1.

Vladimirska oblast, Rusija

Petar Lukov zna da e ga sada ubiti i zahvalan je zbog toga. Blii se kraj listopada, ali jesen je ve minula. Bila je kratka i runa, kao stara babuka koja urno svlai otrcanu suknju. A sad ovo: olovno nebo, arktika hladnoa, snjena vijavica. Prvi kadar beskrajne ruske zime. Petar Lukov, gol do pasa, bosonog, ruku zavezanih iza lea, jedva da osjea hladnou. Dapae, u ovom bi asu morao dobro razmisliti da se sjeti kako se zove. ini mu se da ga dva ovjeka vode kroz brezovu umu, ali nije siguran. Bilo bi logino da su u umi. Na takvim mjestima Rusi vole obavljati krvavu rabotu. Kurapati, Bikivnija, Katin, Butovo... Uvijek u umama. Lukov e postati dio velike ruske tradicije. Lukovu e zadati smrt meu drveem. Ima jo jedan ruski obiaj kad je umorstvo u pitanju: namjerno nanoenje boli. Petra Lukova prisilili su da se uspinje na vrhunce boli. Slomili su mu prste. Slomili su mu ruke i rebra. Slomili su mu nos i eljust. Tukli su ga ak i kad je bio u nesvijesti. Tukli su ga zato to im je tako naloeno. Tukli su ga zato to su Rusi. Prestali bi samo dok bi pili votku. Kad bi je ispili, tukli su ga jo gore. Sad je na zadnjoj dionici puta, na dugom pjeaenju do neobiljeena groba. Rusi imaju izraz za to: viaja mjera, najvia vrsta kazne. Obino je namijenjena izdajicama, ali Petar Lukov nije izdao nikoga. Podvalila mu je gospodareva ena, zbog ega je gospodar izgubio sve. Netko mora platiti. Na kraju e svi platiti. On ugleda gospodara kako nasamo stoji meu stablima breza nalik na ibice. Crni koni kaput, sijeda kosa, glava poput tenkovske kupole. Gledao je dolje, u pitolj velikog kalibra koji je drao u ruci. Lukov mu je morao odati priznanje. Rijetki bi oligarh imao eludac da osobno izvrava svoja ubojstva. Ali rijedak je oligarh poput njega.

Grob je ve bio iskopan. Lukovljev je gospodar paljivo razgledavao grob, kao da provjerava je li dovoljno velik da primi tijelo. Kad su Lukova prisilili da klekne, nanjuio je poseban parfem. Sandalovina i dim. Miris moi. Miris vraga. Vrag ga udari po obrazu. Lukov ne osjeti bol. Onda vrag nasloni pitolj na Lukovljev zatiljak i zaeli mu laku no. Lukov ugleda ruiasti mlaz vlastite krvi. A onda mrak. Napokon je mrtav. I zahvalan je zbog toga.

2.

London sijeanj

Umorstvo Petra Lukova prolo je nezapaeno. Nitko ga nije oplakivao, nijedna ena nije nosila crninu za njim. Nijedan ruski policajac nije istraivao njegovu smrt, nijedne ruske novine nisu izvijestile o njoj. Ni u Moskvi. Ni u Sankt Peterburgu. A kamoli u ruskom gradu koji se ponekad naziva Londonom. Da je rije o Lukovljevu smaknuu stigla do ulice Bristol Mews, gdje je ivio pukovnik Grigorij Bulganov, ruski prebjeg i disident, on se ne bi iznenadio, ali trecnula bi ga grinja savjesti. Da Grigorij nije zakljuao jadnog Petra u osobnom sefu Ivana Harkova, tjelesni bi uvar moda jo bio na ivotu. Na obali rijeke, meu gospodarima zgrada Thames House i Vauxhall Cross, u kojima slube MI5 i MI6 imaju sjedite, Grigorij Bulganov oduvijek je bio predmet velikog zanimanja i mnogih rasprava. Miljenja su se razlikovala, ali obino je tako kada te dvije slube moraju zauzeti stav o istom pitanju. On je dar bogova, pjevali su njegovi zagovornici. U najboljem sluaju od njega imamo i koristi i tete, mrmljali su oni drugi. Jedan aljivac sa zadnjeg kata Thames House opisao je Bulganova kao prebjega koji britanskoj vladi treba

koliko i rupa u krovu kao da London, gdje ivi vie od etvrt milijuna ruskih graana, ima slobodnu sobu za jo jednog nezadovoljnika koji eli uznemiravati Kremlj. Onaj je ovjek iz slube MI5 zapamen i zbog svojeg proroanstva da e jednog dana svi poaliti to su Bulganovu dali azil i britansku putovnicu. Ali ak je i njega iznenadilo koliko je brzo doao taj dan. Grigorij Bulganov, bivi pukovnik u protuobavjetajnom odjelu ruskog Saveznog ureda za sigurnost, poznatijeg po kratici FSB, doklatio se u Britaniju krajem prolog ljeta, kao neoekivani nusproizvod vienacionalne tajne operacije protiv ovjeka po imenu Ivan Harkov, ruskog oligarha i meunarodnog krijumara oruja. Samo je aica britanskih dunosnika bila upuena u stvarnu Grigorijevu ulogu u tom sluaju. Jo ih je manje znalo da su njegovi postupci spasili jednu cijelu izraelsku terensku ekipu da ne bude poubijana na ruskom tlu. Kao i prebjezi iz KGBa koji su doli prije njega, Grigorij je na neko vrijeme nestao u svijetu sigurnih kua i osamljenih seoskih imanja. Zdruena angloamerika ekipa obraivala ga je danju i nou. Prvo su ga ispitivali o organizaciji Ivanove mree krijumara oruja, za koju je Grigorij sramotno radio kao plaeni agent, a zatim o vjetinama koje je koristio u prethodnoj slubi. Britanski su ispitivai zakljuili da je armantan, za razliku od amerikih. Amerikanci su traili da lepra, to u jeziku obavjetajaca znai da ga spoje na detektor lai. Proao je bez ikakvih problema. Kad su istraitelji zavrili, dolo je vrijeme da se odlui to s njim, pa su njukala iz unutarnje sigurnosti obavila vrlo tajne provjere i iznijela svoje jednako tajne preporuke. Na kraju je zakljueno da Grigorij nije u opasnosti, iako su bivi kolege govorili samo najgore o njemu. Cak ni nekada stranog Ivana Harkova, koji se jo oporavljao u Rusiji, nisu smatrali sposobnim za organiziranu akciju. Prebjeg je imao tri zahtjeva: elio je zadrati svoje ime, naseliti se u Londonu i ivjeti bez vidljive zatite. Kako je tvrdio, skrivanje na javnom mjestu najbolje e ga zatititi od neprijatelja. Sluba MI5 spremno je prihvatila njegove zahtjeve, pogotovo onaj trei. Sigurnosne ekipe

bile su skupe, a ljudski resursi mogli su se bolje iskoristiti drugdje naime, u slubi protiv domaih dihadskih ekstremista u Britaniji. Kupili su mu draesnu kuicu u mirnoj etvrti Maida Vale, dogovorili solidnu mjesenu naknadu, i u jednoj londonskoj banci uplatili jednokratnu svotu koja bi sigurno izazvala skandal kad bi iznos procurio u javnost. Odvjetnik iz slube MI5 potiho je dogovorio prava za knjigu s jednim uglednim londonskim izdavaem. Iznos predujma zaudio je vie dunosnike u obje slube, od kojih je veina pripremala vlastite knjige u tajnosti, naravno. Neko vrijeme izgledalo je kao da e Grigorij biti jedna od najrjeih ptica u obavjetajnom svijetu: sluaj bez komplikacija. Teno je govorio engleski, a u Londonu je ivio kao zatvorenik na slobodi koji eli nadoknaditi izgubljeno vrijeme. Iao je u kazalita i muzeje. Veeri poezije, baleta, komorne glazbe bio je svugdje. Bacio se na pisanje knjige i jednom tjedno ruao sa svojom urednicom, koja je sluajno bila tridesetogodinja ljepotica porculanske koe. U ivotu mu je nedostajao jedino ah. Njegov nadzornik iz slube MI5 predloio mu je da se upie u ahovski klub sredita Londona, uglednu ustanovu koju je utemeljila skupina dravnih inovnika u Prvom svjetskom ratu. Njegova je prijava bila remekdjelo muljanja. Nije dao ni adresu, ni broj telefona, ni mobitel, ni email. Kao zanimanje je naveo prevoditeljske usluge, a kao poslodavca sebe. Tamo gdje je trebao navesti hobije ili druge interese, napisao je ah. Ali nijedan istaknut sluaj nikad nije posve zatvoren, a iskusni obavjetajci upozoravali su da nikada nisu vidjeli prebjega, pogotovo ne ruskog prebjega, koji ne bi ponekad puknuo. Grigorij je puknuo na dan kad je britanski premijer objavio da je razbijena velika teroristika urota. Navodno je AlQa ida namjeravala istovremeno sruiti nekoliko mlanjaka pomou protuzranih raketa ruske proizvodnje raketa koje su kupili od Grigorijeva biveg efa, Ivana Harkova. U roku od dvadeset i etiri sata Grigorij je sjedio pred kamerama BBCa, tvrdei da je odigrao vanu ulogu u tom sluaju. U danima i tjednima koji su uslijedili, esto se pojavljivao na televiziji, u

Britaniji i drugdje. Kad se tako proslavio, krenuo je u ruske emigrantske krugove i druio se s ruskim disidentima svih vrsta. Oaran tom iznenadnom panjom, iskoristio je novopeenu slavu da se razbacuje optubama protiv svoje bive slube i ruskog predsjednika, kojeg je opisivao kao budueg Hitlera. Kad je Kremlj reagirao, irei neugodne glasine o Rusima koji planiraju dravni udar na britanskom tlu, Grigoriju je njegov nadzornik savjetovao da se smiri. Isto mu je savjetovala i urednica, koja je htjela da neto ostane i za knjigu. Prebjeg se nevoljko stiao, ali ne previe. Umjesto da trai kavgu s Kremljem, usmjerio je svoju znatnu energiju na pisanje knjige i igranje aha. Te je zime uao u godinji klupski turnir i s lakoom proao skupinu kao ruski tenk kroz ulice Praga, gunala je jedna od njegovih rtava. U polufinalu je s lakoom porazio prologodinjeg prvaka. Pobjeda u finalu inila se neizbjenom. Popodne prije finalne partije, ruao je u Sohou s novinarom lista Vanity Fair. Na povratku u Maida Vale, kupio je biljku lonanicu u vrtlariji Clifton i uzeo koulje iz praonice u Aveniji Elgin. Nakon to je malo odrijemao, to je bio njegov obred prije svake partije, istuirao se i odjenuo za bitku, te napustio svoju kuicu nekoliko minuta prije est sati. Sve to objanjava zato je prebjeg i disident Grigorij Bulganov hodao londonskom ulicom Harrow u 18 sati i 12 minuta, drugog utorka u sijenju. Zbog razloga koji e se razjasniti poslije, kretao se bre nego inae. U tom trenutku, ah mu nije bio ni na kraj pameti. Partija se trebala odigrati u est i trideset na uobiajenoj klupskoj lokaciji, u donjoj sakristiji crkve Svetog Jurja u Bloomsburyju. Grigorijev protivnik Simon Finch stigao je u est i petnaest. Otresajui kinicu s nepromoiva kaputa, on zakilji prema tri obavijesti privrene na oglasnu plou u predvorju. Jedna je zabranjivala puenje, druga je upozoravala da hodnik mora ostati prohodan za sluaj poara, a trea, koju je postavio sam Finch, molila je sve koji koriste te prostorije da recikliraju otpad. Kako se izrazio George Mercer, predsjednik kluba i estokratni pobjednik, Finch je

bio gunalo iz Camden Towna, opremljen svim politikim uvjerenjima koja se trae u njegovu plemenu. Sloboda Palestini! Sloboda Tibetu! Zaustavite genocid u Darfuru! Prekinite rat u Iraku! Recikliraj ili umri! Kako se inilo, Finch se jedino nije zalagao za rad. Opisivao je sebe kao drutvenog aktivista i novinaraslobodnjaka, to je reakcionarni klupski blagajnik Clive Atherton ispravno preveo kao vucibatinu i pijanduru. Ipak, ak je i Clive bio spreman priznati da Finch ima predivan ahovski stil: gladak, umjetniki, nagonski i nemilosrdan poput zmije. Simonovo skupo obrazovanje nije baeno uludo, rado je govorio Clive. Samo je krivo primijenjeno. Iako je dobio prezime po ptiici zebi, Finch je bio tromi dugonja, s ravnom smeom kosom koja mu je visjela gotovo do ramena i naoalama tankog okvira koje su poveavale njegov odluan pogled revolucionara. On doda etvrti papir na oglasnu plou laskavo pismo crkve iz Regent Halla u kojem se zahvaljuje klubu to je odrao prvi godinji ahovski turnir Vojske spasa za beskunike i odvue se uskim hodnikom do improvizirane garderobe, gdje objesi kaput na vjealicu na kotaima. U ajnoj kuhinji on ubaci dvadeset penija u divovsku kasicuprasicu i napuni alicu mlakom kavom iz srebrene kante na kojoj je pisalo AHOVSKI KLUB. Pri izlasku iz kuhinje, na putu mu se isprijei Young Tom Blakemore jo jedno krivo ime, budui da je mladi Tom imao osamdeset i pet godina pokraj kojeg se Finch progura a da se nije ni osvrnuo. Kad je poslije razgovarao s ovjekom iz agencije MI5, Young Tom izjavio je da se nije uvrijedio. Uostalom, nijedan lan kluba nije davao Finchu ni najmanje anse da pobijedi na natjecanju. Izgledao je kao osuenik kojeg vode na vjeala, rekao je Young Tom. Jedino mu je nedostajala crna kukuljica. Finch ue u ostavu i s tronih polica pokupi plou, kutiju s figurama, analogni sat za turnire i obrazac za poteze. Nosei kavu u jednoj ruci i paljivo rasporeenu opremu za partiju u drugoj, on ue u glavnu prostoriju sakristije. Imala je zidove boje senfa i etiri prljava prozora: tri su gledala na plonik ulice Little Russell, a etvrti je

kiljio na dvorite. Na jednom zidu, ispod malena raspela, stajao je raspored turnira. Trebalo je jo odigrati jednu partiju: s. FINCH protiv G. BULGANOVA. Finch se okrene i pogleda po sobi. Za igru te veeri bilo je postavljeno est sklopivih stolova jedan za finale, a ostali za obine partije, prijateljske, kako se govorilo u klubu. Kao uvjereni ateist, Finch izabere mjesto najdalje od raspela i metodiki se pripremi za partiju. On provjeri je li mu olovka zailjena i zapie datum i broj ploe na obrascu za poteze. Sklopivi oi, on zamisli partiju kako se nadao da e se odvijati. Zatim, petnaest minuta nakon to je sjeo, on pogleda na sat. 6:42. Grigorij kasni. udno, pomisli Finch. Rus inae nikad ne kasni. Finch pone pomicati figure u mati on zamisli kralja kako je nemono pao, Grigorija kako je posramljeno oborio glavu ne skidajui pogled sa sata koji je nesmiljeno kucao. 6:45 ... 6:51 ... 6:58 ... Gdje si, Grigorije, pomisli on. Kvragu, gdje si. Naposljetku je Finchova uloga bila mala i, po miljenju svih upletenih, milostivo kratka. Bilo ih je koji su htjeli bolje razmotriti neke od njegovih udnijih politikih veza. Drugi ga nisu htjeli ni taknuti, ispravno prosudivi da je Finch ovjek koji bi uivao u javnom natezanju s tajnim slubama. Ipak, na kraju se pokazalo da je njegov jedini zloin bio nesportsko ponaanje. Naime, tono u 19 sati i 5 minuta kako je vlastoruno zabiljeio na slubenom obrascu za poteze on je iskoristio svoje pravo na pobjedu zbog odsutnosti protivnika, ime je postao prvi igra u povijesti kluba koji je pobijedio u finalu a da nije pomaknuo ni figuru. Bila je to upitna ast, koju ahisti u britanskoj tajnoj slubi nikad nee posve oprostiti. Legendarni voa izraelske tajne slube Ari Shamron poslije e rei da jo nikada nije proliveno toliko krvi nakon tako skromna poetka. Ali ak je i Shamron, koji bi se mogao okriviti za povremene retorike ispade, znao da ta izjava uope nije tona. Dogaaji koji su uslijedili nisu imali pravi izvor u Grigorijevu nestanku, nego u jednom sukobu koji je izazvao upravo Shamron. Kako e Shamron povjeriti svojim

najodanijim pobonicima, Grigorij nije bio nita drugo nego upozorenje nakon to smo se previe uljuljkali. Signalna vatra na dalekoj kuli straari. Kao i mamac da se Gabriel namami na otvoreno. Sljedee veeri, obrazac za poteze bio je u posjedu slube MI5, kao i cijeli zapisnik turnira. Amerikancima je Grigorijev nestanak javljen dvadeset i etiri sata poslije, ali zbog razloga koji nikad nisu u cijelosti objanjeni, britanska je tajna sluba ekala etiri duga dana dok nije napokon javila Izraelcima. Shamron, koji se borio u izraelskom ratu za nezavisnost i od tada mrzio Britance, nije se iznenadio zbog tog kanjenja. Ve nekoliko minuta poslije nazvao je Uzija Navota i dao mu zapovijedi za djelovanje. Ovaj ga je nevoljko posluao. To je Navotu najbolje ilo.

3.

Umbrija, Italija

Guido Reni bio je neobian ovjek ak i meu umjetnicima. Znao je imati napade tjeskobe, muila ga je krivnja zbog potisnute homoseksualnosti, a toliko je sumnjao u svoj talent da je slikao samo iza zatite svojeg plata. S iznimnom pobonou tovao je Djevicu Mariju, ali tako je temeljito mrzio ene da im nije doputao da mu dotaknu odjeu. Vjerovao je da ga progone vjetice. Obrazi bi mu se zacrvenjeli od srama kad bi uo psovku. Da je slijedio oeve savjete, Reni bi svirao embalo. Meutim, kao devetogodinjak je primljen u atelje flamanskog majstora Denysa Calvaerta i zapoeo slikarsku karijeru. Kad je zavrio naukovanje, 1601. ostavio je roditeljski dom u Bologni i otputovao u Rim, gdje je ubrzo jedan papin neak od njega naruio oltarnu sliku, Raspee svetog Petra, za crkvu San Paolo alle Tre Fontane. Na zahtjev

utjecajnog mecene, Reni se ugledao na sliku koja je visjela u crkvi Santa Maria del Popolo. Njezin autor, skandalozan i hirovit slikar po imenu Caravaggio, nije bio oduevljen to ga Reni oponaa, pa se zakleo da e ga ubiti ako se to ponovi. Prije nego to je poeo raditi na Renijevoj slici, restaurator je otiao u Rim kako bi ponovo pogledao Caravaggia. Reni je oito posuivao od svojeg takmaca to se najbolje vidjelo po tehnici / y koritenja svjetla i sjene kako bi likovi dobili ivot i dramatino se istaknuli na pozadini ali dvije su se slike po mnogo emu razlikovale. Dok je Caravaggio postavio naopaki kri dijagonalno preko prizora, Reni ga je postavio okomito i u sredini slike. Dok je Caravaggio pokazao Petrovo lice u agoniji, Reni ga je spretno sakrio. Restauratora se najvie dojmio Renijev prikaz Petrovih ruku. Na Caravaggiovoj oltarnoj slici ruke su ve bile pribijene na kri. Ali na Renijevu prikazu bile su slobodne, a desnica je bila ispruena prema gore. Je li Petar posezao prema avlu kojim e mu pribiti stopala? Ili je molio Boga da ga spasi od tako uasne smrti? Restaurator je radio na slici ve mjesec dana. Nakon to je uklonio poutjeli zatitni sloj, zadubio se u zavrni i najvaniji dio restauracije: obradu dijelova koje su otetili vrijeme i okoli. Oltarna je slika pretrpjela znatne gubitke u etiri stoljea otkad ju je Reni naslikao dapae, vlasnici su zbog fotografija snimljenih tijekom restauracije pali u histeriju i poeli se meusobno optuivati. U normalnim okolnostima, restaurator bi ih moda potedio prizora slike koja je svedena na svoje pravo stanje, ali okolnosti uope nisu bile normalne. Renijeva je slika bila u vlasnitvu Vatikana. Budui da su tog restauratora smatrali jednim od najboljih na svijetu i budui da je bio osobni prijatelj pape i njegova monog privatnog tajnika doputeno mu je da radi za Svetu Stolicu kao slobodnjak i bira vlastite zadatke. ak mu je doputeno da ne restaurira u vrhunskom konzervatorskom laboratoriju Vatikana, nego na jednom osamljenom imanju u junoj Umbriji. Poznato kao Villa dei Fiori, to je imanje lealo osamdeset kilometara sjeverno od Rima, na zaravni izmeu rijeka Tibar i Nera. Sastojalo se

od velikog uzgajalita stoke i konjunice gdje su uzgojeni neki od najboljih skakaa u cijeloj Italiji. Na njemu su bile svinje koje nitko nee pojesti, koze koje su sluile samo za ukras, a ljeti su livade bile pune suncokreta. Vila je stajala na kraju dugog ljunanog puta koji je prolazio kroz drvored visokih pinija. U jedanaestom stoljeu bila je samostan. Jo je imala malu kapelicu i ostatke pei gdje su redovnici pekli kruh svoj svagdanji. Odmah do kue nalazio se velik bazen i vrt s pergolom, gdje su rumarin i lavanda rasli du zidova od etruanskog kamena. Psi su bili posvuda: kvartet lovakih pasa koji je trao panjacima, prodirui lisice i zeeve, kao i dva neurotina terijera koji su straarili kod tala sa arom svetih ratnika. Iako je vilu posjedovao oronuli talijanski plemi po imenu grof Gasparri, svakidanji rad nadgledalo je etvero sluinadi: mlada domaica Margherita, darovita kuharica Anna, leprava poluveanka Isabella koja se brinula za konje, i argentinski kauboj Carlos koji se brinuo za stoku, usjeve i mali vinograd. Izmeu restauratora i sluinadi vladalo je neto nalik na hladan mir. Kako im je reeno, on je Talijan po imenu Alessio Vianelli, sin talijanskog diplomata koji je velik dio ivota proveo u inozemstvu. Restaurator se zapravo nije zvao Alessio Vianelli, nije bio diplomatski sin, pa ak ni Talijan. Pravim je imenom bio Gabriel Allon, a potjecao je iz doline Jizreel u Izraelu. Bio je nii od prosjeka, oko 170 centimetara, i ilavo graen poput biciklista. Imao je visoko elo i usku bradu, a njegov dugi koati nos izgledao je kao da je izrezbaren od drva. Oi su mu bile jarke i smaragdnozelene; kratka crna kosa posijedjela je na sljepoonicama. Bio je ambidekster mogao je jednako dobro slikati desnom i lijevom rukom. Trenutano je koristio lijevu. On baci pogled na sat: skoro e pono. Upita se treba li raditi dalje. Jo jedan sat, procijeni on, i zavrit e pozadinu. Bolje da zavri noas. Direktor Vatikanske galerije elio je opet izloiti Renija prije Uskrsa, kad je godinja proljetna navala hodoasnika i turista. Gabriel je rekao da e dati sve od sebe kako bi zavrio u roku, ali nije nita obeao. Bio je perfekcionist koji je na svaki zadatak gledao kao na obranu svojeg

ugleda. Poznat po lakoi poteza, smatrao je da restaurator treba biti duh u prolazu, da mora dolaziti i odlaziti ne ostavljajui traga, osim slike kojoj je vraen stari sjaj, uklonjena stoljetna teta. Njegov je atelje zauzimao ono to je nekad bila dnevna soba u vili. Ispranjen od namjetaja, nije sadravao nita osim njegove opreme, dvije jake halogenske svjetiljke, kao i malog prijenosnog sterea. Iz zvunika je dopirala La Boheme, stiana do apta. On je bio ovjek s mnogo neprijatelja, a za razliku od Guida Renija nije ih izmislio. Zato je sluao stianu glazbu... i zato je uvijek nosio napunjen pitolj, berettu od 9 milimetara. Drka je bila umrljana bojom: trag Tiziana, malo Bellinija, kapljice Rafaela i Veronesea. Iako je bilo kasno, radio je energino i koncentrirano, pa je uspio zavriti dok su svirale zadnje operne note. On oisti kistove i paletu, a zatim prigui svjetiljke. U polumraku, pozadinu slike progutala je tama, a etiri lika blago su se sjajila. Stajao je pred slikom, s rukom pod bradom i nakrivivi glavu razmiljao je to dalje. Ujutro e raditi na gornjem krvniku, onome koji ima crvenu kapu na glavi, klin u jednoj ruci i bat u drugoj. Osjeao je neku mranu srodnost s tim krvnikom. U drugim ivotima, skriven pod drugim imenima, obavljao je slinu uslugu za svoje gospodare u Tel Avivu. On pogasi svjetla i poe kamenim stubitem do svoje sobe na katu. Krevet je bio prazan; njegova ena Chiara otila je tri dana ranije u Veneciju u posjet roditeljima. Znalo se dogaati da se due vrijeme ne vide zbog posla, ali sada su prvi put razdvojeni svojevoljno. Samotnjak po prirodi i opsesivno radian, Gabriel je mislio da e lako podnijeti njezinu kratkotrajnu odsutnost. Ali bio je nesretan to je nema. Taj ga je osjeaj neobino tjeio. Normalno je da sretno oenjen mukarac osjea da mu nedostaje supruga. Gabriel Allon dijete roditelja koji su preivjeli holokaust, darovit umjetnik i restaurator, ubojica i pijun nije uope vodio normalan ivot. On sjedne na Chiarinu stranu kreveta i pogleda hrpu tiva na njezinu nonom ormariu. Modni urnali, asopisi o unutarnjem ureenju, talijanska izdanja popularnih amerikih krimia, jedna knjiga o odgoju djece zanimljivo, pomisli on, budui da nemaju dijete niti ga

oekuju, barem koliko je njemu poznato. Chiara je ve oprezno naela tu temu. Gabriel se bojao da e to uskoro postati osjetljiva toka u njihovu braku. Ve mu je bilo teko donijeti odluku da se ponovo oeni. Pomisao na novo dijete, ak i s voljenom enom kao to je Chiara, trenutano nije mogao prihvatiti. Njegov sin jedinac poginuo je u eksploziji teroristike bombe u Beu i bio pokopan na Maslinskoj gori u Jeruzalemu. Njegova prva ena Leah preivjela je eksploziju i sada je boravila u psihijatrijskoj bolnici na vrhu brda Herzl, zakljuana u tamnici sjeanja i u tijelu koje je poharala vatra. Gabrielovu obitelj zadesila je ta sudbina zbog njegova posla. Zarekao se da vie nikada nee donijeti na svijet novo dijete, koje bi mogli napasti njegovi neprijatelji. On izuje sandale i po kamenom podu doe do pisaeg stola. S ekrana laptopa namigivala mu je sliica potanske omotnice. Poruka je stigla prije nekoliko sati. Gabriel se trudio ne razmiljati o njoj zato to je znao da moe doi samo s jednog mjesta. Meutim, ne moe je ignorirati zauvijek. Najbolje da to rijei odmah. On nevoljko klikne na sliicu, a na ekranu se pojavi redak besmislenih znakova. Nakon to je u odgovarajui prozor upisao lozinku, ifrirani tekst nestane, a pojavi se nekoliko rijei: MALAHIJA TRAI SASTANAK. PRIORITET: RE. Gabriel se namrti. ifra Malahija oznaavala je efa Specijalnih operacija. Hebrejsko slovo re koristilo se za situacije u kojima se ne smije gubiti vrijeme, a obino se radilo o pitanjima ivota i smrti. Uz neto oklijevanja, on otipka svoj odgovor. Nakon samo devedeset sekunda, stigne mu nova poruka: MALAHIJA SE RADUJE SUSRETU S VAMA. Gabriel ugasi kompjuter i legne u prazan krevet. Malahija se raduje susretu s vama... Teko da se raduje, budui da nisu u najboljim odnosima. Gabriel sklopi oi i ugleda ruku kako posee za eljeznim

klinom. On umoi kist u paletu i pone slikati, a onda utone u san i nastavi sa slikanjem.

4.

Amelia, Umbrija

Tko se vozi cestom od imanja Villa dei Fiori do brijega na kojem stoji gradi Amelia, vidjet e Italiju u svoj njezinoj drevnoj slavi, ali, tugaljivo pomisli Gabriel, i u svoj njezinoj sadanjoj nevolji. Velik dio svoje zrelosti proveo je u Italiji, pa je mogao vidjeti kako zemlja polako ali sigurno nazaduje. Posvuda su se vidjeli znakovi propadanja: u dravnim ustanovama vlada korupcija i nesposobnost; gospodarstvo je preslabo da mladima ponudi dovoljno posla; nekad velianstvene obale unitavaju zagaenje i kanalizacija. Te su injenice nekako izmaknule panji svjetskih putopisaca, koji su svake godine pisali bezbrojne rijei u slavu krjeposti i ljepote talijanskog ivota. Sto se tie samih Talijana, oni su na propadanje svoje zemlje reagirali tako to su se kasno enili, ako bi se uope oenili, i imali manje djece. Talijanski prirodni prirast spada meu najmanje u Zapadnoj Europi, pa je vie Talijana starijih od ezdeset godina nego onih mlaih od dvadeset demografski presedan u ljudskoj povijesti. Italija je zemlja staraca koja je stalno sve starija. Ako se tako nastavi, doi e do opadanja stanovnitva kakvo nije vieno od epidemije kuge. Amelia, najstariji grad u Umbriji, pregrmila je zadnju epidemiju kuge, a najvjerojatnije i svaku prethodnu. Utemeljila su je umbrijska plemena mnogo prije Kristova roenja, a osvajali su je Etruani, Rimljani, Goti i Lombardi, sve dok nije napokon potpala pod papinsku vlast. Njezine tamne zidine debele su vie od tri metra, a mnogima od njezinih drevnih ulica moe se prolaziti samo pjeke. Rijetki Amelijci

jo trae utoite u sigurnosti zidina. Veina prebiva u novom dijelu grada, nezgrapnom labirintu sivih stambenih zgrada i betonskih robnih kua koje se sputaju niz brijeg juno od grada. Na glavnoj ulici, Via Rimembranze, veina Amelijaca provodi svoje obilno slobodno vrijeme. Kasno popodne, oni se eu po ploniku i okupljaju na uglovima, ogovarajui druge i promatrajui promet kako tee dolinom prema Orvietu. Tajanstveni stanar Ville dei Fiori spadao je u omiljene teme razgovora. Taj neznanac, uljudan i distanciran, bio je predmet velikog nepovjerenja i priline zavisti. Glasine o njegovoj nazonosti u vili raspirivalo je to to sluinad nije htjela govoriti o naravi njegova posla. Bavi se umjetnou, okolino bi odgovarali na pitanja. Zeli da ga putamo na miru. Neke su starice vjerovale da je on zloduh kojeg treba izbaciti iz grada prije nego to bude prekasno. Neke su mlae ene potajno bile zaljubljene u neznanca sa smaragdnim oima i besramno oijukale s njim u rijetkim prilikama kad bi doao u grad. Jedna od najveih oboavateljica bila je djevojka za sjajnim staklenim pultom radnje Pasticceria Massimo. Imala je knjiniarske naoale i vjeni osmijeh blagog prijekora. Gabriel narui cappuccino i nekoliko kolaa, a zatim se odee do stola na drugom kraju prostorije. Tamo je ve sjedio mukarac s plavkastom kosom i irokim hrvakim ramenima. Pretvarao se da ita mjesne novine Gabriel je znao da se pretvara zato to ovaj nije znao talijanski. Ima li to zanimljivo, Uzi ? upita Gabriel na njemakom. Uzi Navot otro ga pogleda na nekoliko sekunda, a onda se vrati novinama. Ako se ne varam, u Rimu je nekakva politika kriza odgovori on na istom jeziku. Gabriel sjedne na prazno mjesto. Predsjednik vlade upetljao se u nezgodan financijski skandal. Jo jedan? Nekakvo podmiivanje, a tie se raznih velikih graevinskih projekata na sjeveru. Oporba predvidivo trai njegovu ostavku. On kae da e ostati na poloaju i boriti se. Moda bi bilo bolje kad bi crkva jo imala vlast.

Predlae li povratak Papinske drave? Bolje papa nego premijerbonvivan s lakiranom kosom. Pretvorio je korupciju u umjetnost. I na zadnji premijer imao je ozbiljne etike nedostatke. To je istina. Sreom, ne brani on zemlju od neprijatelja. Taj posao jo obavlja Bulevar kralja Saula. Na Bulevaru kralja Saula nalazila se izraelska vanjska obavjetajna sluba. Ta je sluba nosila dugo ime, koje je namjerno zavodilo na krivi put, jer nije imalo mnogo veze s onim to se tamo uistinu radilo. Njezini zaposlenici nazivali su je samo Ured. Djevojka stavi cappuccino pred Gabriela i tanjur kolaa na sredinu stola. Navot se namrti. Sto je, Uzi? Nemoj mi rei da te Bella opet natjerala na dijetu? A zato misli da sam ikada prekinuo dijetu? Zbog tvojeg struka koji se iri. Nismo svi blagoslovljeni tvojom vitkou i brzim metabolizmom, Gabriele. Moji su preci bili bucmasti austrijski Zidovi. Zato se onda bori protiv prirode? Uzmi jedan ako nita drugo, izgledat e uvjerljivije. Navot izabere aumrolu i proguta je u dva zalogaja. Nakon malo oklijevanja izabere kola punjen kremom od badema. Taj je nestao prije nego to je Gabriel stigao nasuti eer u kavu. Nisam stigao jesti u avionu ree Navot posramljeno. Narui mi kavu. Gabriel narui jo jedan cappuccino, a onda pogleda Navota. Ovaj je opet buljio u kolae. Navali, Uzi. Bella nee saznati. To ti misli. Bella zna sve. Bella je nekada radila kao analitiarka u Sirijskom odjelu Ureda, a onda je poela predavati povijest Levanta na Sveuilitu BenGurion. Navot, taj iskusni terenski agent i tajni operativac vjet u manipuliranju, nije ju mogao zavarati. Je li glasina istinita? upita Gabriel. Koja glasina?

Da e se oeniti s Bellom. Da ete se potiho vjenati negdje pokraj mora u Cezareji, u drutvu aice prijatelja i lanova obitelji. I Staroga, naravno. Sef Specijalnih operacija ne moe se oeniti bez Shamronova blagoslova. U toj mranoj slubi, Specijalne su operacije bile neto jo mranije. Ta je jedinica obavljala zadatke za koje nitko drugi nije imao elje ni hrabrosti. U toj su jedinici radili krvnici i otmiari, uhode i ucjenjivai, bistri i dosjetljivi ljudi koji su imali vie sluha za kriminal od samih kriminalaca, jeziari i kameleoni koji su se jednako dobro snalazili u najboljim hotelima i salonima Europe kao i u najgorim uliicama Bejruta i Bagdada. Navot nikad nije zaboravio da je postao voa jedinice zato to Gabriel nije htio taj poloaj. Dok je on bio sposoban, Gabriel je bio briljantan; dok je on bio oprezan, Gabriel je ponekad srljao. U bilo kojoj drugoj slubi, u bilo kojoj drugoj zemlji, Navot bi bio zvijezda. Ali Ured je oduvijek cijenio operativce poput Gabriela, kreativne ljude koje nisu vezivala pravila. Navot bi prvi priznao da je on puki radnik, pa je proveo cijelu karijeru radei u Gabrielovoj sjeni. Bella je htjela da bude to manje ljudi iz Ureda. Navotov glas nije zvuao uvjerljivo. Nije htjela da svadba izgleda kao okupljanje pijuna. Zato me niste pozvali? Navot posveti nekoliko trenutaka skupljanju mrvica na hrpu. Gabriel to odlui zapamtiti. Zamjenska aktivnost tako su te oite taktike odgaanja nazivali bihevioristi iz Ureda. Slobodno reci, Uzi. Nee me povrijediti. Navot zapeem baci mrvice na pod i naas utke pogleda Gabriela. Nisi pozvan na moju svadbu zato to te ja ne elim na mojoj svadbi. Ne elim te nakon onoga to si izveo u Moskvi. Djevojka stavi kavu pred Navota, a onda osjeti napetost i povue se iza svoje staklene barikade. Gabriel se zagleda kroz prozor, prema tri starca koji su polako hodali po ploniku, dobro zatieni protiv otre hladnoe. Ali pritom je mislio na jednu kinu moskovsku veer u kolovozu. Stajao je na jadnom malom trgu ispred divovske staljinistike stambene zgrade poznate kao Kua na nasipu. Navot ga

je grevito stiskao za ruku i aptao mu na uho. Govorio je da je propala operacija da se ukradu privatni spisi ruskog krijumara oruja Ivana Harkova. Da im je njihov mentor i gospodar Ari Shamron zapovjedio da se povuku do Zrane luke Seremetjevo, gdje ih eka let za Tel Aviv. Da Gabriel nema izbora, da mora napustiti svojeg agenta, Ivanovu enu, koju eka sigurna smrt. Morao sam ostati, Uzi. Jedino sam tako mogao izvui Elenu ivu i zdravu. Prekrio si izravnu zapovijed od Shamrona i mene, a ja sam ti izravno nadreen, koliko god to bilo formalno. I ugrozio si ivot cijele ekipe, ukljuujui tvoju enu. Sto misli, kako sam ja onda izgledao pred ostalima u jedinici? Kao razborit ef koji je ostao priseban dok se operacija raspadala. Ne, Gabriele. Izgledao sam kao kukavica koji e radije pustiti agenta da umre nego riskirati svoj ivot i karijeru. Navot isprazni tri vreice eera u kavu i bijesno je promijea sitnom srebrnom liicom. I zna to? Imali bi pravo da to kau. Sve osim onoga da sam kukavica. Ja nisam kukavica. Nitko te ne bi nikad optuio da bjei od borbe, Uzi. Ali priznajem da imam jak nagon za preivljavanje. Mora ga imati u ovom poslu, ne samo na terenu, nego i na Bulevaru kralja Saula. Nismo svi nadareni kao ti. Neki od nas moraju imati posao. Neki od nas ak razmiljaju o promaknuu. Navot otrese liicu o rub alice i odloi je na tanjuri. Kad sam se vratio u Tel Aviv te veeri, uletio sam u pravu oluju. Pokupili su nas na aerodromu i odvezli ravno na Bulevar kralja aula. Kad smo stigli, tebe ve nije bilo nekoliko sati. Premijerov je ured zvao svakih nekoliko minuta da uje novosti, a Shamron je bio spreman ubiti nekoga. Dobro da je bio u Londonu, inae bi me zadavio golim rukama. Pretpostavljalo se da si mrtav. A ja sam dopustio da se to dogodi. Satima smo sjedili i ekali vijest. Bila je to gadna no, Gabriele. Ne elim vie nikada proivjeti tako neto. Ni ja, Uzi.

Ne sumnjam u to. Navot pogleda oiljak pokraj Gabrielova desnog oka. U zoru smo te praktiki otpisali. Onda je u Operativnu sobu uletio slubenik za komunikacije i rekao da si nazvao sigurnom vezom, i to nita manje nego iz Ukrajine. Kad smo prvi put uli tvoj glas, pomahnitali smo. Ne samo da si se iv izvukao iz Rusije zajedno s najmranijim tajnama Ivana Harkova, nego si poveo sa sobom i skupinu prebjega, a medu njima pukovnika Grigorija Bulganova, najvieg asnika FSBa koji je ikada prebjegao. Nije loe za jednu veer. Moskva je jedan od tvojih najveih uspjeha. Ali za mene to ostaje mrlja u karijeri koja je inae besprijekorna. A mrlju si ostavio ti, Gabriele. Zato te nisam pozvao na vjenanje. Oprosti, Uzi. Sto da ti oprostim? To to sam te stavio u teak poloaj. A ne to to si odbio izravnu zapovijed? Gabriel je utio. Navot polako kimne glavom. Ti si svojeglavi gad, Gabriele. U Moskvi sam ti trebao slomiti ruku i odvui te u auto. Sto da ti kaem, Uzi? Reci mi da se to nee ponoviti. A ako se ponovi? Prvo u ti slomiti ruku. Onda u dati ostavku na mjesto efa Specijalnih operacija, pa e oni morati dati taj posao tebi. A znam koliko to eli. Gabriel podigne desnu ruku. Nikad vie, Uzi, ni na terenu, ni bilo gdje drugdje. Reci. Oprosti za ono to se dogodilo izmeu nas u Moskvi. Zaklinjem se da vie nikada neu prekriti tvoju izravnu zapovijed. Navot se odmah smeka. Osobni sukobi nikad mu nisu ili od ruke. I to je sve, Uzi? Doao si ak u Umbriju zato to si htio da ti se ispriam?

I da mi neto obea, Gabriele. Ne zaboravi obeanje. Nisam zaboravio. Dobro. Navot se nalakti na stol i nagne se naprijed. Jer elim da me jako paljivo slua. Vraamo se u tvoju cvjetnu vilu i ti e spakirati kofere. Onda idemo u Rim, gdje emo prenoiti u ambasadi. Sutra ujutro, kad s aerodroma Fiumicino poleti avion za Tel Aviv, sjedit emo u tom avionu, u drugom redu prvog razreda, jedan pokraj drugoga. Zato bismo to radili? Zato to nema pukovnika Grigorija Bulganova. Nema ga. Sto to znai? Znai da ga nema, Gabriele. Vie nije meu nama. Ispario je. Nema ga.

5.

Amelia, Umbrija

Otkad ga nema? Nekih tjedan dana. Reci mi tono, Uzi. Pukovnik Grigorij Bulganov zadnji put je vien u utorak naveer kako ulazi na stranja vrata nekog mercedesa u ulici Harrow, u 18 sati i 12 minuta. Hodali su u kasni sumrak, po uskoj poploanoj ulici u starom sreditu Amelije. Nekoliko koraka iza njih hodao je par tjelesnih uvara koji su oima zvjerali naokolo. To je zabrinjavalo. Navota je obino slijedila samo jedna bat leveyha, asnica za zatitu. To to je sa sobom poveo dvojicu uvjebanih ubojica pokazivalo je da ozbiljno shvaa opasnost za Gabrielov ivot. Koliko su dugo Britanci ekali dok nam se nisu javili?

Potiho su nazvali Londonsku postaju u subotu popodne, etiri dana nakon dogaaja. Budui da je bio sabat, na dunosti je bio neki deko koji nije shvatio koliko je vano ono to mu je upravo reeno. Otipkao je poruku i poslao je na Bulevar kralja Saula s oznakom niskog prioriteta. Sreom, na dunosti u Europskom odjelu bio je ovjek kojiy'c razumio stvar i odmah nazvao Shamrona. Gabriel zlovoljno odmahne glavom. Prolo je vie godina otkad je Shamron odstupio s mjesta efa, ali Ured je i dalje manjevie bio njegova prija. Tamo su radili ljudi poput Gabriela i Navota, ljudi koje je Shamron naao i uvjebao, ljudi koji su radili po naelima koja je on postavio, pa ak i govorili njegovim jezikom. Shamron je u Izraelu bio poznat kao Memuneh, gazda, i ostat e gazda sve do dana kada zakljui da moe umrijeti jer je zemlja dovoljno sigurna. Pretpostavljam da je Shamron zatim nazvao tebe ree Gabriel. Tako je, ali nije se nimalo potrudio biti uljudan. Rekao mi je da ti poaljem poruku. Onda mi je rekao da uzmem dva momka i sjednem na avion. Izgleda da je to moja uloga uloga poslunog mlaeg sina koji se svakih nekoliko mjeseci alje u divljinu da pronae zabludjela starijeg brata. Je li Grigorij bio pod nadzorom kad je uao u auto? Navodno nije. Zato su onda Britanci tako sigurni to se dogodilo? Promatrali su ga njihovi mali elektronski pomonici. Navot je mislio na CCTV, sveprisutnu mreu deset tisua nadzornih kamera pomou kojih je londonska policija mogla pratiti kriminalna i sva druga zbivanja na praktiki svakoj ulici britanske prijestolnice. Jedno je dravno istraivanje zakljuilo da taj sustav nije postigao svoj glavni cilj: sprijeiti zloine i uhvatiti kriminalce. Samo tri posto ulinih pljaka rijeeno je pomou tehnologije CCTV-a, a broj prijestupa u Londonu vrtoglavo je rastao. Policijski su dunosnici zbunjeno objanjavali neuspjeh istiui da su kriminalci raunali na kamere i promijenili svoju taktiku, tako to su nosili maske i kape da prikriju svoj identitet. Cini se da nitko na vlasti nije uzeo u obzir tu mogunost prije nego to su potroili stotine milijuna funta i ugrozili

privatnost cijelog naroda u nevienim razmjerima. Podanici Ujedinjenog Kraljevstva, te kolijevke zapadnjake demokracije, sada su ivjeli u orvelovskom svijetu gdje su oi drave pratile svaki njihov pokret. Kada su Britanci otkrili da ga nema? upita Gabriel. Tek sljedeeg jutra. Trebao ih je nazivati svakog dana u deset naveer. Kad u utorak nije nazvao, njegov nadzornik nije se previe zabrinuo. Grigorij je svakog utorka naveer igrao ah u jednom malom klubu u Bloomsburyju. Prolog utorka odravao se finale klupskog godinjeg turnira. Oekivalo se da e Grigorij lako pobijediti. Nisam imao pojma da igra ah. Valjda nije imao prilike to spomenuti one veeri koju ste proveli zajedno u sobi za ispitivanje u Lubjanki. Bio je previe zauzet pitanjem kako je sitni inovnik izraelskog ministarstva kulture uspio razoruati i ubiti dvojicu eenskih ubojica. Ako se dobro sjeam, Uzi, ne bih tamo zavrio da nije bilo tebe i Shamrona. Bio je to jedan od onih lakih poslia koje vas dvojica uvijek smiljate. Onih poslia koji bi trebali proi glatko. Onih gdje nitko ne bi trebao nastradati. Ali nikad ne ispadne tako. Neki su ljudi sjajni sami po sebi. Drugi samo dobivaju sjajne zadatke od Bulevara kralja Saula. Zadatke koji ih bacaju u eliju u podrumu Lubjanke. Da nije bilo pukovnika Grigorija Bulganova, ne bih se iv izvukao odande. On mi je spasio ivot, Uzi. Dvaput. Sjeam se toga ree Navot sarkastino. Svi se sjeamo. Zato nam Britanci nisu javili ranije? Mislili su da je Grigorij moda samo odlutao iz rezervata. Ili da se zavukao u neki primorski hoteli s nekom djevojkom. Htjeli su biti sigurni da je nestao prije nego to zatrube na uzbunu. Nema ga, Gabriele. A onaj je automobil zadnje mjesto na svijetu gdje su ga vidjeli. Kao da su to bila vrata u nitavilo. Nema sumnje. Imaju li kakvu teoriju?

Imaju. Ali mislim da ti se nee svidjeti. Zna, Gabriele, mudraci iz britanske obavjetajne slube zakljuili su da je pukovnik Grigorij Bulganov prebjegao natrag. Natrag. ali se. Ne alim se. Dapae, uvrtili su sebi u glavu da je od poetka bio dvostruki agent. Misle da je doao na Zapad da nam servira hrpu ruskih izmiljotina i prikupi informacije o ruskim disidentima u Londonu. A sada kad je uspio, pobjegao je iz kokoinjca i vraa se kui, gdje e ga doekati kao junaka. Pogodi koga krive za tu katastrofu. Onoga tko je doveo Grigorija na Zapad. Tono. Oni krive tebe. Ba zgodno. Ali Grigorij Bulganov nije ruski dvostruki agent. Britanci su smukali tu smijenu teoriju kako bi prebacili krivnju za njegov nestanak sa svojih plea, gdje ona pripada, na moja. Nisu mu smjeli dopustiti da otvoreno ivi u Londonu. Kad god sam upalio BBC ili CNN International prole jeseni, vidio sam njegovo lice. Sto mu se dogodilo, po tvojem miljenju? Ubijen je. Ili neto gore. Sto bi moglo biti gore nego da ga smakne neka ruska ekipa? Da ga otme Ivan Harkov. Gabriel zastane na praznoj ulici i okrene se prema Navotu. Ali ti to ve zna, Uzi. Inae ne bi bio ovdje.

6.

Amelia, Umbrija

Uspeli su se zavojitim ulicama do trga na vrhu brijega, odakle su se vidjela gradska svjetla kako sjaje u dolini kao krhotine topaza i granata. Dva su tjelesna uvara ekala na drugoj strani trga, dovoljno daleko da ih ne uju. Jedan je drao mobitel, a drugi je palio

cigaretu. Kad je Gabriel ugledao plamen upaljaa, iz pamenja mu izroni jedna slika. Vozio se po maglovitim ravnicama zapadne Rusije u zoru, na prednjem suvozakom sjedalu volge, s glavoboljom i povojem preko desnog oka. Dvije prelijepe ene spavale su na stranjem sjedalu kao mala djeca. Jedna je bila Olga Suhova, najslavnija ruska oporbena novinarka. Druga je bila Elena Harkov, supruga Ivana Borisovia Harkova, oligarha, krijumara orujem i ubojice. Za volanom, s upaljenom cigaretom, sjedio je Grigorij Bulganov. Govorio je tiho da ne probudi ene, ne miui pogled s beskrajne ruske ceste. Zna li to mi radimo s izdajicama, Gabriele? Odvedemo ih u neku sobicu i natjeramo ih da kleknu. Onda im pucamo u zatiljak, pitoljem velikog kalibra. Pucamo tako da metak izae kroz lice, pa obitelji ne ostaje nita od pokojnika. Onda bacimo tijelo u neobiljeen grob. U Rusiji se nakon pada komunizma tota promijenilo. Ali kazna za izdaju ostaje ista. Obeaj mi jednu stvar, Gabriele. Obeaj mi da neu zavriti u neobiljeenu grobu. Gabriel odjednom zauje utanje krila, podigne pogled i ugleda jato ratobornih vrana kako oblijee oko romanikog zvonika na trgu. Zatim zauje glas Uzija Navota. Moe biti siguran u jedno, Gabriele. Jedini ovjek kojega Ivan Harkov eli ubiti vie od Grigorij a jesi ti. Tko bi mu zamjerio? Prvo si mu ukrao tajne. Onda si mu ukrao enu i djecu. Nisam nita ukrao. Elena je sama htjela prebjei. Ja sam joj pomogao, nita drugo. Mislim da Ivan drukije gleda na to. Kao i Memuneh. Memuneh misli da je Ivan opet u igri. Memuneh misli da je Ivan povukao svoj prvi potez. Gabriel je utio. Navot podigne ovratnik svojeg kaputa. Moda se sjea da smo prole jeseni dobivali izvjea o nekakvoj posebnoj jedinici koju je Ivan osnovao u okviru svoje osobne sigurnosne slube. Ta je jedinica dobila jednostavan zadatak. Nai Elenu, vratiti njegovu djecu i ubiti svakoga tko je sudjelovao u

operaciji protiv njega. Tjeili smo se da se Ivan smirio. Grigorijev nestanak to opovrgava. Ivan me nee nikada nai, Uzi. Ne moe me nai ovdje. Okladio bi se na svoj ivot? Petero ljudi zna da sam u Italiji: talijanski premijer, efovi talijanske obavjetajne slube i slube sigurnosti, papa i papin osobni tajnik. Ne bi smjelo biti ni petero. Navot poloi veliku ruku na Gabrielovo rame. Paljivo me sluaj. Je li Grigorij Bulganov otiao iz Londona dragovoljno ili zbog ruskog pitolja, to znai malo ili nita. Ti si ugroen, Gabriele. Zato veeras putuje. Nije prvi put da sam ugroen. Osim toga, Grigorij ne zna gdje ivim ni pod kojim imenom. Ne moe me izdati, a Shamron to zna. On koristi Grigorijev nestanak kao novi izgovor da me vrati u Izrael. Kad se vratim, bacit e me u samicu. A kad moja obrana popusti, siguran sam da e mi ponuditi izlaz. Ja u biti direktor, a ti e biti ef Specijalnih operacija. Shamron e napokon umrijeti u miru, znajui da su njegova dva sina ljubimca napokon na elu njegova ljubljena Ureda. To je moda opa Shamronova strategija, ali trenutano ga brine jedino tvoja sigurnost. Nema nikakvih skrivenih ciljeva. Shamron utjelovljuje skrivene ciljeve, Uzi. Kao i ti. Navot makne ruku s Gabrielova ramena. Bojim se da tu nema rasprave, Gabriele. Moda e jednog dana biti ef, ali sada ti zapovijedam da ode iz Italije i vrati se kui. Nee valjda opet odbiti poslunost? Gabriel ne odgovori. Ne moe biti sam na svijetu, Gabriele, ima previe neprijatelja. Moda misli da e te uvati tvoj prijatelj papa, ali vara se. Treba nas jednako kao i mi tebe. Uostalom, mi smo ti jedina obitelj. Navot se lukavo osmjehne. Bezbrojni sati koje je proveo u konferencijskim dvoranama vieg ealona Bulevara kralja Saula znatno su mu izotrili pregovarake vjetine. Postao je zastraujui suparnik, s kojim treba biti na oprezu. Radim na jednoj slici ree Gabriel. Ne mogu otii dok ne zavrim.

Koliko jo? upita Navot. Tri mjeseca, pomisli Gabriel. Zatim ree: Tri dana. Navot uzdahne. Nadzirao je jedinicu koja se sastojala od vie stotina sposobnih operativaca, ali samo je jedan od njih postupao ovisno o hirovitom ritmu obnove slika starih majstora. Pretpostavljam da ti je ena jo u Veneciji? Vraa se veeras. Trebala mi je rei da ide u Veneciju prije nego to je otila. Ti si moda vanjski suradnik, Gabriele, ali tvoja je supruga u punom radnom odnosu sa Specijalnim operacijama. Zato ima dunost javljati svojem nadreenom a to sam ja sva svoja djelovanja, kako osobna tako i poslovna. Budi tako dobar i podsjeti je na to. Pokuat u, Uzi, ali nikad me ne slua. Navot pogleda na sat. Ta gromada od nehrajueg elika znala je sve osim tonog vremena. Bila je to novija verzija sata koji je nosio Shamron, a upravo ga je zato Navot i kupio. Imam posla u Parizu i Bruxellesu. Vratit u se ovamo za tri dana da pokupim tebe i Chiaru. Zajedno emo se vratiti u Izrael. Siguran sam da moemo sami pronai zranu luku, Uzi. Oboje smo dobro osposobljeni. To me i brine. Navot se okrene i pogleda prema tjelesnim uvarima. Inae, ovi ostaju s tobom. Moe ih smatrati dobro naoruanim kunim gostima. Ne trebaju mi. Nema izbora ree Navot. Pretpostavljam da ne govore talijanski. Momci su doseljenici iz Judeje i Samarije. Jedva da govore engleski. Dobro, kako da sluinadi objasnim njihov dolazak? To nije moja stvar. Navot podigne tri debela prsta pred Gabrielovim licem. Ima tri dana da zavri tu prokletu sliku. Tri dana. Onda ti i ena idete kui.

7.

Villa dei Fiori, Umbrija

Gabrielov je atelje bio u polumraku, oltarna se slika nazirala u tami. On pokua proi pokraj nje, ali nije mogao kao i uvijek, nedovren ga je posao previe privlaio. On upali jednu halogenku i pogleda blijedu ruku koja je posezala prema vrhu slike. Na trenutak, ruka nije pripadala Svetom Petru nego Grigoriju Bulganovu. I nije posezala prema Bogu nego prema Gabrielu. Obeaj mi jednu stvar, Gabriele. Obeaj mi da neu zavriti u neobiljeenu grobu. Tu viziju pomuti neije pjevanje. On ugasi svjetlo i popne se kamenim stubama do sobe. Krevet, koji je bio u neredu kad je Gabriel otiao, sada je izgledao kao da ga je profesionalna stilistica pripremila za fotografsku seansu. Chiara je upravo zavravala s namjetanjem dva ukrasna jastuka, dva beskorisna diska obrubljena bijelom ipkom koje bi Gabriel uvijek bacao na pod prije uvlaenja u krevet. Na podnoju kreveta leala je putna torba i beretta od 9 milimetara. Gabriel spremi oruje u gornju ladicu nonog ormaria i stia radio. Chiara podigne pogled kao da ju je njegov dolazak iznenadio. Nosila je izblijedjele plave traperice, smei pulover i antilop izme koje su dodavale pet centimetara njezinu vitkom stasu. Neposlunu crnu kosu stisnula je kopom na zatiljku i prebacila preko jednog ramena. Njezine oi boje karamele bile su za nijansu tamnije nego inae. To nije bio dobar znak. Chiarine su oi odraavale njezino raspoloenje poput barometra. Nisam ula tvoj auto. Moda ne bi trebala putati glazbu tako glasno. Zato Margherita nije napravila krevet? Rekao sam joj da ne ulazi ovamo dok tebe nema. A tebi se nije dalo, naravno.

Nisam naao upute. Ona polako odmahne glavom da pokae kako je razoarana. Ako moe restaurirati slike starih majstora, Gabriele, moe i napraviti krevet. Sto si radio kao djeak? Majka me pokuala prisiliti. I? Spavao sam na krevetu, a da ga nisam raspremao. Nije ni udo da te Shamron unovaio. Da, psiholozima iz Ureda to je bilo znakovito. Rekli su da to odaje neovisan duh i sposobnost rjeavanja problema. Znai, zato ga sada ne eli spremati? Zato to eli pokazati neovisnost ? Gabriel joj odgovori poljupcem. Usne su joj bile jako tople. Kako je bilo u Veneciji? Skoro podnoljivo. Kad je hladno i pada kia, gotovo se moe zamisliti da je Venecija jo pravi grad. Trg svetog Marka prepun je turista, naravno. Piju svoj cappuccino od deset eura i poziraju za fotografije s onim groznim golubovima. Reci mi, Gabriele, kakav je to godinji odmor? Mislio sam da je gradonaelnik protjerao prodavae ptijeg sjemenja. Turisti ih svejedno hrane. Ako toliko vole golubove, moda bi ih trebali ponijeti kui kao suvenire. Zna li koliko je turista bilo u Veneciji ove godine? Dvadeset milijuna. Tako je. Kad bi svaki od njih uzeo samo jednu od tih prljavih ptica, rijeili bi problem za nekoliko mjeseci. Bilo je udno sluati Chiaru kako otro govori o Veneciji. Dapae, ne tako davno, ona ne bi mogla ni zamisliti ivot izvan slikovitih kanala i uskih uliica njezina rodnog grada. Kao kerka glavnog venecijanskog rabina, provela je djetinjstvo u izoliranu svijetu staroga geta, a otila je samo da magistrira povijest na Sveuilitu u Padovi. Zatim se vratila u Veneciju i zaposlila se u malom idovskom muzeju na Campo del Ghetto Nuovo, gdje bi moda ostala zauvijek da ju nije primijetio lovac na talente iz Ureda prilikom jednog njezina posjeta Izraelu. Lovac na talente predstavio joj se u jednoj kavani u

Tel Avivu i upitao je eli li za idovski narod uiniti neto vie od rada u muzeju u umiruem getu. Chiara je rekla da eli, pa je nestala zbog tajnog programa obuke za Ured. Godinu dana poslije nastavila je sa starim ivotom, ali kao tajna agentica izraelske obavjetajne slube. Meu njezinim prvim zadacima bilo je tajno uvanje zabludjela ubojice iz Ureda koji se zvao Gabriel Allon i koji je doao u Veneciju obnoviti Bellinijevu sliku na oltaru Crkve Svetog Zaharije. Razotkrila mu se neto poslije u Rimu, nakon incidenta s pucnjavom i talijanskom policijom. Zarobljen nasamo s Chiarom u sigurnom stanu, Gabriel se jedva suzdravao da je ne dotakne. ekao je da se rijei sluaj i da se vrate u Veneciju. Tamo, u kui na jednom kanalu u Cannaregiu, vodili su ljubav prvi put, u krevetu s novom posteljinom. Kao da je vodio ljubav s likom koji je naslikao Veronese. Sad se ta naslikana djevojka mrtila dok je svlaila konu jaknu i bacala je preko naslona stolice. Ona teatralno objesi jaknu u ormaru, onda otvori putnu torbu i pone vaditi stvari iz nje. Sva je odjea bila ista i paljivo sloena. Majka je inzistirala da operem rublje prije odlaska. Jer misli da nemamo perilicu za rublje? Ona je Mleanka, Gabriele. Smatra da djevojka ne bi smjela ivjeti na selu. Uznemiruju je panjaci i stoka. Chiara pone spremati istu odjeu u ladice ormara. Zato nisi bio ovdje kad sam dola? Bio sam na sastanku. Na sastanku^ U Ameliji? S kim? Gabriel joj ree. Mislila sam da vas dvojica vie ne razgovarate. Odluili smo ostaviti prolost iza sebe. Prekrasno ree Chiara hladno. Je li spomenuo mene? Uzi se ljuti zato to nisi javila odjelu da ide u Veneciju. Bilo je to osobno. Zna da nita nije osobno kad radi za Ured. Zato si na njegovoj strani? Nisam ni na ijoj strani. Samo sam rekao injenicu.

Otkad je tebe briga za uredska pravila? Radi to hoe i kad hoe, a nitko te ne smije ni taknuti. A tebi Uzi naveliko poputa zato to si moja ena. Jo sam ljuta na njega zato to te napustio u Moskvi. Nije on bio kriv, Chiara. Htio me natjerati da odem, ali ja ga nisam posluao. I zbog toga si zamalo poginuo. Bio bi mrtav da nije bilo Grigorija. Ona naas uuti i presloi dva komada odjee. Jeste li vas dvojica neto pojeli? Uzi je progutao stotinjak kolaa kod Massima. Ja sam popio kavu. Je li se udebljao? Mislim da je nabacio par kila zbog brane sree. Ti se nisi udebljao kad smo se vjenali. Moda to znai da sam jako nesretan. Jesi li ? Ne luduj, Chiara. Ona zatakne palac u traperice. Mislim da se debljam. Izgleda predivno. Ona se namrti. Nisi trebao rei da izgledam predivno. Trebao si me uvjeriti da se ne debljam. Majica ti je neto ua nego inae. Zbog Annina kuhanja. Ako budem i dalje ovako jela, izgledat u kao jedna od onih starih gospoda u gradu. Moda bih trebala odmah kupiti crnu suknju i rijeiti stvar. Dao sam joj slobodnu veer. Mislio sam da bi bilo zgodno da malo budemo sami. Hvala Bogu. Skuhat u ti neto. Previe si mrav. Chiara zatvori ladicu. I tako, zato je Uzi doao? Polugodinji obilazak europskih resursa. Tapanje po ramenima. Mahanje zastavom. ujem li blagu zavist u tvojem glasu? Zato bih mu zavidio, za Boga miloga? Zato to bi ti trebao obilaziti nae europske resurse, a ne

Uzi. Putovanja vie nisu kao nekad, Chiara. Osim toga, nisam htio taj posao. Ali nije ti drago to su ga dali Uziju nakon to si odbio. Misli da on nije dovoljno pametan ni kreativan. Shamron i njegovi ljudi na Bulevaru kralja Saula ne misle tako. Da sam na tvom mjestu, Chiara, ne bih se zamjerio Uziju. Vjerojatno e jednog dana biti direktor. Nee nakon Moskve. Govori se da je imao sree to je uope ostao na dunosti. Ona sjedne na rub kreveta i lijeno pokua izuti desnu izmu. Pomozi ree ona i isprui nogu prema Gabrielu. Zapela je. Gabriel uhvati izmu za petu i prste, i ova joj glatko sklizne s noge. Moda bi je idui put trebala povui. Ti si mnogo jai od mene. Ona podigne drugu nogu. Onda, koliko e me ovaj put pustiti da ekam, Gabriele ? Sto eka? ekam da mi kae zato je Uzi doao sve do Umbrije kako bi te posjetio. I zato su te dva tjelesna uvara iz Ureda slijedila kui. Mislio sam da me nisi ula kako dolazim. Lagala sam. Gabriel izuje Chiarinu drugu izmu. Nemoj mi nikada lagati, Chiara. Kad zaljubljeni lau, dose zlo.

8.

Villa dei Fiori, Umbrija

Moda Britanci imaju pravo. Moda je Grigorij stvarno prebjegao natrag. A moda e se veeras pojaviti Guido Reni da mi pomogne zavriti njegovu sliku.

Chiara izvue jaje iz kutije i vjeto ga razbije jednom rukom nad staklenom zdjelom za mijeanje. Stajala je usred rustine kuhinje u vili. Gabriel je nasuprot njoj sjedio na visokoj drvenoj klupi, s aom umbrijskog merlota u ruci. Ubit e me tvoja jaja, Chiara. Pij vino. Ako pije vino, moe pojesti jaja koliko hoe. To je glupost. Ne, to je istina. Sto misli, zato mi Talijani ivimo vjeno? Gabriel je poslua i popije jo vina. Chiara razbije jo jedno jaje na rubu zdjele, ali ovaj put u utanjku ostane komadi ljuske. Ona se namrti, paljivo ga ukloni vrhom nokta i baci u kantu za smee. Sto sprema? Kajganu s krumpirom i lukom, pagete carbonara s tikvicama. Ona se nadvije nad tri lonca koji su krkali na starinskom tednjaku. Obdarena venecijanskim uroenim osjeajem za lijepo, unosila je umjetnost u sve, a pogotovo u hranu. Njezina jela, poput njezinih kreveta, izgledala su previe savreno da se taknu. Gabriel se esto pitao zato je uope osjetila elju za okorjelom i skrhanom olupinom poput njega. Moda joj je izgledao poput umorne sobe koju treba preurediti. Anna nam je mogla ostaviti jo neto osim jaja i sira. Misli da te eli ubiti tako da ti kolesterolom zaepi ile ? Ne bi me udilo. Ona me mrzi. A da se ljepe ponaa prema njoj? Pramen kose sklizne iz stiska Chiarine kope i padne joj preko lica. Ona je zatakne iza uha i dobaci Gabrielu vragolast osmijeh. ini mi se da moe birati ree ona. Birati svoju budunost. Birati kako e ivjeti. Odluivanje o ivotu ne ide mi dobro. Da, to sam primijetila. Sjeam se jednog popodneva u Jeruzalemu, ne tako davno. Umorila sam se od ekanja da me zaprosi, pa sam napokon skupila hrabrosti da te napustim. Kad sam sjela u auto ispred tvojega stana, oekivala sam da e potrati za mnom i moliti

me da ostanem. Ali nisi to uinio. Moda ti je laknulo jer te naputam. Tako ti je bilo lake. Bio sam budala, Chiara, ali to je stara pria. Ona vilicom izvadi komad krumpira iz tave, okusi ga i doda jo soli. Znala sam da je to zbog Leah, naravno. Jo si bio njezin mu. Chiara zastane i tiho doda: I jo si je volio. Kakve to ima veze s ovim sada? Ti si ovjek koji ozbiljno shvaa danu rije, Gabriele. Njoj si obeao sebe i nisi mogao prekriti obeanje, iako ona vie nije ivjela u sadanjosti. Isto si se tako obeao Uredu. Izgleda da ne moe prekriti ni to obeanje. Dao sam im vie od pola ivota. I to e sad? Dati im ostatak? eli li zavriti kao Shamron? Ima osamdeset godina i ne moe spavati jer se brine zbog dravne sigurnosti. Nou sjedi na terasi na Galilejskom jezeru i gleda prema istoku, dri neprijatelja na oku. Izrael ne bi postojao da nije bilo ljudi poput Shamrona. Sudjelovao je u nastanku drave. I ne eli da se uniti njegovo ivotno djelo. Ima dovoljno sposobnih ljudi koji e uvati sigurnost Izraela. Pokuaj to rei Shamronu. Vjeruj mi, Gabriele, pokuala sam. Onda, to predlae? Ostavi ih, ali ovaj put zauvijek. Restauriraj slike. ivi svoj ivot. Gdje? Ona podigne ruke kao da eli rei kako bi sadanji okoli bio sasvim prikladan. Ovo je privremeno boravite. Grof e jedanput zatraiti da mu vratimo vilu. Nai emo drugu. Ili emo se preseliti u Rim da bude blie Vatikanu. Talijani e te pustiti da ivi gdje god hoe, pod uvjetom da ne zlorabi tu putovnicu i novi identitet koji su ti irokogrudno dali zato to si spasio papin ivot. Uzi kae da nikad neu imati hrabrosti napustiti ih zauvijek. Kae da je Ured moja jedina obitelj.

Osnuj novu obitelj, Gabriele. Chiara zastane. Sa mnom. Okusila je komad tikvice i ugasila tednjak. Ona se okrene i ugleda Gabriela kako je zamiljeno promatra podboivi bradu. Zato me tako gleda? Kako, Chiara? Kao da sam jedna od tvojih slika. Samo se pitam zato si onu knjigu o odgoju djece ostavila u naoj sobi tako da je vidim. I zato nisi ni okusila vino koje sam ti natoio. Pila sam. Nisi, Chiara. Gledao sam. Nisi me vidio. Popij sada. Gabriele! Sto te spopalo? Ona podigne au i srkne vino. Zadovoljan? Nije bio zadovoljan. Jesi li trudna, Chiara? Ne, Gabriele, nisam trudna. Ali voljela bih zatrudnjeti u bliskoj budunosti. Ona ga uzme za ruku. Znam da se boji zbog onoga to se dogodilo Daniju. Ali najbolje e mu odati poast tako da dobije novo dijete. Zidovi smo, Gabriele. Tako mi ivimo. Oplakujemo mrtve i uvamo ih u srcu. Ali ivimo svoj ivot. S imenima koja nisu naa, s ljudima koji nas slijede da nas ubiju. Chiara zlovoljno uzdahne i razbije jo jedno jaje o zdjelu za mijeanje. Ovaj put joj se ljuska razbije u ruci. Gledaj to radim zbog tebe. Ona papirnatim runikom obrie jaje. Ima tri dana dok se Uzi ne vrati. Sto namjerava? Moram u London kako bih otkrio to se zbilja dogodilo Grigoriju Bulganovu. Grigorij nije tvoj problem. Neka to rjeavaju Britanci. Britanci imaju veih briga od jednog nestalog prebjega. Grigorija su pomeli pod tepih. Zaboravili su na njega. I ti bi trebao. Chiara doda jo jedno jaje u zdjelu i pone ih tui. Rusi dugo pamte, Gabriele, gotovo jednako dugo kao Arapi. Nakon to je Elena prebjegla, Ivan je izgubio sve: kue u Engleskoj i Francuskoj, kao i sav onaj prljavi novac na bankovnim raunima u Londonu i

Zurichu. Interpol je izdao crvenu tjeralicu za njim, pa ne smije ni zakoraiti izvan Rusije. Nema to raditi, samo smilja kako da te ubije. Ako ode u London i pone eprkati, lako je mogue da e on saznati za to. Onda u to obaviti potiho i vratiti se kui. I ivjet emo kao prije. Chiarina se ruka zaustavi. Laganje je tvoj posao, Gabriele. Nadam se da mi sada ne lae. Nikad ti nisam lagao, Chiara. I nikad neu. Sto e s tjelesnim uvarima? Oni ostaju ovdje s tobom. Uzi nee biti sretan. Gabriel podigne vino prema svjetlu. Uzi nikad nije sretan.

9. Villa dei Fiori , London

Ured je imao krilaticu: Ratovati valja pomou varke. Obino se varalo neprijatelje Izraela. Ponekad je bilo nuno varati svoje ljude. Gabrielu je bilo ao to su bili dobri deki sa svijetlom budunou. Ali dobili su krivi zadatak u krivo vrijeme. Zvali su se Lior i Motti: Lior je bio stariji i iskusniji, a Motti je bio mladac na pokusnom roku koji je prole godine zavrio akademiju. Oba su momka dobro znala za pothvate onoga koji je ve bio legenda, pa su se obradovali prilici da ga uvaju na putu za Izrael. Za razliku od Uzija Navota, oni su doekali tri dodatna dana na dunosti u predivnoj vili u Umbriji kao sretan sluaj. Kad ih je Chiara zamolila da se ne istiu, kako bi Gabriel zavrio sliku prije povratka kui, pristali su bez prigovora. Bili su poaeni to su uope u njegovoj nazonosti. Rekli su joj da e ga uvati izdaleka. Prenoili su u tronoj gostinjskoj kuici, spavajui na smjene i pozorno gledajui prozor njegove radne sobe, koji se sjajio jarkim

bijelim svjetlom. Kad bi naulili ui, uli bi tihu glazbu prvo Toscu, onda Madame Butterfly, i naposljetku, u praskozorje, La Boheme. Kad se vila razbudila oko osam sati, doetali su se do kuhinje i zatekli tri ene Chiaru, Annu, Margheritu kako dorukuju. Vrata radne sobe bila su vrsto zatvorena, a na podu pred vratima sklupala su se dva budna lovaka psa. Nakon to je dobio alicu vrue kave, Lior upita smiju li ga pozdraviti. Ne bih vam to preporuila ree Chiara tiho. Obino je mrzovoljan kad mora ispuniti rok. Lior, kojem je otac bio pisac, savreno je to razumio. Tjelesni uvari proveli su ostatak dana nastojei se razonoditi. Nekoliko puta poli su u izvianje, imali su ugodan ruak sa sluinadi, ali uglavnom su bili zarobljeni u svojem malom gostinjskom bunkeru. Svakih nekoliko sati zavirili bi u vilu da provjere mogu li barem naas, vidjeti legendu. Ali vidjeli su samo zatvorena vrata koja su uvali psi. On grozniavo radi objasnila im je Chiara kasnije tog popodneva, kad je Lior ponovo skupio hrabrosti kako bi zamolio za doputenje da uu u radnu sobu. Tko zna to e se dogoditi ako ga uznemirite. Vjerujte mi, to nije za ljude slabih ivaca. I tako su se vratili u svoju straarnicu kao dobri vojnici i sjedili na maloj verandi dok se sputala no. Snudeno su gledali u bijelo svjetlo i sluali tihu glazbu. ekali su da legenda izae iz svoje pilje. U est naveer, nakon to ga nisu ni vidjeli ni uli cijelu no i cijeli dan, zakljuili su da su nasamareni. Nisu se usudili ui u radnu sobu kako bi provjerili svoje sumnje, nego su nekoliko minuta raspravljali tko bi to trebao javiti Uziju Navotu. Na kraju ga je nazvao Lior, stariji i iskusniji. Bio je to dobar deko sa svijetlom budunou. Ali dobio je krivi zadatak u krivo vrijeme. Za mirovinu odsluena prebjega moglo se nai i mnogo gorih mjesta nego to je Bristol Mews. Do te etvrti dolazilo se prolazom iz parka Bristol Gardens, gdje je s jedne strane stajala teretana za pilates koja je obeavala da e ojaati i uvrstiti svoje klijente, a s druge je bio jadni mali restoran po imenu D Place. Dvorite je bilo izdueno i etverokutno, poploeno sivim kamenjem i obrubljeno crvenom ciglom. Sa sjeverne strane dizao se zvonik Crkve Svetog Spasitelja,

a na istoku redali su se prozori neke velike zgrade. Vrata uredne male kuice na broju 8, kao i susjedne na broju 7, bila su obojena u veselu nijansu jarkoute. Na prozoru u prizemlju bile su navuene rolete. Gabriel je svejedno vidio da unutra gori svjetlo. Stigao je u London rano popodne, a u britansku je prijestolnicu doletio izravno iz Rima s lanom talijanskom putovnicom i kartom koju mu je kupio prijatelj u Vatikanu. Nakon to je rutinski provjerio prati li ga itko, uao je u telefonsku kabinu kod trga Oxford Circus i po sjeanju nazvao jedan broj unutar Thames House, sjedita slube MI5. Reeno mu je da ponovo nazove za pola sata, kada je dobio adresu Bristol Mews broj 8, kao i vrijeme: sedam naveer. Kad je stigao, bilo je gotovo 7:30. Namjerno je kasnio. Gabriel Allon nikad nije nigdje dolazio u vrijeme kad su ga oekivali. Gabriel posegne za zvoncem, ali prije nego to ga je mogao pritisnuti, vrata se otvore. U predvorju je stajao Graham Seymour, zamjenik direktora MI5. Nosio je ugljenosivo odijelo koje mu je savreno pristajalo i tamnocrvenu kravatu. Lice mu je bilo lijepo oblikovano i pravilno, a srebrnasti sjaj u kosi davao mu je izgled manekena kakvi se viaju u reklamama za skupe i nepotrebne triarije onih koji nose skupe satove, piu skupim perima i provode ljeto jedrei po grkim otocima na unikatnoj jahti punoj mlaih ena. Sve je na Seymouru odisalo samopouzdanjem i sabranou. Cak je i njegov stisak ruke bio oruje osmiljeno da sugovorniku pokae kako je naiao na sebi ravnoga. Taj je stisak govorio da je Seymour iao u dobre kole, pripadao dobrim klubovima i jo neto znaio na teniskom terenu. Govorio je da se tog ovjeka mora shvatiti ozbiljno. tovie, to je bilo istina. Sve osim tenisa. Ozljeda lea prije nekoliko godina umanjila mu je sposobnosti. Iako je jo bio prilino dobar, Seymour je zakljuio da nije dovoljno dobar, pa je pospremio reket. Osim toga, zahtjevi njegova posla bili su toliki da nije nalazio vremena za rekreaciju. Graham Seymour imao je nezavidan zadatak da uva sigurnost Velike Britanije u opasnu svijetu. Gabriel ne bi poelio takav posao. Iako je nad Britanskim Carstvom sunce odavno

zalo, svjetski revolucionari, azilanti i otpadnici svejedno su jo nalazili put do Londona. Kasni ree Seymour. Promet je bio straan. Ma nemoj. Seymour spusti zasun i povede Gabriela u kuhinju. Bila je malena i nedavno renovirana, s bljetavim njemakim aparatima i radnim povrinama od talijanskog mramora. Gabriel je vidio mnogo takvih kuhinja u asopisima o unutarnjem ureenju koje je Chiara stalno itala. Draesno ree on i teatralno se ogleda. ovjek se pita zato bi Grigorij poelio ostaviti sve ovo radi povratka u sumornu Moskvu. Gabriel otvori hladnjak i zaviri unutra. Sadraj je jasno govorio da je vlasnik hladnjaka sredovjean ovjek koji rijetko prima goste, a kamoli ene. Na jednoj polici bila je konzerva usoljenih haringa i otvorena tegla umaka od rajice; na drugoj je bio komad patete i odrezak prezrela Camemberta. U zamrzivau je bila samo votka. Gabriel zatvori vrata i pogleda Seymoura, koji je s grimasom gaenja zavirivao u aparat za kavu. Stvarno bismo trebali pozvati nekoga da sve oisti. On istrese filtar za kavu u kantu za smee i pokae prema kavenom stoliu. Pokazat u ti neto. Onda vie nee imati nikakvih pitanja o Grigoriju i njegovoj vjernosti. Na stoliu je stajala aktovka sa ifriranom bravom. Seymour palcima okrene brojeve i istodobno otklopi obje brave. Iz aktovke izvue dva predmeta: prijenosni DVD ureaj japanske proizvodnje i disk u plastinoj foliji. On upali ureaj i gurne disk. Prolo je petnaest sekunda, a onda se na ekranu ukae slika: Grigorij Bulganov zaklonio se od kiice na ulazu u Bristol Mews. U donjem lijevom kutu slike pisala je lokacija javne kamere koja je napravila snimku: BRISTOL GARDENS. U gornjem desnom uglu bio je datum deseti sijenja a ispod datuma otkucavalo je vrijeme 17:47:39. Grigorij upali cigaretu, lijevom rukom zaklonivi plamen. Zatim vrati upalja u dep i pogleda ulicom u oba smjera. Oito zakljuivi da nema opasnosti, on baci cigaretu na tlo i krene.

Dok su kamere pratile svaki njegov korak, on poe do kraja ulice Formosa i prijee kanal Grand Union preko metalnog pjeakog mosta na kojem su svijetlile okrugle bijele lampe. U mraku na drugoj obali stajala su etiri mladia u trenirkama s kapuljaom; on proe pokraj njih ne osvrui se i krene du bloka sivih jeftinih stanova u ulici Delamere Terrace. U est sati on se spusti kamenim stubama do mola Browning s Pool. Tamo ue u kavanu Waterside i izae nakon tono dvije minute i petnaest sekunda, drei papirnatu au s plastinim poklopcem. Postajao je pred kavanom neto vie od minute, a onda bacio au u kantu za smee i krenuo du mola do drugog stubita koje ga odvede do ulice Warwick Crescent. Nakratko se zaustavi u toj tihoj ulici da zapali jo jednu cigaretu i popui je hodajui do mosta na ulici Harrow. Vidljivo ubrzavi korak, on nastavi ulicom Harrow, gdje tono u 18:12:32 najednom zastane i okrene se prema cesti. Odmah se uz plonik zaustavi crni mercedes i vrata se otvore. Grigorij ue straga, a automobil odjuri iz kadra. Pet sekunda nakon toga, neki ovjek proe kroz kadar, lupkajui vrhom kiobrana u plonik. Zatim iz suprotnog smjera doe neka djevojka. Nosila je kratak koni ogrta, a nije imala ni kiobrana ni eira unato kii.

