KRALJ EDIP Kralj Edip je najpoznatija i najvie slavljena grka tragedija.

Tema tragedije je iz m ita o Edipu, ali se Sofoklo usredotouje na Edipovu sudbinu. MJESTO RADNJE je Teb a, a FABULU ini Edipova tragedija otkrie grijeha koje je poinio u neznanju. Edip je bio kralj Tebe, u kojoj se pojavila kuga. Proroanstvo trai od Teba naca da iz grada prognaju ubojicu svojega bivega kralja Laja. Edip, koji je nakon Lajeve smrti, doao u Tebu, postao je kralj nakon to je rijeio zagonetku Sfinge, i tako Tebu spasio od opasnosti. Kao kralj, Edip, iako su od ubojstva protekle dug e godine, pokuava otkriti tko je ubojica, jer proroanstvo je jasno ubojica je jo u Tebi. Na njegovu zapovijed Kreont, brat Edipove ene Jokaste, supruge pokojnoga kr alja Laja, dovodi slijepoga vraa Tiresiju. Tiresija isprva ne eli odgovoriti, ali zatim Edipu otkriva da je ubojica upravo on. Uasnut takvom optubom, za koju dri da je nemogua, Edip tjera Tiresiju, i ruga mu se zbog sljepoe, a Tiresija mu navjeuje d a e oslijepiti upravo on. Edip Kreonta optuuje za zavjeru, mislei da ga Kreont tako eli svrgnuti s vlasti. U razgovoru s Jokastom, Edip saznaje za proroanstvo da e La j poginuti iz ruke svojega sina, ali, kae Jokasta, to se nije moglo ispuniti, jer je Laj dao pogubiti njihovoga jedinog sina, jo u novoroenakoj dobi. Edip se pak sj ea Apolonovoga proroanstva da e ubiti svojega oca i oeniti majku. Sin - nasljednik k ralja Poliba u Korintu, Edip odlazi, kako se to proroanstvo ne bi moglo ispuniti. uvi od Jokaste na kojem je raskriju ubijen Laj, Edip se sjea da ga je na tom istom mjestu, na putu od Korinta prema Tebi, napala pratnja jednoga putnika tjerajui ga da se skloni s ceste, a putnik ga je udario biem, pa ga je Edip ubio, kao i male nu pratnju, a ostaje iv tek jedan pastir. Sjeajui se toga dogaaja, Edip shvaa da bi t o mogao biti kralj, ali je jedini preivjeli svjedok dogaaja pastir, koji je izvan Tebe tada je tvrdio da ih je napala razbojnika eta, a Edip je na putu bio sam. ekaj ui pastira, koji treba razrijeiti dvojbu je li ubijeni starac bio Laj, Edip razmilj a o davnom proroanstvu. Dolazi glasnik iz Korinta i donosi vijest da je od staros ti umro kralj Polib, i da Edip treba preuzeti prijestolje. Edip mu govori o razl ozima svojega odlaska iz Korinta, i o Apolonovom proroanstvu, i kae da ne moe u Kor int dok mu je majka iva. Glasnik mu tada otkriva da nije Polibov sin, ve da ga je on glasnik, donio u Polibov dom, i da ga je Polib, bez djece, posinio. Glasnik n e zna njegovo porijeklo, ali se sjea da mu ga je predao pastir. Na to dolazi past ir, koji isprva ne eli odgovarati na kraljeva pitanja, ali pod prijetnjom mukama, izrie istinu dijete koje je predao glasniku jest sin kralja Laja i Jokaste. U uas nom trenutku, Edip shvaa istinu proroanstvo se ispunilo. Jokasta, njegova ena i maj ka, u grozi zbog saznanja se vjea, a Edip iglom s plata iskopa vlastite oi. Oprata s e od svoje djece, posebice dvije keri Antigone i Izmene, svjestan da zbog sramote njegova ina nikada nee pronai mueve. Slomljen, optereen grijehom i sramotom, slijepi Edip odlazi u izgnanstvo. Glavni i naslovni LIK jest EDIP, koji je na poetku tragedije na vrhuncu s voje moi slavljeni kralj Tebe, i njezin osloboditelj od opake Sfinge. Sveenik, koj i mu govori o kugi koja vlada Tebom i trai njegovu pomo, podsjea na njegova ranija djela: Ti u na doe grad i oslobodi nas od Sfinge, to nam danak nametnula krut. I poslije o tome vie nije bio zbor nit mi smo ita dalje tebi rekli jo, ve ti uz pomo boju, za to znade svak uredio si dobro naeg ia tok. Edip podsjea sveenika da je ve djelovao i da se Kreont treba svaki trenutak vratiti iz Delfa s tumaenjem zato su Tebu zahvatile takve strahote. Edip se pred sveenikom i pred pukom kune: A kada stigne, neka zadnji budem skot ne uinim li sve, to naloi mi bog.

Saznavi od Kreonta da treba nai ubojicu pokojnoga kralja Laja, koji je, kae proroanstvo, jo uvijek u Tebi, Edip je odluan: Ja ponovo pokrenut itav taj u spor, jer dostojno je Feba, a i tebi ast, to skreete nam skrb na kralja Laja smrt. I vidjet ete, ja u, kao to je red, pomoi gradu tom i bogu milosnom. Edip izdaje nareenje da se jave svi koji neto znaju o smrti kralja Laja i proklinje ubojicu, koji je Tebi nanio toliko strahote. Zatim izrie zakletvu: I k tome molim vinje: nae li se taj u domu mom, a ja zatajim li ga sam nek vlastite me moje kletve stigne pest. Edip je vrlo odluan da pronae ubojicu, i trai njegovo ime od slijepoga pror oka Tiresije. Na Tiresijino odbijanje, Edip je toliko bijesan da optuuje samoga p roroka, kao zaetnika Lajeva ubojstva. Slijede otre Tiresijine rijei da je sam Edip zloinac: Ti ne zna, da u grijehu krvi skvrni rod, i kala, kojim grezne, ne vidi ti svijest. Za Tiresijine rijei Edip optuuje Kreonta, smatrajui da mu Kreont eli oteti v last: O vlasti, ponajvee od umijea svih u ovome ivotu, to je borbe pun, kolika li nenavist na te vreba svud! Zbog vlasti ove koju meni dade grad, ne na moj zahtjev, ve je dobih kao dar, sad eto Kreont vjerni, od davnine drug, ko razbojnik se ulja da mi spremi pad.

Edip se ruga Tiresiji zbog sljepoe, i tvrdi da su mu proroanstva nejasna, podsjeajui da je Sfingu nadmudrio bez ikakvih ptica. Doivljava jasne i optuujue Tiresi ine rijei: Ti ree da sam slijep, no ja ti kaem ti si, premda ima vid. Nit vidi s kime ivi, niti vidi grijeh, u kome si, nit znade kom si stvoru sin. I duman svom si rodu tu na zemlji toj i onima pod zemljom, to ih krije Had. I proklet e te majka, proklet otac tvoj, i iz tog e te grada dvostruk izgnat bi. Sad vidi jo, al skoro snai e te mrak. I nema luke te i nema brijega tog, gdje oriti se nee jauk tvoj i krik kad spozna, da si proav muan put i dug u neprijaznu luku u svoj stigo brak. I ne zna da imade jote zala tih: da bit e otac svoj, a djece svoje brat. Pa slobodno ti stoga: grdi me i psuj i Kreonta uz mene. Ali itav svijet jo ne vidje stvorenja, to ko ti e mrijet.

Edip tjera Tiresiju, a Kreonta optuuje za izdaju. ak se ne osvre na upozore nje zborovoe da nije dobro suditi naglo: No ako neko naglo meni sprema slom, tad moram se posluit naglom obranom, a ako mirno gledam razorni mu rad, on svrit in e svoj, a ja doivjet pad. Sukob izmeu Edipa i Kreonta smiruje Jokasta, i Edipu primjerom proroanstva da e Laja ubiti sin, a koje se nije ispunilo, obrazlae da ne treba uvijek vjerova ti proroanstvima. No, njezina pria unosi crv sumnje u Edipa Laj je poginuo na rask riju u gori, upravo na mjestu gdje je Edip ubio jednoga starca: Kad ve sam bio onoj raskrsnici bliz, tu glasnik bjee neki, a i neki mu u karucama, to ih vuko konja spreg ba kako ti mi ree. Nato s puta mog koija sta me tjerat, a i starac s njim. Raspalih se i lupih koijaa tog u gnjevu svom, i htjedoh putem dalje po. No starac, kada bjeh kraj kola njegovih po glavi mene shvati biem dvostrukim. Uzvratih njemu jae, podigavi tap, a on se s kola svali, pade nauznak. I druge pobih sve. Pa ako starac taj imade neto s onim, to se zvao Laj, tad bijednog li mene! Je li itko jo nesretniji, da l ikog vie mrzi bog? Edip se ipak nada da to nije istina, uzdajui se u rijei pastira da je Laja napala razbojnika eta: Ti kaza da je pastir donio vam glas. od razbojnike ete da je pao Laj. Pa ako ree isti razbojnika broj ko ti, tad ja ne ubih, jer sam bio sam, a jedan nije isto to i vie njih. Edip grozniavo eli saznati istinu, a njegovo stanje najbolje opisuje Jokas ta u molitvi u hramu: Jer Edipu sve vie smuuje se duh od briga premnogih. Rasudit ne zna ve i prema starom izvest izvod neki nov, no najveih grozota rado slua glas. Traak nade u neispunjena proroanstva donosi glasnik iz Korinta. Edipov ota c Polib umro je prirodnom smru proroanstvo da e Edip ubiti svojega oca, izgleda, ni je se obistinilo. Edip i sam poinje sumnjati u tonost proroanstava: O jao, jao! eno ima l smisla jo sa povjerenjem sluat to nam kae Feb, il ptica krik, u svjetli kad se krile vis. Ne potee li od njih onaj strani glas, da ja u ubit oca, a sad ujem vijest, da od starosti umrije, da ga pokrije Had. Bez mene to se zbilo. Ne potegnuh ma. Tek ako starac svenu od eznua svog za sinom u tuini, tad sam smrti kriv. I sada Polib kralj u grobu lei svom,

a prorotva su zla takoer tamo s njim.

Edip se ipak boji vratiti u Korint i preuzeti prijestolje, jer mu je maj ka jo iva, i dio proroanstva da e se oeniti svojom majkom, jo je mogue ostvariti. Gl ik ga pokuava osloboditi straha, i otkriva mu da mu Polib nije uope bio rod. Glasn iku ga je dao kao novoroene sputanih noica, pastir. Edip eli saznati tko je taj past ir, kako bi otkrio svoje porijeklo, iako ga Jokasta moli da to ne ini: Pa to! A mene nije mog podrijetla sram, ve hou da mu prodrem do u samu sr. A za nju, to joj kae enski ponos njen, sramotu znai to sam moda rodom prost. No ja sam edo Sree, to me prati svud, pa obrukat se neu niti ovaj put. Promjenjivi pak Mjesec bratac mi je drag, to jednako se mijenja ko i usud moj: od nahoeta bijednog ja se stvorih kralj. Uz majku svoju Sreu i uz brata tog predomislit se neu, svoj u saznat rod. Kad se pojavi pastir kljuni svjedok i predaje djeteta, ali i Lajeva ubojs tva, Edip inzistira da mu otkrije istinu, pa ak pastiru prijeti muenjem. Pastir pr iznaje Edip je Lajev i Jokastin sin, a proroanstvo se ispunilo u svoj svojoj stra hoti: O jao, sad je jasno. Posljednji mi put, o sunce sjajno, sada svjetli alje trak. Od krivog ja se rodih, greni sklopih brak i ubivi kog ne smjeh, zloin svrih crn. Od glasnika saznajemo da se ispunilo i Tiresijino proroanstvo Edip je u oa ju, naavi Jokastu mrtvu, sam sebi iskopao oi: . Zatim Edip kralj - grozota bjee gledat krvav njegov in iz halje zlatnu sponku tre joj i njom u zjene svoje sta za bodom bosti bod. I govorae tako: na to meni vid, kad ne vidjeh svoj udes, ne vidjeh svoj grijeh.

Edipu, slijepom i shrvanom, suut izraava Kreont, a Edip ga moli da ga poalj e u progonstvo: Dopusti mi da odem na Kiteron svoj, gdje roditelji preran spremie mi grob. U gori elim ivjet, tamo elim mrijet od onih, to mi nekad pripravie smrt. Ja znam, da bolest mene nikad nee strt, ve tad se spasoh ja za neki gori cilj, No nek se vri kob, nek tee njezin tok. Edip ne brine za sinove, koji su ve odrasli mladii, ve brine za keri, Antigo nu i Izmenu. Pita se kakav li e biti njihov ivot, i hoe li se ikada nai mladi koji e i h, s takvom obitelji, prihvatiti za enu. Moli Kreonta da mu kerima bude skrbnik, i daje im posljednji savjet: Poivite poteno, bilo to gdje god, a skloniji od mene nek vam bude bog. Ostali su likovi sporedni i u funkciji Edipa, kao sredinjega lika radnje.

Prvi je njegov sukob s TIRESIJOM, prorokom, koji Edipu u poetku ne eli odgovoriti na pitanje o Lajevom ubojici: Ne elim tebi zla, a i svoj uvam mir, stog uzalud me pita. utim kao grob. Na navaljivanje, vrijeanje i optube Tiresija napokon Edipu u lice kae da je sam zloinac, ali Edip u to ne vjeruje, i tjera Tiresiju. Tiresija izrie svoje pro roanstvo: Stog znaj: eljade koje trai dugo ve i proklinje, jer od njeg pade kralj nam Laj, izme vas ovdje ivi. Strancem taj je zvan, a roen je Tebanac. No saznanju tom veselit on se nee. Taj e ovjek slijep, a nedavno jo zdravlja i bogatstva pun ko prosjak, oprt o tap, u tuinu po. I djeci on e svojoj sve u isti mah i otac bit i brat, a majci sin i mu, dok ocu bit e krvnik i u braku drug. Edipovim oprubama zgranut je i KREONT, brat njegove ene Jokaste. O, ako u svom srcu tako misli on, da rijeju ili inom ja mu nanijeh zlo u nevoljama ovim, to ga tite sad, tad nek mi doe smrt. Kreont se pokazuje kao mudar savjetnik, i na Edipove optube odgovara da u ope ne udi za vlau, jer je i ovako zapravo ima: U prvom redu, da li stvora takvog zna kom drae bit je kralj, no miran imat san ko ja to spim, a tvojom ista mi je mo. Pa stog bih bio glup, da elim postat kralj, kad s kraljevskom je tvojom moja ista vlast. I svatko tako misli tko je razuman. Kreont se pojavljuje pred Edipom kad je on ve slijep i shrvan sudbinom. K reont mu izraava suut: O Edipe, ne dooh da se narugam, ni na zlo staro zlom da novim uzvraam. (Slugama) A vas, to tu ste stali, ako nije stid od ljudi, nek vas sunca barem plai trak, to hrani sve na svijetu. Nije poso lijep da ostavljate tako nezakriven jad, od kog se gnua zemlja, dan i sveti dad. Odvedite ga odmah tu u njegov dvor, jer od davnine u nas obiaj je svet, da suut s nekim dijeli samo bliski rod. Kreont prihvaa kao skrbnik Edipove keri, a tu je zaetak i druge tragedije A ntigone, u kojoj se brini Kreont pretvara u tiranina. JOKASTA se meu likovima pojavljuje kad pokuava razrijeiti sukob izmeu Edipa i Kreonta. Djeluje razumnim rijeima i upozorava ih: O nesretnici bijedni, zar vas nije stid

da raspravljate tu svoj vlastit, lini spor, a onamo nam strada narod i sav grad. Ti u dvor poi sad, a i ti u svoj dom, od sitnog jada velik ne pravite jad! Jokasta, saznavi za Tiresijino proroanstvo, Edipu govori da ne treba u nji h uvijek vjerovati. Kao primjer navodi davno proroanstvo Laju: Prorekoe za Laja ne dodue Feb, ve neki mu pomonik da ga eka smrt od vlastitoga sina njegovog i mog. A ono, svatko zna: od razbojnika Laj na raskru u gori kraj doivje svoj, dok djetetu ve trei od roenja dan na noicama zglavke otac sape sam i dade da u gutik njega nosi rob, pa tako ne izvri prorotva se rije: Nit ikad ocu bit e ubojicom sin, a niti Laj pade od ruke sina svog, iako Apolonov tako ree vra. Polako se otkriva pria Edip je ubio starca na mjestu gdje je poginuo Laj, a glasnik iz Korinta Edipu otkriva da mu Polib nije otac. Jokasta preklinje Edi pa da ne trai svoje pravo porijeklo: O jao si ga tebi! Zadnja to je rije, to kaem ti, a zatim slijedi vjeni muk. Jokasta je saznala da se proroanstvo ispunilo, i da je Edip zapravo njezi n sin, za kojega je mislila da je mrtav. Glasnik iz dvora prenosi njezin oaj: Kad razjarena otud u svoj doe trijem, poletje tamo, gdje joj brani stoji log, sve upajui putem kose pram po pram. Kad k logu stie, lupi vrata za sobom i vikat stade Laju ime pokojnom i proklinjati onaj davni porod svoj, s kog pade kralj, da ona novi sklopi brak i vlastitome sinu bijedan raa rod. Tad stade ridat tu, naricat u sav glas nad krevetom, u kojme dvostruk rodi jad: od mua mua svog i od svog ploda plod. Glasnik nadalje pria kako je Edip, traei s maem svoju enu, odnosno majku, naia o na njezin tragian kraj: On riknu, i poveden valjda slutnjom zlom, potee, grunu vrata krila dvostrukog. Ulekoe se tek, a on im srui stup i provali i vidje i mi skupa s njim: da uetom se gospa skona pletenim. Vanu ulogu u Kralju Edipu ima zbor, koji komentira radnju i iznosi stajalita autora. Tako zbor podsjea na nebeske zakone, koje Sofoklo i u Antigoni stavlja izn ad ljudskih pravila: O da mi sudba dosudi, da rijeima i djelima uvarom vjernim budem istoi svetoj. No postoje zakoni boanski, nebeski.

U i a i U i

eteru se rodie otac im je Olimp sam, ne porodi smrtnik njih, stog su vjeno budni. njima velik ivi bog, stog su vjeno mladi.

U rijeima zbora sabrana je sva tragedija Edipa od njegova uspona do pada, koji je odreen sudbinom: O jao ljudski rode moj, koliko li si nitavan sve dokle god je ovjek iv. Koliko dug je sree vijek? Toliko da se ponada, ve doeka te jadan pad. Jer dokle god, o Edipe, razmatrat mogu primjer tvoj, ni jednog ne u ovjeka na zemlji smatrat blaenim. Tema: Traganje kralja Edipa za istinom o njegovu podrijetlu Ideja: Nemoe se pobjei proroanstvu bogova. Svaka nevolja koja se pokua sprjeiti a ne sprjei t emeljito kasnije moe postati dvostruko gora nego to je prije bila. Vrsta djela: drama (tragedija) Vrijeme radnje: neodreeno Mjesto radnje: grad Teba Analiza likova: Edip Glavni lik ove tragedije. On je jedan sasvim normalan ovjek to se tie njegove psihe , ali stjecajem okolnosti on postaje bijedan i jadan. Edip je radoznao, istinolj ubiv, hrabar i snalaljiv, ali nemoe podnjeti nesreu koja ga je snala, da je oenio vla stitu majku, a ubio oca. Jokasta Dobra prema svom muu, brine se to ga mui, dobro vlada, ali u sebi nosi tugu i bol z bog mrtvog mua i njezinog djeteta za kojim je cijeli ivot tugovala mislei da je mrt vo, a njezino dijete je bio njezn mu. Kreont Vjeran vladaru, dobar govornik i ovjek kojeg narod voli i tuje. Moda on negdje u du bini srca eli postati vladar, ali on je svakako lukav, pametan i zna to treba rei u kojem trenutku. Tiresija Prorok koji unato sljepoi uz pomo prorokog vida vidi i zna puno vie od ostalih ljudi. Odavno skriva istinu jer zna da e ona razbjesniti njegovog vladara, no ne trpi u vrede, a kada govori, uvijek ima istinu za obranu. Sofoklov Kralj Edip jednostavan je i jasan u STILU i JEZIKU. Kao i kod dru gih grkih autora, pojavljuju se stalni pridjevi - lakokrile ptice, neustavljive stri

jele, asni starac. Sofoklo vjeto rijeima slika prizore, pa je ivopisan opis tragedije oju je kuga donijela Tebi: A kako i sam vidi, cijeli nam je grad ve uzrman i zalud itav mu je trud da ispliva i svlada krvav ovaj val. Oranice nam puste, jalov nose plod i stoka se ne koti, a na ljudski soj ne rodivi se mre u krilu majinom. Boanstvo smrti sije kugu meu nas a od nje Kadmov dom je bezljudan i pust a lelekom i cvilom crn se puni Had. Dijalozi su puni ritma, posebice u replikama s jednim, ili ak pola stiha . Opisi grke mitologije, slini Homeru, pojavljuju se u nastupima zbora. Iako je o jeziku originala teko suditi na osnovi prijevoda, jezik je arhaian, a zbog ritma s tiha este su inverzije reenice. Doivljaj djela u cjelini: U tragediji Kralj Edip, Sofoklo je stvorio klasian primjer tragedije pojedi nca, ijom sudbinom ravnaju boanske odluke. Edip nije mogao izbjei svoju sudbinu bjea o je iz Korinta da ne postane oceubojica, pa je to ipak postao nadomak Tebe. Smi sao tragedije je u kontrastu slavljeni kralj Edip u kratkom vremenu postaje najb ijedniji ovjek na svijetu. Zato je uvijek primjenjiva poruka, koju Sofoklo izrie n a kraju tragedije, kroz usta zbora: Zato nijednog smrtnika blaenim ne smatram, dokle ne doeka zemskoga ivota posljednji dan, dokle bez nedaa ne zavri vijek.

Tragediju se takoer moe doivjeti kao svojevrsni dva tisuljea stari krimi. Sof o s ogranienim brojem likova stvara uzbudljivu priu razrjeenja godinama staroga ubo jstva. Na poetku itatelj ne zna tko je ubojica, Edip ga trai, a zatim se polako otk rivaju tragovi starih proroanstava. Glasnik donosi obavijest o Edipovom pravom po rijeklu, a u pravom trenutku pojavljuje se i jedini svjedok pastir. Zato je Sofo klova drama i danas zanimljiva i teta je to se na hrvatskim kazalinim pozornicama p ojavljuje rijetko.

KRTAC IVOTOPIS: Plaut (oko 254. - 184. pr. Kr.) je najvei rimski komediograf. Neko je vrijeme bio radnik na pozornici, glumac u Rimu, zatim se kao trgovac zad uio pa je morao raditi kao rob u mlinu. Pripisivalo mu se oko stotinu komedija, a autorstvo je utvreno za samo 21, od koj ih su najuspjelije Menaechmi , Hvalisavi vojnik i krtac . U svojim djel ima obrauje scene iz porodinog graanskog ivota, ali u fino tkivo grke komedije unosi elemente grube komike, pa i lakrdije, ubacuje plesne i glazbene umetke i tako ih prilagouje ukusu rimske publike eljne prvenstveno razonode. Obiljeja Plautove komedije: vjeto voena intriga u kojoj presudnu ulogu ima rob, ivi dijalozi, soan narodni govor, jasno ocrtani, esto i karikirani likovi KNJIEVNI ROD: drama VRSTA DJELA: komedija karaktera MOTIVI: zlato, krtost TEMA: udnja za zlatom O DJELU: Starac Euklion uva blago koje je pronaao u kunom ognjitu. Usprkos tome, on se svima predstavlja kao siromah. Kerku Fedru eli udati za starog Megadora, ali ona voli ml adia Likonida (trudna je s njim). Likonidov sluga Strobil krade Euklionu novac. Z avretak je komedije izgubljen, ali u prologu je navedeno da je sretan: Euklion do biva novac, a Fedra Likonida. Ova je Plautova komedija nadahnula mnoge pisce, meu ostalima Marina Dria, za njegov u komediju Skup i Molierea za njegovu komediju krtac . Ova je komedija u Hrvatskoj prevedena pod naslovima: Tvrdica , krtac , up . Njezin je naslov u izvorniku Aulularia , to bi u doslovnom prijevodu glasil o Komedija o loniu . KOMPOZICIJA DJELA: Dvije dramske radnje: 1. krti starac Euklion i njegovo blago 2. Udaja Fedre Tvrdica, odnosno krtac, Plautova je komedija iji su likovi sasvim obini ljudi, tek neto loiji od prosjeka. To su Euklion, gospodar, odnosno krtac koji je pronaao zakop ano blago u svome domu; Fedra, njegova ker; Stafila, stara Euklionova slukinja, ker ina dadilja; Megador, Euklionov susjed; Eunomija, njegova sestra; Likonid, Eunom ijin sin; Strobil, sluga u Megadorovoj kui; kuhari Antraks i Kongrion; te sluga P itodik. Temu odreujem prema Euklionovoj krtosti i pohlepi, to mu je naslijeena osobi na, ali to nije ni udno poto mu je obitelj uvijek bila siromana. Naavi iznenada blago , taj aavi starac se posve promijenio i zbunio, te se poeo bojati zavisti sugraana, t o potie ogovaranja. Citat, 44. str.: "On vodu, kad se pere, ali proliti!" Temu nepovjerenja naglaavaju i Euklionove rijei na kraju treeg, odnosno poetku etvrto g ina. Citat, 63., 64. str.: "Pazi, Vjero, nikom da ne oda tajnu zlata mog!/Nije me stra h da e ga itko nai - sakrio sam ga./Ne daj, dakle, Vjero, molim te, da netko taj m oj up,/krcat zlata, nae, te odnese predivan taj plijen!" Osnova zapleta je jednostavna; Euklion se bojao da e mu netko ukrasti zlato, pa j e poeo sumnjati u sve oko sebe.

Citat, 23. str.: "Euklion govori Stafili: "Ma nosi se odavde kad ti kaem, van,/ti , gnusno, jastrebooko uhaalo!" Tijekom dijaloga pisanih u dugom i meni pomalo nerazumljivom stihu, u govoru se javljaju mnoge nove Plautove rijei i usporedbe, odnosno, on se vrlo vjeto igra rij eima i tako nam stvara jo ljepu sliku o svom djelu, podijeljenom na etiri ina. Citat, 31. str.: "Pa tvoja mi rije, sestro, jadan ti ja,/mozak stresa! Tvoj govor je kamen dad!", to bi u prijevodu znailo otprilike: "od tvojih mi rijei puca glava jer govori kamenj e!" U prvom inu se susreemo s Euklionom u svai sa slukinjom, jer misli da ga je izdala, a njegovu sumnju potkrepljuje i Megadorov dolazak. Citat, 34. str.: "Stara mu je rekla za zlato, pa to je oito!/im uniem, iupat u joj jez ik, oi joj iskopati!" Iako Megador dolazi u miru i od Eukliona eli zatraiti ruku njegove keri Fedre, to mu je savjetovala sestra Eunomija, starac i dalje sumnja u njega. A kada sazna raz log njegova dolaska, Euklion ga isprva odbije govorei da nema novaca za kerinu uda ju, no naposljetku mu ipak da kerinu ruku kada se ovaj ponudi da e sve on platiti. Nakon to je Euklion naredio Stafili da spremi sve za svadbu jer mu se ker isti da n i udaje, on sakrije zlato u Hram u strahu da ga netko ne ukrade. No, ipak mu S trobil ukrade zlato, a Euklion biva slomljen od jadi. Citat, 71. str.: "Joj, propadoh, pogiboh, umrijeh!" Pritom, Eukliona posjeti Likonid kako bi ga obavijestio da njegov ujak vie ne eli brak s Fedrom, to Euklionu postaje sumnjivo i on ga optui da mu je ukrao zlato. No , Likonid od Strobila saznaje istinu i natjera ga da vrati ukradeno zlato, a Euk lion, veseo to opet moe mirno spavati i svi znaju da je bogat, dragovoljno daje Li konidu svoju ker. Citat, 78., 79. str.: "Euklione, ja te preklinjem,/ako tebi, a i tvojoj keri, zgr ijeih, sluajno,/prataj, daj mi svoju ker za enu, kako zakon to/trai!" KRATAK SADRAJ: Euklion, ujedino gospodar i glavni lik (krtac), tukao je i maltretirao Stafilu je r se bojao da mu netko ne ukrade up zlata koji je naao u svom vlastitom domu. Premda je samo on znao za to zlato i nitko vie, bojao se da Stafila (stara slukinj a) ne pronae to zlato koje je on svim snagama uvao. Sebe je smatrao bogataem, premd a se pravio da je najvei siromah u selu. Euklionov susjed Megador razgovarao je sa svojom sestrom Eunomijom. Eunomija ga je pokuavala nagovoriti da se oeni jer je osjeala toliku ljubav prema svom bratu. O na je eljela svom bratu sreu te mu je predloila da dovede enu u svoj dom te da ju oen i. Premda mu je sestra obeala da e mu pronai enu, Megador joj je predloio da za enu uzme Euklionovu ki Fedru jer se on i prije bijae zaljubio u nju. Eunomija ga u tome pod rava premda je Euklion prema njihovom stavu bio siromaan. Ode Megador k Euklionu kako bi ga priupitao za enidbu. Premda Euklion bijae vrlo b ogat (zbog upa zlata koji je pronaao), kae Megadoru da s novcem ba ne stoji najbolje . Euklion ree da nema dovoljno kako bi mogao udati svoju ki. On je, naime, smatrao da je Megador njemu ukrao zlato pa ode u kuu provjeriti je li zlato jo uvijek tam o gdje ga je on sakrio. Premda zlato bijae netaknuto, on se vrati da nastavi razg vor sa Megadorom. Dakle, Megador Eukliona poe ispitivati povie glupih pitanja, kao Kakva sam ja roda? , Jesam li poten? to su Poznaje li ti mene? , Euklion je odmah pomislio kako Megador sprema opaki plan kako bi ukrao njegovo z lato, no kad mu je Megador rekao da eli njegovu ki za svoju enu, Euklion je mislio da se on ali ili da mu se doao rugati zato to je siromah, no Megador nije ni pomisl io na takvo, nego ga je dostojno pitao takvo neto. Premda je Euklion govorio kako je siromah i kako nema dovoljno novaca da mu se ki uda, na kraju je ipak pristao jer je Megador rekao da e sve on platiti. Nakon to je Euklion naredio Stafili da spremi sve za svadbu jer mu se ki jo danas u daje, dolazi Strobil s hranom i vodi dvije sviraice i dva kuhara s njihovom eljadi . Kuhari su Antraks i Kongrion pripremali svadbu. Pitodik, koji je bio glavni sl uga, svako je toliko provjeravao kuhare rade li svoj posao. Kad je Euklion doao k ui sa trnice mumljajui kako je trnica skupa, zauje Kongriona (kuhara) kako vie da treb

a vei lonac jer u ovaj nita ne stane. Odmah je pomislio kako ga kuhari planiraju p okrasti te ih potjera iz kue. Euklion se najvie bojao za svoje zlato da ga netko n e ukrade te ga sakri u Hram. Naime, Strobil je uo ba sve to je Euklion u sebi mumljao o svome zlatu, pa je pretp ostavio kako je Euklion svoje zlato skrio u Hram. Strobil ode u Hram te ukrade E uklionu njegovo zlato. Euklion doe kui sav razbijen jer nestade zlato koje je tako pozorno uvao. Pritom u kuu ulazi Likonid (Eunomijin sin) te, pokuavi rei Euklionu ka ko njegov ujak Megador vie ne eli u taj brak, tj. da se vie ne eli oeniti za njegovu ki i kako mu je ao, Euklion odmah pomisli kako je on ukrao njegovo zlato te ga odm ah optui. Naposljetku Likonid, nakon podosta uvreda upuenih njemu od strane Eukliona, uspij e rei Euklionu za taj dogaaj. Euklion vie nije znao za sebe. Potom Likonid ode i sretne slugu Strobila koji mu oda tajnu da je Euklionu ukrao zlato. Likonid ga prisili da mu da zlato kako bi ga mogao vratiti Euklionu. Lik onid je Euklionu uspio vratiti zlato te se tako iskupiti i oeniti za Euklionovu ki Fedru, za koju se trebao oeniti njegov ujak Megador, ali u tome nije uspio. Na kraju Euklionu biva vraen novac, a Likonid oeni Fedru. KARAKTERIZACIJA LIKOVA: - likovi: KUNI BOG EUKLION, gospodar, opsjednut novcem i ne uiva u troenju nego gomilanju novca, vanij i mu je novac od vlastite keri, grub je prema slugama, sumnjiav prema blinjima, seb ian, gubitak mu je novaca jednak smrti FEDRA, Euklionova ki STAFILA, stara slukinja - kerina dadilja MEGADOR, Euklionov susjed EUNOMIJA, Megadorova sestra LIKONID, Eunomijin sin STROBIL, sluga u Megadorovoj kui ANTRAKS i KONGRION, kuhari PITODIK, sluga

ENEIDA ema spjeva: Enejina lutanja nakon pada Troje i ratovanja po dolasku u Lacij ra di osnivanja nove drave Vrsta spjeva i znaaj: junaki ep znaajan po tome to je to prvi pravi rimski nacionaln i ep, kojeg do tada rimska knjievnost nije imala i koji se do romantizma cijenio kao najvii uzor epskog pjesnitva uope. Pjesniki uzor: Homer odnosno Ilijada i Odiseja Kompozicija: u prvih est pjevanja opisuje lutanja Eneje /Odiseja/ a u drugih est pjevanja opisuje ratovanja Eneje na italskom tlu /Ilijada/ Glavni motiv: osnivanje nove drave odnosno Rima Mjesto radnje: Kartaga i Italija Zaziv muza upuen je Junoni kraljici bogova koja je eljela propast Eneji i Troji i z razloga to je rimsko carstvo u punskim ratovima unitilo Kartagu njoj najdrai gra d, pa je pokuala uz pomo Venere oeniti Eneju Didonom kako bi sauvala Kartagu. Junona je bila ljuta na Trojance jer je Paris sudei od ljepoti izmeu Junone, Vener e i Minerve najljepom proglasio Veneru to je Junona smatrala uvredom.

Likovi bogova: Jupiter - Zeus Junona - Hera vrhovni bog ena i sestra Jupiterova eli propast Eneji i Troji

Venera - Afrodita boginja ljepote majka Eneje Minerva/Palada/ - Atena ki Jupitrova boginja znanosti i umjetnosti Neptun - Posejdon bog mora staje na stranu Eneje i Trojanaca nakon to Junona u zburka more jer ne doputa da itko remeti vode, to su njegovi poslovi Merkur - Hermes glasnik bogova Likovi: Laokont, domiljat , nepovjerljiv, pametniji i mudriji od ostalih. Trojanci, o prezrite konja, kakvi su da su, ja strepim od danajskih sviju darova. Izreka koja se i danas upotrebljava, a znai da se neprijatelju ne moe vjerovati n i kada se ponaa kao prijatelj, jer sprema neku novu prijevaru. Sinon, lukav i laljiv Ahejac koji je dobrom glumom uvjerio Trojance da konj nije varka,ve da ga Ahejci napravie za uzvrat otetom kipu boice Palade /Minerva/ koji s e nalazio u Troji, te za uvredu bogova i tim konjem ele okajati svoj zloin. Takoer je rekao Trojancima da e Troju i njihovog kralja Prijama snai veliko zlo ukoliko odbiju darovanog konja. Nakon strane smrti Laokoonta i njegovih sinova Trojanci se uplaie shvativi smrt kao kaznu sruie zidine Troje i unesoe konja. Laljivi Sinon nou je pustio Ahejce iz konja koji pobie Trojance i osvoje Troju. U epu je potresno prikazana smrt trojanskog kralja Prijama kojeg je na veoma ok rutan nain ubio Ahilejev sin Pir prethodno ubivi mu sina. Hektorova sjena potakla je Eneju da napusti Troju i potrai novu domovinu. Kasandra je bila Prijamova ker u koju je bio zaljubljen Apolon i koji ju je uinio proroicom, ali kako je odbijala njegovu ljubav kaznio ju je time da njezinim pr oroanstvima nitko nije vjerovao to je odredilo sudbinu Troje. Didona lijepa , pametna ,dobra ponosna kraljica Kartage bori se s osjeajem dunos ti i strasti i ljubavi prema Eneji, ljubav pobjeuje i to dovodi do tragedije Eneja, hrabar, dobar , pravedan, dunost stavlja ispred osjeaja . Enejin lik prema drugima: Brian sin, otac i mu tuan zbog smrti ene Kreuze , patnji trojanskog naroda i propast i Troje te spreman povesti Trojance u novu domovinu. Prema Didoni ispao je nepoteno jer ju je kradomice napustio iako ga je ona primil a kao brodolomca i obasipala ga dobroinstvima. Potuje i slua bogove/naroito Jupitra/ koji je odredio njegovu sudbinu osnivaa Rima i iako voli Didonu odluan je vriti volju bogova. Cijeli ep pisan je po uzoru na Ilijadu i Odiseju, i u pripovjedakom smislu, jer E neja kao i Odisej pria o stradanjima, patnjama, doivljajima nakon trojanskog rata. Svojom kletvom Didona istie borbe koje e Eneja voditi sa Italskim prastanovnicima,

odvajanje od sina, njegovu smrt /pretpostavlja se da se utopio u rijeci Numicij i, a u posljednim stihovima govori od borbi Rima i Kartage pod vodstvom Hanibala . Kompozicija epa je takva da se u drugih est pjevanja govori o borbama Eneje na It alskom tlu. Enejino ivotno naelo je da je sve u bojim rukama i da ono odreuju sudbinu pojedinca, a Didona smatra da svojim postupcima i djelima sami odreujemo svoju sudbinu. Eneja je Didonu ostavio jer on sam ne odluuje o svojoj sudbini /kad bi on odluivao nikada ne bi napustio Troju / ve su mu sudbinu odredili bogovi kao osnivaa Rima, a Didona se ubila zbog ljubavi prema Eneji jer je izgubila dobar glas a prezrel i su je susjedi i sami Tirci. Didona, lijepa, pametna i dobra kraljica Kartage ali puna gnjeva zbog odlaska En eja, izgubljenog dobrog glasa , osjeaja krivnje to je podlegla strastima, odluila je oduzeti si ivot. Haron je bio prevoznik dua u podzemnom svijetu preko rijeke Stiks gdje bi one nale mir ali samo ako je tijelo bilo zemaljski sahranjeno. Due koje nisu imale zemalj ski pokop bile su osuene na vjeno lutanje. Podzemni svijet se sastoji od tri kruga : Tartara - pakla u kojem su zloinci vjeno izloeni mukama Elizija - raja u kojem vlada vjeno blaenstvo istilita u kojem se nalaze due koje e nakon ienja biti ponovo utjelovljene

Ljudi najee ne upravljaju svojim strastima , ve postaju rtve strasti, to je u konanici postala i Didona iako je svojevoljno izabrala smrt. U ivot svakog pojedinc nuno je da sam odluuje o svojoj sudbini.

Kratak sadraj Poslije propasti Troje, trojanski junak Eneja spaava se zajedno sa svojim sinom A skanijem. Nakon dugih i pustonih lutanja, dolaze u Italiju u namjeri da na uu Tiber a osnuju novo carstvo. U maloj italskoj pokrajini Laciju, osnuju trojansko nasel je Lavinij, nazvano po njegovoj supruzi Laviniji. U prvom je pjevanju prikazan njihov put u Italiju i nezgode koje im prilikom put a prireuje boica Junona, neprijateljica Trojanaca. Zbog nje, bog vjetrova Eol unita va njihove brodove, poslavi im oluju. Mnogi od brodova stradaju, no meutim ostata k spasi bog Neptun koji umiruje oluju. Eneja tako uspijeva doi do obale Afrike da posjeti kraljicu Didonu, tek osnovane Kartage. Boginja Venera, Enejina majka, u plai se za njega, te kako mu ne bi naudila ni Junona, niti Tirijaci, udesi da se Didona zaljubi u Eneju. U drugom i treem pjevanju Eneja na Didoninu molbu, pripovijeda o padu Troje i dog aajima koji su uslijedili nakon toga: o gradnji trojanskog konja, o Laokontovoj s mrti, o paljenju grada, Prijamovoj smrti, te takoer pria o smrti svoje ene. U etvrtom pjevanju Didona priznaje da je zaljubljena u Eneju. To je ubrzo saznao i Jarbas, kralj susjednog kraljevstva, kojeg je Didona odbila. Bijesan upuuje mol bu Jupiteru, koji nareuje Eneji da smjesta napusti Kartagu. Vidjevi da Eneja odlaz i, zaljubljena i oajna Didona preklinje ga da ostane, na to joj Eneja odgovara da nema izbora, te da e, ukoliko ne ode, stradati. Kad je shvatila da Eneja zaista o dlazi, zapalila je vlastitu lomau, poinila samoubojstvo, te proklela Eneju i cijel o njegovo potomstvo. U petom i estom pjevanju prikazan je njegov bijeg prema Siciliji u kojoj ga je ug ostio njegov zemljak Acest. Povodom godinjice Anhizove smrti, odrava se prinoenje rt ve i odravanje nadmetanja, a ta e nadmetanja kasnije postati rimskom tradicijom, t zv. Trojanskim igrama.

Od sedmog do dvanaestog pjevanja razvija se pria o Enejinom dolasku na obale Tibe ra, te borbi s kraljem Turnom, koji je bio ljubomoran na Eneju zbog Lavinije, ker i kralja Latina, vladara Lacija. Bog rijeke Tibar, bodri Eneju te mu govori da se udrui s Arkaanima. Unato pomoi koju je kralj Turno imao, nitko mu nije uspio pomoi i poraziti Eneju. Zbog toga se sam odluio suprostaviti Eneji, usprkos tome to ga mnogi ele od toga odgovoriti. Pripremaju se za dvoboj, no Turnova sestra Juturna zamoli Rutule da se umjeaju. Pri ponovnom sukobu izmeu dviju vojski, Eneidu pogodi i pritom rani jedna strijela. Iako ranjen, Turno ga ipak izaziva na dvoboj te g a Eneja pobjeuje i ubija.

BOANSTVENA KOMEDIJA (PAKAO) KRATAK SADRAJ: Tko ue, nek se kani svake nade! Dante se na polovici ivota nae u umi. Dugo luta umom i izae iz nje, te doe do nekog br ijega. Krene prema vrhu, ali mu put zaprijee pantera (koja predstavlja putenost, poudu), lav (koristoljublje) i vuica (lakomost). On krene natrag, ali doe Vergilije i povede ga za sobom. Vergilije mu objasni da ga je poslala Beatrice, lik iz Da nteovog romana Vita nuova ( Novi ivot ). Vergilije vodi Dantea kroz Pakao i istilite u Raj. Pakao je Dante opisao kao devet krugova. U svakom krugu nalaze se due grjenika, a rasporeeni su po teini grijeha - to su grijesi tei, to su krugovi nii i ui. U prvom se krugu - Limbu nalaze due nekrtenih. Njihove se due ne mue i jedina im je muka neispunjiva elja da vide Boga. Tu se nalaze djeca i antike linosti koje su se rodile prije stvaranja kranstva; Homer, Ovidije, Vergilije... U drugom se krugu nalaze due preljubnika, kojima vitla paklena oluja. uva ga Minos , a on ujedno i razvrstava tee grjenike. U tomkrugu Dante razgovara s Francescom i Paolom, ljubavnicima iz Ravenne. U treem se krugu mue due prodrljivaca i pijanaca. Njihove su muke da ih, polijegale po blatu, iba kia i snijeg dok ih Kerber, mitski uvar Hada, raetvoruje. U etvrtom su krugu due rasipnika i krtaca. Oni guraju kamenje, a uva ih vuk Pluton ( nekada bog bogatstva, a sada paklena neman). Peti je krug krug dua srditih i estokih, koji su zagnjureni pri vrhu, a lijeni se dave pri dnu rijeke Stiks. uva ih Flegija. esti je krug krivovjeraca i onih koji nisu vjerovali u besmrtnost due. Oni su zako pani u otvorenim goruim grobovima grada Disa. Tu Dante pria s Farinatom i Cavalcan tijem. Proriu Danteu da e biti prognan iz rodnog grada. Sedmi je krug krug nasilnika, a podijeljen je na tri pojasa. U prvom se pojasu n alaze nasilnici protiv blinjega, a uvaju ih kentauri, koji ih, dok su uronjeni u F legaton, rijeku od vrue krvi, gaaju strelicama. U drugom se pojasu nalaze samouboj ice, koji su pretvoreni u otrovno granje, a kljucaju ih harpije (ptice sa enskim licima) i gladne kuje. U treem se krugu na uarenom pijesku nalaze nasilnici protiv Boga i prirodnih zakona, a zasipa ih ognjena kia. Bogohulnici lee na leima, lihvar i sjede pognuti, a sodomiti tre okolo. uvar je toga kruga Minotaur. Metabolge ili zle jaruge, kako se jo zove osmi krug pakla, sadravaju deset rovova.

Dante i Vergilije u taj krug stiu zahvaljujui Gerionu, zmaju otrog repa i ljudskog lica koji je simbol prevare i uvar toga kruga u kojem su varalice. U prvom su ro vu svodnici i zavodnici ena (njih biuju avoli), u drugom laskavci (zaronjeni u ljud ske fekalije). U treem su rovu simonisti - ljudi koji su prodavali ili kupovali c rkvene asti, naglavce zabodeni u uplju stijenu dok im gore tabani. Tamo Dante sree Papu Nikolu III. U etvrtom se rouv nalaze vraevi i lani proroci, koji hodaju unatra g, glave okrenute naopako. U petom su rovu podmitljivci i varalice, zagnjureni u vrelu smolu, a uvaju ih vrazi. U estom su rovu licemjeri, prisiljeni da hodaju po d debelim pozlaenim olovnim kabanicama. U sedmom su rovu varalice drutva i Crkve k oji tre ruku svezanih straga progonjeni od otrovnih zmija; zmije ih grizu, a oni se pretvaraju u pepeo iz kojeg se, poput feniksa, ponovno raaju. U osmom su rovu lani savjetnici, a meu njima Dante sree Odiseja, koji mu opisuje svoje zadnje putov anje. U devetom su rovu sijai nesloge, koje vrag ranjava maem, a u desetom su rovu krivotvoritelji, kanjeni stranim bolestima. Ulaz u deveti krug (duboki zdenac) uvaju lancima svezana trojica giganata: Nimrod , Efijalt i Antej. Taj je krug podijeljen na etiri zone: Kain - zona izdajica roak a, Antenori - zona izdajica domovine ili stranke, Tolomeja - zona izdajica gosti ju, Guidecca - zona izdajica svojih dobroinitelja. U sreditu Kocita, ujedno i sred itu zemlje, nalazi se gorostasni Lucifer, koji je do pola zaronjen u led. Ima tri glave, a ispod svake po par ogromnih krila kojima stvara hladan vjetar. Ima tri lica: crveno, crno i ukasto. U ustima su mu Juda, Brut i Kasije, trojica najpozna tijih izdajnika. Vergilije se s Danteom uspinje uz Luciferove noge do junog pola i stie do junog pol a, gdje se po Danteovoj viziji nalazi istilite u obliku brda. Ta ti li si Vergilij, ono vrelo, gdje rjeitosti kljua rijeka prava? - odvratih pognuv zastieno elo. Italiju e spasiti od zlih dana, za koju pade djevica Kamila, Evrijal, Niz i Turn od smrtnih rana. O, Beatrie, prava Boja diko, pomozi onom, koji se istae nad mnotvom, jer te ljublj ae toliko! [b]Simbolike:[/b] Dante- simbol grenog ovjeka Vergilije- simbol mudrosti i razuma Beatrice - simbol boanske milosti i objave mranauma - simbol grenog ivota [b]Struktura:[/b] Boanstvena komedija se sastoji od tri dijela koji simboliziraju sveto Trojstvo. Svako dio se sastoji od 33 pjevanja, a Pakao ima jedno uvodno poglavlje tako da je ukupno sto pjevanja. Strofe su sastavljene od po tri jedanesterca, od kojih se prvi rimuje s treim, a drugi s prvim iz sljedee strofe. [b]Analiza likova:[/b]

Francesca je grijenica iz poravednih razloga, a njena dua je bez ikakve sumnje ia od mnogih koje stiu u raj. Njezina elja da moli s Paolom za Dantea samo dokazuje njen u dobrotu i nepripadnost paklu. Farinata je u neku ruku proglaen krivovjercem iz zlobe. Njegovi protivnici su u s tvari pravi krivci koji bi trebali trpjeti u paklu. Farinata je plemenit, i iako je protiv Dantea po politikom uvjerenju, on ga moli da razgovara s njim. Pierre delle Vigne (trnovito stablo) je jo jedan od ljudi koji nisu zasluili pakao . Njegovo samoubojstvo nije u stvari njegova krivnja, ve krivnja njegove okoline. U sutini je on dobar ovjek, koji se naao na krivom mjestu u krivo vrijeme. Papa Nikola III je, za razliku od prola tri grijenika, osoba koja je u potpunosti zasluila pakao. Njegovi grijesi se ne mogu opravdati niim osim pohlepom. Odisej je jo jedan grijenik, ija djela ovise o kutu gledanja. Openito je on lukavtinom unitio Troju, ali ako se cijela stvar pogleda iz ugla Grka, napravio je veliko i hrabro junako djelo. Alberigo del Manfredi je okrutan ovjek, koji je bio u stanju ubiti roaka, samo zbog osvete. Nje govo djelo nije bilo opravdano i zato je zasluio da ode u pakao. [b]Dojam o djelu: [/b] Djelo je tajanstveno i mistino. U njemu se vide tragovi prethodnika i ljudi ondanj eg vremena. Vrlo je naporno za itanje, jer zahtjeva iznimnu koncentraciju i visok nivo ope kulture. Usprkos svemu tome nisam siguran da bi ovo djelo mogao proglasiti interesantnim. Sama ideja prolaska kroz ovjeku nedostupna mjesta je vrlo uzbudljiva, ali kompliciran stil je ipak uinio svoje i uinio ovo djelo nedostupno veini itatelja. SPECIFICNOST VRSTE KOME DJELO PRIPADA: Bozanstvena komedija je najveca epska poema italijanske literature. Bozanstvena komedija moze jednostavno biti opisana kao alegorija. Svaki spjev sa drzi mnogo alternativnih znacenja. Djelo se intrepretira kao alegorija, jer ima dva sloja. Sam Dante kaze da pjesnickom alegorijom pokusava da objasni sta znaci "gospa filozofija". Bozanstvena komedija je i komedija jer se prema srednjovjekovnoj poetici tako na zivalo pripovjedacko djelo u stihu napisana jednostavnim, svima razumljivim izra zom koje zapocinje tuzno, a zavrsava sretno. Djelo je pisano firentinskim narjecjem koje postaje temeljom talijanskog knjizev nog jezika. KARAKTERISTIKE LIKOVA: DANTE: autor i protagonist u Bozanstvenoj komediji. U pocetku pakla zali grijesn ike ali kasnije shvaca da su to zasluzili i da su dobili boziju pravdu. Putuje k roz pakao i susrece duse grijesnika. Njegova putovanja pocinju 1300 godine na ne odredjenom mjestu nase zemlje, gdje se nalazi u tamnoj sumi. Putovanje nastavlja kroz golem lijevak u podzemlju gdje se spusta kroz 9 krugova Pakla. Dante je u

samom djelu alegorija za covjecanstvo. On putuje paklom kao covjek koji mora shv atiti stvarnu prirodu grijeha. Kako je ovo njego prvi kontakt sa onima koji su o pravdano u Paklu prokleti i kaznjeni, lako je zaveden u suosjecanje za te duse n a pocetku. Kako Dante nastavlja putovanje, naucit ce prirodu grijeha i zlih dusa i njegovo ponasanje prema njima ce se promijeniti. Tako u 5. pjevanju, gdje Dante dolazi do 2. kruga gdje su bludnici, preljubnici, susrece Francescu i Paola. To dvoje ljubavnika se vole i u Paklu i nakon sto Fr ancisca isprica Danteu njihovu tragicnu pricu, Dante izrazava suosjecanje prema njima. Francisca prepoznaje njegovo suosjecanje i svojom pricom toliko rastuzi P aola da se Dante na kraju onesvijestio samo gledajuci Paola. Tu je simbolizirana velicina Danteovog neuspjeha da prepozna i prezire grijeh, n o kasnije ga knez Ugolini nije uspio navesti na suosjecanje. VERGILIJE: Rimski pjesnik. On boravi u prvom krugu Pakla, Lambu. Tamo susrece Da ntea i prikazuje mu se u obliku sjene. Postaje mu vodja kroz Pakao i Cistiliste. U paklu simbolizira razum i ljudsku mudrost. Ima ulogu da nauci Dantea prirodi grijeha, te kako da prepozna i prezire grijeh. Poslala mu ga je Beatrice, Danteo va nesudjena ljubav. Vergilije je osudjen na Lambu posto se rodio prije Isusovog rodjenja. OSNOVNI PROBLEM KOJI JE PRISUTAN U DJELU: U Bozanstvenoj komediji kao i u prvoj knjizi iz evropske knjizevnosti umjetnicki je ispisano vjecno i univerzalno pitanje opstajanja izmedju Neba i Zemlje, samo stalnim vidjenjem, snagom nenadmasne pjesnicke maste i prorocke ekstaze. Osnovni problem Bozanstvene komedije je taj da se svaki covjek u jednom trenutku treba zapitati koliko duboko je u toj sumi grijeha, u koju svako zaluta svjesno ili nesvjesno. Ovaj prolazak kroz paklene krugove i sagledanje najmracnijih sli ka je toliko upecatljiv i realistican da se ne moze izbjeci vlastito preispitiva nje. Nasavsi se u tami, covjek se zapita o svojoj proslosti i buducnosti, ali i o postojecem svijetu uopste. Ovo djelo ne pripada ni jednoj generaciji. To je ispovijest covjeka koja je isto vremeno i opste ljudska, cime se uzdizu na plan univerzalnosti. Bozanstvena kome dija predstavlja stalnu ljudsku potrebu za srecom, mirom i prosvjetljenjem. Dante je svoje djelo nazvao samo Komedija drzeci se tadasnjih shvatanja da su tr agedije djela koja pocnu tragicno i tragicno se zavrse, a komedije djela koja tr agicno pocinju a zavrsavaju se srecno: " ...Na pocetku ona je zastrasujuca i smrdljiva, jer govori o Paklu, ali ima dobar kraj, pozeljan i prijatan, jer govo ri o Raju...". Epitet Bozanstvena pojavljuje se prvi put kod Bokaca u njegovom djelu o Danteovom zivotu ali se kao sastavni Poema se sastoji od 14233 stiha u j edanaestercu i rimovanim tercinama, koje su lancano povezane. Podijeljena je na tri dijela: Pakao, Cistiliste i Raj, sa po trideset tri pjesme, s time sto prv i dio odnosno Pakao, ima i uvodnu pjesmu, dakle trideset cetiri pjesme odnosno u kupno sto pjesama. Bazirana je na broju tri (simbol Svetog Trojstva) i savrseno m broju deset. Simetricna je i unutrasnja podjela: Pakao ima devet krugova i pre dvorje, sto cini deset dijelova. Cistiliste ima devet dijelova (plaza, Predcisti liste i sedam pojaseva), plus Zemaljski Raj, sto takodje daje zbir deset. Raj im a devet neba, plus Empirej, sto opet cini deset. Svaki od tri dijela poeme zavrs ava rijecju zvijezda. Svaka sesta pjesma u tri dijela poeme govori o politici, a li u sve sirem smislu (na nivou Firence, pa Italije, Carstva). Duse gresnika raz vrstane su u tri grupe, kao i duse pokajnika i duse blazenih. Tri zvijeri ometaj u pjesnika na pocetku puta. Tri vodica ga vode na njegovom putu. To je prica u prvom licu o putovanju kroz tri onozemaljska kraljevstva, zapoceto m, kako neki smatraju, na Veliki petak 7. ili 8. aprila, odnosno po drugima 25. marta 1300. godine, na dan prvog Jubileja. Dante ima 35 godina i gubi se u sumi, a tri zvijeri ga sprecavaju da iz nje izadje. Pomaze mu Vergilije kao simbol razuma i vodi ga dobrim dijelom puta (kroz pakao i cistiliste), a zatim Beatrice i Sveti Bernard (kroz raj). Dante je poceo da pise Pakao oko 1306-1307. godine (mozda i 1304), a zavrsava ga

oko 1309-1310. Cistiliste pise poslije 1308, svBozanstvena komedija, vjerovatno , jedno od najvecih djela ikada napisanih. Velicina ovog djela se prevashodno od nosi na njegovu neprolaznost, svevremenost i univerzalnost. Dante je na jedan iz uzetan nacin uspio otjelotvoriti ideal vjere, morala, nauke i politike. Dante polazi od teze da je postojbina duse nebo, odakle ona silazi u nas. Dusa p o dolasku na zemlju ima dvije osobine: razum i teznju. Dusa tezi dobru, ali ne zna da ga razlikuje. Iz neznanja se radja zlo, a ono se po Danteu nalazi u mater iji odnosno culnom uzivanju. Dobro se nalazi u duhu, najvise dobro je Bog, a nje mu tezi svaka dusa. Zahvaljujuci svom umjetnickom geniju, Dante je u jednu cjelinu uspio da poveze p lejadu likova, nosilaca razlicitih osjecanja, zudnji i dusevnih stanja. Najupeca tljiviji dio Bozanstvene komedije je Pakao u kome Danteovo umjece sintetizovanja i maste dolazi do vrhunca. Svaki covjek se u jednom trenutku zapita koliko duboko je u toj sumi grijeha, u koju zaluta svako - svjesno ili nesvjesno. Ovaj prolazak kroz paklene krugove i sagledavanje najmracnijih slika je toliko upecatljiv i realistican da se ne moz e izbjeci vlastito preispitivanje. Nasavsi se u tami, covjek se zapita o svojoj proslosti i buducnosti, ali i o postojecem svijetu uopste. Tesko je zatvoriti oc i pred cinjenicom da ni jedan od ovih grijeha nije iskorijenjen, ali da su ovom nizu pridodati novi. Koliko li bi Danteu pojaseva i zlih jaruga bilo potrebno ka da bi Pakao pisao danas? Postoji toliko scena mucenja, odnosno ispastanja grijeha i svaka od njih je na s ebi svojstven nacin strasna, ali je najubjedljivija ona iz drugog pojasa devetog kruga gdje se nalaze izdajice. Tu grof Ugolino glodje potiljak nadbiskupu Rudje riju. Rudjeri je zatvorio Ugolina, njegova tri sina i unuke u kulu (kasnije nazv anu Kulom gladi) gdje su oni umrli od gladi. Najdirljivija scena je kada jedan o d Ugolinovih sinova kaze: "Oce, nas ce mnogo manje da boli ako budes jeo nas,ti si nam dao ovo bedno meso, pa nam i uzmi zivot goli." Takodje znacajno je i to sto je Dante ovim djelom nastojao usmjeriti citaoce ka pravom putu - ka Bogu. Na ulazu u pakao nalaze se oni koji "...ni pokudu ni pohv alu ne zasluzuju...", ljudi koji su citavog zivota bili neodlucni, nisu se okren uli ni dobru ni zlu, kukavicki bjezeci od svake odgovornosti. Bozanstvena komedija ne pripada ni jednoj generaciji. To je ispovijest covjeka k oja je istovremeno i opsteljudska, cime se uzdize na plan univerzalnosti. Bozans tvena komedija predstavlja stalnu ljudsku potrebu za srecom, mirom i prosvjetlje njem. e do 1315, a Raj poslije 1316. pa skoro do 1321. godine. naslova izdanja uvodi 1555. godine. Poema se sastoji od 14233 stiha u jedanaestercu i rimovanim tercinama, koje su lancano povezane. Podijeljena je na tri dijela: Pakao, Cistiliste i Raj, sa po trideset tri pjesme, s time sto prvi dio odnosno Pakao, ima i uvodnu pjesmu, dak le trideset cetiri pjesme odnosno ukupno sto pjesama. Bazirana je na broju tri ( simbol Svetog Trojstva) i savrsenom broju deset. Simetricna je i unutrasnja pod jela: Pakao ima devet krugova i predvorje, sto cini deset dijelova. Cistiliste i ma devet dijelova (plaza, Predcistiliste i sedam pojaseva), plus Zemaljski Raj, sto takodje daje zbir deset. Raj ima devet neba, plus Empirej, sto opet cini des et. Svaki od tri dijela poeme zavrsava rijecju zvijezda. Svaka sesta pjesma u tr i dijela poeme govori o politici, ali u sve sirem smislu (na nivou Firence, pa I talije, Carstva). Duse gresnika razvrstane su u tri grupe, kao i duse pokajnika i duse blazenih. Tri zvijeri ometaju pjesnika na pocetku puta. Tri vodica ga vod e na njegovom putu. To je prica u prvom licu o putovanju kroz tri onozemaljska kraljevstva, zapoceto m, kako neki smatraju, na Veliki petak 7. ili 8. aprila, odnosno po drugima 25. marta 1300. godine, na dan prvog Jubileja. Dante ima 35 godina i gubi se u sumi, a tri zvijeri ga sprecavaju da iz nje izadje. Pomaze mu Vergilije kao simbol razuma i vodi ga dobrim dijelom puta (kroz pakao i cistiliste), a zatim Beatrice i Sveti Bernard (kroz raj). Dante je poceo da pise Pakao oko 1306-1307. godine (mozda i 1304), a zavrsava ga oko 1309-1310. Cistiliste pise poslije 1308, sve do 1315, a Raj poslije 1316. p

a skoro do 1321. godine.

