Sfere pravde: Jednostavna pravednost: Ako zamislimo drustvo u kojem je sve na cijeni i svaki gradanin ima jednako novc

c a kao i drugi, to mozemo nazvati rezimom jednostavne jednakosti. Jednakost se um nozava procesom zamjene, sve dok se ne prosiri na cijeli raspon socijalnih dobar a. Takav rezim nece trajati dugo, poradi daljnjeg procesa zamjene, besplatne raz mjene na trzistu, jer ce donijeti neke nepravilnosti u tom nizu. Dok bi netko ht io zadrzati jednostavnu jednakost, drugi bi zahtjevao novcane zakone. Samo centr alizirana drzava bi bila dovoljno jaka da se vrati takvom ustroju; i nije sigurn o bi li se drzavni duznosnici usudili i bili sposobni uciniti takvo nesto, u slu caju da je novac dominantno dobro. Prvobitni polozaj je nestabilan i radi jos je dne stvari; monopol ce se vratiti a ona dominacija ce nestati. Neka druga dobra dolaze i tako nejednakost dobiva nove forme. Pogledajmo opet rezim jednostavne j ednakosti : sve je na prodaju i svi imaju jednak iznos novca. Npr.svi imaju mogu cnost da djeci osiguraju skolovanje, neki ce to uciniti, a neki ne. Ispostaviti ce se da je to dobra investicija, jer ce neka druga socijalna dobra biti ponuden a iskljucivo za skolovane ljude. Ubrzo ce svi poceti investirati u skolovanje, a li tada ce se skola pretvoriti u natjecateljski svijet u kojem novac vise nije d ominantan. Prirodni talent, odgoj ili vjestina u polaganju ispita postaju domina ntne, a uspijeh je monopoliziran od neke druge grupe koju cemo nazvati grupa tale ntiranih. Naposlijetku, clanovi grupe ce tvrditi da dobra koja kontroliraju, trebaj u biti dominantna izvan skole i samo oni bi ih trebali posjedovati. To su: poloz aji, prednost, imucnost, titule itd. Ta karijera je otvorena samo talentima. Moguce je ograniciti monopol talentiranih. Tu se autor osvrce na John Rawla, pre ma kojem su nejednakosti pravedne samo ako su dizajnirane da donose najvecu mogu cu korist onoj socijalnoj klasi koja je u najgorem polozaju. Naprimjer, zamislim o kirurga koji zahtjeva visu placu, oslanjajuci se na to pravo radi vjestina koj e je usvojio teskim i napornim radom tijekom skolovanja. Mi cemo prihvatiti taj zahtjev, samo, i samo ako, je to odobrenje korisno u navedenoj situaciji. To je direktna izmjena necije sposobnosti u imucnost. Jednostavna jednakost bi zahtjevala konstantnu intervenciju drzave u prekidanju monopola i stvaranja novih forma dominacije. No, tada bi moc drzave sama postala centralni objekt natjecateljske bitke. Grupe ljudi bi trazili monopol radi uspo stavljanja vlastite kontrole nad socijalnim dobrima. Politika je uvijek najdirek tniji put za dominaciju i politicka moc je vjerojatno najvaznije te zasigurno na jopasnije dobro u ljudskoj povijesti. Odatle potreba za ogranicenjem sredstava, k ako bi se uspostavile ustavne provjere i balansi. Ti limiti su nametnuti na poli ticki monopol i svi su prijeko potrebni kada su razliciti socijalni i ekonomski monopoli unisteni. Jedan nacin limita politicke moci je da se raspodijeli na mnogo djelova. To mozd a nece funkcionirati; najveca opasnost demokratske vlade je ta da ce biti presla ba da stane u kostac sa novonastalim monopolima u drustvu. U teoriji, politicka moc je dominantno dobro u demokraciji i promjenjiva je, ovisno kako gradani izab eru. No u praksi, unistenje monopola moci neutralizira njegovu dominaciju. Polit icka moc ne moze biti rasirena bez da izgura ostala dobra koja gradani posjeduju ili se nadaju tome. Radi toga je demokracija, kako je Marx prepoznao, u svojoj b iti odbijajuc sistem koji reflektira prevladavajuce i novonastale distribucije s ocijalnih dobara. Demokratsko stvaranje odluke ce biti oformljeno od strane kult uralnih koncepcija koje odreduju nove monopole. Da se pobijedi ove monopole, moc treba biti centralizirana, mozda i sama monopolizirana. Ipak, rezim jednostavne jednakosti moze fukcionirati nekako. Mozemo zamisliti vi se manje stabilne tenzije izmedju novonastalih monopola i politickih ogranicenja , izmedu privilegije onih talentiranih i izmedu provodenja principa razlicitosti , i na kraju izmedju sredstava provedbi i demokratskog ustava. No, autor pretpos tavlja da ce se pojaviti poteskoce i da ce jedini lijek za privatnu privilegiju biti etatizam, a jedini lijek za bjeg od etatizma ce biti privatna privilegija. M i cemo mobilizirati moc za provjeru monopola, zanim traziti neki nacin provjere moci koju smo mobilizirali. No, nema sanse da to nece otvoriti sanse za stratesk e polozaje ljudi da uzmu i iskoriste vazna socijalna dobra.

