Hrana za ivotinje Pro dr.sc.

Darko grbea Animalne znanosti

Uvod ..................................................................................................................2 Krmiva................................................................................................................3 itarice..............................................................................................................10 Kukuruz............................................................................................................12 Penica..............................................................................................................13 Jeam................................................................................................................14 Zob ..................................................................................................................15 Ra ...................................................................................................................15 Sirak..................................................................................................................15 Tritikale.............................................................................................................16 Proso ................................................................................................................16 Mahunarke ........................................................................................................16 Graak ..............................................................................................................16 Bob...................................................................................................................17 Lupina...............................................................................................................17 Grah i lea .........................................................................................................17 Uljarice..............................................................................................................17 Uljana repica ......................................................................................................18 Soja...................................................................................................................18 Suncokret ..........................................................................................................18 Proizvodi i nusproizvodi agroindustrijskog porijekla. ..............................................18 Proizvodi i nusproizvodi mlinarstva......................................................................19 Proizvodi i nusproizvodi industrije kroba.............................................................20 Proizvodi i nusproizvodi industrije ulja .................................................................21 Nusproizvodi industrije alkohola i vrenja...............................................................24 Proizvodi i nusproizvodi industrije eera..............................................................25 Krmiva ivotinjsko porijekla ................................................................................26

Mlijeni proizvodi...............................................................................................27 Ureja ................................................................................................................29 Puferi................................................................................................................29 ADITIVI ZA IVOTINJE ................................................................................30 Voluminozna krma.............................................................................................31 Sijeno................................................................................................................38 SILAA............................................................................................................41 Problemi sa silaama...........................................................................................57

Uvod Hrana za ivotinje je pojam koji obuhvaa krmiva, krmne smjese, predsmjese i doputene dodatke i izvor je jedne ili vie hranjivih i djelatnih tvari za ivotinje. Visina udjela pojedinog krmiva u obroku ivotinje ovisi o sljedeim imbenicima. Potpunost Naime, hrana moe sadravati visoku ili nisku koncentraciju jedne ili vie hranjivih tvari, odnosno u veoj ili manjoj mjeri zadovoljavati potrebe ivotinja. to krmivo sadri vie iskoristivih hranjiva u koliinama i omjerima bliim potrebama ivotinje to je mogue njegovo vee uee u obroku. Naime, osim masti, mineralnih i vitaminskih dodataka sva krmiva sadre nekoliko hranjiva, ali najee prevladava jedna vrsta hranjiva nad drugima. Tako su same uljarica prvenstveno izvor proteina i aminokiselina, iako su im razliitim koliinama izvor minerala, vitamina i energije. Nadopuna Mogunost komplementarnosti ili dopune Ujednaenost Sadraj hranjiva vie ili manje varira u krmivu. to je via varijabilnost to je manje uee krmiva u obroku. Nepoeljne tvari Meutim, stona hrana pored poeljnih sadri i nepoeljne tvari kao to su alergeni, antinutritivne tvari, mikroorganizme to ograniava njenu uporabu. Konzumacija Hranjivost krmiva je odreena sa tri imbenika: sadraj hranjivih tvari, njihova iskoristivost (probavljivost) i visoka konzumacije krmiva. Ukoliko krmivo ivotinje nerado jedu ili odbijaju jesti manja mu je hranjivost, a manja je i konzumacija obroka u koje je to krmivo umijeano.

Krmiva Krmiva jesu proizvodi biljnog, ivotinjskog odnosno mineralnog porijekla, koji slue za hranidbu ivotinja, a nisu tetni za njihovo zdravlje niti za zdravlje ljudi koji upotrebljavaju prehrambene proizvode ivotinjskog porijekla. Dakle, pored hranjive vrijednosti krmiva moraju biti besprijekorne mikrobioloke kvalitete i bez tetnih tvari (mikotoksina, tekih metala i drugih nepoeljnih tvari.) Podjela krmiva Da bi smo to tonije procijenili hranjivu vrijednost krmiva te da je ona to ujednaenima moramo znati imbenike koji ju odreuju. To je u prvom redu bioloka, odnosno priroena varijabilnost sadraja i iskoristivosti hranjivih tvari kako cijele biljke tako i njenih dijelova (generativni-zrno, korijen, gomolj ili pak vegetativni- stabljika + list) koji upotrebljavamo kao stonu hranu, nadalje to su imbenici koji ju mijenjaju kao to su razliiti naini proizvodnje, prerade itd. Danas se u Svijetu koristi preko 2000 krmiva. Opis krmiva Svako krmivo odreeno je sa 11 osobina o kojima ovisi njegova hranjiva vrijednost, odnosno odreuju vrstu krmiva. Sedam znaajki je neovisno, a etiri su ovisne o prethodnoj znaajki. Shema opisa krmiva sadri slijedee njegova svojstva

Vrsta Porijeklo Grupa Rod/vrsta/kultivar Dio Frakcija Otkos Stadij zrelosti Usitnjavanje Vrsta Nain prerade 1. Vrsta Svako krmivo pripada jednoj od postojee etiri vrste krmiva. To su: 1. voluminozna/gruba krmiva 2. energetska krmiva

3. proteinska krmiva 4. dodaci-aditivi 2. Porijeklo Prema porijeklu krmiva se dijele u 1. biljna 2. animalna-ivotinjska 3. mineralna 4. sintetska 3. Grupa/Porodica Ova svojstvo je podgrupa porijekla i odnosi se na glavne porodice biljnog/ivotinjskog materijala koji se moe koristi kao krmivo. itarice uljarice mahunarke trave korijenjae gomoljae itd. mlijeko kopnene ivotinje morske ivotinje itd. 4. Rod, vrsta kultivar (uobiajeno ime) Ova znaajka se odnosi na sistematiku (rod, vrstu, kultivar) unutar porodice, odnosno uobiajeni botaniki naziv krmiva Na prijme; Triticum sativum, Brasica napus, Medicago sativa cv Croatia itd. Riblje brano od Haringe, Srdela i dr., 5. Dio Ova znaajka opisuje glavni dio materijala koji se upotrebljava kao stona hrana. nadzemni vegetativni nadzemni generativni sjeme biljka sa sjemenom glava bez sjemena (kupus, kelj itd.) voe gomolj korijen korijen s nadzemnim dijelovima (glave i lie eerne repe) 6. Frakcija Daje opis odreene frakcije unutar dijela. cjelo zrno dio zrna (sama, pogaa,) posije 7. Otkos/berba Odnosi se na voluminoznu krmu koja se kosi nekoliko puta godinje primarni porast

ponovni porast prvi, drugi, trei otkos 8. Stadij zrelosti Odnosi se na fizioloko sazrijevanje biljke tijekom rasta. A. Trave 1. vegetativni - dijeli se u dva stadija 2. rana paa klas do visine 7 - 10 cm 3. paa zaetak klasa je na visini 7 - 10 cm iznad povrine tla 4. klasanje - 50% biljke imaju vidljive klasi}e 5. poetak cvatnje - 5 do 10% pranika vidljivo 6. cvatnja - do 50% pranika vidljivo 7. kraj cvatnje - veina cvijetova ima vidljive pranike 8. zrelost - nakon cvatnje. B itarice 1. stadij stabljike - nema klasia na stabljici 2. stadij cvatnje - svila (kukuruz) ili pranici ( druge itarice) vidljivi na 50% biljaka 3. stadiji nalijevanja zrna 4. mlijena zrioba - zrno je formirano i napunjeno mlijenom tekuinom, mekano i nezrelo, vlanost zrna je 6065% 5. votana zrioba - zrno je obojeno, lagano se gnjei izmeu prstiju, sadraj u obliku tijesta, vlanost zrna je 3840% 6. zlatna ili staklasta zriobi - zrno ima zlatnu boju i vrstou, vlanost zrna je 20-25% 7. puna zriobi - zrno spremno za berbu, zavreno nakupljanje suhe tvari C. Mahunarke 1. vegetativna - nema vidljivih cvatova 2. 10% cvatova na vrhu biljaka 3. 50% cvatova na vrhu biljka 4. poetak cvjetanja 5-10% stabljika ima najmanje jedan cvijet otvoren 5. zrelost

9. Usitnjavanje Odnosi se na metode usitnjavanja materijala koji se koristi kao stona hrana

1. sjeckanje (kratko-dugo) 2. mljevenje (fino-grubo) 3. valjanje 4. gnjeenje 10. Vrsta ili tip prerade Su ope vrste prerade krmiva koje mijenjaju hranjivu vrijednost krmiva suenje siliranje preanje ekstrakcija ulja 11. Nain prerade Opisuje detaljnije nain-metodu prerade svakog krmiva 1. suenje-umjetno-prirodno odstranjivanje vode do sadraja (10-15%) koji onemoguuje kvarenje krme 2. prosuivanje skidanje vlage do 34-40% radi jeftinije manipulacije 3. tostiranje 4. ekstrudiranje 5. ekspanzija Nazivi krmiva Najgrublja podjela krmiva je prema sadraju hranjiva na krepka i voluminozna krmiva Bitni kriteriji razlika izmeu krepkih - koncentratnih i voluminoznih krmiva su vrijednosti uzete za: 1. sadraj sirovih vlakana u suhoj tvari (18%) 2. sadraj vlage (40%) 3. gustoa hranjivih tvari

Tablica 1. Opi kriteriji za razluivanje krepki od voluminoznih krmiva (O.E.C.D., 1985). Grupa krmiva Voluminozna Krepka krmiva Suha tvar (ST), % < 60 > 60 Gustoa hranjivih tvari u ST, % Niska Visoka Sadraj sirovih vlakana (%) u ST > 18 < 18

Obje kategorije krmiva su podijeljena u osam glavnih vrsta: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. Kabasta krma i sijena Zelena krma (travnjaci, paa, zelena krma sa oranica) Silae Energetska krmiva Proteinska krmiva Mineralna krmiva Vitamini Dodaci

Voluminozna krmiva Voluminozna krmiva su glavna hrana preivaa koja se direktno proizvodi i korisit na gospodarstvu. Karakterizira ju nizak sadraj probavljive energije i visoka voluminoznost zbog visokog sadraj vode, ligninia i pepela ija koncentracija je odreena - vrstom, stadijem rasta, otkosom, gnojidbom i nainom konje i konzerviranja (INRA, 1989). Zbog velikog volumena ovu krmu ivotinje nemogu pojesti u koliini koja bi potpuno podmirila njihove energetske i proteinske potrebe pa je ona manji dio obroka visokoproizvodnih i vei dio obroka niskoproizvodnih ivotinja. Prema nainu i uvjetima konzerviranja voluminozna krmiva su klasificirana u slijedee podgrupe INFIC (1980) : 1. Svjee trave i krmiva pohranjena u svjeem stanju - Svjee trave, leguminoze, nadzemni dijelovi korijenjaa, cijela biljka itarica i krmne brasike, Biljke su u fazi rasta, popasene ili pohranjene ivotinjama neposredno nakon konje. 2. Silae - svjea (60-65% vlage) sjeckana svjea voluminozna krmiva konzervirana kiselinama i pH proizvedenim anaerobnom fermentacijom-siliranjem sa ili bez dodataka: trave, leguminoze, cijela biljka itarica i nadzemni dijelovi korijenjaa. 3. Sijena - su nadzemni dijelovi biljaka u rastu sueni na suncu (15-20% vlage) - potpuno ili djelomino (pokisle ili ne pokisle) trave, leguminoze, cijele biljke itarica njihove smjese. Dodatno dosuivane ili ne dosuivane ventilacijom. Sjenare - su nisko vlane silae od prosuenih (40-55% vlage) trava, leguminoza i njihovih smjesa 4, Slame -na suncu sueni ostaci itarica, trava ili leguminoza nakon ubiranja sjemena. Dodatno dosuivane ili ne dosuivane ventilacijom. Voluminozna krma jako varira u sadraju vode - svjea krma 80 - 90%; silae 60-80%; sjenae 40-60% i sijena 1518%; zbog toga se sadraj i hranjiva vrijednost prikazuju u suhoj tvari (ST) kao zajednikom nazivniku. Koncetratna krmiva Krepka ili koncentratna krmiva se esto u praksi, ali i tablicama (NRC, AEFC, INRA), grupiraju prema sadraju glavne hranjive tvari u sljedee razrede: Energetska krmiva su bogata energijom, siromana vlaknima (< 18%) te openito sadre vie od 70% TDN i manje od 20% sirovih bjelanevina. U ovu grupu ubrajamo: zrnjevlje itarica, nusproizvode: mlinarstva, proizvodnje eera, masti i ulja, krojenje i gomolji,. Proteinska krmiva sadre vie od 20% sirovih bjelanevina, ili proteinskog ekvivalenta te manje od 18% vlakana. U ovu grupu ubrajamo; zrnjevlje mahunarki, uljarice i njihove same i pogae, tropove i komine, proteinske

koncentrate, suene biljne proizvode, animalna krmiva, jednostanine organizme (bakterije, alge i kvasnice), Nebjelanevinasta proteinska krmiva (ureja, amonijak) Neka krmiva zadovoljavaju vie kriterija te se mogu ubrojiti u vie grupa. Tako je punomasna soja energetsko i proteinsko krmivo. Mineralna (rudna) krmiva jesu organski i anorganski spojevi koji sadre vie od 40% pepela, a namijenjeni su podmirivanju potreba za makromineralnim elementima - Ca, P, Cl, Na, K, Mg i S. U ovu skupinu ubrajamo kotano brano, stonu sol, vapnenac, dikalcijev fosfat, magnezijev oksid i dr.)

Dodaci-Aditivi se dodaju hrani radi 1. 2. 3. 4. 5. poboljanja hranjivosti poveavanja iskoritenja poveanja konzumacije poveanja otpornosti protiv bolesti produenja bioloke trajnosti hrane i animalnih proizvoda

Dodaci su: spojevi mikroelemenata, sintetske ili kristaline aminokiseline, pospjeivai rasta, antioksidansi, antikokcidijska sredstva. kokcidiostatici, antioksidanti, emulgatori, karotionoidi i ksantofili, arome. mirisna sredstva ostao. Vrste krepkih krmiva U Tablicama su krepka krmiva grupirana prema podrijetlu u razrede sukladno Pravilniku o kakvoi stone hrane (NN, 26/98). 1. zrnasta krmiva jesu itarice, zrna mahunarki i zrna uljarica; 2. proizvodi mlinarstva i nusproizvodi mlinarstva jesu krmna brana, posije i klice dobivene u mlinarskoj preradi itarica koji ne sadre vie od 25% SV u ST. 3. nusproizvodi industrije kroba jesu gluteni, glutenska brana i drodine dobivene u izdvajanju kroba iz itarica; 4. nusproizvodi industrije alkohola i drugih fermentacijskih industrija jesu kvasci, kom, trop i sladne klice 5. proizvodi i nusproizvodi industrije eera i proizvodnje askorbinske kiseline jesu suhi rezanci eerne repe (melasirani), lug L-sorboze, melasa 6. proizvodi i nusproizvodi industrije ulja jesu same i pogae dobivene u ekstrakciji ulja iz (ne)oljutenog zrna uljarica, pamuka, oraca i koica bundeva, kokosa i palme; 7. sueni biljni proizvodi jesu nadzemni dijelovi biljaka pokoeni u zelenom stanju, umjetno osueni i mljeveni koji mogu sadravati vie od 25% SV i 15% SB oboje u ST, to su lia i stabljika mahunarki, trava, kupusnjaa, suene glave i lie eerne repe. U ovu grupu ubrajamo i visoko vlaknasta krmiva kao to su prirodno ili umjetno suena i mljevene stabljike, slame komuine i pljeve. Tu se ubrajaju biljka kukuruza, penine slame 8. ostali biljni proizvodi jesu biljne masti i ulja, te masne kiseline 9. krmiva ivotinjskog porijekla jesu brana dobivena preradom ivotinjskih dijelova i njihovih proizvoda (riblje brano, brano dobiveno pri klanju i preradi mesa peradi, mesno kotano brano, kono brano, mast i riblje ulje, obrano mlijeko, sirutka, albumini i dr.)

10. krmiva s dodatkom nebjelanevinastih duinih spojeva jesu krmiva koja fizikalnim i kemijskim svojstvima ograniavaju otrovnost ureje, amonijaka i drugih duinih spojeva i omoguavaju njihovo bolje koritenje u hranidbi preivaa 11. mineralna (rudna) krmiva jesu organski i anorganski spojevi koji sadre vie od 40% pepela, a namijenjeni su podmirivanju potreba za makromineralima - Ca, P, Cl, Na, K, Mg i S. U ovu skupinu ubrajamo kotano brano, stonu sol, vapnenac, dikalcijev fosfat, magnezijev oksid i dr.) Vlaga Kako je vrlo vano znati sadraj vlage u krmivu pri sastavljanju i kupovanju krmiva njihov sastav se uobiajeno prikazuje na sljedee tri naina: Svjea tvar daje sadraj vlage i hranjiva u krmivu u momentu proizvodnje i pohranjivanja ivotinja i kree se u raspnu od 0 do 100%. Zrako-suho tvar daje sadraj vlage i hranjiva u krmivu koje je osueno do standardne vlage (7-12-%) na kojoj se moe dulje vrijeme uvati. Hranjivost veine krepkih krmiva se prikazuje u zrako-suhoj tvari. Suha tvar je prikazivanje sadraja hranjiva u krmivu kao da ono ne sadri vlagu (100% suha tvar). Upotrebljava se za sva krmiva, ali je ee za voluminozna krmiva u kojima sadraj vlage, suhe tvari jako varira. Radi usporedivosti i eliminacije utjecaja razlika u sadraju vlage svi podaci o osnovno kemijskom sastavu krmiva su preraunati su na standardiziranu suhu tvar, odnosno vlagu. 1. 2. 3. 12% vlage (88% suhe tvari) itarice, proizvodi i nusproizvodi mlinarstva 10% vlage (90% suhe tvari) zrna mahunarki i industrijski proizvodi i nusproizvodi 7% vlage (93% suhe tvari) animalna krmiva

Udjel pojedinih krmiva u kompletnoj hrani za domae ivotinje Udjel pojedinog krmiva u potpunoj hrani za pojedine vrste i kategorije domaih ivotinja odreen je njegovom hranjivom vrijednou (uzimanje, visinom i sadrajem te izbalansiranou probavljivih hranjivih tvari i prisutnost nepoeljnih tvari), mikrobiolokom istoom i preradbenim svojstvima krmiva. Krmne smjese Krmne smjese su mjeavina dva ili vie krepkih krmiva sa ili bez aditiva. Djele se na temelju broja hranjiva koje sadre na potpune krmne smjese, dodatne krmne smjese, vitaminsko i/ili mineralne smjese, predmjeavine (premiksi). Zatim se djele prema vrsti ivotinja kojoj su najmjenjen na smjese za goveda, svinje, perad (kokoi, purani, patke, guske i dr.), ovce, koze, konje, kunie, kune ljubimce. Dodatno se dijele prema dobi ili tipu proizvodnje ivotinja na zamjenice za mlijeko poetne smjese (starteri), smjese za rast i tov, smjese za rasplodni podmladak, za konzumna jaja, za rasplodna jaja, smjese za visoko ili nsikomlijene krave i dr. U pravilu krmne smjese su mjeavina razilirtih krmiva koja se meusobno po hranjivosti nadopunjuju i odgovarajuih aditiva.Krmne smjese se djele u potpune i dopunske. Potpune krmne smjese sadre koliinu energije, poteina (aminokiselina), minerala, vitamina u koliini koja zadovoljava potrebe vrste i kategorije ivotinja kojoj su namjenjene. Ove smjese sadre jo i dodatke dozvoljene za upotrebu za navedenu vrstu i kategoriju ivotinja, a ne sadre za ivotinju potrebnu koliinu vode i za biljojede svu potrebnu koliinu vlakana. Potpune krmne smjese su najjednostavniji mogui nain hranidbe domaih ivotinja i najee se upotrebljavaju u hranjenju peradi, svinja i kunih ljubimaca. Dopunske krmne smjese sadre poviene koliine energije, proteina, minerala i vitamina koji koliinski dopunjuju hranjivost vlastitih voluminoznih krmiva i itarica do potreba ivotinja za koje su najmjenjene.

Obrok opskrbljuje ivotinju svim potrebnim koliinama hranjivih tvari iz kombinacije krmiva. Melasirana hrana sadri najmanje 14% eera. Mlijeni nadomjestak ili zamjenica je mjeavina krmiva koja se mjeaju sa tekuinom prije davanja teladima. Mlijena zamjenica je nadpouna kolostruma i zamjena mlijeka za telad. Dijetna hrana je mjeavina krmiva i/ili adtiva sastavljena da ispuni posebne hranidbene potrebe ivotinja koja imaju ili se predvia da e imati probavne, apsorptivne i metabolike smetnje. Vitaminima dopunjena mineralna krmiva se uglavnom sastoje od mineralnih krmiva i sadre 40% pepela. Sastavljene su tako da dopunjuju nedovoljnu koliinu minerala i vitamina u osnovnom obroku do potreba ivotinja. Koriste se i za izradu dopunskih i potpunih krmnih smjesa. Premiksi su mjeavina aditiva (vitamini, mikorelementi, sitetske aminokiseline, dodaci) s nosaem i slue za izradu krmnih smjesa. Smiju ih proizvoditi samo ovlatene tvornice i nesmiju se direktno prodavati obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima. Krmne smjese su vana osnova viskoproizvodnih ivotinja i efikasnog stoarstva. Smjese za razliku od krmiva sadre ujednaenu koliinu visokodostupnih hranjivih tvari bez prisustva tetnih tvari i patogenih mikroorganizama. One su hrana peradi i svinja. Hranidbeno znanje se najuinkovitije primjenjuje preko smjesa u hranidbi ivotinja. Prijereno izmjeane smjese koje su sastavljene na temelju znanja o potrebama i njihovim promjenama uzrokovanim uvjetima proizvodnje garantiraju da e svaka vrste, grupa i visina proizvodnje ivotinja dobiti potrebnu koliinu hranjivih i djelatnih tvari. Nadalje smjese se proizvode primjenom razliitih metoda prerade (peletiranje, ekspanzija, tostiranje, ekstrudiranje) koje povisuju uzimanje i iskoritenje i higijensku ispravnost hrane. Udjel pojedinih krmiva u kompletnoj hrani za domae ivotinje Udjel pojedinog krmiva u potpunoj hrani za pojedine vrste i kategorije domaih ivotinja odreen je njegovom hranjivom vrijednou (uzimanje, visinom i sadrajem te izbalansiranou probavljivih hranjivih tvari i prisutnost nepoeljnih tvari), mikrobiolokom istoom i preradbenim svojstvima krmiva.

itarice itarice ili cerealije su trave (Gramineae) koje se uzgajaju radi proizvodnje sjemena koje je u biti koncentrat kroba koji je izvor energije za ivotinje. U hranidbi ivotinja upotrebljavaju se sljedee itarice: kukuruz, jeam, penica, tritikale, zob, ra, sirak, proso i ria. Premda itarice imaju ujednaenije sadraj hranjiva nego voluminozna krma on ipak varira ovisno o plodnosti tla i gnojidbi, varijetetu, gustoi sklopa, klimi, bolestima, nainu prerade i uvanja. Zato se prosjene vrijednosti sadraja hranjiva iznijete u tablicama ili knjigama tzv."knjike vrijednosti" moraju uzimati oprezno. Hranidbene karakteristike itarice su bogate skladinim ugljikohidratima u formi kroba koji su odlian izvor energije. Siromane su proteinima i deficitarne u veini mineralima i vitaminima. Ovo se nadoknauje dodavanjem proteinskih mineralnih i vitaminskih krmiva i dodataka. itarice su koncentrirani izvor visoko probavljivih tvari, prvenstveno kroba, u dehidriranom obliku. Iako sastav i hranjivost itarica varira on je ipak znatno manji nego voluminozne krme pa ujednaeni i visokii sadraj energije u itaricama osigurava visoku i stalnu proizvodnju. Vlaga itarice, odnosno njihove sjemenke ovisno o nainu ubiranja i suenja te skladitenju sadre izmeu 20 i 10% vlage.