DECAMERON O DJELU: Sama rije decameron dolazi od grkih rijei deka hemeron, to znai deset dana. Dakle, ri je je o knjizi o deset dana. Decameron je zbirka od sto novela koje u deset dana pripovijeda sedam djevoj aka (Pampinea, Filomena, Elisa, Neifile, Emilia, Lauretta, Fiammetta) i tri mlad ia (Panfilo, Filostrato, Dioneo). Oni 1348. g. Bjee iz Firenze zbog kuge koja hara gradom i najprije se sastaju u nekoj crkvi, a zatim odlaze na selo. ive u zabavi i potenju, a da bi im bre prolo vrijeme, svaki od njih pripovijeda po jednu novelu na temu koju odrede kraljica ili kralj toga dana. Teme su: 1. dan - nema odreene teme 2. dan - o hirovima fortune 3. dan o ostvarenim ljubavnim eljama 4. dan o traginim ljubavima 5. dan o ljubavima koje nakon niza prepreka zavravaju sretno 6. dan brzi i duhoviti odgovori 7. dan o podvalama ena na raun glupih mueva 8. dan o alama i podvalama u kojima stradaju glupaci 9. dan nema odreene teme 10. dan o velikim plemenitim djelima Boccaccio zapoinje pripovijedanje snanim realistinim opisom poasti kuge 1348. g. u F irenzi. No njegova reakcija na strani dogaaj nije mistina skruenost i pesimistina neg acija vrijednosti ljepote ivota, ve naprotiv, himna vitalnoj snazi mladosti i neun itivoj svjeini prijateljske prirode. PRVI DAN. PRVA NOVELA MJESTO RADNJE: Toscana; Burgundija VRIJEME RADNJE: vjerojatno 1301. g. KARAKTERIZACIJA LIKOVA: CIAPPELLETTO: prevarant, ubojica, krivotvoritelj, psuje Boga, nikad ne ide u crk vu, lano svjedoi... Bio taj ovjek gizdavko, niska rasta... ... bio je notar i silno se sramio kad bi se pokazalo da neka njegova isprava nije krivotvorena...

Za sitnicu je psovao i kleo Boga i svece na sva usta, jer je vie nego itko drug i bio gnjevljiv. U crkvu nikad zalazio nije, a svetim sakramentima rugao se pogr dnim rijeima. KRATAK SADRAJ: Ser Capparello, poznatiji pod nazivom Ciappelletto, bio je veliki prevarant iz T oscane, koji je u svome ivotu imao brojne velike grijehe pa je zbog toga bio najv ei grjenik toga doba. Musciatto Franzesi, bogati trgovac koji odlazi iz toga kraja, unajmio je Ciappel letta da ode Burgunanima utjerati dug, a ako to uini, dobit e dio duga i neto robe. I Ciappelletto se zaputi u Burgundiju, gdje ga nitko nije poznavao. U kuu ga primie dvojica brae, lihvari. No, za vrijeme boravka kod njih, Ciappellett o se smrtno razboli. Bojei se to e ljudi rei, braa odlue pozvati fratra da ispovijedi Ciappelletta i da mu da bolesniko pomazanje. I Ciappelletto pristane. Nedugo zatim, u kuu dolazi fratar. I tada mu Ciappelletto pone priati takve lai, no fratar to nije shvatio. Ciappelletto mu je rekao da se ispovijeda svaki tjedan, da nije spavao sa enom, da nikad nije ubio, da je iao u crkvu i tovao dan Gospodnji i mnogo toga drugoga to nije bilo istina. Fratar mu je dao odrjeenje i posljednju pomast. uvi to, braa su se lihvari nasmijali do suza i pao im je kamen sa srca. Nekoliko je sati kasnije Ciappelletto umro i fratri ga zakopae u dvor u samostanu. Od tog ga trenutka narod pone slaviti kao s veca i jo i danas to ini. DAN TREI. NOVELA PRVA MJESTO RADNJE: Lamporecchio, nedaleko od Pistoie u Toscani VRIJEME RADNJE: neodreeno KARAKTERIZACIJA LIKOVA: MASETTO: lukav, dosjetljiv, snaan, zgodan mladi Netko nam za taj posao treba, a on je snaan i svaki e posao obaviti. Meu onima koji su ga radosno doekali bio i neki krupan i snaan momak, pa kao selj ak i naoit, a zvao se Masetto. KRATAK SADRAJ: Nedaleko sela se Lamporecchija nalazi enski samostan u kojem je do nedavno vrtlar om bio dobroduni stari Nuto koji je otiao jer nije bio zadovoljan plaom pa mu je nads tojnik rekao da pokua nai novog vrtlara. To je doznao i mladi Masetto te je smislio plan kako da ue u samostan: pravit e se nijem. Smiljeno uinjeno. Masetto je doao do samostana te je pokretima pokazao nads tojniku da mu da neto za jesti, a nakon toga mu je napravio neke poslove te ga je nadstojnik zaposlio kao novog vrtlara. Nakon nekog su vremena opatice poele razmiljati o uitku kojeg mukarac moe pruiti eni. tjele su to iskuati, iako su se zavjetovale Bogu na vjeno djevianstvo. Tako su smis lile plan kako e to uraditi s Masettom. On se pravio da nita nije uo i samo je ekao. Prvo su samo dvije to uinile, pa su im se jo tri pridruile, pa jo tri, i naposljetku i glavarica. On je nakon nekog vremena iznemoao te je rekao glavarici sve, pa i to da ili neka ga otpusti ili neka mu pomogne. Ona nije mogla vjerovati da on go vori pa joj je on rekao da je to Bog uinio udo i razvezao mu jezik. Nakon nekog je vremena nadstojnik umro pa je Masetto dobio njegov posao, a opati ce su mu rasporedile posao tako da je mogao izdrati. Kada je i glavarica umrla, Masetto se vratio kui bogat i ivio sretno tih nekoliko godina ivota koji mu je preostao. PETI DAN. DEVETA NOVELA MJESTO RADNJE: Campi, selo nedaleko Firenze VRIJEME RADNJE: izmeu 1348. i 1353. g.

KARAKTERIZACIJA LIKOVA: FEDERIGO: skroman, hrabar, vjet, cijenjen Meu ostalim lijepim zgodama rado je kazivao o nekom mladiu, sinu gospara Filippa Alberighija, Federigu po imenu, koji je ivio u Firenci i po vjetini u oruju i dvor janstvu bio cijenjen iznad svih gospodiia u Toscani. GIOVANNA: plemkinja, lijepa, estita Kako se meu plemiima esto deava, uzljubi on monnu Giovannu, gospu plemenita roda, u ono vrijeme jednu od najljepih i najljupkijih u Firenci. KRATAK SADRAJ: Federigo degli Alberighi voli monnu Giovannu, no ljubav mu nije uzvraena. ivei rast rono zbog nje, naglo osiromai, te mu na koncu ostane samo njegov sokol. U meuvremenu, Giovanni umire mu i ostavlja joj svo bogatstvo, a i sin joj se teko r azboli i nedugo zatim umre. Kada Giovanna doe Federigu u posjet, on ju, nemajui nita drugo, pogosti svojim soko lom. Poto ona to sazna, promijene joj se osjeaji prema njemu, ona ga uzme za mua i uini bogatim. ovjek bez bogatstva je vrjedniji od bogatstva bez ovjeka. DEVETI DAN. DRUGA NOVELA MJESTO RADNJE: Lombardija, samostan VRIJEME RADNJE: neodreeno KARAKTERIZACIJA LIKOVA: ISABETTA: lijepa, mlada; iako redovnica, zaljubila se ... u kojemu je meu ostalim opaticama ivjela prekrasna i plemenita roda mladica, a zvala se Isabetta. USIMBALDA: asna majka, dobra i pobona, no ima ljubavnika Prvo se dogovore da e je tuiti glavarici, gospi Usimbaldi, koju su one, i svi os tali koji su je poznavali, smatrali za vrlo dobru i pobonu enu. KRATAK SADRAJ: Glavarica nekog samostana ustane u mraku kako bi zatekla optuenu opaticu s ljubav nikom u postelji, pa se u brzini zabuni i umjesto svog prijevjesa na glavu stavi gae nekog popa koji je s njom spavao. Okrivljena opatica to opazi i upozori je, a asna majka joj oprosti grijeh i dopus ti da se slobodno sastaje sa svojim dragim. DESETI DAN. DESETA NOVELA MJESTO RADNJE: dvor markiza di Saluzza VRIJEME RADNJE: neodreeno KARAKTERIZACIJA LIKOVA: GUALTIERI: pametan, razborit, voli svoju enu Oeniti se i djecu imati ne bijae mu ni na kraj pameti, stoga su ga smatrali za j ako pametna momka. GRISELDA: lijepa, ponizna, ljupka, uljudna, voli mua i djecu Izim toga, bila je tako ponizna i pokorna svom muu da se on osjeao najsretnijim i najzadovoljnijim ovjekom na svijetu. Bila je, kako ve rekosmo vitka stasa i krasna u licu, pa kako je lijepa bila, u brzo postane tako mila, ljupka i uljudna, kao da nije Giannucoleova kerka i kao d a nije jo do juer ovce pasla, nego kao da je ki plemia, pa su joj se svi oni koji su

KRATAK SADRAJ: Markiz od Saluzza, na molbu svojih podanika da se oeni, uzme po svojoj volji za en u kerku nekog kmeta. Ona s njim rodi dvoje djece koje on toboe dade pogubiti, da b i vidio voli li ga ena usprkos tomu. Potom, hinei da mu je omrzla i da je drugu enu uzeo, potjera je u samoj koulji, a d ovede kui svoju kerku kao da mu je to nova ena. Kad vidje da Griselda sve to strpljivo podnosi, zavoli je jo vie i dozove natrag. Pokae joj njenu ve odraslu djecu, te je on i svi ostali prime s najveim potovanjem k ao pravu markizu.

KANCONJER Biljeke o piscu: Franceco Petrarca, talijanski pjesnik i latinski pjesnik, roen je 20.7.1304. u Arezzu. Umro je 18.-19.7.1374. u Arqua kraj Padove. Sin je prognanoga firentinskog notara koji se 1312. preselio u Avignon, tadanje papinsko sjedite. Studira pravo u Moutpellieru i Bologni (1323.). Sprijateljio se s velikim suvremenikom Boccacciom, koji u njemu vidi duhovnog vodia. Na Veliki petak, 6. ili 10.4.1327. zagledao se, kako sam tvrdi, u plavokosu i crnooku ljepoticu Lauru i ostao joj zauvijek odan, pa i nakon njezine smrti (1348.), iako mu ona nije uzvraala ljubav. Njoj u slavu napisao je "Rasute rime". Njegova poznatija djela su Kanconijer, Africa, Moja tajna. XI

je prije poznavali divili.

Lassare il velo o per sole o per ombra Nosite, gospo tu koprenu krasnu na suncu i u sjeni, otkad udnju vidjeste u meni s koje mi svako ino htijenje zgasnu. Dok slatke misli u sebi sam krio, to eljama su slomile mi pamet, lice ve viah samilou sjati; al kad vas Amor upozori na me, Kose je plave veo obavio, a nesta pogled koji ljubav prati, to vrh sveg od vas uah sad mi krati taj veo tako kleti, to, na smrt moju, i zimi i ljeti oiju divnih krije svjetlost jasnu. Analiza: Pjesnik primjeuje da ga Laura ne voli. Laura je odbila Petrarcu kada je vidjela da ju on voli. Pjesnik je to prikazao tako da je rekao kako se je ona veom sakrila. Tim veom je sakrila svoje oi koje pjesniku najdrae kod Laure. Pjesnika su najvie privlaile njene oi, koje su njemu bile poput sunca(svjetlost koja mu daje ivot, snagu...). Stilske figure koje se pojavljuju su metaforai epitet. Rima: 1. kitica 2. kitica 3. kitica 4. kitica - c iz 2.

abba abcd abb aab kitice se rimuje s b iz 3. kitice i a iz 4. kitice

XXXI Questa anima gentil che si disparte Ta blaga dua to putovat treba u drugi ivot, prije hore zvana, bude li tamo duna ast joj dana, u najdinijem bit e dijelu neba. Izmeu Marsa stane li i tree svjetlosti, Sunce pasti e u sjenu, jer da bi mogle gledat lijepost njenu, blaene due njoj hrlit sve e. Pod etvrtim li svodom bude stala, tri ostale e manje lijepe biti, a samo njoj e pripast ast i hvala; u petom krugu nee boraviti; znam, bude li se dalje uspinjala, Jupitera sjaj e i svih zvijezda skriti. Analiza: Petrarca shvaa da e Laura umrijeti prije nego to bi trebala. Pjesnik je dii. Prikazuje ju kao svjetlost, to je i prije ve inio poto je svjetlost

esto upotrebljavana za prikaz idola, moi, predmeta oboavanja i slino, te govori kako e ta svjetlost sjati jae od svih ostalih odnosno da e sva ostala svjetla pasti u sjenu. Naravno to govori da e se desiti samo ako joj bude dana ast koju ona u njegovim mislima zasluuje. Stilske figure koje se pojavljuju su gradacija, hiperbola i epitet. Rima: 1. kitica 2. kitica 3. kitica 4. kitica - a iz 3. - b iz 3. abba abba aba aba kitice se rimuje s b iz 4. kitice kitice se rimuje sa a iz 4. kitice

XXXII Quanto piu mavvicino al giorno extremo Kako se blie moji zadnji asi, a ivot ljudski redom kratko traje, vidim da vrijeme ni hipa ne staje i lana nada pomalo se gasi. Mislima velim: o ljubavi niti zborit ne smijemo, jer u svakom trenu snijeg kao novi nestaju i venu snage nam tijela; mirni emo biti: s njim e sve nade prestati da ive, s kojih smo bili u zabludi dugo, sve to veseli, boli, srdi, plai; te emo spoznat da esto i drugog privlae stvari laljive i krive; uzalud da su uzdisaji nai. Analiza: Pjesnik primjeuje da nee jo dugo ivjeti. ivot svakog ovjeka je prekratak. Vrijeme uvijek tee i niti na trenutak se ne zaustavlja pa tako pjesnik gubi "lanu" nadu koja ga je do sada tjeila. Petrarca shvaa da u svakom trenu ima sve manje i manje energije za ivot i da ju nesmije rasipati. Govori da e s prestankom gibanja, odnosno kada napuste svoje tjelo, nestati svi osjeaji. Zadnju kiticu se moe protumaiti na vie naina. Jedan nain bi bio da je ono to oni sada govore, jo prije smrti, uzaludno jer uzaludno jer e postojati uvjek oni drugi koje privlae krive stvari bez obzira na to to oni kau, a drugo je da njihovi uzdisaju nakon to umru su uzalduni, odnosno uzaludno im je to to se ude krivim stvarima koje drugi rade i mole boga da to zanemari. Od stilskih figura pojavljuje se kao i uvijek epitet. Rima: 1. kitica 2. kitica 3. kitica 4. kitica - a iz 3. - c iz 3. abba abba abc abc kitice se rimuje s b iz 4. kitice kitice se rimuje s c iz 4. kitice

CCCXL Dolce mio caro et precioso pegno O slatki znae, milo moje blago, to Raj te uva, Narav mi te die, ah, suut tvoja zato kasno stie, ivota moga potpora i snago? Bar u snu tvojeg vienja sam prije dostojan bio; sad puta da patim pomoi lien: ta tko mi je krati? A znam da srdbe tamo gore nije: zbog koje ovdje srca milostiva stradanjem drugog katkada se slate, te Amor svladan u svom carstvu biva. Ti to me vidi i uti mi muke, i jedina mi moe skonat jade, prikazom svojom stiaj mi muke. Analiza: Laura je mrtva i raj je uva. Pjesnik je tuan jer je vie niti u snu ne vidi kao prije pa se zapitao zato bi to Laura njemu napravila kada u raju nema srdbe. Pjesnik misli da je Laura jedina koja vidi njegove muke i da mu ona jedina moe pomoi da ih se rijei ako mu se prikae. Djelomino je u pravu jer ako pati za njom najbolje e mu trenutno pomoi da mu se prikae, no onda e jo vie patiti kada mu se za stalno prestane prikazivati. On si sam jednini moe pomoi. Mora sam prihvatiti da je vie nema u ovom ivotu te krenuti dalje sa svojim ivotom. Od stilskih figura se javlja epitet. Rima: 1. kitica 2. kitica 3. kitica 4. kitica abba abca aba aba(iako nije prava jer se potpuno ista rije pojavljuje)

CCCLXI Dicemi spesso il mio fidato speglio Zrcalo vjerno govori mi moje, duh trudan, koa izborana cijela i oslabljena snaga, spretnost tijela: Ostario si, oevidno to je. Valja da Narav svi sluaju ljudi jer vrijeme ne da sporit snagu njenu. Ko voda vatru to gasi u trenu, tad se iz duga, muna sna probudih: i vidim da nam ivot leti bijedan i da nam kob je samo jednom sklona; i usred srca glas mi zvoni jedan

Od nje to lijepih liena je spona, al, iva, bila stvor je izvanredan, te svim je slavu, mnim, uzela ona. Analiza: Pjesnik vidi svoj odraz u zrcalu i shvaa da je star i slab. Petrarca se probudio i shvatio da ivot prolazi i da je bijedan, no jo uvijek uje u svome srcu glas Laure te se prisjea kako je bila "izvanredna". Stilske figure koje su upotrebljene su hiperbola i epitet. Rima: 1. kitica 2. kitica 3. kitica 4. kitica - a iz 3. - b iz 3. abba abbc aba aba kitice se rimuje s b iz 4. kitice kitice se rimuje s a iz 4. kitice

Dojam o djelu: Soneti koje sam proitao mi se nisu previe dopali zbog pjesnikovog stava prema Lauri. Nikako ju ne moe preboliti to je pomalo iritantno, pogotovo ako se pokuate staviti u njenu poziciju. Ona ga ne eli no Petrarca ju voli i nakon to umre i jo uvijek ju velia iako ga ona nikada nije voljela. esto se pojavljuje hiperbola to dokazuje da pjesnik pretjeruje s ljubavlju prema Lauri. Iako bi neki mislili da to govorim jer se nisam zaljubio i slino, to nije tono jer Petrarca, ak i nakon to mu je Laura pokazala da nije zainteresirana za njega, ju je nastavio oboavati. tovie Laura do kraja svog ivota nije promijenila miljenje, kao i Petrarca.

ZA IVOTA GOSPOE LAURE DA BI SE MENI ASNO OSVETIO (Per fare una leggiadra sua vendetta) Da bi se meni asno osvetio i u jednom danu niz uvreda sprao, Amor luk snova uze kriom, kao ovjek, to je rtvu zamijetio. Krepost se uz srce bjee stisla tako da bi ga uz oko zatitila bolje, kad udarac smrtni sie tamo dolje, gdje se vrak strijele odbijao lako. Al uzbuena zbog napada prva, ne imaae vremena ni snage, da se u tom jadu s orujem odhrva, il da me povue domiljata, smjela iz toga jada na brijeg misli drage, kao to bi sada to uzalud htjela. - ovom je pjesmom Petrarca opisao svoje osjeaje u trenutku kada se zaljubio u gos pou Lauru. I BIJEL I SIJED STARI JEDAN KREE (Movesi il vecchierel canuto e biancho)

I bijel i sijed stari jedan kree od slatkog gnijezda, gdje mu ivot proe, pa prestraena obitelj kad poe, pomilja da oca vie vidjet nee, a zatim skupiv svu snagu to ima za krajnje dane, savladav svu bolju, koliko moe jaa dobru volju i skren od ljeta, pognuv se ka tlima, dolazi u Rim, pun vjerskoga glada, da bi mu mogo Njegov lik da sine, lik koga i na nebu jo se vidjet nada. Tako i ja traim, gospo, lik vam, jao, u drugima, da me za njim elja mine, te da bih ga pravog, ivog ugledao. - starac pred smrt odlazi u Rim vidjeti Veronikin rubac. Njegova mu vjera pomae s avladati sve tekoe na putu. On vjeruje u Veroniku i uzvisuje ju ba kao to uzvisuje i Lauru jer je ve poeo svoju ljubav smatrati duhovnom. Na kraju pjesme poinje svoju ljubav traiti u drugim enama. NE NALAZIM MIRA, A ZA RAT SAM MLITAV (Pace non trovo, et non ho da far guerra) Ne nalazim mira, a za rat sam mlitav, plaim se i nadam, plamtim komad leda, sad me svod uza se, sad na zemlji gleda i stiem prazninu i grlim svijet itav. Amor, to me dri svezana sred uza, ne smatra me svojim, nit mi omu drijei, nee da me smakne, nit da me se rijei, ne voli me iva, stran sam mu bez suza. Bez oiju vidim, bez jezika zborim, poginuti udim i traim spas neki, sam sam sebi mrzak, za ostale gorim. Hranim se jadom, plaui se smijem, smrt su mi i ivot jednako daleki, gospo, vi ste krivi nevoljama tijem! - ovaj je sonet preveo na hrvatski jezik Petar Zorani (16. st.) u pastirskom roma nu Planine . Prijevod je dosta slobodan, kao i Maibradiev, pa je danas teko upot rebljiv. Zato je taj sonet prevoditelj ponovno preveo. POSLIJE SMRTI GOSPOE LAURE NAJLJEPE LICE, TO GA SVIJEST JE ZNALA (Discolorato hai, Morte, il pu bel volto) Najljepe lice to ga svijest je znala, ti ublijedi, Smrti; divne oi zgasi, a vez tijela to ga sto ljepota krasi s jedinstvenom duom, ti si potrgala. S pokretom jednim sve mi blago strada, najljepe rijei, to ih iko zau, prisili na utnju; ja ostah u plau, pa svud oko mene bol s dosadom vlada.

alei me jadna zbog tolike tuge, kadikad me tjeit moja gospa stane, osim te utjehe ive nemam druge. Dokle ona zbori licem sjaj joj igra od kojeg bi srce s lakoom da plane u ovjeka ko i medvjeda i tigra. - Petrarca sanja da ga Laura tjei. U cijeloj se pjesmi obraa Smrti kao nekoj osobi i prigovara joj to je uzela Lauru. MISLI SE MOJE SADA ONOJ DIU (Levommi il mio penser in parte ov era) Misli se moje sada onoj diu, koje ovdje nema, a srce je ljubi, pa u treem krugu, kojeg zlato rubi, ja je opet vidim jo ljepu i bliu. Za ruku me uze i ree: - U krugu ovome jo e sa mnom skupa biti, ne vara li nada, moro si se biti zbog mene s jadom, snose mnogu tugu. Umrijeh prije reda, ne razumije glava ljudska moja dobro, to ti srce voli ostalo je dolje i sakriva trava. emu maknu ruku, zauti u sjaju? Uz te rijei iste, to lijee sve boli, umalo da i ja ne ostah u raju. - ovaj sonet ide u red najljepih Petrarkinih soneta. De Sanctis ga je neobino mnog o cijenio. To je jedna od onih pjesama po kojima je Petrarca i danas u talijansk oj lirskoj poeziji nedostian uzor. JA IDEM PLAU DANE, PROLE, TAVNE (I vo piangendo i mici passati tempi) Ja idem plau dane, prole, tavne, potroio njih sam, smrtna mi je bila ljubav, ne poletjeh, a imaah krila, da izvedem s njima, moda, ine slavne. Ti, to mi pozna krivnje zle i gadne, vladaru neba, besmrtan, nevidljiv, spasi krhku duu, put zlu joj je vidljiv i milou svojom digni je, kad padne. I jer stalno ivljah u oluji, boju, nek spokojan umrem, da odlazak asni otkupi na zemlji praznu mlakost moju. Ostatku dana od kojih jo stradam ko i blizoj smrti pomogni, ne kasni, ti zna da u tebe ja se samo nadam! HAMLET KNJIEVNI ROD: drama VRSTA DJELA: tragedija VRIJEME RADNJE: oko 1600. godine

MJESTO RADNJE: Danska IDEJA: Zna da je prirodno to ivi mora umrijet I kroz taj smrtni ivot protei u vjenost. Teme: U djelu ima pet tema: tragina sudbina Hamletova tragina ljubav prema Ofeliji prijateljstvo Hamleta i Horacija borba za vlast i pohlepa Hamletov odnos prema ovjeku Temeljni sukob u djelu: Temeljni sukob u djelu je sukob Hamleta i Klaudija. Osvrt na fabulu: Fabula je dinamina i sama daje poticaj za daljnje itanje. Hamlet: Hamlet je u svakom sluaju sretna mjeavina sanjara i realista. Bez njegove bujne mat e ovo djelo svakako ne bi bilo ni sjena Hamleta kakvog danas poznajemo, ali ni b ez njegove realne strane, djelo ne bi imalo nimalo dinaminosti Likovi: Klaudije - Danski kralj Hamlet - Sin pokojnog i sinovac sadanjeg kralja Polonije - Kraljev komornik i glavni dravni tajnik Horacije - Hamletov prijatelj Laret - Polonijev sin Voltimande Kornelije - Danski poklisar u Norvekoj Rosencrantz Guildenstern - Nekadanji Hamletov prijatelj na sveu?ilitu Osric - Smijeni dvoranin Marcel Bernardo - ?asnik na strai Francisco - vojnik Reynaldo - Polonijev sluga Fortinbras - Norveki kraljevi? Gertruda - Danska kraljica, Hamletova majka Ofelija - Polonijeva k?i Jedan gospodin Jedan sve?enik Norveki kapetan Engleski poklisari Plemi?i, plemkinje, ?asnici, vojnici, mornari, glasnici i pratnja, Duh Hamletova oca. Biljeke o piscu: William Shakespeare (1564. - 1616.), bio je pjesnik i dramati?ar. Mnogi tvrde da je najve?i dramski stvaratelj svih vremena. Rodio se i umro u Stratfordu u Engleskoj. Oko 1585. godine odlazi u London gdje djeluje kao glumac, redatelj i kazalini pisac. Napisao je trideset i est drama koje obi?no dijelimo na: 1. Tragedije: Hamlet, Julije Cezar, Otelo, Antonije i Kleopatra, Koriolan, Kralj Lear, Macbeth 2. Komedije: Ukro?ena gospodarica, San Ivanjske no?i, Na Tri kralja, Mjera za mjeru, Mnogo vike ni za to 3. Romance: Romeo i Julija, Zimska pri?a i oluja 4. Povijesne drame: Kralj John, Richard drugi, Henrik ?etvrti, Henrik peti,

Henrik esti, Richard tre?i, Henrik sedmi Shakespeare je svoje dramske tekstove tvorio podacima iz usmene knjievnosti, iz starije pisane knjievnosti, iz povijesti, iz svoje suvremenosti, ali i iz svakidanjeg pripovijedanja. Sve to samo zna?i da svi podaci potje?u iz ljudskog ponaanja, neovisno o tome gdje i kada ?ovjek ivi. 1609. godine izali su njegovi soneti, zbirka od 154 pjesme. Zacijelo je ve?ina tih soneta nastala puno prije njihova objavljivanja. Kriti?ari obi?no isti?u da fabule Shakesperovih djela nisu osobito originalne. Zna se da je svoje pri?e za svoje drame preuzimao od drugih autora. To vrijedi i za Hamleta. Predpostavljalo se da je postojao pra-Hamlet i da mu je autor bio Shakespearov neto mla?i suvremenik Thomas Kyd. No dok je to samo predpostavka, neki izvori su dobro poznati, npr. legenda o Hamletu danskog povijesni?ara iz ranog 13. st. Saxa Grammaticusa, odakle ju je preuzeo francuski pjesnik Francois de Bellforest. Osvim toga Shakespearove drame, pa naravno i Hamlet, satkane su od bezbrojnih ?estica preuzetih iz najraznovrsnijih izvora.

KRATAK SADRAJ: PRVI IN 1. prizor: Elsinor, terasa pred dvorcem. Bernardo, Horacije i Marcelo sad su na strai. Brine ih je li se opet pojavilo ono, a pod tim misle na duha koji se pojavio sino oko jedan sat poslije ponoi. Usred nj ihova se razgovora pojavljuje taj isti duh nalik na pokojnog danskog kralja Haml eta. Oni ga pokuae upitati neto, no duh iezne. Horacije kae kako je duh stvarno nalik na mrtvog kralja, te da je to sigurno znak da e Dansku snai neka nesrea. Pria im kako je kralj Hamlet u borbi ubio norvekog kra lja Fortinbrasa te tako dobio sve njegove zemlje, a sad se Fortinbras mlai eli osv etiti za sve to i dobiti natrag oeve zemlje. To je razlog to je Danska na oprezu i ima mnogo strae. Zato sigurno i dolazi Hamletov duh. Tako su se i pred sam Cezar ov pad otvorili grobovi, mrtvaci poizlazili, pojavio se komet vatrena repa i pom rina zavlada svijetom. Uto se vraa duh. Trojica ga htjedoe zadrati, no pijetao kukurikne, pukne zora i duh nestane. Horacije, Marcelo i Bernardo sloie se da e o svemu tome izvijestiti kralj evia Hamleta.

2. prizor: Sveana dvorana u dvorcu. Ulaze kralj, kraljica, Hamlet, Polonije, Laert, Voltiman d, Kornelije, lordovi i pratnja. Kralj Klaudije alje Kornelija i Voltimanda u Norveku da sadanjem kralju, Fortinbras ovu stricu, jave sve to mladi Fortinbras namjerava uiniti u Danskoj jer Klaudije z na da se norveki kralj nee sloiti s mladievom osvetom. Kornelije i Voltimand odlaze. Tad Laert moli kralja da mu dopusti povratak u Francusku, a kralj mu kae neka ide ako eli. Nakon toga kralj se obrati kraljeviu Hamletu rijeima: Sada, dragi Hamlete, / Na roae i sine -, na to Hamlet odgovori u sebi: Vie no / Sinovac, manje nego sin.. aljica govori Hamletu da bi se trebao bolje odnositi prema kralju. Hamlet tad is kazuje svoju tugu zbog gubitka oca: Jer nikad ne moe / Prikazati me vjerno, draga majko, / Ni mrki ovaj plat, ni obino / Odijelo crne boje sveane, / Ni uzdisanje ste gnutoga daha, / Ni obilna mi rijeka u oku, / Ni pokunjeno dranje u licu, / Ni dru go nita, to je sjen i vid / I slika bola. To je, to se ini, / Jer ovjek moe svu tu nap ravu / I glumiti. Al u meni je neto, / Od naprave to vie znai te, / Jer samo slika t uge to je sve. eli se vratiti u Wittenberg, no kralj i kraljica ne slau se s tim. Svi odlaze osim Hamleta. On je bijesan to je Klaudije, njegov stric, preuzeo oevo prijestolje i oenio se njegovom majkom ubrzo nakon sprovoda. Ogoren je na majku to je tako brzo zaboravila oca. Kratki mjesec! / Jo prije nego to je cipele / Iznosila , u kojima je ila / Za mrtvim tijelom bijednoga mi oca, / U suzama ko Nioba! Da,

ona, / Ba ona Boe! Zvijer bez razuma bi / alostila se due pola je / Za moga strica, rata oca mog, / to nije vie nalik na nj no ja / Na Herkula! Za mjesec dana! Prije / No sol je suza lanih prestala / Crvenit oi njene otekle, / Ve udala se.Dolaze mu H oracije, Bernardo i Marcelo rei o pojavi kraljeva duha. Horacije mu pria. Hamlet p riznaje da je to vrlo udno, no eli i on vidjeti oeva duha i razgovarati s njima. Sm atra da e sad otkriti tko mu je ubio oca. 3. prizor: Polonijeva kua, razgovaraju Laert i Ofelija. Oprataju se prije Laertova odlaska. B udui da Laert ne voli Hamleta, upozorava Ofeliju da ne vjeruje u Hamletovu ljubav , a ona mu kae da e ga posluati i biti na oprezu. Dolazi Polonije. Govori Laertu da krene na brod jer e zakasniti, a i sluge ga ve ek aju. Laert se oprata s njima i odlazi. Polonije tad ispituje Ofeliju o sastancima s Hamletom te ju opominje da se ponaa a sno. Ofelija govori kako joj je Hamlet iskazivao naklonost, a Polonije joj govor i neka bude malo nepristupanija. Ja neu da od ovoga trenutka / Sramoti ma i jedan pr osti as / U razgovoru s Hamletom. / Zapovijedam ti pazi na to! Idi / Sad svojim p oslom. 4. prizor: Terasa. Ulaze Hamlet, Horacije i Marcelo. ekaju duha. Iz dvorca se uju trube i top . Hamlet kae kako to kralj luduje i nazdravlja. Hamletu se to gadi jer ih zbog ta kvih stvari drugi narodi nazivaju svinjama i pijancima. Dolazi duh. Hamlet je uplaen, a duh mu pokazuje neka ga slijedi. Horacije mu govo ri neka ne ide, no Hamlet eli razgovarati s oevim duhom. Duh i Hamlet odlaze, a Ho racije i Marcelo krenu za njima, sumnjaju da u dravi je Danskoj neto trulo. 5. prizor: Hamlet i duh dolaze na zabaeniji dio terase i duh mu poe priati. Kae da je on duh nj egova oca te mu dolazi rei da osveti njegovo ubojstvo. Hamlet je iznenaen to duh go vori o ubojstvu. Duh kae kako je razglaeno da ga je ugrizla zmija dok je spavao u vrtu, no prava je istina da ga je ubio onaj koji sad nosi njegovu krunu. Klaudij e ga je ubio tako to mu je ulio sok otrovna bilja u uho. Taj mu je otrov vrlo brz o uao u krv, proao cijelim tijelom i usmrtio ga. Stoga trai od Hamleta da ne dopust i da se Klaudije izvue s tim zloinom. Duh nestane. Hamlet je bijesan. Dolaze Horacije i Marcelo, trae od Hamleta da i mispria to mu je duh rekao, no on im ne eli rei, ali trai od njih da se zakunu da nikom nee rei za du ha. I duh im iz dubina govori neka se zakunu. Oni to uine, te svi skupa odlaze. DRUGI IN 1. prizor: Polonije i Rejnaldo razgovaraju u Polonijevoj kui. Polonije alje Rejnalda za Laert om, da ga prati i raspita se o njegovu ponaanju, a kasnije neka mu da novce i pis mo. Rejnaldo odlazi, a ulazi Ofelija. Govori da je preplaena jer misli da je Hamlet poludio od ljubavi, tj. od toga to g a Ofelija odbija. Polonije se slae da je sigurno zato poludio i zato idu to rei kr alju i kraljici. 2. prizor: U meuvremenu, u dvorani kralj i kraljica doekuju Rosencrantza i Guildensterna. Kra lj ih je pozvao zbog Hamletova ponaanja. Budui da su ta dvojica Hamletovi prijatel ji, kralj misli da e im Hamlet odati zato se tako udno ponaa. I kraljica ih moli nek a saznaju to. Guildenstern i Rosencrantz odlaze, a ulazi Polonije. Polonije kae da je naao razlo g Hamletova ludila, no kraljica sumnja da postoji neki drugi razlog osim gubitka oca i njezina novog braka. Klaudije kae neka mu prvo poslanici dou rei to je bilo u Norvekoj, pa e onda posluati njega. Poslanik Voltimand izvjeuje kako je norveki kralj zabranio Fortinbrasu mlaem da ikad pokua zapoeti rat protiv Danske, te da norveki kralj trai doputenje da proe kroz Dans

ku u svom pohodu protiv Poljske. Kralj je zadovoljan izvjetajem, te Voltimand i K ornelije odlaze. Tad Polonije dobije rije. On im ita Hamletovo pismo ofeliji kako bi ih uvjerio da je Hamlet lud od ljubavi jer ga je Ofelija odbila zato to je potena i asna ena. Polo nije je smislio kako e namjestiti susret Hamleta i Ofelije, a on i kralj e biti iz a zastora i sluati njihov razgovor. Kralj i kraljica tad odlaze, a nailazi Hamlet itajui neku knjigu. Polonije mu se o brati pitajui ga kako je i prepoznaje li ga. Hamlet kae da je dobro, a misli da je Polonije ribar. Hamlet se pravi lud i namjerno daje Poloniju zbunjujue odgovore, te zato Polonije ubrzo ode. Hamletu dolaze Rosencrantz i Guildenstern. I njima Hamlet daje udne odgovore jer im ne eli nita otkriti iako su mu prijatelji. Rosencr antz govori kako su na putu u dvorac naili na neke glumce koji dolaze ponuditi sv oje usluge. Hamlet ih s radou prima. Nakon kratka razgovora s glumcima, svi odlaze i Hamlet ostaje sam. On smilja kako e uz pomo glumaca i predstave natjerati kralja da prizna ubojstvo njegova oca. Ja hou stvarnije / Da imam razloge i zato valja / U glumi epat savjest grenog kralja. TREI IN

1. prizor: Razgovaraju u dvorcu kralj, kraljica, Polonije, Ofelija, Rosencrantz i Guildenst ern. Dvojica posljednjih govore kako je razgovor s Hamletom dobro proao, no ipak im Hamlet nije dao odgovore koje su traili. Kralj im govori neka i dalje pokuavaju , nakon ega Rosencrantz i Guildenstern odlaze. Kralj govori kraljici neka i ona ode jer su oni pripremili susret Hamleta s Ofel ijom, a on i Polonije e skriveni sluati njihov razgovor. Kraljica se sloi i ode. Of elija e toboe itati neku knjigu, a kralj i Polonije e se skriti iza zastora. Dolazi Hamlet vodei svoj monolog: Bit il ne bit to je pitanje! / Je l dinije sve s trelice i metke / Silovite sudbine u srcu / Podnositi il zgrabit oruje, / Oduprije t se i moru jada kraj / Uinit? Umrijet usnut, nita vie! / I usnuvi dokonat srca bol / I prirodnih jo tisu potresa, / to batina su tijelu. To je kraj, / Da ivo ga poeli: u rijeti / I usnut! Usnut, pa i snivat moda!. Naie na Ofeliju. Dugo se nisu vidjeli. Iako Ofelija govori da e mu vratiti poklone koje joj je dao, Hamlet tvrdi da joj nikad nita nije dao. Nadodaje i to da ju je nekad volio, no zatim kae da ju uope ni je volio. Govori joj neka ide u samostan, neka njemu ne vjeruje nita; nijednom muk arcu ne treba vjerovati jer su svi nitkovi. Govori joj: Ako se bude udavala, dat u ti ovu kletvu kao miraz. Bila ti ista kao led i bijela kao snijeg, kleveti nee utei. Idi u samostan Idi, zbogom. (Hoda gore-dolje) Ili ako hoe svakako da se uda, poi za budalu, jer pametni ljudi znaju predobro, kakve vi nakaze od njih pravite. U sa mostan idi, i to brzo. Zbogom!. Hamlet odlazi, ostavlja zaprepatenu Ofeliju. Prila ze joj kralj i Polonije. Kralj govori da mu Hamletovo ponaanje ne izgleda kao lud ost, no ipak je Hamlet vrlo opasan. No Polonije i dalje smatra da je Hamlet lud zbog neuzvraene ljubavi. Predlae da kraljica pokua izvui neto iz Hamleta nakon predsta e, a on e se skriti i sluati taj razgovor. Kralj se sloi: Da, tako neka bude / jer m ahnitost u velikoga svijeta / Bez paske sama ne smije da eta.. 2. prizor: Hamlet se dogovara s glumcima. Napisao je jedan dio predstave i eli da ga glumci izvedu kako bi kralja uhvatio u zamku. Glumci posluae i odu se pripremiti za preds tavu. Dolazi Horacije. Hamlet mu govori da je on najpravedniji ovjek kojeg zna i stoga mu pria kako je u predstavu ubacio scenu koja je vrlo slina okolnostima u kojima j e ubijen njegov otac. Stoga trai od Horacija da promatra kralja za vrijeme te sce ne, da vidi hoe li kralj bilo kako odati svoj grijeh. Horacije pristane, a Hamlet kae: Evo dolaze / Na glumu. Sada moram biti lud.. Svi ulaze u dvoranu kako bi gledali predstavu. Hamlet ode sjesti kod Ofelijinih nogu te nasloni glavu na Ofelijine noge dajui pritom perverzne komentare poput: To je lijepa misao, leati izmeu djevojakih nogu.". Poela je predstava. Glumci glume kralja i kraljicu koji se zaklinju na vjenu ljuba v. Tad na scenu dolazi trea osoba, Lukijan, koji usnulom kralju ulijeva otrov u u

ho. Kralj Klaudije naglo ustaje i odlazi s predstave. Izlaze za njim svi osim Ha mleta i Horacija. Slau se da je Klaudije sumnjiv zbog odlaska s predstave ba tijek om prizora trovanja. Dolaze im Guildenstern i Rosencrantz. ele opet izvui odgovore iz Hamleta, no on i dalje uti o svemu tome. Hamlet pita Guildensterna zna li svi rati frulu. Nakon to Guildenstern kae da ne zna, Hamlet ga pita zato onda pokuava sv irati na njemu, saznati njegove tajne. Nazovite me kakvim god glazbalom rasrditi me moete, ali ne moete na meni svirati.Dolazi Polonije i govori Hamletu da ga majka eli vidjeti, pa Hamlet odlazi k njoj.

3. prizor: U dvorani kralj razgovara s Rosencrantzom i Guildensternom. Kralj im govori da n e voli Hamleta, da je opasan i da ga treba poslati u Englesku, a njih e dvojicu p oslati za njim. Molim vas, / Pourite se na svoj hitri put, / Da zapnemo u verige t aj strah, / to sada odve slobodno se kree.Rosencrantz i Guildenstern odlaze, a dolaz i Polonije rei kralju da je Hamlet krenuo k majci, a da e se on (Polonije) skriti iza zastora i sluati razgovor. Nakon tog priopenja Polonije odlazi. Kralj ostaje sam. Moj grijeh je gnusan, smrdi do neba / I kletva je na njemu pras tara - / Umorstvo brata! Molit se ne mogu, / Ma da je iva elja mi i volja, / Jer n amjeru mi jaku jaa krivnja / Unitava...Kralj klekne pokuavajui traiti oprost za svoj z loin iako se ne kaje. Hamlet ga ugleda: Gledaj, moli se! Ha, - sad je zgoda, sad b ih mogao! I hou, (trgne ma) pa nek ode u nebo!. No ipak nee nita uiniti, priekat e jo osvetu. Sad odlazi majci, a Klaudije ustajui ree: O, rije se die, ali miso gmie, / A r ije bez misli teko k nebu stie., nakon ega ode. 4. prizor: Kraljiina soba, ulaze kraljica i Polonije. Polonije joj govori da e Hamlet sad doi, te se skrije iza zastora uvi da je Hamlet pred vratima. Hamlet ue k majci, a majka ga odmah pone prekoravati to je nepoten prema Klaudiju, vom pooimu i stricu. Hamlet ju ne eli sluati, nego ju vrijea. Ona se boji da e ju asti, stoga poe glasno zapomagati. Zapomaganje se uje i iza zastora. Hamlet izvue m a i zarije ga u zastor ne znajui koga je ubio. Razveseli se kad pomisli da je moda ubio kralja Klaudija, no otkrije zastor i ugleda mrtvog Polonija. O, jadna ludo t i, nametljiva / I nesmotrena, zbogom! Drah te / Za nekog veeg. Primi svoju kob. I dalje Hamlet nastavlja vrijeati svoju majku, to je tako brzo zaboravila njegova oca i udala se za smee. Tad ulazi duh, a samo ga Hamlet vidi i razgovara s njim. Kraljica tad shvati da je Hamlet stvarno lud, ima privienja: O, to je samo tvoga m ozga stvor, / Jer ludost je u takvom stvaranju / Bestjelesnome vrlo vjeta.. Hamlet se pozdravlja, eli otii, (Pokazuje Polonijevo tijelo) Ja alim ovoga / Gospodina htjela su nebesa / Da kazne mene njim, a njega mnome, / Te moram biti njima bi i sluga. / Sahranit u ga sad i odgovarat / Za prijeku smrt, to zadadoh je njemu -. Zn a da e uskoro morati otii u Englesku, kako mu je ve odavno reeno, a sad eli majci u no te odlazi vukui Polonijevo tijelo. ETVRTI IN 1. prizor: U dvorani su kralj, kraljica, Guildenstern i Rosencrantz. Njih dvojica nakratko izau kako bi kralj i kraljica razgovarali o Hamletovu sinonjem ponaanju. Kraljica k ae: Lud / Ko more i ko vjetar, kad se hrvu / I nadmeu. U divljem ludilu / I uvi, gdje se iza zavjese / Pomaklo neto, trgao je ma / I viknuv: Parcov, parcov! starca je / Umorio u ludoj opsjeni, / I ne znajui, tko je.. Vraaju se Guildenstern i Rosencrantz te im kralj nalae da nau Hamleta i Polonijevo tijelo odnesu u kapelicu da se sahrani, a kralj i kraljica nai e rjeenje kako kazni ti Hamleta za zloin. 2. prizor: Guildenstern i Rosencrantz nau Hamleta. Ispituju ga gdje je Polonijevo tijelo, no Hamlet im ne eli nita rei. Trai da ga odvedu kralju. 3. prizor:

s nap

al lak

Sva trojica dolaze pred kralja. Kralj pita Hamleta gdje je Polonije, a Hamlet od govara da je na veeri, no ne veera on, nego njega veeraju. Kae da je na nebu, a ako ga ne nau tamo, onda e ga sigurno nai za mjesec dana, kad budete uzlazili uza stepen ice na trijem. Kralj alje sluge da nau Polonija, a Hamleta alje na brod za Englesku. Guildensternu i Rosencrantzu nareuje da idu za njim i da se pobrinu da Hamlet jo noas ode. Svi odlaze, a kralj ostaje sam. Nada se da e Engleska ispuniti njegovu molbu. Ti n e moe s hladnim prezirom / Da doeka na nalog vrhovni, / to sveano u pismu zahtijeva / d tebe brzu Hamletovu smrt. / Uini to nam ,kralju Engleske, / Jer on mi kao ljuta groznica / U krvi bjesni, a na tebi je, / Da izlijei me. 4. prizor: Ravnica u Danskoj. Ulazi Fortinbras s trupama u maru. Govori kapetanu da pozdravi danskog kralja i zahvaljuje to im je dopustio da prou kroz Dansku. Fortinbras s v ojskom nastavi dalje, a naiu Hamlet, Rosencrantz, Guildenstern i ostali. Hamlet p ita kapetana kakva je to vojska, a kapetan kae da je to norveka, Fortinbrasova voj ska. Nakon kratka razgovora kapetan odlazi, a ubrzo i Hamlet i ostali.

5. prizor: Soba u Elsinoru; ulaze kraljica, Horacije i jedan plemi. Plemi govori o Ofeliji, k ako je poludjela nakon oeve smrti. Dovodi Ofeliju pred kraljicu. Ofelija pjeva ne ku svoju tualjku koju nitko ne razumije. Dolazi i kralj, ali jadnu Ofeliju. Nareuje Horaciju neka pazi na nju. Zauje se vika , dolazi Laert bijesan kao ris. eli znati to je s njegovim ocem, tko ga je ubio, el i se osvetiti oevu krvniku. Vraa se Ofelija. Laert je sretan to ju vidi, no tuan zbog njezina naruena psihikog st anja zbog oeve smrti. Ofelija ode pjevajui i dalje svoje tualjke. Laert kae kako e nai krivca za oevu smrt i sestrinu bolest. Kralj se slae: I hoete a da, / Kad saznate, gdje krivac jeste pravi, / Tek njemu ete raditi o glavi.". 6. prizor: Horacija dolaze posjetiti neki mornari. Nose mu Hamletovo pismo u kojem pie kako su ga zarobili neki gusari, neka da kralju pismo koje mu alje i neka to prije doe k njemu (Hamletu). Kae i kako mu mnogo toga mora ispriati o Rosencrantzu i Guildens ternu koji su na putu u Englesku. Nakon to je proitao pismo, Horacije kae mornarima neka ga odvedu do Hamleta. 7. prizor: Kralj i Laert razgovaraju. Dogovaraju se oko Laertove osvete Hamletu za ubojstvo Polonija. Uto doe glasnik nosei Hamletova pisma: jedno za kralja, jedno za kralji cu. Hamlet kralju u pismu najavljuje svoj sutranji dolazak. Laert jedva eka da Ham let doe da ga moe optuiti i osvetiti se. Kralj kae Laertu da e on smisliti neki podvi g kako bi laert mogao ubiti Hamleta. Laert se slae da on bude orue za tu kaznu. Do govorit e dvoboj izmeu Laerta i Hamleta, maevanje, pri emu e Laertova otrica biti prem azana otrovnom mau. Uto ulazi kraljica viui da se Ofelija utopila. Sumnjaju na samoubojstvo, no ipak e srediti da ima kranski sprovod. PETI IN 1. prizor: Groblje. Dva grobara kopaju grob u koji e biti smjetena Ofelija. Raspravljaju o to me kako je Ofelija poinila samoubojstvo; jedan od njih kae da Ofelija sigurno ne b i imala kranski sprovod da nije bogata. Drugi grobar ode, a naiu Hamlet i Horacije. Kad je prvi grobar iskopao neku lubanju, Hamlet poe filozofirati ugledavi ju. Kae k ako je ta lubanja nekad imala jezik i mogla je pjevati, a grobar ju tako nemarno baca na zemlju. Hamlet pita grobara za koga kopa grob, no on ne eli rei. Grobar p ria kako je postao grobar ba na dan roenja mladog Hamleta i dan kad je pokojni kral j Hamlet pobijedio Fortinbrasa. Usred razgovora na groblje dolaze sveenici nosei Ofelijino tijelo, Laert, kralj i

kraljica i ostali. Hamlet i Horacije se skriju. Sveenik objanjava Laertu da e Ofeli ja imati kranski obred, no ipak joj nee biti pjevan requiem kao to se pjeva onima ko ji su preminuli u miru. Tad Hamlet shvati da je to Ofelijin sprovod. Laert u afe ktu skoi u grob, a tad prilazi Hamlet i isto to ini. Potuku se u grobu, no ubrzo i h razdvoje i izvuku otamo. Hamlet bijesno odlazi, za njim Horacije, a kralj govori Laertu da e ubrzati svoj plan, a kraljici kae neka pripazi na svog sina, te nadodaje: iv spomenik e dobit ova j grob / I onda eka mir nas blagi, lijepi, / A dotle neka strpljivost nas krijepi ..

