Dr sc. FEHIM ROI, vanr. prof.

TEME IZ OBITELJSKE PEDAGOGIJE (kompendij)

Tema 1:

POJMOVNO ODREENJE, ZNAENJE I DEFINICIJA OBITELJI

ETIMOLOGIJA POJMOVA Biljke se oplemenjuju njegom, a ljudi odgojem J.J. Roussea U zavisnosti od lokalne govorne tradicije i preferencije, u bosanskom jeziku se susreu uglavnom dva termina kojima se oznaava primarna ljudska zajednica: obitelj i porodica, dok je termin familija manje u upotrebi i uglavnom se ee odnosi na ljudsku zajednicu u srodstvu, iru od primarne. U svakodnevnoj, pa i u profesionalnoj komunikaciji upotreba termina obitelj i porodica kao sinonima, ne stvara zabunu, jer se i jedan i drugi pojam odnosi na grupu pojedinaca, odraslih i djece, koji ive u zajednikom domainstvu i funkcioniraju kao uspjean socijalni i odgojni milje.1 Prema Inglish i Inglish pojam familija koristi se u dva osnovna znaenja: a) kao grupa individua srodnih po krvi ili enidbi i b) grupa lica koja ive zajedno u jednom domainstvu.2 Iako u ovom teorijskom rasvjetljavanju terminolokih pitanja nije osnovni cilj baviti se detaljnom etimolokom analizom pojmova obitelj i porodica, potrebno je ukazati na odreene razlike u njihovoj pojmovnoj sveobuhvatnosti. Naime, veina autora smatra da ima opravdanosti preferirati termin obitelj u odnosu na porodicu zbog njegove neto vee strukovne, pa i naune korektnosti. Termin obitelj je etimoloki izveden iz termina obitavati to oznaava ivljenje zajedno, dok je termin porodica nastao od rijei porod, a inom raanja djece, zapravo, od roditeljskog para i nastaje porodica. Prema ovom svom osnovnom znaenju termin porodica bi, dakle, bio manje obuhvatan, jer ne bi semantiki potpuno pokrivao zajednice sa usvojenom djecom, kao ni neke druge oblike obiteljskog udruivanja koji se ne zasnivaju na krvnom srodstvu. Obitelj je u ovjekovom ivotu i razvoju prva drutvena zajednica u kojoj se doivljavaju prvi socijalni kontakti i ostvaruju prvi ljudski odnosi. U obitelji dijete stie svoje prve predstave o svijetu i sebi, o interpersonalnim odnosima i relacijama, postaje svjesno samo sebe i svijeta oko sebe, izgrauje prva mjerila procjenjivanja i prosuivanja, usvaja prve
1 2

Paali-Kreso A.: Koordinate obiteljskog odgoja, Je, Sarajevo, 2004. str. 43. Ingli H.B., Ingli A.C.: Obuhvatni renik psiholokih i psihoanalitikih pojmova, Savremena administracija, Beograd, 1972.

norme, pravila i principe prema kojima usklauje svoje ponaanje i vrednuje ponaanje drugih. Prva znanja dijete stie u obitelji, usvaja prve navike, formira prve elemente svog pogleda na svijet, u obitelji poinje i intenzivno se odvija djetetov emocionalni, socijalni i kognitivni razvoj, ona predstavlja osnovu fizikom i mentalnom razvoju linosti. Odgoj predstavlja vrlo sloen drutveni fenomen i njegova drutveno-historijska dimenzija se ne ogleda samo u njegovom drutvenom porijeklu, nego i u injenici da se odgoj, kao proces formiranja mlade generacije, ostvaruje iskljuivo putem drutvenih odnosa, on se ostvaruje u drutvu, nemogu je izvan ljudskog drutva i neodvojiv od njega. Ti procesi su veoma kompleksni i stoje u veoma sloenoj meuzavisnosti, jer mi, kako je isticao Montenj, ne vaspitavamo ni tijelo, ni duu, nego ovjeka.3 Obitelj je prva drutvena sredina u koju dijete ulazi i prvi oblik i mogunost odgojnog djelovanja koje ljudsko drutvo prua djetetu. Ona je najmanja organizaciona jedinica drutva i jezgro pedagokih impulsa, odgojni aparat kroz koji od prvoga dana, gotovo beziznimno, mora prolaziti svaki lan drutva,4 Odgojna funkcija obitelji je jedna od najstarijih i najznaajnijih njenih funkcija. Znaaj odgoja uope, a posebno obiteljskog odgoja, proizlazi iz sloenosti psihofizikog razvoja i iz tekoa socijalne adaptacije djece i omladine u uslovima sloenih drutvenih odnosa. Nijedno ivo bie na zemlji, sem ovjeka, ne sazrijeva toliko sporo i u fiziolokom i u psiholokom i u socijalnom smislu. Znaaj obitelji, kao fundamentalnog pedagokog faktora, potvruju i rezultati brojnih istraivanja o negativnom uticaju na ukupan razvoj linosti nekih kategorija obitelji, kao to su: moralno negativne obitelji, neuravnoteene, nepotpune, odgojno deficijentne obitelji i dr. Isto tako, brojna savremena istraivanja su pokazala da se roditeljska ljubav, podrka i zatita, to je naroito znaajno u ranom djetinjstvu, ne mogu niim drugim nadoknaditi. Kada se teorijski, ili kroz empirijska istraivanja, prouava i analizira obitelj sa pedagokog aspekta, izdvaja se, posmatra i uzima u obzir vrlo velik broj posebnosti ili faktora, putem kojih ona ostvaruje svoju pedagoku funkciju. Tu se poseban znaaj ukazuje odnosima u obitelji, pedagokoj atmosferi i klimi u obitelji, njenom sastavu i strukturi, socio-ekonomskom i obrazovnom statusu obitelji i brojnim drugim aspektima. U razmatranju pitanja vezanih za uticaj obitelji u odgoju i razvoju linosti posebno mjesto pripada roditeljima, ija je uloga vrlo delikatna i nezamjenjiva. Roditeljstvo kao kategorija, osim svoje bioloke funkcije i znaaja, ima i svoj pravni, socioloki, psiholoki i pedagoki aspekt i znaaj. Ono je vrlo sloen, kompleksan i irok vaspitni fenomen. ZNAENJE I DEFINICIJA OBITELJI Najvanije je u odgojnom radu organizirati ivot u obitelji, uzimajui pri tom u obzir sve sitnice A.S. Makarenko a) Kao ljudska zajednica roditelja i djece, obitelj je bila predmet prouavanja i istraivanja filozofije, istorije, etnologije, sociologije, pravnih nauka, ekonomije, a kao bitan faktor razvoja linosti ona je od posebnog interesa za pedagogiju i

3 4

Mladenovi M.: Uvod u sociologiju porodice, Savremena administracija, Begrad, 1977. str.29. Reich W.: Spolna revolucija, Naprijed, Zagreb, 1985. str.103.

psihologiju. Veina savremenih autora se zalae za interdisciplinarni historijski pristup u prouavanju obitelji. Po Hegelu obitelj funkcionira kroz tri svoja osnovna aspekta: a) u liku svog neposrednog pojma, kao brak, b) u spoljanjem obliku, kroz vlasnitvo i c) u odgoju djece.5 U definiciji obitelji koju daje Mardok obitelj se odreuje kao drutvena grupa, koja predstavlja ekonomsku jedinicu po pitanju potronje, a koju karakteriu slijedee osnovne odrednice: a) dozvoljen seksualni pristup meu odraslim zrelim lanovima, b) raanje zakonite djece, c) odgovornost drutvu za brigu i odgoj djece. Zakonitost branih odnosa i roenje djece u zakonitom braku isticao je i Malinovski i predlagao kao kljuni kriterij i univerzalno obiljeje u definiranju obitelji. Mak Ajvera definira obitelj kao grupu koju odreuje toliko precizna i trajna polna veza, da je time osigurano raanje i odgoj djece.6 Ovaj autor istie da obitelj odreuje slijedeih pet kljunih karakteristika: a) odnos mukarca i ene, b) brana forma, na osnovu koje nastaje i odrava se odnos mukarca i ene, c) sistem koji utvruje nain odreivanja potomaka, d) ekonomska djelatnost koja se specijalno odnosi na potrebe u vezi sa raanjem i odgojem djece i e) zajedniki stan, dom ili domainstvo. R. Supek, u svojoj definiciji obitelji, polazi od osnovnih funkcija koje obitelj mora obezbijediti. Po ovom autoru te funkcije su: a) reprodukcija vrste, odnosno osiguravanje potomstva spolnim mnoenjem, b) zadovoljavanje spolnog nagona i c) zadovoljavanje ekonomskih i kulturnih obaveza suprunika i roditelja prema djeci. U definiciji obitelji koju daje Z. Pei-Golubovi obitelj se definira kao primarna drutvena zajednica bio-socijalnog karaktera, koja istorijski menja svoje oblike i funkcije, ali u osnovi nastaje kao drutveno sankcionisana veza izmeu mukarca i ene i njihove roene ili adoptirane djece i predstavlja osnov, kako socijalnog formiranja linosti, tako i razvitka njegovih personalnih karakteristika.7 U ovoj definiciji naglaena je bio-socijalna funkcija obitelji, po kojoj obitelj predstavlja most izmeu biolokog svijeta pojedinca i socijalnog svijeta odreenog drutva. Dakle, obitelj je primarna institucija razvoja i formiranja linosti djeteta, primarni agens socijalizacije. Bio-socijalnu i pedagoku funkciju obitelji naglaava i V. Baki, po kojem je obitelj osnovna drutvena grupa koju sainjavaju lica meusobno vezana biolokim injenicama (seksualna zajednica lica raznih polova, stvaranje i podizanje potomstva), a potom i srodstvom, kao drutvenom kategorijom.8
5 6

Mladenovi M.: Uvod u sociologiju porodice, Savremena administracija, Begrad, 1977. str. 46. Mladenovi M.: Uvod u sociologiju porodice, Savremena administracija, Begrad, 1977. str. 46 7 Mladenovi M.: Uvod u sociologiju porodice, Savremena administracija, Begrad, 1977. str. 46. 8 Mladenovi M.: Uvod u sociologiju porodice, Savremena administracija, Begrad, 1977. str. 47.

U Pedagokom reniku u okviru pojma vaspitanje u porodici, porodica se odreuje kao osnovni oblik drutvene zajednice zasnovane na braku i krvnom srodstvu njenih lanova,9 a u vezi s funkcijom porodice naglaava se da je porodica osnovna drutvena zajednica zasnovana na uzajamnoj ljubavi i poverenju izmeu njenih lanova. Osnovna funkcija porodice je briga za njene lanove, prvenstveno za decu.10 Analizirajui i sintetizujui razliite pristupe u pedagokom odreenju i definiranju obitelji, A. Paali Kreso navodi da bi se najprihvatljivije i najsveobuhvatnije moglo definirati da obitelj ine roditelji, ili najmanje jedna odrasla osoba, i djeca, ili najmanje jedno dijete, koji ive u zajednikom domainstvu, uspjeno funkcioniraju kao zajednica zadovoljavanja potreba njenih lanova, a njihov odnos se temelji na krvnom srodstvu, zakonskoj (brak, adopcija) ili na obiajnoj regulativi.11

DRUTVENO - HISTORIJSKI RAZVOJ OBITELJI

Preobraaj drutva zavisi od preobraaja pojedinca odgojem Laboulaye PERIODIZACIJA DRUTVENO-HISTORIJSKOG RAZVOJA OBITELJI Nita nije tako stalno kao promjena Heraklit Tokom historije mijenjali su se drutveni odnosi i ljudsko drutvo u cjelini, a time i obitelj kao dio tog drutva. Odnosi meu polovima i odnosi u obitelji mijenjali su se u zavisnosti od naina organizacije drutva na odreenom stepenu njegovog razvoja i prije nego to je dostigla dananji monogamni oblik, obitelj je doivjela niz promjena.Odnos roditelja prema djeci i uope odgojna funkcija obitelji, kao faktor razvoja linosti, takoer je razliito tretirana i shvatana u razliitim historijskim razdobljima. Uloga obitelji, prava i obaveze roditelja u odgoju djece u pojedinim historijskim etapama je umanjivana ili potpuno zanemarivana, a u drugim posebno naglaavana. U pristupu prouavanju i praenju drutveno-historijskog razvoja obitelji ima vie razliitih periodizacija koje polaze od razliitih kriterija, uzimajui odreene momente kao bitna obiljeja za prelazak iz jednog perioda u drugi. Obino se, kao najprihvaenija, uzima ona periodizacija u drutveno-historijskom razvoju obitelji koja se podudara sa opom periodizacijom historije ljudskog drutva. Po toj periodizaciji u drutveno-historijskom razvoju obitelji mogli bi se uoiti slijedei periodi ili etape: a) period prvobitne rodovske zajednice, b) period starog vijeka koji se podudara sa robovlasnikom drutvenom formacijom, c) period srednjeg vijeka koji obuhvata epohu feudalizma,
9

Teodosi R. (ured.): Pedagoki renik 2., Zavod za izdavanje udbenika SR Srbije, Beograd, 1967. str. 172. Teodosi R. (ured.): Pedagoki renik 1., Zavod za izdavanje udbenika SR Srbije, Beograd, 1967. str. 106. 11 Paali Kreso A: Koordinate obiteljskog odgoja, Je, Sarajevo, 2004., str. 42.
10

d) period graanskog drutva, e) obitelj u socijalizmu f) suvremena obitelj. Drutveni poloaj, mjesto, uloga i struktura obitelji u najveoj mjeri su uvjetovani i odreeni drutveno-ekonomskim ureenjem i odnosima u drutvu u odreenom periodu. Tako se u istoj vremenskoj epohi u razliitim drutveno-ekonomskim i politikim sistemima susreu potpuno drukije ureeni odnosi unutar obitelji, kao i odnosi izmeu obitelji i drutva u irem smislu, pa se vremenska periodizacija ne moe i ne smije kruto prihvatati.

OBITELJ U PRVOBITNOJ ZAJEDNICI Sve je u ovjeku sve je za ovjeka M.Gorki Na osnovu prouavanja i istraivanja prahistorije ljudskog roda i ivota ljudi koji su na najniem stupnju drutvenog razvoja dolo se do saznanja da u najranijim periodima prvobitne rodovske zajednice obitelj, u pravom smislu rijei, nije ni postojala. U tom najranijem periodu razvoja ljudskog drutva, u plemenu kao opoj zajednici ena i mukaraca, odnosi meu spolovima nisu bili regulirani nikakvim normama, pa je vladalo slobodno i neogranieno spolno openje. Prvi elementi ili zaeci obitelji poinju se javljati pojavom postepenog iskljuivanja spolnog openja izmeu predaka i potomaka i taj najraniji oblik se oznaava kao obitelj krvnog srodstva. U daljem historijskom razvoju dolo je do iskljuivanja spolnog openja izmeu brae i sestara po majci, kao jedino poznatom roditelju, budui da otac nije ni bio, niti je morao biti poznat. Obitelj na tom stupnju inila je, dakle, zajednica majke i djece unutar koje se nisu odvijali spolni odnosi. Za ovaj oblik obitelji upotrebljava se naziv obitelj punalua. Na ovom stupnju drutveno-historijskog razvoja obitelji spolni odnosi su se, dakle, mogli odvijati izmeu brae i sestara po ocu, a tek kasnije je dolo do postepenog iskljuivanja iz ovih odnosa ovih i udaljenijih srodnika i osoba koje su bile u indirektnom srodstvu, ime je praktino grupni brak bio dalje nemogu i obitelj prerasla u oblik obitelj jednog para, gdje je brana veza bila, dodue, najee samo privremena. U svim ovim oblicima obitelji srodstvo se odreivalo i raunalo iskljuivo prema majci, djeca nisu pripadala krvnom srodstvu svojih oeva, oevi su spadali u krvno srodstvo svojih sestara i njihovu imovinu nisu nasljeivala njihova djeca ve djeca njihovih sestara. Majka je bila glava obitelji i upravitelj obiteljske zajednice, pa se ovaj period, koji se podudara sa prvobitnom zajednicom, oznaava kao period materinskog prava ili matrijarhat. Razvojem stoarstva i zemljoradnje javlja se porast drutvenog bogatstva i nastajanje privatne svojine, ime praktino zavrava drutveno-historijska epoha prvobitne zajednice. U osnovi promjena leali su, zapravo, produkcioni odnosi: prema tadanjoj podjeli rada pribavljanje hrane bio je zadatak mua i on je postao vlasnik sredstava za rad. Ova pozicija mua u konstelaciji drutvenih odnosa uslovljavala je da on, u sluaju prestanka brane veze, zadrava sredstva rada i tako je njegov poloaj prema eni postajao sve vaniji. Mijenjao se njegov poloaj u obitelji i relacije i odnos prema djeci. On je elio da ga 5

nasljeuju njegova djeca, a ne djeca njegovih sestara, to je uslovilo potrebu da se porijeklo pone odreivati i raunati prema ocu, a ne prema majci.Tako je primat uloge u porodici morao prei sa majke na oca, a obitelj iz labave veze jednog para postepeno prei u mnogo vru patrijarhalnu monogamnu obitelj, to se, u odnosu na matrijarhat, oznaava kao patrijarhat. Otac je neprikosnoveni starjeina obitelji i vlasnik imovine, a ova njegova pozicija imae izuzetno velik znaaj u drutveno-historijskom razvoju obitelji u narednim epohama. Poto je starjeina obitelji i vlasnik imovine elio biti siguran da su djeca, koja e ga naslijediti zaista njegova, u ovom obliku obitelji vrlo rano se utemeljuje princip i obaveza bezuslovne vjernosti ene. enino nevjerstvo se vjekovima vrlo strogo kanjavalo, dok se isti kriterij nije primjenjivao i za mua, osim ako se radilo o njegovoj vanbranoj vezi sa ve udatom enom, to je, po obiaju smatrano prijestupom zbog povrede prava drugog mua. Patrijarhalna monogamna obitelj svakako je znaila napredak u odnosu na raniji oblik, ali je istovremeno otvorila epohu apsolutne dominacije jednog spola nad drugim.

EPOHA STAROG VIJEKA Tek odgojem ovjek postaje pravim ovjekom Platon Daljim razvojem proizvodnih snaga i promjenama u drutveno-ekonomskim odnosima deavaju se vremenom i brojne promjene u organizaciji i funkcioniranju obitelji. Pojavom hrianstva dolazi do znaajnih promjena odnosa u obitelji i do promjene poloaja ene u drutvu uope. Pozivajui se na kult Majke boije, koji je trebao da dokae obavezu potovanja enskog spola, hrianstvo je deklarativno poboljalo poloaj ene, mada ideja Djevice majke potjee jo iz doba matrijarhata kada je nastao niz enskih boanstava: Izida, Cerera, Milita i dr. U odreivanju stavova i pogleda prema eni hrianstvo je odreene norme preuzelo iz jevrejske religije i mitraizma. Tako npr., u jevrejskoj obitelji kerki je mua odreivao otac, ali je nacionalna pripadnost djeteta odreivana iskljuivo prema majci: dijete Jevrejina i nejevrejke nema jevrejsku nacionalnost. U monoteistikim religijama toga doba, a i danas, karakteristina je znaajna unutranja nedosljednost proklamovanih normi i principa, kada je u pitanju obitelj, brak i odnos spolova, ali i znaajne razlike izmeu tih normi i stvarnog stanja u ivotu.Tako npr., deset bojih zapovjesti, koje se obraaju openito samo mukarcima, izjednaavale su enu sa blagom koje mukarac ne treba da poeli ako ono pripada drugom, 12 a u isto vrijeme egzistirala je prostitucija i opa razuzdanost u tolikom obimu da je poela ugroavati ak i opstanak drave. Istovremeno kad se eni dodjeljuje uzviena uloga majke, daje joj se i peat prokletstva, jer je ona kriva za ovjekovo progonstvo iz raja i zbog toga ona treba da se cijelog svog ivota pokorava gospodaru muu. U prvim stoljeima enama se openito poricalo da imaju besmrtnu duu i tek je u VI vijeku crkveni sabor u Maconi, samo sa jednim glasom veine, priznao i enama besmrtnost due.13 itavo vrijeme svog postojanja sve monoteistike religije su se borile da, najprije obezbijede, a zatim i da trajno odre, svoj odluujui uticaj na brano pravo, a prije svega na sklapanje braka. Monopol u pogledu sklapanja braka, u smislu obaveze crkvenih i nevaenja drugih branih veza, prvi put je u historiji zvanino ukinut francuskim
12 13

Bebel A.: enska in socijalizem, Cankarjeva zaloba, Ljubljana, 1960. str. 59. Kukovec S.: Porodica i odgoj (Pedagogija II), Matica hrvatska, Zagreb, 1969. str. 10.

revolucionarnim ustavom iz 1791. godine, koji je priznavao samo graanski brak. U toku 19. i 20. vijeka veina evropskih drava uvela je obavezno sklapanje braka pred dravnim ustanovama, a danas se u velikom broju sluajeva susreu istovremeno oba vida zakljuenja braka: svjetovni i religijski. Kod svih antikih naroda vrlo rano nailazimo na vrlo vrstu patrijarhalnu obitelj koju karakterizira izrazita ekonomska i drutvena prevlast mua, koja daje sadrinu svim obiteljskim odnosima. Obitelj je u sistemu drave imala obavezu davanja potomstva, a po miljenju Aristotela i Platona i odgoj djece bio je stvar drave. Meutim, to ne znai da ovi mislioci nisu pridavali u odgoju djece znaaj obitelji. Oni su, naprotiv, u svojim djelima razmatrali i naglaavali znaaj i braka i obitelji, ali je briga i odgovornost za odgoj mladih narataja pripadala dravi. Platon u svojim Zakonima istie da mladenci treba da imaju na umu kako e se dravi dati to lepa i bolja deca. 14 U staroj Grkoj ureivano je pitanje sklapanja braka, ali i nain ivota mladih suprunika. Mladim branim parovima je u prvoj deceniji braka odreivana posebno odabrana ena koja je pratila njihovo ponaanje i pomagala im potrebnim savjetima. Ako u toku ovog perioda brani par ne dobije dijete suprunici moraju da odre zajedniko savetovanje sa porodicom i enama-nadzornicima braka i treba da se rastave onako kako jednom i drugom to odgovara.15 U ranom antikom periodu, koji se naziva Homerovskom epohom, ena je bila potpuno potinjena mukarcu, ali je bila veoma cijenjena. Vremenom je njen poloaj postajao sve tei. Njihov ivot se svodio u prostor kue na brigu o obitelji i na potpunu pokornost roditeljima i svome muu. Platon je isticao: Rob nema volje, dete je ima, ali nepotpunu, ena je ima, ali nemonu.16 Djevojke su, do udaje, ivjele kao zatvorenice pod straom u kui i nisu izlazile bez pratnje robinja. ena je, pored dunosti raanja djece, imala poloaj vrhovne sluavke, dok je mu imao na raspolaganju robinje, a u doba uspona Atine prostitucija je bila, ne samo masovno prisutna, nego ak tolerirana i povlatena od drave. Kurtizane su bile slobodne od svih obiteljskih zabrana, a najvei broj njih ivio je u posebnim prostorima (dikterion) iji je osniva Solon. One su imale vrlo visoku drutvenu poziciju i uticaj: Aspazija je bila prijateljica uvenog Perikla, Frina je bila kurtzana kipara Praksitela i posluila mu kao uzor za njegovu Afroditu, Danaja Epikurova ljubavnica, Laida Diogenova, Arheanasa Platonova i dr. Meutim, ene su se osvetile muevima kroz perverzne odnose sa djeacima (efebima), meusobno sa drugom enom (lezbizam), ili su potajno vrile preljubu sa drugim mukarcem. U odnosu na Atinu, istovremeno u staroj Sparti obitelj i brak bili su potpuno drukije ureeni i organizirani. U Sparti je veoma dugo postojala ravnopravnost izmeu mukarca i ene, a pojam brakolomstva je bio praktino nepoznat, izuzev u kraljevskoj obitelji. Djevojice su zajedno rasle i razvijale se sa djeacima, ravnopravno su sa djeacima uzimale uee u svim tjelesnim vjebanjima i svi su ili potpuno goli sve do spolne zrelosti.Tako je, prema Bebelu, stvoren snaan tip ene koji je bio svjestan svoje vrijednosti. Na izjavu nekog stranca, upuenu Leonidinoj eni: Lakedemonke, jedine ste ene koje vladaju ljudima, anegdota govori da mu je ona odgovorila: Mi smo i jedine ene koje raaju ljude.17

14 15

Platon: Zakoni, Kultura, Beograd, 1971. str. 248. Platon: Zakoni, Kultura, Beograd, 1971. str. 248. 16 Mladenovi M.: Uvod u sociologiju porodice, Savremena administracija, Begrad, 1977. str.96. 17 Mladenovi M.: Uvod u sociologiju porodice, Savremena administracija, Begrad, 1977. str. 97.

I u drugim drevnim civilizacijama antike epohe obitelj je imala donekle slinu ulogu i tok razvoja. Za vavilonsko drutvo bila je karakteristina poligamija, mada je osnov porodice bio monogamijski brak. Postojanje i rairenost poligamije ukazuje na neravnopravan i teak poloaj ene u ovoj drutvenoj formaciji tog doba. ene su se dijelile u tri ranga: a) laz me i aatum oznaavali su dvije varijante prvog ranga, b) ugetum je ena drugog ranga; njen poloaj je izmeu ene prvog ranga i robinje, c) ena robinja. U starom periodu jevrejske historije zasnivanje braka i formiranje obitelji bila je obaveza na koju je svaki ovjek mogao biti primoran, osim ako ve nema jednu kerku i jednog sina. Brat je bio duan da se oeni udovicom svog umrlog brata, ako je ovaj umro bez potomaka. Stvaranje i odravanje potomstva bilo je za obitelj i brak neprikosnovena obaveza. Legenda govori da je Sara natjerala svog mua Avrama da sa sluavkom Agarom zane i dobije dijete radi stvaranja i odranja potomstva. Pored braka bio je veoma rairen i konkubinat, naroito u viim drutvenim slojevima; izvori govore da je kralj Solomon imao 700 ena i 300 konkubina. Mu je imao neprikosnoveno pravo na razvod i pravo da otjera enu po svojoj volji. Brak se u veini sluajeva, kao i u drugim civilizacijama ovog doba, ostvarivao kupovinom nevjeste u brojnim vidovima, koji su se, od kulture do kulture, manje-vie razlikovali: plaanje novcem, plaanje u naturi, plaanje radom ili sluenjem. Kod Jevreja i danas postoji obiaj da nevjesta i njena budua svekrva nikad ne smiju imati isto ime, jer bi obitelj zadesila nesrea. U ranom periodu starog vijeka poloaj ene u obitelji i braku starih Germana bio je neto drukiji nego u drugim civilizacijama tog doba. Prema podacima koje dao Tacit, stari Germani su u to vrijeme tek izali iz poligamskog braka, iako je on jo dugo bio prisutan u viim drutvenim slojevima, pa monogamija nije bila u punoj mjeri potpuno zaivjela. ena je bila vrlo cijenjena i imala znaajan uticaj u javnom ivotu. U zakljuivanju braka prvobitno je dominirala otmica, a kasnije kupovina. Srodstvo se dosta dugo preteno odreivalo prema majci, a bilo je i brakova krvnih srodnika. U kasnom starom vijeku koji se, uglavnom, poklapa sa trajanjem Rimskog carstva zadrala se veina obiljeja koja su obitelj i brak pratila ranije kod ostalih antikih naroda. Potpuna potinjenost ene mukarcu predstavljala je jedno od glavnih obiljeja obitelji ovog doba. Ona, dodue, dobija naziv mater familias, ali ga gubi ako joj mu umre i nikada nije mogla imati svoje ognjite. Katon Stariji u svojim spisima navodi: Mu je sudija svojoj eni, njegova vlast nema granica; on moe ono to hoe. Ako je uinila neku pogreku, on je kanjava, ako je pila vino, on je osuuje; ako je imala odnose sa nekim drugim ovjekom, on je ubija.18 Robovi nisu mogli stupiti u brak, niti zasnivati obitelj. Otac je imao neogranieno pravo nad ivotom djeteta, a njegova uloga u odgoju uglavnom se odnosila na pripremanje i uvoenje sinova u javni ivot, dok su se o odgoju djevojica brinule iskljuivo majke. U periodu rimske historije, koji se oznaava kao period od 134. godine prije nae ere do Konstantina, bitno obiljeje u drutveno-historijskom razvoju obitelji predstavljala je velika nestabilnost braka i pojava nemorala i izopaenosti.Tako npr., Ovidije i Plinije Mlai enili su se tri puta, Pompej pet puta, Ciceron tri puta, a Cezar etiri puta. Sam August se enio tri puta: nakon to je otjerao prvu enu, sa drugom je bio u intimnim odnosima dok je jo uvijek bila tua, a treu je oteo od njenog mua. Ovi primjeri su posluili kao recept kasnijim vladarima, a naroito njihovim enama.
18

Mladenovi M.: Uvod u sociologiju porodice, Savremena administracija, Begrad, 1977. str. 97.

Poslije cara Augusta nastupio je period monstruoznih udovita u liku nekih poznatih ena careva, u emu se posebno izdvajaju Valerija Mesalina i Julija Agripina, majka Neronova, koja je ivjela u incestu sa svojim bratom Kaligulom. Ovaj period rimske historije predstavlja jedan od najmranijih perioda u razvoju drutva koji je bio ispunjen surovim obraunavanjima, uasnim perverzijama i monstruoznim ljudima i enama. Razdoblje koje poinje Konstantinom, a oznaava se kao period dominata (306-476. godine) obiljeen je naporima za uvrenje braka i obitelji na osnovama doktrine i principa hrianstva. U doba Justinijana nastupile su brojne promjene u obiteljskim odnosima: otac je izgubio pravo da raspolae sa ivotom novoroeneta, osnovni uslov za sklapanje braka postaje pristanak zainteresiranih, ukinuti su brojni paganski obredi, dozvoljen brak izmeu osloboenih robova i pripadnika senatorskog reda, pogoran je poloaj vanbranih zajednica, a naroito vanbrane djece. Na slabosti u obiteljskom odgoju ukazivao je najpoznatiji rimski pedagoki teoretiar M. F. Kvintilijan (42-118).U svom djelu Obrazovanje govornika Kvintilijan istie: Roditelji svojim pogrenim postupcima kvare moral nae djece, naglaavajui pri tome da blagi i boleivi postupak, koji nazivamo popustljivost, slabi svaku umnu i tjelesnu snagu.19 Ovaj teoretiar ukazuje na brojne slabosti u ponaanju roditelja ime roditelji predstavljaju negativan uzor u moralnom razvoju djece. U takvim obiteljskim uslovima kod djece se formiraju negativne navike koje kasnije postaju dio naravi odraslog ovjeka. Kvintilijan se kritiki odnosio prema obitelji i njenoj pedagokoj funkciji i zalagao se za odgoj djece u dravnim kolama, to je razumljivo obzirom na okolnosti da je ovaj mislilac ivio u periodu kada su u obitelji vladali takvi odnosi koji zaista nisu mogli obezbijediti ni minimalne uvjete za pravilan razvoj linosti mladih.

Tema 2: OBITELJ U SREDNJEM VIJEKU Kakve su ti uobiajene misli, takva e ti biti i narav, jer misli dui daju boju Marko Aurelije Ukidanjem ropstva ulogu robovlasnika preuzimaju veleposjednici feudalci, a ulogu robova kmetovi. Svetenstvo, koje je formalno na drugom mjestu u hijerarhiji vlasti, zajedno sa feudalcima predstavljalo je vladajuu drutvenu strukturu, jer je vrlo esto imalo odluujui uticaj na drutvene odnose i tokove. Samim time, organizacija braka i obitelji i odgoj djece bio je pod snanim uticajem religije. U srednjevjekovnoj Evropi hrianska crkva je prihvatila Aristotelovo uenje o patrijarhalnoj obitelji, pa je dominirao negativan stav prema eni i zvanino shvatanje o njenoj podreenosti muu. Hrianska crkva na zapadu zvanino je proklamovala i ustanovila zabranu razvoda braka, generalno za sve svoje podanike bez obzira na staleku pripadnost, a svom svetenstvu zabranila da stupaju u brak. Propovijedala je istotu tijela i due, branu vjernost i najstroiju zabranu poligamije. Meutim, iako se to odnosilo na sve stalee, stvarnost je bila drukija, ali samo za vie stalee: vladari su se razvodili i ponovo enili ak i uz odobrenje i suglasnost samog pape. Najvie svetenstvo, pa i same pape razvodili su se i enili i vrlo esto ivjeli u razvratu i orgijanju.Tako je papa Aleksadar VI ak posebnom bulom priznao za svoje dete koje je rodila njegova erka, pa je drugom bulom proglasio za
19

Stanojlovi B.: Porodica i vaspitanje dece, Nauna knjiga, Beograd, 2001. str. 23.

oca deteta svoga sina Cezara Bordija.Time je priznao postojanje dvostrukog incesta: izmeu erke Lukrecije i sebe i izmeu brata i sestre.20 U istonoj Evropi pravoslavna crkva je dozvoljavala razvod braka uope i sklapanje braka svetenstvu, a islamska vjera razvod braka, ne samo da je dozvoljavala, nego ga je uinila potpuno slobodnim. Prije pojave Islama brak se u Arabiji zakljuivao otmicom, kupovinom ene i slobodnim ugovorom stranaka. Srodnici su mladoenji mogli prodati ili pokloniti svoju roaku za enu. Iskljuivu vlast u braku je imao mu i on je, prema islamskim pravilima, mogao prodati svoju enu, razmijeniti je za drugu ili pokloniti, pa ak je mogao dati svoju enu drugome u cilju dobijanja djece. Islam je dozvoljavao raskid braka na tri naina: a) otputanjem ene (talak), b) sporazumom koji bi mu zakljuio sa srodnicima (hul), c) uporeivanjem ene sa svojom majkom. Feudalni poredak u zemljama azijskog i afrikog kontinenta izrastao je skoro neposredno iz prvobitne zajednice, ili bar iz nedovoljno razvijenih robovlasnikih odnosa, dok je evropski feudalizam izrastao na ruevinama rimske imperije i na tekovinama rimske kulture. Posljedice ovih okolnosti odrazile su se i na drutveno-historijski razvoj obitelji na ovim prostorima. Svakako, da su na ovaj razvoj uticali i brojni drugi razliiti faktori: podneblje, vrlo jaki obiaji, ratovi i plemenski sukobi koji su doveli do pomanjkanja mukaraca i sl. Drutveno-historijski razvoj obitelji, kao elementarne zajednice ljudskog drutva, odvijao se u sklopu razvoja drutva, nosio je uvijek osnovni peat i glavne karakteristike tog razvoja, jer se razvoj drutva u cjelini prelamao i direktno odraavao na razvoj obitelji. Sve do novijeg doba, u drutvima staleko-klasne hijerarhijske drutvene organizacije karakteristino je da individualna spolna ljubav nije imala nikakvu ili je imala beznaajnu ulogu u formiranju brane zajednice. U cijelom tom vremenskom razdoblju odluujui faktor pri sklapanju braka bio je ekonomski i drutveni poloaj obitelji buduih suprunika.Taj princip je bio toliko dominantan da se u nekim zajednicama, koje su na niem stupnju drutvenoekonomskog i civilizacijskog razvoja, odrao sve do danas. U tim zajednicama, u interesu ouvanja imetka i statusa u drutvenoj hijerarhiji, dozvoljeno je sklapanje braka izmeu srodnika takvog stepena srodstva koji bioloki ne bi mogao biti prihvatljiv. Feudalni gospodar bio je apsolutni gospodar na svom imanju i gospodar nad svim podanicima koji su na njemu ivjeli. Njemu je pripadalo i tzv. pravo prve brane noi (jus primae noctis), to se kasnije moglo otkupiti, a pravo na otkup sauvalo se sve do 18. vijeka.21 Negativan stav prema eni u srednjem vijeku i razloge za njenu inferiornu i zavisnu poziciju, apsolutno podreenu muu, nalazimo i u pisanim djelima mislilaca i teoretiara ovog doba, koji su uglavnom pripadali crkvi. Jedan od najpoznatijih hrianskih filozofa tog vremena, Toma Akvinski istie: ena je korov koji brzo raste, ona je nesavren ovek, homo-imperfectus, ije telo samo zato dolazi bre do potpunog razvitka, to je manje prednosti i to se priroda manje njime zanima. Ona je roena da bi ivela pod jarmom svog gospodara, koga je priroda preimustvima, koja su u svakom pogledu prela na mukarca, odredila za gospodstvo.22

20 21

Mladenovi M.: Uvod u sociologiju porodice, Savremena administracija, Begrad, 1977. str. 101. Kukovec S.: Porodica i odgoj (Pedagogija II), Matica hrvatska, Zagreb, 1969. str. 11. 22 Savievi D.: Obrazovanje za ivot u porodici, Zavod za izdavanje udbenika SRS, Beograd, 1967. str. 15.

