KRALJ EDIP Kralj Edip je najpoznatija i najvie slavljena grka tragedija.

Tema tragedije je iz m ita o Edipu, ali se Sofoklo usredotouje na Edipovu sudbinu. MJESTO RADNJE je Teb a, a FABULU ini Edipova tragedija otkrie grijeha koje je poinio u neznanju. Edip je bio kralj Tebe, u kojoj se pojavila kuga. Proroanstvo trai od Teba naca da iz grada prognaju ubojicu svojega bivega kralja Laja. Edip, koji je nakon Lajeve smrti, doao u Tebu, postao je kralj nakon to je rijeio zagonetku Sfinge, i tako Tebu spasio od opasnosti. Kao kralj, Edip, iako su od ubojstva protekle dug e godine, pokuava otkriti tko je ubojica, jer proroanstvo je jasno ubojica je jo u Tebi. Na njegovu zapovijed Kreont, brat Edipove ene Jokaste, supruge pokojnoga kr alja Laja, dovodi slijepoga vraa Tiresiju. Tiresija isprva ne eli odgovoriti, ali zatim Edipu otkriva da je ubojica upravo on. Uasnut takvom optubom, za koju dri da je nemogua, Edip tjera Tiresiju, i ruga mu se zbog sljepoe, a Tiresija mu navjeuje d a e oslijepiti upravo on. Edip Kreonta optuuje za zavjeru, mislei da ga Kreont tako eli svrgnuti s vlasti. U razgovoru s Jokastom, Edip saznaje za proroanstvo da e La j poginuti iz ruke svojega sina, ali, kae Jokasta, to se nije moglo ispuniti, jer je Laj dao pogubiti njihovoga jedinog sina, jo u novoroenakoj dobi. Edip se pak sj ea Apolonovoga proroanstva da e ubiti svojega oca i oeniti majku. Sin - nasljednik k ralja Poliba u Korintu, Edip odlazi, kako se to proroanstvo ne bi moglo ispuniti. uvi od Jokaste na kojem je raskriju ubijen Laj, Edip se sjea da ga je na tom istom mjestu, na putu od Korinta prema Tebi, napala pratnja jednoga putnika tjerajui ga da se skloni s ceste, a putnik ga je udario biem, pa ga je Edip ubio, kao i male nu pratnju, a ostaje iv tek jedan pastir. Sjeajui se toga dogaaja, Edip shvaa da bi t o mogao biti kralj, ali je jedini preivjeli svjedok dogaaja pastir, koji je izvan Tebe tada je tvrdio da ih je napala razbojnika eta, a Edip je na putu bio sam. ekaj ui pastira, koji treba razrijeiti dvojbu je li ubijeni starac bio Laj, Edip razmilj a o davnom proroanstvu. Dolazi glasnik iz Korinta i donosi vijest da je od staros ti umro kralj Polib, i da Edip treba preuzeti prijestolje. Edip mu govori o razl ozima svojega odlaska iz Korinta, i o Apolonovom proroanstvu, i kae da ne moe u Kor int dok mu je majka iva. Glasnik mu tada otkriva da nije Polibov sin, ve da ga je on glasnik, donio u Polibov dom, i da ga je Polib, bez djece, posinio. Glasnik n e zna njegovo porijeklo, ali se sjea da mu ga je predao pastir. Na to dolazi past ir, koji isprva ne eli odgovarati na kraljeva pitanja, ali pod prijetnjom mukama, izrie istinu dijete koje je predao glasniku jest sin kralja Laja i Jokaste. U uas nom trenutku, Edip shvaa istinu proroanstvo se ispunilo. Jokasta, njegova ena i maj ka, u grozi zbog saznanja se vjea, a Edip iglom s plata iskopa vlastite oi. Oprata s e od svoje djece, posebice dvije keri Antigone i Izmene, svjestan da zbog sramote njegova ina nikada nee pronai mueve. Slomljen, optereen grijehom i sramotom, slijepi Edip odlazi u izgnanstvo. Glavni i naslovni LIK jest EDIP, koji je na poetku tragedije na vrhuncu s voje moi slavljeni kralj Tebe, i njezin osloboditelj od opake Sfinge. Sveenik, koj i mu govori o kugi koja vlada Tebom i trai njegovu pomo, podsjea na njegova ranija djela: Ti u na doe grad i oslobodi nas od Sfinge, to nam danak nametnula krut. I poslije o tome vie nije bio zbor nit mi smo ita dalje tebi rekli jo, ve ti uz pomo boju, za to znade svak uredio si dobro naeg ia tok. Edip podsjea sveenika da je ve djelovao i da se Kreont treba svaki trenutak vratiti iz Delfa s tumaenjem zato su Tebu zahvatile takve strahote. Edip se pred sveenikom i pred pukom kune: A kada stigne, neka zadnji budem skot ne uinim li sve, to naloi mi bog.

