KOMPLEKSNA JEDNAKOST (WALZER) PLURALIZAM Distributivna pravednost je irok pojam.

. Podrazumijeva cijeli svijet dobara unutar dosega filozofskog promiljanja. Ljudsko drutvo je distributivna zajednica. To nij e sve to ono jest ali vano je istaknuti da se sastajemo kako bi dijelili , razdjel jivali i razmjenjivali. Mi takoer stvaramo stvari koje se dijele, razdjeljuju i r azmjenjuju. Ali samo to stvaranje rad po sebi je distribuiran izmeu nas u podijeli rada. Moje mjesto u ekonomiji, moja pozicija u politikome redu, moje reputacije m eu ljudima te moja materijalna posredovanja sve to dolazi od drugih ljudi. Moe se rei da ja imam to to imam to s pravom ili ne, poteno ili nepoteno, meutim uzevi u obzir o seg distribucije i broj suuesnika takve prosudbe nisu nikada lake. Ideja distribu tivne pravednosti ima jednako veze sa biem i djelovanjem kao i sa posjedovanjem, jednako tako ima veze sa proizvodnjom kao i sa konzumacijom, kao i sa identiteto m i sa zemljom, kapitalom i osobnim posjedovanjem . Razliita politika ureenja nameu, i drukije ideologije opravdavaju razliite distribucije lanstva, moi i asti, vjerskih uzvienosti (eminencija), boanske milosti, srodstva i ljubavi, znanja, bogatstva, tjelesne sigurnosti, rada i odmora, nagrada i kazni te nakupina dobara mnogo ue i materijalnije ostvarenih poput hrane , sklonita , odjee , prijevoza, zdravstvena njege , komoditeta svake vrste, te svih neuobiajenih stvari (slika, rijetkih knji ga, potanskih markica) koje ljudi prikupljaju. I ta raznovrsnost stoji uz bok sa raznovrsnou distributivnih procedura, posrednika i kriterija. Isto tako postoje jednostavni distributivni sistemi poput ropskih galija, samosta na, umobolnica, vrtia ( iako svaki od ovih, kad poblie pogledamo, bi mogli pokazat i neoekivane sloenosti.) ali nijedno cjelovito ljudsko drutvo nije nikad izbjeglo m nogostrukost.. Sve se mora prouiti, dobra i distribucije u razliitim vremenima i mjestima. Kakogod , ne postoji jedinstvena toka prilaza ovom svijetu distributivnih ureenja i ideolo gija. Nikada nije postojao jedinstveni medij razmjene, od pada ekonomije razmjen e, novac je postao najei medij. Ali stara poslovica prema kojoj postoje stvari koje novac ne moe kupiti, nije samo normativna ve i injenina, to bi trebalo bit a ta ne na prodaju je neto to su mukarci i ene odluivali i morali odluiti na razliite naine. Kr povijest trite je uvijek bilo jedno od najvanijih mehanizama distribucije socijalni h dobara, ali nikad nije bilo, niti je danas potpuni distributivni sistem. Slino tome, nikad nije postojala jedinstvena toka odluivanja sa koje su sve distrib ucije bile kontrolirane ili jedinstvena grupa agenata koji su donosili takve odl uke. Nijedna dravna mo nije bila toliko uporna da bi upravljala svim oblicima dije ljenja podjeljivanja i razmjenjivanja od kojih se drutvo sastojalo Stvari izmiu st isku drave, novi oblici se smiljaju: obiteljske veze, crno trite, birokratski savezi ,ilegalne politike i religijske organizacije. Dravni slubenici mogu oporezivati, p opisivati, dodijeliti ,regulirati, imenovati, nagraivati, kanjavati, ali ne mogu o buhvatiti cijeli opseg dobara ili postaviti sebe kao posrednika za svaki tip distr ibucije. Niti bilo tko drugi to moe napraviti. Postoje trini udari i manipulacije, ali nikad nije postojala potpuno uspjena distributivna zavjera. I napokon, nikad nije bilo jedinstvenog kriterija, ili jedinstvene grupa meupovez anih kriterija za sve distribucije. Zasluge, kvalifikacije, porijeklo