10

Skolastiki teoretiari, osim to su svojim uenjem utemeljili i inaugurisali sistem obrazovanja, koji se jako dugo odrao i predstavljao krajnje nedopustiv i grub atak na dostojanstvo i linost djeteta, oni su i u domenu odgoja polazili sa stanovita koja su danas potpuno neprihvatljiva. Meutim, uprkos crkvenoj dogmi o optereenosti djeteta grijehom, neki od ovih teoretiara su zastupali gledite po kojem je mo i efikasnost odgoja skoro neograniena. Tako je skolastiki filozof Hrabanus Maurus (784-856) pisao: ovjekova je dua pristupana izmjenama i promjenama, pa je potrebno u odreenom smislu na nju utjecati putem odgojne djelatnosti i tako je formirati u eljenom pravcu.23 U periodu humanizma i renesanse, naroito od kraja 16. vijeka, dolazi do znaajnih izmjena shvatanja o obitelji i njenoj funkciji u odgoju. Rani renesansni socijalisti-utopisti, osim to su se prvenstveno bavili pitanjima drutveno-politikog ureenja drutva, isticali su i probleme obitelji i njene odgojne uloge. Tomas Mor (Thomas Morus, 1478 -1535) u svom djelu Utopija raspravlja i o braku, obitelji i obiteljskom odgoju. On se, dodue, zalae za monogamnu patrijarhalnu obitelj, sa najstarijim lanom na elu, u kojoj vladaju vrsti patrijarhalni obiteljski odnosi, zasnovani na poslunosti ene i djece, odnosno, mlaih starijima.24 On osuuje slobodnu ljubav i zalae se da se predbrani odnosi kanjavaju zabranom braka za cijeli ivot. Brak se, po njegovom miljenju, moe rastaviti u sluaju preljube ili potpunog neslaganja. 25 U obiteljskom odgoju Mor ukazuje na znaaj primjera roditelja, koji kroz svakodnevnu komunikaciju treba da utiu na pravilan odgoj djece. U djelu Grad sunca drugog znaajnog predstavnika ranog utopijskog socijalizma, Tomaza Kampanele (Thomaso Campanella, 1568 -1633), daje se koncept obitelji u kojoj je ena ravnopravna sa mukarcem u drutvu koje predstavlja zajednicu dobara i zajednicu ena26, gdje se svi zajedno hrane i zajedno spavaju, a drava kontrolie raanje i odgoj djece. Majka treba da brine o odgoju djeteta samo prve dvije godine, a zatim se dijete predaje uiteljima. Iako obitelj i brak nikad nisu bili organizirani prema idejama ovih socijalista-utopista, ipak epoha humanizma i renesanse, u odnosu na mrani srednji vijek, oznaila je do tada najvei progresivni istorijski pomak u svim sferama ivota, nauke i umjetnosti. OBITELJ U EPOHI GRAANSKOG DRUTVA Nemojte misliti da dijete odgajate samo onda kad s njim razgovarate, kad ga pouavate, kad mu nareujete. Vi ga odgajate svakim djeliem svoga ivota, ak i onda kad niste kod kue A.S. Makarenko Francuska burosaka revolucija 1789. godine oznaila je poetak nastajanja graanskog drutvenog poretka i odlazak feudalizma sa historijske scene. U nastajanju novih drutvenih odnosa i obitelji se, kao osnovnoj i najmanjoj eliji drutva odreuje i postavlja drukija organizacija, mjesto i uloga u drutvu i znaaj i funkcija u odgoju djece. Kao i u drugim oblastima buroazija je sruila feudalna shvatanja o braku i obitelji i postavila naela za izgradnju nove modernije organizacije i uloge obitelji u drutvu. Meutim, proklamirane

23 24

imlea P.: Pedagogija, Pedagoko knjievni zbor, Zagreb, 1971. str. 42. Stanojlovi B.: Porodica i vaspitanje dece, Nauna knjiga, Beograd, 2001. str. 24. 25 Mor T.: Utopija, Kultura, Beograd, 1951. str. 195. 26 Mladenovi M.: Uvod u sociologiju porodice, Savremena administracija, Begrad, 1977. str. 329.

11

radikalne promjene ubrzo su nakon izvedene revolucije zamijenjene umjerenijim i prvobitno zagovarani pedagoki projekti nisu nikad u cjelini realizirani. Iako mnogi analitiari u buroaskom revolucionarnom pokretu u Evropi nalaze brojne elemente antifeministikog, francuska buroaska revolucija je, po svojim ciljevima, bila daleko iznad obinog antifeministikog pokreta. Naime, ene u revoluciji nisu igrale gotovo nikakvu ulogu, a ona im je ak, na odreen nain, oduzela i dio onog to su u javnom i drutvenom ivotu imale prije revolucije. One, po novim naelima, nisu mogle biti birane, niti su bile birane, u predstavnike organe, niti su mogle zauzimati javne funkcije. ak su pogrdno nazivane pletiljama (tricoteuses), aludirajui tako na njihovu poziciju, poto su, kao publika, samo mogle posmatrati rad parlamenta i drugih organa.27 Meutim, ideje koje su se nale u pedagokim projektima francuske buroaske revolucije predstavljaju novo shvatanje odgoja, koje je iz temelja suprotno feudalnim shvatanjima i srednjevjekovnom sistemu. U Planu nacionalnog odgoja, kojeg je Konventu iznio Lepeltje (L.M.Lepeletier) istie se: Hrabriti majke i pomagati im, pouavati ih, ivo ih zainteresirati za hranjenje svoje djece, poruiti njihove stare zablude i nemar, ukazati na spasonosnu potrebu panje i brige, uiniti im raanje i sauvanje djece, ne tekoama koje optereuju, ve obrnuto, izvorom zadovoljstva i predmetom sve veih nada samo u ovim mjerama sastoji se ono to moemo uiniti na poboljanju odgoja do pet godina.28 Nastajanjem graanskog drutva individualna spolna ljubav, kao faktor u sklapanju braka, poinje dobijati vanu ulogu i to najprije u niim drutvenim slojevima kod kojih briga za ouvanje imetka i svojine nije bila dominantna drutvena potreba. Razvojem produkcionih odnosa, porastom industrijalizacije, zaposlena ena sve vie dolazi u poziciju ravnopravnog hranitelja obitelji, ime je stvarno bio potkopan privilegovani poloaj mua. Na taj nain zaivljavaju bitno drukiji novi obiteljski odnosi. Meutim, ta ravnopravnost nije potpuna. Zaposlena ena je skupo platila taj bolji poloaj kroz iskoritavanje putem rada, jer je njena satnica tada, a jo i danas nakon vie od 200 godina u mnogim zapadnim zemljama, na istim poslovima, manja po cijeni od satnice mukarca. Marks je u Kapitalu podrobno analizirao, i objasnio kako je upravo to iskoritavanje unosilo u proleterske obitelji neraspoloenje i ogorenost, koji su pratioci bijede, a time esto uzroci i razbijanju brakova. 29 Iako je brak deklarativno u novom graanskom drutvu definitivno i oficijelno monogamni, on je to praktino samo kada je u pitanju ena. Zapravo , ene nisu smjele biti poliandrine. Briga za vlastitu egzistenciju i za budunost djece esto je, uz obiajne norme, bila presudan razlog za enino podnoenje muevljevog nevjerstva. Obzirom da je brak, koji je zasnovan na individualnoj spolnoj ljubavi istovremeno i monogaman, on to i istinski moe postati samo u potpunoj ravnopravnosti ene i mua, ne samo u branoj zajednici, nego i u drutvu uopte. Engels je u Porijeklu porodice, privatne svojine i drave zakljuio da e onda kad sredstva za proizvodnju postanu drutvena svojina, monogamija postati najzad istinita i za mukarca, 30 elei time, zapravo, izraziti svoje miljenje da e onda kad ekonomski razlozi budu presudnije uticali na vrstinu brane veze, mukarci postati monogamniji, odnosno, tada e svijest o meusobnoj odgovornosti

27 28

Mladenovi M.: Uvod u sociologiju porodice, Savremena administracija, Begrad, 1977. str. 104. Syrkina O. S.: Pedagoki projekti francuske buroaske revolucije (u redakciji Frankovi D.), Pedagoko knjievni zbor , Zagreb, 1951. str. 86. 29 Kukovec S.: Porodica i odgoj (Pedagogija II), Matica hrvatska, Zagreb, 1969. str. 12. 30 Kukovec S.: Porodica i odgoj (Pedagogija II), Matica hrvatska, Zagreb, 1969. str. 13.

12

suprunika i osjeanje dunosti prema zajednikoj djeci biti dovoljno jaka za istinski monogamni brak. Ovaj sloen meuodnos izmeu preobraaja drutva i preobraaja obitelji i zakonitost te povezanosti uoio je i Nacquet, kada je isticao: Ranije sam bio sklon da verujem da drutvena revolucija poinje u porodici da bi se proirila najzad na ekonomski teren svake nacije. Sada sam uveren da e preobraaj naeg drutva otpoeti sa ekonomskim preobraajem i da e porodine slobode, umesto da budu uzrok, biti njegova posledica. 31 Graansko drutvo svojim nastajanjem proklamiralo je ukidanje feudalno-hrianske organizacije obitelji i odnosa u obitelji zasnovanih na ovakvoj organizaciji. Meutim, ovim idejama su se vrlo rano isprijeile snane barijere buroaskog klasnog drutva, kome jo nije prihvatljiva stvarna jednakost ljudi i itav niz kasnijih propisa buroaskog graanskog drutva i formalno je legalizirao i ozakonio nejednakost spolova. ak su i brojni teoretiari biolokim, sociolokim, filozofskim i drugim argumentima dokazivali inferiornost ene uope, a u braku posebno. Buroasko graansko klasno drutvo je preuzelo staru patrijarhalnu obitelj i pokazalo se da se ono uspjeno prilagodilo hrianskom uenju, a posebno uenju katolike crkve, o braku i obitelji, jer je i jedno i drugo uenje zagovaralo i isticalo nejednakost spolova i nejednakost mua i ene u braku. Osim to je preuzelo, prihvatilo i uvrstilo nejednakost spolova, u obitelji i uope, buroasko drutvo je apsolutno legaliziralo i nejednakost ljudi uope, pa i nejednakost u pogledu prava na odgoj i obrazovanje. Deklarativno to pravo nije razliito za razliite drutvene slojeve, ali u stvarnosti ono nije za sviju jednako ostvarivo. NEKA OBILJEJA SUVREMENE OBITELJI Odgojna pitanja u suvremenom svijetu su pitanja ivota ili smrti; od njih zavisi budunost nae civilizacije Renan Krajem prolog i poetkom ovog vijeka obitelj je na naim prostorima bila izloena vrlo intenzivnom procesu transformacije i u strukturi i u interpersonalnim obiteljskim odnosima, zbog brojnih sudara i preplitanja razliitih ekonomskih, politikih i sociolokih uticaja i promjena sistema vrijednosti. Promjene koje su zahvatile obitelj direktno se i snano odraavaju na promjenu i znaaj njene funkcije, mjesta i uloge u drutvu, a posebno na njenu odgojnu funkciju i znaaj. Suvremena obitelj, kako naglaava M. Mladenovi, transformira se uglavnom na tri nivoa i to: a) u odnosu prema drutvu i drutvenim institucijama, b) u interpersonalnim porodinim odnosima i c) u poloaju linosti u porodici.32 Proturjenost patrijarhalnog i postojeeg sistema vrijednosti predstavlja znaajno prisutno obiljeje u transformaciji obitelji na naim prostorima i za posljedicu ima stvaranje

31 32

Mladenovi M.: Uvod u sociologiju porodice, Savremena administracija, Begrad, 1977. str. 105. Stanojlovi B.: Porodica i vaspitanje dece, Nauna knjiga, Beograd, 2001. str. 41.

13

konfuzije kod veine roditelja zbog naputanja ranije, a istovremeno neizgraenosti neke nove, ivotne filozofije. Meu teoretiarima i analitiarima ne vlada jedinstveno miljenje o znaenju i ulozi individualne ljubavi kod zasnivanja braka danas, niti podudarnost u stavovima i ocjenama ravnopravnosti u braku. Jedni su spremni glorificiranju nove obitelji, demokratskih promjena u njoj kao segmentu sveope demokratizacije u drutvu, odlazak sa scene socijalistikih ideala i razmiljanja o obitelji, dok drugi tvrde da u obitelji znaajno slabe emocionalne veze i da je dananji brak na niem nivou od patrijarhalnog. Suvremena obitelj, kao centralna institucija socijalizacije, doivjela je krupne i znaajne promjene. Prema Kreppneru te promjene se naroito ogledaju u tri kljuna aspekta:33 a) Obitelj vie nije statina jedinica, ona je u stalnom mijenjanju i razvoju i elei odrati unutranju ravnoteu, mora se neprekidno prilagoavati unutranjim i vanjskim promjenama, to izaziva este i snane krize. b) Obitelj ne doivljavaju jednako djeca i roditelji, pa ni djeca iste obitelji. Tako npr., zbog veoma intenzivnih promjena u vanjskoj, iroj drutvenoj sredini, za prvoroeno i zadnje po roenju dijete, ista obitelj nije ustvari ista.34 Vremenski interval izmeu njihovog roenja dovoljno snano utie da se ista obitelj promijeni i doivi drukije. c) Kognitivni obrasci koje dijete stie vrlo rano, kroz mehanizme vezivanja (attachment) prenose se i primjenjuju na druge socijalne odnose u interakcijskim relacijama u suvremenoj obitelji, mnogo snanije i direktnije nego u obitelji ranijih historijskih epoha. U segmentu odnosa i orijentacije prema djeci kod dananje obitelji primjeuju se dva bitna obiljeja: a) briga za budunost djece i b) preferiranje materijalne u odnosu na psiholoko- pedagoku orijentaciju. Naime, tranzicijske pojave u drutvu neminovno su se odrazile i na obitelj, pa nemogunost pouzdane anticipacije, ak ni bliske budunosti, kod roditelja dovodi do pojaane brige za materijalnim obezbjeenjem djece. Na taj nain psiholokopedagoka orijentacija prema djeci postaje sve vie sekundarna. U podruju strukturalnih promjena kod suvremene obitelji se sve vie primjeuje nestajanje velikih patrijarhalnih obitelji i stvaranje veeg broja malih obiteljskih zajednica sa jednim do dvoje djece. Ova pojava je prisutnija u ekonomski i kulturno razvijenijim sredinama, iako i u ruralnim podrujima velike patrijarhalne zajednice ve predstavljaju pravu rijetkost. Djeca odrastaju uglavnom samo uz svoje mlade roditelje, koji sve vei dio vremena provode izvan obitelji da bi joj obezbijedili egzistenciju, kontakti djece sa drugim odraslim osobama bliskog srodstva (bake, djedovi, strievi i dr.) su rijetki, pa je vertikalna i horizontalna komunikacija djece u obitelji znaajno smanjena i osiromaena. U mladim obiteljima urbanih prostora sve je naglaenija tendencija da se ima samo jedno dijete, pravdajui to eljom da se djetetu omogue bolji uvjeti ivota i sigurnija budunost. Roditelji najee zanemaruju injenicu da se djetetu-jedinetu tako onemoguava

33 34

Gudjons H.: Pedagogija temeljna znanja, Educa, Zagreb, 1994. str. 137. Kreppner K.: Sozialisation in der Familie, K.Hurrelmann, Hamburg, 1991. str. 321.

14

doivljavanje bratske i sestrinske ljubavi i da mu se uskrauje mogunost da se u porodinom krugu, u kontaktu sa braom i sestrama, ui pravoj ljudskoj komunikaciji.35 S druge strane, u odreenim slojevima stanovnitva ruralnih podruja raste broj obitelji sa veim brojem djece, to je najee vie posljedica odreenih aktuelnih politikih orijentacija i njihovih programa demografske nacionalne obnove, nego objektivno ekonomski i realno utemeljena vlastita odluka same obitelji. U veem broju sredina na naim prostorima danas biljei se porast broja nepotpunih obitelji i samakih domainstava. Jednim dijelom ova pojava predstavlja posljedicu ratnih deavanja (gubitak mueva), ali su prisutni i brojni drugi razlozi: raspadi brane zajednice zbog ekonomskih prilika, migraciona kretanja stanovnitva i dr. U velikom broju sluajeva samohrane majke ulaze u nove brane veze, koje se najee pravno ne registriraju, kako bi se ouvala izvjesna rentna dobit po osnovi izgubljenog mua, te tako nastaju nove zajednice sa djecom iz dva ili vie brakova, vrlo razliite strukture, sastava i interpersonalnih odnosa. U pogledu zasnivanja braka u dananjim uvjetima mogu se uoiti, kao izraeno prisutne, dvije meusobno suprotne pojave. S jedne strane velik broj mladih dugo odlae i sve kasnije ulazi u brak, a s druge strane, biljei se porast broja maloljetnikih brakova. Odlaganje zasnivanja braka dobrim dijelom je uvjetovano drutveno-ekonomskim okolnostima i faktorima (nezaposlenost, nemogunost jasne projekcije i perspektive budunosti i dr.), ali i promjenama ivotne filozofije i sistema vrijednosti uope. Adolescentni maloljetniki brakovi u pojedinim socijalnim slojevima predstavljaju vraanje u obitelj nekih davnih tradicionalnih vrijednosti i obiaja, a u velikom broju drugih sluajeva oni se javljaju kod mladih koji, zbog migracionih i drugih kretanja, ive bez obitelji, preputeni sami sebi. U nekim sluajevima ovi su brakovi izraz elje samohrane majke za brim odrastanjem sina, kao kompenzacija za izgubljenog mua. Razvojem ljudske civilizacije mijenjala se struktura i mjesto obitelji u drutvu, njene funkcije i uloga. Obitelj je, pored svoje seksualno-reproduktivne dobijala i ekonomskoproizvodnu, odgojno-obrazovnu, zdravstvenu, socijalnu, kulturnu i brojne druge funkcije. Meutim, napretkom civilizacije u drutvu se javljaju brojne druge institucije (kola, bolnica, vjerske, socijalne i kulturne ustanove i dr.) koje institucionalno obavljaju funkcije iz domena obitelji, pa se otvara pitanje budunosti obitelji i njene uloge u drutvu u budunosti. U radovima futurologa, koji su se, pored ostalog, bavili i pitanjem opstanka obitelji, mogu se nai odgovori na ova pitanja. U svom djelu Trei talas Alvin Tofler analizira specifinosti uloge i funkciju obitelji u toku razvoja ljudskog drutva, koji on dijeli u tri talasa: a) Predindustrijsko drutvo: Prilikom formiranja obitelji u ovom periodu bila je primarna spremnost i spretnost suprunika za zdravo potomstvo i ekonomski opstanak obitelji. b) Industrijsko drutvo: Poto su odreene funkcije obitelji preneene na druge institucije drutva, postaje dominantna psiholoka funkcija obitelji, to se odraava na izmjenu kriterija pri izboru branog druga, gdje ljubav dobija posebno znaajno mjesto. Meutim, uz ljubav, u izboru branog druga, klasna pripadnost i drutveni poloaj, takoer, igraju vanu ulogu. c) Postindustrijsko drutvo: U treem talasu Tofler ne predvia da e neki drugi oblik zamijeniti uu dvogeneracijsku obitelj iz drugog talasa. Nijedan
35

Golubovi Z.: Porodica kao ljudska zajednica, Naprijed, Zagreb, 1981. str.267.

15

pojedinaan oblik nee na due vreme preovladati u porodinoj smei. Umesto toga videemo veliko arenilo porodinih struktura.36 Moe se, dakle, zakljuiti da dananja obitelj, kao osnovna i najmanja elija drutva, prolazi kroz promjene koje se na makro planu deavaju i u iroj drutvenoj zajednici. U vremenu globalizacije u naem drutvu, kao i u drugim dravama koje su u procesu tranzicije, krupne drutveno-ekonomske i politike promjene na irem planu prelamaju se i direktno odraavaju i na mjesto i ulogu obitelji i na promjene odnosa unutar nje. Uopeno uzevi, sama promjena sistema vrijednosti, nastala kroz promjenu modela drutvenopolitikog organizovanja drutva, uslovila je potrebu promjene i redefiniranje cilja odgoja, a samim time su pred obitelj, u okviru njene pedagoke uloge, stavljeni novi i drukiji zadaci. Osim toga, padom ivotnog standarda, zbog enormnog porasta nezaposlenosti, veoma velik broj obitelji doao je u poziciju izraene materijalno-finansijske potrebe, a zbog posljedica rata na naim prostorima, katastrofalne demografske, socioloke i ekonomske promjene direktno su se odrazile i na samu obitelj.

Tema 3:

ULOGA I ZNAAJ OBITELJI U RAZVOJU LINOSTI

to roditeljski dom ovjeku prui ili propusti, djeluje kasnije duboko u njegovom biu, mogue i kroz itav njegov ivot G. Pfahler SHVATANJA O FAKTORIMA RAZVOJA LINOSTI Kako li je vana i sveta sluba odgajatelja: u njegovim rukama nalazi se sudbina pojedinog ovjeka V.G. Bjelinski U toku razvoja naune misli kroz historiju ljudskog drutva mijenjala su se shvatanja o znaaju i znaenju brojnih faktora i njihovom uticaju na razvoj linosti djeteta u procesu odgoja. U pojedinim vremenskim epohama razliite teorije i pravci pridavali su dominantnu ulogu pojedinim od faktora razvoja, zanemarujui, ili potpuno negirajui, uticaj drugih. U osnovi je uvijek bilo traenje odgovora na pitanje ta odreuje fiziki i psihiki razvoj ovjeka, ili konkretnije: koju ulogu u tom razvoju ima naslijee, koju ima drutvena sredina, a koju odgoj i vlastita aktivnost, odnosno, kakvi su odnosi i veze meu ovim faktorima. Razmatranja o znaenju odgoja u razvoju linosti javljaju se jo u antikom dobu. Epikurejci i stoici precjenjivali su znaenje sudbinske odreenosti ljudi naslijeem i negirali neke znaajnije mogunosti odgoja. Platon (427347. prije n.e.) je, meutim, zastupao suprotno stanovite, pripisujui odgoju naroito znaenje. On, ipak uoava i odreene granice efikasnosti odgojnih nastojanja, zbog uticaja naslijea, razlikujui plemenite i neplemenite ljudske prirode. 37 Aristotel (384-322. prije n.e.) je naglaavao da efikasnost odgoja zavisi od prirode pojedinca
36 37

Tofler A.: Trei talas, Zenit, Beograd, 1983., str. 249. Pregrad Z.: Mo i granice odgoja, Pedagoko-knjievni zbor, Zagreb, 1971. str. 42.

16

Iako je hrianstvo propovijedalo djetetovu optereenost grijehom, u toku cijelog srednjeg vijeka dominantno je istican znaaj odgoja u razvoju linosti, a u vrijeme humanizma i renesanse i posebno naglaavan. Tako Erazmo Roterdamski (1456-1536) istie: Priroda, ako ti je poklonila sina, nije ti dala nita drugo do sirovu masu, a tvoja je stvar da toj savitljivoj i oblikovanju prilagodljivoj materiji da najbolju formu.38 Empirizam, kao pedagoku doktrinu i pravac koji zastupa miljenje o presudnom znaaju sredine kao faktora u razvoju linosti, a time i odgoja u odnosu na naslijee, zastupaju napredni mislioci 17. i 18. vijeka, a posebno francuski materijalisti (Volter, Helvecijus, Didro i dr.) i predstavnici empirizma u filozofiji. Teorijsku osnovu pedagoki empirizam je naao u uenju engleskog filozofa Dona Loka (John Locke, 1632 -1704) koji je tumaio da je dua djeteta kao neispisana ploa (tabula rasa) i da u njoj nema nikakvih uroenih ideja. Dijete na svijet nita u svojoj svijesti ne donosi sa sobom, sve to je u svijesti ovjeka dolo je uticajem vanjskog svijeta preko ula. Helvecijus (1715-1771) je tvrdio da se ljudi raaju sa jednakim sposobnostima i da se ovjek raa bez ideje, bez strasti. Za svoje obrazovanje i karakter (on) duguje iskljuivo prilikama u kojima ivi.39 Predstavnici njemake klasine filozofije Emanuel Kant (Emanuel Kant, 1724 1804) i G.W. Fridrih Hegel (Georg Wilhelm Fridrich Hegel, 1770 -1831), pridavali su poseban znaaj odgoju. Kant je isticao da je ovjek jedino bie koje moe da se vaspitava i pomou vaspitanja postane ovek. 40 Ameriki psiholog Votson (J.B. Watson) takoe je zastupao miljenje da razlike u linosti pojedinaca proizlaze iz razlika u uvjetima u kojima su ti pojedinci ivjeli, to se posebno vidi iz njegove poznate izreke: Dajte mi normalnu decu i mogunosti da ih vaspitavam u uslovima u kojima elim, pa vam garantujem da u od svakog deteta napraviti ta hou: lekara, umjetnika, trgovca. A ako hoete i prosjaka i lopova, bez obzira na talente, osobenosti, sklonosti, sposobnosti, i zvanja njihovih predaka.41 Uz izvjesne manje razlike, zajedniko obiljeje uenja svih predstavnika pedagokog empirizma ogleda se u zastupanju miljenja o svemoi odgoja, a zanemarivanju naslijea i njegovog uea u razvoju i formiranju linosti. Ovakvo gledanje na odgoj i njegov znaaj podizalo je uvjerenje u njegovu mo i dovodilo do tzv. pedagokog optimizma, a imalo je svoje razloge u drutveno-ekonomskim odnosima i predstavljalo je izraz idealistikog i prosvjetiteljskog uvjerenja da se korijenite drutvene promjene mogu postii novim sistemom odgojai novim odgojnim metodama. Uenja i shvatanja koja su se pojavila kao reakcija na pedagoki empirizam i optimizam, mogla bi se podijeliti u tri grupe: a) odgoj kao funkcija drutveno-ekonomskih odnosa, b) pedagoki pesimizam, c) nativizam Suprotno pedagokom empirizmu i idealizmu, krajem 18. vijeka, javlja se miljenje da odgoj i razvoj linosti zavise od drutveno-ekonomskih i proizvodnih odnosa u drutvu. Poznati engleski filozof i ekonomist Adam Smit (Adam Smith, 1723 -1790.) u tom
38 39

Pregrad Z.: Mo i granice odgoja, Pedagoko-knjievni zbor, Zagreb, 1971. str. 42. Pataki S.: Opa pedagogija, Pedagoko knjievni zbor, Zagreb, 1952. str. 32. 40 Stanojlovi B.: Porodica i vaspitanje dece, Nauna knjiga, Beograd, 2001. str. 8. 41 Rot N.: Psihologija linosti, zavod za izdavanje udbenika SRS, Beograd, 1969. str. 147.

17

smislu je isticao da je duhovni razvitak ogromne veine ljudi odreen njihovim svakidanjim zanimanjem,42 naglaavajui time da su posljedice podjele rada znaajnije za razlike u linostima ljudi nego njihove prirodne uroene predispozicije. U 19. vijeku se javljaju stanovita koja istiu sumnju u efikasnost odgojnih nastojanja uz prenaglaavanje znaaja uroenih faktora. Tako je openhauer (Schopenhauer, 1788-1860) tumaio da je razvoj ovjeka sudbinski odreen naslijeem i tvrdio da se kod svakog ovjeka, u njegovu djelovanju i postupcima, oituje njegov priroeni i nepromjenljivi karakter, koji se putem odgoja moe samo obogatiti spoznajama, ali se u osnovama ne moe izmijeniti. Zato egoistian ovjek moe poukama postati samo oprezniji i lukaviji, ali ne i drukiji; dobar pak ovjek ostaje po prirodi uvijek takav i ne moe se loim primjerima, ili loim poukama, iskvariti. 43 Predstavnici antropoloke kole, a posebno Lombrozo (C. Lombrosa, 1836 -1910.), kao poznati predstavnik kriminalne antropologije, pokuali su dokazati postojanje posebne vrste ljudi, tzv. uroenih zloinaca, koji se po anatomskim, fiziolokim i psihikim obiljejima razlikuju od drugih ljudi. Gledita o prenoenju nasljednih osobina predaka susreu se i u knjievnosti toga doba, kao npr., kod H. Ibsena (Sablasti) i E. Zole (ovjek zvijer). Intenzivan razvoj prirodnih nauka u drugoj polovini 19. vijeka aktualizira znaaj naslijea kao faktora u razvoju i formiranju linosti. Tome su posebno doprinjela otkria Lamarka (J.Lamarck, 1744 -1829) i Darvina (Ch. Darvin, 1809 -1882), a znaajno je uticala i injenica da je ameriki psiholog i filozof Stenli Hol (Stanley Hall, 1846 -1924) Hekelov biogenetski zakon o ontogenezi kao kratkoj rekapitulaciji filogeneze prenio na ovjeka i a tome zasnivao svoju tvrdnju da razvoj djeteta i ovjeka predstavlja ponavljanje razvoja ivog svijeta i ljudske vrste na prirodnoj biolokoj osnovi. Pored toga, treba uzeti u obzir i uticaj Sigmunda Frojda (S. Freud, 1856-1939) i njegove psihoanalize koja, kao teorijski sistem, objanjenje svijesti ovjeka postavlja na bioloko-nagonsku osnovu, a isto tako i uticaj konstitucionalne psihologije eldona i Kremera, koja linost ovjeka objanjava antomsko-fiziolokim osobinama i konstitucionalnim svojstvima. Ove i brojne druge okolnosti bile su presudne na pojavu drukijeg pedagokog uenja, poznatog kao nativizam, po kojem bioloki faktori naslijea imaju presudnu ulogu u razvoju i formiranju linosti ovjeka. Tako je uvrena teorija koja je tvrdila da psihiki razvoj djeteta, naroito njegovih sposobnostii, zavisi o naslijeenim svojstvima, a da ni sredina ni odgojni rad u tome nemaju neku vaniju ulogu. 44 Prema ovom shvatanju iskljuivo od nasljednih faktora zavisi hoe li neko dijete razviti neke sposobnosti i osobine linosti, bez obzira da li ono u svoj rad ulae napor i bez obzira na sredinu u kojoj ivi, pa nativizam predstavlja ekstremnu teoriju o nemoi odgoja i praktino negira znaaj sredine i odgoja, kao faktora razvoja linosti. Argumente za utemeljenost svojih shvatanja nativisti su nalazili u rezultatima istraivanja provedenim kod jednojajanih blizanaca, gdje je naena visoka korelacija izmeu nekih osobina linosti, iako su ovi blizanci, rano nakon roenja, odrastali u razliitim sredinama. Teorija koja u razvoju i formiranju linosti uvaava i unutranje (nasljedne) i vanjske (sredinske) faktore poznata je kao teorija konvergencije (W.Stern). Po ovoj teoriji ovjek je, zapravo, ono to od njega uini priroda u njemu i sredina izvan njega. 45 Meutim, ovjek nije potpuno pasivni i mehaniki proizvod uroenih i sredinskih faktora. U formiranju
42 43

Pataki S.: Opa pedagogija, Pedagoko knjievni zbor, Zagreb, 1952. str. 33. Pregrad Z.: Mo i granice odgoja, Pedagoko-knjievni zbor, Zagreb, 1971. str. 43. 44 Tolii I.: Psihiki razvoj djeteta i omladinca, (Pedagogija 1), Matica hrvatska, Zagreb, 1969. str. 162. 45 Pataki S.: Opa pedagogija, Pedagoko knjievni zbor, Zagreb, 1952. str. 38.

18

ovjekove linosti veoma je znaajna i njegova vlastita aktivnost. To posebno ilustrira poznati sluaj Helen Keler, koja je slijepa i gluha od 19. mjeseca ivota, ulaui ogromni napor, nauila da govori, uspjela da zavri univerzitet, poloila doktorat i razvila se u istaknutog pisca i svestrano izgraenu linost.46 Savremena pedagogija polazi od shvatanja da su naslijee, drutvena sredina i vlastita aktivnost pojedinca kljuni faktori u razvoju linosti. Odgoj, kao sloen proces, objedinjuje i usmjerava djelovanje sva tri ova faktora. Poznato je da se ni najboljim odgojem ne mogu razviti sposobnosti koje nemaju nikakvih naslijednih osnova, a isto tako, da te nasljedne osnove, bez uticaja drutvene sredine i vlastite aktivnosti, nee se moi razviti u sposobnosti. Meutim, djelovanje sredine, kao faktora u razvoju linosti, ne smije se jednostavno i usko shvatati. Znaaj okoline obuhvaa sve utjecaje okoline koji dolaze nakon oplodnje. Ovaj utjecaj okoline obuhvaa i pitanje kako drugi ljudi, direktno ili indirektno, utjeu na dijete unutar razliitih razvojnih podruja. Sve to je naueno i sva iskustva vanjskog svijeta sadrana su u utjecajima okoline. 47 ULOGA I ZNAAJ OBITELJI U TEORIJAMA LINOSTI Kome u domu nije prijatno, i domovina mu je tijesna Jahn Da bi se temeljito sagledao i analizirao odgojni uticaj obitelji, ili konkretnije, stila roditeljstva, kao znaajne dimenzije obiteljskog odgoja, na razvoj i formiranje pojma o sebi, kao bitnog svojstva linosti, potrebno je osvrnuti se na neka najkarakteristinija teorijska odreenja i shvatanja o linosti. Podjeli i klasificiranju teorija linosti moe se prii na vie naina: prema pravcima ili psiholokim kolama, na ijim se teorijskim osnovama one zasnivaju; prema teorijskim orijentacijama autora; prema shvatanjima o strukturi, dinamici i razvoju linosti i dr. N. Rot sve teorije linosti svrstava u tri osnovne grupe: a) teorije koje naglaavaju ulogu biolokih momenata, pa time i naslijea biologistike ili instinktivistike teorije, b) teorije koje naglaavaju osobenost svakog pojedinca, njegovu potpunu razliitost od svih ostalih ljudi personalistike teorije, c) teorije koje poseban naglasak stavljaju na znaaj sredine, a posebno na ulogu socijalnih faktora socijalne teorije.48 Na osnovu pristupa tumaenju determinanti i mehanizama putem kojih se ostvaruje proces razvoja linosti, Stanojlovi B. teorije linosti klasificira u pet grupa: a) psihoanalitike, b) personalistike, c) socijalne, d) razvojno-kognitivne i e) faktorsko-analitike.49 Psihoanalitike teorije
46 47

Rot N.: Psihologija linosti, zavod za izdavanje udbenika SRS, Beograd, 1969. str. 151. Hwang P., Nilsson B.: Razvojna psihologija, Sarajevo, 2000. str. 19. 48 Rot N.: Psihologija linosti, zavod za izdavanje udbenika SRS, Beograd, 1969. str. 10. 49 Stanojlovi B.: Porodica i vaspitanje dece, Nauna knjiga, Beograd, 2001. str. 10.

