Robbins Harold - Sjeanje na jedan drugi dan

Kad sam posljednji put vidio svog oca, leao je mirno poleuke u lijesu, sklopljenih oiju, uredno oetkanih gustih sjedina i upavih obrva, a tvrde su mu crte lica odisale neuobiajenom blagou. Okruen tiinom, stajao sam u kapelici Pogrebnog poduzea i zurio dolje u nj. Neto nije bilo u redu. Nedvojbeno. Casak zatim prisjetih se to je posrijedi. Moj otac nikad nije spavao na leima. Niti jedan jedini put, za svih onih godina to sam ga poznavao. Obino je leao na boku odravajui ravnoteu, pri emu bi snanim ispupenim prsima i golemim trbuhom uronio u madrac, jednu ruku zabacio bi preko oiju da ih zakloni od svjetla, a mrk mu je pogled bio nabit nekom neobuzdanom jarou. Sada vie nita od svega toga. ak ni mrnje spram jutra koje ga je otrglo od njegova skrovita svijeta. Potom je sputen poklopac lijesa, i nikada vie nisam vidio oca. Preplavio me osjeaj olakanja. Sve je gotovo. Bijah slobodan. Odlijepih oi s ulatena lijesa od bakra i mahagovine te uzgledah. Sveenik nam rukom dade znak da poemo. Krenuh. Moj me brat, D.J., to je kratica od Daniel Junior1, povue natrag. - Prihvati majku za ruku - proaputa hrapavo. 1 Mlai. 9 I zbrii taj budalast smijeak s lica. Tu je more fotografa. Zabuljih se u nj. Bilo mu je trideset i sedam godina - dvadeset godina vie nego meni - i dijelio nas je cio jedan svijet. Ugledao je svjetlo dana za oeva prva braka, a ja za posljednjeg. U meuvremenu, otac je imao jo ena, ali djece vie nije bilo. Oslobodih ruku. - Jebi se - odbrusih.

Iziao sam, odetao se do malog predsoblja nedaleko od kapele u kojoj je trebalo da obitelj eka na pogrebnu limuzinu i zapalio sam cigaretu. Ondje se ve nalazilo nekoliko oevih bliskih prijatelja i ortaka. Priao mi je Moses Barrington, zamjenik direktora, crna lica koje se sjajilo od vruine. - Kako majka sve ovo podnosi? Usisah cigaretu i uvukoh mnogo dima duboko u plua prije nego to mu odgovorih. - Dobro. Promatrao je kako mi dim vijuga iz nosa. - Od toga se dobije rak. - Aha - uzvratih. - Proitao sam upozorenje na kutiji. Otvore se vrata, i sve se oi uSmjerie na njih. Ula je moja majka, oslanjajui se na Juniorovu ruku. Drugom joj je rukom obujmio lea kao da je podupire. Vie je nalikovao na starijeg brata nego na pastorka, to se donekle priinjalo normalnim, s obzirom da je bio tri godine stariji od nje. Udovika je crnina inila majku jo mlaom. Bijela joj se koa doimala prozirnijom, a duge plave vlasi bljeima. Kad su se za njom zatvorila vrata, napustila ju je njezina udovika nemo. Koraala je bez pomoi Juniorove ruke i uputila se k meni. - Jonathane, sinko moj. Ti si mi sve to mi je jo preostalo. 10 Uspjelo mi je izbjei stisak. To nije mogla biti istina. Ne, ako sam povjerovao barem polovici onog sranja to sam ga o ocu itao po novinama. Morao je na neki nain negdje spremiti grdnu lovu, bez obzira na sindikat, na Ministarstvo unutranjih poslova i na zatvor. Majka je naas stajala ondje, grabei rukama uprazno. Tada ih je spustila uz bokove. - Daj mi cigaretu. Ispruih kutiju i onda joj pripalih cigaretu. Povue dim. - Sad je bolje - ree. Vidio sam da joj se neto boje vratilo u lice. Zgodna je bila ta moja majka, i to je dobro znala. - Kad se vratimo kui, morat emo porazgovarati. - Vrijedi. - Zgnjeih cigaretu u posudici s pijeskom. - ekat u te ondje. - ekat e me ondje? - Glas joj je zvuao kao jeka. Kimnuh. - Ne idem na groblje. - Kako to ne ide na groblje? - D. J. se primakao iza nje. - to misli kako e to izgledati? - Fuka mi se za to - odvratih. - Ali to je vano - ree D. J. - Pogreb e prenositi nacionalna TV-mrea. Vidjet e ga svi lanovi sindikata diljem zemlje. - Onda se pobrini da ti stane tamo gdje e te svi vidjeti. To je ono najvanije. Ti e biti njihov predsjednik, a ne ja. Obrati se majci. - Margaret, nastoj ga nagovoriti da poe. - Jonathane... Prekinuh je. - Ne, majko. Uzalud se trudi. Nisam ga volio dok je bio iv, pa nema smisla ni sada, kad je mrtav, 11 pretvarati se da ga volim ita vie. To je okrutan, licemjeran obiaj u kojem ne elim imati nikakva udjela. Dok sam izlazio, u sobi je vladala mrtva tiina. Kad sam se okrenuo da zatvorim za sobom vrata, vidio sam kako se ostali jate oko majke. Jedino je Jack Haney ostao naslonjen o zid i sve promatrao. Nije mu' se nimalo urilo. Kasnije e je dobiti. U postelji. I to ako mu se bude jo htjelo, jer sada vie nije supruga nacionalnog predsjednika, pa mu vie ni na koji nain ne moe koristiti. Uhvatio mi je pogled i klimnuo. Uzvratih mu pozdrav i utke zatvorih vrata. Nije bio tako lo ovjek. Nita loiji od ostalih koji su okruivali oca. Za ono to je radio nisam ga krivio nita vie nego majku. Otac je iskvario okolinu oko sebe. Iziao sam kroz sporedni izlaz kako bih izbjegao svjetinu okupljenu u glavnoj dvorani Pogrebnog

poduzea. D. J. je imao pravo. Tu je bilo na stotine ljudi. A iza njih, po cijeloj duini, nalazile su se televizijske kamere i reporteri. Nagnuo sam se na zid i stao promatrati prizor. alobnici su sada izlazili iz kapele i ulazili u svoje velike crne limuzine. Prvi je bio potpredsjednik Sjedinjenih Drava. Zastao je pred televizijskim kamerama, pridavi svom orlujskom licu odgovarajui sjetan izraz. Micao je usnama. Nisam uo to govori, ali nema sumnje da je bila rije o umjesnim stvarima. Naposljetku, lanovima sindikata jo je uvijek bilo doputeno glasovati. Za njim su nadolazili guverneri, senatori, kongresmeni, gradonaelnici, ostali slubeni predstavnici, te voe sindikata. Jedan po jedan izmjenjivali su se u sreditu panje, nadajui se da e bar mjesna stanica prikazati program u kojem e gledaoci, kad otvore televizore, imati priliku vidjeti sinove rodnoga grada. 12 U drvoredu iza mene uz kripu se zaustavio kamion. Zauo se odjek koraka, i namirisao sam ovjeka prije no to sam se okrenuo da ga pogledam. Nije mi trebalo kazivati da je rije o kamionu Gradske istoe. - Je li to pogreb Velikog Dana? Pogledah ga. Na depu njegove prljave i zama-ene radne koulje bijae prikvaena mala plavobijela sindikalna znaka. - Da. - Sila svijeta. - Aha. - Je li kakva zanimljiva piculja tu u blizini? - Zbog ega to pitate? - kazah. - Bit ,e da je Veliki Dan i sa enama naveliko uredovao - odgovori. - Na predstavnik radnikog sindikata bio je nekoliko puta s njim vani. Kae da je vazda bilo napretek minde i viskija, gdjegod bi se zatekao Veliki Dan. - Nisam opazio nijednu - rekoh. - Ooo... - Doimao se razoaran. - Potom mu glas ivnu. - Ima li trunka istine u glasinama da je u trenutku nesree bilo s njim u zrakoplovu i jedno djevoje? Pogledah ga i odluih da ga toga dana vie ne razoaram. Snizim glas do apta, premda za to nije bilo potrebe. Uokrug tridesetak metara oko nas nije bilo nigdje nikoga. - Imam najfrikijeg tofa. Iz depa ieprka kutiju cigareta i gurnu je preda me. Obojica zapalismo. Uputi mi pogled pun iekivanja. - Jeste li ikad uli za klub Nebu pod oblake? -zapitah. Zavrti glavom. - Kakav je to klub? 13 - Ako orgija s kakvom malom u zrakoplovu, automatski postaje njegov lan. - Isuse slatki - izusti smjerno. - Je li ba to radio? - I vie od toga - rekoh. - Radilo se o plavui s golemim sisama. Kleala je pred njim, sise mu istovarila na koljena, pimpek mu pritijesnila izmeu njih i, kad su izili iz oblaka i nali se pred planinom, poela mu ga dudlati. Pokuao je privui upravlja kako bi podigao zrakoplov, ali badava. Smetala mu je njena glava, pa ga nije mogao ni pomai. - Isuse slatki - ponovi. - To se zove putovanje! Ne rekoh nita. Baci pogled preko ograde na gomilu. - More raje. - Aha. - Morao je biti najvei - izjavi zadivljeno. - Otac mi je kazao da je on u toku depresije, za isti posao koji ja sada obavljam i za koji izvuem stotku i devedeset i pet komada, zaraivao samo devet zelembaa tjedno. Bio je najbolji prijatelj kojeg je radni ovjek ikad imao. - Bio je sroljo! - izvalih. - U radnicima je gledao samo radnu snagu. - ekaj malo - procijedi, prijetei skupivi ake. - Nema prava tako govoriti.

- Vie nego itko drugi na svijetu - uzvratih. - Bio mi je otac. Lice mu zadobi neobian izraz. Zatim opusti ake. - Zao mi je, mali - ree i vrati se kamionu. Motrio sam ga kako se penje u kabinu i kree, a potom sam se okrenuo da pogledam preko ograde. Upravo su izlazili majka i D.J. Fotoreporteri su grnuli prema njima, nastojei ih snimiti. Okrenuh se i pooh niz drvored ba kad su ulazili u limuzine. 14 - Imam. - Dok sam se uspinjao na verandu, iezla je kroz kuhinjska vrata. Trenutak kasnije vrnula se s rashlaenom limenkom Miller-piva. Trgnuo sam poklopac i hladno mi je pivo iknulo po ruci. Hitro sam ga prinio ustima. Nisam ni slutio koliko sam bio iscijeen i edan dok nisam osjetio ledene boce u grlu. Ispraznio sam limenku do pola prije nego to sam zastao da udahnem zrak. Prislonio sam se leima na ogradu verande. - Jako si prenapet - primijeti. - Nije tako strano. - Bogme jest. - Pogled joj skliznu do limenke piva u mojoj ruci. - Ruke ti se tresu. Podigoh limenku. Imala je pravo. - Sino sam slabo spavao - ispriah se. - Hoe li sedativ? - upita. Odmahnuh glavom. Nisam bio tabletoman. - Imam vraki finog haia - nastavi ona. - Mogu ti sfrkati smotak. - Ne, hvala - odbih. - Nee mi se. - Ima li onda to protiv, ako ja pripalim? - Samo izvoli. Promatrao sam je kako s poda kraj svoje stolice podie duhankesu i kako spretno zamata cigaretni papiri. Krajeve je smotka tapkanjem uredno poravnala i zapalila ga. Povukla je velik dim, potom srk vina, a onda jo jedan dim. Oi joj se namah zacaklie. Nije joj mnogo trebalo da se nae u transu - bila je u njemu cijelo vrijeme. - Razmiljala sam o tvom ocu. - Da? - itavo se popodne rajcam mislei na njega. Ima neto u smrti to ovjeka tjera u oduevljenje. Otpih jo jedan gutljaj piva. - Ne znam. - Istina je - uvjeravala me je. - Negdje sam proitala da su se u toku prolog rata neki ljudi sek2 Sjeanje I 17 sualno uzbudili kad su poele padati bombe. Drim da to ima neke veze s nemoralom. - To je odve zakuasto. Jesi li ikad dola na pomisao da ljudi jednostavno vole jebati i da im je to dobar izgovor za krenje pravila udorea? - Ima tu i vie od toga - ree. - Kad sam se jutros probudila, pomislila sam kako je tuno to je otiao i to mu se vie nikad nee pruiti prilika da ostavi za sobom dio samoga sebe. Tada sam poela razmiljati kako bi bilo krasno da smo imali samo jedan snoaj i da mi je zamijesio bebicu u trbuhu. Od toga sam se toliko narajcala da sam se danas triput nafiksala. Nasmijah se. - Rajcanje i pol. Pogleda me uvrijeeno. - Ti to ne shvaa. - Ocu su bile sedamdeset etiri godine - podsjetili je. - Tebi je devetnaest. - Dob nije vana - ree. - Sada si u sedamnaestoj, a bilo ti je etrnaest kad smo prvi puta imali snoaj, pa nam to svejedno nije predstavljalo nikakvu zapreku. - To je bio drugi sluaj. - Ne, nije. Imala sam snoaje sa starijim ljudima. Ista je stvar. Vano je samo kako se osjea. -Potegla je idui dim i jo jedan gutljaj vina. - No sad ga nema i sve to mogu uiniti jest da

poalim to smo ga izgubili. Dokrajih pivo i zgnjeih limenku u ruci. - Hvala na pivu. - Nema na emu. Okrenuh se da u poi, kadli me opet pozva. - to e sada raditi? Mislim, ovoga ljeta. - Namjeravao sam putovati auto-stopom sve do poetka kole, ujesen. Ali sada ne znam. 18 - Uskoro e ti biti osamnaest godina - napomenu. - Tako je. Glasovanje i ostalo sranje. Za dva mjeseca bit u potpuno odrastao ovjek. - Promatrao sam kako joj dim krivuda iz nosa. - Reci mi neto. - to? - Ako si se bila toliko zagrijala za mog oca, zato nisi poduzela neto s tim u vezi? - Drim da sam se bojala. - ega? Oi joj poprime zamiljen izraz. - Da me ne odbije. Da me ne ismije. Da ne pomisli da sam luckasto derle. - Trenutak se skanjivala. To mi se jednom ve dogodilo. S drugim mukarcem. Trebalo mi je nekoliko mjeseci da to prebolim. - To ti se ne bi bilo dogodilo s mojim ocem. -Skoih preko ograde verande i spustih se na meku zemlju. - Jonathane. - Prie ogradi i omjeri me pogledom. - Zar se ne osjea osamljenim? Uasno osamljenim? - Uvijek sam se tako utio - odgovorih. - ak i za njegova ivota. Uzeo sam klju ispod rogoine i otvorio vrata. U kuhinju sam uniao kroz stranji hodnik. Jedina buka koja se ula u kui bili su odjeci mojih koraka. Na tednjaku su se nalazili lonci, a na tezgi blizu sudopera bijahu uredno poslagane zdjele. Mogao je doi i smak svijeta, ali Mamie je do sedam sati imala sve spremno za veeru. U to je vrijeme otac volio jesti. Pitam se hoe li sada doi do kakve promjene. Odjednom osjetih glad. Otvorim vrata hladnjaka, pronaem unku i sir, te napravim sendvi. Izvadim limenku piva i sjednem za kuhinjski stol. Tek poto sam odgrizao prvi zalogaj sendvia, shvatio sam to nije u redu. U kui se nisu uli nikakvi drugi umovi. 19 Ustanem i ukljuim kuhinjski televizor. Zujanje prijamnika pratilo me do sjedalice. asak kasnije ekran oivi uz bljesak, i oev me mrk pogled pogodi u lice. Promukao mu glas ispuni kuhinju. Bio je to njegov glasoviti govor. Izazov demokraciji. ovjek se raa, radi i umire. Poslije toga vie nita nema... Opet ustanem i ponem okretati bira kanala. Taj sam govor ve prije uo. Repriza Zvjezdanih staza bila je na jedanaestom kanalu. To sam ostavio. Podnoljivija su udovita s druge planete negoli s ove. Mr. Spock u svom dijelu epizode nijednom se nije osmjehnuo. Pojeo sam sendvi i iziao iz kuhinje, ostavivi upaljen televizor. Njegova me buka pratila kroz kuu. Zirnuo sam kroz prozore prije nego to sam se uspeo do svoje sobe. Reporteri su jo uvijek bili pred kuom. Skinem odijelo te navuem na sebe traperice i bluzu trenirke. Umjesto crnih konatih cipela obujem tenisice. Potom zaem u kupaonicu i ietkam svu prljavtinu iz kose. Pogledam se u zrcalo. Kritiki me fiksiralo vlastito lice. Nije loe. Nema nijedne bubuljice. Kimnuh svom odrazu i spustih se niza stube. Vrata oeve radne sobe bijahu otvorena. Neko sam vrijeme stajao pred njima, a zatim uniao. Unutarnjost sobe ve je odisala po nekoj plijesni. Kao da je iznenada postala prebivalite jueranjice. Ve se nekako nasluivalo da to vie nije njegova soba. Otkoraam do stola i pogledam dolje na nj. Bio je prekriven kojekakvim papirima i izvjetajima. Nekoliko je pepeljara jo uvijek sadravalo opuke cigara, a i ko za papir bijae pun. Lijeno se

dovu-em do udobna konatog naslonjaa iza stola te 20 sjednem. Jo je uvijek imao udubinu od oeva omana dupeta, pa sam upravo u nju i utonuo. Privuem se naprijed i stanem pregledavati neke od oevih papira. Veinom su to bila izvjea raznih mjesnih sindikalnih podrunica. Ubrane pristojbe, dugovi, zakljunice. Sve same dosadne stvari. Bogzna zato je otac tratio vrijeme, prouavajui svaki pojedini spis, uz ostale poslove koje je morao obavljati. Jednom sam mu postavio to pitanje. Sada se prisjeam njegova odgovora. - Sinko, ne moe voditi krupan posao ako ne zna svoje trenutano financijsko stanje. I ne zaboravi da je ovaj sindikat jedan od najveih u zemlji. Samo na mirovinski fond iskazuje viak od gotovo dvjesto milijuna dolara, a novac ulaemo u sve pothvate, poevi od dravnih obveznica pa do igranica u Las Vegasu. - Znai onda da se ni po emu ne razlikuje od kompanija protiv kojih se bori - zakljuio sam. -Stalo ti je samo do profita. - Pokreu me razliite pobude, sine. - Ne vidim nikakve razlike. Kad je tvoj novac u pitanju, reakcionaran si kao i svi drugi. Otac je skinuo svoje teke naoale za itanje i odloio ih na stol. - Nisam znao da se zanima za nae poslove. - Ne zanimam se - kazao sam brzo. - Radi se samo o zakljuku na temelju onoga to vidim: velika radna snaga i velik posao jedna je te ista stvar. Jedino je novac vaan. Oeve prodorne plave oi ispitivale su mi lice. Na koncu je prozborio. - Jednoga dana, kad budem imao vremena, ra-spravit emo to pitanje. Mislim da u te moi uvjeriti da si u zabludi. Ali, kao i uvijek, kad sam htio iskoristiti obeanu 21 zgodu nikad nije imao vremena. Sad je pak prekasno. Vratih papire na stol i stadoh otvarati ladice. Sredinja je ladica bila dobrano ispunjena papirima. Takoer i najgornja lijeva. Meutim, u desnoj najgornjoj ladici nije bilo niega. Ama ba niega. To je bilo nelogino. Sve su ostale bile pretrpane. Uvuem ruku u ladicu i prerujem je. I nadalje nita. Tada zamijetim jedan sitan zapor. Pritisnem ga, i dno ladice klizne naprijed. Zavirim dolje, ispod lanog dna. Tamo je poivao nauljen, plavocrn i ubojit automatski kolt vojnog tipa. Lagano ga podignem. inilo se kao da tei cijelu tonu. To nije bila igraka; bila je to opasna stvarica. Negdje sam proitao da zrno iz automatskog kolta kalibra 0,45 bui rupu veliine srebrnog dolara, kad izie na drugu stranu. Vratim ga u ladicu i zatvorim je. Neko sam vrijeme sjedio tu, buljei u zatvorenu ladicu, a onda se digao i napustio sobu. Iz hladnjaka sam izvukao drugu limenku piva i iziao na stranju verandu. Anne je jo uvijek sjedila na istom mjestu. Ma-hnula mi je. Odmahnuo sam joj i potom sjeo u njihaljku. Srknuo sam pivo, a onda smo oboje sjedili, svaki na svom mjestu i, preko ograde koja je dijelila naa stranja dvorita, piljili jedno u drugo. Zato si kopao po mom stolu ? Ne znam. Nalazio se ondje, i to je sve. Nemam nita protiv. Samo me zanimalo. Mrtav si. Sad ti to vie ne bi trebalo biti vano. Mrtvaci nemaju privatni ivot. Nisam mrtav. Drao sam da si to ve poeo shvaati. Sve je to sranje u tri ina. Mrtav znai mrtav. Nikad. Ti si jo uvijek iv. Ali ti nisi. 22 Zato si okrenuo bira kanala na Zvjezdane staze? Je li te bilo strah gledati u mene? Na tom je kanalu bio bolji program. Zato tu sjedi? Mislio sam da e poi. Jo se nisam odluio. Poi e. to te u to uvjerava? Ona djevojka tamo prijeko. Jo nisam s njom gotov. Nisi se izmijenio, zar ne ? Zato bih? Ti si jo uvijek iv.

Limenka piva bijae prazna. Ustanem i hitnem je u plastinu kantu za otpatke nedaleko od kuhinjskih vrata. Otvorim naglo vrata s namjerom da.se vratim u kuu. Osvrnem se na nju. Nije se micala. Dok joj se dim kovitlao oko lica, oi su joj bile pribodene na mene. Mora da se do sada namrtvo drogirala. Tada opazih da mi kima i da se polako osovljuje na noge. Motrio sam je kako nestaje iza vrata za zatitnom mreom i zauo kljo-caj brave. inilo se kao da taj zvuk stalno lebdi u uzduhu dok god nisam za sobom zatvorio vrata. Uspnem se stubama do sobe, bacim se na krevet i gotovo istog asa padnem u san. Probudio me amor glasova koji je dopirao kroz pod. Otvorim oi. Popodnevne se zrake sunca bijahu odmakle od prozora. Zurio sam u strop, oslukujui jednolino mrmorenje glasova ispod mene. Djelovalo je prisno i neobino utjeno. Bilo je toliko mnogo noi u toku kojih bih zaspao, ba kao sada, uz brujanje priguena razgovora. Moja se spavaonica nalazila neposredno iznad oeve radne sobe. 23 Djelovalo je prisno, ali je ovoga puta zvualo nekako drugaije, jer je neto nedostajalo. Trenutak kasnije sjetih se to: njegov glas. Na stanovit nain uvijek sam ga mogao uti iznad svih ostalih glasova. Dignem se iz kreveta i odem dolje. Vrata radne sobe bila su zatvorena; glasovi su nejasno prodirali kroz drvenu oplatu. Otvorim ih i zavirim unutra. U sobi zavlada trenutani tajac. D. J. se nalazio u naslonjau iza stola, a Moses je stajao kraj njega, kao to je to obiavao za oeva ivota. Jack je sjedio za stolom, desno od D. J.-a, a trojica mukaraca, lea okrenutih prema meni, zauzeli su mjesta ispred stola. Okrenue se i pogledae me nijemo. Nisam ih poznavao. - Moj brat, Jonathan - ree D. J. Bilo je to vie kao objanjenje negoli kao upoznavanje. Stranci klimnue oprezno, s budnim izrazom u oima. D. J. se ni ne potrudi da me upozna s njima. - Nisam znao da si kod kue. - Doao sam odmah nakon zadunica. - Stajao sam na pragu. - Gdje je majka? - Lijenik joj je dao pilulu i otpremio je u postelju. Imala je teak dan. Kimnuh. - Smatrao sam da je dobro da uemo ovamo. Trebalo je raistiti neke stvari prije nego to odem kui. Imam rezervirano mjesto u zrakoplovu to polijee u osam, a na sastanak Upravnog odbora moram ve rano izjutra. Stupih u sobu. - Dogovarate se? Dan me pogleda. - to misli rei? - Uobliavate ljudsko drutvo i tome slino. -Primaknem se stolu i pogledam na nj. Svi papirikoje 24 sam bio vidio u ladicama leali su sada rasprostrti preko stola. Pitolja nije bilo. Tko zna jesu li ga nali. - Rad ne prestaje samo zato... - Juniorov glas zamre. Dorekoh umjesto njega. - ... to je kralj mrtav. ivio kralj! D. J. pocrveni. Moses se oglasi blago. - Jonathane, zaista imamo strano mnogo posla. Pogledam ga. U oima mu se nazirala napetost koju nikad prije nisam opazio. Neka neizvjesnost. Kliznem pogledom preko ostalih. Odjednom shvatih u emu je stvar. Nestalo je temelja, pa su strahovali da se kua ne srui. Bilo mi ih je ao. Sad su radili na svoju ruku. Vie nije bilo oca da ih savjetuje. - Oslobodit u vas svoje prisutnosti. - Pogledam brata. - Ne brini se - utjeim ga. - Sve e dobro ispasti. Ne ree nita. Pruih mu ruku. - Sretno! Pogleda ruku, zatim podigne oi. Dok ju je stiskao, glas mu je zvuao promuklo, a u oima mu se nasluivalo neto vrlo nalik na suze.

- Hvala ti, Jonathane. - Brzo zatrepta vjeama. -Hvala ti. - Snai e se ti dobro. - Nadam se - izusti. - Ali nee biti lako. Prilike su se izmijenile. - Uvijek se one mijenjaju - zakljuili i napustih sobu. Zatvorih vrata za sobom i naas se naslonih na njih. Glasovi opet zaagore. Sklopih oi, oslukujui ne bih li uo oev glas. No, nije se uo. D. J. ga je volio. Ja nisam. Zato? Zato smo se toliko razlikovali? Obojica mu bijasmo sinovi. to li je to D. J. vidio u njemu to ja nisam vidio? 25 U kuhinju sam otiao kroz hodnik. Mamie se ondje omuhavala oko lonaea i tava, mrmorei u sebi. - Kad e veera? - zapitah. - Ne znam - otpovrnu. - U ovoj se kui vie nita ne znati. Vladati sveopi nered. Brat ne eli jesti, a majka ti gore plakati kao ljuta godina. - Mislio sam da joj je lijenik dao pilulu za spavanje. - Moda i jest, ali ne djeluje. To je sve to znati. -Uroni zaimau u lonac i prinese je preda me svu usparenu. - Kuaj - zapovjedi. - Ali prvo puhni. Vrue je. Puhnuh i kuah. Dobar govedski gula. - Treba jo soli. Nasmija se i odmaknu zaimau. - To sam ve znala. Isti si ko i aa. Tako bi uvijek govorio. Zabuljih se u nju. - Jeste li voljeli mog oca? Odloi zaimau na sudoper i obrnu mi se. - Jonathane, to je najgluplje pitanje koje ja ikad uti. Oboavala sam tvog tatu. Bio je najsjajniji ovjek koji je ikad ivio. - Zato to kaete? - Zato to je istina, eto zato. Pitaj to koga god hoe od posluge u kui i svi e ti odgovoriti jednako. Postupao je s crnjama ko s ljudima i prije nego to postati crni. - Vrati se tednjaku, skide poklopac s lonca i zaviri u nj. - Veli, jo soli? - Da - potvrdih i izioh. Popeh se na gornji kat i zastadoh pred vratima majine sobe. Mamie je imala krivo. Niotkud glasa. 26 Jack Haney ue u kuhinju u kojoj sam veerao posve sam. - Pravit u ti drutvo uz alicu kave - ree privlaei stolicu. - Izvolite se posluiti govedskim gulaom - ponudili ga. - Ima ga da se nahrani cijela armija. - Ne, hvala - odbije, dok je Mamie stavljala preda nj alicu kave. - Prezalogajit emo u zrakoplovu. Promatrao sam ga dok je ustima prinosio alicu kave. - Putujete u Washington? Potvrdi glavom. - Dan hoe da sam sutra uza nj na sastanku Upravnog odbora. Moda tada iskrsne kakav problem pravne naravi. Odjednom to vie nije bio D.J., ak ni Daniel Junior - nego naprosto Dan. - Hoe li biti kakvih komplikacija? - Ne bih rekao - uzvrati. - Otac ti je prilino uredno vodio cio posao. - Zbog ega se onda D. J. brine? - Postoji velik broj konzervativaca kojima moda nee biti pravo to posao preuzima mladi poput njega. - Zato? To im je bilo jasno cijelo vrijeme. - iva istina. No, dok ti je otac bio iv, nisu se usuivali ustati protiv njega. Sad je to druga pripovijest. Ono to ne shvaaju jest to to prvi put imaju nekoga tko je kolovan za posao i ne mora usput uiti, pa zaista nije bitno je li ikad radio na terenu, organizirao akcije ili sudjelovao u trajku. Upravljanje radnikim sindikatom u mnogome je nalik na velik posao. Za to su potrebni izueni ljudi. Zbog toga se dionika drutva i jagme za vrhunskim studentima koleda i sveuilita. Otac ti

je oduvijek smatrao da bismo i mi u tom pogledu morali neto 27 poduzeti. Upravo radi toga je i prisilio Dana da proe kroza sve one kole. Znao sam na to misli. Otac me je nagovarao da uinim to isto. Da najprije svrim pravo u Harvardu, a zatim trgovaku kolu. Sve je bio predvidio. Sve, osim jednoga, a to je da ne podnosim prisile. Komadom kruha otarem s tanjura posljednju kap umaka. Mamie je stajala nad mojim praznim tanjurom. - Hoe jo? Odmahnuh glavom. Pokupi tanjur. - Je 1' dosta slano? - Taman. Nasmija se i poloi preda me alicu kave. - Isti aa. Prvo gunati da nije dovoljno slano, a onda pokuati i bez dodatnog soljenja. Uperih pogled u Jacka. - to e se, zapravo, sutra dogoditi? - Trebalo bi da Upravni odbor, do slijedeih opih izbora koji e se odrati za osam mjeseci, na proljee, imenuje Dana za privremenog predsjednika. A do tada, nadamo se, drat emo ve sve konce u rukama. Klimnuh. Ako je sve to otac isplanirao, uspjet e. Njegovi su se planovi uvijek ostvarivali. Jack dopi svoju kavu i ustade. - Hoe li majci objasniti zato sam otiao i kazati joj da u je nazvati ujutro? Pogledah ga. - U redu. - Hvala - ree i krene prema vratima. Nekoliko trenutaka kasnije s pristupnog kolnika odjeknuo je tresak automobilskih vrata. Priem prozoru i pogledam van. Upravo je odlazio veliki crni cadillac. Pratio sam ga pogledom sve dok sa svojim crvenim svjetlima nije zamaknuo u ulicu. Potom uzaem 28 uza stube i zastanem pred vratima majine sobe. I nadalje je sve bilo mirno. Lagano pritisnem kvaku i provirim u sobu. U odsjevu slabanog danjeg svjetla mogao sam razabrati obrise njezina tijela na krevetu. Tiho se uuljam u sobu i pogledam dolje na nju. Onako usnula priinjala se blijedom i bespomonom, to nikad prije nisam vidio u nje budne. Njeno poravnam plahtu oko nje. Nije se micala. Na vrcima prstiju izvuem se iz sobe i krenem niz hodnik. Iz ugraena ormara izvadim naprtnjau i ponem se spremati. Bio sam gotov za deset minuta. Nisam morao uzeti mnogo stvari. Probudio sam se minutu prije nego to je budilica zazvonila. Ispruih ruku i zakoih je. Nema smisla buditi itavu kuu. Hitro se odjenem i siem u donji kat. Hodnici su bili mrani, ali su kuhinju, okrenutu prema istoku, osvjetljavale prve jutarnje zrake. Okrenem prekida na perkolatoru1. Kao i obino, Mamie je imala sve spremno. Moj otac je bio ranoranilac. Ujutro bi sam siao niza stube i sjeo, pijuckajui kavu, sve dok se ostali ukuani ne bi probudili. Bili su to njegovi satovi razmiljanja, znao je rei. Trenuci osame. I bez obzira na to bio problem velik ili malen, dok bi ostali ukuani poustajali, on bi ga u tolikoj mjeri sagledao da uope nije predstavljao neko zlo, ve obini posao koji valja obaviti. Vratim se u sobu i skinem naprtnjau. Vrata radne sobe bijahu otvorena i, povevi se za asovi-tim porivom, uniem i povuem ladicu. Pitolj je jo uvijek poivao u njoj. Lano im je 1 Aparat za kuhanje kave. 29 dno promaklo. Izvadim pitolj i pogledam ga. Bio je dobro podmazan, a arer je bio pun metaka. To jo uvijek za mene nije imalo ni glave ni repa. Pitolji su za straljivce, a moj otac nije znao za strah. Odrijeim zaklopac naprtnjae i gurnem pitolj unutra, meu donje rublje i koulje. Koljenom gurnem ladicu u prijanji poloaj. Kava bi do sada ve morala biti gotova. - Jonathane. - Majka je stajala na ulazu. - to radi?

- Nita. - Klasian odgovor djeteta kojega roditelji zatjeu pri krai kolaia. Da mi je znati koliko je dugo ondje stajala! Ue u radnu sobu. - Jo uvijek osjeam miris njegovih cigara - pro-ubori gotovo kao za sebe. - Oslobodit e ga se aerosolom, ako je vjerovati ekonomsko-propagandnim programima - kazah. Obrati mi se. - Hoe li to ii tako lako? Razmislivi dobro, odgovorih. - Nee. Bar dok ne proizvedu takav kojim bi si mogla prozraiti unutranjost glave. Oko joj zape za naprtnjau. - Zar odlazi? Tako brzo? - Nema razloga da se tu zadravam - otpovrnuh. - A do konca ljeta jo samo sedam tjedana. - Zar ne moe jo malo priekati? - upita. - Ima toliko toga o emu bismo morali razgovarati. - Kao na primjer? - O koli. U koji bi koled elio, to e u ivotu ... Prsnuh u smijeh. - Mrav izbor. To e mi Vojni odsjek priopiti. - Otac kae... - Ispravi se. - Otac je rekao da nee biti pozvan. 30 - Dakako. Kad je sredio stvar. Kao to je i sve ostalo. - Nije li vrijeme da mu se prestane suprotstavljati, Jonathane? Sad je mrtav i vie nita ne moe uiniti. - Glas joj se prelomi. - A kako je s tobom? - zapitah. - Ne vjeruje u to nita vie od mene. Pobrinuo se za sve. ak i za smrt. Nije govorila, ve je jednostavno stajala i nijemo ronila suze koje su joj se kotrljale niz obraze. Priem joj i nespretno je obujmim oko ramena. Zarije mi lice u prsa. - Jonathane, Jonathane! - Lake, majko - rekoh, gladei joj kosu. - Sve je prolo. - Osjeam se jako kriva. - Glas joj je jeao prigueno, jer mi je govorila u koulju. - Nikad ga nisam ljubila. Oboavala sam ga, ali ga nikad nisam ljubila. Moe li to shvatiti? - Zato si onda pola za nj? - upitah. - Radi tebe. - Radi mene? Ta nisam se jo bio ni rodio. - Imala sam sedamnaest godina i bila u drugom stanju - proaputa. - ak se i tada dalo neto poduzeti u vezi s tim -prigovorih. Iskliznu mi iz naruaja. - Daj mi cigaretu. Pripalih joj cigaretu. - Jesi li ukljuio perkolator? - zapita. Kimnuh i pooh za njom u kuhinju. Napuni dvije alice, te sjedosmo za stol. - Nisi mi odgovorila na pitanje. Nisi se morala udati za njega. - Nije htio ni uti za to. elio je sina. - Zato? Ve je imao jednoga. - Dan mu nije bio dovoljan. Znao je to, a katkad 31 mi se ini da je to ak i Dan znao. Zbog toga se vazda toliko i trudio da ugodi ocu. Ali, Dan je bio mekuac, a tvoj otac nije. - ak ga ni majka vie nije zvala D. J. - Otac ti je dobio to je htio. Svialo se to tebi ili ne, pljunuti si on. Digoh se i prenesoh perkolator na stol. - Hoe li jo kave? Zanijeka glavom. Ponovno napunih svoju alicu. - Previe pije kavu - primijeti. Nasmijah se. - Misli da e mi usporiti rast? - Bio sam visok neto preko metar i osamdeset. ak se i ona morala na to osmjehnuti. - Zna, majko, vrlo si lijepa ena. Zavrtje glavom.

- Sada se ne osjeam tako. - Posveti sebi vie vremena, pa e se osjeati. Naas prestade govoriti, a onda nam se pogledi sukobie. - Zna li za Jacka i mene? Kimnuh. - To sam i mislila - izjavi. - Meutim, nikad nita nisi spominjao. - Nije to moja kua. - Sad hoe da se vjenamo - ree. - Ali ja ne znam to da radim. - Ne mora nagliti. Nitko te ne sili ovoga puta. Traak uenja zasjeni joj oi. - Djelovao si ba kao otac dok si to izgovarao. Zasmijah se. - Nemogue. Da sam na oca, ne bih pojmio zato nisi htjela sa mnom do pogrebne lomae. - To je grozno od tebe! - usklikne. - Uvijek sam grozan kad sam gladan - produim. - Jesam li i u tome na nj? - Navlas - ree ustajui. - S tobom u postupati ba kao to sam i s njim. Priredit u ti najobilniji doruak koji si ikad uio. 32 - Sad je dosta - kazah. - Neu trebati jesti cio dan. Nasmjehnu se. - To sam i htjela. - Prazne je tanjure stavila u sudoper i iznova napunila alice kavom. - Zna li kamo e? Stresoh glavom. - Zapravo ne znam. Najprije na jug, a onda vjerojatno na zapad. To e uglavnom ovisiti o pravcu kretanja vozila. - Hoe li se uvati? Kimnuh. - Nita mi se nee dogoditi. - Hoe li mi pisati da znam kako si? - Svakako. Ali ne brini se. - To hou - ree. - Ako zapadne u kakvu nepriliku, nazvat e me? - Na tvoj raun. - Na moj raun. - Nasmijei se. - Sad se odmah bolje osjeam. Letimice pogledah na kuhinjski sat. Bilo je etvrt do sedam. - Bolje da krenem. Pogleda me dok sam ustajao. - Odve sam mlada. To sam oduvijek bila. - to misli time rei? - Najprije sam bila premlada za mladenku, potom premlada za majku. A sada sam premlada za udovicu i samotarku. - Svatko odraste u svoje vrijeme - kazah. Moda je sada nastupilo tvoje. - To su oeve rijei. Na isti se hladan, kirurki nain ograivao od svojih osjeaja. - Neobian joj izraz preleti licem. - Jesi li doista moj sin, Jonathane? Ili si tek, kako ree, njegov nastavak to ga je usadio u mene. 3 Sjeanje I 33 - Ja sam samo ono to jesam. Tvoj sam i njegov sin. I nita vie. - Voli li me? Trenutak zautjeh. Zatim je uzeh za ruku i polju-bih je. - Da, majko. - Ima li dosta novaca? Nasmijah se. Imao sam gotovo stotinu dolara. Uz deset dolara tjedno ne bih se morao kinjiti. - Imam majko. Zabacim naprtnjau preko ramena i poem niz pristupni kolnik. Kad sam uao u jo uvijek opustjelu ulicu, osvrnem se. Majka je stajala na ulazu. Domahne mi. Uzvratim joj pozdrav i krenem niz ulicu.

Ve se po jutru vidjelo da e dan biti sparan. Vrapci su svuda unaokolo po travnjacima lovili prve crve, a u njihovo bi se ivikanje s vremena na vrijeme ubacivao poneki crvendaev urlik. Zrak je odisao po svjeini. Do savezne auto-ceste broj jedan bilo je kojih kilometar i pol, a nalazila se odmah s druge strane mosta koji je vodio preko rjeice Schuvkill. Kamion mljekare Dairvhome obiao je ugao u isti as kad i ja. im me je opazio, Pete je zaustavio vozilo. - Jonathane! Okrenem se i poekam dok ne izie. U jednoj je ruci drao limenku naranina soka, a u drugoj piva. - Izletniko pie - ree. Uzeh pivo. Vrijeme je bilo kao stvoreno za nj. Omara me ve poela svladavati. Vrati naranin sok u kamion, a sebi uze drugu limenku piva. Poklopce povukosmo istodobno, a prasak koji pri tom nastade bijae jedini tropot to se uo na ulici. 34 Junaki otpije, a onda obrie usta hrptom ruke. - ao mi je zbog nesree koja te zadesila - ree. Pete je bio Irac. Klimnuh. - Kamo smjera? - Ni sam ne znam. Za nosom. Kimnu. - Nije loe malko pobjei od svega. Je li mati u redu? - Jest - uzvratih. - ilava je to ena. Dok je naas o tome razmiljao, zadubio mi se u lice. Pete nas je dugo poznavao. Petnaest godina. Naposljetku odgovori. - Da. Dokrajih pivo i zgnjeih limenku. Uze mi je iz ruke. - Koliko e biti odsutan? - Sedam tjedana. - Poseri ga! - Iskesi se. - To je devedeset i pet litara. Ode moj utrak. Zagrohotah. - Ipak ostavi dvije litre. Majka nee primijetiti. - Ona moda nee, ali kladim se da je Mamie ve tutnula u bocu ceduljicu s porukom. - Vrati se u kamion. Neko je vrijeme prekapao po njemu, a zatim iziao s paketiem od est limenki. - Ponesi to. Bit e vru dan. - Hvala. Pogleda me. - Nedostajat e nam tvoj otac. - Dotaknu sindikalnu znaku na svom bijelom kombinezonu. -Njegovom zaslugom ona nam mnogo znai. Kad bi ti brat bio samo upola tako dobar. - Bit e i bolji od njega - uvjerih ga. Opet me nakratko pogleda. - Vidjet emo. No on nije kao tvoj otac. - Nego tko je? 3' 35 - Ti - odgovori. Zapiljih se u nj. - Ali ja nemam dovoljno godina. - Jednog e dana imati - ree. - ekat emo. Pokrene kamion, i ja sam ga pratio pogledom dok nije zaao za ugao. Tada sam preao na drugu stranu ulice. Vjeruje li mi sada ? Ne. To je ono to si htio da ljudi vjeruju. Zato si im i uturio tu ideju u glave. Zato bih tako neto uradio? Zato to si pizdek. I zato to si ljubomoran na D. J.-a. Zna da e se pokazati boljim nego to si ikad bio. Odjednom voli brata. Ni govora. Ali uviam kakav je. Obziran je ovjek. I ja sam bio obziran.

Kada ? Prije koliko godina ? Prije mog roenja, prije nego to si se zaljubio u mo i novac? Ti silom ne eli razumjeti. Razumijem ja i predobro. To samo misli. Ali doi e na to. S vremenom. Odlazi. Kao mrtvac dosadan si isto onoliko koliko si bio za ivota. iv sam u istoj mjeri koliko si i ti, koliko e ti i djeca biti. Potrudi se. Sjetit e se. ega? Mene. Ne elim te se sjeati. Hoe. Na bezbroj razliitih naina. I protiv svoje volje. Ali upravo sada neu, oe. Vrijeme je kolskih praznika. 36 Sjedila je na betonskom zidu, potpornjaku pristupnog dijela mosta, s naprtnjaom na leima, a noge joj visile preko strane to je gledala na rijeku. Buljila je dolje u vodu, dok joj je iz usta, poput oblaka, sukljao u spirali siv dim koji je tipao za nos. - Dobro jutro, Jonathane - pozdravi, ne okreui se. Zaustavih se, ali ne odgovorih. - ekala sam te - ree, jo uvijek ne okreui se. - Ne ljuti se na mene. - Ne ljutim se - odvratih. Zamahnu nogom u luku i obrnu mi lice. Osmje-hnu se. - Znai da e me povesti sa sobom? Bio mi je poznat taj izraz njezinih oiju. - Drogirana si. - Samo malko. - Prui mi smotak. - Hoe jedan dim? Ova je govnarija zaista dobra. - Ne, hvala - kazah. - Savezna auto-cesta broj jedan nije mjesto nasred koje moe snatriti. - Srdi se na mene. - U glasu joj se osjeao prizvuk uvrijeenosti. - Rekao sam ti da to nije istina. - Ali nisi to mislio. - Jesam. - Zato onda ne mogu poi s tobom? - Zato to elim biti sam. Zar to ne shvaa? - Neu ti dodijavati. Uklanjat u ti se. - Idi kui - zapovjedih. - Nee uspjeti. - Krenuh uza stube put mosta. - Zato si mi onda kazao da te ovdje ekam? -povika za mnom. Na stubama se napola okrenuh i pogledah je odzgor. - Kad sam to rekao? - Juer popodne - otpovrnu, a oi joj kroz 37 oblake zasjaje nekom udnom napetou. - Neposredno nakon svog razgovora s ocem. - Otac je mrtav - izjavih. - Znam. - Kako sam onda mogao s njim razgovarati? Bit e da si poizila od tog sranja koje pui. - Vidjela sam te kako s njim govori - produi tvrdoglavo. - Zatim si se digao, poao k vratima sa zatitnom mreom i okrenuo se da me pogleda. ula sam te kako kae: Priekaj me ujutro kod mosta. Kimnula sam ti i ula u kuu. Umuknuh. - Glas ti je zvuao tono kao u tvog oca - ree. Pogledah je. Jutarnja joj je zapara ve izmamila na licu siune kapljice znoja koje su blistale na jarkom sunevom svjetlu. Kroz razrez njezine bluze zapazio sam tragove znoja to joj se skupljao meu grudima, kao i vlane mrlje ispod pazuha. - Jesam li jo togod kazao? - Jesi, ali je bilo nejasno. Nisam posve shvatila. Glasilo je otprilike: Jo nisam s tobom gotov. Znam samo da sam se od toga strano narajcala. Popela sam se u sobu, skinula sa sebe svu odjeu, povalila se gola na krevet i ne uradivi nita sama sa sobom poela doivljavati orgazam za orgazmom, dok god me to nije posve iscrpilo.

Pruih ruku. - Daj mi taj smotak. Anne mi ga stavi meu prste. Ruka joj je bila vrela i suha. Frcnem ga u rijeku. - Ima li jo toga govna? Proeprka po naprtnjai i izvue duhankesu marke Bulldog. Uzeh je. - Je li to sve? Potvrdi glavom. Bacih je u rijeku. Obrnu se i stade promatrati kako stanovito vrijeme pluta po povrini, a zatim, 38 zahvaena vodenom strujom, lagano tone ispod mosta. - Teko je sada doi do tako dobre droge - promrsi tuno. - Zato si to uinio? - Ne idem za tim da me uhapse i da u nekoj provincijskoj uzi provedem iduih sedam tjedana. Iznenada joj se oi poee ispunjati suzama. - Dodirni me - ree. Uhvatih je za ruku koju poveze po dojkama. Zamiri, a krajici oiju prokapae suzama. - Boe, to to godi - proaputa. Anne sie s potpornog zida. Poosmo iza ugla i dalje pod most. Ondje obavismo posao uz zaglunu tutnjavu koju su povrh naih glava podizali kamioni, iajui po asfaltu i priguujui njezine prodorne jauke. Nakon toga je utihnula i samo leala, gledajui u mene kako navlaim traperice oko bedara i zakapam puceta. Mai se naprtnjae, istegnu papirnati rupi i utrpa ga u mindu. - Tako se fino osjeam tu dolje, unutra, da ne elim da ita iscuri van - ree. - Vie bih voljela da mi to ispadne iz glave nego iz nje. Ustegnuh se od primjedbe. Posegnu mi za rukom. - Jonathane. Je li mogue da sam se zaljubila u tebe? Zagledah joj se u oi: plamtjele su od silnog zadovoljstva. - Ne - odgovorih otresito. - Nisi zaljubljena u mene. Zaljubljena si u moga oca. Savezna auto-cesta broj jedan ve je bila uarena i pranjava, a sivkastoplavi zastor ispunih plinova tromo se vukao iznad asfalta. ekali smo da se u prometu stvori rupa, a tada preli na stranu koja 39 vodi na jug. Tu smo stajali i promatrali kako vozila grmei huje pored nas. Povukla je natrag dugu mokru kosu koja joj je bila pala na lice. - Mora da je ve preko dvadeset est iznad nule. Kimnuh. - Kako bi bilo da prvo pronaemo neko sjeno-vito mjesto i zeru se rashladimo? Odvedem je do oblinjeg umarka i tu se bacimo na zemlju ispod jednog stabla. Izvuem paketi sa est limenki koji mi je bio dao Pete. - Ovo e te okrijepiti. Potegnu dobar gutljaj. - Hai me uvijek dehidrira. Isto tako i prcanje. Prsnuh u smijeh. - Mora odrediti mjeru. Nasmijei mi se. Otpijem pivo i bacim pogled prijeko na cestu. Kamioni koji su onuda prolazili obino ranom zorom, ve su se bili razili, pa je sada auto-cesta vrvjela od osobnih automobila koji su jurili u pravcu New Yorka. Vlasnici velikih kola, opskrbljeni klimatskim ureajima protiv vruine i dima, drali su dobro zatvorene prozore, mislei da e uz veu brzinu utei jari, iako se takva nada usred ovakve jutarnje guve inila jalovom. - Kamo idemo? - U Zapadnu Virginiju - uzvratih bez razmiljanja. - Zato ba u Zapadnu Virginiju? - Zato to je tamo dobro kao i svagdje drugdje -otpovrnuh. - Osim toga, ondje jo nikad nisam bio. Nisam joj otkrio da je otac rodom iz te savezne drave. Iz okolice nedalekog grada Fitchvillea, koji sam jednom pronaao na karti Auto-saveza Sjedinjenih Drava Amerike. Zanimalo me kako mjesto izgleda, jer uope nikad o njemu nije govorio. Odje40 dnom sam shvatio da moram tamo, premda jutros, kad sam odlazio od kue, nisam bio toga

svjestan. Popio sam pivo zavrnom gutljajinom i digao se na noge. Zabacio sam naprtnjau na lea i pogledao dolje na nju. - Jesi li spremna? Mai se naprtnjae i izvue pusten eir klempava oboda koji nabije na glavu. - Kako ti se ini? - Krasno. Osovi se na noge. - Hajdemo. Sat kasnije jo uvijek smo mahali palevima prema vratima prolazeih automobila. Meutim, sada je uarena lica i znojna sjedila na svojoj naprt-njai. Zapalio sam cigaretu i dao joj je. - Nije to tako lako kao to se prikazuje na filmu -potui se. Nacerih se dok sam pripaljivao svoju cigaretu. - Bogibogme nije. - Moram pikiti - ree. - Tamo prijeko. - Pokazah rukom na umarak. Dobaci mi upitan pogled. - Morat e se na to svii - kazah. Iz naprtnjae je izvadila nekoliko papirnih rupia i izgubila se meu drveem. Okrenuo sam se da promatram cestu. Poto je jutarnja strka prestala, promet je sada bio rjei. Prolazilo je manje osobnih automobila, a vie teretnjaka. Cesta je poela treperiti u vreloj izmaglici. Cuo sam je kako mi prilazi s lea dok sam zrikao spram sunca. Golemi kamion s prikolicom tipa Fruehauf dosegao je vrh brda da bi se zatim spustio niza nj i krenuo nam u susret. Automatski sam podigao ruku i dao dobro poznati znak. Potom sam 41 zauo itanje snanih zranih konica kad se polako zaustavio, bacivi na nas svoju divovsku sjenu koja nas je zakrilila od sunca. Gledao sam kako se vrata kabine, smjetena nepun metar od tla, lagano otvaraju prema van. Je-knuo je glas mukarca koga nisam mogao vidjeti. - Djeco, hoete li da vas povezem u grad? Na ruci osjetim njenu aku kojom me je zadrala, no glas to sam ga uo nije bio njezin. - Daniele, aa nam je reko da pjeaimo. Ljutito se oslobodim njezina stiska. - Svakako da oemo, gospon - otpovrnuh. 42 PRVA KNJIGA JEDAN DRUGI DAN PRVO POGLAVLJE Malena poljana na obronku breuljka bijae gola, izuzev ratrkana grmlja koje je odolijevalo sui i ljetnoj pripeci. im je popodnevno sunce izgubilo snagu, zemlja se poela hladiti i divlji je zec oprezno provirio iz svoje male jazbine to se nalazila iza jednog grma, te onjuio spokojni uzduh. asak kasnije izvukao se van. Vrlo sitnim i naglim trzajima obrtao je glavu lijevo-desno. Nita nije opazio. Opasnost nije vrebala niotkud. Pa ipak se budno kretao. Prislonivi ui vrsto uz glavu, tijelom se toliko pripio o tlo da mu se uka-stocrveno krzno, proarano bijelim pjegama, uope nije isticalo nasuprot goloj isprenoj zemlji. Prije nego to je krenuo nizbrdo, put zelene umice blizu obala malne osuena potoka, kratkim i hitrim skokovima obilazio je od grma do grma, postajkujui kod svakoga radi izvianja. Posljednjih je stotinjak metara preao u silovitom i neobino brzom trku, a onda se uzlupana srca, u strahu da ne bude otkriven, zaustavio u tamnim sjenama onieg drvea. No, glad je bila i suvie jaka, pa mu je miris svjeeg divljeg komoraa, to je rastao nedaleko od bagremova korijenja, napokon nadjaao oprez. Meutim, osjeaj opreza ponovo mu se vratio. Drao se gotovo uz tlo, tako da mu se krzno stapalo 45 s okolnim sjenama. Miris komoraa zapahnuo ga je jae, ali kako mu je sada bio nadohvat, zatomio je glad dok se ne uvjeri da je posve siguran. Priekao je da mu se estoki otkucaji srca vrate na

normalu, a potom je lagano zaao meu bagremove. Pronaao je kitu komoraa, nekoliko metara od potoka koji je sporo otjecao. Brzo je poeo strugati po zemlji kako bi razdvojio sonije i njenije mladice. Trenutak zatim uao je s dugom stabljikom koju je prednjim apama drao ispred njuke. Nesigurno, gotovo neprimjetno, zagrizao je mladicu. Bila je to najbolja poslastica koju je do tada kuao. A takoer i posljednja, jer je na nekih petnaestak metara ugledao djeaka kako stoji. Pogledi su im se nakratko uklijetili, a tada, prije nego to je mogao reagirati na provalu straha koji ga je iznenadno obuzeo, zrno kalibra 0,22 arilo mu se izmeu glave i vrata, smrskavi mu kimu. Odskoio je natrake kroza zrak, mrtav prije nego to je dodirnuo tlo. Daniel Boone Huggins je poekao da umine odjek pucnja i da se razie pramiak dima, prije nego to je krenuo da pokupi mrtva zeca. Podigao ga je za ui. Pogled mu je ve bio ukoen i prazan. Paljivo ga je privezao za omu o struku, a onda je, oprezno kleknuvi, stao prouavati zeje tragove. Hitro je zgrabio pregrt komoraevih izdanaka i poao za zejim tragom. Nekoliko minuta kasnije naao se na vrletnoj poljani, nasuprot skupini grmova iz kojih je zec bio iziao. Otkrio je uzan otvor u zemlji. Pomno i neujno odrijeio je remen, postavio zeca ispred rupe, a komoraeve mladice oko njega. asak kasnije uao je na udaljenosti od dvadesetak metara i ekao. Samo je pitanje vremena kad e miris komoraa i mrtva zeca izmamiti iz zemlje njegova druga. 46 S vrem domaeg viskija pored sebe, ispeena u veernjoj ihti, Jeb Stuart je sjedio na rasklimanim drvenim stubama prednjeg dijela svoje kue i gledao svog najstarijeg sina koji mu se primicao. - Je 1' bilo sree? - Glas mu je zvuao kripavo od dugog mucanja. - Dva zeca - odgovori Daniel. - Da ih vidim! - naredi otac. Daniel odrijei remen oko struka i prui zeeve ocu. Stari ih je trenutak-dva odvagivao, a potom ih vratio. - Nekako su mravi - ree. - Bit e dobri jedino za gula. - Sua nije ba najbolja ni za divlja - obrani se Daniel. - Ne prigovaram - istaknu otac. - Primamo ono to dobri Gospod smatra da je prikladno za nas. Daniel kimnu. Bit e to prvi mesni obrok koji e blagovati u toku vie od tjedan dana. - Odnesi to materi i kai joj da ih priredi za lonac. Daniel kimnu i poe se udaljavati. - Koliko si metaka utroio? - upita ga otac. Daniel stade. - Dva. Jeb klimnu zadovoljno. - Ne zaboravi sada valjano oistiti puku. - Neu, aa. Jeb je pratio sina pogledom dok nije zaao za ugao kue. Daniel je izrastao u mominu. Tek mu je etrnaesta, a ve je visok kao i on, i hlae mu se poele nadimati. Vrijeme je da ga makne iz sobe koju dijeli s bratom i sa sestrama. Ne bi nikako bilo zgodno da mlaarija gleda takve stvari. To bi ih navelo na zle pomisli, a ionako ve ima dosta briga s Molly Ann. Molly Ann mu je bila najstarija, jedva neto vie od godinu starija od Daniela, a ve zrela ena koja 47 krvari vie od dvije godine. Vrijeme je da se misli na njezinu udaju. Ali u blizini nigdje mlada ovjeka. Svi se mladii razbjeali s brda i otili u grad, na rad u tvornice stakla i tekstila. Uzdahnu, podignu vr i srknu. Do bjelila uarena tekuina palila ga je po jednjaku i elucu i svega ga je proimala toplinom. Problemi; uvijek ih ima sa sedmoro djece. A bilo bi ih i desetoro da mu ena nije donijela na svijet tri mrtvoroeneta. Dobri Bog je znao to ini. Izraunao je On da e Jeb Stuart Huggins ionako imati dosta muke da nahrani svu onu djecu koju prije bijae ve izrodio. Ali svejedno, to nije poteno. Naroito, otkad je mama prekriila noge i zagradila mu put. Nema vie djeurlije. Teko to pada mukarcu. Osobito njegova kova, naviklom da dobije svoju porciju. Da zlo bude vee, sad ga uz Molly Ann, koja se povazdan mota okolo s onim punanim mladim sisicama i

omanom debelom guzicom, salijeu kojekakve grijene misli. Odsrknu jo jedan gutljaj viskija i stade se pitati hoe li putujui sveenik uskoro u obilazak. Dobra staromodna vjerska rije dobro bi mu dola da rastjera bludne svetogrdne misli koje mu Neastivi usauje u glavu. Ponovno uzdahnu. Nije lako biti obiteljski ovjek u ova teka vremena. Marylou Huggins je zurila u pocrnjeli eljezni lonac na starinskoj pei koja se loila drvima. Voda je kljuala i brbotala, a krupne ute grudice masnoe nadimale su se i raspadale na njezinoj povrini. Dugakom je viljukom iz vodena groba spasila etvrtast komad suene svinjske vratine. Prouavala ga je na vrku viljuke dok se s njega cijedila uspuena voda. Zadovoljno ga poloi u tanjur. Moralo bi ga dotei barem za jo dva obroka. Hitro sasu hrpu oguljenih krumpira, repe i raznog zelenja 48 u uzavrelu orbu i poe je mijeati. Vie je osjetila no to je uistinu ula Daniela kako ulazi na kuhinjska vrata. Nije se okrenula. - Mama. - Kao i uvijek, obino bi se prepala od djeakova sve dubljeg glasa. Jo juer joj se inilo da je dijete. - Da, Daniele. - Ulovio sam dva zeca. aa kae da ih priredi za lonac. Okrenu se da ga pogleda. Imala je samo trideset i etiri godine, ali je bila mrava i ispijena, a bore na licu inile su je jo starijom. Uze zeeve iz ispruene ruke. - Lijepa promjena nakon onih vjeverica - primijeti. - Ali ima ve vie od mjesec dana kako nismo okusili ni komadi vjeveriina mesa - usprotivi se. Smijeak joj ozari naborano lice koje poprimi blai izraz. Daniel je ve sada bio isuvie ozbiljan za svoju dob. - Samo sam se alila, sine. Oi mu zasjaje. - Znam, majko. - Idi kai Molly Ann da mi doe pomoi oistiti ove kunie. Nai e je iza kue gdje uva djecu. - Hou, mama. - asak oklijevae, onjukujui zrak. - To stvarno fino mirie. - To je samo vratina i zelenje - ree. - Jesi 1' gladan? Potvrdi glavom. Uzela je komad stara kruha s prostrta stola to se nalazio tik pei, natrla sa slanom svinjetinom kako bi se sva masnoa upila u nj i zatim mu ga pruila. Odgrizao je krupan zalogaj, provakao ga i progutao. - To je dobro. Hvala, mama. Osmjehnu se. 4 Sjeanje I 49 - A sada idi po sestru. Promatrala ga je dok je odlazio, potom se okrenula, izvadila mesarski no i poela ga brusom njeno gladiti. Daniel se lijeno vukao put stranjeg dijela kue. Prije nego to e obii ugao, poekao je trenutak dok dokraji svoj komad kruha. Nije htio da ga djeca vide, jer bi inae nadala u dreku da im dade malo. Progutavi posljednji komad, zakrenuo je za ugao. Urnebesna mu graja zaglui ui kad je dvoje djece projurilo mimo njega prema otvorenu polju. Mase, djetece staro esnaest mjeseci, stade vriskati iz svog povoja, objeena o osuen stari bor blizu gomile drva. Molly Ann se uspravi sa sjekirom za cijepanje drva u ruci. - Richarde, Jane, smjesta ovamo. Ako vas aa uje, fasovat ete ko amen batine. Djeca se oglue o njeno upozorenje. Molly Ann se obrati Rachel, svojoj desetgodinjoj sestri, koja je sjedila na jednom trupcu razgledavajui slikovnicu. - Rachel, poi po njih i dovedi ih amo. Rachel, najsklonija knjigama od svih u obitelji ustade nakon to je oznaila mjesto u svojoj slikovnici i otri za dvoje mlae djece koja su se dotle ve bila izgubila u poljskoj visokoj travi. Molly Ann povue unazad duge smee pramenove kose koji joj bijahu zastrli zajapureno lice, onda s hrpe nasjeena trijea uzme jednu granicu i tutne je djetecetu u usta. Mase odmah umukne

poevi sisati komadi drveta. - Ta e me klinadija natjerati u ludilo - zakuka Molly Ann. - Zapilji se u brata. - Gdje si bio cio dan? - U lovu. - Je si 1' to ulovio? 50 - Dva zeca. Mati kae da joj doe pomo oistiti ih. Odjednom shvati da zuri u vrh njezine haljine. Otkopala je najgornja puceta preko njedara kako bi to slobodnije zamahivala sjekirom, pa se gotovo posve razgoljela. - U to bulji? - viknu, premda i ne pokua da se zakopa. - Ni u ta. - Odvrati pogled s osjeajem krivnje, outjevi kako mu rumen obuzima obraze. - Buljio si u moje cice - optui ga i poe za-kapati puceta. - To ti se jasno vidjelo na pogledu. - Nije istina - promrmlja, sveudilj gledajui poda se. - Istina je. - Poto se posve zakopala, prie mu. - Ti ' morat zavrit cijepanje ako ja odem pomagat mami. - U redu. - Jo je uvijek nije pogledao u oi. - Hlae su ti se skroz napele - ree. Daniel osjeti kako mu lice oblijeva jo jaa rumen. Nije smogao rijei. Ona se nasmija. - Isti si ko i aa. Sad je pogleda. - to misli time? Iznova se nasmija. - Ovo sam se popodne prala u potoku i krajikom oka opazila au kako me promatra iza stabla. Ne mogae suspregnuti uenje. - Je 1' znao da si ga vidjela? - Ne. - Zavrtje glavom. - Napravila sam se kao da ga nema, ali sam ga kutom oka promatrala. Drkao je poput tebe. Samo to on ima veeg. inilo se da mu je rudo metar dugako. Upilji se u nju irom razvaljenih usta. - Isuse slatki! - Ne huli! - okosi se. 4* 51 Ne odgovori. - Mama ima pravo - ree. - Svi ste vi mukarci isti. Mislite samo na jednu stvar. Mama kae da se u vama avo skriva. Rachel se vrati s dvoje manje djece. - Operi tu djecu - zapovjedi Molly Ann. - Tada pronai Alice u povrtnjaku i kai im da dou zavrit' svoje zadae. Djeca posluno odoe u kuu. Molly Ann uzdignu ruku i skide Mase iz njegova povoja. On sav sretan neto promrmori kroza usne na kojima bijahu prilijepljeni komadii kore. Molly Ann ih odstrani rukom koju zatim otare o suknju. - Bit e bolje da pone cijepat' ta drva - opomenu ga. - Veeras dolazi gospodin Fitch i mama eli naloit' jaku vatru. aa ga tima da mu otkupi viski. Daniel je motrio sestru kako bezbrino, s bebom u ruci, ide u kuu dok joj se pod pamunom haljinom ocrtavalo oblo i jedro tijelo. Zatim se okrene hrpi drva i podigne sjekiru. Nakon toga uli su se jedino udarci otrice i praskanje raskoljenih cjepanica. 52 DRUGO POGLAVLJE Upravo su kanili sjesti za stol kadli iz prednjeg dvorita zaue kripu kotaa teretnih kola. Jeb podie ruku. - Mamice, pripremi jo jedno mjesto za stolom -ree ustajui i polazei k vratima. Ve je siao niz prednje stube i naao se u dvoritu kad se mazga zaustavila. - Dobra veer, gospodine Fitch - pozdravi. -Stiete u pravi as da nam pravite drutvo pri veeri. - 'Barvee, Jeb - odzdravi Fitch. - Nikako vam ne bi elio smetat.