10.

Maida Vale, London

Slika se pretopi u sivobijele smetnje. Graham Seymour pritisne dugme STOP. Kao to vidi, Grigorij je dragovoljno uao u automobil. Bez oklijevanja. Bez ikakve tjeskobe i straha. On je profesionalac, Grahame. Uvjeban je da nikada ne pokazuje strah, ak ni kad je prestravljen.

O, nema sumnje da je profesionalac. Sve nas je prevario. Uspio je prevariti ak i tebe, Gabriele. A koliko znam, ti inae ima dobro oko za krivotvorine. Podbadanje nije djelovalo na Gabriela. Jeste li uspjeli kamerama pratiti kretanje automobila? Skrenuo je lijevo u ulicu Edgware, a onda desno na cestu St. Johns Wood. Na kraju je uao u podzemno parkiralite Primrose Hill, gdje je ostao pedeset i sedam minuta. Kad se ponovo pojavio, u njemu je bio samo voza. U garai nema kamera? Seymour odmahne glavom. Je li prije mercedesa izalo koje vozilo? etiri obiteljska automobila i jedan kombi Ford Transit. Provjerili smo sve obiteljske automobile. Kombi je nosio oznake slube za ienje tepiha iz Battersea. Vlasnik kae da te veeri nije imao narudbi u tom podruju. Osim toga, registracijski broj ne odgovara nijednom kombiju njegove tvrtke. Znai, Grigorij je otiao u tom kombiju? Za sada to pretpostavljamo. Nakon izlaska iz garae, kombi je krenuo na sjeveroistok prema Brentwoodu, predgrau kod autoceste M25. Tada je izaao iz dometa kamera i nestao. Gdje je zavrio mercedes ? Na jugoistoku. Nestao je iz vida kod predgraa Shooters Hill. Sljedeeg dana na uu Temze otkriven je spaljen automobil istono od Gravesenda. Onaj tko ga je zapalio nije se potrudio skinuti serijske brojeve. Odgovarali su brojevima automobila koji je dva tjedna ranije kupio netko s ruskim imenom i mutnom adresom. Naravno, svi pokuaji da se nae taj ovjek bili su bezuspjeni. Vrata automobila oito su otvorena s unutarnje strane. Izgledalo mi je kao da je na stranjem sjeditu bila najmanje jedna osoba. Zapravo, bile su dvije. Seymour pokae uveanu snimku automobila. Iako je bila zrnata i vrlo tamna, vidjelo se da straga sjedi dvoje ljudi. Gabrielovu panju privue osoba najblia prozoru na vozaevoj strani. Bila je to neka ena.

Nisi ih uspio snimiti prije nego to su uli u automobil? Na alost, ne. Rusi su namjerno proli kroz jednu slijepu toku nekoliko kilometara od zrane luke Heathrow. Nigdje se ne vidi da itko ulazi u automobil ili izlazi iz njega. Reklo bi se da su isparili, ba kao Grigorij. Gabriel je i dalje gledao snimku. Velika priprema za neto to se moglo rijeiti mnogo jednostavnije. Ako je Grigorij namjeravao prebjei natrag, zato mu nisu uruili neku putovnicu, dali avionsku kartu i preruili ga? Mogao je ujutro napustiti London i sletjeti na vrijeme da rua bor i kijevsku piletinu. Seymour je imao spreman odgovor. Rusi su sigurno pretpostavljali da pratimo Grigorija. Smatrali su da moraju stvoriti scenarij koji kamerama nee biti nimalo sumnjiv. Seymour isprui dugu blijedu ruku prema ugaenu ekranu. Sam si vidio, Gabriele. Oito je provjeravao prati li ga itko. Kad se osvjedoio da ga ne slijedimo, poslao je nekakav signal. Onda su ga pokupili njegovi stari drugovi. Moskovska pravila? Tako je. Pretpostavljam da ste provjerili ima li na Grigorijevu putu ikakvih tragova krede, komada ljepljive trake ili drugih znakova neosobne komunikacije. Jesmo. I? Nita. Ali kao profesionalni terenac, zna da ima bezbroj naina za slanje signala. eir, bez eira. Cigareta, bez cigarete. Runi sat na lijevoj ruci, runi sat na desnoj. Grigorij je denjak. Kao i obino, nosio je sat na lijevoj ruci. Osim toga, sat je bio drukiji od onoga koji je nosio u Rusiji prole jeseni. Stvarno ima dobro oko. Imam. A kad gledam te snimke, vidim neto drugo. Vidim ovjeka koji se neega boji i jako se trudi ne pokazati strah. Grigorij je zbog neega odjednom stao. I zbog neega je uao u onaj automobil. To nije bijeg, Grahame. To je otmica. Rusi su ti ga ukrali pred nosom. Thames House ne misli tako. Kao ni nai kolege na drugoj obali rijeke. Sto se tie Vlade i Ministarstva vanjskih poslova, oni su skloni

prihvatiti nae zakljuke. Premijer nije raspoloen za novi veliki sukob s Rusima nakon sluaja Litvinenko. Pogotovo ne sad kad se sprema sjednica G8. Suoeni sa svjetskom financijskom krizom, vode osam najjaih industrijskih zemalja dogovorili su hitan sastanak u veljai kako bi uskladili politiku poreza i novanih poticaja. Na zgraanje mnogih inovnika i novinara meu sudionicima, kao mjesto sjednice izabrana je Moskva. Gabriel nije mislio na sjednicu G8. Mislio je na Aleksandra Litvinenka, biveg lana FSBa koji je otrovan dozom radioaktivnog polonija 210. Vai postupci nakon Litvinenkova umorstva vjerojatno su uvjerili Ruse da mogu nekanjeno raditi takve stvari. Zapravo, Rusi su izvrili in nuklearnog terorizma u srcu Londona, a vi ste odgovorili diplomatskom packom. Seymour zamiljeno stavi prst na usne. To je zanimljiva teorija. Ali bojim se da naa reakcija na Litvinenkovo umorstvo, koliko god bila mlaka po tvojem miljenju, nije nimalo utjecala na Grigorijev sluaj. Gabriel je znao da nema smisla ustrajavati. Graham Seymour je bio pouzdan suradnik i povremeni saveznik, ali on e uvijek biti najodaniji svojoj slubi i svojoj zemlji. Isto je vrijedilo za Gabriela. Takva su pravila igre. Moram li te podsjeati da je Grigorij pomogao vama i Amerikancima da pronaete Ivanove rakete? Da nije bilo njega, nekoliko putnikih aviona moda bi se sruilo u jednom danu. Zapravo, sve informacije koje su nam trebale nalazile su se u spisima koje ste ti i Elena ukrali iz Ivanova ureda. Dapae, premijera je trebalo nagovarati da Grigoriju prui azil i britansku putovnicu. U Londonu ve ive razni istaknuti ruski disidenti, kao i aica milijardera koji su se zamjerili reimu. Nije se htio opet zamjeriti Moskvi. Zato se predomislio? Rekli smo mu da je tako ispravno. Uostalom, Amerikanci su pristali uzeti Elenu s djecom. Smatrali smo da moramo i mi uiniti svoje.

Grigorij je obeao da e biti dobar i da se nee isticati. Tako je i bilo. Nakon male stanke, Seymour nadoda: Neko vrijeme. Sve dok nije postao disidentska zvijezda. Seymour potvrdno klimne glavom. Trebali ste ga zakljuati u nekoj kuici na selu i baciti klju. Grigorij je potopoto htio London. Rusi su ludi za Londonom. Dakle, ovo je ispalo jako zgodno za vas. Niste ni htjeli Grigorija, a sada su Rusi bili tako ljubazni da vam ga skinu s vrata. Mi ne mislimo tako. Nego to mislite? Seymour je namjerno oklijevao. Kao to moe zamisliti, Grigorijevi ciljevi sada su predmet vrlo burne rasprave. Kao to takoer moe zamisliti, miljenja su podijeljena. Ima onih koji smatraju da je od poetka bio na drugoj strani. Drugi kau da se predomislio. Predomislio? Kao onaj Jurenko koji je u osamdesetima prebjegao Amerikancima. Sjea se Vitalija Jurenka? Nekoliko mjeseci nakon to je prebjegao, dok je ruao u nekom groznom francuskom restoraniu u Georgetownu, rekao je svojem nadzorniku iz CIAe da ide u etnju. Nikad se nije vratio. Grigorija je srce vuklo doma? Gabriel odmahne glavom. Jedva je ekao da se izvue iz Rusije. Nemogue je da bi se svojevoljno vratio. On to potvruje vlastitim rijeima. Seymour iz aktovke izvue obinu omotnicu i podigne je s dva prsta. Moda bi trebao posluati ovo prije nego to se vee uz ovjeka kao to je Grigorij. Lo je to enik.

11.

Maida Vale, London

Pismo je nosilo nadnevak 12. sijenja, a bilo je naslovljeno na ifrirano ime Grigorijeva nadzornika iz slube MI5. Poruka je bila kratka, samo pet reenica, i napisana na engleskom, koji je Grigorij dobro znao dovoljno dobro, sjeti se Gabriel, da obavi strano ispitivanje u podrumima Lubjanke. Graham Seymour proita pismo na glas. Onda ga preda Gabrielu, koji ga proita u sebi. Oprosti to ti nisam rekao da se namjeravam vratiti kui, Monty, ali sigurno razumije zato sam to zadrao za sebe. Nadam se da moji postupci nee zauvijek pokvariti tvoju karijeru. Previe si fin ovjek da bi radio ovakav posao. Uivao sam u naem druenju, pogotovo u ahu. Zbog tebe je London bio gotovo podnoljiv. Srdaan pozdrav, G Poslano je potom iz Zuricha na potanski sandui MI5 u Camden Townu. Tu je adresu znalo samo nekoliko viih slubenika, Grigorijev nadzornik i sam Grigorij. Da nastavim? Da, molim. Nai su strunjaci povezali ovaj papir A4 s jednom njemakom tvornicom papira iz Hamburga. udno, omotnicu je proizvela ista tvornica, ali u malo drukijem stilu. Nai su strunjaci takoer definitivno utvrdili da je to rukopis Grigorija Bulganova, kao i da nekoliko otisaka prstiju na povrini papira pripada njemu. Rukopis se moe krivotvoriti, Grahame. Ba kao slike. A otisci? Gabriel podigne Seymourovu ruku za zapee i poloi je na papir. Govorimo o Rusima, Grahame. Oni ne igraju prema pravilima markiza Queensberryja.

Seymour oslobodi ruku iz Gabrielova stiska. Pismo jasno pokazuje da je Grigorij suraivao. Upueno je na ispravno ifrirano ime nadzornika i poslano na ispravnu adresu. Moda su ga muili. Ili moda muenje nije bilo ni potrebno, jer je Grigorij dobro znao to e se dogoditi ako ne surauje. Bio je jedan od njih, Grahame. Znao je njihove metode. I on ih je povremeno koristio. Ja to znam, vidio sam ga na djelu. Ako je Grigorij otet, zato bi se gnjavili s lanim pismom? Rusi su poinili teak zloin na vaem tlu. Prirodno je da ovakvim trikom ele izbrisati tragove. Ako nema otmice, nema ni zloina. Seymour pogleda Gabriela svojim oima boje granita. Poput njegova stiska ruke, te su oi bile nepoteno oruje. Dva ovjeka stoje pred apstraktnom slikom. Jedan vidi oblake nad itnim poljem, a drugi vidi dva plavetna kita kako se pare. Tko ima pravo? Je li to vano? Razumije to elim rei, Gabriele? Jako se trudim, Grahame. Tvoj je prebjeg nestao. Moemo razgovarati koliko hoemo, ali to se nee promijeniti. Moj prebjeg? Ti si ga doveo ovamo. A vi ste rekli da ete ga uvati. Britanska je vlada trebala uloiti slubeni prosvjed kod ruskog veleposlanika sat vremena nakon to se Grigorij prvi put nije javio zbog provjere. Slubeni prosvjed? Seymour polako odmahne glavom. Moda nisi svjestan da je Velika Britanija u Rusiju uloila vie novca od ijedne druge zapadne zemlje. Premijer ne namjerava ugroziti te investicije kroz jo jednu svau s Kremljem. Kad budemo vjeali kapitaliste, oni e nam prodati ue. Staljin, je li? Imao je pravo. Kapitalizam je najvea snaga Zapada, ali i njegova najvea slabost. Gabriel ostavi pismo na stolu i promijeni temu. Ako se dobro sjeam, Grigorij je pisao knjigu.

Seymour preda Gabrielu snop papira. Bio je debeo dvatri centimetra i uvezan pomou dvije crne metalne kope. Gabriel pogleda prvu stranicu: UBOJICA U KREMLJU. AUTOR: GRIGORIJ BULGANOV. Zgodan naslov ree Seymour. Mislim da se Rusi ne bi sloili. Proitao si sve? Seymour klimne glavom. Ne tedi Kremlj i nije ba nahvalio svoju staru slubu. Optuuje FSB za sve mogue grijehe, kao to su umorstva, iznude i veze sa zloinakim organizacijama i oligarsima. Osim toga, vrlo uvjerljivo tvrdi da je FSB imao svoje prste u onim bombakim napadima na stambene zgrade u Moskvi, koje je ruski predsjednik iskoristio kao opravdanje za povratak Crvene armije u Ceeniju. Grigorij tvrdi da je osobno poznavao slubenike koji su sudjelovali u operaciji i imenuje dvojicu. Spominje li mene? U knjizi je jedno poglavlje o sluaju Harkov, ali nije ba vjerno istini. Kako Grigorij gleda na stvar, on je sam samcat pronaao rakete koje je Ivan prodao AlQa idi. Rukopis ne spominje ni tebe ni bilo koju izraelsku vezu. Sto je s njegovim biljekama na papiru ili kompjuteru? Sve smo pretraili. Grigorij se ponaao kao da ne postoji. Gabriel prelista stranice rukopisa. Na margini este stranice bila je biljeka na engleskom. On je proita i upitno pogleda Seymoura. To je od Grigorijeve urednice iz izdavake kue Buckley & Hobbes. Vjerojatno emo im prije ili kasnije morati rei da nee dobiti tu knjigu tako brzo. Proitao si njezine biljeke. Mi itamo sve. Gabriel okrene jo nekoliko stranica, a onda opet stane kako bi prouio jo jednu biljeku na margini. Za razliku od prve, bila je napisana na ruskom. Sigurno ju je napisao Grigorij ree Seymour. Ne izgleda kao rukopis u pismu. Pismo je na latinici. Biljeka je na irilici. Vjeruj mi, Grahame. Nije ih napisala ista osoba.

Gabriel brzo prelista ostale stranice i pronae jo nekoliko biljeaka pisanih istom rukom. Kad je opet podigao pogled, Seymour je vadio DVD iz aparata. On ga vrati u foliju i preda Gabrielu. Poruka je bila jasna. Brifing je zavrio. Ako se uope moglo sumnjati u Seymourove namjere, posve ih je razjasnio kad je naglaeno pogledao na sat. Gabriel mu postavi posljednji zahtjev. elio je vidjeti ostatak kue. Seymour polako ustane. Ali neemo gledati ispod parketa ni skidati tapete ree on. Imam dogovor za veeru. Ve kasnim deset minuta.

12.

Maida Vale, London

Gabriel krene za Seymourom po uskom stubitu do spavae sobe. Na nonom stoliu desno od branog kreveta bila je pepeljara puna opuaka. Sve su bile iste vrste, Sobranie White Russians, koju je Grigorij puio dok je ispitivao Gabriela u Lubjanki i dok su bjeali iz Rusije, Na hrpi ispod mjedene svjetiljke za itanje bilo je nekoliko knjiga: Tolstoj, Dostojevski, Agatha Christie, R D. James. Volio je engleske krimie ree Seymour. Mislio je da e itanjem P. D. Jamesa postati sliniji nama, iako mi nije jasno zato bi itko elio biti sliniji nama. Na podnoju kreveta bila je bijela kutija sa znakom istionice i praonice u Aveniji Elgin. Gabriel je otklopi i ugleda petest koulja, uredno ispeglanih, presavijenih i zamotanih u papir. Na kouljama je leao raun. Datum rauna odgovarao je datumu Grigorijeva nestanka. Raun je izdan u 3:42 popodne. Pretpostavljamo da su njegovi traili da mu zadnji dan u Londonu izgleda sasvim obino ree Seymour. Gabrielu je to objanjenje bilo u najmanju ruku labavo. On ude u kupaonicu i otvori ormari s lijekovima. Meu raznim losionima,

kremama i etkama bile su razbacane tri boice s lijekovima na recept: jedan za spavanje, drugi za smirenje i trei za migrenu. Tko ih je propisao? Jedan lijenik koji radi za nas. Grigorij mi nikada nije izgledao nervozno. Rekao je da ga optereuje to mora napisati knjigu u danom roku. Gabriel uzme boicu s lijekovima za probavu i okrene etiketu prema Seymouru. Imao je hirovit eludac ree Seymour. Onda je trebao jesti neto drugo, a ne slane haringe u umaku. Gabriel zatvori ormari i podigne poklopac koare za rublje. Bila je prazna. Gdje mu je prljavo rublje? Odnio ga je na pranje onog popodneva kad je nestao. Upravo bih to i ja uinio kad bih se spremao prebjei natrag. Gabriel ugasi svjetlo u kupaonici i krene za Seymourom niza stube do dnevne sobe. Na kavenom stoliu bile su razbacane novine, nekoliko londonskih i mnogo ruskih: Izvjestja, Kommersant, Komsomolskaja pravda, Moskovskoj a gazeta. Na jednom rubu stola bila je aa za aj u ruskom stilu, iji je sadraj odavno ispario. Pokraj ae stajala je jo jedna pepeljara puna opuaka. Gabriel vrhom olovke proeprka po njima. Bili su svi iste vrste, Sobranie White Russians. Tada on zauje smijeh koji je dopirao izvana. Provirivi kroz rolete na prednjem prozoru, on ugleda ljubavni par kako dolje prolazi drei se za ruke. Sigurno imate kameru negdje u dvoritu? Seymour pokae na oluk kod ulinog prolaza. Je li koji Rus navratio da baci pogled? Nitko koga bismo mogli povezati s mjesnom rezidenturom. Rije rezidentura koristila se u SVRu, ruskoj obavjetajnoj slubi u inozemstvu, za njihove operacije u veleposlanstvima. Rezident je bio ef postaje, a rezidentura je bila sama postaja. Taj se izraz sauvao iz vremena KGBa, kao i veina stvari u SVRu.

to se dogodi kad netko doe ovamo? Ako je stanar, ne dogodi se nita. Ako ga ne prepoznamo, slijedimo ga i provjerimo tko je. Do sada su svi provjereni. I nitko nije pokuao ui u kuu? Seymour odmahne glavom. Gabriel pusti roletu i ode do Grigorijeva neuredna radnog stola. U sredini je stajao zamraeni laptop. Pokraj laptopa bio je telefon s ugraenom sekretaricom, na kojem je svijetlilo crveno svjetlo za poruke. Neto novo ree Seymour. Mogu? Ne ekajui odgovor, Gabriel isprui ruku i pritisne dugme za presluavanje poruka. Zauje se visok zvuk, a onda robotski muki glas objavi da su snimljene tri nove poruke. Prvu je poslala istionica, koja moli gospodina Bulganova da pokupi svoje rublje. Drugu je poslao producent BBCjeva programa Panorama, koji je htio angairati gospodina Bulganova za dokumentarac koji se snima o novom buenju Rusije. Zadnju je poruku poslala ena koja je imala oigledan ruski izgovor. Govorila je u molu. U cmolu, pomisli Gabriel. Tonalitet sveane koncentracije. Tonalitet filozofskih razmatranja. ena je rekla da je upravo proitala zadnje stranice rukopisa i da eli o njima razgovarati kad Grigoriju bude odgovaralo. Nije ostavila broj na koji moe nazvati niti je rekla kako se zove. Gabrielu to nije ni trebalo. Zvuk njezina glasa odjekivao mu je u pamenju otkad su se prvi put upoznali. Kako ste, rekla je te veeri u Moskvi. Ja sam Olga Suhova. ini se da sada znamo tko je napisao te biljeke u Grigorijevu rukopisu. Tako se ini. elim je vidjeti, Grahame. Bojim se da je to nemogue. Seymour ugasi sekretaricu. Rim je rekao svoje. Sluaj je zatvoren.

13.

Maida Vale, London

Blokovi socijalnih stanova koji su se nadvijali nad Delamere Terrace izgledali su kao neto to bi Sovjetski Savez podigao u zenitu razvijenog socijalizma. Svaka od tih nematovito projektiranih i loe izgraenih zgrada nosila je tradicionanlo englesko ime koje je upuivalo da se unutra vodi miran ladanjski ivot, kao i uti znak koji upozorava da je to podruje pod stalnim nadzorom. Grigorij je proao pokraj tih zgrada nekoliko minuta prije nestanka. Gabriel krene istim putem kao i Rus. Iako mu je bilo teko priznati, susret sa Seymourom pokolebao je njegovu vjeru u Grigorijevu nevinost. Je li prebjegao natrag? Ili je otet? Gabriel je bio uvjeren da se odgovor moe nai na ulicama Maida Valea. Pokai mi kako su to izveli, Grigorije. Pokai mi kako su te natjerali da udes u auto. On krene do mola Brownings Pool i stane pred kavanu Waterside, koja je bila zatvorena, sa sputenim aluzinama. U glavi je vrtio snimku. Tono u 18:03:37 Grigorij je po svemu sudei obratio panju na jedan par to je prelazio preko mosta Westbourne Terrace iz ulice Blomfield. Mukarac je nosio kini ogrta s remenom i kini eir, a u lijevoj je ruci drao otvoreni kiobran. Zena se privinula uz njegovo rame. Nosila je vuneni ogrta s krznenim ovratnikom i neto je itala kartu grada, pomisli Gabriel, ili moda nekakav vodi. Gabriel se zatim okrene, kao to se okrenuo Grigorij, i krene po rubu mola prema stubama koje vode na Warwick Crescent. Na vrhu stuba zastane, kao to je Grigorij zastao, ali ne zapali cigaretu nego krene prema ulici Harrow, gdje je Grigori ugledao neto ili nekoga zbog ega je ubrzao korak. Gabriel uini isto, hodajui jo dvjesta metara po praznom ploniku.

Unato dobu dana, promet je na cesti s etiri trake jo bio gromoglasan. On se naas zaustavi kod crkve Svete Marije, jo malo prohoda i opet stane. To je bilo ovdje, pomisli. Ovdje se Grigorij previe uplaio da bi krenuo dalje. Ovdje je stao kao ukopan i naglo se okrenuo prema cesti. Na snimci se inilo kao da Grigorij razmilja ne bi li preao cestu unato prometu. Onda, kao i sada, to bi gotovo sigurno znailo smrt. Gabriel pogleda nalijevo i ugleda zid od cigle, visok dva metra i pokriven grafitima. Onda pogleda nadesno i i ugleda rijeku elika i stakla kako se valja po ulici Harrow. Zato je stao ovdje? A kad se automobil pojavio niotkuda, zato je uao bez oklijevanja? Je li to bio unaprijed dogovoren bijeg? Ili savrena stupica? Pomozi mi, Grigorije. Jesu li poslali nekog starog neprijatelja da te strahom natjera na povratak? Ili su poslali prijatelja da te blago uzme za ruku? Gabriel je gledao u sjaj automobilskih svjetla na cesti. On naas ugleda malen, otmjen lik kako hoda prema njemu i lupka kiobranom. Onda ugleda enu. Zenu u kratkom konom ogrtau bez kiobrana. Gologlavu enu na kii. Ona proe pokraj njega, kao da kasni na sastanak, i pouri se niz ulicu Harrow. Gabriel se pokua sjetiti njezinih crta lica, ali bez uspjeha. Bile su sablasne i rascjepkane, kao prve blijede crte neke nedovrene skice. I tako je stajao sam, dok mu je u uima brujao londonski promet, i gledao nju kako nestaje u tami.

14.

Zapadni London

Prolo je vie od trideset i est sati otkad je Gabriel zadnji put spavao, pa ga je sve boljelo od iscrpljenosti. U normalnim okolnostima nazvao bi lokalnu postaju i zatraio koritenje sigurna

stana. To nije dolazilo u obzir zato to su ga ljudi iz lokalne postaje vjerojatno upravo traili. Morat e odsjesti u hotelu. Ne u lijepom hotelu s kompjuterskom prijavom koju bi mogli pretraiti napredni programi za prikupljanje podataka. To mora biti hotel koji uzima samo gotovinu i ismijava zahtjeve za komforom kao to je posluga, ispravni telefon i isti runik. Grand Hotel Berkshire bio je upravo takvo mjesto. Stajao je u ulici West Cromwell, na kraju niza oronulih kua s poetka 20. stoljea. Noni recepcioner, umoran mukarac u umornu sivu demperu, nije se mnogo udio kad je Gabriel rekao da nije rezervirao sobu, a jo manje kad je rekao da e raun za boravak tri noi, moda dvije ako brzo obavi poslove platiti u gotovini. Gabriel zatim preda recepcioneru dvije nove novanice od dvadeset funta i ree da ne oekuje nikakve posjetitelje i da ne eli da ga gnjavi telefon ni istaica. Recepcioner gurne novac u dep i zajami mu miran i siguran boravak. Gabriel mu poeli ugodnu veer i pode gore. Na treem katu, s pogledom na bunu ulicu, soba je vonjala o samoi i groznom parfemu zadnjeg gosta. Gabriel zatvori vrata osjeti kako ga odjednom obuzima depresija. Koliko je noi proveo ovakvim sobama? Moda Chiara ima pravo. Moda je dolo vrime da napokon ode iz Ureda i prepusti borbu drugima. Otii e umbrijska brda i svojoj novoj eni dati dijete koje ona toliko eli, ijete koje je Gabriel uskratio sebi zbog onoga to se dogodilo jedne jene noi u Beu, u nekom drugom ivotu. Nije izabrao taj ivot, rugi su mu ga izabrali. Izabrao ga je Jaser Arafat i skupina palestinih terorista poznata kao Crni rujan. Izabrao ga je Ari Shamron. Shamron je doao po njega u rujnu 1972., jednog sunanog podneva u Jeruzalemu. Gabriel je bio obeavajui mladi slikar oji je napustio slubu u elitnoj vojnoj postrojbi kako bi pohaao kademiju za umjetnosti i dizajn Bezalel. Shamron je tada postao oda operacije Boji gnjev, tajne izraelske obavjetajne operacije ojoj je cilj bio da se nadu i pobiju poinitelji masakra na Olimpidi u Miinchenu. Trebalo mu je orue za osvetu, a Gabriel je bio pravo onakav mladi kakvog je traio: nagao ali pametan, vjeran i neovisan, emotivno hladan ali

prirodno poten. Osim toga, teno govorio njemaki s majinim berlinskim naglaskom, a kao dijete nogo je putovao po Europi. Nakon mjesec dana intenzivne obuke, Shamron ga je poslao Rim, gdje je ubio ovjeka po imenu Wadal Abdel Zwaiter u vei dne stambene zgrade na trgu Annibaliano. On i njegova ekipa perativaca zatim su proveli tri godine lovei plijen po cijeloj Zaadnoj Europi, ubijajui nou i u po bijela dana, ivei u strahu da e ih svaki as uhititi europska policija i optuiti za umorstva. Kad se Gabriel napokon vratio kui, imao je sjedine na sljeponicama i lice dvadeset godina starijeg ovjeka. Leah, s kojom se jenao netom prije odlaska iz Izraela, jedva ga je prepoznala kad e uao u stan. I ona je bila darovita umjetnica, pa ga je zamolila da j pozira za portret. Naslikan u stilu Egona Schielea, prikazivao je psjednuta mladia, prerano ostarjela u sjeni smrti. To je bila jedna d najboljih slika koje je Leah ikada naslikala. Gabriel je uvijek mrio tu sliku, zato to je nemilosrdno iskreno prikazala kako ga je muio Boji gnjev. Tjelesno iscrpljen, izgubivi elju za slikanjem, potraio je uto iste u Veneciji, gdje je uio vjetinu restauriranja kod uglednog Umberta Contija. Kad je njegovo naukovanje zavrilo, Shamron ga je pozvao natrag na dunost. Pod krinkom profesionalnog restauratora umjetnina, Gabriel je likvidirao najopasnije neprijatelje Izraela i obavio niz tajnih istraga koje su mu donijele vane prijatelje u Washingtonu, Vatikanu i Londonu. Ali imao je i mone protivnike. Nije mogao hodati ulicom a da ga ne mui strah da ga prati neki od njegovih neprijatelja. Nije mogao ni spavati u hotelskoj sobi a da prvo ne zaglavi vrata stolicom, to je uinio i sada. On stavi DVD sa snimkom ulinih kamera u aparat u sobi, a onda samo izuje cipele i legne u krevet. Tijekom sljedeih nekoliko sati, stalno je iznova gledao snimku, trudei se da povee ono to vidi na ekranu s onim to je vidio na ulicama etvrti Maida Vale. Nije mogao nai vezu, pa iskljui ureaj. Dok su mu se oi privikavale na mrak, slike Grigorijevih zadnjih trenutaka pojave se kao dijapozitivi. Grigorij kako ulazi u automobil na ulici Harrow. Dobro odjeven mukarac s kiobranom. Zena u konom kaputu, gologlava na kii.

Zadnja se slika pretvori u portret, zatamnjen slojem prljavog laka. Gabriel sklopi oi, umoi krpu u razrjeiva i pone blago trljati povrinu. Odgovor mu je stigao sat vremena prije zore. On u mraku potrai daljinski upravlja i usmjeri ga prema ekranu. Nekoliko trenutaka poslije, slika oivi. Proli utorak, 17:47 sati. Grigorij Bulganov stoji u prolazu ulice Bristol Mews. U 17:48 baca cigaretu i polazi. Slijedio je dobro poznati put do kavane Waterside. U 18:03:37 sati, mladi par pojavi se tono na vrijeme, mukarac u kinom ogrtau s opasaem, ena u vunenom kaputu s krznenim ovratnikom. Gabriel prevrti snimku unatrag i ponovo pogleda taj prizor, a onda i trei put. Zatim zaustavi sliku. Vremenski broja bio je na 18:04:25 kad je par stigao do kraja mosta Westbourne Terrace. Ako je operacija bila dobro planirana a sve je ukazivalo na to bilo je dovoljno vremena. Gabriel prevrti snimku do zadnjih trideset sekunda i zadnji put pogleda kako Grigorij ulazi na stranje sjedalo mercedesa. Dok je automobil odlazio, slijeva ude malen, dobro odjeven mukarac. Zatim, nekoliko sekunda poslije, pojavi se ena u kratkom konom kaputu. Bez kiobrana. Gologlava na kii. Gabriel zaustavi sliku i zagleda se u njezine cipele.

15.

Westminster, London

Na Trgu Parlamenta bilo je vrlo hladno, ali ne dovoljno da bi prosvjednici odustali. Odravao se nezaobilazan prosvjed protiv zloina Izraela, kao i prosvjed zbog amerike okupacije Iraka, te napokon prosvjed koji je upozoravao da e juna Engleska ubrzo postati pustinja zbog globalnog zagrijavanja. Gabriel ode do drugog kraja trga i sjedne na praznu klupu nasuprot sjevernom tornju opatije

Westminster. Na toj istoj klupi jedanput je ekao da dva dihadska bombaasamoubojice dovedu ker amerikog veleposlanika. Pitao se je li Graham Seymour namjerno izabrao to mjesto ili je samo smetnuo s uma neugodnosti onog jutra. Malo nakon tri sata, na rubu trga zaustavila se limuzina jaguar s vozaem. Na stranja vrata izae Seymour u dugom kaputu. On prieka dok automobil nije odjurio ulicom Victoria, a onda se odee do klupe. Ovaj put je Seymour kasnio. Oprosti, Gabriele, otegnuo mi se sastanak s premijerom. Kako je on? S obzirom na to da je najomraeniji voa Britanije u cijeloj generaciji, dobro se dri. Malo za promjenu, ovaj put smo mu ak donijeli dobre vijesti. Kakve? Dobar pokuaj. Daj, Grahame. Gabriel pogleda prema zidu opatije. Pa ne poznajemo se od juer. Seymour je naas zamuknuo. Bio je to gadan dan. Mislim da nikad neu izbiti tu sliku iz glave, sliku tebe kako... Sjeam se, Grahame. Bio sam tu. Seymour zatakne krajeve vunenog ala pod ovratnik kaputa. Londonski policajci upravo su krenuli u akcije po istonom Londonu. Po istonom Londonu? Znai, ne uhiuju Ruse. Radi se o skupini lanova AlQaide koju pratimo ve neko vrijeme. Misle ozbiljno. Bili su u zadnjoj fazi plana da napadnu vie financijskih i turistikih ciljeva. Bilo bi mnogo mrtvih. Kad ete objaviti uhienja? Premijer namjerava izdati priopenje za javnost veeras, neto prije dnevnika u deset. Njegovi ljudi nadaju se da e mu to pomoi u anketama. Seymour ustane. Moram se vratiti u Thames House. Idemo u etnju. Oni zajedno ustanu i krenu preko trga, prema Parlamentu. Bili su neskladan par: Gabriel u trapericama i konoj jakni, a Seymour u odijelu i kaputu.

Moram ti odati priznanje, Gabriele. Na tvoj savjet, kopali smo malo dublje i izvukli nove snimke kamera iz okolnih ulica. Onaj par koji je preao most Westbourne Terrace u tri minute nakon est sati uao je u automobil koji ih je ekao u pustoj sporednoj ulici. Odvezao ih je do ulice Edgware, gdje je ena izala sama. U meuvremenu je stavila drugi kaput. Seymour zadivljeno pogleda Gabriela. Smije li se znati zato si posumnjao u nju? Zbog kiobrana. Ali nije ga imala. Upravo tako. Padala je kia, ali ta ena nije nosila kiobran. Htjela je imati slobodne ruke. Gabriel pogleda Seymoura ispod oka. Ljudi poput mene ne nose kiobran, Grahame. Misli na ubojice? Gabriel ne odgovori izravno. Da Grigorij nije svojom voljom uao u taj automobil, ona bi ga ena vjerojatno ubila na licu mjesta. Mislim da je zakljuio da e radije riskirati. Bolje je biti nestali prebjeg nego mrtvi prebjeg. Sto si jo primijetio na njoj ? Nije presvukla cipele. Vjerojatno nije imala vremena. Sto bih dao za tvoje oi! Profesionalna deformacija. U kojoj profesiji? Gabriel se samo osmjehne. Stigli su do junog kraja Parlamenta i krenuli kroz Victoria Tower Gardens. Pred njima se dizalo sivo proelje Thames House. Seymouru se odjednom nije urilo natrag u ured. Tvoje otkrie oito me stavlja pred dilemu. Ako direktoru skrenem panju na ovo, rasplamsat e se bitka sa Slubom sigurnosti. Proglasit e me heretikom. A zna kako postupamo s hereticima. Ne elim da ita kae, Grahame. Gabriel zauti, a onda doda: Ne prije nego to razgovaram s Olgom. alim, ali to ne dolazi u obzir. Direktor bi me nabio na kolac kad bi saznao koliko sam ti ve pokazao. Vie ne sudjeluje u ovom sluaju.

Dapae, ako se pouri, moe spremiti kofere i uhvatiti zadnji Eurostar za Pariz. Kree u 7:39, tono u sekundu. Moram razgovarati s njom, Grahame. Samo na nekoliko minuta. Seymour stane i zagleda se u svjetla na zadnjem katu Thames House. Zato imam osjeaj da u zaaliti zbog ovoga? On se okrene Gabrielu. Ima dvadeset i etiri sata. Onda mora napustiti zemlju. Gabriel podigne ruku u znak obeanja. Ona se skriva u Oxfordu, na neuglednijoj strani Magdalenina mosta. Ulica Rectory, broj 24. Nosi ime Marina esnikova. Nali smo joj posao, dri jezine vjebe studentima ruskog na sveuilitu. Kako je uvate ? Isto kao Grigorija. uvali smo je prvih nekoliko mjeseci, a onda je traila da odemo. Ima nadzornika i javlja se jednom dnevno. Prislukujemo joj telefone i povremeno je pratimo kako bismo bili sigurni da je ne prati nitko drugi i da ne radi nita loe. Bilo bi lijepo kad je sutra ne biste pratili. Ni nju ni mene. Tebe ionako nema. to se tie gospoe Cesnikova, rei u joj da dolazi. Nemoj me razoarati. On potape Gabriela po ramenu kao da ga upozorava i krene preko ulice Horseferry. Koja marka automobila? Seymour se okrene. Kojeg automobila? Onog u kojem se ena prevezla od Maida Valea do Edgwarea. Vauxhall Insignia. ' Koje boje ? Mislim da to zovu metroplavom. Hatchback} Ne, saloon. I ne zaboravi. Sutra naveer mora biti na zadnjem vlaku za Pariz. Sedam i trideset devet. U sekundu.

16.

Oxford

Vjetar je puhao sa sjeverozapada, preko doline Evesham i niz obronke brda Cotswold. Prohujao je pokraj duana u ulici Cornmarket, projurio kroz dvorite Peckwater koleda Christ Church i uspuhao se oko flote vezanih amaca ispod Magdalenina mosta. Gabriel zastane i pogleda tu tipinu sliku jedne davno umrle Engleske, a onda krene dalje preko livade, prema ulici Cowley. Sa zadnjeg posjeta sjeao se da Oxford nije jedan grad nego dva: akademska tvrava s koledima od vapnenca i zvonicima na zapadnoj obali rijeke Cherwell, i industrijski grad od crvene cigle na istoku. U etvrti Cowley, mladi proizvoa bicikala po imenu William Morris sagradio je 1913. svoju prvu tvornicu automobila, ime je istog asa pretvorio Oxford u jedno od sredita britanske industrije. Iako je etvrt ostala vjerna batini engleske radnike klase, preobrazila se u boemsku etvrt arenih duana, kavana i nonih klubova. Studenti i profesori sa sveuilita unajmljivali su sobe u prenapuenim kuama, zajedno s doseljenicima iz Pakistana, Kine, Kariba i Afrike. Ta je etvrt takoer primila znatan broj svjeih pridolica iz bivih komunistikih zemalja Istone Europe. Dapae, dok je Gabriel prolazio pokraj trgovine s ekolokim voem i povrem, uo je dvije ene kako razgovaraju na ruskom dok kopaju po hrpi rajica. Na uglu ulice Jeune, neka postarija ena uzalud se trudila mesti prainu u prednjem dvoritu metodistike crkve, a krajevi ala leprali su joj na vjetru kao zastave. Pokraj ulaza stajao je plavobijeli znak na kojem je pisalo: ZEMLJA JE BOJA, A NAA JE DA UIVAMO u NJOJ, OBRAUJEMO JE i BRANIMO JE. Gabriel proe jo jedan blok do ulice Rectory i skrene iza ugla.

Ulica se sputala i blago skretala ulijevo, dovoljno da se ne moe vidjeti gdje zavrava. Gabriel se proee cijelom duinom ulice, pazei promatra li ga tko. Ne primijetivi nita, on se vrati do kue na broju 24. Du plonika protezao se nizak cigleni zid na kojem je korov nicao iz buke. Iza zida, na sitnom kvadratu od bijelog ljunka, stajala je velika zelena kanta za smee. Na kantu je bio naslonjen bicikl bez prednjeg kotaa s najlonskom vreicom na sjedalu. Puteljak je bio irok moda jedan metar. Vodio je do istroenih drvenih vrata uvuenih u zidu. Po svemu sudei, zvonce je bilo pokvareno jer se nita nije dogodilo kad je Gabriel pritisnuo gumb. On triput vrsto pokuca na vrata i zauje tapkanje enskih nogu u predsoblju. Zatim enski glas progovori engleski s jasnim ruskim izgovorom. Tko je, molim? Natan Golani. Prolog ljeta sjedili smo jedno do drugoga na veeri u rezidenciji izraelskog veleposlanika. Malo smo razgovarali na terasi kad ste izali popuiti cigaretu. Rekli ste mi da Rusi ne mogu ivjeti kao normalni ljudi i nikad nee tako ivjeti. Gabriel zauje zveket lanca i vrata se polako otvore. Zena koja je stajala na pragu maloga ulaza drala je sijamsku maku sa sjajnim plavim oima, koje su bile posve iste kao njezine. Nosila je uski crni pulover, ugljenosive hlae i sjajne crne izme. Njezina kosa, nekada duga i plavkasta, sada je bila kratka i crna. No lice joj se nije promijenilo. Bilo je to jedno od najljepih lica koja je Gabriel ikad vidio: herojsko, ranjivo, krjeposno. Lice ruske ikone koja je oivjela. Lice same Rusije. Sest mjeseci ranije, Olga Suhova radila je jedan od najopasnijih poslova na svijetu: bila je ruska novinarka. Radei za provokativni tjednik Moskovskaja gazeta, razotkrila je strahote koje je Crvena armija poinila u Ceeniji, iskopala je korupciju u najviim krugovima Kremlja, te je neumorno kritizirala ruskog predsjednika zbog ugroavanja demokracije. Tako je poela na svoju zemlju i njezinu budunost gledati u sumornim bojama, ali nita ju nije moglo pripremiti za najvanije otkrie u karijeri: ruski oligarh i trgovac

orujem po imenu Ivan Harkov spremao se prodati neka od najnaprednijih ruskih oruja teroristima iz AlQa ide. Iako Gazeta nije ni objavila tu priu, zbog nje su ubijena dvojica Olginih kolega. Prvi, Aleksandar Lubin, nasmrt je izboden u hotelskoj sobi francuskog skijalita Courchevela. Drugi, urednik Boris Ostrovski, umro je Gabrielu na rukama na podu Bazilike svetog Petra, kao rtva otrova. Da nije bilo Gabriela i Grigorija Bulganova, Olga Suhova sigurno bi takoer bila ubijena. Opasna narav Olgina posla i neprestane prijetnje smru usadile su joj profinjenu vjetinu iskusne pijunke. Kao i Gabriel, pretpostavljala je da se prislukuju sve sobe, ak i sobe u njezinu vlastitu domu. Bilo je najbolje da se vani razgovori odravaju na javnom mjestu. Zbog toga, pet minuta nakon Gabrielova dolaska, hodali su po vjetrovitu ploniku ulice St. Clement s. Gabriel je sluao lupu njezinih izama po ploniku i mislio na jedno oblano popodne u Moskvi kad su hodali meu mrtvima na Novodjevijem groblju, u pratnji ruskih nadzornih ekipa koje su radile na smjene. Moda biste me sada trebali poljubiti, gospodine Golani. Bolje je da FSB misli da smo ljubavnici. Nedostaje li vam? upita on. Moskva? Ona se sjetno nasmijei. Strano mi nedostaje. Buka. Vonj. Uasan promet. Ponekad mi ak nedostaje snijeg. Sijeanj je pri kraju, a jo nema ni pahuljice. ena na BBCu nazvala je to zahlaenjem. U Moskvi to zovemo proljeem. Ona ga pogleda. Snijei li ikad u Oxfordu? Ako i snijei, to uope nije kao u Moskvi. Nita nije kao u Moskvi. Oxford je predivan grad, ali moram priznati da mi je prilino dosadan. Moskva ima mnogo problema, ali barem nikad nije dosadna. Moda e vam to biti teko razumjeti, ali jako bih voljela opet biti ruska novinarka. Jedna vrlo mudra i lijepa ena rekla mi je jedanput da u Rusiji nema novinarstva, ili barem da nema pravog novinarstva. Istina je. Reim je uspio uutkati kritiare u tisku, ne otvorenom cenzurom nego umorstvima, zastraivanjem i prisilnim promjenama vlasnitva. Gazeta je sada obian tabloid, utilo, sadri prie o

popzvijezdama, svemircima i vukodlacima koji ive u umama izvan Moskve. Ali tiraa je vea nego ikada. Barem nikoga ne ubijaju. To je istina. Zadnji je umro jadni Boris. Ona melankolino stisne Gabrielovu ruku. Proli mjesec vidjela sam lanak o Ivanu na internetskoj stranici Gazete. Bio je na zabavi povodom otvaranja novog restorana u Moskvi. Njegova nova supruga Jekaterina bila je prekrasna kao i uvijek. Ni Ivan nije uope izgledao loe. Dapae, pocrnio je. Ona se teatralno namrti. Sto mislite, gdje je u Rusiji Ivan uspio pocrnjeti usred zime? U nekom solariju? Ne bih rekla. Ivan nije od onih koji svjetlom obraduju kou. Nekada se sunao u SaintTropezu. Moda se s lanom putovnicom provukao u Courchevel radi malo skijanja za Boi. Ili je moda posjetio jedno od svojih starih mjesta u Africi. Stiu nam izvjea da Ivan ponovo gradi svoje stare mree. Ma nemojte. Jeste li uli neto slino? Iskreno govorei, ne elim misliti na Ivana. Imam blog. Prilino je popularan ovdje u Britaniji, kao i u Moskvi. FSB ga je vie puta pokuao sruiti. Ona se malo osmjehne. Neopisivo mi je drago to znam da mogu smetati Kremlju, ak i iz kuice u Cowleyu. Moda bi bilo pametnije kad biste... Kad bih to? prekine ga ona. Kad bih utjela? Ruski je narod predugo utio. Reim koristi tu utnju kao opravdanje da zgazi svaki znak demokracije i namee meki totalitarizam. Netko mora govoriti. Ako to moram biti ja, neka bude tako. Nije mi prvi put. Stigli su do drugog kraja Magdalenskog mosta, do obale sa zvonicima, zidovima od vapnenca i dubokim mislima. Olga zastane, pravei se da ita obavijesti na zidu. Moram priznati da se nisam iznenadila kad je sino nazvao Graham Seymour da mi kae da dolazite. Pretpostavljam da se to tie Grigorija. Nestao je, zar ne? Gabriel klimne glavom.

Zabrinula sam se kad mi se nije javio. To se jo nikad nije dogodilo. Ona zauti, a onda upita: Kako ste putovali od Londona do Oxforda? Vlakom s kolodvora Paddington. Jesu li vas Britanci slijedili? Nisu. Sigurni ste? Posve siguran. A Rusi? Jesu li vas pratili Rusi? Kako se ini, za sada nisu svjesni da sam ovdje. Mislim da to nee potrajati. Ona pogleda preko ceste, prema ulazu u botaniki vrt. Idemo razgovarati tamo, moe? Vrtovi su uvijek lijepi zimi.

17.

Oxford

Boe moj proape ona. Kad e to zavriti? Hoe li ikad zavriti? Je li to mogue, Olgo? Bi li se Grigorij svojevoljno vratio u domovinu? Ona obrie suze i ogleda se po vrtu. Jeste li ikad bili ovdje? Bilo je to udno pitanje, s obzirom na to to joj je upravo rekao. Ali dovoljno je dobro znao Olgu da razumije kako postoji svrha. Prvi put sam ovdje. Prije sto pedeset godina, jedan matematiar iz koleda Christ Church dolazio je ovamo s jednom djevojicom i njezine dvije sestre. Matematiar je bio Charles Lutwidge Dodgson. Djevojica je bila Alice Liddell. Njihovi su posjeti posluili kao nadahnue za knjigu koju je Dodgson zatim napisao pod pseudonimom Lewis Carroll Alku u zemlji udesa, naravno. Nije li to prikladno? Kako?

Jer je britanska teorija o Grigoriju bajka koju je mogao napisati i Lewis Carroll. Grigorijeva mrnja prema reimu i staroj slubi bila je iskrena. Apsurdno je misliti da bi se dragovoljno vratio u Rusiju. Sjedili su na drvenoj klupi usred vrta, pokraj jednog vodoskoka. Gabriel nije rekao Olgi da je doao do istog zakljuka, kao ni to da ima fotografske dokaze za nj. S njim ste radili na njegovoj knjizi. Da. Provodili ste vrijeme s njim? Vjerojatno vie nego to su Britanci mislili. Koliko ste se esto viali? Olga se zagleda u nebo traei odgovor. Svakih par tjedana. Gdje ste se sastajali? Obino ovdje u Oxfordu. Ila sam u London dvatri puta, kad mi je trebala promjena. Kako ste dogovarali sastanke? Telefonski. Otvoreno ste govorili preko telefona? Koristili smo prilino sirovu ifru. Grigorij je govorio da sposobnost prislukivanja ruske tajne slube nije kao nekada, ali da je i dalje dovoljno velika za odreene mjere opreza. Kako je Grigorij putovao ovamo? Poput vas. Vlakom s kolodvora Paddington. Je li bio oprezan? Navodno jest. Je li dolazio u vau kuu? Ponekad. A inae? Nali bismo se na ruku u sreditu grada. Ili na kavi. Ona pokae prema zvoniku koleda Magdalen. Na drugoj strani ceste ima jedna zgodna kavana, Queens Lane. Grigorij ju je jako volio. Gabriel je znao za tu kavanu. Queens Lane je bila najstarija kavana u Oxfordu. Ali sada je mislio na neto drugo. U vrt su upravo ule dvije ene u kasnim srednjim godinama. Jedna je drala neku

brouru koja je leprala na vjetru; druga je vezivala al ispod brade. Gabriel ih na trenutak promotri, a onda nastavi s ispitivanjem. A u Londonu? Neka bijedna zalogajnica kod postaje metroa Notting Hill Gate. Volio ju je zato to je bila blizu ruskog veleposlanstva. Perverzno je uivao u tome da se povremeno proee ispred veleposlanstva, to mu je bilo zabavno. Rusko veleposlanstvo bilo je poput bijele svadbene torte, a stajalo je okrueno visokom ogradom na sjevernoj strani Kensington Palace Gardens. Gabriel je i sam proao onuda prethodno popodne, u dokolici prije sastanka s Grahamom Seymourom. Jeste li ikad ili kod njega? Ne, ali opisao mi je svoju kuu, a ja sam bila pomalo zavidna. teta to ja nisam radila prljave poslove za FSB. Osim britanske putovnice, dobro bi mi dola zgodna kua u Londonu. Koliko je Grigorij ostajao kad bi navratio ovamo? Dvatri sata, ponekad neto due. Je li ikada prenoio ? Pitate me jesmo li bili ljubavnici ? Samo pitam. Ne, nikad nije prenoio. A jeste li bili ljubavnici? Ne, nismo. Ne bih mogla voditi ljubav s ovjekom koji izgleda kao Lenjin. Je li to jedini razlog? Nekad je radio za FSB. Ti gadovi nisu uope marili za umorstva mnogih mojih prijatelja. Osim toga, Grigorij mi se nije udvarao. Jo je volio svoju enu. Irinu? Priao je da su se zamalo poubijali prije nego to su se napokon rastali. Sigurno se predomislio nakon to se udaljio u vremenu i prostoru. Rekao je da je bio budala. Da se previe posvetio poslu.

Ona je bila s drugim mukarcem, ali jo se nije htjela udati za njega. Grigorij je mislio da je moe odvui od tog ovjeka i dovesti u Englesku. elio je da Irina zna kako je postao vana osoba. Mislio je da e se ponovo zaljubiti u njega ako ga vidi u novom okoliu i u njegovoj lijepoj londonskoj kui. Jesu li bili u kontaktu? Olga klimne glavom. Je li reagirala na njegovo udvaranje? Navodno jest, ali Grigorij nije spominjao pojedinosti. Ako se dobro sjeam, ona radi u turistikoj agenciji. Radi za tvrtku Galaxy Travel u Tverskoj ulici u Moskvi. Dogovara letove i smjetaj za Ruse koji putuju u Zapadnu Europu. Galaxy posluuje bogate klijente. Nove Ruse doda ona s jasnim prijezirom u glasu. One Ruse koji vole prezimiti u Courchevelu i ljetovati u SaintTropezu. Olga izvue kutiju cigareta iz depa u kaputu. Pretpostavljam da Galaxy Travel trenutano nema mnogo muterija. Svjetska je recesija posebno jako pogodila Rusiju. Nije ni pokuala sakriti svoje zadovoljstvo. Ali to se moglo predvidjeti. Gospodarstva koja ovise o prirodnim resursima uvijek su osjetljiva na neizbjeni ciklus rasta i opadanja. Pitam se kako e reim reagirati na tu novu paradigmu. Olga izvadi jednu cigaretu iz kutije i stavi je meu usne. Kad ju je Gabriel podsjetio da je u botanikom vrtu puenje zabranjeno, ona svejedno zapali. Moda sada imam britansku putovnicu, ali jo sam Ruskinja. Zabranjeno puenje nama ne znai nita. I onda se pita zato Rusi umiru u pedeset i osmoj godini. Samo mukarci. Mi ene ivimo mnogo due. Olga otpuhne oblak dima koji vjetar odnese ravno Gabrielu u lice. Ona se ispria i zamijeni mjesto s njim. Sjeam se one noi kad smo svi zajedno otili, nas se etvero natisnulo u onu malu volgu drmusajui se po zabaenim ruskim cestama. Grigorij i ja puili smo kao manijaci. Vi ste se naslonili na prozor s povezom preko oka i molili nas da prestanemo. Nismo mogli stati. Bili smo prestravljeni. Ali bili smo i uzbueni zbog onoga to

nas eka. Grigorij i ja zanosili smo se velikim nadama. Htjeli smo mijenjati Rusiju. Elenine su nade bile skromnije. Samo je htjela ponovo vidjeti svoju djecu. Ona otpuhne dim preko ramena i pogleda ga. Jeste li je vidjeli? Elenu? On odmahne glavom. Jeste li razgovarali? Ni rijei. Uope se niste javljali jedno drugome? Napisala mi je pismo. Ja sam joj naslikao sliku. Gabriel je zamoli da ugasi cigaretu. Dok je gazila opuak u ljunku ispod nogu, on je gledao skupinu od etiri turista kako ulazi u vrt. Sto ste pomislili kad je Grigorij postao disidentska zvijezda? Divila sam se njegovoj hrabrosti. Ali mislila sam da je lud to se tako izlae u javnosti. Rekla sam mu da se smiri. Upozorila sam ga da e upasti u nevolje. Nije me sluao. Viktor ga je oarao. Viktor? Viktor Orlov. Gabriel je znao to prezime, naravno. Viktor Orlov bio je u prvoj skupini ruskih oligarha, maloj druini kapitalistikih desperadosa koji su progutali vrijedne resurse bive sovjetske drave i pritom zaradili milijarde. Dok su se obini Rusi trudili preivjeti, Viktor je stjecao kraljevske svote od nafte i elika. Na kraju se zamjerio postjeljcinovskom reimu i pobjegao pred uhidbenim nalogom u Britaniju. Iako nepouzdan, postao je jedan od najglasnijih kritiara ruskog reima. Orlov je rijetko doputao da mu trice i kuine poput injenica zasmetaju u raskalaenim optubama koje je redovno iznosio protiv ruskog predsjednika i njegovih ljudi u Kremlju. Jeste li ikad stupili u kontakt s njim? upita Gabriel. S Viktorom? Olga se oprezno nasmijei. Jedanput, prije sto godina, u Moskvi. Bilo je to odmah nakon to je Jeljcin otiao. Novi gospodari Kremlja traili su od Viktora da dragovoljno proda svoje tvrtke dravi po smijeno niskim cijenama, naravno. Razumljivo, Viktora to nije zanimalo. Stvari su krenule po zlu, kao i uvijek. Kremlj je poeo

govoriti o premetainama i zapljenama. Kremlj tako postupa kad neto eli. Koristi svu mo drave. A Viktor je mislio da mu moete pomoi? Pozvao me na ruak. Rekao je da ima ekskluzivu: ovjeka iji je posao nabavljati djevojke za predsjednikovu osobnu zabavu. Vrlo mlade djevojke, Gabriele. Kad sam mu rekla da neu ni taknuti tu priu, razljutio se. Mjesec dana nakon toga, pobjegao je iz zemlje. Slubeno, Rusi ga ele zbog optuaba za utaju poreza i pronevjeru. A neslubeno? Kremlj eli da Viktor preda svoj veinski udio u Ruzoilu, divovskoj energetskoj kompaniji u Sibiru. Ruzoil vrijedi mnogo milijarda dolara. Sto je Viktor htio od Grigorija? Viktorovi razlozi za suprotstavljanje Kremlj u bili su jadno prozirni i nimalo plemeniti. Grigorij mu je dao neto to jo nikad nije imao. Ugled. Tono. tovie, Grigorij je znao neke od najmranijih tajna reima. Tajne kojima je Viktor mogao vitlati kao orujem. Grigorij je za njega bio dar s neba, pa ga je Viktor iskoristio. Takav je Viktor. Iskoritava ljude. A kad mu nisu ni od kakve koristi, baca ih vukovima. Jeste li neto od toga rekli Grigoriju? Naravno. Ali nije ba djelovalo. Grigorij je smatrao da se zna brinuti za sebe, nije mu se svialo to mu jedna novinarka govori da se uva. Bio je kao stariji ovjek zaljubljen u zgodnu djevojku. Nije bio razborit. Rado se druio s Viktorom, volio je njegove automobile, zabave, vile, skupo vino. Kao droga. Grigorij je postao ovisnik. Kad ste ga zadnji put vidjeli? Prije dva tjedna. Bio je jako uzbuen. Navodno je Irina ozbiljno razmiljala o dolasku u London. Ali bio je i nervozan. Zbog Irine? Ne, zbog svoje sigurnosti. Bio je uvjeren da ga netko promatra. Tko? Nije mi rekao. Dao mi je nove stranice svojeg rukopisa. Onda mi je dao jedno pismo na uvanje. Rekao mi je: ako mu se ita dogodi, jedan e ga prijatelj potraiti. Bio je siguran da e taj ovjek na kraju

doi do Oxforda, meni u posjet. Grigorij je volio tog ovjeka i jako ga je potovao. Navodno su imali nekakav dogovor na dugoj vonji kroz rusku divljinu. Ona gurne pismo u Gabrielovu ruku i zapali jo jednu cigaretu. Moram priznati da se ne sjeam nikakvog dogovora. Valjda sam spavala.

18.

Oxford

Niste ga proitali ? upita Gabriel. Ne, nikada. Teko mi je povjerovati u to. Zato? Zato to ste jednom bili najslavnija istraivaka novinarka u Rusiji. Pa to? Istraivaki novinari obino su njukala. Kao pijuni? Da, kao pijuni. Ne itam tuu potu. To je nepristojno. Sjedili su u kavani Queens Lane pokraj prozora s reetkama. Gabriel je bio okrenut prema ulici, a Olga prema kavani punoj gostiju. Drala je pismo u jednoj ruci i alicu aja u drugoj. Mislim da nakon ovog pisma vie nema rasprave o tome je li Grigorij prebjegao natrag ili je otet. Definitivno. Pismo je sluajno imalo pet reenica, ali za razliku od krivotvorenog pisma o Grigorijevu bijegu, ovo je bilo napisano na kompjuteru, a ne rukom. Nije bilo naslovljeno ni na koga, jer to bi bilo opasno. Gabriel ponovo uzme pismo od Olge i proita ga po drugi put:

AKO JE OVO PISMO U TVOJIM RUKAMA, IVAN ME UHVATIO. NE MOGU KRIVITI NIKOGA OSIM SEBE, PA TE MOLIM DA SE NE SMATRA OBVEZNIM ISPUNITI OBEANJE KOJE SI DAO ONE NOI U RUSIJI. IPAK, MOLIM TE ZA JEDNU USLUGU ZBOG ELJE DA PONOVO BUDEM SA SVOJOM BIVOM ENOM, BOJIM SE DA SAM JE DOVEO U OPASNOST. KAD BI TVOJI LJUDI U MOSKVI POVREMENO PROVJERILI JE LI ONA DOBRO, BIO BIH TI ZAHVALAN. NA KRAJU TI DAJEM JEDAN SAVJET IZ GROBA: PAZI GDJE GAZI. Spajalicom je uz pismo bila prikvaena jedna fotografija. Prikazivala je Grigorij a i njegovu bivu enu kako u sretnija vremena sjede pred stolom punim votke. Irina Bulganova bila je privlana ena s kratkom plavom kosom i vrstim tijelom koje je ukazivalo na portsku mladost. Gabriel je nikad dotad nije vidio. Ipak, njezino lice bilo mu je nekako poznato. Vjerujete li u to? upita Olga. U to? To s Ivanom. Je li stvarno mogao izvesti tako sloenu operaciju? Ivan je KGBovac u dui. Njegova mrea za krijumarenje oruja bila je najbolja u povijesti svijeta. U njoj je radilo na desetke bivih i sadanjih obavjetajaca, kao i sam Grigorij. Grigorij je uzimao Ivanov novac. A onda ga je izdao. U Rusiji se cijena izdaje nije promijenila. Viaja mjera ree Olga tiho. Najvea mjera kazne. Mislite li da je mrtav? To je mogue. Gabriel zastane, a onda ree: Ali sumnjam. Ali nestao je prije tjedan dana. To moda zvui kao dugo vrijeme, ali zapravo nije. Ivan sigurno eli informacije, sve to je Grigorij rekao Britancima i Amerikancima o njegovoj mrei. Mislim da e ga zatim obraivati deki iz Lubjanke. Rusi su jako strpljivi kad je u pitanju nasilno ispitivanje. Oni to nazivaju cijeenjem izvora. armantno.

To su nasljednici Dzerinskoga, Jeova i Berije. Nisu armantni, pogotovo kad je rije o nekome tko je Britancima i Amerikancima odao obiteljske tajne. Pretpostavljam da ste i vi to radili? Ispitivanja? Gabriel odmahne glavom. Iskreno govorei, to mi nikad nije bila specijalnost. Koliko traje dok se ne zavri ? Ovisi. O emu? O tome surauje li ispitanik. Cak i ako surauje, moe potrajati tjednima ili mjesecima dok ispitivai nisu sigurni da im je rekao sve to ele znati. Pitajte zatvorenike u Guantanamu. Neke od njih neumorno ispituju ve godinama. Jadni Grigorij. Jadni ludi Grigorij. Da, bio je lud. Nikako nije smio ivjeti tako otvoreno. I trebao je utjeti. Samo je traio nevolje. Je li ikako mogue spasiti ga? To nije iskljueno. Ali trenutano se brinem zbog vas. Gabriel pogleda kroz prozor. Sunce se spustilo iza krovova koleda, pa je ulica bila u sjeni. Pokraj kavane brujei proe gradski autobus, a za njim cijela procesija studenata na biciklima. Bili ste u kontaktu s njim, Olgo. On zna sve o vama. Vae lano ime. Vau adresu. Moramo pretpostaviti da ih Ivan sada takoer zna. Imam telefonski broj koji trebam nazvati u hitnom sluaju. Britanci kau da me mogu pokupiti za nekoliko minuta. Nee vas zauditi ako ovih dana nisam pretjerano oduevljen britanskom slubom sigurnosti. Namjeravate li me odvesti iz Oxforda a da njima ne kaete? I silom, ako budem morao. Gdje je ta vaa britanska putovnica? U prvoj ladici nonog ormaria. Trebat e vam, kao i neto odjee i sve drugo to elite ponijeti sa sobom. Trebaju mi kompjuter i spisi. Kao i Kasandra. Ne idem bez Kasandre. Tko je Kasandra?

Moja maka. Ostavit emo joj dovoljno hrane i vode. Poslat u nekoga da je pokupi sutra. Uostalom, ako ta maka nije vodi za slijepe, ne smije na Eurostar. Eurostar? Idemo u Pariz. Moram se pouriti ako elimo stii na zadnji vlak. Kada odlazi? U sedam i trideset devet, pomisli on. U sekundu.

19.

Oxford

Oksfordski gradski autobus broj 5 ide od eljeznike postaje, kroz etvrt duana Templars Square, preko Magdalenskog mosta, do dalekog predgraa Blackbird Leys. Gabriel i Olga uli su u autobus pred koledom All Souls i iskrcali se na prvoj postaji u ulici Cowley. Osim njih, silo je jo pet putnika. etvero je otilo svojim putem. Peti je bio neki sredovjean ovjek, koji je nakratko hodao za njima, a onda uao u crkvu na uglu ulice Jeune. Iznutra su se ule glasne molitve. Imaju veernju misu svake srijede. Priekajte unutra dok ja uzimam vae stvari. Htjela bih se oprostiti od Kasandre i biti sigurna da je doista dobro. Ne vjerujete da u je nahraniti? Osjeam da ne volite ivotinje. Zapravo one ne vole mene. Imam i oiljke koji to dokazuju. Oni skrenu u ulicu Rectory i pou ravno do Olginih vrata.

Njezin je bicikl jo bio naslonjen na kantu za smee iza malog ciglenog zida. Na kvaki je visio zelenkasti letak koji je oglaavao novi indijski restoran s dostavom. Olga makne letak i gurne klju u bravu, ali klju zapne. Tada se negdje u mranoj ulici zauje automobilski motor. Gabriel osjeti kako mu zatiljak gori. Obinom ovjeku ta dva dogaaja vjerojatno ne bi znaila mnogo. Ali ovjeku kao to je Gabriel Allon to je bilo kao da vidi neonski znak koji upozorava na opasnost. Brzo okrenuvi glavu udesno, on ugleda automobil s ugaenim svjetlima kako se velikom brzinom pribliava iz smjera ulice St. Clement s. Voza je imao iroka ramena i mirno je drao volan objema rukama. Odmah iza vozaa, na otvorenom stranjem prozoru, Gabriel ugleda neto to odmah prepozna: poluautomatski pitolj s priguivaem. Bili su u klopci, upravo kao Grigorij prije njih. Ali cilj ove operacije nije otmica nego ubojstvo. Da preivi sljedeih deset sekunda, Gabriel e morati igrati na obranu, to je krilo desetljea iskustva i obuke. Na alost, nije imao izbora. Doao je u Oxford nenaoruan. On zakorai unatrag i nogom raspali u vrata. Solidna kao zid, nisu popustila. Pogledavi ulijevo, on ugleda sitni prednji vrt od bijelog ljunka. Dok su prvi metci udarali u proelje kue, on uhvati Olgu za ruku i prisili je da legne iza ciglenog zidia. Pucnjava nije trajala due od pet sekunda jedno punjenje pitolja, pomisli Gabriel a voza nije stao da bi strijelac ponovo napunio ili promijenio oruje. Gabriel podigne glavu dok je vozilo zakretalo na blagom zavoju ceste. On uspije vidjeti koji je automobil u pitanju. Vauxhall Insignia. Model saloon. Tamnoplava boja. Mislim da to zovu metroplavom... Gnjeite me. Jeste li dobro? Mislim da jesam. Ali vie vam ne dam da me pratite kui.

Gabriel je ostao na zemlji jo jedan trenutak, a onda ustane i ponovo nogom udari u vrata, ovaj put snagom adrenalina i bijesa. Zasun popusti, a vrata ulete u kuu kao da ih je odnijela eksplozija. Oprezno uavi u predsoblje, on primijeti dva maja oka kako ga mirno gledaju s podnoja stubita. Olga pokupi maku i vrsto je privine na grudi. Ne odlazim bez nje. Samo se pourite, gospoice Cesnikova. Volio bih da krenemo prije nego to se ljudi s pitoljem vrate da zavre posao.

DRUGI DIO

20.

Marais, Pariz

Parika etvrt poznata kao Marais lei na desnoj obali Seine i iri se po dijelovima 3. i 4. arondismana. Nekad je bila movarno zemljite, za vrijeme kraljevstva postala je pomodna adresa, nakon Francuske revolucije prekrile su je radnike potleuice, a u dvadesetom stoljeu bila je najivlja idovska etvrt u gradu. Tamo se zatim dogodila strana nacistika deportacija u Drugom svjetskom ratu, nakon ega je etvrt propadala sve do ezdesetih godina, kad je vlada pokrenula koordiniranu akciju da joj se ponovo udahne ivot. Sada je Marais jedna od najpomodnijih etvrti Pariza, puna ekskluzivnih duana, muzeja i popularnih restorana. U jednom takvom restoranu, u ulici Archives, sljedeeg popodneva ekao je Uzi Navot. Nosio je dolevitu koja je ostavljala neugodan dojam da mu je glava izravno privrena na krupna ramena. Jedva da je podigao pogled kad su Gabriel i Olga sjeli.

Stigli su u Pariz neto nakon deset sati prethodne veeri i odsjeli u sumornom malom prenoitu preko puta Gare du Nord. Putovanje je bilo jednolino, bez novih napada ruskih ubojica, a Olgina se maka ponaala onoliko dobro koliko se moglo oekivati u vlaku od Oxforda do kolodvora Paddington. Budui da Eurostar zabranjuje prijevoz ljubimaca, Gabriel je bio prisiljen pronai smjetaj za maku u Londonu. Odnio ju je u galeriju u etvrti St. James, koju je vodio ovjek po imenu Julian Isherwood. Tijekom godina, Isherwood je otrpio mnogo neugodnosti zbog svoje tajne veze s Uredom, ali da mu bez upozorenja uvale tuu maku, rekao je, to je najvea uvreda do sada. Ipak, njegovo se raspoloenje drastino promijenilo kad je ugledao Olgu. Uostalom, Gabriel je znao da e biti tako. Julian Isherwood imao je tri slabosti: talijanske slike, francusko vino i lijepe ene. Pogotovo Ruskinje. Osim toga, poput Uzija Navota, bilo ga je lako smiriti. Ne znam zato smo morali doi ovamo ree Navot. Znate koliko volim pile u loncu kod Joa Goldenberga*. Zatvorili su, Uzi. Nisi uo? Znam. Ali svejedno ne mogu vjerovati. Sto je Marais bez Joa Goldenberga? Vie od pola stoljea, na popularnom uglu broja 7 ulice Rosiers jele su se koerske poslastice. Zidovi iz cijeloga svijeta hrupili su na izlizane crvene klupe restorana i prodirali kavijar, jetrica, govea prsa i palainke od krumpira. Tu su jeli i francuske filmske zvijezde, ministri, slavni pisci i novinari. Ali budui da se Jo Goldenberg toliko isticao, bio je privlana meta za ekstremiste i teroriste, pa je u kolovozu 1982. ubijeno estero gostiju u napadu runom bombom i strojnicom koji je izvrila palestinska teroristika skupina Abu Nidal. Ipak, na kraju ta parika legenda nije propala zbog terorizma nego zbog golema najma i uzastopnih kazna zbog loih sanitarnih uvjeta. Ima sree to te pile nije ubilo, Uzi. Bog zna koliko je odlealo prije nego to su ga bacili u lonac i posluili tebi. Bilo je izvrsno. Kao i bor. I ti si volio bor kod Joa Goldenberga.

Mrzim bor. Uvijek sam ga mrzio. Zato si ga onda naruio? Ti si ga naruio za mene. A onda si ga i pojeo za mene. Nisam to tako zapamtio. Neka bude po tvom, Uzi. Razgovarali su na brzom francuskom. Navot se okrene Olgi i upita na engleskom: Ne biste li uivali u dobrom tanjuru bora, gospoice Suhova? Ja sam Ruskinja. Zato bih ila na bor u Pariz? Navot se opet okrene Gabrielu. Je li uvijek tako srdana? upita na hebrejskom. Rusi imaju smisla za crni humor. Vidim. Navot pogleda kroz prozor na usku ulicu. Ovo se mjesto promijenilo otkad sam otiao iz Pariza. Nekad sam ovdje navraao kad god sam imao koji slobodan sat. Bilo je kao komadi Tel Aviva u samom sreditu Pariza. Sada... On polako odmahne glavom. Samo jo jedno mjesto gdje ete kupiti torbicu ili skup nakit. Ovdje vie ne moe dobiti ni dobar falafel*. Tako eli gradonaelnik. Lijepo i uredno s mnogo pomodnih duana koji plaaju velik najam i porez. Prije nekoliko mjeseci ak su pokuali otvoriti McDonald s, ali susjedi su digli ustanak. Jadni Jo Goldenberg nije vie mogao poslovati. Na kraju mu je najam iznosio tristo tisua eura godinje. Nije ni udo da mu je kuhinja bila u rasulu. Navot spusti pogled na jelovnik. Kad je opet progovorio, glas mu je bio znatno manje srdaan. Da vidim jesam li dobro razumio. Doem u Italiju i zapovjedim ti da se vrati u Izrael zato to smatramo da ti je ivot u opasnosti. Ti mi kae da ti trebaju tri dana da zavri sliku, a ja pristajem kao pravi glupan. Onda u roku od dvadeset i etiri sata saznajem da si umaknuo tjelesnim uvarima i otputovao u London kako bi istraio nestanak ruskog prebjega Grigorija Bulganova. A jutros dobivam poruku da si stigao u Pariz u drutvu ruskog prebjega broj dva, Olge Suhove. Jesam li neto propustio?

Morali smo u Julianovoj galeriji ostaviti Olginu maku. Trebao bi poslati nekoga iz londonske postaje da je pokupi. Inae bi je Julian mogao ostaviti da se sama snalazi u nekom parku. Gabriel izvue Grigorij evo pismo iz depa na kaputu i stavi ga na stol. Navot ga utke proita bezizraajna lica, a onda opet podigne pogled. elim znati sve to si radio dok si bio u Engleskoj, Gabriele. Bez preica, brisanja, ispravljanja ili saimanja. Jesi li razumio? Gabriel sve ispria Navotu, od prvog sastanka s Grahamom Seymourom do pokuaja ubojstva na pragu Olgine kue. Blokirali su bravu? upita Navot. Zgodna ideja. teta to strijelac nije shvatio da nisi naoruan. Mogao je samo izai iz automobila i ubiti te. Ne misli ozbiljno, Uzi. Ne, ali osjeam se bolje kad to kaem. Prilino povrno za rusku ekipu ubojica, zar ne ? Nije tako lako ubiti nekoga iz automobila u vonji. Ako nisi Gabriel Allon. Kad mi naciljamo nekoga, taj umire. I Rusi su obino takvi. Fanatino planiraju i pripremaju akcije. Gabriel klimne glavom. Zato su u Oxford poslali dva amatera? Zato to su mislili da e biti lako. Vjerojatno su mislili da druga klasa moe rijeiti stvar. Pretpostavlja da su htjeli ubiti Olgu, a ne tebe? Tako je. Zato si tako siguran? Bio sam u zemlji tek tri dana. Cak bismo i mi teko organizirali ubojstvo tako brzo. Ali zato nisu odustali kad su vidjeli da nije sama? Moda su mislili da sam Olgin deko ili jedan od njezinih uenika, a ne netko tko se baca na tlo kad brava odjednom vie ne radi. Konobar pride stolu. Navot ga otjera malim pokretom ruke.

Moda bi bilo pametnije da si neka od tih zapaanja podijelio s Grahamom Seymourom. On ti je dopustio da samostalno istrai Grigorijev nestanak. A kako si mu ti uzvratio? Tako to si pobjegao iz zemlje s jo jednim od njegovih prebjega. Navot se hladno osmjehne. Graham i ja mogli bismo osnovati svoj mali klub. Ljudi koji su ti vjerovali, pa su se opekli. Navot pogleda Olgu i prebaci se s hebrejskog na engleski. Vai su susjedi primijetili rupe od metaka i razbijena ulazna vrata tek oko osam naveer. Kad vas nisu mogli nai, nazvali su policiju. Bojim se da znam to se zatim dogodilo ree ona. Budui da je moja adresa imala posebnu sigurnosnu oznaku, policajac na dunosti odmah je nazvao pokrajinskog efa policije. Pogodite to je uinio pokrajinski ef policije. Vjerojatno je nazvao Ministarstvo unutarnjih poslova u Londonu. A onda je Ministarstvo nazvalo Grahama Seymoura. Navot svrne pogled s Olge na Gabriela. A to misli da je uinio Graham Seymour? Nazvao je efa nae londonske postaje. Koji je ve tri dana kriom proeljavao grad da te nae nadovee se Navot. A kad je Graham dobio efa postaje na telefon, oitao mu je bukvicu. Bravo, Gabriele. Uspio si drastino srozati odnose izmeu Britanaca i Ureda. Zele objanjenje svega to se sino dogodilo u Oxfordu. I ele svojeg prebjega. Graham Seymour oekuje nas u Londonu sutra ujutro, to ranije. Nas? Tebe, mene i Olgu. Zatim, kao usput, Navot doda: Kao i Staroga. Kako se Shamron uspio upetljati u to? Kao i inae. Shamron ne voli vakuum. Kad vidi prazan prostor, ispuni ga. Reci mu da ostane u Tiberijadi*. Reci mu da moemo sami to rijeiti. Tiberijada, grad na sjeveru Izraela. Zbog svojeg smjetaja na obali Galilejskogjezera i blage klime popularna je turistika destinacija.

Daj, Gabriele. Sto se tie Shamrona, mi smo jo dva djeaka koji ue voziti bicikl, pa nas jo ne eli pustiti. Osim toga, prekasno je. Ve je ovdje. Gdje je? U sigurnom stanu na Montmartreu. Olga i ja ostat emo ovdje i bolje se upoznati. Shamron eli razgovarati s tobom. U etiri oka. O emu? Nije mi rekao. Uostalom, ja sam samo ef Specijalnih operacija. Navot pogleda jelovnik i namrti se. Nema pileta u loncu. Zna koliko sam volio pile u loncu kod Joa Goldenberga. Od pileta u loncu bio je bolji jedino bor.

21.

Montmartre, Pariz

Stambena je zgrada stajala na istonim rubovima Montmartrea, pokraj groblja. Imala je uredno sredinje dvorite i otmjeno stubite pokriveno izlizanim sagom. Stan je bio na treem katu; s prozora udobno namjetene dnevne sobe moda bi se vidjela bijela kupola crkve SacreCoeur da Shamron nije stajao upravo ispred prozora. uvi kako se otvaraju vrata, on se polako okrene. Dugo je gledao Gabriela, kao da se pitao hoe li ga dati strijeljati ili baciti bijesnim psima. Nosio je sivo prugasto odijelo i skupu svilenu kravatu u boji uglaana srebra. Izgledao je kao postariji srednjoeuropski poslovni ovjek koji zarauje na sumnjivim poslovima i nikad ne gubi partiju bakarata. Nedostajao si nam na ruku, Ari. Ja ne ruam. Cak ni kad si u Parizu? Pariz mi se gadi. Pogotovo zimi.

On izvue tabakeru iz depa na prsima sakoa i palcem otvori poklopac. Mislio sam da si napokon prestao puiti A ja sam mislio da dovrava neku sliku u Italiji. Shamron izvadi jednu cigaretu, tri puta njome kucne o poklopac i stavi je u usta. I onda se pita zato ne idem u mirovinu. Njegov upalja bljesne. To nije bio istroeni stari Zippo koji je nosio kod kue, nego sjajan srebrni ureaj koji na Shamronovu zapovijed ispusti plavi plamen. Ali cigareta je bila njegova uobiajena marka turska i bez filtera. Isputala je jedak miris koji je obiljeavao Shamrona kao to ga je obiljeavao i poseban hod i njegova nesmiljena volja da zgazi svakoga tko je toliko glup da mu se suprotstavi. Opisivati utjecaj Arija Shamrona na obranu i sigurnost Izraela bilo bi kao da opisujete ulogu vode u stvaranju i odravanju ivota na Zemlji. Po mnogo emu, Ari Shamron je utjelovljavao Izrael. Borio se u ratu koji je doveo do ponovne uspostave Izraela, a sljedeih ezdeset godina proveo je branei svoju zemlju od raznih neprijatelja koji su je eljeli unititi. Njegova je zvijezda najjae sjala u vrijeme rata ili krize. Prvi put je imenovan za direktora Ureda ubrzo nakon katastrofe u Jomkipurskom ratu 1973. i ostao na tom poloaju due od bilo koga prije ili poslije njega. Kad je niz javnih skandala srozao ugled Ureda na najnie grane u povijesti, izvukli su ga iz mirovine, pa je uz Gabrielovu pomo obnovio staru slavu Ureda. Njegovo drugo umirovljenje, poput prvoga, bilo je protiv njegove volje. U nekim se krugovima usporeivalo s unitenjem drugog Hrama. Shamron je sada bio siva eminencija. Iako vie nije imao formalnih dunosti ni titula, ostao je skrivena ruka koja je u Izraelu vodila sigurnosnu politiku. Nije bilo neobino ui u njegov dom u pono i zatei nekoliko mukaraca stisnutih oko kuhinjskog stola, podvrnutih rukava, kako viu jedan na drugoga kroz gust oblak cigaretnog dima a jadna Gilah, njegova patnika ena, sjedila je u susjednoj sobi sa svojim vezivom i svojim Mozartom, ekajui da deki odu kako bi oprala sue.