10

krob itarice su prvenstveno izvor energije koja je deponirana u krobu. krob je u endospermu u obliku zrnaca iji oblik i veliina variraju izmeu vrsta. krob itarica se sastoji od 25% amiloze i 75% amilopektina. Sadraj kroba se kree od 45% zob do 70% u kukuruzu i 75% u sirku. krob je visoko (95-98%). Probavljiv za sve vrste domaih ivotinja eeri ine 1,2-2,5% ST itarica. Jedino ra i tritikale sadre neto vie (5,5-6,0%) eera. Protein itarice sadre osrednju razinu bjelanevina koja je ispod potreba ivotinja. Sadraj SB varira od 8 do 13 % u ST. Premda neki kultivari penice sadre i preko 22% SB. Ova koliina varira ovisno o vrste, hibrida i gnojidbe. oko 80-85% N je aminokiselinski protein. Protein se nalazi u svim udjelovima zrna, njime su najbogatiji embrij i aleuron. Premda se itarice koriste kao izvor energije, a ne proteina zbog njihovog visokog udjela u hrani monogastrinih ivotinja one znaajno pridonose ukupnoj koliini proteina u hrani ivotinja. Protein itarica je siromaan u esencijalnim aminokiselinama, osobito lizinu, metioninu i triptofanu. Genetski se pokuava povisiti razina aminokiselina u itaricama. Na primjer, lizinski kukuruz. Bioloka vrijednost proteina itarica za pilia je sljedee visine: zob > jeam > kukuruza ili penice. Lipidi Sadraj lipida varira s vrstom. itarica. Tako zob i kukuruz sadre najvie 5-6% ulja u ST to je 2-3 puta vie nego jeam i penica i ra (1-3% u ST). Najvie ulja ima embrio ili klica 10-20%, a endosperm samo 1-2%. Ulja itarica se sastoje uglavnom od nezasienih masnih kiselina linolne i oleinske i zato su sklona brzom kvarenju i stvaranju mekane masti u peradi i svinja. Kukuruz i zob su dobar izvor esencijalnih omega 6 masnih kiselina za domae ivotinje. Vlakna Sadraj vlakana je najvii u zrnu zobi (11-12% u ST) i nizak u kukuruzu, penici, tritikale (2-3%). Vlakna su smjetena u perikarpa omotau zrna. Sadraj vlakana je nizak i obrnuto razmjeran sadraju kroba. Golo zrnjevlje ima viu energetsku vrijednost nego ono s ljuskom. Vlakna razrijeuju energetsku vrijednost itarica proporcionalno udjelu te zob ima najmanji sadraj energije za perad (12 MJ ME), a kukuruz najvii (16 MJ ME Zato kukuruz (14-15 MJ ME) ima najviu, a zob najmanju (11,5 MJ ME/kg) energetsku vrijednost meu itaricama. Minerali Sve itarice su deficitarne kalcijem jer ga sadre manje od 0,15%. Sadraj fosfora je vii (0,3-0,4%) nego Ca i podmiruje 50-70% potreba preivaa. Monogastrine ivotinje mogu iskoristiti samo malo 25-30% P zato jer je vezan s fitinskom kiselinom u aleuronskom omotau. Fitinska kiselina itarica vee i dio Ca, Mg, neke mikroelemente te aminokiseline. Suprotno, voluminozna krma je bogata Ca i siromana s P. Vitamini itarice su siromane vitaminom D, osim utog kukuruza, i provitaminom A, karotenom. itarice imaju dosta vitamina E, ali ga njihova prerada djelomino unitava. Od vitamina B kompleksa one sadre dosta tiamina, a malo pirodoksina. Veina vitamina je smjetena u aleuronskom omotau i klici zrna. Antinutritivne tvari Visoki udjel nekih itarica u obroku moe usporiti porast mladih, ali ne i odraslih pilia i drugih vrsta ivotinja. Antinutritivne tvari u itaricama su beta glukani u jemu, donekle zobi i rai; topljivi pentozani i polifenoli u rai; antienzimi u jemu i zobi; tanini u sirku i ponekad jemu. Isto tako visoki udjel vlakana u zobi i donekle jemu ograniavaju njihovo uee u hrani mladih ivotinja. Problem beta glukana i pentozana rjeava se dodavanjem enzima beta glukanaza u hranu ivotinja. Najjae vezujue djelovanje ima fitinska kiselina zobi, a slabije jema i penice.

11

Upotreba Energetska krmiva sudjeluju u hrani za perad za svinje 60-85%; 40-85%;

za mlijene krave 10-40%; zavretak tova junadi ovce i koze 75-80%: 5-25%

Preivai se daje koliina itarica koja ovisi od teine, dobi, fiziolokom stanju i visini proizvodnje. Radi odravanja zdravlja probavila preivai moraju dobivati i voluminozna krmiva kao izvor surovih vlakana (SV): min. 8-12% u suhoj tvari (ST) obroka tovne junadi i min. 16-18% /kg ST mlijene krave. U pravilu, obrok mlijenih krava ne bi trebao sadravati vie od 25-30% kroba/kg ST. to znai da itarice ne prelaze 50-60% ST obroka mlijenih krava. To jest do 6 kg itarica u obroku krava je gornja granica njihovog udjela u obrocima krava. kada se krave hrane silaom kukuruza (krob) tada je nia gornja granica udjela itarica. U tovu preivaa itarice mogu initi 75-80% ST obroka. Svinje i perad se hrane koncentratima jer njihov probavi trakt ograniava upotrebu voluminozne krme. U pojedinim fazama rasta telad, svinje i perad se mogu hraniti sa 80-90% itarica i njihovih nusproizvoda.

Kukuruz Kukuruz je izrazito varijabilna biljka. Tako samo na temelju karakteristika zrna postoji 6 razliitih tipova ili podvrsta kukuruza. To su zuban (Zea mays indenta) zrno u obliku konjskog zuba; tvrdunac (Zea mays indurata) tvrdo, okruglo i sjajno zrno; kokavac/kokiar (Zea mays everta) sa izduenim i zaotrenim zrnom; mekunac (Zea mays amylacea) zrno je mekao, bez sjaja sa branatim endospermom; pljeviar (Zea mays tunicata) zrno obavijeno pljevicom; eerac (Zea mays saccharata) zrno sa staklastim poluprozirnim endospermom sa malim sadrajem kroba. U hranidbi ivotinja su najvaniji je zuban pa tvrdunac. Kukuruz je standard s ijom energetskom vrijednou usporeuju ostale itarice. Kukuruz ima najvie energije od svih itarica (14-16 MJ ME u ST) za sve vrste ivotinja zbog (1) najvieg (70-75%) sadraja kroba, (2) dvostruko vieg sadraja ulja (4-5%), (3) niskog sadraja vlakana (2-3%), odnosno (4) visoke probavljivosti organske tvari za goveda 89% i svinje 88%. krob je skoro potpuno probavljiv za svinje (98%)i perad i preivae (97%) Zbog svega ovoga smatra se najkvalitetnije energetsko krmivo za sve vrste domaih ivotinja. Moe biti jedini izvor energije u hrani za domaih ivotinja. Meutim, kukuruzni krob se slabije i sporije fermentira u buragu (40-50%) nego jema (89%) i osobito penice (93&). Nerefentirajui krob se naziva rezistentni krob. Pri visokoj razini hranidbe sa kukuruzom mlijenih krava dosta kroba kukuruza doe u tanko crijevo gdje se hidrolizira do glukoze koja se apsorbira i slui kravama za sintezu mlijenog eera ili laktoze iji nedovoljna sinteza uzrokuje ketoza u visok mlijenih krava u ranoj laktaciji. Meutim, kuhani kukuruz se brzo i skoro potpuno fermentira u buragu i slui kao izvor energije za mikroorganizme. Kukuruz je najukusnija itarica za domae ivotinje. Vjerojatno zbog visokog udjela ulja i fizikalnih svojstava zrna. Kukuruzno ulje ima visoki (58%) sadraj esencijalne linolne kiseline. Linolna kiselina utjee i na veliinu jaja kokoi, ali i mekanu tjelesnu mast. Kukuruz sadri malu (oko 10% SP u ST) i vrlo varijabilnu (8-14% u ST) koncentraciju proteina. Najvei dio (73%) proteina je u endospermu, a skoro sav ostatak (23%) u klici. Protein klice je kvalitetniji jer se sastoji od mjeavine globulina, glutelina i albumina, a endosperma uglavnom od zeina koji je siromaana esencijalnim aminokiselinama i kako ini polovinu mase proteina zrna kukuruza ono je siromano aminokiselinam. Zbog visokog udjela kukuruza u hrani ivotinja njegov protein ini 50-60% proteina obroka ivotinje. Kada je kukuruz dominatno krmivo hrana treba biti nadopunjena sa dosta kvalitetnih proteinskih krmiva. Isto tako sadraj proteina jako ovisi o gnojidbi N. Porast gnojidbe kukuruza umjetnim N sa 0 na na 170 kg/ha povisuje razinu proteina u kukuruzu sa

12

8,1 na 12,2% u ST. Meutim, sa porastom razine bjelanevina opada sadraj esencijalnih aminokiselina. Isto tako protein kukuruza je niske bioloke vrijednosti jer je siromaan esencijalnim aminokiselinama, osobito lizinom (0.2%) i triptofanom (0.1%), ali bogat (1.13%) leucinom. Niska razina triptofana (0,07%) i niacina mogu dovesti do pojave nedostatka niacina u monogastrinih ivotinja kada je kukuruz dominatna hrana i nije nadopunjen kvalitetnim izvorom triptofana. uto/naranasti kukuruz je bogat (5 mg/kg) utim bojama-ksantofilima i karotenom (0.5 mg/kg) koji imaju vitaminsku aktivnost oko 2400 IJ/kg. Njihov sadraj je razmjerna sadraju ulja. Isto tako uta boja potjee i od ksantofila koji nemaju provitaminska ali imaju pigmetacijska svojstva. Provitaminsko djelovanje ute boje znaajno opada, a pigmentacijsko se ne mijenja sa trajanjem skladitenja kukuruza. uti pigmenti kukuruza daju boju jajima i koi peradi te slanini svinja. Kukuruz se daje u suhom prekupljeno obliku (0.7-0.9 mm), siliran kao zrno i klip s 20-30% vlage preivaima i svinjama. Tjekom neprimjernog ubiranja i skladitenja zrno kukuruza se lako moe zaraziti plijesnima koje proizvode toksine tetne po zdravlje ivotinja. U naim uvjetima na kukuruzu se javlja zearalenon koji vee vitamin D-3 pa se u peradi mogu javiti problemi s kostima i ljuskom jajeta. Za mlade i brzorastue ivotinje je osobito vano da se hrane sa prekrupom od cijelih zrna sa to manje primjesa. Slomljena zrna imaju za 0.84 MJ/kg manje ME, a zrno s puno primjesa korova i drugog stranog materijala ima ak 2.5 MJ/kg manje ME. Opaque-2 Visoko lizinski kukuruz (Opaque2) ima dvostruko vie lizina i triptofana ali i manji prinos i otpornost od normalnog kukuruza. Naime, sadri manje zeina a vie gluetilna od normalnog te mu je bioloka vrijednost proteina 72-73%, a obinog kukuruza 63%. za takore, pilie i svinje. Meutim, obrok sa Opaque 2 kukuruzom mora se nadopuniti metioninom. Floury-2 Floury-2 je visoko lizinski i metioninski hibrid kukuruza. Uljai Zrno visoko uljnog kukuruza sadri 6-9% ulja to je dva puta vie nego u normalnom kukuruzu. Ovaj hibrid nema manji prinos od normalnog.

Penica U hranidbi stoke se upotrebljava zrno sljedeih vrsta: obina penice: (Triticum vulgare), tvrda penica (Triticum durum) i engleska penica (Triticum turgidum), ali i drugih vrsta. Penica je najrasprostranjenija itarica Europe. Nadalje sorte se dijele prema klimatskim uvjetima rasta na ozime ili jare kulture, a prema boji omotaa na bijele i crvene, a prema tvrdoi na mekane i tvrde. Jare sorte imaju neto tvri zrno koje je vie hranjive vrijednosti. Naime, jare sorte imaju vie proteina koji je povezan sa krobm, kao i vii udjel lizina u proteinu. Kemijski sastav penice je znatno varijabilniji nego drugih itarica. Tako sadraj proteina varira od 10 do 18%, ovisno o kultivaru i uvjetima uzgoja. Tako visoke temperature tijekom rasta mogu poveati za 100% sadraj proteina uz istodobno opadanje razine lizina i kroba. Meutim, bioloka vrijednost mu je niska jer sadri malo lizina, treonina i valina. Po energetskoj vrijednosti (13.2 MJ AMEp) penica je druga itarica, to jest odmah je iza kukuruza (13.8 MJ/kg AMEp) i to zato to sadri puno kroba (67%), a ponekad vie nego kukuruz, dosta eera (6%), malo (2%) vlakana i ulja (2%) to je razlog malo nie energetske vrijednosti od kukuruza.

13

Premda je penica sline energetske i vie proteinske vrijednosti od kukuruza u hrani pilia vie od 30% izaziva probleme. Penica sadri 5-8% pentozana koji mogu izazvati ljepljivost digest u crijevima to dovodi do manje probavljivosti i vlanog fecesa pilia. Naime, arabinonokislina veu 10 puta vie vode od svoje teine. Ptice ne proizvode dovoljno enzima ksilanaza te mladi (<10 dana) pilii iskoriste za 10-15% ME manje iz penice. Djelomino se ljepljivost moe rijeiti koritenje ogranienog udjela penice, upotrebom odstajale penice i dodavanjem enzima ksilanaza. Penica sadri i inhibitore alfa amilaze, ali ih razara temperatura peletiranja. Penica sadri izrazito malo biotina niske ((0-10%) dostupnosti. Penica sadri 0,08% ili vrlo malo Ca. dosta P 0,4%. Siromana je vitaminom A i D. Najbolji proizvodni rezultati se postiu kada penica sudjeluje s 35-50% u krmnim smjesama za mlijene krave, tovnu junad , ovce, konje i svinje. Najbolje ju je davati pomijeanu s drugim itaricama (jeam, kukuruz itd.). Konjima se mora davati pomijeana s zobi, posijama i voluminoznom krmom radi spreavanja kolika. Ne smije se dati vie od 3 kg/d. krob i eeri penice brzo i obimno fermentiraju (90%) u buragu te su dobar izvor fermetirajue energije za mikroorganizme i dobra nadopuna krmiva sa brzo razgradljivi proteinom kao to su paa, trave i mahunarke sa oranica, neproteinski izvori duika. Povisuje sadraj proteina u mlijeku, ali velike koliine mogu izazvati acidoze u preivaa. Bolja je krupnija od sitne meljave penice koja izaziva ireve u svinja te se melje na 2 mm. Peradi je najbolje davati cijelo zrno penice ili samljeveno na 4 mm, Ovcama se daje cijelo zrno penice. Penica (min 10%) povisuje vrstou peleta. Daje se u smjese do 40% govedima, do 50% rasplodnim i svinjama u rastu te 50-65% peradi.

Jeam Energetska vrijednost jema je 92-96% od kukuruza ili 12,5 MJ/kg AMEp, ali 13.1 MJ/kh ME za svinje to ga ini treim energetskim krmivom za perad i svinje. Suha tvar jema sadri 55-60% kroba, ali i 5-6% ili dvostruko vie vlakana nego ostale itarice ali jo uvijek visoke probavljivost organske tvari 81%. krob jema je visoko fermentativan (90%) u buragu pa je odlina nadopuna krmivima bogatim sa brzo razgradljivom proteinom te pospjeuje proizvodnju mlijenog proteina i rast preivaa. Jeam sadri 6-14% SP, tipino 11-12% u ST, ali ne visoke bioloke vrijednosti zbog nedovoljnog sadraja lizina kao prve limitirajue aminokiseline. Sadraj masti je nizak 2,0-2,5% u ST i preteito je od zasienih-vrstih masnih kiselina. Nadalje u masti nisu otopljeni karotenoidi te hranidba jemom daje vrstu i bijelu slaninu svinja. Razlika je u hranjivoj vrijednosti izmeu esteroredog i dvoredog jema. Dvoredi ima vie proteina, NETa i masti te manje vlakana nego estoredi. Jeam je bolja hrana za svinje nego za perad osobito mladu zbog 4-9% beta glukana, a za sue zbog prisilnog sazrijevanje zrna njegova koncentracija moe narasti na 12-15%. Ptice, osobito mlade, nemaju enzime za razlaganje glukana koji stvaraju viskozni digest u crijevima. Porast viskoznosti (1) produljuje vrijeme mjeanja enzima i hrane, (2) usporava prolaz digesta kroz crjeva, (3) povea se debljina neizmjeanog graninog omotaa digesta to sve zajedno smanjuje probavu i apsorpciju hranjiva. Nepovoljno djelovanje glukana povisuje istovremeno dodavanje masti u hranu. Trebalo bi svakoj hrani pilia koja sadri vie od 15-20% jema trebalo dodavati enzime glukanaza. Daje se brojlerima do 20% u smjese. Ostale ivotinje, osobito svinje, mogu dobivati jeam kao jedini izvor energije, ali ga je bolje mjeati s drugim itaricama. Tako kokoi nesilice i svinje mogu dobivati do 70% jema u smjesi. Kravama se ne daje vie od 6-8 kg jema na dan.

14

Zob Zob ima najmanju (8.5 MJ/kg AMEp i 10.8 MJ/kg ME za svinje) energetsku vrijednost od svih itarica jer sadri najmanje kroba (44%) i najvie vlakana 11-12% u ST zbog visokog (25%) sadraja pljevice u zrnu. Energetska vrijednost zobi je u negativnoj korelaciji sa sadrajem vlakana, a on je varijabilan ovisno o sorti i sezoni. Meutim, zob ima najvie ulja 5,5% i kada se ljutenjem odstrani ljuska njegova energetska vrijednost je jednaka ili via od kukuruza. Ulje zobi sastoji se 64% nezasienih masnih kiselina; 25% oleinske i 37% linolne kiseline, ali ima dosta i palmitinske kiseline koja daje tvru mast nego kukuruz. Visoki sadraj nezasienih masnih kiselina u ulju zobi moe smanjiti masnou mlijeka ali dati kvalitetni tup tovljenika. Zob sadri oko 12% SP, varira od 6-17%, bolje bioloke vrijednosti nego kukuruza, ali jo uvjek niske zbog niskog sadraja lizina i metionina. Zob sadri malo Ca 0,12 i dosta P 0,38% u ST ali vezanog sa fitinskom kiselinom. Malo karotena to daje bijelu boju jajima i potkonom tkivu. Zob sadri malo vitamina D, niacina i riboflavina. Zob kao i ostale sitnozrne itarice sadri 3-7% glukana koji daju viskozni digest i smanjuju probavljivost hranjiva u pilia. Zob je zbog sadraja vlakana poeljno krmivo za konje i odrasle preivae. Ostale vrste ivotinja mogu podnijeti manje koliine zobi zbog visokog sadraja SV. Isto tako je dobro krmivo za suprasne (bree) svinje kada ini do 50% smjese. Svinje u porastu i tovu, te kokoi nesilice i rasplodni pomladak kokoi mogu dobivati do 25% zobi u smjesi. Brojlerima se ne preporuana davati zob zbog niskog sadraja ME. Ovcama i starijim kategorijama konja poeljno je davati zrnatu zob. Gola zob Selekcije gole zobi sadre do 17% SP sa 0,68% lizina i 1% metionina i 15,5 MJ ME za perad. Meutim, i ona ima dosta glukana te se sa veim koliinama zobi u hrani pilia treba davati i enzimi glukanaze. Ra Ra je po hranjivoj vrijednosti slina penici, ali ponekad je loe jenosti zbog sadraja razliitih anti-nutritivnih tvari, na primjer ergota. Ra sadri u vodi netopljivu frakciju ijim odstranjivanjem se povisuje njena hranjiva vrijednost. Bolje je energetsko krmivo za ovce nego druge ivotinje. Uvijek se daje zajedno s drugim itaricama. U smjesama za konje do 30%, tovnu junad, krave, tovne svinje i krmae u laktaciji do 40%, a prasadi do 30%. Breim krmaama se ra ne daje zbog sadraja ergot otrov. Naime, ra mo`e biti zaraena gljivicama Claviceps purpurea koje proizvode mjeavinu alkaloida (ergot) ija konzumacija u veim koliinama uzrokuje abortuse u breih ivotinja. Takoer, se ne preporua davati ra mladoj peradi zbog saraja strukturnih arabino ksilana pentozana koji koe ulaz probavnih sokova u digest i tako umanjuju probavu i resorpciju hranjivih tvari te daju ljepljivi i vodenasti feces peradi. Moe se davati s enzimom pentozanazom, ali u malim koliinama. Koko{ima nesilicama i starijem rasplodnom podmladaku peradi moe se ukljuiti do 50% rai u krmnu smjesu. Sirak Hranjiva vrijednost brojnih varijeteta je prilino promjenljiva. U prosjeku sirak sadri 95% od energetske vrijednosti kukuruza i vrlo je dobro krmivo za goveda, konje i ovce. krob i protein u zrnu sirka su tijesno povezani to ih ini neto manje probavljivim nego kada su odvojeni. Hidrotermiki tretman povisuje probavljivost, a time i hranjivost sirka. Sirak moe potpuno zamijeniti kukuruz i jeam u hrani biljojeda. Sirak sadri tanine koji se kao polifenoli povezuju sa proteinima. Ptice hranjene taninom sporije rastu, i povisuje se uestalost i ozbiljnost skeletnih poremetnji. Tanini se djele na hidrolizirajue koji imaju galinu kiselinu i kondenzirane (katekine). U siraku se nalaze kondenzirani tanini to je u prosudbi valjanosti sirka vana metoda njihovg njihovog odreivanja. to je zrno sirka tamnije smee boje to je vii sadraj tanina u njemu. Visoka razina

15

tanina smanjuje do 10% probavljivost suhe tvari i aminokiselina u peradi. Visoko taninski sirak sadri vie od 1% tanina. Isto tako na jo nepoznat nain tanini uzrokuj probleme sa nogama pilia. Tretiranje visoko taninskog sirka sa vodenom otopinom (25%) propionske kiseline tijekom 10 dana povisuje za 10% probavljivost sirka u peradi. Tretiranje luinama je uinkovitiji nain odstranjenja tanina. Isto tako dodavanje polietilen glikola hrani sa taninom povoljno djeluje na rast pilia, a problemi s nogama se rjeavaju dodavnjem do 0.8% iskoristivog fosfora. Za perad i svinje koliina tanina odreuje koliko se sirka moe ukljuljuiti u hranu. Visoko taninski sirak je manje jean i nie hranjive vrijednosti. Nisko taninski sirak moe zamjeniti do 50-60% kukuruza u smjesama za perad i svinje. Tritikale Tritikale je sitno zrna itarica krianac penice (TRIIcum) i rai (seCALE). Stvoreni su brojni kultivari koji imaju izmeu 11 i 20% SB i aminokiselinski sastav bolji od rai, a po sadraju energije je slina penici. Ra kao i penica ima znatnu koliinu enzima fitaze te je bolji izvor dostupnog fosfora nego ostale itarice. krob je visoko probavljiv i ne daje ljepljivi i vlani feces pilia. Ne sadri bojila. Dodavanje enzima povisuje hranjivu vrijednost tritikale. U pravilu,u hrani pilia do 4 tjedna starosti moe sudjelovati sa 2%, a starijih 15%, koki 10%, odnosno moe zamijeniti 1/3 penice i 1/2 kukuruza u hrani odraslih kategorija domaih ivotinja. Proso Slino je po hranjivoj vrijednosti zobi, ali znatno varijabilnijeg sastava. Moe sudjelovati do 50% u hrani odraslih i do 20% mladih ivotinja.

Mahunarke Pripadaju u porodicu Leguminoza. Bogate su bjelanevinama 20 do 38% ija kakvoa ovosi o vrsti i kultivaru. Openito su siromane metioninom i cistinom, a bogate lizinom, te dobro nadopunjuju itarice. Sve sadre antinutritivne tvari koje umanjuju njihovu hranjivu vrijednost. Najznaajnije su: inhibitori proteaza: tripsin inhibitor, fenoli (tanini, isoflavoni), vicin/kovicin, fitati, alkaloidi antivitamini, cianidi i lektini. Prerada fiziko kemijskim sredstvima (toplina, kuhanje, naklijavnje, fermentacija, infra red i mikrovalovi razaraju veinu nepoeljnih tvari. Pretjerano kuhanje s druge strane smanjuje njihovu bioloku vrijednost. Mahunarke su kao i itarice bogate energijom, fosforom, tiaminom, riboflavinom i niacinom, a siromane kalcijem. Graak Graak sadri od 20 do 28% SP, s malo 1,6 do 2,9% SM, osrednje 4,5 do 10% vlakana i dosta 44-50% kroba i eera 6%. Siromaan je metionin +cistin (0,5-0,75%) i osrednje bogat triptofanom (0,16-0,3%) i bogat lizinom (1,5-2,0%). Graak se odlikuje visokom jenou za stoku. Od antinutritivnih tvari sadre znaajniju koliinu tanina i fitata. Graci obojenog cvjeta sade preko 100 puta vie (0,55%) kondenzirani tanina od (0,007%) neobojenih. Svakih 1% tanina smanjuje za 6% probavljivost bjelanevina u peradi. Od ukupne koliine fosfora 3077% je vezan, to jest fitinski fosfor. Bogat je vitaminima B grupe. Sadre neto tripsin inhibitora i lektina. Graak je odlino ukusno krmivo za odrasle preivae, a visoka 85% razgradljivost kroba i eera u buragu je odlian izvor fermetirajue energije (13,0 MJ/kg ST) te se 25-30% ukljuuje u koncentrate za krave i junad. Ako se krmna smjesa pravilno izbalansira, u metioninu i triptofanu graak moe initi 30% smjese za tov svinja iznad 60 kg. Prasadi nakon odbi}a se moe davati do 20% graka s odlinim izvorima metionina i triptofana (riblje brano, obrano mlijeko). Krmae se takoer mogu hraniti s do 20% graka uz druge izvore bjelanevina.U hrani peradi moe graak sudjeluje sa 5% u hrani pilia do 4 tjedna i do10% pilenki i nesilica.