2. prizor: Hamlet i Horacije razgovaraju u jednoj sobi u dvorcu. Hamlet pria kako je, dok je bio na brodu, naao pismo u kojem je naredba da ga ubiju, no on je promijenio por uku, napisao je da treba pogubiti one koji donesu to pismo. I tako su Guildenste rn i Rosencrantz poginuli. Ulazi i Osric, nosi Hamletu kraljevu poruku o dvoboju i okladi. Kralj se kladi d a e Hamlet pobijediti Laerta i zato eli da se dvoboj to prije odri. Dvoboj e trajati dok jedan od sudionika drugom ne zada dvanaest uspjenih udaraca. Dolazi plemi kojeg je poslao kralj pitati Hamleta je li spreman za dvoboj ili e ga odgoditi. Hamlet kae da e doi sad te plemi odlazi rei to kralju. Horacije smatra da e Hamlet izgubiti okladu, no Hamlet ne misli tako. Neka bude to bude. Dolaze kralj, kraljica, Laert, Osric i ostali s maevima i rukavicama. Donose i bo ce s vinom. Hamlet i Laert bratski si prue ruke. Uzimaju maeve i spremaju se za borbu. Kralj j e jednu au vina namijenio Hamletu, no Hamlet kae da e kasnije popiti. Kralj je otrov ao vino u toj ai, a kraljica, ne znajui to, ispije vino. U aru borbe Laert rani Haml eta, a zatim sluajno zamijene maeve te Hamlet rani Laerta. Uto kraljica padne. Umirui ree da je vino bilo otrovano, te umre. Hamlet vidi da j e izdan. I Laert pada. Vie Hamletu da je i on otrovan, ali maem, i zato Hamlet uzm e otrovani ma te probode kralja Klaudija. Hamlet ga natjera da popije malo onog o trovanog vina, te kral umre. Laert kae: Pravda ga je stigla, / Jer on je sam taj o trov smijeao. - / Oprostimo sad jedan drugome. / Pa niti moja ni mog oca smrt / N ek ne padne na tebe, Hamlete, / Ni tvoja na me!, te umre. Hamlet mu oprosti te go vori Horaciju da i on umire i neka Horacije ispria svima njegovu priu. I Horacije htjede popiti otrov, no Hamlet mu uze au i baci na pod. Zauje se dolazak Fortinbrasove vojske. Osric kae da je Fortinbras pobijedio u Polj skoj. Hamlet kae Horaciju neka ispria sve Fortinbrasu, te nakon tih rijei Hamlet um re. Horacije je tuan: Sad puca dino srce! Laku no, / Moj kraljeviu! Jata anela / Uspa ala te svojim pjesmama.. Fortinbras ulazi, eli vidjeti taj krvavi prizor koji ljudi spominju. Horacije mu kae da e on svijetu ispriati to se ovdje dogodilo. Fortinbras se slae s tim, te nareuj e vojnicima da iznesu tijela. Na kraju se uje topovska paljba. KARAKTERIZACIJA LIKOVA: KLAUDIJE, danski kralj HAMLET, sin pokojnog i sinovac sadanjega kralja GERTRUDA, danska kraljica, Hamletova majka POLONIJE, kraljev komornik i glavni dravni tajnik HORACIJE, Hamletov prijatelj LAERT, Polonijev sin OFELIJA, Polonijeva ki, Hamletova ljubav ROSENCRANTZ i GUILDENSTERN, dvorani, nekadanji Hamletovi kolege na sveuilitu HAMLET: tuguje za ocem i stalno nosi crninu, mrzi svog ouha koji mu je ubio oca Odbaci, dragi Hamlete, tu nonu boju; U kralju nek ti oko gleda prijatelja; I nemoj neprestano oborenih vjea U prahu traiti svog plemenitog oca.

USPOREDBA HAMLETA S LAERTOM: Hamlet: oevo je ubojstvo dogaaj koji ga mijenja, eli istinu i osvetu, tj. smrt Klau diju Laert: oevo je ubojstvo dogaaj koji ga mijenja, eli istinu i osvetu, tj. smrt Hamle tu Hamleta moemo usporediti s Laertom. Obojica se ele osvetiti ubojici svoga oca te d okazati istinu. Zato moemo govoriti o dva subjekta u drami, odnosno o strukturi z rcala. PREDSTAVA KAO ZRCALO SVIJETA: Svijet je koji pokazuje zao, pun zapletenih odnosa, mjesto u kojem se pojedinac teko snalazi. Problemi s kojima se ovjek suoava jesu osveta, ubojstvo, ljuba, prija teljstvo, preljub, brak, vlast, itd. Dakle, Hamlet govori i o nama i naoj stvarnosti.

DON QUIJOTE Cervantesovo karakteriziranje don Quijotea i Sancho Panze: [/b] Don Quijotea Cervantes karakterizira kao: suhoparnom, mrzovoljnom, hirovitom sinu, natrpanom svakakvim mislima, koje nikomu drugom na pamet ne padaju . Cervantes nas ve u proslovu upoznaje sa karakterom svog lika. Djelo se veinom zasniva na sukobu dva svijeta. Tako je don Quijote ista suprotnost od Sancha. Tako je na vitez pedesetih i bio snana rasta, suhonjav, mrav u licu, velik ranoranilac i ljubitelj lova dok je na Sancho imao golemu trbuinu a nizak rast i tanke noge. Iako je Sancho realan ovjek nije osobito inteligentan, bez mnogo soli u glavi, te se dade nagoviriti on strane naeg viteza da poe s njim, obeavi mu pritom namjesnitvo nad kakvim otokom ili kraljevstvo koje bude pridobio. Dok don Quijote na tim putovanjima bude ivio u svojim fantazijama, Sancho e naprotiv misliti najprije na sebe, svoj trbuh i svoj dep, Cijele te noi nije don Quijote spavao, nego je premiljao o svojoj vladarici Dulcineji, da udesi po onomu to je itao u svojim knjigama, kako su vitezovi bez sna provodili mnoge noi po umama i pustinjama zabavljeni mislima na odabranice svoga srca. Ali nije tako proveo no Sancho Panza, jer on je ljudski napunio eludac, no nije ga napunio vodom od cikorije, pa je cijelu no prespavao. [b]Dijalog izmeu don Quijotea i Sancha Panze: [/b] Djelo

se zasniva na sukobu dva svjeta, a to se vidi u dijalozima izmeu don Quijotea i Sancho Panze. Na bistri vitez zamilja pustolovine na svakom koraku, te glavom bez obzira srlja u njih ne marei na Sanchova upozorenja (ne marei to mu Sancho Panza dovikuje i kazuje da su ono na to on navaljuje uistinu vjetrenjae a nisu gorostasi). Dok Don Quijote poduava Sancha vitekom kodeksu, Snacho upozorava da e se on toga pridravati sve dok se sam ne nae u opasnosti, ako uzmoram braniti sebe, neu ja mnogo pazti na te zakone, u tim rijeima vidimo da Sancho prestavlja tipinog renesansnog ovjeka koji nee pustiti da ga netko premlati zbog vitekih zakona. Taj nain gledanja na svijet Cervantes sukobljava sa fiktivnim pogledom na svijet od strane don Quijotea. Taj sukob svijetova Cervantes majstorski prikazuje kroz razliite dogodovtine iji su sudionici don Quijote i Sancho Panza. Don Quijote poraen ili pobijeen? Pitanje u naslovu postavljaju si svi itatelji ovog romana. Don Quijote na kraju svake svoje pustolovine biva poraen, pretuen i ponien. Ali on upornu nastavlja dalje da osveuje krivice, da priskakuje udovicama u pomo, da zakriljuje djevice. On u svojoj ludosti ide protiv onog to su postali ideali renesansnog ovjeka. U stvari don Quijote donosi ono malo mate to nedostaje svjetu koji pomalo opada zarobljen u svojoj realnosti. Time don Quijote zadobija simpatije ljudi koje sree na svojim putovanjima i koji mu pomau u njegovim svetim ciljevima da bi se malo zabavili. Don Quijote je dodue pobijeen od tue ruke, ali je pobjednik nad samim sobom, a to je, kako mi je on govorio, najvea pobijeda to se moe poeljeti. [b]Donkihotizam: [/b] U estoj je porabi pojam donkihotizam (donkihotstvo, donkihoterija) koji potjee, gledaj uda, od imena don Quijotea, glavnog lika Cervantesovog romana. Znai smijean, nesuvremen, besmislen pohvat. [b]Zakljuak - to je lijepo u njemu? [/b] Don Quijote prestavlja dio svakog od nas, i to onaj dio koji vjeruje u njegove prie, ideale i matanja. Kad on nestane nestae dio svih nas. Kad ne bi bio grijeh protiv ljubavi prema blinjem, poelio bih da nikada i ne ozdravi don Quijote, jer ako on ozdravi, nestade nam njegovih dosjetaka, pa i dosjetaka perjanika njegova Sancha Panze, a svaka od tih dosjetaka da prevrati i samu melankoniju u radost. Vrsta djela: Satiriki viteki roman Mjesto radnje: panjolska Vrijeme radnje: 16. stoljee

Tema: Tema ovog djela su lutanja plemia don Quijota i njegova vjernog titonoe Sancha Panz e, te njihove velike bitke gdje su se borili sa velikim arobnjacima, vitezovima i g orostasima, koji to nisu bili. Motivi: Vitetvo, ivoti vitezova srednjeg vijeka, njihove osobine i karakter, te ope drutveno stanje toga doba. Problematika koja se obrauje u djelu: Fiktivni svijet vitetva u kojem Don Quijote vjeruje da ivi, te posljedice njegovog djelovanja pod tom zabludom. Kompozicija djela: Ovo djelo napisano je kao roman. Podijeljeno je na knjige koje se dijele na glav e. Kompozicija je kronoloka tj. tee svojim tijekom. U ovom odlomku pisac nas uvodi u radnju, tj. pie in medias res tehnikom pisanja.

KRATAK SADRAJ: U malom selu u pokrajini Mancha ivio je pedesetogodinji plemi Alonso Quijano. Dosad an i jednolian seoski ivot naveo ga je da zabavu i uzbuenje trai u itanju vitekih knji ga. Uronivi u taj fantastini svijet, osui mu se mozak i pamet mu se pomuti te odlui ob noviti drevno vitetvo. Nastojei to vie sliiti junacima iz svojih knjiga, naini nezgrapnu bojnu opremu, staro kljuse nazva Rocinante, a sebe Don Quijote od Manche. Kako su svi vitezovi-luta lice bili zaljubljeni, on za vladaricu svog srca izabra seljanku iz oblinjeg sela , obdarivi ju svim vrlinama i ljepotama koje krase plemenite dame. Nakon obavljen ih priprema, Don Quijote jednoga dana kradom napusti svoj dom. Nakon cjelodnevno g jahanja stigne do male gostionice, koja mu se uini dvorcem. Gostioniara, za koga je mislio da je vitez, zatrai da ga po propisanom ceremonijalu ovitei, to gostionia r, veliki aljivac, prihvati. Tako Don Quijote postane pravi vitez. Tada se uputi u potragu za pustolovinama k oje nije morao dugo traiti. Ubrzo naie na seljaka koji djeaka, pastira u njegovoj s lubi, kanjava udarcima remena zbog nemara. Don Quijote, naravno, stane na djeakovu stranu i povjerujui seljakovu obeanju, krene dalje, ne znajui da je djeak nakon njeg ova odlaska jo jae kanjen. Zatim se susree sa grupom mazgara koji nisu htjeli iskaza ti ast Dulcinei od Tobosa, njegovoj izabranici. Videi pred sobom mahnita starca, m azgari su ga propisno istukli. Tako ispremlaenog nae ga seljak iz njegova mjesta i povede kui. Vidjevi ga takvoga, gazdarica i sinovica pozovu upnika i brijaa ne bi l i ga oni priveli pameti. Oni spalie knjige i zazidaju prostoriju u kojoj su one b ile, a kada se Don Quijote oporavio, uvjerili su ga da je zli arobnjak uinio da so ba nestane. inilo se da je Don Quijote doao pameti, no potajice on nagovori siroman og seljaka Sancha Panzu da bude njegov konjuar i s njime krene na put. Uto ugledaju u polju tridesetak vjetrenjaa, a Don Quijoteu se uine divovima te una to Sanchovim upozorenjima kree u boj. Nedugo zatim susreu dva fratra, koji preplaeni pobjegnu, i koiju sa pratnjom. Na Do n Quijotea se razljuti Viskajski konjuar iz pratnje te se njih dvojica sukobe. Ia ko iz dvoboja izlazi kao pobjednik, Don Quijote ostaje bez pola uha. Nedugo zati m sukobe se s nekim konjuarima te se ponovno isprebijani dovuku do krme gdje se o njima brine krmarica, njezina ki i slukinja. Tu se s njima naao i mazgar s kojim je nou u mraku zabunom dolo do tue zbog sluavke. Kada Don Quijote ode ne plativi raun, sm

atrajui da mu to ne doputa viteki red, krmar se obrati Sanchu. Budui da ni on nije ht io platiti, pameti su ga odluili privesti probisvijeti koji su se tamo nali. Nakon toga Don Quijote doivljava nevjerojatne pustolovine u kojima redovito izvlai deblji kraj. Napada stada ovaca, grupu ljudi koji nose mrtvaca, te oslobaa zarob ljenike koji su se uputili na galiju, nakon ega se sa Sanchom skriva u planinama da ih kraljevi uvari ne uhvate. Don Quijote alje Sancha sa pismom Dulcinei, a on z a to vrijeme eka u gori. Prijatelji i obitelj su se u meuvremenu zabrinuli za njeg ovo zdravlje te seoski upnik i brija krenu u potragu za njime. Kada su ga konano nal i, uspjeli su ga strpati u kavez i volovskim ga kolima vratili kui. Don Quijote, koji je u meuvremenu prizdravio, ali ne i doao pameti, praen vjernim p erjanikom, trei put kree u nova uzbudljiva putovanja. Put ih vodi u Toboso, gdje D on Quijote eli posjetiti Dulcineu. Sancho, koji je trebao ugovoriti susret, odlui se posluiti lukavstvom pa mu za prvu seljanku koju sretnu kae da je Dulcinea. Don Quijote odgovara da ta djevojura ne moe biti ona, ve su je sigurno zli arobnjaci pre tvorili u tako gadnu spodobu. Muen tim mislima, Don Quijote susree Viteza od Oleda la i s njime se zavadi kada ovaj spomene da je u jednom od brojnih sukoba u koji ma je sudjelovao pobjedio Don Quijotea. Don Quijote izlazi iz bitke kao pobjedni k i tada se ustanovi da je vitez Sanson Carrasco, Don Quijoteov znanac. On je u dogovoru sa upnikom i brijaem odluio odvratiti Don Quijotea od njegovih ludorija ta ko da ga pobijedi u dvoboju i kao pobjednik postavi mu uvjet da se vrati kui. Nakon boja on je, po Don Quijoteovoj naredbi, morao nastaviti ivjeti skitnikim ivot om. Don Quijote nastavlja svoj put koji ga vodi u kuu ljubaznog seljaka ijem sinu Don Quijote daje savjete o pjesnikom ivotu. Nakon toga odlaze na vjenanje djevojke Kiterije i bogataa po imenu Kamacho. Usred vjenanja mladi Basilio, koji je zaljublj en u Kiteriju, odglumi smrt zabadanjem maa u vlastito tijelo, a nakon toga se die na ope uenje svih prisutnih. Time on ostvaruje svoj cilj jer je za vrijeme svoje lan e samrti izmolio sveenika da ga pred smrt oeni sa Kiterijom. Don Quijote staje na stranu Basilia nakon to ga ljudi koji su shvatili njegov trik napadnu. Nedugo nak on vjenanja Don Quijote i njegov vjerni perjanik nastavljaju svoj put na kojemu d oivljavaju razne zgode i nezgode, a meu najzanimljivijima je ona u kojoj se Don Qu ijote bori sa kazalinim lutkama. Zatim ih put vodi na posjed vojvode i vojvotkinje koji su bili dobro upoznati sa njegovim avanturama te su se odluili naaliti na njegov raun. Njihov plan bio je je dnostavan: podanicima su naredili da se ponaaju u skladu sa priama o vitezovima. D on Quijoteu ukazuju velike poasti, dvorjanke se zaljubljuju u njega, a vrhunac je pojava zaarane Dulcineje koja e biti osloboena ako si Sancho sam zada 3300 udaraca biem. Vojvoda postavlja Sancha za upravitelja otoka Barataria koji posao obavlja m udro na sveope iznenaenje. Ali nakon svega desetak dana naputa svoj poloaj i vraa se Don Quijoteu. Jo jednom susreu Sansona Carrasca koji se taj put predstavlja kao vitez od Bijelog Mjeseca i pobjeuje Don Quijotea. Tada se Don Quijote odrie ivota skitnika viteza n a godinu dana po Sansonovoj naredbi. Na povratku u selo, Don Quijote odlui tu god inu dana provesti kao pastir, po uzoru na pastire koje je u meuvremenu susreo, no vrativi se kui, oboli. Iznenaujue, on se odrie svojih vitekih lutanja kao ludosti te, primivi posljednju pomast, umire kao Alonso Quijano

JUDITA Ep "Judita" nije samo izraz osjeaja za pravdu i opeg suprotstavljanja jednog humanista i moralizatora nasilju nego je to i poetski dokaz pjesnikove obuzetosti stvarnim narodnim nevoljama, potrebama i nadama.Juditu je Maruli dovrio 1501.,a prvi puta je tampao (ako je to zaista bilo prvi put) 1521. u Veneciji nastojanjem Petra Sriia Splianina. Judita je najcjelovitije i poetski najzatvorenije Marulievo djelo, u njoj najjae dolazi do izraaja Marul kakvoga danas znamo i zamiljamo. Njegov pogled na svijet, njegovu svijest - to naroito dolazi do izraaja u Juditi - oblikuju osim spomenutoga kransko - moralistikoga odgoja i realnost venecijanskih galija i turskih predstraa pod bedemima Splita, ali i odjek novoga graanskog zapravo pukog doivljavanja ivota. Judita se otkriva i u naem vremenu kao izuzetno vrijedno knjievno djelo u kojemu je fragmentarno dostignut visoki umjetniki dojam. Nju karakterizira izrazita marulievska slikovitost i realizam u opisima i slikama iz ivota, zgusnutost pjesnikih poredaba i metafora, glazbenost stihova i posebna dinaminost masovnih scena i pokreta vojski i bitaka kao i neposredna lirska naivnost koja je poetski ostvarena. Najbolji Marulievi stihovi i danas zvue jednako autentino, svjee i uvjerljivo kao i u vrijeme kada su nastali, a stoljea im samo pridodaju novu dra starine i patinost dozrelosti. Pa ako je knjievna vrijednost Marulieva i manje od njegova kulturno-povijesnog znaenja, ipak e njegova slava kao i najbolji stihovi ivjeti, kako to sam ree "dokla zemlja ova bude na karte folj slovinjska tit slova". Alegorijsko shvaanje Judite: Drei se bibljske prie Maruli svoju zamisao ostvaruje kroz legendu o hrabroj udovici koja je spasila svoj grad od osvajake Nabukodonosorove vojske, hrabrei tako narod i podgrijavajui mu nadu u spas u gotovo beznadnoj situaciji kada su Turci ve harailipo splitskom polju i, kako reenadbiskup Zane, unitavajui sve ognjem i maem odvodili u tuno ropstvo ne samo mukarce nego i ene. Opisujui asirski tabor Maruli zaista ima pred sobom Turke pa se u spjevu pojavljuju sultani i veziri, subae i njihove bedevije, i talambasi i svioni skenderi, a Oloferne nalikuje kakvom ondanjem pai ili veziru i sve je podreeno osnovnoj ideji o spasavanju grada. Kako je Maruli starozavjetnu priu sadrajno i stilski uklopio u svoje vrijeme, i renesansno u Marulievom djelu: Ispunjujui Juditu vlastitim i domaim iskustvom i reminiscencijama, autor se znatno udaljio od tona srednjovjekovnih moralistikih pria i legendi. Umjesto neprestanog isticanja kranskih tendencija u Juditi imamo itav niz jasno vienih slika, a sve iz iskustva o ljudskim postupcima i stvarnim situacijama. Izraziti srednjovjekovni ovjek i kranin, Marko Maruli u isto je vrijeme i ueni humanist i pripadnik novih vremena, renesanse. Svoje djelo napisao je potaknut klasinom lektirom, ispunio ga klasinim reminiscencijama, vrlinama i strastima. Na taj nain u jednu tipinu srednjovjekovnu komunu knjievno djelo unijelo je slutnju novih vremena,

upozoravajui na stvarne impulse koji odreuju i vrednuju ovjekovo djelovanje. Takvim postupkom Maruli je svom djelu osigurao znaajnu dimenziju osebujnosti i originalnosti. Biblija i klasika, stari poete i novi, Talijani i domai, glagoljai i pjesnici duhovnih legenda, leutai i gradski zainjavci, narodni pjesnici i poboni prosvjetitelji puka - svi su oni utkani u Maruloj spjev koji uza sve to ipak znai granicu i poetak novoga rasta. Kratki sadraj po librima: PARVO LIBRO Nabubodonosor bobivi Arfaksata, posla Oloferna s vojskom primat drave, hotei da gospoduje svim svitom. DRUGO LIBRO Kuda Olofernes proe s vojskom; kih poda se dobi; pride u Gabu; bi strah u Jerosel im; pozlobie Akiora veziri, jer istinu govori od naroda jerosolimskog. TRETO LIBRO Olofernes Akiora vezana zagna u Betuliju, hotei ga zajedno s grajani pogubit kad jih prizme. Ozija zva Akiora i popove na veeru. Olofernes podsede Betuliju; bi u grad aja, do pet dan se hotitu predati. Judita jih kara. ETVARTO LIBRO Judita a Abrom pojde van grada; Bog joj prida lipost, budi da vele lipa bie; Olofernes, vidiv ju, za njom se zamami. PETO LIBRO Olofernes dvor svoj i Juditu zva na veeru; pijan zaspa. Koliko to zlo artje i opitje. Judita Olofernu otkla glavu i na grad postavi. Akior se obrati na viru i prebiva u Betuliju. ESTO LIBRO Betulijani izioe s oruijem. Vojske, vidiv Oloferna ubijena, jae biati; oni jih tirae, i s dobitjem se varnue. Eliakim, pop veli, s popi pride vidit Juditu; ona svojimi pojde u Jerosolim; u tempal se poklonivi, s veseljem se varnu. ivi lit sto i pet; puk ju sedam dana plaka; dan dobitja tovae. Amen. Vrsta djela: Vergilijanski, junako-religiozni, alegorijski ep. Tema: U uvodnom naglaavanju kako Judita "oslobodi svu zemlju izraelsku jur od nadvele pogibili" istaknuta je i prvotna motivacija djela, temeljni poticaj koji je inspiraciju pjesnika zaustavio upravo na ovoj prii. NAJAVLJUJE TEMU I TRAI POMO OD BOGA: Dike ter hvaljena presvetoj Juditi Smina nje stvorenja hou govoriti Zato u moliti, Boe, tvoju svitlost Ne htij mi kratiti u tom punu milost. Stil: Dananje nae itanje i analiziranje Judite oteava injenica to je djelo pisano starim hrvatskim akavskim jezikom s obiljem oblika i rijei koji se

danas ne upotrebljavaju. Ipak pri paljivijem itanju i uz potrebno objanjenje Marulievi dvanaesterci brzo nam postaju bliski i razumljivi, oituju nam posebnost poetskog svijeta i doivljaja jednog pjesnika, a ujedno nam, krepki, jasni i teki, doaravaju teku situaciju koju opisuju i iz koje su ponikli. Monotonija dvostruke rime, u sredini i na kraju distiha, kao da nam na neki nain oznaavaju dugo i jednolino trajanje nevolje. ivot je sporo tekao, jadi su se ponavljali, nade kao da su se gubile. Polagano, teko jednolino nizanje dvanaesteraca govori o teku ivotu, koji se produuje zahvaljujui jedino golemoj snazi naroda i uroenoj ovjekovoj elji da se u borbi za opstanak odri. Marulievi stihovi nisu bez snage. Ona je u skladu s onom prvobitnom, iskonskom i naivnom snagom srednjovjekovnog ovjeka koji zastaje pred veliinama, koji pobono i sa strahopotovanjem promatra sve to nadilazi njegove snage. Pojave oko sebe pjesnik doivljava u svoj punini, u itavoj goloj i sveanoj moi. DVOSTRUKO RIMOVANI DVANAESTERAC: Stih od dvanaest slogova s izrazitom cenzurom nakon estog sloga i parnim rimama prvih dijelova stiha i krajeva stihova, koje se osim toga mogu nastavljati i na kraju prvih lanaka idueg dvostiha, vladajui je stih hrvatske pisane knjievnosti. Vojska: Prije Olofernove smrti: Poslije Olofernove smrti: Suknje bihu svrgli, upe pripasali; Rukavce uzvrgli, bive potpasali; Bre t bi ticali skaui dubravom Ner kad bi bigali jelini prid lavom Da tko spovidati sva more udesa? Od konjske bahati zemlja se potresa, Nitar ne poresa, ni trava ni ito, Kuda vojska plesa, po sve ono lito. Mrmor je svuda vril, smete se vas okol Strknja usta od sliv, svak je biat obol, Kako kada sokol u nebo se vija, Jeto se ptic odozdol iroko razvija, a pri more svija, naprid se pojima, Jer ga strah zabija, due ne pojima: Tako tada njima bojazan micae, Simo tamo svima po polju strkae. OVDJE MARULI VOJSKU OPISUJE KAO NAJJAU NA SVIJETU, TO JE ONA ZAPRAVO I BILA, BILO D A SE RADI O NABUKODONOSOROVOJ VOJSCI, ILI TURSKOJ O KOJOJ MARULI ZAPRAVO PJEVA, J ER ZAPRAVO TIM VOJSKAMA NIJE SE U NJIHOVO VRIJEME MOGAO NITKO SUPROTSTAVITI. NAKON SMRTI OLOFERNOVE, VOJSKA JE U RASULU I MARULI NAM TU PRIKAZUJE KAKO JE I NA JJAA VOJSKA SAMO VELIKA SKUPINA KUKAVICA KADA NEMA SNANOG VOU. POKAZUJE I DA SE I N AJVEA VOJSKA MOE POBIJEDITI PA AK I OD MALOG NARODA.

KRATAK SADRAJ: Libro prvo: Maruli smatra Juditu presvetom, Bog daje snagu njezinim djelima. Slavohlepni medijski kralj Arfaksad sazida grad Ekbatan. Mislio je da mu nema ra vnoga po moi, no porazio ga je Nabukodonozor kod Eufrata. Nabukodonozor je darovao sve koji su se hrabro borili, svjestan da je uz njihovu pomo postao nepobjediv. alje glasnike u okolne zemlje da mu se podloe, no oni su t

o odbili, zbog ega se on zakleo prijestoljem da e ih ubrzo pokoriti. On je gladan osvajanja, hoe da mu sva mjesta na svijetu budu pokorena, ali prvo eli osvojiti on e koji su ismijali njegove poklisare (poslanike). Zove Holoferna. Hvali ga i zap ovijeda mu da ode na zapad i osvoji sve gradove i krajeve. Holoferno je iao na zaelju vojske (crveno-bijela zastava). Libro drugo: Holoferno je preao Asiriju, zarobljava i pljaka, ubije one koji mu se opiru. Narod mu od straha sve predaje, mole ga da ih primi u miru, i on ih uzima bez nasilja . Sveenik Eliakim pie pisma narodima da se bore, da uvaju jeruzalemski zid, govori da je spas u molitvi. Holoferno se razbjesni kada uje da su idovi spremni na boj. Vojnik Akior mu objanja va da oni vjeruju u jednog Boga koji ih je izveo iz egipatskog ropstva i da je O n uvijek uz njih, a moe ih se pobijediti samo ako vie nisu u Bojoj milosti. Svi se ljute na Akiora zbog tih rijei. Libro treto: Svezali su Akiora za drvo ispred Betulije kako bi ga Betuljani ubili, no poglava ri Karme i Ozija spaavaju Akiora jer on vjeruje u Boga. Prirede mu gozbu, paze da se ne ozlovolji. Kada je vojska dola pod grad, gaali su ju kamenjem. Nakon 20 dana Holoferno je zaustavio vodu koja je tekla u grad i postavio strau k od zdenca. U gradu je zavladala sua i e. Narod moli Oziju da pregovara s Holofernom , da se preda. To ga rastui i nagovara narod da priekaju jo 5 dana da im Bog poalje pomo. Judita je sve nadmaila ljepotom. ivi preisto otkad je udovica. Samo je eljela sluiti Bogu, molila se u sobi pod krovom, zatvorena sa slukinjom Abrom. Postei je uspreza la spolni nagon, nosila vreita od struna ispletena, davala je milostinju jer joj j e Bog ostavio mnogo blaga. Ona je ki Meranija, iz roda Simeona. Mu joj se zvao Man ae, ubilo ga je sunce prije 3 godine i 6 mjeseci. Judita se rasrdila jer su se odluili predati za 5 dana ako im Bog ne poalje pomo. O na spominje Abrahama, Izaka, Jakova, Mojsija, koji nisu iskuavali Boga, a bili su spaeni. Ona vrsto vjeruje u Boju pomo. Kae im da e noas izii sa svojom slukinjom i se svi mole dok se one ne vrate. Libro etvrto: Kada oni odu, Judita ue u sobu, pospe pepeo po glavi i obue vreu, te se pomoli Bogu da joj pomogne te da omami Holoferna kako bi mogla izvriti in. Poslije molitve se okupa, namirie i lijepo obue s namjerom da zavede Holoferna. Njeno ukraavanje ne b ijae bludno, ve proeto svetom ljubavlju. Bog joj je dao ar kojoj nitko nije mogao od oljeti. Prije nego je pola Holofernu, spremila si je jelo: kruh, sir, vino, ulje, prgu. M aruli ju usporeuje s raznim ljepoticama i heroinama. Kada je odlazila, svi su se molili da uspije. Holofernovim vojnicima se predstav ila kao Judita koja bjei iz Betulije, hoe do Holoferna da ga razveseli - rei e mu ka ko da bez rtava osvoji grad. Kada doe do njega, slavi ga i govori mu lai o Jeruzalemu. Holoferno priznaje da mu je Judita razumom i ljepotom osvojila srce. Libro peto: Judita ne eli jesti njihovu hranu, nego ono to si je sama spremila. Molila je Holo ferna slobodu kretanja po logoru na 3 dana. etvrti dan Holoferno napravi gozbu i poalje Juditi slugu Bagou da joj kae neka se useli k njemu, no ona to odbija (pore dba ribara koji spusti udicu i zakvai ribu). Ureena odlazi njemu na veeru. Nutka ga da to vie pije pa da zaspi (Maruli nabraja povijesne pijance). Holoferno je pijan (popio i pojeo za dvojicu). Abra i Judita same su ostale s Ho lofernom u njegovu atoru, svi ostali su se ponapijali i otili spavati. Judita se p riblii postelji na kojoj je spavao Holoferno, ruke digne do nebesa, klekne i pomo li se Bogu da joj da milost da izvri Njegovu volju, zaziva Ga da sada doe i spasi

Jeruzalem. Tiho skine no koji je visio na stupu te ga zakolje. Abra mu stavi glav u u bisage i one odlaze kui. Graani slave Juditu i Boga. Libro esto: Judita govori ljudima da ujutro s orujem odu na zidove, ali da ne poteu sve dok vo jnici ne vide da je Holoferno mrtav i njegovu glavu na zidinama. Vojnici se uplaie i pobjegoe. Judita postane slavna. Umrla je sa 105 godina.

RIBANJE I RIBARSKO PRIGOVARANJE KRATAK SADRAJ: PRVI DAN Hektorovi pie prijatelju Brtueviu da je odluio provesti tri dana na moru radi odmora. Krenuo je sa dva ribara, Paskom i Nikolom, a sa sobom su uzeli i sav ribarski p ribor. Na poetku nisu puno lovili, a pred kraj su ulovili mnogo riba i jednog velikog zu baca. Tada su se uputili prema obali da bi skuhali ruak. Poto im je u lea puhao vje tar, nisu morali veslati te su na putu priali narodne pitalice. Na obali su skuhali ruak te pogostili i druge kmetove. Dva su ribara ispjevala He ktoroviu jednu narodnu poasnicu. Na kraju su kmetovi upitali Hektorovia kako nastaj u rijeke pa im je on to objasnio. DRUGI DAN Dok su drugo jutro brodarili, Pasko je zapjevao narodnu pjesmu Kraljevi Marko i brat mu Andrija , a za njim Nikola pjesmu Kada mi se Radoslave... , koje je H ektorovi zapisao. Nakon daljnjeg ribarenja i veslanja te nakon ruka, kmetovi su u dva glasa zapjeva li pjesmu I klie divojka . Predveer su otili do Neujma gdje je neko vrijeme ivio Maruli. Hektorovi je hvalio star og pjesnika i grad Split. Naveer su se jo zabavljali narodnim pitalicama.

TREI DAN Poslije etnje su Neujmom i spominjanjem slavnih ljudi, nastavili ribolov. Hektorovi je spomenuo mnogo vrsta riba. Na moru su susreli nekog Hektorovievog zna nca s drutvom. U razgovoru su spomenuli Hektorovievu kulu Tvrdalj. Nakon to su se rastali, ribari natsave veslati te priaju stare prie koje Hektorovi z apisuje. Predveer su uli u jednu uvalu u kojoj su, nakon veere, nastavili pjevati i priati prie. Hektorovi je, sjedei uz obalu, razmiljao kako postoji mnogo siromanih ljudi, ali koj i u sebi imaju veliko bogatstvo uma. Nakon toga zahvali kmetovima te krene kui i zaeli da doivi jo takvih dana. 3. TEZA : ANALIZA DJELA Ribanje i ribarsko prigovaranje je najpoznatije djelo Petra Hektorovia, tiskano j e prvi put u Veneciji 1568 godine. Ribanje i ribarsko prigovaranje je epski spjev kojeg je Petar Hektorovi posvetio svom prijatelju, hrvatskom vlastelinu J. Brtueviu . Ovo djelo spada u putopis tj. to je trodnevni izlet morem. Put je vrlo vjerno prikazan realistikim postupkom. . . . Koga istezae, zubaca veloga. Nikad jih brojae: drugi, treti, peti, . . . Pjesnik nalazi odmor u dodiru s prirodom te u epu iskazuje doivljaj ljepote. U dj elu je prisutna humanistika nota tj. odnos pjesnika patricija i ribara (pjesnik ne pravi razliku u staleima ve ui od ribara, te se divi njihovom znanju). Razgovor meu njima je iskren, te cijeni potenje i bistrou ribara (naziva ih braom). U djelu su zapisane i dvije bugaice: 1. O kraljeviu Marku i bratu mu Andrijau to je ujedno i prva zapisana narodna pjesma. Dva mi sta siromaha dugo vrime drugovala, Lipo ti sta drugovala i lipo se dragovala, Lipo plinke dilila i lipo se razdilila, I razdiliv se opet se sazivala. Ve mi nigda zarobie tri junake dobre konje dva siromaha, Tere sta dva konjica mnogo lipo razdilila. . . .

O DJELU: Ribanje i ribarsko prigovaranje je najpoznatije djelo Petra Hektorovia, a prv i je put tiskano u Veneciji 1568. godine. To je epski spjev kojeg je Hektorovi posvetio svom prijatelju, hrvatskom vlasteli nu J. Brtueviu. Ovo djelo pripada putopisu jer u njemu Hektorovi opisuje svoj trodnevni put od Hv ara do Braa i olte. Ovo je prvo stihovano djelo u hrvatskoj knjievnosti u kojemu ni je opisano neko alegorino putovanje, ve stvarno, realno putovanje, a opisano je zb og ljepote prirode i zaviaja. Ovo je djelo takoer i spoj umjetnike i folklorne knjivnosti. Ribanje i ribarsko prigovaranje je prvo svjetovno, realistino putopisno djelo hrvatske knjievnosti. O kraljeviu Marku i bratu mu Andrijau: Dva mi sta siromaha dugo vrime drugovala, Lipo li sta drugovala i lipo se dragovala, Lipo plinke dilila i lipo se razdilila, I razdiliv se opet se sazivala. Ve mi nigda zarobie tri junake dobre konje dva siromaha, Tere sta dva konjica mnogo lipo razdilila... O Radoslavu Siverincu: Kada mi se Radoslave vojevoda odiljae,

NOVELA OD STANCA Biljeke o djelu (verzija 2): Novela od Stanca u prijevodu znai ala koja je uinjenja Stancu. To je farsa (kratka komedija, dramska igra) prvi put prikazana 1550 godine, na svadbi Martolice Zama njia. U svojoj je saetosti vjerojatno stilski najistije i najsavrenije djelo Marina Dria. Ona vjerno reproducira slike gradskog ivota u kasnim nonim satima. Nije na oso bit nain izraen aplet i sva se radnja deava u jednom inu, no takva joj kratkoa i odgo vara. Dri se u Noveli od Stanca koristi opkoraenjem (prenoenje iz jednog stiha u dru gi), kako bi grubi jezik smjestio u dvostruko rimovani dvanaesterac: Vlaho: "A ti gdje s dosle bio? Kako li s od oca iz kue izit smio? Miho: Bogme smjena oca imam!" Novela od Stanca zapoinje na tadanje dubrovakom govoru, kojim govore Vlaho, Miho i Divo, dok dolaskom Stanca poinju govoriti tokavskim govorom. Dri prikazuje suprotnost izmeu starosti i mladosti. Iako on tu farsu pie u 42. godini, stavlja se na stran u mladia. Koristi se vulgarnim humorom, no mladii se ele samo naaliti, poto su bile p

Od svojega grada divnoga Siverina. esto mi se Radoslav na Siverin obzirae Tere to mi ovako belu gradu besijae: Ovo mi te ostavljam beli grade Siverine, moj divni grade...

oklade. Drieva komika: Svojim je dramama umio dati potpuno domai izgled, uvodei lica sa znaajnim dubrovakim govorom ili s razliitim narjejima okolice, i unosei u sve situacije mnogo lokalne b oje. Njegova je komika esto vulgarna, ali je uvijek duhovita i vesela. U njegovoj komediji nema moralne obaveznosti; glavna joj je svrha nasmijati publiku. (Mihovil Kombol, Povijest hrvatske knjievnosti do narodnog preporoda, Zagreb, 194 5.) Komino u djelu: U ovom djelu pronala sam nekoliko kominih prizora kao to je razgovor izmeu Vlaha i M iha tj. kada je Miho govorio kako izlazi iz kue dok njegovi roditelji misle da on spava. Citat Miho: (str. 24.) "Bogme imam smjena oca! Kuu mi zatvori, ma ja, kad veeram, fengam poi lei gori; a ja ti omjeram kako u se kalat niz njeku funjestru i, kad pou svi spat, obuen se u pjastru; elatu na glavu, brokjer na bedru uas stavim, a ravu ovu minu na pas, pak se niz konopac na ulicu kalam, a mudri moj otac u odru mni da sam." Jo je jedan prizor koji mi se svia a to je prizor kada Divo govori Stancu kako je i on jednom doao u grad i kako je bio star a vile su ga pomladile. U tom se prizor u vidi lakovjernost ljudi. Citat Divo: (str. 30-31.) "Jednjojzi Perlica, drugojzi Kitica, tretjojzi Pavica, a Propumanica etvrtoj bijee ime; ma bijee Pavica batesa nad svime, koja penga lica. S sobom me na dvore te vile vodie i mene do zore slastima pojie. Svukoh se otada iz jak zmija, otpade mi brada, idoe dlake tja; a mlada koica lati se na meni kakono plitica na kojoj pisma ni. Ja ostah mlad! to, mlad? Domaa mene ve ne poznavae tad ni kt jae sa mnome le; veljae: "Neu te! ti nijesi ki si bio!" Ali oj kosti ute!" Analiza glavnog lika: Stanac Stari seljak iz istone Hercegovine, koji je stigao u Dubrovnik s namjerom da prod a jedno jare i neto sira. No kad je stigao u grad niko mu nije htio dati prenoite. Poto je on bio star, a kod kue imao mladu enu, povjerovao je u ivovu priu kako se pom ladio. Vjerovao je da e se i on pomladiti.

Analiza likova: Stanac Stanac je stari seljak koji dolazi u Dubrovnik iz istone Hercegovine da bi prodao kozle, sir i grudicu te da neto zaradi. On je bio jako naivan i vjerovao je da s e Sedmi mu (Divo) pomladio, pa je pomislio da se to moe dogoditi i njemu. Vlaho, Miho i Divo Peica Mladi Dubrovani koji se ele u karnevalskoj noi zabaviti. Divo, najdomiljatiji meu njim a, preobuen u seljaku nonju predstavlja se Stancu kao Sedmi mu, trgovac iz Gacka. On je opisao Stancu kako je i on bio star kad je doao u Dubrovnik i na svu sreu nije ga nitko primio u svoju kuu, te su ga vile pomladile. Dojam o djelu: Novela od Stanca je vrlo kratka komedija, to joj i pae. osadnih dijaloga koji se esto nalaze u zapletu komedija. tadanji istinski ivot i bit same komedije, sukob mladog me komedije je brz, pa se i sama komedija morala odvijati

Nema suvinog opisivanja i d Napisano je ono glavno, i starog svijeta. Ritam sa u jednom inu.

Zakljuak: Drievo djelo nas ui kako ne smijemo vjerovati sve ta nam netko kae, pogotovo strana o soba, bez obzira na to koliko nam to pogodovalo. Naa naivnost nam na kraju moe kodi ti i dovesti nas u neprilike Kratki sadraj (verzija 2): Uvod Razgovor izmeu Vlahe i Mihe. Vlaho i Miho na ulici u kasnim satima noi razgovaraju kako im je dosadno i o tome kako su uspjeli pobjei iz kua dok roditelji misle da oni spavaju. Miho: "Bogme imam smjena oca! Kuu mi zatvori, ma ja, kad veeram, fengam poi lei gori; a ja ti omjeram kako u se kalat niz njeku funjestru i, kad pou svi spat, obuen se u pjastru; elatu na glavu, brokjer na bedru uas stavim, a ravu ovu minu na pas, pak se niz konopac na ulicu kalam, a mudri moj otac u odru mni da sam." Zaplet Divov dolazak. Dolazi Divo i govori Mihi i Vlahu, da se spreme vlahu (Stancu) alu n apravit. Divo: "Nu hod mo tja; vlahu u njekomu novelu uinit." Vrhunac Divo uvjerava Stanca da se pomladio. Divo odlazi Stancu koji mu ispria kako je doao u grad da proda jare i sira, ali ga nitko nije htio primiti da prespava. Divo mu je govorio kako ga shvaa jer je i on nekad bio stari seljak, te se pomladio. Uvjerio ga je da se i on moe pomladiti, te ispriao kako se to njemu desilo. Bilo je to na Ivandan, kad su mu se pokazale etiri vile te plesale sa njim i na kraju ga pomladile. Stanac se siln o elio pomladiti, poto ima mladu enu. Rasplet Maskare. Mladii susreu maskare seljaki obuene, koje su se spremale na svatove, te ih

zamolie da odglume vile. Oni pristanu i odlaze k Stancu. Vile su se poele poigrav ati sa Stancem prijetei da e ga pretvoriti u pticu, buhu ili stranog stvora. Vila: Po mo ga junaka u pticu stvoriti. Stanac: Neu mo bisaka letei nositi. Nemojte, molju vas!" Kraj Stanac ostaje nasamaren. Dok se maskari ale sa Stancem, Divo, Vlaho i Miho preobuen i u makare zaveu ga, obriju mu bradu, uzmu kozle i sir te mu ostave onoliko novca koliko je to bilo vrijedno. Kad se Stanac osvijesti pone vikati za njima i traiti ih. Stanac: "Kozle mi! Bog te ubio! Je li tko? Pomaga ? Prem ti sam luak bio! Nije ovo bez vraga! Bijedan se pomladio. Ostrigoe bradu! Haram je tko bi mnio da su u ovomem gradu?! Kozle mi uhiti! Je li tko? Dri ga! A, brate, uje ti? Poteci, stigni ga!"

KRATAK SADRAJ: Mladi su se Dubrovani (Vlaho, Miho i Divo Peica) sastali, kao skoro svake veeri, nak on to su im roditelji ili spavati. Govorili su o tome kako varaju svoje roditelje, koji misle da oni spavaju, a oni odlaze vani. Miho je opisao kako on vara svoje roditelje: njegov otac zatvori kuu, a im mu rodi telji odu u krevet, on se obue i izae kroz prozor svoje sobe. Miho je rekao da je u o da je juer u grad doao neki smijean gospodin koji nije naao stan i spava ispred fo ntane i da je donio kozle, grudu i sir te da bi mu mogli uiniti neku novelu (alu). Divo je otiao kod Stanca i poeo je priati. Stanac mu je rekao da je donio trak te da ga nitko nije htio ugostiti pa je morao prenoiti na ulici kraj fontane. Divo mu je rekao da je on trgovac i da trguje goveda. U razgovor sa Stancem, Divo je rekao Stancu da on nije uvijek bio tako mlad, ve da su ga pomladile vile kad je doao u g rad. Divo i Stanac se predstavljaju. Nakon toga Stanac je rekao da mora doma jer bi mu onda supruga vikala. Stanac i Divo su se pozdravili i Divo je otiao kod Vlaha i Miha kojima je rekao da Stanac vjeruje sve to mu se kae. Nakon to je Divo opisao to je ispriao Stancu, sreli su makare obuene u vile i s njima ga otili malo zafrkavati. Jedan od njih je priao Stancu, zatvorio mu oi i zavezao r uke, dok su mu druga dvojica uzela sir, tele i grudu te mu za to ostavili novac. Kad je Stanac otkrio prijevaru, poeo je vikati za njima, ali je ve bilo prekasno. KARAKTERIZACIJA LIKOVA: STANAC: Stari seljak koji dolazi u Dubrovnik iz istone Hercegovine da bi prodao k ozle, sir i grudicu te da neto zaradi. On je bio jako naivan i vjerovao je da se Sedmi mu (Divo) pomladio, pa je pomislio da se to moe dogoditi i njemu. VLAHO, MIHO I DIVO PEICA: Mladi Dubrovani koji se ele zabaviti u karnevalskoj noi. Div o, najdomiljatiji meu njima, preobuen u seljaku nonju, predstavlja se Stancu kao Sedm i mu, trgovac iz Gacka. On je opisao Stancu kako je i on bio star kad je doao u Du brovnik i na svu sreu nije ga nitko primio u svoju kuu, te su ga vile pomladile.

PLANINE KRATAK SADRAJ: Putovanje zapoinje s vilom Zoricom (Napeja) u koju bijae zaljubljen mladi Zoran. On a mu predloi da poe u planine kako bi pronaao biljku koja e ga izlijeiti od ljubavne boli. Nakon nekog vremena put mu preprijei sedmoglava neman. Zorana spaava vila Milost i vodi ga do Vrajih vrta (kanjon Velike Paklenice) i do otvora iz koje izlazi Buri n bijes. Vila mu pria o Burinom ivotu i objanjava mu rodbinske veze u Paklu. Drugog je, treeg i etvrtog dana Zoran u drutvu pastira, te s njima pjeva, razgovara , pomae im i zabavlja se. Petog dana Zoran kree na istok prema Dinari. Nailazi na pastire koji uvaju svoje stado od vukova. No ondje vukovi predstavljaju Turke i Z orani ovime poziva Hrvate na borbu protiv Turaka. Kasnije Zoran susree vilu Svist, koja ga uputi vili Dinari. Dinara pomae Zoranu u njegovoj ljubavnoj nevolji. Kasnije od zaspi i sanja Peri voj od Slave . U zoru se estog dana Zoran oprata od vile Dinare i kree kui. Uputivi se niz goru susree vilu Krku, Dinarinu ker. Plovei njezinom laom razgleda Knin, Skra din i ibenik. Tada ga vila Krka naputa i vila Milost ga nosi na kraj Zatona i odla zi u Nin. Prolazi kraj groba plemenite Jelene (njegove majke) te groba Jurja Divnia, biskup a ninskog: otvorilo se nebo i pred njim se pojavi Istina u drutvu sv. Jeronima i biskupa Divnia. Zoran im obeaje da e se ostaviti svjetovnih tatina i pjevanja o zema ljskoj ljubavi te od sada slijediti put Boje ljubavi. Uto vizija nestane, a pjesn ik protrizniv se rii, naukom i vidinjem pokripljen sedmi dan u baini poinu . PERIVOJ OD SLAVE I U NJEM VILE: LATINKA, GRKINJA, KALDEJKA I HRVATICA Perivoj od Slave je Zoranieva vizija u snu u kojoj on alegorijski prikazuje s iromatvo hrvatskog knjievnos stvaralatva. Usnuvi petog dana, Zoran hoda po irokom polju. Gubi stazu i dolazi do brzog potoka te nailazi na neobino lijep perivoj, koji je zemaljski raj. No isprijeila mu se o vea rijeka i budui da ju nije mogao preskoiti, skoro padne u oaj, ali se odjednom st vori vila Milost i prenese ga na drugu stranu. U perivoju je bilo raznovrsnog drvea i bilja, a i mnogo ptica. Tako hodajui doao je do sredine perivoja i ugledao drvo jabuke, a plodovi su rumen e i mirisne jabuke. Jabuke predstavljaju knjievna djela, njihovu kvalitetu i ljep otu. Pod drvetom bijae fontana, napravljena od utog i zelenog dragog kamenja, koju je dralo 7 djevojaka od istog zlata. Iz te se fontane izlijevala voda koja je, gr anaji se, zalijevala cijeli perivoj. Fontana predstavlja znanost podijeljenu na 7 slobodnih umijea (arimetiku, muziku, geografiju, astronomiju, gramatiku, retorik u i logiku). Ispod drveta ugleda vile kako dre jabuke u krilu. Prvo je ugledao Latinku (klasina rimska, latinska kultura), zatim stariju Grkinju (grka kultura), pa jo stariju Kaldejku (babilonska kultura), a na kraju i najmlau vilu, Hrvaticu, koja je imala najmanje jabuka. Zoran u njenom krilu ugleda jabuk u na kojoj je pisalo PETAR ZORANI i LJUBVENI LOV i VILENICA - njegova dot adanja djela, a uz to je poela pisati i PLANINE. On bijae sav sretan to je ugledao s voje ime na jabuci. Zatim ga vila ugleda i upita ga zato je odabrao tako nezrelu jabuku. On srameljivo odgovori da on ne pie zbog slave nego zbog slomljena srca te ju zamoli da mu pro tumai sve te stvari oko njih. Ona mu odgovori da sve te jabuke predstavljaju pisc e i djela nekog naroda i da joj je jako ao to hrvatski jezik ima malo pisaca. Kad joj on htjede na to neto rei, zauje se zvuk trublje i doe Slava.

Zoran se budi. IVOTOPIS: Petar Zorani roen je 1508. godine u Zadru, u obitelji koja potjee iz Nina. O njegov u se ivotu zna jako malo: bio je pravnik, notar, a obavljao je i neke druge slube. On je pisac prvog hrvatskog izvornog romana Planine . Ne zna se kada je umro. KNJIEVNI ROD: epika VRSTA DJELA: pastirski roman O romanu Planine autobiografski pastoralni roman u prozi i stihovima napisan 1536., tiskan 1569. posveen kninskom kanoniku Mateju Matijeviu sastoji se od 24 poglavlja

Najdomoljubnije renesansno djelo promie hrvatski jezik potie slavljenje (opisivanje) prirodnih ljepota domovine potie na otpor i borbu protiv Turaka (suvremena stvarnost) promie svijest o kontinuitetu hrvatskog jezika, knjievnosti i kulture kori odnaroivanje

ROBINJA SADRAJ: ANIBAL LUCI FRANCISKU PALADINIU POZDRAVLJENJE Hanibal je pokazao svoje djelo Francisku i njemu se ono svidjelo te se obvezao d a ga uzme pod svoju zatitu, da se objelodani. Luci eli da Francisko jo jednom pohval i djelo, a ako ne, Luci kae da se nee kajati to se trudio ugoditi mu. Sam je Luci pro sudio da je njegovo djelo korisno za ljude (da bi ljudi gledajui razliite vrline i mane bolje procijenili i sredili sami sebe i svoj ivot). Luci ne moe, a da ne zado volji Paladinievu elju. eli da mu Paladini pomogne da djelo bude upoznato. ISKLAD / PROSLOV Banova je ki ostala sama s bratom kada su izgubili oca. Bili su plemenita roda i bogati. Ona je taman bila za udaju. Turci su ju zarobili, a budui da je ugarskom kralju bila draga kao prava ki, nudio im je zlato i novac da ju vrate, ali uzalud . Sluga Derenin, banov neak, volio je banovu ki i mnogo je pretrpio zbog nje; muio s e i znojio kako bi ju oslobodio. To neka bude pouka, kae Luci, onima koji ele nekog a osvojiti bez truda. Djevojkama poruuje da im je bolje pronai vjernoga slugu nego imati prsten neizmjerna zlata. PRVI IN / SKAZANJE PRVO Derenin zahvaljuje slugama, svojim prijateljima, to su mu pomogli traiti njegovu lj ubav (banovu ki), koja je toliko lijepa da su male cijene i vrijednosti svih stva ri koje postoje. Gusari su doli u Dubrovnik, koji je sada u dobrim odnosima s Tur cima, a u Dubrovnik ih je dovela pohlepa za novcem. Derenin ree slugama da daju no vce gusarima kako bi oslobodili Robinju, a onda neka ju odvedu na sajam kao da j e nisu prodali da bi ju preruen Derenin ispitao. Zna da nee biti ohola jer je u nev olji, a njega nee prepoznati jer ga je vrijeme promijenilo. Pouzdao se u slugu Ma tijaa koji mu je potvrdio da mu je vjeran i da bi radije umro nego iao protiv njeg a. Derenin zna da e dobiti dar od kralja, a slugama obeaje vei dio jer je njemu stal o samo do Robinjine ljubavi.