Uspio si izazvati pravu graju na drugoj obali kanala, sinko. No, u zadnje vrijeme to ti ionako dobro ide. Shamron otpuhne oblak dima prema stropu, gdje se u polumraku kovitlao kao da su olujni oblaci. Tvoj prijatelj Graham Seymour navodno je na rubu otkaza. Mazel tov, Gabriele. Nije loe za tri dana posla. Graham e preivjeti. Uvijek preivi. Uz koju cijenu? upita Shamron samoga sebe. Britanska ada i glaveine u slubama MI5 i MI6 razjareni su zbog tvojih ostupaka. Govore neugodne stvari o prekidu suradnje s nama u ijelom nizu osjetljivih pitanja. Trenutano nam oni trebaju, Gabrile. Kao i tebi. Zato meni? Moda nisi primijetio, ali mule u Teheranu uskoro e imati oje atomsko oruje. Na novi predsjednik vlade i ja imamo isti tav. Ne elimo sjediti i ekati dok drugi snuju nae unitenje. A ad netko govori o tome da e nas zbrisati s lica zemlje, onda to imamo ozbiljno. Obojica smo izgubili obitelj u prvom holokaustu, neemo u drugom izgubiti dravu barem ne bez borbe. Shamron skine naoale i provjeri jesu li stakla ista. Ako uemo prisiljeni napasti Iran, moemo oekivati odmazdu njihove mjenske vojske u Libanonu, Hezbolaha. Znaj da je nedavno jedna ezbolahova delegacija tajno otputovala u Moskvu kako bi malo upovala. Nisu traili ni babuke ni ubare. Ili su u posjet tvojem tarom prijatelju Ivanu Harkovu. Govori se da im je Ivan prodao tri tisue protutenkovskih raketa Kornet za uporabu na vozilima, kao i ekoliko tisua komada RPG 32. Navodno im je dao i velik popust er je znao da e koristiti to oruje protiv nas. Sigurni smo da je Ivan u pitanju? Guli smo njegovo ime u vie razgovora koje smo prislukiali. Shamron opet stavi naoale i naas promotri Gabriela. S rotivnicima kao to su Iran, Hezbolah i Ivan Harkov, trebaju nam rijatelji gdje god ih moemo nai, Gabriele. Zato elimo dobre odose s Britancima. Shamron zastane. I zato mora prekinuti oj beskrajni medeni mjesec i vratiti se kui.

Gabriel je znao kuda to vodi. Odluio je da nee Shamronu lakati zadatak postavljanjem potpitanja. Shamron, koji se oito rujavao zbog te namjerne utnje, ugasi cigaretu u pepeljari na stoliu. Na je novi predsjednik vlade ve godinama tvoj oboavalj. To se ne moe rei za njegov odnos prema sadanjem direktoru Ureda. On i Amos radili su neko vrijeme zajedno u AMANu, izraelskoj vojnoj obavjetajnoj slubi. Tamo su se zamrzili, a mrze se i danas. Amos nee izdrati dugo. Prolog tjedna, na veeri u etiri oka, predsjednik vlade pitao me koga elim kao sljedeeg efa Ureda. Rekao sam mu tvoje ime, naravno. Jasno sam dao do znanja da ne elim taj posao. Ve sam uo taj govor. Zamoran je. Osim toga, ne odraava sadanje stanje. Izraelu prijeti vea opasnost nego ikada. Ako nisi primijetio, trenutano nismo ba omiljeni. Iranska prijetnja znai jo veu nestabilnost i mogunost sukoba u cijeloj regiji. Sto namjerava, Gabriele? Sjediti na svojem imanju u Italiji i restaurirati slike za papu? Da. To nije realno. Moda tebi nije, Ari, ali ja u to raditi. Dao sam ivot Uredu. Izgubio sam sina. Izgubio sam jednu enu. Prolijevao sam tuu i vlastitu krv. Gotov sam. Reci predsjedniku vlade da izabere nekoga drugoga. On te treba. Izrael te treba. Ne misli li da malo pretjeruje? Ne, samo sam iskren. Izrael je izgubio vjeru u svoje politike voe. Nae se drutvo osipa. Ljudima treba netko kome e vjerovati. Netko u koga e se pouzdati. Netko bez mrlje. Bio sam ubojica. Ne bi se reklo da sam bez mrlje. Bio si vojnik na tajnom bojitu. Dijelio si pravdu u ime onih koji je nisu mogli dobiti sami. I usput sam izgubio sve. Zamalo sam izgubio sebe. Ali ivot ti se obnovio poput neke od tvojih slika. Ima Chiaru. Tko zna? Moda e uskoro opet imati dijete. Taji li mi neto, Ari?

Shamronov upalja ponovo bljesne. Njegove sljedee rijei nisu bile upuene Gabrielu nego osvijetljenoj kupoli crkve SacreCoeur. Vrati se kui, Gabriele. Preuzmi vodstvo Ureda. Roen si za to. Tvoja je budunost bila odreena kad ti je majka nadjenula ime Gabriel. Isto si mi rekao kad si me unovaio za operaciju Boji gnjev. Jesam li? Shamron se malo osmjehne zbog te uspomene. Nije ni udo da si onda pristao. Shamron je ve godinama ciljao na taj plan, ali nikad ga nije izrekao tako otvoreno. Ako bude toliko glup da prihvati tu ponudu, Gabriel je dobro znao kako e provesti ostatak ivota. Dapae, trebao je samo pogledati ovjeka koji stoji pred njim. Voenje Ureda unitilo je Shamronovo zdravlje i razorilo mu obitelj. Izrael ga je cijenio kao nacionalni spomenik, ali za svoju djecu Shamron je bio otac kojeg nikad nema. Otac koji proputa roendane i godinjice. Otac koji se vozi u oklopljenim kolima, okruen naoruanim ljudima. To nije bio ivot koji je Gabriel htio, niti ivot koji bi nametnuo voljenim osobama. Nije imalo smisla rei te rijei Shamronu. Bolje je odrati traak nade i iskoristiti situaciju. Shamron bi to razumio. I on bi uinio istu stvar da su njihove uloge obrnute. Kad bih morao preuzeti Ured? Znai li to da prihvaa ? Ne, to znai da u razmisliti o toj ponudi, ali pod dva uvjeta. Ne volim ucjene. PLO je to nauio na svojoj koi. eli li uti moje uvjete? Kad ba moram. Kao prvo, moram zavriti sliku. Shamron sklopi oi i klimne glavom. A kao drugo? Izvui u Grigorij a Bulganova iz Rusije prije nego to ga Ivan ubije. Bojao sam se da e to rei. Shamron povue zadnji dim iz cigarete i polako je ugasi u pepeljari. Provjeri ima li u stanu kave. Zna da bez kave nisam sposoban razgovarati o operacijama.

22.

Montmartre, Pariz

Gabriel je liicom stavljao kavu u aparat i izvjetavao Shamrona dok se voda grijala. Shamron je nepomino sjedio za stoliem, bez sakoa, dok je ruke sa starakim pjegama zamiljeno sklopio ispod brade. Prvi put se pomaknuo da proita pismo koje je Grigorij ostavio Olgi u Oxfordu, kao i trenutak poslije da uzme svoju prvu alicu kave. Sipao je eer u kavu kad je iznio svoj zakljuak. Jasno je da Ivan namjerava pronai i ubiti sve koji su sudjelovali u operaciji protiv njega. Prvo Grigorija. Onda Olgu. Ali ti si onaj koga stvarno eli. I to eli da radim? Da provedem ostatak ivota skrivajui se? Gabriel odmahne glavom. Da citiram velikog Arija Shamrona, ne elim sjediti i ekati dok drugi snuju moje unitenje. ini mi se da imamo izbor. Moemo ivjeti u strahu. Ili se moemo boriti. Kako predlae da to uinimo? Tako da prema Ivanu i njegovim operativcima postupamo kao da su teroristi. Tako da ih sredimo prije nego to napadnu jo nekoga. Ako budemo imali sree, moda ak i izvuemo Grigorija. Gdje namjerava poeti ? Gabriel otvori dep na jednoj strani svoje putne torbe i izvue uveanu fotografiju mercedesa s dvije osobe na stranjem sjeditu. Shamron navue iznoene naoale za itanje i proui sliku. Onda Gabriel pred njega stavi drugu fotografiju, onu koja je bila spojena s pismom u Oxfordu. Grigorij i Irina u sretnija vremena... Rekao bih da znamo kako su ga naveli da mirno ue u automobil ree Shamron. Jesi li to podijelio sa svojim britanskim prijateljima? Moda sam to smetnuo s uma dok sam bjeao iz zemlje pred ruskom ekipom ubojica.

U drutvu Seymourova prebjega. Shamron opet promotri fotografiju. Reci mi to si smislio, sinko. Grigoriju sam neto obeao one noi kad mi je spasio ivot. Namjeravam odrati obeanje. Grigorij Bulganov ima britansku putovnicu. To znai da je on britanski problem. Graham Seymour mi je u Londonu jasno dao do znanja jednu stvar, Ari. Britanci smatraju da je Grigorij moj prebjeg, a ne njihov. Ako ga ja ne pokuam izvui, nitko nee. Shamron pokae fotografiju. I misli da ti ona moe pomoi? Vidjela im je lice. ula im je glas. Ako uspijemo doi do nje, moe nam pomoi. Sto ako ti ne eli pomoi? Sto ako je dragovoljno sudjelovala u operaciji? Naravno, sve je mogue... Ali? Jako sumnjam u to. Prema onome to mi je govorio Grigorij, Irina je mrzila FSB i sve to FSB znai. Bio je to jedan od razloga zato se njihov brak raspao. Je li bilo drugih razloga? Sramila se to Grigorij uzima novac od Ivana Harkova. Krvavi novac, kako je govorila. Nije ga htjela ni taknuti. Moda se Irina predomislila. Rusi znaju dobro nagovarati, Gabriele. Ako sam u ivotu ita nauio, nauio sam da svatko ima cijenu. Moda ima pravo, Ari. No neemo biti sigurni dok je ne pitamo. Razgovor? To predlae? Neto takvo. Zato misli da je nisu ubili? Jutros sam nazvao njezin ured. Javila se. Shamron popije malo kave i razmisli o znaenju onoga to je Gabriel rekao. Neto mora biti jasno od poetka. Ni ti, ni bilo tko drugi iz prole operacije protiv Ivana ne smijete se vratiti u Moskvu ni u kojem sluaju. Nikada. Ne namjeravam se vraati.

Kako e onda dogovoriti sastanak s njom? Gabriel iznese svoj plan u opim crtama. Shamron je meu prstima vrtio upalja dok je sluao: dva okreta udesno, dva okreta ulijevo. Plan ima jednu manu. Pretpostavlja da e suraivati. Ne pretpostavljam nita. Mora biti oprezan s njom dok ne bude siguran kome je stvarno odana. I nakon toga. Vjerojatno eli svoju staru ekipu. S njima se ne moram upoznavati. Koliko e me to kotati? Gabriel natoi Shamronu jo kave i osmjehne se. Stari je radio za Ured u vrijeme kad se brojio svaki ekel, i jo se ponaao kao da operativni trokovi idu izravno iz njegova depa. Sto tisua trebalo bi biti dovoljno. Sto tisua! Mislio sam traiti dvjesta. Prenijet u novac sutra ujutro na tvoj raun u Zurichu. im uspostavi operativnu bazu, poslat u ekipu. Sto e rei Amosu? to manje. A Britancima? Prepusti to meni. Izvijestit u ih o tvojim planovima i dati im jasno do znanja da emo podijeliti sve informacije koje otkrije. Shamron zastane. Poteno e ih podijeliti, je li, Gabriele? Apsolutno. Iskreno govorei, sigurno e im laknuti to mi preuzimamo stvar. Britanska vlada nipoto ne eli jo jedan sukob s Rusima, pogotovo sada kad britanska ekonomija grca. Vanije im je da ruski novac i dalje tee u londonske banke. Preostaje jedan problem. Samo jedan? Olga.

Sutra u je vratiti Britancima i posuti se pepelom u tvoje ime. Donio sam im jedan darak, neko blebetanje koje smo nauli u Libanonu o moguem teroristikom napadu u Londonu. Moe im rei za to blebetanje, Ari, no bojim se da Olga nee tako brzo natrag u Britaniju. Ne moe je ostaviti ovdje u Parizu. Neu. Povest u je sa sobom. Ona je prilino sposobna, zna. Neto mi govori da moj boravak u Londonu nee biti ugodan. Shamron srkne kavu. Bolje da se posavjetuje s Uzijem. Sto god radio, ne spominji na razgovor o tome da e stati na elo Ureda. Nee ga odueviti to to e mu biti nadreen. Nisam ni rekao da prihvaam posao, Ari. Rekao sam da u razmisliti o tome. uo sam to si rekao. Ali znam da me ne bi vukao za nos u ovako vanoj stvari. Trebam jo jednu uslugu dok si u Londonu. Koju? Morao sam ostaviti Olginu maku kod Juliana Isherwooda. Shamron opet pone premetati upalja. Mrzim make. Jedino to mrzim vie od maaka je kad mi netko lae.

23.

Jezero Comoy, Italija

Jezero Como lei u sjeveroistonom kutu pokrajine Lombardije, samo nekoliko kilometara od vicarske granice. To jezero u obliku naopakog slova Y okruuju visoki alpski vrhunci, kao i slikoviti gradovi i sela. To je jedno od najdubljih europskih jezera, kao i jedno od najzagaenijih, na alost. Dapae, jedna je talijanska ekoloka skupina nedavno ustanovila da je koliina bakterija ezdeset i osam puta vea od koliine pri kojoj je kupanje sigurno. Krivci su bili

zastarjeli kanalizacijski sustavi oko jezera, otpadne tvari s oblinjih njiva i vinograda, kao i manja koliina kie i planinskog snijega koja se opravdano ili neopravdano pripisivala globalnom zagrijavanju. Pod pritiskom mjesnog turizma, vlada je obeala da e poduzeti drastine mjere kako jezero ne bi otilo u nepovrat. Veina Talijana nije imala velika oekivanja. Njihova je vlada bila kao armantan nitkov lako je obeavala, ali teko je ispunjavala obeanja. Ipak, kad se stoji na balkonima Ville Teresa, zaboravlja se da je velianstveno jezero Como oteeno na bilo koji nain. tovie, u izvjesno doba dana i pod odgovarajuim svjetlosnim i vremenskim uvjetima, moe se zamisliti da nema globalnog zagrijavanja, ni ratova u Iraku i Afganistanu, ni svjetske financijske krize, nikakve opasnosti koja bi prijetila onkraj prstena zatitnikih planina. Vila, koju je u 18. stoljeu izgradio jedan bogati milanski trgovac, stajala na vlastitu malom poluotoku. Toj trokatnici tamnonaranaste oje moglo se pristupiti jedino amcem to se jako svidjelo Herr einrichu Kieveru, glavnom operativnom direktoru tvrtke Matrix echnologies iz vicarskog grada Zuga. Herr Kiever je dao do znanja da trai mirno mjesto gdje e jegovi zaposlenici zavriti posao na jednom vanom projektu bez metanja, u okoliu koji nadahnjuje na velike stvari. Nakon kratkog bilaska, izjavio je da mu Villa Teresa savreno odgovara. Ugovori su otpisani na kavi u gradu Lagliu, domu jedne amerike filmske zviezde ija je razglaena nazonost na Comu bila po miljenju mnoih vjernih gostiju najvea poast za jezero nakon izuma motora na enzin. Herr Kiever je cijeli najam platio ekom iz rauna u banci Ziirichu. Zatim je obavijestio agenta za najam da eli potpunu rivatnost bez posluge, bez kuhara, bez daljnjih poziva iz agencije, o bude ikakvih problema, objasnio je, odmah e ih javiti agentu. Herr Kiever uselio se u vilu istog popodneva zajedno s dvije ene. Jedna je bila zavodljiva brineta s licem poput ruske ikone; drua je bila privlana Talijanka koju su pratila dvojica tjelesnih uvara put blizanaca. Bez znanja agencije za najam, Herr Kiever i tjelesni "uvari imali su kratku i burnu prepirku prije nego to su temeljito rovjerili

ima li u kui skrivenih mikrofona ili druge opreme za rislukivanje. Kad su se uvjerili da je kua sigurna, smjestili su se svojim sobama i ekali dolazak ostalih gostiju. Ovih je ukupno ilo estero, etiri mukarca i dvije ene, a nisu doli iz Zuga nego iz bezline uredske zgrade na Bulevaru kralja Saula u Tel Avivu. Doputovali su u Europu razliitim letovima, pod lanim imenima i s lanim putovnicama. Troje je sletjelo u Rimu i odvezlo se na sjever; troje je sletjelo u Ziirichu i odvezlo se na jug. Nekim udom obje su skupine stigle na pristanite vile u razmaku od pet minuta. Herr ever, koji ih je doekao, nazvao je to dobrim znakom. Njih estero ije se izjasnilo o tome. Ve su prije plovili pod zvijezdom Herra Kievera, pa su znali da bonaca esto bez najave prijee u olujno more. To je znala i zadnja prinova u toj uglednoj druini operativaca, lga Suhova. uli su za nju, naravno, ali nijedno od njih nije se ranije upoznalo sa slavnom ruskom novinarkom. Gabriel ih predstavi s proraunatom suzdrljivou koju moe stei samo veteran medu tajnim agentima. On Olgi ree njihova imena, ali izostavi prezimena i ne ree nita o njihovim sadanjim funkcijama ni prolim djelatnostima. Gabriel je postupao kao da je tih est pojedinaca potpuna nepoznanica, orue koje mu je prepustila neka via sila. Prili su joj u parovima i paljivo joj stisnuli ruku. Prve su prile ene, Rimona i Dina. Rimona je imala oko trideset pet godina i dugu kosu boje jeruzalemskog vapnenca. Ta bojnica izraelske vojske radila je vie godina kao analitiarka za AMAN prije premjetaja u Ured, gdje je sada bila lanica posebnog odreda za Iran. Mala i crnokosa Dina radila je u Uredu kao specijalistica za terorizam, ije je uase doivjela iz prve ruke. U listopadu 1994. stajala je na trgu Dizengoff u Tel Avivu kad je Hamasov terorist na autobusu broj 5 detonirao svoj remen s bombama. Dvadeset i jedna osoba izgubila je ivot, a meu mrtvima su bile Dinina majka i dvije sestre. Dina je bila teko ranjena u nogu i jo je blago epala. Zatim su prila dva etrdesetogodinjaka, Yossi i Yaakov. Visoki i proelavi Yossi trenutano je radio u Istraivakoj upravi za Rusiju tako je Ured nazivao svoj analitiki odjel. Studirao je klasike na

oksfordskom koledu All Souls i imao jak britanski izgovor. Zdepasti Yaakov s crnom kosom i boginjavim licem izgledao je kao da nema volje za knjige i uenje. Mnogo je godina radio u Sektoru za arapske poslove u izraelskoj slubi za unutarnju sigurnost Shin Bet, gdje je novaio pijune i dounike na Zapadnoj Obali i u Gazi. Poput Rimone, nedavno je premjeten u Ured, gdje je plasirao agente u Libanon. Za njima je slijedio neobino neskladan par koji je imao jednu zajedniku osobinu. Obojica su teno govorili ruski. Prvi je bio Eli Lavon. Vitak poput vilenjaka, s razbaruenom kosom i pametnim smeim oima, Lavon je bio na glasu kao najbolji strunjak za praenje koji je ikad radio u Uredu. Odradio je bezbroj operacija rame uz rame s Gabrielom, kojem je bio blizak poput brata. Kao i Gabriel, Lavon je imao pomalo labave veze s Uredom. Kao profesor biblijske arheologije na Hebrejskom sveuilitu u Jeruzalemu, esto se mogao nai u rovovima za iskopine, gdje je kopao kroz prainu i ostatke drevne prolosti Izraela. Dvaput godinje na Akademiji je drao predavanja o tehnikama nadzora, a iz mirovine ga je stalno izvlaio Gabriel, koji na terenu ne bi bio posve miran kad mu legendarni Eli Lavon ne bi uvao lea. ovjek pokraj Lavona imao je oi boje leda i profinjeno beskrvno lice. Roen u Moskvi kao dijete disidentskih idovskih znanstvenika, Mihail Abramov doao je u Izrael kao tinejder nekoliko tjedana nakon pada Sovjetskog Saveza. Taj Gabriel bez savjesti, kako ga je jedanput nazvao Shamron, pridruio se Uredu nakon to je radio u specijalnim snagama Sayeret Matkal, gdje je ubio nekoliko glavnih teroristikih mozgova Hamasa i Palestinskog islamskog dihada. Njegovi talenti nisu se svodili na oruje; prolog ljeta u SaintTropezu uvukao se u pratnju Ivana Harkova zajedno s agenticom CIAe po imenu Sara Bancroft. Od svih okupljenih u vili kod jezera, jedino je Mihail imao to nezadovoljstvo da rua s Ivanom. Poslije je priznao da je to bio najstraniji doivljaj u njegovu radnom vijeku, to nije bila mala stvar za ovjeka koji je lovio teroriste po pustarama teritorija pod okupacijom Izraela.

U hodnicima i konferencijskim dvoranama na Bulevaru kralja Saula, tih estero bilo je poznato pod ifrom Barak to je hebrejska rije za munju zbog njihove sposobnosti da se brzo okupe i udare. Zajedno su radili, esto pod nepodnoljivo stresnim uvjetima, na tajnim bojitima od Moskve i Marseillesa do ekskluzivnog karipskog otoka SaintBarthelemy. Obino su postupali krajnje profesionalno, s rijetkim znacima sebinosti ili sitniavosti. Povremeno bi neka trica, kao to je raspored spavanja, potaknula djetinjasti inat i napade zlovolje. Kad ne bi mogli sami rijeiti spor, obratili bi se mudrome vladaru Gabrielu, koji bi odredbom nametnuo dogovor i nekako uvijek postigao da nitko ne bude zadovoljan, to bi na kraju svi smatrali pravdom. Nakon to su uspostavili sigurnu vezu s Bulevarom kralja Saula, sjeli su za radnu veeru. Jeli su kao iznova okupljena obitelj, to su po mnogo emu bili, ali njihov je razgovor bio oprezniji nego inae, i to zbog nove lanice. Gabriel je po njihovim znatieljnim licima znao da su u Tel Avivu uli glasine. Glasine da je Amosovo vrijeme prolo. Glasine da e Gabriel ubrzo zauzeti zaslueno mjesto u direktorovu uredu na Bulevaru kralja Saula. Jedino se Shamronova neakinja Rimona usudila pitati ga je li to istina. To mu je doapnula na hebrejskom kako Olga ne bi razumjela. Kad se Gabriel pravio da nije uo, udarila ga je nogom ispod stola, a na takav se osvetniki udarac mogao drznuti samo netko u rodu sa Shamronom. Nakon veere preli su u veliku dvoranu, gdje im je pred vatrom u kaminu Gabriel prvi put formalno opisao operaciju. Grigorij Bulganov, ruski prebjeg koji je Gabrielu dvaput spasio ivot, pao je u ruke Ivana Harkova i odveden je u Rusiju, gdje je sada sigurno podvrgnut temeljitom ispitivanju prije pogubljenja. Oni e ga izvui, ree Gabriel, i srediti Ivanove operativce. Krenut e u akciju tako to e oni sami nekoga oteti i ispitati. U nekoj drugoj zemlji i u nekoj drugoj obavjetajnoj agenciji takav bi prijedlog moda doekali izrazi nevjerice ili ak poruge. Ali ne u Uredu. Ured je imao rije za takvo originalno razmiljanje: meshuggah, to je hebrejska rije za ludo. Unutar Ureda nijedna

zamisao nije bila previe meshuggah. Ponekad se trailo to vie meshuggak To je bilo stanje duha. Zbog toga je Ured imao neku veliinu. Od drugih agencija razlikovalo ih je jo neto: nii lanovi imali su slobodu da savjetuju nadreene i ak da se protive njihovim tvrdnjama. Gabriel se nije uvrijedio kad je njegova ekipa krenula u temeljito demoliranje njegova plana. Unato svojoj raznolikosti dapae, veina njih nije uope bila namijenjena za terenski rad izvrili su neke od najsmionijih i najopasnijih operacija u povijesti Ureda. Poinili su ubojstva i otmice, prijevare, krae i krivotvorine. Bili su Gabrielove druge oi. Gabrielova sigurnosna mrea. Rasprava je trajala jo sat vremena. Uglavnom se odvijala na engleskom zbog Olge, ali povremeno bi preli na hebrejski zbog sigurnosnih razloga ili zato to nijedan drugi jezik ne bi pomogao. Ponekad bi se netko uzrujao ili bi pala rijetka uvreda, ali ton je uglavnom ostao uljudan. Kad je zadnje pitanje rijeeno, Gabriel je zavrio sastanak i razdijelio ekipu u radne skupine. Yaakov i Yossi trebali su nabaviti vozila i osigurati putove. Dina, Rimona i Chiara trebale su pripremiti lanu tvrtku i napraviti sve potrebne internetske stranice, roure i pozivnice. Mihail i Eli Lavon, koji su govorili ruski, bit e dueni za ispitivanje, s Olgom kao savjetnicom. Gabriel nije imao ikakav konkretan zadatak, osim nadzora i brige. To je prikladno, misli on, budui da je tu ulogu ve mnogo puta igrao Shamron. U pono, kad su raistili stol i oprali sude, poli su na kat u x>je sobe kako bi odspavali nekoliko sati. Gabriel i Chiara, sami glavnoj spavaoj sobi, prvo su tiho vodili ljubav. Poslije su leali dno do drugoga u mraku: Gabriel je zurio u strop, a Chiara mu klizila vrkom prsta po obrazu. Gdje si ? upita ona. U Moskvi odgovori on. Sto radi? Gledam Irinu. Sto vidi ?

Nisam jo siguran. Chiara naas zauti, a onda ree: Ti si najsretniji kad su oni tobom, Gabriele. Moda je Uzi imao pravo. Moda je Ured tvoja dina obitelj. Moja obitelj si ti, Chiara. Jesi li siguran da ih eli ostaviti? Siguran sam. ujem da Shamron ima druge planove. On uvijek ima druge planove. Kad e mu rei da odbija njegovu ponudu? im Grigorija izvuem iz Rusije. Obeaj mi neto, Gabriele. Obeaj mi da se nee previe ribliavati Ivanu. Ona ga poljubi u usta. Ivan voli razbijati odne stvari.

24.

Bellagio, Italija

Turistika udruga sjeverne Italije (NITA) zauzimala je apartman s nekoliko malih ureda u jednoj uskoj pjeakoj ulici grada Bellagija ili je barem tako tvrdila. Njezin je navodni cilj bilo poticanje turizma u sjevernoj Italiji kroz agresivnu promidbu neusporedive ljepote i naina ivota u toj regiji, pogotovo za turistike agencije i putopisce iz drugih zemalja. Internetska stranica udruge pojavila se ubrzo nakon to se Gabrielova ekipa sastala u Villi Teresi na drugoj obali jezera. Pojavila se i otmjena broura, koja nije tiskana u Italiji nego u Tel Avivu, s pozivom na trei godinji zimski seminar i prezentaciju u hotelu Villa Serbelloni neobino, budui da se nitko u hotelu Serbelloni ne bi sjetio prvog godinjeg seminara, pa ak ni drugog. Kad su do poetka konferencije ostala samo sedamdeset i dva sata, organizatori su se uzrujali jer je netko odustao u zadnji as, pa su potraili zamjenu. Odmah im je pala na pamet Irina Bulganova iz

agencije Galaxy Travel u Tverskoj ulici u Moskvi. Da je NITA bila obina turistika udruga, moda bi posumnjala moe li gospoa Bulganova doi u Italiju u tako kratkom vremenu. Ali NITA je imala sredstva i naine kojima nisu raspolagale ni najnaprednije organizacije. Upali su joj u kompjuter i provjerili poslovni raspored u kalendaru. Proitali su njezinu elektronsku potu i sluali njezine telefonske razgovore. Njihovi kolege u Moskvi pratili su gospodu Bulganovu gdje god bi pola, a ak su joj i zavirili u putovnicu da se uvjere je li vaea. Njihova su istraivanja mnogo otkrila o njezinu zamrenom osobnom ivotu. Na primjer, saznali su da je gospoa Bulganova nedavno ostavila ljubavnika, praktiki bez objanjenja. Saznali su da nou teko spava i da vie voli glazbu od televizije. Saznali su da je nedavno nazvala sjedite FSBa traei da joj kau gdje joj je bivi mu, to su oni glatko odbili. Kad se sve uzme u obzir, smatrali su da bi ena kao gospoa Bulganova vrlo rado iskoristila priliku za besplatan posjet Italiji. A koja Moskovljanka ne bi? Na dan kad je poslana pozivnica, prognoza je najavljivala gust snijeg i temperature od minus dvadeset. Poslana je emailom, a potpisala ju je glavom i bradom Veronica Ricci, predsjednica uprave NITAe. Pozivnica je poinjala s isprikama to alju ponudu u zadnji as, a zavravala je s obeanjima o letu prvog razreda, smjetaju u luksuznom hotelu i gurmanskoj talijanskoj hrani. Ako gospoa Bulganova odlui doi emu se NITA usrdno nada poslat e joj sve informacije, avionske karte i dar dobrodolice. U poruci se nije spominjalo da su navedeni materijali ve u Moskvi i da e ih isporuiti dostavljaka tvrtka koja ne postoji. Nije se spominjalo ni da e gospoa Bulganova ostati pod prismotrom kako bi bilo sigurno da je ne prate agenti Ivana Harkova. U poruci je bio samo jedan zahtjev: da odgovori to prije, kako bi se nalo drugo rjeenje u sluaju da ona ne moe doi. Sreom, pokazalo se da nema potrebe za time, jer je tono sedam sati i dvanaest minuta nakon slanja te poruke stigao odgovor iz

Moskve. U Villi Teresi slavlje je bilo buno ali kratko. Irina Bulganova dolazi u Italiju. A oni jo moraju mnogo raditi. U svakoj operaciji, kako je volio govoriti Shamron, postoji usko grlo. Ako uspjeno proete kroza nj, operacija e lako zaploviti na otvoreno more. Ako skrenete s puta, ak i malo, operacija e se nasukati na grebenima, ili jo gore, smrskati na hridinama. U ovoj operaciji, usko grlo bila je upravo Irina. U tom asu jo nisu znali je li ona dar s neba ili im dovodi vraga na kuni prag. Ako s njom postupe kako treba, to bi mogla biti jedna od najboljih operacija njihove ekipe. Ako samo jedanput pogrijee, mogli bi svi izgubiti ivot zbog nje. Vjebali su kao da im ivot ovisi o tome. Mihailov ruski bio je bolji od Lavonova, pa je Mihail unato svojoj mladosti izabran za glavnog inkvizitora. Lavon, obdaren srdanim licem i miroljubivim dranjem, igrat e ulogu dobroinitelja i mudraca. Jedina nepoznanica, naravno, bila je sama Irina. Olga im je pomogla da se pripreme za nepredviene sluajeve. U Gabrielovoj reiji, bila je as prestravljena, as ratoborna. Psovala ih je na pasja kola, grcala u suzama, zavjetovala se na utnju, a u jednom trenutku skoila je na njih u slijepom bijesu. Kad je dola zadnja no, Mihail i Lavon bili su sigurni da su spremni za svaku verziju Irine koja bi mogla doi. Samo im je jo trebala zvijezda predstave. Je li ona Ivanova marioneta ili Ivanova rtva? To ih je pitanje muilo od poetka, ali u dugoj zadnjoj noi iekivanja nije im izlazilo iz glave. Gabriel je jasno rekao da vjeruje u Irinu, ali Gabriel je prvi priznao da treba uzeti u obzir njegovu poznatu sklonost Ruskinjama. Kako je uvijek ponavljao, ene su jedina nada Rusije. Drugi lanovi ekipe, a pogotovo Yaakov, mnogo su manje optimistino gledali u budunost. Yaakov je vidio ovjeanstvo u najgorem izdanju i bojao se da e jednu od Ivanovih agentica uvesti u svoj krug. To to je jo iva, tvrdio je, dokazuje njezinu perfidnost. Da je Irina dobra, Ivan bi je ubio govorio je Yaakov. Ivan je takav. Uz pomo svojih ljudi u Moskvi i na Bulevaru kralja Saula, paljivo su pratili Irinine zadnje pripreme, traei znakove podvale. Naveer

prije njezina polaska pratili su dva telefonska poziva, jedan prijateljici iz djetinjstva, a drugi majci. uli su kako joj budilica zvoni u neljudsko vrijeme dva i trideset ujutro i ponovo uli zvonjavu deset minuta poslije, dok se ona tuirala. U tri sata i pet minuta vidjeli su naas njezin temperament kad je nazvala taksislubu jer joj taksi jo nije doao. Mihail, koji je posluao snimku tog poziva preko sigurne veze, nije htio prevesti poziv ostalima u ekipi. Ako Irina nije prvoklasna glumica, rekao je, njezin je bijes stvaran. Pokazalo se da je taksi kasnio samo petnaest minuta, to je bilo neobino dobro za kraj sijenja, pa je stigla u zranu luku Seremetjevo u 3 i 45. Shmuel Peled, terenac iz Moskovske postaje, naas ju je vidio kad je bijesno izjurila iz taksija i krenula do terminala. Njezin avion, let Austrian Airlines 606, poletio je na vrijeme i stigao u beku zranu luku Schwechat u 6 i 47. Dina, koja je sletjela u glavni grad Austrije dan ranije, ve je ekala kad se Irina pojavila u aerodromskoj zgradi. Na sigurnom razmaku pratila ju je do meunarodnog odlaska, pa su sjele na svoja mjesta u treem redu odjeljka prve klase Irina na mjestu 3C uz prolaz, a Dina na mjestu 3A pokraj prozora. Kad su sletjele u Milanu, poslala je poruku Gabrielu. Zvijezda je stigla. Poinje predstava. im su se otvorila vrata zrakoplova, Irina se pourila prema alteru za provjeru putovnica, marirajui kao da je na paradi, izazovno podigavi glavu. Poput veine Rusa, jeila se to mora imati posla s uniformiranim ljudima, a putne isprave pokazala je kao da se sprema za borbu. Nakon to su joj zaeljeli dobrodolicu u Italiji, krenula je prema ekaonici meunarodnog dolaska, gdje je Chiara drala znak NITA: DOBRO DOLA, IRINA BULGANOVA, GALAXY TRAVEL. Vjeno prisutni Chiarini tjelesni uvari Lior i Motti stajali su kod oblinjeg pulta za informacije, ne skidajui oka s plijena. Nitko se nije obazirao na Dinu, koja je otila do parkiralita, gdje je Gabriel stajao na vratima unajmljenog luksuznog minibusa, L crnom odijelu vozaa i sa irokim sunanim naoalama. Dva automobila dalje, Yaakov je sjedio za volanom Lancie Sedan i glumio i ita portsku rubriku novina Corriere della Sera. Dina je sjela na

suvozako mjesto i gledala Irinu kako se ukrcava u minibus. Nakon to je na brzinu provjerio ima li u koferima ureaje za praenje, Gabriel ih utovari u prtljanik. Vonja je trajala devedeset minuta. Vjebali su je vie puta, pa tog jutra ve znali put zatvorenih oiju. S aerodroma su krenuli na sjeveroistok kroz nekoliko gradia i sela prema gradu Comu. Da je hotel Villa Serbelloni bio uistinu njihovo odredite, udaljili bi se od naopakog ipsilona jezera i krenuli ravno u Bellagio. Ali oni su ili zapadnom obalom prema Tremezzu i stali na privatnom molu. Tamo ih je ekao amac u kojem je Lior bio za kormilom, a Motti na krmi. amac je po mirnoj vodi zaljeva polako prenio Chiaru i Irinu do velike naranaste vile koja je stajala na vrhu svojeg malog rta. U velikom predvorju stajao je ovjek s oima boje leda i profinjenim beskrvnim licem. Dobro doli u Italiju ree on Irini na savrenom ruskom. Mogu li vidjeti vau putovnicu, molim?

25.

Jezero Como, Italija

Postoji zvuni zapis onoga to se zatim odvijalo. Traje jednu minutu i dvanaest sekunda, a pohranjen je i dan danas u arhivima Bulevara kralja Saula, gdje se smatra obveznom lektirom zato to je pouan u pogledu obavjetajnog posla, ali uvelike i zato to je zabavan. Gabriel ih je upozorio da je Irina temperamentna, ali svejedno ih je zapanjila estina njezine reakcije. Eli Lavon, kao biblijski arheolog, poslije je to opisao kao jednu od epskih bitaka u povijesti idovskog naroda. Gabriel nije bio nazoan. U tom je asu amcem prelazio zaljev i sluao to se dogaa preko minijaturne slualice. Kad je zauo zvuk koji mu se uinio kao razbijanje kristalne vaze, pourio je u vilu i

provirio kroz vrata blagovaonice. Tada je arka ve zavrila i proglaeno je primirje. Irina je sjedila na jednoj strani pravokutnog stola, teko diui zbog napora, dok su joj Yaakov i Rimona drali ruke. Pokraj njih je stajao Yossi, razderane koulje, s etiri usporedna traga noktiju na zapeu jedne ruke. Dina je stajala do njega, a lijevi joj se obraz rumenio kao da je upravo dobila pljusku, to se i dogodilo. Mihail je bezizraajna lica sjedio nasuprot Irine. Lavon je kao dobri policajac sjedio pokraj njega i oborio pogled na svoje sitne ruke kao da mu je vrlo neugodno zbog tog runog prizora. Gabriel se iskrade do knjinice, gdje je Olga Suhova, biva istraivaka novinarka i sadanja redovna lanica ekipe, sjedila pred ekranom sa slualicama na uima. Gabriel sjedne pokraj nje i stavi drugi par slualica, a onda se zagleda u ekran. Mihail je polako listao stranice Irinine putovnice s birokratskom drskou. On stavi putovnicu na stol i zagleda se u Irinu. Zatim opet progovori na ruskom. Gabriel oslobodi jedno uho kako bi sluao Olgin prijevod ispitivanja. Vi ste Irina Josiovna Bulganova, roena u prosincu 1965. u Moskvi? Tono. Irina Josifovna Bulganova, biva ena prebjega Grigorija Nikolajevia Bulganova iz ruske Federalne slube sigurnosti? Tono. Irina Josifovna Bulganova, izdajnica i uhoda koja radi za neprijatelje Ruske Federacije? Ne razumijem. Mislim da razumijete. Mislim da vrlo dobro razumijete. Olga makne pogled s ekrana. Moda ne bi smio biti tako grub prema njoj. Jadnica je nasmrt uplaena. Gabriel ne odgovori. Na kraju e Mihail moda smanjiti pritisak. Ali ne jo. Prvo im trebaju odgovori na neka pitanja. Je li ona Ivanova marioneta ili Ivanova rtva? Je li ju poslalo nebo ili je medu njih dola sljedbenica vraga?

26.

Jezero Como, Italija

Ko ste vi? upita ona. Ako vam treba neko ime, moete me zvati Jevgenij. Za koga radite? To nije vano. Jeste li Rus? Ni to nije vano. Vana je vaa putovnica. Kao graanka Ruske Federacije ne smijete ui u Veliku Britaniju ako niste prethodno dobili vizu. Molim vas, recite mi kako ste uspjeli ui u zemlju bez vize. Nikad u ivotu nisam bila u Britaniji. Irino Josifovna, vi laete. Govorim istinu. Sami ste rekli. Rusima treba viza da bi uli i Veliku Britaniju. U mojoj putovnici nema vize. Prema tome, oito je da nikad nisam bila tamo. Ali otili ste u London ovaj mjesec kako biste pomogli pri otmici vaeg biveg mua, pukovnika Grigorija Nikolajevia Bulga ova iz ruske Federalne slube sigurnosti. To je ista glupost. Bili ste u vezi s bivim muem nakon to je prebjegao u Veliku Britaniju? Nakon oklijevanja, ona ree istinu. Jesam. Razgovarali ste o mogunosti da obnovite ljubav. Da ponovo ivite zajedno. Moda da se ponovo oenite. To nije vaa stvar. Sve je moja stvar. A sada mi odgovorite. Grigorij je htio da doete u London? Nikad nisam pristala ni na to. Ali razgovarali ste o tome. Samo sam sluala.

Irino Josifovna, va mu je prebjeg. Razgovor s njim je veleizdaja. Grigorij je kontaktirao mene. Nisam uinila nita loe. Opirala se. Gabriel je bio spreman na tu mogunost. Gabriel je bio spreman na sve. Osini je biem, pomisli on. Neka zna da misli ozbiljno. Mihail stavi tri lista papira na stol. Gdje ste bili desetog i jedanaestog sijenja? Bila sam u Moskvi. Pitat u vas jo jedanput. Dobro razmislite prije nego to odgovorite. Gdje ste bili desetog i jedanaestog sijenja? Irina je utjela. Mihail pokae prvi list papira. Kalendar u vaem kompjuteru nema biljeaka ni na jedan od tih datuma. Nema sastanaka. Nema poslovnih rukova. Nema dogovorenih telefonskih poziva klijenata. Nema niega. Sijeanj je lo mjesec. Ove godine je i recesija... Mihail je prekine naglim pokretom ruke i lupne prstima po drugom listu papira. Na vaem popisu poziva pie da vam je stiglo vie od trideset poziva na mobilni telefon, ali da vi niste nazvali nikoga. Dok je vladala tiina, on upre prstom u trei list papira. Vaa elektronska pota pokazuje isto: dobili ste mnogo emailova, ali niste poslali nijedan. Moete li to objasniti? Ne mogu. Mihail izvadi veliku omotnicu iz aktovke koja mu je leala kod nogu. Otvorivi je ozbiljno kao da je na sprovodu, on izvadi fotografiju: pukovnik Grigorij Bulganov ulazi u mercedes u londonskoj ulici Harrow desetog sijenja naveer, u 18 sati i 12 minuta. Paljivo drei fotografiju za rub, kao da je to kljuan dokaz koji se ne smije otetiti, on je okrene tako da je Irina moe vidjeti. I dalje je stoiki utjela, ali izraz lica joj se promijenio. Gabriel, gledajui njezino lice na ekranu, prepozna strah. Stari strah, pomisli on, kao da se sjetila none more iz djetinjstva. Ako jo malo ustraju, imat e je. Upravo tada Mihail pokae drugu fotografiju, istu kao prvu ali uveanu. Bila je zrnata i vrlo nejasna, ali nije bilo sumnje tko je ena koja u automobilu sjedi pokraj prozora.

Ovo znai da ste sudjelovali u vrlo tekom zloinu poinjenom na britanskom tlu. Irina je zvjerala po sobi kao da trai izlaz. Mihail mirno vrati obje fotografije u aktovku. Ponimo ispoetka, moe? Ovaj put ete mi rei istinu. U putovnici nemate vizu za Veliku Britaniju, ni vaeu ni nevaeu. Kako ste uli u zemlju? Ona odgovori vrlo tiho, gotovo neujno. Dapae, Mihail i Lavon nisu uope bili sigurni to je rekla. Ipak, nije bilo nikakvih nedoumica meu sluaima u knjinici, koji su dobivali kristalno ist signal preko dva vrlo osjetljiva mikrofona skrivena nekoliko centimetara od Irinina mjesta za stolom. Olga pogleda Gabriela i ree: Imamo je. Mihail pogleda Irinu i ree joj da mora govoriti glasnije. Koristila sam drugu putovnicu ree ona jaim glasom. Hoete rei da je glasila na drugo ime? Tako je. Tko vam je dao tu putovnicu? Rekli su da su Grigorijevi prijatelji. Rekli su da moram imati IU putovnicu radi moje sigurnosti. Zato mi to niste odmah rekli? Rekli su mi da nikada ne smijem o tome razgovarati ni sa kim. Rekli su mi da e me inae ubiti. Po obrazu joj klizne suza. Ona je brzo otare, kao da se srami svoje slabosti. Prijetili su da e mi poubijati cijelu obitelj. To nisu ljudi. To su ivotinje. Molim vas, vjerujte mi. Ne odgovori joj Mihail nego ovjek lijevo od njega, koji je do tada utio. Simpatini ovjeuljak s razbaruenom kosom i zguvanim odijelom. Dobri policajac, koji je sada u ruicama drao jedno pismo. Pismo koje je Grigorij Bulganov ostavio u Oxfordu dva tjedna prije nestanka. On Irini preda pismo kao da supruzi palog vojnika predaje zastavu s lijesa. Ruke su joj se tresle dok je itala. Zbog elje da ponovo budem sa svojom bivom enom, bojim se da sam je doveo u opasnost. Kad bi tvoji ljudi u Moskvi povremeno provjerili je li ona dobro, bio bih ti zahvalan. Mislimo da nije mrtav ree Lavon. Jo nije. Ali moramo djelovati brzo ako ga elimo izvui.

Tko ste vi? Prijatelji, Irino. Moete nam vjerovati. Sto elite od mene? Ispriajte nam kako su to uinili. Ispriajte nam kako su se doepali vaeg mua. I to god priali, ne izostavljajte nita. Moda vas to udi, Irino, ali najsitnije pojedinosti nekad su najvanije.

27.

Jezero Como, Italija

Ona upita smije li dobiti aj i cigaretu. Yossi i Dina pobrinu se za aj; Lavon, teki ovisnik o cigaretama, pridrui joj se u puenju. Kad ih je duhan tako zbliio, ona okrene tijelo za nekoliko stupnjeva i poloi ruku na obraz kao paravan koji je izbacio Mihaila iz njezina vidnog polja. Mihail za Irinu vie nije postojao. I zato se nije obraala Mihailu kad je rekla da joj se 19. prosinca prvi put obratio ovjek koji ju je prijevarom uvukao u otmicu njezina mua. Tono se sjeala datuma zato to je to bio njezin roendan. Na isti se dan rodio Leonid Brenjev, to je u njezinu djetinjstvu bila velika ast u koli. Sjeala se i da je bio ponedjeljak, a kolege su je odveli na ampanjac i sui u klub 02 u hotelu RitzCarlton. Zbog stanja ruskog gospodarstva, to joj se inilo vrlo rasipno. Ali svi su oni traili izliku da se napiju, a njezin je roendan bio sasvim dobar razlog. Napili su se do osam, onda su zajedno lunjali do deset, kad su doteturali do Tverske ulice i potraili svoje automobile, iako nitko od njih nije bio u stanju voziti, pa ni Irina Josifovna Bulganova, biva ena prebjega Grigorija Nikolajevia Bulganova. Ostavila je automobil nekoliko blokova dalje, u jednoj uskoj ulici gdje je moskovska policija za umjereni mito, naravno, doputala Moskovljanima da parkiraju po cijeli dan bez straha od kazne.

Policajac na dunosti bio je pritavo dijete od dvadeset godina koje je izgledalo kao da se zamrznulo na toj hladnoi. Jo pod djelovanjem alkohola, Irina mu je pokuala dati aku rubalja. Ali momak se odmaknuo i energino odbio uzeti novac. Irini je to isprva bilo smijeno. Onda je primijetila da pokraj njezina automobila netko stoji. Odmah je znala kakav je to ovjek. Bio je to lan siloviki, bratstva bivih i sadanjih dunosnika ruske slube sigurnosti. Irina je to znala zato to je dvanaest godina bila u braku s takvim ovjekom. Bile su to najgore godine njezina ivota. Irina je pomislila na bijeg, ali znala je da nije u stanju za tako neto. Cak i da nije pijana, ne bi se mogla dugo skrivati. U Rusiji je to nemogue. Zato mu je prila, skupila hrabrosti i otro ga upitala zato se mota oko njezina automobila. Mukarac joj je poelio dobru veer u ruskom stilu, rekavi njezino ime i oevo ime a onda se ispriao to se susreu u tako neobinim okolnostima. Rekao je da ima vanu poruku koja se tie njezina mua. Biveg mua odgovorila je Irina. Biveg mua ispravio se on. Inae, dodao je, moe ga zvati Anatolij. Pretpostavljam da vam nije pokazao nikakve osobne isprave? upita Lavon najmekim glasom koji je smogao. Naravno da nije. Molim vas, moete li ga opisati? Visok, dobro graen, snana eljust, prosijeda plava kosa. Koje dobi? Prevalio pedesetu. Brada ili brkovi? Ne. Naoale? Tada ne. Poslije da. Lavon odlui okaniti se toga. Za sada. Sto je bilo dalje? Ponudio je da e me odvesti na veeru. Rekla sam mu da nemam obiaj veerati s neznancima. Rekao je da on nije neznanac, nego da je Grigorijev prijatelj iz Londona. Znao je da mi je roendan. Rekao je da ima dar za mene.

A vi ste mu vjerovali zato to ste razgovarali s Grigorijem? Tako je. Pa ste poli s njim? Da. Kako ste putovali? Mojim automobilom. Tko je vozio? On. Kamo ste ili? U kavanu Pukin. Znate li za kavanu Pukin? Lavon gotovo neprimjetno klimne glavom, pokazujui da uistinu zna za slavnu kavanu Pukin. Unato financijskoj krizi, i dalje je bilo gotovo nemogue tamo rezervirati mjesto. Ali ovjek po imenu Anatolij nekako je uspio osigurati dragocjen stol za dvoje u jednom mirnom kutu na drugom katu. Naruio je ampanjac, iako njoj uope nije bilo do toga, a onda je nazdravio. Zatim joj je dao kutiju za nakit. Unutra je bila zlatna narukvica s porukom. Rekao je da joj oboje alje Grigorij. Je li neto pisalo na kutiji za nakit? Bulgari. Narukvica je sigurno kotala cijelo bogatstvo. A poruka? Je li bila napisana Grigorijevom rukom? Tako je izgledalo. Sto je pisalo? Pisalo je da vie ne eli nijedan moj roendan provesti bez mene. I da eli da doem u London s ovjekom po imenu Anatolij. I da se ne brinem za novac. Sve e srediti i platiti Viktor. Bez prezimena? Bez prezimena. Ali znali ste da je to Viktor Orlov? Na internetu sam itala o Grigoriju i Viktoru. ak sam vidjela fotografiju njih dvojice zajedno. Je li Anatolij opisao svoj odnos s Orlovom? Rekao je da radi za njega u svojstvu sigurnosti. Doslovno je tako rekao? Da. A pismo? Pretpostavljam da vas je dirnulo. Irina posramljeno klimne glavom. Sve je izgledalo stvarno.

Naravno da je tako izgledalo, pomisli Gabriel gledajui Irinu na ekranu. Izgledalo je stvarno zato to je Anatolij, poput Gabriela, bio profesionalac, koji je dobro znao vjetine manipuliranja i zavoenja. Zato se Gabriel nije iznenadio kad je Irina rekla da je ostatak veeri s Anatolijem provela u ugodnu razgovoru. Razgovarali su o mnogo emu, rekla je, lako prelazei s teme na temu kao da su stari prijatelji. inilo se da Anatolij zna svata o Irininu braku, a neke je stvari mogao znati jedino ako mu ih je Grigorij rekao ili je barem tada vjerovala u to. Dok su jeli desert, gotovo usput je spomenuo da je britanska vlada spremna dati joj azil ako doe u London. Novac nee biti problem, rekao je. Viktor e se pobrinuti za novac. Viktor e se pobrinuti za sve. I pristali ste poi ? upita Lavon. Pristala sam na kratak posjet, nita vie od toga. A onda? Razgovarali smo o putovanju. Rekao je da zbog Grigorijeva poloaja treba jako paziti. Inae bi se moglo dogoditi da me ruska policija ne pusti iz zemlje. Rekao mi je da nikome ne govorim nita. Da e mi se javiti kad bude vrijeme za odlazak. Onda me odvezao kui. Nije me ni pitao za adresu. Ve ju je znao. Jeste li ikome ita rekli? Nikome. Kad vam se opet javio? Devetog sijenja, kad sam izlazila iz ureda. Jedan mije mukarac priao u Tverskoj ulici i rekao mi da pogledam u ormar spavae sobe kad se vratim kui. Unutra su bili koferi i putna torba. U koferima je bila uredno poslagana odjea, sve po mjeri. U putnoj torbi su bile uobiajene stvari, ali i ruska putovnica, avionske karte za London i lisnica puna kreditnih kartica i gotovine. Unutra su bile i upute koje sam morala spaliti nakon to ih proitam. Trebali ste otputovati sljedei dan? Tako je. Kakva je bila putovnica? Imala je moju fotografiju i lano ime.

Koje ime? Natalija Primakova. Zgodno ree Lavon. Da ree ona. Svidjelo mi se.

28.

Jezero Como, Italija

Te noi nije spavala. Nije ni pokuavala. Bila je previe nervozna. Previe uzbuena. A moda i previe uplaena. Hodala je po sobama stania koji je nekad dijelila s Grigorijem, promatrajui ak i najmanje sitnice kao da ih vie nikad nee vidjeti. Prekrila je Anatolijeve stroge upute i nazvala majku, to je bila obiteljska tradicija prije svakog veeg putovanja, a u kofere Natalije Primakove spremila je neke osobne stvari. Sveanj poutjelih pisama. Medaljon s bakinom fotografijom. Zlatni krii koji joj je majka dala nakon pada komunizma. Napokon, njezin vjenani prsten. Mislili ste da moda zauvijek odlazite iz Rusije? Dopustila sam sebi da uzmem u obzir tu mogunost. Sjeate li se koji je bio broj vaeg leta? Aeroflot, let 247, odletio iz Seremetjeva u 2:35 popodne, sletio na Heathrow u 3:40. Svaka vam ast. To mi je posao. Kad ste otili iz stana? U deset. Moskovski je promet straan u to doba dana, pogotovo na Lenjingradskom prospektu. Kako ste ili do zrane luke? Poslali su automobil po mene. Je li bilo problema s vaom novom putovnicom?

Ne, nikakvih. Jeste li putovali prvom ili turistikom klasom? Prvom klasom. Jeste li ikoga prepoznali u avionu? Nikoga. A kad ste stigli u London? Je li tamo bilo problema s puvnicom? Ne. Kad me je carinik upitao zato sam dola, rekla sam og turizma. Odmah mi je stavio peat i poelio mi ugodan boak. A kad ste doli u ekaonicu? Vidjela sam Anatolij a kako eka kod ograde. Stanka, a tim: Zapravo, on je vidio mene. Isprva ga nisam prepoznala. Nosio je naoale? I pusteni eir. Moete li opisati njegovo dranje, molim vas? Mirno, vrlo poslovno. Uzeo mi je jednu torbu i odveo me o izlaza. Vani je ekao automobil. Sjeate li se marke? Bio je mercedes. Koje klase ? Ne razumijem se u to. Ali bio je velik. Koje boje? Crne, naravno. Mislila sam da je Viktorov. ovjek kao Vikr Orlov sigurno se vozi jedino u crnim automobilima. Sto se zatim zbilo? Rekao je da Grigorij eka na sigurnom mjestu. Ali da se prvo oramo radi moje zatite pobrinuti da nas nitko ne prati. Je li rekao tko bi vas mogao pratiti ? Ne, ali oito je mislio na rusku obavjetajnu slubu. Je li razgovarao s vama? Najvei dio vremena bio je na telefonu. Je li on zvao ili su zvali njega? I jedno i drugo. Je li govorio engleski ili ruski ? Samo ruski. Vrlo kolokvijalan.

Jeste li se zaustavljali? Samo jedanput. Sjeate li se gdje? Bilo je to na mirnoj cesti nedaleko od zrane luke, kod nekakvog ribnjaka ili umjetnog jezera. Voza je izaao iz automobila i neto radio sprijeda i straga. Je li moda mijenjao tablice? Ne znam. Ve je pao mrak. Anatolij se drao kao da se nita ne dogaa. Sjeate li se moda koliko je bilo sati? Ne, ali nakon toga smo krenuli ravno u centar Londona. Vozili smo se uz Hyde Park kad je zazvonio Anatolijev telefon. Rekao je nekoliko rijei na ruskom, a onda je pogledao mene i osmjehnuo se. Rekao je da moemo otii do Grigorija. Sto je onda bilo? Sve se dogaalo jako brzo. Malo sam se naminkala i uredila kosu. Onda sam krajikom oka neto primijetila. Neki pokret. Ona zastane. Anatolij je drao pitolj u ruci. Uperio ga je meni u srce. Rekao je da e me ubiti ako progovorim. Ona zauti, kao da ne eli dalje. Zatim, kad ju je Lavon blago zamolio, ona nastavi. Automobil je vrlo naglo stao, a Anatolij je drugom rukom otvorio vrata. Na ploniku sam ugledala Grigorija. Ugledala sam svojeg mua. Anatolij mu se obratio? Ona klimne glavom, trepui zbog suza u oima. Sjeate li se to je rekao ? Nikad to neu zaboraviti. Rekao je Grigoriju da ude u auto, ae e me ubiti. Grigorij je posluao, naravno. Nije imao izbora. Lavon je pusti da se malo pribere. Je li Grigorij ita rekao nakon to je uao? Rekao je da e uiniti to god ele. Da nema potrebe da me ozlijede niti da mi prijete. Nova stanka. Anatolij je rekao rigoriju da zaepi, inae e mi odmah raznijeti mozak.

Je li vam se Grigorij obraao? Samo jedanput. Rekao mi je da mu je jako ao. A nakon toga? Nije govorio. Jedva da me gledao. Koliko ste dugo bili zajedno? Samo nekoliko minuta. Odvezli smo se do javne garae egdje u blizini. Stavili su Grigorija na stranje sjedalo kombija na ojem je neto pisalo. Nekakva sluba za ienje. Kamo ste otili vP. Anatolij me kroz podzemni prolaz poveo u susjednu zgradu, dje smo uli u dizalo i izali na ulicu. U blizini je ekao neki autoobil. Za volanom je bila ena. Anatolij mi je rekao da paljivo sli 'edim njezine upute. Rekao je da e me ubiti ako ikome ita kaem ovome. I da e mi ubiti majku. I moja dva brata i njihovu djecu. U blagovaonici vile zavladao je tajac. Irina uzme jo jednu ciretu; zatim, emocionalno iscrpljena, ravnoduno ispria preostale jedinosti svoje muke. Dugu vonju do obalnog grada Harwicha. esanu no u hotelu Continental. Olujnu plovidbu do grada Hoek van Holland na trajektu Stena Britannica. I putovanje kui na Aeroflotovu letu 418 kojim je upravljao nizozemski KLM. Poletjela e iz Amsterdama u 8:40 naveer i stigla u Seremetjevo u dva ujutro. Jeste li s onom enom putovali zajedno ili razdvojeno? Zajedno. Je li vam rekla svoje ime? Ne, ali stjuardesa ju je zvala gospoa Gromova. A nakon to ste stigli u Moskvu? Automobil s vozaem odvezao me do mog stana. Sljedeeg jutra vratila sam se na posao kao da nita nije bilo. Jesu li vam se opet javljali? Nisu. Jeste li imali dojam da vas prate? Ako su me pratili, nisam ih vidjela. A kad ste dobili poziv na konferenciju u Italiji, nisu nita uinili da sprijee va odlazak?

Ona odmahne glavom. Jeste li imalo oklijevali nakon onoga to ste ve proli ? Poziv je izgledao stvarno. Kao i Anatolijev. Ona malo zauti, a onda ree: Znai, zapravo nema nikakve konferencije? Ne, nema je. Tko ste vi? ona ponovo upita. Mi smo prijatelji vaeg mua, zbilja. I poduzet emo sve to moemo da vam ga vratimo. Sto e biti sada? Isto to i prije. Vratit ete se na posao u agenciju Galaxy Travel kao da se nita nije dogodilo. Nakon to provedete neko vrijeme na treem godinjem seminaru i prezentaciji Turistike udruge sjeverne Italije, naravno. Ali upravo ste rekli da to nije stvarno. Stvarnost je stanje duha, Irino. Stvarnost moe biti to god elite.

29.

Jezero Como, London

Sljedea tri dana objanjavali su joj gdje je navodno bila. Opisivali su izvrsne obroke koje nee jesti, zabave za uzvanike u kojima nee sudjelovati i dosadne seminare kojih e biti poteena. Odveli su je na ledenu plovidbu po jezeru i dugu vonju po planinama. Naunili su joj kofere darovima i brourama za kolege. I zabrinuto su ekali dan njezina odlaska. Nitko nije sumnjao u njezinu iskrenost i nitko nije htio da se ona vrati u Rusiju. Kad je dolo vrijeme % polazak, odmarirala je u avion kao to je izmarirala iz njega tri dana ranije, s uzdignutim elom i paradnim korakom. Te noi okupili su se oko ureaja za sigurnu vezu, ekajui vijest iz Moskve da je sigurno stigla. Laknulo im je kad je vijest stigla nekoliko miuta iza ponoi.

Shmuel Peled pratio ju je do kue i javio da nema nikakvih problema. Sljedeeg je jutra Irina sa svojeg radnog stola u agenciji Galaxy Travel poslala email Veronici Ricci iz NITAe, gdje joj zahvaljuje na divnom putovanju. Signora Ricci je poruila gospoi Bulganovoj da e ostati u kontaktu. Gabriel nije bio prisutan na Comu kad je operacija uspjeno zavrila. U drutvu Olge Suhove odletio je u London ujutro nakon ispitivanja i odmah je prebaen u siguran stan u Victoriji. Tamo ga je ekao Graham Seymour, koji ga je podvrgnuo desetominutnoj tiradi dok mu napokon nije dopustio da govori. Nakon to je zatraio da se mikrofoni iskljue, Gabriel je opisao iznimni razgovor koji se upravo dogodio na obali jezera Como. Seymour je odmah nazvao Thames House i postavio jedno pitanje: je li ena s ruskom putovnicom na ime Natalija Primakova stigla u zranu luku Heathrow na Aeroflotovu letu 247 popodne 10. sijenja? Thames House je nazvao za nekoliko minuta. Odgovor je bio potvrdan. Odmah u ugovoriti sastanak s premijerom i mojim direktorom. Ako nema nita protiv, mislim da bi ih ti trebao izvijestiti. Uostalom, ti si nam dokazao da smo pogrijeili, Gabriele. Dobio si pravo da nas izgrdi. Ne elim nikoga izgrditi. I nemam nikakvu namjeru spominjati ita od toga tvojem premijeru i direktoru. Grigorij Bulganov je britanski podanik, pa kao takav ima pravo na svu zatitu koju nudi britanska kruna. Nemamo izbora, moramo Rusima predoiti svoje dokaze i traiti da ga odmah vrate. Ivan Harkov se jako potrudio da se doepa Grigorija, vjerojatno uz blagoslov FSBa i Kremlja. Stvarno misli da e ga predati ako to zatrai britanski premijer? Moramo igrati po istim pravilima kao Ivan. A to znai? Moramo ga oteti. Graham Seymour nazove jo nekoga, a onda navue kaput. Sigurnosna sluba Heathrowa trai slike za nas. Ti i Olga ostanite ovdje. I pokuaj da bude to manje pucnjave. Ve imam dovoljno problema.

Ali Gabriel nije dugo ostao u sigurnom stanu. Dapae, iskrao se nekoliko minuta nakon Seymourova odlaska i krenuo ravno u Cheyne Walk u Chelseaju. Ta povijesna londonska ulica, koja je nekad bila mirno etalite uz rijeku, sada je gledala na ivahni Chelsea Embankment. Neke od tih grandioznih kua imale su ploe u spomen na slavne stanare. Turner je potajno ivio na broju 119, Rossetti na broju 19. Henry James je proveo zadnje dane svojeg ivota na broju 21, a George Eliot na broju 4. U nae doba rijetki su slikari i pisci imali dovoljno novca za ivot u Cheyne Walku. Ulica je postala sjedite bogatih stranaca, popzvijezda i novara iz financijske etvrti. To je sluajno bila i londonska adresa nekog Viktora Orlova, ruskog oligarha i kritiara Kremlja u izgnanstvu, koji je ivio u peterokatnici na broju 43. Taj je isti Viktor Orlov bio predmet tajne istrage jedne ekipe s Bulevara kralja Saula. Gabriel ue u mali park s druge strane ulice i sjedne na klupu. Orlovljeva je kua bila visoka, uska i pokrivena glicinijama. Poput ostalih kua na tom draesnom etalitu, stajala je nekoliko metara dalje od ulice, iza ograde od kovanog eljeza. Oklopljena limuzina Bentley stajala je pred ulazom, a za volanom je ekao voza. Odmah iza Bentleyja bio je crni Range Rover, u kojem su sjedila etiri Orlovljeva zatitara, bivi britanski specijalci iz SASa. Bulevar kralja Saula otkrio je da tjelesne uvare alje tvrtka Exton Executive Security Services Ltd iz ulice Hill na Mayfairu. Exton se smatrao najboljom zatitarskom tvrtkom u Londonu, to nije mala stvar u gradu punom bogataa koji se brinu za vlastitu sigurnost. Gabriel se ve spremao otii, a onda je vidio da tri tjelesna uvara izlaze iz Rovera. Jedan je stao kod ulaza u ogradi na broju 43, dok su druga dvojica blokirala plonik na obje strane. Kad su tako osigurali prostor, otvorila su se ulazna vrata kue i pojavio se Viktor Orlov izmeu jo dva uvara. Gabriel nije uspio mnogo vidjeti od tog slavnog ruskog milijardera, samo nakostrijeenu sijedu kosu i ruiastu kravatu s golemim vvindsorskim vorom. Orlov ue na stranje sjedalo Bentleyja, a vrata se brzo zatvore. Vozilo odmah

jurne niz ulicu Royal Hospital. Gabriel je sjedio na klupi jo deset minuta, a onda je ustao i vratio se u Victoriju. Sigurnosnoj slubi Heathrowa trebalo je manje od sat vremena da poalje prvu skupinu fotografija na kojima je bio ovjek poznat jedino kao Anatolij. Na alost, nijedna nije pomogla. Gabriel se nije zaudio. Anatolij je po svemu sudei bio profesionalac. Poput svakog dobrog profesionalca, znao je kako se kretati po zranoj luci a da ga ne snime. Pusteni eir mu je uvelike skrivao lice, ali on je jo pripomogao tako to se paljivo okretao. Ipak, kamere su dale sve od sebe: jedna je slika prikazivala krupnu eljust, druga dio profila, trea stisnuta i neumoljiva usta. Listajui te slike u sigurnom stanu u Victoriji, Gabriel se snudio. Anatolij je bio profesionalac ak i medu profesionalcima. A igrao je igru s Ivanovim novcem. Obje su britanske slube sigurnosti provukle fotografije kroz svoje baze podataka s poznatim ruskim obavjetajcima, ali nisu se previe nadali. Zajedno su dobili est moguih kandidata, a Gabriel ih je sve prekriio iste noi. Tada je Seymour zakljuio da je moda dolo vrijeme da se obrate nepoeljnim Amerikancima. Gabriel se ponudio da ode osobno. Rado bi posjetio nekoga u Americi. Mjesecima nije razgovarao s njom. Jedanput mu je napisala pismo. A on je njoj naslikao sliku.

30.

Sjedite agencije CIA, Virginia

Obavjetajne agencije imaju razliite nazive za svoje pijune. Ured ih zove slubenici za prikupljanje, a odjel za koji rade aziva se Prikupljanje. pijuni CIAe poznati su kao slubenici za uajeve, a zapoljava ih Nacionalna tajna sluba (NCS). Adrian arter je postao ef NCSa dok je sluba jo nosila staro ime: Direkorat za operacije.

Carter, kojeg su smatrali jednim od najuspjenijih jnih ratnika CIAe, umijeao je svoje prste u sve velike amerike ajne operacije u zadnje dvije generacije. Ponekad je namjetao izboe, ponekad je ruio demokratski izabrane vlade, a nije ni znao koo je puta progledao kroz prste krvnicima i ubojicama. U istoj am godini radio bogougodna djela u Poljskoj i pomagao vrajem eimu u Salvadoru priznao je jedanput Gabrielu u trenutku koegijalne iskrenosti. Istovremeno sam slao oruje muslimanskim etim ratnicima u Afganistanu, iako sam znao da e jednog dana tvoriti vatru na mene. Od jutra 11. rujna 2001., Adrian Carter radio je uglavnom amo jednu stvar: nastojao je sprijeiti novi napad snaga svjetskog iamskog ekstremizma na amerikom tlu. Da ostvari taj cilj, koristio e taktike i metode koje je ak i okorjeli tajni ratnik poput njega ponekad smatrao neprimjerenima. Tajni zatvori, izruenja, koritenje nasilnih tehnika ispitivanja sve je to procurilo u javnost, to je uglavnom nakodilo arteru. Dobronamjerni novinski urednici i politiari na Kapitolu godinama su traili Carterovu glavu. Trebao je biti jedan od kandidata za sljedeeg direktora CIAe. Umjesto toga, ivio je u strahu da e ga jednog dana sudski goniti zbog njegovih postupaka u svjetskom ratu protiv terorizma. Adrian Carter branio je Ameriku od njezinih neprijatelja. I zbog toga e zauvijek gorjeti u paklenoj vatri. Sljedee popodne ekao je Gabriela u konferencijskoj dvorani na sedmom katu sjedita CIAe, u Valhali amerikog glomaznog i esto kripavog obavjetajnog sustava. Vanjtinom je bio suta suprotnost Grahamu Seymouru: imao je razbaruenu prorijeenu kosu i velike brkove koji su ispali iz mode zajedno s diskoglazbom, elektrinim kuhalima i prosvjedima protiv atomskog oruja. U onome to je trenutano nosio flanelnim hlaama i tamnocrvenom demperu izgledao je kao profesor na nekom manjem sveuilitu, od onih koji zastupaju plemenite ciljeve i uvijek idu na ivce dekanu. On pogleda Gabriela preko naoala za itanje, kao da se pomalo udi to ga vidi, i prui mu ruku. Bila je hladna kao mramor i suha na dodir. Gabriel se javio arteru dan prije polaska iz Londona, putem sigurne veze iz postaje CIAe u amerikom veleposlanstvu. Poruka je arteru

objasnila problem samo u najirim crtama. Sada mu Gabriel ispria pojedinosti. Na kraju Carter prelista dokazni materijal, od pisma koje je Grigorij ostavio u Oxfordu do fotografija nadzornih kamera u zranoj luci Heathrow, na kojima se vidio ovjek znan jedino kao Anatolij. Iskreno govorei ree Carter, mi nismo previe vjerovali da se Grigorij predomislio i ponovo prebjegao. Kao to se moda sjea, imao sam priliku provesti neko vrijeme s njim one noi kad ste izali iz Rusije. Gabriel se sjeao, naravno. U logistikom pothvatu koji je mogla izvesti jedino CI A, Carter je s eskadrilom civilnih mlanjaka Gulfstream sletio u Kijev samo nekoliko sati nakon to je automobil s Gabrielom i njegovom trojkom ruskih prebjega preao ukrajinsku granicu. Gabriel se vratio u Izrael, dok su Grigorij i Olga avionom otpremljeni u egzil u Britaniju. Carter je osobno doveo Elenu Harkov u Sjedinjene Drave, gdje je dobila status prebjega. Njezina je trenutana lokacija bila tako dobro uvana da ak ni Gabriel nije imao pojma gdje ju je CIA sakrila. Poslali smo ekipu da razgovara s Grigorij em u roku od dvadeset i etiri sata nakon njegova dolaska u Englesku nastavi Carter. Nitko od sudionika nije pokazao ni najmanju sumnju u Grigorijevu iskrenost. Nakon njegova nestanka zapovjedio sam da se provjere snimke i prijepisi kako bismo vidjeli jesmo li neto propustili. I? Grigorij je bio posve iskren. Ne trebam ni rei da nas je jako zaudilo to Britanci ne misle tako. Sto se tie Langleyja, to se inilo kao sasvim proziran pokuaj da se dio krivice za njegov nestanak prebaci na vas. Nemaju koga kriviti osim sebe. Nisu mu smjeli dopustiti da se drui s disidentima koji se motaju po Londonu. Bilo je pitanje vremena kad e ga se Ivan dokopati. Je li Ivan jo pod nadzorom NS A? Naravno.

Znate li da je upravo prodao Hezbolahu nekoliko tisua protutenkovskih raketa i RPGa? uli smo da se govori o tome. Ali praenje Ivanovih poslovnih djelatnosti trenutano nam nije prioritet. Najvie pazimo da se nita ne dogodi njegovoj bivoj eni i djeci. Je li pokuao doi do njih slubenim kanalima? Prije nekoliko mjeseci ruski je veleposlanik spomenuo to pitanje na rutinskom sastanku s naom dravnom tajnicom. Ona je izrazila blago iznenaenje i rekla da e provjeriti o emu se radi. Dravna tajnica dobro blefira. Bila bi izvrsna slubenica za sluajeve, ^lakon tjedan dana rekla je veleposlaniku da Elena Harkov i njezina djeca trenutano ne borave u Sjedinjenim Dravama niti su ikada ovdje boravili u prolosti. Veleposlanik se srdano zahvalio tajnici j njezinu trudu i vie nikad to nije spomenuo. Ivan sigurno zna da su ovdje, Adriane. Naravno cla zna. Ali on i njegovi prijatelji u Kremlju nemoni su. Ona operacija koju si izveo prolog ljeta u SaintTropezu bila je prekrasna. Ivanu si izvukao djecu glatko i sa zakonskim pokriem. Osim toga, kad se Ivan rastao od Elene na ruskom sudu, praktiki se odrekao svih zakonskih prava nad njima. Sada ih se moe doepati jedino tako da ih otme. A to je nemogue. Mi se za svoje prebjege brinemo bolje nego Britanci. Nadam se da je ona na sigurnom. Itekako. Ali dopusti mi da ti dam savjet kao prijatelju. Grigorijeve rijei mora shvatiti ozbiljno. Zaboravi obeanje koje si dao one noi u Rusiji. Uostalom, pretpostavljam da mu je Ivan ve isporuio metak u zatiljak. Znajui Ivana, rekao bih da je to uinio vlastoruno. Vrati se eni i pusti Britance da poiste svoj nered. Ja volim odrati obeanje. Mislio sam da si i ti takav, Adriane. Carter sklopi ruke i nasloni bradu na njih. Mislim da je tvoj opis pomalo nepravedan. Ali budui da to kae, kako ti Langley moe pomoi? Daj te Anatolij eve fotografije Protuobavjetajnom centru. Moda oni mogu tom licu pridruiti neko ime i ivotopis.

Zamolit u efa da to rijei osobno. Carter pokupi fotografije. Koliko ostaje? Koliko god treba. Jedna od naih slubenica sprema se za zadatak u inozemstvu. Zanima je ima li vremena za veeru. Gabriel nije morao pitati kako se slubenica zove. Kamo ona ide, Adriane? To je tajna. Valjda te ne moram podsjeati da je sudjelovala u operaciji protiv Ivana. Ne, ne mora. Zato je onda puta u inozemstvo? Tvoja je briga za njezinu sigurnost dirljiva i posve suvina. Sto da joj kaem za veeru? Gabriel je oklijevao. Neki drugi put, Adriane. Stvar je komplicirana. Zato ? Zato to hoda s lanom tvoje ekipe ? Sto to govori? Ona se via s Mihailom. udi me to ti nitko nije rekao. Otkad su zajedno? Poelo je ubrzo nakon operacije u SaintTropezu. Budui da Mihail radi za stranu obavjetajnu slubu, morala je o svojoj vezi izvijestiti Ured za osoblje. Ovima se to nije svidjelo, ali ja sam se zaloio njima u korist. Jako si paljiv, Adriane. Zapravo, ipak u veerati s njom. Carter zabiljei vrijeme i mjesto na komadiu papira. Budi dobar prema njoj, Gabriele. Mislim da je sretna. Sara odavno nije bila sretna.

31.

Georgetown, Washington

Restoran 1789, jedna od znamenitosti etvrti Georgetown, . smatra se jednim od najboljih u Washingtonu i jedan je od rijetkih restorana koji jo uvijek trai od mukaraca da nose odijelo. S tom je napomenom Carter poslao Gabriela u duan Brooks Brothers, gdje je ovaj za deset minuta izabrao hlae od gabardena, koulju od oksfordske tkanine i obavezni laki plavi sako. Ipak, nije pristao na kravatu. Poput veine Izraelaca, nosio je kravatu samo pod prisilom ili na zadatku. Osim toga, kad bi nosio kravatu, Sara bi mogla dobiti krivi dojam. Ve e mu sako stvoriti dovoljno problema. Doao je nekoliko minuta ranije, ali konobarica mu je rekla da je druga osoba ve za stolom. To ga nije iznenadilo; osobno je nadzirao obuku Sare Bancroft i smatrao ju je jednom od najboljih prirodno nadarenih terenskih agentica koje je ikad vidio. Sa znanjem vie jezika, velikim putnim iskustvom i iznimno dobrim obrazovanjem, ona je radila kao pomonica kustosa zbirke Phillips u Washingtonu kad ju je Gabriel unovaio da nae teroristikog vou koji se skrivao negdje u blizini saudijskog milijardera Zizija alBakarija. Nakon te operacije Sara je postala agentica CIAe, gdje je radila u Protuteroristikom centru. Gabriel ju je opet posudio prolog ljeta, kad ju je uz pomo jedne krivotvorene slike doveo u blizinu Elene Harkov. Mihail je u operaciji glumio Sarina ruskoamerikog deka, pa su u SaintTropezu proveli nekoliko noi zajedno u hotelu s pet zvjezdica. Gabriel je pretpostavljao da se tada rodila njihova veza. To mu se nije svialo zbog vie razloga, izmeu ostaloga zato to su prekrili njegovu zabranu spolnih odnosa izmeu lanova njegove ekipe. Ali nije se mogao previe ljutiti. Znao je da ona posebna mjeavina stresa i dosade moe ponekad dovesti do romantinih veza na terenu. Dapae, znao je to iz vlastita iskustva. Prije dvadeset

godina, kad se spremao za jedno vano ubojstvo u Tunisu, imao je odnos s pomonicom na terenu koji je zamalo razorio njegov brak s Leah. Konobarica ga odvede kroz intimnu blagovaonicu do stola u kutu kod kamina. Sara je sjedila na klupi, okrenuvi ramena tako da moe kriom nadzirati cijeli prostor. Nosila je crnu haljinu bez rukava i dvostruku nisku bisera. Svijetla kosa padala joj je na ramena, a velike plave oi sjale su toplo poput svijea. Jednu je ruku poloila na drku ae za martini. Drugu je blago naslonila na okruglu bradu. Njezin je obraz pod poljupcem mirisao po ljiljanima. eli li i ti jedan? upita ona, lupkajui manikiranim noktom po ai. Radije bih popio tvoju tekuinu za skidanje laka. S krikom limuna ili samo s ledom? Ona pogleda konobaricu. au ampanjca, molim. Neto zgodno. Imao je naporan dan. Konobarica ode. Sara se osmjehne i otpije malo martinija. Kau da je loe piti naveer prije leta, Sara. Ako sam mogla preivjeti jednu od tvojih operacija, mislim da mogu preivjeti i let preko Atlantika s neto dina u krvotoku. Znai, Europa? Tamo te alje Carter? Adrian me upozorio da se uvam s tobom. Nee ispipati kamo idem. Mislim da imam pravo znati. Ima li? Ona spusti au i nagne se naprijed preko stola. Moda e teko povjerovati u to, Gabriele, ali ja zapravo ne radim za Ured. Zapoljava me Nacionalna tajna sluba CIAe, to znai da moje zadatke odreuje Adrian Carter, a ne ti. Moe li to rei glasnije? Mislim da te nisu uli kuhari i perai sua. Nisi li mi upravo ti rekao da se gotovo svaki tvoj vaan razgovor o poslu odvijao na javnom mjestu? To je bila istina. Sigurne su sobe bile sigurne samo ako nisu imale prislukivae. Barem mi reci da neka odreena mjesta nisu u pitanju. Lake u spavati ako znam da Langley, u svojoj beskrajnoj mudrosti, nije odluio poslati te u Saudijsku Arabiju ili Moskvu. Moe mirno spavati jer Langley nije odluio nita takvo.