i krv, pri jateljstva, potrebe, slobodna razmjena, politika lojalnost, demokratska odluivanja : sve to ima svoje mjesto uz mnoge druge stvari nelako koegzistirajui, prizivane o d konkurentskih grupa, zamijenjivane jedne sa drugima. U stvarima distributivne pravde, povijest nam prikazuje veliku varijaciju ureenja i ideologija. Ali prvi impuls filozofa je da se odupre primjerima iz povijesti, svijetu utvara i da trai neko zajedniko jedinstvo , kratku listu osnovnih dobara na brzinu svedenu na jedno dobro , jedinstveni distribucijski kriterij ili meupov ezanu grupu kriterija, i samog filozofa koji stoji simbolino na jedinstvenoj pozic iji odluivanja. Pokuati u dokazati da ova potraga za jedinstvom znai ne razumjeti di stributivnu pravdu. Ipak u neku ruku, filozofski impuls je neizbjean ak i ako odab eremo pluralizam, taj izbor i dalje trai koherentnu obranu. Moraju postojati prin

cipi koji opravdavaju izbor i postavljaju granice tom izboru, jer pluralizam ne zahtijeva da prihvatimo svaki predloeni distributivni kriterij ili da usvojimo sv akog mogueg tobonjeg agenta. Razumljivo, postoji jedinstveni princip i jedinstveni pravilni tip pluralizma. Ali ovo bi i dalje bio pluralizam koji obuhvaa iroki opse g distribucije. U usporedbi najdublja pretpostavka veine filozofa koji su pisali o pravdi, od Platona na dalje, je da postoji jedan i samo jedan distributivni sis tem kojeg filozofija moe s pravom obuhvatiti. Danas, ovaj sistem je uglavnom opisan kao onaj koji bi idealno racionalni mukarci i ene odabrali kada bi bili prisiljeni da odaberu neutralno i nepristrano ne zna jui nita o svojoj poziciji i onemogueni da donesu bilo kakve partikularne zahtjeve, u dodiru sa apstraktnom grupom dobara Kada bi ova ogranienja o poznavanju i odlui vanju bile pravilno oblikovane i kada bi ova dobra bila odgovarajue definirana vje rojatno je istina da bi jedinstveni zakljuak mogao biti donesen. Racionalni mukarc i i ene ogranieni na taj nain bi odabrali jedan i samo jedan distributivni sistem. Nametanje tog jedinstvenog zakljuka nije jednostavno za ocijeniti. Sigurno je upi tno da li bi ti isti mukarci i ene kada bi bili transformirani u uobiajene ljude sa vrstim osjeajem vlastitog identiteta, sa vlastitim dobrima u svojim rukama uhvaeni u svakodnevne brige , bi ponovili svoj hipotetski odabir te ga uope priznali kao svojeg . Problem nije to je najvanije istaknuti, sa partikularizmom interesa, kojeg su filozofi uvijek sa sigurnou smatrali da ga mogu ostaviti po strani. Uobiajeni lj udi to takoer mogu, za dobro recimo, javnog interesa. Vei je problem sa partikular izmom povijesti kulture i lanstva. ak ako bi oni bili i predani nepristranosti, pi tanje koje bi se najvjerojatnije postavilo u glavama lanova politike zajednice nij e ta bi racionalni pojedinci pod univerzalnim uvjetima takve i takve vrste odabra li? Nego rae ta bi individualci poput nas odabrali koji su situirani kao to i mi je smo , koji dijele kulturu i koji su odluni da ju dijele: i ovo je pitanje koje se lako transformira u , koje odabire smo mi ve napravili u toku naih uobiajenih ivota ? Koja razumijevanja mi stvarno dijelimo ? Pravda je ljudska konstrukcija i upitno je da se ona moe stvorit ili uiniti samo n a jedan nain. U svakom trenutku, ja u sumnjati u standardne filozofske pretpostavk e. Pitanje koje postavlja teorija distributivne pravde priznaje vie moguih odgovor a i postoji prostor u tom spektru odgovora za kulturalnu