16

Bob Bob je slian graaku sadri 29% SB bogatih lizinom (1.9-2.0%) i siromaih metioninom i cistinom (0.6%) te osobito triptofanom (0.3%). Sadri dosta kroba (40%) i eera (5%) te malo vlakana (3%) te je pored proteina dobar izvor energije za preivae (13.5 MJ u ST), svinje (13.3 MJ kg-1 ST) i loiji za perad (12.0 MJ u kg ST) jer loije (85%) probavljaju krob. Termiki tretman i fina meljava povisuju za 10% probavljivost kroba u peradi. Razina masti je niska (2%) ali bogata je linolnom i linolenskom kiselinom. Bob kao i ostale mehunarke sadri raznolike antinutritivnu razliito intenzivnog nepovoljnog djelovanja. U prvom redu sadri kondenzirane tanine koji su smjeteni u ljusci gdje tite sjeme od razaranja insekata i pljesni. Perad i prasad slabije probavlja protein i krob Bob bjelog cvjeta sadi manje tanina i moe sudjelovati u smjesama sa veim postotkom nego bobo obojenog cvijeta. Bob sadri brojne anti tripsin imbenike iako je njihova ukupna antitripsin aktivnost 4 IU/mg) niska. Lako ih razara tretiranje parom kao to je peletiranje (800C). Vicin i kovicin aglutinine, ureazu, glukozinolate i fitinsku kiselinute ga treba prije hranjenja monogastrinim ivotinjama tretirati sa vlagom. Bob sadri dosta fosfora (0.9%) ali niske dostupnosti (0.2%). Dok se preivai i konji mogu se hraniti bobom kao jedinim izvorom proteina te on moe sudjelovati sa 20-30% u smjesama. Danas postoje sorte boba bez tanina. Bob s taninom moe sudjelovati do 5% u smjesi za brojlere te 10% neslice i svinje. Treba paziti da smjesa sadre dovoljno metionina + cistina, triptofana i niacina. Lupina Lupina je meu krupnozrnim leguminozama najbogatija proteinom (30-35%) lizinom (1%) te metioninom i cistinom (0.8%). Isto tako lupina je bogata uljima (6-10% u ST) i esencijalnim masnim kiselinama (5.2%) te je njena meljava podlona oksidacijama. Meutim, ona sadri malo (9%) kroba, i znatno ne-krobnih polisaharida kao to su oko 4% eera i 13,5% vlakana te se mora ljutiti ako sa daje mladim ivotinjama. Ljutenje i dodavanje odgovarajuih enzima znaajno povisuju hranjivost lupine. Gorka lupina sadri 1-2% alkaloida (gorki okus) i alfa galaktozidazu kao nepoelje imbenike. Danas su stvoreni hibriri bijele, plave i ute lupine bez prisustva (<0.1%) alkaloida koje se zovu slatke lupine. Kao i ostale mahunarke i lupina je siromana S-aminokiselinama i lizinom. Meutim, bijele sorte sadre 20-25% vie ovih kiselina. U smjesama za pilie do 5%, nesilice do 10% i isto toliko za svinje u rastu i tovu. Lupina se nedaje rasplodnim svinjama i mladoj prasdai (0-20 kg). Grah i lea Grah i lea sadre 20-28% bjelanevina koje su bogate lizinom (6.0-6.3% od proteina). Iako su loe jenosti za ivotinje one mogu sudjelovati do 20% u krmnim smjesama za preivae i konje. U smjesi za svinje u porstu i tovu mogu sudjelovati do 15, a krmae 10%. U hrani peradi do 30, a nesilica do 15%. Poeljno je da ova krmiva kuhamo prije davanja monogastri~nim `ivotinjama. Uljarice Zrno uljarice je bogate bjelanevinama (sojino 38%, oraac 28 %, lan 20%, suncokret 15%), uljima (suncokret 3550%, sojino17-22%, uljane repice 35-45%). Isto tako bogate su fosforom, ali siromane kalcijem. Skoro sve uljarice sadre antinutritivne tvari te se moraju preraditi prije pohranjivanja doma}im ivotinjama. Danas se koristi hidrotermiki odbraeno zrno soje -tostirano ili ekstrudirano. Zrno uljarica dodaje se do 2 kg dnevno mlijenim kravama. Svinjama nije poeljo dati vie od 10% termiki tetiranog zrna radi izbjegavanja pojave mekane masti. ivotinja koje se pripremaju za pokazvanja i izlobe daje se kvaeno zrno lana, napr. konjima 100 g/d.

17

Uljana repica Za razliku od monogastrinih ivotinja odrasli preivai (junad i krave) mogu se hraniti cijelim zrnom uljane repice. Odrasle krave mogu dobivati do 1 kg/d radi poveanja masnoe mlijeka. Ovcama se ne daje vie od 20% repice zbog njene loe jenosti (eruka kiseline). Mladim monogastrinim i rasplodnim ivotinjama se daje manje, a starijim vie uljane repice, odnosno njene same. Soja Zrno soje moe se davati nepreraeno odraslim preivaima koji se ne hrane istodobno s urejom. Odlino djeluje na masnou mlijeka. Monogastrine ivotinje mogu se hraniti samo toplinski tretiranom (tostiranom, ekstrudiranom. kuhanom ) sojom i to svinje do 20% (opsanost mekana slanina) a brojleri mogu dobivati do 30% tretiranog zrna soje. Suncokret Suncokret je bogatiji metioninom od ostalih uljarica. Detaljniji podaci o hranjivosti uljarica biti e obraeni u dijelu same i pogae uljarica. Proizvodi i nusproizvodi agroindustrijskog porijekla. Nusproizvodi poljoprivrede i prehrambene industrije ( u daljnjem tekstu nusproizvodi) su potencijalni zagaivai okoline te je vrlo primamljivo njihovo uklanjanje preko prerada kao jeftine stone hrane u vrijedne animalne proizvode. Nusproizvodi su nakon itarica najznaajni izvor hranjiih tvari za domae ivotinje. Nusproizvodi bogati vlaknima su osobito interesantni kao hrana za odrasle preivae (goveda, ovce i koze) iji mikrobi skoro potpuno prerauju vlakna u izvore energije a nema opasnosti od acidoza. Nusproizvodi u hrani preivaa zamjenjuju znatan dio zrnjevlja itarica. Nusproizvodi su osobito zanimljivi kada imaju niu cijenu od uobiajnih krmiva - zrnevlja. Drugi nai upotrebe nusproizvoda su kao: (1) gorivo, (2) gnjojivo (3) za mikrobnu fermentaciju Razina upotrebe nusproizvoda kao sastojaka krmnih smjesa ovisi o: (1) cijeni uobiajenih krmiva (2) zdravstvenoj sigurnosti (3) prihvatljivosti -atraktivnosti (4) ujednaenosti fizikalnog i kemijskog sastava Nadalje, ne mogu se koristi kao ljudska hrana. Njihova hranjiva vrijednost varira zavisno o kemijskom sastavu (sadraj vlakana, bjelanevina), prisutnosti nepoeljnih i tetnih tvari, probavljivosti organske tvari, energetske vrijednosti i jenosti (palatabilnosti). Agroindustrijski nusproizvodi se dijele prema sljedeim kriterijima

18

sadraju vlage trebaju se preraditi fermentirajue energije porijeklu

Prema porijeklu se dijele na Proizvodi i nusproizvodi mlinarstva Proizvodi i nusproizvodi industrije kroba Nusproizvodi industrije alkohola i vrenja Proizvodi i nusproizvodi industrije eera Krmiva ivotinjsko porijekla

Proizvodi i nusproizvodi mlinarstva Hranjiva vrijednost ovisi o nainu prerade, vrsti zrna, djelu i udjelu djela zrna u nusproizvodu. Posije sadre izmeu 9-18% proteina i 10-14% vlakana. Oprez mogu djelovati u veoj koliini laksativno. Stona brana sadre manje vlakana nego posije do 6% i vie kroba min 30%. Klice proizvod dobiven izdvajanjem klica iz zrna itarica (kukuruz, sirak, penica). Pored klica sadri neto brana i posija. Penine trebaju sadravati min 25% SP i do 7% masti. Posije penine Pri preradi zrna penice u brano ostane 40% nuzproizvoda vrlo razliite hranjive vrijednosti. Posije su odlino krmivo za sve vrste i kategorije stoke. Posije sadre 14-17% SP ija kakvoa je odraz bioloke vrijednosti proteina vrste ili sorte penice. Sadre malo 15-20% kroba i oko 6,5% eera i dosta 10% vlakana te imaju malo ME za perad (7,5 MJ/kg ME), ali dosta za preivae (11,5 MJ kg-1 ST ME). Bogate su fosforom 1,3%, Mg 0,53% i K 1,3%, a siromane Ca 0,15%. Posije sadre kao i penica dosta fitaze 1770 (UI/kg) koja povisuje iskoristivost fosfora u monogastrinih ivotinja. Zbog voluminoznosti daju se u manjoj koliini mladim i monogastrinim ivotinjama. U smjesama za goveda moe sudjelovati do 30%, janjad u tovu 10-15%, junad u tovu do 20%, krave do 25%, svinje 5-10%, krmae 25%, perad 3-7%. Peletiranje smjesa sa posijama poveava iskoristivost energije za 30%, a bjelanevina za 17% iz posija u peradi. Radi dobivanja mesnatog trupla svinjama u tovu iznad 60 kg se daje 15-25% posija. Posije ostalih itarica se manje koriste i sudjeluju u smjesama za stoku. Kukuruzne posije Preradom mljevenjem kukuruznog zrna se dobije 60 % kukuruznog brana i 40% nusproizvoda od koji posije ine 20-22%. Riine posije Riine posije sastoje se od omotaa, dijela aleurona, djela edosprema i klice te su bogate mastima (vidi tablicu). Jemene klice

19

Proizvodi i nusproizvodi industrije kroba Kukuruzni gluten Kukuruzni gluten je proteinsko koncentratno krmivo dobiveno u procesu izdvajanja kroba iz zrna kukuruza, a nakon odvajanja klice i vlakana. Sastoji se preteno od kukuruznog glutena i kroba. Kukuruzni gluten je bogat bjelanevinama (40-60%), metioninom i cistinom (3,3%), siromaan lizinom. Isto tako gluten sadri dosta (16%) kroba. Zbog toga i visoke probavljivosti gluten sadri visoku koncentraciju energije (>15 MJ/kg ST). Kukuruzni gluten je bogat ksantofilnim (> 300 mg/kg) pigmentima te je odlian izvor ute boje za perad. Protein glutena je niske razgradljivost (27%) (metionin) i visoke postruminalne probavljivosti nerazgraenog proteina (85%). Odlian je izvor nerazgradljivog proteina i metionina za visoko proizvodne krave. Slabe je jenosti i vie od 15% u smjesi smanjuje njeno uzimanje, osobit u svinja. Stavlja se u hranu peradi kada je potrebna visoka koncentracija energije, proteina i utog pigmenta. Udjel kukuruznog glutena u krmnim smjesama Preivai Telad Krave Junad Janjad Ovce % 5 10 10 5 10 Svinje Odojci Odbiti odojci Svinje do 60 kg Svinje do 100 kg Krmae % 0 2,5 2,5 5,0 7,5 Perad Pilii do 3 tjedna Pilii do klanja Rasplod 4-18 tj. Nesilice % 0 5 20 15

Daje se do 50% izoproteinske zamjene sojine same govedima. Svinjama se daje 2,5%, a peradi 5-20%. Monogastrine ivotinje mogu zadovoljiti aminokiselinske potrebe ako dobivaju 50% proteina iz glutena i 50% iz animalnih krmiva. Kukuruzno glutensko brano Kukuruzno glutensko brano dobije se u izdvajanju kroba iz kukuruza. Sastoji se preteno od kukuruznog glutena, kroba i omotaa zrna, uz veu koliinu sitnih posija. Sadri oko 20-25% bjelanevina loeg aminokiselinskog sastava, dosta (22%) visoko probavljivog i fermentirajueg kroba (85%) i vlakana te je bogat energijom za preivae i odrasle monogastrine ivotinje. Bogato (14 mg/kg) je karotenoidima (dobro za boju umanjka). Dobre je jenosti. Crna boja je pokazatelj pregrijavanja i takvo krmivo se ne pohranjuje ivotinjama. Maksimalna doputena koliina u krmnim smjesama je 50% za junad u tovu, 25-30% mlijene krave, 5-10% brojlerima, 16% nesilicama, do 10% svinjama u porastu i 16% svinjama u tovu preko 60 kg mase.

20

Proizvodi i nusproizvodi industrije ulja Nusproizvodi industrije ulja jesu same, pogae i ljuske koji se dobiju pri izvlaenju ulja iz uljarica. Same se dobiju tekuom ekstrakcijom veinom heksanom tehniki pripremljenoga (oljutenoga, mljevenoga, zagrijanoga i tijetenoga) sjemena, klica ili jezgara u proizvodnji ulja. Pogae jesu proizvodi dobiveni hidraulikim ili mehanikim tijenjenjem tehniki pripremljenoga (oljutenoga, mljevenoga, zagrijanoga i tijetenoga) sjemena, klica ili jezgara u proizvodnji ulja. Ljuske jesu vlaknasti omotai zrna uljarica sa manjim udjelom ulja, proteina i upotrebljavaju se kao balast u stonoj hrani. Svojstva nusproizvodi industrije ulja jesu: neizbalansiranost proteina, vrlo varijabilan aminokiselinski sastav i dostupnost aminokiselina. Ugljikohidrati su glavni sastojak i uglavnom se sastoje od netopljivih ne-krobnih ugljikohidrata porijeklom od ljuske i pljevice zrna. Pored ovih glavnih sastojaka nusproizvodi industrije ulja sadre manje koliine raznovrsnih antinutritivnih tvari. Sojina sama Sojina saa se dobije ekstrakcijom i tijenjenjem razliitog stupnja oljutenog zrna soje.Koliina vlakana odreuje hranjivost sojine same. Tako se od oljutenog zrna soje dobije sama E kakvoe sa >48% SP i 5% SV), od djelomino oljutenog zrna se dobije sama i kakvoe sa > 44% SP i do -7% SV)i od neoljutenog zrna se dobije sama II kakvoe sa > 40% SP i 9% SV). Udjel vlakana razrjeuje hranjivost same za mlade monogastrine ivotinje. Sojina sama je najkvalitetniji biljni protein te je standard hranjivosti za ostala proteinska krmiva. Ona je idealni izvor aminokiselina za sve vrste domaih ivotinja koji odlino nadopunjuje kukuruz Sadraj proteina je obrnuto razmjera sadraju ulja. Sadri visoku razinu energije i SP koji je 95% pravi protein dobrog aminokiselinskog sastava. Sojina sama ovisno o stupnju kakvoe sadri visokih 2.74-3.07% lizina visoke probavljivosti 87-90%, triptofana 0,59-0,66%, treonina (1,7-1,95%), isoleucina (2,13-2,45%), valina (2,20-2,50%), optimalni omjer leucin:izoleucin za perad, ali i relativno manje metionina i cistina (1,2-1,4%) nego ostalih aminokiselina. Sojina sama sadri malo kroba (4-5%), osrednje slobodnih eera (>9%), ali i dosta netopljivih vlakna (18%) uglavnom hemiceluloze i pektina koji se ne probavljaju enzimi peradi. Sojina sama je bogata fosforom (0.6-0.65%) koji je preko 50% iskoristiv i kalijem (>1,9%). Od vitamina sojina sama sadri znatnije koliine vitamina B grupe i vitamina D. Glavni nedostatak sojinog zrna koji ograniava njeno vee uee u hrani je prisutnost anti-nutritivnih imbenika kao to su: najznaajniji tripsin inhibitor; ureza i hemaglutinini: manje znaajni: goitrogeni, saponini, estrogeni, anti vitamini i fitati. Zato se sojina sama tretira sa > 800C nekoliko sekundi radi znaajnog (>90%) smanjenja anti tripsin aktivnosti. Meutim, primjena termiki tretman moe stvoriti Maillard reakcije koje znaajno smanjuju probavljivost proteina. Redovito se pri preradi i kupovini sojine same mjerenje aktivnosti antinutritivnih tvari i mogua toplinska oteenja proteina. Mjeri se aktivnost tripsin inhibitora (TIA) u mg/kg i ona bi trebala biti manja od 5. Aktivnost ureaze se izraava u N/g/min i ona mora biti manja od 0.50. Crveni kresol test mjeri stupanj toplinskog oteenja sojine same preko poveanja adsorptivnog kapaciteta u mg/mg i on ne bi trebao biti vei od 4.3. Sojina same moe biti jedini izvor proteina u hrani ivotinja te se stavlja sa sljedeim ueem u smjese za ivotinje. Preivai Telad Krave % 20 35 Svinje Sisajua Odbita % 20 25 Perad Pilii < 4 tj Pilii > 4 tj % 25 30

21

Junad Janjad Ovce

35 20 30

Rast do 60 Tov >60 Krmae

30 30 30

Pilenke Nesilice

35 35

Sojino ulje Sojino ulje je bogato (>60%) esencijalnim masnim kiselinama, osobito linolnom (52%) i 37 MJ ME kg-1energijom. Sojino ulje je odlian izvor energije za monogastrine ivotinje, osobito pilie koji ne mogu probavljati masti te im se u hranu stavlja do 5% sojina ulja. Ostale vrste i kategorije ivotinja mogu dobivati do 2.5% ulja. Sojina ljuska Sojina ljuska je bogata vlaknima (67.5%), sadri oko 11,5% SP, kroba i eera (4.0%) i malo (2,0% ulja). Zato je dobar izvor probavljivih vlakana (35% SV) i energije za preivae. Daje se u hranu preivaa 10-25% i krmaa do 10%. Suncokretova sama Suncokretova sama jeste nusproizvod pri ekstrakciji ulja iz sjemenki koje sadre oko 45% ulja i koje su oljutene. Ljuska se dodaje u samu nakon ekstrakcije ulja. Ovisno o stupnju ljutenja imamo same od oljutenog (>44%SP, i <10% SV), djelimino oljutenog (>33%SP, <18% SV) i neoljutenog (>24% SP, < 25% SV) suncokreta. Suncokretova sama je dobar izvor proteina (24-44 s dvostruko manje lizina (1.0-1,2%), ali jednako ili vie metionina (0,6-1,0%) nego sojina sama. Nadopuna sa lizinom daje suncokretovoj sami bioloku vrijednost slinoj sojinoj sami. Suncokretova sama sadri ovisno o udjelu ljuske dosta vlakan (18-25%) koja su nisko probavljiva te se trebaju fino samljeti. Zato je niske energetske vrijednosti (5.4 MJ/kg) za perad i vie 7.4 MJ/kg ME ali ne i visoke za preivae. Ne sadri anti nutritivne tvari, osim vlakana. Meutim, velike koliine ili udjel u hrani djeluje laksativno. Suncokretovo sama je odlino krmivo za preivae i sprjeava acidoze. Odraslim kravama, junadi i ovcama se daje 20-25% u obrok, a rasplodnim svinjama i peradi 10%. Suncokretovo ulje Suncokretovo ulje je bogato 60,0% nezasienim masnim kiselinama meu kojima je dosta linolne (38%) i linolenske kiseline te sadri 36-37 MJ/kg ME. Suncokretovo ulje smanjuje pranjavost smjesa i obroka. Stavlja se 2,5% u hranu svih vrsta i kategorija domaih ivotinja. Repiina sama Dobivanje

22

Repiina sama je nusproizvod u izvlaenju ulja tijenjenjem i/ili ekstrakcijom iz sjemena uljane repice. Nakon tijenjenja pogaa se podvrgava kemijskom otapanju radi izvlaenja preostalog ulja, a ostatak je sama uljane repice. Danas se sve vie sjemena repice sije radi proizvodnje ulja kao "ekolokog" diesel goriva. Hranjivost same i pogae znaajno raste sa odstranjivanjem ljuske sa sjemena prije daljnje prerade. Hranjivost repiine same ovisi od sorte repice, odnosno prisutnosti antinutritivnih tvari i sadraja vlakana. U RH se smiju upotrebljavati same od uljane repice koja ima manje od 30 milimol/kg ili < 20 g/kg glukozinolata. Uljana repica sa niskim sadrajem eruka kiselina naziva se jedno nulai 0, sa malo nje i glukozinolata 00 dvostruki nulai i dodatno sa malo tanina trostruki nulai 000. Openito, same od suvremenih sorta repice (Canola - kanadska 00 sorta) su po hranjivosti loije od sojinih i bolji od suncokrrtovih sami. Sama uljane repice sadri oko 32-35% SP, ali moe imati i 40% SP. Meutim, probavljivost proteina je nie 7584% za perad nego 87-90% proteina sojine same: Sadraj lizina od 2% je neto nii nego u sojinoj ali vii nego sami suncokreta. Repiina sama sadri najvie (1,4-1,6%) metionina i cistina meu sama uljarica. Generalno, protein repiine same je slinog aminokiselinskog profila proteinu soje, ali je nia probavljivost aminokiselina. Repiina sama sadri dosta (39,5% NDV, 11% SV) vlakana s taninima, malo (5%) kroba i eera (9,5%) te sadri 6-7, a 000 sorte do 10 MJ ME za perad i znatno vie 10-12 MJ ME za preivae. Ljutenje repiine same poveava energetsku vrijednost za 25%, a proteinsku za 15%. Visoka razina sumpora (0,85%) u sami repice vee se kompleksno sa kalcijem to smanjuje njegovo apsorpciju i izaziva probleme s nogama peradi. Glavni problem repice je sadraj antinutritivnih tvari od koji su najznaajniji: eruka kiseline, glukozinolati, tanini i sinapini. Suvremene sorte sadre beznaajne koliine eruka kiselina i manje od 20 g/g glukozinolta. Oba ova spoja daju gorki nejestivi okus sami repice i mogu uzrokovati smrt peradi. Glukozinolati repice se tijekom toplinske prerade pod utjecajem enzima mirozinaze razgrauju do nekoliko familija spojeva koji su gorki i toksini. Toksinost se odnosi na smanjenje funkcioniranja titnjae to dovodi do usporenog rasta i nesivosti nesilica. Gorki okus potjee od izotijacijanata na koje su osobito osjetljive svinje. Repica sadri dosta tanina (>3%) koji neto koe probavu proteina. Repica sadri znatnu koliinu sinapina (1,5%) koji imaju utjecaj samo na kokoi smee boje ljuske jajeta jer oni daju miris jaja na ribu. Sinapini se razgrauju u probavilu na trimetilamine riblji miris. Dri se da sinapini smanjuju iskoritenje eljeza. Fitinska kiselina smanjuje probavljivost minerala za perad i svinje. Preivaima ne smetaju antinutritivne tvari iz repice, osim to same i pogae gorke repice i oni manje jedu. Udjel repica u hrani ograniava niska koliina energije i lizina, a relativno visoka tanian i goitrogenih tvari pa se njihova koncentracija mora povremeno provjeravati. Zato ona moe sudjelovati s veim postotkom u hrani odraslih nego mladih ivotinja te vie preivaa nego peradi i svinja. Preporua se da repica moe initi do 25% krmne smjese za odrasle preivae. Do 5% hrane svinja i ne vie od 5-8% hrane brojlera te do 8% hrane nesilca jer blago do 1 g smanjuje masu jajeta. Sama oraca Sama oraca ili kikirikija je nusproizvod dobijanja ulja iz razliitog stupnja oljutenog sjemena oraca koji sadri 25-30% ulja). Preme kocetraciji ljuske imamo sljedee vrtse sami: sama od oljutenog (> 48% SP i < 13% SV), djelimino oljutenog (>40% SP i 16% SV) te neoljutenog (<30% SV) oraca.

23

Sama od oljutenog oraca sadri puno proteina, tipino 50% SP. Sadri 1,5-1,7% lizina i 1,2 M+C, 0,4% triptofana znatno manje od soje ali slino repiinoj sami. Meutim, sadraj proteina i aminokiselina vrlo varira (CV 12% za metionin) izmeu kultivara od koji je dobivena sama. Sadri 7% eera i isto toliko kroba, 6-7% ulja te 9,5% vlakana te je odlian izvor energije za sve ivotinje (10-12,5 MJ/kg ME). Sama oraca sadri dosta K (1,0-1,7%) i fosfora (0,6%) ali niske dostupnosti. Izrazito je siromana vitaminom B12. Sjeme i sama oraca su podloni oksidacijama i pljesnivoi u sparnoj klimi proizvodnje koja te se koncetracija aflatoksina smatra najveim nedostatkom ove same. Nadopuna limitirajuim esencijalnim aminokiselinama daje odline proizvodne rezultate sa samom oraca sa manje od 1 ppm aflataksina. Sama oraca se sa 5-15% ukljuuje u smnjese za preivae i do 2,5% u smjese za svinje i pilie te 4% pilenke i kokoi. Lanena sama

Nusproizvodi industrije alkohola i vrenja Jemene sladne klice Su vrjednije krmivo za preivae nego monogastrine ivotinje. Odlikuje se visokom probavljivou. Ne smiju se davati u veoj koliini jer bubri u probavnom traktu, a kod krava izaziva nepoeljan gorki miris mlijeka. Kravama se daje do 1.5 kg/d u obrok ili do 15% u smjesu. Svinje u porastu i tovu mogu dobiti do 8-15% ovisno od kakvoe klica, peradi moemo pohraniti do 5%. Osueni pivarski kom Osueni pivarski kom daje se u smjese za krave u koliini do 10-25%. Bogat je nerazgraenim bjelanevinama (65%) visoke crijevne probavljivosti (85%). Povoljno djeluje na konzumaciju i masnou mlijeka. Vee koliine se ne preporuuju radi izbjegavanja nepoeljnog mirisa mlijeka. Junad u tovu moe dobivati 15-20% suhog koma u smjesi. Kom sadri neidentificirane imbenike koji povoljno djeluju na proizvodne rezultate monogastrinih ivotinja. Iako se rijetko daje peradi (do 10%) povoljno djeluje na jenost i iskoristivost hrane, te priraste brojlera. U kokoi nesilica (do 25%) poveava plodnost i vrstou jajne ljuske. Svinjama u tovu se daje do 10% koma , a prasadi se ne daje. Osueni pivarski kvasac Pivarski kvasac je odlian izvor visokovrijednih bjelanevina i vitamina B kompleksa, a ozraeni s ultravioletnim zrakama i vitamina D), visoke probavljivosti i sadri neidentificirane faktore rasta. Sve ovo ga ini poeljnim sastojkom krmnih smjesa za monogastrine ivotinje u koncentraciji do 6%. Ako je jeftin moe podmiriti do 80% potrebne koliine bjelanevina, a ostatak su animalna krmiva. Odraslim preivaima se ne daje, a teladi do 200 g/d. Ima gorki okus. Osueni trop Trop se dobije pri proizvodnji alkohola iz zrnjevlja itarica. Sadri vie bjelanevina i manje vlakana i loije je jenosti od pivarskog koma. Zbog sadraja vitamina B kompleksa i neidentificiranih faktora rasta poveava

24

produktivnost monogastrinih ivotinja kada se dodaje u smjese za svinje od 15% i perad od 3-7%. Nadalje suhi trop se ukljuuje u starter za telad u koncentraciji do 20% s istim uinkom kao kod monogastrinih ivotinja. Osueni krmni kvasac Pivarski kvasac je Saharomyces cerevisiae, a krmni Torulla utilis. Torulla kvasac bre raste na razliitim podlogama, ima visoku biolo{ku vrijednost bjelanevina, dobar je izvor vitamina i minerala. Ukljuuje se u smjese za sve vrste i kategorije domaih ivotinja. Nedostatak mu je visoki sadraj purina (8%) i pirimidina (4%) koji nemaju hranjivu vrijednost, a osnovnom kemijskom analizom su odreeni kao bjelanevine. Kada je jeftin moe se ukljuiti u obrok za krave 1-2 kg kao izvor bjlanevina, a u visoko mljienih krava dodatno je izvor vitamina ija je mikrobioloka sinteza u buragu nedostatna za visoku proizvodnju mlijeka. Teladi se u starter ukljuuje 3-5% suhog kvasca. Svinjama se daje putem smjese do 5%. Bre|e i laktirajue krmae dobivaju 100 -200 g/d to poveava rast njihove i smanjuje mortalitet prasadi. Brojlerima se moe davati do 9% kvasca, a nesilicama manje od 20%. Optimalno je 3 g/d po kokoki.

Proizvodi i nusproizvodi industrije eera Melasa Postoje razliite vrste melase s obzirom na njeno podrijetlo. Melasa eerne trske, melasa citrusa, melasa umarskih preraevina i melasa eerne repe. Melasa je bogata (42-46%) eerom, a siromana (4-5%) proteinom koji se sastoji preteito od aminia betaina koji daje riblji miris stonim proizvodima. Melasa je siromana mineralima osim K kojega ima dosta 4.5% i soli 3% koji u veoj koliini djeluju laksativno(proljevi). Ovdje e se govoriti samo o melasi eerne repe. Dodatak melase u stonu hranu poveava njenu jenost, smanjuje zapraivanje, povezuje estice i zamjenjuje ostale visoko probavljive ugljikohidrate, te ima laksativna svojstva. Dodaje se hrani preivaa u tovu do 15%, esto kao sastojak minerlnih bloketa (do 10%), ili dodatak travnim silaama (oko 5%). Teladi i ovcama se daje do 8%, a kravama do 10%. Prevelika koliina bi mogla izazvati acidoze- Svinjama se dodaje znatno manje melase tj. do 5%, a peradi, ovisn o kategoriji 2-5% jer povoljno djeluje na proizvodnju, najee u peletiranoj hrani kao vezivo peleta. Melasa se dodaje travnim silaama s malo eera kao njegov izvor za mlijeno-kiselinske bakterije. Dodaje se do 50 kg/m3, ako trave sadre malo bjelanevina onda se dodaje i ureja. Tijekom suenja sijeno se moe poprskati s melasom radi spreavanja opadanja lista. Mineralno vitaminskim ili samo mineralnim bloketama/ciglama dodaje se melasa radi vezivanja komponenti i poboljanja njihove jenosti. eer Kad mu e cijena niska rado se pohranjuje domaim ivotinjama. Osobito se daje mladim svinjama u koliini do 10% kao sladilo - poboljiva ukusnosti smjese. Brojlerima se daje u manjem postotku (do 3%) kao djelomina zamjena itarica. Poto ima manju energetsku vrijednost za perad poeljno ga je davati s masti. Nesilicama se daje u manjoj koliini jer nepovoljno djeluje na veliinu jaja. U preivaa ima istu funkciju kao i melasa. Repini rezanci Suha tvar repinih rezanaca sadri dosta (>20%) nelignificiranih vlakana visoke burane probavljivosti (12 MJ FME u kg ST) i oko 5% saharoze koja ih ini vrlo ukusnim krmivom za preivae. Repini rezanci sadre do 1% Ca i vrlo malo oko 0,2% P. Svjei preani repini rezanci se daju kravama u koliini do 12 kg/d jer u probavilu bubrenjem poveavaju volumen za dva puta. Suhi rezanci se daju kravama u koliini do 3.5 kg/d, a tovnim pasminama junadi do 5.5 kg/d. U smjesama za odrasle preivae sudjeluju sa 30%. Rezanci imaju zauujue visoku probavljivost (80-85%) u svinja i mogu sa davati do 15% u smjese za tov svinja i do 20% starijim suprasnim krmaama.

25

Krmiva ivotinjsko porijekla Hranjiva i uporabna vrijednost ove grupe krmiva ovisi o sirovini i tehnolo{kom postupku prerade Riblje brano Riblje brano je najbolji izvor aminokiselina, znaajan izvor nezasienih masnih kiselina, vitamina i minerala visoke dostupnosti te neidentificiranih imbenika rasta, a sadraj eneregije ovisi o sadraju ulja. Meutim, kvaliteta ribljeg brana jako varira ovisno o vrsti ribe i nainu prerade. Najee je riblje brano od sredele i amerike sleavke, a u Europi od haringe Sadraj proteina sa kree od 50 do 70% odline izbalansiranosti i bogatstvom limitirajui (lizin 5-6%; metionin i cistin oko 3%, triptofan 0,8%) aminokiselina. Meutim, dostupnost lizina odreuje visina temperature pri suenju. Tako je njegova dostupnost iz sirove ribe 86%, a iz pregorene na 1700C samo 65%. Riblje brano sadri 10-22% pepla koji je bogat Ca (3-7%), P (2,5-4,0%), te osobito visoko dostupnim mikroelementima (Mn, J, Fe i dr.). Isto tako sadri dosta vitamina B grupe osobito B12, riboflavinim i kolinom te neidentificiranim imbenicima rasta. Riblje ulje sadri 20-40% omeg 3 masnih kisleina pa se zbog velike koline nezasienih veza mora dodavati anttioksidat kada radi sadri ve 2 ulja da bi se spreila njihova oksidacija. Riblje ulje daje neugodan riblji miris mesu, jajima i mlijeku. Isto tako ograniavajui imbenik je visoki sadraj pepela. Nadalje riblje brano zbog mikrobne razgradnje sadri histamine koji stimulira luenje HCl koji izaziva erozije miinog eludca peradi. Riblje brano kao najkvalitetnij proteinsko krmivo moe sudjelovati do 5% u smjesama za perad i svinje jer vii udjel daje neprijatan miris stonim proizvodima. Nusproizvodi klaonike industrije Smjese Meno ko{tano bra{no Riblje bra{no 2,5-5 8 Svinje 8 Pre`iva~i 5-0 isto prva brojka u rasponima se odnosi na mla|e, a a druga na starije kategorije `ivotinja Mesno brano Mesno brano je proizvod dobiven zagrijavanjem, suenjem i mljevenjem cijelih ili dijelova tijela toplokrvnih ivotinja kojemu je djelomino odstranjena mast. Njihov sastav jako ovisi o sastavu sirovina i omjeru mesa i kosti u njima. Mesno brano ne smije sadravati rogove, kopita, kou i dlaku domaih ivotinja. Mesno brano sadri izmeu 66 - 70% SB u ST, a mesno kotano 45-55%. Isto tako, sadraj masti varira izmeu 3 i 13%. Mesno kotano brano sadri vie od 30% pepela, te je odlian izvor Ca (8-12%), P (3,4-5%) i Mg (0,5-1%). Mesno i mesno kotanom brano sadre dosta masti koja se mora stabilizirati dodavanjem antioksidanta kao to je etoxyquin. Oba brana su dobar izvor vitamina B grupe osobito riboflavina, kolina, niacina i vitamina B12. Mesno i mesno kotano brano su odlian izvor lizina i loi izvori metionina i triptofana. Dri se da oba brana sadre neidentificirane pozitivne imbenike rasta kao to je Ackerman faktor i faktor rasta. Ograniavajui imbenik upotrebe mesnog i mesnog kotanog brana je potencijalna kontaminacija sa salmonelom i vrlo promjenljiv sadraj Ca i P. Naime, previsoki sadraj P je drugi ograniavajui imbenik vee uporabe ovog brana u hranidbi ivotinja. Utvreno je da 15% svih mesnih i mesno kotanih brana je kontaminirano sa salmonelom. Ukljuivanje u potpune krmne smjese je do 5% mesno kotanog i do 10% mesnog brana. 0-5 5 0-2,5 0,2,5 0-5 do 200 g/d do 200 g/d isto 0-2 0-2 0-2 4-1 10 Ko`no Krvno Nusproiz.MinimalnoNisko <6%SM bra{no bra{no klanja peradi riblje bra{no Riblje bra{no 2 2 2-2,5 4 7-10% Sm riblje bra{no 15 10%

Perad

10

26

Krvno brano Krvno brano sadri oko 80 - 85% sirovog proteina koji je odlian izvor dostupnog lizina (7,5%), ali je siromano izoleucinom to ograniava visinu njegovog uea u hranidbi domaih ivotinja. Protein krvnog brana ima vrlo nisku (20%) razgradljivost u buragu. Krvno brano je izrazito neukusna hrana, te se ono ukljuuje u obrok samo odraslih ivotinja. Brano od perja Brano perja dobiveno je hidrolizom, suenjem i mljevenjem perja peradi. Brano od perja sadri promjenljivu (61-93%) u prosjeku visoku koncentraciju proteina (85%) loe vrijednosti zbog niskog sadraaj i slabe probavljivosti (<60%) metionina, lizina i histidina, a bogat cistinom (4-5%). Energetska vrijednost ovisi od sadraja masti i naina prerade. Brano od perja je loe jenosti te se mora postupno uvoditi i to do samo 1-2% u hranu peradi i do 3% u hranu preivaa. Krvno brano Bogato (83%) proteinom, odlinog aminokiselinskog sastava (lizin 7.5%, Met+cis. 2,5%, triptofan 1, treonin 3%. Loa jenost. Pregrijavanje oteuje protein to smanjuje njgovu probavljivost, jenost Daje se do 5% prasadi. Jetreno brano

Mlijeni proizvodi Mlijeko i nusproizvodi mlijeka su najpotpunija i skoro potpuno iskoristiva hrana za mladunad sisavaca, osobito za prasad. Kolostrum 2-3 puta vie suhe tvari 5-6 puta vie proteina, osobito albumina i globulina 26 puta vie 1,5-2 puta vie masti 2 puta vie vitamina topljivih u mastima antioksidanti visoka hranjiva vrijednost za mladunad bioloka vanost - pasivni imunitet laksativno djelovanje minerali pranjenje mekonije nakupljene tijekom intruterinog razvoja

27

Mlijeko Najpotpunjia i jedina hrana mladunaca sisavaca. Obrano mlijeko u prahu Nakon centrifugalnog odvajanja mlijene masti dobije se obrano mlijeko koje se sui isparavanjem vode. Obrano mlijeko u prahu odlikuje se visokim (35%) sadrajem i probavljivosti (96%) proteina odlinog aminokiselinskog sastava (2% lizina, 1,3% Met+cist, 0,4% triptofana, 1,2% treonina) visoke (94%) iskoristivosti te skoro potpuno (98%) dostupne laktoze (75%) koja daje puno (14,5 MJ) ME. Sadraj masti je nizak (1%) Visoka je biodostupnost mjerena probavljivou suhe tvari koja je skoro (96%). Zato se upotrebljava oko 10% kao hrana mladih monogastrinih ivotinja, osobito prasadi i sisajue teladi jer ona imaju enzim laktazu koja im omoguuje skoro potpuno iskoritenje energije iz laktoze. Starenjem se poveava iskoritenje kroba koji zamjenjuje laktozu kao izvor energije.najbolje i, hranjenih itaricama koji dobivaju energiju iz laktoze. Peradi se ne daje jer ona nemaju enzim za iskoritenje laktoze. Obrano mlijeko u prahu je skupo te se stavlja samo u mlijene zamjenice i poetne smjese za svinje i telad. Sirutka je siromana (< 0,2%) magnezijem, eljezom, vitaminom A; D i E koji se dodaju u hranu. Mogue pregrijavanje prilikom suenja dovodi do smanjenog iskoritenja proteina i laktoze.

Sirutka Slatka i kisela dobivene od slatkog ili ukiseljenog mlijeka. Vodenasta hrana sadri 4,5-6% suhe tvari. Najvie je laktoze (80%) i proteina 11-15% u ST, te pepela 7-12% u ST. Sadri puno energije (13,7 MJ ME). Sve tvari su visoke probavljivosti, Aminokiselinski sastav bolji od mlijeka. Kada se sui sprej postupkom i ultrafitracijom sadri bioloki aktivne tvari i peptide koji se lako apsorbiraju bez probave. Od minerala sadri previe Na i dosta mikroelemenata, malo selena . Bogata vitaminima B grupe, ali siromana vitaminima topljivim u masti. Daje se svinjama u tovu 12-15 kg/d, teladi oko 10 kg, a moe se davati piliima i kravama (15-20 kg/d). Sirutka u prahu Sirutka u prahu se dobiva suenjem svjee slatke sirutke. Jedan kg sadri hranjivostr kao 14 kg svjee sirutke. Bogata je laktozom i jedino je animalno ugljikohidratno krmivo. Odlian je izvor energije za mladunad koja ne moe iskoritavati krob. Meutim,velika koliina laktoze i minerala koji navlae vodu sirutka je lakstaivna, ako u hrani sudjeluje sa vie od 10%. Delaktozirana sirutka Kazein

Sirutkin permeat

Laktoza

28

Sueni biljni proizvodi Lucerna Dehidrirana lucerna sadri, ovisno od udjela lista, 15 do 22% proteina ali zbog viokih temperature suenja niske < 60% dostupnosti lizina. Lucerna sadri dosta (20-27%) vlakana pa time i malo (4-5 MJ/kg ME za perad ali dvostruko vie za preivae. Nadalje dehidrirana lucerna je bogata bojom ksantofilom koji daju 200 000 IJ/kg vitamin A i boju animalnim proizvodima. Daje se raditamnije boje smjesa koja maskira male promjene u sastavu hrane. Peradi se daje 5-8<5 ovisno od kvalitete,a preivaima znatno vie 10-30% u krmne smjese.Vee koliine ograniava koncetracija saponina i tanina u lucerni. Sintetske aminokiseline U hranidbi peradi i svinja redovito se koriste sitetski lizin (79%),metionin (99%), treonin (99%) i triptofan (98.5%). Primjenom ovih esencijalnih i najee limitirajuih aminokiselina u hrani peradi i svinja balansira se sadraj aminokiselina ime se povisuju performance ivotinja, smanjuje utroak hrane i poboljava iskoritenje duik to smanjuje zagaenje okoline. U hranidbi preivaa,osobito visokomlijenih krava koristzete se protektirane aminokiseline lizin i metionin. Ureja Ureja sadri 42-45% neproteinskog duika pa joj je proteinski ekvivalent 42x6.25= 262.5%. Nesmije se davati monogastrinim ivotinjama ve samo odraslim preivaima zajedno s melasom, eermo ili itaricama. Protein je 100% razgradljiv u buragu te se daje mljenim kravama kao izvor brzo razgradljivog proteina (ERP). Daje se kravama iji je osnovni obrok siromaan razgradljivim proteinom, a to su silaa kukuruza i silaa ili sijena od kasno koenih trava te gruba krma. Ne smije se davati silaama od mladih trava i leguminoza koje sadre puno (>70%) razgradljivog proteina. Ureja se dodaje da povisi razinu proteina sa 12% na 15-16% u ST, ali ne smije se dodati u koliini veoj od 150-160 g/d po kravi pomjeana sa krepkim krmivima (jeam, penica), najbolje eerom, melasom ili sirutkom. Puferi Puferi i alkanizatori se skoro redovito upotrebljavaju radi stabilizacije koncentracije vodikovih iona - pH sadraja buraga. Hranidbeni i upravljaki programi su se promjenili brzo i dramatino u zadnjih 25 godina u pravcu poveanja uinkovitosti i proizvodnosti preivaa. Obroci su bogati u topivim ugljikohidratima (>30%) i sitnim esticama (< 0.6 cm). Porastao je udjel fermentiranih krmiva (silaa) i nusproizvoda koja imaju niski pH i visoki sadraj vode. Smanjen je udjel dugog sijena u obroku (< 40%) kao glavnog stimulatora preivanja i luenja sline. Takoer je smanjena uestalost hranjenja. Evidentan je porast zdravstvenih problema povezanih sa poremetnjama acido - bazne ravnotee, posljedica ovih promjena su kiseli uvjeti u buragu, a u proizvodnji smanjena konzumacija suhe tvari i proizvodnje mlijene masti (Jasaitas i sur., 1987). Kada se dodaju puferi u hranu krava: 1. 2. 3. Kada obrok sadri vie od 60 % ST obroka iz silae kukuruzne biljke. Kada se krave hrane pre vlanim (>50% vlage) silaama ili tropom te vlanim (>30% vlage) zrnom. Kada se po jednom hranjenju daje 3 kg koncentrata, osobito finom mljevenim.

Dodavanje pufera spreava acidoze i njima izazvano odbijanje hrane, promjenljivo uzimanje hrane kada krava ionako malo jede, niu proizvodnju mlijeka i niu masnou (sindroma niske masnoe mlijeka). Pri pH ispod 6 opada i mikrobna sinteza proteina i opada aktivnost celulolitikih bakterija to daje manje aminokiselina i acetata za sintezu mlijene masti

29

Pufer mora biti topljiv u vodi i pKa mu mora biti blizu fiziolokog pH buraga. Natrijev bikarbonat zadovoljava ovaj uvjet jer ima pKa 6,25. Magnezijev oksid nije pufer ali alkalizira ili neutralizira te tako povisuje pH tekuine u buragu. Tablica 1. Hranidbene preporuke aditiva za mljene krave Proizvod Natrijev bikarbonat Natrijev seskvikarbonat Magnezij oksid Natrijev bentonit Kalcije karbont Natrijev karbonat Izvor Source Hutjens (1991) Natrijev bikarbonat (bikarbonat) se iroko upotrebljava kao pufer buraga. U dvadeset etiri (24) pokusa utvreno je da dodavanje 150 g/d po kravi poveava za jedan kg proizvodnju mlijeka to donosi korist od 2-3 puta veu od cijene bikarbonata (Downer i Cummings, 1987). Dodavanje 110-225 g/d natrijevog seskvikarbonat (mjeavina kisele soli natrijevog bikarbonata i natrijevog karbonata) povisuje za 1,6 kg/d mlijenost i 0,23% mljenu mast (Hutjens, 1991). Kao pufer se upotrebljava i natrijev bentonit u koliini od 110-450 g/d povisuje unos hrane, mlijenost, masnou mlijeka i pasau hrane. Magnezijev oksid (MgO) nije pufer, ali je alkanizator i daje se kravama u 50-90 g/d. Krava se esto daje mjeavina od 2-3 djela natrijevog bikarbonata i 1 djela MgO. ADITIVI ZA IVOTINJE Aditivi su tvari, mikroorganizmi, preparati, osim krmiva i premiksa, koji se redovito dodaju u hranu ili vodu ivotinja radi postizanja poeljnih svojstava hrane za ivotinje te animalnih proizvoda, boje riba, zadovoljavanja hranidbenih potreba ivotinja, pobovoljnijeg utjecaja animalne prozvodnje na okolinu, povoljnog utjecaja na probavu hrane i mikrofloru probavila, dobrobit ivotinja i porast proizvodnje te antkokcidijskih i antihistamonskog djelovanja. Grupe aditiva prema regulativi (EC) No 1831/2003 1. Tehnoloki aditivi Konzervansi su zakonom dozvoljene tvari koje spreavaju razvoj nepoeljnih bakterija i plijesni, osiguravaju minimalni gubitak hranjiva tijekom skladitenja te mikrobioloko kvarenje hrane. Konzervansi su brojne kiseline (octena, mlijena, propionska, sumarna) i njihove soli. Najei naini konzerviranja hrane su suenje i silranje. Antioksidanti su tvari koji spreavaju oksidativno kvarenje i tako produuju valjanost hrane za ivotinje. Od oksidacije se tite masne kiseline i vitamini topljivi u mastima. Prirodni antioksidanti su vitamin E, vitamin C, selen (glutation), kartenoidi ali oni nisu prisutni u dovoljnoj koliini u krmnim smjesama pa se dodaju sitetski antioksidanti kao to su: L askorbinska kiselina, entoksikvin, butili hidroksitoluol (BHT) i dr. Obino se dodaju u koliini od 150 mg/kg. Emulgatori su tvari koje omoguuju potpunon mijeanje i stabiliziranje mjeavine masti i ulja, spreavaju njihovo razdvajanje, a stavljaju u mljene nadomjestke te u hranu kunih ljubimaca. Na primjer to su: lecitin, propilen glikol i dr. U smjese sa masti se dodaje 2-3%, a u fitinske preparate 25% emulgatora. Koliina, g/d 110 - 225 110 - 225 50 90 110 - 454 115 - 180 110 - 225

2.

3.

30

4. 5. 6.

Sredstva za zguivanje dozvoljena za upotrebu su Sredstva za stvaranje teksture elatine Veziva za pelete se dodaju u hranu u maloj koliini 0.25% a poboljavaju vezivost i vrstou peleta. Dozvoljeni su sljedea veziva: vermiculit, kaolin i kaolinska glina, diatomejska zemlja (Kieselguhr) natri, kalij, kalcij stearati, lignosulfati i dr. 7. Srestva za kontrolu kontaminacije radionukletidima absorbiraju na ebe radionukletide, to je na primjer razliite gline 8. Sredstva za spreavanje grudanja. Krmne smjese sadre tvari koje su hidroskopne (kolin klorid) te ulja i masti koje stvaraju grude. Zato se u hranu-krmne smjese dodaju tvari koje spreavaju stvaranje gruda i tako omoguuju laku tecivost, mjeivost i sipkost krmiva i aditiva u krmnim smjesama, a to.neke vrste algi koje su jako porozne pa na sebe veu masti bez mijenjanja njihovih kemijskih svojstava. sepiolit. alginska kiselina, 9. Regulatori kiselosti dozvoljeni su samo za reguliraju aciditete ili alkalnost hrane kune ljubimce. 10. Silani dodaci 11. Denaturatori 1. Senzorni aditivi Bojila dozvoljena u hrani za ivotinje su:, i. Tvari za davanje ili obnovu boje krmiva ii. Tvari koje se dodaju u hranu za ivotinje radi bojenja animalnog proizvoda ka to su umanjak jaja (kapsantin, apo-8 karotenal, lutein, kriptoksantin, kantaksantin, zeaksantin, astaksantin, meso pastrva i lososa (astaksantin 100 mg/kg) iii. Tvari koje povoljno djeluju na boju ukrasnih ptica i riba (kantaksantinin i karoten, tatrazin, kompleks klorofila i bakra i dr.)) Aromtska sredstva ili poboljivai palatabilnosti hrane daju joj poseba okus ili miris koji ju ine privlanijom ivotinji. Njaee se dodaju u hranu prasadi i teladi, a zatim kravama i svinjama u tovu. Ponekad se dodaju da prikriju neugodan miris pojedinh krmiva koji ga daju cijeloj smjesi. Hranidbeni aditivi Vitamini, provitamini i kemijski potpuno poznate tvari slinog djelovanja kemijski Izvori mikroelemenata Aminokiseline, njihove soli i analozi Ureja i njeni derivati Zootehniki aditivi Poboljivai probavljivosti su enzimi, Stablizatori flore crijeva probiotici, prebiotici, simbiotici, kiseline Tvari koje povoljno djeluju na okolinu zeoliti, ekstrakti katusa Drugi zootehniki aditivi Kokocidiostatici i histamonostati. U intezivnom dranju peradi nalazi se veliki broj ivotinja na malom prostoru pa je laka infekcija ivotinja parazitima koji uzrokuju upale sljepog crijeva i jetre (histamoniaza) ili u crijevima (kokcidioza). Histamoniasa je problem u purana a kokcidioza u tovnih pilia pa se u hranu pilia stavljau tvari koje ju spreavaju a nazivaju se kokcidiostatici, a nekoliko dana prije klanja se moraju izbaciti iz hrane. DOzvoljeni kokcidiostatici su monensin, robenidin, stenorol, maduramicin, diklazuril, narazin, laslalocid A, salinomicin,

2.