Dakle, ipak je Europa? Gabriele, molim te. Kakav e posao raditi ? Ona rezignirano uzdahne. Ima veze s borbom moje zemlje protiv svjetskog terorizma. Kako viteki. Tko bi rekao da si prije etiri godine pripremala izlobu nazvanu Zimski impresionisti. Nadam se da je to bio kompliment. Da, bio je. Oito ne odobrava da idem na teren bez tebe. Rekao sam ti to me brine. Ali tvoj ef je Adrian, a ne ja. Ako Adrian misli da je to u redu, tko sam ja da sumnjam u njegov sud? Ti si Gabriel Allon, eto tko si. Konobar se pojavi, podijeli im jelovnike i detaljno im opie specijalitete veeri. Nakon konobarova odlaska, Gabriel pogleda popis predjela i najravnodunijim glasom upita je li Mihailu javila za svoje putovanje. Nije bilo odgovora, pa on podigne pogled. Sara je zurila u njega dok su joj se albastreni obrazi crvenjeli. Dobro da nisi tako reagirala kad si bila sa Zizijem i Ivanom ree Gabriel. To ti je rekao Mihail? Zapravo, to je izletjelo efu Nacionalne tajne slube. Sara je utjela. Znai, istina je? Stvarno hoda s lanom moje ekipe? Jesi li ljubomoran ili ljut? Za ime Boga, zato bih bio ljubomoran, Saro? Nisam te mogla vjeno ekati. Morala sam krenuti dalje. I nisi mogla nai nikoga drugoga osim ovjeka koji radi za mene? udno kako je to ispalo. Mislim da mi je neto u Mihailu bilo poznato. Hodati s ovjekom kojeg zapoljava obavjetajna sluba druge zemlje nije ba pametan potez u karijeri, Saro. Langley ima tekoa sa zadravanjem bistrih mladih talenata. Spremni su kriti neka stara pravila. Moda bih trebao rei par rijei u kadrovskoj slubi. Moda e se predomisliti.

Da se nisi usudio, Gabriele. Nema nikakvih prava mijeati se u moj osobni ivot. Gabriel je znao da je Sarin osobni ivot uglavnom u razvalinama, i to od 9:03 ujutro 11. rujna 2001., kad se let 175 kompanije United Airlines zabio u juni toranj Svjetskog trgovakog centra. U kobnom avionu sjedio je mladi odvjetnik s Harvarda po imenu Ben Callahan. Ben je stigao nazvati jednu osobu u zadnjim trenutcima svojeg ivota. Nazvao je Saru. Od tada je sebi dopustila da neto osjeti samo za jednog ovjeka. Naalost, taj ovjek bio je Gabriel. Mora dobro razmisliti prije nego to se spetlja s ovjekom kojem je posao ubijati ljude. Mihail je poinio mnogo strahota za svoju zemlju. Gabriel zastane, a onda doda: Zbog toga je ponekad teko biti s njim. To me podsjea na nekoga. Ovo nije ala, Saro. Ovo je tvoj ivot. Osim toga, izraelski su mukarci na glasu kao nepouzdani ljudi. Samo pitaj prosjenu Izraelku. Zapravo, izraelski mukarci koje znam sjajni su ljudi. Zato to smo mi najbolji od najboljih. I Mihail? Ne bi bio u mojoj ekipi da nije. Koliko si vremena provela s njim? Navraao je ovamo nekoliko puta, a jedanput smo se nali u Parizu. Za tebe nije sigurno da bude u Parizu sama. Nisam sama. S Mihailom sam. Stanka, a zatim: Gotovo kao da sam s tobom. Njezine su rijei naas lebdjele u zraku. Zar se radi o tome, Saro? Gabriele, nemoj. Ali bilo bi mi krivo kad bi Mihail patio. Sigurna sam da u jedino ja patiti. Nee ako ja budem imao pravo glasa. Ona se osmjehne prvi put otkad je spomenut Mihail. Htjela sam ti rei veeras. Samo smo ekali dok ne budemo sigurni da je... Ona zamukne. Daje tot Da je stvarno.

I, je li tako? Ona ga uhvati za ruku. Nemoj se uzrujavati, Gabriele. Nadala sam se da emo proslaviti. Ne uzrujavam se. Ona pogleda njegovu au ampanjca. Nije ju ni taknuo. Hoe li neto drugo? Tekuinu za skidanje laka. S ledom i limunom. Budui da je Gabriel najavio CIAi svoj dolazak u Washington, Domainstvo mu je dodijelilo ne ba siguran stan u ulici Tunlaw sjeverno od Georgetowna. Zbog pomalo neobine sluajnosti, stan je gledao na stranji ulaz ruskog veleposlanstva. Dok je Gabriel prolazio kroz predvorje, u depu kaputa zabruji mu mobilni telefon sa sigurnom vezom. Bio je to Adrian Carter. Gdje si? Gabriel mu odgovori. Imam neto to mora odmah vidjeti. Pokupit emo te. Veza se prekine. Nakon petnaest minuta Gabriel ue u Carterov crni automobil u aveniji New Mexico. Carter mu preda list papira: prijepis jednog poziva koji je prislukivala Nacionalna agencija za sigurnost. Poziv se dogodio prole veeri po moskovskom vremenu. Jedan od sugovornika bio je Ivan Harkov. Razgovarao je s nekim u sjeditu FSB-a na Lubjanki. Iako su uglavnom govorili u iframa, koje su izgledale kao obian ruski ulini razgovor, bilo je jasno da je Ivan neto dao FSBu i da to trai natrag. To neto bio je Grigorij Bulganov. Imao si pravo, Gabriele. Ivan je predao Grigorija FSBu kako bi s njim izravnali raune. ini se da ga FSB ispituje presporo za Ivanov ukus. Potroio je mnogo novca da se doepa Grigorija, pa mu je dosta ekanja. Ali Grigorij je iv, a to je dobra vijest. Moete li ikako nagovoriti FSB da otee dalje? Nemogue. Nai odnosi s ruskim slubama pogoravaju se iz dana u dan. Ne bi nikako otrpjeli da im se mijeamo u njihove unutarnje stvari. Iskreno, u obratnoj situaciji ne bismo to otrpjeli ni mi. S njihovog gledita Grigorij je prebjeg i izdajica. Moe biti siguran da ga ele ubiti jednako kao i Ivan.

Ima li CIC neto za mene? Jo ne. Tko zna, moda je tvoj prijatelj Anatolij neki duh. Ne vjerujem u duhove, Adriane. Ako ita znamo o Ivanu, znamo da ne bi povjerio Grigorijevu otmicu nekome koga ne zna. Ivan je takav. Sve je osobno. Znai, netko tko je proveo mnogo vremena s Ivanom moda se jedanput upoznao s tim ovjekom. Gabriel naas uuti. Tko zna, Adriane? Moda je ak ula njegovo pravo ime. Carter ree vozau da se vrati do sigurnog stana, a onda pogleda Gabriela. Sutra u est ujutro pokupit e te automobil. Bojim se da emo morati raditi u velikoj tajnosti. Nee znati kamo ide dok ne poleti. Sto da obuem? Carter se osmjehne. Neto toplo. Jako toplo.

32.

Savezna drava New York

Park Adirondack, golema divljina koja se rasprostire na dva i pol milijuna hektara na sjeveroistoku drave New York, najvei je park prirode u Sjedinjenim Dravama bez Aljaske. Otprilike jednako velik kao savezna drava Vermont, vei je od sedam drugih amerikih drava dapae, toliko je velik da bi nacionalni parkovi Yellowstone, Yosemite, Glacier, Grand Canyon i Great Smoky Mountains mogli svi zajedno stati u njega. Gabriel je to doznao tek sat vremena nakon polijetanja, kad mu je pilot, veteran CIAina programa izruivanja, napokon otkrio kamo idu. Prognoza je bila prilino loa: vedro nebo s najviom temperaturom od nula stupnjeva. Gabriel je pretpostavio da je pilot preraunao temperaturu iz nie Fahrenheitove ljestvice u

Celzijevu kako bi njegovu putniku iz inozemstva bilo razumljivije. Ali nije bilo tako. Nekoliko minuta nakon deset sati zrakoplov je sletio na mjesni aerodrom Adirondack kod jezera Saranac. Adrian Carter uredio je da na parkiralitu eka Ford Explorer. Nekim udom motor je proradio isprve. Gabriel pojaa grijanje i provede nekoliko emernih minuta struui led s prozora. Kad je opet sjeo za volan, nije vie osjeao lice. Termometar u Exploreru pokazivao je minus osam Fahrenheita, odnosno 22 Celzija. Nemogue, pomisli on. Sigurno se pokvario. Carter, koji je bio vrlo oprezan ovjek, odredio je da se nitko ne smije pribliiti lokaciji ni sa kakvim ureajem koji alje ili prima signale, pa ni s orijentacijom pomou GPSa. Gabriel je pratio tipkane upute koje je dobio u avionu. Nakon izlaska iz aerodroma, on skrene desno i krene cestom 186 do jezera Clear. Opet skrene desno na cestu 30 i zaputi se prema jezeru Upper St. Regis. Uslijedilo je jezero Spitfire, zatim Lower St. Regis, a zatim studentski gradi Paul Smiths. Nekoliko metara nakon ulaska u koled bila je ulica Keese Mills, zavojiti put koji je iao na istok u jedan od zabaenijih krajeva parka. Negdje u tom dijelu Adirondacka, Rockefelleri su drali golem ljetnikovac koji je imao i vlastitu eljezniku postaju za privatni obiteljski vlak. Gabrielovo odredite, iako je bilo mnogo manje od Rockefellerova posjeda, nije bilo nita manje samotno. Ulaz se nalazio na lijevoj strani ceste, a kao to je Carter upozorio lako ga je bilo promaiti. Gabriel je isprva projurio pokraj ulaza, pa je morao voziti jo pola kilometra dok nije naao odgovaraju mjesto da okrene automobil na smrznutoj cesti. Uskim je putem vozio ravno u gustu umu nekih stotinu metara dok nije stao pred metalnom rampom. Nisu se vidjele nikakve druge ograde ni zapreke, ali Gabriel je znao da je sve puno kamera, toplinskih senzora i detektora pokreta. Neto je zabiljeilo njegov dolazak, jer se rampa otvorila ak i prije nego to je zaustavio automobil. Na drugoj strani on ugleda dip Grand Cherokee kako preko istine juri prema njemu. Za volanom je sjedio ovjek u

pedesetima s vojnikim dranjem. Zvao se Ed Fielding. Kao bivi asnik u CIAinoj Grupi za posebne operacije, Fielding je bio zaduen za sigurnost. Rekli smo vam da je teko nai ulaz ree Fielding kro otvoren prozor. Gledali ste? Fielding se samo nasmijei. Jeste li se sjetili ostaviti mobilni telefon kod kue? Sjetio sam se. A BlackBerry? Ne podnosim te stvarice. A pijunske olovke ili rentgenske naoale? Jedina elektronika koju nosim je moj runi sat, a rado u ga citi u jezero ako vam zbog toga bude lake. Pod uvjetom da to nije neki tajni izraelski ureaj koji alje ~rima signale, moete ga zadrati. Osim toga, sva su jezera smruta. Fielding pokrene motor. Moramo se voziti jo neko vrijeme, uite mi blizu, inae bi vas mogli ustrijeliti snajperisti. Fielding jako ubrza preko istine. Kad su stigli do stabala na rugoj strani, Gabriel ga je ve stigao. Nakon jednog kilometra, ce:a se poela uspinjati po strmu brijegu. Iako je ranije tog jutra bila iena i posuta pijeskom, ve se posve smrznula. Fielding se uspne ez problema, ali Gabriel je imao preslabo trenje. On prebaci u nii ogon na etiri kotaa i ponovo pokua. Ovaj put gume zagrizu u 'd, pa se vozilo polako dokopa vrha brijega. U onih deset sekunda oje su mu trebale za penjanje, Fielding mu je ve umaknuo. Gariel ga ugleda malo zatim kako ga eka na jednom raskriju. Oni renu lijevo i prou jo tri kilometra, sve dok nisu stigli do istine 1 najvioj toki posjeda. Velika koliba, graena u tradiciji Adirondacka, stajala je nasred istine, a visoki krov i iroki trijemovi gledali su na jugoistok, prela slaboj toplini podnevna sunca i smrznutim jezerima St. Regisa. )ruga je koliba stajala blie rubu ume, manja od glavne kue ali rejedno dojmljiva. Izmeu te dvije graevine bila je livada gdje se voje djece u toploj odjei zadubilo u izradu snjegovia, a uvala ih I visoka ena crne kose u podstavljenu kaputu. Kad je ula zvuk utomobila,

okrenula se naglo poput ivotinje, a nekoliko trenutaka ;asnije dramatino je podigla ruku u zrak. Gabriel se zaustavi iza Fieldinga i ugasi motor. Dok je izaao i automobila, ena mu je ve nespretno pritrala kroz snijeg do oljena. Ona ga zagrli i ceremonijalno poljubi u oba obraza. DOTO doao na jedino mjesto na svijetu gdje me Ivan nee nikada Lai ree Elena Harkov. Boe, ne mogu vjerovati da si stvarno loao, Gabriele.

33.

Savezna drava New York

Ruali su u velikoj blagovaonici u seoskom stilu, pod tradiciofc nalnim lusterom od rogova jelena iz Adirondacka. Elena je sjedila pokraj visoka prozora, uokvirena dalekim jezerima. Slijeva joj je bila Ana, zdesna Nikolaj. Iako je Gabriel prolog ljeta u junoj Francuskoj izvrio zakonitu otmicu blizanaca Harkov, nikad ih jo nije vidio osobno. Sada ga zapanji njihov izgled, kao to je zapanjio Saru Bancroft kad ih je prvi put vidjela. Ana, vitka crnka s prirodno otmjenim dranjem, bila je umanjena kopija svoje majke; Nikolaj, plavokos i zdepast, sa irokim elom i gustim obrvama, bio je slika i prilika svojeg zloglasnog oca. Dapae, tijekom cijelog obroka, koji je inae bio ugodan, Gabriel je imao ruan dojam da njegov najljui neprijatelj Ivan Harkov na drugom kraju stola prati svaki njegov pokret. On se prenerazi i kad su djeca progovorila. Govorila su engleski savreno, jedva da se uo najmanji ruski prizvuk. To nije udno, pomisli on. Harkovljeva djeca po mnogo emu zapravo nisu bila Rusi. Provela su najvei dio ivota u kui u Knightsbridgeu i pohaala jednu ekskluzivnu londonsku kolu. Zimske praznike provodila su u Courchevelu; ljeti bi otila na jug, u vilu Soleil, Ivanovu palau pokraj

mora u SaintTropezu. Rusija je bila neko mjesto gdje su provodila par tjedana svake godine, samo da ne izgube dodir s korijenima. Ana je bila brbljavija, i govorila je o svojoj domovini kao da govori o nekoj zemlji iz pria. Nikolaj nije mnogo govorio. Samo je zurio u Gabriela, kao da sluti kako taj nepoznati gost za rukom nekako snosi krivicu za to to oni sada ive na vrhu brda u Adirondacku, umjesto da budu u zapadnom Londonu i na jugu Francuske. Kad su zavrili s jelom, djeca poljube majku u obraz i posluno odnesu svoje posue u kuhinju. Trebalo im je neko vrijeme dok se nisu navikli na ivot bez slugu ree Elena kad su djeca otila. Mislim da je dobro da neko vrijeme ive kao obina djeca. Ona se nasmijei zbog svoje besmislene izjave. Zapravo, kao gotovo obina djeca. Kako su podnijela promjenu? Onoliko dobro koliko se moe oekivati u ovim okolnostima. Njihov je proli ivot zavrio u tren oka, i to zato to su njihovi ruski tjelesni uvari zaustavljeni zbog prebrze vonje na odlasku s plae u SaintTropezu. Mislim da su jedino oni zaustavljeni zbog prebrze vonje na jugu Francuske cijelo to ljeto. Francuska policija zna biti vrlo nepredvidljiva kad provodi prometne propise. Zna biti i vrlo srdana. Dobro su se brinuli za moju djecu dok su ih uvali. Nikolaj se i danas rado sjea vremena koje je proveo u andarmeriji SaintTropeza. Bilo mu je lijepo i u samostanu u Alpama. Djeci je bijeg bio velika pustolovina. To mogu zahvaliti tebi, Gabriele. Jako si olakao stvar za njih. Koliko znaju o onome to se dogodilo njihovu ocu? Znaju da je imao problema na poslu. I znaju da se rastao od mene kako bi se oenio svojom prijateljicom Jekaterinom. Sto se tie krijumarenja oruja i ubojstava... Ona zamukne. Premladi su da bi razumjeli. ekat u dok malo ne narastu, a onda u im rei istinu, pa neka sami donose zakljuke. Sigurno su znatieljni.

Naravno. Sest mjeseci nisu vidjeli Ivana niti su razgovarali s njim. Nikolaju to teko pada. On oboava oca. Sigurna sam da me krivi za to to ga nema. Kako im objanjava to to ivite na osami, okrueni tjelesnim uvarima? Taj dio zapravo nije teak. Ana i Nikolaj djeca su ruskog oligarha. Proveli su cijeli ivot okrueni mukarcima s pitoljima i vokitokijima, pa im to izgleda sasvim prirodno. Za osamu im kaem da je privremena. Ubrzo e doi dan kada e ponovo moi imati prijatelje i ii u kolu kao amerika djeca. Za sada imaju draesnu uiteljicu iz CIAe. Ona radi s njima od devet do tri. Onda ih putam da idu igrati se, bez obzira na vrijeme. Imamo vie od tisuu hektara, dva jezera i rijeku. Djeca imaju dovoljno zabave. Ali ne bih za to imala sredstava da nije bilo tebe i tvojih pomagaa. Elena je mislila na ekipu cyber specijalista iz Ureda, koji su nekoliko dana nakon njezina bijega opljakali Ivanove bankovne raune u Moskvi i Ziirichu, uzevi mu vie od dvadeset milijuna dolara u gotovini. Te neovlatene novane transakcije, kako su ih eufemistiki zvali na Bulevaru kralja Saula, bile su u toj prii samo jedna od mnogih akcija koje su graniile s bezakonjem. Nakon tih dogaaja, Ivan nije bio u stanju buniti se zbog nestalog novca ni ispitivati slijed dogaaja koji je doveo do gubitka skrbnitva nad njegovom djecom. Morao se nositi s optubama na Zapadu da je prodao neke od najopasnijih ruskih protuzranih raketa teroristima iz AlQa'ide, a tu je prodaju blagoslovio Kremlj i ruski predsjednik glavom i bradom. Adrian mi kae da je CIA pristala tititi tebe i djecu samo dvije godine ree Gabriel. Ti oito misli da to nije dovoljno dugo. Da. Ameriki porezni obveznici ne mogu vjeno plaati. Kad odu ljudi iz CIAe, unajmit u svoje tjelesne uvare. Sto e biti kad potroi sav novac ? Mogla bih prodati onu sliku koju si krivotvorio za mene. Ona se nasmijei. eli li je vidjeti?

Ona ga povede u veliku sobu i stane pred preciznom imitacijom Dvoje djece na plai slikarice Mary Cassatt. Bila je to druga inaica te slike iz Gabrielova kista. Prva je prodana Ivanu Harkovu za dva i pol milijuna dolara i nalazila se u rukama francuskih tuitelja. Mislim da se ne slae s ugoajem Adirondacka. Nije me briga. Neka samo visi. On podboi bradu i nagne glavu. Mislim da je bolja od prve, to kae? Tvoji su potezi kista bili malo predebeli u prvoj verziji. Ova je savrena. Ona ga pogleda. Ali pretpostavljam da nisi prevalio toliki put da bi razgovarao o mojoj djeci ili sluao kako kritiziram tvoj rad. Gabriel je utio. Elena pogleda sliku. Zna, Gabriele, stvarno si trebao biti slikar. Bio bi izvrstan. Uz malo sree, ne bi imao taj peh da naleti na mog mua. U sluaju Harkov sudjelovalo je vie od stotinu obavjetajaca iz etiri drave, a veinu je jo muilo jedno pitanje: zato se Elena Varlamova, prelijepa i obrazovana ki partijskog ekonomista iz Lenjingrada, uope udala za lupea kao to je Ivan? U vrijeme njihova vjenanja radio je za zloglasni Peti direktorat KGBa, i inilo se da ga eka sjajna karijera. Ali krajem osamdesetih, kad je Sovjetski Savez leao na umoru, odjednom se Ivanova sudbina neoekivano promijenila. Oajniki nastojei udahnuti ivot u skapavajue sovjetsko gospodarstvo, Mihail Gorbaov uveo je gospodarske reforme koje su doputale ogranieno prikupljanje investicijskog kapitala. Uz blagoslov svojih nadreenih, Ivan je otiao iz KGBa i osnovao jednu od prvih privatnih banaka u Rusiji. Budui da mu je pomagala skrivena ruka njegovih starih kolega, banka je ubrzo stvarala golemu dobit, a kad je Sovjetski Savez napokon izdahnuo, Ivan je dobio jedinstvenu priliku da pokupi najvrjednije komade imovine bive drave. Meu njima, tu je bila flota teretnih brodova i zrakoplova, koje je pretvorio u jednu od najveih prijevoznih tvrtki na svijetu. Ubrzo su Ivanovi brodovi i avioni putovali na odredita u Africi, na Bliskom istoku i u Latinskoj Americi,

nakrcani jednim od rijetkih proizvoda koje su Rusi dobro radili: orujem. Ivan se volio hvaliti da se moe doepati bilo ega i poslati to bilo kamo, u nekim sluajevima, preko noi. Nije hajao za moral, ve samo za novac. Prodavat e svakome, pod uvjetom da plate. Kad ne bi mogli platiti, dogovorio bi financiranje preko svoje bankarske mree. Svoje je oruje prodavao i diktatorima i pobunjenicima. Prodavao ga je i borcima za slobodu koji su imali dobre razloge za borbu i manijacima koji su genocidno klali ene i djecu. Specijalizirao se za slanje oruja reimima koji su toliko nisko pali da nisu mogli zakonitim kanalima dobiti oruje. Usavrio je praksu prodaje oruja objema sukobljenim stranama, razborito odmjeravajui dostavu oruja kako bi produio ubijanje i poveao dobit do maksimuma. Unitavao je drave. Unitavao je narode. I pritom se strahovito obogatio. Godinama je paljivo skrivao svoju mreu smrti. Za ostatak svijeta Ivan Harkov bio je velik simbol Nove Rusije lukav investitor i poslovni ovjek koji je lako pokrivao i Istok i Zapad, skupljao skupe kue, luksuzne jahte i prelijepe ljubavnice. Elena je poslije priznala Gabrielu da je pomogla Ivanovoj velikoj prijevari. Pravila se da ne vidi njegove ljubavnice, kao to se umotala u namjerno neznanje kad je bio u pitanju pravi izvor njegova beskrajna bogatstva. Ali ivot se moe preokrenuti u jednom trenutku. Gabrielov se promijenio jedne veeri u Beu, u onom trenutku kad je detonator ukljuio hrpu plastinog eksploziva ispod njegova automobila. Elena Harkov doivjela je taj trenutak one noi kad je ula telefonski razgovor izmeu svojeg mua i njegova efa sigurnosti Arkadija Medvedeva. Kad je shvatila da bi mnogo tisua nevinih ljudi moglo poginuti zbog pohlepe njezina mua, radije ga je izdala nego da utke prijee preko toga. Njezini su je postupci doveli u vilu na osami u brdima iznad SaintTropeza, gdje je ponudila da e pomoi Gabrielu da ukrade Ivanove tajne. Operacija koja je uslijedila zamalo ih je oboje stajala ivota. Jedna e slika zauvijek visjeti u Gabrielovoj stranoj galeriji uspomena: slika Elene Harkov, vezane za stolicu u muevljevu skladitu, dok joj Arkadij Medvedev prislanja pitolj na

glavu. Arkadij je htio da Gabriel oda gdje je sakrio Anu i Nikolaja. Elena bi radije umrla nego mu rekla. Radije pucaj, Arkadije. Jer Ivan nikada nee dobiti tu djecu. Sada, sjedei pred kaminom u velikoj sobi kue u Adirondacku, Gabriel joj ree da je Ivan uspio oteti Grigorija Bulganova, ovjeka koji im je spasio ivot one noi. I da je Olga Suhova, Elenina stara prijateljica sa studija u Lenjingradu, preivjela pokuaj ubojstva u Oxfordu. Elena mirno primi tu vijest, kao da je obavijetena o nekoj smrti koju je dugo oekivala. Zatim uzme od njega fotografiju ovjeka koji stoji u ekaonici zrane luke Heathrow. Ona se odjednom namrti, pa je Gabriel istog asa znao da nije putovao uzalud. Ve si ga vidjela? Elena kimne. Nekad davno u Moskvi. Redovno je dolazio u nau kuu u Zukovki. Je li dolazio sam? Ona odmahne glavom. Jedino s Arkadijem. Je li ti se ikad predstavio ? Nikad mi nisu govorili kako se zovu. Jesi li moda ula koje ime ? Na alost, nisam. Trudei se da ne pokae razoaranje, Gabriel upita Elenu moe li se sjetiti iega drugoga. Ona se opet zagleda u fotografiju, kao da brie prainu s uspomena. Sjeam se da je Arkadij uvijek bio pun potovanja pred tim ovjekom. To mi je bilo udno, jer Arkadij inae nije iskazivao potovanje nikome. Ona pogleda Gabriela. teta to si ga ubio. On je znao kako se ovaj zove. Svijet je mnogo bolji bez ljudi poput Arkadija Medvedeva. To je istina. Ponekad poelim da sam ga ubila vlastitim rukama. Ona se okrene i pogleda sliku koja je visjela na suprotnom zidu. Tko zna, moda je Ivan zaduio tog istog ovjeka da mi oduzme djecu. Gabriel uzme Elenu za ruku i utjeno je stisne. Iskusio sam Adrianovo osiguranje iz prve ruke. Nemogue je da Ivan ikada pronae tebe i djecu.

Bilo bi mi drae da si ti ovdje. Ona ga pogleda. Hoe li ostati s nama, Gabriele? Samo par dana? Mislim da Grigorij ne moe ekati par dana. Grigorij? Ona se snudeno zagleda u vatru. Znam to moj mu i njegovi prijatelji iz FSBa rade onima koji ih izdaju. Zaboravi Grigorija. Radije se brini za ive ljude.

34.

Savezna drava New York

Gabriel je pristao prenoiti kod Elene i vratiti se u Washington sljedeeg jutra. Nakon to se smjestio u gostinjskoj sobi na drugom katu, on potrai telefon. Kao mjeru sigurnosti, Ed Fielding uklonio je sve telefone iz glavne kue. Dapae, samo je jedan telefon na cijelom imanju mogao dobiti vezu s vanjskim svijetom. Bio je smjeten u drugoj kui, na stolu u Fieldingovu uredu. Mali je znak upozoravao da se svi pozivi prate i snimaju, tko god zvao i koga god zvao. To nije ala ree Fielding kad je Gabrielu dodao slualicu. To vam kaem kao kolega. Fielding izae i zatvori vrata. Ne elei prekriti uobiajen nain komunikacije u Uredu, Gabriel nazove Bulevar kralja Saula preko obine linije i zatrai Uzija Navota. Oni odre kratak razgovor na hebrejskom koji ne bi mogao deifrirati nijedan superkompjuter u NSAu. Za nekoliko sekunda Navot uspije Gabrielu dati detaljne novosti. Irina Bulganova sigurna je u Moskvi, Gabrielova se ekipa vraa u Izrael, a Chiara se vraa u Umbriju u pratnji tjelesnih uvara. Dapae, doda Navot nakon to je pogledao na sat, vjerojatno su ve stigli. Gabriel prekine vezu i upita se treba li nazvati Chiaru. Onda ipak zakljui da to nije sigurno. Jedno je nazvati Ured iz CIAe, a drugo je nazvati Chiaru na kuni ili mobilni telefon. Ako je eli dobiti

na telefon, morat e priekati dok ne izae iz kruga CIAe. On zaklopi slualicu i sjeti se to mu je Elena upravo rekla. Zaboravi Grigorija. Radije se brini za ive ljude. Moda Elena ima pravo. Moda je dao obeanje koje ne moe nikako ispuniti. Moda je vrijeme da se vrati kui i pazi na enu. On otvori vrata i izae na hodnik, gdje je stajao Ed Fielding, naslonjen na zid. Sve u redu? Sve je dobro. Jeste li za vonju? Kamo? Znam da se brinete zbog Elene. Mislio sam vas umiriti tako da vam pokaem neke od naih mjera sigurnosti. Iako radim za tuu tajnu slubu? Adrian kae da ste pouzdani. To je sve to ja trebam znati. Gabriel poe za Fieldingom u otru hladnou kasnog popod neva. Oekivao je da e u obilazak krenuti dipom. Ali Fielding ga povede do jedne od tala, gdje su se motorne saonice blistale pod fluorescentnim svjetlom. Iz metalnog ormaria ovjek iz CIAe izvadi dvije kacige, dva ogrtaa, dvije maske za lice od neoprena i dva para rukavica protiv vjetra. Pet minuta poslije, nakon rutinskih uputa o vonji saonicama, Gabriel je jurio kroz umu na Fieldingovu olujnom tragu, u smjeru dalekog ruba imanja. Prvo su pregledali zapadni rub, a zatim juni, koji je ocrtavala rijeka St. Regis. Dva tjedna ranije, crni medvjed preao je na imanje s druge strane rijeke i aktivirao detektore kretanja i infracrvene senzore za toplinu. Fielding je reagirao na uljeza tako to je poslao dva uvara, koji su se suoili s medvjedom u roku od trideset sekunda nakon njegova dolaska. Kako mu je prijetila opasnost da postane tepih, medvjed se mudro povukao na drugu obalu rijeke i vie se nije pojavljivao. Ima li drugih divljih ivotinja zbog kojih bismo se trebali brinuti? upita Gabriel. Samo jelena, divljih maaka, dabrova, a ponekad doe i vuk. Ima vukova?

Jedan je doao neki dan. Veliki vuk. Jesu li opasni? Samo ako ih iznenadi. Fielding ukljui motor i nestane u bijelom oblaku. Gabriel krene za njim uz vijugavu obalu rijeke do istonog ruba imanja. Obiljeavala ga je lanana ograda s bodljikavom icom na vrhu. Svakih pedeset metara stajao je znak koji je upozoravao da je u pitanju privatan posjed i da e svaki nezakoniti upad zavriti pred sudom. Dok su jurili jedan pored drugoga, Gabriel primijeti da Fielding govori preko vokitokija. Kad su stigli do ceste, bilo je jasno da neto nije u redu. Fielding se zaustavi i pokae Gabrielu da stane. Nazvao je. Gabriel nije morao pitati tko je zvao. Samo je jedna osoba znala gdje je on i kako doi do njega. O emu se radi? Nije rekao. Ali eli odmah razgovarati s tobom. Fielding povede Gabriela natrag do zgrade najkraim moguim putem. Kad su stigli, padao je mrak, a dvije su se drvene kue ocrtavale kao siluete na vatrenu obzoru. Elena Harkov stajala je na trijemu glavne kue, ruku prekrienih ispod grudi, a duga crna kosa vijorila joj se na ledenom vjetru. Gabriel i Fielding bez rijei prou pokraj nje i uu u pomonu kuu. Telefon u Fieldingovu uredu bio je otklopljen. Gabriel brzo prinese slualicu do uha i zauje glas Adriana artera. Ako je uistinu postojala snimka razgovora koji je uslijedio, brzo je unitena. Carter vie nikada nije to spominjao, osim to je rekao da je to bio jedan od najteih razgovora u njegovoj karijeri. Jedini drugi svjedok bio je Ed Fielding. Nije uo to govori Carter, ali vidio je strane posljedice njegovih rijei. Vidio je ruku kako stie telefon takvom snagom da su zglobovi pobijeljeli. Vidio je i oi. Neobino svijetle zelene oi sada su gorjele strahovitim gnjevom. Dok se tiho iskradao iz sobe, Fielding shvati da nikad u ivotu nije vidio toliki gnjev. Nije znao to je njegov prijatelj Adrian Carter rekao

legendarnom izraelskom ubojici. Ali bio je siguran u jedno. Potei e krv. I neki e ljudi umrijeti.

35.

Tiberijada, Izrael

Ari Shamron odavno je izgubio blagodat sna. Kao i veini ljudi, . oduzeta mu je u starosti, ali njemu se to dogodilo zbog jedinstvenih razloga. Ispriao je toliko lai, ispleo toliko prijevara, da vie nije mogao razlikovati injenice od izmiljotina, istinu od neistine. Kako ga je posao osuivao da vjeno ostane budan, Shamron je provodio noi lutajui bez kraja po tajnim arhivima svoje prolosti, ponovo proivljavajui stare sluajeve, hodajui po starim bojitima, sukobljavajui se s neprijateljima koje je odavno pobijedio. A tu je bio i telefon. U Shamronovoj dugoj i burnoj karijeri, telefon je zvonio u najudnije doba dana i noi, obino nosei vijesti o smrti. Budui da je posvetio ivot ouvanju izraelske drave, a samim time i idovskog naroda, pozivi su bili pravi katalog strahota. Javljali su mu o ratnim i teroristikim napadima, o otmicama i bombaimasamoubojicama, o razorenim veleposlanstvima i sinagogama. Jedanput, prije mnogo godina, probudila ga je vijest da je ovjek kojeg je volio kao sina upravo izgubio obitelj u eksploziji automobila u Beu. Ali poziv od Uzija Navota koji je stigao kasno te veeri bio je gotovo koban. Zbog njega je Sharon bijesno kriknuo i tjeskobno se uhvatio za prsa. Gilah, koja je tada leala pokraj njega, poslije e rei da se uplaila da joj je mu dobio jo jedan srani udar. Shamron je brzo doao k sebi, izgovorio nekoliko odsjenih zapovijedi i polako zaklopio slualicu. Dugo je ostao nepomino stajati, brzo i plitko diui. Obitelj Shamron imala je jedan obred. Nakon takvih telefonskih poziva, Gilah bi obino

postavila samo jedno pitanje: Koliko je mrtvih ovaj put? Ali Gilah je po muevljevoj reakciji znala da je ovaj poziv bio drukiji. Zato ona posegne u mraku i dotakne tanku kou njegova upalog obraza. Tek po drugi put u njihovu braku, pod prstima je osjetila suze. Sto je, Ari? Sto je bilo? Kad je ula odgovor, ona pokrije lice objema rukama i zaplae. Gdje je on? U Americi. Zna li za to ? Upravo su mu rekli. Ide li kui? Bit e ovdje ujutro. Znamo li tko je to uinio? Prilino smo sigurni. Sto e poduzeti ? Amos ne eli da se mijeam. Misli da u samo smetati. Zar e ti Amos govoriti to da radi? Gabriel ti je poput sina. Reci Amosu da ode k vragu. Reci mu da se vraa u Bulevar kralja Saula. Shamron je naas utio. Moda on nee htjeti da budem tamo. Tko? Gabriel. Zato to kae, Ari? Jer da nisam... On ne dovri. Jer da ga nisi nekad davno unovaio, ovo se ne bi dogodilo? Jesi li to htio rei ? Shamron ne odgovori. Gabriel ti je sliniji nego to misli. Morao se boriti, nije imao izbora. Nitko od nas nema izbora. Gilah obrie suze s muevljevih obraza. Ustani, Ari. Idi u Tel Aviv. I pobrini se da ga eka na aerodromu kad sleti. Treba ga doekati poznato lice. Ona zastane, a onda ree: Treba ga doekati njegov abba. Shamron se pridigne i polako spusti noge na pod. Da ti skuham kavu ili neto za jelo? Nema vremena.

Spremit u ti istu odjeu. Gilah upali svjetlo i ustane. Shamron opet podigne slualicu i nazove straarsku postaju ispred njegove kue. Javi se Rami, koji je odavno bio na elu njegove danonone strae. Pripremi auto ree Shamron. Neto nije u redu, efe? Neto s Gabrielom. Uskoro e saznati. Shamron zaklopi slualicu i ustane. Gilah mu je ve sloila odjeu na donjem kraju kreveta: ispeglane smee hlae, koulju od oksfordske tkanine i konu avijatiarsku jaknu poderanu na desnoj strani prsa. Shamron isprui ruku i povue jaknu. Zajedno emo se boriti jo jedanput, pomisli on. Jo samo jedna operacija. On zapali cigaretu i polako se obue, kao da navlai oklop za bitku koja mu predstoji. Nakon to je navukao jaknu, on ode u kuhinju, gdje je Gilah kuhala kavu. Rekao sam ti da nema vremena. To je za mene, Ari. Idi u krevet, Gilah. Sad vie ne mogu spavati. Ona ugleda zapaljenu cigaretu meu njegovim poutjelim prstima, ali nije ga mogla prekoriti. Nemoj pretjerati s puenjem. Lijenik kae... Znam to kae. Ona ga poljubi u obraz. Nazvat e me kad bude mogao ? Nazvat u. Shamron izae. Kua je gledala na istok, prema Galilejskom jezeru i tamnim obrisima Golanske visoravni. Shamron je kupio tu kuu prije mnogo godina jer je tako mogao straariti nasuprot neprijateljima Izraela. Veeras su ti neprijatelji onkraj obzora. Svojim su postupcima upravo objavili rat Uredu. A sada e Ured krenuti u rat protiv njih. Shamronova oklopljena limuzina ekala je na prilazu kui. Rami mu pomogne sjesti na stranje sjedalo, a onda zauzme suvozako mjesto. Kad je automobil krenuo, tjelesni se uvar osvrne i upita kamo idu.

Bulevar kralja Saula. Rami kimne glavom. Shamron uzme telefon sa sigurnom linijom i pritisne dugme za brzo pozivanje. Glas koji se javio bio je muki, mlad i drzak. Shamron odmah zakrgue zubima. Samljeti takve glasove bila mu je jedna od omiljenih razonoda. Moram odmah razgovarati s njim. Spava. Ne zadugo. Rekao je da ga ne uznemiravamo ako nije nacionalna kriza. Onda vam kaem da ga probudite. Bolje vam je da je vano. Tajnik stavi Shamrona na ekanje, to nikad nije pametno. Za trideset sekunda javi se drugi glas. Taj je pospani glas pripadao izraelskom predsjedniku vlade. Sto je, Ari? Noas smo izgubili dva momka u Italiji ree Shamron. A Gabrielova ena je nestala. To je otkrila domaica Margherita. Poslije, kad ju je ispitivala talijanska policija, procijenila je vrijeme na deset sati i pet minuta, ali priznala je da nije pogledala na sat. Pokazalo se da to vrijeme odgovara pisu poziva s njezina telefona, jer je njezin prvi poziv zabiljeen u :07. To se vrijeme takoer dobro slagalo s njezinim kretanjem te oi. Vie svjedoka vidjelo ju je kako izlazi iz kavane u Ameliji otrilike u 9:50 naveer, pa je imala dovoljno vremena da se na svojem alom skuteru odveze natrag do Ville dei Fiori. Prvi znak nevolja, rekla je, bio je automobil pred zatitnim vra'ma. Taj je fiat bio parkiran pod udnim kutom, dotiui stablo, ugaenim svjetlima. Rekla je policiji da je pretpostavila kako je utomobil naputen ili ostavljen zbog manje nezgode. Umjesto da e priblii vozilu, prvo ga je osvijetlila svjetlom na motoru. Tada je rimijetila razbijene prozore i komadie prozorskog stakla koji su bili uti po tlu kao kristali. Takoer je prepoznala automobil. Pripadao onoj dvojici restauratorovih prijatelja, mladiima s udnim imenia koji su govorili nepoznatim jezikom. Rekla je policiji da zapravo ikad nije povjerovala

njihovoj prii. Njezin je otac bio vojnik, rekla I pa je znala prepoznati straare. Sila je s motora i dotrala do autoobila da vidi je li netko ozlijeen. Ono to je zatekla, napomenula , nipoto nije bila nezgoda. Obojica su bili ustrijeljeni vie puta i sve krvavi. Iako je policija prvo ispitala Margheritu, zapravo ih nije ona zvala. Poput drugih lanova posluge, dobila je stroge upute o tome ^o uiniti ako doe do bilo kakve nezgode vezane uz restauratora i njegovu enu. Morala je telefonirati grofu Gasparriju, odsutnom lasniku vile, i javiti prvo njemu. To je i uinila u 10:07. Grof je tim urno nazvao monsinjora Luigija Donatija, osobnog tajnika Tjegove Svetosti pape Pavla VII., a Donati je nazvao Vatikanski red za sigurnost. U roku od dvadeset minuta, jedinice dravne olicije i karabinjera stigle su do ulaza u vilu i ogradile mjesto zloina. Kako nisu mogli nai kljueve automobila, policajci su silom tvorili prtljanik. Unutra su nali tri kofera, od kojih je jedan bio un enske odjee, kao i ensku torbicu. Policijski je zapovjednik rzo zakljuio da se ne radi samo o dvostrukom ubojstvu. Po svemu udei, u automobilu je bila i neka ena. A ta je ena nestala. Policajci na mjestu zloina nisu znali da je iz Vatikana ve oslan poziv eninim poslodavcima u Tel Avivu. Slubenik koji je primio poziv odmah je telefonirao Uziju Navotu, koji se u tom asu vozio kui u Petah Tikvah, predgrae Tel Aviva. Bezglavo je okrenuo automobil nasred ceste i opasnom brzinom odjurio natrag do Bulevara kralja Saula. Usput je preko sigurne veze nazvao tri ovjeka: prvo Adriana artera u Langleyju, zatim direktora Ureda i napokon Memuneha, odnosno gazdu. S druge strane, Gabriel nije bio svjestan oluje koja se kovida oko njega. Dapae, u istom asu kad je Shamron budio predsjednika vlade, on se trudio utjeiti rastrojenu Elenu Harkov. Njezino dvoje djece, Ana i Nikolaj, tiho su se igrali u drugoj sobi, nesvjesni onoga to se upravo dogodilo. Nikad se nee znati to su jedno drugome rekli Gabriel i Elena. Ubrzo su zajedno izali iz kue, Elena u suzama, a Gabriel sa stoikim izrazom. Preko ramena je prebacio svoju putnu torbu. Kad je stigao do uzletita Adirondack, zrakoplov je ve

napunio gorivo i bio spreman za polijetanje. Odletio je ravno do vojne baze Andrews, gdje ga je ekao drugi avion, Gulfstream G500, da ga preveze kui. Posada je poslije izvijestila da tijekom deset sati leta nije ni jeo ni pio ni govorio. Samo je sjedio, ukoen poput kipa, i buljio kroz prozor u mrak.

36.

Zrana luka BenGurion, Izrael

U zranoj luci BenGurion postoji jedna soba za koju zna samo aica ljudi. Nalazi se lijevo od pulta za provjeru putovnica, iza neobiljeenih vrata koja su uvijek zakljuana. Ima zidove od lanog eruzalemskog vapnenca; ima tipian aerodromski namjetaj: kauei i stolice od crnog vinila, modularni rubni stolovi, jeftine moderne jetiljke koje bacaju otro svjetlo. Ima dva prozora jedan gleda na istu, a drugi na ekaonicu. Oba su izraena od kvalitetnog stakla rozirnog samo u jednom smjeru. Ta soba slui osoblju Ureda kao rva postaja za operativce koji se vraaju s tajnih bojinica u inozemtvu. Stalno se osjea vonj starih cigareta, pregorjele kave i muke napetosti. istaice su iskuale sva mogua sredstva da ga raspre, ali vonj ostaje. Poput neprijatelja Izraela, ne moe se pobijediti na uobiajen nain. Gabriel je mnogo puta uao u tu sobu ili u druge sobe sline ijoj. Uao bi trijumfalno ili bi doteturao nakon poraza. U ovoj sobi su mu estitali, ali jedanput je ovamo uvezen s metkom u prsima. Sada je po drugi put u ivotu uao nakon to su njegovu enu napali ljudi koji su bezobzirni u svojem nasilju. Doekao ga je samo Shamron. Shamron je mogao rei mnogo toga. Mogao je rei da se to ne bi dogodilo da se Gabriel vratio kui u Izrael. Ili da je Gabriel bio glup to je iao traiti ruskog prebjega kao to je Grigorij. Ali nije to rekao. Dapae,

dugo nije rekao nita. Samo je stavio ruku na Gabrielov obraz i gledao u njegove zelene oi. Bile su krvave i podbuhle od bijesa i iscrpljenosti. Nisi mogao spavati? Oi su same odgovorile. Nisi ni jeo. Mora jesti, Gabriele. Jest u kad je naem. Profesionalac u meni elio bi rei da trebamo nekome drugome prepustiti taj posao. Ali znam da to ne dolazi u obzir. Shamron uhvati Gabriela za lakat. Tvoja te ekipa eka. ele to prije poeti. Pred nama je mnogo posla i jako malo vremena. Kad su izali, doekao ih je udar vjetra i kie. Gabriel pogleda u nebo: nema mjeseca ni zvijezda, samo olovni oblaci koji se proteu od Obalne ravnice do Judejskih brda. U Jeruzalemu snijei ree Shamron. Ovdje pada kia. On zastane. I rakete. Prole noi Hamas je iz Gaze ispalio nekoliko raketa s velikim dometom. U Akelonu je poginulo petero cijela jedna obitelj. Jedno je dijete bilo invalidno. Po svemu sudei, nisu mogli brzo doi do sklonita. Shamronova je limuzina bila parkirana uz plonik u osiguranom dijelu za vane osobe. Rami je stajao kod otvorenih vrata, sputenih ruku, mrka lica. Kad je Gabriel uao u automobil, tjelesni uvar utjeno mu stisne rame, ali ne ree nita. Trenutak poslije, dok je kia pljutala, automobil je jurio po krunoj pristupnoj cesti oko aerodroma. Na kraju ceste bio je plavobijeli znak. Desno se ide za Jeruzalem, grad vjernika. Lijevo se ide za Tel Aviv, grad akcije. Limuzima skrene lijevo. Shamron zapali cigaretu i ispria Gabrielu novosti. Shimon Pazner smjestio se u sjeditu talijanske policije. Prati njihovu potragu iz minute u minutu i alje redovna izvjea u Odjel za operacije. Pazner je bio ef rimske postaje. Tijekom godina, on i Gabriel nekoliko su se puta porjekali zbog posla, ali Gabriel bi mu povjerio svoj ivot. Kao i Chiarin. Shimon je tajno razgovarao sa efovima obje talijanske sluSalju svoju suut i jame da e poduzeti sve to mogu.

Nadam se da nije nita rekao o mojem nedavnom posjetu ru Como. Prema mojem dogovoru s Talijanima, ne smijem djeati na talijanskom tlu. Nije rekao. Ali ja se ne bih previe brinuo zbog Talijana, e se tako brzo vratiti onamo. Kako je objasnio to to je Chiara putovala s tjelesnim uva Rekao im je da smo saznali da ti prijeti opasnost. Nije ulazio pojedinosti. Kako su Talijani reagirali? Kao to bi oekivao, bili su pomalo razoarani to to nismo menuli ranije. Ali glavna im je briga pronai tvoju enu. Rekli smo im da smatramo kako su upleteni Rusi. Ivan se nije spominjao. Ne. Vano je da Talijani to rjeavaju tajno. I hoe. Nimalo ne ele da svijet sazna da si ivio na imanju mbriji i restaurirao slike za papu. Policajci i karabinjeri na terenu isle da je rtva neka obina Talijanka. Vii ealoni znaju da stvar a veze s nacionalnom sigurnou. Samo efovi i njihovi najblii monici znaju istinu. Sto su poduzeli? Pretrauju podruje oko vile, a policija provjerava sve graniNe mogu pretraiti svako vozilo, ali provjeravaju ee nego inae i otvaraju sve to izgleda iole sumnjivo. Kamionski promet prema arskim tunelima navodno ima vie od sat vremena zastoja. Znaju li ita o tome kako je operacija izvedena? Shamron odmahne glavom. Nitko nije nita vidio. Smatraju su Lior i Motti ubijeni nekoliko sati prije nego to ih je otkrila maica. Tko god da je to izveo, znao je svoj posao. Lior i Motti u stigli ispaliti ni metak. Gdje su njihova tijela? Prevezeni su u Rim. Talijani e nam ih predati za nekoliko sati. Nadaju se da e sve obaviti tajno, ali mislim da to ne mogu dugo tajiti. Ubrzo e stvar doi u novine. elim da ih pokopaju kao junake, Ari. Nisu zasluili takvu smrt. Da ja nisam...

Uinio si ono to si smatrao ispravnim, Gabriele. Ne brini. Deki e biti pokopani na Maslinskoj gori sa svim poastima. Nakon malo oklijevanja, Shamron doda: Pored tvog sina. Gabriel pogleda kroz prozor. Bio je zahvalan Talijanima na njihovu trudu, ali bojao se da gube vrijeme uludo. Nije to morao rei na glas. Sudei po Shamronovu sumornu izrazu, i on je mislio isto. On ugasi cigaretu i odmah zapali sljedeu. Jesi li razmiljao o tome kako ju je Ivan naao? Ne razmiljam ni o emu drugome, Ari... osim o tome kako da je naem. Moda su pratili Irinu kad ste je doveli u Italiju. To je mogue... Ali? Nije vjerojatno. Moskovska je postaja nadzirala Irinu u danima prije njezina odlaska iz Rusije. Nitko ju nije pratio. Sto ako su imali ekipu koja je ekala u milanskoj zranoj luci i pratila vas do vile ? Isplanirali smo put tako da primijetimo ako nas netko prati. Rusi nas nikako nisu mogli slijediti. Moda su vas pratili elektronski. Odailjaem? Gabriel odmahne glavom. Provjerili smo je ve na aerodromu. U prtljazi nije imala nikakvih odailjaa. Uinili smo sve po pravilima, Ari. Mislim da Ivan i njegovi prijatelji u ruskoj obavjetajnoj slubi odavno znaju gdje se nalazim. Zato te onda nije odmah ubio i zavrio s tim? Siguran sam da emo ubrzo doznati. Limuzina krene na izlaznu rampu i odmah pojuri na sjever po autocesti broj 20. Slijeva je leao Tel Aviv sa svojim predgraima. Sdesna je visok sivi zid razdvajao Izrael od Zapadne obale. Neki izraelskom sustavu obrane i sigurnosti zvali su ga Shamronova ada, zato to se Shamron godinama zalagao za izgradnju zi. Ta zapreka pomogla je da se drastino smanji broj teroristikih pada, ali jako je nakodila svjetskom ugledu zemlje, koji je ve o nizak. Shamron nikad nije doputao da na vane odluke utjee eunarodno

mnijenje. Drao se jednostavnog naela: radi to se ora, a poslije se brini kako oistiti nered. Gabriel se spremao po pati po istom naelu. Jesmo li se uli s Rusima? Sino, smo pozvali njihovog veleposlanika u Ministarstvo ijskih poslova i oitali mu bukvicu. Rekli smo mu kako vjerujeo da je Ivan Harkov odgovoran za Chiarin nestanak i jasno dali znanja kako oekujemo da odmah bude putena. Kako je reagirao veleposlanik? Rekao je da sigurno grijeimo, ali obeao je da e provjeriti, os su slubeno zanijekali. Ivan nije imao veze s tim, naravno. Naravno. Ali uj dalje. FSB nam je ponudio pomo u nalanju Chiare. Ma nemoj. A to bi oni htjeli zauzvrat? Sve informacije o njezinu nestanku, kao i imena svih koji su olog ljeta sudjelovali u operaciji protiv Ivana. To znai da Ivan djeluje uz blagoslov Kremlja. Bez sumnje. To takoer znai da ruske slube moramo smaati suparnicima. Sreom, ti ima prijatelje u Londonu i Washingtoi. Graham Seymour kae da e britanske slube pomagati koliko mogu. Adrian Carter ve je sve svoje postaje i baze obavijestio o iarinoj otmici. Javit e nam sve to CIA sazna. Treba mi potpuno praenje svih Ivanovih komunikacija. Ve ga ima. Sve vane poruke koje NSA uhvati predat e efu nae postaje u Washingtonu. Shamron zastane. Sad je tanje to Ivan eli. I kad e nam se javiti. Automobil sie s autoceste broj 20 i spusti se u kinu avenij na sjeveru Tel Aviva. Shamron stavi ruku na Gabrielovo rame. Nisam htio da se ovako vrati, sine, ali dobro doao kui. Gabriel pogleda kroz prozor dok su prolazili pokraj ulinog znaka: SDEROT SHAUL HAMELECH. Bulevar kralja Saula.

37.

Bulevar kralja aula, Tel Aviv

Sluba MI5 imala je dojmljivu, sivu i ozbiljnu zgradu Thames House. CIA je imala Langley, golemi kompleks od stakla i elika. Ured je imao Bulevar kralja Saula. Zgrada je bila sumorna i bezlina, ali je najbolje to je bila anonimna. Nije bilo nikakva simbola nad ulazom, nije bilo bakrene ploe koja bi odala tko radi unutra. Zapravo, uope nita nije davalo do znanja da je to sjedite jedne od najopasnijih i najuglednijih obavjetajnih sluba na svijetu. Paljiviji pogled otkrio bi da unutar zgrade postoji jo jedna zgrada, koja ima svoje vlastito napajanje, vlastiti vodovod i kanalizaciju, kao i krajnje siguran vlastiti komunikacijski sustav. Zaposlenici su nosili dva kljua: prvi je otvarao bezimena vrata u predvorju, a drugi je pokretao dizalo. Oni koji bi poinili neoprostiv grijeh gubljenja jednog ili oba kljua bili bi protjerani u Judejsku divljinu, gdje bi nestali bez traga i glasa. Gabriel je proao kroz predvorje samo jedanput, dan nakon prvog susreta sa Shamronom. Od tada je uvijek ulazio u zgradu samo na crno, kroz podzemnu garau. On tako ue i ovaj put, sa Shamronom pokraj sebe. Direktor Amos Sharret ekao je u predvorju s Uzijem Navotom. Gabrielovi odnosi s Amosom bili su u najboljem sluaju hladni, ali nita od toga vie nije bilo vano. Nestala je Gabrielova ena, agentica Ureda, i pretpostavljalo se da je u rukama dokazana ubojice koji se zakleo na osvetu. Nakon to mu je izrazio suut, Amos jasno ree da je Gabrijelu na raspolaganju kompletni arsenal Ureda, kako ljudski tako i tehnoloki. Onda on povede Gabriela do dizala, a za njima podu Shamron i Navot. Raistio sam ti jedan ured na zadnjem katu ree Amos. Moe se tamo smjestiti. Gdje mi je ekipa?

Gdje i inae. Zato bih se onda smjestio na zadnjem katu? Amos pritisne jedno dugme na kontrolnoj ploi. Dizalo krene dolje. To je mnogo godina bilo smetlite za stara raunala i izlizan namjetaj, a slubenici u nonoj smjeni esto su ga koristili za romantine susrete. Zatim je soba 456C, nakrcana podzemna prostorija na treem katu ispod zemlje, postala poznata kao Gabrielov brlog. Na vrata je bio privren izblijedjeli papir: PRIVREMENI ODBOR ZA PROUAVANJE TERORISTIKIH PRIJETNJI U ZAPADNOJ EUROPI. Gabriel otrgne papir i ukuca ifru na tipkovnici elektronske brave. Prostorija u koju su uli bila je prepuna ostataka prolih operacija, a neki su tvrdili da su unutra i sablasti iz tih operacija. Za velikim radnim stolovima sjedili su lanovi Gabrielove ekipe: Dina i Rimona, Yaakov i Yossi, Eli Lavon i Mihail. Pridruilo im se jo petero dodatnih slubenika: dva svestrana terenska operativca, Oded i Mordekaj, kao i tri mlada genija iz Tehnike slube, koji su se specijalizirali za tajne kibernetike operacije. Ta ista trojica opljakala su Ivanove bankovne raune nakon bijega njegove ene. Zadnjih nekoliko dana posvetili su svoje zastraujue vjetine financijskoj imovini jo jednog ruskog oligarha Viktora Orlova. Gabriel stane nasred sobe i pogleda lica pred sobom. Vidio je samo bijes i odlunost. Ti su isti ljudi izvrili neke od najsmionijih i najopasnijih operacija u povijesti Ureda. U tom asu, nijedan od njih nije sumnjao u njihove sposobnosti da nadu Chiaru i vrate je kui. Ako sluajno ne uspiju, onda e plakati. Ali ne sada. I ne pred Gabrielom. Stajao je pred njima u tiini, a pogled mu je polako prelazio sa zida na zid, preko lica mrtvih: Haled AlHalifa, Ahmed Bin Shafiq, Zizi AlBakari, Yusuf Ramadan... Bilo ih je mnogo vie, naravno, moda se ne bi mogao sjetiti svih. Svi su bili ubojice i svaki je zasluio smrtnu kaznu koju je izvrio Gabriel. Trebao je ubiti i Ivana. Sada je Ivan uzeo Gabrielovu enu. Bez obzira na ishod, Ivan e morati bjeati do

kraja ivota. Kao i svatko tko je barem izdaleka imao veze s tim sluajem. Nemogue je da preive. Gabriel e ih sve pronai, koliko god mu dugo trebalo. I poubijat e ih sve do jednoga. Ali zasad e kanjavanje krivaca morati priekati. Jedino je vano pronai Chiaru. Zapoet e potragu tako to e nai ovjeka koji je isplanirao i izvrio njezinu otmicu. ovjeka koji se predstavio Irini Bulganovoj kao Anatolij, prijatelj Viktora Orlova. ovjeka koji je upravo poinio najveu pogreku u karijeri. Gabriel objesi njegovu fotografiju u galeriji mrtvih. A zatim ispria svojoj ekipi jednu priu. Nedaleko od Bulevara kralja Saula stoji jedan memorijalni spomenik. Posveen je onima koji su sluili i pali u tajnosti. Napravljen je od glatkog pjeanika, a ima oblik mozga zato to su osnivai Izraela vjerovali da samo mozak moe zatititi njihovu malu zemlju od onih koji je ele unititi. U zidove spomenika urezana su imena mrtvih i datumi njihove smrti. Druge pojedinosti o njihovu ivotu i karijeri zakljuane su u Pismohrani. Na spomeniku stoje imena vie od petsto obavjetajaca iz raznih izraelskih sluba. Njih sedamdeset i pet radilo je za Ured. Za nekoliko dana bit e dodana jo dva imena, dva dobra deka koji su umrli zato to je Gabriel htio odrati jedno obeanje. Chiara Zolli, rekao je, nee biti tree ime. Talijanska je policija davala sve od sebe da je nade. Gabriel mirnim i staloenim glasom ree da talijanski trud nee uroditi uspjehom. Chiara je najvjerojatnije odvedena izvan Italije ak i prije poetka potrage. Tko zna gdje je sada. Moda putuje na istok, kroz bive zemlje sovjetskog carstva koje su Rusima zamalo inozemstvo. Ili je moda ve negdje u Rusiji. A moda uope nije u Rusiji doda Gabriel. Ivan kontrolira jednu od najveih svjetskih kompanija za prijevoz. Ivan moe skrivati Chiaru bilo gdje na zemaljskoj kugli. Moe je poslati da putuje bez prestanka. To znai da Ivan ima nepotenu prednost. Ali i oni imaju svoju prednost. Ivan nije oteo Chiaru samo da bi je ubio. On sigurno eli neto drugo. Zato oni imaju vremena i prostora za manevriranje. Ne mnogo vremena, ree Gabriel. I vrlo malo prostora.

Za poetak e pokuati nai ovjeka kojeg je Ivan iskoristio kao sredstvo svoje osvete. Za sada je taj ovjek samo nekoliko poteza ugljenom na bijelu platnu. Oni e morati dopuniti portret. Taj se nije stvorio doista niotkuda. Ima neko prezime i neku prolost. Ima obitelj. Negdje ivi. On postoji. Sve u vezi s njim ukazuje na biveg KGBovca, ovjeka koji je strunjak za nalaenje ljudi koji ne ele biti naeni. ovjeka koji zna kako da netko nestane bez traga. ovjeka koji sada radi za bogate Ruse kao to je Ivan Harkov. Takav ovjek ne postoji u vakuumu. Drugi ljudi moraju znati za njega kako bi koristili njegove usluge. Oni e nai nekoga takvog. I zapoet e potragu u gradu gdje je poeo sluaj, u ruskom gradu koji se ponekad naziva Londonom.

38.

Iako Gabriel to nije mogao nikako znati, imao je pravo barem u jednome: Chiara nije dugo ostala na talijanskom tlu. Dapae, nekoliko sati nakon otmice odvezena je na istok do jednog ribarskog sela u pokrajini zvanoj Le Marche. Tamo je ukrcana u ribarski brod, koji je isplovio kao da ide na nono ribarenje na Jadranu. U 2 sata i 15 minuta ujutro, dok su talijanski policajci straarili na granicama, ona je prebaena na privatni gliser po imenu Anastasia. U zoru se gliser vratio u jednu mirnu luku na obali Crne Gore, bive jugoslavenske republike koja je nedavno stekla neovisnost i u kojoj su ivjele tisue Rusa izvan domovine, a bila je i vana postaja ruske mafije. Chiara nije dugo ostala ni u toj zemlji. Sredinom jutra, kad je Gabrielov zrakoplov slijetao u zranoj luci BenGurion, nju su ukrcavali u teretni avion na uzletitu kod glavnog grada Crne Gore. Prema vlasnikim papirima, avion je pripadao bahamskoj tvrtki za prijevoz po imenu LukoTranz. U papirima nije pisalo da je LukoTranz zapravo korporacijaparavan kojom upravlja Ivan Harkov. To ionako ne bi nita znailo crnogorskim carinicima. Mito koji su uzeli da ne

provjere avion ni njegov sadraj bio je triput vei od njihove mjesene plae. Chiara nije znala nita od toga. Njezina je zadnja jasna uspomena bila nona mora pred vratima posjeda Villa dei Fiori. Kad su stigli, bio je mrak. Izmorena zbog operacije na jezeru Como, Chiara je na mahove drijemala za vrijeme duge vonje, a probudila se kad je Lior usporio pred sigurnosnim vratima. Da se otvore, trebalo je ukucati ispravnu esteroznamenkastu ifru. Lior je unosio ifru na tipkovnici kad se meu drveem pojave mukarci s crnim kukuljicama. Njihovo je oruje posijalo smrt pukim aptom. Motti je pogoen prvi, Lior drugi. Chiara je posegnula za berettom i dobila jak udarac postrance po glavi. Zatim je osjetila ubod u desno bedro, dozu sedativa od koje joj se zavrtjelo u glavi i obamrli su joj udovi. Zadnje ega se sjeala bilo je lice neke ene iznad nje. Budi posluna i moda te neemo ubiti, rekla je ena na engleskom s ruskim akcentom. Zatim se ensko lice rasplinulo, a Chiara je izgubila svijest. Sada je lebdjela u svijetu koji je bio napola san i napola sjeanje. Satima je izgubljeno lutala po ulicama njezine rodne Venecije dok joj se plima vrtloila oko koljena. U jednoj crkvi u Cannaregiju zatekla je Gabriela kako sjedi na skeli i tiho razgovara sa svetim Kristoforom i svetim Jeronimom. Povela ga je do jedne kue na kanalu kod starog idovskog geta i vodila ljubav s njim na plahtama promoenim krvlju, dok ih je njegova ena Leah u invalidskim kolicima gledala iz mraka. Uslijedila je povorka drugih slika, od kojih su se neke izobliile u none more, a druge izgledale poput stvarnosti. Ponovo je proivjela dan kad joj je Gabriel rekao da se ne mogu nikada vjenati. I onaj drugi dan, manje od dvije godine poslije, kad joj je priredio vjenanje iznenaenja na Shamronovoj terasi s pogledom na Galilejsko jezero. Hodala je s Gabrielom kroz snijegom pokrivena stratita Treblinke i kleala nad njegovim slomljenim tijelom na mokrom engleskom panjaku, molei ga da ne umre. Napokon, ugledala je Gabriela u jednom vrtu u Umbriji, okruenom zidovima od etruanskog kamena. Igrao se s djetetom ne s onim koje je izgubio u Beu, nego s djetetom koje mu je podarila Chiara.

Djetetom koje upravo raste u njoj. Bila je glupa to mu je lagala. Da mu je rekla istinu, ne bi otiao u London odrati obeanje Grigoriju Bulganovu. A Chiara ne bi bila zatoenica neke ene iz Rusije. ene koja sada stoji nad njom. S injekcijom u ruci. Imala je kou bijelu poput mlijeka i prozrano plave oi, a inilo se da s mukom odrava ravnoteu. To nije bio ni san ni privienje. U tom asu, ona i Chiara zatekle su se u iznenadnoj oluji nasred Jadrana. Chiara to nije znala, naravno. Znala je samo da se ena zamalo sruila dok joj je ubrizgavala sedativ, zabadajui iglu mnogo grublje nego to je trebalo. Ponovo gubei svijest, Chiara se opet vrati u onaj vrt u Umbriji. Gabriel se opratao od djeteta. Ono odluta u polje suncokreta i nestane. Za vrijeme putovanja Chiara se jo jedanput probudila, ovaj put zbog brujanja zrakoplova i vonja vlastite bljuvotine. Ona je ena opet stajala nad njom i drala novu injekciju. Chiara obea da e biti posluna, ali ena odmahne glavom i zabode iglu. Kad je droga poela djelovati, Chiara se nae u polju suncokreta, u oajnikoj potrazi za djetetom. Zatim no padne kao zavjesa, a ona brine u histerian pla, bez ikoga da je utjei. Kad je idui put dola k sebi, osjeala je veliku hladnou. Naas pomisli da opet halucinira. Onda shvati da je na nogama i nekako hoda kroz snijeg. Ruke su joj bile u lisiinama i priljubljene uz tijelo najlonskom vrpcom, a glenjevi su joj bili vezani okovima. Lanci na tim okovima skraivali su joj korak tako da je jedva tapkala. To nije smetalo dvojici mukaraca koji su je drali za ruke. Izgledalo je kao da im se uope ne uri. Kao ni toj eni s koom bijelom poput mlijeka. Zena je hodala nekoliko koraka ispred njih, prema drvenoj kolibi okruenoj brezama. Ispred kolibe bila su parkirana dva mercedesa. Sudei po izgledu, bili su oklopljeni, s prozorima otpornim na metke. Na haubu jednog mercedesa naslanjao se neki mukarac: crni koni kaput, sijeda kosa, glava poput tenkovske kupole. Chiara ga nikad nije vidjela uivo, ali njegovo je lice vidjela mnogo puta na

obavjetajnim fotografijama. Njegov je losion poput nevidljive magle visio u otrom zraku. Sandalovina i dim. Miris moi. Miris vraga. Vrag se zavodljivo nasmijei i dodirne joj lice. Chiara ustukne jer joj se istog asa smuilo. Na zapovijed vraga, ona dvojica odvedu je u kolibu i spuste je uskim drvenim stubama. Na dnu su bila teka metalna vrata sa irokim vodoravnim zasunom. Kad su ih otvorili, ukae se sobica s betonskim podom i okreenim zidovima. Oni je gurnu unutra i zalupe vratima. Chiara je nepomino leala i tiho jecala, drui zbog nepodnoljive hladnoe. Trenutak poslije, kad su joj se oi priviknule na tamu, ona shvati da nije sama. U jednom kutu, vezanih ruku i nogu, sjedio je neki mukarac. Unato slabom svjetlu, Chiara primijeti da se mnogo dana nije brijao. Takoer zapazi da je premlaen. Jako mi je ao to vas vidim ree on tiho. Vi ste sigurno Gabrielova ena. Tko ste vi? Zovem se Grigorij Bulganov. Nemojte vie govoriti. Ivan slua.

39.

Bulevar kralja aula, Tel Aviv

Ured se ponosio svojom sposobnou da brzo reagira u vrijeme krize, ali poslije su ak i okorjeli terenski veterani odmahivali glavom u udu zbog brzine kojom je Gabrielova ekipa krenula u akciju. Okomili su se na analitiare iz Istraivakog odjela da jo jednom provjere svoje spise i gnjavili slubenike iz Odjela za prikupljanje da iz svojih izvora iscijede svaku trunku informacija. Opljakali su etvrt milijuna eura iz Odjela bankarstva i obavijestili Odjel za nekretnine da e traiti siguran smjetaj uz malu ili nikakvu najavu. I, napokon,

rasporedili su toliko elektronike i oruja po Europi da bi mogli zapoeti mali rat. A to su i namjeravali. Sreom, Gabriel nije sam iao u rat. Imao je dva mona saveznika s velikim utjecajem i svjetskim dosegom, od kojih je jedan bio u Washingtonu, a drugi u Londonu. Od Adriana artera posudio je samo jednu osobu, slubenicu koja je nedavno poslana u Europu na privremenu dunost. Od Grahama Seymoura zatraio je nonu akciju. Cilj je bio ovjek koji se jedanput pohvalio da o dogaajima u Rusiji zna vie od samog ruskog predsjednika. Seymour se trebao pobrinuti za sitne poslove i logistiku. Olga Suhova trebala je posluiti kao otrica maa. Tu je ulogu dugo igrao Shamron. Sada nije imao nikakav drugi zadatak nego da zabrinuto hoda okolo ili openito gnjavi. Virio je preko tuih ramena, aptao drugima u uho, i vie puta je povlaio Uzija i Gabriela u hodnik da ih bocka svojim irokim kaiprstom. Svaki put je uo isti odgovor. Da, Ari, znamo. Sjetili smo se toga. I zbilja su se sjetili svega. Zato to ih je Shamron uvjebao. Zato to su bili najbolji od najboljih. Zato to su mu bili poput sinova. I zato to su mogli obavljati taj posao bez pomoi jednog starca. I tako je proveo velik dio tog stranog dana lunjajui po zadnjim katovima svog ljubljenog Bulevara kralja Saula, virei kroz vrata, obnavljajui stara prijateljstva, sklapajui mir sa starim suparnicima. U zgradi se osjeala jeza; Shamrona je previe podsjeala na Be. Kako se nije mogao primiriti, zatraio je doputenje od Amosa da ode na aerodrom BenGurion kako bi doekao tijela Liora i Mottija. Vraeni su u Izrael u tajnosti, jednako kao to su sluili svoju zemlju, a bili su nazoni samo Shamron i njihovi roditelji. Ponudio im je slavno rame za plakanje, ali nije im mogao rei nita o tome kako su im umrli sinovi. To ga je druenje jako potreslo, pa se vratio u Bulevar kralja Saula vrlo deprimiran. Raspoloenje mu se malo popravilo kad je uao u sobu 456C i zatekao Gabrielovu ekipu u velikom poslu. Ali nije bilo Gabriela. Bio je na putu za Jeruzalem, grad vjernika.

Padao je gust snijeg kad je Gabriel stao na prilazu psihijatrijske bolnice na brdu Herzl. Na ulazu je pisalo da je prolo vrijeme posjeta, ali Gabriel zanemari obavijest i ue u zgradu. Prema dogovoru s bolnikom upravom smio je doi kad god poeli. Dapae, rijetko je dolazio kad su u posjetu bili roaci i prijatelji drugih pacijenata. Izrael, drava s neto vie od pet milijuna stanovnika, bio je po mnogo emu jedna velika obitelj. ak i Gabriel, koji je obavljao svoje poslove anonimno, teko je mogao poi bilo kamo a da ne naie na nekog znanca iz Bezalela ili vojske. Lein je lijenik ekao u predvorju. Taj bucmast ovjek s rabinskom bradom izvijesti Gabriela o Leinu stanju dok su zajedno hodali tihim hodnikom. Gabriel se ne iznenadi kad mu ovaj ree da se gotovo nita nije promijenilo od njegova zadnjeg posjeta. Leah je bolovala od posebno jake mjeavine psihotine depresije i posttraumatskog stresnog poremeaja. Eksplozija bombe u Beu neprestano joj se ponavljala u svijesti. Povremeno bi imala bljeskove lucidnosti, ali uglavnom je ivjela u prolosti, zarobljena u tijelu koje vie nije funkcioniralo, puna krivnje zato to nije uspjela spasiti sinovljev ivot. Prepoznaje li koga? Samo Gilah Shamron. Ona dolazi jednom tjedno. Ponekad ee. Gdje je sada? U sobi za rekreaciju. Zatvorili smo je kako biste se sastali nasamo. Sjedila je u invalidnim kolicima pokraj prozora, prazno zurei u vrt gdje se snijeg skupljao na granama maslina. Njezina kosa, nekad duga i crna, bila je kratka i sijeda. Njezine ruke, iskrivljene i unakaene vatrom, leale su joj u krilu. Kad je Gabriel sjeo pokraj nje, inilo se da ga ne primjeuje. Onda ona polako okrene glavu, a u oima joj zatreperi iskra prepoznavanja. Jesi li to stvarno ti, Gabriele ? Da, Leah. To sam ja. Rekli su da bi mogao doi. Bojala sam se da si me zaboravio. Ne, Leah. Nikad te nisam zaboravio. Ni na trenutak. Plakao si, Gabriele. Vidim ti po oima. Neto nije u redu?

Ne, Leah, sve je u redu. Ona se opet zagleda u vrt. Pogledaj snijeg, Gabriele. Nije li... Ona ne dovri misao. U oima joj naas bljesne pogled uasa; Gabriel je znao da se vratila u Be. On je uzme za upropatene ruke i pone govoriti. O slici koju obnavlja. O talijanskoj vili gdje ivi. O Gilah i Ariju Shamronu. O svemu, samo ne o Beu. O svemu, samo ne o Chiari. Ona ga napokon opet pogleda. Vratila se. Jesi li to stvarno ti, Gabriele? Da, Leah. To sam ja. Bojala sam se da si... Nikada, Leah. Izgleda umorno. Mnogo radim. I previe si mrav. eli li neto za jelo ? Dobro sam, Leah. Koliko moe ostati, ljubavi ? Ne dugo. Kako ti je supruga? Dobro je, Leah. Je li lijepa? Jako je lijepa. Brine li se za nju? Suze mu grunu na oi. Trudim se. Ona odvrati pogled. Pogledaj snijeg, Gabriele. Nije li divan? Da, Leah, divan je. Snijeg odrjeuje Be od njegovih grijeha. Snijeg pada na Be dok rakete padaju na Tel Aviv. Ona ga opet pogleda. Pazi da Dani bude dobro vezan kad ga vozi. Uliee su klizave. On je dobro, Leah. Poljubi me. Gabriel pritisne usne na njezin unakaeni obraz. Leah proape: Zadnji poljubac.

Ured je u Tel Avivu i okolici imao mreu sigurnih stanova koje su nazivali sletitima. To su mjesta gdje operativci prema doktrini i tradiciji provode svoju zadnju no prije odlaska iz Izraela radi zadataka u inozemstvu. Ni Gabriel ni bilo koji lan njegove ekipe nisu poli na mjesta koja su im dodijeljena te noi. Nije bilo vremena. Dapae, radili su cijelu no i tako su kasno stigli u zranu luku BenGurion da ih je osoblje dravne zrakoplovne tvrtke El Al moralo odmah propustiti kroz uobiajeni palir provjera. Ekipa je ponovo raskinula s tradicijom kad su se svi ukrcali u isti zrakoplov tvrtke El Al: let 315 za London. Te je veeri jedino Gabriel imao zadatak; u Heathrowu se razdvojio od ostalih i otputovao u Cheyne Walk u londonskoj etvrti Chelsea. Nekoliko minuta nakon est sati, on zaokrene za ugao ulice Cheyne Gardens i dvaput pokuca na stranja vrata jednog crnog kombija. Graham Seymour otvori vrata i pokae mu da ue. Njihov je cilj bio na pravom mjestu. Ma je bio spreman. Krenut e u nonu akciju.

40.

Chelsea, London

Za Viktora Orlova govorili su da dijeli ljude u dvije skupine: one koji ele biti iskoriteni i one koji su preglupi da shvate da ih se iskoritava. Neki bi dodali i treu skupinu: one koji ele da im Viktor ukrade novac. On nije skrivao injenicu da je grabeljivac i tajkun. Dapae, ponosno je nosio te titule, kao i svoja talijanska odijela od deset tisua dolara i svoje prepoznatljive prugaste koulje, koje je posebno za njega krojio neki ovjek u Hong Kongu. Dramatini pad komunizma dao je Orlovu priliku da zaradi mnogo novca za kratko vrijeme, a on ju je iskoristio. Orlov se rijetko ispriavao za bilo to, a ponajmanje za nain na koji se obogatio. Da sam se rodio kao Englez,

moda bih zaradio novac na ist nain rekao je nekom britanskom novinaru ubrzo nakon to se smjestio u Londonu. Ali rodio sam se kao Rus. I zaradio sam rusko bogatstvo. Prirodno nadaren za brojeve, Orlov je radio kao fiziar u sovjetskom programu atomskog oruja kad se carstvo napokon uruilo. Dok je veina njegovih kolega nastavila raditi bez plae, Orlov je odluio krenuti u biznis i ubrzo lijepo zaradio na uvozu raunala, kuanskih aparata i druge zapadnjake robe za mlado rusko trite. Ali pravo je bogatstvo dolo poslije, nakon to je kupio najveu rusku elianu i Ruzoil, sibirskog naftnog diva. asopis Fortune proglasio je Viktora Orlova najbogatijim ovjekom u Rusiji i jednim od najutjecajnijih poslovnih ljudi na svijetu. Lijep uspjeh za biveg dravnog fiziara koji je nekada morao dijeliti opinski stan s jo dvije sovjetske obitelji. U surovom svijetu ruskog tajkunskog kapitalizma, bogatstvo poput onoga koje je stekao Orlov bilo je i opasno. Kao to je brzo steeno, tako je moglo i nestati za tren oka. Vlasnik tog bogatstva i njegova obitelj mogli su postati predmet zavisti i ponekad nasilja. Orlov je preivio najmanje tri atentata i navodno je radi osvete dao ubiti nekoliko ljudi. Ali najvea opasnost za njegov imetak nije dola od onih koji su ga htjeli ubiti nego iz Kremlja. Sadanji ruski predsjednik smatrao je da su ljudi poput Orlova ukrali najvrjedniju rusku imovinu, a on ju je htio ukrasti njima. Ubrzo nakon dolaska na vlast pozvao je Orlova u Kremlj i zatraio dvije stvari: njegovu elianu i Ruzoil. I ne gurajte nos u politiku, dodao je. Inae u vam ga odrezati. Orlov je pristao odrei se eliane, ali ne i naftne kompanije. Predsjedniku se to nije svidjelo. Odmah je zapovjedio svojim tuiteljima da otvore istragu zbog pronevjere i mita, pa je u roku od tjedan dana protiv Orlova izdana tjeralica. Orlov je mudro pobjegao u London. Rusija je traila njegovo izruenje, a on je jo imao nominalno vlasnitvo nad svojim udjelom u Ruzoilu, koji je vrijedio dvanaest milijardi dolara. No taj je udio bio pravno nedodirljiv, izvan Orlovljeva dosega, ali i izvan dosega ovjeka koji ga je htio prisvojiti, ruskog predsjednika.

Na poetku Orlovljeva izgnanstva novinari su oblijetali oko njega. Kao pouzdan izvor osjetljivih podataka o kremaljskim smicalicama, mogao je za sat vremena napuniti sobu novinarima. Ali britanskom je tisku Viktor dosadio, kao to su Britancima dosadili Rusi openito. Malo je ljudi jo marilo za ono to je htio rei, a jo je manje ljudi imalo vremena i strpljenja da odslua neku od njegovih dugih tirada protiv njegova smrtnog neprijatelja, ruskog predsjednika. Zato se Gabriel i njegova ekipa nisu iznenadili kad je Orlov rado prihvatio zahtjev za intervjuom od neke Olge Suhove, bive istraivake novinarke lista Moskovskaja gazeta, koja je i sama bila u progonstvu. Zbog brige za vlastitu sigurnost zamolila je Orlova da se sastanu u njegovoj kui, i to nou. Orlov, samac i neumorni enskar, predloio je da ona doe u sedam. I molim vas da doete sami, nadodao je na kraju dogovora. Dola je u sedam, ali zapravo nije bila sama. Sluavka joj uzme kaput i povede je u radnu sobu na drugom katu, gdje je Orlov srdano doeka na ruskom. Gabriel i Graham Seymour, sa slualicama na uima, sluali su simultani prijevod. Divno je to se vidimo nakon toliko godina, Olgo. elite li aj ili neto jae?

41.