razliitost i politiki oda bir Tto nije samo stvar ukljuivanja nekog jedinstvenog principa ili skupa princip a i naela u razliitim povijesnim okolnostima. Nitko ne moe porei da postoji spektar moralno dozvoljenih implementacija. elim raspravljati jo vie od ovog: da su princip i pravde u sebi pluralistiki, da razl. drutvena dobra trebaju biti distribuirana ra di razliitih razloga u skladu s razl. procedurama od razl . agenata, i da sve ove razliitosti se izvode prema razl. razumijevanjima samih drutvenih dobara koja su n eizbjean produkt povijesnog i kulturnog pluralizma. TEORIJA DOBARA Teorije distributivne pravednosti se fokusiraju na drutveni proces uobiajeno opisan u ovoj formi: ljudi distribuiraju dobra drugim ljudima. Ovdje ''distribuirati'' znai davati. dodijeliti ,izmjenjivati, itd. i fokus je na pojedince koji stoje na jedan od dva kraja ovih akcija, ne na proizvoae ili konzu mente ,ve na distributivne agente i primatelje dobara. Mi smo uvijek zainteresira ni za nas same , ali u ovom sluaju za posebnu i ogranienu verziju nas samih, kao lj ude koji daju i uzimaju. Koja je naa priroda? Koja su naa prava ? to mi trebamo, eli mo, zasluujemo? Na to polaemo pravo? to bi prihvatili pod idealnim uvjetima? Odgovor i na ova pitanja su pretvoreni u distributivne principe koji bi trebali kontroli rati kretanje dobara. Dobra, definirana apstrahiranjem su uzeta kao da mogu biti

pokrenuta u bilo kojem pravcu. Ali ovo je prejednostavno razumijevanje onog to se stvarno dogaa i primorava nas d a prebrzo uinimo velike pretpostavke o ljudskoj prirodi i moralnoj djelatnosti- tv rdnje koje najvjerojatnije nikada ne bi mogle upravljati opim slaganjem (dogovoro m). elim predloiti precizniji i kompleksniji opis centralnog procesa: Ljudi steu i stvaraju dobra,koja potom distribuiraju izmeu sebe. Ovdje smiljanje i stvaranje prethode i kontroliraju distribucije. Dobra se ne poj avljuju jednostavno u rukama distributivnih agenata koji sa njima rade onako kak o ele ili ih dijele u skladu s nekim opim principom. Rae, dobra sa svojim znaenjima , zbog svojih znaenja su presudni medij drutvenih odnosa, ona dolaze u ljudske umo ve prije nego u njihove ruke, distribucija je oblikovana u skladu sa shvaanjima k oja dijelimo o tome ta ta dobra jesu i za ta slue. Distributivni agenti su ogranieni dobrima koje posjeduju, ak bi mogli rei da se dobra distribuiraju sama meu ljudima . Stvari su u sedlu i jau ovjeanstvo. Ali ovo su uvijek posebne stvari i posebne grupe mukaraca i ena . i ,naravno, mi st varamo stvari pa ak i sedlo. Ne elim poricati vanost ljudskog posredovanja ve pomjer iti nau panju sa distribucije same prema osmiljavanju i kreaciji: imenovanju dobara , davanju smisla, i kolektivnom stvaranju. Ono to treba objasniti i ograniiti plu ralizam distributivnih mogunosti je teorija dobara. Za nau trenutnu potrebu ta se teorija moe saeti u 6 pretpostavki. 1.Sva dobra sa koja se tiu distributivne pravde su drutvena dobra. Ona nisu, niti mo gu biti idiosinkrastiki procijenjena. Nisam siguran da postoji neka druga vrsta d obara ,namjeravam ostaviti ovo pitanje otvoreno. Neki kuni predmeti se cijene zbog privatnih i sentimentalnih razloga, ali samo u kulturama gdje se odreeni sentiment uestalo vee za takav objekt. Predivan zalazak, miris svjee pokoene trave, uzbuenje gradskog pogleda: ovo su vjerojatno privatno vr ednovana dobra , iako su takoer i oigledni predmeti kulturalne procjene. ak i novi izumi nisu vrednovani u skladu s