Saznavi od Kreonta da treba nai ubojicu pokojnoga kralja Laja, koji je, kae proroanstvo, jo uvijek u Tebi, Edip je odluan: Ja ponovo pokrenut itav taj u spor, jer dostojno je Feba, a i tebi ast, to skreete nam skrb na kralja Laja smrt. I vidjet ete, ja u, kao to je red, pomoi gradu tom i bogu milosnom. Edip izdaje nareenje da se jave svi koji neto znaju o smrti kralja Laja i proklinje ubojicu, koji je Tebi nanio toliko strahote. Zatim izrie zakletvu: I k tome molim vinje: nae li se taj u domu mom, a ja zatajim li ga sam nek vlastite me moje kletve stigne pest. Edip je vrlo odluan da pronae ubojicu, i trai njegovo ime od slijepoga pror oka Tiresije. Na Tiresijino odbijanje, Edip je toliko bijesan da optuuje samoga p roroka, kao zaetnika Lajeva ubojstva. Slijede otre Tiresijine rijei da je sam Edip zloinac: Ti ne zna, da u grijehu krvi skvrni rod, i kala, kojim grezne, ne vidi ti svijest. Za Tiresijine rijei Edip optuuje Kreonta, smatrajui da mu Kreont eli oteti v last: O vlasti, ponajvee od umijea svih u ovome ivotu, to je borbe pun, kolika li nenavist na te vreba svud! Zbog vlasti ove koju meni dade grad, ne na moj zahtjev, ve je dobih kao dar, sad eto Kreont vjerni, od davnine drug, ko razbojnik se ulja da mi spremi pad.

Edip se ruga Tiresiji zbog sljepoe, i tvrdi da su mu proroanstva nejasna, podsjeajui da je Sfingu nadmudrio bez ikakvih ptica. Doivljava jasne i optuujue Tiresi ine rijei: Ti ree da sam slijep, no ja ti kaem ti si, premda ima vid. Nit vidi s kime ivi, niti vidi grijeh, u kome si, nit znade kom si stvoru sin. I duman svom si rodu tu na zemlji toj i onima pod zemljom, to ih krije Had. I proklet e te majka, proklet otac tvoj, i iz tog e te grada dvostruk izgnat bi. Sad vidi jo, al skoro snai e te mrak. I nema luke te i nema brijega tog, gdje oriti se nee jauk tvoj i krik kad spozna, da si proav muan put i dug u neprijaznu luku u svoj stigo brak. I ne zna da imade jote zala tih: da bit e otac svoj, a djece svoje brat. Pa slobodno ti stoga: grdi me i psuj i Kreonta uz mene. Ali itav svijet jo ne vidje stvorenja, to ko ti e mrijet.

Edip tjera Tiresiju, a Kreonta optuuje za izdaju. ak se ne osvre na upozore nje zborovoe da nije dobro suditi naglo: No ako neko naglo meni sprema slom, tad moram se posluit naglom obranom, a ako mirno gledam razorni mu rad, on svrit in e svoj, a ja doivjet pad. Sukob izmeu Edipa i Kreonta smiruje Jokasta, i Edipu primjerom proroanstva da e Laja ubiti sin, a koje se nije ispunilo, obrazlae da ne treba uvijek vjerova ti proroanstvima. No, njezina pria unosi crv sumnje u Edipa Laj je poginuo na rask riju u gori, upravo na mjestu gdje je Edip ubio jednoga starca: Kad ve sam bio onoj raskrsnici bliz, tu glasnik bjee neki, a i neki mu u karucama, to ih vuko konja spreg ba kako ti mi ree. Nato s puta mog koija sta me tjerat, a i starac s njim. Raspalih se i lupih koijaa tog u gnjevu svom, i htjedoh putem dalje po. No starac, kada bjeh kraj kola njegovih po glavi mene shvati biem dvostrukim. Uzvratih njemu jae, podigavi tap, a on se s kola svali, pade nauznak. I druge pobih sve. Pa ako starac taj imade neto s onim, to se zvao Laj, tad bijednog li mene! Je li itko jo nesretniji, da l ikog vie mrzi bog? Edip se ipak nada da to nije istina, uzdajui se u rijei pastira da je Laja napala razbojnika eta: Ti kaza da je pastir donio vam glas. od razbojnike ete da je pao Laj. Pa ako ree isti razbojnika broj ko ti, tad ja ne ubih, jer sam bio sam, a jedan nije isto to i vie njih. Edip grozniavo eli saznati istinu, a njegovo stanje najbolje opisuje Jokas ta u molitvi u hramu: Jer Edipu sve vie smuuje se duh od briga premnogih. Rasudit ne zna ve i prema starom izvest izvod neki nov, no najveih grozota rado slua glas. Traak nade u neispunjena proroanstva donosi glasnik iz Korinta. Edipov ota c Polib umro je prirodnom smru proroanstvo da e Edip ubiti svojega oca, izgleda, ni je se obistinilo. Edip i sam poinje sumnjati u tonost proroanstava: O jao, jao! eno ima l smisla jo sa povjerenjem sluat to nam kae Feb, il ptica krik, u svjetli kad se krile vis. Ne potee li od njih onaj strani glas, da ja u ubit oca, a sad ujem vijest, da od starosti umrije, da ga pokrije Had. Bez mene to se zbilo. Ne potegnuh ma. Tek ako starac svenu od eznua svog za sinom u tuini, tad sam smrti kriv. I sada Polib kralj u grobu lei svom,

a prorotva su zla takoer tamo s njim.

Edip se ipak boji vratiti u Korint i preuzeti prijestolje, jer mu je maj ka jo iva, i dio proroanstva da e se oeniti svojom majkom, jo je mogue ostvariti. Gl ik ga pokuava osloboditi straha, i otkriva mu da mu Polib nije uope bio rod. Glasn iku ga je dao kao novoroene sputanih noica, pastir. Edip eli saznati tko je taj past ir, kako bi otkrio svoje porijeklo, iako ga Jokasta moli da to ne ini: Pa to! A mene nije mog podrijetla sram, ve hou da mu prodrem do u samu sr. A za nju, to joj kae enski ponos njen, sramotu znai to sam moda rodom prost. No ja sam edo Sree, to me prati svud, pa obrukat se neu niti ovaj put. Promjenjivi pak Mjesec bratac mi je drag, to jednako se mijenja ko i usud moj: od nahoeta bijednog ja se stvorih kralj. Uz majku svoju Sreu i uz brata tog predomislit se neu, svoj u saznat rod. Kad se pojavi pastir kljuni svjedok i predaje djeteta, ali i Lajeva ubojs tva, Edip inzistira da mu otkrije istinu, pa ak pastiru prijeti muenjem. Pastir pr iznaje Edip je Lajev i Jokastin sin, a proroanstvo se ispunilo u svoj svojoj stra hoti: O jao, sad je jasno. Posljednji mi put, o sunce sjajno, sada svjetli alje trak. Od krivog ja se rodih, greni sklopih brak i ubivi kog ne smjeh, zloin svrih crn. Od glasnika saznajemo da se ispunilo i Tiresijino proroanstvo Edip je u oa ju, naavi Jokastu mrtvu, sam sebi iskopao oi: . Zatim Edip kralj - grozota bjee gledat krvav njegov in iz halje zlatnu sponku tre joj i njom u zjene svoje sta za bodom bosti bod. I govorae tako: na to meni vid, kad ne vidjeh svoj udes, ne vidjeh svoj grijeh.

Edipu, slijepom i shrvanom, suut izraava Kreont, a Edip ga moli da ga poalj e u progonstvo: Dopusti mi da odem na Kiteron svoj, gdje roditelji preran spremie mi grob. U gori elim ivjet, tamo elim mrijet od onih, to mi nekad pripravie smrt. Ja znam, da bolest mene nikad nee strt, ve tad se spasoh ja za neki gori cilj, No nek se vri kob, nek tee njezin tok. Edip ne brine za sinove, koji su ve odrasli mladii, ve brine za keri, Antigo nu i Izmenu. Pita se kakav li e biti njihov ivot, i hoe li se ikada nai mladi koji e i h, s takvom obitelji, prihvatiti za enu. Moli Kreonta da mu kerima bude skrbnik, i daje im posljednji savjet: Poivite poteno, bilo to gdje god, a skloniji od mene nek vam bude bog. Ostali su likovi sporedni i u funkciji Edipa, kao sredinjega lika radnje.

Prvi je njegov sukob s TIRESIJOM, prorokom, koji Edipu u poetku ne eli odgovoriti na pitanje o Lajevom ubojici: Ne elim tebi zla, a i svoj uvam mir, stog uzalud me pita. utim kao grob. Na navaljivanje, vrijeanje i optube Tiresija napokon Edipu u lice kae da je sam zloinac, ali Edip u to ne vjeruje, i tjera Tiresiju. Tiresija izrie svoje pro roanstvo: Stog znaj: eljade koje trai dugo ve i proklinje, jer od njeg pade kralj nam Laj, izme vas ovdje ivi. Strancem taj je zvan, a roen je Tebanac. No saznanju tom veselit on se nee. Taj e ovjek slijep, a nedavno jo zdravlja i bogatstva pun ko prosjak, oprt o tap, u tuinu po. I djeci on e svojoj sve u isti mah i otac bit i brat, a majci sin i mu, dok ocu bit e krvnik i u braku drug. Edipovim oprubama zgranut je i KREONT, brat njegove ene Jokaste. O, ako u svom srcu tako misli on, da rijeju ili inom ja mu nanijeh zlo u nevoljama ovim, to ga tite sad, tad nek mi doe smrt. Kreont se pokazuje kao mudar savjetnik, i na Edipove optube odgovara da u ope ne udi za vlau, jer je i ovako zapravo ima: U prvom redu, da li stvora takvog zna kom drae bit je kralj, no miran imat san ko ja to spim, a tvojom ista mi je mo. Pa stog bih bio glup, da elim postat kralj, kad s kraljevskom je tvojom moja ista vlast. I svatko tako misli tko je razuman. Kreont se pojavljuje pred Edipom kad je on ve slijep i shrvan sudbinom. K reont mu izraava suut: O Edipe, ne dooh da se narugam, ni na zlo staro zlom da novim uzvraam. (Slugama) A vas, to tu ste stali, ako nije stid od ljudi, nek vas sunca barem plai trak, to hrani sve na svijetu. Nije poso lijep da ostavljate tako nezakriven jad, od kog se gnua zemlja, dan i sveti dad. Odvedite ga odmah tu u njegov dvor, jer od davnine u nas obiaj je svet, da suut s nekim dijeli samo bliski rod. Kreont prihvaa kao skrbnik Edipove keri, a tu je zaetak i druge tragedije A ntigone, u kojoj se brini Kreont pretvara u tiranina. JOKASTA se meu likovima pojavljuje kad pokuava razrijeiti sukob izmeu Edipa i Kreonta. Djeluje razumnim rijeima i upozorava ih: O nesretnici bijedni, zar vas nije stid