19

Ove teorije naglaavaju znaaj biolokih uroenih faktora i nesvjesnih psihikih procesa u razvoju linosti. Sigmund Frojd (S. Freud, 1856-1939), osniva psihoanalize, kao pravca u psihologiji, u tumaenju razvoja linosti polazi od kljune teze da se dijete raa sa odreenom koliinom seksualne energije, nazvane libido, koja se, kako dijete raste, usmjerava na odreena mjesta na tijelu zvana erogene zone. Dolazak libida na svaku taku u tijelu oznaava novu fazu u psihoseksualnom razvoju djeteta.50Ta centracija libida odreuje slijedeih pet faza u razvoju: a) oralna faza od roenja do, otprilike, 18 mjeseci, b) analna faza od 18 mjeseci do 3. godine, c) falusna faza od 3. do 5. godine, d) faza latencije od 6. do 12. godine, e) genitalna faza od 12. godine dalje. Ova psiholoka teorija u osnovi polazi od presudnog znaaja prvih godina djetetovog razvoja, odnosno, presudnog uticaja njegovog pregenitalnog razvoja, centracije libida u pojedinim fazama tog razvoja, te razrjeenja razliitih konflikata i sloenih odnosa na relaciji dijete roditelj. Novoroene, zbog svoje nezrelosti, u poetku ivi u stanju potpune ovisnosti. U toku njegovih prvih djejih iskustava, njegova majka i njegovateljska briga koju mu ona daje, stvara njihovo dvojno jedinstvo ili dijadu u kojoj se individualne komponente mogu razlikovati samo u trenucima nagonskih potreba. Majka je tada neto drugo i neto vie od same funkcije hranjenja, kroz koju ona postaje personalizirana, ona je sredinja figura djeje imaginacije i prvi objekt ljubavi i vezanosti. Ta najranija iskustva u interakciji djeteta i njegove majke daju djetetu osnovu i za doivljaj vlastitog tijela. U najranijem djetinjstvu, kada dijete ne moe razlikovati sebe od vanjskog svijeta, odnosno, svoje tijelo od majinog tijela, ono doivljava svoje tijelo kao dobro ili kao loe ovisno o tome kakva iskustva ono ima u odnosu sa majkom. Odnos s majkom je dobar ako je majka sposobna pravilno prepoznati djetetove fizike i emocionalne potrebe i kad mu prua odgovarajuu njegu. Svaka neugoda, bol ili neispunjavanje potrebe za dijete znae loe iskustvo. Dakle, ova oscilacija izmeu satisfakcije i frustracije potreba omoguuje malom djetetu da kreira distinkciju izmeu dobre i loe predstave majke. Prije psihodinamske ere, teorija obiteljskih odnosa bila je odreena biolokim, socijalnim i moralnim kategorijama. Dijete je najvie opisivano u kategorijama neurobiolokog razvoja, pri emu se smatralo da obiteljski odnosi nemaju bitno znaenje, a djetetove veze sa njegovim roditeljima bile su definirane u kategorijama poslunosti i ljubavi. Psihodinamika, kao nauka o strukturi linosti i unutranjoj dinamici mentalnog funkcioniranja .51 otkrila je konfliktne elje i frustracije koje se neizbjeno pojavljuju u ranom djejem razvoju i rasvijetlila poseban znaaj i ulogu meuindividualnih i unutarobiteljskih konflikata. Time je centralno mjesto u prouavanju djeteta i obitelji dato prirodi i posljedicama odreenih situacija izazvanih interpersonalnim fantazijama iji je uzrok Edipov kompleks kao temelj obiteljske dinamike. Ovaj kompleks ima svoje korjene u ambivalenciji: dijete voli svoju majku koja ga, normalno, mora frustrirati i zbog toga izaziva njegove agresivne reakcije. Djeak eli
50 51

Vasta R., Haith M.M., Miller A.S.: Djeja psihologija, Naklada Slap, Jastrebarsko, 1998. str. 18. Nikoli S. et. all. : Mentalni poremeaji djece i omladine 1., i kolska knjiga, Zagreb, 1988. str. 136.

20

eliminirati svoga oca, ali osjeajui se krivim zbog takvih elja, on ga, takoer, eli osvojiti. Mala djevojica slijedi mnogo sloeniji put, budui da se mora okrenuti od svoje majke i nainiti od svog oca objekat ljubavi.52 Ova transformacija nastaje zbog deziluzioniranja: trauma to je djevojica doivljava kao kastracioni kompleks tjera je da pokua ugoditi ocu i da se okrene od majke. Drugim rijeima, dok se djeak boji kastracije kao finalnog ina edipske drame, dotle predstava o kastraciji za djevojicu postaje polazna toka za edipsku triangulaciju.53 Aktivacijom prvih poetaka govora i prvim razlikovanjem izmeu moje i tvoje, predstava oca za dijete postaje ono to je njegovo, a sve dotle, u odreenom smislu, otac je pripadao stranim osobama. Dijete sada poinje da razlikuje oca od majke i konstruie fantazije o recipronom posjedovanju. Sada dijete, na svoju vlastitu tetu, mora uiniti da ta trea osoba, otac, ima zahtjeva i obzirom na majku i da ona gotovo iskljuivo pripada njemu. U ovoj perspektivi postaje jasno da prepoznavanje razlika izmeu oca i majke uslovljava nastajanje triangulacijskog problema u obiteljskim odnosima. Postojanje roditeljskog para oca dovodi kod djeteta u dijalektiku elje54 i ini od njega fantaziranog predstavnika frustracije i zabrane. Dakle, dolazi do dvojnog prepoznavanja majke: kao objekta elje i kao posrednika u zadovoljavanju potreba, a spoznaja razlika izmeu majke i oca i veza meu njima dovodi do edipskih fantazama. Kada otac uestvuje u triangulacionom odnosu, on biva prepoznat i shvaen sa specifinim karakteristikama, tako da se tad moe kazati da je stvoren obiteljski nukleus. Meutim, ako je suprotno, ako je otac fiziki odsutan, ako ne uestvuje u triangulacionom odnosu, on nee biti prepoznat u potpunosti i u ovoj ulozi koja mu pripada u triangulaciji. Katryn Zerbe iznosi kako otac, bilo zbog svoje fizike odsutnosti, bilo zbog toga to nije stvorio dovoljno dobru osjeajnu vezu sa kerkom, ne moe pomoi kerki da se izvue iz majinog kruga uticaja.55 Takvo neodgovarajue ponaanje oca 56 predstavlja snanu smetnju za kerku da razvije manje ovisnu vezu sa majkom. Doprinos psihoanalize pedagogiji obiteljskog odgoja, pored izvjesnih zamjerki zbog dominantnog naglaavanja pregenitalne djeje seksualnosti i uloge nagonskog i nesvjesnog u razvoju linosti, je veoma znaajan, jer je posebno istaknuta i naglaena uloga roditelja u razvoju linosti u prvih pet godina ivota, kada dijete treba odgajati u obitelji. Svojom poznatom izrekom Dijete je otac ovjekov57 Frojd je skrenuo panju na znaaj ponaanja roditelja i presudnu ulogu ranog djetinjstva u razvoju linosti. Slijedei osnove Frojdovog uenja, velik broj kasnijih psihoanalitiara i neopsihoanalitiara ovoj koncepciji gledanja na razvoj linosti dodali su nova saznanja i nove elemente. Veina njih je prihvatila Frojdovo uenje o nesvjesnom, o seksualnom nagonu i o znaaju ranog djetinjstva za razvoj linosti, ali su i novim doprinosima dalje razvijali ovaj teorijski pristup. Meu njima su bili: njegova kerka Ana Frojd (Anna Freud), Donald Vinikot (Donald W. Winnicott, 1896-1971), Melani Klajn (Melanie Klein, 1882-1960), Margaret Maler (Margareth Mahler, 1901- 1985), Erik Erikson (Erick Hommburger Erikson, 1902-1994) i dr.

Laplanche J., Pontalis J.B.: Rjenik psihoanalize, Naprijed, Zagreb,1992. str. Nikoli S. et. all. : Mentalni poremeaji djece i omladine 1., i kolska knjiga, Zagreb, 1988. str. 138. 54 Nikoli S. et. all. : Mentalni poremeaji djece i omladine 1., i kolska knjiga, Zagreb, 1988. str. 138. 55 Vidovi V.: Anoreksija i bulimija, 4P d.o.o., Zagreb, 1998. str. 76. 56 Vidovi V.: Anoreksija i bulimija, 4P d.o.o., Zagreb, 1998. str. 76. 57 Stanojlovi B.: Porodica i vaspitanje dece, Nauna knjiga, Beograd, 2001. str. 10.
52 53

21

Eriksonova teorija je psihosocijalna teorija razvoja, jer on naglaava da svaka kultura postavlja razliite zahtjeve koji utiu na razvoj, a razvoj treba odgovoriti tim zahtjevima. Problem nastaje kada tradicionalne odgojne metode ne daju dovoljnu pripremu za ivot odrasle osobe. Ovo se npr., dogaa kada drutvo prolazi kroz brze promjene, tako da odrasli vie ne prepoznaju svijet mladih.58 Personalistike teorije Olportova (G.Allport) teorija, koja pripada personalistikoj, grupi teorija linosti, naglaava osobenost svakog pojedinca i ulogu svjesnih momenata (svjesnih motiva za razliku od nesvjesnih nagona) u razvoju linosti. Centralni pojam ove teorije je pojam optih crta personalnih dispozicija. Svaki pojedinac je svojevrsna i drukija organizacija personalnih osobina, koje ine drukiji personalni sklop. Ono to Frojd naziva instinktima, za Olporta su bioloki motivi (motiv gladi, ei, i dr.) i oni predstavljaju odluujue regulatore ponaanja deteta.59 Veza izmeu biolokih i novoformiranih motiva je historijska, jer je mogue da neto to je ovjek nekad davno inio iz biolokih potreba, postane kasnije samostalna pokretaka snaga i ovoj funkcionalnoj autonomiji motiva. Olport pridaje poseban znaaj u razvoju linosti. Od jedinke koja je pri roenju iskljuivo bioloko bie, na taj nain, a pre svega uenjem i funkcionalnom autonomijom motiva, postaje zrela individua koju pokree sistem, u toku ivota formiranih, osobina.60 Na razvoj svake crte linosti, a time i na razvoj linosti u cjelini, utie i naslijee i sredina, a uticaje sredine Olport svodi na tzv. socijalne sile koje obezbeuju ili ne obezbeuju osnovne uslove nune za adekvatan razvoj linosti.61

Socijalne teorije Brojna socioloka i antropoloka istraivanja pruila su uvjerljive dokaze o tome da se ljudi koji odrastaju i ive u razliitim socijalno-kulturnim sredinama razlikuju u mnogim osobinama linosti. Na tim saznanjima su u psihologiji nastale teorije, koje se svrstavaju u grupu socijalnih teorija linosti. Prema teoriji linosti Eriha Froma (Erich Fromm) prvi odluujui uticaj na dijete koje raste dolazi iz porodice, ali ukupna struktura porodice, svi primjereni osjeajni odnosi u njoj, svi ideali odgoja koje ona zastupa, sami su sa svoje strane uslovljeni drutveno-klasnom pozadinom porodice, drutvenom strukturom iz koje ona izrasta. Porodica je medij kroz koji drutvo, odnosno klasa utiskuje svoj odgovarajui ig svojevrsnoj strukturi djeteta, a time i odrasloga.62 Odgojni postupci, kojima obitelj djeluje na razvoj linosti djeteta, odreuju sutinu i nain odgoja i razliiti su u pojedinim drutvenim sredinama i drutvenim slojevima. Nain odgoja, takoer, je razliit u pojedinim tipovima obitelji.Tako npr., odgoj u
58 59

Hwang P., Nilsson B.: Razvojna psihologija, Sarajevo, 2000. str. 47. Rot N.: Psihologija linosti, zavod za izdavanje udbenika SRS, Beograd, 1969. str.21. 60 Rot N.: Psihologija linosti, zavod za izdavanje udbenika SRS, Beograd, 1969. str. 22. 61 Stanojlovi B.: Porodica i vaspitanje dece, Nauna knjiga, Beograd, 2001. str. 12. 62 Fromm E.: Autoritet i porodica, Naprijed, Zagreb, 1980. str. 15.

22

autoritarnoj porodici, po Fromu, stvara rigidnu i autoritarnu linost. Nasuprot tome, odgoj u obitelji treba biti humanistiki, koji ima za cilj formiranje slobodne, samostalne, stvaralake linosti, linosti sa osjeanjem sopstvenog identiteta.63 U grupu socijalnih teorija linosti spada i Adlerova teorija koja u prvi plan stavlja ovjekovu tenju za superiornou. Meutim, ovdje superiornost ne znai samo elju za isticanjem, za vostvom i viim poloajem, ve prije svega predstavlja tenju za usavravanjem, tenju pojedinca da se razvije i da izrazi svoje sposobnosti. Dijete, zbog svoje bespomonosti, osjea svoju nesavrenost, nerazvijenost i inferiornost, pa njegova loa rana iskustva, za koja je odgovoran odgoj, mogu uticati da kasnije izabere pogrean stil ivota.

Kognitivno-razvojne teorije Ove teorije su su prevazile ekstremna shvatanja empirizma i nativizma tumaei da su za razvoj linosti znaajni uticaji i sredine i naslijea u jednom vrlo sloenom procesu meusobnog djelovanja. Pijae (Jean Piaget, 1896-1980), u svojoj teoriji istie da naslijee ima odluujuu ulogu i uticaj na redosljed javljanja razvojnih stadijuma i da se razvoj linosti odvija u meudejstvu individue i njene okoline. Pijae je, naime, prouavajui pogrene odgovore djece na testovima inteligencije uoio da su djeca istog uzrasta davala veoma sline pogrene odgovore, to dokazuje da se razvoj miljenja odvija u razliitim stadijumima. On je utvrdio postojanje slijedea takva etiri glavna stadijuma ili faze u kognitivnom razvoju: a) senzomotorni: obuhvata uzrast do 2 godine; djeca koriste svoja ula i svoje motorne vjetine da bi razumijela svijet oko sebe, b) predoperativni: na uzrastu izmeu 2. i 6. godine; u razumijevanju svijeta oko sebe djeca koriste simbolino miljenje, ukljuujui i govor, c) konkretno-operativni: na uzrastu 7-11 godina; djeca mogu razumjeti i primjenjivati logine operacije i principe u razumijevanju i tumaenju iskustava i shvatanja, d) formalno-operativni: na uzrastu od 12 godina na dalje; mladi mogu razmiljati o apstraktnim i hipotetinim pojmovima i koristiti se operacijama apstraktnog miljenja. Kognitivno-razvojna teorija Pijaea, a i druge teorije iz ove grupe teorija linosti, posebno naglaavaju delatnost organizma kao izvora meudejstva64 faktora naslijea i faktora drutvene sredine. Bez sopstvene aktivnosti i povoljnog uticaja sredine kognitivni i sveukupni razvoj e zaostajati i naslijeem determinisan redosljed javljanja navedenih faza razvoja e pokazivati odstupanja u trajanju tih stadijuma. Faktorsko-analitike teorije Predstavnici ovih teorija linosti, osim to naglaavaju znaaj i hereditarnih faktora i faktora drutvene sredine, odnosno njihovog sloenog meudejstva u razvoju linosti, nastoje utvrditi i mjeru tog meusobnog dejstva, odnosno, koliko je djelovanje jedne i druge grupe ovih faktora u razvoju svakog konkretnog svojstva ili osobine linosti. Katel (R.B.Catell) je, prouavajui meusobnu povezanost uticaja ove dvije grupe faktora, a posebno uenja,

63 64

Stanojlovi B.: Porodica i vaspitanje dece, Nauna knjiga, Beograd, 2001. str. 14. Stanojlovi B.: Porodica i vaspitanje dece, Nauna knjiga, Beograd, 2001. str. 17.

23

sainio i razvio posebnu metodu, tzv. metoda multiple apstraktne analize varijanse (MAVA)65 kojim se utvruje koliko je uticaj sredine na jednu crtu tipino izazvan razlikama u postupku u okviru jedne porodice, a koliko socijalnim razlikama izmeu pojedinih porodica. 66 Na osnovu brojnih istraivanja Katel je tvrdio da je blizu jedna treina linosti determinirana naslijeem, a oko dvije treine uticajima drutvene sredine i na osvovu dobijenih rezultata izveo zakon prinuavanja na biosocijalni prosjek. Po ovom zakonu postoji tenja sredinskih uticaja da sistematski ometaju ostvarivanje genetskih razlika. Tako npr., roditelji i drugi faktori drutvene sredine (obitelj, kola i sl.) zahtijevaju od djece razliitih genetskih predispozicija da se uklope u iste norme ponaanja, nastojei time nasljedne razlike pribliiti socijalno poeljnom prosjeku. Uticaj sredine, po miljenju Katela, posebno je snaan u ranim periodima razvoja, pa zbog toga obitelj predstavlja jedan od najznaajnijih inilaca razvoja linosti deteta.67 U ovu grupu teorija ubraja se i Ajzenkova (H.J.Eysenck) teorija linosti koja se zasniva na rezultatima faktorske analize, brojnim eksperimentalnim istraivanjima i osnovama Pavlovljevog .(Ivan Petrovi Pavlov, 1649-1936) uenja o linosti. I ovaj autor razvoj i ponaanje linosti tumai kao rezultat interakcije nasljedne, genetski determinirane, strukture pojedinca i njegove okoline. Drugi teorijski pristupi Brojne druge psiholoke teorije, u objanjenju i tumaenju linosti, njenog razvoja, dinamike i strukture, dotiu sve tri grupe faktora koji su presudni u razvoju i formiranju linosti: naslijeene predispozicije, uticaj drutvene sredine i vlastita aktivnost. Naravno, da svaka od teorija u tumaenju ovog sloenog meuodnosa ima posebne specifinosti: a) Teorija emocionalnog vezivanja (attachment) D. Boulbi (John Bowlby, 19071990) u socijalnom razvoju naglaava znaaj emocionalnog vezivanja za odraslu osobu u prvim godinama ivota. b) Teorija objektnih odnosa M. Klajn (Melanie Klein, 1882-1960), istie da je dijete, jo od najranijeg perioda razvoja, usmjereno da uestvuje u socijalnim relacijama i da su za razvoj linosti, pored zadovoljenja biolokih potreba, vaniji odnosi prema osobama (objektima) koji uestvuju u zadovoljenju tih potreba. c) Razvojno-ekoloka teorija R.U. Bronfenbrener (Rad Uriea Bronfenbrenner) dri da dijete i okolina neprekidno utjeu jedno na drugo na dvosmjeran ili transakcijski nain68 preko etiri sistema uticaja, razliitog nivoa: mikrosistem, mezosistem, egzosistem i makrosistem, gdje je porodica kljuni faktor primarnog, djetetu najblieg, mikrosistema uticaja. d) Interakcionistika teorija D. H. Mid (Georg Herbert Mead, 1863-1931) u objanjenju kako djeca razvijaju svijest o sebi, ja- svijest, tumai da se socijalni i lini razvoj odvija kroz interakciju s drugima, s djecom i odraslima69, iskljuivo na indirektan nain, tako to e dijete sebe vidjeti oima drugih, gledati na sebe iz njihove uloge i njihove perspektive. Drugim rijeima, kako e dijete doivljavati sebe, zavisi od toga kakav je stav roditelja i njihov odnos prema djetetu. Razvoj linosti, dakle, nije iskljuivo predodreen naslijeem, niti je linost rezultat samo djelovanja spoljanjih uticaja. U tom sloenom meusobnom djelovanju veoma je bitna
65 66

Stanojlovi B.: Porodica i vaspitanje dece, Nauna knjiga, Beograd, 2001. str. 14. Katel R.: Nauna analiza linosti, BIGZ, Beograd, 1978. str. 83. 67 Stanojlovi B.: Porodica i vaspitanje dece, Nauna knjiga, Beograd, 2001. str. 15. 68 Vasta R., Haith M.M., Miller A.S.: Djeja psihologija, Naklada Slap, Jastrebarsko, 1998. str. 60. 69 Hwang P., Nilsson B.: Razvojna psihologija, Sarajevo, 2000. str. 50.

24

i vlastita aktivnost individue, jer se ovjek, zapravo, ne raa kao linost, on to postaje zahvaljujui, pre svega, delovanju drutva na njega i sopstvenoj aktivnosti u komunikaciji sa okolinom.70

Tema 4: ULOGA I ZNAAJ OBITELJI U PEDAGOKOJ TEORIJI Pedagogiji je zadaa da njeguje ideju istinitosti i ljepote. Stoga ona ne spada u estetske, ve u etike vjetine Weygoldt U toku historijskog razvoja pedagoke teorije od antikog perioda, pa sve do renesansnih socijalista, moe se uoiti da su u odgoju kljune kompetencije pridavane dravi. Teoretiari u ovom periodu nisu dovoljno razraivali i analizirali odgojnu funkciju obitelji, jer je dominiralo miljenje da roditelji nisu u stanju kompetentno voditi proces odgoja u obitelji i da ta dunost pripada dravi. Tek pojavom humanizma i renesanse, a naroito od kraja 16. vijeka, interes pedagoke teorije se znaajno pomjera prema obitelji. Pojava uenja Montenja (Michel Montaigne, 1533 -1592) u tom smislu predstavljala je krupan iskorak i zaokret. U svom djelu Ogledi o vaspitanju on iznosi svoje poglede i miljenje o odgoju, istiui da odgoj mora biti usklaen sa interesima djeteta i daje vane upute i savjete roditeljima. U obiteljskom odgoju je veoma znaajna roditeljska ljubav i toplina: djecu treba voleti pravom oinskom ljubavlju, i to tako da prirodna naklonost ide u korak s razumom,71 a isto tako je veoma bitno djecu ukljuivati u obiteljski ivot kroz ravnopravan razgovor, kroz njihovo uee u odluivanju, uvaavanje njihovog miljenja u mjeri u kojoj to dozvoljavaju njihove uzrasne mogunosti. On naglaava da roditelji trebaju, svojom ljubavlju i dobrotom, stei potovanje i uvaavanje od strane djece i da se to ne moe silom ili ekonomskom ucjenom i zavisnou istinski postii, osuuje svako nasilje u obitelji i ukazuje na tetnost pristrasnosti roditelja prema sopstvenoj djeci u procjenjivanju njihovih osobina i postupaka. Shvatanja ovog teoretiara o vaspitanju dece u porodici duboko su humanistiki orijentisana.On se, u stvari, zalae za humane odnose u porodici, za porodinu toplinu, prijateljski odnos prema deci.72 U 17. i 18. stoljeu, u djelima pedagokih klasika, uoava se dalji veoma znaajan razvoj ideje o ulozi i funkciji obitelji u odgoju mladih.eki pedagog Jan Amos Komenski (Jan Amos Komensky, 1592 -1670) u svom djelu Materinska kola bavi se pitanjima odgojnog znaaja obitelji, ukazujui posebno na znaaj i potrebu organiziranog obiteljskog odgoja, a naroito na vanu ulogu majke u odgoju djece. Roditelji bi trebali imati odreen nivo pedagokog obrazovanja, dakle, raspolagati odreenim znanjima o odgoju, te posebnu panju posvetiti razvijanju pozitivnih navika i osobina linosti kod djece. Komenski posebno istie znaaj linog primjera odraslih, odnosno roditelja, koji predstavljaju snaan uzor za djeje ponaanje. U svom pedagokom djelu Misli o vaspitanju Don Lok (John Locke, 1632 -1704) je iznio svoja gledanja o mnogim pitanjima odgoja: znaaj, cilj, funkcija, sadraj odgoja,
70 71

Stanojlovi B.: Porodica i vaspitanje dece, Nauna knjiga, Beograd, 2001. str. 17. Montenj M.: Ogledi o vaspitanju, Pedagoko drutvo, Beograd, 1953. str. 14. 72 Stanojlovi B.: Porodica i vaspitanje dece, Nauna knjiga, Beograd, 2001. str. 26.

25

uloga obitelji, osobine odgajateljai dr. Kao predstavnik empirizma i pedagokog optimizma, isticao je neogranienu mo odgoja, tvrdei da je odgoj presudan za razvoj linosti i da je njegova snaga tolika da su od svih ljudi koje viamo, njih devet desetina ono to su, dobri ili ravi, korisni ili ne, samo po svome vaspitanju. 73 Lok se zalagao za odgoj u obitelji, uz neposrednu pomo odabranihodgajatelja. Isticao je da je odgoj djece velika dunost i briga roditelja i ukazivao na znaaj linog primjera roditelja i znaaj njihovog onosa prema djeci: Onaj ko hoe da njegov sin ima potovanje prema njemu i njegovim naredbama, taj i sam mora imati potovanja.74 Brojni mislioci iz epohe prosvjeenog francuskog materijalizma u 18. stoljeu, kao pretee francuske buroaske revolucije, kritikovali su drutvene odnose koji su tada vladali, nain ureivanja braka i obiteljskih odnosa, pridajui velik znaaj odgoju i tvrdei da on moe izmijeniti drutvene odnose i tokove. Kritikujui feudalne drutvene odnose i izopaeni drutveni moral, an ak Ruso (Jean-Jacques Rousseau, 1712 -1778), kao jedan od najznaajnijih predstavnika pedagoke misli tog vremena, zalaui se za povratak prirodi, tumaio je da i odgoj mora biti usklaen sa prirodom djeteta. U svom djelu Emil ili o vaspitanju Ruso je iznio svoje pedagoke poglede i shvatanja. U procesu obiteljskog odgoja on prednost daje majci, ali i pored ovog, u izvjesnoj mjeri, konzervativnog stava, on naglaava znaaj, ulogu i dunosti oba roditelja i otro kritizira njihovo zanemarivanje roditeljskih obaveza. Ko nije u stanju da ispuni dunosti oca, nema pravo da postane otac,75 isticao je Ruso, zalaui se time vrlo otvoreno i decidno za odgovorno roditeljstvo. Shvatanja i pogledi koje je zastupao Ruso imala su, u vremenu kada su nastajala, veoma velik znaaj i uticaj na dalji razvoj pedagoke misli. Meutim, sa dananje vremenske distance, njegova shvatanja o eni i njenom odgoju su konzervativna, jer su bila uvjetovana tadanjim vremenom i njegovom klasnom pripadnou. On je tumaio da ena treba da bude drukije vaspitavana od mukarca, jer se od njega razlikuje po misiji, sposobnostima i zanimanju.76 Po njegovom miljenju cjelokupni odgoj ene treba biti podeen prema mukarcima, ona treba koristiti mukarcima i dopadati im se, uljepavati im ivot, u mladosti ih odgajati, a brinuti se za njih kad odrastu, i na njen odgoj od djetinjstva, pa nadalje, treba obraati posebnu panju. Ruso je, svojim uenjem o odgojnoj funkciji obitelji, znaajno uticao i na vicarskog pedagoga J.H. Pestalocija (Johann Heinrich Pestalozzi, 1746 -1827), koji je, takoer, u odgoju pridavao poseban znaaj majci, kao nezamjenjivom odgajatelju. Osnove svog uenja o odgoju Pestaloci je iznio u svojoj knjizi Kako Gertruda ui svoju djecu, a u svom drugom djelu Knjiga za roditelje obrauje pitanja znaaja i uloge obitelji i roditelja u odgoju. Centralnim pedagoko-obiteljskim problemom Pestaloci smatra odnose roditelja i djece. U ovim odnosima on posebno istie vanost i znaaj potivanja linosti djeteta, stil odgoja koji koriste roditelji, ulogu linog primjera u svakodnevnoj komunikaciji sa djetetom, primjenu pedagokih mjera i postupaka, te humanizaciju odnosa u obitelji u cjelini. Smatrao je da je snaga odgoja u podsticanju sila koje su u prirodi djeteta. U 19. stoljeu pedagoka misao, kroz djela mnogih pedagokih teoreiara, biljei svoj dalji intenzivan razvoj. Herbert Gudjons ocjenjuje: Jedva da je postojalo razdoblje u povijesti pedagogije, koje je dalo toliki broj pedagogijskih mislitelja i djela kao to je to dala

73 74

Grupa autora: Pedagoka enciklopedija, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1989. str. 437. Lok D.: Misli o vaspitanju, Znanje, Beograd, 1967. str. 62. 75 Russo ..: Emil ili o vaspitanju, Znanje, Beograd, 1950. str. 34. 76 Stanojlovi B.: Porodica i vaspitanje dece, Nauna knjiga, Beograd, 2001. str. 30.

26

smjena stoljea oko 1800. i prva polovica XIX stoljea .77 U tom razdoblju ivjeli su i stvarali svoja djela veliki pedagozi, kao: Frebel (Frbel), Fihte (Fichte), Herder (Herder), Humbolt (Humboldt), Herbart (Herbart) i brojni drugi. Meutim, pedagoka teorija ovog razdoblja vie se bavila pitanjima odgoja uope i posebno pitanjima obrazovanja i reforme obrazovanja, nego pitanjima obiteljskog odgoja i roditeljstva, kao njegovog znaajnog segmenta. Za razliku od mnogih sovjetskih pedagoga, koji su negirali znaaj i ulogu obitelji u odgoju, A.S. Makarenko (Anton Semjonovi Makarenko, 1888 -1939) je poseban znaaj u razvoju linosti mladih pridavao upravo obiteljskom odgoju. Odgovorno roditeljstvo Makarenko je smatrao drutvenom obavezom, obavezom roditelja prema drutvu i dravi i ukazivao na znaaj odnosa roditelja prema djeci i ponaanja roditelja uope. Vae sopstveno ponaanje, isticao je on, je najodluniji faktor. Nemojte misliti da vi vaspitavate dete samo tada kada s njim razgovarate, ili ga pouavate, ili mu nareujete. Vi ga vaspitavate svakim momentom svoga ivota, ak i onda kada niste kod kue.78 U svojim djelima Knjiga za roditelje i Porodino vaspitanje Makarenko temeljito analizira i obrauje brojna pitanja obiteljskog odgoja, kao to su: uloga linog primjera roditelja, unutranja organizacija obitelji, cjelovitost i deficijentnost obitelji, struktura i brojnost obitelji, autoritet roditelja, disciplina i sloboda u obiteljskom odgoju, emocionalni odnos roditelja prema djeci i dr. Makarenko se zalae za vei broj djece u obitelji, istiui da su u obitelji sa veim brojem djece povoljnije mogunosti za razvoj ljubavi i prijateljstva u raznovrsnijim oblicima, za uenje meuljudskih odnosa, za suzbijanje sebinosti i sl. Prema miljenju ovog pedagoga, u obiteljskom odgoju je posebno znaajna uloga majke, koja se ne smije svesti samo na zadovoljenje biolokih i higijenskih potreba djeteta, majka je odgojni sistem u jednoj rijei.79 U razvoju shvatanja o ulozi i znaaju obitelji u odgoju kod autora sa bivih jugoslovenskih prostora, prema Stanojlovi B., mogu se razlikovati tri faze ili perioda: - do Prvog svjetskog rata, - izmeu dva rata i - poslije Drugog svjetskog rata.80 Svakako, da ovu periodizaciju ne treba shvatiti kruto, jer ove faze nisu potpuno odvojene, one se meusobno isprepliu, pa se u nekim sluajevima uticaj prethodne faze nastavlja i osjea i u narednoj. Meutim, svaki od ovih perioda ima odreene karakteristike na irem drutveno-ekonomskom planu koje su se odrazile na razvoj pedagoke misli o obitelji i njenoj funkciji u odgoju. U periodu do Prvog svjetskog rata ne susreu se u znaajnijem broju posebni nauni radovi u kojima se dublje i ire razrauje odgojna funkcija obitelji, ve je ova problematika razmatrana u djelima mislilaca tog doba u sklopu pitanja o odgoju uope. Pionirski radovi Vuka Karadia (1787-1864) nude veoma velik broj dragocjenih podataka o organizaciji obitelji i obiajima iz obiteljskog ivota tog vremena, a u djelima Valtazara Bogiia (1834 1908) koji je istraivao obiteljski ivot Junih Slovena i sainio prvu tipologiju obitelji kod nas, posebna panja poklanjana je obiajnom pravu. Obiajne norme, koje veoma snano determinirajuu organizaciju i unutranje odnose u obitelji, odraavaju se i na odgojnu funkciju obitelji.
77 78

Gudjons H.: Pedagogija temeljna znanja, Educa, Zagreb, 1994. str. 75. Makarenko A.S.: Porodino vaspitanje, Savez prosvetnih radnika Jugoslavije, Beograd, 1948. str. 19. 79 Makarenko A.S.: Porodino vaspitanje, Savez prosvetnih radnika Jugoslavije, Beograd, 1948. str. 31. 80 Stanojlovi B.: Porodica i vaspitanje dece, Nauna knjiga, Beograd, 2001. str. 34.

27

U ovom periodu takoe su od velikog pedagokog znaaja i brojni radovi Jovana Cvijia (1865 -1927), koji je u svojim brojnim antropogeografskim radovima o migracionim kretanjima i razvoju naselja u jugoslavenskim zemljama, prouavao i razvoj i promjene obitelji na ovim prostorima. U svojoj knjizi Pouke o vaspitanju dece u roditeljskoj kui pedagog Vojislav Baki (1847-1929) istie znaaj pedagokog obrazovanja roditelja, a posebno majke.81 On majkama daje korisne savjete o ciljevima i zadacima odgoja uope, o razvoju pozitivnih crta linosti kod djeteta, o njegovanju i zatiti zdravlja djeteta i sl. Razvoju pedagoke misli o znaaju obitelji u odgoju i vanosti uloge roditelja doprinjeli su radovi i velikog broja drugih teoretiara iz ovog perioda, meu kojima se mogu posebno izdvojiti: Jovan Miodragovi (1853 -1926), Stevan Okanovi (1871 -1917) i Milan evi (1866 -1933). Iako su u ovom periodu vie bili prisutni radovi koji su obitelj prouavali sa historijskog i etnolokog stanovita, nego sa pedagokog, ipak je znaajno da se u tim radovima ukazuje na brojne momente koji imaju veliki pedagoki znaaj, kao to su: potreba za veom demokratizacijom odnosa u obitelji, potivanje i uvaavanje linosti djeteta,znaaj i uloga roditeljskog primjera u odgoju, pravedan odnos prema djeci, stvaranje vedre obiteljske atmosfere i dr. Period izmeu dva rata (1918 -1941) karakterizira naglaenije prisustvo opsenijih empirijskih istraivanja u djelima pedagokih autora koji su se bavili pitanjima znaaja obitelji u odgoju i razvoju linosti. Razmatrajui faktore razvoja linosti Vientije Raki (1881 -1969) ukazuje na sloenu povezanost naslijea i uticaja sredine, istiui da povoljne nasljedne predispozicije u nepovoljnoj i looj sredini imaju malu mogunost da budu razvijene, ali s druge strane, povoljna sredina moe takoer sprijeiti razvoj loih, nepovoljnih i tetnih predispozicija. U ovom periodu djeluje i pie jedan od najpoznatijih slovenakih pedagoga Fran ge (1896 -1961) iji su istraivaki radovi o problematici odgoja slovenake djece i socioekonomske analize uslova u kojima se dijete razvija, predstavljali znaajan doprinos razvoju pedagoke misli.82 Neposredno pred poetak Drugog svjetskog rata istraivanja Vere Erlik na reprezentativnom uzorku u tri stotine sela dalo je dragocjene podatke o znaaju autoriteta oca, poloaju majke, odnosima roditelja i djece i brojnim drugim pitanjima vezanim za tadanju jugoslovensku obitelj i njenu ulogu i znaaj u odgoju djece. U istraivanju i prouavanju obitelji i njene odgojne prakse u peridu poslije Drugog svjetskog rata Stanojlovi B.83 razlikuje tri meusobno povezane faze: a) od 1945. do 1950. godine, b) od 1950. do 1970. godine i c) od 1970. godine. Navedene vremenske granice ne mogu se kruto shvatati, periodizacija je izvrena iz praktinih razloga da bi se lake uoile razlike u fazama razvoja pedagoke misli o obitelji i njenoj funkciji u odgoju i razvoju linosti djeteta.

81 82

Stanojlovi B.: Porodica i vaspitanje dece, Nauna knjiga, Beograd, 2001. str. 35. Grupa autora: Pedagoka enciklopedija, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1989. str.534. 83 Stanojlovi B.: Porodica i vaspitanje dece, Nauna knjiga, Beograd, 2001. str. 37-39.