Chelsea, London

Moe aj, hvala. Orlov nije mogao sakriti svoje razoaranje. Nesumnjivo se nadao da e Olgu impresionirati bocom Chateau Petrus, koji je pio kao vodu. On ree sluavki da donese aj i kekse, a onda se oraspoloi kad se Olga pone pretvarati da se divi golemoj radnoj sobi. Prema glasinama, Orlova se toliko dojmio njegov prvi posjet Buckinghamskoj palai da je naloio vojsci strunjaka za unutarnje

ureenje da stvori ugoaj kraljevske palae u ulici Cheyne Walk. Tu prostoriju, triput veu od Olgina starog stana u Moskvi, navodno je nadahnula kraljiina privatna radna soba. Tijekom zamorna razgledavanja, Olga pomisli kako se njezin ivot razlikuje od Viktorova. Kad su se oslobodili komunistikog jarma, Viktor je potraio novac, a Olga istinu. Provela je najvei dio karijere istraujui zlodjela ljudi kao to je Viktor Orlov i vjerovala je da ti ljudi snose dobar dio krivnje za smrt slobode i demokracije u njezinoj zemlji. Orlovljeva je pohlepa sudjelovala u stvaranju jedinstvenih okolnosti koje su dopustile Kremlju da vrati zemlju u diktaturu iz prolosti. Da nije bilo ljudi kao to je Viktor Orlov, ruski bi predsjednik moda jo bio nii slubenik u gradskoj upravi Petrograda. Ali on je drao najveu zemlju na svijetu u eljeznom stisku i smatralo se da je jedan od najbogatijih ljudi u Europi. ak i bogatiji od Orlova. Stigao je aj. Sjedili su na suprotnim krajevima dugog trosjeda presvuenog brokatom, nasuprot prozoru s tekim zavjesama od stropa do poda. Moda bi se vidio nasip i Temza da zavjese nisu bile navuene kao mjera opreza zbog snajperista prava ironija, budui da je Orlov potroio nekoliko milijuna funta kako bi kupio jedan od najboljih vidika u Londonu. Nosio je tamnoplavo odijelo i koulju s prugama u boji brusnice. Jednu je ruku prebacio preko naslona trosjeda prema Olgi, ime je pokazao neprocjenjiv runi sat od dijamanata i zlata. Drugu je ruku poloio na rub. Neprestano se igrao naoalama. Iskusni Orlovljevi promatrai prepoznali bi tu naviku. Orlov je stalno bio u pokretu, ak i kad je sjedio. Molim vas, Olgo. Podsjetite me kad smo se zadnji put vidjeli. Orlovljevi promatrai prepoznali bi i ovo. Viktor nije bio ovjek koji bi izvalio: Nikad ne zaboravljam lica. Naprotiv, imao je naviku pretvarati se da zaboravlja ljude. Bila je to pregovaraka taktika. Tako je protivnicima poruivao da nisu vrijedni da ih zapamti. Da su beznaajni. Bezvrijedni i beskorisni. Olga je slabo marila za Orlovljevo miljenje o njoj, pa mu odgovori iskreno. Vidjeli su se

samo jedanput, podsjeti ga ona. Taj se susret dogodio u Moskvi neto prije njegova bijega u London. O, da, sad se sjeam! Ako me pamenje ne vara, jako sam se naljutio na vas zato to vas nisu zanimale neke vrijedne informacije koje sam vam ponudio. Da sam napisala lanak koji ste htjeli, bila bih ubijena. Neustraiva Olga Suhova ipak se uplaila? To vas nikada do tada nije zaustavilo. Koliko ujem, imate sree to ste ivi. Kremlj nije nita rekao o onome to se dogodilo prolog ljeta na stubitu zgrade, ali ja znam istinu. Istraivali ste Ivana Harkova, a Ivan vas je ppkuao uutkati. Zauvijek. Olga ne odgovori. Dakle, ne nijeete da se to dogodilo? Oduvijek imate besprijekorne izvore, Viktore. Na taj kompliment on zavrti naoale u ruci. teta je to smo tek sada ponovo sreli. Nee vas iznenaditi to sam pratio va sluaj elikim zanimanjem. Nastojao sam otkriti neki nain da stupim u u s vama nakon to je razglaeno da ste prebjegli, ali bilo vas je lo teko pronai. Zamolio sam svoje prijatelje u britanskoj tajnoj bi da vam prenesu poruku, ali odbili su. Zato niste pitali Grigorija gdje sam? Naoale se zaustave na par sekunda. Pitao sam ga, ali nije i htio rei. Znam da vam je prijatelj. Valjda vas ne eli dijeliti. Olgi nije promaklo glagolsko vrijeme: znam da vam je prijaL Izgledalo je kao da ne zna za Grigorijev nestanak osim ako lae, to je lako mogue. Viktor Orlov bio je genetski nesposoban 'voriti istinu. Onaj stari Viktor ne bi ni morao pitati Grigorija gdje se 'vam. Samo bi ga dao slijediti. Ne mislite valjda da mi to nije palo na pamet? Ali ipak niste? Slijedio Grigorija? On odmahne glavom. Mojim tjele'm uvarima Britanci daju velike slobode, ali ne bi nikako odobriprivatne operacije nadzora. Sjetite se da sam i dalje ruski graanin.

:oer sam predmet slubenog zahtjeva za izruenjem. Nastojim raditi nita to bi previe razljutilo moje britanske domaine. Osim to kritizirate Kremlj kad god poelite. Oni ne mogu oekivati da utim. Kad vidim nepravdu, nam potrebu govoriti. To mi je u naravi. Zato se Grigorij i ja tako obro slaemo. On zastane, a onda upita: Inae, kako je on? Grigorij ? Ona srkne malo aja i ree da se nisu uli neliko tjedana. A vi? Ba sam neki dan rekao pomoniku da ga nazove. Nije se vio. Moda se zadubio u pisanje knjige. Orlov joj dobaci ortaki gled. Neki od mojih ljudi potajno rade s Grigorijem. Kao to ste mogli oekivati, elim da ta knjiga bude jako uspjena. Zato me to ne udi, Viktore? To mi je narav. Volim pomagati drugima. Zato mi je tako drago to ste ovdje. Recite mi kakav lanak piete. Recite mi kako da vam pomognem. To je lanak o jednom prebjegu. Prebjegu koji je netragom nestao. Ima li taj prebjeg neko ime? Grigorij Nikolajevi Bulganov. U kombiju za prislukivanje Graham Seymour skine slualice i pogleda Gabriela. Jako lijepo izvedeno. Dobra je, Grahame. Jako dobra. Mogu li je dobiti kad zavri ? Gabriel stavi prst na usta. Viktor Orlov je opet progovorio. Oni zauju brze reenice na ruskome, a zatim se oglasi prevoditelj. Recite mi to znate, Olgo. Recite mi sve.

42.

Chelsea, London

Orlov je iznenada bio u pokretu na vie mjesta odjednom. Naoale su se vrtjele, prsti su lupkali po naslonu brokatnog sjeda, a lijevo oko se nervozno trzalo. Kad je bio dijete, to trzanje o je uzrok nemilosrdnog zadirkivanja i zlostavljanja. Zbog toga je rio od mrnje, a ta ga je mrnja dovela do uspjeha. Viktor Orlov % je pobijediti svakoga. I sve to zbog trzanja lijevog oka. Jeste li sigurni da ga nema? Sigurna sam. Kad je nestao? Desetog sijenja. est sati i dvanaest minuta naveer. Kad iao na ah. Kako znate? Ja sam Olga Suhova. Ja znam sve. Znaju li Britanci? Naravno. Sto oni misle ? Misle da je prebjegao natrag. Misle da je opet u Lubjanki i svojim nadreenima govori o svemu to je saznao o vaem djelonju dok je radio za vas. Oko se nesvjesno trzalo kao kapak brzog fotoaparata. Zato mi nisu rekli? Moda im vi niste bili prva briga, Viktore. Ali ne brinite. To o Grigoriju nije istina. On nije prebjegao. Oteli su ga. Ona prieka da mu to legne, a onda ree: Oteo ga je Ivan Harkov. Kako znate? Ja sam Olga Suhova. I znate sve.

Ne znam ba sve. Ali moda mi vi moete pomoi da popunim neke praznine. Ne znam identitet ovjeka kojeg je Ivan angairao da izvede otmicu. Znam samo da je jako dobar. Profesionalac. Ona zastane. Takve ste ljude vi angairali u Moskvi u stara loa vremena, Viktore, kad ste imali probleme koji se nisu dali rijeiti. uvajte se, gospoo Suhova. Uvijek se uvam. U svim onim godinama kada sam radila za Gazetu nisam morala napisati nijednu ispriku. Nijednu. Zato to nikad niste napisali lanak o meni. Da jesam, bio bi kompletan i posve toan. To vi tvrdite. Znam mnogo o tome kako ste zaradili svoj novac, Viktore. Uinila sam vam uslugu to to nikad nisam objavila u Gazeti. A sada ete vi uiniti uslugu meni. Pomoi ete mi da naem ovjeka koji je oteo mojeg prijatelja. Ako mi ne pomognete, sve to imam u svojim biljenicama pretvorit u u najnezgodniji lanak koji je ikada napisan o vama. A ja u vas izvesti pred sud. 6W? Stvarno mislite da se bojim britanskih sudova? Ona posegne u torbicu i izvue jednu fotografiju: mukarac stoji u ekaonici zrane luke Heathrow. Orlov stavi naoale. Oko mu se nervozno trzalo. On pritisne dugme na stoliu i pojavi se sluavka. Donesite mi bocu Petrusa. Odmah. Pokuao se izvui iz ome, naravno, ali Olga mu nije dala. Mirno je navela nekoliko imena, jedan datum i pojedinosti odreene transakcije u kojoj je sudjelovala jedna nekadanja Viktorova tvrtka dovoljno da on shvati kako njezine rijei nisu prazne prijetnje. Viktor brzo popije prvu au Petrusa i natoi jo jednu. Olga nikad nije vidjela da se Viktor iega boji, ali sada je oito bio uplaen. Kao iskusna reporterka prepoznala je znakove tog straha u ponaanju koje je uslijedilo: uzvici nevjerice, pokuaji skretanja panje, trud da se krivnja prebaci na druge. Viktor je teio svaljivanju svih problema na Rusiju. Zato se Olga ne iznenadi kad on prijee na to.

Morate imati na umu kako je bilo u devedesetima. Pokuali smo pucnuti prstima i pretvoriti Rusiju u tipinu kapitalistiku zemlju preko noi. To nije bilo mogue. Sanjali smo utopiju, kao to su radili u komunizmu. Sjeam se, Viktore. I ja sam bila tamo. Onda se sigurno sjeate kako je bilo ljudima poput mene koji su uspjeli neto zaraditi. Svi su htjeli komad. Na je ivot bio u stalnoj opasnosti, kao i ivot naih obitelji. Postojala je mafija, naravno, ali ponekad su nai konkurenti bili jednako opasni. Svi su angairali privatne vojske da se zatite i ratuju protiv suparnika. Divlji istok. Orlov podigne au vina prema svjetlu. Teko i gusto, ljeskalo se kao tek prolivena krv. Nije nedostajalo vojnika. Nitko vie nije htio raditi za dravu kad se u privatnom sektoru moglo dobro zaraditi. Slubenici su masovno odlazili iz ruskih tajnih sluba. Neki nisu ni dali ostavku. Samo bi radili u uredu satdva due, na crno. Olga je jedanput napisala lanak o toj pojavi, a ticao se dva slubenika FSBa koji su preko dana istraivali rusku mafiju, a preko noi ubijali za nju. FSBovci su vatreno poricali tu priu. Onda su joj zaprijetili da e je ubiti. Neki od tih ljudi nisu bili jako nadareni nastavi Orlov. Znali su raditi jednostavne poslove, ulina ubojstva i slino. Ali bilo je i dobro uvjebanih profesionalaca. Orlov se zagleda u ff tografiju. Ovaj je ovjek spadao u drugu skupinu. Upoznali ste se? Nakon malo oklijevanja, on kimne glavom. Bilo je to u Moskvi, u drugom ivotu. Neu govoriti o naravi ni okolnostima tog sastanka. Sastanak me ne zanima, Viktore. Samo elim znati tko je taj ovjek na fotografiji. On popije jo malo vina i popusti. Njegovo ifrirano ime KGBu glasilo je drug Zirlov. Specijalizirao se za atentate, otmice i nalaenja ljudi koji su se sakrili. Takoer je navodno vrlo dobro poznavao otrove i toksine. Te je vjetine dobro iskoristio kad je krenuo u privatne vode.

Obavljao je poslove koje su drugi odbijali zbog opasnosti. Obogatio se. Nekoliko je godina radio u Rusiji, a onda je proirio obzor. Kamo je otiao? U Zapadnu Europu. Govori vie jezika i ima mnogo putovnica iz vremena KGBa. Gdje ivi? Tko zna? Sumnjam da e ga pronai ak i slavna Olga Suhova. Dapae, usrdno vam preporuujem da niti ne pokuavate. Samo ete nastradati. On oito jo prodaje svoje usluge na otvorenom tritu. Tako sam uo. Takoer sam uo da su mu cijene drastino skoile. Samo ljudi kao to je Ivan Harkov danas imaju dovoljno da ga angairaju. I vi, Viktore. Ja se nikad nisam bavio time. Nitko vas niti ne optuuje. Ali recimo da nekome trebaju usluge tog ovjeka. Kako bi stupio u vezu s njim? Kamo bi otiao? Viktor umukne. On je Rus, i poput svih Rusa sumnja da netko uvijek slua. U ovom sluaju imao je pravo. Dvojica koji su sjedili u stranjem dijelu kombija MI5 za prislukivanje naas su se uplaili a njihov izvor ne eli napraviti zadnji korak. Tada zauju jednu dinu rije, koju nije trebalo prevoditi. eneva. Samo je jedan ovjek, ree Orlov. Savjetnik za sigurnost za bogate use. Broker. Posrednik. Mislim da se preziva Cernov. Da, siguran sam. Cernov. Ima li ime? Moda Vladimir. Znate li gdje mu je ured? Odmah do ulice MontBlanc. Mislim da imam adresu. Imate li moda i telefonski broj ? Pa, moda imam mobilni. U normalnim uvjetima Gabriel se ne bi gnjavio sa zapisivanjem ena i telefonskog broja. Ali otkad mu je ena pala u Ivanove ruke, ije vjerovao svojem obino besprijekornom pamenju. Kad je zapio te

podatke, Olga je ve izlazila kroz Viktorova vrtna vrata od koanog eljeza. Ona pozove taksi, koji je odvede iza ugla ulice Cheyne ardens. Gabriel sjedne do nje i krene u zranu luku London Ci, gdje ih je ekao Gulfstream G500 koji su im dali Amerikanci, statak njegove ekipe ve je bio u zrakoplovu zajedno s prinovom, om Bancroft. Poslije je u zapisima kontrolnog tornja pisalo da zrakoplov odletio u 10:18 naveer. Zbog nepoznatih razloga nije biljeeno njegovo odredite.

43.

Bulevar kralja aula, Tel Aviv

I ako su podaci izgledali oskudno ime, poslovna adresa, dva telefonska broja u rukama obavjetajne slube kao to je Ured bili su dovoljni da posve razotkriju ovjeka. Shamron proslijedi informacije njukalima u Odjelu za istrage i takoer ih poalje preko Atlantika u Langley. Zatim s Ramijem krene kui u Tiberijadu. Stigao je iza ponoi. On se razodjene u tami i paljivo se uvue u krevet da ne probudi Gilah. Niti ne pokua sklopiti oi. San je dolazio rijetko, a pod ovakvim okolnostima nikada. Umjesto da se trudi zaspati, on je u glavi prolazio svaku minutu u zadnja dva dana i istraivao najzabaenija podruja svoje prolosti. I pitao se kad e dobiti priliku da uini neto vrijedno, neto gdje nee biti smetnja i gdje nee samo primati poruke iz Londona. Hrvao se s dva pitanja. Gdje je Ivan? I zato im se ne javlja? udno, ali bavio se upravo tom milju kad mu u 4:13 ujutro zazvoni telefon pokraj kreveta. Znao je tono vrijeme zato to je po navici pogledao na runi sat prije javljanja. U strahu da e mu javiti jo jednu smrt, na trenutak je drao slualicu na uhu prije nego to je progunao svoje ime. Javi se glas koji je prepoznao istog asa. Glas

starog suparnika. Glas povremenog saveznika. Zeli razgovarati sa Shamronom u etiri oka. Pita se moe li Shamron doi u Pariz. apravo, ree glas, bilo bi pametno kad bi Shamron naao nain da ukrca u let koji u devet odlazi s aerodroma BenGurion. Da, ree as, hitno je. Ne, ne moe ekati. Shamron zaklopi slualicu i upali !etlo kraj kreveta. Gilah ustane i poe skuhati kavu. an je paljivo izabrao svojeg izaslanika. Rijetki su se bavili tim poslom due od Arija Shamrona, ali Sergej Korovin bio je jedan od njih. Nakon to je tijekom pedesetih bio u Istonoj Europi, KGB je nauio arapski i poslao ga da stvara nevolje na Bliskom istoku. rvo je otiao u Bagdad, zatim u Damask, onda u Tripoli i napo on u Kairo. Napetog ljeta 1973. prvi put su Korovin i Shamron ;pili u vezu. Operacija Boji gnjev bila je u punom zamahu u uropi, teroristi Crnog listopada ubijali su Izraelce gdje god su ih ogli nai, a jedino je Shamron bio uvjeren da se Egipani spremaza rat. To mu je rekao njegov pijun u Kairu pijun kojeg je tim uhitila egipatska tajna sluba. Nekoliko sati prije smaknua, amron se javio Korovinu i zamolio ga da posreduje. Nakon vie edana pregovora, Shamronov je pijun puten da otetura na izraelu stranu na Sinaju. Bio je slab od udaraca i torture, ali bio je iv. jesec dana poslije, dok se Izrael spremao za Jom Kipur, Egipani krenuli u iznenadni napad. Sredinom sedamdesetih Sergej Korovin opet je bio u Moskvi, dje je uporno napredovao kroz redove KGBa. Kad su ga promauli u generala, doao je na elo Sektora 18 koji se bavio arapskim 'jetom, a poslije je postao zapovjednik Direktorata R, zaduena operativno planiranje i analizu. Korovin je 1984. preuzeo cijeli 1 glavni direktorat, a na tom je poloaju ostao dok Boris Jeljcin "je raspustio KGB. Da je imao priliku, Korovin bi vjerojatno osobo ubio ruskog predsjednika. Onda je spalio najvee tajne i tiho povukao u mirovinu. Ali Shamron je znao bolje od ikoga da u om poslu nema mirovine, pogotovo za Ruse. U bratstvu maa i ita govorilo se: ako jedanput radi za KGB, uvijek radi za KGB. inska sloboda dolazi tek sa smru. Ponekad ak ni onda.

Shamron i Korovin odrali su veze tijekom godina. Sastajali su e da razmjenjuju prie, dijele informacije i jedan drugome povremeno ine usluge. Ne bi se mogli nazvati prijateljima, ali bili su srodne due. Obojica su znali pravila igre i obojica su odravali zdrav cinizam prema ljudima koje slue. Osim toga, Korovin je bio jedan od rijetkih ljudi na svijetu koji su mogli drati korak sa Shamronovom potronjom duhana. Nadalje, poput Shamrona, Korovin nije imao strpljenja za trice kao to su hrana, moda, pa ak ni novac. teta to se Sergej nije rodio kao Izraelac, Shamron je jedanput rekao Gabrielu. Volio bih da je na naoj strani. Shamron je znao da vrijeme zna loe djelovati na ruske mukarce. Obino bi ostarjeli u tren oka od muevnih mladia za as bi se smeurali. Ali ovjek koji je uao u salon hotela Crillon malo nakon tri sata tog popodneva bio je i dalje onaj visoki uspravni lik kojeg je Shamron prvi put vidio prije mnogo godina. Dva tjelesna uvara polako su se vukla za njim, a dva druga stigla su sat vremena ranije i sjedila nedaleko od Shamrona. Pili su aj; Shamron je uzeo mineralnu vodu. Rami mu je osobno donio bocu nakon to je ankera uputio da ne skida ep i dvaput zatraio iste ae. Svejedno, Shamron ju jo nije ni taknuo. Nosio je uobiajeno tamno odijelo i srebrnu kravatu: Shamron kao sumnjivi poslovni ovjek koji dobro igra bakarat. Poput Shamrona, Sergej Korovin znao je govoriti o vanim stvarima na vie jezika. Veinu sastanaka odrali su na njemakom, a i sada su govorili njemaki. Nakon to se smjestio, Korovin odmah palcem otvori tabakeru. Shamron ga podsjeti da se u Parizu vie ne smije puiti. Korovin se namrti. Smije li se jo piti votka? Ako lijepo zamoli. Ja sam kao ti, Ari. Ne molim ni za to. On narui votku, a onda pogleda Shamrona. Smirilo me kad sam sino uo tvoj glas. Bojao sam se da si moda mrtav. Kod starenja je najgore to to ovjeku umiru prijatelji. Nisam znao da ih ima.

Prijatelje? Nekoliko. On se malo osmjehne. Uvijek si dobro igrao igru, Ari. Imao si mnogo oboavatelja u Jasenevu. Prouavali smo tvoje operacije. Cak smo poneto i nauili. Jasenevo je bilo staro sjedite Prvog glavnog direktorata, koje se ponekad nazivalo Moskovskim centrom. Onda je postalo sjedite SVRa. Gdje je moj dosje? upita Shamron. Zakljuan tamo gdje pripada. Neko vrijeme bojao sam se da e sve nae prljavo rublje izai u javnost. Sreom, novi je reim zavrio s tim. Na predsjednik razumije da budunou vlada onaj tko vlada prolou. On hvali dostignua Sovjetskog Saveza i umanjuje tadanje takozvane zloine i nepravde. A ti mu odobrava ? Naravno. Rusija nema demokratske tradicije. Uvesti demokraciju u Rusiji bilo bi kao da Izraelu nametne islamske zakone. Shvaa li to elim rei, Ari? Mislim da shvaam, Sergeju. Konobar ih s mnogo prenemaganja poslui votkom i povue se. Korovin je ispije bez oklijevanja. Dakle, Ari, sad kad smo sami... Jesmo li sami, Sergeju? Nema nikoga osim mojih uvara. On zastane. A kod tebe, Ari? Shamron baci pogled na Ramija, koji je sjedio kraj ulaza u raskoni salon i glumio da ita Herald Tribune. Samo jedan? Vjeruj mi, Sergeju, ne treba mi vie. Nisam tako uo. Reeno mi je da su prije nekoliko dana nastradala dva tvoja momka, a Talijani pokuavaju sauvati tajnu zbog tebe. Inae, to nee upaliti. Moji izvori kau da e sutra ujutro cijela pria biti objavljena u jednim od glavnih talijanskih novina. Da? Sto e pisati u toj prii? Da su dva agenta Ureda ubijena dok su se vozila po Italiji. Ali nita o otmici jednog agenta? Ne. A poinitelji?

Bit e nagaanja da su to obavili Iranci. Trenutak zatim, on ree: Ali mi obojica znamo da to nije istina. Korovin popije jo votke. Tema je naeta. Sada e obojica morati biti oprezni. Shamron je znao da Korovin ne moe mnogo rei. Nije vano. Taj Rus moe vie rei jednom uzvinutom obrvom nego to veina ljudi uspije rei u jednosatnom predavanju. Shamron uini sljedei korak. Oduvijek smo iskreni jedan prema drugome, Sergeju. Onoliko koliko dva ovjeka mogu biti u ovom poslu. I zato dopusti da sada budem iskren prema tebi. Vjerujemo da je naeg agenta oteo Ivan Harkov. Smatramo da se eli osvetiti za prolu jesen, kad smo izvrili operaciju protiv njega. Znam sve o vaoj operaciji, Ari. Cijeli svijet zna. Ali Ivan Harkov nije imao nikakve veze s nestankom te ene. U Korovinovu odgovoru Shamron je zanemario sve osim jedne rijei: zene. Jedino mu je to trebalo. Rus je upravo stavio svoje akreditacije na stol. Pregovori mogu poeti. Slijedit e paljivo propisane smjernice i vodit e se uglavnom pomou lai i poluistina. Nita se nee priznati i nikakvi se zahtjevi nee iznijeti. Nije bilo potrebe. Shamron i Korovin obojica su govorili jezik lai. Jesi li siguran, Sergeju? Jesi li siguran da su Ivanove ruke iste? Osobno sam razgovarao s Ivanovim prestavnicima. Opet tajac, a onda: Jesi li to uo o njezinu stanju? Samo da je iva i da se netko brine za nju. Drago mi je to to ujem, Sergeju. Ako se tako nastavi, bit emo jako zahvalni. Vidjet u to mogu uiniti. Kao to zna, Ivan je jako uzrujan zbog svog sadanjeg poloaja. Moe kriviti jedino sebe. Ivan ne misli tako. Smatra da su te optube sa Zapada obine lai i izmiljotine. Ne bi bio tako glup da sklopi ugovor o isporuci naih raketa AlQa'idi. Dapae, uvjerava me da uope ne trguje orujem. To svakako moram javiti Amerikancima. Trebao bi im javiti jo neto.

Sto god hoe, Sergeju. Ivan kae da su mu djeca nezakonito oduzeta prolog ljeta u Francuskoj. Ivan hoe da mu se vrate. Shamron slegne ramenima glumei iznenaenje. Nisam imao pojma da su kod Amerikanaca. Smatramo da je tako, iako slubeno tvrde drukije. Moda bi netko mogao Amerikancima rei par rijei u Ivanovu korist. Ovaj put Korovin slegne ramenima. Nisam siguran, ali mislim da bi vam to jako pomoglo da vratite nestalog agenta. Korovin je upravo napravio novi korak prema ponudi za razmjenu. Shamron odlui da e okoliati. Naa sluba nije velika kao vaa, Sergeju. Mi smo mala obitelj. elimo svoju agenticu natrag i spremni smo uiniti to god moemo. Ali ja imam vrlo malen utjecaj na Amerikance. Ako su djeca zbilja kod njih, ne vjerujem da e ih htjeti predati Ivanu, bez obzira na okolnosti. Podcjenjuje se, Ari. Poi Amerikancima. Urazumi ih. Uvjeri ih da ukrcaju Ivanovu djecu u avion. Kad budu u Rusiji, gdje i pripadaju, uvjeren sam da e se tvoja agentica pojaviti. Korovin je time stavio ugovor na stol. Shamron provjeri ugovorne uvjete. Ziva i zdrava? Ziva i zdrava. Ima jo jedna stvar, Sergeju. elimo i Grigorija Bulganova. Grigorij Bulganov nije tvoja briga. Shamron nije inzistirao. A ako mogu nagovoriti Amerikance da predaju djecu? Koliko bismo imali vremena za dogovor? Ne mogu tono rei, ali ne mnogo. Moram znati, Sergeju. Moj bi odgovor bio posve hipotetiki. Dobro, hipotetiki govorei, koliko imamo vremena? Korovin otpije votku i ree: Sedamdeset i dva sata. To nije dugo, Sergeju. Tako stoje stvari. Kako da te kontaktiram?

Ne, ponovo emo se sastati u utorak u etiri popodne. Usrti savjetujem kao prijatelju da onda ima spreman odgovor. Gdje emo se nai? Smije li se jo puiti u parku Tuileries ? Za sada. Naimo se dakle tamo. Na klupama kod Jeu de Paume. U etiri ? Korovin kimne. U etiri.

44.

Hotel Bristol, eneva

Vijest iz Pariza brzo je stigla na vie mjesta u svijetu: na Odjel za operacije na Bulevaru kralja Saula, u Thames House u Londonu, u sjedite CIAe u Langleyju. Kao i u velianstveni hotel Bristol u Zenevi, privremeni dom Gabriela i njegove ekipe. Iako su s velikim olakanjem primili vijest da je Chiara uistinu iva, nisu uope slavili. Ivanovi su uvjeti bili neprihvatljivi, naravno. Bili su neprihvatljivi Shamronu. I Amerikancima. A pogotovo Gabrielu. Nitko ne bi zatraio od Elene Harkov da rtvuje svoju djecu, a ponajmanje ovjek koji je ve izgubio vlastito dijete. Ipak, Ivanova je ponuda posluila jednoj vanoj svrsi. Dala im je neto vremena i neto dodatnog manevarskog prostora. Ne mnogo vremena, samo sedamdeset i dva sata, i vrlo malo prostora. Trait e Chiaru i Grigorija usporednim putovima. Jedan je put pregovora, a drugi je put nasilja. Gabriel e morati djelovati brzo, bit e prisiljen riskirati. Trenutano je traio samo jednog ovjeka: Vladimira Cernova. Sve to je rekao Viktor Orlov odgovara istini ree Navot Gabrielu istog popodneva uz kavu u hotelskom baru. Prislukujemo njegove pozive i nadziremo mu ured i stan. Bulevar kralja Saula uskoro e

provaliti u njegova raunala. On ima dobre sigurnosne programe, ali to nee dugo zadrati nae deke. Koliko znamo o njegovoj prolosti? Nema sumnje da je bio u KGBu. Radio je u Devetom direktoratu, odjelu koji je titio sovjetske voe i Kremlj. Navodno je Cernov na kraju dodijeljen zatiti Gorbaova. A kad se KGB raspustio? Vrlo je brzo preao u privatne vode. Osnovao je zatitarsku tvrtku u Moskvi i savjetovao novopeene bogatae kako da osiguraju sebe i svoju imovinu. Dobro se snaao. Kad je doao ovamo? Prije pet godina. Langley se ve neko vrijeme brine zbog njega. Amerikanci nee plakati ako mu se dogodi kakva nezgoda. Koliko ima godina? etrdeset i est. Pretpostavljam da je u formi. Graen je kao Lenjinova grobnica i stalno vjeba. Navot pokae Gabrielu svoj dlanovnik. Na ekranu je bila pijunska fotografija snimljena istog popodneva. Prikazivala je Cernova kako ulazi u svoju uredsku zgradu. Snaan ovjek, vii od metar i osamdeset, jako proelav, sa sitnim oima na okruglom mesnatom licu. Ima li vlastite uvare ? Vozi se po gradu u velikom audiju. Prozori su sigurno otporni na metke. Kao i tip koji sjedi pokraj njega. Rekao bih da su i tjelesni uvar i voza iznimno dobro naoruani. Obitelj? Biva ena i djeca ive u Moskvi. Ovdje u Zenevi ima djevojku. vicarku? Ruskinju. Neka provincijska cura. Prodaje rukavice neto dalje od Cernovljeva ureda. Ima li cura neko ime? Ljudmila Akulova. Veeras idu u restoran. Zove se Les Armures.

Gabriel je znao za taj restoran. Nalazio se u Starom gradu, nedaleko gradske vijenice. Kada? U osam i trideset. Koliko je daleko Vladimirov stan od restorana? Nije daleko. Zivi kraj katedrale. Kako izgleda zgrada? Mala i tradicionalna. Kraj ulaza ima portafon s tipkovnicom. Stanari mogu koristiti klju ili upisati ifru. Danas popodne malo smo zavirili. Postoji dizalo, ali Vladimirov je stan na prvom katu. A ulica? Mirna je ak i usred dana. Nou je... Navot zavri tihim glasom: ...mrtva. Jesi li ikada jeo u restoranu Les Armures Nisam imao to zadovoljstvo. Ako sjednu za veeru u osam i trideset, bit e kasno kad dodu do stana. Onda emo ga uloviti. Pretpostavlja da e Ljudmila biti s njim? Da, Uzi, to pretpostavljam. Sto emo s njom? Isprepadat emo je i ostaviti je na ulici. A voza i tjelesni uvar? Oni e mi trebati da budem uvjerljiv. Morat emo izvesti nekakvu diverziju. Tvoja je diverzija gore, u sobi 702. Prijavila se pod imenom ene Moore. Njezino je pravo ime Sara Bancroft. Kamo ih eli odvesti? Nekamo preko granice. Na neko samotno mjesto. Reci Neretninama da e nam trebati ienje. Reci im da emo napraviti ed. Mnogi svjetski ljudi preziru enevu kao dosadan provincijski grad, kalvinistiku sluavku koja je previe frigidna da raskopa bluzu. Ali oni nisu uli zvonjavu njezinih zvona u hladnoj zimskoj noi niti gledali kako pahuljice snijega blago padaju na njezine poploane ulice. Nisu ni veerali za mirnim stolom u uglu restorana Les Armures u

drutvu prelijepe Ruskinje. Salata je bila svjea, teletina je bila nenadmana, a vino, BatardMontrachet Josepha Drouhina iz 2006., posluio je na savrenoj temperaturi paljivi sommelier. Neto su due ispijali konjak, koji je uobiajen u snijenoj enevskoj noi u veljai, a u jedanaest sati drali su se za ruke dok su ulazili u mercedes parkiran pred starim Arsenalom. Sve je ukazivalo na strastvenu no u stanu kraj katedrale. Koja bi se vjerojatno i ostvarila da nije bilo ene koja je ekala u snijegu pred ulazom. Imala je alabastrenu kou, a nosila je konu jaknu i mreaste arape. Da joj se minka nije razmazala nakon to je plakala cijelu veer, bila bi jako zgodna. Par koji je izaao iz mercedesa ispoetka nije obraao panju na nju. Sigurno su pomislili da je siroe. Kurva. Moda narkomanka. A nipoto prijetnja za ovjeka kao to je Vladimir Cernov. Uostalom, Cernov je nekad bio tjelesni uvar zadnjeg voe Sovjetskog Saveza. Cernov se mogao nositi sa svime. Barem je tako mislio. Progovorila je alostivo poput djeteta. Obratila se Cernovu poimence, to ih je zaprepastilo, i optuila ga za mnoge ljubavne zloine. Izjavio joj je ljubav, rekla je. Obeavao je svijetlu budunost. Obvezao se da e financijski pomagati dijete za koje se sada brine sama. Dok je Ljudmila pucala od bijesa, Cernov je pokuavao objasniti toj eni da ga je oito zamijenila za nekoga drugoga. Zbog toga je dobio zvunu pljusku, to je navelo tjelesne uvare da izau iz automobila. Uslijedila je guva koja je trajala tono dvadeset i sedam sekunda. Videozapis dogaaja postoji i danas, a koristi se za obuku. Mora se priznati da su Cernovljevi ruski tjelesni uvari ispoetka bili zadivljujue suzdrani. Suoeni s djevojkom koja je oito rastrojena i smuena, pokuali su je blago smiriti i navesti je da se udalji. Njezina reakcija dva snana udarca nogom u potkoljenice pogorala je stvar. Situacija je dodatno ivnula kad su naila etiri gospodina koji su sluajno hodali pustom ulicom. Najvei od etvorice, ovjek sa irokim ramenima i plavom kosom, prvi se umijeao, a slijedio ga je crnokosi ovjek s boginjavim licem. Poelo je s rjekanjem, a onda se

prelo na prijetnje i napokon na udarce. To nisu bili bezglavi i nevjesti udarci amatera. To su bili precizni i otri udarci, kakvi mogu nanijeti trajnu tetu. U odgovarajuim okolnostima mogu izazvati i trenutanu smrt. Ali smrt nije bila njihova namjera, pa su etiri gospodina ublaila napad s ciljem da samo onesvijeste rtve. im su protivnici bili onesposobljeni, dva parkirana automobila odjednom su zabrujala. U jedan je baen Vladimir ernov, a u drugi njegovi uvari. Ljudmila Akulova izvukla se samo s usmenom prijetnjom, koju je na tenom ruskom izrekao mukarac s beskrvnim licem i oima boje leda. Ako samo zucne o ovome, ubit emo te. A onda emo ti ubiti roditelje. I cijelu rodbinu. Dok su automobili odlazili, Gabriel nije mogao odvratiti pogled od Ljudmilina zgranuta lica. Vjerovao je u ene. Zene, kako je govorio, jedina su nada Rusije.

45.

Haute Savoie, Francuska

Kua je stajala u francuskoj regiji HauteSavoie, u zabaenoj doli. ni iznad obala jezera Annecy. Zgodna i uredna, sa strmim krovom, bila je vie od jednog kilometra udaljena od najblieg susjeda. Yossi se uselio prethodne veeri, glumei britanskog pisca krimia, i paljivo je pripremio prostor za ispitivanje. Stajao je pred kuom kad su se dva automobila polako uspela zavojitom cestom, dok je snijeg padao pred njihovim svjetlima. Gabriel sam izae sa suvozakog mjesta prvog automobila koji je bio renault karavan i krene za Yossijem u dnevnu sobu. Namjetaj je leao na hrpi u jednom kutu, a ploice su bile posve prekrivene plastinom folijom. U otvorenom kaminu gorjela je velika vatra, to je

traio Gabriel. On nabaci jo dvije cjepanice, a onda opet izae. Pred kuom je ve bio trei automobil. Na haubu se naslanjao Eli Lavon. Je li nas netko pratio? upita Gabriel. Lavon odmahne glavom. Siguran si, Eli? Siguran sam. Uzmi Yossija. Vratite se u Zenevu. Tamo ekajte s ostalima. Neemo dugo. Ostajem s tobom. Ti si promatra, Eli. Najbolji u povijesti. Ovo nije za tebe. Moda nije ni za tebe. Kao da ga nije uo, Gabriel se okrene Navotu, koji je sjedio za volanom renaulta. Trenutak poslije, tri Rusa, omamljena i vezana, pijano oteturaju do ulaza u kuu. Lavon stavi ruku Gabrielu na rame. Budi oprezan unutra, Gabriele. Inae bi mogao izgubiti vie od jo jedne ene. Rekavi to, Lavon sjedne za volan automobila i odveze se prema dolini. Gabriel je gledao kako crvena svjetla nestaju iza koprene snijega, a onda se okrene i ue u kuu. Svukli su ih do gaa i vezali za tri metalne vrtne stolice. Gabriel je svima dao injekciju stimulansa male doze za tjelesnog uvara i vozaa, kao i jednu veu za Vladimira Cernova. Cernov polako podigne glavu s prsa, zatrepe i pogleda oko sebe. Njegova dva ovjeka sjedila su pred njim, oiju razrogaenih od strave. Poredani iza njih, stajali su Yaakov, Mihail, Navot i Gabriel. Gabriel je u lijevoj ruci drao pitolj glock kalibra 0.45 s priguivaem na vrhu cijevi. U desnoj je ruci drao fotografiju mukarca koji stoji u ekaonici zrane luke Heathrow. Gabriel pogleda Yaakova, koji otrgne ljepljivu traku omotanu oko donjeg dijela Cernovljeve glave. Izgubivi busen kose, Cernov zaurla od boli. Gabriel ga snano udari glockom po elu i ree mu da zaepi gubicu. Cernov, kome je krv potekla u lijevo oko, poslua zapovijed. Zna li tko sam, Vladimire? Prvi put u ivotu vas vidim. Molim vas, tko god bili, ovo je neki...

Nije nikakav nesporazum, Vladimire. Dobro me pogledaj u lice. Sigurno si ga ve vidio. Nisam nikada. Loe smo krenuli nas dvojica. Lae mi. Ako mi i dalje bude lagao, nee otii odavde iv. Reci mi istinu, Vladimire, ako eli da ti i tvoji ljudi ostanete ivi. Govorim istinu! Nikad vas nisam vidio! Cak ni na fotografijama? Sigurno su ti dali moju fotografiju. Tko? Oni koji su ti doli kad su htjeli angairati druga Zidova da me nae. Nikad nisam uo to ime. Ja radim kao konzultant za sigurnost. Traim da odmah oslobodite mene i moje ljude. Inae... Sto inae, Vladimire? Cernov zamukne. Ima male anse da se izvue, Vladimire. Vrlo male. Postavit u ti pitanje, a ti e mi rei istinu. Gabriel mu gurne fotografiju pred lice. Reci mi gdje mogu nai ovog ovjeka. Nikad ga u ivotu nisam vidio. Jesi li siguran da mi to eli odgovoriti, Vladimire ? To je istina! Gabriel tuno odmahne glavom i stane iza Cernovljeva vozaa. Ve su mu rekli kako se voza zove. Ve je zaboravio. Ime nije vano. Ne treba mu ime tamo gdje e zavriti. Sudei po Cernovljevu bahatu izrazu lica, oito je mislio da Gabriel blefira. Taj Rus oito nikad nije uo za dvanaestu zapovijed Arija Shamrona: Mi se ne razmahujemo pitoljima kao gangsteri i ne prijetimo uludo. Mi vadimo oruje na terenu zbog samo jednog razloga. Gabriel prisloni pitolj na ovjekov zatiljak i usmjeri ga malo prema dolje. Zatim, gledajui ravno u Cernova, on pritisne okida.

46.

HauteSavoie, Francuska

Postoji jedna rairena zabluda o priguivaima. Oni zapravo ne priguuju oruje potpuno, pogotovo kad je to oruje glock kalibra 0.45. Metak sa upljim vrhom uao je u vozaevu lubanju s prilino glasnim udarom i izaao mu kroz usta, pri emu mu je izbio velik dio eljusti i brade. Da je pitolj u trenutku paljbe bio u vodoravnom poloaju, tane bi moda odletjelo dalje u Vladimira Cernova. Ovako je samo udarilo u pod. Ipak, Cernov se nije izvukao netaknut. Njegov je miiavi torzo bio poprskan krvlju, mozgom i krhotinama kostiju. Za nekoliko trenutaka tome se pridruio sadraj njegova vlastita eluca: fina veera koju je nekoliko sati ranije pojeo s Ljudmilom Akulovom u Les Armures. Dobar znak. Iako je Cernov sijao smrt i nasilje, smuilo mu se od malo krvi. Ako bude sree, brzo e pokleknuti. Gabriel mu opet gurne fotografiju pod nos i postavi isto pitanje: Tko je ovaj ovjek i gdje da ga naem? Na alost, ernov mu odgovori isto kao prije. Siguran sam da si uo za simulirano utapanje, Vladimire. Mi imamo drugu tehniku koju koristimo kad nam informacije trebaju brzo. Gabriel se naas zagleda u vatru. Zovemo je simulirano spaljivanje. On opet pogleda Cernova. Jesi li ikad vidio kako nekoga spaljuju, Vladimire? Cernov ne odgovori, a Gabriel pogleda svoje ljude. Navot i Yaakov uhvate drugog tjelesnog uvara, i dalje vezana za stolicu, i gurnu ga licem u vatru. Tako su ga drali najvie deset sekunda. Ipak, kad su ga izvukli, kosa mu se puila, a lice mu je pocrnjelo i osulo se plikovima. Osim toga, vritao je u agoniji. Oni ga postave ravno pred Cernova, tako da Rus moe vidjeti uasan ishod njegova opiranja. Onda Gabriel prisloni glock na uvarev zatiljak i skrati mu muke. Cernov, mokar od krvi, uasnuto je gledao

dva trupla pred sobom. Mihail mu pokrije usta ljepljivom trakom i snano ga pljusne po obrazu. Gabriel mu stavi fotografiju u krilo i ree da e se vratiti za pet minuta. On se vrati u pedeset i devetoj sekundi etvrte minute i strgne traku s Cernovljevih usta. Onda mu ponudi jasan izbor. Ili e ugodno porazgovarati kao dva profesionalca, ili e Cernov zavriti u vatri kao njegov pokojni uvar. Nee ga opeci na brzinu, upozori ga Gabriel. Polako e ga priti. Sve udove, jedan po jedan. I nee mu pucati u zatiljak da ga oslobode boli. Gabriel nije morao dugo ekati na odgovor. Deset sekunda. Ni trenutka vie. Cernov ree da eli razgovarati. Cernov ree da mu je ao. Cernov ree da eli pomoi.

47.

Haute Savoie, Francuska

Dali su mu odjeu i dozu alprazolams da ne bude previe ivan. Dopustili su mu da sjedne na pravu stolicu sa slobodnim ruma, ali stolicu su okrenuli tako da gleda svoja dva mrtva zaposleI koji su ga jezivo podsjeali na ono to ga eka ako opet ustvrdi nita ne zna. U roku od nekoliko sati, trupla e nestati s lica mije. Vladimir ernov nestat e zajedno s njima. Hoe li umrijeti bolno ili u najveim patnjama ovisilo je samo o jednome: hoe na svako Gabrielovo pitanje odgovoriti istinito. Alprazolam je bio koristan i zato to je Cernovu razvezao je, pa ga je Gabriel trebao samo malo poticati. Ovaj prvo pohvali abriela zbog operacije koju su izveli na njegovu pragu. Ni KGB ne bi obavio bolje ree on bez trunke ironije. To mi ne laska.

Upravo si hladnokrvno ubio dva ovjeka, Allone. Ne moe ljutiti kad te usporeujem sa svojom starom slubom. Zna kako se zovem. Cernov se malo osmjehne. Moe li se dobiti cigareta? i Cigarete nisu dobre za zdravlje. Nije li obiaj dati cigaretu osueniku na smrt? Samo ti govori, Vladimire, i pustit u te da ivi. Nakon ovoga to sam sada vidio? Misli da sam glup, Allone? Ne mislim da si glup, Vladimire, nego da si bivi KGBov siledija koji se nekako uspio izvui iz smetlita. Ali budimo fini, dobro? Htio si mi rei kada si prvi put vidio ovjeka s fotografije. Stanka, a zatim: ovjeka poznatog kao drug Zirlov. Koktel narkotika koji je ernovu kolao kroz ile nije mu doputao da opet krene poricati. Nije mogao ni prikriti iznenaenje to Gabriel zna tajno ime jednog od najtajnijih KGBovih operativaca. Bilo je to devedeset i pete ili devedeset i este. Vodio sam malu zatitarsku tvrtku. Nisam imao klijente kao to su Ivan Harkov i Viktor Orlov, ali dobro mi je ilo. Drug Zirlov dao mi je unosnu ponudu. Ve je bio na glasu u Moskvi. Bilo mu je preopasno da izravno kontaktira klijente. Trebao mu je posrednik, neto kao impresario. Inae ne bi doivio dan kad e uivati plodove svojeg rada. A ti si pristao biti ta osoba. Za postotak, naravno. Deset posto. Kad su nekome trebale njegove usluge, iao je meni, a ja bih proslijedio posao njemu. Ako bi pristao, naveo bi cijenu. Onda bih se ja javio klijentu i dogovorio konane uvjete. Sav je novac iao preko mene. Prao sam ga kroz svoju konzultantsku tvrtku i plaao naknadu drugu Zirlovu za njegove usluge. Moda ti to zvui nevjerojatno, ali on je plaao porez na zaradu od ubojstava i otmica. To je mogue samo u Rusiji. Bila su to luda vremena, Allone. Tebi je lako osuivati nas, ali nikad nisi gledao kako ti domovina i novac nestaju u tren oka. Ljudi su radili to su morali kako bi preivjeli. Bio je to zakon dungle, nita manje.

Potedi me alopojke. Ne bi to bila dungla da nije bilo tebe i tvojih prijatelja u ruskoj mafiji. Ali skrenuo sam s teme. Govorio si o drugu Zirlovu. Dapae, htio si mi rei njegovo pravo ime. Treba mi cigareta. Sad e izvoljevati? Molim te, Allone. Sino sam u depu kaputa imao kutiju, to nije problem, htio bih puki. Kunem se da neu nita izvoditi. Gabriel dobaci pogled Yaakovu. Kad je cigareta stigla, bila je upaljena. Cernov polako potegne dim, a onda ree Gabrielu ime e je elio uti. Petrov. Anton Dmitrijevi Petrov. avo to ime nije vano, pouri se dodati Cernov. Petrov ga ne 'ti ve godinama. Kao sin pukovnika KGBa na dunosti u reenturi Istonog Berlina, rodio se u Demokratskoj Republici Njenoj u najmranijim danima Hladnog rata. Kako nije imao brae estara, smio se igrati s njemakom djecom, pa je od malih nogu posve dvojezian. Dapae, Petrovljev njemaki bio je tako dobar je mogao proi kao Berlinanin. KGB je poticao Petrovljeve jee vjetine tako to ga je putao da se koluje u DDRu, umjesto se vrati u Sovjetski Savez. Nakon to je s izvrsnim uspjehom turirao u jednoj istonoberlinskoj gimnaziji, upisao se na preno Sveuilite u Leipzigu, gdje je diplomirao kemiju. Petrov je atko razmiljao o poslijediplomskom studiju ili ak lijenikoj ijeri. Moskovski je centar imao druge planove. Nekoliko dana nakon stjecanja diplome pozvan je u Moskvu e mu je ponuen posao u KGBu. Rijetko je koji mladi bio tako da odbije tu ponudu, a Petrov, koji je ve imao rodbinske veze GBom, nije ni pomiljao na to. Nakon dvije godine obuke u Bovu Zavodu crvene zastave u Jasenevu, dali su mu tajno ime rug Zirlov i poslali ga u Istoni Berlin. Mjesec dana poslije, uz o jednog sovjetskog pijuna u zapadnonjemakoj obavjetajnoj bi, provukao se kroz eljeznu zavjesu i postao ilegalni agent padnonjemakom gradu Hamburgu. Samo je izabrana skupina viih generala u Prvom glavnom direktoratu znala da Petrov uope postoji. Nije imao zadatak uhoditi Ameriku i njezine saveznike u NATOu, nego voditi rat protiv disidenata, prebjega i raznih drugih mutikaa koji su se usudili

izazvati sovjetsku dravu. Oboruavi se s petest lanih putovnica i neogranienim izvorima novca, lovio je plijen i temeljito planirao likvidacije. Specijalizirao se za koritenje otrova i drugih smrtonosnih toksina, od kojih su neki izazivali gotovo trenutanu smrt, a drugi su ubijali nakon vie tjedana ili mjeseci. Budui da je bio kemiar, Petrov je bio sposoban sudjelovati u izradi otrova i oruja kojima ih je ubrizgavao. Njegovo omiljeno sredstvo bio je jedan prsten koji je nosio na desnoj ruci i koji je rtvama ubrizgavao malu dozu smrtonosnog ivanog toksina. Jedan stisak ruke, jedno tapanje po ramenu to je sve to mu je trebalo da ih ubije. Naravno, pad Sovjetskog Saveza nije usreio Petrova. Nikad se nije kolebao kad je trebalo ubijati disidente i izdajice. Bio je vjernik. Sto se dogodilo sa svim putovnicama koje mu je izdao KGB? Zadrao ih je. Dobro su mu dole kad se preselio na Zapad. A ti si ga slijedio? Zapravo sam ja doao prvi. Petrov je stigao mjesecdva nakon mene, pa smo obnovili partnerstvo. Imali smo mnogo posla. Rusi su nadirali u Zapadnu Europu, a sa sobom su donijeli stare metode. U roku od nekoliko mjeseci imali smo vie klijenata nego to nam je trebalo. A jedan od tih klijenata bio je Ivan Harkov? Rus je malo oklijevao, a onda kinine. Ivan mu je vjerovao. Oevi su im radili u KGBu, i oni su obojica radili u KGBu. Jesi li izravno razgovarao s Ivanom? Nikada. Samo s Arkadijem Medvedevom. A kad je Arkadij ubijen? Ivan je poslao nekoga drugoga. Taj je rekao da se zove Malenski. Sjea li se datuma? Negdje u listopadu. Nakon to se razglasio Ivanov posao s raketama? Sigurno nakon toga. Jeste li se sastali u Zenevi ? Bojao se da me u Zenevi prate. Traio je da doem u Be. Imao je ponudu za posao?

Zapravo, za dva posla. Veliki poslovi, velik novac. Prvi je bio Grigorij Bulganov? Tako je. A drugi sam bio ja? Ne, ne ti, Allone. Drugi je posao bila tvoja ena.

48.

HauteSavoie, Francuska

Gabriel osjeti kako ga preplavljuje bijes. elio je udariti Rusa u lice. elio ga je udariti tako snano da ovaj vie nikada ne ustane. Ali on ostane mirno sjediti, s glockom u ruci, s mrtvacima iza lea, i ree Cernovu da opie kako je krenula operacija da se otme Grigorij. Bio je to izazov ivota... ili je barem Petrov tako gledao na stvar. Ivan je htio da se Bulganov otme u Londonu i dovede natrag u Rusiju. tovie, trebalo je izgledati kao da se Bulganov vratio dragovoljno. Inae to ne bi dopustili Ivanovi prijatelji u Kremlju. Nisu htjeli jo jedan sukob s Britancima poput onoga nakon Litvinenkova trovanja. Koliko? Dvadeset milijuna plus trokovi, koji su bili znatni. Petrov je radio takve poslove dok je jo bio u KGBu. Okupio je ekipu iskusnih operativaca i razradio plan. Sve je ovisilo o tome da Bulganov mirno ude u automobil. Nisu smjeli koristiti silu jer su sve snimale nadzorne kamere. Zato je laima nagovorio Bulganovljevu bivu enu da mu pomogne. Reci mi kakvi ljudi rade za njega. Svi su bivi KGBovci. I svi su jako dobri poput njega. Tko ih plaa? Petrov im daje od svojeg honorara. Navodno je jako dareljiv. Nikad nije imao problema sa svojim zaposlenicima.

Cernov je popuio cigaretu do filtra. On povue zadnji dim i ogleda se kako bi bacio opuak. Yaakov mu ga uzme iz ruke i baci u vatru. Gabriel odbije zahtjev za drugom cigaretom i nastavi ga ispitivati. Neku veer u Oxfordu netko je pucao na jednu rusku novinarku. Govori o Olgi Suhovoj ? Da. Ali ne vjerujem da je Petrov bio nazoan. Da je bio tamo, Olga ne bi preivjela. To je obavljeno na brzinu. Poslao je dvojicu kolega da to rijee umjesto njega. Gdje je bio Petrov? U Italiji. Spremao je otmicu tvoje ene. Gabriel opet osjeti bijes. On se suzdri i postavi sljedee pitanje. Kako nas je pronaao? Nije on, nego SVR. uli su glasine da se skriva u Italiji i raspitali se meu svojim izvorima u talijanskoj policiji. Na kraju te je prodao jedan od njih. Zna li tko ? Nemam pojma. Gabriel nije inzistirao. Vjerovao je da Rus govori istinu. Kakve ste informacije dobili o meni? Tvoje ime i smjetaj imanja na kojem ivi. Zato ste toliko dugo ekali? Klijentove upute. Operacija protiv tvoje ene trebala je krenuti jedino ako Bulganovljeva otmica proe dobro i jedino ako klijent izda konani nalog za akciju. Kad si dobio taj nalog? Tjedan dana nakon to je otet Bulganov. Je li doao od Malenskoga? Ne, nego od Ivana osobno. Nazvao je moj ured u Zenevi. Ukratko, jasno mi je rekao da Petrov treba krenuti na drugu lovinu. Cernov zastane. Vidio sam fotografiju tvoje supruge, Allone. Vrlo lijepa ena. Zao mi je to smo je morali oteti, ali posao... Gabriel snano opali Cernova glockom po licu, pa mu se rana iznad oka ponovo otvori. Gdje je sada Petrov?

Ne znam. Gabriel pogleda u vatru. Sjeti se naeg dogovora, Vladimire. Moe mi oguliti kou, Allone, ali ne znam gdje je. Ne znam gdje ivi i ne znam gdje se nalazi u bilo kojem trenutku. Kako mu se javlja? On se javlja meni. Kako? Telefonski. Ali nemoj misliti da e ga tako nai. Stalno mijenja telefone, nikad se dugo ne zadrava na istom broju. Kakvi su vai financijski dogovori? Isti kao u stara vremena u Moskvi. Klijent plaa meni. Ja plaam njemu. Pere novac kroz tvrtku Regency Security? Ne mogu, Europljani bi primijetili. Ovdje mu plaam u gotovini. Gdje isporuuje novac? U vicarskoj imamo nekoliko zajednikih anonimnih rauna. Ostavljam mu novac u sefovima, a on ga uzima kad poeli. Kad si zadnji put stavio novac u sef ? Cernov zamukne. Gabriel pogleda u vatru i ponovi pitanje. Prekjuer sam u Ziirichu ostavio pet milijuna eura. U koje doba? Neto prije zatvaranja. Volim ii u banku kad nema nikoga. Kako se banka zove? Becker & Puhl. Gabriel je znao za tu banku. Znao je ak i adresu. Ipak je za1 samo da provjeri nije li Cernov lagao. Rus odgovori ispravno. Ver & Puhl nalazio se na adresi Talstrasse 26. Broj rauna? Devetsedamtriosamtriestdvaetiri. Ponovi. Cernov ga tono ponovi. ifra? Balzac. Kako poetino.

Izabrao ju je Petrov. On voli itati. Ja nikad nisam imao vrea za itanje. Rus pogleda pitolj u Gabrielovoj ruci. Mislim ikad ni neu. ili iznad jezera Annecy odjeknuo je zadnji pucanj. Gabriel ga uo. U trenutku kad je pitolj opalio, on je ve sjedio pokraj ija Navota u renaultu karavanu koji je jurio prema dolini u sivom rnjem svjetlu. Stali su u Zenevi samo da u hotelu Bristol pokupe u Bancroft, a onda su krenuli za Zurich.

49.

Soba u podrumu male ae nije bila posve odsjeena od vanjskog svijeta. Visoko u jednom kutu bio je prozori prekriven stoljetnom prainom, a izvana ga je pokrivao nanos snijega. Nekoliko trenutaka svakog dana, kad je sunce sjalo pod pravim kutom, snijeg bi dobio purpurnu boju i ispunio sobu slabim svjetlom. Pretpostavljali su da je to izlazak sunca, ali nisu bili sigurni. Osim slobode, Ivan im je uzeo i vrijeme. Chiara se radovala svakoj sekundi svjetla, iako je to znailo da mora gledati Grigorijevo izubijano lice. Porezotine, modrice, nakazne otekline ponekad joj je jedva izgledao kao ovjek. Njegovala ga je koliko je mogla, a jedanput je hrabro zamolila Ivanove straare za obloge i neko sredstvo protiv boli. Straarima je njezin zahtjev bio smijean. Mnogo su se trudili da dovedu Grigorija u njegovo sadanje stanje i nisu htjeli da im nova zatvorenica oblozima i mastima pokvari posao. Stalno su imali lisiine na rukama i lance na nogama. Nisu dobili nikakve jastuke ni deke, a soba se nije grijala ak ni u otroj nonoj hladnoi. Dvaput dnevno dobivali su neto hrane stari kruh, par kriaka masne kobasice, razblaeni aj u papirnatoj ai i dvaput dnevno vodili su ih u mraan i prljav zahod. Noi su ovodili jedno do drugoga na hladnom betonskom podu. Prve je i Chiara sanjala da trai neko dijete u beskrajnoj brezovoj umi krivenoj snijegom. Kad

se na silu probudila, vidjela je Grigorija 1 :o je blago pokuava smiriti. Sljedee se noi probudila kad joj je az tople tekuine potekao medu nogama. Ovaj put nije ju mogao ako utjeiti. Upravo je pobacila Gabrielovo dijete. Znajui za Ivanove mikrofone, nisu govorili ni o emu vanom, apokon, za vrijeme kratkog razdoblja svjetla na trei dan zajednig suanjstva, Grigorij ju je upitao kako su je uhvatili. Malo je razislila, a onda mu je ispriala paljivo prilagoenu verziju istine. Rea mu je da su je pokupili na cesti u Italiji i da su dva mladia, dobri omi koji bi inae imali dobar ivot, poginuli branei je. Meutim, je spomenula da je tijekom tri dana prije otmice bila na jezeru Coo, gdje je sudjelovala u ispitivanju Grigorijeve bive ene Irine. Niti a je znala kako su Ivanovi operativci prevarili Irinu da sudjeluje u rigorijevoj otmici. Niti da je Gabrielova ekipa toliko zavoljela Irinu im se srce slamalo kad su je nakon ispitivanja poslali natrag u siju. Chiara je htjela to rei Grigoriju, ali nije mogla. Ivan je sluao. Kad je doao red na Grigorija da opie svoju nesreu, on nije yta zatajio. Ispriao je istu priu koju je Chiara ula nekoliko dana nije na jezeru Como, ali s druge strane zrcala. Iao je na partiju a s ovjekom po imenu Simon Finch, uvjerenim marksistom koji elio rusku patnju nanijeti Zapadu. Kad je naas zastao u kavani aterside, primijetio je da ga slijede mukarac i ena. Pretpostavio da su to promatrai iz slube MI5 i da moe nastaviti put. Promiio je miljenje par minuta kasnije, kad je primijetio da ga po ulici arrow slijedi jo jedan ovjek, neki Rus. Onda je ugledao neku nu kako ide prema njemu enu bez kiobrana, bez eira i vatio da ju je ve vidio nekoliko minuta ranije. Uplaio se da e ubiti i spremio se pojuriti preko ceste. Tada se pojavio mercedes. rata su se otvorila... Prepoznao sam ovjeka koji je prislonio pitolj na glavu oje ene. Zove se Petrov. Ljudi koji imaju bliski susret s njim lavnom izgube ivot. Rekao mi je da e Irina ostati iva ako dem suraivao. Uinio sam sve to su traili. Ali nekoliko dana nakon otmice, dok su me ispitivali u podrumima Lubjanke, jedan moj bivi prijatelj rekao mi je

da je Irina mrtva. Da ju je Ivan ubio i zakopao u bezimenu grobu. I da sam ja sljedei. Upravo tada snijeg na prozoru izgubi boju, a soba ponovo utone u mrak. Chiara je neujno plakala. Oajniki je htjela rei Grigoriju da mu je ena jo iva. Nije mogla. Ivan je sluao.

50.

Ziirich

Poslije je Shamron govorio da je Konrad Becker bio jedini Gabrielov sretan sluaj. Sve je drugo Gabriel stekao mukom ili krvlju. Ali ne i Beckera. Njega je dobio na dar. Beckerova banka nije bila jedna od katedrala vicarskih financija koje se uzdiu nad Paradeplatzom ili niu na privlanom zavoju Bahnhofstrasse. Bila je to privatna kapelica, mjesto gdje su klijenti slobodno ispovijedali svoje grijehe u tajnosti. vicarski zakon ne doputa takvim bankama da oglaavaju tednju. Smiju se nazivati bankama, ali i ne moraju. Neke imaju vie desetaka slubenika i investicijskih strunjaka, a druge samo aicu. Banka Becker & Puhl spadala je u ove potonje. Nalazila se u prizemlju stare i pocrnjele uredske zgrade, u jednom od mirnih blokova Talstrasse. Ulaz je obiljeavala samo mala bakrena ploica, pa nije nimalo upadao u oi, to je Konrad Becker i htio. ekao je u mranom predvorju u sedam ujutro, nizak i proelav, blijeda lica ovjeka koji dane provodi pod zemljom. Kao i uvijek, nosio je ozbiljno crno odijelo i sivu kravatu poput pogrebnika. Svoje oi, osjedjive na svjetlo, skrivao je iza tamnih naoala. Kratak stisak ruke bio je sraunat kao uvreda. Kakvo neugodno iznenaenje! to vas je dovelo u Zurich, Herr Allon? Posao.

Onda ste doli na pravo mjesto. S tim rijeima on se okrene i povede Gabriela po debelom tepihu nekog prolaza. Oni uu u sumrani ured skromne veliine. Becker polako zaobie radni stol i oprezno sjedne u direktorsku konu fotelju, kao da je iskuava prvi put. On naas nervozno pogleda Gabriela, a onda pone listati papire na stolu. Herr Shamron zajamio mi je da vie neemo stupiti u kontakt. Ispunio sam svoj dio dogovora i oekujem da drite rije. Treba mi vaa pomo, Konrade. Kakvu pomo oekujete od mene, Herr Allon? elite li da vam pomognem u napadu na Hamas u Gazi? Ili elite da vam pomognem da unitite atomska postrojenja u Iranu? Ne budite melodramatini. Tko je melodramatian? Imam sree to sam iv. Becker sklopi ruice i paljivo ih poloi na stol. Ja sam ovjek slabe tjelesne i duevne grae, Herr Allon. Ne sramim se to priznati. Ne sramim se ni rei da me jo mue none more zbog nae zadnje zajednike pustolovine u Beu. Prvi put od Chiarine otmice Gabriel se zamalo nasmijei. ak je i njemu bilo teko povjerovati da je taj vicarski bankar odigrao operativnu ulogu u jednom od najveih uspjeha u povijesti Ureda: hvatanju nacistikog ratnog zloinca Ericha Radeka. Tehniki govorei, Beckerovi su postupci prekrili vicarske svete zakone o sigurnosti bankarstva. Dapae, kad bi njegova uloga u hvatanju Radeka procurila u javnost, vrlo mu je vjerojatno prijetila sudska tuba, kao i neto gore financijski krah. Zbog svega toga, Gabriel je bio uvjeren da e Becker nakon oekivanih prigovora pristati da mu pomogne. Nije imao izbora. Saznali smo da je kod vas jedan anoniman raun koji nas zanima. Sef kojim se slui taj raun ima veze s jednim krajnje hitnim sluajem. Ne pretjerujem kada kaem da je to pitanje ivota i smrti. Kao to znate, po vicarskim bankarskim zakonima poinio zloin kad bih vam odao te informacije. Gabriel duboko uzdahne. Bila bi prava teta, Konrade.

Sto kaete, Herr Allon? Kad bi se razglasila naa suradnja iz prolosti. Vi ste jeftini iznuiva, Herr Allon. Iznuujem, ali ne jeftino. A nije dobro plaati iznudivau zato to se uvijek vraa da e jo. Mogu li vam dati broj rauna, Konrade? Ako ba morate. Gabriel brzo izrecitira broj. Becker se nije potrudio zapisivati. ifra? upita on. Balzac. Ime vezano uz raun? Vladimir ernov iz tvrtke Regency Security Services u Zevi. Nismo sigurni je li on glavni vlasnik rauna ili opunomoenik. Bankar ostane sjediti. Ne trebate li provjeriti svoju dokumentaciju, Konrade? Nije trebao. Vladimir ernov je vlasnik rauna. Pristup sefu ia jo jedna osoba. Gabriel pokae fotografiju Antona Petrova. Ovaj ovjek? Becker kimne. Ako on ima pristup, pretpostavljam da vi u dokumentaciji ate neko ime. Imam ga. Ne znam je li pravo... Moete li mi ga rei, molim vas? Zove se Wolfe. Otto Wolfe. Govori njemaki? Teno. Kakav mu je izgovor? Ne govori mnogo, ali rekao bih da potjee s Istoka. Imate li adresu i telefonski broj ? Imam. Ali ne vjerujem da su pravi. Ali svejedno mu dajete pristup sefu? Becker ne odgovori. Gabriel makne fotografiju. Koliko znam, Vladimir Cernov ostavio je neto u sefu prije dva dana.

Tonije, Herr Cernov pristupio je sefu prije dva dana. Je li neto ostavio ili uzeo, to vam ne mogu rei. Klijenti imaju potpunu privatnost kad su u prostoriji sa sefovima. Osim kad ih gledate svojim skrivenim kamerama. U sefu je ostavio novac, zar ne? Zapravo, jako mnogo novca. Je li ga Wolfe pokupio? Ne jo. Gabrielovo srce poskoi. Koliko obino eka nakon to Cernov napuni sef ? Oekivao bih ga danas. Najkasnije sutra. On nije ovjek koji bi ostavio novac da lei. elim vidjeti prostoriju sa sefovima. Na alost, to je nemogue. Dajte, Konrade. Nemamo mnogo vremena. Vanjska su vrata bila od nehrajueg elika i imala okretnu bravu veliku poput kormila. Unutra su bila druga vrata, takoer elina, s prozoriem od neprobojna stakla. Vanjska se vrata zatvaraju samo nou, objasni Becker, dok se unutarnja vrata koriste unutar radnog vremena. Recite mi kakav je postupak kad klijent eli pristupiti sefu. Nakon to se propusti kroz ulazna vrata na Talstrasse, klijent se javlja recepcioneru. Ovaj ga zatim alje mojoj tajnici. Jedino ja radim s anonimnim raunima. Klijent mora dati dvije informacije. Broj i odgovarajuu ifru? Becker kimne elavom glavom. U veini sluajeva to je formalnost, budui da znam kako izgledaju praktiki svi nai klijenti. esem podatke u dnevnik i otpratim klijenta do prostorije sa sevima. Za otvaranje sefa potrebna su dva kljua, moj i klijentov. bino izvadim sef i stavim ga na stol. Onda izlazim. I zatvarate vrata? Naravno. I zakljuavate ih? Svakako.

Ulazite li u prostoriju sami s klijentom? Nikada. Uvijek me prati na uvar. Izlazi li i uvar iz prostorije? Da. Sto se dogaa kada klijent eli izai? Poziva uvara pritiskom na zvonce. Ima li ijedan drugi izlaz iz banke osim onoga na Talstrasse? Postoje stranja vrata koja vode do sporedne uliice i parkirh mjesta. Dijelimo ih s drugim stanarima zgrade. Sva su osobna. Gabriel pogleda sjajne eline sefove, a onda Beckera. Na tamni leama njegovih naoala presijavao se odraz jasnih fluorescentnih jetala, pa su njegove male crne oi bile nevidljive. Treba mi usluga od vas, Konrade. Jako velika usluga. Budui da elim zadrati svoju banku, Herr Allon, kako da am pomognem? Pozovite svojeg uvara i tajnicu. Recite im da sljedea dva ana uzmu slobodno. Pretpostavljam da ete ili zamijeniti. Ne bih vas htio dovesti u neugodnu situaciju, Konrade. Je li to netko koga znam? Tajnicu ne poznajete. Ali moda se sjetite uvara iz nekog rolog ivota. Je li to moda Herr Lange ? Zbilja imate dobro pamenje, Konrade. Istina. Ali teko je zaboraviti ovjeka kao to je Oskar Lange.

51.

Zurich

Malo nakon osam sati, Gabriel izae iz banke i ode do ivahne kavane u Bahnhofstrasse. Za prepunim stolom u jednom kutu, okrueni

sumornim vicarskim novarima, sjedili su Sara i Uzi Navot. Sara je pila kavu; Navot je tamanio kajganu i prepeenac. Dok je sjedao na praznu stolicu, Gabrielu se smui od mirisa hrane. Proi e mnogo vremena dok opet ne dobije tek. istai su stigli sat vremena nakon naeg odlaska promrmlja Navot na hebrejskom. Tijela su uklonjena i cijela se kua temeljito riba. Reci im da se pobrinu da ta tijela ne budu nikad naena. Ne elim da Ivan zna kako Cernova vie nema. Ivan nee znati nita. Kao ni Petrov. Navot stavi punu vilicu jaja na prepeenac i prijee s hebrejskog na njemaki, koji je govorio s blagim bekim naglaskom. Kako je moj stari prijatelj Herr Becker? Pozdravlja te. Je li spreman pomoi? Spreman je moda prejaka rije, ali u igri smo. Brzo govorei njemaki, Gabriel opie postupke za pristup klijenata sefovima u banci Becker & Puhl. Kad je sve objasnio, on domahne konobaru i zatrai kavu. Onda zatrai da se maknu Navotovi tanjuri. Navot zgrabi zadnji komad prepeenca dok se tanjur odnosio. Koja djevojka dobiva posao tajnice? Mora govoriti engleski, njemaki i francuski. Preostaje samo jedna kandidatkinja. Navot brzo pogleda Saru. Bilo bi mi drae kad bismo dobili odobrenje iz Langleyja prije nego to je poaljemo. Carter mi je dopustio da je koristim za sve to mi treba. Osim toga, sino u Zenevi koristio sam je u operativnoj ulozi. I samo je trebala nekoliko sekunda glumiti ojaenu ljubavnicu. Sada govorimo o bliskom susretu s bivim KGBovim ubojicom. Sara se prvi put oglasi. Mogu ja to, Uzi. Zaboravlja da Ivan od prolog ljeta ima tvoje slike iz njegove kue u SaintTropezu. Moda je pokazao te slike svojem prijatelju Petrovu. Ponijela sam crnu vlasulju i lane naoale. Kad ih stavim, jedva se prepoznajem. Nee me nitko prepoznati, pogotovo ako me nije vidio osobno.

Navot je jo bio skeptian. Treba uzeti u obzir jo neto, Gabriele. to? Njezinu obuku za noenje oruja. Odnosno manjak te obuke. Ja sam je uvjebao. Kao i Agencija. Ne, ti si joj dao najosnovniju obuku. Agencija ju je pripremila za uredski posao u Protuteroristikom centru. Svakidanjica u Langleyju ne ukljuuje mnogo pucnjave. Sara progovori u vlastitu obranu. Znam pucati iz pitolja, Uzi. Ne zna kao Dina i Rimona. Obje su sluile u vojsci. Ako unutra neto krene po zlu... Onda one nee oklijevati? Navot ne odgovori. Ni ja neu oklijevati, Uzi. Jesi li sigurna? Sigurna sam. Konobar donese Gabrielu kavu. Navot mu doda vreicu eera. Znai, mjesto tajnice je popunjeno? Popunjeno je. Koga eli za uvara? Jezini su uvjeti isti: engleski, francuski i njemaki. Takoer mora biti miiav. To znatno suava izbor: ili ti, ili ja. A budui da Petrov bez ikakve sumnje zna kako izgleda, to znai da se ne smije ni pribliiti banci. Ako nee... Uinit u to ree Navot brzo. Sredit u stvar. Ti si najjai ovjek kojeg znam, Uzi. Nisam dovoljno jak da zaustavim ruski otrov. Samo se nemoj rukovati s njim. I zapamti, nee biti sam. im pusti Petrova u prostoriju sa sefovima, Sara e nam dati znak i mi ulazimo u banku. Kad opet otvori vrata da pusti Petrova van, doekat e ga vie ljudi. Kamo emo ga odvesti?

Na stranja vrata i u kombi. Dat emo mu neto da mu vonja bude ugodna. Navot napadno razgleda svoju odjeu. Poput Gabriela, nosio je demper i koni ogrta. Treba mi neto finije. On proe rukom po bradi. Mogao bih se i obrijati. Idi kupovati ovdje u Bahnhofstrasse. Ali pouri se, Uzi. Ne elim da zakasni na svoj prvi radni dan. Stari pijuni vole govoriti da se ivot terenskog agenta iz Ureda saji od neprestanih putovanja i zatupljujue dosade, koju prekidaju zdoblja iste strave. A tu je i ekanje. ekanje na avion ili vlak. ekanje na izvor informacija. ekanje na izlazak sunca nakon nog ubijanja. I ekanje da ruski ubojica pokupi pet milijuna eura iz fa u Ziirichu. Gabrielu su ekanje oteavale slike koje su mu se jav'e u mislima kao slike u galeriji. Slike su mu smanjivale prirodno pijenje. Zbog njih je postajao nemiran. Ili prestravljen. Zbog njih gubio hladnou koja se Shamronu svidjela kad je Gabriel bio dvasetogodinji momak. Ne mrzi ih, rekao je Shamron o teroristima Crnog listopada. Samo ih ubij da oni ne ubijaju ponovo. Gabriel je posluao. Pokuao ga je sluati i sada, ali nije mogao. Mrzio je ana. Mrzio je Ivana kao to nikad nikoga nije mrzio. Beskrajan nadzor tog dana imao je i vedrije trenutke. Praktiki je sve omoguio par odailjaa koje je Navot podmetnuo u banci cker & Puhl nekoliko minuta nakon to je stigao. Ekipa je sluakako gospoica Irene Moore, privlana mlada Amerikanka koju poslala cirika agencija za privremeni rad, ide po kavu za Herr eckera. I pie po diktatu Herr Beckera. I javlja se na telefon za err Beckera. I slua brojne komplimente Herr Beckera o njezinu gledu. I spretno odbija poziv Herr Beckera na veeru u jednom storanu kod Zurichsee. Sluali su i kako se Herr Becker i Oskar ge s nelagodom ponovo upoznaju. I kako Herr Becker upuuje err Langea u pojedinosti otvaranja i zatvaranja prostorije sa sefoma. Kasnije tog poslijepodneva uli su kako Herr Becker grdi err Langea to nije dovoljno brzo otvorio vrata prostorije kad je spodin AlHamdali iz

Dede htio pristupiti svojem sefu. Ne elei opustiti tako dobru priliku, oni jave gospoici Moore da prepie draj dokumentacije o gospodinu AlHamdaliju. Zatim su jo sniili nekoliko fotografija dotinog gospodina AlHamdalija dok je 'azio iz banke. Trideset minuta poslije, u banci Becker & Puhl spustile su se lete i ugasila svjetla. uvar i tajnica poele laku no Herr Beckeru u svojim putem: Herr Lange nalijevo prema Barengasse, a gospoica Moore ravno u Bleicherweg. Gabriel, koji je bio u parkiranom automobilu s Lavonom, nije skrivao razoaranje. Vratit emo se sutra ree Lavon da ga oraspoloi. I prekosutra ako treba. Ali Lavon je poput Gabriela znao da im je vrijeme ogranieno. Ivan im je dao samo sedamdeset i dva sata. Bilo je to dovoljno za samo jo jedan dan u Ziirichu. Gabriel porui ekipi da se vrate u hotelske sobe kako bi se odmorili. Iako mu je jako trebao san, nije posluao vlastiti savjet, nego se uvukao na stranja vrata kombija za prislukivanje parkiranog u Talstrasse. Tamo je sam proveo no, zurei u ulazna vrata banke Becker & Puhl, ekajui Ivanova ubojicu. Ivanova brata iz KGBa. Ivanova starog prijatelja iz Moskve u devedesetima, iz starih loih vremena kad nije bilo zakona i kad je Ivan ubojstvima doao do vrha. Takav bi ovjek mogao znati gdje Ivan voli raditi svoj krvavi posao. Tko zna? Takav je ovjek moda i sam tamo ubijao. Sljedeeg jutra, nekoliko minuta prije devet, Sara i Navot doli su na posao. Yossi zamijeni Gabriela u kombiju i sve pone ispoetka. Promatranje. ekanje. Uvijek to ekanje... Malo nakon etiri popodne Gabriel je sjedio s Mihailom u kavani s pogledom na Paradeplatz. Mihail narui neto hrane za Gabriela. Da nisi odbio. Izgleda uasno. Osim toga, trebat e ti snaga kad uhvatimo Petrova. Sve mi se ini da nee doi. I ostaviti pet milijuna eura na stolu? Doi e, Gabriele. Na kraju e doi. Zato si tako siguran?

Cernov je doao na kraju dana. I Petrov e doi na kraju dana. Ti ruski nitkovi ne rade nita za dana. Draa im je no. Vjeruj mi, Gabriele, znam ih bolje nego ti. Odrastao sam s tim gadovima. Sjedili su jedan pokraj drugoga za visokim pultom kod prozora. Vani su se palile svjetiljke na trgu punom prolaznika, a tramvaji su se vukli po Bahnhofstrasse. Mihail je nervozno bubnjao prstima. Boli me glava od toga, Mihaile. Oprosti, efe. Prsti se smire. Sto te mui? Osim to ekamo da ruski ubojica pokupi honorar za otmicu tvoje ene? Ne, Gabriele, uope me nita ne mui. Ne slae se s mojom odlukom da poaljemo Saru u tu banku? Naravno da se slaem. Idealna je za taj posao. Jer kad se ne bi slagao s nekom mojom odlukom, to bi mi rekao, zar ne, Mihaile? Naa ekipa uvijek tako funkcionira. Razgovaramo o svemu. Da se ne slaem, neto bih rekao. Dobro, Mihaile, jer ne bih volio kad bi se neto promijenilo zato to si u vezi sa Sarom. Mihail otpije malo kave, ime je htio dobiti na vremenu. uj, Gabriele, htio sam ti rei, ali... Ali to? Mislio sam da e se ljutiti. Zato? Daj, Gabriele, nemoj da to moram sada rei. Nije vrijeme zato. Vrijeme je idealno. Mihail odloi kavu na pult. im smo unovaili Saru za operaciju s AlBakarijem, svima nam je bilo jasno da si joj drag. Iskreno govorei... Iskreno govorei...? Mislili smo da je moda i ona tebi draga. To nije istina. To nikad nije bilo istina. Dobro, Gabriele, kako ti kae. Konobarica stavi sendvi pred Gabriela. On ga odmah makne.

Jedi, Gabriele. Mora jesti. Gabriel otrgne komad sendvia. Voli li je, Mihaile? Koji odgovor eli uti? Volio bih istinu. Da, Gabriele. Volim je jako. Previe. Nema tu previe. Ali uini mi uslugu, Mihaile. Budi dobar prema njoj. Poi ivjeti u Ameriku. Ostavi ovaj posao im bude mogao. Izvuci se prije nego to... On ne dovri misao. Mihail opet pone bubnjati prstima. Misli li da e doi ? Doi e. Dva dana ekanja. Ne mogu vie ekati. Nee morati jo dugo, Mihaile. Kako zna? Upravo je proao Anton Petrov.

52.

Ziirich

Nosio je crni ruski kaput, sivi al, velike i tanke naoale, kao i kapu nabijenu na elo. udno, ali ta gruba krinka dala je prednost Gabrielu. Proveo je bezbroj sati buljei u fotografije kamera s Heathrowa, u komadie ovjeka s jakom eljusti, naoalama i pustenim eirom. Upravo je taj ovjek proao pokraj kavane s pogledom na Paradeplatz, nosei dvije razliite aktovke. I taj je ovjek skrenuo za ugao prema Talstrasse. Gabriel paljivo prinese ustima mikrofon na ruci i obavijesti Saru i Navota da Petrov ide prema njima. Kad je prekinuo vezu, Mihail je ve bio na nogama i krenuo prema vratima. Gabriel ostavi novac na stolu i poe za njim.