- Uope nam ne smetate. Supruga je priredila ukusan zeji gula. Bila bi grehota da ga propustite. - Zeji gula - ponovi Fitch zamiljeno. Oekivao je vratinu sa zelenjem. - Zaista cijenim dobar zeji gula. - Sie s kola teko sopui. Gospodin Fitch je bio pretjerano gojan oko struka. - Odma u vam se pridruit, im nahranim i napojim mazgu. - Daniel e to uinit umjesto vas - ree Jeb. Pozove sina koji doe iz kue. - Poznaje gospodina Fitcha. Daniel kimnu. - 'Barvee, gospodine Fitch. Ljudeskara se nasmjehulji. - 'Barvee, Daniele. 53 - Sine, pobrini se za mazgu gospodina Fitcha. - Zobnicu e nai u zakoku - dometnu Fitch. -Ne daj joj da popije odvie vode. Od toga jezivo prdi, a noas se moram jo dobrih trideset kilometara voziti iza njezina repa. Jeb podie vr domaeg viskija. - Deder, kuajte ovo, gospodine Fitch. Malko e vam sprati putnu prainu s usta. - To je jako ljubezno od vas, Jeb! - uskliknu Fitch. Rukom otare rub vra i otpije gutljajinu. Cmoknu usnama i osmjehnu se sputajui vr. - Regbi da ne trpate mnogo vode u svoju piru, Jeb. Deset minuta kasnije zauzee mjesta za stolom i Marvlou poloi pred mua velik eljezni lonac gulaa. Odmah iza nje koraae Molly Ann s pladnjem do vrha naslaganog svjee peena kukurunjaka. Jeb sklopi ruke i obori pogled. Svi se povedoe za njim. - Molimo te, Gospodine, da blagoslovi ovaj stol, ovu kuu i sve one koji prebivaju u njoj, kao i naeg gosta, gospodina Fitcha. Zahvaljujemo Ti na dobro-stivosti i hrani koju se spremamo blagovati. Amen. Zborni amen odjeknu uokrug stola i djeca uz-gledae gladno. Jeb hitro licom nagrabi Fitchu pun tanjur, zatim sebi. Dade Marylou znak glavom. Ona uze licu i poe puniti djeci tanjure. Kad je stigla do svojeg tanjura, vie nije bilo mnogo mesa, ali nije ni marila. Ionako nikad nije mnogo jela. Osim toga, osjeala se dobro pri samoj pomisli da e gospodin Fitch kazati svim susjedima kako su ga Hugginsovi posluili zejim gulaom i da ne jedu samo suenu vratinu i zelenje kao neki drugi br-ani. Jeli su utke, brfeo, ne zapodijevajui nikakv razgovor i vruim su kukurunjakom, koji se jo puio, brisali s tanjura i zadnju kap umaka. 54 Fitch odgurnu stolicu od stola i potapa se zadovoljno po trbuhu. - To je najbolji zeji gula to sam ga igda kuo, gospoo Huggins. Marvlou pocrvenje. - Hvala vam, gospodine Fitch. Ljudeskara stade akati zube. Ceremonijalno izvue sat iz depa i pogleda ga. - Skoro e pola sedam, Jeb - kaza. - Hoemo li van da se latimo posla? Jeb kimnu. Die se od stola. - Hodi, Daniele. Daniel poe za starcima niza stube u dvorite. Otac je iao na elu i vodio ih oko stranjeg dvorita, uz breuljak, do pecare. Ili su uskom stazom, jedan po jedan. - Kolko ste mi pripremili, Jeb? - upita Fitch. - Otprilke sedamdeset pet litara. Ali prvorazredna viskija. Fitch je muao dok god nisu stigli do pecare. - To nije bogzna koliko. - Sua pali kukuruz, gospodine Fitch - objasni Jeb pokajniki. - Jedva da je vrijedno truda pentrati se skroz 'vamo. - To vie nije bilo gospodin Fitch, uglaen ovjek, koji je sjedio dolje za stolom, ve gospodin Fitch, trgovac, to je polovinu napoliara iz doline drao u dugu zajmovima koje im je davao u svom duanu mjeovitom robom i odreivao im

cijenu za ilegalno peeni viski i za sve ostalo to su mu bili prisiljeni prodavati. Veliki bakreni kotlovi i cijevi bijahu prekriveni isprepletenim granama, punima lia. S jedne strane leao je kup iscijepanih drva. - Izvuci vr, Daniele - naredi otac. Daniel poe uklanjati drva s kupa. asak kasnije 55 pred oima im se ukazu smei glineni vrevi. Jeb die jedan i zubima ga otepi. - Nuder, pomirite samo ovaj viski, gospodine Fitch. - ree. Fitch uze vr i onjui ga. - Probajte ga - nukao je Jeb. Ljudeskara nae vr i otpi gutljaj. - To se zove kakvoa, gospodine Fitch - pohvali se Jeb. - Nepatvorena ista kapljica. Bez karbida, bez podvala. Pitka i prirodna. Moete je dati dojen-etu. - Nije loa - prizna Fitch i zakilji. - Koliko traite za nju? Jeb skrenu pogled. - Raunao sam najmanje etvrt dolara po litri. Fitch ne ree nita. Jeb poe gubiti ivce. - Dvadeset centi? - Trinaest centi - zakljui Fitch. - Gospodine, Fitch, trinaest centi po litri jednostavno nije pravo. Za te pare prodaje se obini plavi, a ne pravi, prirodni viski poput ovoga -pobuni se Jeb. - Posao ide loe - ree Fitch. - Raja nee kupovati, i to ti je. U Evropi bijesni rat i svi su izvan sebe. - Dvadeset centi po litri nije mnogo. - Jeb je sada gotovo preklinjao. - Iziite mi bar djelomice u susret, gospodine Fitch. Fitch ga prikova upornim pogledom. - Koliko mi dugujete, Jeb? Jeb rezignirano uzdahnu. - Oko etiri dolara, mislim. - etiri dolara i pedeset etiri centa - ispravi ga Fitch. - Bit e da je tako nekako - dopusti Jeb. - Jo uvijek nije dizao pogled. Daniel se nije usuivao pogledati u oca. Bio je 56 odve posramljen. Ne pristoji se mukarcu toliko ponizivati samo zato to je siromaan. Skrenu pogled u polja. - Znate to, Jeb - ree Fitch. - Dobre sam volje. ak i velikoduan, moglo bi se re. A to moete zahvalit ukusnom gulau svoje ene kojim me poastila. Uvijek kaem da pun eludac otupi otricu ljudske prepredenosti pri sklapanju posla. Dat u vam esnaest centi po litri. Jeb podie oi. - Ne moete dati nita vie? - Maloas rekoh velikoduan, a ne budalast. - U Fitchovu glasu osjeala se odluna nota. Jeb outi gorak okus poraza. Tri mjeseca rada, danju i nou, po kii i suncu, bdijui nad kotlovima, skupljajui viski kap po kap, sve dok se nije polako kondenzirao u cijevima i postao kristalno ist i savrena okusa. Prisili se na osmijeh. - Hvala vam, gospodine Fitch - ree. - Okrenu se sinu. - Odnesi vreve u kola gospodina Fitcha. Daniel kimnu. Nije se ufao otvoriti usta. Natalo-ila se u njemu srdba kakvu jo nikada prije nije osjetio. Gnjev mu je vorao eludac kao krvnik svoju omu. Jeb pogleda ljudeskaru. - Poimo dolje u kuu, gospodine Fitch - predloi. - Moja je supruga do sada vjerojatno ve skuhala kavu. - Ne znam to e bit od sela - zakuka Fitch sa alicom vrue cikorije u ruci. - Posao nikakav, ljudi naputaju zemlju jer ne mogu platit najamninu. Ni sami ne znate koliko ste sretni, Jeb, to posjedujete zemlju na koju niste nimalo zadueni. Jeb kimnu. - Za to moemo zahvaliti samo dobrome Go-

57 spodu. Ali ne znam. Devetora usta hranit, a sua i loa ljetina. Nije to lako. - Jeste li ikad pomislili da otiete radit u grad? -zapita Fitch. Jeb strese glavom. - Nisam ovjek vian gradu. Nikad neu ni biti. Ako ujutro ne mogu ustat i pogledat svoju zemlju, onda bolje da me nema. Osim toga, to da radim ondje? Znam jedino obraivat zemlju. Marvlou unie u sobu i prinese igicu do naslagana trijea u ognjitu. - Postaje nekako svjee. - Gospoo Huggins. - Fitch se zasmijei. - Vi doista znate kako da ugodite ovjeku. Marvlou porumeni i osmjehnu se. Gledala je u pod. - Hvala vam, gospodine Fitch - zahvali se i ode. Meutim, ostala je blizu kuhinjskih vrata kako bi ula svaku rije koju izgovore. Fitch otpi srk vrue kave. - Jeste li ikad pomislili da dvoje najstarije djece poaljete u grad na rad? Jeb se iznenadi. - Daniela i Molly Ann? Fitch kimnu. - Djeaku je etrnaest, a sestra mu je, koliko se sjeam, i starija. - Petnaest joj je. - Prijatelj sam ljudi koji upravljaju tvornicama tekstila i stakla. Uvijek trae za rad valjane mladie i djevojke. Mogo bi uloit koju dobru rije za njih. - Ne znam. - Jeb se dvoumio. - Izgledaju jo jako mladi da ih pustim od sebe. - Mogli bi zaraivat etiri, a moda i pet dolara tjedno. Soba i hrana u pristojnoj kui kotali bi ih samo dolar i pol. Preostalo bi im pet, a moda i sedam dolara tjedno koje bi slali kui. Time bi se 58 dugo mogli prehranjivati. - Fitch ga pogleda. -Mogli biste ak i unaprijedit svoje kuanstvo. ujem da e elektrina kompanija uvest struju svakome tko im moe jamit pet dolara mjeseno. - Ne volim to elektrino svjetlo - ree Jeb. - Ne djeluje prirodno. Isuvie je jako. Nije blago kao u petrolejke. - Ali, ipak se zamislio. Njegova bi kua bila prva u planini s elektrinom rasvjetom. Daniel ue u sobu. - Sve je gotovo, tata. Fitch zavue ruku u dep i isprsi se s blistavom novom desetaom. - Dobar si momak, Daniel. Evo jedna malenkost za tebe. Daniel odmahne glavom. - Ne, hvala vam, gospodine Fitch. Nema razloga za to. - urno izie iz sobe. - Imate valjana momka, Jeb - pohvali ga Fitch. - Hvala vam, gospodine Fitch. Fitch krenu k vratima. - Bolje da poem. Moja stara mazga ne vidi dobro u mraku po ovim seljakim cestama. - Jo imate barem sat danjeg svjetla - ree Jeb. -Dotad ete stii u dolinu. Nee biti tako strano. Fitch klimnu. Podie glas, znajui dobro da se Marvlou nalazi neposredno iza kuhinjskih vrata i da ih slua. - Molim vas prenesite supruzi izraze najdublje zahvalnosti zbog izvanrednog zejeg gulaa, gostoljublja i ljubeznosti. - Uinit u to, gospodine Fitch. Fitch se spusti niza stube i pope se u svoja kola. Nae se na jednu stranu i ree dovoljno glasno kako bi Marvlou ula. - I drte na umu sve ono to sam vam kazo. etiri-pet dolara na tjedan svakom djetetu nije 59 maji kaalj. Ako se odluite, samo ih poaljite dolje k meni i ja u im na radna mjesta. Jeb iznova kimnu. - Hvala vam, gospodine Fitch. 'Kuno, gospodine Fitch. - 'Kuno, Jeb. Potegavi otro uzde, Fitch kvocnu mazgi i ona poe lagano odmicati iz dvorita. Fitch zapjevui

zadovoljno, ispod glasa. Jeb je imao pravo. Bio je to najbolji viski koji je ikad kuao. Valjda e mu poi za rukom da dobije etvrt dolara po litri. Ve time bi zaradio malne sedam dolara. A predosjeao je i to da e Hugginsova djeca uskoro pokucati na njegova vrata. To e znaiti jo vie novaca. Nije imalo smisla kazati Jebu da ga kompanije nagrauju s dvadeset dolara po klincu ili klinki koje im poalje. 60 TREE POGLAVLJE uto svjetlo petrolejke treperavo je sjajilo povrh stola i kao da je srebrne novie naslagane ispred Jeba pretvaralo u mrke zlatnike. Brojio ih je polagano i muno. Trenutak kasnije ula je Marvlou i utke sjela nasuprot njemu. Nije prozborila dok god nije prestao zbrajati. - Koliko ih je? - Sedam dolara i etrdeset pet centa. - Nije mnogo - primijeti. U glasu joj se uope nije odraavao prigovor, ve samo prihvaanje alosne injenice. - Dugovali smo mu etiri dolara i pedeset pet centi - ree Jeb branei se. - Cijene su pale. Teka su vremena, kae gospodin Fitch. U Evropi bijesni rat. - Nikako mi nije jasno kako nam jedan rat, koji se vodi tako daleko, moe ovdje zadavat neprilika. - Ni meni - prizna Jeb. - No, ako ovjek poput gospodina Fitcha to kae, onda je vjerojatno tako. Drim da nam jo jedino preostaje nadati se da e predsjednik Wilson sve dovest u red. Ako je itko pozvan da to uradi, onda je to samo on. Naobraen je ovjek, fakultetski profesor, zna? - Znam - odgovori. - Ali stanje se nije nimalo popravilo otkako je on postao predsjednikom. Sada 61 smo u tisuu devetsto etrnaestoj, a gore je nego ikad. - Za to treba vremena - ree Jeb. - Zene nemaju strpljenja ni razumijevanja za te stvari ko mukarci. Marvlou je muala, prihvativi ukor bez ikakve primjedbe. Ponekad se pitala zato je dragi Bog dao enama pamet, ako se od nje ne oekuje da je upotrijebi. Ali, bijae to misao koju je zadrala za sebe, jer ju je vrag nadahnuo i nije valjala. - Sada imamo jedva novaca da kupimo sjeme za iduu sjetvu - ree Jeb. Ona kimnu. Uvijek je tako bilo. inilo se kao da svake godine padaju u sve vee dugove. - Treba mi sukna da djeci skrojim odjeu. Tako brzo rastu da ne mogu s njima ukorak. Naskoro e jesen i trebat e im cipele za kolu. Bilo bi im odve hladno da idu bosonogi. A osim toga, i ne pristoji se. - Ja nisam imao nikakvih cipela sve do esnaeste - ree Jeb. - I nije mi nimalo naudilo. - Ali nisi ni iao u kolu - ona e. - Sada su prilike drugaije. Djeca se moraju kolovat. - Sve to mi je trebalo, nauio sam od svoga staroga - ree. - Ne znam kako itanje iole pomae Danielu da postane boljim poljodjelcem. Sada kad je zavrio kolu nije nita pametniji nego to sam bio ja. ,Ona opet utonu u muk. - A ni Molly Ann nije kolovanje ni trunka pomoglo. Jo nije nala mua, a kad si ti imala esnaest godina, bili smo ve u braku. - Nije to njezina krivica - usprotivi se Marylou. Ona je i vie nego spremna za udaju, ali sve je u tome to su mladii otili radit dolje u grad. Pogleda je. - Gospodin Fitch veli da im moe na dobra zaposlenja ako mi to elimo. 62 Ne kaza nita. ula je Fitchovu ponudu, ali nije bilo zgodno da to prizna. - Veli da mogu zaradit etiri, a moda i pet dolara tjedno. - To je velik novac - istaknu ona. Kimnu. - A moda Molly tamo dolje nae sebi mua. Ta cura tako brzo raste da ne mogu vjerovat roenim oima. Marvlou kimnu. Primijetila je kako Jeb guta kerku oima kad hoda. Znala je svog mua. Dobar je ovjek Jeb, ali je ipak ljudsko bie, puno ovozemaljskih bludnih elja. Znala je i to da pouda

natjera mukarca u krajnost. Bilo je dosta nemilih sluajeva po okolnim bregovima koji to potvruju. Mnoge su djevojke poslane rodbini samo zato to su im oevi podlegli poroku. I dugo je vremena trebalo da doe sveenik i oisti ih. - Moda bi za njih bilo dobro da odu - ree. - Tu ionako vie nema bogzna koliko posla za Daniela. Zemlja zbog sue slabo raa. Njive su na sjeveru gotovo opustoene. - Rachel bi mi pomagala oko djece po povratku iz kole - pridometnu Marvlou. Upre pogled u novie na stolu. - ak bismo mogli i uvest struju ovamo. Zurila mu je u ruke dok je opipavao novce. - Moda bismo mogli nabavit nekoliko pilia, jednu-dvije krmae, a moda ak i kravu. Malianima bi malo svjeeg mlijeka doista dobro dolo. - Onaj Callendar, s druge strane brijega, voljan mi je prodati svoju drugu mazgu za pet dolara -zamiljeno e Jeb. - Svakako da bi mi pomogla pri oranju, a nedjeljom bismo je mogli upre i odvest se rodbini u posjet. Uute, zadubivi se svaki u svoje misli. Nakon 63 nekog vremena poe skupljati novie i spremati ih u meku konatu vreicu, privrenu remenjem. - Moda bismo to trebali uinit - izusti nesigurno. - Moda - ponovi ona, izbjegavajui mu pogled. On ustade i poloi novac na najgornju policu, visoko iznad ognjita. Okrenu se i pogleda je. - Moe uzet dva dolara od ovog novca za svoje potrebe - ree. - Hvala ti, Jeb - ree. Taj iznos ni priblino nije bio dostatan, ali bolje je ita nego nita. - Zavirit u kod djece prije nego to odem spavat. Uputi se k vratima. - Hoe li skoro u krpe? Nije joj gledao u oi. - Malko u jo posjedit uz lulu. - Ne ostani predugo - upozori ga. - To vie to ti i Daniel namjeravate sutra iskriti zapadno polje. Tromo se spustio na stolac. Oboje su znali zato ide kasno u krevet. Na taj nain ona se mogla graditi da spava, on je nije trebao traiti, a ona ga nije morala odbijati. Daniel je mirno leao u krevetu koji je dijelio sa svojim bratom Richardom. Skvren u vrsto klupko, Richard je spavao do zida, na gruboj pamunoj plahti. Na drugoj strani sobe uo je tiho disanje usnulih sestara. Molly Ann je dijelila krevet s najmlaom Alice, a Rachel s Jane. Mali Mase jo je uvijek spavao u djejem krevetiu, u sobi svojih roditelja. Sklopio je oi, ali nikako da zaspi. Burkalo ga je neko neodreeno nezadovoljstvo. Nedoreeno i neugodno, uzroke kojemu nije znao, ali koje je ipak bilo tu i bunilo ga. Ne zbog toga to su siromani. Toga je oduvijek 64 bio svjestan i nije im bilo nita loije od ostalih obitelji koje je poznavao. Danas mu je, meutim, sve djelovalo gore nego ikada. Fitch je bio neobino siguran i samosvjestan. I oev mu je pritajeni strah najednom postao razumljiv. To jednostavno nije pravo. Visoko iznad planina bijeli se mjesec zapiljio u Danielov prozor, i on se obrnu da ga pogleda. Prema njegovu poloaju na nebu ocijenio je da bi moglo biti oko devet sati. Kroz tanke zidove koji su odvajali njegovu sobu od roditeljske zauo je odjeke neijih koraka. Bili su to oevi koraci. uo je mukli udarac kad su izme pale na pod, a zatim kripu kreveta kad je otac legao. Opet je nastao tajac. Vrlo udnovat tajac. Neko nije bilo tako. Poelo je s Maseovim roenjem. Prije toga uvijek se nou ulo utanje. umovi puni topline i ljubavi, kadto radosni krikovi i smijeh. Sada uvijek vlada tiina. Kao da vie nitko ne ivi u susjednoj sobi. Molly Ann mu je to jednom objasnila. Otac i majka vie nisu htjeli djece. Meutim, i uz to ga se sve to doimalo besmislenim. Znai li to da vie neu uivati jedno u drugome? Zato? Seks im nije predstavljao nikakvu zagonetku. Neprekidno su ivjeli s njim. I ivotinje na farmi bijahu vazda zaokupljene njime. Zato je pretpostavljao da je i s roditeljima isto. Neto nije bilo u redu kad su samo tako stali.

Okrenuo se u krevetu, tako da se glavom poravnao s bratovim nogama i legao na trbuh kako bi mogao gledati van, u mjesec. Noni mu je vjetar iz daljine donosio jedva ujne tropote pasa u trku. Odsutno se udio tko bi to mogao loviti rakune, kad svatko zna da su otili sjevernije, blie vodi. Neujno je ispuzao iz kreveta i otiao do prozora. inilo se da lave pasa dolazi s brda, zapadno od 5 Sjeanje I 65 kue. Mislio je da je jednog od njih prepoznao. Velikog uu gospodina Callendara, dolje iz doline. Iza sebe zau tihi utaj odjee. Okrenu se. - Zar ni ti ne moe spavat? - upita Molly Ann. - Ne - proaputa. Stade tik njega i pogleda van. - Razmiljala sam - ree. - uo si to je gospodin Fitch kazao ai? Kimnu. - Uvijek sam se pitala kako bi bilo ivjeti u gradu. ula sam... Jedan od kreveta zakripa. - Tiho! - psiknu on. - Probut e klince. - Hoemo li van? Potvrdi glavom, utke iziu i za sobom tiho zatvore vrata. Sjajna je mjeseina pretvorila no gotovo u dan. - No mirie po svjeini - ree ona. - Da, stvarno - sloi se. - A i tiha je - doda. - No se uvelike razlikuje od dana. U njoj sve izgleda tako mirno i spokojno. Prvi je krenuo do zdenca, napunio kutljau vodom i stao poudno piti. Prui je njoj. Odmahne glavom i vrati je na mjesto. Mukli se lave pasa sveo na slabano tektanje. - to misli, jesu li togod nanjuili? - upita ona. - Budalasti psi - odgovori prezirno. - Vjerojatno kakvu sovu, i to je sve. - uo si to je mama rekla - ona e. - Ako odemo u grad, mogli bi nabavit nekoliko pilia, a moda ak i kravu. Tata veli da za pet dolara moe dobit Callendarovu staru mazgu. Daniel nita ne otpovjedi. - to misli? - zapita. Odgovori polagano, malne preko volje. - Ne dopada mi se onaj Fitch. Ima u njemu neto to mi ne ide pod kapu. 66 - Znai li to da nee i ako te aa poalje? - Nisam to reko - uzvrati. - Stvar je u tome to mi se taj ovjek jednostavno ne svia. - Meni izgleda prilino fin - ree. - Ne daj da te zavaraju njegovo cifranje i napuhavanje - upozori je. - To je ovjek vrlo tvrda srca. - Misli da e nas aa poslat? Okrenu se i pogleda je. Trenutak zatim klimnu. - Mislim da hoe - odvrati. - Nema drugog izbora. Treba nam novaca, a nema drugog naina do do njih doemo. U glas joj se uvue traak uzbuenja. - ujem da se u gradu svake subote uveer, nakon posla, prireuju plesovi. Pogleda je naas. - avolske ti misli padaju na pamet. Provali u smijeh, uprijevi prstom dolje na nj. - I ba si se ti, kojemu neto tvrdo viri kroz gege, naao da mi to kae? estoka mu rumen obli lice. Nadao se da u mraku nee nita zamijetiti. - To mi se zna dogodit nou kad idem pisat -ree obrambeno. - Onda idi pisat - odreza naglo, trznuvi glavom i krenu natrag u kuu. - Samo nemoj predugo ostat, inae u znat to radi. - Molly Ann. Okrenu se i pogleda ga. - Zato jedva eka da ode odavde? - upita. Zabulji se u nj.

- Zar zaista ne zna, Daniele? Zavrtje glavom. - Tu mi nema ivota - poe tiho. - Mogu jedino odrast i postat stara frajla. Moda mi se dolje u gradu ukae kakva prilika. Moda se neu osjeat tako nitavno i beskorisno. Ne kaza nita. 5' 67 - S dekima je drugaije - ree. - Mogu radit to ih volja. Ne moraju se zenit ako nee. - Vrati se i stane preda nj. - Daniele, nisam zla, vjeruj mi. No nisam vie djevojica nego odrasla ena kojoj e skoro esnaesta i u kojoj se zbivaju stanovite promjene to joj potiu elju za vlastitom obitelji prije nego to isuvie ostari. Mai se njegove ruke i stisnu je. Ruka joj je bila hladna. - Volim i mamu, i tatu, i tebe, i djecu, ali moram proivjet svoj ivot. Shvaa li to, Daniele? Uputi joj dug pogled. - Drim da shvaam - uzvrati neodluno. Ispusti mu ruku. - Bit e bolje da to skorije poe u krevet - ree. - Mora rano ustat da pomogne tati raskrit zapadno polje. - Hou - obea. Promatrao ju je kako ulazi u kuu, a onda otiao iza gomile drva i ondje se popisao. Kad se vratio u sobu, u dremljivu mraku ulo se jedino lagano dukanje brae i sestara. im je uao u kuhinju, namirisao je zamaenu zobenu kau. - Bio sam u zapadnom polju - ree. - No tata nije doao. Marvlou se okrene i pogleda ga. - Otac je rano ustao da vidi, ne bi li mu Callendar posudio mazgu kao ispomo. Trebalo bi da se vrati svaki as. - Prui mu tanjur. - Sjedi i pojedi zeru doruka. Privue sjedalicu k stolu i poe licom puniti usta. - Otac i ja razmiljali smo o tome da moda tebe i Molly poaljemo u grad, na rad. Bi li volio i? Slegnu ramenima. 68 - Nikad o tome nisam mnogo razmiljo. - Gospodin Fitch kae da moete zaradit etiri, a moda i pet dolara tjedno. Pogleda je. - to on ima od toga? Smete se. - Tko? - Gospodin Fitch. Marvlou se zgranu. - Nita. Kako mo tako neto i pomislit? Gospodin Fitch je plemenit ovjek. Uvia da loe stojimo i samo nam eli pomo. - Zato onda nije tati poteno platio viski? -zapita Daniel. - To je drugo - odgovori mu majka. - Tu se radi o poslu. - Za mene je to sve isto - ree. Dovri doruak i ustade. - Ne moe ovjek u jednoj stvari bit ovakav, u drugoj onakav. Marvlou planu. - Nema pravo tako govorit o uglaenom ovjeku kakav je gospodin Fitch. Uvijek nam je bio dobar. Zar nam u duanu ne daje robu na vjeru kad nemamo gotovine? - Povrati on to kad doe po viski. Ne riskira on mnogo. - Umukni, Daniele! - okosi se otro. - Tati nee bit drago kad mu kaem to si reko. Gospodin Fitch je pomogo mnogim ovdanjim obiteljima. Pronao je dobre poslove mnogim mladiima i djevojkama. Pazi zato na jezik i ponaanje. Ne rekavi nita, Daniel izie i sjede na prednje stube. Zagleda se niza cestu kojom bi trebalo da mu otac doe. Moda bi bilo dobro da ode u grad. Moda Molly Ann ipak ima pravo. Tu zaista vie nema to traiti. 69 ETVRTO POGLAVLJE - Ako se ne budete predugo klatarili cestom, do zalaska biste morali sti u duan gospodina Fitcha. -

Jeb zakilji u jutarnje sunce. - Danas ne bi smjelo bit suvie vrue; nee bit tako loe. Daniel pogleda oca. - Nee. - Spremila sam ti ekstra hlae i lijepu istu koulju - ree mu majka. - I pazi da pere gae svaki dan. - Hou - uzvrati Daniel. - Ne elimo da ljudi pomisle kako ivimo ko svinje samo zato to smo gortaci. Imamo dobro ime, vrlo staro i estito, i ne b' ela da to zaborave. Daniel se nelagodno promekolji. Cipele to ih je nosio ve su ga poele titati. Obino ih je poinjao nositi s pojavom prvog zimskog mraza. Molly Ann odgovori majci. - Brinut u se za nj, mama. Ne sekiraj se. Marylou se obrati kerki. - Budi dobra djevojka. Sjeti se onoga to sam te uila. Ne sluaj laskave rijei kojekakvih gradskih nevaljalaca. - Znam kako se moram vladat, mama - pobuni se Molly Ann. - Ta nisam bebica. Marylou se zagleda u kerku. Ne ree nita. Molly Ann pocrveni. Znala je na to majka misli. 70 - Bit u dobra, majko - ree. Jeb posegnu u dep i izvue nekoliko novia. - Evo vam dolar, pa ga podijelite meu sobom. Tek toliko da vam se nae za stan i hranu dok ne ponete radit. Ni od koga nita ne primajte. Ne elim ut da Hugginsovi uzimaju milostinju od bilo koga. Daniel bez rijei uze novie od oca i tutnu ih u dep. - To je mnogo novca - naglasi Jeb. - Nemojte ga rasprkat na budalatine. - Neu, tata - obea Daniel. Jeb ponovo uzvinu oi k nebu. - Bit e bolje da krenete. Daniel kimnu. Pogledom obuhvati roditelje, zatim brau i sestre, okupljene u dvoritu oko njih. - I ja mislim. Djeca su utke piljila u njih. Bio je to svean trenutak, ali nisu imali to rei. Daniel nakratko mahnu rukom, a onda podie svoju pamunu vreicu s rezervnom kouljom, hlaama i jegerkom. Prodjene tapi kroz uzao i zabaci ga na rame. - Hajmo, Molly Ann. Djevojka ga naas pogleda, a tada pritra k majci. Marylou je jednu dugu minutu vrsto drala u zagrljaju svoju najstariju ker i potom je pustila. Molly Ann na brzinu izljubi djecu u obraze i onda se prikljui Danielu. Polako krenu put ceste. - Daniele! - Jebov glas zajei promuklo. Zaustave se. - Da, tata? Prie im. - Ako zbog bilo kojeg razloga ne uspijete - ot-poe nespretno - vratite se zajedno kui. Ne zaboravite da imate obitelj koja vas voli i ponosi se vama. Daniel osjeti kako ga neto stee u grlu. Oev je 71 glas zvuao kruto i prisebno, ali su mu mutne oi suzile. - Znamo to, tata - odgovori neobino osjeajno i s puno razumijevanja. - Ali ne tari glave. Bit e nam dobro. Jeb ga za trenutak muke promotri i zatim kli-mnu. - Znam da hoe - prozbori konano. Treptanjem je razmicao suze s oiju. - uvaj sestru, sinko. - Hou, tata. Jeb isprui hrapavu aku i vrsto stisnu Danie-lovu ruku. Tada je naglo ispusti, okrenu se i poe. Daniel je promatrao oca kako zamie za ugao i, kad ga je izgubio iz vida, obratio se sestri. "- Hajdmo, Molly Ann - ree. - Pred nama je dug put. Tonije reeno, iznosio je pedeset i etiri kilometra. Dan se pokazao vru, vrui nego to je to Jeb bio predvidio. Sunce je visilo visoko povrh njihovih

glava i svojim sjajnim zrakama nemilosrdno eglo prljavu cestu. - to misli, kolko smo daleko odmakli? - upita Molly Ann. Daniel gurnu na zatiljak svoj eir iroka oboda i podlakticom otare lice. Bilo je mokro i slano. - Moda kojih osamnaest-devetnaest kilometara. - Bole me noge - potui se. - Zar ne bismo mogli nekolko minuta otpoinut? Trenutak se zamisli, a onda klimnu. - Pa, bi. Sie za njim s ceste u polje gdje sjednu ispod jednog stabla. Brzo izuju cipele, bace se na lea i veselo zavrte osloboenim palcima po zraku. 72 - Jedina stvar koja mi se ne svia u vezi s odlaskom u grad jesu cipele - ree. ' - Ni ja ih ne volim - nastavi ona. - Da bar imamo vode. - Ima jedan potoi pet kilometara odavde -ree. - Moemo se ondje napit i pojest svoje sen-vie. - I takoer oprat noge? Nasmija se. - I to. - Ustade. - Poimo. Poe se dizati. - Nisi obuko cipele. - Valja ih uvat - on e. - Inae emo ih do kraja pohabat dok stignemo u grad. Nasmijei se. - Ta ti je pametna. Nosei cipele u rukama, jo jednom krenu niz brijeg. Nakon nekoliko minuta ona progovori. - Daniele. - Da? - Dri li da je gospodin Fitch ozbiljno mislio ono to je reko ai? - Drim da jest. - Ne svia ti se, zar ne? Daniel ne odgovori. - Pa to nije ni vano, ako nam zaista moe na zaposlenja. Daniel se naas zamisli. - Mislim da nije. - Daniele. - Glas joj poprimi bolan prizvuk. -Daniele, ne osjeam se ba najbolje. Brzo je pogleda. Iznenada je problijedila, a i elo joj se orosilo gracima znoja. Hitro snimi s glave eir i stavi joj ga na glavu. Pod prstima osjeti kako joj je duga svijetlosmea kosa vrlo vrua. Uze je za ruku. 73 - Poi amo prijeko i sjedi - ree. - To je toplotni udar. Pustila je da je polako odvede u sjenu drugog stabla. Njeno je poloi na zemlju. - Odmori se malko. Slabano strese glavom. - Ne. Moramo dalje, inae neemo sti u grad. U glas mu se uvue odsjena nota. - Sjedi. Neemo sti tamo ako ima sunanicu. Lezi tu dok ne izvidim mogu 1' nai malo vode. Opusti se i zatvori oi. - U redu, Daniele - uzvrati krotko. Spretno odvee uzao na vreici i uze limeni loni koji je bio stavio meu rublje. Otri niz brijeg prema veoj skupini stabala. Openito uzevi, gdje god bi se nalo toliko stabala, tu bi bilo i vode. Kleknu, zagrabi pregrt zemlje i pomirisa je. Bijae vlana. Bacivi se na ruke i koljena, poe puzati po zemlji u potrazi za vlagom. Kad pod prstima osjeti mokru zemlju, navali rukama grepsti po povrini. Voda prokapa, im doe na tridesetak centimetara dubine. Brzo izdubi okruglu rupu u zemlji i zatim njene rubove dobro potapka. Rairivi prste, stavi petu i dlan jedne ruke na dno otvora i svom snagom pritisnu o zemlju. Trenutak kasnije voda mu se stade skupljati oko prstiju. Nastavi upirati dok god mu ne dosegnu gotovo do zgloba i ne poe otjecati u stranu; potom drugom rukom podra loni i prieka dok se ne ispuni vodom.

Drei loni paljivo, otri natrag k sestri. Molly Ann je sklopljenih oiju mirno leala. Nije se inila toliko blijeda kao prije. Otvori oi tegobno i pokua zauzeti sjedei poloaj. - Ne mii se - ree kleknuvi pokraj nje. Iz na74 prtnjae izvue malen rubac. Navlaivi ga, pritisnu joj ga na elo i njeno joj obrisa lice. - To stvarno godi - proape. Imika rubac i ponovno ga ovlai. Ovoga puta istisnu nekoliko kapi vode na njezine osuene usne. Ona ih pomaknu i jezikom ih obliznu. - Je 1' ti bolje? - upita. Potvrdi glavom. - Toliko sam edna. Smijem li malo popit? - Samo malkoc. - Protisnu joj ruku pod lea i podie je. - Ali, pazi, ne mnogo - upozori je. - Tek koju kap. Srknu gutljaji i uzdahnu. Pogleda ga. - Jednostavno ne znam to me spopalo. - Trebala si nosit eir - ree. - Sunce je prejako. - Mogu li malko otpoinut? - upita. - Bit e mi onda bolje, pa emo mo nastavit put. - Nema urbe - kaza. - Gospodin Fitch e se nalazit u duanu kad stignemo u grad. Opet legne na lea i zaklopi oi. Neto kasnije ve je spavala. Jo jednom joj polako rupcom obrie lice i pusti je da se odmara. Malo sna ne moe biti na odmet. Daniel sjedne na svoje mjesto i zakilji u sunce, zatim dolje na cestu koja je sva treperila na vruini. Moralo je biti podne. Nema se smisla sada vraati na cestu. Za nekoliko sati ondje e biti kao u paklu. Najbolje je priekati dok proe dva sata. Do tada e sunce prijei preko bregova na zapad i cesta e se poeti hladjeti. Protegne se leimice, podvije ruke ispod glave i zatvori oi. Trenutak zatim i on zaspi. Probudila ga je grmua koja je sjedila na grani vie njegove glave. Virei kroz lisnate grane u vedro plavo nebo, ugledao je raspjevanu ptiicu. asak ju je promatrao, a onda se uspravio u sjedei poloaj. 75 Preplaena ovim iznenadnim pokretom, ptiica odleti. Baci pogled na sestru. Oi joj bijahu otvorene. - Kako se osjea? - upita. - Bolje - odgovori. urno se die na noge. - Onda bismo mogli krenut. Ona se uspravi. > - To mi se jo nikad nije dogodilo. Nasmjehnu se. - Nikad prije nisi gologlava proboravila etir sata na suncu. - Ima pravo. - Dignu se, trenutak ostade na mjestu, a potom ga pogleda. - Sad mi je dobro. Kimnu i poe opet zakapati odjeu. - Napit e se kad stignemo na potok. - Ovaj put uzme i njezinu vreicu, te pou niz cestu. Uini pokret u namjeri da mu vrati eir. - Ne, zadri ga - ree. - Mogu vie izdrat bez njega neg ti. Bez rijei su pjeaili nekih pola sata prije nego to su doli na potok. Napuste cestu, razdragano operu lica i napiju se do mile volje. - Dobra voda - primijeti Daniel. Molly Ann se osmjehnu u znak potvrde. - Kao da je zaeerena. - Moramo dalje - ree on. - Spremna sam. Uputi se za njim natrag prema cesti, i stignu na nju upravo kad je iza okuke zaklonjene drveem iskrsnula mazga, upregnuta u teretna kola. Stao je uz rub uske ceste i pustio je da proe. Molly Ann je zastala iza njega. S otputenim uzdama u ruci u kolima je sjedio mrav mladi kojemu je gortaki eir iroka oboda napola skrivao lice.

76 - Hajde, ivlje! - povie na bezvoljnu ivotinju koja se s mukom vukla na egi. Ne ubrzavi hod, mazga jednostavno produi klipsati. Mladi dobroudno prokune. - Prokleta betijo! Kola se dokotrljaju nasuprot mjestu na kojem su stajali i mladi ih postrance pogleda. - Djeco, elite li da vas povezem u grad? Molly Ann zadri brata, uhvativi ga za ruku. Gotovo ljutito otrese se njezina stiska. Glupaa. Zar ne zna da nije u stanju pjeaiti? Uzgleda prema mravu mladiu. - Svakako da oemo, gospon - otpovrnu. 77 PETO POGLAVLJE Jimmy Simpson je imao pjeano utu kosu, plave oi i vedar, irok osmijeh. U toku svih dvadeset godina svog ivota nikad nije bio u radnom odnosu, niti mu je to ikad trebalo. Novac mu nije predstavljao problem. Mogao je doi do njega na mnogo razliitih naina - da igra klab1 s poljskim rudarima, poker s gortacima ili biljar s gradskim kicoima. A kad bi mu srea okrenula lea, jo uvijek mu je preostalo krijumarenje alkoholom. Kao, recimo, danas. Cio je dan proveo u brdima. A to nije bilo lako. Stari Fitch je samo dan prije izvrio svoj obilazak i obrao sve vrhnje. Da Jimmy nije platio dvostruko vie od Fitcha, vraao bi se s praznim kolima. Meutim, cijena mu je bila odvie privlana pa je otkupio dobar viski ispeen od kukuruza, viski koji su proizvoai bili spremili za sebe. Promatrao je momka kako mee u kola dvije vreice koje je nosio, zatim kako pomae sestri da se smjesti na sjedalu, i kako se i sam penje i sjeda kraj nje. Gurnu eir na zatiljak, a preko lica mu pade neukrotiv uvojak plave kose. 1 Vrsta kartake igre s trideset dvije karte u kojoj igra postie bodove veom vrijednou niza karata nego to je ima njegov protivnik. 78 - Zovem se Jimmy Simpson. Momkov je pogled bio ozbiljan. - Drago mi je. - Imao je dublji glas nego to je Jimmy oekivao. - Ja sam Daniel Boone Huggins, a ovo je moja sestra Molly Ann. - Milo mi je to smo se upoznali - ree smijeei se. Pogleda djevojku. Koliko je mogao zakljuiti iz lica zasjenjena irokim obodom eira, oigledno bratovljeva, bila je lijepa. - Odate li ve dugo? Daniel kimnu. - Oko dvajsetir kilometra, od rane zore. Al slabo napredujemo zbog vruine. - Kamo idete? - U Fitchville. Jimmy se opet osmjehnu. - Pa tamo i ja idem. Smjerate li rodu u pohode? Daniel zavrtje glavom. - Ne. Idemo radit. - Imate li ve poso? - Jo nemamo. No gospodin Fitch je obeo ai da e se pobrinut za nj. - Za oboje? - Da. Jimmy umuknu. Stari je lupe drao cijeli kraj u ahu. Nije bilo niti jedne jedine stvari koja je ula u brda ili izila iz njih, a da nije imao u njoj svoje duge lakome prste, ak i onda kad se radilo o ljudima. Ali kujin sin nije mogao nikako propasti kad je grad dobio ime po njegovu prapradjedu. Daniel zirnu u kola. Prepoznao je vreve, premda su bili prekriveni starim vreama za eer. Opet se okrenu na cestu. To ga se nije nimalo ticalo. Jimmy pogleda djevojku. Naslonjena na brata, sklopljenih oiju, njihala se njeno uz kotrljanje kotaa. inilo se da drijema. 79 - Ako vam je sestra umorna - ree - moemo joj uredit mjesto u kolima da prilegne. Molly Ann se uspravi.

- Ne elim nikom pravit brige. Zaustavi mazgu. - Ma kakve brige. Osobito kad se radi o tako zgodnoj djevojci. - Prekorai sjedalo, ue u kola i pomaknu red vreva u stranu. Od praznih pamunih vrea za eer hitro napravi leaj, a iznad jednog njegova dijela improvizira pokrovac da je zatiti od sunca. - Nije loe - rekne, uspravivi se. - Tu sam i sam spavo sino. - Prui joj ruku. Molly Ann uputi bratu upitni pogled. Daniel kimnu. Ona primi Jimmvjevu ruku i ue u kola preko sjedala. Pogledala ga u lice. - Vrlo ste ljubezni, gospon Simpson. Naceri se. - Jimmy. Svi me zovu Jimmy. - Jimmy - ree. Odjednom shvati da je jo uvijek dri za ruku. Ispusti je. - Raskomotite se - ree nespretno. Osjeti kako joj srce divlje udara u njedrima i kako joj rumen oblijeva lice. Nije se usudjela govoriti. Mora da joj je sunce udarilo u glavu i vie nego to je mislila. Samo klimnu glavom. Uzvera se opet na svoje mjesto i uze uzde u ruke. Brz letimian pogled preko ramena uvjeri ga da ve lei. Trnu uzdama. - Probud se, prokleta ivino! - izusti malne ap-tom, kako ne bi uzbunio djevojku. U jedan par Molly Ann se probudi proeta veernjom studeni. Dok je sjedala u uspravan poloaj, uvidi da je pokrivena grubim gunjem. Odbaci ga sa sebe i duboko uzdahnu. Sad joj je bilo bolje. 80 Okrenu se i ugleda brata i mladia kako sjede, lea okrenutih prema njoj, ocrtavajui se spram veernjega neba. Dokono se zapita koliko je spavala. Mladi potrese uzdama. Opet outje toplinu u licu. Bio je vrlo pristao. - Budna si? - Daniel ju je bio uo. - Da. Jimmy joj se okrenu. - Hoete li vamo gore? Kimnu. On zaustavi mazgu i prui joj ruku. Ona je prihvati. Iznova osjeti kako joj srce estoko ekia. Sva zbunjena prestade misliti na to. - Kolko jo imamo prije? - Jo dva sata - odvrati Jimmy. - Mogu ovu betiju natjerat da jae potegne. To je najljenija mazga u cijelom okrugu. Pogleda Daniela. - Bit e kasno kad stignemo. to ako duan gospodina Fitcha bude zatvoren? - Onda emo k njemu ujutro - odgovori Daniel. - Imate li gdje odsjest? - zapita Jimmy. - Kod kakve rodbine? - Ne - otpovrnu Daniel. - Mogu vas smjestit kod sebe - predloi Jimmy. - Udovica Carroll vodi izvrstan pansion. Pogledae se neodluno. - Nee vam ni naplatit za jednu no - Jimmy doda brzo. - Moji ste gosti. - Moemo platit - ree Daniel hitro. - Imamo novaca. Radi se samo o tome da smo htjeli dobit poso to je mogue prije. - Gdje ete radit? - upita Jimmy. - U tvornici tekstila? Opet Molly Ann pogleda brata. - Jo pravo ne znamo - prizna Daniel. - On je samo ai reko da doemo k njemu, a da je dalje njegova briga. 6 Sjeanje I 81 - Zar Fitch nije kazo kakav ete poso radit? - Jok. Tek tolko da emo zaraivat dobre pare. etir, moda pet dolara tjedno. Jimmy pue u smijeh, ali bilo je neke vedrine u njemu. - Taj Fitch je odista slatkorjeiv ovo.

- Mislite re da nema posla? - Glas Molly Ann odjeknu tjeskobno. - Ne mislim to. Posla ima, u redu stvar. Ali, da biste zaradili tolik novac, morat ete rintat najmanje dvanajst sati dnevno, za sedam centi na sat. - Nismo protiv rada - ree Molly Ann. Pogleda je. - Jeste li ikad radili u tvornici? - Ne. - Cijeli dan stojite na nogama mijenjaju kaleme konca na vrlo brzom stroju i nakon dvanajst sati neprekidna rada imate osjeaj da e vam se tijelo raspast u stotinu komadia. Nije to lako. - Ni nije lako - ona e. - Ako je zarada dobra, ne oekujemo ni lak poso. - Dobra zarada! - Ponovo se zasmija. - To vi zovete dobrom zaradom? to mislite, zato zapoljavaju klince? Zato to vama daju sedam centi na sat, dok odraslima moraju petnaest, a razliku raunaju kao dio dobiti. - Ne tie se nas to drugi rade - izjavi Daniel. -Vano je da asno obavimo poso. Jimmy se htjede iznova nasmijati, ali ga neto u izrazu djeakova lica zaustavi. Tu nije bila rije o obinoj branskoj seljaini. Negdje iza tih oiju krila se ovozemaljska zrelost, priroena sposobnost za snalaenje meu ljudima, koja je kudikamo nadilazila njegove godine. Nakon aska-dva progovori. - Ljudi rade ono to moraju. Meutim, duboko u dui, Jimmy je osjeao da nije tako. 82 Tu oko nas ljudi ne rade ono to moraju ve pleu na uzici koju povlae drugi u svoju korist i svrhu. Bilo je prolo devet sati kad su zali u Ulicu Main i zaustavili se ispred duana gospodina Fitcha. Vrata bijahu zabravljena, a prozori zamraeni. Nekoliko su trenutaka utke sjedili u kolima. Jimmy je smatrao da im se mora ispriati. - ao mi je. Da ova stara mazga nije tolko svojeglava, bili bismo stigli amo sat ranije. - Niste vi krivi - ree Daniel. Pogleda sestru. -Moda je bolje da ove siemo. - To zaista nema smisla - hitro e Jimmy. -Poite sa mnom do udoviina pansiona. Neto ete poveerat, potom u krevet, a sutra moete ovamo ve rano izjutra. Daniel mu uhvati pogled. - Ne elimo nikog tjerat van. Ve ste nas ionako puno zaduili svojom dobrotom. - Nikog ne tjerate - ree Jimmy odluno. - Stan i opskrba je udoviin posao. Udovica Carroll bijae koata ena otrih crta lica i podjednako otra jezika kojim se obilato sluila da svoje muterije odri na uzdi. Neugledna, udnovata mjeavina ljudi koji su radili u tvornicama tekstila, stakla i u rudnicima, dolazila je iz bliih i daljih dijelova svijeta. Slaveni iz sredinje Evrope nali su se zajedno s tankoustim, mualji-vim gortacima koji su radili u sredini isto toliko im stranoj, koliko i doseljenicima. Unato svemu, udovica ih je drala u redu. Nije bilo tunjave, pijanstva ni psovanja pod njezinim krovom. to su ti ljudi radili vani, nije je bilo briga, ali kad su dolazili na jelo, bilo je loe ako bi doli neistih ruku ili neo83 prana lica, jer ih u tom sluaju ne bi putala za stol. I stoga je svatko od njih ivio u strahu bojem i govorio neobinim priguenim glasom, kad god bi se ona nala u blizini, jer nitko nije htio izgubiti mjesto u njezinu pansionu. Hrana nije bila gospodska, ali je bila najukusnija u itavu kraju. - Previe ste zakasnili na veeru - okosi se na Jimmvja. - Dobro znate da se veera slui u est i pol. - Kriva je ona stara mazga. - Jimmy je pokua opiniti svojim armom. - Nikako je nisam mogo nagnat da bre poe. Zatim sam nabaso na ovu djecu koja su po velikoj vruini hodala cestom i nisam ih mogo samo tako pustit, zar ne? Udovica Carroll pogleda Daniela i Molly Ann, te utke zafrkta. Oni se uzvrpolje zbog njezina prezirna, upiljena pogleda. - Htjeli su do duana gospodina Fitcha da im nae poso - objasni. - No zatvoren je. - ene ne primam - odrapi. Okrenu se Jimmyju. - Poznata su vam kuna pravila. Daniel uze sestru za ruku. - Hodi, Molly Ann - pozva je. - Ne elimo vam stvarat nikakvih neprilika, gospodine Simpsone.

Hvala vam na ljubeznosti. Neto zbog tona njegova glasa sijevnu sjeanjem udovice Carroll. Njezin je mu bio branin i, prije mnogo ljeta, kad su jo oboje bili mladi, njegov je glas takoer zvuao tako - zvonko, osjeajno, gordo. Ali to je bilo davno, prije nego to su mu rudnici upropastili plua, lo mu viski izgrizao utrobu, a on umro pljujui crnu krv irom istih bijelih plahta. - Osim toga, imam samo jednu praznu sobu -ree. Daniel se netremice zagleda u nju. 84 - Nita za to, gospa. Sestra i ja spavamo u jednoj sobi, zajedno s braom i sastrama, cio svoj ivot. - Boli me glava za to - odvali otro. - Nijedan mukarac ni ena ne mogu dijelit jednu sobu u ovoj kui, ak ako su brat i sestra. - Mogo bi spavat na trijemu, s vaim doputenjem, gospa - ree Daniel. - Sobu dajte Molly Ann. - Ne znam - udovica e nesigurno. - Nije poteno da neko spava na trijemu. - Moe upotrijebit poljski krevet u mojoj sobi -pridoda Jimmy brzo. Udovica Carroll donese odluku. Djelovali su joj kao ugodna i pristojna djeca iz bolje obitelji. - U redu - pristade. - Ali od jela nema ni drugo osim ladne svinjetine i kruha. - Bit e strano lijepo od vas ako nas time ponudite - ree Daniel. Pogleda ga. - To e vas svakog kotat deset centi - najavi. Neko je vrijeme oklijevala, a onda pridometnula: -Ukljuujui i doruak, koji se slui tono u pola est. Daniel bez rijei uze par novia iz depa. Poloi joj na dlan dvije petae i jednu desetau. - Hvala vam, gospa. Cijenimo vau dobrotu. Ona kimnu i obrati se Molly Ann. - A vi, frajlice, sada pote sa mnom da vam pokaem sobu. Molly Ann je leala u mranoj sobici i oslukivala mrtvu tiinu. Osjeala se neobino. Nigdje glasa. To je prvi put to spava sama, bez uobiajenog amora brae i sestara. Teko joj je to palo. Tko zna kako su svi kod kue i da li im nedostaje. Zbog nekog neobjanjiva razloga suze joj se poee 85 kotrljati niz obraze. S vrata dopre tiho kucanje. mugne iz kreveta i prijee u sobu. - Da? - proape. - Ja sam, Daniel. - Njean se glas jedva uo kroz vrata. - Je li s tobom sve u redu? - Jest - uzvrati. Trenutak je oklijevao. - Dobro... onda, laku no. - Laku no. Sluala je kako se tihi koraci udaljuju od vrata, a onda se opet uulja u krevet. U toku samo jednog kratkog dana mnoge su se stvari promijenile. Sve se promijenilo. Daniel je do sada bio njezin mlai brat, ali danas se odjednom preobrazio. U njemu se rodila snaga kakvu jo nikad prije nije outjela. Kao da ju je u jednom djeliu sekunde prerastao i zakoraio u muevnu dob. Preplavi je neki udesno topao osjeaj olakanja i sigurnosti, suze joj se zaustave i ona utonu u krepak san bez snova. 86 ESTO POGLAVLJE Daniel i Molly Ann ekali su pred vratima duana u Ulici Main do nekoliko minuta poslije est izjutra, kadli se vrata otvore i izie neki Crnac s metlom u ruci. Okrzne ih radoznalim pogledom, ali nita ne ree, ve poe mesti drveni prilaz pred ulazom. Daniel odeta do vrata i zaviri u duan. - Nikog jo ne biti unutra - prozbori Crnac. -Ako htjeli neto kupiti, gospon Harry stii svaki as. - ekamo gospodina Fitcha - ree Daniel. - On ne doi prije osam sati - otpovrnu Crnac. - ekat emo. - Daniel se vrati k sestri. Pred jednim prozorom nalazila se klupa. Sjedoe na nju. Nekoliko minuta kasnije onii miiav mukarac u izlizanu kaputiu, ukrobljena ovratnika i s kravatom oko vrata, uurbanim koracima prie duanu.