DRUGI IN / SKAZANJE DRUGO Robinja se tui na sav jad koji je proivjela, voljela bi da se nije rodila. Gusarim a je stalo samo do novca. Dolazi Derenin, ne doputa da mue Robinju. Cijena je za nj u bila samo 300 dukata. On je odluio razgovarati s njom. Rekao joj je neka si ne e li smrt jer je jo mlada, a i nadasve lijepa. Zamolio ju je da mu otkrije tko je i odakle je. Ree mu da je imala oca Vlaska koji je bio hrabar i vjeran pa mu je ug arski kralj dodijelio mjesto straara u Beogradu, a kasnije je postao hrvatski ban . Poginuo je u zasjedi dok se borio protiv Turaka. Robinja je ispripovijedala De reninu o sebi jer je vidjela da razmilja o njezinoj nesrei, a ona misli i da nije t ek obian trgovac, no i ne eli znati tko je on. Poeljela mu je da mu se ostvare sve e lje, da bud sretan ako ima voljenu, a sve zato jer vidi da ga je potresla njezin a bol. Ugarski je kralj nju i njezinog brata primio pod svoje okrilje. Bratu je dao novac i imanje, te je naslijedio oca, a kad odraste, bit e ban. Ona je zimi iv jela u gradu u zlatnoj kui, a ljeti je kraj Dunava uivala u perivoju. Odgajala ju je udovica, majka Jelena, i razmazila ju. Nosila je zlatne haljine, jela zlatnu hranu; dvorkinje su ju zabavljale pleui i pjevajui, a potom bi se ispod voaka odmara le. Tako je jednom usnula da je kouta i hoda planinom pazei da ju ne vide vukovi, no ubrzo su ju opkolili; probudila se viui. Ubrzo su doli gusari i zarobili ju. Mar gitu su ubili jer je vikala i bila glasna, a njezina je krvava glava pala pred R obinjine noge. Robinja se uplaila i bila posluna, ali sada ali to nije dala da i nju ubiju. Vodili su ih po pustinji, hodala je bosa i bila obuena u tamno ruho. Kada su prelazili preko rijeke, pogledala se u vodu i vidjela blijede obraze; bilo j oj je teko. Kada joj je poginuo otac, Turci su ih poeli stizati i tjerati. Sada, o tkad je robinja, jede i pije travu i vodu. Derenin joj ree da, iako je ubogo odjev ena, vrat, lice i grlo su joj bjelji od bijele ruice i bijelih ljiljana. Pita ju tko su oni za koje kae da su ju lano dvorili i pjevali laskave slatke pjesme; jesu li plemenita roda? On joj obeaje da e ju osloboditi. Robinja kae da e on zbog toga vladati gradovima i postati knez, te dobiti mnogo novca. Govori mu da su joj se udvarali oni koji su bili blizu kralja. Tako je i Derenin, sina bana Derenina (vit eza), inio sve da bi dobio njezinu ljubav, ali ona je bila kamena srca. Smatra da je njegova sluba bila laljiva. Derenin joj odgovara da je naljutila Boga jer je bi la ohola i nezahvalna dok je imala sreu. Tako je Bog Adama i Evu izgnao iz raja, a kralja Nabukodonozora je zbog oholosti pretvorio u ivotinju. Derenin smatra da o na hvali mladia koji ju voli samo da ga mui jer, premda je imao mjesto kraj kralja , nije ju osvojio. On joj priznaje da je zavolio djevojku plemenita roda, ali je ona bila ohola i nije ga voljela. Vjerno joj je sluio, bio pravedan, a pati. Rad ije bi sebi poelio zlo nego da ona izgubi ijednu vlas kose. On suosjea s mladiem ko ji voli Robinju, ali shvaa i nju. Oslobodit e Robinju zbog nje same, ali i radi se be, da ga mine tuga. Obeaje joj da e ju odvesti kui i osloboditi ako pristane biti Dereninova. Ona mu priznaje da je voljela Derenina, ali mu to nikada nije pokazala jer nije htjela biti uzrok kraljeva protivljenja. Rekla je da se Derenin trebao povjeriti kralju, a ona bi pristala biti njegova. Derenin ju oslobodi i uvodi u s voj dom, te nareuje dubrovakim dvorkinjama da joj slue. Odvest e ju brodom u Senj. R azbojnicima porui da e im jednom rei s kim su trgovali. TREI IN / SKAZANJE TRETO Pera je bila zaduena da opere, obue i uredi Robinju. Jako je hvalila Robinjinu lje potu Mari i Anici. Rekla je da se Robinja i Derenin neizmjerno vole, a priprema s e i pir. Ispriala im je kako su u suton ona i ostale dvorkinje bile uz Robinju i doao je Derenin. Lijepo je govorio, a ona se rumenjela u licu. Obeala je biti Dereni nova, a onaj koji ju je otkupio ima vlast da joj zapovijeda. Naveo ju je rijeima da ga prepozna. Bolje ga je promotrila i poela plakati kad je shvatila da ju je D erenin oslobodio, a on ju je tjeio. Na pir dolazi gospoda donosei darove. Vlastelin govori da je obiaj u Dubrovniku, ako doe ugledan ovjek, da mu se raduje i lijepo u gosti. Hvali Derenina kao hrabra i brza junaka koji je protjerao Turke, slomio 5 svezanih kopalja... Hvali Robinjina djeda, bana Majera Blaa, koji je bio kranski zat itnik, potjerao je Turke, bio visoka rasta, razuman, irokih plea. Derenin je takoer bio hrabar i spasio Robinju iz ropstva te zasluio da bude njegova. Grad se dii ovi m pirom, svi im se pokoravaju i daju darove. Derenin im ree, ako dou u Budim, vrati

t e im dug. Knez ih zamoli da opet jednom posjete grad kada budu dolazili poslom. Derenin se svima zahvali na gostoprimstvu. SADRAJ (ukratko): Radnja se zbiva u Dubrovniku. Kerku bana Vlaka, poginulog u borbi s Turcima, i unuku Blaa Majera, oteli su turski gusari. Ugarski kralj, koji ju je volio kao kerku, obea veliku nagradu onome tko je spasi i vrati majci Jeleni. Mladi Derenin, unuk bana Derenina (kojega su Turci zarobili, muili i ubili), obuzet ljubavlju, odlui pronai otetu djevojku. Nalazi ju na turskom brodu u dubrovakoj lu ci, gdje je Turci prodaju za 300 dukata. Pristupa joj preruen u trgovca i moli ju da mu ispria o nesrei koja ju je snala. Ona mu pripovijeda i sjea se mladog Derenina koji je u nju bio zaljubljen, a ona mu nije uzvratila ljubav, iako joj je bio d rag. Pita se zato ju nije pokuao pronai i osloboditi ako su njegovi osjeaji iskreni. On, i dalje neprepoznat, obea djevojci da e ju otkupiti od gusara, ali pod uvjeto m da se uda za mladog Derenina. Ona pristaje i on ju, plativi otkup, vodi u oblinju kuu da se odmori. Ve je iduega dana pripremljena svadba, a ugledni Dubrovani, i knez osobno, donose i m darove. Jedan od dubrovakih vlastelina izrie pohvalu mladom Dereninu i osloboenoj Robinji, slavei njihovo podrijetlo.

SUZE SINA RAZMETNOGA Naslov djela: Suze sina razmetnoga Vie o djelu Izlazi 1622. godine u Veneciji. To je religiozna poema u 3 plaa (pjevanja): 1. Sa grjeenje, 2. Spoznanje, 3. Skruenje. Poema je monolog izgubljenog sina inspirirana biblijskom priom razmetnog sina iz Evanelja po Luki koji se, potroivi svoj imetak, skrueno vraa svome ocu, odnosno Bogu. Monolozima sin iznosi i radnju, stoga se, uz ulogu lika, u njemu ostvaruje i uloga pripovjedaa, s tim da se na nekim mjestima javlja i sveznajui pripovjeda koji najavljuje monolog. U biblijskoj paraboli javl ja se samo sveznajui pripovjeda. Pretpostavlja se da su na koncepciju poeme utjecali talijanski pjesnici Luigi Ta nsillo i Erasmo da Valvasone. To je djelo u kojemu se mogu prepoznati mnoge baro kne karakteristike: od bogate, raznolike i razvijene metaforike do este upotrebe figure nabrajanja. Ali ima i opa polazita duhovnoga ivota: ispraznost i prolaznost ovozemaljskih uivanja,potreba iskupljenja za grijehe i prihvaanje naela kranske vjere . Parabola djela kao oblik predstavlja produenu poredbu, uklopljenu u vee prozno d jelo, u ovom sluaju Bibliju. Kompozicija djela: Djelo je napisano u simetrinim osmercima, u strofama od est stihova s rimom ababcc , koja se zove sestina ili sestarima. Sestina je porijeklom iz talijanske poezij e, gdje se pojavljuje od 14. stoljea, a sastavljena je od 6 endecasillaba s rimam a ababcc. U hrvatskoj knjievnosti pojavljuje se najprije u melodrami u drutvu drug ih strofa od 6 stihova, a odmah zatim i u Gundulievim suzama i u Derviu S. urevia. Ot ada je karakteristian oblik hrvatske due pjesme, kraeg spjeva, poeme, a osim u osme rakom, pojavljuje se i u jedanesterakom ili pak dvanaesterakom obliku. Suze sina razmetnog (1622.) - religiozna poema u tri "plaa" to obrauje biblijsku pa rabolu iz Evanelja po Luki o grenom, razmetnom sinu koji se odmetnuo od oca, a kad a se pokajao, bilo mu je sve oproteno - otac ga je opet primio na svoja njedra. P ria o mladievu sagreenju, grijehu, spoznaji vlastitog grijeha i pokajanju ima alego rijsko znaenje: ocrtava nemarnost ovjeka prema Bogu, svojemu ocu, od kojeg bjei oda jui se grijehu. No grijeh dovodi ovjeka u bijedu i nesreu, pa se ovjek, shvaajui razli ku izmeu Boga i svijeta, izmeu dobrote i svijeta ponovo vraa Bogu, koji mu u svojoj neizmjernoj dobroti oprata. Gunduli u osmerakim sestinama, kiticama od est osmeraca s rimom ababcc, opjeva sagr eenje, spoznaje i skruenje biblijskog grenog sina, ali i svaki ovjeka, nasljedujui po znate talijanske religiozne poeme Suze svetoga Petra L. Tansilla (1510. - 1568.) i Suze Marije Magdalenske Erasma da Valvasonea (1523. - 1593.). Gotovo je svaka kitica u poemi graena tako da posljednja dva stiha poentiraju znaenje prvih etirij u stihova, zatvarajui sestinu u malu, zatvorenu cjelinu. Naslov djela je metaforian: suze nisu samo doslovna oznaka za opis emocionalnog s tanja ovijeka, nego i metafora za knjievno djelo koje tako stanje opisuje. Po knjie vnom obliku Suze pripadaju anru religiozne poeme, osobito proirenu u doba baroka, u doba sveope rekatolizacije ivota. Podjela poeme na tri djela, na tri plaa, nije s amo formalne naravi; trolana struktura simbolizira supstancijalnu teoloku misao dj ela: grijeh, sagrjeenje, spoznaja grijeha te pokajanje i iskupljenje grijeha pomou boenskog milosra osnovne su teoloke misli ne samo Gundulievih Suza nego i kranske vje re. Idejna je nakana poeme itaocu kroz biblijsku parabolu i dramu ienja due opisati put o d grijeha do oprosta te ga navesti na normalan ivot. Suze, naime, nisu samo prepj

evana biblijska parabola: oblikovana kao iskaz samog pjesnika, s jedne, i biblij skog grenog sina, s druge, kao dvoglasni pla evaneoskog sina i lirskog subjekta, po ema je pria o svakom ovjeku, o egzistencijalnim, moralno-etikim problemima svakog p ojedinca. Meutim, ta religiozna, kranska, moralno-didaktika poema svoju je izvanknjie vnu funkciju oblikovala u formalnom pogledu na izrazito estetizirani nain, te je ne samo vrhunac baroknog naina pisanja, vrhunac estetizacije knjievnog teksta u 17 . stoljeu nego remek - djelo umjetnosti rijei, forme, stila u hrvatskoj knjievnosti uope. Kao knjievna vrsta, kao poema, Suze sina razmetnoga izgraene su na elementima svih triju knjievnih rodova: priajui priu o razmetnom sinu, Suze nose element epskog, na rativnog. Iznosei moralnu dramu subjektiviteta, grijeha i ienja od grijeha, Suze par ticipiraju u rodu dramskog, a oblikujui vie stanja subjekta i refleksije o moraln o-teolokim pitanjima nego vanjske dogaaje, poema nosi izrazite crte lirskog. Inspirirana teolokom milju o veliini Boijeg pratanja, u poemi se glas razmetnoga bibl ijskog sina i lirskog subjekta slijevaju u jedinstven ton da bi se mogli prenjet i itaocu kao nada i mogunost spasa.

Priajui svoju priu i razmiljajui o grijehu i Bojem milosru, greni sin razmilja o svi m pitanjima ljudske egzistencije: ivotu, ljubavi, ljepoti, eni, grijehu, smrti, a najvie o Bogu. Razmiljajui npr. o ljubavi Gunduliev razmetni sin izrie ove i domiljato oblikovane misli nevjerice u ljubav nekrepke ene: Ah, prem zie na priini I vrh morske tri pjene, Tjera vihar po planini, Omekava tvrde stjene, Malim sudom more prazni, Zmiju grije, lava blazni, Kae ropstvo, krije verigu, Ite zdravlje u nemoi, Kami i cvitju, cvit na snigu, Snig na suncu, sunce u noi, Vjeru u ljubavi tko god cijeni U nekrepkoj nai eni. Razmetni sin nizom paradoksa, nizom efektnih oksimorona govori o ivotu i svijetu: Eto ivot moj svjedoi Kakav svit je i to daje: Kad se smije pla uzroi, A kad plazni, tad izdaje; U uresnu lijepu sudu Zadri nalip i smrt hudu. Celovom te slaciijem truje, Grle te smrtno ubija; U hvalah te istijeh psuje, A u krepinah svijeh privija; Razlik obraz stavlja na se Kao zvijer ka se vjetrom pase. Tiho s hitrim zasjedami Tjera iz srca svih bojazni, I unjeguje sprva i mami Pod prilikom od prijazni, Paka silnik plee i mee Tko se uzda u nj najvee.

Tako i more u tiini S kraja pomorca u plav zove, A kad ga ima na puini, Skoi i uzavri na valove, I u potoopu ki na nj ori Prije smrti grob mu otvori. Ah, sad imam pamet hitru: Sve je to svijet gleda i dvori Na ognju vosku, dim na vitru, Snijeg na suncu, san o zori, Trenutje oka, strila iz luka Kijem potegne snana ruka. Ah, nije ivot ljudski drugo Neg smueno jedno more, Neg plav jedna ku udugo Biju vali kako gore; I sred ovijeh netom tmina ovjek se rodi, mrijet poina. Najvei broj stihova u poemi posveen je mislima o prolaznosti svega i o sve prisutn osti smrti, one fizike, smrti tjela: Bjei kud zna, to ho ini, Zapad i istok vas ophodi, I beskrajnoj po puini Svijet kruei Indije brodi, Krij se u jame gorskijeh hridi, Smrt svuda te slidom slidi. I nije stvari koja moe Ubjegnuti togaj suda; U pokoju sted raskoe Stroj bez misli i bez truda; Bran se orujem, zlato trati, Naa joj se odrvati! Smrt ne gleda niije lice: Jednako se od nje tlae Siromane kuarice I kraljevske tej polae; Ona upored mee i valja Stara i mlada, roba i kralja. Vedre krune, teka rala Jednom kosom ona slama; Ljepos, blago, snaga i hvala Sve je prid njom na ognju slama; Gluha i slijepa bez obzira, Kud prohodi, sve satira. Misao o prolaznosti ivota, o sveprisutnosti smrti Gonduliev razmetni sin protee na cjelokupnu ljudsku povijest, povezujui taj motiv s motivom usudne ovjekove podlonos ti trenutku, s motivom vremenitosti i nekonzistentnosti svega to postoji u vremen u i kroz vrijeme; pjesnik vrijeme ne doivljava kao kontinuitet, nego kao niz nepo vezanih trenutaka: Gdi su istona carstva stara?

Gdi gospodstvo od Rimljana? Svi pod plugom kijem svit hara Od bremena su uzorana; Jes tko njegda svijetom vlada, A ne zna mu se ime sada! Miru kraljevstva, mru gradovi, I njih plemstvo trava krije; A er je umrl ivot ovi, ovjek u srcu miran nije, A svaki dan vidi oito Da nije nitor vjekovito. Brijeme hara stanac kami I estoko gvozdje izjeda, A hoemo mi da nami Ki smo od zemlje svrhe ne da? A ako na je zgledan, Vas nije drugo neg hip jedan. to je bilo, prolo je vee, to ima biti, jo nije toga, A to je sada, za as nee Od proastja ostat svoga: Na hipu se brijeme vrti, Jedan hip je sve do smrti. Upravo zato sve to je vremenito i u vremenu i ne postoji. Postoji samo vjenost, ko ja spaava od posvemanje prolaznosti i svekolikog umiranja. Samo vjenost, vjeni ivot d ue, a to ovisi o Bogu i od Boga je dano ovjeku, mogu spasiti ovjeka od njegove trag ine vremenite usudnosti. Poemi jest cilj obratiti duh od ljubavi prema ovozemaljs kom k ljubavi prema stvoritelju. Suze su tako i teologija i filozofija praktinog i vota. Gundulievo djelo opjevava egzistencijalnu situaciju: odnos prema boanskome i vjenome, s jedne, a prema ljudskoma, vremenitome, ovozemaljskome, s druge strane . Kao to je po svojim motivskima sastavnicama Gundulieva poema izraz duha seienta, ta ko je i svojim stilom, gomilanjem neobinih i bizarnih metafora, nizajem neobinih p jesnikih slika i usporedbi, paradoksnim zakljucima i intelektualiziranim obratima misli, raznim zvukovnim figurama, a ponajvie konstruktivistikim i kometoznim antite zama, paradoksima i oksimoronima uzorno i klasino djelo baroknog stila. U Suzama sina razmetnoga na najsretniji nain spojile su se misli o prolaznosti lj epote i ivota, o relativnosti svega to postoji u vremenu, s milju o vjeri i ufanju u Boije milosre. A izraene su te misli karakteristinim baroknim koncepktualnim stilo m u kojemu je do izraza dola u seientu toliko cijenjena domiljatost, inventivnost, ingenioznost, otroumnost, sposobnost zapanjujueg povezivanja udaljenih pojmova i s lika, tih osnovnih instrumenata baroknog pisanja, koji su svi podreeni temeljnoj funkciji teksta: oni slue proizvoenju zaudnosti, izazivaju zadivljenost, a istodobn o navode ovjeka na spoznaju o njegovu poloaju u svijetu. Invokacija: To to Gunduli koristi invokaciju govori nam da su mu uzori bili stari antiki pisci. Ti s nebesa polji odi Meni duha prisvetoga, Ki od Boga osa ishodi I od tebe, Sina Boga, Da on objavi s mog glasa Za ma nauk to ti kaza! Kompozicija djela:

Djelo je napisano u simetrinim osmercima, u strofama od est stihova s rimom ababcc , koja se zove sestina ili sestarima. Sestina je porijeklom iz talijanske poezij e, gdje se pojavljuje od 14. stoljea, a sastavljena je od 6 endecasillaba s rimam a ababcc. U hrvatskoj knjievnosti pojavljuje se najprije u melodrami u drutvu drug ih strofa od 6 stihova, a odmah zatim i u Gundulievim suzama i u Derviu S. urevia. Ot ada je karakteristian oblik hrvatske due pjesme, kraeg spjeva, poeme, a osim u osme rakom, pojavljuje se i u jedanesterakom ili pak dvanaesterakom obliku. ________________________________ Ivan Gunduli roen je 1589. godine u Dubrovniku. On je najznaajnije pjesniko ime star ije hrvatske knjievnosti. Cijeli svoj ivot Gunduli je proveo u Dubrovniku ivei mirnim i tihim ivotom. Gunduli je poeo pisati ve u mladosti, a u tridesetoj godini ivota on je ve poznati pjesnik. Rukopisi njegovih ranih ljubavnih pjesama su izgubljeni. Gunduli se proslavio kao i dramski pisac, piui melodrame Dijana, Arijana, Armida i Prozerpina ugrabljena. U Rimu je, 1621. godine, tiskana prva Gundulieva knjiga Pj esni pokorne kralja Davida, u kojoj se nalazi sedam prepjeva biblijskih psalama. U to vrijeme jaa utjecaj Katolike crkve koja otro nastupa protiv probuenoga renesan snog ovjeka istiui potrebu preziranja svega zemaljskog i naglaavajui vanost molitve i trpljenja. Godinu dana nakon toga izlazi u Anconi druga Gundulieva knjiga. Bila je to refleksivno - religiozna poema Suze sina razmetnoga komponirana u tri pjevanja predstavlja obradu biblijske prie o razbludnom sinu koji se, napustivi oe v dom, odaje grenom ivotu. U zrelim godinama Gunduli se opet vraa dramskom stvaralatv u i 1628. objavljuje pastoralu Dubravka. Djelo je tiskano tek 1837. godine, a od 1888. godine neko se vrijeme redovito prikazivala u HNK - u kao sveana predstava prilikom narodnih praznika. Najsloenije Gundulievo djelo i vrhunac njegova stvara nja je ep u dvadeset pjevanja, Osman. Tema Osmana je pobjeda Poljaka u borbi pro tiv Turaka kod Hoima 1621. godine, kao i pobuna janjiara protiv mladog sultana Osm ana 1622. Osman je najbolji hrvatski barokni ep, koji se tematski nastavlja na M aroliev ep "Judita", po uzoru na Mauraniev ep "Smrt Smail-age engia". Ep je stvaran o d 1621. pa sve do Gundulieve smrti 1638. godine.

SADRAJ: PLA PRVI - SAGRJEENJE Lirski subjekt ujedinjuje svoj glas s glasom evaneoskog sina, identificira se s n jim te u suzama i plau eli ispriati o suzama i plau razmetnog sina. Invokacija - pjesnik zaziva u pomo Krista da mu pomogne u pjevanju. Pjesnik uspor euje priu o grijehu (u namjeri da se grenik pokaje) s postupkom lijenika koji mora r azotkriti i oistiti ranu da bi ju iscijelio. Opis pejzaa gdje se sin nalazi (locus horridus = strano mjesto) - strme litice, sn jeni vrhovi planina. Monolog razmetnog sina koji traje do kraja plaa. Sin narie i pita gdje mu je svile no ruho, obilne gozbe, prijatelji i gospoje. Govori da nije to je nekad bio, svi su ga ostavili, sada je usred kamene pustoi, u hladnoi. Prasci su mu druba, dvor mu je planina, kamen uzglavlje, umire od gladi. Veliki dio sinova sagrjeenja Gundul i svaljuje na razbludnu enu. Sin se pita koga ena nije prevarila, izdala. ena je opisana kao ljepotica => petrarkistika poezija. Ima zlatan pramen (kosu), s vjetlost joj sja iz oiju, usta koraljna, lice kao ruica, gizdav smijeh, svojom bje linom nadilazi snijeg, tihim korakom vodi ples. Antiteza - pjesnik suprotstavlja opis tobonje ljepote stvarnoj runoi ene koja je sin a navela na grijeh. Optuuje enu da je kosu odrezala s mrtvaca i otela ju crvima iz usta. Kae da se ena grebla po licu kako bi bila rumena. Kae da ena ima mednu rije, o trovno srce, ognjene oi, ledena prsa (srce), njezin mraz razgara oganj sina. Para fraza stihova iz Pelegrinovieve Jeupke . Sin je odluio novcem probiti i razvalit i tvrde oklope njezine ljubavi: zlatom, biserjem, dragim kamenjem. Osnovni grijesi sina: tatina, oholost, nesvijest, nerazumnost, bezonost. Razmetni

sin sam sebe opisuje hiperbolinim slikama - i u tijelu i u dui opak i pun zlobe. en a i trbuh bili su njegova nebeska boanstva. Ostalo mu je samo kajanje i alost. PLA DRUGI - SPOZNANJE Prva je strofa parafraza Prve knjige Mojsijeve u kojoj se govori o Bojem stvaranj u svijeta. Razmetni je sin postao uvarem svinja => svinje su simbol grenog ivota, sinova moral nog pada. Sin se pita tko ga je ukopao, optuuje sebe za grijehe i kae kako bi bilo pravedno da su ga razderale divlje zvijeri jer je ivio kao ivotinja. Ljepota pogu bno djeluje na moral i esto vodi u smrt due. Znameniti su gradovi izgorjeli zbog n jezinih (eninih) pramenova (misli se na Troju koja je propala zbog otmice Helene) . Pjesnik se usporeuje s djetetom koje se opee hvatajui plamen svijee, a dijete se usp oreuje s leptirom koji izgori na ognju. Spoznaja je vlastitog grijeha otvorila si nu oi i sada ljepotu svoje drage vidi suprotno od one kakva mu je bila. Misao se o prolaznosti povezuje s milju o vremenu koje sve unitava. Smrt je jednak a svima. PLA TREI - SKRUENJE Pjesnik podsjea na 3 Boja uda iz Starog zavjeta: 1. Aronova palica procvjeta i na n joj se pojave zreli bademi; 2. Mojsije baci tap na zemlju i pretvori se u zmiju, a kad ju ponovno uhvati za rep, postane tap; 3. Lotova se ena pretvori u stup soli . Kao to zmija odbacuje kouljicu i kao to se ptica feniks raa iz pepela, tako se po Boj oj milosti ovjek preobraava i svlai svoju staru odjeu. Sin plae sve dok njegove suze ne naprave gorku vodu u kojoj se potope njegovi grijesi. Pla i uzdasi bore se u s inu i tjeraju mu rijei s usta (kao to se meu sobom bore razliiti vjetrovi) kad se is priava ocu. Pjesnik fiziku ljepotu vie ne opisuje s prezirom, fizika je ljepota odsjaj slike lj epote Boje. Sin govori da nije ovjek, nego crv. Stvorivi ovjeka, Bog je odredio da o n bude gospodar nad svim ivim stvorenjima i da mu sve na zemlji slui. Sinovljev ivo t biju valovi, njegove su suze rijeke koje se slijevaju u more. Misao o veliini Bojeg milosra temeljna je misao kranske vjere. Sin se obraa Bogu, kaje se to je zgrijeio. Sinu je oproteno i otiao je Bogu. Otac je stvaio svijetlu odjeu n a njega, dao mu je prsten za znamen ljubavi. O eni: Medna je rijeca, srce otrovno; oi ognjene, prsi od leda; ljubit kae, mrzi skrovno; vijek ne eli, sve te gleda; jedno misli, drugo ini: vara, izdaje, ai i hini. O smrti: Smrt ne gleda niije lice: jednako se od nje tlae siromake kuarice i kraljevske tej polae; ona upored mee i valja stara i mlada, roba i kralja. Milosrdje je Boje vee neg sve hude me krivine, zato Vinji dobri nee kajan grenik da pogine; tijem to ekam tuan odi? Duo moja, k njemu hodi.

FEDRA KRATAK SADRAJ: Hipolit govori svom odgojitelju Teramnenu kako ide traiti svoga oca jer ga nije v idio ve 6 mjeseci. Teramnen se brine, no Hipolit mu obeava kako e se uvati i kloniti runih mjesta. Teramnen ga pita bjei li moda od ljubavi prema Fedri, a Hipolit mu g ovori kako to nije istina te da on voli samo Ariciju. Teramnen ga moli za pravi razlog njegova odlaska; Hipolit se boji svoje ljubavi Aricije, misli kako e mu on a uzeti vlast. Ja bjeim, to u priznat, pred Aricijom mladom, Iz dumanskog je roda. Na svijetu sama osta. Ali ipak ju volim... Prije odlaska Hipolit se otiao oprostiti od Fedre, no njoj nije dobro i on odlazi . Fedra govori Enoni kako se nee boriti za ivot, odnosno kako e ga se bez borbe odrei. Priznaje Enoni kako je zaljubljena, i to u Hipolita, a Enona ju kritizira zbog toga. O kobnog li puta, to sudba nam ga dala! Zar morali smo doi do ovog kobnog ala? Panopa govori Enoni i Fedri kako je Tezej mrtav. Takoer govori kako Atenjani ele n jezina sina za vladara, budui da je kralj umro. Enona sada govori Fedri kako nema smisla ekati jer je kralj mrtav, neka uzme Hipo lita, kako bi se imao na koga osloniti u nevolji, i da se Tezejevom smru njihov b rani vor kida i da njezina ljubav nee biti zloin. Fedra se eli svima suprotstaviti. Ovo je oivjelo mene, ostatak moga duha! Aricija pita Ismenu na koji je nain Tezej umro, a ona odgovara kako ga je preljub stajao ivota. Ismena govori Ariciji da je Hipolit zaljubljen u nju, ali Aricija ne vjeruje da ju Hipolit ljubi. Hipolit dolazi do nje i priznaje joj svoju ljubav. O ljubavi dok priam, to divlja je i vrela, crvenite se moda zbog vlastitog djela... Zlo izraenog ara vi nemojte odbijat Ta bez vas ne bi mogo u dui mi proklijat! Hipolit se sprema za put i dolazi Fedra, te mu govori kako e se bojati za svog si na dok se bude borio. Fedra priznaje Hipolitu svoju ljubav, no Hipolit joj govor i kako je ona jo u braku sa njegovim ocem. O, bozi, to ja to ujem?! Ta, dr te me na pameti!, Da Tezej mi je otac, s njim brak vas vee! Fedra shvaa to radi te mu govori kako ju slobodno moe mrziti ili ju ak ubiti jer tak va osoba jedino zasluuje smrt. Teramnen je uo vijest kako je Tezej ipak iv, te da je stigao tajno u Epir. Fedra s e kaje i govori Enoni kako je uinila neto strano. Enona njoj govori kako je njezin mu ipak iv. Fedra joj govori kako umire, kako od sramote nee moi stati pred Tezeja. Tezej dolazi do Fedre, no ona mu govori kako nije vrijedna njegovih dodira. Hipo lit moli oca da ga otjera od kue, a kao izliku govori kako eli uhvatiti neman kao t

o je to uinio on. Tezej se udi kako njegova obitelj sada bjei pred njim, a uspio ju je spasiti od neprijatelja. Tezej doznaje da je netko izjavio ljubav Fedri, no ne zna tko, pa pod svaku cije nu eli uhvatiti tog ovjeka koji je taknuo njegovu ast. Tezej sumnja da mu je sin di rnuo u ast, te mu govori kako je besraman i pita se kako Fedra nije znala kazniti tu drskost. Enona govori Tezeju kako si je zbog toga Fedra gotovo oduzela ivot, te da ju je ona spasila. Hipolit dolazi do oca, no ovaj ga vrijea, prokllinje, proglaava ga izdajicom, te g a tjera od sebe prije nego to ga ubije. Hipolit ne moe vjerovati da ga Fedra tui za ljubav prema njoj, a zna da je ona ta koja je izjavila ljubav. Hipolit govori k ako je on zaljubljen u Ariciju, a ne u Fedru, no Tezej mu ne vjeruje. Zar smije mi pristupit, ti, stvore najgori! Raunao si, valjda, ti izdajice jadni Da Fedra e u utnji pokopat zloin gadni! Kasnije Tezej sam sebi priznaje kako i dalje voli svog sina, te da jako pati zbo g toga to je uinio. Fedra dolazi do Tezeja i moli ga da ne ubija Hipolita. Ovaj od govara kako to nije ni htio uiniti, ali ga je otjerao. Tezej joj govori kako mu j e Hipolit priznao ljubav prema Ariciji, no Fedra pati zbog toga i ne moe vjerovat i. Fedra optuuje Enonu kako je ona kriva za sve ovo jer ju je sprijeila kada se htjel a ubiti i tjera ju. Sve ostavih zbog Fedre, a plaa mi ovako. Sve za nju samo radih. Zasluila sam tako, eto! Hipolit razgovara sa Aricijom, priznaju si svoje osjeaje i na kraju se dogovore k ako e pobjei zajedno. Panopa upozorava kralja kako bi se Fedra mogla ubiti. Takoer govori kako se Enona, nakon to ju je Fedra otjerala od sebe, bacila sa litice i t ako poginula. Nakon to je to uo, Tezej moli nebesa da ne uslie njegova proklinjanja jer bi se vel iko zlo moglo dogoditi njegovoj obitelji. Tezej dolazi do Teramnena koji mu govo ri da mu je sin mrtav. Umro je tako da su ga pregazili uplaeni konji nakon to su v idjeli morsku neman. Otac ali za njim. O, proigrana nado, moj sine! Bozi drevni! Neumitni ste, strani, jezovito ste revni! Ta smrtna bol e pratit do posljednjeg me daha! Fedra priznaje Tezeju kako je ona prva izjavila svoje osjeaje Hipolitu, te da joj nije ostalo jo mnogo vremena jer je popila otrov koji je u Atenu donijela Medeja . Tezej jako pati i eli umrijeti sa njom. Odlazi do tijela svoga sina i kaje se to ga je prokleo i protjerao, te eli da mu se iskae poast kao junaku. Takoer, kako bi si smirio duu eli da Hipolitova draga postane njegovom kerkom. O DJELU UKRATKO: Fedra, ena kralja Tezeja, zaljubljena je u svog posinka Hipolita. Budui da joj je mu ve dugo odsutan i da joj dolaze glasine o njegovoj smrti, ona otkriva Hipolitu svoju ljubav. Otkriva se da Tezej ipak nije mrtav te Fedra, oajna zbog straha od sramote i spoznaje da Hipolit voli mladu Ariciju, slae muu da ju je Hipolit obljub io. Tezej proklinje sina Hipolita, koji nakon nekog vremena pogiba. Fedra ispija otrov i, muena osjeajem krivnje, priznaje Tezeju svoju ljubav spram Hipolita.

- stih je tragedije aleksandrinac (12 slogova s cenzurom iza 6. sloga) - u skladu s klasicistikim racionalizmom, moralistinou i didaktinou, u djelu se osuuj nerazumno, greno ponaanje, odnosno nedoputena ljubav; nemoral glavne junakinje (spr emnost na preljub i la) IVOTOPIS: Jean Racine roen je 1639., a umro je 1699. godine. Najslavniji je predstavnik francuske klasicistike tragedije. Odgojen je u duhu jansenizma (religiozno-drutveni pokret 17.st. po kojem je svije

- Racine pie svoje djelo potaknut Euripidovim

Hipolitom

i Senekinom

Fedrom

t isprazan i pokvaren, a ovjek zao i nemoan).) Racine stvara niz tragedija, u kojima se pridrava klasicistike poetike te strogom jednostavnou izraza prikazuje sukob izmeu osjeaja dunosti i razorne snage strasti koj ima podleu junaci njegovih fino psiholoki razraenih tragedija. Tragedije: Andromaha , Britanik , Ifigenija , Fedra , Esther , Athalie . KNJIEVNI ROD: drama VRSTA DJELA: tragedija u 5 inova TEMA: Ljudska razapetost izmeu strasti i krivnje. Strastvena ljubav i mrnja kralji ce Fedre. IDEJA: Krenje drutvenih normi vodi u smrt MJESTO RADNJE: Atena ANALIZA JEZIKA I STILA: - epiteti: blijeda, izbezumljena, kriva, nemona - usporedba: ko maeha - metafora: To nije vie plamen to pritajeno ee.

KARAKTERIZACIJA LIKOVA: FEDRA: Tezejeva ena, ki Mina i Pasifaje. Priznaje ljubav Hipolitu ne mislei na posl jedice, te ne marei za asnost svog braka sa Tezejom. Kasnije, shvaajui to je uinila, s ama sebi oduzima ivot otrovom. (Kroz cijelu radnju drame bila je teko bolesna). im spazih njega, stadoh, ni mrtva niti iva... TEZEJ: sin Egeja, atenskog kralja. Veliki je borac i kao takav, uzor je svome si nu. Nakon to dozna za lanu ljubav svog sina, proklinje ga i tjera od sebe. Kasnije se kaje zbog toga to je uinio, jer zna da i dalje voli sina. Takoer astan ovjek; mis lei kako e se iskupiti, sinovu ljubav Ariciju eli kao kerku. HIPOLIT: sin Tezeja i Antiope, kraljice Amazonki. rtva je tragine sudbine. Nakon to mu otac pomisli kako je zaljubljen u Fedru, protjeran je i proklet. Zaljubljen je u Ariciju koja mu uzvraa ljubav. astan je ovjek. Na kraju biva ubijen od uplaenih konja. KRATAK SADRAJ: Hipolit govori svom odgojitelju Teramnenu kako ide traiti svoga oca jer ga nije v idio ve 6 mjeseci. Teramnen se brine, no Hipolit mu obeava kako e se uvati i kloniti runih mjesta. Teramnen ga pita bjei li moda od ljubavi prema Fedri, a Hipolit mu g ovori kako to nije istina te da on voli samo Ariciju. Teramnen ga moli za pravi razlog njegova odlaska; Hipolit se boji svoje ljubavi Aricije, misli kako e mu on a uzeti vlast. Ja bjeim, to u priznat, pred Aricijom mladom, Iz dumanskog je roda. Na svijetu sama osta. Ali ipak ju volim... Prije odlaska Hipolit se otiao oprostiti od Fedre, no njoj nije dobro i on odlazi . Fedra govori Enoni kako se nee boriti za ivot, odnosno kako e ga se bez borbe odrei. Priznaje Enoni kako je zaljubljena, i to u Hipolita, a Enona ju kritizira zbog toga. O kobnog li puta, to sudba nam ga dala! Zar morali smo doi do ovog kobnog ala? Panopa govori Enoni i Fedri kako je Tezej mrtav. Takoer govori kako Atenjani ele n jezina sina za vladara, budui da je kralj umro. Enona sada govori Fedri kako nema smisla ekati jer je kralj mrtav, neka uzme Hipo lita, kako bi se imao na koga osloniti u nevolji, i da se Tezejevom smru njihov b

rani vor kida i da njezina ljubav nee biti zloin. Fedra se eli svima suprotstaviti. Ovo je oivjelo mene, ostatak moga duha! Aricija pita Ismenu na koji je nain Tezej umro, a ona odgovara kako ga je preljub stajao ivota. Ismena govori Ariciji da je Hipolit zaljubljen u nju, ali Aricija ne vjeruje da ju Hipolit ljubi. Hipolit dolazi do nje i priznaje joj svoju ljubav. O ljubavi dok priam, to divlja je i vrela, crvenite se moda zbog vlastitog djela... Zlo izraenog ara vi nemojte odbijat Ta bez vas ne bi mogo u dui mi proklijat! Hipolit se sprema za put i dolazi Fedra, te mu govori kako e se bojati za svog si na dok se bude borio. Fedra priznaje Hipolitu svoju ljubav, no Hipolit joj govor i kako je ona jo u braku sa njegovim ocem. O, bozi, to ja to ujem?! Ta, dr te me na pameti!, Da Tezej mi je otac, s njim brak vas vee! Fedra shvaa to radi te mu govori kako ju slobodno moe mrziti ili ju ak ubiti jer tak va osoba jedino zasluuje smrt. Teramnen je uo vijest kako je Tezej ipak iv, te da je stigao tajno u Epir. Fedra s e kaje i govori Enoni kako je uinila neto strano. Enona njoj govori kako je njezin mu ipak iv. Fedra joj govori kako umire, kako od sramote nee moi stati pred Tezeja. Tezej dolazi do Fedre, no ona mu govori kako nije vrijedna njegovih dodira. Hipo lit moli oca da ga otjera od kue, a kao izliku govori kako eli uhvatiti neman kao t o je to uinio on. Tezej se udi kako njegova obitelj sada bjei pred njim, a uspio ju je spasiti od neprijatelja. Tezej doznaje da je netko izjavio ljubav Fedri, no ne zna tko, pa pod svaku cije nu eli uhvatiti tog ovjeka koji je taknuo njegovu ast. Tezej sumnja da mu je sin di rnuo u ast, te mu govori kako je besraman i pita se kako Fedra nije znala kazniti tu drskost. Enona govori Tezeju kako si je zbog toga Fedra gotovo oduzela ivot, te da ju je ona spasila. Hipolit dolazi do oca, no ovaj ga vrijea, prokllinje, proglaava ga izdajicom, te g a tjera od sebe prije nego to ga ubije. Hipolit ne moe vjerovati da ga Fedra tui za ljubav prema njoj, a zna da je ona ta koja je izjavila ljubav. Hipolit govori k ako je on zaljubljen u Ariciju, a ne u Fedru, no Tezej mu ne vjeruje. Zar smije mi pristupit, ti, stvore najgori! Raunao si, valjda, ti izdajice jadni Da Fedra e u utnji pokopat zloin gadni! Kasnije Tezej sam sebi priznaje kako i dalje voli svog sina, te da jako pati zbo g toga to je uinio. Fedra dolazi do Tezeja i moli ga da ne ubija Hipolita. Ovaj od govara kako to nije ni htio uiniti, ali ga je otjerao. Tezej joj govori kako mu j e Hipolit priznao ljubav prema Ariciji, no Fedra pati zbog toga i ne moe vjerovat i. Fedra optuuje Enonu kako je ona kriva za sve ovo jer ju je sprijeila kada se htjel a ubiti i tjera ju. Sve ostavih zbog Fedre, a plaa mi ovako. Sve za nju samo radih. Zasluila sam tako, eto! Hipolit razgovara sa Aricijom, priznaju si svoje osjeaje i na kraju se dogovore k ako e pobjei zajedno. Panopa upozorava kralja kako bi se Fedra mogla ubiti. Takoer govori kako se Enona, nakon to ju je Fedra otjerala od sebe, bacila sa litice i t ako poginula. Nakon to je to uo, Tezej moli nebesa da ne uslie njegova proklinjanja jer bi se vel iko zlo moglo dogoditi njegovoj obitelji. Tezej dolazi do Teramnena koji mu govo ri da mu je sin mrtav. Umro je tako da su ga pregazili uplaeni konji nakon to su v idjeli morsku neman. Otac ali za njim. O, proigrana nado, moj sine! Bozi drevni! Neumitni ste, strani, jezovito ste revni! Ta smrtna bol e pratit do posljednjeg me daha! Fedra priznaje Tezeju kako je ona prva izjavila svoje osjeaje Hipolitu, te da joj

nije ostalo jo mnogo vremena jer je popila otrov koji je u Atenu donijela Medeja . Tezej jako pati i eli umrijeti sa njom. Odlazi do tijela svoga sina i kaje se to ga je prokleo i protjerao, te eli da mu se iskae poast kao junaku. Takoer, kako bi si smirio duu eli da Hipolitova draga postane njegovom kerkom. Candide: Mjesto radnje: Njemaka, Vestfalija u dvorcu baruna Thunder-ten-tronckha Vrijeme radnje: 18.stoljee. Tema romana Voltaire svom junaku Candidu podaruje toliko patnje i bola kroz njegova putovanja i kroz njegov ivot da Leibnizova fraza kako je ovo najbolji od svih moguih svjetova( svijet u kojem trenutno ivimo) jednostavno zvui groteskno. Voltaire na taj nain nij e propovijedao pesimizam, ve smatra da ovjek ako ve ne ivi u najboljem svijetu od sv ih moguih svjetova, treba pustiti teoriju na miru i posvetiti se realnosti i radu , kako bi svijet u kojem stvarno ivi poboljao i unaprijedio. Kratak sadraj Pristojan i pametan, ali naivan mladi Candide (to u prijevodu znai ist, nevin, naiva n) ivi u Njemakoj, u Vestfaliji, u dvorcu baruna Thunder-ten-tronckha u kojem ive i barun, barunica, njihova djeca te dvorski uitelj Pangloss. Uitelj Pangloss je vjeran Leibnizovoj doktorini i vjeruje kako je sve dobro u naj boljem od svih moguih svjetova. Tako i Candide prihvaa tu doktorinu bez prigovora. Meutim, jednoga dana Candide bude protjeran iz dvorca jer pokua poljubiti barunov u ker Cunegondu. Na taj nain poinju njegova lutanja i otkrivenja koliko je zla, patnje i ljudske gl uposti prisutno u svakodnevnom ivotu i svijetu. Nedugo zatim Candida unovae na pri jevaru u bugarsku vojsku, koja je bila u ratu s Abarima. Candide jedva izvue ivu g lavu i pobjegne u Nizozemsku, sav zgroen ratnim strahotama kojima je bio nazoan. U nizozemskoj sretne bijednog prosjaka i veoma se iznenadi kada shvati da je to njegov stari uitelj Pangloss. Ovaj mu ispria da su Bugari razorili barunov dvorac i da su ubili Cunegondu i njezinu obitelj. Unato svemu to je doivio, stari Pangloss i dalje tvrdi da je to najbolji od svih moguih svjetova i da je sve ba onako kako i treba biti. Strahoviti potres uniti grad Lisabon, taman kada su Candide i Pangloss stigli u P ortugal. Zbog svojih izjava, budu uhieni od inkvizicije: Panglossa objese, a Cand ida krvniki iibaju. Zatim ga lijei nepoznata ena koja ga naposlijetku odvede do Cune gonde. Ona mu ispria sve o uasima kroz koje je prola i o svom trenutnom stanju. Da je u vezi sa dvojicom mukaraca idovskog bankara i Velikog inkvizitora osobno. Candide ih igrom sluaja obojicu ubije i bjei s Cunegondom u Buenos Aries. Tamo se u prelijepu Cunegonde zaljubi panjolski guverner. Candide nedugo zatim bjei u Para gvaj, kojim upravljaju jezuiti. Sveenik pukovnik koji mu prua gostoprimstvo je zapravo Cunegondin brat kojeg kad C andide otkrije da se eli vjenati sa Cunegondom u dvoboju probode maem jer se ovaj u sprotivio. Opet bjeei, ovaj put sa slugom Cacambom, dolazi u zemlju ljudodera gdje ih Cacambova prisebnost spasi od sigurne smrti. Potom zavre u mitskoj zemlji Eldo rado, gdje se zlato i drago kamenje mogu nai na svakom koraku. Nemaju ni sud ni z atvor ni crkvu jer su svi ljudi plemeniti, dobri, mudri i istinski religiozni. iv otni je standard vrlo visok a drava podupire znanost i umjetnost. On ubrzo naputa Eldorado jer ga vue ljubav prema Cunegondi. Natovari se zlatom i d ragim kamenjem, dijamantima i zlatom te napuste Eldorado. Candide se ukrca na br od za Europu, a Cacamba poalje u Buenos Aries da ishodi od guvernera da pusti Cun gondu na slobodu. Stari znanstvenik Martin mu ini drutvo. Martin ima pesimistiki po gled na svijet koji u potpunosti odudara od onoga emu je Candida uio Pangloss. Ras pravljaju o dobru i zlu tijekom cijele plovidbe. Candide stie u Veneciju, gdje najprije sree bogatog Pococurantea koji unato neprocj enjivom bogatstvu ni u emu ne uiva, a potom i 6 kraljeva koji su ostali bez prijes tolja. Candide je svojim najnovijim poznanstvima i iskustvima sve uvjereniji da nitko ne moe izbjei nesretnom usudu, bez obzira koliko moan ili bogat bio. Martin i Candide stignu u Carigrad i tamo nau i Cunegondu, njezina brata, Cacamba i uitelj

a Panglossa. Cunegonda je ostarjela, ali se Candide unato tome oeni njome. Candide kupi mali posjed na kojem se svi smire. Candida vie ne zanimaju lajbnikov ske ideje pri kojima i dalje uitelj Pangloss ostaje. Rijeima o potrebi da uzgajamo svoj vrt zavrava roman. Struktura romana Voltaire nije previe pozornosti posvetio ni vroj povezanosti fabule u romanu niti pr odubljenijoj karakterizaciji likova. Voltairove likove romana nije mogue prikazat i kao realne likove-jer bi nam tada njihove nesretne sudbine bile uasne, a ne smi jene i taj aljivi ton koji se provlai kroz cijeli roman bi nam bio neumjesan. Osim metafizikog optimizma, na udaru Voltaireove kritike su se nalli i rat, vjerska net olerancija, nasilje, ljudska glupost i dr. Zakljuak ovjek ivi u vrlo okrutnom svijetu i vrlo, vrlo okrutnoj okolini ali takav prostor ne mora nuno biti i ovjekova jedina mogunost. Ovaj roman nam govori o tome da ako s e poboljamo kao pojedinac moemo dosta doprinjeti svom ivotu, a tako i unijeti u svo ju okolinu dobrotu i raznolikost, unato tome to je zlo svuda oko nas. Svatko bi tr ebao uzgajati svoj vrt tj.urediti svoj ivot da bude lijep, dobar, poseban, korist an Biljeka o piscu Voltaire (1694.-1776.), francuski knjievnik, povjesniar i filozof; najznaajniji knj ievnik iz razdoblja prosvjetiteljstva. Prvim imenom Francois.Marie-Arouet, roen je 21.studenog u Parizu, u obitelji siro manog plemia. Pohaao je Isusovaku gimnaziju, Studirao pravo, studij nije zavrio ve se ubrzo posvetio knjievnoj karijeri. Zatvoren je u tvravu Bastilju zbog uvrede regenta Filipa Orleanskog, gdje ostaje zatoen godinu dana. Tragedija Edip je nastala u tih godinu dana, koja e mu donjet veliku popularnost kao i Henrijadu, jedan od rijetkih epova 18.st. U razdoblju o d 1717. do 1726. slavljen je kao prvi francuski pjesnik, no ponovo dospijeva u B astilju zbog svae s vitezom Rohanom. 1726. odlazi u Englesku gdje ostaje 3 godine, boravak u Londonu predstavlja Volt aireovu prekretnicu u ivotu. Reeno je da je Voltaire napustio francusku kao pjesni k, a vratio se kao filozof. Mogao je slobodno govoriti, nauio je novi jezik, novu literaturu potpuno se preporodio. Da bi izbjegao uhienje zbog djela Filozofska pisma ili engleska pisma koje je Par iki parlament proglasio skandaloznim i javno spalio, Voltaire odlazi kod prijatel jice u Cirey na njeno imanje. Ostaje tamo 10 godina i to mu je bilo najplodonosn ije i najsretnije razdoblje njegova ivota. Ostatak ivota provodi na imanju Ferney koje je kupio na vicarsko-francuskoj granic i. Godine 1778. vraa se u Pariz gdje ubrzo umire. to je prosvjetiteljstvo? Nije pretjerano rei: to je Voltaire sam. Ostat e zauvijek najbolji primjer za borbu europskog ovjeka protiv svih reakcionarnih snaga, a za kulturni i moralni progres i za svoju duhovnu i politiku slobodu. On je pravi voa i organizator prosvjetiteljskog pokreta. Filozofski roman francuskog knjievnika Voltaira. Voltaire je ovaj roman objavio 1 759. godine u enevi. Mjesec dana kasnije gradsko vijee ga zabranjuje, no ubrzo se primjerci romana pojavljuju u Parizu i drugim europskim gradovima. Knjiga postaj e vrlo popularna (40 izdanja za Voltaireova ivota), ali i napadana. Na optube Volt aire jednostavno odgovara da on tu djetinjariju nije napisao. Promotrimo li strukturu Candida, uoavamo da Voltaire nije previe pozornosti posvet io ni vroj povezanosti fabule ni produbljenijoj karakterizaciji likova. To nije nik akav nedostatak i ne treba uditi, jer kad bismo Voltaireove likove prihvatili kao realne ljude, tada bi nam njihove nesretne sudbine bile uasne, a ne smijene, a pogo tovo bi bio neumjesan aljivi ton koji se provlai kroz cijelu knjigu. aljivost ugoaja Voltaire postie razliitim sredstvima: povezivanjem nespojivih ideja i pojava, upo rabom filozofskih pojmova u neadekvatnom kontekst (jedan od likova seksualni odn os naziva vjebom iz eksperimentalne fizike), neobinim paradoksima te povrh svega i roninim ponavljanjem kako, unato svim nevoljama u kojima se nalazi, Candide ivi u na

jboljem od svih moguih svjetova. Voltaireov roman je jetka satira na raun ideje njemakog filozofa Leibinza, po kojo j je svijet u kojem ivimo ba onakav kakav je morao i mogao biti, to jest da je on najbolji od svih moguih svjetova. U romanu se Leibnizova teorija ne osporava dire ktno, ve Voltaire svom junaku podaruje toliko patnje i bola da fraza kako je ovo naj bolji od svih moguih svjetova zvui jednostavno groteskno. Osim metafizikog optimizma , na udaru Voltaireove kritike nali su se i rat, vjerska netolerancija, nasilje, ljudska glupost i dr. Bilo bi pogreno zakljuiti da je Voltaire propovijedao pesimi zam. On dri da se ovjek, ako ve ne ivi u najboljem od svih moguih svjetova, treba osl oboditi teorija i posvetiti koncentriranom radu kako bi taj svijet unaprijedio. To bi mogao biti smisao Candidovih rijei upuenih Panglossu kako svatko treba uzgaj ati svoj vrt. Voltaire je svoje remek-djelo Candida, napisao 1759., u svojoj ezdeset petoj godi ni. Paul Morand je iz toga zakljuio, da u Francuskoj pisci nisu nikad mlai, nikad toliko slobodni od svakog pritiska kao poslije ezdeset godine. Oni su osloboeni od mladenakih tjeskoba, od jurnjave za poloajima, koja im, u jednoj zemlji u kojoj l iteratura ima socijalnu ulogu, u zrelim godinama oduzima prevelik dio njihovih s naga. Jednog dana sve e biti dobro, to je naa nada; Sve je dobro danas, to je iluzija. Ve s e u ovoj pjesmi vidi nacrt doktrine progresa i filozofije, koju e Voltaire razrad iti u Candidu. Pisci naeg vremena otkrili su, da je svijet besmislen; ali je Voltaire u Candidu napisao sve, to se o tome moe rei; rekao je on to duhovito, to je bolje nego se ljut iti, i to ostavlja neto hrabrosti za budui rad. Biljeke tijekom itanja: Poglavlje prvo Candide od latinski candidus to znai ist. U francuskom dolazi u znaenju naivan, nevin. U zamku gospodina baruna Thunder ten tronckha, u Vestfaliji, ivio je jedan mali d jeak, kome je priroda bila dala najblaa navike. Dua mu se na licu ogledala. Rasuivao je prilino zdravo i vrlo jednostavno; zato su ga, mislim, i zvali Candide. Stare su kune sluge nasluivale, da je sin sestre gospodina baruna i nekog dobrog i poten og vlastelina iz susjedstva, za koga se ta djevojka nije nikada htjela udati, je r je mogao nabrojiti samo sedamdeset i jedno koljeno; ostatak njegova genealokog stabla unitio je zub vremena. Barun, barunica i obitelj: Gospodin barun bio je jedan od najmonijih plemia Vestfalije, jer je njegov zamak i mao prozore i vrata. ak je i njegova velika dvorana bila ukraena jednim velikim sa gom. Od svih pasa iz svojih dvorita po potrebi je sastavljao svoj lovaki opor; konj uari su bili vodii pasa, a seoski kapelan vrhovni ispovjednik. Svi su ga zvali mon seigneur i smijali se, kad je neto propovijedao. Gospoa barunica, koja je teila oko tri stotine i pedeset funta, bila je zbog toga vrlo potovana. Doekivala je goste s dostojanstvom, koje ju je inilo jo uglednijom. N jezina ki Cunegonda, koja je imala sedamnaest godina, bjee rumena, svjea, debela, p oeljna. Barunov sin u svemu je izgledao dostojan svoga oca.