Ti problemi izlaze iz tretiranja monopola, ne dominacije, kao glavne teme distri butivne pravde. To nije tesko za razumijeti, zasto su se filozofi i politicki ak tivisti fokusirali na monopol. Distributivna borba modernog doba je zapocela rat om protiv aristokracijskog posjeda zemljista, polozaja i casti. To se cini kao p osebno stetan monopol zato sto se bazira na rodenju i krvnom srodstvu, na sto in dividualac ne moze utjecati i s cim nema veze, u odnosu na bogatstvo, moc i eduk aciju koja se, bar u principu, moze steci, tj zasluziti. Kada svaki muskarac i z ena postanu, kao sto je bilo, suucesnici u sferi rodjenja i krvnog srodstva, vaz na bitka je uistinu dobivena. Prava s rodenjem bivaju dominantno dobro, nadalje, s tim se stjece jako malo; bogatstvo, moc i edukacija dolaze u prednost. S obzi rom na ova druga dobra, jednostavna jednakost nemoze biti kontinuirana, ili jedi no moze biti kontinuirani subjekt onoj promjeni koju je autor upravo opisao. Unu tar sfera, prirodni monopol koji se stvara jedino moze biti unisten jedino ako j e sama drzavna moc dominantna i ako je monopolizirana sluzbenicima koji su vjern i i odani. Tiranija i kompleksna jednakost: Trebali bi se fokusirati na redukciju dominacije-ne primarno na unistenje ili iz mjenu monopola. Sto bi to moglo znaciti da smanjimo opseg unutar kojeg su partik ularna dobra promjenjiva i da opravdamo autonomiju distributivnih sfera. Filozof i su kritizirali postojece ili novonastale monopole imucnosti, moci i edukacije. Ili, kritizirali su odredene promjene - iz imucnosti u edukaciju ili iz polozaj a u imucnost. To sve, uglavnom, u ime nekog radikalno pojednostavljenog distribu tivnog sistema. Kritika dominacije ce umjesto toga sugestirati nacin da se nanov o preoblikuje i zatim zivi sa aktualnim slozenostima distribucija. Zamislimo drustvo u kojem su razlicita socijalna dobra u rukama monopola- kao st o su i kao sto ce uvijek biti, izuzev kontinuirane drzavne intervencije-u kojoj n i jedno zasebno dobro nije generalno izmjenjivo. Sto dalje autor ide, pokusat ce definirati preciznost limita na konvertibilnost, ali za sada ce napraviti samo generalni opis. Ovo je kompleksno egalitarno drustvo. Iako ce biti neke male nej ednakosti, one nece biti multiplicirane preko procesa zamjene, niti ce biti sabr ane u razlicitim dobrima, zato sto ce autonomija distributivnosti nastojati proi zvesti raznolikost lokalnih monopola, koji su odrzavani od strane razlicitih gru pa ljudi. Autor ne zeli tvrditi da bi kompleksna jednakost bila stabilnija od je dnostavne jednakosti, ali je sklon razmisljanju da bi otvorila put prema rasiren im i partikuliranim formama socijalnog konflikta. Otpor prema konvertibilnosti b i bio ocuvan, u velikoj mjeri, od strane obicnih ljudi unutar njihovih sfera kom petencije i kontrole, bez velikog utjecaja drzave. To je, po autorovu misljenju, atraktivan opis, ali poradi cega je atraktivan jos nije objasnio. Argument kompleksne jednakosti zapocinje od naseg razumijevanja naseg stvarnog, konkretnog, pozitivnog i detaljnog razumijevanja o razlicitim so cijalnim dobrima. Zatim se nastavlja na nacin kako se odnosimo prema drugima pre ko tih dobara. Jednostavna jednakost je jednostavno distributivno stanje,npr. Im am 14 sesira i ako ti imas 14 sesira, jednaki smo. Ako su sesiri dominantni, nas a jednakost je prosirena na sve sfere socijalnog zivota. Ipak, mi samo imamo jed nak broj sesira i manje je vjerojatno da ce sesiri biti dominantni zadugo. Jedna kost je kompleksna relacija ljudi, posredovana