28

Osnovna karakteristika pedagokih shvatanja u prvoj postratnoj fazi ogledala se u nastojanju i tendenciji da se i obitelj stavi u funkciju izgradnje socijalistikog drutva. Pedagoka misao kod nas se i nije bavila vlastitim pedagokim problemima, ve je podravala i prihvatala shvatanja sovjetske pedagogije u kojoj se polazilo od stavova o nepotrebnosti i nefunkcionalnosti obitelji, pa sve do tumaenja o njenom odumiranju, odnosno, o prenoenju njene uloge na odreene drutvene ustanove. U razdoblju od 1950. do 1970. godine prvu deceniju karakterizira potiskivanje shvatanja o mogunosti zamjene obitelji drutvenim institucijama, a drugu deceniju pojaan interes za obitelj i za istraivanje njene pedagoke prakse. Od 1970. godine nadalje prisutna je jo snanija usmjerenost na empirijska istraivanja obitelji i njene uloge u odgoju u pedagokoj teoriji i praksi kod nas. Na prostoru Bosne i Hercegovine u razvoju pedagoke misli odraavao se uticaj drutveno-historijskih promjena koje su se deaavale u ovim razdobljima. Pedagoki analitiari i kroniari danas izdvajaju u periodu do Prvog svjetskog rata razdoblje pod otomanskom vlau i razdoblje pod austrougarskom upravom. Bavljenje pitanjima uloge i znaaja obitelji u odgoju u pisanim pedagokim materijalima iz ovog vremena odraava izvjesne specifinosti. Naime, preovladavalo je bavljenje pitanjima kolstva i prosvjete, dok se obiteljski odgoj tretirao i podrazumijevao vie kao podruje u okviru etnikih i konfesionalnih zajednica. U glasilima prosvjetno-kulturnih drutava bile su prisutne teme iz pedagoke teorije i prakse, iako je veina ovih glasila imala dominantna obiljeja narodno-prosvjetiteljskog, politiko-informativnog i knjievnog karaktera. Izmeu dva svjetska rata pokrenuto je u Bosni i Hercegovini 189 ovakvih listova i asopisa, ali je pred Drugi svjetski rat izlazilo svega 35 od njih. U mnogim podrujima duhovnog stvaralatva, koje su u ovim glasilima uobliavali uitelji i profesori toga doba, sadrano je bogato kulturno i pedagoko naslijee. Izmeu velikog broja poznatih imena u ovom vremenu mogu se izdvojiti: Mehmed-beg Kapetanovi (1839 1902), Safvet-beg Baagi (1870 1934), Hamdija Kreevljakovi (1890 1959), Edhem Mulabdi (1862 1954), Musa azim ati (1878 1915), Aleksa anti (1868 1924), dr Moris Levi (1879 1942), Abraham Kapan (1853 1925), Dragutin Radulovi (1890 1919), ivan Klari (1876 1912) i brojni drugi koji su, uz bavljenje literarnim radom, pisali i pedagoki vrijedne tekstove. U asopisu Uzgajatelj iz 1924. godine Stanko Pavii pie o suradnji obitelji i kole istiui potrebnim da i porodica svoj uzgojni rad udeava po stalnim zakonima, smiljeno, hotimino, kao to to ini kola,84 a u istom asopisu Alojz Studnika pie o roditeljkoj ljubavi, autoritetu i ugledu roditelja, razvijanju osjeajnosti i njenosti, o odgoju dareljivosti, potelja, zahvalnosti i tedljivosti. Kada se proava razvoj pedagoke misli u Bosni i Hercegovini, neophodno je ukazati i na specifinost da su mnogi teorijski radovi u ovom periodu pisani i objavljivani na turskom, arapsom i perzijskom jeziku. U asopisu Narodna uzdanica koji je izlazio od 1923. do 1946. godine objavljeni su brojni pedagoki radovi iji je autor bio Ebu Hamid el Gazali (1058 1111).
84

Bevanda M.: Pedagoka misao u Bosni i Hercegovini 1918 -1941., Dom tampe, Zenica, 2001. str. 138.

29

Kroniari, anlitiari i teoretiari pedagoke misli smatraju da je Gazalija u pedagogiji nemogue zaobii, ba kao ni Sokrata, Platona, Aristotela, Cicerona, Seneku, Backona, Komenskog, Lockea, Pestalozzija, Spencera, Johna Deweya i druge ... on je za islamsku filozofiju ono to je za zapadnu bio Kant85 iako se teorijom spoznaje bavio 700 godina prije Kanta. Svoje misli o odgoju razvio je i iznio u djelu O dijete, gdje u svojoj teorijskoj orijentaciji ukazuje na znaaj naslijea, drutvene sredine, linosti djeteta i njegove aktivnosti, dakle, daleko prije ekstremnih stajalita nativista i empirista i prije teorije konvergencije W. Sterna, kojom je ukazano na meuzavisnost i znaajan uticaj svih ovih faktora u odgoju i oblikovanju linosti.

FAKTORI, METODE I SREDSTVA OBITELJSKOG ODGOJA to se tie nagrade i kazne odgajatelj treba da je nalik suncu koje uvijek alje svjetlost i toplinu, esto kiu i vjetrove, a rijetko kad munje i gromove J.A. Komenski Polazei od poznate injenice da obitelj ima znaajnu i nezamjenjivu ulogu u odgoju, istovremeno se otvara pitanje o mogunostima njenog odgojnog djelovanja, odnosno, kojim faktorima, metodama i sredstvima, koji joj stoje na raspolaganju, obitelj ostvaruje tu svoju odgojnu ulogu i vri presudan utjecaj na razvoj i formiranje linosti. Odgojne mogunosti koje se pruaju obitelji drukije su od mogunosti koje imaju druge institucije ili faktori odgoja, pa ta primarna pozicija obitelji omoguuje posebnu i specifinu odgojnu ulogu i znaaj. Njemaki pedagog Herman Gizeke (prema Kaapor S. i sar.) istie da slijedee etiri funkcije predstavljaju kljune pretpostavke za optimalan doprinos obitelji u procesu odgoja:86 a) Zadovoljavanje osnovnih ljudskih potreba: Samo u obitelji je mogue zadovoljavanje potreba za ljubavlju, sigurnou, priznanjem, povjerenjem i dr., dok su u drugim sredinama te mogunosti samo djelimine, povremene i prostorno ograniene. b) Uvoenje djeteta u socijalne i kulturne norme: Obitelj predstavlja osnovni socijalni i emocionalni model zajednikog ivota ljudi, pa stil i ton ophoenja, kao i cjelokupni nain ivota, u toj zajednici ima presudan pedagoki znaaj. c) Uvoenje djeteta u vanjski svijet: U obitelji se dijete priprema za ulazak u svijet koji je van obitelji. Ako je ta priprema izvrena kvalitetno, djetetov ulazak i funkcioniranje u svijetu izvan obitelji bie uspjenije, bezbolnije i sa manje konflikata, nesporazuma i kriza. d) Sticanje stabilnih iskustava ljudske solidarnosti: Sigurnost koju dijete osjea u obitelji ima velik znaaj za cijeli ivot i interakcijski modeli koje je dijete tamo steklo i introjiciralo prenose se kao modeli njegovog naknadnog komuniciranja sa drugim osobama. Ako je u obitelji dijete formiralo kooperativan nain komuniciranja i ponaanja, potivanje i uvaavanje drugih, suosjeanje, solidarnost, ono e to pokazivati u svom ivotu i funkcioniranju i izvan obitelji. Znaajan faktor za uspjenost obiteljskog odgoja lei u injenici da je obitelj prirodna, intimna i krvnim srodstvom povezana zajednica, koju ujedinjuju zajedniki ivot, interesi, radost i tekoe. Sama priroda obitelji, kao zajednice, predstavlja snagu iz koje izviru mogunosti veoma jakih odgojnih uticaja, jer su uvijek snani utjecaji na ovjeka iz one
85

Bevanda M.: Pedagoka misao u Bosni i Hercegovini 1918 -1941., Dom tampe, Zenica, 2001. str.246. Kaapor S., Vilotijevi M., Krulj R., Kuli R.: Pedagogija, Dom tampe, Sarajevo, 2002. str. 35-36.

86

30

sredine u kojoj je on emotivno i intimno angairan.87 Snaga obiteljskog odgoja proizlazi i iz injenice da dijete, u najranijim godinama, boravi skoro cijelo vrijeme u obitelji, kada je najpodlonije odgojnim uticajima, kada se stiu prva iskustva i prva znanja, te stvaraju temelji najvanijih osobina linosti. Analizirajui funkcije obitelji Paali-Kreso A. navodi nalaze Sheefeldt-a i Barbour-a, prema kojima na djeji razvoj utie najmanje est procesa u odnosima roditelj-dijete: a) Modeliranje: djeca prihvataju odrasle kao modele, bez obzira da li to odrasli ele ili ne, b) Roditeljsko objanjavanje: roditelji na brojne i razliite naine objanjavaju djeci ta trebaju ili ne trebaju da rade. Ta objanjenja variraju od razraenih temeljitih objanjavanja do naredbi ili spreavanja, c) Uspostavljanje pravila: elei da se djeca ponaaju prema njihovim oekivanjima, roditelji djeci postavljaju razliita pravila. Tolerantnost i popustljivost roditelja prema djeci u sluaju krenja ovih pravila je veoma razliita. d) Uspostavljanje sistema nagrada i kazni: roditelji ne uspijevaju postii potpunu dosljednost u primjeni nagrada i kazni prema djetetu, a nekad nisu ni svjesni ta dijete doivljava nagradom ili kaznom, e) Etiketiranje djejeg ponaanja: roditelji se postavljaju u ulogu neprikosnovenog arbitra da presude i oznae svako djetetovo ponaanje kao dobro ili loe, poeljno ili nepoeljno, ispravno ili neispravno, koristei vlastite standarde i pokazujui esto nedosljednost kriterija, f) Roditelji odreuju sredinu koja djeluje na dijete: Prostor u kojem e se djete igrati, ta mu je dozvoljeno da koristi i istrauje, kuda e se kretati u okruenju i van njega i veoma velik broj drugih okolnosti, koje bitno utiu na djetetov razvoj i formiranje njegove slike o sebi, odreuju roditelji.88 Posebno vaan uslov za ostvarivanje odgojne uloge i zadataka je potpuna i skladna obitelj, u kojoj vladaju zdravi odnosi meu njenim lanovima i povoljna ukupna obiteljska klima i atmosfera. U obitelji u kojoj su interpersonalni odnosi nesreeni, konfliktni, gdje nema emocionalne topline, ljubavi, suosjeanja i razumijevanja, takva obiteljska atmosfera e se veoma nepovoljno i tetno odraziti na ukupan psihofiziki razvoj djeteta. Znaajan faktor obiteljskog odgoja predstavljaju socijalni i pedagoki kvaliteti obitelji. Brojna istraivanja su pokazala da postoji visoka pozitivna korelacija izmeu povoljnih socijalnih kvaliteta obitelji, pedagoke zrelosti roditelja i njihove brige za djecu, s jedne strane, i kvaliteta obiteljskog odgoja, odnosno, efikasnosti i uspjenosti ostvarivanja odgojnih ciljeva i zadataka, s druge strane. Roditelji predstavljaju najznaajniji segment i faktor u ostvarivanju odgojne uloge obitelji, jer od njih, najveim dijelom, zavisi kakve e biti i sve ostale okolnosti, prilike, atmosfera, klima i odnosi u obitelji. Roditelji, svojim meusobnim odnosom i odnosom prema djeci, determiniraju kljune pretpostavke, koje stoje u osnovi ostvarivanja zadataka i ciljeva obiteljskog odgoja. Specifinost metoda obiteljskog odgoja i odgojnih sredtava kojima raspolae obitelj, u odnosu na druge odgojne institucije, sastoji se u tome to ih roditelji ne primjenjuju uvijek svjesno i namjerno. Ovi uticaji su utkani i isprepleteni sa svakodnevnim ivotom u obitelji: njeni i paljivi odnosi izmeu oca i majke, npr., sekundarno djeluju kao vrlo snano odgojno sredstvo pomou kojeg dijete stie prve pojmove o socijalnim odnosima

87 88

imlea P.: Pedagogija, Pedagoko-knjievni zbor, Zagreb, 1971. str. 166. Paali Kreso A: Koordinate obiteljskog odgoja, Je, Sarajevo, 2004., str. 144.

31

meu spolovima, koje e ono kasnije, moda i nesvjesno, prenijeti na vanobiteljsku sredinu, ali i na svoj vlastiti obiteljski ivot. Izdvajanje i analiziranje pojedinih faktora obiteljskog odgoja ne znai da oni djeluju pojedinano i izolirano, obitelj djeluje kao cjelina. Dodatna i vrlo bitna specifinost njenog odgojnog djelovanja, u odnosu na druge odgojne institucije, je i u tome to ona ima vee i ire mogunosti upoznavanja individualnih osobenosti djeteta i individualnog prilaenja djetetu, te stalnog prirodnog i neusiljenog kontakta sa djetetom od prvog dana njegova ivota. Taj stalni kontakt omoguuje da dijete svakodnevno upoznaje, provjerava i usvaja moralne i socijalne principe koje uporedo primjenjuje, preispituje i verifikuje u novonastalim situacijama. U ostvarivanju odgojne uloge obitelji stoji na raspolaganju velik broj metoda i odgojnih sredtava, ija je klasufikcija razliita kod pojedinih autora. U pedagokoj literaturi, uglavnom, se pominju slijedea sredstva obiteljskog odgoja: primjer, razgovor, navikavanje, autoritet, podsticanje, pohvala, nagrada, opomena, kazna, igra i rad.89 Neki autori u ova sredstva ukljuuju i : nadzor, zapovjedanje, ukazivanje, zabranu i prijetnju,90 a kod drugih se pominju jo i : zajednike proslave, naredba, priznanje, upozorenje i spreavanje.91 Pored svih ovih poznatih odgojnih sredstava, posebno se istie vanost pojave identifikacije i njenog znaaja u socijalizaciji linosti. Uopte uzevi, identifikacija oznaava da je neka osoba usvojila osjeanja, shvatanja ili stavove neke druge osobe, u tolikoj mjeri, da je to postalo dio njene linosti. U normalnim i zdravim obiteljskim okolnostima moe se govoriti o razvojnoj identifikaciji, jer je identifikacija tada u funkciji razvoja djetetove linoti: djetetovo poistovjeivanje sa svojim roditeljima, preuzimanje i unoenje u svoju linost pozitivnih socijalnih crta roditelja, kao voljenih, potivanih i uglednih osoba, pozitivno utie na djetetov razvoj. Prva i osnovna moralna uvjerenja i socijalne navike nastaju kod djeteta kroz identifikaciju sa roditeljima, a ako za to ne postoje uvjeti, ako dijete nema mogunost emocionalnog vezivanja sa roditeljima u jednoj harmoninoj obiteljskoj atmosferi, u njegovoj socijalizaciji e se javiti znaajne tekoe koje e prouzrokovati ozbiljne smetnje i poremeaje u razvoju njegove linosti. Smetnje u primarnoj socijalizaciji djeteta javie se i u situaciji kada su roditelji, kao identifikacijski objekti ili modeli, socijalno neprilagoene, neuravnoteene, kulturno primitivne ili kriminalne osobe. U takvim uvjetima i u uvjetima kada roditelji primjenjuju nasilne ili ak brutalne metode u odgoju, ne moemo govoriti o razvojnoj identifikaciji, odnosno, identifikacija u takvim uvjetima nije u funkciji pozitivnog razvoja linosti djeteta. Kada je u pitanju razvojna identifikacija koja pomae razvoju i socijalizaciji djetetove linosti, mogu se razlikovati dva osnovna njena vida ili vrste: introjektivna i projektivna identifikacija Introjektivna identifikacija oznaava djetetovo prihvatanje moralnih i socijalnih shvatanja, osjeanja i principa svojih roditelja, ili drugih voljenih i znaajnih osoba, u takvom intenzitetu da to postaje sastavni dio njegove linosti, dakle, projektuje u sebe drugu osobu, dok kod projektivne identifikacije dijete projektuje sebe u drugu osobu: ono indirektno doivljava i proivljava sve ono to i njegovi uzori, raduje se ili tuguje zajedno sa svojim junacima i uzorima, zajedno s njima lino doivljava njihove uspjehe i neuspjehe, pobjeuje ili doivljava tekoe i poraze.
89

imlea P.: Pedagogija, Pedagoko-knjievni zbor, Zagreb, 1971. str. 170. Pavleti V. et. all.: Pedagogija, Matica hrvatska, Zagreb, 1969. str. 29-30. 91 Bergant M.: Teme iz pedagoke sociologije, Pedagoko-knjievni zbor, Zagreb, 1974. str.80.
90

32

Pojam projektivne identifikacije uvela je Melanie Klein (Melani Klajn) i tumaila je da su mehanizmi introjektivne i projektivne identifikacije meusobno komplementarni,92 odnosno, da su za uspjenu socijalizaciju jednako znaajne obje ove identifikacije. Kod pretjerane identifikacije, koja se naziva i nadidentifikacijom, dijete ne moe odijeliti sebe od svog ideala, potpuno mu podlijee i eli se potpuno preobraziti u njega. Identifikacija ovog stepena i oblika kod djeteta stvara zavisnu, nesamostalnu i sugestibilnu linost, dijete moe ak izgubiti osjeaj identiteta i pravu vezu sa realnou. Neophodno je, kroz odgoj u obitelji, uticati na kritian i realan odnos djeteta prema uzorima i objektima njegove identifikacije, sa ciljem da dijete ne prima i ne unosi u sebe cijelu linost sa kojom se identifikuje, ve mu pomoi da izvri selekciju i introjektuje one osobine i vrijednosti koje e posluiti kao solidna osnova za izgradnju njegove osobenosti i linosti. Drugim rijeima, ne da se potpuno preobrazi u svoj ideal, ve da mu bude slian. Tema: 5. ***************************************

RODITELJSTVO

POJMOVNO ODREENJE, RAZVOJ I ZNAENJE RODITELJSTVA Karakter djeteta formira se u prvom redu odgajanjem, osobito obiteljskim odgajanjem, to ini roditelje posebno odgovornim, jer je djeji karakter u odreenoj mjeri odraz ivota i karaktera roditelja B.G. Ananjev Jo su klasici pedagoke misli isticali da biti roditelj ne znai jednostavno imati djecu, elei time ukazati da roditeljstvo, pored svoje bioloke dimenzije, ima posebno znaajnu pedagoku dimenziju. Uloga roditelja je plemenita, uzviena, privlana i zanimljiva, s jedne strane, sloena, delikatna i veoma odgovorna, s druge strane.93 Odnos roditelja prema djeci, njihov meusobni odnos i ukupno ponaanje, kljuni su inilac u obiteljskom odgoju. Ovaj odnos nastaje, dodue, na biolokoj osnovi, jer se roditeljem postaje tek dobijanjem vlastite djece, ali ta bioloka osnova njega u cjelosti ne determinira. Bioloki aspekt roditeljstva je, dakle, samo osnova za ulogu, a ponaanje osobe u toj novoj ulozi je individualno veoma razliito i zavisi od velikog broja faktora. Meutim, pored odnosa izmeu roditelja i djece i izmeu samih roditelja, istovremeno postoje i odnosi djece prema roditeljima, tako da se, s pravom, moe govoriti o interakciji roditelja i djeteta. Na ovu interakciju utiu, izmeu ostalog: - linost roditelja, - temperament djeteta, - njegov razvojni nivo, kao i - socijalna i ekonomska situacija u obitelji. Obzirom da se ponaanje u svakoj novoj ulozi ui, jer se ne donosi roenjem, tako se i ponaanje u ovoj interakciji mora stei uenjem. Taj proces je sloen i meusobno uslovljen: roditelji moraju nauiti da prepoznaju emocionalne i druge potrebe i poruke djeteta
92
93

Pavleti V. et. all.: Pedagogija, Matica hrvatska, Zagreb, 1969. str.31. Mandi P., Radovanovi I., Mandi D.: Uvod u optu i informatiku pedagogiju, Beograd, 2000. str. 168.

33

i da na njih odgovore na nain koji e moi razumjeti dijete, a istovremeno dijete mora moi osjetiti znaenje reakcija i poruka roditelja. Ta interakcija predstavlja komunikaciju specifine vrste i posebnog kvaliteta i moe biti manje ili vie uspjena ili neuspjena, lako mogu nastati tekoe i nesporazum. Roditeljstvo nije statian fenomen, ponaanje u ulozi roditelja prolazi kroz brojne promjene: drukije se ponaaju roditelji koji su, roenjem prvog djeteta, to tek postali, od roditelja koji ve imaju djecu, ili roditelji predkolskog djeteta u odnosu na roditelje adolescenta i sl. Herbert Gudjons u toku razvoja i mijenjanja ponaanja vezanog za roditeljsku ulogu upotrebljava termin konfliktnih polja, kojima oznaava te kvalitativne prelaze u ponaanju i doivljavanju uloge roditelja. On razlikuje slijedee tri kritine prelazne faze u mijenjanju te uloge: a) Faza prelaza od meusobnog odnosa mladog para do njihovog odnosa u roditeljstvu.U ovoj fazi pokazao se znaajnim kvalitet odnosa u vrijeme trudnoe, gdje adekvatno ponaanje oca predstavlja znaajan faktor stabilnosti odnosa. b) Faza prelaza djece u doba mladosti: Ova faza predstavlja konfliktno polje roditeljstva, jer dinamika porodice moe pojaati nesklad koji se javlja zbog nespojivosti nastojanja za autonomnou djeteta sa njegovim vezivanjem za porodicu. c) Faza konfliktne srednje roditeljske pozicije izmeu djece i vlastitih ostarjelih roditelja: Ova faza predstavlja posebno polje optereenja gdje roditelji trpe dvostruke, snane i redovno suprostavljene interese, pritiske i uticaje.94 Raspravljajui o koordinatama sistemskog gledanja na obitelj A. Paali-Kreso iznosi est faza razvoja roditeljstva: a) predroditeljska faza (obitelj prije roenja djece), b) rana roditeljska faza (obitelj sa malom djecom), c) srednje roditeljstvo (obitelj sa osnovnokolskom djecom), d) zrelo roditeljstvo (obitelj sa adolescentima), e) kasno roditeljstvo (odrasla djeca pred odlazak iz roditeljskog doma) i f) postroditeljska faza ili prazno gnijezdo (obitelj nakon odlaska djece i njihovog osamostaljivanja).95 Iako obitelj nastaje iz braka onog trenutka kada se stvori novi ivot, odnos roditelja prema djetetu poinje, zapravo, jo prije roenja djeteta. Osnovni preduvjet zdravoj obiteljskoj atmosferi jeste da dijete bude eljeno. Ako je dijete neeljeno, emocionalno nezadovoljstvo majke, jo u vrijeme trudnoe, odrazie se negativno na razvoj linosti djeteta. Neeljeno dijete majka, svjesno ili nesvjesno, najee ili odbacuje ili previe zatiuje, zbog osjeaja krivice.96 ta, zapravo, lei u osnovi tog snanog vezivanja, tog dubokog i sloenog emocionalnog odnosa izmeu roditelja i djece, posebno, izmeu majke i djeteta, od najranijeg uzrasta? Razliite psiholoke teorije davale su razliite odgovore na ovo pitanje, u skladu sa svojim teorijskim konceptom.

94 95

Gudjons H.: Pedagogija temeljna znanja, Educa, Zagreb, 1994. str. 137. Paali Kreso A: Koordinate obiteljskog odgoja, Je, Sarajevo, 2004., str. 98. 96 Kuburi Z.: Porodica i psihiko zdravlje dece, igoja tampa, Beograd, 2001. str. 12.

34

Za psihoanalizu privrenost je proizala iz oralnog zadovoljenja vezanog za hranjenje, a po teorijama funkcionalne autonomije motiva privrenost je zasnovana na redukciji gladi koja je, opet, u vezi sa hranjenjem. Dakle, veina teorija je privrenost dovodila u direktnu vezu sa iskustvom dojenja.97 Drugim rijeima, u teorijama je dominiralo tumaenje da dijete postaje emocionalno privreno majci zbog toga to je s njom povezano dobijanje hrane, obzirom da je hrana neophodna za odravanje ivota. Poznato istraivanje koje je 1950-ih godina proveo Hari Harlou (Harry Harlow) na Univerzitetu Viskonsin (Wisconsin) razrijeilo je dilemu je li u osnovi privrenosti djeteta majci motiv gladi ili motiv afekcije. Eksperiment je izveden na grupi mladunadi rhesus-majmuna koja je odmah po roenju odvojena od majki i hranjena u laboratoriji uz dvije zamjenske (surogat) majke, od kojih je jedna bila presvuena mekom krznenom tkaninom, a druga je bila izraena samo od iane mree. Svaka od ovih majki hranila je polovinu grupe mladunadi boicom koja je bila privrena na njenim grudima. Nakon to bi uzeli hranu, u eksperimentu je posmatrano dalje ponaanje mladunadi i praene i mjerene dvije varijable: vrijeme provedeno uz pojedinu zamjensku majku i stepen sigurnosti koji je predstavljala svaka zamjenska majka u situacijama u kojima je izazvan strah. Rezultati eksperimenta su bili iznenaujui: - mladunci su u prosjeku provodili izmeu 17 i 18 sati dnevno uz presvuenu majku, - manje od jedan sat dnevno uz ianu majku.98 Kada su bili uplaeni majmunii su traili sigurnost kod presvuene majke, a ako im je tada bila dostupna samo iana majka ponaali su se slino djeci u nepoznatoj opasnoj situaciji kada su preputena sama sebi: zbijali se jedno uz drugo, vritali, unezvjereno kolutali oima i sl. Ovo istraivanje je predstavljalo epohalno otkrie: najvaniji faktor u razvoju privrenosti djeteta majci nije hranjenje, ve mogunost hvatanja i priljubljivanja uz majku, koja se oznaava kao ugodnost dodira. Dakle, ugodnost dodira, a ne hranjenje, obezbjeivalo je sigurnost, odnosno, osnov privrenosti nije motiv gladi nego motiv afekcije. U daljim istraivanjima ove vrste ispitivan je uticaj uskraivanja ugodnosti dodira na privrenost i na cjelokupne odnose mladune - majka. Ona mladunad kojima je bila uskraena mogunost dodira i boravka uz presvuenu plianu majku u periodu od roenja do 6 mjeseci starosti, nisu poslije toga pokazivali privrenost, njihovo ponaanje je liilo ponaanju autistine djece kada se zateknu u situaciji koja je strana i zastraujua za njih, slino ponaanju djece u bolnici ili kad se uplae grmljavine: unu, klate se i ljuljukaju.

97 98

Raki B.: Procesi i dinamizmi vaspitnog djelovanja, Svjetlost, Sarajevo, 1976. str. 132. Vasta R., Haith M.M., Miller A.S.: Djeja psihologija, Naklada Slap, Jastrebarsko, 1998. str. 474.

35

Utvreno je: a) najkritiniji period ove vrste uskraivanja za majmunie bio od oko 30 do 90 dana starosti mladuneta, b) efekti totalne izolacije djelovali su godinama i imali uticaj na cjelokupni razvoj i ponaanje mladuneta. (Mladunad koja su odgajana samo uz majku od ice ili u ianom kavezu pokazivala su nedostatak suradnje, pretjeranu agresivnost i potpuni izostanak seksualnog reagovanja u situacijama kada se nalaze uz majmune koje su uzgajale majmunice. Majmunad koja su odgajana uz majku od tkanine pokazivala su u manjoj mjeri agresivnost i neke nezrele seksualne reakcije.99) Uskraivanje ugodnosti dodira u ranom periodu razvoja mladuneta uticalo je i na njegovo kasnije ponaanje prema vlastitom potomstvu. Kada su majmunice, koje su kao mladunad odgajane bez majke i uz zamjensku majku od ice, postale majke, pokazivale su gotovo potpuni nedostatak interesa za svoje potomke: zanemarivale su ih, odbacivale ih kada su mladunad pokuavala da s njima kontaktiraju, pa ak i napadale ih. Dakle proivljena iskustva uskraivanja doivljavanja roditeljske topline u ranom periodu razvoja utie na ponaanje jedinke u kasnijoj ulozi roditelja prema vlastitom potomstvu. Na osnovu neposrednog promatranja interakcije majka dijete Dejvid M. i Epl G. (David M., Apple G.)100 utvrdili su da ova interakcija predstavlja dvosmjeran i obostrano djelotvoran odnos od roenja do kraja ivota. U najranijem periodu ovi autori razlikuju tri osnovne faze kroz koje prolazi vezivanje majke i djeteta u interakciji: a) Bonding - izrazita osjetljivost majke i bebe na uspostavljanje veza, odmah po roenju. Zbog ove specifinosti preporuuje se u porodilitima produavanje veze majka dijete zajednikim boravkom u istoj prostoriji, a izbjegava odvajanje bebe neposredno nakon roenja. b) Tonini dijalog - u fazi dojenja ova interakcija obuhvata brojne oblike uzajamnog dodirivanja, dranja, priljepljivanja i privrivanja jednog za drugo. c) Holding - uz oblike toninog dijaloga javljaju se brojni oblici govornog saoptavanja preko zvukova i rijei (gukanje, socijalni osmjeh i dr.) kao i opaanje putem ula mirisa i okusa. U studiji koju je uradila Margaret Ribl (Margareth Ribble) na bazi prouavanja 600 djece koja ili nisu imala majku, ili su imala zamjensku majku, ili su izgubila majku, uoeni su naglaeni negativistiki oblici ponaanja i reagiranja, depresivnost i fizika oslabljenost kod ove djece. Slini rezultati su potvreni i u studijama o djeci koja su smjetena u sirotita i domove za nahoad, iako je ishrana i medicinska njega i zatita u tim ustanovama bila povoljna, ali ovoj djeci je bila uskraena majinska toplina.

PONAANJE RODITELJA KAO VARIJABLA OBITELJSKOG ODGOJA

99

100

Raki B.: Procesi i dinamizmi vaspitnog djelovanja, Svjetlost, Sarajevo, 1976. str. 133. Tadi N.: Psihijatrija djetinjstva i mladosti, ITP Nauna d.o.o., Beograd, 2000. str. 78.

36

Problem odgoja nije u izboru sredstava za oblikovanje linosti djeteta i u razvoju njegovih pojedinih karakternih osobina, ve u pruanju one duhovne i duevne hrane koju ono za oblikovanje i razvoj treba Maria Montessori U pedagoko-psiholokoj literaturi sve vie se ukazuje na strukturu obiteljskih odnosa i ponaanje roditelja, kao faktore koji znaajno djeluju na razvoj linosti djeteta. Zavisno od teorijske usmjerenosti, teorijskog koncepta i pravca, razliiti teoretiari su razliito prilazili pitanju definiranja i operacionalnog odreivanja roditeljskog ponaanja. U ovom pristupu mogu se izdvojiti dva meusobno suprotna gledita u odnosu na shvatanje odgoja: restriktivno i permisivno, to odreuje bipolarnost kontinuuma za praenje dimenzija roditeljskog ponaanja izmeu polova strogost - popustljivost ili dobrota i humanost, nasuprot nehumanosti i nasilju. Meutim i terminoloki i sutinski treba razlikovati: - autoritet od autoritarnosti, - slobodu od rasputenosti, - istinsku ljubav od slijepe privrenosti, - neophodnost potinjavanja moralnim normama od pedagoke samovolje i nasilja, kao i veoma velik broj drugih manifestnih oblika roditeljskog ponaanja, ako se hoe sagledati ova dimenzija u svoj svojoj sloenosti i cjelovitosti. Svaki od oblika ponaanja roditelja ima odreene uticaje i konsekvence u odgojnom procesu: a) popustljivost i rasputenost kod roditelja najee uzrokuje bezobzirnost i neodgovornost kod djece, b) umjerena strogost u zahtjevima prema djetetu nee nanijeti tetu ako su postupci roditelja zasnovani na dobroti.101 c) ako su roditelji grubi prema djetetu, ne uvaavaju njegovu individualnost i stalno su nezadovoljni njegovim ponaanjem, tada je strogost autoritarna, a posljedice su tetne, jer se kod djeteta tako pothranjuje razvoj grubosti, neosjetljivosti, agresivnosti, sklonosti za rjeavanje nesporazuma i konflikta nasilnim putem i sl. Dakle, kad je u pitanju strogost, kao jedan od brojnih oblika roditeljskog ponaanja, moe se govoriti o najmanje dva osnovna modaliteta: - strogost zasnovana na dobroti i - autoritarna strogost, ije su posljedice i uticaj na razvoj i formiranje linosti djeteta dijametralno razliiti. Istraivanja Dona Votsona (John B.Watson 1878 -1958) potvrdila su visoku povezanost i uticaj strogosti i popustljivosti roditelja prema djeci na formiranje i razvoj nekih osobina linosti djeteta. Utvreno je da su djeca popustljivih roditelja znatno vie nezavisna, kooperativna, kreativna i da pokazuju vie prijateljskog raspoloenja i sklonosti prema drugima, u odnosu na djecu koja su odgajana u strogim obiteljskim uvjetima.102 Strogost u ponaanju roditelja prema djeci tijesno je vezana uz pitanje primjene kazne i kanjavanja, o kojem su u toku razvoja pedagoke teorije i prakse postojala razliita
101 102

Stanojlovi B.: Porodica i vaspitanje dece, Nauna knjiga, Beograd, 2001. str. 69. Vasta R., Haith M.M., Miller A.S.: Djeja psihologija, Naklada Slap, Jastrebarsko, 1998. str. 43.

37

shvatanja, od onih po kojima je kanjavanje djece bilo dozvoljeno, pa ak i zahtijevano, do onih koja su potpuno zabranjivala i iskljuivala svaku primjenu kazne u odgoju. Primjena kazne se opravdavala uvjerenjem da ona smanjuje vjerojatnost javljanja neprihvatljivog ponaanja iza kojeg slijedi. Mnogi roditelji bi uskratili djetetu neku njegovu elju ili potrebu, zatvorili ga u sobu i zabranili izlazak, ili primjenili fiziko kanjavanje nadajui se da se, poslije toga, neko djetetovo neprihvatljivo ponaanje nee vie ponoviti. I zaista: - umjerena, ali dosljedna i jasno obrazloena kazna pokazivala je pozitivne efekte u smanjivanju nepoeljnog ponaanja kod djeteta, ali je isto tako primjeeno da - blaga kazna, ako ona predstavlja jedini nain ukazivanja panje roditelja prema djetetu, moe poveati uestalost javljanja ponaanja iza kojeg slijedi. Provedena empirijska istraivanja (Bandura i Walter, 1959., Purke i Collmer 1975.) potvrdila su da kanjavanje moe proizvesti veoma velik broj nepoeljnih efekata koje roditelji ne oekuju, kao to su: a) stroga kazna moe kod djeteta izazvati ozbiljne promjene u doivljavanju, reagiranju i ponaanju: agresivnost, nekontrolirane izljeve bijesa, lupanje glavom i dr., b) dijete najee, uz kanjavanje usko povezuje osobu koja ga kanjava, pa moe izbjegavati interakciju sa tom osobom, ili u interakciji koristiti razliite mehanizme odbrane, c) kanjavanje moe uticati da dijete napusti i druga ponaanja na koja se kazna ne odnosi neka vrsta generaliziranog odgovora na kaznu, d) injenica da su mnoga delikventna djeca u djetinjstvu bila izloena fizikom kanjavanju pokazuje da djeca imitacijom internaliziraju ponaanje roditelja, kao modela, e) kod kanjavanja se najee djetetu naglaeno ukazuje samo na ono to ono nije smjelo uiniti, a ne na ono to je trebalo uiniti, f) kod kanjavanja se znaju pojaviti dva fenomena: adikcija dijete se jednostavno navikne na kaznu, postane rezistentno i nastavlja sa nepoeljnim ponaanjem, i drugi fenomen slian ovisnosti - dijete osjea potrebu da ponavlja nepoeljno ponaanje da bi bilo kanjeno.
103

Meu istraivanjima koja su se direktno odnosila na ispitivanje uticaja ponaanja roditelja na razvoj linosti djeteta znaajno je istraivanje Ksenije Rado na uzorku od 47 djevojica koje su pokazivale devijantno ponaanje i 47 djevojica normalnog ponaanja. Jedna i druga grupa djevojica bile su istog uzrasta (14 do 18 godina) i ujednaene po inteligenciji, zanimanju roditelja i ekonomskom stanju i sastavu obitelji. Postupci roditelja su procjenjivani na osnovu percepcije njihove djece, a kontrola odgovora je vrena standardiziranim intervjuom.104 Rezultati istraivanja su pokazali statistiki znaajnu povezanost devijantnog ponaanja djece sa slijedeim postupcima roditelja: strogo fiziko kanjavanje, nedostatak ljubavi i njenosti, nedostatak podsticanja na postignua, autoritarna disciplina, osjeajna odbaenost djeteta, nebriga za njegovo zdravlje i nepotivanje njegove linosti.
103 104

Vasta R., Haith M.M., Miller A.S.: Djeja psihologija, Naklada Slap, Jastrebarsko, 1998. str. 46. Stanojlovi B.: Porodica i vaspitanje dece, Nauna knjiga, Beograd, 2001. str. 76.

