Michael J. Sandel: Liberalizam i granice pravde (2.

dio) to empirijski ne moemo spoznati, ali moramo pretpostaviti kao uvjet bilo kakve spo znaje, jest sam subjekt. Subjekt je neto ''iza'' to prethodi samom iskustvu, on je temelj jedinstva. I premda ga ne moemo shvatiti empirijski, moramo ga smatrati v aljanima ako elimo sa samospoznaja uope ima smisla. Dvojako moramo gledati na zako ne koji upravljaju naim akcijama. Kao objekti pripadamo osjetilnom svijet, nae su aktivnosti odreene zakonima prirode. Nasuprot tomu, kao subjekti neovisni smo o z akonima prorode, sposobni za slobodu i djelovanje u skladu sa zakonima koje smo sami sebi postavili. Samo u tome smislu moemo se3 zaista smatrati slobodnima jer sloboda znai neovisnost od zakona kojima se pokorava osjetilni svijet. Sve dok se smatramo slobodnima, ne moemo se svesti na puka empirijska bia. Drutvo je najbolje ako se povodi za naelima koja ne pretpostavljaju unaprijed nikakav poseban pojam dobra. Budui da se graani razlikuju u svojim za,mislima dobrog, vlast ih nee drati ravnopravnima sve dok jednu od tih zamisli uvaava vie nego druge. Liberalizam se u dananjem obliku smatra zatienim od kontroverzi koje tradicionalno optereuju veinu po litiikih teorija. Liberali moraju ostati ravnoduni prema nainu ivota koji pojedinci sami izaberu i ne bi trebali uope zauzeti posebno stajalite o velikim i kontroverz nim pitanjima. Pravda moe zadrati primat samo ako ovjeka shvatimo kao bie koje, iako djelomice uvjetovano okolnostima, uspijeva prema njima zadrati distancu. Samo na taj nain moemo se smatrati i subjektima i objektima iskustva. DEONTOLOKI liberaliz am pretpostavalja da u tom smislu moemo tj. moramo ostati neovisnima. Meutim Sande l tvrdi suprotno i kae da upravo takva, podvojena i nepotpuna slika o sebi pokazu je gdje su granice pravde. Prema socioloko m prigovoru liberalizam grijei ustrajui na neutralnosti zato to ona nije mogua. Koliko god se trudili, nikad neemo potpuno izbjei pritisku drutvene okoline. Meutim socioloki prigovor krivo razumije neutralno st na kojoj toliko inzistira liberalizam. Neutralnost pravde ne znai da ona sve m ogue vrijednosti i ciljeve dri ravnopravnima, nego samo to da su njezina naela izve dena neovisno o bilo kojoj vrijednosti ili cilju. John Rawls kae: da bismo mogli dalje razvijati Kantovu koncepciju pravde, snaga i sadraj njegove doktrine moraju se rijeiti trascendentalnih i idealistikih temelja i preinaiti u skladu s pravilim a razboritog empirizma. Rawls je zapoeo projekt da bi ouvao Kantovo deontoloko uenje . On predlae da se glavna naela izvedu iz hipotetske situacije izbora ''originalne pozicije'' to bi prouzroilo ishod primjeren stvarnim ljdskim biima. Naela prave mor aju proizai iz svakodnevnih okolnosti. Jedno od glavnih ptanja koje proistjee iz R awlsove koncepcije je: moe li on odabrati liberalnu politiku bez metafizikih uznem iravanja. Rawls tvrdi da ne moe uspjeti i da se deontoloki liberalizam ne moe rijeit i potekoa koje optereuju Kantovo poimanje subjekta. Pravda ne moe zadrati primat u de ontolokom smislu zbog toga to se ne moemo dosljedno smatrati onakvim subjektima kak ve zahtijeva bilo Kantova bilo Rawlsova deontologija. Deontoloki liberalizam je u prvom redu teorija pravde. Prema kljunoj postavci vrli ne, drutvo se ( poto je sastavljeno od razliitih pojedinaca koji imaju razl. Potreb e) mora voditi naelima koja sama po sebi ne nameu unaprijed bilo kakvu koncepciju dobrog.