dobrima koja stvaramo i djelimo m edu sobom: ona nije osobina posjedovanja. Ona zahtjeva raznolikost distributivno g kriterija koja zrcali raznolikost socijalnih dobara. Argument kompleksne jednakosti je sastavljen u Pascalovom djelu: Priroda tiranije je da zudi za moci nad cijelim svijetom i iznad svoje sfere. Ima razlicitih drustvava- oni snazni,lijepii,inteligentni,pobozni- i svaki covijek v lada svojim, nigdje drugo. No katkad se sretnu, npr snazni i lijepi pa se bore z a vladavinu, blesavo, jer je vladavina drugacije vrste. Oni ne razumiju jedno dr ugo i rade pogresku trazeci univerzalnu dominaciju. Nista nemoze to pobijediti, niti snaga, jer je bezmocna u kraljvstvu mudrih...navedene tvrdnje su krive i ti ranicne: zato sto sam lijep, zahtjevam postovanje ili zato sto sam snazan, ljudi bi me trebali voljeti. Tiranija je zelja za postizanjem neceg sto samo moze ima ti netko drugi. Mi posjedujemo razlicite duznosti prema razlicitim kvalitetama:

ljubav je pravilan odgovor na sarm, strah na snagu, vjerovanje na ucenje. Marx je iznio slican argument u svojim ranim rukopisima: pretpostavimo da je covjek covjek i da je njegov odnos prema svijetu covjecji. O nda bi ljubav jedino mogla biti zamjenjena s ljubavlju, vjernost s vjenoscu. Ako zelis uzivati u umjetnosti moras biti umjetnicki obrazovana osoba, ako zelis ut jecati na druge ljude onda trebas biti osoba koja usitinu ima stimulacijski i ohr abljujuci efekt na druge. Ako volis bez da trazis ljubav zauzvrat, ili ako nisi sposoban poradi takve manifestacije sebe biti voljena osoba, onda je tvoja ljuba v nemocna i nesretna. To nisu jednostavni argumenti, i vecina autorove knjige je jednostavno izlaganje , tj. obrazlozenje njihovih znacenja. Tu ce autor pokusati nesto vise jednostavn o i shematsko: prijevod argumenata u termine koje je vec koristio. Prva tvrdnja Pascala i Marxa je ta da osobna kvaliteta i socijalna dobra imaju sv oje sfere djelovanja, gdje djeluju tj rade slobodno, spontano i legitimno. One, ili prirodne izmjene , su spremne i intuitivno moguce radi socijalnog znacenja z asebnog dobra. Zalba je na nase uobicajeno razumijevanje i u isto vrijeme, zalba protiv naseg zajednickog pristanka u legitimnim zamjenskim obrascima. Ili, to j e zalba od naseg pristanka prema nasoj srdzbi. Nesto je krivo, kao sto Pascal su gestira, sa zamjenom snage u uvjerenje. U politickim terminima, Pascal misli da ni jedno pravilo ne moze pravilno zapovijedati mojim misljenjem samo zato sto im a tu moc gospodarenja. Niti moze, sto Marx nadodaje, pravicno traziti da utjece na moje postupke: ako pravilo zeli da to cinim, ono mora biti poticajno, uvjerlj ivo, ohrabljujuce itd. Ti argumenti ovise o svojoj snazi na uobicajenom shvacanj u znanja, utjecaja i moci. Socijalna dobra imaju socijalna znacenja i mi pronala zimo nas put do distributivne pravednosti preko interpretacije tih znacenja. Im trazimo principe koji zasebno djeluju u svakoj distributivnoj sferi. Druga tvrdnja jes da je ignoriranje ovih principa tiranija. Da pretvorimo jedno dobro u drugo, kad nema bitne poveznice izmedu to dvoje, trebamo napasti sferu g dje jedno drustvo ljudi pravilno vlada. Monopol nije neprikladan u sferama. To n ije nista krivo, naprimjer, poticajni i ohrabljujuci ljudi svojim drzanjem ostvar uju politicku moc. No, koristi li se politicka moc radi dobivanja pristupa drugi m dobrima je tiranija. Stara definicija tiranije generalizirano: princevi postaj i tirani, prema rijecima srednjovjekovnih pisaca, onda kada prisvoje imanje ili napadnu