njihovim izumiteljima; ona su subjekt ireg proce sa osmiljavanja i stvaranja. Boja dobra su izuzetak ovom pravilu kao to je napisano u prvom poglavlju postanka :'' i Bog vidje ove stvari koje naini i one bijahu do bre.'' Ova procjena ne zahtijeva slaganje ovjeanstva ( koje se moda ne slae) ,ili vei ne mukaraca i ena ,ili bilo koje grupe mukaraca i ena koje se sastaju pod idealnim u vjetima (iako Adam i Eva u raju bi ju sigurno prihvatili). Ali pored ovog ne mog u se sjetiti nikakvog drugog izuzetka. Dobra u svijetu imaju zajednika znaenja jer su osmiljavanje i stvaranje drutveni pro cesi. Iz istog razloga dobra imaju razliita znaenja u razl.drutvima. Ista stvar je vrednovana zbog razliitih razloga, ili je vrednovana tamo, a ne vrednovana ovdje. John Stuart Mill se jednom poalio da '' ljudi vole svjetinu.'' ,ali ne znam ni je dan drugi nain da se vole ili ne vole drutvena dobra. Samotna osoba bi teko mogla r azumjeti znaenje ili dokuiti razloge svianja ili nesvianja nekih dobara. Jednom kad s u ljudi u svjetini , postaje mogue za pojedinca , da se oslobodi i ukae na latentn a ili subverzivna znaenja ciljajui na alternativne vrijednosti ukljuujui npr. vrijed nosti ekscentrinosti i ozloglaenosti. Laka ekscentrinost je ponekad bila privilegij a aristokracije ,ona je drutveno dobro kao i svako drugo. 2. Mukarci i ene preuzimaju konkretne identitete zbog naina kako smiljaju i stvaraju te posjeduju i upotrebljavaju drutvena dobra. ''Linija izmeu onog to sam ja i to je moje'' pisao je William James ''je vrlo teka za povui''. Distribucije se ne mogu razumjeti kao inovi muk. i ena koji jo nemaju odreena dobra na pameti ili u rukama. U stvari ljudi ve stoje u odnosu prema odreenoj grupi dobara, imaju povijest transak

cija, ne samo izmeu sebe ve i sa moralnim i materijalnim svijetom u kojem ive. Bez takve povijesti, koja poinje s roenjem, ne bi bili muk. i ene u bilo kakvom prepozna tljivom smislu te rijei niti bi imali blage veze kako da se upuste u posao davanj a ,dodjelivanja i razmjenjivanja dobara. 3. Ne postoji jedinstvena grupa ili skup primarnih ili osnovnih dobara koji se m ogu zamisliti preko itavog moralnog ili materijalnog svijeta jer bi bilo kakva ta kva grupa trebala biti smiljena na tako apstraktan nain da bi bila od malo koristi u promiljanju partikularnih distribucija. ak i raspon nunosti, ako uzmemo u obzir moralne kao i fizike nunosti, je vrlo irok i slaganje poretka je vrlo razliito. Jedi nstveno nuno dobro, ono koje je uvijek potrebno ,npr. hrana, nosi razliito znaenje na razl.mjestima. Kruh je osnova ivota, tijelo Krista, simbol sabata, in gostoprim stva, itd. Razumljivo, vrlo je ogranien smisao u kojem je prvo od ovih znaenja pri marno, tako kada bi u svijetu bilo 20 ljudi i tek toliko kruha da ih nahrani, pr imat kruha kao osnove ivota bi odredio odgovarajui distributivni princip. Ali ovo je samo okolnost koja odreuje, pa ak i tada ne moemo biti sigurno da li bi uistinu tako bilo. Kada bi se religiozna upotreba kruha suprotstavila nutricionistikoj up otrebi , npr. kada bi. Bogovi zahtijevali da se kruh pee i pali umjesto jede-nika ko ne bi mogli razluiti koja upotreba bi bila primarna. Kako onda moemo kruh ukljui ti na univerzalnu listu dobara? Pitanje je jo tee za odgovoriti, uobiajeni odgovori su jo neuvjerljiviji kako prelazimo sa nunosti ka mogunostima , moima, reputacijama . Oni mogu biti ukljueni samo ako su odvojeni od svakog pojedinanog znaenja i tako od svake praktine svrhe