da raspravljate tu svoj vlastit, lini spor, a onamo nam strada narod i sav grad. Ti u dvor poi sad, a i ti u svoj dom, od sitnog jada velik ne pravite jad! Jokasta, saznavi za Tiresijino proroanstvo, Edipu govori da ne treba u nji h uvijek vjerovati. Kao primjer navodi davno proroanstvo Laju: Prorekoe za Laja ne dodue Feb, ve neki mu pomonik da ga eka smrt od vlastitoga sina njegovog i mog. A ono, svatko zna: od razbojnika Laj na raskru u gori kraj doivje svoj, dok djetetu ve trei od roenja dan na noicama zglavke otac sape sam i dade da u gutik njega nosi rob, pa tako ne izvri prorotva se rije: Nit ikad ocu bit e ubojicom sin, a niti Laj pade od ruke sina svog, iako Apolonov tako ree vra. Polako se otkriva pria Edip je ubio starca na mjestu gdje je poginuo Laj, a glasnik iz Korinta Edipu otkriva da mu Polib nije otac. Jokasta preklinje Edi pa da ne trai svoje pravo porijeklo: O jao si ga tebi! Zadnja to je rije, to kaem ti, a zatim slijedi vjeni muk. Jokasta je saznala da se proroanstvo ispunilo, i da je Edip zapravo njezi n sin, za kojega je mislila da je mrtav. Glasnik iz dvora prenosi njezin oaj: Kad razjarena otud u svoj doe trijem, poletje tamo, gdje joj brani stoji log, sve upajui putem kose pram po pram. Kad k logu stie, lupi vrata za sobom i vikat stade Laju ime pokojnom i proklinjati onaj davni porod svoj, s kog pade kralj, da ona novi sklopi brak i vlastitome sinu bijedan raa rod. Tad stade ridat tu, naricat u sav glas nad krevetom, u kojme dvostruk rodi jad: od mua mua svog i od svog ploda plod. Glasnik nadalje pria kako je Edip, traei s maem svoju enu, odnosno majku, naia o na njezin tragian kraj: On riknu, i poveden valjda slutnjom zlom, potee, grunu vrata krila dvostrukog. Ulekoe se tek, a on im srui stup i provali i vidje i mi skupa s njim: da uetom se gospa skona pletenim. Vanu ulogu u Kralju Edipu ima zbor, koji komentira radnju i iznosi stajalita autora. Tako zbor podsjea na nebeske zakone, koje Sofoklo i u Antigoni stavlja izn ad ljudskih pravila: O da mi sudba dosudi, da rijeima i djelima uvarom vjernim budem istoi svetoj. No postoje zakoni boanski, nebeski.

U i a i U i

eteru se rodie otac im je Olimp sam, ne porodi smrtnik njih, stog su vjeno budni. njima velik ivi bog, stog su vjeno mladi.

U rijeima zbora sabrana je sva tragedija Edipa od njegova uspona do pada, koji je odreen sudbinom: O jao ljudski rode moj, koliko li si nitavan sve dokle god je ovjek iv. Koliko dug je sree vijek? Toliko da se ponada, ve doeka te jadan pad. Jer dokle god, o Edipe, razmatrat mogu primjer tvoj, ni jednog ne u ovjeka na zemlji smatrat blaenim. Tema: Traganje kralja Edipa za istinom o njegovu podrijetlu Ideja: Nemoe se pobjei proroanstvu bogova. Svaka nevolja koja se pokua sprjeiti a ne sprjei t emeljito kasnije moe postati dvostruko gora nego to je prije bila. Vrsta djela: drama (tragedija) Vrijeme radnje: neodreeno Mjesto radnje: grad Teba Analiza likova: Edip Glavni lik ove tragedije. On je jedan sasvim normalan ovjek to se tie njegove psihe , ali stjecajem okolnosti on postaje bijedan i jadan. Edip je radoznao, istinolj ubiv, hrabar i snalaljiv, ali nemoe podnjeti nesreu koja ga je snala, da je oenio vla stitu majku, a ubio oca. Jokasta Dobra prema svom muu, brine se to ga mui, dobro vlada, ali u sebi nosi tugu i bol z bog mrtvog mua i njezinog djeteta za kojim je cijeli ivot tugovala mislei da je mrt vo, a njezino dijete je bio njezn mu. Kreont Vjeran vladaru, dobar govornik i ovjek kojeg narod voli i tuje. Moda on negdje u du bini srca eli postati vladar, ali on je svakako lukav, pametan i zna to treba rei u kojem trenutku. Tiresija Prorok koji unato sljepoi uz pomo prorokog vida vidi i zna puno vie od ostalih ljudi. Odavno skriva istinu jer zna da e ona razbjesniti njegovog vladara, no ne trpi u vrede, a kada govori, uvijek ima istinu za obranu. Sofoklov Kralj Edip jednostavan je i jasan u STILU i JEZIKU. Kao i kod dru gih grkih autora, pojavljuju se stalni pridjevi - lakokrile ptice, neustavljive stri

jele, asni starac. Sofoklo vjeto rijeima slika prizore, pa je ivopisan opis tragedije oju je kuga donijela Tebi: A kako i sam vidi, cijeli nam je grad ve uzrman i zalud itav mu je trud da ispliva i svlada krvav ovaj val. Oranice nam puste, jalov nose plod i stoka se ne koti, a na ljudski soj ne rodivi se mre u krilu majinom. Boanstvo smrti sije kugu meu nas a od nje Kadmov dom je bezljudan i pust a lelekom i cvilom crn se puni Had. Dijalozi su puni ritma, posebice u replikama s jednim, ili ak pola stiha . Opisi grke mitologije, slini Homeru, pojavljuju se u nastupima zbora. Iako je o jeziku originala teko suditi na osnovi prijevoda, jezik je arhaian, a zbog ritma s tiha este su inverzije reenice. Doivljaj djela u cjelini: U tragediji Kralj Edip, Sofoklo je stvorio klasian primjer tragedije pojedi nca, ijom sudbinom ravnaju boanske odluke. Edip nije mogao izbjei svoju sudbinu bjea o je iz Korinta da ne postane oceubojica, pa je to ipak postao nadomak Tebe. Smi sao tragedije je u kontrastu slavljeni kralj Edip u kratkom vremenu postaje najb ijedniji ovjek na svijetu. Zato je uvijek primjenjiva poruka, koju Sofoklo izrie n a kraju tragedije, kroz usta zbora: Zato nijednog smrtnika blaenim ne smatram, dokle ne doeka zemskoga ivota posljednji dan, dokle bez nedaa ne zavri vijek.

Tragediju se takoer moe doivjeti kao svojevrsni dva tisuljea stari krimi. Sof o s ogranienim brojem likova stvara uzbudljivu priu razrjeenja godinama staroga ubo jstva. Na poetku itatelj ne zna tko je ubojica, Edip ga trai, a zatim se polako otk rivaju tragovi starih proroanstava. Glasnik donosi obavijest o Edipovom pravom po rijeklu, a u pravom trenutku pojavljuje se i jedini svjedok pastir. Zato je Sofo klova drama i danas zanimljiva i teta je to se na hrvatskim kazalinim pozornicama p ojavljuje rijetko.