1. 2. 3. 4.

1. 2. 3. 4.

Voluminozna krma Preko 30000 milijuna hektara zemlje su travnjaci, paa i livade i dodatnih 4000 milijuna hektara uma i pustopoljina moe posluiti za pau. Svjetske travnate povrine odravaju 1500 milijuna uvjetnih grla. Voluminozna krma je osnovna hrana biljojeda tijekom veeg djela godine. Predstavlja jestive dijelove biljke u kojima prevladavaju vegetativni vlaknasti djelovi stabljika i list. Upotrebljava se u svjeem stanju kao paa, koena zelena krma i konzervirana suenjem kao sijeno ili dehidrirana krma te vlana kao silaa ili sjenaa te slame itarica. Volumnozna krma je hrana biljojeda koji crpe energiju i hranjiva mikrobnom fermentacijom netopljivih vlakana u probavilu. Tipovi voluminozne krme Tip Karakteristike

31

Biljke Sijena i silae Brst Slame

listovi, stabljike, ne-drvenasto korijenje, sijani i prirodni travnjaci , krmne kulture sa oranica koje se pasu ili kose

cvijetovi lie i druge jestive izrasline drvenastih vrsta, lisnik vegetativni dijelovi zrelih biljaka nakon vridbe zrnjevlja (slama, kukuruzovina)

Monogastrine ivotinje nemaju celullitike enzime te voluminozna krma ima nisku, hranjivu vrijednost za monogastrine, osobito mlade, ivotinje. Odrasle monogastrine ivotinje kao svinje zbog fermetacije u sljepom i debelom crijevu mogu dobiti mani dio energije iz volauminozne hrane ali je zbog niske proizvodnosti neekonomina proizvodnja. Svojstva Volumnost Voluminozna krma zbog visokog udjela (1) stanine stjenke vlakana i/ili vode ima malu teinu po jedinici volumena, ona je volumna ili kabasta, (2) a kako se sastoje od svih djelova, ali dominatno vegetativnih u svim stadijima rasta ona je jako varijabilnog kemisokog sastava, fizikalnih svojstava i hranjivosti.Veina voluminoznih krmiva ima visoki sadraj vlakana -vlaknasta iji stupanja lignifikacije odreuje probavljivost i u pravilu je nia probavljivost ST (<70%) i energetske vrijednosti nego krepka krmiva. Opi kriterij razlikovanja voluminozne od krepke krme je 18% SV u ST, ali postoji veliki broj izuzetaka. Tako silaa kukuruza sadri uvjek vie od 18% SV u ST ali i probavljivost ST viu od 70%. Premda sona zelena krma moe imati malu malu specifinu masu punoi vode i dosta valkana ona je jako probavljiva i ima visoku koncentraciju dostupnih hranjiva u suhoj tvari. Sojina ljuska ima dosta vlkana ali visoke probavljivosti za biljojede. Kemijski sastav Kemijski sastav prikazuje sadraj est glavnih hranjiviva (vode, pepela ili mineralnih elemenata; sirovih proteina ili duinih sastojaka; eternog ekstrakta koji se sastoje od lipida, organskih kiselina, te vitamina i drugih u mastima topivih tvari; vlakana koja se sastoje od najmanje probavljive celuloze, hemiceluloze, pektina i lignina; neduinih elstraktivnih tvari koji se sastoje od eera, kroba i visoko probavljive celuloze i hemiceluloze. Stanini sadraj biljke sastoji se od visoko probavljivih i hranjivih tvari: vodotopljiviih eera, proteina, nukleinskih kiselina, lipida, vitamina, organskih kiselina i minerala. Stanina stjenka se sastoji od promjenljivo do neprobavljivih znaajnih koliina celuloze, hemiceluloze, lignina, pektina, tanina, slikata i drugih tvari. Starenjem biljke smanjuje se udjel lista a raste stabljike u suhoj tvari, odnosno opada udjel staninog sadraja, a raste udjel stanine stjenke u suhoj tvari. Glavni sastojak mladih biljaka je proteina, a starih vlakna. Starenje preko promjena kemijskog sastava i fiziklanih svojstava snano mijenjanja i probavljivost i moguu konzumaciju to jest hranjivost volumniozne krme. Voda Voda u svjeoj krmi potjee od vezane vode u tkivu te vanjske ili slobodne vode od kie ili rose. Sadraj vode varira od 85% u mladim lisnatim biljkama do 50% u zrelim biljkama. Silae sadre 70-60% vode, a sjena 15-20%. Zbog izrazito promjenljivog sadraja vode hranjivost voluminozne krme se prikazuje u suhoj tvari. Suha tvar se sastoji od 90-95% organske tvari i 5-10% pepela. Vlakna Suha tvar voluminozne krme sadri najvie 30-60% biljne stanine stjenke vlakana koja su sutrukturni ugljikohidrati i najvaniji izvor energije za preivae. Sadraj celuloze i hemiceluloze varira i raste sa sazrijevanjem biljke. Istodobno sa starenjem raste i njihova lignifikaciija. Sve ovo smanjuje njihovu probavljivost, ali i probavljivost ostalih hranjiva, osim u vodi topljivih ugljikohidrata. Energetska vrijednost i konzumacija hrane opadaju s porastom udjela vlakna . Porast sadraja neutralnih detergent vlakana prati smanjenje konzumacije hrane, a kiselih detergent vlakana smanjenje probavljivost. List trava sadri 15-30% celuloze, 10-25% hemiceluloze i 1-2% pektina. List leguminoza ima oko 50% manje (6-12%) celuloze i (4-10%) hemiceluloze, ali 50% vie (4-8% ) pektina. Sastav stabljike trava i leguminoza je slian. Zrele biljke imaju niu probavljivost suhe tvari od mladih. Starenjem raste udjel stabljike i brzo opada probavljivosti njene suhe tvari. U brojnim vrstama trava listovi pomau stabljiku kao potpornju biljke i zato postaju rano lignificirani, ali ne gube hranjivost tako brzo kao stabljika. U veini leguminoza stabljiku je jedini

32

potporanja biljke, a list slui kao metaboliki organ te se slabo lignificira i gubi manje na hranjivosti od stabljike. U nekih trava (maji repak) stabljika je metaboliki organ te ima viu hranjivost od lista. Konzumacija suhe tvari voluminozne krme (%) od teine =120 /% NDF u suhoj tvari krmiva Probavljivost suhe tvari (%) = 88,9 0,779 x ADF (%) Lignin Probavljivost ST voluminozne krme je obrnuto srazmjerna koliini lignina. Lignin se sastoji od razliitih fenolnih sastojaka koji smetaju iskoritenje ugljikohidrata u biljnoj staninoj stjenci. Lignin je kovaletno vezan sa hemicelulozom u staninoj stjenci biljnog tkiva. Lignin nije probavljiv i ograniava probavu ST tako to je fizika prepreka izmeu enzima mikroorganizama i ugljikohidrata. Odstranjivanje lignina kemijskim tretemanima povisuje probavljivost ugljikohidrata stanine stjenke od strane mikroorganizama buraga i cekuma. Sadraj lignina postupno raste sa starenjem biljke i negativno utjee na probavljivost ST trava i neto manje leguminoza. Isto tako silikati smanjuju probavljivost vlakana. Zrele biljke sadre malo 6-8% u ST lignina ali on snano smanjuje njihovu probavljivost na 40-50%. Vodotopljivi ugljikohidrati U trava se nalaze fruktani, eer, glukoza i drugi jednostavni eeri koji su vrlo topljivi u vodi. Vodotopljivi ugljikohidrati (VTUH) za razliku od strukturnih su smjeteni u stanici gdje se nalaze u rasponu od 5 do 15% u mladih do 20-30% od ST u zrelijim biljkama. Njihov sadraj jako varira, povisuju ih visoki intenzitet osvjetljenja, brzina fotosineteze i niske temperature. Pri povoljnijim uvjetima mogu narasti na 30% uz velike varijacije tijekom dana. Izuzetno su vani za jenost krme, uspjeh siliranja i mikroorganizme predeludaca. VTUH su najdostupnija hranjiva tvar za mikroorganizme probavila i epifitne mikroflore (siliranje). Leguminoze sadre i male koliine kroba. Protein Sadraj proteina je jako promjenljiv u voluminoznoj krmi. Tako leguminoze mogu sadravati vie od 20% SP, a slame samo 3-4%. Meutim, razina N jako ovisi o gnojidbi N, stadiju rasta u trenutku konje i gubicima lista tijekom manipulacije. tako da intenzivno gnojene trave sadre 30-35% SP u ST to je vie nego u leguminoza. List sadri 2-3 puta vie proteina nego stabljika. Najvei dio proteina je pravi protein jer se sastoji od aminokiselina, ostali dio je amidni duik NPN spojevi (nitrati, aminini, amidi). Pravi protein ini 90% N u mladim travama, a 70% u starih biljaka. NPN spojevi imaju manju bioloku vrijednost jer se brzo razgrauju u buragu. Trave imaju vrlo slian aminokiselinski sastav proteina. Oko 50% proteina trava je Rubisco-enzim koji je odgovoran za fiksaciju ugljik dioksida u fotosintezi. Protein trava je boljeg aminokiselinskog sastava od proteina sjemena. Protein trava je bogat argininom i lizinom, a siromaan metioninom i izoleucinom. U biljkama je naeno preko 200 NPN spojeva koji su slobodne aminokiseline i njihovi amidi (glutamini, asparagini i dr.). Nitrati mogu biti prisutni kao dio NPN. Obe forme proteina mikororganizmi razgrauju u velikoj mjeri (>70%) i ugrauju u vlastiti protein mikrobni protein koji enzimi ivotinje hidroliziraju do aminokiselina koje se apsorbiraju u crjevima. Nerazgraeni dio proteina ili by pass protein ako je probavljiv u crijevima izvor je aminokiselina hrane za preivae. Preivai trebaju dobiti dovoljno sirovog proteina za zadovoljenje potreba mikroorganizama - sintezu mikrobnog proteina i nerazgradljivog proteina za podmirenje vlastitih potreba. Gnojidba prevelikim koliinama duika u loim uvjetima dovodi do nagomilavanja nitrata u biljkama. Mikroorganizmi buraga pretvaraju nitrate u nitrite koji se veu na hemoglobin pa smanjuju opskrbu tkiva s kisikom. Koncentracija nitrata od 0,07% smanjuje proizvodnju, a 0,22% je toksina. U pravilu trave sadra manje SP i NPN od leguminoza. Lipidi Kabasta krma sadri malo lipida 1-5%, a koncentracija raste sa udjelom lista. List sadri 3-10% lipida razliitog sastava i veina se nalazi u kloroplastu. Lipidi zelene krme sastoje se 60-75% od esencijalne nezasiene linolne kiseline, ima neto linolenske i konjugirane linolne kiseline. Meutim, poslije konje koja presjee staninu stijenku lipidi su izloeni oksidaciji. Ostali lipidi su slabo probavljivi voskovi.

33

Organske kiseline Kabasta krma sadri 2-8% organskih kiselina koje imaju vanu ulogu u disanju, metabolizmu aminokiselina i bilansu kationa i aniona. One imaju veliku ulogu u okusu i palatabilnosti pane krme. Isto tako vane su za puferni kapacitet biljke. Minerali Kabasta krma sadri izrazito varijabilnu koncentraciju minerala koja se kree od deficitarne do toksine razine za ivotinje. Voluminozna krma sadri vie Ca, Mg, K i mikroelemenata nego veina krepkih, dok je nisak do osrednji sadraj P. Kabasta krma, osobito gnojena, sadri najvie od svih mineralnih elemenata najvie K ija koncentracija u travama (1,0-3,6%) i leguminozama (1,5-2,6% u ST) premauje potrebe ivotinja. Isto tako leguminoze sadre dosta Ca (1,1-2,3%), a trave osrednje (0,65%). Leguminoze sadre dovoljno (0,24-0,54%), a trave nedovoljno (0,11-0,22%) Mg. Vitamini Voluminozna krma sadri vie vitamina topljivih u mastima nego veina koncentratnih, a leguminoze sadre i dosta vitamina B grupe. Zelena krma je izrazito bogata beta karotenom, prekusorom vitamina A i njena suha tvar sadri vie od 550 mg/kg beta karotena to za 100 puta premauje potrebe krava na pai. Veina zelenih krmnih biljaka je bogat izvor vitamina E i riboflavina. Hranjivost Hranjivost voluminozne krme se definira kao kapacitet podravanja proizvodnje ivotinja, a to ovisi o sposobnosti opskrbljivanja ivotinje njoj potrebnim hranjivima. Hranjivost ovisi o: (1) koliini krmiva koju e ivotinja pojest (voljno uzimanje), (2) sadraju hranjiva u krmivu (kemijski sastav) i (3) sposobnosti ivotinje da probavi i i iskoristi hranjiva (dostupnost). Sposobnost preivaa da ekstrahiraju hranjiva iz voluminozne krme preteito ovisi o mikroorganizmima nastanjenim u predelucima. Mikrobioloka probava u predelucima omoguuje preivaima da iskoriste veze polisaharida kao to su celuloza i hemiceluloza u kojima se nalazi najvei dio energije voluminozne krme. Hranjivost ne ovosi samo od svojstva krme, ve i o sloenim trostrukimj interakcijama izmeu krmiva, ivotinje i populacije mikroorganizama u predelucima. Tako e probavljivost voluminozne krme u obroku bogatom krobom koji izazva acidoze biti manja nego iste u zdravom buragu. Uzevi sve u obzir, hranjivost voluminozne krme za biljojede brzo opada sa starenjem biljke i nalazi se u rasponu od visoko hranjive kao to su svjea mlada trava, lucerna ili silaa do niske kao to su gruba krmiva- vegetativni djelovi biljke u punoj zrelosti (slame, kukuruzovine, pljeve i brst). Svaka od njih ima svoje prednosti kada se (1) pravilno pripremi i pravilno nadopuni do potreba ivotinje i (2) odabere tako da odgovara potrebama vrste i kategoriji ivotinjama. Tako se slame i kukuruzovina daju rasplodnim ivotinjama u dobroj kondiciji tjekom breosti ili nisko proizvodnim ivotinjama i visoko kvalitetna mlada krma visoko proizvodnim biljojedima. Uzimanje hrane Najtee je predvidjeti uzimanje suhe tvari. Velike su razlike izmeu krmiva u koliini koju ivotinje mogu pojesti, kao to su i velike razlike izmeu ivotinja u koliini uzete suhe tvari istog krmiva. Stupanj rastezljivosti buraga nije samo volumen ili teina sadraja buraga koji ograniavaju unos hrane, ve i tekstura sadraja koja je u dodiru sa stjenkom i uzrokuje kontrakcije buraga. Openito, ivotinje mogu pojesti koliinu suhe tvari iz voluminozne krme koja iznosi 1,5 do 3,5% od njihove tjelesne mase. ili 2% u prosjeku. Kada se uzimanje izraava g ST po kg0,75 tada je ono 60 g/kg0,75, meutim kree se u velikom rasponu od 20 do 100 g/kg0,75 , a najee ili 83% sluajeva izmeu 40 i 80 g/kg0,75 . Uzimanje voluminozne krme opada sa porastom koncentracije vlakana u njoj. Kada je krma nezrela ima visoku probavljivost i blago je laksativna te se krae zadrava u buragu to stimulira unos hrane. Uzimanje krma ija je probavljivost visoka, 65%-80% nije ogranieno svojstvima krmiva i kapacitetom probavila ve energetskim potrebama ivotinja. Kao pravilo u ocijeni hranjivosti voluminozne krme moe posluiti sljedea konzumacija: 1. 2. 3. 2,5% od teine ivotinje jedu najhranjiviju voluminoznu krmu 2,0% od teine ivotinje jedu srednje kvalitetnu krmu 1,5% od teine ivotinje jedu krmu loe kvalitete

34

Dodatno, ivotinje pojedu veu: koliinu leguminoza nego trava. Leguminoze imaju manju otpornost na kidanje tijekom vakanja i preivanja zbog manjeg sadraja vlakana. lisnate trave i leguminoze nego njihove stabljikaste parove, zato to je vee smanjenje estica i bra pasaa. nedostatak proteina u prezrelo i gruboj krmi smanjuje uzimanje hrane nedostatak minerala Ca, P, Mg, NaCl smanjuje, a dodatak povisuje temperatura Procjena uzimanja suhe tvari Uzimanje suhe tvari (%od tjelesne mase) =120/%NDF 40% NDF je visoko kvalitetna krma 80% NDF je loa krma Upotreba Voluminozna krma je zbog vlakana obvezatna hrana preivaa ak i kada se hrane koncentratnom krmom. Preivaima u tovu sa visoko energetskim koncentratima treba najmanje 3-15% volumne krme u ST da bi se poveala proizvodnja i smanjile probavne smetnje. Volumna krma stimulira fermentaciju, dobar tonus miia i rast epitela predeludaca. Potpuno koncentratni obrok preivaa izaziva parakeratoza buraga i uginue ivotinja. Nepreivai biljojedi mogu crpiti znatna dio hranjiva za podmirenje svojih hranidbenih potreba iz voluminozne krme, ali je loije iskoritavaju nego preivai. Naime, oni fermentiraju hranu u cekumu koji je iza tankog crijeva koje je glavno mjesto apsorpcije hranjiva. Kunii jedu vlastiti feces-koprofagija, i tako povisuju iskoritenje hranjiva, ali je ono manje nego u preivaa. Odrasle svinje loe iskoritavaju vlakna ali voluminozne krme tedi krepku pri hranidbi na uzdrnoj razini i pri nisko intenzivnoj proizvodnji. Voluminozna krma ini sav obrok nisko proizvodnim i breim biljojedima hranjenih jer se hrane na uzdrnoj razini. Visoko proizvodne ivotinje, kao to su krave, hrane se kratko razdoblje samo sa 25%, a junad sa 10% voluminozne krme. imbenici hranjivosti Kemijski sastav, hranjiva vrijednost i uzimanje voluminozne krma jako variraju ovisno o: stadiju rasta, starosti ponovnog porasta. vrsti, gnojidbi, nainu konzerviranja. Meutim, kemijski sastav i hranjiva vrijednost malo variraju kada se znade, vrsta, stadij razvoja biljke i nain konzerviranja u trenutku upotrebe jer su oni glavni izvori varijabilnosti. Zrelost Stadij rasta ili zrelosti je najvaniji imbenik hranjivosti krmnih trava i leguminoza. .Sazrijevanja trava je vano za primarni porast trava koji daje najvei prinos hranjiva po hektaru. imbenici koji utjeu na rast su dinamini i znaajno se mijenjaju s vremenom. Sazrijevanjem trava od panog stadija prema kraju cvatnje (1) mijenja se morfoloki i kemijski sastav, (2) opada probavljivost i (3) hranjiva vrijednost (4) konzumacija zelenih krmnih trava. Smanjenje hranjivosti krma sa starenjem je povezano sa (1) opadanjem hranjivosti lista i osobito stabljike i porasta udjela stabljike. Hranjivost zrele cijele biljke znatno vie je odreena kemijskim sastavom stabljike nego lista. Probavljivost stabljike i peteljke opada linearno sa starenjem. Hranjivost lista opada manje i sporije nego stabljike. Tako sazrijevanjem majeg repka od vegetativnog stadija do cvjetanja opada udjel lista sa 60 na 11%, a raste udjel stabljike sa 27 na 66%. Poeljna je probavljivost suhe tvari trava vea od 65%, to znai da trave u momemtu konje trebaju imati vie od 30% lista u ukupnoj masi. U trava probavljivost poinje znatnije opadati nakon pojave klasie. Meutim, vrijeme njihovog pojavljivanja ovisi o vrsti biljke, geografskoj lokaciji, sezoni, i klimatskim imbenicima. uzimanje 3% od tjelesne mase uzimanje 1,5% od tjelesne mase 60% NDF je osrednje kvalitetna krma uzimanje 2% od tjelesne mase

35

TABLICA 1. PREDVIANJE PROBAVLJIVOSTI (%) TRAVA NA TEMELJU POSTO TAK STADIJ RASTA Prije pojave cvjetova 16-20 cm 75 Poetak cvatnje 3/4 vidljivi cvjetovi Potuno vidljivi Rascvjetali Vidljivi pranici 67 69 66 73 70 50 73 40 -

LISNATOSTI

LISTA (%)

30 67 63 64 63 61

20 -

10

61 60 58

57 55

Trave i leguminoze treba kositi u vrijeme kada je optimalni odnos hranjive vrijednosti i prinosa. Najvii prinos dostupnih hranjiva iz trava je neposredno prije cvatnje kada su vrh prinosa suhe tvari i visoka probavljivosti blizu.(vidi grafikon). Nakon cvatnje veina hranjiva se koncentrira u sjemenu koji je krepka krma. Sa starenjem opada hranjiva vrijednost krmnih biljaka to se vidi iz sljedeih podataka: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. u vegetativnom - lisnatom stadiju lucerna sadri 1,5 puta vie lista od stabljike zrela lucerna sadri 0,5 ili 50% manje lista od stabljike sa starenjem raste udjel stabljike sa 18,7 na 50,7% u suhoj masi u lisnatom stadiju je visoka i slina probavljivost lista i stabljike. probavljivost lista klupaste otrice je 87, a njene stabljike 51%. sa starenjem se bre snizjue probavljivost stabljike nego lista. jer probavljivost lista od vegetativnog do generativnog stadija opada za cca 10%. do stadija 50% vidljivih klasova probavljivost opada 0,2% na dan, a od toga stadija 0,5% na dan

Optimalno vrijeme konje je u razdoblju klasanja, a leguminoze pri formiranju pupova i kompromis je izmeu hranjive vrijednosti i prinosa (Grafikon 1.). Ovisno o vremenskim (ne)prilikama trave treba kositi od svibnja do druge polovice lipnja.

Primjer promjena kemijskog sastava prirodne livade tijekom primarnog rasta od vegetativnog do stadija do stadija pune cvatnje. Sadraj suhe tvari raste od 15 na 23% i u njoj raste sadraj vlakana sa 21 na 34% NDV sa 35 na 60% i Mg. Opada sadraj pepela sa 12 na 8% , Ca sa 7,5 na 5,5%, P sa 4,5 na 3%, i proteina sa 22 na 9,5%. Sadraj beta karotena raste do klasanja a zatim opada. Starenjem trava drastino se smanjuje probavljivost ST. Tako organska tvar zelene mase prirodnog panjaka u vegetativnom stadiju (7-10 cm visine) bokorenja i vlatanja ima 80% probavljivost u stadiju 10% klasia 72, a na kraju cvatnje 54% ili za 26% manje. Razlog je porast razine vlakna sa 24 na 35% i lignina. Opadanje u probavljivosti je pod utjecajem omjera list i stabljika. Tako mladi engleski ljulj sadri 63%, a stari 27% lista. Porast udjela stabljike smanjuje probavljivost sa 80 na 59% i uzimanje organske tvari sa 73 na 39 -g/kg 0,75. Mlijene krave jedu za 80-120 g vie ST trava za svakih 1% porasta probavljivosti OT. Zbog svih navedenih promjena mlade trave prirodnog panjaka imaju energetsku vrijednost 1 kg jema a u cvatnji 0,6 kg jema ili 40% manju. Uestalost konje sekundarnog porasta svakih 4-6 tjedana odrava trave u vegetativnom stadiju i stabilnoj probavljivosti od 68-73%.

