima. Potockv mu zahvali za ove praktine savjete a Rudolf spusti slualicu. Vrati se Clusteru i ostalima koji su ga ekali irom otvorenih oiju i uiju. Spustivi se u svoj naslonja, prepria im zbog ega je Potockv zvao. - Rekao sam vam - ivne von Cluster. - Komunisti su prekinuli veze kako bi nas mogli na miru poubijati. Rudolf otvori usta da mu na to odgovori, no tada se na radiju stia glazba i zauje uzbueni glas najavljivaa: - Ovdje radio Atalin... Upravo nam je stiglo slubeno priopenje iz kabineta vlade. Predsjednik vlade, gospodin Lech Trojszkv, nakon hit265 nog sastanka s lanovima svog kabineta, donio je sljedeu odluku: "Uslijed krajnje ozbiljne situacije u zemlji nakon izdajnikog ubojstva Njegovog Velianstva kralja i njemakog poslanika gospodina von Kreiziga, vlada od ovog trenutka uspostavlja u cijeloj zemlji policijski sat! Kako je zbog diverzantskih akcija dolo do prekida gotovo svih telefonskih veza, molimo nae sluatelje da obavijeste svoje mjesne i policijske vlasti da budno motre na sumnjivce koji bi se mogli motati oko vanih instalacija. Ali ba u tom trenutku u cijelom dvorcu nestane elektrine struje kojom je grad bio snabdijevan iz oblinje termoelektrane, nedavno podignute uglavnom sredstvima obitelji von Ludberg i ostalih bogatih ljudi iz okolice. Koristei se svjetlou vatre iz kamina, Katarina odmah ustane i upali svijenjak koji je stajao na stolu. - Zato odjednom nema struje? - ustane von Cluster nervozno. Valjda nam nisu banditi dignuli u zrak elektranu?! - Naravno da jesu - potvrdi Rudolf - Kako bi nas inae sprijeili da sasluamo glavni dio poruke nae vlade!

Von Cluster nemono padne u svoj naslonja, a Rudolf kojega je sve vie obuzimala panika, pone po svom starom obiaju etati iza radnog stola, trljajui bradu. Najvie je mrzio mutne i nejasne situacije u ivotu. On je pod svaku cijenu to prije morao uspostaviti nadzor nad sredinom u kojoj se kretao jer su dragocjene sekunde prolazile poput vihora. - Automobil! - uzvikne on pobjedonosno, zgrabi iz ladice stola baterijsku svjetiljku i potri prema vratima. - ekajte me tu! - ree im s vrata i potri mranim hodnikom dvorca. Bez daha je utrao u spremite u kojemu se nalazio parkiran automobil koji je dobio od kralja na poklon. Dok je posljednji puta bio u Beu, dao je ugraditi autoradio koji se napajao baterijama. Otvori teka vrata i sjedne za upravlja. Odmah upali motor, ukljui radio i potrai atalinsku radio postaju. -...i druge sumnjive osobe, moraju se odmah privesti do prvih andarmerijskih postaja, a u sluaju oruanog otpora, takve se osobe mogu na mjestu strijeljati!" - zavri najavljiva proglas o policijskom satu. - "A sada e vam govoriti predsjednik nae vlade, gospodin Lech Trojszkv" 266 Zaulo se kratko kranje u eteru. "Dame i gospodo! - ree dubokim glasom stari predsjednik moravske kraljevske vlade. - Moravski narode! Imao sam tu uasnu priliku, da na svoje oi gledam kako se preda mnom na pod rui tijelo moga kralja, izreetano komunistikim mecima! I maloj djeci je sigurno jasno zato su neprijatelji monarhije pribjegli ovom uasnom inu nasilja! Kako bi nas zavadili s naim njemakim prijateljima, banditi su ubili i naeg dragog gosta, izaslanika von Kreiziga! Ali ako su nas liili glave nae drave, nisu nas mogli liiti zdravog razuma! Jer dok vam ovo govorim, prijateljske njemake trupe koje smo veeras pozvali, ve prelaze moravske granice hitajui nam u pomo. Nai njemaki prijatelji nee dopustiti da u naoj domovini doe do bratoubilakog rata i krvoprolia koje izazivaju crveni banditi, bezbona proleterska rulja, gomila moskovskih plaenika, kojoj je glavni cilj ukidanje svjetske demokracije i uspostavljanje crvene diktature! Ovim inom nevienog nasilja, boljevici su jo jednom dokazali da nemaju ni Boga ni morala, niti ikakve druge svetinje. Oprostite mi to nisam sposoban rei vam vie, veeras sam slomljen bolom i razoaran ljudskom bijedom pojedinaca! Graani Moravije, budite budni vie nego ikada, posluajte upravo proitana uputstva o privremenom policijskom satu i pomozite naim snagama dravne sigurnosti, kao i vojsci prijateljske Njemake, da to prije oiste nau dragu domovinu od crvene gamadi!" Iz zvunika se zaori dravna himna. Rudolf ugasi motor i vrati se u dvor. Samo to je koraknuo u sobu gdje su ga ekali, zazvoni telefon. - Rudolf! - podigne on slualicu. - Gospodine grofe! - vikao je uzbueni Potockv. - Upravo mi je

doao tehniar iz elektrane! Kae da su oba generatora odletjela u zrak. Jedan je ovjek mrtav, a dvojicu lake ozlijeenih odmah su prevezli u gradsku bolnicu. Poeli su s diverzijama i pitam se stoje sada na redu? - Smirite se! - ree Rudolf hladno. - To nije uinjeno sada, ve je pripremljeno mnogo ranije, a veeras samo izvreno. Jeste li uli vijesti o policijskom satu? - Htio sam, ali su nam vragovi prekinuli struju - bjesnio je Potockv s druge strane ice. 267 - Ja imam radio u automobilu i odmah sam otrao da ujem nastavak. Sluajte me paljivo, i ako treba zapiite ono to u vam rei. Rudolf mu potanko prepria to je uo i kakva je preporuka predsjednika vlade Trojszkog. Tako su i nazoni u sobi odmah mogli uti najnovije vijesti. Kada mu je dao i nekoliko osobnih savjeta, Rudolf spusti slualicu i okrene se nazonima. - Njemake trupe ve prelaze granicu? - zurio je von Cluster u njega s nevjericom. - Tada smo spaeni! - Kako tko - nasmije se Rudolf s grimasom na licu. - Mi se nemamo ega bojati! - uvjeravao gaje Cluster. - Nae su obje obitelji njemakog podrijetla. Uostalom, nisu li nas njemaki carevi svrstali u plemie? Dolaskom njemakih snaga u Moraviju, napokon emo doi do izraaja meu ovim prostakim Slavenima! Tu se von Cluster sjeti daje Katarina ruskog podrijetla, pa se zbunjen zaustavi u oduevljenju i nakloni joj se u znak isprike. - ast iznimkama! - U redu je, grofe, - nasmijei mu se ona ni malo uvrijeena, -ja sam svjesna svoje slavenske inferiornosti. Gospod nam je svima podjednako podjelio po neku manu ili lou naviku koje moramo pokorno podnositi do kraja naih ivota. Vi, na primjer, patite od lane uobraenosti da ste natovjek! Zato to Fiihrer tako tvrdi, ne mora znaiti daje istina. - Oprostite mi - zbunjeno se ispriavao von Cluster. - A moja Andrea me je ve sto puta upozorila da pripazim na svoj njemaki dugi jezik. - Zaboravimo to - umijea se Rudolf kako bi mu pomogao. - Veeras smo svi Moravljani, oaloeni za naim kraljem i sjedinjeni u zajednikom strahu od mogue budunosti. Von Cluster mu se bez rijei nakloni i pogledom potrai malo razumijevanja u lijepim ali ljutim oima keri, koja gaje poprijeko gledala nezadovoljna i postiena njegovim uobraenim nacionalistikim ispadom. - Psssst - stavi Rudolf odjednom prst na usta, kako bi im svratio pozornost na udnu udaljenu kripu metala koji se valjao negdje u daljini. - Tenkovi! - odmah se sjeti von Cluster. - Nije mogue da su ve ovdje! 268 Pogleda na veliki sat u kutu koji se spremao otkucati jedanaest sati. um je sada postao sve jasniji, a uz gusjenice se ula i grmljavina snanih

motora. Bez sumnje, to su dolazile njemake tenkovske predhodnice. Nazoni u sobi gledali su se blijedi bez rijei. Kao da opet prate uzbudljivu radiodramu, napeto su oslukivali razvoj dogaaja. Odjednom se zvuk motora naglo pojaa, jer su neki automobili skrenuli u dvorite dvorca. ulo se lupanje vratima, strogi vojniki uzvici na njemakom i sve vie vozila i galame. Na kraju se zauju otri vojniki koraci kako se pribliavaju dvorskim hodnikom. Vrata se bez kucanja rastvore, a na njima se pojave dvojica vojnika s pukama na gotovs, da bi odmah iza njih umarirala trojica asnika, od kojih jedan u sivoplavoj uniformi njemakog generala. - Moje dame i gospodo! - pone on skidati rukavice - mi smo prethodnica njemakog okupacijskog korpusa! A tko ste vi, molim? - Mi smo posjednici ovoga dvorca - odbrusi Rudolf suho. General prie blie i zagleda se u njega. - Grof von Ludberg?! Rudolf se samo nakloni u znak potvrde. - Tako sam i mislio - hvalio se general. - Ustvari, mi ve sve znamo o vama, vaoj obitelji i gradu kroz koji smo upravo proli! Zove se Ludberg! Rudolf opet potvrdi kratkim naklonom. - Eric von Breiner - prui on Rudolfu ruku, istovremeno mu svojim imenom stavljajui na znanje daje i on plemikog podrijetla. Kada se pozdravio s Rudolfom, nakloni se damama, pa se upitno zagleda u blijedog von Clustera. - Carl von Cluster - promuca, pruajui ruku. - Ah! - uzvikne general ivahno. - Von Cluster! Vas neu zaboraviti dok sam iv! Cluster upitno zatrepe oima. - Vi ste mi vrae jedan pred nosom oteli onu lijepu i prebogatu Isabelu Habsburku! Jesam li u pravu? Zvala se Isabela? - Ovo je naa ki! - predstavi von Cluster s ponosom prekrasnu plavuu iza sebe. General prie djevojci i ljubazno joj poljubi ruku. Malo se zadri promatrajui njezine velike oi. 269 - Da, da - uzdahne on - vi ste nedvojbeno Isabelina ki! Najljepe oi koje sam prije vaih ikada vidio. General nervozno proee po velikoj prostoriji, pa kada se uvjerio da nema nieg sumnjivog, vrati se drutvu kraj radija. Najprije se zagleda u radio, pa u njih. - Jesmo li vas prekinuli u sluanju kakve dobre glazbe? - upita s prizvukom razoaranja. - Niste vi, ve komunistiki diverzanti - objasni Rudolf. - Upravo su nam digli u zrak oblinju elektranu! Takoer su nam po cijeloj zemlji bezobrazno prerezali telefonske linije! Ni to im nije bilo dosta, pa su nam ustrijelili starog kralja! Tako su nas iznenada ostavili da tumaramo po mraku, bez vijesti i bez voe!

- Potpuna tragedija - saali se general na njih. - Od sada ete opet imati struju, popravljene telefonske linije, i novog vou! Heil Hitler! odjednom se ukoi i podigne ruku. Ali nazoni nisu pokazali ni najmanji znak oduevljenja. General razoarano spusti ruku koja mu padne niz bok. - Kakvi ste vi to Nijemci, dovraga?! - Moravski - ree Rudolf kratko. General gaje nervozno promatrao. - Moravija vie ne postoji kao drava - ree im tihim, sigurnim glasom. - Ovo je sada provincija Velikoga Njemakog Reicha! A vi ste gospodo opet njemaki graani i podanici. Naalost, do daljnjega vam moram zaplijeniti svu imovinu koja e vam biti vraena, kada se u zemlji zavede red i mir i nova uprava pone s radom. Moete zadrati osobne prostorije, dok e ostatak dvorca pripasti okupacijskim snagama Reicha, kao privremeni glavni stan zapovjednitva ovoga kraja. A ja sam njegov privremeni okupacijski zapovjednik! - Jeste li za neko pie, generale? - upita Rudolf. General gaje kratko promatrao, nervozno lupkajui prstima o svoju paradnu palicu. - Imam udan osjeaj da me uope niste razumjeli! - Dobro smo vas razumjeli - umijea se Katarina svojim blagim, uvijek kontroliranim glasom. - Mi smo "opet" njemaki graani i podanici Treeg Reicha, a vi nai osloboditelji! Zato vas i nudimo piem, kako bismo zajedno proslavili ovaj povijesni dogaaj. 270 Von Breiner se umorno spusti u oblinji naslonja. Odande ih je promatrao dok su stajali ispred njega gotovo u stavu mirno. - Vi ste najneobinija gomila aristokrata na koju sam ikada naiao. Ali nepravedni ste, znate - prekori ih on. - Jo prije moga dolaska ovamo, Berlin me je strogo upozorio upravo na vae dvije pronjemake obitelji. Rekli su mi da pourim i svakako vas naem ive i zdrave, prije komunistikih bandi. A vi ste me doekali s ironijom i provincijskim humorom. Uope vam nije stalo do ivota njemakih vojnika koji su ve poginuli za vau slobodu, i koji e noas i sutra jo neduni izginuti oslobaajui vau zemlju! - Zar ste imali i rtava?! - upita von Cluster u nevjerici. - A to ste mislili? Da e nas crveni teroristi mirno promatrati iz grmlja kako prolazimo putevima? Naravno da smo pretrpjeli neke gubitke. Na jednu od naih kolona su iz ume baene rune granate, tri vojnika su izgubila ivot a jedan je asnik teko ranjen. Dio jednog mosta na Moravici sruio se od eksplozije mine upravo kada je naiao na tenk, cijela se posada utopila! Na oklopni vlak je kao muha bez glave naletio na minu pred vaom eljeznikom postajom! Dva su vojnika mrtva, vlakovoa je bez obje noge u bolnici! A mi smo samo prethodnica! - ree on cininim tonom gosta kojeg domaini ne shvaaju. Nazoni su stajali utke potiteni. U tom trenutku svjetla opet zasvijetle, malo zamire, pa struja ponovo ravnomjerno potee sijalicama,

a uskoro se zauje i paradni mar na radiju. - Ovo je nemogue! - zagleda se Rudolf u svjetiljku. - Kako su ve uspjeli popraviti generatore kad smo obavijeteni da su ih diverzanti raznijeli dinamitom?! - To je na pokretni agregat prikljuen na va dvorski dovod elektrine energije, kako bi se stoer komande lake smjestio i uspostavio radio-stanicu. Grad e i dalje ostati u mraku dok se iz Njemake ne dopreme novi generatori. Rudolf pogleda Katarinu. Samo je ona mogla razumjeti nevidljivi osmjeh na krajevima njegovih usana. Njemaka je dakle ratna mainerija opet besprijekorno funkcionirala, to je ve dokazala u proteklih nekoliko godina. - Njemaka vam istodobno i mnogo duguje, grofe - pogleda von Breiner u Rudolfa. - Kada smo upali na teritorij vaeg okruga, mislili 271 smo da smo se grekom vratili u Austriju. Asfaltirani putevi, gradska rasvjeta, velika moderno opremljena bolnica, savreni eljezniki vor na oba kolosjeka, moderna policijska postaja koja e dobro posluiti naem Gestapou u nadolazeim danima, velika kino-dvorana za zabavu naih umornih vojnika, katedrala za one koji vjeruju u Boga! Vi kao da ste sve to gradei stalno imali na umu na skori povratak. Rudolf proguta slinu. To mu je bilo posljednje na pameti. Veeras, gotovo da se pokajao. -Sto e se sada dogoditi s nama? - promumlja von Cluster zabrinuto. - Nita! - pogleda ga Breiner. - Idite slobodno na va posjed, nastavite normalno ivjeti i raditi svoje poslove. Njemakoj e vojsci itekako trebati ita ovoga ljeta, a uo sam da su vam i vina dobra. Udvostruite ekonomske napore, jer kao to sam rekao, vi se smatrate Njemcima, a ne domaim saboterima. Njemaka na vas rauna vie nego ikada. Von Cluster zbunjeno pogleda u svoje domaine, pa u svoju kerku koja je blijeda stajala iza njega. - Idemo - promrmlja on. - Hvala vam gospodine grofe na prijateljskoj utjesi i razumjevanju - zahvali on Rudolfu, a potom se bez rijei nakloni Katarini a Andrea je poljubi u oba obraza. - Majore Kunz! - osvrne se general u naslonjau prema dvojici asnika koji su do tada nepomino stajali pokraj ulaznih vrata. - Pobrinite se da von Cluster i kontesa stignu bez problema na svoje imanje. - Ja wohl, her general! - lupi ovaj otro potpeticama. asnik otvori vrata von Clusteru i njegovoj kerki, pa izae za njima u hodnik. - Tko je mlada dama? - pogleda von Breiner u Karlu. - Naa pokerka - odgovori Katarina. - Usvojili smo je s njezine dvije mlae sestre kada su im umrli roditelji. ive s nama na dvoru stavi mu do znanja Katarina. - Majore Kunz - opet se okrene general preko velikog naslonjaa. Otpratite gospoicu u njezine odaje. Ve je kasno, a ja bih jo htio razgovarati s grofom i kontesom. 272

asnik bez rijei pristupi Karli i nakloni joj se. Djevojka sjetno pogleda Rudolfa i Katarinu, pa bez pozdrava krene ispred njemakog vojnika, malo starijeg od nje. - Sjednite zaboga - zamoli von Breiner svoje domaine. - Vaim rezerviranim ponaanj em, nimalo mi ne olakavate ulogu osloboditelja! Rudolf i Katarina sjednu u dva susjedna naslonjaa. Sa strahom su ekali to im to njemaki general eli rei bez nazonosti ostalih. - Prije moga dolaska ovamo, meu ostalim napucima primio sam i strogo povjerljivu naredbu, da vas to prije pripremim na put. Domaini su ga iznenaeno gledali. A on, kao da im se elio osvetiti, naini dugu stanku prije nego to e im rei razlog tog tajanstvenog puta. - Fiihrer vas eli odmah vidjeti! Rudolf i Katarina sjedili su kao pogoeni munjom. Zato bi voa njemakog Reicha elio vidjeti ba njih dvoje, i to odmah? Da nije bio u pitanju ukoeni von Breiner, mislili bi da im se ruga. - Fiihrer e vas osobno primiti prekosutra poslije podne na svom posjedu kod OberSalzburga - nastavi ih general informirati. - Vi ete putovati svojim osobnim vagonom, jer Fiihrer eli da se putem osjeate udobno kao kod kue. Obiteljima poput vae i von Clustera, Njemaka mnogo duguje. - Ali... zato? - zapanjeno upita Rudolf. - Imate osamnaest sati da se bez urbe pripremite za put, - nastavi von Breiner, izbjegavajui njegovo pitanje. - Kao to sam rekao, u pitanju je vrhunska dravna tajna, koju naalost ne moete znati ni vas dvoje, dok vam je Fiihrer osobno ne povjeri. Ovo unese jo vie misterija i zbrke u njihove premorene mozgove. Veliki sat pone otkucavati pono. - Mislim da bih sada mogao popiti tu aicu vina koju ste mi ponudili - podsjeti ga Breiner umornim glasom. 273 18 Sljedeeg dana, Rudolf i Katarina bili su spremni za put. Nakon kraeg savjetovanja s generalom von Breinerom, odluili su se za formalnu odjeu. Bilo im je neizravno objanjeno da Fuhrer osjea neobinu naklonost i potovanje prema osobama plemikog ili kraljevskog podrijetla. Zbog toga je Rudolf odjenuo svoju kitnjastu odoru husarskog asnika, s neto manje vanjskih ukrasa i bez ubare s perjanicom. Alije zato na grudima zadrao medalju "Svetog Jurja" koja se impresivno presijavala na suncu. - Jako dobro - hvalio gaje von Breiner, obilazei ga kao modnu lutku iz izloga. - Jako dobro - ponovi on vie nego zadovoljan. - Veoma dobra kombinacija plemike odjee i stare pruske vojne odore koja diskretno svjedoi o vaem njemakom aristokratskom podrijetlu. On nervozno proeta ispred Katarine zagledajui je sa svih strana, osim straga. - Veoma elegantno - hvalio je svjetloplavu haljinu i lagani ogrta od bijelog hermelina.

Katarina je od nakita nosila komplet dragulja koje je dobila na vjenani dar od von Clustera. Haljina je bila dugaka, potpuno joj pokrivajui noge. Ne znajui koliko e se tamo zadrati, jo su sa sobom ponijeli po dva para sportske odjee. Zadovoljan onim to vidi, von Breiner podigne rairene ruke: - Sto se mene tie, moete krenuti! On ih osobno otprati do spremita u kojemu je ve ekala mala parna lokomotiva, dopremljena za ovu prigodu iz ludberke postaje. Na peronu se Rudolf i Katarina oproste sa svojim pokerkama, a od pos274 luge im je von Breiner dopustio da povedu samo Franza i njegovu ker Irenu, staru trideset i est godina, jo uvijek neudanu, koja je sluila na dvoru i skrbila za oca udovca. U vagon se popeo i major Kunz, koji prilikom odlaska uputi lijepoj Karli ljubazan naklon glavom. Djevojka mu uzvrati smjekom. Kunz je bio ljepotan njemake vojske kakvi se obino viaju u filmovima. General Breiner mu je prije polaska izdao posebne zapovijedi, zaprijetivi mu vojnim sudom ako se uglednim putnicima neto na putu dogodi, ili bilo tko drugi osim njega prijevremeno sazna njihov plan puta. Mala se kompozicija uskoro izgubi u polju, na svom kratkom putu do eljeznike postaje. Tamo su ih parkirali na sporedan kolosijek, gdje ih grupa njemakih vojnika zakvai za snanu lokomotivu ispred koje se nalazio oklopni vagon naoruan strojnicama i malim topom. Na kraju ove udne kompozicije, nalazio se putniki vagon prepun njemakih vojnika i asnika. Vlak je tono u sedam sati naveer krenuo prema austrijskoj granici. Jedan od domaih eljezniara odmah zajai svoj bicikl i krene prema gradu. Niim nije odavao uzbuenje ili urbu, iako je gorio od nestrpljenja da to prije stigne do Vatrogasnog Doma. Tamo su mu rekli daje Scheffer upravo izaao na aicu kuhanog vina i da e ga nai u krmi preko puta... - Neto se udno dogaa - promumlja eljezniar kad je sjeo na barski stolac kraj Scheffera. - Iz postaje je upravo otiao privatni vagon grofa von Ludberga prema austrijskoj granici! Scheffer je bez zanimanja gledao u police s bocama ispred sebe. - Jeste li vidjeli tko su putnici? - upita on tiho. - Nisam. Na vagonu su navuene sve zavjese, ali je zato na kraju zakvaen vagon pun vojske, a ispred lokomotive oklopni vagon. Kao da prevoze sve moravsko zlato za Berlin. Scheffer se na ovo neprimjetno nasmijei. On razmisli to bi to moglo znaiti. Svatko je mogao biti u Ludbergovom vagonu, iako je najvjerojatnije bio sam grof. Kako da to provjeri? Vie nikoga na dvoru nije mogao dobiti izravno. Svi telefonski pozivi ili su preko deurnog asnika stoera. Svakako bi o ovom dogaaju morao odmah izvijestiti Hoffmana, o emu god se radilo. Scheffer bez komentara izvadi iz depa krupnu novanicu koju stavi na ank, pa s dosadom na licu napusti kr275 mu. Iao je kui obui svoje lovako odijelo. Morao je jo iste veeri poi u planinu i potraiti vezu s Hoffmanom.

Toga trenutka, putnic sui bez ikakvog zastoja preli austrijsku granicu. U salon vagonu gorjela su plinska svjetla a ajem ih je posluivala Irena. Major Kunz se uope nije pojavljivao, sigurno mu je bilo nareeno da ih ostavi u strogoj privatnosti i ne smeta im. Tako su u potpunoj tiini, svatko zabavljen svojim crnim mislima sluali kloparanje kotaa koji su ih vodili u nepoznato. U Salzburg su stigli drugi dan prije podne. Iz njima nepoznatog razloga major Kunz im objasni da e se dalje voziti automobilima. Franz i Irena ostali su u vagonu koji je okruila straa, a Rudolf i Katarina uu u zatvoreni automobil njemake proizvodnje. Major Kunz osobno smjesti njihovu prtljagu u automobil i sam sjedne kraj SS asnika koji je vozio. Ostali gosti bili su od njih potpuno izolirani dvostrukim staklima, ali osim pohvalnih primjedbi o prekrasnim predjelima kojima su se vozili, ne progovorie niti jedne vanije rijei. Rudolf je na vrijeme upozorio Katarinu da bi ih mogli prislukivati. U OberSalzburg su stigli nekoliko sati kasnije. Predio je bio prekrasan, brdovit i ve dosta zelen. U tom prirodnom raju na zemlji, Hitler je sebi dao sagraditi veliku novu vilu, na mjestu nekadanje stare kue. U mjestu je jo uvijek ivjela i njegova sestra. Vila je bila poznata pod imenom "Berghoff', a do njezinog ulaza vodio je asfaltirani vijugavi put. Vidjele su se i strae, diskretno razmjetene. Fuhrer ih je osobno doekao pred glavnim ulazom u vilu, a kraj njega je stajala ve slavna Eva Braun. Voa njemakog naroda bio je odjeven u odijelo za prijame, crne hlae i svjetlosivi sako, ukraen samo eljeznim kriem. Major Kunz koji otvori gostima vrata, istodobno ih najavi: - Njihove ekselencije, grof i kontesa von Ludberg! Hitler im prie s konvencionalnim osmjehom na licu. - Gospodine grofe - prihvati on Rudolfovu ruku s obje svoje ake, stoje valjda trebao biti znak iznimne prisnosti. Kada su izmijenili nekoliko uobiajenih fraza, Hitler se ljubazno okrene Katarini, iju ruku ak poljubi. Mladu enu prou srsi od tog vlanog, ljigavog dodira. Trudila se zadrati pristojan izraz na licu. Potom se pozdrave s Evom Braun koja je strpljivo ekala na red... 276 - Moja vjerenica - predstavi je Hitler kratko. Zatim svi uu u salon za prijame. Sve je u Berghoffu bilo nenormalnih, prevelikih oblika, i ovom prilikom neodoljivo ukazujui na megalomaniju nacistikih voa i njihove tenje da postanu svjetski gospodari. - Priajte mi o Moraviji - ustrajao je Hitler sjedajui u veliki naslonja nasuprot Rudolfu. Rudolf ga ukratko izvijesti o dogaajima u posljednja dva dana. Od von Breinera je ve bio obavijeten da Fiihrer voli kratke, sadrajne razgovore i izvjetaje kad su u pitanju poslovi vojne ili politike prirode. On je prije svega bio vojnik. Rudolf bi u stankama pogledavao prema Katarini i Evi, koja je zabavljala kontesu pokazujui joj nekakav

album s fotografijama. Kada bi im se zabrinuti pogledi sluaj-no sreli, bili su prepuni nij emih pitanj a. - Da, da,da - otezao je Hitler na kraju razoaranim glasom, kao da su mu upravo ubili najboljeg prijatelja. - Nisam imao tu ast da se sretnem s vaim roakom, pokojnim kraljem, ali sam zato dobro poznavao staroga admirala von Kreiziga. Bio je drag ovjek i veliki domoljub. Znate, vama u priznati, kada su me obavijestili o gnusnom zloinu, u prvi sam mah planuo i bio spreman poslati Luftvvaffe da kazni komunistike bandite, kao to sam kaznio jugoslavenske izdajnike! - Dobro da niste, - pohvali ga Rudolf, - jer bi tom prilikom stradale tisue nedunih graana, od kojih veina nema pojma tko su komunisti i njihov pokret. - U pravu ste - sloi se Hitler nervoznim pokretom ruke -1 sam sam na to pomislio, a onda me uskoro pozvao i na izaslanik iz Atalina i proitao mi slubenu ispriku vae vlade i poziv u pomo. Dok je govorio, rijetko je gledao sugovorniku u oi. Obino bi mu pogled lutao negdje ispred nogu, ili bi unezvjereno arao po okolnim zidovima ili stropu. - Jeste li gladni? - upita odjednom, bez veze. Potom, ne ekajui Rudolfov odgovor, naglo ustane i krene prema drugoj sobi. Ostali su ga kao po naredbi slijedili. Tamo je bio postavljen veliki stol, serviran za etvoricu. Na sredini stola stajao je ogroman buket svjeih bijelih rua koje su irile ugodan miris. Dvojica besprijekorno odjevenih mladia koji su ih posluivali, oito su pripadali Hit277 lerovom posebnom odjelu. Fiihrer je nerado svoju sudbinu preputao sluaju. Za vrijeme samog objeda, kao i u stankama sluenja jela, Hitler je malo govorio, a od toga vie niti jednu rije o politikim problemima svijeta. Glavnu je rije sada prepustio svojoj vjerenici. Eva Braun je zabavljala ugledne goste uglavnom novostima iz kulturnog i umjetnikog ivota nacistike Njemake i svojim poznavanjem filma, kazalita i zabavne glazbe. O amerikim je filmovima imala loe miljenje, smatrajui ih povrnim razmetanjem amerikog ivotnog standarada. - to se drugo moe i oekivati, - ivne Hitler na ovo, - od kinematografije kojom uglavnom manipulira grupa lakomih amerikih idova. Njima je svakako u interesu da jo vie zaglupe ionako priglupog amerikog ovjeka. Tako ih lake kontroliraju. Eva se na kraju zanijela opisujui im nedavni susret sa skupinom njemakih zvijezda ou biznisa, kojemu je bila nazona u Miinchenu. - Zato sada ne povede uglednu gou i ne pokae joj kuu i albume s tvojim fotografijama - predloi joj Hitler iznenada. Eva posluno ustane od stola, prije nego je i upitala Katarinu slae li se s prijedlogom. Shvativi da ovdje pravila drutvene igre propisuje iskljuivo Hitler, Katarina i sama bez rijei ustane. Vidjevi kako je Rudolf iz pristojnosti ustao zajedno s damama, Hitler i sam ustane, kratko se naklonivi Katarini, kao stoje uinio Rudolf kada je Eva ustala. On

nestrpljivo prieka da se dame dovoljno udalje. - Bilo bi dobro da se presvuete u sportsku odjeu - sjeti se on pa dovikne za njima. - Kasnije emo odvesti goste na aj u Kelstein. Dame se zaustave da ga sasluaju, pa napuste salon. - Vratimo se u dnevnu sobu - predloi Hitler Rudolfu, pa uzme sa stola svoju au mineralne vode. Hitler je bio zagovornik asketskog naina ivota, kakav su po njegovu miljenju trebali voditi svi istinski voe naroda. Njihov bi mozak svakog trenutka morao biti bistar i spreman za brze, sudbonosne odluke. Uasavao se pijanaca i ljudi sklonih opijatima bilo koje vrste. Nije volio puenje, crnu kavu, ili neumjereno konzumiranje jake hrane. Sebe je smatrao vegetarijancem, a omiljena su mu pia bila aj, sokovi od voa i mineralna vnHa 278 Opet su se vratili za niski, dugaki, stakleni stol koji je s okolnim naslonjaima djelovao smijeno malen za dnevni boravak i prijam gostiju. Dok je ekao da ga Hitler oslovi, Rudo lf je kritiki promatrao drvetom i gredama presvuen strop. Vila je zaista bila posljednja rije tadanje njemake arhitekture. Osjeajui se udobnije i sigurnije usred ove ogromnosti, Hitler se malo nagne prema Rudolfu, naslonivi se laktom ruke na naslon velikog naslonjaa. - Vi ste se, ekselencijo, sigurno cijelim putem pitali zato sam vas danas pozvao ovamo! - prijee on napokon na stvar. - Pa, moram priznati da me va poziv istovremeno zbunio i iznenadio! - potvrdi Rudolf. - Iz onoga to sam o vama uo od svojih suradnika, a oni o vama i vaemu ivotu imaju cijeli dosije, kao i o svim drugim vanijim osobama Europe, zakljuio sam da ste veoma bistar i ambiciozan gospodin. Rudolf nije razumio ovu primjedbu. - Zato vas molim, nemojte me razoarati i rei da se zaista niste dosjetili razloga mog poziva. - Bojim se da vas moram razoarati, jer se nalazim u potpunom mraku to se tie ove posjete. Hitler je uivao u svojoj igri. Bilo mu je ustvari drago to gosti nemaju pojma zato ih je pozvao. Ve je to primjetio po njihovom ukoenom ponaanju i zabrinutim pogledima. - Kako ne shvaate? - zagleda se Hitler u Rudolfove smee oi. Va roak, moravski kralj, je ubijen! On ne samo to nema djece, ve je bio i vie od petnaest godina udovac. Kako ste mu vi najblii roak, naglasi Hitler, -jedini ste nasljednik praznog moravskog prijestolja! Rudolf na ovo problijedi, a tijelom mu prou ledeni srsi. Ovakvom obratu situacije nije se ni u snu nadao. - Kako su Moravani poznati rojalisti, civilna uprava, ili predugaak boravak Njemakih okupacijskih vlasti, mogli bi ostaviti negativan i mraan dojam na stanovnitvo. Meutim, u sluaju obnove monarhije, narod bi nastavio normalan ivot i podravao novu vlast da se uspjeno odupre komunistikim provokatorima i ruskim agentima. Vai

su se preci, istina, stoljeima enili Nijemicama, ali muka loza je slavenskog podrijetla, to je u ovom sluaju jako vano. Moravija je zemlja 279 Slavena! Imali ste problema i sukoba s pruskim carevima, ali to je daleka prolost, a vaa romantina veza s austro-ugarskim carem ostala je narodu u lijepom sjeanju. Ne moram vas podsjeati da su vas ba habsburki carevi podigli i unaprijedili u visoke plemie, a vaeg roaka Viktora u prvog moravskog kralja. Dakle, vae su veze s Njemakom bile ne samo ekonomsko-politike, ve i rodbinske, jer i pokojna kraljica vam je bila iz njemake prinevske kue! Rudolf je polako dolazio k sebi od prvog oka. Sada je bio gotovo ljut na samog sebe to se ovome nije i sam dosjetio. Moda i bi da se ovo dogodilo prije desetak godina, ali otkada je sreo Katarinu, njegovi su se pogledi na ivot i svijet dramatino izmijenili. Gospode, najmoniji ovjek na svijetu mu nudi da postane kralj! to li e na ovo rei Katarina? - Vi ete, naravno, o svemu dobro razmisliti, - ree Hitler, - ali vas molim da mi vau odluku svakako javite do svibnja. Jer ako vam se naa ponuda ne svidi iz bilo kojeg razloga, moram vas upozoriti da emo u tom sluaju morati Moraviju opet pripojiti Njemakom Reichu, kao to su vas svojedobno pripajali Austro-Ugarskoj. Vi to morate pravilno razumjeti grofe. Moravija je premala i preslaba da se odri sama, bilo ekonomski bilo politiki. Vama je potreban snaan i odan partner koji e vas ne samo ekonomski pomagati, nego i vojno tititi. Jako mi je vano, - naglasi Hitler na kraju, - da u Moraviju ne aljem vee vojne snage, koje e mi ovoga ljeta itekako trebati na drugim stranama. Hitler nije rekao i na kojim stranama, ali Rudolfu proleti glavom da on sigurno govori o skorom napadu na Sovjetski Savez. - to kaete? - elio je Hitler uti Rudolfovo miljenje. - Nemam rijei - mucao je ovaj tiho. - Priznajem da mi ovakvo to nikad prije nije palo na pamet. - Normalno, - objasni mu Hitler, - jer vam je roak bio iv i zdrav, pa o takvim stvarima niste ni razmiljali. Rudolf ga je zamiljeno promatrao. - Tu vas odmah moram upozoriti na neugodnu injenicu! - elio je Rudolf odmah od poetka s njim biti jasan. - Moja supruga ne moe imati djece, a to znai da bi Moravija prije ili kasnije ostala bez nasljednika. 280 Prije no to e odgovoriti, Hitler je due vrijeme gledao u are na perzijskom sagu na kojemu su sjedili. -1 to mi je poznato, - potvrdi on Rudolfovu tvrdnju, - jer sam se o vama dobro raspitao, prije nego sam odluio pozvati vas. Poznata mije vaa romantina i duboka veza s vaom suprugom, ali to s nasljednikom se moe naknadno urediti. - Ali moja supruga nee nikada moi imati djece! - objanjavao mu je Rudolf.

- Nisam mislio na vau suprugu! - pogleda ga Hitler kratko, pa opet pogleda u sag. - Kontesa je nesumnjivo veoma lijepa i vjerojatno zanimljiva supruga, ali uvijek postoji mogunost da se u budunosti sporazumno rastanete i opet oenite. On ovdje naini kratku stanku, ali se ne usudi pogledati Rudolfa u oi. - uo sam daje ki grofa von Clustera prava rasna ljepotica, a uz to i roena Nijemica! Ona bi vam svakako bez problema izrodila ne samo jednog nasljednika, ve koliko elite. Koliko god vam se ova moja ideja sada inila stranom ili ak uasnom, morate se na nju priviknuti. rtve koje od nas, svjetskih voa, iziskuju narod i domovina, ponekad su strane i neugodne ali ih mi moramo podnositi. Takva je sudbina svih velikih ljudi. Varate se ako mislite da ja nemam ljubavnih problema - tek sada ga Hitler pogleda u oi. - Gospoica Braun je ve nekoliko puta pokuala samoubojstvo u slinim depresijama, ali joj jo uvijek ne mogu pomoi. Ona se jednostavno mora priviknuti na injenicu da u mom ivotu Njemaka i njezin narod dolaze na prvo mjesto, pa tek onda sitnice poput braka i tome slino. Uostalom, - odmahne nervozno rukom, nemojte se sada zbog toga optereivati, najprije o svemu dobro razmislite, pa mi po generalu von Breineru prenesiite svoju odluku. Rudolf mu se na ovo bez rijei ukoeno nakloni. Bio je blijed, uznemiren i ozbiljno uplaen to bi mu se sve moglo dogoditi ako odbije Hitlerov prijedlog. Nacisti se zaista nisu ustruavali ni od kakvih gadosti na svom nezadrivom putu osvajanja svijeta. Ne pridruiti im se, znailo je biti pregaen, uniten, ponien a najvjerojatnije i fiziki uklonjen s puta. - Ah! - pogleda Hitler prema ulaznim vratima, na kojima se pojave Eva i Katarina 281 Eva je dobro razumjela svog zarunika da ih ostavi same, pa je gou zadrala na razgledanju vile i okolice skoro jedan sat. Obje su bile presvuene u jednostavne haljine kako je od njih zahtijevano. Katarina je na sebi imala svjetloplavu svilenu haljinu na cvjetie, sa slinim velikim eirom na glavi, a Eva Braun se presvukla u tamnoplavu svilenu haljinu posutu ruiastim tokicama i velikom ipkastim ovratnikom. Obojenu kosu krasio joj je umjetni ruiasti cvijet. Nakit nije nosila. - elio bih da vam prije povratka, - ustane Hitler i nakloni se damama, - pokaemo jednu prirodnu rijetkost, kakvu, siguran sam, do sada niste imali prilike vidjeti. Kada ih je ovim uvodom zainteresirao, on im irokim pokretom ruke pokae prema izlaznim vratima. Tamo neto tiho ree svom poboniku koji se izgubi, a on s gostima poe prema velikom crnom automobilu koji je ekao spreman. - Samo trenutak molim - zauje se odnekud veseli Evin glas. Gosti zastanu i pogledaju prema njoj. Tamo je stajala Eva sa spremnom kamerom u ruci. Ona naini nakoliko snimaka Hitlera s uglednim gostima, pa zamoli nazonog asnika da snimi i nju sa svima zajedno. Potom ree

neto tiho asniku koji potvrdi glavom i vrati se u vilu s kamerom. Krenuli su bez ikakvog osiguranja, a vozio ih je Fiihrerov osobni voza Kempka. Na stranjem su se sjedalu vozili Rudolf i Katarina, a njima na suprot, na manjim, ali isto udobnim sjedalima Hitler i Eva. - Neka vas ne udi moje zanimanje za fotografiju - objanjavala je Eva Braun gostima. - Kada sam prvi put upoznala Adolfa, prije devet godina, radila sam kao pomonica u fotografskoj radionici njegova prij atelj a u Miinchenu. Hitler se umijea s jednom anegdotom iz toga doba, pa nastavi hvaliti Evin uroeni smisao za umjetnost fotografiranja. Iako je imao slubenog fotografa, profesionalnog majstora, Evine su mu slike naravno bile drae i djelovale spontanije. Od vile Berghoff do oblinjeg brda Kelstein, protezao se uski brdski put koji odjednom pone vijugati strmim serpentinama. Nakon nepunih dvadeset minuta vonje, zaustave se pred skrivenim ulazom u nekakav tunel. Tek tu se opet mogla vidjeti straa. Uvezu se unutra i produe ravno jo nekoliko stotina metara do samog sredita planinske gromade. Prolaz je bio jasno osvijetljen stotinama jakih arulja nanizanih u re282 dovima sa strane. Na kraju tunela, zaustave se u poveoj dvorani isklesanoj od granita. - Odavde emo se do vrha posluiti posebnim dizalom iji je prolaz izdubljen okomito, izravno kroz stijenu! - priao je Hitler s neskrivenim ponosom, zadovoljan njihovim izrazima zaprepatenih promatraa oko najnovijeg uda Nacistike graevinske tehnike. - Vozei se prema gore, gosti su se pitali koliko je stotina radnika provelo tisue mukotrpnih sati probijajui ove granitne prolaze i tunele? Hitler im, naravno, nije rekao da su ovo uglavnom izradili ratni zarobljenici iz do tada okupiranih zemalja, koje je po zavretku specijalan SS odred jednostavno umorio otrovnim plinom u istim paljivo zaepljenim tunelima! Njihova su trupla nou stavljali u vojne kamione, tajno ih odvozei do oblinje masovne grobnice, vjerojatno i same izdubljene u granitnoj stijeni i zauvijek struno zapeaene briljivou graditelja egipatskih piramida. I sve to samo kako bi "voa njemakog Reicha, mirno i bez straha od nenadanog zranog napada, mogao uivati u promatranju prekrasnog planinskog krajobraza - Uli su u ogromnu dvoranu krunog oblika, zastakljenu velikim prozorima kroz koje se pruao neopisiv pogled na udaljene planinske lance Bavarskih Alpa. Promatra je ovdje dobivao neodoljiv dojam da se nalazi u gondoli nekakvog zranog broda. Vjerojatno se s ove visine od 1500 metara Hitleru inilo da vlada cijelim svijetom. - Fantastino! - tiho se oduevi Rudolf. - Nije li boanstveno? - stajao je Hitler kraj njega s rukama na leima. Kako se uvjerio da su dame pozadi i da se zabavljaju, on tiho nastavi: Danas na vrhu Kleinsteina, sutra na vrhu Urala! Rudolf ga od straha nije ni pogledao. Bio je u pravu. Hitler e uskoro napasti Sovjetski Savez. - Samo da mi se to bre rijeiti idovske gamadi! - ree on kroz

zube, tonom od kojega se Rudolfu podigla kosa na glavi. - idovi? - smogne on snage pa ga pogleda upitno. - Zato bi ta masa po svijetu rasutog naroda predstavljala prijetnju Hitlerovoj osvajakoj maineriji? Fuhrer ga pogleda s neobinom estinom u oima. 283 - to mislite tko stoji iza svjetskog komunistikog pokreta? Pa idovi su ga izmislili, ovjee! Naa je tajna sluba otkrila da se iza svakog pokreta otpora u okupiranim zemljama kriju idovski mozgovi i organizatori. Njihov je krajnji cilj unititi slobodnu volju svijeta i tako njime zavladati. Ve je u biblijskim spisima bilo prorokovano da e taj neisti narod stajati glave cijeli svijet i biti razlogom njegovog unitenja! Prieka da vidi dojam svojih rijei na Rudolfovom blijedom licu. - Alija u ih u tome sprijeiti! - siktao je sve vie gubei kontrolu nad sobom. - Za nekoliko godina, Europa e biti potpuno osloboena te gamadi, a nadam se i cijeli svijet! Je li ovaj ovjek normalan, upita se Rudolf po prvi put. - Ali, ekselencijo, - usudi se ustvrditi, - samo u europskim zemljama trenutno ivi preko deset milijuna idova. - Neka vas njihov broj ne brine! - vrati Hitler uspaljen pogled na planinski krajobraz. - to vi radite u svom dvorcu kada vam se nakoti previe debelih takora? - Potraj emo ih - prizna Rudolf. Hitler ga tu pogleda s takvim demonskim sjajem u oima, od kojega se Rudolfu sledila krv u ilama. Rudolfu proleti kroz glavu ono drugo biblijsko proroanstvo, o skorom dolasku Antikrista koji e pred njegov kraj zavladati cijelim svijetom! - Drago mi je, grofe, to se u svemu slaete sa mnom - ree on prestraenom Rudolfu, koji se nije mogao smiriti od iznenadnog uasa i najcrnjih misli. Sada im se pridrue i dame, te svi zajedno sjednu oko mramornog stola za aj. Priali su jo oko pola sata o nevanim stvarima, uglavnom o njemakoj arhitekturi, a Hitler im se pohvali da je i sam napravio nekoliko arhitektonskih rjeenja budueg novog sredita u Berlinu, koje je dao na razmatranje svom ministru Speru. Nije im meutim rekao i da je ve izdao potrebne naredbe i uputstva svojim posebnim SS jedinicama o gradnji i koritenju buduih logora smrti na okupiranim podrujima. Vjerojatno nije htio takvom temom okirati nazone dame. Rudolf se do tog trenutka uvjerio u jednu stvar, daje on bolestan, duevno poremeen ovjek, bolesno optereen ambicijama svjetskih razmjera. Za svoj dotadanji uspjeh mogao je zahvaliti krupnom njemakom ka284 pitalu, kao i poraenim, razoaranim i preporoda eljnim njemakim masama. Pola sata kasnije, vratili su se u Berghoff. Putem su izmijenili samo nekoliko rijei o prirodnim ljepotama kraja. Obje su strane oito iscrple sve mogue konvencionalnosti, pa se uglavnom utjelo. Hitler je, osim toga, imao strogo odreen dnevni red, jer im su stigli, on se ljubazno

oprosti od svojih gostiju. Pred ulazom su ve stajale tri limuzine, od kojih je jedna imala talijansku zastavu. Hitlera su, znai, ve ekali drugi gosti. - Mali podsjetnik na na susret! - prie im Eva Braun, pruajui im ve gotove velike fotografije koje je snimila prije sat vremena. Gosti im zahvale i uu u spreman automobil ija je otvorena vrata drao major Kunz. -1, nemojte me razoarati, grofe! - podsjeti Hitler Rudolfa kroz poluotvoreni prozor auta. Major Kunz sjedne kraj vozaa i oni lagano krenu. Rudolf i Katarina im jo jednom iz pristojnosti mahnu rukom. - Kako je otmjena i lijepa ta ena - tiho se divila Eva promatrajui automobil koji se udaljavao. - Upravo si pila aj s buduom moravskom kraljicom! - ree Hitler i sam zabrinuto gledajui za crnim Mercedesom. - Je li grof pristao? - upita Eva. - Jo nije, ali to mu drugo preostaje. Hitler se ovdje tre pa s njom krene prema ulazu u vilu. Rudolf i Katarina cijelim putem nisu prozborili nijednu rije. Svatko je bio zabavljen svojim mislima i dojmovima, a progovoriti se nisu usudili zbog mogueg prislukivanja. Tek u salon vagonu u kojemu su se nali oko sedam sati naveer, malo se opuste i ponu priati, uglavnom hvalei svoje domaine ili se divei prirodnim ljepotama Obersalzburga. U odjeljak su samo ulazili stari Franz ili Irena, posluivi ih laganom veerom. Oko devet sati, Rudolf i Katarina povuku se u odjeljak za spavanje. Kada su paljivo zakljuali vrata, Rudolf otvori prozor kroz koji ue svjei planinski zrak. Tako su uz buku priguenih glasova kloparajuih kotaa i jekom visokih litica izmeu kojih su vijugali, stajali su naslonjeni na prozor, toboe uivajui u mjeseinom obasjanim predjelima. 285 - Stoje htio? - odmah upita Katarina. Rudolf saeka par trenutaka , pa joj ree: - Ponudio mije moravsko prijestolje! Katarina ga zaprepateno pogleda. - Kae, ja sam najblii Victorov roak i kao takav jedini nasljednik prijestolja. Govorio je povienim tonom, kako bi nadjaao buku iz vana. - On misli da su Moravani jako privreni kruni i da e se kao takvi lake i slonije oduprijeti komunistikom pokretu otpora. Inae, morat e Moraviju opet pripojiti Velikoj Njemakoj. U tom sluaju dobili bismo njemakog vojnog guvernera a Moravija bi prestala postojati kao drava. Katarina zamiljeno pogleda na mjeseinom obasjanu dolinu kojom su prolazili. Rudolf joj potom ispria o njegovim primjedbama i prijetnjama idovskom narodu u Europi.

- Isuse blagi - zagleda se Katarina u Rudolfovo lice obasjano avetinjskim sjajem punog mjeseca. - Znai, vijesti BBC-a iz Londona su tone kada govore o masovnom iseljavanju poljskih i ekih idova u nepoznatim smjerovima! - Sve se vie bojim da ih nacisti iseljavanju na onaj svijet! - zakljui Rudolf prigueno. - Rudolfe dragi, o emu to govori?! - uplaeno ga pogleda supruga. - Govorim o vjerojatnom dolasku Antikrista na zemaljsku vlast, i skorom kraju ovog alosnog svijeta. Katarina gaje dugo u tiini promatrala, a potom se odvoji od prozora, lagano ga podiui i zatvarajui. Tako su stajali u polutami odjeljka za spavanje, onda mu se ona priblii i zagrli ga objema rukama. - Ljubi me, Rudolfe! Voli me, ne isputaj me iz naruja! - molila je drhtavim glasom. - Uasno me je strah. Rudolf, kojega je blizina voljene supruge uvijek uzbuivala, bez mnogo razmiljanja prihvati ovu ponudu. Te noi podavali su se jedno drugome s velikim arom i uzbuenjem, gotovo do zore. 286 19 Probudila ih je strana eksplozija. Vagon se naglo nakrivio na jednu stranu, poeo se jako tresti i poskakivati preko eljeznikih pragova. Ubrzo se buka stia a vagon umiri ostajui i dalje opasno nakrivljen. S poda na koji su oboje bili baeni, Rudolf i Katarina se prestraeno pogledaju. Vani je svitalo a sa svih se strana ula puana paljba i tektanje strojnica. Rudolf se pribere i skoi na noge, sagnut traei odjeu. - Napad na vlak! - ree kratko uplaenoj Katarini. Vani se ulo dovikivanje na njemakom. Lomljava stakla i nekoliko bolnih jauka, vjerojatno pogoenih vojnika iz pratnje. Na vratima odjeljka zauje se snano lupanje. - Gospodine grofe! - prepozna Rudolf zabrinuti glas majora Kunza. - Jeste li dobro?! Rudolf i dalje sagnut, dopue do vrata i otkljua ih. - Komunistika diverzija! - ree Kunz. - Minom su prevrnuli i raznijeli oklopni vagon, a lokomotiva i oba vagona su iskoili iz tranica. Sa svih smo strana opkoljeni u najuem planinskom usjeku! Dok je zadihan ekao na Rudolfovu reakciju, promatrao je Katarinu koja je nervoznim pokretima zakopavala gornji dio haljine. Svo troje su uali na podu vagona. - Predajmo se! - predloi Rudolf. - Da se predamo komunistikim banditima?! - gotovo se zagrcne mladi asnik. 287 - Zar vam se ini da su nam ostavili jo neku mogunost? Odmah zaustavite paljbu i pozovite njihovog pregovaraa!. Ne elite valjda da nas u ovoj klopci sve pobiju?

Kunz se preznojavao. O ovakvim neugodnim iznenaenjima im nikada nisu govorili u koli. Navodno, njemaka je ratna mainerija bila u svakom sluaju superiorna, pa se nitko drugim mogunosti nije ni zamarao. Brzo kimne glavom da se slae, pa se odvue straga du vagona. - Obustavite vatru! - uskoro se zauje njegov snaan glas s otvorenog prozora. Obustavite vatru! Govori vam major Kunz! Smjesta obustavite vatru! Prepoznavi glas svoga zapovjednika, njemaki vojnici prestanu pucati. Ionako nisu imali pojma to gaaju. Nastala je kratka tiina jer je pucnjavu obustavila i druga strana. Onda se opet zauje Kunzovo dovikivanje: - to hoete od nas?! Poaljite svoga pregovaraa! Malo je priekao, pa ponovi: - Jeste li me razumjeli?! Poaljite ovamo vaeg ovjeka! Nastupi nekoliko predugih trenutaka u ekanja, onda se iza zavoja klisure pojavi ovjek s visoko uzdignutom bijelim rupiem, zavezanim na vrhu kratkog tapa. Dok se pribliavao vagonu, stalno je s njim mahao. Major Kunz se ohrabri i osobno mu poe u susret, putem otpasujui remen s navlakom za revolver koji podigne u vis, zadravi ga u desnoj ruci. Tako su se polako pribliavali jedan drugome, spotiui se u polomljene pragove i savijene tranice. - Vi ste zapovjednik? - zaustavi se gerilac na tri metra od majora, oslovivi ga na njemakom. - Jesam... Major Kunz - doda on svoje ime. - Mi smo moravski partizani - objasni mu civil. - Ja sam Milan Zlotnik, zapovjednik odreda! - to elite od nas? - upita Kunz sa strepnjom u glasu. - Nareeno mi je da zarobim i privedem u glavni tab grofa i kontesu von Ludberg i to vie ivih njemakih vojnika i asnika. - Zato ivih? - nije bilo jasno Kunzu. - Na alost, - nasmjei mu se Zlotnik zlobno, - iz taktikih nam razloga nije doputeno ubijati njemake vojnike. 288 Oprostite, - nasmjei se i major - ali do sada nisam nikada uo za ovakvu vrstu ratovanja. Vjerujem da ete nas tamo sve dobro nahraniti, previti nae ranjene, oistiti naa prljava odijela i objasniti nam na karti kako emo se najbre vratiti u nau jedinicu, te se ispriati to ste nas ovako grubo prekinuli na naem putu, kako biste upotpunili vau ratnu vjebu! Milan Zlotnik se i dalje nervozno smjekao. - Ne svia mi se va humor, majore, jer je preblizu istine. Neto e se slino doista i dogoditi, jer ste nam potrebni kao iva zamjena za nekoliko naih drugova koje dri atalinska Tajna policija i Gestapo te ih mui u tamonjim zatvorima. - to e vam onda grof i kontesa? - Nemam pojma majore. Nareeno mije da tako postupim, a u sluaju vaeg odugovlaenja ili odbijanja moramo vas sve pobiti bombama.

Kunz se zamiljeno okrene prema vlaku. O neemu je brzo razmiljao a potom, nemajui kuda, opet pogleda Zlotnika. - U redu. Predat emo se. - odlui major produiti svoj i ivot svojih vojnika. - to moramo uiniti? - Vratite se svojim ljudima i objasnite im o emu smo se dogovorili. Neka po dvojica u koloni, bez oruja s podignutim rukama na glavi, pou sa svojim nadreenim na elu kolone prema zavoju. Vi ostanite na kraju s grofom i njegovom suprugom. Imate li povrijeenih? - upita Zlotnik na kraju. - Mislim da imamo dva mrtva u oklopnom vagonu i deset lake i tee ranjenih. Mogu li vas zamoliti da ih previjete prije nego ih odvedete u te divlje planine? - Svata, majore - opet se nasmijei Zlotnik, a Kunza spopadne nekakva jeza. - pa ne bi imali izgleda preivjeti ni prvi kilometar. - to ete onda uiniti? - problijedi Kunz. - Na brzinu emo ih previti i pruiti prvu pomo, pa ih jednostavno sve ostaviti u vlaku dok ih ne otkrije sljedei vlak. Ne bojte se, nee naletjeti na njih, ovim se klisurama moe voziti jedva dvadeset kilometara na sat. - Neizmjerno vam hvala - prui mu Kunz svoj remen s revolverom i poe natrag prema vlaku. 289 - Pourite! - dovikne Zlotnik za njim. - Za nepunih pola sata dolazi drugi vlak iz smjera Austrije. - Major Kunz nije ni razmiljao o odugovlaenju ili da saeka taj drugi vlak. Kosa mu se dizala na glavi ve od samog pogleda na okolne litice. Uope nisu imali nikakve anse. Najprije se popne u zadnji vagon i objasni vojnicima iz pratnje kakva je situacija, pokuavajui ih ohrabriti Zlotnikovim rijeima o zamjeni za uhiene komuniste. Na pitanje nekoliko asnika to e im se dogoditi ako Gestapo odbije zamjenu, on im nije znao odgovoriti. Zatim se uputi u vagon gdje su bili Rudolf i Katarina da ih obavijesti o ishodu pregovora s partizanskim komandantom. Bez mnogo rasprave sloe se da postupe kako je traeno. Jer, kako Rudolf ree, produavajui ivote pristankom, uveavali su priliku da im kasnije pobjegnu ili preive na neki drugi nain. Kunz se s tom teorijom i sam slagao. Bio je ustvari ljut to se njegov prvi stvarni ratni doivljaj zavrava predajom, i to ga u vojnoj akademiji uope nisu pripremili na takvu mogunost. Samo pet minuta kasnije, razoruana kolona njemakih zarobljenika krene prema zavoju klisure. Ispred njih su ila trojica doasnika i jedan porunik koji je pridravao ranjenu lijevu ruku. Ususret im poe grupa naoruanih civila, s nekakvim velikim, nespretno izrezanim i saitim crvenim zvijezdama na kapama i eirima. Da u rukama nisu imali oruje, djelovali bi zaista smijeno u tim svojim odorama. S njima se nalazio i prosijed ovjek u prljavom bijelom ogrtau, mjestimice umazanom krvlju. U ruci je nosio lijeniku torbu. On zaustavi kolonu, na brzinu pregleda ruku porunika i zakljui daje sve u redu. Izdvoji ga na

stranu i ree neto mladoj djevojci s pitoljem za pojasom. Bolniarka, jer to je oito bila, odmah previje ruku mladom poruniku, i smjeei se neto mu dobaci na njemakom. Moravljani nisu imali veih problema s njemakim jezikom jer su tijekom gotovo itave svoje povijesti pripadali njemakim vladarima. Kolona od oko pedeset Nijemaca proe izmeu naoruanih partizana koji su stajali du visokih litica klanca. Na kraju kolone ili su Rudolf i Katarina u pratnji Kunza, starog Franza i Irene. - Vas dvoje! - pokae Milan Zlotnik u Franza i Irenu koji se na mjestu zaustave. - Ostanite u vagonu s ranjenicima i ekajte! Onima koji vas otkriju, objasnite to se dogodilo i upozorite ih s moje strane da e 290 svi ovi ljudi biti odmah pobijeni ako primjetimo i najmanji znak pokreta jedinica u tijeku dvadeset i etiri sata. Prestraeni Franz samo kimne glavom daje razumio. Bilo je jasno daje Zlotnik jako dobro obavijeten tko se nalazi u vagonu, pa je starog Franza s kerkom namjerno izostavio. Sto se njega ticalo, oni su bili potpuno neduni u cijeloj ovoj guvi. Dok se kolona udaljavala zavojitom prugom, stajali su blijedi i zabrinuto gledali. Za to vrijeme zadnja je grupa partizana odnosila sobom oruje, sanduke s municijom, sanitetski materijal i hranu koju su na brzinu pokupili iz nakrivljenih vagona, a bez svojih izama ostala su i dvojica mrtvih Nijemaca kao i svi ranjenici. Njima svejedno nee tako skoro trebati, a oruje i obua bili su prava dragocjenost u ovim surovim planinama. Ljudi koji su se posljednjih dana pridruili Zlotnikovom odredu, nisu bili spremni za alpsko ratovanje, a mnogi od njih ni u civilnom ivotu nisu mogli sebi priutiti prave cipele. Bili su to uglavnom nezaposleni radnici, siromani seljaci i uvijek uzbuenja eljna kolska omladina. Pjeaili su razdijeljeni po manjim grupama, jer ih je tako bilo tee primjetiti iz zraka. Ono stoje poelo zabrinjavati majora Kunza, bilo je da te manje grupe jedna po jedna putem nekud nestaju. Bilo je oito da ih odvode u raznim smjerovima. Na kraju su ostali samo on, Rudolf, Katarina i Zlotnik s trojicom naoruanih gerilaca. Katarini su dali da preko kratkih debelih arapa navue vojnike izme, dok su Rudolfove izme bile sastavni dio husarske odore. U posljednjem je trenutku u vagonu dograbio svoj kri Svetog Jurja koji je i sada imao na sebi na velikom zlatnom lancu oko vrata. Katarina je takoer ponijela svoj ogrta od hermelina jer je planinski zrak jo bio hladan i otar. - Odavde vas moram voditi vezanih oiju - zaustavi ih partizanski komandant, nakon dva sata pjeaenja. Stave im poveze preko oiju i narede da se dre za ruke kako ne bi skretali s planinske staze. - S vaim doputenjem, konteso - uhvati Milan Zlotnik Katarinu za ruku, jer je ona stajala prva u redu. Ostali su krenuli iza njih u koloni jedan po jedan. Kunz je iao posljednji drei za ruku Rudolfa. Kretanje im se sada jako usporilo. Kako bi bar donekle zadrao svoj

vojniki moral na visini, Kunz je u sebi brojio. Nadao se da bi mu to moda moglo koristiti kasnije u otkrivanju komunistikog gnijezda, ako 291 ovu avanturu uope i preivi. Kako su se spotakivali i neravnomjerno koraali, brojio je svoje duboke, paljivo odmjerene udisaje. Kada je preao brojku od dvije tisue, bio je veoma iscrpljen i spreman prestati s ovom napetom psihikom koncentracijom. Po udaljenim glasovima i uzvicima, shvatio je da ih privode ili nekoj drugoj grupi ili tajnom partizanskom stoera. - Hej, Zlotnik! - dovikne netko sa strane. - Gle koga nam dovodi Zlotnik! Sada nam se u borbi protiv neprijatelja pridruuju ak i grofovi i faistiki asnici. - Zavei! - izdere se Zlotnik s elu male kolone. Ali se veselo i uvredljivo dobacivanje nastavilo. Kunz je razumio samo one upadice na njemakom jeziku. Zaustave ih tek nakon deset minuta. Glasovi se vie nisu uli, ve samo kapanje vode. Tu ih oslobode poveza s oiju koje su se odmah priviknule na tamnu unutranjost nekakve planinske pilje. Sa strane je gorjela vatra, oko koje su stajali naoruani ljudi, grijui se. - Ovuda! - povede ih Zlotnik nekamo na lijevo, nosei u ruci veliku lu. Proli su jo nekoliko prirodnih tunela i uskih prolaza, da bi se nali u ogromnoj podzemnoj dvorani, osvijetljenoj elektrinom rasvjetom. Tu se nalazio razapet veliki vojniki ator, kao i deset manjih, koji su svojim platnima titili one unutra od dosadnih kapljica vode koje su stalno kapale odozgo. - Majore Kunz, - okrene se Zlotnik njemakom asniku, - vi ete poi s ovim ljudima na drugo mjesto, a vi grofe i gospoo, izvolite u ovaj zeleni ator. Rudolf i Kunz zabrinuto se pogledaju. Zlotnik koji je u stavu mirno stajao pred ulazom u ator, propusti Rudolfa i Katarinu, a sam ostane vani. U atoru se nalazio drveni stol sa stolcem, kao i eljezni vojniki kreveti s jo tri stolca na rasklapanje. Okrenut leima, iza stola je stajao neki ovjek ogrnut zimskim kaputom, mijeajui neto licom. Kada se okrenuo svojim gostima, u racije drao limeni loni s toplim napitkom. - Hoffmane! - promrmlja Rudolf s nevjericom u glasu. - Ja... - progovori on i zapne, -ja jednostavno ne znam kako da vam se ispriam zbog naeg susreta. Molim vas samo da mi vjerujete da ovo nije bila moja ideja. 292 - Hoffmane! - prie mu Rudolf blie. - Kako ste ovjee? Gdje ste bili svo ovo vrijeme? - smjeio mu se prijateljski. - U Sovjetskom Savezu. Nedavno sam se vratio po nalogu Partije da ovdje organiziram oruani ustanak protiv Nijemaca. - U Rusiji ste bili trinaest godina? - provjeravao je Rudolf ne mogavi vjerovati.

- Sjednite - prie im Hoffman sasvim blizu i pozdravi se s njima. Sve u vam kasnije ispriati. Jeste li za topli aj? Pretpostavljam da ste premoreni i iscrpljeni. - S rumom! - ree Rudolf u ali. - S rumom! - ponovi Hoffman ozbiljno, vrativi se maloj polici iza stola, na kojoj se puio mali bakreni ajnik. - to vi mislite, kakvi smo mi to banditi, - aludirao je na omiljenu faistiku frazu, - pa da nemamo ni bocu ruma. Rudolf i Katarina sjednu na vojniki krevet. Ona je rukom masirala utrnula koljena i glenjeve, a Rudolf stezao i irio utrnule ake. Hoffman se vrati s dva lonia iz kojih zamirie aj s rumom. Doda im lonie, pa sjedne na metalni stolac ispred njih. Kratko ih je prijateljski promatrao dok su srkali aj, pa ih upita: - Pa? Kako vas je primio voa njemakog naroda i to vam je predloio? Rudolf koji se skoro zagrcnuo, odloi loni od usta. - Tko vam je rekao da smo bili kod Hitlera?! - Kada vas Nijemci drugi dan svog upada u Moraviju strpaju u va osobni vagon, osiguraju vas oklopnim vagonom s gomilom do zuba naoruanih vojnika, pa vas odvuku do Salzburga, to znai samo jedno! - Hoffmane, kako moete znati da su nas uputili ba u Salzburg? udio se Rudolf. - Osim ovih ovdje naoruanih bijednika, imamo jo stotine vanjskih suradnika i simpatizera - objasni on. - Meu njima i dosta eljezniara, a mnogi Moravljani rade i u Austrijskoj eljeznici. - Razumijem - otegne Rudolf. - Pa su drugovi iz Centralnog Komiteta odmah pomislili da vam onaj luak sluajno ne ponudi Moravsko prijestolje. Rudolf i Katarina zaprepateno se pogledaju. Kako to da samo njima nije pala na um slina ideja? 293 - Ustvari, nema smisla pred vama kriti ono stoje toliko oito - ree Katarina i sve mu ispria. - Tono je danas je Hitler primio u svojoj vili u OberSalzburgu i tono je da nam je ponudio Moravsku krunu. - Zato? - gorio je Hoffman od znatielje. Katarina mu sve do sitnice ispria cijeli njihov boravak u Berghoffu i Kelsteinu. Rudolfju je povremeno prekidao, kako bi Hoffmanu tonije prenio Hitlerove rijei. - On je ipak lud ovjek - zakljui Hoffman. - Ne znam koliko je lud, - umorno se nasmije Rudolf, - ali je strahovito moan. -1 mogu li znati to ste mu vi na to odgovorili? - Nita. Dao nam je par dana za razmiljanje. Meutim, nas dvoje smo ve odbacili takvu mogunost. - Nisam ni sumnjao - nasmijei im se Hoffman. - Rekao sam Komitetu da vi ne bi izdali svoj narod u najteim trenucima njegove povijesti, ali moji su drugovi svejedno ustrajali da vas prisilno dovedu ovamo i za svaki sluaj sprijee u sluaju vaeg pristanka.

- to e se s nama dogoditi? - zabrinuto e Katarina. - Nita - pogleda je Hoffman iznenaeno. - Malo e vas zadrati, Nijemce dobro iznervirati, a onda pokuati zamjenu njihovih vojnika i asnika za nekoliko naih uhienih lanova. - A to ako oni ne pristanu? - upita Rudolf tiho. - Tada emo morati strijeljati zarobljenike, kao to oni svakodnevno ine s uhienim komunistima na okupiranim podrujima Europe. Jednostavno emo slijediti njihova pravila ratne igre. A vas emo kasnije pustiti. - Zato biste nas pustili, a Nijemce pobili? - upita Katarina - Jer ste odani i ugledni moravski graani, protiv kojih ne postoji ni najmanji prigovor. - Tako kau oni iz Komiteta? - Tako kaem ja! - ree Hoffman. - A vi ste? - upita Rudolf. - Novi Prvi tajnik komunistike partije Moravije. Rudolf na ovo stavi loni na prazan stolac. - Ali... - mucao je - u novinama je uvijek pisalo daje ef Partije onaj stari profesor. 294 - "Djed"? - pomogne mu Hoffman. - Vie nije. Nedavno je zbog bolesti podnio ostavku, a Politbiro je izabrao mene. Zbog toga su me hitno poslali iz Rusije. - Kako je moja Rusija? - upita Katarina sa sjetom u glasu. Hoffman spusti glavu nita ne odgovorivi, potom je opet pogleda. - Nije loe. Katarina gaje dobro razumjela. - Iako me vaa pojava ovdje u prvi mah smrtno uplaila, sada vidim da ste jo uvijek onaj isti, poten i iskren ovjek. - to me tjera da vas upitam, zato ste ubili onog starog kralja? ree Rudolf bez oklijevanja. - Nisam gaja ubio! - sijevne Hoffman pogledom. - Znam to. Zato ste naredili da ga ubiju? - Nisam ni naredio - opravdavao se Hoffman. - Nisam ak za to ni glasovao, izlaui se time mnogim opasnostima. Starije sve uredio prije nego to su me izabrali. Nije elio riskirati i meni ostaviti izvrenje tog neugodnog zadatka. Ali usprkos mom ogorenom otporu i suprotstavljanju toj ideji, na kraju su me svejedno izabrali za novog tajnika. Ja, kao i Poncije Pilat, perem od toga ruke. Ja bih se kralja rijeio drukije. -1 humanije, pretpostavljam - doda Katarina. Bilo je zaista odvratno i uasno gledati u novinama njegovo mecima izresetano tijelo. Niste li barem svome krvniku mogli rei da mu puca u srce? Hoffman sve bljei opet sagne glavu. - Jesmo, - ree snudeno, - ali ovjek koji je ubio kralja i admirala,

ispunjenje nekom stranom mrnjom i neobuzdanog je karaktera. - Neki drugi Adam Bloch? - upita Rudolf tiho. Hoffman ga pogleda ravno u oi. - Da. Kralja je ubio osobno Adam Bloch. - Adam Bloch u vaim redovima?! - ustane Rudolf zaprepaten. - Ni o tome nisam imao pojma. - opravdavao se Hoffman, sve vie osjeajui krivicu. - Objasnili su mi da pokretu otpora sada treba to vie takvih ljudi, ludo hrabrih i spremnih na sve. - Adam Bloch je ludo hrabar? - ponovi Katarina. - Da, - opet potvrdi Hoffman. - Oito uri da nadoknadi onako poniavajue izgubljenu mukost. Ali ne brinite - umiri ih on. - Adam 295 Bloch je pripojen atalinskom odredu, a njegovo kretanje i ponaanje strogo nadziremo. Rudolf se opet spusti na rub eljeznog kreveta. Ova gaje neugodna novost jako uzbudila i zabrinula. O neemu je dugo razmiljao, onda podigne glavu prema Hoffmanu. - Znai li to onda da su tvrdnje buroaskih krugova tone kada predskazuju totalno unitenje Istonoevropskog plemstva i aristokracije u buduem komunistikom sustavu? - Vi se nemate ega bojati - odgovori Hoffman neodreeno. - Neka brinu oni koji su se zamjerili radnikoj klasi. Vi ste sa svoje strane uinili vie nego to ste trebali. Da ne spominjem ono spaavanje komunistikog funkcionera od sigurne smrti iz podruma Tajne policije. - To zaboravite - pokae Rudolf prstom na njega. - One vam noi nisam pomogao zbog Partije, ve zato to ste mi bili drag i odan prijatelj. - Zar vie nisam? - Naravno da jeste. - umiri ga Rudolf. - Bez obzira na puteve naih osobnih sudbina koji su se oito razili, mi emo vas uvijek potovati i rado vas se sjeati. - Bila su to divna vremena. - gledao ih je Hoffman sjetno. - Nemate pojma koliko sam uivao radei s vama i planinarei. - Na nesreu, sagne on glavu, trajalo je jako kratko. - Podigli smo Gertrudi divan mramorni spomenik - ree Katarina, na to on samo kimne glavom u znak zahvalnosti. - Pretpostavljam da ste poslije svega jako umorni i da biste se eljeli odmoriti - pogleda ih on s udnim sjajem u oima. - Odvest e vas do slinog atora u kojemu ete ostati nekoliko dana, ne vie od tjedna. Tamo e vam donositi hranu i novine koje naalost stiu s danom zakanjenja. Osobno u vas redovito obilaziti i izvjetavati o tijeku dogaaja. - Hvala vam, Hoffmane - ustane Rudolf a za njim i Katarina. Hoffman im kimne glavom i isprati ih van. Nedaleko atora stajala su dvojica naoruanih mukaraca koji se ukoe u nezgrapni stav mirno. - Odvedite nae goste do njima odreenog mjesta - naredi im Hoffman. Na svom kratkom putu sreli su se s majorom Kunzom kojega su sprovodili prema Hoffmanovom atoru. Kunz je bio blijed pa ga Rudolf

296 pogleda da ga ohrabri. Hoffman e sada Kunzu vjerojatno izdiktirati neugodne uvjete eventualne zamjene, ili ga ak osloboditi da osobno odnese tu poruku vlastima u Atalin. Rudolf i Katarina ostali su u atoru punih pet dana. Unutra im je stalno gorjela elektrina arulja koju bi prije spavanja jednostavno malo odvrnuli i ugasili. O njihovoj higijeni i prehrani brinula je mlada seoska djevojka, s pitoljem za pojasom. U kratkim ali redovitim etnjama koje su im u pratnji te djevojke bile doputene, Rudolf otkrije da se u prostranim, meusobno povezanim piljama, nalazi kompletna vojna bolnica s dvadeset kreveta i manjim odjelom za hitne kirurke zahvate. Na pitanje Hoffmanu kako dolaze do svega toga, ovaj mu je odgovorio: Pljakom! To Rudolfu da ideju o kojoj je razmiljao posljednja dva dana. Kada ih je Hoffman posljednji put posjetio u atoru on mu je iznese: - Razmiljao sam ovih dana, raspravljao s Katarinom o jednoj mogunosti koju bismo svakako morali iskoristiti. Hoffman gaje paljivo sluao. - Iz naega sam razgovora shvatio da vi uope nemate novanih sredstava, a ja jo uvijek drim u sefu kilogram zlata kojeg sam donio iz Bea. Ne ini li vam se da je ovo izvanredna prilika da nas oslobodite za to zlato! - Je li mogue da nas i vi smatrate banditima? - razoarano e Hoffman. - Otkuda vam takva ideja? - Sve se dobro slae. Kaete da Nijemci ve znaju tko ste, onda svakako znaju i da ste nekada bili upravitelj na naemu imanju. Dakle, samo ste vi mogli znati za to zlato u sefu koje vam je sada vie nego potrebno za nabavu lijekova i vraanje naih ljudi iz zatvora. - Ako sam rekao da pljakamo i otimamo oruje i sredstva, nisam mislio na privatne osobe, ve na vojne okupacijske vlasti - gotovo se uvrijedi Hoffman. - To je u redu! - odmahne Rudolf rukom. - Samo, ne bih elio da nas Gestapo gnjavi pitanjima zato ste nas pustili ive i zdrave? Ne bih elio da oni zakljue da smo prijatelji, jer bi nas takva sumnja mogla stajati glava. Hoffman gaje sada paljivo sluao. 297 - Ovako, vi ete im samo potvrditi da imaju posla s beskrupuloznim banditima, a nas ete time prikazati nedunim rtvama neogranienog povjerenja koje smo vam nekada iskazali. - Hvala na komplimentu - kiselo se smijao Hoffman. - Ma koliko mi je muka od ove vae ideje, moram priznati da ste pomalo u pravu. Gestapu bi zaista moglo biti sumnjivo to vas putamo bez ikakvih uvjeta, a od njih traimo da oslobode dvanaest naih drugova. - Tono! - ivne Rudolf. - Osim toga, to e vam zlato vie koristiti nego nama. Mi emo se ve nekako snai i s gomilom bezvrijednih moravskih dinara.

- Bojim se da ste u pravu to se tie moravskog novca - ree Hoffman. - Donosim vam loe vijesti. Kao to smo i oekivali, Hitlera je strano naljutila naa neoekivana akcija i on je jutros pripojio Moraviju Njemakoj. Sada smo i mi i Austrija njemake pokrajine. to se novca tie, on vie ne vrijedi, ali ga moete zamijeniti sto prema jedan za marke. Tako nas je Hitler i slubeno uinio banditima na njemakom podruju. - Moravija pripojena? - aptalaje Katarina. - Pa to je divno - ree Rudolf. - To znai da nas vie nemate razloga drati, jer smo pripojenjem automatski izgubili i pravo na prijestolje. - Tono. - potvrdi Hoffman - Doao sam vam rei da ste slobodni! - Moemo se vratiti? - upita Katarina tiho. - Naravno, - potvrdi Hoffman, - ali sada ste me potpuno zbunili tom idejom o zlatu. Kako vie ne pretendirate na prijestolje, moda bismo vas mogli ucijeniti za to zlato. Kratko je razmiljao, onda im predloi: - Kako bi bilo da poaljemo Kunza s porukom u Ludberg? Vi mu prije toga predajte tajnu ifru sefa i recite da zlato mora donijeti na dogovoreno mjesto inae emo vas strijeljati! Znate, - ekao je Hoffman neobrijanu bradu, - moglo bi nam to zlato zaista dobro posluiti. Kad samo pomislim da bismo njime mogli podmititi desetine njemakih vojnih slubenika i time spasiti stotine naih nedunih drugova i graana. - Zato vam ga i nudim - upadne mu Rudolf u rije. - Iskoristite ga iskljuivo za otkup ljudskih ivota. Hoffman ih je zamiljeno pomatrao. On se jo uvijek osjeao tako nemonim pred ovim divnim ljudima, njegovim nekadanjim poslodavci298 ma. Njihovoj humanosti, ljudskom razumjevanju i beskrajnom prijateljstvu kao da uope nema kraja. - Dogovoreno - udari se on po koljenu i ustane. Kada je Rudolf nasamo ostao s majorom Kunzom, vjeto mu je odglumio oajnog zarobljenika od kojega trae da otkupi svoj ivot i ivot svoje supruge. Kunz presretan to ba njega alju u slobodu s ovako vanim zadatkom, paljivo upie tajnu ifru na komadi papira i stavi ga u gornji dep uniforme. Obea Rudolfu kako e uiniti sve da na vrijeme doe na mjesto koje mu partizani odrede. Dva dana kasnije, izvedu Rudolfa i Katarinu iz njihovog privremenog prebivalita i povedu ih u Hoffmanov ator. Tu su se srdano oprostili. Hoffman malo due zadri Rudolfovu ruku u svojima rukama. - Ma kako zavrila ova tragedija naeg naroda, - ree mu Rudolf, nemojte brinuti. Ako ikada odluite napustiti Moraviju, znajte da u aliti za vama. Ako pak odluite ostati do kraja, uvijek se sjetite da imate prijatelje koji e misliti na vas u kritinom trenutku konanog i neminovnog osloboenja nae drage domovine. Nije mogao biti jasniji. - uvajte se Hoffmane - ree Rudolf na kraju, ne slutei da ga nikada vie nee vidjeti. Opet im povezu oi i povedu iz pilje. Sprovodio ih je Zlotnik s dvojicom partizana. Iako vezanih oiju, osjete da im se putem pridruuju

skupine njemakih zarobljenika. Zakljuili su to po njihovim veselim upa-dicama i ivahnom razgovoru. Ali sada je pjeaenje potrajalo samo dva i pol sata. Kada su im skinuli poveze, iznenaeni primijete da se nalaze pred samim ulazom u tunel. Na oblinjem stupu, nalazio se partizan sa slualicom na uhu. Jutro je bilo maglovito i prohladno. To je dakle bilo mjesto razmjene zarobljenika, razmiljao je Rudolf. Vrlo vjeto. Razmjena se trebala izvriti negdje na pruzi, uz signal koji e naravno dati partizani. Nijemcima je na taj nain bilo nemogue da zbog dvadeset komunistikih uhienika, kontroliraju desetine kilometara teko prohodne planinske eljeznice. - Dolaze! - vikne onaj sa stupa. - Sve je izgleda u redu, alju samo lokomotivu i dva putnika vagona. - Upalite vatru - vikne Zlotnik u mrani tunel. 299 Tako su ekali par minuta, onda se iz tunela zauje kripa konica. Zlotnik se sam uputi u mranu unutranjost iz koje se uskoro vrati s deset civila u jako loem fizikom stanju. Svi su bili u modricama od prebijanja, a neki su imali zavoje preko nanijetih povreda. Nekoliko njih je otvoreno plakalo od sree to su opet na slobodi. Kada je zamakao s osloboenim ljudima iza prvih klisura, na nasip pruge ponu dovoditi zarobljene Nijemce. Tu ih oslobode njihovih vojnih izama i sve ih privedu vezane uzetom. Mladii su bili sretni i ivahni to e ih uskoro osloboditi, petoricu za svakog uhienog komunistu. Iz grmlja se opet vrati Milan Zlotnik. Nekomu snano zazvidi u tunel, a na izlazu se uskoro pojavi major Kunz. U rukama je drao nekakvu konu vreicu, koju bez rijei prui partizanskom komandantu. Zlotnik na brzinu provjeri zlato i potvrdi glavom daje sve u redu. - Gospodine grofe, - skine on ljubazno svoju ubaru s crvenom zvijezdom, - nadam se da ste kod nas proveli ugodno i pouno vrijeme. Rudolf mu se samo kratko nakloni. - Vodite ih - ree on Kunzu na njemakom i izgubi se iza stijene. Kunz pozove rukom svoje bose i vezane borce da ga slijede, pa propusti Rudolfa i Katarinu u mrani tunel. Samo deset metara dalje ekala ih je grupa naoruanih njemakih vojnika. Oni ih doprate do malog vlaka ija je lokomotiva isputala paru u pravilnim vremenskim razmacima. Prolazei kraj nje, Katarina prekrije usta lijevom rukom, pazei da tijelom ne dotakne vrue dijelove stroja. Pomogli su im da se popnu u vlastiti vagon, gdje su ih doekali Franz i Irena. Ostalu vojsku ukrcae u drugi putniki vagon i mala kompozicija krene unatrag. - Gospodine grofe! - zurio je Franz u neobrijanog Rudolfa, njegovo prljavo bijelo odijelo i blatnu obuu. - Je li mogue da su vas ti razbojnici ipak oslobodili?! - Zlato bui gdje svrdlo ne moe - podsjeti Rudolf na poznatu narodnu poslovicu. Na vratima se pojavi ispijeno lice majora Kunza. Bio je oito ponosan i zadovoljan sam sa sobom. Ali prije no to e im biti doputeno da napokon odahnu, na dvoru ih je doekalo jo jedno neugodno iznenaenje. Jo na malom peronu

dvorskog spremita gdje su ih dovezli, ekala su ih dva asnika Gestapoa, u njihovim mranim i ozloglaenim uniformama. Na beivotnim licima 300 nacistikih inkvizitora, trudili su se zadrati neuvjerljiv, toboe prijateljski smjeak. - Madam! - nakloni se onaj vii Katarini. - Gospodine grofe! - ponovi on naklon prema Rudolfu, - Po vaim ispijenim licima vidim kroz kakav ste duevni pakao proli ovih dana - izrazi on najprije svoje simpatije, pa doda: - Ipak vas moram zamoliti za jo nekoliko trenutaka vae panje, jako vanih za nau istragu oko ovoga incidenta i to skorijeg kanjavanja tih umskih razbojnika. - to elite? - upita Rudolf hladno. - Da nam u vaemu kabinetu odgovorite na nekoliko vanih pitanja - odgovori nii, debeljukasti major. Rudolf mu uputi pogled, uroen samo nabusitim plemiima Pruskog podrijetla Kako im je ovim jasnim znakom omalovaavanja stavio do znanja to o njima misli, on galantno povede svoju suprugu prema dvorskom hodniku. Jo uvijek neobrijan, namjerno je na sebi zadrao husarsko odijelo, na kojemu se presijavao kri Svetog Jurja. Pred samim ulazom u kabinet, Katarina izuje vojne izme prekrivene blatom. - Sjednite - ponudi ih ljubazno onaj vii. - Zovem se Kruger - predstavi im se kratko, sjedajui za Rudolfov masivni stol. Onaj drugi prieka da oni prvi sjednu, pa se spusti u trei naslonja, paljivo ih promatrajui. - Mi smo ve uglavnom ispitali vaega upravitelja i njegovu ker ree Kruger prelistavajui neke papire - a i major Kunz nam je dao neke vane obavijesti. Od vas elimo samo saznati osobna zapaanja o mjestu vaega boravka, broju osoblja, kao i osobu koja vas je tamo prva primila i sasluala. - Mislite na Victora Hoffmana, mog biveg upravitelja? Dok se na licu majora Krugera moglo primjetiti iznenaenje, na debelom licu onog drugog nije se pomaknuo ni mii. Bio je to najbolji znak da Gestapo zaista ve sve zna o voi moravskih komunista. - Taj se ovjek zove Victor Hoffman i bio je va upravitelj?! - ponovi Kruger zagledavi se u papire pred sobom. - Ovdje pie da se ovjek kojega traimo zove Hans Gruber i da ima austrijsku putovnicu. Rudolf se uplaio da nije moda prebrzo izbrbljao Hoffmanovo pravo ime, ali je zato Katarina primjetila na stolu album s njihovim vjenanim slikama. - Nas ne zanima to pie u vaim izvjetajima - ree ona ledenim tonom. - ovjek koji nas je prvi sasluao je na bivi upravitelj Victor Hoffman! Nismo slijepi. Uostalom, zar ve major Kunz nije prepoznao njegov lik iz tih svadbenih fotografija? Rudolf je zbunjeno pogleda, pa pogleda na stol. Kruger koji se nasmije krajem tankih usana, izvue debeli album ispod nekoliko omotnica. Prelista ga pa okrene jednu stranu prema njima. Na fotografiji se jasno vidio Hoffman, Gertruda, i njih dvoje ispred Ludberke katedrale.

- Je li ovo ovjek koji vas je sasluavao? - upita on. - Da - potvrdi Rudolf kratko. - Sto je htio od vas? - major polako zatvori album. - im nas je primio u svom atoru, rekao nam je da mu je ao to se nakon dugog razdoblja susreemo pod takvim neugodnim okolnostima, ali da mu to nalau Partija i moravski narod. - to mu nalau? - prijee Kruger na policijski stil ispitivanja. - Da nas sprijei od stupanja na moravsko prijestolje. Rekao nam je, - izmiljao je Rudolf, - da se moravski narod jednom zauvijek odluio rijeiti kralja i njegove buroazije i da e svi koji se suprotstave toj volji naroda, morati umrijeti. - Tako znai? - ree Kurger sve mranijeg izgleda. - Je li vas on prvi pitao otkuda se vraate, ili ste mu vi prvi rekli da vas je primio Fiihrer? - Nitko mu nita nije rekao, - pogleda ga Rudolf ljutito. - Ve je sve znao! Nije nam dopustio ni da otvorimo usta. Unaprijed nam je sve ispriao, kao da se itavo vrijeme vozio s nama do Salzburga! Ovo je bilo previe. - Vi mi hoete rei daje Hoffman znao sve pojedinosti vaeg puta i boravka u Berghofu?! - kipjelo je u njemu. - Da - razveseli se Rudolf, kojemu je napokon bilo drago to je uspio izbaciti iz takta ove mehanike ljudske lutke. - Kada sam ga upitao otkuda mu tako luda ideja, on mi se nasmijeio sa aljenjem, podsjeajui me da sam dvor napustio u osobnom vagonu, u pratnji oklopnih kola i prepunim vagonom vojnika u posljednjem vagonu. Kako smo putovali prema Austriji, a potom se zaustavili u Salzburgu, bilo mu je 302 jasno da nas je pozvao Fiihrer koji e nas sigurno primiti na svom imanju. - Kako je mogao znati da se va vlak zaustavio ba u Salzburgu? siktao je sada Kruger, u nadi da ih je ulovio u lai. -1 to smo ga pitali. - veselio se Rudolf. - Objasnio nam je da su ga o planu naega puta obavijestili ljudi koji rade na eljeznicama obaju zemalja, simpatizeri njegova pokreta otpora. Major Kruger je piljio u Rudolfa, ne vjerujui svojim uima. - Osim toga, - odlui ga Rudolf dokrajiti, - Hoffman je znao da sam ja jedini zakonski pretendent na moravsko prijestolje, pa mu nije bilo teko sjetiti se zbog ega me zapravo Fiihrer zvao. Major Kruger ih je promatrao tako stisnutih eljusti, da su mu tanke usne pomodrile i pretvorile se u tamnu crtu. Napokon pogleda svog zanijemjelog kolegu koji je opet gledao u Rudolfa. Kad su im se pogledi napokon sreli, Kruger prosike kroz stisnute zube: - Pa da... samo iznimno glupim i nesposobnim kadrovima nae regularne vojske mogla je pasti na um takva ideja. Da su ih, recimo, poslali u obinom stonom vagonu, nikome ne bi palo na pamet da ga slijedi. - Mislite kao i ostale slavenske svinje koje zadnjih godina izvozite iz Poljske i ehoslovake u nepoznatim smjerovima? - upita ga Rudolf. Kruger poprimi pepeljastu boju. Da ga nije prvi izazvao svojom

primjedbom, vjerojatno bi sada planuo. Ali on ak skupi toliko snage i samoprijekora, da mu se ispria: - Oprostite mi, grofe. Nisam tako mislio, samo sam u nastupu ljutnje uinio neumjesnu usporedbu. - Je li to sve? - upita Rudolf hladno. Kruger brzo pogleda papire pred sobom. - Zato su vas na kraju ipak pustili? - Kako je Fiihrer odmah pripojio Moraviju Njemakoj, vie nije postojala mogunost moje krunidbe za kralja. Ipak, nije elio ostati praznih ruku. Hoffman se sjetio da u sefu imam kilogram zlatnog novca koji je zatraio kao otkupninu. - Zato mu niste rekli da ste ga prodali i potrooli? - Pokuao sam, ali me on podsjetio da smo posljednjih godina primili mnogo milijuna za koritenje naeg rudnika i uma. Osim toga do303 jjm bro je znao da sam uvijek govorio da u to zlato uvati za crne dane. Uostalom, nije mi ostavio drugi izbor. - Vraji je ovjek taj va bivi upravitelj i "kum" - naglasi Kruger zadnju rije. - Ne morate biti sarkastini, ve smo dovoljni propatili zbog velikog povjerenja koje smo svojevremeno ukazivali tom dvolinom propalici - umijea se Katarina. Major Kruger naini malu stanku. - Kako vi osobno tumaite tako dobru organiziranost bandita, sklonita i naoruanja, od prvoga dana naeg ulaska na moravsko podruje? - Komunisti su se oito pripremali za va doek, kao to ste vi planirali va nedavni upad. - Krugeru se sve manje sviao ovaj naduti moravski plemi bez dlake na jeziku. - Jeste li svjesni, grofe, koliko e tete i smrti to zlato nanijeti njemakom narodu? - Nisam primijetio osobitu krvolonost kod tih planinskih odrpanaca - ironino mu uzvrati Rudolf. - Uostalom, nisu li vam vratili sve vojnike ive i zdrave? ak su vam prije naputanja vlaka previli ranjenike. - Imali smo i dva mrtva - podsjeti ga major otro. - Od sada e za svakog njemakog vojnika na mjestu biti strijeljano deset moravskih mukaraca. - A od nas ste oekivali da im mirno predamo svoje ivote za kilogram uljivog zlata?! dobaci Katarina ogoreno. Dvojica gestapovaca izmjene brze neugodne poglede. I samima im

je ovo sasluavanje ilo na ivce. Bilo im je jasno da su Katarina i Rudolf dvoje mjesnih aristokrata, koje je ratni vihor sasvim sluajno zahvatio i umalo stajao glave. - Najljepa vam hvala na suradnji! - ustane major Kruger od stola, skupljajui svoje omote. - S vaim odobrenjem, posudio sam nekoliko Hoffmanovih fotografija koje emo vam uskoro vratiti - ree im on. Dvojica asnika im se ljubazno naklone i napuste Rudolfov kabinet. Rudolf i Katarina ostanu u naslonjaima, nepomini i zabrinutih pogleda gledajui jedan u drugog. 304 - Po tko zna koji put, - ree tiho Rudolf, - pitam se to bi mi se dogodilo da sam ostao raditi u onoj bekoj banci? - Neka te to ne mui - nasmije mu se ona s ljubavlju. - Tvoja se prava sudbina u ovom ivotu odvija onako kako ti je prije dolaska ovamo bilo zapisano. Nikada sebi ne postavljaj slina pitanja, ve naui svoju sudbinu podnositi mirno i bez prigovora. Sjeti se da mnogi danas umiru. 305 20 Zadovoljan izvjeima Gestapoa o njihovu ponaanju u kratkom zarobljenitvu, a sigurno i zato to su mu i osobno ostali u dragoj uspomeni, Hitler je ubrzo naredio vojnim vlastima u Ludbergu da zapljenjeno imanje ludberkih grofova odmah vrate u posjed Rudolfu i njegovoj supruzi, kao i da se vojna uprava do tada smjetena u njihovu dvorcu smjesta premjesti u opinske prostorije. Smatrajui daje ovo dvoje imalo dovoljno osobnih problema, a imajui u vidu i njihov ogroman ugled u Moraviji, Fiihrer nije elio da se o njima pria kao o rtvama njemakog terora! Iako su do daljnjega morali svo drvo, bakrenu rudu i vina iz svojih velikih vinograda prodavati izravno njemakim vojnim vlastima, Rudolf i Katarina se vie nisu mogli ni na to drugo potuiti. Posljednja koliina moravskih milijuna, nova Deutsche Bank promjenila im je u neto vie od milijun novih maraka, a isto toliko su godinje ubirali i od vojnih vlasti za svoja ispod cijene prodavana dobra. Od toga novca, mjesna bolnica, crkva i druge umjetniko dobrovoljne organizacije i dalje su primale gotovo polovicu, dok su drugu polovicu uglavnom dijelili siromasima koji bi im svakodnevno dolazili, kukali i preklinjali za pomo. Svakoga bi paljivo primili, sasluali i davali koliko su mislili da je potrebno. Opina vie nije postojala kao mjesno tijelo, pa prema tome ni socijalne ustanove. Stoje vrijeme dalje odmicalo, postajale su i njemake vojne vlasti sve nervoznije i nemilosrdnije. U proljee 1942. po Ludberkim zidovima osvanule su komunistike parole, a sljedeeg dana u svim Moravskim novinama bilo je otisnuto preko pet stotina imena najvanijih komunis306 tikih suradnika i simpatizera, koje je Gestapo traio i za ije je glave nudio velike svote novca. Kraj svakog se imena nalazilo i njegovo zanimanje, pa se tako moglo doznati da su u pokret otpora umjeane i osobe s visokim obrazovanjem, bivi profesori sveuilita, poznati izdavai,

glumci, operni pjevai, nekoliko baruna, pa ak i trojica katolikih sveenika. Bila je to najvea politika pogreka koju su faisti poinili u Moraviji. Narod je tako mogao zakljuiti da se komunistima ne pridruuju samo odrpanci poput lijenog radnikog proleterijata eljnog osvete prema vladajuoj buroaziji, kako su novine esto pisale, ve da im pristupaju uene i bistre moravske glave. Toga je proljea vie od pet tisua mukaraca i veliki broj starije kolske omladine otiao u brda i Moravske Alpe, a Hitler je za uzvrat morao u Moraviju poslati dvije dragocjene divizije, potrebne na Ruskom frontu koja je poslije munjevitih uspjeha poela stagnirati. Ratno se stanje sada poelo ozbiljno osjeati, brdski su se topovi sve ee uli, broj umrlih "neprirodnom" smru poveavao se zabrinjavajuom brzinom, po gradskim i provincijskim cestama kretao se sve vei broj udovica s nezbrinutom djecom, koje su po selima traile malo hrane, spremne za nju raditi naporno po cijeli dan. Tako je dolazilo do bezbroj osobnih tragedija, zloporaba i ucjena. Kako bi prehranile sebe i svoju siroad, mlade se majke nisu stidjele prodavati svoje tijelo, crna je burza cvjetala, a najvie se trgovalo bijednim, uplaenim i namuenim ljudskim duama. Nacisti su kulturno umjetnikim terorom maltretirali moravske mase. Od prvih dana pripojenja, sva poduzea i trgovine morali su se prepisati na njemaki jezik, kao i svi putokazi i nazivi gradskih ulica. Filmovi u kinima bili su iskljuivo njemaki, a prije njih se obvezno putao nedjeljni urnal UFA, prepun propagandnog materijala iz porobljene Europe i dijelova okupirane Rusije. I ovo preziranje slavenskog jezika ljutilo je moravske graane koji su u sve veem broju pristupali komunistikom pokretu otpora ili neizravno s njim suraivali. Kulminaciju narodnog nezadovoljstva izazvalo je masovno strijeljanje nedunog graanstva, u ljeto 1943. Nakon jedne gerilske akcije moravskih partizana, u kojoj je poginulo sto osamdeset njemakih vojnika i asnika, vojne su vlasti istoga dana s ulica, polja, ili kua pokupile 1800 mukih graana i javno strijeljali na polju nedaleko Brodna. Ovakvim oajnikim represijama 307 ve su prije toga pristupili nekoliko puta, kao u ehoslovakoj poslije atentata na Hevdricha i u nekim jugoslavenskim gradovima u kojima je u znak odmazde za ubijenim njemakim vojnicima postrijeljano i po 7000. nedunih ljudi u jednom jedinom danu. Od ovih vijesti i brojeva, Rudolfu i Katarini jeila se koa. A onda, ujesen 1944., cijelom je svijetu postalo jasno daje nacistikom divljanju doao kraj. S istoka se nezadrivo kotrljala obnovljena i pobjenjela ratna mainerija Crvene Armije, a sa zapada su navirale saveznike vojske kroz razbijeni pojas, dobro znanim desantom na obalama Normandije. Opasno mali broj preostalih divizija, Hitler je na brzinu popunjavao onima iz porobljenih zemalja, to je imalo za posljedicu snano vojno i politiko jaanje tamonjih pokreta otpora. Do Ludberkog dvorca svakodnevno su dopirale alarmantne vijesti o masovnim

likvidacijama itavih plemikih obitelji, o brutalnim osvetama nekadanjih kmetova nad svojim gospodarima, i o sve eem bjeanju plemikih obitelji u susjednu Austriju a preko nje u vicarsku. O moguem naputanju svoga imanja, poeli su sve ee razmiljati i Rudolf i Katarina, a posebno nakon to su doznali daje Maarska potpuno osloboena i da se jedno krilo Crvene Armije ve priprema za prelazak maarsko-moravske granice kod Brodna. - to nam je initi? - upita Rudolf svoju zabrinutu suprugu, koja je etala kraj njega po snjenoj stazi dvorskog parka. Snijeg je toga studenoga pao neto ranije. - Ne znam, Rudolfe. Ja ne bih paniarila. U najgorem sluaju oduzet e nam imanje i dvorac, to na kraju krajeva i nije nae. Ja u se opet zaposliti kao uiteljica, a ti u ludbrekoj banci. - Rusa se toliko ne bojim - ree Rudolf. - Zabrinjavaju me te glasine o mrcvarenju grofovskih obitelji i silovanju njihovih enskih lanova od bivih kmetova. - Rudolfe, - podsjeti ga Katarina, - nisu svi gospodari djelili svoja imanja i novac sirotinji kao mi. - Svejedno, - dvojio je Rudolf, - bojim se represija. Ne zaboravi da nisu svi komunisti na duhovnoj visini Hoffmana. Upravo onih nekoliko primitivnih pripadnika, poput Adama Blocha pokuat e obaviti prljav posao likvidacije moravskog plemstva i buroazije. Na njih e budui sustav svaliti sve svoje grijehe, moda ih javno izgrditi ili izbaciti iz 308 redova Partije, moda ak i privremeno pritvoriti, i na tome e sve zavriti. Narod, ta neuka masa kontroliranih i orujem plaenih osoba, ubrzo e nas zaboraviti, kao da nismo ni postojali. - Mislim da malo pretjeruje. - prekori ga Katarina. - Ljudi poput Hoffmana nikada nee dopustiti neto slino. U tim glasinama o maltretiranju plemikih obitelji, osjeam trag njemake propagandne mainerije, koja eli uplaiti moravsko plemstvo i natjerati ga u masovni bijeg preko granice. Nijemci dobro znaju da e tom prilikom prijei u Austriju i golema koliina zlata, skupocjenih umjetnina i nakita. Sve e to inae pripasti ruskim vojnim vlastima, ili novoj Moravskoj dravi koja e se uskoro formirati. - Mi vie ni nemamo to sa sobom ponijeti - sjetno se nasmije Rudolf. - Imamo dosta skupocjenog nakita - ree ona. U tom trenutku primijete kako im se kroz izmaglicu snijega koji je padao, pribliava pognuta figura starog Franza... - Molim vas da odmah doete u dvor - ree im on kroz debeli vuneni al omotan oko vrata i usta. - Sto se dogodilo? - zabrinuto e Rudolf. - Upravo je iz grada zvao onaj major Kunz - odgovori Franz, koraajui ispred njih. Kae daje general von Breiner ve napustio Ludberg i otiao prema austrijskoj granici. Rusi su upravo preli rijeku Moravicu i idu prema nama. Njemake su sve snage opozvane na, za njih vanije austrijsko podruje. Kunz kae da e Rusi biti ovdje prije

veeri jer im nitko ne prua nikakav otpor. U dvoru vas takoer eka i kontesa von Cluster. - to ona hoe?! - vikao je Rudolf, kako bi ga Franz bolje uo. Ali nagluhi ga Franz vie nije uo. - Gospodine grofe! - potri im u susret Andrea, blijeda u licu i vidljivo preplaena. - Dobila sam hitnu poruku preko njemake vojne veze, u kojoj me otac poziva da mu se odmah pridruim u Austriji po svaku cijenu. Alija ne znam kako! - zajeca ona. Rudolf skine kaput s kojeg otrese snijeg, pa ga mirno preda Ireni koja je ve drala Katarinin kaput. - Polako - prie on uplakanoj djevojci, njeno je uhvativi za ramena. - Zar va gospodin otac nije na posjedu? 309 - Nije - pogleda ga djevojka suznih oiju. - Otiao je prije tjedan dana u dvorac svoje majke u Austriju da nam tamo pripremi novi boravak. Znate, tata je uvjeren da e Austrija poslije rata postati nezavisna i ostati na strani budueg Zapada. - Razumijem, - ree Rudolf tiho, - ali su ga nenadani ratni dogaaji sprijeili da doe po vas. - Jeste li uli da su Ruske trupe ve prele granicu? - upita ga Andrea usplahireno. - uo sam. Ali mislim da vas to ne treba pevie brinuti - umirivao ju je. - U svakom sluaju, ostat ete za sada kod nas, jer se bojim da bismo bez vojne zatite sada teko preli granicu. - Boe, - jecala je Andrea, - Sve e nas pobiti! Moj se jadni otac uvijek tako javno i preglasno izjanjavao za Njemaku i kapitalistiki sustav, da nam to nikada nee oprostiti. - Smirite se - prie joj sad i Katarina prijateljski je zagrlivi. - Rusi nemaju pojma tko je va otac, a mi emo vas jednostavno predstaviti kao svoju roakinju iz Austrije. Moda vam ba ruske trupe pomognu da s njima prijeete u Austriju. - Rusi u Austriji?! - zaprepasti se Andrea. Ali Rudolf i Katarina se samo pogledaju. I upravo u trenutku kada su htjeli povesti preplaenu Andreu u susjedni salon i ponuditi je toplim ajem, u predvorje upadne Franz. - Gospodine grofe, - ree on uzbueno Rudolfu,. - neki vas ovjek eli vidjeti u dvorskoj kapelici. Kae da ga alje gospodin Hoffman. Jako je vano! - Spaeni smo - zablistaju Katarini oi. - Idem vidjeti to hoe - uputi se Rudolf za starim Franzom. U kapelici je zaista u zadnjoj klupi sjedio nepoznati ovjek. Bio je dobro odjeven u lovaki kaput, a na nogama je imao iste takve smee kone izme. On ustane, drei u rukama konu kapu. - Vi ste grof von Ludberg? - provjeri on. - Da. Vi dolazite od Hoffmana? - Ne izravno, ali mije Hoffman juer rekao da se, ako se naemo u neprilici, svakako vama obratimo za pomo.

- O emu se radi? 310 - Tu gore ispod Bistrice, napali smo usamljenu njemaku etu u povlaenju. Nismo znali da sa sobom imaju i minobaca. Moj vod je otiao za njim u potjeru, a mene i jednu djevojku ostavili su da se pobrinemo za ranjenike. Gore u umi imam pet ranjenika u kritinom stanju, neke od njih bez stopala i aka. Sjetio sam se da ete vi sigurno imati nekakav automobil da ih prevezemo do bolnice u gradu! - Svakako - Rudolf nije oklijevao ni trenutak. Kada su bili u pitanju ljudski ivot, nikada nije razmiljao o posljedicama i riziku. - Gdje je sada Hoffman? - ipak upita na kraju. - Pokuava u Alpama sprijeiti proboj njemakih motoriziranih kolona i zadrati ih dok nam Rusi ne stignu u pomo. - Rusi su prije nekoliko sati preli granicu i bit e ovdje prije veeri - ree mu Rudolf. - Rusi su ve na putu ovamo?! - iznenadi se gerilac. - Tko vam je to rekao? - Jedan nas je njemaki asnik nazvao prije nego su napustili Ludberg. Zato pourimo, ovjee, - uhvati ga Rudolf za konu jaknu, - grad je ist i slobodan, vie nam ne prijeti nikakva opasnost. ovjek mu se zbunjeno prepusti da ga vue prema izlazu, pa mu ree da ga prieka dok se ne obue. On se trei vrati u salon u kojemu su ga ekale Katarina i Andrea, kojima su se pridruile i Karla s mlaim sestrama, sada ve lijepim odraslim djevojkama. - Moram odmah u brda - ree Katarini, blago je drei za ramena. Hoffman me treba gore. Imaju nekoliko teko osakaenih ranjenika, a nemaju prijevozno sredstvo da ih prebace u gradsku bolnicu. Hoffman je rekao svom partizanu da slobodno zamoli mene za pomo. Idem odmah upaliti automobil i pomoi im. - uvaj se, Rudolfe - ree Katarina sa zebnjom u glasu. - Ne brini. Ludberg je opet slobodan grad. Idem osjetiti jo malo dima i akcije, makar sada na kraju rata. Ona se samo popne na prste i poljubi ga u obraz. Kako mu je Karla pridravala teki zimski kaput, on je vjeto utipne za rumeni obraz, a ostale pozdravi mahanjem ruke. Tako je iao natrake, a na vratima se zaustavi pa ih upozori: - Ne stojte tu smrtno blijede i preplaene, jer Rusi vas ne dolaze ubiti, ve "osloboditi"! 311 Ali njegove rijei nisu ohrabrile nazone dame. U prolazu dugakim hodnikom Rudolf se sretne sa starim Franzom, uz dvoje stajskih djeaka i jedinim odraslim mukarcem na dvoru. - Gospodine Franz! - unese mu se Rudolf u lice, kako bi ga bolje uo - Moram hitno s ovim ovjekom u brda, da mu pomognem oko prijevoza ranjenika. Ukoliko Rusi naiu prije nego se mi vratimo, moda ne bi bilo loe da ensko osoblje sklonite u podrum dvorske grobnice.

Tamo e biti sigurnije i od moguih bombi, a i od raznh ljudi. Nikad se ne zna, zar ne? Franz potvrdi glavom daje razumio, a Rudolf ga prijateljski potapa po ramenima i pouri van. Dva sata kasnije, u polju ispred grada zaustavili su se prvi ruski tenkovi. Kada je Crvena Armija prodrla u Maarsku, jedan dio njezinih trupa se odvojio, tonije Dvadesetprva motorizirana armija marala Nikolaja Gromova, i poela s operacijama ienja sjevernih dijelova moravskog podruja, odnosno Moravskih Alpa. Bilo je jako vano za bri ishod rata, zaustaviti i onesposobiti to vie njemakih oklopnih snaga. Upravo iz tog razloga su moravski partizani sada dizali u zrak dijelove planinske eljeznice, ostavljajui stotine ubitanih njemakih tenkova da paralizirani stoje na beskrajnim i poput zmije iskomadanim kompozicijama teretnih vagona. Po mekom poljskom snijegu, gotovo beumno, dovue se jedno oklopno vozilo i zaustavi izmeu dva tenka. Iz vozila izau dva via ruska asnika, od kojih posljednji pri dri metalna vrata treem, sredovjenom ovjeku, umorna, gotovo sanjiva lica. Dok je zakopavao svoj svjetloplavi maralski kaput, mladi tenkovski porunik ija je gornja polovica tijela strala iz otvorene kupole, stajao je mirno, promatrajui ga sa strahopotovanjem. - Kakva je situacija? - podie maral umorni pogled na mladog tenkistu. - ini se daje grad ist i naputen od nacista, drue marale! - Na temelju ega ste to zakljuili? - zakopavao je Gromov malo pognut zadnje gumbe na kaputu. - Na temelju istaknute crvene zastave na tornju katedrale. Maral ga samo kratko pogleda, pa se okrene svom asniku. - Mogu li se posluiti vaim dvogledom? 312 asnik bez rijei skine s vrata dvogled i preda mu ga. Gromov je lagano prelazio snanim leama po vrhovima ludberkih zgrada, neto due se zagledao u visoki toranj katedrale, potom nastavio u lijevo, da bi se zaustavio na velikim zgradama ludberkog dvorca. - Kako se zove ono mjesto? - upita on ne skidajui dvogled. - Ludberg, drue marale - proita drugi asnik u karti koju je drao rastvorenu u rukama. - Ludberg, ha? - promrmlja Gromov znaajno. - Kakve jo imate informacije u svezi grada i okolice? - Grad je na karti zaokruen crvenom crtom, a oblinji dvorac plavom, gledao je asnik u kartu. - Sto vam to znai? - skine maral dvogled i okrene se prema asniku. - Mjesta oznaena crnim krugom, nastrojena su rojalistiki, odnosno neprijateljski. Sela ili gradovi okrueni crvenom crtom, imaju partijske elije i organizirani pokret otpora. Plava boja odnosi se samo na mjesno plemstvo, a znai da su provjereni domoljubi i simpatizeri partizanskih jedinica. Tako pie u prateim instrukcijama koje smo dobili s ovim kartama na granici od moravskih drugova.

Maral vrati dvogled na oi i opet pogleda prema velikom baroknom dvorcu, iji su samo gornji dijelovi strali iz okolnog parka. Iako je po vojnoj logici morao krenuti prema Alpama, nekim udom taj, do sada mu nepoznat predosjeaj, vukao ga je prema starim, snijegom prekrivenim dvorskim kulama i zabatima. - Kakva je situacija u Alpama? - raspitivao se ne sputajui dvogled s oiju. - Tamo se nalazi glavnina moravskh partizanskih snaga, pod zapovjednitvom druga Hoffmana, prvog tajnika... - Znam Hoffmana - prekine Gromov asnika. - Upoznao sam ga jo na akademiji Frunze u Moskvi. Veoma uglaen gospodin, metodian ovjek i drug. asnik je na trenutak zastao a zatim nastavi: - Drug Hoffman nas je oko tri sata izvijestio da su uspjeli miniranjem presjei glavninu njemakog motoriziranog korpusa koji stoji zaglavljen u planinskim klancima. Imaju i veliki broj zarobljenih faista. 313 - To je dobro - ree Gromov tiho. - Ljudi su strano premoreni, neispavani, a vjerojatno i gladni. Moda bismo se ovdje mogli malo odmoriti pa nastaviti prema Alpama rano u zora. Uskoro e pasti mrak. - Sada je est i dvadeset - pogleda asnik na runi sat. - Prekrasna graevina - tiho se divio Gromov Ludberkom dvorcu. - Pitam se ima li tamo jo njemakih zaostataka? - elite li da provjerimo s nekoliko granata? - upita spremno mladi tenkist. Maral Gromov lagano spusti dvogled, pa umorno pogleda u mladog porunika. - Nisu li vas u akademiji uili i obraali vam naroitu pozornost na to da se na stare graevine poput dvoraca, crkava i njima slinih povijesnih objektata gaa granatama samo u sluajevima krajnje potrebe? - Razumijem, drue marale - ukoi se mladi u kupoli. - Sto razumijete? - upita Gromov smirenim glasom. - Da se na ovaj dvorac ne smije gaati iz povijesnih razloga! Gromov sa smijekom pogleda svoje asnike, pa vrati dvogled na oi. - U redu - sloi se on. - Ispalite najprije jednu granatu u park nedaleko od dvorca, pa u razmacima od petnaest sekundi jo dvije na drugu stranu. Strogo vodite rauna da ne otetite graevinu. - Razumijem, drue marale! - spusti se porunik do snanog daljinomjera i pone diktirati onima u tenku: Dvije tisue tristodvadeset metara... etrnaest stupnjeva ulijevo... Prije nego je porunik zavrio, Gromov pokrije ui debelim vunenim rukavicama. Odjekne snana topovska paljba, pa u naznaenim razmacima jo dvije. Gromov opet podie pogled, ali ne primjeti ni najmanji pokret ljudi ili uniformiranih osoba. - Iako je ovaj mir pomalo sumnjiv, ipak se ini da su Nijemci zaista napustili mjesto i dvorac - ree tiho. - Poimo s ova dva tenka i vodom

strijelaca prema dvorcu, a ostalima recite da paljivo opkole grad i uu u njega. Tko je u gradu naa veza? - Neki drug Jan Scheffer - zagleda se asnik u notes - tajnik mjesnog Komiteta. 314 - U redu. Pronaite ga i raspitajte se o situaciji u gradu i okolici, posebno o prohodnosti alpskih puteva i ispravnosti eljeznikog vora. Doite kasnije s njim u onaj dvorac. - Razumijem, drue marale! - pozdravi ga asnik i ode u pozadinu gdje je stajala tenkovska armada, u grmljavini stotina snanih motora. Prva se dvorcu priuljala elitna eta strijelaca sa svojim proslavljenim ruskim strojnicama. Franz je pametno postupio kada je te veeri upalio sva svijetla po salonima i okolnim prostorijama. Vojnici su se s lakoom uvjerili daje dvorac prazan. Nekoliko njih razbivi staklo otvore visoka francuska vrata na zapadnom krilu, a druga grupa zaobie dvorac i ue obazrivo na glavni ulaz. Oni se s uperenim strojnicama zagledaju u starog Franza i dva djeaka koji su ih usamljeni ekali u velikom predvorju. - Njet Germani? - upita ga jedan od vojnika. Franz samo zanijee glavom. Vojnici se brzo raspre po prostranom dvorcu, paljivo provjeravajui svaki kut, vodei pritom rauna da neto ne razbiju ili porue. Nakon deset minuta, svi se okupe u glavnom predvorju, nijemo odmahujui glavama jedni prema drugima. Dvorac je oito bio pust. Na ulaznim se vratima sada pojavi maral Gromov s pratnjom stoernih asnika. Zaustavi se ispred blijedog Franza, skidajui bijele vunene rukavice. - Vi ste vlasnik dvorca? - upita ga na njemakom. - Nisam gospodine, ja sam grofov upravitelj imanja - nakloni se Franz ljubazno. - Pa gdje je onda grof? - Otiao je poslije podne s jednim partizanom gore u umu, da svojim automobilom preveze do bolnice nekoliko ranjenih boraca. - Grof je otiao u umu po ranjene partizane? - provjeravao je Gromov u nevjerici. - Da, gospodine. - A gdje su ostali? - udio se maral. Prije nego je odgovorio, Franz se jo jednom zagleda u zlatom izvezene lovorove vijence na orukavlju plave uniforme. Kako gaje svojom odjeom podsjeao na Napoleona, Franz zakljui da se radi o visokom ruskom generalu. Imajui u vidu da e se osoba s tako visokim 315 inom svakako pristojnije ponaati prema dvorskim damama nego gomila obinih vojnika, odlui otkriti mu gdje se skrivaju ostali itelji dvorca. - Kada smo uli prvu eksploziju granate u parku, poveo sam lanove obitelji i ostalu poslugu u kamenu grobnicu ispod dvorske kapelice. - Mogu li ih vidjeti? - upita Gromov sve vie zainteresiran ovim

udnim dvorcem i njegovim stanarima. Franz se bez rijei okrene i povede ga urnim koracima prema dvorskoj kapelici. Ve se bojao da bi onima dolje u memljivim prostorijama, moglo lako ponestati zraka. U kapelicu ue samo Gromov s pobonikom. Franz prie podnoju oltara ispred kojega zastane ekajui ih. Gromov najprije razgleda unutranjost stare crkve, zadravi pogled na Isusovom raspelu. Tek tada pogleda Franza. - Gdje je ta grobnica? - upita ga. - Ispod mene - objasni Franz. Prije nego je uao dublje u kapelicu, maral skine kapu. Ne znajui kako da protumai ovakav postupak svog generala, pobonik i sam smeteno skine svoju kapu. Tako su gologlavi prili oltaru. - Otvorite, molim! - naredi Gromov, paljivo promatrajui to e Franz uiniti. Stari se upravitelj sagne, makne crveni sag s poda kapelice, i s naporom pokua podii poklopac. Pobonik mu odmah priskoi u pomo. Pred iznenaenim se ljudima ukae kameno stubite, koje je vodilo dolje u slabo osvijetljenu prostoriju. Gromov se sagne kako bi bolje vidio one dolje. Vidjevi grupu mladih ena i djevojaka prestraenih lica, on im pone silaziti u susret. U stopu ga je pratio pobonik, s desnom rukom na drci otkopanog pitolja. - Ovako lijepu skupinu mladih dama jo nisam susreo na svom dugom putu osloboditelja! - ree Gromov tunim osmjehom na ispucanim usnama. - Danas se ne suoavam prvi put s posljedicama njemake propagandne mainerije. - Sakrili smo se ovdje, uplaeni vaim bombardiranjem - prva se snala Katarina, ne elei ga uvrijediti onim pravim razlogom. - Ah! - iznenadi se toboe Gromov. - A ja budala ve sam pomislio da ste se uplaili po zlu poznatih ruskih vojnika koji, im upadnu u osloboeno mjesto, ponu redom silovati mlade djevojke, ene, starice a esto i malu djecu i ivotinje. 316 Prieka da vidi reakciju na njezinom lijepom licu. - U takve gadosti nisam nikada povjerovala, - ree ona na dobrom materinjem jeziku. - Dobro poznajem ruske ljude, a prljavih iznimaka i bolesnih duhova ima meu svim vojskama svijeta. Pa vi barem znate, jer vam je ratovanje posao, da se upravo u ratna vremena oslobaaju one najmranije, najskrivenije i najbrutalnije duhovne sile u ljudima. - Vi gospoo ne samo da zvuite ruski, ve iz vae osobe isijava ruska dua. - nasmije se on.- Mogu li znati vae ime? - Katarina von Ludberg. - Sto Ruskinja trai u ovim sumornim njemakim zidinama? - pogleda on u memljivi strop grobnice. - Ljubav - odgovori ona. - Razumijem. - pogleda Gromov mladu enu. -1 to je samo jo jedna potvrda da ste rasna, produhovljena ena, puna ivotne mudrosti

kakve se raaju samo u Rusiji! - Hvala na komplimentu - nakloni se Katarina otmjeno i graciozno. I maral Gromov se nakloni njoj, pa je zamoli: - Molim vas, nemojte me pogreno razumjeti, ali kada vas vidim ovako svjeu i lijepu, pa jo svoju Ruskinju, dobijem elju da s vama malo u drutvu posjedim, popijem alicu toplog aja i popriam. Nadam se da ete razumjeti elju umornog ratnika da se malo opusti i zaboravi na smrt. - Naravno, gospodine marale - opet mu se nakloni Katarina, prepoznavajui njegovu uniformu iz njemakih ratnih prirunika, kakve joj je jednom pokazivao major Kunz. Gromov proe izmeu njih dublje u grobnicu, paljivo itajui natpise na sanducima i zagledajui u njih. Kako je zadovoljio svoju radoznalost, vrati se damama pokazujui im galantnim pokretom ruke da se popnu prve. Po dugim hodnicima dvorca stajali su premoreni vojnici oslonjeni na strojnice. Ugledavi svoga zapovjednika kako koraa u pratnji skupine prekrasnih ena, poskakae na umorne noge, mnogi od njih ve izutih izama. Tako su stajali ukoeni, pratei zadivljenim pogledima ovaj neobian prizor. U velikom predvorju Katarina zastane i okrene se svojim pratiljama: 317 - Djevojke, pomozite Franzu da iz podruma iznese nae skromne zalihe suhog mesa i salame, posluite nae umorne goste aom ludberkog vina. - Samo jednom aom, - upozori Gromov djevojke podignutim kaiprstom. - Pukovnie Vlasov, - pozove najkrupnijeg iz oblinje grupe asnika. Ovaj se odmah izdvoji i prie. - Ja u se malo odmoriti i osvjeiti, a vi preuzmite zapovjednitvo nad prateim vodom. Ne elim uti ni za najmanji incident. - Razumijem, drue marale!. - ukoi se ovaj na mjestu. - Kada elite da vam podnesem prijavak o situaciji na Alpskom frontu? - Kakva je situacija? Ukratko! - Uglavnom kako smo obavijeteni. Hoffman dri u klopci nekoliko teretnih vlakova s natovarenim tenkovima. Nijemci mu se masovno predaju. - Jako dobro. Kreemo u pet ujutro. On se vrati Katarini koja gaje ekala podalje. Za njima je u stopu iao maralov pobonik, oito zaduen za njegovu osobnu sigurnost. Pred vratima Rudolfovog kabineta koja mu Katarina irom otvori, Gromov zastane i okrene se svom pratiocu: - Majore Valenski, vi se sada malo opustite i osvjeite. Budite i dalje u blizini, ali ne morate brinuti za mene. Ovo vie nije Maarska, upravo smo uli na staro slavensko podruje i opet se nalazimo meu naom braom i prijateljima. Major ostane pred vratima u stavu mirno.

- Ah, - trljao je Gromov zadovoljno ruke, - kako je ovdje toplo i ugodno. - Radni kabinet moga supruga - objasni Katarina. - Bogami, i ja bih elio ovakav u Moskvi. Ali bojim se da je moj tamonji ured u usporedbi s ovim smijena imitacija. Taj va grof zna kako se ivi. - Sve to ovdje vidite, - opravdavala se Katarina, - staro je ve dvjesto godina. - Znam. - pogleda je Gromov samoprijekorno. - Ne uzimajte srcu svaku moju rije. 318 Ona je stajala kraj rasplamsanog kamina dok je on skidao svoj teki vojniki kaput i vjeao ga na vjealicu kraj ulaznih vrata. Otpae zlatom izvezeni maralski pojas, koji zajedno s kapom prebaci preko iste vjealice.Tako raskomoen zagleda se u neke zidne slike, proita par naslova na knjigama poredanih po policama, pa se umoran zavali u naslonja. S divljenjem je gledao lijepu enu pred sobom, potom se neega sjeti i kao oinut skoi na noge. - Oprostite - ispriavao se zbunjen. - Vidi se da sam posljednje etiri godine proveo iskljuivo po blatnim frontama Rusije i Europe, uglavnom u mukom drutvu! Moja mi Tanja to ne bi nikada oprostila kada bi sluajno saznala. - U redu je - nasmije mu se Katarina, pa sa stola podigne slualicu telefona, okrenuvi nekakav broj... - Franz? Molim vas poaljite Karlu u kabinet s jednim samovarom ruskog aja! I... - doda ona brino, - im se Rudolf vrati, odmah ga poaljite ovamo. Tek tada se ona spusti u naslonja nasuprot Gromovu, a s njom se i on vrati u svoje sjedalo. - Zabrinuti ste za supruga? - Otiao je oko tri sata poslije podne, a sada je ve prolo sedam. Sigurno su se due zadrali zbog nanosa - pokua se ona utjeiti nevremenom. Gromov ju je zamiljeno promatrao. - ivot je nekada nevjerojatan, - ree tiho, - ne mogu vjerovati oima da vas gledam. Na putu ovamo naili smo na desetak grofovskih imanja i majura, i niti najednome nismo zatekli gospodare. Sluge i seljaci su nam uglavnom rekli da su ve pobjegli u Austriju. Kao taj va susjed... von Cluster mislim da se zove? - Njegova je ki kod nas. - odlui Katarina rei istinu. - Ona lijepa plavua u tamnoplavoj haljini. - Ono je Clusterova ki? - iznenadi se Gromov. - Sada tek nita ne razumijem. Dvorac mu je na naim kartama okruen crnom crtom, to znai faist, vae je imanje zaokrueno plavom bojom to znai simpatizeri pokreta otpora. to onda trai ki nacistikog grofa u kui moravskog domoljuba? - Pomo i ljudsko razumijevanje - odgovori mu Katarina mirno. Istina je da joj je otac bio pronjemaki nastrojen, ali ne zaboravite daje

319 i bio isti Nijemac. Ludberzi meutim nisu iste njemake rase, ve su se uvijek smatrali Moravljanima. Djevojka nije kriva to joj se otac isticao kao simpatizer nacizma. Jadna, skoro je umrla od straha kada je ula da Rusi dolaze. A nije lako ni Clusteru koji je u Austriji a nije predvidio va tako brzi dolazak. - Neka se vabo malo znoji. - pakosno ree Gromov. -1 ja bih, da sam za sobom ostavio onako krasnu djevojku. Tada se zauje kucanje na vratima na kojima se pojavi vitka Karla, dok joj je major Valenski drao irom otvorena vrata. - Naa pokera Karla - predstavi je Katarina Gromovu, s ljubavlj u oima. - Posvojili smo o njezine dvije mlae sestre, jer ja ne mogu imati djecu. Gromov se nasmijei na Karlu, a u sebi grijeno pomisli kako je sigurno lijepo voditi ljubav s enom koja ne moe zatrudnjeti, pa jo ovako rasnom i lijepom. On saeka da ih Karla poslui i udalji se. - Velika djeca - ree podiui tanjuri s ajem. Bile su sasvim male kada smo ih doveli na dvor. Roditelji su im prerano pomrli. Gromov s tekom srkne nekoliko gutljaja toplog ruskog aja, pa se opet zagleda u lijepu domaicu. - Zato ste ostali ovdje? - zanimalo gaje. - Imali ste dosta vremena da prebacite sav va novac i ostale dragocjenosti u Austriju ili vicarsku, na primjer. Umjesto odgovora, Katarina mu se samo nasmijei. - Zar nije tako? - nakrivi Gromov glavu. - Oprostite, ali vaa mije primjedba smijena. Vi i ne znate da smo suprug i ja ustvari siromani. - Siromani?! - uozbilji se Gromov. - Pa vae imanje zauzima na karti Moravije skoro desetinu dravnog podruja. Gotovo od rijeke Moravice pa do Austrijske granice. Na putu ovamo sjedio sam na oklopnim kolima i prouavao opis predjela, oi su mi skoro ispale kada sam proitao da imate ak svoju eljezniku mreu. Sada se i Katarina uozbilji. - To je tono - potvrdi ona. - Ali pie li u tom vaem izvjeu da smo suprug i ja od dana kada smo se uselili u ovaj dvorac i naslijedili ga s 320 imanjem, podijelili mjesnom stanovnitvu ili izdali u dobrotvorne ili druge svrhe preko tristo milijuna moravskih dinara. Ona malo prieka kako bi mu dala vremena da shvati. - Sve vanije zgrade u Ludbergu, ukljuujui i veliku modernu bolnicu, zgradu kazalita, gimnaziju, elektrinu centralu i, naravno, cijelu eljeznicu za potrebe okolnog stanovnitva, izgraeni su od naeg novca. ak sam to jednom iz ale preraunala u zlato. Bila bi to tona istog zlata. Osim ovih ukraenih zidova i slika, mi ustvari vie nita ni nemamo od osobnih dragocjenosti.

- Tada vas jo manje razumijem. Zato ste se muili s nasljeivanjem tog grdnog bogatstva, kad vam do njega, kako tvrdite, uope nije stalo. - Ba zato smo ga i prihvatili. - nasmije se ona. - Kako bismo ga mogli dijeliti onima kojima je zaista potrebno. Gromov protrlja elo. Oni u Moskvi mu nee vjerovati kada im ovo jednoga dana bude prepriavao. Jo nikada nije uo za ovako lude bogatae. Nije ni udo to ih je onaj Hoffman zaokruio plavom crtom. - Poinje me od ovoga boljeti glava - prizna joj on, pa se zagleda u veliku sliku iznad kamina na kojoj su bili Rudolf i Katarina u mlaim godinama. Ona je sjedila u naslonjau, a on stajao iza nje. Gromov ustane sa alicom u rukama pa prie blie slici. - Va suprug? - provjeri on, jer je nju odmah prepoznao. - Da. Sliku nam je nakon vjenanja dao izraditi Rudolfov roak, bivi moravski kralj. - Onaj to su ga ubili u kazaliu? - zagleda se Gromov u Katarinu. Zar je kralj bio va roak? - Rudolfov - ree ona precizno. Gromov jo malo pogleda sliku, pa skrene pogled na manje fotografije neke ve poutjele od starosti, koje su stajale poredane po kamenoj ploi kamina. - Moje uspomene iz Rusije - ree ona sjetno. Gromov se zagleda u stare fotografije, kad mu se pogled okameni na jednoj od njih. Stajao je tako nepomian cijelu minutu, potom mu iz mlitavih ruku ispadne alica s tanjuriem, koji se razbiju... Mislei da ovjek ima srani napad, Katarina skoi iz naslonjaa i zabrinuto se zagleda u njegova iroka lea. On se napokon pomakne i lagano okrene, 321 a ona od uasa prekrije usta rukama, kako ne bi vrisnula. Jer Gromo je lice bilo tako izoblieno i sivo, kao daje upravo ustao iz mrtvih. - Tko je taj ovjek... ovaj sveenik na slici? - upre on prstom u i fotografiju. - Moj pokojni otac - ree Katarina tiho, a ledeni srsi pro|u joj cijel: tijelom. - Oh, Boe moj - zavapi ovjek krkljajui, kao da se gui u gr ak se uhvati rukama za suho grlo, a Katarina uplaena potri vratir da pozove pomo. - Ne! - prui on drhtavu ruku za njom u namjeri daje zaustavi. - r> nema potrebe - doda snienim glasom, pa dohvati malu uramljenu sli] i nastavi gledati mutnim pogledom. Na kraju su ga izdala koljena i < posrne prema naslonjau u iji se naslon nemono srui. Katarina stajala na sredini prostorije, promatrajui s uasomovjekovo duevi preivljavanje. - Znate li vi uope tko sam ja? - podie on svoj magloviti pogled i nju, dok mu se ruka s fotografijom tresla a eljust nezadrivo podrht vala.

Katarina i sama osjeti potrebu da sjedne u naslonja ispred njega - Ja sam onaj mladi boljeviki porunik kojemu je prije dvadese pet godina va otac spasio ivot, odnosno, umjesto mene otiao dragi voljno u smrt. A vi ste ona mlada djevojka s dugim plavim plete-nicam koja je onako oajno vritala za njim dok su ga odvodili umjesto men( Katarina na ovo pone nesvjesno odmahivati glavom, a usne ko su poele podrhtavati prekrije dlanovima. Kako bi posvjedoio o istinitosti svoje prie, maral Gromov ustar i pone svlaiti gornji dio odore. Kada je ostao u koulji on je ma] otkopa pa smakne s lijevog ramena, sputajui se pred nju na koljer kako bi mogla bolje vidjeti dugaku zaraslu brazdu od udarca sabljon koja se protezala od vrha ramena nadolje. - Vjerujete li mi sada? - pogleda je on iskosa. Ona kimne glavom, a suze joj nezadrivo poteku niz blijedo lic< Zaprepateno je gledala u nesretnog ovjeka, kojemu kao da se ije ivot poeo vraati unazad. - Oprostite mi, ako nije prekasno! - molio ju je kleei na koljenim - Ne znam kako da vam se opravdam i zahvalim za svoj ivot! Ustvar 322 a ona od uasa prekrije usta rukama, kako ne bi vrisnula. Jer Gromovo je lice bilo tako izoblieno i sivo, kao daje upravo ustao iz mrtvih. - Tko je taj ovjek... ovaj sveenik na slici? - upre on prstom u utu fotografiju. - Moj pokojni otac - ree Katarina tiho, a ledeni srsi pro|u joj cijelim tijelom. - Oh, Boe moj - zavapi ovjek krkljajui, kao da se gui u gru. ak se uhvati rukama za suho grlo, a Katarina uplaena potri vratima da pozove pomo. - Ne! - prui on drhtavu ruku za njom u namjeri daje zaustavi. - Ne, nema potrebe - doda snienim glasom, pa dohvati malu uramljenu sliku i nastavi gledati mutnim pogledom. Na kraju su ga izdala koljena i on posrne prema naslonjau u iji se naslon nemono srui. Katarina je stajala na sredini prostorije, promatrajui s uasomovjekovo duevno preivljavanje. - Znate li vi uope tko sam ja? - podie on svoj magloviti pogled na nju, dok mu se ruka s fotografijom tresla a eljust nezadrivo podrhtavala. Katarina i sama osjeti potrebu da sjedne u naslonja ispred njega. - Ja sam onaj mladi boljeviki porunik kojemu je prije dvadeset i pet godina va otac spasio ivot, odnosno, umjesto mene otiao dragovoljno u smrt. A vi ste ona mlada djevojka s dugim plavim plete-nicama, koja je onako oajno vritala za njim dok su ga odvodili umjesto mene. Katarina na ovo pone nesvjesno odmahivati glavom, a usne koje su poele podrhtavati prekrije dlanovima. Kako bi posvjedoio o istinitosti svoje prie, maral Gromov ustane i pone svlaiti gornji dio odore. Kada je ostao u koulji on je malo otkopa pa smakne s lijevog ramena, sputajui se pred nju na koljena

kako bi mogla bolje vidjeti dugaku zaraslu brazdu od udarca sabljom, koja se protezala od vrha ramena nadolje. - Vjerujete li mi sada? - pogleda je on iskosa. Ona kimne glavom, a suze joj nezadrivo poteku niz blijedo lice. Zaprepateno je gledala u nesretnog ovjeka, kojemu kao da se cijeli ivot poeo vraati unazad. - Oprostite mi, ako nije prekasno! - molio ju je kleei na koljenima. - Ne znam kako da vam se opravdam i zahvalim za svoj ivot! Ustvari, 322 trebao sam se vaemu ocu baciti pod noge, ali sam od straha zamro. Mislio sam da sanjam. - Smirite se - primi mu Katarina vlano lice rukama, a on je kleao pred njom i plakao poput djeteta. - Taj dan... taj strani dan, najcrnji u mom ivotu, nikada nisam, niti u do smrti zaboraviti. Od toga dana, svakog jutra kada otvorim oi, najprije se sjetim lika toga sveenika. U estim snovima, uvijek mi se prijateljski smjesi onim istim pogledom kojim me je gledao prije nego su ga umjesto mene odveli iza onih staja. - Ustanite, molim vas - molila gaje Katarina suznih oiju, bojei se da ih tko ne iznenadi u ovom neobinom poloaju. Ali on kao da je uope nije uo, nastavi s ogorenim samoprijekorom: - Toga sam dana trebao umrijeti, ali jednostavno nisam mogao. Htjeli su mi prekinuti i uzeti jedino to sam imao - ivot! Nisam bio ba naitan, jo manje religiozan, ali sam bistro rasuivao. Moji su drugovi ili mirno u smrt, kao automatske lutke, jer nikad prije nisu o ivotu i smrti ni razmiljali. Ali ja jesam! Pitao sam se bezbroj puta zato se ovjek raa, mui kroz ivot, pati i strada, kad mu je sueno da na kraju zauvijek nestane? emu dakle zemlja, emu zamreni sunevi sustavi i milijuni planeta i zvijezda, emu uope cijeli svemir ako su ivot i svijest samo jedan obian bljesak u tami vjeitog nitavila. Zato sam, kada su me uhvatili i odveli na strijeljanje, izgubio razum od silnog straha! Pogled mu se sada malo razbistrio a govor postao jasniji. Tromo ustane s poda i sjedne u naslonja zakopavajui koulju. - Znam kako vam je bilo - brisala je Katarina oi. - Bila sam tamo i sve dobro vidjela kao i vi. I mene su cijeli ivot proganjale slike uasa i neizmjerne duevne boli. Ni ja tada, kao ni vi, nisam razumjela zastoje moj otac umro umjesto vas. Nisam to shvaala sve do veeras. Vama jednostavno nije bilo sueno umrijeti toga dana. To je shvatio samo moj nesretni otac, prosudivi po vaem oajnom otporu. Sve se u vama bunilo protiv te nasilne smrti koju su vam nametnui u pogrenom trenutku vaeg drukije programiranog ivota. Maral Gromov se drao za oznojeno elo. Trudio se da razumije njezine rijei, jer je u dugim trenucima razmiljanja i sam dolazio do slinih zakljuaka. 323 - Da ste toga dana umrli, - zavri ona, - Rusija bi izgubila sposobnog

i velikog vojskovou. Moj je otac neto slino osjeao, ak sam uvjerena, susret s vama i oekivao, kako bi umjesto vas uskoio u smrt koja je njemu znaila samo prijelaz u novi ivot, a vama se inila potpunim krajem. Svojom je rtvom vama omoguio nesmetan razvoj i duhovno sazrijevanje. Sam vas je Bog toga dana doveo u na izbjegliki logor. Inae biste bili mrtvi. - Bog? - Promrmlja Gromov. -1 o toj sam mogunosti esto razmiljao - prizna on tiho. Stalno su mi u glavi odzvanjale posljednje rijei vaeg oca koje je izgovorio svojim krvnicima: "Zar ne vidite da mladi nema pojma o ivotu i smrti, daje uvjeren kako je smrt svemu kraj!" Tada mi se inilo da stari sveenik svata trabunja. Ali kada sam vidio s kakvim mirom odlazi umjesto mene u smrt, zamislio sam se. Pitao sam se to lije taj sveenik znao, a ja nisam. Glava me boljela od stalnog razmiljanja. Nabavio sam ak i Bibliju i kriom je proitao. Kada su me drugovi u akademiji sluajno pronali, sav crven u licu objasnio sam im da se elim upoznati s "teorijom i propagandnim materijalom" naih klasnih neprijatelja. Smijali su mi se, ali me u zatitu uzeo profesor povijesti i pohvalio da sam postupio ispravno i da se vidi koliko sam metodian u svom komunistikom razvoju. On obrie rupiem znoj i suze, kako bi je bolje vidio. - Tada sam jo bio samo artiljerijski major, najma|i u klasi, ali svejedno nisam ni slutio da u dvadesetpet godina kasnije u pedesetoj postati i najmlai maral Sovjetskog Saveza. - Va otac? - pogleda je on. - Nemam rijei kojima bih opisao svoj duevni nemir i najintimnija previranja koja sam zbog vaega oca podnio. Istina je da mije on spasio ivot, ali se taj moj ivot uskoro pretvorio u pravi pakao. Bio sam rastrgan izmeu odanosti svom narodu i Partiji, i stalnih sumnji u ispravnost onoga to smo inili. - Uasan ste grijeh poinili prema ruskom narodu ubivi mu Boga zasjaje Katarinine oi. - Rusija je bila kolijevka pravoslavlja i vjere u Boga. Oni koji su tlaili na narod, svejedno nisu vjerovali. Ako ste zbog njih iskljuili Boga iz ivota cijelog naroda, tada neka vam On i pomogne kada na vas doe red. Gotovo uplaen ovom optubom, Gromov se uspravi u naslonjau. 324 - Ja u ivotu nisam nita uinio protiv Boga! - elio se opravdati tim lijepim vlanim oima. - Zahvaljujui neshvatljivom inu vaeg oca, stalno sam o tome razmiljao i klonio se grijenih situacija u ivotu. Nikada nisam osobno naredio da se strijelja neki zarobljenik ili ruski vojnik koji je poinio kriminalno djelo. Kada bih vidio kako odvode ljude na strijeljanje, uvijek sam skoro dobio ivani slom. Razmiljao bih tada o uasu u njihovim primitivnim mozgovima, ogranienih idejom daje smrt ustvari i kraj njihovog postojanja. - Ali nije - ree Katarina. - Dokaz tome je ba naa silna patnja bez loginih odgovora. Jer kada bi sve znali, tada nam ovaj ivot vie ne bi bio ni potreban!

- Te ateistike teorije postale su mi ne samo sumnjive, ve i smijene. S jedne strane smo imali matematike dokaze da nita ne moe ni postati od niega, a s druge strane su nas kljukali znanstvenim teorijama o sluajnom nastanku ivota. U razvijenom i znanja eljnom ivotu, mozgu kakav je bio moj, te su kontradikcije svakako morale izazvati sumnju a onda i elju za istinom. -1 jeste lije otkrili? - zanimalo je Katarinu. - Mislim da jesam - gledao ju je ozbiljan. - Upravo veeras. Kada se samo sjetim kako me je neto neobjanjivo vuklo prema vaem dvorcu, iako sam se trebao uputiti u potjeru za Nijemcima u Alpe. Kako se sada smirio, Gromov prihvati od Katarine drugu alicu aja. Pobonik koji se uskoro pojavio na vratima, bio je vie nego zabrinut izgledom svog komandanta. - Onaj drug Scheffer iz mjesnog komiteta je ovdje - ree on s vrata. - elite li ga vidjeti? - Scheffer? - zagleda se Gromov u pobonika. - Oh Boe! - ustane Katarina iz naslonjaa. - Moda nam on moe rei gdje se Rudolf zadrao tako dugo. - Neka ue - ustane sada i Gromov, ponovo oblaei svoj kaput. U kabinet stupi Scheffer. Zbunjeno se pozdravi s blijedim ruskim maralom, pripisujui njegov izgled iscrpljenosti i umoru. - Kakva je situacija u gradu? - upita Gromov tek da neto kae. - Sve je u najboljem redu, drue marale. Nekoliko zaostalih Nijemaca predalo nam se bez otpora. Hoffman se dobro dri u Alpama i 325 eka va dolazak da zaokruite i unitite njemaki motorizirani garnizon. - Jako dobro - promrmlja Gromov. - Kreemo rano ujutro. - Jeste li moda vidjeli negdje u gradu Rudolfa? - upita Katarina s nestrpljenjem. - Zar je gospodin grofu gradu? - iznenadi se Scheffer. - Ustvari, morao bi biti u bolnici - objasni ona. - U tri poslijepodne otiao je s vaim partizanom gore u brda da automobilom preveze skupinu tekih ranjenika. Zar vi o tome nita ne znate? - Sada prvi put ujem da su se danas u okolici Ludberga vodile borbe. - iznenadi se Scheffer. - Ali, va je ovjek rekao da gaje Hoffman uputio u sluaju hitne nude! - sve se vie uzbuivala Katarina. - Ovo me zaista brine gospoo - rekao je Scheffer. - A ja sam upravo veeras primio osobnu poruku od druga Hoffmana da se grupa Adama Blocha odvojila od naih jedinica i da su otpoeli sa samostalnim neovlatenim kaznenim ekspedicijama na neka susjedna grofovska imanja. Drug Hoffman mije istovremeno naredio da smjesta poaljem na vae imanje nekoliko naoruanih ljudi dok se on ne vrati. Kako je izgledao taj ovjek o kojemu govorite? - upita je pun strepnje. Ali Katarina ga vie nije ula. Njezine se oi udno okrenu prema stropu, i ona se kao velika lutka od krpa uz prigueni um srui na sag.

326 21 Kao i svi uvjereni "revolucionari" i "osvetnici", i Adam Bloch je najradije vrio egzekucije rano u zoru, prije izlaska sunca. Probudili su ga tono u pet, snanim lupanjem na vrata .brvnare u kojoj je leao mamuran od silnog pia i dugog voenja ljubavi... - U redu, u redu, - zavie se na onog s druge strane vrata, - uo sam te. Uspravi se odjeven samo u gae i spusti svoje dlakave noge na daani pod. Masirao se akama po slabinama i istezao lea, potom se osvrne na tijelo mlade djevojke kraj sebe. Bila je vezana i rukama i nogama za krevet. Tako protegnuta, nije se mogla ni pomaknuti pa su je lea neugodno pekla, a osjeala je i jake bolove u zglobovima. Kada su je sino doveli, Bloch joj je najprije vezao ruke na lea, da mu ne bi pruala jai otpor. Najvie je volio voditi ljubav s djevojkama ili enama nemonim da mu se odupru. Zato ih je gotovo uvijek najprije vrsto i bolno vezao. Uzbuivao gaje njihov jauk i bolno previjanje, dok bi nad njima divljao i zadovoljavao svoju bolesnu poudu. - to je, lutko? - upita on blagim tonom svoju rtvu koja gaje prestravljeno gledala tamnim oima. - Ne mora me tako gledati, - smirivao ju je, - bila si noas zaista dobra i slatka, pa sam te se nauivao. Zato je sada red da te pustim kako ti se otac ne bi suvie zabrinuo. Sa stola uzme no jo uvijek masan od slanine koju je sino veerao, pa prereze vezice na rukama i nogama. Tako osloboena, mlada se djevojka uspravi na krevetu, ali ostane sjediti sklupana. 327 - Na! - prui joj Bloch haljine. - Odjeni se i mar kui! - ree odvratnim glasom. Djevojka uzme haljine i pritisne ih na grudi. Nije znala kako da se od stida odjene i ustane pred onim finim gospodinom koji je sjedio u kutu, takoer zavezanih ruku na leima. Kako bi joj pomogao, Rudolf okrene glavu na desno. U trenutku kada je djevojka ustala i okrenula lea Blochu, on izvue ispod jastuka uvijek spreman revolver, koji uperi djevojci u zatiljak i opali. Rudolf trgne glavu i s uasom se zagleda u nago tijelo kako se bez rijei rui na pod izmeu kreveta i zida. Grevito stisnutih eljusti, pogleda u Blocha. -1 jo kau da nisam human - rese Bloch s gorinom u glasu, vraajui revolver na stolac kraj kreveta. Na vratima brvnare opet se zauje lupanje. - to hoe?! - izdere se Bloch navlaei hlae. - Kakva je to pucnjava, drue zapovjednice? - pitao je onaj vani zabrinutim glasom. - Nita strano. Provjeravao sam pitolj. Adam Bloch se obue, stavi pitolj u navlaku na desnoj strani boka, pa prie svezanom Rudolfu. I njemu prereze vezice na nogama, pa ga kao vreu s branom podigne na noge. Uspravivi ga, potapa ga po

ramenu i malo gurne prema vratima. - to je grofe, zar si se usrao? Jo nije doao red na tebe! Najprije e malo gledati kako zasjeda narodni sud. Dok je ekao da Bloch otkljua drvena vrata, Rudolf je teturao na nogama koje su mu utrnule od dugog sjedenja u istom poloaju. Kada mu ga je sino njegov ovjek doveo, Bloch se toliko uplaio da mu Rudolf sluajno ne umakne, da gaje vezao i smjestio na pod svoje sobe u kojoj se ve nalazila vezana ona jadna djevojka. Uope ne gledajui na svog visokog gosta, Bloch je gotovo tri sata silovao nesretnu rtvu. Bila su to do sada tri najuasnija sata u Rudolfovom ivotu. - Ostavi je. - ree svom tjelohranitelju koji pouri unutra. - Pokupit emo je poslije i baciti s ostalima u jamu. - Bloch se oito brinuo o paljivom uklanjanju svojih nedunih rtva, ne elei da mu onaj seronja Hoffman kasnije dri nekakva predavanja. Dok je iao prema sredini dvorita, vukao je Rudolfa za sobom, vrsto ga drei za lijevu ruku. 328 Na dvoritu se nalazio mali, rasklimani drveni stol s nekoliko stolaca, rezerviran za "narodno vijee". Gume Rudolfa na jedan stolac, a sam sjedne za stol. etvorica njegovih ljudi, sa zvijezdama na kapama, takoer posjedaju u prazne stolce. - Privedite zarobljenike! - ree grupi svojih ljudi koji su stajali kraj velikih vrata dvorskih staja. Rudolf tek sad prepozna posjed svog susjeda Erica Brachta. Sjetivi se daje Bracht udovac, i da ima samo ker Irenu, Rudolfu se kosa podie na glavi od uasne pomisli da ju je Bloch malo prije ubio. Rudolf je nikada prije nije vidio jer je po oevim rijeima bila srameljiva i povuena djevojka. Dok su iz staja putali masu naroda, on je uznemireno gledao njihova blijeda lica, traei meu njima Brachta. Kada ga je napokon opazio, bio je vie nego iznenaen. Barun Bracht bio je odjeven u odijelo svoga koijaa, neobrijan, a na glavi je imao nekakav stari izlizani eir. Poredae ih u kolonu po jedan. Tako su stajali u dugakom vijugavom redu. Bilo je vie od ezdeset ljudi i djevojaka, a na hladnom zimskom jutru treslo se uz roditelje i nekoliko djeaka i djevojca izmeu deset i petnaest godina. - Tko su ovi i kakva je optunica? - pogleda Bloch u najblieg lana svog, takozvanog, narodnog vijea. - Ovu skupinu neidentificiranih pojedinaca, pokupili smo juer tijekom dana po ludberkim umama u pokuaju da se domognu austrijske granice i pobjegnu od narodne pravde. - Na temelju ega ste to zakljuili? - strogo ga je gledao Bloch, trudei se izigravati pravednog suca kojemu je narod ukazao ovako vano povjerenje. - Pa... - zbuni se onaj, - da su bili poteni, ostali bi u svojim kuama ili na posjedima. - Zvui razumno, - pohvali ga Bloch, - ali to jo uvijek ne mora

znaiti da su svi bili buroaske sluge ili njima slini izrabljivai naroda. - Zato onda nitko od njih nema dokumente, ve su umjesto njih nosili zlatni novac, nakit, savijene umjetnike slike i sline dragocjenosti? - optuivao je ovaj. A! - podie Bloch opasno lijevu obrvu. - To bi se ve moglo smatrati pljakom moravske narodne imovine, to se po strogim partizanskim zakonima kanjava smru na licu mjesta. 329 Kako im je svima dao na znanje da su poinili najtei prekraj i zloin protiv drave i naroda, Bloch prijee na utvrivanje krivice. - Imate li popis stvari, ili neto drugo kako bi se vidjelo stoje tko nosio? - pogleda narodnog tuitelja. - Nemamo. - prizna ovaj slabijim glasom. - Prije nego to smo ih opkolili i pohvatali, pobacali su stvari u snijeg. Tako nismo mogli utvrditi tko je i to krijumario. Bloch pogleda u prvog ovjeka za stolom i toboe se zamisli. Rudolf ga je sa strane promatrao sa strahom, bojei se unaprijed Blochove odluke. - U redu. - ree. - Preostaje nam samo jedan nain da izdvojimo krivce od nedunih. Prui ruke - naredi on prvom ovjeku u redu. ovjek mirno prui ruke, a Bloch ih paljivo pogleda i ak okrene dlanove. - U redu - pogleda ga on. - Po tvojim grubim, nauljanim dlanovima vidi se da si itavog ivota teko radio za druge. Narod e ti zbog toga oprostiti to si se zaveden pridruio pogrenima. Odlazi! Slobodan si! Jedan od straara povue od straha paraliziranog ovjeka. Adam Bloch se zagleda u ake sljedeeg, pa i njega pusti na lijevu stranu dvori-ta. Meutim, one s finim i istim dlanovima, bez razmiljanjaje odvajao na desnu stranu, stoje znailo strijeljanje. Dok je sav zanesen "sudio" ovoj uasnutoj skupini nesretnika, Rudolf ga je zaprepateno promatrao. Ovaj odvratan ovjek, roeni kriminalac, usudio se u ime naroda suditi ovim uplaenim i unezvjerenim ljudima i enama. Stoje bilo najstranije, bio je uvjeren u svoje pravo i ispravnost svojih kriminalnih odluka. Promatrajui ga, Rudolf se nehotice nasmije. Tako je bio opi-njen Blochovim izigravanjem Boga, da nije mogao odvojiti pogled s njegovog glomaznog stasa. Boe, pomisli on u sebi, je li mogue da zaista postoji i da ovo mirno promatra? Boe, zar ne vidi kako je bijedan i smijean ovaj ovjek koji te pokuava zastupati? Boe, spasi ove jadne ljude od njegove pravde! Ali nebo ostane i dalje mirno i oblano na ove Rudolfove molitve. Bog se ni ovoga puta nee mijeati u poslove "zemaljskog carstva", kako je prvome ovjeku i obeao kad mu je stvarao ovaj svijet. Adam i Eva nisu ni slutili u kakav e se uas pretvoriti njihovo kratko druenje s Vragom. 330 - to kae grofe?! - nasmijei se Rudolfu, kada je podjelio narod u

dvije gupe. - Nema greke - pobjedonosno se smijao. - U ovakvim ratnim situacijama nemamo vremena za beskrajna presluavanja, pretresanja i prazna naklapanja o identitetu. Ovako, zna se da su oni s prljavim i nauljanim akama crnili za one druge s njegovanim i istim rukama. Nisam li genijalan?! Ali Rudolf se samo nijemo smijeio. Dok se Bloch tiho dogovarao o neem vanom s grupom vijenika prema kojima se nagnuo, on se zabrinuto zagleda u onu manju grupu ljudi osuenu na smrt. Barun Bracht mu se sjetno nasmijei, pa nastavi nervozno arati pogledom po dvoritu traei nekoga. Nije uspio vidjeti lik keri jedinice. Rudolfu je sada bilo jasno tko je ona ubijena djevojka. Sav se strese, malo od hladnoe, ali vie od uasne pomisli na djevojinu stranu sudbinu. Moda je i bolje da Bracht nikada ne sazna kakvu je groznu no provela jadna Irena, posljednju u svome mladom ivotu. U sebi je takoer zahvaljivao Bogu to Bloch nije prepoznao preruenog baruna, iako ga u lice nije dobro ni zagledao. Zanimale su ga barunove ake. - Martine - pozove Bloch oblinjeg straara, koji odmah prie i nasloni se preko stola. - Prije nego ih pobijete, - govorio je tiho, ali dovoljno glasno da Rudolf moe uti, - podijelite im lopate da si mogu iskopati pristojan i dubok grob. Zajedniki. - naglasi on. - Njihovu djecu sprovedite poslije u grad, a onu malu plavuu nam diskretno odvoji. U njezinim godinama moja me majka rodila. - Kako bi je narod mogao silovati? - ne izdri Rudolf pa mu tiho dobaci cerei se. I Adam Bloch se naceri prema njemu: - Ti grofe zavei i budi strpljiv, i na tebe e doi red, ali ne prije nego mi dovedu i tvoju lijepu suprugu. Rudolfu se zaledi smjeak na usnama. Bloch je s uivanjem gledao kako mu lice poprima sivu boju. Od pomisli da e prije smrti jo morati gledati odvratno silovanje svoje ljubljene Katarine, on skoro izgubi svijest. Boe, pone se on skrueno moliti u sebi, ne dopusti ovom stranom ovjeku da mi pred oima oskvrne najveu svetinju u ivotu. Gdje lije taj Hoffman ve jednom, razmiljao je o mogunosti da e Blochovo nedjelo uskoro otkriti i da e ga Hoffmanovi ljudi moda spasiti od ovog bijesnog psa. 331 U tom se trenutku zauje s vrata nekakvo komeanje i galama. Blochovi su ljudi trali nekome ususret. Rudolf protrne. Uskoro u dvrite uvedu onog ovjeka koji gaje sino onako na prijevaru doveo ravno u ruke Blochovoj izvidnici. ovjek je vukao lijevu nogu, a niz rupiem previjeno elo tekao mu je mlaz krvi. Lijevom je rukom pridravao desnu, ranjenu iznad lakta. Podupirui ga tako izmeu sebe, Blochovi ga ljudi privedu stolu. Skamenjen onim to vidi, Adam Bloch je piljio u njega. - Gdje su ti ostali? - upita smrtno ozbiljan, udno izmijenjena glasa. - Mrtvi i ranjeni lee po dvoritu i hodnicima Ludberkog dvorca! odgovori ovaj svjestan skore smrti.

Ali umjesto da ga na mjestu ubije, Bloch mirno upita: - Kako se to dogodilo? - Rusi - stenjao je ranjenik. - Ali Grejak, - sijevale su Blochove tamne oi, - nisam li ti tri puta jasno podvukao da nita ne poduzima dok Rusi ne odu iz dvorca i grada?! Grejak kimne ranjenom glavom. - Tono smo tako i postupili. Bloch ga vie nije prekidao glupim pitanjima, strpljivo je ekao da ovaj doe do rijei i sam mu objasni. - Iz oblinjeg grmlja smo paljivo motrili na dvorite i opu situaciju... Onda su se Rusi uskomeali i oko pet ujutro poeli iznositi svoje stvari i radio prijamnike. Na kraju je zgradu napustio i maral Gromov s osobnom pratnjom. Strpljivo smo ekali do est sati, i onda preskoili ogradu te poli u irokom luku prema zgradi. Grejak se morao odmoriti, duboko udiui svjei jutarnji zrak. - Nita se nije dogodilo, nigdje nema ni ive due. Tek kada smo uli u dvorac i poli prema grofiinim odajama, njezina se vrata naglo otvore i trojica ruskih vojnika bez rijei otvore uragansku vatru na nas iz svojih strojnica. Na mjestu su ubili naih pet drugova a ja i Toma s jo dvojicom nekako smo se uspjeli dokopati dvorita. Ali oni vraji Rusi, poli su za nama, i tamo nas dokrajili... Ubili su namjo jednog druga, a ja, prije nego sam umakao iza ograde, vidio sam kako prilaze teko ranjenom Tomau i onom mladiu to nam se nedavno pridruio. Nisu vie u njih pucali. Vidio sam kako ih odvode prema dvorcu. 332 - Tri Rusa! - gledao je Bloch u svog ovjeka, kao da e ga progutati oima. - Tri su Rusa uspjela pobiti est ljudi i vas trojicu ovako izranjavati?! Grejak nemono podigne zdravu ruku koja mu klone niz ranjeno tjelo. - Kako sam mogao znati daje Gromov ostavio na dvoru ljude iz svoje pratnje da uvaju groficu. Oito im je naredio da pucaju bez milosti u svaku naoruanu osobu, koja se nenajavljeno pojavi na dvoru. Adam Bloch gaje promatrao bez rijei, potom ustane, bez urbe otkopa pitolj pa ga mirno izvadi i prisloni Grejaku meu oi. - Adame! - pokua ga odgovoriti jedan od onih to su pridravali ranjenika, ali ga prekine snaan pucanj. Jo uvijek drei mrtvog Grejaka izmeu sebe, obojica su ga bijesno gledala ravno u oi. - Kada sam ga poslao da mi dovede tu kurvu, - pone im objanjavati, - nisam mu rekao da zbog nje izgubi cijeli vod ljudi. Ona dvojica vie nita nisu rekli. Bloch vrati pitolj na mjesto i sjedne natrag na drveni stol. Kao da se nita nije dogodilo, samo se udno nasmije prema blijedom i presretnom Rudolfu. - Tvoja me je kurva i ovaj puta dobro nasamarila. Nisam ni sanjao da e se odmah noas podati Ruskom maralu, kako bi spasila glavu. Kratko gaje promatrao pa nastavi:

- Ali tvoju glavu nee uspjeti spasiti! Ustane, dograbi Rudolfa za kragnu gurajui ga tako ispred sebe, prema dvoritu one brvnare. Kada gaje gotovo unio unutra, zalupi za sobom vrata, zakljua ih i grubo posjedne Rudolfa na stolac pokraj starog stola. - Nitko na svijetu nee mi uskratiti to zadovoljstvo da te danas ubijem! - sjedne on na drugi stolac kraj kreveta. Ruku vezanih iza lea, Rudolf se zagleda u prljavi stol. Pogled mu tako odluta na pod na kojem ugleda bose noge mrtve Irene Bracht. Znai to je to, razmiljao je. - to je, grofe? - fiksirao je Bloch i najmanji pokret na Rudolfovom blijedom licu. - Boji li se?! - Da - pogleda ga Rudolf. - Pitam se jesam li moda za ivota nanio nekome nepravdu, moda uinio nekakvu veliku greku ili moda nekoga neodgovorno uvrijedio. 333 &'"% - Kao mene one noi u hotelu? - podsjeao gaje Bloch. Rudolf ovo preuti. - esnaest godina! - naglasi on u mukloj tiini male sobe. - esnaest sam godina strpljivo zamiljao i planirao ovaj susret. Izmiljao sam stotine najgorih naina kojima u ti oduzeti ivot, ali sada kao da mi je mozak stao, jednostavno ne znam to da ti uinim. Rudolf se strese od pomisli da bi ga ovaj odvratan ovjek mogao podvri uasnom muenju. S ljudima ovako izvitoperena uma, nikad se ne zna. Boe, zavapi on u sebi, jesu li Hoffmanovi ljudi u Ludbergu shvatili poslije napada na dvorac to se njemu juer dogodilo? Zato se ve jednom ne pojave i izbave ga iz kanda ove zvijeri. - Sjetio sam se! - pukne Bloch prstima i skoi sa stolca. Rudolf ga je gledao prepun strepnje i strane neizvjesnosti. Adam Bloch nervoznim pokretom otvori vrata brvnare. - Daj mi onaj tvoj ameriki revolver - ree ovjeku pred vratima. - Adame, ja bih prije dobro razmislio - pokua ga onaj odgovoriti tihim glasom. - Revolver! - izdere se Bloch na njega pruajui ruku koja mu je drhtala od nestrpljenja. Onaj vani poslua, a Bloch opet zatvori vrata velikim zasunom. Vrati se i prinese stolac blie prljavom stolu, pa ga zakorai. Tako je sjedio oi u oi sa svojom nemonom rtvom. Ugledavi veliki ameriki kolt, Rudolf se nehotice nasmije. Cerio se i Bloch okreui bubnji revolvera iz kojega ispadali jedan po jedan smrtonosni metak... - Ovako je bilo, zar ne? - gotovo je neprekidno Bloch gledao Rudolfove oi, traei u njima tupi odraz straha. - Ruski rulet! Sjea se, zar ne? Samo iznimno hrabri i odvani mukarci ovako se obraunavaju - podsjeao gaje pakosno.

Adam Bloch paljivo podigne jedan metak i vrati ga u prazan spremnik, koji zatim zatvori i snano zavrti dlanom lijeve ruke. Rudolf je tupim pogledom gledao spremnik kako se vrti. Kada se zaustavio, Bloch teatralnim pokretom podigne revolver i ispruene ruke preko stola, uperi Rudolfu meu oi. - Jesi li ostavio oporuku, grofe? - nastavi ga on podsjeati na neugodne sitnice one noi. - to da poruim tvojoj kurvi, grofici, poslije tvoje smrti? 334 - Rei u joj sam - nasmjei mu se Rudolf zagonetno. - Sam e joj rei? - nagne se Bloch malo naprijed. - Kako? - Postoje stvari u ivotu o kojima mrani umovi kao ti, nemaju ni pojma! - A, tako?! - toboe se udio Bloch. - Pa to mi ih ti ne otkrije na vrijeme, kako ne bih nastavio initi smrtne greke! - aludirao je na Rudolfovo vjersko uvjerenje. - Saznat e ih kad umre - smijeio mu se ovaj. - Kad umrem? - bljesne Bloch tamnim oima, prestat u postojati kao i ti. Oboje emo se pretvoriti u gomile govana koje e na sve strane raznositi podzemni crvi. Tako je uvijek bilo, tako je danas, tako e uvijek i biti. Grofe, ne zanosi se nikakvim popovskim naklapanjima, pa ti si bar obrazovan i uen ovjek. Shvati da e za koji trenutak zauvijek nestati, a ja u ostati ivjeti, veseliti se, piti i pjevati, spavati s lijepim mladim enama, napokon osloboen srama i ponienja koje si mi one noi onako surovo nanio. Iako mu je svaki trenutak bio dragocjen, Rudolf nije znao kako i s ime da odgovori opsjednutog Blocha dok mu ne doe spasonosna pomo. Osjeao je da ga ve trae; pa Hoffman mu je jasno rekao da mu duguje ivot. Po zgrenom izrazu na Blochovom grubom licu, on s uasom shvati da se ovaj sprema povui okida. Igla udari u prazno, a Rudolfa pone oblijevati smrtni znoj. Izgleda daje Bloch samo na ovo ekao, jer mu se usne razvuku u pobjedonosan smjeak. - ini se da opet ima sreu! - ree mu, pa opet zavrti spremnik revolvera. - Ne ini li ti se daje sada na tebi red? - upozori ga Rudolf, kada mu je Bloch po drugi puta nanianio meu oi. - Bez crnog humora, grofe - ljutio se Bloch, nezadovoljan Rudolfovim hrabrim ponaanjem. - Pa da, - ne izdri Rudolf pa ree, - kao i uvijek kad je bila u pitanju igra na smrt ili ivot, ti iskazuje svoj uroeni strah od fer igre. Uvijek se ili podlo izvue ili na vrijeme pobjegne kad je u pitanju tvoj bijedni ivot. Ali se zato s uivanjem igra sa ivotima drugih! Jesi li se bar jednom u ivotu zapitao to e rei Bogu za sve nasilno oduzete ivote? 335

- Kojemu Bogu?! - reao je Bloch bijesno kroz stisnute zube. - Prestani se nadati grofe, nema nikakvog Boga. Kako ne moe shvatiti da e se uskoro pretvoriti u nita. Ali Rudolfu su se inili smijeni Blochovi pokuaji da ga u posljednjim trenucima ivota obeshrabri i umjesto nade ulije u njegovu duu jo vie straha i oaja. - Ako se Bog ne moe dokazati, - govorio je mirno - to ne znai da on i ne postoji. Blocha je sve vie nervirao Rudolfov otpor. Zato on po drugi puta pritisne okida. Po drugi puta igla udari u prazno, a Rudolfa proe novi val jeze. Boe, gledao je u Blocha stisnutih eljusti, dokai da te ima! Ne dopusti mi da ostavim ovaj svijet sa sumnjom u srcu! Ubzaj moju smrt i budi uza me. Adam Bloch je opet zavrtio spremnik, ali ovaj puta malo nervoznijim pokretom. inilo se da mu se odjednom uri. Sigurno se i sam zabrinuo da bi Hoffman mogao za Rudolfom poslati cijelu potjeru. Dok je Bloch drao upereni revolver, Rudolf zaklopi oi. Pri pomisli na svoju dragu Katarinu, usne mu se razvuku. U mislima je munjevito prevrtao stranice ivota, zadravajui se na onim intimnim i najvanijim. Iz ovih emotivnih proivljavanja, trgne ga zvonki udarac igle u prazno. Vie ne otvori oi, ali sa zebnjom shvati da Bloch vie nije zavrtio bubnji revolvera. Odluio je dakle ubrzati ovu jezivu igru, sigurno razoaran Rudolfovim hrabrim dranj em. A ovaj nastavi u mislima grliti i ljubiti svoju ljubljenu suprugu, sjeajui se njihovog posljednjeg ljubavnog doivljaja. Osjeti kako mu pomisao na nju udno smiruje ivce i ulijeva novu snagu u pustu i tako strano osamljenu duu. Tu mu odjednom neto bljesne pred oima, tijek misli se prekine, a cijelo mu bie prome osjeaj nitavila. Kada se ubrzo povratio, soba mu se inila neto svijetlijom. On mirno pogleda u Blocha ispred sebe, koji je gledao nekud u povrinu stola, pa se zaueno zagleda prema prljavom krevetu na ijem je rubu sjedila Irena Bracht, blago mu se smjeei. Rudolf osjeti da mu vie nije hladno, a i ruke kao da su mu bile slobodne. Je li mogue da se Bloch predomislio, zagleda se on u ovjeka pred sobom. Ali Bloch ga nije vidio, i dalje je gledao u 336 neto na stolu. Rudolf ustane i s nekom do tada nepoznatom lakoom prie krevetu na iji se rub spusti. Neto mu nije bilo jasno. - Zar vi niste mrtvi? - upita je on glasom koji se nije uo. Djevojka se jo jae nasmije. - Naravno da nisam - odgovori jedva miui usnama. Boe, to je s njim, zato je razumije a ne uje? Okrene se prema Adamu Blochu koji je jo uvijek sjedio za stolom, ali tu s uasom primjeti da se tu nalazi neije tijelo iz ijeg je ela tekla krv. Tu mu se po prvi put vrati pamenje i on osjeti da bi to tijelo moglo pripadati samo njemu. Uplaen ovom milju, pogleda mladu djevojku kraj sebe.

- ekala sam vas. - objasni ona nijemim glasom. - Idemo sada! uhvati ga za ruku i oni ustanu. Tu se Rudolf zagleda u djevojino mrtvo tijelo na podu, pa opet uplaeno pogleda na svoju ljupku prijateljicu koja je ekala drei ga za ruku. - Kamo me to vodite? - Zauvijek emo napustiti ovaj uasni i bespomoni svijet! - objasni ona mekim barunastim glasom bez zvuka. Prije nego to e poi za njom, Rudolf jo jednom pogleda na nepominog Adama Blocha i svoje nekadanje tijelo prebaeno preko drvenog stola... Isuse, napokon shvati. Zar je mogue daje umro? U tom se trenutku drveni zasun udno izvije i slomi, a na vratima se pojavi Jan Scheffer sa strojnicom uperenom u Adama Blocha koji ustane, ispustivi revolver na stol... Rudolf je zauen promatrao od bijesa iskrivljeno i ljutito Schefferovo lice koje je neto govorilo Blochu, ali ga nije mogao uti. Kao daje odjednom postao gluh. Irena ga blago povue, i oni se upute ka izvoru jake svjetlosti. - Budalo! - derao se Scheffer na blijedog Blocha. - Ti si obian idiot kao to si to uvijek i bio. Ova posljednja neposlunost, - prijetio mu je Scheffer prstom - najvjerojatnije e te kotati tog bezvrijednog ivota. Kako si se samo usudio neovlateno i bez odobrenja odvojiti ljude i krenuti u suprotnom smjeru od onoga koji ti je odredila Partija?! Bloch gaje gledao izgubljenim pogledom. Jo uvijek kao daje bio opijen ovim ubojstvom, posljednjim u ivotu. - Polazi! - drekne opet Scheffer. - Hoffman te eka u gradu. eli ti prije odlaska u Atalin rei osobno nekoliko rijei. 337 - Tko jebe Hoffmana! - napokon procjedi Bloch. - Ba me briga za sve vas. Uinio sam ono to sam morao. - To ti vjerujem - isceri mu se Scheffer, koji je bio bolji psiholog od sirovog Blocha. - Daj mi taj pitolj - isprui on slobodnu ruku, i dalje u drugoj drei uperenu strojnicu. - Samo ete mi mrtvom oteti oruje! - pogleda ga Bloch pun mrnje, istovremeno stavljajui ruku preko svog omiljenog parabeluma. Oteo gaje njemakom asniku prvog dana rata, kada gaje usmrtio snanim udarcem ake u elo. Ali shvativi da je Adam Bloch i s tim ratnim trofejom sada bezopasan ovjek, Scheffer mu jo jednom vrhom strojnice pokae prema razvaljenim vratima. Adam Bloch poravna odoru, udnu mjeavinu nekadanje moravske vojne odore i engleske bluze, pa se tek tada tromo uputi vratima. - Skidaj to s kape! - strgne mu je Scheffer grubo u prolazu, skidajui s nje veliku crvenu zvijezdu. - Dosta si je sramotio - vikao je ljutito, vraajui mu je bez zvijezde. Prepusti Blocha svojim ljudima koji su ga nekud sproveli, a sam se tek tada uputi u polumranu unutranjost sobe. S grimasom na licu promatrao je Rudolfovo vezano tijelo prebaeno preko stola. Paljivo ga podigne, zagledajui ga. Rudolfu se iz rupe na elu cijedio tanak

mlaz krvi. Scheffer primijeti udan smjeak na njegovom zgrenom licu. - Boe moj! - promumlja Scheffer, pa se okrene onima ispred vrata koji su se gurali ne usudivi se ui. - Pomozite mi! - zamoli ih Scheffer, pa zajedno poloe Rudolfovo tijelo na pod. Scheffer mu noem koji uzme sa stola prereze vezice na rukama koje mu preklopi na grudi. Dok su Rudolfa stavljali na nosila, Scheffer ugleda gole noge mlade djevojke koje su virile iza kreveta. Prie gledajui je u lice i za trenutak mu se uinilo kao da spava. Tek kada ju je zakoraio u namjeri daje pogladi po licu, opazi lokvu krvi ispod njezine glave. - Boe! - opet zakuka Scheffer uhvativi se rukom za elo. - to da kaem onome ovjeku vani? - pitao se kao da je poginula njegovom krivicom. Povrativi se od drugog oka, Scheffer stisnutih eljusti gotovo istri van. Proe ispred razoruanih Blochovih ljudi, a iz oiju samo to mu nisu iskakale iskre. Veina njih stajala je pognutih glava, ne usu|uui se pogledati ga u oi. 338 - Skidajte to! - drekne on, skidajui im kape grubim udarcima ake po glavama koje su im se tresle. - Vi ste gomila razbojnika koji nisu dostojni nositi oznake narodne vojske! Budale! - stane pred njih ruku prekrienih na leima. - Sudit e vam se za vaa nedjela! Tko vas je poslao?! Va krvoedni nagon?! Trideset razoruanih ljudi pokunjeno je utjelo. Odmah iza njih, stajali su na smrt osueni mukarci i ene, sada opet osloboeni od Scheffera i regularnih jedinica partizanske vojske. Neki od njih su kleali, gledali u nebo i molili se. Scheffer ih tuno pogleda ne znajui to da im kae i kako da im objasni ovaj straan dogaaj. Protiv volje zastane kraj baruna Brachta kojega je odmah prepoznao, usprkos vjetom preruavanju. Bracht mu se zbunjeno nasmijei. - Kada sam od ljudi uo da vam se taj divljak oteo izvan kotrole i poeo ubijati i silovati po susjednim imanjima, pobjegao sam s Irenom u umu. Tamo sam je tijekom hvatanja izgubio iz vida. Gospodine Scheffer, molim vas u ima B oga, pronaite mi j e! Schefferu zasuze oi. Dugo je poznavao baruna kao i sve mjesne plemie i posjednike. esto su se puta zabavljali na vatrogasnim priredbama ili ili zajedno u lov. Bracht je kao i Rudolf i mnogi drugi, bio pristojan i poten ovjek. Kako da mu kae to mu se noas dogodilo s keri jedinicom? I to od strane narodne vojske! Bez rijei ga zagrli i odvoji od grupe. Tako zagrljenog Scheffer ga povede prema baraci u njegovom vlastitom dvoritu u kojoj je obino spavao uvar stoke. Sretnu se na vratima s vojnicima koji su iznosili Rudolfovo tijelo na nosilima. - Odvezite ga u dvor! - ree on vozau dipa koji je imao zastavicu crvenog kria na braniku.

Scheffer uvede Brachta u sobicu u kojoj su ve poloili Irenu na krevet. Kako bi prikrili njezinu nagost, prekrili su je plahtom. Bracht se zaprepateno zagleda u Scheffera. - Tko je to? - Vaa ki - promumlja Scheffer nerazumljivo. Stari ovjek pone mahati glavom, ali vidjevi ledeni izraz na Schefferovom licu, on se odvoji i prie krevetu. Jo je malo dvojio, onda paljivo odvoji gornji dio plahte i zaprepateno se zagleda u tijelo svoje 339 ljubimice. ovjek klekne i pone bolno jaukati..Scheffer vie nije mogao sluati pa istri van. U to vrijeme Hoffman je nervoznim koracima etao s kraja na kraj nekadanjeg ureda baruna Badoca, sada privremenog Mjesnog komiteta, smjetenog u staroj zgradi opine na kojoj su jo uvijek bili istaknuti njemaki simboli. Na reski zvuk telefona, on potri stolu za koji sjedne i dograbi slualicu. - Hoffman! - ree kratko. Dugo je sluao, ne izgovorivi nijednu rije. Naoruani straar pred velikim staklenim vratima zabrinuto gaje promatrao. Poslije skoro pet minuta stisnutih usana, Hoffman bez rijei vrati slualicu na mjesto. Tako je piljio u povrinu radnog stola, potom klone glavom prema naprijed a desnom rukom pone snano udarati po glatkoj povrini. Udarci su meutim, bili sve slabiji, da bi mu ruka na kraju klonula kraj glave. Tako se umiri, ela pritisnuta na glatku povrinu stola. - Drug Hoffman je napokon uzeo malo zasluenog odmora, ha? prie onom straaru njegov drug iz pratnje. - Bojim se da nije! - odgovori ovaj. - Upravo je preko telefona primio nekakvu stranu vijest od koje se jednostavno razbolio. Tako su ga nepominog zabrinuto promatrali. Hoffman je podigao glavu tek kada je uo otvaranje vrata. Crvenih i zakrvavljenih oiju od nespavanja, zagleda se u krupnu figuru koju su mu upravo priveli. Izlazei van i zatvarajui za sobom vrata, Scheffer se jo jednom okrene i pogleda kroz staklo, pa tiho ree dvojici iz Hoffmanove pratnje: - Dobro otvorite oi! ovjek kojeg sam mu upravo priveo, na je bivi zapovjednik i jo uvijek naoruan! Jako je opasan i pazite da ne nasrne na druga tajnika! Straari potvrde da su ga razumjeli, jo vie steui svoje strojnice ruske izrade. - Pa, drue Bloch, kako se osjea? - pogleda ga Hoffman preko stola ne pomaknuvi se. ' - Nikad bolje, drue prvi tajnice! - nasmijei se Bloch. - Vidim da ti je drug Scheffer ve oduzeo in, - aludirao je Hoffman na Blochovu otrgnutu zvijezdu s kape, - a ja sam te poelio unato umoru vidjeti i postaviti ti nekoliko pitanja. 340 - Stojim vam na raspolaganju drue tajnice - stajao je Adam Bloch u

stavu mirno. - Prije svega... - naini Hoffman malu stanku, - ima li ikakvo objanjenje, zato si ubio onakvog ovjeka i narodnog dobrotvora, kakav je bio grof von Ludberg! - To je moja osobna stvar! - odbije Bloch odgovoriti. - Ono to si uinio u vojnoj odori i pod oznakama Narodne Vojske nije tvoja osobna stvar! - upozori ga Hoffmanjo uvijek opasno mirnog i staloenog glasa. - Ubio sam ga iz osvete - prizna Bloch. - Pa vi ste, drue Hoffman, bili nazoni one noi kada me buroasko kopile osramotilo i pred svima ponizilo. - Uinio je to jer si zasluio! - podsjeao gaje Hoffman. - Cijeloga si ivota bio nasilnik i zlotvor. Kako su te se mjesni andari redom pribojavali, netko te morao kazniti i osloboditi grad tvoje neugodne nazonosti. Uostalom, grof je to koliko se sjeam, uinio na zaista viteki i muki nain. Ali ti si svojim povlaenjem iz dvoboja istovremeno pokazao da si slabi i kukavica. Danas si ga onako podmuklo i brutalno ubio, valjda kako bi oprao svoju ast? - ironino mu se kezio Hoffman. Budalo! Zar ti jo nije jasno da si tek sada pokazao koliko si se ustvari bojao tog odvanog i velikog ovjeka! Blochu je teko padalo Hoffmanovo vrijeanje. - Sada sam i budala, ha? - gledao je nekuda u strop. - A dok sam ubijao za vas, bio sam dobar? - Ti nisi ubijao za nas, - siktao je Hoffman - ve iz zadovoljstva! Ustvari si stalno ubijao bez stvarne potrebe. Kao na primjer, onaj njemaki sanitetski tim. Kada si im osobno ispalio metak u zatiljak, kradom si pokopao trojicu njemakih vojnika, a dvije bolniarke, mlade ene, vukli ste ti i tvoji banditi tjedan dana po umama i redom ih silovali da biste ih na kraju polumrtve dokrajili noem. Za to e ti uskoro takoer biti tajno sueno, jer sam ja strogo naredio da se svi njemaki zarobljenici privedu u glavni stoer zbog razmjene za nae uhiene drugove i borce. - Sudit ete mi zbog tih njemakih svinja?! - sagne se Adam Bloch prema Hoffmanu. 341 - Ne! - ispravi ga ovaj. - Sudit emo ti zbog vojne neposlunosti, svireposti i zbog nepoznatih drugova, koji su umjesto da budu zamijenjeni, bili strijeljani. Bloch na ovo nita ne ree. - Sudit e ti zbog svirepog ubojstva nedune graanke Irene Bracht! - nastavi Hoffman ogoreno. - Kako si samo mogao? - gledao gaje s izrazom odvratnosti. - Ta draga djevojka sav je svoj mladi ivot posvetila ocu udovcu, zbog njega se nikada nije ni udavala. ujem da sije cijelu no silovao, i to u nazonosti grofa Ludberga. - O kakvim to graanima govori? - opet se sagne Bloch. - Ta buroaska ubrad zasluila su mnogo gore. Sigurno su ti ostali dragi poslije onolikog sluenja po njihovim dvorcima. Valjda te je grofica von Ludberg mnogo puta zadovoljila kad se tako za nju zauzima.

- Dosta! - udari Hoffman po stolu tako, da su sve tintarnice poskoile i zazveale na stolu. - Vodi rauna o svom prljavom jeziku kada predamnom spominje ta estita imena! Bloch je stajao sve blje|i. Nadao se da e se mnogo lake izvui zbog svoje vojne neposlunosti i samovolje. - Pa ono "suenje" jutros na imanju baruna Brachta! - nemilosrdno gaje optuivao Hoffman. - Kakva farsa! Kakav cirkus! Veliki revolucionar utvruje krivnju razgledavajui im dlanove! Pa to je da poludi! bjesnio je Hoffman sve vie gubei kontrolu nad sobom. - Zbog koga se ti ljuti? - vikao je sada i Bloch. - Zbog te rulje bivih bogataa i izrabljivaa naroda? Pa nismo li se protiv njih borili cijelo vrijeme? - Borili smo se protiv starog reima koji smo i sruili - opet ga je ispravljao Hoffman. - To nam sada ne daje pravo da pobijemo sve te ljude koji su posjedovali zemlju ili tvornice ili jednostavno bili bogati. Nova e im vlast tu zemlju oduzeti, tvornice nacionalizirati, bespravno zaraen novac oduzeti, a oni e i dalje ostati graani Moravije. - Razoarao si me Hoffmane - uzvrati Bloch s grimasom na licu. Vie te uope ne prepoznajem. Drukije govori sada, a drukije si nam govorio prvih dana rata. Borili smo se za nekakve ideale. - Ti si sve pobrkao u svojoj blesavoj glavi! - vikao je Hoffman. - Tek kasnije je drugovima postalo jasno da si nam se pridruio jedino zbog ubijanja! Dobro zna da smo izbjegavali brutalnosti i nepotrebna strije342 ljanja jer nismo eljeli da se u narodu pria o nama kao osvetnicima, ve kao osloboditeljima. Zapucali smo tu i tamo, tedei na narod od sumanutih osveta njemakih faista. Mudro i strpljivo smo ekali da nai sovjetski drugovi obave glavni dio posla, a zauzvrat smo ovdje drali tri njemake divizije. To je bila sr nae ratne politike, a ne osvetnike ekspedicije po grofovskim imanjima. Adam Bloch je postajao sve bljei u licu. - Hoete li mi suditi i za ubojstvo kralja Victora? - Znao sam da e me to pitati - isceri se Hoffman. -1 to nam ubojstvo nije trebalo, ali bar to se toga tie, ja nemam nita s tim. - Ti Hoffmane ponekad govori kao sveenik, a ne revolucionar. - To je zato to cijenim ljudski ivot, dok ste ti i tebi slini, poklonici boga smrti. Optunica koju e Partija i narod uskoro podii protiv tebe, dugaka je trideset gusto tipkanih stranica. Svojom si rukom pobio dvadeset i tri osobe. Sjedit e zajedno na optuenikoj klupi s voama rojalistikih bandi i drugim njemakim ratnim zloincima. Samo tako emo se moi oprati u oima naroda koji nas je etiri godine skrivao, hranio, lijeio i odjevao. Svojim stranim zlodjelima i neodgovornou, pokuao si uprljati legendu koju smo svojim domoljubnim ponaanjem stvarali u narodu. Narod e te pitati na sudu i zato si javno, pred cijelim selom, onako divljaki, drkom puke polomio sve kosti onoj dvojici andara, ostavivi ih nasred trga smrskanih lubanja. - Zato to su sluili buroaskom reimu! - vikao je Bloch.

- Budalo! Sluili su reimu koji je postojao i koji ih je za njihove policijske usluge plaao. Zar si moda mislio da mi neemo imati policiju u svom sustavu? - Proganjali su i uhiivali nae drugove! - A mi emo sada traiti i uhiivati neprijatelje socijalizma. Budalo jedna, zar nisi znao koliko nam se andara pridruilo tijekom rata? - inili su to kako bi spasili svoju razbojniku kou. - Ne svi. Veina je uvidjela daje sluila pogrean sustav. Njihovo namje vojno znanje i te kako pomoglo u ratu, a i sada e u organiziranju nove slube sigurnosti. Njihova sve jaa galama i dovikivanje, djelovali su na dvojicu tjelohranitelja pred vratima krajnje nervozno. Oboje su napetih ivaca drali na oku Blocha, spremni intervenirati na najmanji znak njegova otpora. 343 - Uostalom, muka mi je od tebe! - vikao je Hoffman promuklim glasom. - Zahtijevam da ovog trenutka stavi taj svoj pitolj na stol, pokae Hoffman prstom na glatku povrinu, - i da se bez ikakvog otpora preda naoj vojnoj policiji. - Evo ti ga! - drekne Bloch bijesno, hvatajui se za navlaku velikog "parabeluma", otkopavajui je nervoznim pokretom. Istoga trenutka razbije se staklo na velikim vratima i u otvoru se pojavi cijev strojnice iz koje sijevnu plameni jezici prema nesretnom Blochu. Pogoen s nekoliko metaka posred velikih lea, zaustavi se u pokretu, otvorenih ustiju od zaprepatenja. Jo uvijek drei ruku na crnoj konoj navlaci, tromo se okrene i ukoena pogleda zagleda u dvojicu straara iza staklenih vrata... - Za ime Boga, to se dogodilo?! - dotri od nekuda prestraeni Jan Scheffer i zaustavi se izmeu straara u visokim vratima. - Pokuao je ubiti druga prvog tajnika - objasni jedan od njih uzbuenim glasom. - Pa sami ste rekli daje taj ovjek jako opasan. - Je li to tono? - zagleda se Scheffer u blijedog Hoffmana, koji je nepomino stajao iza radnog stola. Hoffman zakljui daje ovako najbolje i za Blocha i za Partiju. Barem e izbjei neugodno suenje i javno otkrivanje unutranjih problema i iznoenja prljavog rublja! - Tako je! - podri od tvrdnju svojih tjelohranitelja. - Ispravno su i brzo reagirali. Hvala vam drugovi. Na vratima se okupila gomila radoznalih promatraa, propinjui se na prste kako bi bolje vidjeli mrtvog ovjeka, ispod ijeg se izreetanog tijela irila lokva krvi. 344 22 Iz potovanja i u znak zahvalnosti za sve to su uinili za svoj kra ju, ukljuujui i novanu pomo u zlatu kojom su potpomogli oruani otpor partizanskih jedinica, mjesne su se vlasti korektno i s po-tovanjem ponijele prema udovici Rudolfa von Ludberga. Iako je cijelo imanje bilo nacionalizirano s ostalima, mjesni Komitet na elu

sa Schefferom, jednoglasno je odluio da se kontesi Katarini odobri ivotno pravo stanovanja u njezinim privatnim odajama, dok je ostatak dvorca pretvoren u muzej pod zatitom drave. Katarina je takoer uivala sva prava na zemljite okolnog parka i dvorsku kapelicu. Ne elei se osjeati usamljenom ili odbaenom od naroda, Scheffer joj je ponudio mjesto upraviteljice muzeja, napominjui daje ona ustvari i zasluila taj posao, j er najbolj e poznaj e sve probleme odravanj a zgrade i umjetnikog inventara. Za ovaj je rad primala plau. Vrijeme je uglavnom provodila primajui ili otpremajui razne turistike ili kolske grupe, izdavala iz dvorske knjinice rijetke knjige, nadgledala rad estorice slubenika koji su brinuli o istoi, obnavljanju ili odravanju zgrada i vodila administrativne knjige i prijepisku. U slobodno vrijeme, Katarina je pomagala vrtlarima oko ureenja parka i cvjetnih aleja, brinula se o grobovima Rudolfa i Gertrude, a tada bi najradije pregledavala debele albume s brojnim fotografijama. Opet je morala ivjeti od uspomena, po drugi put u ivotu morala je vegetirati. Iako ve u etrdesetosmoj, od ivota je imala samo esnaest godina. Njezin potpuni i stvarni ivot poeo je one nezaboravne nedjelje, kada j e prvi put srela Rudolfa u dvoritu stare seoske kole, a prestao j e njegovim pogrebom one kobne zime 1944-te. 345 U onim najteim, najsamotnijim trenucima svog tunog ivota, kada bi ga opet poeljela osjetiti, obilazila bi draga joj mjesta na kojima su zajedno bili, ili bi tada itala dijelove njegovog dnevnika, koji je paljivo vodio tih petnaest godina. Njegov rukopis ili fotografije, njegova odijela i odaje u kojima je najvie boravio, zbliavale su je s njim na nekakav udan i neopisiv nain. A esto bi nou odlazila i do dvorskog spremita, u kojemu su se jo uvijek nalazili onaj Pulmanov vagon i mala lokomotiva. Tamo bi sjedila uz aj ili meditirala, da bi se na kraju povukla u mali spavai odjeljak i tamo legla na onaj isti krevet na kojemu gaje prvi put u punom ljubavnom zanosu osjetila. Tamo je redovito sanjala i proivljavala taj preslatki doivljaj, a Rudolf bi joj esto dolazio u snove, ili bi jednostavno svuda oko sebe osjeala njegovu dragu nazonost. Iako ve pri kraju petog desetljea ivota, Katarina je jo uvijek djelovala mladoliko, a od njezine prve ljepote nestalo je jako malo. Ipak, po njezinoj se prosjedoj kosi, kao i po smirenom pogledu moglo zakljuiti daje ena proivjela potpun i iskustvima prebogat ivot. Jo se odijevala gradski, ali skromno, jo je upotrebljavala blaga kozmetika sredstva, ali ne napadna. Znalaje daje Rudolf i dalje eli vidjeti lijepu i dotjeranu. Tako je i tog sunanog jesenskog dana 1948. stavila malo pudera, zaeljala kosu u pundu i sjela za njegov nekadanji radni stol da pregleda jutarnju potu. Ujedno od tih pisama zagledala se s posebnom panjom. Na omotnici na kojoj su bile zalijepljene austrijske marke pisalo je njezino ime. Straga se nalazila adresa Carla von Clustera. Nasluujui o emu bi joj grof mogao pisati, Katarina se nesvjesno nasmije.

"Draga konteso, Kao to iz nadnevka ovog pisma moete vidjeti, bilo mi je potrebno vie od tri mjeseca da sepriberem od prevelike sree za koju imam zahvaliti samo Vama! Konteso, nemam rijei kojima bih Vam mogao zahvaliti i opisati moje stvarne osjeaje kada sam nedavno na vratima naeg obiteljskog dvorca ugledao svoju ljubljenu ker, ivu i zdravu, koju ste vi sauval i od svih zala. Tek tada sam od nje uo to se tamo kod nas dogaalo posljednje tri godine. Te tri najuasnije godine moga ivota neu do smrti zaboraviti. One su me strano izmjenile, tako da me jedva prepoznaje i moje roeno dijete. Od trenutka kada sam uo o upadu Crvene Armije na Moravsko podruje, svakodnevno sam po ne3,Ab koliko sati kleao i molio Boga da mi oprosti moje nebrojene grijehe i nepravde koje sam uinio za svoga nastranog i nerazumnog ivota. Jednostavno sam osjeao da mije Andreu oduzela sama Providnost koja me eli pod stare dane opametiti i natjerati da dublje razmiljam. I udo se dogodilo, ba kako sam se i molio. Obeao sam dragomu Bogu da u do smrti ivjeti pokornim i pravednim ivotom, samo neka mi opet vrati moje izgubljeno dijete. Draga konteso, Andrea mi je priala s kakvom ste panjom i njenou o njoj vodili brigu ove tri godine, a rekla mije i to da samo Vama i gospodinu Schefferu imam zahvaliti to je meu prvima dobila novu moravsku putovnicu i doputenje da napusti zemlju. Iz njezinih rijei takoer vidim da nova vlast ni poslije trogodinje istrage, nije mogla pronai vee dokaze o mojem pronacistikom ponaanju, ali i da su nam oduzeli svu imovinu bez prava na minimalnu isplatu. Konteso draga, ne znam hoete li mi moi povjerovati, ali ja sam se toliko izmijenio, da bi im spremno ustupio i ovo zadnje utoite obitelji Cluster, samo da mi vrate moju Andreu. Na kraju Vam se moram jo jednom iskreno ispriati za sve moje naivne i glupepronjemake izjave i osobne uvrede koje sam protiv slavenskoga naroda ili vas osobno izgovorio. Molim Vas pripiite ih mom duhovnom mraku, a meni oprostite. Takoer primite moju iskrenu suut zbog gubitka gospodina grofa, kojega za ivota nisam naroito cijenio, a sada me sve vie spopada uas i strah od skorog susreta s njim. Jer moje se zdravlje za ove uasne tri godine neizvjesnosti toliko naruilo, da sve vie osjeam i svoj skori kraj. I na ovome i na onome svijetu, ostajem va ponizni sluga i dunik, zbog svega to ste za moje dijete i spas moje izgubljene due uinili. Svakodnevno Vam palim u kapelici svijeu za zdravlje, dobro znajui da ste sreu zauvijek izgubili. Sada i sam poinjem vjerovati u ona narodna vjerovanja iz naega kraja, da ste vi ustvari svetica koju nam je sam Bog poslao da nam pomae i spaava nas!