postavi besmislenima 4. Znaenje dobara oznauje njihovo kretanje. Distributivni kriterij i ureenja nisu s vojstveni dobru kao takvom, ve drutvenom dobru. Ako razumijemo to ono je , kakvo zn aenje ima onome kojem je dobro, razumjet emo kako kome , i iz kojih razloga mora b iti distribuirano. Sve distribucije su pravedne ili nepravedne u odnosu na drutv. znaenje dobara kojih se tiu. Ovo je na oigledan nain princip ozakonjenja koji je is to tako kritini princip. Kada su srednjovjekovni krani npr. osudili grijeh simonije oni su tvrdili da je smisao pojedinanog drutv. dobra, crkvena sluba ,iskljuivala nj enu prodaju i kupnju. Uzevi u obzir kr. razumijevanje te slube slijedi, moram rei, da oni koji su drali tu slubu moraju biti izabrani na temelju svog znanja ili pobonos ti, a ne radi vlastitog bogatstva. Postoje stvari koje novac moe kupiti, ali ovo nije bila jedna od tih stvari. Slino tome, pojmovi prostitucija i podmiivanje kao i simonija opisuju prodavanje i kupovanje onih dobara, uzevi u obzir razumijevanj e njihovih znaenja, koja nikad ne bi smjela biti prodavana ili kupovana. 5. Drutvena znaenja su povijesna u karakteru ; i tako distribucije, i pravedne i n epravedne distribucije, se mijenjaju kroz vrijeme. Kako bi bili sigurni, odreena kljuna dobra imaju neto to moemo smatrati kao karakteristine normativne strukture koj e se ponavljaju kroz linije vremena i prostora. Upravo zbog tog ponavljanja je b rit.f ilozof B.williams smatrao da bi dobra trebala biti distribuirana zbog relev antnih razloga gdje se relevantnost povezuje uz sutinsko a ne drutveno znaenje. Ide ja da slube npr. bi trebale ii kvalificiranim kandidatima, iako nije jedina ideja koja se vee uz slube, je oigledno prisutna u razliitim drutvima gdje su simonija i ne potizam, pod razl.imenima smatrane grenima i nepravednima. Isto tako, kazna je iroko razumijevana kao negativno dobro koje bi trebalo ii onim a koji ju zasluuju na temelju presude a ne politike odluke. Ovi primjeri zahtijeva ju empirijsko istraivanje . 6. Kada se znaenja razlikuju distribucije moraju biti autonomne. Svako drutveno dob ro konstituira distributivnu sferu unutar koje su samo odreeni kriteriji i aranman i prikladni .npr .novac je neprikladan u sferi crkvenih slubi ,on je nametanje iz podruja neke druge sfere. Isto tako pobonost nee predstavljati prednost na trnici u onom smislu u kakvom se trnica inae uzima. Trnica je otvorena svim pridolicama, crk va nije. U nijednom drutvu, naravno, socijalna znaenja nisu u potpunosti razliita. Ono to se dogaa u jednoj distributivnoj sferi utjee na ono to se dogaa u ostalima, on

o em se moemo nadati u najboljem sluaju je relativna autonomija. DOMINANTNOST I MONOPOL Autonomija je stvar drutvenog znaenja i dijeljenih vrijednosti. Usprkos svoj kompl eksnosti distributivnih ureenja, veina drutava je organizirano na temelju onog to bi mogli nazvat drutvenom verzijom zlatnog standarda: jedno dobro ili jedan skup do bara je dominantan te odreuje vrijednost u svim sferama distribucije. I to dobro ili skup dobara je esto monopolizirano, te je njegova vrijednost zadravana snagom i kohezijom njegovih vlasnika. Dominantno dobro je ono koje pojedincima koji ga posjeduju, zato to ga posjeduju, omoguuje upravljanje irokim rasponom ostalih dobara . Ono je monoploizirano kadgod ga mukarac ili ena , monarh u svijetu vrijednosti , grupa mukaraca i ena, oligarhi dre uz sebe protiv svojih rivala. Dominantnost se o dnosi na nain upotrebe drutvenih