obitelj. U politickom zivotu ali i sire, dominacija dobara stvara dominac iju ljudi. Rezim kompleksne jednakosti je suprotan od tiranije. Ona stvara takve odnose da je dominacija nemoguca stvar. U formalnim terminima, kompleksna jednakost znaci da nikakav polozaj gradanina u jednoj sferi ili u odnosu na jedno socijalno dobr o nemoze biti zakinuto radi njegovog polozaja u nekoj drugoj sferi, u odnosu na neko drugo socijalno dobro. Gradanin x moze biti izabran preko gradanina y za ne ki politicki polozaj, i onda je to dvoje nejednako u sferi politike, ali oni nec e biti nejednaki doklegod sluzba gradaninu x nedaje nikakve prednosti u odnosu n a grad. Y u nikojoj drugoj sferi-bolja medicinska briga, pristup boljim skolama za djecu, poduzetnicke prilike itd. Sve dok polozaj nije dominantno dobro, dok n ije generalno izmjenjiv, oni na nekom polozaju ce stajati u jednakosti naspram l judi kojima upravljaju sa svog polozaja. Sto ako su dominacije eliminiarne, a autonomija sfera uspostavljena - i isti oni ljudi su bili uspjesni u bilokojoj sferi, pobjedonosni u svakom drustvu, da nag omilavaju dobra bez potrebe ilegalnih izmjena? To bi definitivno stvorilo ingali tarno drustvo, ali takodjer bi bio najsnazniji pokazatelj da je drustvo jednakos ti prilicno nemoguca opcija. Autor sumnja da ikoji egalitaristicki argument moze prezivjeti uz takav dokaz, takvo objasnjenje. Evo osoba koju smo slobodno izabr ali(bez obzira na rodbinske veze ili bogatstvo) kao naseg politickog reprezentat ivca. On je takodjer poduzetan i dosjetljiv poduzetnik. Kada je bio mlad, studir ao je znanost i postigao izvanredne ocjene na svakom ispitu i dosao je to vaznih otkrica. U ratu, on je iznimno hrabar i dobiva najznacajnija odlicja. Tako milo srdan i neodoljiv, bio je voljen od strane sviju. Postoje li takvi ljudi? Mozda,

ali autor sumnja. Mi pricamo price slicne ovima sto je upravo ispricana, ali te price su fikcija, izmjena moci i novca ili akademskog talenta u legendarnu slav u. U svim slucajevima, nema dovoljno takvih ljudi koji bi tvorili vladajucu klas u i dominirali. Niti mogu biti uspjesni u svakoj distributivnoj sferi, jer posto je neke sfere u kojima ne postoji ideja uspjeha. I vrlo je vjerojatno hoce li nj ihova djeca, pod uvjetima kompleksne jednakosti, nasljediti njihov uspijeh. Naju spjesniji politicari, poduzetnici, znanstvenici, vojnici i ljubavnici ce biti dr ugaciji ljudi uvelike; i sve dok dobra koja posjeduju ne dovode u pitanje ili ne izbacuju iz trake ostala dobra, nemamo se razloga bojati njihovih uspijeha. Kritika dominiranja i dominacije istice kraj distributivnog principa. Ni jedno s ocijalno dobro x nebi trebalo biti distribuirano ljudima koji posjeduju neko dru go dobro y samo zato jer posjeduju y bez obzira na znacenje x-a. To je princip k oji je vjerojatno ponavaljan, za svaki y koji je ikad bio dominantan. Ali nije c esto postavljen u generalnim uvjetima. Pascalovih drustava-jaki i slavi, lijepi i ruzni-nego kod svih dobara koje posjeduju i dijele. Svrha principa jest da fok usira nasu paznju; on ne odreduje udio i dijeljenje. Princip nas upucuje da prou cimo znacenja socijalnih dobara, da proucimo drugacije distributivne sfere iznut ra. Tri distributivna principa: besplatna zamjena besplatna zamjena je ocito otvorena: ona garantira nikakvu posebnu distributivnu posljedicu, tj.rezultat. U nijednom slucaju bilokoji proces razmjene, prihvatlj ivo nazvan besplatno, nece biti u mogucnosti da predvidi odredeno odvajanje socijaln ih dobara koja ce biti u upotrebi