38

Istraivanja roditeljskog ponaanja, prema navodima afera (Shaffer L.F.) pokazala su postojanje tri nezavisne dimenzije roditeljstva: a) roditeljsko prihvatanje odbacivanje (dimenzija topline), b) posesivnost zanemarivanje (dimenzija zatiavanja) i c) demokratinost autoritarnost. 105 Roner (Rohner R.P.) smatra da roditeljsko prihvatanje, odnosno odbacivanje ima veoma veliko znaenje za razvoj linosti djeteta i za njegovo ukupno ponaanje i funkcioniranje u odrasloj dobi. Njegova teorija roditeljskog prihvatanja i odbacivanja (Parental Acceptance and Rejection Theory PART), je teorija socijalizacije koja objanjava posljedice roditeljskog ponaanja na razvoj linosti djeteta. Ova teorija se fokusira na roditeljsko ponaanje na dimenziji roditeljske topline koja se kree u rasponu od prihvatanja do odbacivanja djeteta, na osnovu ega Roner utvruje dva osnovna oblika ponaanja roditelja: a) neprijateljstvo agresivnost, b) indiferentnost zanemarivanje.106 Lidz T. istie da proces, kojim djeca stiu sloena osjeanja i drutvena iskustva, kroz postupno usvajanje moralnih normi i sistema vrijednosti, odreuju svojstva linosti roditelja i obiljeja porodice u cjelini.107 Ovaj autor razlikuje slijedee tipove roditelja na osnovu njihovih svojstava linosti i ponaanja prema djeci: a) Sigurni roditelji: Roditelji koji pripadaju ovom tipu imaju povjerenje i u sebe i u dijete, oni ne ometaju djecu u njihovim aktivnostima i svjesni su znaaja svojih osjeajnih odnosa u odgojnim postupcima. Djeca ovakvih roditelja obino ne pokazuju odstupanja i smetnje u razvoju, zadovoljna su i imaju visoko samopouzdanje. b) Agresivni i osjeajno hladni roditelji: Ovi roditelji pretjerano ograniavaju djecu u njihovim djelatnostima, ne saosjeaju s njima i gue svaku njihovu radoznalost. Djeca ovakvih roditelja, preko pounutrenja i poistovjeivanja, postaju ili agresivna, ili naglaeno bojaljiva, jer ovakvi roditelji kod djece izazivaju veliku koliinu strepnje. c) Plaljivi i pretjerano zatitniki roditelji: Ovakvi roditelji koriste strah u odgoju i unose nemir u obiteljsku klimu, to ima za posljedicu razvoj nesigurnosti i plaljivosti kod djece. d) Roditelji koji dugo zadravaju djecu u poloaju zavisnosti: Roditelji ovog tipa ine nepotrebne usluge djetetu do kasnog djetinjstva, pa i kasnije kupaju ih, hrane, oblae i sl., to produava zavisnost djeteta, ograniava njegove odnose sa drugom djecom i ometa razvoj njegove drutvene samostalnosti. U strukturi obitelji, kao zajednici ili grupi, mogu se zapaziti dijade, trijade, savezi ili rascjepi, kao podsistemi unutarobiteljske interpersonalne komunikacije i funkcioniranja. U literaturi su opisani brojni oblici disfunkcionalnih struktura obitelji. Prema Glick Kesslerovoj shemi moe se razlikovati est tipova obiteljskih saveza, ako se analiziraju interpersonalni odnosi u jednoj kompletnoj obitelji, gdje pored oca i majke ive i njihova

105 106

Kuburi Z.: Porodica i psihiko zdravlje dece, igoja tampa, Beograd, 2001. str. 18, Kuburi Z.: Porodica i psihiko zdravlje dece, igoja tampa, Beograd, 2001. str. 20. 107 Tadi N.: Psihijatrija djetinjstva i mladosti, ITP Nauna d.o.o., Beograd, 2000. str. 75.

39

djeca razliitog pola.108 Shematski prikaz tih saveza odnosi se na tipinu etverolanu obitelj: otac, majka, kerka i sin. Linije koje povezuju likove u shemi predstavljaju komunikacijske, emocionalne i akcijske veze izmeu lanova obitelji. Broj punih linija odreuje kvantitativni i kvalitativni nivo tih veza, a isprekidane linije oznaavaju odsustvo ili odbojnu, negativnu interakciju izmeu lanova obitelji. Od est prikazanih tipova obiteljskih saveza samo tip A predstavlja funkcionalnu obitelj.

A) funkcionalni

B) shizmatski

C) shizmatski

D) iskrivljeni

E) iskrivljeni

F) generacijski jaz

Legenda: otac majka sin kerka

G) pseudodemokratski

H) razjedinjeni

Tipovi porodinih saveza prema Glicku i Kessleru (izvor: Nikoli S., 3/1992. str. 107)

Glick Kesslerova tipologija obiteljskih saveza odnosi se na etverolanu dvogeneracijsku obitelj. Meutim, u viegeracijskoj obitelji, u obitelji sa veim brojem lanova, bez jednog roditelja, sa ouhom ili maehom, u dvogeneracijskoj ili viegenarijskoj porodici sa jednim djetetom, struktura odnosa je mnogo kompleksnija i sa veim brojem razliitih modaliteta. Komparativna studija koju su, na osnovu istraivanja na reprezentativnom uzorku adolescenata, uradili Gilen i saradnici (Gielen, Swanzey, Avellani i Kramer, 1986.)
108

Nikoli S. et all.: Mentalni poremeaji u djece i omladine 3, kolska knjiga, Zagreb, 1992. str. 107.

40

pokazala je veoma sloenu povezanost moralnog prosuivanja adolescenata sa njihovim opaanjem roditeljskog ponaanja koje je procjenjivano kroz slijedee dimenzije: toplina, agresivnost, indiferentnost, prihvatanje, autonomija, demokratinost i konflikti. Rezultati ove studije su pokazali da su mladii bili vie prihvaeni od majke nego od oca, da majka prua vie topline, a da su zanemareni od oeva. U izraavanju agresivnosti i odbacivanja razlika izmeu roditelja nije se pokazala znaajnom kod mladia. Dalje se pokazalo da djevojke primaju vie topline, ali i agresivnosti od majke nego od oca, te da s moralnim razvojem pozitivno korelira roditeljska demokratinost, zatim majino prihvatanje i toplina, a da je korelacija sa oevim prihvatanjem i toplinom, iako pozitivna, tek na granici znaajnosti.109 Evidentno je, dakle, da je roditeljsko ponaanje znaajno povezano sa razvojem i formiranjem linosti kod djeteta i da znaajno utie na njegovo ponaanje i ukupno funkcioniranje u djetinjstvu i adolescenciji, ali i kasnije.

Tema 6. DIMENZIJE I STILOVI RODITELJSTVA Otac i majka moraju svjesno nastojati pomoi djetetu da prebrodi tamne i zamrene momente u ivotu. Oni ne smiju prema djetetu nastupati kao osvetnici za razne njegove nepodoptine, ni kao oni koji samo kanjavaju, ve prije svega, kao prijatelji koji mu ele pomoi da postane bolje J. Prfer Prema ukupnoj klimi, atmosferi i interpersonalnim odnosima svaka obitelj predstavlja drukiju zajednicu. Kao to i svaka osoba predstavlja i ima poseban individualitet, tako i svaka obitelj, kao grupa ili zajednica, ini svojevrsnu posebnost, ona ima svoj identitet u grupnom smislu. U strunoj literaturi postoje brojne klasifikacije ili tipologije obitelji, a uglavnom se najee govori o dva osnovna tipa: patrijarhalna i demokratska obitelj. U strukturiranju odnosa i ukupne obiteljske klime vodeu ulogu i znaaj imaju roditelji, pa je veina kriterija za klasifikaciju obitelji vezana najdirektnije za ulogu roditelja, njihovo ponaanje i odnos prema djeci. Polazei od toga u literaturi se govori o stilu odgoja ili roditeljstva. U definiranju i odreivanju ovog pojma Borhert J. koristi esto citiranu Ajfertovu definiciju stila roditeljstva, po kojoj se on odreuje kao grupa obeleja ponaanja u kojoj vlada vea zajednika varijansa obeleja, nego to bi se po varijabilitetu svih obeleja moglo sluajno ostvariti, i koja (grupa) dozvoljava da se tanije predvide osobenosti u ovom stilu kao pojedinane.110 U ovoj definiciji znaajno je da pojedinana obiljeja ponaanja roditelja meusobno znaajno koreliraju, na osnovu ega je mogue pouzdanije predvianje i procjenjivanje uticaja ponaanja roditelja na razvoj djetetove linosti.

109 110

Kuburi Z.: Porodica i psihiko zdravlje dece, igoja tampa, Beograd, 2001. str. 32, Stanojlovi B.: Porodica i vaspitanje dece, Nauna knjiga, Beograd, 2001. str. 74.

41

Neki autori (K. Grgin Lackovi)111 koriste termin stil roditeljskog rukovoenja, oznaavajui njime razliite naine roditeljskog djelovanja na dijete u interakciji roditelj dijete. Primjeeno je da postupci roditelja imaju tendenciju grupiranja, odnosno dominacije nekih vrsta postupaka, na osnovu ega se javljaju specifina obiljeja u cjelokupnom roditeljskom ponaanju, pa se takvo ponaanje moe odrediti kao poseban stil ponaanja, a obzirom da u cjelokupnom odgojnom procesu u obitelji roditelji imaju vodeu ulogu i da, na izvjestan nain, upravljaju i rukovode tim procesom, takav stil ponaanja se moe terminoloki odrediti i kao stil rukovoenja. Uvaavajui ovakav pristup, ova autorica definira stil roditeljskog rukovoenja kao sindrom razliitih postupaka prema djetetu, koji se manifestuju u nizu ivotnih situacija u interakciji roditelja i djeteta.112 Istraivanja koja su proveli Gudnau i Kolins (Goodnow, Collins)113 1991. godine pokazala su da je rani socijalni razvoj djeteta pod snanim uticajem roditeljskih stavova o odgoju i njihovih postupaka. Roditeljska uvjerenja i njihova oekivanja od djece dobrim dijelom determiniraju ponaanje roditelja i predstavljaju vaan faktor roditeljskog uticaja na socijalizaciju djeteta. Ovi autori saoptavaju da se roditelji znaajno razlikuju u odgojnim postupcima koje primjenjuju i da to utie na djetetov ukupni razvoj. Pristupi roditeljstvu su sasvim individualni, jer se roditelji razlikuju u: - postavljanju i nametanju pravila, - pruanju podrke i ohrabrenja, - primjeni i odnosu prema pohvali, nagradi, spreavanju, kazni i - brojnim drugim dimenzijama roditeljstva. Mekobi i Martin (Maccoby i Martin) istiu da su za djetetov razvoj posebno vane dvije dimenzije roditeljstva: a) Roditeljska toplina: koliina podrke, ljubavi i ohrabrenja koju roditelji pruaju djeci - nasuprot neprijateljstvu, postiivanju ili odbacivanju. b) Roditeljski nadzor: stepen u kojem je dijete nadzirano, disciplinirano, kontrolirano i upravljano - nasuprot nekontroliranju i nenadziranju djetetovih postupaka i njegovog ponaanja Na osnovu izraenosti ovih dviju dimenzija u ponaanju roditelja ovi autori razlikuju etiri opta stila roditeljstva: a) Autoritativni roditelji: visoka dimenzija topline i dimenzija nadzora.Roditelji koji pripadaju ovom stilu roditeljstva postavljaju djeci jasne granice, brini su i osjetljivi prema njima. Istraivanja ovih autora pokazala su da su djeca ovih roditelja znatieljna, samouvjerena, nezavisna i uspjena u veoj mjeri nego djeca drugih roditelja. b) Autoritarni roditelji: niska dimenzija topline, a visoka dimenzija nadzora. Ovakvi roditelji uspostavljaju strogu kontrolu nad ponaanjem svoje djece, postavljaju visoke zahtjeve i prisiljavaju djecu na njihovo ispunjavanje prijetnjom i kanjavanjem. Pokazalo se da su djeca iji roditelji pripadaju ovom stilu roditeljstva impulsivna, udljiva, agresivna, eksplozivna i da vie, nego druga djeca, pokazuju i druge probleme u ponaanju. c) Popustljivi roditelji: visoka dimenzija topline, ali niska dimenzija nadzora. Roditelji sa ovakvim stilom roditeljstva su emocionalno osjetljivi prema djeci i pokazuju
111 112

Stanojlovi B.: Porodica i vaspitanje dece, Nauna knjiga, Beograd, 2001. str. 78. Grupa autora: Zbornik 15., Institut za pedagoka istraivanja, Beograd, 1982. str. 144. 113 Vasta R., Haith M.M., Miller A.S.: Djeja psihologija, Naklada Slap, Jastrebarsko, 1998. str. 478.

42

prema njima puno ljubavi i topline, ali im postavljaju mala ogranienja i ne kontroliraju njihove postupke i ponaanje. Oni prihvataju, ohrabruju djecu i spremni su ispunjenju svakog njihovog zahtjeva, bez obzira na posljedice. Djeca ovakvih roditelja su pokazivala djelimino slino ponaanje kao djeca autoritarnih roditelja: impulsivnost, nezrelost i nekontrolisanost. d) Ravnoduni roditelji: niska dimenzija topline i dimenzija nadzora. Ovi roditelji postavljaju mala ogranienja svojoj djeci, pruaju im malo panje i emocionalne podrke. Ovakav ravnoduan stil roditeljstva ne podstie zdrav djetetov razvoj: djeca postaju najee izrazito zahtjevna i neposluna, a u socijalnim interakcijama manje uspjena. Istraujui i prouavajui stilove rukovoenja roditelja u obitelji, autorica K. Grgin Lackovi na osnovu bitnih obiljeja obitelji, pored patrijarhalne i demokratske, navodi i anarhino-stihijnu obitelj, kao poseban tip obitelji. Istraivanjem je obuhvaen reprezentativan uzorak od 755 uenika i njihovih roditelja sa ciljem utvrivanja uticaja razliitih stilova roditeljskog rukovoenja na socijalni razvoj djeteta u velikom broju segmenata ovog razvoja: - socijalna zrelost, - socijalna poeljnost, - suradnja, - socioemocionalna ekspanzivnost i dr. Utvrena je znaajna povezanost izmeu ovih tipova organizacije i odnosa u obitelji sa odnosom i postupcima roditelja prema djeci, pa ova autorica govori o tri stila roditeljskog rukovoenja, koji predstavljaju tri razliita naina djelovanja na dijete a u irem smislu, tri naina uvaavanja razvojnih karakteristika djeteta i njegove linosti u cjelini:114 a) Demokratski stil rukovoenja: Ovaj stil roditeljstva karakteriu pozitivni postupci roditelja prema djeci, meu kojima su posebno znaajni: odobravanje djejih postupaka, kad ono to zasluuje, pomaganje, traenje i podsticanje djeteta na objanjavanje njegovih postupaka, sugeriranje, stimuliranje i sl. b) Autoritativni stil rukovoenja: Kod roditelja koji pripadaju ovom stilu roditeljstva dominiraju postupci negativnog ponaanja prema djeci, ka to su: nareivanje, strogost kontrole i nadzora, kanjavanje, prigovaranje, kritika i dr. c) Stihijni stil rukovoenja: Kod ovog stila roditeljstva dominiraju naroito slijedei odgojni postupci: popustljivost, toleriranje i prelaenje preko greaka u ponaanju djeteta, zanemarivanje djeteta, nekonstruktivno kritiziranje i sl. Rezultati ovog istraivanja su pokazali da statistiki znaajno bolje rezultate u varijabli socijalne poeljnosti, koja se odnosi na prilagoavanje zahtjevima odraslih, postiu djeca iz obitelji sa demokratskim stilom roditeljstva, odnosno demokratskog stila roditeljskog rukovoenja, u odnosu na djecu iz obitelji sa druga dva stila roditeljstva. Ovo se objanjava time to demokratski stil rukovoenja omoguava djeci da bolje shvate i razumiju zahtjeve odraslih, a uz ovakve roditelje djeca uspjenije stiu naviku uvaavanja drugih osoba. Kod autoritativnog roditeljstva djeci se nareuje i zahtijeva, bez mogunosti izbora, to kod djece, posebno mlaeg uzrasta stvara otpor prema autoritetu. Socijalna zrelost, kao varijabla socijalnog razvoja, koja je praena u ovom istraivanju kroz modalitete i dimenzije razvoja samosvijesti, samostalnosti i osjeanja odgovornosti za druge, pokazala se kod djece iz demokratskih porodica znatno veom, a razlike se obrazlau adekvatnostima demokratskog stila roditeljskog rukovoenja, jer
114

Stanojlovi B.: Porodica i vaspitanje dece, Nauna knjiga, Beograd, 2001. str. 50.

43

postupci roditelja sa ovim stilom roditeljstva podstiu samostalnost i zdrav razvoj djeje linosti. U obiteljima autoritativnog tipa ne trai se zrelost i lino miljenje djeteta, a odgovornost djeteta se svodi na slijepu poslunost i bezpogovorno izvravanje odluka. Djeca iz obitelji sa stihijnim stilom roditeljstva pokazala su u prosjeku statistiki znaajno niu socijalnu zrelost, to se objanjava posljedicom neodgovornog ponaanja roditelja prema djeci, a u takvoj situaciji djeca nemaju adekvatne uzore i modele u izgraivanju odgovornosti. Meutim, ovo istraivanje je pokazalo, takoer, da se stil roditeljskog rukovoenja ne moe posmatrati kao strogo zasebna i izolirana varijabla, nego u mnogo irem kontekstu sveukupnih odgojnih uticaja u obitelji. Naime, rezultati istraivanja su pokazali da se djeca iz najvieg socioekonomskog statusa, bez obzira na stil roditeljskog rukovoenja, nisu razlikovala statistiki znaajno u svim oblicima ispitivanog ponaanja. Ovo se objanjava bogatstvom i raznovrsnou kulturnih stimulusa, koji su, bez obzira na stil roditeljskog ponaanja, dostupni djeci u ovakvim uslovima odrastanja. Djeca u obiteljima najvieg socioekonomskog statusa su u mogunosti da koriste stimuluse kulturno obogaene sredine, da neposrednije i uspjenije upoznaju i procjenjuju vrijednosti i vre selekciju to znaajno doprinosi njihovoj uspjenijoj socijalizaciji. S druge strane, u obiteljima nieg socioekonomskog statusa i u obiteljima siromanih kulturnih podsticaja djeca su pokazala statistiki znaajne razlike u ispitivanim oblicima ponaanja, obzirom na stil roditeljskog rukovoenja.115 Dakle, stil roditeljstva, kao varijabla, mora se interakcijski promatrati, u ukupnom interakcijskom odnosu sa ostalim varijablama obiteljske sredine. Ne postoji jednostavna povezanost izmeu ponaanja roditelja i razvoja djeje linosti. U tom razvoju istovremeno djeluje velik broj faktora i njihovo djelovanje se meusobno ispreplie. Zato se uticaj stilova roditeljstva na razvoj djeje linosti moe promatrati u kontekstu i zajednikom djelovanju razliitih faktora sredine i naslijea. Zbog toga se, dobrim dijelom, i susreu razliite klasifikacije ovog fenomena, jer se njegovim dovoenjem u vezu sa drugim varijablama mogu izvriti razliita grupiranja. U klasifikaciji stilova roditeljstva uvijek se polazi od odreenih dimenzija roditeljstva, po kojima se ta klasifikacija vri. U istraivanju roditeljskih stilova i njihovih efekata, ameriki psiholog Diana Baumrind, je koristila promatranje djece u predkolskim ustanovama i intervjuiranje njihovih roditelja. U ovom istraivanju ona je pratila interakciju roditelj dijete u obiteljskoj i laboratorijskoj sredini da bi utvrdila postoji li povezanost izmeu ponaanja roditelja i ponaanja djeteta u predkolskoj ustanovi. Kao dimenzije ili modalitete u ovom istraivanju, ona je pratila: - samostalnost, - samokontrolu i - sigurnost u djejem ponaanju. Na osnovu rezultata istraivanja ova autorica je utvrdila tri osnovna tipa ponaanja roditelja ili tri osnovna stila roditeljstva:116 a) Autoritarno roditeljstvo: Volja roditelja u ovakvom stilu roditeljstva predstavlja neprikosnoveno pravilo, koje se ne smije osporavati, a loe ponaanje djeteta se kanjava. Ovakvi roditelji kao da se boje prema djeci pokazati ljubav ili ih pohvaliti, a izmeu roditelja i djece postoji velika emocionalna udaljenost. Ovi roditelji su
115 116

Stanojlovi B.: Porodica i vaspitanje dece, Nauna knjiga, Beograd, 2001. str. 80. Hwang P., Nilsson B.: Razvojna psihologija, Sarajevo, 2000. str. 191.

44

distancirani, povrni, postavljaju stroge granice i zahtjeve i od djece trae da ih se u potpunosti pridravaju. b) Dozvoljavajue roditeljstvo: Roditelji ovog stila roditeljstva djeci postavljaju male ili nikakve zahtjeve, a svoje neslaganje s njima najee prikrivaju. Oni djeci dozvoljavaju krenje pravila i ne postavljaju vrste granice, njihov odnos prema djeci je esto pun topline i ljubavi, ali u optoj atmosferi dominira rasputenost i anarhinost. c) Autoritativno roditeljstvo: Ovakvi roditelji postavljaju jasna pravila i granice i zahtijevaju njihovo potivanje. Meutim, oni pravila i zahtjeve detaljno obrazlau i objanjavaju djeci, nastojei da ih djeca shvate i prihvate. Iako postavljaju vrste i jasne granice, oni se trude da djeca imaju dovoljno mogunosti da sama isprobaju razna rjeenja.Oni podstiu samostalnost u ponaanju djece i prema njima pokazuju puno ljubavi i topline. Rezultati istraivanja Baumrindove su pokazali da su: a) djeca popustljivih roditelja manje samostalna, da imaju slabije razvijenu samosvijest i loiju samokontrolu, b) kod autoritativnog stila roditeljstva djeca su pokazala razvijeniju samosvijest, bolju samokontrolu i izraeniju spremnost za saradnju, c) djeca iz obitelji sa autoritarnim stilom roditeljstva vie su pokazivala neprijateljska i agresivna ponaanja, nepovjerenje i nisko samopouzdanje i to sa naglaenijim prisustvom kod muke djece iz ovih obitelji. Ovaj model potvren je i u drugim istraivanjima117 ime je generalno utvreno da djeca koja odrastaju u obitelji u kojoj nailaze i na ljubav i na ogranienja imaju bolje preduslove da postanu uspjena, zadovoljna sa sobom i velikoduna prema drugima. Roditeljska uloga je vrlo sloena, odgovorna i kompleksna i nije mogue utvrditi jedan generalni model najefikasnijeg roditeljstva. Ta uloga obuhvata veoma velik broj dimenzija, pa odgovorno i uspjeno roditeljstvo zavisi od mnogo faktora. Iako ne postoje univerzalni recepti, u pedagokoj literaturi se mogu sresti odreena pravila koja doprinose poboljanju stila roditeljstva. Tako Hwang P. i Nilson B.118 istiu slijedeih est osnovnih odgojnih pravila kojih bi se trebali pridravati roditelji: 1. Pozitivno podsticanje dobrog vladanja je efikasnije od kanjavanja za loe vladanje. 2. Roditelji moraju poznavati ta dijete moe razumjeti i shvatiti kada je rije o uzrono- posljedinoj povezanosti razliitih pojava. Ako se primjenjuje kazna ili kritika za neto to je dijete uinilo ili to je trebalo, a nije uinilo, roditelji moraju znati da li je dijete u stanju razumjeti uzrono-posljedinu povezanost, uzroke i posljedice. 3. Pravila i oekivanja se moraju unaprijed djetetu objasniti na njemu razumljiv nain. 4. Ako je dijete prekrilo pravilo i treba biti kanjeno, kazna se ne treba odlagati, ona mora biti direktna i dosljedna.Kada uslijedi due odlagana kazna djetetu je najee nepoznato zbog ega je kanjeno. 5. Roditelji su snani modeli za uenje imitacijom: djeca najee ne rade onako kako roditelji trae i kau, ve onako kako roditelji rade. 6. Ako dijete esto kri pravila, uzrok za to najee ne treba traiti u djetetu, ve izvan njega, u samoj obitelji ili u interakciji roditelj dijete.

117 118

Hwang P., Nilsson B.: Razvojna psihologija, Sarajevo, 2000. str. 192. Hwang P., Nilsson B.: Razvojna psihologija, Sarajevo, 2000. str. 193.

45

Prema Fromu obiteljska sredina u formiranju linosti djeteta naina:119 a) putem razliitih metoda i postupaka odgoja djece i b) prenoenjem karaktera drutva na djecu.

djeluje na dva

Roditelji se, upravo, javljaju kao najdirektniji posrednici izmeu ire drutvene sredine i djeteta i tu posredniku ulogu ostvaruju kroz roditeljstvo na brojne naine kroz komunikaciju sa djetetom: izbor rijei, ideja, ispoljavanje osjeanja, isticanje i prenoenje sistema vrijednosti, odnos prema iskustvu i dr. U teorijskim analizama i empirijskim istraivanjima stil roditeljstva, kao varijabla, operacionalizira se kroz brojne dimenzije. Zavisno od postavljenog cilja, razliiti autori, izdvajaju, prate i prouavaju razliite dimenzije stila roditeljstva, ije djelovanje ili razvoj ele istraiti. Mekobi i Martin (Maccoby i Martin) su, kao znaajne dimenzije stila roditeljstva za djeji razvoj, izdvojili: roditeljsku toplinu i roditeljski nadzor, K. Grgin Lackovi, kao bitne dimenzije izdvaja tri osnovna naina ponaanja prema djetetu i uvaavanja njegove linosti: demokratski, autoritativni i stihijni, dok je Diana Baumrind, koristei promatranje djece u predkolskim ustanovama i intervjuiranje njihovih roditelja pratila interakciju roditelj dijete u obiteljskoj i laboratorijskoj sredini i izdvojila tri osnovna tipa ponaanja roditelja, kao detrminirajue dimenzije stila roditeljstva.120 U istraivanju koje je provedeno na naem prostoru 2003. godine na uzorku od 543 adolescenta srednje kole (F. Roi) praeno je pet determinantnih dimenzija stila roditeljstva: roditeljska briga, zatita, podrka, povjerenje i nadzor. Ove dimenzije su praene i mjerene na osnovu procjene ispitanika, putem standardiziranih mjernih instrumenata

Tema 7:

MAJINSTVO I OINSTVO
Naoj majci dugujemo dug koji joj nikad ne moemp vratiti N.V.Ekerman MAJKA I MAJINSTVO a) majka kao prvi izvor ljubavi (oko majinske ljubavi dijete izgrauje svoje prve odnose sa majkom, a zatim i sa drugim lanovima obitelji) b) majinska ljubav se manifestuje kao: prihvatanje, razumijevanje, prirodni intuitivni oblik brige za potomstvo, ali i kao autoritet c) od kvaliteta majinske ljubavi zavisi budua afektivnost djeteta, a od naina na koji je ona modelirana, zavisi cjelokupni psihiki ivot odrasle osobe d) uloga majke moe biti razmatrana u vie segmenata majka je osoba koja: a) daruje ivot, b) njeguje, hrani i odgaja, c) prua ljubav i poduava kako se voli i d) socijalizira
119 120

Stanojlovi B.: Porodica i vaspitanje dece, Nauna knjiga, Beograd, 2001. str. 51. Hwang P., Nilsson B.: Razvojna psihologija, Sarajevo, 2000. str. 191.

46

e) nakon roenja potrebno je jo dosta vremena da se dva organizma (koji su 9 mjeseci egzistirali u jednom tijelu) ponu osjeati autonomnim, f) jo vie vremena treba za njihovo afektivno razdvajanje: sve do navrene tree godine ambijent u kojem ivi dijete je na neki nain produetak fetalnog stadijuma iako je prekinuta pupana vrpca, dijete je jo uvijek u majinom krilu i stvarno i metaforiki (Heuyer, G.) g) u ovom periodu majka treba prisni odnos sa djetetom gotovo u istoj mjeri u kojoj dijete treba majku, h) odnos majke prema djetetu zavisi i od intra-obiteljskih odnosa (njen odnos sa suprugom i sa drugim lanovima obitelji, meusobni odnosi svih drugih lanova obitelji), i) kod djece koja su bila liena majinske ljubavi primijeeno je snanije ispoljavanje agresivnosti, tiranije i nezajaljivosti u ispunjavanju svojih elja

1. Majka i prenatalni period - faktori koji mogu uticati nepovoljno na razvoj mozga u prenatalnom periodu: a) toksini (olovo i drugi metali, pesticidi, droga, alkohol, duhan, kafa i dr.) b) stres (rani, stalni, nepredvieni) c) bolest majke za vrijeme trudnoe d) prehrana majke za vrijeme trudnoe - istraivanja S. Luddington-Hoe (knjiga How to have a smarter baby Kako imati pametniju bebu): a) bebe su u stanju ve odmah po roenju razlikovati glas majke od ostalih glasova b) favoriziranje neke vrste muzike koju je majka sluala u trudnoi c) bebe stare svega nedjelju-dvije bile su u stanju da raspoznaju maternji jezik od stranog jezika (eksperiment sa ruskim i francuskim jezikom: bebe su jae sisale i imale jae otkucaje srca kada bi nakon stranog jezika ule svoj jezik)

2. Majka hraniteljica a) poetkom 20. stoljea u SAD uvrijeeno miljenje da novoroene treba drati u posebnoj prostoriji, hraniti ga vjetakom hranom obogaenom sastojcima koje nema majino mlijeko, to manje reagirati na pla djeteta, to manje drati i nosati dijete, b) danas su odbaena ovakva stajalita (znaaj bondinga, tonikog dijaloga i holdinga): dijete bi trebalo biti dojeno najmanje prvih 6 mjeseci, c) Moloney: Dijete dananjice bie roditelj sutranjice. Dijete koje e danas biti nervozno kao dijete, bie sutra nervozan roditelj; tako e se neuroze perpetuirati i generirati iz generacije u generaciju i stvarae se zatvoreni krug nebrojenih patnji d) Rezultati istraivanja u zemljama sjeverne Afrike: manje neurotskih smetnji kod djece (enureza) e) Trajanje porodiljskog odsustva: 47

zemlja ile Francuska Italija Japan Kanada Kina Norveka Njemaka Rusija SAD

Trajanje porodiljskog odsustva (u sedmicama) 18 16 20 14 25 12 52 14 28 12

Plaeno ili neplaeno plaeno plaeno plaeno plaeno plaeno plaeno plaeno plaeno plaeno neplaeno

100 100 80 60 55 (2 sed.nepla.) 100 80 100 100

f) Istraivanja M.Mead: odrasli stanovnici Balija plae se da naputaju svoju zemlju, rijetko je naputaju i samo u okrilju velike grupe za razliku od stanovnika otoka Samoa (na Baliju majke dijete neprekidno dre i nose uza se bolje je da dijete proe kroz ruke mnogih osoba koje ga okruuju) 3. Majinska ljubav to je najvea vrijednost koja se razmjenjuje izmeu majke i djeteta; ima toliko majinskih ljubavi koliko ima majki (Paali-Kreso, A.) - pomanjkanje majinske ljubavi je iz dva razloga: a) majka odsutna ili b) majka indiferentna prema djetetu - istraivanja Goldfarb-a: a) pratio djecu starosti izmeu 10 i 14 godina koja su ostala bez roditelja na uzrastu mlaem od 9 mjeseci b) podijelio ih u dvije grupe - I grupa: prve 3 godine boravila u sirotitu sa izrazito povoljnim materijalnim uslovima, a nakon toga data hraniteljskim i usvojiteljskim obiteljima - II grupa: djeca odmah po roenju dodijeljena hraniteljskim ili usvojiteljskim obiteljima c) Rezultati: - prosjean IQ u prvoj grupi 72, a u drugoj 95 - djeca iz prve grupe su vie pokazivala: tekoe u verbalnom izraavanju, u koncentraciji, slabiji uspjeh u koli 4. Poremeaj u odnosima majka dijete - nalazi Ekermana: a) zanemarivanje potreba djeteta izaziva podsticaje iz unutranjosti djetetovog organizma, b) pretjerana briga o djetetu ili direktni neprijateljski napad izaziva uznemirenost i napetost, 48

c) pretjerano stimuliranje, koje dolazi iznutra ili spolja prevazilazi dijete i nadvlauje njegovu barijeru protiv potresa povezanost roditeljskog ponaanja sa ponaanjem djeteta (istraivanja Hess-a i Shipman-a): a) majke su klasirane obzirom na njihovo ponaanje prema djetetu i stil komuniciranja u tri grupe: - kognitivno-racionalne, - imperativno-normativne i - personalno-subjektivne b) majka i dijete su dobili zadatak da za odreeno vrijeme sklope neku igraku, a promatrane su njihove aktivnosti i verbalna komunikacija c) zapaanja i rezultati: - kognitivno-racionalne majke su bile usmjerene na realizaciju zadatka, pomagale djetetu voenjem i objanjavanjem i dovoenjem djeteta u situaciju da samo logiki zakljuuje, - imperativno-normativne majke su preteno koristile naredbe, direktna uputstva, zabrane i esto evaluirale postupke, - personalno-subjektivne majke: igrale se, glumile, radile ono to se njima dopadalo i lako mijenjale stavove kvalitet roditeljske brige i panje koju dijete prima u najranijoj dobi, od vitalnog je znaaja za njegovo budue mentalno zdravlje

5. Posljedice depriviranosti ukoliko je djetetu uskraena punoa i potpunost majinstva, govori se o majinskoj deprivaciji (dua odvojenost od majke, smrt majke, hospitaliziranost ili odsutnost zbog drugih razloga i sl.) posljedice trajne depriviranosti: - marazam (medicinski: slabljenje i gubljenje tkiva izazvano neuhranjenou): nedostatak emocionalne hrane zbog dugotrajne depriviranosti majinske ljubavi do deprivacije moe doi i kada dijete ivi s majkom, ali ona nije u stanju da se o njemu brine zbog bolesti ili zbog drugih razloga zapostavlja dijete posljedice parcijalne deprivacije: - pretjerana aksioznost, pretjerana potreba za ljubavlju, povuenost, potreba za osvetom, osjeanje krivice, depresivnost

6. Atament a) Bolbi: vezanost ili privrenost kao afektivna veza koju formira dijete sa majkom b) Potreba za afektivnom vezanou postoji i kod roditelja i kod djece