dobara koje nije ogranieno na njihovo svojstveno z naenje ili koje oblikuje to znaenje na svoju sliku. Monopol opisuje nain posjedovan ja ili kontroliranja drutvenih dobara u svrhu iskoritavanja njihove dominantnosti. Kada su dobra rijetkost ili iroko potrebna, kao npr. voda u pustinji, monopol sa m e ih napraviti dominantnima. Ali uglavnom dominantnost je vie razvijena drutvena tvorevina, djelo mnogih ruku, koje mijea stvarnost i simbol. Razliita dobra u razl .povijesnim periodima su bila monopolizirana od strane nekih ljudi. I onda su sv e dobre stvari dole onima koji su imali tu jednu najbolju stvar. Posjeduj tu jedn u, i sve ostale e doi u nizu. Nijedno drutveno dobro nikada u potpunosti ne dominira cijelim spektrom dobara, n ijedan monopol nije savren. U kapitalistikom drutvu kapital je dominantan i spremno preoblikovan u presti i mo. U tehnokraciji tehniko znanje igra istu ulogu. Ali nij e teko zamisliti ili nai kompleksnija drutvena ureenja. Monopolistika kontrola domina ntnog dobra ini vladajuu klasu iji lanovi stoje na vrhu distributivnog sistema, na i sti nain kako filozofi tvrdei da posjeduju mudrost koju toliko vole bi htjeli to i sto. Ali kako je dominantnost uvijek nekompletna a monopol nesavren, vladanje sva ke vladajue klase je nestabilno. Distribucija je ono to ini drutveni sukob. Borba za kontroliranje sredstava proizvo dnje je distributivna borba. Povijest nam otkriva da ne postoji jedno dominantno dobro niti kakvo prirodno dominantno dobro ve samo razl.vrste iskoritavanja tog d obra i sukobljavajuih interesnih skupina.. Pravo na monopoliziranje dominantnog d obra u svrhu javnih interesa ini ideologiju. Tako aristokracija ili vladavina naj boljih je princip onih koji polau pravo na plemenitost i inteligenciju. Oni esto m onopoliziraju zemljino bogatstvo i obiteljsku reputaciju. Boanska nadmo je princip onih koji polau pravo na znanje boje volje, oni monopoliziraju milost i pozicije. Meritokracija je princip onih koji polau pravo na talent, oni su najee monopolisti o brazovanja. Slobodna razmjena je princip onih koji su spremni ili koji tvrde da su spremni riskirati svoj novac, oni monopoliziraju pokretno bogatstvo. Ove grupe kao i ostale se natjeu jedna sa drugom u borbi za prevlast. Jedna grupa pobjeuje p a zatim druga ili se sklapaju nevoljke koalicije. Ne postoji konana pobjeda niti bi trebala postojat. Te borbe imaju paradigmatski oblik : 1. Odreena grupa mukaraca i ena ostvaruje monopol nad dominantnim dobrom. 2. Ovo dominantno dobro je sistematski preobraeno u druga dobra: prilike, moi, rep utacije 3. Ideologija koja opravdava ovo preuzimanje moi je uglavnom ope prihvaena ali opet postoji odgovarajui otpor i neslaganje sa druge strane. 4. Nakon odreenog vremena grupa koja se ne slae i prua otpor postaje snanija i vea .I z toga proizlazi drutveni konflikt koji se brzo iri ili iri pa stane pa iri itd..

5. Protuzahtijevi za prisvajanje dominantnog dobra se izlau. Ovi protuzahtjevi obino dolaze u 3 razl.vrste : a) zahtjev da se dominan. pravo koje god da je redistribuira tako da se moe vie je dnako ili barem ire dijeliti. Ovaj zahtjev ukazuje na nepravednost monopola. b) zahtjev da se otvori put za autonomnu distribuciju svih drutvenih dobara, Ovaj zahtjev ukazuje na nepotenost dominacije. c) zahtjev da neko novo dobro monopolizirano od neke nove grupe treba zamijeniti trenutno dominantno dobro, Ovaj zahtjev ukazuje na to da je postojei oblik domin acije i monopola nepravedan.