kasnije. U teoriji, naposlijetku, besplatna za mjena stvara trgovinu unutar koje se sva dobra mogu zamjeniti drugim dobarima, b ez novca. Tu nema dominantnih dobara i monopola. Dakle, uspjesne podjele koje ce se upotrijebiti, ce direktno reflektirati socijalna znacenja dobara koja su pod jeljena. Svako cjenkanje, prodaja,trgovanje i nabavljanje ce biti dogovoreno po vlastitoj zelji od strane ljudi koji znaju to znacenje, koji su njihovi stvorite lji. Svaka zamjena je otkrice socijalnog cilja. Po definiciji, nijedan x nece ni kad pasti u ruke nekog tko posjeduje y, samo zato jer posjeduje y i bez obzira s to x ustvari znaci nekom drugom clanu drustva. Trgovina je radikalno pluralistic ka u svojim postupcima i njezini proizvodi, neograniceno su osjetljivi na znacen ja koja individualci pridodaju dobarima. Koja moguca ogranicenja mogu biti izrece na kod besplatne razmjene, u ime pluralizma? Svakodnevni zivot na trzistu, stvarno iskustvo besplatne zamjene, je prilicno dr ugacije od onog sto teorija govori. Novac, navodno neutralno sredstvo, je u prak si dominantno dobro, i monopolizirano je od strane ljudi koji posjeduju odredeni talent za cijenkanje i prodaju- zeleno svijetlo za gradansko drustvo. Tada ljud i cesto zahtjevaju redistribuciju novca i uspostavu rezima jednostavne jednakost i, i zahtjevanje toga na neki nacin podupire taj rezim. No iako se fokusiramo na prvu stavku jednostavne jednakosti-besplatna izmjena bazirana na jednakoj podje li-svejedno cemo trebati postaviti ogranicenja na to sto se moze zamijeniti s ci m. Poradi toga besplatna izmjena ostavlja distribucije u potpunosti u rukama indi vidualaca i socijalna znacenja nisu subjekt, ili ne uvijek subjekt, za interpret ativne odluke individualnih muskaraca i zena. Razmotrimo jednostavan primjer, slucaj politicke moci. Shvatimo politicku moc ka o grupu dobara promjenjive vrijednosti, glasova, utjecaja, polozaja itd. Svaki o d tih moze biti na trzistu i sakupljen od strane individualaca voljnih da zrtvuj u druga dobra. Cak iako su zrtve iskrene, svejedno, rezultat potjece iz nekog ob lika tiranije,dajuci uvjete jednostavne jednakosti. Zato sto sam voljan raditi b ez mog sesira, glasati cu dvaput; i vi koji vrednujete moj glas manje nego vredn ujete moj sesir, necete glasati uopce. Autor sumnja da je rezultat tiranski cak i u odnosu na nas dvoje, koji smo sklopili dobrovoljan ugovor. Svakako je tirans ki u odnosu na sve ostale gradane koji se sada moraju pokoriti mojoj nesrazmjern oj moci. Nije slucaj da se nemoze cijenkati za glasove, na tome se bazira demokr atska politika u biti. Demokratski politicari su svakako poznati po kupnji glaso va, ili bar pokusaju, tako da obecavaju politicke izdatke kojim nagraduju odrede

nu grupu glasaca. Ali to je sve obavljeno u javnosti, sa javnim iskazima, i javn im odobrenjem. Privatno trziste je vladano od strane politicke zajednice koju sm o stvorili i jos uvijek razmisljamo sto smo napravili. Besplatna izmjena nije generalno mjerilo tj.uvjet, ali bit cemo sposobni precizi rati granice unutar kojih ona upravlja samo pomocu pazljive analize socijalnih d obara. Tako cemo doci do najboljim i filozofski autoratitativnim postavkama gran ica i ne nuzno sa postavkama koje bi bile politicki autoritativne. Za novac koji curi preko svih granica - to je primarno radi ilegalne imigracije;i bas tamo gd je se jedan trudi zaustaviti novac, tu je pitanje probitacnosti i principa. Neus pjeh pri zaustavljanju novca u nekoj razumnoj svrsi ima posljedice kroz sav rasp on distribucija.