- Ima li ve muterija, Jacksone? - upita prodornim slubenim glasom. Crnac pristojno otkoraknu u stranu, kako bi malcu oslobodio prolaz. - Ne, gospon Harry. ovjek zastade i pogleda Daniela i Molly Ann, ali im se ne obrati. - to ovi hoe? - Traiti gospon Fitcha. - Djeco, traite li posao? - oslovi ih mali. 87 Daniel ustade. - Da, gospodine. - Dobro, ali tu ne moete sjediti - ree naglo. -Ta je klupa predviena za muterije. - Oprostite - otpoe Daniel, no mali se ve bio izgubio u duanu. Zastae ne znajui to da rade. - S jedne strane duana biti jo jedna klupa na koju vi moi sjesti - uputi ih stari Crnac. - Hvala vam - zahvali se Daniel. Povede Molly Ann oko ugla zgrade, te opet sjednu. Malo-pomalo gradi oivje svud oko njih. Otvore se duani, ljudi se stadoe pojavljivati na ulicama; proe i nekoliko kola, kasnije i vie, te nekoliko minuta poslije sedam poslovni dan ue u svoj puni zamah. Gledali su sve to radoznalo, bez rijei. inilo se da ljudi to prolaze mimo uope ne obraaju panju na njih. Svi kao da bijahu zaokupljeni svojim vlastitim mislima. Mukarci dok idu na posao, ene u kupovinu, djeca u susret igri. Svi odsutni duhom. - Koliko jo dugo? - zapita Molly Ann. Daniel zakilji u sunce. - Oko pola sata. - Jesi li jutros vidio gospodina Simpsona? - ona e dalje. - Jo je uvijek spavo kad sam odlazio - odgovori Daniel. - Nije sio na doruak - primijeti. - Kazo mi je prije odlaska na poinak da nikad ne dorukuje - protumai Daniel. - A ta gospoa uistinu posluuje bogovskim dorukom. Jaja i zobena kaa, kukurunjak i maslac, te prava kava. Ne ide mi u glavu zato proputa tako dobro jelo. - Htjela sam mu zahvalit na ljubeznosti - kae Molly Ann. - Ne treba se zbog toga izjedat - umiri je Daniel. - Ja sam mu se zahvalio za oboje. 88 - Bio je zaista drag - ona e tiho. Daniel letimice pogleda sestru. Naceri se. - Ti kao da si se malko zagrijala za nj - bonu je. Porumenje. - Ne budi lud. Zar djevojka ne smje re za momka da je drag, a da je se krivo ne svati? Daniel se nasmijei. Mogao joj je kazati da se Jimmy naveliko raspitivao o njoj - ali kad bi to saznala, moglo bi joj zavrtjeti glavom. Stari se Crnac pojavi iza ugla i prie im. - Gospon Fitch upravo stii, ako ga vi eljeli vidjeti. Pou za njim u duan. Nakon arkog suneva svjetla valjalo se svii na tamu, ali oi im se za koji trenutak privikoe i oni oko sebe ugledae poslagane bave i vree, te police uvrh ispunjene razliitom robom, poevi od konzervirane hrane pa do bala platna. Povede ih oko duge tezge, mimo revna malca, u malen, staklom ograen ured. Iza stola je sjedio Fitch jo uvijek glave pokrivene eirom iroka oboda. Niim nije pokazao da ih prepoznaje. - to elite, djeco? - upita mrzovoljno. - Tata nam je kazo da doemo amo - odgovori Daniel. - Reko nam je da ste mu obeali da ete nam na poso. Fitchovo je lice i nadalje bilo bezizraajno. - Tata? - Da - potvrdi Daniel. - Jeb Huggins. Ljudeskarino se lice odjednom izmijeni. Postade ljubeznije. Die se iza stola.

- Vi ste Hugginsova djeca. avo me odnio ako sam vas prepozno u tim lijepim odijelima. Svakako. Upravo to obeo sam vaem ocu. Daniel odmah osjeti olakanje. Naas je pomislio da je rije o kakvom nesporazumu. 89 - Tako je, gospodine Fitch. Fitch ga pogleda. - Ti si Daniel? Daniel kimnu. Okrenu se Molly Ann. - A ti Molly Ann? Molly Ann se osmjehnu. - Da, gospodine Fitch. - Vaa me majka posluila izvrsnim zejim gulaom - ree. - Nikad to neu zaboravit. Ne rekoe nita. Sjede i poe prevrtati neke papire na stolu. - Samo trenutak, da ih naem... Ah, evo ih. -Prui ih Danielu. - Odnesite te papire ocu i onda ete dobit poso. Daniel se zablenu u nj. - Tata nam ni nije kazo da treba bilo kakve papire potpisat. - Vavjek se neki papiri moraju potpisat - uvjeravao ga je Fitch. - Po zakonu jo ste uvijek maloljetnici i dok ne navrite dvadest jednu godinu, roditelji moraju za vas potpisivat. - Ali, gospodine Fitch - usprotivi se Daniel - put iznosi vie od etrdeset osam kilometara u jednom smjeru. Trebalo bi nam dva dana da ih odnesemo potpisat. - ta ja tu mogu - ree Fitch. - Takav je zakon. Daniel osjeti kako poinje kljuati od bijesa. - Zato to niste kazali tati prije nego to ste ga naputili da nas poalje amo u dolinu. Fitch preko stola osinu djeaka pogledom. Da-nielove oi u hipu potamnjee. Klinjo bijae raspaljiv. Ne bi mu bilo drago da radi u oblinjim tekstilnim tvornicama i staklanama. Za njega e biti najbolje mjesto nekih trideset i dva kilometra dalje, na jugu, u rudnicima ugljena u Graftonu. Ispusti dubok uzdah. 90 - Posve sam zaboravio - priznade. - No, budui da je to moja krivnja, odmah u vas uputit na radna mjesta, a sam u se kasnije pobrinut da vam otac potpie te isprave. Daniel odahnu. utke kimnu. - Koliko si visok, sinko? - Fitchov je glas sada zvuao mnogo prijateljskije. - Skoro metar i sedamdeset osam - odgovori Daniel. - Tata veli da sam ve dostigo svoju punu visinu. - Visok si - sloi se Fitch. - Za trenutak se zamisli. - Previsok si za rad u staklanama. Trae nie djeake zbog svih onih silnih cijevi ispod kojih se moraju provlait. Nema nita protiv da radi na istovaru vagoneta? - Istovaru? - upita Daniel. - A gdje to? - U rudniku ugljena - otpovrnu Fitch. - Za prvu ruku moe poet kao skuplja kriljevca, a onda moe ravno u rudnike. - Nemam nita protiv - ree Daniel. - Dobro. - Fitch kimnu. - Otvoren je jo jedan kop u novom rudniku blizu Graftona. Dat u ti preporuku i smjesta te uputit onamo. - Ali Grafton je udaljen trideset dva kilometra -prosvjedova Daniel. Fitch ga probode hitrim pogledom. - eli radit, zar ne. mome? Daniel potvrdi glavom. - Otac ti je imo dovoljno povjerenja da te poalje dolje k meni, a sad je na tebi da mi vjeruje da u ti na najbolji poso koji se dade dobit. - Ali Molly Ann i ja smo raunali da emo ostat zajedno. - Moe se tu zadrat, ako hoe, ali tu nema za te posla. Jedino u Graftonu. - to e onda bit s Molly Ann? - upita Daniel. Fitch pogleda djevojku. 91 - Mogu joj na poso u ovdanjoj tekstilnoj tvornici. Daniel pogleda sestru. - Ne znam. - Dvoumio se.

- Ne brini, Daniele - ree Molly Ann brzo. - Bit e mi dobro. - Osobno u pazit na nju, mome - obea Fitch. -Moja e se supruga pobrinut da dobije pristojan stan. Daniel baci pogled na zdepasta ovjeka iza stola, potom na svoju sestru. Nije mu se to svialo. Meutim, nije imao drugog izbora. Tata ih je poslao ovamo dolje na rad. Nije se sada mogao vratiti i rei mu da mu se prijedlog ne svia. Tog trenutka odlui se vratiti u pansion udovice Carroll kako bi zamolio Jimmvja da mu pripazi na sestru. Bilo je neto u tom mladiu zbog ega mu se moglo vjerovati. Bilo je to posve razliito miljenje od onoga koje je imao o Fitchu. - U redu - pristade nerado. - To je prava rije. - Fitch se osmjehnu. Ustade na noge. - Jedna moja kola polaze u Grafton. Moe se njima povest. - Krenu k vratima malog ureda. -A sad, djeco, malo priekajte dok izvrim neke pripreme. Pogledae se im izie. - Ne dopada mi se - izjavi Daniel jednostavno. Molly Ann mu se mai ruke. - Isuvie brzo raste, Daniele - prozbori. - Ali ne zaboravi da je i sa mnom isti sluaj. Bilo je neto poslije deset sati kad su se Daniel i Molly Ann vratili u pansion. Na njihovo kucanje udovica Carroll im je otvorila vrata. - Gospoo Carroll, je li gospodin Simpson jo uvijek kod kue? - upita Daniel. 92 - Straga je u staji gdje skae oko svoje mazge -otpovrnu kratko. - Prostrijeli ga oima. Namjeravate li ostat preko noi? - Ne, gospa - odgovori. - Odlazim u Grafton popodne. - I vaa sestra? - Ne, gospa. Dobila je poso tu u tvornici. - U redu, ali ona ne moe tu ostat - odbrusi. -Sino se radilo o iznimci, no inae ne doputam djevojkama da tu odsjedaju. Prije ili kasnije svagda doe do nevolje. Daniel se zagleda u udoviine oi. - Zahvaljujemo vam na gostoprimstvu, gospa -ree mirno. - I ne namjeravamo ga zloupotrijebit. Ustuknu pred njegovim upornim pogledom. Osjeala se neobino zbunjeno. - Naravno, ako ona... Prekide je. - Ufam se da nee bit potrebno, gospa. Najljepa vam hvala. Promatrala ih je kako silaze niza stube na trijemu i zalaze za ugao, a zatim je zatvorila vrata i vratila se pospremanju kue. Imala je pravo. Znala je to. Djevojke uvijek donose neprilike. Prije ili kasnije mukarci e se poeti tui oko nje. Ali bila je to pristojna djevojka iz valjane obitelji. Ni nalik onim jeftinim prostakuama u tekstilnim tvornicama. Moda je bila isuvie brzopleta. Prokune svoj jezik ispod glasa. To joj je oduvijek bila glavna mana. Srdito poe mahati metlom, tako da se oko nje prailo sve u esnaest. Daniel i Molly Ann naoe Jimmvja u staji, ali nije skakao oko mule; ivotinja je zadovoljno vakala sijeno u svojoj pregradi, a Jimmy je flairao pie. 93 Stajao je ispred drvene klupe, nakrcane istim politrenkama. Pod jednim je pazuhom imao vr, a u drugoj je ruci drao lijevak. Pokretom nauenim za dugogodinjeg poslovanja, hitro i djelotvorno tut-nuo bi vrak lijevka u bocu, nagnuo vr i pustio da bistra tekuina tee unutra. Kad bi boca bila puna, priao bi drugoj. Daniel se zaudi. Ne toliko zbog punjenja boca koliko zbog injenice da je bistri viski, poto bi ga ulio u boce, smjesta promijenio boju i postao za-magljenosme. Tako neto nikad prije nije vidio. Stajali su tako nijemo, dok Jimmy nije ispraznio jedan vr i posegnuo za drugim. - Gospodine Simpsone - ree. Jimmy se okrenu i, nasmijeivi se, odloi prazan vr. - Je 1' sve u redu? Daniel potvrdi glavom. - Izgleda. - Baci letimian pogled na klupu. -Nismo vas htjeli smetat. Jimmy se nasmija.

- Kad su toliko ekali na Simpsonov viski, mogu jo i mrviak due. - Viski? - zaudi se Daniel. Jimmy kimnu. - To je ono to pravim. Dodam nekoliko kapi sasaparine i arome, i nitko iv ne moe razlikovat moj od duanskog viskija. I uz to je na veoj cijeni nego ist krijumareni viski. Daniel se skanjivae. - Moram vas zamolit za uslugu, ali ve ste bili toliko ljubezan... - Samo naprijed, pitajte - pouri Jimmy. - Uinit u sve to mogu. - Gospodin Fitch kae da sam previsok za rad u ovdanjoj staklani, pa mi je naao poso u graf tonskom rudniku. 94 Jimmy se ustegnu od bilo kakve primjedbe. - A vaa sestra? - Ona ide u mjesnu tvornicu tekstila. - Daniel pogleda Molly Ann. - Nije ba ispalo onako kako smo zamiljali. Mislili smo da emo bit zajedno. Gospodin Fitch kae da e se brinut za nju. - Naglo uuti. Jimmy pogleda Molly Ann. Ona stidljivo obori svoj pogled. Opazi da su joj obrazi porumenjeli. - to vi mislite o tome? - upita je. Ona ne odgovori. Opet se obrati Danielu. - Ne mekate gospodina Fitcha. - Zvualo je to vie kao izjava nego kao pitanje. - Iskreno govorei, ne mogu ga smislit - prizna Daniel. - Imao bih kudikamo mirniju savjest kad bih znao da vi pazite na nju, a ne gospodin Fitch. Jimmy klimnu. - Poznat mi je taj osjeaj. - Opet oslovi Molly Ann. - to vi kaete na sve ovo, gospoice Molly Ann? Glas joj je bio vrlo topao, ali je i dalje gledala dalje. - Osjeala bih se sigurnije kada biste nam uinili tu uslugu. Osmjehnu se. - Onda u vam drage volje pomo. Prva stvar koju moramo uinit jest da vam naemo poten stan. Imam ve u vidu jednu dobru obitelj, moje prijatelje. Njihova se najstarija ki upravo udala, pa imaju jednu praznu sobu, a novac e im dobro do. Hajdmo tamo da izvidimo slau li se. - Odloi lijevak i poe prema njima. - Ali to e biti s vaim viskijem? - zapita Daniel. Jimmy provali u smijeh. - Neka samo stoji. Zar niste uli da je viski najbolji kad odlei? 95 Stajao je ispred drvene klupe, nakrcane istim politrenkama. Pod jednim je pazuhom imao vr, a u drugoj je ruci drao lijevak. Pokretom nauenim za dugogodinjeg poslovanja, hitro i djelotvorno tut-nuo bi vrak lijevka u bocu, nagnuo vr i pustio da bistra tekuina tee unutra. Kad bi boca bila puna, priao bi drugoj. Daniel se zaudi. Ne toliko zbog punjenja boca koliko zbog injenice da je bistri viski, poto bi ga ulio u boce, smjesta promijenio boju i postao za-magljenosme. Tako neto nikad prije nije vidio. Stajali su tako nijemo, dok Jimmy nije ispraznio jedan vr i posegnuo za drugim. - Gospodine Simpsone - ree. Jimmy se okrenu i, nasmijeivi se, odloi prazan vr. - Je 1' sve u redu? Daniel potvrdi glavom. - Izgleda. - Baci letimian pogled na klupu. -Nismo vas htjeli smetat. Jimmy se nasmija. - Kad su toliko ekali na Simpsonov viski, mogu jo i mrviak due. - Viski? - zaudi se Daniel. Jimmy kimnu. - To je ono to pravim. Dodam nekoliko kapi sasaparine i arome, i nitko iv ne moe razlikovat moj od duanskog viskija. I uz to je na veoj cijeni nego ist krijumareni viski. Daniel se skanjivae. - Moram vas zamolit za uslugu, ali ve ste bili toliko ljubezan...

- Samo naprijed, pitajte - pouri Jimmy. - Uinit u sve to mogu. - Gospodin Fitch kae da sam previsok za rad u ovdanjoj staklani, pa mi je naao poso u graftonskom rudniku. 94 Jimmy se ustegnu od bilo kakve primjedbe. - A vaa sestra? - Ona ide u mjesnu tvornicu tekstila. - Daniel pogleda Molly Ann. - Nije ba ispalo onako kako smo zamiljali. Mislili smo da emo bit zajedno. Gospodin Fitch kae da e se brinut za nju. - Naglo uuti. Jimmy pogleda Molly Ann. Ona stidljivo obori svoj pogled. Opazi da su joj obrazi porumenjeli. - to vi mislite o tome? - upita je. Ona ne odgovori. Opet se obrati Danielu. - Ne mekate gospodina Fitcha. - Zvualo je to vie kao izjava nego kao pitanje. - Iskreno govorei, ne mogu ga smislit - prizna Daniel. - Imao bih kudikamo mirniju savjest kad bih znao da vi pazite na nju, a ne gospodin Fitch. Jimmy klimnu. - Poznat mi je taj osjeaj. - Opet oslovi Molly Ann. - to vi kaete na sve ovo, gospoice Molly Ann? Glas joj je bio vrlo topao, ali je i dalje gledala dalje. - Osjeala bih se sigurnije kada biste nam uinili tu uslugu. Osmjehnu se. - Onda u vam drage volje pomo. Prva stvar koju moramo uinit jest da vam naemo poten stan. Imam ve u vidu jednu dobru obitelj, moje prijatelje. Njihova se najstarija ki upravo udala, pa imaju jednu praznu sobu, a novac e im dobro do. Hajdmo tamo da izvidimo slau li se. - Odloi lijevak i poe prema njima. - Ali to e biti s vaim viskijem? - zapita Daniel. Jimmy provali u smijeh. - Neka samo stoji. Zar niste uli da je viski najbolji kad odlei? 95 SEDMO POGLAVLJE Daniel je u snu uo udaljen piskut rudarske sirene koja je oznaavala nastup prve smjene radnika. Prevrnu se na drugu stranu svog uskog poljskog kreveta i otvori oi. Tri ostala momka s kojima je dijelio sobiak jo su uvijek leali zgureni pod svojim grubim pokrivaima. Tiho se izvue iz kreveta i poe k umivaoniku. Utisnu ep i ulije u nj malo vode iz golema zemljanog vra. Voda mu je rashladila lice, pomogavi mu da se rasani. Zabulji se u izblijedjelo i napuklo zrcalo povrh umivaonika. Lice koje se odraavalo, razlikovalo se od onog to ga je, gotovo prije tri mjeseca, prvi put vidio u ovom zrcalu. Svi tragovi sunca odonda su posve iezli. Koa mu je sada poprimila neku osebujnu plavkastobijelu boju i vrsto se napela preko obraza. iroke crne duplje krile su oi koje su nalikovale na komade antracita s kojima je radio cio bogovetni dan. Protrlja obraze. Pod rukom je jedva osjeao kratke plavkastocrne ekinje. Da ih kadikad ne opipa, ne bi bio siguran je li to brada ili naprosto ugljena praina to mu je prodrla kroz pore i postala sastavni dio vanjtine. Zarije prste u limenku gre-solventa i stade po licu trti zrnatu smjesu dok se ne pretvori u pjenu. Meutim, ak i nakon to ju je 96 sprao i obrisao grubim runikom, nije dolo ni do kakve promjene, jedino to ga je boljelo lice od hrapavih pjeanih zrnaca u sapunu. Ugljena praina ucijepi se u kou kao korov u zemlju, i bez obzira to inili, ne moete ga se osloboditi. Poto je navlaio kosu i poeljao je glatko uz tjeme, vratio se do kreveta i poeo se odijevati. Plava radna koulja i kombinezon bijahu ukrueni od ugljene praine, a takoer i teke radne izme. Uze rudarsku kapu od traper-platna i provjeri svjetiljku privrenu za njezin tit. Stijenj je bio mekan, a u limenki se nalazilo dovoljno ulja za cio dan. Tiho se uputi k vratima. Prije nego to je iziao, preleti pogledom po usnulim momcima, ali ih i ne pokua probuditi. Bili su to skupljai kriljevca;

trebalo je da se na radnom mjestu nau pola sata kasnije, u sedam. Zatvori za sobom vrata i uzanim se stubitem spusti do glavnog kata pansiona. Hodnikom dokoraa do kuhinje. Zdepasta kuharica, kojoj se crno lice ve sjajilo od vruine to su je isijavale pei, podie oi i nasmijei mu se. - 'Brojutro, gospon Daniel. - 'Brojutro, Carrie. - Jutros ko i obino, gospon Daniel? - Da, molim. I ne zaboravte... Iskesi se. - Neu, gospon. Dobro ispe jaja i stavit puno soli i papra. Sjede za stol i iz velikog eljeznog lonca to se nalazio na stolu natoi kave u alicu. Doda vrhnja, tri uvrh pune lice eera i promijea kavu. - Ima dobre ljutike, ako eljeti, mogu je speci s jajima. - To je strano lijepo od vas, Carrie - ree. - To bi mi stvarno prijalo. - Premaze maslac u debelom sloju po jo uvijek toplom domaem kruhu i od7 Sjeanje I 97 grize zalogaj. - Carrie, sveano izjavljujem da, odmah poslije moje mame, peete najbolji kruh u Zapadnoj Virginiji. - Ma, hajte, molim vas, gospon Daniel. - Meutim, dok mu je donosila na stol jaja i svinjsku lopaticu, lice joj ozari osmijeh zadovoljstva. Posegnu za solju. - ekte, malo - upozori ga. - Tu ve ima dosta soli. Kua jaja i klimnu. - Izvrsno. - No im se okrenula, ipak je dodao jo soli. Jeo je brzo i pomno, briui kruhom umanjak s tanjura. Popije kavu i ustade. Donese mu crnu metalnu kutiju za ruak. - Unutra vam tutnuti ekstra jabuku i naranu -ree. - Znam da vi voliti svjee voe. - Hvala vam, Carrie. - Uze kutiju iz njezine ruke i poe k vratima. - Vidimo se veeras. - uvajte se, gospon Daniel - ree. - Ne ii preblizu laguma. - Neu - obea i osmjehnu se, znajui da mu je kao mineru dunost postavljati i paliti fitilj. To mu je donosilo dolar vie na tjedan i nije mu ni padalo na um da se toga lii. Sedam dolara na tjedan, bio je to malne isti iznos koji su dobivali odrasli mukarci. utke je ljapkao pokislom ulicom, punom kala, mimo redove kua rudarske kompanije, koje su od ugljene praine sve zadobile sivocrvenu boju, i udario ulicom to je vodila do ulaza u rudnik. Cesta se poela puniti mukarcima koji su ili na posao, i onima to su se odande vraali. Neki e od njih sada u krevete koje je upravo ispraznila dnevna smjena. Bila je velika navala na krevete i mnogi su pansioni ukonaivali i po dvije smjene radnika. Nedjeljom je, kad su rudnici bili zatvoreni, dolazilo do neopisivih guvi i esto bi se vodile prepirke oko toga koja 98 smjena ima vee pravo na krevete. Prema kunim pravilima, u nedjelju bi trebalo da se izmijene, ali to u biti nije nita pomagalo, jer su svi tada bili odve umorni i razdraljivi. Daniel je smatrao da je sretan to je naao zajedniku sobu. Ali, inilo se, da odrasli mukarci nisu voljeli da je dijele bilo s kim. Daniel je stigao do ulaza u rudnik. Kao i obino, stigao je prvi iz svoje skupine. Sjeo je na neku drvenu kutiju i poeo promatrati kako ljudi izlaze. Lica im bijahu crna, odjea jo i pranjivija od njegove, oi zakiljene u bolnom gru zbog jutarnjeg svjetla. Kretali su se polako, gotovo muno, dok su privikavali tijela na uspravno dranje, jer su u niskim rudnikim hodnicima cijelo vrijeme radili poluzgrbljerii. Jedan se od mukaraca zaustavi pred njim. Bio je to zdepast ovjek bavastih grudi ije je sjedine prekrivala ugljena praina. - Je li Andy ve stigao gore? - upita. - Nije, gospodine. - Daniel zavrtje glavom. -Andy mu je bio predradnik smjene. ovjek koji ga je oslovio bio je predradnik none smjene.

Predradnik se na trenutak osvrne. - Reci mu da zapadni tunel valja poduprijeti prije bilo kakva miniranja. Zidovi se stanjuju. Daniel kimnu. - Kazat u mu. - Ali pazi da ne zaboravi - upozori ga ovjek -jer se i sam moe na u poloaju da zagrize u blato. - Neu zaboravit - obea Daniel. - Hvala vam. ovjek strese glavom i tromo se udalji. Daniel poeprka po depu i izvue komad vakanca. Odgrize oki i poe ga u kutu ustiju obraivati. Obilnim pljuvanjem plua se iste od praine. Hra-kom duhanska soka strunjaki pogodi jednog vo7' 99 denog kukca to mu je puzao blizu nogu. Kukac se zaas utopi u otrovnom smeem potoku. Daniel pogleda za predradnikom. Nije bio osobito zabrinut. Ono upozorenje bila je stara pria koje se nasluao. Svaka je smjena nastojala da se otrese svoje dunosti oko podupiranja zidova i da je prepusti drugima, jer je to oduzimalo odve dragocjena vremena i nepovoljno se odraavalo na radni uinak. Ne moe iz rudnika izvlaiti odreenu tonau ugljena i istodobno uvrivati njegove zidove. Zrak je u rudniku bio teak od vlage, a zidovi zasieni mokrinom. Zemlja ispod nogu bijae meka i gnjecava, i dok su im teke izme tonule u nju, voda bi urkom ispunjavala otiske stopala. - Prokletstvo! - opsova predradnik. - Bolje da amo dopremimo kakve pumpe, inae emo se, prije nego se pravo snaemo, na do upka u vodi. - Sve su pumpe zauzete u istonom tunelu -saopi mu jedan rudar. Predradnik se obrati Danielu. - Popni se gore do nadzornikove daare i kai mu da moramo do do pumpi, jer je voda mazgama do trbuha i ne mogu vu vagonete. Daniel kimnu i okrenu se. Otputi se natrag uz tunel, prema glavnom ulazu i proe pokraj skupine radnika koji su postavljali tranice za vagonete. - Kako je tamo dolje? - povika jedan od njih. - Mokro - odvrati Daniel. - Idem po pumpe. - Kad se bude vrao, ponesi usput i pticu - ree ovjek. - Ne svia mi se taj miris. Daniel se naceri. I prije su ga slali na takve poslove. Kanarince je trebalo upotrijebiti za otkrivanje pojave plina ili nedostatka kisika, ali za itavo to 100 vrijeme to radi u rudniku, nije jo nikad nijednoga vidio. - Ako mi dadete Slobodno popodne, mislim da bi vam mogo ulovit i orla - otpovrnu. Jeka grohota pratila ga je dok nije zamaknuo za ugao. Ulaz se nalazio uz kosi hodnik, dvadesetak metara ispred njega. Piljio je kroza nj prema tamno-plavu nebu na kojem je mirkalo tisue zvijezda. Ispuni ga osjeaj udivljenja. Vani je bio bijeli dan, ali promatrajui nebo kroz dug uzan tunel, on se pretvorio u mrklu no. Zvijezde su se vazda nalazile ondje iza sunca. Poee blijedjeti i nestadoe kad se pribliio ulazu. Na ulazu ga zaustavi kontrolor radnog vremena. - Kamo ', mome? - Andy me alje u nadzornikov ured po pumpe -odvrati. - Trati vrijeme - ree kontrolor. - Vrati se dolje na poso. - Andy kae da je mazgama voda do trbuha i da ne mogu vu ugalj. Kontrolor ga pogleda. asak zatim skupi ramena. - Samo naprijed - uzgoropadi se. - Ali nee ti ni koristit. Daniel se primae uredu. Pokuca na vrata i unie. inovnik ga pogleda preko svog stola. - to eli? - Andy kae da nam trebaju pumpe u zapadnom tunelu - odgovori. - Ne moemo izvu ugljen. - Zato? Daniel se zabulji u njega. Ve je otprije nosio u sebi neku priroenu odbojnost prema uredskom

osoblju, kao, uostalom, i svaki rudar. - Svako zna da mazge ne mogu plivat i u isto vrijeme vu ugljen - odbrusi. I inovnik se zabulji u njega. 101 - Mudar klinjo. - Upre pogled u stol. - Vrati se i kai Andvju da nema ni od pumpi. Daniel se zainati. - Kazo mi je da razgovaram s nadzornikom. - Nadzornika nema. - ekat u ga. - Daniel pogledom potrai stolac. - Ne, nee - siknu inovnik. - II se vraaj, il ti apcigamo plau. - Dobro, kad je tako - ree Daniel znaajno. -Vratit u se i re mu. Ali, znate vi Andvja. Taj ne voli zezancije. Lino e do amo. inovnik popusti. Tko da ne pozna Andvja? U rudnicima je proveo cio svoj ivot i bio vrlo nagle udi. Nitko se nije usuivao zapodjeti s njim prepirku, ako nije bio spreman za tunjavu. - U redu - procijedi. - Kai mu da u poslat nekoliko pumpi. Daniel kimnu. Okrenu se da e otii. inovnik mu doviknu. - Ti s' novi tu? - Ne ba sasvim. - Kako se zove? - Daniel Boone Huggins. inovnik neto zabiljei na komadu papira to se nalazio pred njim. - U redu - ree. - Zapamtit u to. - Utroio si dosta svog radnog vremena na uvjeravanje - dobaci mu kontrolor mrzovoljno, dok je Daniel prolazio kraj njega. Daniel mu ne odgovori. Spusti se u podzemnu tamu. Prie mu Andy. - to je s pumpama? - Nadzornika nema - uzvrati Daniel. - inovnik veli da e nam ih poslat. Andy kimnu smrknuto. Klopnu nogom o zemlju. Voda trcnu. - Bit e bolje da ih to prije dopreme amo - ree. 102 - Imam osjeaj kao da ulazimo u podzemnu rijeku. - Podie pogled na Daniela. - Poni donosit amo potporne planke. - Evo, odmah - ree Daniel. Krene tunelom dok ne doe do potpornih dasaka i zatim ih kroz gust mulj stane vui, jednu po jednu, do kraja tunela. Gotovo je proao i sat vremena, i on je prenio blizu trideset trometarskih planki, dimenzija pet na dvanaest centimetara, kad je zauo kopaev urlik. - Hej, predradnie! Naletio sam na vodu! Naas se svi ukipe, gledajui u Andvja. Predradnik je djelovao smireno dok je procjenjivao poloaj. Iz udaljenog zida ikljao je mlaz vode, podloka-vajui zemlju. - to stojite tu i blenete ko magarci! - dreknu Andy. - Zatrpavajte ga! U isti mah desetak lopata poletje zrakom, kad rudari poee bacati zemlju na zid, nastojei da zaustave prodor vode. - Dovucte amo potporne planke! - urlao je Andy. - Hou zid debljine sedamdeset centimetara! - Okrenu se drugom ovjeku. - Iskopaj odvodni jarak! Svi su oajniki radili, ali im je svejedno trebalo dobar sat prije nego to je voda zaustavljena, a do tada su svi ve hripali i kupali se u znoju. Jedan po jedan popadae na zemlju od iscrpljenosti. Andy se nasloni o potporne planke i spusti pogled na njih. Rukom prijee preko ela, obrisavi grake znoja. Duboko uzdahnu. - Na noge! - zapovjedi. - Miite taj ugljen. Ve smo vie od dvadeset tona u zaostatku. Daniel se muno osovi na noge. Mokra mu se odjea bila posve prilijepila za kou. - A to je s pumpama? - upita. Andy se zapilji u njega. 103

- Jebi ih! - prekune. - Sad smo sigurni. Nek' ih nona smjena dopremi, to su ve i prije morali. - Ali - otpoe Daniel. Predradnik ga uutka zlogukim pogledom. - Poni trpat vagone - zareza - inae e guzom napolje! Daniel je stajao neodluno. - Krei! - odreza Andy. - Nije na nama da se brinemo o njima, kao to nije ni na njima da se brinu o nama. Daniel se utke lati posla. Predradnik je imao pravo. Svatko je morao paziti na sebe. Tako se to inilo sve do negdje oko tri sata u zoru, kad mu je rudarska sirena svojim reskim zavijanjem prekinula san. Uspravi se u sjedei poloaj i protrlja oi. Ostali momci u sobi bili su ve budni. - Da mi je znati zato tuli - jedan e od njih. Vani se uo tropot ustralih ljudi. Primae se prozoru i pogleda van. Ljudi su ve u potocima hrlili iz svojih domova na ulice. Podie prozor i pomoli glavu. - to se dogodilo? - viknu dolje. Jedan se ovjek beskrvna i blijeda lica zaustavi i zagleda se prema njemu. - Odron u rudniku! - doviknu on. - Uruio se zapadni tunel! 104 OSMO POGLAVLJE - Hej, mome! Donesi mi jo jednu? baklju! -Nadzornikov se glas razlijegao utrobom tunela. Daniel dogmiza natrag kroz mokar kal, sa zidnog nosaa pograbi baklju i stade se probijati nazad do zemljanog zida, gdje se odron zaustavio. Pogleda nadzornika. - Popni se na te potporne planke i dr svjetlo mirno - naredi nadzornik. Daniel se uspinjao po daskama, sve dok licem nije malne dotaknuo bedem mokre zemlje. Isprui jednu ruku da odri ravnoteu. Nadzornik mahnu rukom Andvju na to se dvojica ljudi uspentraju do Daniela i zazure dolje u vlanu zemlju. Vidjeli su kako voda ispod blata ustrajno dotjee i uli itavo soptanje crpki. Dvojica mukaraca zaute i stanu prouavati zemlju ispod sebe. Daniel ih je zaneseno promatrao. Silno su se razlikovali. Andy je bio krupan, snaan i grub; odjea mu prekrivena slojem mulja i ugljena. Nadzornik je, naprotiv, bio dotjeran, sitan, uglaen. inilo se da mu kal i neist nisu ni dotakli kravatu, bijelu koulju s ukrobljenim ovratnikom i sivo odijelo. Oi su mu se ljeskale iza icom uokvirenih cvikera. Daniel je pratio njegov upiljen pogled. U toku nekoliko minuta za kojih su stajali ondje, muljevita se 105 crta na potpornim daskama popela za vie od dva i pol centimetra. - Jo uvijek nadolazi. - Nadzornikov je glas zvuao bezizraajno. - Da, gospodine. - Andvjev, inae gromki glas, bio je sada priguen. - Zato niste ovamo dopremili pumpe? - upita nadzornik. - Polo sam Daniela po njih - uzvrati Andy. -Vratio se bez njih. Nadzornik se obrati Danielu. - Zato ih nisi donio sa sobom? Daniel proisti grlo. - inovnik je reko da e ih poslat. Nadzornik se opet okrenu Andvju. - Drim da e biti najbolje da odemo gore u ured. - Poe, pa se onda zaustavi. - Povedite momka sa sobom.-Sie s potpornja, a zatim, hodajui oprezno po plankama da mu se ne smoe cipele, poe odmicati tunelom prema izlazu. Andy se trenutak zapilji za njim, a tada pijunu na zemlju grudu duhanskog soka. Pogleda Daniela. - Jesi li siguran da si razgovarao sa inovnikom? - Nemam obiaj lagat, gospodine Androjevviczu - odgovori Daniel tiho. Andy ne ree nita. Sie s planki i zastade kad je Daniel poao za njim. Okrenu se skupini radnika. - Nastavite pumpat, moda jo togod blata uzmognete odstranit. Ljudi kimnue i vrate se poslu. Meutim, usprkos svoj brzini kojom su punili bavu, mokra bi se

zemlja svagda pomakla i ispunila nastalu prazninu. Andy je neko vrijeme stajao ondje i promatrao ih, a onda krenuo. - Ajde, Daniele - doviknu mu preko ramena. im su izili iz rudnika, danje je svjetlo bolno zaslijepilo Danielove oi, a neobina tiina okup106 Ijene svjetine teko mu je pala na duu. Kad mu se vid vratio, ugledao je ene glava pokrivenih otrcanim alovima, ustiju vrsto stegnutih od straha. Ugledao je djecu irom otvorenih tamnih, nepominih oiju i mukarce na ijim se ispaenim licima odraavala uska povezanost s rudarskom smru. Jedan od vremenih ljudi oslovi Andvja dok je prolazio kraj njega. - Kako je dolje? Andy nijemo zavrti glavom. Priguen uzdah bola zatalasa se gomilom. A onda opet tiina, uasna tiina puna ravnoduja. - Ve su dva dana prola - primijeti drugi mukarac. - Jeste li im se ita pribliili? - Ne - odvrati Andy. - Tlo je suvie raskvaeno i jo se uvijek kree. Neka ena zarida. Njezine je prijateljice odmah okrue kako bi je odvratile od plaa. Trenutak kasnije ve su je odvodile. Postojalo je staro pravilo: nikakvih suza kod rudarskog rova. Nikad ne smije pokazati da si izgubio nadu. Daniel poe za Andyjem u ured. inovnik iza stola podie pogled. Rukom mahnu na vrata iza sebe. - Gospodin Smathers veli da smjesta uete. S nadzornikom su se u uredu nalazila jo dva mukarca. Sjedili su na stolicama tik Smathersa, koji je bio iza stola. Rasklopljen crte rudnika leao je na stolu pred njim. Smathers ih upozna. - Ovo je gospodin Androjewicz, predradnik dnevne smjene u zapadnom tunelu. Andy, ovo su vladini predstavnici, gospoda arter i Riordan -inenjeri zatite na radu. Mukarci klimnue. Ne pokazae nikakve namjere da se rukuju. A isto tako ni Andy. - Ova gospoda pokuavaju ustanoviti razloge koji su doveli do odrona zemlje - ree Smathers. 107 Andy kimnu. Nije govorio. Svaki je blesan znao zato je do odrona dolo. Zbog suvika vode. Crpke su mogle sprijeiti katastrofu, ali njih nije bilo, tako da glede toga nitko nije nita mogao poduzeti. arter prvi prozbori. - Kako sam shvatio, vaa je smjena zaprijeila prodor vode zasipavanjem zemlje i potpornim plankama. Zato niste upotrijebili i crpke? - Zatraio sam crpke, ali ih uope nisu poslali -uzvrati Andy. - Osobno? - Ne, gospodine. Poslao sam ovdje prisutnog Daniela. Dvojica mukaraca usmjerie poglede u Daniela. - Koga si pitao? Daniel se zabulji u njih. - Onog inovnika tamo vani. Dvojica mukaraca utke izmijenie poglede. - Ako mi ne vjerujete - ree Daniel brzo - zato ga ne pozovete amo i ne upitate? Smathers odgovori tiho. - Ve jesmo, mome. Veli da uope nisi dolazio gore. Sluaj, zato nam ne kae pravu istinu? Bit emo blagi prema tebi. Danielu se poe pokretati u. - Govorim vam istinu, gospodine Smathers. Dolje je dvadeset sedam mrtvih ljudi. Neke sam od njih poznavao. Mislite li da bih lagao da sam kriv za njihovu smrt? - On uporno tvrdi da nitko nije doao ovamo gore po crpke - ponovi Smathers. - Bio sam tu gore - zapjeni se Daniel. - Kontrolor je vremena ak zabiljeio koliko sam vremena kod njega proveo. - Nema nita u njegovu izvjetaju - ree nadzornik. - Pregledali smo ga. Daniel osjeti kako mu obrazi blijede. Svi su imali

108 svoje prste u ovome, ali njemu e priiti krivicu da spase vlastitu kou. Munjevito je mozgao, pogledavajui od jednog do drugog. - Gospodine Smathers, jeste li izriito pitali za moje ime kad ste s njim razgovarali? - Kako sam mogao, mome - ree nadzornik jetko - kad ak i ne znam kako se zove. - Mislite li da bi to va inovnik mogo znati? - Zato? On nema nikakve veze s osobljem. - Zapiso je moje ime u knjigu to je leala na stolu - ree Daniel. - Razbjesnio se kad sam mu kazo da e imat posla s Andvjem, ako nam ne poalje pumpe, pa je smatro vanim da me pita za ime. - Gak da i zna tvoje ime - ree Smathers - to nita ne bi dokazalo. - Dokazalo bi da sam bio tu gore, kako i tvrdim. Andy iznenada progovori. - Jamim za ovdje prisutnog Daniela. Nije laac. - Bojim se da imate krivo - Smathers e glatko. -Bez obzira to djeak govorio. - Nita vas ne kota da provjerite knjigu na njegovu stolu - ree Andy. Lice mu se stade rumenjeti. Smathers se naas zapilji u nj, a zatim ustane. - Poite sa mnom, gospodo. Otpratie ga u prijamni ured. inovnik ih pogleda. - Hatch - zapita nadzornik. - Poznajete li ovog momka? Hatch odgovori. - Ne, gospodine. - Jeste li ga ikad prije vidjeli? - Nisam, gospodine. Smathers letimice pogleda dvojicu mukaraca. - Jeste li zadovoljni? Potvrdie glavama. 109 Smathers krenu natrag u svoj ured. Pred vratima se okrenu i opet pogleda inovnika. - Hatch, donesite mi iz kartoteke djeakov osob-nik. Pou za njim u ured i zatvore vrata. On obie svoj stol i sjede. Daniel se upilji u nj. - Ako ne zna moje ime, kako e na moj osob-nik? Smathers pogleda Daniela s izrazom iznenadnog potovanja. - Valjano zakljuuje, mome - ree. asak kasnije inovnik ue u prostoriju. U ruci je drao neki spis. Odloi ga na stol pred Smathersa i krenu da e otii. - Hatch. - Smathers uze spis i pogleda ga. -Donijeli ste mi pogrean osobnik. Hatch se obrnu s izrazom oigledne zbunjenosti. - Oh, ne, gospodine. To je pravi osobnik. Glasi na ime Daniela Boonea Hugginsa. Upisano je ba na... Glas mu zamre kad odjednom shvati da svi pilje u njega. - to e uradit s njim? - upita Daniel. Andy se nelagodno promekolji na trupcu na kojem su sjedili vani pred nadzornikovim uredom i suzi oi, motrei ulazak u rudnik. - Nita. Daniel se zgrozi. - Ali njegovom je krivnjom... - Jezik za zube! - Andvjev glas jeknu otro. -Sad zaboravi na to. Kompanija ne misli na sebe preuzet krivicu za ono to se dogodilo. Hvali Bogu to je nisu svalili na tebe. - Ali, moraju je neim obrazloit - usprotivi se Daniel. 110 - I hoe - otpovrnu Andy. - Pazi to ti velim, hoe. Otvore se vrata zgrade. Na ulazu se pojavi Smathers. - Vratite se unutra.

Unioe u zgradu. Hatch je sjedio zadubljen u glavnu knjigu poslovanja. Nije dignuo pogled dok su mimo njega brzali u nadzornikov ured. Smathers zatvori vrata za sobom, vrati se za stol i sjede. Dvojica vladinih predstavnika ravnoduno su stajali naslonjeni o zid. Smathers pogleda Andvja. - Utvrdili smo razlog odrona i eljeli bismo znati slaete li se s nama. Andy se uuti. Smathers se nakalja. - Ustanovili smo da je dnevna smjena ispalila nekoliko naboja laguma kako bi raslojila ugljen, a da prethodno nije provjerila potporne grede. Krivica je njihova. Nisu smjeli biti tako ludo nepromiljeni. Andy prionu oima uz nadzornika. - Ludo nepromiljeni - ponovi. Smathers odahnu. - To je ono to e ui u izvetaj koji e sastaviti ova gospoda. Andy ih okrznu pogledom, a potom se opet obrati Smathersu. - Oni valjda znaju - ree zajedljivo. - Ta strunjaci su. Zavlada neugodan tajac. Smathers ga prekide. - Meutim, kompanija e biti velikoduna. Unato injenici to su nesreu skrivili ti ljudi, svakoj emo rudarskoj obitelji dati stotinu dolara u ime posmrtnine i estomjeseno besplatno stanovanje u kuama kompanije. Andy ne ree nita. 111 Smathers ustade. - Sada valja opet osposobiti rudnik. Ni za jednog od nas nema novaca, ako ne ponemo vaditi ugljen. - Bit e potreban mjesec dana da se raisti zapadni tunel - objasni Andy. - Znam. - Smathersov je glas zvuao poslovno. -Neemo ga raiavati. Zagradit emo ga. Otvorit emo nov tunel na junoj rudnoj ili. - Ali to e biti s onim ljudima tamo dolje? -zapita Andy. - S kojim ljudima? - odjeknu hladno Smathersov glas. - Mislite na njihova tijela? Oni su mrtvi i ve pokopani. Ne moemo riskirati nove ivote samo zato da ih otkopamo i iznova sahranimo. Andy je muao. Pogleda Daniela. Daniel je vidio gnjev i oaj u predradnikovim oima. Trenutak kasnije opet se okrenuo Smathersu. - Mislim da imate pravo, gospodine Smathers. Smathers se nasmijei. - Moete svojim ljudima takoer saopiti da im kompanija nee reducirati plae zbog izgubljenog vremena u toku dva posljednja dana, premda nismo iskopali nita ugljena. Kompanija bdije nad probicima svojih ljudi. Andy kimnu. - Da, gospodine Smathers. Smathers se okrenu Danielu. - Koliko ti je godina, mome? - esnaest - odgovori Daniel, imajui na umu lani navod u svojoj molbi. - Zna li itati i pisati? - Znam, gospodine. Iao sam est godina u seosku kolu. - Gospodin Hatch nas danas naputa - objavi Smathers. - Volio bih da sutra ujutro doe ovamo i preuzme njegovu dunost. Na Danielovu licu ukaza se iznenaenje. Pogleda 112 Andvja. Predradnikovi se oni kapci napol spuste u znak pristanka. Daniel se opet okrenu Smathersu. - Bio bih vam neobino zahvalan na ukazanoj prilici, gospodine Smathers. Napetost u uredu popusti. ak se i dvojica vladinih predstavnika osmjehnue. Ovoga puta rukovae se sa svima. Daniel baci pogled na Andvja dok su se vraali u rudnik. inilo se kao da se predradnik predao mislima. Naposljetku progovori.

- Ima li vakanca? Daniel prerova po depu, izvue komad duhana i prui mu ga. Andy odgrize zalogajinu, stade ga jedno vrijeme vakati, a tada pijunu. - Kujin sin! - uskliknu. - Kako, molim? - upita Daniel. - Taj Smathers je prepreden. Sve je izvuko iz kripca. ak i kompaniju. I toliko nam sputo ruke da tu vie nita ne moemo uinit. ak im i obitelji onih mrtvih nesretnika moraju bit zahvalne. 8 Sjeanje I 113 DEVETO POGLAVLJE Prodorni zviduk sirene u est sati oznaio je kraj radnog dana. Molly Ann odstupi s uska podija i od vretena koja su se velikom brzinom okretali. Pomno ocijeni kad e konac dojuriti do kraja valjka, zatim u pravom trenutku uzdigne ruku i pritisnu prekida, ugasivi stroj. Promatrala je kalem kako se obre i kimnula zadovoljno poto se zaustavio ba onda kad je bio pun. Hitro podie svitak konca s vretena i stavi ga u otpremnu koaru. Osvrnuvi se jo jedno, sie s podija. Zrakom se uzbibao itav apat, kad su golemi parni strojevi to su tvornicu opskrbljivali strujom prestali klopotati. Bila je subota, jedina no u tjednu kad e tvornica tekstila utihnuti. Umijea se u gomilu djevojaka to su prolazile tvornicom, mimo uutjelih divovskih strojeva, put blagajnikova altera, nedaleko od glavnih vrata. Zahvatilo ih je prazniko raspoloenje. Bijae dan isplate. Subotnja no. Njihovi glasovi, jo uvijek vritavi od pokuaja da nadglasaju bunu vrevu dana, podrhtavali su od uzbuenja, tvorei planove za tekuu veer i slijedei dan. - Molly Ann, hoe li noas na ples to ga prireuje baptistika crkva? - upita jedna od djevojaka. - Sutra je piknik na sajmitu - druga e. 114 - U Holiness Churchu1 se sutra odrava vjerski zbor - ree trea. - Pripremili su cijelo udo riovki i egrtua, a nekoliko je svetaca ve spremno uivati Duha Svetoga. Molly Ann se nasmjehnu, ali ne odgovori. Za est mjeseci to ih je tu provela zbile su se mnoge promjene. Neznatni tragovi djeje tustosti iezli su joj s lica, nakon ega je zadobila neobino egzotian izgled. Visoke jagodine kosti istakle su joj seljake zelene oi, a pune joj se usne skladno povezale s bradom. I tijelo joj se izmijenilo. Grudi joj postae zaobljenije, struk ui, a iroki se kukovi suzili u duge ravne noge. - Molly Ann nikad ne zna to e raditi - ree prva djevojka. - eka da joj to Jimmy kae. - Hajde, raspali - pozva je Molly Ann, smijeei se. - Zacopala si se u njega - pecnu je djevojka. Opet Molly Ann nita ne odgovori. Jo su uvijek bile djetinjaste. Jesu li mogle znati to osjea za Jimmyja? Ili, kad je ve rije o tome, to on osjea za nju? Znale su samo za plesove, dobru zabavu subotom uveer i nedjeljom, a potom dugo ekanje do idueg vikenda. Zauzela je svoje mjesto u redu ispred blagajnikog altera. Brzo se pomicao, pa je uskoro doao i na nju red. Vremeni inovnik virnu u nju kroz prozori. - 'Barvee, Molly Ann - ree gurnuvi joj kroz reetkast prozori potvrdu na potpis. - 'Barvee, gospodine Thatcher - odzdravi, potpie papiri i vrati mu ga. Uze potvrde, provjeri je, stade prelistavati omotnice to su se nalazile u kutiji na tezgi odmah do 1 Evangelika sekta u Sjedinjenim Amerikim Dravama iji pripadnici vjeruju u silazak Duha Svetoga u vjernike, a odlikuje se burnim obredima. 115 njega, dok ne pronae onu s njezinim imenom. Izvadi je i preda joj je. - Bolje da prebrojite - svjetova je. - Imate visok iznos zbog prekovremena rada. Proli je tjedan bilo osamdeset sati. Kimnu i utke otvori kuvertu. Novci joj se skotr-ljae u ruku. Hitro ih prebroja. - est dolara i etrdeset centi - ree gledajui ih. - Tako je. - Potvrdi glavom. - Osam centi na sat. Ali pazite kako ete sa svim tim novcem. Nemojte

ga svega potroiti na jednom mjestu. - Neu, gospodine Thatcher - obea. Vrati novac u kuvertu i otputi se prema glavnim vratima. Uobiajena gomila mukaraca i momaka koji su ekali da se djevojke vrate s posla poredala se du ulice. Oevi oekuju kerke, muevi ene, mladii svoje prijateljice. Svi s istom milju. Danas je dan isplate. Prohladan veernji povjetarac strujao joj je kroz uznojenu pamunu haljinu, pripivi je posve uz tijelo. Zadrhtala je i pritegnula al oko sebe. Prolazila je mimo prvog reda mladia. Dovikivali su joj i zvidali. Okrenula je glavu i ubrzala korak. Jedan joj je od njih povikao. - to e raditi veeras, Molly Ann? Ne vidim tu Jimmvja? Nije odgovorila. Nije oekivala da je Jimmy tu eka. Otiao je u brda po cugu i nee se vratiti tako skoro. Pla djevojice natjerao ju je da se okrene. Uinila je to upravo u trenutku kad je neki mukarac udario dijete. Bio je to krupan ovjek i ve napola pijan. Djevojica je zateturala natrake i ljosnula u ulino blato, zabuljivi se uplaeno u mukarca. Stajao je i mahao njenom utom isplatnom vreicom koju je stiskao u ruci. - To e te nauit kome pripada tvoja plaa! -derao se. - Otac sam ti i radit e onako kako ti 116 kaem. Odi i kai majci da u joj dat onoliko koliko me bude volja. Trenutak zatim okrenuo se i teturavo udaljio. Ostali mukarci stajali su ondje bez rijei, bez pokreta. Molly Ann se vrati do djevojice i pomogne joj da se digne. inilo se da djevojici, koja je cviljela od straha, nije vie od jedanaest godina. - No, no - tjeila ju je Molly Ann. - Bit e sve u redu. - Nee - zakuka djevojica. - Majka je rekla da e me iibat ako joj ne donesem isplatnu vreicu. - Jednostavno joj kai to se dogodilo - naputi je Molly Ann. - Ne bi ni pomoglo - odgovori dijete. Poe brisati blato s haljine. Pogleda prema Molly Ann s jo uvijek suznim oima. - Jedva ekam da odrastem poput tebe. Onda u mo radit sa svojim parama to hou. - Prestade istiti haljinu. - Najljepa ti fala. Molly Ann je promatrala dijete kako bespomono odmie ulicom. Duboko uzdahnu. Bilo je mnogo toga to nije valjalo u ovome gradu. Tko roditeljima daje pravo da sa svojom vlastitom krvi postupaju kao s robovima? Zahvali Bogu to ima tako dobre roditelje. Neki joj momak upade u korak poboke. . - Hoe li sa mnom na ples veeras, Molly Ann? Pogleda ga. Bio je visok i imao je, po najnovijoj modi, kosu zalizanu unatrag. Osjeti mu po dahu da je pio pivo. Odmahnu glavom. - Neu. Stavi joj aku na ruku. - Hajde, Molly Ann - ponuka je. - to si digla tolko nos? Nije Jimmy jedini mukarac u gradu. Zgodna si cura. Trebala bi to bolje iskoristit i malko se proveselit. 117 - Skidaj ruku s mene il e Jimmy za to doznat -procijedi tihim glasom. Odmah spusti ruku. - Ba si glupa - ree. - Misli da si Jimmvjeva jedina cura, ali nisi. Jimmy ima vie cura od bilo kog u gradu. - Lae! - uzviknu. - Odlazi. Stade, a ona proslijedi. - ekaj samo, Molly Ann - povie za njom. - Ve e saznat. Stie do ugla i zaokrenu put Ulice Main i Fitcho-va duana. - Dobar je to grad, gospodine Cahille. - Fitchov je glas bio pun svesrdne iskrenosti. - I dobri ljudi, jednostavni, marljivi, poboni, estiti. A radne snage napretek. Posvud brojne obitelji. Nije im nita imat osam ili deset komada djece u kui. Prije ili kasnije moraju trait poso. Djeca ne zadaju nikakvih briga. Rade svoj poso i ne trae mnogo. Nije to kao tamo na istoku ili gore na sjeveru. Tu nema nikakvih sindikata. Ljudi ih ne ele, jer ih ne trebaju. Isuvie su slobodoljubni. Pravi gortaci. Ne vjeruju onima koji nisu njihovi.

- No vama ipak vjeruju? - zapita Cahill. Fitch se nasmija. - Zato da ne vjeruju? Jedan sam od njih. U njihovoj sredini i roen i othranjen. Moj praprapradjedica je osnovao taj grad. Svi znaju da im je Sam Fitch prijatelj... - Moete mirne due poruit svojim kompanjonima u Philadelphiji da ih Sam Fitch uvjerava da e dobit svu potrebnu radnu snagu po cijeni koju ele, ako ovamo dopreme i drugu tvornicu tekstila, i da u Fitchvilleu bar jo dvadeset pet godina nee bit nikakvih gradskih poreza. 118 - Po vama Fitchville ispada kao vraki privlano mjesto, gospodine Fitch. - Cahill se sada smijeio. - To i jest - ree Fitch. - To sigurno jest. Prvoj tvornici nije bilo ni rijei prigovora. Sagradite drugu, i ona e bit jo i bolja. - Uz iste uvjete kao i prva? - upita Cahill. - Uz iste uvjete. Sam Fitch nije lakom. Gleda samo uinit togod dobro za svoj grad. Cahill kimnu. - Vrlo dobro, gospodine Fitch. Raspravit u o tome sa svojim kolegama i siguran sam da e biti impresionirani. Uvjeravam vas u svoju podrku. - Hvala vam, gospodine Cahille, hvala. - Fitch ustade iza stola i svojom trbuinom zapremi dobar dio malog ureda. Provue se oko stola i odee s Cahillom van na ulicu. Zatresoe rukama i Cahill se uspe u svoju koiju. Stajao je tako dok je koija odlazila, a onda se okrenuo i vratio u duan. Zamislio se. Nova tvornica tekstila znai u najmanju ruku jo kojih dvjesta radnih mjesta. Kako god gledao na stvar, to za njega znai mnogo novaca. - Gospodine Fitch. - Glas joj je zvuao njeno. Okrene se zaueno. Nije primijetio kad je ula u duan. Odve se bio zabavio s Cahillom. - Gle, Molly Ann. - Subotnja je veer, gospodine Fitch - ree. Namah se pribra. - Bogme jest. - irok mu osmijeh zaigra licem. -Ui u moj ured. Muno sjede za stol i pogleda je kritiki. Molly Ann se razvila u naoitu rasnu enu. Dok ju je u mislima usporeivao sa svojom enom, osjeti kako mu rastu zazubice. - Pa kako napreduje, mila? - upita. - Dobro, hvala na pitanju, gospodine Fitch. 119 odgo,vori. Otvori isplatnu vreicu i izbroji tri dolara. - Htjela bih da to stavite na tatin raun. - S najveim zadovoljstvom - ree. Pokupi novac i spremi ga u ladicu. - Kako su tvoji? - Nisu ba vini pisanju, gospodine Fitch -uzvrati. - Ali, ipak sam ih vidjela proli mjesec i bili su svi dobro. Tata je sretan s novom mazgom. Kad etva proe, rauna da e posijat bar etiri puta vie kukuruza. - Treba da se ponose i tobom i tvojim bratom -pohvali je Fitch. - Veli mi Smathers da je Daniel najbolji inovnik to ga je ikad imo. Molly Ann klimnu. - Hvala vam, gospodine Fitch. Iznova ustane. - Treba ee dolazit ovamo, Molly Ann. A ne samo jednom tjedno, u subotu naveer, i to poslovno. Zna da te volim vidjet. - Poslovan ste ovjek, gospodine Fitch - ree. -Ne bi vam htjela dosaivat. Obie stol i uze je za ruku. - Tako zgodna djevojka, Molly Ann, nikad ne dosauje. S neugodnim osjeajem u dui povue ruku. Nije znala to da kae. - Poznaje li onog ovjeka to je upravo otio? -upita iznenada. Zavrtje glavom. - Ne. - To je gospodin J. R. Cahill. Doao je razgovarat sa starim Samom Fitchom o izgradnji jo jedne tvornice tekstila u naem mjestu. Zna li to to znai? Iznova zavrti glavom. . - To znai da bi te mogo u novoj tvornici zaposlit ko predradnicu, ako se sa

mnom bude ophodila kako treba. 120 Naglo se podsmjehnu. Sad ga je shvatila. Zagleda mu se u lice. - To je strano lijepo od vas, gospodine Fitch. Ponovno je uze za ruku. - avolski si ik djevoje, Molly Ann. Nema smisla gubit vrijeme s bezveznjacima kakav je Jimmy Simpson, kad je dovoljno da kae samo jednu rije i stekne pravog prijatelja. - Cijenim to, gospodine Fitch. Uistinu. - Osmje-hnu se. - I kad se nova tvornica tekstila otvori, nemojte se zaudit ako vam pokucam na vrata. Gledao ju je punu minutu, a zatim joj ispustio ruku. - Uini to - ree ozbiljno. - Svakako to uini. Bila je kod vrata njegova ureda. - 'Kuno, gospodine Fitch. Kimnu skrivajui tekim onim kapcima prave namjere. - 'Kuno, Molly Ann. - Jo je dugo zurio u vrata poslije njezina odlaska. Uze cigaretu i zavali je. Trenutak kasnije je pripali. Mlade su djevojke bezgranino glupe. Duboko povue u plua teak siv dim, potom ga lagano otpuhnu. Promatrao je kako se lijeno vue put stropa. On, u redu, pa nije ni vano. Prije ili kasnije dobit e je. Bio je vrlo strpljiv ovjek. Sjedila je u prijenosnoj eljeznoj kadi na sredini kuhinje. Njena gazdarica uzme velik kotao s uarene pei, podloene ugljenom, i poe prema njoj. - Treba li jo vrue vode? Molly Ann kimnu. - Da, hvala vam, gospoo Wagner. - Primicala se puevim korakom kako bi vodu izlila iza nje, a da je ne ouri. Oko lica joj se uzdigoe oblaci pare. Neto kasnije opustila se, zaklopivi oi. utjela je kako 121 se bolni umor, nakupljen za duga dana provedenog uz stroj, lagano cijedi iz nje. - Gospoo Wagner -ree. - Da, Molly Ann. - Dou li puno ovakve kade? - Oko tri-etiri dolara, mislim. Molly Ann uzdahnu. - Ako se ikad domognem neto vie novaca, voljela bih jednu takvu kupit mami. Sigurna sam da bi joj se dopala. 122 DESETO POGLAVLJE Nedjelja je osvanula blistava i sunana, a blag oujski vjetri dopuhnuo je prve tragove proljea. Na stablima su izbili pupovi koji svojim sjajnim ukastozelenim izdancima pozlatie gole grane. Molly Ann se spusti niza stube na trijemu do mjesta gdje ju je ekao Jimmy, koji je stajao tik mazge i kola. Okrenu joj se, gutajui oima njezinu bijelu lepravu haljinu, ute vrpce oko struka i eira. Zazvida. - Jesi li to zaista ti, Molly Ann? Zacrveni se uz osmijeh. - Svia li ti se? Nasmijei se. - Divna si. Krasna je. - Sama sam je saila - pohvali se. - Materijal sam nabavila u francuskom duanu. Izvoran je pariki proizvod. Uze je za ruku. - Ne znam - ree dvojbeno. - Sto? - Ta stara kola i ta stara mazga. Gotovo da je grehota prljati tako lijepu novu haljinu. - Samo ti prostri gunj po tom starom sjedalu -ree. - I da vie ne ujem tih tvojih bedastoa. 123 Nasmije se i pomogne joj da se uspne. Zastao je asak i zagledao se gore u nju. - Stvarno izgleda prekrasno, Molly Ann.

- Hvala - ree. - A sad se vrati u kuhinju. Pripremila sam izletniku koaru. - Ma, hajde? A kako si znala da e bit lijep dan? Zasmija se. - Pa, pogledala sam kroz prozor, beno. Hajd, pouri. Dan je sve krai. Nekoliko trenutaka kasnije sjedio je pored nje, i mazga ih je vukla niza cestu. - Ima pravo izbora - ree. - Bi li vie voljela na piknik na sajmite, na vjerski zbor u Holiness Churchu ili na objed kod woodfieldskog potoka? - Objed kod woodfieldskog potoka? - zapita. -Za to nikad nisam ula. Tko e sve doi? - Nitko - odgovori. - Samo nas dvoje. Provue mu aku pod ruku i nasmijei se. - To je moj izbor. Dojede posljednji zalogaj pite od jabuka, nagnu se natrake na jedan lakat i pogleda je. - To je najbolja hrana to sam je ikad jeo - izjavi. Osmjehnu se. - Hajde, molim te. Nije to bogzna to. Tek neto stare isprene piletine, kukurunjaka i jabukove pite. - Zaboravila si na limunadu - podsjeti je. - Nisi trebala troiti toliko novaca. I suvie ih teko zarauje. Pogleda ga. - Kako bi inae znao kakva sam kuharica? Nasmija se. - Moda ima pravo. - Jesi li bio kod mog ae? - upita. 124 - Jesam - uzvrati. - Svi su dobro i lijepo te pozdravljaju. - Mali Mase mora da je ve prilino porastao -ree. - Da. Da ga samo vidi kako tri oko kue onim svojim debeljukastim noicama. Glas joj oboji prizvuk enje. - Da ih bar mogu vidjet! Ali kad su jako daleko. - Moda ti predradnica slijedei tjedan dade slobodnu subotu. - Mogli bismo oti gore do njih i vratit se u nedjelju - ree. Razvedri se. - To bi bilo lijepo. - Potom joj zanos splasnu. -Ali ona to nee uinit. Zaostaju u proizvodnji, pa svi radimo prekovremeno. Neko su vrijeme muali. Tada ona opet progovori. - Moda se prilike poprave kad se otvori nova tvornica tekstila. - Nova tvornica? - zapita. - Kakva nova tvornica? - Ona o kojoj je gospodin Fitch govorio. Juer sam mu bila u duanu da stavim neto novaca na tatin raun, pa mi je napomenuo kako ima izgleda da me zaposli kao predradnicu, kad se otvori nova tvornica tekstila. - Ma to kae? - Jimmvjev glas poprimi neobino bridak, strog prizvuk koji se prije nije osjeao. Mora li neto posebno uinit da dobije taj poso? Pogleda ga. Dobro je znala to hoe rei, ali je smatrala da je bolje ako ne spomene taj dio razgovora. - Ne. Samo je reko da ga posjetim kad za to doe vrijeme. Jimmy je utio. Zamiljeno je piljio u pokriva 125 pod sobom. Nova tvornica tekstila. Pitao se gdje li e je podii. Bit e da je starac Fitch ve otkupio zemlju od nekog siromanog, upropatenog farmera. Toliko je dugo utio da je ona opet prozborila. - Zar neto nije u redu, Jimmy? Zanijeka glavom. - Ne. - Potom mu se glas ispuni gorinom. - Kad e itelji ovoga grada ve jednom prozreti toga ovjeka? Zar ne vide da im dere kou i pije krv? - Jimmy! - uasnu se. - Kako moe re tako groznu stvar? - Mogu, jer je to istina! - otpovrnu uzbueno. -Pazi, svaki mu tjedan daje novce da ih metne na tatin raun, zar ne? Klimnu.

- Jesi li ga ikad zapitala koliko ti iznosti ulog? - Nisam. To nije moj posao, ve tatin. - Kad bi te novce uloila u banku, oni bi ti dali kamate - ree. - On ti ne daje nita, pa se kladim da te potkrada. Kad bi ga tata upitao za svoj saldo, kladim se da ga uope ne bi ni bilo. Ne ree nita. - to misli, koliko je ljudi natjero da rade to isto to i ti radi? Moda vie od stotinu. To je mnogo novaca koji stari Sam Fitch zaradi bez po muke. -Grubo se nasmija. - A svi vi zatucani brani zahvalni ste mu to vam nalazi poso kako bi mogli nasmrt gladovat zato to se kod njega zaduujete. Al probajte samo jednom izi iz te koloteine, pa ete odma ustanovit kakav vam je prijatelj Sam Fitch. Nema vie novaca. Ni zajma. Ni ostalog. Ve eto ti erifa s pismenim nalogom suda, i onda zbogom kuo i zemljo i mjesto gdje s' ivio. Ba kao to se dogodilo Craigovima na okuci rijeke. Jedan dan imaju etrdeset rali zemlje. Drugi dan nemaju nita. - Najednom zastade shvativi to govori. - Prokletstvo! - prasnu. - U tom grmu lei zec! 126 - Ne huli - ukori ga. Izbijeli oi na nju. - To je upravo ono to se i dogodilo. Zar ne vidi? On to planira ve vie od godinu dana. Crai-govi klinci izgubili poso u tvornici tekstila i staklani iz ista mira. Ko da su se za jedan tjedan svi izopaili. Nekoliko mjeseci kasnije pojavljuje se stari Fitch, otkupljuje im imanje za neto vie od iznosa koji mu dugovahu i oni sele. - Ne shvaam - ree. - Nova tvornica tekstila - istaknu. - Ba tu e je izgradit. Na zemlji staroga Craiga. Tu sve imaju. Vodu. Struju. I mjesta. Mnogo mjesta. - A to se ti tolko pjeni zbog svega toga? - upita. - To s nama nema nikakve veze. Pogleda je. - Moda i nema. Bar ne zasad. Ali hoe, s vremenom. Iz dana u dan je moniji, dok naposljetku ne zagospodari cijelom dolinom, ukljuujui i ljude. Naas se zabublji u njega, a onda se mai vra. - Na. Popij jo limunade. esti se ni zbog ega. Uze au iz njezine ruke. Lice mu se opusti, a smrknut, ljutit izraz omeka smijeak. Podie au limunade i kroz nju pogleda u sunce. - Ljupko si, nevino dijete, Molly Ann - ree. - I jednog e dana usreit nekog mukarca. aa mu izletje iz ruke, a limunada mu poprska cijelu koulju. Ona se srdito die na noge. - Nisam dijete! Navrila sam esnaestu i ena sam! - odbrusi. - Ako si muko, zaprosi me, ili me inae vozi kui! Zabulji se u nju zaueno. Uvreda i bijes uine je jo ljepom. Srce mu zaigra u grudima tako ludo da mu se uini da e pui. Vlastit mu glas zazvui neobino u uima. - Prosim te, Molly Ann. 127 I doe red na nju da se zaudi. Odue joj se dar govora. - Prosim te, Molly Ann - ponovi. - Kako glasi tvoj odgovor? - Oh, Jimmy! - uskliknu suznih oiju, bacivi se dolje na nj. - Da, da, da! Vjenali su se za neto vie od mjesec dana, prvog svibnja tisuu devetsto petnaeste godine u Prvoj baptistikoj crkvi u Fitchvilleu. Sva joj se obitelj s brda skupila ondje, odjevena u najbolje nedjeljno ruho. Svi osim Daniela, jer nije mogao dobiti slobodan dan. Zbilo se to istog dana kad su poeli raiavati zemlju na farmi staroga Craiga radi izgradnje nove tvornice tekstila. Molly Ann, lica zaarena od uzbuenja, unie u spavau sobu. - Probudi se! - viknu drmajui ga za rame. -Probudi se! Jimmy zabaci jednu ruku preko glave. - Ostavi me, eno - promrmlja. - Nedjeljno je jutro. - Gospodin Fitch je tu; eli te vidjet - ree. - Starac Fitch? - Odmah se rasani. - Da mene vidi? Kimnu.

- Da mi je znati to hoe. - Ne znam - odvrati. - Netko je zakuco na vrata. Otvorila sam ih i ugledala njega. Veli da je jako vano. - Jako vano? - Naglo se pokrenu, povukavi je na sebe. - Nedjeljno je jutro, a jo nisam dobio svoj jutarnji poljubac. 128 Odgurnu se od njegovih grudi. - Bio si prezauzet spavanjem. - Ustima joj prekri usne. - Molim te, Jimmy, to e ovjek pomislit? -proguna. - Nek misli to hoe. Nek ide k vragu! - odreza. Oslobodi ga se trzajem. - Ne kuni! - prekori ga otro. - Obuci se i silaz' dolje. - Krenu k vratima. - Skuhala sam svjeu kavu. Fitch je sjedio za stolom, kad je Jimmy uao u kuhinju. Pred njim se nalazio pladanj unke i jaja, loni uspuene kave, te vrue pecivo i maslac. Trpao je hranu u usta, kao da su godine prole otkako je blagovao zadnji obrok. - 'Brojutro, gospodine Fitch - pozdravi. Fitch progura zalogaj niz grlo prije nego to odgovori. - 'Brojutro, Jimmy. Vjere mi, tvoja je enica izvrsna kuharica, ko i njena majka. Vrlo si sretan ovjek. Jimmy klimnu. Prie k stolu i sjede. Molly Ann postavi loni kave pred nj i vrati se tednjaku. Jimmy podie loni. Kava se puila i boanstveno mirisala. - Znam to - ree. Fitch poisti pecivom posljednji komadi u-manjca s tanjura. Proguta ga ucijelo i zalije kavom. Nagne se na naslon stolice i njeno potapa trbuh. - To je bio bogovski doruak, gospoo Simpson. Molly Ann porumeni ba kao i njezina majka. Nije joj izbjegla injenica da je promaknuta od Molly Ann u gospou Simpson. - Hvala vam, gospodine Fitch. - Pogleda Jim-myja. - Jesi li sad spreman za doruak? - Jo ne - uzvrati. - Zasad u uzet samo kavu. - Onda vas, gospodo, preputam vaem poslu -izjavi uljudno i prijee u drugu prostoriju. Ali je, 9 Sjeanje I 129 ba kao i njena majka neko, ostala blizu vrata kako bi ula sve o emu govore. - to vas dovodi ovamo u nedjeljno jutro? -upita Jimmy ne ekajui Fitcha da povede razgovor. Fitch se nasmjehulji. - Ve te nekoliko nedjelja ne vidim u crkvi. Jimmy ne odgovori. Shvatio je da Fitch zna kako mu se nije mililo nedjeljom u crkvu. - Ali opet si mislim - nastavi Fitch umiljato - to e mladi netom oenjen lijepom mladom enom nedjeljom u crkvi? Jimmy podie loni s kavom i stade ga prouavati. - Molly Ann mi ree da ste kazali kako se radi o vanoj stvari. - Tako je - potvrdi Fitch ozbiljno. - O vrlo vanoj stvari. - Zastade radi jaeg dojma. - Mladiu, ve te dugo vremena drim na oku. I dopada mi se ono to vidim. Podsjea me uvelike na sebe kad sam bio tvoje dobi. Pun poduzetnosti. Jimmy utke klimnu. - Pa sam promozgao - ree. - Sve sam stariji, a mladi poput tebe moe sa mnom daleko dotjerat u poslu. Nemam nikog na koga bih se oslonio, a posla preko glave. - Nudite li vi to meni posao? - snebi se Jimmy. - Na neki nain - odgovori Fitch. - Ali i vie od toga. Hou da preuzme neke moje poslove kako bih se mogo posvetit drugima. - Kakve poslove, gospodine Fitch? - Zovi me Sam - predloi Fitch. - U redu, Same. Kakve poslove? - Ovdanji te puk poznaje i voli - ree Fitch. -Mogo bi ispomagat u duanu, kupovat cugu, upravljat

vrijednim ljudima. Zna to mislim? - Ne znam - otpovrnu Jimmy. 130 - U poslu uvijek ima problema - nastavi Fitch. -Katkad ljudi ne shvaaju da je ono to radi radi njihova vlastita dobra. Jimmy utke kimnu. To mu je bilo jasno otprve. Nije uvijek lako natjerati ljude da shvate da ih vara radi njihova vlastita dobra. Fitch protumai Jimmvjevo klimanje kao pristanak. - Uvijek sam se trudio da uradim sve to mogu za ovaj grad. Ali, sad e poet naklapanja da to radim za svoju korist. Kao, na primjer, u vezi s novom tvornicom tekstila. Ona znai dvjesto novih radnih mjesta za ovdanji vrijedni narod. Unato tome, krue glasine da to inim radi svojega probitka. - Nemate nikakve koristi od toga? - upita Jimmy, gradei se naivcem. - Naravno da imam - uzvrati Fitch. - To je samo dobar poso. Ali ima i grad. Dovodim mu vie industrije i rada, a ipak ujem da Craigovi govore kako sam ih silom otjero sa zemlje da bih je prodo tvornici. Sada tvrde da jo uvijek posjeduju sedam rali uz rijeku, koji su posebno upisani na ime njihova djedice, a on jo uvijek ivi. - Ali ve su poeli raiavat teren uz rijeku -ree Jimmy. - Kako to mogu radit ako ne posjeduju zemljite? - U tome i jest stvar - naglasi Fitch. - Craigovi imaju krivo. Meutim, uzelo bi mnogo vremena da se spor rijei sudskim putem. U meuvremenu, tvornica se ne bi otvorila i graani bi ostali bez posla i plaa. No, poto sam dareljiv, dao sam im ponudu, ali su je odbili. - Koliko ste im ponudili? - upita Jimmy. - Deset puta vie nego to zemlja vrijedi. Pedeset dolara za ral. Tristopedeset za tu parcelu. I to za zemlju na koju nemaju posve pravo. 131 - Ali nema ni tvornica, ako Craigovi pritisnu svojim zahtjevom - ukaza Jimmy. - Nema suda u zemlji koji bi podrao trabinu Craigovih. Ve sam razgovaro sa sucem Hanleyom i on mi tako kae. - Pa to se onda brinete? - zapita Jimmy. - Jednostavno ne elim neugodnosti. elim da raja uvidi da je ono to radim za njihovo vlastito dobro. - Jo uvijek ne vidim kako bih vam ja tu mogo pomo - primijeti Jimmy. - Craigovi te znaju i vole - ree Fitch. - Tebe bi sluali. Jimmy kimnu. - Moda. - Ustade i iznova napuni loni. - A to u ja imat od toga? Fitch podie pogled na nj. - Bit e sa mnom, mome. Obogatit u te. Za poetak dat u ti plau od dvadeset pet dolara tjedno. Bilo je to najmanje pet dolara vie na tjedan nego to je bilo tko u gradu dobivao. Znao je to Jimmy. A bilo je to i deset dolara vie na tjedan nego to je on, kad je bio sretne ruke, prosjeno zaraivao. - Ne znam - izusti oprezno. - Radi se o obinom najmetenju, a ja nekako vie volim trgovat na svoju ruku. - Ni izbliza ne moe zaradit tolke pare. - Ali i ne moram svaki dan na poso - ree Jimmy. - To je vrijedilo dok si bio sam, ali sad si oenjen i sreen. A uskoro e i djeca. Mora ve sada mislit na njih. Jimmy sjede za stol. - Ne znam - ree. Fitch se nasmijei. Predosjeao je da ga ima. - Raspravi to sa enom. - Ustane. - Sloit e se sa 132 mnom. Dobra je to i razumna djevojka. Moe mi sutra javit.

Kad je otiao, Molly Ann dojuri u kuhinju. - Nije li to sjajno? Pogleda je. - Ne shvaa, zar ne? - to? - Bijae smetena. - Da eli od mene napravit lopova kakav je i sam. Da varam i kradem ljude poput tvojih i Craigovih. Naas zauti. - to e onda? - Isto to i dosad - odgovori. - Gledat svoje posle i prodavat svoj viski. Ali nije krenulo tim putem, jer je dva dana nakon to je Jimmy odbio Fitchovu ponudu, netko ispalio hitac kroz otvoren prozor trone drvenjare, udaljene osamnaestak kilometara od mjesta u gradu, gdje sada Craigovi ive, i ubio djeda Craiga. Fitch je, poput svih u gradu, bio toliko ogoren zbog besmislena ubojstva starca da je iz vlastita depa priloio pedeset dolara kao nagradu onome tko uhapsi ili ulovi zlotvora. I usprkos injenici to se starevom smru spor oko polaganja prava Craigovih na zemlju uz rijeku jo vie zamrsio, on je povisio svoju ponudu za zemlju na petsto dolara, kako bi pomogao siromanoj obitelji. Takoer je obeao da e se zauzeti za njih i Craigovoj djeci nai posao u tvornici tekstila i staklani. Bila je to velikoduna ponuda, mislio je. Meutim, samo s jednim tu nije raunao, a to je da e je Craigovi odbiti - to su i uinili. I nekoliko dana poslije pogreba, hitac ispaljen iz ume, to je graniila Craigovom zemljom, usmrtio je predradnika graevnog poduzea koje je podizalo tvornicu, i to upravo u asu kad je svojoj skupini radnika izdavao naredbe da opet nastave raiavati teren du rijeke. 133 Zastali su svi radovi. Nitko meu ljudima nije bio siguran na koga e slijedei put doi red, pa se nisu htjeli vratiti na posao sve dok nije dopremljena naoruana straa koja je poela patrolirati spornim zemljitem. Prvi dan po dolasku uvara jedan je od njih prilikom izmjene strae pronaen mrtav na svom mjestu. Bio je prostrijeljen izbliza, kroz zatiljak, pitoljem Smith & Wesson, kalibra 0,44. Kad je kasnije u tijeku toga dana Sam Fitch dobio glase o ubojstvu, nemilo je stisnuo usne i sva mu je ljubeznost ishlapila. Prvi put u njegovu ivotu bijae mu ugroena vladavina. Odgovorio je, kako se i moglo oekivati, silom. Te iste noi Crai-gov najstariji sin, devetnaestgodinji John, ubijen je iz vatrenog oruja dok je vodio mazgu na pojilo. I tako je otpoeo rat u Fitchvilleu, poznat pod imenom Rat Craigovih. Trajat e malne dvije godine i jo e mnogo ljudi poginuti, a meu njima i ene i djeca. Pamtit e se kao najkrvavija zavada gortaka u povijesti Zapadne Virginije. 134 jedanaesto poglavlje Daniel osjeti kako mu kruli u elucu pa pogleda na zidni sat. Bilo je dvanaest i pol; Smathers i njegovi posjetioci jo nisu otili na ruak. Morao je to biti vrlo vaan sastanak, jer je Smathers uvijek objedovao tono u dvanaest. Moda je ipak bilo neto istine u glasinama, koje su posljednjih nekoliko mjeseci kolale, da e rudnik uskoro biti prodan. Vrata prijamnog ureda se otvore i Smathers se pojavi na pragu. - Jo si tu, Daniele? - U glasu mu se osjeala natruha iznenaenja. - Da, gospodine - odvrati Daniel pristojno. -eko sam dok ne otiete na ruak. - S tim je stvar u redu, Daniele. Nema potrebe da eka. Moe sada ruati. Daniel zatvori glavnu knjigu poslovanja i die se na noge. - Hvala vam, gospodine Smathers. - Sagne se ispod stola i uze kutiju s rukom. Smathers se vrati u prijamni ured kad je Daniel iziao kroz glavni ulaz. Daniel sjede na klupu u neposrednoj blizini zgrade i otvori kutiju s rukom. Nasmijei se u sebi. Carrie je posebno dobra prema njemu. Pored uobiajene jabuke unutra je naao sendvi od domaeg 135 svjeeg kruha s jetrenom patetom i salatom od krumpira koja je zamamno mirisala.

Nasloni se leima na zgradu i dok je zadovoljno vakao svoj sendvi napola sklopi oi. Poe ga stezati ovratnik. Olabavi kravatu i otkopa ovratnik. Mnoge su se stvari zbile tokom te godine dok je radio kao inovnik. Moda je najvanija od svih bila ta to si je mogao priutiti zasebnu sobu. Druga je bila to ga oi vie nisu boljele na dnevnom svjetlu. To mu je vie nego nadoknadilo nevolju to je morao svaki dan nositi ovratnik i kravatu. Odvije poklopac termosice i srknu gutljaj vrue slatke kave. Ta je Carrie zlata vrijedila. Zasluila je svaki cent one posebne polovice dolara koju bi joj tutnuo u ruku svakog tjedna. Zauje odjeke koraka koji mu se pribliavahu, te okrenu glavu u njihovu smjeru. Njegov nekadanji predradnik Andy obiao je ugao zgrade i zaustavio se pred njim. - elim s tobom govoriti - Daniele - ree bez okolianja. - Samo ti govori, Andy. Sluam te. - Gudio se to je to toliko vano, radi ega se to Andy uspeo iz rudnika da bi s njim razgovarao. - Ne tu - ree. - Odvie je mnogo ljudi. Daniel nije vidio nikoga, ali je svejedno ustao. - U redu - pristade. - Gdje onda? - Iza spremita za alat - odgovori Andy odmiui. - ekat u te. Daniel kimnu. Dokraji sendvi i onda se polako otputi k spremitu za alat. Andy je stajao naslonjen o stranji zid i vakao duhan. Cim mu je Daniel priao, on pijunu. Ispljuvak je zazvuao kao hitac, kad je udario u stijenu udaljenu koja tri metra. Daniel ga pogleda. Andy se udno ponaao. Nikad ga nije vidio u takvu raspoloenju. 136 Prije nego to je progovorio, Andy se osvrnuo na obje strane. - Je li te itko vidio da ide ovamo? - Mislim da nije. - Daniel se zbuni. - to, ako i jest? Andy ne odgovori na pitanje. Umjesto toga postavi svoje. - Hoe li prodat rudnik? - Ne znam - uzvrati Daniel otvoreno. - Pria se da hoe - ree Andy. - Drao sam da moda zna. - I ja sam uo neke glasine, ali ne znam o tome nita vie od ostalih. - Oni ljudi kod Smathersa. Iz Detroita su. - Ne znam - Daniel e. - Nitko mi nije kazo. - Pronose se glasovi da e rudnik preuzet neka automobilska kompanija i da e odmah prije na isplatu putem potvrda, kao to su uinili prijeko, kod Parleeja. - Ne govori s pravim ovjekom - upozori ga Daniel. - Smathersu bi trebo postavit ta pitanja. Ja sam samo inovnik. - Mislio sam da si moda togod nauo - primijeti Andy. - Zato bih? - upita Daniel. - Ne prislukujem kroz kljuanicu. - Ne kaem da prislukuje - Andy e hitro. - Ne znam zbog ega si se tolko uskomeo -prigovori Daniel. - Zar je vano tko posjeduje rudnik sve dok dobivamo plau? - I te kako je vano - ree Andy ozbiljno. -Umjesto novcem, plaaju potvrdama i onda te imaju u akama. Mora sve kupovat u njihovim duanima, i jo se pravo i ne snae, i eto te do grla u dugovima iz kojih se vie nikad ne mo iskobeljat. - Uza sve to, to tu moe ako prodaju rudnik, jedino da kvitira ako ti se poso ne svidi. 137 - To bi oni i htjeli - ree Andy. - Tada bi nas zamijenili s jeftinijom radnom snagom. Ne, ima tu jedno drugo, bolje rjeenje. - Koje? - zapita Daniel radoznalo. Andyjevo lice poprimi oprezan izraz. - Zasad ne mogu o tome govorit. Ne znam na ijoj si strani. Daniel se smete. - Na ijoj sam strani? - Na strani uprave ili naoj.

- Naoj? - Rudarskoj - Andy e. - Drukije je sada kad vie ne radi s nama dolje. - Ne vidim kako to mijenja stvar - ree Daniel. -Radim za goli ivot ba kao i vi. Andy se na trenutak zapilji u njega. - udan si svat. Daniel uuti. - Hoe li mi re ako neto douje? - zapita Andy. - Neu - otpovrnu Daniel glatko. - Ne volim uhodarit. Ni za koga. - ak ni za pravednu stvar? - Morao bih je prije dobro sagledat - ree Daniel. - Zatim bi odluio. Andy se odjednom naceri, postavi opet ovjek kojega je Daniel poznavao. - Kako provodi veeri, mome? - Tako-tako. - ujem da mnogo proboravi u drutvu s gospoicom Andrews, novom uiteljicom. Daniel osjeti kako mu rumen preko ovratnika udara u obraze. - Daje mi poduke iz kolskih predmeta. - Jesi li siguran da ti samo iz toga daje poduke? -upita Andy. Daniel outi jo jau navalu rumeni. 138 - Moram jo mnogo nauit. - I ja bih reko - nasmija se Andy. - Najednom se uozbilji. - Moda opet doem na razgovor za par dana. - Zna gdje e me na - ree Daniel. - Ne idem nikamo. Promatrao je kako predradnik odlazi, a potom se okrenuo i vratio svojoj klupi. Sjeo je, izvadio bananu iz kutije za ruak i pomno je ogulio. Jeo ju je polako, uivajui u njezinu sladu i mirisnoj zreloi. Ta je Carrie zaista bila dua od ene. Ostatkom kave zalije posljednji komadi jabuke. Paljivo zatvori kutiju za ruak i vrnu se u ured. Smathersova su vrata i nadalje bila zatvorena. Letimice pogleda zidni sat dok je stavljao kutiju za ruak ispod stola. Jo je imao dovoljno vremena da odbaza do separacije i vidi to se ondje dogaa. Separacija je bila smjetena na drugom kraju pruge, nasuprot rudarskom rovu. Ba tu se ugljen, dovuen iz rudnika, istovarivao na tekuu vrpcu. Otud se otpremao niza lijeb, gdje bi momci rukama vadili jalovinu, koju su odvozili do stovarita otpadaka s druge strane planine, a ist ugljen slali dalje do jednog vagona. Daniel ue u baraku, podignutu povrh separacije, koja bijae urezana u strm obronak planine i izie na platformu to se nadvijala iznad radnika. Odjeljenje je opet bilo u punom pogonu, nakon isteka sata predviena za ruak. Ono zapravo nikad nije posve prekidalo rad, jer je jedna polovica skupine radnika radila, dok su ostali jeli. Sad su se svi vratili na posao, i ugljen se prevrtao niza lijeb, podiui uvis oblake sivkastocrne praine koja je djelomice zamagljivala vidik s platforme. Trenutak 139 - To bi oni i htjeli - ree Andy. - Tada bi nas zamijenili s jeftinijom radnom snagom. Ne, ima tu jedno drugo, bolje rjeenje. - Koje? - zapita Daniel radoznalo. Andvjevo lice poprimi oprezan izraz. - Zasad ne mogu o tome govorit. Ne znam na ijoj si strani. Daniel se smete. - Na ijoj sam strani? - Na strani uprave ili naoj. - Naoj? - Rudarskoj - Andy e. - Drukije je sada kad vie ne radi s nama dolje. - Ne vidim kako to mijenja stvar - ree Daniel. -Radim za goli ivot ba kao i vi. Andy se na trenutak zapilji u njega. - udan si svat. Daniel uuti. - Hoe li mi re ako neto douje? - zapita Andy.

- Neu - otpovrnu Daniel glatko. - Ne volim uhodarit. Ni za koga. - ak ni za pravednu stvar? - Morao bih je prije dobro sagledat - ree Daniel. - Zatim bi odluio. Andy se odjednom naceri, postavi opet ovjek kojega je Daniel poznavao. - Kako provodi veeri, mome? - Tako-tako. - ujem da mnogo proboravi u drutvu s gospoicom Andrews, novom uiteljicom. Daniel osjeti kako mu rumen preko ovratnika udara u obraze. - Daje mi poduke iz kolskih predmeta. - Jesi li siguran da ti samo iz toga daje poduke? -upita Andy. Daniel outi jo jau navalu rumeni. 138 - Moram jo mnogo nauit. - I ja bih reko - nasmija se Andy. - Najednom se uozbilji. - Moda opet doem na razgovor za par dana. - Zna gdje e me na - ree Daniel. - Ne idem nikamo. Promatrao je kako predradnik odlazi, a potom se okrenuo i vratio svojoj klupi. Sjeo je, izvadio bananu iz kutije za ruak i pomno je ogulio. Jeo ju je polako, uivajui u njezinu sladu i mirisnoj zreloi. Ta je Carrie zaista bila dua od ene. Ostatkom kave zalije posljednji komadi jabuke. Paljivo zatvori kutiju za ruak i vrnu se u ured. Smathersova su vrata i nadalje bila zatvorena. Letimice pogleda zidni sat dok je stavljao kutiju za ruak ispod stola. Jo je imao dovoljno vremena da odbaza do separacije i vidi to se ondje dogaa. Separacija je bila smjetena na drugom kraju pruge, nasuprot rudarskom rovu. Ba tu se ugljen, dovuen iz rudnika, istovarivao na tekuu vrpcu. Otud se otpremao niza lijeb, gdje bi momci rukama vadili jalovinu, koju su odvozili do stovarita otpadaka s druge strane planine, a ist ugljen slali dalje do jednog vagona. Daniel ue u baraku, podignutu povrh separacije, koja bijae urezana u strm obronak planine i izie na platformu to se nadvijala iznad radnika. Odjeljenje je opet bilo u punom pogonu, nakon isteka sata predviena za ruak. Ono zapravo nikad nije posve prekidalo rad, jer je jedna polovica skupine radnika radila, dok su ostali jeli. Sad su se svi vratili na posao, i ugljen se prevrtao niza lijeb, podiui uvis oblake sivkastocrne praine koja je djelomice zamagljivala vidik s platforme. Trenutak 139 kasnije oi su mu se priviknule na prainu, pa je mogao vidjeti momke ispod sebe. Sjedili su u redovima s obje strane lijeba. Stisnuti jedan uz drugoga na svojim malim klupicama, grbili su se nad pregracima ugljena i strelovitim pokretima ruku odvajali jalovinu, vie dodirom nego vidom. Brzinu njihova rada pratili su nadzornici koji su ubrzavali tempo poveavanjem dotoka ugljena u lijeb. Ako bi netko zaostao, uskoro bi mu hrpa ugljena zatrpala ruke. Unato bunom klopotu koji se podizao ruenjem ugljena niza lijeb, Daniel je mogao uti glasove nadzornika dok su uzlazili i silazili niz uske stube pokraj lijeba i vikom pourivali momke na hitrije ispranjavanje svojih pregradaka. Bijahu to djearci kojih se dob kretala izmeu devet i trinaest ili etrnaest godina, ali sa svojim izoblienim, garavim licima doimahu se poput minijaturnih staraca. Jedan od nadzornika uspne se na platformu, do njega. Letimice pogleda Daniela i kimne mu dok je prilazio vjedru. Zagrabi zaimaom vode i prinese je ustima. Dobrano se napio prije nego to je progovorio. - Lijena balavurdija! Daniel mu ne odgovori. Nadzornik mu prie blizu i stade gledati dolje u djeake. - Pitam se znaju li oni iz ureda koliko se namuimo dok natjeramo te momke da miu ugljen. Daniel se okrenu. - ini se da rade dobro. - Ne poznaje ti njih - ree nadzornik. - Polovicu radnog vremena zabuavaju. Samo se grade

marljivima. Ni slika onog vremena kad sam ja bio mlad. Tad su djeaci svojski kupili jalovinu. Daniel slegnu ramenima. - Je li rudnik prodan? - upita nadzornik. - Ne znam - otpovrnu Daniel kratko. 140 - Moe mi re - nadzornik e povjerljivim tonom. - Rekoh da ne znam. - Danielov glas poprimi bridak prizvuk. - U redu, u redu - ree nadzornik brzo. - Ne budi tolko zajedljiv samo zato to radi u uredu. Nisi nita bolji od nas. Daniel ga osinu hladnim pogledom. - to misli time? - Misli da ne znamo zato dolazi ovamo? Sigurno ne da skrati vrijeme. Daniel zategnu usnice, dok mu je gnjev buktao u grudima. Primae se ovjeku za jedan korak, ali ga zaustavi bolni vrisak odozdo. Oteo se iz usta jednoga djeaka. - Zaustavite ugljen! - prodere se drugi nadzornik. Nadzornik to se nalazio na platformi tik Daniela podie ruku i povue zaklopac. Priljev ugljena namah stade. - Prokletstvo! A to sada! - uskliknu vrativi se k ogradi i piljei dolje na tekuu vrpcu. uli su kako djeak vriti, ali ga nisu mogli vidjeti, sve dok se oblaci praine nisu malo slegli. Jednom djearcu blizu lijeba zaglavila se ruka izmeu tekue vrpce i pregratka za sortiranje ugljena. - aavo kopile! - prokune nadzornik, hitajui k stubama. Silazio je, preskakujui ih tri odjednom. Dok je stigao do djeaka, oko njega su se ve bila sjatila ostala djeca. Ozlijeeni se djeak onesvijestio. - Natrag svojim pregradama! - zaurla. Pridrui mu se jo jedan nadzornik, te brzo i spretno oslobode djeakovu ruku iz lijeba. Podie onesvije-tena djeaka, ne ba osobito njeno, u naruaj, i krenu s njim uza stube. Kad je stigao na platformu. 141 oslobodi jednu ruku kako bi opet pustio ugljen niza lijeb. Daniel pogleda djeaka. Po njegovu upalu i blijedu licu inilo se da mu nema vie od deset godina; iz njegove osakaene ruke, koja je beivotno visila u nadzornikovu naruju, brizgala je krv na sve strane. Nadzornik uhvati Danielov letimian pogled. - Moe re onima u poslovnici da nije naa krivnja. Prokleti balavac nije mogo drat tempo. Daniel ne odgovori. - Nije naa krivnja - ponovi nadzornik. - Bolje odneste malca da mu previju ruku - kaza Daniel. Promatrao je nadzornika kako s djeakom urno naputa baraku. Nije bilo nikakve ambulante, ali je stari uvar spremita za alat znao to valja uraditi u takvim nesretnim sluajevima. Djeaka e odnijeti tamo, previt e mu ranu i poslati ga kui. Dakako, nadnicu e mu obustaviti dok god se ne vrati na posao. To jest, ako ikad vie bude sposoban za ovakvu vrst rada, jer jo nikad nitko nije uo za jednorukog razvrstavatelja. Daniel upre pogled dolje u baraku. Ugljen se kotrljao niza lijeb; praina sukljala uvis; nadzornici galamili; djeaci razvrstavali ugljen. Kao da se nita nije dogodilo. Odjednom shvati da rukama grevito stie ogradu na platformi. Zabulji se dolje u njih. Zamisli da mu vlastita ruka visi rastrgana i da krvari. Neto svakako nije bilo u redu. Par ruku mora vrijediti vie od tri dolara tjedno, koliko su plaali te djeake. 142 dvanaesto poglavlje Kad se nije pojavio do devet sati, Sara Andrevvs je zakljuila da te veeri vie nee ni doi, pa se pripremila za polazak u krevet. Obino je dolazio do pola osam, odmah nakon veere. Zakljua i zakra-una glavna vrata kuice to se medila sa kolom u kojoj je predavala, te iz omanje dnevne

prijee u jo manju spavau sobu. Polako se poe razodijevati. udno to juer nije nita spomenuo. Kad nije kanio doi, obino bi joj to kazao no prije. Moda mu se to dogodilo. ula je da se ondje danas dogodila nesrea. Prooe je srsi od straha - ali se odmah potom sjeti da ne radi u rudniku, ve u uredu. Uredno objesi haljinu, istupi iz podsuknje, izvue ukosnice iz kose, a ona se, duga i tamnosmea, prosu niz ramena. Naas uhvati odraz svoga lica u zrcalu s tamnim i duboko usaenim onim dupljama. Zastane da se bolje pogleda. Njezina je majka imala pravo. Ali opet, ona je svagda imala pravo. - Sara Andrevvs - kazala joj je majka - ako i dalje bude povazdan drala nos zaboden u knjige, ostat e usidjelica. A to je upravo i bila. Trideset godina. Neudata. Bez ikakvih izgleda u budunost. Stara frajla. Ba kako joj je majka bila prorekla. 143 Skide svoj kouljac, i grudi kao da ispunie cijelo ogledalo. Zagleda se u njih zadivljeno. Dok ih je promatrala, uini joj se kao da joj bradavice rastu, te je dojke poee boljeti. Pokri ih rukama i vrsto ih stisnu. To kao da ublai bol. Sklopi oi. Bijahu to njegove ruke. Ali nisu bile. Prolo je pet dugih godina otkako ju je posljednji put taknuo i onda otiao. Majka joj je rekla da je nikad nije namjeravao uzeti. Meutim, to je nikad nije odve kosnulo. On jednostavno nije bio mukarac koji bi se oenio. Plaio se odgovornosti. Shvatila je to kad je ve sve bilo prekasno. Uza sve to, nikad nije poalila to ga je upoznala i voljela. Prvi put u svom ivotu spoznala je da je ena i nauila je uivati u svojoj enstvenosti. Majka joj je kazala da je drolja, da je svi susjedi ogovaraju, i da vie nigdje ne moe proi uzdignute glave. Otada pa nadalje bilo je samo pitanje vremena kad e otii u svijet. A nakon toga slijedila je druga kola, u drugom gradu, gotovo svake godine. Nijednom u toku ciglih pet godina nije bila kod kue. Postojali su i drugi mukarci. Kratkotrajne pustolovine na brzu ruku, uzrokovane putenou koja ju je svu razdirala. Ali kad joj se tijelo namirilo, neizmjerna odvratnost ustupala bi mjesto enji. Svaki put bi sebi obeala da se to vie nikad nee dogoditi. Meutim, dogaalo se. I na koncu je bacalo iz grada u grad i tjeralo da mijenja kole, im bi predosjetila da se mjetani sve vie i vie uzbu-njuju. Osobito mukarci koji su je ogledavali poput pasa u vrijeme parenja. U malom gradu nije bilo tajni. Prohujalo je ve sedam mjeseci otkako se preselila u taj mali rudarski gradi nadomak Graftona. im je ugledala kuicu do kole, odmah je.znala da e ovoga puta biti drugaije. Ovdje e biti osamljena - nasuprot uobiajenim pansionima gdje je 144 kunje i mirisi mukaraca unaokolo dovode u napast. Posve osamljena, i nikoga nee biti da joj rasplamsa udnju. Nalazit e zadovoljstvo u radu. Ovaj put nee dopustiti da se obeshrabri pri pokuaju da utuvi neko znanje djeci to su svjesna da idu u kolu samo dotle dok ne nau kakvo zaposlenje u rudnicima ili u tekstilnim tvornicama. Bez pogovora je prihvatila injenicu da e se djeaci razii im navre deset ili jedanaest godina. Djevojice e ostati neto due, ali e i one otii, kada zau u dvanaestu, trinaestu ili etrnaestu. Unato tome, u koli nije nikad nedostajalo djece. Bez obzira na godinu, bila ona dobra ili loa, bio je to urod koji nikad nije iznevjerio. Zato se iznenadila kad je jednog dana, u toku sata predviena za ruak, podigla oi sa stola i ugledala ga na drugom kraju uionice. Isprva je pomislila da je otac nekog djeteta koje eli povui iz kole da ga zaposli. Ispunio je cio ulaz. Bio je visok, preko metar i osamdeset, irokopleat i razvijenih prsa. Crna neukrotiva kosa padala mu je u nekoliko uvo-jaka na guste obrve povrh duboko usaenih, zaudno plavih oiju. A izbrijana mu je plavkastocrna brada isticala iroka usta i jaku donju eljust. Kad je uao u razred, uvidjela je da je znatno mlai nego to je prije pomislila. - Gospoica Andrevvs? - Imao je dubok, ali njean glas. - Da? Nesigurnim koracima malko joj se pribliio. - Zao mi je to vas prekidam u poslu, gospa. Ja sam Daniel Bonne Huggins.

Gotovo se nasmijeila zbog strahopotovanja koje je oigledno osjeao prema njoj. - Ne prekidate me, gospodine Huggins. to mogu uiniti za vas? Nije se vie primaknuo. 10 Sjeanje I 145 - inovnik sam u rudarskoj poslovnici gospodina Smathersa. Kimnu utke. - Ve godinu dana radim kod njega i sada poinjem uviat koliko sam tupoglav. Potrebno mi je vie znanja. Buljila je u njega istinski iznenaena. Bilo je to prvi put u njenoj karijeri da joj itko tako neto priznaje. Uenje iz knjiga, kako su ga zvali, smatralo se traenjem vremena. - to biste zapravo htjeli nauiti, gospodine Huggins? - upita. - Ne znam - odgovori. I asak zatim: - Sve, regbi. Osmjehnu se. - To je prilino neodreeno. Drao se ozbiljno. - Ima toliko stvari o kojima ni ne znam. Otkako radim u uredu, sluam ljude kako raspredaju o politici, trgovini, gospodarstvu. Ne znam ni o tim stvarima. Mogu pisat, itat i pomalo raunat, ali ima rijei kojih znaenje ne razumijem, a kad naletim na mnoenje i dijeljenje, onda se sav zapletem. - Imate li kakve kole? - Imam, gospa - klimnu. - est godina selske. Ali sam je presto pohaat u etrnaestoj, i to je sve. Pogleda ga zamiljeno. - Jeste li ikad pomiljali da odete u knjinicu? - Jesam, gospa. No najblia je u Graftonu, ali je nedjeljom zatvorena, a ja radim est dana u tjednu. Kimnu. Grafton je bio udaljen vie od dvadeset i pet kilometara, pa nije imao nikakve mogunosti da ode tamo u toku tjedna. - Ne znam to bih mogla uiniti - prizna. - to god vam je u moi, gospa. Bio bi vam na svemu od srca zahvalan - ree ozbiljno. - Bit e to vie od onog to bi sam uradio. 146 Za trenutak se zamisli. Djeca se poee hrpimice vraati u razred. Vrijeme ruka bijae isteklo. Pogledae Daniela svojim inae bezizraajnim oima. Podie pogled na nj. - Sada vam, na alost, ne moemo puno pomoi - ispria se. - Obuka se opet nastavlja. Moete li se vratiti kasnije? - Radim do est, gospa - uzvrati. - Mogu do odmah nakon toga. Kimnu. - Dobro je, odgovarat e mi. gospodine Huggins. - Najljepa vam hvala, gospa. Promatrala ga je kako za sobom zatvara vrata, a zatim se opet obratila razredu. Djeje oi zakolutae s vrata na nju. Iz pozadine, gdje su sjedila starija djeca, dopre hihot. Zviznu pokazivaem po stolu. - Vi straga - graknu. - Otvorite zemljopisne knjige na strani tridesetoj, zadaa broj dva. Tek poto je i posljednje dijete napustilo razred, nakon etiri sata. opet je stala misliti o njemu. Razbijala je glavu kako da mu pomogne. Moda je najbolje da prvo utvrdi koliko sada zna. Ako nita, time bi bar zapoela. Ode do ormare, izvadi niz pismenih zadaa sa zavrnih ispita za esti razred i razastre ih preda se na stol. To se zbilo prije est mjeseci. Od tada je, na svoje veliko udo i ushienje, ustanovila da je taj velik i tih momak bistra i istraivakog duha, te da upija znanje kao plodna zemlja dad. Zajedno su provodili tri veeri tjedno i nedjeljna popodneva. Daniel je poudno itao i beskonano zapitkivao. Na koncu je pisala majci da joj poalje njezine knjige iz studentskih dana. Prvi put je poduavala iz istog zadovoljstva, obuzeta iskrenim oduevljenjem. Negdje u najzabitnijem kutku svoje due znala je da je na pravom putu.

Pun zahvalnosti htio joj je platiti satove, ali je ona 10* 147 to odbila. Bila je sretna to se ima ime baviti u slobodno vrijeme. No on je ipak htio neto uiniti. Naposljetku je pristala da joj kao protuvrijednost nacijepa tjednu koliinu ogrjevnog drva za kolu. Poela je s nestrpljenjem oekivati nedjeljna jutra da je bude zvonki odjeci udarca sjekire u stranjem dijelu kue. Bilo je u tome neeg umirujueg, neeg utjenog. Sjeanje na dom. Jeka iz djetinjstva, kad je njezin stariji brat neko obavljao iste kune poslove. Zbog svega toga tu se vie nije osjeala strankinjom. Vie nije bila osamljena. Taj priprost, topao osjeaj trajao je tokom cijele zime i jednog dijela proljea. A onda, jednog sunanog jutra, digla se iz kreveta i otila do prozora. Bio je razgaljen do pasa. Znoj mu se slijevao niz tijelo i pod sunanim se zrakama pretvarao u crven odsjaj, a miii su se nabirali dok se sjekira dizala i sputala. Kao omamljena promatrala je kako mu ukastosmea boja sukna hlaa preko zadnjice i oko meice potamnjuje od pota. Iznenadan val uzbuenja i prodor mokrine u spolnom organu posve su je zatekli. Osjetila je kako je noge izdaju, pa se pridrala za prozorsku dasku u strahu da ne ljosne na pod. Ljutito je stresla glavom da je razbistri. Ovako neto nije ni u snu oekivala. vrsto je stisnula oi i zadrala ih tako dok opet nije zadobila vlast nad sobom. Od tog dana bila je namjerno smotrenija, pazila je da mu ne sjeda preblizu, vodila je rauna o svom odijevanju i nastojala biti formalnija u izraavanju. Ako je dokuio razlog takvu vladanju, nije to niim odavao. Kad bi ga s vremena na vrijeme pokoji njen letimian pogled iznenadio, lice bi mu se zacrve-njelo, ali je ona to pripisivala njegovoj plahosti. Tako se zbilo i sino, kad je bacila pogled preko kuhinjskog stola i uhvatila ga kako je promatra. U isti mah rumen mu se stala penjati u obraze. 148 - Daniele - upita ga bez razmiljanja. - Koliko vam je godina? Rumen postade zagasitija. Oklijevae. - Osamnaest, gospa - laga. Trenutak posuti. - Izgledate stariji. - I ona laga. - Meni je dvadeset. Kimnu. - Zar nemate prijatelja? - zapita. - Imam nekoliko - odvrati. - Mislim, prijateljica. - Nemam, gospa. - ak ni kod kue, u brdima. Neku posebnu djevojku? Zanijeka glavom. - to radite u slobodno vrijeme? Zar ne idete na zabave i plesove subotom uveer? - Nikad nisam mario za ples, gospa. - To nije normalno - ree. - Mladi ste, zgodni i... - Gospoice Andrews - prekide je. Zapilji se u nj zaueno. Bilo je to prvi put da je ikad tako neto uradio. Lice mu poprimi purpurnu boju. - Nisam ja ni za poigravanje. Djevojke samo gledaju kako da se udaju, a ja za to nisam spreman. O meni ovisi cijela obitelj. - Oprostite - ispria se, prihvaajui prijekor. -Nisam se htjela nametati. Ustade sa stolca. - Kasno je. I vrijeme da poem. Ustade i ona. Prui ruku preko stola i zaklopi knjigu koju je ostavio na stolu. - Sutra emo uveer zavriti ovu zadau. No sada je ve devet sati, a njega jo uvijek nema. Polako se spremi za krevet. Posljednja misao koja joj se rodila u glavi, prije nego to je ugasila svjetlo, bila je da ga je izgubila. Vie nikad nee doi.

149 trinaesto poglavlje Skuena dnevna sobica Andvjeve kue bila je krcata i puna dima koji se dizao iz crnih konopastih cigara to ih je veina rudara puila. Iz kuta u koji se bio smjestio, Daniel preleti okom po sobi. Vladala je atmosfera napeta iekivanja, tako da su i rudari meusobno razgovarali priguenim, gotovo kradominim glasom kao da se boje da e ih njihovi sugovornici uti. Andy se pojavio u pansionu ba kada se Daniel spremao poi gospoici Andrews na sat. - Hodi sa mnom - ree predradnik odsjeno. Daniel ga pogleda. - Kamo? - Saznat e - odgovori Andy krto. Krenu niza stube na trijemu, a onda se osvrnu na Daniela. - No, hoe li? Daniel potvrdi glavom i sie niza stube. Prikljui se predradniku. Proli su gotovo cio blok kua prije nego to je Andy progovorio. - Mnogo stavljam na kocku to te dovodim sa sobom - ree. - Veina ljudi smatra da si prebjeg. Misle da si uz gazde. - Pa to se onda trudi? - upita Daniel. Bucmasti predradnik, sa svojom upavom sijedom kosom to mu se ljeskala na svjetlu plinske lampe, naglo stade i pogleda ga. 150 - Reeno mi je da se pobrinem da svakako bude nazoan. - Tko ti je rekao? - Saznat e - uzvrati Andy zagonetno. Ponovno se pokrenu. - Osim toga, drim da si uz nas. Radio sam u rudokopima uz tebe, a kad jednom zae u rudokop, vie nikad ne prestaje bit rudar, bez obzira ime se jo bavio. Preostali dio puta do njegova doma proe u tiini. Uskoro nakon njihova dolaska poee pristizati i drugi ljudi. Povrno su pogledavali Daniela, ali mu ni rije nisu uputili. Malo pomalo Daniel se povukao u kut, gdje se naslonio o zid i zapuio cigaru. U sobi se nalazilo dvanaestak ljudi, srojenih u male skupine. Zauo se um automobila koji se pribliavao. Jedan od mukaraca blizu prozora pogleda van. Okrenu se opet ostalima. - Stigli su! Nastade opi pokret prema vratima. Andy ih otvori. Daniel ugleda crn automobil, model T, koji se polako zaustavi. Ljudi se razmiljee po trijemu. Daniel se i ne pomaknu. asak zatim unie Andy u drutvu krupnog zdepastog mukarca koji je koraao uza nj. Daniel radoznalo pogleda neznanca. Nije bio visok, ali se takvim priinjao. Imao je iroka plea, bavasta prsa nie kojih se poela pupiti trbuina i gustu kutravu kosu ovjeenu preko upavih obrva i duboko usaenih plavih pronicavih oiju. Dok se kretao meu ljudima, tresui im ruke i gledajui svakoga ravno u oi, doimao se kao vana i samopouzdana osoba. Iza debelih mesnatih usana krili su se nevjerojatno mali zubi. Prioe Danielu. - Ovo je Daniel - ree Andy, kao da je time sve objasnio. ovjek posegnu za Danielovom rukom. -John L. Lewis, potpredsjednik Sindikata rudara. 151 Lewisova je ruka bila meka, ali izvanredno snana. Pogleda Daniela. - Ti si urjak Jimmvja Simspona - ree. - Jimmy mi je podosta priao o tebi. Daniel silom prikri iznenaenje. - Poznajete Jimmvja? Lewis kimnu. - I tvoju sestru Molly Ann. Sjajnu djevojku. Jimmy nas valjano zastupa u kraju sjevernije od Fitchvillea. Nadajmo se da emo i mi tu dolje postii slian napredak. Prije nego to je Daniel mogao bilo to primijetiti, on se okrenuo i poeo se probijati prema prednjem dijelu sobe. Nije gubio vrijeme. Uzdigao je ruku i svi su prisutni zanijemjeli. - Ponajprije da ispravim Andyja koji me je predstavio kao potpredsjednika Sindikata rudara - otpoe. - Moji me dobri prijatelji vazda tako predstavljaju i ja im zahvaljujem na promaknuu, no taj

poloaj jo uvijek zauzima Frank Hays. Prekide ga cio zbor glasova. - Ali ne zadugo, Johne. Ti si na ovjek. Lewis se osmjehnu. Podie ruku i iznova umukoe. - To e budunost pokazati. Nemam nikakvih ambicija; elim samo da vam pomognem. To je nagrada koju oekujem. Da vam osiguram zaposlenje, pojaam sigurnost na poslu, a plae da izjednaim s vrhunskim dohocima radnika u tvornicama gdje je najvii standard. Ljudi stadoe klicati. Lewis poeka dok e vika ne stia. Nakon nekog vremena, opet nastavi. - Kao to znate UMW' je ve sada jedan od najveih sindikata takve vrsti u zemlji. Od poetka ove 1 United Mine Workers (Sindikat rudara). 152 godine imamo vie od etvrt milijuna lanova koji redovito plaaju lanarine. Da smo priznati od vlade Sjedinjenih Drava, svjedoi injenica to je predsjednik Wilson imenovao za prvog ministra rada jednog od naih voa i utemeljitelja Sindikata rudara, Williama B. Wallacea. Iznova se aori klicanje. Ovaj put ih Lewis nadglasa. - U toku prole godine zastupao sam Sama Gompersa u Washingtonu u svojstvu zakonodavnog pomonika. Ove godine vratio sam se u svoju staru mjesnu podrunicu Sindikata rudara u Indianapolis, da se jo jednom posvetim ljudima koje volim. Prije dva mjeseca, nakon pomnog razmiljanja, odluili smo da je vrijeme da se na Sindikat rudara sjedini s posljednjom preostalom grupacijom koja je djelovala samostalno - kentuckvjskom grupacijom rudara iz Zapadne Virginije. Ne ulazim u prolost da bih pronaao razloge zato to nismo i prije uinili. Nekoliko smo se puta pokuali sjediniti, ali smo uvijek bili osujeeni. Nije bila vaa krivica. Vi ste bili za sjedinjenje. Ali izopaenost vlasnika i taktika zastraivanja predstavljali su za nas odve veliku kunju, tako da smo uzmaknuli, ne elei ugroziti vae ivote i zdravlje. Ne elim sada raspravljati o tome je li naa odluka bila ispravna ili pogrena. Donijeta je prije osam godina i moda je u to vrijeme bila dobra kako bi se sprijeilo krvoprolie. Meutim, prilike se od tada nisu nimalo poboljale; ak su se, naprotiv, pogorale. Danas, vi rudari s ovog podruja, dobivate za svoj rad manje nego to ste dobivali onda, i vie se zaduujete i due radite pod mnogo opasnijim i pogibeljnijim uvjetima. A ni sada, poto su automobilske kompanije iz Detroita obrazovale konzorcij od dvadeset najveih rudnika ovoga kraja, nee biti nita bolje. ini se da e biti jo gore. 153 i Zavlada grobna tiina. Lewis preleti pogledom po ljudima. - Dolo je vrijeme odluke. Jo nekoliko mjeseci ekanja, i moglo bi biti prekasno. Kad konzorcij jednom preuzme vlast u ruke, moglo bi biti prekasno. Do tada, bit ete im potpuno u akama. Do tada, moda neemo biti kadri da vam pomognemo ... Da bismo se suprotstavili ovoj opasnosti, Upravni odbor Sindikata rudara organizirao je novu podrunicu za ovaj kraj, a zvat e se 100. oblast. Sveano se obvezujemo na iznos od pet tisua dolara za trenutne organizacijske trokove, a vaa je prva dunost da iziete na teren i svu subrau upiete u sindikat. Ako to uzmognete uraditi prije nego to rudnici budu slubeno preuzeti, bit emo u dobrom poloaju da se cjenkamo. Nai ljudi ve agitiraju diljem cijele oblasti. Nastupilo je vrijeme da se solidarizirate sa svojom braom rudarima. Svatko od vas mora postati organizator. Na uspjeh u cijelosti i va, zasebice, u mnogome ovisi o vaim pojedinanim naporima. Sada vie nitko nije klicao. Svi su muali. Jedna je stvar pridruiti se sindikatu, a druga stati u prve redove bitke koja e ih, ako je izgube, stajati posla i, budunosti. - Jeste li sigurni da e preuzeti rudnike? - zapita jedan od ljudi. Lewis kimnu. - Kao to sam siguran da sam sada tu. Raspolaemo obavijeu koja nas uvjerava da e vlasnici, kada se to jednom sprovede u djelo, povesti najveu kampanju u povijesti, kako bi se skrio sindikat i jo vie podjarmili radnici. - Nikad nismo imali nevolja u ovome rudniku -javi se jedan ovjek. - Trideset etvorica mrtvih i vie od stotinu s trajnim ozljedama za posljednje dvije godine, a vi

154 jo kaete da nemate nevolja! Najvei postotak ozljeda na radu u cijeloj zemlji i najnia razina plaa u industriji, a vi jo tvrdite da nemate nevolja! Ako to ne smatrate nevoljom, onda moram rei da i ne znate to je nevolja. Ima li meu vama ovjeka koji posjeduje vlastiti dom? Ima li meu vama ovjeka koji ne duguje trgovcima mjesenu nadnicu za hranu i ostale potreptine? Ima li meu vama ov-, jeka koji bi, u sluaju da se ozlijedi i da ne moe vie raditi, mogao i dalje ivjeti u kui za koju kompanija nabija preveliku stanarinu? Da stvar bude jo gora, kada automobilska kompanija preuzme rudnik, vie neete dobivati ni plau u dolarima Sjedinjenih Drava. Pomaknut e kazaljke unatrag i isplaivati vas potvrdama kompanije. Onad ete tek vidjeti koliko e vas gazde rudnika rinuti dublje u jamu. Bit ete u njoj toliko duboko da se vie nikad iz nje neete izbaviti, jer e vam jedini izlaz biti smrt. Lewis prieka trenutak, a onda opet prozbori. - Va jedini spas lei u brzini akcije. Da se brzo organizirate, prije nego to gazde shvate to zapravo radite. Idui tjedan bit e moda odve kasno. Svatko od vas mora sutra izii na teren i upisati svu subrau u sindikat prije nego to se odraz jeke vrati natrag. Jer, kad se jednom vrati, nee se znati ni tko pije ni tko plaa. Jedina nam je nada da se svi naemo u sindikatu. Lewis otvori torbu za spise koju je bio ponio sa sobom i izvadi jedan spis. - Na ovom papiru koji drim u ruci nalaze se odredbe udruivanja i ustanovljenja koje je prihvatilo Generalno vijee sindikata rudara i po kojima, vi iz ovog rudnika, slubeno postajete 77. mjesna podrunica 100. oblasti. Andy Androjewicz bit e privremeni predsjednik, dok ne postignete odreenu kvotu lanstva, kada ete izabrati vlastiti 155 Upravni odbor i svoje funkcionere. - Izvue jo jedan sveanj spisa. - Ovo su molbe za upis u lanstvo. Oekujem od svakog od vas da, prije nego to ode, potpie takvu molbu i da kasnije upie u sindikat svakog rudara s kojim stupi u vezu. Kako ve na prvom koraku ne biste osjetili nikakav teret, Izvrni je odbor ukinuo upisne pristojbe i lanarinu za prva tri mjeseca, to vam prua priliku da uivate svoja prava prije bilo kakvog plaanja. Dokaite da nas trebate upisivanjem stotinu ljudi u sindikat, a mi emo vam, kao ispomo iz centrale, poslati jednog organizatora. Ostalo je na vama. Potpomog-nite svoju subrau iz Sindikata rudara i oni e potpomoi vas. Preda Andvju molbe za upis u lanstvo koji ih poe dijeliti. urno izie iz sobe u drutvu svog trinaestogodinjeg sina, radnika u separaciji, koji svima ponudi olovke. Gotovo bez rijei ljudi stanu ispunjavati i potpisivati obrasce. Daniel uze obrazac koji mu je Andy dao i pogleda ga. Nije govorio. Andy ode do prednjeg dijela sobe i pridrui se Lewisu. Podie ruku. - Ako itko od vas ima kakvih pitanja, gospodin Lewis e vam na njih odgovoriti. Daniel je bio jedini koji je uzdigao ruku. Lewis kimnu. - Da, Daniele? - Ja sam inovnik u nadzornikovu uredu. Ne radim u samom rudniku. Ne znam imam li pravo to potpisat? Lewis uputi pogled Andyju. Andy klimnu. Debeljko se opet obrati Danielu. - Radi za rudnik? - Da, gospodine. - Onda ne vidim u emu je problem. Isto ono, to se bilo kome od njih dogodi, moe i tebe snai. Potrebna ti je ista zatita na radu kao i ostalima. 156 - Moda je tako, gospodine Lewis, no ja sam upuen u mnoge stvari koje se tiu rudara. Ne vidim kako bi poteno vrio posao za gospodina Smathersa i istodobno bio lan sindikata, kada posao to ga obavljam za gospodina Smathersa moe bit u suprotnosti s interesima sindikata. Lewis naas zauti. - Dovodi nas u nepriliku kakljivim etikim problemom - priznade. - Bojim se da e morati posluati glas savjesti i odluiti to je pravo. Daniel ga pogleda.

- Slaem se s vama glede onoga to ste kazali o radu u rudnicima, ali jedini nain da vam se pridruim jest, po mom miljenju, da prestanem radit u uredu. Ne mogu istovremeno sluit dva gospodara i bit poten i prema jednom i prema drugom, a opet, ne bi htio igrat ulogu uhode i traera. Tata mi je esto govorio da je za mukarca najvanije da uvijek ostane poten prema sebi i svojim blinjima. - Prema tome, ono to eli rei jest to da ne kani potpisati molbu? - Tako je, gospodine. Potenje mi naloe da tako postupim. Tih agor bijesa preli se sobom. Nekolicina mukaraca primae se Danielu prijetei. Lewis ih zaustavi, podigavi ruku. - Daniele! - ree otro. - Cijenim tvoje potenje. Ako ode s ovog sastanka, imam li tvoju rije da nita to se ovdje zbilo nee stii do uiju uprave? Daniel mu uhvati mrk upiljen pogled. - Ve sam reko da nisam ni traer ni uhoda. Ako ita uju, to nee bit od mene. Lewis se osvrnu po sobi. - Ja, na primjer, otvorena srca prihvaam Danie-lovu rije. Znam njegova urjaka, Jimmvja Simpsona, onog vie Fitchvillea, koji sada ondje zastupa tekstilne radnike i pomae nam organizirati rudare. 157 Jimmy kae da je Daniel najestitiji mladac kojega je igda upoznao. Predlaem da ga pustimo da ode sa sastanka s nadom da emo ubudue imati vie prilike za zajedniki rad. Jeste li za to? Zavlada kratkotrajan muk. Tada progovori Andy. - Ja sam za to, gospodine Lewis. Mojom je grekom tu. Kad sam s njim ovo popodne razgovarao, kazao mi je isto ono to i maloas vama. Trebao sam ga tada drati za rije. Meutim, ja mu vjerujem. Radio sam s njime rame uz rame u rudniku i znam da je srcem uz nas, te da nam nee nikakvo zlo nanijeti. Predlaem da ga pustimo otii. Ljudi se za trenutak pogledae, a potom nevoljko promrse da pristaju. Daniel poloi obrazac molbe na stol i lagano krenu k vratima. Na leima outi svu silinu njihovih pogleda. Zatvori za sobom vrata i kroz njih opet zau romon glasova. Izie put ulice. Zaas zadrhta; no je donijela hladnou. Uzgleda u nebo. Mjesec je bio visoko. Bilo je devet sati. Trenutak se dvoumio, a onda, iznenada stvorivi odluku, protegnu korak. Ako u kui gospoice Andrews jo uvijek gore svjetla, objasnit e joj zato nije doao u zakazano vrijeme. 158 "i etrnaesto poglavlje Molly Ann ga je bez rijei promatrala kako ras-klapa pitolj i briljivo provjerava bubanj, gledajui je li u svakom leitu metak. Poto je zadovoljio radoznalost, zatvorio je bubanj uz kljocaj i zatakao pitolj za remen. Okrenuo se i opazio njen zabrinut izraz lica. - Ne plai se - umiri je. - Ne mogu si pomo - izjavi. - Pitolji su za ubijanje. Na samu pomisao da svaki dan nosi pitolj, nekako me podilaze marci. - Ve su dvaput pripucali na mene - ree. - to sad da radim? Da mirno stojim i pustim ih da me ubiju? Ne odgovori nita. - Ve su pobili vie od deset ljudi. Ljude koji nisu imali ime uzvratit paljbu. - to e se danas dogodit? - Zna dobro ko i ja. Pokuat e otvorit tvornice. Sam Fitch dopremio je cijelu armiju dekstera da sprovedu trajkbrehere do tvornica. Ako im to dopustimo, svemu je kraj. Nikad vie nee izii. Poslat e im hranu, zalihe, sve to trebaju dok nas ne izgladne i poraze. - Hoe li vam rudari priskoit u pomo? - upita. Odmahnu glavom. - Ne. Rudari su upali ravno u klopku. Pristali su 159 na deset posto poviice koju su im vlasnici ponudili, i ne pomislivi pri tom da prijelazom na isplatu

putem potvrda, umjesto novcem, ostaju bez pare zbog kamata. Ako Sindikat rudara ima jo vie od deset lanova u cijeloj dolini, evo moje glave. Glas joj zazvui gorko. - Govorila sam ti da ne vjeruje onom Lewisu. - Nije on kriv. Jedna stara poslovica kae: Konja moe dovesti do vode, ali ga ne moe prisilit' da je Pije. - Daniel je bio lukaviji od svih vas - ree. - Drao se po strani. Nije nita rekao, ali je znala da je duboko u dui bio povrijeen, kad je uo da se Daniel nije poveo za njegovim primjerom. - Oh, Jimmy. Bojim se! - uskliknu poletjevi mu u naruje i prislonivi mu glavu na prsa. - Bili smo tako sretni; dobro ti je io poso s krijumarenjem viskija i ostaloga. Zato si se moro uputat u sve to? vrsto je privinu na grudi. Glas mu odjeknu sumorno. - Doe vrijeme kad mukarac mora prekinut priat i poet radit. Ti ljudi - farmeri, tvorniki radnici - svi su moji prijatelji. Odrasto sam s njima. to sam mogo? Stat po strani i pustit Sama Fitcha da ih sve pretvori u robove radi svog probitka? Provali u pla. Njeno je pogladi po glavi. - Prestani se izjedat - ree. - Nije to dobro za trudnu enu. Zagleda mu se u lice. - uvat e se? Ne bi mogla podnijet da ti se to dogodi. - uvat u se - obea. - Ni ja ne elim da mi se bilo to dogodi. Jo se nije bilo razdanilo kad su stigli pred duan 160 u Front Streetu koji je sluio kao glavni tab sindi-kalista. Ondje se ve nalazila nekolicina ljudi koji su ih ekali na ulici. Izvadi kljueve iz depa i otvori glavna vrata. Pou za njim. Unutra je bilo vlano i mrano. Brzo upale nekoliko petrolejki. Elektrina im je kompanija odbila slati struju. mirkavo zla-ano svjetlo zaigra po trajkakim natpisima i parolama uokrug zidova. Obie izlizan kuhinjski stol koji mu je sluio kao pisai stol i sjedne. - U redu, Roscoe - ree. - Da ujemo prvo tebe. to se dogaa u novoj tvornici tekstila? Roscoe Craig prebaci grudu duhana preko jezika. - Tamo su dovukli oko pedeset dekstera i stotinjak trajkolomaca. Jimmy klimnu i obrnu se drugom ovjeku. - Kako je s gradskom tvornicom tekstila? ovjek se nakalja. - Ondje imaju pripadnike redovne vojske. Vie od stotinu dekstera i moda tristo trajkolomaca. Cijelu no pristiu kamionima. Jimmy na trenutak uuti. Bijahu brojano nadmaeni i u beznadnom poloaju. Mogao je raunati moda s najvie sedamdesetak ljudi. Nekoliko stotina ena i djevojaka moglo se upotrijebiti za trajkaku strau, ali u ovakvu poloaju skanjivo se poslati ih tamo gdje bi mogle zadobiti kakve ozljede. A ozljeda e biti. Deksteri su bili naoruani i imali naredbu da se, uz upotrebu svih raspoloivih sredstava, dokopaju tvornice. Duboko uzdahnu. Straio se svitanja. - Kad e nai ljudi doi ovamo? - upita. - Svaki as - uzvrati Roscoe. - Do est e svi biti tu. - Jesu li spremni? Roscoe potvrdi glavom. - Dolaze sa samaricama i pukama. Deksteri se nee samo tako uetat unutra. 11 Sjeanje I 161 - Moramo se odluit - ree Jimmy. - Ne moemo se tu s njima na dva mjesta. Moramo tono znat na kojem im elimo zaprijeit pristup. Ljudi zamuknu. - Predlaem da im prepustimo novu tvornicu tekstila. Ionako je samo deset posto strojeva montirano. Kad jednom zau unutra, ne mogu ni klinca proizvodit. - Ne svia mi se to - izlanu Roscoe bez uvijanja. - Dva su mi lana obitelji poginuli brane svoju zemlju. Ve pri samoj pomisli da ih pustimo samo tako u... - Nee samo tako u - ree Jimmy. - U umi i okolnim brdima oko ulaza porazmjestili smo deset

dobrih niandija, pa e vraki pazit da ne pou tom cestom. Ako uu, proizvodnja e krenut punom parom i tad smo stradali. Proradi li ta tvornica, moemo lajat na mjesec. Jimmy je stajao na uglu i gledao u tvornicu tekstila s druge strane ulice. Pred zatvorenim ulazom ve je bila u pokretu trajkaka straa, sastavljena uglavnom od ena, svrstanih u etverored. Unutar ulaza i du iane ograde to se sterala plonikom ispred tvornice, straari su nijemo zurili u natpise koje su nosili razgalamljeni trajkai. - Lincoln je oslobodio robove! Kako to da mi jo robujemo? Uslijedi vlastit odgovor. - Zato to jo nitko o tom nije obavijestio tekstilnu tvornicu! Zaori jo jedan povik: - Sloboda! Neki mukarac potri niz cestu prema Jimmyju, upravo u trenutku kad je tvornika sirena oznaila sedam sati. U isti as spusti se i kia. 162 - Tri kamiona trajkolomaca! - dreknu. -Upravo kreu High Streetom! Jimmy pogleda preko ulice. trajkaka straa je i nadalje stupala. Deksteri unutar ograde stadoe se primicati glavnom ulazu. Odjeknu kripav zveket lanaca koje je netko povukao i vrata se ponu irom otvarati. Jimmy osjeti kako mu se od bola klupa eludac; bio je toliko stvaran kao i svaki normalan fiziki bol to ga je ikad osjetio. Odjednom shvati. On je taj koga gledaju, koga su ekali. On je taj od kojeg oekuju da ih vodi usred ove bjesomune vreve. Molly Ann je imala pravo. to tu radi? Nije nikakav junak. Zatim ga taj osjeaj napusti. Podie ruku i krenu put trajkakih redova. Ljudi utke pooe za njim. Stade ispred prvog reda. - U redu ene - povie neobinim glasom - vrijeme je da poete kui! Stajale su na mjestu, motrei ga netremice. Iznova progovori, ovaj put osornije. - ule ste me, ene. Vrijeme je da krenete kui! Zavlada asovit muk. Tada jedna od njih uzviknu: - Ostajemo gdje smo, Jimmy. To je i naa borba! - Ali, ene - zavapi - moe doi do pucnjave! - Onda e nas morat sve pobiti! - dobaci jedna od njih. - Ne idemo kui! ene stadoe prepletati ruke i za trenutak stvo-rie ispred otvorenih vrata iv lanac. Ponu iznova skandirati. - Slobode! Kruha i maslaca, a ne lanaca! Kamioni zaokrenu za udaljeni ugao i povezu niz ulicu put tvornice. Prijeu pola bloka, i elni kamion ne pokaza nikakva znaka da e usporiti. Jimmy istupi iz reda trajkake strae da im se 11 163 opre. Iza njega odjednom nastade tiina. Kamioni se i dalje primicahu istom brzinom. - Sklanjaj se s puta! - zaurla jedan straar iza iane ograde. - Sve e vas pobit! Nitko se i ne pomaknu. Konice elnog kamiona naglo zacvile, i on se polako zaustavi tek nekoliko metara od redova trajkake strae. Deksteri, krupni, snani, runi, s prijeteim izrazom na licu, ponu iskakivati straga iz kamiona. S toljagama ili eljeznim cijevima u rukama i s polucilindrima nataknutim na glave obrazuju red suelice trajkakoj strai. Na ugovoren znak krenu naprijed. Jimmy uzdignu ruku. - Ljudi, opominjem vas. Tu ima ena. Ne odgovaram za vae ivote, ak ako samo jednu ozlijedite! Deksteri se nesigurno zaustavie. - Nee vas spasit to to se krijete iza njihovih suknji! - jedan e od njih gromkim glasom. - Istupite i borite se ko mukarci! - Tu emo stat svialo se to vama trajkbrehe-rima ili ne! - izdera se jedna ena iz trajkake strae. Druge se ene povedoe za njezinim migom.

- tfajkbreheri! Strajkbreheri! trajkbreheri! -skandirale su. Jedna eljezna cijev poletje, prevrui se u zraku. Jimmy zau iza sebe enski vrisak. Strelovito se osvrnu i ugleda kako neka ena okrvavljene glave pada na zemlju. Naglo se okrenu da se suprotstavi deksterima. - Ubit u svakog tko to jo samo jednom pokua uinit - zaurla poteui pitolj. Jimmy opazi ovjeka s pukom na krovu kamiona gotovo prije nego to je uo kako mu zrno fijuknu pokraj uha. Prolomi se i drugi vrisak. Ovoga puta Jimmy se i ne okrenu da vidi tko je 164 ranjen, ve odmah opali. U smijenom letu ovjek se strovali s vrha teretnjaka na ulicu. Ostade leati na zemlji, a kroz okruglu rupu na polucilindru, koji mu se nekim udom zadra na glavi, procuri krv. - Sredimo ga! - riknu jedan od dekstera. Trgnu pitolj i opali prema Jimmvju. Jimmvjev ga hitac pogodi u prsa, bacivi ga nauz-nak upravo u trenutku kad je drugi dekster ispalio obje cijevi svoje samarice. Jimmy zau krikove, te iznova opali. Samarica ispade iz mukarevih ruku, dok se grevito hvatao za grlo. Krenu prema Jimmyju, iako mu je krv nadirala izmeu prstiju, a iz plua mu dopiralo grozno krkljanje. Potom pade naprijed, prevali se i tupo zazuri u nebo, dok mu krv iz raskinute ile kucavice brinu uvis poput pulsirajueg crvenog vodoskoka. trajkai i deksteri bez rijei se zabulje jedni u druge. Jimmy dade znak rukom. Ljudi utke iskr-snu iza Jimmyja i postave se s obje strane, stvorivi dug red ispred ena. U rukama im se iznenadno stvorie samarice i puke. Ti ljudi smrknutih lica bijahu gortaci i farmeri, a ene koje su im gaali i ranjavali bile su njihove ene. Jimmy lagano rasklopi pitolj i nadomjesti tri naboja koja je bio ispalio. Naglo zatvori bubanj uz kljocanje i okrenu se deksterima. Glas mu je bio tih, ali su ga kroz sitnu kiicu ipak jasno mogli uti. - Deksteri, nagrauju li vas i za umiranje? Bez ikakva odgovora deksteri polako ponu odlaziti. Nekoliko minuta kasnije kamioni povezu natrag niz cestu. Izuzev trojice mrtvih mukaraca to su leali na kaldrmi, ulica je bila prazna kad su zauli da se golema eljezna vrata krguui zatvaraju. Meu trajkaima zaori klicanje. - Potukli smo ih! Pobijedili smo! Pobijedili! 165 Jimmvjevo je lice bilo turobno. Letimice pogleda mrtva tijela na ulici, a zatim oduevljene trajkae. - Ne - ree obuzet nekim udnim osjeajem zle slutnje. - Izgubili smo. I imao je pravo. Dva dana kasnije u Fitchville je umarirala nacionalna garda, i sve to su mogli uiniti bilo je da nijemo promatraju trajkolomce kako pod zatitom vladinih snaga ulaze u tvornicu. 166 petnaesto poglavlje Majuan ured Sama Fitcha u stranjem dijelu njegova duana bio je pretrpan, premda su se pored njega nalazila ondje samo jo trojica mukaraca: Cahill, predstavnik tvorniara, njegov poslovni drug iz Philadelphije i Jason arter, okruni erif. Cahillov je glas zvuao ljutito, dok je stajao pred stolom i piljio dolje na Fitcha to je svojom tjelesinom preplavio stoli na kojem je sjedio. - Istom je prolo mjesec dana otkako smo otvorili tvornicu - potui se Cahill - i gle to se dogodilo: nova tvornica tekstila na Craigovoj zemlji je zatvorena, strojevi u njoj raju, a ona u gradu radi samo sa deset posto kapaciteta. I to sve zato to se radnici nisu vratili, kako ste bili rekli prije njezina otvaranja. Uz to su se i namjetenici to smo ih sa sobom doveli razbjeali poput krda. Ostalo ih je moda svega devedeset, a treba nam etiri stotine. Sam Fitch klimnu. - Znam - primijeti s toliko suuti koliko je mogao izmamiti u svoj odbojan glas. - Znate? - upita Cahill zajedljivo. - Znam da znate. Zanima nas jedino to to ete sada poduzeti s tim u vezi?

- erif i ja inimo sve to moemo - odgovori Fitch. - Ali, ne poznajete vi te ljude. Sada vie nije u pitanju trajk, nego zavada. Oni protiv kompanije. 167 Lijepo sam vam govorio da ne dovodite dekstere, ve da erifa i mene pustite da radimo po svome. Stvar bi vjerojatno due potrajala, ali bismo ih nagovorili da se vrate na posao. Sad ih pomae Sindikat tekstilnih radnika sa sjevera, a u Jimmvja Simpsona gledaju ko u nekog boga ili tome slino. - Ali on je ubojica! - zgranu se Cahill. - Ubio je trojicu ljudi. - Mislite re, dekstera - ispravi ga Fitch. - I to tek poto su im pripucali na ene. Mi brani prijekim okom gledamo na svakog tko nam puca u ene. - Sad ga jo i branite - optui ga Cahill. - Na ijoj ste strani? - Na vaoj, gospodine Cahille - odvrati Fitch glatko. - Nemojte mislit da sve to nije i mene pogodilo. Posao u duanu sveo se malne na niticu. - Onda se i vladajte u skladu s tim - odbrusi Cahill. - Uinite neto da nam skinu s vrata tog Simpsona i da se ljudi vrate na posao, jer u protivnom tu vie nemamo to traiti. Kompanija gubi etrdeset tisua dolara mjeseno, i dali su mi tono mjesec dana vremena da se tvornice vrate u pogon, inae ih selimo odavde na neko drugo mjesto. Fitch za trenutak umuknu. Uzvinu oi na Phila-delphijce. - Za dva tjedna - Jimmy ide na sud zbog ubojstva. Moda e se oni pobrinut za njegovo zdravlje. Pridobili smo suca Harlana na nau stranu. Cahill se posprdno nasmija. - Ali e porota biti sastavljena od samih mjetana. Simpson e se ietati iz sudnice ne samo kao slobodan ovjek nego i kao vei junak no to je igda bio. to god mislite uraditi, uradite to prije njegova odlaska na sud. Jer onim danom kad izie iz njega, tvornice se zatvaraju i mi polako selimo. Poto je Cahill sa svojim prijateljem iziao, Fitch zapali cigaru. Uputi pogled preko uzanog ureda na 168 erifa koji u toku cijelog sastanka nije izgovorio ni rijei. - to mislite, Jase? - Taj Cahill je tvrd orah - izjavi erif. Fitch kimnu. - Velegraani nas nikad nee shvatit. - Nikad - sloi se erif. - to je sa Jimmvjem? Dre li ga vai momci na oku? - Ne moemo mu ni prismrdit - odgovori erif. -Nikamo ne izlazi bez estorice ili sedmorice naoruanih ljudi. A ni onaj nam idovski odvjetnik nita manje ne zagorava ivot. Svaki put kad nekog od njihovih ljudi uhitimo, on, skoro prije nego to za njim zatvorimo vrata, doprai u sudnicu sa habeas corpusom1 i oslobodi ga. - Ah, poseri ga! - prekune Fitch. - Uvjek sam slutio da e se Jimmy Simpson izrodit u nevaljalca. Popodnevno je sunce bacalo svoje zrake na za-praene duanske prozore, dubei u mranoj unutranjosti raznolike svijetle are. Zvonce nad vratima neskladno zaklepee poto ih netko otvori. Jimmy podignu oi, a tako i svi ostali u duanu nesvjesno spustivi ruke blie oruju. Vidjevi tko ide, opuste se i vrate se svom razgovoru. Morris Bernstein jedva ugura u duan svoje krupno zdepasto tijelo. Nije hodao, nego je gegavo mlatao u svojim gradskim cipelama broj jedanaest, podno svog metar i devedeset visokog i devedeset i pet kilograma tekog oblija. Gledajui njegov slupan nos, oiljke ispod oiju i karfiolske ui, ovjek 1 Sudbeni nalog da se krivac izvede pred vlasti, kako bi se sasluao i donijela odluka je li zakonito lien slobode ili ne. 169 nikad ne bi rekao da je po zanimanju odvjetnik. Meutim, takvu je facu zaradio probijajui se u koledu kao poluprofesionalni klupski boksa. Gibao je ravno k stolu za kojim je sjedio Jimmy. - Dakle? - upita Jimmy.

- Rekli su ne - glatko otpovrnu. Jimmy prikri razoaranje. - Jesi li im objasnio da je to samo za jo jedan mjesec? - Uinio sam sve, jedino to jo nisam zvidao diKie1 - ree Morris. - Pa ipak su odbili. - Jesu li naveli razlog? Morris ga pogleda. - Htio bih s tobom nasamu razgovarati. Jimmy ne odgovori odmah, ve trenutak poeka, a onda ustane. - Idemo otraga u drvored. Poe k vratima, ali mu jedan od ljudi zaprijei put. - Samo asak. Prvo emo provjerit je li zrak ist. Jimmy prieka, a dvojica mukaraca iziu na stranja vrata. - Isuvie si oprezan - ree. - U dananje vrijeme ovjek ne moe bit nikad preoprezan - primijeti radnik koji mu je stao na put. Ve su te etiri puta pokuali ukebat. Ne bi htio da peti put budu sretne ruke. Dvojica se mukaraca vrate u duan. - Sve je u redu - jedan e od njih. ovjek pred Jimmyjem odstupi u stranu. Jimmy zakoraknu, a onda stade. - Hvala ti, Roscoe - ree. Roscoe Craig se osmjehnu kroz mrave usne. - Na taj su mi nain ucmekali djeda i brata. Vie nikog od nas nee dobit. ' Junjaka uspavanka. 170 Bernstein poe za Jimmvjem u drvored. Nakon boravka u mranom duanu sunane se zrake uine svjetlijima nego to uistinu jesu. Zastadoe naas ondje; potom mu se Jimmy obrati. - Dobro, da ujem. Bernstein mu se zapilji u oi. - trajk je gotov. Jimmy ne ree nita. - Povlae me. Ne alju vie ni pare. - Glas mu je zvuao odrjeito. - Upravni odbor kae da nema novaca za izgubljene sluajeve, da ga moraju ulagati tamo gdje se isplati. - to ih navodi na takvu izjavu? - zapita Jimmy. - Juer su u Philadelphiji saznali da se kompanija sprema preseliti tvornice dalje na jug. Izdali su Cahillu upute. Ili se tvornice otvaraju za mjesec dana, ili sele. Jimmy se uuti. Morris ga pogleda. - ao mi je, Jimmy. Jimmvjev glas poprimi jedak prizvuk. - Znai tako. Trgamo starke cijelu godina dana. Ubijaju nas, gone nas iz kua, gladujemo, seru po nama, da bi na koncu neki ljudi u nekorn gradu, koji jo nikad nisu bili tu, za svojim udobnim stolovima odluili da je trajk gotov. - Takva je stvarnost, Jimmy - utjei ga Morris. -Ne moemo ih sve pobijediti. - Ne brinem se za sve njih! - raesti se Jimmy. -Ve samo za ove ovdje. To su mi prijatelji, to je moj grad, tu mi je obitelj. - Pogleda odvjetnika. - to da im sada kaem? Odvjetnik mu ugleda u oima izraz pun zebnje. - Kai im da se vrate na rad. - Glas mu se smeka. - Kai im da e doi bolji dani. Da izgubiti jednu bitku ne znai izgubiti rat. Da e jednog dana tu imati sindikat. 171 Jimmy ga ibnu pogledom. - Ti ljudi ne haju ni klinca za sindikat. Poeli su trajk bez sindikata, pa e ga i nastavit bez njega. -Otputi se natrag u zgradu. - Jimmy! - doviknu za njim odvjetnik. - Dopustili su mi da ostanem u gradu za vrijeme tvog suenja. Jimmy klimnu umorno. - Hvala ti, Morris. - Naas je oklijevao, a potom dodao: - Znam da si uradio sve to ti je bilo u moi. Cijenim to. - to e sada, Jimmy? - upita odvjetnik.

- Nemam prevelik izbor, zar ne? Moram im saop-it ono to si mi maloas kazo. To je njihov trajk. Na njima je da odlue to e dalje u vezi s njim. - A ti, Jimmy? - zapita odvjetnik. - to e poslije svega ovoga? Jimmy se iskesi. - Prije nego to je ovo poelo, dobro sam prolazio trguju viskijem. Jo se uvjek mogu vratit starom poslu. - Potrebni su nam ljudi tvoga kova u sindikatu -ree Morris. - Moe poi sa mnom u New York. Vele da bi ti nali mjesto. Jimmy zavrti glavom. - Nije to za mene. Ja sam provincijalac. Pripadam ljudima svoje vrste. Ipak, zahvaljujem na ponudi. Vrati se u zgradu. Odvjetnik poe za njim. Trenutak kasnije u drvored ue Roscoe Craig. Pogleda na krovove kua preko puta drvoreda i mahnu rukom. Straari mu, koje je ondje postavio da tite Jim-myja, odmahnu, a onda objese puke ispod ruku i ponu se sputati na ulicu. Na masovnom sastanku te noi svi su jednoduno glasovali da se trajk nastavi. Usprkos inje172 nici to e tvornice preseliti iz grada i to e svi zauvijek izgubiti namjetenja. Dan odreen za poetak procesa osvanuo je svijetao i bez oblaka. Svibanjski je rani povjetarac osvjeio uzduh opojnim proljetnim miomirisima koji su blago strujali kroz otvorene prozore kuhinje u kojoj su dorukovali. Morris Bernstein pogleda na svoj sat. - Vrijeme je da se poe - ree. - Rasprava zapoinje u deset sati. - Spreman sam - izjavi Jimmy, diui se na noge. Roscoe Craig i Morris ustanu u isti mah. - Donijet u ti kaputi i kravatu - ree Molly Ann. Jimmy pogleda Morrisa dok je ona izlazila iz sobe. - Sto misli, koliko e proces trajati? - Nekoliko dana - odgovori Morris. - Dan-dva dok se sastavi porota, jo nekoliko dana za samu raspravu i bit e slobodan ovjek. - Nadam se - ree Molly Ann, vraajui se u sobu. - Ne moe ispasti nikako drukije - samouvjereno e Morris. - Imamo stotinu svjedoka da je rije o samoobrani. - I oni e imati svjedoke - napomenu Molly Ann. - Dekstere - dobaci Roscoe prezirno. - Niko im tu nee povjerovat. Jimmy zavee kravatu i uskoi u kaputi. Prijee u hodnik i pogleda se u zrcalo. - Ne izgledam loe s obzirom da sam u duan-skom odijelu - primijeti. - Izgleda zaista krasno, dragi - uvjeri ga Molly Ann. 173 Vrnu se u kuhinju, otvori ladicu i izvadi pitolj. Htjede ga zatai za pojas. - Ne - viknu Morris. - Stavi ga natrag. Jimmy ga pogleda. - Osjeam se neugodno bez pucaljke. - Ne moe na sud naoruan pitoljem - upozori ga Morris. - Nije pristojno. Osim toga, nee nita pokuati u prisutnosti tolikog mnotva. Cio e grad biti ondje. Jimmy uputi Roscoeu pogled pun dvojbe. - to ti misli? - Moda ima pravo - odvrati Roscoe, ali inilo se da ba nije bio posve siguran u to. - Imam pravo - podvue Morris. - Zna li da te sudac moe kazniti zbog nepotivanja suda ako unese pitolj? - Moram li i ja ostaviti pitolj? - upita Roscoe. - To je tvoja stvar - odgovori Morris. - Brinem se samo za svog klijenta. - Ostavi ga onda - predloi Roscoe. - Bit u ondje s momcima. Ni ti se nee dogodit. Jimmy vrati pitolj u ladicu. Molly Ann skide sa sebe pregau i prebaci je uredno sloenu preko naslona kuhinjske stolice.

- Spremna sam - ree. Jimmy je pogleda. Bila je u estom mjesecu trudnoe to se upadljivo vidjelo. - Zar ne bi bilo bolje da ostane kod kue? -zapita. - Moda za bebicu nee bit dobro preveliko uzbuenje. - Ja idem - izjavi odluno. - enino je mjesto kraj mua. - Onda poimo - pozove Morris. - Vrijeme odmie. Trg pred sudnicom nalazio se tono u sreditu 174 grada. Dok su Jimmy i Molly Ann stigli onamo, bio je ve ispunjen ljudima, odjevenima u blagdanska odijela. Vladala je malne izletnika atmosfera. Djeca se razigrano rastrala vritei; odrasli uzbueno raspravljaju. Sjatili se oko Jimmyja i Molly Ann, dok su nastojali probiti se put sudnice. Svi nestrpljivi da dodirnu Jimmyja, da ga potapaju po leima i zaele mu sve najbolje. Odmah se vidjelo na ijoj su strani. Sam Fitch i erif stajali su na ulazu njegova duana i promatrali svjetinu preko puta ulice. erif zavrti glavom. - Ne znam - ree - ne svia mi se to. Fitch ga pogleda. - Ni meni, ali imate li koju bolju ideju? erif duboko uzdahnu. - Isuvie je mnogo ljudi. Moe do do nereda. - Nemamo drugog izbora - ree Fitch. - uli ste ovjeka na svoje ui. Ili moda elite bit erif sablasnog grada? erif opet usmjeri pogled prijeko na trg. - Svejedno mi se to ne dopada - ree. - Pogledajte tamo. Uza se ima Roscoa Craiga, neke od njegovih momaka i sav taj narod. Nema naina da mu se pribliimo. Fitch se povede za erifom, slijedei njegov upi-ljen pogled. - Prije ili kasnije morat e se izdvojit. Makar za trenutak. Samo da vam onda momci budu spremni. - Ako se to zbude - ree erif mrko - moji e momci bit pripravni. Uzvraajui tapanje, stiskanje ruku i dobre elje, trebalo im je gotovo dvadeset minuta da se preko trga dokopaju stubita pred sudnicom. im su doli do podnoja stuba, vrata su se na zgradi otvorila. Pomaman nasrtaj ljudi koji su zakrili prostor ispred vrata usporavali su etiri erifova po175 monika, koji su pretraivali svakoga tko je elio ui. Prostrani drveni sanduci s obje strane ulaza stanu se polako puniti pitoljima. Pomonici bijahu uljudni, ali i odluni. - Nikakvih pitolja u sudnicu - objanjavali su. -Moete ih pobrat nakon zasjedanja suda u erifovu uredu. Neki su prigovarali, ali ako su htjeli unii, morali su predati pitolje. Roscoe uzgleda uza stube. - To mi se ne svia - ree. Morris ga pogleda. - Nita nam se nee dogodit kad se jednom naemo unutra. - Ne brinem se zbog toga - odvrati Roscoe. -Zabrinjava me trenutak kada iziemo. - ekat emo unutra dok ne podignete svoje oruje i ne doete po nas - ree Jimmy. - Tako ve - odgovori Roscoe. Jimmy baci pogled na gomilu koja se tiskala u sudnicu. - Bolje da s momcima odmah ue unutra, inae za sve vas nee bit dovoljno mjesta. Roscoe na brzinu preleti okom po trgu. - Kreni s nama uza stube - ree. - Osjeat u se bolje kad se maknemo s ulice. Roscoe se sa svojim ljudima ve bio progurao, kadli erifovi pomonici zaustavie Jimmyja. - Ti ne ulazi tuda, Jimmy - jedan e od njih. -Mora kroz ured sudskog inovnika koji se nalazi na pokrajnjem trijemu. Jimmy urnu u njega. - Zato? - Neto u vezi s potvrdom o jamevini koju treba podi. Ne eli valjda ostat bez petsto dolara, zar ne? - otpovrnu pomonik. Roscoe ga je sluajno uo.

176 - Ja u po s tobom - uzviknu, vraajui se. - Ne mari - ree Jimmy. - Vidjet emo se unutra. - Molly Ann je neto prije njega ula u sudnicu. Okrenula se. - Povedi Molly Ann i kreni za mnom -naputi Jimmy Morrisa i poe. - ekaj malo - ree Morris i okrenu se da dohvati Molly Ann. Dok su oni prelazili prag, Jimmy se nalazio dvadesetak koraka ispred njih, gotovo na uglu trijema. Ba tada su i krenuli iza ugla, na njega. Bila su trojica, dva dekstera i Clinton Richfield, jedan od erifovih pomonika. Nije nosio uniformu. Jimmy ih nije stigao ni vidjeti, jer su mu prilazili s pitoljima koji su rigali vatru. Sedam mu se kugli arilo u tijelo, pribivi ga, gotovo mrtva, o ugaoni stup, s kojega je pao niice, napola preko trijema, napola preko stuba. Ona trojica opet opalie. Jimmvjevo tijelo poskoi od udara zrna i odskliznu se dalje niz stepenice. Zastadoe da vide hoe li se Jimmy pomaknuti. - Jimmy! - vrisnu Molly Ann. Trzajem se oslobodi Morrisova stiska i pritri mu, bacivi se preko njegova tijela. Povue ga k sebi, zamrljavi haljinu njegovom krvlju. Zapilji se u ubojice oima punim uasa i suza. - Molim vas! - zaklinjala je. - Molim vas, ne pucajte vie u moga Jimmyja. Jimmvjevo se tijelo uzdrma u posljednjem smrtnom gru. Mukarci automatski iznova otvore vatru. Molly Ann ispusti mua i odvalja se na ulicu mrtva, niza bijele betonske stube. Njezina krv, pomijeana s krvlju mua, oboji joj u crveno jednostavnu bijelu haljinu koju je prije nekoliko sati tek bila oprala i izglaala. - Moj Boe! to ste to uinili? - povika Morris buljei u njih. - Povuko je pitolj na nas - ree Richfield. 12 Sjeanje I 177 - Kakav pitolj - prodera se Morris. - Nije imao pitolja. Nagovorio sam ga da ga ostavi kod kue. Richfield podie pitolj i uperi ga u Morrisa. - ifute, zove li me laovom? - Da, proklet bio! - dreknu Morris, posve obuzet bijesom, oslobodivi se tako straha to mu je grio eludac. - Laovina si i ubojica. Tane iz pomonikova pitolja kalibra 0,38 zarije se u Morrisovo rame, prevalivi ga poleuke na kameni pod. Pritisnut bolom, Morris kroz suma-glicu ugleda erifova pomonika kako iznova die pitolj i paljivo niani. Gotovo je. Vie nema to izgubiti. - Laovino i ubojico! - zavriti prkosno. Ali pitolj ne opali. Odjednom se tu stvori erif sa cijelim oporom pomonika koji ponu potiskivati svjetinu. Prie erif i pogleda ga odozgor. - idoviu - procijedi hladnim glasom - za sat vremena odavde odlazi jedan vlak. Poto smo dobri krani, dopustit u da te lijenik pokrpa prije nego to te utovarimo na nj. I ponesi na sjever ovo upozorenje: ako se ti ili bilo koji drugi idovski agitator ili anarhist sa sjevera pojavi tu, ubit emo ga na licu mjesta. Okrenu se jednom pomoniku. - Ti i Mike odvedite ga do doktora Johna, a zatim s njim na vlak. Morris se malne onesvijesti od bola kad ga pomonici bezobzirno povukoe uvis i osovie na noge. Krenue niza stube, a gomila, izbijelivi oi na nj od radoznalosti, ipak im naini prolaz. Iza sebe zau erifov glas. - A sada, dobri ljudi, uklonte se sa trga i pote kui. Nek se vri volja zakona i pravde. 178 esnaesto poglavlje Jeb je upravo upregnuo svoju mazgu u plug na zapadnom polju, kad je ugledao kako teretna kola izlaze cestom iz ume. Naprijed su sjedila dvojica mukaraca, ispred kojih je mazga umorno vukla kola. Jo su uvijek bili odve daleko da bi ih Jeb prepoznao. Kvocnu mazgi i poe orati svoju prvu brazdu. Trebat e im jo najmanje sat vremena da stignu do njega. Proao je gotovo jedan sat, i Jeb je zapoinjao svoju treu dugu brazdu kad su stigli tamo. Zaustavi

mazgu, ispusti uzde i otputi se prijeko do ceste da ih pozdravi. Jednoga je od njih prepoznao po glomaznom crnom eiru iroka oboda. Bio je to pastor Dan, putujui sveenik koji je obilazio kraj oko Fitchvillea. Dokono se pitao to sveenik radi tu gore. Obino bi dolazio samo radi vjenanja, krtenja i pogreba. im su se kola privezla nasuprot mjestu na kojem je stajao, prepoznao je i drugoga mukarca. Skide eir i golom rukom obrisa elo. Bilo je vrue na jutarnjem suncu. Kola se zaustave. Krenu prema njima smijeei se. - Oe Dan - otpoe, ali naglo zastade i osmijeh mu uvene na licu. Sveenik, visok, bucmast ovjek, sie s kola i prie mu. 179 - Donosim vam loe vijesti, Jeb. Jeb pogleda prvo njega, a zatim Roscoea. Ros-coeovo je lice bilo sivo i izmueno. Bez rijei Jeb ode do zakoka otvorenih kola i pogleda unutra. Dva lijesa, pokrivena ceradom, leala su jedan do drugoga. Zau teak bat sveenikovih koraka dok mu je prilazio. I ne pogledavi ga, upita: - Molly Ann i Jimmy? - Nije mu bio potreban potvrdni odgovor. Ve je znao. Zurei jo uvijek u jeftine borove lijesove, upita promuklim glasom: - to se dogodilo? Sveenik ne odgovori. Roscoe mu se obrati s prednjeg dijela kola. - Prekjuer su ubijeni pred sudnicom. - Glas mu je zvuao ogoreno. - Bili bismo ih dovezli i prije, ali nam mrtvozornik nije htio dat tijela. Pretpostavljali smo da vie volite da ih tu zakopate negoli u gradu. Jeb kimnu. - Tako je. Fala vam lijepa. - Pogleda Roscoea. -Ko je to uradio? - Clinton Richfield i dva dekstera - odgovori Roscoe. - Vrebali su na nj iza ugla trijema. Nije imo nikakvih izgleda. ak nije imo ni pitolja uza se. Molly Ann je pritekla da mu pomogne, ali su i nju ustrijelili. Crte Jebova lica bijahu kao od kamena isklesane. Uspe se u kola i ukloni ceradu s lijesova. Prvo pridignu poklopac jednog lijesa i zaviri u nj, a onda to isto uini i s drugim. Uzdahnuvi duboko, odjednom osjeti suhou u ustima. Drhtavim rukama polako spusti pokrovce. Opet pogleda prema Ros-coeu. - Je li erifov pomonik koji je to uinio u zatvoru? 180 Roscoe zanijeka glavom. - Tvrde da se radilo o samoobrani. Osloboen je. - Ali kazo si da Jimmy nije imo pitolja - istaknu Jeb. - I nije ga imo. Bio sam kraj njega kad ga je stavljao u ladicu kuhinjskog stola - pridometnu Roscoe brzo. - Lagali su. Jebove mutne oi poprime hladan izraz. - Gdje su sada? - Deksteri su otili iz grada - odvrati Roscoe. -Tu je jedino Clint. Jeb klimnu. Okrenu se i pogleda dolje na sveenika Dana koji je stajao na cesti iza kola. - Poite sa mnom gore, do kue, da to saopimo mojoj supruzi. Kad je utjeite, Roscoe i ja emo iskopat grobove. Sveenik mu uhvati upiljen pogled. - Hou da se okanite zlih namjera, Jeb. Bilo je ve i previe ubijanja. Ne zaboravite na Gospodinove rijei: Osveta je moja. Ne odgovorivi, Jeb sie s kola. - Idem po mazgu, a onda emo gore u kuu -ree, krenuvi prema zapadnom polju. Zastane na rubu polja i ogleda se. - Pribijte pokrovce avlima -ree. - Ne elim da ena vidi Molly Ann svu izreetanu. - Glas mu se slomi. - Bila je tako lijepa djevojka. Posljednja lopata blata pade na lijesove. Jeb lagano podie dva drvena kriia i zari svakoga u

zemlju, na uzglavlje groba. Odstupi i pogleda ih. Natpisi, utisnuti u drvene krieve usijanim ara-em, bijahu jednostavni. Prvi je glasio: MOLLY ANN SIMPSON, NASA KI; drugi, tik njega: JIMMY SIMPSON, NJEZIN SUPRUG. Pogleda Marylou koja je stajala u podnoju gro181 bova, okruena djecom. Lice joj je bilo izborano, puno jada. Nesvjesno rairi ruke kao da e prigrliti 'djecu. Podie oi i uhvati njegov upiljen pogled. - Priredit u gospodinu Craigu i pastoru ruak prije nego to krenu natrag. Jeb klimnu. - Doite, djeco - pozva ih. Djeca pooe za njom. Tokom itava obreda bila su vrlo mirna. Jeb se pitao znaju li to se zapravo dogodilo. Sada sva gotovo istodobno poee eretati. Samo se jedno pitanje vrzlo Jebu po glavi. Ozvui ga Alice, najstarija ki kojoj je sada bilo osam godina. - Znai li to da je Molly Ann sada u nebu i da nam vie ne moe do u posjet? Richard, sa nadmonou koju mu je prualo njegovih jedanaest godina, uzvrati: - Kada netko umre, vie se ne vraa, jedino ako nije duh. - Hoe li ona biti dobar ili zao duh? - zanimalo je Alice. Rachel, sada Jebova najstarija kerka, odgovori donekle ljutito. - Duhovi ope ne postoje. Osim toga, Molly Ann je sada nebeski aneo koji stoji uz Boga. I on je nee samo tako pustit natrag. Do tada su Marylou i djeca ve bili zamakli nizbrdo i bili su izvan dosega glasa. Jeb se obrati dvojici mukaraca. - Drim da bi malko cuge moglo bit od pomoi. Sveenik Dan potvrdi glavom. - Ne moe nikom nakodit. Presahnuo sam. - Hajte sa mnom - ree Jeb. - Odvest u vas do pecare. Nakon ruka Jeb i Roscoe iziu na trijem, a 182 sveenik Dan ostade razgovarati u kuhinji s Marvlou. Mukarci sjedoe na stube i pripalie male crne cigare. - To ne svaam - otpoe Jeb. Roscoe se zagleda poda se. - To im je bio jedini nain da skre trajk. Svi su se uzdali u Jimmvja. Sada kad je mrtav, vie nemaju u koga. Neki se ve vraaju u tvornicu. - To ne znam - ree Jeb. - Richfieldovi su nam uvjek bili prijateljski naklonjeni. Zato da Clint uini tako neto? - Tatek mu je predradnik u tvornici tekstila. U toku cijelog trajka itava se obitelj odmetnula u trajkolomce. - To nije razlog za ubojstvo - ukaza Jeb. - Nikad im ni nismo napravili. Roscoe okrznu Jeba pogledom. Stari gortak nije imao pojma o razlikama izmeu radnika i tvorniara. On je sve gledao kroz prizmu osobnih odnosa. Zavade su bila jedna stvar - na njima je i odrastao; trajk sasvim neto drugo. To nikad nee moi razumjeti. Ali, opet, nije za to krivio Jeba. Ni sam to nije pojmio dok god mu nisu ubili oca i najstarijeg sina. Isprva je i on naglaeno vodio osobni rat, ali je malo pomalo poeo shvaati u emu lei bit. Sada mu je bilo jasno da mo i bogatstvo, to cvjetaju na raun radnog naroda, sami po sebi dovode do jo vee moi i bogatstva. - Znam kako vam je pri dui, Jeb - ree nespretno. - Ubie mi i au i najstarijeg sina. Jeb ga pogleda. - I to ste poduzeli? - Znate i sami - ree Roscoe. - Odgovorio sam protuudarcem. Ali sada ne znam. - to to ne znate? - ena i ja esto razgovaramo - uzvrati Roscoe. -Tu nam vie nema opstanka. Moda odemo na sje183 bova, okruena djecom. Lice joj je bilo izborano, puno jada. Nesvjesno rairi ruke kao da e prigrliti djecu. Podie oi i uhvati njegov upiljen pogled. - Priredit u gospodinu Craigu i pastoru ruak prije nego to krenu natrag.

Jeb klimnu. - Doite, djeco - pozva ih. Djeca pooe za njom. Tokom itava obreda bila su vrlo mirna. Jeb se pitao znaju li to se zapravo dogodilo. Sada sva gotovo istodobno poee eretati. Samo se jedno pitanje vrzlo Jebu po glavi. Ozvui ga Alice, najstarija ki kojoj je sada bilo osam godina. - Znai li to da je Molly Ann sada u nebu i da nam vie ne moe do u posjet? Richard, sa nadmonou koju mu je prualo njegovih jedanaest godina, uzvrati: - Kada netko umre, vie se ne vraa, jedino ako nije duh. - Hoe li ona biti dobar ili zao duh? - zanimalo je Alice. Rachel, sada Jebova najstarija kerka, odgovori donekle ljutito. - Duhovi ope ne postoje. Osim toga, Molly Ann je sada nebeski aneo koji stoji uz Boga. I on je nee samo tako pustit natrag. Do tada su Marylou i djeca ve bili zamakli nizbrdo i bili su izvan dosega glasa. Jeb se obrati dvojici mukaraca. - Drim da bi malko cuge moglo bit od pomoi. Sveenik Dan potvrdi glavom. - Ne moe nikom nakodit. Presahnuo sam. - Hajte sa mnom - ree Jeb. - Odvest u vas do pecare. Nakon ruka Jeb i Roscoe iziu na trijem, a 182 sveenik Dan ostade razgovarati u kuhinji s Marvlou. Mukarci sjedoe na stube i pripalie male crne cigare. - To ne svaam - otpoe Jeb. Roscoe se zagleda poda se. - To im je bio jedini nain da skre trajk. Svi su se uzdali u Jimmvja. Sada kad je mrtav, vie nemaju u koga. Neki se ve vraaju u tvornicu. - To ne znam - ree Jeb. - Richfieldovi su nam uvjek bili prijateljski naklonjeni. Zato da Clint uini tako neto? - Tatek mu je predradnik u tvornici tekstila. U toku cijelog trajka itava se obitelj odmetnula u trajkolomce. - To nije razlog za ubojstvo - ukaza Jeb. - Nikad im ni nismo napravili. Roscoe okrznu Jeba pogledom. Stari gortak nije imao pojma o razlikama izmeu radnika i tvorniara. On je sve gledao kroz prizmu osobnih odnosa. Zavade su bila jedna stvar - na njima je i odrastao; trajk sasvim neto drugo. To nikad nee moi razumjeti. Ali, opet, nije za to krivio Jeba. Ni sam to nije pojmio dok god mu nisu ubili oca i najstarijeg sina. Isprva je i on naglaeno vodio osobni rat, ali je malo pomalo poeo shvaati u emu lei bit. Sada mu je bilo jasno da mo i bogatstvo, to cvjetaju na raun radnog naroda, sami po sebi dovode do jo vee moi i bogatstva. - Znam kako vam je pri dui, Jeb - ree nespretno. - Ubie mi i au i najstarijeg sina. Jeb ga pogleda. - I to ste poduzeli? - Znate i sami - ree Roscoe. - Odgovorio sam protuudarcem. Ali sada ne znam. - to to ne znate? - ena i ja esto razgovaramo - uzvrati Roscoe. -Tu nam vie nema opstanka. Moda odemo na sje183 ver, u Detroit. ujemo da tamonje automobilske kompanije uzimaju u slubu. Jeb prvo posuti, a onda ree: - Ne znam oete li gore bit zadovoljni. Farmeri ste, a ne graani. - Imamo li drugog izbora? - upita Roscoe. - Ili radit il gladovat. ena prima pisma od rodbine. Dobro ondje zarauju. Tri dolara na dan, kadto i vie. Utonu u dugi muk. Naposljetku Jeb prozbori. - Doi u u grad. Roscoe ga pogleda. Jebovo lice bijae ravnoduno. - Kada? - zapita. - Sutra ujutro. - Jeb pogleda Roscoea. - Mogu li raunat na vas? Roscoe ne odgovori u prvi mah, a onda polako kimnu.

- Znate da moete. ula ga je po noi kako se preokree. Tada ga je vidjela kako ustaje iz kreveta i tiho izlazi iz sobe. Leala je tako neko vrijeme dok joj na koncu sve ne dozlogrdi. Skoi iz kreveta i ode u kuhinju. Bila je prazna. Otvori vrata i pogleda van, na dvorite. Ni tamo ga nije bilo. Izie na svje noni zrak i usmjeri pogled na breuljak, prema malom groblju. Stajao je ondje, na blijedoj mjeseini, i buljio u grobove. Prou je trnci od none studeni. Brzo se vrati u kuu, ogrnu se toplim alom i onda krenu uzbrdo. uo joj je korake, ali nije dizao pogleda. Na nonoj rosi mali su se krievi sjajili kao da su od srebra. Trenutak kasnije progovori. - Clint Richfield nije imao nikakva prava da je 184 ubije. Bila je obina djevojka koja nije sudjelovala u njihovu sukobu. - Ne smije mozgat o tome - ree. - Ja to pokuavam. - Richfieldovi i mi vaik smo bili u prijateljskim odnosima. To je ubojstvo besmisleno. - Nek se vri boja volja - ree. - Moramo uzet u obzir sve milosti kojima nas je obdario. Imamo jo djece, a Daniel nam slui za diku. Moramo mu bit zahvalni zbog toga. Okrenu joj se. - Divani ko otac Dan. Zagleda mu se u lice. - Njegove rijei imaju smisla. Vodi brigu o budunosti, a ne o prolosti, veli on. - Lako je njemu govorit. - Jebov glas zazvui otresito. - Ne lei njegova ki u onom grobu. -Iznenada krenu nizbrdo put kue. Promatrala ga je kako se sputa niz breuljak, a potom se okrenu da jo naas pogleda grob, prije nego to poe za njim. Dok je ulazila u kuhinju, ve je sjedio za stolom sa sjajnom crnom vinesterkom u ruci i ubacivao metke u magazin. Od groze joj se najei koa. - Ne, Jeb - kliknu. - Ne ini toga. Pogleda je odsutno oima nekog stranca. Ne kaza nita. - Dosta je ubijanja, Jeb - zaklinjala je. - To nam je nee povratit. - Ti ne svaa - ree. - To je stvar asti. Kako bi to izgledalo u oima drugih da pustim Clinta da se olako izvue? - Ba me briga za to! - odreza napraite - Otpoinjanje krvne osvete s Richfieldovima nita ne dokazuje, jer e kasnije oni poi na nas, mi opet na njih, dok god se ne istrijebimo. 185 - Ja nisam prvi zapoeo, ubivi nekog njihovog -ree tvrdoglavo. - Nije vano tko je zapoeo. Vano je da sam ne nastavi! Moramo mislit na drugu djecu. Ne elim da odrastu bez oca. - Niko me nee ubit - ree. - Kako zna? - zavapi. Ne odgovori odmah. Tada se ustane i izjavi: - Bolje da leim u grobu do svoje kerke, nego da me svijet prezirno gleda kao kukavicu. Primae mu se, priljubi se uza nj i grevito ga epa za koulju. - Moemo imat jo jedno dijete, Jeb - proapue. - Jo jednu Molly Ann. Duboko uzdahnu, lagano joj otvori ake i spusti joj ruke natrag niz bokove. - Ne, Marvlou - odgovori njeno. - Ni to nije rjeenje, dobro zna. Kroz suzni veo promatrala ga je kako ide k vratima. Stade i osvrnu se na nju. - Vratit u se sutra prije mraka - ree. Nekako smoe rijei. - Gledaj obu neto toplo - upozori ga. - Noni je zrak hladan. Klimnu. - Obui u koun. Potom ga nestade, a ona, omamljena, klonu na sjedalicu. asak zatim prvo zau kako njeno cvoke mazgi, a onda i tandrkanje kola, dok je izlazio iz dvorita na cestu, ovijenu nonom tamom. 186

sedamnaesto poglavlje erif Jason arter ljutite- je toptao po uredu u stranjem dijelu sudnice. Kroz otvorena vrata sobe mogao je uti svog pomonika kako dijeli kavu stanarima uzanih zatvorskih elija. Toga su jutra samo etiri elije bile zauzete. Uobiajeni ulov nonih pijanaca i kavgadija. Nisu se ni po emu isticali. Prvi put za vie od godinu dana grad je bio istinski miran. Nije bilo trajkakih demonstracija. Neki su ,se ve bezvoljno vraali na rad. Nema razloga da se tako osjea. Pa ipak, podilazio ga je osjeaj opasnosti koji ga je inio razdraljivim i nestrpljivim poput udljive mazge. Pomonik se vrati iz bloka elija. - Svi su nahranjeni, Jase - izjavi. - to misli s njima? arter ih pogleda mrko. - Imaju li novaca uza se? Pomonik slegnu ramenima. Ako imaju, oglobi svakoga za dolar i baci ih van - svjetova ga erif. - A ako nemaju? - upita pomonik. - Svejedno ih izbaci. Taman posla da im jo i ruak kupujemo. - im pomonik napusti ured, okrenu se ormaru i izvue iz njega sveanj papira. Psujui ispod glasa, vrati se do stola i sjede rairivi papire ispred sebe. Uze olovku i poe tegobno kra187 bati po arcima. Bio je to najgori dio posla. Valjalo je ispuniti odve mnogo obrazaca. Prokleta vlada, mora svugdje zabadati nos! to ih se, uostalom, tie njegov okrug i ovdanji splet zbivanja? Zaokupivi se svojim poslom, gotovo iskoi iz koe kad e vanjska vrata s treskom otvorie i unie Clint Richfield, blijed i uznojen. - Mislim da je Jeb Huggins u gradu! erif planu od bijesa. - Davo te odnio, Clint! - zaurla. - Zato nisi otio iz grada, kako. sam ti reko? - Smatro sam da nema razloga za bijeg - odgovori Clint. - Samo sam izvravo svoju zakonsku dunost. - U tvoju zakonsku dunost nije spadalo ubojstvo djevojke - dobaci erif zajedljivo. - Reko sam ti da sam ga vidio kako se maa pitolja. erif se zapilji u nj. - Mrtvaci se ne maaju pitolja. - Kako da znam da je mrtav? - Isusa mu! - opsova erif. - Obori pogled na stol. Clint je toliko uvjebao svoju priu da je ve i sam poeo u nju vjerovati. Ponovno gurnu spise na hrpu i podie oi. - Kako zna da je Jeb u gradu? -Teko se osovi na noge. - Je li ga tko vidio? - Moj je braco vidio nepoznatu mazgu i kola pred Craigovom kuom kad je jutros io u kolu. Vratio se da mi to kae. - Moda pripadaju nekom drugom - ree erif. -Ali, duboko u dui nije se zavaravao. Uzdahnu rezignirano, s klina na zidu iza sebe skide remen s pitoljem i opasa ga. Izvue svoj ovei depni sat marke ingersoll i pogleda ga. - Za polsata stie onaj vlak od osam i petnaest. Ukrcat u te na nj. Clint se zabulji u erifa. - Moram kui po odjeu. 188 - Poslat emo ti odjeu - obea erif. - Sada ima preih briga oko druge krvne osvete koja je na pomolu. Pomonik se vrati iz bloka elija. - Otili su - ree polaui na stol zguvane novanice od jednog dolara. - Svi su platili osim Tuta. Bio je bez novaca. - Tut nije nikad pri novcu - ree erif, pokupivi novanice i strpavi ih u dep. - Jesu li elije iste? Pomonik potvrdi glavom. - Natjero sam ih da ih poiste prije nego to sam ih pustio. - Dobro. - erif klimnu. - A sad preuzmi moju dunost. Clint i ja moramo naas skoknut van. - Zar nee povest nekoliko pomonika? - zapita Clint plaljivo. erif odmahnu glavom.

- Ne elim privu niiju panju. Dobro poznajem Jeba Hugginsa, kao klinci smo se druili. Ni cijela ti ga vojska ne bi mogla skinut s grbae. Kako ja zamiljam stvar, najbolje je da oprezno i tiho odba-zamo sporednim ulicama i iz zabaenog dijela grada iskrsnemo na eljezniki kolodvor. Znoj potee urkom niz Clintove obraze. - Ali to, ako nabae na nas? erifov glas odjeknu nemilosrdno. - Onda odma poeni molit Boga da ga uspijem odvratit od njegova nauma. Za proteklih dvadeset godina Jeb je pobijedio na svakom streljakom natjecanju koje je tu odrano. - Poeka trenutak, a onda, kad spazi da Clinta hvata strah, nadoda: - Ali ne brini se, nee nas na. Clint kimnu a Adamova mu jabuica zaplee. erif posegnu za eirom. - U redu, hajdmo. - Clint krenu prema vratima. erif ga zaustavi. - Ne tuda - ree. - Izi emo kroz zatvorska vrata sa stranje strane zgrade. 189 Pojave se iza kontrolnog tornja na udaljenoj strani kolodvora. U daljini zaue slabanu huku sirene lokomotive. - Tu priekaj - naredi erif - dok ja pronjukam po kolodvoru. Ne dolazi dok ti ne dam znak. - Da, Jase. - Ostani zasad izvan vidokruga - upozori ga erif. - Ne elim da te bilo tko otkrije. - Hou, Jase - odvrati Clint, odstupivi da se nasloni o sjenovit zid kontrolnog tornja. erif ga letimice liznu pogledom, a zatim prijee tranice i uputi se prema kolodvoru. Prema onome to je vidio, osim uobiajene skupine ljudi koja se ondje uvijek zadravala, nije bilo nikog drugoga. ef eljeznike postaje Pokey nastojao se graditi vanim, iako uope nije imao posla. Nekoliko staraca i George, nosa, ekali su vlak. Pokey ga je prvi opazio kad je zakoraio na drveni peron ispred kolodvora. - Zdravo, erife - doviknu mu svojim eljezniarskim, jednolinim glasom. - to te jutros dovodi k nama? Kani li napustit grad? - Nasmija se grohotom svojoj vlastitoj ali. erif se ne nasmija. - Zapravo, nije ba tako. Odjeknu glas s kolodvorskog glavnog ulaza, iza njega. - to te, zapravo, dovodi amo, Jase? erif se okrenu poput zvrka. Na ulazu je stajao Jeb sa svojom vinesterkom kalibra 0,30-30 koja mu je blago poivala u savitoj ruci. - Zdravo, Jeb - ree. Jeb ne uzvrati pozdrav. Glas mu bijae hladan. - Nisi mi odgovorio, Jase. erif ga oprezno odmjeri. - Samo sam zeru bazao. Sluajno se jutros tu zatekoh. 190 - Nisi li sluajno naletio na Clinta Richfielda u toku toga svog bazanja, a? - Hajde, molim te, Jeb. Ti ne treba imat nikakva udjela u toj aferi. trajk nema nikakve veze s tobom. - Nije imo ni sa Molly Ann - otpovrnu Jeb - pa ju je ipak ubio. - Bio je to nesretni sluaj - erif e. - Mislili su da Jimmy potee pitolj. - Jimmy uope nije imo pitolja - uzviknu Roscoe, pojavivi se na ulazu iza Jeba. - Osim toga, svi su znali da je ve bio mrtav. - To ni na koji nain nisu mogli znati - ree erif. - Pogleda Jeba. - Mora u to vjerovati, Jeb. Nitko nije htio naudit tvojoj Molly Ann. Osim toga, nali su pitolj na stubama blizu Jimmvjeve ruke. - Stavili su ga tamo nakon njegove pogibije -ree Roscoe. - Ako i jesu, ni nisam znao o tome - erif e brzo. - Jeb poznaje me od djetinjstva. Zna da ne bi sudjelovo u takvoj svinjariji. Jeb izie na peron, zvjerajui oima na sve strane. erif ga je budno motrio. eljeznika sirena opet propara zrak, ovoga puta blie. Pokey i njegovi kolodvorski pajdai muali su, prikovavi oi na njih. erif se u sebi molio da Clint ostane iza kontrolnog tornja i da ne uini to nepromiljeno. Bilo je pretjerano nadati se da e imati toliko soli u glavi da se sakrije iza vlaka, kada bude ulazio u

kolodvor i da se s te strane ukrca na nj. Ovaj put sirena se oglasi jo jae. Jeb prijee do ruba perona, gledajui uz tranice gdje se vlak morao pojaviti, s one strane kontrolnog tornja. Poe premjetati puku iz ruke u ruku, pa erif stade nagonski skretati u stranu. Nije mu bilo ni nakraj pameti da ostane na vatrenoj liniji, a znao je da e 191 Clint pomisliti da je otkriven, ako Jeb pomakne svoju puku. erif je imao pravo. No nije bio dovoljno brz. Clintov ga prvi hitac pogodi u nogu, i on se skljoka na peron. Jeb potri drugom stranom tranica, put kontrolnog tornja, prije negoli erif tresnu o peronske daske. Roscoe skoi preko opruena erifa, slijedei Jeba. - Iza kontrolnog je tornja! - prodera se za njim. erif se okrenu i muno se podie na ruke. - Grom i pako, Jeb! - zaurla. - Ne ini toga! To e samo pokrenut jo jednu krvnu osvetu. Doi e po tebe, onda e Daniel... - Preostali dio reenice zaglui mu kloparanje vlaka koji je ulazio u kolodvor i zastro im vidik. Obrnu se i ugleda efa eljeznike postaje i Geor-gea kako pilje u njega. Crnac se prvi mae. - Vi biti ranjen, erif? - Kujin me sin pogodio u nogu! - zatuli. - Naravno da sam ranjen! - Ja vam pomoi, erif - ree George, prilazei mu. - Pokey e mi pomo - zareva erif. - Odvuci to crno dupe do mog ureda i dovedi amo sve pomonike koje ondje zatekne! George se trenutak skanjivao, potom skoi s perona i potri uz ulicu, ba kad je vlak uz lomot zakoio. Kao i obino, dvije se potanske vree srone na peron, ali nijedan putnik niti ue, niti sie s vlaka. - Pokey, do amo i pomozi mi - zakria erif na efa eljeznike stanice. Pokey pogleda prvo njega, zatim vlak, a onda opet njega. - Ali moram dat znak da vlak krene - pijuknu svojim sitnim glasiem. 192 - Jebe vlak! - prokune erif. - Opasno krvarim! - Iza kontrolnog tornja razlegnu se odjeci puane vatre. Potom tajac. - Oh, ti Boga! - opsova erif. - Prui ruku, dohvati jednu labavu letvicu s ruba kolodvora i, potegnuvi je, die se nekako na noge. Jednom rukom skide remen hlaa i pokua ga stegnuti oko ranjene noge da zaustavi krvarenje. Vlak se iznova pokrenu i lagano odmili iz kolodvora. Jeknu vrisak s druge strane tranica. - erife! On uzgleda. Clint je stajao ondje krvlju natopljene koulje. - Jesi 1 dobro, Clint? - povika, zaboravivi na trenutak vlastitu ranu. Clint se naas ustoboi kao da smilja odgovor. - Ubie me, erife! - kriknu i ljosnu nice preko tranica. - Oh, Isuse! Lake, doktore! - zastenja erif, pre-vijajui se na talu u ordinaciji doktora Johna. - Prestanite se koprcat poput bebice - ree lijenik. - Kako inae da izvadim to tane? - Boli, doktore - potui se erif, zabuljivi se u kirurka klijeta u lijenikovoj ruci. - Dakako da boli - ree doktor John umirujuim glasom. - Ali imate sreu to je tane odsjelo u mesnatom dijelu stegna, pa vam nije smrskalo kost. - Okrenu se stolu iza sebe i uze bocu viskija. Evo, gucnite jo jedared. erif svojski potegnu. - A sad se vrsto prihvatite za rub stola - uputi ga lijenik. erif uini kako mu je reeno. Lijenik sunu rukom odve brzo, a da bi erif mogao shvatiti to 13 Sjeanje I 193 radi. Nogom mu zasvrdla strahovit bol. Nesvjesno riknu. - Sad moete prestat zavijat - ree lijenik. - Sve je gotovo. Uzdignu ruku kako bi erif mogao vidjeti tane koje se nalazilo izmeu sitnih krakova klijeta.

- Eto fakinia kriva za sve vae zlo. erif se blijeda lica i sav znojan opruzi natrag na stol. - Ti jarca! - protenja. Lijenik odloi klijeta. - Sad emo vas povezat i za par dana bit ete zdrav ko drijen. - Uze svitak zavoja i poe ga povijati. Sam Fitch i Clintov otac Mike Richfield pristupe stolu i pogledaju na nj. ekali su u udaljenom kutu ordinacije dok lijenik ne zavri svoj posao. - erife, hoete li zaprise potjeru da krene za ubojicama moga sina? - upita Richfield. erif uzvi pogled na nj. - Neu. Richfield ga ukoeno pogleda. - Ubie mi sina, erife. - Clint je bio glup ko guzica - odrapi erif glatko. - Reko sam mu da ni ne poduzima, ali on, pametnjakovi, moro zapoet pucnjavu. Nijedna ih porota na svijetu nee proglasit krivima. Bio je to jasan sluaj samoobrane, a dokaz za to upravo je izvaen iz moje noge. - Ali oni su poli na njega. - Nisu ak ni znali gdje se nalazi, sve dok nije ispalio taj hitac. Trebalo je samo da se potajno uulja u onaj vlak i bio bi kraj svim nevoljama. - Morate za njima, erife - navali Sam Fitch. - To vam je zakonska dunost. erif mu doeka upiljen pogled. - Moja zakonska dunost see do granica ovoga 194 okruga - odbrusi. - Imanje Hugginsovih nalazi se esnaestak kilometara izvan njega. - Nije vano - ree Fitch. - Pustite ih da se olako izvuku, i eto im novih heroja. trajk moe iznova buknut. - To nije moj problem - uzvrati erif. - Ve sam ionako uinio dosta protiv svoje savjesti. U Hugginsovih je cio opor djece. Ne elim bit odgovoran za jo koje ubojstvo. - Krv moga sina vapi u nebo za osvetom - povika Richfield. erif ga ibnu pogledom. - Onda moete shvatit kako je bilo Jebu dok je gledao u tijelo svoje keri - ree. Pridignu se na laktove. - Posluajte moj savjet i okanite se svega. - to ete onda poduzet? - zapita Fitch. - Obavijestit u dravnu policiju - odgovori erif. - Neka jednom uine neto vie osim vraanja obrazaca koje pogreno ispunim. - Znate da nita nee uinit - naglasi Fitch. erif nita ne ree. - Taa-ko - ree lijenik. - Sada moete sruit noge sa stola. - Pomoe erifu da se uspravi u sjedei poloaj, a zatim da stane na noge. - Kako je? - Boli - odvrati erif. - Hoe neko vrijeme - sloi se lijenik. - Samo pazite da je odvie ne napreete. - Ne moemo dopustit da trajk ponovo uzme maha - navali opet Fitch. erif mu ne odgovori. Jedan od njegovih pomonika, koji je stajao naslonjen o zid, priskoi mu u pomo. Stade epesati prema vratima. - Prisiljavate me da se opet obratim deksterima - zaprijeti Fitch. - Odbacujete dobar posao, Jase. inite veliku greku. erif se zaustavi kod ulaza. Osloni se svom teinom na pomonikovo rame. 13' 195 - Nisam ja taj koji grijei, Same - ree hladno. -Postupite li tako, uinit ete najkrupniju greku u svom ivotu. utke su ga promatrali kako hramajui izlazi iz ordinacije. uli su ga kako kune, kad je poeo izvoditi manevar sputanja niz stube. Sam Fitch se obrati Richfieldu. - Mogu javit deksterima da dou amo podnevnim vlakom.

Richfield se priuti. - Dovoljno je jedno tane pa da erif postane ku-kavelj - ree Fitch. - Nai emo se u jedan sat u mom duanu. Richfield odvrati pogled u stranu. - Neu ii s vama, Fitch. erif ima pravo. Dosta je krvi proliveno. Besmisleno je zapoinjat novu krvnu osvetu. Fitchov se glas ispuni prezirom. - Svi ste vi kukavice. Ali mogu se ja sna i bez vas. Samo pazi da mi ne doe lizat dupe kad sve bude gotovo, jer od mene vie ni nee dobit. -Bijesno izjuri van. Naas u sobi zavlada mukla tiina. Tada se Richfield okrenu lijeniku. - Pobrinut ete se za mog deka? Lijenik, koji je ujedno bio mrtvozornik i mjesni pogrebnik, potvrdi glavom. - Hvala vam, doktore John - ree Richfield. 196 osamnaesto poglavlje arah Andrews otvorila je oi, kad je osjetila da ustaje iz kreveta. Jedva se bilo razdanilo, i nago mu se tijelo bjelasalo, dok je bosonog tapkao preko sobe k stolcu preko kojeg su mu visile uredno sloene hlae. Vidjela je kako mu se pod blijedom koom pokreu miii, dok je dizao hlae, i outje kako se neto komea u njoj. Suspregnu dah. Nikad se prije nije tako osjeala. To ve traje od one noi kad je Lewis, prije vie od tri mjeseca, doao organizirati rudare u sindikat. Bila je polubudna kad je ula kucanje. Hitro se digla, obukla kuni ogrta i pola k-vratima. - Tko je? - upita, ne otvarajui ih. Kroz debele drvene daske glas mu je pronicao neobino umekano. - Ja sam, gospoice Andrews. - Ali ve sam otila na poinak. - ao mi je, gospoice Andrevvs, nisam vas htio buditi. Samo sam doo da vam objasnim zato sam zakasnio. - Nastade kratka stanka. Onda mu opet kroz vrata dopre glas. - Vidimo se ujutro. Sva zauena odjednom shvati da je sutra nedjelja. A nedjeljom dolazi cijepati drva. Kako u nedjelju nema kole, ne smeta ako ostane malo due na nogama. 197 - Samo trenutak - povie brzo. - Sad sam ionako budna. Moete ui. Jo je ostalo neto kave. Povue zasun na vratima i otvori ih. Stajao je neodluno na pragu. - Sigurno vam ne smetam? - zapita. - Ne - odvrati. - Uite. Unie u kuu i zatvori za sobom vrata. - ekajte tu. Upalit u svjetiljku. Blago svjetlo stolne petrolejke prosu se po sobi. Opet mu se okrenu. - Bojala sam se da vam se nije to dogodilo. - Morao sam na sastanak - objasni. - Sastanak? U vezi s im? Oklijevae. - Ne znam smijem li vam kazat - ree. - Obeo sam da neu o tome govorit. - Nije bilo nita protuzakonito, zar ne? - upita obuzeta iznenadnom zebnjom. - Ne, gospa, nije. - Onda mi ne morate nita kazivati - ree. -Sjednite. Podgrijat u kavu. Kad se vratila u sobu, jo je uvijek stajao. Postavi na stol lonac s kavom i alice. - Zato ne sjednete? - upita. - Pogledao sam na va sat, tamo prijeko - ree. -Prolo je deset. Nisam imao pojma da je tako kasno. Moda je bolje da odem. - Ne budite ludi - ona e, nalijevajui u alicu. Prui mu je i pri tom joj se pokretu rastvori ogrta. Vidjela je kako se naglo zacrvenio, dok je odvrae-nih oiju uzimao alicu. Nije joj dugo trebalo da shvati o emu se radi. Pogled joj kliznu nadolje. Tanka pamuna spavaica koju je imala na sebi

bijae gotovo providna. Odjednom je zahvati val uzbuenja i bradavice joj na dojkama oivjee, zarivi se u finu tkaninu. Noge joj pokleknu, pa stavi ruke na stol da se 198 podupre, ali ogrta i ne pokua pritegnuti. Pogled mu je i nadalje bio odvraen kad je prozborila. - Daniele. Zagleda se u svoju alicu. - Da, gospoice Andrevvs? Outi kako joj srce snano ekia u grudima. - Zato ne gleda u mene? Ne odgovori odmah. - Va ogrta...- Ne dovri. - Hou da me pogleda - ree glasom koji joj neobino zazvoni u uima. Lagano podie oi. Primijetila je kako mu tijesne hlae naglo breku. alica mu se u ruci zatrese. Primae mu se, uze mu alicu iz ruke i stavi je na stol. - Jesi li ikad bio s djevojkom? Iznova poniknu oima. - Ne, gospa - proapta. - to onda radi kad se uzbudi? - upita. Odgovor izostade. - Neto mora raditi - ree. - Ne moe s takvom nabreklinom hodati okolo. Jo je uvijek nije gledao. - Drkam. - esto? Zavrti glavom, a lice mu obli rumen stida. - Jutrom i veerom. Katkad i u vrijeme ruka, kad zagusti. Osjeti kako joj se cio potok vlage cijedi niz bedra. - Na to mislite dok to radite? Iznenada die oi i upre ih u nju. - Na vas. - elim vas pogledati - ree. Ne pomaknu se. Stavi mu ruku meu noge. Pod suknom osjeti snano nabijanje. Brzo mu otkopa prostri. Osloboeno svog zatvora, ukoeno vlano spolovilo 199 skoi joj ravno u ruku. Njeno mu zaguli prepucij i pogleda dolje. Krvlju ispunjen glavi samo to se ne rasprsnu. Dok ga je gledala, orgazam mu prostruji tijelom i iz uda iknu gusto bijelo sjeme. - Gospode! - proaputa, ne uspjevi se vie odrati na nogama. Sroza se preda nj na koljena, zahvaena grem svoga vlastitog orgazma. Slobodnom rukom oajniki povue ogrta razotkrivi dojke. Njegovo je sjeme poprska po njedrima. - O, Gospode! Pola sata kasnije leali su goli u njezinu krevetu, priklijetenih bedara. Prepustila se mislima i uzbuenju. Nikad nije bilo tako. Prije je, na neki nain, uvijek bila uzimana; sada je utila da daje. Opet osjeti da joj ga gura, a poetak drhtavice najavi nastup orgazma. Hitro provue jednu ruku ispod njega zaoblivi mu dlanom krupne, okrugle i poput kamena tvrde testise, a drugom mu rukom privije lice na prsa. - Ne jo, Daniele - proubori. - Polako. Uvijek samo polako. Umiri se dugu minutu. Kad je iznova poeo poni-rati, inio je to u dugim njenim zamasima, to je osobito oboavala. - Sad je bolje - proaputa, usklaujui ritmiko gibanje svoga tijela prema njegovu. Osjeti kako joj povlai usne po grudima. - Samo me uputite to da radim, gospoice Andrevvs - promrmlja. - Nauit u. Daniel se pokazao neumornim ljubavnikom. Roeni razbludnik, snaan, neupuen, a kad se jednom oslobodio, inilo se da se ne moe zamoriti. Kao da mu u toku ljubavne noi ne predstavlja nikakav napor imati etiri ili pet, a kadto i vie, orgazama. Vie se puta iznenadila zbog njegove 200

spremnosti. Jednom mu ga je sluajno dotakla i namah se nadigao. Nasmijala se. - Zaboga, Daniele, hoda li stalno s tim udom? Jo se uvijek nije rijeio refleksa stida. Nasmijei se, pocrvenjevi kao rak. - Pa, koji put se i to dogaa, zar ne, gospoice Andrevvs? Jednoga obiaja nije ga nikako mogla odvii, a taj je da je ne oslovljava s gospoice Andrevvs. ak ni u toku najprisnijih trenutaka kad je, u vrtlogu zajednikog orgazma, tulio kao bik, a ona vriskala to ju je grlo nosilo, nije ga mogla natjerati da je zove arah. Ubrzo je odustala. Negdje u najskroviti-jem kutku njegove due za njega e svagda biti njegova uiteljica. Izvan spavae sobe nikad nije prekoraio granicu. itao je, prouavao knjige i zadae koje bi mu dala. Poveana sposobnost uenja i shvaanja iznenadila ju je isto toliko, koliko i njegova umjenost u obljubu. Brzina kojom je upijao ideje primora je da se upita je li dostatno opskrbljena znanjem da poduava takav um. Ve su radili prema udbenicima starijih godita koleda. Uskoro e toliko dotjerati da e znati isto to i ona. Ali mjeseci, za kojih su ljubovali, kao da su letjeli, poput mnogih drugih dana, pa je prestala misliti o tome to e biti s podukama. Bliio se konac svibnja, i uskoro e svriti kola, i ona otii kui da se moda vie nikad ne vrati. Ili moda on. Ni o tom nije htjela misliti. Sklopila je oi kad je uskoio u hlae i iziao van. Nekoliko trenutaka kasnije odjeknuli su zvonki odjeci sjekire koji je polako uljuljaju u ugodan san. Nisu je probudile sunane zrake to su nadirale kroz otvoren prozor, ve tiina. asak je leala ne201 pomino, dok ne shvati da se vie ne uju udarci sjekire. Baci pogled na sat pokraj kreveta. Bilo je tek neto poslije osam. U veini sluajeva ne bi bio gotov prije deset sati. Ustade iz kreveta i pogleda kroz prozor. Daniel, jo uvijek sa sjekirom u ruci, razgovarao je s nekim strancem. Bio joj je okrenut leima, pa nije mogla vidjeti kako izgleda, ali mu je odjea bila poderana i uprskana blatom. Dok ih je promatrala, Daniel je odloio sjekiru i krenuo u kuu. Neznanac je poao za njim. Brzo zgrabi kuni ogrta i ode u drugu sobu da ih doeka. Vrata su se otvorila u trenutku kad je stigla tamo. Daniel je uao prvi, neznanac odmah za njim. Daniel, pod iju se kou uvuklo sivkasto bljedilo, naas je udno pogleda oima koje kao da su zastrle koprene. Priinjalo se kao da je nije vidio. - Daniele - ree odjednom, svjesna neopisiva straha. Nekoliko puta brzo zatrepta oima. - Gospoice Andrews. - Glas kao da mu je bio lien ivota. - Gospoice Andrews, to je moj prijatelj Roscoe Craig. Pogleda ovjeka. Bio je gotovo Danielove visine, ali mnogo mraviji. U toku dva ili tri dana to se nije brijao brada mu je isprugala lice, a ispod oiju imao je tamne kolobare. Koulja i hlae bijahu mu izderane i zapraene, a cipele pune blata. Skide svoj gortaki, znojem natopljen eir, razotkrivi rijetku crnu kosu na proelavoj glavi. - Gospa - ree. - Gospodine Craig - uzvrati. Opet se okrenu Da-nielu. - Daniele, zar neto nije u redu? Ne odgovori na pitanje. - Gospodin Craig je putovao tri dana i dvije noi. Bismo li mu mogli priredit togod za jelo? - Svakako - ree brzo. - Ja u to uraditi. 202 - Hvala vam, gospoice Andrews - zahvali se istim, beivotnim glasom. A onda, posve iznenada, nestade kroz otvorena vrata. - Daniele! - viknu krenuvi za njim. Zaustavi je straneva ispruena ruka. - Pustite ga, gospa - ree blago. - Vratit e se. Zagleda se u nj smeteno. - to se dogodilo? - Cijela mu je obitelj mrtva, gospa - odgovori Roscoe tiho. - Ubijena! Bila je ve prola pono, kad su Roscoea koji je spavao u staji, probudili glasovi. Lagano je podigao glavu i prisluhnuo. uo je otre, piskutave rijei ljudi vinijih vikanju negoli normalnom govoru. Obuje cipele i ustade. Nesvjesnom kretnjom ruke poe pipati opasa da nae pitolj. Prokune kad se

sjeti da ga je ostavio u Hugginsovoj kui, na kuhinjskom stolu. Glasovi se pribliavahu. Sav oajan potrai mjesto gdje bi se sakrio. Jedino pogodno koje mogae pronai bijae hrpa sijena u pregratku iza mazge. Hitro mugnu u nju. Uznemirena, mazga poe gurkati sijeno njukom. - Prokleti stvore! - opsova, zavukavi se jo dublje u hrpu. Odjeci koraka zaue se u staji. Provirivi, ugleda cipele nekolicine ljudi. Suspregnu dah. Mukarci postajae ondje koji asak; zatim se par cipela otputi ravno prema njemu. Sledi se. ovjek se iznenada zaustavi blizu mazge, a potom se vrati k ostalima. u mu promukli apat. - Nema ni osim mazge. - Idi kazat Fitchu - drugi e glas. - Uspet emo se na breuljak iza kue, kako nam je i reko. Mukarci otioe iz staje. Roscoe stade polako 203 hvatati dah i ispuza ispod sijena. Puzao je prljavim podom, dok se nije naao u povoljnom poloaju s kojeg je mogao vidjeti van. Vidio je dvojicu dekstera s glomaznim na glave vodoravno nabijenim polucilindrima. Obojica su imali puke u rukama. Roscoe usmjeri pogled preko njih, na kuu. Tu se nalazilo vie ljudi - barem devetorica, koliko je mogao nabrojiti, a moda ih je bilo i vie s druge strane kue. Dok ih je motrio, inilo se da zauzimaju poloaje. Nakon nekoliko minuta jedan od njih dade dizanjem ruke znak. Iz sjene iskrsnu Sam Fitch koji se, usprkos svojoj golemoj trbuini, beumno kretao. - Jesu li svi ljudi na svojim mjestima? - do staje dopluta njegovo hrapavo aputanje. Jedan od dekstera, onaj to je dao rukom znak, kimnu. - Donesite baklje do stuba i zapalite ih! - naredi Fitch. Dvojica mukaraca bez rijei otrae do kue i pobodoe baklje u zemlju, tik stepenica. Tada on prinese ibicu cunjama natopljenima petrolejom, i potri nazad, ba kad su bijesno zahuktale svijetlim utim plamenovima. Sam Fitch se okrenu prema kui. - Jeb! - zavika. - Ti i Roscoe imate samo jednu minutu vremena da iziete iz kue s uzdignutim rukama, inae dolazimo po vas! Nastupi kratkotrajni muk. Potom se vrata malko odkrinue. - Roscoe nije tu - odviknu Jeb. - Iziu u, jer ne elim nikakve pucnjave. U kui su mi ena i djeca. - Samo ti izii polako, s visoko uzdignutim rukama i nee do do pucnjave - ree Fitch. Vrata se lagano irom otvorie, otkrivi Jeba, odjevena samo u hlae. Blijeda mu se koa ljeskala 204 na treperavom utom svjetlu baklji. Ruke je drao povrh glave. Zakilji, nastojei pogledom prodrijeti kroz bljetavilo ispred sebe. Polako stupi na trijem i krenu niza stube. Roscoe opazi kako Sam Fitch sputa oruje, dajui znak. - Sad! - Vrati se, Jeb! - zaurla, ali glas mu zatomi pu-ana paljba. Hici zavrtjee Jeba oko osi, i on se s najgornje stube poboke stropota na jednu od baklja, obo-rivi je na zemlju podno drvena trijema. Neto kasnije planu suho drvo i vatra ivahno liznu uz zidove kue. Plamen suknu kroz otvorena vrata u kuu i pretvori je u rasplamtjeli bedem. Preplaena zadahom dima, mazga se otre iz pre-gratka, te nagrnu mimo Roscoea u dvorite. Udari ravno na dekstere, koji se pred njom razbjeae, a zatim bezglavo uzagrepce niz cestu. Deksteri se opet skupe u hrpu. - Moramo ih pokuat izvu! - dreknu jedan od njih. - Ne budi aava budala! - odvali drugi. - Nema vie ivih unutra! - to emo onda? - upita prvi. - Put za ui - drugi e. - Ne bi se htio zate u susjedstvu kad saznaju to se dogodilo. - Prijee k Samu Fitchu koji kao da se skamenio od sablasna prizora. - Gospodine Fitch! - Da? - Glas mu je bio mukao. Oi nije skidao s vatre.

- Mislim da je najbolje ako odemo - predloi dekster. Fitch mu se obrati. - Bio je to nesretni sluaj. Vidjeli ste. Nesretni sluaj. 205 - U koji nitko iv nee povjerovat kad pronau kuglama izreetanu leinu - ree dekster. Fitch kao da se odjednom pribra. - To emo uredit. Doite da mi pomognete. Bacit emo mu tijelo u oganj. Deksteri se i ne pomakoe. Fitch ih osinu pogledom. - Krivi ste koliko i ja. elite li ostavit dokaz koji vodi do vjeala? Nekolicina mu se utke pridrui. Pograbe Jeba za ruke i noge, te ga zavitlae u rasplamsalu zgradu. Fitch je naas pogleda, a potom se okrenu. - A sada bjemo odavde. Minutu-dvije kasnije vie ih nije bilo, pa se Roscoe muno uspravi na noge. Otputi se prema goruim ruevinama, gdje je neko stajao dom Huggin-sovih. Casak zatim pade na koljena, uplakanih obraza i poe moliti. - Oh, Boe - ridao je - zato si dopustio da se to dogodi onaj tako divnoj djeici? 206 devetnaesto poglavlje - Kad je sunce granulo, spustio sam se u dolinu do Callendarovih - ree Roscoe. - Stari Callendar i njegov momak dovezli su me natrag svojim kolima, pa smo im priredili kranski pogreb. Callendar je imao uza se Bibliju iz koje je ito. Danielovo je lice bilo bezizraajno. - Zahvalan sam vam obojici za to. arah ga pogleda. Bilo je prolo gotovo pet sati prije nego to se vratio. U toku tog vremena kao da se postarao za deset godina. Bore koje mu se pojavie na licu kao da mu unitie mladost. Sada je tu stajao odrastao mukarac. A zbilo se i neto drugo. Neto neobino i nesmiljeno: kao da je s time u nepovrat izgubio i neznatan, ali znaajan dio samoga sebe. - Uinio sam sve to sam mogo - ree Roscoe. -Trebalo mi je dobri tri dana da stignem tamo. Izbjegavao sam ceste danju i obio Fitchville u irokom luku. Vraki sam pazio da me Sam Fitch ne epa. - to ete sada, gospodine Craig? - zapita Daniel. - Moja ena i ja raspravljali smo o Detroitu. Ondje ima dosta posla. Drim da u okrenut tim smjerom. Imam rodbine koja e me primit na stan. im dobijem poso, poslat u po obitelj. Daniel uuti. 207 - Nema vie razloga da tu ostanem - nastavi Roscoe. - Sve je polo naopako, otkako se sudovi okrenue protiv nas i dadoe nau zemlju tvornia-rima. - Nita vam ne zamjeram, gospodine Craig - ree Daniel. - Uinili ste to ste najbolje mogli, a vie se i nije moglo. Nego, upravo sam razmiljao da je to strano daleko. - Stii u onamo - ree Roscoe. - Imate li ita novca? - upita Daniel. - Imam dovoljno - odgovori Roscoe. - Snai u se. - Koliko? - navali Daniel. Roscoe mu izbjegnu pogled. - Oko dolar i sedamdeset pet centi. - Vie e vam od tog trebat - ree Daniel - a imam dvadeset dolara vika. Namjeravao sam ih poslat u brda obitelji. Mislim da bi se aa iskreno obradovao kad bi mi dopustili da vam ih posudim. - To ne mogu uradit - brzo e Roscoe. arah je i dalje muala. Ponos tih gortaka bilo je neto izvan njezina poimanja. Ako im se neto uinilo kao milostinja, nisu to htjeli primiti. - Vratit ete mi kad se zaposlite - navaljivao je Daniel. Roscoe se na trenutak zamisli, a onda kimnu. - Neka bude tako, Daniele - pristade. - To nikako ne mogu odbit.

- Kada namjeravate otii, gospodine Craig? -upita ona. Pogleda je. - Volio bi se vratit na cestu do sumraka, gospa -odvrati. - Onda dopustite da vam priredim vruu kupelj - doda hitro. - Potom se malko odmorite, a dok budete spavali ietkat u vam i oistiti odjeu. - To je vrlo ljubezno od vas, gospa - ree Roscoe. 208 Oima ju je pratio dok je izlazila iz sobe. Opet se okrenu Danielu. - Zaista ena i pol. ovjek nikad ne bi reko da je uiteljica. Voli obian narod. Daniel kimnu. U mislima je bio negdje drugdje. Silom se prenese u stvarnost. - U pono odlazi teretni vlak koji prevozi ugljen u Detroit - ree - a jedan je eljezniar moj prijatelj. Moda vam dopusti da se povezete u slubenim kolima. - To bi mi znatno pomoglo - oduevi se Roscoe. - Oti emo tamo dolje oko jedanaest sati kad vlak dolazi - ree. Roscoe ga pogleda. - A ti, Daniele - to e ti? Daniel mu mirno doeka upiljen pogled. - Ne znam, gospodine Craig - uzvrati tromo. -Prvo u oti kui da uredim grobove svojih i da im odam poast. Nakon toga... jednostavno ne znam to u. Meutim, motrei djeakove oi proitao mu je namjere. Bile su to iste oi koje je samo prije nekoliko dana vidio na Jebovu licu. Preostali dio popodneva Daniel je proveo cijepajui drva, pri emu je sjekira ritmiki odzvanjala dok se dizala i sputala. Nakon stanovita vremena poeo je slagati nacijepana drva o jedan zid kole i kad je dogotovio posao, cijela je strana bila gotovo prekrivena. Sputao se mrak kad je uniao. - Jesi li gladan? - zapita. Odmahnu glavom. - Mora neto pojesti - ree. - Uope nisi veerao. - Nisam gladan - odvrati. Onda joj opazi zabrinut izraz lica. - Zao mi je, gospoice Andrevvs. Ne elim vas ni na koji nain uznemirivat. - Nema veze - primijeti. - Hoe li sa mnom kave? 14 Sjeanje I 209 Klimnu. Ona se vrati u sobu s kavom. On ubaci u nju tri liice eera i lagano je stade mijeati. - Jo uvijek spava - ree ona. Srknu kave. - Da bi doao ovamo, propjeaio je vie od sto i dvanaest kilometara. - Poznaje li ga dugo? - upita. - Jo odmalena. Njegov i moj otac bili su dobri prijatelji u djetinjstvu, ali nismo se puno viali. Imali su farmu kraj rijeke, izvan Fitchvillea, a mi smo ivjeli u brdima. Prije nego to su tu izgradili tvornicu, inilo se da se svi meusobno dobro poznaju. Zatim se sve izmijenilo. Gospodarenje je poelo propadat, ba kao i zemlja koju su preuzimali tvorniari. Ljudi stadoe odlazit. Kao to i on namjerava. - to mu se dogodilo s farmom? - zapita. - Zaplijenili su mu je radi duga i ondje podigli tvornicu tekstila. Preostalo je jo sedam rali zemlje uz rijeku koja je pripadala njegovom tati i zbog nje su doli u sukob. Tvorniari i on. - to se potom zbilo? Oi mu zadobiju hladan izraz dok ju je gledao. - Ubili mu tatu i najstarijeg sina, a sudovi im oduzeli zemlju. Sada vie nema gdje ivjet. Osim da ode u Detroit. - Sretan si - ree. - Ti ima kamo otii. - Ja da imam? - upita. - Da - odgovori. - Tu ima dobar posao. Budunost je pred tobom. Moe se sam brinuti o sebi. Glas mu zazvui bezizraajno.

- Dobar posao? etrdeset na mjesec? Je li to dobar posao? - Ima njih koji ni toliko ne zarade - ona e. - Tako je - potvrdi. - Sve se svodi na pitanje koliko ovjek moe izdrat glad. Rudari, farmeri i 210 tvorniki radnici u istom su sosu. Jedino to mogu slobodno birat jest to do koje mjere ele bit gladni. Umuknu. Pogleda je. - To nikako ne shvaam, gospoice Andrews. Vidio sam tatu kako se preznojava od muke to mu gospodin Fitch za vr viskija ne da par novia vie. Vidio sam rudare kako umiru u rovovima za dolar i pol na dan. Sluao sam prie 6 djevojkama kojima u tvornicama tekstila strojevi trgaju ruke za pet centi na sat, te o djeacima koji u separaciji sakate ruke za iste nadnice. Ne svaam zato im ljudi, koji odluuju o tim stvarima, ne dadu malo vie kako bi oni to rade za njih lake izlazili na kraj. Bio je to najdui govor koji je ikad ula od njega i prva zgoda to joj je dopustio da mu zaviri u misli. Nije mu imala to odgovoriti. Prvi put se osjeti nedoraslom. - Tako je uvijek bilo - ree. - Ali ne mora biti - prozbori tiho. - I jednoga dana nee biti. Ne ree nita. - Razmiljao sam - produi on. - Mora postojat neki uzrok. Uzrok svemu tome. Onome to se dogodilo mojoj obitelji. Jimmy ga je znao. Ja nisam. Postoje samo dvije vrste ljudi na ovome svijetu. Oni koji posjeduju i oni koji rade za njih. Sada znam na emu sam. Pogleda ga. - Daniele, jesi li ikad razmiljao o tome da nastavi kolovanje? Da ode u koled, da neto stvori od sebe? - Kad sam uvidio koliko malo znam, pomiljao sam na to - odvrati. - Ali, za to je potrebno novaca. - Moda ne toliko, koliko misli - pridometnu brzo. - Imam prijatelja na sveuilitu. Uvjerena 14* 211 sam da bi u najgorem sluaju ipak dobio djelominu stipendiju. - Jo uvijek su potrebni novci - ponovi. - A da proda oevu farmu? - natuknu. - Nema je tko kupit - ree otvoreno. - Zemlja je iskoritena i bezvrijedna. Otac je samo zato mogo ivjet na njoj to smo se Molly Ann i ja zaposlili i slali mu novce. Da to nismo uinili, svi bismo bili skapali od gladi. Prui aku preko stola i dotae mu ruku. - Daniele - ree njeno. - Znam kako ti je. Jako mi je ao. Upre joj pogled u ruku, a zatim u lice. - Hvala vam na suuti, gospoice Andrews. -Ustane. - Idem u pansion po novce za gospodina Craiga. Neu se dugo zadrat. Trljajui snene oi, Roscoe je iziao iz spavae sobe oko osam sati s izblijedjelim kunim ogrtaem na sebi koji je obino Daniel nosio, kad bi se tu zadrao preko noi. - Ve je zanoalo - ree pomalo iznenaeno. -Gdje je Daniel? - Otiao je u pansion po neke stvari - odvrati. -Trebao bi se skoro vratiti. - Prijee u kuhinju i vrati mu se s odjeom. - Uinila sam kako sam najbolje znala - ree predajui mu je. - Odlino ste obavili posao, gospa - on e ugledavi uredno izglaanu koulju i hlae, te netom osvjetlane izme. - Dok se obuete, pripremit u vam veeru -ree. - A napravit u vam i nekoliko sendvia za put. - Ne trebate se tolko trudit, gospa. - Nije to nikakav trud, gospodine Craig - uzvrati. 212 Poe put kuhinje, a onda mu se okrenu. - Gospodine Craig, to e sada biti s Danielom? Pogleda je zamiljeno.

- Iskreno govore, ne znam - otpovrnu. - Sad je svoj gospodar i morat e sam odluit. Daniel se vratio dok je spremala veeru. Bio je to momak kakva jo nikad prije nije vidjela. Vie nije imao na sebi bijelu koulju i kravatu, uglaane konfekcijske hlae, ni sjajne crne cipele. Umjesto njih nosio je otrcano i izblijedjelo radno odijelo od traper-platna s unakrsnim naramenicama preko iste, ali istroene plave pamune koulje, i seljake teke izme. Crn gortaki eir iroka oboda bio mu je nabijen na glavu. Odjednom se vie nije doimao kao djeak, nego kao zreo mukarac - iscrpljen, povrijeen, ozlojeen ivotom. Osjeti bol u dui. Ba tada se konano i pomirila s onim to je jo od jutros znala - da odlazi. Veerali su u putpunoj tiini. Kad su pojeli, skupila je sue i odnijela ga u kuhinju. Zdjele je stavila neoprane u sudoper i vratila se u dnevnu sobu. Bit e za to vremena kasnije. Daniel je ustao od stola kad je ula u prostoriju. - Skoro e deset sati - ree. - Moramo krenut. Pogleda ga nakratko. - Napravila sam nekoliko sendvia - izjavi. Vrnu se u kuhinju i doe s prostranom papirnatom vreicom koju dade Roscoeu. Farmer je primi zahvalno. - Hvala vam od svega srca, gospa. Meutim, nije gledala njega. Oi joj bijahu prikovane na Daniela. - ekat u vani, Daniele - ree Roscoe uviavno i izie kroz prednja vrata. Dugo su vremena utke stajali i gledali se. Naposljetku ona ispusti dubok uzdah. - Ide li s njim u Detroit? 213 Zanijeka glavom. - Idem kui. S vlaka u si kod Turner's Passa. Do nas je odatle samo jo dvanaest-trinaest kilometara. - A onda? - Ne znam - odgovori. - Hoe li se vratiti? - Srce je bolno acnu. Zagleda joj se u oi. - Ne bi rekao, gospoice Andrews. Oi joj se stadoe ispunjati suzama. - Daniele, samo danas, samo za ovaj put, molim te, nazovi me arah. Trenutak je dvoumio, a zatim je kimnuo glavom. - Da, arah. Poleti mu u naruje i nasloni mu glavu na prsa. - Hou li te ikad vie vidjeti? - proapta. Bez rijei ju je njeno drao. Uzvinu mu pogled na lice. - Daniele, voli li me? Bar malo? Pogleda je ravno u oi. - Da - odvrati. - Samo ne znam koliko. To je prvi put to volim djevojku. - Ne zaboravi me, Daniele - ree kroza pla. - Ne zaboravi me. - Kako bi mogo? - odgovori. - Nikad te neu zaboravit. Mnogo ti dugujem. vrsto ga stegnu; a kasnije, kad ga vie nije bilo i kad je posve sama u krevetu ula sirenu pononog vlaka, zaronila je lice u jastuk i nadalje osjeala na sebi njegove ruke. - Ljubila sam te, Daniele - izgovori, jecajui one rijei koje mu nikad nije imala hrabrosti kazati. -Oh, Boe, nikad nee znati koliko sam ga ljubila. 214 dvadeseto poglavlje Neto poslije osam sati ujutro lokomotiva je sop-ui usponom vukla dvadeset i dva vagona, natovarena ugljenom, prema Turner's Passu. Kad su se Daniel i Roscoe ukrcali, bilo je samo osam vagona ugljena, ali putem su se zaustavljali kod jo tri rudnika. Mala slubena kola blago su se njihala na zaelju kompozicije. Koniar gurne glavu kroz prozor, a potom je uvue. - Daniele, pribliavamo se Turner's Passu. Daniel ustade na noge. - Hvala vam na usluzi, gospodine Small. - I drugi put, Daniele - ree eljezniar nasmije-ivi se.

Daniel se okrenu Roscoeu. - Sretno vam bilo, gospodine Craig. Ufam se da ete konano uspjet. Roscoe mu isprui ruku. - Sretno i tebi, Daniele. Daniel klimnu. Poe k stranjim vratima vagona. Roscoe ga zovnu. Daniel se okrenu. Vremeni ovjek prozbori nespretno. - Sad si samo ti osto, Daniele. Drim da ti ocu ne bi bilo drago kad bi ti se to dogodilo. Daniel ga nijemo pogleda. - Mislim re - pridoda Roscoe - ako bi ti se bilo 215 to dogodilo, onda ivot tvoga oca ne bi imo nikakva smisla. Daniel kimnu. - Mislit u na to, gospodine Craig. - Vlak usporava - koniar e. - Bolje da iska-e, Daniele. Daniel izie na majunu platformu i prieka na najdonjoj stepenici, dok vlak do najvee mjere ne uspori brzinu. Roscoe i koniar izioe na platformu. Daniel skoi, nekoliko koraka potra, skliznu niz nasip pokraj tranica, zatim se osovi na noge i mahnu im rukom, kako bi im dao do znanja da je sve u redu. Odmahnu mu, i vlak opet poe hvatati brzinu. Nekoliko trenutaka kasnije nestade iza zavoja, i Daniel krenu kui kroz brda. Lako je pronaao stare puteljke, kao da uope nije izbivao. Tu je odrastao i poznavao je svaki kuti i zakutak. Sjea se kad ga je otac, kao malena prvi put poveo sa sobom u lov i kako se ponosio kad je kui donio zeca za gula. Zaokupljenu uspomenama, prooe mu dva sata, koliko je trebalo pjeaiti trinaestak kilometara dug put do kue, kao dvije minute, tako da nije bio pripremljen za udarac, kad je izbio na cestu gdje mu je neko stajala kua. Sledi se. Bijae pretvorena u pougljenjelu koljku; samo su kostur i dimnjak ostali netaknuti. inilo se da uzduh na jutranjem suncu drhturi povrh ruevina kue. Iza nje nalazila se staja, neoteena i beivotna. Duboko uzdahnu i prisili se da zakroi u nekadanje prednje dvorite. Iza sebe zau jak tropot. Hitro se okrenu. Iz grmlja na drugoj strani ceste izie mazga. Svojim krupnim okruglim oima pogleda Daniela upitno. Mazga se prva pokrenu. Prijee k Danielu i stade ga gurkati gubicom. Daniel odstupi u stranu, a mazga proslijedi kroz dvorite u staju. 216 Daniel poe za njom. Mazga zabode njuku u sijeno. Daniel zaviri u valov. Bilo je suh. Vrnu se u dvorite, do zdenca. Velika zaimaa za vodu jo je uvijek visila na kljunu crpke. Poe pritiskati ruku crpke. Trebalo je nekoliko trenutaka da voda ikne i napuni kantu. Daniel je odnese natrag do valova. Mazga ga je uzdignute glave promatrala. Daniel lagano izlije vodu u valov. Jo uvijek mljackajui sijeno, mazga se priblii valovu. Naas pogleda dolje u nj, a potom gore u Daniela. Daniel kimnu. - Da, budalasta mazgo, tako voda dospijeva ovamo. Pij! Dok je istila zube od ostataka sijena, priinjalo se kao da se smjeka. Zatim profinjeno uroni njuku u vodu i poe piti. Daniel se okrenu. Ne pogledavi vie kuu, krenu uz breuljak put groblja. Zagleda se u grobove na kojima je zemlja jo uvijek bila crna i svjea. Skide eir i ostade stajati gologlav na suncu. Nikad nije bio na sprovodu, pa nije ni znao koju molitvu da izmoli. Jedine koje se sjeao bila je ona to ga je majka kao malena nauila. Usne mu se blago pokrenu. Na poinak sada idem, Pa mi, Boe, uvaj duu. Ako umrem prije zore, Uzmi, Boe, duu gore. Blagoslovi nanu, au, Blagoslovi sestre, brau... Glas mu zamre, i prvi put mu suze navru na oi, zamutivi mu pogled na grobove. Stajao je nepokretno dok su mu se suze slijevale niz obraze. Malo zatim suze nestanu, ali ostade on, grobovi i mali drveni krievi koju mu neprestance sijevahu mozgom, a pusta mu dua krvarila zbog bolnog gubitka

217 i zadane rane. Potom sve uminu. Bol prestade. Sklopi oi na dug trenutak. Znao je to mu je initi. Ne osvrnuvi se, napusti malo groblje i uspne se stazom navrh breuljka. Doe do blagog zavoja i ugleda oevu pecaru - omanju pojatu, bakrene cijevi i glinene vreve. Stajalo je sve na mjestu, kao da se nita nije dogodilo. Otvori vrata pojate i unie. Bilo je mrano, a kroz vrata je ulazilo vrlo malo svjetla. Posegnu rukom do najgornje police i pronae ono po to je i doao. Opet propipa prstima i nae kutijicu, za koju je znao da e biti u blizini. Iznese na sunano svjetlo samaricu kalibra 20, umotanu u ceradu, i kutiju naboja. Brzo odstrani ceradu. Puka je bila ista i sjajna. Napne oba kokota i povue obarae. kljocnu besprijekorno, pri emu kokoti otro udare o iglu. Otac je vazda zahtijevao da puka bude ista i spremna za uporabu. Otvori kutiju naboja. Bila je gotovo puna. Odloi ih na drveni radni stol i vrati se u pojatu. Ovoga puta izie s pilom za rezanje eljeza i turpijom. Paljivo pritegnu puanu cijev u kripac to se nalazio na radnom stolu i poe lagano piliti od etvrtine njezine duine. Obavivi to, izgladi turpijom rubove i obrisa ih neznatno nauljenom krpom. Drugom krpom ukloni preostale tragove ulja, te izvadi puku iz kripca. Vagnu je u ruci i pogleda je. Cijela puka, zajedno s drvenim kundakom, bila je sada neto kraa od ezdeset centimetara. Metnu puku na radni stol, uze dva glinena vra i postavi ih na suncem obasjani plot. Nastavi ih namjetati, dok god se na plotu ne nae deset vreva, meusobno udaljenih ezdesetak centimetara. Podignu samaricu i u svako leite ubaci naboj. Okrenu se i odmjeri udaljenost od plota. Iznosila je vie od metar i pol. Ba najbolje. Drei samaricu u visini struka, prislonjenu o bedro, povue 218 oba obaraa. Odboj ga napol zavrti, a od praska kao da mu stradae bubnjii. Osvrnu se da provjeri uinak. Posve je promaio. Vr u koji je ciljao ostao je nedirnut. Prie plotu, oima pretraujui drvo iza njega, ne bi li ugledao tragove same. Pronae ih visoko ulijevo, iroko posijane. Drvo se nalazilo oko tri etvrtine metra iza mete, to znai da e se morati primai, ako eli postii pun pogodak. Krenu odmjereno. Nije bilo urbe. Pred njim je cijelo popodne. Dok je postigao ono to je elio, utroio je sve naboje, osim etiri. Od tih gurnu dva u puku, a dva u dep. Sunce je poelo zalaziti na zapadnom dijelu neba, dok se sputao puteljkom. Proao je mimo groblja, bez zaustavljanja, i otiao ravno u staju. Mazga je, puna zadovoljstva, stajala u svom pregratku. S klina na zidu staje skide uzde i povodac, te prie mazgi koja ga je budno motrila. - Ajde, mazgo - viknu Daniel - vrijeme je da zaradi hranu. Jackson je poeo pometati drveni prilaz pred Fitchovim duanom u sedam sati ujutro. Nije obraao panju na ovjeka to je sjedio na klupi preko puta ulice. Doimao se kao obian farmer koji s navuenim eirom preko oiju, da se zatiti od jutarnjeg svjetla, eli malko odrijemati. ak ni staru mazgu, privezanu za oblinje stablo, nije bilo vrijedno dvaput pogledati. Neto kasnije, Harry, pedantan glavni prodava duana, unie i stade izlagati robu oko ulaza. Upravo zavri taj posao, kadli stie Sam Fitch. Ha-rry kradomic pogleda na velik sat u pozadini duana. Bilo je osam sati. Dolazi tono na minutu. 219 Fitch je bio dobre volje. - Je li sve u redu, Harry? Malac zaklimata glavom gore-dolje. - Jest, gospodine Fitch. Sve je u savrenom redu. Fitch se nasmijulji i ue mimo njega u duan. Harry poe za njim. - Dobili smo svjee limenke konzervirana graha, gospodine Fitch. Hoete li da ih stavim u promet? Fitch naas stade, a onda klimnu. - Kako u ih prodavati, gospodine Fitch?

- Tri za desetau, Harry. To je dosta jeftino, a dobit pristojna. Svaka nas kota samo dva centa. - Odmah u se pobrinuti za to, gospodine Fitch -ree Harry. Fitch produi u svoj ured, u stranji dio duana, a Harry doviknu Jacksonu da iz podruma donese limenke graha. ovjek to je sjedio preko puta ulice ustao je s klupe. Trenutak se osvrnuo lijevo-desno, a tada, vrsto steui kaput oko sebe, s jo uvijek navue-nim eirom preko oiju, laganim korakom poao preko ulice, put duana. im je uniao, Harry je poskoio iza tezge. - ime vas mogu posluiti, gospodine? Ne pogledavi ga, farmer upita: - Je li gospodin Fitch tu negdje? - U svom je uredu, straga. - Hvala vam - ovjek e uglaeno. Krenu prije nego to Harry doree svoju reenicu i izgubi se iza piramide naslaganih letvarica blizu uredskih vrata. Sam Fitch, zavaljen iza stola, podie oi im mukarac ue. - 'Brojtro, prijatelju - pozdravi trgovaki. -Mogu li vam kako pomo? ovjek se zaustavi pred stolom i, povukavi eir na zatiljak, otkri lice. Glas mu zazvui bezosjeajno. - Mislim da moete. 220 Fitchovo lice problijedi kao kreda. - Daniele! Daniel utihnu. - Mome, nisam te prepozno. Tolko si porasto -ree Fitch. Daniel se netremino zapilji u nj. - Zato ste to uinili, gospodine Fitch? - to to? - pokua Fitch odglumiti zbunjena ovjeka. - Ne znam o emu govori. Danielove oi sijevahu hladno. - Reko bi da znate, gospodine Fitch. to smo vam to uinili da ih sve pobijete? - Jo uvijek ne znam o emu pria - uinati se Fitch. - Roscoe Craig je bio ondje, skriven iza staje, i sve je vidio. On mi je to kazo. - Danielov glas sveudilj odzvanjae bezosjeajno. Fitch se zabulji u nj. Odree se pretvaranja, ali ne i lai. - Bio je to nesretan sluaj, Daniele. Mora mi vjerovat. Ni u jednom trenutku nismo namjeravali otvorit vatru. - I ni u jednom trenutku niste mi namjeravali ubit tatu, zar ne? Samo ste dali znak za paljbu kad se pojavio iz kue. - Pokuo sam ih zaustavit. To je ono to sam htio. Da ih zaustavim. - Fitchove se oi proire kad Daniel naglom kretnjom razdrlji kaput i podrezana samarica zinu u nj. Nastavio je govoriti dok je polako otvarao ladicu svog stola i pruio ruku prema pitolju. - Pokuo sam ih zaustavit. Al me nisu htjeli sluat. Zahvatilo ih ludilo. - Laete, gospodine Fitch - ree Daniel odluno i bez uvijanja. Fitchova se ruka ve dotle bila nala na pitolju. Za ovjeka one debljine djelovao je prilino brzo: povukao je pitolj i iz stolca postrance skoio pred 221 staklena vrata koja su odvajala ured od duana. Meutim, ipak nije bio dostatno brz. U uzanom uredu tutanj iz obiju cijevi razglijegnu se poput trijeska groma. Hitac koji je odbacio Fitcha leimice kroz stakleni paravan, rasporio mu je tijelo od prsa do trbuha. Njegova krv i utroba prosue se po letvaricama dok su se ruile oko njega. Daniel polako pristupi i zagleda se u razmrcva-reno tijelo Sama Fitcha. I nadalje je tako stajao, kad erif, u pratnji jednog svog pomonika, nahrupi u duan. erif letmice pogleda Sama Ficha, a onda skrenu oi na Daniela. Vrati svoj pitolj u tobolac. Isprui ruku prema Danielu. - Bit e bolje da mi preda tu puku, Daniele -ree. Daniel podie oi s leine Sama Fitcha.

- erife, pobio mi je itavu obitelj. - Daj mi puku, Daniele - ponovi erif blago. Daniel kimnu lagano. - Da, gospodine. erif uze puku i preda je pomoniku. - Hodi, Daniele. Daniel izie iz ureda i zaustavi se da jo jednom pogleda Sama Fitcha. Kad je podigao glavu i upro pogled u erifa, u oima mu se oitovala teka duevna patnja. - erife - upita bolnim glasom - zar ga nitko drugi u cijelom gradu nije mogo zaustavit? Sudac pogleda odzgor sa svoga stola. Daniel mirno stajae pred njim u malne praznoj sudnici. - Daniele Boone Hugginse - izviknu sudac sveano - s obzirom na olakotne okolnosti, pogibiju tvoje obitelji i tvoju nezrelu dob, a u nadi da je 222 konano doao kraj ubijanju i nasilju to su se tokom protekle godine bili razmahali naim okrugom, ovaj je sud, nakon zrelog razmatranja, donio odluku da u Dravnom popravnom domu za djeake provede dvije godine, odnosno dok ne navri osamnaest godina. Sud se takoer nada da e se revno posvetiti izuavanju zanata i iskoristiti mnogobrojne prednosti koje e ti se ondje pruiti kako bi postao koristan lan ovoga drutva. - Sud zakljuuje rad. - Poe silaziti s podija, dok je erif prilazio Danielu. erif izvue iz depa par lisiina. - ao mi je, Daniele - ispria se erif - ali po zakonu moram svakom osueniku stavit ovo na ruke. Daniel ga pogleda, a zatim utke isprui ruke. Lisiine kljocnu, zaklopivi se oko zglobova. erif ga pogleda. - Ne ljuti se, zar ne, Daniele? Daniel zavrti glavom. - Ne, erife. Zato bi se ljutio? Rat je zavrio. Sada moda sve zaboravim. Meutim, nikad nije zaboravio. 223 Zrane konice zaitae, kad se golem kamion s prikolicom zaustavi uz rub auto-ceste. Vrata se irom otvorie i voza se zapilji u nas, poto izioh iz kabine. Podignuh ruku da pomognem Anne sii. - Djeco, vi mora da ste ludi - uskliknu voza. -Silazite tu gdje je vrag reko laku no. Do Fitchvillea je niz cestu pedeset i est kilometara, a u suprotnom je smjeru najblii grad udaljen osamdeset kilometara. Izmeu njih nema nita, osim nekoliko na-poliara. Anne iskoi iz kabine. Pokupih naprtnjae. - Hvala na vonji - kazah. Zagleda se u mene. - Kako hoete. Ali, uvajte se. Ovi ljudi nisu ba prijateljski naklonjeni prema strancima. Kadikad prvo pripucaju, a onda tek postavljaju pitanja. - Sve e biti u redu - odgovorih. On kimnu i zatvori vrata. Otpratismo kamion pogledom, dok je hvatao brzinu i za trenutak se izgubio u cestovnom prometu. Okrenuh se Anne. Do sada nije progovorila ni rijei. - Zna li kamo idemo? - upita. Klimnuh. Glas joj postade podrugljiv. - Bi li mi to kazao? Pretraih pogledom okolicu i tada pokazah na15' 227 breuljak koji se uzdizao iznad stabala, oko kilometar i pol od ceste. - Tamo. Pogleda prvo breuljak, a zatim mene. - Zato? - Znat u kad stignem onamo - odvratih. Spustih se s auto-ceste niz nasip. Kad se okrenuh, jo je uvijek stajala ondje, buljei u mene. - Ide li?

Kimnu i poe za mnom. Negdje napol puta pos-kliznu se. Zgrabih je, a ona-se zaustavi i nasloni mi glavu na grudi. Drhtala je. Malo zatim pogleda me u lice. - Bojim se. Uzvratih joj pogled. - Ne boj se - rekoh. - Sa mnom si. Trebalo nam je gotovo dva sata da se uspnemo na vrh breuljka i iduih pola sata do uzvisine koja se nalazila etvrt duine puta niz drugu stranu. Ispu-stih naprtnjau i sjedoh na zemlju. Uzdahnuh duboko, a potom, kleknuvi, poeh osjeati zemlju ispod visoke bujne trave. - to radi? - zapita. - Traim neto - odgovorih, i istodobno mi ruka udari o kamen. Paljivo ga opipah. Bio je pravokutna oblika, a gornja se ploha koso sputala prema meni. Brzo poupah travu i korov oko njega. Bio je to kameni blok, najvie ezdeset centimetara dug i trideset irok. Rukama stadoh strugati zemlju i blato koji ga prekrivahu dok god uklesana slova u kamenu ne postae ista i jasna. HUGGINS. Tih glas javi se iza mene. - to si naao? Jo jedno pogledah u kamen, a tada gore u nju. - Djedov grob. - Znao si gdje je? - zapita. 228 Odmahnuh glavom. - Ne. - Kako si ga onda pronaao? - Ne znam - otpovrnuh. Reci joj, sinko, da sam ti ja kazao. Mrtav si. Nikad mi nisi nita kazao, ak ni onda dok si bio iv. Sve sam ti kazao. Sluao si. to te uvjerava da te sada sluam? Smijeh mu je zazvuao kao promuklo teko hiho-tanje to sam ga sluao cio svoj ivot. Nema drugog izbora. Sad sam ti u glavi. Ostavi me na miru, oe. Mrtav si. A ja moram ivjeti svojim vlastitim ivotom. Jo si mlad. Ima vremena. Prvo mora ivjeti mojim ivotom. Onda e istom biti sposoban ivjeti svojim. Sranje. Tono. - Promuklo, teko hihotanjeponovi se. - No, prije nego to potri, morat e nauiti kako se hoda. I ti e me nauiti? Tako je. Kako e to uiniti, kad ti tamo gore u Scarsda-leu na glavi lei dva metra blata? Rekao sam ti. U svakoj sam stanici tvojega tijela. Ja sam ti, a ti si ja. Dok god ivi, bit u tu. Ali jednog u dana i ja umrijeti. Gdje e onda biti? S tobom. U tvom djetetu. Mukarev glas jeknu iza nas. - Okrente se polako i ne inite nikakve nagle pokrete. 229 Digoh se na noge. Anne me uhvati za ruku i mi se lagano okrenusmo prema neznancu. Bio je to visok, mrav ovjek u izblijedelu radnom odijelu i koulji, koji je od kiljenja na suncu imao urezane bore oko oiju, na glavi slamnat eir iroka oboda, a u ruci dvocijevnu samaricu, uperenu u nas preko savita lakta. - Zar du staze niste vidjeli natpise Zabranjen prolaz? - Nismo doli stazom. Uspeli smo se s auto-ceste obronkom. - Okrente se i vratite otkle ste i doli. to god traili, to neete na ovdje. - Ve sam naao ono to sam traio - rekoh, upirui prstom u nadgrobni kamen na zemlji. Odstupi na jednu stranu i pogleda dolje na nj.

- Huggins - proubori tiho, izgovorivi g vrlo meko. - Kakve on veze ima s tobom? - Djed mi je. Uuti na trenutak. Pogleda me pronicavo. - Kako se zove? - Jonathan Huggins. - Sin Velikog Dana? Potvrdih glavom. Obori cijev puke prema zemlji. Glas kao da mu zazvui njenije. - Djeco, poite za mnom do kue. Moja ena ima fine hladne limunade koju dri objeenu u bunaru. Krenusmo za njim niz puteljak kroz stabla na udaljenoj strani brda. Izbismo na malu uzvisinu, neto povrh kukuruznog polja. Preko polja nalazila se kua, ako se tako mogla nazvati. Bila je to naherena daara, sklepana od nejednakih dasaka, pokr-pana raznobojnim papirom i katranom, natkrov-ljena daskama, pribijenim avlima preko plastike. Ispred kue sunao se stari slupani kamionet, pun 230 praine kome je bilo teko odrediti boju. Odveo nas je mimo kukuruznog polja i kamioneta do vrata. Otvorio ih je povikavi: - Betty May, doo nam narod u posjet. Trenutak kasnije na vratima se pojavi djevojka u drugom stanju, obla lica, okruglih plavih oiju i duge plave kose. Nije joj moglo biti vie od esnaest godina. Pogleda nas s primjesom straha u oima. - Sve je u redu - ohrabri je. - Sa sjevera su. - Kak ste? - Glas joj je bio kao u djeteta. - Zdravo! - kazah. On mi se okrenu ispruivi ruku. - Ja sam Jeb Stuart Randall. To je moja ena Betty May. - Drago mi je, Jeb Stuart. - Stisnuh mu ruku. -Ovo je Anne. Uini starinski polunaklon. - Poaen sam, gospa. - Nije gospa, nego gospoica. - Oprostite, gospoo - ree ostavi pri svome. Nasmjehnu mu se. - Milo mi je to smo upoznali vas i vau suprugu. - Izvuci limunadu iz bunara, Betty May. Nai gosti vjerojatno gore od edi. inilo se da je Betty May mugnula kraj nas dok smo ili za njim u daaru. Unutra je bilo mrano i prohladno nakon boravka na arkom suncu. Posje-dasmo za jedini stoli u sobi. Uz jedan zid nalazili su se starinska ugljena pe i sudoper s ormariima iznad nje; uz drugi ormar bili su komoda i krevet, preko koga je bio prebaen pokriva od raznobojnih krpica. Mala petrolejka stajala je na sredini stola. Jeb Stuart izvadi iz depa dopola popuenu cigaretu i gurnu je u usta neupaljenu. Betty May se vrati u kuu s vrem limunade. Bez rijei napuni tri ae i stavi ih pred nas. Sebi ne uze nita, niti sjede s 231 nama za stol, ve, naprotiv, otie do pei i stade uz nju. motrei nas. Kuah limunadu. Bijae slaba, vodnjikava i vrlo slatka. Meutim, bila je hladna. - Vrlo je dobra, gospoo. - Hvala vam - zadovoljno e djejim glasiem. - uo sam na radiju o smrti vaeg oca - ree Jeb Stuart. - Moja suut. Kimnuh. - Jednom sam ga vidio - nastavi on. - Ostavio je odlian dojam na mene. Kakva je to ljudina bila, a to je znao govorit! Sjeam se da sam jedno, dok sam ga sluao, pomislio: Taj bi ovjek opinio i anele nebeske. Grunuh u smijeh. - To po svoj prilici i radi. Ili pak tjera avola da tu dolje smanji broj radnih sati. Nije znao bi li se nasmijeio ili ne.

- Tata vam je bio bogobojazan ovjek. Jamano je sada gore s anelima. Kimnuh. Morao sam se prisjetit da ne govorimo istim jezikom. - Tata vam je bio jedan od naih. Roen ba tu. Stekao si je ime koje itava zemlja potuje. Proeprka po depu i izvue dobro poznatu sindikalnu znaku: plavu djetelinu na bijelom polju sa slovima CAL L1, po jedno sjajno bijelo slovo na svakom listu. - Kad je pokrenuo konfederaciju, bili smo meu prvim sindikatima koji joj se pridruio. - Koji je to bio sindikat? - SFVTU2. To je imalo smisla. Sindikat poljodjelskih ra1 Confederated Alliance of Living Labor (Konfederativni savez suvremenog radnitva). 2 Southern Farm Workers Union (Sindikat poljodjelskih radnika s juga). 232 dnika s juga. Usrani kraj sindikalne batine. I CIO1 i AFL2 ili su samo za tim da od njih uberu pristojbe. Nije tu bilo nikakvih para. Ali otac nije bio glup. Znao je da mora odnekud poeti. Ono za im je isprva teio, nisu bili novci nego lanovi, a jug je bio zreo za erupanje. Zbog toga je radije izabrao rije konfederativni, a ne internacionalni. Imao je pravo. Za manje od godinu dana imao je uza se svaki sindikat s juga, a s takvom poetnom osnovicom djelovao je brzo na sjeveru, istoku i zapadu. Tri godine kasnije ve je mogao najaviti pripojenje sedam stotina sindikalnih organizacija sa lanstvom od vie nego dvadeset milijuna radnika. Jeb Stuart dade znak eni koja iznova natoi prazne ae. - Jo uvjek se sjeam njegovih rijei. - Jedan sam od vaih - kazao vam je tata. -Rodio sam se u ovim planinama. Pomago sam ocu orat i pe domai viski. Prvi sam poso dobio u rudniku ugljena kad mi je bilo svega etrnaest godina. igoso sam stoku u Teksasu, buio naftu u Oklahomi, tovario rijene teglenjake u Natchezu, vozio kamion za smee u Georgiji, pakirao narane u letvarice u Floridi. Bio sam otputan s vie poslova nego to ih bilo tko od vas moe u snu zamislit. - Ispod onih golemih upavih obrva strijeljale su nas njegove oi kojima je kruio po dvorani. Svi smo se smijali. Imao nas je. Znao je to, a i mi smo znali. Premda, nije se smjekao. Posao prije svega. - Ne traim od vas da napustite Kongres industrijskih organizacija; ini vam dobre usluge. Iako stari John L. odmie u godine i gubi na snazi, a oni Reutherovi momci gore na sjeveru, u Detroitu, mr1 Congress of Industrial Organizations (Kongres industrijskih organizacija). 2 American Federation of Labor (Amerika federacija rada). 233 viak su premladi i trebaju jo tota nauit, i nadalje dobro obavljaju svoj poso. Ali ne mogu na sve sti. ak ni onda nee to mo kad se vrate u A FL -a sluajte dobro to vam kaem, svi e se oni vratit. - Ne traim od vas, narode, da naprtite sebi na vrat nove pristojbe i globe. Bog sveti zna da ve i sada isuvie izdajete. Traim.od vas da se pridruite konfederaciji. Svatko na jugu dobro zna iz povijesnih udbenika to je to konfederacija. To je skupina ljudi, dobrovoljno udruena radi ouvanja svojih osobnih prava. Ba kao to su prije mnogo godina nai pradjedovi postupili za graanskog rata. - Svrha je Konfederativnog saveza suvremenog radnitva da pomogne svakoj pojedinoj sindikalnoj organizaciji odrati svoj nezavisni status, te da postigne najbolje rezultate u korist svojih lanova. Pruamo vam usluge: savjetujemo, planiramo, rukovodimo, kako biste odluili da uradite ono to je najbolje za vas, upravo kao to velika radnika drutva i velike trgovake kue pozivaju strunjake da ih rijee problema. Ne plaate nikakve pristojbe, jedino u sluaju da nas pozovete da neto za vas uinimo. Plaate nas samo dok radimo; kad je poso gotov, prestajete plaat. Podie svoju au i srknu limunade. - Nisam shvao o emu govori, a siguran sam ni bilo tko drugi u dvorani, ali nije smetalo. Sve nas je bio obrlatio. Smijao sam se u sebi. Znao sam govor napamet, jer sam ga uo milijun puta. Otac se trudio da zvui

kao poziv Konfederaciji: jug e opet ustati. To je bio samo poetak, a kad je sindikat potpisao pristup, uslijedio je program prodaje. Drim da nikad prije nijedan sindikat nije uviao da mu treba toliko pomoi. Kad su mislili da imaju samo jedan problem, Konfederativni savez bi im dokazao da ih imaju deset. Tek bi tada nastala graja, ali najljepe 234 je kod toga bilo to to ni A FL ni CIO nisu mogli u vezi s tim ama ba nita poduzeti, jer je, na koncu konaca, Konfederativni savez bio tu da i njima pomae. - to se onda dogodilo? - upitah. - Kasnije, u toku toga ljeta, bilo je mnogo govora o stupanju u trajk zbog oekivane rekordne etve. C A L L nam je dokazo da emo nakodit vie sebi negoli krupnim farmerima, budui da su postojali dobri izgledi da prvi put za tri godine svatko bude zaposlen. Ako promaimo tu veliku etvu, trebat e nam, uz poveane nadnice, vie od est godina da naknadimo gubitak. Sva su predvianja ukazivala na slabu etvu idue godine, a to je bilo najpogodnije vrijeme da se farmere stjera u rog ba onda kad su u veoj stisci nego mi, jer e polovica lanova ionako ostati bez posla. I uspjelo je. trajk je bio gotov za dva tjedna. Farmeri su popustili, poto nisu smjeli dopustit da pretrpe potpun gubitak. Pogledah ga. - I nakon toga iz CAL L-a je uvijek netko dolazio u ured vae sindikalne organizacije da radi na nekom vanom projektu. Zabulji se u mene. - Kako ste pogodili? Nasmijeih se. - Na tome sam i odrastao. Dobro sam poznavao svog oca. - Bio je sjajan ovjek - ree pun strahopotovanja. - Jeste li jo uvijek tog miljenja, sada kad ste i sami postali farmer? Kao da se zbunio. - Ne shvaam. - Vani sam vidio kukuruzno polje - kazah. - Nije to ni - ree. - Samo tri rala. Mogu ih sam obraivat. 235 - A to ako doe netko iz sindikata i kae da morate uzeti nekoliko ljudi radi ispomoi? - Nee do tu gore. Dugo vremena vie niko nee do tu gore, jer niko i ne zna da se bavim poljodjelstvom. Sva je zemlja oko mene jalova. Prisjetih se rijei koje je naveo iz oeva govora to ga je bio odrao prije mnogo godina. Pomago sam ocu orat i pe domai viski. Odjednom mi bude jasno. - Djedova pecara. Pod preplanulu kou naglo mu se uvue neko bljedilo. - Kako, molim? - Djedova pecara - ponovih. - Jeste li je pronali? asak oklijevae, a onda potvrdi glavom. Sada je sve odmah postalo jasno kao dan. Tri rala kukuruza, pretvorena u domai viski, znaila su mali imutak. - elim je vidjeti. - Sada? - zapita. - Sada. utke se die sa stolice, uze samaricu i krenu k vratima. Ustadoh da mu se pridruim. Glas Betty May iznenada se promijeni, te vie ne zvuae djetinje. - Ne, Jeb Stuart, ne. Ne ini toga. Pogledah prvo njega, a potom nju. - Ne brinite se, gospoo. Nee nita loe uraditi. Jeb Stuart klimnu glavom i izie kroz vrata. Pogledah Anne. - ekaj tu dok se ne vratim. Anne kimnu. - Dok se vi vratite, pripravit u veeru - ree Betty May. - Hvala vam - kazah i pooh van za Jebom Stuartom.

236 Iao je brzo preda mnom, nijednom se ne osvrnuvi. Nije prozborio ni rijei, dok smo se gotovo posve zaratenim nogostupom provlaili kroz u-marak na obronku brda. Najednom stade. - Tu je. Ono to sam vidio priinjalo se kao malne neprobojan bedem umskog ikarja. - Da - rekoh. - Kako ste znali da sam je nao? - upita. - Vi ste mi kazali. - Ne svaam. - Nije bitno - primjetih. Krenuo je jo nekoliko koraka dalje, razmaknuo gromadno grmlje i uao unutra. Poao sam za njim, i ikara se opet zaklopila iza nas. Pecara se nalazila na jednoj istini, djelomice usjeenoj u obronak brda, a iznad nje pruao se krov od debala, prekriven umskim bunjem. Crn eljezni kotao kao da nije ni dotakao zub vremena, dok su se bakrene cijevi sjajile kao nove. Deset opaljenih hrastovih pedesetlitarskih bavica bilo je sloeno odmah do kotla, a s druge strane leala je velika gomila lijepo narezanih i sloenih cjepanica. Cuo sam tihano ro-minjanje malog izvora, pa sam zaao iza kotla. Bio je tu, iskrei se na oskudnom svjetlu, dok se ruio niz kamenje i peine. Zaronio sam ruku u vodu i prinio je usnama. Bila je slatka i svjea. - Ta voda utjee dolje u na bunar - objasni. - Kako ste je pronali? - upitah. - U toku lova. Prije dvije godine. Moj je pas natjero rakuna na stablo. Uzeo sam rakuna, zatim slijedio izvor nizbrdo, do mjesta gdje je neko stajala stara kua. Odma sam znao to mi je init. Nek budu tri rodne godine, i ja sam bogat. Dosta sranja s uzgojem pilia. ivjet u ko ljudsko bie. Vratih se do pecare. Poe za mnom. Pogledah na sjajne bakrene cijevi. 237 - Cijevi su nove? Kimnu. - Morao sam sve dovesti u red. Betty May i ja radili smo cijelu godinu. Krili zemlju za kukuruz, gradili daaru. Otila nam je sva uteevina za namirnice i materijal. Vie od esto dolara. Tek kad smo na proljee spremili etvu, poeli smo vjerovat da se dogaa udo. Sve je ilo ko po loju. Niko nije znao da smo tu. Nikad nismo silazili u Fitchville da kupimo bilo to. Jednom tjedno odvezli bismo se u Grafton, osamdeset i jo neto kilometara niz auto--cestu, radi nabavka ivea. Ilo je sve ko podmazano dok se niste vas dvoje pojavili. Pogledah ga nijemo. Odloio je puku na zemlju i pogledom zamiljeno zakruio, dok je u depu koulje traio cigaretu. Bila je zguvana i svinuta, kao da se u njemu nalazila dugo vremena. Pomno ju je izravnao i potom pripalio. Dim je otpuhnuo lagano, i on mu je zavijugao oko lica dok mi se okretao. - Duboko u srcima Betty May i ja znali smo da je to odve lijepo da bi bilo istinito. Da se nikad nee zbiti. - Trenutak zastade. Glas kao da mu zazvui napregnuto. - Nemamo tu mnogo stvari. Do sutra moemo oti. - Zato mislite da bih to htio? - Vae je vlasnitvo, zar ne? - Uhvati mi pogled. - Vidio sam to u opinskim knjigama kad sam io provjerit tko je vlasnik. Vidio sam vae ime ispisano toliko velikim slovima da mi je odma prisjelo. Meutim, svi su mi u katastru rekli da ve preko trideset godina niko nije bio na toj zemlji, osim jednog odvjetnika kad je doo da se u knjige unese prijenos vlasnitva. Okrenuh se od njega. Nisam htio da vidi iznenadnu provalu suza s kojom sam se borio. Izmeu 238 ostaloga, to je bila jo jedna stvar o kojoj mi otac nikad nita nije kazao. - Vratite se dolje u kuu i saopite Betty May da sam rekao da se ne morate seliti. Doi u uskoro za vama. uo sam ga kako ustaje, iza mene. - Jeste li sigurni da ete se znati sami vratit? - Jesam

Zautalo je grmlje, i kad sam se okrenuo vie ga nije bilo, ali su se uli pucketavi odjeci njegovih koraka dok je silazio stazom. Kad su i oni zamrli, zavladala je tiina i samo se ulo blago arlijanje vjetra u kronjama stabala. Sjedoh na zemlju. Pod prstima je bila hladna i vlana. Zarih aku u nju i izvukoh pregrt zemlje. Pogledah je. Bila je crna i mokra. Privinuh je na lice i pustih da suze teku u nju. Prvi put od oeve smrti poeh plakati. Jo je bio dan kad smo zavrili veeru koja se sastojala od suene svinjske lopatice i zelenja u rijetkom smeem umaku, te domaeg kukuru-njaka i vrue kave. Primijetio sam da me Betty May krajikom oka motri. - Zaista je dobro - rekoh briui kruhom umak s tanjura. Osmjehnu se zadovoljno. - Nije bog zna to, al' je prava domaa rana. - To i jest najbolje, Betty May - dodah. - To je ono to uvjek govorim - upade brzo Jeb Stuart. - Betty May stalno ita one kiene recepte u revijama, ali, nisu oni napisani da se prema njima skuva neto poteno to bi ovjek pojeo, ve jedino da se itaju. Anne se nasmija. - Betty May se uope ne treba brinuti. Imam osjeaj da moe skuhati sve to zaeli. 239 - Hvala vam, Anne - ree Betty May malko pocr-venjevi. Jeb Stuart odgurnu tanjur od sebe. - Kao to vidite, tu nemamo mnogo mjesta, ali krevete ete dobit. Betty May i ja emo spavat straga u kamionetu. - Nije potrebno - uskoih hitro. - Anne i ja imamo vree za spavanje. Osim toga, volimo spavati na otvorenu. - Onda je za to najprikladnije mjesto kukuruzno polje. Ondje vas nee napast komari, jer ga redovno prskam. - Ustade od stola. - Hajte, nai u vam dobro mjesto, zatieno od nona vjetra. Digoh se da poem za njim. Anne takoer. - Dopustite da vam pomognem oko sua - ree. Betty May odmahnu glavom. - Nema ga mnogo. Samo sjedite i uivajte. Mrak se brzo spustio i, deset minuta kasnije, kad smo se Jeb Stuart i ja vratili s kukuruznog polja, na stolu je plamsao stari fenjer ije. su zrake utog svjetla izvodile udnu igru po zidovima. Na brzinu pogledah svoj sat. Bilo je skoro osam. - Imate li radio? - zapitah. Jeb Stuart zanijeka glavom. - ak da ga i posjedujemo, nemamo ga kada sluat. Obino odlazimo na poinak odmah poslije veere. - Htio sam uti vijesti - kazah. - Brat mi je trebao ovo popodne postati privremenim predsjednikom CAL L-a. - alim sluaj - odgovori. - U redu stvar. - Obrnuh se Anne. - Hodi, pokazat u ti kamo smo smjestili vree za spavanje. -Krenusmo prema vratima. - Hvala na veeri, Betty May. Vidimo se ujutro. 240 utke smo ili do vrea za spavanje. Dok smo stigli do njih, bilo se posve smrklo, a kad smo se uvlaili u njih, posljednji traak svjetla bijae uga-snuo na nebu. - Uope nemaju struje - primijeti Ann. - Ne ele je. - Nedostaje joj televizija. Kazala mi je. Ne rekoh nita. - Jonathane, hoe li im dopustiti da tu ostanu? - upita. - Hou. - Drago mi je. Bojala se da e ih otjerati. - Kazala ti je? - Da. Nali su ti ime u gruntovnici. Jesi li znao da ti je otac podario tu zemlju? - Ne.

- Zato si onda doao ovamo? - Ne znam - odvratih. - I ne ispituj me vie. Nemam pojma zato sam danas tu, ni gdje emo biti sutra. Izvue ruku i naavi moju, vrsto je stegnu. Okrenuh joj se. Mjesec se pojavio, pa sam joj mogao vidjeti lice. - udak si, Jonathane - ree. - Svakim trenutkom postaje sve vie i vie nalik na oca. ak i glasom. - Sranje - izvalih. - Neko smo vrijeme utjeli. -Sad mi je ao to sam te natjerao da baci sav onaj hai. I sam bih sada volio potegnuti par dimova. Zahihota. - Misli ozbiljno? - Mislim. Izmigolji iz vree i sjede. asak kasnije odnekle ispukne malu duhankesu i cigaret-papire. - To mi je rezervna zaliha - objasni. - Nikad nisam bez nje. Nisam nita govorio, dok je okretno zamatala 16 Sjeanje I 241 smotak i zalijepila ga slinom. Posegnula je za ibicama. - Bolje da ja to uradim - kazah - kako ne bismo zametnuli kakav poar. - Kresnuh ibicom i uvu-koh velik dim, a potom smotak predah njoj, dok sam ibicu zakapao u zemlju. Dvaput je potegla, a zatim se naslonila o lakat i zadovoljno uzdahnula. Jo jednom povukoh, pruih i njoj priliku, a tada ga ugasih i spremih u dep od koulje. - Jesi li kad vidio toliko zvijezda? - upita ona. Ustremih pogled na nebo. - Ne. - Vie sam outio, negoli uo pokret u njenoj vrei i stoga se okrenuh-spram nje. Na licu joj je lebdio onaj neobian izraz koncentracije kojega prepoznah. Odjednom huknu kroz priljubljene usne. - Oh, Isuse! - uzdahnu. Shvatila je da je promatram. - Nisam se mogla suzdrati. Iznenada sam se jako narajcala. Dohvati me i objema mi rukama stade privlaiti glavu k sebi. Osjetih pod ustima kako joj se usne pokreu. - Daniele! - proapta. Srdito je odrinuh. - Nisam ja udak, nego ti - rekoh. - Hoe se jebati s utvarom. Najednom brinu u pla. - ao mi je, Jonathane. Potom se razljutili na sebe. - Nita ne ali. - Privukoh joj glavu na rame. -Nisi ti kriva. Okrenu mi lice i pogleda me. - Razgovara s njim, zar ne, Jonathane? - proa-pue. - To nije stvaran razgovor - kazah. - Odvija se unutar moje glave. 242 - Razgovara s njim - ustraja. - Osjeam to. Poznate su mi te stvari. - Meni nisu. Nasmija se. Njene me usne okrznu. Meko i lako. - Jonathane Hugginse. - Tako se zovem. - Jednog e dana spoznati. - to to? - Da si jako slian ocu. - Ne. Ja sam svoj. Zagleda mi se u oi. - Jonathane Hugginse. - Uzvisi usne do mojih. -Hou da me ljubi. Molim te. - I s kim e voditi ljubav? Sa mnom ili s mojim ocem? - S tobom, Jonathane. - Jo me je uvijek probadala pogledom. - Nema naina da se prca s utvarom. Stajao sam u staklenoj telefonskoj govornici na rubu parkiralita i ekao da moj poziv stigne kui.

Natpis iznad supermarketa u najudaljenijem kutu parkiralita bio je jednostavan. U bijelom krugu krupna crvena slova FITCH. Ispod njih: OSNOVANO 1868. U slualici zapucketa, kad na liniji zazvui majin glas. Poeh govoriti, ali me telefonistica prekide. uh joj glas. - Imam poziv na raun gospoe Huggins od njezina sina Jonathana. - Majin glas nisam uo, ali mi se telefonistica ponovno obratila. - Sada moete govoriti. - Halo, majko - otpoeh. - Jonathane! - javi se napet glas. - Gdje si? - U Zapadnoj Virginiji, u gradiu zvanom Fitch-ville. Jesi li igda ula za nj? 16' 243 - Ne. - Glas joj je i nadalje bio napet. - Htjela sam izludjeti. Prola su etiri dana otkako si otiao. - Dobro sam. - Mogao si i prije nazvati. Annini roditelji bjesne. Nije im ostavila poruku. Zakljuili smo da je otila s tobom. - Dobro ste zakljuili. - Majka hoe da joj se javi. - Kazat u joj. - Nadam se da vas dvoje ne inite nikakve gluposti - naglasi. Prsnuh u smijeh. - Nema se zarad ega brinuti, majko. Ima uza se anti-baby pilule. - Nije rije o tome. - Glas joj poprimi srdit prizvuk. - Kai im i to da se ne drogira. Primorao sam je da baci sav hai. - Promijenih predmet razgovora. Nisam uo najnovije vijesti. to je s Danom? - Postavie ga za predsjednika. Ispalo je tono onako kako je otac bio predvidio. - Radujem se - rekoh. - estitaj mu u moje ime kad ga vidi. Zauti. - Majko. U slualici i dalje muk. - Majko, zar neto nije u redu? Glas joj se slomi. - Kua je prazna. Tako tiha. Nitko vie ne dolazi. - Kralj je mrtav - kazah. Udari u pla. - Jonathane, molim te, vrati se kui. Osjeam se jako osamljena. - Da i doem, majko, ne bih ti tu pomogao. - Tu je svagda bilo ljudi. Uvijek se neto dogaalo. Sada mama i ja po cio dan buljimo jedna u drugu. Ili gledamo televiziju. 244 - Gdje je Jack? - zapitah. Skanjivala se prije nego to je odgovorila. Jo se morala privii na injenicu da sve znam o njima. - Nee moi doi do slijedeeg vikenda. Dan trai da ostane s njim u Washingtonu. - Zato ne ode onamo? Apartman ti je jo uvijek na raspolaganju. - Vie nije na. Pripada predsjedniku Konfederacije. - Uvjeren sam da Dan ne bi imao nita protiv. - Ne bi bilo zgodno. Mogao bi tko pronijeti glasove. - Onda se udaj za nj, ako se samo zbog toga kinji. - To nikako. - Naas zastade. - Bila sam udana za tvog oca. Ne namjeravam poi za beznaajnijeg ovjeka od njega. - To ti vjerujem, majko, no mora iznova zapoeti ivjeti. On je mrtav. Ne mora preostali dio ivota nositi crninu. Glas joj se naglo zatomi. - Jonathane, jesi li moj sin? Ili oev? Govori tono ono to bi on rekao. - Tvoj sam sin. I njegov. Razmisli o tome, majko. Svi moramo kad-tad odrasti. Dok je on bio iv,

nismo morali. On je za sve nas donosio odluke. Sada se moramo snalaziti sami. - Da li to sada i ini, Jonathane? - Pokuavam, majko. I hou. Ako mi on dopusti. - S njim nikad nije bilo lako - ree. - Znam. - Nije ni sa mnom. - Nastupi kratka stanka. -. Gdje ste? Mogu li kako do vas? - Ne moe, majko. Stalno smo u pokretu. Ne znam tono gdje u biti sutra. - Hoe li me opet nazvati? Uskoro? - Sredinom idueg tjedna - uzvratih. 245 - Treba li novaca? - Ne trebam, ali ako mi ponestanu, znam na koga u se obratiti. - uvaj se, Jonathane - svjetova. - Volim te. - I ja tebe, majko - kazah i objesih slualicu. uo sam kako se moja desetaa zvekeui vraa u pretinac. Ieprkah je van i napustih telefonsku govornicu. Anne me je ekala vani, kod ulaza u supermarket. Otvorila je papirnatu vreicu. - Je li to sjeme u redu? Pogledah na natpise. Ljubiica, mauhica, rua. - Izgleda mi da jest. Nita se ne razumijem u cvijee. - Niti ja, no smatrala sam da bi bilo lijepo posaditi ga uz ogradu na groblju. Trgovac veli da im praktiki nije potrebna nikakva njega, da raste samo. - Za mene je to dostatno. - Jeb Stuart je rekao da e nas ekati kraj kolodvora Exxon na rubu grada. - U redu - kazah. - Tvoja majka zahtijeva da joj se javi. Pogleda me. - Kazao si svojoj majci da sam dobro? Kimnuh. - To je dovoljno - ree ona. - Onda poimo. - ekaj malo. Dvije su mi velike papirnate vree sa pecerajem unutra u kolicima, tik vrata. Naslutila sam da ba odve ne luduje za grahom i povrem. Nasmijah se. - To si kupila samo radi mene? Osmjehnu se. - Mala e promjena dobro doi i bebici Betty May. 246 - Tu je dvanaest grobova - ree Jeb Stuart. Zapiljih se u svjee prekopanu zemlju. Bila je crna i vlana. - Ne - ispravih ga. - Samo jedanaest. - Kako znate? - upita. - Nema nadgrobnog kamenja, nema nikakvih oznaka. - Znam - otpovrnuh. - Jedno je mjesto za mog oca. Meutim, sad je trenutano negdje drugdje. -Povukoh lopatom po zemlji i usjekoh pravokutnik blizu kuta ograde. - Tu e mu biti grob. Jeb Stuart uzgleda prema nebu. - Poodmaklo je. Sutra emo dovrit poso. - Da - sloih se. Prisloni grablje o stablo. - Najavit u Betty May da dolazimo. Klimnuh i obrnuh se Anne koja je sjedila leima uza stablo. - Ima li cigaretu? Kimnu, zapali jednu i dade mi je. Nismo govorili sve dok Jeb Stuart nije otiao. - Bojim se - ree ona. - ega? - Smrti. Ne odgovorih. Samo nastavih potezati dimove. - Smrt je tu - produi ona. - Na ovom mjestu. Tko god tu ivi, umrijet e.

- Svatko mora umrijeti - kazah. - Zna ti dobro o emu govorim - ree. Ustane i prie mi. - Jonathane, otiimo. Sada. Noas. - Ne - odbih. - Sutra emo. Kad budem gotov s ovim. - Obeaje li? - Obeajem. - U redu - ona e. - Idem dolje vidjeti treba li Betty May pomo u poslu. - Ne dopusti joj da pregore odresci - napomenuh. 247 - Ne boj se. - Nasmija se i poe silaziti putelj-kom. Okrenuh se ogradi i bridom lopate urezah oevo ime nad njegovim praznim grobom. Hvala ti, sinko. Kako su se zvali, oe? Imena im vie nisu vana. To su ti bili strievi i strine, moja braa i sestre. Ali, sada ih nema, vie ne postoje. Ali ti postoji? Da. Zna, imam tebe. Oni nemaju nikoga. To nema smisla. I ne mora ga imati. Sve je bezvezno. Kao i tvoja djevojka. to je s njom ? Trudna je. Zauh mu tihi smijeh. Sino ti se podala. Primila je u sebe tvoje sjeme i zadrala ga. Sranje. Ali samo za kratko vrijeme. Poslije e ga odbaciti. Jo nije vrijeme. Ni za jedno od vas. S obzirom da si mrtvac, mnogo zna. Samo mrtvi znaju istinu. uo sam glazbu iz daare, kad sam se spustio nizbrdicom. Jeb Stuart je sjedio na papuici kamioneta. * - Nisam znao da imate radio - kazah. Pogleda me. - Mislio sam da znate. Anne ga je kupila. Betty May je izvan sebe od veselja. - Potrebna mi je pomo kod sadnje cvijea. Nita se u to ne razumijem. - Betty May e vam pomo. Oboava cvijee i ima smisla za nj. 248 - Bit u joj zahvalan - rekoh. Upre pogled mimo mene na kukuruzno polje. - Jo pet-est tjedana i onda zapoinjemo etvu. - Trebate li pomo? Odmahnu glavom. - Moi emo sami. - Kada Betty May oekuje dijete? - Za dva mjeseca, raunamo. Nekako u vrijeme kad poinjemo pei viski. - Hoete li ga odmah prodati? - Ne. Isuvie je sirov. Spremit u ga u bavice preko zime. Tada e bit dobar. Posti u najviu cijenu, etvrt dolara po litri. Svje viski ni ne valja. Otvore se vrata daare. Izie Anne. - Veera je gotova. Jeb Stuart ustade. - Evo nas. Odresci nisu bili tako loi, ali Anne se razoarala. Betty May i Jeb Stuart kao da nisu mnogo marili za njih. Gledali su prestravljeno u nae odreske s kojih se cijedila krv, pa su svoje stavili ponovno na vatru dok god nisu pocrnjeli kao ugljen. ini se da su tada bili zadovoljni. Pili smo kavu, kad smo prvi put zauli ritmiku tutnjavu koja se pribliavala. Betty May se prenu sa alicom kave u ruci. - to je to? Nisam dizao pogleda. - Heli. - Taj mi je um bio dobro poznat. Otac je imao jednoga kojega je upotrebljavao za krae vonje. Zatim opazih zbunjen izraz na Jebovu licu. -Helikopter - razjasnih. Tutnjava poe bivati sve jaa i jaa. - Nisko je nad nama - rekoh.

- Moda je bolje da malko izvidim. - Jeb ustade, uze samaricu, prislonjenu o zid, te otvori vrata. Poosmo za njim. Helikopter je prilazio nisko iznad kukuruznog polja u smjeru male istine, ne249 daleko od daare. Dok je za trenutak lebdio na mjestu, vidjeli smo mu sa strane crno obojena slova, a potom se prizemljio. POLICIJA. Bona se vrata otvore, te izioe dvojica mukaraca, u kaki odorama i sa eirima teritorijalne policije. Pilot ostade sjediti u kabini iza komande. I on je nosio uniformu, ali je bio bez eira. Predveer-nje zrake sunca odsijevale su s njihovih srebrnih zvijezda, pribodenih na koulje, dok su nam se primicali. Jeb progovori prvi. - Zdravo, erife. Onaj vii upita nekako zaueno: - Jeste li to vi, Jeb Stuart? - Glavom i bradom. erif se podsmjehnu i prie Jebu ispruene ruke. Drugi policajac ostade blizu helikoptera. - Ba mi je drago to vas vidim, Jeb. Jeb kimnu dok je prihvaao erifovu ruku. - Upravo smo dovravali veeru. Stigoste na vrijeme da s nama popijete kavu. - Hvala. To rado prihvaam. - Okrenu se policajcu iza sebe. - Sve je u redu. Zaas u se vratit. Poe za nama u kolibu. Ovaj put Betty May nije sjela s nama za stol. Hitro je postavila loni uspuene kave pred erifa. erif odsrknu. - Izvrsna kava, Betty May. utke se osmjehnu. - Stvarno se veselim to sam vas naao tu gore -ree erif. - Javljeno nam je da su se tu pred vie od godinu dana nastanili divlji naseljenici, meutim, to nismo stigli provjerit dok nismo nabavili novi helikopter. Svi smo ve mislili da emo imat posla s kakvim crnugama koje valja protjerat. Jeb nijemo klimnu! - Svi smo se udili kamo ste nestali - nastavi 250 erif. - Prolo je ve vie od godinu i pol otkako vas je bilo tko vidio u gradu. - Krim zemlju - jednostavno e Jeb. - To vidim. Ondje imate oko tri rala zemlje pod kukuruzom. - Lukavo streljnu oima Jeba. Dakako, imate zakonski ugovor o zakupu zemlje? Jeb se stade premiljati, a potom mi dobaci letimian pogled. Kimnuh mu. - Imam - uzvrati. - Od zakonitih vlasnika? Prozborih prvi puta. - Tako je. erif pogleda upitno Jeba. - To vam je Jonathan Huggins - objasni Jeb. -Sin Velikog Dana. Jonathane, ovo je Clay, erif okruga Fitch. Rukovasmo se. - erif Clay. erif klimnu. - Otac ti je bio jedan od naih. Svi smo ga uvelike potovali. Moja suut. - Hvala vam, erife - kazah. - Zakonit si vlasnik? - zapita. - Da. To biste trebali znati. - Tada se odjednom prisjetih. To ni na koji nain nije mogao znati. -Isprave su u opini. Pogleda uznemireno. - Naravno. - U Sentrvvilleu - dopunih. - Posjed lei unutar granica okruga Sentry. erif kimnu. - To je devedeset est kilometara odavde - rekoh. - Jednostavno pomaete ovdanjem erifu zbog

bliskog susjedstva, je li tako? - Tako je - urno e on. Nagnuh se sa stolice, pograbih Jebovu samaricu 251 prislonjenu uz zid, poloih je preko stola, gurnuh cijev u erifov trbuh i otkoih zapinja. - erife, neovlateno ulazite na privatni posjed -zagrozih se. - Mogao bih povui obara i rastrgat vas na dva dijela, a da me nijedan sud za to ne proglasi krivim. Tu prestaje vaa jurisdikcija, tu nemate to traiti. Ukoeno se zagleda u puku i odjednom probli-jedi. Ostali kao da se skamenie na stolicama. Jeb se poe dizati. - Ne miite se, Jeb! - graknuh. Pogledah erifa. -A sada da ujemo zato ste doli amo gore. Gutnu slinu. - Jebova ena je isposlovala uhitbeni nalog za njega i Betty May zbog nezakonita bludnienja. - Nedovoljan razlog da preskoite granicu svog okruga - istaknuh. - Da ujemo neto drugo. Zamuknu. - Nisu li moda razlog tri rala kukuruznog polja? - upitah. - I zelena krpica zemlje nasrjed pustoi koju ste vidjeli iznad auto-ceste, je 1' da? I nadalje je utio. - A moda se i nau kakve crnuge koje e trebati protjerati. Tri rala zemlje vrijedi mnogo novaca. erif ste. Znate ljude koji bi se bavili njome. Na erifovu licu ukaza se krt izraz potovanja. - Ima pravo - priznade. - Nije moj poso to se tu gore zbiva. Maknuh puku sa stola i vratih je na staro mjesto, uza zid. - E, tu imate krivo - kazah. - Vi i Jeb morate porazgovoriti o jednom vanom poslu. - Ustadoh. -Anne i ja idemo van, a vas, gospodo, ostavljamo nasamu. erif me znaajno pogleda. - Prema onome to sam ti uo o ocu, mora da si pljunuti on. 252 - Uope mu nisam slian - rekoh i izioh. Anne poe za mnom; naslonih se na kamionet, pripalih cigaretu, dadoh je njoj, a sebi zapalih drugu. - Sutra odlazimo - rekoh. - Nakon to zasijemo cvijee. - Kamo emo? - upita. Sklopih oi i vinuh se kroz vremenski tok. - Dalje na jug. Zauti jedan dug trenutak. - Hoe li se opet vratiti ovamo? - Hou. Pri povratku kui. - Sutra idem doma - ree ona. Slika iz mate ieznu. Otvorih oi i ugledah helikopter. Pilot izie, zapodjenu razgovor sa erifovim pomonikom i potom se oba zabuljie u nas. Okrenuli se da je pogledam. - Voljela bih jednom doi ovamo s tobom. Mogu li? - Oi joj zasuze. - Zna da moe - odgovorih. Mai mi se ruke i zadra je u vrstu stisku. - erif je imao pravo. Isti si otac. - To nije ono to je erif kazao. - To je ono to ja kaem. Ne odah joj da je to ono to i moj otac bijae kazao. - Otkako smo tu, i previe ga viamo. Zbog toga i hou kui. Ne elim ga vie vidjeti. Bojim se. Mislim da e mi od toga pui lubanja. Privukoh joj ruku do svojih usana i poljubih je. - Ne srdi se na mene? - upita. - Ne. - Pogledah je. - Sve je u redu.

Iza nas se otvorie vrata, te Jeb i erif izioe. Obioe kamionet i dooe do mjesta na kojem stajasmo. Jebovo se lice mrekae od smijeka. - erif i ja smo se sporazumjeli. - Dobro - primijetih. 253 - Vie nee bit neprilika - ree. Okrenuh se erifu. Govorae brzo. ' - Jeb to nikako ne bi mogo sam uradit. Crnuge i digii ve su ga nanjofali. ekali su jedino da obavi poso prije nego to upadnu. Kimnuh. - Hoe li se tu due zadrat', sinko? - upita erif. - Odlazim sutra. Zakilji u nebo. Sunce se poelo sputati prema zapadu. - Bolje da se vratimo. Ne pouzdajem se puno u ovakve stvarice po noi. - Okrenu se Jebu. Moete do u grad u subotu. Uredit u da se onaj uhidbeni nalog poniti. - Hvala vam, erife. erif me iznova poasti pogledom. - Koliko ti je godina, sinko? - Sedamnaest. Klimnu. - O tom sam cijelo vrijeme mislio dok si mi u trbuh gurao samaricu. Sedamnaest. O tome i o izrazu tvoga lica. Tako ti je i tata morao izgledat kad je staroga Fitcha, u uredu njegova duana, prije gotovo pedeset godina, razluio hicem na dva dijela. I njemu je tada bilo sedamnaest godina. Ali nije ostao. Bjesnio je rat, pa se prijavio u vojsku i otio u Evropu. U Fitchville se dugo nije vraao. A onda, dvadeset godina po svretku rata, jednog se dana pojavio na eljeznikom kolodvoru u invalidskim kolicima. Bio je sav slomljen. Nije mogo hodat. S njim je bila i neka ena. Nije mu to bila supruga. Proulo se da negdje na zapadu ima sinia. Njegova je pratiteljica za gotovo kupila automobil kod zastupnika tvornice Dodge i odvezla ga ovamo u brda. Nakon toga nitko ga vie nije vidio, jedino tu enu kad je dola u grad, radi kupovine. A onda, est mjeseci poslije toga, opet se pojavio na 254 eljeznikom kolodvoru, dao eni oprotajni poljubac, popeo se na newyorki vlak, i to je bilo posljednji put to ga je itko otad vidio. - to je bilo sa enom? - zapitah. - ekala je da se vlak udalji s kolodvora, a zatim se odvezla autom, te ni nju nikad nitko vie nije vidio. - Jeste li ikad vidjeli mog oca? - upitah. - Ne. Ali priu sam uo od oca. Bio je erifov zamjenik sedamnaeste, a erif trideset sedme. I uo sam je bar tisuu puta, jer kad god bi se spomenulo ime tvog oca, moj mi ju je otac kazivo. Pogleda me. - Jako se ponosio tvojim ocem, kao jednim od naih koji je posto jedna od najvanijih linosti u zemlji. - Iznova zakilji u nebo i prui ruku. - Ako eli o tome itat, naa Gradska knjinica ima sve stare brojeve Fitchville Journala, ak iz vremena graanskog rata. - Rukovasmo se. - Ako ti to zatreba, samo me nazovi. - Hvala vam, erife - odvratih. Promatrali smo helikopter kako se die i brza put zalazeeg sunca. Kad je po brdima zamro odjek njegova motora, vratili smo se u daaru. Uzeo sam svoju i Anninu vreu za spavanje. - Bio je to naporan dan - rekoh. - Pustit emo vas dvoje da rano poete na poinak. Nebo se jo uvijek zlatilo kad smo sjeli u kukuruzno polje. - Nisam znala da ive izvanbrano - ree Anne. - Ni ja. utke smota hai, pripali ga i prui mi. Povuem nekoliko dimova i naslonim se natrake na lakat. utio sam kako me svega obuzima spokoj. Vratim joj smotak. - Jonathane - ree, dok joj je dim kovitlao iz nosnica.

- Da? 255 - Poi sa mnom kui. Pogledah je. - Ne mogu. Bar jo za sada. - Zato? - Neprestano me zapitkuje, a ja ti uvijek jednako odgovaram. Ne znam zato. Prui mi smotak. Potegoh jo nekoliko dimova, zatim se ispruih na lea i stadoh promatrati kako tama zastire nebo poput pokrivaa. Dokraji smotak, paljivo ga zgnjei i zakopa u zemlju. Primaknu mi se i prisloni mi glavu na rame. - Nedostajat e mi. Ne odgovorih. - Zna gdje e me nai. Sjedit u na stranjoj verandi i gledati u smjeru tvoje kue. - Znam - kazah. - Ne ostani predugo - ree. - Htjela bih s tobom biti mlada jo neko vrijeme. Svi mi rastemo odve brzo. Stajao sam pred daarom i promatrao kako kamionet odmie niz prljavu cestu. Vidio sam kako me Annin odraz u retrovizoru gleda. Uzdigla je ruku u znak oprotaja. Digao sam je i ja. Potom nestadoe, i ja zabacih svoju naprtnjau na lea. Bilo je zamalo jedanaest sati i sunce je ve dobrano eglo. U pet e stii u New York autobusom to kree u pola jedan, a ako izvan Grand Centrala uhvati onaj od pet i pedeset, kod kue bi mogla biti do sedam sati. Krenuh uz brdo. Puteljak za auto-cestu vodio je mimo uzvisine na kojoj se nalazilo groblje. Na trenutak se zaustavih, te bacih pogled na svjee prekopanu zemlju i lijepo ureene gredice oko grobova, zasijane cvijeem. - Ne brinite, Jonathane - obeala je Betty May. 256 Nastojat u da ih svaki dan zalijem vodom. Niknut e cvijee prije nego to i mislite. Osvrnuh se na daaru, pitajui se hou li uistinu ikad vie doi ovamo. Moda u biti negdje drugdje. iVe beri brigu, sinko. Opet e doi. Jesi li siguran, oe? Ti se nikad nisi vratio. Jesam jednom, Jonathane. erif ti je o tome priao. Ali nisi ostao. Nee ni ti. Ima li onda smisla vraati se? Najbolje da vie ne dolazim. Morat e. Zarad istog razloga zbog kojeg sam i ja doao. Da sebe uini potpunim ovjekom. Ne shvaam, oe. Shvatit e, Jonathane, kad doe vrijeme. Vratit e se po svoje dijete. Po svoje dijete, oe? Da, sinko. Po dijete koje nikad nisi zaeo. 17 Sjeanje I 257 druga knjiga JEDAN DRUGI DAN prvo poglavlje Bilo je dva sata izjutra i posljednji se ostatak proljetna snijega otopio na dnevnoj toplini, a potom je noni vjetar pretvorio auto-cestu u staklastu plohu leda. Oblaci se stadoe gomilati preko mjeseeve povrine, zamraivi tako ak i rubove ceste, pa kako se uope nije vidjelo, neprestance je posr-tao i sklizao se na nesigurnu tlu. Opsuje u po glasa, priteui uza se kaputi dok je muno odmicao. Nalazio se esnaestak kilometara zapadno od St. Louisa na saveznoj auto-cesti broj ezdeset i est. Nastavi li tako, jo e zavriti u Kaliforniji. Gorko se u sebi nakesi. Pod uvjetom da putem nasmrt ne premrzne. Zirkao je preda se u tamu. Hoda ve gotovo pun sat. Negdje mora postojati kakva kamionska stanica. Tako su mu bar kazali prije nego to su ga izbacili iz automobila. Da se nalazi oko tri kilometra dalje, u smjeru zapada. Najednom stade. A to ako su mu lagali, pa nema niega? Poe se lediti od groze. Jo najvie pet sati ovakva pjeaenja, pa se vie nee brinuti ni oko ega. Bit e mrtav, ukoen kao kip u grabi kraj ceste. Tad e svima odlanuti. Johnu L. u Sindikatu rudara, Velikom Billu, predsjedniku drvodjelaca,

Murravu i Greenu u glavnom sjeditu AFL-a. ak e i Hillmanu i Dubinskom koji se, inae, meu261 sobno mrze, biti srce na mjestu kad prestane postojati. - Otii ti u Kansas City - rekoe mu. - Ako ikom uspije ujediniti pakere u mesnoj industriji, to e jedino tebi poi za rukom... Kao da ide u Sibir. Prema njegovoj statistici, od posljednje etvorice organizatora to su ih onamo poslali, on je jo jedini ostao na ivotu. A koliko e jo dugo, to je pitanje stjecaja okolnosti. Nijedne kamionske stanice, posljednji od etvorice. Mogli su ga mirne due objesiti za mesarsku kuku u hladnjai, kao to su nevoljnoga Sama Mastersa. Tri dana u kolima s digiima. Trojica od njih sa stranim naglaskom, snanim poput pitolja i noeva kojima su bili naoruani. Tri dana deranja sendvia sa enjovkama, da bi i njihov smrad bio bolje pogonsko gorivo od benzina koji su troili. Tri dana sranja uz rub ceste da ti se upak smrzne na vjetru i strahovanja hoe li ti prii straga da ti prosviraju mozak ili dupe. Tri dana ekanja pred telefonskim govornicama dok oni dobiju upute. A onda, kad su se sino vratili u kola, znao je da je ekanju kraj. Naglo su prestali govoriti. ak i meusobno. Kola su krenula auto-cestom broj ezdeset est u pravcu zapada. U pono su projurili kroz St. Louis. Dvadeset minuta kasnije zaustavili su se na praznoj dionici auto-ceste. Vrata su se otvorila, i jedna ga je teka cokula pogodila u slabine, te je odletio van, na zaleenu cestu. Tresnuo je na lea, koliko je dug i irok, ispruenih ruku. Vidio je ovjeka kako se preko vrata naginje nada nj i njegovu pitoljinu ija se cijev poela pomaljati poput topa. Nagonski se skvrio u klupko da od sebe uini to manju metu. Zauo je tektanje revolverskih hitaca dok se automat praznio. Gotovo je osjeao kako ga kugle raz262 nose. A onda je pitolj utihnuo. Nita. Nije mogao vjerovati. Okrenuo se i zabuljio u revolveraa. Talijan se od srca kesio. - Usrao si se u gae. Osjeam po smradu. - Aha. - Sretan si - kazao je revolvera. - Ne vraaj se u Kansas City, jer idui put nee sti ponjofat svoja govna. Bit e mrtav. Vrata su se s trijeskom zatvorila, motor zagrmio, kola napravila zaokret od sto i osamdeset stupnjeva i velikom se brzinom vratila na cestu za Kansas City. Odjednom su stala i naglo povezla unatrag, prema njemu. Do tada se ve naao na nogama. Voza se zaustavio nasuprot njemu. Gurnuo je ruku kroz prozor i njome upro u suprotnom smjeru od onoga kojim su ila kola. - Kreni u tom pravcu. Tri kilometra dalje nalazi se kamionska stanica. - Potom su kola iznova jurnula niz auto-cestu, i njihova su mu se stranja svjetla ubrzo izgubila iz vida. Maknuo se s ruba ceste, oistio se snijegom, otopljenim u ruci, kako je najbolje znao, obrisao komadima zamrznuta i krhka novinskog papira to ih je vjetar tamo nanio i poeo pjeaiti. Dva sata. A tada je ugledao svjetla. Trebalo mu je jo pola sata, to tranja, to hodanja, da stigne tamo. Bijele i crvene arulje sjale su kao svjetlei natpis iznad rajskih dveri. KAMIONSKA STANICA. BENZIN. HRANA. NOENJE. KUPELJ. est golemih kamiona s pritegnutim sivim ceradama bijahu parkirani na udaljenom kraju stanice gdje su, poput sablasnih prikaza zaodjenutih velom tajne, nijemo prkosili prirodnim elementima. Oprezno se priuljao iza kamiona, prije nego to je uao u zgradu. Nijedan automobil nije bio tu parkiran. Nema smisla izlagati se pogibelji, ako su se digii predomislili i 263 vratili se urno natrag. A opet, mogla je to biti klopka. Moda ga ondje netko eka. Tiho se privukao bonom prozoru i zavirio kroza nj. U restoranu nije bilo nikoga osim konobarice koja je marljivo postavljala stolove za doruak i ankera koji je, oslonjen trbuinom na registarsku blagajnu, itao novine. Ogledavi se posljednji put oko sebe, za svaku sigurnost, uputio se k prednjim vratima i otvorio ih. Nije uao. Zastao je na pragu. Hladan je vjetar zapuhao u unutarnjost restorana, i ono je dvoje podiglo oi na nj.

- Zatvorite ta jebena vrata - dreknu anker. -Smrzavam se. - Uite - pozva ga konobarica. - Prvo bih trebao kupelj - ree, te protiv svoje volje zacvokota zubima. Konobarica ga pogleda. - Sve mi se ini da vam je potrebnije neto vrue za eludac. Pripravit u vam alicu kave. - Gdje je kupaonica? - zapita. - Donesite kavu tamo. - Skrenu pogled na ankera. - Imate li viak hlaa da mi prodate? Pipniar se zapilji u nj. - Je li s vama sve u redu? - Neke mi Talijanine istjerae govna u gae i potom me po ovakvoj zimi istovarie nasred puta. Na sebi vucaram, straga, nekoliko ledenih siga. - anker naas umuknu. - Imam jedne rezervne hlae koje bi vam mogle posluit, ali, kotat e vas dva dolara. Skoro su nove. Mukarac dramatinom gestom gurne ruku u dep kaputia i izvue novanicu. Prui je konobarici. - Tu vam je pet dolara. Donesite kavu i hlae u 264 kupaonicu. Takoer i britvu, ako mi je moete ustupiti. Konobarica mu uze novanicu iz ruke. - Kupaonica je prijeko u zgradi s lijeva, odmah do kue s leajevima. - Hvala vam, gospa - ree pristojno. Vrata se za njim zatvore; vidjeli su ga kako prolazi pored pokrajnog prozora. Konobarica prie blagajni i preda novanicu ankeru. - Dobro zna da one lae ne vrijede vie od dolara - prigovori mu. - Moda za tebe i za mene. Ali za njega vrijede dva dolara. - anker registrira dvadeset i pet centi na blagajni, izvadi sitni, strpa u dep dva dolara, a njoj dade ostatak. - Naplatio sam za kupelj i britvu. - U redu. - Hlae vise u ormariu iza vrata. - Znam gdje su - otpovrnu, obilazei ga na putu u kuhinju. Dok je prolazila, pljesnu je po obloj stranjici. - Da ima soli u glavi - nasmija se - trebala bi tako uredit da ne dobije nikakav sitni. Prezirno ga pogleda. - Glupane, nije on ti - izvali zajedljivo. - On je moe dobit badava. Kad je ula u kupaonicu, sklopljenih se oiju namakao u vruoj vodi, sjedei naslonjen u kadi. Prvo to je zamijetila bile su crnoplave masnice po njegovu tijelu. Zatim je uoila podbuhlo oko, nateenu linu kost i eljust. - Grdno su vas udesili - hrapavim e glasom. Otvori oi. - Sretan sam to me nisu ubili - zakljui praktino. - Pokaza rukom na pod blizu kade. Ondje su mu leale zguvane hlae. Kaput i koulja suili su 265 se, uredno objeeni preko naslona stolice koja je stajala pred grijalom. - Bacite hlae u smee. Ve sam oprao koulju. - U redu - ree, sagnuvi se da ih pokupi. - Bolje da uzmete kakve stare novine - svjetova je. - Nisam se zezao. Ode u drugu sobu i vrati se s novinama. Paljivo die hlae da ih ne dotakne, te ih omota papirom. Britvu mu i sitni poloi na stolicu na kojoj mu je visio kaputi. - Otarasit u se toga, a onda u vam do pomo. - Hvala vam, gospa, ali drim da nee biti potrebno. - Ne budite ludi - okosi se. - Odrasla sam s petoro brae, dvaput se udavala, pa znam kad mukarcu treba pomo, a kada ne. Okrenu se da je pogleda. Unato oteenu oku i obrazu osjetila je snagu koja mu je izbijala iz lica. - I drite da mi je potrebna pomo?

- Sigurna sam - odvrati. Kimnu. - Tada vam unaprijed zahvaljujem, gospa, i prihvaam vau ponudu. Kad se vratila, privukla je stolicu do kade, malen runik namoila u vodu, natrljala ga sapunom i lagano ga poela njime prati. Modrica je bilo po itavu tijelu, i on bi pri svakom njenu dodiru uvijek nesvjesno zatreptao oima. Dva puta je promijenila vodu u kadi, konano mu oprala lice i kosu, a onda ga oprezno obrijala. Krv je curila iz posjekotine iznad upave obrve. - Loe izgleda - ree. - Bit e najbolje da ujutru pozovemo lijenika da je zaije. U protivnom, ostat e velika brazgotina. - Odera usku traku platna i pritisnu je na ranu. - Drte to dok donesem malo flastera. Zaas se vratila sa irokim smotuljkom. Spretno 266 ga je rasporila po duini i povrh oka mu zalijepila melem u obliku kria. - U redu, sad se moete di i obrisat. Trzajui se od bola, osovi se na noge, uze runik koji mu je dodala i omota ga oko struka. Pomoe mu da odri ravnoteu dok je izlazio iz kade. - Moete li? - zapita. Kimnu. - Moda biste trebali zeru prile. Donijet u vam togod da pojedete. - Nee mi nita biti - kaza, briui se. - Imate li telefon u restoranu? Potvrdi glavom. - Ponajprije moram telefonirati. - Pogledavi se u zrcalo, prijee prstom po obrazu i onda joj se okrenu. - Znate, ovo mi je prvi put u ivotu da me neka ena brije. - Jeste li zadovoljni? Dobaci joj smijeak i neoekivano se priini gotovo mlad. - I vie nego zadovoljan. Ovako bi se ovjek lako mogao razmaziti. Nasmija se. - Bjeim natrag da vam priredim doruak. Oe li vam odgovarat penini kolaii, kobasice i jaja? - Jo kako - odgovori. - Samo mi dajte deset minuta vremena da stignem tamo. 267 drugo poglavlje ankerove hlae bile su mu za dva broja vee, pa su se nabrale oko pasa kad ih je pritegao remenom. Poto je smazao drugu hrpu kolaia, jaja i kobasa, i upravo se iskaljivao na drugoj alici kave, opustio se na stolici i zadovoljno uzdahnuo. - Bog bogova - ree. Konobarica mu se nasmijei. - Na trenutak sam pomislila da ete jesti dok god hlae ne dovedete na pravu mjeru. Osmjehnu se pokajniki. - Nisam znao da sam toliko gladan. Imate li kakvih cigara? - Nego to. Specijalnu Tampu. Pravu Havanu. Svaka petau. Isceri se. - To je upravo ono to seljaku treba. Dobra cigara od pet centi. Uzet u dvije. Otie iza anka i vrne se s kutijom. Izabere dvije cigare, jednu utisne u usta. Ona kresnu ibicom i pridri je, dok je on snano otpuhivao dimove. urnu u nju kroz upave obrve i oblak dima. - Hvala vam. Gdje je telefon? Pokaza rukom na telefonsku govornicu koja se nalazila u udaljenom kutu prostorije, uza zid. Otpi jo jedan srk kave i potom ode do telefona. Ona poisti stol i zae iza anka, gdje je pipniar stajao 268 naslonjen na blagajnu. Odloi sue u sudoper. Za pola sata doi e sudopera. On e ga oprati. Vrati se ankeru. - Padam s nogu - ree. - Jedva ekam kad u kui. - Ne znam od ega - odvrati. - Ta nita nisi radila. Noas nije bilo posla. - Takve noi i jesu najgore. Dok radi, bar vrijeme brzo prolazi. - Jo pola sata, pa si gotova. - uli su kako novi, zveei, pada u telefonsku kutiju pa digoe oi. Govorio je ispod glasa, ali ipak ujno. - Molim meugradski, na raun primaoca: Wa-shington, DC, Capitol 2437.

Novi se zveckajui vrnu lijebom u pretinac za povrat novca. Ieprka ga i poeka, odbijajui dimove. Nakon nekog vremena iznova progovori. - Halo, nastavite nazivati. Netko je tamo. Javit e se. Strpljivo je otpuhivao dimove. Telefonistica se opet javi. Glas mu najednom poprimi zapovjedniki prizvuk. - Samo nastavite nazivati, mlada gospoo. Telefon je dolje u predvorju, a oni spavaju na gornjem katu. Pustite da due zvoni, pa e uti. Trenutak kasnije netko se javio. Spusti glas. - Moses, ovdje Daniel B ... Ne, nisam mrtav. Iz pakla se ne telefonira... Aha, u Kansas Citvju su se vratili na posao. Znam to. Kai Johnu L. i Philu da smo se ondje pojavili kao rulja amatera. Pakeri su bili dobro pripremljeni. Cajkani i digii takoer. Nismo imali nikakvih izgleda. Posljednja tri dana vozikao sam se u kolima s nekoliko enjakodera. Znao sam da je trajk gotov onim trenom kad su me iskrcali. Da jo traje, vie ne bih bio iv. Istovarili su me izvan St. Louisa na auto-cesti broj ezdesetest. 269 Nazivam iz kamionske stanice. Centrala mi duguje novo odijelo. Dok je osoba s druge strane ice govorila, on je utke dimio. Kad je iznova progovorio, glas mu je bio za malenkost grublji. - Nije mi nita. Samo sam malko izbuban; bio sam i u goroj... Ne, neu se odmah vratiti. Ve etiri godine nisam bio na dopustu ili odmoru. Vrijeme je da ga sada iskoristim. elim o svemu samostalno razmisliti. Dozlogrdilo mi je izvravati tue naloge. Opet prozbori osoba na drugom kraju linije, nakon ega on odlunim glasom ree: - Ni govora... Ba me briga to su mi pripremili. Vjerojatno jo jedan samoubilaki posao... Po svoj prilici u Kaliforniju. Sad sam na pol puta. Moda uberem nekoliko narani i pojedem ih svjee na suncu... Aha, bit. u u vezi... Ne, imam novaca. Ne namjeravam se tu zadrati da me kojim sluajem John L. ne nazove. Sudei po svemu, enjakoderi bi se lako mogli predomisliti. Kreem dalje dok je jo vremena... Aha, znam. Prilike e se popraviti -samo ne vidim kakva nam korist od toga. John L. podupire Landona, i Roosevelt to nee primiti odve prijazno... Moe se okladiti u svoje dupe da e Franklin Delano Roosevelt pobijediti i drugi put... Vrijedi. Nazvat u te kad stignem u Kaliforniju. Objesi slualicu i vrati se svom stolu. Dignu ruku, i konobarica mu donese jo jednu kavu. - Ima li gdje u blizini kakav hotel u kojem bih mogao unajmiti sobu? - upita. - Najblii je u St. Louisu - uzvrati. Zavrti glavom. - Ne odgovara mi smjer. Idem na zapad, a ne na istok. - Srknu kave. - to mislite, bi li me tko od ofera to idu na zapad htio povesti kamionom? 270 - Pitajte ih - predloi mu. - Uskoro e poet pristizat. - Hou, hvala vam. Krenu natrag prema anku, ali se na pol puta obrnu i vrati se. - Mislite ozbiljno ono to ste kazali? Da idete u Kaliforniju? Klimnu. - Ni ja jo nikad nisam bila ondje - ree. - ujem da je tamo ko u raju. Sunce sije povazdan i nikad nije ladno. Uzgleda nijemo prema njoj. - Imam auto - produi ona. - Nije bogzna kakav. Stari jewett. Ali dobro vozi. Podijelili bi putne trokove. Stade valiti cigaru. - Ali to je s vaim poslom? - Ovakav mogu dobit svugdje. Uope ne dobivam plau, ve samo napojnice. - Imate li obitelj? - Nemam nikog. Posljednji mi je mu odmaglio onim asom kad je spoznao da mu se ne mili plaat

raune. Lani sam se rastala. - to je s onom braom o kojoj ste mi priali? - Nijedan nije tu. Svi su se razbjeali. Nema posla za njih. Kimnu zamiljeno. - Imate li koliko novaca? - Oko dvjesto dolara gotovine. Znam ovjeka koji e mi otkupit kuu. Dat e mi etiristo dolara u gotovu ako priloim i pokustvo. Opet utihnu. Zagleda se u nju ispitivaki. - Koliko vam je godina? - Dvadeset est. - Neete biti nikakva filmska zvijezda - ree. Nasmijei se. 271 - To i ne oekujem. Glavno je da naem mjesto gdje mogu pristojno ivjet. Zavali se na stolicu. - Kad moete krenuti? - Danas - odvrati. - Spremit u stvari, oti do kupca, podi novce i ve popodne moemo na put. Odjednom mu cijelo lice obasja smijeak. Isprui joj ruku. - U redu. ivjela Kalifornija! Nasmija se. Potom mu prsti, kojima ju je dodirnuo, kliznu uz, njezinu ruku, te ona iznenada porumeni. - ivjela Kalifornija! Drei je sveudilj za ruku, ustremi oi na nju. - ak ne znam ni kako se zovete. - Tess Rollins. - Drago mi je to smo se upoznali, Tess. Ja sam Daniel. Daniel B. Huggins. Lijenik se uspravi i odstrie kraj ava na rani. - Krasno ie, ni moja ena to bolje ne radi na svojoj singerici. Pogledajte. Daniel zirnu u zrcalo to mu ga je lijenik prinio k licu. Nekadanja iroka, otvorena rana sada se svela na tanku, kao olovkom povuenu crtu, sa siunim crnim tokicama povrh i ispod nje, gdje su avovi izbijali na povrinu koe. Jedina razlika u usporedbi s prijanjim stanjem bila je to se obrva podno rane priinjala maliak uzdignutom. Dodirnu je. - Hoe li obrva tako ostati? - Neto e se spustiti kad avovi budu izvaeni. Za godinu dana, otprilike, izgledat e kao i druga obrva. Daniel se die sa stolice. - Samo trenutak - zaustavi ga lijenik. - Moram 272 prvo staviti povez oko nje. - Hitro se lati posla. -Vano je da rana bude ista. Mijenjajte zavoj svaki dan. Doite za est dana i onda emo izvaditi avove. - Neu biti tu - ree Daniel. Lijenik zavri omatanje i kraj ovoja valjano privrsti finim trakama flastera. - To vam mogu uiniti u svakoj bolnici ili klinici. Samo nastojte da do tada ranu drite istom. Daniel se mai depa. - Koliko vam dugujem, doktore? - Je li vam dva dolara previe? - upita lijenik nesigurno. - Dva dolara je pristojna cijena - odgovori Daniel. - Izvue iz depa sveanj novanica i izdvoji dvije. - Hvala vam, doktore. - Opazio je da lijenik gleda u novanicu. - Zar neto nije u redu, doktore? Nasmijeivi se, lijenik odmahnu glavom. - Ne. Samo sam razmiljao o tome kako ste vi, za posljednja dva mjeseca, prvi pacijent to mi je platio u gotovu. Daniel se nasmija.

- Nemojte se sada krtarenjem obogatit. I lijenik grunu u smijeh. - Ne brinite se. Moda ih dadem uokviriti da me podsjete kako novac zaista izgleda. Poe za Danielom u ekaonicu u kojoj je sjedila Tess. Ustane. - Je li rana gadna, doktore? Lijenik se nasmijei. - Vidio sam i gadnijih. Samo pazite da je dri istom. Kimnu. - Hou. To e bit moja briga. Daniel izie i otputi se k njezinu jewettu. Bila su to otvorena kola s montiranim celuloidnim vjetro18 Sjeanje I 273 branom, predvienim za zimu. Ue u auto. Ona poe na drugu, vozaku stranu. - Kamo sada? - upita Daniel, kad se uvukla iza volana. - Ravno u banku da potpiem dokumente i prijenos hipoteke. Zatim do kue da novom vlasniku predam kljueve. Gurne cigaru u usta. - Jesi li sigurna da to stvarno eli? - zapita. -Jo se uvijek moe predomisliti. Kad potpie dokumente, sve e biti kasno. - Odluila sam - ree. U banci je odvjetnik svjetova da novce ostavi gdje jesu i da ih zatrai potom kad stigne u Kaliforniju. Pogleda Daniela. - Pametna ideja - izjavi on. - Nikad se ne zna to se na putu moe dogoditi, ako uza se nosi sve te novce. - to misli, koliko e mi trebat gotovine? - Moda sto dolara. Vjerojatno i manje, ali taj e nam iznos odgovarati svrsi. Osim toga, ako zapadnemo u kakvu nevolju, imam svojih novaca. Kasnije se lako izravnamo. - Dobro - ree odvjetniku. Krenuli su poslije ruka i vozili se cijelo popodne, sve do kasno uveer. Kad su privezli uz cestu da pronau konaite, nalazili su se petsto trideset i jedan kilometar od St. Louisa. Zaustavili su se pred nekom starom kuom koja je bila osvijetljena samo jednom aruljom, a imala je natpis IZDAJU SE SOBE. Iziu iz kola, poku-caju na vrata i uniu. Neki starac s lulom u ustima upre pogled u njih. - Zdravo, narode. to mogu uinit za vas? - Trebamo sobu da prenoimo. - S dorukom? Daniel potvrdi glavom. 274 - Imam ba jednu lijepu za vas s dvostrukim krevetom. Dolar i pedeset s dorukom - ree, pa doda: - unaprijed. - U redu - sloi se Daniel, posegnuvi u dep. -Ima li u blizini kakvo mjesto gdje bismo mogli veerati? - Ako niste velikih zahtjeva, moja ena moe togod pripremit. To bi iznosilo jo pedeset centi po osobi. Daniel mu odbroja novce. Starac ustade. - Treba li vam pomo oko prtljage? - Sam u je unijeti - uzvrati Daniel. Starac izvadi klju iz komode i preda mu ga. - Prva soba na vrhu stubita - ree. - Dotle u kazat supruzi da vam spravi veeru. Bit e gotova dok se operete i siete. Veera je bila jednostavna: prena piletina s krumpirom, konzervirani grah i kukuruz, vrui kruh i kava. - Doruak je tono u sedam - dobaci starac, dok su uzlazili stubitem. Uniu u sobu. Daniel se osvrne po njoj, skide kaputi i objesi ga preko naslona stolice. - U prvom gradu u koji doemo - ree - moram kupiti nekoliko koulja, kratkih arapa, donjeg

rublja, odijelo i jo jedan par cipela. - Dobro - sloi se ona. Poe otkopavati koulju, a onda stade i pogleda je. - Hoe li se skinuti? Kimnu. - Priekat u dok ode u kupaonicu. Ja u poslije tebe. Zna, treba mi vie vremena dok skinem minku i ostalo. - Vrijedi - ree. Izie iz sobe, te krenu hodnikom put otvorene kupaonice dok su mu iz hlaa virile 18' 275 bijele bevedejke1. Vrnuo se za manje od deset minuta. Razodjela se, imala je na sebi bijeli ogrta. - Zato se ne protegne i malo ne odmori? Gledat u da se ne zadrim isuvie dugo. Kimnu, skide hlae i isprui se na krevet u donjem rublju. Zagleda se u strop. ivot ima udan obiaj da dijeli karte sa dna pila. Prije tjedan dana u Kansas Citvju je imao elegantno odijelo i odsjeo u najboljem hotelu u gradu. Trebao je samo podii slualicu i imao je sve to je htio. Najprobraniji viski, najubaviju picu. A doruak se sluio kad ga je bila volja. Dvadeset minuta kasnije ula je u sobu. - Nisam namjeravala ostat toliko dugo - ispria se. On ne odgovori. Tada zamijeti da tvrdo spava. -Daniele - zovnu ga. Ne pomae se. Neujno svue sa sebe ogrta i poloi ga na uz-noje kreveta. Baci pogled dolje na sebe. - Prokletstvo! - prokune istiha. Obukla se u naj-zavodljiviju spavaicu. Pritisnu .zidni prekida i sobu preplavi tama. Obie krevet s druge strane i mugnu meu plahte. Za svaki sluaj prui ruku preko kreveta i dotae ga. Jo se uvijek ne pomaknu. Povue ruku i stade piljiti u nj kroz mrak. Lice mu je bilo oputeno. Priinjao se kudikamo mlaim kad je spavao. I kudikamo ranjivijim. Odjednom se osmjehnu u sebi. Izmeu svih onih mukaraca na stanici koji su joj nastojali prodrijeti u gae, prvi je momak u koga se zacopala otkako ju je mu napustio, ali on pada u san u toku njihove prve zajednike noi. 1 BVD - poznata trgovaka marka donjeg rublja u SAD 276 Prepustivi se asovitu porivu nae se preko kreveta i utisne mu cjelov u obraz. - Nadam se da e nam trebat dugo vremena da stignemo u Kaliforniju - proapue. Zatim se povue na svoju stranu kreveta i sklopi oi. Zaspi kao klada za tili as. 277 tree poglavlje U Tulsu stigoe oko jedan sat idueg popodneva, usred najeeg nevremena, za kojeg je padala as kia, a as susnjeica. Brisai vie nisu mogli otirati vjetrobran zbog leda koji se stvarao na staklu, a ni titnici protiv nevremena nisu mnogo zatiivali od studena vjetra koji je, na mahove, prodirao u kola. Iznova je podigao aku i uz pomo specijalne ruke runim putem pokrenuo brisae, ali uzalud, jer su se gumene plotice jednostavno klizale po ledu. - Bolje da se tu zaustavimo - predloi on. - Besmisleno je ii dalje dok se oluja ne stia. Ona klimnu zvoncajui zubima usprkos debeloj vesti koju je nosila ispod kaputa od pravog vunena sukna. - Dri otvorene oi - upozori on. - Moramo pronai kakav prikladan hotel. Vozei lagano po, vjerojatno, glavnoj prometnici, uli su u poslovni dio grada. Ulice su bile malne puste, jer je nepogoda rastjerala sve pjeake. Trgovine sa svojim osvijetljenim izlozima u po bijela dana ostavljale su neobian dojam, kao da su naputene. - Eno ondje jednog natpisa - uskliknu ona. -Brown's Tourist Hotel. Ravno naprijed. Natpis ispred hotela upuivao je na oblinje par-

278 kiralite. Zavee auto na nj, to je mogue blie pokrajnom ulazu u hotel. Ugasi motor. - Ne izgleda loe - ree on. - Uimo - ona e. - Smrzavam se. Jurnue iz kola pravo na ulaz. Predvorje je bilo malo i jednostavno, ali, prema svemu, isto i skladno namjeteno. Recepcioner je stajao iza pulta dok su se pribliavali. Natpis iznad zidne ploe s kljuevima bio je vrlo jednostavan: NIGERIMA I INDIJANCIMA PRISTUP ZABRANJEN. - Da, gospodine? - ree recepcioner. - Imate li dvokrevetnu sobu? - upita Daniel. Recepcioner zaviri u svoj popis. - Imate li rezervaciju, gospodine? Daniel ga samo pogleda. Recepcioner se namah zbuni. - Da, gospodine. elite li deluxe dvokrevetnu sobu s kupaonicom za jedan dolar ili obinu dvokrevetnu s kupaonicom u hodniku za sedamdeset pet centi? - Uzet emo deluxe - odgovori Daniel. - Hvala vam, gospodine - ree recepcioner, gurnuvi mu knjigu gostiju. - Molim vas, upiite se u knjigu. - Zvoncem pozove hotelskog posluitelja. -To iznosi dolar, plativo unaprijed. Daniel okrznu Tess pogledom, a onda, dok im je posluitelj prilazio, upie u knjigu Gospodin i gospoa D. B. Huggins, Washington, DC. Recepcioner preda posluitelju klju. - Soba broj etiristo i pet, gospodine - ree uglaeno, bacivi letimian pogled na knjigu gostiju. -Uvjeren sam da e vam se svidjeti, gospodine Huggins. Lijepa je to ugaona soba. Posluitelj e vam pomoi oko prtljaga. Daniel se obrati posluitelju. - Prvo nas odvedite u sobu, a poslije moete iz 279 auta unijeti nau putnu torbu. To je stari jewett, parkiran tik ulaza. Pooe za posluiteljem u dizalo, a potom i u sobu. Recepcioner nije rekao neistinu. Tess se smjesta uputila u kupaonicu, im su unili. Daniel se okrenu posluitelju. - Poto unesete prtljagu, ima li izgleda da dobijemo velik lonac kave i bocu viskija? Posluiteljevo lice ostade ravnoduno. - U ovoj zemlji vlada prohibicija, gospodine. Daniel izvadi iz depa dolarsku novanicu. Die je uvis. - Jo uvijek vlada? Posluitelj kimnu. - Da, gospodine. Daniel pridometnu drugi dolar. - A sada? Iskesivi se, posluitelj uze dva dolara. - Vidjet emo to se dade uiniti. Odmah se vraam. Hvala vam, gospodine. Za njim se vrata zatvorie upravo u trenutku kad iz kupaonice izie Tess. - Kriste! - uskliknu. - Na trenutak sam pomislila da e brana popustit. Zasmija se. - Dobro znam na to misli. Slijedim te. Posluitelj se vratio sa svime za manje od deset minuta. Donio je putnu torbu, lonac kave, poli-trenku viskija, ae, vodu rashlaenu ledom, te alice s tanjuriima. - Jo neto, gospodine? - Ima li u blizini kakav dobar restoran? - upita Daniel. - U neposrednom susjedstvu. Imate do dva i trideset ruak s potpunim jelovnikom za trideset pet centi. Daniel mu hitnu etvrt dolara. Uze bocu viskija, 280 slomi peat i tada iz nje zubima izvue ep. Pogleda Tess. - To e zagrijati drobac. - Meni samo trunak - upozori ga. - Jako se brzo opijem.

Njoj natoi malo, a sebi za dobru gutljajinu. - Nazdravlje! Istrusi viski u jednom gutljaju, a onda jo jednu au, dok je ona dovravala svoju prvu. Odloi au i nalije kavu. Polako su pijuckali. - Osjea li se sada bolje? - upita je. Kimnu. On preleti okom po sobi. - Nije loa. - Zaista je udobna - ona e. Pogleda ga. - Zna, nikad prije nisam odsjela u ovako luksuznom hotelu. Nasmija se i ustade. - Hodi. Idemo dolje na jelo. Nakon toga moram u kupovinu. Stajao je ispred duguljastog zrcala i promatrao se. Dobro mu je pristajalo tamnosivo odijelo sa svijetlim tankim prugama. Okrenu se Tess. - Sto misli? Prije nego to stignu odgovoriti, prodava upade nestrpljivo. - To vam je najnovija newyorka moda, gospodine. Pogledajte samo nabore na stranjem dijelu hlaa. Od iste je vune i sa svilenom podstavom. Samo etrnaest i devedeset pet sa jednim parom, a sedamnaest i pedeset sa dva para hlaa. - Jako je lijepo - primijeti Tess. - Uzet u ga - ree Daniel. - Sa dva para hlaa. Koliko e vam trebati da stavite manete? - Deset minuta, gospodine. 281 - Dobro. Dok ekam, htio bih tri koulje, dvije bijele i jednu plavu, tri para crnih kratkih arapa, tri para bevedejki, par crnih cipela i tamnu kravatu sa sivom ili crvenom kosom prugom. irok osmijeh raspolovi prodavaevo lice. - Da, gospodine. Bilo bi nam drago kad biste kravatu primili kao na poklon. Volimo ugaati naim dobrim kupcima. Petnaest minuta kasnije Daniel je pred zrcalom vezivao uzao na kravati. Prodava mu je pridrao kaput dok ga je oblaio. - Smijem li vam neto predloiti, gospodine? -upita prodava nesigurno. - to to? - Samo jo neto nedostaje. eir. Mi smo izravni posrednici newyorke tvrtke Adam Hats i imamo izvanredan, najnoviji model eira sa zavrnutim obodom. Dolar i devedeset pet. Kad je Daniel iziao iz robne kue, na glavu mu je bio nasaen eir. Oprezno su hodali ispod izboina na zgradama. Nije htio da ve prvog dana odve smoi odijelo. Tess mu se ponosno ovjesila o jednu ruku. Bio je zaista naoit mukarac. Niz ulicu, nekoliko vrata dalje, nalazila se trgovina sportskom opremom. Daniel naglo zastade i zagleda se u izlog. Bio je pun puaka i samarica. - Hajdmo unutra - ree. Poe za njim u trgovinu. Priao je mukarcu iza tezge u stranjem dijelu trgovine. - Dobar dan - pozdravi prodava. - ime vas mogu usluiti? - Treba mi jedan pitolj. Ali ne prevelik. - Kalibra 0,22, 0,38, 0,45? - Vie bih volio 0,38, ali sve ovisi o veliini. ovjek kimnu glavom. Iz depa izvue sveanj kljueva i otvori ladicu ispod tezge. Na nju poloi pravi policijski kolt duge cijevi. 282 - to kaete na ovaj? Daniel zavrti glavom. - Prevelik je. Umjesto njega izvadi vojni i policijski model Smith & Wesson. Pogleda upitno Dana. On opet zavrti glavom. - A vojni automatski kolt? - Ne volim ih - odvrati Daniel. - Upotrebljavao sam ih u vojsci. Ne pogaaju ondje kamo ciljate. Isuvie trzaju.

- Imam samo jo jedan kalibra 0,38. Ako vam ni taj ne bude odgovarao, morat ete prijei na 0,22. - Da ga vidim. Prodava izvadi malu konatu futrolu. Otvori je s potovanjem. Pitolj je bio od sjajne srebrnoplave kovine sa sedefastim drkom. - Smith - Wessonov kratkocijevni terijer kalibra 0,38 - ree prepun potovanja. - Uza nj dobijete i futrolu od prave koe s naramenikom. Ali je i skup. Daniel ga pogleda. - Koliko doe? - Trideset devet dolara i pedeset centi. - To je doista mnogo - ree. Daniel ga uze u ruku i odvagnu ga. - Ne izgleda bogzna to. - ovjek bi se prevario. Moe uraditi sve to i veliki. ak i bolje. Daniel rasklopi pitolj i palcem zavrti bubanj. Potom ga uz kljocaj sklopi i die u visinu oiju. - Da se pogodimo! Prodava je asak dvoumio. - Trideset i pet dolara. - Jo spustite. - Trideset dva i pol. To je zadnja cijena. - Imate li streljanu? - Da, dolje u podrumu. - Pritisnu dugme pod tezgom. Iz stranje prostorije izie neki mladi u zamaenom radnom odijelu. Preda mladiu pitolj 283 i pregrt metaka. - Odvedi gospodina dolje. eli iskuati pitolj. Pou za mladiem po nizu stuba u stranjem dijelu trgovine. Na dnu odmorita upali svjetlo. U udaljenom kutu nalazila se jarko osvijetljena streljana s bijelom papirnatom metom, na stalku naslonjenom o vree s pijeskom. Mladi mu dade pitolj i est metaka. Daniel hitro napuni pitolj. Okrenu bubanj, iskua obara da vidi kakva mu je napetost i zatim zategnu kokot. Zadovoljan to ne zapinje, uze pitolj u obje ruke i naniani. - Spustite cijev - opomenu ga mladi. - Na svakih est metara udaljenosti prebacuje cilj trideset centimetara. Streljana je duga devet metara. - To ba nije dobro - primijeti Daniel. - Kratka cijev - mladi e jednostavno. - Neto se moralo rtvovati radi veliine. Ali ne brinite se. Na to se vrlo brzo naviknete. Daniel zakilji niz cijev i odapne. Pitolj neznatno odskoi. Provjeri metu. Posve je promaio. - Spustite cijev - ponovo e mladi. - Nianite preko kokota, a ne preko cijevi. Daniel iznova opali. Ovaj put je pogodio vanjski rub mete. Kimnu i velikom brzinom ispali preostale metke. Tri su prola kroz samu sredinu, a jedan za dlaku izvan nje. Vrati pitolj mladiu. - U redu - ree. Okrenu se Tess. Blijeda lica ukoeno ga je gledala. Uhvati je za ruku. Tresla se. - Je li ti dobro? - upita. Duboko uzdahnu. - Aha. Drao ju je za ruku dok su se vraali iza stube. - Uzet u ga, ako mi kutiju metaka dadete kao priu - ree ovjeku iza tezge. 284 - To ne mogu - odgovori on. - Ali, dat u vam besplatno krpu za ienje, ipku i boicu ulja. - Vrijedi - sloi se Daniel. - Uzet u kutiju metaka. - Dobro. - Prodava izvadi obrazac. - U skladu s propisima - ree, ispriavajui se. - Moram ispuniti taj obrazac i navesti vam ime, adresu i broj osobne karte. - Nema problema. - Daniel izvue lisnicu i stavi na tezgu svoju vozaku dozvolu. - Je li to dovoljno? ovjek potvrdi glavom. - Dajte mi minutu vremena da to ispunim, a onda u vam oistiti pitolj. Dok je ekao da mu prodava ispuni obrazac, Daniel je skinuo kaput, stavio na sebe naramenik s futrolom i dobro zategao remen. Dok ga je namjestio u najpogodniji poloaj, prodava je ispunio

obrazac i oistio pitolj. - To iznosi, zajedno s pedeset naboja, trideset sedam dolara i pedeset.centi. Daniel odbroja novac i uze pitolj iz trgoveve ruke. Brzo ga napuni, tutne u tobolac i napokon obue kaput. Potapka se po kaputu. Lijepo je padao preko pitolja kao da ga uope i nema. Vrnu se na ulicu. Pogleda na svoj runi sat. - Jo je rano. Hoe li da te prije povratka u hotel odvedem u neko kino? Odmahnu glavom. - Ne - ree usiljeno. - Vratimo se odmah u hotel. Glas mu oboji nota iznenaenja. - Je li ti stvarno dobro? - Dabogme, budalo - odgovori malne zlovoljno. - No, to misli je 1' red pustit damu da tolko eka? 285 etvrto poglavlje Probudila se teko i prvo to je outila bila je slatka bol meu nogama, teak osjeaj punine i nabreklosti. Bilo je dobro. Otvorila je oi. Stajao je gol i leima okrenut virio kroza zastore ispred prozora. U jednoj je ruci drao cigaru, u drugoj au viskija. Bio je krupan, pleat i jedra tijela koje je poivalo na mesnatim, jakim nogama. Bio je snaan. Znala je to. Jo je na sebi utjela tragove njegove snage. Sa svojih sedamdeset i pet kilograma ni sama nije bila slaba, ali ju je drao i pokretao kao papirnatu lutku. Ali papirnate lutke nikad se ne osjeaju onako kako se ona osjea njegovom zaslugom. - Koliko je sati? - zapita. - Zaspala sam. - Skoro e est - uzvrati. - Okrenu se i pogleda je. - Kia je upravo stala. - Fino. - Uspravi se u sjedei poloaj i navue plahte preko oblih golih dojki. Iznenada iz nje iscuri topla mokrina i slije joj se niz nutarnji, meki dio bedara. Glas joj jeknu s prizvukom iznenaenja. Jo uvijek izlazi iz mene. Ne ree nita. - Bolje da mi donese runik iz kupaonice - ona e. - Zato? 286 - Nije zgodno da tvojim sjemenom opoganimo sve plahte. - Hoteli raunaju s time. ak se i oenjeni parovi vie jebu u hotelu negoli kod kue. - Govori kao da si upuen u stvar. Jesi li ikad bio oenjen? Strese glavom. - Nikad. - Kako to? - Valjda zato to se nikad nisam dovoljno dugo zadrao na jednom mjestu da bih se odomio. - Zar nikad nisi poelio da se oeni? - Jesam. Bit e i to jednog dana. - Ja sam se dvaput udavala. - Znam - kaza. - Priala si mi. Osjeti kako joj se bradavice na dojkama ukru-uju, a rumen joj oblijeva obraze, kad se prisjetila onoga to su radili. - I u toku ta dva braka nikad nisam radila ono to sam s tobom. - A to si, zapravo, radila? - Ne znam. Jednostavno se fukala. Putala da mi ga inu. Katkad sprijeda, katkad straga - i to je sve. Nikad prije nisam dudlala mukarev pimpek. Zahihota. - Nije bilo tako loe, a? I sama se nasmija. - Nije. - Uzvinu oi na nj. - Jesam li bila dobra? -upita plaho. - I vie nego dobra - otpovrnu. - Da mi nisi kazala, mislio bih da to cijelog ivota radi. - Radim - ree neoekivano. - U mislima. Meutim, uvijek sam se bojala uiniti to svojim muevima iz straha da ne pomisle da sam kurva. - teta to nisi. Vjerojatno bi jo uvijek bila udana.

- Drago mi je to nisam - doda brzo. - Nijedan 287 od njih nije bio ljubavnik kao to si ti. Bili su to obini jebai. Gucnu viskija iz ae. - Hoe li pie? - Ne, hvala. - Pokupi s poda ogrta kamo joj je bio pao i stavi ga na sebe kad se izvukla iz kreveta. Krenu mimo njega put kupaonice. - Idem se okupati. ( Zadri je, uhvativi je za ruku. - Nemoj. - Zato? - Volim kad sva vonja po mindi. ; - Oh, Isuse! - U oima mu proita poudu. Opet mi navlai vlagu meu noge. Zasmija se i privue joj ruku. - Gle to si mi uinila. Ruka joj se sklopi oko uda koji se sve vie stvrd-njavao. Slabost joj udari u noge, te nije bilo potrebno da je rukama hvata za ramena i potiskuje na sag pod sobom. Ugura joj ga u usta, a jednom je rukom pridri za zatiljak. - Zaobli mi jaja dlanovima i stisni ih - naputi je. Osjeti ih u rukama kao dva masivna oblutka koja se odjednom stegnue. Nije se pravo ni snala, a ve je soptala, bolje rei grcala, kad je pokuavala progutati pravu bujicu sjemena koja ju je zapljusnula. A onda, kad je ve pomislila da nee izdrati, bilo je sve gotovo. Jo uvijek, borei se za zrak, zamusana od sjemena oko usta i po bradi, uzgleda prema njemu. - Nikad nisam poznavala takva mukarca. Pogleda je utke odzgor. Posegnu za viskijem, strusi ostatak pia, a potom je htjede osoviti na noge. - Ne. - Odmahne glavom. - Prvo me udari. Plju-sni me po licu. - Zato? 288 Jer elim da me natjera da se osjeam kao kurva. Ako se tako ne budem osjeala dok sam s tobom, zaljubit u se u tebe. Otvorenom je akom zahvati po obrazu od ega se, dahui, isprui porebarke na tlo, a jedna joj teka dojka izleti iz ogrtaa i tresnu o pod. Polako die ruku'i opipa obraz. Otisak njegove ruke i nadalje se na njemu bijelio, a onda postupno pocrvenio i zajapurio se. Zabulji se u nj malne bijesno. - Svaki put tako. Ne ree nita. - Svaki put kad me pojebe tako postupi, pa neu zaboraviti na emu sam. Trenutak se nije micao, a zatim se sagnuo i pomogao joj da se uspravi. - Odjeni se - ree gotovo njeno. - Bolje da odemo na veeru, ako sutra mislimo rano krenuti. Upravo je bio privrstio oko sebe naramenik s futrolom kad je izila iz kupaonice. Zastala je, promatrajui ga kako provjerava bubanj i stavlja pitolj u futrolu. Pogleda gore u zrcalo to se nalazilo povrh toaletnog stolia pred kojim je stajao i opazi je. Kimnu odobravajui. - Mora se priznati da ti je haljina vrlo dopadljiva. - Hvala na komplimentu. - Bilo joj je drago to je to zamijetio, jer je imala na sebi svoju najdrau haljinu. Be i crno. U njoj se priinjala vitkijom, a grudi i bedra nisu se toliko isticali. Zavri vezivanje kravate. - Ni ti ne izgleda jako loe. Dotae zavoj na elu. - Da, samo da nije ovoga. - Strpi se jo nekoliko dana. Tada emo otii u neku kliniku i tvojim e jadima biti kraj. - Dok je oblaio kaput, ona prijee na drugi kraj sobe da uzme ogrta. - Daniele. 19 Sjeanje I 289 Okrenu se. - Izvoli? - Moda ne bi trebalo da te to pitam, ali od ega bjei? - Nastojala je zatomiti uznemirenost koja

joj se odrazila u glasu. - Ne bjeim ni od ega. - Ali kupio si pitolj. Okrenu se od nje, ne odgovorivi joj. Zakopa kaput i mai se eira. Prie mu. - Ne mora mi re ako nee. Ali ako si u nevolji, moda ti mogu pomo. Uhvati je za ruku i njeno je stisnu. - Nisam u nevolji. Niti u sukobu sa zakonom ili bilo s kim drugim. I ne bjeim. Jednostavno mi treba vremena za razmiljanje, pa sam se zato pokupio. - I pitolj ti pomae u razmiljanju? - Ne. - Nasmija se. - Meutim, bavim se neugodnim poslom. Jo prije par dana neki su me ljudi strpali u auto kad sam iziao iz ureda. Tri su me dana vozikali uokolo dok nisu odluili to e sa mnom. Mogli su me ubiti u svako doba, i tu nita ne bih mogao poduzeti. Naposljetku su me izbacili iz auta i ispraznili pitolj, pucajui u tlo pokraj mene. Mislio sam da su me ubili, a toliko sam se bio uplaio da sam se usrao u gae. To je neto to mi se jo nikad prije nije dogodilo, ak ni za rata, a bio sam u vodu narednika Yorka u Francuskoj gdje sam vidio more mrtvih. Zato sam na licu mjesta odluio da me vie nikad nitko bez borbe nee nikamo odvui. - Ne svaam. U kakvom si to poslu gdje ti netko eli uiniti neto? Takve se stvari samo gangsterima dogaaju. - Ja sam sindikalni organizator - ree. - Ne znam to je to. - Sindikat rudara me je dodijelio CIO-u kao ispo290 mo pri organiziranju novih sindikata u raznim granama industrije. - Jesi li ti jedan od onih komunista o kojima sam itala u novinama? - Ma kakvi. Veina ljudi za koje radim su republikanci, premda ja osobno naginjem demokratima. - Ni za te nikad dosad nisam ula - izjavi. - Hodi - ree, uzevi je za ruku i krenu s njom prema vratima. - Pokuat u ti to objasniti u toku veere. 19 291 Kad su stigli u Los Angeles, Tess je bila posve sigurna u jedno - da se zaljubila u Daniela. Nikad prije nije srela takva mukarca. Povremeno nije znala o emu govori, a veinom nije imala pojma o emu misli. Potekao je iz svijeta za koji nije ni znala da postoji. Organizirani rad, politika - sve joj je to bilo nepoznato.. Znala je samo da ovjek dobiva posao, odlazi na rad i prima plau. Kadto veu, kadto manju, no bez obzira koliko iznosila, gurao si s onim to si dobio i bio sretan to je tako. Bilo je kasno popodne i lijevala je kia, kad su zavezli u Hollywood Boulevard. Kazalina i duanska svjetla ve su gorjela, bljetavo se odraavajui na mokru ploniku. - Jesi li kad vidio toliko svjetla? - zapita glasom punim udivljenja, dok su vozili mimo Graumanova kineskog kazalita. - U New Yorku ih ima i vie - proguna on. Pogleda ga. - Kao da nisi sretan. - Umoran sam - odvrati kratko. - Bolje da naemo mjesto gdje emo prenoiti. 7 Tamo prijeko je lijep hotel. - Pokaza rukom na Hollywood Roosevelt. - Izgleda preskup - primijeti. - Bolje emo proi kad se maknemo s glavnih ulica. 292 Pronali su jedan hoteli nedaleko od La Brea na Fountainu. Stajao ih je dolar za no, ukljuujui i kupaonicu. Bila je to nova vrst hotela koji su zvali motel. Kola si parkirao tono ispred svoje sobe. Kad su uli u sobu prvo je uoila ajnu kuhinjicu sa tednjakom, hladnjakom i posuem. - Bi li volio da za veeru pripremim dva odreska? Otvori svoj putni kovei i izvadi bocu viskija. Zubima izvue ep i dobrano otpi. Odloi bocu, ne rekavi nita.

- Mora da ti je dosadilo jesti po restoranima, kao to je i meni - dometnu brzo. - Osim toga, zaista dobro kuham i voljela bih ti priredit veeru. Jo jednom utke potegnu iz boce. - U susjednom sam bloku vidjela trnicu - produi. - Mogu skoknut tamo i nabavit potrebne namirnice. Ti za to vrijeme ui u kadu i u vruoj se vodi rijei umora od vonje. - Jesi li sigurna da to eli? - upita. Kimnu. Posegnu u dep i dade joj novanicu od deset dolara, zajedno s kljuevima od auta. - Usput mi kupi jo jednu bocu viskija i nekoliko cigara. Vrati mu novanicu. - Ja astim. Ve si se dosta naplaao. urno izie kroz vrata. Trenutak je stajao na mjestu, sluajui kako pali motor i kako kola odlaze. Uze jo pia, a zatim se umorno poe skidati. Prebaci odjeu preko stolice i posve gol ode u kupaonicu, gdje otvori slavinu da voda tee u kadu. Vrati se u drugu sobu, iz depa izvue cigaru i zapali je. Zamiljeno prijee rukom preko brade. Valja se brijati. Iz runog kovega izvadi britvu i sapun za brijanje. Njezin kovei spazi kraj prozora. Prie mu, podignu ga i stavi na policu za 293 prtljag, a tada se zagleda kroz prozor. Kia je plju-tala kao iz kabla i pretvorila popodne u mrklu no. asak je zaneseno promatrao prizor, a potom se vratio, pokupio bocu viskija i uao u kupaonicu. Kada je bila gotovo puna. Privue do nje stolicu i, poloivi na nju pepeljaru i bocu viskija, ue u vodu. Bila je vrua i proimala ga do kostiju. Jo otpije, gurne cigaru u usta, nasloni se zatiljkom o rub kade i zapilji u strop. Kalifornija. Mora da je lud. to tu uope radi? Tu nema to traiti. Sva je djelatnost usredotoena na istoku. U jueranjim je novinama proitao da su Lewis i Murrav obrazovali Organizacioni komitet metalskih radnika. Trebalo je da se tamo nalazi, pa bi bio u samom toku zbivanja. Mai se boce viskija, povue gutljajinu, potom vrati bocu na stolicu i s uzdahom se opet nasloni o kadu. Nema sumnje da je lud zbog same pomisli da se vrati na istok. Kao i obino, izvukao bi usraniji kraj batine i doivio to da starkom sleti na kakvu ledinu. U tome ima dvadesetgodinje iskustvo i sad mu je dosta. Poelo je to onog dana kad je prvi put sreo Phila Murrava i Billa Fostera godine 1919. Upravo je bio otputen iz vojske i zatim dobio posao uvara u eliani US Steel u Pittsburghu. Opremili su ga uniformom nalik na vojniku, pitoljem i pendrekom objeenim o remen hlaa.' Bio je jedan iz voda dvadesetorice ljudi pod zapovjednitvom nekadanjeg armijskog narednika koji je bio vrst kao kremen i upravljao vodom po naelima stroge vojnike stege. Prva dva mjeseca nije bilo teko. Nije nita radio, nego je osam sati dnevno stajao kod glavnog ulaza i promatrao radnike kako ulaze i izlaze u toku 294 smjena. Bili su to preteno Pemci1 i Poljaci iz Sredinje Evrope koji su slabo poznavali engleski ili ga uope nisu govorili. Ostavljali su pristojan dojam -gledali svoje posle, bili su miroljubivi, iako se inilo da se ne smijee ba preesto. A onda, kao da se gotovo neprimjetno atmosfera poela mijenjati. Sad se pak uope vie nisu smijeili i kad bi ga gledali, na licima bi im titrao izraz silnog negodovanja. ak i u baru, koji je obino posjeivao nakon svoje smjene, naglo bi uutjeli kad bi doao na svoje pie i bez rijei se odmakli od njega, dok ne bi ostao posve sam na malom otvorenom prostoru. Jednoga ga dana vlasnik bara pozove u stranu. Bio je to onii Talijan koji je izgovarao engleski s tolikim naglaskom da si ga mogao djeljati noem. - Danny, valjan si momak - poe. - U to sam uvjeren. Ali, uini mi usluga i nemoj vie dolazit u bar. - Ehej, Tony - zinu zaprepateno. - A zato? - Sprema se veliko zlo. I ljudi postaju sve uzne-mireniji. Misle da ih dolazi uhodit. - Nevieno sranje! Kako da ih uhodim kad ak i ne razumijem to govore?! - Uini mi usluga, Danny. Ne dolazi vie - ree malac i ode.

Te noi narednik je sazvao sastanak svoga voda. - Dosad ste, dragovii, ivjeli kao mali bogovi, ali uskoro ete se morati potrudit' da zaradite svoj kruh svagdanji. - Od danas nadalje svakog se asa moe oekivat da crvendai i IWW pozovu Pemce na trajk. Poku1 Pod nazivom Pemac valja podrazumijevati doseljenike ekog, slovakog, maarskog ili hrvatskog podrijetla, jer je i u izvorniku Hunkie skupni naziv. 2 Industrial Workers of the World (Industrijski radnici svijeta). 295 at e obustavit rad tvornica. Vaa je zadaa da ih u tome sprijeite. - Kako emo to uradit, narednice? - doviknu jedan od uvara. - Nita ne znamo o radu ljevaonica. - Ne budi glup - odreza narednik podrugljivo. -im oni odu, drugi e zauzet njihovo mjesto. trajkai e ih pokuat zaustaviti. Na nama je da se pobrinemo da uu oni koji ele radit. - To znai da emo pomagat trajkolomcima? -upita Daniel. Narednik ga osinu zatomim pogledom. - To znai da e izvravat svoju dunost. to misli, zato dobiva petnaest dolara tjedno, stan i hranu? Oni Pemci rade u ljevaonici dvanaest sati dnevno za manje od deset dolara na tjedan. Sada misle da imaju pravo na isto onoliko koliko i vi dobivate, pa i vie. A veina ih ne zna ak ni govorit, itat ili pisat engleski. Daniel mirno izdra njegov bijesan pogled. - Kako da se sa trajkolomcima probijemo kroz redove trajkake strae, kad se nalazimo unutra, iza glavnih vrata? - Dobit ete pomo. Bit e je napretek. Pred ulazom nalazi se vie od dvjesta erifovih opunomoenika koji e vam osiguravat slobodan prolaz. - A to ako ni to ne bude dovoljno? Narednik se nasmijei. - Onda mi izlazimo da im pomognemo. - Otkvai pendrek s remena i podie ga. - Pravo je udo kako ove nae stvarice djeluju uvjerljivo. Daniel zauti. Narednik nastavi piljiti u nj. - Ima li jo kakvih pitanja? Daniel odmahnu glavom. - Ne, gospodine, ali... - to ali? - To mi se ne svia. Vidio sam to se dogaa u 296 toku trajka. U tvornicama tekstila i rudnicima. Mnogo je ljudi bilo ozlijeeno. ak i onih to s time nisu imali nikakve veze. - Nitko nee zadobiti nikakvu povredu, ako se ne bude mijeao u tue poslove. Daniel se prisjeti sestre, Jimmvja. Duboko uzdahnu. - Ne svia mi se to. Zaposlie me kao straara da uvam tvornice, a ne da mlatim ljude i da budem trajkolomac. Narednik prasnu. - Ako ti se to ne svia, a ti dii dupe odavde! Daniel se na trenutak nijemo ustubi, a tada lagano kimnu. Obrnu se bez rijei i krenu da izie iz prostorije, ali ga narednikov glas prisili da se opet okrene. - Ostavi pitolj i pendrek. Daniel utke otkopa remen, te poloi pitolj i pendrek na stol. Potom se okrene i iznova poe k vratima. Otprati ga narednikov glas. - Za petnaest minuta da si napustio baraku. Ako te tu zateknem po povratku, rijetko e srat kad te stanemo tamburat. Daniel otvori vrata i izie. Prije nego to zatvori vrata, u narednika kako govori ostalima. - Nikad nisam vjerovao toj svinji. Douli smo da je potajni komunist. Ako meu vama ima jo koji kukavni crvenda, nek se javi i kida odavde dok je vremena. Daniel poe niz hodnik do sobe vojarnskog tipa koju je dijelio s jo petoricom ljudi. Hitro skide

odoru, uredno je sloi i stavi na svoj leaj. Iz svog ormaria izvadi stare vojnike hlae i bluzu, te ih obue. Na brzinu skupi ono malo svoga vlasnitva, strpa ga u vunenu torbu, prebaci je preko lea i izie. Uputi se hodnikom van iz zgrade. Tiho dokoraa 297 at e obustavit rad tvornica. Vaa je zadaa da ih u tome sprijeite. - Kako emo to uradit, narednice? - doviknu jedan od uvara. - Nita ne znamo o radu ljevaonica. - Ne budi glup - odreza narednik podrugljivo. -im oni odu, drugi e zauzet njihovo mjesto. trajkai e ih pokuat zaustaviti. Na nama je da se pobrinemo da uu oni koji ele radit. - To znai da emo pomagat trajkolomcima? -upita Daniel. Narednik ga osinu zatomim pogledom. - To znai da e izvravat svoju dunost. to misli, zato dobiva petnaest dolara tjedno, stan i hranu? Oni Pemci rade u ljevaonici dvanaest sati dnevno za manje od deset dolara na tjedan. Sada misle da imaju pravo na isto onoliko koliko i vi dobivate, pa i vie. A veina ih ne zna ak ni govorit, itat ili pisat engleski. Daniel mirno izdra njegov bijesan pogled. - Kako da se sa trajkolomcima probijemo kroz redove trajkake strae, kad se nalazimo unutra, iza glavnih vrata? - Dobit ete pomo. Bit e je napretek. Pred ulazom nalazi se vie od dvjesta erifovih opunomoenika koji e vam osiguravat slobodan prolaz. - A to ako ni to ne bude dovoljno? Narednik se nasmijei. - Onda mi izlazimo da im pomognemo. - Otkvai pendrek s remena i podie ga. - Pravo je udo kako ove nae stvarice djeluju uvjerljivo. Daniel zauti. Narednik nastavi piljiti u nj. - Ima li jo kakvih pitanja? Daniel odmahnu glavom. - Ne, gospodine, ali... - to ali? - To mi se ne svia. Vidio sam to se dogaa u 296 toku trajka. U tvornicama tekstila i rudnicima. Mnogo je ljudi bilo ozlijeeno. ak i onih to s time nisu imali nikakve veze. - Nitko nee zadobiti nikakvu povredu, ako se ne bude mijeao u tue poslove. Daniel se prisjeti sestre, Jimmvja. Duboko uzdahnu. - Ne svia mi se to. Zaposlie me kao straara da uvam tvornice, a ne da mlatim ljude i da budem trajkolomac. Narednik prasnu. - Ako ti se to ne svia, a ti dii dupe odavde! Daniel se na trenutak nijemo ustubi, a tada lagano kimnu. Obrnu se bez rijei i krenu da izie iz prostorije, ali ga narednikov glas prisili da se opet okrene. - Ostavi pitolj i pendrek. Daniel utke otkopa remen, te poloi pitolj i pendrek na stol. Potom se okrene i iznova poe k vratima. Otprati ga narednikov glas. - Za petnaest minuta da si napustio baraku. Ako te tu zateknem po povratku, rijetko e srat kad te stanemo tamburat. Daniel otvori vrata i izie. Prije nego to zatvori vrata, u narednika kako govori ostalima. - Nikad nisam vjerovao toj svinji. Douli smo da je potajni komunist. Ako meu vama ima jo koji kukavni crvenda, nek se javi i kida odavde dok je vremena. Daniel poe niz hodnik do sobe vojarnskog tipa koju je dijelio s jo petoricom ljudi. Hitro skide odoru, uredno je sloi i stavi na svoj leaj. Iz svog ormaria izvadi stare vojnike hlae i bluzu, te ih obue. Na brzinu skupi ono malo svoga vlasnitva, strpa ga u vunenu torbu, prebaci je preko lea i izie. Uputi se hodnikom van iz zgrade. Tiho dokoraa

297 do prednjih vrata. Deurni ga straari propuste bez rijei. Ve bijahu obavijeteni. Torbu je na leima smjestio u ravnomjeran poloaj, preao na drugu stranu ulice i zaokrenuo za ugao. Ili su za njim istim putom. Zauo je korake i poeo se okretati, ali je bilo prekasno. Pendrek ga je zahvatio iskosa po glavi, pa je posrnuo naprijed na koljena. Dok se oajniki pokuavao dii na noge, odjeknu narednikov glas. - Pokate dobro kurvinu sinu! Naglo zamahnu akom u tom smjeru, ali pogodi u prazno. Pod kiom udaraca koje je dobivao pendrecima i akama, tijelo mu se skupi u bolnu gru. Ponovno pade na koljena, skvrivi se u klupko da se zatiti to je vie mogue. Teke ga cokule stadoe pogaati u bokove, i on se od siline udaraca otkotrlja u slivnik. Pokua se pomai, ali bez uspjeha. Svaki ga je dio tijela bolio. Nije uope imao snage, ak ni da uzvrati. Napokon udarci prestae. Leao je poluonesvije-ten i trzao glavom, as amo, as tamo. Odnekud izdaleka opet do njega dopre narednikov glas. - To e ga nauiti, smee komunistiko, da se okani govnarija! Vinu se glas izmeu nekolicine mukaraca, glas u kojem se osjeao strah. - Narednice, mislim da je mrtav. Uz bok osjeti narednikovu nogu koja ga prevrnu na lea. Zakilji mu se u oi u nastojanju da progleda. Na licu outje narednikov dah, ali vid mu se ne izotri. - Nije mrtav - ree narednik - meutim, ako nam se drugi put samo na korak priblii, poalit e to nije. Sljepoonicom mu iznenadno sijevnu otra, ljuta 298 bol, kada ga narednik kinu nogom. A onda mu na oi pade mrak, i zavlada dugotrajna tiina. Polako poe dolaziti k sebi. Malo-pomalo tijelo mu stade odailjati znakove bola. Nedugo zatim pokua se pomai. Nesvjesno mu se ote teak uzdah. Htjede silom razbistriti glavu. Poe mu za rukom da se osovi na koljena, a potom, pridravajui se za stup uline svjetiljke, i na noge. Zahvaen snopom svjetla pogleda se. Koulja mu je bila poderana i uprskana krvlju, hlae rasparane du nogavice. Lagano pokrenu glavu. Njegova vunena torba leala je otvorena i ispranjena, a stvari porazba-cane po cijeloj ulici. Duboko uzdahnu, a onda se poe korak po korak pomicati, pri emu ga nesnosni bolovi potresahu iz temelja. Unato tome dao se na skupljanje i spremanje svojih stvari. Kad je zavrio s time, stade da predahne. Uzvinu oi na nebo. Mjesec je lebdio visoko. Moralo je biti oko ponoi. U osam je iziao iz tvornice. Na kuama su svi prozori bili ovijeni tamom. Vrati se oprezno do ugla i zapilji u glavni ulaz. Straari su se jo uvijek nalazili u svojoj kuici. Kroz otvoren prozor uo ih je kako razgovaraju. Znali su da ga vani eka narednik, a opet mu nita nisu rekli. Naas pomisli da se vrati i da im se osveti, ali ubrzo odustane od toga. Nije bio kadar nita poduzeti. Bit e sretan, ako se uope dokopa kakvog mjesta gdje e se netko pobrinuti za nj. Pokua podii torbu i objesiti je o rame, ali to je za nj bio odve velik napor. Morao se zadovoljiti time da je vue za sobom po tlu. Muno se probijao kroz- mrane ulice do Tony-jeva bara. Svjetla u izlozima bijahu pogaena, a vrata zakljuana, ali je kroz njih ipak vidio malog Talijana kako iza tezge posprema. Pokuca na vrata. Ne diui pogled, Tony mahnu rukom, pokazu299 jui da je lokal zatvoren. Daniel pokuca jo jednom, ovaj put mnogo jae. Tony podignu oi. Nije vidio tko stoji iza vrata. Obie tezgu i proviri kroz vratno okno. - Ne radimo - poe govoriti, ali sav uasnut za-stade. urno otkvai lanac s vrata i otvori ih. -Danny! to se dogodilo? Daniel utetura kroz vrata. Tony prui ruku da mu pomogne. Vukui za sobom torbu, Daniel se skljoka na stolicu. Nae se k stolu i poloi glavu na ruke.

Tony brzo skoknu iza tezge i vrati se s bocom viskija i aom. Napuni je. - Popij - ree. - Odma e ti bit bolje. Morao je drati au objema rukama. Viski ga je palio, dok se obruavao niz grlo. Osjeao je kako ga obuzima vruina. Tony iznova napuni au koju Daniel opet iskapi. Outio je da mu se neto snage povratilo. - Upozorio sam te - ree Tony - da e te oni Pemci udesit. - Nisu me oni - promrmlja - nego narednik. Napustio sam radno mjesto kad sam ustanovio da od mene trae da postanem trajkolomac. ekali su me u zasjedi iza ugla. Tony zamuknu. - Ima li kakvo mjesto gdje bih se dotjerao? - Potreban ti je lijenik - ree Tony. - Ne treba mi lijenik - odvrati Daniel. - Moram se urediti. A onda obaviti neke poslove. - Posegnu za bocom viskija. - To je jedini lijek koji mi treba. - Poi sa mnom. - Tony ga odvede do toaleta. Bio je to privatni toalet, ne onaj kojim su se koristili gosti. Upali svjetlo. - Donijet u ti iste runike. Kad je otiao, Daniel se zagledao u zrcalo. inilo se kao da mu je nos svinut i spljoten; line kosti, a takoer i sljepoonice, bile su mu raskoljene i zasje300 ene. Oko oiju poele su nicati modrice, eljust mu je ve bila oteena, a lice kao maska iarano krvavim prugama. - Isuse! - izusti poluglasno. Tony se vrati u toalet. Kimnu. - Dobro su te obradili. Daniel pusti vodu u umivaonik. - Platit e za to - procijedi, svue koulju i poe se prati. Usjjravivi se, primijeti da su mu rebra i bokovi crnoplavi. Brzo nasapuna cijelu gornju polovicu tijela i izbrisa je vlanim runikom. Zatim podmetnu glavu pod otvorenu slavinu i zadra je tu dok god mu hladna voda ne rastjera omaglicu. Poe se brisati. - U torbi mora biti jo jedna koulja i par hlaa -ree. - Donijet u ih. - Tony se vrati u bar. Daniel svue hlae. - Donesi mi i isto donje rublje - viknu za njim kroz otvorena vrata. Bilo je jo masnica na bokovima i bedrima, ali je sreom izbjegao udarce u meicu. Vjerojatno zbog poloaja koji je zauzeo nakon pada, jer se uope ne sjea da je ita uinio da se zatiti. Mokrim runikom natre preostali dio donje polovice tijela i onda se obrie. Kad se Tony vratio s o'djeom, ve je pio viski iz boce. - Torba ti je u neredu - ree Tony. Daniel kimnu. - Sve je bilo razbacano po ulici. Jednostavno sam to pokupio i strpo natrag u torbu. - to u s time? - upita Tony, pokazujui na kup poderane odjee. - Baci je - uzvrati Daniel. Drugo se nita i nije dalo uiniti jer je bila u oajnom stanju. Hitro se odjenu. 301 Tony ga pogleda. - Ipak obii lijenika. Nos ti je slomljen, a neke posjekotine moda bude trebalo zait. Daniel se okrenu i pogleda u zrcalo. - Nije tako loe. Nosu ionako ne moe nita pomo, a posjekotine e same zacijelit. Imao sam i gorih kad sam bio klinjo. Gucnu jo viskija i odnese bocu natrag u bar. utke poe iznova slagati stvari u torbu. Spremivi ih, pogleda Tonvja. - Gdje je sindikalna centrala? - Na krianju Ulica State i Main - odgovori Tony. - Zato? - Idem tamo. - Lud si. Jedan je sat izjutra. Vie ne rade. Nikoga nee biti. - Onda u doi ujutro kad nekoga bude ondje. - Zato ne digne ruke od toga? - zapita Tony. -Fin si momak. Nije ti sila da se uplee u takve

stvari. Daniel ga pogleda. - Ve sam upleten. - Utihnu na trenutak. Mislio je na Jimmyja, sestru, obitelj, rudnike. - Moda sam oduvijek bio, ali nisam toga bio svjestan. KRAJ PRVOG SVESKA 302 NAKLADNI ZAVOD ZNANJE, ZAGREB ZA IZDAVAA: DRAGUTIN BRENUN KOREKTOR: TEFICA KONJEVOD TEHNIKI UREDNIK: SREKO JOLI TISAK: GP DELO, LJUBLJANA, 1981 ODABRANA DJELA HAROLDA ROBBINSA Urednik ZLATKO CRNKOVI Likovno opremio ALFRED PAL harold robbins SJEANJE NA JEDAN DRUGI DAN Drugi svezak S engleskog preveo ANTUN JURI znanje zagreb 1981 Naslov izvornika HAROL ROBBINS Memorles of Another Day Simon & Schuster, New York Copyright 1979 by Harold Robbii esto poglavlje Kad je Daniel stigao na raskrije ulica State i Maine bilo je dva sata u zoru. Povrh proelja skladita jo se uvijek nalazio natpis Ujedinjeni savez radnika eljezara, eliana i talionica kositra, ali je samo skladite bilo mrano i doimalo se naputeno; kad je prislonio lice o izlog, unutra nije nita vidio, ak ni stolicu ni stol, ve jedino gomilu razbacana papira na podu. Krenu mimo prozora put vrata. Na njima je stajala ceduljica s otipkanom porukom. Preselili u zgradu Magee broj 303. Duboko uzdahnu. Zgrada Magee bila je vie od tri kilometra daleko, na drugom kraju grada. Pogleda lijevo-desno po ulici. Svi su prozori bili mrani. Da je i htio, tu nigdje nije mogao dobiti ni sobu ni krevet. Otvori vunenu torbu i izvadi bocu viskija koju mu je bio dao Tony. Dobro povue, zatim je vrati na svoje mjesto, objesi torbu o rame i opet zapoe klipsati. Bilo je malne tri sata kad je tamo stigao. Zgrada je bila sva u mraku, a ulazna vrata zakljuana. Zakroi na ulicu i uzgleda prema zgradi. Neki su prozori na etvrtom katu bili osvijetljeni. Vrati se do ulaza, nae zvono i stade ga pritiskivati kako bi dozvao nonog vratara. Desetak minuta kasnije konano se na vratima stvori pospani Crnac. - Zar ne viditi da je zgrada zatvorena? - graknu Crnac. - Imam posla u sindikalnoj centrali - ree Daniel. Crnac otvori vrata preko volje. - Vi prijani izgleda skroz na skroz poaaviti kad u svako doba dana samo ulaziti i izlaziti. Doi ve dotle da siromano ovjek vie ne nai ni mira ni pokoja. Daniel ga pogleda bez rijei. - Lijevo stubite - doda Crnac brzo - etvrti kat, tristo tri. Daniel poe uza stube. Imao je pravo. Svjetla to su se vidjela s ulice gorjela su u sindikalnoj poslovnici. Uhvati okruglu ruicu i okrenu je. