Philip Yancey - Isus kakvog nisam poznavao Zahvale Razredu kojeg sam poduavao i koji je mene poduavao u crkvi

LaSalle Street u Chicag u. Timu Staffordu, Budu Ogleu i Walteru Wangerinu mlaem, iji su me pronicljivi koment ari nagnali da ovu knjigu preradim vie puta nego to sam to elio. Verlvinu Verbruggeu za paljivu tehniku provjeru biblijske tonosti. Mojem uredniku J ohnu Sloanu, koji je strpljivo podnosio i pomogao poboljati sve nacrte ove knjige. nrihna Sadraj itatelju ..............................................7 Prvi dio: Tko je bio Isus? 1. Isus kakvog sam mislio da poznajem.....................13 2. Roenje - Posjet planetu .............................27 3. Podrijetlo i okolnosti - idovski korijeni i tlo ..............45 4. Kunje - obraun u pustinji ...........................63 5. Pojava - to bih ja zamijetio?..........................79 Drugi dio: Zato je doao? 6. Blaenstva - Sretni su nesretni.........................99 7. Poruka - Uvredljiva propovijed........................ 123 8. Misija - Revolucija milosti ........................... 141 9. uda - Sliice natprirodnog.......................... 157 10. Smrt - Posljednji tjedan............................. 177 11. Uskrsnue - Nevjerojatno jutro ....................... 197 Trei dio: to nam je ostavio? 12. Uzaae - Prazno vedro nebo........................213 13. Kraljevstvo - Penica meu korovom...................227 14. Njegov utjecaj.....................................245 Literatura ...........................................265 O piscu.............................................281 itatelju U rukama drite knjigu koja je promijenila nau duhovnost. Ovu ete reenicu uti od milij una itatelja Yanceyevih knjiga. To nije fraza. Rije je o autoru koji je iznimno nadare n. Za njega je Billy Graham, jedan od najveih kranskih propovjednika XX. stoljea, doslovno rekao: " U evangelikom svijetu nema pisca kojemu se vie divim i kojega vie cijenim." itajui knji gu Isus kakvog nisam poznavao osjetili smo kako smo godinama, itajui evanelja, zapravo koraa li svijetom s prilino iskrivljenom slikom Isusa iz Nazareta. Philip Yancey predstavl ja nam Isusa kakvog zaista nismo poznavali. Kako mu je to uspjelo? Ponajprije, pokuao je zabor aviti sve ablonske predodbe Isusa. A onda je uinio ono to i sami trebate uiniti. itajui o Isusu z Biblije kao netko tko ulazi u djeviansku praumu, divio se svim detaljima koji su se u prij anjim susretima s Isusom povijesti i s Isusom vjere gubili, kao to se prekrasan cvijet ili egzotin a ptica gube iz vida onome koji u praumi ne podie pogled. A Yancey je uinio upravo to: podigao je pogled traei pomo milosrdnog Boga, jer je bi o svjestan da sam nikada ne bi uspio nai nadahnue za istinski susret s Isusom. To se, nekako, dogodilo i nama. Oarani tim novim pogledom na Isusa, koji je, nada mo se, zauvijek promijenio na odnos s Bogom, odluili smo, poznavajui istanane kriterije izdavake kue

Prometej, ponuditi vam ovu uistinu posebnu knjigu. Ta posebnost je u njezinoj sn azi da mijenja na ivot nabolje. Upoznat ete i otkriti Isusa Krista, koji je briljanISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO tan, topao, suosjeajan, ali istodobno provokativan, hrabar, nekonvencionalan i, n adasve, uvjerljiv. Preporuka za itanje ove knjige nalazi se i u snazi Yanceyeve biografije. Njegov j e otac umro kada je Philipu bilo tek godinu dana. Kako sam kae, bilo bi blago rei da je odrastao u strogom protestantskom okruenju. Prije bi se moglo rei da je odrastao u jednoj ekstremno f undamentalistikoj crkvi (to se vidi i u odluci crkvenog starjeine da se otac iskljui s respir atora jer bi ga Bog trebao udesno izlijeiti, to se nije dogodilo, pa je Philip ostao siroe) a koja j e, osim toga, prakticirala estoki bijeli rasizam, negirajui sva prava crnakoj populaciji, plaei vje rnike neminovnim odlaskom u pakao ukoliko bi prestali slijediti upute crkvenoga vodstv a. Ta se crkva odlikovala negacijom svakog oblika ekumenske suradnje, ak i s tzv. sestrinskim cr kvama. Yancey je gotovo izgubio vjeru, a ipak ostao vjernik, to ponosno istie, ne samo un ato crkvi, ve zato to je odluio potpuno iznova prouavati Isusov lik na najizvorniji nain. Bio je, kae, oajan i silno eljan pronalaenja smisla i razloga da ostane vjernikom. Ta e za istinom i utem eljenjem pretvara njegove knjige u najitanija kranska djela u koja unosi svoj novinarski nem ir i istananu sposobnost uoavanja onog to zaista titi u dubini srca svaku vjernicu i vjernika, sv akog istinskog traga-telja za Bogom i Bojim. Znao je iskoristiti materijale do kojih je dolazio kao urednik najtira-nijeg kransk og tjednika u SAD-u Christianity Today (Kranstvo danas) i tako su nastala prekrasna i do suza po tresna djela: Where Is God When It Hurts?, 1977. (Gdje je Bog kada boli?); Disappointment VVit h God, 1988. (Razoaranje Bogom); What's So Amazing About Grace?, 1997. (Boja milost nasuprot lj udskoj osudi); Reachingfor the Invisible God, 2000. (Tragajui za nevidljivim Bogom); Sou l Survivor: How Thirteen Unlikely Mentors Helped My Faith Survive the Church, 2001. (Preivjel a dua: Kako je trinaest atipinih mentora pomoglo mojoj vjeri da opstane unato crkvi); Prayer: Does It Make Any Difference?, 2006. (Molitva: donosi li ikakvih promjena?) itd. Do svega to je reeno, uvjereni smo, bez obzira na to to Philip Yan-cey ne stvara te ologiju, da bi knjiga Isus kakvog nisam poznavao trebala nai mjesto u obveznoj literaturi na svi m kolegijima Kristologije, gdje god se u nas ue teologija i biblijske znanosti. 8 ITATELJU Konano, radujemo se to Philip Yancey, zaslueno, postaje dijelom nae duhovne batine. D ogode li se i kod vas promjene kakve smo mi doivjeli, i jo doivljavamo, zahvaljujui ovom b riljantnom autoru, bit e to znak da se nepoznati Isus smjestio u vaa srca. Ako nita drugo, zna

t emo da se Isusova kola prijateljstva iri meu nama. To je prijateljstvo koje se ovoga trenutka iri knjigom, a moe, budete li odvani, ovaj svijet uiniti boljim mjestom za ivot. Claudia i Drago Pilsel Uskrs, 2007. 9 Prvi dio TKO JE BIO ISUS? 1. Isus kakvog sam mislio da poznajem Pretpostavimo da ujemo za nepoznatog ovjeka kojega mnogi spominju. Pretpostavimo d a nas zbunjuje kad ujemo kako neki govore da je previsok, a neki opet da je prenizak; n eki mu zamjeraju zbog gojaznosti, drugi ga ale zbog mravosti; neki smatraju da je previe tamnoput, a drugi da je svjetloput. Jedno bi objanjenje bilo... da je vjerojatno udna izgleda. Ali postoji jo jedno objanjenje. Mogao bi imati prikladan oblik... Moda je (ukratko reeno) sve ovo izuze tno, zapravo, sasvim obino; upravo normalno, ono glavno. G. K. Chesterton 1. Isus kakvog sam mislio da poznajem Isusa sam upoznao jo kao dijete kad sam u nedjeljnoj koli pjevao pjesmu "Isus me v oli", kad sam se u molitvama pred spavanje obraao "Dragom Isusu" i kad sam u Biblijskom klubu p romatrao uitelje kako na flanelografu premjetaju izreske figura. Isusa sam povezivao sa sla tkiima, biskvitima i zlatnim zvijezdama dijeljenim za redovnu prisutnost. Posebno se sjeam jedne slike iz nedjeljne kole, ulja na platnu objeenog na betonsko m zidu. Isus je imao dugu valovitu kosu kakvu nisam vidio kod drugih ljudi. Lice mu je bilo m ravo i plemenito, votano i mlijenobijelo. Bio je zaogrnut grimiznim platem, a umjetnik se potrudio pr ikazati igru svjetla i sjene na njegovim naborima. U naruju je drao usnulo janje. Zamiljao sam s ebe kao to janje, osjeajui neiska-zivo blaenstvo. Nedavno sam proitao knjigu koju je stariji Charles Dickens napisao kao saetak Isus ova ivota za svoju djecu. U njoj je prikazan kao blaga viktorijanska dadilja koja djeake i dje vojice tape po glavi i dijeli savjete kao to su: "Djeco, morate biti dobri prema mami i tati." I znenada sam se sjetio Isusove slike iz nedjeljne kole, s kojom sam odrastao: ljubazan i uvjerljiv, bez otrih rubova - neka vrsta Mistera Rogersa prije pojave djeje televizije. Kao dijete, osjeao sam da tak va osoba djeluje umirujue. Kasnije, kad sam pohaao biblijski koled, naiao sam na drukiju sliku. Popularna slika u to vrijeme prikazivala je Isusa ispruenih ruku, kako visi u dalijevskoj pozi, u zgra di Ujedinjenih naroda u New Yorku. To je bio kozmiki Krist u kome je sve sadrano, smirena toka u s vijetu koji 15 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO se mijenja. Ovaj svjetski lik proao je dugi put od pastira s janjetom u naruju iz

mog djetinjstva. Zaudno, studenti su o kozmikom Isusu govorili sa okantnom in-timnou. Uitelji su nas pozivali da razvijemo "osobni odnos s Isusom Kristom", a na bogoslujima u kapeli iskazivali smo himnama svoju ljubav prema njemu najprisnijim izrazima. U jednoj pjesmi je bilo rijei o hodanju pored njega u vrtu s kapljicama rose na ruama. Studenti su svjedoili o svojoj vjer i usputnim frazama poput "Gospodin mi je rekao..." Za boravka u koledu moja je vjera bila pr oeta nekom vrstom sumnjiavosti. Bio sam oprezan, zbunjen i prepun pitanja. Razmiljajui o godinama koje sam proveo u biblijskom koledu, vidim da mi je, usprkos svih pobonih prisnosti, Isus postao sve udaljeniji. Postao je predmet paljivog ispitiva nja. Nauio sam napamet popis trideset i etiri naroita uda iz evanelja, ali nijedno od njih nije me se dojmilo. Nauio sam napamet Blaenstva, ali se nikad nisam suoio s injenicom da nitko od nas a prije svega ja - ne moe shvatiti ove tajanstvene izreke, a jo manje ivjeti u skladu s nji ma. Neto kasnije, ezdesete godine (koje su, zapravo, doprle do mene, kao i do crkve, t ek poetkom sedamdesetih) sve su dovele u sumnju. Na sceni su se iznenada pojavili Isusovi h ipiji - izraz koji bi bio proturjenost u smirenim pedesetima - kao da su ih donijeli izvanzemaljci. Isu sovi sljedbenici vie nisu bili umiveni predstavnici srednjeg stalea; neki od njih bili su nepoeljani, neobrijani radikali. Teolozi osloboenja poeli su na poste-rima Isusa prikazivati kao dio troj ke s Fidelom Castrom i Che Guevarom. Sinulo mi je da su zapravo svi prikazi, ukljuujui Dobrog pastira iz moje nedjeljne kole i Isusa Ujedinjenih naroda u mojem biblijskom koledu, Isusa prikazivali s brkovima i brad om, to je oboje bilo strogo zabranjeno u biblijskom koledu. Sad su se pojavila pitanja koja mi u djetinjstvu nikad nisu dola na um. Na primjer: Kako se moe razapeti ovjeka koji govori ljudima da bud u ljubazni jedni prema drugima? Koja bi to vlast smaknula Mistera Rogersa ili kapetana Kang arooa?* Thomas Paine * Mister Rogers bio je voditelj meunarodno priznatog televizijskog programa za dj ecu od 1968. do 2001. Kapetan Kangaroo bio je djeji televizijski program, prikazivan od 1955. do 1984, koji je naglaavao tople odnose izmeu djedova i baka i djece. Pokojni Bob Keeshan igrao je Kapetana koji bi priao prie, primao goste i izvodio 1 razne majstorije. 16 ISUS KAKVOG SAM MISLIO DA POZNAJEM je rekao da nijedna religija s uenjem koje vrijea osjetljivost malog djeteta ne moe biti istinski boanska. Bi li se u to trebao ubrojiti i kri? Godine 1971. prvi put sam vidio film Evanelje po sv. Mateju, talijanskog redatelj a Piera Paoloa Pasolinija. Njegov je uradak sablaznio ne samo religijski svijet, koji je na pla tnu jedva prepoznao Isusa, ve i filmsku zajednicu koja je Pasolinija poznavala kao otvorenog homoseks

ualca i marksista. Pasolini je ironino posvetio film papi Ivanu XXIII, ovjeku koji je bio neizravno odgovoran za njegovo stvaranje. Uhvaen u velikoj prometnoj guvi tijekom Papina pos jeta Firenci, Pasolini je unajmio sobu u jednom hotelu, u kojoj je iz dosade s nonog ormaria uze o primjerak Novog zavjeta i proitao Evanelje po Mateju. Ono to je otkrio toliko ga je zapanjilo da je odluio snimiti film, ne koristei drugi tekst osim rijei iz Matejeva evanelja. Pasolinijev film odlino prikazuje ponovno razmatranje Isusa, do kojeg je dolo u ezd esetim godinama. Snimljen u junoj Italiji, s malim proraunom, film podsjea bjelinom krede i pranjavim sivilom na palestinski okoli u kojem je Isus ivio. Farizeji nose visoke turbane, a Hero-dovi vojnici pomalo slie faistikim squadristima. Uenici se ponaaju kao zbunjeni svjei regruti, ali sam Isus, s vrstim i prodornim pogledom, izgleda neustraiv. Dok juri od mjesta do mjesta, on u prispodobama i drugim govorima preko ramena ispaljuje jezgrovite fraze. Dojam Pasolinijeva filma moe razumjeti samo onaj koji je proao kroz adolescentno d oba tijekom tog burnog razdoblja. U ono vrijeme film je imao mo da uutka mnotvo podrugljivaca u kinima. Radikalni studenti shvatili su da nisu prvi koji objavljuju okantnu protumaterija lis-tiku, protulicemjernu poruku koja zastupa mir i ljubav. to se mene tie, film me je prisilio na zbunjujuu ponovnu procjenu moje slike o Isus u. Fizikim izgledom Isus je nalikovao onima koje bi izbacili iz biblijskog koleda i koje bi veina crkava odbacila. Meu svojim suvremenicima nekako je stekao glas "pijanice i prodrljivca". I vjerske i politike vlasti smatrale su ga izazivaem nereda, remetiteljem mira. Govorio je i p ostupao kao revolucionar, prezirui slavu, obitelj, imetak i druge tradicionalne mjere uspjeha . Nisam mogao izbjei injenicu da su rijei u Pasolinijevu filmu u cijelosti bile uzete iz Matejeva evanelja, ali njihova se poruka nikako nije uklapala u moje prijanje shvaanje Isusa. 17 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO Nekako u to vrijeme, Bili Milliken, djelatnik organizacije Young Life, osniva kom une u blizini sredita grada, napisao je knjigu So Long, Sweet Jesus. Njezin naslov imenovao je promjenu koja se zbivala u meni. U to vrijeme radio sam kao urednik asopisa Campus Life, slubenoga glasila organizacije Youth For Christ. Uostalom, tko je bio taj Krist?, pitao sam se. Do k sam pisao i obavljao uredniki posao na tuim tekstovima, nada mnom je lebdjela siuna lutajua duica sumnje. Vjeruje li stvarno u to? Ili se jednostavno dri stranake linije, za to si plae n da vjeruje? Jesi li se pridruio sigurnom, konzervativnom establimentu - suvremenoj ver ziji skupina koje su osjeale da ih Isus ugroava? Najee sam izbjegavao izravno pisati o Isusu. Kad sam jutros upalio raunalo, Microsoft VVindovvsi prikazali su datum, posredno priznajui da

je, bez obzira na to to o tome mogu misliti, Isusovo roenje bilo toliko vano da je povijest podijelilo na dva dijela. Sve to se ikad dogodilo na ovom planetu spada u kategor iju prije Krista ili poslije Krista. Richard Nixon je 1969. bio izvan sebe od oduevljenja kad su se astronauti Apola p rvi put spustili na Mjesec. "Ovo je najvei dan od stvaranja naovamo!" - likovao je predsjednik dok ga Billv Graham nije podsjetio na Boi i Uskrs. Po svim mjerilima povijesti, Graham je bio u pravu. Ovaj Galilejac, koji je za svog ivota govorio toliko malom broju ljudi da bi teko ispun ili jedan od mnogih stadiona koje je Graham napunio, promijenio je svijet vie nego itko drugi. On je u povijest uveo novo polje sile i sada uiva odanost treine svih stanovnika svijeta. Danas se ljudi slue Isusovim imenom ak i u psovkama. Kako bi neobino bilo kad bi ne ki poslovni ovjek, nakon to je igrajui golf promaio rupu, uzviknuo: "Thomas Jefferson!" ili kad bi vodoinstalater, uda-rivi se francuskim kljuem po prstu, vrisnuo: "Mahatma Gandhi!" Ne moemo se osloboditi tog Isusa. "Vie od 1900 godina kasnije", rekao je H. G. VVells, "povjesniar poput mene, koji se ak i ne naziva kraninom, nalazi da se slika neodoljivo usredotouje na ivot i karakter ovog najznaajnijeg od ljudi... Test kojim povjesniar odreuje veliinu pojedinca jest 'to je ostavio da ra18 ISUS KAKVOG SAM MISLIO DA POZNAJEM ste?' Je li potaknuo ljude na razmiljanje novim smjerovima sa arom koji je ostao i poslije njega? Prema ovom testu, Isus se nalazi na prvom mjestu." veliinu nekog broda koji se iz gubio iz vidokruga moete procijeniti prema veliini vala koji ostavlja iza sebe. A ipak ne piem knjigu o Isusu zato to je velikan koji je promijenio povijest. Nisa m u iskuenju da piem o Juliju Cezaru ili kineskom caru koji je sagradio Veliki zid. Neodoljivo me privlai Isus jer se postavio na razmeu ivota - mog ivota. "Tko se god prizna mojim pred ljudima, i S in ovjeji priznat e se njegovim pred anelima Bojim", rekao je. Prema Isusu, ono to mislim o njemu i kako reagiram, odredit e moju sudbinu za vjeno st. Ponekad prihvaam Isusove glasne tvrdnje bez pitanja. A ponekad, priznajem, pitam se kako bi na moj ivot trebao utjecati ovjek koji je prije dvije tisue godina ivio u Galileji. Mog u li rijeiti unutarnju napetost izmeu sumnje i ljubavi? Koristim pisanje kao sredstvo suoavanja s vlastitim sumnjama. Naslovi mojih knjig a - Gdje je Bog kad boli i Razoaran s Bogom - to pokazuju. Stalno se vraam na ista pitanja, kao da diram staru ranu koja nikad potpuno ne zacjeljuje. Mari li Bog za bijedu na ovoj zemlji? Ima mo li ikakvo znaenje za Boga? Jednom sam zbog snijega dva tjedna bio zarobljen u nekoj planinskoj kolibi u Col oradu. Snijene meave zatvorile su sve ceste i, slino kao Pasolini, nisam imao nita drugo za itanje

osim Biblije. itao sam polako, stranicu po stranicu. U Starom zavjetu ustanovio sam da se mogu poistovjetiti s onima koji su odvano zastupali Boga: s Mojsijem, Jobom, Jeremijom, Habakukom, psa lmistima. Dok sam itao, imao sam osjeaj da promatram dramu s ljudima koji su na pozornici gl umili svoj ivot s malim trijumfom i velikom tragedijom, povremeno se obraajui nevidljivom upra vitelju pozornice: "Nema pojma kako je biti ovdje!" Job je bio najdrskiji, optuujui Boga ri jeima: "Jesu li u tebe oi tjelesne? Zar ti vidi kao to ovjek vidi?" esto sam mogao uti odjek glasa kako tutnji iza pozornice, iza zastora. "Da, a ti n ema pojma kako je ovdje otraga!", govorio je Mojsiju, prorocima, a najglasnije Jobu. Meutim, kad sam preao na evanelja, optuujui glasovi uutjeli su. Bog je, ako smijem tako rei, "ustanovio" kakav je ivot u granicama planeta zemlje. Isus je osobno upoznao alost, u kratkom munom ivotu nedal eko pranjavih ravnica na kojima je Job 19 KNJINICA ZELINA ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO patio. Od mnogih razloga za utjelovljenje jedan je nesumnjivo bio odgovor na Job ovu optubu: Jesu li u tebe oi tjelesne? Neko vrijeme ih je Bog imao. Ponekad pomislim: Kad bih bar mogao uti glas iz vihora i kao Job razgovarati sa s amim Bogom! A moda sam upravo zato sada odluio pisati o Isusu. Bog nije nijem: Rije je progovoril a, ne iz vihora, ve iz ljudskog grla jednog palestinskog idova. U Isusu je Bog doista legao na stol za seciranje, ispruen u poloaju kria na ispitivanje svim skepticima koji su ikad ivjeli . Ukljuujui i mene. Vizija Krista to je vidi Najvei je neprijatelj vizije moje: Tvoj ima veliki kukasti nos kao ti, Moj ima prast nos kao ja... Obojica danju i nou Bibliju itamo, Ali ti ita crno dok ja itam bijelo. VVlLLIAM BLAKE Kad razmiljam o Isusu, pada mi na pamet analogija Karla Bartha. Neki ovjek stoji i gleda kroz prozor na ulicu. Vani ljudi rukama zasjenjuju oi i zure u nebo. Meutim, zbog zgrad e ovjek ne moe vidjeti na to pokazuju. Mi koji ivimo dvije tisue godina poslije Isusa imamo pog led slian pogledu ovjeka koji stoji pored prozora. ujemo usklike. Prouavamo pokrete i rijei u evaneljima i mnogim knjigama koje su iz njih potekle. Ali nikakvo istezanje vrata nee nam omoguiti da nazremo Isusa u tijelu. Zbog toga, kao to to VVilliam Blake tako dobro iskazuje u pjesmi, ponekad oni meu nama koji tragaju za Isusom ne mogu vidjeti dalje od svojeg nosa. Pleme Lakota, na primjer , kae za Isusa da je "bivolje tele Boje". Kubanske vlasti dijele sliku na kojoj je Isus prikazan s pukom prebaenom preko ramena. Za vrijeme vjerskih ratova s Francuskom, Englezi su obiavali vikati : "Papa je Francuz, ali je Isus Krist Englez!"

Suvremeni biblijski strunjaci jo vie zamuuju sliku. Ako prolistate akademske knjige u knjiari nekog teolokog seminara, moi ete sresti Isusa kao politikog revolucionara, kao arobnj aka oenjenog Marijom 20 ISUS KAKVOG SAM MISLIO DA POZNAJEM Magdalenom, kao galilejskog karizmatika, kao rabina, kao idovskog cinika sa sela, kao farizeja, kao protufarizejskog esena, kao eshatolokog proroka, kao "hipija u svijetu klasini hyuppieja"* i kao halucinogenog voe nekog svetog gljivarskog kulta. Ova djela piu ozbiljni strunj aci, a pritom v& pok^iu^u. t\ima.la nelagode.** Atletiari daju kreativne prikaze Isusa koji se ne slau sa suvremenim strunjacima. N orm Evans, bivi ragbi navalni igra Miami Dolphinsa, napisao je u svojoj knjizi On God's Squad : "Jamim vam da bi Krist bio najilaviji momak koji je ikad igrao ovu igru... Kad bi danas i vio, zamislio bih 195 cm visokog i 120 kg tekog obrambenog igraa koji bi u svakom trenutku bio na mj estu i koga bi bilo teko maknuti iz stranjeg dijela polja radi napadaa kakav sam ja." Fritz Pet erson, bivi igra New York Yankee]a, lako zamilja Isusa u dresu igraa bejzbola: "vrsto vjerujem d a bi Isus Krist, kad bi prelazio u drugu bazu, odbacio drugog igraa u lijevo polje da preki ne dvostruku igru. Krist moda ne bi bacio znojem ili slinom navlaenu loptu, ali bi igrao otro sukladno pravilima." Usred takve zbrke, to emo odgovoriti na jednostavno pitanje: "Tko je bio Isus?" Sv jetovna povijest ne prua mnogo podataka. S posebnom ironijom, osoba koja je promijenila p ovijest vie nego itko drugi, uspjela je izbjei pozornost veine znanstvenika i povjesniara svoje g vremena. ak su i etvorica pisaca evanelja izostavili mnogo toga to bi zanimalo suvremene itatelj e, preskaui devet desetina njegova ivota. Budui da nijedan od njih ni rije ne posveuje fi zikom opisu, nita ne znamo o Isusovu izgledu, stasu ili boji oiju. Pojedinosti iz njegov a obiteljskog ivota tako su oskudne da strunjaci jo uvijek raspravljaju je li imao ili nije imao brae i sestara. Biografske injenice koje suvremeni ovjek smatra bitnima, uope nisu zanimale pisce e vanelja. * Mladi, ambiciozni, visokoobrazovani strunjak zaposlen u gradu, srednjeg stalea, s dobro plaenim zaposlenjem, koji kupnjom skupih stvari voli pokazati da ima mnogo novca. ** Amerika javnost obino ignorira takve trendovske prikaze. ovo ispitivanje pokazalo je da 84 posto Amerikanaca vjeruje da je ili Sin Boji. Veina Amerikanaca vjeruje da je Isus bio bezgrjean, odvaan manje od toga broja smatra ga lako razumljivim (!), fiziki snanim toplim i dragim. 21 Nedavno izvreno Gal-lup Isus Krist bio Bog i emocionalno zdrav. Neto i privlanim, praktinim,

ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO Prije poetka pisanja ove knjige proveo sam nekoliko mjeseci u trima seminarskim k njinicama jednoj katolikoj, drugoj liberalnoj protestantskoj i treoj konzervativno evangeliko j - itajui o Isusu. Bilo je gotovo zastraujue ui prvog dana i ugledati ne samo police ve itave zid ove posveene knjigama o Isusu. Jedan znanstvenik sa ikakog sveuilita smatra da je u poslj ednjih dvadeset godina o Isusu napisano vie nego u proteklih devetnaest stoljea. Imao sam osjeaj da se ostvario preuvelian komentar na kraju Ivanova evanelja: "A ima jo mnogo toga to uini Isus i kad bi se sve redom popisalo, sav svijet, mislim, ne bi obuhvatio knjiga koje bi se napisale." Gomila znanstvenih radova poela je djelovati na mene otupljujue. Proitao sam desetk e izvjetaja o etimologiji Isusova imena, rasprave o jezicima koje je poznavao, debate o tome koliko je dugo ivio u Nazaretu ili Kafarnaumu ili Betlehemu. Svaka od ivotno stvarnih slika pretv orila se u nejasnu, neodreenu mrlju. Poeo sam slutiti da bi sam Isus bio zaprepaten mnogim pri kazima koje sam itao. Istovremeno sam s velikom dosljednou ustanovio da se magla naizgled dizala kad god bih se vratio samim evaneljima. Poslije prevoenja i parafraziranja evanelja, J. B. Phillip s je napisao: "Proitao sam na grkom i latinskom mnotvo mitova, ali ovdje nisam naao ni najmanju pr imjesu mita... Nijedan ovjek nije mogao napisati ovakve priproste i ranjive izvjetaje ako iza njih nije postojao neki stvaran Dogaaj." Neke religiozne knjige odiu oporim mirisom promidbe - ali ne i evanelja. Marko opis uje ono to bi mogao biti najvaniji dogaaj u cjelokupnoj povijesti, dogaaj koji teolozi nastoje protumaiti rijeima kao to su "pomirenje, okajanje, rtva", jednom reenicom: "A Isus zavapi jakim glasom i izdahnu." Pojavljuju se neobini, nepredvidivi prizori, poput onoga kad ga obitelj i susjedi ele ukloniti zbog sumnje da je lud. Ako piete hagiografiju, zato biste ukljuili ovakve prizore? Najvjerniji Isusovi sljedbenici obino se uspiju izvui samo ekanjem po glavi - Tko je taj momak? - vie zbunjeno nego zavjereniki. Sam Isus, kad su ga pitali, nije pruio vrst dokaz svojeg identiteta. Istina, tu i tamo dao je nagovjetaje, ali je isto tako, nakon poziva da prui dokaz, odgovorio: "Blago onom tko se ne sablazni o mene." itajui ove izvjetaje, teko je nai nekoga tko se oko neega ne sablazn i. Evanelja u prilinoj mjeri odluku vraaju itatelju. Ona djeluju vie kao krimi 22 ISUS KAKVOG SAM MISLIO DA POZNAJEM (kako je to istaknuo Alister McGrath) nego kao crte koji nastaje povezivanjem toak a. U ovoj znaajki evanelja naao sam novu snagu. ini mi se da sve smiljene teorije o Isusu, koje su se spontano javljale od dana nj egove smrti, samo

potvruju zadivljujui rizik koji je Bog preuzeo kad se ispruio na stolu za seciranje - rizik koji je izgleda rado preuzeo. Ispitajte me. Istraite me. Vi odluujete. * * * Talijanski film Slatki ivot (La dolce vita) poinje snimkom helikoptera koji prevoz i golemi Isusov kip u Rim. Ispruenih ruku Isus visi u omi i, dok helikopter prelazi preko krajobra za, ljudi ga poinju prepoznavati. "Hej, pa to je Isus!", vie stari seljak, skae s traktora i tri preko polja. U blizini Rima djevojke u bikiniju, sunajui se pored bazena, prijateljski mau, a pilo t helikoptera obruava se da ih bolje vidi. utljiv, s gotovo sjetnim izrazom na licu, betonski Is us nezgrapno lebdi nad suvremenim svijetom. Moja potraga za Isusom odvela me u novom smjeru kad mi je filmski redatelj Mel W hite posudio zbirku od petnaest filmova o Isusovu ivotu, od Kings o/Kings, nijemog klasinog fil ma Cecila B. DeMillea iz 1927, do mjuzikla kao to su Godspell i Cotton Patch Gospel te izuzetn o suvremenog francusko-kanadskog filma Isus izMontreala (Jesus of Mon-treal). Paljivo sam ih p regledao, ispitujui scenu po scenu. A onda, sljedee dvije godine, odravao sam predavanja o Is usovu ivotu, sluei se filmovima kao odskonom daskom za diskusiju. Predavanja su funkcionirala ovako. Kad bismo stigli do nekog glavnog dogaaja u Is usovu ivotu, pregledao bih razliite filmove i iz njih izabrao sedam ili osam obrada koje su mi se inile vanima. Na poetku predavanja pokazao bih u trajanju od dvije do etiri minute isjeke iz svak og filma; poeo bih s kominim i ukoenim prikazima i preao na dublje i temeljitije obrade. Ustan ovili smo da je gledanje istog dogaaja oima sedmorice ili osmorice redatelja pomoglo uklonit i patinu predvidljivosti koja je nastala tijekom niza godina provedenih u nedjeljnoj koli ili u itanju Biblije. Jasno je da su neka filmska tumaenja bila pogrena - oito su proturjeila jedna drugim a - ali koja? to se stvarno dogodilo? Nakon primjedbi na filmske isjeke okrenuli bismo se izvjeta jima iz evanelja i rasprava bi zapoela. 23 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO Ova smo predavanja odravali u crkvi LaSalle Street, u sreditu Chi-caga, sa ivahnim vjernitvom meu kojim su bili doktori filozofije kao i beskunici koji su to vrijeme koristili da odspavaju u toploj prostoriji. Zahvaljujui u velikoj mjeri ovim predavanjima, postupno sam doi vio preobrazbu u nainu na koji sam doivio Isusa. Walter Kasper je rekao: "Ekstremna shvaanja... vi de Boga obuenog kao svetog Nikolu ili osobu koja je navukla ljudsku narav, kao ovjeka koji navlai radno odijelo s namjerom da popravi svijet prije nego to se raspadne. U prosjenoj kranskoj glavi ini se da ne prevladava biblijsko i crkveno uenje da je Isus bio potpuno ovjek s ljuds kim razumom i ljudskom slobodom." Priznajem da nije prevladavalo ni u mojoj glavi dok nisam pr

edavao u crkvi LaSalle Street i nastojao sresti Isusa kao povijesnu osobu. injenica je da su mi ovi filmovi pomogli u obnovi Isusove ljudskosti. Vjerovanja koja se ponavljaju u crkvama govore o Isusovu prapostojanju i slavnom ivotu poslije smrti i uskrsnua, ali uglavnom zanemaruju njegov zemaljski ivot. Sama evanelja pisana su godinama poslij e Isusove smrti, daleko nakon Uskrsa, izvjeujui o dogaajima toliko udaljenima od pisaca kao to je nama danas korejski rat. Filmovi su pomogli da se vratim blie Isusovu ivotu kako su ga vidjeli njegovi suvremenici. Kako bih se osjeao da sam bio na rubu okupljenog mnotva? Kako bih rea girao na tog ovjeka? Da li bih ga pozvao na ruak kao Zakej? Ili bih se alostan okrenuo kao b ogati mladi knez? Ili bih ga izdao kao Juda i Petar? Ustanovio sam da Isus nije bio nimalo slian liku Mistera Rogersa kojeg sam upozna o u nedjeljnoj koli, a posebno nije bio slian osobi o kojoj sam uio u biblijskom koledu. Jedno je b ilo jasno, on je bio mnogo manje pitom. Prema mojoj prijanjoj slici, shvatio sam, Isusova osobn ost je odgovarala osobnosti Vulkanca u Zvjezdanim stazama: ostao je miran, staloen i sab ran dok je kao robot hodao meu uzbuenim biima na svemirskom brodu nazvanom Zemlja. Taj prikaz nisa m naao u evaneljima ni u boljim filmovima. Isusa su se snano doimali blinji: tvrdoglav ost bi ga frustrirala, samopravednost bi ga razbjesnila, jednostavna vjera bi ga oduevila. Nesumnjivo, inilo se da je osjeajniji i spontaniji od prosjenog ovjeka. I vatreniji. to sam vie prouavao Isusa, to je tee postalo definirati ga. Gotovo nita nije rekao o rimskoj okupaciji, glavnom predmetu razgovora meu sunarodnjacima, a ipak je uzeo bi da ist jera neznatne pekulante iz i24 ISUS KAKVOG SAM MISLIO DA POZNAJEM dovskog hrama. Zahtijevao je poslunost Mojsijevom zakonu, a proglaavali su ga krite ljem zakona. Mogao je osjeati bolnu suut za stranca, a istovremeno svog najboljeg prija telja otro ukoriti: "Nosi se od mene, sotono!" Imao je beskompromisna stajalita o bogataima i rasputenim enama, ali su i jedni i drugi voljeli njegovo drutvo. Jednoga dana uda bi jednostavno istjecala iz Isusa, dok bi sljedeeg dana manjkava vjera naroda sprijeila djelovanje njegove sile. Jednog bi dana iznosio pojedinosti o svom drug om dolasku; drugog dana ne bi znao ni dana ni asa. U jednom bi trenutku pobjegao pred uhienjem , dok bi mu u drugome nemilosrdno iao u susret. Govorio je rjeito o mirotvorstvu, a onda je sv ojim uenicima rekao da nabave maeve. Njegove ekstravagantne tvrdnje o sebi stavljale su ga u sr edite proturjenosti, ali kad bi uinio neto stvarno udotvorno, nastojao je to prikriti. Kao to je rekao VValter Wink: da Isus nije nikad ivio, mi ga ne bismo bili u stanju izmisliti. Dvije rijei ne bismo nikad mogli primijeniti na Isusa iz evanelja: dosadan i predv

idljiv. Kako se onda dogodilo da je crkva ukrotila takvu linost - i uspjela, kako je to rekla Dor othv Savers, "vrlo djelotvorno obre-zati pande Lavu Judinu, pretvorivi ga u pristalog kunog ljubimca z a blijede kapelane i pobone stare gospoe"? Povjesniarka Barbara Tuchman, nagraena Pulitzerovom nagradom, uporno zahtijeva poti vanje jednog pravila u pisanju povijesti, a ono glasi: "nikakvo istravanje". Kad je, na primjer, pisala o borbama u Ardenima u Drugom svjetskom ratu, oduprla se kunji da ukljui reenicu: "Na ravno, svi znamo kako je to zavrilo." A injenica je da saveznika vojska ukljuena u borbe u Arde nima nije znala kako e zavriti. Prema svim izgledima moglo se dogoditi da budu otjerani natr ag na obale Normandije, otkud su doli. Povjesniar koji eli sauvati privid napetosti i dramatinost i u odvijanju dogaaja ne usuuje se skoiti unaprijed do mjesta s kojega se sve vidi. Ako to uini, napetosti nestaje. Naprotiv, dobar povjesniar obnavlja za itatelja povijesne prili ke koje opisuje, stvarajui osjeaj "da ste bili tamo". To je, zakljuio sam, problem s veim dijelom naega pisanja i razmiljanja o Isusu. Mi i tamo evanelja s leama onoga to je unaprijed poznato od crkvenih sabora odranih u Niceji i Kalcedonu, kroz promiljene crkvene pokuaje da ga shvate. 25 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO Isus je bio ljudsko bie, idov iz Galileje s imenom i obitelji, osoba koja je na je dan nain bila poput drugih ljudi. Pa ipak, na drugi nain razlikovao se od svakoga tko je ikad r anije ivio na zemlji. Crkvi je trebalo pet stoljea aktivne debate da uspostavi neku vrstu epist emoloke ravnotee izmeu "kao svatko drugi" i "uistinu drukiji". Za nas koji smo odgojeni u crkvi ili smo odrasli u navodno kranskoj kulturi, ravnotea se neminovno pomie prema "uistinu drukiji". Kao to je rekao Pascal: "Crkva je imala isto toliko tekoa da, onima koji su to nijekali, pok ae kako je Isus Krist bio ovjek kao to ih je imala da pokae kako je bio Bog. A vjerojatnoe su bile j ednako velike." elim jasno rei da ne odstupam od kreda. Ali u ovoj knjizi nastojim se vratiti iza tih formulacija. Nadam se, koliko je to mogue, vidjeti Isusov ivot "odozdo", kao gledatelj, jedan o d mnogih koji su ili za njim. Kad bih bio japanski redatelj i dobio pedeset milijuna dolara, be z scenarija, osim teksta iz evanelja, kakav bih film snimio? Nadam se, prema Lutherovim rijeima, da u "povui Krista to je dublje mogue u tijelo". Tijekom pisanja ponekad sam se osjeao kao turist koji hoda oko velikog spomenika, pun strahopotovanja i divljenja. Kruim oko Isusova spomenika ispitujui sve njegove dije love izvjetaje o roenju, nauavanju, udima, neprijateljima i sljedbenicima - kako bih o nj ima

razmiljao i pokuao shvatiti ovjeka koji je promijenio povijest. U drugim prilikama osjeao sam se kao restaurator umjetnosti izvijen na skelama u Sikstinskoj kapeli, uklanjajui naslage prljavtine povijesti s navlaenom grudicom vate. Budem li dovoljno jako trljao, hou li ispod svih tih slojeva nai original? U ovoj knjizi pokuavam ispriati priu o Isusu, ne svoju vlastitu. Meutim, neminovno j e da se potraga za Isusom pretvara u potragu za samim sobom. Nitko tko sretne Isusa vie n e ostaje isti. Ustanovio sam da sumnje koje me napadaju iz mnogih izvora - od znanosti, od uspo redne religije, od uroenih nedostataka skepticizma, do averzije prema crkvi -dobivaju novi smisao kad ih donesem ovjeku koji se zove Isus. Rei vie u ovoj fazi, u ovom prvom poglavlju, bilo bi krenje omiljenog naela Barbare Tuchman. 26 2. Roenje - Posjet planetu Bog silni, dok se kretao Odjeven u velianstvenu odjeu slave, Odluio je da zasvijetl i, pa je jednog dana Siao, na putu se svlaei. George Herbert Roenje - Posjet planetu Pregledavajui gomilu estitki koje su stigle prolog Boia, primjeujem kako su se u ovaj blagdan uspjeli uvui svakojaki simboli. Veina njih prikazuje krajobraze gradova u Novoj En gleskoj, zametenih snijegom, obino uz dodatak saonica s upregnutim konjem. Na drugim estitk ama slobodne ivotinje: ne samo jeleni ve i vjeverice, rakuni, zebe i simpatini sivi mi. Na jednoj estitki lei afriki lav s prednjom apom prebaenom preko janjeta. U prolih nekoliko godina u velikom stilu vratili su se aneli, a izdavai estitaka, Ha llmark i American Greetings, danas ih prikazuju posebno upeatljivima, ali kao stidljiva, p unana stvorenja, daleko od vrste koja bi ikad trebala najaviti: "Ne boj se!" Izriito religiozne est itke (u uoljivoj manjini) prikazuju svetu obitelj i ve na prvi pogled moete rei da su te osobe drukij e. Izgledaju smireno i spokojno. Nad njihovim glavama lebde svijetle zlatne aureole, sline kru nama s nekog drugog svijeta. U samim estitkama istiu se ljubazne rijei kao to su ljubav, dobrohotnost, srdanost, s rea i toplina. Lijepo je, pretpostavljam, to sveti blagdan potujemo s takvim osjeajima. A li kad se okrenem evaneoskom izvjetaju o prvom Boiu, ujem sasvim drugi ton i osjeam da je na dje lu uglavnom poremeaj. Sjeam se jedne epizode televizijskog programa Thirtysomething, u kojoj kranka Hope raspravlja s Michaelom, svojim muem idovom, o blagdanima. "Zato se trudi oko Hanuke?", pita ona . "Zar stvarno vjeru29 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO je da je aica idova odoljela golemoj vojsci koristei nekoliko svjetiljki kojima udom n

ije ponestalo ulja?" Na to je Michael planuo: "Da? A Boi ima vie smisla? Zar stvarno vjeruje da se neki a neo javio tinejderici koja je zanijela bez spolnog odnosa i na konjskim leima putovala do Be tlehema gdje je provela no u tali i rodila dijete za koje se ispostavilo da je Spasitelj svijeta?"

Otvoreno govorei, Michaelova skeptinost ini se vrlo slinom onome to itam u evaneljima. Marija i Josip sigurno su se morali suoiti sa sramotom i ruganjem obitelji i susj eda, koji reagiraju, naravno, slino Michaelu ("Zar stvarno vjeruje da se aneo javio... "). ak i oni koji prihvaaju natprirodan izvjetaj o ovim dogaajima, priznaju da e uslijedi ti velike nevolje: jedan stari stric moli se za spasenje "od neprijatelja naih i od ruke sv iju koji nas mrze"; imun mrano upozorava djevicu: "A i tebi e samoj ma probosti duu"; Marija u hvalospjev u spominje ohole vladare zbaene s prijestolja i unitene. Nasuprot onome u to bi nas estitke htjele uvjeriti, Boi nije sentimentalno pojednost avio ivot na planetu zemlji. Moda upravo to osjeam kad se izmjenjuju boine estitke, pa se od vedri ne koju ire okreem istom opisu u evaneljima. Umjetnost vezana uz Boi prikazuje Isusovu obitelj kao ikone utisnute na zlatnoj fo liji, sa smirenom Marijom koja prima vijest navije-tanja kao kakav blagoslov. Ali Luka ova j dogaaj uope tako ne opisuje. Marija "se prepade" od pojave anela i kad je on izgovorio uz viene rijei o Sinu Previnjega ije kraljevstvo nee imati svretka, Marija je na umu imala neto mnogo svjetovnije: Alija sam djevica! Jednom je prigodom mlada neudana pravnica Cvnthia hrabro stala pred moju crkvu u Chicagu i govorila o grijehu za koji smo svi ve znali: svake nedjelje vidjeli smo njezina h iperaktivnog sina kako trkara izmeu redova. Cvnthia je krenula osamljenim putem raanja i odgajanja ne zakonita djeteta nakon to je njegov otac odluio otii iz grada. Cvnthijin grijeh nije bio nita gori od mnogih drugih, a ipak, rekla nam je, imao je tako uoljive posljedice. Ona nije mogla sak riti posljedice ovog jednog 4 jedinog poputanja strasti, budui da se mjesecima isticao na njezinu 30 ROENJE - POSJET PLANETU trbuhu dok se dijete nije pojavilo da promijeni svaki sat svakog dana u ostatku njezina ivota. Nije udo da se idovska tinejderica Marija jako smela: ekali su je isti izgledi, ak i bez s trastvenog ina. U suvremenim Sjedinjenim Amerikim Dravama, u kojima svake godine milijuni tinejderi ca izvanbrano zatrudne, Marijin neugodan poloaj nesumnjivo je izgubio neto od svoje sn age, ali u vrsto povezanom idovskom drutvu, u prvom stoljeu, vijest koju je donio aneo nije ba mo gla biti dobrodola. Zaruenu enu koja je zanijela zakon je smatrao preljubnicom koju eka smrt kamenovanjem. Matej pria kako je Josip velikoduno odluio u privatnosti napustiti Mariju, bez optub

e, dok se nije pojavio aneo da ispravi njegovo shvaanje o izdaji. Luka govori o uzdrhtaloj M ariji koja uri jedinoj osobi koja je moda mogla razumjeti to je eka: k svojoj roakinji Elizabeti ko ja je udom zanijela u starosti poslije jednog drugog aneoskog navijetanja. Elizabeta vjeruje Mariji i dijeli njezinu radost, a ipak prizor dirljivo naglaava suprotnost izmeu ove dvije ene: itav a okolina govori o Elizabetinoj iscijeljenoj utrobi dok Marija mora skrivati sramotu svog vlastitog uda. Poslije nekoliko mjeseci rodio se Ivan Krstitelj usred velikog slavlja, zajedno s babicama, uzbuenom rodbinom i tradicionalnim seoskim pjevakim zborom koji proslavlja roenje m ukog idova. est mjeseci kasnije rodio se Isus, daleko od doma, bez babice, ire obitelji i prisutnosti seoskog zbora. Muka glava domainstva bila bi dovoljna za rimski popis stanovnitva; je li Josip vukao svoju trudnu enu u Betlehem da je potedi od sramote poroaja u zaviajnom mjestu ? C. S. Lewis o Bojem je planu pisao: "Cijela se stvar suava i suava, dok se ne svede na malu toku, malu kao vrh koplja - idovske djevojke na molitvi." Kad danas itam izvjetaj o Isusovu roenju zadrhtim pri pomisli na sudbinu svijeta koja je poivala na odgovorima dvoje seoskih tinejdera. Koliko puta je Marija ponavljala anelove rijei dok je osjeala kako Sin Boj i udara o zid njezine maternice? Koliko puta je Josip smatrao upitnim svoj vlastiti susret s anelom - samo san? - dok je trpio vrelu sramotu ivei meu seljanima koji su jasno mogli vidjeti ka ko se mijenja izgled njegove zarunice? Nita ne znamo o Isusovim djedovima i bakama. to su oni mogli osjeati? Jesu li reagi rali kao to danas reagiraju mnogi roditelji nevjenanih tinejdera, s provalom moralne srdbe, a z atim razdobljem smrknute tii31 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO ne, dok konano ne stigne slatko novoroene da otopi led i stvori krhko obiteljsko pr imirje? Ili su, kao mnogi gradski djedovi i bake danas, ljubazno ponudili da prime dijete pod vl astiti krov? Devet mjeseci munog objanjavanja, prisutnosti mirisa skandala -ini se da je Bog pri premio najponiavajue mogue okolnosti za njegov dolazak, kao da je elio izbjei svaku optubu za favoriziranje. Silno me se doima to se Sin Boji, kad je postao ljudsko bie, ponaao p rema pravilima, strogim pravilima: mala mjesta nisu ljubazno postupala prema djeacima koji su odrastali sa sumnjivim oinstvom. Malcolm Muggeridge primjeuje da je injenica kako bi u nae vrijeme, s klinikama za p laniranje koje nude prikladne naine za ispravljanje "pogreke" koja bi mogla nanijeti sramotu obiteljskom imenu, "u postojeim okolnostima bilo izuzetno nevjerojatno da bi Isusu uope bilo d ozvoljeno da

se rodi. Marijina trudnoa, u siromanim prilikama i s nepoznatim ocem, bila bi oito sluaj za pobaaj; a njezina pria, da je zaee posljedica intervencije Svetog Duha, ukazivala bi na potrebu za psihijatrijskim lijeenjem i jo pojaala uvjerenje da trudnou treba prekinuti. Tako bi na narataj, kojemu je Spasitelj potrebniji, moda, nego ijednome koji je postojao, bio suvie human da dopusti da se takav rodi." Meutim, djevica Marija, ije roditeljstvo nije planirano, reagirala je drukije. Sasl uala je anela, razmislila o posljedicama i odgovorila: "Evo slubenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj rijei!" esto Boje djelo dolazi s dvije otrice, velikom radou i velikim bolom, i u tom jednost avnom odgovoru Marija je prihvatila oboje. Bila je prva koja je prihvatila Isusa pod n jegovim uvjetima, bez obzira na osobnu cijenu. * * * U esnaestom stoljeu, kad je isusovaki misionar Matteo Ricci otiao u Kinu, ponio je s a sobom primjerke religiozne umjetnosti da prikae kransku priu ljudima koji je nikad nisu uli . Kinezi su spremno usvojili slike Djevice Marije s djetetom na rukama, ali kad je pokazao s like raspea i pokuao objasniti da je Bog-dijete odrastao da bi bio razapet, sluateljstvo je reag iralo sa zgraanjem i uasom. Vie im se sviala Djevica pa su dali do znanja da e radije tovati nj u nego razapetog Boga. 32 ROENJE - POSJET PLANETU Dok i dalje prevrem gomilu boinih estitki, shvaam da mi u kranskim zemljama inimo to isto. Mi slavimo topao, pripitomljen blagdan, osloboen svakog nagovjetaja skandala . Osim toga, mi ga oslobaamo od svakog podsjeanja na to da je pria koja je poela u Betlehemu zavri la na Golgoti. U Lukinu i Matejevu izvjetaju o Isusovu roenju samo jedna osoba, ini se, shvaa tajan stvenu prirodu onoga to je Bog pokrenuo: stari Si-mun, koji je u bebi prepoznao Mesiju, instinktivno je razumio sukob do kojeg e sigurno doi. "Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignue mnogima u Izraelu i za znak osporavan...", rekao je, a zatim prorekao da e ma probosti duu Ma riji. imun je nekako slutio, premda se na povrini malo toga promijenilo - autokrat Herod jo je u vijek vladao, rimska vojska jo uvijek je prikupljala domoljube, Jeruzalem je jo uvijek bio prepl avljen prosjacima - ispod toga sve se promijenilo. Stigla je nova sila koja e potkopati svjetske sile. Isprva, Isus uope nije izgledao kao prijetnja tim silama. Rodio se pod cezarom Au gustom, u vrijeme kad se Rimskim Carstvom pronio daak nade. August je, vie od bilo kojeg dru gog vladara, potaknuo oekivanja o tome to bi voa mogao ostvariti i to bi drutvo moglo postii. Zapra vo, August je prvi posudio grku rije za "evanelje" ili "radosnu vijest" i primijenio je kao etiketu za

svoj novi svjetski poredak predstavljen njegovom vladavinom. Carstvo ga je progl asilo bogom i uspostavilo obrede bogosluja. Njegov prosvijetljeni i stabilni reim, vjerovali su mnogi, trajat e zauvijek kao konano rjeenje problema vladanja. U meuvremenu, u opskurnom uglu Augustova carstva, kroniari tih dana nisu zapazili roenje djeteta koje je dobilo ime Isus. Za njega znamo uglavnom zahvaljujui etirima knjig ama koje su napisane vie godina poslije njegove smrti, u vrijeme kad je manje od pola postotk a rimskog svijeta ikad ulo za njega. Isusovi biografi takoer e posuditi rije evanelje, navijetajui potpu o drukiju vrstu novog svjetskog poretka. Spomenut e Augusta samo jednom, onako usput , da odrede datum popisa puanstva, kojim je osigurano da se Isus rodi u Betlehemu. Najraniji dogaaji u Isusovu ivotu, ipak, pruaju nagovjetaj opasnosti nevjerojatne bo rbe. Herod Veliki, idovski kralj, nametnuo je rimsku vlast na lokalnoj razini, a ironijom po vijesti njegovo ime poznajemo uglavnom zbog masakra nevinih. Nikad nisam vidio boinu estitku 33 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO koja prikazuje ovaj dravom poduprt in terora, ali i on je bio dio Kristova dolaska . Premda svjetovna povijest ne govori o tom zloinu, nitko tko je upoznat s Herodovim ivotom ne sumnja da je za to bio sposoban. Dao je pogubiti dva urjaka, svoju vlastitu enu Marijamnu i dva svoja sina. Pet dana prije svoje smrti zapovjedio je uhienje mnogih graana i naredio da se na dan njegove smrti pogube kako bi u zemlji osigurao odgovarajue ozraje alovanja. Za takvog despo ta manja procedura istrebljenja u Betlehemu nije predstavljala nikakav problem. U stvari, rijetko je koji dan pod Herodovim reimom proao bez pogubljenja. Politika klima u vrijeme Isusova roenja bila je slina onoj u Rusiji 1930-ih, pod Staljinom. Graani s e nisu mogli javno okupljati. U Herodovoj glavi zapovijed da pobiju betlehemsku novoroenad bila je vjerojatno sasvim razuman in, preventivni postupak da sauva stabilnost svojeg kral jevstva protiv glasina o invaziji nekog drugog. U knjizi For the Time Being, W. H. Auden nastoji prikazati to se moglo odvijati u Herodovoj glavi dok je donosio odluku o masakru: Danas je bio jedan od onih savrenih zimskih dana, hladan, prozraan i tako savreno t ih da se lave pastirskog psa uje kilometrima, velianstvene se divlje planine priblie gotovo do sa mih gradskih vrata, a um se osjea savreno budan, i ove veeri, dok stojim pored ovog prozora viso ko u utvrdi, nema nieg u cijeloj velianstvenoj panorami ravnice i planina to bi ukazivalo da Car stvu prijeti opasnost vea od bilo kakve invazije Tatara na trkaim devama ili zavjere pretorijan ske garde... ovjee, zato se to bijedno dijete nije rodilo negdje drugdje? I tako je Isus Krist uao u svijet usred sukoba i terora i svoje djetinjstvo prove o skriven u Egiptu kao izbjeglica. Matej biljei da je lokalna politika ak odredila gdje e Isus odrasti

. Kad je umro Herod Veliki, jedan je aneo javio Josipu da se sada moe sigurno vratiti u Izrael, ali ne u kraj u kojem je vlast preuzeo Herodov sin Arhelaj. Zato je Josip odveo svoju obitelj u Nazaret, na sjeveru, gdje su ivjeli pod upravom Antipe, drugog od Herodovih sinova, onoga kojeg e Isus nazvati "lisicom" i koji e zapovjediti da Ivanu Krstitelju odsijeku glavu. Nekoliko godina kasnije, Rimljani su preuzeli izravnu vlast nad junom provincijom koja je obuhvaala i Jeruzalem, a najokrutniji i najzlo34 ROENJE - POSJET PLANETU glasniji od tih upravitelja bio je ovjek koji se zvao Poncije Pilat. S dobrim vez ama, Poncije Pilat oenio se unukom cezara Augusta. Prema Luki, Herod Antipa i rimski upravitelj Pila t smatrali su jedan drugoga neprijateljem do dana kad ih je sudbina povezala da odlue to e uiniti s Isusom. Tog su dana suraivali, nadajui se da e uspjeti tamo gdje je Herod Veliki doivio neus pjeh: uklanjajui neobinog pretendenta i tako spaavajui kraljevstvo. Od poetka do kraja sukob izmeu Rima i Isusa inio se potpuno jednostranim. Isusovo p ogubljenje uinit e prividno kraj svakoj prijetnji, ili se tako pretpostavljalo u to vrijeme. Tiranija e ponovno pobijediti. Nikome nije palo na pamet da bi njegovi tvrdoglavi sljedbenici mogli nadivjeti Rimsko Carstvo. * * * injenice o Boiu, opjevane rimama u pjesmama, recitirane u crkvenim igrokazima, ilus trirane na estitkama, postale su tako uobiajene da je lako propustiti poruku iza tih injenica. Nakon jo jednog itanja ovih izvjetaja o Isusovu roenju, pitam se: Ako nam je Isus doao otkrit i Boga, to me ovaj prvi Boi ui o Bogu? Iznenauju me rijei koje mi dolaze na um dok razmiljam o ovom pitanju. Ponizan, pris tupaan, prezren, odvaan - rijei koje se ba ne ine prikladnima da se primijene na boanstvo. Ponizan. Prije Isusa gotovo nijedan poganski pisac nije upotrijebio rije "ponizan " kao pohvalu. Meutim, dogaaji povezani s Boiem neizbjeno ukazuju na ono to se ini proturjenim: ponizan Bog. Bog koji je doao na zemlju nije to uinio u bjesnilu vihora niti u vat ri koja prodire. Nezamislivo, Tvorac svega smanjio se, smanjio, smanjio i postao malen kao jajace, jedno i jedino oploeno jajace, jedva vidljivo golom oku, jajace koje e se dijeliti i ponovno dijeli ti dok fetus ne dobije oblik, poveavajui se stanicu za stanicom u nervoznoj tinejderici. "Beskraj-n ost zatvorena u tvojoj dragoj utrobi", s uenjem je rekao pjesnik John Donne. On "sam sebe 'oplij eni'... ponizi sam sebe", rekao je apostol Pa-vao prozainije. Sjeam se kako sam tijekom jednih boinih blagdana sjedio u prekrasnom auditoriju u L ondonu i sluao Handelova Mesiju, dok je veliki 35 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO zbor pjevao o danu kad e se "slava Gospodnja otkriti". To prijepodne proveo sam u

muzejima promatrajui nekadanju slavu Engleske - krunske dragulje, ukraeno ezlo od istog zlata, gradonaelnikova pozlaena kola - pa mi je sinulo da su upravo slike takvog bogatstv a i moi morale ispunjavati misli Izaijinih suvremenika koji su prvi uli to obeanje. Kad su idovi itali Izaijine rijei, nema sumnje da su se s velikom nostalgijom sjeali slavnih Salomono vih dana kad je "uinio da u Jeruzalemu bude srebra kao kamenja". Meutim, Mesija koji se pojavio bio je obuen u drugu vrstu slave, u slavu poniznost i. "Povik muslimana 'Bog je velik' je istina za ije pouavanje ljudi nije potrebno natprirodn o bie", pie otac Neville Figgis. "Da je Bog malen istina je kojoj je Isus uio ovjeka." Bog koji je huao, koji je vojske i carstva mogao povlaiti kao figure na ahovskoj ploi, taj se Bog pojavio u P alestini kao novoroene koje nije moglo govoriti, jesti tvrdu hranu i kontrolirati svoj mjehur, koje je za sklonite, hranu i ljubav ovisilo o tinejderici. Kad sam u Londonu bacio pogled prema kraljevskoj loi u kojoj je sjedila kraljica sa svojom obitelji, naas sam primijetio tipian nain na koji se vladari kreu u svijetu: s tjele snim uvarima, zvukovima trube i isticanjem sjajne odjee i bljetava nakita. Kraljica Elizabeta ne davno je posjetila Sjedinjene Amerike Drave i novinari su s uivanjem prenosili to je sve u to bilo uklj ueno: tisuu osamsto kilograma prtljage s dva kompleta odjee za svaku prigodu, alobnu odjeu za sluaj neije smrti, dvadeset litara krvne plazme i bijelom jareom konom presvuena zahodska daska. Dovela je sa sobom svog frizera, dvije sobarice i mnotvo drugih posluitelja. Krata k posjet kraljevske osobe stranoj zemlji moe lako kotati dvadeset milijuna dolara. U skromnoj suprotnosti, Boji posjet zemlji odigrao se u zaklonu za ivotinje bez pr isutnih posluitelja; osim u jaslama nije bilo mjesta da se poloi novoroene. A dogaaju koji je podijelio povijest, pa i nae kalendare u dva dijela, vjerojatno je prisustvovalo vie ivotinja nego ljudi. Mula ga je mogla pogaziti. "Kako je tiho, kako je utke dan udesni dar."* * Jedna od boinih pjesama: "How silentlv, how silently, the vvondrous gift is give n / So God imparts to human hearts the blessings of his heaven." 36 ROENJE - POSJET PLANETU U jednom trenutku nebo je bilo obasjano anelima, ali tko je vidio taj prizor? Nep ismeni najamnici koji su uvali tua stada, beznaajni ljudi koji nam nisu ostavili ni svoja imena. Pas tiri su bili na tako zlu glasu da su ih pristojni idovi spominjali zajedno s "bezbonicima", pa su smjeli doi samo u vanjska predvorja hrama. A upravo je njih Bog izabrao da pomognu proslaviti roe nje onoga koji e kasnije biti poznat kao prijatelj grenika. U Audenovoj pjesmi mudraci objavljuju: "Ba ovdje, u ovim trenucima, nae beskrajno putovanje zavrava." A pastiri kau: "Ba ovdje, u ovim trenucima, nae beskrajno putovanje poinje.

" Potraga za svjetskom mudrou zavrila je; pravi je ivot upravo poeo. Pristupaan. Oni meu nama, koji su odgojeni u tradiciji neformalne ili privatne mol itve, moda ne cijene promjenu koju je Isus izvrio u nainu na koji ljudska bia pristupaju boanstvu. Hinduist prinosi rtve u hramu. Muslimani se na koljenima sputaju tako nisko da elom dodiruju tlo. injenica je da je u veini tradicionalnih religija strah primarni osjeaj kad netko p ristupa Bogu. Nema sumnje da su idovi povezivali strah s bogotovljem. Gorui Mojsijev grm, Izaijin a erava, nezemaljska Ezekijina vienja - osoba "blagoslovljena" izravnim susretom s Bogom oe kivala je da e ostati samo oprena ili e zraiti svjetlom ili moda biti obogaljena kao Jakov. Takvi su jo bili sretnici: idovska djeca ula su prie o svetoj gori u pustinji koja je bila smrtonosn a za svakoga tko bi je dotaknuo. Pogreno postupi s kovegom saveza i umire. Ui u Svetinju nad svetinja ma i nikad vie nee iv izii. Meu narodom koji je u hramu odvojio posebno svetite za Boga i ustezao se izgovorit i njegovo ime, Bog se iznenada pojavio kao djetece u jaslama. to moe biti manje zastraujue od novoroeneta kome su udove vrsto povezali uz tijelo? U Isusu je Bog naao nain da se ja vi ljudskim biima na nain koji ne izaziva strah. Zapravo, strah nije nikad valjano djelovao. U Starom zavjetu nalazimo vie slabih nego uzvienih trenutaka. Bio je potreban novi pristup, novi Savez, da se posluimo rijeima Biblij e, koji nee isticati veliki ponor izmeu Boga i ovjeanstva ve e ga, naprotiv, premostiti. Moja prijateljica Kathv koristila se igrom "Pogodi tko je?" da pomogne svom estog odinjaku da upozna razliite ivotinje. On je bio na redu: 37 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO "Mislim na sisavca. Velik je i vri arolije." Kathv je neko vrijeme razmiljala, a on da odustala: "Ne znam." "To ti je Isus!", rekao je njezin sin pobjedonosno. U tom trenutku je ova j odgovor izgledao bez potovanja, rekla mi je Kathv, ali kasnije, kad je o njemu razmiljala, shvatila je da je njezin sin pokazao uznemirujui uvid u dubinu utjelovljenja: Isus je bio sisavac. Utjelovljenje sam upoznao kad sam imao akvarij s morskom vodom. Otkrio sam da od ravanje takvog akvarija nije jednostavno. Morao sam imati prijenosni kemijski laboratori j za praenje razine duikovih soli (nitrata) i koliinu amonijaka. Unosio sam vitamine i antibiot ike, sulfa lijekove i dovoljno enzima da od njih kamen pone rasti. Filtrirao sam vodu kroz s taklena vlakna i ugljen i izlagao je ultraljubiastom svjetlu. Pomislili biste da e moje ribe, s obz irom na svu energiju koju sam utroio za njih, pokazati bar zahvalnost. Nije tono. Svaki put ka d bi se nad akvarijem pojavila koja sjena, one bi zaronile da se sakriju u najbliu koljku. Pre ma meni su pokazivale samo jednu "emociju" - strah. Premda sam otvarao poklopac i redovno d avao hranu,

triput dnevno, na svaki moj posjet reagirali su kao na siguran znak moje namjere da ih izloim muenju. Nisam ih mogao uvjeriti u svoje dobre namjere. Za moje ribe bio sam boanstvo. Bio sam za njih suvie velik, a moji postupci suvie n eshvatljivi. Moja milosrdna djela smatrali su okrutno-u, moje pokuaje ozdravljenja kao unitenje. Da bih promijenio njihovo shvaanje, poeo sam uviati, bio bi potreban neki oblik utjelovlje nja. Morao bih postati riba i "govoriti" im jezikom koji bi mogli razumjeti. Da ljudsko bie postane ribom, to nije nita u usporedbi s onim to je Bog postao beba . A prema evaneljima, upravo se to dogodilo u Betlehemu. Bog koji je stvorio materiju oblik ovao se unutar nje, kao da umjetnik postane tokica na platnu ili da dramski pisac postane neki l ik u svojoj vlastitoj drami. Bog je napisao priu, koristei se stvarnim licima, na stranici stvarne povij esti. Rije je postala tijelom. Prezren. Trzam se dok piem ovu rije, posebno u vezi s Isusom. Gruba je to rije koja opisuje ljude za koje se oekuje da budu neuspjeni i rtve nepravde. Ali itajui izvjetaje o Isusovu ro nju ne mogu a da ne zakljuim, premda je svijet vie naklonjen bogatima i monima, da je Bog naklonjen prezrenima. "Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima , a bogate otpusti prazne", rekla je Marija u svojem hvalospjevu. 38 ROENJE - POSJET PLANETU Laszlo Tokes, rumunjski pastor, ije je zlostavljanje izazvalo gnjev i potaknulo p obunu protiv komunitikog vladara Ceausescua, pria kako je pripremao boinu propovijed za malu plan insku crkvu u koju su ga prognali. Policija je zatvarala disidente i u itavoj zemlji je izbilo nasilje. Bojei se za ivot, Tokes je zakljuao vrata, sjeo i jo jednom proitao izvjetaje u Lukinu i Ma tejevu evanelju. Nasuprot veini pastora koji e propovijedati na Boi, izabrao je za svoj uvod ni tekst retke koji opisuju Herodov masakr nevinih. Bio je to tekst koji je najizravnije govorio njegovoj pastvi. Oni su dobro razumjeli to je ugnjetavanje, strah, nasilje i svakodnevna s udbina gubitnika. Sljedei dan, na Boi, proulo se da je Ceausescu uhien. Zazvonila su crkvena zvona i ra dost je preplavila Rumunjsku. Pao je jo jedan kralj Herod. Tokes se prisjea: "Svi dogaaji b oinog izvjetaja sada su za nas poprimili novu, sjajnu dimenziju, dimenziju povijesti uk orijenjene u stvarnosti naeg ivota... Za one od nas koji su ih doivjeli, boini dani 1989. godine p redstavljali su bogati zvuni vez Boine prie, vrijeme kad je bilo lako shvatiti Boju providnost i l udost ljudske zloe, kao to je lako shvatiti sunce i mjesec iznad vjenih transilvanskih br euljaka." Prvi put u etiri desetljea Rumunjska je slavila Boi kao narodni blagdan. Moda je najbolji nain da shvatimo "prezrenu" narav utjelovljenja tako da je izrazi mo pojmovima koje danas razumijemo. Neudana majka, bez doma, bila je prisiljena potraiti zaklo

n dok je putovala da udovolji tekim zahtjevima kolonijalnih vlasti u vezi s porezom. ivjela je u zemlji koja se oporavljala od nasilnoga graanskog rata i jo uvijek nemirnoj - situacija slina o noj u suvremenoj Bosni, Ruandi ili Somaliji. Kao polovica svih majki koje se danas por aaju, ona je rodila u Aziji, u njenom najudaljenijem zapadnom uglu, u dijelu svijeta koji e po kazati da uope ne mari za sina kojega je rodila. Taj je sin postao izbjeglica u Africi, na kontine ntu na kojem se i danas nalazi najvei broj izbjeglica. Pitam se to je Marija mislila o svojem militantnom hvalospjevu tijekom potresnih godina provedenih u Egiptu. Kod idova je Egipat izazivao prekrasne uspomene na monoga Bog a koji je unitio faraonovu vojsku i donio osloboenje; sada je Marija tamo pobjegla, oajna, tui n-ka u tuoj zemlji, koja se skriva od svoje vlasti. Moe li njezino dijete, proganjano, be spomono, u bijegu, ikako ispuniti pretjerane nade svojeg naroda? 39 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO ak je i jezik majine obitelji podsjeao na njihov prezren poloaj: Isus je govorio ara mejski, trgovakim jezikom bliskom arapskom, bolnim podsjetnikom na podjarmljenost idova tui nskim carstvima. Neki su strani astrolozi (vjerojatno iz podruja dananjeg Iraka) doli u posjet Isusu , ali su idovi onog vremena te ljude smatrali "neistima". Naravno, kao svi dostojanstvenici oni su prvo posjetili vladajueg kralja u Jeruzalemu, koji nije imao pojma o djetetu u Betlehemu. Nakon t o su vidjeli dijete i shvatili tko je, ovi su posjetitelji pokazali graanski neposluh: da zatit e dijete prevarili su Heroda i otili kui drugim putem. Odluili su se za Isusovu stranu, protiv monika. Kad je odrastao, Isus je postao posebno osjetljiv prema siromasima, bespomonima i ugnjetavanima - ukratko, prema prezrenima. Danas teolozi raspravljaju o prikladnosti fraze "Boj e davanje prednosti siromasima" kao naina da opiu Boju brigu za prezrene. Budui da je Bog prip remio okolnosti u kojima e se roditi na ovom planetu - bez moi ili bogatstva, bez prava, bez pravde njegov izbor o tome kome daje prednost govori sam za sebe. Odvaan. Godine 1993. itao sam novinski izvjetaj o "Mesijinu javljanju" u Crovvn Hei ghtsu, dijelu Brooklvna, u New Yorku. Dvadeset tisua Lubavitcherovih hasidijskih idova ivi u Crovvn Heightsu i 1993. mnogi od njih vjerovali su da Mesija obitava meu njima u osobi r abina Menachema Mendela Schneersona. Vijest o rabinovu pojavljivanju u javnosti pronijela se kao prerijska vatra ulic ama Crovvn Heightsa i lubavitcherovci kovravih zulufa, u svojim crnim kaputima uskoro su urili plonicima prema sinagogi u kojoj se rabin obino molio. Sretnici koji su bili povezani mreom bipera mogli su biti meu prvima, trei prema sinagogi u trenutku kad su osjetili lako vibriranje. Stotine

ih se naguralo u glavnu dvoranu, probijajui se laktovima i penjui se ak na stupove da naine vie pros tora. Dvorana je bila ispunjena oekivanjem i mahnitanjem koje obino nalazimo na nekom sp ortskom dogaaju, a ne na bogosluju. Rabin je imao devedeset i jednu godinu. Prole godine doivio je modani udar i otad n ije mogao govoriti. Kad su zastor konano povukli u stranu, oni koji su se okupili u sinagog i mogli su vidjeti krhkog starca s dugakom bradom koji je mogao samo mahnuti, nagnuti glavu i pokren uti obrve. Meutim, ini se da nitko meu sluateljstvom nije 40 ROENJE - POSJET PLANETU na to obraao panju. "ivio na gospodar, na uitelj, na rabin, Kralj, Mesija, zauvijek i vijek!", pjevali su jednoglasno stalno ponavljajui, sve jae, dok rabin nije uinio mali, delf ski pokret rukom i zastor se spustio. Polako su se razili, uivajui u tom trenutku, u nekom sta nju ekstaze.* Kad sam prvi put itao ovaj novinski izvjetaj, zamalo sam se glasno nasmijao. Koga ti ljudi pokuavaju prevariti - devedesetogodinji nijemi Mesija u Brooklvnu? A onda sam izne nada shvatio: reagirao sam na rabina Schneersona upravo kao to su ljudi u prvom stoljeu reagirali na Isusa. Mesija iz Galileje? Tesarov sin? Svata. Prezir koji sam osjeao itajui o rabinu i njegovim fanatinim sljedbenicima omoguio mi je da bolje razumijem reakcije s kojima se Isus suoavao tijekom svog ivota. Njegovi su s usjedi pitali: "Nije li mu majka Marija, a braa Jakov, i Josip, i imun, i Juda?" "Odakle ovomu ta mudrost i te udesne sile?" Drugi su se sunarodnjaci rugali: "Iz Naza-reta da moe biti to dobro?" Njegova vlastita obitelj pokuala ga je ukloniti, uvjerena da je poludio. Vjerski strunjaci nastojali su ga ubiti. Sto se tie prevrtljivih obinih ljudi, u jednom su trenutku tvrdili: "Zloduh a ima pa mahnita!" da bi ga ve u sljedeem pokuali silom okruniti za kralja. Trebalo je hrabrosti, vjerujem, da Bog odloi svoju silu i slavu i zauzme mjesto m eu ljudskim biima koja e ga pozdraviti istom mjeavinom bahatosti i sumnjiavosti koju sam osjetio kad sam prvi put uo za rabina Schneersona u Brooklynu. Trebalo je hrabrosti da sie na planet poznat po nemilosrdnom nasilju, meu narod po znat po odbacivanju proroka. Koju je jo luu stvar mogao Bog uiniti? I prva no u Betlehemu zahtijevala je hrabrost. Kako se Bog Otac osjeao te noi, besp omoan kao svaki ljudski otac, gledajui kako se Njegov sin pojavljuje krvlju umrljana lica u grubom, hladnom svijetu? U mislima mi se javljaju stihovi dviju boinih pjesama. Prvi, "Mali Gospod in Isus nikada ne plae", ini mi se smirenijom verzijom onoga to se dogaalo u Betlehemu. Zamiljam da je Isus te noi plakao kao svako dru* Rabin Schneerson umro je u lipnju 1994. Sada mnogi lubavitcherovci oekuju nje govo tjelesno

uskrsnue. 41 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO go dijete koje je dolo na svijet, svijet koji e mu dati itekoliko razloga da plae i kao odrasla osoba. Drugi stih, iz "O Betleheme, grade mali", izgleda savreno toan danas kao i prije d vije tisue godina: "Nade i strahovi cijelog svijeta noas na tebi poivaju."* "Od svih kreda, kranstvo je dodalo hrabrost Stvoriteljevim vrlinama", rekao je G. K. Chesterton. Potreba za tom hrabrou poela je s Isusovom prvom noi i nije zavrila do njegove poslje dnje noi. Postoji jo jedno gledite o Boiu koje nikad nisam vidio na boinoj estitki, jer mu nijed n umjetnik, pa ni William Blake, nije mogao dati ono to zasluuje. Otkrivenje 12. daj e nam nakratko mogunost da nazremo kako je Boi morao izgledati negdje daleko iza Andromede: Boi s gledita anela. Izvjetaj se radikalno razlikuje od izvjetaja o roenju u evaneljima. Otkrivenje ne sp ominje pastire niti kralja djecoubojicu; umjesto toga opisuje zmaja koji vodi estoku bor bu na nebu. ena obuena u sunce s krunom od dvanaest zvijezda vie u boli i mukama raanja. Odjednom s e pojavljuje golemi crveni zmaj koji svojim repom skida treinu zvijezda s neba i ba ca ih na zemlju. On se gladno postavlja pred enom, ekajui da prodre njeno dijete im se rodi. U posljed njem trenutku novoroene biva odneseno u sigurnost, ena bjei u pustinju, i izbija opi kozmik i rat. Otkrivenje je po svim mjerilima neobina knjiga i itatelji moraju razumjeti njezin stil kako bi shvatili ovaj izuzetni prizor. U svakodnevnom ivotu simultano se odvijaju dva par alelna zbivanja, jedno na zemlji, a drugo na nebu. Meutim, Otkrivenje ih vidi zajedno, dozvoljavaj ui brzo bacanje pogleda iza scene. Na zemlji se rodilo dijete, kralj je to nauo i potraga je zapoe la. Na nebu je poela velika invazija, odluan napad vladara sila dobra na prijestolje zla u svemir u. John Milton je ovaj trenutak velianstveno izrazio u Izgubljenom raju i Vraenom raj u (Paradise Lost i Paradise Regained), u pjesmama koje nebo i pakao ine sreditem zanimanja, a zemlju pravim bojitem za nji* "The little Lord Jesus, no crving he makes" i "O Little Town of Bethlehem" sa stihom: "The hopes and fears of ali the vvorld do rest on thee tonight." 42 ROENJE - POSJET PLANETU hove sukobe. Suvremeni pisac J. B. Phillips takoer je pokuao istaknuti ovo gledite, na manje epskoj razini, i prolog Boia obratio sam se Phil-lipsovoj mati kako bih pokuao izbjei svoje gledite vezano za zemlju. Prema Phillipsovoj verziji, stariji aneo pokazuje jednom veoma mladom anelu ljepot e svemira. Oni promatraju vrtoglavo okretanje galaksija i uarenih sunca, a onda polete preko beskonanih

udaljenosti svemira dok konano ne uu u jednu galaksiju s petsto milijardi zvijezda . Kad su se njih dvojica pribliili zvijezdi koju nazivamo naim suncem i planetima ko ji krue oko nje, stariji je aneo pokazao na malu i dosta beznaajnu kuglu koja se jako sporo ok retala oko svoje osi. Malom anelu, ije su misli bile ispunjene dotad vienom veliinom i sjajem, izgled ala je nezanimljiva kao prljava teniska loptica. "Obrati posebnu panju na nju", rekao je stariji aneo upirui prstom. "Pa, meni se ini jako mala i prilino prljava", rekao je mali aneo. "to je kod nje po sebno?" Dok sam itao Phillipsovu fantaziju, pomislio sam na slike koje su astronauti Apol la slali na zemlju, opisujui kako je na planet "itav okru-gao i lijep i malen", plavozelena i smea kugla objeena u prostoru. Kad je kasnije govorio o tom prizoru, Jim Lovell je rekao: "Bilo je to jo jedno nebesko tijelo, oko etiri puta vee od mjeseca. Ali je sadravalo svu nadu i ivot i sve to je p osada Apolla 8 poznavala i voljela. Bila je to najljepa stvar koja se mogla vidjeti na itavom neb u." To je bilo gledite ljudskih bia. No, malom anelu zemlja nije izgledala dojmljivo. Sa zapanjenom nevjericom sluao je kad mu je stariji aneo rekao da je taj planet, malen i beznaajan i ne ba ist, bio poznati Posj eeni planet. "Misli rei da je na veliki i slavni Princ... siao osobno na ovu petorazrednu malu lo ptu? Zato bi uinio tako neto?" Lice malog anela namrtilo se od gnuanja. "eli li mi rei", kazao je, "da se spustio tak o nisko da postane jedno od tih puzavih, gmizavih stvorenja na toj lebdeoj lopti?" "Da, i ne vjerujem da bi mu se svialo da ih tim tonom naziva 'puzavim, gmizavim st vorenjima'. Koliko god nam to izgledalo neobi43 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO no, On ih voli. Siao je da ih posjeti nastojei ih podii kako bi postali slini njemu. " Mali je aneo izgledao zbunjeno. Takva misao gotovo je nadilazila njegovo shvaanje. Ona gotovo nadilazi i moje shvaanje, pa ipak, prihvaam da je ovo shvaanje klju za razumijevanje kranstva i, zapravo, kamen temeljac moje vjere. Kao kranin vjerujem da ivimo u paralelnim svjetovima. Jedan od njih sastoji se od breuljaka i jezera, od sjeni ka i politiara i pastira koji nou uvaju stada. Drugi se sastoji od anela i mranih sila i nekih mjesta negdje vani, nazvanih nebo i pakao. Jedne hladne noi, u mraku, meu naboranim betlehemskim breulj cima, ova su se dva svijeta nala u dramatinoj toki sjecita. Bog, koji ne zna za prije ili poslije, uao je u vrijeme i prostor. Bog, koji ne poznaje granica, preuzeo je okantnu sputanost koom novoroeneta, zloslutno ogranienje koje prua smrtnost. Kasnije e jedan apostol pisati: "On je slika Boga nevidljivoga, Prvo-roenac svakog stvorenja... on je prije svega i sve stoji u njemu." Ali ono malo oevidaca te boine noi nije nita od toga vidjelo.

Vidjeli su novoroene kako se upinje da upotrijebi nikad dotad koritena plua. Moe li ova betlehemska pria o Stvoritelju, koji je siao da se rodi na jednom malom planetu, biti istinita? Ako jest, to je pria bez premca. Nikad vie ne moramo se pitati znai li on o to se dogodilo na ovoj prljavoj maloj teniskoj lopti ita za ostali svemir. Nije nikakvo udo da je aneoski zbor snano spontano zapjevao i uznemirio ne samo nekoliko pastira ve itav svemir. 44 3. Podrijetlo i okolnosti - idovski korijeni i tlo / ovo je velika proturjenost: premda je bio idov, njegovi sljedbenici nisu bili ido vi. voltaire 3. Podrijetlo i okolnosti - idovski korijeni i tlo Kao djeak koji je odrastao u Bijeloj protestantskoj drutvenoj zajednici u Atlanti (WASP), u amerikoj saveznoj dravi Georgiji, nisam poznavao nijednog idova. Zamiljao sam idove k ao strance s jakim naglaskom i neobinim eirima, koji ive u Brooklvnu ili nekom udaljeno m mjestu gdje svi studiraju za psihijatre i glazbenike. Znao sam da su idovi imali neke ve ze s Drugim svjetskim ratom, ali gotovo nita nisam uo o holokaustu. Ti ljudi svakako nisu imal i veze s mojim Isusom. Tek sam se u svojim ranim dvadesetim godinama sprijateljio s jednim idovskim foto grafom koji me oslobodio mnogih predrasuda o njima. Kad smo jedne veeri do kasno ostali razgo varati, opisao mi je kako je izgledalo kad je u holokaustu izgubio dvadeset i sedam lanova svoje obitelji. Kasnije me upoznao s Eliem VVieselom, Chaimom Potokom, Martinom Bu-berom i drugim idovski m piscima, i poslije svih tih susreta poeo sam itati Novi zavjet drugim oima. Kako sa m to mogao propustiti! Isusovo plavooko idovstvo iskae iz Matejeve prve reenice koja ga predst avlja kao "sina Davidova, sina Abrahamova". U crkvi smo Isusa priznavali kao "jedinoroenoga Sina Bojega. Roenog od Oca prije sv ih vjekova... pravoga Boga od pravoga Boga". Meutim, ovo je vjerovanje svjetlosnim g odinama daleko od evaneoskog izvjetaja kako je Isus odrastao u idovskoj obitelji i u zemljo radnikom gradu Nazaretu. Kasnije sam saznao da ak ni obraeni idovi - koji su mogli prikazati Isusa mnogo jae ukorijenjena u idovskom tlu - nisu bili pozvani na kalcedonski sabor koj i je formulirao ovo vjerovanje. Mi pogani 47 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO izloeni smo stalnoj opasnosti da dopustimo da nam promakne Isusovo idovstvo, pa ak i njegova ljudska priroda. Povijesna je injenica da smo mi usvojili njihova Isusa. Kad sam Isusa bolje upozn ao, postao sam svjestan da svoj ivot nije proveo meu Zidovima prvog stoljea samo zato da bi u dvad esetom

spasio Amerikance. Jedini je od svih ljudi u povijesti imao povlasticu da izaber e gdje i kada e se roditi, a on je izabrao pobonu idovsku obitelj koja je ivjela u zabaenom protektorat u poganskog imperija. Sada vie ne mogu zamisliti Isusa odvojenog od njegova idovstva kao to ne bih mogao razumjeti Gan-dhija odvojenog od njegova indijskog podrijetla. Moram se vratiti daleko u prolost i zamisliti Isusa kao idova u prvom stoljeu s filakterijem na zapeu i palestinskom prai nom na sandalama. Martin Buber je rekao: "Mi idovi znamo [Isusa] na neki nain - u impulsima i osjeaji ma njegova idovstva - koji ostaje nedostupan nezna-bocima koji mu se pokoravaju." U pravu je, naravno. Da bih upoznao izvjetaj o Isusu, moram, na isti nain kao to upoznajem izvjetaj o bilo k ome drugome, saznati neto o njegovoj kulturi, obitelji i okruenju. Slijedei ovo naelo Matej ne poinje svoje evanelje kao to bih ga ja poeo, provokativnim pitanjem: "Kako e ova knjiga promijeniti va ivot", ve sa suhoparnim popisom imena, I susovim rodoslovljem. Matej je izabrao reprezentativni uzorak od etrdeset dva narataja idov a kako bi utvrdio Isusovo kraljevsko podrijetlo. Kao i jadni potomci svrgnutih europskih k raljevskih kua, seljaka obitelj Josipa i Marije mogla je svoje podrijetlo pratiti unatrag do neki h poznatih predaka, ukljuujui najveeg izraelskog kralja Davida i njegova izvornog utemeljitelja Abraham a.* * Matejev popis imena sadri i neke neugodne tajne. Sjetite se spomenutih ena (rije tkosti u idovskom rodoslovu). Bar su tri od njih bile tuinke, to je moda bio nain na koji je M atej elio nagovijestiti da je Isus predstavljao univerzalno obeanje. idovski Mesija imao je neznaboake krvi! Tamara, udovica bez djece, morala se obui kao prostitutka da bi zavela svog svekr a ne bi li mogla pridonijeti Isusovu rodoslovu. Rahaba se nije pretvarala ve je doista zaraivala za ivot kao prostitutka. A "Urijina ena", ili Bat eba, bila je cilj Davidove poude, to je izazva lo najpoznatiji kraljevski skandal Starog zavjeta. Ovi 48 PODRIJETLO 1 OKOLNOSTI - IDOVSKI KORIJENI I TLO Isus je odrastao u vrijeme obnove "idovskog ponosa". Kao protuudar na pritisak da usvoje grku kulturu, obitelji su nedavno poele usvajati imena koja podsjeaju na doba patrijarh a i na izlazak iz Egipta (kao etniki Amerikanci koji za svoju djecu biraju afrika ili panjolsko-portu galska imena). Tako je Marija dobila ime po Mojsijevoj sestri Mirjam, a Josip, kao i etvorica Is usove brae, po jednome od dvanaest Jakovljevih sinova. Isusovo ime dolazi od rijei Joua - "on e spasiti" - to je u ono vrijeme bilo uobiajen o ime. (Kako pokazuju popisi igraa prve lige bejzbo-la, Isusovo ime postaje popularno meu Latinoamerikancima.) Njegova uobiajenost, neto slino kao "Bob" ili "Joe" danas, mor ala je

vrijeati idovske ui u prvom stoljeu dok su sluali Isusove rijei. idovi nisu izgovarali sno ime BOG, osim to je to jednog dana u godini inio veliki sveenik, a ortodoksni idovi a k i danas paljivo sriu B_G. Za ljude odrasle s takvom tradicijom ideja da bi obian ovjek koji se zove Isus mogao biti Boji Sin i Spasitelj svijeta djelovala je uistinu sablanjivo. Isus je b io ovjek, za ime Boje, Marijin djeak. Znakovi Isusova idovstva izbijaju na povrinu u svim evaneljima. Kao bebu su ga obre zali. Znakovito je to jedini prizor iz djetinjstva pokazuje kako je njegova obitelj pri sustvovala obveznom blagdanu u Jeruzalemu, nekoliko dana hoda od njihova doma. Kao odrastao ovjek Isus je dolazio na bogosluje u sinagogu i hram, slijedio je idovske obiaje i govorio izr azima koje su njegovi sunarodnjaci razumjeli. ak i njegovi sukobi s drugim idovima, kao to su bil i farizeji, podvlaili su injenicu da su od njega oekivali da dijeli njihove vrijednosti i postu pa slino njima. Kao to je istaknuo njemaki teolog Jiirgen Moltmann, da je Isus ivio u Treem Reichu, vjerojatno bi bio igosan kao drugi idovi i poslan u plinsku komoru. Pogrom u njegovo vrijeme, kad je Herod masakrirao djecu, bio je posebno usmjeren protiv Isusa. Jedan moj prijatelj rabin spomenuo mi je da krani Isusov uzvik s kria: "Boe moj, Boe moj, zato si me ostavio?" smatraju posebno znaajnim trenutkom borbe izmeu Oca i Sina. ido vi, meutim, u ovim rijeima sumnjivi preci pokazuju da je Isus uao u ljudsku povijest otvoreno, voljni potoma k njezine sramote. Nasuprot tome, Herod Veliki, kralj koji je vladao u vrijeme Isusova roen ja, iz tatine je naredio da se unite izvjetaji o njegovu rodoslovlju, jer nije elio da itko usporeuje njegovo podrijetlo s podrijetlom drugih. 49 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO uju samrtni krik jo jedne idovske rtve. Isus nije bio prvi, a svakako ni posljednji i dov koji je izloen muenju povikao ove rijei iz Psalama. No, poslije samo nekoliko narataja od Isusova ivota, dolo je do neobina preokreta. U z rijetke iznimke, idovi su ga prestali slijediti i crkva je postala potpuno neznaboaka. to se dogodilo? ini mi se da Isus nije uspio ispuniti oekivanja Mesije kojeg su idovi oekivali. * * * Bilo bi nemogue meu vjernim idovima preuveliavati vanost rijei Mesija. Rukopisi otkriv eni 1947. kod Mrtvoga mora potvruju da je kumranska zajednica oekivala neposredni dola zak mesijanske osobe, ostavljajui jedno prazno mjesto za njega prigodom svetog obroka . Koliko god izgledalo drsko sanjati da e mala provincija, stijenjena izmeu velikih sila dati vl adara svijeta, idovi su upravo to vjerovali. U svojoj su budunosti vidjeli kralja koji e njihovoj zemlji vratiti slavu.

Tijekom Isusova ivota u zraku je lebdjela pobuna. Povremeno bi se pojavili lani me sije da povedu pobune koje bi bile uguene energinim mjerama. Uzmimo samo jedan primjer: neki pror ok poznat kao "Egip-anin" privukao je u pustinju mnotvo pred kojim je objavio da e se na njeg ovu zapovijed uruiti jeruzalemske zidine. Rimski upravitelj poslao je za njima odred vojnika i pobio etiri tisue pobunjenika. Kad se proulo da se jo jedan dugo oekivani prorok pojavio u pustinji, mnotvo je polo da vidi divljeg ovjeka obuenog u devinu kou. "Nisam ja Krist [Mesija]", ponavljao je Ivan K rstitelj i nastavio jo vie poticati nade govorei uzvienim rijeima o onome koji e se uskoro pojavi ti. Ivanovo pitanje upueno Isusu: "Jesi li ti Onaj koji ima doi ili drugoga da ekamo?" bilo je stvarno najvanije pitanje onog vremena, koje se svuda aptalo. Svaki je hebrejski prorok uio da e jednog dana Bog uspostaviti svoje kraljevstvo n a zemlji i to je bio razlog to su glasine o "sinu Davi-dovu" tako rasplamsale idovske nade. Bog e os obno dokazati da ih nije zaboravio. Izaija je to prikazao rijeima: "O, da razdre nebesa i sie... pred licem tvojim tresla bi se brda, pred tobom bi drhtali narodi." Budimo iskreni. Kad se na sceni pojavio onaj na koga je Ivan ukazivao, niti su s e tresla brda niti su drhtali narodi. Isus ni izdaleka nije zadovo50 PODRIJETLO I OKOLNOSTI - IDOVSKI KORIJENI I TLO ljio raskone nade idova. Dogodilo se suprotno: poslije jednog narataja rimski vojni ci sravnili su Jeruzalem sa zemljom. Mlada kranska crkva prihvatila je razaranje hrama kao znak k raja saveza izmeu Boga i Izraela, i poslije prvog stoljea jako se malo idova obraalo na kranstvo. Krani su prisvojili idovska Pisma, preimenovali ih u "Stari zavjet" i uinili kraj veini id ovskih obiaja. Odbaeni od strane crkve, okrivljeni za Isusovu smrt, neki su idovi poveli kampanju protiv krana. Proirili su glasinu da je Isus bio nezakoniti potomak Marijine veze s jednim rimskim vojnikom i napisali okrutnu parodiju evanelja. Isus je objeen uoi Pashe, stajalo je u jednom izvjetaju, jer se "bavio vraanjem i varao i zavodio Izraela". ovjek ije su roenje anel i slavili s proglasom mira na zemlji postao je veliko razvode u povijesti ovjeanstva. * * * Prije nekoliko godina sreo sam u Nevv Orleansu deset krana, deset idova i deset mus limana. Psihijatar i pisac M. Scott Peck pozvao nas je da ustanovi moemo li nae razlike na dvladati toliko da stvorimo neku vrstu drutvene zajednice. Svaka je religija odrala jedno bogosluje - muslimani u petak, idovi u subotu, krani u nedjelju dok su ostali bili pozvani da promatraju. Bogosluja su pokazala upeatljive slinosti i podsjetila nas koliko toga je svima trima vjerama zajedniko. Moda intenzitet osjeaja meu ovim t rima tradicijama potjee iz zajednike batine: obiteljske svae su uvijek najtee, a graanski r

atovi najkrvaviji. U Nevv Orleansu nauio sam novu rije: istisnutost. idovi su bili ogoreni idejom da je kranska vjera istisnula judaizam. "Smatram to kuriozitetom povijesti, kao da je moja rel igija stavljena u staraki dom", rekao je jedan. "Uostalom, smeta mi kad ujem izraz 'starozavjetni Bo g' pa ak i 'Stari zavjet'." Krani su takoer preuzeli rije Mesija, ili njezinu grku jednoznanicu " Krist". Jedan je rabin ispriao kako je odrastao u jedinom idovskom domainstvu u malom gradu u Virginiji. Svake godine su krani traili da njegov otac, potovani lan drutva (i kao ido

nepristran u suenju), ocijeni izlobu boine rasvjete i odlui koje kue zasluuju nagrade. Kao djeak, ovaj rabin vozio se s ocem pored svake 51 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO kue u gradu, eznutljivo i s neshvaanjem zurei u bljetavu boinu rasvjetu: doslovce "Mes jina svjetla".* Nisam znao da muslimani obje religije smatraju istisnutima. Prema njima, kranstvo je poteklo iz judaizma i odatle preuzelo neke dijelove, islam je potekao iz kranstva i preuzeo d ijelove iz obiju religija. Abra-ham je bio prorok, Isus je bio prorok, ali Muhamed je bio pravi P rorok. Stari zavjet ima svoje mjesto kao i Novi, ali Kur'an je "konano otkrivenje". Kad sam uo kako se o mojoj vjeri govori takvim pokroviteljskim izrazima, shvatio sam kako su se idovi osjeali tijek om dva tisuljea. Nakon to sam uo kako tri religije jasno pokazuju svoje razlike, shvatio sam koliku je duboku podjelu Isus izazvao. Muslimansko bogosluje sastojalo se uglavnom od pobonih molit ava Svemoguemu. idovsko bogosluje imalo je itanje iz Psalama i Tore i neto toplog pjevanj a. Svaki od ovih elemenata nalazimo i u kranskom bogosluju. Ono to nas je razdvajalo od drugih bilo je slavljenje Gospodnje veere. "Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje", i tao je na voditelj prije nego to je podijelio kruh - Kristovo tijelo, toku neslaganja. Kad su muslimani osvojili Malu Aziju, pretvorili su mnoge kranske crkve u damije i uklesali otar natpis kao upozorenje preostalim kranima: "Bog ne raa i nije roen." Istu frazu m ogli bismo staviti na zidove sinagoge. Velika razdjelnica povijesti see unatrag do Bet lehema i Jeruzalema. Je li Isus stvarno Mesija, Boji Sin? Kako su idovi u Nevv Orleansu obj asnili, Mesija koji umire u dobi od trideset i tri godine, narod koji poslije Spasiteljeve smrt i ide nizbrdo, svijet koji se sve vie, a ne manje cjepka - ove injenice ba ne idu u prilog pripadnicima Isusov a naroda. Pa ipak, unato ove velike razdjelnice od dvije tisue godina, unato svemu to se dogod ilo u ovom stoljeu nasilnog antisemitizma, meu idovima raste zanimanje za Isusa. Kad je 1925. hebrejski

znanstvenik Joseph Klausner odluio napisati knjigu o Isusu, mogao je nai samo tri cjelovite rasprave o Isusovu ivotu, koje su napisali suvremeni idovski znanstvenici. Danas i h je na stotine, ukljuujui i neke veoma duboke studije. Suvremena izraelska kolska djeca ue da je Isu s bio veliki uitelj, moda najvei od idovskih uitelja, kojeg su neznaboci postupno "usvojili" . * Drimo na umu da je ime Krist na engleskom Christ, a Boi Christmas. Otuda pisac ig rom rijei pokazuje da se radi o Kristovim, odnosno "Mesijinim svjetlima". 52 PODRIJETLO I OKOLNOSTI - IDOVSKI KORIJENI I TLO Je li mogue itati evanelja bez jednostranosti? idovi ih itaju s oprezom, spremni na z graanje. Krani ih itaju kroz iskrivljene lee crkvene povijesti. Uvjeren sam da bi obje skupin e dobro postupile kad bi zastale da razmisle o Matejevim prvim rijeima: "Rodoslovlje Isus a Krista, sina Davidova, sina Abrahamova." Sin Davidov govori o Isusovoj mesijanskoj tituli koj u idovi ne bi trebali ignorirati; "titula, koje se nije htio odrei da spasi svoj ivot, ne moe za njega biti bez znaenja", kae C. H. Dodd. Sin Abrahamov govori o Isusovu idovskom podrijetlu koje n i mi krani ne bismo smjeli ignorirati. Jaroslav Pelikan pie: Da li bi bilo takvog antisemitizma, da li bi bilo toliko pogroma, da li bi bilo Auschwitza, da je svaka kranska crkva i svaki kranski dom u svojoj pobonosti i potovanju Marije vidio ne samo Majku Boju ili Kraljicu neba ve idovsku djevojku i novu Mirijam, a u ikonama Krista ne samo Pantokratora ve i rabina Jeuhu bar-Josipa, rabina Isusa iz Nazareta? Kao dijete nisam poznavao nijednog idova. Sada poznajem. Znam neto o njihovoj kult uri. O vrstim vezama koje odravaju ivima svete blagdane ak i kod obitelji koje vie ne vjeruj u u njihovo znaenje. O vatrenim raspravama koje su me isprva plaile ali su me ubrzo pr ivlaile kao nain osobnog angairanja. O potovanju, ak i tovanju legalizma usred drutva koje uglavno m cijeni autonomiju. O tradicionalnom znanstvenom krugu koji je pomogao sauvati kul turu, unato bezobzirnim pokuajima drugih da je zatru. O sposobnosti da se ljudi uhvate ispod ruke i pleu i pjevaju i smiju se, ak i onda kad svijet prua malo razloga za slavlje. To je bila kultura u kojoj je Isus odrastao - idovska kultura. Da, on ju je promi jenio, ali uvijek sa svojeg polazita, kao idov. Kad se danas pitam kako je Isus izgledao kao tinejder, p omislim na idovske djeake koje poznajem u Chicagu. I kad me te misli uzdrmaju, sjetim se da j e Isus u svoje vrijeme izazvao suprotnu reakciju. idovski tinejder, svakako -ali Boji Sin? 53 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO * * * Isus je izabrao ne samo narod, ve je izabrao i vrijeme i mjesto u kojem e se rodit i. Prema Bonhoefferovim rijeima, ovaj dio povijesti postao je "maternica roenja Boga". Zato ba ovaj dio? Ponekad se pitam zato Isus nije doao u suvremenije doba kad bi imao prednosti masovne

komunikacije. Ili u Izaijine dane kad je oekivanje Mesije bilo na vrhuncu i kad j e Izrael jo uvijek bio nezavisna drava. to je to bilo u prvom stoljeu to ga je uinilo pravim trenutkom d a se Bog spusti u svijet? Svako doba ima svoje obiljeje: devetnaesto stoljee s vedrim pouzdanjem, dvadeseto stoljee s nasilnim kaosom. U doba Isusova roenja, dok je Rimsko Carstvo bilo na vrhuncu, pr evladali su nada i optimizam. Kao i u Sovjetskom Savezu prije raspada ili u Britanskom Imper iju u doba kraljice Viktorije, Rimljani su maem uvali mir, ali su ak i pokoreni narodi uglavno m suraivali. Osim Palestine, naravno. U vrijeme Isusova roenja oivjelo je oekivanje "novog poretka". Rimski pjesnik Vergi lije skovao je ovu frazu koja je zvuala kao rijei starozavjetnog proroka kad je objavio da e "n ovi ljudski rod sii s nebeskih visina", da e doi do promjene zahvaljujui "roenju djeteta kojim e zavri i eljezno doba ljudskog roda i otpoeti zlatno doba". Meutim, Vergilije ove mesijanske rijei nije napisao o Isusu ve o cezaru Augustu, "sadanjem boanstvu", "obnovitelju svijeta", ko ji je poslije graanskog rata izazvanog umorstvom Julija Cezara ponovno uspio ujediniti Carstvo. Odanim rimskim podanicima August je ponudio mir, sigurnost i zabavu, u dvije rij ei: kruha i igara. Pax romana pobrinuo se da graani imaju zatitu od vanjskih neprijatelja i da uivaju koristi od rimske pravde i graanske vlasti. U meuvremenu je grki duh ispunio tijelo rimske pol itike. U cijelom carstvu narod se odijevao poput Grka, gradio zdanja u grkom stilu, bavio se grkim sportovima i govorio grkim jezikom. Osim u Palestini. Palestina, komad koji anakonda nije mogla probaviti, beskrajno je izluivala Rim. Nasuprot rimskoj toleranciji mnogobotva, idovi su se grevito drali ideje o jednome Bogu, svojem Bogu, koji im je otkrio posebnu kulturu Izabranog naroda. VVilliam Barclav opisuje to se dogodi lo kad su se sudarila ova dva drutva. "Jednostavna je povijesna injenica da je u trideset godin a izmeu 67. do 37. godine prije Krista, prije pojave Heroda Velikog, 54 PODRIJETLO I OKOLNOSTI - IDOVSKI KORIJENI I TLO u revolucionarnim ustancima u Palestini nestalo vie od sto pedeset tisua ljudi. U svijetu nije bilo eksplozivnije i zapaljivije zemlje od Palestine." idovi su se oduprli helenizaciji (nametnutoj grkoj kulturi) isto tako estoko kao to su se borili protiv rimskih legija. Rabini su ovu odbojnost odravali na ivotu podsjeajui idove na pokuaje seleukidskog luaka Antioha, koji je prije vie od jednog stoljea pokuao helenizirati i dove. Antioh je prisiljavao djeake da se podvrgnu operacijama koje ponitavaju obrezanje kako bi se mogli goli pojaviti na grkim atletskim natjecanjima. Jednog starog sveenika dao je izbievati na smrt zato to je odbio jesti svinjetinu, a jednu majku i njezino sedmero djece dao

je zaklati zato to se nije htjela pokloniti pred jednim kipom. U gnusnom inu koji je postao poznat k ao "groza pustoi" provalio je u Svetinju nad svetinjama u hramu, prinio neistu svinju na rtve nik u ast grkog boga Zeusa i zamrljao svetite njezinom krvlju. Antiohova kampanja je bijedno zavrila, tjerajui idove na otvorenu pobunu predvoenu Makabejcima. (idovi jo i danas slave Hannuku kao uspomenu na ovu pobjedu.) Zapravo su Makabejci gotovo itavo stoljee odolijevali tuinskim napadaima, dok se rimska sila ni je okomila na Palestinu. Rimskim armijama trebalo je trideset godina da ugue svaki znak pobu ne; onda su lokalnog diktatora Heroda postavili za svoju marionetu kao "Kralja idovskog". Gle dajui Rimljane kako ubijaju ene i djecu u njihovim kuama, na trgovima pa ak i u hramu, upitao je j ednog generala: "Hoe li Rimljani liiti grad svih njegovih stanovnika i imetka i ostaviti me kao kralja u pustinji?" Zamalo. U vrijeme kad je Herod stupio na prijestolje, ne samo Jeruzal em, ve i itava zemlja leala je u ruevinama. Herod Veliki jo je uvijek vladao kad se Isus rodio. Palestina je ostala razmjerno mirna pod njegovom eljeznom akom, jer su dugi ratovi iscrpili duh i resurse idova. Potres 31. godine prije Krista pobio je 30.000 ljudi i mnogo stoke, to je izazvalo jo veu oskudicu. idovi su takve tragedije nazvali "Mesijine muke" i molili Boga za izbavitelja. Teko je nai suvremenu usporedbu, s obzirom da je sovjetski imperij propao, s nesig urnom situacijom u kojoj su se idovi nali pod rimskom vlau. Tibet ili Kina moda? Crnci u Jun oj Africi prije nego to su se oslobodili vladavine manjine? Najprovokativniji zakljuc i dolaze od posjetitelja dananjeg Izraela, koji ne mogu a da ne zamijete slinost poloaja galile jskih idova u Isusove dane i Palestinaca u nae vrijeme. Jedni i 55 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO drugi sluili su gospodarskim interesima svojih bogatih susjeda. Jedni i drugi ivje li su u malim zaseocima, ili izbjeglikim logorima, usred mnogo suvremenije i strane kulture. Je dni i drugi bili su izloeni redarstvenim satima, racijama i diskriminaciji. Malcolm Muggeridge je 1970-ih primijetio: "Ulogu rimskih legionara preuzela je i zraelska vojska. Sada su Arapi bili pokoreni narod s pravom da, kao idovi u Isusovo vrijeme, odlaz e u svoje damije i ive svoju religiju, ali se prema njima inae postupa kao prema drugorazredn im graanima." Obje skupine, dananji Palestinci i galilejski idovi imaju istu prijem-ljivost za u sijane glave koje e ih pozvati na oruani ustanak. Sjetite se dananjeg Bliskog istoka sa svim nasiljem , intrigama i sukobljenim strankama. U takvoj se zapaljivoj sredini rodio Isus. * * * Putovanje iz Judeje u Galileju u proljee putovanje je od smeega do zelenog, od bez vodnog,

kamenitog terena do nekih od najbujnijih polja u mediteranskom bazenu. Voe i povre raste u izobilju, ribari love ribu u Galilejskom jezeru, a iza valovitih breuljaka na zap adu svjetluca plavi Mediteran. Isusov zaviajni grad Nazaret, tako opskuran da se ak ne nalazi na popis u ezdeset i tri grada spomenutih u Talmudu, nalazi se na breuljku 400 metara iznad morske razine. Pogled s jednog grebena prua iroku panoramu, sve od gore Karmel pored mora do snijenog vrha gore Hermon na sjeveru. S plodnom zemljom, prekrasnim prizorima i umjerenom klimom, Galileja ima svoje p rivlanosti; Isus je tu u djetinjstvu nesumnjivo uivao. Poljsko cvijee i korov koji je rastao i zmeu usjeva, naporno odvajanje penice od pljeve, smokvina stabla i vinogradi na padinama breulj aka, njive koje se bijele pred etvu - sve to pokazat e se kasnije u njegovim prispodobama i k azivanjima. Isto tako slikovita, neka se obiljeja Galileje nee pokazati. Samo pet kilometara sjever no, vidljiv iz Nazareta, nalazio se svjetlucavi grad Seforis koji se upravo obnavljao. Isusovi susjedi -moda i njegov otac - bili su tamo zaposleni u graevinarstvu. Vei dio Isusova ivota graevinari su radili u ovoj prekrasnoj grko-rimskoj metropoli, s ulicama pod kolonadama, forumom, palaom, kupa56 PODRIJETLO I OKOLNOSTI IDOVSKI KORIJENI I TLO litem s gimnastikom dvoranom i luksuznim vilama, sve sagraeno od bijelog vapnenca i obojenog mramora. U velianstvenom kazalitu koje je moglo primiti etiri tisue gledatelja, grki su glumci, ili hypocriti, zabavljali multinacionalno mnotvo. (Isus e kasnije posuditi ovu rij e da opie one koji u javnosti igraju lanu ulogu.) Tijekom Isusova ivota Seforis je sluio kao galilejska prijestolnica, druga po vanos ti iza Jeruzalema u cijeloj Palestini. Meutim, evanelja nijednom ne biljee da je Isus posj etio ili ak spomenuo ovaj grad. Nije posjetio ni grad Tiberijadu, Herodovo zimovalite koje se nalazilo u blizini Galilejskog jezera. On je u irokom luku zaobilazio sredita bogatstva i pol itike moi. Premda je Herod Veliki uspio pretvoriti Galileju u najnapredniju provinciju u Pa lestini, samo je nekolicina od toga imala koristi. Seljaci bezem-ljai uglavnom su sluili interesima bogatih zemljoposjednika (jo jedna injenica koja e se pojaviti u Isusovim prispodobama). Bo lest ili uzastopne godine loeg vremena predstavljale bi katastrofu za veinu obitelji. Znamo da je Isus odrastao u siromatvu; njegova obitelj nije sebi mogla priutiti janje za rtvu u hram u i zbog toga je trebala prinijeti par grlica i dva golubia. Galileja je bila na glasu kao plodno tlo za revolucionare. etvrte godine prije Kr ista, nekako u vrijeme Isusova roenja, jedan od pobunjenika provalio je u arsenal u Seforisu i o pljakao ga da

naorua svoje sljedbenike. Rimska vojska ponovno je osvojila grad i spalila ga - to objanjava zato ga je trebalo ponovno graditi - i razapela dvije tisue idova koji su sudjelova li u ustanku. Deset godina kasnije, jedan drugi pobunjenik po imenu Juda podigao je ustanak, t raei od svojih sunarodnjaka da ne plaaju porez poganskom rimskom imperatoru. Pomogao je u osniva nju stranke zelota koja e est desetljea zadavati muke Rimu. Dva su Judina sina razapeli poslije Isusove smrti, a njegov posljednji sin e Rimljanima oteti utvrdu Masadu, zaklinjui se da e je braniti dok ne umre i posljednji idov. Na kraju je 960 idovskih mukaraca, ena i djece izvrilo samoubojstvo samo da ne padne u ruke Rimljanima. Galilejci su bili do sri ljubite lji slobode. Bez obzira na napredak i politiku aktivnost, Galileja nije ba uivala neko potovanje ostalih dijelova zemlje. Bila je najudaljenija provincija od Jeruzalema i kulturno najza ostalija. Rabinska literatura onog vremeI 57 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO na prikazuje Galilejce kao prostake, predmet etnikih ala. Galilejci koji su uili he brejski izgovarali su ga tako grubo da ih u drugim sinagogama nisu pozivali da itaju Toru . Govoriti uobiajenim aramejskim jezikom dosta nemarno bio je izdajniki znak galilejskih kori jena (kako e to imun Petar ustanoviti jednog dana kad ga je u jednom dvoritu izdao njegov seljak i naglasak). Aramejske rijei sauvane u evaneljima pokazuju da je i Isus govorio sjevernjakim dija lektom, to je sigurno pojaalo sumnjiavost prema njemu. "Pa zar Krist dolazi iz Galileje?" " Iz Nazareta da moe biti to dobro?" Drugi su Zidovi smatrali da je Galileja takoer nemarna prema duhovnim stvarima. P oslije osamnaest godina provedenih u Galileji jedan se farizej alio: "Galileja, Galileja , ti mrzi Toru." Kad se Nikodem zauzeo za Isusa, uutkali su ga ukorom: "Da nisi i ti iz Galileje? Istrai pa e vidjeti da iz Galileje ne ustaje prorok." Sama Isusova braa hrabrila su ga: "Otii odavle i poi u Judeju." Gledano iz perspektive vjerskog sjedita u Jeruzalemu, Galileja nikako ni je mogla biti mjesto iz kojeg bi se moglo oekivati Mesiju. * * * Kad itam evanelja, pokuavam se vratiti u ono doba. Kako bih ja reagirao na ugnjetav anje? Da li bih se trudio da budem primjeran graanin i drao se po strani od nevolje, da ivim i dam drugima da ive? Bi li na mene utjecali vatreni pobunjenici kao to su zeloti? Da li bih se borio na podmukliji nain, moda izbjegavajui plaanje poreza? Ili bih svoju energiju uloio u nek i vjerski pokret i izbjegavao politike sukobe? Kakav bih idov bio da sam ivio u prvom stoljeu? U to je vrijeme u Rimskom Carstvu ivjelo osam milijuna idova, neto malo vie od etvrti ne toga

broja u samoj Palestini*; ponekad su rimsko strpljenje izazivali do krajnjih gra nica. Rimljani su idove igosali kao "ateiste" jer su odbijali potovati grke i rimske bogove, a smatral i su ih drutvenim izrodima zbog njihovih neobinih obiaja: idovi su odbijali jesti "neistu" hr anu svojih susjeda, prestajali bi sa svim poslovima u pe* Uglavnom zbog holokausta, broj idova je devetnaest stoljea kasnije priblino isti, s tim to isti omjer ivi u Palestini. 58 PODRIJETLO I OKOLNOSTI - IDOVSKI KORIJENI I TLO tak uveer i u subotu, i prezirali su graanske slube. No, Rimljani su judaizmu ipak dodijelili pravni status. Nevolje idovskih voa u mnogo emu su sliile onima u ruskim crkvama pod Staljinom. Mog li su suraivati, to znai pokoriti se mijeanju vlasti, ili su mogli ii svojim putem, to je zn ailo nesmiljeno progonstvo. Herod Veliki dobro se uklapa u Staljinov model, drei vjersk u zajednicu u stanju sumnjienja i terora preko mree svojih uhoda. "Svoje velike sveenike mijenjao je kao to bi mijenjao odjeu", alio se jedan idovski pisac. Kao odgovor na to, idovi su se raspali u stranke koje su ile razliitim putevima kolaboracije ili separatizma. To su bile stranke ko je e slijediti Isusa, sluati ga, iskuavati ga, procjenjivati. Eseni su bili najodvojeniji od svih. Kao pacifisti nisu se aktivno opirali Herod u ili Rimljanima ve su se radije povukli u samostanske zajednice u piljama gole pustinje. Uvjereni da je rimska invazija dola kao kazna jer se nisu uspjeli pridravati Zakona, oni su se posvetili istoi. Eseni su se svakog dana obredno okupali, strogo su se drali propisa o prehrani, nisu vrili veliku nudu subotom, nisu nosili nakit, nisu se zaklinjali i sva su materijalna dobra drali z ajednikima. Nadali su se da e svojom vjernou potaknuti dolazak Mesije. Zeloti, koji su predstavljali drukiju strategiju separatizma, zastupali su oruanu pobunu za izbacivanje neistih tuinaca. Jedna grana zelota specijalizirala se za politiki tero rizam protiv Rimljana, dok su drugi djelovali kao neka vrsta "moralne policije" da ostale idov e dre na uzdi. U jednoj ranijoj verziji etnikog ienja, zeloti su objavili da treba smaknuti svakoga t ko bi se oenio osobom druge rase. Tijekom godina Isusove slube, promatrai su sigurno primijetili da se u njegovoj skupini nalazio i Simun Zelot. S druge strane, Isusovi drutveni kontakti s neznabo-cima i strancima, ne spominjui prispodobe kao to je ona o milosrdnom Samarianinu, izazvali bi bijes ovinistikih zelota. Na drugoj strani, kolaboracionisti su pokuali djelovati unutar sustava. Rimljani su dali ogranienu vlast idovskom savjetu zvanom Sanhe-drin, a zauzvrat za svoje privilegije Sanhedr in je suraivao s Rimljanima, dojavljujui svaki znak ustanka. U njihovu je interesu bilo da sprijee ustanke i

nemilosrdnu odmazdu koju bi sigurno izazvali. idovski povjesniar Josip Flavije govori o mentalno bolesnom seljaku koji bi u jeku narodnih blagdana vikao "Teko Jeruzalemu!" i uznemiri59 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO vao mnotvo. Sanhedrin ga je pokuao kazniti, ali uzalud, pa su ga predali rimskom u pravitelju na teko bievanje. Izbievali su ga nasmrt i mir je uspostavljen. Na isti je nain Sanhedr in poslao predstavnike da ispitaju Ivana Krstitelja i Isusa. Jesu li ozbiljna prijetnja mi ru? Ako jesu, treba li ih predati Rimljanima? Kajfa, veliki sveenik, savreno je prikazao kolabo-racionistiko gledite rijeima: "I ne mislite kako je za vas bolje da jedan ovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!" Saduceji su bili najoitiji kolaboracionisti. Prvo su se helenizirali pod Grcima, zatim su suraivali s Makabejcima, Rimljanima i sada s Hero-dom. Humanisti po teologiji, saduceji nisu vjerovali u ivot poslije smrti, niti u boansku intervenciju na ovoj zemlji. Sto se dogaa, dogaa se, a kako u budunosti nema sustava nagrade i kazne, ovjek treba uivati u ogranienom vremenu na z emlji. Iz sjajnih, palaama slinih domova te srebrnog i zlatnog kuhinjskog posua koje su otkri li arheolozi, ini se da su saduceji znali uivati u ovom ivotu. Od svih stranaka u Palestini, biro kratski saduceji mogli su najvie izgubiti iz svake prijetnje prema status quo. Farizeji, popularna stranka srednjeg stalea esto se nala na razmeu, kad se trebala o dluiti izmeu separatizma i kolaboriranja. Oni su potovali visoka mjerila istoe, posebno u p ogledu svetkovanja subote, obredne istoe i tonog vremena blagdana. idove koji se toga nisu pridravali smatrali su "neznabocima", iskljuivali ih iz mjesnih savjeta, bojkotirali njihove poslove i izbjegavali ih pozivati na obroke i drutvene sastanke. Ali i farizeji su ve podnij eli svoj dio stradanja: jednom je prigodom u jednom jedinom danu razapeto osamsto farizeja. P remda su arko vjerovali u Mesiju, farizeji su oklijevali da prebrzo slijede nekog varalicu ili udotvorca, koji bi zemlji mogao donijeti nesreu. Farizeji su paljivo birali svoje bitke izlaui svoj ivot samo kad je bilo nuno. Jednom prigodom Poncije Pilat prezrivo je odbio potovati raniji sporazum prema kojemu rimska vojs ka nee ulaziti u Jeruzalem sa zastavama na kojima je careva slika ("ikona"). Farizeji su to smatr ali idolopoklonikim inom. Protestirajui, mnotvo idova, veinom farizeja, pet je dana i noi pro elo ispred Pilatove palae u nekoj vrsti mirnog prosvjeda, plaui i molei ga da promijeni zapovijed. Pilat je naloio da se okupe na hipodromu gdje je u zasjedi ekala vojska pa je zapr ijetio da e ubiti svakoga tko ne prestane moljakati. Svi su kao jedan pali na 60 PODRIJETLO I OKOLNOST] - IDOVSKI KORIJENI I TLO

lice, otkrili svoje vratove i objavili da e radije umrijeti nego prekriti svoje za kone. Pilat je popustio. * * * Dok sam razmiljao o svakoj ovoj skupini, zakljuio sam da bih najvjerojatnije zavrio u farizejskoj stranci. Divio bih se njihovu pragmatinom pristupu postojeoj vlasti, uravnoteenom s a spremnou da se zaloe za naela. Kao ljudi reda, farizeji su bili dobri graani.* Radika li kao to su bili eseni i zeloti kod mene bi izazvali nervozu; saduceje bih prezirao kao o portuniste. I tako bih, kao simpatizer farizeja, stajao po strani od Isusovih sluatelja, promatrajui ga ka ko se nosi s goruim problemima svakidanjice. Bi li me Isus pridobio? Koliko god to elim, ne mogu lako odgovoriti na ovo pitanj e. Vremenom je Isus uspio uznemiriti sve glavne skupine u Palestini i otuiti se od njih. On se d rao treeg puta, niti odvajanja niti suradnje, i time je vidljivo promijenio naglasak s Herodova ili C ezarova kraljevstva na Boje kraljevstvo. U retrospektivi, ini se teko primijetiti nijanse koje su odvajale jednu stranku od druge, ili razumjeti sukob koji bi izbio oko manje vanih elemenata Isusova uenja. Bez obzira na razlike, eseni, zeloti, farizeji i ak saduceji imali su jedan zajedniki cilj: sauvati ono to je izrazito idovsko, bez obzira to to bilo. Tom cilju Isus je predstavljao prijetnju i ja sam siguran da bih je primijetio. U biti su idovi podizali ogradu oko svoje kulture u nadi da e svoj mali narod uzvie nih ideala spasiti od pogana koji su ih okruivali. Je li ih Bog mogao osloboditi od Rima kao to ih je neko oslobodio od Egipta? Jedna je tradicija obeavala da e, ako se Izrael bude kajao ita vog jednog dana, ili ako bude savreno svetkovao dvije subote, uskoro slijediti Mesijino izba vljenje. Neko se duhovno buenje zbivalo, potaknuto sjajnim novim hramom. Sagraen na irokoj platformi koja je dominirala i* Strunjaci su raspravljali o tome zato evanelja biljee toliko sukoba izmeu Isusa i f arizeja, kad je s njima imao mnogo vie zajednikog nego sa saducejima, esenima i zelotima. Jedno je objanjenje da su evanelja pisana nekoliko desetljea poslije Isusove smrti. U to vri jeme je Jeruzalem ve bio razoren i druge su stranke u biti nestale. Naravno, pisci evanelj a bili su usmjereni na jedinu preivjelu prijetnju, na farizeje. 61 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO tavim Jeruzalemom, hram je postao sredite nacionalnog ponosa i nada za budunost. Upravo u takvoj sredini ja bih, kao drugi idovi, prosuivao Isusove izjave o legali zmu, svetkovanju subote i hramu. Kako bih mogao uskladiti svoje potovanje prema obitel jskim vrijednostima s komentarima kao to je ovaj: "Doe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, enu

i djecu, brau i sestre... ne moe biti moj uenik"? to je Isus time elio rei? Slino tome za slubene ui Sanhedrina izvjetaj o primjedbi kao to je bila: "Mogu razvaliti Hram Boji i za tri ga dana sagraditi" nije bilo prazno hvalisanje ve oblik hule i ak izdaje, jer je napa o upravo ono to je idove dralo na okupu. Isusova ponuda da ovjeku oprosti grijehe inila im se bizarno neprikladnom, kao da privatna osoba danas ponudi da e nekome izdati putovnicu ili graevinsku dozvolu. to je on mislio tko je, prisvajajui itav hramski sustav? Kako se ispostavilo, idovski strah od kulturnog samoubojstva pokazao se potpuno o pravdanim. Ne Isus, ve druga karizmatina linost podignut e ustanak koji je na kraju, 70. godine, i zazvao Rim da razori hram a Jeruzalem sravni sa zemljom. Grad e kasnije biti obnovljen kao r imska kolonija s hramom bogu Jupiteru koji je podignut na mjestu razorenog idovskog hrama. idovima je pod prijetnjom smrtne kazne bilo zabranjeno ui u grad. Rim je pokrenuo egzil koji nee zavriti do naeg narataja i on je zauvijek promijenio lice judaizma. 62 4. Kunja - Obraun u pustinji Evanelja tvrde da je Isus, idov koji je odrastao u ruralnoj Galileji, bio nitko dr ugi do Boji Sin koji je doao s neba boriti se protiv zla. S obzirom na ovu zadau, odmah se javljaj u odreena pitanja o Isusovim prioritetima. Na vrhu popisa su prirodne katastrofe: ako je I sus imao mo lijeiti bolesti i podizati mrtve, zato se nije upustio u rjeavanje nekoliko makro-problema kao to su potresi i uragani ili moda itava plejada zlokobnih mutirajuih virusa koji mue zemlju ? Filozofi i teolozi smatraju da je za mnoga od ostalih zemaljskih zala kriva ljud ska sloboda, to opet raa mnotvo novih pitanja. Imamo li stvarno preveliku slobodu? Imamo slobodu da pov rijedimo i ubijamo jedni druge, da vodimo globalne ratove, da opljakamo svoj planet. ak slobo dno prkosimo Bogu time to emo ivjeti bez sputavanja, kao da ne postoji drugi svijet. Da uutka kri tiare, Isus je u najmanju ruku mogao smisliti nekoliko neoborivih dokaza, koji bi dali odlunu prednost Bogu. Ovako izgleda da je lako ignorirati ili ne priznati Boga. Isusov prvi "slubeni" in kao odrasle osobe, kad je otiao u pustinju da se licem u l ice suoi s tuiteljem, dao mu je priliku da rijei ove probleme. Sam Sotona je iskuavao Bojega Si na navodei ga da promijeni pravila i svoje ciljeve ostvari preacem na blistav nain. U pjeanim ravnicama Palestine na kocki je bilo neto vie od Isusova karaktera; na kocki je bi la povijest ljudskog roda. 65 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO * * * Kad je John Milton napisao nastavak svojeg epa Izgubljeni raj, pretvorio je kunju , a ne raspee u najhitniji dogaaj u Isusovu nastojanju da povrati svijet. U vrtu su mukarac i ena p ali na Sotonino

obeanje da e se uzdignuti iznad poloaja koji im je dodijeljen. Tisuljeima kasnije, dr ugi predstavnik - Drugi Adam, kako to Pavao kae - suoio se sa slinim ispitom, premda ne obino izopaenim. Moete li biti poput Boga?, upitao je napasnik u Edenu; Moe li uistinu bit i ovjek?, pitao je napasnik u pustinji. Kad itam izvjetaj o kunji, s obzirom na nedostatak oevidaca, postajem svjestan da su sve pojedinosti morale potei od samoga Isusa. Iz nekog razloga Isus se smatrao obvezn im da svojim uenicima otkrije taj trenutak borbe i osobne slabosti. Pretpostavljam da je kunja bila stvaran sukob, a ne uloga koju je Isus glumio s unaprijed poznatim rezultatom. Isti napa snik koji je naao fatalno mjesto ranjivosti kod Adama i Eve usmjerio je ubojitom preciznou svoj napa d na Isusa. Luka postavlja scenu u lagano dramskom tonu. "Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana i Duh ga etrdeset dana vodio pustinjom, gdje ga je iskuavao avao. Tih dana nije nita jeo, te kad oni istekoe, ogladnje." Kao dva usamljena borca, dva su se svemirska diva sukobila u pustoi. Jedan, koji je tek poeo obavljati svoju zadau na neprijateljskom teritoriju, stigao je u stanju malaksalosti. Drugi, samouvjeren i na svojem domaem terenu, preuzeo je inicijativu. Iznenauju me pojedinosti kunje. Sotona je traio da Isus pretvori kamen u kruh, ponu dio mu sva kraljevstva svijeta i poticao ga da skoi s visokog mjesta kako bi isprobao Boje ob eanje o fizikoj sigurnosti. Gdje je u ovim zahtjevima zlo? Ove tri kunje izgledaju kao Isusova pr ava, upravo ono to se oekuje od Mesije. Nee li Isus umnoiti kruh za pet tisua, to je mnogo dojmljivije ? On e uz to pobijediti smrt i ponovno ustati da postane Kralj kraljeva. Ove tri kunje s ame po sebi nisu se inile zle - ali se u pustinji oito dogodilo neto od kljune vanosti. Britanski pjesnik Gerard Manlev Hopkins prikazuje kunju kao neku vrstu sastanka n a kojem se Isus i Sotona trebaju upoznati. U neizvjesnosti oko utjelovljenja, Sotona nije b io siguran je li Isus bio obian ovjek ili teofanija, ili moda aneo s ogranienim silama kao on sam. 66 KUNJA - OBRAUN U PUSTINJI Izazivajui Isusa da uini uda, elio je ispitati moi svojeg protivnika. Martin Luther i de dalje, nagaajui da se Isus tijekom svojeg ivota "ponaao veoma skromno i druio s grenim ljudim a pa ga zbog toga nisu posebno cijenili". Zbog toga "ga je avao previdio i nije ga pre poznao. Jer avao je dalekovidan; on trai samo ono to je veliko i uzvieno, i uz to se vezuje; ne gled a na ono to je maleno i ispod njega". U evaneoskim izvjetajima dva borca postupaju jedan prema drugome s nekom vrstom op reznog potovanja, kao dva boksaa koji u ringu krue jedan oko drugoga. Za Isusa je vjerojat no najvei napor bio pristanak da se uope izloi kunji. Zato jednostavno ne unititi napasnika i t ime spasiti povijest ovjeanstva od njegove poasti? Isus je oklijevao.

Sa svoje strane Sotona je ponudio da vlast nad svijetom preda u zamjenu za zadov oljstvo to je nadvladao Sina Bojeg. Premda je Sotona pripremio ispite, na kraju je sam pao na n jima. Na dva testa Isus se samo trebao dokazati, ali trei je bio pitanje bogotovlja, na to Bog n ikad nee pristati. Kunja je raskrinkala Sotonu, dok je Bog i dalje ostao pod krinkom. Ako si Bog, re kao je Sotona, zadivi me. Postupaj kako Bog treba postupati. Isus je odgovorio: Samo Bog donosi ovakve odluke, stoga nita ne inim na tvoju zapovijed. U lijepim filmovima Wima VVendersa o anelima [Nebo nad Berlinom; In Weiter Ferne, SoNah!), nebeska bia s djetinjim divljenjem raspravljaju kakav je osjeaj piti kavu i probav ljati hranu, osjetiti toplinu i bol, osjetiti kretanje kostura dok hodate, osjetiti dodir dru gog ljudskog bia, rei "Ah!" i "Oh!" jer se sve ne zna unaprijed, ivjeti prema minutama i satima i tako upoznati sada umjesto vjenosti. U dobi od trideset i neto godina, kad se prvi put sukobio sa Sot onom u pustinji, Isus je shvatio sve "prednosti" toga to je ljudsko bie. Sasvim se ugodno osjeao u v lastitoj koi. Kad se osvrnem na ove tri kunje, vidim da je Sotona nudio primamljivo poboljanje. Iskuavao je Isusa na dobrim stranama ljudskoga ivota a ne na zlim: da osjeti okus kruha bez p odlonosti utvrenim pravilima gladi i zemljoradnje, da se suoi s rizikom bez prave opasnosti, da uiva u asti i vlasti bez mogunosti bolnog odbacivanja - ukratko, da nosi kru67 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO nu a ne kri. (Za kunjama kojima se Isus odupro jo uvijek eznu mnogi od nas koji su n jegovi sljedbenici.) Apokrifna evanelja, koja je crkva proglasila sumnjivima, daju naslutiti kako bi i zgledalo da je Isus popustio Sotoninim kunjama. Ovi izmiljeni izvjetaji tvrde da je Isus kao dijete izr aivao glinene vrapce koje je jednim dahom mogao oivjeti, a bacanjem osuenih riba u vodu mogao je udom uiniti da zaplivaju. Da bi svojim drugovima u igri odrao lekciju, pretvarao bi ih u koze, a ljude bi oslijepio ili ogluio da uiva u njihovu ozdravljenju. Apokrifna evanelja iz drugog s toljea pandani su suvremenim stripovima o Superboyu i Batgirl. Njihova vrijednost je uglavnom u suprotnosti koju predstavljaju stvarnim evaneljima, a koja otkrivaju Mesiju koji se udotvornim silama nije sluio u svoju korist. Poevi s kunjama Isus je pokazao da se ne kani povinovati zemal jskim pravilima. Za vrijeme snimanja dokumentarca u Izraelu, Malcolm Muggeridge razmiljao je o Isu sovoj kunji: Neobino je to se dogodilo, u pravom trenutku za poetak snimanja kad su sjene bile j o dugake a svjetlost tek dovoljna, da sam u blizini primijetio mnotvo kamenja, sve jednake v eliine, koje je sliilo na dobro peene i smee hljebove. Kako je lako Isus mogao ove kamene kruhove p retvoriti u

jestive, kao to e kasnije pretvoriti vodu u vino na svadbi! Uostalom, zato i ne bi? Rimske su vlasti dijelile besplatan kruh da promiu Cezarovo kraljevstvo, a Isus je na ovaj nain mogao promicati svoje... Trebao je samo potvrdno kimnuti i mogao je imati izgraeno kranstvo, ne samo na etiri ma klimavim evaneljima i poraenom ovjeku razapetome na kri, ve na osnovi zdravih drutvenoekonomskih planova i naela... Svaka se utopija mogla ostvariti te obistini ti svaka nada i svaki san. Kakav bi dobrotvor Isus bio! Prihvaen podjednako na londonskom ekonoms kom fakultetu i harvardskoj poslovnoj koli; s kipom na Parliament Squareu i s jo jedni m na Capitol Hillu i na Crvenom trgu... Umjesto toga, odbio je ponudu, uz obrazloenje da se tr eba pokloniti samo Bogu. Kako to Muggeridge vidi, iskuenje se vrtilo oko pitanja koje je za Isusove zemlja ke bilo na prvome mjestu: kako bi trebao izgledati Mesija? 68 KUNJA - OBRAUN U PUSTINJI Narodni Mesija koji bi pretvarao kamenje u kruh da nahrani mnotvo? Torin Mesija k oji bi stajao na vrhu hrama? Kraljevski Mesija koji ne bi vladao samo nad Izraelom nego nad svim zemaljskim kraljevstvima? Ukratko, Sotona je Isusu ponudio priliku da bude gromoviti Mesija kojeg mislimo da elimo. U Muggeridgeovu opisu svakako sam prepoznao Mesiju kojeg bih ja elio. Mi elimo sve drugo samo ne Mesiju patnika - a to je u odreenom smislu i Isus elio. Sotona je bio sasvim blizu s prijedlogom da se Isus baci s najvieg mjesta da provjeri Boju brigu . Ta e se kunja ponovno pojaviti. Jednom, u nastupu ljutnje, Isus je Petra otro ukorio: "Nosi se od mene, sotono!" rekao je, "... jer ti nije na pameti to je Boje, nego to je ljudsko!" Petar je ustu knuo pred Isusovim pretkazivanjem patnje i smrti - "Boe sauvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije do goditi!" -i ta instinktivna zatitna reakcija izazvala je Isusa. On je u Petrovim rijeima ponovno u o Sotonino zavodniko iskuavanje da izabere laki put. Prikovan na kri Isus e ovo posljednje iskuenje uti ponovljeno kao izrugivanje. Jedan od zloinaca se rugao: "Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!" Promatrai su dobacivali: "Neka sada sie s kria pa emo povjerovati u nj... Neka ga sad [Bog] izbavi ako mu omilje!" Ali nije bilo spaavanja, ni uda, ni lake, bezbolne smrti. Da bi spasio druge, jasno je, nije mogao spasiti sebe. Ovu je injenicu morao znati kad se suoio sa Sotonom u pustinji. * * * to se mojih iskuenja tie, sklon sam uobiajenim porocima poude i pohlepe. Meutim, kad razmiljam o Isusovim kunjama, shvaam da su one bile usmjerene na razlog njegova dol aska na zemlju, na njegov "stil" djelovanja. U biti je Sotona mamio Isusa ubrzanim ostva renjem njegove zadae. Mogao je zadobiti mnotvo stvaranjem kruha po potrebi i preuzeti vlast nad s vjetskim kraljevstvima, a pritom se sauvati od opasnosti. "Zato tako sporo vue noge prema ono

me to je najbolje?", rugao se Sotona u Miltonovu spjevu. Prvi put sam ovu misao naao u spisima Dostojevskoga, koji je prizor kunje uinio sre ditem svojeg velikog romana Braa Karamazovi. Agnostiki brat Ivan Karamazov pie pjesmu naz vanu "Veliki Inkvizitor", 69 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO smjetenu u Sevillei esnaestog stoljea, kad je inkvizicija bila na samome vrhu. Prem a pjesmi, prerueni Isus posjeuje grad u vrijeme kad na lomai svakodnevno spaljuju krivovjerce . Veliki Inkvizitor, inae kardinal, "starac od gotovo devedeset godina, visok i uspravan, smeurana lica i upalih oiju", prepoznaje Isusa i baca ga u zatvor. Ovdje njih dvojica razgovaraju u prizoru koji namjerno podsjea na Isusovo iskuenje u pustinji. Inkvizitor ima optubu: time to je odbio kunju, Isus je protratio tri najvee sile koj e su mu bile na raspolaganju, "udo, tajanstvenost i vlast". Trebao je posluati Sotonin savjet i uin iti traeno udo kako bi poveao svoj ugled u narodu. Trebao je prihvatiti ponudu vlasti i moi. Zar Isus nije shvatio da ljudi vie od svega ele tovati ono to je uspostavljeno bez osporavanja? "Umjesto d a zavlada ovjekovom slobodom, ti si je proirio i duhovno kraljevstvo ljudskog roda njome zau vijek opteretio. elio si ovjekovu slobodnu ljubav, da te dragovoljno slijedi, da ga pota kne i osvoji." Time to se odupro Sotoninoj kunji da se ne obazire na ovjekovu slobodu, Inkvizitor smatra da je Isus uinio da ga se suvie lako odbaci. Odrekao se svoje najvee prednosti: moi da nam etne vjeru. Na sreu, nastavlja lukavi Inkvizitor, crkva je prepoznala zabludu i ispravila je i otad se oslanja na uda, tajanstvenost i vlast. Inkvizitor mora zbog toga jo jednom pogubiti Isusa da ne ometa rad crkve. Ovaj prizor iz romana Braa Karamazovi ima poseban znaaj zato to su se u Rusiji, u v rijeme nastanka ovog romana, organizirali komunistiki revolucionari. Kako je Dostojevski primijetio, i oni e ovu tehniku posuditi od crkve. Obeali su da e pretvoriti kamenje u kruh, jamit i zatitu i sigurnost svim graanima u zamjenu za neto vrlo jednostavno: svoju slobodu. Komuniz am e postati novom crkvom u Rusiji, isto tako utemeljenoj na udu, tajanstvenosti i vla sti. Vie od stoljea nakon to je Dostojevski napisao ovaj jezivi dijalog o vlasti i slobo di, imao sam priliku posjetiti njegovu domovinu i osobno vidjeti posljedice sedam desetljea ko munistike vladavine. Otiao sam u Rusiju u studenom 1991. godine, kad se sovjetsko carstvo u ruavalo, kad je Mihail Gorbaov odstupio pred Borisom Jeljcinom i kad je itava zemlja nastojala pon ovno otkriti sebe. eljezni stisak sile popustio je i narod je sada uivao u slobodi da govori to god eli. 70

KUNJA - OBRAUN U PUSTINJI ivo se sjeam sastanka s urednicima Pravde, biveg slubenog glasnogovornika Komunistike partije. Pravda je kao i svaka druga ustanova ropski sluila komunistikoj "crkvi". Meutim, sada je naklada Pravde drastino pala (od jedanaest milijuna na sedamsto tisua) zajedno s p adom komunizma. inilo se da su urednici Pravde ozbiljni, iskreni, u potrazi - i potres eni do sri. Toliko potreseni da su sada traili savjet od emisara jedne religije koju je njihov osniv a podrugljivo nazvao "opijumom za narod". Urednici su sjetno primijetili da kranstvo i komunizam imaju mnoge zajednike ideale : jednakost, zajednitvo, pravdu i rasni sklad. Ali su morali priznati da je marksistiko ostvare nje ove vizije proizvelo najstranije none more koje je svijet ikada vidio. Zato? "Mi ne znamo kako pokrenuti ljude da pokau saaljenje", rekao je glavni urednik. "P okuali smo skupiti novac za djecu u ernobilu, ali prosjeni ruski graanin svoj e novac radije po troiti na pie. Kako vi popravljate i motivirate ljude? Kako uspijevate da postanu dobri?" Sedamdeset i etiri godine komunizma dokazale su izvan svake sumnje da se dobrota ne moe nametnuti zakonom iz Kremlja i provesti orujem. Teka je ironija da pokuaji prisilja vanja na moralnost obino proizvode prkosne podanike i vladare tirane koji gube svoju moral nu jezgru. Napustio sam Rusiju sa snanim osjeajem da bi za nas krane bilo dobro da ponovno nauim o temeljne lekcije iz Isusovih kunji. Dobrotu nije mogue nametnuti izvana, odozgo pr ema dolje; ona mora rasti iznutra, sa samoga dna. Iskuenje u pustinji otkriva temeljnu razliku izmeu Boje i Sotoni-ne sile. Sotona im a mo da prisili, zaslijepi, da nametne poslunost, da uniti. Ljudi su mnogo toga nauili od t e sile i vlasti obilno crpe iz njezina spremita. S biem ili pendrekom ili s AK-47 ljudska bia mogu prisiliti druga ljudska bia da uine sve to ele. Sotonina sila djeluje izvana i vri prisilu. Nasuprot tome, Boja sila djeluje iznutra i ne vri prisilu. "Ne moe ovjeka podjarmiti u dom niti oekivati slobodno izraavanje vjere ako nije zasnovana na udu", rekao je Inkvizitor Isusu u romanu Dosto-jevskog. Takva sila moe ponekad izgledati kao slabost. U odlunosti da njeno preobraava iznutra prema van i u nepopustljivoj ovisnosti o ljudskom izboru, Boja sila moe izgledati kao neka vrsta abdikacije. Kao to 71 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO je svakom roditelju i zaljubljenoj osobi poznato, ljubav moe izgubiti mo ako je vo ljena osoba odluila da je prezrivo odbije. "Bog nije nacist", rekao je Thomas Merton. Svakako nije. Gospodar svemira postat e njegova rtva, bespomoan pred odredom vojnika u vrtu. Bog se uinio slabim samo iz jednog raz loga: da ljudskim biima omogui da slobodno odlue to e uiniti s njim.* Soren Kierkegaard pisao je o Bojem njenom dodiru: "Svemogui koji na ovaj svijet moe

spustiti svoju teku ruku, moe svoj dodir uiniti tako lakim da stvorenje dobije nezavisnost." Priznajem, ponekad bih volio da Bog upotrijebi jai dodir. Moja vjera pati od prevelike slobo de, od suvie iskuenja da ne vjerujem. Ponekad bih elio da me Bog svlada, da nadvlada moje sumnj e sigurnou, da prui konane dokaze svojega postojanja i brige. elio bih da Bog preuzme aktivniju ulogu u ljudskim zbivanjima. Da je pruio ruku i samo prstom maknuo Saddama Husseina s prijestolja, koliko bi ivota bilo spaeno u Zaljevskom ra tu? Da je to isto uinio s Hitle-rom, koliko bi idova bilo poteeno? Zato Bog nita ne poduzima? Volio bih da Bog preuzme aktivniju ulogu u mojem osobnom ivotu. elim brze i spekta kularne odgovore na svoje molitve, ozdravljenje od bolesti, zatitu i sigurnost za moje vo ljene. elio bih imati Boga bez dvosmislenosti, Nekoga na koga mogu uprijeti prstom zbog mojih su mnjiavih prijatelja. Kad o tome razmiljam, prepoznajem u sebi tanki, uplji odjek izazova koje je Sotona dobacio Isusu prije dvije tisue godina. Bog se danas opire ovim iskuenjima kao to im se Isus opro na zemlji, i umjesto toga odluuje se za sporiji, njeniji put. Prema rijeima Georgea MacDonalda: * U drami Dorothv Savers TheMan Born to Be King (ovjek roen za kralja), kralj Hero d govori magima: "Ne moete vladati ljudima ljubavlju. Kad naete svoga kralja, recite mu to. Samo e troje vladati ljudima - strah, pohlepa i obeanje sigurnosti." Kralj Herod je poznavao r ukovodea naela po kojima Sotona djeluje, ona ista koja je Isus' odbio u pustinji. 72 KUNJA - OBRAUN U PUSTINJI Umjesto da boanskom snagom uniti silu zla; umjesto prinudne pravde i unitenja zlih; umjesto stvaranja mira na zemlji pomou vladavine savrenog kneza; umjesto okupljanja jeruza lemske djece pod svoja krila eljela to ona ili ne, i njihova spaavanja od uasa koji su izazvali tjeskobu u njegovoj prorokoj dui - pustio je da zlo vri svoju volju dok ivi; zadovoljio se spor im, neohrabrujuim putevima stvarne pomoi; da ljude ini dobrima, da istjera, a ne samo k ontrolira Sotonu... Voljeti pravednost znai pomoi joj da raste, a ne koristiti je za odmazdu... On se opirao svakom poticaju da radi bre za manje dobro. "Jeruzaleme, Jeruzaleme", uskliknuo je Isus u prizoru na koji aludira MacDonald. "Koliko li puta htjedoh okupiti djecu tvoju kao to kvo-ka okuplja pilie pod krila, i ne htjedoste." Uenici su predloili Isusu da zapovjedi ognju da sie s neba i uniti neskruene gradove; nasuprot tome, Isus je svojim usklikom izrazio bespomonost, zapanjujue "kad bi bar" silo je s usana Boje g Sina. On se nije nametao onima koji to nisu eljeli. to vie upoznajem Isusa to sam vie pod dojmom onoga to je Ivan Karamazov nazvao "udom obuzdavanja". uda koja je Sotona predlagao, znakovi i uda koje su farizeji zahtije vali, konani

dokaz za kojim eznem - sve ovo ne bi predstavljalo ozbiljnu prepreku za svemogueg Boga. Vie zauuje njegovo odbijanje da se pokae i nadvlada. Boje strano nastojanje na ovjekovoj s lobodi tako je neogranieno da nam je dao snagu da ivimo kao da on ne postoji, da mu pljuj emo u lice, da ga razapne-mo. Sve to je Isus morao znati kad se u pustinji suoio s napasnikom, u smjeravajui svoju veliku snagu na obuzdavanje. Vjerujem da Bog nastoji na takvom obuzdavanju jer nikakav pirotehniki prikaz svem oi nee postii odgovor za kojim ezne. Premda mo moe prisiliti na poslunost, samo ljubav moe izazvati odgovor ljubavi, a to je upravo ono to je Bog elio od nas i to je razlog z bog kojeg nas je stvorio. "A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve u privui k sebi", rekao je Isus. U sluaju da nismo shvatili to eli rei, Ivan dodaje: "To ree da oznai kakvom e smru umrijeti." U Bo j je prirodi davanje sebe; on svoje pozive zasniva na portvovnoj ljubavi. Sjeam se kako sam jednog poslijepodneva u Chicagu sjedio na terasi nekog restoran a, sluajui utuena ovjeka koji je priao o svom odluta73 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO lom sinu. Jake, njegov sin, nije mogao zadrati ni jedan posao. Sav je novac troio na alkohol i droge. Rijetko je kad dolazio kui i roditeljima je donosio malo radosti a mnogo j ada. Jakeov otac opisao mi je osjeaj svoje bespomonosti rijeima vrlo slinima onima koje je Isus upotr ijebio za Jeruzalem. "Kad bih ga bar mogao vratiti, zakloniti i pokuati mu pokazati koliko ga volim", rekao je. Onda je zastao nastojei da zavlada svojim glasom i dodao: "Neobino je, premda me on odbija, Jakeova mi ljubav znai vie nego ljubav moje drugo troje odgovorne djece. udnovato, zar ne? Eto, takva je ljubav." Osjeam da je u toj posljednjoj reenici u nekoliko rijei vie uvida u tajnu Bojeg suzdra vanja nego to sam je naao u bilo kojoj knjizi o teo-diceji. Zato se Bog zadovoljava spori m, neohrabrujuim nainom da potakne rast pravednosti umjesto da je osveti? Eto, takva je ljubav. Ljubav ima vlastitu mo, jedinu silu koja je u stanju osvojiti ljudsko srce. * * * Premda odbijen u sve tri kunje, Sotona je vjerojatno napustio mjesto sukoba smiju ljei se. Isusovo odluno odbijanje da se ravna prema Sotoni-nim pravilima znailo je da se Sotona i d alje moe ravnati po tim pravilima. Uostalom, jo je uvijek imao na raspolaganju kraljevstva ovog svijeta, a sada je nauio lekciju o Bojem obuzdavanju. Boje obuzdavanje prua priliku onima koji se protive Bogu. Naravno, doi e do drugih okraja. Isus bi silom istjerivao demone, ali Duh kojim ih je nadomjestio bio je daleko manje posesivan i uvijek ovisan o volji opsjednute oso be. Bilo je obilje prigoda za pakost: Isus je to priznao kad je Boje kraljevstvo koje raste usred zl a usporedio s

penicom koja raste meu korovom. S gledita Sotonina, Isusove kunje bile su novo produenje ivota. Djeca iz Gospodara m uha (Lord of the Flies)* mogla su due lutati po otoku, naizgled slobodna od autoriteta odra slih. Osim toga, mogla su optuiti Boga ako bi neto polo krivo. Ako Bog uporno proputa reagirati dok * U Goldingovu prvom romanu Gospodar muha iz 1954. djeca kolske dobi nakon brodol oma na jednom pacifikom otoku tijekom atomskog rata ponovno pokazuju ovjekov pad u grijeh kad njihovi odnosi iz nedunog drugarstva prijeu u totalitarni pokolj. 74 KUNJA - OBRAUN U PUSTINJI se odvijaju avolje pakosti kao to su kriarski ratovi i holokaust, zato ne okriviti R oditelja umjesto djece? ini mi se da je Isus odbijanjem kunji u pustinji stavio na kocku Boji ugled. Bog je obeao da e jednoga dana obnoviti savrenstvo zemlje, ali to u meuvremenu? Movara ljudske povijes ti, brutalnost, ak i u crkvenoj povijesti, budua apokalipsa - je li sve to vrijedno boa nskog suzdravanja? Otvoreno reeno, je li ovjekova sloboda vrijedna te cijene? Nitko tko ivi usred procesa obnove, a ne na njegovu kraju, ne moe poteno odgovoriti na to pitanje. Sve ega se mogu sjetiti jest da je Isus, usamljeni borac koji se suelice silovito sukobio sa Zlom da ga uniti, izabrao drukiji put. Za njega je ouvanje slobodne volje po zlu po znate vrste izgledalo vrijedno cijene. Odluka nije mogla biti laka, jer je ukljuivala njegovu vlastitu patnju kao i patnju njegovih sljedbenika. Kad ispitujem ostatak Isusova ivota, vidim da je nain obuzdavanja uspostavljen u p ustinji bio prisutan u cijelom njegovu ivotu. Nikako ne mogu zamisliti da je Isus nekoga nago varao. Umjesto toga, isticao je posljedice izbora, a onda odluku preputao drugoj strani. Na pita nje jednog bogataa odgovorio je beskompromisno i zatim ga pustio da ode. Marko umjesno dodaje ovaj komentar: "Isus ga nato pogleda, zavoli ga..." Isus je imao realnu spoznaju o tome kako e g a svijet primiti: "Razmahat e se bezakonje i ohladnjeti ljubav mnogih." Ponekad se sluimo izrazom "kompleks spasitelja" da opiemo nezdravi sindrom opsjedn utosti rjeavanjem problema drugih ljudi. Meutim, znakovito je da je pravi Spasitelj bio p otpuno slobodan od takvog kompleksa. Nije bio pod pritiskom da za svog ivota obrati itav svijet ili da lijei ljude koji nisu bili spremni za lijeenje. Prema Miltonu, Isus je to "prikazi vao na humaniji nain, vie nebeski, / privlanim rijeima da osvoji spremna srca, / putajui da uvjeravanj e govori umjesto straha". Ukratko, Isus je pokazao nevjerojatno potovanje prema ovjekovoj slobodi. Kad je So tona traio priliku da kua Petra i da ga reeta kao penicu, ni tada Isus nije odbio zahtjev. Nje gov je odgovor glasio: "Ali ja sam molio za tebe da ne malake tvoja vjera." Kad mu je mnotvo okre nulo lea i

kad su ga mnogi uenici napustili, Isus je Dvanaestorici gotovo tugaljivo rekao: " Da moda i vi ne kanite otii?" Kad se njegov ivot kretao prema kobi u Jeruzalemu, raskrinkao je Jud u, ali nije pokuao sprijeiti njegovo zlodjelo - i to je posljedica obuzdavanja. 75 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO "Hoe li tko za mnom,... neka uzme svoj kri i neka ide za mnom", rekao je Isus u sv ojem najmanje manipulativnom pozivu koji je ikad uputio. * * * Iznenadila me ova osobina obuzdavanja kod Isusa - mogli bismo je gotovo nazvati boanskom plaljivou. Obraujui izvjetaj o Isusu u evaneljima, shvatio sam da sam od njega oekiva ste osobine koje sam sreo u junoj fundamentalistikoj crkvi svojeg djetinjstva. Tamo sa m se esto osjeao rtvom emocionalnog pritiska. Doktrina se servirala u stilu "Vjeruj i ne pos tavljaj pitanja!" Sluei se silom uda, tajanstvenosti i vlasti, crkva nije ostavljala mjesto sumnji. T akoer sam upoznao manipulativne tehnike za "zadobivanje dua"; neke od njih su ukljuivale pog reno prikazivanje samoga sebe osobi s kojom sam razgovarao. Ali mi nikako ne polazi z a rukom da ijednu od tih osobina naem u Isusovu ivotu. Ako ispravno itam crkvenu povijest, mnogi Isusovi sljedbenici popustili su upravo onim kunjama kojima je Isus odolio. Dostojevski je otroumno prikazao prizor kunje u eliji za muen je Velikog Inkvizitora. Kako je crkva, osnovana od onoga koji je odolio kunji, mogla provest i inkviziciju nametanja vjerovanja koje je trajalo pola milenija? U meuvremenu, u neto blaoj prot estantskoj verziji u enevi, dunosnici su pohaanje crkve proglasili obveznim, a odbijanje prima nja euharistije zloinom. I tu su krivovjerce spaljivali na lomai. Na svoju sramotu, kranska povijest otkriva neprestane pokuaje da se pobolja Kristov put. Ponekad se crkva udruuje s vlastima, to nudi preac do moi. "tovanje uspjeha je openito oblik tovanja idola koje avao neumorno njeguje", pisao je Helmut Thielicke o poetnoj zane se-nosti njemake crkve Hitlerom. "U prvim godinama nakon 1933. mogli smo primijetiti gotov o sugestivno primoravanje koje proizlazi iz velikog uspjeha i kako su pod utjecajem ovih uspj eha ljudi, ak i krani, prestali pitati u ije ime i po kakvu cijenu..." Ponekad crkva proizvodi svoje vlastite mini-Hitlere, ljude s imenima kao Jim Jon es i David Koresh, koji predobro razumiju mo koju predstavljaju uda, tajanstvenost i autoritet. A pon ekad crkva jednostavno posuuje sredstva manipulacije koja su usavrili politiari, trgovci i str unjaci 4 za izradu reklama. 76 KUNJA - OBRAUN U PUSTINJI U prepoznavanju ovih nedostatak sam brz. Ali kad se okrenem od crkvene povijesti i ispitam sebe, ustanovim da sam i ja ranjiv na takve kunje. Nedostaje mi snaga volje da se oprem

preacu rjeavanja ljudskih potreba. Nedostaje mi strpljenje da dopustim Bogu da djeluje p olako, na "gentlemanski" nain. elim sam preuzeti kontrolu, prisiliti druge da pomognu ostvar iti ciljeve u koje vjerujem. Spreman sam odrei se odreenih sloboda za jamstvo sigurnosti i zatite . Spreman sam odrei se i mnogo vie toga za priliku da ostvarim svoje ambicije. Kad osjetim kako se u meni javljaju ove kunje, vraam se izvjetaju o Isusu i Sotoni u pustinji. Isus je otporom Sotoninim kunjama sauvao za mene upravo onu slobodu koju imam kad se su oim s vlastitima. Molim se za povjerenje i strpljenje koje je Isus pokazao. I radujem se to, kako stoji u Hebrejima, "nemamo takva Velikog sveenika koji ne bi mogao biti supatnik u naim sl abostima, nego poput nas iskuavana svime, osim grijehom. Doista, u emu je iskuan trpio, moe is kuavanima pomoi." 77 5. Pojava - to bih ja zamijetio? Sve u vezi s Kristom iznenauje me. Njegov duh me zadivljuje, a njegova me volja z bunjuje. Izmeu njega i svih drugih na svijetu, nema nieg s ime bi se mogao usporediti. On je uistinu bie za sebe... Uzalud istraujem u povijesti da naem nekoga slinog Isusu, ili neto to bi b ilo priblino slino evanelju. Ni povijest, ni ljudski rod, ni razdoblja, ni priroda, ne nude mi nita s ime bih to usporedio ili objasnio. Sve je izuzetno. Napoleon 5. V Pojava - Sto bih ja zamijetio? Apostolsko vjerovanje brzo prolazi kroz Isusov ivot u jednom odlomku, koji poinje s njegovim roenjem i odmah prelazi na njegovu smrt, silazak u pakao i uzaae na nebo. Samo trenu tak - ne manjka li neto? to se dogodilo u razdoblju izmeu njegova roenja od Djevice Marije i stradanja pod Poncijem Pilatom? Nekako sve to je Isus rekao i uinio u trideset i tri godine na zemlji kao da je zanemareno u nastojanju da se protumai njegov ivot. Kako je proveo vrijeme na z emlji? Uspomene iz nedjeljne kole zapravo oslabljuju moja nastojanja da zamislim Isusov svakidanji ivot, jer je bio prikazan beivotnim prizorima na flanelografu. Evo ga gdje pouava. Ovdje dri janje. Sada razgovara sa Samarian-kom, a evo, jo jedan razgovor s ovjekom koji se zove Nikodem. Najaktivniji prizor bio je prikaz uenika u njihovi m minijaturnim amcima kako poskakuju na plavom moru flanelografa. Sjeam se prizora I susa koji stoji u hramu s biem u ruci, ali to se nije slagalo ni sa ime to sam uio o njemu. Sv akako ga nikad nisam vidio da prisustvuje nekoj zabavi. U nedjeljnoj koli mogao sam nauiti i njenice o Isusovu ivotu, ali kao osoba ostao je udaljen i dvodimenzionalan. Filmovi o Isusu pomogli su mi da oivi. Neki od njih, kao Zeffirellijev Isus iz Na

zareta, silno se trude da stvore ozraje sukladno evaneoskim izvjetajima. Nasuprot smirenim prizorima na flanelografu, filmovi pokazuju Isusa na djelu, okruena nemirnim promatraima koji s e naguravaju kako bi ga bolje vidjeli i koji mu dodijavaju svojim zahtjevima. 81 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO Kad gledam te filmove, pa se vratim evaneljima, pokuavam preuzeti svoju omiljenu u logu novinara ili bar njezin ekvivalent iz prvog stoljea. Stojim po strani, sluam i pra vim zabiljeke, s namjerom da u svojim izvjetajima uhvatim neto od tog Isusa, dok sam istovremeno sv jestan kako utjee na mene osobno. to vidim? to me se doima? to me zbunjuje? Kako ga mogu prenije ti svojim itateljima? Ne mogu poeti kako obino poinjem kad izvjeujem o nekome, opisivanjem njegova izgleda. Nitko ne zna kako je izgledao. Prvi polurea-listini Isusovi portreti pojavili su se tek u petom stoljeu i bili su isto nagaanje; dotad su ga Grci prikazivali kao mladu osobu bez b rade, slinu bogu Apolonu. Godine 1514. netko je izradio krivotvoreni dokument pod imenom Publija Lentulija , rimskog upravitelja koji je naslijedio Poncija Pilata; on sadri ovaj opis Isusa: Visok je, pristao i ljubazna i dostojanstvena ponaanja; boju kose je teko usporedi ti s nekom drugom, a pada u valovitim uvojcima... razdijeljena je na tjemenu i sputa se napr ijed po obiaju nazireja; elo mu je visoko, veliko i dostojanstveno; obrazi su bez mrlja i bora, prelijepe rumene boje; nos i usta su oblikovani u savrenoj simetriji; brada, ija boja odgovara boji kose, see ispod brade i u sredini je razdijeljena u ralje; oi su mu veoma plave, bistre i smirene. .. Prepoznajem tog Isusa s uljane slike koja visi na betonskim zidovima crkve iz mo ga djetinjstva. No krivotvoritelj se izdao sljedeom reenicom: "Nitko ga nije vidio da se smije." Je l i on itao ista evanelja koja sam ja itao, dokumente u kojima nema ni jedne rijei o Isusovoj fizikoj pojavi, ali opisuju kako vri svoje prvo udo na svadbi, kako daje zgodne nadimke svojim uenicima i kako nekako dolazi na glas kao "izjelica i vinopija"? Kad su sveti ljudi kritizirali njegove uenike zbog nemara u duhovnim stvarima, Isus je odgovorio: "Mogu li svatovi postiti dok je z arunik s njima?" Od svih moguih slika koje je mogao primijeniti na sebe, Isus se opredijelio za sl iku zarunika ije vedro raspoloenje veseli sve sudionike svadbe. 82 POJAVA - TO BIH JA ZAMIJETIO? Jednom sam u razredu pokazao desetak umjetnikih dijapozitiva koji na vie naina prik azuju Isusa - kao Afrikanca, Koreanca, Kineza - i zatim traio da opiu kako je po njihovu miljen ju Isus izgledao. U biti su svi tvrdili da je bio visok (to se ba nije moglo rei za idova iz prvog stoljea),

veina je rekla da je bio zgodan, ali nitko nije rekao da je bio debeo. Pokazao sa m im BBC-ev film o Kristovu ivotu, u kojem je Krista glumio jedan punaan glumac; neki u razredu to su smatrali uvredljivim. Nama je drai visok, privlaan i, prije svega, vitak Isus. Prema jednoj predaji iz drugog stoljea, Isus je bio grbavac. U srednjem vijeku meu kranima bilo je raireno uvjerenje da je Isus bolovao od gube. Veina krana danas bi ovakve id eje smatrala odbojnima i moda ak krivovjernima. Zar nije bio savren primjerak ljudskog roda? Ali u itavoj Bibliji mogu nai samo jedan fiziki opis, proroanstvo napisano stotinama godina prij e Kristova roenja. Evo Izaijina opisa usred ulomka kojeg Novi zavjet primjenjuje na Isusov iv ot: Kao to se mnogi uasnue vidjevi ga - tako mu je lice bilo neljudski iznakaeno te oblije m vie nije naliio na ovjeka... Ne bijae na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagleda li, ni ljupkosti da bi nam se svidio. Prezren bjee, odbaen od ljudi, ovjek boli, vian patnjama, od kog s vatko lice otklanja, prezren bjee, odvrgnut. Zbog utnje evanelja mi ne moemo sa sigurnou odgovoriti na temeljno pitanje o Isusovu izgledu. To je dobro, uvjeren sam. Na idealizirani prikaz Isusa govori vie o nama nego o njemu. Oko njega nije bilo natprirodnog sjaja: Ivan Krstitelj je priznao da Isusa nikad ne bi prepoznao da nije bilo posebnog otkrivenja. Prema Izaiji, mi ne moemo ukazivati na njegovu lje potu ili velianstvenost, ili bilo to drugo u njegovoj pojavi, da objasnimo njegovu privlanos t. Klju se nalazi negdje drugdje. * * * Prelazim s tjelesne pojave da razmotrim kakav je Isus bio kao osoba. Kakve bi oc jene dobio na testu profila osobnosti? Osobnost koja se pojavljuje u evaneljima znatno se razlikuje od slike Isusa s koj om sam odrastao, slike koju sada prepoznajem u nekim starijim 83 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO holivudskim filmovima o Isusu. U njima Isus govori svoj tekst jednolino i bez emo cije. On koraa kroz ivot kao jedina smirena linost meu mnotvom smetenih statista. Nita ga ne uzbuuje. On dijeli mudrost jednolinim, odmjerenim tonovima. On je, ukratko reeno, Isus Prozak. Nasuprot tome, evanelja prikazuju ovjeka koji je bio toliko kariz-matian da su ljud i bili spremni sjediti neprekidno tri dana, bez hrane, samo da uju njegove zanimljive i uzbudlji ve rijei. On izaziva uzbuenje, nagonski je ispunjen "smilovanjem" ili "saaljenjem". Evanelja otk rivaju itavu lepezu Isusovih emotivnih reakcija: iznenadno suosjeanje prema osobi s gubom, ves elje zbog uspjeha uenika, eksplozija srdbe zbog bezosjeajnih legalista, tuga zbog nepokajanog grada i onda oni strani povici tjeskobe u Getsemaniji i na kriu. Imao je gotovo neiscrpno strpljenje s pojedincima, ali uope nije imao strpljenja prema institucijama i nepravdi.

Jednom sam u tihom odmaralitu prisustvovao seminaru za mukarce, kojemu je bio cilj da pomogne ljudima "da se upoznaju sa svojim emocijama" i oslobode restriktivnih st ereotipa mukosti. Dok sam sjedio u maloj skupini, sluajui druge kako priaju o svojoj borbi da prikau sebe i dozive istinsku intimnost, shvatio sam da je Isus svojim ivotom prikazao i deal mukosti koji i nakon devetnaest stoljea izmie veini mukaraca. Najmanje je triput zaplakao pred sv ojim uenicima. Nije skrivao svoje suze niti oklijevao traiti pomo: "Dua mi je nasmrt alosn a", rekao im je u Getsemaniji; "Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!" Koliko bi se monih voa dan as pokazalo tako ranjivima? Nasuprot veini mukaraca koje poznajem, Isus je volio pohvaliti druge. Kad je uinio u do, esto bi zaslugu za to prenio na primatelja: "Vjera te tvoja spasila." Natanaela je doe kao rijeima: "Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare!" O Ivanu Krstitelju rekao je da nema veega roenog od ene. Nepostojanom Petru promijenio je ime u "Stijena". Kad mu je jedna ponizna ena rasipnim inom ukazala odanost, Isus ju je branio od kritiara i rekao da e se zauvijek govori ti o njezinoj dareljivosti. Evanelja pokazuju da je Isus brzo uspostavljao vezu s ljudima koje bi sreo. Bilo da je razgovarao sa enom na zdencu, vjerskim voom u vrtu ili s ribarom pored jezera, on je odmah pr elazio na sr stvari i poslije nekoliko kratkih reenica razgovora ovi su ljudi povjeravali Isus u svoje \ najskrivenije tajne. Ljudi su danas skloni rabine i "svete ljude" drati na 84 / POJAVA - TO BIH JA ZAMIJETIO? pristojnoj udaljenosti, ali Isus je iz ljudi izvlaio neto drugo, toliku udnju da su se okupljali oko njega samo zato da bi dotakli njegovu odjeu. Romansijerka Marv Gordon spominje Isusovu osjetljivost prema enama i djeci kao je dnu od glavnih znaajki koja ju je privukla: "Nema sumnje da je on jedini srdaan junak u k njievnosti. Tko je u stanju zamisliti srdanog Odiseja, Eneju?" Na Isusove rijei upuene jeruzale mskim kerima: "Jao trudnicama i dojiljama u to vrijeme", Gordonova odgovara: "Znam da s am htjela imati djecu; osjeala sam da su ove rijei upuene meni. Sada mislim: koliko bi mukarac a uzelo u obzir tekoe trudnoe i dojenja?" Isus nije mehaniki slijedio popis "stvari koje danas trebam obaviti" i sumnjam da bi cijenio nae suvremeno naglaavanje tonosti i preciznog rasporeda. Prisustvovao je svadbama koje su trajale danima. Doputao je da ga uznemiruje neka "nevana osoba" koju bi sreo, bilo da se r adilo o eni koja je krvarila pa je potajno dotaknula njegovu odjeu ili o slijepom prosjaku ko ji je od sebe napravio gnjavatora. Dva svoja najupeatljivija uda (uskrsnue Lazarovo i Jairove keri ) uinio je

zato to je prekasno stigao da izlijei bolesnika. Isus je bio "ovjek za druge", kako je to odlino rekao Bonhoeffer. Bio je slobodan - slobodan za druge. Prihvatio bi gotovo bilo iji poziv na veeru, pa zbog toga nijedna javna oso ba nije imala raznolikiji popis prijatelja, od bogatih ljudi, rimskih satnika i farizeja do ub iraa poreza, prostitutki i rtava gube. Narod je volio biti s Isusom; tamo gdje je bio on, bila je radost. Pa ipak, bez obzira na sve ove osobine koje ukazuju na ono to psiholozi vole nazv ati samoaktualizacijom, Isus se nije dao ukalupiti. Kako je to izrazio C. S. Lewis: "On uope nije nalikovao slici psihologa kao cjelovita, uravnoteena, prilagoena, sretno oenjena, z aposlena, popularna graanina. Ne moete biti jako dobro 'prilagoeni' svojem svijetu ako vam on kae da u sebi 'imate avla' i na kraju vas gola prikuje na drveni stup." * * * Kao veina Isusovih suvremenika i ja bih nesumnjivo ustuknuo pred neobinom kombinac ijom ekstravagantnih tvrdnji koje potjeu od idova 85 i ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO sasvim obina izgleda. Tvrdio je da je Boji Sin, a jeo je i pio kao drugi ljudi, ak se umarao i osjeao osamljenost. Kakvo je to stvorenje? ini se da se Isus ovdje nekako osjeao "kod kue", ali se u nekom drugom smislu oito " nije osjeao kod kue". Mislim na onaj jedinstveni prizor iz njegova adolescentnog doba k ad je nestao u Jeruzalemu pa ga je majka grdila. turi izvjetaj o reakciji njegove majke idovke: "S inko, zato si nam to uinio?" nekako ne odgovara dogaaju - uostalom, njegovi su ga roditelji trail i tri dana. Isus je odgovorio: "Zato ste me traili? Niste li znali da mi je biti u onome to je Oca mojega?" Isusa i njegovu obitelj ve je dijelio rascjep, sukob dviju odanosti. ivei na planetu na kojem vlada slobodna volja i pobuna, Isus je esto morao imati os jeaj da "nije kod kue". U takvim bi se trenucima povlaio i molio se, to je bilo kao da udie isti zr ak iz sustava za odravanje ivota, koji e mu dati snagu da nastavi ivjeti na zagaenom planet u. Ali na svoje molitve nije uvijek dobio ukalupljene odgovore. Luka izvjeuje da se pred izb or dvanaestorice uenika molio cijelu no - pa ipak je u skupini bio i jedan izdajica. U Getsemaniji se isprva molio da ga mimoie aa patnje, ali ga nije mimoila. Ovaj prizor u vrtu pokazuj e ovjeka koji svakako "nije bio kod kue", ali se odupro svim kunjama da se izbavi natprirod nim putem. Za mene jedan prizor u evaneljima povezuje Isusovu narav "kod kue" i "ne kod kue". Na Galilejskom jezeru bjesnila je oluja koja je skoro potopila amac u kojem je Isus spavao. On je ustao i zavikao vjetru i valovima: "Utihni! Umukni!" Uenici su ustuknuli u uasu. K akav je to ovjek koji je mogao vikati na vjetar kao da ukorava neposluno dijete? Oitovanje sile usred oluje uvjerilo je uenike da Isus nije bio kao drugi ljudi. Al

i ono nagovijeta i dubinu njegova utjelovljenja. "Bog je ranjiv", rekao je filozof Jacques Maritain . Uostalom, Isus je zaspao od pre-morenosti. tovie, Boji Sin je, osim ovog jednog trenutka uda, bio jedn a od njenih rtava: tvorac kinih oblaka bio je izloen kii, tvorcu zvijezda bilo je vrue pa se znoj io pod palestinskim suncem. Isus se pokorio prirodnim zakonima, ak i kad su se u neemu pr otivili njegovim eljama ("Ako je mogue, neka me mimoie ova aa."). On e ivjeti, i umrijeti, pre a pravilima zemlje. 86 POJAVA - TO BIH JA ZAMIJETIO? * * * On se kao jo nepoznat pojavljuje u jednom seocu u Donjoj Galileji. Prate ga hladn i, otvrdnuli pogledi zemljaka koji dovoljno dugo ive nastojei opstati tako da tono znaju gdje je crta izmeu siromatva i neimatine. On izgleda kao prosjak, ali u njegovu pogledu nedostaje odg ovarajua poniznost, njegovu glasu odgovarajua plaljivost, njegovu hodu prikladno povlaenje n ogu. On govori o Bojoj vladavini i oni ga sluaju vie iz radoznalosti nego iz nekog drugog r azloga. Poznato im je sve o vladanju i moi, o kraljevstvu i carstvu, ali to poznaju prema pojmovima poreza i dugova, neishranjenosti i bolesti, zemljoradnikog ugnjetavanja i opsjednutosti demonima. U stvari, ele znati to kraljevstvo Boje moe uiniti za uzeto dijete, slijepog roditelja, poludjelu duu koja vriti u munoj osamljenosti izmeu grobova koji obiljeavaju rub sela. (John Domin ic Crossan) Isusovi susjedi ubrzo su ustanovili to on moe uiniti za njih. Uinio je da uzeto dije te prohoda i da slijepi roditelj progleda i istjerao je demone iz mahnite due meu grobovima. Kad j e Isus zapoeo slubu lijeenja i pouavanja, njegovi su se susjedi poeali po glavi i zabezeknuto pital i: "Nije li ovo drvodjeljin sin? Nije li mu majka Marija...?" "Odakle ovomu ta mudrost i te u desne sile?" Isprva, moda godinu dana, Isus je imao veliki uspjeh. Toliko je ljudi nagrnulo k njemu da se ponekad morao skloniti u amac odmaknut od obale. idovi, koji su vjerovali da avao u zrokuje bolest i da zato sveti ljudi mogu biti kanali za Boju intervenciju, imali su dugu povijest udotvoraca. (Jedan, koji se zvao Honi, ivio je neposredno prije Isusa i spominje ga povjesniar Josip Flavije.) Isus je nesumnjivo poznavao neke rivale jer je obuzdao tenju svojih ueni ka da ih osude. Oko treine evaneoskih izvjetaja o Isusu odnosi se na fizika ozdravljenja i svojim no vinarskim instinktom ja bih vjerojatno istraio te prie, ispitivao medicinske izvjetaje i inte rvjuirao obitelji onih koji su tvrdili da se dogodilo udo. Ozdravljenja su bila raznolika i ne ukla paju se ni u kakav uzorak. Najmanje jednu osobu Isus je ozdravio na daljinu; neka su bila trenutna, a druga postupna; mnoga su zahtijevala od ozdravljene osobe da slijedi posebne upute.

87 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO Zamijetio bih kod Isusa neobinu podvojenost u pogledu uda. S jedne strane, Isus je ozdravljao u spontanom odgovoru na ljudsku potrebu; vidio bi pred sobom osobu koja pati, osje tio bi saaljenje i ozdravio je. Nijednom nije odbio izravnu molbu za pomo. S druge strane, Isus nije nikada reklamirao svoje moi. Osudio je "narataj opak i preljubniki" koji je zahtijevao zna kove i, kao u pustinji, odupro se svim kunjama izazivanja spektakularnosti. Marko biljei sedam o dvojenih prigoda kad je Isus osobi koju je ozdravio rekao: "Nikome ne govori!" U podrujima u kojima ljudi nisu imali vjere, Isus nije inio uda. Ja bih vjerojatno nagaao to bi ovjek s takvim moima mogao uiniti u Rimu, Ateni ili Aleksandriji. Isusova braa predloila su mu da svoj rad koncentrira u Jeruzalemu, g lavnom gradu Izraela. Sam Isus vie je volio ostati po strani, a ne u sreditu pozornosti. Nepovj erljiv prema mnotvu i javnom mnijenju, proveo je vei dio vremena u manjim, beznaajnim gradiima. Unato podvojenosti Isus nije oklijevao da se slui udima kao dokazom tko je: "Vjeruj te mi: ja sam u Ocu i Otac u meni. Ako ne inae, zbog samih djela vjerujte", govorio je uenic ima. A kad je njegov neak Ivan Krstitelj, zanemaren u svojoj tamnikoj eliji posumnjao da je Isus stvarno Mesija, Isus je Ivanovim uenicima predao ovu poruku (kako ju je parafrazirao Fred erick Buechner): Idite i ispriajte Ivanu to ste ovdje vidjeli. Recite mu da ima ljudi koji su proda li pse za slijepe i poli promatrati ptice. Recite mu da ima ljudi koji su aluminijske hodalice zamije nili obuom za pjeaenje. Recite mu da su se utueni i odbaeni pretvorili u ivahne i otvorene osobe, i da mnoge propalice prvi put u svojem ivotu ive punim ivotom. * * * Ako bih traio samo jednu rije kojom bih opisao Isusa njegovim suvremenicima, izabr ao bih rije rabbi, uitelj. Ne znam to bi se u Sjedinjenim Amerikim Dravama dalo usporediti s Isu sovim ivotom. Svakako da njegov stil nema nikakve slinosti sa suvremenim evanelistima koj i okupljaju mase u atorima i na stadionima, s timovima koji vre pripreme i s oglasni m panoima i kampanjama upuivanja poziva, s njihovim i 88 POJAVA STO BIH JA ZAMIJETIO? elektroniki popraenim izlaganjima. Njegova mala skupina sljedbenika, koja nije ima la trajnu bazu iz koje bi djelovala, putovala je od grada do grada bez neke zamjetljive strateg ije. "Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin ovjeji nema gdje bi glavu na slonio", rekao je Isus. Da su ivjeli u suvremeno doba s mjerama koje se poduzimaju protiv beskunika, Isusa i njegove uenike vjerojatno bi ikanirala policija i prisiljavala da ide dalje. Meutim

, drevna vremena poznavala su mnoge takve uitelje (u stvari, postojala je kola filozofa koj i su se nazivali peripateticima, utemeljena na ovom uobiajenom nainu usputnog izlaganja mudrosti). U Indiji sam imao priliku osobno promatrati neto slino ivotu koji je Isus vodio. Ta mo kranski evanelisti slijede primjer putujuih hin-duskih i budistikih "svetih ljudi". Neki se zadravaju oko eljeznikih postaja, predstavljaju se putnicima koji ekaju na vezu i pitaju ih ele li saznati neto vie o Bogu. Neki pjeae od grada do grada, praeni svojim uenicima. Drugi pozivaju uenik e da se s njima sretnu u aramu gdje se zajedniki mole i prouavaju Sveto pismo. Skupina koju je Isus vodio nije imala glavnog stana ili drugi imetak i oito nije imala druge dunosnike osim rizniara (Judu). Financijski su se, ini se, jedva pokrivali. Da bi n abavio novac za plaanje poreza, Isus je Petra poslao u ribolov. Posudio je novac da bi dao lekcij u o cezaru i morao posuditi magarca jedini put kad je odluio da ne pjeaci. Kad su uenici prolazili kro z njive trgali su klasje i jeli sirovo zrnje, koristei prednost Mojsijevih zakona koji su vodili br igu o siromasima. Kad bi se Isus sastao s utjecajnim ljudima kao to je bio Nikodem ili bogati mladi knez, ini se da mu nikad nije palo na um da bi mogao iskoristiti osobu koja ima novca i utjecaja . Kako se Isus uzdravao? Na Bliskom istoku u ono vrijeme uitelji su ivjeli od darova zahvalnih sluatelja. Luka istie kako su se neke ene koje je Isus izlijeio - ukljuujui enu Herodo a ministra financija! -brinule za njega. Dirljivo je to su ove ene prele dugaak i opas an put od Galileje do Jeruzalema u vrijeme blagdana Pashe i ostale uz Isusa na kriu kad su ga napustili njegovi najblii uenici. Po svemu sudei, Isus je bio izvanredan uitelj. Sljedbenike je privlaila magnetska s ila njegovih rijei koje su, prema opisu pjesnika Johna Berrvmana, bile "kratke, precizne, stran e i pune osvjeenja". Isus je I 89 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO svoje najtrajnije pouke davao na licu mjesta, u spontanom odgovoru na pitanja. N eka je ena imala sedam mueva jednog za drugim: ija e biti u buduem ivotu? Je li zakonito plaati poreze poganskim vlastima? to moram uiniti da batinim vjeni ivot? Tko je najvei u nebeskom kraljevstvu? Kako se ovjek moe roditi kad je star? Jaroslav Pelikan pria o starom rabinu kojeg je njegov uenik upitao: "Zato vi rabini svoje pouke tako esto dajete u obliku pitanja?" Rabin je uzvratio: "to je kod pitanja pogreno?" Isus je vrlo esto uzvratio pitanjem u sokratskom stilu, primoravajui osobu koja pita da se izja sni. Njegov odgovor dopirao je do sri pitanja i do srca njegovih sluatelja. Sumnjam da bih ije dan od susreta s Isusom napustio osjeajui samodopadnost ili samozadovoljstvo. Divio bih se Isusovim prispodobama, obliku izlaganja koji je postao njegov zatitn i znak. Pisci su

se oduvijek divili njegovoj sposobnosti prenoenja istine pomou svakodnevnih pria. D osadna ena iscrpljuje suevo strpljenje. Neki kralj ulazi u loe planiran rat. Skupina djece svaa se na ulici. ovjeka napadaju razbojnici i ostavljaju ga mislei da je mrtav. Udovica koja je izgubila novi postupa kao da je izgubila sve to je imala. U Isusovim prispodobama nema izmilj enih stvorenja niti kompliciranih zapleta; on jednostavno opisuje ivot oko sebe. Prispodobe su savreno posluile Isusovim ciljevima. Svatko voli dobru priu, a Isusov smisao za prianje zadravao je zanimanje veinom nepismenog drutva seljaka i ribara. Budui da se prie lake pamte od ideja ili openitih objanjenja, prispodobe su takoer pomogle u ouvanju n jegove poruke: godinama kasnije, kad su ljudi razmiljali o onome to je Isus uio, ivo su se prisjeali pojedinosti iz njegovih prispodoba. Jedno je govoriti apstraktnim rijeima o besko nanoj, neogranienoj Bojoj ljubavi, a sasvim neto drugo govoriti o ovjeku koji polae svoj ivot za prijatelje ili o vrlo potitenom ocu koji svake veeri motri obzorje ne bi li primij etio neki znak svog zabludjelog sina. Isus je doao na zemlju "pun milosti i istine", kae Ivanovo evanelje, i ova fraza pr edstavlja dobar saetak njegove vijesti. Prvo milost: nasuprot onima koji su pokuali komplicirati v jeru i okameniti je legaliz-mom, Isus je propovijedao jednostavnu vijest o Bojoj ljubavi. Bez razl oga - svakako ne zato to to zasluujemo - Bog je odluio ukazati nam ljubav koja dolazi bez naplate, b ez skrivenih uvjeta, "na raun kue". 90 POJAVA - TO BIH JA ZAMIJETIO? Prema jednoj rabinskoj prii iz onog vremena, vlasnik imanja otiao je u grad unajmi ti privremene radnike za etvu. Kako je dan proticao, on je tek u jedanaesti sat unajmio posljed nju skupinu radnika kojima je ostao samo jedan sat da dokau koliko vrijede. U poznatoj verzij i ove prie, ovi posljednji nadniari nadoknadili su izgubljeno vrijeme radei tako marljivo da je pr edradnik odluio nagraditi ih cjelodnevnom plaom. Meutim, u Isusovoj verziji nema rijei o marljivost i radnika. On je umjesto toga naglasio velikodunost poslodavca - Boga - koji svojom milou obas ipa podjednako veterane i novopridolice. Nitko nije prevaren i svatko je nagraen, dale ko vie nego to zasluuje. Unato ovom naglaavanju milosti, nitko nije mogao optuiti Isusa da razvodnjava Boju s vetost. Ja bih se vjerojatno spotakao o istinu koju je Isus navijetao, istinu koja je daleko beskompromisnija od one koju je po-j uavao najstroi rabin u njegovo vrijeme. Suvremeni uitelji nasto je "ne nametati ogranienja drutvu dok veina u drutvu ne bude u stanju da ih podnese". Isus nije pokazivao takvo uzdravanje. On je proirio ubojstvo obuhvaanjem srdbe, preljub ukljuiv anjem

poude, krau eljom za tuim. "Budite dakle savreni kao to je savren Otac va nebeski", r o je i time postavio etiko mjerilo koje nitko nije mogao dosei. Kao to je Elton Trueblood primijetio, svi glavni simboli kojima se Isus koristio imali su otru, ak i uvredljivu osobinu: teki jaram, aa stradanja, runik sluenja i na kraju kri smaknua. "Proraunaj trokove", rekao je Isus i time poteno upozorio svakoga tko bi ga se usud io slijediti. * * * Jedan suvremeni rabin po imenu Jacob Neusner, svjetski poznat strunjak za judaiza m u razdoblju ranog kranstva, posvetio je jednu od svojih pet stotina knjiga (A Rabbi Talks with Jesus) pitanju kako bi reagirao na Isusa. Neusner je osjeao veliko potovanje prema Isusu i kranstvu i priznaje da ga uenje kao to je Propovijed na Gori ostavlja "impresioniranim - i dirnutim". Ono bi izazvalo dovoljno zanimanja, kae, pa bih se vjerojatno pridruio mnotvu koje je slijedilo Isu sa od mjesta do mjesta, uivajui u njegovoj mudrosti. Meutim, u konanici Neusner zakljuuje da bi napustio rabina iz Nazareta. "Isus ini vaa n korak u pogrenom smjeru", kae, premje? 91 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO tajui naglasak s "mi" kao idovske zajednice na "ja". Neusner nije mogao prihvatiti prijelaz s Tore na samog Isusa kao sredinji autoritet. "Problem je Isus kao osoba, a ne uenje... N a kraju uitelj, Isus, postavlja zahtjev koji postavlja samo Bog." Neusner se s potovanjem okree, n esposoban da uini skok vjere. Neusner je u pravu kad kae da se Isusov sadraj nikako ne uklapa u uzorak drugih ra bina, da i ne spominjemo putujue uitelje poput Kon-fucija ili Sokrata. On istinu nije toliko trai o koliko je na nju ukazivao, ukazujui na sebe samog. Prema Matejevim rijeima, "uio ih kao onaj koj i ima vlast, a ne kao njihovi pismoznanci". Knjievnici nisu iznosili osobna miljenja ve su svoje primjedbe zasnivali na Pismima i odobrenim komentarima. Isus je imao mnoga osobna miljenja i sluio se Pismima kao komentarom. "uli ste da je reeno... A ja vam kaem..." postao je njegov zapovjedni pripjev. On je bio izvor i kad je govorio nije pravio razlike izmeu svojih i Bojih rijei. Njegovi su sluatelji jasno shvatili kamo to vodi, pa su ih ak odbacivali. "Ovaj huli!", govor ili su. Isus, neustraiv, nikad nije ustuknuo pred nekim sukobom. Suprotstavio se svim mog uim rugaima i onima koji su ga prekidali pitanjima. Jednom je zaustavio rulju koja je namjer avala kamenovati enu uhvaenu u preljubu. Drugom prilikom, kad su ga straari htjeli uhvatiti, vratili su se u hram praznih ruku: "Nikada nitko nije ovako govorio", rekli su zadivljeni njime. Isus je izravno zapovijedao demonima: "Umukni!" "Nijemi i gluhi due, ja ti zapovijedam, izii iz nj ega i da nisi vie u nj uao!" (Zanimljivo je da demoni nisu nikad propustili prepoznati ga kao "s

veca Bojeg" ili "sina Svevinjega"; ali su zato ljudska bia sumnjala u njegov identitet.) Isusove tvrdnje o njemu samome (Ja i Otac jedno smo; imam vlast opratati grijehe; sagradit u hram za tri dana) bile su besprimjerne i stalno su ga uvaljivale u nevolju. Svak ako je njegovo uenje bilo tako isprepleteno s njegovom osobom da ga mnoge od njegovih rijei nisu mogle nadivjeti; velianstvene tvrdnje umrle su s njim na kriu. Uenici koji su ga slijedili kao uitelj a, vratili su se svom ranijem ivotu, alosno mrmljajui: "A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkup iti Izraela." Tek je uskrsnue navjestitelja istine pretvorilo u navijetanoga. 92 ? POJAVA - TO BIH JA ZAMIJETIO? * * * \ Zauzeo sam mjesto na rubu mnotva, u Isusove dane, kao iskreni istraiva kojeg je ova j rabin privukao, ali oklijevam vezati se uz njega. Meutim, odvratim li pogled od Isusa n a skup onih koji me okruuju, primjeujem nekoliko grupa promatraa koji oko njega stvaraju koncentrine krugove. Najdalje od njega, u vanjskom krugu su neopredijeljeni, znatieljnici i drugi koji poput mene pokuavaju dokuiti tko je Isus. Prisutnost tolikog mnotva titi Isusa: gunajui kako "svi jet ode za njim", njegovi neprijatelji oklijevaju da ga uhvate. Naroito su se u prvim danima vrtjeli oko njega idovski patrioti, elei da Isus najavi pobunu protiv Rima. Primjeujem da Isus nikad n e brine o toj vanjskoj grupi. Istina, on im propovijeda i to ga razlikuje od esena i drugih sl jedbi koje svoje skupove prireuju samo za upuene. Malo blie primjeujem skupinu od moda stotinu iskrenih sljedbenika. Mnogi od njih pr ate ga na putovanjima i znam da su mu se pridruili poslije uhienja Ivana Krstitelja - Ivanov i uenici alili su se kako "svi" prelaze Isusu. Prezirui popularnost, Isus veinu svojih komentara ne upuuje mnotvu ve ovim iskrenim tragaima za istinom. On ih stalno potie na veu predanost snani m rijeima pred kojima se drugi mogu sakriti. Ne moete sluiti dvojici gospodara, kae. O drecite se ljubavi prema novcu i zadovoljstava koja nudi svijet. Odrecite se sebe. Sluite dr ugima. Uzmite svoj kri. Ova posljednja fraza nije prazna metafora: uzdu cesta u Palestini Rimljani su red ovito razapinjali najgore zloince kao zornu lekciju Zidovima. Kakvu su sliku mogle izazvati rijei ov og "poziva" u mislima njegovih sljedbenika? Namjerava li voditi povorku muenika? Po svemu sudei, da. Isus ponavlja jednu reenicu vie nego ijednu drugu: "Tko nae ivot svoj, izgubit e ga, a tko izgubi svoj ivot poradi mene, nai e ga." uo sam najui krug sljedbenika, dvanaestoricu, kako se hvale da prihvaaju takvu rtvu. "Ne znate to itete", odgovorio je Isus. "Moete li piti au koji u ja piti?" "Moemo", tvrde naivno

93 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO * * * Ponekad se pitam da li bih poelio pridruiti se dvanaestorici. Ne bi uspjelo. Nasup rot rabinima, Isus je sam izabrao unutarnji krug uenika umjesto da njima dopusti da oni izaberu njega. Isus je bio toliko privlaan da je bilo dovoljno nekoliko fraza kako bi ih uvjerio da osta ve svoj posao i obitelji i da mu se pridrue. Dva para brae - Jakov i Ivan, Petar i Andrija - bili su partneri na ribarskim amcima i kad ih je pozvao oni su napustili svoj posao (da ironija bude vea, to se dogodilo nakon to im je upriliio najuspjeniji ribolov). Svi osim Jude Iskariotskog doli su iz Isusove zaviajne provincije Galileje; jedini je on doao iz Judeje, to pokazuje koli ko se glas o Isusu proirio po zemlji. Zbunila bi me neobina mjeavina koju su predstavljala dvanaestorica. imun Zelot prip ada stranci koja se nasiljem protivi Rimu, dok je Matej ubira poreza, donedavno zaposlen kod rimskog marionetskog vladara. Nijedan ueni ovjek, kao to je Nikodem ili bogati pokrovitelj poput Josipa iz Arimateje, nije uspio ui meu dvanaestoricu. ovjek se mora upinjati ne bi li otkr io neke snane rukovoditeljske sposobnosti. Prema mojem zapaanju ini se da je najoitija karakterna crta kod uenika bila njihova ogranienost. "Tako? Ni vi ne razumijete?" pita Isus, i ponovno: "Dokle mi je biti s vama! Dokle li vas podnositi!" Dok ih pokuava uiti sposobnosti sluenja, oni se prepiru oko toga tk o zasluuje najvii poloaj. Njihova patuljasta vjera srdi Isusa. Poslije svakog uda njih izjeda zabrinutost kakvo e biti sljedee. Moe li nahraniti pet tisua -a moe li etiri tisue? Vei dio vreme dvanaestoricu od Isusa razdvaja magla neshvaanja. Zato Isus toliko ulae u ove oite gubitnike? Da dobijem odgovor na ovo pitanje, okree m se Markovu pisanom izvjetaju, koji spominje Isusove pobude za izbor dvanaestorice: " da budu s njime i da ih alje propovijedati." Da budu s njime. Isus nikad nije pokuavao prikriti svoju osamlje-nost i ovisnost o drugim ljudima. Svoje uenike nije birao da budu sluge ve prijatelji. S njima je dijelio trenutke r adosti i alosti i traio ih kada su mu bili potrebni. Oni su postali njegova obitelj, zamjena za maj ku, brau i sestre. Sve su napustili radi njega, kao to se on odrekao svega zbog njih. Volio ih je to plo i jednostavno. 94 POJAVA - TO BIH JA ZAMIJETIO? Da ih alje propovijedati. Od prvog poziva upuenog dvanaestorici Isus je imao pred sobom ono to e se jednog dana dogoditi na Golgoti. Znao je da je njegovo vrijeme na zemlji kra tko i da krajnji cilj njegove misije ne ovisi samo o onome to je ostvario u nekoliko godina, ve o o nome to e dvanaestorica - tada jedanaestorica, a uskoro tisue pa onda milijuni - uiniti nako n to on ode. Neobino je, dok iz sadanje perspektive gledam Isusovo vrijeme, da mi upravo ova pr iprostost

uenika daje nadu. Izgleda da Isus ne bira svoje sljedbenike na osnovi uroenog tale nta ili usavrivosti ili potencijala za veliinu. Za svojeg ivota na zemlji okruio se obinim lj udima koji su ga pogreno shvatili, koji nisu uspjeli pokazati naroitu duhovnu snagu i ponekad su se ponaali kao neotesana kolska djeca. Isus je posebno izdvojio trojicu sljedbenika (brau Jak ova i Ivana, i Petra) za svoje najstroe ukore - ali dvojica od njih postat e najpoznatiji voe prvi h krana. Ne mogu izbjei dojam da je Isus volio raditi s novacima koji nisu mnogo obeavali. Jednom prigodom, nakon to je poslao sedamdeset dva uenika na misiju koja e im sluiti kao kol a, Isus se radovao uspjehu o kojem su ga izvijestili po povratku. Nijedan drugi tekst u evanelju ne pokazuje ga toliko oduevljena. "U taj isti as uskliknu Isus u Duhu Svetom: 'Slavim te, Oe, Gospodaru neba i zemlje, to si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oe! Tako se tebi svidjelo.'" Od takve traljave drube Isus je osnovao crkvu koja devetnaest stoljea nije prestala rasti. 95 Drugi dio ZATO JE DOAO? 6. Blaenstva - Sretni su nesretni Svetac je onaj koji pretjeruje u onome to svijet zanemaruje. G. K. Chesterton Blaenstva - Sretni su nesretni Propovijed na Gori nije mi davala mira u doba adolescencije. itao bih knjigu kao t o je In His Steps Charlesa Sheldona i sveano se zavjetovao da u postupati "kao to je Isus postu pao", traei smjernice u Mateju od 5. do 7. poglavlja. to uiniti s takvim savjetima? Trebam li se osakatiti nakon vlanog sna? Ponuditi tijelo da me u koli izmlate "kriminalci" to voze motocik le? Iupati^ezik nakon to sam bratu uputio grubu rije? Jednom sam bio tako uvjeren da sam ovisnik o materijalnim dobrima da sam svom pr ijatelju poklonio skupocjenu zbirku od 1100 sliica igraa bejzbola, ukljuujui i original Jacki ea Robinsona iz 1947. te sliicu profesionalca Mickeva Mantlea. Oekujui boansku nagradu za takvo odricanje, morao sam umjesto toga trpjeti golemu nepravdu, gledajui kako mo j prijatelj cijelu zbirku prodaje na drabi s velikom zaradom. "Blago progonjenima zbog praved nosti", tjeio sam se. Premda sam danas odrasla osoba, kriza oko Propovijedi na Gori jo je uvijek prisut na. Iako sam ponekad u njoj pokuao vidjeti retoriko pretjerivanje, to vie prouavam Isusa, to posta jem svjesniji da izjave u njoj predstavljaju samu sr njegove vijesti. Ako ne uspijem razumjeti njezino uenje, ne uspijevam razumjeti njega. Isus je ovu poznatu propovijed odrao u vrijeme kad je njegova popularnost rasla. Kamo god poao

pratilo ga je mnotvo opsjednuto jednim jedinim pitanjem: Je li Mesija konano doao? U ovoj neobinoj prigodi Isus je preskoio prispodobe i svojim sluateljima pruio cjelovitu "i101 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO votnu filozofiju", neto slino kao kad kandidat otkriva novu politiku platformu. Kak va je to platforma! * * * Kad je dolo vrijeme da u svom razredu, u crkvi LaSalle Street u Chi-cagu, poduavam o Blaenstvima, slijedio sam svoju redovnu rutinu pregledavanja filmova o Isusu. Bud ui da sam uzimao dijelove iz petnaest razliitih filmova, gledanje i pronalaenje pravih dijel ova zahtijevalo je svakog tjedna nekoliko sati mojeg vremena; najvei dio vremena utroio sam na brzo p remotavanje videokaseta naprijed ili natrag do prikladnih scena. Da se ne bih dosaivao dok je videoplayer zujao i premotavao do pravih mjesta, gledao sam na televizijskom monitoru ispred sebe program CNN-a. Dok je aparat premotavao, recimo, do oznake od osam minuta i dvadeset sekundi u filmu Kralj kraljeva (King of Kings) Cecila B. DeMillea, ja sam pratio vijesti sa svih stran a svijeta. Zatim bih stisnuo dugme "plav" i ureaj bi me prenio natrag u Palestinu prvog stoljea. Dok sam pouavao Blaenstva 1991. godine, mnogo toga se dogaalo u svijetu. U kopnenom ratnom pohodu koji je trajao jedva stotinu sati, saveznike snage su u Zaljevskom ratu izvojevale zapanjujuu pobjedu nad Irakom. Kao veina Amerikanaca jedva sam mogao vjerovati da je tako brzo zavrio rat kojega smo se bojali, s tako malo amerikih rtava. Dok je u pozadini moj videoplayer pretraivao celuloidne sliice s Isusom, razni komentatori su uz pomo gra fikona i zemljopisnih karata prikazivali to se tono dogaalo u Kuvajtu. A onda se pojavio gen eral Norman Schvvarzkopf. CNN je najavio prekid redovnog programa: prenosit e uivo konferenciju za tisak zap ovjednika saveznikih snaga, odranu dan kasnije. Neko sam se vrijeme ve pokuavao pripremiti za svoj razred. Gledao sam pet minuta Pasolinijeva Isusa kako izgovara Blaenstva, a zatim nekoliko minuta verziju generala Schvvarzkopfa kako saveznike trupe prilaze gradu Kuvajtu. Ubrzo sam sasvim zanemario videoplayer - Olujni Norman pokazao se previe zanimljivim. Govor io je o "zavrnom napadu" na iraku elitnu republikansku gardu, o invaziji s mora, koja je t rebala zavesti Ira-ane, o sposobnosti saveznika da nesmetano idu do Bagdada. Pohvalio je Kuvajane , Britance, Saudijce i sve druge sudionike meunarodnih sna102 BLAENSTVA - SRETNI SU NESRETNI ga. Kao general koji je potpuno predan svojoj zadai i neizmjerno ponosan na vojni ke koji su je proveli, Schwarzkopf je imao majstorski nastup. Sjeam se da sam razmiljao: To je p

rava osoba koju eli da vodi rat. Konferencija za tisak je zavrila, CNN je preao na reklame, a ja sam se vratio vide o kasetama. Max von Sydow, plavokos, bljedoliki Isus, davao je u filmu Najvea pria ikad ispriana ne vjerojatan prikaz Propovijedi na Gori. "Blago... siromasima... duhom", govorio je sporim, p repoznatljivim skandinavskim naglaskom, "njihovo... je... kraljevstvo... nebesko". Morao sam se prilagoditi sporom tempu filma u usporedbi s tiskovnom konferencijom generala Schwarzkopfa; trebalo mi je nekoliko sekundi da postanem svjestan ironije: upravo sam gledao suprotna Blaenst va. Blago jakima, glasila je generalova poruka. Blago pobjedonosnima. Blago dovoljno bogatoj vojsci koja ima pametne bombe i rakete Patriot. Blago osloboditeljima, vojnicima koji o svajaju. Bizarna suprotstavljenost dvaju govora osvijestila me za valove oka koje je Propo vijed na Gori morala prouzroiti meu izvornim sluateljima, Zidovima u Palestini prvog stoljea. Umje sto generala Schvvarzkopfa imali su Isusa, i potlaenom narodu koji je teio za osloboenj em od rimske vladavine Isus je dao zapanjujui i nedobrodoao savjet. Ako te neprijateljsk i vojnik pljusne, okreni drugi obraz. Raduj se progonstvu. Budi zahvalan za svoje siromatvo. Iraani, kanjeni na bojitu, posegnuli su za runim nainom osvete time to su zapalili kuv ajtska naftna polja; Isus nije zapovijedio odmazdu ve ljubav prema neprijateljima. Kako dugo bi neko kraljevstvo zasnovano na takvim nainima preivjelo protiv Rima? "Blago bombardiranima i beskunicima", mogao je Isus rei. "Blago gubitnicima i onim a koji ale za palim drugovima. Blago Kurdima koji jo uvijek pate pod irakom vladavinom." Svak i strunjak za grki rei e vam da je rije za "blago" suvie mirna i blaena da bi prenijela snagu uvj erljivosti, to je bila Isusova namjera. Grka rije izraava neto slino kratkom uzviku radosti: "O, b a si sretan!" Zapravo, Isus je rekao: "Kako su nesretni zapravo sretni!" 103 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO * * * Nekoliko godina poslije Zaljevskog rata dobio sam pozivnicu za Bijelu kuu. Predsj ednik Bili Clinton, zabrinut zbog opadanja potpore meu evangelikim kranima, pozvao je dvanaesto ricu nas na privatni doruak da uje naa miljenja. Svaki od nas imat e pet minuta da kae to g d eli kako bi predsjednik i potpredsjednik to uli. U tom trenutku u mojim mislima pojav ilo se pitanje: "Sto bi Isus rekao u takvoj prilici?" i ja sam lecnuvi se shvatio da su jedini pu t kad se sreo s monim politikim voama Isusu bile vezane ruke, a lea puna zgruane krvi. Otad su crkva i drava imali ne ba lagodan odnos. Obratio sam se Blaenstvima i ponovno se iznenadio. to bi bilo kad bih njihovu poru ku preveo u suvremene izraze?

Gospodine Predsjednie, prvo bih vam savjetovao da se prestanete toliko brinuti ok o ekonomije i radnih mjesta. Nii bruto nacionalni proizvod zapravo je dobar za zemlju. Zar ne z nate da su siromani sretnici? to u Sjedinjenim Dravama imamo vie siromaha, to smo blago-slovlje niji. Njihovo je kraljevstvo nebesko. I nemojte toliko vremena posveivati zdravstvenom pitanju. Znajte, gospodine Preds jednie, blago onima koji tuguju, jer e se utjeiti. Znam da ste od Religiozne desnice* uli o sve veoj sekularizaciji nae zemlje. U kolam a vie nije dozvoljeno moliti se, a oni koji protestiraju protiv pobaaja mogu biti uhieni. Opu stite se, gospodine. Tlaenje od strane vlasti daje kranima priliku da budu progonjeni i zbog toga blago njima. Hvala vam za proirene mogunosti. Nisam predsjedniku Clintonu odrao ovakav govor; umjesto toga izloio sam mu neposre dne brige amerikih krana, ali sam nakon toga bio ponovno zbunjen. Kakvo znaenje mogu Blaenstva imati za drutvo koje cijeni agresivne, samosvjesne i bogate? Blago sretnima i jak ima, smatramo. Blago onima koji gladuju i eaju za zabavom, koji tragaju za osobom Broj jedan. * Religiozna desnica (Religious Right) oznaava skup politikih i vjerskih pokreta i grupa konzervativnih i desniarskih pogleda, koje u Sjedinjenim Amerikim Dravama podu-4 pi re znatan broj evangelikih krana povezanih s desniarskim politikim pokretima. 104 BLAENSTVA - SRETNI SU NESRETNI Rukovoeni Freudom, neki psiholozi i psihijatri istiu Blaenstva kao dokaz Isusove neuravnoteenosti. U govoru pripremljenom za Roval So-cietv of Medicine jedan je p oznati britanski psiholog rekao: Duh samoportvovnosti koji proima kranstvo i koji se toliko cijeni u kranskom vjerskom ivotu je umjereno ugaanje mazohizmu. Njegov mnogo jai izraz nalazimo u Kristovu uenj u u Propovijedi na Gori. Ona proglaava blaenima siromahe, krotke, progonjene; poziva n as da se ne odupiremo zlu ve da onome koji nas udari okrenemo drugi obraz i da inimo dobro oni ma koji nas mrze i opratamo ljudima njihove prijestupe. Sve to odie mazohizmom. to je onda: mazohizam ili bezgranina mudrost? Tko god brzo i olako odgovori na ovo pitanje vjerojatno nije dovoljno ozbiljno shvatio Blaenstva. Otvoreno reeno: jesu li Blaens tva istinita? Ako jesu, zato crkva ne ohrabruje siromatvo i tugovanje i krotkost i progonstvo um jesto to se bori protiv njih? to je pravo znaenje Blaenstava, ove tajanstvene etike jezgre Isuso va uenja? * * * Da sam sjedio meu sluateljima kad je Isus iznosio Blaenstva, uvjeren sam da bih otia o zbunjen ili uvrijeen, a ne utjeen. Devetnaest stoljea kasnije, jo uvijek nastojim shvatiti n jihov smisao. Ali sada, posebno kad se sjetim svojih tinejderskih dana mahnitog legalizma, vidi m da se moje shvaanje razvijalo u fazama. Nisam, i moda nikad neu biti, spreman izjaviti: "Evo, to znae Blaenstva." Ali postup no, skoro

osmotino, uspio sam ih prepoznati kao vane istine. Za mene, ona se mogu primijenit i na najmanje trima razinama. Obeanja kao mamci. U prvoj fazi razumijevanja smatrao sam Blaenstva sredstvom za u mirivanje koje je Isus dobacio nesretnima: "Eto, poto niste bogati i zdravlje vam nije najb olje, a lice vam je vlano od suza, bacit u vam nekoliko zgodnih fraza da biste se bolje osjeali." Kasni je, kad je moj cinizam izblijedio a moja vjera ojaala, vidio sam u njima stvarna obeanja bitna za Isusovu vijest. 105 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO Nasuprot srednjovjekovnim kraljevima koji su mnotvu bacali tri novia (ili suvremeni m politiarima koji neposredno prije izbora daju obeanja siromanima), Isus je imao spo sobnost da svojim sluateljima ponudi trajne, ak i vjene nagrade. Nasuprot svim ljudima na zeml ji, Isus je zapravo ivio "na drugoj strani" i on, koji je siao s neba, dobro je znao da nagrad e nebeskog kraljevstva mogu lako biti protutea svakoj bijedi s kojom se moemo sresti u ovom iv otu. Oni koji tuguju bit e utje-eni; krotki e batiniti zemlju; gladni e se nasititi; isti e vid eti Boga. Isus je takva obeanja mogao dati s autoritetom jer je doao uspostaviti Boje kraljevstvo koje e vjeno vladati. Jednog ljeta sastao sam se sa skupinom prevoditelja iz udruge Wy-cliffe Bible Tr anslators, u njihovu priprostom sjeditu u pustinji Arizone. Mnogi su ivjeli u kamp kuicama, a mi smo se okupljali u zgradi sagraenoj od betonskih blokova s metalnim krovom. Duboko me se dojmila posveenost ovih profesionalnih lingvista koji su se pripremali za ivot siromatva i tekoa na udaljenim isturenim poloajima. Posebno su rado pjevali jednu pjesmu: "Ja aljem vas da radite bez nagrade, da sluite bez plae, nevoljeni, netraeni, neznani..."* Dok sam ih sluao, poj avila se misao da je pjesma malo pogrijeila: ovi misionari nisu namjeravali raditi bez nag rade. Prije bi se reklo da su trpjeli odreene tekoe imajui u vidu druge nagrade. Oni su sluili Bogu, uz dajui se da e Bog njihov rad zauzvrat uiniti vrijednim truda - ako ne ovdje, onda u vjenosti . Ujutro, prije nego to je sunce izalo visoko iznad vrhova breuljaka, otiao sam trati p uteljcima koji su vijugali izmeu ponosnih saguaro kaktusa. Oprezan zbog egrtua i korpiona, ugl avnom sam trao pognute glave gledajui put pred sobom, ali jednog jutra na novom putu pod igao sam na trenutak pogled i ugledao kako preda mnom treperi prizor sportskog odmaralita, go tovo kao privienje. Priao sam blie i ugledao dva olimpijska bazena, dvorane za aerobik, trkau stazu posutu ljakom, bujne vrtove, igralita za bejzbol, za nogomet i staje za konje. Ovi objekti, saznao sam, pripadali su poznatoj klinici za poremeaje u prehrani, koja se orijentirala na filmske glumce i

atletiare. Klinika oglaava najnovije tehnike programa u dvanaest koraka, ima osobl je s mnotvom diploma doktora filozofije i medicine i klijentima naplauje oko tristo dolara dne vno. * "So send I you, to labor unrevvarded, to serve unpaid, unloved, unsought, unkn ovvn..." 106 BLAENSTVA - SRETNI SU NESRETNI Polako sam trao natrag prema razbacanim kuicama i zgradama u bazi wycliffovaca, ja sno svjestan suprotnosti bljetavoj arhitekturi klinike za poremeaje u prehrani. Jedna je institucija nastojala spasiti due, pripremati ljude da slue Bogu ovdje i u vjenosti; druga je n astojala spasiti tijela, pripremati ljude da uivaju u ovom ivotu. Bilo je oito koju instituciju svij et potuje. U Blaenstvima je Isus ukazao potovanje onima koji moda u ovome ivotu nee uivati neke privilegije. Siromasima, onima koji tuguju, krotkima, gladnima, progonjenima, si romanima u srcu ponudio je uvjerenje da njihova sluba nee ostati nepriznata. Oni e primiti bogatu n agradu. C. S. Levvis je pisao: "Stvarno, ako uzmemo u obzir neobina obeanja i zapanjujuu prirodu nagrada obeanih u evaneljima, ini se da Gospodin nae elje ne smatra prejakima ve preslabima. M i smo maloduna stvorenja, prtljamo s piem i seksom i ambicijom, premda nam je ponuena beskonana radost, slino nerazumnu djetetu iz siromanog predgraa koje eli nastaviti pr aviti kolae od blata jer ne moe zamisliti to znai ponuen godinji odmor na moru." Znam da je kod mnogih krana isticanje budue nagrade izalo iz mode. Moj bivi pastor Bi li Leslie obiavao je rei: "Kako crkve postaju bogatije i uspjenije, tako se potreba za crkvenim pjesmama mijenja iz 'Taj svijet nije moj dom jer sam samo prolaznik' u 'To svije t je oca mog."'* Barem u Sjedinjenim Amerikim Dravama, kranima je postalo toliko udobno da se vie ne poistovjeujemo sa skromnim prilikama o kojima je Isus govorio u Blaenstvima - a to moe biti objanjenje zato ona naim uima zvue tako strano. Pa ipak, kako nas podsjea C. S. Levvis, ne usuujemo se smanjiti vrijednost buduih n agrada. Dovoljno je posluati pjesme koje su skladali ameriki robovi da shvatimo utjehu ovo g vjerovanja. "Spustite se, draga kola, doite da me povezete mojem domu." "Kad na nebo doem, obui u svoju haljinu, klicat u da nebo e Boje odzvanjati." "Uskoro emo biti slobodni, uskoro emo b iti slobodni, kad nas Gospodin pozove domu."** * "This vvorld in not my home" i "This is my father's vvorld". ** "Svving low, svveet chariot, comin' for to carv me home", "VVhen I get to hea ven, goin' to put on my robe, goin' to shout ali over God's heaven", "We'll soon be free, we'll so on be free, when the Lord will call us home". 107 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO Da su ove pjesme robovlasnici pisali za robove, to bi bila bestidnost; ali one s u dolazile iz usta samih robova, od ljudi koji u ovome svijetu nisu imali nikakvu nadu, ali su zato

imali trajnu nadu u budui svijet. Za njih je sredite nade bio Isus. "Nitko ne zna nevolju koju vidim, nitko osim Isusa." "Sve u nevolje svoje staviti na Isusova lea."* Vie ne ismijavam vjene nagrade spomenute u Blaenstvima kao "kule u zraku". Kakva je korist od nadanja u budue nagrade? to je koristilo Terrvu VVaiteu da vjeruje kako nee prov esti ostatak ivota lancem vezan za vrata u jednom prljavom bejrutskom stanu, ve da ga eka svijet obitelji i prijatelja i milosra i ljubavi i glazbe i hrane i dobrih knjiga, ako samo skupi s nagu da izdri malo due? to je koristilo robovima vjerovati da Bog nije zadovoljan svijetom koji obuhv aa teak rad i gospodare naoruane bievima za stoku i uadi za lin? Vjerovati u budue nagrade znai vjer ovati da e se dugaka Gospodnja ruka ispruiti prema pravdi, vjerovati da e jednog dana rasp riti oholice, a neznatne uzvisiti i gladne nasititi dobrima. Izgledi za budue nagrade ni u kojem sluaju ne dokidaju nau potrebu da se sada, u ov om ivotu, borimo za pravdu. Ali je jasna povijesna injenica da za osuenike u sovjetskom gula gu, za robove u Americi i krane u rimskim kavezima, koji su ekali na red da se suoe s divljim zvij erima, obeanje nagrade nije bilo izvor srama ve nade. Ona vas odrava na ivotu. Ona vam doput a da unato svemu vjerujete u pravednog Boga. Kao zvono koje se oglaava s drugog svijeta , Isusovo obeanje o nagradama objavljuje da, bez obzira kako sada stvari stoje, zlo nema bu dunosti, samo dobro. Moja supruga Janet radila je sa starijim graanima u blizini jednog ikakog projekta stambene izgradnje u drutvenoj zajednici koja je smatrana najsiromanijom u Sjedinjenim Drava ma. Oko polovice njenih klijenata bili su bijelci, a polovica crnci. Svi su oni proivjeli teka vremena - dva svjetska rata, Veliku depresiju,** velike drutvene prevrate - i svi * "Nobodv knovvs the trouble I see, nobodv knows but Jesus", "I'm gonna' lav ali my troubles on Jesus' shoulder". ** Pojam Great Depression odnosi se na katastrofalni slom njujorke burze u listop adu 1929. Vrijednost dionica je do kraja 1932. pala na samo dvadeset posto, to je drastino p ovealo nezaposlenost (na 20-30 posto radne snage) i propast mnogih investitora i tedia. T akvo je stanje potrajalo do 1933. 108 BLAENSTVA - SRETNI SU NESRETNI su oni, u svojim sedamdesetim i osamdesetim godinama, ivjeli svjesni da dolazi sm rt. Meutim, Janet je primijetila upadljivu razliku u nainu na koji su se bijelci i crnci suoav ali sa smru. Bilo je izuzetaka, naravno, ali trend je bio ovakav: mnogi bijelci postali su sve stralji viji i zabrinutiji. alili su se na svoj ivot, svoje obitelji i pogoranje zdravlja. Nasuprot tome, crnci su zadrali zdrav humor i trijumfalni duh, premda je izgledalo da imaju vie razloga za ogorenost i oa

j. to je bilo uzrok ovoj razlici? Janet je zakljuila da je odgovor bio nada, nada iji tragovi vo de izravno do temeljnog vjerovanja crnaca u nebo. Ako elite uti suvremene prikaze neba, prisustv ujte na nekoliko crnakih pogreba. Propovjednici s karakteristinom rjeitou prikazuju slike tak o spokojnog i osjetilnog ivota da se svi u zajednici poinju vrpoljiti u elji da tamo stignu. Pogoeni smru, prirodno, osjeaju tugu, ali ona ima svoje pravo mjesto: ona je prekid, privr emeni neuspjeh u borbi kojoj je kraj ve odreen. Uvjeren sam da za ove svete zanemarene, koji su nauili oekivati Boga i radovati mu se usprkos svim tekoama u svojem zemaljskom ivotu, nebo izgleda vie kao dugo oekivani povratak d omu nego posjet nekom novom mjestu. U njihovu ivotu Blaenstva su se obistinila. Ljudim a koji su uhvaeni u stupicu bola, propalih domova, ekonomskog kaosa, mrnje, straha i nasilja - njima Isus nudi obeanje vremena, mnogo dueg i vie zbiljskog od ovog zemaljskog, vremena zdravl ja i cjelovitosti, zadovoljstva i mira. Vremena nagrade. * * * VELIKI OBRAT. S vremenom sam nauio potovati, pa ak i teiti za nagradama koje je Isus obeao. Pa ipak, one su bile negdje u budunosti, a obeanja kao mamci ne zadovoljavaj u neposredne potrebe. Osim toga, poeo sam vjerovati da Blaenstva ne opisuju samo bud unost ve i sadanjost. Ona jasno pokazuju kako uspjeti u nebeskom kraljevstvu nasuprot uspjeh a u kraljevstvu ovoga svijeta. J. B. Phillips ovako je prikazao Blaenstva koja se primjenjuju na kraljevstvo ovo ga svijeta: Blago onima koji se "guraju", jer e napredovati u svijetu. Blago otvrdnulima, jer nikad ne doputaju da ih ivot povrijedi. 109 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO Blago onima koji se ale, jer na kraju dobiju ono to ele. Blago bezbrinima, jer se ni kad ne brinu zbog svojih grijeha. Blago goniima robova, jer e dobiti rezultate. Blago ljudima k oji poznaju svijet, jer poznaju zaobilazne putove. Blago izgrednicima, jer e uspjeti da ih lj udi zamijete.* Suvremeno drutvo ivi po pravilima preivljavanja najsposobnijeg. "Pobjeuje onaj tko u mire s najvie igraaka", pie na jednoj automobilskoj naljepnici. To vrijedi i za zemlju s n ajboljim naoruanjem i najveim bruto nacionalnim proizvodom. Prigodom (privremenog) umirovlj enja Michaela Jordana, vlasnik Chicago Bullsa dao je saetak pravila koja upravljaju vi dljivim svijetom. "On ivi ameriki san", rekao je Jerry Reinsdorf. "Ameriki san je u ivotu dostii toku ka d vie ne morate raditi nita to ne elite i moete raditi to god elite." To je moda ameriki, ali svakako ne i Isusov san kako je prikazan u Blaenstvima. Blae nstva sasvim jasno pokazuju da Bog ovaj svijet gleda kroz drukiji par lea. Izgleda da su

Bogu miliji siromasi i oni koji tuguju nego petstotina najbogatijih ili supermodeli koji uiva ju na plai. Neobino je da Bogu moe biti miliji South Central u Los Angelesu od Malibu Beacha i Ruanda od Monte Carla. U stvari, Propovijedi na Gori umjesto podnaslova "preivljavanje najs posobnijih" mogli bismo staviti "trijumf rtava". Razliiti prizori iz evanelja pruaju dobru sliku vrste ljudi kojima se Isus divio. U dovica koja je kao dar dala svoje posljednje dvije lepte. Nepoteni ubira poreza, toliko zabrinut da se popeo na drvo kako bi bolje vidio Isusa. Bezimeno, obino dijete. ena s nizom od pet nesretn ih brakova. Slijepi prosjak. Preljubnica. Gubavac. Snaga, pristalost, veze i instinkt za nat jecanje mogu u naem drutvu donijeti uspjeh, ali upravo ove osobine mogu zaprijeiti ulazak u nebesko kr aljevstvo. Ovisnost, tuga, pokajanje, tenja za promjenom - to su vrata u Boje kraljevstvo. "Blago siromasima duhom", rekao je Isus. Jedan komentar prevodi: "Blago oajnicima ." Kako se nemaju kome obratiti, oajnici se mogu obra* Po svemu sudei, Isus je prilagodio oblik poslovica uobiajen u njegovo vrijeme da istakne suprotnu misao. Prema VValteru Kasperu, grka i idovska mudrosna literatura opisuje kao blaenog ovjeka koji ima poslunu djecu, dobru enu, vjerne prijatelje, koji je uspjean i tako dalje. Isus je dodao suprotan smisao onome to su sluatelji oekivali. 110 BLAENSTVA - SRETNI SU NESRETNI titi Isusu, jedinome koji moe ponuditi izbavljenje za kojim eznu. Isus je stvarno vjerovao da ovjek koji je siromah u duhu, ili koji aluje, ili je progonjen, ili je gladan i eda n pravednosti ima neobinu "prednost" ispred nas ostalih. Moda e, doista, oajan ovjek povikati Bogu za p omo. Ako to uini, onda je doista blagoslovljen. Katoliki strunjaci skovali su frazu "Boja odlunost za davanje prednosti siromasima" kako bi opisali pojavu koju nalaze u Starom i Novom zavjetu: Boju pristranost prema sirom anima i gubitnicima. Zato bi Bog izmeu svih ostalih grupa odabrao siromane da im ukae posebn u panju?, znao sam se pitati. Zbog ega siromasi zasluuju Boju brigu? U potrazi za odgo vorom na ovo pitanje pomogla mi je spisateljica Monika Helhvig, koja nabraja sljedee "pred nosti" siromatva: 1. Siromasi znaju da im je hitno potrebno izbavljenje. 2. Siromasi znaju da su ne samo ovisni o Bogu i monicima ve i jedan o drugome. 3. Siromasi se za sigurnost ne oslanjaju na stvari ve na ljude. 4. Siromasi nemaju pretjerani osjeaj vlastite vrijednosti niti pretjeranu potrebu za privatnou. 5. Siromasi ne oekuju puno od natjecanja, ali oekuju mnogo od suradnje. 6. Siromasi mogu razlikovati potrebne od luksuznih stvari. 7. Siromasi mogu ekati jer su stekli neku vrstu nepokolebljivog strpljenja potekl og iz svijesti o ovisnosti. 8. Strahovi siromaha mnogo su realniji i manje pretjerani, jer ve znaju da ovjek m

oe izdrati velike patnje i oskudicu. 9. Kad se siromasima propovijeda evanelje, ono im zvui kao radosna vijest, a ne ka o prijetnja ili grdnja. 10. Siromasi mogu odgovoriti na evaneoski poziv odreenim odricanjem i nekomplicira nom cjelovitou jer imaju tako malo izgubiti pa su spremni na sve. U saetku, recimo da se siromasi, ne svojom voljom - oni mogu ozbiljno eljeti da bu de drukije nalaze u poloaju koji dolikuje Bojoj milosti. S obzirom na njihovo stanje potrebe, ovisnosti i nezadovoljstva ivotom, oni mogu objeruke prihvatiti Boji besplatni dar ljubavi. 111 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO Radi vjebe, jo sam jednom preao popis Monike Hellwig, s tim t< sam rije "siromasi" za mijenio rijeju "bogati" i svaku reenicu okrenui suprotno. "Bogati ne znaju da im je hitno potrebno izbavljenje... Bogat se za sigurnost ne oslanjaju na ljude ve na stvari..." (Isus je neto slini uinio u Lukinoj verziji Blaenstava, ali taj dio privlai mnogo manje po zornosti: "Ali ja o vama, bogatai: imate svoju utjehu!...") Zatim sam probao neto to djeluje mnogo opasnije: zamijenio san rije "siromasi" s ri jeju "ja". Razmatrajui svaku od deset tvrdnji pitac sam se je li moj pristup sliniji siromanim a ili bogatima. Priznajem li lake svoje potrebe? Jesam li spreman osloniti se na Boga i na druge ? U emi je moja sigurnost? Jesam li spremniji natjecati se ili suraivati? Mogu 1 razlikovati potr ebne od luksuznih stvari? Jesam li strpljiv? Zvue li mi Bla enstva kao radosna vijest ili kao grdnja ? Poslije ove vjebe poeo sam shvaati zato se toliki sveti dragovolj no pokoravaju stez i siromatva. Ovisnost, poniznost, jednostavnost, su radnja i osjeaj naputenosti vrlo su cijenjene osobine u duhovnorr ivotu, ali izuzetno neshvatljive ljudima koji ive u udobnosti. Mod ima drugih puteva k Bogu, ali, oh, tako su teki - teki kao progurati devu kroz uicu igl e. U Velikom obratu Bojeg kraljevstva vrlo su rijetki uspjeni sveti. Ne vjerujem da su siromasi moralniji od drugih (premda sam zakljuio da su suosjeaj niji i esto dareljiviji), ali oni su manje skloni praviti se moralnijima. Kod njih nema aroga ntnosti srednjeg stalea koji svoje probleme vrlo spretno prikriva pod krinkom samopravednosti. Oni su prirodnije ovisni jer nemaju drugog izbora; da bi preivjeli moraju se oslanjati na druge. Sada Blaenstva ne gledam kao pokroviteljske slogane ve kao duboki uvid u tajnu ovje kova postojanja. Boje kraljevstvo preokree sve naglavce. Uistinu je blago siromasima, g ladnima, onima koji tuguju i potlaenima. Naravno, ne zbog njihova bijednog stanja - Isus j e za svojeg ivota proveo mnogo vremena da ga ukloni. Umjesto toga, njima je blago zbog priroene pre dnosti koju imaju nad onima koji ive udobnije i neo-visnije. Bogati, uspjeni i lijepi mogu pro laziti kroz ivot

oslanjajui se na svoje prirodne darove. Ljudi kojima nedostaju takve prirodne pre dnosti, pa zbog toga nisu dovoljno kvalificirani za uspjeh u kraljevstvu ovog svijeta, mogu se u trenucima potrebe obratiti Bogu. 112 BLAENSTVA - SRETNI SU NESRETNI Ljudska bia ba nisu spremna priznati oajanje. Kada to uine, pri-bliuje im se kraljevs tvo nebesko. * * * Psiholoka stvarnost. Nedavno sam uvidio da u Blaenstvima postoji trea razina istine . Ne samo to nam je Isus ponudio ideal kojemu trebamo teiti imajui u vidu odgovarajuu nagradu, ne samo to je naopako izvrnuo shvaanje naeg drutva koje je postalo ovisnik o uspjehu ve je iz nio i jednostavnu formulu psiholoke istine, najdublje razine istine koju moemo upoznati na zemlji. Blaenstva otkrivaju da ono to slijedi u nebeskom kraljevstvu takoer mnogo koristi n ama u ovom ivotu. Trebale su mi mnoge godine da prepoznam ovu injenicu i tek sada sam poeo shv aati Blaenstva. Jo uvijek me neugodno iznenade svaki put kad ih itam, ali me neugodno iz nenade zato to u njima prepoznajem bogatstvo koje raskrinkava moje vlastito siromatvo. Blago siromasima duhu... Blago krotkima. Knjiga kao to je Intel-lectuals Paula Jo hnsona iznosi s uvjerljivim pojedinostima ono to svi znamo da je istina: ljudi kojima pljeemo, koje nastojimo oponaati i ije se slike nalaze na naslovnim stranicama popularnih asopisa nisu zado voljne, sretne i uravnoteene osobe kako bismo mogli pomisliti. Premda bi se za Johnsonove osobe (Ernesta Hemingvvava, Bertranda Russella, Jean-Paula Sartrea, Edmunda VVilsona, Bertolta Brechta i druge) moglo po svim suvremenim mjerilima rei da su bili uspjeni, teko bi bilo okup iti drutvo koje pokazuje veu bijedu, egomaniju i zlostavljanje. Moj posao novinara pruio mi je mnoge prilike da intervjuiram "zvijezde", ukljuujui velikane nacionalne nogometne lige, filmske glumce, glazbene izvoae, pisce uspjenica, politia re i poznate televizijske linosti. To su ljudi koji dominiraju medijima. Mi im se ulag ujemo, paljivo pratimo svaku sitnicu u njihovu ivotu: odjeu koju oblae, hranu koju jedu, rutinu ae robika koju slijede, osobe koje vole, zubnu pastu koju koriste. Ali vam moram rei, sa svojim ogranienim iskustvom, da sam ustanovio kako je naelo Paula Johnsona tono: nai "idoli" su najbj edni-ja skupina ljudi koje sam ikada sreo. Veina ih ima nesreene ili propale brakove. Goto vo svi su neizljeivo ovisni o psihoterapiji. I, kao najvea 113 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO ironija, ove junake koji se ine veima nego to jesu, ini se, mue sumnje u sebe. Proveo sam vrijeme i s ljudima koje nazivam "slugama"; lijenicima i medicinskim s estrama koji rade meu potpuno izopenima, gubavci-ma u ruralnoj Indiji; s ovjekom koji je diplomi

rao na Princetonu, a koji sada vodi hotel za beskunike u Chicagu; zdravstvenim radnicima koji su ostavili odlino plaen posao da slue u nekom zabaenom gradiu Mis-sissippija; humanitarcima u Somaliji, u Sudanu, u Etiopiji, u Bangladeu i drugim skladitima ljudske patnje; do ktorima filozofije koje sam sreo u Arizoni, a koji su sada raspreni po praumama June Amerik e prevodei Bibliju na opskurne jezike. Bio sam spreman ovim slugama odati ast i izraziti divljenje, istaknuti ih kao pri mjere nadahnua. Ali nisam bio spreman zavidjeti im. No kad sada razmiljam o objema skupinama, jed nom uz drugu, zvijezdama i slugama, sluge se jasno pojavljuju kao posebne, cijenjene os obe. Nema sumnje da bih radije provodio vrijeme meu slugama nego meu zvijezdama; oni posjeduju osob ine dubine i bogatstva i ak radosti koje nisam nigdje drugdje naao. Sluge rade za malu plau, d uge sate i bez pljeska, "tratei" svoje talente i sposobnosti meu siromanima i neobrazovanima. Ali nekako, u procesu gubljenja ivota, oni ga zapravo nalaze. Vjerujem da su siromasi u duhu i krotki doista blagoslovljeni. Njihovo je kralje vstvo nebesko i oni e naslijediti zemlju. Blago onima koji su istoga srca. Tijekom razdoblja kad sam se borio sa spolnim is kuenjima, u ruke mi je dospio lanak koji me uputio na tanku knjiicu s naslovom WhatIBelieve (to vjerujem), francuskog katolikog pisca Francoisa Mauriaca. Iznenadilo me to je Mauriac, ovjek u godinama, posvetio dosta prostora raspravi o vlastitoj poudi. Objasnio je: "Starost je izloe na riziku da bude razdoblje udvostruenog ispitivanja, jer mata starog ovjeka na grozan nain nadomjeta o no to mu priroda uskrauje." Znam da je Mauriac razumio to je pouda. Romani Zmijsko leglo i Poljubac gubavcu, k oji su mu pomogli da dobije Nobelovu nagradu za knjievnost, prikazuju poudu, obuzdavanje i s polnu srdbu na nain koji nadilazi sve to sam o tome ikada itao. Za Mauriaca spolna je kunja bila poznato bojite. 114 BLAENSTVA - SRETNI SU NESRETNI Mauriac je odbacio veinu argumenata u prilog spolne istoe kojima su ga uili u katolik om obrazovanju. "Brak e izlijeiti poudu": za Mauriaca to nije bio lijek, kao i za mnog e druge, jer pouda ukljuuje privlanost nepoznatih stvorenja i tenju za pustolovinom i sluajnim poznanstvima. "Poudu moe svladati samosavlaivanjem": Mauriac je ustanovio da je seks ualna elja slina plimnom valu toliko snanom da e otplaviti sve najbolje namjere. "Pravo is punjenje moe nai samo u monogamiji": to moe biti tono, ali nikako ne izgleda tono kod onoga koj i je zakljuio da ni monogamija ne ublaava seksualne porive. Tako je razmotrio tradicion alne argumente u prilog istoe i ustanovio da ne stoje. Mauriac je zakljuio da su samosavlaivanje, obuzdavanje i razumni razlozi nedostatn

o oruje za borbu protiv pobude prema neistoi. Na kraju je naao samo jedan razlog da bude ist, a to je onaj kojeg je Isus naveo u Blaenstvima: "Blago istima srcem: oni e Boga gledati." Prema Mauriacovim rijeima: "Neistoa nas odvaja od Boga. Duhovni ivot potuje zakone koji se mogu provjeriti kao i zakoni u fizikom svijetu... istoa je uvjet za uzvieniju ljubav - za posjedovanje neega to nadilazi sve: posjedovanje Boga. Da, na kocki je to i nita manje." itanje rijei Francoisa Mauriaca nije uinilo kraj mojoj borbi s poudom. Ali moram rei da sam bez ikakve sumnje ustanovio kako je njegova analiza tona. Ljubav koju nam Bog nud i zahtijeva da sve svoje sposobnosti oistimo prije nego to moemo primiti uzvieniju ljubav koju ne m oemo stei ni na koji drugi nain. To je motiv da ovjek ostane ist. Ako njegujem poudu, ogra niavam osobnu intimnost s Bogom. Doista, blago onima koji su ista srca, jer e Boga gledati. To jest tako jednostavn o, ali i teko. Blago milosrdnima. Istinu ovog blaenstva nauio sam od Henrva Nouvvena, sveenika koj i je predavao na Harvardu. Na vrhuncu svoje karijere Nouwen je napustio Harvard i pre selio u komunu blizu Toronta, nazvanu Davbreak, da bi odgovorio obvezama to ih je zahtijevalo nj egovo prijateljstvo s ovjekom koji se zvao Adam. Nouvven sada ne slui intelektualcima ve jednom mladom ovjeku kojeg mnogi smatraju beskorisnom osobom koju je trebalo ukloniti. Nouvven ovako opisuje svojeg prijatelja: 115 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO Adam je dvadesetpetogodinjak koji ne moe govoriti, ne moe se obui ni svui, ne moe sam hodati, ne moe jesti bez posebne pomoi. On ne plae niti se smije. Samo povremeno us postavlja kontakt oima. Njegova su lea iskrivljena. Pokreti njegovih ruku i nogu su nekoordi nirani. Pati od epilepsije i unato jakim lijekovima malo koji dan proe bez snanog epileptikog napada . Ponekad, kad se iznenada ukoi, isputa zavijajue stenjanje. U nekoliko sluajeva vidio sam kako mu se niz obraz skotrljala velika suza. Treba mi sat i pol da Adama probudim, da mu dam lijekove, odnesem ga u kupaonicu , operem ga, obrijem, operem mu zube, obuem, odvedem u kuhinju, dam mu doruak, stavim ga u inva lidska kolica i od-vezem do mjesta gdje vei dio dana provede u terapeutskim vjebama. Kad sam Nouvvena posjetio u Torontu, gledao sam kako sve to obavlja s Adamom i m oram priznati da sam u jednom trenutku posumnjao da je to najbolji nain na koji koristi vrijeme . uo sam Henrva Nouvvena kad govori i itao sam mnoge njegove knjige. Toliko toga moe ponuditi. Zar nije netko drugi mogao preuzeti poniavajuu obvezu da brine za Adama? Kad sam ovu temu oprezno naeo sa samim Nouwenom, rekao mi je da sam potpuno pogreno shvatio to se dogaa. "Ja se n iega ne odriem", tvrdio je. "/a, a ne Adam, imam najveu korist od naeg prijateljstva." Onda mi je Nouvven poeo nabrajati sve koristi koje je stekao. Sati koje je proveo s Adamom,

rekao je, dali su mu toliko veliki unutarnji mir da mu se njegove druge, plemeni te obveze ine dosadnima i povrnima. Ranije, dok je sjedio pored ovog bespomonog djeteta-ovjeka, s hvatio je koliko je njegova tenja za akademskim uspjehom i kranskom slubom bila obiljeena rival stvom i natjecanjem, koliko je bila opsesivna. Adam ga je nauio da "ono to nas ini ljudim a nije na um ve nae srce, nije naa sposobnost da razmiljamo ve naa sposobnost da volimo". U Adamovo j jednostavnoj naravi nazreo je "prazninu" koja mora postojati prije nego to je Bog moe popuniti vrstu praznine koju su pustinjski redovnici stekli tek nakon mnogo traganja i di scipline. Tijekom naeg daljnjeg razgovora, Henrv Nouwen vraao se na moje pitanje, kao da nij e mogao vjerovati da bih takvo to uope mogao pitati. Nastavio je razmiljati o drugim nainima na koje je imao korist od svoje veze s Adamom. Doista je uivao novu vrstu duhovnog mira koje g nije 116 BLAENSTVA - SRETNI SU NESRETNI mogao stei u otmjenim harvardskim dvoritima ve pored kreveta inkon-tinentnog Adama. Napustio sam Davbreak osvjedoen u svoje vlastito duhovno siromatvo, ja, koji sam k ao pisac paljivo uredio svoj ivot da bude djelotvoran i usmjeren cilju. Zaista je blago mil osrdnima, nauio sam, jer e postii milosre. Blago mirotvorcima... Blago progonjenima zbog pravednosti. Ova istina dola je do mene na neizravan nain. Veliki romanopisac Lav Tol-stoj pokuao ju je slijediti, ali na put u mirotvorstva stalno bi se isprijeila njegova naprasita ud. Tolstoj je veoma izraajno pisao o Pro povijedi na Gori. Meutim, pola stoljea kasnije, hinduski asket Mohandas Gandhi itao je Tolstoje vu knjigu Kraljevstvo je Boje u vama i odluio ivjeti prema doslovnim naelima Propovijedi na Go ri. U filmu Gandhi postoji zgodna scena u kojoj Gandhi pokuava svoju filozofiju objas niti prezbiterijanskom misionaru Charlieu Andrevvsu. Dok su zajedno etali jednim junoaf rikim gradom, put im je iznenada zaprijeila skupina mladih nasilnika. Veleasni Andrews g leda jedan trenutak prijetee gangstere i odluuje bjeati. Gandhi ga zaustavlja. "Zar Novi zavje t ne kae ako te neprijatelj udari po desnom obrazu, okreni mu lijevi?" Andrevvs mrmlja kako j e mislio da ovu frazu treba razumjeti kao metaforu. "Nisam ba siguran", odvraa Gandhi. "Pretpostav ljam da je mislio kako morate pokazati odvanost - biti spremni da prihvatite udarac, vie udar aca, da pokaete kako neete uzvratiti niti ete odustati. I kad to uinite to budi neto u ljudsk oj prirodi, neto to umanjuje njegovu mrnju, a poveava njegovo potovanje. Mislim da je Krist to sh vatio i ja sam vidio da djeluje." Godinama kasnije, jedan je ameriki propovjednik, Martin Luther King mlai, prouavao Gandhievu taktiku i odluio je primijeniti u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Mnogi su

crnci napustili Kinga zbog njegova stava nenasilja i vratili se retorici o "crnoj moi". Nakon to vas je policijski pendrek udario desetak puta po glavi i nakon to vas je zatvorski uvar j o koji put bocnuo tapom za stoku, poinjete sumnjati u djelotvornost nenasilja. Ali King se ni kad nije pokolebao. Kad su izbili neredi u Los Angelesu, Chicagu i Harlemu, King je putovao od grada do grada nastojei smiriti strasti, uporno podsjeajui demonstratore da se moralna promjena ne moe ostvariti nemoralnim sredstvima. On je nauio naelo iz Propovijedi na Gori i od Gan ghija, i 117 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO gotovo u svim svojim govorima ponavljao je ovu poruku. "Kranstvo je", govorio je, "uvijek tvrdilo da kri koji nosimo prethodi kruni koju emo nositi. Da bi bio kranin, ovjek mo ra uzeti svoj kri, s cjelokupnim sadrajem tekoa i muka i napetosti, i nositi ga dok taj kri ne ostavi traga na nama i ne oslobodi nas za onaj bolji put koji dolazi samo kroz patnju." Martin Luther King imao je nekih slabosti, ali u jednom je bio u pravu. Unato svi m nepovoljnim okolnostima, usprskos svim instinktima za samoouvanjem, ostao je vjeran naelu miro tvorstva. Nije uzvraao udarac. Dok su drugi pozivali na odmazdu, on je pozivao na ljubav. Z agovornici graanskih prava svojim su tijelima stali pred erife s pendrecima, vatrogasne cijev i i reee njemake ovare. To je, zapravo, donijelo pobjedu koju su tako dugo oekivali. Povjesn iari istiu jedan dogaaj u kojem je ovaj pokret dostigao kritinu masu javne podrke. Zbio se na mostu izvan Selme, u saveznoj dravi Alabami, kad je erif Jim Clark naredio da se njegovi polic ajci okome na nenaoruane crne demonstrante. Amerika javnost, uasnuta prizorima nasilne nepravde, konano je pristala usvojiti zakon o graanskim pravima. Odrastao sam u Atlanti, na drugoj strani grada od Martina Luthera Kinga, i sa st idom priznajem: dok je on vodio demonstracije u Selmi i Montgomervju i Memphisu, ja sam bio na s trani bijelih erifa s pendrecima i njemakim ovarima. Bio sam brz u tome da ukazem na njegove mora lne nedostatke, a spor da prepoznam svoj vlastiti slijepi grijeh. No zato to je ostao vjeran nudei svoje tijelo kao metu, ali nikad kao oruje, probio se kroz moju moralno debelu kou. Pravi cilj, obiavao je King rei, nije poraziti bijela ovjeka, ve "probuditi osjeaj sr ama kod ugnjetavaa i napasti njegov lani osjeaj superiornosti... Kraj je pomirenje; kraj je osloboenje; kraj je stvaranje drutva u kojemu vlada ljubav." I to je ono to je Martin Luther K ing konano pokrenuo, ak i u rasistima kakav sam bio ja. King je, kao Gandhi prije njega, umro kao muenik. Poslije njegove smrti sve vie i vie ljudi poelo je prihvaati naelo nenasilnog protesta kao naina zahtijevanja pravde. Na Filip inima,

poslije muenike smrti Benigna Aquina, obian narod sruio je vlast okupljanjem na ulic ama u molitvi; tenkovi vojske zaustavili su se pred kleeim Filipincima kao da su blokira ni nekom nevidljivom silom. Kasnije, u znaajnoj 1989. godini, u Poljskoj, Madarskoj, ehoslov akoj, Istonoj Njemakoj, Bugarskoj, 118 BLAENSTVA - SRETNI SU NESRETNI Jugoslaviji, Rumunjskoj, Mongoliji, Albaniji, Sovjetskom Savezu, Nepalu i ileu vie od pola milijarde ljudi zbacilo je nenasilnim sredstvima jaram ugnjetavanja. U mnogim ov im zemljama, posebno u onima u istonoj Europi, predvodnik je bila Kranska crkva. Demonstranti su prolazili ulicama nosei svijee, pjevajui crkvene himne i molei se. Kao u Jouino vrijeme, zidovi su pali i sruili se. Mirotvorci e se zvati Boji sinovi i keri. Blago i onima koji su progonjeni zbog pra vednosti, jer je njihovo kraljevstvo nebesko. Blago onima koji tuguju. Budui da sam napisao knjige pod naslovom VVhere Is God W hen It Hurts? i Disappointment with God* proveo sam dosta vremena meu onima koji tuguju. Isprva su me uplaili. Nisam imao odgovore na pitanja koja su mi postavljali, pa sam se suoen s njihovom tugom osjeao nelagodno. Posebno se sjeam jedne godine kad sam se na poziv susjeda pridruio jednoj terapeutskoj skupini u oblinjoj bolnici. Ova skupina, koja se nazivala Uini dananji dan vrijednim, sastojala se od ljudi koji su umirali i ja sam godinu dana sa svojim susjedom dolazio na njihove sastanke. Istina je, ne mogu rei da sam "uivao" u ovim okupljanjima; to bi bila pogrena rije. Ali ovi su sastanci za mene postali najznaajniji dogaaj svakog mjeseca. Suprotno nekoj zabavi na kojoj sudionici nastoje zadiviti jedni druge znakovljem poloaja i moi, u ovoj skupini ni tko nije pokuavao ostaviti neki dojam. Odjea, moda, namjetaj, titule, novi automobili - to sv e to znai ljudima koji se pripremaju za smrt? Vie od svih drugih ljudi koje sam sreo, skupi na Uini dananji dan vrijednim usredotoila se na najvanije. Ustanovio sam kako prieljkujem da neki o d mojih povrnih, hedonistikih prijatelja posjete neki od ovih sastanaka. Kad sam kasnije pisao o onome to sam nauio od ljudi koji tuguju i pate, poeli su mi se javljati neznanci. Imam tri fascikla, svaki debljine preko pet centimetara, prepuna njiho vih pisama. Ona su moje najvee blago. Jedno pismo od dvadeset i est stranica, napisano na papiru s pl avim crtama, napisala je majka koja je sjedila u ekaonici dok su kirurzi operirali tumor na mo zgu njezine etverogodinje kerkice. Drugo mi je poslao kvadriplegiar koji je "pisao" puhanjem zra ka u cijev, koji je raunalo pretvaralo u slova na pisau. * Gdje je Bog kad boli? i Razoaranje s Bogom. 119

ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO Mnogi od onih koji su mi pisali nisu imali sretne zavretke svojih pria. Neki su i dalje imali osjeaj da ih je Bog napustio. Malo njih je nalo odgovore na pitanja "Zato?" Ali vidio sam dovoljno tuge da steknem vjeru u Isusovo obeanje da e se oni koji tuguju utjeiti. Znam za dvije male organizacije voene iz privatnih domova, koje su nastale iz tug ovanja. Prva je nastala kad je jedna ena u Kaliforniji otkrila da joj sin, zjenica njezina oka, u mire od AIDS-a. Njezina crkva i drutvo nisu joj pruili suut i podrku jer je mladi ovjek bio homoseksu alac. Osjeala se tako usamljenom i potrebitom da je odluila poeti s izdavanjem biltena ko ji je uspostavio mreu roditelja homoseksualne djece. Premda nudi malo strune pomoi i ne o beava magina ozdravljenja, danas stotine drugih roditelja ovu odvanu enu smatraju spasite ljicom ivota. Jedna druga ena, u saveznoj dravi Wisconsin, izgubila je sina jedinca u padu morna rikog helikoptera. Godinama se nije mogla osloboditi mranog oblaka tuge. Odravala je sin ovljevu sobu nedirnutom, onako kako ju je ostavio. Onda je poela primjeivati uestalost izvjetaja o padu helikoptera. Poela je razmiljati o drugim obiteljima koje su doivjele tragedije slin e njezinoj, pa se pitala to bi mogla uiniti da pomogne. Kad se danas srui neki vojni helikopter, o na alje paketi pisama i korisnog materijala dunosniku u ministarstvu obrane, koji ga prosljeuje p ogoenoj obitelji. Polovica njih poinje se redovno dopisivati, i u svojim umirovljenikim da nima ova ena vodi svoje "drutvo patnika". Naravno, ovaj rad nije rijeio problem tugovanja za si nom, ali joj je dao osjeaj svrhe i ona se vie ne osjea bespomonom prema toj tuzi. Nema djelotvornijeg iscjelitelja, ustanovio sam, od onog kojeg Hen-ry Nouvven na ziva "ranjeni iscjelitelj". Blago onima koji tuguju, jer e se utjeiti. Blago ednima i gladnima pravednosti. U izvjesnom smislu svatko koga sam spomenuo u ovom nizanju Blaenstava oituje ovo posljednje Isusovo obeanje. "Sluge" koji ulau svoj ivot za siromane i nevoljne, Frangois Mauriac koji se trudi da ostane ist, Henry Nouvven k oji kupa i oblai Adama, Martin Luther King mlai i uenici nenasilja, majke homoseksualaca i mor narikih pilota, koje nadilaze svoju tugu - svi oni reagiraju na muke zbog gladi i ei za pr avednou. Svi su oni primili nagradu, ne samo u buduem ve i u ovom ivotu. 120 BLAENSTVA - SRETNI SU NESRETNI Jedna je albanska redovnica provela esnaest godina u nepristupanom samostanu pouava jui zemljopis najbogatije bengalske i britanske keri u Kalkuti. Jednog dana, dok je p utovala vlakom prema Himalajama, ula je glas koji ju je pozvao da promijeni puteve i poslui najsi romanijima. Moe li itko ozbiljno sumnjati da je Majka Tereza nala potpunije osobno zadovoljstv o u svojem

kasnijem radu nego u prijanjem? Vidio sam kako se ovo naelo u svecima i u obinim lj udima pojavljuje tako esto da sada lako razumijem zato evanelja ponavljaju jednu Isusovu tvrdnju ee od ijedne druge: "Tko hoe ivot svoj spasiti, izgubit e ga, a tko izgubi ivot svoj p radi mene, nai e ga." Isus nam je rekao da nije doao unititi ivot ve zato da ga moemo imati obilnije, "u iz obilju". Paradoksalno je da ovaj izobilni ivot dobivamo na naine na koje nismo raunali. Dobi vamo ga ulaganjem u druge, odlunim zauzimanjem za pravdu, sluenjem slabima i potrebitima, slijedei Boga a ne sebe. Ne usuujem se saalijevati ni jednog od onih koje sam upravo spomen uo, premda su svi ivjeli s nevoljama. Bez obzira na sve njihove "rtve", izgledaju mi puniji iv ota, a ne prazniji. Oni koji gladuju i eaju za pravednou doista se nasite. U Blaenstvima, ovim neobinim tvrdnjama koje na prvi pogled izgledaju apsurdne, Isu s nudi paradoksalni klju za izobilni ivot. Nebesko kraljevstvo, rekao je na drugome mjest u, slino je blagu toliko vrijednome da e svaki otrouman ulaga "sav radostan" prodati sve to ima da bi ga kupio. Ono predstavlja stvarniju i trajniju vrijednost od svega to ovaj svijet moe ponuditi, jer daje kamate ne samo ovdje na zemlji ve i u buduem ivotu. Isus ne naglaava ono to dajemo, v e ono to primamo. Nije li u naem osobnom interesu da traimo takvo blago? Kad sam prvi put uo Blaenstva, zvuala su mi kao nemogui ideali koje je dao neki sanj arski mistik. Meutim, sad ih vidim kao istine koje je objavio realist u svemu pragmatian kao general Norman Schvvarzkopf. Isus je znao kako funkcionira ivot u nebeskom kao i u zemalj skom kraljevstvu. U ivotu obiljeenom siromatvom, alovanjem, krotkou, glau za pravednou, milosrem, istoom, mirotvorstvom i progonstvom, Isus je sam utjelovio Blaenstva. Moda je i smislio Blaenstva kao propovijed za samog sebe kao i za nas ostale, jer e imati ob ilje prilika da ove teke istine provede u praksu. 121 7. Poruka - Uvredljiva propovijed Ispit vrenja Kristova uenja je svijest o naoj neuspjenosti da postignemo idealno sav renstvo. Ne moemo vidjeti stupanj do kojeg mu se pribliavamo, ali moemo vidjeti koliko od njega odstupamo. Lav Tolstoj 7. Poruka - Uvredljiva propovijed Blaenstva predstavljaju samo prvi korak u razumijevanju Propovijedi na Gori. Nako n to sam odavno shvatio trajnost istine Blaenstava, jo uvijek se nisam mogao otresti mranih misli o beskompromisnoj strogosti preostale Isusove propovijedi. Njezina odrjeitost ostav ila me bez daha. "Budite dakle savreni kao to je savren Otac va nebeski", rekao je Isus; ovu je tvrdn ju kao

sluajno spremio izmeu zapovijedi da ljubimo neprijatelje i zapovijedi da darivamo novac. Biti savren kao Bog? to je time mislio rei? Ne mogu olako odbaciti ovaj ekstremizam jer se javlja i na drugim mjestima u eva neljima. Kad je bogata upitao Isusa to da uini kako bi osigurao vjeni ivot, Isus mu je rekao da podij eli svoj novac - ne deset posto ili osamnaest i pol ili ak pedeset posto, nego sve. Kad je jedan uenik upitao treba li svome bratu oprostiti sedam puta, Isus je odgovorio: "Ne kaem ti do seda m puta, nego do sedamdeset puta sedam." Druge su religije uile varijacije "zlatnog pravila", ali su ga formulirale na ogranieniji, negativniji nain: "Ne inite drugima to ne elite da oni ine vama." Isus je ovo pravilo proirio u neogranien oblik: "Sve, dakle, to elite da ljudi vama ine, inite i v i njima." Je li ikada itko ivio savrenim ivotom kao Bog? Je li ikada itko potovao zlatno pravi lo? Kako je uope mogue ostvariti takav nemogui ideal? Mi ljudi volimo zdrav razum i uravnoteenos t, neto blie Aristotelovoj zlatnoj sredini nego Isusovu zlatnom pravilu. 125 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO * * * Moja prijateljica Virginia Stem Owens uklopila je Propovijed na Gori u nastavni program knjievnosti na teksakom A&M sveuilitu. Traila je od studenata da napisu kratak esej. Oekivala je da e pokazati bar osnovno potovanje prema tekstu, budui da se "biblijski pojas"* protee preko Teksasa, ali reakcije studenata oslobodile su je iluzija. "Po mojem miljenju, religija je velika prijevara", pisao je jedan. "Postoji stara poslovica da ne treba vjero vati sve to ovjek ita; nju treba primijeniti u ovom sluaju", pisao je drugi. Virginia se sjetila da je Propovijed na Gori upoznala u nedjeljnoj koli, gdje su pastelne slike pokazivale Isusa kako sjedi na zelenom obronku okruen nestrpljivom djecom ruiastih obraza. Nikad joj nije dolo na um da bi na to reagirala ljutnjom ili zgraanjem. Njezini su studenti mislili drukije: Ono to crkve propovijedaju izuzetno je strogo i ne dozvoljava gotovo nikakvu zaba vu bez razmiljanja je li to grijeh ili nije. Ne svia mi se esej "Propovijed na Gori". Bilo ju je teko itati; izazvala je u meni osjeaj da moram biti savren, a to nitko nije. Ono to se trai u ovoj propovijedi apsurdno je. Pogledati enu je preljub. To je naje kstremnija, najgluplja i najneovjenija tvrdnja koju sam ikada uo. "U tom trenutku", pisala je Virginia o ovom dogaaju, "poela sam se osjeati ohrabren om. Ima neto predivno nevino u tome to ne shvaate da Isusa ne biste trebali smatrati glupim ... To je bila ona prava, prastara reakcija na evanelje, nefiltrirana dvomilenijskom kulturalnom maglicom... Nalazim neobino ohrabrujuim to to Biblija ostaje uvredljivom za iskrene, neobrazova ne ui, upravo kao u prvom stoljeu. Za mene to nekako pokazuje nepobitnost njezina znaenja . Dok je

Sveto pismo u prolom stoljeu gotovo sasvim izgubilo svoj karakteristini opor znaaj, sadanja nas opa biblijska nepismenost treba prebaciti u situaciju koja je mnogo priblinija onoj izvornog sluateljstva u prvom stoljeu." * Podruje na jugu Sjedinjenih Amerikih Drava za koje se smatra da nekritiki prihvaa doslovnost Biblije; u irem smislu podruje gorljivog religioznog fundamentalizma. 126 PORUKA - UVREDLJIVA PROPOVIJED Uvredljiva, opora - da, to su prikladne rijei koje moemo primijeniti na Propovijed na Gori. Dok sam gledao petnaest filmskih prikaza ove scene, samo je jedan naizgled prikazao neto slino originalnoj uvredljivosti. Jedna niskobudetna produkcija BBC-a pod naslovom Son o /Man (Sin ovjeji) prikazuje Propovijed na Gori s pozadinom kaosa i nasilja. Rimski vojnici u pravo su upali u jedno galilejsko selo da izvre odmazdu zbog nekih prijestupa protiv Imperija. O bjesili su idovske mukarce sposobne za borbu, bacili njihove histerine ene na zemlju i ak koplje m proboli bebe da bi "ovim idovima dali lekciju". U taj buan prizor krvi, suza i gla snog naricanja nad mrtvima dolazi Isus krupnim koracima i plamteim oima. A ja vam kaem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone. Oko za oko, zub za zub, zar ne? Tako su govorili vai preci. Ljubi blinje, a mrzi n eprijatelje, zar ne? Ali ja kaem da je lako ljubiti svojega brata, ljubiti one koji vas ljube. To i ne ak i ubirai poreza. elite da vam estitam to ljubite svoje roake? Ne, ljubite svoje neprijatelje. Ljubite ovjeka koji vas udara nogom i pljuje po vama. Ljubite vojnika koji e vam g urnuti ma u trbuh. Ljubite zatvor - i onoga koji vas pljaka i mui. Sluajte me! Ljubite svoje neprijatelje! Ako te rimski vojnik udari po lijevom obr azu, okreni mu desni. Ako te neki ovjek iz vlasti prisili da ide s njim jednu milju, poi dvije. Ak o bi se netko htio s tobom parniiti da bi se domogao tvoje donje haljine, prepusti mu i gornju. Sluajte! Ja vam kaem, teko je slijediti me. Ovo to vam govorim nije bilo reeno otkad svijet postoji. Moete li zamisliti kako seljani odgovaraju na takav nepoeljan savjet? Propovijed n a Gori ih nije zbunila; ona ih je razbjesnila. * * * Na poetku Propovijedi na Gori Isus je otvoreno naeo pitanje koje je zaokupljalo vei nu njegovih sluatelja: je li bio revolucionar ili pravi idovski prorok? Evo Isusova opisa vlas titog odnosa prema Tori: 127 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO Ne mislite da sam doao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam doao ukinuti, nego ispunit i. Uistinu kaem vam: ne bude li pravednost vaa vea od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, neete ui u kraljevstvo nebesko. Ova posljednja reenica navela je mnotvo da se trgne i pone pozorno sluati. Farizeji i uitelji

zakona meusobno su se natjecali u tonosti. Atomizirali su Boji zakon u 613 pravila - 248 zapovijedi i 365 zabrana - i potkrijepili ih s 1521 amandmanom. Da bi izbjegli p rekriti treu zapovijed "Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga", odbili su uope izgovarati B oje ime. Da bi izbjegli seksualno iskuenje obiavali su spustiti glavu i ak ne pogledati enu (naj skrupulozniji meu njima bili su poznati kao "krvarei farizeji" jer su zbog toga esto udarali o zi dove i druge prepreke). Da izbjegnu oskvrnuti subotu proglasili su nezakonitima trideset i de vet aktivnosti koje su se mogle smatrati "radom". Kako je pravednost obinog ovjeka mogla ikada nadmaiti pravednost tako strunih svetih ljudi? Propovijed na Gori jasno pokazuje to je Isus mislio i upravo je ova izriitost izgl edala tako apsurdnom studentima dvadesetog stoljea na teksakom A&M sveuilitu kao i idovima prvog stoljea u Palestini. Sluei se Torom kao polazitem, Isus je zakon pogurnuo u istom sm jeru, dalje nego to se to ijedan farizej usudio uiniti, dalje nego to se ijedan redovnik usudio ivjeti. Propovijed na Gori uvela je u moralni svemir novi mjesec, i on je otad djelovao svojom vlastitom gravitacijom. Isus se pobrinuo da nitko ne moe vriti zakon, a onda nam je zapo-vijedio da ga vrim o. Razmislimo o nekim primjerima. Svako ljudsko drutvo u povijesti imalo je zakon koji je zabranjivao ubojstvo. Nar avno, postoje varijacije: Sjedinjene Drave doputaju ubojstvo u samoobrani ili u neobinim okolnost ima kao to je zlostavljanje branog druga. Ali nijedno drutvo nije uspostavilo nita slino Isusovoj proirenoj definiciji ubojstv a: "A ja vam kaem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit e podvrgnut sudu... A tko ree: 'Luae!', bit e podvrgnut ognju paklenomu." Dok sam odrastao sa starijim bratom, bunio sam se pr otiv ovog retka. Mogu li dva brata prebroditi oluje adolescencije bez pribjegavanja rijeima kao to su "glupane" i "luae"? 128 PORUKA - UVREDLJIVA PROPOVIJED Svako drutvo ima tabue za seksualnu raskalaenost. Danas bar jedan koled zahtijeva o d mukih studenata da od enskih studenata zatrae dozvolu za svaku fazu seksualnog kontakta. U meuvremenu, feministike skupine nastoje pravno povezati pornografiju i zloine prema enama. Ali nijedno drutvo nikad nije uspostavilo tako strogo pravilo kao to je Isusovo: " Tko god s poudom pogleda enu, ve je s njome uinio preljub u srcu. Ako te desno oko sablanjava, iskopaj ga i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo bude baeno u pakao." uo sam zahtjeve za kastriranjem serijskih silovatelja, ali nikad nisam uo prijedlo g za sakaenje

lica zbog poude. Uostalom, pouda je u Americi postala nacionalna zabava, slavljena u reklamama za traperice i pivo, u sezonskim izdanjima Sports Illustrated koji reklamiraju k upae kostime i u dvadeset milijuna primjeraka pornografskih magazina prodanih svakog mjeseca. Kad je predsjedniki kandidat Jimmv arter u intervjuu asopisu Playboy pokuao objasniti ovaj redak, tisak je reagirao na nain koji je John Updike opisao kao "nervoznu razdraganost". "Kako neobino zvui", rekao je Updike, "naim suvremenim uima ideja da je pouda - seksualna elja koja u nama navire jednako nehotice kao slina - sama po sebi zla". to se razvoda tie, u Isusovo doba farizeji su ustro raspravljali o tome kako treba tumaiti starozavjetna pravila. Glasoviti rabin Hillel je uio da se ovjek moe rastati od svo je ene ako ona uini ita to bi izazvalo njegovo nezadovoljstvo, ak i ako je to tako beznaajno kao to j e zagorjelo jelo; suprug je trebao samo triput rei "rastajem se od tebe" i razvod b i bio punovaan. A Isus je uzvratio: "A ja vam kaem: Tko god otpusti svoju enu - osim zbog bludnitva navodi je na preljub i tko se god otputenom oeni, ini preljub." Na kraju je Isus iznio naelo nenasilja. Tko bi uope mogao preivjeti s pravilom koje je Isus uspostavio: "A ja vam kaem: Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljusne li te tko po d esnom obrazu, okreni mu i drugi. Onomu tko bi se htio s tobom parniiti da bi se domogao tvoje d onje haljine prepusti i gornju." Uporno piljim u ove i druge stroge zapovijedi iz Propovijedi na Gori i pitam se kako reagirati. Zar Isus od mene stvarno oekuje da udijelim svakom ulinom prosjaku kojeg sretnem? Treb am li se odrei svakog inzi-stiranja na pravima potroaa? Otkazati policu osiguranja i za budun ost 129 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO se pouzdati u Boga? Rijeiti se televizora da izbjegnem opasnost poude? Kako takve etike ideale mogu prenijeti u svoj svakidanji ivot? Jednom sam se upustio u italaki maraton u potrazi za "kljuem" razumijevanja Propovi jedi na Gori. Malo me utjeilo kad sam saznao da nisam prvi koji se zapetljao oko njenih v isokih ideala. Tijekom crkvene povijesti ljudi su nalazili prepredene naine da Isusove odlune zah tjeve pomire s nemilom stvarnou ljudske pokvarenosti. Toma Akvinski podijelio je Isusovo uenje u Propise i Savjete, koje bismo suvremen im jezikom mogli preimenovati u Zahtjeve i Prijedloge. Propisi su obuhvaali ope moralne zakon e kao to su Deset zapovijedi. Ali to se tie idealistinijih zapovijedi, kao Isusove izjave o srd nji i poudi, Akvinac je primijenio drukije mjerilo: premda ih trebamo prihvatiti kao dobar pri mjer i nastojati ih ispuniti, oni nemaju moralnu snagu Propisa. Rimokatolika crkva je kasnije kodicif irala Akvinevo razlikovanje u popis "smrtnih" i "oprostivih" grijeha.

Martin Luther je Propovijed na Gori tumaio u svjetlosti Isusove formule: "Podajte caru carevo, a Bogu Boje!" Krani imaju dvojako dravljanstvo, rekao je: jedno je u Kristovu kraljevs tvu, a drugo u kraljevstvu ovoga svijeta. Ekstremizam u Propovijedi na Gori odnosi se a psolutno na Kristovo, ali ne i na zemaljsko kraljevstvo. Uzmite zapovijedi "Ljubite svoje ne prijatelje" i "Ne opirite se zlu"; naravno, one se ne odnose na dravu. Da bi sprijeila anarhiju, drav a se mora oprijeti zlu i suzbiti neprijatelja. Zbog toga kranin treba nauiti razdvajati dunost od osobe: kranski vojnik, recimo, mora izvravati zapovijedi da se bori i ubije, dok istovreme no u svojem srcu slijedi Kristov zakon da ljubi neprijatelje. U Lutherovo vrijeme razni su anabaptistiki pokreti izabrali radikalno drukiji pris tup. Svi takvi pokuaji razvodnjavanja Isusovih nedvosmislenih zapovijedi pogreni su, rekoe. Nije l i prva crkva ee nego ikad tijekom prva etiri stoljea citirala Kristovu zapovijed: "Ljubite svoje n eprijatelje"? Jednostavno itajte Propovijed na Gori. Isus ne pravi razliku izmeu Propisa i Savje ta, niti dunosti i osobe. On kae da se ne opirete zlom ovjeku, da se ne zaklinjete, da dajete sirom asima, da ljubite svoje neprijatelje. Njegovu zapovijed trebamo vriti u najdoslovnijem mogu130 PORUKA - UVREDLJIVA PROPOVIJED em smislu. Zbog toga su se neke grupe zavjetovale da nee imati osobnog imetka. Dru ge, kao to su kvekeri, odbile su izgovoriti zakletvu ili skinuti eir dravnom slubeniku i protiv ili su se odravanju vojske, pa ak i policije. Zbog toga su u Europi, Engleskoj i Rusiji pobi jene tisue anabaptista; mnogi od preivjelih uspjeli su prijei preko oceana u Ameriku gdje su pokuali osnovati kolonije i komune utemeljene na naelima Propovijedi na Gori.* U devetnaestom stoljeu u Americi pojavio se teoloki pokret s novim tumaenjem Propov ijedi na Gori. Dispenzacionalizam je ovo uenje proglasio posljednjim tragom doba zakona ko je e uskoro nadomjestiti doba milosti poslije Isusove smrti i uskrsnua. Zato ne trebamo slije diti njegove stroge zapovijedi. Poznata Scofieldova Biblija opisuje ovu propovijed kao "isti zakon" a li s "prelijepom moralnom primjenom na kranina". Jo jedno tumaenje poteklo je od Alberta Schweitzera, koji je Propovijed na Gori vi dio kao skup privremenih zahtjeva za neobina vremena. Uvjeren da e svijet uskoro zavriti u apoka lipsi, Isus je uspostavio neku vrstu "izvanrednog stanja". Budui da svijet nije doao kraju, njego ve upute moramo danas drukije tumaiti. Prouavao sam marljivo sve ove pokrete, pokuavajui razumjeti Propovijed na Gori iz n jihova ugla gledanja - i, moram priznati, pokuavajui nai nain da se izmigoljim njihovim strogim zahtjevima. Svaka je filozofska kola dala vano razumijevanje, ali je svaka izgleda imala i slijepu mrlju. Kao i veina objanjenja dobrih doktora, i Akvineve kategorije Propisa i Savje ta bile su

utemeljene na zdravom razumu, ali takvu razliku Isus nije uinio. Naprotiv, ini se da je Isus propis "Ne ini preljuba" poistovjetio sa Savjetom "Tko god s poudom pogleda enu, ve je s nj ome uinio preljub u srcu". Lutherovo rjeenje je izgledalo naravno i mudro, ali Drugi s vjetski rat pokazao je u kakvu se izofreninu zlouporabu moe izroditi. Mnogi luteranski krani sluil i su u Hitlerovoj vojsci iste savjesti: "potujui zapovijedi" provodili su zahtjeve vlasti, dok bi istovremeno sauvali svoju unutarnju odanost Kristu. * U odgovoru anabaptistima Luther je prezrivo pisao o nekom kraninu koji je dopust io da ga grickaju ui jer nije htio ubiti gamad i tako je izbjegao mogunost da prekri zapovij ed: "Ne opirite se zlu." 131 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO to se tie anabaptista i drugih literalista, njihova nenasilna reakcija na progonst vo ostaje kao jedan od svijetlih trenutaka u crkvenoj povijesti. Ali oni su i sami priznali neuspjeh da doslovno ispune svaku zapovijed iz Propovijedi na Gori. Na primjer, kvekeri su nali naine da zaobiu pravila kako bi pomogli amerikoj revoluciji. A to rei o Isusovim nepopustljivim izjavama protiv srdbe i poude? Origen je prije mnogo stoljea upozorenje protiv poude doveo do njene doslovn e krajnosti, ali je uasnuta crkva zabranila njegovo rjeenje kastracijom. Dispenzacionalisti i apokaliptisti nali su lukave naine da izbjegnu tee zahtjeve u Isusovoj propovijedi, ali oni mi izgledaju kao upravo ono to jesu: naini izbjegavanja. Sam Isus nije dao naznake da se njegove zapovijedi primjenuju samo za kratko razdoblje ili u poseb nim okolnostima. On ih je iznio s autoritetom ("Ali ja vam kaem...") i strogou ("Tko dakle ukine jed nu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako naui ljude, najmanji e biti u kraljevstvu nebeskom..." ). Koliko god se trudio, nisam mogao nai neki laki zaobilazni put oko Propovijedi na Gori ili kroz nju. Kao kakav sluaj blage depresije, moje spoznajno neslaganje s Isusovim rijeima odravalo me u stanju duhovnog nemira. Zakljuio sam, ako Propovijed na Gori postavlja Boja mjer ila svetosti, onda na samom poetku mogu dii ruke od svega. Propovijed na Gori mi nije pomogla da budem bolji; jednostavno je otkrila sve u emu nisam postao bolji. * * * Najzad, klju za razumijevanje Propovijedi na Gori nisam naao u spisima velikih teo loga ve na najnevjerojatnijem mjestu: u spisima dvojice ruskih romanopisaca iz devetnaestog stoljea. Zahvaljujui njima stvorio sam vlastito gledite na Propovijed na Gori i njezin moza ik zakona i milosti, a ono se sastoji od jedne polovice Tolstoja i jedne polovice Dostojevsk og.* * Poetkom 1970-ih Malcolm Muggeridge iznenadio se kad je uo da su lanovi intelektua lne elite u Sovjetskom Savezu doivljavali duhovno buenje. Anatolij Kuznje-cov, koji je ivio u

izgnanstvu u Engleskoj, rekao mu je da u Sovjetskom Savezu nema gotovo ni jednog pisca, umj etnika ili glazbenika koji nije istraivao duhovne teme. Muggeridge je rekao: "Upitao sam ga kako se to moglo dogoditi, s obzirom na enorm132 PORUKA - UVREDLJIVA PROPOVIJED Od Tolstoja sam nauio duboko potovati Boji nepopustljiv, apsolutni ideal. Etike idej e koje je Tolstoj sreo u evaneljima privlaile su ga kao vatreni plamen, premda ga je njegova nesposobnost da ivi u skladu s njima na kraju unitila. Kao anabaptisti, Tolstoj se trudio da do slovno slijedi Propovijed na Gori i njegova estina ubrzo je dovela do toga da se njegova obitelj osjeala rtvom njegova traganja za svetou. Na primjer, nakon to je proitao Isusov nalog upuen bogato m mladiu da razda sve, Tolskoj je odluio osloboditi kmetove, odrei se svojih knjievnih prava i liiti svojega golemog posjeda. Oblaio se u seljaku odjeu, sam je izraivao cipele i poe o obraivati zemlju. Kad je njegova supruga Sofija vidjela da e financijska sigurnost obitelji ispariti, protestirala je razdraljivo dok nije uinio neke ustupke. itajui Tolstojeve dnevnike, vidio sam bljeskove svojih vlastitih posezanja za savre nstvom. Dnevnici opisuju mnoge sukobe izmeu Tolstoja i njegove obitelji, ali mnogo vie suk obe izmeu Tolstoja i njega samog. U pokuaju da dostigne savrenstvo poeo je smiljati popis novi h pravila. Odrekao se lova, puenja, pia i mesa. Skicirao je "Pravila za razvoj emocionalne vo lje. Pravila za razvijanje uzvienih i eliminiranje pokvarenih osjeaja". Ali nikada nije mogao ostv ariti samodisciplinu potrebnu da se dri tih pravila. Vie nego jednom Tolstoj se javno za vjetovao na spolno suzdravanje i traio razdvojene spavae sobe. Ali nikad nije mogao dugo izdrati i, na njegovu sramotu, Sofijinih esnaest trudnoa objavljivalo je svijetu njegovu nedoslj ednost. Ponekad bi Tolstoj uspio ostvariti veliko dobro. Na primjer, poslije duge stanke napisao je u dobi od sedamdeset i jedne godine svoj posljednji roman Uskrsnue kao podrku doukhoborima jednoj anabaptistikoj grupi koju je car progonio - kojima je poklonio svu zaradu za fina nciranje njihova iseljenja u Kanadu. Kao to sam spomenuo, Tolstojeva filozofija nenasilja, uzeta r avno iz Propovijedi na Gori, vrila je utjecaj, koji ga je dugo nadivio, na ideoloke potomke kao to su Gandhi i Martin Luther King, mlai. no pranje mozga graanstva protiv religije, i s obzirom na nedostatak cjelokupne k ranske literature, ukljuujui i evanelja. Njegov je odgovor bio znakovit; vlasti su, rekao je, zaboravile zabraniti djela Tolstoja i Dostojevskog, najsavrenije tumae kranske vjere u suvremen om razdoblju." 133

ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO Za svakog Gandhija, potaknutog takvim visokoumnim idealima, naalost, postoji krit iar ili biograf odbijen Tolstojevim bijednim promaajima u nastojanju da ostvari ove ideale. Iskre no reeno, on nije uspio ivjeti kako je propovijedao. Njegova je ena to dobro rekla (u oito prist ranom izvjetaju): Tako je malo prave topline u njemu; njegova ljubaznost ne potjee iz srca ve samo i z naela. Njegovi e biografi pisati kako je radnicima pomogao nositi vedra s vodom, ali nit ko nikad nee znati da svojoj eni nikad nije dao odmora i da nikad - u sve ove trideset dvije g odine -svom djetetu nije dao gutljaj vode ili proveo pet minuta pored njegova kreveta da mi prui malo odmora od svih mojih poslova. Tolstojevi strastveni koraci prema savrenstvu nikad nisu doveli do neke slinosti m iru i spokoju. Sve do trenutka njegove smrti, dnevnici i pisma su se stalno vraali na skruenu tem u promaaja. Kad je pisao o svojoj vjeri ili pokuavao ivjeti prema njoj, suprotnost izmeu stvarn osti i ideala progonila ga je kao kakav dibek.* Previe poten da bi varao sebe, nije mogao uutkati savjest koja ga je osuivala jer je znao da je ona u pravu. Lav Tolstoj bio je duboko nesretan ovjek. Grmio je protiv pokvarene Ruske pravosl avne crkve svojeg vremena, to je i bio razlog da su ga izopili. Izjalovili su se svi njegovi planovi za samopoboljanje. Morao je sakriti sve konopce na posjedu i skloniti sve puke kako b i se odupro kunji da poini samoubojstvo. Na kraju je pobjegao od slave, obitelji, veleposjeda, identiteta; umro je kao skitnica na jednoj seoskoj eljeznikoj postaji. to, dakle, uim iz traginog ivota Lava Tolstoja? itao sam mnoge njegove religijske spi se i svaki put sam bio nadahnut njegovim otroumnim uvidom u Boji ideal. Nauio sam da, suprotno onima koji kau da evanelje rjeava nae probleme - probleme pravde, novca, rasne probleme evanelje zapravo na mnogo naina poveava na teret. Tolstoj je to vidio, ali nikad nije umanji o ideale evanelja. ovjeka, koji je spreman osloboditi svoje kmetove i podijeliti imetak zat o to jednostavno eli * Dibek, prema idovskom folkloru lutajua dua pokojnika koja ulazi u tijelo ive osobe i kontrolira njezino ponaanje. 134 PORUKA - UVREDLJIVA PROPOVIJED posluati Kristovu zapovijed, nije lako odbaciti. Samo da je mogao ivjeti u skladu s tim idealima samo da sam ja mogao ivjeti u skladu s njima. Svojim kritiarima Tolstoj je odgovarao: Ne sudite Boje svete ideale prema mojoj ne sposobnosti da ih ostvarim. Ne sudite Krista po nama koji nesavreno nosimo njegovo ime. Jedan poseban ulomak, uzet iz privatnog pisma, pokazuje kako je Tolstoj pri kraju ivota odgovor io takvim

kritiarima. On predstavlja saetak njegova duhovnog hodoaa, a istodobno je zvuna potvrd a istine u koju je vjerovao cijelim svojim srcem i glasan poziv za milost koju nik ad nije potpuno shvatio. "to je s vama, Lave Nikolajeviu; dobro propovijedate, no provodite li ono to propov ijedate?" Ovo je najprirodnije od svih pitanja, koje mi uvijek postavljaju. Obino ga postav ljaju pobjedonosno, kao da je ono nain da mi zaepe usta. "Vi propovijedate, ali kako ivit e?" A ja odgovaram da ne propovijedam, da nisam u stanju propovijedati, premda bih to arko elio. Propovijedati mogu samo svojim postupcima, a oni su loi... I ja odgovaram da sam kriv i lo i dostojan prezira zbog promaaja da ih provedem. U isto vrijeme, ne radi opravdanja, ve jednostavno da objasnim svoju nedosljednos t, kaem: "Pogledajte moj sadanji ivot i onda moj proli ivot i vidjet ete da ih pokuavam provest i. Istina je da nisam ispunio ni tisuiti dio njih [kranskih naela], ali ja se toga ne stidim; ispuniti ih nisam uspio ne zato to nisam elio ve zato to nisam mogao. Pouite me kako mogu pobjei iz mree kunji koja me okruuje, pomozite mi i ja u ih ispuniti; ak i bez pomoi elim i nadam se da u ih ispuniti. Napadajte me, ja to sam inim, ali napadajte radije mene nego put kojim idem i na koji ukazujem svakome tko me pita gdje mislim da se nalazi. Ako znam put kui pa ako i pijan ide m njime, on nije nita manje pravi put zato to teturam s jedne strane na drugu. Ako to nije pravi pu t, pokaite mi drugi; ali ako teturam i izgubim put, morate mi pomoi, morate me odrati na pravom putu, kao to sam ja spreman podrati vas. Nemojte me zavesti na krivi put, nemojte se radovati t o sam se izgubio, nemojte s veseljem klicati: 'Pogledajte ga! Rekao je da ide kui, a evo g a gdje puzi prema movari!' Ne, nemojte u tome uivati, ve mi pomozite i podrite me." 135 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO Dok sam itao Tolstojeve vjerske spise obuzela me tuga. Rentgenski vid u ljudsko s rce, koji ga je uinio velikim romanopiscem, uinio ga je i kraninom izloenim mukama. Kao losos koji se treba mrijestiti, on je itavog svojeg ivota plivao protiv struje i na kraju se sruio od m oralne iscrpljenosti. Pa ipak, prema Tolstoju osjeam zahvalnost za njegovo neumorno traganje za autentin om vjerom, koje je na mene ostavilo neizbrisiv dojam. Prvi put sam se sreo s njegovim roman ima tijekom razdoblja dok sam patio od zakanjelih posljedica "biblijskog zlostavljanja djetet a". U crkvama u kojima sam odrastao bilo je suvie mnogo prijevara, ili sam bar to tako vidio u sv ojoj arogantnoj mladosti. Kad sam vidio veliki raskorak izmeu ideala evanelja i nedostataka njegov ih sljedbenika, bio sam u velikom iskuenju da napustim te ideale kao beznadne i nedo stine.

A onda sam otkrio Tolstoja. On je za mene bio prvi pisac koji je uspio ostvariti najteu zadau: prikazati Dobro tako uvjerljivo i privlano kao Zlo. U njegovim sam romanima i pria ma naao vulkanski izvor moralne snage. Neosporno, on je proirio moje vidike. * * * Tolstojev biograf A. N. Wilson primjeuje da je Tolstoj patio od "temeljne teoloke nesposobnosti da razumije Isusovo utjelovljenje. Njegova je religija u biti bila religija zako na a ne milosti, plan za poboljanje ovjeka, a ne vienje Boga koji ulazi u pali svijet." U svjetlosti Bojeg id eala Tolstoj je kristalnom jasnoom vidio svoju nedostatnost. Ali nije mogao uiniti sljedei korak, p ouzdati se u Boju milost da nadvlada tu nedostatnost. Ubrzo nakon itanja Tolstoja otkrio sam njegova sunarodnjaka Dosto-jevskog. Ova dv ojica najpoznatijih i najnadarenijih ruskih pisaca ivjeli su i djelovali tijekom istog povijesnog razdoblja. Neobino je, ali nikad se nisu sreli, i moda je to bilo dobro - bili su u svemu opr eni. Dok je Tolstoj pisao vedre, vesele romane, Dostojevski je pisao mrane i tjeskob-ne. Dok je Tolstoj pravio asketske planove za samopoboljanje, Dostojevski je povremeno troio svoje zdravlje i bogatstvo na alkohol i kockanje. Dostojevski je mnogo toga pogreno shvatio, ali u jednom je bi o u pravu:4 njegovi romani govore tolstojevskom snagom o milosti i opratanju. 136 PORUKA - UVREDLJIVA PROPOVIJED Rano u svojem ivotu Dostojevski je doivio stvarno uskrsnue. Uhitili su ga zato to je pripadao skupini koju je car Nikolaj I. smatrao izdajicama pa ih je, da bi mlade salonske radikale suoio s teinom njihovih zabluda, osudio na smrt i pripremio imitaciju pogubljenja. Urotni ke su obukli u bijele mrtvake halje i izveli na javni trg gdje ih je ekao streljaki odred. Zavezan ih oiju, obuene u bijele mrtvake plateve, ruku vrsto vezanih na leima, proveli su ih pred buljeim mnot vom i zatim vezali za stupove. U posljednjem trenutku, kad je odjeknula zapovijed "Spr emni, gaaj!" i kad su zategnuti kokoti i puke podignute, dojurio je jaha s unaprijed pripremljeno m carevom porukom: njihove e presude milostivo pretvoriti u prisilni rad. Dostojevski se nikad nee oporaviti od ovog iskustva. Ori je gledao smrti u oi i od tog trenutka ivot je za njega postao dragocjeniji od svega. "Sad e se moj ivot promijeniti", rek ao je. "Ponovno u se roditi u novom obliku." Kad je ulazio u vlak za osuenike koji e ga odvesti u S ibir, jedna pobona ena pruila mu je Novi zavjet, jedinu knjigu koja je bila dozvoljena u zatvor u. Uvjeren da mu je Bog dao drugu priliku da ispuni svoj poziv, Dostojevski se tijekom zatoenja udubio u Novi zavjet. Poslije deset godina vratio se iz progonstva s nepokolebljivim kranskim os vjedoenjima, kako je to izrazio u jednom poznatom ulomku: "Kad bi mi itko dokazao da je Krist izvan istine... ja bih radije ostao s Kristom nego s istinom."

Zatvor je Dostojevskom pruio jo jednu priliku. Prisilio ga je da ivi zajedno s lopo vima, ubojicama i pijanim seljacima. ivot koji je dijelio s ovim ljudima kasnije ga je naveo na neusporedivu karakterizaciju likova u njegovim romanima, kao to je ubojica Raskol jnikov u romanu Zloin i kazna. Njegov liberalni pogled o uroenoj dobroti u ovjeanstvu propao je u sudaru s granitnim zlom koje je naao u onima s kojima je dijelio eliju. Ali povrem eno bi i u najgorim zatvorenicima nazreo sliku Boga. Doao je do uvjerenja da je ljudsko bie u stanju voljeti samo ako je voljeno; "Mi ljubimo jer on [Bog] nas prije uzljubi", kako kae aposto l Ivan. U romanima Dostojevskog sreo sam milost. Zloin i kazna prikazuje podlo ljudsko bie koje ini odvratan zloin. Ali milost ulazi i u Raskolj-nikovljev ivot preko obraene prostitut ke onje, koja ga slijedi u Sibir i vodi spasenju. Braa Karamazovi, moda najvei ikad napisan roman , usporeuje briljantnog agnostika Ivana i njegova pobonog brata Aljou. 137 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO Ivan moe kritizirati promaaje ljudskog roda i svaki politiki sustav smiljen da rjeava ove promaaje, ali ne moe ponuditi rjeenja. Aljoa nema rjeenja za intelektualne probleme k oje Ivan postavlja, ali ima rjeenje za ljudski rod: ljubav. "Ne znam odgovor na problem zl a", rekao je Aljoa, "ali poznajem ljubav". Na kraju, u arobnom romanu Idiot, Dostojevski prikaz uje Kristov lik u obliku epileptikog kneza. Knez Mikin se tiho, tajanstveno kree u krugovima ru skog vieg stalea, raskrinkavajui njihovo licemjerje, ali istodobno osvjetljava njihov ivot do brotom i istinom. Uzeta zajedno, ova dva Rusa postala su za mene, u kobno vrijeme mojeg kranskog hod oaa, duhovni ravnatelji. Pomogli su mi da se sloim s jednim od sredinjih paradoksa kransk og ivota. Od Tolstoja sam nauio gledati unutra, u Boje kraljevstvo koje je u meni. Vidio sam kako sam jasno promaio visoke ideale evanelja. Ali od Dostojevskog sam nauio punu veliinu mil osti. Ne samo to je Boje kraljevstvo u meni, ve tu nastava sam Krist. "Ali gdje se umnoio gri jeh, nadmono izobilova milost", kako je to Pavao izrazio u Poslanici Rimljanima. Postoji samo jedan nain za svakog od nas da rijeimo napetost koja vlada izmeu visok ih ideala evanelja i okrutne stvarnosti nas samih: prihvatiti injenicu da nikad neemo zadovol jiti, ali da to i ne moramo. Sueni smo po Kristovoj pravednosti koja ivi u nama, a ne po naoj vlastit oj. Tolstoj je upola bio u pravu: sve to u meni izaziva lagodnost u odnosu na Boja moralna mje rila, sve to u meni izaziva osjeaj "Konano sam stigao" - okrutna je obmana. Ali Dostojevski je bi o u pravu u drugoj polovici: sve to ini da se osjeam nelagodno zbog Boje prata-jue ljubavi, isto j e tako okrutna obmana. "Nikakve dakle sada osude onima koji su u Kristu Isusu", vijest

je koju Lav Tolstoj nije nikad potpuno shvatio. * * * Apsolutni ideali i apsolutna milost: nakon to sam od ruskih romanopisaca nauio ovu dvojaku vijest, vratio sam se Isusu i ustanovio da ona proima njegovo uenje u evaneljima i posebno u Propovijedi na Gori. U njegovu odgovoru bogatom mladom knezu, u prispodobi o mil osrdnom Samarianinu, u njegovim komentarima o razvodu, novcu ili bilo kojem ^ drugom mora lnom predmetu, Isus nikad nije snizio Boji ideal. "Budite 138 PORUKA - UVREDLJIVA PROPOVIJED savreni kao to je savren Otac va nebeski", rekao je. "Ljubi Gospodina Boga svojega s vim srcem svojim, i svom duom svojom, i svim umom svojim." Nitko, ni Tolstoj, ni Franjo Asik i, ni Majka Tereza, nisu potpuno izvrili ovu zapovijed. Pa ipak, isti je Isus njeno ponudio apsolutnu milost. Isus je oprostio preljubnic i, razbojniku na kriu, ueniku koji je nijekao da ga poznaje. Tog izdajnikog uenika Petra dodirnuo je i pomogao mu da nae svoju crkvu, a ubrzo nakon toga se obratio ovjeku koji se zvao Saul, poz natom progonitelju krana. Milost je apsolutna, nepopustljiva i sveobuhvatna. Ona see ak do onih koji su Isusa razapeli na kri. "Oe, oprosti im, ne znaju to ine", bile su posljednje rijei koje je Isus izgovorio. Godinama sam se osjeao tako nedostojnim pred apsolutnim idealima Propovijedi na G ori da sam propustio vidjeti ijedan nagovjetaj milosti. Meutim, u trenutku kad sam shvatio dv ojakost vijesti, vratio sam se i ustanovio da vijest milosti proima itavu propovijed. Ona poinje s B laenstvima Blago siromasima u duhu, onima koji tuguju, krotkima, blago oajnima - i kree prema Oenau: "I otpusti nam duge nae... izbavi nas od zla." Isus je ovu veliku propovijed poeo njen im rijeima za one s potrebom i nastavio s molitvom koja je postala uzorom za sve grupe koje pr imjenjuju dvanaest koraka. "Dan po dan", kau alkoholiari u AA*; "Kruh na svagdanji daj nam da nas", kau krani. Milost je za oajne, za potrebite, slomljene, one koji sami nisu u stanju rij eiti probleme. Milost je za sve nas. Godinama sam mislio da je Propovijed na Gori nacrt za ovjekovo ponaanje, koji nitk o nije u stanju provesti. itajui je, ponovno sam ustanovio da Isus ove rijei nije dao zato d a nas optereti ve da nam kae kakav je Bog. Boji karakter je pratekst Propovijedi na Gori. Zato treb amo ljubiti svoje neprijatelje? Zato to na milostivi Otac ini da njegovo sunce izlazi nad zlima i dobrima. Zato da budemo savreni? Zato to je Bog savren. Zato skupljati blago na nebu? Zato jer tamo ivi Otac i on e nas bogato nagraditi. Zato ivjeti bez straha i tjeskobne brige? Zato to je isti Bog koji odijeva poljske ljiljane i travu u polju obeao da e se brinuti za nas. Zato se

moliti? Ako zemaljski otac svojem sinu daje kruh i ribu, koliko e vie nebeski Otac dati dobre darove onima koji ga mole. * Terapeutska udruga Anonimni alkoholiari. 139 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO Kako sam mogao propustiti da to vidim? Isus nije objavio Propovijed na Gori da b ismo se, slino Tolstoju, namrtili u oaju to nismo u stanju postii savrenstvo. Objavio ju je da nam p okae Boji ideal prema kojem nikad ne trebamo prestati teiti, ali i da nam pokae da ga ni tko od nas nikad nee dostii. Propovijed na Gori prisiljava nas da priznamo veliku udaljenost izmeu Boga i nas i da svaki pokuaj da tu udaljenost smanjimo ublaavajui njezine zahtjeve predsta vlja potpuni promaaj njene svrhe. Najvea bi tragedija bila pretvoriti Propovijed na Gori u jo jedan oblik legalizma; u stvari, trebala bi uiniti kraj svakom legalizmu. Legali-zam slian legalizmu farizeja uvijek e doivje ti neuspjeh, ne zato to je suvie strog ve zato to nije dovoljno strog. Gromoglasno, neosporno, Pr opovijed na Gori dokazuje da pred Bogom svi stojimo na istoj razini: ubojice i napraiti, prel jubnici i pohotnici, razbojnici i pohlepni. Svi smo mi oajnici i to je zapravo jedino stanje prikladno za ljudska bia koja ele upoznati Boga. Budui da smo doivjeli pad od apsolutnog ideala, ne moemo se spustiti nigdje do u sigurnosnu mreu apsolutne milosti. 140 4 8. Misija - Revolucija milosti Dok smo u mojem razredu u Chicagu itali evanelja i gledali filmove o Isusovu ivotu, uoili smo upeatljiv fenomen: to su ljudi bili loiji, inilo se da se ugodnije osjeaju u Isusovoj blizini. Takve je ljude Isus privlaio: od samarianskog izopenika iz drutva, asnika tiranina Hero-da, kvislinkog ubiraa poreza, bive domaice sedmorice demona. Nasuprot tome, mnogi estitiji ljudi Isusa su hladno doekali. Poboni farizeji smatra li su ga neotesanim i svjetovnim, bogati mladi knez otiao je odmahujui glavom pa je ak i nep ristrani Nikodem traio da se sastanu pod okriljem mraka. Rekao sam razredu kako je ovaj fenomen neobian, budui da kranska crkva danas privlai e stite ljude, jako sline onima koji su bili najsumnjiaviji prema Isusu dok je bio na zeml ji. to se dogodilo da se taj fenomen iz Isusovih dana promijenio? Zato grenici ne vole biti u naoj blizini? Sjeam se jednog dogaaja koji mi je ispriao prijatelj koji radi s naj-bjednijima u C hicagu. Dola mu je prostitutka u jadnu stanju, beskunica, naeta zdravlja, koja nije imala ime ku piti hranu za svoju dvogodinju kerkicu. Oi su joj bile prepune suza, priznala je da je iznajmljiv ala svoju ker dvogodinjakinju! - mukarcima zainteresiranima za perverzije, kako bi mogla zadovol

javati svoju ovisnost o drogama. Moj prijatelj jedva je mogao sluati grozne pojedinosti njezin e prie. Sjedio je bez rijei, ne znajui to da kae. Konano ju je upitao je li ikad pomislila da potrai pom o u crkvi. "Nikad neu zaboraviti pogled istog iznena143 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO enja koji joj se pojavio na licu", priao mi je kasnije. "'Crkva!', uzviknula je. ' Zato bih ikad ila k njima? Samo ine da se osjeam loijom nego to ve jesam!'" Na neki nain stvorili smo u crkvi drutvo estitih, rekao sam svojem razredu. Odbaeni, takvi kakvi su hrlili k Isusu dok je ivio na zemlji, vie se ne osjeaju dobrodolima. Kako j e Isus, jedina savrena osoba u povijesti, uspio privui notorno nesavrene? I to nas zadrava da danas krenemo njegovim stopama? Netko je u razredu rekao da je legalizam u crkvi podigao prepreku strogih pravil a zbog koji nekrani osjeaju nelagodu. Rasprava u razredu odjednom je krenula novim smjerom kad su preivjeli iz kranskih koleda i fundamentalistikih crkava poeli izmjenjivati ratne prie Ispriao sam im kako sam poetkom sedamdesetih godina bio zbunjen kad je zastraujui Moodvjev biblijski institut, udaljen samo etiri bloka od nae crkve, studentima zab ranio bradu, brkove i kosu ispod uiju - premda su svakog dana prolazili pored velikog ulja na platnu koje je prikazivalo Dwighta L. Moodvja, obraslog kritelja svih triju pravila. Svi su se smijali. Svi osim Grega, koji se vrpoljio na sjedalu i nastojao da ne plane. Vidio sam kako mu se lice zacrvenilo, a onda problije-dilo od srdbe. Konano je podigao ruku i iz njega su provalili bijes i ogorenost. Gotovo je mucao: "Osjeam potrebu da odem odavde", rek ao je, i odjednom je u prostoriji zavladala grobna tiina. "Kritizirate druge to su farizeji . Rei u vam tko su pravi farizeji. To ste vi [upro je prst u mene] i vi ostali u uionici. Mislite kako ste uzvieni, moni i zreli. Ja sam postao kranin zahvaljujui Moodvjevoj crkvi. Vi traite grupu na k oju ete gledati s visoka, od koje ete se osjeati duhovniji, a onda iza njihovih lea govorit e o njima. To ine farizeji. Vi ste svi farizeji." Sve oi u razredu okrenule su se prema meni oekujui odgovor, ali ja ga nisam imao. G reg nas je zatekao na djelu. U duhovnoj arogantnosti, danas s visoka gledamo na druge kao n a farizeje. Pogledao sam na sat, nadajui se da e uskoro odmor. Nije bilo sree: pokazao je da je ostalo jo petnaest minuta do kraja nastave. ekao sam za bljesak nadahnua, ali ga nije bilo. Tiina je postajala sve glasnijom. Osjeao sam se zbunjen, uhvaen u zamku. A onda je Bob podigao ruku. Bob je bio novi u razredu i do svojeg j posljednjeg dana uvijek u mu biti zahvalan to me je spasio. Poeo je 144 MISIJA REVOLUCIJA MILOSTI

tiho, razoruavajue: "Drago mi je to nisi otiao, Greg. Potreban si nam ovdje. Drago m i je to si ovdje i elim ti ispriati zato sam ja doao u ovu crkvu. Iskreno reeno, poistovjetio sam se sa ikakom prostitutkom koju je Philip spomenuo. Bio sam ovisnik o drogama i ni u milijun godina mi ne bi palo na pamet potraiti pomo od cr kve. Ali svakog utorka ova je crkva dopustila ogranku Anonimnih alkoholiara da se okuplja u podrumskoj prostoriji u kojoj sada sjedimo. Poeo sam dolaziti u tu grupu i nakon nekog vreme na zakljuio da crkva koja dobrodolicom doekuje skupinu AA - opuke, prolivenu kavu i ostalo - ne moe biti tako loa pa sam odluio posjetiti jedno bogosluje. Moram vam rei da su mi isprva ti ljudi izgledali prijetei. inilo se da sve imaju po d kontrolom, dok sam se ja jedva drao na nogama. Ljudi se ovdje odijevaju prilino slobodno, pre tpostavljam, ali najbolja odjea koju sam ja imao bile su plave traperice i majice. Uspio sam n ekako progutati svoj ponos i poeo dolaziti nedjeljom prije podne te utorkom uveer. Ljudi me nisu i zbjegavali. Pribliili su mi se. I tako sam ovdje sreo Isusa." Kao da je netko otvorio hermetika vrata, tijekom Bobova jednostavnoga govora iz p rostorije je nestalo sve napetosti. Greg se opustio, ja sam promrmljao ispriku zbog vlastitog farizejstva i nastava je zavrila u duhu jedinstva. Bob nas je vratio na zajedniko tlo, kao grenik e koji imaju jednako oajnu potrebu za Bogom. to bi bilo potrebno, upitao sam na kraju, da crkva postane mjesto na kojem bi se rado okupljale prostitutke, ubirai poreza i ak farizeji s primjesom osjeaja krivnje? * * * Isus je bio prijatelj grenika. Voljeli su biti u njegovoj blizini i eznuli za njeg ovim drutvom. U meuvremenu su ga legalisti smatrali o-kantnim, pa su se ak i zgraali nad njim. U emu je bila Isusova tajna koju smo mi izgubili? "ovjeka prepoznajete po drutvu u kojem se kree", kae jedna poslovica. Zamislite zapr epatenost ljudi u Palestini prvog stoljea, koji su pokuavali primijeniti to naelo na Isusa iz Nazareta. Evanelja spominju osam sluajeva kad je Isus prihvatio poziv na veeru. Tri od njih 145 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO (svadba u Kani, gostoljubivost Marije i Marte i prekinut obrok u Emausu, poslije njegova uskrsnua) bili su normalno drutveno okupljanje meu prijateljima. Meutim, ostalih pet su suprotni svim pravilima pristojnog ponaanja u drutvu. Jednom je zgodom Isus bio na ruku kod imuna Gubavca. Zahvaljujui mojoj suradnji s d r. Paulom Brandom, specijalistom za lepru, i ja sam jeo s gubavim pacijentima i mog u vam rei da je dvije tisue godina napretka medicine jako malo uinilo da umanji drutvenu stigmu te bolesti. Jedan profinjen, obrazovan ovjek u Indiji priao mi je kako je onoga dana kad se vj enala njegova ki sjedio plaui u automobilu pored crkve. Nije se usuivao pokazati svoje izoblieno li

ce da svi uzvanici ne bi otili. Nije mogao biti ni domain na tradicionalnom svadbenom ruku, j er tko bi uao u kuu gubavcu? U Palestini su strogi zakoni pojaali stigmu protiv gube: oboljeli su morali ivjeti izvan gradskih zidina i vikati "Neist!" kad bi im se itko pribliio. Ali Isus je ignorirao ova pra vila i leao nauznak za stolom ovjeka kojemu je ova stigma bila dio imena. Da stvar bude gora, tijekom obroka, jedna je ena na loem glasu izlila skupocjeni miris na Isusovu glavu. Prema Marku, Juda I skariotski je s gnuanjem napustio objed i otiao ravno sveenikim glavarima da izda Isusa. U jednom drugom prizoru, u vrlo slinim okolnostima, Isus je bio gost jednog drugo g ovjeka koji se zvao Simun - i tu je jedna ena Isusa pomazala mirisom, briui mu noge svojom koso m i suzama. Ovaj Simun pak, kao pravi farizej, zgrozio se na takav nepromiljen postup ak. Isus mu je odgovorio otrim rijeima koje objanjavaju zato je vie volio drutvo "grenika i skupljaa poreza" nego uglednih graana kakav je bio Simun: Vidi li ovu enu? Uoh ti u kuu, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako ue, ne presta mi noge cjeliv ati. Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomau noge pomaza. Stoga, kaem ti, oproteni su joj grijesi mn ogi jer ljubljae mnogo. Komu se malo oprata, malo ljubi. Jednom drugom zgodom Isus je prihvatio gostoprimstvo poznatog farizeja. Kao dvos truki agenti, vjerski voe slijedili su ga i pozivali na objed, pratei pritom svaki njegov pokret . Provokativno, unato tome to je bila 146 MISIJA - REVOLUCIJA MILOSTI subota, Isus je izlijeio ovjeka koji je imao vodenu bolest, a onda istaknuo bolnu razliku izmeu banketa farizeja koji su sluili da se pokae tko je tko u drutvu i Boje gozbe prireene za "prosjake, sakate, slijepe i hrome". Evanelja ne biljee druge objede s poznatim gr aanima i meni nije teko razumjeti razlog: Isus svakako nije bio laskajui gost.* Posljednja dva objeda za koja znamo bila su u domovima "carinika" ili ubiraa pore za, nepopularnog stalea u sva vremena, a posebno u Isusovo vrijeme. Oni su ubirali po reze kao posrednici, stavljajui u vlastiti dep viak kojeg su mogli iznuditi od mjetana; veina i dova smatrala ih je izdajicama koji slue Rimskom Carstvu. Rije carinik postala je sinon im za pljakaa, razbojnika, ubojicu i bezbonika. Za idovske sudove dokaz ubiraa poreza nije bio zak onski valjan i njegov novac nije se mogao primiti kao milostinja za siromahe ili mijenjati, j er je bio steen na tako prezira vrijedan nain. Znakovito je to se Isus sam ponudio ui u domove obojice ubiraa poreza. Kad je primi jetio bojkotiranog Zakeja, tako niskog da se morao popeti na drvo kako bi vidio Isusa, Isus ga je pozvao da sie i zatraio da ue k njemu u kuu. Mnotvo je zbog toga negodovalo, ali Isus je sve

primjedbe odbacio rijeima: "Ta Sin ovjeji doe potraiti i spasiti izgubljeno!" Drugog takvog bezbonika, Levija, Isus je sreo u carinarnici gdje je upravo uzimao omrznuti pore z. Ovaj put je mnotvu rekao: "Ne treba zdravima lijenika, nego bolesnima." itajui o Isusovu izabranu drutvu za stolom, tragam za neim to bi moglo objasniti zato je Isus mogao uiniti da se jedna skupina (greni-ci) osjea tako ugodno, dok se druga (poboni) osjeala tako nelagodno. Tako neto nalazim u jo jednom prizoru iz evanelja u kojem se sastaj u farizeji i oita grenica. Farizeji su jednu enu uhvatili u samom inu preljuba, to je zloin koji za htijeva smrtnu kaznu. to Isus eli da uine? pitaju, nadajui se uhvatiti ga u zamku izmeu moral nosti i milosra. Isus zastaje, neko vrijeme pie po tlu, a onda kae tuiteljima: "Tko je od vas bez gr ijeha, neka prvi na nju baci kamen." Kad su jedan za drugim * Farizeji su svoj stol za objedovanje smatrali "malim hramom", to objanjava zato n isu htjeli jesti s neznabocima i grenicima. Moda je i Isus svoj stol smatrao malim hramom, to objanjav a zato je jeo s tako arenim drutvom. Velika gozba, rekao je, sada je pristupana svima, a n e samo onima koji su izvrili odgovarajue ienje. 147 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO svi otili, Isus se okree pognutoj eni. "eno, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?", p ita. "Ni ja te ne osuujem. Idi i odsada vie nemoj grijeiti." Ovaj uzbudljivi prizor otkriva jedno jasno naelo u Isusovu ivotu: on izvlai na povri nu potisnuti grijeh, ali oprata svaki iskreno priznati grijeh. Preljubnica je otila s oprotenjem , s novom prilikom u ivotu; farizeji su se oduljali, udareni posred srca. Moda su se prostitutke, ubirai poreza i drugi poznati grenici tako rado odazivali I susu jer su nekako znali da su krivi pa im je Kristova spremnost opratanja izgledala jako pri vlana. Kao to je C. S. Levvis rekao: "Prostitutke nisu u opasnosti da svoj sadanji ivot smatraju ta ko privlanim da se ne mogu obratiti Bogu: u opasnosti su oholi, pohlepni, samopravedni." * * * Isusova je poruka naila na podijeljenu reakciju meu idovima u prvom stoljeu; mnogi o d njih bili su skloniji stilu Ivana Krstitelja, s njegovom prehranom kukcima i otrom vij esti o sudu i gnjevu, nego Isusovoj poruci o milosti i gozbi pripravljenoj za sve. Ovu neobinu naklonost prema zakonu mogu razumjeti budui da sam odrastao u legalistikom okruenju. Milost je bila klizava, rasplinjujua, teko objanjiva. Grijeh je bio konkretan, vidljiv i laki cilj po kojem se moe udarati. Pod zakonom sam uvijek znao gdje mi je mjesto. Wendy Kaminer, suvremeni idov koji je pokuavao shvatiti kranstvo, priznao je da mu j e, "kao lanak vjere, neprivlano ovo uenje o spasenju milou i sama milost. Mislim da je potreb an

poseban prezir prema pravdi da se idealizira Bog koji vjerovanje cijeni toliko v ie od postupka. Drai mi je Bog koji gleda dolje na nas (prema jednoj vrlo staroj ali) i kae: 'Volio bih da prestanu brinuti postojim li ili ne i ponu vriti moje zapovijedi.'" Zapravo i nama kranima moe biti lake slijediti Boga koji jednostavno kae: "Ponite vrit moje zapovijedi." idovi su u Isusovo doba zamiljali ljestve koje se diu sve vie i vie prema Bogu, to je hijerarhija izraena samom arhitekturom hrama. Ne-znaboci i "polutani" kao Samariani smjeli su ui samo u vanjsko predvorje neznaboaca; zid ih je razdvajao od sljedeeg dijela u koji su smj ele 148 MISIJA - REVOLUCIJA MILOSTI ui idovske ene. idovski mukarci mogli su ui jo dalje, ali samo su sveenici smjeli ui eto podruje. Na kraju, samo je jedan sveenik, veliki sveenik, smio ui u Svetinju nad sve tinjama, i to samo jednom godinje na dan Yom Kippur. Drutvo je u stvari bilo religiozni klasni sistem zasnovan na stepenicama koje vod e svetosti, a farizeji su ga svakodnevno skrupulozno provodili. Svi njihovi propisi o pranju r uku i izbjegavanju oskvrnjenja bili su pokuaji da se uine prihvatljivima Bogu. Nije li Bog dao popis poeljnih (bez mane) i nepoeljnih (s manama, neistih) ivotinja za rtvovanje? Nije li zabranio ulaz u hram grenicima, enama s mjesenicom, fiziki deformiranima i drugim "nepoeljnima"? Kumranska esenska zajednica stvorila je pravilo: "U Zajednicu ne smije ui luak ili budala, n i slijepac ili unakaen, ni hrom ili gluh ovjek, niti maloljetan." Usred ovog religioznog klasnog sistema pojavio se Isus. Na oajanje farizeja, nije strepio od druenja s djecom ili s grenicima ili ak sa Sama-rianima. Dodirivao je "neiste" i dodi rivali su ga: oni s gubom, nakazni, krvaree ene, luaci i opsjednuti. Premda je Levitski zakon ik propisivao dan ienja poslije dodirivanja bolesnika, Isus je provodio masovna izli-jeenja u koji ma je dodirivao rane bolesnika; nikad nije mario za propise o oskvrnuu nakon kontakta s bolesnima i ak s mrtvima. Uzimajui samo jedan primjer revolucionarnih promjena koje je Isus pokrenuo, razmo trimo Isusov odnos prema enama. U ono vrijeme idovski su mukarci na svakom bogosluju u sinagogi m olili: "Blagoslovljen bio, o Gospodine, to me nisi stvorio kao enu." ene su sjedile u odvo jenom dijelu, nisu se ubrajale u kvorum i rijetko su bile pouavane iz Tore. U drutvenom ivotu rij etko bi koja ena progovorila s mukarcem izvan svoje obitelji, a ena nije smjela dotaknuti mukarca , osim svojeg mua. Ali Isus se slobodno druio sa enama i neke od njih uio kao svoje uenike. Jednu Samarianku, koja je iza sebe imala pet mueva, Isus je potaknuo da povede duhovno b uenje (zamijetimo, razgovor je otpoeo time to je nju zamolio za pomo). Pomazanje od jedne

prostitutke prihvatio je sa zahvalnou. ene su putovale zajedno s njegovom skupinom sljedbenika, to je nesumnjivo izazvalo dosta ogovaranja. ene nalazimo u Isusovim p rispodobama i ilustracijama, esto je za njih inio uda. Prema biblijskom znanstveniku VValteru W inku, Isus je prekrio obiaje svojeg vremena u svakom pojedinom susretu sa enama zapisa149 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO nom u etirima evaneljima. Stvarno, kako e Pavao kasnije rei, u Kristu "nema vie: idov - Grk! Nema vie rob - slobodnjak! Nema vie muko - ensko!"* Nema sumnje da je Isus za ene i druge ugnjetavane ljude okrenuo naglavce prihvaenu mudrost onog vremena. Farizeji su vjerovali da je dodirivanje neiste osobe oskvrnulo onog a koji ju je dotaknuo. Ali kad je Isus dotaknuo ovjeka s gubom, on se nije uprljao - guba se oi stila. Kad je nemoralna ena oprala Isusu noge, ona je otila s oprotenjem i preobraena. Kad je prko sio obiaju pa uao u kuu poganinu, poganski sluga je ozdravio. Rijeju i djelom Isus je navijetao radikalno novo evanelje milosti: da nekoga oisti ovaj nije morao otii u Jeruzalem, prinositi r tve i proi obrede ienja. Sve to je ta osoba trebala uiniti bilo je da slijedi Isusa. Kako kae VVa lter Wink: "Zaraza svetosti nadvlauje zarazu neistoe." Ukratko, Isus je naglasak s Boje svetosti (ekskluzivnosti) pomaknuo na Boje milosre (inkluzivnost). Umjesto poruke: "Nije doputeno nepoeljnima", objavio je: "U Bojem k raljevstvu nema nepoeljnih." Time to se sastajao s neznabocima, jeo s grenicima i doticao boles ne, Isus je proirio podruje Bojeg milosra. Za idovske voe Isusovi postupci su predstavljali opasno st za itav religiozni klasni sistem - ne udi to evanelja spominju vie od dvadeset sluajeva k ad su kovali urotu protiv Isusa. Jedna od Isusovih pria, u kojoj pobonom farizeju suprotstavlja pokajnikog ubiraa por eza, jezgrovito prikazuje sveobuhvatnost evanelja Dorothv Savers posebno istie: "Moda nije udno to su ene bile prve kod kolijevke i pos ljednje kod kria. Nikad nisu upoznale ovjeka kakav je ovaj bio - nikad nije bilo slinoga. P rorok i uitelj koji im nikad nije dosaivao, koji im nikad nije laskao, niti im se ulagivao ili s e pokroviteljski ponaao prema njima; koji se nikad nije alio na njihov raun, nikad prema njima postu pao u smislu 'Oh te ene, pomozi nam Boe' ili 'O ene, Bog vas blagoslovi'; koji je korio bez prig ovaranja i pohvaljivao bez snishodljivosti; koji je ozbiljno uzimao njihova pitanja i argum ente; koji im nikad nije odreivao okruje, nikad ih nije poticao da budu enstvene niti im se podrugnuo z ato to su ene; koji nije imao sjekiru kojom bi napadao niti nesigurno muko dostojanstvo koje je trebalo braniti; koji ih je uzimao takve kakvima ih je naao i bio potpuno smiren. U itavom evanelju nema postupka, propovijedi ni prispodobe koji posuuju svoju otrinu od

enske izopaenosti; nitko iz Isusovih rijei nije mogao zakljuiti da ima ita 'smijeno' u prirodi ene. Ali to lako moemo nai kod njegovih suvremenika i kod njegovih proroka prije i njeg a i kod njegove Crkve do dananjeg dana." 150 MISIJA - REVOLUCIJA MILOSTI milosti. Farizej, koji je postio dvaput tjedno i davao desetinu kada je trebalo, pobono je zahvalio Bogu to je iznad razbojnika, zlikovaca i pre-ljubnika - i daleko iznad ubiraa pore za koji stoji pored njega. A ubira poreza, toliko skroman da se ne usuuje podignuti oiju prema ne bu, molio se najjednostavnijom moguom molitvom: "Boe milostiv budi meni greniku!" Isus je zakljui o: "Kaem vam: ovaj sie opravdan [pred Bogom] kui, a ne onaj!" Moemo li iz Isusove prie zakljuiti da ponaanje nije vano, da nema moralne razlike izm eu discipliniranog legalista i razbojnika, zlikovca i preljubnika? Naravno da ne moe mo. Ponaanje je i te kako vano, ali ono jednostavno nije nain da bi nas Bog prihvatio. Skeptik A. N. Wilson komentira Isusovu prispodobu o farizeju i ubirau poreza: "Ovo je o-kantna, moralno anarhistika pria. ini se da je u ovoj prii jedino vano Boje svojstvo da oprata." Upravo tako. * * * U svim svojim drutvenim susretima Isus je praktino provodio "veliki obrat" najavlj en u Blaenstvima. Normalno je da u ovom svijetu gledamo na bogate, lijepe, uspjene. Meut im, milost uvodi svijet nove logike. Budui da Bog ljubi siromahe, one koji pate, progonjene, i mi ih trebamo ljubiti. Budui da za Boga nema nepoeljnih, ni za nas ne smije biti nepoeljnih. Svoj im primjerom Isus nas je pozvao da gledamo na ovaj svijet kroz, kako to Irenej naziva, "milou i scijeljene oi". Isus je svojim prispodobama naglasio ovu zadau jer je esto siromahe i ugnjetavane uinio glavnim junacima svojih pria. Jedna takva pria prikazivala je siromaha Lazara - je dinu imenovanu osobu u Isusovim prispodobama - kojeg je izrabljivao neki bogata. Isprva je bogat a uivao u raskonoj odjei i obilnoj hrani dok je prosjak Lazar, prekriven ranama, leao izvan n jegovih vrata, sa psima. Meutim, smrt je zapanjujue promijenila njihovu kob. Bogata je uo od Abraha ma rijei: "Sinko! Sjeti se da si za ivota primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sad a se on ovdje tjei, a ti se mui." Ova snana pria duboko se usjekla u svijest prvih krana; mnogi od njih pripadali su n iim ekonomskim staleima. Bogati i i siromani krani izvrili su pogodbu: bogati su pristali financirati dobrotvorni rad a 151 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO siromani e moliti za njihove due. Bog je svakako bio naklonjeniji molitvama siromah a, smatrali su. (ak i danas na pogrebima benediktinski redovnici mole da se "Lazar spomene" n

jihova palog kolege, slijedei tradiciju da Lazar, a ne Petar, uva ulaz u nebo.) Neko vrijeme se crkva jako trudila da slijedi ovu novu logiku i zbog toga su krani u Rimskom Carstvu bili poznati po brizi za siromane i one koji pate. Nasuprot svojim pogans kim susjedima, krani su bili spremni otkupiti svoje prijatelje od barbarskih osvajaa i, kad bi nail a kuga, krani su njegovali svoje patnike, dok su pogani naputali bolesne na prve znakove obolje nja. U prvih nekoliko stoljea crkva je doslovno uzela Kristove zapovijedi da primaju strance, oblae gole, hrane gladne i posjeuju one u tamnici.* itajui Isusove prie i prouavajui povijest prve crkve, istovremeno sam osjeao nadahnue nemir. Pitanje koje sam postavio svojem razredu u Chicagu vraa se da me osudi. S obzirom na Isusov jasni primjer, kako to da je crkva danas postala drutvo uglednih, u kojem se obespravljeni vie ne osjeaju dobrodolima? Trenutno ivim u Coloradu gdje idem u crkvu u kojoj je veina iste rase (bijele) i i stog drutvenog stalea (srednjeg). Zapanjuje me kad otvorim Novi zavjet i vidim u kakvom je mjeovi tom tlu prva crkva uhvatila korijena. Crkva srednjeg stalea, koju mnogi od nas danas poznaju, ima vrlo malo slinosti s raznolikom grupom drutveno prezrenih, opisanih u evaneljima i Djelima ap ostolskim. Prebacujui se u Isusovo vrijeme, pokuavam zamisliti prizor. Siromasi, bolesni, ubi rai poreza, grenici i prostitutke okupljaju se oko Isusa dirnuti njegovom vijeu o ozdravljenju i opratanju. Bogati i moni stoje po strani, kuajui ga, uhodei, pokuavajui ga uhvatiti u zamku. Pozn ate su mi ove injenice iz Isusova doba, pa ipak, iz udobnosti crkve srednjeg stalea u bog atoj zemlji kao to su Sjedinjene Amerike Drave, lako gubim iz vida radikalnu sr Isusove poruke. U nastojanju da korigiram viziju, itao sam propovijedi koje potjeu iz kranskih jedno stavnih zajednica u Treem svijetu. Evanelje gleda* Prema crkvenim povjesniarima ovo dobrotvorno djelo nastavljeno je do Konstantinova trijumfa, koji je legalizirao vjeru i osnovao slubenu imperijalnu crkvu. Od tog trenutka cr kva je nastojala spiritualizirati siromatvo i prepustiti "dobrotvorni rad"4 imperatoru. Tijekom vr emena sama crkva je postala dio bogatog visokog drutva. 152 MISIJA - REVOLUCIJA MILOSTI no kroz oi Treeg svijeta izgleda sasvim drukije od evanelja koje se propovijeda u mn ogim amerikim crkvama. Siromani i neobrazovani ne mogu u Isusovoj izjavi o njegovoj zad ai ("... jer me Jahve pomaza, posla me da radosnu vijest donesem ubogima... da zarobljenima n avijestim slobodu i osloboenje sunjevima...") uvijek prepoznati citat iz knjige proroka Izai je, ali je svakako uju kao radosnu vijest. Oni ne shvaaju veliki obrat kao apstrakciju ve kao Boje obean je prkosne nade i Isusov poziv upuen njegovim sljedbenicima. Bez obzira kako svijet

postupao prema njima, siromasi i bolesni imaju sigurnost, zahvaljujui Isusu, da Bog ne poznaje n epoeljne. * * * Upravo su mi spisi jednog japanskog romanopisca, Shusaku Enda, ukazali na to da fenomen obrata predstavlja samu sr Isusove zadae. U zemlji u kojoj crkva predstavlja samo jedan posto stanovnitva, Enda je odgojila pobona kranska majka pa se krstio u dobi od jedanaest godina. Kako je odrastao kao kranin u

predratnom Japanu, imao je stalan osjeaj otuenosti pa su ga njegovi drugovi u koli ponekad tiranizirali zbog povezanosti s jednom "zapadnom" religijom. Po zavretku Drugog s vjetskog rata otputovao je u Francusku, nadajui se nai duhovne istomiljenike. Ponovno se suoio s progonstvom, ali ovaj put zbog rase, a ne religije. Kao jedan od prvih japanskih studenata u razmjeni u jednoj saveznikoj zemlji, Endo je postao rtva rasne netrpeljivosti. "Ko sooki uroenik", nazivali su ga neki. Odbaen u svojoj domovini, odbaen u svojoj duhovnoj domovini, Endo je upao u stranu krizu vjere. Poeo je posjeivati Palestinu istraujui Isusov ivot, i tamo je doivio preobraava ue otkrie: i Isus je upoznao odbacivanje. tovie, Isusov je ivot bio odreen odbacivanjem. Njegovi su ga susjedi ismijavali, njegova je obitelj sumnjala da je zdravog razuma, njeg ovi su ga najblii prijatelji izdali, a njegovi sunarodnjaci razmijenili su njegov ivot za ivot jedno g terorista. Tijekom svoje slube Isus je gravitirao prema siromasima i odbaenima, prema svjetini. Ova nova spoznaja o Isusu pogodila je Enda snagom otkrivenja. Sa svoje udaljene toke prednosti, u Japanu, on je kranstvo vidio kao trijumfalnu, konstantinovsku vjeru. Prouavao je Sveto Rimsko Carstvo i 153 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO bljetave kriarske ratove, divio se fotografijama velikih katedrala u Europi, sanja o o tome da ivi u zemlji u kojoj ovjek moe biti kranin a da ne bude izloen sramoenju. A sada, prouavaju Bibliju, vidio je da sam Krist nije izbjegao "sramoenje". Isus je bio Sluga patni k, kako ga opisuje Izaija: "Prezren bjee, odbaen od ljudi, ovjek boli, vian patnjama, od kog svatko lic e otklanja..." Endo je osjeao da ovaj Isus, kao nitko drugi, svakako moe razumjeti odbacivanje ko je je sam doivio. Kako to Shusaku Endo vidi, Isus je vijest o majinskoj ljubavi donio kao ravnoteu oi nskoj ljubavi u Starom zavjetu.* Naravno, i u Starom zavjetu se pojavljuje milosre, ali ono se lako izgubi u znatno nadmonom isticanju suda i zakona. Obraajui se kulturi odgojenoj na strogim z ahtjevima Tore, Isus je govorio o Bogu kojemu su drae molbe obinog grenika od molitava vjersk og profesionalca. On je Boga usporedio s pastirom koji ostavlja devedeset i devet o vaca u toru i grozniavo traga za jednom zalutalom; s ocem koji ne prestaje razmiljati o svojem b

untovnom, nezahvalnom sinu, premda ima drugoga koji je posluan i pun potovanja; s bogatim do mainom koji otvara vrata gozbene dvorane za menaeriju beskunica i skitnica. Isusa je esto obuzimalo "saaljenje" i u novozavjetno vrijeme sama ta rije koristila se da izrazi ono to majka osjea prema djetetu u svojoj utrobi. Isus se posebno trudio da obuhva ti nevoljene i nevrijedne, ljude za koje ostalo drutvo uope ne mari - oni izazivaju nelagodu, elim o da odu - da dokae kako ak i oni koji su "nitko i nita" imaju neizmjernu vrijednost za Boga. Jed na neista ena, suvie povuena i stidei se da Isusu pristupi licem u lice, zgrabila je njegov pl at, nadajui se da on to nee primijetiti. Ali on je primijetio. Nauila je, kao i toliki koji su "n itko i nita", da ne moe lako izbjei Isusovu pogledu. Isus je osobno dokazao da Bog ljubi ljude ne kao rasu ili vrstu ve kao pojedince. Mi Bogu mnogo znaimo. "Time to si volio nevoljene", rekao je Augustin, "uinio si da postanem volj en". * Terapeut Erich Fromm kae da dijete iz uravnoteene obitelji dobiva dvije vrste lj ubavi. Majinska je ljubav obino bezuvjetna i prihvaa dijete bez obzira na sve, bez obzira na ponaanje. Oinska ljubav je obino uvjetna i pokazuje odobravanje kad dijete potuje odreena mjer ila ponaanja. Idealno je, kae Fromm, da dijete dobije i usvoji obje vrste ljubavi. Pre ma Endu, Japan, kao zemlja autoritativnih oeva, shvatio je Boju oinsku, ali ne i majinsku ljubav. 154 MISIJA - REVOLUCIJA MILOSTI * * * Ponekad mi nije lako vjerovati u Boju ljubav. Ne ivim u siromatvu kao krani u Treem sv ijetu. U ivotu nisam upoznao odbacivanje kao Shusaku Endo. Ali sam upoznao svoj dio patn je, to je ivotna injenica koja prelazi sve rasne i ekonomske granice. I onima koji pate potr ebne su milou iscijeljene oi. Jednog stranog tjedna dva su me ovjeka nazvala jedan za drugim da porazgovaraju o jednoj mojoj knjizi. Prvi, jedan mladi pastor iz Colora-da, upravo je saznao da mu supruga i tek roena beba umiru od AIDS-a. "Kako svojoj grupi mladih mogu uope govoriti o Bogu ljubavi nako n ovoga to mi se dogodilo?", upitao je. Sutradan mi je jedan slijepac priao kako je prije ne koliko mjeseci kao in milosra u svoj dom na oporavak primio jednog ovisnika o drogama. Nedavno je saz nao da je taj ovjek, pod njegovim krovom, vodio ljubav s njegovom enom. "Zato me Bog kanjava k ad se trudim da mu sluim?", pitao je. U tom trenutku telefonska se linija prekinula jer oito vie nije imao kovanica za ubacivanje i nikad mi se vie nije javio. Nauio sam da niti ne pokuam odgovoriti na pitanja "Zato?" Zato je supruga mladog pas tora dobila jednu zaraenu bocu krvi? Zato neki dobri ljudi budu progonjeni zbog svojih djela, dok neki zli ljudi zdravi doekaju duboku starost? Zato je uslieno samo nekoliko od milijuna molitava za

tjelesno ozdravljenje? Ne znam. Meutim, jedno me pitanje vie ne izjeda kao nekad, pitanje koje, vjerujem, vreba iz a veine naih problema s Bogom: "Mari li Bog?" Znam samo jedan odgovor na to pitanje i dobio s am ga zahvaljujui prouavanju Isusova ivota. U Isusu Bog nam je dao lice, i ja na tom licu mogu izravno itati kako se Bog osjea zbog ljudi kao to je onaj mladi pastor ili slijepac koji mi se nikad nije predstavio. Isus svakako nije uklonio svu patnju - izlijeio je samo nekolici nu na jednom malom djeliu globusa - ali je obznanio odgovor na pitanje mari li Bog. Triput je, koliko nam je poznato, patnja natjerala Isusu suze na oi. Plakao je ka d je umro njegov prijatelj Lazar. Sjeam se jedne grozne godine kad su tri moja prijatelja umrla ub rzo jedan za drugim. Tuga, ustanovio sam, nije neto na to se moemo naviknuti. Moje iskustvo s pr ve dvije smrti nikako me nije pripremilo za treu. Tugovanje me je udarilo kao teretni vlak i spljotilo me. Pustilo me da hvatam zrak i nisam mogao 155 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO drugo do plakati. Nekako nalazim utjenim to je Isus osjeao neto slino kad je umro nje gov prijatelj Lazar. To mi iznenada pokazuje kako se Bog morao osjeati zbog moja tri prijatelja koje je i on volio. Drugom prigodom Isusu su suze navrle na oi kad je pogledao Jeruzalem i shvatio ka kva sudbina oekuje slavni grad. Zavapio je shrvan onim to je Shusaku Endo nazvao majinskom ljub avlju: "Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubija proroke i kamenuje one-to su tebi poslani! Koli ko li puta htjedoh okupiti djecu tvoju kao to kvoka okuplja pilie pod krila, i ne htjedoste." Osjeam u tom gru emocionalnog bola neto slino onome to roditelj osjea kad sin ili ki krenu loim put m, kad se epire slobodom i odbacuju sve u to su ih odgajali da vjeruju. Ili bol mukarc a i ene koji su upravo saznali da ih je napustio brani drug - bol ostavljenog ljubavnika. To je b espomona, nemilosrdna bol besmislenosti i mene zapanjuje kad shvatim da je sam Sin Boji mog ao kriknuti tako bespomono imajui u vidu ovjekovu slobodu. ak ni Bog, sa svom svojom silom, ne m oe prisiliti ovjeka da voli. Na kraju, stoji u Hebrejima, Isus je "sa silnim vapajem i suzama prikazivao moli tve i pronje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti". Ali, naravno, nije bio spaen od smrti. Je li suvie rei da je sam Isus postavio pitanje koje me progoni, koje s vremena na vrijeme progoni veinu nas: Mari li Bog? to moe drugo znaiti njegov citat iz onog mranog psalma: "Boe moj, Boe moj, zato s me ostavio?" A opet, nalazim neobino utjenim to je Isus, suoen s bolom, odgovorio slino kako to ja inim. On se u vrtu nije molio: "O, Gospodine, tako sam ti zahvalan to si me izabrao da patim za tebe.

Radujem se toj prednosti!" Ne, on je iskusio tugu, strah, naputenost i nekako se a k pribliio oaju. Pa ipak je trpio, jer je znao da u sreditu svemira ivi njegov Otac, Bog ljubavi, u kojega se mogao pouzdati bez obzira kako su stvari u to vrijeme izgledale. Isusov odgovor ljudima koji pate i onima koji su "nitko i nita" daje priliku da z avirimo u Boje srce. Bog nije nepokolebljivi Apsolut ve prije Ljubljeni koji se pribliava ovjeku. Vjerujem da me Bog gleda sa svim mojim slabostima, kao to je Isus gledao udovicu koja je stajala pored mrtvakih nosila svojeg sina, i imuna Gubavca, i drugog imuna, Petra, koji ga je proklinjao, iako je dobio nalog da osnuje i vodi njegovu crkvu, zajednicu koja bi uvijek trebala nai mjesto za odbaene. 156 9. uda - Sliice natprirodnog Pravi realist, ako je nevjernik, uvijek e nai snagu i sposobnost da ne vjeruje u ud otvorno, i ako se suoi s udom kao neporecivom injenicom, on e radije odbiti da vjeruje vlastitim osjet ilima nego priznati ovu injenicu. Vjera ne... dolazi od uda, ve udo od vjere. Fjodor Dostojevski 9. uda - Sliice natprirodnog Ozraje u kojem sam odrastao bilo je prepuno uda. Veinu nedjelja ljudi u naoj crkvi s vjedoili bi o udesnim uslienjima molitava tijekom proteklog tjedna. Bog je naao parkiralite za m ajke koje su svoju djecu vozile lijeniku. Izgubljena nalivpera bi se tajanstveno ponovno po javila. Tumori su se smanjili samo jedan dan prije operacije. U ono vrijeme zamiljao sam Isusa kao Velikog arobnjaka i stoga me se pria o tome ka ko je hodao po vodi posebno dojmila. Kad bih bar ja takvo to mogao izvesti u svojoj koli , samo jednom! Kako bih volio pro-letjeti prostorijom poput anela i svojom levitacijom uu tkati sve koji se rugaju meni i drugim religioznim skupinama. Kako bih volio nepovri-jeen proi kr oz palir nasilnika na autobusnoj postaji kao to je Isus proao kroz gnjevnu rulju u svom zav iajnom gradu. Nikad mi nije uspjelo poletjeti uionicom, a nasilnici su me nastavili muiti bez ob zira kako sam se usrdno molio. ak su me i "odgovori na molitve" zbunjivali. Uostalom, ponekad nije bilo slobodnih mjesta za parkiranje i nalivpera su ostala zagubljena. Ponekad su ljudi iz crkve ostali bez posla. Ponekad su umirali. Velika je sjena zamraila moj vlastiti ivot: otac mi je umro od djeje paralize nakon mog prvog roendana, unato lanca molitava dvadeset i etiri sata na dan u kojim a su sudjelovale stotine iskrenih krana. Gdje je Bog tada bio? Proveo sam dobar dio svog ivota kao odrastao ovjek kako bih iziao na kraj s pitanji ma koja su se pojavila u mojoj mladosti. Ustanovio sam da molitva ne funkcionira kao automat z a prodaju: ubaci zahtjev, dobi159

ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO je odgovor. uda su upravo to, uda, a ne svakodnevne "uobiajenosti". I moja se slika Isusa promijenila. Kad sada razmiljam o njegovom ivotu, uda imaju nevaniju ulogu nego kad sam matao kao dijete. Superman - nije bio. Istina, Isus je inio uda - tridesetak, ovisno o tome kako ih brojite - ali evanelja im ne pridaju neku veliku vanost. Isus je esto zahtijevao od onih ko ji su vidjeli udo da o tome nikome ne govore. Neka uda, kao to su Preobraenje ili uskrisivanje dvanaestogodinje djevojice, dopustio je da vide samo njegovi najblii uenici, uz stro gi nalog da o tome ne govore. Premda nikad nije odbio nekoga tko je molio tjelesno zdravlje, uvijek je odbio zahtjeve za demonstracijom da zapanji mnotvo i zadivi znaajne ljude. Isus je vrlo rano shvatio da uzbuenje koje izazivaju uda ne prerasta lako u vjeru koja mijenja ivot. Naravno, kod nekih skeptika nema mjesta za uda i, prema njima, svaki izvjetaj o ne kom natprirodnom dogaaju mora se neminovno odbaciti. Muzej Smithsonian u VVashingtonu ima izloenu u kou uvezanu knjigu u koju je Thomas Jefferson nalijepio sve ulomke iz ev anelja u kojima nema elemenata uda. To je bila Biblija koju je pri kraju ivota itao svaki da n, prihvatljivije evanelje Isusa kao uitelja, a ne udotvorca. Pristup Thomasa Jeffersona povijesni je odjek onoga to se zbivalo u Isusovo vrije me. I tada su racionalisti razmatrali Isusovo uenje i paljivo ispitivali njegova uda. Ponekad su nijekali jasan dokaz koji su imali pred sobom, a ponekad su traili druga objanjenja (magiju, avolj u silu). Rijetko kad ljudi olako vjeruju u uda; izgledala su jednako neobina u prvom stoljeu kao to bi izgledala da se danas zbivaju. U ono vrijeme, kao i sada, uda su izazivala sumnjia vost, prezir, a samo ponekad vjeru. Budui da prihvaam Isusa kao Bojeg Sina koji je doao na zemlju "praen oblacima slave", prihvaam uda koja je uinio kao prirodnu dopunu njegovu radu. Pa ipak, uda kod mene i zazivaju mnoga pitanja. Zato ih je.tako malo? Zato ih uope ima? Zato upravo takva, a ne neka druga uda? Novinar sam, a ne teolog, pa u svojoj potrazi za nagovjetajima ne gledam uda k ao sustavne kategorije, ve kao pojedinane prizore, impresionistike sliice iz Isusova ivota. 160 UDA SLIICE NATPRIRODNOG Isusovo prvo udo bilo je moda najneobinije od svih. Nikad nije ponovio neto slino i ud o je, ini se, iznenadilo Isusa jednako kao sve ostale. U dobi od tridesetak godina Isus je doao na jednu svadbu sa svojom novoosnovanom skupinom uenika. Dola je i njegova majka, vjerojatno s drugim lanovima obitelji. U seoskom iv otu u Galileji svadba je unosila veselje u inae sivu svakidanjicu. Mladoenja i njegovo muk o drutvo u povorci su ili ulicama uz svjetlo baklji do mladenke i njezina drutva, da bi se on

da svi zajedno pourili do mladoenjine kue na gozbu dostojnu kraljevskih linosti. Sjetite se radosni h prizora iz Guslaa na krovu: prizora idovskih seljakih obitelji koje pleu u dvoritu odjevene u pr ekrasnu vezenu odjeu, prizora glazbe i smijeha, stolova punih glinenih pladnjeva s hranom i vreva vina. Svadba bi znala trajati do tjedan dana, dokle god je bilo hrane i vina i dobrog raspoloenja. Vjenanje je uistinu bilo vrijeme posebne radosti. Isusovi uenici vjerojatno su ovaj neprikladan prizor gledali s nevje-ricom, poseb no oni koji su doli Isusu od Ivana Krstitelja s njegovom pustinjskom prehranom i odjeom od ivotinj skog krzna. Jesu li ovi asketi sada plesali sa idovskim djevojkama i pretrpavali se kulinarsk im specijalitetima? Jesu li ih mjetani ispitivali o Ivanu Krstitelju, koji je najvie sliio izraelskom p roroku u posljednjih etiri stotine godina? Ivanovo evanelje to ne kae. Samo nam kae da je u t renutku drutvene krize svadbena sveanost zamalo prekinuta. Nije bilo vie vina. S obzirom na hitne sluajeve, ovaj svakako ne zasluuje biti na vrhu popisa. Nema su mnje da je izazvao nelagodu, ali zar je potrebno da se Mesija, koji je doao lijeiti bolesne i oslobaati zarobljene, bavi drutvenom pogrekom? "Draga eno, zato me uplie u to?" odgovorio je Isus majci kad mu je spomenula problem . "Jo nije doao moj as!" Moemo jedino pogaati to je u tih nekoliko sekundi prolazilo Isusovim umom dok je od vagivao Marijinu molbu. Ako reagira, to znai da je doao njegov as i od tog trenutka ivot e mu se promijeniti. Ako se sazna za njegove moi, uskoro e uti molbe nevoljnih od Tira do J eruzalema. Mnotvo e navaliti: epileptiari, paralizirani, gluhonijemi, opsjed161 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO nuti demonima, a da ne spominje ulinog prosjaka koji bi htio besplatnu au vina. Iz prijestolnice e poslati isljednike. Poet e otkucavati sat koji do Golgote nee prestati s otkucajim a. A onda je Isus, isti onaj koji je nedavno postei u pustinji odbio Soto-ninu ponud u da kamenje pretvori u kruh, donio odluku. Prvi, ali svakako ne posljednji put u svome javno m ivotu, promijenio je planove da izie u susret nekome drugome. "Napunite posude vodom!", rekao je slugama. udesno, u posude je ula voda, a isteklo vino - najbolje vino, izabrano vi no koje se obino sluilo na poetku dok je okus najizbirljiviji, kad je mogue posebno zadiviti go ste. Ivan ne pokazuje da su gosti pa ni domain znali kakva se mala drama odvija u poza dini. Naravno, Marija je znala, kao i sluge. A i Isusovi uenici su znali: "Tako... objavi svoju slavu te povjerovae u njega njegovi uenici." to moemo nauiti iz ovog neobinog dogaaja? Pisci George Mac-Donald i C. S. Levvis u nj emu vide podsjetnik na Boju opu milost, skupljenu u ovom sluaju u usku zraku slino sunevi

m zrakama koje prolaze kroz povealo. Oni primjeuju da Isusova uda obino nisu bila u su protnosti s prirodnim zakonima, ve ponavljanje normalne aktivnosti stvaranja drukijom brzino m i u manjem opsegu. "Neka od uda ine lokalno ono to je Bog ve uinio univerzalno", pie Levvi s. "Bog je stvorio lozu i ui je kako da svojim korijenjem crpi vodu i uz pomo sunca t u vodu pretvara u sok koji e vrenjem dobiti odreene osobine. Tako svake godine, od Noina vremena d o danas, Bog pretvara vodu u vino." Slino tomu, antitijela i antigeni svakodnevno provode u dotvorno iscjeljenje u naem tijelu, ali na sporiji, manje senzacionalan nain od naina na koj e e Isus lijeiti. Dobro, a to rei o znaenju koje se krije iza toga? to je ovo neobino prvo udo oznaavalo

Odstupajui od obiaja, Ivan proputa protumaiti nam udotvorni "znak" koji za njega goto vo uvijek znai i simbol, neku vrstu izvedene prispodobe. Neki komentatori u ovome vi de prethodnicu Posljednje veere, kad Isus ne pretvara vodu u vino ve vino u krv, svoju krv proliv enu za cjelokupno ovjeanstvo. Moda. Meni je drae znatno nepredvidljivije tumaenje. Ivan u svojem izvjetaju primjeuje da su posude iz kojih je dolo vino bile veliki vrevi (zapremnine stotinjak litara) koji su puni vode stajali pred kuom, a koje su Zidovi koji su pazili na propise koristili da postupe prema propi sima za obredno ienje. Isus je, moda uz mig oka, preobrazio ove posude, 162 UDA SLIICE NATPRIRODNOG glomazne simbole starog puta, u vinske mijehove, vjesnike novog puta. Od vode ko ja je farizejima sluila za ienje dolo je posebno novo vino jedne itave nove ere. Vrijeme obrednog ien prolo; poelo je vrijeme proslavljanja. Proroci poput Ivana Krstitelja propovijedali su sud i injenica je da su mnoga uda u Starom zavjetu bila izraz tog osjeaja strogog suda. Meutim, Isusovo prvo udo bilo je udo njenog milo sra. Uenicima, nedavno pozvanima od Krstitelja, koji su te veeri bili na svadbi u Kani, nije promakla ova pouka. * * * udo pretvaranja vode u vino, jedinstveni dogaaj, zbilo se iza reflektora, u opskur nom gradiu o ijoj se lokaciji arheolozi ni danas ne mogu sloiti. Meutim, nije trebalo dugo i Isu s je pokazivao udotvorne moi pri jasnom danjem svjetlu pred oduevljenim mnotvom. Kao i danas, uda fizikog iscjeljivanja privukla su najveu pozornost i Ivan u devetom poglavlju govo ri o jednom takvom udu u Jeruzalemu, glavnom gradu i sreditu protivljenja Isusu. Ivan ovom dog aaju posveuje itavo poglavlje i daje klasian prikaz onoga to se dogaa kad Isus poremeti pr ihvaeni poredak. Pria poinje tamo gdje mnogi bolesnici poinju, s pitanjem uzroka. Zato ja? to mi Bog p

okuava rei? U Isusovo doba narod je pretpostavljao da tragedija snalazi one koji to zasl uuju.* "Nema smrti bez grijeha i nema patnje bez bezakonja", uili su farizeji koji su ruku kaz ne vidjeli u prirodnim katastrofama, uroenim manama i takvim dugotrajnim po* Primijetio sam znakovitu promjenu od Isusova vremena u nainu na koji ljudi razm iljaju o nesrei. Danas smo skloni kriviti Boga, kako za kataklizme (koje osiguravajua drutva nazivaju "djelo Boje") tako i za beznaajne sitnice. Na Zimskim olimpijskim igrama 1994, kad je Dan Janssen u brzinskom klizanju zagrebao led i ponovno izgubio utrku na 500 metara, njegova supruga Robin je instinktivno povikala: "Zato, Boe, opet? Pa Bog ne moe biti tako okrutan!" Nekoliko mjeseci kasnije jedna je mlada ena napisala dr. Jamesu Dobsonu sljedee pismo: "Pri je etiri godine hodala sam s jednim ovjekom i zatrudnjela. Bila sam unitena. Upitala sam Bo ga: 'Zato si dopustio da mi se to dogodi?'" Zapravo ne mogu a ne pitati se kakvu vezu ima Bog s klizaem na ledu koji je u zavoju izgubio kontrolu i mladim parom koji je izgubio kontrolu d ok su bili zajedno? 163 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO sljedicama kao to su sljepoa i uzetost. Upravo tu na pozornicu stupa "ovjek slijep od roenja". Poueni u dobroj idovskoj tradiciji, Isusovi uenici raspravljali su o tome to bi prou zroilo takav uroeni nedostatak. Je li taj ovjek moda sagrijeio in uterol Ili je patio zbog poslje dica grijeha svojih roditelja - to je bilo lake zamisliti, ali nesumnjivo nepoteno. Isus je u odgovoru izokrenuo ope miljenje o tome kako Bog gleda na bolesne i inval idne ljude. Zanijekao je da ovjekova sljepoa potjee od bilo kakva grijeha, kao to je odbacio ope miljenje da se tragedije dogaaju onima koji ih zasluuju (vidi Luka 13,1-5). Isus je elio da bolesnici shvate da ih Bog posebno voli, a ne da su prokleti. Svako njegovo udo ozdravljenja zapra vo je potkopalo tradicionalno rabinsko "To si zasluio." Uenici su traili unatrag, da ustanove "Zato?" Isus je njihovu pozornost vratio napr ijed, odgovarajui na drukije pitanje: "S kojim ciljem?" Njegov je odgovor glasio: "Niti sagrijei on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu oituju djela Boja." Ono to je poelo kao tragina pria o sljepoi jednog ovjeka zavrava kao nadrealistina pr sljepoi svih drugih. Susjedi trae od tog ovjeka da dokae svoj identitet, farizeji ga podvrgavaju formalnim sasluanjima, a njegovi se vlastiti roditelji (koji su, uostalom, bili d ovoljno beutni da ga puste voditi prosjaki ivot) kolebaju pod svim tim pritiskom. Sto se tie biveg sli jepca, on nije imao smisla za takva teoretska razmiljanja: "Je li grenik, ja ne znam", svjedoi o I susu. "Jedno znam: slijep sam bio, a sada vidim." U Jeruzalemu, gdje su Isusa osuivali kao heretika, javno udo, posebno ono uinjeno u subotu,

predstavljalo je teku prijetnju slubenoj doktrini. Premda farizeji nisu mogli opov ri udo - slijepi prosjak sada ih je gledao u oi i podrugivao im se javno na sudu - na kraju su pri bjegli svojim istroenim teorijama o kazni. "Sav si se u grijesima rodio, i ti nas da ui?", otresl i su se na ovjeka. Teoloki naonjaci ne otpadaju lako. Odgovor na ovo udo, kao i na veinu drugih o kojima evanelja izvjetavaju, potvruje dub oko naelo vjere: premda vjera moe proizvesti uda, uda ne moraju nuno proizvesti vjeru. 164 UDA - SLIICE NATPRIRODNOG * * * Bolest moete smatrati mehanikim slomom tjelesnih stanica ili je u irem smislu moete smatrati stanjem nelagode u koje su ukljueni tijelo, um i dua. To sam nauio od pacijenata dr . Paula Branda, specijalista za lepru, ijim sam knjigama bio koautor. Osim u vrlo ranim f azama, pacijent obolio od gube ne osjea fiziku bol. U tom i jest problem: nakon to bacil lepre umrt vi ivane stanice, pacijenti koji vie nisu upozoravani na opasnost nastavljaju ozljeivati vl astito tijelo. Gubavac moe itav dan hodati po otrim metalnim vijcima ili koristiti rascijepljeni d rak ekia ili grepsti inficirano mjesto na onoj jabuici. Svaki od ovih postupaka unitava tkivo i moe na kraju dovesti do gubitka uda ili vida, ali ni u kojem trenutku pacijent ne osjea ozljed u. Premda ne osjeaju ozljedu, pacijenti doista pate, vie od svih drugih ljudi koje sa m upoznao. Gotovo sav bol koji osjeaju potjee izvana, bol odbaenosti koju im je nametnulo drutv o koje ih okruuje. Dr. Brand priao mi je o jednom mladom ovjeku kojega je lijeio u Indiji. Tij ekom pregleda, Brand je poloio ruku na pacijentovo rame i preko prevoditeljice objasni o lijeenje koje ga oekuje. Na njegovo iznenaenje, ovjek se poeo tresti od priguenih jecaja. "Jesam li neto pogreno rekao?", upitao je Brand prevoditeljicu. Ona je ispitivala pacijenta buji com tamilskog jezika i izvijestila: "Ne, doktore. On kae da plae zato to ste mu stavili ruku na r ame. Dosad ga nitko mnogo godina nije dotaknuo." U suvremenim zapadnim zemljama, gdje je lepra rijetka, nova je bolest preuzela m nogo od njezine moralne i drutvene stigme. "AIDS je suvremena guba", kae bivi ministar zdravstva C. Everett Koop. "Ima ljudi koji se danas prema pacijentima s AIDS-om odnose kao to su se mn ogi odnosili prije stotinjak godina prema gubavcima." Poznajem jednog oboljelog od AIDS-a koj i je preao 17.500 km da bi Dan zahvalnosti proveo sa svojom obitelji u Michiganu. Nije ih v idio sedam godina. Roditelji su ga doekali s dozom opreza i kad je posluena veera svatko je do bio povelik komad purana i sve priloge na najboljim porculanskim tanjurima tvrtke VVedgvvood - osim njihova sina oboljelog od AIDS-a, kojemu su servirali na papirnatom tanjuru s plastinim p riborom. Isus je dobro poznavao stigmu koja prati bolest kao to je AIDS ili guba. Levitski

zakoni su propisivali da osoba oboljela od gube mora ivjeti 165 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO izvan grada, zadrati tri metra udaljenosti od svake druge osobe i oblaiti odjeu pop ut osobe koja odlazi na pogreb oplakivati umrloga. Nije mi teko zamisliti uznemirenost mnotva ka d je takav izopenik proao kroz njih - nesumnjivo su ustuknuli od njega - i bacio se pred noge Isusu. "Gospodine, ako hoe, moe me oistiti", povikao je. Matej, Marko i Luka daju razliite izvjetaje o ovom dogaaju, ali sva trojica su uklj uila eksplozivnu reenicu: "Isus prui ruku i dotakne ga." Mnotvo je moralo ujno uzdahnuti - zar Mojsije nije zabranio takav postupak? Moda se i gubava rtva trgnula. Koliko je mje seci ili godina ovjek bio lien osjeaja dodira toplog ljudskog tijela? Ovaj jedan Isusov dodir uinio je kraj stanju ne-lagode. Obnovljen je alom. Isusova reakcija na stanje ne-lagode postavila je primjer za crkvu koja se osnov ala oko njega i krani su nastavili slijediti njegov primjer brige za bolesne, siromane i odbaene. U sluaju gube, premda je crkva ponekad svojom porukom "prokletstvo Boje" pojaavala bijedu, istovr emeno su se pojavljivali pojedinci koji su krili put prema lijeenju. Vjerski redovi posveti li su se brizi za gubave i znanstveni napredak u lijeenju ove bolesti treba zahvaliti misionarima j er su oni bili jedini voljni raditi s gubavim pacijentima.* Na slian nain krani su danas ukljueni u sluenje oboljelima od AIDS-a i u hospicijima, to je suvremeni pokret posveen onima koji ne maju mnogo nade u fiziko ozdravljenje, ali imaju veliku potrebu za ljubavlju i njegom. Majka Tereza, ije sestre u Kalkuti vode hospicij i kliniku za gubavce, jednom je rekla: "Mi imamo lijekove za bolest kao to je lepra. Ali ovi lijekovi ne rjeavaju glavni problem, b olest nepoeljnosti. To se nadaju osigurati moje sestre." Bolesni i siromani, rekla je, pate vie od odb ae* Bizarno vjerovanje u srednjem vijeku potaknulo je crkveno ukljuivanje skrbi za gubave pacijente. Zbog Jeronimova pogrenog prijevoda, crkveni voe su povjerovali da je Iz aijin opis Sluge patnika kao "poniavanog" ili "muenog" znaio da je bio pogoen gubom. Zbog toga su ljudi u dvanaestom i trinaestom stoljeu zakljuili da je Isus morao bolovati od lep re. Ovakvo je vjerovanje potpuno okrenulo nain na koji se gledalo na gubu: vie nije bila Boje pro kletstvo ve "sveta bolest". Kriarima koji su se vratili gubavi ukazivalo se veliko potovanje, a "lazareve kue" za lijeenje ove bolesti (imenovane po prosjaku Lazaru) pojavile su se svuda - sam o u Francuskoj oko dvije tisue njih. Ovaj povijesni pokret stoji kao izvanredan primjer crkve ko ja doslovno slijedi Isusovu zapovijed da "to god uiniste jednomu od ove moje najmanje brae", zapravo ini te samome Kristu.

166 UDA SLIICE NATPRIRODNOG nosti nego materijalne oskudice. "Jedan alkoholiar u Australiji rekao mi je, kad ide ulicom i uje da mu bilo tko dolazi u susret ili prolazi pored njega, ta osoba ubrzava korake. Osamljenost i osjeaj nepoeljnosti je najstranije siromatvo." ovjek ne mora biti lijenik ili udotvorac da za dovolji ovu potrebu. * * * Jedna prekrasna pria koja u evaneljima slijedi odmah nakon izvjetaja o ozdravljenju gubavca pokazuje to mogu uiniti prijatelji za nekoga tko pati. Oduzeti ovjek, koji se morao oslanjati na druge za hranu, kupanje pa ak i fizike potrebe, sada je trebao pomo da pokae svoju v jeru. Sjeam se svojih razornih pobuda koje su me obuzele kad sam prvi put u nedjeljnoj k oli uo ovaj dogaaj. Taj ovjek tako je oajniki elio sresti Isusa da je nagovorio svoja etiri prijat elja da probiju krov i da ga spuste kroz tu rupu. ovjek koji je svoj ivot provodio vodorav no imat e jedan trenutak okomite slave. Biblijski komentatori trude se spomenuti kako je slamnat e ili crijepom pokrivene krovove u Palestini bilo mnogo lake razotkriti i popraviti nego krovove koji danas ukraavaju nae kue. Pritom ne vide bitno: rupa u krovu svakako nije normalni nain ula ska u kuu. tovie, bez obzira kako krov bio slab, probijanje rupe e svakako prekinuti ono to se dogaa ispod njega. Leti praina, na goste padaju djelii slame i gline, buka i kaos p rekidaju razgovor.* Svjetini ija je prisutnost onemoguila pristup prireena su dva ozbiljna oka. Prvi je bio neuredan nain na koji su prijatelji rijeili problem. A onda je dola Isusova potpuno neoekivan a reakcija. Kad je Isus vidio njihovu vjeru - mnoina, naglaavajui ulogu etvorice prijatelja u oz dravljenju rekao je: "Hrabro, sinko, otputaju ti se grijesi!" Engleski King James Version pr vu frazu prevodi: "Sine, budi dobre volje!" Doslovno: "Raduj se!" * Sveenik po imenu Donald Senior iznio je zapaanje o ovom dogaaju koje nikad ranije nisam primijetio, u vezi s pristupanou za invalide. Senior pie: "Svaka inva-lidna osoba moe ispriati mnoge prie sline ovoj - ulaziti u crkvu kroz sakristiju (ili, jo gore, biti noen uz prednje stepenice kao dijete), dolaziti u predavaonicu teretnim dizalom i onda kroz kuhinju ili sp remite da bi se konano pridruila 'normalnim' ljudima koji ulaze na prednja vrata." 167 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO Oito je Isus uivao u prekidu. Izuzetna vjera uvijek ga se doimala, a ova etverolana ekipa za ruenje svakako ju je pokazala. Ali njegova reakcija zbunila je promatrae. Tko je u ope spomenuo grijehe? I tko je bio Isus da ih oprata? Na tipian nain religijski strunjaci poinju r aspravljati o

Isusovu pravu da oprata grijehe, sve vrijeme ignorirajui jadnika koji lei usred smea . Isus je uutkao raspravu zagonetnim rijeima koje kao da predstavljaju saetak njegova opeg odnosa prema fizikom lijeenju: "Sto je lake rei: 'Otputaju ti se grijesi' ili rei: 'Us tani i hodi'"? Premda je za trenutak pustio da pitanje visi u zraku, njegova cijela sluba daje o dgovor. Fiziko lijeenje bilo je daleko lake, nesumnjivo. I kao da eli dokazati tvrdnju, Isus je je dnostavno pozvao uzetoga i ovaj je ustao, smotao svoj leaj i poao hodajui - ili moda skaui - kui. Isus nikad nije sreo bolest koju ne bi mogao izlijeiti, uroeni nedostatak koji ne bi mogao ukloniti, demona kojeg ne bi mogao istjerati. Ali je sreo skeptike koje nije mogao osvjedoi ti i grenike koje nije mogao obratiti. Oprotenje grijeha zahtijeva in volje od strane primatelja i n eki koji su uli Isusove najozbiljnije rijei o milosti i pratanju odlazili su nepokajani. "Ali da znate: Vlastan je Sin ovjeji na zemlji otputati grijehe!", najavio je Isus skepticima kad je izlijeio tog ovjeka, to je bila jasna ilustracija "niega" u slubi "viemu". Isus je zna o da duhovna ne-lagoda (bolest) djeluje vie poraavajue nego bilo koje tjelesno oboljenje. Svaka ozdravljena osoba na kraju ipak umire - a onda? On nije doao da lijei prvenstveno svjetovne lj udske stanice, ve njihove due. Kako lako mi koji ivimo u materijalnim tijelima zanemarujemo duhovni svijet. ini m i se da, premda je Isus utroio mnogo vremena na pitanja licemjerja, legalizma i oholosti, ne poznajem nijedan televizijski nastup posveen lijeenju onih koji imaju "duhovne" probleme, a li znam mnogo njih koji se usredotouju na tjelesna oboljenja. Meutim, upravo kad se poinjem osjeat i samodopadno, sjetim se kako lako osjeam muku na znak najmanje pojave fizike patnje , a kako se rijetko osjeam muen grijehom. Kad je rije o udima, Isus je imao drukije prioritete od veine svojih sljedbenika. 168 UDA - SLIICE NATPRIRODNOG * * * Samo je jedno udo opisano u svima etirima evaneljima. Dogodilo se na travnatim breul jcima uz obalu Galilejskog jezera u vrijeme kad je Isusova popularnost - a i njegova ranj ivost - bila na vrhuncu. Kamo god poao, slijedilo ga je mnotvo u kojemu je bilo mnogo poremeenih i bolesnih. Dan prije ovog velikog uda Isus je preao na drugu stranu jezera da izbjegne mnotvo. Herod je upravo pogubio Ivana Krstitelja, Isusova roaka, njegova prethodnika i prijatelja, i Isusu je trebalo vremena da aluje nasamo. Nema sumnje da je Ivanova smrt potaknula ozbiljne misli o sudbini koja ga eka. Naalost, nije bilo osamljena mjesta. Golema skupina jueranjeg mnotva prela je esnaest kilometara oko jezera i ubrzo su se oko Isusa okupile stotine, ak i tisue ljudi. G ledajui ih, kae Marko, "saali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira". Umjesto da provede dan u ob navljanju svojeg duha, Isus ga je proveo lijeei bolesne, stalno iscrpljujui snagu i govorei mnotvu dov

oljno velikom da ispuni suvremenu koarkaku dvoranu. Onda se pojavio problem hrane. to uiniti? Tu je najmanje pet tisua ljudi, ne brojei e ne i djecu. Poalji ih kui, savjetovao je jedan od uenika. Kupite im veeru, rekao je Isus. to? ali li se? Ovdje govorimo o plai za osam mjeseci. Onda je Isus preuzeo komandu na nain koji nikad nitko ranije nije vidio. Posjedaj te ljude u skupine po pedeset, rekao je. Bilo je nalik politikom skupu - sveano, uredno, hijerarhijsk i - upravo ono to se moe oekivati od Mesije. Neizbjeno je da Isusov ivot danas itamo unatrag, znajui to e se dogoditi. Tog dana nit ko osim Isusa nije imao pojma. Mrmorenje se ulo u skupinama na pretrpanoj padini. Je li t o onaj? Moe li biti? U pustinji je Sotona pred Isusom drao mamac mogunosti da uini udo kojim e zadov oljiti mnotvo. A sada, ne zato da ugodi mnotvu ve da nasiti njihove eluce, Isus je uzeo dvi je slane ribice i pet malih kruhova i uinio udo na koje su svi ekali. Tri od evanelja tu zastaju. "I jeli su svi i nasitili se. I od ulomaka na-kupie dv anaest punih koara, a i od riba", izvjeuje Marko predivnom jednostavnou. Samo Ivan kae to se poslije dogaa Isus, konano, 169 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO ostaje sam. Dok uenici veslaju natrag preko jezera, borei se neprekidno s olujom, Isus provodi no na gori, sam u molitvi. Te noi, kasnije, pridruuje im se hodajui po vodi. Sljedee jutro, u gotovo kominom prizoru strke, mnotvo je zauzelo sve amce i krenulo u ustru potragu, kao jato riba koje jure po jezeru za neim neobinim. Poslije jednog dana ui vanja u udu, sada su oekivali jo vie. Isus je shvatio pravu nakanu rulje: da ga silom uhvate i z akralje. Dat u ti sva kraljevstva svijeta, obeao je Sotona. Dolo je do razgovora izmeu obiju strana koje kao da su svaka govorile drukijim jezi kom. Isus je bio neobino otar, optuujui mnotvo za lakome pobude, da ele samo hranu za svoje trbuhe. Izgovorio je provokativne tvrdnje kao: "Ja sam kruh ivota" i "Siao sam s neba". Re kao je neshvatljive stvari kao "... ako ne jedete tijela Sina ovjejega i ne pijete krvi n jegove, nemate ivota u sebi!" Kao u grkome koru, sluatelji su dramatino odgovarali na njegove otre rijei. Gunali su.

Meutim, nisu namjeravali lako odustati od svojeg sna. Jedna stara idovska predaja uila je da e Mesija obnoviti Moj-sijevu praksu davanja mane; nije li Isus upravo to uinio dan ranije? Jo uvijek probavljajui u svojim trbusima jueranje udo, traili su jo jedan udesni znak. Postali s ovisnici. Na kraju je Isus "pobijedio" u raspravi. On svakako nije bio njihova vrsta Mesij e: nee osigurati kruh i cirkuse na zahtjev. Veliko, nemirno mnotvo poelo se razilaziti; i Isusovi v lastiti uenici

poeli su meusobno mrmljati. "Tvrda je to besjeda! Tko je moe sluati?", rekli su. Mno gi su ga napustili, dolo je do razlaza uenika, koji spominje samo Ivan. "Da moda i vi ne kan ite otii?", alosno je Isus upitao dvanaestoricu. Sluaj u kojem je Isus nahranio pet tisua pokazuje zato je, bez obzira na sve natpri rodne sile na raspolaganju, pokazao takvu podvojenost prema udima. Ona su privlaila mnotvo i plje sak, da, ali rijetko kad poticala na pokajanje i dugotrajnu vjeru. On je donosio teku vijest o poslunosti i rtvi, a ne manje predstave za one koji vole buljiti i one koji trae senzacije. Od tog dana Isusovo uenje dobiva drukiji oblik. Kao da su protekli prizori klicanj a i odbacivanja pojasnili njegovu budunost, poeo je sve otvorenije govoriti o svojoj smrti. Neobine govorne figure kojima se posluio prilikom obraanja mnotvu postale su jasnije. Kruh ivota nij e bio 170 UDA - SLIICE NATPRIRODNOG magija, kao mana; on je doao s neba da bude slomljen i pomijean s krvlju. Govorio je o svojem vlastitom tijelu. Prema rijeima Roberta Farrara Capona, "Mesija nije doao spasiti svijet udima, pruanjem prve pomoi: utianom olujom ovdje, nahranjenim mnotvom ondje, usputnim lijeenjem svekrve. Umjesto toga, trebalo ga je spasiti pomou dublje, mranije, neobin e tajne u ijem je sreditu bila njegova vlastita smrt." Isus je na onom travnatom breuljku iznad jezera proao neku vrstu kunje. Sotona mu j e u pustinji dao samo prikaz, ali kunja je bila vie teoretska. Ovo je bila stvarnost, kunja ponue nog kraljevstva na koje je imao svako pravo - i koje je odbio u prilog teeg, poniznij eg puta. "Narataj opak i preljubniki znak trai", rei e Isus kad je netko traio da pokae svoju m I u Jeruzalemu, u prijestolnici, premda su mnogi vidjeli uda koja je uinio i povjerova li u nj, "sam se Isus njima nije povjeravao", jer je znao to je u njihovim srcima. Znak nije isto to i dokaz; znak je samo oznaka za onoga tko gleda u pravom smjeru . * * * Posljednji veliki "znak" u Evanelju po Ivanu nalazimo tono u sredini Evanelja, u je danaestom poglavlju; on predstavlja spoj svega to prethodi i svega to slijedi. Ivan istie udo vezano uz Lazara kao dogaaj koji je vjerske vlasti definitivno okrenuo protiv Isusa. Njegov izvjetaj predstavlja izvanredan saetak onoga to je udo ostvarilo i onoga to nije ostvarilo u vrijeme koje je Isus proveo na zemlji. Izvjetaj o Lazaru je jedinstven po "insceniranosti". Isus je obino, nakon to bi pri mio vijest o nekom bolesniku, odmah reagirao; ponekad bi ak promijenio planove da udovolji mol bi. Ovaj put, nakon to se saznalo da je jedan od njegovih dobrih prijatelja bolestan, zadravao s e jo dva dana u gradu. To je uinio namjerno, potpuno svjestan da e odgaanje dovesti do Lazarove smr ti. Ivan ukljuuje Isusovo zagonetno objanjenje uenicima: "Lazar je umro. Ja se radujem to ne

bijah ondje, i to poradi vas - da uzvjerujete." Isus je namjerno pustio Lazara da umre , a njegovu obitelj da tuguje. U jednom drugom sluaju Luka opisuje razliite karaktere Lazarovih dviju sestara: Ma rtu, uurbanu domaicu zaokupljenu kuhinjom, i Mari171 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO ju, sklonu razmiljanju, zadovoljnu to sjedi do Isusovih nogu. Marta je pourila cest om ususret Isusovoj skupini izvan sela. "Gospodine", predbacila mu je, "da si bio ovdje, br at moj ne bi umro". Neto kasnije dola je Marija i s bolom ponovila iste rijei: "Gospodine, da si bio ov dje, brat moj ne bi umro." U rijeima sestara odzvanja ton predbacivanja, optube protiv Boga koji nije odgovor io na molitvu. Bez obzira koliko se trudili, oni meu nama koji aluju za nekim ne mogu izbjei rijei kao to su "da je bar". Da se bar nije potukao. Da je bar prestala puiti. Da sam bar uzeo vr emena da se oprostimo. U ovom sluaju Marija i Marta imale su jasnog krivca za svoje "da je ba r": samog Bojeg Sina, svojeg prijatelja, koji je mogao sprijeiti smrt. Za ovo ne treba kriviti nedostatak vjere. Marta je uvjeravala Isusa da vjeruje u ivot poslije smrti i, znakovito, ak je Isusa proglasila Mesijom, Bojim Sinom. Ova je djetinja vjera bila u osnovi itavog problema: Zato je Isus nije nagradio? Prijatelji i rodbina grubo su govoril i: "Zar on, koji je slijepcu otvorio oi, nije mogao uiniti da ovaj ne umre?" Marta je plakala. Marija je plakala. Svi su prisutni plakali. Onda je i sam Isus , duboko "potresen u duhu i uzbuen", briznuo u pla. Ivan ne kae zato je Isus plakao. Budui da je ve otkrio svoju namjeru da uskrisi Lazara, svakako nije osjeao istu tugu kao tugujue drutvo. Kad je priao grobu, opet je osjetio gr, "ponovno potresen", kae jedan prijevod. Isusa nikad ranije nije smetala smrt. Bez napora vratio je sina udovici iz Naina kad je zaustavio pogrebnu povorku. Vratio je Jairovu ker u ivot uz gotovo nestanu zapovijed: "Dijete , ustani!" kao roditelj koji kae da je dosta spavanja. Meutim, kod Lazarove obitelji on je iz gledao zabrinut, potresen, uznemiren. Isusova molitva pored groba daje naslutiti uzrok: "Oe, hvala ti to si me usliao. Ja sam znao da me svagda usliava; no rekoh to zbog nazonog mnotva: da vjeruju da si me ti poslao." Nigdje drugdje ne nalazimo da se Isus molio drei na umu prisutno sluateljstvo, kao glumac koji glumi u nekom Shakespearovu komadu pa se okree publici s nekom usputnom primjedbom. U tom trenutku Isus je, ini se, bio potpuno svjestan svojeg dvojakog identiteta: istovremeno Onaj koji je doao s neba i sin ovjeji roen na zemlji. 172 UDA SLIICE NATPRIRODNOG Javna molitva, vrlo glasna, popraena gestama - sve su to obiljeja duhovne bitke ko

ja se odvijala. Isus je ovdje uinio "znak" na oigled itave javnosti i kao nigdje drugdje objavio "m eustanje" svega to je Bog stvorio. Naravno, Isus je znao da je Lazar sada u miru, u svakom sluaju rijeio se ivotnih muka. Marta i Marija to su takoer znale, bar teoretski. Ali, suprotno Isus u, one nisu nikad ule zvukove smijeha s one strane smrti. Vjera u Boju mo i ljubav bili su u ovom tre nutku nadvladani alovanjem. Sve ega su bile svjesne bio je gubitak, sve to su osjeale bio je bol. Ovo "meustanje" gubitka i boli moda je objanjenje izvora Isusovih suza. Strunjaci za grki jezik kau da rije prevedena "potresen u duhu" sadri vie od potresenosti; ona podrazu mijeva srdbu, ak i gnjev. U tom je trenutku sam Isus visio izmeu dva svijeta. Stajanje pre d smrdljivim grobom predstavljalo je koban znak onoga to ga je oekivalo u ovom prokletom - dosl ovno prokletom - svijetu. To to e njegova vlastita smrt takoer zavriti uskrsnuem nije uman jilo strah ili bol. On je bio ovjek: morao je prijei preko Golgote da dospije na drugu stranu . Dogaaj s Lazarom, gledan u punom ciklusu, ne daje samo nagovjetaj Isusove budunosti ve i saet pogled na itav planet. Svi mi ivimo svoje dane u "meustanju" vremena, intervalu kaosa i metea izmeu Lazarove smrti i ponovne pojave. Premda takvo vrijeme moe biti privreme no i postati beznaajno s obzirom na slavnu budunost koja nas oekuje, ovo to je sada je sv e to poznajemo i dovoljno je da izazove suze u naim oima - dovoljno da izazove suze u I susovim oima. Uskrsnue jednog ovjeka, Lazara, nee rijeiti dilemu planeta zemlje. Za to e biti potre bna smrt jednog drugog ovjeka. Ivan dodaje iznenaujuu, ironinu pojedinost da je udo na Lazaru zapeatilo Isusovu sudbinu. "Toga dana dakle odlue da ga ubiju." I od tog dana, zna kovito, prestali su Isusovi znakovi i uda. * * * Kad sada itam izvjetaje izabranih uda iz Isusova vremena, nalazim u njima potpuno d rukiju poruku. Kao dijete vidio sam uda kao apsolutni dokaz za Isusove tvrdnje. Meutim, u evanelji ma uda nisu nikad davala takvu sigurnost ak ni 173 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO onima koji su ih osobno vidjeli. Isus je o skepticima rekao: "Ako ne sluaju Mojsi ja i Proroka, nee povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane." Vjerojatno je mislio na vlastito usk rsnue, ali slijed dogaaja s Lazarom dokazuje istu injenicu: glavari sveeniki besramno su nastojali zat ajiti udo ubijanjem jadnog Lazara. S nepobitnim dokazom spektakularnog uda koje u osobi Laz ara slobodno hoda, oni su zlokobno kovali zavjeru kako bi unitili taj dokaz. Ni u jed nom dogaaju uda nisu "ruila" ljude i tako ih natjerala da povjeruju. U protivnom ne bi bilo mj

esta vjeri. Kao dijete, smatrao sam uda jamstvom osobne sigurnosti. Nije li Isus obeao: "... n i jedan [vrabac] od njih ne pada na zemlju bez Oca vaega"? Kasnije sam shvatio da se ovo obeanje po javljuje usred niza ozbiljnih upozorenja upuenih dvanaestorici uenika, u kojima Isus pretka zuje njihovo uhienje, progonstvo i smrt. Prema predaji, sva su jedanaestorica uenika koji su na divjeli Judu umrli muenikom smru. Isus je stradao, kao i apostol Pavao i mnogi prvi kranski voe. Vj era nije polica osiguranja. Ili, kako to Eddie Askew misli, moda je ovako: osiguranje ne sprjeava nesree, ali prua sigurnu bazu iz koje se moemo suoiti s njihovim posljedicama. Kao dijete, teio sam za vie vjere. Odrasli su mi govorili da trebam razviti vjeru; imao sam nekoliko nagovjetaja kako to ostvariti. itajui sve izvjetaje o iscjeljenjima, danas u evaneljima otkrivam neku vrstu "ljestava vjere". Na vrhu stoje oni koji su obradovali Isusa odvanom, nepokolebljivom vjerom: jedan stotnik, jedan nametljiv slijepi prosjak, jedna up orna Kanaanejka. Ovi izvjetaji o vrstoj vjeri plae me, jer rijetko kad imam takvu vjeru. Lako me obe shrabri Boja utnja. Kad mi molitve nisu usliene, u iskuenju sam da odustanem i vie ne molim. Zbog toga gledam niz ljestve da naem ljude sa slabijom vjerom; ohrabruje me to saznajem da j e Isus voljan raditi i s najmanjim treperenjem vjere koje se pojavljuje. Hvatam se suosjeajnih izvjetaja kako je Isus postupao s uenicima koji su ga se odrekli i onda sumnjali u njega. Isti Isus koji je pohvalio odvanu vjeru onih visoko na ljestvama takoer je blago oivljavao klonulu vjeru svoji h uenika. Posebno me tjei priznanje oca djeaka opsjednutog demonom, koji je rekao Isusu: "Vj erujem! Pomozi mojoj nevjeri!" ak i ovom kolebljivom ovjeku Isus je usliio molbu. Kao dijete, vidio sam uda svuda oko sebe. Sada ih rijetko kad vidim i izgledaju n eodreena, izloena razliitim tumaenjima. Moja djetinja 174 UDA SLIICE NATPRIRODNOG vizija nesumnjivo je s vremenom postala zamagljena i ja to smatram gubitkom. Ali zbunjujuu selektivnost uda svakako nije bilo nita lake shvatiti u Isusovo doba nego danas. ovj ek koji je mogao hodati po vodi uinio je to samo jednom. Kakvo samosvladavanje! Da, vratio j e Lazara u ivot i osuio suze njegovim sestrama - a to je s mnogim drugim sestrama i suprugama i kerima i majkama koje su tog dana tugovale za voljenima koje su izgubile? Kad je sam Isus otvoreno govorio o udima, istaknuo je njihovu neuestalost. U djetinjstvu su mi uda izgledala kao magija. Sada ih vidim kao znakove. Kad je I van Krstitelj leao u tamnici, Isus mu je poslao izvjetaj o ozdravljenjima i uskrsnuima da dokae ka ko je "onaj"; meutim, ubrzo poslije toga Ivan je poginuo od krvnikove ruke. Isusova por uka Ivanu nije

nimalo olakala fiziko stanje u kojem se nalazio i mi ne znamo kako je djelovala na njegovu vjeru. Ali bez obzira na to, poruka je bila izraz karaktera kraljevstva koje je Isus doa o pokrenuti. To je bilo kraljevstvo osloboenja u kojem e slijepi vidjeti, hromi skakati, gluhi uti, gu bavi se oistiti i siromasi biti osloboeni. Za neke (u tridesetak nama poznatih udesnih sluajeva) oslo boenje je dolo dok je Isus prolazio putevima Galileje i Judeje. Drugi su doivjeli osloboenje zahvaljujui posveenoj slubi Isusovih sljedbenika. Ali drugi, Ivan Krstitelj meu njima, nisu na zemlji upe doivjeli takvo osloboenje. Zato, onda, ijedno udo? Jesu li ona neto promijenila? Spremno doputam da je Isus, s nekoliko desetaka ozdravljenja i aicom uskrisivanja mrtvih, malo uinio da rijei problem boli na ovom planetu. To nije razlog zbog kojeg je doao. Pa ipak, u Isusovoj je prirodi bilo d a tijekom svog boravka na zemlji djeluje protiv posljedica palog svijeta. Dok je prolazio ivotom Isus se sluio natprirodnom moi da popravi ono to je bilo loe. Svako fiziko iscjeljenje ukazivalo j e natrag na vrijeme u Edenu kad fizika tijela nisu osljepljivala, nisu postajala bogalji niti krvarila tijekom dvanaest godina - i takoer ukazivala naprijed na vrijeme kad e nastupiti obnova. ud a koja je uinio kidajui lance bolesti i smrti nagovjeuju mi svijet kakav je trebao biti i daju mi nadu da e Bog jednog dana ispraviti sve to je krivo. Blago reeno, Bog ovom zemljom nije nita zadovoljniji od nas; Isusova su uda nagovjetaj onoga to Bog namjerava uiniti. Neki uda smatraju neuvjerljivim privremenim obustavljanjem djelovanja zakona fizik og svemira. Meutim, kao znakovi oni slue upravo 175 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO suprotnoj svrsi. Smrt, propadanje, entropija i unitavanje pravo su obustavljanje djelovanja Bojih zakona; uda su rani nagovjetaji obnove. Prema rijeima Jiirgena Moltmanna, "Isusova ozdravljivanja nisu natprirodna uda u prirodnom svijetu. Ona su jedina 'prirodna' stvar u neprirodnom, demonizirom i izranjenom svijetu." 176 10. Smrt - Posljednji tjedan Crkva u kojoj sam odrastao brzo je prelazila preko dogaaja Velikog tjedna da bi ul a zvukove uskrnjih cimbala. Nikad nismo imali bogosluje na Veliki petak. Slavili smo Gospodn ju veeru samo jednom u tri mjeseca, neugodnu ceremoniju u kojoj su sveani posluitelji prati li kretanje posluavnika s aicama i razlomljenim krekerima posutima solju. Rimokatolici ne vjeruju u uskrsnue, reeno mi je, to je objanjavalo zato su katolike dj evojke nosile krieve "s ovjeuljkom na njima". Misa se, saznao sam, slavila uz zapaljene sv ijee u nekoj vrsti kultnog obreda, simptoma njihove opsjednutosti smru. Mi protestanti smo dru kiji. Mi smo uvali svoju najbolju odjeu, svoje uzbudljive himne i nekoliko svojih ukrasa u crkv

i za Uskrs. Kad sam poeo studirati teologiju i crkvenu povijest, ustanovio sam da je moja crk va imala pogreno miljenje o katolicima koji su vjerovali u Uskrs jednako snano kao i mi i u stvari napisali mnoga kreda kojima su bolje izrazili to vjerovanje. Iz evanelja sam takoer saznao da, za razliku od moje crkve, biblijski izvjetaj usporava, a ne ubrzava, kad dolazi do Velikog t jedna. Evanelja su, rekao je jedan od ranokranskih komentatora, kronike Isusova posljednjeg tjedna , s uvodima koji postaju sve dui. Od biografija koje sam proitao, malo njih posveuje vie od deset posto svojih strani ca smrti osobe - ukljuujui biografije ljudi kao to su Martin Luther King mlai i Mahatma Gandhi, koj i su umrli nasilnom i politiki znaajnom smru. Meutim, evanelja posveuju gotovo jednu treinu svoje duine najuzbudljivijem posljednjem tjednu Isuso179 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO va ivota. Za Mateja, Marka, Luku i Ivana smrt je predstavljala sredinju Isusovu ta jnu. Samo dva evanelja spominju dogaaje vezane uz njegovo roenje, a sva etiri daju samo n ekoliko stranica o njegovu uskrsnuu, ali svaki kroniar daje detaljan izvjetaj o dogaajima ko ji su doveli do Isusove smrti. Tako neto nije se dogodilo nikad ranije. Nebeska bia ulazila su i izlazila iz nae dimenzije prije Isusova utjelovljenja (sjetimo se Jakov-ljeva hrvanja i Abrahamo vih posjetitelja) i samo se nekoliko ljudi probudilo iz mrtvih. Ali kad je Boji Sin umro na planetu z emlji - kako se moglo dogoditi da jedan Mesija doivi poraz, a Bog bude razapet? Sama priroda uzdr mala se na taj in: zemlja se tresla, pucale su stijene, nebo se zamrailo. Tijekom nekoliko godina, kad se pribliavao Veliki tjedan, itao sam zajedno sve eva neoske izvjetaje, ponekad od straga prema naprijed, ponekad povezane u obliku "harmonije evanelja".* Svaki put me se doima njihova dramatinost. Jednostavno, neukraeno izlaganje ima sn aan utjecaj i gotovo da u pozadini ujem pratnju dubokog alobnog zvuka bubnja. Ne pojavljuju se uda, nema pokuaja natprirodnog osloboenja. To je tragedija koja nadmauje Sofokla i Shakespear ea. Svjetske sile, najrafiniraniji vjerski sustav onog vremena povezan s najmonijim p olitikim carstvom, udruuju se protiv samotnika, jedinog savrenog ovjeka koji je ikada ivio. P remda mu se one rugaju, a njegovi ga prijatelji naputaju, evanelja daju snaan, ironian osjeaj da on sam ipak nadgleda itav dugi postupak. On je odluno krenuo prema Jeruzalemu, znajui kakv a ga sudbina eka. Kri je sve vrijeme bio njegov cilj. Sada, kad se smrt pribliava, on od reuje proceduru. Jedne godine doao sam do ovog evaneoskog izvjetaja upravo nakon itanja cijelog Staro g zavjeta. Probijajui se kroz povijesne knjige, poeziju i proroanstva, upoznao sam B oga miiave

snage. Glave su se kotrljale, kraljevstva propadala, itavi su narodi nestajali s lica zemlje. Svake godine idovi su zastali da se kao narod sjete Bojeg velikog djela osloboenja iz Egi pta, dogaaja prepunog uda. Osjeao sam odjek okova Izlaska u psalmima i prorocima, nagovjetaje opsjedanom plemenu da bi Bog koji je neko usliio njihove molitve to mogao jo jednom uiniti. * Sinteza svih etiriju evanelja. 180 SMRT - POSLJEDNJI TJEDAN Dok su mi ovi izvjetaji odjekivali u uima, stigao sam do Matejeva opisa prizora za prizorom Isusova posljednjeg tjedna. Ponovno su se Zidovi okupili u Jeruzalemu da se sjet e Izlaska i proslave Pashu. Ponovno se pojavila vjena nada: Doao je Mesija!, irila se glasina. A onda, k ao strijela ispaljena u srce nade, doli su Isusova izdaja, suenje i smrt. Kako moemo mi, koji unaprijed znamo kraj, ikad shvatiti strani osjeaj ovo-je-kraj-s vijeta, koji je zavladao Isusovim uenicima? Tijekom niza stoljea pria je postala toliko poznatom da ne mogu shvatiti, a jo manje obnoviti utjecaj koji je ovaj posljednji tjedan imao na sve koji su ga proivjeli. Jednostavno u zapisati ono to se ini istaknuto dok jo jednom ponavljam pasionsku priu . * * * Trijumfalni ulazak. Sva etiri evanelja spominju ovaj dogaaj koji na prvi pogled izg leda kao Isusovo odstupanje od izbjegavanja takvog klicanja. Mnotvo je po putu prostiralo haljine i granje drvea da iskae svoje potovanje i divljenje. "Blagoslovljen Kralj, Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!", klicalo je mnotvo. Premda bi Isus obino uzmicao pred takvim izljevom fanatizma, ovaj put pustio ih je da viu. Ogorenim je farizejima objasnio: "Kaem vam, ako ovi uu te, kamenje e vikati!" Je li se prorok iz Galileje sada dokazivao u Jeruzalemu? "Eno, svijet ode za nji m!", uskliknuli su uznemireni farizeji. U tom trenutku, s vie stotina tisua hodoasnika okupljenih u Je ruzalemu, za cijeli svijet je izgledalo da je stigao Kralj koji s pravom zahtijeva svoje prij estolje. Sjeam se kad sam se kao dijete vraao s bogosluenja na Cvjetnu nedjelju, odsutno kid ajui peraste palmine listove i prelijeui pogledom u biljenici tromjesenog gradiva iz nedj eljne kole preko predmeta odreenog za sljedei tjedan. Nije izgledalo logino. S takvim mnotvom k oje mu se jednog tjedna baca pred noge, kako su ve idueg tjedna Isusa mogli uhititi i pog ubiti? Kad sada itam evanelja, vidim nevidljive struje koje pomau objanjenju ovog prijelaza . Na Cvjetnu nedjelju okruila ga je skupina iz Betanije, jo uvijek oduevljena udom nad La zarom. Nesumnjivo su hodoasnici iz Galileje koji su ga dobro poznavali inili veliki dio m notva. Matej istie kako su podrku pruili slijepi, hromi i djeca. Ali iza ovog 181 \

ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO drutva vrebala je opasnost. Vjerske vlasti nisu podnosile Isusa, a rimske legije, , dovedene da nadziru mnotvo okupljeno za blagdan, posluat e procjenu Sanhedrina o tome tko bi mo gao predstavljati prijetnju. Sam Isus imao je pomijeane osjeaje tijekom bune parade. Luka izvjetava da je nadomak grada poeo plakati. Znao je kako se svjetina brzo moe okrenuti. Glasovi koji su jednog t jedna vikali "Hosana!" mogu idui tjedan vritati "Raspni ga!" Trijumfalni ulazak okruivala je aura podvojenosti i kad itam zajedno sve izvjetaje, sada mi pada u oi burleskna priroda itavog dogaaja. Zamiljam rimskog asnika kako galopira da vidi razlog nemira. On je prisustvovao procesijama u Rimu gdje to rade kako valja. Osvajaki g eneral sjedi u zlatnim kolima, s pastusima koji zateu uzde, dok klinovi na kotaima bljeskaju na s uncu. Iza njega asnici u sjajnim oklopima diu zastave poraenih vojski. A pozadi ide dronjava povork a robova i okovanih zatvorenika, ivi dokaz onoga to se dogaa onima koji prkose Rimu. Pri Isusovu trijumfalnom ulasku, mnotvo koje ga oboava predstavlja zbrda-zdola sas tavljenu povorku: hromi, slijepi, djeca, seljaci iz Galileje i Betanije. Kad asnik trai pre dmet njihove panje primjeuje bespomonog ovjeka, koji plae, i ne jae pastuha niti se vozi kolima ve sjedi na magariu, s posuenim platem prebaenim umjesto sedla preko magareih lea. Da, postojao je daak trijumfa na Cvjetnu nedjelju, ali ne one vrste koja bi se mo gla dojmiti Rima i ne one vrste koja bi due vrijeme privlaila pozornost mnotva u Jeruzalemu. Uostalom, kakav je to bio kralj? Posljednja veera. Svaki put kad itam Ivanov izvjetaj iznenaen sam njegovim "suvremen im" tonom. Na tom mjestu, kao nigdje drugdje, jedan pisac evanelja daje realistian, us poren prikaz cijelog dogaaja. Ivan citira duge ulomke dijaloga i biljei emocionalnu meuigru izmeu Isusa i njegovih uenika. U Ivanu od 13. do 17. poglavlja imamo intimne memoare Isusove na jtjeskobnije noi na zemlji. Dok su obavljali pashalni obred, prepun simbolike, uenike je te veeri oekivalo mnog o iznenaenja. Kad je Isus glasno itao izvjetaj o Izlasku, misli uenika su razumljivo m ogle "Egipat" zamijeniti "Rimom". 182 SMRT - POSLJEDNJI TJEDAN Moe li Bog imati bolji plan nego ponoviti oitovanje sile u takvom trenutku, sa svi m hodoasnicima okupljenima u Jeruzalemu? Isusove sveobuhvatne izjave potaknule su n jihove najlue snove: "Ja vam stoga u batinu predajem kraljevstvo" i "ja sam pobijedio svi jet". Dok itam Ivanov izvjetaj, vraam se neobinom incidentu koji prekida veeru. "Isus je zn ao da mu je Otac sve predao u ruke", poinje Ivan kieno i onda dodaje neprimjeren zavretak : "Usta od

veere, odloi haljine, uze ubrus i opasa se." U odjei sluge sagnuo se i oprao jeruza lemsku prainu s nogu svojih uenika. Kako neobian nain postupanja poasnog gosta na posljednjoj veeri s prijateljima. Kakv o neshvatljivo ponaanje vladara koji e za koji trenutak objaviti: "Ja vam stoga u bat inu predajem kraljevstvo." U ono se vrijeme pranje nogu smatralo toliko poniavajuim da gospodar takav zahtjev nije mogao postaviti idovskom sluzi. Petar je na takvu provokaciju probli jedio. Prizor pranja nogu ostaje za pisca M. Scotta Pecka kao jedan od najznaajnijih dog aaja u Isusovu ivotu. "Do tog trenutka sve je u ivotu bilo podreeno tome da netko dospije na vrh i kad je to uspio da ostane na vrhu ili se pokua uspeti jo vie. A ovdje je bio ovjek koji se ve n alazio na vrhu - koji je bio rabin, uitelj, gospodar - koji se iznenada sputa na dno i poinje prati noge svojim sljedbenicima. Ovim jednim inom Isus je simboliki preokrenuo itav drutveni poredak. Ne shvaajui to se dogaa, ak je i njegove vlastite uenike uasnulo njegovo ponaanje." Isus je od nas, svojih sljedbenika, traio da uinimo tri stvari njemu u spomen. Trai o je da krstimo druge kao to je Ivan krstio njega. Traio je da se sjeamo obroka to ga je te veeri bla govao s uenicima. I na kraju, traio je da operemo noge jedan drugome. Crkva je uvijek potov ala dvije od ovih zapovijedi, premda uz mnogo rasprave o tome to one znae i kako ih je najbolje ispuniti. Ali danas smo skloni treu, pranje nogu, povezati s malim vjerskim zajednicama zaklonj enima u breuljcima Appalachije. Samo nekoliko vjerskih zajednica potuje praksu pranja nogu ; ostalima se itava ideja ini primitivnom, seljakom i naivnom. Moemo raspravljati o tome je li Isu s ovu zapovijed namijenio samo dvanaestorici ili svima nama, ali nemamo dokaza da su i dvanaestorica slijedila ove upute. Kasnije te iste veeri meu uenicima izbila je rasprava oko toga tko bi trebao biti n ajvei. Znakovito je to Isus nije nijekao ljudsku tenju za 183 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO natjecanjem i ambicijom. On ju je jednostavno preusmjerio: "Najvei meu vama neka b ude kao najmlai; i predstojnik kao posluitelj." Tada je izjavio: "Ja vam stoga u batinu pre dajem kraljevstvo" - kraljevstvo, drugim rijeima, utemeljeno na sluenju i poniznosti. U pranju nogu uenici su vidjeli ivi prikaz onoga to je mislio. U dvije tisue godina slijediti ovaj primjer nije postalo nita lake. * * * Izdaja. Usred intimnosti ove veeri s najprisnijim prijateljima, Isus je dao okantn u izjavu: jedan od dvanaestorice okupljenih oko njega te e ga noi izdati vlastima. "Uenici se zgledahu meu sobom u nedoumici o kome to govori" i poee se meusobno raspitivati. Isus je pogodio u ivac. "Da nisam ja?", reagirali su na to uenici, razotkrivajui sv

oje duboke sumnje. Izdaja nije bila nova misao. U Jeruzalemu, gdje su se stalno plele zavjere, tko zna kojim su uenicima pristupili Isusovi neprijatelji, nadajui su uspjehu. Sama Posljednja veera bila je zaogrnuta opasnou; gornju sobu je kradomice pripremio tajanstveni ovjek koji je nos io vr s vodom. Nekoliko minuta poslije okantne izjave Juda je potiho napustio prostoriju ne izaz ivajui niije sumnje. Prirodno je da je rizniar skupine mogao imati izgovor da treba nabaviti n eke potreptine ili, moda, obaviti neko dobrotvorno djelo. Ime "Juda", neko veoma poznato, potpuno je nestalo. Nijedan roditelj ne eli djetet u dati ime najveeg izdajice u povijesti. A ipak, na moje iznenaenje, dok itam evaneoske izvjetaj e, istie se upravo Judina obina pojava, a ne njegova podlost. Isus ga je, kao i druge uenik e, osobno izabrao nakon dugonone molitve. Oito je kao rizniar uivao povjerenje drugih. ak je i za vrijeme Posljednje veere sjedio na poasnom mjestu do Isusa. Evanelja nigdje ne nago vjeuju da je Juda bio "krtica" koja se uvukla unutar kruga da ostvari svoj pokvareni in. Kako je onda Juda mogao izdati Bojeg Sina? Dok jo postavljam ovo pitanje mislim na preostale uenike kako bjee od Isusa u Getsemaniji i na Petrovo zaklinjanje, "Ne znam toga ovj eka", kad se u dvoritu naao izloen pritisku, i na jedanaestoricu koja su tvrdoglavo odbijala pov je184 SMRT - POSLJEDNJI TJEDAN rovati u izvjetaje o Isusovu uskrsnuu. Judin in izdaje razlikovao se u stupnjevima, a ne u vrsti, od mnogih drugih izdaja. Znatieljan da vidim kako e Hollywood prikazati in izdaje, gledao sam petnaest films kih prikaza Jude. Obilje teorija. Prema nekima bio je gladan novca. Drugi ga pokazuju kao up laenog ovjeka koji se odluio nagoditi kada su navalili Isusovi neprijatelji. Neki ga prikazuju kao razoarana ovjeka - zato je Isus biem oistio hram umjesto da podigne vojsku protiv Rima? Moda mu je dosadila Isusova "mekoa": slino militanti-ma u suvremenoj Palestini ili Sjevernoj Irskoj, Juda nije imao strpljenja za polaganu, nenasilnu revoluciju. Ili, nasuprot tome, moda se na dao prisiliti Isusa da reagira. Ako je Juda dogovorio uhienje, to e svakako potaknuti Isusa da se izja sni i uspostavi svoje kraljevstvo. Hollywood nastoji Judu prikazati kao sloenog, junakog pobunjenika, a Biblija, kad je napustio stol da obavi svoje djelo, jednostavno kae: "ue u nj Sotona". U svakom sluaju, Judi no razoaranje i opet se samo u nekoliko stupnjeva razlikovalo od onoga koje su osjeal i uenici. Kad je postalo jasno da Isusova vrsta kraljevstva vodi na kri, a ne na prijestolje, s vaki od njih je nestao u mraku.

Juda nije ni prva ni posljednja osoba koja e izdati Isusa, ali je svakako najpozn atiji. Shusaku Endo, kranski romanopisac u Japanu, mnoge je svoje romane posvetio temi izdaje. Silence, njegov najpoznatiji roman, govori o japanskim kranima koji su se odrekli svoje vjere pod progonstvom oguna.* Endo je proitao mnoge uzbudljive izvjetaje o kranskim muenicima, ali nijedan o

kranskim izdajicama. Kako je i mogao? Ni jedan nije bio napisan. No za Enda je naj snanija Isusova poruka bila njegova neugasiva ljubav za - naroito za - one koji su ga izd ali. Kad je Juda doao u vrt s ruljom ednom krvi, Isus ga je oslovio s "prijatelju". Drugi su ga ueni ci napustili, ali on ih je i dalje volio. Njegova zemlja ga je pogubila, ali dok je gol bio ispruen u poloaju krajnjeg ponienja, Isus je skupio snage da vikne: "Oe, oprosti im..." Ne znam za oitiju suprotnost izmeu dviju sudbina - Petrove i Ju-dine. Obojica su i mala vodeu ulogu u skupini Isusovih uenika. Obojica su vidjela i ula predivne stvari. Obojica su prola isti naizmjenini ciklus nade, straha i razoaranja. Kad se pokazalo da je na kocki sve v ie toga, * Niz vojnih guvernera koji su vladali Japanom do revolucije 1867-1868. 185 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO obojica su se odrekla svoga Uitelja. Ali tu prestaje slinost. Juda je, alei, ali oito ne kajui se, prihvatio logine posljedice svojeg ina, oduzeo je sebi ivot i uao u povijest kao naj vei izdajica. Umro je ne elei prihvatiti ono to mu je Isus doao ponuditi. Petar, posramljen, ali j o uvijek otvoren za Isusovu vijest milosti i pratanja, poveo je duhovno buenje u Jeruzalemu i nije prestao dok nije stigao u Rim. * * * Getsemanija. Iz gornje sobe u Jeruzalemu, prepune vonja janjetine, gorkog bilja i znojavih tijela, Isus i njegova skupina jedanaestorice ustali su i krenuli prema prohladnom, pros tranom masliniku u vrtu koji se zvao Getsemanija. Proljee je bilo u punom cvatu, a no ispunjena miris om cvjetova. Leei naslonjeni na boku, pod mjesecom i zvijezdama, u smirenom okruenju, po strani od gradske buke, uenici su brzo utonuli u san. Meutim, Isus nije osjeao takav mir. "Spopade ga alost i tjeskoba", kae Matej. "Spopa de ga uas", dodaje Marko. Oba pisca biljee njegove moleive rijei upuene uenicima: "Dua mi je nasmrt alosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!" Isus se esto odvajao da moli sam; ponekad je uenike slao od sebe amcem da bi no mogao provesti sam s Ocem. Meutim, ove noi mu je b ila potrebna njihova blizina. Mi ljudi instinktivno elimo imati nekoga pored sebe u bolnici no prije operacije, u domu za starije kad nam se pribliava smrt, u trenutku neke velike krize. Osjeamo potrebu za ohrabr ujuom prisutnou ovjeka - zatvaranje u samicu najgora je vrsta kazne koju je naa vrsta smis lila. U evaneoskim izvjetajima o Getsemaniji otkrivam veliku dubinu osam-ljenosti koju Isu

s nikad ranije nije osjetio. Moda ove trenutke Isus ne bi proveo sam da su ene bile ukljuene u Posljednju veeru. Isusova majka je, predosjeajui, dola u Jeruzalem - prvi put je spomenuta u evaneljima nakon poetka slube svoga sina. Iste ene koje e stajati kod kria, umotati njegovo ukoeno tijelo i u zoru pouriti do groba, svakako bi s njim sjedile u vrtu, drale mu glavu, obrisale mu su ze. Ali samo su muki prijatelji pratili Isusa. Pospani od veere i vina, spavali su dok je Isus nei zrecivo trpio, sam. Kad su ga uenici iznevjerili, Isus nije pokuavao prikriti bol: "Zar niste mogli je dan sat probdjeti sa mnom?" Njegove rijei daju naslutiti 186 SMRT - POSLJEDNJI TJEDAN neto vie zlokobno nego to je osamljenost. Je li mogue da prvi put u ivotu nije elio os tati sam s Ocem? Odvijala se velika borba i evanelja opisuju Isusove muke na nain koji nije slian ido vskim i kranskim izvjetajima o muenikoj smrti. "Otkloni au ovu od mene", molio je. To nisu bil smjerne, formalne molitve: "A kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio. I bi jae znoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na zemlju." U emu se zapravo sastojala borba? Strah od boli i smrti? Naravno. Isusu se budunost nije sviala nita vie nego vama ili meni. Ali na djelu je bilo neto vie, novo iskustvo za Isusa, koje moemo samo nazvati - od Boga zaboravljen. U biti Getsemanija predstavlja priu o neuslianoj molitvi. aa patnje nije otklonjena. Svijet je odbacio Isusa: dokaz je bila povorka s bakljama, koja se pribliavala pu tevima kroz vrt. Uskoro e ga se uenici odrei. Za vrijeme ovih molitava, oajnikih molbi koje su dole pre d kameni zid utnje, svakako je morao imati osjeaj da se i Bog okrenuo od njega. John Howard Yoder nagaa to se moglo dogoditi da je Bog intervenirao i usliio molbu "Otkloni au ovu od mene." Isus nije bio bespomoan. Da je nastojao na svojoj, a ne Oevoj volji , pozvao bi dvanaest legija anela (72.000) da uu u Sveti rat na njegovoj strani. U Getsemaniji Isus je jo jednom proivio Sotonino iskuavanje u pustinji. Svaki put je problem zla mogao rijei ti primjenom sile, naglim udarcem tuitelja u pustinji ili u ogorenoj borbi u vrtu. Tada ne bi b ilo crkvene povijesti - ni crkve, zapravo - jer bi itava ljudska povijest stala i sadanje bi d oba zavrilo. Sve je to bilo na dohvatu Isusovoj sili, samo da je rekao rije, izbjegao osobnu rtvu i od rekao se nesigurne budunosti otkupljenja. Nikakvo kraljevstvo ne bi napredovalo kao goruiino sjeme; kraljevstvo bi zapravo silo kao olujna tua. Ali, kako nas Yonder podsjea, kri, "aa" koja je sada izgledala tako zastraujua, bila j e upravo razlog Isusova dolaska na zemlju. "Ovdje na kriu je ovjek koji ljubi svoje neprija telje, ovjek ija je pravednost vea od pravednosti farizeja, koji je bogat osiromaio, koji daje kaba

nicu onima koji mu uzimaju koulju, koji moli za one koji ga prkosno zlostavljaju. Kri nije obilazn ica ili prepreka na putu za kraljevstvo, niti je put u kraljevstvo; on je kraljevstvo koje dolazi ." Poslije vie sati mune molitve Isus je odluio. Njegova i Oeva volja stopile su se. "N ije li trebalo da Krist sve to pretrpi...?", rei e kasnije. 187 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO Probudio je posljednji put svoje pospane prijatelje i odvano krenuo kro: mrak pre ma onima koji su ga namjeravali ubiti. * * * Suenja. U nae vrijeme televizijski programi i najuspjeniji romani upoznaju nas s ne ko tajanstvenim zakonskim postupkom. Za one koji ele vei realizam, kabelski kanali uiv o prenose najodvratnija suenja za ubojstva i spolna zlostavljanja. Uvijek iznova amerika je javnost fascinirano promatrala kako odvjetnici smiljaju lukavu obranu da oslobode poznate osobe, premda svi gledatelji znaju da su optueni nesumnjivo krivi. U razdoblju manjem od dvadeset etiri sata Isus je sasluavan est puta; neka su saslua nja vodili Zidovi, a neka Rimljani. Na kraju je raz-ljuen upravitelj odredio najstrou kaznu d ozvoljenu prema rimskom zakonu. Kad itam izvjetaje o suenju, istie se Isusova nezatienost. Nijedan svj edok ne ustaje u njegovu obranu. Nijedan voa nema snagu da ustane protiv nepravde. ak s e ni Isus ne pokuava braniti. I kroz sve to Bog Otac ne kae ni rijei. Sam postupak suenja obiljeava prebacivanje odgovornosti. ini se da nitko ne eli preu zeti punu odgovornost za Isusovo pogubljenje, ali ga se svi ele rijeiti. Znanstvenici su nap isali tisue rijei da tono odrede koji dio krivnje za Isusovu smrt snosi Rim, a koji idovi.* Zapravo, obje su strane sudjelovale u odluci. Usmjerenost na sve nepravilnosti prilikom suenja prijete da iz vida izgubimo najvanije: Isus je predstavljao ozbiljnu prijetnju vlastima u Jeruzalemu. Kao karizmatini voa s mnotvom sljedbenika, Isus je odavno izazvao sumnjiavost Heroda u Galileji i Sanhedrina u Jeruzalemu. Istina je * Smatrati itav idovski narod krivim za Isusovu smrt jedna je od najveih kleveta u povijesti. Nitko ne smatra dananje Talijane odgovornima za ono to su njihovi preci uinili prij e devetnaest stoljea. Joseph Klausner pie: "Kao narod, idovi su bili manje krivi za Isusovu smrt nego Grci kao narod za Sokratovu smrt; ali kome danas pada na pamet da osveti Sokratovu kr v na njegovim sunarodnjacima, sadanjim Grcima? Ali u ovih tisuu devetsto proteklih godina svijet je stalno osveivao Isusovu krv na njegovim sunarodnjacima Zidovima, koji su ve kanjeni, i koj i jo uvijek nastavljaju plaati rijekama i bujicama krvi." I to unato injenici da je Isus rekao kako je doao "k izgubljenim ovcama Izraela" i unato injenici da su gotovo svi prvi kra-1 ni bili idov i.

188 SMRT POSLJEDNJI TJEDAN da su pogreno shvatili prirodu njegova kraljevstva, ali neposredno prije svojeg u hienja Isus je upotrijebio silu da istjera mjenjae novca iz hrama. Za marionetsku vladu Sanhedri na, koja je za svoje rimske gospodare nastojala sauvati "mir pod svaku cijenu", takav je dogaaj b io znak za uzbunu. Osim toga, irile su se glasine da je Isus tvrdio kako moe hram razoriti i ponovno ga sagraditi za tri dana. idovski voe su imali problema nai svjedoke koji bi se sloili oko toga to je Isus tono rekao, ali njihova je zbunjenost razumljiva. Zamislite danas reakciju k ad bi neki Arapin trao njujorkim ulicama i vikao: "Svjetski trgovaki centar e odletjeti u zrak, a ja g a mogu ponovno sagraditi za tri dana." Za sveenike i pobone, ove politike prijetnje izblijedile su pred izvjetajima o Isuso vim religioznim zahtjevima. Farizeji su esto probli-jedili na Isusovu odvanost da jedn ostrano oprata grijehe i Boga naziva svojim Ocem. Njegovo prividno nepotovanje subote sablanjaval o ih je; Mojsijev zakon je krenje subote uinio najveim zloinom. Isus je predstavljao prijetnj u Zakonu, rtvenom sustavu, hramu, propisima o koer hrani i mnogim razlikama izmeu istoga i neis toga. Na kraju, na suenju, veliki sveenik pozvao se na sveanu Zakletvu svjedoanstva - "Zak linjem te Bogom ivim" - i postavio pitanje na koje je Isus kao optuenik po zakonu bio duan od govoriti: "Kai nam jesi li ti Krist [Mesija], Sin Boji?" Konano je Isus progovorio: "Ti kaza! " Optuenik je nastavio govoriti uzvienim izrazima o Sinu ovjejem koji dolazi na oblaci ma nebeskim. To je bilo previe. Za vjernog idova Isusove su rijei zvuale bogohulno, bez obzira kako nategnuli pravdu. "to nam jo trebaju svjedoci?", rekao je veliki sveenik i raz derao svoje haljine. Postojala je samo jedna alternativa na bogohuljenje i smrtnu presudu koja ga je pratila: da su Isusove rijei bile istina i da je Isus bio Mesija. Moe li to uope biti? Vezan, okrue n naoruanim vojnicima, prizor potpune bespomonosti, Isus je izgledao najmanje slian mesijansko j figuri u itavom Izraelu. No bogohuljenje nije nita znailo za Rimljane koji su nastojali ostati po strani od lokalnih vjerskih rasprava. Za rimske suce tvrdnja da je Mesija nije vie podrazumijevala bogohuljen je ve pobunu. Uostalom, ta je rije znaila kralj, a Rim nije tolerirao nijednog agitatora koji je prisvajao takvu titulu. 189 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO Pred Herodom, istim vladarem koji je Ivanu Krstitelju odsjekao glavu i dugo elio sam ispitati Isusa, Isus je ostao smireno utei. Samo je Pilat mogao dobiti od njega bilo kakvo

priznanje. "Ti li si kralj idovski?", upitao je. I opet je Isus, ruku vezanih iza lea, lica nateena o d ne-spavanja, s otiscima dlanova vojnika na obrazima, jednostavno odgovorio: "Ti kae!" Mnogo puta je Isus ranije odbio priliku da kae tko je. Kad su ozdrav-ljeni ljudi, uenici i ak demoni u njemu prepoznali Mesiju, on ih je uutkivao. U vrijeme najvee popularnosti , kad ga je mnotvo progonilo oko jezera kao to fanatici jure za slavnom osobom, on je pobjegao . Kad su ga ovi oboavatelji uhvatili, spremni da ga zakralje na licu mjesta, on je odrao tako neugodnu propovijed da su ga napustili svi osim nekolicine. Samo tog dana, prvo pred vjerskim, a zatim pred politikim vlastima, samo kad njeg ove tvrdnje budu izgledale kao vrhunac apsurdnosti, priznat e tko je zapravo. "Sin Boji", reka o je vjerskim vlastima koje su ga imale u aci. "Kralj", rekao je rimskom upravitelju, koji se m orao glasno nasmijati. Jadni primjerak, vjerojatno je Pilata podsjetio na jednog od rimskih luaka koji su tvrdili da su cezar. Slab, odbaen, osuen, potpuno sam - samo tada je Isus smatrao sigurnim da se otkrij e i prihvati titulu "Krist". Kako to Karl Barth komentira, "on ne priznaje svoje mesijanstvo do trenutka kad je konano prola opasnost osnivanja jedne religije". Takva je ideja bila sablazan, kako e to kasnije rei Pavao. Kamen spoticanja - kame n koji je odbaen kao neupotrebljiv, smetnja na gradilitu. Ali takva se stijena moe s Bojom sil om pretvoriti u ugaoni kamen novog kraljevstva. * * * Golgota. U sjeanjima iz godina prije Drugog svjetskog rata, Pierre Van Paassen pr ia o inu ponienja od strane nacistikih jurinika koji su uhvatili starijeg rabina i odvukli g a u svoje zapovjednitvo. Na drugom kraju prostorije dvojica kolega su na smrt tukli jednog i dova, ali su ovi s rabinom odluili malo se s njim pozabaviti. Skinuli su ga do gola i za-povij edili mu da odri propovijed koju je pripremio za subotu u sinagogi., Rabin je upitao moe li nositi svoju jarmulku i nacisti su, smijui se, pri190 SMRT - POSLJEDNJI TJEDAN stali. To je bio dodatak ali. Drui rabin nastavio je hrapavim glasom iznositi propov ijed o tome to znai hoditi ponizno pred Bogom, dok su ga nacisti derui se stalno podbadali i ud arali, a on sluao posljednje krikove svog blinjeg na kraju prostorije. Kad itam evaneoske izvjetaje Isusova uhienja, muenja i pogubljenja, sjetim se tog gol og rabina kako stoji poniavan u policijskoj postaji. I nakon to sam vidio desetke fil mova o tom dogaaju i uvijek iznova itao evanelja, jo uvijek ne mogu shvatiti ponienje, sramotu k oju je Boji Sin trpio na zemlji, skinut do gola, bievan, popljuvan, udaran po licu, ovjena n trnjem. idovski voe, kao i Rimljani, namjerno su izrugivanje uinili parodijom zloina za koji

je rtva bila osuena. Mesija, ha? Odlino, da ujemo neko proroanstvo. Pljus. Tko te udari? Tre s. Hajde, kai, ispljuni, Proroe. S obzirom da si Mesija ba i ne zna mnogo. Kae da si kralj? Hej, kapetane, daj to ovamo. Ovdje imamo pravog kralja. Hajde, kl ekntmo svi pred efom. to? Kralj bez krune? O, to ne ide. Evo, vae Visoanstvo, sad emo ti priprem iti krunu. Grrr. Kako izgleda? Malo ukrivo? Sad u to srediti. Hej, budi miran! O kako smo skromni! Evo, sad emo taj plat - neto ime emo pokriti krvavu masu na tvojim leima. to se dogodi o, je li vae velianstvo doivjelo pad? I tako je to ilo sve vrijeme, od igre u dvoritu velikog sveenika, kad su zatvorenik u vezali oi i udarali ga zahtijevajui da pogodi tko ga je udario, do profesionalnog siledijstva Pilatovih i Herodovih straara, do podrugljivog dovikivanja promatraa koji su se okupili da se rugaju zloincima koji su se spoticali dugim putem do Golgote i na kraju do samoga kria gd je je Isus uo neprekidna izazivanja ispod sebe, pa ak i s oblinjeg kria. Naziva se Mesijom? Sii ond a s kria! Kako e nas spasiti, ako ni sebe ne moe spasiti? udio sam se, a ponekad se ozbiljno zapitao kakvo je to samosa-vlaivanje Bog pokaza o tijekom povijesti, doputajui Dingis Kanovima i Hitlerima i Staljinima da rade to ele. Ali nita - ama ba nita - ne moe se usporediti sa samosavlaivanjem pokazanim tog mranog petka u Jeruzalemu. Uz svaki udarac biem, svaki udarac stisnute ake o tijelo, Isus je u mi slima ponovno morao proivjeti kunju u pustinji i u Getsemaniji. Legije anela oekivale su njegovu z apovijed. Jedna rije i muenje e prestati. 191 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO "Ideja kria nikad ne smije doi blizu tijela rimskih graana", rekac je Ciceron; "nik ad ne smije proi njihovim mislima, oima ili uima". Z; Rimljane je razapinjanje na kri bilo najok rutniji oblik smrtne kazne, re zerviran za ubojstvo, pobunu robova i druge gnusne zloine u kolo ni jama. Rimskim su graanima odrubili glavu, ali ih nisu razapinjali. idov su dijelili njih ovu odvratnost "jer je objeeni prokletstvo Boje", stoj u Ponovljenom zakonu - pa su radije kameno vali kad su imali vlast d izvre pogubljenje. Evanelisti, arheolozi i medicinari opisali su grozne pojedinosti raspea tako temel jito da ne vidim potrebu za ponavljanjem. Osim toga, ako su "posljednjih sedam Isusovih rijei" ika kav pokazatelj, Isus je na umu imao druge stvari, a ne bol. Ono to bismo mogli smatrati najbliim f izikoj albi je njegov usklik: "edan sam!" A ak i tada je odbio ocat ponuen kao anestetik. (Ironija je to je onaj, koji je stvorio desetine litara vina za svadbu, koji je govorio o ivoj vodi koja e zauvijek ugasiti svaku e, umirao nateena jezika i s kiselim zadahom prolivenog octa po svojoj bradi. ) Kao uvijek, Isus je mislio na druge. Oprostio je onima koji su uinili to to su uini

li. Postarao se za svoju majku. Obeao je pokajanom razbojniku da e ui u raj. Evanelja biljee razliite djelie razgovora na Golgoti, i samo dvojica se slau koje su bile posljednje Isusove rijei. Luka citira njegove rijei: "Oe, u ruke tvoje predajem duh svoj!" kao posljednji in povjerenja prije nego to je izdahnuo. Ivan ima kratak saetak njegove cjelokupne misije na zemlji: "Dovreno je!" Ali Matej i Marko daju najtajanstve-nije kazivanj e, bolni citat: "Boe moj, Boe moj, zato si me ostavio?" * Samo ovaj put, izmeu svih molitava u evanelju, Isus rabi formalnu, poneto udaljenu rije "Boe" umjesto "Abba" ili "Oe". Isus je citirao iz jednog psalma, naravno, ali je isto t ako izrazio duboki osjeaj otuenosti. U Boanstvu je dolo do nezamislive pukotine. Sin je osjeao da ga je Otac napustio. * Komentatori su primijetili da je izvjetaj u Mateju i Marku jedan od najjaih doka za da imamo autentian izvjetaj onoga to se zbilo na Golgoti. S kojim bi razlogom osnivai nove re ligije stavili tako oajne rijei u usta svojeg umirueg junaka - ako one nisu znaile upravo ono to je rekao. 192 SMRT - POSLJEDNJI TJEDAN "Moda 'sakrivanje' Boga najbolnije osjeaju oni koji su mu na drugi nain najblii i zb og toga e sam Bog, koji je postao ovjekom, izmeu svih ljudi biti najnaputeniji od Boga", pisa o je C. S. Levvis. Nema sumnje da je u pravu. Nije vano ako me uvrijedi djevojka na blagajni super-marketa ili ak susjed koji ivi dva bloka niz ulicu. Ali ako moja ena, s kojom sam kao odras tao ovjek proveo itav ivot, iznenada prekine komunikaciju sa mnom - to itekako boli. Nema teologa koji moe prikladno objasniti prirodu onoga to se dogodilo u Trojstvu tog dana na Golgoti. Sve to imamo jest uzvik bola od djeteta koje osjea da je naputeno. Je li to koristilo to da je Isus oekivao kako e njegova misija na zemlji ukljuivati takvu smrt? Je li Iza ku pomogla spoznaja da je njegov otac Abraham jednostavno slijedio zapovijedi kad ga je vez ao na rtveniku? to bi se dogodilo da se aneo nije javio i da je Abraham zabio no u srce svoga sina, svoga jedinca kojeg je toliko volio? to onda? To se dogodilo na Golgoti i Sin je osjeao kao da g a je Otac napustio. Nije nam reeno to je u tom trenutku Bog Otac uzviknuo. To moemo samo zamisliti. Sin je postao "za nas prokletstvom", rekao je Pavao Galaanima, a Korinanima je pisao: "Njega koj i ne okusi grijeha Bog za nas grijehom uini." Znamo to Bog misli o grijehu; osjeaj naputenosti vjerojatno se odnosio na oboje. * * * Dorothv Savers pie: "On je jedini Bog koji je imao datum u povijesti... Ne postoj i neobiniji slijed pojmova od onih koji su, u Nicejskom vjerovanju, stavljeni jedan do drugoga: 'Bo g(a) od Boga' pod

Poncijem Pilatom muen'. Diljem svijeta, tisue puta dnevno, krani izgovaraju ime neug lednog rimskog prokonzula... samo zato to to ime odreuje u okviru nekoliko godina datum s mrti Boga." Unato svega ponienja i tuge nekako je ono to se dogodilo na breuljku zvanom Golgota nesumnjivo postalo najvanijom injenicom u Isusovu ivotu - za pisce evanelja i poslan ica, za Crkvu i, ukoliko smijemo nagaati, za samoga Boga. Crkvi je trebalo vremena da prizna ponienje kria. Crkveni oci zabranili su njegovo prikazivanje do vladavine rimskog imperatora Kon193 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO stantina, koji je imao viziju kria i koji ga je uz to zabranio kao nain pogubljenj a.* Tako je tek u etvrtom stoljeu kri postao simbol vjere. (Kako to istie C. S. Levvis, raspee u umjetn osti nije postalo uobiajeno dok nisu pomrli svi koji su bili svjedoci stvarnog raspea.) Meutim, sada je ovaj simbol svuda prisutan: umjetnici kuju zlato u obliku rimskog sredstva za pogubljenje, igrai bejzbola kriaju se prije udaranja lopte, a slastiari ak proizvode okoladne krieve koje vjernici mogu jesti tijekom Velikog tjedna. Koliko god to udno izgleda lo, kranstvo je postalo religijom kria - vjeala, elektrine stolice, plinske komore, reeno suvreme nim izrazima. Kad netko umre smru zloinca, obino smatramo da je gubitnik. Ali Pavao e kasnije razm iljati o Isusu: "Skinu Vrhovnitva i Vlasti, javno to pokaza: u pobjednikoj ih povorci s nji me [kriem] vodi." to je time mislio rei? S jedne strane mislim na pojedince u nae vrijeme koji razoruuju sile. Rasistiki erif koji je Martina Luthera Kinga mlaeg strpao u zatvorsku eliju, Ruse koji su deportirali Sole njicina, ehe koji su zatvorili Vaclava Havela, Filipince koji su ubili Benigna Aquina, junoafr ike vlasti koje su zatvorile Nelsona Mandelu - svi su oni mislili da rjeavaju problem, ali umjesto t oga sve je zavrilo raskrinkavanjem njihova nasilja i nepravde. Moralna snaga djeluje razoruavajue. Kad je Isus umro, ak je i jedan zlovoljan rimski vojnik morao usklik-nuti: "Zaist a, ovaj ovjek bijae Sin Boji!" Suvie je jasno vidio razliku izmeu svojih okrutnih kolega i njihove rtve koja im je svojim umiruim izdisajima oprostila. Blijeda pojava prikovana na kri razotkr ila je vladajue sile svijeta kao lane bogove koji su prekrili svoja vlastita uzviena obeanja o moral u i pravdi. Religija je, a ne nereligija, optuila Isusa; zakon ga je, a ne bezakonje, pogubio . Svojim namjetenim suenjima, svojim bievanjem, svojim nasilnim protivljenjem Isusu, politike i vjerske vlasti tog su dana sebe prikazale onakvima kakve su bile: samo uva* Prema povjesniaru Michaelu Grantu, Konstantina uope nije zanimao Isus kao osoba, a kri je u njemu izazivao nelagodu. U znakovitoj ironiji, smatrajui "kri ne toliko znakom pat nje ve maginim totemom koji potvruje njegov uspjeh", Konstantin je kri pretvorio iz simbol a portvovne ljubavi i ponienja u simbol trijumfa: dao ga je4 nacrtati na titove svoji

h vojnika. 194 SMRT - POSLJEDNJI TJEDAN ri status quo, branitelji svoje vlastite sile. Svaki napad na Isusa razgolitio j e njihovo bezakonje. Razbojnici razapeti svaki s jedne strane Isusa pokazali su dvije mogue reakcije. Jedan se rugao Isusovoj bespomonosti: Mesija koji ni sebe ne moe spasiti? Drugi je prepoznao druki ju vrstu moi. Preuzimajui rizik vjere, molio je Isusa: "Sjeti me se kada doe u kraljevstvo sv oje." Nitko drugi, osim u ruganju, nije oslovio Isusa kao kralja. Umirui razbojnik je jasnije nego bilo tko drugi vidio prirodu Isusova kraljevstva. U izvjesnom smislu ova dva razbojnika predstavljaju odluku koju itava povijest mo ra donijeti o kriu. Promatramo li Isusovu bespomonost kao primjer Boje nemoi ili kao dokaz Boje lju bavi? Rimljani, odgojeni u duhu moi boanstava kao to je Jupiter, nisu nita boanskoga mogli prepoznati u skvrenom tijelu koje je visjelo na drvetu. Poboni idovi, odgojeni na p riama o Jahvinoj sili, nisu vidjeli nita vrijedno divljenja u ovom bogu koji je umro u sl abosti i sramoti. Kako to pokazuje Justin Muenik u "Dijalogu sa idovom Trvphonom", Isusova smrt na k riu bila je za idove odluan dokaz protiv njegova mesijanstva; razapinjanje je ispunilo klet vu zakona. Unato tome, s vremenom je kri na breuljku promijenio moralni krajobraz svijeta. M. Scott Peck pie: Ne mogu biti odreeniji u pogledu metodologije ljubavi nego da citiram rijei jednog starog sveenika koji je mnoge godine proveo u borbi: "Postoje deseci naina kako izai na kr aj sa zlom i nekoliko naina da ga pobijedimo. Svi su oni stranice istine o tome da je jedini p ravi nain za savlaivanje zla dopustiti da ga uguimo u voljnom, ivom ljudskom biu. Kad je tamo upi jeno kao krv u spuvi ili koplje u neijem srcu, ono gubi svoju silu i ne moe dalje." Iscjeljenje zla - znanstveno ili drukije - moe se ostvariti samo ljubavlju pojedin aca. Potrebna je voljna rtva... Ne znam kako se to dogaa. Ali znam da se dogaa... Kad god se to dogo di dolazi do laganog pomaka u ravnotei sila u svijetu. Ravnotea sila vie nego lagano pomakla se onog dana na Golgoti zbog onoga koji je u pio zlo. Da je Isus iz Nazareta bio samo jo jedna nevina rtva kao to su King, Mandela, Havel i Solenjicin, ostavio bi svoj trag 195 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO u povijesti i nestao s pozornice. Oko njega ne bi se rodila religija. Ono to je p romijenilo povijest bilo je raanje svijesti kod uenika (da bi se osvjedoili trebalo se dogoditi uskrsnue ) da je sam Bog izabrao put slabosti. Kri prikazuje Boga kao onoga koji je spreman odrei se si le u prilog ljubavi. Isus je, prema frazi Dorothv Solle, postao "Boje jednostrano razoruanje." Sila, bez obzira koliko bila dobronamjerna, obino uzrokuje patnju. Ljubav, budui d

a je ranjiva, upija je u sebe. U srazu do kojeg je dolo na Golgoti, Bog se odrekao jedne u pril og druge. 196 4 11. Uskrsnue - Nevjerojatno jutro Zakljuio sam da Veliki tjedan iscrpljuje; bez obzira koliko sam puta doivio Isusov o raspee, moj se nemir zbog njegova uskrsnua ne smanjuje -bojim se da se ove godine nee dogoditi ; da se one godine nije dogodilo. Svatko moe biti sentimentalan u pogledu Isusova roenja; svak a budala se na Boi moe smatrati kraninom. Ali Uskrs je glavni dogaaj; ako ne vjerujete u uskrsnue, ni te vjernik. John Irving, Molitva za Owena Meanyja 11. Uskrsnue - Nevjerojatno jutro Uranom djetinjstvu Uskrs sam povezivao sa smru a ne s uskrsnuem zbog onoga to se je dne sunane uskrsne nedjelje dogodilo jedinoj maki koju sam imao. Boots* je bila est tje dana stara makica, potpuno crna osim bijelih "izmica" na svakoj nozi, kao da je elegantno stu pila u plitku posudu s bojom. ivjela je u kartonskoj kutiji na mreom zatienoj verandi i spavala na jastuku napunjenom cedrovim strugotinama. Moja je majka, zahtijevajui da Boots mora nauiti braniti se prije nego to krene u iroki svijet, kao vrst datum za veliki ispit odredila uskrsnu nedjelju. Konano je doao i taj dan. Georgijsko sunce ve je namamilo proljee u punu cvatnju. Bo ots je tog dana onjuila svoju prvu travku, apicom udarila svoj prvi sunovrat i prikrala se sv ojem prvom leptiru, visoko skoila u zrak i promaila. Nastavila nas je zabavljati dok nisu dola djeca iz susjedstva traiti uskrsna jaja. Kad su stigla djeca naih najbliih susjeda, dogodilo se nezamislivo. Njihov terijer Pugs, koji ih je slijedio u nae dvorite, ugledao je Boots, duboko zareao i napao. Vrisnuo sam i svi smo potrali prema Boots. Pugs je makicu ve drao u zubima, tresui je kao arapu. Mi djeca smo okruil i prizor vritei i skaui gore-dolje da uplaimo Pugsa. Bespomono smo promatrali vrtlog iskeenih zuba i letenje uperaka krzna. Konano je Pugs ispustio mlohavu makicu i otka skao. * Engleska rije za visoke cipele ili izme. 199 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO Nisam to mogao izraziti u ono vrijeme, ali ono to sam tog Uskrsa pod podnevnim su ncem nauio bila je runa rije nepovratno. itavo poslijepodne molio sam da se dogodi udo. Ne! Ne moe biti! Reci mi da nije istina! Moda e se Boots vratiti - nije li uiteljica u nedjeljnoj kol i ispriala takve dogaaje o Isusu? Ili se moda itavo prijepodne nekako moe izbrisati, vratiti i ponovn o odigrati bez ove grozne scene. Mogli smo Boots drati zauvijek na verandi osiguranoj mreom, ne

doputajui joj nikad da izae. Ili smo mogli nagovoriti susjede da podignu ogradu za Pugsa. Sljedeih dana glavom su mi prolazile tisue mogunosti, dok stvarnost nije prevladala i ja sam konano prihvatio da je Boots mrtva. Nepovratno mrtva. Otad su uskrsne nedjelje u mojem djetinjstvu bile umrljane sjeanjem na onu smrt u travi. Kako su se godine gomilale, nauit u znatno vie o rijei nepovratno. * * * Nema tome dugo, kako sam spomenuo, da su moja tri prijatelja umrla brzo jedan za drugim. Jedan od njih, umirovljenik odlina zdravlja, sruio se mrtav na parkiralitu nakon to je u g radu veerao sa svojom enom. Drugi, ena etrdesetih godina, poginula je u plamenu na putu za crkv enu misijsku konferenciju, kad se kamion cisterna zabio u stranji dio njezina automob ila. Trei, moj prijatelj Bob, poginuo je ronei s bocama kisika u jezeru Michigan. Te godine ivot se triput zaustavio. Govorio sam na sva tri pogreba i svaki put dok sam razmiljao to rei, ona stara, runa rije nepovratno vraala mi se s veom snagom nego to sam je ranije poznavao. Nita to sam

mogao rei, nita to sam mogao uiniti ne bi ostvarilo ono to sam elio vie od svega: da m se prijatelji vrate. Onog dana kad je Bob posljednji put ronio sjedio sam, nesvjestan dogaaja, u kafiu na ikakom sveuilitu, itajui My Ouestfor Beauty Rolla Mava. U toj se knjizi poznati terapeut pr isjea prizora iz svoje dugogodinje potrage za ljepotom, posebno posjeta gori Athos, pol uotoku punom manastira, povezanom s Grkom. Tu je sluajno naiao na cjelo-nonu proslavu pravoslavno g Uskrsa. Miris tamjana proimao je zrak. Jedino svjetlo potjecalo je od svijea. Na v rhuncu tog bogosluja sveenik je^ svakome dao tri uskrsna jaja, prekrasno ukraena i umotana u k oprenu. 200 USKRSNUE - NEVJEROJATNO JUTRO "Christos Anesti!", rekao je - "Hristos voskrese!" Svi prisutni, ukljuujui i Rolla Maya, uzvratili su u skladu s obiajem: "Vaistinu voskrese!" Rollo May pie: "Odjednom me zaokupio trenutak duhovne stvarnosti: to bi za na svije t znailo da je stvarno uskrsnuo?" itao sam ovaj ulomak neposredno prije nego to u se vratiti kui i saznati za Bobovu smrt i pitanje koje je Rollo May postavio stalno mi se kovitlalo u gla vi, progonei me nakon to sam uo stranu vijest. Sto je za na svijet znailo da je Krist uskrsnuo? U oblaku tuge zbog Bobove smrti poeo sam u novome svjetlu gledati znaenje Uskrsa. Kao petogodinjak na uskrsnu nedjelju nauio sam grubu lekciju nepovratnosti. Sada, kao odrasla osoba, shvatio sam da Uskrs zapravo sadri velianstveno obeanje povratka. Nita - da, ak ni sm rt - nije bilo konano. ak se i to moglo obrnuti. Kad sam govorio na Bobovu pogrebu, pretoio sam pitanje Rolla Mava u razmiljanje o naem tugovanju. to bi za nas znailo kad bi Bob uskrsnuo? Sjedili smo u kapeli, otupjeli

trodnevnim alovanjem, dok nas je smrt pritiskala kao kakav veliki teret. Kako bi bilo izii va n, na parkiralite, i na nae ope uenje sresti Boba. Boba! S njegovim odlunim hodom, nakrivljenim osmijeho m, bistrim sivim oima. To ne bi mogao biti nitko drugo do Bob, ponovno iv! Ova mi je slika dala naslutiti to su uenici osjetili onog prvog Uskrsa. I oni su t ugovali tri dana. U nedjelju su uli novi, skladan zvuk, jasan kao odjek zvona u planinskom zraku. Usk rs daje novi ton nade i vjere da Bog ono to je neko uinio na groblju u Jeruzalemu moe ponoviti i pono vit e u mnogo veem obimu. Za Boba. Za nas. Za svijet. Uprskos svemu, nepovratno e se vrati ti. * * * Prvi su krani sve nade polagali u Isusovo uskrsnue, toliko da je apostol Pavao reka o Korinanima: "Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje nae, uza lud i vjera vaa." Je li se stvarno dogodio ovaj dogaaj bez kojeg je naa vjera beskorisna? Kako moemo biti sigurni da se zbio? Oni koji odbacuju Isusovo uskrsnue skloni su prikazati uenike na jedan od dva naina : ili kao lakovjerne neotesance slabe prema pria201 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO ma o duhovima ili kao lukave zavjerenike koji su smislili zaplet uskrsnua kao nain da pokrenu svoju novu religiju. Biblija prikazuje potpuno drukiju sliku. Sto se prve teorije tie, evanelja prikazuju Isusove sljedbenike kao osobe najsumnj iavije prema glasinama o uskrslom Isusu. Jedan od uenika, "nevjerni Toma", stekao je glas kao skeptik, ali su zapravo svi uenici pokazali nedostatak vjere. Nitko od njih nije povjerovao neobin im izvjetajima koje su ene donijele o praznom grobu; "tlapnjom" su ih nazvali. ak i nakon to im se Isus osobno javio, kae Matej, "neki po-sumnjae". Jedanaestoricu, koje je Isus ukorio za tvrdog lavo odbijanje da povjeruju, teko da moemo nazvati lakovjernima. Druga teorija, o zavjeri, propada kod poblieg ispitivanja, jer ako su uenici odluil i smisliti besprijekornu priu da poslui za prikrivanje, onda su bijedno promaili. Chuck Colson , koji je sudjelovao u uzaludnom prikrivanju poslije provale VVatergate, kae da prikrivanje funkcionira samo ako svi sudionici sauvaju jedinstvenu uvjerljivost i kompetentnost. To uenici nikako nisu mogli. Evanelja pokazuju da su se uenici skutrili u zakljuanim prostorijama, bojei se da se ono to se dogodilo Isusu moe dogoditi njima. Suvie uplaeni da bi prisustvovali Isusovu pokopu , prepustili su skupini ena da se pobrinu za njegovo tijelo. (Ironija je to se Isus zalagao da prednost pred subotnjim zabranama imaju milosrdna djela, a ene su posluno ekale do nedjelje ujutr o da zavre postupak balzamiranja.) Uenici su djelovali potpuno nesposobno da krivotvore uskr snue ili da

svoj ivot stave na kocku kraom njegova tijela; niti im je tako to palo na um u stan ju oajavanja. Prema svim etirima evaneljima, ene su bile prvi svjedoci uskrsnua, injenica koju nije dan zavjerenik u prvom stoljeu ne bi smislio. idovski sudovi nisu primali svjedoenje ens kih svjedoka. Namjerno prikrivanje svratilo bi pozornost na Petra ili Ivana, ili, jo bolje, Nikode-ma, a ne da se oslanja na izvjetaje ena. Kako su evanelja pisana nekoliko desetljea poslij e ovih dogaaja, pisci su imali dovoljno vremena da isprave takvu anomaliju - ukoliko, na ravno, nisu smiljali legendu ve zapisivali jasne injenice. Zavjera bi takoer izvrila promjene u svjedoenju prvih svjedoka. Jesu li bile dvije ili samo jedna osoba obuena u bijele haljine? Zato je Marija 202 USKRSNUE - NEVJEROJATNO JUTRO Magdalena zamijenila Isusa s vrtlarom? Je li bila sama ili sa Salomom i drugom M arijom? Izvjetaji o otkriu praznoga groba zvue uzbudljivo i nepotpuno. ene su se vraale "sa strahom i velikom radou", kae Matej, a Marko kae: "spopade ih strah i trepet". Isus se ne pojavljuje d ramatino, na dobro reiran nain da ugui sumnje; prvi izvjetaji izgledaju mravi, tajanstveni i zbunj ujui. Svakako bi zavjerenici obavili bolji posao u opisivanju onoga za to bi kasnije tv rdili da je kljuni dogaaj u povijesti. Ukratko, evanelja ne prikazuju Isusovo uskrsnue kao to to ine apologeti, s argumenti ma uredno sloenima da se dokae glavna misao, ve prije kao okantnu pojavu koju nitko nije oekiva o, a najmanje Isusovi zastraeni uenici. Prvi svjedoci reagirali su kao to bi reagirao sv atko od nas kao to bih ja postupio kad bih na zvonjavu otvorio vrata i iznenada ugledao svog prijatelja Boba kako stoji na ulazu: sa strahom i velikom radou. Strah je refleksna ljudska reakci ja na susret s natprirodnim. Ali je strah nadvladala radost, jer je vijest koju su uli bila suvie lijepa da bi bila istinita, pa ipak tako lijepa da je morala biti istinita. Isus je iv! Snovi o Mes iji vraali su se dok su ene trale na krilima straha i radosti, da uenicima prenesu vijest. Zapravo, postojala je zavjera, ali nju nisu pokrenuli Isusovi uenici ve vlasti koj e su se morale suoiti sa zbunjujuom injenicom praznoga groba. Mogli su zaustaviti sve te divlje gl asine o uskrsnuu samo da su ukazali na zapeaen grob ili pokazali tijelo. Ali peati su bili p olomljeni, a tijela nije bilo; zbog toga je postojala potreba za slubenim planom djelovanja. D ok su ene jo trale da izvijeste o svojem otkriu, vojnici su uvjebavali opravdanje, svoju ulogu u planu popravljanja tete. Vojnici koji su straarili pred Isusovim grobom bili su jedini oevici najveeg uda u p ovijesti. Matej kae da su, kad se zemlja potresla i kad se pojavio aneo sjajan kao munja, po padali kao mrtvi.* Ali ovdje ima

* Uskrsnue je zapravo predstavljalo in graanske neposlunosti jer u njemu je slomljen Pilatov peat i napadnuta je slubena straa. U ovom sluaju, trijumf nad vlastima znaio je aktiv ni otpor. Apokrifno Petrovo evanelje daje matovit prikaz onoga to se zbilo kod groba. Dvije s u osobe sile u oblaku svjetla, tako sjajnom da su se mnogi oevici okupili da vide to se dogaa. K amen se sam od sebe otkotrljao i sjajne pojave uzdigle su se iz groba podravajui treu, za kojom je slijedio magini kri. Glave ovih dviju pojava "sezale su do neba... ali glava onoga koga su vodili... nadvisivala je nebesa". Ovo je upravo ona vrsta senzacionalizma koju su autentina evanelja upadljivo izbjegla. 203 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO jedna zapanjujua injenica: kasnije tog poslijepodneva, vojnici, koji si vlastitim oima vidjeli dokaz njegova uskrsnua, svoju su priu promi jenili u la, ponavljajui rijei sveenika da "nou dok smo mi spavali dooe njegovi uenici i ukradoe ga". Ovaj je izgovor svakako imao n e dostataka (golemi kamen otkotrljan, a da se nitko ne probudi? Kako si mogli znat i da se radilo o uenicima ako su spavali?), ali bar za straare nije bilo opasnosti. Kao sve u Isusovu ivotu, uskrsnue je izazvalo razliite reakcije Oni koji su vjerova li, preobrazili su se; nadahnuti nadom i hrabrou poli su promijeniti svijet. Oni koji nisu vjeroval i, nali su naine da zanemare i najjae dokaze. Isus je to prorekao: "Ako ne sluaju Mojsija i Pr oroka, nee povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane." * * * Mi koji itamo evanelja s ove strane Uskrsa, koji ovaj dan imamo oznaen u svojim kal endarima, zaboravljamo kako je uenicima bilo teko povjerovati. Sam po sebi prazan grob nije ih osvjedoio: samo im je pokazao "On nije ovdje", a ne "On je uskrsnuo". Da bi se uvjerilo ove skeptike, bit e potrebno upriliiti intimne, osobne susrete s onim koji je tri godine bio njihov Ui telj, i tijekom sljedeih est tjedana Isus je upravo to inio. Pisac Frederick Buechner iznenaen je neupadljivim Isusovim javljanjima poslije ne djelje uskrsnua. Na nebu nije bilo anela koji bi pjevali himne, ni kraljeva koji bi iz da leka donosili darove. Isus se pojavljivao u najobinijim okolnostima: na privatnoj veeri, dvojici putnika na cesti, eni koja plae u vrtu, nekim ribarima na jezeru. U ovim javljanjima vidim hirovitost, kao da Isus, poput ptice, uiva u slobodi svo jeg uskrslog tijela. Na primjer, Luka dirljivo izvjetava kako se Isus iznenada pojavio na putu uz dvoj icu tunih i jadnih putnika na putu za Emaus. Znali su da su ene otkrile prazan grob i da je t o Petar kao oevidac potvrdio. Ali tko moe vjerovati takvim glasinama? Nije li sama smrt nepovr atna? "A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela", rekao je jedan od njih s oit im razoaranjem.

Neto kasnije, za vrijeme veere, stranac ini znaajnu gestu, lomi kruh, i tog trenutka stvari su se poklopile. Pa to je Isus koji je hodao pored 204 USKRSNUE - NEVJEROJATNO JUTRO njih i sada sjedi za njihovim stolom! Ali najudnije je to, u trenutku kad ga prepo znaju, njihov gost nestaje. Nakon to obojica poure natrag u Jeruzalem, nalaze jedanaestoricu okupljene iza zab ravljenih vrata. Oni istresaju svoju priu koja potvruje ono to je Petar ve znao: Isus je negdj e vani, iv. Bez upozorenja, dok sumnjiavci jo o tome raspravljaju, Isus se pojavljuje meu njima . Nisam duh, kae. Dotaknite moje oiljke. To sam ja glavom! Jo i tada ostaje sumnja, dok Isu s ne pristane pojesti komad peene ribe. Duhovi ne jedu ribu; privienje ne moe uiniti da hrana nest ane. I tako se to nastavlja gotovo punih est tjedana: Isus je ovdje, pa ga nema. Javlj anja nisu privienja ve susret od krvi i mesa. Isus uvijek moe dokazati tko je - nitko drugi iv nema oilj ke od raspea - ali se esto dogaa da ga uenici u prvi mah ne prepoznaju. Strpljivo se sputa do raz ine njihove sumnjiavosti. Za sumnjiavog Tomu to znai osobni poziv da opipa njegove oiljke. Za osramoenog Petra to znai slatkogorku scenu rehabilitacije pred estoricom prijatelja . Javljanja, desetak njih, pokazuju odreeni uzorak: Isus posjeuje male skupine ljudi u zabaenim krajevima ili u zatvorenim prostorima. Premda su ovi privatni sastanci ojaali vje ru onih koji su ve vjerovali u Isusa, koliko je nama poznato nijedan nevjernik nije vidio Isusa pos lije njegove smrti. itajui izvjetaje o pogubljenju i uskrsnuu jedan za drugim, ponekad sam se pitao zato se Isus nije ee javljao. Zato je svoja javljanja ograniio samo na svoje prijatelje? Zato se ni je pojavio na verandi Pilato-ve kue ili pred Sanhedrinom, ovaj put sa snanim iskazivanjem srdb e prema onima koji su ga osudili? Moda odgovor na takav postupak moemo nai u rijeima koje je uputio Tomi onog dana kad je zauvijek nestalo njegove sumnjiavosti: "Budui da si me vidio , povjerovao si. Blaeni koji ne vidjee, a vjeruju!" U est tjedana koji su proli izmeu Isusova uskrsnua i uzaaa Isus je, ako tako smijemo r , "prekrio vlastita pravila" o vjeri. Pokazao je da je to on tako oito da nijedan uen ik to nije mogao nijekati (i nije). Ukratko reeno, Isus je vjeru svjedoka nadiao: tko god je vidio uskrslog Isusa vie nije imao slobodu izbora da vjeruje ili ne vjeruje. Isus je sada bio nepobitan. a k je i Isusov brat Jakov, uvijek oprezan, kapitulirao nakon jednog od njegovih javljanja - toliko d a je postao starjeina 205 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO crkve u Jeruzalemu i prema Josipu Flaviju umro kao jedan od prvih kranskih muenika. "Budui da si me vidio, povjerovao si", rekao je Isus. Ova nekolicina privilegiran ih nije mogla ne

vjerovati. Ali to rei za druge? Kao to je Isus dobro znao, ubrzo e njegova osobna ja vljanja prestati, ostavljajui samo one "koji ne vidjee". Crkva e ostati ili pasti ovisno o tome koliko e ovi oevici biti uvjerljivi za sve - ukljuujui i nas danas - koji nismo vidjeli. Isus je imao na raspolaganju est tjedana da za sva vremena utvrdi svoj identitet. To to je Isus licemjernu skupinu nepouzdanih sljedbenika uspio promijeniti u neus traive evaneliste, to su ta jedanaestorica koji su ga napustili kad je umirao sada silazi li u grobove muenika priznavajui svoju vjeru u uskrslog Krista, to je ovih nekoliko svjedoka bil o u stanju osloboditi silu koja e nadvladati protivljenje prvo u Jeruzalemu a onda u Rimu takav znaajan slijed preobrazbe predstavlja najuvjerljiviji dokaz za Isusovo uskrsnue. to drugo moe objasniti trenutnu promjenu u ljudima poznatima po kukaviluku i nepostojanosti? Drugi su se pojavili - najmanje petnaest idova u razdoblju od stotinu godina od I susa - tvrdei da su Mesije, da bi zabljesnuli i ieznuli kao umirua zvijezda. S druge strane, fanatina odanost Isusu njegovom smru nije nestala. Neto se dogodilo, neto bez presedana. Svakako uenici ne bi bili spremni poloiti ivot radi neke grubo sklepane zavjerenike teorije. Svakako bi bilo mnogo lake, i prirodnije, tovati mrtvog Isusa kao jednog od proroka muenika ije su grobove idovi t oliko potovali. Dovoljno je itati evaneoske opise uenika koji ue iza zakljuanih vrata i onda u Djelima apostolskim prijei na opise istih ljudi koji otvoreno navijetaju Krista na ulicama i u tamnikim elijama, da bismo shvatili seizmiki znaaj onoga to se dogodilo na uskrsnu nedjelju. Isusovo uskrsnue je epicentar vjerovanja. Ono nije, kae C. H. Dodd, "vjerovanje koje se po javilo unutar crkve; ono je vjerovanje oko kojega je sama crkva stvorena i 'dano' vjerovanje n a kojemu je utemeljena njezina vjera". Romanopisac John Updike izraava istu istinu na pjesniki nain: Pogrijeiti nemojte: ako je uope uskrsnuo onda je to u njegovu tijelu bilo; da se raspadanje stanica nije okrenulo, molekule se 206 USKRSNUE - NEVJEROJATNO JUTRO ponovno spojile, aminokisellne proradile, Crkve ne bi bilo. * * * "Blaeni koji ne vidjee, a vjeruju!", rekao je Isus sumnjiavom Tomi nakon to je uutkao njegove sumnje opipljivim dokazom uskrsnog uda. Osim petstotinjak osoba kojima se uskrsli Isus javio, svaki kranin koji je ikad ivio spada u kategoriju "blaenih". Pitam se: Zato vjerujem? - ja, koji sam svojim skepticizmom i sporou da prihvatim ono to je nemogue nedvojbeno dokazati sliniji Tomi nego bilo kojem drugom ueniku. Odvagnuo sam argumente u prilog uskrsnua i oni su nesumnjivo dojmljivi. Engleski novinar Frank Morison veinu ovih argumenata obradio je u svom klasinom djelu VVho Moved the Ston

e? Premda je Morison poeo s namjerom da uskrsnue prikae kao mit, podaci su ga uvjerili u suprotno. Ali znam takoer da su mnogi inteligentni ljudi razmotrili iste podatke i ustanovili da nije mogue vjerovati. Premda mnogo toga u vezi s Isusovim uskrsnuem zahtijeva vjeru, nit a je ne namee. Vjera zahtijeva mogunost odbacivanja, u protivnom nije vjera. to mi onda daj e uskrsnu vjeru? Priznajem da je jedan od razloga to sam spreman vjerovati to to u dubini due elim da izvjetaj o uskrsnuu bude istina. Vjera izrasta iz dubljeg tla tenje i u ljudskim se biima neto izvorno buni protiv vladavine smrti. Bez obzira poprima li nada oblik egipatskih faraona koji svoje dragulje i kola skrivaju u piramidama, ili poprima oblik amerike opsjednutosti od ravanja tijela na ivotu do posljednje mogue na-nosekunde, a onda ga s balzamirajuim tekuinama zatvaraj u u dvostruko zalemljene lijesove, mi ljudi opiremo se ideji da smrt ima posljednju rije. elimo vjerovati suprotno. Sjeam se godine kad sam izgubio svoja tri prijatelja. Vie od svega elio sam da Uskr s bude stvarnost zbog njegova obeanja da e mi se moji prijatelji jednog dana vratiti. elim zauvijek ukinuti rije nepovratno. Pretpostavljam da moete rei kako elim vjerovati u bajke. Nisam u tome sam. Nije li svako doba stvaralo bajke? Prvo ih u svojoj kolijevci ujemo od roditelja i djedova i baka, a ponavljamo ih svojoj djeci koja e ih priati svojoj djeci, i tako dalje. I u ovo doba znanosti ne ki od najunosnijih filmova varijacije su na bajke: Ratovi zvijezda, Aladin, Kralj lavova. Zau207 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO ujue s obzirom na ljudsku povijest, veina bajki ima sretan zavretal Pojavljuje se st ari instinkt, nada. Kao ivot, bajke ukljuuju mnogo borb i boli, ali ih ipak uspiju rijeiti na nain koji e suze nadomjestiti osmijf hom. Uskrs ini upravo to, i stoga, kao i zbog mnogih drugih r azloga, o zvui istinito.* Mnotvo koje je prisustvovalo Isusovom raspeu trailo je da s obznani silaenjem s kria, ali nitko nije mislio da e se to i dogoditi: d e umrijeti i oivjeti. Meutim, kad se dogaaj odig rao, za one koji su na bolje poznavali Isusa to je imalo savren smisao. Takav nain uklapa si u Boju metodu i karakter. Bog je uvijek birao spor i teak nain, potu jui ovjekovu slobodu, bez obzira na cijenu. "Bog nije ukinuo injenici da postoji zlo: on ga je preobrazio", pie Dorothv Savers . "On nije sta< s raspeem: uskrsnuo je od mrtvih." Heroj je podnio sve posljedice, al je ipak triju mfirao. Vjerujem u Isusovo uskrsnue prvenstveno zato to sam upoznac Boga. Znam da je Bog l jubav, a isto tako znam da mi, ljudska bia, elimc ouvati na ivotu one koje volimo. Nisam pust io da mi prijatelji umru; on ive u mojem sjeanju i u srcu, unato tome to je od naeg susreta pr

ole mnogo vremena. Bez obzira na razlog - u sri je ovjekova sloboda, pretpostavljam - Bog do zvoljava postojanje planeta na kojem ovjek u najboljoj snazi umire u ronjenju s bocom kisi ka, a ena pogiba u vatrenom sudaru dok ide u crkvu na misijsku konferenciju. Ali vjerujem - kad t o ne bih vjerovao onda ne bih vjerovao u Boga ljubavi - da se Bog ne zadovoljava ovako upropatenim planetom. Boanska ljubav e nai naina da pobijedi. "Smrti, ne oholi se", pisao je John Donne: B og nee dopustiti smrti da pobijedi. Jedna pojedinost iz izvjetaja o Isusovu uskrsnuu uvijek pobuuje moju radoznalost: z ato je Isus zadrao oiljke od svojeg raspea? Pretpostavljam da je mogao imati uskrslo tijelo kak vo god elio, ali je izabrao tijelo s vidljivim i opipljivim oiljcima. Zato? * j. r. R. Tolkien, moda jedan od najveih tvoraca bajki u ovom stoljeu (20. stoljee, op. prev.), esto se suoavao s optubom da je fantazija "eskapistiki" nain skretanja pozornosti s p ritisaka "stvarnog svijeta". Njegov je odgovor glasio: Sve ovisi o onome od ega netko bjei. Mi na bijeg dezertera gledamo sasvim drukije nego na bijeg zatvorenika. "Zato bi trebalo prezi rati ovjeka koji se kao zatvorenik eli osloboditi i otii kui?" 208 USKRSNUE - NEVJEROJATNO JUTRO Uvjeren sam da bi uskrsni izvjetaj bez oiljaka na Isusovim rukama, nogama i slabin i bio nepotpun. Kad ljudska bia mataju, mi sanjamo o savreno bisernim pravilnim zubima i koom bez bora i seksi idealnim oblicima. Sanjamo neprirodno stanje: savreno tijelo. Ali bi ti zatvoren u kosturu i ljudskoj koi za Isusa je bilo neprirodno stanje. Oiljci su za njega znak ivota na naem planetu, trajni podsjetnik na dane zatoenja i patnje. Isusovi oiljci pruaju mi nadu. Gledani iz nebeske perspektive, oni su najuasniji do gaaj koji se ikad zbio u povijesti svemira. Meutim, ak je i taj dogaaj - raspee - uskrsenje pretv orilo u uspomenu. Zahvaljujui Isusovu uskrsnuu, mogu se nadati da e suze koje ronimo, udarc i koje primamo, emocionalni bol, duevna patnja zbog izgubljenih prijatelja i voljenih, s ve to postati uspomene kao Isusovi oiljci. Oiljci nikad potpuno ne nestaju, ali vie ni ne bole. I mat emo obnovljena tijela, obnovljeno nebo i zemlju. Imat emo novi poetak, novi Uskrs. ie ie ie Zakljuio sam da postoje dva naina gledanja na ljudsku povijest. Jedan je usmjeriti se na ratove i nasilje, na propadanje, bol, tragediju i smrt. Iz takvoga gledita Uskrs izgleda b ajkovit izuzetak, zapanjujua proturjenost u ime Boga. To prua neku utjehu, premda priznajem, kad su m oji prijatelji umrli, bol tuge bila je tako jaka da je svaka nada u ivot poslije smrt i izgledala slaba i nejaka. Postoji i drugi nain gledanja na svijet. Ako kao polazite uzmem Isusovo uskrsnue, n eospornu

injenicu o tome kako Bog postupa prema onima koje ljubi, onda povijest ovjeanstva p ostaje proturjenost, a Isusovo uskrsnue uvid konane stvarnosti. Tada nada tee kao lava ispo d skorene povrine svakodnevnog ivota. Moda ovo opisuje promjenu u gleditu uenika dok su sjedili u zakljuanim prostorijama raspravljajui o neshvatljivim dogaajima koji su se zbili na uskrsnu nedjelju. U ne kom smislu nita se nije promijenilo: Rim je jo uvijek bio okupator Palestine, vjerske vlasti jo su uvijek traile njihovu glavu, a smrt i zlo vani su i dalje vladali. Meutim, postupno je ok shvaanj a ustupio mjesto dugom, sporom podzemnom toku radosti. Ako je Bog to mogao uiniti... 209 Trei dio TO NAM JE OSTAVIO? 12. Uzaae - Prazno vedro nebo Ali Boji vlastiti silazak U tijelu zamiljen Kao prikaz je... Duh u tijelo ulazi i ne tedei se dolazi na zemlju roenjem za roenjem Uvijek iznova, iznova. ROBERT FROST 12. Uzaae - Prazno vedro nebo Ponekad razmiljam kako bi na svijet bio drukiji da Isus nije uskrsnuo od mrtvih. Pr emda uenici ne bi izlagali svoj ivot objavljivanjem nove vjere na jeruzalemskim ulicama, oni ga ne bi zaboravili. Dali su Isusu tri godine. Moda nije Mesija (bez uskrsnua svakako ne bi bio), ali je na njih ostavio dubok dojam kao najmudriji od svih uitelja i pokazao djelovanje sila koje nitko ne bi mogao objasniti. Poslije nekog vremena, kad bi emocionalne rane poele zacjeljivati, uenici bi pokual i nai neki nain da Isusa pretvore u uspomenu. Moda bi prikupili njegova kazivanja u pismenom obliku, slino jednome od evanelja, premda bez senzacionalnijih tvrdnji. Ili bi, zajedno s onovremenim idovima, koji su iskazivali tovanje drugim prorocima muenicima, podigli spomenik Is usovu ivotu. U tom sluaju, mi koji ivimo u ovo nae vrijeme, jo uvijek bismo mogli posjetiti taj spomenik i uiti o tesa-ru-filozofu iz Nazareta. Mogli bismo prosijavati njegove i zreke, uzimajui ili ostavljajui ono to nam se svia. Po cijelome svijetu Isus bi bio potovan kao to se potuje Konfucije ili Sokrat. Meni bi u mnogo emu bilo lake prihvatiti neuskrsnulog Isusa. Ali zbog njegova uskr snua moram sluati njegove neobine tvrdnje i vie ne mogu birati to u uzeti od njegovih izreka. tov ie, njegovo uskrsnue znai da on negdje mora postojati. Kao i njegovi uenici, nikad ne z nam gdje bi se mogao pojaviti, kako mi se moe obratiti, to bi od mene mogao zahtijevati. Kako to kae Frederick Buechner, njegovo uskrsnue znai "da ga nikad ne moemo prikovati na kri, ak i ako bi 215

ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO avli koje bismo koristili bili pravi i kri na koji bismo ga razapeli bio isto tako stvaran". Uskrsnue prikazuje Isusov ivot u sasvim novom svjetlu. Bez uskrsnua smatrao bih tra gedijom to je Isus umro mlad, nakon tek nekoliko kratkih godina sluenja. Ono za ime bih alio bilo bi to je tako brzo otiao, to je utjecao na tako malen broj ljudi u malom dijelu svijeta. Ali kad sve to gledam kroz lee uskrsnua, onda vidim to je Isus sve vrijeme planirao. Ostao je upra vo toliko dugo da oko sebe okupi sljedbenike koji e drugima prenijeti poruku. Ubiti Isusa, kae Vvalter Wink, bilo je kao puhanjem pokuati unititi sjemenu glavicu maslaka. Kad se Isus poslije smrti vratio da ukloni svaku sumnju meu ostatkom svojih sljed benika, ostao je samo etrdeset dana prije nego to je zauvijek nestao. Vrijeme izmeu uskrsnua i uzaaa bi o je meuepizoda i nita vie. Ako je u ivotu uenika uskrsna nedjelja bila najuzbudljiviji dan, za Isusa je to vj erojatno bio dan uzaaa. On, Stvoritelj, koji se tako duboko spustio i toliko se toga odrekao, sada j e odlazio kui. Kao vojnik koji se preko mora vraa poslije duga i krvava rata. Kao astronaut koji se oslobaa svojeg svemirskog odijela da udahne poznatu zemljinu atmosferu. Konano kod kue. Isusova molitva na Posljednjoj veeri s uenicima otkriva neto od ovog gledita. "Ja te be proslavih na zemlji dovrivi djelo koje si mi dao izvriti", molio se Isus. "A sada ti, Oe, pros lavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo." Prije nego postade svijet. Kao kakav starac koji se prisjea - ne, kao beskonani Bog koji se prisjea - Isus, koji j e sjedio u zaguljivoj prostoriji u Jeruzalemu, dopustio je svojim mislima da odlutaju u vrij eme prije nastanka Mlijenog puta i Andromede. One noi, potamnjele od straha i prijetee opasnosti, Isus je obavljao pripreme da se vrati kui, da ponovno uzme slavu koju je odloio. * * * Onog dana kad se Isus uznio, uenici su stajali otupjeli, kao djeca koja su izgubi la svojeg roditelja. Bog im je poslao dva anela da im posta-4 ve oito pitanje: "Galilejci, to stojite i gledate u nebo?" Nebo je bilo 216 UZAAE - PRAZNO VEDRO NEBO prazno. Ali oni su i dalje stajali i gledali, ne znajui kako da nastave ili to sad a trebaju uiniti. Dok sam pisao ovu knjigu, esto sam se osjeao kao jedan od tih uenika, zurei napeto u prazno plavo nebo. Oekujem neki znak od Isusa, neki vidljivi nagovjetaj. A kad se osvrnem oko sebe da vidim Crkvu koju je ostavio iza sebe, elim odvratiti pogled. Kao oi uenika, i moje e znu za jasnim pogledom na Onoga koji je uzaao. Zato nas je, pitam ponovno, morao ostaviti ? Ali kad se vraam evaneljima, pokuavajui zamisliti kako je sam Isus gledao na vrijeme provedeno na zemlji, ini mi se oitim da je svoj odlazak planirao od samog poetka. Nita Isusa nije

vie zadovoljilo od uspjeha njegovih uenika; nita ga nije vie uznemirilo od njihova neus pjeha. On je doao na zemlju s ciljem da opet ode, nakon to svoju zadau prenese na druge. Blagi u kor anela mogao je isto tako i on uputiti: "to stojite i gledate u nebo?" Kad je Isus prvi put uenike poslao same, upozorio ih je na protivljenje koje e vje rojatno imati oblik bievanja i javnog muenja. "Evo, ja vas aljem kao ovce meu vukove", rekao je. it ajui ova ozbiljna upozorenja, ne mogu se osloboditi munog prizora iz romana Silence Sh usaku Enda. Jedan portuglaski sveenik, vezan, prisiljen je gledati kako samurajski straari mue japanske krane, jednog po jednog, a zatim ih bacaju u more. Samuraj se kune da e nastaviti s ubijanjem krana dokle god se sveenik ne odrekne svoje vjere. "On je doao u ovu zemlju poloiti s voj ivot za druge, ali, umjesto toga, Japanci su jedan po jedan polagali svoj ivot za njeg a." Kako se mogao osjeati Isus, koji je s prodornom pronicavou mogao vidjeti strahovite posljedice onoga to je potaknuo u svijetu, ne samo za sebe ve i za nekolicinu koja se skupila oko njega, njegove najbolje prijatelje na svijetu? "Brat e brata predavati na smrt i otac di jete... Svi e vas zamrziti zbog imena moga..." Muim se da pomirim ovo gledite - roditelja koji svoju djecu izruuju bandama, genera la koji nareuje svojim trupama da krenu na vatreni poloaj - s onim to se dogodilo na Poslje dnjoj veeri. Dok je otkrivao planove za svoj odlazak izrazima koje nitko nije mogao pogreno ra zumjeti, Isus je rekao: "No kaem vam istinu: bolje je za vas da ja odem." Sve je vrijeme planirao otii da bi svoje djelo nastavio u drugim tijelima. Njihovim tijelima. Naim tijelima. Novom Kristov u tijelu. 217 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO U ono vrijeme uenici nisu imali pojma na to Isus misli. Kako moe biti bolje da ode? Oni su jeli "tijelo... koje se predaje za vas" ne shvaajui drastinu promjenu, da zadau, koju je Bog povjerio svom Sinu, Sin sada povjerava njima. "Kao to ti mene posla u svijet tako i ja pos lah njih u svijet", molio se Isus. Isus je na zemlji ostavio malo tragova o sebi. Nije napisao knjige, pa ak ni neki traktat. Bio je putnik koji nije ostavio doma pa ak ni neto svojega to bi se moglo izloiti u nekom m uzeju. Nije se enio, nije se nigdje nastanio i nije zaeo neku dinastiju. Zapravo, ne bismo o n jemu znali nita osim tih nekoliko tragova koje je ostavio u ljudskim biima. To je bila njegova na mjera. Zakon i Proroci su kao zraka svjetla osvijetlili onoga koji je trebao doi, a sada e se to svjetlo, kao da prolazi kroz prizmu, razlomiti i bljes-nuti u ljudskom spektru valova i boja. est tjedana kasnije, uenici e shvatiti to je Isus mislio rijeima bolje za vas. Kako j e to Augustin

rekao: "Uzaao si na nae oi i mi smo se tugujui okrenuli da bismo te nali u svojim src ima." Zar bi bilo previe rei da je Isus, ak i poslije uzaaa, potraio druga tijela u kojima onovno poeti ivjeti ivotom kojim je ivio na zemlji? Crkva slui kao produetak utjelovljenja, k ao Boji temeljni nain uspostavljanja njegove prisutnosti u svijetu. Mi smo "poslijekristi ", kako je to skovao Gerard Manlev Hopkins: ... jer Krist igra na deset tisua mjesta, s drai u oima i udovima, igra Ocu svom kroz crte ljudskih lica. Crkva je gdje Bog ivi. Ono to je Isus donio nekolicini - ozdravljenje, milost, por uku radosne vijesti o Bojoj ljubavi - to Crkva moe danas donijeti svima. To je bila zadaa, veli ki nalog, koji je Isus dao neposredno prije nego to je nestao iz vida zapanjenim uenicima. "Ako penino zrno, pavi na zemlju, ne umre", objasnio je ranije, "ostaje samo; ako li umre, donosi o bilat rod". Razmnoavanje metodom maslaka. 218 UZAAE - PRAZNO VEDRO NEBO Tako je bar u teoriji. Meutim, moram se, istine radi, postaviti s uenicima koji ra zjapljenih usta gledaju kako se Isus uzdie u zrak kao kakvo beskrilno stvorenje koje prkosi sili tei. "Gospodine, hoe li u ovo vrijeme Izraelu opet uspostaviti kraljevstvo?", upravo su pitali - i sad ovo! Otiao je! Suosjeam s njihovom zbunjenou jer i ja teim za monim Mesijom da uvede red na ovom svi jetu zla, nasilja i bijede. Poto ivim dva tisuljea poslije uenika, gledam unatrag i udim se kako je malo crkva promijenila u takvome svijetu. Zato nas je Isus ostavio same da vodimo ove bitke? Kako moe biti bolje to je otiao? U stvari, zakljuio sam da njegovo uzaae predstavlja moju najveu borbu vjere - ne je l i se dogodilo, ve zato se dogodilo. Ono me zaokuplja vie nego problem bola, vie od tekoe usklaivanja znanosti i Biblije, vie od vjerovanja u Isusovo uskrsnue i druga uda. Iz gleda neobino priznati takvu misao - nikad nisam itao knjigu ili lanak koji je namijenjen odgovorima na sumnje u uzaae - ali kod mene ono to se dogodilo od Isusova odlaska pogaa sr moje v jere. Ne bi li bilo bolje da nikad nije bilo uzaaa? Da je Isus ostao na zemlji mogao je o dgovoriti na naa pitanja, rijeiti nae sumnje, posredovati u raspravama o doktrini i propisima. Mnogo mi je lake prihvatiti injenicu da se Bog utjelovio u Isusu iz Nazareta nego u ljudima koji posjeuju moju mjesnu crkvu - i u meni. Ali od nas se upravo oekuje da to vjerujemo ; i oekuje se da tako ivimo. Novi zavjet tvrdi da crkva odreuje budunost svemira (vidi Rimljanima 8,19-21; Efeanima 3,10). Isus je odigao svoju ulogu i otiao. Sada je nama ostalo da odigram o svoju. "Ozbiljno je", pisao je C. S. Levvis, "ivjeti u drutvu moguih bogova i boica, drati n a umu da najneinteligentnija i najnezanimljivija osoba s kojom razgovarate jednog dana moe biti stvorenje

kojem ete, ako ste sada zapazili, biti u velikoj kunji da se poklonite, ili e biti takav uas i pokvarenost kakve sada, ako uope, susreete samo u nonoj mori. Tijekom svakog dana m i u odreenoj mjeri pomaemo jedan drugome prema jednom ili drugom odreditu." Drevne religije, kao to je rimsko poganstvo u Isusovo vrijeme, vjerovale su da po stupci bogova gore na nebesima utjeu dolje na zemlju. Ako se Zeus rasrdio, sijevale su munje. K ao djeca koja s mostova nad autoputom bacaju kamenje na automobile koji prolaze, tako bogovi bac aju kata219 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO klizme na zemlju. "Kako gore, tako dolje", glasila je jedna drevna formula. Meuti m, Isus je izokrenuo ovu formulu: "Kako dolje, tako gore." "Tko vas slua, mene slua", rekao j e Isus svojim sljedbenicima; "tko vas prezire, mene prezire". Vjernik moli, a nebo odgovara; g renik se kaje, a aneli se raduju; misija uspije, a Sotona pada kao munja; vjernik se pobuni, a Sve ti Duh se alosti. Ono to mi ljudi ovdje inimo djeluje odluujue na svemir. Ja to vjerujem, ali nekako to stalno "zaboravljam". Zaboravljam da su moje molit ve Bogu vane. Zaboravljam da pomaem svojim blinjima da stignu do vjenog odredita. Zaboravljam da o dluke koje danas donosim donose Gospodaru svemira uivanje - ili tugu. ivim u svijetu drv ea, telefona i faksova, i stvarnost ovog materijalnog svemira sklona je da nadvlada moju vjer u u duhovni svemir, upijajui sve. Gledam u prazno plavo nebo i ne vidim nita. Svojim uzaaem Isus je preuzeo rizik da ga zaborave. * * * Nedavno sam, itajui Evanelje po Mateju, s iznenaenjem primijetio da je sam Isus pred vidio mogunost da bude zaboravljen. etiri prispodobe pri kraju Evanelja, meu posljednjima koje je Isus ispriao, u pozadini imaju zajedniku temu. Neki ovjek ostavlja svoju kuu praznom , odsutan zemljoposjednik postavlja slugu da vodi brigu, mladoenja dolazi tako kasno da se njegovim gostima prispava i oni zaspu, jedan gospodar dijeli talente svojim slugama i odl azi - sve ove prispodobe govore o temi odlaska Boga. Zapravo, Isusove prispodobe su unaprijed ukazale na sredinje pitanje u suvremenom svijetu: "Gdje je Bog sada?" Suvremeni odgovor, od ljudi kao to su Nietzsche, Freud, Marx, Camus i Beckett, glasi da nas je zemljoposjednik napustio, ostavljajui nas da postavimo vlastita p ravila. Deus absconditus. Na mjestima kao to su Auschwitz i Ruanda vidjeli smo ive verzije ovih prispodoba, zorne primjere toga kako e netko postupiti kad prestane vjerovati u suverenog zem ljoposjednika. Ako nema Boga, kako je to rekao Dostojevski, onda je sve dozvoljeno. itajui dalje, doao sam do jo jedne prispodobe, one o ovcama i^ jarcima, vjerojatno p osljednje koju je Isus ispriao. 220 UZAAE - PRAZNO VEDRO NEBO

Kad Sin ovjeji doe u slavi i svi aneli njegovi s njime, sjest e na prijestolje slave svoje. I sabrat e se pred njim svi narodi, a on e ih jedne od drugih razluiti kao to pastir razluuje ovce od jaraca. Postavit e ovce sebi zdesna, a jarce slijeva. Tada e kralj rei onima sebi zdesna: "Doite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u bat inu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; oednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodi ste me; u tamnici bijah i dooste k meni." Tada e mu pravednici odgovoriti: "Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahrani smo te; ili edna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnus mo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i doosmo k tebi?" A kralj e im odgovoriti: "Zaista, kaem vam, to god uiniste jednomu od ove moje najma nje brae, meni uiniste!" Zatim e rei i onima slijeva: "Odlazite od mene, prokleti, u oganj vjeni, pripravlje n avlu i anelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; oednjeh i ne dadoste mi pit i; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!" Tada e mu i oni odgovoriti: "Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili edna, il i stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne po-sluismo te?" Tada e im on odgovoriti: "Zaista, kaem vam, to god ne uiniste jednomu od ovih najman jih, ni meni ne uiniste." I otii e ovi u muku vjenu, a pravednici u ivot vjeni. Ova mi je posljednja prispodoba bila dobro poznata. Ona je snana i zbunjujua vie od svega to je Isus ikada rekao. Ali nikad ranije nisam primijetio njezinu loginu povezanost sa e tirima prispodobama koje joj prethode. Prispodoba o ovcama i jarcima na dva naina odgovara izravno na pitanje koje posta vljaju ostale prispodobe: problem odsutnog zemljoposjednika, odsutnog Boga. Prvo nagovjeta da e se gospodar vratiti na dan suda, kad e doi neizbjena kazna - doslovno. Odsutni e se vra titi, Ovaj 221 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO put u sili i slavi, da naplati sve to se dogodilo na zemlji. "Galilejci", rekli s u aneli, "to stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uznesen na nebo isto e tako doi kao to ste vidjeli da odlazi na nebo." Drugo, prispodoba ukazuje na meuvrijeme, na stoljetni interval u kojem danas ivimo , na vrijeme kad se ini da je Bog odsutan. Odgovor na ovo najsuvremenije pitanje istovremeno j e dubok i okantan. Bog se uope nije potajno sklonio. Umjesto toga preruio se na najneoekivanij i nain, u stranca, siromaha, gladnoga, zatvorenika, bolesnika, bijednika na zemlji: "Kaem v am, to god uiniste jednom od ove moje najmanje brae, meni uiniste!" Ako ne moemo otkriti Boju

prisutnost u svijetu, moda smo ga traili na pogrenim mjestima. Komentirajui ovaj ulomak, veliki ameriki teolog Jonathan Edvvards rekao je da je B og odredio siromahe za svoje "primatelje". Poto svoju ljubav ne moemo izraziti inei neto od ega e Bog izravno imati koristi, on eli da uinimo neto korisno za siromahe kojima je dodijelj ena zadaa da primaju kransku ljubav. Jedne veeri, dok sam odsutno mijenjao kanale na televizoru, naiao sam na neto to je izgledalo kao djeji film; glumila je mlada Havlev Mills. Opustio sam se i poeo pratiti odvij anje radnje. Ona i dvije prijateljice su, igrajui se u sjeniku, naile na skitnicu (Alan Bates) koji je spavao u slami. "Tko si ti?", pitala je Mills. Skitnica se iznenada probudio i, ugledavi djecu, p romrmljao: "Isus Krist!" Ono to je smatrao beznaajnim rijeima djeca su uzela kao istinu. Stvarno su vjeroval a da je taj ovjek Isus Krist. Tijekom itavog filma [Whistle Down the Wind) postupala su prema skitnici s divljenjem, potovanjem i ljubavlju. Donosili su mu hranu i pokrivae, sjedili i raz govarali s njim i priali mu o svojem ivotu. S vremenom je njihova njenost preobrazila skitnicu, pobje glog osuenika koji nikad nije naiao na takvo milosre. Millsina majka napisala je ovu priu s namjerom da bude alegorija onoga to bi se mo glo dogoditi kad bismo svi doslovno uzeli Isusove rijei o siromasima i nevoljnima. Sluei njima, mi sluimo Isusu. "Mi smo kontemplativan red", rekla je Majka Tereza jednom bogatom amerikom posjetitelju koji nije mogao shvatiti njezinu gorljivu posveenost talogu Kalkute. "Prvo mediti ramo o Isusu, a onda izlazimo i traimo^ ga preruenog." 222 UZAAE - PRAZNO VEDRO NEBO Dok sam razmiljao o posljednjoj prispodobi u Mateju, 25. poglavlju, postao sam sv jestan da su mnoga moja pitanja o Bogu zapravo slina bumerangu koji mi se odmah vraa. Zato Bog d oputa da se u getu Brook-lvna ili pored rijeke smrti u Ruandi raaju bebe? Zato Bog doputa da postoje zatvori, sklonita za beskunike, bolnice i izbjegliki logori? Zato Isus nije sredio z brku u svijetu tijekom godina koje je proveo na zemlji? Prema ovoj prispodobi, Isus je znao da e u svijetu koji ostavlja za sobom biti si romaha, gladnih, zatvorenika i bolesnih. Jadno stanje svijeta nije ga iznenadilo. On nije planira o da se pozabavi njime: imao je jedan dugoroan i jedan kratkoroan plan. U dugoroni plan ubrajao je s voj povratak u sili i velikoj slavi, da uredi planet zemlju. Kratkoroni plan znaio je prenoenje zadae na one koji e na kraju dovesti do osloboenja svemira. On je uzaao da bismo mi mogli zauzet i njegovo mjesto. "Gdje je Bog kad ljudi pate?", esto sam pitao. Odgovor je jo jedno pitanje: "Gdje je crkva kad ljudi pate?"

* * * Posljednje pitanje je, naravno, problem povijesti u nekoliko rijei, ali i razlog t o kaem da Isusovo uzaae predstavlja moju najveu borbu vjere. Kad je otiao, Isus je kljueve kraljevstva o stavio u eprtljavim rukama. Za sve vrijeme mojeg traganja za Isusom povlaila se jedna suprotna tema: potreba da skinem slojeve praine i prljavtine koje je stavila sama crkva. U mojem sluaju Isus je bio zamraen rasizmom, netolerancijom i sitniavim legalizmom fundamentalistikih crkava na jugu. Ruski ili europski katolik suoava se sa sasvim drukijim procesom obnove. "Jer ne samo praina, ve i previe zlata moe pokriti pravu osobu", pisao je Nijemac Hans Kiing o svojoj vlasti toj potrazi. Mnogi, preveliki broj njih, potpuno naputa potragu; odgurnuti od crkve, oni nikad ne uspiju stii do Isusa. "teta to odmah za Isusovim petama dolaze krani", primjeuje Annie Dillard. Njezina izj ava podsjea me na majicu koju moemo vidjeti na suvremenim politikim skupovima: "Isuse, spasi nas... od svojih sljedbenika." I na jednu reenicu iz novozelandskog filma Nebeska stvorenja (Heavenlv Creatures) u kojem dvije djevojke opisuju svoje zamiljeno kraljevstvo: "Ono je kao nebo, samo bolje - u njemu nema krana!" 223 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO Problem se ve rano pokazao. Komentirajui crkvu u Korintu, Frede-rick Buechner pie: "Oni su u stvari bili Kristovo tijelo, kao to im je Pavao ovdje pisao u jednoj od najtrajni jih metafora Kristove oi, ui, ruke - ali nain na koji su djelovali mogao je Krista ostaviti samo krvlju podlivenih oiju, gluhih uiju i sakatih ruku da nastavi Boje djelo u pa-lome svijetu ." U etvrtom stoljeu je oajni sv. Augustin pisao o podijeljenoj crkvi: "Oblaci odjekuju grmljav inom da Dom Gospodnji treba graditi po itavoj zemlji; a ove abe sjede u svojoj movari i krekeu 'Mi smo jedini krani!'" Mogao bih nekoliko stranica napuniti takvim ivopisnim citatima, a svi oni naglaava ju rizik u povjeravanje Bojeg renomea takvima kakvi smo mi. Protivno Isusu, mi nismo savren i zraz Rijei. Mi govorimo zbrkanom sintaksom, mucamo, mijeamo jezike, stavljamo naglaske na pog renim mjestima. Kad svijet gleda ne bi li vidio Krista, on vidi, slino piljskim stanovni cima u Platonovoj alegoriji, samo sjene stvorene svjetlom, ali ne i samo svjetlo. Zato ne izgledamo vie kao crkva koju je Isus opisao? Zato Kristovo tijelo tako malo nalikuje njemu? Ako je Isus mogao predvidjeti takve katastrofe kao to su kriarski ratovi, i nkvizicija, kranska trgovina robljem, apartheid, zato je uope uzaao? Ne mogu dati uvjerljiv odgovor na takva pitanja, jer sam sam dio problema. Ako g a potanko ispitam, moje pitanje poprima zbunjujui osobni oblik: Zato mu ja tako malo nalikuj

em? Nudim samo tri zapaanja koja mi pomau da shvatim ono to se dogodilo od Isusova uzaaa. Prvo, crkva je donijela svjetlo, ali i tamu. U Isusovo ime sv. Franjo je poljubi o prosjaka i skinuo svoju odjeu, Majka Tereza je osnovala Dom za umirue, Wilberforce je oslobodio robo ve, general Booth je osnovao urbanu Vojsku spasa, a Dorothv Dav je hranila gladne. Takvo se djelo nastavlja: kao novinar sreo sam edukatore, urbane propovjednike, lijenike i medicinske sestr e, lingviste, dobrotvorne radnike i ekologe koji diljem svijeta slue za malu plau i jo manje priz nanja, a sve u Isusovo ime. S druge strane, Michelangelo, Bach, Rembrandt, graditelji katedrala i mnogi slini njima ponudili su najbolje svojim stvaranjem "samo na slavu Bogu". Boje ruke na z emlji su od uzaaa postale ire. Ne vidim svrhe u prebrojavanju i odvagivanju promaaja crkve i njezinih uspjeha. K onana rije e doi od vlastite Boje prosudbe. Prvih 224 UZAAE - PRAZNO VEDRO NEBO nekoliko poglavlja Otkrivenja pokazuje kako Bog realno gleda na crkvu, a ipak No vi zavjet na drugim mjestima jasno pokazuje da smo Bogu dragi: mi smo "draga svojina", "miris ugodan", "mila moja batina". Ne mogu shvatiti ovakve tvrdnje; jednostavno ih prihvaam vjerom. Sam o Bog zna to mu je ugodno. Drugo, Isus preuzima punu odgovornost za bitne dijelove svoga tijela. "Ne izabra ste vi mene, nego ja izabrah vas", rekao je svojim uenicima, a to su bili upravo oni vragolani koji su ga tjerali u oaj i koji e ga uskoro napustiti u trenucima najvee potrebe. Mislim na Petra ija arogantn ost, ljubav, tvrdoglavost, pogreno usmjerena strast i bezvjerna izdaja u obliku embrija prikaz uju devetnaest stoljea povijesti. Na "stijeni" kakva je on, Isus je sagradio svoju Crkvu i obeao da je vrata paklena nee nadvladati.* Hrabri me kad promatram Isusa s njegovim uenicima. Nikad ga nisu vie razoarali nego u noi njegove izdaje. A upravo tada, kae Ivan, Isus ih je "do kraja ljubio", a onda im je povjerio kraljevstvo. Na kraju, problem Crkve se ne razlikuje od problema pojedinog kranina. Kako skup n esvetih mukaraca i ena moe biti Kristovo tijelo? Mogu odgovoriti drukijim pitanjem: Kako moe greni ovjek, ja sam, biti prihvaen kao Boje dijete? Jedno udo omoguuje drugo. Podsjeam se na uzviene Pavlove rijei o Kristovoj zarunici i Bojem hramu, koje je uput io skupini grozno pokvarenih pojedinaca u mjestima kao to je Korint. "To pak blago i mamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude oito Boja, a ne od nas", pisao je P avao u jednoj od najtonijih ikad napisanih izjava. Romanopisac Flannerv O'Connor, kojeg se nikad nije moglo optuiti da prelazi preko ljudske pokvarenosti, jednom je odgovorio na pismo itatelja koji se alio na stanje u crkvi

. "ini mi se da itavo vae nezadovoljstvo s Crkvom potjee od nepotpunog razumijevanja grijeha", poeo je O'Connor: ... ini mi se da zapravo zahtijevate da Crkva uspostavi nebesko kraljevstvo na ze mlji sada odmah, da se Sveti Duh odmah preobrazi u * Charles VVilliams komentira da se Isus, "prema komentatorima o vjerskim voama s vojeg vremena nikad nije mnogo nadao od crkvenih dunosnika. Najvie to je mogao bilo je ob eati da je vrata pakla nee nadvladati. Gledajui povijest Crkve, to je jedino to moemo smatrati da nisu uinila." 225 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO svakom tijelu. Sveti Duh se rijetko kad pokazuje na povrini bilo ega. Vi traite da se ovjek odmah vrati u stanje u kojem ga je Bog stvorio, a izostavljate stranu radikalnu l judsku ponositost koja uzrokuje smrt. Krist je bio razapet na zemlji, a Crkva je razapeta u vremen u... Crkva je osnovana na Petru koji se triput odrekao Krista i koji sam nije mogao hodati po vodi. Vi oekujete od njegovih nasljednika da hodaju po vodi. itava se ljudska priroda estoko opire m ilosti, jer nas ona mijenja, a promjena je bolna. Sveenici joj se opiru kao i ostali. Imati Crkvu onakvom kakvom je vi elite zahtijevalo bi stalno udotvorno Boje mijeanje u ljudske poslove... Dvjema frazama vrijednima spomena O'Connor je prikazao izbor pred kojim se Bog n alazi kad promatra ljudsku povijest: angairati se u "stalnom udotvornom mijeanju u ljudske po slove", ili dopustiti sebi da bude "razapet u vremenu" kao njegov Sin na zemlji. S nekoliko izuzetaka, Bog, ija je priroda ljubav koja ivi sama za sebe, odluio se za drugu mogunost. Krist nosi rane crkve, kao to je nosio rane prouzroene raspeem. Ponekad se pitam to je bolnije. 226 13. Kraljevstvo - Penica meu korovom Ljudska me komedija ba mnogo ne privlai. Ne pripadam potpuno ovom svijetu... Ja sa m od drugdje. I vrijedi potraiti to drugdje iza zidova. Ali gdje je? ElIGENE IONESCO 13. Kraljevstvo - Penica meu korovom Svake jeseni crkva koju sam pohaao u djetinjstvu prireivala je proroku konferenciju . Sjedokosi mukarci poznatih imena rairili bi preko podijuma svoje proroke karte - plahte na ko jima su fluorescentnim bojama prikazane zvijeri i vojske - i objanjavali "posljednje dane " u kojima ivimo. Sluao sam zadivljen i u strahu dok su povlaili ravnu crtu juno od Moskve do Jeruzal ema i skicirali pokrete milijunskih armija koje e se uskoro okomiti na Izrael. Saznao s am da je deset lanica Europskog zajednikog trita upravo ispunilo Danielovo proroanstvo o zvijeri s d eset rogova. Ubrzo emo svi nositi broj utisnut na svojem elu, ig zvijeri i biti registri

rani na raunalu negdje u Belgiji. Na naem planetu izbit e nuklearni rat i mi emo se nai na samom rub u unitenja, dok se u posljednjoj sekundi ne bude vratio sam Isus vodei vojske praved nosti. Ovaj scenarij izgleda mnogo nevjerojatniji sada kad je mo Rusije opala i kad se Z ajedniko trite (danas Europska unija) proirilo na vie od deset lanica. Meutim, ono to mi je ostalo d o danas nisu toliko pojedinosti proroanstva koliko njihov utjecaj na moje osjeaje. Odrasta o sam istovremeno uplaen i pun oajnike nade. U srednjoj koli poeo sam uiti kineski, a moj br at ruski, kako bi jedan od nas mogao komunicirati s osvajakom vojskom s bilo koje st rane. Moj stric je otiao korak dalje: spakirao je svoju obitelj i preselio u Australiju. Ali usre d sveg tog straha imali smo i nadu: premda sam bio siguran da e svijetu uskoro doi kraj, ipak sam svoju dj etinju vjeru polagao na uvjerenja da e Isus nekako pobijediti. 229 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO Kad sam kasnije itao crkvenu povijest, saznao sam da su ranije -tijekom prvih des etljea kranstva, krajem desetog stoljea, krajem etrnaestog, u Napoleonovo doba, za Prvog sv jetskog rata, za vrijeme osovine Hitler-Mussolini - esto na povrinu izbijale vizije o kraj u svijeta. Nedavno, za vrijeme Zaljevskog rata 1991, Saddam Hussein je proglaen Antikristom, novim ovjekom koji e pokrenuti apokalipsu. Svaki put su krani prolazili kroz ciklus straha , nade i postienog razoaranja. Nakon svega, kraj svijeta jo nije stigao. Takoer sam saznao da je idovski narod stalno prolazio kroz isti ciklus, nikad toli ko oit kao u prvom stoljeu nae ere. U to su vrijeme mnogi idovi oekivali da se pojavi Mesija koji e ih osloboditi od terora Rima; to je bila nada koju je ovjek iz Nazareta prvo zapalio , a onda ju je uguio. Da bih razumio Isusa i zadau koju je poslije svojeg uzaaa ostavio za sobom, mo ram se jo jednom vratiti u njegovo doba, ponovno se smjestiti u njegovo vrijeme, sluati g a dok govori o temi koja mu je bila draa od bilo koje druge: o Bojem kraljevstvu. Ono to je o Bojem kraljevstvu rekao u prvom stoljeu ima veliku vanost za mene danas u dvadesetome. * * * U Isusovo vrijeme idovi su paljivo prouavali iste ulomke iz Daniela i Ezekiela koji e kasnije imati tako vano mjesto u prorokim konferencijama u mojem djetinjstvu.* Mi se nismo slagali u nekim pojedinostima - sjeverna Europa je u to vrijeme bila uma prepuna barbara a ne Zajedniko trite, a Rusija je bila nepoznata - ali nae vizije Mesije su se poklapale: oekivali smo heroja osvajaa. Tko god objavio: "Zbilja je dolo kvarna kraljevstvo Boje", svakako bi u mi slima svojih sluatelja izazvao sliku politikog voe koji e se pojaviti, preuzeti vlast i poraziti najmonije ikad poznato carstvo.

U takvoj sredini Isus je dobro razumio eksplozivnu silu rijei Mesija. Prema prosu dbi VVilliama Barclava: "Da je Isus javno ustvrdio da je Mesija, * Knjievnici koji su tako uporno prouavali starozavjetna proroanstva nisu prepoznal i Isusa kao ispunjenje tih proroanstava. Ne bi li njihov promaaj u tumaenju znakova prvog dolas ka trebao biti upozorenje za nas danas koji s takvim pouzdanjem objavljujemo znakove Isuso va drugog dolaska? 230 KRALJEVSTVO - PENICA MEU KOROVOM nita ne bi moglo zaustaviti beskorisnu plimu ubijanja." Premda se sam Isus nije s luio ovom titulom, prihvaao ju je kad su ga drugi nazivali Mesijom, a evanelja pokazuju kako je i njegovim uenicima postupno svanjivalo da njihov uitelj nije bio nitko drugo do dugo oekivani Kralj. Isus je poticao takva uvjerenja sluei se rijeju koja je ubrzala puls njegova naroda . "Pribliilo se kraljevstvo nebesko!", objavio je u svojoj prvoj poruci. Svaki put kad bi je izg ovorio, ova bi rije budila uspomene: arene zastave, bljetave vojske, zlato i slonovau iz Salomonovih da na, obnovu drave Izrael. Ono to e se dogoditi, rekao je Isus, daleko e nadmaiti sve to se dogodil o u prolosti: "Kaem vam: mnogi su proroci i kraljevi htjeli vidjeti to vi gledate, ali nisu vidjeli; i uti to vi sluate, ali nisu uli!" Jednom drugom prigodom provokativno je izjavio: "Ovdje je i vie od Salomona!" Zeloti su stajali na rubu okupljenih Isusovih sluatelja, naoruani i dobro organizi rani gerilci, nestrpljivo ekajui da se bore protiv Rima, ali na njihovo zaprepatenje signal za po bunu nije nikad doao. S vremenom, Isusov nain ponaanja razoarao je sve koji su traili tradicionalnog vou. Bio je sklon izbjei, a ne teiti k velikim skupinama. Uvrijedio je uspomenu na Izraelov e slavne dane kad je kralja Salomona usporedio s obinim ljiljanom. Jednom ga je mnotvo htjelo si lom okruniti za kralja, ali on se tajanstveno povukao. I kad je Petar konano izvukao ma da ga b rani, Isus je iscijelio rane rtvi. Nezadovoljnom mnotvu postalo je jasno da Isus govori o sasvim drukijem, neobinom kraljevstvu. idovi su htjeli ono to su ljudi oduvijek htjeli od vidljivog kraljevs tva: pile u svakom loncu, punu zaposlenost, jaku vojsku koja e odbiti napadae. Isus je navijetao kralj evstvo koje je znailo odrei se sebe, uzeti na sebe kri, odrei se bogatstva, ak ljubiti svoje neprija telje. Dok je to objanjavao, oekivanja mnotva su se raspadala. Do trenutka kad su Isusa pribili na ukrtene drvene grede, svi su izgubili nadu i povukli se. Znanstvenici kau da idovi prvog stoljea nisu znali za Mesiju patnika. to se dvanaest orice tie, bez obzira koliko esto ili koliko jasno ih je Isus upozoravao na svoju predstojeu smrt, to im nikada nije bilo jasno. Nitko nije mogao zamisliti Mesiju koji umire. Rije kraljevstvo znaila je za Isusa jedno, a za mnotvo sasvim drugo. Isusa su u vel

ikoj mjeri odbacili zato to nije odgovarao nacionalnoj slici o tome kako bi Mesija trebao iz gledati. 231 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO Jedno me pitanje dugo proganjalo. S obzirom na njihova oekivanja, zato je Isus rij eju kraljevstvo stalno poticao nade svojih sljedbenika? (Samo u Matejevu evanelju javlja se pedes et i tri puta.) Uporno se vezivao uz izraz kojeg su oito svi pogreno razumjeli. Na to je Isus misli o pod Bojim kraljevstvom! Velika je ironija da je onaj, koji je tako razoarao oekivanja svojeg naroda u povi jesti, postao poznat kao kralj - u toj mjeri da je oblik ove rijei postao njegovo "prezime". Kr ist, ili Christos na grkom, prijevod je hebrejske rijei Messiah, koja znai pomazanik i odnosi se na drev ni nain krunidbe kraljeva. Svi mi koji se nazivamo krist-jani, odjek smo rijei koja je to liko zbunjivala ljude u Isusovo doba. Pitam se: da li mi bolje razumijemo kraljevstvo Boje? * * * Isus nije nikad ponudio jasnu definiciju kraljevstva; umjesto toga iznosio je sv oje vienje tog kraljevstva neizravno preko niza pria. Njegov izbor slika vrlo je dojmljiv: svako dnevni prikazi obraivanja zemlje, ribarenja, ene koja pee kruh, trgovca koji kupuje bisere. Nebesko kraljevstvo je kao zemljoradnik koji izlazi sijati. Kao to to svaki zemlj oradnik zna, nee svako sjeme koje posijete donijeti rod. Neko padne meu kamenje, neko pojedu ptice i poljski mievi, neko ugui korov. Sve to zemljoradniku izgleda normalno, ali heretino tradicionalnom graditelju kra ljevstva. Ne prosuuju li se kraljevi po svojoj moi, svojoj sposobnosti da podanicima nametnu sv oju volju, po svojoj snazi odbijanja neprijatelja? Isus je ukazivao na to da Boje kraljevstvo d olazi sa silom kojoj se moemo oprijeti. Ono je krotko, nenametljivo i koegzistira sa zlom - to je poruk a koja svakako nije mogla zadovoljiti patriotske idove sklone pobuni. Pogledajte goruiino sjeme, tako maleno da moe pasti na zemlju i ostati neprimijeeno za ljude i ptice. Meutim, ako mu damo vremena, sjeme moe niknuti i narasti u grm koji nadilaz i sve druge biljke u vrtu, toliko velik i bujan da dolaze ptice i gnijezde se u njegovim gra nama. Tako funkcionira Boje kraljevstvo. Ono poinje tako maleno da ga ljudi preziru i ne vjer uju da e uspjeti. Ali usprkos svemu, Boje kraljevstvo 232 KRALJEVSTVO - PENICA MEU KOROVOM e rasti i iriti se diljem svijeta, donosei sjenu bolesnima, siromasima, zatvorenici ma, nevoljenima. Nebesko kraljevstvo slino je trgovcu koji se specijalizirao za rijetke dragocjeno sti. Jednog dana nalazi tako prekrasan biser da bi princeze poludjele od zavisti. Prepoznajui njeg ovu vrijednost, trgovac prodaje sve to ima da bi ga kupio. Premda ga kupnja kota svega to ima, on s e zbog toga

ni trenutka ne kaje. On kupuje s radou, smatrajui to krunskim uspjehom svojeg ivota: blago e ga nadivjeti, ostat e dugo nakon to nestane njegovo obiteljsko ime. Tako djeluje Boj e kraljevstvo. rtva - odreci se sebe, uzmi svoj kri - ispada da je mudro ulaganje ko jemu posljedica nije kajanje ve neiskaziva radost. To su prie koje je Isus ispriao. Meutim, dok ponavljam ove prispodobe shvaam kako se moje razumijevanje daleko odvojilo od ovih domaih slika. Sklon sam zamiljati istu vrstu kraljevstva kao idovi: vidljivo, mono kraljevstvo. Mislim na Konstantina koji vodi svoju vojsk u, sa titovima ukraenima kriem, sa sloganom "U ovome znaku pobijedi!" Mislim na vojske koje stupa ju preko plahti na prorokim konferencijama. Oito je potrebno da ponovno ujem Isusov opis Boje g kraljevstva. Mi u dvadesetom stoljeu, u eri koja ima malo pravih "kraljeva", zamiljamo kraljevs tva s pojmovima sile i polarizacije. Mi smo djeca revolucije. Prije dva stoljea u Sjedi njenim Amerikim Dravama i u Francuskoj ugnjetavani su ustali i svrgnuli vladajue sile. Kasnije su, u mjestima kao to su Rusija i Kina, marksisti poveli pobune s ideologijom koja je postala neka v rsta religije: oni su, u stvari, svu povijest poeli smatrati proizvodom klasne borbe ili dijalektikog materijalizma. "Radnici, ujedinite se! Odbacite svoje okove!", vikao je Marx i oni su to uinili, u veem dijelu naeg krvavog stoljea. Neko vrijeme pokuao sam itati evanelja oima liberalne teologije. Na kraju sam morao zakljuiti da, bez obzira to ono bilo, Boje kraljevstvo svakako nije poziv na nasilnu revoluc iju. idovi u prvom stoljeu vjerojatno su oekivali takav pokret. Bojinice su bile jasne: ugnjetav ani idovi protiv zlih Rimljana - pogana koji su ubirali poreze, trgovali robljem, regulira li religiju i nasilno uklanjali disidente. U takvim prilikama 233 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO zeloti su uputili poziv slian Marxovu: "idovi, ujedinite se! Odbacite svoje okove! " Ali Isusova vijest o kraljevstvu nije imala veze s politikom polarizacije. Dok sam itao evanelja, inilo mi se da Isus iznosi dvojaku poruku. Ugnjetavaima je up utio rijei upozorenja i suda. Prema silama vlasti postupao je s blagim omalovaavanjem, Herod a je nazvao "lisicom" (idovski izraz za bezvrijednu i beznaajnu osobu) i pristao platiti hrams ki porez "da ih ne sablaznimo". Nije se mnogo bavio politikom; uostalom, vlast je bila ta koja ga j e pokuavala unititi. Ugnjetavanima, svojim primarnim sluateljima, Isus je ponudio vijest utjehe. Sirom ahe i tlaene nazvao je "blaenima". Nikad nije poticao ugnjetavane da se dignu i zbace svoje ok ove. Rijeima koje su morale ra-srditi zelote, Isus je zapovijedio: "Ljubite neprijatelje." On je prizivao drukiju

vrstu sile: ljubav, a ne prisiljavanje. Ljudi koji su u Isusu vidjeli svojeg politikog spasitelja stalno su bili zbunjiva ni njegovim izborom drutva. Postao je poznat kao prijatelj ubiraa poreza, skupine koja je bila javno p ovezana s tuinskim izrabljivaima, a ne s izrabljivanima. Premda je igosao vjerski sustav svoj eg vremena, postupao je s potovanjem prema voi kao to je bio Nikodem; iako je upozoravao na opa snost koju donosi novac i nasilje, pokazao je ljubav i saaljenje prema bogatom mladom knezu i rimskom centurionu. Ukratko, Isus je potovao dostojanstvo ljudi, bilo da se s njima slagao ili ne. Ni je namjeravao uspostaviti svoje kraljevstvo na rasnoj ili klasnoj osnovi, ili na drugim slinim podjelama. Svatko, ak i polutanka poput one ene s pet mueva ili umirui razbojnik na kriu, bio je dobrodoa o u njegovo kraljevstvo. Osoba je uvijek bila vanija od bilo kakve kategorije ili eti kete. Osjeam kako me ova Isusova karakterna crta osuuje svaki put kad se ukljuim u neku s tvar u koju vrsto vjerujem. Kako je lako pridruiti se politici polarizacije, pa ustanoviti kak o preko povorke demonstranata dovikujem "neprijatelju" na drugoj strani. Kako je teko zapamtiti d a me Boje kraljevstvo poziva da ljubim enu koja je upravo izila iz klinike za pobaaj (da, i n jezina lijenika), promiskuitetnu osobu koja umire od AIDS-a, bogatog veleposjednika koji izrabljuj e Boje stvaranje. Ako ne mogu voljeti takve ljude, onda se moram pitati jesam li stvarn o razumio Isusovo evanelje. 234 KRALJEVSTVO - PENICA MEU KOROVOM Politiki pokret po svojoj prirodi povlai crte, pravi razlike, proglaava sud; nasupr ot tome, Isusova ljubav prelazi preko crta, nadilazi razlike i dijeli milost. Bez obzira na oprav danost nekog predmeta - bilo da se radi 0 desniarskom lobijupro-life* ili ljeviarskom lobiju mir-i-pravda - politiki pokret i se izlau riziku da se ogrnu platem sile koji gui ljubav. Od Isusa uim da, bez obzira u kakvo j aktivnosti sudjelujem, ne smijem odagnati ljubav i poniznost; u protivnom izdajem nebesko k raljevstvo. * * * Ako sam u iskuenju da Boje kraljevstvo vidim kao jo jednu strukturu vlasti, dovoljn o je da se obratim izvjetaju o suenju u Jeruzalemu, sceni koja dva kraljevstva dovodi u oito s uprotan poloaj. Tog najvanijeg dana vladari "kraljevstva ovoga svijeta" licem u lice suoili su se s Isusom 1 njegovim kraljevstvom. Dva kralja, Herod i Isus, utjelovila su vrlo razliite vrste vlasti. Herod je imao legije rimskih vojnika da silom nametne svoju volju, a povijest biljei kako je tu silu koristio: ukrao je enu svome bratu i dao zatvoriti sve disidente, odrubio je glavu Ivanu Krstitelju, kao vrhu nac zabave. I Isus je

imao silu, ali ju je milosrdno koristio da nahrani gladne i ozdravi bolesne. Her od je imao zlatnu krunu, palae, straare i sva vidljiva obiljeja kraljevske vlasti. Za Isusa je najblie formalnoj krunidbi, ili Mesi-jinu "pomazanju", bio zbunjujui prizor kad je jedna ena na loem glasu izlila miris na njegovu glavu. Dobio je titulu "Kralj idovski" kao presudu za zloin. Njeg ova "kruna", nainjena od trnja, bila je samo jo jedan izvor bola. I premda je mogao pozvati leg iju anela da ga zatiti, on je to odbio. Isus je dosljedno odbijao koristiti silu primoravanja. Svjesno je pustio jednog uenika da ga izda i onda se predao bez protesta onima koji su ga doli uhititi. Nikad se ne prestajem u diti da kranska nada poiva na ovjeku ija je vijest odbaena i ija je ljubav prezrena, koji je bio osuen na smrt kao zloinac. Unato Isusova jasnog primjera, mnogi od njegovih sljedbenika nisu se mogli odupri jeti izboru Herodova puta umjesto Isusova. Kriari koji su opljakali Bliski istok, konkvistador i koji su maem obratili Novi svijet, * Pro-life je pokret koji se protivi pobaaju. 235 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO kranski istraivai u Africi koji su suraivali s trgovcima robljem - jo uvijek osjeamo o antne posljedice njihovih pogreaka. Povijest pokau je da kad god se crkva slui alatima sv jetovnih kraljevstava, ona gubi dje lotvornost ili postaje tiranijom kao svaka druga stru ktura vlasti. I kad goc se crkva mijea s dravom (Sveto Rimsko Carstvo, Cromwellova Engle ska, Calvinova ene va), privlanost vjere takoer trpi. Ironija je to na< potovanje u svijetu opada razmjerno e nerginosti kojom pokuavamc druge prisiliti da prihvate nae gledite. Ovce meu vukovima, siuno sjeme u vrtu, kvasac u krunom tije stu, sol u hrani: Isusov e metafore kraljevstva opisuju vrstu "tajne sile' koja djeluje iznutra. On nije re kao ni rije o trijumfalnoj crkvi koja dijel mo s vlastima. Boje kraljevstvo, po svemu sudei, najb olje djeluje i manjinskim pokretima, nasuprot kraljevstvu ovoga svijeta. Kad naraste vee, prirod a kraljevstva se neprimjetno mijenja. Zbog toga me, moram usput rei, zabrinjava nedavna pojava moi meu kranima u Sjedinjeni m Amerikim Dravama, koji se izgleda sve vie i vie oslanjanju na politika sredstva. U pr olosti su krani bili ignorirani ili prezirani; sada im se ulaguje svaki bistri politiar. Pose bne se evangelici poistovjeuju s odreenim politikim stavom, i to u toj mjeri da mediji naizmjenino kor iste izraz "evangelika" ili "religijska desnica". Kad upitam nekog stranca: "to je evangeliki kranin?" dobivam odgovor koji otprilike glasi ovako: "Netko tko podrava obiteljske vrijedn osti i protivi se pravima homoseksualaca i pobaaju." Ovaj me trend zabrinjava, jer Isusovo evanelje nije bila politika platforma. Treba

se suoiti s problemima s kojima se krani suoavaju u svjetovnom drutvu, razgovarati o njima i don ijeti odgovarajue zakone, a demokracija daje kranima sva prava da kau svoje miljenje. Ali m i se ne usuujemo toliko investirati u kraljevstvo ovoga svijeta da zanemarimo svoju glavn u zadau upoznavanja ljudi s drukijom vrstom kraljevstva, onoga koje se temelji iskljuivo n a Bojoj milosti i pratanju. Proglaavanje zakona za provoenje moralnosti slui potrebnoj funkciji, da obuzda zlo, ali ono nikad ne rjeava ljudske probleme. Ako za jedno stoljee, od danas, jedino to povjesniari mogu rei za evangelike bude da su 1990-ih zastupali obiteljske vrijednosti, onda nismo uspjeli ostvariti zadau koju nam je Isus povjerio: da grenicima prenesemo Boju ljubav pomir enja. 236 KRALJEVSTVO - PENICA MEU KOROVOM Isus nije rekao: "Po ovom e svi znati da ste moji uenici: ako budete proglaavali za kone, potiskivali nemoralnost i obnovili obzirnost u obitelji i vlastima", ve "ako bude te imali ljubavi jedni za druge". On je to izjavio u noi prije svoje smrti, u noi kad se ljudska si la predstavljena monim Rimom i cjelokupnom snagom idovskih vjerskih vlasti izravno sukobila s Bojom silom. Cijelog svog ivota Isus je bio ukljuen u neku vrstu "rata kulture" protiv krute vj erske institucije i poganskog imperija, ali je reagirao tako to je svoj ivot dao za one koji su mu se protivili. Na kriu im je oprostio. Doao je odozgo da prikae ljubav: "Uistinu, Bog je tako ljubio svij et te je dao svoga Sina Jedinoroenca..." Kad ga je rimski upravitelj Pilat otvoreno upitao je li on idovski kralj, Isus je odgovorio: "Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga s vijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan idovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde." Odano st kraljevstvu koje "nije odavde" osokolilo je kranske muenike koji su od smrti svojeg osnivaa nail azili na otpor kraljevstava ovoga svijeta. Nenaoruani vjernici upotrijebili su ovaj tekst protiv svojih rimskih progonitelja u Koloseumu, Tolstoj ga je upotrijebio da potkopa autoritet careva, a demonstranti za graanska prava koristili su ga u borbi protiv zakona o apartheidu na jugu Sjedinjenih Amerikih Drava i u Junoj Africi. On govori o vladavini koja nadilazi gr anice - a ponekad i zakone - drave i carstva. Drugom prigodom farizeji su upitali Isusa kada e doi Boje kraljevstvo. On je odgovo rio: "Kraljevstvo Boje ne dolazi primjetljivo. Niti e se moi kazati: 'Evo ga ovdje!' ili : 'Eno ga ondje!' Ta evo - kraljevstvo je Boje meu vama!" Jasno je da Boje kraljevstvo djeluje po pravilima koja se razlikuju od pravila sv akog zemaljskog kraljevstva. Boje kraljevstvo nema zemljopisnih granica, nema prijestolnice, nema zgrade

parlamenta, nema vidljivih kraljevskih vanjskih obiljeja. Njegovi sljedbenici ive meu svojim neprijateljima, a ne odvojeni od njih nekom ogradom ili zidom. Ono ivi i raste un utar ljudskih bia. Oni meu nama koji slijede Isusa zbog toga imaju dvojno dravljanstvo. Mi ivimo u van jskom kraljevstvu obitelji, gradova i drava, dok 237 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO istovremeno pripadamo Bojem kraljevstvu. Svojom zapovijedi, "Podajt dakle caru ca revo, a Bogu Boje", Isus je naglasio osnovnu napetost di koje bi moglo doi. Za prve krane odanost Bojem kraljevstvu ponekai je znaila sudbonosni sukob s Cezarovim vidljivim kraljevstvom . Povjesni ar Will Durant zakljuuje u svom djelu The Story of Civilisation: Nema vee drame u ljudskoj povijesti od pogleda na nekolicinu krana, prezrenih i ugn jetavanih od niza imperatora, koji podnose sve nevolje vatrenom ustrajnou, mnoe se bez buke, izgrauju red dok su njihovi neprijatelji stvarali kaos, bore se rijeju protiv maa, nadom pr otiv brutalnosti i na kraju pobjeuju najmoniju dravu koju povijest poznaje. Cezar i Krist su se sukobi li u areni i Krist je pobijedio. Vidjeli smo zorne primjere sukoba ovih kraljevstava u nae vrijeme, U komunistikim zemljama Albaniji, SSSR-u, Kini - vlasti su prisilile Kr ansku crkvu da prijee u ilegalu tak o da je, doslovce, postala nevidljiva. U valovima progonstva, tijekom 1960-ih i 1970-ih, na primjer, kineski vjernici bili su kanjavani globama, zatvarani i mueni, a lokalni propisi zabranili su veinu vjerskih aktivnosti. Ali unato ovom pritisku od strane vlasti, izbilo je duhovno buenje, moda najvee u povijesti crkve. Oko pedeset milijuna vjernika iskazalo je svoju privreno st nevidljivom kraljevstvu, premda su zbog toga stradali od vidljivog kraljevstva. U stvari, ini se da problemi nastaju kad crkva postane suvie usmjerena prema van i suvie se sprijatelji s vlastima. Kao to je poslije obilaska Kine rekla jedna pomonica amerik e zakonodavne vlasti: "Uvjerena sam da za nas postoji upozorenje u apolitikoj naravi kineske po dzemne crkve. Oni revno mole za svoje voe, ali paljivo odravaju nezavisnost. Mi imamo prednost to i vimo u sudionikoj demokraciji, ali radei gotovo itavo desetljee u amerikoj politici vidjela sam vie od jednog vjernika koji je svoju kransku batinu prodao za obrok zemaljskog variva. Mi se moramo stalno pitati: Je li na prvi cilj promjena nae vlasti ili nastojanje da se ivoti u vlasti i izvan nje mijenjaju za Krista?" Ili da pitanje postavimo ovako: je li na prvi cilj promjena vanjskog, politikog kr aljevstva ili promicanje Bojeg transcendentnog kraljevstva? U zemlji kakve su Sjedinjene Amerike Drave to je dvoje lako mogue pobrkati. 238

KRALJEVSTVO - PENICA MEU KOROVOM Odrastao sam u crkvi koja pored amerike zastave ponosno izlae "kransku zastavu" i mi bismo izraavali odanost objema. Ljudi bi primjenjivali na Sjedinjene Drave ulomke iz Sta rog zavjeta koji su oito bili namijenjeni vremenu kad je Bog djelovao preko vidljivog kraljev stva na zemlji, preko izraelske drave. Na primjer, esto sam sluao citiranje ovog retka kao formulu za nacionalno duhovno buenje: "Ako se ponizi moj narod na koji je prizvano Ime moje i pomoli se i potrai lice moje i okani se zlih putova, ja u ga tada usliati s neba i oprostiti mu grijeh i i zlijeit u mu zemlju." Naravno, naelo se moe primijeniti u opem smislu, ali je ovo nacionalno obea nje dano kao dio Bojeg zavjetnog odnosa s drevnim Hebrejima; prigoda je bila posveenje Salo monovog hrama, mjesta gdje e Bog boraviti na zemlji. Imamo li ikakva razloga pretpostavit i da je Bog nainio slian zavjetni sporazum sa Sjedinjenim Dravama? Uostalom, imamo li ikakvoga pokazatelja da Bog sada smatra Sjedinjene Drave ili b ilo koju drugu zemlju nekim nacionalnim entitetom? Isus je svoje prispodobe o kraljevstvu ispria o dijelom zato da ispravi takve nacionalistike ideje. Bog prvenstveno ne djeluje preko naroda ve preko kraljevstva koje nadilazi narode. Kad sada razmiljam o Isusovim priama o kraljevstvu, osjeam da dosta nelagode meu krani ma danas potjee od nejasnoe u pogledu ova dva kraljevstva, vidljivog i nevidljivog. S vaki put kad dolaze izbori, krani raspravljaju o ovom ili onom kandidatu, je li "Boji ovjek" za B ijelu kuu. Ako se vratim u Isusovo vrijeme, teko mi je zamisliti da bi on razmiljao je li Tib erije, Oktavijan ili Julije Cezar bio "Boji ovjek" za Carstvo. Za Boje kraljevstvo politika Rima bil a je potpuno nevana. U dananje vrijeme, kad Sjedinjene Amerike Drave postaju sve svje-tovnije, ini se da crkva i drava idu u dva razliita smjera. to vie razumijem Isusovu vijest o Bojem kraljevstvu, to sam manje uznemiren ovim trendom. Na stvarni izazov, na koji bismo trebali usredotoiti svoju snagu, ne bi trebao biti kristijaniziranje Sjedinjenih Drava (to je uvijek izgubljena bit ka) ve nastojanje da budemo Boje kraljevstvo u sve nepri-jateljskijem svijetu. Kako je to rekao Kar l Barth: "[Crkva] postoji zato... da u svijetu postavi novi znak koji se radikalno razlikuje od nj egovog [svjetovnog] ponaanja i koji mu protuslovi na nain koji puno obeava." Ironija je u tome: ako se Sjedinjene Drave stvarno kliu niz klizavu moralnu padinu , bilo bi bolje dopustiti crkvi - kao u Rimu i u Kini - da 239 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO "postavi novi znak... koji puno obeava". Bilo bi mi drae, priznajem, i vjeti u zeml ji u kojoj veina potuje Deset zapovijedi, ponaa se civilizi rano jedan prema drugome i jednom dnevno

saginje glavu na obinu, politiki neopredijeljenu molitvu. Osjeam odreenu nostalgiju za drutvenom klimom 1950-ih u kojoj sam odrastao. Ali ako se ta sredina ne vrati, neu zbog toga izgubiti san. Dok Amerika klizi, ja u raditi i moliti se da Boje kraljevstvo napre duje. Ako vrata paklena ne mogu nadvladati crkvu, sadanja politika scena teko moe predstavljati neku prijetnju. * * * Martin Buber je 1933. godine u Stuttgartu, u Njemakoj, raspravljao s jednim strunj akom za Novi zavjet o tome zato on, idov, ipak ne moe prihvatiti Isusa, premda mu se divi. Za kran e, poeo je, idovi moraju izgledati tvrdoglavi jer nepokolebljivo ekaju dolazak Mesije. Zato ne priznati Isusa Mesijom? "Crkva poiva na vjeri da je Krist doao i da je u tome spasenje koje je Bog dao ovjeanstvu. Mi, Izrael, ne moemo u to vjerovati... Mi znamo duboko u sebi, istiniti je, da povijest svijeta nije preokrenuta u samom svojem temelju - da svijet nije spaen. Mi slutim o da se ne moe spasiti." Buberova klasina tvrdnja dobila je dodatno znaenje tijekom sljedeih nekol iko godina, jer je u Njemakoj 1933. na vlast doao Adolf Hitler i uklonio sve sumnje oko toga j e li svijet spaen ili nije. Kako bi pravi Mesija mogao dopustiti da ovakav svijet i dalje pos toji? Jedino mogue objanjenje nalazimo u Isusovu uenju da Boje kraljevstvo dolazi u fazama . Ono je "sada", ali i "jo ne", sadanje, ali i budue. Ponekad je Isus naglaavao sadanji vid, k ao kad je rekao da je kraljevstvo "blizu" ili "u vama". U drugim prilikama pokazao je da s e to kraljevstvo nalazi u budunosti, kao kad je svoje uenike uio moliti: "Doi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji!" Martin Buber je u pravu kad kae da se na zemlji oi to ne vri Boja volja kao na nebu. Na vie raznih naina to kraljevstvo jo nije potpuno dolo. Moda bi se sam Isus sloio s Buberovom procjenom stanja svijeta. "U svijetu imate m uku", rekao je svojim uenicima. Takoer je upozorio na predstojee katastrofe: "A ut ete za ratove i za glasove o ratovima. Pazite, ne uznemirujte se. Doista treba da se to dogodi, ali to jo nije svretak." Prisutnost zla jami da e povijest biti prepuna sukoba i da e 240 KRALJEVSTVO - PENICA MEU KOROVOM se initi kako se svijet ne moe spasiti. Neko vrijeme Boje kraljevstvo mora postojat i uz aktivnu pobunu protiv Boga. Boje kraljevstvo napreduje polako, skromno, kao tajna napadaka sila koja djeluje unutar kra-ljevstava kojima vlada Sotona. Kako je to izrazio C. S. Levvi s: Zato Bog dolazi preruen u ovaj od neprijatelja okupiran svijet i osniva neku vrstu tajnog drutva da potkopa avla? Zato ne dolazi s vojnom silom, vrei invaziju? Moda zato to nije dovol jno moan? Zapravo, krani misle da e doi sa silom, osim to ne znamo kada. Ali moemo pogodit zato odlae svoj dolazak: eli nam pruiti mogunost da mu se dragovoljno pridruimo... Bog

ne vri invaziju. Ali pitam se da li ljudi, koji mole da se otvoreno i izravno umijea u na svijet, stvarno shvaaju kako e to izgledati kad doe. Kad se to dogodi, to e biti svretak svijeta. Kad dramski pisac stupi na pozornicu, komad je zavrio. Isusovi najblii uenici imali su problema da shvate ovaj dvojaki pogled na kraljevs tvo. Poslije njegove smrti i uskrsnua, kad su konano shvatili da Mesija nije doao kao kralj osva ja ve obuen u poniznost i slabost, ak i tada ih je zaokupljala jedna misao: "Gospodine, hoe li u ovo vrijeme Izraelu opet uspostaviti kraljevstvo?" Nesumnjivo su mislili da e vidljiv o kraljevstvo nadomjestiti vladavinu Rima. Isus se nije obazirao na njihovo pitanje ve im je za povijedio da vijest o njemu prenesu do krajeva zemlje. Upravo je tada, na njihovo iznenaenje, uziao i nestao im iz vida, kad su nakon nekoliko trenutaka aneli objasnili: "Ovaj Isus koji je od vas uznesen na nebo isto e tako doi kao to ste vidjeli da odlazi na nebo." Kraljevstvo za kojim su eznul i svakako e doi, ali ne jo sada. Moram priznati da sam mnogo godina izbjegavao razmiljati o Isusovu drugom dolasku djelomino, siguran sam, zbog reagiranja na maniju vezanu uz proroanstva u crkvi mo ga djetinjstva. Ovo uenje izazivalo je nelagodu, kao prie to su privlaile ljude koji su vjerovali u letee tanjure. Jo uvijek nisam siguran u pojedinosti drugog dolaska, ali sada ga v idim kao potrebni vrhunac Bojeg kraljevstva. U razmjeru u kojem crkva gubi vjeru u Kristov povratak i zadovoljava se onim to je u ovome svijetu udobno, a nije prethodnica kraljevstva iz drugog sv ijeta, mi se izlaemo opasnosti da izgubimo vjeru u suverenog Boga. 241 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO Bog je stavio na kocku svoj dobar glas. Novi zavjet ukazuje na vrije me kad e se prignuti "svako koljeno... I svaki e jezik priznati: 'Isus Krisl jest Gospodin!'" Ovo se oito jo ni je dogodilo. Nekoliko desetljea poslije Isusova uskrsnua apostol Pavao govorio je kako sva stvo renja za jedno uzdiu i mue se u poroajnim bolima ekajui izbavljenje koje se jo nije ostvarilo. Isusov prvi dolazak nije rijeio probleme planeta zemlje ve je predstavio viziju Bojeg kraljevst va kako bi pomogao skriti zemaljsku oaranost obmanom. Boje kraljevstvo pojavit e se u svoj svojoj punini tek prigodom Kristova drugog do laska. U meuvremenu radimo za bolju budunost, uvijek osvrui se na evanelja kao primjer kakva e biti budunost. Jiirgen Moltmann primijetio je da je fraza "dan Gospodnji" u Starom zav jetu uvijek izazivala strah, ali u Novom zavjetu ona izaziva povjerenje, jer su njegovi pisc i upoznali Gospodina tog Dana. Oni su sada znali to mogu oekivati. Kad je Isus bio na zemlji uinio je da slijepi vide i hromi hodaju; on e se vratiti da vlada

kraljevstvom u kojemu nee biti bolesti ni invalidnosti. Na zemlji je umro i uskrs nuo; kad se vrati, smrti vie nee biti. Na zemlji je izgonio demone; kad se vrati, unitit e Zloga. Na ze mlju je doao kako novoroene u jaslama; vratit e se kao bljetava pojava opisana u knjizi Otkrivenj e. Kraljevstvo koje je pokrenuo na ovoj zemlji nije bilo kraj, samo poetak kraja. Svakako, Boje kraljevstvo e napredovati na zemlji kako crkva bude stvarala alterna tivno drutvo koje e pokazivati to svijet nije, ali e jednog dana biti: Barthov recept "novog zna ka koji se radikalno razlikuje od njegovog [svjetovnog] ponaanja i koji mu protuslovi na nain koji puno obeava". Drutvo koje prima dobrodolicom ljude svih rasa i drutvenih klasa, koje obil jeava ljubav a ne polarizacija, koje se najvie stara za svoje najslabije lanove, koje je za pravdu i pravednost u svijetu na-dahnutom sebinou i dekadencijom, drutvo u kojem e se lanovi natjecati za prednost da slue jedan drugome - to je Isus podrazumijevao pod Bojim kraljevstvom. etiri jahaa Apokalipse daju sliku kako e svijet zavriti: u ratu, gladi, bolesti i sm rti. Ali Isus je dao osobnu sliku kakav e biti obnovljeni svijet, ponitavajui djelovanje etvorice jah aa: on je donio mir, hranio gladne, lijeio bolesne i mrtve vraao u ivot. Vijest Bojeg kraljevs tva 242 KRALJEVSTVO - PENICA MEU KOROVOM uinio je monom jer je ivio po njoj, jer ju je ostvario meu ljudima oko sebe. Proroka bajkovita predskazivanja o svijetu osloboenom od patnje, suza i smrti nisu se odnosila na n eki mistini svijet ve na ovaj svijet. Mi u crkvi, Isusovi nasljednici, ostavljeni smo sa zadaom da pokaemo znakove Bojeg kraljevstva i svijet koji promatra prosudit e po nama vrijednosti tog kraljevstva . Mi ivimo u prijelaznom vremenu - prijelaza od smrti u ivot, od ljudske nepravde u boansku pra vdu, od staroga u novo - tragino nedostatnom pa ipak tu i tamo, koji put, obiljeenom nagov jetajima onoga to e Bog jednog dana postii u savrenstvu. Boja vladavina ulazi u svijet, a mi m oemo biti njezini navjestitelji. 243 14. Njegov utjecaj Drugi su bogovi bili jaki, a slab si bio Ti; Oni su jahali, a Ti nisi srljao pre ma prijestolju; Ali naim ranama samo Boje rane mogu govoriti, A nijedan bog nije imao rana ve samo Ti. Edvvard Shillito 14. Njegov utjecaj Scott Peck pie kako je isprva skeptino priao evaneljima, sumnjajui da e naii na izvje e namijenjene javnosti to su ih napisali ljudi koji su povezali nejasne pojedinosti i uljepali svoje biografije o Isusu. Evanelja su ga brzo razuvjerila u takvom razmiljanju. Bio sam potpuno zaprepaten izuzetnom stvarnou ovjeka kojeg sam naao u evaneljima. Otkr io sam ovjeka koji je gotovo stalno doivljavao razoaranje. Njegovo razoaranje doslovce

iskae sa svake stranice: "Sto da vam kaem? Koliko puta vam to moram rei? Sto moram uiniti da to shvatite?" Takoer sam otkrio ovjeka koji je esto bio tuan, a ponekad potiten, esto zab rinut i uplaen... ovjeka koji je bio strano, strano osamljen, ali je esto imao oajniku potrebu da bude sam. Otkrio sam ovjeka tako nevjerojatno stvarnog kakvog nitko nije mogao izmisli ti. Onda mi je dolo na um: da su pisci evanelja htjeli praviti reklamu i uljepavati, ka ko sam pretpostavljao, stvorili bi Isusa kakvog tri etvrtine krana pokuava stvoriti... prik azanog sa slatkim, neprekidnim osmijehom na licu, koji tape malu djecu po glavi, koji hoda zemljom smireno, nepokolebljivo staloen... Ali Isus iz evanelja - za kojeg neki kau da je n ajbolje uvana tajna kranstva -nije bio "smiren" kao to obino mislimo kad je rije o smirenosti u svj etovnom smislu, a moda ni mi, ukoliko smo njegovi sljedbenici, ne bismo mogli biti. 247 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO Kako moemo upoznati "pravog Isusa" kojeg je Scott Peck samo naslutio: Svjesno sam pokuao vidjeti Isusa "odozdo", shvatiti najbolje to mogi kako je bilo osobno promatrati izuzetne dogaaje koji su se odigravali u Galileji i Judeji. Kao Scott Peck, i ja sam ostao zaprep aten onim tc sam naao. Ikone u pravoslavnoj crkvi, vitraji u europskim katedralama i umjetniki prikazi u nedjeljnim kolama u amerikoj crkvi prikazuju blagog, "pitomog" Isusa, ali Isus kojeg sam sreo u evaneljima bio je sve drugo osim pitom. Njegovo beskompromisno potenje navelo ga je da je u nekim situacijama bio veoma netaktian. Malo ljudi se ugodno osjealo u njegovoj blizini; tako su se osjeali samo tipovi u ijoj se blizini nitko drugi nije ugodno osjeao. Bio je poznat po tome da ga se teko moglo predvidjeti, primorati na odluivanje, pa ak i razumjeti. Zavravam svoje istraivanje Isusa s toliko pitanja koliko i odgovora. Svakako ga ni sam uspio pripitomiti ni za sebe, a kamoli za bilo koga drugoga. Sada imam ugraenu sumnjiavo st prema svim pokuajima kategoriziranja Isusa, nastojanja da ga se ukalupi. Isus je potpun o drukiji od bilo koga tko je ikad ivio. Prema frazi Charlesa VVilliamsa, razlika je izmeu "onoga ko ji je primjer ivljenja i onoga koji je sam ivot". Saimajui ono to sam nauio o Isusu, navodim niz dojmova. Oni nikako ne ine itavu sliku, ali to su dijelovi Isusova ivota koji me potiu i, kako mi se ini, nikad me nee prestati poticati. * * * Bezgreni prijateljgrenika. Kad je doao na zemlju demoni su ga prepoznali, bolesnici hrlili k njemu, a grenici smoili njegove noge i glavu mirisom. U meuvremenu je uvrijedio pob one idove s njihovim strogim unaprijed stvorenim zakljucima o tome kakav bi Bog trebao biti. Zbog

njihovog se odbijanja pitam postupaju li danas religiozni ljudi upravo suprotno. Moda ovjekovjeujemo sliku Isusa koja odgovara naim pobonim oekivanjima, ali ne i osobi ta ko ivo prikazanoj u evaneljima. Isus je bio prijatelj grenika. Pohvalio je poniznog ubiraa poreza umjesto bogoboja znog farizeja. Prva osoba kojoj se otvoreno otkrio kao Mesija bila je ena Samarianka iza koje je bilo pet propalih brakova i koja je trenutno ivjela s jo jednim ovjekom. Svojim posljednjim 248 NJEGOV UTJECAJ dahom oprostio je razbojniku koji nee imati nikakvu priliku za duhovno napredovan je. Ali Isus sam nije bio grenik. Uio je: "Uistinu, kaem vam: ne bude li pravednost vaa vea od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, neete ui u kraljevstvo nebesko." Farizeji su uzalud traili dokaz da je prekrio Mojsijev zakon. Da, on je prkosio nekima od njihovih tradicij a, ali na formalnom suenju jedini "zloin" koji mu se mogao pripisati bio je onaj koji je na kraju priznao, njegova tvrdnja da je Mesija. S uenjem gledam Isusovu beskompromisnu mjeavinu milostivo-sti prema grenicima i neprijateljstva prema grijehu, zato to u dobrom dijelu crkvene povijesti vidim za pravo suprotno. Mi ustima priznajemo da "mrzimo grijeh, a ljubimo grenika", ali u kojoj mjeri pra kticiramo ovo naelo? Kranska crkva je uvijek nala naina da ublai Isusove ozbiljne rijei o moralnosti. Tri s toljea su krani nastojali doslovce uzimati njegovu zapovijed "Ne opirite se Zlomu", da bi cr kva na kraju razvila uenje o "pravednom" i ak "svetom ratu". U razna vremena male skupine krana s lijedile su Isusove rijei o odricanju od bogatstva, ali veina njih ivjela je na rubu bogate crkvene institucije. I dan-danas mnogi od krana, koji estoko osuuju homoseksualnost, koju Is us nije spomenuo, preziru njegovu jasnu zapovijed protiv razvoda. Mi nastavljamo tumaiti grijeh i mijenjati naglaske. Istodobno, institucionalizirana crkva troi mnogo energije postavljajui se protiv v anjskog grenog svijeta. (Izraz "moralna veina" zvui privlano samo onome tko se u nju ve ukljuio.) Ne davno sam prisustvovao predstavi zasnovanoj na priama iz jedne skupine za podrku koju ine osobe s AIDS-om. Ravnatelj kazalita rekao je da je ovaj komad odluio postaviti na pozornic u nakon to je mjesnog propovjednika uo kako govori da slavi svaki put kad proita osmrtnicu nekog neoenjenog mladog ovjeka, uvjeren da je svaka smrt jo jedan znak Bojeg negodovanja. Bojim se da se na crkvu sve vie gleda kao neprijatelja grenika. Suvie esto grenici osjeaju da ih crkva ne voli, a crkva sa svoje strane mijenja svoj e definicije grijeha - upravo suprotno Isusovu primjeru. Neto je polo krivo. U jednoj od svojih ranijih knjiga, Sram, Salman Rushdie je rekao da se prava pov ijesna bitka ne

vodi izmeu bogatih i siromanih, socijalista 249 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO i kapitalista ili crnih i bijelih, ve meu onima koje je nazvao epikurej-cima i pur itancima. Klatno drutva kree se sad na jednu sad na drugu stranu, izmeu jednih koji kau "Sve je dopute no" i onih koji kau "O, ne, nemoj!": Restauracije* protiv Cromvvella, ACLU** protiv rel igijske desnice, modernih sekularista protiv islamskih fundamentalista. I kao da dokazuje kako je u pravu, ubrzo nakon toga Iran je s milijun dolara ucijenio Rushdijevu glavu; preao je crtu. Povijest nam prua obilje primjera legalizma, ali i dekadencije. No, kako netko moe odrati visoka naela moralne istoe, a istovremeno pokazati milost onima koji ta naela kre? Kako prig rliti grenika, a ne ohrabrivati grijeh? Kranska povijest pokazuje malo kopija primjera ko jeg je Isus ostavio. Dok sam istraivao Isusov ivot, itao sam istodobno nekoliko poduih studija o prva tri stoljea vjere. Prva crkva je dobro poela, visoko vrednujui moralnu istou. Kandidati za krtenj e morali su proi duga razdoblja pouavanja, a crkvena stega se rigorozno primjenjivala. Povr emeno progonstvo rimskih careva pomoglo je oistiti crkvu od "mlakih" krana. Ali ak je i po ganske promatrae privlaio nain na koji su krani pomagali drugima vodei brigu o ugnjetavanima i posveujui se bolesnima i siromanima. S imperatorom Konstantinom dolo je do velike promjene: on je prvo ozakonio kranstvo i uinio ga od drave subvenciranom religijom. U to vrijeme njegova vladavina inila se najvei m trijumfom vjere, jer je imperator sada koristio dravna sredstva za izgradnju crka va i podupirao teoloke konferencije umjesto da progoni krane. Naalost, trijumf nije doao bez cijene: dva su se kraljevstva pomijeala. Drava je poela imenovati biskupe i druge crkvene slube i usko ro je nastala hijerarhija koja je uredno kopirala hijerahiju samog carstva. to se pak b iskupa tie, oni su poeli nametati moralnost itavom drutvu, a ne samo crkvi. Od Konstantina naovamo crkva se suoavala s kunjom da postane "moralna policija" dr utva. Katolika crkva u srednjem vijeku, Calvino-va eneva, Cromvvellova Engleska, Winthro pova Nova Engleska, Ruska pravoslavna crkva - svaka od njih pokuala je oznakoniti neki oblik kr* Restauracija - obnova monarhije u Engleskoj 1660. pod kraljem Charlesom II. ** ACLU - kratica za American Civil Liberties Union (Ameriki savez graanskih slobo da). 250 NJEGOV UTJECAJ anske moralnosti i svaka je na svoj nain ustanovila da je teko prenositi milost. Svjestan sam, kad gledam Isusov ivot, koliko smo daleko otili od boanske ravnotee ko ju nam je postavio. Sluajui propovijedi i itajui spise suvremene crkve u Sjedinjenim Amerikim Dravama, ponekad otkrivam vie Konstantina nego Isusa. ovjek iz Nazareta bio je bezg reni

prijatelj grenika, to je primjer koji bismo svakako trebali oponaati. * * * Bogo-ovjek. Ponekad mislim kako bi bilo lake da nam je Bog dao komplet ideja da o njima duboko razmiljamo i raspravljamo te odluimo hoemo li ih prihvatiti ili odbaciti. On to nije uinio. Dao je sam sebe kao osobu. "Isus spaava" - najavljuju naljepnice na automobilima; zamislimo kako bi smijeno z vualo kad biste umjesto Isusova imena stavili Sokrata ili Napoleona ili Marxa. Buda je svo jim uenicima dozvolio da ga zaborave dokle god potuju njegovo uenje i slijede njegov put. Plato n je rekao neto slino o Sokratu. Meutim, Isus je pokazao na sebe i rekao: "Ja sam Put." Gledajui na Isusov ivot prvenstveno "odozdo", nisam naglaavao pojmove kao to su pretpostojanje i boanska bit i dvojaka narav, koji zauzimaju toliko mjesta u teol okim knjigama. Crkvi je trebalo pet stoljea da izradi detalje o Isusovoj boansko-ljudskoj naravi i ja sam namjerno ostao uz stajalita koja su iznijeli Matej, Marko, Luka i Ivan, a ne uz in-terpret ativnu mreu oblikovanu u ostatku Novog zavjeta i formaliziranu Nicejskim i Kalcedonskim konc ilima. ak i tako, sama evanelja prikazuju tajnu Isusova dvojnog identiteta. Kako je ovaj galilejski idov, s obitelji i zaviajnim gradom, mogao postii da ga tuju kao "Boga od Boga"? Jednosta vno: itajte evanelja, posebno Ivanovo. Isus je prihvatio Petrovo tovanje kad mu se poklonio. U zetom ovjeku, preljubnici i mnogim drugima rekao je zapovjednikim glasom: "Opratam ti gri jehe." Za Jeruzalem je rekao: "aljem vama proroke i mudrace i pismoznance", kao da nije bio rabin koji je stajao pred njima ve suvereni Bog povijesti. Kad su ga izazvali, Isus je otvoreno odgovorio: "Ja i Otac jedno smo." "Prije negoli Abraham posta, Ja jesam!" 251 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO rekao je drugom prigodom, izgovarajui svetu hebrejsku rije za Boga i sluaju da ne s hvate to eli rei. Poboni idovi dobro su shvatili; neke liko puta dohvatili su kamenje da ga kazn e za bogohuljenje. Isusove jasne tvrdnje o samom sebi predstavljaju ono to moe bit sredinji problem cj elokupne povijesti, prijelomnica izmeu kranstvi i drugih religija. Premda muslimani, a sve v ie i idovi potuju Isusa kat velikog uitelja i proroka, nijedan musliman ne moe zamisliti da Mu hamed ustvrdi kako je Alah, kao to ni idov ne moe zamisliti da b Mojsije tvrdio da je Jah ve. Isto tako hinduist moe vjerovati u mnoge re inkarnacije, ali ne u Jednu, dok budist nema ka tegorija u kojima bi mogac zamisliti da suvereni Bog postane ljudsko bie. Jesu li Isusovi uenici kasnije mogli dopunjavati njegovo uenje d obuhvati i takve d rske tvrdnje kao dio njihove zavjere u osnivanju nove religije? Nemogue. Kao to smo vidjeli, uen ici su bili nesposobni za vjerenici i evanelja ih u stvari prikazuju kako se opiru samoj idej i da je Isus