Va do groba odani, grofvon Cluster. " Katarina je obrisala suzu koja joj je potekla niz lice. Jo je malo gledala Clusterovo pismo, onda ga presavije i stavi na stranu. Ve je 347 bilo devet sati i prva grupa gimnazijalaca iz Brodna samo to nije ula u zakazano razgledavanje dvorca. Poravna svoju haljinu, pogleda se u veliko zidno zrcalo, pa izae na hodnik. Kako u meuvremenu nije imala to raditi, Katarina pone zalijevati cvijee koje je stajalo u velikim vazama izmeu francuskih balkona. Okrenula se tek na veseli amor uenika koji su punili veliko predvorje i dolazili joj ususret. Predvodila ih je mlada uiteljica, ne starija od dvadesetest godina. Vidjevi Katarinu kako zalijeva cvijee, ona je s lea oslovi oholim glasom: - Drugarice istaice, moe li se znati gdje se nalazi ured upravitelja muzeja? - Ja sam upraviteljica muzeja! - okrene se Katarina s vedrim osmjehom na licu. - A vi ste grupa iz Brodna, zar ne? Mlada uiteljica samo potvrdi glavom. Nije mogla oi skinuti s tog otmjenog i prelijepog lica u godinama. Katarina se nije naljutila na djevojku, njezina najvea slabost jo su bila djeca i njihovi uitelji. - Ovuda molim! - povede ih Katarina prema predvorju. Uiteljica koja je ve od jednog slubenika dobila tiskanu brouru s tonim rasporedom odaja i dvorana, baci pogled na istu pa se obrati gomili djece iza sebe: - Kao to i sami moete vidjeti, - podie ona pogled na barokni strop i kristalne lustere Balske dvorane - ovdje su se nekad zabavljali besposleni plemii i njihove gospoe, banei i pleui do kasno u no, dok se umorno seosko stanovnitvo odmaralo i pripremalo za novi mukotrpan dan. Djeca su otvorenih usta zurila u kristalne lustere i zidne ukrase. Prijeu u susjedni Salon zrcala. - U ovim raskonim i narodnim znojem ukraenim salonima, provodile su buroaske gospoe besposlene sate, uglavnom ogovarajui ili prepriavajui bizarne dogaaje iz svojih dosadnih ivota lijenina i narodnih nametnika. Uu u Lovaki salon. Dok su djeca razgledavala trofeje po zidovima ili prilazila izloenom rijetkom oruju, mlada im je uiteljica napamet recitirala: - Ovdje se sastajalo muko plemiko drutvo, prepriavajui svoje lovake zgode. U godinama mira kada nisu imali prilike da u svojim 348 imperijalistikim pohodima ubijaju neduno stanovnitvo, grofovska su gospoda u hordama divljaki istrebljivali rijetke ivotinje naih uma. Dok im je u tom stilu ogovarala mjesno plemstvo, nije ni primjetila da im se tiho i neopaeno pridruio jo jedan posjetitelj. Odjeven u otmjeni jesenski kaput, ovjek visoka ela, sijed i proelav, i sam je razgledao salon kroz naoale s tankim pozlaenim okvirima. Cijela skupina sada prijee u predvorje, pa se uputi bivem uredu

upravitelja dvora. - Ovo je bio ured grofovskog upravitelja! - objasni uiteljica djeci, ne znajui i ime dotinog. - U ovim su se uredima grofovi dogovarali sa svojim upraviteljima na koji e naim jo vie oteti od siromanog seljaka ili kakve mu nove namete izmisliti. - Djeco! -javi se onaj posjetitelj s kraja skupine. -Dopustite da vam ja objasnim ovaj povijesni ured. Katarina se zagleda u Victora Hoffmana, a usne joj se razvuku u osmijeh. Nije ga vidjela ve pune tri godine i bila je sretna to ga sada vidi. Sjetila se da joj je u jednom od posljednjih pisama obeao da e je uskoro posjetiti. - Nije mi poznat petogodinji plan vaeg kolskog programa, ali su mi zato poznate neke povijesne injenice o kojima vi oito niste dovoljno obavijeteni, obrati se Hoffman mladoj uiteljici. Djeca su se sada umirila, uzbueno promatrajui slavnog posjetitelja. Odmah su ga prepoznali po fotografijama izvjeenim po kolama i drugim ustanovama. - Ovo je djeco, - obrati se Hoffman izravno djeci - bio ured dugogodinjeg upravitelja Ludberkih imanja Victora Hoffmana, sadanjeg prvog tajnika nae Komunistike Partije, odnosno moja. Kako je nainio znaajnu stanku, Hoffman nastavi: - U ovom uredu, ja sam uz voenje tekuih dvorskih poslova, godinama tajno radio na prijevodu Marxovog Kapitala. Umjesto to zurite u ove raskone zidove i stropove, zato malo bolje ne pogledate u ove staklene vitrine i dokumente. Ovo je njemaki izvornik knjige, a ovo su izvorni rukopisi moga prijevoda - pokazivao je prstom na povrinu stakla. - Prijevod je sakrivao od tajne policije i sauvao vlasnik ovog dvorca, grof von Ludberg. 349 Strpljivo je ekao da djeca razgledaju vitrine, pa ih povede prema dvorskoj kapelici. Prije nego e se opet obratiti svojim uenicima, mlada uiteljica pogleda prema Hoffmanu, koji je mirno razgledao barokne duboreze iznad oltara. - Ovo je dvorska kapelica, u kojoj su se sujevjerna gospoda molila nepostojeem Bogu, da im oprosti grijehe i nepravdu koju su inili prema jadnom stanovnitvu. Ali nama je danas poznato da Boga kao takvog nema. Kako bi pomogla vjerski zatucanom stanovnitvu, naa je vlast iskljuila Crkvu iz narodnog ivota, sveenicima oduzela vjekovima pljakanu zemlju i posjede, a umjesto njihovih zatucanih prodika, sprovela obvezno kolovanje i ustanovila mnogobrojne veernje kurseve openarodnog obrazovanja. Hoffman kojemu je bilo sve tee sluati mladu uiteljicu, opet se probije naprijed i zaustavi ispred samoga oltara. - Djeco, - nasmijei se on blago, - mjesto na kojem se nalazite, sluilo je za vjerske obrede onih koji su vjerovali u Boga i kao takvog ga se bojali. Stoljeima izrabljivani i pljakani od lakome buroazije,

siromani su sve svoje nade i elje usmjeravali prema Crkvi. Ona im je jedina obeavala "kraljevstvo nebesko" odnosno raspodjelu pravde prema zaslugama pojedinaca. I meu grofovima se nalazio izvjesni broj iskreno religioznih ljudi. Vlasnici ovoga dvorca na primjer, razdijelili su stotinama siromanih seljaka veliki dio vlastittih imanja. Ne zato da bi se pravili vani, ve stoga to su iskreno vjerovali u postojanje superiornog bia. to se tie Crkve ona nije ni ukinuta ni zabranjena u naoj dravi, ve je irom otvorena i slobodna svima onima koji ele vjerovati u Boga. - Inae, ova je kapelica od povijesnog znaaja - nastavi Hoffman, malo se okrenuvi oltaru na kojemu su gorjele svijee. - Pred ovim oltarom, takoer sam se vjenao i ja, va prvi tajnik. Ne zato to sam bio vjerski zaluen, ve zato to je u ono vrijeme bio takav obiaj i jer je moja supruga vjerovala u Boga. A poznato nam je da vjera i ljubav nemaju nikakve veze. Hoffman se sada sagne i na njihovo ope zaprepatenje, kada je uklonio sag, pone na podu otvarati masivna vrata podzemne kripte Ludberkih grofova. - Slijedite me - pozove ih on, uzevi s oltara debelu svijeu. 350 I aci i njihova zbunjena uiteljica ga posluaju, pa pou za Hoffmanom niz kamene stube grobnice. - U ovim memljivim prostorijama poivaju posmrtni ostaci nekadanjih gospodara ovog dvorca, meu kojima i neka slavna imena nae moravske povijesti iz borbi s Turcima i Prusima. Hoffman ih provede izmeu vlanih zidina, zaustavljajui se pokraj svakog kovega i objanjavajui im tko je dotini i kakve su njegove zasluge za moravsku dravu i povijest. Samo je Katarina ostala sjediti u kapelici, i s krajnjim naporom obuzdavala suze koje su joj nekontrolirano navirale na oi. Skupina napokon izae, uglavnom blijeda i nijema. Ovakvom razgledavanju dvorca i muzeja zaista se nisu nadali, a bili su to ve odrasli uenici viih razreda gimnazije. Katarina ih je na kraju povela prema spremitu s usko tranim vlakom, inae pravom poslasticom svih posjetitelja. Hoffman propusti uenike i uiteljicu, pa se i sam popne poslije Katarine. On opet ostane na kraju, utei i sluajui to e im sada govoriti mlada uiteljica. - Ovo je privatni vlak, kakve su imali neki od plemia i prebogatih veleposjednika za osobno koritenje. Nekadanjoj gospodi bilo je ispod asti voziti se u istim vagonima s prljavom i oznojenom radnikom klasom i seljacima, pa su sebi naruivali posebne raskone vagone poput ovoga. Ako malo bolje pogledate ove slike, - prie ona lijevoj strani vagona po kojima su visjele uokvirene fotografije - vidjet ete na njima vlasnike ovoga dvorca u drutvu Hitlera i njegove ljubavnice. Ovo je ujedno i najoitiji dokaz o neposrednoj suradnji nae aristokracije s njemakim faistima. Hoffman opet osjeti potrebu da priskoi u pomo mladoj uiteljici. On joj prie i obrati se djeci:

- Nalazimo se u vagonu muzeju od povijesnog znaaja. U ovom istom vagonu, pokojni grof von Ludberg i njegova supruga Katarina, na silu su od nacista bili sprovedeni do Hitlerova imanja iznad Salzburga u Austriji. Zato? - upita ih on, pa im objasni: - Zato to su grof i grofica von Ludberg bili jedini zakoniti nasljednici ubijenoga kralja Viktora I i kao takvi jedini pretendenti na njegovo prazno prijestolje. elei sprijeiti narodni pokret otpora i nau komunistiku partiju od aktivnog djelovanja, Hitler je spomenutima ponudio moravsku krunu i prijestolje. Ali uvjereni rodoljubi i narodni dobrotvori, Ludberzi su ga odbili, svjes351 no se time izlaui mnogim represijama. tovie, grof i grofica su naem pokretu otpora ponudili pozamanu svotu zlatnog novca kojim smo kupovali vaan sanitetski materijal. Naalost, grofa von Ludberga je pred kraj rata ubio jedan luak iz naih redova koji je na mjestu strijeljan. Katarina vie nije mogla obuzdati bujicu suza koje su navirale, pa ih pokua sakriti rukom koju stavi na oi. Tako je stajala, posljednja u vagonu. - Ustvari, - snizi Hoffman ton - vi djeco ni ne slutite kakvu danas imate ast. Meu vama se nalazi ta divna dama i veliki humanist, kontesa von Ludberg. Ali vidjevi kako se Katarina nemono naslonila na zid odjeljka, rukom pokrivenih oiju i ramena koja su joj se tresla od grevitog plaa, Hoffmanu se i samom ovlae oi. Skine naoale i poe joj izmeu uenika u susret. Priavi joj, snano je stegne u prijateljski zagrljaj, kojem se ona potpuno prepusti u svojoj beskrajnoj tuzi. Shvativi to se dogaa, mlada uiteljica da znak oima grupi da se iste iz vagona. Ona tiho ode za njima pogledavi u prolazu dvoje zagrljenih. Pred izlazom iz dvorca, zabrinuto je pogledala veliki crni automobil ruske proizvodnje. Ispred automobila bila su parkirana dva motora s velikim signalnim svjetlima, dok su na stubitu sjedila dva prometna policajca. urei prema parkiranom kolskom autobusu, mladaje uiteljica razmiljala o neobinom susretu s dvoje glasovitih linosti. Dok je autobus lagano kretao, grevito je stiskala brouru koju su joj dali prije ulaska. Za to vrijeme Hoffman je ve smirio Katarinu i njih su dvoje sami sjedili u vagonu, utke se promatrajui. - Za ime boga, kako uspjevate jo uvijek biti tako lijepi i mladoliki? - divio joj se Hoffman. - Hvala vam Hoffmane na lijepim i prijateljskim rijeima - nasmijei se ona sjetno, - ali samo ja znam kako mi je i kakv ivot provodim. Neka vas moja nazonost u ovoj dimenziji ne zavara. Jer moja dua je ve davno umrla a i ja se sve vie i sve ee osjeam na onoj strani ivota. A to se moga lica i tijela tie, to je valjda posljedica mojeg uzdranog vegetiranja. -1 ja provodim asketski ivot, ali sam svejedno posijedio - alio se Hoffman. - Vid mije oslabio, a lice se smeuralo kao u starca. 352 - To je zato to su vae dravne brige mnogo ozbiljnije i odgovornije od mojih kunih poslova.

-1 zato to ve ulazim u sedamdesetu - podsjeti je on. - Jeste li za ruski aj? - Samo pod uvjetom da mi ga osobno pripremite. Katarina ustane i ode u odjeljak za kuhanje, gdje se nalazila uvijek spremna elektrina pe. - Priajte mi to ima novoga u kraju - dovikne Hoffman za njom. Tko se s kim oenio, tko je koga izbacio iz kue, kako su Karla i djevojke? - Karla se nedavno udala za profesora i ivi u Atalinu - odgovarala je Katarina. - Marusja i Lena su jo sa mnom. Marusja izlazi s mladim asnikom, a Lena kae da se nee ni udavati dok sam ja iva, kako bi se o meni brinula. - Samo vi njoj recite neka se slobodno uda, a o vama e doivotno voditi brigu Pokrajinski komitet - ree joj Hoffman u ali. - Kako su ostali? Nisam vani vidio Brunu. - Bolestan je, jadnik, lei u gradskoj bolnici na samrti. Ne znam jeste li uli daje umro i barun Bracht? - Rekao mije Scheffer poslije sinonje sjednice Komiteta. - Stvarno, - sjeti se Katarina pa ga upita, - otkud vi tako iznenada u naemu kraju? - Juer smo imali zajedniku sjednicu svih Pokrajinskih komiteta Zapadne Moravije, pa sam odluio posjetiti vas prije nego se vratim. Niste li o tome primili i moje nedavno pismo? - Jesam, hvala vam Hoffmane na stalnoj brizi i pismima. - Zbog vas su svi tako ljubazni sa mnom. Scheffer me stalno naziva i pita treba li mi to. Redovito me snabdijeva kavom, ajevima, eerom i drugim "tokastim" proizvodima, za sada raspoloivim samo "drugovima na vrhu"! - O! O! - uzvikne Hoffman. - Nekada smo ogovarali plemenitu gospodu iz kraja i okolice, a sada takozvanu crvenu buroaziju! - Narod je uvijek u politikim traevima i dobrim vicevima, traio oduka pod teretom raznoraznih vlasti. - Znate li neki dobar o meni? - zanimalo je Hoffmana. - Ne znam o vama, ali sam nedavno ula daje strano porastao upis u Partiju. Naroito onih na samrti. 353 - Ne razumijem! - iskrivi Hoffman lice u grimasu. - Narod kae, bolje da umre to vie njihovih, a to manje naih! Hoffman se na ovo veselo nasmije: - Nisam znao da smo tako omiljeni u narodu. Zaista, nita mi ne priate to se govori o novoj vlasti i njezinoj upravi? - Ne vucite me za jezik, Hoffmane - odgovori Katarina iz drugog odjeljka. - Vi ste bolje od mene obavijeteni o miljenju narodnih masa. - Naalost, - potui se on, - Scheffer me stalno obasipa uspjesima mjesne privrede, uspjelim narodnim proslavama i sve boljim ivotom i viim standardom stanovnitva. Stavivi vodu u samovar Katarina se vrati Hoffmanu. - Pa... - zapoela je, - seljaci mi se otvoreno ale i tvrde kako se

ustvari apsolutno nita nije promijenilo dolaskom komunista na vlast. - Ma nije mogue - zaprepasti se Hoffman. - Kau... u vrijeme grofova, zemlja je pripadala prebogatim pojedincima koji su bacali otpatke svojim bijednim seljacima kmetovima, a sada je sva ta zemlja pripojena novoj dravi, a seljaci je kao i prije moraju bez prigovora obraivati za bijednu plau ili ogranieno sljedovanje. Oni su oekivali da ete im, poto ste doli na vlast, ispuniti obeanja koja ste im dali tijekom revolucije i razdijeliti zemlju agrarnom reformom. Ali vi ste tu zemlju zadrali, a nekadanje kmetove raspodijelili po zemljoradnikim zadrugama, slinim kolhozima u Sovjetskom Savezu. - Ali smo ih zato oslobodili terora buroazije - nabora Hoffman svoje elo. - A oni tvrde daje buroazija i dalje ostala. Nekada su samo grofovi imali sjajne koije i automobile, a sada ih imaju samo mjesni rukovoditelji i visoki vladini funkcionari. Hoffman se smijeio trljajui elo. - to se tie slobode, - nastavi Katarina - istina je da sada mogu do mile volje ogovarati bive gospodare, ali ako pokuaju kritizirati novi sustav ili kojega rukovoditelja, odmah ih privedu u postaju Narodne policije i tamo anatemiziraju, proglaavajui ih neprijateljima narodne vlasti! Dakle, i policija je ostala ista, samo su se promijenile odore i znakovlje na kapama. Ona se zvala buroaska a ova se zove narodna! - Tako pria narod? - bio je Hoffman sve ozbiljniji. 354 Katarina ga samo mjerno pogleda, ustane i ode po aj koji je poeo kipjeti. - Ostavili smo im crkve i slobodu vjeroispovijesti - povie Hoffman za njom, pokuavajui se barem neim opravdati. - Ali oni vam odgovaraju, - dovikne Katarina, - da se nisu borili za crkvu, ve za bolji ivot. Od molitvi i vjere u Boga ni prije nisu imali koristi, dragi Hoffmane. - Po svemu sudei, dananji e mi dan prisjesti - trljao je Hoffman elo. - Zato me onda tako uporno ispitujete? - pojavi se Katarina na vratima s ajem koji se puio. - Zato to dobro znam da u od vas uti istinu. Vi ne samo da ne laete, ve ste mi i jedini preivjeli prijatelj. Pruajui mu alicu, Katarini se opet ovlae oi. - Hoffmane, dobro znamo da ovo nije ono u to smo svi vjerovali govorila mu je tihim glasom. - Zato u svemu moramo tako slijepo slijediti direktive iz Moskve? Zar svojim odanim ponaanjem tijekom rata nismo zasluili nikakvo pravo na odluivanje i upravljanje svojom zemljom? Hoffman je potpuno zaboravio na aj pred sobom. - Pokuao sam, - ree joj tiho, - ali mi smo tako mala i narodom malobrojna zemlja. Nismo li ba zbog toga stalno bili tui vazali i kolonija monijih?

- Ali ja sam razumjela da smo ubojstvom kralja i ukidanjem monarhije i kapitalistikog sustava na pravom putu u humani socijalizam o kakvom smo nekada zajedniki raspravljali i sanjarili. Hoffmanu je bilo sve tee. - Narodu se takoer ne svia, - govorila mu je, - to smo pristupili toj pijunskoj i krajnje nakaradnoj organizaciji Informbiroa. Ne ini li vam se daje to prvi korak veem i mnogo opasnijem paktu u koji e nas uskoro uvaliti? Hoffman je sada ve bio jako blijed. - Vi se oito nikad niste nali oi u oi s ovjekom poput Staljina ree joj tihim glasom. Sami s njim zatvoreni u ogromnoj sobi Kremaljskog dvorca. On je tip koji ne raspravlja o problemima, jo je manje naviknuo na tue primjedbe, a uope ne podnosi nikakav otpor. Za vri355 mm jeme mog dugogodinjeg boravka u Sovjetskom Savezu, neka sam pravila nauio napamet. Katarina gaje nepomina sluala. - to biste vi odgovorili ovjeku koji je osobno izdao naredbu da se pobije vie od milijun najodanijih lanova Partije? Hitler je ubijao neprijatelje i one koje je mrzio. Staljin je likvidirao vlastite drugove i ruske rodoljube. Hoffman kojemu se grlo osuilo, opet podigne alicu s ajem. Tako je lagano ispijao kratke gutljaje, nita joj ne govorei. - Ali, - nastavi ga Katarina muiti - nisu sve europske Partije spremno skoile na Staljinov mig. Govorim o Jugoslaviji! Tamo su na vrijeme otkrili zamku i opasnost koju im je lukavac iz Kremlj a pripremao. Zato Hoffmane? Kako su se oni usudili neto odbiti ega ste se vi bojali i zamisliti? - Jugoslavija je od nas nekoliko puta vea i ekonomski jaa - opravdavao se on. - A ja bih prije rekla da su oni slobodoljubiv narod, koji e radije izginuti nego opet postati tuim slugama. Previe su ih komadali Turci i Habzburgovci, da bi sada opet postali kolonija Moskve. Da bi prikrio sve veu nervozu i zveket alice u drhtavim rukama, Hoffman je stavi na rub malog stola za kojim su sjedili. Bilo mu je jako neugodno pred Katarinom. Osjeao je osobnu krivnju ali i nemo. - Znam kako vam je - tjeila gaje. - Malen smo narod, ekonomski ovisan, izmuen stoljetnim nedaama i posljedicama prolog rata, i jo uvijek neujedmjen. Mi oboje ustvari znamo daje s Moravijom zauvijek zavreno. - Kako to mislite? - pogleda je on uplaeno, sve modrijih usana od gra. - Onoga kobnog dana, kada su mi onako podlo odmamili Rudolfa, a ja se bespomono onesvijestila, kraj mog je kreveta cijele noi prosjedio maral Gromov - odlui mu ona i to ispriati. - Osjeao je zahvalnost zbog rtve moga oca, ali gaje kasnije i malo zagrijalo nae oporo vino.

Od njega sam najprije ula a kasnije i shvatila da nam vie nema spasa. - to vam je rekao? - blijedio je Hoffman. - Rekao je da su Moravljani, kao i svi ostali Slaveni, ustvari izdajice ruskog podrijetla. Otkada su napustili svoju staru zemlju, odmah su 356 prodali svoja tijela njemakim carevima, a izdajnike due Rimu. Pa kako su sve ovo vrijeme bili tue sluge i marionete, promjenu uprave nee ni primjetiti. Pretvorit e se ustvari, u jo vee politike ulizice. Po njegovu miljenju, prije kraja ovog stoljea, cijela e istona Europa biti u dravnom sustavu Sovjetskih Republika. Na moju primjedbu o uasnom grijehu koji time ine, Gromov se odmah ogradio da to nije njegova ideja, ve Staljinova. On je samo obian vojnik koji mora izvravati zapovijedi svojih nadreenih. Hoffman zakljui daje danas uo vie no stoje elio. - Dobro je to u u to vrijeme biti mrtav. - promrmlja. - A poslije svega to sam u ovom runom i burnom ivotu proivio, vie mi se i ne ivi. Svjestan sam svojih pogreaka i propusta, ali se i tjeim milju daje na mome mjestu danas mogao biti neki drugi, jo gori ovjek. - Upoznala sam kroz svoj ivot zloinake tipove kao to su Hitler i Adam Bloch, - govorila je Katarina tihim glasom - za koje bi najbolje bilo da se nikada nisu ni rodili. Ali to se vas tie dragi Hoffmane, mislim da ste proivjeli bogat, koristan i iznad svega human ivot. Nemate se ega bojati. Jo od naeg prvog susreta, osjetila sam u vaem humanizmu neku udnu, pritajenu prisutnost pobonost. Kao da se uplaio njezinih rijei, Hoffman nervozno pogleda oko sebe. - Pa u ovom se vagonu nemate ega bojati - umirivala gaje Katarina smijekom. - Ovo je vjerojatno jedino slobodno mjesto u cijeloj Moraviji u ije zidove va drug Rudi Kolar jo nije uspio ugraditi elektronske ui! Hoffman najprije pogleda u svoj runi sat, a potom u nju. - Zapravo sam vas elio zamoliti za dvije velike usluge. Katarina iznenaeno podigne obrve. - elio bih vam jo jednom zahvaliti za besprijekorno odravanje Gertrudina groba. U svojoj posljednjoj elji koju sam nedavno napisao, zamolio sam da me pokopaju na ovom dvorskom groblju, i da mi se naini isti spomenik kakve ste ve nainili njima i sebi. U sluaju moje iznenadne smrti, vas sam naznaio da se o tome pobrinete. Bili smo prijatelji u ovom ivotu, pa elim da ostanemo zajedno i u "onom"! Nadam se da me razumijete. Ovaj sam dvorac nekako uvijek smatrao i svojim domom, jer drugi nikada nisam ni imao! Osim toga, - nasmijei 357 se on sjetno, - ovdje sam proveo nekoliko najsretnijih mjeseci mog inae tmurnog i monotonog ivota. - A koja je druga usluga? - zanimalo je Katarinu. Hoffman ju je kratko promatrao, a potom nastavi:

- Na sinonjoj sjednici Komiteta raspravljalo se o formiranju prve moravske poslijeratne vlade. Jednoglasno je prihvaen moj prijedlog da se vas postavi za dravnog sekretara prosvjete u buduoj vladi. Katarina osjeti kako je prolaze srsi. - U pitanju nije samo vaa osobna izobrazba i bive uiteljsko iskustvo, ve i vaa glasovita prolost i neobina popularnost koju uivate meu stanovnitvom ovoga kraja. Moji vas drugovi mole da prihvatite tu dunost. - Ali, dragi Hoffmane, - jedva progovori Katarina, - to je prevelika odgovornost za mene. Tko vam jami da u biti sposobna za tako odgovornu dunost? - Vaa izvanredna osobnost, iznimna humanost i ovjekoljubivost. - Hvala vam, dragi Hoffmane, na lijepim rijeima, ali to je prevelika ast. Kao daje nije uo, Hoffman ustane i pone zakopavati puceta na svome kaputu. - Budue ministarstvo imat e oko 20 slubenika, stanovat ete u skromnoj vili s pet soba, nedaleko od mene, o kunim e poslovima brinuti iskusna domaica i kuharica, a neprestano e vam na raspolaganju biti slubeni automobil s vozaem i tjelohraniteljem. Plaa e vam biti znatno vea od sadanje "prvoborake" mirovine! On se u prolazu sagne i poljubi je u elo s bratskom njenou. - Umjesto da svoj ivot provodite u samoi i polako umirete sjeajui se prolosti, dajte svoj prilog buduim reformama u prosvjeti! Potrebni ste nam, Katarine Okruen sam uglavnom neiskusnim i ne ba vjernim suradnicima. Ustvari, vi ste mi jedini iskreni prijatelj! Katarini su se niz lice poele kotrljati suze. Ona ustane i primi ga pod ruku. etali su vrtom prema izlazu iz dvorca pred kojim je strpljivo ekala Hoffmanova pratnja. -1, drugarice ministrice, - pogleda je Hoffman, - pristajete li? - Naravno, Hoffmane, potvrdi ona. - Iako jo uvijek smatram da je to prevelika ast, nastojat u da vas ne razoaram. 358 - ast je moja! - podsjeti je on blagim, prijateljskim glasom, - i ove napaene zemlje koju ste toliko zaduili svojim humanim postupcima. Kraj crne limuzine je ve stajao jedan od pratitelj a i otvorio stranja vrata. Prije nego stoje uao u automobil, Hoffmanjo jednom poljubi u obraz svoju ljupku domaicu. - Uljepat ete na novi Kabinet - naali se tiho. - Scheffer kae da smo svi ve prilino stari i ne ba privlani! On e vas uskoro posjetiti i o svemu se s vama dogovoriti. Vidimo se u Atalinu! On ue, a limuzina beumno klizne po ljunanom putu prema eljeznim vratima. Katarini su niz obraze tekle suze. *** Turisti koji danas svrate i prou Ludberkim dvorcem i njegovim prekrasnim parkom, zbunjeni zastaju ispred etiri spomenika od crnog

mramora koji napadno stre iz malog neograenog dvorskog groblja. Na njima se mogu proitati imena preminulih ovim redoslijedom: RUDOLF VON LUDBERG 1895. - 1944. KATARINA VON LUDBERG 1898. - 1974. GERTRUDA HOFFMAN 1903. - 1928. VICTOR HOFFMAN 1878.- 1958. Na prva tri spomenika nalaze se tri iskle^jfl^ggozlaena raspela. Na onom posljednjem, nalazi se isklesan i po|t^|p||ak srpa i ekia. KRAJ 359 O AUTORU Boidar D. Benedict Boidar D. Benedict, kanadski pisac i filmski redatelj, roenje 1938.g. u Vinici kod Varadina. Autor je vie desetaka klasinih romana i znanstveno popularnih knjiga. Benedict je spisateljsku karijeru zapoeo 1966. kad mu izlazi est romana iz serije DETEKTIVSKE PRIE. Naim je itateljima najbolje znan po bestselerima PARALELNI SVIJET, PRIA O KARMI i TRGOVCI DUAMA. Uz trideset est knjiga objavljenih na nekoliko jezika, Benedict je takoer pisao scenarije i reirao tri kanadska filma - IZA SEDMIH VRATA (Beyond the Seventh Door), BRUKLINSKE NOI (Brooklvn Nights) i PRIA S GROBLJA (Gravevard Story). Tijekom rada u Hollywoodu, magistrirao je industrijski dizajn, a neto kasnije doktorirao slavensku knjievnost na Columbia Pacific Univerzitetu. lan je kanadske filmske akademije i Director's Guild-a. ivi s obitelji u Torontu, Kanada. 361 Sadraj Godine ivota. Godine smrti.................................245

O autoru......................................361 STARI GRAD Do Sada Objavljeno: NOSTRADAMUSOV HOROSKOP Joseph Murphy Snaga Svemira u Vama Joseph Murphy udesna Snaga Uma Boica Cikua Narodna Sanjarica Zdravko Cikua Kremanska Proroanstva Lyssa Royal Tisuljee B. D. Benedict Paralelni Svijet B. D. Benedict Pria o Karmi B. D. Benedict Trgovci Duama B. D. Benedict Operater B. D. Benedict Plemi M. Baigent, R. Leigh Obmana o Svicima s Mrtvog Mora istina o religijskom skandalu stoljea M. Baigent, R. Leigh: Sveta Krv Sveti Gral M. Baigent, R. Leigh Eliksir i Kamen . naslijee magije i alkemije J. R. Robinson

Roeni u Krvi izgubljene tajne masonerije C. Knight, R. Lomas Hiramov Klju faraoni, slobodni zidari i otkrie tajnih Isusovih svitaka J. Ruskan Emocionalno Proiavanje P. S. Maheswarananda Susreti sJogijem S. Freud Uvod u Psihoanalizu S. Freud Tumaenje Snova S. Freud Totem i Tabu S. Freud Tri rasprave o Teoriji Seksualnosti Ivan Belostenec Gazophylacium hrvatsko-latinski, latinsko-hrvatski enciklopedijski rjenik, pretisak izdanja iz 1740. G. Numerirano J. E. Tomi Veronika Desinika pretisak izdanja iz 1905. g. U PRIPREMI: G. Hancock Znak i Peat G. Hancock Otisak Bogova MarilynHopkins Graham Simmans Tim Wallace-Murphy Rex Deus R. Temple Kristalno Sunce E. Renan

ivot Isusov N. Nihil U Potrazi za Istinom David Strauss uvarica Jagieva 11,10 000 Zagreb tel.: 01/3740 252