Kleon I Njegov Učenik

You might also like

Download as docx, pdf, or txt
Download as docx, pdf, or txt
You are on page 1of 2

KLEON I NJEGOV UENIK

Uenik estiti Kleone, krenimo se dalje! Svaki bun me sebi, svaki cvetak mami, I potoi bistri to nam ubor alje, I vis Filopape u jutarnjoj tami. Straan u samoi, kao sveta gora, Na drevni me Olimp u osami sea, Ja slutim, verujem: tu je draga Flora, Flora, neni simbol mladosti i cvea. Kleon Sve je samo simbol to ti vidi oko, Sve, to duu tvoju i vedri i mrai. Simbol je i zemlja, i nebo visoko, A sutina ono, to on sobom znai. Tavni veo noi ili svetlost Feba, Zvuk, koji se hori iz prazne daljine, Odsev je istine, kojoj nai treba Pravoga imena, potpune celine. Jer to pogled vidi spram svetlosti sjajne, I sve, to se kosne naeg budnog sluha, To je spoljni dodir ove vene tajne, I optenje njeno i ljudskoga duha. Nije glavno, dakle, ono to me goni, Da plaem il' pevam u asima lepim, No sutina toga. Glavno je: to strepim, Kad barbiton tugu ili radost zvoni. Pred tom venom tajnom mi stojimo nemo, K'o saiski mudrac pred Istine likom; Veo s njenog lica dii ne umemo, Jer Istina cela ne daje se nikom. Vek za tavnim vekom u venost e sai, A razum e ljudski po mraku da luta; Odgovora nee na pitanje nai Ni Istini celoj prolaza i puta. I slutie veno. Uenik Na ovome polju Nek sloboda moja sahranjena spava,

Jer Istina tvoja potini mi volju, A duu mi, evo, strahom ispunjava. Kakva mrana mis'o: spavati u noi, I znati da neko pored odra stoji, Koga ne poznajem. I duh, u samoi, K'o plaljivo lane da se veno boji Da sluti i eka. Samo jednu mis'o, Sami slutnju svoju nalaziti svuda, Zato, da bi onde, gde si s verom dis'o, Pod teretom sumnje prolazio tuda! Kakva strana mis'o: sve to vidim, ujem, Smatrati za simbol, koji drugo znai: Nagoniti razum da veno tumai, Te da kratki ivot zagonetkom trujem. Ah, pogledaj dole: od kapije Roni Odmorni se ljudi s buktinjama kreu, Zaljubljeni pastir svoje stado goni, Kao mladi Faon po rosnome cveu; S Akropola tvrdog uzvici se hore, I jutarnja straa klie u daljini; Daljni istok plamti kao rujno more, Da pozlati glavu carici Atini. Sve radou die. I u istoj veri Na posao dnevni pokreu se oni, Na hramu su davno otvorene dveri, I u hramu kimval tajanstveno zvoni.

You might also like