boanske naravi. Svaki uenik, uostalom, pripadao je najvatreni-jem monoteistikom nar odu na zemlji. ak i posljednje noi koju je Isus proveo s njima, nakon to su uli sve tvrdnje i vidjeli sva uda, jedan od njih zamolio je Uitelja: "Pokai nam Oca." Oni jo uvijek nisu sve to mo gli shvatiti. Isusov nikad jasniji odgovor bio je: "Tko je vidio mene, vidio je i Oca." Neosporna je povijesna injenica da su ga Isusovi sljedbenici, isti ovi koji su se ekali po glavi zbog rijei na Posljednjoj veeri, nekoliko tjedana kasnije navijetali kao "Sveca i P ravednika", "Gospodina", "izvor ivota". U vrijeme kad su pisana evanelja smatrali su ga Rijeju koja je Bog, kroz koju je sve stvoreno. U jednom kasnijem pismu Ivan se trudio istaknuti: "to bijae od poetka, to smo uli, to smo vidjeli oima svojim, to razmotrismo i ruke nae opipae o Ri ivotu - da, ivot se oitova." Otkrivenje opisuje Isusa kao bljetavu pojavu ije je lice "kao kad sunce sjaji u svoj svojoj snazi", ali pisac je uvijek ovog kozmikog Krista poveza o sa stvarnim Galilejcem kojeg su uenici uli, vidjeli i opipali. Zato bi uenici tako neto izmislili? Sljedbenici Muhameda ili Bude, spremni da poloe i vot za svojeg uitelja, ne prave takve skokove u logici. Zato bi uenici, tako spori da to s ami prihvate, od nas zahtijevali da vjerujemo neto to je tako teko progutati? Zato prihvaanje Isusa ot eati umjesto olakati? 252 NJEGOV UTJECAJ Alternativa teoriji o zavjeri, prema kojoj je sam Isus izvor ovih smionih tvrdnj i, samo poveava problem. Dok itam evanelja, ponekad ih pokuavam gledati kao vanjski promatra, na ist i nain kao to itam Kur'an ili Upaniade. Kad gledam iz te perspektive, uvijek me iznova zap anjuje, ak i vrijea, arogantnost onoga koji kae: "Ja sam Put i Istina i ivot: nitko ne dolazi Oc u osim po meni." Dovoljno je da proitam nekoliko stranica i ve u se spotaknuti o jednu takvu tvrdnju koja izgleda toliko strana da potkopava sve njegovo mudro uenje i dobra djela. Ako Isu s nije Bog, onda je u tekoj zabludi. C. S. Levvis ovo je snano istaknuo: "Nesuglasje izmeu dubine i zdravog razuma i (d opustite da dodam) pronicljivosti njegova moralnog uenja i nekontrolirane megalomanije koja m ora postojati iza njegova teolokog uenja ako nije Bog, nikad nije bilo zadovoljavajue rijeeno", pi sao je uMiracles. Levvis je ovaj argument mnogo slikovitije prikazao u poznatom citatu iz Mere Christianity: "ovjek koji bi bio samo ovjek i rekao ono to je Isus rekao ne bi bio veliki moralni uitelj. Ili bi bio luak - slian ovjeku koji kae da je peeno jaje - ili bi bio sam pakl eni avao. Morate se odluiti. Ili je ovaj ovjek bio i jest Sin Boji; ili je luak ili neto jo gore ." Sjeam se kako sam ovaj citat iz Mere Christianity itao u koledu i smatrao ga veliki m

pretjerivanjem. Poznavao sam mnoge ljude koji su potovali Isusa kao velikog moral nog uitelja, ali ga nisu smatrali ni Sinom Bojim ni luakom. Tako sam zapravo razmiljao u ono vri jeme. Meutim, kad sam prouavao evanelja, morao sam se sloiti s Levvisom. Isus nikad nije o klijevao niti se kolebao oko svojeg identiteta. On je bio ili Boji Sin poslan da spasi svi jet ili varalica koji zasluuje da ga se razapne. Narod je u njegovo vrijeme odlino razumio ovaj dvojaki izbor. Sada vidim da itav Isusov ivot stoji ili pada na njegovoj tvrdnji da je Bog. Ne mo gu se uzdati u obeano oprotenje, ako nema vlast da ostvari takvu ponudu. Ne mogu se uzdati u njeg ove rijei o drugoj strani ("Idem pripraviti vam mjesto..."), ako ne vjerujem rijeima kako je doao od Oca i da se vraa k Ocu. to je jo vanije, ako nije na neki nain bio Bog, moram na kri gledati ka o na in boanske okrutnosti, a ne samopo-rtvovne ljubavi. Sidnev arter napisao je ovu uznemirujuu pjesmu: 253 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO Ali Bog je na nebu I nita ne poduzima, Dok milijuni anela promatraju, I nikad kril a da pokrenu... Boga bi trebali razapeti Umjesto tebe i mene, Rekao sam to Tesaru Dok je visio n a kriu. Teoloki, jedini je odgovor na Carterovu optubu tajanstveno uenje da je, prema Pavlo vim rijeima, "Bog u Kristu svijet sa sobom pomirio". Na neshvatljiv nain Bog je osobno iskusio kri. U protivnom bi Golgota ula u povijest kao oblik kozmikog zlostavljanja djeteta, a ne kao dan koji nazivamo Velikim petkom.* * * * Boji portret. George Buttrick, bivi kapelan na Harvardu, sjea se kako bi studenti d oli u njegov ured, spustili se na stolicu i izjavili: "Ja ne vjerujem u Boga." Buttrick bi na to razoruavajue odgovorio: "Sjednite i recite mi u kakvog to Boga ne vjerujete. U takvog Boga vj erojatno ni ja ne vjerujem." A onda bi govorio o Isusu, protusredstvu protiv svih naih pretpostavki o Bogu. Teoloke knjige nastoje definirati Boga po onome to on nije: Bog je 6ez-smrtan, nevidljiv, frezkonaan. Ali kakav je Bog zapravo? Kraninu na takva vana pitanja odgovara Isus. Apost ol Pavao Isusa je odvano nazvao "slika Boga nevidljivoga". Isus je bio tona kopija Boga: "J er svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu Puninu." Bog je, slobodno kaemo, slian Kristu. Isus je pokazao Boga u ljudskoj koi, kojeg moe mo uzeti ili ostaviti, ljubiti ili ignorirati. U ovom vidljivom, umanjenom modelu moemo ja snije zamijetiti crte Bojeg lica. * Prema rijeima Fredericka Buechnera: "Ono to je novo u Novom zavjetu, zato, nije ideja da Bog toliko ljubi svijet da za njega iskrvari, ve tvrdnja da on time zaista poboljava s ituaciju, a ne samo pria o tome. Kao otac koji svom bolesnom djetetu kae: 'Uinit u sve da ozdravi', Bog s e na

kraju poziva na svoje rijei i to ini. Isus Krist je ono to Bog ini, a kri na kojem je to uinio je sredinji simbol vjere Novog zavjeta." 254 NJEGOV UTJECAJ Moram priznati da je Isus u tijelu promijenio mnoge moje grube i neprivlane ideje o Bogu. Zato sam kranin? Ponekad to pitam sam sebe i, da budem savreno iskren, razlozi se svode na dva: (1 ) nedostatak dobrih alternativa i (2) Isus. Briljantan, neukrotiv, njean, kreativan, neuhvatlj iv, neumanjiv, paradoksalno ponizan - Isus je na raspolaganju paljivom ispitivanju. On je ono to e lim da moj Bog bude. Martin Luther je pozivao studente da bjee od skrivenog Boga i tre Kristu, a ja zna m zato. Ako uzmem povealo da temeljito pogledam neku slikariju, predmet u sreditu poveala ostaj e otar i jasan dok rubovi postupno pokazuju sve iskrivljeniju sliku. Za mene je Isus post ao ari-na toka. Kad razmiljam o teko shvatljivim temama kao to su problem bola ili providnosti, nas uprot slobodnoj volji, sve postaje maglovito. Ali ako gledam na samog Isusa, na to kak o je postupao s ljudima koji su trpjeli bol, na njegove pozive za slobodno i marljivo djelovanje , jasnoa se vraa. S pitanjima kao to su: "to vrijedi moliti se kad Bog ve sve zna?" mogu se toliko opte retiti da stvorim stanje duhovne dosade. Isus uutka-va takva pitanja: on se molio pa se i m i trebamo moliti. Tijekom rada na The Student Bible proveo sam vie godina zadubljen u Stari zavjet. Konstantnim konzumiranjem "starim Savezom" usvojio sam neto slino ponaanju ortodoksnog idova. St ari zavjet istie golemi ponor izmeu Boga i ljudskog roda. Bog je najvii, svemogu, uzvien i rizian je svaki, ma koliko ogranien kontakt s ljudskim biima. Bogoslu-bene upute u knjizi kao to je Levitski zakonik podsjeaju me na prirunik o rukovanju radioaktivnim materijalom. D onesi u Svetite samo janjce bez mane. Ne diraj Koveg. Neka ga uvijek pokriva dim; ako pogl eda u Koveg, umrijet e. Nikad ne ulazi u Svetinju nad svetinjama, osim velikog sveenika on og jedinog doputenog dana u godini. Tog dana, Yom Kippura, zavei ue oko njegova glenja i zvono, tako da se moe, ako pogrijei i unutra umre, izvui njegovo truplo. Isusovi uenici odrasli su u takvoj sredini, nikad ne izgovarajui Boje ime, pokorava jui se zamrenim propisima istoe, potujui zahtjeve Mojsijevog zakona. Smatrali su samo po seb i razumljivim, kao i veina religija u to doba, da bogosluje mora ukljuivati rtvu: neto je moralo umrijeti. Njihov Bog je zabranio prinoenje ljudskih rtava pa je za neki blagdan Je ruzalem bio ispunjen blejanjem i mukanjem etvrt milijuna 255 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO ivotinja predvienih za hramski rtvenik. Buka i miris rtve bili su otr osjetilni podsj

etnici na veliki ponor izmeu Boga i njih. Toliko sam dugo radio na Starom zavjetu da me, kad sam jednog dan preao na Djela a postolska, oprenost dobro protresla. Sada su se Boj sljedbenici, veina njih dobri idovi, sastaj ali u privatnim domovima, pje vali himne i oslovljavali Boga s neformalnim Abba. Gdje je bio strah i sveani protokol koji se oekivao od svakoga tko se usudio pristupiti my-steriumu tr emendumul Nitko nije dovodio ivotinje za rtvu, smrt nije ulazila u bogosluje osim u sveanom tr enutku kad su zajedno lomili kruh i pili vino, podsjeajui se na Isusovu jedanput zauvijek pri nesenu rtvu. Na ove naine Isus je uveo temeljite promjene u to kako gledati Boga. Uglavnom, pr ibliio je Boga. idovima koji su poznavali udaljenog, neopisivog Boga, Isus je donio vijest da se Bog brine za travu u polju, da hrani vrapce, da broji vlasi na ovjekovoj glavi. idovima koji se nisu usuivali izgovoriti ime, Isus je donio okantnu intimnost aramejske rijei Abba. To je bio po znat izraz obiteljske ljubavi, onomatopejski kao "tata", prva rije koju izgovaraju mnoga dje ca. Prije Isusa nitko ne bi pomislio da takvu rije primijeni na Jahvu, suverenog Gospodara svemir a. Poslije njega, postala je standardni pojam oslovljavanja, ak i u zajednicama grkog govora; oponaaj ui Isusa, one su posudile stranu rije da izraze vlastitu intimnost s Ocem. Dok je Isus visio na kriu, jedan je dogaaj, ini se, zapeatio novu intimnost za mladu crkvu. Marko izvjeuje da u trenutku kad je Isus izdahnuo, "zavjesa se hramska razdrije na dvoje, odozgor dodolje". Teki zastor sluio je kao zid kojim je bila odvojena svetinja nad svetinj ama gdje je prebivao Bog. Kao to e pisac poslanice Hebrejima kasnije primijetiti, kidanje ovog zastora nesumnjivo je pokazalo to je Isusova smrt zapravo ostvarila. Nikad vie nee se traiti prinoenje rtava. Nijedan veliki sveenik ne mora drhtati pri ulaenju u svetu prostoriju. Mi, koji smo u suvremeno vrijeme ivjeli tako dugo izloeni ovoj novoj intimnosti, s matramo je samu po sebi razumljivom. Mi pjevamo himne Bogu i obraamo mu se jednostavnim moli tvama. Ideja prinoenja rtve izgleda nam primitivna. Suvie lako zaboravljamo to je Isusa kota lo da svima nama - obinim ljudima, a ne samo sveenicima - omogui neposredni pristup Bogu. Mi poznajemo Boga kao Abbu, ljubljenog Oca, samo zahvaljujui Isusu. 256 NJEGOV UTJECAJ Prepun ljubavi. Preputen sebi imao bih potpuno drukiju ideju o Bogu. Moj Bog bio b i statian, nepromjenjiv; ne bih mogao zamisliti Boga koji "dolazi" i "odlazi". Moj Bog bi s ve kontrolirao silom, svako bi protivljenje brzo i odluno uguio. Kao to je jedan muslimanski djeak rekao psihijatru Robertu Colesu: "Alah bi rekao svijetu, svakome: 'Bog je velik, vrlo velik'... On bi natjerao svakoga da vjeruje u njega i, ako bi tko odbio, umro bi - to bi se dogo

dilo kad bi Alah doao ovamo." Meutim, zahvaljujui Isusu, moram prilagoditi svoje instinktivne zamisli o Bogu. (M oda je to bila sr njegove misije?) Isus otkriva Boga koji traga za nama, Boga koji daje prostora za nau slobodu, ak i ako ga to kota sinovljeva ivota, Boga koji je ranjiv. Iznad svega, Isus je otk rio Boga koji je ljubav. Da li bi, preputen samom sebi, itko od nas doao na ideju da postoji Bog koji voli i ezne da bude voljen? Oni koji su odrasli u kranskoj tradiciji moda ne mogu shvatiti ok Isusove vi jesti, ali ljubav doista nije nikad bila normalan nain opisivanja onoga to se zbiva izmeu ljud skih bia i njihova Boga. Kur'an rije ljubav nijednom ne pripisuje Bogu. Aristotel je otvoren o rekao: "Bilo bi neobino da itko tvrdi kako voli Zeusa" - ili da je, na primjer, Zeus volio ljudsk a bia. Kranska Biblija, u zapanjujuem kontrastu, potvruje "Bog je ljubav" i tvrdi da je ljubav gl avni razlog to je Isus doao na zemlju: "U ovom se oitova ljubav Boja u nama: Bog Sina svoga jedinoroen oga posla u svijet da ivimo po njemu." Kako je pisao Soren Kierkegaard: "Ptica na grani, ljiljan na livadi, jelen u umi, riba u moru i bezbroj radosnih ljudi pjeva: Bog je ljubav! Ali ispod svih tih soprana, kao da je podravajua basovska dionica, zvui de profundis rtvovanoga: Bog je ljubav." Isusove prie o Bojoj ljubavi izraz su izuzetno velike potrebe. U Luki, u 15. pogla vlju, Isus pria o eni koja trai cijelu no dok ne nae vrijedan novac i o pastiru koji trai po mraku dok ne nae onu jednu za-lutalu ovcu. Svaka ova prispodoba zavrava prizorom radosti, radosnog oku pljanja na nebu na vijest da se jo jedan grenik vratio. Na kraju, vodei do emotivnog vrhunca, Isus pria priu o izgubljenom sinu, mladiu koji prezire oevu ljubav i protrati svoju batinu u dalekoj zemlji. 257 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO Sveenik Henri Nouvven sjedio je satima u muzeju Ermita u Sank Petersburgu u Rusiji , meditirajui o Rembrandtovoj velikoj slici Povratal izgubljenog sina. Zurei u tu sl iku Nouvven je stekao nov uvid u ovu pri spodobu: tajnu da je sam Isus radi nas postao neto slino izgubljenon sinu. "Napustio je dom svojeg nebeskog Oca, doao u stranu zemlju, raz dao sve to j e imao i preko kria se vratio u Oev dom. A sve je to uinic ne kao buntovni ve kao posluni sin, posla n da vrati kui svu izgubljeni Boju djecu... Isus je izgubljeni sin izgubljenog Oca, koji je r azdao sve to mu je Otac povjerio kako bih ja mogao postati slian njemu i s njime se vratiti u Oev dom." Biblija nam od Postanka, 3. poglavlje, do Otkrivenja 22 najsaetije iznosi priu o B ogu koji je bez obzira na opasnost odluio vratiti svoju obitelj. Bog je izvrio odluni pokret pomire nja kad je poslao Sina na dugo putovanje do planeta zemlje. Posljednji prizor u Bibliji, ka

o u prispodobi o izgubljenom sinu, zavrava proslavljanjem: obitelj je ponovno ujedinjena. Na drugim mjestima evanelja govore dokle je Bog iao da ostvari ovaj plan spaavanja ljubavlju. U ovom je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego - on je ljubio nas i poslao Si na svoga kao pomirnicu za grijehe nae. Vee ljubavi nitko nema od ove: da tko ivot svoj poloi za svoje prijatelje. Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedino-roenca... Sjeam se kako sam jedne duge noi sjedio na neudobnim stolicama u zrakoplovnoj luci O'Hare, nestrpljivo ekajui na let koji je bio odgoen pet sati. Dogodilo se da sam sjeo pore d mudre ene koja je putovala na istu konferenciju. Kombinacija dugog odgaanja i kasnog sata s tvorila je melankolino raspoloenje i u tih pet sati imali smo vremena za razgovor o tekoama u d jetinjstvu, naem razoaranju s crkvom, naim pitanjima 0 vjeri. U to vrijeme pisao sam knjigu Disappointment with God (Razoaranje Bogom) pa sam se osjeao optereen bolom i tugom, sumnjama 1 neuslianim molitvama drugih. Moja susjeda dugo me je sluala bez rijei, a onda je odjednom kao grom iz vedra neb a postavila pitanje koje nikad vie nisam zaboravio. 258 NJEGOV UTJECAJ "Philipe, jeste li ikad dopustili Bogu da vas voli?", rekla je. "Smatram to pril ino vanim." Iznenada sam shvatio da je ukazala na veliku rupu u mojem duhovnom ivotu. Bez obz ira to sam bio zaokupljen kranskom vjerom, propustio sam shvatiti najvaniju poruku. Izvjetaj o Isusu je izvjetaj o proslavi, izvjetaj o ljubavi. Da, on ukljuuje bol i razoaranje, kako za B oga tako i za nas. Ali Isus utjelovljuje obeanje o Bogu koji nee aliti truda da nas vrati k sebi. Nije najmanje od Isusovih ostvarenja to nas je nekako uinio milijima Bogu. Romanopisac i knjievni kritiar Revnolds Prie to je rekao ovako: "On najjasnijim gla som to ga imamo izgovara reenicu za kojom ljudski rod ezne u priama - Tvorac svega me voli i e li... Ni u jednoj drugoj knjizi iz nae kulture ne moemo vidjeti jasniji prikaz ove potrebe, v eliki bljetavo sjajan luk - krhka stvorenja stvorena Bojom rukom, baena u svemir, koja konano hvat a ovjek koji je u neemu slian nama." * * * Portret ljudskog roda. Kad u neku prostoriju donesete svjetlost, ono to je bilo p rozor postaje ogledalo u kojem se odrava ono to je u toj prostoriji. U Isusu ne samo to imamo pro zor Bogu ve i ogledalo samih sebe, odraz onoga to je Bog imao na umu kad je stvorio ovu "jadn u, golu, podvojenu ivotinju". Uostalom, ljudska bia su stvorena na Boju sliku, a Isus pokazu je kako ta slika treba izgledati. "Utjelovljenje pokazuje ovjeku veliinu njegove bijede veliinom potrebnog spasenja", rekao je Pascal. Isus je na veoma uznemirujui nain razotkrio nae promaaje kao ljudskih bia. Mi

smo skloni opravdati nae mnoge pogreke govorei: "To je ljudski." Mukarac se napije, ena i ma nedozvoljenu vezu, dijete mui ivotinju, neka zemlja ide u rat: sve je to ljudski. Isus je zauvijek uinio kraj takvim rijeima. Pokazujui primjerom kakvi bismo trebali biti, pokazao je kakvi smo zamiljeni da budemo i kako smo daleko od cilja. "Evo ovjeka!", uskliknuo je Pilat. Pogledajte najbolji primjer koji je dalo ovjeans tvo. Ali vidite dokle ga je to dovelo. Isus je za sva vremena raskrinkao zavist, tenju za moi, nas ilje koje je kao virus zarazilo ovaj planet. Na neobian nain ovo je bila namjera Isusova utjelovlje nja. Kad 259 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO je dolazio na ovaj planet, Isus je znao u to se uputa; njegova je smrt bila odreena od samog poetka. Doao je uiniti najnerazumniju razmjenu, kako je opisana u Poslanicama: Premda bogat, radi vas posta siromaan, da se vi njegovim siromatvom obogatite. On, trajni lik Boji, nije se kao plijena drao svoje jednakosti s Bogom, nego sam s ebe "oplijeni" uzevi lik sluge, postavi ljudima slian. Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom uini da mi budemo pravednost Boja u njemu. ... i za sve umrije da oni koji ive ne ive vie sebi, nego onomu koji za njih umrije i uskrsnu. Nae bogatstvo za siromatvo, boanstvo za lik sluge, savrenstvo za grijeh, svoju smrt za na ivot - razmjena izgleda jako jednostrana. Ali na drugim mjestima u Poslanicama moemo n ai zagonetne nagovjetaje da je Isusovo utjelovljenje imalo znaenje i za Boga kao za ljudska bia. Nema sumnje da je stradanje koje je pretrpio na zemlji sluilo kao neka vrsta "iskustva uenja" za Boga. Ovakve rijei zvue pomalo heretino, ali ja jednostavno slijedim ono to pie u Poslanici Hebrej ima: "premda je Sin, iz onoga to prepati, naviknu sluati." Na drugom mjestu u ovoj Posl anici pie da je zaetnik naeg spasenja stradanjem "postigao savrenstvo". Komentari esto izbjegavaju o ve fraze jer ih je teko pomiriti s tradicionalnim idejama Boje nepromjenjivosti. Za mene on e prikazuju odreene "promjene" do kojih je moralo doi unutar Boanstva prije nego to je moglo doi do pomirenja. Za vrijeme tog mrekanja u vremenu, poznatog kao Isusovo utjelovljenje, Bog je isk usio to znai biti ljudsko bie. U trideset i tri godine koje je proveo na zemlji, Boji Sin je up oznao to su siromatvo i obiteljske prepirke i drutvena izopenost i verbalno zlostavljanje i izd aja. Takoer je upoznao to je bol. Kako je na svojem licu osjeati crveni otisak prstiju tuitelja. K ako je na svojim leima osjeati udarac biem s privezanim komadiima metala. Kako je osjeati probijanje ot rih eljeznih klinova kroz miie, tetive i kosti. Boji Sin je na zemlji sve to "nauio". Boji karakter nije doputao mogunost da se nad ovim defektnim planetom jednostavno o bjavi: "Nije vano." Boji Sin morao se osobno

260 NJEGOV UTJECAJ suprotstaviti zlu na nain na koji savreno boanstvo nikad nije srelo zlo. Trebao je oprostiti grijeh uzimajui na sebe na grijeh. Trebao je poraziti smrt umiranjem. Trebao je upoznati simpatiju za ljudska bia tako to je postao jedno od njih. Pisac Poslanice Hebrejima izvjetava da je Isus postao "suosjeajan" zastupnik za nas. Postoji samo jedan nain da ovjek naui to je suosjeajnos t, kako to pokazuje korijen grke rijei, syn pathos, "suosjeati ili patiti sa". Poslanica He brejima podrazumijeva da Bog, zahvaljujui utjelovljenju, uje nae molitve na nov nain, budui d a je ivio ovdje i molio se za slaba i ranjiva ljudska bia.* U jednoj od posljednjih izjava prije nego to je umro, Isus se molio: "Oe, oprosti im" - svima njima, rimskim vojnicima, vjerskim voama, njegovim uenicima koji su pobjegli u mra k, vama, meni koji sam ga se toliko puta odrekao - "oprosti im, ne znaju to ine". Samo time to je postao ljudsko bie, Boji Sin je mogao s istinskim razumijevanjem rei: "ne znaju to ine". On je ivio meu nama. Sada je razumio. * * * Ranjeni Iscjelitelj. Goethe je pitao: "Tamo kri stoji, gusto obavijen ruama. Tko j e stavio rue na kri?" Na mojim putovanjima u strane zemlje primijetio sam upadljive razlike simbola ve likih religija. U Indiji, gdje koegzistiraju etiri najvee religije, proao sam ubrzanim korakom kroz B ombav, putem kojim sam obiao sva etiri bogoslubena sredita. Hinduske hramove mogli ste sresti na svakom koraku, ak i prijenosne hramove na ko licima kakva koriste ulini prodavai, i svaki je imao paljivo izrezbarene, arkim bojama naslikane slike koje prikazuju neke od tisua bogova i boica u hinduskom panteonu. U snanoj suprotnosti, velika damija u sreditu grada nije imala nikakvih slika, a visoki minaret uzdizao se prem a nebu, prema jedinome Bogu, Alahu, kojeg se nikad nije moglo umanjiti do mjere nekoga kipa. P romatrajui hindusku i muslimansku zgradu, u stvari jednu pored druge, mogao sam bolje razum jeti zato svaka religija smatra drugu tako neshvatljivom. * Kao to mi je rekao jedan lijenik u hospiciju: "Kad se moji pacijenti mole, oni s e obraaju nekome tko je stvarno umro - neto to se ne moe rei ni za kojeg savjetnika ili strunja ka za smrt." 261 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO To poslijepodne posjetio sam i budistiki hram. U usporedbi s pretrpanim, bunim uli cama, pruao je ozraje spokoja. Redovnici u platevima boje afrana kleali su molei se u mranoj, tiho j prostoriji, natopljenoj mirisom tamjana. Pozlaeni Budin kip dominirao je prostori jom, a njegov je tajanstveni osmijeh izraavao budistiko vjerovanje da klju zadovoljstva lei u razvija

nju unutarnje snage koja ovjeku omoguuje da u ivotu svlada svaku patnju. A onda sam doao do kranske crkve, jedne protestantske crkve koja ne postavlja kipov e. Ona je bila jako slina damiji, s jednim izuzetkom: na vrhu tornja iznad nje stajao je vel ik, ukraen kri. U stranoj zemlji, iupan iz svoje vlastite kulture, gledao sam taj kri drugim oima i odjednom mi se uinio bizarnim. to je opsjelo krane da su ovo sredstvo pogubljenja uzeli kao simb ol vjere? Zato ne inimo sve to je u naoj moi da izbriemo sjeanje na ovu skandaloznu nepravdu? Mo li smo naglasiti Isusovo uskrsnue, spominjui kri samo kao nesretnu fusnotu povijesti. Zato ga uiniti sreditem vjere? "Ta bi slika mogla nagnati neke ljude da izgube vjeru!", us kliknuo je jedan od likova u romanu Dostojevskog, nakon to je vidio Holbeinovu sliku raspetoga Kri sta. Naravno, jasno je da nam je Isus zapovijedio da se prisjeamo njegove smrti kad se okupimo na bogosluje. Za Cvijetnicu ili Uskrs nije trebao rei: "Ovo inite na moju uspomenu", a li je jasno da nije elio da zaboravimo na ono to se dogodilo na Golgoti. Krani to nisu zaboravili. Prema rijeima Johna Updikea, kri je "duboko vrijeao Grke s njihovim zaigranim, lijepim i neranjivim panteonom i idove s njihovim tradicionalnim oekivanjima kraljevskog Mesije. Ali je injenica da je odgovarao neemu to je duboko u ljudima. Razapeti Bog je nainio most izmeu naeg lju dskog shvaanja okrutno nesavrenog i ravnodunog svijeta i nae potrebe za Bogom, naeg ljudsko g osjeaja da je Bog prisutan." Dok sam stajao na uglu ulice u Bombavu, okruen pjeacima, biciklistima i domaim ivoti njama, shvatio sam zato je kri postao toliko znaajan za krane, zato je postao toliko znaajan a mene. Kri obnavlja u nama duboke istine koje bez njega ne bi imale smisla. Kri daje nadu kad nade nema. Apostol Pavao uo je Boje rijei: "Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti us avruje", a onda je sam zakljuio: "Kad sam slab, onda 262 NJEGOV UTJECAJ sam jak." "Zato", dodao je, "uivam u slabostima, uvredama, potekoama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista". Ukazivao je na tajnu koja nadilazi budistiki nain prihv aanja stradanja i tekoa. Pavao nije govorio o rezigniranju ve o preobrazbi. Upravo ono to ini da osjea mo nedostatnost, to nam otima nadu, jest ono to Bog koristi za ostvarenje svojeg djel a. Za dokaz pogledajmo na kri. Volio bih da netko s Miltonovim ili Danteovim talentom opie prizor onoga to se mog lo dogaati onog dana kad je Isus umro. Nesumnjivo je izbilo pakleno slavlje. Zmija iz Posta nka ujela je Boju petu; zmaj iz Otkrivenja konano je prodro dijete. Boji Sin, poslan na zemlju u misi ju spaavanja,

zavrio je visei s kria kao kakvo odrpano strailo. O, kakve li avolske pobjede! O, kakve li kratkorone pobjede! U najironinijem obratu u povijesti, ono to je Soton a namislio kao zlo, Bog je namislio kao dobro. Isusova smrt na kriu premostila je ponor izmeu savrenog Boga i smrtonosno oteenog ovjeanstva. Na dan koji nazivamo Velikim petkom, Bog je po razio grijeh, iskorijenio smrt, trijumfirao nad Sotonom i uspio povratiti svoju obitel j. U tom inu preobrazbe Bog je uzeo najgori in u povijesti i pretvorio ga u najveu pobjedu. Nij e udo to ovaj simbol nikad nije mogao nestati; nije udo to je Isus zapovijedio da ga nikad ne sm ijemo zaboraviti. Zahvaljujui kriu, imam nadu. Rane Sluge iscijelile su nas, rekao je Izaija - a ne njegova uda. Ako Bog moe istrgnuti takav trijumf iz ralja oitog poraza, ako moe izvui snagu iz trenut ka potpune slabosti, to Bog moe uiniti s oitim promaajima i tekoama u mojem vlastitom ivotu? Nita - ak ni ubojstvo Bojeg Sina - ne moe raskinuti vezu izmeu Boga i ljudskih bia. U alkemiji otkupljenja, najtei zloin postaje naa iscjeljujua snaga. Smrtno ranjen iscjelitelj vratio se na Uskrs, u dan koji iz ugla vjenosti daje bl ijedi prikaz kako e izgledati cjelokupna povijest, kad se budu svaki oiljak, svaka bol, svako razoaran je vidjeli u drukijem svjetlu. Naa vjera poinje tamo gdje se inilo da zavrava. Izmeu kria i praznog groba lebdi povijesno obeanje: nada za svijet i nada za svakog od nas koji u njem u ivi. Njemaki teolog Jurgen Moltmann izrazio je jednom jedinom reenicom veliki raspon iz meu Velikog petka i Uskrsa. Ona je, zapravo, saetak 263 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO ljudske povijesti, prole, sadanje i budue: "Bog plae s nama da bismc se jednog dana mogli s njim smijati." * * * Pisac i propovjednik Tonv Campolo iznosi adaptiranu dirljivu propovijed jednog s tarijeg crnog pastora u svojoj crkvi u Philadelphiji. "Petak je, ali dolazi nedjelja", glasi n aslov i, kad ga ujete, odmah znate itavu propovijed. U ritmu koji poveava tempo i jainu, Campolo usporeuje kako je svijet izgledao u petak - kad su sile zla nadvladale sile dobra, kad je svaki pr ijatelj i uenik pobjegao u strahu, kad je Boji Sin umro na kriu - i kako je izgledao u uskrsnu ned jelju. Uenici koji su doivjeli oba dana, petak i nedjelju, nikad vie nisu posumnjali u Boga. Naui li su da Bog moe biti najblii kad izgleda najodsutniji, kad izgleda najslabiji, on moe biti najm oniji, kad izgleda potpuno mrtav, on se moe vratiti u ivot. Nauili su da nikad ne izostavljaju Boga. Meutim, Campolo je u svojoj propovijedi preskoio jedan dan. Druga dva dana dobila su u crkvenom kalendaru svoje ime: Veliki petak i Uskrs, uskrsna nedjelja. Ali u stva rnom smislu mi ivimo u subotu, danu koji nije dobio ime. Ono to su uenici iskusili u malom stupnju - tri dana

alovanja nad ovjekom koji je umro na kriu - mi sada doivljavamo na kozmikoj razini. L judska povijest tee dalje, izmeu doba obeanja i ispunjenja. Moemo li vjerovati da Bog moe uin iti neto sveto i lijepo i dobro od svijeta koji obuhvaa Bosnu i Ruandu, i geta u velik im gradovima i pretrpane zatvore u najbogatijoj zemlji na svijetu? Na naem planetu je subota; hoe li ikad doi nedjelja? Ovaj mrani, golgotski petak moemo nazvati Velikim samo zbog onoga to se dogodilo u uskrsnu nedjelju, u dan koji daje primamljivo rjeenje za zagonetku svemira. Uskrs je otvo rio pukotinu u svemiru koji se kree prema entropiji i raspadanju, zapeativi obeanje da e Bog jednog dana uveati udo Uskrsa do kozmike razine. Dobro je sjetiti se da u kozmikoj drami mi proivljavamo svoje dane u subotu, neime novanom danu izmeu petka i nedjelje. Poznajem enu ija baka lei pokopana ispod sto pedeset go dina starog hrasta na groblju jedne episkopalne crkve u ruralnoj Louisiani. U skladu s bakinim uputama, na nadgrobnom spomeniku uklesana je samo jedna rije: "ekam." 264 KNJINICA ZELINA Literatura 1. poglavlje 15. Dickens: Charles Dickens, The Life ofOur Lord. London, Associated News-paper s Ltd., 1934. 17. Pasolini: Richard H. Campbell i Michael R. Pitts, The Bible on Film. Metuche n, N.J., The Scarecrow Press, 1981, str. 54. 18. Milliken: Bili Milliken, So Long, SweetJesus. Nevv York, Prometheus Press, n .d. 18. H. G. Wells: citirano iz The Greatest Men in History u Mark Link, S.J., He I s the Stili Point of the Turning World. Chicago, Argus Communications, 1971, str. 111. 19. "Tko se god prizna": Luka 12,8. 19. "Jesu li u tebe oi": Job 10,4. 20. Blake: William Blake, "The Everlasting Gospel", The Portable Blake. Nevv Yor k, The Viking Press, 1968, str. 612. 20. Barth: Karlo Barth, The Word ofGod and the Word ofMan. Nevv York, Harper & R ow, Piiblishers, 1957, str. 62. 20. Lakota: Cullen Murphv, "Who Do Men Sav That I Am?", The Atlantic Monthly, pr osinac 1986, str. 58. 21. Norm Evans: citirano u "Making It Big", The Reformed Journal, prosinac 1986, str. 4. 21. Fritz Peterson: citirano u The Chicago Tribune, 24. svibnja 1981. 22. "znanstvenik sa ikakogsveuilita": David Tracy, citirano u Murphv, "Who Do Men Sa y That I Am?", op. cit., str. 38. 22. Phillips: J. B. Phillips, Ring of Truth. Wheaton, 111., Harold Shaw Publishe rs, 1977, str. 79. 22. "A Isus zavapi": Marko 15,37. 265 ISUS KAKVOG NISAM. POZNAVAO 22. "Blago onom": Matej 11,6.

23. McGrath: Alister McGrath, UnderstandingJesus. Grand Rapids, Zondervan Publis hing House, 1987, str. 52. 24. Kasper: VValter Kasper,/ess the Christ. Nevv York, Paulist Press, 1977, str. 46. 25. "Nosi se od mene": Matej 16,23. 25. Wink: VValter VVink, Engaging the Powers. Minneapolis, Fortress Press, 1992, str. 129. 25. Sayers: Dorothv Savers, Christian Letters to a Post-Christian World. Grand R apids, VVilliam B. Eerdmans Publishing Companv, 1969, str. 15. 25. Tuchman: Barbara Tuchman, Practicing History. Nevv York, Alfred A. Knopf, 19 81, str. 22. 26. Pascal: Blaise Pascal, Pensees. Nevv York, E. P. Dutton, Inc., 1958, str. 22 8. 26. Luther: citirano u Jlirgen Moltmann, The Wayof Jesus Christ. San Francisco, Harper-San Francisco, 1990, str. 84. 2. poglavlje 30. "od neprijatelja naih": Luka 1,71. 30. "A i tebi e samoj": Luka 2,35. 31. Levvis: C. S. Levvis, "The Grand Miracle", u God in the Dock: Essays on Theology and Ethics. Grand Rapids, VVilliam B. Eerdmans Publishing Companv, 1972, str. 84. 32. Muggeridge: Malcolm Muggeridge, Jesus: the Man Who Lives. Nevv York, Harper & Row, 1975, str. 19. 32. "Evo slubenice Gospodnje": Luka 1,38. 32. Ricci: Jonathan D. Spence, The Memory Palae of Matteo Ricci. Nevv York, Pengu in Books, 1984, str. 245. 33. "Ovaj je evo postavljen": Luka 2,34. 33. August: John Dominic Crossan, The Historical Jesus: The Life of a Mediterraneanjewish Peasant. San Francisco, HarperCollins Publishers, 1991, str. 31. 33. vidi i str. 50; Herod Veliki: Joseph Klausner,/esus ofNazareth: His Life, Ti mes, and Teaching. London, George Allen & Unwin, Ltd., 1925, str. 146. 34. Auden: The Collected Poetry of W. H. Auden. Nevv York, Random House, 1945, s tr. 455. 35. Donne: John Donne, "Nativitv", The Complete English Poems. Nevv York, Pengui n Books, 1971, str. 307. 35. "sam sebe 'oplijeni'": Filipljanima 2,7. 36. "srebra kao kamenja": 1 o kraljevima 10,27. 36. Figgis: Neville Figgis, The Gospel and Human Needs. London, Longmans, Green, 1909, str. 11. 266 LITERATURA 37. "Ba ovdje, u ovim trenucima": W. H. Auden, The Collected Poetry, op. cit., st r. 443-444. 38. "Silne zbaci s prijestolja": Luka 1,52. 39. Tokes: Laszlo Tokes, The Fali o/Tyrants. VVheaton, 111., Crossway Books, 199 0, str. 186. 40. Lubavitcher: David Remnick, "VVaiting for the Apocalvpse in Crovvn Heights", The New Vorker, 21. prosinca 1992, str. 52 i dalje. 41. "Nije li mu majka": Matej 13,54-55. 41. "IzNazareta": Ivan 1,46. 41. "Zloduha ima": Ivan 10,20. 42. Chesterton: G. K. Chesterton, Orthodoxy. Garden Citv, N.Y., Doubledav/ Image

Books, 1959, str. 137. 43. Phillips: J. B. Phillips, New Testament Christianity. London, Hodder & Stoug h-ton, 1958, str. 27-33. 43. astronauti Apolla: citirano u VVilliam M. Justice, Our Visited Planet. Nevv York, Vantage Press, 1973, str. 167. 44. "On je slika ": Koloanima 1,15,17. 3. poglavlje 48. Buber: citirano u Geza Vermes, Jesus the Jew: A Historian's Reading of the G ospels. London, Collins, 1973, str. 9. 49. Moltmann: Jiirgen Moltmann, The Way of Jesus Christ, op. cit., str. 168. 49. "Boe moj, Boe moj": Matej 27,46. 50. "Nisam ja Krist": Ivan 3,28. 50. "Jesi li ti onaj": Matej 11,3. 50. "O, da razdre nebesa": Izaija 64,1. 51. "bavio vraanjem": Joseph Klausner, Jesus of Nazareth, op. cit., str. 27. 52. "Bog ne raa": Jiirgen Moltmann, The Crucified God. Nevv York, Harper & Row, 1 974, str. 235. 53. Dodd: C. H. Dodd, The Founder of Christlanity. London, The Macmillan Companv , 1970, str. 103. 53. Pelikan: Jaroslav Pelikan, Jesus Through the Centuries. Nevv Haven, Conn., Y ale University Press, 1985, str. 20. 54. Bonhoeffer, Dietriech Bonhoeffer, Christ the Center. San Francisco, Harper & Row, Publishers, 1978, str. 61. 54. Vergilije: citirano u Jaroslav Pelikan, Jesus Through the Centuries, op. cit., str. 35. 54. Barclay: citirano u Malcolm Muggeridge, Jesus: the Man Who Lives, op. cit. , str. 74. 267 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO 55. Antioh: Donald B. Kravbill, The Upside-Down Kingdom. Scottsdale, Pa., The Herald Press, 1990, str. 38. 55. "Hoe li Rimljani": Joseph Klausner, Jesus of Nazareth, op. cit., str. 144. 56. Muggeridge: Malcolm Muggeridge, Jesus: the Man VVho Lives, op. cit., str. 13 . 58. "Pa zar Krist dolazi": Ivan 7,41. 58. "IzNazareta": Ivan 1,46. 58. "Galileja, Galileja, ti mrzi": Vermes, Jesus the Jew, op. cit., str. 53. 58. "Da nisi i ti iz Galileje?" Ivan 7,52. 58. "Otii odavle": Ivan 7,3. 59. "Svoje velike sveenike": Joseph Klausner, Jesus of Nazareth, op. cit., str. 1 51. 59. Josip Flavije: A. N. VVilson, Jesus. Nevv York, W. VV. Nortomn & Companv, 19 92, str. xii. 60. "/ ne mislite": Ivan 11,50. 62. "Doe li tko k meni": Luka 14,26. 62. "Mogu razvaliti": Matej 26,61. 4. poglavlje 66. "Isus se, pun Duha": Luka 4,1-2. 66. Hopkins: The Sermons and Devotional VVritings of Gerard Manley Hopkins. Lond on, Oxford Universitv Press, 1959, str. 180-183. 67. Luther: citirano u F. Forrester Church, Entertaining Angels. San Francisco, Harper & Row,

Publishers, 1978, str. 54. 68. Muggeridge: Malcolm Muggeridge, Jesus: the Man Who Lives, op. cit., str. 52 i dalje. 69. "Nosi se od mene": Matej 16,23. 69. "Boe sauvaj": Matej 16,22. 69. "Nisi li ti Krist?": Luka 23,39. 69. "Neka sada sie": Matej 27,42-43. 69. Milton: "Paradise Regained", The Complete Poems ofjohn Milton. Nevv York, VVashington Square Press, Inc., 1964, str. 393. 69. Karamazov: Fvodor Dostoevskv, The Brothers Karamazov. Garden Citv, N.Y., Nelson Doubledav, Inc., n.d., str. 229-239. 72b. Sayers: Dorothv Savers, The Man Born to Be King. Grand Rapids, VVilliam B. Eerdmans Publishing Companv, n.d., str. 35. 72. Kierkegaard: citirano u D. R. Davies, On to Orthodoxy. London, Hodder and Stoughton, 1939, str. 162. 72. MacDonald: George MacDonald, Life Essential, The Hope of the Gospel. VVheato n, 111., Harold Shaw Publishers, 1974, str. 24-25. 73. "Jeruzaleme, Jeruzaleme": Matej 23,37. 268 LITERATURA 73. "A ja kad budem": Ivan 12,32-33. 75: "Isusga natopogleda": Marko 10,21. 75. "Razmahat e se": Matej 24,12. 75. "je to inio humanije": Milton, "Paradise Regained", op. cit., str. 368. 75. "Alija sam molio": Luka 22,32. 75. "Da moda i vi": Ivan 6,67. 76. "Hoe li tko za mnom": Matej 16,24. 76. Thielicke: Helmut Thielicke, Our Heavenly Father. Grad Rapids, Baker Book Ho use, 1974, str. 123. 77. "nemamo takva Velikog sveenika": Hebrejima 4,15; 2,18. 5. poglavlje 82. Lentullje: Shervvood VVirt, Jesus, Man ofJoy. Nashville, Thomas Nelson, 1 991, str. 28. 82. "izjelica i vinopija": Luka 7,34. 82. "Mogu 11 svatovi postiti": Marko 2,19. 83. "Kao to se mnogi": Izaija 52,14; 53,2-3. 83. Ivan Krstitelj je priznao: Ivan 1,33. 84. "Dua mije nasmrt alosna": Matej 26,38. 84. "Vjera te tvoja spasila": Matej 9,22. 84. "Evo istinitog Izraelca": Ivan 1,47. 85. Mary Gordon: Alfred Corn, urednik, Incarnation: Contemporary Writers on the New Testament. Nevv York, Viking Penguin, 1990, str. 21. 85. Lewis: C. S. Levvis, The Four Loves. London, Geoffrev Bles, 1960, str. 67. 86. "Sinko, zato": Luka 2,48-49. 86. "UtihnU": Marko 4,39. 86. Maritain: citirano u John S. Dunne, The Church of the Poor Devil. Nevv Yor k, Macmillan Publishing Co., Inc., 1982, str. 111. 86. "Ako je mogue": Matej 26,39. 87. Crossan: John Dominic Crossan, The Historical Jesus, op. cit., str. xi. 87. "Nije li ovo": Matej 13,54-55, parafrazirano. 88. "narataj opak i preljubniki": Matej 12,39. 88. "Vjerujte mi": Ivan 14,11. 88. Buechner: Frederick Buechner, Peculiar Treasures. San Francisco, Harper & Ro vv, 1979, str. 70.

89. "Lisice": Matej 8,20. 89. Berryman: John Berrvman, "Eleven Addresses to the Lord", u Love & Fame. Nev v York, Farrar, Straus and Giroux, 1970, str. 92. 269 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO 90. Pelikan: Jaroslav Pelikan, Jesus Through the Centuries, op. cit., str. 13 . 90. "pun milosti i istine": Ivan 1,14. 91. "ne nametati": Joseph Klausner, From Jesus to Paul, citirano u Everett F. Ha rrison, A Short Life of Christ. Grand Rapids, VVilliam B. Eerdmans Publishing Company, 1968, str. 98. 91. "Budite savreni": Matej 5,48. 91. Trueblood: Elton Trueblood, The Yoke of Christ and Other Sermons. VVaco, Tex ., Word Books, 1958. str. 113. 91. "Prorauna) troak ": Luka 14,2 8. 91. Neusner: Jacob Neusner, A Rabbi Talks with Jesus. Nevv York, Doubledav, 1993 , str. 24, 29, 31, 53. 92. "uio ih kao onaj": Matej 7,29. 92. "uli ste": Matej 5,21 i dalje. 92. "O vaj h uli!": Matej 9,3. 92. "Nikada nitko": Ivan 7,46. 92. "Umukni!": Marko 1,25. 92. "Nijemi i gluhi due": Marko 9,25. 92. "A mi se nadasmo": Luka 24,21. 93. "svijet ode": Ivan 12,19. 93. "Tko nae": Matej 10,39. 93. "Ne znate to itete": Matej 20,22. 94. "Tako?": Marko 7,18. 94. "Dokle mi je biti": Matej 17,17. 94. "da budu s njime": Marko 3,14. 95. "U taj isti as": Luka 10,21. 6. poglavlje 101. "Blago...": Sva blaenstva su uzeta iz Mateja, 5. poglavlje. 105. "Duh samoportvovnosti": citirano u Alister Hardy, The Biology ofGod. Nevv Yo rk, Taplinger Publishing Companv, 1975, str. 146. 107. Lewis: C. S. Levvis, The VVetght of Glory. Grand Rapids, VVilliam B. Eerdma ns Publishing Companv, 1965, str. 1-2. 109. Phillips: J. B. Phillips, Good News. London, Geoffrey Bles, 1964, str. 33-3 4. 110b. Kasper: VValter Kasper,/esus the Christ, op. cit., str. 84. 111. Hellwig: Monika Hellvvig, "Good News to the Poor: Do They Understand It Bet ter?", u Tracing the pirit, James E. Hug, urednik. Mahvvah, N.J., Paulist Press, 1983, str . 145. 114. Mauriac: Frangois Mauriac, What I Believe. Nevv York, Farrar, Straus and Co mpanv, 1963, str. 47-56. 270 LITERATURA 116. "Adam je dvadesetpetogodinjak", Henri Nouwen, "Adam's Peace", u World Visio n Magazine, kolovoz-rujan 1988, str. 4-7. 118. "Kranstvo je uvijek tvrdilo": Martin Luther King mlai, citirano u David J. Garrovv, Bearing the Cross. Nevv York, VVilliam Marrow and Companv, Inc., 1986, str. 532. 118. "probuditi osjeaj": isto, str. 81. 121. "Tko hoe": Matej 16 ,25 i dalje. 121. "u

izobilju": Ivan 10,10. 121. "sav radostan": Matej 13,44. 7. poglavlje 125. "Budite dakle savreni": Matej 5,48. 125. "Ne kaem ti do sedam puta": Matej 18,22. 125. "Sve, dakle, to elite ": Matej 7,12. 126. Owens: Virginia Stem Ovvens, "God and Man at Texas A&M", u The Reformed Jou rnal, studeni 1987, str. 3-4. 128. "Ne mislite da sam doao": Matej 5,17,20. 128. "Ne uzimaj uzalud": Izlaza k 20,7. 128. krvarei farizeji: Marv Stevvart Van Leeuvven, "Why Christians Should Take th e Men's Movement Seriouslv", \iRadix, sv. 21, br. 3, str. 6. 128. "A ja vam kaem": Sve takve izjave uzete su iz Propovijedi na Gori, Matej, 57. poglavlje. 129. Updike: John Updike, "Even the Bible Is Soft on Sex", u Nevv York Times Boo k Review, 20. lipnja 1993, str. 3. 130. "Podajte caru carevo": Matej 22,21. 132b. Muggeridge: Malcolm Muggeridge, "Books", \iEsquire, travanj 1972, str. 39. 133. Tolstoj: Vidi VVilliam L. Shirer, Love and Hatred: The Stormy Marriage ofLe v and Sonya Tolstoy. Nevv York, Simon & Schuster, 1994. 134. "Tako je malo prave topline": iz dnevnika Sofije Tolstoj, 26. sijenja 1895. 135. "to je s vama": citirano u A. N. VVilson, The Lion and the Honeycomb: The Re ligious Writings of Tolstoy. San Francisco, Harper & Row, Publishers, str. 147-148. 136. VVilson: isto, str. 17. 136. Dostojevski: vidi Joseph Frank: Dostoevsky, The Years ofOrdeal, 1850-1859. Princeton, N.J., Princeton University Press, 1983. 137. "Mi ljubimo": 1. Ivanova 4,19. 138. "Aligdje se umnoio grijeh": Rimljanima 5,20. 138. "Nikakve dakle": Rimljani ma 8,1. 138. "Budite savreni": Matej 5,48. 271 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO 139. "Ljubi Gospodina Boga": Matej 22,37. 139. "Oe, oprosti im": Luka 23,34. 8. poglavlje 146. "Vidi li ovu enu?": Luka 7,44-47. 147. "prosjake, sakate": Luka 14,21. 147. "Ta Sin ovjeji doe": Luka 19,10. 147. "Ne treba zdravima": Matej 9,12. 147. "Tko je od vas": Ivan 8,7-11. 148. Lewis: C. S. Levvis, The Problem ofPain. Nevv York, The Macmillan Companv, 1962, str. 98. 148. Kaminer: VVendv Kaminer, iz By the Book: America's Self-Help Habit, citiran o u "Saving Therapv: Exploring the Religious Self-Help Literature", The-ology Today, listopa d 1991, str. 301. 149. "UZajednicu ne smije ui": Hans Kiing, On Being a Christian. Garden City, N.Y ., Doubleday & Company, Inc., 1976, str. 235. 149. "Blagoslovljen bio": Marcus J. Borg,/esus, A Nevv Vision. San Francisco, Ha rper & Rovv, 1987, str. 133-134. 149. Wink: VValter VVink, Engaging the Powers, op. cit., str. 129. 150. "nema vie": Galaanima 3,28. 150b. Sayers: Dorothy L. Sayers, Are Women Human. Dovvners Grove, 111., Inter Va rsitv Press,

1971, str. 47. 150. VVink: VValter VVink, Engaging the Povvers, op. cit., str. 130. 151. "Boe milostiv budi": Luka 18,13-14. 151. Wilson: A. N. VVilson,/esus, op. cit., str. 30. 151. "Sinko! Sjeti se": Luka 16,25. 152b. Konstantin, prvi krani, vidi Robin Lane Fox, Pagans and Christians. Nevv Yor k, Alfred A. Knopf, 1989. 152. jednostavne zajednice u Treem svijetu, vidi Robert McAfee Brovvn, Unex-pecte d News: Reading the Bible with Third World Eyes. Philadelphia, The VVestminster Press, 1 984. 153. "... jer me Jahve pomaza ": Izaija 61,1. 153. Endo: Shusaku Endo, A Life of Jesus. Nevv York, Paulist Press, 1973. 156. "Jeruzaleme, Jeruzaleme": Matej 23,37. 156. "sa silnim vapajem": Hebrejima 5,7. 156. "Boe moj": Matej 27,46. 272 LITERATURA 9. poglavlje 161. udo pretvaranja vode u vino: Ivan 2,1-11. 162. Levvis: C. S. Levvis, "Miracles", u God in the Dock, op. cit., str. 29. 163. "Nema smrti": biljeka na Ivan 9,2, u The NIV Study Bible. Grand Rapids, Zond ervan Publishing House, 1985, str. 1614. 164. udo ozdravljenja slijepca: Ivan 9,1-41. 165. Koop: iz osobnog razgovora. 166. udo ozdravljenja gubavca: Matej 8,1-4; Marko 1,40-44; Luka 5,12-14. 166b. "s veta bolest": Patrick Feenv, The Fight Against Leprosy. Nevv York, American Leprosv Mission, 1964, str. 25, 32. 166. Majka Tereza: iz televizijskog intervjua. 167. udo izljeenja paralize: Matej 9,1-8; Marko 2,1-12; Luka 5,17-26. 167b. "Svaka invalidna osoba": Donald Senior, C. R, "VVith Nevv Eves", u Stauros Notebook, sv. 9, br. 2, str. 1. 169. udo hranjenja pet tisua: Matej 14,13-21; Marko 6,30-44; Luka 9,10-17; Ivan 6 ,5-71. 171. Capon: Robert Farrar Capon, Parables of the Kingdom. Grand Rapids, Zonderv an Publishing House, 1985, str. 27. 171. "Narataj opak i preljubniki": Matej 12,39. 171. "sam se Isus njima nije povjeravao": Ivan 2,24. 171. udo uskrisivanja Lazara: Ivan 11,1-54. 174. " Ako ne sluaju Mojsija ": Luka 16,31. 174. "... nijedan [vrabac/": Matej 10,29. 174. Askew: Eddie Askevv, Disguises ofLove. London, The Leprosv Mission Internat ional, 1983, str. 50. 174. "Vjerujem! Pomozi": Marko 9,24. 175. Ivan Krstitelj: Matej 11,1-7. 176. Moltmann: Jiirgen Moltmann, The Way of Jesus Christ, op. cit., str. 99. 10. Poglavlje 181. "Blagoslovljen Kralj": Luka 19,38. 181. "Kaem vam"-. Luka 19,40. 181. "Eno, svijet ode": Ivan 12,19. 183. "Ja vam stoga": Luka 22,29. 183. "ja sam pobijedio": Ivan 16,33. 183. "Isus je znao": Ivan 13,3-4. 183. Peck: M. Scott Peck, The Different Drum. Nevv York, Touchstone/Simon & Schu ster, 1988,

str. 293. 273 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO 184. "Najvei meu vama": Luka 22,26. 184. "Uenici se zgledahu": Ivan 13,22. 184. "Da nisam ja?": Marko 14,19. 184. "Ne znam toga ovjeka": Matej 26,74. 185. "Ue u nj Sotona": Ivan 13,27. 185. "Oe, oprosti im...": Luka 23,34. 186. Getsemanija: Matej 26,36-56; Marko 14,32-52; Luka 22,39-53. 187. Yoder: John Howard Yoder, The Politics of Jesus. Grand Rapids, VVilliam B. Eerdmans Publishing Companv, 1972, str. 55-56, 61. 187. "Nije li trebalo": Luka 24,26. 188b. Klausner: Joseph Klausner, Jesus of Nazareth, op. cit., str. 348. 189. "Zakllnjem te": Matej 26,63-65. 190. "Ti li si kralj": Luka 23,3. 190. Barth: Karl Barth, The Word of God and the Word of Man, op. cit., str. 82. 192. Ciceron: citirano u VValter Kasper, Jesus the Christ, op. cit., str. 113. 192. "jer je objeeni": Ponovljeni zakon 21,23. 192. "edan sam!": Ivan 19,28. 192. "Oe, u ruke tvoje": Luka 23,46. 192. "Dovreno je!" Ivan 19,30. 192. "Boe moj, Boe moj": Matej 27,46; Marko 15,34. 193. Levvis: C. S. Levvis, Letters to Malcolm: Chiefly on Prayer. London, Geoffr ev Bles, 1964, str. 65. 193. "za nas prokletstvom ": Galaanima 3,13. 193. "Njega koji ne okusi": 2. Korinanima 5,21. 193. Sayers: Dorothv Savers, The Man Born to Be King, op. cit., str. 5. 194b. Konstantin: Michael Grant, Constantine the Great. Nevv York, Charles Scrib -ner's Sons, 1994, str. 149, 222. 194. Levvis: C. S. Levvis, Letters to Malcolm: Chiefly on Prayer, op. cit., str. 113. 194. "Skinu Vrhovnitva": Koloanima 2,15. 194. "Zaista, ovaj ovjek": Marko 15,39. 195. "Sjeti me se": Luka 23,42. 195. Justin Muenik: Hans Kiing, On Beinga Christian, op. cit., str. 339. 195. Peck: M. Scott Peck, People of the Lie. Nevv York, Simon and Schuster, 1983 , str. 269. 196. Solle: Dorothv Solle, OfVVar and Love. Marvknoll, N.Y., Orbis Books, 1984, str. 97. 274 LITERATURA 11. poglavlje 200. May: Rollo May, My Questfor Beauty. Dallas, Saybrook Publishing Companv, 19 85, str. 60. 201. "Ako pak Krist nije": 1. Korinanima 15,14. 202. "tlapnjom": Luka 24,11. 202. "nekiposumnjae": Matej 28,17. 203. "sa strahom": Matej 28,8. 203. "spopade ih strah": Marko 16,8. 203. Evanelje po Petru: citirano u Ferederick Buechner, The Faces of Jesus. San F rancisco, Harper & Row Publishers, 1989, str. 218. 204. "nou dok smo mi spavali": Matej 28,13. 204. "Ako ne sluaju": Luka 16,31. 204. "On nije ovdje": citirano u Hans Kiing, On Being a Christian, op. cit., st r. 365. 204. Buechner: Frederick Buechner, Whistling in the Dark. San Francisco, Harper & Row

Publishers, 1988, str. 42. 204. Na putu u Emaus: Luka 24,13-49. 205. "Budui da si me vidio": Ivan 20,29. 206. Dodd: C. H. Dodd, The Founder of Christianity, op. cit., str. 163. 206. Updike: John Updike, "Seven Stanzas at Easter", u Collected Poems 1953-1993 . Nevv York, Alfred A. Knopf, 1993, str. 20. Koriteno uz dozvolu. 208b. Tolkien: J. R. R. Tolkien, "On Fairy Tales", citirano u Robert McAfee Brow n, Persuade Us to Rejoice. Louisville, Ky, VVestminster/John Knox Press, 1992, str. 145. 208. Sayers: Dorothy L. Sayers, The Mlnd ofthe Maker. London, Methuen & Co. Ltd. , 1959, str. 67. 12. poglavlje 215. Buechner: Frederick Buechner, The Magnificent Defeat. Nevv York, The Sea-bu ry Press, 1979, str. 86. 216. VVink: VValter VVink, Engaging the Powers, op. cit., str. 143. 216. "Ja t ebe proslavlh ": Ivan 17,4-5. 216. "Galilejci, to stojite": Djela 1,11. 217. "Evo, ja vas aljem ": Matej 10,16. 217. Endo: Shusaku Endo, Sllence. Nevv York, Taplinger Publishing Companv, 1979, str. 203. 217. "Brat e brata": Matej 10,21-22. 217. "No, kaem vam": Ivan 16,7. 218. "Kao to ti mene": Ivan 17,18. 275 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO 218. Hopkins: "Inversnaid", u Gerard Manlev Hopkins, Poems and Prose. Balti-more , Md., Penguin Books, 1953, str. 51. 218. "Ako penino zrno": Ivan 12,24. 219. "Gospodine, hoe li": Djela 1,6. 219. Levvis: C. S. Levvis, The Weight of Glory, op. cit, str. 15. 220. "Tko vas slua": Luka 10,16. 221. "Kad Sin ovjeji": Matej 25,31 -46. 222. "Galilejci": Djela 1,11. 222. Edvvards: Gerard R. McDermott. "VVhat Jonathan Edvvards Can Teach Us About Politics", Christianity Today, 18. srpnja 1994, str. 35. 223. Kiing: Hans Kiing, On Being a Christian, op. cit., str. 132. 223. Dillard: Alfred Corn, Incarnation, op. cit., str. 36. 224. Buechner: isto, str. 123. 224. Augustin: citirano u Paul Johnson, A History ofChristianity. Nevv York, Ath e-neum, 1976, str. 115. 225. "Ne izabraste vi": Ivan 15,16. 225b. Williams: Charles VVilliams, He ame Dovvnfrom Heaven. London, VVilliam Hein emann Ltd., 1938, str. 108. 225. "do kraja ljubio": Ivan 13,1. 225. "To pak blago imamo": 2. Korinanima 4,7. 225. O'Connor: Flannerv O'Connor, The Habit of Being. Nevv York, Vintage Books, 1979, str. 307. 13. poglavlje 230. "Zbilja je dolo k vama": Matej 12,28. 230. Barclay: citirano u Malcolm Muggeridge, Jesus: the Man Who Lives, op. cit., str. 74. 231. "Pribliilo se": Matej 3,2. 231. "Kaem vam: mnogi": Luka 10,24.

231. "Ovdje je i vie": Matej 12,42. 234. "lisicom": Luka 13,32. 234. "da ih ne sablaznimo": Matej 17,27. 234. "Ljubite neprijatelje": Matej 5,44. 237. "Po ovom e svi znati": Ivan 13,35. 237. "Uistinu, Bog je tako ljubio": Ivan 3,16. 237. "Kraljevstvo moje nije": Ivan 18,36. 237. "Kraljevstvo Boje ne dolazi": Luka 17,20. 238. "Podajte dakle caru": Matej 22,21. 276 LITERATURA 238. Durant: VVill Durant, The Story of CMlization Part III: Caesar and Christ. Nevv York, Simon & Schuster, 1944, str. 652. 238. Pomonica amerike zakonodavne vlasti u Kini: Karen M. Feaver, "Chinese Lessons ", Christianity Today, 16. svibnja 1994, str. 33. 239. "Ako se ponizi moj narod": 2. Ljetopisa 7,14. 239. Barth: Karl Barth, iz Church Dogmatics, citirano u Stanlev Hauervvas i VVil liam H. VVillimon, Resident Aliens. Nashville, Abingdon Press, 1989, str. 83. 240. Buber: Citirano u Jiirgen Moltmann, The Way of Jesus Christ, op. cit., str. 28. 240. "Doi kraljevstvo tvoje!": Matej 6,10. 240. "U svijetu imate": Ivan 16,33. 240. "A ut ete za ratove": Matej 24,6. 241. Lewis: C. S. Levvis, Mere Christianity. Nevv York, The Macmillan Companv, 1 960, str. 65. 241. "Gospodine, hoe li": Djela 1,6. 241. "Ovaj Isus koji je": Djela 1,11. 242. "svako koljeno...": Filipljanima 2,10-11. 14. poglavlje 247. Peck: M. Scott Peck, Further Along the Road Less Traveled. Nevv York, Simon & Schuster, 1993, str. 160. 249. "Uistinu, kaem vam": Matej 5,20. 251. "Ja sam Put": Ivan 14,6. 251. "aljem vama proroke": Matej 23,34. 251. "Ja i Otac": Ivan 10,30. 251. "Prije negoli Abraham ": Ivan 8,58. 252. "Pokai nam Oca": Ivan 14,8. 252. "Tko je vidio mene": Ivan 14,9. 252. "to bijae od poetka": 1. Ivanova 1,1. 252. "kao kad sunce sjaji": Otkrivenje 1,16. 253. "Ja sam Put": Ivan 14,6. 253. Lewis: C. S. Levvis, Miracles. Nevv York, The Macmillan Companv, 1947, str. 113. 253. Levvis: C. S. Levvis, Mere Christianity, op. cit., str. 56. 253. "Idem pri praviti": Ivan 14,2. 253. arter: Citirano u Gordon Bridger, A Day That Changed the World. Dovvners Grove, III, InterVarsitv Press, 1975, str. 56. 254b. Buechner: Frederick Buechne r, VVishful Thinking. San Francisco, Harper & Rovv Publishers, str. 17. 277 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO 254. "slika Boga nevidljivoga": Koloanima 1,15. 254. "Jer svidjelo se Bogu": K oloanima 1,19. 256. "zavjesa se hramska razdrije": Marko 15,38. 257. Coles: Robert Coles, The Spiritual Life of Children. Boston, Houghton Mif-f lin Companv,

1990, str. 231. 257. Aristotel: Aristotle, Magna Moralia, citirano u Diogenes Allen, Love. Cam-b ridge, Mass., Covvlev Publications, 1987, str. 115. 257. "Bog je ljubav": 1. Ivanova 4,8. 257. "U ovom se oitova": 1. Ivanova 4,9. 257. Kierkegaard: citirano u Karl Barth, The Word of God and the Wbrd of Man, st r. 84. 258. Nouvven: Henri J. M. Nouvven, The Return of the Prodigal Son. Nevv York, Im age Books/Doubledav, 1994, str. 55. 258. "U ovom je ljubav": 1. Ivanova 4,10. 258. "Vee ljubavi": Ivan 15,13. 258. "Uistin u, Bog je tako ljubio": Ivan 3,16. 259. Prie: citirano u Alfred Corn, Incarnation, op. cit, str. 72. 259. Pascal: Bl aise Pascal, Pensees, op. cit., str. 143. 259. "Evo ovjeka.'": Ivan 19,5. 260. "Premda bogat": 2. Korinanima 8,9. 260. "On, trajni lik Boji": Filipljanima 2 ,6-7. 260. "Njega koji ne okusi": 2. Korinanima 5,21. 260. "... iza sve umrije": 2. Korinanim a 5,15. 260. "Premda je Sin": Hebrejima 5,8. 261. "Oe, oprosti im": Luka 23,34. 261. Goethe: citirano u VValter Kasper, Jesus the Christ, op. cit., str. 182. 262. Dostojevski: citirano u Hans Kiing, On Being a Christian, op. cit., str. 14 2. 262. Updike: citirano u Alfred Corn, Incarnation, op. cit, str. 10. 262. "Dosta ti je moja milost": 2. Korinanima 12,9-10. 263. Moltmann: Jiirgen Moltmann, The Way of Jesus Christ, op. cit., str. 322. 278 LITERATURA Drugi izvori Osim gore navedenih izvora navoda, moram zahvaliti ovim piscima koji su mi pomog li da bolje shvatim Isusa: Anderson, Sir Norman, Jesus Christ: The Witness of History. Dovvners Grove, 111. , InterVarsitv Press, 1985. Baillie, John. The Place of Jesus Christ in Modern Chr istianity. Edinburgh, T&T Clark, 1929. Bainton, Roland H. Behold the Christ. Nevv York, Harper & Row, 1974. Baker, John Austin. The Foolishness oj God. Atlanta, John Knox Press, 1970. Barclav, VVilliam. Jesus As They Saw Him. Grand Rapids, VVilliam B. Eerdmans Pub lishing Companv, 1962. Barton, Bruce. The Man Nobody Knows. Nevv York, The Macmillan Publishing Companv , 1987. Batev, Richard, Jesus and thePoor. San Francisco, Harper & Row, Publishers, 1972 . Berkhof, Hendrik. Christ and the Powers. Scottsdale, Pa., Herald Press, 1977. Bright, John. The Kindom of God. Nashville, Abingdon, 1980. Brown, Colin. Miracles and the Critical Mind. Grand Rapids, VVilliam B. Eerdmans Publishing Companv, 1984. Bruce, F. F. Jesus and Christian Origins Outside the New Testament. Grand Rapids , VVilliam B. Eerdmans Publishing Companv, 1974. Bruce, F. F. What the Bible Teaches About What Jesus Did. VVheaton, 111., Tvndal

e House Publishers, 1979. Capon, Robert Farrar. Hunting the Divine Fox. Nevv York, The Seaburv Press, 1974 . Cullman, Oscar. Jesus and the Revolutionaries. Nevv York, Harper & Rovv, Publish ers, 1970. Ellul, Jacques. The Subversion of Christianity. Grand Rapids, VVilliam B. Eerdma ns Publishing Companv, 1986. Falk, Harvey./e55 the Pharisee: A NewLook at the Jewish ness of Jesus. Nevv York, Paulist Press, 1985. Fretheim, Terence E. The Suffering of God. Philadelphia, Fortress Press, 1984. Guardini, Romano. The Lord. Chicago, Regnery Gatevvav, Inc., 1954. Guthrie, Donald. A Shorter Life of Christ. Grand Rapids, Zondervan Publishing, 1 970. Hellvvig, Monika. Jesus, The Compassion of God. VVilmington, Del., Michael Gla-z ier, Inc., 1983. Hengel, Martin. The Charismatic Leader and His Followers. Nevv York, Cross-road, 1981. Kierkegaard, Soren. Training in Christianity. Princeton, N.J., Princeton Univers ity Press, 1947. 279 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO Ladd, George Eldon. The Gospel of the Kingdom. Grand Rapids, VVilliam B. Eerdman s Publishing Companv, 1959. Macquarrie, John. The Humility of God. Philadelphia, The VVestminster Press, 197 8. Macquarrie, John. Jesus Christ in Modern Thought. Philadelphia, Trinitv Press In ternational, 1990. Mason, Steve.Josephus and the New Testament. Peabodv, Mass., Hendrickson Publish ers, 1992. McGrath, Alister. Understanding Jesus. Grand Rapids, Zondervan Publishing House, 1988. Meier, John P. A Marginal Jew. Nevv York, Doubledav, 1991. Moltmann, Jiirgen, The Trinity and the Kingdom. San Francisco, Harper & Rovv Pub lishers, 1981. Morison, Frank. Who Moved the Stone? London, Faber and Faber Limited, 1944. Niebuhr, H. Richard. Christ and Culture. Nevv York, Harper & Brothers Publishers , 1956. Oppenheimer, Helen. Incarnation and Immanence. London, Hodder and Stough-ton, 19 73. Pfeiffer, Charles. Between the Testaments. Grand Rapids, Baker Book House, 1959. Stott, John. Christian Counter-Culture: The Message of the Sermon on the Mount. Dovvners Grove, 111., InterVarsitv Press, 1978. van Buren, Paul M. A Theology of the Jewish-Christian Reality: Part III, Christ in Context. San Francisco, Harper & Rovv, 1988. VVillis, VVendell, urednik. The Kingdom of God in 20th-Century Interpetation. Pe abodv, Mass., Hendrickson Publishers, 1987. VVright, N. T. Who WasJesus? Grand Rapids, VVilliam B. Eerdmans Publishing Compa nv, 1992. Ziolkovvski, Theodore. Fictional Transfigurations of Jesus. Princeton, N.J., Pri nceton University Press, 1972. 280

O piscu Philip Yancey roen je 1949. u Atlanti. Diplomirao je komunikaciju i engleski jezi k. Dugogodinji je urednik asopisa Chri-stianity Today. Jedanaest njegovih knjiga nagraeno je s Go ld Medallion Avvard, ukljuujui Where Is God When It Hurts?, 1977; Disappointment with God, 1988 ; The Gift of Pain, 1997; The Bible Jesus Read, 1999. Knjige The Jesus I Never Knew (Isus k akvog nisam poznavao), 1995. i What's So Amazing About Grace, 1997. proglaene su kranskim knjig ama godine. Slijedile su zatim uspjenice poput Reaching for the Invisible God, 2000; Rumors of Another vVorld, 2003; vVhen We Hurt: Prayer, Preparation & Hope for Life's Pain, 2006. i Prayer: Does ItMake Any Difference?, 2006. * * * Odrastajui u strogoj, fundamentalistikoj crkvi na jugu Sjedinjenih Amerikih Drava, m ladi je Phillip Yancey doivio Boga kao roditelja zlostavljaa - krutog, srditog, spremnog d a osudi svaki pogreni korak. Moda je posebno zbunjujue u Yanceyim ranim godinama bilo to to je u n jegovoj crkvi jo ivio ostatak kranskog milosra. Ako bi susjedova kua izgorjela u poaru, vjerni o iz Yanceyeve crkve bilo bi prvo na licu 281 ISUS KAKVOG NISAM POZNAVAO mjesta da pokae ljubav - ako je, naravno, kua pripadala bijelom ovjeku, nekome tko je prihvaao krutu teologiju njegove crkve. Crkvene voe su ak nagovarale Yanceyeva bolesnog oca da se skine s elinih plua, aparata koji mu je pomagao da die, uvjeravajui ga da e ozdraviti. Starj eina Yancey je umro tjedan dana kasnije, kad je Phillip imao samo godinu dana. Yanceyev jedini prozor u stvarni svijet kao mladog ovjeka bile su knjige. Gutao i h je - one su otvorile njegov um, osporavale njegov odgoj i protivile se svemu emu su ga uili knjige kao to je 1984, ivotinjska farma i Ubiti pticu rugalicu. to je vie itao to je bivao frustri raniji. Zahvatio ga je osjeaj izdaje. "Bio sam ljuta, ranjena osoba koja se pojavljuje iz otrovne crkve i jo se danas oporavljam", kae Yancey. "Proao sam razdoblje reagiranja na sve emu su me uili i u j ednom trenutku ak sam potpuno odbacio svoju vjeru. Na put vraanja vjeri krenuo sam uglav nom zahvaljujui susretu sa svijetom koji je bio potpuno drukiji od onoga o kojemu sam uio, svijetu ljepote i dobrote. Kad sam to iskusio, shvatio sam da su mi moda pogreno prikazali Boga. Poeo sam se vraati, oprezno kruei oko vjere." Dok je Yancey istraivao, razmatrao i ispitivao duboka pitanja o vjeri, pisao je vodei milijune itatelja sa sobom dok je strastveno pisao best-sellere kao to su Disappointment vv ith Bog (Razoaranje Bogom) i Where is God VVhen it Hurts? (Gdje je Bog kad boli?). Trenut no je, prema inter-netu, prodano vie od dvadeset i etiri milijuna njegovih knjiga. Isus kakvog nisam poznavao i

What' So Amazing About Grace? (to je toliko udesno kod milosti?) njegovo su istraiv anje najhitnijih imbenika kranske vjere. Meutim u svojoj knjizi Rumors of Another World ( Glasine o drugom svijetu) o kojoj kae: "Priznajem da sam ponekad kranin koji se skanjuje, m uen sumnjama. Istraio sam ova iskustva u drugim knjigama pa sam odluio vie ne kopati po prolosti. Potpuno sam svjestan svih razloga da ne vjerujem. Ali Rumors je moj pokuaj da u s ebi otkrijem zato vjerujem." "Inae knjige piem za sebe", kae. "Piem ih da rijeim ono to me mui, ono za to nemam odgovora. Moje su knjige proces istraivanja i ispitivanja. Zbog toga sam sklon po zabaviti se razliitim problemima koji su povezani s vjerom, stvarima koje mi znae, o kojima ra zmiljam i brinem." Yancey pie s novinarskim okom za detalj, s ironijom i iskrenom sumnjiavos ti. 282 O PISCU Kako se onda dogodilo da se ovjek kao Yancey, koji je proao kroz sve to, priblii Bo gu kojeg se neko bojao? Yancey provodi svako jutro oko sat vremena u itanju knjiga koje ga duh ovno hrane, u meditaciji, molitvi, uivajui u osjeaju Boje prisutnosti. To vrijeme ujutro, kae, pr ovodi jednostavno da se "uskladi" s Bogom za taj dan. Onda poslije podne ita Bibliju, p o jedno poglavlje dnevno. "Vraam se Bibliji kao modelu jer ne poznajem poteniju knjigu", objanjava. " Ne mogu smisliti nijedan argument protiv Boga koji ve nije ukljuen u Bibliju. Zbog toga on ima koji se mue s mojim knjigama jednostavno kaem: 'U tom sluaju ne biste ih trebali itati.' Ali nekima su potrebne knjige koje piem. Opekla ih je crkva ili su vrlo uznemireni zbog nekih e lemenata kranstva. Osjeam se pozvanim da se obratim onima koji ive u graninom podruju vjere."