Zaboravio si platiti raun ree on. vicarci se jako ljute kad ode bez plaanja. Petrov dvaput proe pokraj banke, a onda napokon stane pred ulazom tri minute prije zatvaranja. Pritisnuvi zvonce, predstavi se kao Herr Otto Wolfe, a vrata se otvore. Recepcionist odmah nazove gospoicu Irene Moore, privremenu tajnicu Herr Beckera, koja ga uputi da odmah poalje klijenta unutra. Vani na Talstrasse, dva para mukaraca tiho su se rasporedila: Yaakov i Oded na jednom kraju, Gabriel i Mihail na drugom. Mihail je mirno neto pjevuio. Gabriel to nije uo. Sluao je samo glas u uhu, glas Sare Bancroft, koja je poeljela dobru veer jednom od najopasnijih ljudi na svijetu. Sjednite, Herr Wolfe, govorila je na savrenom njemakom. Herr Becker doi e za as. On odloi aktovke na pod pokraj stolice, raskopa kaput i skine kone rukavice. Na prstima lijeve ruke nije bio nijedan prsten. Na prstenjaku desne ruke, gdje bi prosjean Rus nosio vjenani prsten, imao je masivan prsten s crnim kamenom. U Americi bi ljudi pomislili da je to sveuilini prsten ili prsten neke vojne jedinice. Sjedei za radnim stolom, Sara se prisili da ga ne gleda. Da vam uzmem kaput? Ne. Hoete li neto popiti ? Kavu, aj ? On odmahne glavom i ostane sjediti ne skidajui ni kaput ni kapu. Herr Becker inae ima drugu tajnicu. Bolesna je. Nadam se da nije nita ozbiljno. Obina viroza. Mnogi je imaju. Prvi put vas vidim. Na privremenoj sam zamjeni. Niste vicarka. Ne, ja sam Amerikanka. Izvrsno govorite njemaki. ak se osjea vicarski akcent. Nekoliko sam godina ovdje ila u kolu. Koju?

Sarin odgovor prekine Becker, koji se pojavi na vratima svojeg ureda. Petrov ustane. Vaa mi je tajnica htjela rei koju je kolu pohaala u vicarskoj. Meunarodnu kolu u Zenevi. Vrlo ugledna kola. On isprui desnu ruku. Drago mi je to smo se upoznali, gospoice... On zavri s upitnom intonacijom. Moore. Sara mu vrsto stisne ruku. Irene Moore. Petrov pusti Sarinu ruku i ue u Beckerov ured. Trideset sekunda poslije, kad su obavili formalnosti, njih dvojica izau i zajedno krenu prema prostoriji sa sefovima. Sara to javi Gabrielu preko mikrofona skrivenog na radnom stolu, a onda posegne pod stol i otvori torbicu. Unutra je bio pitolj, s cijevi prema dolje i drkom prema gore. Ona baci pogled na sat, ekajui da se oglasi zvonce na ulaznim vratima. Ruka ju je poela svrbjeti na mjestu gdje ju je dotaknuo Petrovljev prsten. Nije to nita, pomisli ona. Privida joj se. Uzi Navot ekao je pred ulazom u prostoriju sa sefovima kad se pojavio Becker vodei Antona Petrova. Fotografije kamera s Heathrowa nisu doaravale veliinu tog Rusa. Bio je znatno vii od metar i osamdeset, irokih ramena i snane grae. Oito je bio i nervozan. On se zagleda ravno u Navota i upita Beckera: Gdje je stari uvar? Bankar odgovori bez oklijevanja. Morali smo ga otpustiti. Na alost, ne mogu rei zato. Jamim vam da to nema veze s imovinom nijednog klijenta, pa ni vas. Drago mi je. I dalje je gledao u Navota. Ipak, to je prava podudarnost. Nova tajnica i novi uvar. Becker opet odgovori brzo. Na alost, promjena je jedina stalnost, ak i u vicarskoj. Navot otvori druga vrata prostorije sa sefovima i odmakne se. Rus se ukipio, zvjerajui pogledom s bankara na uvara. Petrov je oito bio sumnjiav i nije mu se ulazilo. Navot se upita je li pet milijuna eura u gotovini dovoljno da ga dovede u iskuenje. Nije morao dugo ekati na odgovor.

Zao mi je to sam vam oduzeo vrijeme, Herr Becker, ali predomislio sam se. Obavit u posao neki drugi put. Becker je izgledao iznenaeno. Navot se naas uplai da e ovaj improvizirati i pitati Rusa je li siguran. Ali Becker se odmakne s uljudnou nadkonobara i pokae prema izlazu. Kako god elite. Petrov dobaci Navotu prijetei pogled, a onda se okrene i poe niz hodnik. Navot brzo odvagne to moe uiniti. Ako Rus uspije izai iz banke, ekipa ima dvije mogunosti: da ga otme na prometnoj gradskoj ulici to nije nipoto dobro ili da ga prati do sljedeeg odredita. Bolje je da ga onesposobi ovdje, u prostorijama banke Becker 8c Puhl, ak i ako to mora uiniti sam. Navot je imao jednu kratku prednost to to mu je Petrov okrenuo leda i on je iskoristi. Odmaknuvi Beckera zamahom lijeve ruke, on desnicom udari Rusa u vrat kao da ga ubada noem. Taj bi udarac moda ubio prosjena ovjeka, ali Petrov samo zatetura. Cim je povratio ravnoteu, on brzo ispusti svoje dvije aktovke i lijevom rukom posegne pod kaput. Dok se okretao prema Navotu, ve je izvlaio pitolj. Navot zgrabi Rusa za lijevu podlakticu i snano udari njome o zid. Brzo se osvrne da bi vidio gdje je desna ruka. To nije bilo teko. Rairenih prstiju, izloivi smrtonosni prsten, posegnula je prema Navotovu vratu. Navot ga zgrabi za drugu podlakticu i zadri mu ruku. Nee biti sam, rekao je Gabriel. Cudno, ali stvari nikad ne idu prema planu. Sara zauje dva zvuka gotovo istodobno: bolno stenjanje i zatim buan udarac. Nekoliko sekunda poslije ona zauje trei zvuk: zvonce na portafonu. Gabriel i ostali ekali su pred ulazom u banku. Trebat e im najmanje trideset sekunda da udu i stignu do prostorije sa sefovima. Trideset sekunda u kojima e se Uzi boriti za goli ivot protiv profesionalnog ruskog ubojice. Ni ja neu oklijevati, Uzi. Jesi li sigurna? Sigurna sam.

Sara posegne pod stol i izvue pitolj iz torbice. Otkoivi oruje, ona ustane i krene prema hodniku. Kad su trei put pozvonili, recepcioner se napokon javi. Izvolite. Zovem se Heinrich Kiever. Herr Becker me oekuje. Samo as. Taj je as trajao cijelu vjenost. Herr Kiever? Da? Na alost, nitko se ne javlja u uredu Herr Beckera. Moete li priekati jo jedan as? Moemo li ekati unutra? Ovdje je hladno. Na alost, to ne doputamo. Uvjeren sam da e se Herr Becker za as javiti. Hvala. Gabriel pogleda Mihaila. Mislim da unutra neto nije u redu. Sto emo? Ako ne smisli kako da provalimo u vicarsku banku, moramo ekati. Nikakva obuka za rukovanje orujem nije mogla pripremiti Saru za prizor koji ju je doekao kad je ula u hodnik koji vodi prema prostoriji sa sefovima: vicarski bankar koji se sklupao u strahu i dva snana mukarca koji se trude svim silama ubiti jedan drugoga. Navot je uspio pritisnuti Petrova uza zid i nastojao mu onesposobiti ruke. Petrov je u lijevoj ruci drao pitolj. Desnica mu je bila prazna, ali rairio je ruke i pokuavao zgrabiti Navota za vrat. Prsten! Bio bi dovoljan jedan dodir igle. Jedan dodir da Navot umre za par minuta. Drei pitolj u ispruenim rukama, Sara zaobie Beckera i krene prema borcima. Petrov je odmah primijeti kako se primie i pokua uperiti svoj pitolj prema njoj. Navot se brzo pokrene, Rusu izvije ruku i udari njome o zid tako da je cijev bila uperena u strop. Pucaj, Sara! Kvragu, pucaj! Sara zakorai naprijed i prisloni pitolj na Petrovi)ev lijevi kuk. Ni ja neu oklijevati, Uzi... I nije. Ni na trenutak. Metak mu probije zglob, a

noga mu se trne. Ljevicom je nekako jo drao pitolj. Desnica se jo primicala Navotovu vratu. Opet, Sara! Pucaj opet! Ovaj put ona prisloni pitolj na Petrovljevo lijevo rame i povue otponac. Kad mu se ruka objesila, ona mu brzo istrgne pitolj. Cim mu se oslobodila desna ruka, Navot je stisne u golemu pesnicu i triput raspali Petrova po licu. Zadnja dva udarca bila su nepotrebna. Rus je izgubio svijest nakon prvoga.

53.

Bargen, vicarska

Pet kilometara od njemake granice, na kraju jedne uske doline, stoji mali Bargen, poznat u vicarskoj kao najsjeverniji grad te zemlje. Nema to ponuditi osim benzinske postaje i male trgovine koju koriste ljudi na putu. Nitko se nije obazirao na dva mukarca koji su ekali u audiju na parkiralitu. Jedan je imao rijetku razbaruenu kosu i pio je kavu iz papirnate ae. Drugi je imao smaragdne oi i gledao je promet na autocesti bijela svjetla idu prema Ziirichu, crvena prema njemakoj granici. ekanje... Uvijek to ekanje... ekanje na avion ili vlak. ekanje na izvor informacija. ekanje na izlazak sunca nakon nonog ubijanja. I ekanje na kombi koji prevozi ranjenog ruskog ubojicu. Bit e guve u onoj banci ree Eli Lavon. Becker e zatakati stvar. Nema izbora. A ako ne moe ? Onda emo poslije poistiti nered. Dobro je to su se vicarci pridruili modernom svijetu i maknuli pogranine postaje. Sjea li se starih vremena, Gabriele? Zaustavili bi nas pri ulasku i izlasku.

Sjeam se, Eli. Ne mogu ti rei koliko sam puta morao sjediti dok su mi bahati vicarski deki kopali po prtljaniku. Sada te jedva pogledaju. Ovo e nam biti etvrti Rus u tri dana, a nitko nee znati. inimo im uslugu. Ako ovako nastavimo, u vicarskoj vie nee biti Rusa. To i kaem. U tom asu na parkiralitu se pojavi kombi. Gabriel izae iz audija i prie kombiju. Otvorivi stranja vrata, on ugleda Saru i Navota kako sjede na podu teretnog prostora. Petrov je leao izmeu njih. Kako je? Jo u nesvijesti. Srce? Dobro. A krvarenje ? Nije loe. Mislim da su meci sterilizirali ile. Bulevar kralja Saula alje lijenika na mjesto ispitivanja. Hoe li preivjeti? Bit e dobro. Navot preda Gabrielu plastinu vreicu sa zatvaraem. Evo ti suvenir. Unutra je bio Petrovljev prsten. Gabriel paljivo spremi vreicu u dep kaputa i pokae Sari da izae iz kombija. On je smjesti na stranje sjedalo audija i sjedne za volan. Pet minuta nakon toga, oba su vozila bez problema prola nevidljivu granicu i krenula na sjever u Njemaku. Sara je jo nekoliko minuta uspijevala susprezati osjeaje. Onda nasloni glavu na prozor i rasplae se. Dobro si postupila, Saro. Uziju si spasila ivot. Jo nikad nisam pogodila ovjeka. Zbilja? Ne ali se, Gabriele. Nije mi dobro. Bit e ti dobro. Kada? Poslije. Zlo mi je.

Da stanem? Ne, vozi dalje. Jesi li sigurna? Ne znam. Stat u, za svaki sluaj. Da, moe. Gabriel stane pokraj ceste. uao je pokraj Sare dok se ona ila. Uinila sam to za tebe, Gabriele. Znam, Saro. Uinila sam to za Chiaru. Znam. Koliko u se dugo osjeati ovako? Nee dugo. Koliko dugo, Gabriele? Trljao je Sarina lea dok se ona previjala. Nee dugo, pomisli on. Samo zauvijek.

54.

Sjeverna Njemaka

Svaka sigurna kua ima svoju priu. Trgovaki putnik koji stalno neto prodaje i rijetko navraa kui. Mu i ena koji imaju previe novca da bi dugo boravili na jednom mjestu. Pustolov koji putuje u daleke zemlje da bi fotografirao i planinario. To su prie koje se priaju susjedima i kuevlasnicima. To su lai koje objanjavaju kratkorone stanare i goste koji stiu usred noi s kljuem u depu. Vila kod danske granice takoer je imala priu, ali dio te prie bio je istinit. Prije Drugog svjetskog rata bila je u posjedu obitelji Rosenthal. Svi lanovi obitelji osim jedne djevojice nastradali su u

holokaustu, a nakon to se ona odselila u Izrael sredinom pedesetih, prepisala je obiteljsku kuu na Ured. Poznata kao lokacija 22XB, ta je kua bila dragulj u kruni Nekretnina, a uvala se samo za najosjetljivije i najvanije operacije. Gabriel je bio uvjeren da u tu kategoriju spada ruski ubojica s dvije rane od metka i glavom punom kljunih tajni. Nekretnine su se sloile. Dali su mu kljueve i napunili smonicu. Kua je bila sto metara udaljena od puste seoske ceste, stajala je osamljeno na goloj ravnici zapadnog Jutlanda. Vrijeme je uzelo danak. Zidove je trebalo dobro oribati, kapci su bili razbijeni i boja im se ljutila, a krov je proputao vodu kad bi sa Sjevernog mora dole velike oluje. Slino je bilo unutra: praina i pauina, napol namjetene sobe, cijevi i aparati iz nekog drugog doba. I zbilja, proi njezinim hodnicima znailo je vratiti se u prolost pogotovo za Gabriela i Elija Lavona. Ta kua, koju su veterani Ure zvali Chateau Shamron, bila je stoer za planiranje tijekom operacij Boji gnjev. Ovdje su ljudi osuivani na smrt, ovdje se odluival o sudbinama. Na drugom katu bila je soba gdje su Lavon i Gabrie nekada zajedno boravili. Sada, kao i onda, nije sadravala nita osi dva uska kreveta razdvojena tronim nonim stoliem. Kad je Gabri el stao na prag, u sjeanju mu bljesne jedna slika: promatra i krvm lee budni u mraku, jer jedan ne moe spavati zbog stresa, a dru zbog krvavih privienja. Na stoliu je jo stajao prastari radiotran zistor koji im je ispunjavao prazne sate. Nekad im je bio veza s vanj skim svijetom. Govorio im je o dobivenim i izgubljenim ratovima, o amerikom predsjedniku koji je sramotno odstupio, a ponekad, r ljetnim noima, svirao im je glazbu. Glazbu koju su sluali normalni deki. Deki koji nisu ubijali teroriste za Arija Shamrona. Gabriel baci torbu na svoj stari krevet onaj kraj prozora krene dolje u podrum. Anton Petrov leao je nauznak na golo kamenom podu, a nad njim su stajali Navot, Yaakov i Mihail. Ruke i noge bile su mu vezane, ali to vie nije ni bilo potrebno. Koa mu je bila sablasno blijeda, znoj mu je orosio elo, eljust mu se iskrivila zbog otekline na mjestu gdje ga je Navot udario. Rusu je trebala lijenika pomo to

prije. Dobit e je samo ako progovori. Inae e Gabriel pustiti da mu meci u kuku i ramenu zatruju tijelo sepsom. Umrijet e polako, grozniavo i u agoniji. Zasluio je takvu smrt, a Gabriel je bio itekako spreman udijeliti je. On une pokraj Rusa i obrati mu se na njemakom. Mislim da je ovo vae. On posegne u dep kaputa i izvue plastinu vreicu koju mu je dao Navot na vicarskoj granici. Unutra je jo bio Petrovljev prsten. Gabriel ga izvadi i vrsto pritisne na kamen. Iz prstena izviri mala igla, ne vea od gramofonske. Gabriel je razgleda, a onda je odjednom prinese Petrovljevu licu. Rus se uplaeno trgne i naglo okrene glavu udesno. to je, Antone? Pa to je samo prsten. Gabriel ga priblii mekoj koi na Petrovljevu vratu. Rus se grio d straha. Gabriel ponovo pritisne na kamen, a igla se vrati u prsten, n ga opet ubaci u plastinu vreicu i oprezno je preda Navotu. Da budem posve otvoren, i mi smo radili na slinom ureaju. Ali iskreno govorei, zapravo nikad nisam mario za otrove. Otrovi su za jeftine nitarije poput tebe, Antone. Ja sam uvijek radije ubijao mou ovoga. Gabriel iz pojasa izvue glock kalibra .45 i uperi ga Petrovu lice. Na cijevi vie nije bilo priguivaa. Ovdje nije bio potreban. Jedan metar, Antone. Tako ja najradije ubijam. Jedan metar. Da neprijatelju vidim oi prije nego to umre. Viaja mjera, najvea kazna. Gabriel prisloni pitolj pod Petrovljevu bradu. Bezime i grob. Mrtvac bez lica. Pomou cijevi pitolja Gabriel rairi Petrovljevu koulju. Rana na ramenu nije izgledala dobro: komadii kostiju, vlakna odjee. Nema sumnje da je kuk u jednako loem stanju. Gabriel vrati koulju preko rane i pogleda Petrova ravno u oi. Ovdje si zato to te izdao tvoj prijatelj Vladimir Cernov. Nismo mu morali nauditi. Zapravo mu nismo morali ni prijetiti. Samo smo mu dali neto novca, a on nam je rekao sve to smo htjeli

Lati. Sada je red na tebi, Antone. Ako surauje, dobit e lijeniku pomo i human postupak. Ako ne... Gabriel prisloni pitolj na Petrovljevo rame i pritisne ranu. Petrovljevi urlici odjekivali su od kamenih zidova podruma. Gabriel stane prije nego to se Rus mogao onesvijestiti. Je li ti jasno, Antone? Rus kimne. Ako jo ostanem s tobom, ubit u te golim rukama. On pogleda Navota. Pustit u svojeg prijatelja da te ispituje. Budui da si ga u Ziirichu pokuao ubiti prstenom, mislim da je to poteno. Zar ne, Antone? Rus je utio. Gabriel ustane i krene gore bez ijedne rijei. Ostatak ekipe raskomotio se u dnevnoj sobi u raznim fazama iscrpljenosti. Gabriel odmah pogleda zadnjeg lana skupine, lijenika kojeg je poslao Bulevar kralja Saula da lijei Petrovljeve rane. U rjeniku Ureda, on je bio sayan, dragovoljni pomaga. Gabriel ga prepozna. Bio je to pariki idov koji je Gabrielu jedanput viao veliku porezotinu na ruci. Kako je pacijent? upita lijenik na francuskom. On nije pacijent odgovori Gabriel na istom jeziku. On je nitarija iz KGBa. Ipak je ljudsko bie. Nemojte biti sigurni. Prvo se upoznajte s njim. Kada? Ne znam tono. Recite mi kakve su rane. Gabriel mu ispria. Kad su nanesene? Gabriel pogleda na sat. Prije gotovo osam sati. Meci se moraju izvaditi. Inae... Izvadit e se kad ja to kaem. Ja imam jednu prisegu, monsieur. Neu je prekriti samo zato to radim za vas. I ja imam prisegu. Veeras je moja prisega jaa od vae.

Gabriel se okrene i ode u svoju sobu na katu. Isprui se na krevetu, ali kad god bi sklopio oi, vidio bi jedino krv. Ta mu slika nije izlazila iz glave, pa on isprui ruku i okrene poznati gumb na radiju. Njemica sa seksi glasom poeli mu dobru veer i pone itati vijesti. Kancelarka je htjela uvesti novo doba dijaloga i suradnje izmeu Europe i Rusije. Namjeravala je iznijeti svoj prijedlog na sljedeem hitnom sastanku G8 u Moskvi. Petrov se slomio u zoru. Na putu do istine nije ih vodio pravocrtno, ali Gabriel to nije ni oekivao. Petrov je bio profesionalac. Vodio ih je u slijepe ulice iluzija i do barikada prijevare. Iako je radio samo za novac, zadivljujue je nastojao ostati vjeran Rusiji i svojem svecu zatitniku Ivanu Harkovu. Navot je bio strpljiv ali uporan. Nije bilo potrebno nanositi novu bol, pa ak ni prijetiti njome. Petrova je ve dovoljno boljelo. Samo su ga morali odrati pri svijesti. Dvije rane od metka i slomljena eljust obavile su ostalo. Napokon, iscrpljen i uzdrman napadom infekcije, Rus je kapitulirao. On im ispria da sjeveroistono od Moskve, u Vladimirskoj oblasti, postoji jedna daa. Osamljena, skrivena i zatiena. etiri rijeke izlijevaju se u veliku movaru. Tamo je i golema brezova uma. Na tom mjestu Ivan obavlja svoj krvavi posao. To je Ivanov zatvor. Ivanov pakao. Navot pronae taj komad zemlje pomou obinih komercijalnih programa. Slika na ekranu savreno je odgovarala Petrovljevu opisu. On pozove lijenika i poe na kat da izvijesti Gabriela. Leao je u tami, isprepletenih prstiju pod glavom, prekrienih nogu. Kad je uo vijest, sjeo je i nogama dotaknuo pod. Onda je dlanovnikom poslao tajnu poruku na tri lokacije na Zemlji: Bulevar kralja Saula, Thames House i Langley. Sat vremena nakon izlaska sunca, krenuo je sam u Hamburg. U dva popodne ukrcao se u zrakoplov British Airways, let 969, a u 3:15 uao je u automobil slube MI5, koji krene u centar Londona.

55.

May fair, London

Umranim danima nakon napada 11. rujna, ameriko veleposlanstvo na trgu Grosvenor preobrazilo se u vrhunski osiguranu rugobu. Gotovo preko noi, oko zgrade su iznikle barikade i zapreke protiv eksplozija. Unato bijesu Londonana, prometna ulica du jednog zida veleposlanstva trajno je zatvorena. Ali bilo je i drugih promjena koje javnost nije mogla vidjeti, kao to je izgradnja tajnog krila za CIAu duboko ispod trga. To krilo, vezano uz Centar za svjetske operacije u Langleyju, sluilo je kao izvidnica za operacije u Europi i Bliskom istoku, a bilo je toliko tajno da je samo aica britanskih ministara i obavjetajaca znala za njegovo postojanje. Kad ih je posjetio, Graham Seymour deprimirano je ustanovio d je prostor daleko vei od glavnih operativnih prostorija u slubama M15 i MI6. Tipino za Amerikance, pomisli on. Suoeni s prijetnjom islamskog terorizma, zakopaju se u duboku rupu i napune je tehnolokim igrakama. I onda se pitaju zato gube. Te veeri, Seymour je stigao malo nakon osam sati, a onda je odveden u akvarij, osiguranu i zvuno izoliranu konferencijsku dvoranu sa staklenim zidovima. Gabriel i Ari Shamron sjedili su na jednom kraju stola; Adrian Carter stajao je nasred sobe s laserskim nianom u ruci. Na projekcijskom ekranu bila je slika amerikog ijunskog satelita koji je pokrivao zapadnu Rusiju. Prikazivala je alu dau, smjetenu tono dvjesta i est kilometara sjeveroistood Kule Trojstva u Kremlju. Carter uperi crvenu toku lasera u a terenca parkirana ispred kue. Pokraj automobila stajala su dva ukarca. Nai fotografski analitiari smatraju da ima jo straara na anjoj strani ae. Crvena toka pomakne se tri puta. Ovdje, dje i ovdje. Kau i da je jasno da ti automobili dolaze i odlaze.

rije dva dana na tom je podruju palo desetak centimetara snijega. Ova slika prikazuje svjee tragove guma. Kad je snimljena? U podne. Analitiari vide tragove u oba smjera. Smjena strae? Moe biti. Ili pojaanja. Sto je s komunikacijama? Daa ima struju, ali NSA ne moe nai fiksni telefon. Siguri su da netko unutra koristi satelitski telefon. Osim toga, hvataju nale mobilnih telefona. Mogu li ih proitati ? Rade na tome. Sto znamo o samom imanju? Posjeduje ga jedan holding u Moskvi. Tko posjeduje holding? Sto ti misli? Ivan Harkov? Naravno ree Carter. Kad je kupio zemlju? Poetkom devedesetih, nedugo nakon pada Sovjetskog Saveza. Za ime Boga, zato bi Ivan kupio komad brezove ume i movare dvjesta kilometara od Moskve? Vjerojatno ga je dobio za par kopjejaka. Ve je bio bogat. Zato upravo to mjesto? CIA i NSA znaju raditi svata, Gabriele, ali ne znaju itati Ivanove misli. Koliko je imanje veliko? Nekoliko stotina hektara. Sto radi s njima? Izgleda da ne radi nita. Gabriel ustane sa stolice i ode do ekrana. utke je stajao pred slikom, naslonivi bradu na ruku, nagnuvi glavu, kao da prouava neko platno. Usredotoio je pogled na jedan dio ume, nekih dvjesta metara od ae. Iako je uma bila pokrivena snijegom, slika iz zraka

prikazivala je tri usporedna udubljenja u terenu, sva tri posve jednake duine. Bila su previe pravilna da bi nastala na prirodan nain. Carter preduhitri Gabrielovo sljedee pitanje. Analitiari ne znaju to su te pruge. Pretpostavljaju da se radi o nekakvim graevinskim radovima. Neto dalje nali su ih jo. Postoji li fotografija? Carter pritisne dugme na pultu. Sljedea je fotografija prikazivala slian uzorak: tri usporedna udubljenja na kojima rastu breze. Gabriel dobaci dug pogled Shamronu i vrati se na svoje mjesto. Carter ugasi laserski nian i odloi ga na stol. Po vozilima i brojnim uvarima vidi se da u toj dai boravi netko vaan. E sad, jesu li to Chiara i Grigorij... Carter ne dovri. Jedini nain da budemo sigurni valjda je otii i provjeriti. Pitanje je jeste li spremni otii tamo zbog neega to vam je rekao jedan ruski ubojica i otmiar? Carter je pogledom prelazio s jednog lica na drugo. Zeli li moda netko od vas malo detaljnije objasniti kako ste uspjeli tako brzo nai Petrova? To je pitanje doekala grobna tiina. Carter se okrene Gabrielu. Da pretpostavim da je Sara sudjelovala u nekakvim zloinima? Vie njih. Gdje je ona sada? Ne mogu rei. Ali je s Petrovom? Gabriel kimne glavom. elim da se vrati. Glede Petrova, elim i njega... kad vi zavrite s njim, naravno. Moda e nam pomoi da zatvorimo nekoliko otvorenih sluajeva. Carter se vrati satelitskoj snimci. ini mi se da imate dvije mogunosti. Prva mogunost: otii u Kremlj, dati Rusima dokaze o Ivanovoj umijeanosti i zatraiti od njih da neto poduzmu. Odgovori mu Shamron. Rusi su jasno dali do znanja da nam ne ele pomoi. Osim toga, otii u Kremlj isto je kao da odemo Ivanu. Ako se obratimo ruskom predsjedniku... ...ruski e predsjednik rei Ivanu prekine ga Gabriel, a Ivan e reagirati tako to e ubiti Grigorija i moju enu.

Carter potvrdno kimne. Dakle, ostaje druga mogunost: da odete u Rusiju i sami ih izvuete. Iskreno govorei, predsjednik i ja pretpostavili smo da ete to izabrati. On je spreman ponuditi znatnu pomo. Shamron izree dvije rijei: Kachol v'lavan. Carter se malo osmjehne. Oprosti, Ari. Govorim gotovo jednako mnogo jezika kao ti ali, na alost, hebrejski nije jedan od njih. Kachol vlavan ponovi Gabriel. To znai plavobijelo, boje izraelske zastave. Ali za dinosaure kao to je Ari, to znai mnogo vie. To znai da radimo sami i ne oslanjamo se na druge za pomo kod problema koje smo stvorili sami. Ali taj problem zapravo niste stvorili vi. Napali ste Ivana zato to smo to mi zatraili. Predsjednik smatra da mi snosimo dio odgovornosti za ono to se dogodilo. A predsjednik vjeruje da treba pomagati prijateljima. Kakvu pomo nudi predsjednik? Zbog razumljivih razloga ne moemo vam pomoi pri samom spaavanju. Budui da se Sjedinjene Drave i Rusija jo dre na nianu s nekoliko tisua atomskih raketa, moda ne bi bilo pametno kad bismo pucali jedni na druge na ruskom tlu. Ali moemo pomoi na druge naine. Za poetak, moemo vas ubaciti u zemlju tako da ne zavrite opet u podrumima Lubjanke. I to jo ? Moemo vas izvui. Zajedno s taocima, naravno. Kako? Carter poloi ameriku putovnicu na stol. Nije bila plava nego crvena i nosila je natpis SLUBENO. To je jedan stupanj ispod diplomatske putovnice. Neete imati potpun imunitet, ali Rusi e svakako dvaput razmisliti prije nego to vas taknu. Gabriel otvori putovnicu. Stranica s informacijama nije imala fotografiju, samo jedno ime: AARON DAVI. Cime se bavi gospodin Davis ? Radi u Uredu za predsjedniku pripremu u Bijeloj kui. Kao to sigurno znate, predsjednik e u etvrtak i petak biti u Moskvi na

hitnom sastanku G8. Glavnina pripremne ekipe iz Bijele kue ve je na terenu. Najavio sam dolazak zakanjelog lana. Aarona Davisa? Carter kimne. Kako putuje? Avionom s autom. Molim? Tako zovemo C17 Globemaster kojim stie predsjednika limuzina. Taj zrakoplov takoer prevozi brojne agente nae tajne slube. Aaron Davis ukrcat e se u avion kad ovaj stane u irskom gradu Shannonu da napuni rezervoar. Sest sati poslije toga sletjet e u zranoj luci Seremetjevo. Zatim e ga vozilo amerikog veleposlanstva prevesti u hotel Metropol. A odlazak? Istim putem u suprotnom smjeru. U petak naveer, nakon zadnje sjednice G8, ruski e predsjednik odrati sveanu veeru. Nakon veere predsjednik bi se trebao vratiti u Washington, kao i ostatak njegove delegacije i novinari koji prate Bijelu kuu. Autobusi kreu iz Metropola tono u deset naveer. Otii e ravno na uzletite u Seremetjevu i ukrcati se u avione. Mi emo imati lane putovnice za Chiaru i Grigorija, za svaki sluaj. Ali Rusi vjerojatno nee provjeravati putovnice. Kad u stii u Moskvu? Avion s autom treba sletjeti na Seremetjevo u etvrtak, nekoliko minuta iza etiri ujutro. Ako sam dobro izraunao, imat ete "etrdeset i dva sata na terenu u Rusiji. Samo trebate nai neki nain izvuete Chiaru i Grigorija iz te ae i vratite se u Metropol u petak prije deset naveer. I da nas ne uhiti policija i ne ubije Ivanova vojska. alim, ali tu vam ne mogu pomoi. Imate i hitniji problem. Ivanov izaslanik oekuje da odgovorite na njegove zahtjeve sutra popodne u Parizu. Ako ga ne uvjerite da odgodi rok za nekoliko dana... Carter nije imao hrabrosti zavriti reenicu. Gabriel je zavri umjesto njega. Onda je cijeli ovaj razgovor bespredmetan.

Naalost, tako je. Gabriel se zagleda u satelitsku fotografiju ae u umi. Onda baci pogled na satove s razliitim vremenskim zonama koji su visjeli na zidu. Zatim zatvori oi. I ukae mu se sve. Vidio je to kao ciklus golemih slika, ulja na platnu, naslikanih Tintorettovom rukom. Slike su se redale u lai jedne crkvice u Veneciji, potamnjele od ukastog laka. Gabriel u mislima polako krene pokraj slika zajedno s Chiarom, koja je naslonila prsa na njegov lakat, a duga joj je kosa dodirivala njegov vrat. ak i uz Carterovu pomo, izvlaenje ive Chiare i Grigorija iz ae bilo bi operativna i logistika nona mora. Ivan bi igrao na svom terenu. Imao bi sve prednosti. Osim ako Gabriel nekako ne obrne situaciju. Ratuj varkom... Gabriel mora Ivanu odvratiti panju. Mora neime zaposliti Ivana u vrijeme napada. I jo je hitnije da uvjeri Ivana da jo etiri dana ne ubije Chiaru i Grigorija. Kako bi uspio, treba mu jo jedna stvar od Adriana artera. Zapravo, ne jedna nego dvije. Venecija nestane u jednom treptaju, i on se opet zagleda u fotografiju ae u umi. Da, pomisli opet, trebaju mu jo dvije stvari od Adriana artera, ali njih ne moe dati Carter. Samo ih majka moe predati. I tako, s Carterovim blagoslovom, on ude u prazan ured na drugom kraju kompleksa i tiho zatvori vrata. Zatim nazove osamljeno imanje u planinama Adirondack. I upita Elenu Harkov moe li posuditi jedine dvije stvari koje su joj preostale na svijetu.

56.

Pariz

Poslije, u neizbjenom seciranju i razglabanju koje prati ovako velike sluajeve, dolo je do ivahne rasprave o pitanju tko je u nolikoj

galeriji likova snosio najveu odgovornost za cjelokupni hod. Jednog sudionika nisu pitali za miljenje, a on ga sigurno ne bi i dao. Bio je to ovjek od malo rijei, ovjek koji je imao samotnu unost. Zvao se Rami i imao je zadatak uvati nacionalnu svetinju, emuneha. Rami je pratio Staroga gotovo dvadeset godina. Bio je amronov drugi sin, onaj koji je ostao kod kue dok su Gabriel i avot jurili po svijetu i igrali uloge junaka. On je Starome nabavljao garete i punio mu upalja Zippo. On je sjedio po cijele noi na rasi u Tiberijadi, po tisuiti put sluao prie Staroga i glumio da i uje prvi put. I on je hodao tono dvadeset koraka iza Staroga, jedeeg popodneva u etiri sata, kad je ovaj uao u pariki park iiileries. Shamron zatekne Sergeja Korovina na dogovorenom mjestu posve je uspravno sjedio na drvenoj klupi kod paviljona Jeu de aume. Pod kaputom je imao teak vuneni al, a puio je opuak garete koja je jasno govorila o njegovoj nacionalnosti. Kad je Sharon sjeo, Korovin polako podigne lijevu ruku i zamiljeno pogleda na sat. Dvije minute kasni, Ari. Neobino za tebe. Nisam oekivao da treba toliko hodati. Glupost. Korovin spusti ruku. Trebao bi znati da strpljenje nije Ivanova jaa strana. Zato nikad nije izabran u Prvi glavni direktorat. Smatralo se da je previe nagao za istu pijunau. Morali smo ga dodijeliti Petom direktoratu, gdje se njegova narav mogla dobro iskoristiti. Misli, za razbijanje glava? Korovin ravnoduno slegne ramenima. Netko je morao i to. Sigurno je jako razoarao oca. Ivan? On je jedinac. Ugaali su mu. Vidi se. Shamron izvadi srebrnu tabakeru iz depa kaputa i bez urbe zapali cigaretu. Korovin zlovoljno jo jednom pogleda na sat. Moda sam ti neto trebao jasno rei, Ari. Ovaj rok nije bio ista teorija. Ivan oekuje da mu se javim. Ako se ne javim, dobre su anse da e se tvoja agentica negdje pojaviti s metkom u zatiljku.

To bi bilo glupo, Sergeju. Jer ako Ivan ubije moju agenticu, izgubit e jedinu priliku da dobije djecu. Korovin naglo okrene glavu prema Shamronu. Sto to govori, Ari? Hoe rei da su Amerikanci pristali vratiti Ivanovu djecu u Rusiju? Ne, Sergeju, nisu Amerikanci. Bila je to Elenina odluka. Kao to moe zamisliti, shrvana je zbog toga, ali ne eli da se prolije jo krvi zbog njezina mua. Shamron zastane. Osim toga, ona poznaje svoju djecu. Zna da e pobjei iz Rusije im dovoljno odrastu i da e joj se vratiti. Po svemu sudei, godine su umanjile Korovinove glumake sposobnosti. On otpuhne oblak dima u pariki sumrak i vrlo loe prikrije svoje iznenaenje tom novou. Sto nije u redu, Sergeju? Rekao si mi da Ivan eli svoju djecu. Shamron je paljivo gledao Rusa. ini mi se da tvoja ponuda nije bila ozbiljna. Ne budali, Ari. Samo sam zapanjen to si uspio. Mislio sam da si jo davno nauio da me ne smije podcjenjivati. Park je tonuo u mrak. Shamron se ogleda, a onda baci pogled na Korovina. Jesmo li sami, Sergeju? Sami smo. Slua li tko? Nitko. Siguran si? Nitko se ne bi usudio. Ostario sam, ali jo sam onaj Korovin. A ja sam jo onaj Shamron. Zato paljivo sluaj, jer neu ovo ponavljati. U etvrtak u dva popodne po washingtonskom vremenu, ruski veleposlanik u Sjedinjenim Dravama treba doi na glavni ulaz zrakoplovne baze Andrews. Tamo e ga doekati straari iz baze, kao i ekipa iz CIAe i Ministarstva vanjskih poslova. Odvest e ga u salon za uvaene goste, gdje smije provesti nekoliko minuta s Anom i Nikolajem Harkovom. Shamron zastane. Slijedi li me, Sergeju? etvrtak, dva popodne, baza Andrews.

Kad sastanak zavri, djecu e ukrcati u C32, to je vojna verzija Boeinga 757. Sletjet e u Rusiji u petak, tono u devet ujutro. Amerikanci ele koristiti uzletite kod Konakova. Zna li o emu govorim, Sergeju? To je stara vojna baza koja je prenamijenjena za civilnu uporabu kad vae zrakoplovstvo vie nije znalo letjeti. Korovin zapali jo jednu od svojih ruskih cigareta i mahanjem polako ugasi ibicu. U devet. Uzletite kod Konakova. Elena ne eli da djecu na izlasku iz aviona doeka neki neznanac. Svakako trai da Ivan doe na uzletite i doeka ih. Ako Ivan ne bude tamo, djeca nee izai iz aviona. Je li to jasno, Sergeju? Ako nema Ivana, nema djece. U 9:05, zrakoplov e ekati s otvorenim vratima. Ako moja agentica stoji pred ulazom izraelskog veleposlanstva u Moskvi, djeca e izai iz aviona. Ako je nema, posada e ukljuiti motore i odletjeti. I nemoj misliti da moe napasti zrakoplov. Zadirao bi u ameriki posjed. U petak u devet ujutro ameriki e predsjednik sjesti s ruskim predsjednikom i drugim vodama Osmorice za radni doruak u Kremlju. Ne bismo eljeli da neto pokvari ugoaj, zar ne, Sergeju? Moe rei to god hoe o naem predsjedniku, Ari, no taj ovjek potuje meunarodno pravo. Ako je to istina, zato tvoj predsjednik puta Ivana da ruskim orujem preplavi najopasnije dijelove svijeta? I zato je dopustio Ivanu da otme jednu od mojih agentica i iskoristi je kao taokinju kako bi dobio svoju djecu? Kako je ovaj utio, Shamron ree: Na kraju se sve svodi na novac, je li, Sergeju? Koliko je novaca tvoj predsjednik traio od Ivana? Koliko je Ivan morao platiti za povlasticu otimanja Grigorija i moje agentice? Na je predsjednik sluga naroda. Te prie o njegovu privatnom bogatstvu obine su lai i zapadnjaka propaganda kako bi se blatila i oslabila Rusija. Vidi se da stari, Sergeju. Korovin se pravio da ga nije uo. Sto se tie tvoje nestale agentice, Ivan nije imao nikakve veze s njezinim nestankom. Mislim da sam to jasno rekao na naem prvom sastanku.

O, da, sjeam se. Ali neka neto bude odmah jasno. Ako se moja agentica ne vrati iva i zdrava u petak u devet ujutro, pretpostavit u da se ti i tvoj klijent niste drali dogovora. I jako u se naljutiti. Ivan nije moj klijent. Ja sam obini glasnik. Ne, nisi. Ti si onaj Korovin. Shamron je gledao kako se automobili voze oko trga Concorde. Zna li identitet agentice koju dri Ivan? Znam vrlo malo. Shamron se razoarano osmjehne. Nekad si bolje skrivao svoje karte, Sergeju. Dobro zna tko je ona. I dobro zna tko joj je mu. I zato zna to e se dogoditi ako je ne pustite. Shamron baci opuak na ljunani put. Ali da ne bi bilo nesporazuma, rei u ti jasno i glasno. Ako je Ivan ubije, smatrat u da je Kremlj odgovoran. A onda u nahukati svoju slubu na tvoju. Nijedan ruski obavjetajac nigdje u svijetu nee moi hodati ulicom a da mi ne vrebamo na njega. Shamron stavi ruku na Korovinovu podlakticu. Je li to jasno, Sergeju? Jasno je, Ari. Dobro. I jo neto. Hou Grigorija Bulganova. I nemoj mi rei da on nije moja briga. Nakon malo oklijevanja, Korovin ree: Vidjet emo. etvrtak, dva popodne, baza Andrews. Petak, devet ujutro, uzletite Konakovo. Petak, devet ujutro, moja agentica pred naim veleposlanstvom u Moskvi. Nemoj me razoarati, Sergeju. Inae e mnogi izgubiti ivot. S tim rijeima Shamron ustane i krene prema Louvreu, a Rami mu se bodro pridrui. Tjelesni uvar nije uo o emu su razgovarali, ali bio je siguran u jedno. Stari je i dalje bio glavni. I upravo je ulio strahopotovanje Sergeju Korovinu.

57.

Zrana luka Shannon, Irska

Nisu znali ni za kakvog Aarona Davisa iz Ureda za predsjedniku pripremu u Bijeloj kui. Ali dobili su jasne zapovijedi. Moraju ga pokupiti za vrijeme stanke u Shannonu radi punjenja rezervoara i otpremiti ga u Moskvu bez problema. / nemojte mu se obraati za vrijeme leta. Nije razgovorljiv. Nisu pitali zato. Radili su za Tajnu slubu. Nisu dobili njegovo pravo ime ni zemlju roenja. Nisu znali da je njihov tajanstveni putnik inae legenda, niti da je zadnjih etrdeset i osam sati proveo u Londonu, radei na posve drukijim pripremama, jurei izmeu trga Grosvenor i izraelskog veleposlanstva u Kensingtonu. Iako je oito bio umoran i na rubu, svi koji su u tom razdoblju sreli Gabriela poslije su se sjeali njegove iznimne mirnoe. Nijedanput nije izgubio ivce, govorili su. Nijedanput nije pokazao da je pod stresom. Njegova ekipa, fiziki iscrpljena nakon dva tjedna na terenu, munjevito je reagirala na njegov miran i neumoljiv pritisak. Samo dvanaest sati nakon poziva Eleni Harkov, polovica ih je bila na terenu u Moskvi, s akreditacijama oko vrata, s besprijekornim lanim identitetima. Iste veeri pridruili su im se ostali, a meu njima i ef Specijalnih operacija Uzi Navot. Nijedna druga sluba na svijetu ne bi tako vanog dunosnika poslala na teren u tako neprijateljski nastrojenoj zemlji. Ali nijedna druga sluba nije bila poput Ureda. Shamron je bio uz Gabriela cijelo vrijeme osim na nekoliko sati, kad se vratio u Pariz da umiruje Sergeja Korovina. Ivan je nervozan. Ivan sumnja u cijelu stvar. Ivan ne shvaa zato mora ekati do petka da dobije djecu. eli to obaviti odmah ree Korovin. eli rijeiti stvar. Shamron nije rekao starom prijatelju da to ve zna, kao ni da mu je NSA ljubazno poslala snimku i prijepis razgovora. On ree Rusu da se nema zato brinuti. Eleni treba

vremena da pripremi djecu i sebe za rastanak koji im predstoji. Sigurno e i udovite poput Ivana razumjeti kako joj je teko. Glede rasporeda, Shamron naglasi da nee biti promjena: u dva popodne u bazi Andrews, u devet ujutro u Konakovu, u devet ujutro u izraelskom veleposlanstvu u Moskvi. Ako nema Ivana, nema djece. Ako nema Chiare, nema sigurnosti ni za jednog ruskog obavjetajca na svijetu. I ne zaboravi, Sergeju, elimo i Grigorija. Iako se trudio da to sakrije, Shamron je bio duboko potresen tim sastankom u Parizu. Gabrielov gambit oito je pokolebao Ivana. Ali ga je i naveo da posumnja u zamku. Gabrielova prilika bit e kratka, najvie nekoliko minuta. Morat e djelovati brzo i odluno. Te je rijei Shamron izgovorio Gabrielu u srijedu kasno naveer, dok su zajedno sjedili na stranjem sjeditu automobila CIAe na pisti zrane luke Shannon, koju je ibala kia. Gabrielova torba bila je na sjeditu izmeu njih, a on je usredotoio pogled na masivni C17 Globemaster koji e ga uskoro odnijeti u Moskvu. Shamron je puio iako ga je voza CIAe nekoliko puta zamolio da prestane i jo je jedanput prolazio kroz pojedinosti cijele operacije. Gabriel je bio iscrpljen, ali paljivo je sluao. Taj e razgovor vie koristiti Shamronu nego njemu. Memuneh e provesti sljedeih etrdeset i osam sati kao bespomoni promatra u kompleksu CIAe. To mu je bila zadnja prilika da ape ravno u Gabrielovo uho, pa ju je iskoristio bez kolebanja. Gabriel mu je ugodio zato to je elio jo jedanput uti glas Staroga prije nego to se ukrca u avion. Taj mu je glas ulijevao hrabrost. Zbog njega je vjerovao da bi operacija zbilja mogla uspjeti, iako mu je sve drugo govorilo da je osuena na propast. Kad sjednu s tobom u auto, nemoj se zaustavljati. Ubij svakoga koga treba ubiti. Kad kaem svakoga, onda to i mislim. Poslije emo poistiti nered. Uvijek to radimo. Upravo tada netko im pokuca na prozor. Bio je to pratilac iz CIAe, koji im javi da je zrakoplov spreman. Gabriel poljubi Shamrona u

obraz i ree mu da ne pui previe. Onda izae iz automobila i kroz kiu krene prema avionu C17. Za sada je Amerikanac, iako ne govori kao Amerikanac. Nosi ameriki kofer pun amerike odjee. Ameriki mobilni telefon pun amerikih brojeva. Ameriki blackberry pun amerikih emailova. Takoer nosi dlanovnik s opcijama koje nemaju obini modeli, ali taj pripada nekome drugome. Jednom djeaku iz doline Jizreel. Djeaku koji bi danas bio umjetnik da nije bilo skupine palestinskih terorista poznatih kao Crni listopad. Veeras taj djeak ne postoji. On je slika koja je nestala u povijesti. Sada je Aaron Davis iz Ureda za predsjedniku pripremu u Bijeloj kui, ima pun dep akreditacija koje to dokazuju. Sada misli amerike misli, sanja amerike snove. On je Amerikanac, iako ne govori kao Amerikanac. Pa i ne hoda kao Amerikanac. U zrakoplovu nije bila jedna predsjednika limuzina nego dvije, kao i tri oklopljena terenca. Odred Tajne slube predvodila je ena; ona povede Gabriela do sjedala u sredini zrakoplova i preda mu debelu jaknu da ga titi od otre hladnoe. Na vlastito iznenaenje, uspio je malo odspavati, to mu je jako dobro dolo, iako je jedan agent poslije spomenuo da se promekoljio upravo u trenutku kad je avion preao u ruski zrani prostor. Naglo se probudio petnaest minuta prije slijetanja, a dok se zrakoplov sputao prema Seremetjevu, on pomisli na Chiaru. Kako je dola u Rusiju? Jesu li joj vezali ruke i usta? Je li bila pri svijesti? Je li bila drogirana? Kad su kotai dotaknuli pistu, on izbije ta pitanja iz glave. Nema Chiare, pomisli on. Nema Ivana. Ovdje je jedino Aaron Davis, sluga amerikog predsjednika, koji sanja amerike snove i koji e za nekoliko minuta prvi put vidjeti ruske dravne slubenike. ekali su na mranoj pisti, cupkajui zbog velike hladnoe, dok su Gabriel i ljudi iz Tajne slube silazili niz stranju teretnu rampu. Pokraj ruske delegacije stajala su dva slubenika iz amerikog veleposlanstva, od kojih je jedan bio tajni agent CIAe koji je glumio diplomata. Rusi pozdrave Gabriela uz srdano rukovanje i osmijehe, bace pogled na njegovu putovnicu i udare mu peat. Zauzvrat

Gabriel preda svakome od njih mali znak amerike panje: dugmad za rukav sa znakom Bijele kue. Pet minuta poslije sjedio je na stranjem sjedalu vozila iz veleposlanstva, koje je jurilo po Lenjingradskom prospektu prema sreditu grada. Rusima je veliina vana, a kad ovjek tamo provede neko vrijeme, otkriva da je gotovo sve najvee: najvea zemlja, najvee zvono, najvei bazen. Lenjingradski prospekt moda nije bio najvea ulica na svijetu, ali sigurno je bio jedna od najrunijih mjeavina oronulih stambenih zgrada i staljinistikih udovita, osvijetljenih nebrojenim neonskim znakovima i ulinim svjetiljkama mokranoute boje. Na prospektu su se grubo sudarali kapitalizam i komunizam, a ishod je bila urbanistika nona mora. Zastave G8 koje su Rusi paljivo postavili vie su nalikovale na zastave upozorenja zbog sudbine koja ih sve eka ako ne srede financije. Gabriel osjeti kako mu se eludac sve vie stee kako su se pribliavali Kremlju. Kad su proli pokraj Dinamova stadiona, ovjek iz CIAe preda mu satelitsku fotografiju ae u brezovoj umi. Vidjela su se tri terenca umjesto dva, a vani su oito stajala etiri ovjeka. Gabrielov pogled opet padne na usporedna udubljenja u umi blizu kue. Kao da se neto promijenilo nakon zadnje snimke. Na kraju jednog udubljenja bila je tamna mrlja, kao da je snjeni pokriva nedavno bio razgrnut. Kad je Gabriel vratio fotografiju ovjeku iz CIAe, automobil je ve jurio po Tverskoj ulici. Odmah iza njih uzdizala se kremaljska ugaona Kula arsenala, a crvena zvijezda na vrhu neobino je podsjeala na znak jednog nizozemskog piva koje je teklo u potocima kroz moskovska pojilita. Pokraj Gabrielova prozora prou mrani uredi agencije Galaxy Travel, a zatim i sporedna uliica gdje je Anatolij, prijatelj Viktora Orlova, ekao da povede Irinu na veeru. Sto metara nakon kinina ureda, Tverska ulica izlijevala se u dvanaest traka ulice Ohotni rjad. Oni skrenu lijevo i projure pokraj Dume, Doma sindikata i kazalita Boljoj. Sljedei spomenik koji je Gabriel vidio bila je tvrava od utog kamena, osvijetljena reflektorima, koja se dizala ravno pred njima na trgu Lubjanki bivem

sjeditu KGBa, koje je udomilo njegova domaeg nasljednika, FSB. U bilo kojoj drugoj zemlji tu bi zgradu digli u zrak i izloili njezine uase zdravom svjetlu dana. Ali ne i u Rusiji. Samo su postavili novi natpis i zakopali njezine strane tajne tamo gdje se ne mogu nai. Odmah nizbrdo od Lubjanke, na Teatarskom prospektu, nalazio se glasoviti hotel Metropol. S torbom u ruci, Gabriel oputeno proe kroz ulaz u stilu art decoa kao da je vlasnik, jer Amerikanci uvijek tako ulaze u hotele. Prazno i tiho predvorje vjerno je restaurirano u skladu s prvobitnim izgledom dapae, Gabriel je gotovo mogao zamisliti Lenjina i njegove uenike kako uz aj i kekse planiraju Crveni teror. Na recepciji nije bilo gostiju; ipak, Gabriel je morao ekati cijelu vjenost dok mu Hruovljev dvojnik nije pokazao da prie. Nakon to je ispunio podui obrazac za prijavu, Gabriel odbije ravnodunu pomo potrka i sam poe u svoju sobu na katu. Bilo je gotovo pet ujutro. On doe do prozora, naslonivi bradu na ruku, nagnuvi glavu stane ekati da sunce izae nad Crvenim trgom.

58.

Moskva

I ako je svjetska financijska kriza izazvala gospodarske nevolje po cijelom industrijaliziranom svijetu, rijetko je koja zemlja pala tako brzo i tako duboko kao Rusija. Potaknuta vrtoglavim cijenama nafte, ruska je ekonomija narasla munjevitom brzinom u prvim godinama novog tisuljea, a onda se jednakom brzinom sunovratila kad je nafta naglo pala. Ruska je burza bila u rasulu, bankarski se sustav uruavao, a nekad posluno stanovnitvo trailo je pomo na sav glas. U zapadnjakim ministarstvima vanjskih poslova i obavjetajnim slubama vladao je strah da bi pad ruskog gospodarstva mogao natjerati Kremlj da se povue jo dublje u

hladnoratovski odnos to su miljenje dijelili neki od najvanijih europskih voda, koji su sve vie ovisili o Rusiji za nabavu zemnog plina. Ta ih je briga natjerala da usred zime odre hitni sastanak G8 u Moskvi. Ako nasilniku iskaemo potovanje, zakljuili su, moda e se ponaati drukije. Barem su se tako nadali. Da je sastanak odran u bilo kojoj drugoj zemlji lanici G8, dolazak voda i njihovih izaslanstava jedva bi se spomenuo u domaim medijima. Ali sastanak se odravao u Rusiji, a Rusija jo nije bila normalna zemlja, iako se tvrdilo suprotno. Mediji su bili u vlasnitvu drave ili pod dravnom kontrolom, a televizijske su mree uivo prenosile sputanje svakog predsjednikog ili premijerskog zrakoplova iz eljeznosivog neba nad eremetjevom. Sudei po izvjeivanju ruskih novinara, zapadnjaki su voe dolazili u Moskvu zato to ih je osobno naruio ruski predsjednik. Svijet je u rasulu, upozoravali su novinari, a jedino ga Rusija moe spasiti. Ameriki je predsjednik neizbjeno izvukao deblji kraj. im se njegov avion pojavio nad obzorom, vie ruskih dunosnika i komentatora stalo je pred kamere da osudi njega i sve ono to predstavlja. Amerika je kriva za svjetsku gospodarsku krizu, zavijali su. Ameriku su srozale pohlepa i oholost, a sada bi mogla za sobom povui ostatak svijeta. Nad Amerikom zalazi sunce. To su i zasluili. Gabriel je u salonima i restoranima hotela Metropol naiao na opi konsenzus. Ujutro su ih preplavili novinari i birokrati, koji su svi ponosno nosili slubene akreditacije za G8 kao da im komad plastike na najlonskoj vrpci daje pristup najuim krugovima moi i prestia. Gabrielova je akreditacija bila plava, to je znailo da ima pristup kakav nemaju obini smrtnici. Visjela mu je oko vrata dok je jeo lagani doruak pod svodovima od vitraja u slavnom Metropolovu restoranu, drei blackberry poput tita za cijelo vrijeme obroka. Na odlasku iz restorana okruila ga je skupina francuskih novinara koji su htjeli znati to misli o novom amerikom planu za poticaje. Iako je Gabriel izbjegao njihova pitanja, Francuze je vidljivo impresioniralo to im se teno obratio na njihovu materinskom jeziku.

U predvorju Gabriel primijeti da su se ameriki novinari nagomilali oko ulaza s Teatarskog prospekta, pa se brzo iulja kroz stranji izlaz na Trg revolucije. Ljeti je povrina trga bila puna tandova gdje se moglo kupiti sve od ubara i babuka do poprsja Lenjina, Staljina i drugih ubojica. Sada, usred zime, samo su se najhrabriji usuivali poi tamo. Za divno udo, na trgu nije bilo ni snijega ni leda. Kad je vjetar nakratko jenjao, Gabriel nanjui sredstvo koje su Rusi uporabili da to postignu. On se sjeti pria koje mu je Mihail ispriao o jakim kemikalijama koje su Rusi nalijevali na ulice i plonike. Te su tvari mogle unititi cipele za nekoliko dana. ak ni psi nisu htjeli hodati po tome. U proljee bi se tramvaji znali zapaliti zato to su im kabele mjesecima troile kemikalije. Tako je Mihail kao dijete slavio dolazak proljea u Rusiju goruim tramvajima. Gabriel ga trenutak zatim primijeti kako stoji pokraj Elija Lavona pred Vratima uskrsnua. Lavon je drao aktovku u desnoj ruci, to je znailo da Gabriela nitko nije slijedio na izlazu iz Metropola. Moskovska pravila... Gabriel krene nalijevo ispod sjenovitog luka velikih vrata i kroi na golemo prostranstvo Crvenog trga. U podnoju Spasiteljeve kule, s tekim kaputom i ubarom, stajao je Uzi Navot. Zlatni i crni brojanik sata na kuli pokazivao je 11:23. Navot se pretvarao da namjeta sat prema njemu. Kakav je bio dolazak na Seremetjevo? Bez problema. A hotel? Bez problema. Dobro. Navot gurne ruke u depove. Idemo u etnju, gospodine Davis. Bolje je hodati. Krenuli su prema crkvi Svetog Vasilija Blaenog, oborene glave i stisnutih ramena zbog otrog vjetra, moskovskim korakom. Navot je elio provesti to manje vremena u Gabrielovu drutvu. On odmah prijee na stvar. Sino smo otili na imanje da ga razgledamo. Tko je iao?

Mihail i Shmuel Peled iz Moskovske postaje. On zastane, a onda doda: I ja. Gabriel ga pogleda poprijeko. Ovdje si da nadgleda, Uzi. Shamron je jasno rekao da ne eli da se mijea ni na kakav izravan operativni nain. Previe si visok dunosnik da bi te uhitili. ekaj da vidim jesam li dobro shvatio. U redu je da se hrvem s ruskim ubojicom u vicarskoj banci, ali ne smijem se proetati po umi? Je li tako bilo, Uzi? etnja po umi? Ne ba. Daa je na kilometar udaljenosti od ceste. Put koji vodi do nje okruen je brezovom umom s obje strane. Uzak je. Odjednom moe proi samo jedno vozilo. Imaju li rampu? Ne, ali pristup cijelo vrijeme blokiraju zatitari u terencu. Koliko ste se uspjeli pribliiti dai? Dovoljno da vidimo kako Ivan tjera dva jadnika da cijelo vrijeme stoje vani. I dovoljno da postavimo beinu kameru. Kakav je signal? Nije lo. Bit e dobro pod uvjetom da noas ne padnu dva metra snijega. Vidimo glavni ulaz, to znai da vidimo sve koji ulaze i izlaze. Tko prati kameru? Shmuel i jedna djevojka iz Moskovske postaje. Gdje su? Smjestili su se u nekom oronulom hoteliu u najbliem gradu. Glume da su ljubavnici. Djevojku navodno tue mu. Shmuel je eli odvesti i zapoeti nov ivot. Zna priu, Gabriele. Satelitske snimke pokazuju straare iza kue. I mi smo ih vidjeli. Cijelo vrijeme imaju najmanje trojicu straga. Ne miu se, a stoje na razmaku od stotinjak metara. Kroz none vizire vidjeli smo ih bez problema. Navot slegne krupnim ramenima. Danju e padati kao glineni golubovi. Samo moramo krenuti dok je jo mrak i potruditi se da se ne smrznemo prije devet. Oni prou Svetog Vasilija Blaenog i priblie se jugoistonom uglu Kremlja. Odmah ispod njih bila je rijeka Moskva, zaleena i pokrivena sivobijelim snijegom. Navot gurne Gabriela udesno i povede ga po

nasipu. Vjetar im je puhao u lea. Kad su proli pokraj dvojice moskovskih policajaca koji su se oito dosaivali, Gabriel upita Navota je li oko ae vidio ita to bi opravdalo promjenu plana. Navot odmahne glavom. A pitolji? Oruarnica u veleposlanstvu ima sve. Samo mi reci to eli. Berettu 92 i miniuzi, oba s priguivaima. Siguran si da je mini prikladan? U dai e biti gusto. Oni prou pokraj jo dva policajca. Njima zdesna, iznad crvenih zidova drevne tvrave, uzdizala se kiena utobijela fasada Velike kremaljske palae, gdje se upravo odvijao sastanak G8. Kako stojimo s terencem? Isporuen nam je sino. Crni? Naravno. Ivanovi momci voze samo crne terence. Gdje ste ga nabavili? U jednom autosalonu na sjeveru Moskve. Shamron e pucati po avovima kad vidi raun. Tablice? Rijeene. Koliko traje vonja od Metropola? U normalnoj zemlji najvie dva i pol sata. Ali ovdje... Mihail te eli pokupiti u dva ujutro, za svaki sluaj. Stigli su do jugozapadnog ugla Kremlja. Na drugoj obali rijeke stajala je divovska siva stambena zgrada okrunjena zvijezdom MercedesaBenza. Poznata kao Kua na nasipu, izgraena je u Staljinovo doba, 1931. godine, kao palaa sovjetskog luksuza, za elitne lanove nomenklature. Kad su krenule velike istke, Staljin ju je pretvorio u kuu strave. Gotovo osamsto ljudi jedna treina stanara izvueno je iz kreveta i ubijeno na nekom od stratita u okolici Moskve. Kazna je praktiki uvijek bila ista: nono mlaenje, metak u zatiljak, urni pokop u masovnoj grobnici. Unato krvavoj prolosti, Kua na nasipu jo se smatrala jednom od najboljih adresa

u Moskvi. Ivan Harkov imao je luksuzan apartman na devetom katu. To je bio jedan od njegovih najvrjednijih posjeda. Gabriel pogleda Navota i primijeti da ovaj gleda prema bijednom parkiu preko puta stambene zgrade. Bolotnaja, odnosno Movarni trg, na kojem se odigrala jedna od najslavnijih rasprava u povijesti Ureda. Te veeri trebao sam ti slomiti ruku. Nita od ovoga ne bi se dogodilo da sam te odvukao u auto i izvukao iz Moskve s ostatkom ekipe. To je istina, Uzi. Nita od ovoga ne bi se dogodilo. Ne bismo nali Ivanove rakete. A Elena Harkov bila bi mrtva. Navot se pravio da ga nije uo. Ne mogu vjerovati da smo opet ovdje. Obeao sam sebi da vie nikada neu kroiti u ovaj grad. On pogleda Gabriela. Zaboga, zato je Ivan poelio imati stan u takvoj zgradi? Puna je duhova. Ako nauli ui, ut e krikove. Elena mi je jedanput rekla da je njezin mu uvjereni staljinist. Ivanova kua u Zukovki izgraena je na komadu zemlje koji je neko posjedovala Staljinova ki. A kad je traio gdje e se smjestiti u blizini Kremlj a, kupio je stan u Kui na nasipu. Prvi vlasnik Ivanova stana bio je vii dunosnik Ministarstva vanjskih poslova. Staljinovi ljudi sumnjiili su ga da je njemaki pijun. Odveli su ga u Butovo i ispalili mu metak u zatiljak. Ivan navodno voli priati tu priu. Navot polako odmahne glavom. Neki ljudi trae novu kuhinju i lijep pogled. Ali kad Ivan razgledava stan, on trai krvavu prolost. Na je Ivan neto posebno. Moda je zato kupio stotine hektara bezvrijedne brezove ume i movara izvan Moskve. Da, pomisli Gabriel. Moda zato. On se osvrne prema Kremaljskom nasipu i ugleda Elija Lavona kako im prilazi, drei i dalje aktovku u desnoj ruci. Dok je prolazio pokraj njih, Lavon mune laktom Gabriela u kria. To je znailo da je vrijeme da okonaju susret. Navot skine rukavicu i isprui ruku. Vrati se u Metropol. Ne pokazuj se previe. I nemoj se brinuti. Izvui emo je.

Gabriel se rukuje s Navotom, a onda se okrene i poe natrag do Vrata uskrsnua. Iako Navot to nije znao, Gabriel nije posluao zapovijed da se vrati u svoju sobu u hotelu Metropol, nego je krenuo u Tversku ulicu. On zastane pred uredskom zgradom na broju 6 i zagleda se u plakate u izlogu turistike agencije Galaxy Travel. Jedan je prikazivao ruski par kako rua i ispija ampanjac kod skijalita Courchevela; na drugom su se dvije ruske nimfe sunale na plaama Aurne obale. Cini se da je ironija tih slika promakla Irini Bulganovoj, bivoj supruzi prebjega Grigorija Bulganova, koja je razmetljivo sjedila za radnim stolom i telefonirala. Gabriel joj je htio rei tota, ali nije mogao. Ne jo. I tako je stajao i gledao je kroz mutno staklo. Stvarnost je stanje duha, pomisli on. Stvarnost moe biti to god elite.

59.

Trg Grosvenor, London

Dok je Gabriel zasluio najbolju ocjenu za mirnou pod pritiskom u zadnjim satima prije operacije, to nije vrijedilo za Arija Shamrona. Naalost, po povratku u London uredio je svoj stoer u izraelskom veleposlanstvu u Kensingtonu te ga je koristio za napade na ciljeve od Tel Aviva do Langleyja. Slubenicima Odjela za operacije na Bulevaru kralja Saula toliko su dojadili Shamronovi izljevi da su bacali kocku da izaberu nesretnika koji e se javiti na njegov poziv. Samo Adrian Carter nije gubio strpljenje s njim. Kao bivi terenac, poznavao je osjeaj potpune bespomonosti koji je obuzeo Shamrona. Plan izvlaenja bio je Gabrielov, a Shamron je mogao samo pritiskati dugmad i vui konce. ak je i tada jako ovisio o arteru i Agenciji. To je krilo temeljno Shamronovo uvjerenje da treba odravati kachol vlavan. Da je bio preputen samome sebi,

Stari bi otiao do Ivanove ae u umi i samostalno obavio posao. Samo bi se budala kladila protiv njega. Radio je stvari koje mi ne moemo ni zamisliti govorio je Carter u Shamronovu obranu. Ima oiljke koji to dokazuju. Te veeri u est sati, Shamron pode do amerikog veleposlanstva na Mayfairu kako bi vidio prvi in. Neka mlada slubenica CIAe, djevojka nevina lica koja je izgledala kao da je upravo zavrila godinu studija u inozemstvu, pozdravi ga u ulici Upper Brook. Ona ga provede pokraj marinaca, a zatim on ue u poseban lift koji ga odnese u utrobu kompleksa. Tamo su ve bili Adrian Carter i Graham Seymour, sjedili su na najvioj razini Centra za operacije, koji je imao oblik amfiteatra. Shamron sjedne desno od artera i pogleda na jedan od velikih ekrana na zidu prostorije. Prikazivao je dva zrakoplova na pisti u blizini Washingtona. Oba su pripadala 89. transportnoj jedinici u bazi Andrews. Oba su imala pune rezervoare i bila spremna za polijetanje. U sedam sati, arteru zazvoni telefon. On se odmah javi, utke odslua neku poruku, a onda poklopi slualicu. Stao je pred ulazom. Stvar je krenula, gospodo. Neko su u Washingtonu svi dravni slubenici i novinari znali kako e zove sovjetski veleposlanik u Sjedinjenim Dravama. Ali u zadnje ijeme, osim onih zaposlenih u zgradi Foggy Bottom, sjeditu Ministarstva vanjskih poslova, i novinara koji prate ministra, gotovo nitko nije uo za Konstantina Tretjakova. Iako je teno govorio engleski, veleposlanik Ruske Federacije rijetko se pojavljivao na televiziji i nikad nije odravao primanja na koja bi se itko potrudio doi. Bio je zaboravljen ovjek u gradu gdje je izaslanik Moskve nekad imao tretman gotovo kao dravnik. Tretjakov je bio ono najgore to netko moe biti u Washingtonu. Bio je nevaan. Veleposlanikov slubeni ivotopis opisivao ga je kao strunjaka za Ameriku i profesionalnog diplomata koji je sluio na mnogo vanih poloaja na Zapadu. Nije navodio da mu je karijera zamalo prekinuta u Oslu, kad su ga uhvatili kako okrada blagajnu veleposlanstva. Nije navodio ni da ponekad previe pije. Niti da ima brata koji je radio kao

pijun za SVR i drugog brata koji je spadao u najui krug silovika ruskog predsjednika u Kremlju. Ipak, sve te neugodne injenice nalazile su se u dosjeu CIAe, koji je poslan Edu Fieldingu kako bi se bolje pripremio za fazu operacije u bazi Andrews. Taj CIAin ovjek za sigurnost jako se zabavljao itajui dosje. Poeo je raditi u Agenciji u najmranijim danima Hladnog rata i proveo nekoliko desetljea u borbi protiv sovjetskih snaga i njihovih pomagaa na tajnim bojitima irom svijeta. Jedan pogled na veleposlanikov dosje potvrdio je Fieldingu da nije troio vrijeme uludo. Stajao je ispod grba 89. transportne jedinice kad se Tretjakovljeva karavana zaustavila pred putnikim terminalom. Unato tome to je veleposlanik stigao na jedno od najsigurnijih mjesta u irem podruju glavnoga grada, imao je tri sloja zatite: vlastite ruske tjelesne uvare, odred agenata Diplomatske sigurnosti, kao i nekoliko asnika iz osiguranja baze Andrews. Fielding je lako prepoznao veleposlanika im je ovaj izaao iz svoje limuzine dosje je sadravao Tretjakovljevu slubenu fotografiju i nekoliko obavjetajnih snimaka ali da prikrije svoje znanje, Fielding prvo pozdravi veleposlanikova otpravnika poslova. Ovaj mu pokae Tretjakova, koji se ve nadmeno smjekao kao da ga zabavlja amerika nesposobnost. Fielding mu stisne ruku i predstavi se kao Tom Harris. Izgledalo je kao da je jedini razlog za dolazak gospodina Harrisa u bazu Andrews bio da se rukuje s veleposlanikom. Kao to moete pretpostaviti, gospodine veleposlanice, mali Harkovi su uzrujani. Gospoa Harkov eljela bi da ih vidite nasamo, bez pratnje i osiguranja. Zato bi djeca bila uzrujana, gospodine Harris? Vraaju se u Rusiju, kamo i pripadaju. Hoete rei da ne elite vidjeti Anu i Nikolaja bez pratnje i tjelesnih uvara, gospodine veleposlanice? Jer ako je tako, na dogovor otpada. Veleposlanik malo podigne glavu. Ne, gospodine Harris, nije tako.

Mudra odluka. Ne elim ni misliti to bi se dogodilo kad bi Ivan Harkov saznao da ste vi osobno upropastili dogovor o vraanju njegove djece zbog neke protokolarne gluposti. Pazite to govorite, gospodine Harris. Fielding nije uope kanio paziti to govori. Dapae, tek se zagrijavao. Vjerojatno ste vidjeli fotografije malih Harkova. Veleposlanik kimne. Sigurni ste da ih moete prepoznati? Posve siguran. Dobro. Jer ni u kojem sluaju ne smijete im pristupiti niti ih dotaknuti. Smijete im postaviti dva pitanja i to je sve. Jesu li vam ti uvjeti prihvatljivi, gospodine veleposlanice? Imam li izbora? Nemate. To sam i mislio. Molim vas, rairite ruke i noge. Zato bih to uinio, molim vas lijepo? Zato to vas moram pretraiti prije nego to vas odvedem do djece. Ovo je skandal. Bilo bi loe kad bi Ivan Harkov saznao da ste... Veleposlanik rairi ruke i noge. Fielding ga pretrai bez urbe i pobrine se da pretraga bude to napasnija i uvredljivija. Kad je zavrio, on opere ruke tekuinom za dezinfekciju. Dva pitanja, bez diranja. Jesmo li se razumjeli, gospodine veleposlanice? Jesmo, gospodine Harris. Molim vas, poite za mnom. Bila je to mala soba, puna fotografija iz uzbudljive prolosti baze: predsjednici koji polaze na povijesna putovanja, ratni zarobljenici koji se vraaju nakon godina zatoenitva, lijesovi omotani zastavom koji idu kui radi pokopa na amerikom tlu. Da je tog popodneva bilo fotografa, snimili bi vrlo tunu sliku: majku kako grli svoju djecu moda posljednji put. Ali nije bilo fotografa, naravno, zato to majka i djeca nisu bili tamo barem ne slubeno. Sto se tie dva zrakoplova

koji e ubrzo rastaviti tu obitelj, ni oni nisu postojali, niti e ikakav podatak o njima biti zapisan u dnevniku kontrolnog tornja. Stisnuli su se zajedno na trosjedu od crnog vinila. Elena, u tra ricama i podstavljenom kaputu, sjedila je u sredini, obgrlivi svako rukom po jedno dijete. Lica im se nisu vidjela zbog njezina ovratnik a tako su i ostala dugo nakon to je ruski veleposlanik uao u sobu Elena ga nije ni pogledala. Pritisnula je usne na Anino elo i oboril pogled na blijedosivi tepih. Dobra veer, gospoo Harkov ree veleposlanik na ruskom. Elena ne odgovori. Veleposlanik pogleda Fieldinga. Onda progo vori na engleskom: Moram im vidjeti lice. Inae ne mogu potvrdi da su to uistinu djeca Ivana Harkova. Imate dva pitanja, gospodine veleposlanice. Zamolite ih vam pokau lice. Ali pobrinite se da ih lijepo zamolite. Inae bih s ja mogao uzrujati. Veleposlanik pogleda rastrojenu obitelj koja je sjedila pred njim. On zamoli na ruskom: Molim vas, djeco, podignite lice da ga nr gu vidjeti. Djeca se ne pomaknu. Pokuajte na engleskom ree Fielding. Tretjakov ga poslua. Ovaj put djeca podignu glavu i pogledaj veleposlanika s neskrivenim neprijateljstvom. Tretjakov zadovoljno zakljui da su ta djeca uistinu Ana i Nikolaj Harkov. Otac vas radosno iekuje. Je li vam drago to se vraate kui? Ne ree Ana. Ne ponovi Nikolaj. elimo ostati ovdje s majkom. Moda bi se i vaa majka trebala vratiti. Elena prvi put pogleda Tretjakova. Onda skrene pogled n Fieldinga. Molim vas, gospodine Harris, odvedite ga. Zlo mi je od njega. Fielding otprati veleposlanika u susjednu zgradu, gdje je bila operativa baze. Zajedno su stajali na terasi kad su Elena i djeca izali iz putnikog terminala u pratnji nekoliko uvara. Skupina je polak prela pistu i popela se po stubama do vrata zrakoplova C32. Elena

arkov pojavila se deset minuta poslije bez djece, oito potresena. Naslanjajui se na ruku nekog zrakoplovca, ona ode do aviona Gulfstream i ue u kabinu. Sigurno ste jako ponosni, gospodine veleposlanice ree ielding. Niste imali pravo oduzeti ih ocu. Vrata zrakoplova C32 bila su ve zatvorena. Stube se udalje, a za njima krenu i kamioni s gorivom i hranom. Pet minuta na:on toga, zrakoplov se vine u zrak nad washingtonska predgraa u Marylandu. Fielding je gledao kako letjelica nestaje u oblacima, a onda prijezirno pogleda veleposlanika. Na uzletitu Konakovo u devet ujutro. Zapamtite, ako nema Ivana, nema ni djece. Jesmo li se razumjeli, gospodine veleposlanice? On e biti tamo. Moete ii. Oprostite to vam neu stisnuti ruku. I meni je zlo. Ed Fielding ostao je na terasi dok veleposlanik i njegova pratnja nisu napustili bazu, a onda se ukrca u Gulfstream. Elena Harkov sjedila je na svojem sjedalu, zakopana pojasa, i zurila u pusto uzletite. Koliko moramo ekati? Ne dugo, Eleno. Jeste li dobro? Dobro sam, Ede. Idemo kui.

60.

Hotel Metropol, Moskva

Gabriela su obavijestili o polijetanju aviona u 10:45 naveer po moskovskom vremenu dok je stajao kraj prozora svoje sobe u Metropolu. Nekoliko puta iao je do prozora otkad se vratio s izleta u Tversku ulicu. Deset sati bez pametnijeg posla od hodanja po sobi i pucanja od brige. Deset sati bez pametnijeg posla od zamiljanja operacije od poetka do kraja tisuu puta. Deset sati bez pametnijeg

posla od razmiljanja o Ivanu. Pitao se kako e njegov neprijatelj provesti tu no. Hoe li je provesti mirno sa svojom mladom nevjestom? Ili je moda vrijeme za slavlje, za raspaoj. Tu su rije koristili Ivan i njegovi ljudi za svoje zabave nakon sklapanja velikih poslova s orujem. Sto je vei posao, to je vei raspaoj. Dok je zrakoplov s djecom letio u Rusiju, Gabrielovi su ivci bili sve napetiji. Pokuavao je smiriti kucanje srca, ali tijelo mu je otkazivalo poslunost. Pokuavao je sklopiti oi, ali vidio je samo satelitske fotografije male ae u brezovoj umi. I sobu gdje Chiara i Grigorij sigurno lee u okovima i vezani. I etiri rijeke koje se izlijevaju u veliku movaru. I usporedna uleknua u umi. Moj je mu uvjereni staljinist... Njegova ljubav prema Staljinu odreuje kakve nekretnine kupuje. Ubijao je vrijeme pomou dlanovnika sa sigurnom vezom. Tako je saznao da Navot, Yaakov i Oded napreduju prema cilju. I da skrivena kamera nije vidjela nikakve promjene u dai niti u rasporedu Ivanovih snaga. I da im je Bog udijelio teku prizemnu maglu nad movarom kako bi se lake pribliili. I napokon, u 1:48 ujutro, saznao je da e uskoro krenuti. Gabriel se odavno odjenuo i sad se znojio pod mnogo slojeva zatitne odjee. On se prisili da ostane u sobi jo nekoliko minuta, a onda ugasi svjetla i tiho se iskrade u hodnik. Dok je sat u predvorju otkucavao dva sata ujutro, on izae iz dizala i proe pokraj Hruovljeva dvojnika s kratkim naklonom. Terenac je ekao na Teatarskom prospektu s ukljuenim motorom. Mihail je ivano bubnjao prstima dok su jurili uzbrdo prema sjeditu FSBa. Jesi li dobro, Mihaile? Dobro sam, efe. Nisi ivan? Zato bih bio ivan? Rado se vrzmam oko Lubjanke. KGB mi je unutra est mjeseci drao oca kad sam bio mali. Jesam li ti ikad to ispriao, Gabriele? Ispriao je. Ima li oruje?

Imam ga dovoljno. Vokitokije? Naravno. Satelitske telefone? Daj, Gabriele. Kavu? Dvije termosboce. Jednu za nas, drugu za njih. A rezae metala? Po jedan za svakoga. Za svaki sluaj. Koji sluaj? Ako netko od nas padne. Nitko nee pasti osim Ivanovih uvara. to god ti kae, efe. Mihail opet pone bubnjati. Nee tako cijelim putem? Suzdrat u se. Dobro. Jer boli me glava od toga. Moskva ih nije htjela pustiti bez borbe. Trebalo im je trideset min ta samo da prou od Lubjanke do petlje MKAD trideset minut prometne guve, semafora koji ne rade, rupa u cesti, prizora zloina i neobjanjivih policijskih blokada. Ako je ovako u dva ujutro ree Mihail na rubu ivaca, zamisli kako je u popodnevnoj guvi, kad se pola Moskve pokuava vratiti kui u isto vrijeme. Ako se ovako nastavi, neemo to morati zamiljati. Na izlasku iz grada, goleme stambene zgrade malopomalo zamijenili su kilometri i kilometri zadimljenih ranirnih kolodvora i tvornica. Naravno, to su bile najvee tvornice koje je Gabriel ikad vidio mamuti s vrtoglavim dimnjacima i rijetko kojim svjedom. Teretni vlak klopotao je u suprotnom smjeru. Trebala mu je cijela vjenost da proe. Dug je pet kilometara, pomisli Gabriel. Ili sto kilometara. Svakako je najdui vlak na svijetu. Vozili su se po cesti M7. Vodila je na istok, u prostranu sredinu Rusije, sve do Tatarstana. Ako ste pustolovno raspoloeni, objasni Mihail, moete u Ufi prijei na transsibirsku cestu i voziti do Mongolije i Kine. Do Kine, Gabriele! Moe li zamisliti vonju do Kine?