Pangloss: Odgajatelj Pangloss bio je kuni prorok, i mali je Candide sluao njegova predavanja sa dobrobunou svoje dobi i svoga karaktera. Pangloss je pouavao metafiziko teologo kosmolonigologiju. Divno je dokazivao, da nema poslijedice bez uzroka i da je u ovom, najboljem od svih moguih svijetova, zamak gospodina baruna najljepi od svih

zamaka, a gospoa barunuca najbolja od svih moguih barunica. - Dokazano je govorae on da stvari ne mogu biti drugaije, jer poto je sve stvoreno za neku svrhu, sve je nuno za najbolju svrhu. Upozoravam, da su nosevi stvoreni, da nose naoari, i mi imamo naoari. Noge su oito stvorene, da budu obuvene, i mi imamo obuu. Kamenje je stvoreno, da se klee i da s e od njega prave zamci, zato gospodin ima vrlo lijep zamak; najvei barun pokrajin e mora najbolje stanovati; a kako su svinje stvorene, da budu pojedene, mi jedem o svinjetinu itave godine. Prema tome, oni, koji tvrde da je sve dobro, govore gl uposti; treba rei, da je sve najbolje. Ljubac Candida i Cunegonde: Ona ga bezazleno uhvati za ruku, mladi bezazleno poljubi djevojci ruku s mnogo ara , osjeaja i naroitog milja; njihova se usta sretoe, oi zaarie, koljena zadrhtae, ruke abludie. Gospodin barun Thunder ten tkonckh proe pored paravana, i, videi taj uzrok i tu posljedicu, najuri Candida iz zamka snanim udarcem noge u stranjicu. Poglavlje drugo Aforizam: Ljudi su stvoreni samo zato da pomau jedni drugima. Bugari su ga oteli i uvjebavali ga za rat: Tjerali su ga, da se okree nadesno, nalijevo, da izvadi iz puke ipku, da je opet uv ue, da niani, da gaa, da stupa ubrzanim korakom, i udarili su mu trideset batina puan om ipkom. Sutradan vjebao je malo bolje, tako da je dobio samo dvadeset udaraca; p rekosutradan dobio je samo deset, a drugovi su ga gledali kao neko udo. Poglavlje esto Narod ivi u strahu od inkvizicije: Poslije zemljotresa, koji je poruio tri etvrtine Lisabona, mudraci te zemlje nisu bili nali uspjenijeg sredstva da sprijee potpuno unitenje, ve da pripreme narodu jeda n lijep autodafe. Candide sumnja da je ovo najbolji svijet: Ako je ovo najbolji od moguih svijetova, kakvi su tek ostali? Hajde, jo neka da su me samo iibali, to mi se dogodilo kod Bugara. Ali, vi, dragi Panglosse, najvei meu filozofima, zar sam morao vidjeti, kako su vas objesili, a da ne znam zato! O, d ragi moj anabaptiste, najbolji meu ljudima, zar ste se morali utopiti u toj luci? O, gospoice Cunegondo, biseru meu djevojkama, zar je trebalo da vam raspore trbuh ?

SMRT SMAIL-AGE ENGIA KRATAK SADRAJ: AGOVANJE Silni je turski ratnik, Smail-aga engi, imao puno robova, Crnogoraca. Budui da je b io krvoloan, ubijanje nevinih i bespomonih bilo mu je zabavno. Tako je jednog dana odluio ubiti skupinu mladia. Starac Durak ga je molio da ih potedi, to je aga odbio . Nakon to je ubio mladie, starcu je odredio smrt vjeanjem. To bi uinjeno naoigled Du rakova sina Novice, aginog vojnika. Gledajui tijela ubijenih, Smail-aga se divio svojoj moi, ali istodobno ga je muilo to to su mladii pred njim poginuli bez straha. NONIK Vidjevi kakva mu je sudbina zadesila oca i vidjevi pravu aginu narav, Novica se od luio pridruiti svojim dotadanjim neprijateljima u borbi protiv Smail-age voen eljom d a osveti oca. ETA U Cetinju se skupila mala eta onih kojima je bilo dosta aginih zlodjela. Odluili s u se sukobiti s agom . Na putu ih je stari sveenik blagoslovio i upozorio da je n jihov pohod velika i sveta stvar jer brane svoju rodnu grudu i svoj narod. HARA U meuvremenu, zli je aga odluio kupiti od naroda hara, tj. porez. Sa svojim podanic ima utaborio se na Gackom polju. One ljude koji nisu mogli platiti porez odvodio bi kao zarobljenike. Jednog dana, aga je doao u neugodnu situaciju. Naime, za vr ijeme jedne igre, svom je vojniku sluajno izbio oko, to je izazvalo podsmjehivanja meu narodom. Budui da je zbog toga aga bio ljutit, odluio se opustiti uz veeru. Izn enada je hrabra eta napala Turke. Zateeni turci nisu pruili jak otpor. Hajduk je Mi rko pukom ubio zlog Smail-agu engia. Tako je Novica doekao osvetu, ali i sam je pogi nuo od ruke turina Hasana. KOB Zli je Smail-aga engi doekao svoju sudbinu. Godinama je nanosio zlo drugima, a sada je zlo dolo njemu. Svu je njegovu sjajnu opremu uzeo plahi Turin koji je nije vri jedan i oprema vie ne blista na njemu kao to je blistala na velikom ratniku, ali z lom ovjeku, Smail-agi engiu. IDEJA: Turin rei, al mrijeti Za Hristovu vjeru svetu

Teko nije, tko se za nju bije. Sramota je takome junaku Kupit hara, ne skupit haraa, Dilitnut se, ne pogodit cilja, Kamol slijepit mjete raje Turke, Kamol da mu zlurad krst se smije. IVOTOPIS: Ivan Maurani rodio se 1814. godine u Novome Vinodolu, gdje je zavrio njemaku puku kolu . 1873. je godine postao hrvatski ban, prvi ban puanin . Siavi s banske stolice, n e bavi se vie politikom. Posljednje je godine ivota proveo u miru bavei se matemati kom i astronomijom. Umro je 1890. godine u Zagrebu. Autor je malog broja djela, ali po umjetnikoj je vrijednosti jedan od najznaajniji h hrvatskih knjievnika. Maurani je nadopunio izgubljeno 14. i 15. pjevanje Gunduliev a epa Osman . Njegovo je ivotno djelo Smrt Smail-age engia objavljeno 1846. u almanahu Iskra . KNJIEVNI ROD: epika u stihu VRSTA DJELA: povijesni ep VRIJEME RADNJE: 16. stoljee MJESTO RADNJE: Hercegovina ANALIZA JEZIKA I STILA: - epiteti: lijepo, hladnoj, planinskog, ljui, gorski, sviloruna, malenoga - personifikacija: zadrhtae ta vjeala tanka - kontrast: zadrhtae ta vjeala tanka, al ne pisnu Crnogorad mlada. Sunce zae, a mjesec izae. - arhaizmi: delate, arslan, hara - onomatopeja: Krcnu kolac njekoliko puta Zviznu pala njekoliko puta Ni tko ape, ni tko zbori, ni tko pjeva, niti se smije - usporedba: ko tajni glas duhova - metafora: Studen kamen prima ivot - ponavljanje: ije e ovo... KARAKTERIZACIJA LIKOVA: SMAIL-AGA: Smail-aga je silni turski vlastelin, koji je veoma krvoloan i uiva ubijajui nevine i bespomone ljude. Svoje zarobljenike mui neuvenim mukama da bi ih zatraio i iz njih izvukao to vei hara. Meutim, on je u dui kukavica koja svoje slabosti prikriva muenje m drugih ljudi. CRNOGORCI: Crnogorci su ljudi koji se zadovoljavaju malim stvarima. Bogatstvo za njih ne pr edstavlja ni?ta znaajno, njima je vanija njihova sloboda od svog zlata na svijetu. Umiru bez straha, ne isputajui ni jednog jauka, iako umiru u stranim mukama. Vjeru ju u pravdu i Boga, i znaju da na kraju svako nasilje mora prestati. Na bilo koj i nain... najznaajnije djelo Ivana Maurania i knjievnosti hrvatskoga narodnog preporoda; ep sastavljen od 5 pjevanja. AGOVANJE Da bi pokazao svoju mo, Smail-aga zapovijeda pogubljenje krana (Crnogoraca) koje su Turci zarobili na rijeci Morai.

Bez obzira koji oblik muenja provodio, krani ga utke i hrabro podnose jer su naviknu ti na muku i znaju u ime ega su se borili i za to umiru. Mlai Tuci uivaju u muenju dok su stariji svjesni mogunosti osvete. CITAT: Tko je mlai, rado gleda Na lipovu krstu muke; A tko starij , muke iste Sam na sebi s vlake ruke Ve unaprijed od str uti. Aga ne doivljava zadovoljtinu jer junaci nisu poklekli pred mukama. ak im se mora d iviti to u njemu u jednom trenutku izaziva strah. CITAT: Posmica ih, srca ne iskali, to bez straha svi su pred njim pali. CITAT: Vide aga krepost taku Zazebe ga na dnu srca Ko ledenijem rtom leden iljak duu da mu dirnu. Osim kranima aga se sveti i starcu Duraku zbog loeg savjeta da pusti Crnogorce jer bi mu se u suprotnom mogli osvetiti. Agovanje zavrava smru starca Duraka kojega beutno daje pogubiti. NONIK Durakov sin Novica, dotad Smail-agin pratitelj i krvnik Crne Gore odlazi u Crnu Go ru u namjeri da se pridrui Crnogorcima kako bi osvetio oevu smrt. Odluan u svojem naumu kree se samo nou, bez turskih obiljeja. CITAT: A g rakin na junaku glavu, Od saruka ni spomena neima. Bez saruka eto Turin ie; Uspijeva doi do Cetinja gdje e se pridruiti dotadanjim neprijateljima. ETA U Cetinju se skupila eta od stotinjak hrabrih junaka odlunih boriti se i umrijeti za kranstvo i slobodu. CITAT: Kojino e umrijeti Za krst asni, kijem se krsti, Za krst asni i slobodu zlatnu. Kreu se nou kroz vrleti, u potpunoj tiini (...od sto glasa, glasa uti nije), ozbiljn i su i tajnoviti. U zoru dolaze do Morae gdje e se odmoriti. Dolazi im stari sveenik koji ih podsjea n a slavnu prolost i borbu za slobodu njihovih predaka, hrabri ih i potie da se i da lje bore za svoju vjeru i poziva ih da se pokaju. CITAT: Djedi vai za nj lijevahu krvcu, Oci vai za nj lijevahu krvcu, Za nj vi isti krvcu prolijevate: Za vas drae u svijetu neima. Or gnijezdo vrh timora vije, Jer slobode u ravnici nije. CITAT: Za krst asni spravni ste mrijeti. Za nj se i sad mrijet podigoste, Srdbe boje hrabri osvetnici; Al tko Bogu vjerno sluit grede, istijem srcem sluiti mu valja, istom duom vrit onom treba Koji vri Bog to sudi s neba.

Stareva blagost i njegove rijei i u junacima izazivaju blagost i pokornost. CITAT: Stoji mnotvo razboljeno Blagom rijei starca blaga; Jaganjci su rek bi tihi, to bijahu gorski lavi; Taka uda boja rije pravi. Tada se pojavljuje Novica i otkriva svoju namjeru da im se pridrui i osveti Turci ma. Sveenik ga je krstio i blagoslovio ostale ratnike i oni, rastavi se sa starcem nastavljaju put. HARA Na Gackom polju Turci kupe hara. CITAT: Haralije, izjeli ih vuci, Ter od glave po ut cekin ite, A od ognja po debela ovna I za nocu obredom djevojku. Raja, meutim, nema ni zlato, ni hranu, ni mlade djevojke pa ih haralije dovode agi . Igrajui se svojim dilitom (maem), aga krene prema jednom od zarobljenika, ali mu s e konj spotakne i umjesto vlake glave dohvati Safera koji je vodio zarobljenika i izbije mu oko. Osramoen to nije skupio hara i zbog svoje nespretnosti koja je u ra ji izazvala porugu, aga zapovijeda muenje raje i dalje trai hara, a narod mu nudi p et- est dana da ga prikupi. CITAT: Sramota je takome junaku Kupit hara, ne skupit haraa, Dilitnut se, ne pogodit cilja, Kamo l slijepit mjete raje Turke, Kamo l da mu zlorad krst se smije. Planu aga kano plamen ivi; CITAT: Ah, priekaj pet-est dana, Dok ti uen hara isprosimo! Dok se sputa no, Tuci se goste. Aga je u svojem bogatom atoru prepunom oruja i mekih sagova i jastuka. Vani se sprema oluja, a turskom se logoru pribliava eta Crnogoraca. Aga sjedi u atoru i razmilja o oruju, djevojkama, lovu, zlatu, ratu i opet ga hvata bijes zbog neuspjeha u prikupljanju haraa i sramote to je oslijepio vlastitoga ov jeka. Pogled na gusle u kutu atora ublaava njegov bijes i on od Bauka zatrai da mu pjeva. Bauk zapjeva o Rizvan-agi s Kosova koji je skupljajui hara takoer doivio neus pjeh pa je u elji za osvetom konjem preskakao raju da bi pri tom pao s konja izaz ivajui u raji porugu. U strahu da e i njegov neuspjeh zauvijek ostati opjevan u pj esmi, Smail-aga smilja osvetu. CITAT: Tko e u agu, a ne u pjevaa Pogled upro, taj mogae Po licu mu poznat jade, Boli, srdbe, gnjeve, bijese, I stotinu inijeh srda... CITAT: Tuci raju, tuci Turke k jednu, Samo uvaj uspomenu vrijednu! Uto je u logor upala eta Crnogoraca. Aga u pokuaju bijega trai konja, ali ne uspije va pobjei i biva ubijen. I Novica je ubijen u pokuaju da mrtvom agi odrubi glavu. CITAT: Al tko ono pokraj age lei? Ter na mrtva mrtav gnjevno rei? Novica je; ljut ga Hasan smaknu, Ba gdje junak k mrtvu skoi lavu, Izmed Turk da mu skine glavu.

Veina Turaka je poginula, samo ih se nekolicina uspjela izvui, meu njima i Bauk. KOB Pod Lovenom ivi Turin koji svojom pojavom izaziva strah, ali je plah i ponizan. Na njemu su odjea i oruja Smail-age, ali nemaju onaj junaki sjaj. Turin se kao lutka sv ima klanja i sva slava i bogatstvo Smail-age sada na njemu djeluju jadno. LIKOVI Smail-aga opis: CITAT: Gledaj glavu, put nebesa Gdje se oholo hrabra die; Gledaj elo jasno i oko Kako bistro pod njim sijeva; Gledaj krepki stas, gdje svoju Znaju snagu ravno stoji; Smail-aga engi sredinji je lik spjeva. Pojavljuje se u samo dva pjevanja (Agovanje, Hara), ali se njegova nazonost osjea u cijelom djelu. Sve se dogaa zbog njega i oko njega. Aga je olienje zla. Iako na nekoliko mjesta Maurani govori o njegovu junatvu (CITAT: Dobar junak da je ovjek taki), aga je u stvari prikazan kao kukavica i sadist koji se sveti slabima,onima koji se ne mogu braniti. Ohol je i sebeljuban, doivljava se kao mrkog vuka, jakog i neustraivog. CITAT: Ko da strepi mrki vue S planinskoga gladna mia. U stvari je bezosjeajan i sarkastian. CITAT: Ter ih turskijem darivao darom: Svakom momku ostar kolac daje, Kome kolac, kome li konopac, Kome britku palu namjenjuje. Ajte, krsti, dijeliti dare, tono sam v Turin pripravio... Hladan je, svirep i grub, ne samo prema Crnogorcima nego i prema Turcima koji i malo posumnjaju u ispravnost njegovih postupaka. To dokazuje i njegova osveta st arcu Duraku. CITAT: A Turina, ako jo imade Gdjegod koga ter se vlaha boji, Popet u ga nebu pod oblake, Tu nek plijen vranom vranu stoji. Da je kukavica potvruju njegove reakcije u trenutcima kada njegova sila i osveta ne nailaze na plodno tlo, kada Crnogorci ne mole za milost, kada i u muci i smrt i ostaju hrabri. Tada se u njemu bude ljutnja, osjeaj nezadovoljenosti i straha. CITAT: Ljutit aga mrko gleda Gdje se silom divit mora Silan arslan gorskom miu. CITAT: Posmica ih, srca ne iskali, to bez straha svi su pred njim pali. CITAT: Vide aga krepost taku Zazebe ga na dnu srca Ko ledenijem rtom leden iljak duu da mu dirnu. Jako esmi a je u za mu je vano da ne ostavi dojam bezuspjenog ovjeka, stalo mu je da u narodnoj pj ostane zapamen kao silan, hrabar i okrutan pa mu se nespretnost s dilitom kad svojem ovjeku iskopao oko neprestano vraa i budi u njemu srdbu, bijes i potreb osvetom, da bude jo okrutniji i svirepiji.

CITAT: Sramota je takome junaku Kupit hara, ne skupit haraa, Dilitnut se, ne pogodit cilja, Kamo l slijepit mjete raje Turke, Kamo l da mu zlorad krst se smije. CITAT: Gvoa, otrov, konop, noe, Palu, oganj, kolac grozni, Ulje vrelo i sto muka U as jedan junak smilja, Za izgladit gorkoj bruci trage I sauvat uspomenu istu, isto ime uz glas strune blage. CITAT: Na obrve crn mu oblak sjeda; Plamte oi poput ognja iva; Crljen plamen uz obraz mu lie; Stranijem bijesom nozdrve se ire; A na usti, ispod pjene bijele, Grozan, paklen izraz stade, Ko da veli: raja nek propade, Samo pjesni uvat se valjade! CITAT: Ja sam junak, to e pjesma rijeti; K tom e cilju svi ko rtva pasti!... U trenutku kada mu se pruila prilika dokazati svoju hrabrost u okraju s Crnogorcim a, on pokuava pobjei i time dokazuje da je kukavica. CITAT: Konja, konja! grmi aga. Dio drugi tada grunu. Vlasi odsvud, puke, noe! Konja, konja, Haso, konja! Crnogorci Liku Smail-age suprotstavljen je kolektivni lik Crnogoraca. Crnogorci su prikaza ni kao hrabri i neustraivi ljudi koji se ne boje umrijeti za vjeru i slobodu. CITAT: Turin ree, al mrijeti Za Hristovu vjeru svetu Teko nije, tko se za nju bije. CITAT : Niti pisnu, niti zubi krinu. Poljana se napuni tjelesa, Niti pisnu, niti zubi krinu. Ve tko zovnu Boga velikoga, Tko lijepo ime Isusovo, Ter se lasno rastadoe s suncem Zatonici mrijet naviknuti. CITAT: Ne junaka biranijeh Po obliju ni ljepoti, Ve po srcu junakome; Kojino e udariti Ne na deset, da utee, Nego na dva, da ih sijee; Kojino e umrijeti Za krst asni, kijem se krsti, Za krst asni i slobodu zlatnu. Crnogorci su simbol itavog jednog naroda, naroda koji je potlaen, ugnjetavan, ali isto tako i simbol idealnog, vjenog borca za slobodu. Ovo kolektivno odreenje pred stavlja preporodni romantiarski ideal. Za razliku od europskih romantiara koji su pretpostavljali individualnu, snanu, buntovnu linost, preporoditeljski je ideal bi la zajednica, a vrlo su esto koristili rije sloga.

Ostali likovi Osim ovih suprotstavljenih likova u spjevu se pojavljuju likovi Turaka, kako Maur ani kae loih slugu loeg gospodara. Turci, za razliku od Crnogoraca nisu kolektivni lik i svaki je od njih svijet za sebe. Novica krvnik Crne Gore, agin sluga, ne okree glavu od muenja na poetku spjeva. Tek k ada je osobno pogoen oevim ubojstvom, trai osvetu. I kada prihvaa kranstvo i pridruuje se eti, on ne moe biti dio kolektiva jer njime upravljaju individualni osjeaji. Agine sluge Omer, Jaar, Mujo spremni su svakoga asa napustiti agu, Safer je ulizic a i nasilnik, Bauk mu pjeva rugalicu i jedan je od rijetkih koji uspijevaju izvui glavu iz borbe, moda zato da bi opjevao aginu propast i slavu Crnogoraca. Starac sveenik pojavljuje se u pjevanju eta kao sredinja figura pjevanja, ali u sam om epu ima epizodnu ulogu. Ipak, ima posebno znaenje. On govori o zemlji, domovin i, prolosti, o znaenju borbe za slobodu i vjeru, daje blagoslov i neku vrstu opros ta i motivira Crnogorce. Mjesto radnje: Agovanje Stolac, Hercegovina CITAT: Usred Stolca kule svoje, A u zemlji hercegovoj... Nonik u ovom pjevanju pratimo Noviino putovanje u Crnu Goru. CITAT: Pomno junak Cuce prevalio, Jo Bjelice ratoborne k tome, Ter se maa krnijeh eklia. ... A Novica pade na Cetinje... eta radnja pjevanja smjetena je u prostor kojim se eta kree u potrazi za Smail-agom. CITAT: Podie se eta mala Na Cetinju Gore Crne. ... Komljani im i Zagara, Bjelopavli ljuti k tome Davno vee straga ostae, Ter ve gaze lomne Rovce. A za Rovci druba nona, U prozorje rane zore, Na Morau slavnu pade... Hara Smail-aga prikuplja hara na Gackom polju. Ovdje e se dogoditi i zavrna bitka u kojoj Smail-aga gine. CITAT: Gacka polje, lijepo ti si... Kob: pustinjakova kuica pod Lovenom. CITAT: Loven gora pod nebo se die, Nadomak mu jedno polje iri. U polju je stanak pustinjakov... Povijesna podloga Djelo je nastalo prema istinitom dogaaju pogibije Smail-age engia, turskog nasilnik a u Hercegovini i Crnoj Gori. Proslavio se pobjedom u bitci na Grahovu 1836. u k ojoj je poginulo vie lanova iz obitelji Petrovia, najbliih roaka vladike Njegoa. Crnogorci su dugo ekali pogodan trenutak za osvetu. Vladika je s Novicom Ceroviem dogovorio napraviti zasjedu agi to mu je uspjelo 1840. Turska je vojska potuena, a aga u meteu neslavno ubijen. Ovaj je dogaaj opisan i u hrvatskom tisku i tako doao do Maurania. Voen svojom poetskom vizijom Maurani je stvorio djelo u kojem je smrt jednog silnik a narasla do simbola propasti silnitva, a sukob do sukoba dobra i zla. Maurani nije reproducirao, on je stvarao za to je oit primjer Novice i njegovoga oca Milutina (u spjevu Durak) koji su prikazani kao Turci. Sve promjene napravljene su u smi

slu pjesnike slobode, s idejom nacionalnog osloboenja i buenja nacionalne svijesti.

Jezik i stil Smrt Smail-age engia je ep pisan tokavskim narjejem ijekavicom. Maurani esto rabi i ar aine izraze (tudijer, jerbo...) te turcizme (kidisati,delija, kapija, toke, fiek, kula, sofra, jatagan...), ali i rijei iz arapskoga jezika, talijanizme, rijei iz grk oga jezika. Izvorni Mauraniev tekst pisan je prema tadanjem pravopisu, koji nije bio potpuno uj ednaen. Dosljedno je pisao glasovnu skupinu er umjesto vokalnoga r (kerv umjesto krv, kerst umjesto krst, serce umjesto srce...). Razliito je biljeio reflekse ja ta npr. liepota, dieca, vieala, ledeniem, ali i kamenijem, cvijeta, svieta... Smrt Smail-age engia obiluje stilskim sredstvima kako onima karakteristinim za naro dnu junaku pjesmu (epiteti, stalni epiteti, antiteza), tako i onim svojsvenim umj etnikom pjesnitvu. Stilska sredstva Metafora Ko da strepi mrki vue S planinskoga gladna mia ... Zazebe ga na dnu srca Ko ledenijem rtom leden iljak duu da mu dirnu. Po svem tijelu mrazne valja vale ... Stoji aga gorsko zvijere, Gvozden stupac, kamen tvrdi ... Lu iz glave jedan izbi Epitet I delate ljute rise Anafora Man e pitat etu istu. Man e pitat brze munje ... Tko vs haje plode l kri vinom? Tko vs haje plode l kri itom? Tko vs haje plode l kri svilom? Dok po vrelijeh hladne vode ima; Dok po dragah bujna stada mu; Dok po brdijeh sitna krda bleje? ... Il vs tkogod uvrijedio brata; Il nejaku dragi protivniku ivot dignuv ogrijeio duu; Ili ptnu zatvorio vrata; Il d vjeru, a krenuo njome; Ili gladnu uskratio hranu; Il ranjenu ne zavio ranu; ... Stoji klika slug na konjijeh, Stoji trka konj pod slugami, Stoji piska raje za konjima.

... Sluaj, pobre, je l i jauk tlapnja? Sluaj zveku, je l i zveka tlapnja? Sluaj... sluaj ... ah, to tlapnja nije, Jer te vidim gdje te boli jako... to?... ti plae?... ah, to tlapnja nije, Ti bo s tlapnje, mnim, da ne bi plako! Personifikacija Drijemne katkad ruka hrabra. Onomatopeja Zviznu zrakom dilit viti Aliteracija Tko se snizi k rosnoj travi Sankom krijepit snagu tijela ... No je vani slijepa, gluha. Nigdje glasa, ve to sipi Rosa sitna Usporedba Ve ko oblak grada teka ... Gladni Turci kano gladni vuci Slavenska antiteza Sluaj, pobre, je l i jauk tlapnja? Sluaj zveku, je l i zveka tlapnja? Sluaj... sluaj ... ah, to tlapnja nije, Jer te vidim gdje te boli jako... to?... ti plae?... ah, to tlapnja nije, Ti bo s tlapnje, mnim, da ne bi plako! ... Je li hajduk, il uhoda turska, to uhodi sviloruna krda, Il volova stada vitoroga? Nit je hajduk, nit uhoda turska, Ve Novica, engia kavazu; Aforizam/poslovica Boj se onoga tko je viko Bez golema mrijet jada. ... Od sto glasa glasa uti nije. ... to je kriva? - Kriva e to je iva Onomatopeja Kojemu se zvonko oziva Prevodnika ovna zvono Inverzija Podie se eta mala ... Uto aga konja dobra polisidenton

Ni tko ape, ni tko zbori, Ni tko pjeva, nit se smije anadiploza Tko je junak, na drijelo! Na drijelo, junak tko je! ... A med njimi ponajljepi, Ponajljepi, ponajvei Metonimija Simploka Ter se grle rukam gvozdenijem, Ter se ljube kljunom gvozdenijem ... Otkud zlato, koji ruha neima? Otkud zlato, koji kruha neima? Ponavljanje stihova Vidi mu se , ginut mu se nee A jest neto to ga naprijed kree Hara, hara, rajo, treba! Gradacija Krcnu kolac nekoliko puta, Zviznu pala nekoliko puta, Zadrhtae ta vjeala tanka, Al ne pisnu Crnogorad mlada, Niti pisnu, niti zubi krinu. Proz poljanu mrka krvca teknu, Niti pisnu, niti zubi krinu. Poljana se napuni tjelesa, Niti pisnu, niti zubi krinu. Gvoe, otrov, konop, noe Palu, oganj, kolac grozni Ulje vrelo i sto muka Ideja Kroz povijesno motiviranu priu o sukobu Crnogoraca i Turaka pod vodstvom Smail-ag e engia prikazati borbu prikazati stoljetnu borbu i stradanja naega naroda us tuinim a i njihovu nepokolebljivu vjeru u pobjedu pravde, potenja i slobode, borbu dobra protiv zla u kojoj dobro pobjeuje. U djelu je Maurani iznio ne samo preporodne ideje o slozi i zajednivu nego i svoje misli o ivotu i ljudima i svoju ivotnu filozofiju. Ono je potresna slika nae prolos ti, ali i djelo koje optimistino daje vjeru u ivot.

ZLATEREVO ZLATO Biljeke o piscu: August eona najsvestraniji i najplodniji je hrvatski knjievnik 19. stoljea. Roen je u Zagrebu 1838. godine, u malograanskoj

obitelji maarskoga, njemakoga i ekog podrijetla. Osnovno i srednje obrazovanje stekao je u Zagrebu, Peuhu, pa opet u Zagrebu. Pravo je studirao u Pragu i Beu, jedno vrijeme uz potporu biskupa Strossmayera. Knjievni rad zapoinje feljtonima u novinama i asopisima (Zagrebulje). Istupa kao knjievni kritiar i teoretiar donosei u hrvatsku knjievnost nove ideje o ulozi knjievnosti u kulturnom uzdizanju naroda. Uz knjievni rad, enoa je svakako i meu najobrazovanijim ljudima svoga vremena, poznavalac mnogih europskih i slavenskih jezika, prevodilac, kulturni i javni radnik, dramaturg i umjetniki direktor HNK-a, gradski senator i urednik mnogih asopisa, i od svega najvanije: pjesnik, pripovjeda i romanopisac. Ve kao gimnazijalac enoa pie stihove na njemakom i hrvatskom jeziku. enoine su pjesme, zahvaljujui sugestivnosti i tematskoj i idejnoj primjerenosti zahtjevima irokog kruga itateljstva i povijesnom trenutku, bile vrlo popularne. To se osobito odnosi na povjestice - (Smrt Petra Svaia, Propast Venecije, Prokleta klijet, i dr.) - lirsko-epske pjesnike tvorevine nastale na motivima starih legendi, narodnih predaja i aktualnih politikih prilika s izrazito nacionalno-rodoljubnom idejom i osloncem na tradicionalnu poeziju ilirskog pokreta. Vrhunac je enoina stvaralatva u pripovijetkama i romanima. U svojim pripovijetkama i novelama enoa finim zapaanjem ulazi u seoski, malograanski i gradski ivot promatrajui sudbinu svojih junaka u povijesnim previranjima i postavljajui svojim pristupom temelje hrvatskog realizma. Jedan od najvanijih i meni najdraih likova je Jerko. Najprije je nijemi mladi koji guta svoju bol i gradsko "spadalo", a poslije Pavlov brat i pomaga. Takoer je i Pavao razdvojen u dvije situacije, kao hrvatski kapetan, sin najljueg neprijatelja zagrepana, iv i vjetrovit junak, a na drugoj strani romantian i njean mladi, zaljubljen "do uiju". Od dobrih likova tu su jo: Petar Krupi, zlatar i Dorin otac, brian i zatitan otac, sama Dora, skromna, posluna i vrlo inteligentna, Magda, pobona, malo brbljava, ali potena starica koja je zlataru Krupiu pomogla odgojiti Doru. Mjesto radnje: Zagreb Vrijeme radnje: Druga polovica 16. st.; od 1574. do 1582. godine Tema: Sukob zagrepana i gregorijanaca zbog prava na Medvedgrad O djelu: Ovo je djelo povijesni roman. Pisan je tokavtinom utemeljenom na graanskom jeziku. Ima dosta latinskih rijei jer je roman pisan u 16. st. kada se latinski jezik jo uvijek koristio. U svom pripovijedanju pisac se koristi dijalozima koji vode do sukoba, monolozima i estim, dugakim opisima koji nam opisuju prostor u kojem se radnja odvija. enoa je sveznajui pripovjeda jer ima uvid u cjelokupno zbivanje i radnju. On je i nepouzdani pripovjeda jer iznosi vlastito miljenje o postupcima svojih likova. U ovom romanu ima sredstava retardacije: enoa uz dvije glavne radnje (borba za Medvedgrad i ljubavna pria Dore i Pavla) ubacuje i mnoge epizodne radnje (npr. sukob Petra i Stjepka, sukobi u hrvatskom saboru...) Radnja romana je podijeljenja na dvije paralelne radnje: povijesnu i ljubavnu. Uz povijesnu priu vezan je i opis cjelokupnog

drutvenog i politikog ivota Zagreba u 16. st. To je osnovna fabula na koju se vezuje i ljubavna fabula, u kojoj je prikazana pria o dvoje zaljubljenih. To dvoje je iz razliitih drutvenih stalea i u to vrijeme se nisu smjeli ni voljeti, a jo manje eniti. Na poetku romana pisac iznosi mnotvo opisa da bi nas bolje upoznao sa ivotom u 16.st. Upoznajemo se sa panoramom Zagreba, s obiajima tog vremena te sa ivotima raznih ljudi i s glavnim likovima. O emu enoa govori u predgovoru? enoa ve u prvoj reenici predgovora tj. svoga obraanja tiocu iskazuje motiv svoga pisanja, pokazuje to ga je nagnalo da se prihvati upravo ove teme: Iznosim pred tebe prijatelju hrvatske knjige malenu sliku burne nae davnine. Nadam se da e ti mila biti, jer je naa, nadam se da e i mojemu peru oprostiti gdje je pogrijeilo, jer da je u peru bilo toliko vjetine koliko je bilo ljubavi za nau stvar, knjiga bi bila bez prigovora. enoa zatim izvjetava svog itaoca o tome kako je doao do fabule romana, kako je kopao po starim pisohranama, drevnim knjigama i drugim listinama: Premeu po arhivu Grada Zagreba stare zapraene artije u kojih sto godina nije bila ruka dirnula, naioh in ljutu i krvavu pru meu silnim podbanom Gregorijancem i graani zagrebakimi. Starina Kreli znao je za tu pravdu ali nije joj znao razlog. A ja otresi prainu, i eto pred mojim oima crno na bijelom zato se podban i Zagreb zavadie i zato je silni velika pao. Eto ti gotove pripovijetke, viknuh radostan i naotrih pero. Stao sam slagati listine, itati i itati do zlovolje. Kupio sam ovdje, kupio ondje, prebirao zapisnike, raune, uio knjige i stare i nove. Kopao sam da iskopam ruevine starog Zagreba, kopao da uskrisim iz groba stare hrvate kakvi bijahu u zboru, u domu, na bojitu. I pomoe Bog. U dui mojoj oivie divne slike, ja sam ih skupio, nadrtao, i evo ih pred tobom, tioe dragi. to je prema enoi teite ovoga djela? Teite ovog djela je sasvim mala slika pronosti nae burne domovine. Razvrstaj likove na pozitivne i negativne! Pozitivni likovi su: Magda, Dora Krupi, Stjepko Gregorijanec, Pavao Gragorijanec, Niko Gregorijanec, Jerko Gregorijanec, Petar Krupi, Milo. Negativni likovi su: Grga okolin, Klara, Ungnad Krsto, Stjepko Gregorijanec.

to zakljuuje iz vanjskog i moralnog opisa svakog pojedinog lika? Paljivo razmotrivi vanjski i moralni opis svakog pojedinog lika mogu zakljuiti ovo: Izgled likova bi trebao nagovijestiti i njihov moralni lik, ali na primjeru opisa Magde, Jerka uviamo da to i nije tako, i da enoa ustvari eli pokazati kako izgled esto vara i kako odijelo ne ini ovjeka. Tko je glavni intrigant u ovom djelu?

U ovom romanu glavni intrigant je Grga okolin.

Koji je dogaaj u djelu utjecao na daljnji tok i preokret same fabule? U romanu imamo oitu situaciju kada se itava stvar preokrenula zahvaljujui nikom drugom se Klara beznadno zaljubi s Dorom i ivjeti sretno. Dore, to e se i te kako doli Grgi okolinu. To je situacija kada u Pavla Gregorijanca koji se treba oeniti Grga okolin nagovara Klaru na umorstvo odraziti na cijelu fabulu.

Koji lik u ovom djelu je suprotan intrigantu? Lik koji je suprotan intrigantu i pokuava razrijeiti i isparaviti ono to je intrigant smislio je Jerko. Kakvi su likovi u ovom djelu? Neki likovi su vrsti i nepopravljivih karaktera (Klara, Grga), dok su drugi samo zavedeni i lako popravljivi (Stjepko, Petar). to zakljuuje promatrajui ljubavnu i povijesnu fabulu ovoga djela? Kada poblie promotrimo ljubavnu i povijesnu fabulu uvidjet emo da ljubavna fabula i te kako utjee na povijesnu i da se ne moe zanemariti. U ovom romanu nema epizoda koje bi se mogle izbaciti a da se to ne odrazi na itavu fabulu. to misli o jeziku kojim je djelo napisano? Meni se osobno enoin jezik nije svidio. Posebne tekoe su mi stvarale tuice a i samo narjeje. Pohvalno je to to je enoa pokuao pisati jezikom koji je bio aktualan u to vrijeme, ali da se mene pita puno vei uspjeh bi postigao da je pisao obinim i strogo knjievnim jezikom. Kratki sadraj (verzija 1): U gradu Zagrebu ivio je zlatar Krupi koji je nakon smrti svoje voljene supruge odg ajao svoju ker, jedinicu Doru, uz pomo starice, tj. njegove kume Magde. Magda je p rodavala paprenjake i svijee na Trgu sv. Marka, po emu su je i nazvali paprenjarka . Najvei zagrebaki neprijatelj je bio Stjepko Gregorijanec, gospodar Medvedgrada. Dok je jednog dana razbjenjeli narod palio kuu Franje Filipovia koji je izdao svoje hrvatstvo i otiao u turke, jedna iskrica velikog plamena pala je meu konje koji s u se zatim razbjeali. Pred podivljalim konjima se sluajno zatekla Dora koju je Pav ao, sin Stjepka Gregorijanca spasio i zavolio. Viao ju je vie puta, a opet joj je spasio ivot. Saznavi da mu se sin via s graankom, Stjepko je skovao urotu. Sve polit ike spletke i sva graanska ogovaranja doveli su do ranjavanja Magde i Krupia, a tak oer i do smrti Dore. Pavao ju ovaj put nije usopio spasiti. Udovica Klara je htje la Pavla samo za sebe. Uz pomo Grge okolina, gradskog brijaa, brbljavog, oholog i p ohlepnog varalice, ona je poslala svoje vojnike da otruju Doru. Ljubomorna udovi ca je ostvarila svoj cilj. U poetku svih tih nesrea Pavao je stekao saveznika i u njemu otkrio svoga brata Jerka. Shrvan to mu je zbog urote sin Pavao otiao, Stjepa n Gregorijanec je sklopio mir sa Zagrebom. Umro je u okruenju, ipak sa sva tri sv oja sina, Pavlom, Nikom i Jerkom. Rekavi da e jednog dana nestati ime Gregorijanevo imao je pravo jer su Pavao i Niko poginuli u bitci protiv turaka, a Jerko je ot iao u samostan i zaredio se. Kratki sadraj (verzija 2): Radnja se odvija u 16 st. u Zagrebu. Plemi Pavao Gregorijanec spaava Doru Krupievu

prilikom jedne guve u gradu i odvodi je njenom ocu, zlataru Petru Krupiu. Pavao se odmah u nju zaljubio. Prilikom iste nevolje u gradu smili mu se nijemi prosijak Jerko i zamoli svoje sluge da ga odnesu na njegove dvore da se izlijei. Dora je slovila kao lijepa, vrijedna, skruena i vjerna bogu i domu, iako je rano ostala b ez majke pa ju je uz oca odgajala kuma Magda. Brija Grga okolin nije uspio isprosi ti Doru za enu pa se zakleo da e Krupievoj obitelji nanijeti sva zla. Pokuao je djev ojku u gradu oklevetati zbog ega ju je otac otjerao kod roaka van grada. Putem su ju presreli plaenici Stjepka Gregorijanca s namjerom da ju otmu i osramote, ne bi li tako onemoguili da se Pavao njome vjena. Kao to je brija Grga bio dounik Stjepku, tako se prosjak Jerko zajedno sa plemiem Pavlom urotio protiv Grge i oca Gregori janca. Dodatnu nevolju ini barunica Klara koja je rano ostala samoborska udovica i smrtno se zaljubila u lijepog Pavla. Jerko je objasnio Pavlu da nije nijem, da imaju zajednikog oca, da mu je majka bila sluavka na oevom dvoru, da ju je Stjepko napastovao i kad je vidio da je trudna protjerao ju je sa dvora. Umrla je u teko j bjedi, a on joj se zakleo da e cijeli ivot utjeti, kako nitko ne bi saznao nita o njemu. Do sada mu je pomagao roak fratar u samostanu. Kad su nastale svae izmeu vla stele i graana, u vrijeme kad je Petar bio na ratitu protiv turaka, Klara je unajm ila jednog zlobnika koji se pojavio u Dorinoj kui za vrijeme dok je bila sama. Pr ethodno je taj zlobnik ranio Janka koji je uvao Dorina ulazna vrata. Dori se pred stavio kao ovjek koji trai zatitu, u nevolji je i bjei. Smilio se Dori, donijela mu je vode i dok je gledala kroz prozor zlobnik joj je podmetnuo otrov. Kratko nako n to je probala tu vodu preminula je. U taj a doao je nesretni Pavao koji nije nita m ogao napraviti protiv toga. Idueg dana Dora je bila sahranjena. Za vrijeme dok je leala na odru u crkvi Pavao se sreo sa Klarom i obeao joj najljue nevolje za sve to je uinla. Pavao je otiao na ratite sa turcima. Vratio se tek na samrti oca Stjepa, kojeg ispovijeda sveenik Jerko. Otac se na samrti ispovijeda sveeniku i kaje se z a vanbrnog sina. Sveenik otkriva da je on taj sn. Iza obitelji Gregorijanec u kojo j su bila tri sina nije ostao niti jedan nasljednik. Pavao se nije enio i pognuo je na ratitu. Niko je mao samo jednu kerku, a Jerko je bio sveenik. O emu enoa govori u predgovoru? enoa ve u prvoj reenici predgovora tj. svoga obraanja tiocu iskazuje motiv svoga pisa nja, pokazuje to ga je nagnalo da se prihvati upravo ove teme: Iznosim pred tebe prijatelju hrvatske knjige malenu sliku burne nae davnine. Nadam se da e ti mila biti, jer je naa, nadam se da e i mojemu peru oprostiti gdje je pogrijeilo, jer da je u peru bilo toliko vjetine koliko je bilo ljubavi za nau stvar, knjiga bi bila bez prigovora. enoa zatim izvjetava svog itaoca o tome kako je doao do fabule romana, kako je kopao po starim pisohranama, drevnim knjigama i drugim listinama: Premeu po arhivu Grada Zagreba stare zapraene artije u kojih sto godina nije bila ruka dirnula, naioh in ljutu i krvavu pru meu silnim podbanom Gregorijancem i graani zagrebakimi. Starina Kreli znao je za tu pravdu ali nije joj znao razlog. A ja otresi prainu, i eto pred mojim oima crno na bijelom zato se podban i Zagreb zavadie i zato je silni velika pao. Eto ti gotove pripovijetke, viknuh radostan i naotrih pero. Stao sam slagati listine, itati i itati do zlovolje. Kupio sam ovdje, kupio ondje, prebirao zapisnike, raune, uio knjige i stare i nove. Kopao sam da iskopam ruevine starog Zagreba, kopao da uskrisim iz groba stare hrvate kakvi bijahu u zboru, u domu, na bojitu. I pomoe Bog. U dui mojoj oivie divne slike, ja sam ih skupio, nadrtao, i evo ih pred tobom, tioe dragi. to je prema enoi teite ovoga djela? Teite ovog djela je sasvim mala slika pronosti nae burne domovine.

Razvrstaj likove na pozitivne i negativne! Pozitivni likovi su: Magda, Dora Krupi, Stjepko Gregorijanec, Pavao Gragorijanec, Niko Gregorijanec, Jerko Gregorijanec, Petar Krupi, Milo. Negativni likovi su: Grga okolin, Klara, Ungnad Krsto, Stjepko Gregorijanec. to zakljuuje iz vanjskog i moralnog opisa svakog pojedinog lika? Paljivo razmotrivi vanjski i moralni opis svakog pojedinog lika mogu zakljuiti ovo: Izgled likova bi trebao nagovijestiti i njihov moralni lik, ali na primjeru opi sa Magde, Jerka uviamo da to i nije tako, i da enoa ustvari eli pokazati kako izgled esto vara i kako odijelo ne ini ovjeka. Tko je glavni intrigant u ovom djelu? U ovom romanu glavni intrigant je Grga okolin. Koji je dogaaj u djelu utjecao na daljnji tok i preokret same fabule? U romanu imamo oitu situaciju kada se itava stvar preokrenula zahvaljujui nikom dru gom doli Grgi okolinu. To je situacija kada se Klara beznadno zaljubi u Pavla Gre gorijanca koji se treba oeniti s Dorom i ivjeti sretno. Grga okolin nagovara Klaru na umorstvo Dore, to e se i te kako odraziti na cijelu fabulu. Koji lik u ovom djelu je suprotan intrigantu? Lik koji je suprotan intrigantu i pokuava razrijeiti i isparaviti ono to je intriga nt smislio je Jerko. Kakvi su likovi u ovom djelu? Neki likovi su vrsti i nepopravljivih karaktera (Klara, Grga), dok su drugi samo zavedeni i lako popravljivi (Stjepko, Petar). to zakljuuje promatrajui ljubavnu i povijesnu fabulu ovoga djela? Kada poblie promotrimo ljubavnu i povijesnu fabulu uvidjet emo da ljubavna fabula i te kako utjee na povijesnu i da se ne moe zanemariti. U ovom romanu nema epizoda koje bi se mogle izbaciti a da se to ne odrazi na itavu fabulu. to misli o jeziku kojim je djelo napisano? Meni se osobno enoin jezik nije svidio. Posebne tekoe su mi stvarale tuice a i samo narjeje. Pohvalno je to to je enoa pokuao pisati jezikom koji je bio aktualan u to v rijeme, ali da se mene pita puno vei uspjeh bi postigao da je pisao obinim i strog o knjievnim jezikom.

PRIJAN LOVRO 4. KARAKTERIZACIJA LIKOVA Lovro

Tragina sudbina intelektualca seoskog podrijetla, iji teki ivotni uspon svrava traged ijom umjesto zasluenim trijumfom, esto se javlja u naoj knjievnosti. On je prvi knjie vni lik hrvatske knjievnosti koji je seljakog podrijetla, a pokuava postati intelek tualcem, za njegov udes kriva je okolina u kojoj se kree i koja ga ne prihvaa. Po naglasku sudei, bijae pohrvaeni Slovenac. Bio ovjek srednjeg stasa, koast , irokih eiju. Glava neobino velika naliila posve kugli; elo mu bilo iroko, visoko, re bi ugla sto, lice osuho, blijedo , u srijedi iroko, zdola posve iljasto, nos fin, usne tan ke, stisnute, brii slabi, kosa crna i glatka, duga, pravilno u dvoje razdjeljena, a oi male, tamne, mirkave, ali vrlo acave. Govorio je sprvine polagano, sveano, kratko poput epigrama, ali apodiktiki, prepliui govor franceskim dosjetkami. Bio je pod silu miran, al neobini sjaj njegova oka o davao je da je ovjek strastven. Kad bi zapodjela ivahna prepirka o kakvoj neznatno j stvarci- a toga je bilo zaonda dosta - utio Lovro marmorkom te bi samo potkraj govora ironikom izrekom izvrnuo cijelu raspravu na alu. Po prvom razgovoru razabra h da je Lovro vanredno darovit ovjek , da mnogo, veoma mnogo znade. Kraj svih tih vrlina ne bijae mi Lovrin prvipojav prijazan. Neto me odbijalo od njega

Malvina U vlastelina bila ljepuna jedinica , crnooka i zlatokosa , bujna i vesela, a pamet na, vanreda pametna. Umjela ona vie jezika, umjela crtati, udarati u glasovir i v ie toga. Osobito rado govorila je franceski, pa je francesku knjigu i dobro pozna vala. I Lovro bijee tom jeziku vrlo vjet. Nije dakle ni udo da se mladi svetac i cr nooka plavka mnogo me sobom avrljali o cvijeu, o suncu, o glazbi, o Berangeru i o k ojeemu. Mladica bijee iva, vrlo iva. Dosjetljivost i otroumlje mililo se Malvini - ta ko bijae joj ime-nad sve ino.

Minka kakvu je vidio Lovro Na prvi mah smetoh se poneto. Nisam znao da l je mlada, da l prizrela djevojka. Bijae visoka, tanka, gipka, blijeana lica, krasna profila, tamne kose u uvojke spleten e i tamnih arkih oiju. Iza irokih rukava tamne svilene haljine virile bijele drobne ruke, a nad elom treptila zvijezda od bruene ocjeli. Uprla bje glavu o ruku, da j oj je mjeseina padala na sjajnu kosu i iskrami se preljevala u tamnih oih. Lijepa je, miljah u prvi mah.

Istiniti opis Minke "Mjeseina pokaza mi cijelo joj lice. Zadrhtah. To ne bijahu cvatui obrazi mladosti . Od nosnica prema kraju usnica pruile se dvije crte, svjedoice zrelijih ljeta, us nice bijahu vehle, pod oima si vidio nagrepanu koicu ; cijelo lice bijae osuho, uveh lo. Ne , to nije rascvala ruica- to je usidjelica koja doziva u pomo mjeseinu da jo j pozati uvehlo lice. Minka prepa se mog pogleda i okom joj sinu iskrica demonske ljutine, al ubrzo zapita me smijeei se :- ta ste zamukli ? - Al Minkin posmjeh ne bijae smijeak anela od esnaest godina" Slikar hrvatske drutvene stvarnost U historikom romanu mora analogijom izmeu prolosti i sadanjosti narod dovest do spoznaje samog sebe. - August enoa (Vijenac, 1874.) Prikazujui prijelomna razdoblja u naoj povijesti, enoa je obuhvatio itav niz dogaaja, od ivota plemstva do malih graanskih obitelji, od velikih ratnikih podviga do unih r asprava u Hrvatskom saboru, sve do intimnih porodinih slika i ugoaja, obuhvativi ti me sve aspekte drutvenog ivota u Hrvata. Vjetom fabulom uspio je stvoriti mostove i

zmeu prolosti i sadanjosti, budei time svijest naroda i prikazujui mu njegovu pravu d rutvenu zbilju.

Slijedei geslo iliraca Prosvjetom ka znanju enoa je traio ba takve motive koji e zaint igirati tadanje drutvo a i istovremeno prenosei svoje poruke njima. Svojim motivima i vjetim pisanjem enoa je stvorio po prvi put u povijesti hrvatske knjievnosti ital aku publiku, obiljeivi tako itavo stoljee. Utjecaj sredine na pojedinca U svojoj pripovijest Prijan Lovro enoa nam daje portret traginog junaka Lovre ija j e sudbina odreena sumornou sredine u kojoj se taj junak kree. U njoj enoa raspravlja o odnosu drutva i pojedinca odnosno utjecaju drutva na pojedinca. Lovro je osoba i znimnih intelektualnih sposobnosti ali zbog njegova podrijetla drutvo ga odbacuje uzrokujui time njegovu propast. Njegovim prvim dolaskom u grad otvaraju mu se no vi vidici i on zaeli uzeti komadi slasti to ju je zamiljao u gradskome ivotu: Kad je Lovro vidio velike kue, silu ljudi, visoke tornjeve, kad su mu po prvi put zagrmile velike orgulje, razigra mu se mlado srce preko reda.

Ali tek to je vidio vanjskoga svijeta stadoe ga kidati od njega ( arkomu srcu mladia b ijae svijet preuzan, prezalo ono proletjeti preko svijeta, vie svijeta, a ovamo us tadoe kidat ga od svijeta, zatvorit ga u sebe). Nemirna dua ne moe nai utjehu u zatvor u drutvene konvencije ve trai slobodan prostor u razvoju vlastitog intelekta. Zbog takvih tenji ovjek u tadanjem drutvu biva proganjan i njegova je sudbina samo niz sa nkcija uvjetovanih drutvenim okolnostima ( vaa rtva nije nita drugo nego obina posljed ca naih drutvenih okolnosti). Drutvo uvjetuje razvoj ovjeka, ne pita za njegovo znanje i kvalitete ve gleda njegovo porijeklo (Svijet obino ne sudi mladia po duevnim vrlin ama, ve po kolskim svjedodbama ili kasnije po veem ili manjem zvanju. esto se ljudi k lanjaju plitkoj glavi jer je uvrtena u red javnog zvanja, esto rugaju se umniku je r je nita, jer ne spada u koju od drutvenih kasta). Stvaranje italake publike enoa u svojim djelima vodi dvije fabule, jednu ljubavnu a drugu temeljenu na povi jesnoj grai. Dok je ljubavnu fabulu pisao romantiarski, drugu je vodio iznimno rea listiki prenosei svoje poruke itaocu. Taj izbor dvostruke fabule upotrijebljen je z ato da bi se stvorila italaka publika na hrvatskom jeziku. Do tada su itatelji bili zatrpani gomilom jeftinih romana jednakog zapleta, i sve se vie poeli okretati st ranoj knjievnosti zaboravljajui svoju. Te je ideje enoa prikazao na samom poetku Pri jana Lovre dobivi time izliku da prikae jo jedan drutveni problem. Realizam Realizam je razdoblje u knjievnosti koje traje od 1830. do 1870. U tom razdoblju dolazi do naglog uzdizanja graanskog drutva, stvaranja sve veih klasnih razlika izm eu onih koji imaju i onih koji nemaju. Javlja se bijeda i ideje o utopistikom drutv u jednakih. Znanost se postavlja kao temelj ljudskog ivota i odbacuje se mistika i religija. Knjievnici se kritiki odnose na drutvo iznosei u svojim djelima sve aspe kte tadanjeg drutva. Afirmiraju roman kao knjievnu vrstu i stvaraju tzv. tipove jun aka koji nose osobine odreene skupine ljudi. Pretea realizma enoino razdoblje nazivamo protorealizmom koje prethodi realizmu u Hrvatskoj. enoa je u svojim djelima uspio iznijeti na vidjelo probleme tadanjeg drutva i potaknuti nacionalnu svijest. U svojim djelima enoa je najavio realizam koji stie u Hrvatsk u na izmaku snaga europskog realizma. Analiza likova: Prijan Lovro

Po naglasku sudei bijae pohrvaeni slovenac. Bio je ovjek srednjeg stasa, koast, irokih pleiju. Glava neobino velika naliila posve kugli; elo mu bilo iroko, visoko, re bi uglasto, lice osuho, blijedo, u srijedi iroko, zdola posve iljasto, nos fin, usne tanke, stisnute, brii slabi, kosa crna i glatka, duga, pravilno u dvoje razdjeljena, a oi male, tamne, mirkave, al i vrlo acave. (str. 12.) Govorio je sprvine polagano, sveano, kratko poput epigrama, al i apodiktiki, prepliui govor franceskim dosjetkami. Bio je pod silu miran, al neobini sjaj njegova oka odavao je da je ovjek strastven. Kad bi zapodjela ivahna prepirka o kakvoj neznatnoj stvarci a toga je bilo zaonda dosta utio Lovro marmorkom te bi samo potkraj govora ironikom izrekom izvrnuo cijelu raspravu na alu. Po prvom razgovoru razabrah da je Lovro vanredno darovit ovjek, da mnogo, veoma mnogo znade. Kraj svih tih vrlina ne bijae mi Lovrin prvipojav prijazan. Neto me odbijalo od njega. (str. 13.) Malvina: U vlastelina bila ljepuna jedinica, crnooka i zlatokosa, bujna i vesela, a pametna, vanreda pametna. Umjela ona vie jezika, umjela crtati, udarati u glasovir i vie toga. Osobito rado govorila je franceski, pa je francesku knjigu i dobro poznavala. I Lovro bijee tom jeziku vrlo vjet. Nije dakle ni udo da se mladi svetac i crnooka, plavka mnogo me sobom avrljali o cvijeu, o suncu, o glazbi, o Berangeru i o kojeemu. Mladica bijee iva, vrlo iva. (str. 18.) Opis Minke kakvu je vidio Lovro: Na prvi mah smetoh se poneto. Nisam znao da l je mlada, da l prizrela djevojka. Bijae visoka, tanka, gipka, blijeana lica, krasna profila, tamne kose u uvojke spletene i tamnih arkih oiju. Iza irokih rukava tamne svilene haljine virile bijele drobne ruke a nad elom treptila zvijezda od bruene ocjeli. Uprla bje glavuo ruku, da joj je mjeseina padala na sjajnu kosu i iskrami se preljevala u tamnih oih. Ljepa je, miljah u prvi mah. (str. 47.) Istiniti opis Malvine: Mjeseina pokaza mi cijelo joj lice. Zadrhtah. To ne bijahu cvatui obrazi mladosti. Od nosnica prema kraju usnica pruile se dvije crte, svjedoice zrelijih ljeta, usn ice bijahu vehle, pod oima si vidio nagrepanu koicu; cijelo lice bijae osuho, uvehlo . Ne, to nije rascvala ruica - to je usidjelica koja doziva u pomo mjeseinu da joj pozati uvehlo lice. Minka prepa se mog pogleda i okom joj sinu iskrica demonske l jutine, al ubrzo zapita me smijeei se: - ta ste zamukli? - Al Minkin posmjeh ne bij ae smijeak anela od esnaest godina.

2. KRATKI SADRAJ August eona boravio je na seoskom imanju svoga prijatelja, gdje se upoznao s mlad om udovicom s kojom se uputa u razgovor o knjievnosti: mlada udovica mu govori da rado ita, no preteito na njemakom i francuskom jeziku jer je hrvatska literatura mo notona. No, August joj ispria priu o svom prijatelju iz studentskih dana - prijanu Lovri. Lovro je roen u mnogobrojnoj siromanoj obitelji, ali se rano istaknuo svoj om inteligencijom i puno obeavao. Siromanom je djeaku vrhunac ivotnog uspjeha, bez o bzira na elje i darovitost, bilo sveenstvo. Duhovnost i uenost crne halje respektir ali su Lovrini roditelji, gledajui u njoj prije svega mogunost da njihovo dijete p roivi ivot manje tegoban od njih. Lovro je uio dobro, ali je njegova nemirna prirod a teko podnosila stroge zakone sveenikog liceja. Lovro se osjeao zarobljen i sputava

n, ali to je nestalo kad je susreo Malvinu. Na Lovrinu ljubav odgovorila je blag im prijekorom iako ga je voljela, ali to nije mogla priznati jer je on bio sveeni k. Oaj koji je Lovro proivio dovodi ga do spoznaje da je bolje da bude dobar svjet ovnjak, negoli lo sveenik. Tako se Lovro vraa kui, razoaravi svoje roditelje: otac ga tjera da se zaposli kao privatni uitelj grofova sina. Posao mu nalazi kanonik. Lo vro se dobro slagao s grofom i intenzivno uio. Na jednoj zabavi susree Malvinu, sa da udanu, te mu ona priznaje ljubav, no on ju odbija. Nakon zavretka pouavanja mla dog grofa, Lovro je elio nastaviti svoje kolovanje, no nije dobio stipendiju te sl omljen brojnim porazima, oboli. Lovrin je otac slomljen sinovljevom boli odluio z aloiti sve to su imali da bi platio sinu kolovanje. Tako se Lovro nalazi na studiju jezikoslovlja. Rado je uio jer je gorio od elje za znanjem. U to vrijeme je u sta nu sa enoom i igecom i kad mu se konano ivot sredio, otac mu zapada u dugove. Jedino rjeenje za Lovru je enidba bogatom djevojkom. Tako upoznaje Minku, stariju djevoj ku ija je sumnjiva ljepota i jo sumnjivija materijalna situacija samo za trenutak zaslijepila Lovru. Na nagovor enoe u razgovoru s buduim tastom doznaje da ona nema novca. Tada prekida zaruke. Ipak, u jednom asu se inilo da se i Lovri osmjehnula srea - na studij je doao neuki sveenik iz Dalmacije koji doznavi za Lovrine probleme ispria priu o lijepoj i bogatoj nasljednici koja nema nikoga. Zajedno otputuju na more, gdje je Lovro i upoznao Aneliju, o kojoj mu je sveenik govorio. Lovro je ko nano upoznao enu svog ivota i zaljubio se u nju, kao i ona u njega. Njezin stric do znaje da je Lovro siromah te da se eli oeniti Anelijom zbog njezinog novca te zabra njuje vjenanje. Lovro je istinski volio Aneliju, no znao je da u to nikoga vie ne m oe uvjeriti. Dolazi kod Anelije govorei joj da ne moe vie tako, te si oduzima ivot pre rezavi si grkljan britvom., Tako se daroviti seoski mladi pretvara u oajnog, ogorenj em otrovanom ovjeka.

U REGISTRATURI O djelu: Roman U registraturi nije samo izraz socijalnih prilika u Hrvatskoj u drugoj pol ovici 19. stoljea, nego i slika drutvenih i gospodarstvenih promjena u njoj (raslo javanje sela, propadanje aristokracije, klasna borba, agrarna kriza 1873. g. itd .), slika raanja moderne hrvatske inteligencije, ali i kronologija traginog ivotnog p uta darovita seoskog djeteta u feudalnim i kapitalistikim drutvenim odnosima (odno sima prvobitne akumulacije kapitala). Ti odnosi oituju se u: nehumanom stavu feud alne gospode (vlastelina) prema seljaku: nainu ivota feudalaca koji se temelji na preljubu, razvratu (npr. sudbina gizdave vile Dorice kao rtve erotske pohote i po kvarenosti feudalca Mecene): prodoru novih, kapitalistikih odnosa na selo, zbog k ojih seljak postaje plijenom novog drutvenog stalea zelenaa i trgovaca, kojima je j edino mjerilo vrijednosti novac, bogatstvo (predstavnici su tog stalea u romanu n pr., zelena Medoni, Kanonikov sin Miha koji se eni Medonievom kerkom Justom ne iz lju bavi nego iz interesa): seljakovu naputanju zemlje i odlaska u grad da slui u gosp odarskim kuama (prototip takva pogospoena seljaka je kumordinar or): stvaranju nove in teligencije iz redova seljaka koja u moralno iskvarenoj cjelini esto, bez obzira na darovitost, ne uspijeva nego tragino zavrava (poput glavnog lika u romanu Ivice Kimanovia). U ovom djelu Ante Kovai je predoio moral i psihologiju hrvatskog sela i grada, odnosno mnoge pojave u njima kao npr. odnos roditelja i djece, meusobne od

nose seljaka prijateljstvo, razmirice, svae (npr. izmeu Kanonikove i Zgubidanove o bitelji), ljubav i ljubavne odnose na selu (npr. izmeu Ivice i Anice, Juste i Mih e, Medonieve ene i Medonieva sluge), ljubav i ljubavne odnose u gradu (npr. izmeu Iv ice i Laure, Laure i Mecene, Laure i Ferkonje), brane i obiteljske odnose (npr. i zmeu Zgubidana i njegove ene, Zgubidana i Ivice, Ivice i Iviine majke), svadbe, svea nosti (npr. svadba u domu gazde Medonia, uskrsni ugoaj u Zgubidanovoj kui) itd. Kov ai je s vie simpatije i ljubavi prikazao selo (seljaka, seoske obiaje, seoski patrij arhalni ivot i moral) nego grad. Ipak, selo nije idealizirao. Vidio je i selo i s eljaka, i kao izraz primitivizma, praznovjerja i neprosvjeenosti. Grad se po nainu ivljenja i morala razlikuje od sela. To je sredina u kojoj se seljak ne snalazi, udno i nespretno se ponaa (napominjemo takve dvije situacije: prva, Ivica pozdrav lja nepoznate prolaznike na ulici grada i druga Zgubidan pred ogledalom u kavani ). Roman U Registraturi na odreeni je nain i autobiografija Ante Kovaia, koja nije o slikana samo u liku Ivice Kimanovia (u njegovu djetinstvu i kolovanju), nego i u su dbinama i u duhovnom ivotu drugih likova (npr. u liku Laure). Inae, cjelokupni knj ievni opus Ante Kovaia protkan je autobiografskim elementima (spomenimo samo lik Po dgorskog u romanu Fikal). Na pojavu Kovaieva romana na stranicama Vijenca u toku 1888 . godine italaka je publika razliito reagirala. Jedni su u njemu otkrili novo zanim ljivo literarno ostvarenje, a drugi nemoralno tivo koje truje hrvatska srca, djelo u kojemu se prikazuje svijet bez morala, bez vjere, bez uvstva, koje Vijenac ne bi sm io dalje objavljivati. Poslije takvih kritika nastala je dugogodinja utnja koju je prekinuo Milan Marjanovi, predstavnik Mladih, zastupnik novih strujanja u hrvats koj knjievnosti, afirmativnim tekstovima o knjievnom stvarlatvu Ante Kovaia, posebno o njegovu romanu U registraturi. Knjievni povjesniar i kritiar Dubravko Jeli kae da su Mladi u Kovaiu otkrili prije svega bezkompromisnog zastupnika - i ostvaritelja svo je vlastite teorije o slobodi umjetnikog stvaranja, pisca koji neumoljivom snagom to probija iz njega razara konvencije u stilu i formi, i koji svoj umjetniki doivl jaj ne otkriva u apriorne stege, nego puta da se ta itka lava, to provaljuje iz nje ga kao iz ivog vulkana, sama kristalizira po vlastitim unutranjim zakonima. Kompozicija i fabula djela: Roman je podijeljen na tri dijela. Dogaaji u romanu nisu organizirani i rasporeeni prema vremenskom slijedu. Vremenski kontinuitet dogaaja pisac prekida retrospekt ivnim epizodama. Takvim pripovijedanjem pisac unosi odreeni nemir i dramatinost, usk lauje kompozicijska obiljeja cjelokupnom ivotnom sudbinom i psihikim previranjima Iv ice Kimanovia. Ve je sam poetak romana retrospektivan poinje prikazom registrature i spisa koje Kovai oivljuje: oni se meusobno prepiru. Za rije se javlja spis registrato ra Ivice Kimanovia i zapoinje pripovijedanje: Znajte, dakle, ja sam vam srce i dua nae ga registratora. Ja sam njegova slika i prilika. Ukratko: njegov sam ivotopis. On me je sam napisao To je ujedno i najava fabule koja poinje prikazom djetinstva Ivi ce Kimanovia. Pripovijedanje se nastavlja i nekoliko puta remeti vremenski slijed dogaaja, tj. mijenja prostor i vrijeme dogaaja (npr. buenje Ivice Kimanovia u Laurino j sobi, epizoda o vili Dorici i Meceni, o Meceninu porijeklu, o Laurinu porijekl u itd.). Mnogi su kritiari osporavali kompozicijske vrijednosti ovog djela, njego vu cjelovitost i jedinstvenost, odnosno kompaktnost zbog epizoda koje naruavaju k ronoloki slijed dogaaja. Vremenski nepovezano pripovijedanje raspruje fabulu, preki da fabularni tok, to pridonosi labavoj kompoziciji romana. Gledita suvremenijih kr itiara ne podudaraju se s takvim miljenjem. Oni misle da su kompozicija i stil rom ana, odnosno cjelokupni tekst najvjernija slika Iviine psihe. U prilog tome navode fabularne podatke (npr. dogaaje u vezi s Iviinim psihikim krizama, delirijum tremen su) i jezino-stilske, odnosno pravopisne karakteristike (npr. autentina varijanta teksta iz Vijenca krcata je tokicama, upitnicima, usklinicima, crticama). Prema Jelaiu , ti pravopisni znakovi imaju svoju stilsku vrijednost, objanjavaju i tu rastrzano st Kovaieva (Iviina) stila i nehomogenost Kovaieve (Iviine) kompozicije. Fabulu romana pisac gradi tako da prati razvoj glavnog lika romana Ivice Kimanovia , i to od djetinstva pa do smrti (Iviina traginog zavretka u poaru koji je zahvatio registraturu). Fabula se temelji na glavnoj radnji, vezanoj za ivotni put Ivice K imanovia, i sporednim radnjama (npr. Laurin ivot koji nije u vezi s Ivicom, dogaaji vezani za gazdu Medonia, odnosi izmeu Laure, Mihe i Juste te Mihe, Laure i Ferkonj e) Fabula je razgranata tj. sloena i razvijena. Kronoloki niz dogaaja, tj. glavni fa bularni tok vezan za ivotni put Ivice Kimanovia, pisac:

a) prekida retrospekcijom, nekronolokim dogaajima (npr. opisom registrature, sceno m Iviina buenja u Laurinoj sobi, epizodom u registraturi s Ivicom kao ezdesetogodinj akom registratorom), b) dopunjava sporednim radnjama (npr. u Iviino djetinstvo na selu pisac ukljuuje svoj komentar o djetinstvu, opisuje odnose na selu i dogaaje vezane za seoskog bogataa Medonia i drugo). Okosnicu fabule ine dogaaji koje u prvom dijelu romana pripovijeda glavni lik Ivica, a zatim (u drugom i treem dijelu rom ana) ulogu pripovjedaa preuzima pisac. Fabula se temelji na nekoliko osnovnih dog aaja tj. radnji. Mjesto radnje: Hrvatska Vrijeme radnje: 19. st. Tema: Odrastanje i sazrijevanje seoskog mladia u gradskoj sredini. Osnovna misao: Gradska sredina negativno mijenja ljude. Ljubav nema granica.

Ante Kovai (1854.-1889.) roen je u Oplazniku. Maturirao je u sjemenitu i nastavio studij prava u Zagrebu. Radio je u tuim advoka tskim kancelarijama u Zagrebu i Karlovcu do 1887., kada je doktorirao i otvorio vlastitu odvjetniku pisarnicu u Glini. Bio je pristaa Stranke prava i Ideja Ante Starevia. Bio je novinar, feljtonist i knjievnik. Djela: Baruniina ljubav , Fikal , U registraturi , Izabrane pjesme , i td. KNJIEVNI ROD: epika VRSTA DJELA: roman TEMA: Odrastanje i sazrijevanje seoskog mladia u gradskoj sredini VRIJEME I MJESTO RADNJE: 19. st., Hrvatska (relacija selo - grad) OBILJEJA OVOG ROMANA: 1. ROMATINARSKA: Vidljiva su u tajanstvenosti kojom je obavijeno Laurino podrijetlo, u intrigama, Laurinom hajdukom ivotu, u tajanstvenosti njezina odnosa s Ferkonjom i babom Hudo m. 2. REALISTIKA: Osnovna je tema realistina: prikazuje djetinjstvo i kolovanje seoskog djeaka Ivice Kimanovia i njegovu preobrazbu u graanina. Prikazan je prodor kapitalizma na selo ( Medoni), a preko kumordinara ora tip siromanog seljaka koji postaje gradski sluga. P reko Ferkonje pokazuje zametak velegradskog kriminala. Predstavljene su dvije sredine: gradska i seoska. Izmeu tih je dviju sredina (i d viju ena koje ih predstavljaju) Ivica Kimanovi. 3. NATURALISTIKA: U svojim su postupcima neki od likova motivirani i bioloki - naslijeem (Laura je p lod grene Mecenine ljubavi koja, ne znajui, poini incest - postaje ljubavnica vlast itog oca; zlo je u njoj ukorijenjeno samim roenjem). 4. MODERNISTIKA: Vrijeme nije izraeno u kontinuitetu, este su retrospekcije. Zavretak romana prikazu je nemo pojedinca da ostvari ljubav i osobnu sreu zbog usuda koji ravna njegovim iv otom.

UKRATKO O DJELU: Prvi dio romana opisuje Iviino djetinjstvo u seoskoj sredini. Drugi dio opisuje mijeanje epizoda iz seoske i gradske sredine drama glavnih liko va. Pojavljuje se Medonieva obitelj i u nizu epizoda razvija se drama glavnih lik ova Ivice i Laure (Mecenina smrt, Iviin povratak na selo, Laurin dolazak u Meceni nu kuu, razrjeenje tajne u Laurinu porijeklu i Iviin povratak u grad). Trei dio odvija se u znaku novih zapleta i iznenaenja. Ljubavni trokut: Laura Miha Justa, Miho Laura Ferkonja. Ubojstva: Laura i Ferkonja ubijaju Mihu, a Laura ub ija Ferkonju. Novi ljubavni trokut: Laura Ivica Anica u kojem Laura ubija Anicu. Slijedi Laurino pogubljenje i Iviino propadanje, ludilo i smrt u zapaljenoj regi straturi.

KRATAK SADRAJ: Ivica Kimanovi veoma je bistro dijete seoskog muikaa Joice zvanog Zgubidan. Na susjedn m brijegu ive Mali Kanonik i njegova obitelj, s ijim sinovima, Pericom i Mihom Ivi ca polazi u kolu. Zbog Iviine bistrine, uitelj i upnik nagovaraju Joicu da ga poalju n a daljnje kolovanje u grad, to uspijevaju i ostvariti uz pomo upnika i Joiina roaka Ju ia, ora, koji radi kao sluga kod bogatog Illusrissimusa koji pak pristaje primiti Ivic na stan i hranu za vrijeme kolovanja. Illustrissimus je lik misteriozne prolosti, izvanbrani sin vlasnika imanja i supruge upravitelja imanja, a prije preseljenja u grad ivio je razvratnim ivotom (silovao je Doricu, suprugu jednog uglednog selj aka). Kada je Ivici 20 godina, u Mecenin dom stie njegova lijepa roakinja i tienica Laura u koju se Ivica odmah zaljubi, a koja mu ispria kako je nakon oeve smrti odrasla u siromanoj radnikoj obitelji u kojoj je otac pijanac, a sin jednooki grubijan Ferk onja. Bjeei od Ferkonje, u umi je naila na babu Hudu kod koje je provela nekoliko go dina, a zatim je dola u grad k Meceni. Nakon to Mecena otkrije Iviinu i Laurinu lju bav, potjera Ivicu iz svog doma pa se on, upravo za Uskrs vraa kui. Mecena je na samrti, a Laura trovanjem pouruje njegovu smrt. Iste noi Mecenina kua izgori u poaru, or postaje krmar, a Laura s Meceninin novcem dolazi za Ivicom na sel o. Meu Meceninim novcem, Laura pronalazi dokaze da je zapravo Mecenina ki (plod si lovanja seljakinje Dorice!), a Ivica odluuje nastaviti kolovanje Laurinim novcem. Po povratku u grad saznaje da je Laura u vezi s Kanonikovim sinom Mihom pa raski da s njom. U Ivicu je zaljubljena kanonikova ki Anica koja za njim dolazi u grad i upada u r uke svodnici, od ega je Ivica spaava u posljednji trenutak. Istovremeno se Laura i Miha posvaaju kada ona u jednom njegovom prijatelju otkrije Ferkonju. Ona s Ferk onjom ubije Mihu te kree u bijeg i stvara odmetniku druinu. Potom ubija i Ferkonju i eli zapoeti novi ivot s Ivicom u inozemstvu, ali Ivica se odluuje vjenati s Anicom. Laura sa hajducima upada na samu svadbenu sveanost; Kanonik i Iviini roditelji pog ibaju u tom sukobu, Ivica je ranjen, a Anica oteta i ubijena nakon okrutnog muenj a (Laura joj odree grudi). Ubrzo potom Laura je uhvaena, osuena i smaknuta, a Ivica slubuje kao registrator u provinciji. Krajem ivota odaje se alkoholu, te u trenut ku pomraenja uma spaljuje i sebe i registraturu.

POSLJEDNJI STIPANII IVOTOPIS: Vjenceslav Novak je pisac hrvatskoga realizma, roen 1859., a umro 1905. godine. Bio je pripovjeda, romanopisac i glazbenik, a ureivao je glazbene listove Gusle i Glazba . Pisao je crtice, pripovijesti i romane u kojima opisuje razliite sredine i drutven e slojeve (tematski je najraznovrsniji pripovjeda hrvatskoga relizma). Osim pripovjedne proze pie pjesme, feljtone, dramske pokuaje, recenzije i rasprave iz muzikologije i muzike pedagogije. Roman je Posljednji Stipanii njegovo najee objavljivano djelo. Ostala djela: Pavao egota , Pod nehajem , Dva svijeta , Maca ... KNJIEVNI ROD: epika VRSTA DJELA: roman VRIJEME RADNJE: prvo desetljee 19. st. MJESTO RADNJE: Senj TEMA: Propadanje patricijske i patrijarhalne obitelji Stipani - ekonomski razlozi: ne zarauju, samo troe naslijeenu obiteljsku imovinu - moralni razlozi: nastoje ostvariti samo osbnu korist - drutveni razlozi: u drutvu jaa graanska klasa - psiholoki razlozi: pogrjeke u odgoju PROBLEM U DJELU: Osim opeljudskih problema (problem odgoja, roditeljske ljubavi, osobne sree, odnos a pojedinca i drutva), djelo prikazuje i prodor ilirskih ideja u Senj te odnaroiva nje stanovnitva (nacionalno-politiki aspekt teme) i propadanje patricija, uspon gr aanstva, lihvarenje (socijalni aspekt teme). Zato ovaj roman ima znaajke psiholokog, povijesnog i socijalnog romana. KARAKTERIZACIJA LIKOVA: - glavni likovi: ANTE STIPANI lik strogog i patrijarhalnog oca koji sve svoje imanje i nade ulae u s ina, a kerku potpuno zanemaruje. On propada i u svojim politikim nastojanjima i um ire slomljen vlastitim materijalnim i poslovnim neuspjesima te sinovljevim moral nim padom.

LUCIJA STIPANI tragian lik jer ne moe ostvariti i dokazati sebe u strogoj patrijarha lnoj obitelji u kojoj je zapostavljena samo zato to je ensko dijete. Slama je i lj ubav prema Alfredu (Jurjevu prijatelju) koji ju je zaveo i napustio. VALPURGA STIPANI umire u bijedi kao prosjakinja; u brak je stupila vrlo mlada, pri hvaala je sve to je dolazilo od mua pa, iako je uviala nepravilnosti njegovih odgojn ih postupaka, nije imala snage oduprijeti mu se. JURAJ STIPANI nije ostvario oekivanja svoga oca, a na oevo je ulaganje uzvratio ravn odunou, naputanjem vlastite obitelji i odnaroivanjem. - sporedni likovi: ALFRED - Jurjev prijatelj. Zaveo Luciju, pa ju ostavio GERTRUDA - Valpurgina slukinja. Jedina veza Valpurge i Lucije s vanjskim svijetom MARKO - potar VUKASOVI OLI MARTINI MAJOR BENETTI MARTIN TINTOR KRATAK SADRAJ: Ante Stipani bio je sin jedinac bogatih roditelja koji su imali krmu. Kao mladi, pos tao je natporunik, ali je napustio slubu i ivio od oeve imovine. Zagledao se u Valpu rgu Domazetovi iz takoer ugledne, ali ne i tako bogate obitelji. Valpurga je bila mnogo mlaa od njega, a kad su se vjenali, bilo joj je samo 16 god ina. 1806. je godine Valpurga rodila sina Jurja koji je Anti bio sve. Dugo je priprem ao gozbu povodom njegova krtenja u vinogradu. Trebala je to biti gozba koju e Senj dugo pamtiti, a zacijelo je i bila zapamena po skandalu koji se tamo odigrao. Na ime, pijani je Winter Valpurgi izjavio ljubav zbog ega je Stipani poludio i napao g a sabljom, nakon ega se drutvo razilo. Winter je napustio Senj. Jednom je prilikom, kada Stipani nije bio kod kue, Valpurga pronala njegove spise. it ala je o njegovim eljama za usponom i pronala je spis o Jurjevom krtenju i sudskoj parnici zbog napada na Wintera. O tome joj Ante prije nije nita rekao, ali je ona , unato tome to je vidjela vlastitim oima spise, jo uvijek vjerovala da je Ante savre n. Juraj je od malih nogu provodio mnogo vremena sa svojim ocem. Majka ga nije smje la ljubiti da ne bi postao razmaen. U meuvremenu je Valpurga rodila i ker Luciju, z a koju Ante nije mario. "... gojila se uz Valpurgu Lucija, doim je sin Juraj pripadao skroz ocu od onoga dana kad je poeo da ui itati. Lucija je bila vrlo ivahna djevojica te je poradi toga Valpurga pretrpjela mnoga ogovaranja od Stipania koji je uope za Luciju malo mario i samo jedno u pogledu njezinog odgoja odrijeito zahtjevao: da ne smije na ulicu gdje bi dola u dodir s gradskom djeurlijom..." Sva Antina osjeajnost, panja, stvari i iskustvo bilo je preneseno na Jurja. Otac j e svog veoma inteligentnog sina poslao na kolovanje u Be, a za Luciju nije htio odvo jiti ni malo novca za kolovanje, iako je imala mnogo afiniteta, a da i nije imala , uinila bi to da pokae da i ona to moe. Na Valpurgin je zahtjev da i Luciju koluju, Ante rekao da nemaju novaca za oboje, no ipak je uila talijanski i njemaki. "Da, majice vi bi ste na nj digli pitolj jer ste mi mati, a jer nemam ni oca ni br ata. Da vidite druge kako ih braa miluju, a one se braom ponose." Juraj nikako nije mogao zavriti studij. etiri su se godine kolovanja otegle u deset

, a trokova je bilo sve vie i vie. Dio je po dio imovine Stipani prodavao uvijek pron alazei opravdanja za Jurjevo ponaanje. Pustio je Luciju na jedan ples i mnogi su se mladii zanimali za nju. Ona je eljela ee izlaziti i druiti se sa svojim vrnjacima, a to joj je zabranjeno. Andrija Bukovi, tari mornar koji je spasio Antin brod doao je u posjet Stipaniima i zamolio Antu za glas u saboru, to mu je Ante obeao, ali nije potivao svoju rije. Ante nije bio izab ran za suca, to je arko elio. Za suca je izabran oli. U gradu su poeli nemiri. Senj se podijelio na dvije strane: iliriste i protivike ilirizma. Vukasovi eli pripojiti Senj Hrvatskoj i u narodu probuditi nacionalnu sv ijest. Njegov je protivnik major Benetti koji polako gubi ljude koji su stajali na njegovoj strani. Ante je uz Vukasovia. Sve vie eli Lucijino prisustvo, no ona ne voli biti s njim i pokuava mu se osvetiti zbog naina na koji postupa s njom. Odnos postaje gori. Lucija je slomljena, otac jo vie ljut, a Valpurga ih pokuava pomiriti. Juraj je potroio sav novac, ali nije z avrio studij i osramotio je obitelj zaposlivi se kao konobar. Ante je emocionalno uniten i mora nai novac za Jurja. Posjetio je lihvara Marka i od njega ne dobiva nita . Benetti saznaje od Martinia da Ante treba novac i nudi mu posao, koji ga jako pr ivlai, pokuavajui ga tako pridobiti, ali u poetku ne uspijeva. Stipani je traio novac d Vukasovia, no ovaj mu nije dao pa je prihvatio Benettijevu ponudu. Poslali su J urju 500 forinti i on se zahvalio obeavi da e im to nekako vratiti. Krajem je jeseni Stipani obolio od upale plua. Sada je bio samo starac osuen na leanj e u krevetu i zatvoreni prostor. Primio je pismo od Jurja da je poloio i posljedn ji ispit s odlinim uspjehom. Uskoro je umro na Lucijinim rukama. Juraj nije bio p risutan. Mladi se Stipani napokon vratio kui u sijenju 1832. g. sa prijateljom Alfredom. S vr emenom se Lucija se snano zaljubila u Alfreda za kojeg je vjerovala da je isto ta ko zaljubljen u nju. Juraj je prijetio samoubojstvom ako mu majka ne da novca. Kada je prodala kuu i d ala mu novce, on i Alfred su otili i nisu se vie javljali. Luciji su jo uvijek stiz ali Petrarkini soneti s inicijalima M.T. Ona pati za Alfredom i postaje krhka, b oleljiva i slomljena. U strahu za njeno zdravlje, majka se odluuje na prevaru i za moli Martina Tintora, koji joj alje sonete, da pie Luciji pisma i potpisuje se kao Alfred. To je neko vrijeme dobro utjecalo na Luciju, no uskoro ona razotkriva p rijevaru i tada naglo oboli i umre. Na samrti ju je posjetio, po njenoj izriitoj e lji, Tintor. Lucija je umrla ljepa nego ikad. Tintor se nakon traginog dogaaja zare dio. Valpurga je umrla u bijedi i siromatvu prosei na ulici umotana u plahtu da je ne p repoznaju. O DJELU: U romanu se sueljavaju dva vremena, prolost i sadanjost. Novak je vjerovao da se tr eba osvrnuti na prolost i na temelju greaka iz prolosti rijeiti sadanje probleme. To jest, u odnosima prolosti treba pronai pouke za sadanjost. Takoer je Novak u ovom romanu naglasio izrazitu razliku izmeu prolosti i sadanjosti. Posebno je naglasio kako su Stipanii u prolosti bili vrlo imuna, bogata i ugledna o bitelj kojom su rukovodili mukarci, da bi u sadanjosti (1834. g. i kasnije) bili j edan vrlo siromaan sloj graanstva grada Senja zahvaljujui Anti koji je sav imutak p roigrao ulaui u svoje ideale koji su se na kraju izjalovili. Dolazi do raslojavanj a obitelji: stari Stipani umire, Juraj se pomaariva, dok enski dio obitelji ostaje b ez ideala, naputen, s dugovima koje je Ante ostavio. Prvi odlomak predstavlja sadanjost. Novak je trebao osnovu, neki razlog koji bi g a ponukao da zaviri u prolost. Taj je razlog naao u otkriu pisma, tonije u tijeku mi sli Valpurge, kad je vidjela smjeak na licu svoje keri dok je otvarala dobiveno pi smo. Taj tijek misli govori o grinji savjesti Valpurge zbog podmetnutog pisma, a sve u cilju usreivanja svoje kerke, iako je dobro znala da to ne moe dugo potrajati . Sadanjost predstavlja idilu jedne kuice i u protivljenju je s naslovom Posljednji Stipanii - povijest jedne patricijske obitelji. Novak je izabrao ba taj dio za sadan jost (nultu toku) jer nakon toga dolazi do preokreta u fabuli romana, smrti se niu jedna za drugom i upravo tu, neposredno nakon nulte toke dolazi do psiholokog slo

ma Lucije - romantikog lika, jednog od najvanijih likova romana iji ivot pratimo od poetka pa do kraja, a zatim i do smrti. Upravo je ta Lucija posljednji ivui Stipani. I od njenog ivota se polazi u trenutku njene najvee sree kad je Alfred (Tintor) zap rosi preko pisma. Tada se otvara pogled u budunost. I, upravo tada, da bi izbjega o nepredvidivu budunost, Novak se vraa u prolost i pria priu od poetka, da bi budunost bila onakva kakva jest, a ne kakvu je itatelj zamislio nakon proitana prva dva dij ela romana (brzo ozdravljenje Lucije, njena udaja za bogataa koji e je izvui iz kri zne situacije). Rez u fabuli dolazi u XV. dijelu romana, kada se prolost spaja sa sadanjou, a fabula naglo zavrava Lucijinom smru nakon saznanja da je Alfred ve godinu dana sretno oenj en. Tada dolazi do zastoja fabule koja ve od 1806. godine idui prema sadanjosti 183 4.-oj postupno sve vie usporava. TENA PROBLEMATIKA U DJELU: 1. DRUTVENO-EKONOMSKI PROBLEM: Propadanje zadruga, nesnalaenje slavonskog seljaka u novonastalim okolnostima (dotad je seljak bio specijaliziran za samo jednu gos podarsku granu, a sad se mora brinuti o cijelom imanju), visoki porezi, stranci koji unitavaju hrvatska prirodna bogatstva. Tu su i subjektni imbenici lijenost, a lkoholizam, nemar koji onemoguavaju pojedinca da se barem pokua snai u novonastalim okolnostima. 2. MORALNI PROBLEM: Kozarac opisuje moralno propadanje prelijepe seoske djevojke koja troi svoju ljepotu i mladost u koristoljubljem potaknutim vezama s razliitim mukarcima, bili oni oenjeni ili ne. Kazna su bile kozice koje su joj unitile tjele snu ljepotu, ali je njezin grijeh iskupljen ljubavlju i radom, jedinim vrijednos tima kojima, po Kozarevu miljenju, ovjek moe osmisliti svoj ivot. Tena je na kraju ip ak sretna, obasjana duhovnom ljepotom i vizijom svoje budunosti koja e se temeljit i na ljubavi (prema Jaroslavu Beraneku) i radu. O DJELU: Pripovijetka je ispripovijedana u treem licu. Prati se kronoloki tijek dogaanja. Josip Kozarac je jedan od najznaajnijih pisaca hrvatskog realizma. Roen je 1858. g. u Vinkovcima, gdje je i umro 1906.g. Iako je po zanimanju bio inenjer umarstva, ve je s 18 godina poeo objavljivati knjiev na djela. Najvrjedniji je njegov doprinos u proznom pripovijedanju pa je tako u novelama zorno prikazao dogaaje iz ivota ljudi Slavonije ( Biser Kata , 1887.; Proletarci , 1888.; Dona Ines , 1895.; Tena , 1894.). Ekonomske je i socijalne probleme svog zaviaja obradio u romanu "Mrtvi kapitali" (1889.), a kritiku sustava i drutva iznio je kroz roman "Meu svjetlom i tminom" (1 891.). Napisao je i nekoliko komedija ( Turci u Karlovcu , Tuna Bunjavilo , Tart ufov unuk ), te niz knjievnih crtica i pjesama. KNJIEVNI ROD: epika VRSTA DJELA: pripovijetka MJESTO RADNJE: Slavonija VRIJEME RADNJE: 19. st. ANALIZA JEZIKA I STILA: - epiteti: uzrasla i tanka, visoka, njean pravilan sklad, neizrazita boja, nelije pa imena, odlunim korakom - usporedba: kao da je iz vode iskoila, kao da su prerano sazorjele, kao da gleda teku bolesnicu, kao da ga netko potiskuje, kao da joj je dijete, kao da e se lati ti posla TEMA: moralno propadanje seoske djevojke IDEJA: ljubav i rad kao temeljne vrijednosti odluujue za sreu i napredak

KRATAK SADRAJ: Tena je mlada slavonska djevojka koja polako postaje najljepa u njezinu selu. U 16. joj godini umire majka, te ona otkriva sve ljepote slobode. No prije nego t o joj je majka umrla, odabrala joj je za zarunika seoskog momka Jozu u iju se kuu u skoro doselila. Tena se nije mogla zaljubiti u Jozu, osobu koju je poznavala od rana djetinstva, osobu s kojom se igrala i o kojoj je znala sve tajne. On joj je mogao priati samo o onome to je ona znala, a ona je traila mnogo vie. U to doba dok je ona boravila kod Jozine obitelji, u selo je dospjela jedna eka pu kovnija. U Jozinu su kuu primili jednog vojnika iz te pukovnije, mladog vodnika B eraneka. Tena se zaljubila u lijepog mladia koji joj je govorio o arobnim mjestima izvan Slavonije, generalima i kraljevima, te koji joj je obeao oeniti ju i odvest i u eku. Jozi je bilo dosta ekanja Tene te se oenio sa djevojkom oblinjeg sela. No njihova ljubav nije bila duga vijeka. Dola je zapovijed i Beranek je krenuo u bitku u Bosnu. Nakon njegova odlaska, Tena je nosila crninu i povukla se u sebe. Nedugo zatim u selo je doao bogati Francuz, predstavnik neke parike tvrtke drva, p o imenu Leon Jungman. Odmah se zaljubio u Teninu ljepotu i odluio je osvojiti. Ka ko bi je privukao, organizirao bi velika primanja u svoju kuu gdje bi pozivao sve seljane. Dolazile su sve neudate seljanke, osim Tene. Tada je Leon razgovarao s njenim ocem, Jerkom, koji ju je uspio nagovoriti. Uspio ju je pridobiti razgled avanjem njegove prostorne vile, kupovanjem darova i izlascima u bogatom drutvu. Tena nije voljela Leona, ali je jo kao mlada djevojka bila eljna zabava i luksuzna ivota, te je redovito odlazila Leonu. No ona je na njegovim zabavama gledala u c iganina oru koji joj se veoma dopao. Leon je zaposlio Tenina oca. No nakon nekoliko je mjeseci Leon dobio premjetaj i napustio Tenu. Neko vrijeme Tena nije osjeala Leonovu odsutnost jer joj je ostalo mnogo njegovih darova (haljine i novac). Nakon to je potroila Leonov novac morala je smisliti nov nain kako e ivjeti. I pronala ga je. Odluila je pronai najmanje dva ljubavnika, a to su bili Jozo i ore. Jozo joj je trebao da je materijalno uzdrava, a ore da je zabavi. I tako se doselila u Jozi nu kuu i njegovu enu pretvorila u slukinju. Dok orinu enu nije nikad pridobila. Protiv nje su bili svi cigani. Maruka (orina ena) se odluila na osvetu Teni to ju je zbog nje mu tukao i oduzimao sav novac. Jedna joj je stara ciganka donijela iz Bosne veo koji je bio u podruju zar aenom vodenim kozicama. Maruka je poklonila veo Teni i ona se razboljela. Maruka je takoer potajno zatrudnjela i uvjerila ora da oekuje njegovo djete. Teni se lice od bolesti unakazilo, te ona vie nije bila zanimljiva Jozi i oru. Oni su se poeli brinuti za svoju djecu. Tena je na kraju ozdravila, ali vie nikad nije bila ona ista. Tena, ostavi sama, omrena od sviju u selu, vratila se u oevu kuu gdje nije bilo niko g. Kua je imala mnogo duga, te je dana pod hipoteku. Po zavretku rata u selo se vratila eka pukovnija da otkupi zemlju i tu se nastani. S njima se vratio i Beranek. Vidjevi da je Tenina kua pod hipotekom, otkupio ju je i krenuo prema njoj. Bojao se da ga ona nee primiti jer je u ratu ostao bez desn e ruke. Meutim, ona ga je rado prihvatila. Beranek se uselio u njezinu kuu i poeo i znova podizati zaputena polja da omogui mlaim generacijama ljepi ivot. Jest, tako e to biti - Joza i ore! Joza e me hraniti, a ore e mi novaca davati! I opet se nasmijeila samoj sebi: omamljena vlastitom ljepotom ogleda se sa svih s trana, kao da se je zaljubila u svoju roenu ruinu put... KARAKTERIZACIJA LIKOVA: - likovi: Tena, Jaroslav Beranek, Leon Jungman, ore... TENA: Lijepa djevojka slavonskog sela. Pravo joj je ime Terezija, no svi su je z vali Tena. Dok je jo bila vrlo mlada, nije bila svjesna svoje ljepote, te je putal a da njenim ivotom upravlja majka. No momci sa sela i doseljenici uvidjeli su nje nu ljepotu i htjeli je imati samo za sebe. Nakon to joj je majka umrla, poela se o sjeati slobodno i radovati svim sitnicama ivota. Svoju je ljepotu poela uviati kad s

e prvi put zaljubila. Nakon to se njena prva ljubav nije vratila iz boja, te su s e za nju poeli zanimati svi momci, stvorila si je svoju filozofiju. Vjerovala je da joj Bog nije dao toliku ljepotu da bude samo od jednog mukarca, te da je ona v jena. Zbog svoje je ljepote doivjela moralni pad. Uvijek je gledala za svoje dobro i nije marila za ostale. Na kraju ipak pronalazi rjeenje u ljubavi. JAROSLAV BERANEK: eki vodnik. Iskreno se zaljubio u Tenu i elio ju je oeniti. Zaveo je Tenu priama o svijetu izvan Slavonije kojeg ona nije poznavala. Govorio joj je o arobnim gradovima, sjajnim sveenstvima, o kraljevima i generalima. Vratio se iz bitke u Bosni kao ratni invalid, bez jedne ruke. Iako je Tena tada ve izgubila s vu svoju ljepotu, on ju je volio. Struktura djela: Pripovijetka sa vieslojnim fabularnim zbivanjima u kojim je je ukljueno vie likova iz razliitih drutvenih slojeva, pa je pripovijetka svojevrsna analiza socijalnih, moralnih i psiholokih sastavnica tadanjega hrvatskoga drutva. Problematika koja se obrauje u djelu: - Opis epizoda iz seoskog ivota - Ilustracija novih drutveno-ekonomskih odnosa u selu i psihologija sela - Otro suprotstavlja likove i prilike u kojima su nastali - Produbljivanje problematike i nepredvidive komplikacije - Realno opisivanje zloina (namjernog prenoenja zaraze) Inspiracija iz slinog djela: Opisivanje karakternih likova i promatranje ljudske due i objektivno opisivanje d ogaaja u prirodi zbivanja ljudskih osjeaja. Stil njegovog pisanja vidi u nekim eur opskim misliocima, od kojih mu je najblii bio graanski mislilac Adam Smith, prihvaa jui njegove napredne ideje, ali i zablude. Zanimao se za Darwinovu teoriju. Velik o je bilo njegovo zanimanje i za djela Turgenjeva. Socioloka analiza Tene: Tenina obitelj je bila vrlo siromana. Otac je slabo mario za obitelj, vei dio vrem ena provodio je u gostionici , a majka, bojei se za kerinu budunost, eljela ju je ne kako udomiti kako bi joj osigurala siguran ivot. Tenino jedino bogatstvo je bila njena ljepota i ona je bila svjesna da e, koristei svoj izgled, moi privui ovjeka koj i e joj pruiti materijalnu sigurnost kad se ve nije mogla udati iz ljubavi. Psiholoka analiza Tene: Kroz pripovijetku su vrlo dobro oslikane Tenine psiholoke osobine. Ona je odluna, svjesna kako moe opstati u tome vremenu i sredini, ali je pomalo ohola i sebina, j er ne misli na to da svojim postupcima ugroava sreu drugih. Njenu tunu sudbinu preo dredila je njena nesretna prva ljubav i siromatvo, pa je odluila da njen odnos pre ma mukarcima ne vode njeni osjeaji nego potreba da se osjeti voljenom i zatienom. to je uzrok Tenine nesree? Teni je jedino njena ljepota davala osjeaj sigurnosti i nadmonosti nad ostalima. S trahovita bolest koja joj je kao posljedicu ostavila unakaeno lice oduzela joj je taj osjeaj sigurnosti. Ona je shvatila da je svima bila samo predmet zabave i da je stvorila oko sebe lanu sigurnosti. Ona, kao osoba, naalost vie nikome nije bila vana. Dojam o Teni kao osobi: Ja ne mislim da je Tena bila loa kao osoba. Ono to je ona radila i kako je ivjela b

ilo je doista nepromiljeno, ali svemu tome je uzrok bio njen strah da je ne zades i sudbina njene majke. Njezina ravnodunost i nepravedni postupci prema enama iji je brani ivot ugrozila bili su njeni oajniki pokuaji da osjeti da je nekome potrebna i vana. Tek kroz svoju nesreu ona se pokajala jer je shvatila da je time poinila mnog e grijehe i pogreke.

NORA(LUTKINA KUA) KRATKI SADRAJ: Sadraj: I in Nora Helmer je razmaena i tetoena ena direktora banke. as je hirovita i voli rasipati novac, a drugi puta je ozbiljna ena koja se hvata u kotac s realnim svijetom. Nora je imala problema u mladosti, to je bio odnos njezina oca prema n joj. Sva njegova ljubav bila je usmjerena prema njoj, kao najdragocjenijem biu ko je je bilo zatieno ak i od same sebe. Udajom je mislila da e se situacija promijenit i, no mu Torvald, nastavio je tradiciju njezina oca i ona je bila povlateni dio nj ega: Ti si moja ljepota, koja pripada meni i iskljuivo meni. Njezin mu Torvald Hemle r bio je naoko uredan i astan graanin. Ispod njegove maske krije se promaenost ivotn ih nadanja, slabost znaaja i intelektualna praznina. Imali su troje djece Ervina i Boba i Emi. Kao to je Nora bila lutka za mua, tako su i njezina djeca bili lutke za nju, koje slue samo za igranje i gledanje: O kako ste mi svjei i rumeni! Jabuke i ruice moje rumene! Slatka moja lutkice! - govorila je najmlaem djetetu pleui s nji me. U posjete joj dolazi prijateljica iz kolskih dana. Gospoa Kristina Linde, udov ica, sada ogorena i ostarjela ena iji je ivot potpuno drugaiji od Norinog. Za razliku od Nore ona ivot shvaa realno, pa nema Norinih problema. Kako nije imala vie nikog a o kome bi se brinula, odluila je doi u grad da se zaposli. Nora ispria prijatelji ci kako je spasila ivot svome muu. ivot mu je bio u opasnosti, a jedino ga je borav ak na jugu mogao spasiti. Kako nisu imali novaca, a Helmer nije htio dii kredit j er bi to bilo sramotno, Nora je nala izlaz. Podigla je zajam kod biljenika Nilsa K rogstada na 1 800 talira. Bila je vrlo ponosna to je ba ona spasila ivot svome muu i tako uinila jedno veliko djelo u svome ivotu. U posjetu im dolaze dr. Rank, dobar obiteljski prijatelj i kuni lijenik, i biljenik Krogstad, prevarant i pokvarenjak. Krogstad zna da e ga Helmer otpustiti i da e na njegovo mjesto doi gospoa Linde, te zbog toga Krogstad ucjenjuje Noru. Ako ona ne bude utjecala na mua da povue njego v otkaz, on e Helmeru ispriati kako je njegova ena uzela pozajmicu i krivotvorila oe v potpis na zadunici. II in Torvald unato molbi svoje ene ne odustaje od otkaza Krogstada: Mora Krogstada o staviti u banci - govorila je Nora. Draga Noro, njegovo mjesto odredio sam za gosp ou Linde. U banci ve svi znaju da u Krogstadu otkazati. Stalno mi se obraa sa: ti, t i! Vjeruj mi, to mi je strano neprijatno. Ne bih s njime samo zbog toga mogao da radim u banci - govorio je Helmer. U posjetu im dolazi dr. Rank i govori Nori da je teko bolestan i da mu nema spasa, te joj otkriva da je u nju oduvijek bio zalj ubljen. Nakon to je Krogstad primio otkaz, ponovo dolazi i prijeti Nori. U sanduiu ostavlja pismo za Helmera u kojem razotkriva Noru. Hou da se ponovo uzdignem gospoo

Helmer, hou opet gore, a u tome mi mora pomoi va mu. Hou u banku, hou vii poloaj v mora priskrbiti takovo mjesto - govorio je Nori Krogstad. Bacio je pismo u sandui! N ora tiho i plaljivo prilazi vratima: Torvalde, sada smo izgubljeni. III in Gospoa Lin de razgovara s Krogstadom i kae mu da se eli udati za njega: Meni treba netko za ko ga mogu da ivim. A vaoj djeci treba majka. Mi smo jedno drugom potrebni Krogstad, ja vjerujem da ste vi ustvari plemeniti ovjek i zajedno s vama usudila bih se na sve. No on je sumnjiav: Vi hoete spasiti svoju prijateljicu? Ne Krogstade i ne traite voje pismo natrag. Helmer mora sve da sazna. Ta nesretna tajna mora izai na vidje lo. Meu njima mora doi do potpunog objanjenja. I Kristina je Noru savjetovala da muu kae istinu: Krogstada se ne mora bojati, ako ti ne bude govorila, govoriti e pismo. Bo lest doktora Ranka se pogorala i oni nau njegovu posjetnicu s kriem: To znai da se op rata od nas. Zatvoriti e se i umrijeti. Helmer je saznao istinu iz pisma: to je ovo? t o si uinila? Ovdje e ostati da mi odgovori. Da li ti shvaa to si uinila? Nije mogue to istina? Nora: Istina je. Ja sam te voljela vie nego sve na svijetu. Od danas nema vie sree. Treba spaavati ruevine, ostatke, kao da bar neega ima - ljutio se Helmer. I odjednom sluavka donosi jo jedno pismo, Helmer ita i radosno uzvikuje: Noro, ja sam spaen, oboje smo spaeni! Vratio je zadunicu. Pie da ali da se kaje. - govorio je Helm r sav sretan. Mi smo osam godina u braku i da nas dvoje, ti i ja, mu i ena, danas p rvi puta ozbiljno razgovaramo. Ti me nikada nisi razumio. Kada sam bila u oevoj k ui, bila sam njegova lutkica i igrao se sa mnom, kao to se ja igram sa svojim lutk ama. Onda sam dola tebi u kuu. Iz oevih ruku prela sam u tvoje. Sve si uredio po svo m ukusu i tako sam dobila isti ukus kao ti, ivjela sam kao puki siromah: iz dana u dan, od onoga to mi bude udijeljeno. Naa kua bila je samo soba u kojoj se djeca igr aju. Kod kue sam bila oeva lutka, ovdje tvoja lutka, a djeca su opet moje lutke. N aputam odmah tvoj stan. Moram se osloniti na samu sebe da bih razumjela samu sebe i sve oko sebe. Od tebe nita ne traim. Helmer: I ti pri svijesti naputa mua i djecu? ra: Naputam. Ja te vie ne volim. Ti nisi ovjek kakav sam ja mislila da jesi. Helmar: R adi tebe bih trpio svaku bijedu i nevolju. Ali nitko za voljenoga ne rtvuje svoju ast. Nora: Ja te oslobaam svih obaveza. Ne treba da misli da si iim vezan. Na obadvij e strane treba da bude puna sloboda. E, sada je sve gotovo. Problematika koja se obrauje u djelu: - Opisuje sluaj ene koja, prije nego postane e nsko, hoe biti ena - Istrauje mukarce i ene i njihovu vjenu komediju, slabosti i lai Otro suprotstavlja likove i njihove uzaludne iluzije za oslobaanjem od dosade i le targije - Nepredvidive komplikacije uslijed tereta tradicije i graanskih konvenci ja kao prokletstvo jedne prolosti koja im je nametnuta kao stanje tue svijesti, ka o mrtva forma prolosti koja sputava duh i misao - U likovima raste pobuna protiv lai i hipokrizije jednog drutva koje svoje nasilje naziva moralom - Ljudi hoe da se o slobode posveenih slabosti prolosti koje gue u njima svaki vitalitet - elja jedinki da ive iskreno i da budu ono to jesu Struktura djela: Drama u tri ina sa vieslojnim fabularnim zbivanjima koja ukljuuje vie likova sa sociolokim promatranjem osnovnog problema, pa je drama svojevrsna an aliza socijalnih, moralnih i psiholokih sastavnica do tada zapostavljene ene, pros vjedom protiv nerazumne dominacije mukaraca u drutvu i u braku, te borbom za posve manu emancipaciju ene. Ova drama je vie drutvena nego knjievna pojava. Analiza likova: Torvald Helmer Naoko uredan, astan i toan graanin. Ispod njegove se maske, meutim, kriju promaenost ivotnih nadanja, slabost znaaja i intelektualna pra znina. On je jak tek kada moe upravljati - lutkom. im mu je ona oduzeta, u asu kada Nora svjesna svojih inova i njihovih posljedica prestaje biti usmjeravana osoba ve bie razumno i slobodno, Helmer gubi i posljednji svoj oslonac. Za njega je Nora kao kuni ljubimac koji slui za zabavu: Citat: "Ne kani valjda poricati, draga Nora? (obuhvati je rukom oko pasa.) Moja j e rasipnica tako slatka, ali joj treba hrpa novaca. Nevjerojatno kako su drage t akve ptiice i kako su skupe ovjeku koji ih dri." On nije hrabar, spreman je na sve da sauva svoj ugled Citat: "Svu si mi sreu unitila, svu budunost razorila! O, strane li pomisli! Sad sam u rukama besvjesna ovjeka. Sad on moe raditi sa mnom to ga je volja, moe od mene za htijevati to mu drago, moe mi nareivati i zapovijedati kako god hoe, a ja moram bez rijei sve podnositi. I tako sam nisko pao zbog lakoumne ene." On je tip slatkorjeivog ovjeka koji je hrabar jedino na rijeima Citat: "Nikad da te se dovoljno nagrlim! Zna, Nora, ponekad poelim da ti zaprijeti

kakva velika pogibao, pa da za te rtvujem krv i ivot i sve drugo." Nora Torvaldova razmaena i tetoena ena, kao takva osjea se podreenom i nesamostalnom. Ona je plemenita ena koja je za spas obiteljske asti pretrpjela toliko straha i p onienja, te je odluila napustiti ne samo mua i kuu ve i troje djece kako bi dokazala pravo na izbor samostalna i slobodna puta. Ne elei vie biti lutkom, progovorila je istodobno u ime ravnopravnosti kao i svojevrsne socijalne pravde. Nora je imala problem u mladosti. Taj problem je bio odnos njena oca prema njoj. Sva njegova ljubav bila je usmjerena na nju kao u nedodirljivo bie koje je bilo prezatieno, ak i samo od sebe. Kada je doao Helmer, ona se nadala da e se situacija p romijeniti, no on je samo nastavio tradiciju njena oca i dokazao joj kako je ona tek povlateni dio njega i nita vie: Ti si moja ljepota koja pripada meni i iskljuivo meni. Kao to je ona lutka za svoga mua tako su i njena djeca lutke za nju. Slue za igranj e i gledanje: Citat: "O, kako ste mi svjei i rumeni! Jabuke i ruice moje rumene Daj je malo meni, Ana Marija! Slatka moja lutkice. (Uzima najmlae dijete te plee s njime)" Dr. Rank Najbolji Helmerov prijatelj kojeg je ivot od aktera pretvorio u gledaoca . On dolazi u njihovu kuu jer je zaljubljen u Noru, spreman je za nju sve napravi ti. To je tajio godinama, da bi joj prije smrti priznao svoju ljubav. Helmer ga je ovako opisao: "Bio nam je prisan prijatelj. Naprosto ne mogu zamisliti da emo ostati bez njega. Sa svojim patnjama i sa svojom usamljenosti bio je kao oblana pozadina nae sree, j asne kao sunce. Moda je i najbolje tako, bar za njega." Gospoa Kristina Linde Stara Norina prijateljica koju je ivot tretirao potpuno razl iito od Nore. Za razliku od Nore ona shvaa svijet realno, pa nema Norinih problema . Morala se brinuti za bolesnu majku i brau, a kad joj je majka umrla i braa se os amostalila postalo joj je pusto, nije vie imala ivotnog motiva: Citat: "Nije, Nora, sada mi je neizricivo pusto. Nemam nikoga kome bih posvetila ivot. (Nemirno ustane.) Zato nisam vie mogla izdrati u onoj zabiti. Ovdje u zacijel o lake nai ime u se zabaviti i zaokupiti svoje misli. Kad bi mi se posreilo da naem po sao, moda i u kakvom uredu" Biljenik Nils Krogstad Tamni lik u djelu, prevarant i pokvarenjak, koji doivljava preobraaj kada mu gospoa Linde iznese svoju elju za zajednikim ivotom s njim. On je i sto, kao i ostali likovi van Helmerove familije, tragian na svoj nain. Njegov prim jer pokazuje kako je drutvo selektivno. Citat: "Pa radi u njoj. Ne znam ima li i kod vas takvih ljudi koji svuda zabadaj u nos ne bi li nanjuili kakvu moralnu trule pa da im to bude sredstvo za iznuivanje . A zdravi onda neka se izvlae kako umiju." Njegova nesrea ga navodi na nemoralne poteze, u elji da se uzdigne na jo vii poloaj. "elim da se ponovo uzdignem, gospoo Helmer. Hou opet gore. A u tome mi mora pomoi va mu. Ve godinu i pol nisam uinio nita neasno. Sve to vrijeme borio sam se s najteim nep rilikama. Bio sam zadovoljan to sam se malo pomalo podizao. Sada su me otjerali, i ne zadovoljavam se time da me opet pomiluju. Hou da se uzdiem, velim vam. Hou ban ku, hou vii poloaj - va mu mi mora priskrbiti takvo mjesto. O DJELU: Drama pokazuje proces samoosvjeivanja glavne junakinje Nore koja osam godina ivi u braku s Helmerom u iluziji sree (briga za kuu, djecu i mua), ali tih osam godina ivi u lai ne elei priznati muu da je krivotvorila oev potpis posudivi novac da bi mu spas ila ivot. Helmer sluajno saznaje istinu. Nora oekuje udo (oprost i potporu), a dobiva osudu. Napokon shvaa istinu i odluuje napustiti mua. U elji za pronalaskom same sebe, naputa obitelj koja ju sputava i gui te kree u potragu za vlastitim identitetom. Zavretak drame otkriva istinu o trajnoj ljudskoj usamljenosti, bez obzira na brak , te potrebu da pojedinac otkrije svoj vlastiti identitet i istie pravo pojedinca na slobodu izbora. TEMA: Poloaj ene u patrijarhalnom drutvu i njezina borba za slobodom

ODNOS HELMERA I NORE: Nora je imala problem u mladosti. Taj je problem bio odnos njezina oca prema njo j. Sva je njegova ljubav bila usmjerena na nju i pretvorila ju je u nedodirljivo bie koje je bilo prezatieno, ak i samo od sebe. Kada je doao Helmer, ona se nadala da e se situacija promijeniti, no on je samo na stavio tradiciju njezina oca i dokazao joj kako je ona tek povlateni dio njega i nita vie. VRSTA DJELA: psiholoka drama bez izrazite dramske radnje jer je naglasak na psiho lokim dogaajima (drama se odvija izmeu dvoje ljudi i u njima samima) MJESTO RADNJE: Helmerov stan VRIJEME RADNJE: oko 1879. g.

BEZ TREEGA SADRAJ: PRVI IN: Jedne kine veeri, oko 21 h, na vratima salona Gige Barieve stajao je krupan, visok, mukarac u kabanici i eirom na glavi, a u svakoj je ruci drao koveg. Bio je to Marko Bari, Gigin mu. Nakon to ga je enski glas iz salona pitao tko je i koga treba, uao je u salon, ogle dao se, kao da ne vjeruje samom sebi da je tu, gdje sada stoji. Franciska ga je ponudila veerom, no on je pristojno rekao da e priekati gospou da se vrati iz grada. Dok ju je ekao, telefon je zvonio dva puta. On se javio; Gigu su traili neki njemu nepoznati mukarci, po salonu je ugledao bukete cvijea, razna pisma i tu se poinje raati njegova bolesna ljubomora i uvjerenje da ga ona vara. Sjedne u fotelju i ree: "Harao!" Pod svjetlom lustera jasno se vidi njegovo nabora no lice s velikom brazgotinom na elu. Obrastao bradom, duge kose u svojoj ruskoj bluzi daje dojam ruskog ovjeka. Dolazi Giga, dovezao ju je opet njemu nepoznati mukarac. Kada ga je ugledala, ost ane zapanjena, kao da ga ne prepoznaje: "Jesi li to ti Marko?" - prepoznavi ga, p oleti k njemu rairenih ruku, a on ree hladno: "Jest, ja sam Marko! A vi gospoo, tko ste vi, ako smijem pitati?" Kakove su to ale?" - pita Giga. Marko e: "Ja se ne a lim, i nije mi do ale, ali sada nisi vie ona. Jest potpuno si druga." I tako zapone svaa. Prigovorio joj je to je odrezala kosu, te zbog telefonskog pozi va dr. Mike. "Lukava si. Vrlo lukava. Ali ne treba bogzna kakove pameti da se odgonetne taj t voj neduni razgovor. I dala si razumjeti, da sam ja tu i da sluam kako se razgovar

ate. Divno! , divno!" Giga: "I ti dakle misli da je konte moj ljubavnik?" Marko: "Pa vidim, ujem, znam, njuim do vraga! Sva mi ula to potvruju, sva u jedan glas!" Nije ga mogla razuvjeriti, govorila mu je koliko je patila. Imala je i svjedoke i dokaza kako je sve to drugaije nego to on sada misli. Povede ga do vrata, otkljua ih i ree: "Pogledaj. To je moja i tvoja brana soba. Osa m godina svake veeri otkrivaju se obje postelje, osam godina svako jutro se pokri vaju. Spremne ako se ti vrati, a ja spavam na divanu." Htjela ga je poljubiti, ali se on nije dao: "Misli da sam idiot! Misli da ne opaam t o se sve dogaa od naeg posljednjeg poljupca i ovog dananjeg? A kakva su to usta dan as? Tako ljube sve kokote od Amura do Volge i od Volge do Save. I ja sam proao sv oju kolu." I svaa se nastavlja! Giga je bila zapanjena njegovom brutalnou. Da bi ublaila tu nap etost upita: "Pa kai mi gdje si bio, to si sve podnio?" "U paklu!" - odgovori on " Lijepo je tebi bilo ovdje! ak luksuz da spava na irokom divanu, a dvije iste postelj e ekaju tamo kad doe netko da moe lei uza nj. " "Ti kada doe!" - odgovori Giga i ona d obije odgovor: "Ja ili tko drugi svejedno! U jednom sam paklu bio, u drugi doao!" "Ni sa kim ja nisam nita imala. U meni si uvijek bio iv i sve sam ih odbila." DRUGI IN: Marko je nakon veere i pia izgledao zadovoljan. No ne zadugo, opet ga je poela muiti ljubomora: "Sve ostale patnje mogu se izdrati i sve bih mogao jo jednom doivjeti i pregurati, ali samo da mi je bilo: "z n a t i Iz ruskog logora ga je samo vukla elja da dozna to radi, kako ivi i koliko je ona j o njegova. "Isto kao i ja!" - ree mu ona. To je Marko htio uti i za veerom joj je ob eao da se nee vie vraati na ono to je nekada bilo, da e pokuati zaboraviti. Giga je ve bila premorena i ivana, a on ju je ipak jo muio pitanjima. Iz ormaria je iz vadila snop pisama: "itaj ih, itaj ta vatrena pisma!" Nije ih htio itati jer on nije policijski inovnik i ne njuka po tuim papirima. Razoar ana, dala mu je do znanja da bi lake odgovarala pred zakonom za bilo kakav zloin n ego njemu da prizna neto to je on sam sebi iskonstruirao. I on pone prevrtati po pi smima. Iznenada opazi veliku kuvertu i veliki sloeni komad papira. Ispravi se i p odigne zapeaenu kuvertu, iznenaen to je adresirana na njega. Bilo je to pismo njezin a oca. Tada je poeo rastvarati onaj veliki papir, iako se ona protivila, i tako s azna Marko da je to potvrda kojom je on, Marko Bari, proglaen mrtvim, na zahtjev n jegove supruge, nakon sveope dugogodinje potrage. Bio je zaprepaten. Taj akt ne smijem izgubiti. To je moja putovnica za ovaj svi jet. Da se jedan mrtvac proeta po asfaltu, koji je samo za ive rezerviran. Vanreda n je to osjeaj! Priznala je da ga je dala proglasiti mrtvim, ali ga nije zakopala. Za nju je uvi jek bio iv: "Marko, niija nisam, nisam ni sada, ni ikada prije, nego samo tvoja!"N o on se samo protegne i ree: "Sad e jedan sat. Vrijeme kada se mrtvi to se skitaju po svijetu vraaju na svoj konak. Laku no!" - i izae i polako zatvori vrata za sobom , kao da zatvara jednu grobnicu. TREI IN: Giga ne lei, nego skupljena sjedi na divanu koji je pretvoren u krevet. Odjednom zauje kako ju Marko zove glasom punim srdanosti. Brzo ugasi lampu i isprui se kao d a spava. Bilo je ve dva sata iza ponoi. Ona primijeti da se u vrijeme dok je bio u drugoj s obi u njemu neto promijenilo, nije bilo vie ni traga onoj njegovoj sumnjiavosti. Bila je tuna, nije ga gotovo ni sluala dok je govorio, bojala se da ponovo ne zapon e sa svojim uvredama. No Marko je bio sretan: "Sve je prolo. Zna, moi rei i biti uvj eren da govori neto to je uistinu tako, ni san, ni nada, nego stvarnost, iroka stvar nost, onda mi doe da poludim od veselja!" I on ju pone milovati, te nastavlja: "Imati te pod svojim rukama i osjeati da si t u, pored mene, onakva, kakovu sam te nekad izgubio, uistinu doe ovjeku da rastvori prozore i da se razvie od sree!" - zgrabi harmoniku, zasvira i zapjeva rusku pjes mu, te zaplee na ruski nain. Gledala ga je zabezeknuta od te njegove razdraganosti i najzad ree: "Harao!" A on i dalje plee, pjeva i poskakuje. Iznenada skoi k njoj k

liui: "Imam te! Moja si! Mislit e da sam lud. Ali nisam. Sretan sam!" "Samo budi sretan, dragi" - odgovori Giga "Hou da me ima dulje nego jedan dan". "Kao da si itala ono pismo to mi ga je pisao tvoj otac. I on veli isto" - ree Marko "On mi pie neto to mi je potpuno otvorilo oi, to me je izlijeilo. Sad vidim sve! I z am sve! I nisam vie ljubomoran!" Kako njoj nije bilo jasno to je njezin otac mogao njemu napisati to mu ona nije mo gla rei, Marko joj s frivolnim akcentom apne nekoliko rijei. Ona se naglo digne s n jegovih koljena, bez rijei, uvrijeena i poe prema divanu tiho plaui. Marko je bio izn enaen jer je to bilo u pismu njezinoga oca njemu. "Da, ali on nije znao da u ja tebi vrijediti tek kada bude imao u ruci nekakav dok az, da sam ja onakva kakovu si me ostavio." Njegovo je frivolno i obijesno dranje otkada je izaao iz sobe bilo odraz njegovih misli. Trebao joj je vjerovati, a ne traiti dokaze: "Zato traite od nas da budemo o no to vi niste?" "Tvoj otac je tako precizno istaknuo sve momente tvojega ivota i tako jasno prika zao tvoj karakter, da se ne moe sumnjati u ono to je napisao" - govorio joj je Mar ko. I on ju pozove da poe s njim, no ona nije htjela. On joj stane na put, podign e ju u naruje i ponese u spavau sobu. Ona se otimala: "Ja se ne dam!" Izleti iz sobe sva usplahirena i bez daha: "Jo se ne dam! iva se ne dam!" Marko stane pred nju i onako bijesan ree: "Sad te ne putam! Ja sam ti mu, ja imam p ravo ne te!" "Pravo? Tko ima pravo na me? Nitko nema pravo na me, dok mu ja ne dam" - ree Giga . Marko: "Kako to govori? Kao da je ve netko imao to pravo?" Giga: "Oh da, bilo ih je vie! Zacijelo si pogodio da je i onaj advokat Mika moj l jubavnik. A lijenik? Jo kao djevojica bila sam luda za njim i kakove me je perverzi tete nauio." "Lae! Lae!" - vikao je Marko. Zato bi se onda ba meni otimala?" "Jer mi se gadi!" - bila je Giga iskreno brutalna. Kako se on njoj pribliavao, ona je odmicala i hitro dohvati revolver te ga uperi u njega: "Ne pribliuj mi se!" "Ah to, ne bojim se ja toga. Ja te hou i imat u te!" Meutim, plane revolver i on se srui udarivi u fotelju. Giga je nekoliko trenutaka s tajala, a onda doe do telefona i nazove dr. Miku. "Ubila sam svoga mua!" Tekim korakom nastavi dalje hodati, no ubrzo se srui. ZAVJESA PADA! LIKOVI: Marko Bari, Margita (Giga) Bari, Franciska (Gigina slukinja) *imena Giginih prosaca: dr. Mika Peruzovi, ime Simeoni, Freddy, Bela Balako, arko Ba bi, Angelus Posthumus, Pero Sambolec MARKO - izrazito ljubomoran iako ga ena nije varala, nego mu je svih osam godina bila potpuno vjerna, u dvojbi je treba li vjerujovati eni ili ne; u njemu se odvi ja unutarnji sukob te dolazi i do fizikog sukoba, nasilan je, snaan, grub. Nakon o sam godina izbivanja iz doma u njemu se dogaa fizika i psihika preobrazba. Osim lju bomorom, ispunjen je i mrnjom. GIGA - vjerna i odana supruga. Imala je tifus pa joj je dosta kose opalo, a Mark o je mislio da se oiala, odnosno promijenila zato to ima ljubavnika pa je ljut zbog toga. Na kraju joj je mu povjerovao da ga nije varala jer je pronaao oevo pismo ko je o tomu svjedoi, Ona u poetku eli Marka uvjeriti u svoju ljubav i vjernost, no na kraju se ipak okree samoj sebi i ubije Marka da se obrani od silovanja. PROBLEMATIKA DJELA: - Opis prilika i ivota ljudi koji se oblikuju u neposrednom odnosu prema drutvenim i politikim zbivanjima - Oslikava se galerija likova iz dana prije Prvog svjetskog rata, za vrijeme rat a, te poslijeratnog razdoblja - Obrauje se stanje Markove bolesne ljubomore koji se bavi milju da ga je ena iznev jerila dok je on izbivao od kue

- Pokuaj realizacije jedne tipine drutvene drame ljubomora na mogunost nevjere - Scenski oivljava poistovjeivanje lika Gige s likom Laure ( Bez treega U agon iji ) - Sadri mnoga objanjenja, kao objanjenje pojma ljubavi - Intimne uspomene - Dramaturka funkcija sjeanja - Dramaturka funkcija utnje - Psiholoka razmatranja KARAKTERISTIKE DJELA: - Kvalitativan (unutarnji) i kvantitativan (vanjski, meu likovima) sukob - Razgovor izmeu mua i ene zasniva se na dubokom nesporazumu - esto dolazi do neoekivanih dramskih preokreta (npr. kad Marko pronalazi pismo) - Drama ima tragian zavretak: Giga pitoljem ubija Marka da se obrani od silovanja - Naslov Bez treega - pritom se misli na ovjeka koji ni ne postoji jer Giga ni je varala mua ni s kim; znai za ljubav, a tako i za ljubomoru, potrebno je dvoje, bez treega - Mnogi smatraju da se lik Gige moe poistovjetiti s likom Laure (Kovai), ali takoer ima dosta slinosti s Norom (Ibsen) BILJEKE O PISCU: Milan Begovi roen je u Vrlici 19. sijenja 1876. godine, a umro je 13. svibnja 1948. u Zagrebu. kolovanje je zavrio u Splitu gdje je kasnije radio i kao nastavnik. Be govi je prvenstveno dramski pisac, a tek potom romanopisac i pjesnik. Predstavnik je modernizma u hrvatskoj knjievnosti. Njegova najpoznatija djela su: Bez treega, Giga Barieva, Kvartet, Dunja u kovegu i dr. BILJEKE TIJEKOM ITANJA: Marko se vraa kui nakon osam godina, slukinja ga puta u kuu Gigu zove nekoliko mukaraca, ona nije kod kue Marko je ljubomoran jer misli da ga Giga vara Giga dolazi kui, Marko je optuuje za varanje Giga priznaje da je odbila sve mukarce koji su joj se udvarali Marko pronalazi pismo u kojem Giga potvruje njegovu smrt Ona ga uvjerava da nije tako mislila i da mu se uvijek nadala Marko ita pismo koje mu je Gigin otac, shvaa da ga Giga nije varala Marko odlazi Gigi u sobu Ona je ljuta to su mu trebali dokazi i to nema povjerenja u nju Ponovo se svaaju Marko ju pokuava silovat Giga uzima pitolj i ubija mua

TEMA: nepovjerenje i ljubomora izmeu Marka i Gige VRSTA DJELA: drama MJESTO RADNJE: Zagreb, Gornji grad VRIJEME RADNJE: 1926. godina KOMPOZICIJA: -uvod- Marko se -zaplet- Marko -vrhunac- Marko -rasplet- Marko nakon 8 godina vraa Gigi je ljubomoran i ne vjeruje Gigi ita pisma, Giga je povrijeena i razoarana to mu trebaju dokazi je pokuava silovati, ubija ga revolverom

ULOGA DIDASKALIJA: Pisac pomou didaskalija itateljima prikazuje radnju i likove. Saznaju se njihovi p okreti, razmiljanja i sve ostalo to je vano. Njima se stvara ugoaj koji vlada u djel u. ANALIZA LIKOVA: MARKO BARI: Izgled - (U paetvorini vrata stajao je, osvijetljen vanjskim svijetlom, krupan, visok ovjek, u kabanici, sa mekanim, irokim eirom na glavi, drei u svakoj ruc i po jedan putni koveg. Obrastao crnom, neto prosijedom bradom i dosta dugim kosam a, poeljanim preko glave, daje u svojoj ruskoj crnoj bluzi dojam ruskog ovjeka, to s e poveava njegovim jako izboenim linim kostima.) Zabrinut za oca, vrijea ene- (ta mu je? to mi nisi odmah rekla da je boles tan! Otkada je bolestan?... Idem k njemu! Odmah idem k njemu! Odmah k njemu!... Ni u kojem sluaju ne moe da bude ludnica najbolje rjeenje. Samo se u enskoj glavi m oe roditi takav sofizam! Jo agresivnije: Bio je pijanica, jest, pa ta onda? Koliko ima pijanica na svijetu! Tko pije, ima neto od ivota. Uiva u neemu. I zaboravlja. Ta j je naao svoje rjeenje.) uvjeren je da ga Giga vara- (MARKO se gorko, glasno, neiskreno nasmije , udari se po koljenu, digne se, istisne kroz zube: Besramna si kao svaka ona ko ja je kao ti! I poe prema drugoj strani sobe.) misli da je samo njemu bilo teko- (MARKO jednostavno, bez akcenta: Ja i li tko drugi, svejedno! Jae: Meni nije bilo tako. Ja nisam imao telefon da mi ugo dno zvecka kraj uha i da mi se najavljuju gosti to e me utjeiti, razveseliti; ni pot e koja e mi odnositi i donositi pisma, barem jedno jedino, da ujem tko je od mojih iv i je li jo moj, da mu javim da sam i ja jo iv i jo njegov. )

bio je znatieljan- (Evo tebe, uzmi, na primjer, tebe. Mjesto da se pros tre preda mnom kao ilim, onakva kakva jesi, da vidim ta je na tebi vrijeme ubiljeilo , ta su ljudi raznijeli dlanovima i koljenima, a ti od asa do asa neto prizna, neto za taji, neto opet prevrne, da mi izgleda poput kabanice jedne, saite od tisue krpa, to s iskazuje da je kraljevski plat, jer je u nju zalutalo pare grimiza.) bio je matematiar - (- Pa dobro, sva ta via matematika nije nego obina gl upost. ta ima ovjek od toga to moe da rijei svaki problem vie matematike, a ne zna da zaviri drugom ovjeku ni za desetinu milimetra ispod koe? Nekada sam mislio da mi j e otvoren itav svemir, a sada stojim tu i ne shvaam ni ono to sam uvijek mislio da mi je najblie i to najvie volim.) osjea se prodano- (MARKO zarei: Kako se ve ovjek prodaje! Ona meni komad z lata, a ja njoj sebe. uvao sam joj blago, mijesio kruh, kuhao aj, branio je od raz bojnika, bio zadnji njen sluga i zadnje njeno ivine. A u kasnim noima svirao sam jo j u harmoniku, da bi se itavo naselje skupilo oko nas, dok ne bi zaspala, a kad b i zaspala, gonio sam sa njenog oznojenog mongolskog lica komarce i uholae. Divna sluba za nekoga tko je kadar da rijei najtee probleme vie matematike!)

smatra da Giga lae- (MARKO fanatino: Nita, pa kud e neto stranije negoli j o nita: puno svih mogunosti, svih prevara, zasjeda i pakosti. Nita: odgovara lupe za koga se zna da je ukrao, a nema dokaza; nita: veli razbojnik koji nije na djelu uhvaen; nita: krii preljubnica kojoj je tijelo puno tragova ljubavnikovih ruku, ali nema takvih daktiloskopa koji bi to mogli ispitati. Eto, tako je i tvoje nita: o

brana svih krivaca, zatita svakog prestupka.) misli da je u pravu- (MARKO uvjereno: Sve su moje konkluzije logine i o pravdane. Svi ti ljudi oko tebe ne bi bili nikad tako uporni da im nisi dala pov oda za to. Moja ljubomora nije produkt jedne aberacije, nego injenic kojima sam naa o tragova ovdje, gdje se tvoj ivot odvijao.) bio je povrijeen jer ga smatraju mrtvim- (Sad konano znam ta je sa mnom. To je redovit slubeni akt. Sa peatom i potpisom. Ja sam mrtav Znala je ona vrlo dob ro da mrtvaci lee u grobu bez komfora i da tamo jo nije uvedena elektrika.) bio je agresivan, eli silovati Gigu- (MARKO je jednim pokretom pograbi i digne u naruaj, pa klikne: Pa vidjet emo. Nosi je prema branoj sobi.GIGA se otiml je i vie: Pusti me! Odmah me pusti! MARKO je odnese unutra. Vidi se kako ju je ba cio na postelju, onda hitro poleti k vratima, zatvori ih i zavrne klju u njima.GI GA kruta, iskreno brutalna: Jer mi se gadi!MARKO pogoen od te rijei i akcenta die se , gledajui u nju, sav jedna uasna prijetnja. Polako se povlai k njoj, spreman da je zaskoi.) Giga ga je ubila- (MARKO ustavi se samo tren: Ah, ta, ne bojim se ja to ga. Ja te hou i imat u te! S podivljalim licem i ispruenih ruku poleti prema njoj. Meutim plane revolver u njenoj ruci, a Marko se srui udarivi u padu o fotelj koji i h je jo dijelio.)

GIGA BARIEVA: raduje se Markovom povratku- (Marko!Mislei da se je moda sakrio, poleti k verandi kojoj su vrata ostala otvorena, zaviri u nju, onda se okrene naglo i o pazi ga uz prozor gdje je stajao nepomian. Ona rastvori iroko oi, ostane zapanjena, kao da ga ne prepoznaje, digne ruku k ustima i ree: Jesi li ti to, Marko? I prep oznavi ga u isti as, poleti k njemu rairenih ruku.)

pokuava mu objasniti da nema razloga za ljubomoru- (GIGA gleda ga otvor eno u oi: Nema nikakva razloga. Jest, ljetovala sam u Trogiru, ali itavo vrijeme nj ega nije bilo tamo. Ni onda kad sam tamo dola, ni kad sam odanle odilazila. Krivo ini to iz ovog ili onog izvaa neke zakljuke, umjesto da najprije uje ta sam sve pre la i doivjela kroz ove godine to te nije bilo, to uope nisam znala jesi li iv ili mrt av.)

bila je strpljiva i spremna sve objasniti- (Marko, ja te molim da pres tane s predbacivanjima i uvredama. Ovako neemo doi ni do ega. Ti veli da vidi i zna sv , ali ja ti velim da si od sumnje slijep i nerazborit. Dozvoli mi, prije svega, da ti ispriam ta se sve desilo kod mene kroz ovih dugih osam godina.)

uvijek se nadala Markovom povratku- (Dok sam se nadala, a i poslije k ad se vie nisam nadala, esto sam mislila: kakav bi izgledao na prvi susret da se vr ati. Kombinirala sam ovo i ono, pitala se ta e rei najprije, kakav e izgledati, kako uzeti, ispitivati, govoriti o svemu ta si doivio, koliko si stradao, zato se nisi nikad javljao, kako si se ono izgubio u Galiciji gdje sam skoro s uma sila traei te - ali na ovako neto nisam pomiljala nikad! Da e po jednom telefonskom pozivu, po je dnom smijenom buketu, po pismu iz kojega se najjasnije vidi da to pie jedan neuslia ni molitelj, izgraditi itav jedan toranj nevjere, brakolomstva, sumnjiva ivota, ne , toga nisam oekivala. Ali jedno ti mogu rei: vara se. Vara se ti i ta tvoja ula, koj a mi izgledaju kao kakvi deformirani precizioni aparati to krivo funkcioniraju.) bila je ljuta to mu za sve trebaju dokazi- ( Oh, da zna, ta sam se napati la, naekala, namrcvarila, ne bi se tako rugao! Da me nije stid pred naim sutranjim i vljenjem, navela bih ti stotine dokaza, stotine svjedoka: i ljudi i dogaaja i stv

ari, koji bi ti rekli kako je sve drukije nego to ti misli. alosno je to u prvom asu n aeg tako dugo oekivanog sastanka moram da ti podastrem potvrde i uvjerenja i prizn anice na se i na svoje osjeaje, da ih ispitam, kao da je ljudsko srce kakva blaga jna kojoj treba raunoispita.) ponaala se kao da je on kraj nje- (Pogledaj. To je moja i tvoja brana so ba. Osam godina svake veeri otkrivaju se obje postelje, osam godina svako jutro s e pokrivaju. Uvijek spremne, ako se ti vrati. Ja spavam na onom divanu.) bila je iznenaena muevim ponaanjem- (GIGA je ostala zapanjena od ove njeg ove iznenadne brutalnosti. U prvi as je pomislila da je poludio kao i njegov otac . Ali onda se u njoj poelo buniti. Uvrijeena, poniena, uspravi se na otpor i krikne sva izvan sebe: Prestani ve jedanput! Ti si poludio!) njezin osjeaj u trenutnoj situaciji s Markom- (Nita nije tako tuno kao ov a moja velika srea danas!) bila je vjerna- (GIGA: Jest, advokat, konte, i jo njih dva-tri. I sve s am odbila. Definitivno, prije nekoliko dana. A kako si vidio iz onog pisma, nisu vie ni dolazili amo. Niti ne telefoniraju. Konte se veeras javio jer je htio odgo vor na pismo. uo si ga i sam. Advokat ima da uredi stvar sa Pirokom. I to si uo.) prisjea se zaruka- (GIGA: Ti si bio sa mnom prije dolaska njihova voza u Botanikom vrtu. Pet minuta prije pet sam otila na stanicu, rekao si: - "Mala gos poice, ako ste s time sporazumni, ja u vas oeniti." MARKO se povaa za njenim sjeanjim a: Jest, jest. Ti si me na to upitala: - "A ako nisam?"GIGA ivlje: A ti si rekao: - "Onda u vas oteti".MARKO potpuno u igri: I mislio sam vrlo ozbiljno na to.) nije bila sigurna kako se treba ponaati- (GIGA se ganula i dolazilo joj da mu prie i da ga zagrli, ali bojala se da to opet ne izazove u njemu kojekakve komentare i paralele, pa se otimala i izvlaila iz vlastitog sentimenta kao iz ti jesne koulje.) shvaa da je Marko eli kontrolirati- (GIGA se digne, priblii mi se: To nam i jest uvijek najmisterioznije i najnedokuljivije. Mislim ba zato, jer teimo da on o to najvie volimo bude do krajnjih granica ono isto to smo i mi sami. Ti bi, dragi , izgleda, bio najsretniji kad bi svaka moja kretnja bila refleks tvoje volje, i da svoju misao posudim iz tvoje glave. Ili kad bi ti, u svaki as kad ti se proht ije ona se nasmijei blagom ironijom,mogao dignuti, kao kakav poklopac, moj skalp i poput urara staviti ono nekakvo staklo na oko, pa promatrati funkcije moga moz ga. Onda bih ja, dragi, bila aparat, a sav moj osjeajni ivot mehanizam Misli, valjda , za kratko vrijeme, dok me razgleda, ralani, vidi kako sve funkcionira, a onda da sa m opet ovjek. ) bila je oajna- (GIGA je postajala sve to neutjenija. Nije znala ta bi rek la ni poela. Premorena, iznervirana od pustih traenja i uvjeravanja, od mjerenja r ijei i obzirljivih zaobilaenja, jedva je dahnula neto kao neki odgovor: Ali, dragi, ljubav nije nikakvo udo; samo pravi udesa.) umorna je od silnog dokazivanja svojih tvrdnji i ne moe lagati- (GIGA p otpuno iscrpljena: S tobom se ne moe govoriti, ti sve iskrivljuje. ovjek se boji za svaku rije koju bi da kae. Najbolje bi bilo da poe spavati Jer bih laglje podnijela da odgovaram zakonu za bilo kakav zloin za koji sam svjesna da sam ga uinila, nego tebi ovdje za neto to si ti u sebi iskonstruirao, a ja ne mogu da priznam, jer ne mam to da priznam. ini mi se da bih u ovaj as bila najsretnija kad bih na svakoj on oj stranicipokae na razbacana pisma stajalo napisano kako sam bila neija, ali, kad eto nisam. Ja ne mogu da kaem da jesam, kad nisam.) bila je iskrena- (GIGA mirno: Mogue svaka, osim mene. To jest, ja se i ne branim. Mogla sam preutjeti kojeta, a mogla sam nai i naina da ti ne moram pokaza

ti sadrine ovih pretinaca gdje dodue nema ni retka koji bi protiv mene svjedoio, al i ipak ima neto u emu jedna ljubomorna fantazija, kao to je tvoja, moe loviti indici je i praviti kojekakve konkluzije, ima ono to se dogaa sa svakom mladom enom, a ne samo sa onom kojoj je mu godinama odsutan i za koga se odavna nita ne zna, a to je injenica da je salijeu mukarci i kuaju da je predobiju. Ja sam i to mogla zatajiti. Mogla sam jednostavno uputiti Francisku da izvadi, dok mi dolje veeramo, iz tih pretinaca tota to ti ne treba da vidi. Ali ne, ja ba hou da vidi i zna sve, ja hou d tvoja ljubomora zasiti i istroi na tvojoj nelogici i doe do apsurda.) bila je uplaena- (GIGA poe za njim, sva razobliena od strave, opetujui nep restano: Nemoj itati. Nemoj danas itati. Samo ne danas. A kad je Marko poeo rastvar ati "Uvjerenje. Uzevi u obzir okolnost da je profesor Marko Bari... otkuda se nije vie javljao... usprkos sveope, dugogodinje potrage... i po svjedoanstvima koja daju slutiti... na zahtjev njegove ene Margite... proglauje se Marko Bari mrtvim.") pria to se dogaalo dok je Marko bio odsutan- (GIGA ne dohvati njegove ruk e, nego, kao da je i ne vidi, nastavi: Marko, posluaj me. Ne mui me. Mora znati kak o je sve bilo. Ne moe me suditi, ne smije me osuditi. Jest, dala sam te proglasiti mrtvim, ali nisam te zakopala, oivila sam te. Marko, uje li, oivila sam te. U zadnji as. Boe moj, ta mi je, ja ne znam da mislim. Sluaj me. Rekla sam ti kako su me oni ljudi salijetali, kako su me nagovarali da se odreem svoga samovanja, da ivim svoj ivot. Govorili su mi da uzalud ekam na te. Da se ugledam na ovu, na onu, kojima s e muevi nisu vratili, a one se ve davno preudale. itav svijet mi je tako govorio, o sim moga oca i moga srca. Marko, sluaj me, gledaj me. Istinu govorim, istu istinu. Kad mi je umro otac, ostalo je oko mene sve prazno, samoa jedna strahovita, u ko joj se boji rije rei, jer uje kako se ona opetuje odjekujui u praznim prostorijama, pa izgleda luda, besmislena. Uas je to, Marko, rije na koju nitko ne reagira, koja n ije nego pusti jedan zvuk to nikoga ne zanima, to nikome nita ne znai. Onda sam odlui la poi za bilo koga od onih koji su me molili za to. Nikoga nisam voljela, ni k j ednom me nije srce vuklo, mjerila sam ih po njihovoj dobroti i prema tome sam se htjela odluiti. A ipak, kad je doao as odluke, kad je sve bilo prireeno, kad si i t i bio slubeno proglaen da vie ne ivi, onda sam odustala od svega. Rekla sam im: -"Gos podo, ne mogu!" - i nisam ih vie primala. Da se nisi vratio, bila bih se zavukla ovdje meu ova svoja etiri zida i pomalo starjela i nestajala. Ona klekne kraj njeg a, primi ga za ruku i, gledajui ga u apatino, bezizrazno lice, vie: Jesi li razumio ? Je li sada vjeruje? Marko, Marko, niija nisam, ni sada niti ikada prije nego tvo ja. Govori, uzmi me, tvoja sam.) bila je ljuta zbog nepovjerenja- (GIGA krikne: Pa to i jest ono! Morao si jo iz poetka vjerovati meni, a ne onim suhim i pranjavim buketima i telefonskim signalima. Nita nisi elio znati to se je sve u meni prevrtalo kroz ove godine, ni kolike su bile moje muke ni kako sam ih izdrala, ni kako sam se otimala: samo jed na jedina misao ivjela je u tebi: je li me ko imao ili nije.) stavlja mukarca i enu u jednak poloaj- (GIGA: Da, ali se pri tom nisi nij edanput upitao: bog zna je li ona kriva ako je neko stavio ruku na nju i uzeo je ? Nije ti palo na pamet kako sve vreba na jednu mladu enu kao na nezatienu divlja? K ako su svuda zasjede, himbe, kukaviluci, na svim naim stazama i kako u njih upadne mo i prevarene i zavedene iz neopreza, nesmotrenosti, iz slaboe, jer i mi smo kao i vi, i mi smo katkad neodgovorne ba jednako kao i vi. Zato traite od nas da budem o ono ta vi niste? Zato vi moete da nas mjerite vagom vaih iskustava na miligrame, a nama mora biti dostatan na instinkt? Zato vi znate kakve su nonje i obiaji po borde lima izmeu Amura i Volge, a mi ne smijemo dozvoliti da nas pomiluje jedna muka ruk a kad smo ve izgubile nadu da e nas dosei ona koju tako dugo ekamo? Tvoja je logika apsurdna i egoistina.) sama je svoja gospodarica- (GIGA se nasmije s uasnim sarkazmom: Pravo? Tko ima pravo na me? Gdje je taj ovjek koji to moe rei? Nitko nema prava na me dok mu ga ja ne dam.) ubila je Marka- (GIGA ostane nekoliko trenutaka ukruena od uasa. Revolve

r joj se spusti niz tijelo na zemlju. Najzad se tekim koracima odvue do telefona, najveim naporom digne slualicu, pa, drui sva na itavom tijelu, ree muklo, isprekidano: 82-17. - Jest. - Doktore Mika. - Da, ja sam. - Ubila sam svoga mua. Zadnja joj se rije prekine u grlu. Slualica joj ispadne iz ruke. Onda se polako i teko ljulja ka o da e se sruiti,meutim pada.) ANOTACIJA: Djelo Milana Begovia, Bez treega, vremenski ne pripada razdoblju moderne, ali ima elemenata moderne dramaturgije. Tema drame je sukob, nepovjerenje i ljubomora iz meu Marka i Gige, para razdvojenog osam godina. Drama tragino zavrava. Djelo mi se svidjelo zbog naina na koji je pisano, tj. svidjela mi se uloga didaskalija pomou kojih se likovi i psihiki i fiziki mogu upoznati.

NAJLJEPI ULOMAK: Zato traite od nas da budemo ono ta vi niste? Zato vi moete da nas mjerite vagom vaih skustava na miligrame, a nama mora biti dostatan na instinkt? Zato vi znate kakve su nonje i obiaji po bordelima izmeu Amura i Volge, a mi ne smijemo dozvoliti da na s pomiluje jedna muka ruka kad smo ve izgubile nadu da e nas dosei ona koju tako dug o ekamo? Tvoja je logika apsurdna i egoistina. Ulomak mu da ila da prave mi se svidio jer je ena hrabro postavila realna pitanja mukarcu i objasnila nije uvijek ispravna samo njegova odluka i razmiljanja. Kada je Giga shvat je Marko pokuava kontrolirati, shvatila je i tu veliku razliku koju mukarci te ju je slikovito i jasno objasnila ovim primjerom.

CAMAO KRATAK SADRAJ: Alfred Kamenski kao djeak ne bijae ba previe pametan, ali zato izvrsno svirae klavir. Proputovao je dosta zemalja i gradova u Europi i na kraju se nastanio u enevi, gd je je naao mecenu i mjesto gdje e svirati. Svirao je u svratitu Metropoli. Tako je jednu veer navratio u Metropolu gdje je zatekao mecenu koji mu je rekao da pone sv irati. Za to vrijeme ga je, skrivena, sluala jedna ena imenom Fanny. Ubrzo je izala iz skrovita i sjela pored njega. Odmah su se zaljubili jedno u drugo, iako je on a bila udana. Ja sam te uvijek, uvijek poznavala i uvijek eznula za tobom. I ja sam te nala. Nik o te meni ne moe oteti, pa ni smrt! Zatim ga je Fanny odvela svojoj kui, ali nije znala da e joj se mu vratiti ranije k ui. Mu joj pone prigovarati da je uo da ima ljubavnika, to je ona poricala, no odala ju je njezina papiga Camao koja je ponavljala sve to je Fanny rekla Alfredu. Tada je njezin mu poludio i uzeo pitolj te poeo tui Fanny i vui ju za kosu, na to je A lfred skoio da ju obrani, ali mu ga je zaustavio i kleknuo na njega, potom je ubio Fanny, Alfredu slomio obje ruke i bacio ga preko balkona, te ubio i slugu i dva psa. O DJELU: U djelu su sukobljena dva estetska registra: estetika lijepoga i estetika runoga. Estetika se lijepoga i uzvienoga vidi u fizikom opisu likova (referiranje na mito logiju: Fanny = Venera) te u opisu prostora koji ih okruuje, dok se estetika runoe vidi u djelu Fannynog mua Foresta (ubio je Fanny, slugu, dva psa i Alfreda). Intertekstualna je relacija (referiranje na tue djelo) u "Camau" gavran. Taj je m otiv (simbol) preuzet od E. A. Poea. Camao je zapravo papiga koja umire kada ena prevari mua, no ironija je u "Camau" t a to papiga jedina ostaje iva na kraju, a upravo je ona odala Fannynu nevjeru. Pap iga je, dakle, uzurpator ljubavi izmeu Kamenskog i Fanny i simbol je nevjere, pre vare. Camao je zapravo golub, ali budui da ima sposobnost govorenja, pridaje mu se ime papiga. Fanny predstavlja Poljake, a Kamenski Hrvate. IVOTOPIS: Antun Gustav Mato roen je 1873.g. u Tovarniku, a umro 1914.g. u Zagrebu. Bio je pjesnik, novelist, prevoditelj, polemiar, putopisac, feljtonist i jo mnogo vie od svega toga. Premda nesklon sveenstvu, pred skoru je smrt ipak primio sveenik a, zamolivi prije toga sestru da se od pripomoi skupljene preko Zagrebakih novost i , koju je isprva srdito odbijao, plati za skrb nad siromasima koji leahu u bol nici. Djela: Iverje , Vidici i putovi , Umorne prie ... KNJIEVNI ROD: epika VRSTA DJELA: simbolistika pripovijetka BILJEKE TIJEOM ITANJA: Alfred putuje u Genevu majka mu javlja da mu otac umire, nema novca

prodaje sve to ima, ivi siromano bolestan je, brigu o njemu preuzima njegov bivi uitelj dolazi u Pariz, ivi siromano svira glasovir sastaje se s ljudima koji imaju stajalita sline njegovima susree Fanny odluuje se na bijeg s njom dolaze u njenu kuu papiga Camao ponavlja njihove rijei dolazi njezin mu, sumnja da ga Fanny vara (Petar mu javlja za to) Fanny i mu Forest se svaaju, papiga izdaje njezinu nevjernost Forest ubija Fanny i Alfreda

TEMA: kobna ljubav VRSTA: pripovijetka KOMPOZICIJA: -uvod- Alfred stie u Genevu, nakon oeve smrti ivi u siromatvu -zaplet- dolazi u Pariz, susree Fanny -vrhunac- papagaj Camao otkriva prevaru -rasplet- Forest ubija Fanny i Alfreda

ANALIZA LIKA:

ALFRED KAMENSKI: bio je talentiran za glazbu, ali su ga neki smatrali glupim- (Alfred b ijae tako rav ak te ga privatni uitelji drahu izme sebe idiotom Ta nije mono: mali i izujui pjeva psalme! Pjevae tako nevino, tako srdano, tako divno, da se biskupu pri viae uti malog Mozarta. Pohrli u bau i odnese u naruju derana materi jecajui) str. 2 Opis izgleda- (Premda mu bijae sedamnaesta, ne ustruavae se domaica, baron ica L., da ljubi pred vascijelim drutvom to prerueno djevoje u elo, bijelo i izmrekan o modrijem ilicama na koje se strunila valovita smea kosa, i u usta velika, rumena i prokena. A on se jedva otima, tri glasoviru, a viti prsti lete preko klavijatur e kao noga preplaenog pauka.) str. 24. aesta, rueno smea a viti Kako bi pomogao majci, prodao je sve to je imao- (Premda mu bijae sedamn ne ustruavae se domaica, baronica L., da ljubi pred vascijelim drutvom to pre djevoje u elo, bijelo i izmrekano modrijem ilicama na koje se strunila valovita kosa, i u usta velika, rumena i prokena. A on se jedva otima, tri glasoviru, prsti lete preko klavijature kao noga preplaenog pauka.) str. 26.

Razbolio se i bio je tienik biveg profesora- (Trei dan, poto ve sasvim smal ksa, kucne ga po leima njegov nekadanji profesor, poznati F-f. Kamenski da pobjeg ne, ali ga zaprepateni gospodin zadri. Pitanja, molbe, karanja, i Kamenski sve isp ovjedi. Poznati ga F. uzme ispod mike, odvede svojoj kui) str. 26. Teko mu je pala smrt prijatelja- (U Kristijaniji se pobrati sa udakom i novelistom Dybfestom, a poto se ovaj od sramote ubi jer je dao da se na njegove oi utopi neki njegov poznanik, Kamenskoga to tako potrese da iza polugodinjeg lutan ja sa enskim orkestrom doe u Berlin gdje se smiri, postane pravi Fatzke (vrko) i ciga nski kapelnik.) str. 27.

U Parizu je ivio teko i skromno- (. I iza neopisivih stradanja dokopa se Pariza. Ne znajui ni rijei francuski, proivi na najvee udo bez groa u depu punu godin cu i jedva se jednom namjeri na piano. I opet poe raditi iznova, raditi dan i no u mansardi u estom katu u kojoj bijae sve pokustvo, osim glasovira, jedna slamnjaa!.. . ivi se od aja sa malo hljeba samo u subotu se pije ampanjac kod grofice Branicke kod koje se briljira u cipelama slikara Weissea, salonskom kaputu eliste Tisseran da i koulji kipara Davidova koji mora dotle da lei u krevetu.) str.27. Osjeao se kao iznimka- (Sastajae se i drugovae sa ljudima koji su mrzili realnost poput njega, ali njihova mrnja bijae drukija od njegova osjeanja. Jedni su mrzili zakone ili vjeru, ili nauku i poeziju; drugi ene, vlasnike, drutvo. No Kame nski nije mrzio bijae to neto drugo. Svi oni ljubljahu u svojim opim idejama i idea lima sami sebe i takozvano ovjeanstvo. Kamenski nije ljubio, nije mrzio, on postan e sam sebi teretom. Ne ubi se, jer mu se smrt injae moda jo gorom brukom od ivota, a o vjeanstvo neosjetljivo i nerazumljivo bijae mu strano, gotovo uasno. Osjeae da je pot puna iznimka, da je bijela vrana.) str. 30. -

eznuo je za Hrvatskom- (Kod kue bijae ipak sve drukije, ljepe i poetinije. kriom aljae za srdanim i zdravim selom hrvatskim, premda je znao kako ga i to nekad a morilo dosadom. On ljubljae samo ono to je daleko, nedokuivo, ega ne imaae. Tek to s dohvatio koje elje, dosadila bi mu prije nego to bi joj udovoljio Bijahu mu ravnod une, ali je ginuo za neobinim odnoajima kojima obiluje ljubav, i za neobinim enama ko jih nije mogao nai. Iz poletnog vastorga i poriva neobine energije padae u rezignir anu ravnodunost i cjepidlaku mlitavost Hrvatska mi u snu na bulvaru cvrkutae moda nad glavom kao ptiica... Protarem oi i vidim liku kapicu, vidim mog brata Hrvata kako tiho duva u dvojnice. Naposljetku se die zae za ugao i sve svira tiriliri ti-ti-ti . Poto ne uh nita vie pohrlim za bratom Lianinom, ali njega ni od korova. Kaem ti: Hrv atska mi ono doe u posjetu, i teko mi je kada se sjetim...) str. 31., 43. Sviala mu se Fanny- (Kamenski ju posmatrae, i osvojila ga tolika milina da je ne mogae vie gledati, pa sklopi oi.) str. 35. Veselila ga je- ( Donijela si mi, kako veli naa drevna pjesma, sunca u n jedrima, a u rukavima sjajne mjeseine. Razbih prvi pakleni san i padoh u ovaj neb eski. Evo me k tebi, zanavijek, zanavijek!) str. 38. Umro je- (Kamenski se oporavi od privienja. I opet no! Krv iz glave zali jepila mu lea o kamen. Bolovi u rukama i glavi, bolovi u vjetru i vazduhu. I on s e moli skrueno blaenoj Mariji da mu od Gospoda milosrdnika izmoli milost skorog sm rtnog asa. Molei, gasne mu pogled u zvijezdama, nonim brojanicama, oblacima, nonom t amjanu, mjesecu nonoj hostiji koja mu stade silaziti ustima.) str. 45.

FANNY: -opis izgleda- (Bacivi cigaretu, osjeti njeni i slatki enski parfem iz ko jega se izvije blijeda koprena, a na njoj dva kura, ponona oka, usnice ko krvav ka ranfil, a veernji suton, koji gustijae po sobi, stane mu isto dirati elo kao razbarue na i meka enska kosa. Na glasoviru opazi gospodsku bijelu rukavicu, iza zastora n a protivnim vratima zau prigueno disanje, a ona se glasno i od srca smije, omata ok o vitih prstiju Kamenskovu svilenu i dugaku kosu i posmatra znatieljno zaaranog boh ema koji se nemarno pruio, prekrstio noge u elegantnim lakovanim cipelama i zatur io ruke u depove kaputa od crne svilene kadife Boe moj, Fanny, ja te ve odavna poznaj em, a tek danaske vidim kako si lijepa. Oprostite, gospodine barone, ali ona je lijepa, tako strano lijepa!) str. 28., 30. Bila je Poljakinja- ( Vjerujte mi da ni ja zapravo ne znam. Poljakinja, mogoste poznati po akcentu. Kerka propalih koljenovia, pa joj namrijee renticu koj u joj ja isplaujem. Upoznah je u Beu gdje je divno gudila u violonelo.) str. 30. ezne za Alfredom- ( Ja sam te uvijek, uvijek poznavala i uvijek eznula za

tobom. I ja sam te nala. Niko te meni ne moe oteti, pa ni smrt! apue ona, vrele joj suze rose njegove vrele i suhe usne koje stadoe konvulzivno podrhtavati u krajev ima) str. 33. Alfred je oduevljen njenom ljepotom- (Dakle ti si to zbog koje se rodih i zbog koje u umrijeti! Zbog toga Gospod stvori svjetlost jer ima oi, zbog toga sun ce jer ima srce, zbog toga cvijee jer si ljubiica, zbog toga muziku jer govori! Sada razumijem jezik te vode, tog vjetra i te zemlje u koju u s tobom lei, divna panjo moja gospoo! Herine oi, Atenine ruke, Tetidine oi, Kipridine grudi... zar je sve t o odista moje? Zar u odista da diem duom tvojom u kojoj se tako tajanstveno blista ta duboka i mrka no?) str. 34. Planira bijeg s njim- ( A sada da se pourimo, dragi Alfrede! Ponijet emo samo najnunije stvari i zlato moje pokojne matere. S tim i s mojom malom rentom m oemo spokojno da se spremamo na koncerte. Idemo u Kairo, Mletke ili u Ameriku, me ni je svejedno. Je li, ti e mi pomagati pri spremanju na put? U jedanaest idemo na stanicu i odlazimo prvim vlakom. Glavno je da odemo to prije odavde.) str. 38. Ne voli svog mua Fostera- (Ja znam da me ne ljubi, znao sam to kada sam te uzeo, i ne traim ljubavi od tebe.) str. 41. On je ubija- (Kamenski, miui modrim usnama, vidje jo kroz raspaljena vrat a mahnitog kobnika kako ubija revolverom nju, zauenog lakeja, uplaena dva vjerna ps a i kako se davi crnim okovratnikom, darom barona Diamanta, o bakarni stup ispod papige.) str. 42.

CAMAO: Opis izgleda- (I Kamenski se grohotom nasmija, ali kada se bijela papi ga sa zelenom perjanicom stane kostrijeiti i buljiti u nj krupnim, izbuljenim oima , tvrdim i crnim kao od crne smole, osvoji ga potajni ijed i elja da joj prie i za okrene vratom) str. 31. Bio je bijesan- ( Pst, Camao! umiruje ju ona isto prestravljena hranei je eerom, ali papiga drei kao bijesna, zelena perjanica mahnito trepti na lutkastoj g lavi, a izbuljene oi, tvrde i crne kao od crne smole, nabreknule kao da e da iskoe.) str. 37. Izdao je Fannyinu prevaru- (..a papiga stane mahnito leprati, zelena jo j perjanica luckasto trepti na luckastoj glavi, a nabrekle i tvrde oi fosforno sv jetlucaju. Supijani Forest viknu: A ta ti je, moj bijeli Camao? No papiga sleti na otoman, digne pandama nekakvu lepravu crnu vratnu maramu i stane abundandarati nj emaki, poljaki i francuski: Dragi... slatki... Alfrede... Tan... Tannhuseru... nov iv ot... duo...) str. 41. Bio je pakostan- (Naoe pet leina i papigu koja nad kobnim zatorom pakosno krijetae: Fanny, Fanny, moja draga Fanny! Fanny, moje gonde, Fanny, slatka makice!) s tr. 42. ANOTACIJA: Camao, djelo A.G.Matoa je modernistika pripovijetka s temom kobne ljubavi. U djelu s e javlja sukob estetike lijepog (predstavlja je fiki opis likova) i estetike runog (Fannyin mu Forest). Pripovijetka je lako itljiva, zanimljiva.

EST OSOBA TRAI AUTORA O DJELU: U drami se isprepliu dvije radnje i dvije stvarnosti. Kazalite: na pozornici se priprema nova Pirandellova komedija; u pripremi sudjelu ju Direktor drame, Prvi glumac, Drugi glumac, apta; Stvarnost: na pozornicu dolaze lanovi jedne obitelji (Otac, Majka, Pastorka, Sin, Djeak i Djevojica) koji ele ispriati svoju priu. Bit je prie da Majka i Pastorka pros titucijom zarauju za ivot, da ih je Otac odavno napustio i Majku prepustio Tajniku s kojim je imala troje djece. Kulminacija je njihove obiteljske drame bila kad je Otac doao u javnu kuu i krenuo u krevet s Pastorkom. Stvarnost u djelu postaje iluzija, a iluzija postaje stvarnost: obini ljudi p ostaju glumci, a glumci postaju obini ljudi. Slika se svijeta umnoava: vidimo samo slike svijeta i nema vrstoga uporita za razumijevanje i tumaenje drame. Pirandello kae da je nerazmijevanje bit ovoga svijeta, svatko posjeduje svoj svij et stvari i sve je puno apsurdnosti u kojima je nemogue pronai univerzalni smisao.

SADRAJ: Nadzornik strojeva popravlja neke rekvizite, a zauvi udarce ekia dotri Majstor pozorn ice upitati ga to to radi tako kasno. Ve je deset i pol i Redatelj samo to nije sti gao. Nadzornik se strojeva buni rekavi da i on ima svoje radno vrijeme, no Majsto r ga pozornice otjera jer mora pripremiti scenu za Igru uloga. Nadzornik strojeva odlazi, a poinju pristizati Glumci i Glumice kako bi sudjelova li u pokusu Pirandellova komada Igra uloga. Majstor pozornice utiava Glumce jer dol azi Redatelj. Redatelj se prvo raspita ima li pote, a zatim ree Majstoru pozornice da upali malo vie svjetla jer je premrano. Svi su tu, no nema Prvakinje. Ona kasn i kao i uvijek, no ubrzo dolazi, sva u bijelom, nosei psia. Psia preda Majstoru poz ornice da ga odnese u garderobu. Poinje pokus drugog ina Igre uloga. Dok apta ita uvod, Redatel jdaje upute Majstoru po ornice kako treba urediti scenografiju za taj in. Prvak negoduje to mora nositi ku harsku kapu na glavi, to mu je smijeno. Redatelj je ljutit: to hoete da ja radim kad nam iz Francuske vie ne stie dobar komad, pa smo spali na to da postavljamo Piran dellove komade? Svaka ast onome tko ih razumije, kad su namjerno napisani na nain da ni glumci, ni kritiari, ni publika njima nikad nisu zadovoljni.. Govori Prvaku da mora raditi sve kako je napisano. Prvak i dalje ne razumije, no idu dalje. U meuvremenu u dvoranu ulazi kazalini vratar. Dolazi do Redatelja najavljujui est os oba koje zbunjeno ulaze u dvoranu. (Kako bi se razlikovale od Glumaca, Osobe nos e maske koje prikazuju njihove temeljne osjeaje: grinja u Oca, osveta u Pastorke, preziranje u Sina, bol u Majke.) Osobe trae autora. Redatelj govori da tu nema ni kakva autora jer nemaju pokus nikakva nova komada, na to Pastorka ree da bi njih es tero mogli biti njegov novi komad. Redatelj im govori neka odu jer on ne eli imat i posla s luacima. Otac kae da je zapravo Redateljev posao ludost, nastojati da se istinitim ini ono to nije, bez potrebe, gospodine, radi igre.... Redatelj i Glumci su zbunjeni, ne znaju to Otac pokuava rei. Otac kae: Nita, gospodine. Pokazati vam da

se u ivotu nastaje na mnogo naina, u mnogim oblicima: kao stablo ili kamen, voda i li leptir... ili ena. I da se takoer nastaje kao osobe komada!. Otac govori da su o n i petero ostalih nastali kao osobe komada, na to Redatelj i Glumci prasnu u smi jeh. Otac povrijeeno kae da mu je ao to se tako smiju jer Osobe nose u sebi bolnu dr amu, kao to se to moe vidjeti po Majci koja je zavijena u crninu. Svi se uspnu na pozornicu. Glumci zadivljeni takvim razvojem dogaaja zapljeu kao da im je prireena predstava. Redatelj ljutito kae neka prestanu, a Osobama govori ne ka odu. Otac kae: Ja se udim vaoj nevjerici! Zar gospoda moda nisu navikla vidjeti ka ko se ovdje, jedni naprama drugima, odjednom ive pojavljuju osobe koje je stvorio autor? Moda zato to tamo (pokae aptaonicu) nema teksta koji nas sadri?. Govori kako i h je autor, koji ih je stvorio ive, odbacio ne htjedei ih unijeti u svijet umjetno sti. Sve umire: i ovjek, i pisac, i sredstvo stvaranja, ali lik ne umire. Tko je b io Sancho Panza? Tko je bio don Abbondio? Pa ipak vjeno ive, jer su ive klice imali sreu da naiu na plodnu maternicu, na fantaziju koja ih je uspjela uzgojiti i othr aniti: dati im ivot za vjenost! Osobe ele ivjeti, bar na trenutak, u Glumcima. Redate lj ih pita gdje im je tekst, a Otac kae da je u njima: Drama je u nama, drama smo mi, i nestrpljivi smo da je prikaemo, onako kako nas iznutra pouruje strast!. Pastorka pokazuje svoju strast pjevanjem i plesom, a Glumci, privueni neobinim arom , krenu prema njoj kao da e ju uhvatiti, no ona to izbjegne te stane zamiljena i d aleka. Redatelj pita je li ona luda, a ona kae da je i gore od toga. Govori kako e ona uskoro nestati, kad Djevojica bude umrla i napustila svoju majku, kad Djeak n apravi najveu od svojih budalatina. Ona mora nestati jer je bila intimna s Ocem i vie se ne vidi u toj obitelji, ne moe gledati kako Sin nanosi Majci bol jer je lju bomoran na Djeaka i ne eli Majku priznati kao svoju majku, a sve njih gleda svisok a kao da su kopilad. Majka se onesvijesti, svi dotre da joj pomognu. Otac eli podii koprenu koja skriva Majino lice, no ona to ne eli. Redatelj je zbunjen: ako je Ot ac Majin suprug, kako je onda Majka udovica? Otac govori da je ona imala drugog m ukarca koji je umro prije dva mjeseca i zato su svi u crnini. Dalje govori da Maj ka nije mogla voljeti obojicu jer ona nije ena, ona je majka, a njezina je drama za pravo u ovo etvero djece koje je dobila s dvama mukarcima. Majka vie kako ju je Ota c prisilio da ode s onim drugim, no Otac i Pastorka viu da to nije istina. Pastor ka govori da Majka ne eli zbog grinje savjesti to je napustila Sina, priznati da je ona napustila tog drugog mukarca iako je on uvijek bio pun ljubavi prema njoj. M ajka kae da ih nije svojom krivnjom napustila, nego ju je Otac prisilio, a Otac p riznaje svoj grijeh. Glumci su oduevljeni preokretom. Pastorka i Sin tad napadaju Oca. Pastorka kae da joj je Otac ponudio sto lira za "uslugu", a i Sinu je htio platiti kako bi smirio svoju savjest. Majka se zgraa n ad Pastorkinim rijeima, no Pastorka kae da joj je prekipjelo. Htjela je uzeti onih sto lira, nije se tad crvenila od srama, sad je Oca sram, no tad je bio blijed e kajui to e Pastorka napraviti. Otac se brani, eli objasniti. Kae da nitko ne razumije ono to on govori, da svatko interpretira njegove rijei kako eli. Kae da je Majka nj egovu suut prema njoj prihvatila kao najneovjeniju okrutnost. Majka kae da je njegov a djela tako shvatila jer ju je potjerao, no Otac se brani i kae da nije to tako bilo. Majka kae da ne zna zato se udala za njega, bila je skromna, siromana, a Otac govori kako se ba zato njome oenio, no Majka ne eli sluati njegova objanjenja. Otac je oajan, govori kako je Majka mentalno gluha; "Kad bi se moglo predvidjeti sve z lo koje moe nastati iz dobra koje mislimo da inimo!". Prvakinja vidi da Prvak oijuka s Pastorkom te upita Redatelja hoe li biti pokusa. Redatelj kae da hoe, no neka ga pusti da poslua ovaj sluaj do kraja. I ostalim je Gl umcima zanimljiva ta pria. Redatelj govori Ocu neka budu malo jasniji u svom prip ovijedanju. Otac krene priu o svom tajniku, koji se jako dobro slagao s Majkom i koji je, kao i ona, bio nesposoban za initi zlo, na to Pastorka kae da je on itekako poinio zlo. Otac kae da je primijetio meusobnu naklonost Majke i tajnika i zato ga je i potje rao, no onda je shvatio da je Majka izgubljena bez tajnika jer ga je voljela. Ma jka nadodaje da joj je Otac zato uzeo Sina, no Otac se brani da ga nije uezo zbo g okrutnosti, nego kako bi ivio na selu i bio dobro odgojen, na to Pastorka ironino dodaje kako se ba vidi da je Sin dobar ovjek. Otac kae da se nije vie mogao vidjeti kraj svoje ene. "Ali ne toliko, vjerujte, zbog neugodnosti, zbog muke - prave mu ke - koju sam zbog toga imao, koliko zbog patnje - tjeskobne patnje - koju sam o

sjeao zbog nje." Zato ju je otjerao od sebe k onom ovjeku, no kae da je to uinio vie radi nje nego radi sebe. Nije znao da e iz toga proizai net loe. Otac kae kako ju je taj ovjek odveo u drugi grad jer mu je smetalo to se on (Otac) zanima za njezinu n ovu, malu obitelj, na to Pastorka kae da ga je esto vidjela ispred kole kako ju gled a. Otac kae da je sramotno to to ona pria. Nastavlja dalje kako mu se dom uini opraz nim otkad je Majka otila, a i Sin se kasnije vratio kui, no kao da nije bio njegov , njih dvojica nisu imali nikakav odnos. Kae da se tad javilo zanimanje za eninu n ovu obitelj, zato je iao gledati Pastorku kako izlazi iz kole. Pastorka je Majci r ekla da ju neki ovjek (Otac) gleda, prati i pozdravlja, a Majka je odmah shvatila tko je taj ovjek i nije neko vrijeme putala djevojicu u kolu, a kad je djevojica nap okon krenula u kolu, Otac se pojavi o i poklonio joj eiri. Redatelj kae da je to prev ie pripovijedanja, no Otac kae da sad dolazi prava drama. Pastorkin je otac umro, te se Majka s djecom vratila starom domu. Otac kae da je to bila Majina glupa ideja i da mu uope nije javila da se vraaju i da ona nije ni m islila na njegove osjeaje. Majka kae da nakon toliko godina udaljenosti nije ni mi slila da on ima nekakve osjeaje prema njoj. Otac kae kako je bio vrlo usamljen bez nje i da mu nijedna druga ena ne moe dati ljubav. "Nedostaje jedino hrabrost da s e neke stvari kau." Pastorka kae da nasuprot tomu svi imaju hrabrost uiniti neto, to teko je neke stvari izrei. Redatelj kae neka prijeu napokon na injenice. "Ali injenica je kao vrea, vidite, kad je prazna ne dri se uspravno. Da bi se drala, prije treba unutra staviti razum i osjeaje koji su je odredili." Otac kae da nije znao da je Majka vrativi se dobila posao krojaice za Madame Pace (e ne koja je skupljala djevojke da "zabavljaju" mukarce). Majka kae da nije znala da joj je Madame Pace dala posao samo zato to je vidjela njezinu ki. I tamo se Pasto rka susrela s Ocem, starom muterijom, nakon ega ih je Otac odveo kui. Nije vie mogao pogledati ih u oi, a Pastorka kae da i nije trebao od nje oekivati da e sad biti ne ka kreposna djevojka nakon to su se susreli u bordelu. Otac kae: "Shvaate li vi sad a zlobu ove djevojke? Iznenada me zatekla na jednom mjestu, na jednome djelu, gd je me i kakva me nije smjela upoznati, kakav ja nisam smio biti za nju; a hoe da mi dade stvarnost kakvu ja nikad nisam mogao oekivati da u na sebe preuzeti radi n je, u prolaznome, sramotnome trenutku svojega ivota!". Otac pokua neto rei i za Sina , no ovaj mu odmah kae da njega ne uplee u to sve, da on s tim nema veze jer on ni je stvoren da bude tu sad s njima. I Pastorka napada Sina, kae da joj je nanio zl o. Sin kae: "Ali zamislite vi sina kojemu se jednog lijepog dana, dok mirno borav i u kui, dogodi da vidi kako, sva bezona, onako, "gledajui s visoka", stie gospodina pa ga pita gdje je otac kojemu mora ne znam to kazati. A zatim je vidi kako se, i dalje s onakvim dranjem, vraa u pratnji one male tamo, i napokon kako se prema oc u - tko zna zato - odnosi na vrlo dvosmislen i "ekspeditivan" nain traei novac, s to nom iz kojega se moe zakljuiti kako ga on mora, mora dati, jer ima veliku obvezu d a ga dadne -". Otac kae da je imao obvezu prema njegovoj majci, no Sin kae da on t o nije mogao znati jer ju do tog trenutka nikad nije vidio, a sad se odjednom po javila i rekla mu da je i njegova majka. Kae da se u njihovu drutvu vrlo muno osjea. Majka plae, Pastorka je bijesna zbog toga, a Otac i dalje krivnju svaljuje na Si na jer se zbog njega onaj mali Djeak (drugi Majin sin) osjea tuim i neprihvaenim. Redatelj sad govori da e djeca ometati radnju na sceni, no Otac ga uvjerava da nee . Redatelj zato kae d ase iz njihova materijala moe napraviti dobra drama, nova dr ama, s ime se Otac sloi. Redatelj kae da je trebalo puno hrabrosti doi ovako pred nj ega i ponuditi mu novu predstavu, no Otac kae da su oni stvoreni za scenu. Kad ga Redatelj upita jesu li ve glumili, Otac kae: "Ali nisam, gospodine, tek onoliko k oliko svatko glumi u ulozi koju je sebi dodijelio ili koju su mu drugi dodijelil i u ivotu.". Otac kae Redatelju neka on bude njihov autor. Redatelj se neko vrijem e dvoumi, no pristane pokuati napraviti neki nacrt za novu dramu, a Glumcima daje slobodno 15-20 minuta. Redatelj i est osoba odlaze, a zbunjeni Glumci ostaju sami. Jednog od Glumaca zan ima tko su zapravo tih est osoba, na to mu drugi kae da su luaci ili varalice. Nakon kratke diskusije, Glumci odlaze. Nakon dvadesetak se minuta svi vraaju. Redatelj daje upute Majstoru pozornice kako da namjesti scenografiju za pokus dr ame est osoba, a daje upute i aptau da zapisuje tekst koji oni budu izgovarali jer

dosad imaju samo skicu prizora. Glumcima nareuje da se sklone u stranu i pozorno gledaju i sluaju, a kasnije e svi dobiti napisanu ulogu. Redatelj dodjeluje Glumci ma uloge Osoba, no ne mora puno razmiljati jer su Osobe same ve dale uloge. Druga glumica glumit e Majku, a Otac bi joj nadjenuo ime Amalija jer se tako zove prava Majka. Mladi glumac bit e Sin. Prvakinja e biti Pastorka, no pravoj se Pastorki t o ne svia jer misli da joj Prvakinja nimalo nije nalik. Otac vidi da e biti neslag anja jer misli da Osobe imaju svoj izraz, no Redatelj mu govori da nemaju nikaka v svoj izraz: "Ovdje vi, kao vi, ne moete biti! Ovdje je glumac koji vas predstav lja, i dosta!". Otac kae da e teko netko moi njega glumiti, no Prvak se ponudi da pr edstavlja njegov lik. Otac je poaen time, no smatra da nitko ne moe u potpunosti doar ati kako se on osjea, a misli da bi onaj tko bude sudio o njima morao o tome vodi ti rauna. Redatelj mu kae neka sad pusti kritiku i bolje neka misli na to kako e po staviti tu dramu. Scena je ureena kao soba Madame Pace u kojoj su se "nali" Otac i Pastorka onaj dan kad je on njoj davao plavu kuvertu s novcem za "usluge". Sad im jo treba Madame Pace, no ona nije meu njima. Otac se tad dosjeti da skupe sve eirie i ogrtae i stave ih na vjealicu jer e time privui Madame Pace, tj. privui e ju stvari iz njezine trgov ine. Uto se otvore vrata i ue Madame Pace. Glumci su zapanjeni, ne znaju kakva je to "vradbina", otkud se sad ona stvorila. Pastorka joj potri u zagrljaj i neto tih o priaju. Redatelj im govori da budu glasnije, no Pastorka kae da ne mogu jer Otac nije zauzeo pravi poloaj na pozornici: on mora biti iza vrata. Ide se pripremiti , no Redatelj kae da prvo treba doi prizor u kojem razgovaraju Pastorka i Madame P ace. Pastorka ukratko kae da je Madame dola rei da je majka jo jednom slabo obavila posao, roba se pokvarila i Pastorka se mora strpjeti ako eli da ih Madame i dalje pomae u njihovoj bijedi. Tad Madame progovori pola panjolskim, pola talijanskim j ezikom, to zaprepasti Redatelja. Odjednom Majka pobijesni i napadne Madame strgnu vi joj vlasulju i viui da je vjetica. Svi pokuavaju smiriti Majku, a Otac govori kako njih dvije ne mogu biti zajedno u prostoriji. Madam kae da vie ne eli ostati u bli zini Majke te odlazi. Pastorka kae da treba napraviti taj prizor. Ocu govori neka se pretvara da je uao, a ona e stajati pognute glave, toboe stidljivo. Govori mu k ako da joj se obrati. Redatelj ju upita vodi li on stvaranje tog prizora ili ona . Redatelj vidi da je Otac zbunjen te mu govori neka napravi to mu je Pastorka re kla. Gotovo preplaen, Otac izvede. Vrlo blijed, ali ve obuzet stvarnou svojega stvore noga ivota, smijei se pribliavajui se iz pozadine, kao da mu je jo tua drama koja e se na njega sruiti. Glumci pozorno prate razvoj dogaaja. Poinje prizor. Otac zaeli Pastorki dobar dan; ona mu odvrati isto. Pastorki eiri skri va lice pa se Otac saginje ne bi li joj vidio lice. Primijeti da je vrlo mlada i stoga kae: (...) valjda nije prvi put, zar ne, da vi ovdje dolazite.. Ona potvrdi da nije te Otac kae da ne treba biti toliko srameljiva i eli joj skinuti eiri, no ona, ne suspreui gaenje, kae da e ga skinuti sama. Majka jedva gleda prizor koji se odvij a. Otac ponudi Pastorki drugi, doliniji eiri, no ona ga odbija govorei da je u koroti . Otac se ispriava i neugodno mu je, no djevojka govori da se ne treba ispriavati, nego da ona njemu treba zahvaliti. Doista ne smijem misliti na korotu koju nosim . Redatelj zaustavi prizor govorei Ocu i Pastorki da su bili izvrsni. Sad govori Pr vaku i Prvakinji neka odglume taj prizor, ali malo leernije, ivahnije. Glumci zapon u. Odmah se umijea Otac negodujui kako to Prvak glumi, a Pastorka prasne u smijeh zbog Prvakinje. Redatelj ih uutka i kae glumcima neka nastave s dijalogom. Otac se opet umijea jer je Prvak rekao nije valjda prvi put, nadam se umjesto zar ne. Redate lj opet zaustavi prizor i pokazuje Prvaku kako treba pozdraviti gospoicu i zaviri ti joj pod eiri. Prvak i Prvakinja nastave dijalog, a kad Prvak upita Doputate li da vam skinem taj eiri?, uini to takvim tonom i poprati takvom gestom da se Pastorka vie nije mogla suzdrati te prasne u smijeh. Glumci se bune zbog te upadice, a Redatel j joj kae da je drska i neodgojena. Otac kae da zna da je Pastorka drska, ali neka joj oprosti jer glumci stvarno ostavljaju udan dojam izvodei taj prizor. Kae da to to izvode kao da vie nije njihovo (od Osoba), no Redatelj kae da to tako mora biti . Redatelj se obrati Glumcima govorei kako je nastala situacija razlog to on nikad nije htio izvoditi pokuse pred autorima: Nikad nisu zadovoljni!. Pastorki i Ocu k ae da e glumci nastaviti i da se Pastorka treba prestati smijati. Pastorka ree da s e vie ne smije jer sad dolaze za nju najljepi trenuci. Redatelj dalje daje upute O

cu: Dakle, kad vam kae: Ne vodite vie rauna, molim vas, o onome to sam vam kazala... I radi mene shvatit ete! (...) trebate vi odmah dodati: Razumijem, ah, razumijem..., e nakon toga treba upitati za razlog njezinoj koroti. Pastorka se ne slae jer je nakon svega Otac njoj rekao samo Ah, u redu! Pa onda skinimo, odmah skinimo tu od jeicu!. Ree da ne eli da se od njezine mune drame napravi nekakav sentimentalni zaple t s njim koji me pita zato sam u crnini, i sa mnom koja mu plaui odvraam da mi je pri je dva mjeseca umro otac. Kae da on mora i sad rei ono to je tad rekao, a ona je s g aenjem poela skidati odjeu. Redatelj je izbezumljen, ree da se to ne moe tako prikaza ti na pozornici, na to mu Pastorka kae da onda nee ni izvoditi prizor. Ona eli prika zati svoju dramu, a ne neto to su Otac i Redatelj dogovorili. Redatelj joj kae da t o nije samo njezina drama, ve drama svih njih i da nitko ne smije biti vie istaknu t od drugih. Govori joj da se mora suzdrati jer taj njezin nastup, to tobonje gaenj e, moe izazvati i lo dojam jer je ona ionako priznala da je bila i s drugima prije Oca. No ona kae: Nije li onome tko padne u grijeh, gospodine, za sve grijehe koji slijede uvijek odgovoran onaj koji je prvi prouzroio pad? A meni je on, i prije nego to sam se rodila. Pogledajte ga, pa vidite je li istina!. Redatelj joj ree da mora i Ocu dati priliku da prikae svoju grinju savjesti. Pastorka pita kako e on pr ikazati svoje moralne muke ako ga Redatelj eli potedjeti uasa da je spavao s djevojko m koju je nekad iao gledati kako izlazi iz kole. Majka zaplae. Pastorka zapita Reda telja eli li on doista vidjeti kako je nastala sva ta njihova drama, a kad Redate lj odgovori potvrdno, Pastorka ree neka majka ue. Majka ustro odbija, to Redatelj ne razumije jer ionako samo treba ispriati ono to se prije dogodilo. Majka kae da je njezina bol uvijek prisutna. Kae da njezino dvoje male djece vie ne govore: Jo se hv ataju mene, da podravaju iv i nazoan moj bol, ali oni, za sebe, vie ne postoje, nema ih vie!, a ki (Pastorka) je pobjegla od nje i upropastila se, ime obnavlja bol koju Majka trpi zbog nje. Otac kae kako mu se Pastorka eli osvetiti zbog onog jednog s ramotnog trenutka koji je prekinut Majinim vriskom. Pastorka pokae kako je stajala zagrljena s Ocem, glavu mu je naslonila na grudi, a tad ih je zatekla Majka. Pa storka joj kae neka vie kao to je onda vikala. Majka nasrne da ih razdvoji: ivotinjo, ivotinjo, to je moja ki! Zar ne vidi da je moja ki?. Redatelj je oduevljen, vie Zast Zastor!, mislei na to da time treba zavriti in, a Majstor pozornice doista spusti z astor. Redatelj kae i Ocu da tako treba zavriti in. Zastor je ponovno podignut, na pozornici je nova scenografija mali vrtni bazen. Glumci s jedne strane, Osobe s druge, a Redatelj u sredini. Redatelj kae da kreu s drugim inom onako kako su se dogovorili, neka sve njemu prepuste. Pastorka i Maj ka daju savjete Redatelju kako treba izgledati drugi in, no to Redatelja ljuti. P astorka kae da nee biti mogue da se in odija u vrtu jer Sin dane provodi zatvoren u sobi, sam. No Redatelj kae da ne mogu mijenjati scenu sto puta po inu, na to mu Prv ak kae da se tako neko radilo. Prvakinja kae da je to sve ionako iluzija pa je onda mogue stalno mijenjati scenu. Otac pone vikati da to nije iluzija. On shvaa da je Glumcima to sve samo igra, gluma, no za njega i Osobe to je jedina stvarnost koj u imaju. Redatelj ga ne razumije. Otac upita Redatelja zna li on svoj identitet, zna li tko je. Redatelj je uvrijeen: Netko tko se izdaje kao osoba, pa mene pita tko sam!. No Oac mu odgovori: Osoba, gospodine, uvijek moe nekoga pitati tko je. Je r osoba zaista posjeduje vlastit ivot, obiljeen svojim crtama, zbog kojih je uvije k netko. A ovjek ne volim, sada, vi ovjek onako openito, moe ne biti nitko. Kae sjeti svojih prolih iluzija, kakav je prije bio, kakva je bila njegova stvarnost i zar ne osjea sad kako gubi tlo pod nogama zakljuujui da je sva njegova dananja st varnost, takva kakva jest, odreena da sutra bude samo iluzija. Redatelj ga pita to time zapravo eli rei. Otac eli rei da se Redateljeva stvarnost stalno mijenja, dok oni (Osobe) imaju samo tu jednu jedinu stvarnost i zbog toga su stvarniji od Red atelja i Glumaca. No Redatelj kae da nikad nije vidio osobu koja je, izaavi iz svoj e uloge, tu ulogu toliko zagovarao kao to Otac to ini. Otac kae da je to zato to aut ori kriju trud svog stvaranja: Kad su osobe ive, doista ive pred svojim autorom, on ih samo prati u akciji, u rijeima, u gestama koje mu one upravo predlau, i potreb no je d aon eli onakve kakvim se one ele, i teko njemu ako to ne uini! Kad se osoba rodi, odmah stjee takvu neovisnost i od samoga svojega autora, da je svi mogu zam iljati i u mnogim drugim situacijama u koje je autor nije kanio staviti te sama p o sebi stei znaenje koje joj autor nikad nije ni sanjao dati!. Ocu nije jasno zato s e Redatelj udi nad njima kad zna sve te injenice koje mu je Otac rekao. Otac kae da

su oni (Osobe) stalno pred svojim autorom radili to to rade pred Redateljem, a P astorka dodaje da je autor esto sjedio u mraku, a to joj je smetalo kao to joj sad smetaju svi ti Glumci oko njih kao ona tama. Pastorka kae kako je ona najvie nava ljivala da autoru predloi nove prizore. Otac kae da ih je vjerojatno zato autor i odbacio, no Pastorka kae: Ja mislim, gospodine, da je to bilo prje zbog ponienja il i zbog prezira prema teatru, onakvom kakav publika obino gleda i eli.... Redatelju je ve dosta svega i eli nastaviti dalje s prizorom. Pastorka kae da sve p oinje njezinim ulaskom u kuu, no Redatelj je odavno rekao da se scena ne moe mijenj ati svakih pet minuta. Redatelj zato kae da treba vie prizora spojiti u jednu radn ju, a Pastorka eli i da se prikae njezin mali brat koji je u kui, a i njezina sestr ica koja se uvijek voljela igrati u vrtu i brati cvijee, koje bi uvijek dola pokaz ati Pastorki. Pastorka brizne u pla zbog silnih emocija, zbog ega ju Redatelj tjei rijeima da e napraviti vrt na sceni. Naredi da se zasad stave dva empresia pored baz ena kao naznaka vrta. Zapovijedi i da se napravi nona atmosfera: da se ugasi svje tlo i upali samo reflektor koji e igrati ulogu mjeseca. Redatelj kae da e se Djeak, umjesto iza kunih vrata, skriti iza stabla. Pokuava Djeaka smjestiti iza stabla, a Pastorka kae Redatelju neka se ne nada da e Djeak progovoriti dok je Sin tu. Sin se uputi prema stubitu govorei da je presretan to smije otii. Redatelj mu govori neka ne ide, a Majka prua ruke kao da ga eli zadrati. Sin bi trebao prikazati straan prizo r vrta sa svojom majkom, no on kae da nita nee prikazati i eli otii. Pastorka govori n eka ga puste da ode. Sin pokua otii, no neto ga zadrava. Pastorki je to smijeno jer z na da on ne moe otii od svoje majke. Majka pristaje prikazati taj prizor u vrtu, n o Sin se i dalje opire. Pastorka kae da najprije treba smjestiti Djevojicu pored b azena. Govori kako Djevojica eli uloviti paie u bazenu, te vrisne: Nemoj, moja Rosett a, nemoj! Mama na tebe ne pazi, zbog onoga tamo gada svojega sina!. Tad se obrati Djeaku govorei mu da e i on biti kriv ako se Djevojica utopi. Djeak uti i dri ruku u pu. Pastorku zanima to on to krije te mu naglo izvue ruku iz depa. Drao je revolver. Pastorka mu kae da je glupan i da bi bolje trebao ubiti Oca i Sina nego sebe. Od gura ga iza empresa, a Djevojicu postavi u bazen tako da lei skrivena. Tad treba ii prizor s Majkom i Sinom. Dvoje ih glumaca promatra kako bi mogli kasnije ponovit i njihove uloge. Sinu to smeta i nadodaje da se prizor s Majkom odvija u sobi, a ne u vrtu. Sin kae: Ali zar jo niste shvatili da vi ovaj komad ne moete sastaviti? Pa nismo mi u vama, a vai nas glumci gledaju izvana. Zar mislite da je mogue ivjeti ispred zrcala koje se uz to ne zadovoljava time to nas zgraa slikom naega izraza, nego nam ga vraa kao neprepoznatljivu grimasu nas samih?. Redatelj mu kae neka uti d a mogu posluati Majku. Majka pria kako je ula u Sinovu sobu kako bi mu rekla to ju titi, a Sin nadodaje da je on odmah izaao iz sobe jer je htio izbjei mogue scene. Sin poe priati to se dogodil o dok je prolazio vrtom, no ne moe izrei do kraja jer je uasno to to se zbilo. Majka takoer jeca gledajui prema bazenu. Redatelj pita je li se neto dogodilo s Djevojico m. Sin kae kako ju je vidio u bazenu, te je potrao kako bi ju spasio, no onda je v idio neto to ga je zaustavilo i sledilo: djeaka, djeaka koji je tamo stajao nepomino i luakim oima gledao utopljenu djevojicu u bazenu. Htio se pribliiti, no tad se zauo hi ac revolvera s mjesta na kojem je Djeak bio skriven. Majka ispusti krik: Sine! Sin e moj!. Djeaka podignu i odnesu iza bijelog zastora, praeni Redateljevim upitima je li se Djeak ozlijedio. Svi odu iza sputena zastora, no ubrzo se Glumci vraaju, a P rvakinja govori da je Djeak umro. Prvak, meutim, govori da je to sve fikcija. Glum ci s jedne strane viu da je to stvarnost, da je zaista Djeak umro, no Glumci s dru ge strane viu da je fikcija. Otac takoer kae da je to stvarnost te ode iza sputena z astora. Redatelj vie ne moe izdrati: Fikcija! Stvarnost! Idite k vragu svi zajedno! Svjetlo! Svjetlo! Svjetlo!. Govori kako mu se nikad nita slino nije dogodilo te da je zbog njih izgubio itav dan. Glumcima govori neka odu kui, a elektriaru da ugasi sva svjetla. Odmah se, iza sputene pozadine, kao da je netko grekom ukljuio prekida, upali zeleni reflektor, koji projicira velike i jasne sjene Osoba, osim Djeaka i Djevojice. Kad ih Redatelj ugleda, uasnut mugne s pozornice. Istodobno se ugasi reflektor iza sp utene pozadine pa na pozornici opet nastane prijanja nona plaviasta svjetlost. S des ne strane zastora polako doe naprijed najprije Sin, a prati ga Majka ruku pruenih prema njemu, zatim s lijeve strane Otac. Zaustave se u sredini pozornice i tu os tanu kao sanjane forme. Zadnja s lijeve strane doe Pastorka koja pohita prema jed

nima od stepenica, na prvoj se stepenici naas zaustavi da pogleda ostalo troje pa prasne u krijetav smijeh pojurivi zatim niz stepenice, potri kroz prolaz izmeu sjed alica, jo se jednom zaustavi i ponovno nasmije gledajui njih troje to su gore ostal i. Nestane iz dvorane i opet se iz foajea zauje njezin smijeh. Malo zatim spusti se Z a s t o r SADRAJ UKRATKO: Otac Majku daje svome Tajniku s kojim je ona rodila troje djece. Tajnik je umro, a Otac je ve prije toga napustio obitelj pa Majka poinje raditi u krojakom salonu kako bi uzdravala obitelj. To je zapravo bila javna kua, u kojoj Pastorka zarauje novac kao prostitutka, a is crpljujui je posao Majke samo zastor koji prekriva obitelj. Otac dolazi u javnu k uu te odlazi u sobu i spava s Pastorkom. Tu priu priaju lanovi obitelji, a na pozornici se zbiva neto posve drugo. Glumci i R edatelj pripremaju probu nove Pirandellove komedije, ali tada dolaze navedeni lan ovi obitelji i trae da se izvede jedna njihova drama , na koju su glumci i Red atelj pristali, i svoju priu iznose na pokusu. Tada su se vidjele razlike izmeu pozornice i stvarnoga ivota jer su na pozornici s tvarni samo glumci, a lanovi obitelji dolaze iz neke druge stvarnosti. lanovi obit elji tada postaju vlastiti glumci. Glume sebe na temelju onoga to se dogodilo u s tvarnom ivotu. Kako se Otac vrati obitelji i prihvaa ih u kuu, to stvara neodriv poloaj. Sin se zat vara u neprijateljsku utnju, Djevojica se utapa u bazenu, a Djeak, koji nije interp retirao, ubija se revolverom. Zajedno s tom dramom proivljavaju jo jednu. Samo oni mogu prikazati svoju vlastitu tragediju, samo je oni mogu ivjeti. To je vjena drama

AVANGARDNA DRAMA - NOVA DRAMA ANTIDRAMA Anti negacija knj. = svaki novi pravac reakcija je na prethodni postala Antidrama ---------- klasika, traje ve 50 godina zaeci prije vie od stoljea Prvi Ionesco Stolice Beckett U oekivanju Godota Ionesco u drami elava pjevaica 1.X spominje naziv antidrama Gledatelj stoljeima dolazi u kazalite s izgraenim pojmovima o dobroj drami: postupci dobro motivirani, odreena kompozicija etape. Nova drama: deformirana ljudska bia, nemotivirane akcije, besmislene reenice bez klasinih pravila drame. Prijelom = izbacivanje scenskog realizma, reakcija na dramaturgiju Ibsena, ehova,

Strindberga. Uvoenje situacija koje se dotad nisu smjele prikazivati, izbacivanje fabule i radnje, zavisnosti od uzrone povezanosti, logikog slijeda dogaaja. Kao da se vie nita ne dogaa. Nema poetka, kraja, stupnjevanja prema vrhu. Odbaena psihologija, Isticanje drutvenih odnosa, zakonitosti drame, realizam. Panja usredotoena na gledanje, akciju ljudi i stvari. Nova drama nastupila kao pravi kontrast, Ima vrlo mnogo uspjeha. Smisao uspjeha: odupirujui se tradiciji dramaturgije, stvara nove kriterije i pot puno novi kut gledanja. Autori ele na to ne ele ispriati konkretnu priu, da gledaoci odu zadovoljni rjeenjem problema; izraziti vlastite poglede na svijet je mogue jednostavniji nain.

KORIJENI NOVE DRAME: Nova drama raa se iz straha pred ivotom. Naini na koji junaci nadvladavaju ivot vue korijene iz filozofije egzistencijalizma (J.P. Sartrea); filozofije apsurda (A. Camusa). Postoje i socijalno-povijesni razlozi za nastanak nove drame: pisac na zapadu razoaran, razapet izmeu dviju velikih civilizacija buroasko-demokratske ve odavno izgubio iluzije o njoj aljinizmom = , ivi u svijetu dehumanizacije linosti, = linosti u drami ponaaju se kao strojevi. Avangarda zakasnila. Teatarska revolucija traila svog vou. Teatar nije imao svog Marinettia, Bretona, Picassa, Dallyja. Teatrom su vladali B. Shaw, Pirandello, kao sljedbenici klasine drame. socijalistike identificira je sa st

povlai se u sebe, ivi s osjeajem da je svaki trenutak izmeu dva unitavajua rat

Dramaturgija apsurda francuskog podrijetla, mnoge primjere nalazimo i izvan Francuske.

ZAECI u drami fr. dram. pisca Alfreda Jarryja: Kralj Ubu ginjol Poljaci prof. Eber 11. prosinca 1896. Teatar Nuovo u Parizu okirala Pariz Francisco Sarsey (najvei dram. kritiar toga vremena napustio predstavu) Inovacije u dramskoj tehnici, rjeniku vulgarne rijei. Naizgled farsa bez ikakvog smisla, parodija na Macbetha Radnja u Poljskoj mu i ena Ubu ubijaju kralja Vjenceslava Kralj Ubu mnogo obeava l judima, ali tei samo za to veim zgrtanjem novca Mnogo ubijanja Politija satira, udarac na buroasku gramzivost. RAZLIKE KLASINE DRAME I NOVE DRAME Klasina drama eli ispriati sadraj prenijeti problem ili poruku. Nova drama ne prenosi poruku. U trenutku kada je poruka trebala biti upuena svijetu upada u farsu. Teoretiari nove drame istiu kao osnovno sredstvo za otkrivanje svijetu grotesku. Autori svoje drame po apsurdnosti svijeta oblikuju U formi farse halucinacije i snova. Snovi stvaraju se asocijativno, prenose slike, ne ideje. NOVOST NOVE DRAME U SINTEZI RAZLIITIH TRADICIJA: tradicija mime (puke komedije) Grke i Rima; tal. renesansna comm.dell arte; engl. teatar pantomime; nonsens poezija; knj. strave i uasa; uvoenje psihopatskih likova (nije novo); clownovske igre; drama rituala

Termin antidrama pojavio se s Ionescovom elavom pjevaicom Ionesco svjestan apsurda svijeta u kom ivi, odraava ga kroz farsinu apsurdnu akumulaciju besmislenih

govornih kliea. Beckett zaokupljen metafizikom odnosa meu ljudima, nedokuivim znaenjima egzistencije. Razliiti tipovi apsurda: Ionescov = tragino-lakrdijaki, Beckettov = melankolian. Suvremeni svijet vizija dramskih pisaca = svijet u kome ovjek nije kod kue, u kome se neprijatno osjea. = ovjek ili ne moe komunicirati s drugim ljudima, ili nije u odnosu s drugima. usamljen, nesretan = ekanje nekakvog smisla, rjeenja osnovnog egzistencijalnog pitanja: ZATO OVJEK IVI? zauzima dominantno mjesto. Nitavilo radnje dokaz nitavila svijeta.

Sve to se dogaa apsurdno. i svijet je obiljeen apsurdom. Apsurdni svijet avangardnih drama: svijet nasilja, ubojica i ubijenih, muitelja i muenih Beckett gospodar i sluga, unitavaju se maltretitranjem.

Nova drama OTPOR prema buroaskom kozmosu. U oekivanju Godota Vladimir i Estragon || cijelo ovjeanstvo koje pati. Drama samo sugerira pitanja na koja ovjek ne moe odgovoriti, a kako bez odgovora n e moe ivjeti on pati. ovjek zamiljen nad svojom sudbinom, trudi se pronai odgovore ili barem pretpostavke, ne uspijeva, u tom naporu ispada groteskno smijean.

Nova drama na angairan nain predstavlja OSUDU BUROASKOG KOZMOSA I SUVREMENOG SVIJETA.

Teatru apsurda pripada velika zasluga OBNOVE DRAMSKOG JEZIKA Jezik dijaloga esto izoliran od zbivanja, ponekad ak i u suprotnosti s radnjom besmislene reenice. Vie od rijei znaajnu ulogu imaju odjeci rijei. Novi dramatiari nastoje logiki jezik odvojiti od neloginog, od jezika gramatikih pravila. Ionesco: RIJE U TEATRU TREBA DOVESTI DO PAROKSIZMA (vrhunca), SLOVO TREBA BITI NAPETO, JEZ IK TREBA GOTOVO PRSKATI ILI SE UNITAVATI U SVOJOJ NEMOGUNOSTI DA ZADRI ZNAENJE. U novoj drami frazu u poetku bijae rije zamjenjuje fraza u poetku bijae gesta. = Bit drame u inima ( u akciji) ne u frazi i jeziku. Ionesco: POKUATI OSMISLITI JEZIK; POKUATI GA RAZORITI JER SVAKI SE JEZIK UPOTREBOM IZLIE; PO KUATI GA OBNOVITI I PROIRITI NJEGOVE MEE; OBNOVITI JEZIK ZNAI OBNOVITI KUT PROMATRAN JA POD KOJIM GLEDAMO SVIJET. FAZE: 49.- 51. kratko komadi i jednoinke odnos prema jeziku (elava pjevaica) | govore da nita ne kau jer nemaju to rei stanje jezika znai samu odsutnost unutranjeg ivota burleskni neologizmi rijei liene svake supstance svedene na zvukovnu koru = pobjeda mehanike svakodnevnog malograanin nema identiteta postaje razmjenjiv (Smith Martin) | mijenjaju uloge Lekcija Jacques 51.- 54. kompleksniji komadi dekor vaniji pojava maina Stolice TRAGINO I GROTESKNO PRIKAZANA MITOMANIJA NASTALA ZBOG NESUDJELOVANJA U PO VIJESTI. 57.- 62. Ubojica bez pokria Nosorog itavo se mjesto epidemino pretvara u nosoroge = podlonost diktaturi Zrani pjeak udaljavanje od prikaza apsurdnog svijeta (i svojih prvih djela) poruka protiv svijeta zapalog u banalnosti moralizam ga vraa starijem scenskom izraavanju

e i glad nepovjerenje prema svakom pokuaju promjene svijeta; kolektiv unitava sva afektivna pribjeita izraz stagnira postaje priznati lan Akademije

TEATAR APSURDA

U modernoj, avangardnoj drami fizika pojavnost svijeta tek je privid iza kojega se kriju univerzalne istine. Fizika pojavnost likova izgubila je svaku ozn aku identiteta (potpuna depersonalizacija). pozornost se premjeta na svjesno i po dsvjesno, a oni su zahvaeni kaosom i besmislom suvremenog doba odatle nepovezanos t misli, odsutnost komunikacije meu likovima, razbijanje sintakse, iaenje rijei, neart kulirani glasovi i sl. Likovi i podrijetlo imena Znaenje imena ESTRAGON / GOGO, franc. estragon vrsta grmolike zainske biljke - Gogo oboava mrkvicu i repicu, vezan je uza zemlju; ivi svoj ivot po prirodnom instinktu, ba kao i neka divlja, neuredna bi ljka - prirodni, instinktivni sklop, podsvjesno u ovjeku VLADIMIR / DIDI, rus. vladati ponaati, upravljati; mir stanje bez sukoba, sloga, slaganje; tiina; spokojstvo - dobrohotnost, sklonost filozofiranju, osjeajnu irinu i dubinu (iroka slavenska dua-dubina i ispunjenost, o sjeajnost, neka eleginost, kao glazba velikih ruskih skladatelja) - emocionalno-mentalni sklop ovjeka POZZO, tal. Bunar (Rjenik simbola) simbol obilja i izvora ivota; simbol tajne, skrivenosti; sp oznaja i istina; znai i ovjeka koji je spoznao - bunar simbolizira tradiciju, iskustvo, prolost, mudrost LUCKY, engl. Sretan, koji ima sreu; sretan sluaj, sudbina - inverzija i ironija: ime u odnosu prema poloaju DJEAK Aneoska izgleda; Boji glasnik? - dijete inae oznaava nevinost; aneli se esto slikaju u liku nevina djeteta; Djeak je donositelj Godotove poruke (Boje poruke?) GODOT - lice iz Balzacove komedije Mercadet koje donosi spas ili igra rijei pre ma engl. God-Bog SIMBOLIKA SLIKA IZ POJAVNOG SVIJETA slika pijeska - neodreeno mjesto, pustinja - nema tragova civilizacije slika stabla - ogoljelo pa prolistalo; - priroda - godinja doba odjea i obua - krpe, dronjci, tue cipele koje uljaju

- nema oznake pripadnosti; neosobnost raskrije putova - krianje putova - kretanje, dolazak odlazak - prolazak KOMPOZICIJA DRAME DRAMSKE SITUACIJE: I. i II. in Promjene

poetna situacija: Vladimir i Estragon - stablo je prolistalo sredinja situacija: nailaze Pozzo i Lucky - Pozzo je oslijepio zavrna situacija: poslije odlaska Pozza i Luckyja dolazi Djeak roj se pokvario)

- Lucky ne misli i ne govori (st

nema vanjske dramatinosti (akcija, dijalog) postoji samo unutarnja dramatika; moment iekivanja hoe li doi Godot odnosi se ne mijenjaju mijenja se, donekle, samo pojavna stvarnost, a bit ostaje ista

MEHANIKIM PONAVLJANJEM SITUACIJA sugerira se MEHANINOST POVIJESTI u kojoj se stvari samo prividno mijenjaju, a zapravo se samo ponavljaju.

Mehaniko ponavljanje: situacija ponaanja govora likova - odsutnost komunikacije, - razgovori koji podsjeaju na dadaistike besmislice i sl. =IDEJA komada Sadraji koji ine ideju: POVIJEST - mehaniko ponavljanje, karakteristina klasna organizacija drutva PRIRODA - ravnodunost; otuenost ovjeka i prirode VRIJEME - prolaznost - vjenost USAMLJENOST I OTUENOST - vidljivo i u dekoru IDENTITET VRSTE - gubitak identiteta (ovjek stroj) LJUDSKA VOLJA I SOLIDARNOST, PRIJATELJSTVO - odnos: Gogo - Didi SVAKODNEVICA - besmisao, apsurd, mehaninost PROPAST CIVILIZACIJE

nema tragova nijednoj civilizacijskoj tvorevini SAMOUBOJSTVO besmislenost pokuaja IVOT besmislenost ivota i smrti EGZISTENCIJA besmisao i traginost ljudskog postojanjaBeckett -

dramatiar romanopisac

irskog podrijetla od 1938.g. ivi u Francuskoj, Parizu nakon rata poinje pisati na franc. jez. Zaokupljen problemom ljudske egzistencije, otuenosti modernog ivota. Daje krajnje pesimistinu viziju svijeta; ivot = igra viih sila ovjek fizioloki i duhovno vegetira = besmisleno trajanje ispunjeno patnjama i uzaludnim iekivanjima spasa. APSURDNOST IVOTA OVJEKOVA BESPOMONOST = naputa tradicionalnu romanesknu fabulu, uobiajeni dramski zaplet niz scena koje se ponavljaju s malim varijantama likovi groteskne stravine marionete: kljasti, nijemi, slijepi, gluhi - pomiu se po nekom besmislenom ritmu unutar svog ogranienog ivotnog kruga (ulica, raskre, soba) ili su ak i u tom kretanju onemogueni (kante za smee, zatrpani pijeskom). izraz prilagoen tim apsurdnim situacijama

sugerira ih besmislenim ponavljanjem vie-manje istih dijaloga ili dugim unutarnji m monolozima jezik osloboen uobiajene gramatike strukture U veini Beckettovih komada lica nastupaju u parovima i meusobno se nadopunjuju, po put clownova u pantomimama iz kojih je Beckett preuzeo mnoge elemente svog antit eatra. Romani: Murphy, 1938. Molloy, 1951. Malone umire, 1952. Drame: U oekivanju Godota, 1952. Svretak igre, 1957. Posljednja vrpca, 1959. O, divni dani, 1961.

1969. dobio Nobelovu nagradu. Beckett: ZADATAK JE UMJETNIKA DA PRONAE FORMU KOJA AKOMODIRA NERED. Beckettov je svijet mora maglene noi, njegovo je djelo mora (san);

gubitak cilja, NE i nade! (Estragon i Vladimir jo uvijek ekaju Godota.) U oekivanju Godota drama u 2 ina 2 veeri u 2. inu stablo je prolistalo Egzistencijalni problemi: jesmo li mi krivi? zar zato to smo se rodili? Razgovori, razmiljanja o samoubojstvu. Vladimir - dublje razmilja, boji se samoe. Estragon eli spavati. Biblijska simbolika: 2 razbojnika (njih dvojica) razapeti pored isusa na kriu drvo ivota = raspelo na raskrijima putova, mjesto orijentacije i ivota. Pozzo i Lucky Beckettu nije vaan socijalni nivo, u 2. inu ih izjednauje (Pozzo je oslijepio). - nosi cijeli svijet na ramenima Lucky debili Estragon Djeak

Isto mjesto Nonsens poezija = I bio jedan pas bez kraja (Vladimir) Nita im nije lake kad su udvoje. Poput clownova gegovi pantomime, igra sa eirom. Ponovno dolaze Pozzo slijep i Lucky nijem. Svi padaju. Pozzo vriti, zove upomo Vladimira i Estragona = itavo ovjeanstvo. djeak ista vijest kao i juer. Luckyjev monolog vrlo dugaak govori poput robota o pseudonaunoj tematici probija par misli > poruka. BIT ekat e dovijeka, uzaludno. Beckettovi likovi. uvijek su deformirani, nitko se ne ubija,

dri ih elja za samoodranjem.

Situacije u kojima se nalaze likovi: nemogue Estragon i Vladimir su na jednoj istini gdje je samo jedno drvo. Ne znaju ni koji je dan, ni koliko je sati, ni koga ekaju, ni zato ekaju. groteskne Pozzo i Lucky su vezani pagom. Luckyjeva replika puna nadrinaunih izjava, nepovezanih. Usprkos nauci, tehnici ovjek postaje sve mraviji, ui, tanji, manji. Estragon i Vladimir obine skitnice nikom potrebne. Boga zovu svaki za sebe ekanje Godota koji ne dolazi = ivljenje, ivot. Vladimir i Estragon = cijelo ovjeanstvo. Angairanost ili poruka: prisutna. U ivotu ih odrava ekanje. = Vrijedi ivjeti, iako je ivljenje samo ekanje. Nemogunost komunikacije: prisutna izmeu Estragona i Vladimira, ali i Djeaka koji tvrdi da ih prvi put vidi. Vrijeme: paralizirano. Stablo na kraju prolista. Osjeaji junaka: Pozzo- sebe opravdava, govori da se Lucky poistovjeuje s Atlantom. Estragon i Vladimir usamljeni. Vladimir Estragonu ne da spavati, otii. Nikada se nee ubiti kako jedan ne bi ostao sam. Optereeni osjeajem krivnje to su roeni. Osjeaj ovjenosti koji odmah nestaje. Na trenutke se zbliuju. Beckettov svijet: mora maglene noi. Samo djelo djeluje kao san, mora. Junaci su apsurdni siromasi, skitnice nikom potrebne. Bez perspektive.

Krajolici: magloviti neidentificirani. Situacije: besmislenost. Obeovjeenje i gubitak cilja: Traak humanosti pojavljuje se samo na momente. Lucky je totalno automatiziran, ne reagira ni na to; potpuno je pasivan i sve radi po naredbi; govori samo dok ima eir; u sebi nema nieg ljudskog; - jedino ljudsko = njegov pla Kada Pozzo govori da bi ga se najbolje rijeio da ga ubije. Jedino to im je ostalo elja za patnjom, mazohizmom, samomuenjem. = Gubitak cilja, ali ne i nade. Oblici otuenosti i mrtvila: Likovi depersonificirani do simbola bez svojeg ja, otueni, bezlini Otuenost se oituje u nesposobnosti uspostavljanja komunikacije. Mrtvilo je u tom beskrajnom ekanju.

Dijalozi vrlo kratki, esto se sve ponavlja, nerazumijevanje vrlo groteskno. Iz pseudonaunog buncanja jednog robota proizlazi da ovjek unato nauci sve v ie mravi. Simbolika: Beckett je odbijao simboliku namee se + simbolika imena Takva velika ala nepoznatih sila nema zavretka ili se moe zavriti samo na clownovski nain. Beckett koristi pantomimu, brojne gegove. Akteri clownovi. = 2 glavna lika 2 razbojnika

Drama drama degradacije, bijede, straha, uzaludnog ekanja. sinteza tragedije i komedije avangardna tragikomedija. Marcel Proust: Combray - Proustovo ivotno djelo ciklus U traenju izgubljena vremena 7 romana (neki se sas toje od vie djelova) u kojima opisuje prvih 30 godina svog ivota: Put k Swannu (Co mbray, Jedna Swannova ljubav, Zaviajna imena ime), U sjeni procvalih djevojaka (O ko gospoe Swann, Zaviajna imena zaviaj), Vojvotkinja de Guermantes, Sodoma i Gomora , Zatoenica, Bjegunica, Pronaeno vrijeme pisao u posljednjih 15-ak godina, osamlje n, zatvoren u svoju sobu zbog bolesti (astma, srani problemi, preosjetljivost) pr vi veliki opus modernih romana europske knjievnosti - 1. dio Combray uvodi sve teme i gotovo sve likove ciklusa moe se itati kao zaseb no djelo u njemu se prisjea ljetnih razdoblja svog djetinjstva koja je provodio u francuskom provincijskom gradiu koji se u djelu zove Combray, a u stvarnosti Ill iers do vremena kad je napisavi svoj prvi ulomak (o 3 zvonika) i otkrio svoj umje tniki poziv (piui se osjea sretnim jer se "oslobaa" stvarnosti) - pseudoautobiografija mnogi autobiografski elementi (djetinjstvo boleljiva, osje tljiva djeaka iz dobrostojee graanske obitelji), ali s previe detalja i poetike da b i se moglo temeljiti samo na pouzdanom sjeanju - u 1. licu, subjektivni pripovjeda dvostruko ja (osoba koja se prisjea i osoba u sjeanju) - glavna tema: sjeanje tj. traganje za prolou (rekonstrukcija individualne prolosti) - sjeanja su potaknuta osjetilnim podraajima na pisanje ciklusa potakao ga je okus i miris lipova aja i kolaia madeleine koje mu je najpoznatiji kolai u povijesti knj ievnosti) neko davala teta ( - reducirana fabula s mnogim epizodama i digresijama retrospekcija fragmentarnos t i simultanost vremena (dokinuta razlika izmeu prolosti i budunosti u ime sadanjost i) - vrlo duge, ali jasne reenice; tehnika unutarnjeg monologa - likovi: sam Marcel (ne saznajemo puno o njemu, a ostali likovi vieni su iskljuiv o njegovim oima), otac (mali Marcel smatra ga gotovo svemoguim), majka (mali Marce l jako je vezan uz nju, ne moe zaspati bez njena poljupca), baka, djed (uvijek pr igovara malom Marcelu zbog njegova izbora prijatelja), teta Leonie (ekscentrina, ne izlazi iz svog kreveta i bavi se samo promatranjem susjeda kroz prozor i sazn avanjem pojedinosti o njima), slukinja Francoise, kuni prijatelji (Charles Swann k oji je izgubio ugled u graanskom drutvu zbog enidbe za enu sumnjiva morala, a potajn o se kree u mnogo viem drutvu, njegova ki Gilberte u koju se mali Marcel zaljubljuje )... - impresionizam impresije iz prirode - utjecaj filozofije Henryja Bergsona - smatra da se ivot moe osmisliti jedino naknadno u sjeanju, pokuava razumjeti vreme nitost ovjeka i prevladati prolaznost, izai iz vremena kroz umjetnost; smatra da j e stvarnost besmislena konvencija, a da je knjievnost pravi ivot ("izvre" potrebu d a knjievnost obuhvati cjelinu ivota, koja je bila vana u tradicionalnim romanima re alizma (npr. Balzacovim)) - prikaz i kritika drutva pisac moderne knjievnosti - Francuski romanopisac krhka zdravlja, njean i pretjerano osjetljiv -Proust provodi sretno djetinjstvo okruen ljubavlju svoje obitelji, zatim se pred aje intenzivnom mondenom ivotu u aristrokratskim, bogatakim i umjetnikim krugovima sve dok se, svladan boleu nije bio prisiljen povui u osamu svoje bolesnike sobe. Tu, izoliran odvanjskog svijeta, provodi posljednjih desetak godina ivota z grevitoj

borbi s boleu i grozniavoj utrci s vremenom, radei na svom ivotnom djelu, ciklusu od 7 romana okupljenih pod naslovom U traenju izgubljena vremena (1913.-1928., zapoet je jo 1906.) Ciklus "U traenju izgubljena vremena" smatra se prvim velikim romansijerskim opus om europske knjievnosti, a sam Proust najveim francuskim romanopiscem 20.st. Ciklus romana: Put k Swannu (Combray, Jedna Swannova ljubav, Zaviajna imena-ime) U sjeni procvalih djevojaka (Oko gospoe Swann, Zaviajna-zaviaj) Vojvotkinja de Guermantes Sodoma i Gomora Zatoenica Bjegunica Pronaeno vrijeme Proustovo je djeloimalo znaajnu ulogu u novim pristupom materiji, tj. ulaenju u mu prilagoen (Proustove reenice, esto kad ne prekdaju tok asocijacija i na taj ologa). razvoju moderne knjievnostiupravo svojim svijetu podsvijesti, i izrazom koji je to beskonano duge mada uvijek kristalno jasne, ni nain anticipiraju tehniku unutarnjih mon

Kratki sadraj - Roman poinje sjeanjem Junaka na praznike koje je kao djeak provodio s roditeljima u mjestu Combray u kui tetke Leonie. Tridesetogodinji Junak nesaniar provodi vei dio svojih noi u obnavljanju uspomena iz prolosti, koja postaje posebno ivom kad neki miris ili okus nehotice obnove u njegovu sjeanju davno minuli doivlj aj. Tako zahvaljujui u aj namoenom kolaiu "madeleme" to uskrsava uspomenu na tetku Leo nie i njenu sobu u Combrayu u kojoj mu je ona davala da kua takav isti komadi kolaa u aju prije mnogo godina, malo po malo izranja iz zaborava sjeanje na obiteljsku kuu, vrt, crkvu, gradi i njegovu okoilicu. italac upoznaje lanove Junakove obitelji - majku, baku, oca, bolesnu tetku Leonie, energinu slukinju Francoise, zanimljivog susjeda Swanna. Saznajemo indirektno da Junak iznad svega oboava majku i baku, da voli umjetnost i da eli postati piscem, da se divi knjievniku Bergotteu, te da ne moe zaspati dok mu majka ne da poljubac za laku no. Dva puta za etnju u combraysku okolicu imaju znaajnu ulogu u tom razdoblju. Na jednoj strani stanuje Swann sa enom Odette i kerk om Gilberte, dok je druga sva u znaku stare aristokratske obiteiji de Guermantes , kojoj se Junak izdaleka divi i eli pribliiti. Na etnjama djeak doivljava ljepotu pr irode, prieljkuje romantine susrete i promatra itelje gradia. Jednom nehotice prisus tvuje neopaen ljubavnom sastanku izmedu kerke seoskog orguljaa Vinteuila i njene pr ijateljice, a jedne nedjelje ima prilike vidjeti u crkvi vojvotkinju de Gurmante s. Iako vjeruje da nema dara za pisanje, ipak pokuava opisati dojam koji su na nj ega uinili crkveni zvonici za vrijeme etnje koijom u okolicu Combraya.