49

6.1.Atament ponaanje Oblici ponaanja: a) iskazivanje potrebe za bliskim kontaktom sa roditeljima ili njegovateljima b) pojava uznemirenosti prilikom odvajanja djeteta od osobe za koju je vezano c) koritenje atament-osobe kao sigurne baze sa koje dijete istrauje svoje fiziko i socijalno okruenje 6.2. Razvoj atamenta - Bolbi: atament je proces koji se postepeno razvija kroz prve kontakte i koji se nee razviti ili e biti slab ako izostanu takvi kontakti. - Faze: a) predatament (0 do 3 mjeseca) - dijete primarnu njegovateljicu ne razlikuje od drugih - stalno emituje svoje socijalne signale bilo kome ko mu je dostupan u njegovoj okolini - nastoji uspostaviti neku vrstu komunikacije i druenja b) atament u nastajanju (3 do 6 mjeseci) - dijete se smije, vokalizira (govori-gue) mnogo ee i intenzivnije toj osobi nego drugima, - iako su neka djeca jako otvorena prema drugima, ipak jasno razlikuju majku ili oca od drugih osoba c) jasni atament (6 do 12 mjeseci) - separacijski strah (8. mjesec, kulminacija oko 10 mjeseci) d) ciljno-korigovana partnerska faza (12 do 24 mjeseca) - kompleksna isprepletenost kognitivnog, emocionalnog i socijalnog ponaanja, - sposobno da naui da odreeni oblici njegovog ponaanja mogu uticati na promjenu ponaanja roditelja 6.3.Posljedice neostvarenog atamenta a) nalazi Bolbija i Harlova: potreba za bliskom vezanou je genetiki programirana i sutinska je ne samo za preivljavanje mnogih vrsta, nego i za zdrav i cjelovit razvoj b) vezanost roditelj-dijete moe se klasificirati u etiri zasebne grupe (prema Carr, 2000.): a) sigurno vezani: sigurno dijete, sigurni odrasli: - dijete i odrasli su autonomni i sigurni - obiteljski stil je adaptibilnost b) anksiozno vezani: ambivalentno anksiozno dijete, preokupirani odrasli: - djeca eznu za kontaktom - nakon odvajanja i ponovnog ostvarivanja kontakta ne mogu da se smire - brani partneri nastoje da budu pretjerano bliski, a istovremeno su time nezadovoljni c)izbjegavajua vezanost: povueno dijete, odbojni roditelji: 50

djeca izbjegavaju kontakt sa svojim roditeljima nakon to su bila odvojena, - brani partneri su na distanci i ispoljavaju nezadovoljstvo, - obitelj karakterie razdvojenost i vrlo jake granice meu njenim lanovima d) dezorganizirano vezani: neorganizirano dijete, plaljivi roditelji: - djeca nakon odvajanja reagiraju i anksiozno i izbjegavajue, - esto je zanemarivanje djece i nasilje, - dezorganizirani brani i obiteljski odnosi, konflikti i dezorijentiranost - istraivanja intimnih odnosa odraslih osoba su pokazala da ovi stilovi pokazuju kontinuitet tokom itavog ivota

OTAC I OINSTVO Reafirmiranje uloge oca: a) u veini industrijski razvijenih zemalja oevi su poeli uzimati vee uee u hranjenju i podizanju djece, b) studija Cowwen-a: u periodu 70-ih i 80-ih godina majke u prosjeku provedu 121, a oevi 26 sati mjeseno sa svojom djecom c) oevi provode vie vremena u igri s djecom nego majke d) bebe pozitivnije reaguju na igre sa oevima: vie od dvije treine 2,5godinje djece izabralo je oca kao osobu sa kojom e se prvo igrati (Clarke, Stewart, 1977.) e) Pleck, 1982: u SAD-u zaposleni otac provodi sa djecom mlaom od 5 godina u prosjeku 26 minuta na dan, a na uzrastu 5 do 7 godina svega 16 minuta na dan

Promjene u poimanju oinstva: Mladi oevi vide sebe danas u znatno drukijoj ulozi nego to su to bili njihovi oevi - ele da se smisleno i sadrajno bave svojom djecom od najranijih njihovih faza, - ne ele biti iskljueni iz odgoja vlastite djece, - ele biti otvoreniji i komunikativniji prema svojoj djeci nego to su bili njihovi oevi prema njima, - ele mijenjati tradicionalnu ulogu oca kao vrhovnog presuditelja Pripremljenost za ulogu oca: - otac je zbog svoje drukije bioloke pozicije u mogunosti da bira koje e aktivnosti i obaveze preuzeti oko djeteta, - svaki otac unosi u odgoj djece svoj vlastiti roditeljski stil

51

Privrenost djeteta ocu - tokom prve godine ivota stvara se privrenost i prema ocu i prema majci istovremeno Oinstvo u kroskulturalnom pregledu - oko 85% vedskih oeva koristi dopust od 10 dana nakon roenja djeteta, - istraivanja u nekim mjestima Italije: svega nekoliko roditelja prisustvovalo raanju svoje djece, a po dolasku novoroeneta kui pruali samo virtualnu njegu, - jo uvijek preovlauju uvjerenja da njega i podizanje djece pripadaju uglavnom majci, - rezultati istraivanja: to su vie oevi angairani u senzitivnoj i responzivnoj interakciji s djetetom, djeca vie pokazuju oblike poeljnog razvoja koji su slini sa uspjenim materinstvom

Tema 8.:

BRAK I BRANA ZAJEDNICA U OBITELJSKOJ PEDAGOGIJI

FORMIRANJE BRAKA I BRANA ZAJEDNICA brak i potomstvo su osnovne potrebe ovjeka (predmaterinski i postmaterinski motiv), monogamni brak je danas svuda u svijetu u veini (poligamija: poliginija i poliandrija) brak kao ujedinjenje dviju obitelji (zapravo dviju irih obitelji) kroz ujedinjavanje dviju individua, Adams faze ili stadijumi u izboru branog partnera: 1. partneri se biraju iz kruga onih koji su slobodni za interakciju (izbor se vri prema: fizikoj ili intelektualnoj privlanosti, slinosti interesa, linim karakteristikama), 2. nakon to se uzajamno otkriju identiteti, dolazi do poreenja vrijednosti (ako ovo doprinese produbljavanju prvobitne privlanosti, veza nastavlja da traje), 3. ispitivanje kompatibilnosti uloga i utvrivanje stupnja na kojem bi uzajamna empatija bila mogua, 4. donoenje odluke na osnovu dugotrajne uzajamne kompatibilnosti i privlanosti proces navikavanja na zajedniki ivot, prihvatanje jedno drugog, realnost u odnosu na zaljubljenost i zanos

LJUBAV OSNOVA BRAKA ljubav izmeu dvoje mladih i drugi oblici ljubavi (materinska, roditeljska ljubav, prijateljstvo)

52

izrazi kojima se oznaava razliitost ljubavi izmeu dvoje mladih i drugih vidova ljubavi: zaljubiti se, grom iz vedra neba, stati na ludi kamen, izgubiti glavu za njom / njim, preopkupiranost zaljubljene osobe, mjerenje ljubavi i zaljubljenosti Hatfield, Spreher skala od 15 estica, historijski aspekti: a) u srednjevjekovnoj Evropi koncept ljubavi bio je odvojen od seksualne elje, b) u Indiji i Japanu su tek u 20-tom stoljeu postali brojniji brakovi nastali od ljubavi, komponente za doivljavanje zaljubljenosti: a) odgoj i odgovarajue djelovanje kulture u kojoj odrastamo, b) postojanje prave osobe(uticaj tradicije i kulture: klasa, religija, porijeklo, obrazovanje, starosna razlika, finansijke mogunosti) c) zainteresovanost osobe za nastanak i razvoj ljubavi Baron, Byrne tri komponente ljubavi: a) prisustvo osobe suprotnog spola koja je odgovarajui objekt ljubavi u smislu privlanosti, b) kulturno porijeklo i okruenje, c) fizioloka zainteresovanost kao traganje za ljubavi

USPOSTAVLJANJE I ODRAVANJE BRANIH ODNOSA Ann Landers (1980) odgovori na pitanje: Kada biste se ponovo enili / udavali da li biste opet izabrali sadanjeg partnera / partnerku?: DA =55%, NE=45% (dakle: skoro polovina ispitanika nije zadovoljna izborom svog branog druga) Spolne razlike (ispitanici od 18 do 50 godina): a) 75% mukaraca oekuju od brane partnerke da bude: da bude dobra majka, da vodi kuanstvo, da radi i zarauje, b) ene: kune poslove brani partneri treba da ravnopravno dijele, c) zajedniko za oba spola: voenje kuanstva i podizanje djece znaajno utiu na zadovoljstvo brakom, d) ene su nesretne ako suprug ini: - prisiljavanje na seks - ignorisanje njenog miljenja i ponaanja i ponaanja prema njoj kao da je manje vrijedna i glupa, - prikrivanje vlastitih emocija, - grubo ponaanje, pretjerivanje u piu ili puenju, - odsustvo iskazivanja ljubavi, zapostavljanje i ignoriranje supruge, - grubost i nepristojnost studija Jean Claud Kaufman-a (1999.): muevi pomau u kunim poslovima 11 minuta vie nego prije 10 godina: a) iznosi otpatke 75% b) stavlja ve u mainu 3%, c) obavlja kupovinu - 20%, d) bavi se kuhanjem 8%, e) isti sanitarije 4%, f) bavi se peglanjem 2%, g) postavlja sto 25%, h) pere rublje runo 1%, 53

i) opsluuje mainu za pranje posua 25% mukarci smatraju da slijedea ponaanja njihovih supruga moe unititi brak: a) odbijanje seksa i bezosjeajnost, b) neraspoloenje i stalne pritube, c) zaokupljenost samom sobom, svojim izgledom i oblaenjem razlike u mukom i enskom vienju braka su osnova za brojne brane nesuglasice razlozi koji mogu dovesti do neuspjeha branih odnosa: nevjernost, ljubomora, fiziko i/ili verbalno nasilje, dosada u braku, zakanjelo otkrivanje ve postojeih razliitosti i nastajanje novih, zamjena pozitivnih ocjena branog partnera negativnim mnoge razliitosti se javljaju tek u braku (higijenske navike, ritam spavanja, ponaanje prema rodbini) istraivanja Levinger-a: pet stadija kroz koje prolaze odnosi meu partnerima 1. poetna privlanost, 2. graenje, 3. trajanje (ako je uspjena faza, ne nastupa slijedea faza), 4. pogoranje veze, 5. kraj kada se odnosi pogoraju javljaju se reakcije: a) aktivna reakcija: pozitivna (nastojanje da se poboljaju odnosi), negativna (donoenje odluke da se izae iz odnosa) b) pasivna reakcija: pozitivna (oekivanja da se odnosi poboljaju), negativna (ekanje da se odnosi jo vie pogoraju)

STILOVI UZAJAMNIH ODNOSA U BRAKU - stilovi odnosa: 1. komplementarni: visoka frekventnost suprotnih oblika ponaanja (agresivnost jednog podrana pasivnou drugog partnera) 2. simetrini: visoka uestalost slinih oblika ponaanja (to suprug vie vie, to i supruga vie vie) 3. kombinovani: kombinacija dva prethodna stila - Greenberg, Johnson: brani konflikti se javljaju ako nisu zadovoljen potrebe za osjeaj: sigurnosti, stabilnosti i zadovoljstva DINAMINOST BRAKA - stupnjevi razvoja braka: Period medenog mjeseca (do 2 godine) Emocionalni problemi Privrenost i predavanje braku Kritini zadaci stupnja diferenciranje od obitelji porijekla - ukljuivanje partnera u krug rodbine i prijatelja, - usklaivanje braka sa karijerom - ouvanje romantinosti 54

Period mladog braka (2-10 Sazrijevanje odnosa

godina) -

Period srednjeg braka (10- Planiranje perioda poslije 25 godina) karijere

Dugotrajni brak Rezimiranje i opratanje -

u braku, balansiranje zajednikog i odvojenog prilagoavanje na promjene srednjeg ivotnog doba ponovno dogovaranje o odnosima obnavljanje brane privrenosti odravanje branih funkcija prilagoavanje na novi obiteljski ivot ivot poslije smrti supruga

ZADOVOLJSTVO BRAKOM I TEMELJI USPJENOG BRAKA Levinger: ono to karakterie svaku uspjenu branu zajednicu jeste uzajamna: seksualna, emocionalna, ekonomska i komunikacijska meuovisnost, formirana i stalno podravana kroz uzajamnu ljubav, privlanost i privrenost partnera, kao i njihova nastojanja da kao par dostignu odreeni nivo usklaenosti. Istraivanja Newman-a najfrekventniji faktori koji utiu na zadovoljstvo brakom i branim partnerom: a) vii nivo obrazovanja, b) vii socioekonomski status, c) slina interesovanja, inteligencija i sline karakteristike linosti suprunika, d) rani i kasni stadij obiteljskog ivota, e) seksualna kompatibilnost, f) kasni brak (za ene) Lauer, Baron i Byrne (1991) izjave suprunika zbog ega je njihov brak dugotrajan (350 branih parova koji ive u braku 15 i vie godina): a) b) c) d) e) f) g) h) i) j) k) l) moj suprug je moj najbolji prijatelj, volim svog supruga/u kao osobu brak je dugotrajna privrenost, brak je svetinja, najvaniji je uspjean odnos i ja to upravo elim, dugotrajan brak je vaan za socijalnu stabilnost, slonost oko najvanijih ciljeva i zadataka, slone ivotne filozofije, slonost oko toga kakao i kada pokazivati ljubav, slonost u seksualnom ivotu, moj partner je razvio mnoga interesovanja, zajedno se veselimo i smijemo, 55

m) ponosim se uspjehom svog branog partnera

USPJEH NASUPROT NEUSPJEHU U BRANIM ODNOSIMA Car, 2000. god: a) stabilni brakovi: androgini, tradicionalni i izbjegavajui b) nestabilni brakovi: konfliktni, nezainteresovani Gottman(1993), Car (2000) pet tipova branih zajednica:

Stabilnost

Tip

tradicionalni

Karakteristike Brani parovi: - potuju tradicionalnu podjelu uloga prema spolnoj pripadnosti, - obiteljske ciljeve stavljaju ispred individualnih, - redovno uspostavljaju dnevni raspored, - ive zajedno u obiteljskoj kui bez podjele prostora, - na umjeren nain ispoljavaju i negativne i pozitivne emocije, - izbjegavaju konflikte, - u toku rjeavanja problema nastoje da sasluaju jedno drugoga, - partneri pokazuju empatiju nedan prema drugom, Brani parovi: - uvaavaju ravnopravnost spolova, - individualne ciljeve stavljaju ispred obiteljskih, - imaju haotian obiteljski dnevni raspored, - nastoje da svako ima svoj prostor ili kutak u obiteljskoj kui, - snano ispoljavaju i pozitivne i negativne emocije, - nastoje da budu kontinuirano angairani u raspravama oko svih pitanja, - nezadovoljni partneri ele da ubijede jedan drugog jo i prije nastajanja konflikta, - uvijek prisutan visok nivo i pozitivnih i negativnih emocija Brani parovi: - potuju tradicionalnu podjelu uloga prema spolnoj pripadnosti, - ive u odvojenim prostorima u obiteljskoj kui, - izbjegavaju svaki konflikt, - iznose svoje probleme, ali nema pokuaja postizanja kompromisa, 56

androgini

stabilni

izbjegavajui

- vode rasprave o konfliktima najee bez emocija Brani parovi: - ulaze u konfliktne situacije bez ikakvog pokuaja da ih rijee, konfliktni - stalna okrivljavanja, ubjeivanja i odbranaki stav, - nizak nivo pozitivnih, a visok nivo negativnih emocija, Brani parovi: - izbjegavaju konflikte, nezainteresovani - ispoljavaju defanzivnost u odnosima, - u komunikaciji regiraju najee povlaenjem

RAZVOD faze koje prethode razvodu: 1. odluka o razvodu, 2. planiranje razvoda, 3. odvajanje, 4. razvod faze poslije razvoda: 1. jednoroditeljska obitelj, 2. odvojeni roditelji

Tema 9.:

Nestabilni -

OBITELJ KAO ODNOS SUBSISTEMA I DIJELOVA

OBITELJ U EKOLOKOJ SISTEMSKOJ TEORIJI Ekerman: Obitelj je paradoksalna i nedokuiva pojava. Dobija mnoge oblike. Svugdje je ista, a ipak nigdje nije ista. Vijekovima je ista, a ipak nikad nije ista. obitelj nije mogue razumjeti niti shvatiti njene procese ukoliko je tretiramo samo kao prosti zbir pojedinaca individue u obitelji ine jedan neponovljiv sklop, ili unikatan sistem trajnost pravila funkcioniranja kreira obiteljsku klimu odnosa osnovna jedinica analize predstavnika sistemskih teorija je sistem: a) organizirana cjelina ili skup ureenih dijelova, b) skup objekata koji se nalazi u meusobnom odnosu sa svim njihovim osobinama obitelj je kompleksan socijalni sistem, koji kao i svi drugi sistemi tei a) morfogenezi (procesima stalnog razvoja i mijenjanja) i b) morfostazi (procesima uspostavljanja ravnotee u periodima njenog naruavanja) Urie Bronfenbrener je svojom ekolokom teorijom meu prvima dao znaajan doprinos daljem razvoju sistemskog pristupa obitelji: a) mikrosistem: line osobine drugih, fizike i materijalne osobine svakodnevnog okruenja (obitelj, kola, vrnjaci, susjedstvo, jaslice, vjerske grupe, zdravstvene ustanove), b) mezosistem: podruje povezivanja razliitih okruenja mikrosistema, c) egzosistem: socijalno, politiko, religijsko i drugo okruenje, 57

d) makrosistem: historijski dogaaji, duhovne i religijske vrijednosti, javna i politika praksa, obiaji i rituali u pojedinim kulturnim grupama uzrono-posljedina povezanost meu lanovima obiteljskog sistema nije samo dvosmjerna, ona je istovremeno mreasta i kruna, neprekidno se odvija u vie pravaca i na vie nivoa

OBITELJ JE SISTEM OMEEN PREMA VANJSKOM SVIJETU mogue je uspostaviti granice koje odvajaju elemente sistema od elemenata koji pripadaju njegovom okruenju, obitelj reaguje na vanjske izazove u novonastalim situacijama: neke obitelji mogu biti imobilizirane, moe doi do njihove disfunkcionalnosti ili se uspjeno reorganizirati proces transformacije vanjskih stimulusa pri prolazu kroz obiteljski sistem nazivamo pravilima transformacije ili obiteljskim pravilima, pitanje obiteljske otvorenosti / zatvorenosti je znaajna strukturalno funkcionalna varijabla obzirom na kriterij otvorenosti / atvorenosti mogu se razlikovati tri tipa obitelji:

obitelj tipa A: - titi svoje lanova tako to amortizuje, smanjuje, slabi ili filtrira vanjske uticaje (negativne ili one sa kojima se lanovi obitelji nisu spremni suoiti), - zatita se obavlja tako to se uticaji zadravaju odreeno vrijeme na prolazu kroz zatitni obru (mogu biti odbijeni ili proputeni), - uticaji ulaze u obiteljski mikrosistem kad su njeni lanovi ve pripremljeni za to, - ove obitelji su sa dovoljno vrstim zatitnim obruom za spreavanje nepovoljnih uticaja i dovoljno elastinim za proputanje onih uticaja koji odgovaraju obiteljskim pravilima i potrebama njenih lanova, - karakteristika demokratskih i autoritativnih obitelji obitelj tipa B: - zatitni obru je praktino nepropusan, a ako i prodru vanjski uticaji, oni nikad nisu u cjelosti prihvaeni od strane lanova obitelji, - posljedica: lanovi obitelji nisu u stanju da se nose sa izazovima vanjskog svijeta, - karakteristian za autoritarne, patrijarhalne, fundamentalno religijske ili doseljenike obitelji (obitelji koje u novom okruenju ele da ouvaju svoja tradicionalna kulturoloka obiljeja) obitelj tipa C: - veoma slab zatitni obru, vrlo propusne granice sa mogunou prodiranja vanjskih uticaja u obitelj i njene lanove, - stepen otvorenosti razmjene sa vanjskim okruenjem je skoro neogranien, - karakteristian za obitelji koje nemaju izgraene i definirane odgojne ciljeve, - djeca i lanovi obitelji su gurnuti i preputeni vanjskom svijetu prema kome se ne znaju odrediti i esto izaberu pogreno i drutveno neprihvatljivo rjeenje

58

SUBSISTEMI I DIJELOVI OBITELJSKOG SISTEMA a) b) c) obitelj kao sistem moe imati nekoliko osnovnih subsistema: supruniki (brani) roditeljski i sibling (prema R.Grandi, 2001.) za uspjeno funkcioniranje obitelji neophodno je da granice izmeu subsistema, subsistema i lanova obitelji budu jasno postavljene, sa jasno izdiferenciranim ulogama, Kurt-Levinova teorija polja: svaka individua tei da ima svoj prostor u kome djeluje, to je njen ivotni prostor iz kojeg ona uspostavlja dalje veze i odnose,

A) funkcionalni

B) shizmatski

C) shizmatski

D) iskrivljeni

E) iskrivljeni

F) generacijski jaz

Legenda: otac majka kerka

G) pseudodemokratski

H) razjedinjeni

sin

Tipovi obiteljskih saveza prema Glicku i Kessleru (izvor: Nikoli S., 3/1992. str. 107)

OBITELJ JE UNIKATAN I UNIVERZALAN SISTEM - Ekerman: Ne postoje dvije porodice iste, kao to ne postoje ni dvije iste individue 59

neke varijacije sastava obiteljskih zajednica obitelj 1: jedan roditelj i dvoje djece obitelj 2: dva roditelja i troje djece obitelj 3: roditelji, roditelji roditelja i troje djece, obitelj 4: jedan roditelj i jedno dijete ........ unikatnost obitelji ini jedinstvo strukturalnih i funkcionalnih karakteristika obitelji, ukrtenih sa linim karakteristikama njenih lanova - nasuprot unikatnosti postoji odreen broj zajednikih, posebnih i pojedinanih karakteristika obitelji a) ope ili univarzalne karakteristike - Le Vineova istraivanja: tri zajednika cilja ili tri temeljne aspiracije u pogledu razvoja vlastite djece osigurati im preivljavanje i zdrav ivot, pripremiti ih za samostalan ivot i nezavisnost, omoguiti im samoaktualizaciju kroz prihvatanje osnovnih vrijednosti kulture kojoj pripadaju a) b) c) d) e) b) posebne karakteristike - proizlaze iz rasnih, klasnih, geografskih, obrazovnih i drugih karakteristika, - grupe karakteristika koje nisu univerzalne, ali su zajednike veem broju obitelji socio-kulturna obiljeja i specifinosti (jezik, religija, nacija, rasa, obiaji, tradicija), regionalno-geografska obiljeja (kontinenti, regije, klima, prehrana, endemske bolesti), urbano-ruralne (ivot na selu ili gradu, poluurbane obitelji, ugledne obitelji), socio-ekonomske (klasni, staleki, obrazovni poloaj), poloaj u sredini (jednoroditeljska obitelj, doseljenika, manjinska obitelj, obitelj sa hendikepiranim djetetom i dr.) c) pojedinane karakteristike - svaka obitelj ima svoj vlastiti: ivotni tok i razvoj, specifian psiholoki i drutveni identitet, unutranji i spoljanji profil, tenje, stavove i oekivanja, sklop unikatnosti i stabilnosti, jedinstven oblik odnosa i obiteljskih uloga

OBITELJ JE DINAMIAN SISTEM - balans izmeu morfostaze i morfogeneze je karakteristika obitelji koje dobro funkcioniraju i koje su u stanju da prihvataju promjene bez ugroavanja svoje stabilnosti, - prema Minuhin-u disfunkcija obitelji nastaje iz: njene rigidnosti prema promjenama, nespremnosti za razumijevanje novonastale situacije, nespremnosti da uini bilo kakve pomake,

60

nespremnosti da uspjeno balansira izmeu vanjskih uticaja i vlastitih potreba obiteljska stabilnost je utemeljena na promjenama: morfostaza nastoji da podri funkcionalnu konstantnost sistema, a morfogeneza da omogui nove nivoe funkcioniranja, Berg-Cross: karakteristike svojstvene obitelji kao dinaminoj jedinici: cjelovitost cjelina je vie od zbira njenih dijelova, meuovisnost dijelova promjene na jednom dijelu izazivaju promjene na drugim dijelovima, balasn izmeu otvorenosti prema promjenama i odupiranju promjenama, balans izmeu odvajanja i vezanosti samostalnost i individualnost uz povezanost u sistem, povratna informacija u sistemu dvosmjerna komunikacija je sutinska za sistem, viestruki nivo obitelj kao sistem je uklopljena u druge sisteme pozitivne karakteristike jakih obitelji: predanost, pozitivna komunikacija, duhovna orijentacija, uvaavanje i privrenost, zajedniko vrijeme, sposobnost da se izlazi na kraj sa stresom

OBITELJ KAO MULTIFORMAN SISTEM postoje razliiti kriteriji za konfiguracijsko-strukturalnu klasifikaciju i tipologiju obitelji i obiteljskih organizacija Tip obitelji - cjelovita, potpuna, dvogeneracijska obitelj - jednoroditeljska, necjelovita, nepotpuna obitelj - dvogeneracijske (nuklearne) - trogeneracijske (patrijarhalne) - nuklearna obitelj - linearno proirena obitelj (tetke, strievi) - obiteljske zadruge - rekonstruirane obitelji - mjeovite obitelji (blended family) ili binuklearne obitelji - bioloka krvno-srodnika obitelj - adoptivna obitelj (totalno usvojenje) - hraniteljska obitelj (privremena mjera) - obitelji zasnovane na zakonitom braku - nevjenane obitelji - komunalne obitelji - obitelj vieg socijalnog statusa (imune) - obitelj srednjeg socijalnog statusa - obitelj nieg socijalnog statusa 61

Kriterijum Zastupljenost roditelja Zastupljenost generacija u obitelji Odsustvo / prisustvo ire rodbine u obitelji Ponovna udaja ili enidba Krvno srodstvo / zakonska reguliranost Prisustvo / odsustvo zakonske regulative Socio-ekonomski status

Zaposlenost roditelja Zdravstveno stanje u obitelji Socio-teritorijalna pripadnost Prinudna promjena mjesta boravka Religijska pripadnost Kulturoloka obiljeja Brojnost djece Seksualna orijentiranost -

siromane obitelji obitelj u kojoj samo jedan roditelj radi obitelj u kojoj oba roditelja rade obitelj dualne (dvojne) karijere roditelja obitelj u kojoj oba roditelja ne rade zdrava obitelj obitelj sa hroninim bolesnikom obitelj sa ovisnikom obitelj sa djetetom razvojnih potekoa gradska obitelj prigradska obitelj seoska obitelj protjerana, raseljena obitelj doseljenika, povratnika obitelj pripadanje starosjedilakoj ili veinskoj skupini obitelji obitelj koja pripada veinskoj religiji u odreenoj sredini obitelj koja pripada rijetkoj religiji obitelj fundamentalistiki religiozna obitelji religijski mjeovite obitelj koja pripada veinskoj kilturi (jeziku) obitelj koja pripada manjinskoj, rijetkoj, jezikoj, kulturnoj, rasnoj ili drugoj skupini obitelj sa jednim djetetom jedine obitelj sa dvoje troje djece obitelj sa vie od troje djece obitelj heteroseksualnih roditelja obitelj homoseksualnih roditelja

Drugi pristupi klasifikaciji (Beavers): - centripetalne i centrifugalne obitelji - patricentrine, matricentrine obitelji - tople i hladne obitelji

OBITELJ IMA SVOJE CILJEVE prema Robertu Le Vinu, obitelj ima tri osnovna cilja kada je u pitanju podizanje djeteta: cilj preivljavanja cilj dostizanja ekonomske nezavisnosti cilj samoaktualiziranja

FAZE RAZVOJA OBITELJSKOG IVOTNOG CIKLUSA (Carter i McGoldrick, 1989.) 1. Obitelj porijekla i novog iskustva (odravanje odnosa sa roditeljima, zavravanje kole), 2. Naputanje doma 3. Predbrani stadij, 4. Brani par bez djece, 62

5. 6. 7. 8. 9.

Obitelj sa malom djecom, Obitelj sa adolescentima, Lansiranje djece, Prazno gnijezdo Kasni ivot

Tema 10.

INDIVIDUALNI RAZVOJNI CIKLUS

poloaj i uloga individue u obiteljskom okruenju i ukupnoj obiteljskoj dinamici, rano djetinjstvo odreuje linost veoma snano tokom itavog njenog razvoja, obiteljski odnosi odreuju i pojedinev odnos prema drutvu, ali i obrnuto, Michael Lamb: atament se manifestuje i na vezivanje djeteta za obitelj, a na samo kao dijadni odnos (majka dijete): u stabilnim obiteljima vezivanje djeteta za majku i za druge lanove je sigurnije, djeca koja dolaze iz stabilnih obitelji mnogo uspjenije se nose sa neobinim situacijama ovjekov podmladak mora odrastati meu drugim ljudima i sa drugim ljudima Olport (pozivajui se na Klakhona i Mari) svaki ovjek ima osobine: kao svi drugi ljudi (univerzalne norme) kao neki drugi ljudi (grupne norme) kao nijeedan drugi ovjek (idiosinkretike norme) Boethius je dao zanimljivu definiciju linosti persone jo u 6. vijeku: Persona est substantia individua rationalis naturae - Linost je individualna materija racionalne prirode

POTREBE DJETETA - dugo se nije vodilo rauna o potrebama djeteta (osim potrebe za preivljavanjem), - dijete je trebalo da zadovolji potrebe roditelja: sin nasljedstvo, kerka ispomo u kui, - im je postalo jasno da e dijete preivjeti i ivjeti, trebalo je da se ponaa kao odrasla osoba, - nasilje nad djecom i zanemarivanje djece je bila esta pojava, - roditelji u razliitim kulturama se razliito odnose prema potrebama djeteta: guru kultura u Indiji: ne treba priati djetetu mlaem od jedne godine poto ova djeca jo ne govore, ne treba se previe vezivati za ovu djecu, jer je njihovo preivljavanje jo uvijek upitno i neizvjesno - u svakoj uspjenoj obitelji mora biti uspostavljen balans izmeu potreba djeteta i potreba roditelja TEORIJSKA POLAZITA O RAZVOJU LINOSTI - piramida hijerarhije potreba prema A. Maslow-u: fizioloke potrebe: hrana, e, zdravlje, odjea, sigurnost: osjeanje sigurnosti, biti izvan opasnosti,

63

pripadanje i ljubav: osjeanje pripadanja i prihvaenosti, stvarati prijateljstva, potreba za uvaavanjem: postignue, ugled, status, kognitivne potrebe: znati, razumjeti, istraivati, estetika: simetrija, red, ljepota, samoaktualizacija nezadovoljene nie potrebe ostavljaju mnogo jae posljedice po razvoj linosti: nia potreba treba da bude zadovoljena prije nego to se u razvoju pojedinca pojavi slijedea via potreba, prema Eriksonu svaki pojedinac prolazi kroz osam stadijuma u toku svog ivotnog ciklusa: Dob Oralno-senzorni Muskularno-analni Lokomotorno-genitalni Latentni Pubertet i adolescencija Mlai odrasli Odrasli Zrelost Stupnjevi razvoja Osnovno povjerenje nasuprot nepovjerenju Autonomnost nasuprot stidu i sumnji Inicijativa nasuprot osjeaju krivnje Marljivost nasuprot inferiornosti Identitet nasuprot konfuziji uloga Intimnost nasuprot izolaciji Produktivnost nasuprot stagnaciji Ego integritet nasuprot oajanju

DIJETE U OBITELJI a) Temperament i razvoj djeteta Thomas i Ches: njujorka longitudinalna studija praenje 140 djece od roenja do adolescencije: 40% lakih, 15% usporenih, 10% tekih i 30% nekonzistentnih beba (reagiranje prilikom npr., navlaenja majice preko glave), druge studije su pokazale veliku stabilnost ovih osobina (studija 1980. u plemenu Masai sua) b) Sigurnost u obitelji i individualni razvoj znaaj sigurnosti i osjeaja pripadnosti samopotovanje je rezultat vrijednosti koju daju roditelji c) Postati linost niti prelagana i bezvrijedna, niti preteka i sloena iskustva nee kod djeteta razviti pravi osjeaj sigurnosti i samopouzdanja ne spreavati dijete da brojnim pokuajima stie iskustva, jer nee moi da se odredi prema drugim ljudima, niti znati da nae svoje pravo mjesto u drutvu d) Sloboda i samostalnost dijete e se teko snalaziti i osjeati nesigurnim ako je: stalno voeno, upravljano, drano pod kontrolom, okrueno zabranama, direktivama, uputama, savjetima i opomenama

POLOAJ DJETETA U OBITELJI 64

djeca koja odrastaju uz tople i responzivne roditelje: vezani za roditelje i druge koji ih odgajaju nastoje da budu dobri uenici altruistini su posluna su i razumno se slau sa roditeljima i vrnjacima imaju visoko samopotovanje i smisao za preuzimanje uloga zadovoljni su svojim spolnim identitetom radije usvajaju norme nego da budu kanjeni

Posljedice roditeljskog odbijanja - odbaena djeca, u odnosu na prihvaenu, su (istraivanja Kulon E.): brutalna i svadljiva igraju se sami odbaeni su od svojih vrnjaka loi su drugovi u igri zatvoreni su i teko se povjeravaju prljavi, neuredni i zaputeni ne donose potreban pribor za kolu roditelji se ale uitelju u prisustvu djeteta roditelji mole uitelja da bude stroiji nastoje zadobiti simpatije odrasle osobe za koju se lijepe utljivi, uzdrani i kolebljivi pokazuju obino neki defekt u izgovoru prema roditeljima pokazuju kontradiktorna i frustrirajua osjeanja svoju obitelj vide kao negostoljubivu i neprijatnu roditeljski autoritet doivljavaju kao teak i neprijateljski Prezatienost i posljedice - roditelji stavljaju dijete u centar panje, ne ele se odvajati od djeteta - prezatieno dijete je pretjerano uvano i oboavano od svojih roditelja - Hattwick: prepaljiva obitelj - studije Symondsa i Levy-a: uticaj majinskog prezatiavanja - prezatiavanju su skloni roditelji koji su i sami ranije bili prezatiavani - egoizam i egocentrizam roditelja: oni ele da to due zadre dijete u stanju slabosti da bi time oni sami ostali to due roditelji monici - posljedice prezatiavanja kod djeteta: egocentrizam i nesposobnost da se odvoji od samog sebe bijeg od realnosti i bjeanje u snove i matu potekoe u socijalnim kontaktima sa drugom djecom pasivnost, nedostatak inicijative nesposobnost da se brani osjeanje inferiornosti i pomanjkanje samopotovanja ovisnost i nastojanje da se ostane malen odsustvo interesa za budunost Zlostavljanje djece i posljedice - u porastu je broj zaputene, maltretirane i zlostavljane djece - obitelj eli da prikrije svoje probleme - Henri i Kemper: faktori prema kojima se moe predvidjeti rizik od zlostavljanja: 65

Da li su roditelji u djetinjstvu bili izloeni batinama i uskraenosti Da li su kod roditelja evidentirani mentalno oboljenje ili kriminalne aktivnosti Da li je roditelj bio ranije sklon fizikom zlostavljanju drugih Da li roditelj pati od gubitka samopotovanja, drutvene izolovanosti ili depresije Da li je roditelj doivio viestruke stresove (brana nesloga, razvod, dug, esta preseljenja, gubici) Da li je roditelj sklon snanim izljevima gnjeva Ima li roditelj kruta i nerealna oekivanja u pogledu ponaanja djeteta Da li roditelj okrutno kanjava dijete Da li roditelj doivljava dijete kao teko i provokativno Da li roditelj odbacuje dijete ili ima tekoa u stvaranju veza sa djetetom

PRIHVAENOST DJETETA - Sigurnost djeteta se gradi na slijedeim pretpostavkama ili uslovima: zatita od vanjskih uticaja zadovoljavanje osnovnih potreba stabilnost miljea u kojem dijete ivi i u kojem se razvija osjeaj prihvaenosti u vlastitom okruenju, i to: a) kao lanovi obitelji - biti voljen i pruati ljubav - biti izvor radosti i zadovoljstva za druge - biti voen i usmjeravan (Vigotski) a) kao individue: - prihvatanje individualnih osobina - mogunost za aktivno sudjelovanje i sticanje iskustva - odreeni stepen slobode

Tema 11.