Zapravo, Gabriel je to mogao zamisliti. Sve se ini mogue, toliko je velika ta zemlja: beskrajno crno nebo puno tvrdih bijelih zvijezda, nepregledne smrznute ravnice naikane uspavanim gradovima i selima, nepodnoljiva hladnoa. U nekim je selima vidio lukoviaste kupole kako se sjaje na mjeseini. Ivanov je junak bio nemilosrdan prema ruskim crkvama. Zapovjedio je Kaganoviu 1931. da digne u zrak moskovsku katedralu Krista Spasitelja navodno zato to je kvarila pogled s prozora njegova kremaljskog stana dok je seoske crkve pretvorio u tale i silose. Neke u meuvremenu obnovljene. Druge su leale u ruevinama, poput sela gdje su neko stajale. Bila je to prljava tajna Rusije. Koliko je Moskva sjala i blistala, toliko su sela ivotarila. Moskva je dobivala novac, a sela su dobivala nevidljive upravitelje i povremeni posjet nekog potrka iz Kremlja. Bila su to mjesta koja ovjek naputa da bi se obogatio u metropoli. Mjesta za gubitnike. U selima si mogao jedino piti i psovati bogate gadove u Moskvi. Projurili su kroz vie gradova, od kojih je svaki bio jadniji od prethodnoga: Lakinsk, Demidovo, Vora. Pred njima je leao Vladimir, glavni grad oblasti. Njegova katedrala Uznesenja s pet kupola bila je predloak za sve ruske katedrale koje je Staljin zatim unitio ili pretvorio u svinjce. Mihail im objasni da je vladimirsko podruje naseljeno ve dvadeset i pet tisua godina, to se dojmilo ak i djeaka iz doline Jizreela. Dvadeset i pet tisua godina, pomisli Gabriel gledajui propale tvornice na zapadnom kraju grada. Zato su doli ovamo? Zato su ostali} Sputajui sjedalo, on ugleda sliku svoje zadnje none vonje kroz Rusiju: Olga i Elena spavaju na stranjem sjedalu, a za volanom je Grigorij. Obeaj mi neto, Gabriele... Barem su se tada vozili iz Rusije, a ne ravno u ralje zvijeri. Mihail na radiju pronae vijesti i simultano ih prevede u vonji. Prvi dan sastanka G8 proao je dobro, barem po miljenju ruskog predsjednika, koje je jedino neto znailo. Tada, zbog nekog uda u atmosferi, Mihail naleti na vijesti BBCa na engleskom. Dolo je do vane politike promjene u Zimbabveu. Kobna avionska nesrea u Junoj Koreji. Talibanske snage u

Afganistanu izvrile su veliku akciju u Kabulu. S Ivanovim orujem, nema sumnje. Moe li se odavde voziti u Afganistan? Naravno ree Mihail. Zatim izrecitira brojeve cesta i udaljenosti dok je Vladimir, ljudsko naselje staro dvadeset i pet tisuljea, ponovo tonuo u mrak. Sluali su BBC dok se signal nije izgubio. Onda Mihail ugasi radio i opet pone bubnjati prstima po volanu. Sto te mui, Mihaile? Moda bismo trebali razgovarati o tome. Bolje u se osjeati ako sve proemo nekoliko stotina puta. Inae nisi takav. elim da bude samopouzdan. Tamo je tvoja ena, Gabriele. Kad pomislim da bi neki moj postupak... Bit e dobar. Ali ako eli sve proi nekoliko stotina puta... Gabriel ne dovri reenicu i zagleda se u beskrajan ledeni krajolik. Ionako nemamo pametnijeg posla. Mihailov glas malo se stia kad je poeo govoriti o operaciji. U svemu je kljuna brzina, ree on. Moraju ih brzo svladati. Straar e uvijek oklijevati na trenutak, ak i kad se suoi s neznancem. Taj trenutak je njihova prilika. Moraju je iskoristiti brzo i odluno. I bez pucnjave ree Mihail. Pucnjava je za kauboje i gangstere. Mihail nije spadao ni u jedne ni u druge. Njegova je jedinica bila Sayeret Matkal, najelitnija jedinica na svijetu. Sayeret je uspjeno izvrio operacije o kojima su druge jedinice mogle samo sanjati. Djelovao je u Entebbeu, u Sabeni i na mnogo teim zadacima o kojima nitko nee nikada itati. Mihail je usmrtio teroristike mozgove Hamasa, Islamskog dihada i Brigade muenika AlAksa. Cak je preao u Libanon i ubijao lanove Hezbolaha. Bile su to paklenske operacije, izvrene u prenapuenim gradovima i izbjeglikim logorima. Sve su uspjele. Nijedan terorist kojeg je naciljao Mihail vie nije bio meu ivima. Daa u brezovoj umi nije bila nita za ovjeka poput njega. Ivanovi uvari bili su i sami specijalci, iz Alfe i OMONa. Mihail je svejedno govorio o njima samo u prolom vremenu. Za

njega su oni ve bili mrtvi. Bit e najvanije djelovati tiho, brzo i u pravi as. Tiho, brzo, upravi as... Shamronovo sveto trojstvo. Za razliku od Mihaila, Gabriel nikad nije izvravao ubojstva na Zapadnoj obali ili u Gazi, i uglavnom je uspijevao izbjei operacije u arapskim zemljama. Vaan izuzetak bio je Abu Dihad, to je bilo ratniko ime Halila AlWazira, drugog najvanijeg ovjeka u PLOu nakon Jasera Arafata. Poput svih iz Sayereta, Mihail je na obuci prouio sve aspekte te operacije, ali nikad nije pitao Gabriela kako je izgledala ta no. Sada je to uinio dok su jurili po pustoj cesti. A Gabriel mu ispuni elju, iako je znao da e poslije zaaliti. Abu Dihad... Gabriel je i dalje osjeao ledene trnce na zvuk tog imena. U travnju 1988. taj je simbol palestinske patnje ivio u sjajnom egzilu u Tunisu, u prostranoj vili na alu. Gabriel je osobno uhodio kuu i okolicu, pa je nadzirao izgradnju njezine kopije u pustinji Negev, gdje su zatim vjebali tjednima prije same operacije. U noi napada stigao je do obale u gumenom amcu i uao u kombi koji ga je ekao. Sve je zavrilo za nekoliko minuta. Pred kuom je jedan uvar drijemao za volanom mercedesa. Gabriel ga je ustrijelio kroz uho koristei berettu s priguivaem. Zatim, uz pomo svojih pratilaca iz Sayereta, razvalio je ulazna vrata posebnim eksplozivom koji je bio samo malo buniji od pljeska ruke. Nakon to je u predvorju ubio drugog uvara, Gabriel se oduljao po stubitu do radne sobe Abua Dihada. Tako se neujno prikrao da mozak PLOa nije nita posumnjao do kraja. Umro je za radnim stolom dok je gledao neku snimku intifade. Tiho, brzo, u pravi as... Shamronovo sveto trojstvo. A zatim? tiho upita Mihail. A zatim... Prizor iz Gabrielovih nonih mora. Na izlasku iz radne sobe naletio je ravno na Abu Dihadovu enu. Prestravljeno je stiskala malog djeaka na prsima i drala ruku keri u pubertetu. Gabriel je pogledao tu enu i povikao na arapskom: Natrag u sobu! Onda se mirno obratio djevojici: Idi i pobrini se za majku.

Idi i pobrini se za majku... Rijetke su bile noi kada nije viao lice tog djeteta. Vidio ga je i sada, dok su skretali s glavne ceste i jurili u najsjeverniji dio oblasti. Ponekad se Gabriel pitao bi li pritisnuo otponac da je znao da mu ta djevojica stoji iza lea. A ponekad, u mranijim trenucima, pitao se nije li sve to mu se zatim dogodilo Boja kazna za to to je ubio ovjeka pred njegovom obitelji. On blago izgura to dijete iz svojih misli, kao to je ve bezbroj puta uinio, a Mihail ponovo skrene, ovaj put u gustu borovu i jelovu umu. Svjetla se ugase, motor utihne. Koliko je jo do imanja? Tri kilometra. Koliko e trajati vonja? Pet minuta. Ii emo polako. Siguran si, Mihail? Sve ovisi o pravom trenutku. Dvaput sam to napravio. Siguran sam. Mihail pone bubnjati prstima po kontrolnoj ploi. Ne obazirui se, Gabriel pogleda na sat: 6:25. ekanje... ekanje na izlazak sunca prije jutarnjeg ubijanja. ekanje da zagrli Chiaru. ekanje da mu oprosti dijete Abua Dihada. On sebi natoi alicu kave i napuni svoje oruje. 6:26... 6:27... 6:28... Sunce zaari snijeni nanos. Chiara nije znala je li zora ili sumrak. Ali kad je svjetlo palo na Grigorijevo usnulo lice, obuzme je predosjeaj smrti, tako jasan da joj se inilo kao da joj kamen lei na srcu. Ona zauje kako se podie zasun i ugleda enu s mlijenobijelom koom i prozirnim oima. ena ue u eliju nosei hranu: suhi kruh, hladne kobasice, aj u papirnatim aama. Chiara nije bila sigurna je li to doruak ili veera. ena se povue i zakljua vrata za sobom. Chiara podigne aj okovanim rukama i pogleda zaareni snijeg. Kao i uvijek, svjetlo se zadralo samo nekoliko minuta. Onda se sjaj ugasi, a soba jo jednom utone u mrkli mrak.

61.

Konakovoy, Rusija

Poput cijele Rusije, uzletite kod Konakova bilo je dvostruki gubitnik. Kad ga je ratno zrakoplovstvo napustilo ubrzo nakon pada Sovjetskog Saveza, ono se nesmetano raspadalo sve dok ga napokon nije preuzeo konzorcij poslovnih ljudi i graanskih voa. Nakratko je imalo skromnog uspjeha kao komercijalna organizacija za prijevoz tereta, ali onda je potonulo po drugi put zajedno s cijenom ruske sirove nafte. Uzletite je trenutano imalo najvie deset letova tjedno, a koristilo se uglavnom kao staraki dom za ofucane antonove, iljuine i tupoljeve*. Ipak, njegova je pista od tri i pol tisue metara jo bila jedna od najduih u regiji, a sletna svjetla i radarski sustavi funkcionirali su dobro po ruskim standardima, to znai da su preteno ipak radili. Tog petka ujutro svi su sustavi bili u dobrom stanju, a uloen je i velik napor da se uredi pista. S dobrim razlogom. Kremlj je javio kontrolnom tornju da e tono u devet ujutro u Konakovo sletjeti ameriki vojni avion C32. tovie, izaslanstvo glaveina iz Ministarstva vanjskih poslova i carinske slube bit e na usluzi da doeka zrakoplov i ubrza carinski postupak. Slubenicima zrane luke nije reeno kakvi putnici stiu, a oni su mudro utjeli. Kad bi se upleo Kremlj, nije se nita pitalo. Nitko nije htio da mu na vrata pokuca FSB. tipovi ruskih zrakoplova Moskovsko je izaslanstvo stiglo malo nakon osam sati i ekalo je na rubu vjetrovite piste kad se na oblanom junom nebu pojavio red svjetala. Nekoliko je slubenika isprva pomislilo da se radi o amerikom zrakoplovu, to nije bilo mogue, budui da je C32 jo trebao preletjeti sto pedeset kilometara, a sletjet e sa zapada, a ne s jugoistoka. Kad su se svjetla pribliila, otar zrak ispuni ritam elisa.

Stizala su tri helikoptera, a ak i s velike daljine bilo je oito da nisu proizvedeni u Rusiji. Netko u kontrolnom tornju utvrdi da je u pitanju prilagoeni model Bell 427. Netko u izaslanstvu ree da to ima smisla. Iako je Ivan Harkov bio spreman ukrcati tovar oruja u rusku hravu kantu, za sebe i svoju obitelj koristio je jedino amerike strojeve. Helikopteri slete na pistu i jedan po jedan ugase motore. Iz dvije bone letjelice izae ekipa uvara na razini zatite ruskog predsjednika: snani momci lijepe vanjtine, naoruani do zuba, mrka pogleda. Nakon to su osigurali prostor oko treeg helikoptera, jedan uvar korakne naprijed i otvori vrata kabine. Dugo se ne pojavi nitko. Zatim bljesne sjajna plava kosa, a pod kosom mlado i savreno slavensko lice. Istog asa su je prepoznali oni u kontrolnom tornju, kao i lanovi moskovskog izaslanstva. Ta se ena pojavila na bezbroj plakata i naslovnica asopisa, obino s mnogo manje odjee nego to je upravo nosila. Nekad se zvala Jekaterina Mazurov. Sada je bila Jekaterina Harkov. Unato besprijekornoj frizuri i minki, vidjelo se da je na rubu ivaca. Cim je otmjenom izmicom stupila na pistu, ona se dobro otrese na jednog tjelesnog uvara, ali naalost, to se nije moglo uti. Netko u moskovskom izaslanstvu napomene da Jekaterini treba oprostiti njezinu uzrujanost. Postat e majka dvoje djece, a gotovo da je i sama dijete. Druga osoba koja je izala iz helikoptera bio je vitak mukarac u crnom kaputu, s licem koje je upuivalo na pretke iz duboke unutranjosti Rusije. Prislanjao je mobilni telefon na uho i po svemu sudei razgovarao o neemu vrlo vanom. Nitko u kontrolnom tornju ni u moskovskom izaslanstvu nije ga prepoznao, to i nije bilo udno. Za razliku od oaravajue Jekaterine, ovaj ovjek se nije nikad pojavljivao u novinama, a njegovo su ime znali rijetki izvan izoliranog svijeta silovika i oligarha. Bio je to Oleg Rudenko, bivi pukovnik KGBa i sadanji ef osobne sigurnosne slube Ivana Harkova. Cak je i Rudenko otvoreno govorio da je taj naslov puka poast. Ivan je odluivao o svemu, a Rudenko se samo brinuo da se posao radi kako treba. Zato je drao mobilni telefon i mrtio se.

Vremenski razmak izmeu Rudenka i treeg putnika iznosio je osamdeset i etiri duge sekunde, kako je primijetilo osoblje u kontrolnom tornju. Izgledao je beskrajno mono, a bio je onii, s etvrtastim licem, irokim boksakim elom i nakostrijeenom kosom u boji eline vune. Jedan od slubenika naas je pomislio da se radi o tjelesnom uvaru, a on se potajno radovao toj estoj zabludi. Ali svaku pomisao te vrste odmah bi rasprio kroj njegova velianstvena engleskog kaputa. Kao i nain na koji su mu hlae padale na runo raene engleske cipele. Kao i strah njegovih tjelesnih uvara u njegovoj nazonosti. Kao i zlatni sat na lijevoj ruci, velik poput sunanog. Gledaj ga, promrmlja netko u moskovskom izaslanstvu. Gledaj Ivana Borisovia! Kontroverze, uhidbeni nalozi, optube sa Zapada svatko bi od njih rado prihvatio sve to, samo da moe jedan dan ivjeti kao Ivan Borisovi. Samo da leti u njegovim helikopterima i vozi njegove limuzine. Samo da jedanput spava s Jekaterinom. Ali zato se mrtite, Ivane Borisovicu? Danas je radostan dan. Danas vam se vraaju djeca iz Amerike. On krene po pisti, izmeu Jekaterine i Rudenka, s tjelesnim uvarima posvuda okolo. Sef izaslanstva, taj i taj zamjenik ministra vanjskih poslova iz tog i tog sektora, doeka ga na pola puta. Njihov je razgovor bio kratak i po svemu sudei neugodan. Zatim se svatko vrati na svoju stranu. Kad su ga pitali to je Ivan rekao, zamjenik odbije. Nije to mogao ponoviti u pristojnom drutvu. Gledaj ga! Gledaj Ivana Borisovia! Lijepi ameriki helikopter, predivna mlada supruga, brdo novca. Ali ispod svega toga jo je bio nitarija iz KGBa. Nitarija iz KGBa u finom engleskom odijelu. Poput Olega Rudenka, Adrian Carter u tom je asu prislanjao telefon na uho, a sigurnom fiksnom vezom bio je izravno spojen s Centrom za svjetske operacije u Langleyju. I Shamron je telefonirao, ali on je zvao Odjel za operacije na Bulevaru kralja aula. Buljio je u sat i istovremeno se borio protiv bjesomune elje za nikotinom. U kompleksu je puenje bilo strogo zabranjeno. inilo mu se da je zabranjen i razgovor, budui da arter nekoliko minuta nije rekao ni rijei.

Onda, Adriane? Je li tamo ili nije? Carter energino kimne glavom. Promatra je upravo potvrdio. Ivanove su ptice sletjele. Koliko jo do dolaska aviona? Sedam minuta. Shamron pogleda na sat s moskovskim vremenom: 8:53. Malo im je gusto. U redu je, Ari. Samo se pobrini da ukljue ometanje signala u devet sati i pet minuta, Adriane. Ni trenutka prije ni poslije. Ne brini, Ari. Nita od poziva za Ivana. Nita od poziva ni za koga. Shamron pogleda na sat: 8:54. Tiho, brzo, u pravi as... Jo im samo treba malo sree. Da je Uzi Navot znao itati Shamronove misli, sigurno bi citirao krilaticu Ureda da se srea uvijek zaslui, a nikad se ne dobiva na dar. To bi uinio zato to je u tom asu leao potrbuke u snijegu, sto metara iza ae, s istoimenim orujem u rukama. Pedeset metara desno od njega, u posve istom poloaju, bio je Yaakov. Pedeset metara lijevo leao je Oded. Ravno pred svakim od njih bio je po jedan Rus. Prolo je pet sati otkad su Navot i ostali kroz brezovu umu dopuzali do tog poloaja. U tom razdoblju bile su dvije smjene strae. Nije bilo nikakvih zamjena za gostujuu momad, naravno. Iako je Navot bio dobro odjeven za takvu operaciju, svejedno je drhtao od hladnoe. Pretpostavljao je da Yaakov i Oded jednako pate, iako ve nekoliko sati nije razgovarao s njima. Tog jutra morala je vladati tiina na vezama. Navot je bio u iskuenju da saalijeva sebe, ali razum mu to nije doputao. Kad god bi ga kosti zaboljele od hladnoe, pomislio bi na logore, geta i strane zime koje je njegov narod pretrpio u holokaustu. Poput Gabriela, Navot je mogao zahvaliti svoje postojanje nekome tko je skupio hrabrosti i volje da preivi te zime ocu njegova oca koji je proveo pet godina kuluei u nacistikim radnim logorima. Pet godina ivotarenja na mizernim porcijama

hrane. Pet godina spavanja na hladnoi. Navot je zbog djeda poeo raditi za Ured. I zbog djeda sada lei u snijegu, okruen brezama, sto metara iza nekakve ae. Rus koji stoji ispred njega uskoro e umrijeti. Iako Navot nije bio strunjak poput Gabriela i Mihaila, odradio je svoju obveznu vojnu slubu i proao je temeljito obuku u rukovanju orujem u Akademiji. Kao i Yaakov i Oded. Njima pedeset metara nije bilo nita, ak ni sa smrznutim rukama, ak ni s priguivaima. I ne smiju ciljati u torzo kao laku metu. Samo u glavu. Ne smije biti samrtnika koji zovu vokitokijem. Navot pomakne lijevu podlakticu za nekoliko stupnjeva prema sebi i pogleda na digitalni sat: 8:59. Jo est minuta trpljenja hladnoe. On razgiba prste ekajui da zauje Gabrielov glas u minijaturnom prijamniku u uhu. Druga i konana sjednica hitnog sastanka G8 poela je u devet sati u raskonoj Dvorani svetog Jurja u Velikoj kremaljskoj palai. Kao i uvijek, ameriki je predsjednik stigao tono na vrijeme i sjeo na svoje mjesto za stolom na doruak. Britanski je premijer sluajno dobio mjesto njemu zdesna. Ruski je predsjednik sjedio njima nasuprot, izmeu njemake kancelarke i talijanskog premijera, njegova dva najblia saveznika u Zapadnoj Europi. Ali oito je usmjerio panju na angloameriku stranu stola. Dapae, obojicu voda iz engleskog govornog podruja prostrijelio je svojim poznatim pogledom, onim koji je uvijek koristio kad je htio izgledati mrko i odluno pred ruskim narodom. Misli li da zna? upita britanski premijer. ali se? On zna sve. Hoe li upaliti ? Ubrzo emo saznati. Samo se nadam da se onoj eni nee dogoditi nita loe. Predsjednik popije malo kave. Kojoj eni? Staljin se nikad nije uspio posve razmahati u Zamoskvorjeju. Ulice te ugodne stare etvrti juno od Kremlja uvelike su ostale poteene uasa sovjetskih preureenja, pa se u njima i danas redaju otmjene carske kue i lukoviaste crkve. U toj je etvrti smjeteno i izraelsko

veleposlanstvo, koje stoji na adresi Boljaja ordinka 56. Rimona je ekala odmah iza sigurnosnih vrata, izmeu dva straara veleposlanstva iz slube Shin Bet. Poput Uzija Navota, gledala je samo jednu stvar: Mercedes Sklase koji se zaustavio uz plonik pred veleposlanstvom tono u devet sati. Automobil je leao nisko na kotaima, otean oklopom i staklima otpornima na metke. Prozori su bili i zatamnjeni, pa Rimona nije mogla vidjeti tko je na stranjem sjedalu. Vidjela je jedino vozaevu bradu i dvije ruke mirno poloene na volan. Rimona prisloni mobilni telefon na uho i zauje kakofoniju Odjela za operacije na Bulevaru kralja Saula. Zatim se zauje glas jednog slubenika koji je usrdno traio informacije. Avion je sletio. Recite nam je li ona tamo. Recite nam to vidite. Rimona poslua zapovijed. Vidi mercedes sa zatamnjenim staklima. Vidi dvije ruke na volanu. A onda, u svojem duhu, ona ugleda dva anela kako sjede u terencu. Dva anela koji e stvoriti pakao ako Chiara ne izae iz tog automobila.

62.

Trg Grosvenor, London

Nije bilo slika, samo su se uli daleki glasovi preko sigurnih linija, a na divovskim komunikacijskim ekranima bljetale su rijei. U devet ujutro po moskovskom vremenu, ekrani porue Shamronu da je zrakoplov s djecom sletio. U 9:01 da zrakoplov ide prema kontrolnom tornju. U 9:03 da zrakoplovu prilazi ekipa sa zemlje i motorizirane stube za putnike. Nekoliko sekunda poslije, telefonski mu jave iz Bulevara kralja Saula da Joua ide prema cilju Joua je bila ifra Ureda za Gabriela i Mihaila. Napokon, u 9:04, Adrian Carter ga obavijesti da su se otvorila prednja vrata zrakoplova.

Gdje je Ivan? Prilazi avionu. Je li sam? Ide s kompletnom pratnjom. Sa enom, snagatorima i izvriteljem. Misli na Olega Rudenka? Carter kimne. Razgovara preko telefona. Bolje mu je da ne razgovara dugo. Ne brini, Ari. Shamron pogleda na sat: 9:04:17. On pritisne slualicu na uho i zatrai od Bulevara kralja Saula da mu jave novosti o automobilu koji je parkiran pred ulazom u veleposlanstvo. Slubenik ga izvijesti da nema promjena. Moda bismo trebali forsirati ree Shamron. Kako, efe? Tamo je moja neakinja. Javite joj da improvizira. Shamron je sluao dok je slubenik prosljeivao zapovijed. Onda ugleda poruku na ekranu: VRATA AVIONA OTVORENA... TRAIMO UPUTE... uvaj se, Rimono. Dobro se uvaj. Memuneh eli da forsirate. Je li Memuneh dao kakav savjet? Savjetovao je da improvizirate. Ma nemojte? Hvala, ujae Ari. Rimona pogleda prema mercedesu. Ista brada. Iste ruke na volanu. Ali prsti su se pokrenuli. Nervozno su bubnjali. Savjetovao je da improvizirate... Ali kako? Dajui upute prije operacije, Uzi Navot inzistirao je na jednoj kljunoj stvari: ni u kojem sluaju ne smiju Ivanu dati priliku da otme jo jednog agenta Ureda, pogotovo ne jo jednu enu. Rimona bi morala cijelo vrijeme ostati na zemljitu veleposlanstva zato to onda tehniki stoji na izraelskom tlu. Naalost, situacija se nikako ne moe forsirati ako ona ostane u sigurnosti iza vrata. Moe forsirati jedino ako prie automobilu. Da bi prila automobilu, mora izai iz

Izraela i ui u Rusiju. Ona pogleda na sat, a onda se okrene jednom od straara iz Shin Beta. Otvorite vrata. Dobili smo zapovijed da ne otvaramo. Znate li tko mi je ujak? Svi znaju tko vam je ujak, Rimono. Pa to onda ekate? Straar je poslua i krene za Rimonom na ulicu Boljaja ordinka s pitoljem u ruci, ime je prekrio sve pisane i nepisane diplomatske protokole. Rimona bez oklijevanja pode do stranjih vrata mercedesa i pokuca na debeo prozor otporan na metke. Kako nije bilo reakcije, ona jo dvaput snano pokuca. Ovaj put se staklo spusti. Umjesto Chiare unutra je sjedio dobro odjeven Rus koji se bliio tridesetoj, a unato oblanom vremenu nosio je sunane naoale. Drao je dvije stvari: pitolj makarov i omotnicu. On uperi pitolj u straara iz Shin Beta. Omotnicu preda Rimoni. Dok se prozor opet podizao, Rus se nasmijei. Onda automobil pojuri dalje, dok su mu se kotai klizali na zaleenoj cesti, i zaokrene iza ugla. Rimona zamalo nagonski ispusti omotnicu. Onda baci pogled na nju i otvori je. Unutra je bio zlatni prsten. Rimona ga prepozna. Stajala je pokraj Gabriela kad ga je kupio u zlatarnici u Tel Avivu. I stajala je na ujakovoj terasi s pogledom na Galilejsko jezero kad ga je Gabriel stavio Chiari na prst. Ona prisloni telefon na uho i javi Uredu za operacije to se upravo dogodilo. Zatim, nakon to se opet povukla na izraelsku stranu vrata, ona proita rijei urezane u prsten dok su joj suze curile niz obraze. ZAUVIJEK GABRIEL. Vijest iz veleposlanstva potvrdila je ono to su slutili od poetka: da Ivan uope ne namjerava pustiti Chiaru. Shamron odmah mirno progovori etiri rijei na hebrejskom: Poaljite Jouu u Kanaan. Onda se okrene Adrianu arteru. Vrijeme je. Carter dohvati telefon. Ukljuite ometanje signala. I predajte poruku Ivanu.

Shamron je gledao poruku koja je jo bljeskala na ekranima. Njegova je zapovijed pokrenula bujicu glasova i pokreta u Bulevaru kralja Saula. Usred kaosa on zauje dva poznata glasa, oba mirna i staloena. Prvo je uo Uzija Navota kako javlja da su se uznemirili straari na stranjoj strani ae. Zatim je uo Gabriela. Joua je trideset sekunda daleko od cilja, rekao je Gabrijel. Joua e uskoro pokucati vragu na vrata. Iako to nisu mogli vidjeti ni Gabriel ni Shamron, vrag je brzo gubio strpljenje. Stajao je kod podnoja putnikih stuba, s rukama uz tijelo poput batova, njiui se naprijednatrag. Iskusni promatrai Harkova prepoznali bi tu neobinu pozu bila je to jedna od mnogih koje je preuzeo od svojeg junaka Staljina. Takoer bi rekli da je pravo vrijeme za odlazak u zaklon, jer kad bi se Ivan poeo tako njihati, to je obino znailo da se sprema erupcija. Njegov je bijes rastao zbog ulaza u ameriki zrakoplov C32. Vie od jedne minute na ulazu se nije dogaalo nita, osim to su se pojavila dva teko naoruana ovjeka u crnom. On se jo vie razbjesni ubrzo nakon 9:05, kad mu Oleg Rudenko, njemu zdesna, ree da mu mobilni telefon vie ne radi. Rudenko ustvrdi da je uzrok smetnje komunikacijski sustav zrakoplova, to je djelomino bilo tono. Ali Ivan je oito sumnjao. U tom asu on naas pokua uzeti stvar u svoje ruke. Proguravi se pokraj jednog od svojih tjelesnih uvara, on krene uza stube prema ulazu u zrakoplov. Ali zaustavi se na treoj stubi, jer je jedan od ljudi iz CIAe uperio strojnicu u njega i poruio mu na tenom ruskom da se vrati. Na pisti su ruke posegnule pod kapute, a osoblje u kontrolnom tornju poslije je ustvrdilo da je zasjalo nekoliko pitolja. Razjaren i ponien, Ivan poslua i vrati se do podnoja stuba. Tamo je ostao jo dvije napete minute, s rukama na bokovima, netremice gledajui onu dvojicu sa strojnicama, koji su stajali rame uz rame na ulazu u C32. Kad su se napokon razmaknuli, Ivan umjesto djece ugleda pilota. Drao je nekakav papir. Jezikom znakova on pozove jednog Rusa s piste i pokae mu da preda poruku onom,gnjevnom mukarcu u engleskom kaputu. Prije nego to je

poruka stigla do Ivana, zrakoplov je zatvorio vrata, a dva motora Pratt & Whitney ve su brujila. Dok se zrakoplov okretao u poloaj za polijetanje, posada je mogla vidjeti izniman prizor Ivana Harkova oligarha, trgovca orujem, ubojice i oca dvoje djece kako guva papir i s gaenjem ga baca na tlo. Netko drugi moda bi u tom asu priznao poraz. Ali ne i Ivan. Dapae, posada ga je jo stigla vidjeti kako grabi Rudenkov mobilni telefon i baca ga prema avionu. Telefon se odbije od trupa zrakoplova i razbije se u stotinu komadia na pisti. Neki lanovi posade nasmijali su se. Oni koji su znali to se sprema nisu se smijali. Potei e krv. I neki e ljudi umrijeti. Strujanje zraka iz motora aviona C32 sluajno je otpuhalo poruku po pisti sve do moskovskog izaslanstva tovie, do nogu zamjenika ministra. Naas se kolebao treba li ga pustiti da nastavi svoj put u zaborav, ali njegov birokratski odgoj nije to mogao dopustiti. Uostalom, to je pismo u neku ruku ipak bilo slubeni dokument. Ivanova je snana aka zgnjeila list papira u kuglicu veliine loptice za golf, pa je zamjenik ministra potroio nekoliko sekunda da ga otvori i izravna. Na vrhu papira stajalo je slubeno zaglavlje 89. transportne jedinice. Ispod zaglavlja bilo je nekoliko redaka na engleskom koje je oito napisala uzrujana djeja ruka. Bacivi pogled na prvi redak, zamjenik ministra pomisli da ne bi trebao itati dalje. Ali osjeaj dunosti ponovo ga natjera na suprotno. Ne elimo ivjeti u Rusiji. Ne elimo biti s Jekaterinom. elimo se vratiti kui u Ameriku. elimo biti s mamom. Mrzimo te. Zbogom. Zamjenik ministra podigne glavu i ugleda Ivana kako se ukrcava u helikopter. Gledaj ga! Gledaj Ivana Borisovia! Ima sve na svijetu: brdo novca, manekenku za enu. Sve osim ljubavi svoje djece. Gledaj ga! Ti si nitko i nita, Ivane Borisoviu! Nitko i nita!

63.

Vladimirska oblast, Rusija

Znak upozorenja na ulazu potjecao je iz sovjetske ere. Breze na obje strane potjecale su iz carskih vremena. Na uskom putu, etrdeset metara od ulaza, stajao je terenac s dva ruska uvara na prednjem sjedalu. Mihail bljesne svjetlima. Terenac se ne pomakne. Mihail otvori vrata i izae. Nosio je teku sivu jaknu zakopanu do grla i tamnu vunenu kapu navuenu do oiju. Za sada izgleda kao jo jedan Rus. Jo jedan od Ivanovih momaka. Nabusiti veteran iz odreda Alfa. Tip koji ne voli izlaziti iz vozila kad je vani minus deset. S rukama u depovima, pognute glave, on poe do vozaeve strane terenca. Prozor se spusti. Mihail izvue pitolj. Sest sjajnih bljeskova. Jedva da se ita ulo. Gabriel promrmlja nekoliko rijei u odailja na ustima. Mihail posegne preko beivotnog vozaa, okrene volan jako udesno i pokrene vozilo. Terenac se otkotrlja s puta i lupne u jednu brezu. Mihail ugasi motor i baci kljueve u umu. Za nekoliko sekunda opet je sjedio pokraj Gabriela dok je njihov terenac jurio prema prednjoj strani ae. U istom asu, na stranjoj strani ae, tri su ovjeka naciljala tri mete. Zatim, na Navotov znak, tri su ovjeka ispalila tri metka. Tri sjajna bljeska. Jedva da se ita ulo. Oni dopuu naprijed izmeu stabala i kleknu nad mrtvacima. Oruje oduzeto. Vokitokiji iskljueni. Navot tiho progovori u odailja na ustima. Ciljevi onesposobljeni. Stranji dio osiguran. Tono dvjesta i est kilometara istonije, u Tverskoj ulici u Moskvi, Irina Bulganova, biva supruga prebjega Grigorija Bulganova, otkljuala je vrata agencije Galaxy Travel i okrenula znak na OTVORENO. Kasnim sedam minuta, pomisli ona. Nije ni vano. Posao

propada odnosno, rijeima glavnog direktora agencije Galaxy, koji je ponekad imao smisla za poeziju, posao je stao kao rijeka Moskva. Boini su praznici bili katastrofalni. Uope nema rezervacija za proljetno skijanje. Ovih dana ak i oligarsi tede ono malo to im je preostalo. Irina sjedne za stol kraj prozora i potrudi se izgledati zaposleno. U agenciji se govori o rezanju trokova. O manjim provizijama. ak i o otkazima. Eto ti kapitalizam! Moda je ipak Lenjin imao pravo. Kod njega je barem sve bilo jasno. Rusi su pod komunistima bili siromani i nisu mogli ni oekivati drugo. Dobro je biti dosljedan. Irinine misli prekine automatsko zvonce na vratima. Ona podigne glavu i ugleda sitnog mukarca kako ulazi: teak kaput, vuneni al, jakna, titnici za ui, aktovka u desnoj ruci. Na Tverskoj ulici bilo je jo tisuu ljudi poput njega, hodajuih gomila vune i krzna koje se nisu nimalo razlikovale. Kad bi se u istoj opremi ulicom proetao Staljin, nitko se ne bi ni osvrnuo. ovjek razmota al i skine ubaru, ispod koje se ukae rijetka razbaruena kosa. Irina ga odmah prepozna. On je bio dobri policajac koji ju je nagovorio da ispria sve o najgoroj veeri u svojem ivotu. On krene prema njezinu stolu sa ubarom u jednoj ruci i aktovkom u drugoj. Irina nekako uspije ustati. Nasmijei se. Stisne mu hladnu ruicu. Ponudi mu da sjedne. Upita ga kako da mu pomogne. Treba mi pomo da organiziram put ree on na ruskom. Kamo idete? Na Zapad. Moete li rei gdje tono? Naalost, ne mogu. Koliko ete dugo ostati? Neogranieno dugo. Koliko vas putuje? Ni to jo nije sigurno. Ako nam se posrei, bit e nas mnogo. Kada namjeravate krenuti ? Kasno veeras.

Sto tono mogu ja uiniti? Moete rei efu da idete na kavu. Svakako uzmite svoje dragocjenosti. Jer neete se vie nikada vratiti. Nikada.

64.

Vladimirska oblast, Rusija

Ruska daa moe biti svata. Drvena palaa. Spremite za alat .okrueno rotkvicama i lukom. Daa na kraju uskog puta bila je negdje izmeu. Bila je niska i vrsta, jaka kao brod, oigledno graena boljevikim rukama. Nije bilo ni verande ni stuba, samo mala vrata u sredini, do kojih je vodila dobro utabana staza kroz snijeg. Na obje strane vrata bio je prozor s mutnim staklom. Nekad davno prozori su imali zelene okvire. Sada su okviri bili sivi. Na oba prozora visjele su tanke zavjese. Desna se zavjesa odmakne kad Mihail zaustavi terenac i ugasi motor. Uzmi klju. Sigurno? Uzmi ga. Mihail izvadi klju i ubaci ga u dep na prsima. Gabriel pogleda prema dva straara. Stajali su na tri metra od ae s pukama preko prsiju. Njihov poloaj zada Gabrielu jo jedan zadatak. Morat e pucati malo prema gore kako tanad ne bi razbila prozore kad izae iz ruskih lubanja. To je izraunao u vremenu koje je trebalo Mihailu da uzme cilindrinu termosbocu. Takve je izraune radio otkad je imao dvadeset i jednu godinu. Ostala je samo jo jedna odluka. Kojom rukom? Desnom ili lijevom? Bio je sposoban pucati s obje. Budui da e izlaziti iz terenca sa suvozaeve strane, on odlui da e pucati desnom rukom. Tako nee udariti priguivaem u blatobran kad ga bude dizao.

Jesi li siguran da ih eli obojicu, Gabriele ? Obojicu. Jer ja mogu skinuti onog lijevog. Samo izai. Mihail opet otvori vrata i izae. Ovaj put izae i Gabriel, s raskopanom jaknom i berettom zataknutom u hlae. Mihail prie straarima s podignutom termosbocom, avrljajui na ruskom. Neto o vruoj kavi. Neto o usranom moskovskom prometu. Neto o Ivanu koji je iskopao ratnu sjekiru. Gabriel nije bio siguran. Nije ni mario. Gledao je mjesto pokraj desne prednje gume terenca gdje e kleknuti na jedno koljeno i uzeti jo dva ruska ivota. Straari vie nisu gledali Mihaila nego jedan drugoga. Oni slegnu ramenima. Odmahnu glavom. A Gabriel klekne na svojem mjestu. Jo dva bljeska. Jo dva mrtva Rusa. Bez buke. Bez razbijenih prozora. Mihail nasloni termosbocu na vrata i brzo napravi nekoliko koraka unatrag. Brezova se uma zatrese. Vie nisu bili tihi. Na stranjoj strani ae, tri mukarca ustanu kao jedan i polako krenu kroz umu. Navot ih podsjeti da ne diu glavu. U zraku e biti mnogo olova. Chiara naglo sjedne, ruku u lisiinama, okovanih glenjeva, dok su je u mrklom mraku zasipale krhotine i praina. Iznad sebe ona zauje udarce nogu po daskama poda. Pa priguenu pucnjavu. Pa krikove. Netko dolazi, Grigorije! Jo pucnjave. Jo krikova. Ustani, Grigorije! Moe li ustati? Nisam siguran. Pokuaj. Chiara zauje stenjanje. Previe slomljenih kostiju, Chiaro. Premalo snage. Ona isprui sputane ruke u mrak. Uzmi me za ruke, Grigorije. Moemo mi to. Prolo je nekoliko sekunda dok se nisu nali u mraku.

Vuci, Grigorij e! Povuci me gore. On opet bolno zastenje dok je vukao Chiarine ruke. Cim joj je teite prelo na tabane, ona ispravi noge i ustane. Zatim, usred pucnjave, ona zauje jo jedan zvuk: enu s mlijenobijelom koom i prozirnim oima kako se urno sputa stubitem. Chiara se polako priblii vratima, pazei da se ne spotakne u okovima, i stisne se u kutu. Nije znala to e uiniti, ali bila je sigurna u jedno. Nee umrijeti bez borbe. Pokazalo se da nijedan telefon ne radi. Jekaterinin nije radio. Telefon ugraen u helikopter nije radio. Nijedan zatitarski telefon nije radio. Ni jedan jedini. Sve dok zrakoplov s djecom nije odletio. Onda telefoni prorade sasvim dobro. Ivan nazove Kremlj i ubrzo dobije bliskog predsjednikova savjetnika. Oleg Rudenko vie puta nazove svoje ljude u dai, ali bez uspjeha. On pogleda na sat: 9:08. Za koju minutu bit e smjena strae. Rudenko nazove vou strae i prisloni telefon na uho. Kombinacija udara eksplozije i zagluujue buke uglavnom je obavila posao umjesto njih. Mihail i Gabriel trebali su samo rijeiti ostatke. Prvi je ostatak bio straar koji je provirio kroz prozor. Gabriel ga likvidira brzim rafalom iz miniuzija trenutak nakon ulaska. Neposredno prije praska, druga dva straara mirno su jela doruak. Sada su leali na podu bez oruja u ruci. Gabriel ih pokosi vatrom iz uzija i zakorai u kuhinju, gdje je netom prije etvrti straar kuhao aj. Taj je uspio ispaliti jedan hitac prije nego to je dobio vie metaka u prsa. Desna strana ae bila je rijeena. Par metara dalje, Mihail je takoer imao uspjeha. Nakon to je krenuo za Gabrielom kroz razvaljena vrata, odmah je ugledao dva oamuena straara u sredinjem prolazu ae. Gabriel se nagonski sagne prije nego to je poeo pucati, pa je tako Mihail dobio ist prostor za pucanje. Mihail ga iskoristi i ispali kiu metaka kroz prolaz, samo pet centimetara iznad Gabrielove glave. Zatim se odmah okrene prema dnevnoj sobi. U trenutku eksplozije jedan je Ivanov ovjek gledao saetak neke vane nogometne utakmice na

televiziji. Sada, pokriven bukom i prainom, naslijepo je traio oruje. Mihail ga skine metkom u prsa. Gdje je djevojka? upita on samrtnika na ruskom. U podrumu. Bravo. Mihail ga ustrijeli u lice. Lijeva strana ae je rijeena. Oni krenu prema stubitu. Stisnuta u kutu mrane elije, Chiara zauje tri zvuka jedan za drugim: otkljuavanje lokota, podizanje zasuna, otvaranje brave. Metalna se vrata otvore uz glasnu kripu, i slabo svjetlo ue u eliju i osvijetli Grigorija. Zatim se pojavi makarov od 9 milimetara koji su drale dvije ruke. Ruke ene koja je sedativima ubila Chiarino dijete. Pitolj se odmakne od Chiare za nekoliko stupnjeva i nacilja Grigorija. Na licu mu nije bilo straha. Bio je previe napaen da bi se bojao, preumoran da bi se odupirao smrti. Chiara se odupre umjesto njega. Ona nasrne iz mraka, uhvati enu za podlaktice i povue ih unatrag. Pitolj opali; u toj sitnoj betonskoj prostoriji zvuao je kao topovska paljba. Onda opali ponovo. I trei put. Chiara izdri. Za Grigorija. Za njezino dijete. Za Gabriela. Ivan Harkov bio je ovjek s mnogo tajna, mnogo ivota. Nitko to nije znao bolje od Jekaterine, njegove bive ljubavnice i sadanje odane supruge. Poput Elene, sklopila je glupu pogodbu. U zamjenu za ispunjenje svake materijalne elje, nee ga nita pitati. Nita o Ivanovu poslu. Nita o Ivanovim prijateljima i poslovnim partnerima. Nita o razlogu zbog kojeg je Elena odluila predati djecu. A sada, nita o tome zato su djeca odbila izai iz zrakoplova. Ona pokua odigrati ulogu koju joj je Ivan dodijelio. Pokua ga uhvatiti za ruku, ali Ivan nije htio da ga takne. Pokua ga utjeiti rijeima, ali Ivan nije htio sluati. Trenutano je usredotoio panju na Olega Rudenka. Sef osiguranja vikao je u mobitel da nadglasa elisu. Jekaterina zauje rijei koje nije htjela uti. Koliko ljudi imate? Za koliko minuta stizete? Bez krvi! ujete? Bez krvi dok mi ne stignemo! Ona prikupi hrabrosti i upita kamo idu. Ivan joj odgovori da e ubrzo znati. Ona ga zamoli

da je odvede kui. Ivan joj ree da zauti. Gledala je kroz prozor helikoptera. Negdje dolje lealo je njezino rodno selo. Selo gdje je ivjela dok ju nije otkrila ena iz modne agencije. Selo puno pijanaca i propalica. Ona sklopi oi. Odvedi me kui, udovite jedno. Molim te, odvedi me kui. Mladi savjetnik prie ruskom predsjedniku s velikim oprezom. Savjetnici su obino tako prilazili, bez obzira na dob. Predsjednik se malo odmakne od stola kako bi mu savjetnik neto apnuo na uho, to je bila rijetka povlastica. Zatim opet onaj pogled, brada sputena na prsa, oi poput bodea. Ne izgleda sretno ree britanski premijer. Ma nemoj ? Kako zna ? Mislim da im nije bilo dobro na aerodromu. ekaj dok mu ne jave ono dalje. Oni se stre stubitem, ali na pola puta odjekne prvi pucanj. Mihail je iao prvi, Gabriel korak iza njega, pa nije sve vidio. Pri kraju ih doeka uasan vonj, vonj ljudskih bia koja su predugo bila u malom prostoru. Vonj smrti. Onda odjekne jo jedan pucanj. I jo jedan. I jo jedan... Gabriel zauje krik, a onda se jasno prolome dva enska glasa koja su bijesno vikala. Jasno ih je raspoznavao zato to je jedan vikao na ruskom, a drugi na talijanskom. Stigavi do podnoja stuba, Gabriel pojuri za Mihailom, sluajui Chiarin glas i molei se da ne bude vie pucnjeva. Mihail gurne vrata elije i ue prvi. U jednom kutu sjedio je mukarac s rukama i nogama u okovima, strano izobliena lica. Chiara je leala nauznak, a Ruskinja je bila na njoj. Borile su se za pitolj, koji se jako pribliio Chiarinu obrazu. Mihail zgrabi oruje i uperi ga u zid. Nakon to je pitolj dvaput opalio u prazno, Gabriel epa Ruskinju za kosu i ispali joj metak u sljepoonicu. Ostala je vritati samo jedna ena. Gabriel odbaci truplo i padne na koljena. Chiara, izvan sebe, naas pomisli da je to jedan od Ivanovih ljudi, pa ustukne. On joj rukama obujmi lice i blago

joj se obrati na talijanskom. Ja sam ree. Ja, Gabriel. Molim te, smiri se. Moramo ii.

65.

Trg Grosvenor, London

Poslije se raspravljalo o tome koliko je tono trebalo Gabrielu i Mihailu da obave zadatak. Ukupno je vrijeme iznosilo tri minute i dvanaest sekunda dojmljiv pothvat, pogotovo zato to im je trebalo vie od jedne minute da se odvezu osamsto metara od prvog straarskog mjesta do ae. Od ulaska u dau do izbavljenja protekle su nevjerojatne dvadeset i dvije sekunde. Tiho, brzo, u pravi as... I hrabro, naravno. Da Chiara nije odluila ustati i boriti se za ivot, i ona i Grigorij sigurno bi bili mrtvi u asu kad su Gabriel i Mihail uli u podrum. Zbog uda naprednih satelitskih komunikacija, Bulevar kralja Saula uo je kako Gabriel tjei Chiaru apui na talijanskom. Nitko u Odjelu za operacije nije razumio to on govori. Nisu ni trebali. To to Gabriel nekoj histerinoj eni govori na talijanskom bilo je sve to su htjeli znati. Prva je faza operacije uspjela. Mihail im to potvrdi u 9:09:12 po moskovskom vremenu. Takoer im potvrdi da je Grigorij Bulganov u tekom stanju, ali iv. U Tel Avivu se prolomi klicanje u kojem su dani stresa i tuge isparili kao para iz ventila. Bilo je tako glasno da je tek nakon deset dugih sekunda Shamron shvatio to se tono dogodilo. Kad je to javio Adrianu arteru i Grahamu Seymouru, u londonskom kompleksu zauje se drugo klicanje, a za njim uslijedi i tree u Centru za svjetske operacije u Langleyju. Jedino Shamron nije sudjelovao. Imao je dobre razloge. Brojke su mu rekle sve to ga je zanimalo. Pet agenata.

Dva oslabljena taoca. Tisuu metara od ae do ceste. Dvjesta i pet kilometara do Moskve. I Ivan u zraku. Dok su mu se prsti igrali s upaljaem, Shamron pogleda na sat: 9:09:52. Brojke... Za razliku od ljudi, brojke nikad ne lau. A te brojke nisu izgledale dobro. Gabriel prereze lisiine i okove, a onda osovi Chiaru. Moe li hodati? Ne naputaj me, Gabriele! Neu te nikada napustiti. Ostani sa mnom! Moe li hodati? Mislim da mogu. On je rukom obujmi oko struka i pomogne joj da se popne stubitem. Moramo se pouriti, Chiaro. Ne ostavljaj me, Gabriele. Neu te nikada ostaviti. Ne ostavljaj me ovdje s njima. Nema nikoga, ljubavi. Ali moramo se pouriti. Stigli su do vrha stubita. Navot je stajao u sredinjem prolazu medu mrtvacima i krvavim zidovima. Grigorij je jako loe dobaci mu Gabriel na hebrejskom. Povedi ga gore. Gabriel pomogne Chiari da zaobie tijela i krene prema rupi gdje su nekad bila vrata. Chiara ugleda mrtvace. Posvuda mrtvi. Mrtvi i krv. O, Boe. Ne gledaj, ljubavi. Samo hodaj. O, Boe. Hodaj, Chiaro. Hodaj. Ti si ih ubio, Gabriele? Ti si to uinio? Samo hodaj dalje, ljubavi.

Navot ue u eliju i ugleda Grigorij evo lice. Pasji skotovi! On pogleda Mihaila. Podignimo ga na noge. Jako je loe. Briga me. Dii ga na noge. Grigorij bolno krikne kad ga Mihail i Navot osove na noge. Ne mogu hodati. Ne mora. Navot prebaci Rusa preko jednog ramena i kimne Mihailu. Idemo. Stranja vrata terenca bila su otvorena. Yaakov je stajao na jednoj strani, Oded na drugoj. Par metara dalje bila su dva mrtva Rusa, rairenih ruku, s krvavim aureolama. Gabriel povede Chiaru pokraj mrtvih tijela i poloi je straga u terenac. Onda se okrene i ugleda Navota kako izlazi iz ae vukui Grigorija preko ramena. Stavi ga straga s Chiarom i idemo. Navot spusti Grigorija u vozilo, a Gabriel sjedne na suvozako mjesto. Mihail izvue kljueve iz depa na jakni i ukljui motor. Terenac jurne, a Gabriel se osvrne zadnji put. Tri ovjeka. Tre prema drveu. On ponovo napuni miniuzi i pogleda na sat: 9:11:07. Bre, Mihaile. Bre vozi. Jurili su nekih sto pedeset na sat po pustoj cesti dva crna terenca, oba puna bivih ruskih specijalaca, sada privatnih zatitara Ivana Harkova. Na prednjem sjeditu prvog vozila zazvoni mobilni telefon. Bio je to Oleg Rudenko, koji je zvao iz helikoptera. Gdje ste? Blizu. Koliko blizu? Jako blizu... Zbog razloga koje e Gabriel ubrzo shvatiti, put od ae do ceste nije bio pravocrtan. Gledan iz amerikog pijunskog satelita, izgledao je kao naopaki S koji je nacrtalo malo dijete. Gledan s prednjeg sjedita jureeg terenca krajem zime, izgledao je kao bijelo more.

Bijeli snijeg. Bijele breze. I onda, odmah iza druge okuke, dva bijela svjetla koja se primiu opasnom brzinom. Mihail nagonski pritisne konicu poslije e shvatiti da je pogrijeio, zato to je tako drugom vozilu dao blagu prednost pri sudaru. Zrani jastuci potedjeli su ih teih ozljeda, ali Gabriel i Mihail bili su previe oamueni za otpor kad je na terenac nasrnulo nekoliko mukaraca. Gabriel naas ugleda drku ruskog pitolja kako mu se obara na glavu. A onda bjelina. Bijeli snijeg. Bijele breze. Chiara nestaje u bijeloj odjei.

66.

Trg Grosvenor, London

Za Shamrona je prvi lo znak bio iznenadan tajac u Bulevaru kralja aula. Triput je traio objanjenje. Triput nije dobio odgovor. Napokon se netko oglasi. Izgubili smo ih. Kako to misli izgubili ? uli su nekakvu buku. Kao sudar. Onda glasove. Ruske glasove. Jesi li siguran da su govorili ruski? Provjeravamo snimku. Ali sigurni smo. Jesu li u tom trenutku ve napustili Ivanovo imanje ? Ne vjerujemo. A njihovi odailjai? Ne rade. Gdje je ostatak ekipe? Odlaze prema planu. Stanka. Ili elite da se vrate? Shamron je oklijevao. Naravno da eli da se vrate. Ali ne moe to rei. Bolje je izgubiti trojicu nego estoricu. Brojke... Reci Uziju da ide dalje. I bez junaenja. Reci im da podbruse pete.

Hou. Ne prekidaj vezu. Javi mi ako sazna bilo to. Shamron sklopi oi na nekoliko sekunda, a onda pogleda Adriana artera i Grahama Seymoura. Oni su uli jedino Shamronov dio razgovora. To im je bilo dovoljno. Kada je Ivan otiao s Konakova? upita Shamron. Sve su ptice poletjele u devet i deset. Koliko traje let izmeu Konakova i ae? Sat vremena. Moda malo vie ako je loe vrijeme. Shamron pogleda na sat: 9:14:56. To znai da e Ivan biti na tlu u Vladimirskoj oblasti otprilike u deset sati i deset minuta. Moda je ve zapovjedio svojim ljudima da ubiju Gabriela i ostale. Vjerojatno nije, pomisli Shamron. Kakav je Ivan, sigurno e htjeti to obaviti vlastoruno. Sat vremena. Moda malo vie ako je loe vrijeme. Sat vremena... Ured ne moe nita uiniti u tako kratko vrijeme. Kao ni Amerikanci ni Britanci. Sada moe djelovati samo jedno tijelo: Kremlj... Kremlj, koji je dopustio Ivanu da prodaje oruje AlQa'idi. Kremlj, koji je dopustio Ivanu da osveti gubitak supruge i djece. Sergej Korovin praktiki je potvrdio da je Ivan platio ruskom predsjedniku za doputenje da otme Grigorija i Chiaru. Moda Shamron smisli bolju ponudu od Ivanove. Ali koliko etiri ivota vrijede ruskom predsjedniku, koji je navodno jedan od najbogatijih ljudi u Europi? A koliko vrijede Ivanu? Shamron mora povui neki potez kojem Ivan ne moe parirati. I mora to uiniti brzo. On pogleda na sat, dok mu je upalja plesao meu prstima. Dva okreta udesno, dva okreta ulijevo... Treba mi ruska naftna kompanija, gospodo. Vrlo velika ruska naftna kompanija. I treba mi za manje od sat vremena. Molim te, reci mi gdje da naemo rusku naftnu kompaniju? upita Carter. Shamron pogleda Seymoura. U ulici Cheyne Walk, na broju 43. Rudenkov telefon ponovo zazvoni. Bezizraajna lica, nekoliko je sekunda neto sluao, a onda upita: Koliko je mrtvih?

Jo brojimo. Brojite? Gadno je. Ali siguran si da je to on? Nema sumnje. Bez krvi. uje? Bez krvi. ujem. Rudenko prekine vezu. Jako e usreiti Ivana. Ima jedinu stvar na svijetu koju Ivan eli vie od djece. Ima Gabriela Allona. Ovaj put amerikom predsjedniku pride savjetnik. Ne bilo koji savjetnik. Sef predsjednike slube. Razgovor je bio tih i kratak. Predsjednik uope nije promijenio izraz lica. Neto nije u redu? upita britanski premijer kad se ef slube udaljio. ini se da imamo problema. Kakvih? Predsjednik baci pogled prema ruskom kolegi na drugoj strani stola. Imamo problema u umi izvan Moskve. Moemo li to poduzeti ? Moemo se moliti. Jaguar Grahama Seymoura bio je parkiran u ulici Upper Brook. Bilo je 6:20 ujutro po londonskom vremenu kad je sjeo na stranje sjedalo. Izmeu dva motocikla, automobil krene na jug prema Hyde Park Corneru, na zapad prema Knightsbridgeu, a onda opet na jug po ulici Sloane, sve do ulice Royal Hospital. U 6:27 automobil se zaustavi pred palaom Viktora Orlova u ulici Cheyne Walk, a u 6:30 Seymour ue u Orlovljevu velianstvenu radnu sobu, upravo kad se oglasio bronani zidni sat. Orlov, koji je tvrdio da uvijek spava samo tri sata, sjedio je za radnim stolom, savreno odjeven i nalickan, dok su mu preko ekrana raunala prolazili brojevi s azijske burze. Na divovskom plazmatelevizoru novinar BBCa stajao je pred Kremljem i ozbiljnim glasom verglao o svjetskom gospodarstvu na rubu kraha. Orlov ga uutka pritiskom na daljinski upravlja. Sto ti glupani uope znaju, gospodine Seymour?

Mogu sa sigurnou rei da znaju vrlo malo. Izgledate kao da ste probdjeli no. Molim vas, sjednite. Recite mi, Grahame, kako vam mogu pomoi? To je pitanje Viktor Orlov zatim poalio. Razgovor koji je uslijedio nije zabiljeen, barem ne u arhivima MI5 ni drugih ogranaka britanske tajne slube. Trajao je osam minuta, mnogo due nego to je Seymour htio, ali to se moglo oekivati. Seymour je traio od Orlova da se zauvijek odrekne vlasnitva nad jednom vrlo vrijednom stvari. Zapravo je tu stvar Orlov ve izgubio. Svejedno ju nije putao tog jutra, kao to ovjek koji preivi eksploziju esto ne puta truplo onoga tko nije imao sree. Razgovor nije bio ugodan, ali i to se moglo oekivati. Viktor Orlov nije bio ugodna osoba ak ni u najpovoljnijim okolnostima. Vikalo se, prijetilo se. Orlovljeva sluinad bila je krajnje diskretna, ali nije mogla a da ne uje. uli su rijei dunost i ast. Jasno su uli rije izruenje, a malo zatim i tjeralica. uli su dva imena, Suhova i Cernov, a onda im se uinilo da uju britanskog gosta kako neto govori o provjeri politikih i poslovnih poteza gospodina Orlova na britanskom tlu. Na kraju su uli gosta kako vrlo jasno kae: Moete li jedanput u ivotu uiniti pravu stvar? Za ime Boga, Viktore! etiri ivota vise o koncu! A jedan od njih je Grigorijev ivot! U tom asu zavladao je tajac. Britanski je gost izaao iz ureda trenutak kasnije, napeto gledajui na sat. Preskakao je po dvije stube odjednom i uao na stranje sjedalo jaguara koji ga je ekao. Kad je automobil pojurio, on je nazvao jednu hitnu liniju britanske vlade. Dvije minute poslije, razgovarao je izravno s premijerom, koji je uz ispriku napustio dravniki doruak da se javi. Bilo je 6:42 ujutro u Londonu i 9:42 ujutro na jednoj osamljenoj dai u brezovoj umi istono od Moskve. Britanski se premijer vrati za stol. Mislim da je vrijeme za trilateralni razgovor s ovim naim prijateljem. Nadam se da mu moe ponuditi neto dobro. Mogu. Jedino je pitanje hoe li on moi ispuniti svoj dio pogodbe.

Kad su dvojica voa zajedno ustala, zauje se zabrinut amor medu kremaljskim dunosnicima oko dvorane, kojima se inilo da paljivo planirani doruak opasno klizi u improvizaciju. Jedina osoba koju to nije iznenadilo bio je ruski predsjednik, koji je ve stajao na nogama kad su mu prili elnici Britanije i Amerike. Moramo popriati ree premijer. Nasamo. Oni bez buke prijeu u jednu sobu pokraj Dvorane svetog Jurja, u drutvu samo najbliih savjetnika. Poput sastanka koji se upravo odigrao u radnoj sobi Viktora Orlova, ni ovaj nije bio ugodan. Opet se vikalo, iako to nije uo nitko izvan prostorije. Kad su zatim izali, na licu ruskog predsjednika titrao je osmijeh, to se rijetko dogaalo. Neto je govorio na mobilni telefon. Poslije su glasnogovornici sve trojice na salijetanje novinara opisali posve istim rijeima to se dogodilo. Rutinsko planiranje, nita vie. Zbilja se i radilo o planiranju, ali nipoto rutinskom.

67.

Lubjanka, Moskva

Na etvrtom katu sjedita FSBa nalazi se nekoliko ureda u kojima radi najmanji i najtajniji odjel te organizacije. U tom odjelu, koji se zove Sektor za koordinaciju, iskusna ekipa rjeava jedino sluajeve koji su krajnje politiki osjetljivi. Malo prije deset ujutro, pukovnik Leonid Milenko, voda ekipe, stajao je ukoeno pokraj svojeg stola finske proizvodnje i razgovarao preko telefona. Iako je Milenko radio za ruskog predsjednika, rijetko je s njim izravno razgovarao. Ovaj je razgovor bio kratak i napet. Sredi to, Milenko. Nemoj zajebati stvar. Je li jasno? Pukovnik je nekoliko puta rekao da i onda zaklopio. Vadime!

elava glava Vadima Strelkina, njegove desne ruke, zaviri u ured. Sto je bilo? Ivan Harkov. Sto s njim? Milenko objasni. Sranje! Uzeo si mi rije iz usta. Gdje je daa? U Vladimirskoj oblasti. Koliko daleko? Dovoljno daleko da e nam trebati helikopter. Reci im da slete ovdje na trg. Ne mogu. Danas ne. Zato ne? Strelkin pokae glavom prema Kremlju. Sav zrani prostor omeen zaobilaznicom zatvoren je zbog sastanka G8. Vie nije. Strelkin uzme telefon na Milenkovu stolu i narui helikopter. Znam daje zatvoren, idiote! Uini to traim! S tim rijeima on zaklopi slualicu. Milenko je ve stajao pred kartom. Kad e stii? Za pet minuta. Milenko izrauna vrijeme puta. Ne moemo nikako stii prije Ivana. Mogu odmah nazvati Rudenka. Koga? Olega Rudenka, Ivanova efa za sigurnost. Nekad je radio za nas. Moda on moe urazumiti Ivana. Urazumiti Ivana Harkova? Vadime, moram ti neto objasniti. Ako nazove Rudenka, Ivan e odmah ubiti taoce. Nee ako mu kaemo da zapovijed dolazi s vrha. Milenko razmisli, a onda odmahne glavom. Ivanu ne moemo vjerovati. Rei e da su ve mrtvi. Cak i ako nisu.

Tko su ti ljudi? To je komplicirano, Vadime. Zato je predsjednik udijelio tu veliku ast upravo meni. Dovoljno je rei da je na kocki jako mnogo novaca, i za Rusiju i za predsjednika. Kako to? Ako taoci preive, bit e novca. Ako ne preive... Nee biti novca? Daleko e dogurati, Vadime. Strelkin se pridrui Milenku pred kartom. Moda ima jo jedan nain da tamo nabrzinu stigne oruana sila. Da ujem. Postrojbe iz skupine Alfa rasporeene su svugdje po Moskvi zbog sastanka G8. Ako se ne varam, zauzeli su sve glavne prometnice prema gradu. Sto rade? Glume prometnike? Trae eenske teroriste. Naravno, pomisli Milenko. Uvijek trae eene, ak i kad ih nigdje nema. Nazovi, Vadime. Provjeri jesu li Alfe na cesti M7. Strelkin nazove. Bili su. Dva helikoptera mogu ih pokupiti za manje od deset minuta. Poalji ih, Vadime. U ije ime ? Predsjednikovo, naravno. Strelkin izda zapovijed. Daleko e dogurati, Vadime. Strelkin pogleda kroz prozor. Stigao ti je helikopter. Ne, Vadime, nama je stigao helikopter. Ne idem tamo sam. Milenko uzme kaput i krene prema vratima, a Strelkin za njim. Minus pet, u zraku se osjea snijeg, a on ide u Vladimirsku oblast spasiti tri Zidova i ruskog izdajicu od Ivana Harkova. Malo je drukije zamiljao svoj dan. Iako to pukovnik nije znao, etvero ljudi ije je ivote drao u rukama sjedilo je u tom asu du etiri zida elije, po jedno uz svaki zid, vrsto vezanih ruku na leima, ispruenih nogu sa sljubljenim

stopalima. Vrata elije bila su pritvorena; pred vratima su stajala dva mukarca s orujem u rukama. Udarac koji je pokosio Mihaila otvorio mu je duboku porezotinu iznad lijevog oka. Gabriel je dobio udarac iza desnog uha, pa mu se vrat kupao u krvi. Ve je previe puta imao potres mozga, i zvonjava u uima nikako da se stia. Mihail je prouavao unutranjost elije kao da trai izlaz. Chiara ga je promatrala, kao i Grigorij. Sto misli? promrmlja on na ruskom. Ne misli valjda pobjei? Mihail baci pogled na uvare. I dati onim majmunima izgovor da me ubiju? Ni u snu! Pa zato je onda ova elija tako zanimljiva? Zato to uope postoji. Sto to znai? Jesi li ikada imao dau, Grigorij e? Imali smo jednu kad sam bio mali. Otac ti je bio partijac? Grigorij je oklijevao, a onda kimne. A tvoj ? Neko vrijeme. Sto se dogodilo? On i partija su se razili. Otac ti je bio disident? Disident, otpadnik... sam izaberi rije, Grigorije. Ali on je zamrzio partiju i sve to ona predstavlja. Zato je zavrio u tvojem malom carstvu strahota. Je li imao dau? Sve dok mu je KGB nije oduzeo. I neto u ti rei, Grigorije. Nije imala ovakvu sobu u podrumu. Dapae, uope nije imala podruma. Nije ni naa. Jeste li imali pod? Da, loe kvalitete. Grigorij se uspije osmjehnuti. Moj se otac nije isticao u partiji. Sjea li se svih ludih pravila? Tko bi ih zaboravio? Zabranjeno grijanje.

Zabranjene dae iznad dvadeset i pet kvadrata. Moj je otac izigrao ogranienja tako to je dodao verandu. alili smo se da je to najvea veranda u Rusiji. Naa je bila vea, siguran sam. Ali nije bilo podruma, zar ne, Grigorije? Nije ga bilo. Pa zato je onda ovaj smio izgraditi podrum? Sigurno neki partijac. To se razumije samo po sebi. Moda je ovdje uvao vino. Daj, Grigorije. Moe ti i bolje. Meso? Moda je volio meso. Morao bi biti jako visoko u partiji da mu treba ovoliko spremite za meso. Ima neku drugu teoriju? Ulazna vrata razvalio sam kilogramom eksploziva. Da sam stavio toliko eksploziva pred nau staru dau, cijela bi se daa sruila. Ne razumijem. Ovo je mjesto dobro graeno. S odreenom svrhom. Pogledaj beton, Grigorije. Dobar je. Nije ono smee koje su davali svima nama. Smee koje je otpadalo u komadima i osipalo se nakon prve zime. Ovo mjesto je staro. Sustav jo nije trunuo kad su ga sagradili. Koliko staro? Tridesete godine, rekao bih. Pod Staljinom? Poivao u miru. Gabriel podigne bradu s prsa. On upita na hebrejskom: Za Boga miloga, o emu vas dvojica razgovarate? O arhitekturi ree Mihail. Tonije, o gradnji daa. eli li mi neto rei, Mihaile? Neto nije u redu s ovim mjestom. Mihail pomakne nogu. Zato je nasred poda jarak, Gabriele? I to su one udubine tamo straga? Ti meni reci, Mihaile. Mihail naas zamukne. Onda promijeni temu.

Kako glava? Jo ujem svata. uje zvona? Gabriel sklopi oi i ukoi se. Ne, ne zvona. Helikoptere.

68.

Vladimirska oblast, Rusija

Dok je stjecao bogatstvo i mo, Ivan Harkov nauio je i kako se dojmljivo ulazi. Znao je kako ui u restoran ili predvorje luksuznog hotela. Znao je kako ui u konferencijsku dvoranu punu suparnika ili u krevet ljubavnice. I svakako je znao kako ui u vlanu eliju s etvero ljudi koje namjerava vlastoruno ubiti. Bilo je zanimljivo kako se njegov nastup malo mijenjao od mjesta do mjesta. Dapae, gledajui Ivana u ovom trenutku, moglo ga se zamisliti kako stoji na ulazu svojih starih gnijezda u SaintTropezu Le Grand Joseph ili Villa Romana. Iako je imao mnogo neprijatelja, Ivan nije volio pourivati stvari. Radije bi razgledao sobu i pustio da soba razgleda njega. Volio se razmetati odjeom. I svojim runim satom, velikim poput sunanoga, u koji je upravo gledao zbog razloga koje je samo on mogao dokuiti, kao da se ljuti na efa sale jer mora ekati pet minuta na obeani stol. Ivan spusti ruku i gurne je u dep kaputa. Bio je raskopan, kao da se sprema za fiziki rad. Njegov pogled klizne po eliji, prvo na Grigorija, onda na Chiaru, na Gabriela i napokon na Mihaila. Ugledavi Mihaila, Ivan se ozari. Mihail je bio dodatak, neoekivani dobitak. Mihail i Ivan ve su se viali. Mihail je ruao s Ivanom. Mihail je bio pozvan u Ivanov dom. I Mihail je ljubovao s Ivanovom

enom. Barem je to Ivan vjerovao. Netom prije Ivanova pada, dvojica njegovih siledija dobro su namlatila Mihaila u jednoj kavani u Staroj luci SaintTropeza. Bio je to samo aperitiv. Sudei po Ivanovu izrazu, spremao se banket boli, koji e kusati on i Mihail zajedno. Polako je pogledom prelazio naprijednatrag, kao reflektorom po otvorenu polju, i ponovo ga zaustavi na Gabrielu. Zatim progovori prvi put. Gabriel je satima sluao snimke Ivanova glasa, ali jo ga nikada nije uo uivo. Ivanov engleski bio je savren, ali govorio ga je poput hladnoratovskog propagandista na starom Radiju Moskva. Zidovi elije titrali su od njegova raskonog baritona. Jako mi je drago da sam te ponovo zdruio s tvojom enom, Allone. Barem je jedan od nas ispunio pogodbu. Koju pogodbu? Da ja pustim tvoju enu, a ti vrati moju djecu. Ana i Nikolaj sletjeli su u Konakovo jutros u devet. Zove ih po imenu? Nisam znao da si tako blizak s mojom djecom. Gabriel pogleda Chiaru, a onda pogleda ravno u Ivanove eljezne oi. Da je moja ena u devet bila pred veleposlanstvom, tvoja bi djeca sada bila s tobom. Ali moje ene nije bilo. Zato se tvoja djeca vraaju u Ameriku. Misli da sam glup, Allone? Nisi ni namjeravao pustiti moju djecu iz aviona. Sama su odluila, Ivane. ujem da su ti poslala poruku. Bila je to ista krivotvorina, kao i ona slika koju si prodao mojoj eni. To me podsjetilo: duguje mi dva i pol milijuna dolara, da i ne spominjemo dvadeset milijuna dolara koje je tvoja sluba ukrala s mojih bankovnih rauna. Ako mi doda telefon, Ivane, dogovorit u transakciju. Telefoni mi danas loe rade. Ivan se nasloni ramenom na okvir vrata i rukom proe kroz nakostrijeenu sijedu kosu. teta, zapravo. Sto kae, Ivane? Prema procjeni mojih ljudi, samo te deset sekunda dijelilo od ulaza u imanje u trenutku sudara. Da si uspio stii do ceste, moda bi se

vratio u Moskvu. Vjerojatno bi uspio da nisi pokuao povesti prebjega Bulganova sa sobom. Bilo bi mudro da si ga ostavio. Ti bi to uinio, Ivane? Bez daljnjega. Sigurno se sada osjea jako glupo. Zato? Ti i tvoja lijepa ena umrijet ete zato to si bio previe fin da ostavi ranjenog izdajicu i prebjega. Ali to je uvijek bila tvoja slabost, zar ne, Allone? Tvoja finoa. Drae su mi moje slabosti od tvojih, Ivane. Neto mi govori da za nekoliko minuta nee tako misliti. Ivan se prijezirno osmjehne. Iz iste znatielje, zanima me kako si uspio otkriti gdje drim tvoju enu i prebjega Bulganova. Netko te izdao. Tu je rije Ivan razumio. On namrti svoje guste obrve. Tko? Ljudi u koje si se pouzdao. Allone, trebao bi znati da se ne pouzdajem ni u koga, a pogotovo ne u ljude koji su mi navodno bliski. Ali ubrzo emo detaljnije raspraviti tu temu. On se ogleda po eliji sa zamiljenim izrazom, kao da rjeava neki matematiki teorem. Reci mi, Allone, gdje je ostatak tvoje ekipe? Gleda ih. Zna li koliko je ljudi ovdje jutros umrlo? Daj mi trenutak i sigurno u... Petnaestorica, uglavnom bivi lanovi Alfe i OMONa. On pogleda Mihaila. Nije loe za kompjuterskog strunjaka koji je radio za neprofitnu udrugu za ljudska prava. Molim te, Mihaile, podsjeti me kako se udruga zvala. Dillardov centar za demokraciju. O, da, tako je. Pretpostavljam da Dillardov centar odobrava nasilje kad je nuno. On se opet usredotoi na Gabriela i ponovi pitanje. Ne poigravaj se sa mnom, Allone. Znam da ste ti i tvoj prijatelj Mihail jako dobri, ali nemogue je da ste sami obavili sve ovo. Gdje su tvoji preostali ljudi? Kao da ga nije uo, Gabriel mu uzvrati pitanjem. Odakle ona ulegnua u umi, Ivane?

Ivan se prenerazi. Ipak, odmah doe k sebi, kao boksa koji se oporavlja od udarca. Ubrzo e saznati. Ali prvo moramo jo razgovarati. Idemo gore, moe? Ovdje smrdi. Ivan poe. Ostane samo njegov miris. Sandalovina i dim. Miris moi. Miris vraga.

69.

Trg Grosvenor, London

Poruka s dlanovnika Uzija Navota pojavi se u londonskom kompleksu i u Bulevaru kralja aula istovremeno, u 10:17 po moskovskom vremenu. IVANOVE PTICE SLETJELE KOD AE... TRAIMO UPUTE... Shamron zgrabi telefon na vezi s Tel Avivom. Sto mu znae te upute? Uzi pita elite li da se vrate u dau. Mislio sam da su moje elje bile posve jasne. Da nastave put do Moskve? Tako je. Ali... Nema rasprave. Dobro, efe. Shamron zaklopi slualicu. Kao i Adrian Carter. Predsjednikov savjetnik za nacionalnu sigurnost upravo je u Kremlju razgovarao sa ruskim savjetnikom. I? FSB je blizu. Alfe i dva efa iz Lubjanke. Kad bi trebali stii?

Predviaju slijetanje u 10:45 po moskovskom vremenu. Shamron pogleda na sat: 10:19:49. On stavi cigaretu u usta. Upalja mu bljesne. Sad moe samo ekati. I moliti se da Gabriel smisli neki nain da preivi jo dvadeset i pet minuta. U tom trenutku, na rubu jedne smrznute ceste mirovala je stara lada i u njoj Yaakov, Oded i Navot. Iza njih bila je skupina sela. Pred njima je bila cesta M7 i Moskva. Oded je sjedio za volanom, Yaakov se sklupao straga, a Navot je bio na suvozakom mjestu. Mali ladini brisai strugali su snijeg koji se skupljao na vjetrobranu. Grija za staklo, koji se jedva mogao tako nazvati, vie je tetio nego koristio. Navot nije obraao panju. Buljio je u ekran svojeg dlanovnika i gledao kako sekunde prolaze na digitalnom satu. Napokon, u 10:20, stigla je poruka. On je proita, opsuje ispod glasa i okrene se Odedu. Stari hoe da se vratimo u Moskvu. Sto emo? Navot prekrii ruke na prsima. Ostajemo ovdje. Helikopter je bio preureeni model M8, s najveom brzinom od dvjesta pedeset kilometara na sat, neto manje kad je vjetar zavijao iz Sibira uz vidljivost od najvie jednog kilometra. Nosio je tri lana posade i samo dva putnika: pukovnika Leonida Milenka i bojnika Vadima Strelkina, obojicu iz FSBova Sektora za koordinaciju. Strelkin je loe podnosio vonju i jako se trudio ne povraati. Milenko je sa slualicama na uima sluao brbljanje pilota i gledao kroz prozor. Proli su gradsko podruje Moskve pet minuta nakon polijetanja iz Lubjanke, a sada su letjeli na istok, koristei cestu M7 za orijentaciju. Milenko je dobro znao te gradove Bezmenkovo, Cudinku, Obuhovo a raspoloenje mu se kvarilo sa svakim prevaljenim kilometrom. Rusija iz zraka nije bila mnogo bolja od Rusije sa zemlje. Kakav prizor, pomisli Milenko. To se nije dogodilo preko noi. Morala su proi stoljea careva, generalnih sekretara i predsjednika

da se stvori ovakva olupina, a sada Milenko mora skrivati njezine prljave tajne. On ukljui mikrofon i upita kada bi trebali stii. Za petnaest minuta, glasio je odgovor. Najvie dvadeset. Najvie dvadeset... Ali to e zatei kad stigne? I koga e povesti sa sobom? Predsjednik je jasno rekao to eli. Izraelci obavezno moraju otii ivi. Ali ako Ivan eli prolijevati krv, daj mu svojeg prijatelja Bulganova. On je pas. Neka krepa kao pas. No to ako Ivan ne eli predati svoje Zidove? Sto onda, gospodine predsjednie? Da, to onda? Milenko je mrzovoljno gledao kroz prozor. Gradovi su bili sve ratrkaniji. Sve vie snjenih polja. Sve vie breza. Sve vie mjesta za umiranje... Milenko e se zatei u nezavidnoj situaciji, u kripcu izmeu Ivana Harkova i ruskog predsjednika. Krenuo je na nemogu zadatak. Ako ne bude oprezan, mogao bi i on krepati kao pas.

70.

Vladimirska oblast, Rusija

Na rubu ume mrtvaci su bili poredani kao cjepanice. Neki su imali urednu rupu od metka na elu, a ostali su bili krvavi i izmrcvareni. Ne osvrui se na njih, Ivan proe kroz uniteni ulaz i skrene iza ugla ae. Gabriel, Chiara, Grigorij i Mihail ili su za njim, ruku vezanih iza lea, a svaku ruku drao im je po jedan tjelesni uvar. Natjerali su ih da stanu pred vanjski zid Gabriel na jednom kraju, a Mihail na drugom. Stajali su u snijegu do koljena, a snijeilo je i dalje. Ivan je polako koraao kroz snijeg s velikim Makarovom u ruci. To to unitava svoje skupe hlae i cipele vjerojatno je bila jedina neugodnost u toj veseloj prigodi.

Ivanov junak Staljin volio se igrati sa svojim rtvama. Obiljeene za smrt zasipao je povlasticama, uljuljkivao ih je promaknuima i obeanjima o novim prilikama da slue gospodara i domovinu. Ivan nije glumio nikakvu suut, nije se trudio zavarati budue mrtvace. Ivan je potjecao iz Petog direktorata. Bio je kostolomac, glavosjea. Nakon to se jo jedanput proetao pred zatoenicima, on izabere prvu rtvu. Jesi li uivao kad si bio s mojom enom? upita on Mihaila na ruskom. Bivom enom odvrati Mihail na istom jeziku. Da, jako sam uivao s njom. Ona je iznimna ena. Trebao si biti bolji prema njoj. Jesi li mi je zato oduzeo? Nisam je morao uzimati. Oteturala nam je u naruje. Mihail nije ni vidio zamah. Udarac vanjskom stranom ruke, od dolje prema gore. On nekako uspije ostati na nogama. Ivanovim uvarima, koji su stajali u polukrugu na snijegu, bilo je to zabavno. Chiara sklopi oi i pone se tresti od straha. Gabriel svojim ramenom blago pritisne njezino. On promrmlja na heberjskom: Pokuaj ostati mirna. Mihail radi ono to treba. Samo ga je razljutio. Tako je, ljubavi. Tako je. Ivan je trljao zapee kao da eli pokazati kako i on ima osjeaje. Vjerovao sam ti, Mihaile. Pustio sam te u kuu. A ti si me izdao. Bio je to samo posao, Ivane. Da? Samo posao? Elena mi je rekla za onu usranu malu vilu u brdima iznad SaintTropeza. Rekla mi je da si je doekao s rukom. I s vinom. Bandol rose. Najdrae Elenino vino. Vrlo hladno. Onako kako ona voli. Jo jedan udarac zapeem, tako snaan da je Mihail odletio u zid ae. Zbog vezanih ruku nije mogao sam ustati. Ivan ga zgrabi za jaknu na prsima i s lakoom ga podigne na noge. Rekla mi je za usranu malu sobu gdje ste vodili ljubav. ak mi je rekla za replike Moneta na zidu. Nije li to smijeno? Elena je posjedovala

dva prava Moneta. A ti si je odveo u sobu gdje su visjeli plakati s Monetom. Sjea li ih se, Mihaile? Ne ba. Zato ne? Nisam mogao odvojiti pogled od tvoje ene. Ovaj put ga udari pesnica poput ekia. Na Mihailovu licu otvori se nova rana, dva centimetra ispod lijevog oka. Dok su ga straari dizali na noge, Chiara zamoli Ivana da prestane. Kao da ju nije uo. Ivan se tek zagrijavao. Elena je rekla da si bio pravi kavalir. Da ste dvaput vodili ljubav. Da si ti htio i trei put, ali ona nije dala. Morala je poi. Morala se vratiti djeci. Sjea li se sada, Mihaile? Sjeam se, Ivane. To su bile lai, zar ne? Izmislio si tu priu o romantinom susretu kako bi me prevario. U toj vili nisi vodio ljubav s mojom enom. Ispriao si joj o mojoj operaciji. Onda ste isplanirali njezin bijeg i otmicu moje djece. Ne, Ivane. Sto ne? ekao ju je ruak. I Bandol rose. Elenino omiljeno vino. Dvaput smo vodili ljubav. Za razliku od tebe, bio sam pravi kavalir. Udarac koljenom prema gore. Mihail se stropota i ostane leati. Doao je red na Gabriela. Ivanovi ljudi nisu se potrudili Gabrielu skinuti sat. Bio je vezan zajedno s njegovom lijevom rukom, priljubljen uz bubreg. Ali Gabriel je u duhu vidio digitalne brojke kako se mijenjaju. Kad je zadnji put provjerio, bilo je 9:11:07. Vrijeme je stalo kad su se sudarili i opet krenulo kad je Ivan stigao iz Konakova. Gabriel i Shamron izabrali su staro uzletite zbog dobrog razloga: da stvore udaljenost izmeu Ivana i ae, Da dobiju na vremenu u sluaju da neto krene po zlu. Gabriel je procijenio da je prolo najmanje sat vremena izmeu njihova zarobljavanja i Ivanova dolaska. Znao je da Shamron nije proveo tih sat vremena u pripremama za sprovod. Sada Gabriel i Mihail moraju pomoi sami sebi tako to e Shamronu dati jednu

stvar: vrijeme. udno, ali morat e Ivana iskoristiti kao saveznika. Moraju ga ljutiti. Moraju ga navesti da govori. Kad Ivan uuti, dogaaju se gadne stvari. Drave se razdiru na komadie. Ljudi umiru. Bio si glup to si se vratio u Rusiju, Allone. Znao sam da e doi, ali svejedno si bio glup. Zato me nisi ubio u Italiji i rijeio stvar? Zato to neke stvari ovjek mora uiniti sam. A zahvaljujui tebi ne mogu u Italiju. Ne mogu nikamo. Rusija ti se ne svia, Ivane? Volim Rusiju. Kratak osmijeh. Pogotovo izdaleka. Znai, pretpostavljam da je zahtjev za djecom bio la, kao i tvoja pogodba da e mi vratiti netaknutu suprugu. Zivu i zdravu, mislim da su se tako izrazili Korovin i Shamron u Parizu. Ne, Allone, nije to bila la. Ja zbilja elim da mi se vrate djeca. On baci pogled na Chiaru. Raunao sam da e mi otmica tvoje ene dati barem malu ansu da ih dobijem. Znao si da Elena i djeca ive u Americi? Recimo da sam bio gotovo siguran. Zato onda nisi oteo nekog Amerikanca? Zbog dva razloga. Prvi i najvaniji glasi da to ne bi dopustio na predsjednik, budui da bi to gotovo sigurno izazvalo otvoreni prekid naih odnosa s Washingtonom. A drugi razlog? Ne bih mudro uloio vrijeme i resurse. Moe li to objasniti? Naravno ree Ivan gotovo drueljubivo. Kao to cijeli svijet zna, Amerikanci imaju pravilo da ne pregovaraju s otmiarima i teroristima. Ali vi Izraelci radite drukije. Budui da ste mala zemlja, svaki ivot vam je dragocjen. To znai da ete pregovarati im je ivot nevinih na kocki. Boe mili, ak ete izruiti desetke dokazanih ubojica kako biste dobili tijela svojih mrtvih vojnika. Vaa ljubav prema ivotu ini vas slabim narodom, Allone. Oduvijek je tako.