36

Vrsta Lucerka Trave Cijele biljke sitnozrnih itarica Cijela biljka kukuruza

Stadij razvoja Od sredine pupanja do 10% cvatova, povenuta Pojava prvih glavica na stabljici, provenute Mlijena do tjestasta zriobe zrna, provenute Mlijena linija na donjoj polovini do treini zrna te pojave crnih toki na mjestu spajanja zrna sa klipom

Suha tvar (%) 28-32 28-34 28-32 28-32

Vrsta Pored stadija rasta na razlike u hranjivoj vrijednost krmnih trava i leguminoza znaajno utjee vrsta. Vrste biljaka se razlikuju u sadraju, strukturnih ugljikohidrata, proteina i probavljivosti, te sadraju pojedinih minerala. Dio razlika proizlazi iz razlika u brzini razvoja i morfologiji biljke te sastavu tkiva. Isto tako razlika je izmeu biljaka u vremenu poetka nagomilavanja stanine stjenke i brzinu ekspanzije i udjelu lista. Visoku hranjivu vrijednost imaju sljedee leguminoze: lucerne, djeteline, inkarnatka, obina grahorica i smiljkita rokasta. Meu travama visoku hranjivost imaju: cjele biljke itarica, engleski ljulj, talijanski ljulj, pahovka klupasta otrica, livadna vlasulja, bijela rosulja, crvenkasta vlasulja, lisiji repak. Kao visoko kvalitetna sona krma koriste se korjenjae, gomoljae i kupunjae. Najbolja hranjivost i stabilnost prinosa se postie djetelinsko travnim smjesama. Hranjiva vrijednost krmnog bilja esto se vie razlikuje izmeu kultivara-sorti nego vrsta krmnog bilja. Tlo Plodnost, struktura, kemijski sastav i kiselost tla djeluju na sadraj hranjiva u krmi. Klima Visoke temperature povisuju sadraj strukturnih ugljikohidrata i lignina te je manja probavljivost biljaka. Gnojidba Krmne biljke se gnoje prvenstveno radi poveanja prinosa suhe tvari. Meutim, gnojidba mijenja i sastav biljaka. Gnojidba duikom, fosforom i kalijem povisuje njihovu koncentraciju u biljkama, povisuje se probavljivost proteina i uzimanje suhe tvari. Tako klupasta otrica pri gnojidbi sa 50 kg/ha duika ima 13,8% SP u ST, a sa 300 kg/ha 21,5%. Meutim, duina gnojiva smanjuju sadraj vodotopljivih ugljikohidrata i do dva puta, a to moe imati nepovoljan uinak na fermentaciju krmiva tijekom siliranja. Gnojidba nema utjecaj na sadraj i sastva strukturnih ugljikohidrata. Nedostatak nekih mikroelemenata u kabastoj krmi moe se poveati gnojidbom solima mikroelemenata i korekcijom kiselosti tla. Umjetno suenje Umjetnim suenjem zelene mase vrlo se uinkovito, ali prilino skupo, konzervira hranjiva vrijednost krmnog bilja. Dehidriraju se trave djetelinsko-travne smjese, a osobito lucerna. Dehidracija se provodi razliitim postupcima od nisko temperaturnog do visoko temperaturnog postupka. U nisko temperaturnom postupku vrui plinovi na temperaturi od oko 150 oC prolaze kroz zelenu masu 20 - 50 min. U vrelom postupku plinovi imaju poetnu temperaturu izmedju 500 i 1000 oC i zelena masa prolazi kroz njih 1/2 - 2 minute. Oba postupka smanjuju sadraj vlage na 5-10%. Nakon suenja dehidrirana krma se preradjuje. Ona namijenjena za hranu peradi i svinja se melje i peletira. Za preivae se koristi duga (nemljevena) krma koja se peletira u razliite forme (pelete, kocke i valjke). Upotreba dehidriranja je veoma skupa zbog visoke cijene opreme i potronje goriva. Sniavanje vlage sa 20 na 10% troi 300 litara lo ulja po toni.

37

Visoka je hranjiva vrijednost umjetno suene zelene krme jer gubici od polja do suenja ne prelaze 10%. Sadraj proteina se kree izmedju 15 i 27%, a karotena oko 250 mg/kg. Sijeno Tradicionalni nain konzerviranja zelenog krmnog bilja je suenje i skladitenje u formi sijena. Cilj spremanja sijena je (1) pokositi zelenu masu u optimalnom stadiju razvoja koji osigurava maksimalni prinos hranjiva bez tete po slijedei usjev, (2) i suenjem smanjiti sadraj vlage zelene krme sa 65 - 85% na 15-20% ime se zaustavlja aktivnost biljnih i mikrobnih enzima koji kvare zelenu masu. Tipovi sijena Sijeno se sprema od leguminoza, trava i cijelih biljki itarica. Najkvalitetnije sijeno je od lucerne, a zatim od djetelinsko-travnih smjesa. Sijeno cijelih biljki itarica pokoenih u zelenom stanju kada je zrno u mlijeno votanoj zriobi ima visoku hranjivu vrijednost. Sijeno leguminoza ima viu hranjivu vrijednost nego sijeno trava i cijelih biljka itarica. Openito, sijeno leguminoza sadri dva do tri puta vie proteina i kalcija, te vie topljivih i nestrukturnih ugljikohidrata, beta karotena i vitamina E nego sijeno trava i itarica (vidi tablica) Tablica: Hranjiva vrijednost sijena % u suhoj tvari sijena Vrsta sijena Zrelost SP SV Ca P Vit. A 1000 I J/kg ST Lucerna rana cvatnja puna cvatnja Trave rana cvatnja zrele Cijele itarice Stadij zrelosti Stadij zrelosti ima najvei utjecaj na kemijski sastav, hranjivost i konzumaciju sijena. Zelena masa za suenje se obino kose u kasnijem stadiju razvoja nego za spravljanje silae, a pogodna zrelost se razlikuju izmeu vrsta biljaka. Vodi za konju sijena Vrsta sijena Lucerna vedska djetelina Smiljkita, rokasta Livadna vlasulja Kada kositi? Prvi otkos u fazi pupova, drugi i slijedei otkosi - kada je u jednom dunom metru barem jedan otvoreni cvijet = 10% / ha Rana cvatnja do 50% u cvjetanju Od pojave cvijeta do pune cvatnje Do pojave cvata mlijena 17-20 15-18 11-14 6-10 9 21-30 23-35 30-35 32-36 29 1-1,8 1-1,8 0,3-0,5 0,3-0,5 0,15-0,3 0,1-0,3 0,1-0,3 0,1-0,3 0,1-0,3 0,1-0,3 50-85 10-30 15-25 5-15 10-30 Vit. E. mg/kg ST 20-40 10-20 10-30 -

38

Spremanje sijena Pri spremanju sijena pod djelovanjem topline sunca i vjetra smanjuje se sadraj vlage sa 70-90% u pokoenoj masi na 15-20% u sijenu. Tona koliina do koje se mora smanjiti sadraj vlage u biljci ovisi o stadiju rasta, kemijskom sastavu i vremenu konje. Zrele krmne biljke koje sadre malo eera koji moe oksidirati i uzrokovati samo zapaljenje sjenika mogu se uvati na vlazi 15 - 18%. Suprotno, nezrele lisnate krmne biljke koje sadre visoki sadraj eera, moraju sadravati manje od 12% vlage da bi se izbjegao rizik zagrijavanja i pljesnivosti. Pri spremanju sijena od mladih biljaka s 80% vlage treba odstraniti 3,5 t vode/ha da bi se dobila jedna tona suhog sijena sa 12% vlage. Na polju sueno sijeno moe se balirati sa do 25% vlage. Suenja Suenje se odvija u sljedeim fazama. Provenjavanje Provenjavanjem je poetna faza suenje tijekom koje se iz pokoene mase gubi sva slobodna i dio vezane vode. Tijekom ove faze biljka jo ivi, ali kako se gubi voda tako prvo umire donje lie a zatim ostale stanice. Provenjavanjem prestaje kada biljka izgubi sposobnost transporta vode turgorom. Tijekom prvog dana provenjavanja moe ispariti do 75% od prisutne vlage u zelenoj masi. Voda lagano izlazi kroz otvorene pui i konjom razrezane povrine biljke. Na taj nain se smanji sadraj vlage na oko 65%. U ovom prvom stadiju suenja znatno vie ispari voda iz listova, peteljke i razrezanih dijelova biljke nego iz stabljike. Nakon ove faze kada je otparena slobodna voda i kada se zatvore pui suenje je sporo jer se odstranjuje voda vezana sa hidrofilnim spojevim: ugljikovodicima, pektinima i pentozanima u stanici. Pri istim uvjetima zadravanje vode zavisi o: vrsti i sorti biljke, stadiju razvoja i uvjetima suenja. U pravilu leguminoze otputaju tee vodu nego vlataste trave (72:27-42 h).Naroito teko otputa vodu lucerna. Provenjavanjem traje 4-6 h, na dulje 12 h. Dosuivanje Druga faza suenja-dosuivanje poinje nakon umiranja stanica. U stanici djeluju samo enzimi koji diu i razlau organski sastojci. Vlaga se odstranjuje sporo i to sa 60-65% na 30% i to stoga to vlaga mora izai iz unutranjosti stabljika i velikih dijelova biljke. Suenje se ubrzava okretanjem biljaka. Velike su razlike u brzini i obujmu gubljenja vode izmeu dijelova biljke. Lie se sui znatno bre od stabljike. Lie je skoro suho a stabljika je vlana. Osobito je velika razlika u brzini suenja lista i stabljike lucerne i crvene djeteline. Ova faza traje 3 dana Prosuivanje (GD) Zavrna faza suenja je smanjivanje vlage s 30% na skladinu razinu i jako ovisi o vremenskim uvjetima (vlanost zraka, kia).U tom stadiju se sporo otputa voda i trune se male estice, osobito lista. Za odstranjivanje vode Provenjavanjem biljke na polju, bitno je toplo, sunano i vjetrovito vrijeme i relativna vlanost zraka. Ukoliko je relativna vlanost zraka oko 80%, poveava se sadraj vlage u prosuivanoj masi na 20%. Brzo odstranjivanje vlage - evaporacija je vana za zaustavljanje disanja biljke (respiracija) i aktivnost mikroorganizama na biljci koji "jedu" suhu tvar suene mase, stvaraju toplinu i kvare sijeno. Suenje sijena traje od 3 dana do tjedan dana. Kvaliteta sijena Kakvoa sijena je stupanj vrsnosti ili proizvodne vrijednosti koju sijeno posjeduje u animalnoj proizvodnji. Pod kakvoom se podrazumijeva hranidbena vrijednost sijena. Hranidbena vrijednost se mjeri: (1) sadrajem hranjiva kemijski sastav, (2) probavljivosti, (3) uinkovitou iskoritenja i (4) palatabilnosti. Najtoniji nain mjerenja hranjivosti sijena je pokus na proizvodnim ivotinjama. Medjutim, on je skup, spor i nije praktian. Hranjiva vrijednost se moe procijeniti i organoleptikim pregledom sijena. Vizualni pregled Iako vizualni pregled sijena nije tako pouzdan kao kemijska analiza, on je jo uvijek osnova vrednovanja sijena prilikom kupovine i prodaje. Obuhvaa procjenu lisnatosti, boje, mekoe, podatnost, prisutnost toksinih i nepoeljnih biljaka, prisutnost plijesni i praine.

39

Lisnatost List sadri visoku koncentraciju hranjiva i energije. Dvije treine cijele biljke nalazi se u listu. Gubitak lista zbog zrelosti biljke, trunjenja lista tijekom okretanja, baliranja, skupljanja i transporta sijena smanjuje njegovu hranjivu vrijednost. Ovo su razlozi zato je lisnatost vaan kriterij kakvoe odnosno hranjive vrijednosti sijena. Boja Svijetlo zelena boja je pokazatelj dobrog suenja sijena. Takvo sijeno je visoke palatabilnosti i sadri visoku koncentraciju beta karotena. Svaka promjena od svijetlo zelene boje pokazatelj je gubitka od hranjive vrijednosti sijena. Strani materijali Korovi i slame imaju nisku hranjivu vrijednost. Smee, kao to su komadi ice, mogu ozlijediti ivotinju tijekom gutanja. Openito, prisutnost stranih materijala smanjuje palatabilnost, to znai da ivotinje manje jedu takvu hranu i imaju niu proizvodnju. Miris Miris svjee pokoenog sijena je standard. Svaki drugi miris, kao to je miris plijesni ili gnjilenja, je pokazatelj nie hranjive vrijednosti. On je uzrokovan previsokim sadrajem vlage ili je sijeno pokislo. Neugodan miris smanjuje uzimanje sijena, a plijesnivi je pokazatelj mogueg sadraja mikotoksina koji oteuju zdravlje ivotinja i ljudi. Praina Pranjavo sijeno se ne smije davati konjima i mlijenim kravama, ali moe junadi u tovu. Tablica: Kriteriji vizualne procjene vrijednosti sijena Vrsta sijena Kriterij Lisnatost - sijeno leguminoza mora sadravati 40% i vie lista Obojenost - boja/miris - sijeno treba biti zeleno, svijetlo i ugodnog mirisa Mekoa i podatnost - ovi kriteriji su pokazatelji spremanja sijena u ranom stadiju rasta s visokom hranjivou, ukusnou i konzumacijom. Odsustvo stranih materijala - malo korova, malo smea, bez toksinih tvari, minimalni gubici, minimalno trunjenje Prisustvo plijesni i praine - pravilno koeno, sueno i skladiteno sijeno ne sadri prainu i plijesni Ukupno: Tablica: Parametri Dobro Suha tvar (%) 90 Kemijski sastav i hranjivost sijena Kvaliteta sijena Osrednje 85 Loe 80

40

Sirovi protein (% u ST) Probavljivi protein (% u ST) Probavljivost organske tvari (%) Metabolika energije (MJ/kg ST) Kemijske promjene autolizom ili respiracijom

15 10 65 10,5

10 6 55 9

5 3 50 8

Djelovanjem mikroorganizama - ako se suenje sijena produi poinju djelovati bakterije i gljivice koje se nalaze na zelenoj masi. Bakterije fermentiraju eere i proizvode male koliine octene i propionske kiseline, a plijesnivo sijeno je nejestivo, opasno po zdravlje ivotinje zbog mikotoksina i moe izazvati poar. Sijeno zaraeno aktinomicetama moe izazvati alergije u farmena. Oksidacije Tijekom suenja - provenjavanja krme na polju dolazi do oksidacije koja smanjuje sadraj karotenana na samo 2 20 mg. Isto tako, oksidiraju se nezasiene masne kiseline. Medjutim, produljeno suenje na suncu povisuje koncentraciju vitamina D jer zraenje pretvara prisutni ergosterol u vitamin D. Ispiranje Kia ispire vodotopljivi - visoko hranjive sastojke iz zelene mase. U pravilu, kia smanjuje sadraj visoko topljivih minerala, eera i duinih spojeva, to rezultira poveanjem sadraja vlakana i smanjenjem probavljivosti krmiva. Pokisnuta masa je povoljni medij za razvoj plijesni. Gubici Gubici tijekom spremanja i suenja sijena variraju u irokom rasponu od 15 do 100% od poetne suhe mase zelene krme. Suenje u relativno dobrim uvjetima uzrokuje znatno manje gubitke koji iznose oko 15-18%, ali kia poveava gubitak do 30 %, a u izrazito loim uvjetima suenja moe biti izgubljena sva hranjva krme. Prosjeni gubici u proizvodnji sijena su procijenjeni izmeu 24 i 28% ST. Veina gubitka se dogodi za vrijeme skidanja, suenja i transporta krme, a samo 5% za uvanja sijena.

SILAA Uvod
Skladitenje voluminozne krme siliranjem se sve vie primjenjuje u Europi i naoj zemlji. Glavni razlog ovome su visoka cijena i gubici pri spremanju sijena. U pravilu gubici hranjivih tvari pri spremanju sijena iznose, u prosjeku 25-30%, a pokislo sijeno izgubi preko 50% od hranjivosti zelene mase. U spremanju silaa su gubici za polovicu manji, i iznose 12-25%. Meutim, nepravilno siliranje dovodi do: (1) loe silae koju ivotinje nerado jedu, (2) moe izazvati bolesti i lou kvalitetu mlijeka. Popularnost silaa visoko vlanih voluminoznih krmiva i zrna raste zbog : malog gubitka hranjivih tvari od konje do skladitenja, rukovanje silaama je visoko efikasno ujednaene hranjive vrijednosti Pri spremanju silaa treba voditi rauna o: 1. zrelosti i sadraju vode u trenutku konje, 2. sadraju eera i pufernom kapacitetu 3. nainima konje i siliranja 4. tipu silae 5. upotrebi dodataka 6. nainu izuzimanja silae 7. prikladnom sastavljanju obroka

41

Nain konje i siliranja Prije poetka spremanja silae moraju se znati u detaljima svi bitni postupci. To su: 1. zrelost biljke u trenutku konje, 2. sadraj vode, 3. brzina konje i siliranja, 4. duina sjeckanja, 5. rasporeivanje i gaenje silae u silosu Svi ovi imbenici snano utjeu na fermentaciju silae, njenu hranjivu vrijednost, visinu gubitaka i jenost.

Stadij rasta
Silirati se moe zelena masa s panjaka, prirodnih i nado-sijavanih livada, sijanih travnjaka, djetelinsko travne smjese (DTS), mjeavine cijele biljke itarica i lepirnjaa, lepirnjae, mjeavine ratarskih nusproizvoda (slame kukuruzovine) i sonih krmiva. Hranjivost silae odreena je hranjivou zelene mase od koje se ona pravi. Hranjivost zelene mase ovisi, pored botanikog sastava, najvie o stadiju rasta ili zrelosti biljke. O njemu ovisi hranjivost, odnosno sadraj hranjivih tvari, probavljivost i jenost krmiva. Siliraju se mlae krmne biljke koje imaju viu probavljivost. Udjel lista ili lisnatost je dobar procjenitelj stadija rasta i probavljivosti trava (tablica 1). Poeljna je probavljivost suhe tvari trava vea od 65%, to znai da trave trebaju imati ve od 30% lista u ukupnoj masi. TABLICA 1. PREDVIANJE PROBAVLJIVOSTI (%) TRAVA NA TEMELJU POSTO TAK STADIJ RASTA Prije pojave cvjetova Poetak cvatnje 3/4 vidljivi cvjetovi Potuno vidljivi Rascvjetali Vidljivi pranici 61 58 55 67 64 61 63 60 57 69 66 63 73 70 67 50 75 40 73 30 LISNATOSTI LISTA (%)

20 -

10 -

Trave i lepirnjae treba kositi u vrijeme kada je optimalni odnos hranjive vrijednosti i prinosa. Sa starenjem opada hranjiva vrijednost krmnih biljaka to se vidi iz sljedeih podataka: 8. 9. u vegetativnom - lisnatom stadiju lucerka sadri 1,5 puta vie lista od stabljike zrela lucerka sadri 0,5 ili 50% manje lista od stabljike

10. sa starenjem raste udjel stabljike sa 18,7 na 50,7% u suhoj masi 11. u lisnatom stadiju je visoka i slina probavljivost lista i stabljike. 12. probavljivost lista klupaste otrice je 87, a njene stabljike 51%. 13. sa starenjem se bre smanjuje probavljivost stabljike nego lista. jer probavljivost lista od vegetativnog do generativnog stadija opada za oko 10%. 14. do stadija 50% vidljivih klasova probavljivost opada 0,2% na dan, a od toga stadija 0,5% na dan Optimalno vrijeme konje je u razdoblju pojave cvjetova i kompromis je izmeu hranjive vrijednosti i prinosa (Grafikon 1.). Ovisno o vremenskim (ne)prilikama trave treba kositi od svibnja do druge polovice lipnja.

42

Principi siliranja
Silaa se definira kao proizvod dobiven od dovoljno vlanih trava i drugih krmiva konzerviran kiselinama u uvjetima bez zraka (kisika). Cilj siliranja je zadrati to vie od potencijalne hranjivosti-podravanja animalne proizvodnje spremane zelene mase. Ovo podrazumijeva minimalne gubitke mase i hranjivosti te kontrolu kvalitativnih promjena tijekom siliranja. Glavni Kakvoa siliranja ovisi o zadovoljenju dva bitna uvjeta: 1. brzom postizanju i odravanju anaerobnih uvjeta tijekom cijelog perioda potronje silae to podrazumjeva: (i) zaustavljanje respiracija biljke, (ii) koenje rasta aerobnih mikroorganizama, (iii) ogranienje porasta temperature silae,(iv) stvaranje povoljnih uvjeta za razvoj mlijeno kiselih bakterija. Stvaranje uvjeta u siliranoj masi koji zaustavljanju djelovanja nepoeljnih mikroorganizama. Ovo se postie brzim i dovoljnim snienjem pH i smanjenjem aktivnosti vode. Niski pH i nedisocirane molekule kiseline koe razvoj nepoeljnih bakterija, a niski pH dodatno povisuje razinu nedisociranih kiseluna kao to su mlijena i octena. Stvaranjem dovoljne koliine mlijene kiseline koja zakieljavanjem silirane mase (niski pH) ubija nepoeljne mikrobe. Mlijena kiselina nastaje iz eera djelovanjem mlijeno kiselinskih bakterija kaje se prirodno nalaze na pokoenoj masi. Ako se stvori malo mlijene kiseline onda nepoeljne bakterije (Clostridiae) pretvaraju ve stvorenu mlijenu kiselinu, preostale eere i bjelanevine u amonijak i maslanu kiselinu koji su znakovi loeg siliranja.

2.

Svojstva krme
Kakvoa siliranja - silanost presudno ovisi o sljedeim svojstvima siliranog krmiva: sadraju eera-eerni minimum i pufernom kapacitetu krmiva sadraj vlage-suhe tvari Vlaga Potrebna vlanost biljke pri siliranju je razliita jer ovisi o vrsti krmiva i tipu silosa. Visoko hranjiva i dobro silirana silaa se dobije kada zelena masa u trenutku konje ima sljedei sadraj suhe tvari koji se javlja u sljedeoj fazi razvoja: Vrsta Lucerka Trave Cijele biljke sitnozrnih itarica Cijela biljka kukuruza Stadij razvoja Od sredine pupanja do 10% cvatova, povenuta Pojava prvih glavica na stabljici, provenute Mlijena do tjestasta zriobe zrna, provenute Mlijena linija na donjoj polovini do treini zrna te pojave crnih toki na mjestu spajanja zrna sa klipom Suha tvar (%) 28-32 28-34 28-32 28-32

Zbog gubitka vode u ocjedku silaa e uvijek imati za 2-5% vie suhe tvari od zelene mase od koje se sprema. to se silaa masa kosi na veoj visini iznad zemlje to moe sadravati vie suhe tvari. Ako se silaa sprema u horizontalni silos potrebo je da sadri 75-80% vlage, odnosno 20-25% suhe tvari, ako se spremaju bale tada je potrebna vlanost nia i iznosi 60-70%, a ako se sprema u vertikalni silos 55-65% vlage. Naime, odgovarajua vlanost je bitna za (1) aktivnost mikroorganizama, (2) zbijanje silae i (3) stvaranje anaerobnih uvjeta (istisnut zraka). Presuha masa se teko zbija i sadri dosta zraka te se u njoj razvijaju nepoeljne gljivice i plijesni. Suvie vlana silaa (>80% vode) produuje trajanje fermentacije (> 21 dan) i poveava se koliina nepoeljnih slabih kiselina, osobito octene, i razgradnja bjelanevina.

43

Provenjavanjem pokoene mase u polju tijekom 12 - 24 sunana sata se smanjuje koliina vode u masi, odnosno poveava sadraj suhe tvari (25 - 30%) u silai trava i leguminoza pri povoljnijem stadiju zrelost. Na ovaj nain postiu se sljedei poeljni uinci: 1. 2. 3. 4. smanjuje se voluminoznost i masa vode, a time se smanjuju transport i potreban volumen silosa poveava se koncentracija eera silaa postaje stabilna pri viem pH smanjuju se gubici sa 17-20 na10 - 12%. - kemijska suila Leguminoze (djeteline i lucerka) mogu se brzo i uinkovito suiti prskanjem pokoene mase u polju sa 200 - 400 l/ha mjeavine od 14 g kalijevog karbonat i14 g natrijevog karbonata otopljenih u jednoj litri vode. Ukupna koliina ovisi o prinosu i vremenskim uvjeti. Ova mjeavina moe se primijeniti i pri suenju sijena. Gubici Najmanji su gubici u silaa koje sadre 25-30% suhe tvari (Grafikon 2.). Stadij zrelosti je vaan ne samo za hranjivu vrijednost nego i za uspjeno siliranje jer osigurava odgovarajui sadraj eera, hranjivu vrijednost i vlanost silae. eerni minimum eeri otopljeni u vodi su jedina sirovina iz koje mikroorganizmi proizvode mlijenu kiselinu koja najbre (1-3 dana) i najsnanije smanjuje kiselost mase i tako je konzervira. Vodotopljivi eeri su glukoza, fruktoza, saharoza i drugi. Nedostatak eera stvara lou silau .Kako mikroorganizmi mogu koristiti samo otopljene eere i kako sadraj vode jako varira njihova koncentracija se izraava u g/L ili g/kg biljnog soka i pokazatelj je silanosti krme. U ljulju fruktani ine oko 70% od ukupne koliine eera u biljci. Trave, osobito talijanski ljulj, sadre vie eera nego leguminoze. (tablica 3.). Sadraj eera je vei u stabljici nego listu i raste sa starenjem krme. Oblano i hladno vrijeme, visoka gnojidba umjetnim duikom, manje gnojavkom smanjuju razinu eera u biljci i povisuju puferni kapacitet. Gnojidba P i K imaju mali utjecaj na sadraj eera. Tijekom dana najvia je koncentracija eera u travama tijekom poslijepodneva do 16h, a u leguminozama raste do podneva kada ih treba skupljati i transportirati u silos. Sadraj eera je vii tijekom svibnja i lipnja nego u ostalim mjesecima i opada na polovinu u listopadu. Leguminoze i tropske biljke sadre krob, ali mlijene kisele bakterije ne mogu upotrebljavati krob. Dodatno, ako silaa nije dobro nabijena potrebno je vie eera. Za postizanje dovoljne koliine mlijene kiseline, odnosno da pH padne ispod 4.2 silirana masa mora sadravati, u prosjeku, 3 - 3.5% eera. Potrebna koliina eera dodatno ovisi o: 1. sadraju vlage - to je silaa vlanija treba vie eera 2. pufernom kapacitetu - to je puferni kapacitet vii to je potrebno vie eera 3. sadraju kisika - to je manja zbijenost silae treba vie eera. Potrebna koncentracija vodotopljivi eeri u biljci prije siliranja 1-4% visokovlana silaa zrna i klipa kukuruza 4-6% silaa trava i leguminoza 6-8% silaa kukuruza TABLICA 3. SADRAJ EERA U NEKIM KRMNIM TRAVAMA I LEGUMINOZAMA (% U ST) Vrsta Ljulj, godina sijanja eera 5-10 Vrsta Lucerka i crvena djeteline eeri

44

prvi vegetativni porast porast stabljike klasanje cvatnja ponovni porast Ostale trave Silaa biljke kukuruza godina sjetve prvi rast ponovni rast ioka 3- 8 5-10 4-8 63 Puferni kapacitet

10-15 10-20 10-20 10-15 5-10

prvi rast, lisnat kasna cvatnja 2 i 3 otkos Bijela djetelina

6-10 3-5 3-6 3-4

mlijena (25% ST) 18 votana (28% ST) 14 puna eerna repa 62 10

Puferni kapacitet biljke je njena sposobnost opiranja sniavanju kiselosti (pH) silae. Ili drugim rijeima, stvorena mlijena kiselina se neutralizira i ne smanjuje se kiselost na potrebnu razinu za ubijanje tetnih mikroorganizama, odnosno treba se proizvesti znatno vea koliina kiselina za travu/leguminozu s viim nego niim pufernim kapacitetom.da bi se kiselost dovela s 6 na 4. Visina pufernog kapaciteta odreuje koliko je potrebno eera za prirodnu mlijeno kiselu fermentaciju. Visina pufernog kapaciteta u prvom redu ovisi o visini sadraja organskih kiselina, ortofosfata, nitrata, sulfata, klorida i samo 10-20% od sadraja bjelanevina. Tipini puferni kapacitet trava je izmeu 150 i 500 meq/kg ST. Visoki puferni kapacitet imaju mlade biljke (400 450 meq/kg ST) i opada sa starenjem brzinom od 20 meq/kg ST/tjednu osim u jesenskom porastu kada naglo raste. Gnojidba visokim koliinama duika povisuje puferni kapacitet. Isto tako visoki puferni kapcatitet imaju leguminoze i kupunjae te se teko siliraju, a kukuruz niski te se zato lagano silira. U prosjeku puferni kapacitet mase: - kukuruzne biljke - leguminoza - trava 150 - 250 meq/kg ST 400 - 600 250 - 500 ---

S obzirom na sadraj eera i puferni kapacitet poeljno je da se za siliranje koriste mjeavine trava, odnosno mjeavine trava i leguminoza. Teko je silirati iste leguminoze i trave jesenskog porasta.

Mikroorganizmi
Na biljkama u rastu nalaze se mikroorganizmi meu kojima dominiraju obligatni aerobni i fakultativni ananerobi te mali udjel ostalih obligatnih anaerobna. Mlijeno kisele bakterije Uinkovitost siliranja putem fermentacije u silosu prosuuje se na temelju relativnog omjera proizvedenih kiselina. Idealno je visoka koncentracija mlijene kiseline i mala octene i maslae te amonijaka. Poeljn je da eere pretvaraju mlijeno kiselinske bakterije koje se nalaze na zelenoj masi prije siliranja. Mlijeno kisele bakterije (MKB) su gram pozitivne i ne stvaraju spore. Glavne vrste koje dominiraju tjekom siliranja su: Lactobacillus, Pedococcus, Enerococcus, Lactococcus, Streptococcus i Leucococcus. Homeofermentativne mlijeno kisele bakterije pretvaraju - fermentiraju i mol glukoze u 2 mola mljene kiseline, a heterofermentativne u jedan mol mlijene kiseline plus octena kiselina, etanol ili manitol. Divlje mlijeno kiselinske bakterije proizvode mlijenu kiselinu, ali i octenu i alkohole. Selekcionirane samo mlijenu kiselinu (vidi Inokulanti). Veina mlijeno kiselih bakterija povezanih sa silaom moe fermentirati saharozu, pentozane, ali ne i fruktane u mlijenu kiselinu.

45

Jako varira broj i tip mlijeni kiselih bakterija na silano masi. Manje ih se nalazi na listu, gornjem djelu stabljike nego drugim dijelovima biljke. Trave sadre oko 3 000 000 a leguminoze 1 000 kolonija mljenih bakterija po gramu, pa je i to jedan od razloga zato se one teko siliraju. Nakon postizanja anaerobnih uvjeta naglo, za nekoliko dana, raste broj MKB na 109 CFU u g silirane mase i zatim opada na oko 106 CFU u g u dobro spremljenoj silai, ali u looj taj broj je puno vei. Klostridije Clostridie su gram pozitivne tapiaste anaerobne bakterije koje stvaraju spore i nalaze se u zemlji, zaprljanim biljkama i balegi ivotinja. Njihov rast je nemogu dok je prisutan kisik, niski pH, niska temperatura i niska aktivnost vode. Clostridie su nepoeljne jer u vlanoj silai pretvaraju stvorenu mlijenu kiselinu (povisuju pH), eere i aminokiseline u slabu i neugodnog mirisa maslanu kiselinu, amonijak i otrovne spojeve to ini silau loom i slabe jenosti.. Clostridije su aktivne u silaama s malo eera, visokim puferni kapacitetom i pri gnojidbi gnojavkom. Isto tako ako je konja panjak preniska (<5 cm) pokupi se balega koja takoer sadri klostridija Radi spreavanja unosa klostridija treba se drati sljedeih pravila: 1. 2. 3. 4. Silano polje treba poravnati radi spreavanja unosa tla (klostridija) kositi treba barem 5 cm iznad tla, a prethodno pasenu povrinu i vie radi spreavanja unosa balege u silau Kotai opreme moraju biti isti Pod silosa oien od zemlje, stare pokvarene silae i balege ivotinja Rast saharolitikih klostridia zaustavlja pH < 4,2-4,5, aktivnost vode (aw) < 0,95; i temperatura nia od 100C. Enterobakterije Enterobakterije u silai su fakultativni anaerobni, gram pozitivne tapiaste koliformne bakterije koje su nepoeljne jer pretvaraju eere u slabu octenu kiselinu, butandiol, a bjelanevine u amonijak i opasni duini oksid. U silau dolaze sa zemljom, balegom i njima zaprljanim biljkama. Meutim, one su poeljne na poetku siliranja jer zakiseljavaju silau u prisutnosti kisika kojega troe. Broj enterobakterija raste na poetku siliranja, a sa opadanjem pH brzo opada i njihov broj. Njihov rast ograniava pH< 2,0, aktivnost vode (aw) < 0,62 i temperatura < 80C. Kvasnice Kvasnice imaju malo proteolitiku aktivnost, ali neke imaju visoku sposobnost fermentacije eera u alkohole i pretvorbe mlijene kiseline te su odgovorne ze aerobno kvarenje silae. Njihov rast onemoguuje pH <2,0; aw< 0,62-0,85 i temperatura <0-5 0C. Pljesni U sluajevima kada silaa sadri zrak, osobito pri baliranju mogu se razviti plijesni Aspergillus, Fusarium i Pencillium. Pljesni smanjuju koliinu i kvalitetu silae te stvaraju otrovne spojeve za ivotinje i ljude. Meu njima je osobito opasna Listeria monocytogenes koja izaziva bolest listeriozu. Takva silaa se ne smije davati stoci.

Silaa koja ima puno spora klostridia je loe silirana jer ima vii pH, vie maslane kiseline i amonijaka.

Kisik
Kisik je najvei neprijatelje silaa. On djeluje u (1) pokoenoj zelenoj masi na polju, u (2) siliranoj masi (3) otvorenoj silai. Kisik je glavni razlog kvalitetne razlike izmeu zelene mase i njene silae Kisik omoguuje disanje biljnih i mikrobnih enzima koji oksidacijom troe probavljiva hranjiva u vodu, ugljik dioksid i toplinu. Glavni proces na poetku punjenja silosa u pokoenoj masi je disanje biljke koje troenjem odstranjuje prisutni kisik. Meutim, disanje biljke troi i eere potrebne za proizvodnju mlijene kiseline. to je sporije punjenje silosa to se vie eera troi i ima ih manje za mlijeno kisele bakterije. Ako je silaa (1) vodenasta:, premlada i/ili nedovoljno povenuta, ako se (2) silos dug puni ona nee dosei stabilni pH koji koi razvoj klostridija.U jako povenutoj silai koja se teko zbija prisutni kisik omoguuje disanje koje proizvodi visoku temperaturu 35-400C. Nastale Maillard reakcije ili smea silaa je polimerizacija aminokiselina i eera koja dodatno zagrijava i oteuje silau. Presuha dugo punjena i nedovoljno zbijena silaa sa zrakom omoguuje rast aerobnih bakterije, gljivica, enterobakterija. Ovo omoguuje dodatno zagrijavanje otvorene silae i mogua je promocija proizvodnje mikotoksina i endotoksina. Za odstranjenje kisika iz silaa i stvaranje anaerobnih uvjeta bitni su: sadraj suhe tvari, duljina sjeckanja, brzina punjenja silosa, zapitivanje i izuzimanje silae.

46

Duina sjeckanja Duina sjeckanja je bitna za dobro sabijanje silae (vidi tablica 2.), odnosno istiskivanje zraka (kisika) i oslobaanje eera. U pravilu to je silaa sua to je potrebnija krae sjeckanje. Utjecaj sadraja suhe tvari na duinu sjeckanja trava za silau. Sadraj suhe tvari (%) < 20 20-25 25-30 >30 Duljina sjeckanja (mm) 200 130 80 25 TABLICA 2. OPTIMALNI ZAHTJEVI ZA SILIRANJE Usjev Stadij Poeljni sadraj vlage (%) za pojedine vrste silaa, Horizontalni Kukuruz 50-75% zrna u silani votanoj zriobe 10% u cvatu Silane itarica Trave mlijena do tjestasta prva stabljika do cvata Djeteline 25 - 50% u cvatu Klip kukuruza Zrno puna zriobe 26 - 32 22 28 Napomena: kravama sa sitno sjeckanom silaom mora se davati 20 - 25% sijena ili sjenae due od 5 cm. Predugako sjeckana silaa nije kompaktna - raslojava se te zrako ostaje zatvoren u njoj to rezultira zagrijavanjem i kvarenjem silae. Presitno sjeckana silaa se odlino zbija u silos ali izaziva u ivotinja acidoze, nisku masnou mlijeka i dislokacije abomasusa. Brzina konje i siliranja Usjev mora biti to je mogue bre pokoen i siliran, najbolje u jednom danu. Kia tijekom suenja uzrokuje gubljenje lista, ispiranje hranjivih tvari i produljeno djelovanje mikroorganizama. Usjev trava, DTS i leguminoza se najbre sui, otputa vodu dok su otvorene pui, a to je unutar 2-3 sata nakon konje. Padaline od 50 mm uzrokuju gubitak oko 31% suhe tvari i 35% bjelanevina u leguminoza i 15 odnosno 27% suhe tvari i bjelanevina u trava. Punjenje Silaa se svakodnevno tijekom punjenja koje traje due od 6-12 h pokriva sa zrako nepropusnim materijalom radi spreavanja kvarenja uslijed prodiranja zraka i kie. Preporua se crne, 4-6 mm debele, folije koje su vrsto priljubljene za stranice i po povrini vreama pijeska ili gumama. Amerika istraivanja pokazuju da je odnos zlatna zriobe 67 - 72 34 40 75 - 80 50 - 60 28 - 34 60 - 70 50 - 60 0.6 - 1.0 0.6 -1.0 67 - 72 70 - 60 50 - 60 0.6 - 1.0 67 - 75 75 - 80 0 - 60 50-60 50 60 0.6 - 1.0 1 - 1.25 Lucerna 50% pupovi do Bale Vertikalni Duina sjeckanja

zrelosti

47

izmeu ulaganja u foliju i zarade na ouvanoj silai kukuruza 1 :2, a lucerne 1 : 4. Nakon zavretka siliranja silaa se pokriva i na nju se stavljaju stare gume, vree pijeska, bale slame i dr., a njihov pritisak treba biti najmanje 100 kg/m2. Svaki 15 cm pokvarene silae na vrhu silosa od 100 tona je gubitak od 1 tone silae. Predugo punjenje uzrokuje obilnu respiracija, zagrijavanje i posljedino gubitak hranjiva.

Fermentacija silae
Fermentacija silae traje oko 21 dan i odvija se u pet faza. Proizvodnja visoko kvalitetne i stabilne silae zahtjeva ispune etiri temeljna elementa: 1. 2. 3. 4. prikladnu vlanost, dovoljno biljnih eera, brzo uspostavljanje anaerobnih uvjeta i odgovarajui broj poeljnih mikroorganizama.

Tijekom konzerviranja vlane mase siliranjem odvijaju se dva proces: respiracija i fermentacija u 5 glavnih faza, a u svakoj fazi dominira vie glavnih procesa. 1. Prva faza ili aerobna faza stanina respiracija proizvodi CO2. 2. Druga faza ili aktivna faza I proizvodnja octene kiseline koja smanjuje pH na 5 i temperaturu na 320C 3. Trea faza ili aktivna faza II 4. etvrta ili stabilna faza 5. Peta faza ili sekundarne fermentacije Prva faza Prva faza je aerobna ili respiraciona faza jer je u silai prisutan kisik. Traje od konje do zatvaranja silosa, odnosno dok se ne potroi sav prisutni kisik. Kisik treba to prije nestati jer on pogoduje razvoju nepoeljnih bakterija koje troe eere te ga je manje za mlijeno kiselinske bakterije i mikroorganizme buraga. Sve dok je kisik prisutan u silae se razvijaju gljivice i pljesni koje proizvode toplinu i ako ona podigne temperaturu silirane mase iznad 35oC dolazi do karamelizacije silae (smea boja) koja je znak gubitka suhe tvari i smanjenog iskoritenja proteina. U ovoj fazi su takoer aktivni enzimi otputeni raskidanjem stanica koji razgrauju vrijedne sastojke silae hidroliziraju proteine na peptida i slobodne aminokiseline, a ugljikohidrate na jednostavne eere. Raskidane biljne stanice opskrbljuju hranjivim supstratom aerobne mikroorganizme i populacije gljivica, plijesni i aerobnih bakterije te se poveava njihov broj, a rezultat njihove aktivnost su obino male promjene u kvaliteti krme u ovom stadiju pripremanja silae. Raste samo populacije gljivica i bakterije na otprilike 108 CFU (colony formning units)/g krmiva i pljesni na 106 CFU/g krme. Slino i istovremeno odvija se rast fakultativnih anaerobna kao to su bakterije mlijene kiseline i enterobakterije. Prva faza zavrava kada se potroi prisutni kisik i kiselost (pH) opadne na otprilike 5,5 to smanjuje aktivnost biljnih enzima i razgradnju proteina i ugljikohidrata. Druga faza - octena Druga faza ili poetak aktivna faza poinje kada je potroen sav kisik i poinje stvarno zakiseljavanje silae. Nakon punjenja i zatvaranja silosa biljke disanjem potroe preostali kisik za nekoliko sati (Pitt i sur., 1985). Stvoreni anaerobni uvjeti omoguuju da anaerobni mikroorganizmi pretvaraju eere u ponajvie octenu kiselinu, neto mlijene, alkohol i ugljini dioksid. Druga faza traje 24-72 sata. Premda je octena kiselina slabija od mlijene ona prva poinje sniavati pH silirane mase. Opadanje kiselosti je povoljno za razvoj mlijeno kiselinskih bakterija. Nekoliko sati nakon zatvaranja silosa biljne stanice poinju otputati vie staninog sadraja to je poetak stvaranja effluenta-ocjedka koji sadri visoko probavljive topive ugljikohidrate i proteine, ali i minerale koji izlaze iz silosa i zagauju okolinu. Isto tako samorazgradnju silirane mase daje tvari za rast poeljnih anaerobnih mikroorganizama mlijeno kielog vrenja. Ve 2-3 dana nakon zatvaranja silosa poinju dominirati enterobakterije i bakterije mlijene kiseline normalno.

48

Trea faza mlijeno kisela Trea faza ili drugi dio aktivne faze poinje kada pH padne na 5 to smanjuje aktivnost bakterija octene kiseline i istovremeno ubrzava aktivnost bakterija mlijeno kiselinskog vrenja koje sada jedine pretvaraju preostale eere u jaku mlijenu kiselinu. Trea faza je najdulja faza u siliranju i traje sve dok kiselost ne pane toliko nisko da zaustavi rast samih mlijeno kiselih bakterija. Drugi proizvodi ove faze su etanol, 2,3-butan ediol, jantarna i mravlja kiselina i manitol (McDonald, 1981). Bakterije mlijeno kiselinskog vrenja rastu aktivno tijekom 1-4 tjedna smanjujui pH silae do 3,8-5,0, a to ovisi o vlanosti silae, pufernog kapaciteta i sadraja eera. Kada pH opadne dostatno da zakoi mikrobioloki rast ili kad su hranjiva iscrpljena, bakterije mlijene kiseline postaju inaktivne i opada brojnost njihove populacije (Muck, 1991). Poeljna duljina tree faze je 1-3 tjedna ali moe trajati i nekoliko mjeseci ako nisu zadovoljena prije spomenuta etiri bitna elementa. etvrta faza etvrta ili stabilna faza zapoinje nakon to je anaerobna mikrobioloka aktivnost prestala zbog niskog pH ili potronje svog eera. U ovoj fazi dominira mlijeno kiselo vrenje. Stabilna faza traje najdulje sve dok pH ne pane na 4,5 ili manje, ovisno o pufernom kapacitetu, i tako zakoi aktivnost svih mikroorganizma silae. U ovoj fazi silaa moe ostati jako dugo vremena sve dok nema ulaza kisika i vode u nju. Iako su silosi jako dobro zatvoreni, postoji sporo prodiranje-difuzija zraka kroz plastiku ili beton. Peta faza Posljednja faza ili izuzimanje zapoinje nakon to je silos otvoren. Kisik iz zraka prodire u otvorenu silanu masu. Aeracija otvorene povrine silae i silae u valovu pospjeuje rast aerobnih mikroorganizama kvasnica i pljesni koji izazivaju sekundarne fermentacije koje mogu bitno poveavati zagrijavanje i naknadni gubitak ST kao i zdravstvene probleme. Poetno zagrijavanje je uzrokovano gljivicama ili bakterijom octene kiseline (Courtin i Spoelstra, 1990). Faze siliranja (prema McCoullgh) Faza fermentacije Aktivni mikroorganizmi Proizvodi aktivnosti Prva ili aerobna Enzimi biljke, Aerobni mikroorganizmi Proizvodnja CO2, vode i topline 6,5 21--320C 2 3 21 Druga ili poetna anaerobna Bakterije octenog vrenja i mlijeno kiselinskog vrenja Octena kiselina, mlijena kiselina, alkohol i CO2 5,0 Trea ili zavrna anaerobna Bakterije mlijeno kiselog vrenja Mlijena kiselina etvrta ili stabilna Bakterije mlijeno kiselog vrenja Mlijena kiselina Peta otvreni silos i silaa u valovu Pljesni, gljivce

Aerobno kvarenje

Kiselost (pH) Temperatura Trajanje do dana

4,5 30

7.0

49

Ocjedak
Najvei su gubici hranjivih tvari u efluentu - ocjedku iz silirane mase, odnosno silosa, jer on sadri 3 dana nakon siliranja visoku koncentraciju hranjiva u suhoj tvari: 5% suhe tvari 25% eera 30% pepela 22% bjelanevina 8.6% 3.1% 0.8% kalija kalcija fosfora 0.6% magnezija

U prvim danima se stvara 25-35 l/t ocjedak, a kao je silaa jako vlana i 180-200 i/t. Svjei ocjedak se koristi kao gnojivo ili se daje stoci u koliini do 5 l/100 kg mase krave ili juneta. Odstajali ocjedak iz silosa ima za 200 puta veu mo zagaenja od balege jer pogodna sredina za razvoj toksinih mikroorganizama i zagauje okoli. Pravila za proizvodnju dobre travne silae 1. Zelena masa treba se sastojati preteito od trava i do 30% djetelina 2. Primijeniti umjerenu gnojidbu duikom od 40-120 kg/ha godinje 3. Valjati polje u proljee- krtinjaci 4. Provenute masu 12-24 h ako vrijeme doputa 5. Pri konji izbjegavati unos zemlje i gnoja 6. Kratko sjeckati radi pospjeena otputanja eera 7. Ako je potrebno upotrijebiti dodatke 8. Puniti silos brzo i prekriti ga ako punjenje traje vie od 6 h 9. Skupljati i stoci pohraniti ocjedak Gubici Sijeno i silaa se koriste za hranidbu ivotinja u onim razdobljima godine kada nije dostupna svjea krma. Gubici krme koji se prikazuju kao gubici suhe tvari i hranjivih tvari mogu se dogoditi tijekom spremanja i uvanja krme. Prinos i kvaliteta spremljene krme su vani kriterij pri odabiru sustava proizvodnje voluminozne krme. Brojni su uzroci gubitaka suhe tvari i hranjivosti grupiraju se kao gubitci na polju (respiracija, oteenje kiom, i mehanika oteenja) i gubici tijekom uvanja krme. Respiracija biljke i mikroorganizama troi vodotopljivi ugljikohidrate iz voluminozne krme i tako uzrokuje relativni porast udjela bjelanevina i vlakana. Oteenja uzrokovana kiama smanjuju koliinu lia, ispiru topive hranjive tvari i induciraju ponovnu biljnu i mikrobnu respiracija. Mehaniki gubici obino uzrokuju vee gubitke lia nego stabljike. Kako lie sadri veu koncentraciju vanih hranjivih sastojaka za ivotinje, pad odnosa list-stabljika uzrokuje smanjenje ukupne hranjivosti voluminozne krme. Mikrobioloka respiracija nastavlja potronju najprobavljivijih tvari i tako smanjuje njihovu koncentraciju u konzerviranoj krmi. Gubitak tijekom skladitenja veinom se odnosi na nestrukturirane ugljikohidrate ali dolazi i do gubitaka proteina (bjelanevina) i promjena njihove topljivosti. Tipina visina gubitaka i kvalitativne promjene tjekom spremanja i uvanja silae prikazani su u Tablici 3. Tablica 2 Simulirani prosjeni gubitak ST za vrijeme skladitenja pokoene krme (650 g/kg vlage) i direktno sjeene silae predviene sloenim modelom DAfosym (Rotz i sur., 1993) ________________________________________________________ Gubitak ST (%) Provenuta Neprovenuta Iscjedak 0,0 4,7 Aerobna respiracija za vrijeme punjenja 0,8 1,3 Fermentacija 0,7 1,5 Aerobna respiracija za vrijeme skladitenja 5,0 4,7 Aerobna respiracija za vrijeme pranjenja 5,2 3,8

50

Ukupno

12,1

17,7

Dodaci
Kada silaa sadri previe vlage (> 80%), malo eera (< 3.0%) i/ili ima visoki puferni kapacitet tada se pri siliranju dodaju dodaci. Dodaci ne mogu ispraviti pogreke u konji, sjeckanju, sabijanju i loem zapitivanju silae. Openito, dodaci smanjuju gubitke tijekom siliranja, spreavaju kvarenje nakon otvaranja, neto povisuju hranjivost i dosta uzimanje silae. Danas je poznato preko 150 razliitih dodataka. Kako se odluiti za (ne)primjenu dodatke pomae sljedea tablica, a koji dodatak upotrijebiti ovisi o problemima koje bi mogli imati sa silaom.

51

Tablica 4. Sustav zvjezdica u odluivanju o primjeni dodataka pri siliranju Vrsta iste leguminoze Mijeani travnjak, panjak prevladavaju djeteline Engleski ljulj Talijanski ljulj Stadij rasta Mlade lisnate biljke Stabljikaste zrele Jesenski porast Gnojidba duikom Vremenski uvjeti tijekom nekoliko dana Provenula Visoka (> 125 kg N/ha) Srednja (40 - 125 kg N/ha) Slaba (< 40 kg N/ha) Bez vjetra, vlano, oblano Suho, vedro nebo Vedro, sunano Ne Blago Dobro Jako Sjeckanje Gnjeena, Dvostruko sjeckana Precizno fino sjeckana Klju:5 i vie zvjezdica moe bez aditiva upotreba dodataka u preporuenoj koncentraciji upotreba kiselina ili melase u maksimalno preporuenoj koncentraciji nepogodno za siliranje ** 0 0 * Nepovenuto Gnjeeno Ukupno Dodati kiseline ili melasu Kriterij djelovanja 0 2* Engleski ljulj Stabljikaste Slabo gnojeno Oblano, vlano -* -* * ** 3 i 4 zvjezdice 2 i 3 zvjezdice 0 zvjezdica Primjer: * Prosjeno N Sunano Prosueno 25% ST ** Precizno sjeckano ** Ukupno Moe bez dodataka Kategorija 7* Engleski ljulj Mlada lisnata (< 15% ST) (20 % ST) (25% ST) (30% ST) ** *** 0 * ** -* 0 * -* * 0 0 0 * - * - * -** * ** ***

Prema britanskom Registru silani dodaci se grupiraju prema djelovanju:

52

C1 C2 C3 C4 B1 B2 B3 A1 A2

Poboljavaju fermentaciju silae Poboljavaju stabilnost silae nakonotvaranja Smanjuju gubitak ocjedka iz silae Smanjuju ukupne gubitke silae Poboljavaju uzimanje silae Povisuju probavljivost silae Poboljavaju iskoritenje energije i proteina iz silae Povisuju prirast silaom hranjenih ivotinja Povisuju sadraj masti i proteina u mlijeku ivotinja hranjenih silaom

1. Kiseline Razliite organske i anorganske kiseline se koriste kao konzervatori silaa. Dodana kiselina brzo zakiseljava masu tako da ju dezinficira ili pomae stvaranju uvjeta povoljnih za djelovanje mlijeno kiselinskih bakterija. Istovremeno ubija i/ili spreava rast klostridija. Anorganske kiseline Sumporna i klorovodine kiselina su dodavane u originalnom AIV postupku. Cilj je dodati dovoljno kiseline da se hrana zakiseli tako da sj zaustavljen rast i djelovanje svih mikroorganizama te nema potrebe za mlijeno kiselom fermentacijom silae. problem zakiseljavanja je to jako kiselu silae ivotinje nerado jedu, opasno je rukovanje jakim anorganskim kiselinama i korodira oprema. Prednost je to se dobije dobar balans kationa i aniona te je manja pojava mlijene groznice i ketoza. Danas se ponovno koristi sumporna kiselina u znatno manjim koliinama koje omoguuju poetno snienje pH koje pomae aktivnost mlijeno kiselih bakterija, a jeftinije je nego primjena drugih dodataka. Dodaje se 1,5 kg kiseline na tonu silae vlanosti <75% i 2.5 kg u tonu silae sa vie od >80% vlage. Kiselina se mora razrijediti prije upotrebe i velika je opasnost pri nepravilnom rukovanju. Masa za siliranje obino ima pH 6, koji opada na 4.8 do 5 pri dodavanju kiselina. Daljnjim djelovanjem bakterija kiselost se smanjuje na 3.9. Danas se travnim silaama dodaju mravlja i propionska kiselina. Mravlja kiselina (88%) se dodaje u koliini od 2 - 3 l/t svjee mase. Djeluje tako da odmah smanjuje kiselost i tako zakoi samorazgradnju i fermentaciju silae. U odnosu na druge dodatke ona spreava razvoj Clostridia u vlanoj (>70% vode) silai i smanjuje nepoeljno otapanje proteina. pri radu s mravljom kiselinom treba biti oprezan jer je hlapljiva, agresivna nagriza kou. plua i oi. Propionska kiselina dodaje se u koliini od 2.3l/t svjee mase. Smanjuje aktivnost gljivica i disanje pokoene mase te tako smanjuje proizvodnju topline, gubitke suhe tvari i roduljuje odrivost sjenae. nedostatci su joj to nadrauje oi i kou i relativno je skupa. 2. eeri Dodavanje eera poveava proizvodnju mlijene kiseline i tako brzo smanjuje kiselost. Melasa se dodaje u koliini od 12.5 do 25 kg/t svjee mase. Dodaje se pri gaenju travna na svakih 30 cm debljine mase. Pored maelase dodaje se i obini eer, sirutka i melasirani repini rezanci. Mana je dodavanje eera silaama ako ih one imaju dovoljno jer je takva silaa sklona naknadnim sekundarnim fermentacijama, osobito nakon otvaranja. 3. Inokulanti Inokulanti su proizvodi visoke koncentracije (na primjer 339 000 000 000 /g) privremeno umrtvljenih mikroorganizma mlijeno-kiselinskog vrenja. Ovi dodatni mikroorganizmi odmah pretvaraju eere u mlijenu kiselinu. Dodaje se 0.3 g inokulata otopljenog u 20 l vode na tonu kukuruzne silae i 0.6 g otopljenih na isti nain na tonu silae trava, djeteline i lucerne. Inokulanti spreavaju zagrijavanje, gubitak suhe tvari, razgradnju proteina i odrivost silae.

53

4. Enzimi Inokulanti se obino dodaju sa enzimima koji cijepaju vlakna, krob i pektine do eera i na taj nain poveavaju njihovu razinu i tako pomau razvoj mlijeno kiselih bakterija. Ne treba bi dodavati u presuhim silaama. Obino se dodaje 20 g enzima zajedno sa inokulatom otopljenih u 20 l na tonu silae. Kod nas postoji preparat.

54

Kvaliteta silaa
Tijekom siliranja stvaraju se hranjiva i organoleptike svojstva silirane zelene mase koja utjeu na proizvodnju ivotinja. . Kvaliteta silaa se mjeri organoleptike (boja, miris, tekstura), sadrajem probavljivih hranjivih tvari i proizvoda siliranja. Mjerenje se vri objektivnim kemijskim analizama i organoleptike. Najvea razlika izmeu trava i njihove silae je to trave sadre vodotopljivi eere, a njihove silae proizvode fermentacije eera i razgradnje proteina. Ove i druge promjene utjeu na smanjeno i promjenljivo uzimanje silaa i promjenljivu proizvodnju ivotinja Kvaliteta siliranja odreena je kiselou silae izraenom kao pH, omjerom kiselina, koncentracijom amonijaka i brojem nepoeljnih mikroorganizama. Poeljni pH pH <4.0 - 4.5 - doputene vie vrijednosti za silae leguminoza - doputene nie vrijednosti za silae itarica i trava - doputene vie vrijednosti za provenute silae pH 3,7 - 4,2 silaa kukuruza Poeljni sadraj kiselina - mlijena kiselina 6-8% od ST za vlane silae sa > 65% vlage 3-4% od ST provenute silae sa < 55% vlage 1-3% od ST za silae zrna i klipa - octena kiselina < 2% od ST za silae voluminozne krme < 0.1% od St za silae zrna i klipa - maslana kiselina < 0.1% od ST za sve silae - propionska kiselina 0 - 1% od ST za sve silae Bjelanevine amonijak < 5% silae kukuruza i itarica < 10-15% leguminoza i trava Da bi se dobila kvalitetno konzervirana silaa u u biljci prije siliranja treba biti slijedea koncentracija eera 1-4% Visokovlano silaa zrna i klipa 4-6% silaa trava i leguminoza 6-8% silaa kukuruza Temperatura silae do 6-80C iznad temperature okoline Nepoeljni mikroorganizmi - ukupno aerobnih < 100 000/g silae - plijesni < 100 000/g silae - gljivice < 100 000/g silae

55

Miris, boja i izgled silae Kakvoa siliranja ovisi o prevladavajuem tipu fermentacije i djeluju na apetit ivotinja, hranjivu vrijednost i kakvou mlijeka. Kakvoa se moe utvrditi inspekcijom mirisa i boje silae:

Miris i boja silae Tip fermentacije DOBRA FERMENTIRANA Boja: Miris: Izgled: Uzrok: MASLANA Boja: Miris: Izgled: Uzrok: ukasta ili smee-zelena boja Ugodan kiselkasti miris Tvrda tekstura Prevladavaju mlijeno kiselinske bakterije Maslinasto zelena boja Neugodan raspadajui gorki miris Mekana, gnjecava i sluzava tekstura Maslano kiselinske bakterije, Klostridije Prevelika vlanost, malo eera i MKB OCTENA Boja: Miris: Izgled: Uzrok: PREGRIJANA TEMPERATURA
SILAE> 350C

Karakteristike

ukast ili smee zelena Po octu, kvasni Pri stiskanju u aci cijedi se Pospjeuje, prevlana masa sa malo eera

Boja: Miris: Izgled: Uzrok:

Tamno smea do crna boja Miris spaljenog kruha do mirisa duhana Suha razbijena tekstura Preveliki broj pljesni/gljivica/nepoeljni bakterija uz prisutnost kisika na presuhoj, loe zbijenoj, predugako sjeckanoj i kasnom stadiju koenoj silai.

PLJESNIVA Boja: Miris: Izgled: Tamno smea sa bijelim mjestima Pljesnivi miris Suha, lako lomljiva tekstura

56

Uzrok:

Gljvice/pljesni na presuhoj, predugako sjeckanoj i loe zbijenoj silai.

Problemi sa silaama Visoka temperatura Visoka temperatura silae se smatra ona koja premauje 500C i moe se javiti kada: sjenae sadri previe suhe tvari-premalo vlage kada se dugako sjecka dugotrajno puni neadekvatno pakovanje ili pokrivanje ulazi zrak u sjenae zagaena nepoeljnim bakterijama od stare silae, zemlje i gnoja siliranja prestarih biljaka loa raspodjela visoka temperatura okoline pokisla tijekom provenjavanja

Loa odrivost silae u valovu sporo jedenje dugotrajno ostavljanje sjenae u valovu razmnoavanje nepoeljnih gljivica i pljsni zagaena nepoeljnim bakterijama od stare silae, zemlje i gnoja sparno vrijeme duga sjeka sjenae ulazak zraka loa fermentacija neodgovarajue pakovanje

Kvarenje povrine silae siliranje prevlane silae presuha silaa duga sjeka neodgovarajue pokrivanje i pakovanje prekriva je vodo i zrano propusna sporo jedenje velika otvorena povrina

57

Kvarenje unutranjosti silae suha i loe zbijena silaa duga sjeka loa raspodjela neodgovarajue pokrivanje ulazak zraka u silau zagaena nepoeljnim bakterijama od stare silae, zemlje i gnoja vlana silaa zemlja i korovi

Smanjeno uzimanje i mlijenost Hranidba loe siliranom sjenaom pokvareno silaom s povrine pljesnivom sjenaom prevlanom sjenaom presuhom sjenaom prekiselom silaom previe maslane kiseline previe amonijaka previe nitrata

Rukovanje sjenaom hranjenje prije zavretka fermentacije nagle promjene naina hranjenja nagle promjene sastava obroka neizbalansirani obrok promjene mjesta hranjenja neodgovarajua oprema - nagle promjene klime Cijeenje sjenae siliranje vlanog krmiva gubitak vodotopljivi eera i proteina presitno sjeckanje prevelika brojnost mikroorganizama zagauje okolinu silosa

Hranjivost
Hranjivost silaa se mjeri kroz njeno uzimanje, probavljivost i doprinos koliini proizvodnog mlijeka i njegovoj kakvoi (masti i proteina mlijeka). Hranjivost silae prvenstveno je odreena je (1) hranjivosti silirane zelene mase i (2) njenim promjenama tijekom siliranja. Openito sadraj hranjiva i uzimanje sjenae su manji nego zelene krme od koje je ona nainjena. Isto tako, sadraj hranjiva u silai s malim gubicima je neznatno manji od zelene mase, ali kakvoa siliranja snano utjee na uzimanje silae. Sadraj hranjiva u silai je manji za gubitke tijekom konje, provenjavanja, skupljanja i uvanja te za gubitke uzrokovane fermentacijom hranjiva u produkte siliranja. Openito, respiracija ima dominantni uinak na visinu gubitaka ST u silosu i na kvalitetu krme. Probavljivi ugljikohidrati su veinom izgubljeni tijekom respiracije, dok se koncentracija drugih komponenti krme poveava. Npr. dolazi do malog gubitka N osim ako je velika koliina

58

iscjedak ili/i koliina nitrata. Nastavno na to, porast bjelanevina za vrijeme uvanja silae za 1% do 2% u ST ovisi i o svojstvima bjelanevina krme. Promjene sadraja stanine stjenke strukturnih vlakna (NDF) ovisi o kiselinskoj i enzimatskoj hidrolizi strukturalnih ugljikohidrata. U laboratorijskim studijama s minimalnim gubitkom ST, opada sadraj NDF od 10 do 60 g/kg ST kako trava tako i mahunarki (Spolestra, 1990; Jones, 1992). U realnim uvjetima, sadraj NDF u silai moe opadati do 10 g/kg ST i rasti do 40 g/kg, ovisno o respiracijskim gubitcima i koliini hidrolizirane stanine stjenke. Pri dobrom rukovanju silaom sadraj ADF (celuloza+lignin+pepeo) se malo mijenja tako da se gubitkom drugih ugljikohidrata poveava relativna koncentracija ADF sa 20 do 50 g/kg ST. Gubitak brzo topljivih ugljikohidrata uzrokuje pad koncentracije probavljive organske i suhe tvari od 20 do 70 g/kg ST. Kako se vidi iz tablice gubici hranjiva kreu se izmeu 12-17%. U pravilu, siliraju se krmne biljke u ranim stadijima rasta koje imaju visoku probavljivost. Siliranje ima mali utjecaj na probavljivost OT silae jer ju smanjuje za 0-3%. Meutim, nepravilno konzerviranje koje podrazumjeva due provenjavanja - suenje u polju i kia znatno smanjuje probavljivost jer smanjuje udjel lista, ispire sadraj visoko probavljivih topljivih sastojaka. Nadalje zagrijavanje visoko vlae ili presuh silae stvara Maillard reakcije koje smanjuju probavljivost. Energetska vrijednost silaa trava u proizvodnji je uvjek i neobjanjivo manja nego sijena iste trave. Razlog je to su vodotopljivi eeri potroeni , a stvorene kiseline ne mogu koristiti mikroorganizmi buraga za svoju aktivnost: razgradnju vlakana i sintezu proteina. U pravilu silae trava sadre puno proteina, a malo energije i dobro ih nadopunjuje silaa kukuruza koja ima dosta energije, amlo proteina. Meutim, kada se nadopune sa krmivima bogatim nerazgradljivi proteinom i izvorima energije dolazi do izraaja zdrueni uinak. Upotreba dodataka pri siliranju skrauje fermentaciju i smanjuje pretvorbu eera u kiseline te je bolja opskrba mikroba buraga to povisuje proizvodnju ivotinja. Sadraj proteina u silai jako varira od 6 do preko 30% u ST. U pravilu je nii nego u zelenoj krmi od koje je silaa napravljena. Razlog su gubici visoko proteinskih sastojaka kao to su list i topljivi N tijekom skidanja i skladitenja krme. Meutim, proizvodna-hranjiva vrijednost proteina silaa je puno manja nego to bi se oekivalo. Silae sadre puno topljivog ili brzo razgradljivog proteina kojega zbog istovremenog nedostatka brzo fermentirajue energije (vodotopljivi eeri) mikroorganizmi buraga ne mogu ugraditi u vlastiti protein te ostaje neiskoriten za mikrobe i za ivotinju. ivotinje ne dobivaju dovoljno aminokiselina i imaju niu proizvodnju. Zato se obrok ivotinja koje se hrane silaom mladih krmnih biljaka treba nadopuniti sa melasom i/ili brzo razgradljivi krobom iz sitno zrni itarica. Uzimanje silae Najvea razlika izmeu zelene krme i njene silae je manje uzimanje silae i posljedino nia proizvodnja. Klju manjeg uzimanja silae trava i mahunarki su sadraj i sastav proteina i vlakana silae. U pravilu zelena krma se pase u starosti 3-4 tjedna, a silaa radi od trava starih 7-8 tjedana te je manja probavljivost silae. Nadalje razgradni produkti proteina smanjuju brzo sniavanje pH silae trava. Nadalje, ivotinje jedu veu koliinu provenute od neprovenute silae. Razlog ovome je vei sadraj vezane vode u biljci koja usporava otjecanje digesta iz buraga. Probavljivost Visina i obujam probavljivosti odreuju brzinu otjecanja kabaste krme iz buraga, to posljedino utjee na visinu uzimanja krme i proizvodnju ivotinja. Openito, uzimanje suhe tvari silae i proizvodnja mlijeka kao i ostale voluminozne krme je obrnuto proporcionalno sadraju vlakana. to je manji sadraj NDV to je vee uzimanje hrane. Nadalje, stupanj zrelosti ili lignifikacija smanjuju probavljivost i uzimanje silae. Svaki 1% porasta probavljivosti NDV povisuje uzimanje hrane za 167 g i mlijenost za 0,25 kg. Tako junad na sijenu trava pOT 70% prirasta 0,9 kg/d, a pOT 60% 0,7 kg/d. Najvei utjecaj na uzimanje sijena ima probavljivost. Meutim, uzimane silae ne ovisi tako snano i samo o probavljivosti i popunjenosti buraga ve i o drugim imbenicima. Vrsta biljke ak i pri istoj probavljivosti ivotinje e radije jesti lucerku, crvenu i bijelu djetelinu nego trave. Isto tako razlika je i izmeu trava. Tako one radije jedu talijanski nego engleski ljulj. Isto tako goveda za 40% vie jedu suhu tvar esperzete nego majeg repka. Nain konzerviranja Isto tako ivotinje e uvijek radije jesti sijeno iste trave i iste probavljivosti nego silau i imati e viu proizvodnju.

59

Kakvoa siliranja Slabi je utjecaj probavljivosti na konzumaciju visoko probavljivih trava (>65%). Osobito je nisko uzimanje visoko vlanih silaa trava iako su visoke probavljivosti. Razlog je ne visoki sadraj vode sam po sebi ve velika koliina kiselina. Isto tako na uzimanje silae ne djeluje jedan ibenik ve vie njih zdrueno. Prva je niski pH visoko vlane silae (pH<4) koja sadri puno kiselina koje ograniavaju unos. S druge strane visoki pH (>5) silaa omoguava stvaranje spojeva kao to je amonijak, amini (histamini!) koji spreavaju unos silae. Klostridije stvaraju osobito opasne spojeve. Najvanija promjena tijekom siliranja je pretvorba eera u organske kiseline i pravog proteina u brzo topljive NPN spojeve. Glavna velika posljedica ovih promjena je manje uzimanje silae nego zelene mase. Opsena istraivanja u Francuskoj pokazuju da travnu silau ivotinje jedu za, u prosjeku, 33% mnaje negu zelenu masu od koje su spravljene. Meutim, smanjenje uzimanja je vrlo iroko od malih - 1% do ak visokih - 64%, ovisno o kakvoi siliranja. Glavni uzrok smanjenja uzimanja silaa trava je prevelika koliina mljene i hlapljivih kiselina. Ostale kiseline, amonijak, alkohol i dr. u manjoj mjeri smanjuju uzimanje silaa. Dodaci Dodavanje aditiva tijekom siliranja povisuje uzimanje silae trava za oko 0.5 kg ST/dan. Isto tako dodavanje by pass proteina i masti u obrok krava povisuje uzimanje silae trava. Hranjenje krava pomjeanom silaom trava sa silaom kukuruza ili stone repe te krmnim smjesama takoer povisuje uzimanje silae.

Zamjendbeni odnos
Zamjedbeni odnos se javlja kada se voluminoznoj krmi dodaje koncentrat. to je vie koncentrata to ivotinje jede manje voluminozne krme. S porastom koliine udjela koncentrata smanjuje se pH buraga i smanjuje se probavljivost vlakana te ivotinja jede manje voluminozne krme. Ovaj zamjedbeni odnos je to vei za visoko nego nisko kvalitetnu voluminoznu krmu. Krave smanjuju uzimanje dobre silae sa porastom udjela koncentrata. Povisuju unos loe silae trava do 6 kg ST koncentrata, a nakon toga opada i njen unos. Tako krave jedu za 0,5 kg ST manje iz visokoprobavljive (82%) i 0,4 kg ST manje iz osrednje probavljive (67%) silae trava za svaki kg krmne smjese. Dodavanje 1 kg koncentrata smanjuje uzimanje loeg sijena za 0,17 kg, a dobrog 0,55 kg, silae kukuruza 0,63 a silae trava 0,68 kg. Ovo je i razlog zato se u praksi od jednog kg koncentrata ne dobije teoretskih 2-2,5 kg mlijeka ve 1-1,5 kg. Ostali razlozi smanjenja uzimanja silaa su vezani uz kvalitetu silirane mase. Smanjenje probavljivosti zelene krme pokoene nakon 15. Svibnja za 1,8% tjedno to smanjuje uzimanje ST silae za 0,30 kg. Silae od jesenskog porasta trava krave jedu 9-12% manje nego proljetnog otkosa. Provenute silae trava krave za 1015% vie jedu nego silaa neprovenutih trava. Proizvodnja Visoko probavljive dobro silirane silae trava uvjek povisuju mlijenost, esto sadraj proteina, a smanjuju sadraj masti. Uvjek je kvalitetnija proljetna nego jesenska silaa. Proizvodnja sa silaama trava raste kda se poveava sadraj koncentrata do 3 kg ST, a zatim opada.

60

Hranjivost

TABLICA 5. SVOJSTVA DOBRE TRAVNE SILAE hranjiva vrijednost probav pepeo silaa trava i leguminoza - odlina - dobra - loa ljivost % 70 65 60 80 110 140 surove Energija Kiselost bjelan. g/kg ST g/kg ST MJ/kg ST 160 140 <120 11,5 10,5 3.8 4.3 < 9,5 4.8 ME pH

Poeljni sadraj suhe tvari (%) Lucerka 34-40 Trave 28-38 Kukuruz 30-35 Vlakna - NDV (%) Lucerka 40-46 Trave 50-58 Kukuruz 42-48 Kisela vlakna - KDV (%) Lucerka 32 - 34 Trave 34 - 42 Kukuruz 28 - 35 Svaki porast probavljivosti vlakana NDV za 1% povisuje uzimanje suhe tvari za 168 g ST i mlijenost za 0,25 kg. Zdravlje krava Uzimanje silae rijetko izaziva zdravstvene probleme krava. Meutim, oni mogu biti drastini jer obuhvaaju cjelo stado. Veina zdravstvenih problema poveza je s otrovnim proizvodima fermentacije koji se javljaju u posebnim uvjetima siliranja. To su: botulisam (bakterije) i mikotoksini koje proizvode pljesni prevelika koliina mlijene kiseline i amonijaka prevelika koliina nitrata, duinih plinova, amina i nitrosamina bolesti ivotinja i ljudi uzrokovane mikroorganizmima silae (na primjer, listeriosa i klostridije u siru) Enterobakterije i klostridije Sve enterobakterije sadre endotoksine. Toksini Clostridium botulinum mogu uzrokovati odbijanje hrane (anoreksiju), prestanak luenja mlijeka (agalakciju), pobaaje (abortuse) i muskularnu distrofiju. Enterobacterieae stimulira visoka aktivnost vode i visoki pH i visoka temperature Spreavanje pojave enterobakterija i klostridija postie se brzim sniavanjem kiselosti silae, anaerobnim uvjetima i smanjenjem aktivnosti vode. Listeria monocytogenis Loe silae uzrokuju infekciju listerijom koja se oituje menigitisom, abortusima i uginuem ivotinja i ljudi. listeriosa se ee javlja u silo balama nego silosima. Spreava se odravanjem strogih anaerobnih uvjeta i odstranjivanjem zaraene sjenae.

61

Mikotoksini Pljesni mogu izazvati zdravstvene probleme krava i ljudi udisanjem njihovih spora koje uzrokuju dine probleme i uzimanjem njihovih produkata mokotosina koji izazivaju razliite toksine uinke. U sjenai trava se mogu pojaviti sljedei toksini: trihotecene, zearalenon, patulin, P. roqueforti toksin. Vano je napomenuti da se veliki dio mikotoksina razgradi u buragu krava. Mikotoksini su uvjek proizvodi naknadnih ili sekundarnih fermentacija u vlanim, toplim i ozraenim sjenaama te ravilno spremanje sjenae odstranjuje povoljne uvjete za razvoj pljesni.

62