SIBLING ZAJEDNICA BRAE I SESTARA KAO OBITELJSKI SUBSISTEM

UTICAJ BRAE I SESTARA - tradicionalna shvatanja: jedinad su razmaena, zahtjevna, egocentrina, nesamostalna, - Falbo i Polit (1986): jedino dijete ima brojne prednosti zbog pojaane roditeljske panje, - ova djeca imaju: bolje rezultate u koli, veu sklonost liderstvu, veu zrelost i personalnu kontrolu - veliina obitelji i redosljed roenja djeteta Blake (1989): djeca iz manjih obitelji: - postiu vii nivo obrazovanja, - postiu vee skorove na testovima inteligencije, 66

- imaju vee samopouzdanje redosljed roenja djeteta: kod prvoroenog djeteta istraivai nalaze prednosti sline djeci-jedinadi mlaa djeca imaju odreene prednosti nad prvoroenim (bolji su drugovi u igri, pouzdaniji u drutvenim situacijama) Dunn i Kandrik: odnosi meu braom i sestrama mogu se razviti u dva osnovna pravca: pozitivne i prijateljski orijentisane interakcije, veinom hladne, neprijateljske ili ak agresivne odnose sibling ne poiva samo na konfliktima i tenzijama, on ima brojne prednosti i pozitivne efekte: djeca lake i uspjenije koriguju svoje ponaanje popunjavaju jedni drugima nedostatke i prazninu u interakciji sa roditeljima, dijete koje je u konfliktu sa roditeljem moe pronai podrku u drugom djetetu (ravnotea obiteljskog sistema), starija djeca su dobri inicijatori akcije i modeli za imitaciju braa i sestre ine obiteljski sistem daleko sloenijim dvoje djece iz iste obitelji nisu nikada u istoj situaciji, i ma koliko da nam se to ini, ona nikada nisu odgajana na isti nain (Paali-Kreso, A.)

MEUSOBNI ODNOSI DJECE - razliitost u reakcijama prvoroene djece na roenje mlaeg djeteta, u iskazivanju radoznalosti i interesovanja prema novoroenoj bebi - rezultati istraivanja: u tradicionalnim i ekonomski manje razvijenim zajednicama 40% djece je podizala neka druga osoba koja im nije bila majka, Whiting, Pope i Edwards: istraivanje u Keniji: starija djeca podiu mlau djecu, ali znaju biti mnogo agresivniji nego odrasli, Margaret Mead: djeca podizana uz drugu odrasliju djecu postaju manje vezana za majku, ali ... kasnila su u razvoju govora, ponaanje etverogodinjaka u situaciji separacije od majke: vie od 50% djece uspjelo je relativno brzo da umiri mlae, na univerzitetu Kembrid: bebe od 14 mjeseci 50% su pokazali da im nedostaje stariji brat ili sestra, a 75% je bilo tuno zbog ove odvojenosti odnosi meu djecom u brojnim obiteljima prvoroeno dijete moe pokazivati ljubomoru i netrpeljivost mnogo ee nego najmlae dijete, prvoroeno dijete ispoljava mnogo ee agresivnost, kritiziranje i obezvrjeivanje mlae brae i sestara, prvoroeno dijete je najjae pod uticajem roditelja, pol i linost prvoroenog djeteta ee utiu na drugoroeno dijete nego obrnuto razlike prema spolnoj pripadnosti predrasude: djeak koji odrasta meu sestrama postae feminiziran djeca istog spola su mnogo ee prijateljska u ponaanju istraivanja Rob Stewarta: spremnost starijih za umirivanje mlaih deava se vie meu braom (u laboratorijskim uslovima) 67

istraivanje Helen Koh: djeca ee izjavljuju da bi se radije igrala sa djetetom istog spola iz svoje obitelji nego sa drugom djecom, ali ne tako esto sa djecom razliitog spola iz iste obitelji razlika u godinama Helen Koh: ako je razmak u roenju izmeu dvije i etiri godine, pojaano je rivalstvo, modeliranje i kompetitivnost, kod vee razlike u godinama (6,7,8) tendencije su drukije: rjee se igraju zajedno, ali mlae dijete ee ui od starijeg i sa veom spremnou

Dr Fehim Roi SIBLING121 KAO POSREDUJUA VARIJABLA UTICAJA RODITELJSKOG PREZATIAVANJA NA PERCEPCIJU VLASTITE NEKOMPETENTNOSTI KOD ADOLESCENATA Svaka individua je tokom svog cjelokupnog ivota i funkcionisanja u stalnoj interakciji sa svojom okolinom.Taj proces je permanentan i obostran, a njegovi efekti i konzekvence javljaju se i kod individue i kod njene okoline.Efekti ovih interakcijskih odnosa mogu povoljno uticati na razvoj individue, mogu poticati njen razvoj, pomoi njenoj integraciji i prilagoavanju okolini, ali mogu imati i tetno djelovanje po razvoj i uspjenost funkcionisanja individue.Uticaj brojnih faktora sredine posebno je znaajan u periodu kada individua stie prva iskustva, kada uspostavlja svoje prve relacije sa okolinom i kada doivljava prve uspjehe ili neuspjehe kroz ove konfrontacije.Razvoj miljenja, doivljavanja, percepcije i svijesti o sebi i okolini najee je dominantno uslovljen brojnim i raznovrsnim vaspitnim uticajima sredine i ukupnih prilika u njoj .U djetetovom razvoju je vrlo bitna uloga znaajnih odraslih osoba, u emu posebno mjesto pripada roditeljima, jer oni vrlo esto predstavljaju gotovo jedinu osnovu za djetetovo prosuivanje vlastitog ponaanja i reagovanja.Kroz svoju aktivnost na upoznavanju i

121

Ovaj termin u naoj literaturi upotrebljava se za oznaavanje zajednice brae i sestara, kao posebnog subsistema u porodici, a preuzet je iz engleskog jezika

68

istraivanju sredine kod djeteta se formira povratna sprega, na temelju koje ono vrednuje i selekcionie svoja iskustva i tako formira i introjicira stavove i vrijednosti o ambijentnoj realnosti, ali i o samome sebi.

1.TEORIJSKI PRISTUP PROBLEMU 1.1. Znaaj porodice u vaspitanju i razvoju linosti djeteta Porodica je u ovjekovom ivotu i razvoju prva drutvena zajednica u kojoj se doivljavaju prvi socijalni kontakti i ostvaruju prvi ljudski odnosi.U porodici dijete stie svoje prve predstave o svijetu i o sebi, o interpersonalnim odnosima i relacijama, postaje svjesno samo sebe i svijeta oko sebe, izgrauje prva mjerila procjenjivanja i prosuivanja, usvaja prve norme, pravila i principe prema kojima usklauje svoje ponaanje i vrednuje ponaanje drugih.Prva znanja dijete stie u porodici, usvaja prve navike, formira prve elemente svog pogleda na svijet, u porodici poinje i intenzivno se odvija djetetov emocionalni, socijalni i kognitivni razvoj, ona predstavlja osnovu fizikom i mentalnom razvoju linosti. Jo su klasici pedagoke misli isticali da biti roditelj ne znai jednostavno imati djecu, elei time ukazati da roditeljstvo, pored svoje bioloke dimenzije, ima posebno znaajnu pedagoku dimenziju.Uloga roditelja je plemenita, uzviena, privlana i zanimljiva, s jedne strane, sloena, delikatna i veoma odgovorna, s druge strane.122Odnos roditelja prema djeci, njihov meusobni odnos i ukupno ponaanje, kljuni su inilac u porodinom vaspitanju.Ovaj odnos nastaje, dodue, na biolokoj osnovi, jer se roditeljem postaje tek dobijanjem vlastite djece, ali ta bioloka osnova njega u cjelosti ne determinie.Bioloki aspekt roditeljstva je, dakle, samo osnova za ulogu, a ponaanje osobe u toj novoj ulozi je individualno veoma razliito i zavisi od velikog broja faktora. Meutim, pored odnosa izmeu roditelja i djece i izmeu samih roditelja, istovremeno postoje i odnosi djece prema roditeljima, tako da se, s pravom, moe govoriti o interakciji roditelja i djeteta.Na ovu interakciju utiu, izmeu ostalog, linost roditelja, temperament djeteta, njegov razvojni nivo, kao i socijalna i ekonomska situacija u porodici.Obzirom da se ponaanje u svakoj novoj ulozi ui, jer se ne donosi roenjem, tako se i ponaanje u ovoj interakciji mora stei uenjem.Taj proces je sloen i meusobno uslovljen: roditelji moraju nauiti da prepoznaju emocionalne i druge potrebe i poruke djeteta i da na njih odgovore na nain koji e moi razumjeti dijete, a istovremeno dijete mora moi osjetiti znaenje reakcija i poruka roditelja.Ta interakcija predstavlja komunikaciju specifine vrste i posebnog kvaliteta i moe biti manje ili vie uspjena ili neuspjena, lako mogu nastati tekoe i nesporazumi. Iako porodica nastaje iz braka onog trenutka kada se stvori novi ivot, odnos roditelja prema djetetu poinje, zapravo, jo prije roenja djeteta.Osnovni preduslov zdravoj porodinoj atmosferi jeste da dijete bude eljeno.Ako je dijete neeljeno, emocionalno nezadovoljstvo majke, jo u vrijeme trudnoe, odrazie se negativno na razvoj linosti

122

Mandi P., Radovanovi I., Mandi D.: Uvod u optu i informatiku pedagogiju, Beograd, 2000. str. 168.

69

djeteta.Neeljeno dijete majka, svjesno ili nesvjesno, zatiuje, zbog osjeaja krivice.123

najee ili odbacuje ili previe

Istraivanja Dona Votsona (John B.Watson 1878-1958) potvrdila su visoku povezanost i uticaj strogosti i popustljivosti roditelja prema djeci na formiranje i razvoj nekih osobina linosti djeteta.Utvreno je da su djeca popustljivih roditelja znatno vie nezavisna, kooperativna, kreativna i da pokazuju vie prijateljskog raspoloenja i sklonosti prema drugima, u odnosu na djecu koja su vaspitavana u strogim porodinim uslovima.124 Istraivanja roditeljskog ponaanja, prema navodima afera (Shaffer L.F.) pokazala su postojanje tri nezavisne dimenzije roditeljstva: d) roditeljsko prihvatanje odbacivanje (dimenzija topline), e) posesivnost zanemarivanje (dimenzija zatiavanja) i f) demokratinost autoritarnost. 125 Roner (Rohner R.P.) smatra da roditeljsko prihvatanje, odnosno odbacivanje ima veoma veliko znaenje za razvoj linosti djeteta i za njegovo ukupno ponaanje i funkcionisanje u odrasloj dobi.Njegova teorija roditeljskog prihvatanja i odbacivanja (Parental Acceptance and Rejection Theory PART), je teorija socijalizacije koja objanjava posljedice roditeljskog ponaanja na razvoj linosti djeteta.Ova teorija se fokusira na roditeljsko ponaanje na dimenziji roditeljske topline koja se kree u rasponu od prihvatanja do odbacivanja djeteta, na osnovu ega Roner utvruje dva osnovna oblika ponaanja roditelja: c) neprijateljstvo agresivnost, d) indiferentnost zanemarivanje.126 Komparativna studija koju su, na osnovu istraivanja na reprezentativnom uzorku adolescenata, uradili Gilen i saradnici (Gielen, Swanzey, Avellani i Kramer, 1986.) pokazala je veoma sloenu povezanost moralnog prosuivanja adolescenata sa njihovim opaanjem roditeljskog ponaanja koje je procjenjivano kroz slijedee dimenzije: toplina, agresivnost, indiferentnost, prihvatanje, autonomija, demokratinost i konflikti.Rezultati su pokazali da su mladii bili vie prihvaeni od majke nego od oca, da majka prua vie topline, a da su zanemareni od oeva.U izraavanju agresivnosti i odbacivanja razlika izmeu roditelja nije se pokazala znaajnom kod mladia.Dalje se pokazalo da djevojke primaju vie topline, ali i agresivnosti od majke nego od oca, te da s moralnim razvojem pozitivno korelira roditeljska demokratinost, zatim majino prihvatanje i toplina, a da je korelacija sa oevim prihvatanjem i toplinom, iako pozitivna, tek na granici znaajnosti.127 Evidentno je, dakle, da je roditeljsko ponaanje znaajno povezano sa razvojem i formiranjem linosti kod djeteta i da znaajno utie na njegovo ponaanje i ukupno funkcioniranje u djetinjstvu i adolescenciji, ali i kasnije.

1.2. Sibling kao subsistem porodice

123 124

Kuburi Z.: Porodica i psihiko zdravlje dece, igoja tampa, Beograd, 2001. str. 12. Vasta R., Haith M.M., Miller A.S.: Djeja psihologija, Naklada Slap, Jastrebarsko, 1998. str. 43. 125 Kuburi Z.: Porodica i psihiko zdravlje dece, igoja tampa, Beograd, 2001. str. 18, 126 Kuburi Z.: Porodica i psihiko zdravlje dece, igoja tampa, Beograd, 2001. str. 20. 127 Kuburi Z.: Porodica i psihiko zdravlje dece, igoja tampa, Beograd, 2001. str. 32,

70

Kada se teorijski, ili kroz empirijska istraivanja, prouava i analizira porodica sa pedagokog aspekta, izdvaja se, posmatra i uzima u obzir vrlo velik broj posebnosti ili faktora, putem kojih ona ostvaruje svoju pedagoku funkciju.Tu se poseban znaaj ukazuje odnosima u porodici, atmosferi i klimi u porodici, njenom sastavu i strukturi, socioekonomskom i obrazovnom statusu porodice i brojnim drugim aspektima. U razmatranju pitanja vezanih za uticaj porodice u vaspitanju i razvoju linosti posebno mjesto pripada roditeljima, ija je uloga vrlo delikatna i nezamjenjiva.Roditeljstvo kao kategorija, osim svoje bioloke funkcije i znaaja, ima i svoj pravni, socioloki, psiholoki i pedagoki aspekt i znaaj. Ono je vrlo sloen, kompleksan i irok vaspitni fenomen. Unutar porodice, poseban subsistem ini zajednica brae i sestara.Dakle, pored roditelja i/ili drugih odraslih, u porodici poseban znaaj u razvoju linosti djeteta, u njegovom uenju socijalnog ponaanja, formiranju stavova, uvjerenja, navika i saznanja, imaju i druga djeca u porodici. U toj zajednici brae i sestara, koja se oznaava kao sibling, na poloaj djeteta utie njegov pol, redosljed roenja i pol ostale djece. Najstarije, prvoroeno dijete, do roenja drugog djeteta, odrasta samo uz roditelje i tada gubi tu poziciju, dok jedino dijete tu poziciju trajno zadrava.Najmlae dijete u porodici, takoe, zadrava trajno svoju poziciju prema drugoj djeci i u odnosu na roditelje. Najstarija, prvoroena kerka, koja ima samo mlau brau ima drukiju poziciju od najstarije kerke koja ima samo sestre, ili najmlai sin koji ima samo starije sestre u odnosu na srednjeroenog sina koji ima i mlau i stariju brau i sl. Dvoje djece iz iste obitelji nisu nikada u istoj situaciji, i ma koliko da nam se to ini, nikada nisu odgajani na isti nain.128 1.3. Percepcija vlastite nekompetentnosti kao aspekt samopoimanja .U periodu djetinjstva i mladosti, uporedo sa upoznavanjem svijeta oko sebe, dijete samo sebi postavlja brojna pitanja i trai odgovore na njih, u smislu: ko sam ja zapravo, ta mislim o sebi, koje su moje mogunosti i sl.Ta pitanja se, uglavnom odnose na osjeaj, doivljaj i percepciju vlastitog identiteta i samopoimanja sposobnosti da li osoba neto moe ili ne moe postii ili uiniti. Iako je realna objektivna kompetentnost pojedinca veoma znaajna za njegovo prilagoavanje i efikasnost, naroito znaajna, a nekad i vanija, je subjektivna procjena, percepcija i doivljaj pojedinca o vlastitoj kompetentnosti, jer pojedinac je esto sklon iskrivljavanju percepcije sebe i svojih osobina.

Percepcija vlastite nekompetentnosti, kao komponenta pojma o sebi, razvija se i formira tokom razvoja linosti pod uticajem brojnih inilaca, meu kojima se posebno istiu: iskustva o efikasnosti obavljanja aktivnosti i procjeni ishoda, razvoj kognitivnih osobina,

128

Paali-Kreso A.: Koordinate obiteljskog odgoja, Je, Sarajevo, 2004., str.270.

71

te odnos okoline prema pojedincu.129 U uticaju okoline poseban znaaj pripada porodici, kao primarnoj grupi u ranom djejem i adolescentnom razvoju. Prema Eriksonu (E.H.Erikson) u etvrtom stadiju razvoja identiteta (od este do jedanaeste godine), kada se javlja specifina razvojna kriza na relaciji produktivnost inferiornost, postoji opasnost razvoja inferiornosti ili nekompetentnosti, to u narednoj razvojnoj fazi adolescencije moe izazvati konfuziju i krizu identiteta.130

Pojam kompetentnosti je u neposrednoj vezi sa efikasnou kroz specifinu uzronoposljedinu povezanost: efikasnost implicira kompetentnost efikasna osoba sebe uvijek doivljava kao kompetentnu, ali percepcija kompetentnosti ne mora u sebi uvijek ukljuivati i efikasnost. Dakle, percipirana vlastita kompetentost predstavlja potencijal za djelovanje, a efikasnost se manifestuje kroz konkretnu djelotvornost. Prema navodima Dejmsa (W. James) samopotovanje, kao integrativni aspekt selfa, odnosno, ope vrednovanje sebe 131 zavisi od percepcije vlastite kompetentnosti.Naime, on samopotovanje odreuje kao odnos percipirane vlastite kompetentnosti i oekivanja ili aspiracije: samopotovanje e biti nisko ako osoba postavlja previsoke ciljeve, odnosno, ako ima oekivanja iznad nivoa percipirane vlastite kompetentnosti.

2. METODOLOGIJA ISTRAIVANJA 2.1. Problem i predmet istraivanja Predmet ovog empirijskog istraivanja je uticaj roditeljskog prezatiavanja na razvoj percepcije vlastite nekompetentnosti kod adolescenata uzrasta srednje kole, a konkretan problem, koji se, unutar ovako definiranog predmeta, elio empirijski istraiti, je znaaj
129

Ani N. et all.: Praktikum iz kognitivne i bihevioralne terapije, Drutvo psihologa Hrvatske, Zagreb, 1990. str. 36. 130 Bezinovi P.: Percepcija vlastite kompetentnosti: mogua hijerarhijska organizacija, Drutvo psihologa Hrvatske, Zagreb, 1990. str. 37. 131 Bezinovi P.: Percepcija vlastite kompetentnosti: mogua hijerarhijska organizacija, Drutvo psihologa Hrvatske, Zagreb, 1990. str. 36.

72

adolescentove pozicije u porodici, obzirom na njegov status u zajednici brae i sestara, kao posredujue varijable u ovom uticaju. Nezavisnu varijablu, dakle, u ovom istraivanju predstavlja roditeljsko prezatiavanje, a zavisnu varijablu percipirana vlastita nekompetentnost adolescenta. Uticaj roditeljskog prezatiavanja na razvoj percepcije vlastite nekompetentnosti istraivan je, praen i analiziran kroz pol, redosljed roenja i pol ostale djece u porodici, kao modalitete siblinga, odnosno, posredujue varijable.
POL DJETETA RODITELJSKO PREZATIAVANJE REDOSLJED ROENJA POL OSTALE DJECE U PORODICI PERCEPCIJA VLASTITE NEKOMPETENTNOSTI

Slika br. 1.: Shematski prikaz analize odnosa nezavisne, posredujue i zavisne varijable

2.2. Cilj i zadaci istraivanja Osnovni cilj istraivanja je istraiti, utvrditi, analizirati i interpretirati znaaj siblinga u uticaju roditeljskog prezatiavanja oca i majke na razvoj i formiranje percepcije vlastite nekompetentnosti djeteta. U skladu sa ovako postavljenim ciljem osnovni zadatak istraivanja konkretizovan je i usmjeren na ispitivanje znaaja pola, redosljeda roenja i pola ostale djece u porodici, kao posredujuih faktora ovog uticaja. 2.3. Metode i instrumenti istraivanja U istraivanju su koritene slijedee metode: a) deskriptivna metoda, koja obuhvata deskripciju rezultata empirijskog istraivanja sa ciljem iskoritavanja rezultata za naunu spoznaju i sa usmjerenjem ka pronalaenju pouzdanih generalizacija, b) metoda teorijske analize, sa ciljem ukazivanja na znaaj pojedinih teorijskih interpretacija, dostignua, miljenja i doprinosa, kao i bitnih injenica u teorijskom rasvjetljavanju problema istraivanja i u interpretaciji dobivenih rezultata c) servey metoda u empirijsko-neeksperimentalnoj varijanti gdje su ispitanici direktno davali potrebne informacije i podatke u deskriptivnoj formi, primjenom tehnike skaliranja, a zatim postupaka obrade podataka sa ciljem izvoenja potrebnih zakljuaka. Za prikupljanje potrebnih podataka, pored anamnestikog upitnika, u istraivanju su koriteni slijedei standardizirani instrumenti: a) PBI upitnik (Parentel Bonding Instrument): Ovaj upitnik mjeri dvije dimenzije roditeljstva: roditeljsku brigu i roditeljsko prezatiavanje, odvojeno za oca i za majku.Autori upitnika su Parker G., Tulping H. I Brown L.B., a standardizovan je i publikovan 1979. godine u asopisu British Journal of Medical Psychology , 52. 1-10. Za nae jeziko podruje preveden je i objavljen u izdanju Naklade Slap Jastrebarsko, a sastoji se od 27 tvrdnji ili stavki (12 tvrdnji za mjerenje roditeljske brige i 15 tvrdnji za mjerenje roditeljskog prezatiavanja) 73

na koje ispitanik bira jedan od etiri ponuena odgovora: esto, uglavnom, ponekad i rijetko ili nikad. Maksimalno mogui skor na skali roditeljskog prezatiavanja je 45., a visoke vrijednosti ukazuju na visok stepen roditeljskog prezatiavanja. b) Skala percipirane nekompetentnosti: U ovom istraivanju je koritena verzija ove skale, objavljena 1988. godine.132 Skala se sastoji od deset tvrdnji Likertovog tipa, od 0 (potpuno netano) do 4 (potpuno tano), a sve tvrdnje se boduju u istom smjeru, tako da visok rezultat ukazuje na visoko izraen osjeaj vlastite nekompetentnosti. Osoba koja ima visok skor na ovoj skali, nesigurna je i osjea se neadekvatnom, dok nizak rezultat izraava visoku uvjerenost u vlastitu kompetentnost

2.4. Hipoteze Polazna, generalna nul-hipoteza u ovom istraivanju, koja glasi: Sibling, kao posredujua varijabla, ne predstavlja statistiki znaajan faktor razlika u uticaju roditeljskog prezatiavanja na razvoj i formiranje percepcije vlastite nekompetentnosti kod adolescenata uzrasta srednje kole konkretizovana je kroz slijedee pomone, radne nul-hipoteze: 1) Pol adolescenta ne predstavlja statistiki znaajnu posredujuu varijablu u uticaju roditeljskog prezatiavanja na razvoj i formiranje percepcije vlastite nekompetentnosti. 2) Redosljed roenja djeteta u porodici ne predstavlja statistiki znaajnu posredujuu varijablu u uticaju roditeljskog prezatiavanja na razvoj i formiranje percepcije vlastite nekompetentnosti. 3) Pol ostale djece u porodici ne predstavlja statistiki znaajnu posredujuu varijablu u uticaju roditeljskog prezatiavanja na razvoj i formiranje percepcije vlastite nekompetentnosti.

2.5. Populacija i uzorak Populaciju, kao osnovni skup i ciljnu grupu, u ovom istraivanju, predstavljaju adolescenti uzrasta srednje kole, a uzorak ine uenici iz 4-5 odjeljenja svakog od razreda (od I do IV) srednjih kola sa podruja Unsko-sanskog kantona.U tabeli br. 2.5.1. dat je pregled broja ispitanika prema polu i uzrastu.

Razred I II III

77 78 70

M 61 58 60

Ukupno 138 136 130

132

Bezinovi P.: Percepcija vlastite kompetentnosti mogua hijerarhijska organizacija, Drutvo psihologa Hrvatske, Zagreb, 1990. str. 35.

74

IV Ukupno

69 294

70 249

139 543

Tabela br. 2.5.1.: Struktura uzorka po polu i uzrastu

U odabiranju uzorka vodilo se rauna o ravnomjernoj zastupljenosti obzirom na uzrast, pol, socijalni status i vrstu srednje kole.

Struktura uzorka prema redosljedu roenja ispitanika i polu ostale djece u porodici prikazana je u tabeli br. 2.5.2. Redosljed enski Muki Ostala djeca roenja mlaa istog pola mlaa drugog pola mlaa istog i drugog pola Srednje po mlaa i starija istog pola roenju mlaa i starija drugog pola mlaa i starija istog i drugog pola Najmlae starija istog pola dijete starija drugog pola starija istog i drugog pola Jedino dijete UKUPNO Najstarije dijete 37 53 27 13 9 46 27 37 30 15 294 53 38 14 7 8 32 17 45 24 11 249 90 91 41 20 17 78 44 82 54 26 543

Tabela br. 2.5.2.: Struktura uzorka prema redosljedu roenja ispitanika i prema polu ostale djece u porodici

Podaci o procentualnom ueu svake od kategorija ispitanika obzirom na pol ostale djece u porodici, za uzorak u cjelini, prikazani su u slijedeem grafikom prikazu:

starija drugog pola 15%

starija istog i drugog pola 10%

jedino dijete 5%

m laa istog pola 16% m laa drugog pola 17% m laa istog i drugog pola 8%

starija istog pola 8%

75

m laa i starija

Grafikon br. 2.5.2.: Grafiki prikaz strukture uzorka obzirom na redosljed roenja i pol ostale djece u porodici

Od 543 ispitanika, njih 7 su bez majke, a 42 bez oca, dok ispitanika bez oba roditelja, u obuhvaenom uzorku, nije bilo
3. REZULTATI ISTRAIVANJA

3.1. Bruto-rezultati na Skali roditeljskog prezatiavanja i Skali percipirane vlastite nekompetentnosti Obradom rezultata istraivanja ostvarenih na 15 stavki PBI-upitnika dolo se do podataka o stavovima i procjeni ispitanika o ponaanju i reagovanju njihovih roditelja koje se odreuje i definie kao roditeljsko prezatiavanje i predstavlja jednu od dimenzija stila roditeljstva.Pouzdanost ove skale provjerena je i testirana po Spearman-Brown-ovoj formuli za uzorak u cjelini izraunavanjem koeficijenta korelacije (rt) koji iznosi 0,858 i statistiki je znaajan na nivou 0,01., to potvruje pouzdanost rezultata istraivanja i omoguuje njihovu kvantitativnu i kvalitativnu obradu i analizu.
100

100

80

80

60

60

40

40

20 Std. Dev = 7,11 Mean = 18,7 0 0,0 2,5 5,0 10,0 7,5 15,0 20,0 25,0 30,0 35,0 40,0 12,5 17,5 22,5 27,5 32,5 37,5 N = 543,00

20 Std. Dev = 8,08 Mean = 17,4 0 0,0 2,5 5,0 10,0 7,5 15,0 20,0 25,0 30,0 35,0 40,0 12,5 17,5 22,5 27,5 32,5 37,5 N = 543,00

prezatiavanje - majka

prezatiavanje oca - ukupan skor na skali

Grafikon 3.1.1.:Histogrami frekvencija rezultata na Skali roditeljskog prezatiavanja

Prema procjeni ispitanika ovog uzrasta majke u prosjeku pokazuju vie izraeno roditeljsko prezatiavanje: aritmetika sredina rezultata na skali roditelskog prezatiavanja majke (M=18,7) statistiki je znaajno vea od aritmetike sredine rezultata na skali roditeljskog prezatiavanja oca (M=17,4 t=3,810 p=0,000). Pouzdano se, dakle, moe 76

generalizirati da e adolescenti ovog uzrasta i u populaciji doivljavati i procjenjivati roditeljsko prezatiavanje majke veim od prezatiavanja oca.
ENSKI
50
40

MUKI

40
30

30
20

20

10

10 Std. Dev = 8,21 Mean = 15,8 0 0,0 2,5 5,0 7,5 10,0 15,0 20,0 25,0 30,0 35,0 12,5 17,5 22,5 27,5 32,5 N = 294,00
0 0,0 2,5 5,0 7,5 10,0 15,0 20,0 25,0 30,0 35,0 37,5 12,5 17,5 22,5 27,5 32,5 Std. Dev = 8,39 Mean = 11,6 N = 249,00

percepcija vlastite nekompetentnosti - ukupan skor na skali

percepcija vlastite nekompetentnosti - ukupan skor na skali

Grafikon 3.1.2.:Histogrami frekvencija rezultata na Skali percipirane vlastite nekompetentnosti za ispitanike jednog i drugog pola

Koeficijent pouzdanosti Skale percepcije vlastite nekompetentnosti, koja je koritena u ovom istraivanju, za uzorak u cjelini (rt = 0,856)) vei je od granine vrijednosti na nivou znaajnosti 0,01, to potvruje pouzdanost rezultata istraivanja i omoguuje njihovu dalju kvantitativnu i kvalitativnu obradu i analizu. Rezultati istraivanja su pokazali da adolesntice ovog uzrasta doivljavaju i procjenjuju sebe statistiki znaajno manje kompetentnim u odnosu na adolescente: M = 15,8 Mm = 11,6; t = 5,813; p = 0,000), na osnovu ega se ova razlika pouzdano moe oekivati i u populaciji, koju predstavlja ovaj uzorak. 3.2. Povezanost roditeljskog prezatiavanja i percipirane vlastite nekompetentnosti kod ispitanika razliitog pola Dobijene vrijednosti koeficijenata korelacije izmeu ostvarenih rezultata procjene roditeljskog prezatiavanja, za oba roditelja, i samoprocjene vlastite nekompetentnosti ispitanika, za uzorak kao cjelinu i za ispitanike oba pola, pozitivne su i statistiki znaajne, na nivou znaajnosti 0,01.(Tabela 3.2.1) Korelacija izmeu roditeljskog prezatiavanja i percipirane vlastite nekompetentnosti
Pol N Majka Otac

r
**

zr +0,19 +0,27

r
**

zr +0,15 +0,20 77

291 +0,193

267 +0,154

245 +0,263**

234 +0,203**

Dz D t 536 +0,263**

+0,08 0,08 1,00 +0,27 501 +0,209**

+0,05 0,09 0,55 +0,21

** vrijednost vea od granine vrijednosti za dvosmjerno testiranje na nivou 0,01 Tabela br. 3.2.1.: Korelacije izmeu roditeljskog prezatiavanja i percipirane vlastite nekompetentnosti prema polu ispitanika

Dakle, u ovom adolescentnom razdoblju, pouzdano se moe generalizovati i na populaciju pozitivan uticaj roditeljskog prezatiavanja od strane i majke i oca na percipiranu vlastitu nekompetentnost djeteta, odnosno, pouzdano tvrditi da e vii nivo roditeljskog prezatiavanja, jednog i drugog roditelja, kod djeteta biti praen njegovim viim nivooom percipirane i doivljene vlastite nekompetentnosti. Za potrebe testiranja postavljene radne nul-hipoteze broj 1. dobijene vrijednosti Pirsonovog (Pearson) koeficijenta korelacije (r) transformirane su u u Fierov (Fisher R. A.) koeficijent (zr). Ostvarene vrijednosti t-omjera nisu statistiki znaajne ni na jednom od relevantnih nivoa znaajnosti, pa se u populaciji ne mogu oekivati razlike u povezanosti roditeljskog prezatiavanja i percipirane vlastite nekompetentnosti djeteta, obzirom na njegov pol, odnosno, iako roditeljsko prezatiavanje utie na formiranje i razvoj percipirane vlastite nekompetentnosti djeteta, pol djeteta u ovom uticaju ne predstavlja statistiki znaajnu posredujuu varijablu. Na osnovu dobijenih rezultata, dakle, moe se pouzdano prihvatiti postavljena radna nul-hipoteza broj 1. da pol adolescenta ne predstavlja statistiki znaajnu posredujuu varijablu u uticaju roditeljskog prezatiavanja na razvoj i formiranje percepcije vlastite nekompetentnosti. 3.3. Povezanost roditeljskog prezatiavanja i percipirane vlastite nekompetentnosti kod ispitanika razliitog redosljeda roenja U svakoj od kategorija ispitanika obzirom na njihov redosljed roenja u porodici ostvarena je pozitivna korelacija izmeu roditeljskog prezatiavanja (za oba roditelja) i percipirane vlastite nekompetentnosti kod adolescenata. (Tabela 3.3.1.) Korelacija izmeu roditeljskog prezatiavanja i percipirane vlastite nekompetentnosti
Majka N Otac N

Redosljed roenja djeteta

Najstarije dijete Srednje dijete Najmlae dijete Jedino dijete

218 115 177 26

r +0,193** +0,194* +0,312** +0,503**

209 107 164 21

r +0,140* +0,204* +0,209** +0,389* 78

*vrijednost vea od granine vrijednosti za dvosmjerno testiranje na nivou 0,05

** vrijednost vea od granine vrijednosti za dvosmjerno testiranje na nivou 0,01 Tabela br. 3.3.1.: Korelacije izmeu roditeljskog prezatiavanja i percipirane vlastite nekompetentnosti prema redosljedu roenja ispitanika

U svakoj od grupa ispitanika prema redosljedu roenja korelacija izmeu roditeljskog prezatiavanja majke i percipirane vlastite nekompetentnosti kod djeteta pozitivna je i statistiki znaajna na nivou znaajnosti 0,01 (Tabela 3.3.1.), osim kod djece srednjeg redosljeda roenja u porodici, gdje je ostvarena korelacija pozitivna, ali znaajna samo na nivou znaajnosti 0,05. Dakle, u populaciji koju predstavlja ovaj uzorak, pouzdano se moe oekivati sa 99% sigurnosti da e se kod najstarijeg, najmlaeg i jedinog djeteta, uz vee roditeljsko prezatiavanje majke javljati i vea izraenost percipirane vlastite nekompetentnosti djeteta, ali se to ne moe oekivati i za djecu srednjeg redosljeda roenja. Roditeljsko prezatiavanje oca u pozitivnoj je korelaciji sa percipiranom vlastitom nekompetentnou djeteta u svakoj od grupa ispitanika obzirom na redosljed roenja u porodici, a statistiki je znaajna na nivou znaajnosti 0,01 samo u grupi najmlae djece.U ostalim grupama ispitanika, po ovom kriteriju, korelacija izmeu ovih modaliteta nezavisne i zavisne varijable, pozitivna je i statistiki znaajna na nivou znaajnosti 0,05. Dakle, u populaciji se sa 99% sigurnosti moe oekivati pozitivna korelacija izmeu roditeljskog prezatiavanja od strane oca i percipirane vlastite nekompetentnosti djeteta, jedino u sluaju ako se radi o najmlaem djetetu u porodici. Rezultati istraivanja su, dakle, pokazali da kod uticaja roditeljskog prezatiavanja na percipiranu vlastitu nekompetentnost na ovom adolescentnom uzrastu, redosljed roenja djeteta predstavlja statistiki znaajnu posredujuu varijablu, na osnovu ega se pouzdano moe odbaciti postavljena pomona radna nul-hipoteza broj 2. i prihvatiti alternativna hipoteza. 3.4. Povezanost roditeljskog prezatiavanja i percipirane vlastite nekompetentnosti kod ispitanika obzirom na pol ostale djece u porodici Bez obzira da li su druga djeca u porodici istog, drugog ili istog i drugog pola, roditeljsko prezatiavanje od strane majke i percipirane vlastite nekompetentnosti djeteta su meusobno u pozitivnoj i statistiki znaajnoj korelaciji (Tabela 3.3.2.).Majinsko prezatiavanje, dakle, pozitivno utie na razvoj percipirane vlastite nekompetentnosti kod djeteta, u ovom razdoblju, bez obzira na njegovu poziciju u odnosu na pol druge djece u porodici. Korelacija izmeu roditeljskog prezatiavanja i percipirane vlastite nekompetentnosti
Majka N Otac N