Znai, raunao si da emo vriti pritisak na Amerikance da vrate djecu? Ne na Amerikance ree Ivan. Na Elenu. Moja je biva ena, poput Zidova, laljiva i slaba. Zato si ekao izmeu Grigorijeve i Chiarine otmice? Car je tako odredio. Grigorij je bio neto kao probni sluaj. Na je predsjednik elio vidjeti kako e Britanci reagirati na istu provokaciju na njihovu tlu. Kad je vidio samo slabost, dopustio mi je da dublje zarinem no. Tako da otme moju enu i pokua se domoi svoje djece. Tako je ree Ivan. Za naeg predsjednika tvoja je ena bila doputena lovina. Uostalom, Allone, ti i tvoji ameriki prijatelji izvrili ste prolog ljeta nezakonitu operaciju na ruskom tlu, operaciju u kojoj je poginulo nekoliko mojih ljudi, da i ne govorimo o otmici moje obitelji. A da je Elena odbila vratiti Nikolaja i Anu? Ivan se osmjehne. Onda bih sigurno dobio tebe. I sad me ima, Ivane. Pusti druge. Mihaila i Grigorija? Ivan odmahne glavom. Iznevjerili su me. A zna to radimo s izdajicama, Allone. Viaja mjera. Ivan podigne glavu glumei divljenje. Impresivno, Allone. Vidim da si pokupio neto ruskoga na putovanjima po naoj zemlji. Pusti ih, Ivane. Pusti Chiaru. Chiaru? O, ne, Allone, ni to nije mogue. Vidi, ti si uzeo moju enu. Sad u ja uzeti tvoju. To je pravda. Kao to kae tvoja idovska knjiga. ivot za ivot, oko za oko, zub za zub, opeklina za opeklinu, rana za ranu. To se zove Knjiga Izlaska, Ivane. Da, znam. Ako se dobro sjeam, 21. poglavlje. Dakle, tvoji zakoni kau sasvim jasno da imam pravo uzeti tvoju enu jer si ti uzeo moju. teta to niste imali djece. Uzeo bih i dijete. Ali PLO je to ve obavio, zar ne? U Beu. Zvao se Daniel, je li?

Gabriel nasrne na njega. Ivan se spretno izmakne i pusti Gabriela da se naglavce zabije u snijeg. Straari su ga pustili da tako lei jedan trenutak dragocjen trenutak, pomisli Gabriel a onda ga opet osove na noge. Ivan mu otrese snijeg s lica. I ja znam poneto, Allone. Znam da si te noi bio u Beu. Znam da si vidio eksploziju automobila. Znam da si pokuao izvui enu i sina iz plamena. Sjea li se kako ti je sin izgledao kad si ga napokon izvukao? Kako ujem, nije bilo lijepo. Opet uzaludno nasre. Opet se rui u snijeg. Opet ga straari putaju da lei, dok mu lice pri hladnoa. I gnjev. Vrijeme... Dragocjeno vrijeme... Oni ga opet podignu. Ovaj put Ivan se ne potrudi obrisati snijeg. Ali vratimo se na temu izdaje, Allone. Kako si uspio otkriti gdje drim Grigorija i tvoju enu? Rekao mi je Anton Petrov. Ivan se zajapuri. A kako si naao Petrova? Vladimir Cernov. Bijesan pogled. A Cernova? Opet su te izdali, Ivane. Izdao te netko koga si smatrao prijateljem. Gabriel dobije udarac u trbuh. Kako nije bio spreman, on se zgri i tako izloi Ivanovu koljenu. Taj ga udarac opet baci u snijeg, ovaj put Chiari pred noge. Gledala ga je licem punim uasa i tuge. Ivan pljune i une pokraj Gabriela. Nemoj mi se jo onesvijestiti, Allone, zato to imam jo jedno pitanje. eli li gledati kako ti ena umire? Ili bi radije umro pred enom? Pusti je, Ivane. Oko za oko, zub za zub, ena za enu. On se okrene uvarima. Podignite ovo smee na noge.

71.

Vladimirska oblast, Rusija Navot je prvi ugledao helikopter. Dolazio je iz smjera Moskve, letei opasnom brzinom manje od sto metara iznad zemlje. Devedeset sekunda poslije, jo dva helikoptera iste marke prolete im iznad glave. Vrati se, Odede. A nae zapovijedi? Kvragu i zapovijedi. Vrati se! Vrijeme... Vrijeme im istjee. Neujno se iskrada kroz umu, od jedne breze do druge. Vrijeme im je sada neprijatelj. Gabriel je znao da ga mora uhvatiti. Da bi to uinio, treba mu Ivanova pomo. Neka samo govori, pomisli on. Kad Ivan zauti, dogaaju se gadne stvari. Za sada, Ivan je utke vodio povorku smrti po snijenoj umskoj stazi, golemom rukom vukui Chiaru. U drutvu tjelesnih uvara pratili su ga Gabriel, Mihail i Grigorij. Neka samo govori... Odakle udubine u umi, Ivane? Kvragu, zato te toliko zanimaju? Podsjeaju me na neto. To me ne udi. Kako si ih otkrio? Pomou satelita. Lijepo se vide iz svemira. Vrlo su ravne. Vrlo ujednaene. Stare su, ali kopai su obavili dobar posao. Koristili su bager. Jo je ovdje ako ga eli vidjeti. Pokvario se prije mnogo godina. Pa kako sada kopa zemlju, Ivane? Ista metoda, novi stroj. Ameriki. Reci to god hoe o Amerikancima, ali oni rade jako dobre bagere. Sto je u rupama, Ivane?

Ti si pametan momak, Allone. Rekao bih da zna poneto o naoj povijesti. Reci ti meni. Pretpostavljam da su masovne grobnice iz razdoblja terora. Terora? To je zapadnjaki naziv koji su izmislili Kobini neprijatelji. Koba je bilo Staljinovo partijsko ime. Koba je bio Ivanov junak. Kako bi ti nazvao sustavno muenje i ubijanje gotovo milijun ljudi, Ivane? Izgledalo je kao da Ivan ozbiljno razmilja o tome. Mislim da bih to nazvao rezidbom ume koju je odavno trebalo obaviti. Partija je bila na vlasti gotovo dvadeset godina. Trebalo je oistiti mnogo mrtvih grana. A zna to se dogaa kad cijepa drva, Allone. Pada iverje. Tako je. Pada iverje. Ivan prevede dio razgovora svojim uvarima, koji su znali samo ruski. Oni se nasmiju. Nasmije se i Ivan. Neka samo govori... Kako je ovo mjesto funkcioniralo, Ivane? Saznat e za koju minutu. Kada se koristilo? Trideset i este? Trideset i sedme? Ivan zastane. Zastanu i svi drugi. Trideset i sedme... tonije, ljeti trideset i sedme. Bilo je to vrijeme trojka. Zna li za trojke, Allone? Gabriel je znao. On polako i promiljeno progovori. Staljina je ljutilo to se presporo ubija. Htio je ubrzati stvari, pa je izmislio novu vrstu suenja: trojke. Clan partije, slubenik NKVDa i javni tuitelj. Nije bilo potrebno da optueni bude nazoan na suenju. Veina je osuena a da nije ni znala da je uope pod istragom. Veina suenja trajala je deset minuta. Nekada i krae. Nisu se doputale pritube doda Ivan s osmijehom. Nee biti doputene ni sada. On kimne tjelesnim uvarima koji su drali Grigorija. Povorka opet krene. Neka samo govori. Kad Ivan zauti, dogaaju se gadne stvari. Pretpostavljam da se ubijalo u dai. Zato je tamo podrum s posebnom prostorijom, koja u sredini ima jarak. I zato je put zavojit

umjesto da je ravan. Staljinovi ljudi nisu htjeli da susjedi znaju to se ovdje dogaa. Nikad se nije ni saznalo. Osuenike bi uvijek pokupili iza ponoi i dovezli ovamo u crnim automobilima. Odveli bi ih ravno u dau i dobro isprebijali da budu posluniji. Onda bi se spustili u podrum. Sedam grama olova u zatiljak. A onda? Bacili bi ih na kola i dopremili ovamo, do grobova. Tko je ovdje pokopan, Ivane? Do ljeta trideset i sedme teka je sjea uglavnom bila obavljena. Koba je samo trebao raistiti ipraje. Sipraje? Menjevike. Anarhiste. Stare boljevike vezane uz Lenjina. Neto sveenika, kulaka i aristokrata, reda radi. Likvidiran je svatko za koga je Koba mislio da bi mogao biti imalo opasan. Onda su likvidirane i njihove obitelji. Pod ovom umom pokopana je prava revolucionarna kaa, Allone. Svi spavaju zajedno. Ima noi kad ih zamalo moe uti kako se svaaju oko politike. A najbolje je to to nitko ne zna da su ovdje. Zato to si kupio ovu zemlju nakon pada Sovjetskog Saveza kako bi se pobrinuo da mrtvi ostanu pokopani? Ivan stane. Zapravo, od mene se trailo da kupim zemlju. Tko je to traio? Moj otac, naravno. Ivan je odgovorio bez oklijevanja. Ispoetka su mu Gabrielova pitanja ila na ivce, ali sada je izgledao kao da uiva u razgovoru. Gabriel pretpostavi da je lako iznositi svoje tajne pred ovjeka koji e ubrzo umrijeti. On pokua smisliti jo neko pitanje zbog kojeg bi Ivan govorio dalje, ali nije bilo potrebe. Ivan nastavi svoje predavanje bez ikakva nagovora. Kad je Sovjetski Savez propao, bilo je to opasno vrijeme za KGB. Govorilo se o otvaranju arhiva. Prozraivanju prljavog rublja. Navoenju imena. Stara je garda bila prestravljena. Nisu htjeli da se KGB vue kroz blato povijesti. Ali imali su i druge razloge za uvanje

tajna. Zna, Allone, nisu namjeravali dugo biti bez vlasti. Ve su onda planirali svoj povratak. Uspjeli su, naravno. KGB, pod drugim imenom, ponovo vodi Rusiju. A ti vlada nad zadnjom masovnom grobnicom Staljinova terora. Zadnjom? Ne vjerujem. Ne moe zarinuti lopatu u rusko tlo a da ne udari u kost. Ali ova je prilino velika. Navodno je pod ovim stablima zakopano sedamdeset tisua dua. Sedamdeset tisua. Ako to ikad procuri u javnost... On zamukne kao da je naas ostao bez rijei. Recimo da bi to moglo izazvati velike neugodnosti u Kremlju. Zbog toga je predsjednik tako popustljiv prema tvojim djelatnostima? On dobiva svoj dio. Car uvijek dobiva svoj dio. Koliko si mu morao platiti za doputenje da mi otme enu? Ivan je utio, Gabriel nastavi kako bi izazvao novi izljev gnjeva. Koliko, Ivane? Pet milijuna? Deset? Dvadeset? Ivan se okrene. Dosta mi je tvojih pitanja, Allone. Osim toga, jo malo i stigli smo. eka te tvoj bezimeni grob. Gabriel pogleda Chiari preko ramena i ugleda humak svjee iskopane zemlje, pokriven sitnim snijegom. Ree Chiari da je voli. Onda sklopi oi. Opet mu se inilo da uje zvukove. Helikopteri.

72.

Vladimirska oblast, Rusija

Pukovnik Leonid Milenko napokon ugleda imanje: etiri smrznuta potoka koji se sastaju u smrznutoj movari, mala daa s razvaljenim vratima, povorka ljudi koji polako hodaju kroz brezovu umu. On ukljui mikrofon na svojim slualicama. Vidite li ih? Pilotova kaciga brzo se pomakne goredolje.

Koliko se moete pribliiti ? Do ruba movare. To je najmanje tristo metara dalje. Ne mogu sletjeti blie, pukovnie. Sto je s Alfama? Sputanje po uetu. Ravno u umu. Nitko nee umrijeti. Nee, pukovnie. Nitko nee umrijeti... Koga on zavarava? Ovo je Rusija. Uvijek netko umre. Jo deset koraka kroz snijeg. Onda i Ivan zauje helikoptere. On stane. Nagne glavu poput psa. Baci pogled prema Rudenku. I opet krene dalje. Vrijeme... Dragocjeno vrijeme... Navotova poruka bljesne na ekranima u kompleksu. STIU HELIKOPTERI... Carter rukom pokrije slualicu i pogleda Shamrona. Ekipa iz FSBa potvrdila je da povorka ljudi hoda kroz umu. Izgleda da su ivi, Ari! Nee dugo. Kad e specijalci iz Alfe biti na tlu? Za devedeset sekunda. Shamron sklopi oi. Dva okreta udesno, dva okreta ulijevo... Pred njima se otvori raka, kao rana u mesu Majke Rusije. Snijeg je padao iz pepeljastog neba poput suza, dok su oni polako hodali prema raki, u pratnji udaraca dalekih elisa. Velikih elisa, pomisli Gabriel. Dovoljno velikih da se uma trese. Dovoljno velikih da se uznemire Ivanovi ljudi. Pa i sam Ivan. Odjednom je na ruskom vikao na Grigorija, tjerajui ga da bre hoda prema svojoj smrti. Ali Gabriel je u sebi molio Grigorija da uspori. Da posre. Da radi to god moe kako bi helikopterima dao vremena da stignu. Upravo tada prvi helikopter doleti u visini kroanja, diui za sobom malu snjenu vijavicu. Ivan naas nestane u bjelini. Kad se opet pojavio, lice mu je bilo iskrivljeno od bijesa. On gurne Grigorija prema rubu jame i pone vikati na svoje uvare na ruskom. Veina ga vie nije sluala. Neki iz njegove buntovnike legije gledali su kako se

helikopter sputa na rubu movare. Ostali su okrenuli oi prema zapadnom nebu, gdje su se pojavila jo dva helikoptera. etvorica tjelesnih uvara ostala su vjerna Ivanu. Na njegovu zapovijed, oni poredaju osuenike u red pokraj jame, s petama na rubu, jer je Ivan odredio da svi moraju dobiti metak u lice. Gabriel je smjeten na jednom kraju, Mihail na drugom, Chiara i Grigorij u sredini. Isprva je Grigorij postavljen pokraj Gabriela, ali to nije dolazilo u obzir. Viui na ruskom i .bjesomuno maui pitoljem, Ivan zapovjedi straarima da brzo premjeste Grigorija i pokraj Gabriela postave Chiaru. Dok su ih premjetali, sa zapada su dogrmjela jo dva helikoptera. Za razliku od prvoga, ovi nisu projurili dalje, nego su stali ravno iznad njih. Iz utrobe im se odmota uad, i za as medu drvee kliznu specijalci u crnoj odjei. Gabriel zauje kako oruje pada u snijeg i ugleda ruke kako se diu na predaju. Zatim primijeti dva mukarca u kaputu kako medu stablima nespretno tre prema njima. I zapazi kako Oleg Rudenko oajniki pokuava Ivanu oduzeti makarov. Ali Ivan nije putao. Ivan je htio krv. Ivan odgurne svojeg efa sigurnosti jednim snanim udarcem u prsa, a ovaj se otkotrlja u snijeg. Onda on uperi makarov ravno Gabrielu u lice. Nije pritisnuo otponac. Samo se nasmijei i ree: Uivaj gledajui kako ti umire ena, Allone. Makarov se pomakne udesno. Gabriel nasrne na Ivana, ali jo nije stigao do njega kad pitolj zagluujue prasne. On padne licem u snijeg, a dva ovjeka iz Alfe odmah mu skoe na leda i pritisnu ga na smrznuto do. Nekoliko oajnikih sekunda pokuavao se osloboditi, ali Rusi mu nisu dali da se makne ni da podigne glavu. Moja ena! vikne on na njih. Je li mi ubio enu? Nije znao jesu li odgovorili. Zbog pucnja je naas ogluio. Bio je samo svjestan da se negdje pokraj njegova ramena hrvaju nekakvi divovi. Trenutak poslije, on ugleda Ivana, kojeg su odvodili kroz umu. Tek tada Rusi pomognu Gabrielu da ustane. Brzo okrenuvi glavu, on ugleda Chiaru kako plae nad mrtvim tijelom. Bio je to Grigorij.

Gabriel padne na koljena i pokua je utjeiti, ali ona ga nije ni primijetila. Nisu je ubili vritala je. Irina je iva, Grigorije! Irina je ival

Zavrni obraun

73.

Jeruzalem

Udanima koji su uslijedili nakon sastanka G8 u Moskvi, tri naizgled nepovezane vijesti objavljene su u medijima jedna za drugom. Prva je imala veze s nesigurnom budunosti Rusije, a druga s njezinom mranom prolou. Zadnja se ticala i prolosti i budunosti, a na kraju je izazvala najvee prijepore. Ali to se moglo i oekivati, gunali su veterani u britanskoj obavjetajnoj slubi, budui da je tema vijesti bio Grigorij Bulganov. Prva je vijest objavljena tono tjedan dana nakon sastanka, a odnosila se na rusko gospodarstvo tonije, na presudni energetski sektor. Vijest je bila dobra, barem s gledita Moskve, pa ju je objavio ruski predsjednik osobno. Uinio je to na konferenciji za tisak u Kremlju, okruen s nekoliko glavnih savjetnika, koji su svi nekad bili u KGBu. Uz klasian strogi pogled, ukratko je izjavio da je Viktor Orlov, disident i bivi oligarh koji ivi u Londonu, napokon pokleknuo. Svi Orlovljevi udjeli u sibirskom naftnom divu Ruzoilu odmah e doi pod vlast Gazproma, ruskog dravnog monopola za naftu i plin. Zauzvrat, rekao je predsjednik, ruska je vlast pristala odbaciti sve tube protiv Orlova i povui zahtjev za izruenjem. U Londonu je britanska vlada to pozdravila kao pravu dravniku gestu, dok su se strunjaci za Rusiju u britanskom Ministar

stvu vanjskih poslova i politikim institutima otvoreno pitali je li zapuhao novi vjetar s Istoka. Viktor Orlov smatrao je takva nagaanja beznadno naivnima, ali novinari koje je na brzinu pozvao na svoju konferenciju za tisak u Londonu na kraju su zakljuili da Viktoru vie nije do borbe. Rekao je da se njegova odluka o preputanju Ruzoila zasniva na realistinoj ocjeni injenica. Kremljom upravljaju ljudi koji ne prezaju ni od ega u ostvarenju svojih elja. Kad se borite protiv takvih ljudi, zakljuio je, pobjeda je nemogua, eka vas samo smrt. Ili neto gore od smrti. Viktor je obeao da ga to nee uutkati, ali odmah je zatim zakljuio razgovor. Dva dana poslije, Viktoru Orlovu dodijeljena je bez pompe njegova prva britanska putovnica na malom primanju na adresi Downing Street 10. Takoer je iao na privatni obilazak Buckinghamske palae, koji je vodila kraljica glavom. Snimio je mnogo fotografija osobnih prostora Njezina Velianstva i dao ih svojem dekorateru. Ubrzo su se u ulici Cheyne Walk pojavili kamioni za dostavu, a prolaznici su ponekad mogli vidjeti Viktora kako sjedi u radnoj sobi. Oito je napokon zakljuio da bez opasnosti moe razmaknuti zavjese i uivati u velianstvenom pogledu na Temzu. Druga je pria takoer potekla iz Moskve, ali za razliku od prve, ovdje je ruski predsjednik ostao bez rijei. Odnosilo se na jedno otkrie u brezovoj umi u Vladimirskoj oblasti: nekoliko masovnih grobnica punih rtava Staljinovih istki. Prema prvim procjenama, broj mrtvih iznosio je nekih sedamdeset tisua dua. Ruski je predsjednik nazvao taj nalaz malo vanim i odbio posjetiti lokaciju. Takva bi gesta bila politiki kakljiva, budui da je Staljin, koji je umro prije vie od pola stoljea, jo spadao meu najpopularnije linosti u zemlji. Predsjednik je nevoljko pristao na provjeru arhiva KGBa i NKVDa, te je dopustio Ruskoj pravoslavnoj crkvi da tamo sagradi mali memorijal, koji je prvo trebao odobriti Kremlj, naravno. Ali prepustimo kajanje Nijemcima rekao je u svojem jedinom komentaru. Uostalom, sjetimo se da je Koba radio te istke kako bi pripremio

zemlju za nadolazei rat protiv faista. Svim nazonima bilo je jezivo kako predsjednik hladnokrvno govori o masovnim umorstvima. Kao i to to Staljina spominje pod njegovim starim partijskim nadimkom Koba. Okolnosti pod kojima je otkriveno stratite nikada nisu objavljene, a nije ni imenovan vlasnik zemljita. To je radi njegove sigurnosti tvrdio je kremaljski glasnogovornik. Povijest moe biti opasna. Trea vijest nije objavljena u Moskvi nego u ruskom gradu koji se ponekad naziva Londonom. I tu se radilo o smrti, ali nisu umrle tisue nego jedan ovjek. Navodno je tijelo Grigorija Bulganova, prebjega iz FSBa i glasnog disidenta, pronaeno na pustom molu na Temzi, gdje je po svemu sudei poinio samoubojstvo. Scotland Yard i Ministarstvo unutarnjih poslova, branei se tvrdnjama o nacionalnoj sigurnosti, objavili su vrlo malo pojedinosti o tom sluaju. Ipak, izjavili su da je Grigorij bio nemiran duh koji se nije dobro prilagodio ivotu u izgnanstvu. To su potkrijepili time to je nastojao obnoviti odnos sa bivom enom ali nisu spomenuli da ta biva ena odnedavno ivi u Velikoj Britaniji pod novim imenom i dravnom zatitom. Takoer je objavljen neobian podatak da se Grigorij nedavno nije pojavio na finalu prvenstva ahovskog kluba sredita Londona, iako se oekivalo da e pobijediti s lakoom. Grigorijev protivnik Simon Finch naas se pojavio u medijima kako bi stao iza svoje odluke da prihvati naslov prvaka zbog odsutnosti protivnika. Zatim je iskoristio medijsku panju da objavi za to se sada bori za svijet bez mina. Grigorijev je izdava Buckley & Hobbes objavio da je Olga Suhova, Grigorijeva prijateljica i takoer disidentica, pristala zavriti knjigu Ubojica u Kremlju. Nakratko se pojavila na Grigorijevu sprovodu na groblju Highgate, a onda su je naoruani zatitari odveli natrag u ivot koji vodi u tajnosti. Mnogi britanski novinari, pogotovo oni koji su razgovarali s Grigorijem, odbacili su vladine tvrdnje o samoubojstvu kao besmislicu. Meutim, nisu imali nikakve druge izvore podataka, pa su mogli samo nagaati, to su bez oklijevanja i uinili. Govorili su da je Grigorij svakako u Moskvi imao neprijatelje koji su mu eljeli smrt. I

tvrdili su da ga je neki od tih neprijatelja sigurno ubio. List Financial Times istaknuo je Grigorijevu bliskost s Viktorom Orlovom i ustvrdio da je prebjegova smrt moda vezana uz aferu s Ruzoilom. Sa svoje strane, Viktor je o svojem mrtvom sunarodnjaku govorio kao o istinskom ruskom domoljubu i utemeljio fond za poticanje slobode koji nosi njegovo ime. Na tome je sve zavrilo, barem to se tie glavnih novina. Ali na internetu i u utom tisku govorilo se o tome tjednima. Kod urota je divno to to dosjetljiv novinar obino moe nekako povezati bilo koja dva dogaaja, koliko god oni bili razliiti. Ali nijedan novinar koji je istraivao Grigorijevu tajanstvenu smrt nikad ju nije pokuao povezati s nedavno otkrivenim masovnim grobnicama u Vladimirskoj oblasti. Nitko nije naao vezu izmeu tog ruskog prebjega i alosnog para koji se tada sklonio u miran stani u jeruzalemskoj ulici Narkiss. Imena Gabriel Allon i Chiara Zolli nisu se pojavila u toj prii. Nee se nikada ni pojaviti. Ve su se i prije oporavljali od traume nakon operacije, ali nikad u isto vrijeme i nikad od tako dubokih rana. Njihove su tjelesne ozljede zarasle brzo. Ostale nikako nisu zacjeljivale. Skrivali su se iza zakljuanih vrata koja su uvala naoruani ljudi. Kako nisu mogli podnijeti razdvojenost duu od nekoliko sekunda, slijedili su jedno drugo iz sobe u sobu. Pohlepno su vodili ljubav, kao da im je svaki susret zadnji, a rijetko kada se nisu dodirivali. Razdirale su ih none more. Sanjali su da gledaju jedno drugo kako umiru. Sanjali su eliju ispod ae u umi. Sanjali su tisue koje su tamo ubijene i tisue koje lee u bezimenim grobovima pod brezama. I, naravno, sanjali su Ivana. Dapae, upravo se Ivan najvie ukazivao Gabrielu. Ivan je u svako doba dana i noi ulazio u Gabrielovu podsvijest, odjeven u lijepu englesku odjeu, s makarovom u ruci. Ponekad je dolazio u drutvu Jekaterine i tjelesnih uvara. Obino je bio sam. Uvijek bi uperio pitolj Gabrielu u lice. Uivaj gledajui kako ti umire zena, Allone... Chiara je nerado govorila o svojoj muci, a Gabriel nije navaljivao. Kao dijete ene koja je preivjela uase logora smrti Birkenau, znao

je da Chiara trpi veliku krivnju krivnju preivjelih, koja je paklena sama po sebi. Chiara je preivjela, a Grigorij je umro. Umro je zato to se bacio pred metak koji je bio namijenjen njoj. Tu je sliku Chiara najee viala u snovima: Grigorij, pretuen i jedva sposoban hodati, skupio je snagu da se baci pred Ivanov pitolj. Chiara je krtena u Grigorijevoj krvi. Ostala je iva zbog Grigorijeve rtve. Ostalo se javljalo u krhotinama i ponekad sasvim neoekivano. Jedne veeri za stolom detaljno je ispriala Gabrielu trenutak njezine otmice i smrti Liora i Mottija. Dva dana poslije, dok je prala sude, ispriala je kako je provela sve one sate u mraku. I kako bi jedanput dnevno, samo na par trenutaka, sunce zaarilo snijeni nanos na prozoriu. Napokon, dok je jednog popodneva slagala rublje, u suzama je priznala da je lagala Gabrielu o trudnoi. U vrijeme otmice bila je osam tjedana trudna, a dijete je izgubila u Ivanovoj eliji. Zato to su me drogirali objasnila je. Ubili su mi dijete. Ubili su tvoje dijete. Zato mi nisi rekla istinu? Ne bih ni krenuo traiti Grigorija. Bojala sam se da e se ljutiti na mene. Zbog ega? Jer sam zatrudnjela. Gabriel se baci u Chiarino krilo dok su mu suze curile niz obraze. Bile su to suze krivice, ali i suze gnjeva. Iako Ivan to nije znao, uspio je ubiti Gabrielovo dijete. Neroeno dijete, ali svejedno njegovo dijete. Tko ti je davao injekcije? upita on. Ona ena. Svake noi gledam njezinu smrt. To je jedina uspomena od koje ne bjeim. Ona otare suze. Mora mi obeati tri stvari, Gabriele. Sto god eli. Obeaj mi da emo imati dijete. Obeavam. Obeaj mi da se nikada neemo rastajati. Neemo. I obeaj mi da e ih sve poubijati. Sljedeeg dana, te dvije ruine dole su u Bulevar kralja Saula. Zajedno s Mihailom proli su temeljitu tjelesnu i psiholoku provjeru.

Uzi Navot pregledao je rezultate iste veeri. Zatim je nazvao Shamrona u Tiberijadu. Koliko je loe? upita Shamron. Jako loe. Kada e biti spreman opet raditi ? Potrajat e. Kada, Uzi? Moda nikada. A Mihail? U rasulu je, Ari. Svi su u rasulu. Shamron uuti. Najgore je ako ga pustimo da nita ne radi Mora se vratiti u sedlo. Ima neku ideju? Kako ide ispitivanje Petrova? Nije im lako s njim. Idi u Negev, Uzi. Prodrmaj ispitivae. Sto eli? elim imena. Sva.

74.

Jeruzalem

Oujak se bliio kraju. Hladni zimski vjetrovi doli su i otili, a proljetno je vrijeme bilo toplo i ugodno. Na savjet lijenika, pokuali su izlaziti iz stana barem jedanput dnevno. Godile su im trivijalnosti: odlazak na ivahnu trnicu Makhane Yehuda, etnja po uskim ulicama Staroga grada, miran ruak u nekom od njihovih omiljenih restorana. Shamron je zahtijevao da ih svugdje prate dva tjelesna uvara, dva mlada momka s kratkom kosom i sunanim naoalama, koji su ih oboje previe podsjeali na Liora i Mottija. Chiara je rekla da eli posjetiti memorijal sjeverno od Tel Aviva. Kad je u kamenu

vidjela urezana imena tjelesnih uvara, bila je tako shrvana da ju je Gabriel morao praktiki odnijeti natrag u automobil. Dva dana poslije, na Maslinskoj gori, na njemu je bio red da posrne od alosti. Lior i Motti bili su pokopani samo nekoliko metara od njegova sina. Gabriel je osjeao neobino jaku elju da provodi vrijeme s Leah, a kako Chiara nije mogla podnijeti njegovu odsutnost, morala je poi s njim. Satima bi sjedili s Leah u bolnikom vrtu i strpljivo sluali dok je ona lutala kroz vrijeme, malo u sadanjosti, malo u prolosti. Sa svakim posjetom bila je sve oputenija u Chiarinu drutvu, a u trenucima lucidnosti dvije su ene razmjenjivale iskustva o ivotu s Gabrielom Allonom. Spominjale su njegove neobine navike i hirovita raspoloenja, kao i njegovu potrebu za potpunom tiinom dok radi. A kad su se osjeale irokogrudno, govorile bi o njegovim nevjerojatnim talentima. Zatim bi se svjetlo u Leinim oima ugasilo i ona bi se ponovo vratila u svoj osobni pakao. A ponekad bi se Gabriel i Chiara vratili u svoj. Lein je lijenik naslutio da neto nije u redu. Tijekom jednog posjeta poetkom travnja, on zaustavi Gabriela i Chiaru da ih tiho upita treba li im struna pomo. Oboje izgledate kao da tjednima niste spavali. I nismo ree Gabriel. elite li razgovarati s nekim? Ne smijemo. Nevolje na poslu? Moglo bi se rei. Hoete li neto za spavanje? U ormariu s lijekovima ve imamo cijelu ljekarnu. Ne elim vas ovdje vidjeti najmanje tjedan dana. Poite na izlet. Idite na sunce. Izgledate kao sablasti. Sljedeeg jutra, u pratnji tjelesnih uvara, odvezli su se u Eilat. Tri dana nisu govorili o Rusiji, Ivanu, Grigoriju, ni o brezovoj umi kod Moskve. Provodili su vrijeme u sunanju na plai i ronjenju meu koraljnim grebenima Crvenog mora. Jeli su previe hrane, pili previe vina i vodili ljubav dok ne bi malaksali. Zadnje noi razgovarali su o budunosti, o Gabrielovu obeanju da e napustiti

Ured i o mjestu gdje e ivjeti. Trenutano su mogli jedino ostati u Izraelu. Napustiti zemlju i zatitnu ahuru Ureda bilo bi nemogue dokle god je Ivan meu ivima. A kad ne bi bio? upita Chiara. Mogli bismo ivjeti gdje god hoemo u granicama razuma, naravno. Onda ga mora ubiti. Napustili su Eilat sljedeeg jutra i krenuli za Jeruzalem. Dok su prelazili pustinju Negev, Gabriel se spontano odlui otii u jedan kratak posjet kod Beer Sebe. Njegovo je odredite bio centar za zatvaranje i ispitivanje koji se nalazio usred zabranjene vojne zone. U centru je bila samo aica zatvorenika, onih najgorih meu najgorima. U toj biranoj skupini bio je i zatvorenik broj 6754, poznatiji kao Anton Petrov, ovjek kojeg je Ivan angairao da otme Grigorija i Chiaru. Zapovjednik kompleksa dao je dovesti Petrova na poligon kako bi ga vidjeli Gabriel i Chiara. Nosio je plavobijelu trenirku. Izgubio je miie i veinu kose. Jako je epao. teta to ga nisi ubio ree Chiara. Nemoj misliti da nisam poelio. Koliko emo ga zadrati? Koliko moramo. A zatim? Amerikanci ele porazgovarati s njim. Netko se treba pobrinuti da mu se dogodi nesrea. Vidjet emo. Bio je mrak kad su stigli u ulicu Narkiss. Po velikom broju tjelesnih uvara Gabriel je znao da ih u stanu eka neki posjetitelj. U dnevnoj sobi sjedio je Uzi Navot. Drao je dosje. Imao je imena. Jedanaest imena. Svi su bivi KGBovci. Svi ive u Zapadnoj Europi od Ivanova novca. Navot ostavi dosje kod Gabriela i ree mu da se poslije javi. Gabriel prepusti Chiari da donese odluku. Sve ih pobij ree ona. To e potrajati. Koliko god treba. Ti ne moe sa mnom.

Znam. Poi e u Tiberijadu. Gilah e se brinuti za tebe. Sastali su se sljedeeg jutra u sobi 456C u Bulevaru kralja Saula: Yaakov i Yossi, Dina i Rimona, Oded i Mordekaj, Mihail i Eli Lavon. Gabriel je stigao zadnji i prikvaio jedanaest fotografija na plou usred sobe. Jedanaest fotografija jedanaest Rusa. Jedanaest Rusa koji nee preivjeti ljeto. Sastanak nije dugo trajao. Dogovoren je redoslijed ubijanja, podijeljeni su zadaci. Odjel za putovanja rezervirao je letove, Odjel za isprave pripremio je putovnice i vize. Odjel za nekretnine otvorio je mnoga vrata. Odjel za bankarstvo dao im je bjanko ek. Napustili su Tel Aviv u skupinama, putovali u parovima i sastali se dva tjedna poslije u Barceloni. Tamo, u jednoj mirnoj ulici u Gotikoj etvrti, Gabriel i Mihail ubili su ovjeka koji je hodao za Grigorij em na ulici Harrow one veeri kad su ga oteli. Za svoje grijehe ustrijeljen je berettama kalibra 0.22 iz neposredne blizine. Dok je leao na samrti, Gabriel mu priapne dvije rijei. Za Grigorij a... Tjedan dana poslije, u lisabonskoj etvrti Bairro Alto, on proape iste dvije rijei eni koja je onoga dana hodala prema Grigoriju, eni bez kiobrana koja je bila gologlava na kii. Dva tjedna nakon toga, u Biarritzu, doao je red na njezina partnera, ovjeka koji je hodao pokraj nje na mostu Westbourne Terrace. Taj je ovjek zauo te dvije rijei dok se u pono etao pokraj La Grande Plage. Izgovorene su iza njegovih lea. Kad se okrenuo, ugledao je Gabriela i Mihaila, ispruenih ruku s pitoljima. Za Grigorij a... Nakon toga, vijesti o ubojstvima poele su kolati meu onima koji su tek trebali umrijeti. Da ne bi pobjegli u Rusiju, Ured je proirio lanu glasinu da ih ubija Ivan, a ne Izraelci. Ivan je uveo staljinistiki teror, govorile su glasine. Ivan isti umu. Tko god je tako glup da zakorai u Rusiju bit e ubijen na ruski nain, vrlo bolno i vrlo okrutno. Zato su krivci ostali na Zapadu i pritajili se. Ili su barem tako mislili. Ali otkriveni su jedan po jedan. I umrli su jedan po jedan.

Voza mercedesa koji je odvezao Irinu na njezin sastanak s Grigorijem ubijen je u Amsterdamu u rukama prostitutke. Voza kombija koji je vozio Grigorija na prvom dijelu njegova povratka u Rusiju ubijen je na izlazu iz krme u Kopenhagenu. Onda je doao red na dvojicu slugana koji su poslani ubiti Olgu Suhovu u Oxfordu. Jedan je umro u Miinchenu, drugi u Pragu. Tada se uzrujani Sergej Korovin pokuao umijeati. SVR i FSB postaju nervozni, rekao je Shamronu. Ako se ovako nastavi, tko zna gdje e zavriti. Oponaajui Ivanov stil, Shamron ustvrdi da ne zna nita. Onda upozori Korovina da ruske tajne slube moraju paziti to rade. Inae su i one na redu. Tog dana, postaje Ureda diljem Europe primijetile su znatno pojaanje sigurnosti oko ruskih veleposlanstava i poznatih ruskih obavjetajaca. Bilo je to suvino, naravno. Gabriel i njegova ekipa nisu se okomili na nevine. Samo na krivce. U tom su asu preostala samo etiri imena. etiri operativca koji su oteli Chiaru u Umbriji. etiri operativca koji su uprljali ruke krvlju agenata iz Ureda. Znali su da ih prate i esto su putovali. Zbog straha su postali nepaljivi. Zbog straha su postali lake mete. Ubijeni su u nizu munjevitih operacija: Varava, Budimpeta, Atena, Istanbul. Na samrti su uli etiri rijei, a ne dvije. Za Liora i Mottija. Ve se primicao kolovoz. Dolo je vrijeme za povratak kui.

75.

Tiberijada, Izrael

Ali to je bilo s Ivanom? Mnogo tjedana nakon one none more . u brezovoj umi nitko ga nije vidio. Govorilo se da je uhien. Da je pobjegao iz zemlje. ak i da ga je FSB odveo i ubio. To nije bila istina,

naravno. Ivan se samo drao jednog ustaljenog ruskog obiaja, a to je deportacija unutar zemlje. Za Ivana deportacija nije znaila prisilni rad ni izgladnjivanje. Ivanov gulag bila je njegova kuatvrava u Zukovki, tajnom gradu oligarha istono od Moskve. Osim toga, imao je Jekaterinu da mu vida rane. Iako se Ivanovo ime nikad nije javno spominjalo u vezi sa stratitem u Vladimirskoj oblasti, otkrie stratita nakodilo je njegovu poloaju u Kremlju. U nekim se krugovima mnogo govorilo o tome da je Ivanova tvrtka izgubila jedan vaan graevinski projekt. I da je njegov noni klub odjednom ispao iz mode kod silovika i drugih Moskovljana s dobrim vezama. I da je njegov salon s luksuznim vozilima iznenada imao velik pad prodaje. Ipak, to su bila kriva tumaenja, jer su ti dogaaji vie odraavali loe stanje ruskog gospodarstva nego nekakav Ivanov pad u nemilost. tovie, njegova se trgovina orujem nastavila kao i prije, budui da je u sumornoj svjetskoj financijskoj klimi prodaja oruja bila jedna od rijetkih svijetlih toaka. Dapae, britanske, amerike i francuske obavjetajne slube zabiljeile su da je znatno skoio broj Harkovljevih zrakoplova koji su stizali na osamljena uzletita na Bliskom istoku, u Africi i drugdje. Ruski je predsjednik i dalje uzimao svoj dio. Car uvijek uzima svoj dio, kako je Ivan volio govoriti. Prislukivai slube NSA ustanovili su da Ivan zna za sustavnu likvidaciju operativaca Antona Petrova i da ga to nimalo ne brine. Ivan je smatrao da su ga izdali i da su zasluili svoju sudbinu. Dapae, tijekom tog dugog osvetnikog ljeta, opsjedala su ga samo dva pitanja. Jesu li mu djeca bila na onom amerikom mlanjaku koji je sletio u Konakovu? I jesu li zbilja napisala ono pismo puno mrnje koje mu je predao pilot? Odgovor su znala djeca i njihova majka, naravno, kao i ameriki predsjednik i aica njegovih najbliih suradnika. Kao i mala druina izraelskih obavjetajaca koja se na prvi petak u kolovozu okupila u suton sjeverno od drevnog grada Tiberijade. Prigoda je bio sabat; okupljalite je bila Shamronova vila boje meda s pogledom na Galilejsko jezero. Okupila se cijela ekipa, kao i Sara Bancroft, koja je

odluila provesti godinji odmor u kolovozu s Mihailom u Izraelu. Dole su supruge koje Gabriel nikad nije vidio i djeca koju je vidio samo na fotografijama. Nazonost toliko djece teko je pala Chiari, pogotovo kad je vidjela njihova lica u sjaju abatskih svijea. Dok je Gilah izgovarala blagoslov, Chiara uzme Gabriela za ruku i vrsto je stisne. Gabriel je poljubi u obraz i opet zauje rijei koje mu je izgovorila u Umbriji. Oplakujemo mrtve i uvamo ih u srcu. Ali ivimo svoj ivot. Ljeto na jezeru udesno je djelovalo na Chiarinu vanjtinu. Koa joj je jako pocrnjela, a razbaruena crna kosa presijavala se zlatno i kestenjasto. Na veeri se esto smijeila, a ak je i prasnula u smijeh kad je Bella ukorila Uzija to uzima repete Gilina slavnog pileta s marokanskim zainima. Gledajui nju, Gabriel je gotovo mogao zamisliti da se nita od onoga nije ni dogodilo. Da je to bio samo san, a sada su konano budni. To nije bila istina, naravno, i nikakvo vrijeme nee posve zacijeliti rane koje je nanio Ivan. Chiara je bila poput obnovljene slike, osvjeene i sjajne zbog novog sloja laka, ali i dalje oteene. Morat e s njom postupati vrlo paljivo. Gabriel se bojao da e na okupljanju biti razgovora o jezivim pojedinostima nedavnih dogaaja, ali to je spomenuto samo jedanput, kad je Shamron govorio o vanosti onoga to su postigli. Kao Zidovi, svi su oni imali roake iji su zemaljski ostaci pretvoreni u dim u krematorijima ili zakopani u masovnim grobnicama Baltika i Ukrajine. Uspomenu su odravale memorijalne vatre i kartice s osobnim podacima pohranjene u Dvorani imena u Yad Vashemu. Ali nije bilo grobova koje bi posjeivali, nadgrobnih kamenova nad kojima bi plakali. Gabriel i njegova ekipa svojom su akcijom u Rusiji dali mjesto sjeanja za rodbinu sedamdeset tisua ljudi ubijenih na stratitu u Vladimirskoj oblasti. Pritom su platili stranu cijenu, a Grigorij je izgubio ivot, ali svojom su rtvom omoguili nekakvu pravdu, a moda i mir, za sedamdeset tisua nespokojnih dua. Do kraja veere Shamron ih je uveseljavao priama iz prolosti. Bio je najsretniji u drutvu obitelji i prijatelja, a dobro je raspoloenje ublaavalo duboke pukotine i procijepe na njegovu ostarjelu licu. Ali

vidjela se i alost. Operacija je bila traumatina za sve njih, ali po mnogo emu najtee je pala Shamronu. Njegovo hladnokrvno i kreativno razmiljanje spasilo je ivot svima njima. Ali onog stranog jutra, vie od sat vremena strahovao je da e tri agenta, od kojih je dvoje volio kao djecu, zadesiti uasna smrt. Za takvu operaciju plaa se cijena u osjeajima, a Shamron ju je platio kasnije te veeri, kad je pozvao Gabriela da mu se pridrui na terasi kako bi popriali nasamo. Zajedno su sjedili na mjestu gdje su se Gabriel i Chiara vjenali. Shamron je utke puio, a Gabriel je gledao tamnoplavo nebo nad Golanskom visoravni. Zena ti veeras blista. Kao da je nova osoba. Izgled vara, Ari, no istina je da izgleda predivno. Trebao bih zahvaliti Gilah. Oito se dobro brinula za nju dok me nije bilo. Gilah je dobra kad treba opet sastaviti ljude, ak i kad nije sigurna kako su se razbili. Moram rei da smo uivali to je Chiara provela ljeto ovdje. Kad bi barem moja djeca dolazila ee. Moda bi i dolazila kad bi ti manje puio. Shamron potegne zadnji dim i polako ugasi cigaretu. Izgledao si kao da se i ti zabavlja. Ili si glumio? Veer je bila jako lijepa, Ari. Bila je upravo ono to nam je svima trebalo. Tvoja te ekipa oboava, Gabriele. Sve bi uinili za tebe. I uinili su, Ari. Pitaj Mihaila. Misli li da e se stvarno oeniti s onom Amerikankom? Ona se zove Sara. Kao idov iz Tiberijade, ti bi trebao lako zapamtiti to ime. Odgovori mi. Bio bi glup kad se ne bi oenio s njom. Ona je iznimna ena. Ali nije idovka. Ne bi se primijetilo. Misli li da bi je CIA zadrala kad bi se udala za jednoga od nas ? Ako je oni nee, ti bi je trebao angairati. Da nije bilo Sare, Anton Petrov moda bi ubio Uzija u Zurichu. Umjesto odgovora, Shamron zapali jo jednu cigaretu.

Kako je on? upita Gabriel. Petrov? Shamron ravnoduno slegne ramenima. Nije dobro. Sto je bilo? Navodno je uspio pobjei iz centra za zatvaranje i ispitivanje. Skupina beduina pronala je njegovo tijelo u Negevu, nekih osamdeset kilometara juno od Beer Sebe. Ve su ga naeli strvinari. Ruan prizor, navodno. teta to nisam uspio jo jednom razgovarati s njim. Nije teta. Dok si bio u Europi, mi smo uspjeli iz njega iscijediti jo jedno priznanje. Priznao je da je prole godine na Ivanovu zapovijed ubio ona dva novinara iz Moskovske gazete. Ali budui da je to rekao u prilino nezgodnim okolnostima, ne moemo proslijediti tu informaciju Francuskoj i Italiji. Oba sluaja za sada ostaju slubeno nerijeena. Sto si uinio s pet milijuna eura koje je Petrov ostavio u banci Becker & Puhl? Natjerali smo ga da ih prepie na Konrada Beckera kako bi ovaj pokrio trokove nereda koji ste mu ostavili u banci. Inae, Becker ti alje srdane pozdrave. Ali bio bi jako zahvalan kad bi ti svoje osobno bankarstvo obavljao negdje drugdje. Jeste li morali poistiti jo koji nered? Zapravo i ne. Naa kampanja dezinformacija uspjela je prebaciti sve sumnje s nas na Ivana. Osim toga, ljudi koje si ubio nisu bili nikakvi asni i ugledni graani. Bili su to bivi KGBovi nitkovi koji su se bavili umorstvima, otmicama i iznuivanjem. Sto se tie europske policije i tajnih sluba, napravili smo im uslugu. Shamron je naas utke gledao Gabriela. Je li pomoglo? to? To to si ih ubio. Gabriel je gledao u crnu vodu jezera. Uinio sam strane stvari kako bih naao Chiaru, Ari. Stvari koje ne elim nikad vie ponoviti. Ali? Da, pomoglo je. Jedanaestorica ree Shamron. Nije li to ironino?

Zato? Svoj si prvi zadatak dobio zato to je Crni listopad ubio jedanaest Izraelaca u Miinchenu. Na tvojem zadnjem zadatku, ti i Mihail ubili ste jedanaest Rusa koji su bili odgovorni za Chiarinu otmicu i Grigorijevu smrt. Zavlada tajac, koji je prekidao jedino smijeh drutva za veerom. Moj zadnji zadatak? Mislio sam da ste ti i predsjednik vlade odluili da je dolo vrijeme da preuzmem Ured. Jesi li vidio rezultate pregleda? Shamron polako odmahne glavom. Vie nisi u stanju preuzeti odgovornost voenja Ureda. Pogotovo sada kad nam prijeti sukob s Irancima. I kad tvojoj eni treba panja. Sto eli rei, Ari ? elim rei da te razrjeavam obeanja koje si dao u Parizu. elim rei da si otputen, Gabriele. Sada ima novi zadatak: da ti ena to prije opet zatrudni. Nisi vie tako mlad, sine. Mora ubrzo dobiti jo jedno dijete. Jesi li siguran, Ari? Jesi li zbilja spreman pustiti me? Uvjeren sam da emo ti uvijek nai nekog posla. Ali nee sjediti za radnim stolom u direktorskom odijelu. Tu emo gnjavau prepustiti nekome drugome. Ima li kandidata u vidu? Zapravo, ve smo ga izabrali. Objavit emo ga sljedei mjesec kad Amos odstupi. Tko je to? Ja ree Uzi Navot. Gabriel se okrene i ugleda Navota kako stoji na terasi, prekriivi na prsima svoje teke ruke. U polumraku je nevjerojatno podsjeao na Shamrona u mladim danima. Genijalan izbor, zar ne? Ne znam to da kaem. To ti je prvi put. Navot prie i stavi ruku na Gabrielovo rame. Ti i ja stvorili smo sjajan sustav. Ti odbija poslove, a oni ih daju meni. Ali u oba sluaja posao je dobio pravi ovjek, Uzi. Ja bih bio jako lo direktor. Mazel tov!

Misli li ozbiljno, Gabriele ? Ured e godinama biti u dobrim rukama. Gabriel se osvrne prema Shamronu. Samo jo moramo Staroga natjerati da sjae. Shamron se naceri. Nemoj se zanositi. Ali jedna stvar mora biti jasna. Uzi nee biti moja marioneta. Bit e samostalan. Ipak, naravno, ja u uvijek biti ovdje da ga savjetujem. Htio on to ili ne. Pazi, sine. Inae u mu savjetovati da bude otar prema tebi. Navot im prie i nasloni se na balustradu. Sto emo s njim, Ari? Po mojem miljenju, trebalo bi ga zakljuati u sobu sa suprugom i drati tamo dok ona opet ne zatrudni. Moe. Navot pogleda Gabriela. To je zapovijed. A ti se nee opet ogluiti na moju zapovijed, zar ne, Gabriele? Neu, gospodine. Zbilja, to e sada kad ima toliko slobodnog vremena? Odmorit u se. Nakon toga... Gabriel slegne ramenima. Iskreno govorei, nemam pojma. Samo ne pomiljaj na odlazak iz zemlje ree Shamron. Za sada je tvoj dom na broju 16 ulice Narkiss. Moram raditi. Dobro, nai emo ti slike koje treba obnoviti. Te su slike u Europi. Ne smije u Europu ree Shamron. Ne jo. Nego kada? Kad se obraunamo s Ivanom. Onda moe otii.

76.

Jeruzalem

Gabriel i Chiara vrsto su odluili vjerno slijediti Navotovu zapovijed. Nisu imali razloga naputati stan; u Jeruzalemu je bilo kao u penici zbog kolovoske vreline, dnevni sati bili su nepodnoljivo vrui. Izlazili su tek nakon mraka, a ak i onda samo nakratko. Prvi put nakon mnogo godina Gabriel je osjetio jaku elju da stvara izvorna djela. Njegova je tema bila Chiara, naravno. U samo tri dana naslikao je predivan akt, koji je zatim naslonio na zid na podnoju kreveta. Ponekad, kad bi soba bila mrana i kad bi ga opili Chiarini poljupci, platno se gotovo moglo pomijeati sa stvarnou. Tijekom jednog takvog privienja odjednom je zazvonio telefon pokraj kreveta. Chiara je sjedila na njemu, pa je doao u iskuenje da se ne javi. Nevoljko je podigao slualicu. Moramo razgovarati ree Adrian Carter. Sluam. Ne preko telefona. Gdje? Nali su se na doruku dva dana poslije, na terasi hotela Kralj David. Kad je Gabriel stigao, zatekao je artera kako ita International Herald Tribune u zguvanu odijelu od popelina. Proteklo je mnogo mjeseci otkad su se vidjeli. Zapravo, njihov je zadnji susret bio u irskoj zranoj luci Shannon, ujutro nakon sastanka G8. Prema dogovoru s ruskim predsjednikom, Gabriel, Chiara, Mihail i Irina Bulganova smjeli su otii iz Moskve na isti nain kao to je Gabriel stigao: okrueni agentima amerike tajne slube, na takozvanom avionu s autom. Iskrcali su se na postaji za gorivo i razili se. Irina je pola u Britaniju s Grahamom Seymourom, a Gabriel, Chiara i Mihail odletjeli su kui u Izrael sa Shamronom. Carter je tog jutra bio tako dirnut da je zaboravio od Gabriela traiti

slubenu ameriku putovnicu s kojom je uao u Rusiju. On to uini sada, odmah nakon rukovanja. Gabriel baci putovnicu na stol tako da se nije vidio grb. Nadam se da je nisi koristio ljetos na svojem malom odmoru u Europi. Nisam naputao Izrael otkad sam se vratio iz Rusije. Samo ti priaj, Gabriele. Ali mi znamo iz vrlo dobrih izvora da ste ti i tvoja ekipa proveli ljeto ubijajui prijatelje i partnere Antona Petrova. I to ste obavili jako dobro. Nismo mi, Adriane. Ivan je. Sefovi mojih postaja u Europi takoer su uli te glasine. Carter otvori putovnicu i pone listati stranice. Ne brini, Adriane. Nee tu nai nikakve nove vize. Ne bih to uinio ni tebi ni tvojem predsjedniku. Zena mi je iva zbog tebe. Vjeni sam ti dunik. Mislim da naa bilanca i dalje pretee tebi u korist. Carter otpije malo kave i promijeni temu. ujemo da e doi do promjene za kormilom Bulevara kralja Saula. Ne moram ni rei da je Langley zadovoljan. Uzi mi je uvijek bio drag. Ali? Naravno, nadali smo se da e ti biti sljedei ef. Shvaamo zato to nije mogue. I iskreno odobravamo tvoju odluku. Ne mogu ti rei kako mi je drago to mi Langley odobrava, Adriane. Smiri taj zajedljivi izraelski humor. Carter salvetom obrie usta. Jesi li razmiljao to e dalje? Zasad emo Chiara i ja morati ostati ovdje. Gabriel kimne glavom prema dva tjelesna uvara koji su sjedili dva stola dalje. tite nas naoruana djeca. Moete doi u Ameriku. Elena kae da ste uvijek dobrodoli. Dapae, kae da e rado sagraditi novu kuu na imanju za tebe i Chiaru. Da sam na tvojem mjestu, razmislio bih o toj ponudi. Zato to si odrastao u Novoj Engleskoj i naviknut si na tamonju zimu. Ja sam iz doline Jizreela. Ona se ne ali, Gabriele.

Molim te, zahvali Eleni i reci joj da cijenim njezinu ponudu. Ali ne mogu prihvatiti. Njezina e djeca biti jako razoarana. Carter preda Gabrielu jednu omotnicu. Napisala su ti pismo. Zapravo, naslovljeno je na tebe i Chiaru. Sto je to? Pismo isprike. ele da zna kako im je ao zbog onoga to je uinio njihov otac. Gabriel otvori pismo i proita ga u sebi. Vrlo lijepo pismo, Adriane, ali reci djeci da ne moraju osjeati krivnju zbog onoga to im radi otac. Osim toga, ne bismo ni uspjeli spasiti Chiaru da nam oni nisu pomogli. Navodno su izveli pravu predstavu u bazi Andrews. Fielding kae da je bila antologijska. Ruski veleposlanik nije posumnjao apsolutno nita. Gabriel vrati pismo u omotnicu i nasmijei se. Ruski veleposlanik nije shvatio da je sitan igra u kompliciranoj prijevari. Ana i Nikolaj zbilja su se u bazi Andrews ukrcali u ameriki vojni avion C32, ali Gabriel je traio da ostanu daleko od ruskog zranog prostora. I tako, nekoliko sekunda nakon ulaska u zrakoplov, uli su ravno u utrobu jednog hidraulinog vozila za opskrbu, gdje ih je ekala Sara Bancroft. Deset minuta nakon veleposlanikova odlaska pridruili su se majci u Gulfstreamu i vratili se u Adirondacks. Jedino je poruka bila izvorna. Djeca su je napisala u bazi Andrews i predala pilotu. Elena je tvrdila da su ozbiljno mislili ono to su napisali. Moj je direktor prije nekoliko mjeseci naletio na ruskog veleposlanika na jednoj recepciji u Bijeloj kui. Taj se jo uzrujava zbog svega. Navodno ivi u strahu od Ivanova gnjeva. U Rusiji provodi to manje vremena. Gabriel gurne pismo u dep na koulji. Carter sigurno nije doputovao u Jeruzalem samo da uzme putovnicu i preda pismo, ali kao da mu se nije urilo da prijee na pravi razlog posjeta. Opet je itao novine. Onda ih dvaput preklopi i doda Gabrielu. Vidi ovo? upita on upirui prstom u jedan naslov.

Bio je to lanak o novom spomenobiljeju na stratitu u Vladimirskoj oblasti. Iako je obiljeje bilo samozatajno i malo, ve je privuklo desetke tisua posjetitelja, to je jako oneraspoloilo Kremlj. Mnogi su posjetitelji bili roaci ubijenih, ali veina se sastojala od obinih Rusa koji su doli vidjeti dio svoje mrane prolosti. Otkad je spomenobiljeje otvoreno, Staljinov se ugled srozao. Kao i ugled trenutane vlade. Dapae, sve je vie Rusa glasno izraavalo svoje negodovanje. Novinar Herald Tribunea pitao se hoe li Rusi tako spremno prihvaati buduu diktaturu ako ponu otvorenije govoriti o svojoj totalitarnoj prolosti. Gabriel nije bio siguran. Sjetio se neega to je jedanput rekla Olga Suhova kad su hodali po Novodjevijem groblju. Rusi nikad nisu iskusili pravu demokraciju. Vjerojatno nikad niti nee. Ovdje pie da ruski predsjednik jo nije posjetio stratite. Ima previe posla ree Carter. Misli li da se kaje to je to objavio? Nije imao izbora. Pristali smo utjeti o Ivanovu sluaju i zatakati Grigorijevu smrt pomou one glupe prie o samoubojstvu. Ali dogovor se nije odnosio na grobove. tovie, jasno smo dali do znanja onima u Kremlju da moraju rei istinu ruskom narodu, inae emo to uiniti mi. Gabriel presavije novine i prui ih arteru, ali ovaj ga zaustavi. Pogledaj idui lanak. Tema je bila novo krvoprolie u Kongu, u kojem je poginulo vie od sto tisua ljudi. Pokraj lanka bila je fotografija shrvane majke koja dri tijelo svojeg mrtvog djeteta. Pogodi tko pomae da se raspiri vatra? upita Carter. Ivan? Carter kinine. Proli mjesec tamo su sletjela dva njegova aviona puna oruja. Minobacai, protutenkovske granate, kalanjikovi i nekoliko milijuna komada streljiva. Sto misli da je ruski predsjednik rekao kad smo ga zamolili da se umijea? Koji Ivan?

Tako nekako. Jasno je da nikakvo nagovaranje ni udvaranje nee uvjeriti Kremlj da zaustavi Ivana. Ako mu poelimo pokvariti posao, morat emo to uiniti sami. Dokle god je u Rusiji, nedodirljiv je. To je istina, dokle god je u Rusiji. Ali ako sluajno ode... Nee otii, Adriane. Nee otii jer mu nad glavom visi Interpolova crvena tjeralica. To bi se oekivalo. Ali Ivan je ponekad nagao. Carter sklopi ruke ispod brade i zagleda se u zidove Staroga grada. Prema naem raunu, ti i tvoja ekipa ljetos ste u Europi ubili jedanaest Rusa. Zanima nas jesi li moda zainteresiran za jo jednu metu. Gabrielu snano zakuca srce. Ali kad je progovorio, glas mu nije odavao nemir. Kamo ide? Carter mu ree. Nije li tamo dignuta optunica protiv njega? Langley smatra da ga dotina zemlja zapravo ne eli sudski goniti. Zato ne? Zbog politike, naravno. I zbog nafte. Ta zemlja eli bolje odnose s Moskvom. Smatra da bi uhienje i progon osobnog prijatelja ruskog predsjednika samo izazvalo osvetu Kremlja. Zna li obavjetajna sluba dotine zemlje da im dolazi Ivan? Budui da se brinemo zbog njihovih politiara, odluili smo da neemo obavijestiti njihove pijune. Uostalom, tako bi bilo tee ostvariti druge mogunosti. Koje druge mogunosti? Mislim da ih imamo tri. Koja je prva? Pustiti ga da uiva na godinjem odmoru i zaboraviti cijelu priu. Loa zamisao. Druga? Da ga mi sami uhitimo i prenesemo na ameriko tlo radi suenja. Prekomplicirano. Osim toga, izazvali biste krizu izmeu Sjedinjenih Drava i vanog europskog saveznika.

Tako i mi mislimo. Dapae, smatramo da mi ne bismo smjeli krenuti ni u kakvu akciju na tlu dotine zemlje. Carter zastane, a onda doda: I tako smo doli do tree mogunosti. Koje? Kachol vlavan. Koliko je ozbiljna informacija da e Ivan biti tamo? Carter mu preda dosje. Smrtno ozbiljna.

77.

SaintTropez, Francuska

Jahta se prikladno zvala Vragolija, pedeset i etiri luksuzna metra, izgraena u Americi i prijavljena na Bahamima, u vlasnitvu i pod zapovjednitvom nekog Maksima Simonova, zvanog Mad Maxim, kralja ruske unosne industrije nikla, prijatelja i suigraa ruskog predsjednika, kao i biveg gosta u Villi Soleil, primorskoj palai Ivana Harkova u SaintTropezu, koja je sada zjapila prazna. Iako je Maksim na panjolskoj Sunanoj obali posjedovao vilu od dvadeset milijuna dolara, bila mu je draa privatnost i pokretljivost njegove jahte. U lipnju je plovio uz sjevernoafriku obalu, a u srpnju je obilazio grke otoke. Na zadnjem dijelu svojeg izleta zapovjedio je posadi da malo skrene prema turskoj obali, gdje je devetog kolovoza ujutro primio jo dva putnika: snana ovjeka po imenu Aleksej Budanov i njegovu prekrasnu mladu enu Zoju. Iako nisu imali djece, imali su toliko kofera da su morali zauzeti jo jednu kabinu kao spremite. Mad Maxim nije se bunio. Njegovi su prijatelji proivjeli stranu godinu. Zato se Mad Maxim, uvijek beskrajno irokogrudan, pobrinuo da barem imaju ugodan ljetni odmor.

Domain nije stekao taj nadimak zbog poslovnih uspjeha, nego zbog dokolice. Njegove su zabave bile poznate po raskalaenosti i rijetko bi se zavrile bez nasilja ili policije. tovie, Maksim je nekoliko godina ranije nakratko uhien nakon to je navodno uvezao pun avion ruskih prostitutki da zabavljaju goste u njegovu dvorcu u okolici Pariza. Francuska je policija poslije odbacila optube nakon to ih je milijarder uvjerio da su djevojke nastupile kao ansambl za suvremeni ples. Taj pomalo komini skandal nije nimalo nakodio Maksimovu ugledu u domovini. Naprotiv, moskovski ga je tisak hvalio kao savren primjer novog Rusa. Mad Maxim ima novca i ne boji se troiti ga, ak i ako to znai da povremeno ima nevolja s francuskom policijom. More nije usporilo ritam njegovih zabava. tovie, bez upletanja dravnih njukala i napornih susjeda, taj je ritam dosegnuo nove vrhunce. Tog su ljeta ve odrane razne iznimno raskalaene veeri, ali kad su stigli Aleksej i Zoja Budanov, dospjelo se jo dalje. Dok ih je posluivalo trideset lanova posade, Maksimovo je drutvo u jelu, piu i seksu uivalo krstarei Sredozemljem, dok nisu napokon stigli u bajnu Staru luku SaintTropeza dvadesetog kolovoza popodne. Iako iscrpljeni i temeljito mamurni zbog nonih pustolovina, putnici su se odmah ukrcali u Vragolijine amce i krenuli prema obali. Svi osim ovjeka po imenu Aleksej Budanov, koji je ostao na krmenoj palubi drei se za ogradu i gledajui SaintTropez kao da je to njegov zabranjeni grad. Iako to gospodin Budanov nije znao, ve ga je promatrao neki ovjek u podnoju svjetionika na kraju mola Estienne d'Orves. ovjek je nosio smee kratke hlae, bijeli pulover, ljetnu kapu i iroke sunane naoale. Nekoliko mjeseci ranije, u jednoj brezovoj umi kod Moskve gospodin Budanov pokuao je ubiti njegovu enu. Sada je taj ovjek namjeravao ubiti gospodina Budanova. Ali da bi to bilo izvedivo, ovaj je morao doi na obalu. ovjek je bio uvjeren da gospodin Budanov nee dugo ostati na jahti. Rus je bio ovisan o novcu, enama i SaintTropezu. Francusko je ljetovalite bilo pozornica njegova pada i bit e pozornica njegove smrti. ovjek

srednje visine i grae bio je uvjeren u to. Samo treba ekati. Treba pustiti gospodina Budanova da mu doe. A onda e ga smaknuti. Sreom, nije morao ekati sam. Imao je osam suradnika da mu prave drutvo. Pod razliitim imenima, govorei razliite jezike, proveli su vei dio ljeta na vrlo originalnoj europskoj turneji. Ovo e im biti zadnja postaja. Onda je gotovo. ivjeli su zajedno pod istim krovom u jednoj vili na breuljcima iznad grada. Imala je svijetloplave kapke i velik bazen s pogledom na daleko more. Nisu se mnogo kupali u bazenu, samo koliko je trebalo da zavaraju susjede. Uglavnom su bili na ulicama SaintTropeza, gdje su promatrali, pratili i sluali. Jedan prijatelj iz CIAe olakao im je zadatak tako to je slao prijepise i snimke svih telefonskih razgovora posade ili putnika jahte. Tako su unaprijed znali kad god bi Maksim ili netko od njegovih gostiju iao u grad. Svakog su dana unaprijed znali gdje ovi namjeravaju ruati, gdje ele veerati i koji ekskluzivni noni klub ele razvaliti iza ponoi. Razgovori su im takoer omoguili da uju glas Alekseja Budanova glavom. Gotovo je uvijek razgovarao s Moskvom. Nijedanput se nije predstavio niti izgovorio svoje ime. Nije ni silazio s Vragolije. ak i kad su drugi veerali u restoranu Le Grand Joseph, gdje je najvie volio jesti, ostao je zarobljenik jahte. A ovjek srednje visine i grae provodio je vrijeme neto dalje, u podnoju svojeg svjetionika. Kako bi mu bre proteklo vrijeme, sanjario je kako vodi ljubav sa svojom enom. I obnavljao izmiljene slike. I sjeao se none more u brezovoj umi sa svim pojedinostima. Ipak, uglavnom je samo gledao jahtu. I ekao. Uvijek to ekanje... ekanje na avion ili vlak. ekanje na izvor informacija. ekanje na izlazak sunca nakon nonog ubijanja. I ekanje da se Ivan Harkov napokon vrati u SaintTropez. Kasno popodne dvadeset i devetog kolovoza, dok je gledao kako se Vragolijini amci vraaju na jahtu, Gabriel zauje svoj mobilni telefon. Na sigurnoj vezi bio je Eli Lavon. Doi odmah gore.

Ivana na kraju nije upropastila amerika tehnologija nego izraelska lukavost. Dok je hodao po Chemin des Conquettes, stambenoj ulici juno od ivahnog sredita SaintTropeza, Lavon je primijetio novi znak na vratima restorana poznatog kao Villa Romana. Na engleskom, francuskom i ruskom pisalo je da e taj lokal SaintTropeza slavan po jelu i zabavi na alost zatvoriti vrata na dvije noi zbog privatnih razloga. Glumei paparazza koji trai filmske zvijezde, Lavon je podijelio neto novca medu konobarima kako bi saznao tko je rezervirao restoran. Od jednog snudenog barmena saznao je da e doi iskljuivo Rusi. Pera posuda mu je povjerio da e to biti raspaoj njegova rije, raspaoj . Na kraju je od prekrasne hostese uspio izvui ime ovjeka koji e upriliiti zabavu i platiti raun: Maksim Simonov, ruski kralj nikla. Nee biti filmskih zvijezda rekla mu je djevojka. Samo pijani Rusi i njihove cure. Svake godine slave zadnju no ljetnog odmora. Sigurno e to biti no za pamenje. I hoe, pomislio je Lavon. No za dugo pamenje. Gabriel se okladio i bio je siguran da e se oklada isplatiti. Okladio se da Ivan Harkov ne moe doi sve do Aurne obale i onda odoljeti privlanosti restorana Villa Romana, gdje je nekada imao vlastiti stol. Poduzet e razborite mjere opreza, moda e se ak i na brzinu preruiti, ali doi e. A Gabriel e ga ekati. O dvije stvari ovisi hoe li pritisnuti otponac. Nee prolijevati krv nevinih, osim naoruanih tjelesnih uvara, i nee se spustiti na Ivanovu razinu, to znai da ga nee ubiti pred njegovom mladom enom. Lavon je smislio plan akcije. Nazvali su ga igrom telefona. Bila je to no za pamenje, a kao to je Gabriel predvidio, Ivan nije mogao odoljeti dolasku na zabavu. Tehnopop glazba bila je zagluujua, ene su jedva neto nosile na sebi, a ampanjac je tekao u bujicama. Ivan se nije isticao, ali nije se ni preruio, budui da se nijedan od pozvanih gostiju ne bi usudio prijaviti njegovu nazonost. Osim toga, ini se da nije vjerovao kako bi se mogao nai u fizikoj opasnosti. Dva tjelesna uvara koje je Mad Maxim doveo radi zatite stajala su pred ulazom u restoran kao vratari. Ako se ijedan od njih trgne, umrijet e na mjestu u dva ujutro. U dva ujutro,

zato to e Ivanova panja dotle popustiti zbog umora i alkohola. U dva ujutro, zato to se u to vrijeme Chemin des Conquettes napokon smiri u toploj ljetnoj noi. U dva ujutro, zato to e tada Ivan dobiti telefonski poziv koji e ga namamiti na ulicu. Poziv koji e napokon najaviti kraj. Za zborno mjesto Gabriel i Mihail izabrali su rub malog igralita na sjevernom kraju Chemin des Conquettes. Tako su postupili zato to im se inilo prikladnim i zato to je ulaz u restoran bio udaljen samo pedeset metara. Sjedili su na motociklima u sjeni izmeu ulinih svjetiljaka i sluali glasove u svojim minijaturnim prijamnicima. Nitko se nije osvrtao na njih. Dokono sjediti na motociklu u dva ujutro to se radi u SaintTropezu u toploj ljetnoj noi, pogotovo kad je samo nekoliko dana preostalo do prve jesenske grmljavine. Kad su ukljuili motore, nisu to uinili zbog grmljavine, nego zbog jednog tihog glasa. Glas im je rekao da se Ivan upravo javio na telefon. I da je skoro kucnuo as. Gabriel dohvati glock kalibra 0.45 koji je imao na kriima glock napunjen razornim mecima sa upljim vrhom i malo ga pomakne. Onda spusti vizir na kacigi i prieka znak. Oleg Rudenko nazvao ga je iz Moskve barem su htjeli uvjeriti Ivana da je tako. Zapravo nije bio siguran. Nikad nee ni biti siguran. Veza je bila preslaba, glazba prejaka. Ivan je znao tri stvari o pozivatelju: da govori ruski, da ima broj njegova mobilnog telefona i da govori kako je vrlo hitno. To je bilo dovoljno da ustane i izae na mirnu ulicu, s telefonom prislonjenim na jedno uho i dlanom preko drugog uha. Ako je Ivan uo kako se primiu motocikli, nije to niim pokazao. Dapae, vikao je neto na ruskom u trenutku kad Gabriel zaustavi motocikl njemu iza lea. Tjelesni uvari na ulazu odmah nanjue opasnost i glupo posegnu u sakoe. Mihail obojicu ustrijeli u srce prije nego to su dodirnuli oruje. Ugledavi uvare kako se rue, Ivan se u strahu okrene i suoi s priguivaem na kraju glocka. Gabriel podigne vizir na kacigi i osmjehne se. Onda pritisne otponac, a Ivanovo lice nestane. Za Grigorija, pomisli on i odveze se u mrak. Za Chiaru.

Napomena autora

Prebjeg je plod mate. Imena, likove, mjesta i dogaaje prikazane u ovom romanu pisac je izmislio ili iskoristio za izmiljenu priu. Svaka slinost sa stvarnim osobama, ivima ili mrtvima, poduzeima, tvrtkama, dogaajima ili lokacijama posve je sluajna. Sibirski naftni div Ruzoil ne postoji, kao ni Moskovskaja gazeta ni agencija Galaxy Travel u Tverskoj ulici. Viktor Orlov, Olga Suhova i Grigorij Bulganov ni u kojem sluaju nisu zamiljeni kao knjievne verzije stvarnih ljudi. Sjedite izraelske tajne slube vie nije na Bulevaru kralja Saula u Tel Avivu. Odluio sam tamo zadrati sjedite moje izmiljene slube jednim dijelom zato to mi se uvijek svialo to ime. Podesio sam raspored letova zrakoplova da se uklopi u priu. Tko god eli stii iz Moskve u London uzalud e traiti let 247 kompanije Aeroflot. U Ziirichu nema privatne banke po imenu Becker & Puhl. Njezina pravila poslovanja izmislio je pisac. Postoji Ured za predsjedniku pripremu, ali koliko ja znam, nikad se nije koristio za tajni prijevoz nekog izraelskog pijuna. Nema uzletita kod Konakova, barem meni nije poznato, a u FSBu nema odjela po imenu Sektor za koordinaciju. U donjoj sakristiji crkve Svetog Jurja u Bloomsburyju zbilja se utorkom naveer sastaje jedan ahovski klub. Zove se ahovski klub gradskog podruja Londona, a ne ahovski klub sredita Londona, i lanovi su jako ljubazni i dragi. Najdublje se ispriavam upravi restorana Villa Romana u SaintTropezu to sam organizirao ubojstvo na njihovu pragu, ali naalost, to je bilo nuno. Takoer molim stanare predivne ulice Bristol Mews u etvrti Maida Vale da mi oproste to sam meu njih smjestio ruskog prebjega. Kad bi se pisac morao skrivati u Londonu, izabrao bi tu ulicu. Neka itatelji ne trae Gabriela Allona na broju 16 ulice Narkiss u Jeruzalemu niti Viktora Orlova na broju 43 ulice Cheyne Walk u etvrti Chelsea. Takoer neka ne shvate

preozbiljno onaj prsten s otrovnom iglom, iako me ne bi udilo da KGB i njegovi nasljednici imaju neto slino. Stratite iz doba staljinistikog terora koje se pojavljuje na vrhuncu Prebjega ne postoji; naalost, povijesne okolnosti koje su mogle stvoriti takvo mjesto nisu izmiljene. Moda se nikada nee tono znati koliko je ljudi ubijeno u surovim likvidacijama koje su trajale od 1936. do 1938. godine. Procjene se kreu u rasponu od sedamsto tisua do vie od jednog milijuna. Dovoljno je rei da su masovna smaknua samo jedan dio patnje koju je Staljin nanio Rusiji za vrijeme najgoreg terora. Povjesniar Robert Conquest procjenjuje da su istke i namjerne nestaice hrane vjerojatno odnijele izmeu jedanaest i trinaest milijuna ivota. Drugi povjesniari navode ak i vee brojke. Ali Staljin je po anketama do dana dananjeg jako popularan meu Rusima. Jedno od rijetkih mjesta gdje Rusi mogu oplakivati Staljinove rtve jest Butovo, neto junije od Moskve. Tamo je izmeu kolovoza 1937. i listopada 1938. nekih dvadeset tisua ljudi ubijeno metkom u zatiljak i pokopano u dugim masovnim grobnicama. S obitelji sam ljeti 2007. posjetio nedavno otvoreno spomenobiljeje u Butovu dok sam skupljao materijal za Moskovska pravila, to je uvelike nadahnulo Prebjega. Jedno me pitanje proganjalo dok sam polako hodao pokraj rovova za mrtvace u drutvu uplakanih ruskih graana. Zato nema jo ovakvih mjesta? Mjesta gdje ruski narod moe vlastitim oima vidjeti dokaze Staljinovih nezamislivih zloina? Naravno, odgovor glasi da vladare nove Rusije ne zanima razotkrivanje grijeha iz sovjetske prolosti. Naprotiv, oni se trude paljivo izbrisati njezine najodvratnije pojave dok slave njezina postignua. Moe se razumjeti zato to rade. NKVD, koji je vrio istke na Staljinovu zapovijed, prethodio je KGBu. A bivi agenti KGBa, meu kojima je i Vladimir Putin, sada vode Rusiju. Naravno, takva je povijesna kratkovidnost opasna zato to bi se povijest mogla ponoviti. U manjoj i daleko pritajenijoj mjeri ve se ponavlja. Otkad je 1999. doao na vlast, bivi ruski predsjednik i sadanji ruski premijer Vladimir Putin uvelike gui slobode graana i

medija. U prosincu 2008. vlada je uvela nove zakone koji jako ire definiciju veleizdaje. Borci za ljudska prava, koji ve ive u nesigurnosti, boje se da bi ti zakoni mogli posluiti za utamnienje svakoga tko se usudi kritizirati reim. Andrej Lugovoj, bivi KGBov agent kojeg su Britanci u studenom 2006. optuili da je otrovao disidenta i prebjega Aleksandra Litvinenka, oito smatra da novi zakon ne ide dovoljno daleko. Taj zastupnik u parlamentu i junak u oima mnogih Rusa izjavio je za panjolske novine ElPais da svatko tko se usuuje kritizirati Rusiju treba biti istrijebljen. Lugovoj je zatim rekao: Mislim li da je netko trebao ubiti Litvinenka u interesu ruske drave? Ako govorite o interesu ruske drave u najistijem smislu rijei, ja bih osobno izdao tu zapovijed. Tako govori ovjek kojeg Britanci trae zbog tog istog umorstva. Za one koji se usuuju sumnjati u Kremlj i monu rusku elitu, uhienje i sudski progon ponekad su najmanja briga. Previe ih je hladnokrvno ubijeno. Uzmimo sluaj Stanislava Markelova, odvjetnika koji se borio za ljudska prava i drutvenu pravdu: ustrijeljen je u sijenju 2009. na ulici u sreditu Moskve dok je odlazio s neke tiskovne konferencije. Takoer je ubijena Anastazija Baburova, novinarka i suradnica Novaje gazete, novina za koje je radila Ana Politkovskaja, koja je ubijena u dizalu svoje zgrade u Moskvi u listopadu 2006. Prema podatcima njujorkog Odbora za zatitu novinara, etrdeset i devet medijskih radnika ubijeno je u Rusiji od 1992. godine. Samo Irak i Alir imaju vie ubijenih novinara u istom razdoblju. I to je jedna od ruskih tragedija.