Ostala djeca u porodici prema polu

Istog pola Drugog pola Istog i drugog pola

153 187 170

r +0,182* +0,277** +0,277**

140 180 160

r +0,114 +0,120 +0,324**

*vrijednost vea od granine vrijednosti za dvosmjerno testiranje na nivou 0,05

79

** vrijednost vea od granine vrijednosti za dvosmjerno testiranje na nivou 0,01 Tabela br. 3.3.2.: Korelacije izmeu roditeljskog prezatiavanja i percipirane vlastite nekompetentnosti prema polu ostale djece u porodici

Korelacija izmeu roditeljskog prezatiavanja od strane oca i percipirane vlastite nekompetentnosti kod djeteta, statistiki je znaajna jedino kod ispitanika koji imaju i brau i sestre (ro=+0,324; P<0,01). Ako se, dakle, u uticaju roditeljskog prezatiavanja na percepciju vlastite nekompetentnosti kod djeteta, analizira posredujui znaaj djetetove pozicije obzirom na pol ostale djece u porodici, rezultati istraivanja su pokazali da se: a) kod adolescenata oba pola koji imaju i brau i sestre, sa 99% sigurnosti moe oekivati doivljena i procjenjena vea vlastita nekompetentnost uz vee prezatiavanje i od strane majke i od strane oca, b) kod adolescentica koje imaju samo brau i kod adolescenata koji imaju samo sestre, sa 99% sigurnosti, doivljena vea vlastita nekompetentnost moe oekivati uz vee prezatiavanje od strane majke, ali ne i od strane oca, c) kod adolescentica koje imaju samo sestre i kod adolescenata koji imaju samo brau, ne moe oekivati povezanost prezatiavanja oca sa percepcijom vlastite nekompetentnosti, a povezanost prezatiavanja majke sa ovom dimenzijom samopoimanja moe se oekivati tek sa 95% sigurnosti. Ostvareni rezultati istraivanja pokazuju, dakle, da se i u populaciji, koju predstavlja ovaj uzorak, pouzdano moe oekivati da e u uticaju roditeljskog prezatiavanja na razvoj percipirane vlastite nekompetentnosti djeteta, djetetova pozicija, odreena polom ostale djece u porodici, predstavljati statistiki znaajnu posredujuu varijablu. Na osnovu ovih rezultata pouzdano se moe odbaciti postavljena radna nul-hipoteza broj 3. i prihvatiti alternativna hipoteza o postojanju posrednog znaaja ovog aspekta siblinga kod uticaja roditeljskog prezatiavanja na razvoj percepcije vlastite nekompetentnosti djeteta. 4. ZAKLJUNA RAZMATRANJA Pedagoka teorijska misao ukazuje, a brojna empirijska istraivanja su potvrdila, veoma velik znaaj porodice u procesu razvoja i formiranja linosti djeteta. Porodica predstavlja sloen sistem odnosa i uticaja i svoju vaspitnu ulogu ostvaruje u veoma kompleksnom procesu. U tom procesu poseban znaaj imaju roditelji i zajednica brae i sestara kao subsitemi unutar porodice. Rezultati ovog empirijskog istraivanja su pokazali da se, u cjelini uzevi, uz izraenije roditeljsko prezatiavanje djeteta pouzdano moe oekivati naglaenije prisustvo percipirane vlastite nekompetentnosti u adolescentnoj razvojnoj dobi. Ovaj odnos i povezanost roditeljskog prezatiavanja sa percipiranom vlastitom nekompetentnou djeteta nije ni jednoobrazan ni jednostavan i u njemu znaajnu posredujuu ulogu ima pozicija djeteta u zajednici brae i sestara, koja se oznaava kao sibling. Pokazalo se, naime, u ovom istraivanju da pol djeteta, kao jedno od obiljeja te pozicije, ne predstavlja statistiki znaajnu posredujuu varijablu u uticaju roditeljskog prezatiavanja na razvoj i formiranje percepcije vlastite nekompetentnosti u adolescentnoj dobi, odnosno, moe se pouzdano oekivati da e izraenije roditeljsko prezatiavanje biti praeno naglaenijom nekompetentnou djeteta, bez obzira na njegov pol. Meutim, redosljed roenja djeteta u porodici, u ovom meuodnosu ima znaajnu posredujuu ulogu: izraenija nekompetentnost djeteta moe se oekivati, uz vee 80

prezatiavanje majke, kod najstarijeg, najmlaeg i jedinog djeteta, ali ne i kod djeteta srednjeg redosljeda roenja, a kada se radi o prezatiavanju od strane oca, ova povezanost se moe oekivati samo kod najmlaeg djeteta. Za dijete, u procesu razvoja i formiranja njegove percepcije o vlastitoj nekompetentnosti, obzirom na prezatiavanje od strane roditelja, pokazalo se da nije nebitno kakvog su pola ostala djeca u porodici. Uz izraenije roditeljsko prezatiavanje od strane oca moe se oekivati naglaenija nekompetentnost samo kod djece koja imaju i brau i sestre, a ako se analizira uticaj prezatiavanja od strane majke, to se moe oekivati kod djece gdje su ostala djeca u porodici drugog pola i kod one djece koja imaju i brau i sestre. Dakle, zajednica brae i sestara, kao poseban subsistem u porodici ima posredujui znaaj u uticaju i povezanosti roditeljskog prezatiavanja na razvoj i formiranje percepcije vlastite nekompetentnosti kod djeteta. Ovo istraivanje je imalo za cilj da se istrai, utvrdi, analizira i interpretira znaaj pola, redosljeda roenja i pola ostale djece u porodici, kao posredujuih faktora ovog uticaja.

Literatura:
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. Ackerman, N.:Psihodinamika porodinog ivota, dijagnoza i leenje porodinih odnosa, Grafiki zavod, Titograd, 1966. Adbaba Gajanovi, N.: Psihiki razvoj djeteta i vaspitanje, Svjetlost, Sarajevo, 1982. Ani N. et all.: Praktikum iz kognitivne i bihevioralne terapije, Drutvo psihologa Hrvatske, Zagreb, 1990. str. 36. Bezinovi P.: Percepcija vlastite kompetentnosti mogua hijerarhijska organizacija, Drutvo psihologa Hrvatske, Zagreb, 1990. Demarin, J., Ogrizovi, M.:Odnos roditelja prema djeci, Naprijed, Zagreb, 1954. Dinkmeyer, D.C.: Child Development, Engelwood Cliffs, 1965. Ekerman, N.: Psihodinamika porodinog ivota, Grafiki zavod, Titograd, 1966. Filipovi, N.: Neki problemi porodinog vaspitanja, Pedagoka stvarnost, br. 8., Novi Sad 1959. Golubovi, Z.: Porodica kao ljudska zajednica, Naprijed, Zagreb, 1981. Grupa autora: Pedagogija, Matica hrvatska, Zagreb, 1979. Grupa autora: Pedagoka enciklopedija, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1989 Juul, J.:Vae kompetentno dijete, Educa, Zagreb, 1995. Kapor Stanulovi, N.: Psihologija roditeljstva, Nolit, Beograd, 1985. Klajn, M.: Uspean roditelj, Beograf, Beograd, 1994. Kuburi Z.: Porodica i psihiko zdravlje dece, igoja tampa, Beograd, 2001. Makarenko A.S.: Porodino vaspitanje, Savez prosvetnih radnika Jugoslavije, Beograd, 1948. Mandi P., Radovanovi I., Mandi D.: Uvod u optu i informatiku pedagogiju, Beograd, 2000. Mandi, P.: Funkcija porodice u vaspitanju, Porodica i dijete, Sarajevo, 1973. Mui V.: Metodologija pedagokog istraivanja, Zavod za izdavanje udbenika, Sarajevo, 1973. Paali Kreso A: Koordinate obiteljskog odgoja, Je, Sarajevo, 2004.. Rado, K.:Uloga roditelja u odgoju djece, O.Kerovani, Opatija, 1986. Stanojlovi, B.: Porodica i vaspitanje dece, Nauna knjiga, Beograd 2001. kalko,K.: Roditelji i odgoj djece, Pedagoko knjievni zbor, Zagreb, 1954. Vasta, R., Haith, M.M., Miller, A.S.: Djeja psihologija, Naklada Slap, Jastrebarsko, 1998. Winnicott, D.W.:Dijete, obitelj i vanjski svijet, Naprijed, Zagreb, 1980.

Tema 12. FUNKCIONALNOST OBITELJI

81

Drugi odrasli u obitelji Rodbinski odnosi su, pored obiteljskih, veoma znaajni za djetetov socijalni razvoj (viegeneracijska obitelj, roditelji roditelja, strievi, tetke), Roditelji roditelja mogu se ponaati na razliite naine: a) Slijede odgojne zahtjeve roditelja svoje unuadi (imaju dovoljno vremena za sasluati dijete, za podrku, ljubav, igru, priu), b) Potisnu u drugi plan ulogu roditelje i sa djetetom uspostave odnose kao da roditelji i ne postoje (prezauzetost roditelja ili njihovo odsustvo), c) Sa veom ili manjom nametljivou plasiraju i nameu svoje modele odgoja i suprotstavljaju ih roditeljskim (djeca najee ne prihvate nijedan ni drugi, ve autoritet trae izvan roditeljskog doma), d) Netrpeljivost u dijadama: otac-zet, majka-snaha, zaova-snaha, brat-zet, e) Pristrasnost i favoriziranje samo jednog unueta, f) Stalne svae, rasprave i neslaganja oko pitanja koja se tiu djece ili jednog djeteta

Cjelovitost obitelji i njena funkcionalnost I jednoroditeljske obitelji su sposobne da ouvaju obiteljsku koheziju, da razviju toplinu i pruaju sigurnost, Kod utvrivanja funkcionalnosti obitelji naglasak je na obiteljskim procesima, a ne na formi, obliku ili sastavu obitelji, Prema stepenu kohezivnosti ranije je dominirala sintagma integrirana i dezintegrirana obitelj (kao dezintegrirane su se proglaavale razvedene, jednoroditeljske obitelji), Meutim, moe obitelj cjelovita po broju lanova, biti dezintegrirana, kao biti dobro integrisana iako nije cjelovita po svom sastavu, Beavers: sistemsko-interaktivni i funkcionalni kriterij zdrava obitelj je ona koja uspijeva funkcionirati upravcu ostvarivanja vlastitih ciljeva

Funkcionalna i zdrava obitelj Karakteristike zdrave obitelji (po Becvar-u): a) Legitiman izvor autoriteta, vremenom uspostavljen i podravan, b) Stabilan sistem pravila, uspostavljen i dosljedno primjenjivan, c) Stabilna i dosljedna podjela skrbnikih i odgojnih obaveza, d) Efikasan i stabilan odgoj i brani odnosi, e) Definiran skup ciljeva prema kojima se usmjerava obitelj u cjelini, ali i svaki njen lan f) Dovoljan stepen fleksibilnosti i adaptibilnosti u prilagoavanju razvojnim izazovima i nepredvienim krizama Lewis i saradnici dimenzije koje karakteriu optimalno funkcioniranje obitelji: a) Brian stav prema ljudskim susretanjima, b) Potivanje subjektivnih pogleda na svijet i razlika u vrijednosnom sistemu c) Vjerovanje u motiviranost i sposobnost fleksibilnosti u promjenama, nasuprot krutom pristupu svijetu , 82

d) Visok nivo inicijative, nasuprot pasivnosti, e) Snana roditeljsko-brana veza sa jasnim individualnim i generacijskim granicama, f) Visok nivo personalne autonomije, g) Kongruentnost: da svi lanovi vide sebe onako kako ih vide drugi, h) Otvorenost u ispoljavanju osjeanja (ljubav, briga, empatija) i) Visok stepen spontanosti i humora Fennell i Weinhold karakteristike zdrave funkcionalne obitelji: a) Granice subsistema su jasne i mogu biti promijenjene, ako to obitelj zahtijeva, b) Obiteljska pravila su jasna i pravilno primjenjivana, a mogu biti mijenjana, ako se mijenjaju obiteljski uslovi, c) lanovi obitelji jasno razumiju i prihvataju svoje uloge, d) Ohrabruje se individualna autonomija, ali se podrava i smisao za obiteljsko jedinstvo, e) Komunikacija je jasna i direktna, bez prinude

Komunikacija kao kriterij funkcionalnosti obitelji U obitelji koja dobro funkcionira, lanovi komuniciraju meusobno jasno i kongruentno (podudarno) Praktikovanje uspjene komunikacije je osnova obiteljskog zdravlja (Becvar)

Siromatvo kao dezintegrativni faktor obitelji Rand Conger: ekonomska potitenost- povezanost teke ekonomske situacije u obitelji sa: a) Nezainteresovanou za djecu i odgoj b) Slabim odgojnim rezultatima kod adolescentnog uzrasta

Razvod i posljedice po razvoj djeteta Capaldi i Patterson: rizik prema slabim rezultatima prilagoavanja (antisocijalno ponaanje, nizak nivo samopouzdanja, odbijanje vrnjaka, zloupotreba droge, depresija, slab uspjeh, delikventno ponaanje): a) Cjelovita obitelj: 0 (nizak) b) Jednoroditeljska obitelj 1 c) Hraniteljska obitelj 2 d) Viestruke brane i obiteljske tranzicije 3+ (visok)

Mjerenje intraobiteljskih odnosa Olsonov cirkumpleksni model: adaptibilnost i kohezija kao dvije osnovne dimenzije

83

Tema 13.

UTICAJ OBITELJSKIH VARIJABLI NA IZVANOBITELJSKI USPJEH DJETETA

U prvim godinama obiteljskog odgoja dobrim dijelom je trasirano: da li e dijete biti prihvaeno u krugu svojih vrnjaka,, kakav e biti njegov uspjeh u toku kolovanja, kakav e biti njegov uspjeh uope u ivotu, kakvu e sliku dijete formirati o sebi, kakav e formirati osjeaj sigurnosti i percepciju vlastite kompetentnosti U okviru obitelji njenom najbliem okruenju moe se govoriti o velikom broju varijabli koje su meusobno manje ili vie: 84

paralelne, sinhronizovane, sukcesivne ili ak oprene po svom djelovanju

KLASIFIKACIJA VARIJABLI OBITELJSKOG IVOTA Dvije grupe faktora: a) makro-plan: obitelj i ire okruenje b) mikro-plan: faktori koji odreuju sam obiteljski milje

a) KLASIFIKACIJA VARIJABLI NA MAKRO-PLANU (eksterni ili izvanobiteljski nivo) Osobenost svake obitelji i odgoj koji ona ostvaruje rezultat su interakcijskog djelovanja i odnosa veeg broja faktora, bilo u samoj obitelji ili u njenom neposrednom okruenju. Ovi faktori nisu istog znaaja: socio-klasna pripadnost neke obitelji je sigurno znaajnija za kolski uspjeh djeteta, nego njegov spol. Hofman i Lipit daju slijedeu shemu povezanosti varijabli obiteljskog ivota i djejeg ponaanja: ivotna pozadina (porijeklo) roditelja, sadanja obiteljska situacija, sastav obitelji, odnosi izmeu roditelja, line karakteristike roditelja, stavovi roditelja prema djetetu, otvoreni oblici roditeljskog ponaanja, upravljenost djeteta prema roditeljima, brai i sestrama, otvoreno ponaanje djeteta prema drugim lanovima obitelji, line karakteristike djeteta, dijete van obitelji Hari Parsou, (faktori koji utiu na socijalnu diferencijaciju i anse djeteta u kolovanju): dijete se u koli moe nai u nepovoljnom poloaju u razredu ako: - dolazi iz siromane obitelji, - u obitelji ima male mogunosti da razvije svoje intelektualne sposobnosti i govor, - vrijednosti njegove obitelji i okoline suvie se razlikuju od vrijednosti kole i razreda, - pripada migrantima, - nastavni jezik nije njegov maternji, - ivi u nekoj izolovanoj oblasti, - je ensko ili pripada nekoj vjerskoj grupi, - izloeno nebrizi i diskriminaciji u samoj koli, 85

drutvena sredina ima drukiji odnos prema uspjehu u koli.

Orlovi-Potkonjak M. izdvaja slijedee najznaajnije elemente obiteljskog djelovanja na razvoj linosti: - materijalni uslovi ivota vezani za socio-ekonomski poloaj obitelji, - profesionalni nivo roditelja, - kulturni nivo obitelji, - struktura obitelji, - promjena ivotne sredine, - nivo aspiracija roditelja, - pedagoko ponaanje roditelja Troj F. I suradnici, istraujui djelovanje brojnih faktora na slab uspjeh uenika, izdvajaju slijedee varijable koje i meu sobom mogu biti u odreenoj uzronoposljedinoj povezanosti: - spol, - zaposlenost roditelja, - kolska sprema roditelja, - odnosi u obitelji, - nadzor nad djetetom, - materijalne prilike i - kolska sposobnost djeteta Coti, A., Fulgozi, A. I Lazi, B. Ispitujui djelovanje obiteljskih prilika na uspjeh uenika, navode kao najvanije pokazatelje: - nepotpunost cjelovitost obitelji, - materijalne prilike obitelji i - kolska sprema roditelja Zorman, L. utvrio je da kolski uspjeh znaajno korelira sa : - odnosom roditelja prema djetetovom radu u koli, - jezikim modelom obitelji, - nainom rukovoenja i odgajanja u obitelji, - pomoi djetetu u upoznavanju ire sredine, - intelektualnim zanimanjem roditelja i - aktivnou roditelja i djejim radnim navikama. U radovima velikog broja istraivaa na prostoru bive Jugoslavije navode se, uz kriterije do kojih se dolo istraivanjem, kriteriji iiz stranih studija i straivanja : - zatvorenost ili otvorenost obitelji, - nain voenja djeteta u obitelji, - razvoj govora u obitelji, intelektualni razvoj i uspjean start u koli, - redosljed roenja djeteta, - veliina obitelji, - stavovi o obrazovanju i vrednovanje obrazovanja u obitelji, - specifina odgojna atmosfera u obitelji, - emocionalna klima u obitelji, - zdravlje, ope zdravstveno stanje u obitelji, nasljedne bolesti, - prehrana i mogui deficiti u prehrani (Paali-Kreso, A. 2004.319.)

86

b) KLASIFIKACIJA VARIJABLI NA MIKRO-PLANU (intraobiteljski nivo) Meu najznaajnije faktore za klasifikaciju varijabli obiteljskog odgoja na mikro-planu ubrajaju se: - Intelektualni nivo roditelja, - stavovi roditelja o vrijednosti obrazovanja, - nivo aspiracije u pogledu kolovanja, - odnosi majka dijete u prvim godinama ivota, - formiranje slike o sebi, svojoj okolini koli, nastavnicima U amerikoj studiji o eni i obitelji (B.Paolucci, 1975) naglaava se znaaj dva oblika uloge obitelji: - zdravstveno-higijenska uloga obitelji (naglasak na prehrani koja djetetu obezbjeuje normalan fiziki i mentalni razvoj) - humanizirajua uloga obitelji (odgoj, socijalizacija, emocionalno poticajne elemente meu lanovima obitelji) S. Grimm: - socio-ekonomski faktori (profesija roditelja, veliina obitelji, odreene pogodnosi socijalnog statusa), - socio-kulturni faktori (nivo obrazovanosti roditelja, njihovi odgojni principi, mogunost sticanja dobrih obrazovnih postignua u oblasti jezika, motiviranost za uspjeh) - socio-ekoloki faktori (lokalitet u kojem se nalazi obitelj, udaljenost kole od kue) E. Frejzer (1959) pratila je 408 djece uzrasta od 12,5 do 13,5 godina tokom jedne kolske godine u 10 razliitih kola. U analizi izdvojila 4 aspekta uticaja obiteljske sredine na uspjeh uenika: - kulturni aspekt (obrazovni nivo roditelja i njihove navike prema itanju i daljem usavravanju) - materijalni aspekt (prihod, profesija, veliina obitelji, stambeni uslovi), - stavovi (ponaanje, odnos roditelja u ohrabrivanju i podsticanju djeteta za kolski uspjeh i profesionalnu karijeru) - stepen abnormalnosti u obitelji (opa atmosfera u obitelji, da li je obitelj razorena ili ne, zaposlenost/nezaposlenost majke) Rua First (1981): uticaj roditelja na dijete zavisi od dvije grupe faktora: - zahtjevi roditelja prema djetetu - uspjenost roditelja u zadovoljenju djetetovih potreba

Uticaj regionalne i lokalne pripadnosti obitelji na kolovanje djece: istraivanje u francuskoj (poelo jo 1944. godine i trajalo vie godina) - uticaj socio-ekonomskog poloaja obitelji na intelektualni razvoj djece: uspjeh djece svih godita iz ruralnih podruja pokazao se znatno niim u odnosu na djecu iz gradova veih od 20.000 stanovnika

87

 djeca umanjenih sposobnosti registrirana su u procentu 22-23% ako su seljakog i radnikog porijekla, a svega 4% ukoliko im roditelji obavljaju neku od slobodnih profesija Girard (irar) 1961.: tri faktora utiu na drutveni uspjeh: gradsko porijeklo, vie socijalno porijeklo i vii nivo obrazovanja Fensham (1970) ispitivanje u Australiji: 22% gradske djece pohaa srednju kolu i zavrava maturu, u odnosu na 11% seoske djece, meu djecom koja zavre manje od est godina kolovanja samo je 1% djece roene u Australiji, prema 24% djece imigranata, razlike meu imigrantima: srednju kolu zavrava 20% djece britanskih, 6% djece grkih i 3% djece italijanskih doseljenika studija OECD-a (1971): socijalni hendikep se jae manifestira prilikom selekcije za prelazak iz jednog stepena kolovanja u vii, nego kod postizanja kolskog uspjeha na odreenom stepenu kolovanja Budon i Buriko (1968) djelovanje socio-kulturnog nivoa obitelji na kolsko postignue djeteta - mjeren je nivo aspiracije uenika prema eljenoj profesiji kao zavisna varijabla, u odnosu na kulturni nivo obitelji, kao nezavisna varijabla: naena je statistiki znaajna razlika u distribuciji uenika prema postignutom uspjehu u zavisnosti od kulturnog nivoa obitelji, u kategoriji istog kolskog uspjeha presti odabrane profesije raste sa porastom kulturnog nivoa obitelji kod istog kulturnog nivoa obitelji, ugled profesije prema kojoj aspirira uenik, raste sa kolskim uspjehom, kod vieg kulturnog nivoa roditelja profesionalne aspiracije su vrlo slabo podstaknute kolskim uspjehom

djelovanje razvoja govora i jezika i vrijedonosne orijentacije obitelji na na uspjeh u obrazovanju (Getzels, 1974.): kontekst jezika u kojem se podiu djeca moe varirati najmanje na 4 naina: roditeljski model jezika jezike interakcije u obitelji sadraj i ton jezika koji se koristi i socijalni znaaj (vrijednost) koji se pridaje jeziku Berntajn (1979): razliite grupe razliito gledaju na jezik i stvaraju razliite kodekse postoje dva osnovna kodeksa u jeziku: formalni, elaborirani ili razvijeni kodeks rjenik i struktura reenice proizlaze iz irokog dijapazona mogunosti, elementi govora su kompleksni, neznatno se koriste neverbalni oblici komunikacije (njeguje ga kola, pa djeca iz obitelji gdje se koristi ovaj kodeks 88

obitelji srednje i vie klase ostvaruju kontinuitet u iskustvima steenim u obitelji) funkcionalni, ogranieni ili sirovi kodeks u sintaksikoj strukturi ogranien raspon mogunosti, elementi govora su osiromaeni (djeca iz ovih obitelji nose ogranienu razvijenost jezika, pa im susret sa kolom znai diskontinuitet, hendikep, uzrok neravnopravnom tretmanu i izvor nejednakosti) rezime o znaaju razvoja jezika (prema Paali-Kreso, A. 2004.): jeziki razvoj je uslovljen uticajem sredine (obitelji) verbalni razvoj ima pokretaku ulogu i znaaj u razvoju intelektualnih sposobnosti, a posebno sposobnosti apstrahiranja struktura obiteljskih odnosa varira zavisno od socijalne sredine i ovi odnosi su jednostavniji, direktniji i autoritativniji u inferiornim klasama i slojevima sintaksa koja se koristi u obiteljskim odnosima ima znaajan uticaj na jeziku sintaksu djeteta i njegov uspjeh u koli

grupe varijabli iz obiteljskog ivota koje utiu na stvaranje povoljne odgojnoobrazovne klime: pedagoki nadzor roditelja (posebno nadzor nad izvravanjem kolskih obaveza djeteta) podsticanje, ohrabrivanje, motiviranje pedagoka atmosfera koju razvijaju roditelji u obitelji (mogunosti obrazovanja u kui, biblioteka, razgovor sa roditeljima) stvaranje radnih navika ljubav roditelja prema djeci kazne, nagrade ravnopravno tretiranje muke i enske djece Kreutz, H. (1968) - sumiranje rezultata istraivanja amerikih autora: Korelativne veze indikatora porodinog miljea, intelektualnog nivoa i kolskog uspjeha Nivo obrazovanja oca Roditelji itaju knjige Roditelji itaju novine i magazine Prihod Veliina porodice Stambeni uslovi Stavovi roditelja prema obrazovanju Podsticanje od strane roditelja Opi utisak o porodici Grupa porodinih indikatora (multipla korelacija) IQ 0,42 0,28 0,38 0,35 -0,40 0,36 0,30 0,60 0,39 0,69 kolski uspjeh 0,49 0,33 0,40 0,44 -046 0,45 0,39 0,66 0,46 0,75

aproksimativni okviri za interpretaciju: do 0,20 ................. neznatna korelacija, takorei i nepostoji, od 0,21 do 0,40 ...... niska korelacija, povezanost postoji, ali je mala, od 0,41 do 0,70 ...... umjerena korelacija, bitna povezanost, 89

 od 0,71 do 0,90 ...... visoka korelacija, izrazita povezanost, preko 0,90 .............. vrlo visoka korelacija, izrazito velika povezanost

Tema 14.

OSNOVNA POLAZITA U IZGRAIVANJU PARTNERSTVA IZMEU OBITELJI I ODGOJNO-OBRAZOVNE USTANOVE

nijedna obitelj, ma koliko bila posebna, specifina ili unikatna, ne moe egzistirati kao izolirana jedinka ona je najmanji sistem u velikom sistemu, ili u viesistemskom okruenju, djeca donose u odgojno-obrazovnu ustanovu svoje navike, iskustva, emocije peat svog obiteljskog odgojnog modela s druge strane: svaka aktivnost u odgojno-obrazovnoj ustanovi podrazumijeva i direktno ili indirektno angairanje obitelji zajedniki rad ova dva miljea je neophodnost za pravilan razvoj djeteta u svim aspektima partnerstvo odgojno-obrazovne ustanove i obitelji podrazumijeva izgraivanje uzajamnog potovanja i uvaavanja

OBITELJ I ODGOJNO-OBRAZOVNA USTANOVA SARADNJA ILI PARTNERSTVO saradnja odgojno-obrazovne ustanove i obitelji, koja je najee sasvim formalno postavljena, bila je najee izvor brojnih proturjenosti, nezadovoljstva, pa i latentnih konfliktnih situacija na relaciji obitelj kola i obrnuto u ranoj praksi zagovaranja saradnje obitelji i kole svaka od njih je imala, na neki nain, svoje odvojene ciljeve i zadatke u situaciji kolskog neuspjeha djeteta kola je prebacivala krivnju na obitelj, a obitelj na kolu saradnja ne podrazumijeva ravnopravnost partnera u odgojno-obrazovnom radu, niti podjelu odgovornosti, ona uzima postojei status svake strane kao takav svaka od ovih strana surauje sa drugom u obimu koji je potreban njoj saradnja se bazira i odvija sa onim roditeljima koji su spremni za saradnju, a nita ne ini prema onima koji za to nisu spremni posljedice: dijete uenik se nalazi u sendviu izmeu zahtjeva dviju neravnopravnih strana, najee kontradiktorno postavljenih u partnerskom odnosu ustanova i obitelj potuju potrebe djeteta potujui se meusobno dijete nije u sendviu, ve u zajednikom fokusu i presjeku tih faktora

90

rezultati istraivanja u SAD-u, Kanadi i nizu zapadnoevropskih zemalja 1980tih godina: partnerstvo izmeu roditelja i kole, u odnosu na klasinu saradnju, ima posebno dobre rezultate kod djece koja: imaju potekoe na samom startu u savladavanju kolskih obaveza imaju odreene socijalne ili emocionalne probleme imaju odreene zdravstvene probleme spadaju u kategoriju djece sa posebnim potrebama (talentirana djeca ili ona koja zaostaju u razvoju) pripadaju manjinskoj skupini (nacionalnoj, vjerskoj, jezikoj)

razlika izmeu saradnje i partnerstva izmeu obitelji i kole (prema J. Epstein, izvor: Walsh, 2002.): Saradnja obitelji i kole Roditelji nisu ukljueni u sve aktivnosti kole Sa roditeljima se komunicira rijetko, a komunikacija postaje uestalija tek kada se jave odreeni problemi Roditelji mogu posjeivati kolu samo u odreene dane Partnerstvo obitelji i kole Roditelji su prvi uitelji svoje djece i oni su partneri kole Komunikacija s roditeljima poinje od poetka kolske godine i odvija se kroz zajedniki rad, planiranje i odreivanje ciljeva za svako dijete Roditelji su dobrodoli u kolu u svako doba

Ukljuivanje roditelja u rad kole svodi Roditelji predstavljaju dragocjen se na neredovnu pomo oko domaih resurs za dopunjavanje kolskog zadataka i interesovanja za kolske uenja ocjene Lokalna zajednica i kola djeluju odvojeno svako za sebe kola pripada lokalnoj zajednici koja je znaajan izvor znanja za uenike u pripremi za stvarni ivot

STAVOVI NASTAVNIKA I RODITELJA PREMA PARTNERSTVU prema nalazima J. Epstein-ove (1986) mogu se javiti dva oprena pristupa: obetilj i kola trebaju djelovati zajedno, jer su im ciljevi u pogledu djeteta zajedniki kola i obitelj trebaju ostati na odreenoj distanci, jer profesionalni status moe biti u opasnosti ako su roditelji ukljueni u sve aktivnosti kole, a posebno u one koje su tipino nastavnikove aktivnosti praksa nastavnika u radu sa roditeljima djeteta odreena je njegovim vlastitim pedagokim uvjerenjima i stavovima o: znaaju obitelji za pravilan odgoj djeteta 91

znaaju partnerstva obitelji i kole roditeljskim odgojnim stilovima kvaliteti komunikacije u obitelji filozofskim i naunim stanovitima o obitelji

PREDUVJETI KOJI OMOGUUJU USPJENOST PROCESA IZGRADNJE PARTNERSTVA (prema Paali-Kreso, A. 2004., 346.) prepoznavanje i uvaavanje uloge roditelja kao prvih i najvanijih odgajatelja djece i najvanijeg resursa u odgojno-obrazovnom procesu vjerovanje da roditelji trebaju biti ravnopravni partneri koli u procesu odgoja i obrazovanja njihove djece kreiranje dugorone strategije i operacionog plana razvijanja partnerstva na nivou cijele kole, pa i drutvene zajednice iniciranje i pokretanje brojnih aktivnosti kako bi svi roditelji imali priliku da se osjete ukljueni i dobrodolim, bez obzira na porijeklo, stupanj obrazovanja, nacionalnu, religijsku ili pripadnost po drugim osnovama obezbjeivanje uslova da svaka aktivnost, metod i oblik rada sa obiteljima, ukljuuje: potovanje, prihvatanje, otvorenost i spremnost na dijalog formiranje strunog tima u koli koji bi pruao podrku, razvijao strategiju i evaluirao proces stvaranja partnerstva prilagoavanje organizacije, kurikuluma i prostora koji reflektira ova uvjerenja stvaranje materijalnih i drugih preduslova za realizaciju ovih aktivnosti edukacija nastavnika i drugikh profesionalaca za primjenu razliitih metoda i oblika rada sa roditeljima, razvoj vjetina komunikacije i edukacija odraslih kontinuitet u radu i stalno nastojanje da se ukljue svi roditelji izmjene pravilnika i zakonskih rjeenja koja predstavljaju smetnju u uspostavljanju partnerstva

RODITELJI I PARTNERSTVO mogue uloge roditelja partnera (prema Berger, 2000.): a) roditelji kao kreatori obrazovne politike b) roditelji kao uitelji vlastite djece c) roditelji kao posmatrai (vano je da to manje roditelja bude u ovoj ulozi) d) roditelji kao izvor stalno zaposlenih e) roditelji kao izvor volontera f) roditelji kao povremeni volonteri razliit odnos prema ukljuivanju roditelja imaju nastavnici i drugi uposlenici, ali i sami roditelji u graenju partnersta kole i obitelji nema brzih rezultata i trenutnih rjeenja (ilustracija: pria o kineskom bambusu tri godine nakon stavljanja sjemena u zemlju iznad zemlje se vidi tek krljavi izdanak tokom etvrte godine bambus iznikne u visinu preko 30 metara) 92

koristi od ukljuivanja obitelji (prema istraivanjima Stevenson-a, 1993.i Keitha 1993.): a) ukljuivanje se povoljno odraava na uenje djece, b) kada su obitelji ukljuene na pozitivan nain u obrazovanje svoje djece, ta djeca: postiu bolji uspjeh u koli, radije rade domae zadatke, zavravaju kolovanje sa boljim prosjekom, u veem broju se opredjeljuju za dalje kolvanje c) znaaj roditelja u razvoju govora: na uzrastu od tri godine djeca ovladaju vjetinom govora i to ini vie od jedne polovine leksike kojom e se sluiti tokom svog ivota d) najvanija aktivnost kojom se izgrauje vjetina itanja je itanje naglas kod kue sa djecom e) komparativna istraivanja: visoka postignua uenika iz azijskih zemalja rezultat su prioriteta koje njihove obitelji pridaju obrazovanju rezultati istraivanja koji ukazuju na aktuelnost potrebe stvaranja partnerstva: a) 40% roditelja smatraju da ne posveuju dovoljno vremena obrazovanju svoje djece (Finney, 1993.) b) 72% uenika od 10 do 13 godina ele vie razgovarati sa svojim roditeljima o svojim kolskim zadacima (Dravna komisija za djecu SAD, 1991.) c) 89% rukovodilaca odgojno-obrazovnih ustanova ukazuju na nedostatak ukljuenosti roditelja u njihov rada, kao najveu prepreku reformi kola (Perry, 1993.) prepreke ukljuivanju roditelja: a) nesigurnost roditelja prema onom to bi trebali initi u koli i neuvianje znaaja toga b) obrazovne barijere kod samih roditelja c) strah da e u koli dobiti lou ocjenu iz roditeljstva d) nedostatak vremena e) nedostatak podrke u samom okruenju

kola usmjerena na obitelj i dijete kada obitelj, zajednica, vjerske i kulturne ustanove ne podravaju kolu, kola mora ulagati mnogo vea sredstva da organizira i realizira svoju aktivnost (Japan troi najmanje za obrazovanje, SAD je druga zemlja u svijetu po cijeni jednog uenika, - ispred nje je vicarska) stare veze izmeu obitelji, kole, zajednice, susjedstva su pokidane, a ne uspostavljaju se nove (droga i alkoholizam se dovode u vezu sa ovim problemima) roditelji danas imaju u prosjeku oko 3 5 sati manje slobodnog vremena nedjeljno nego prije rata

93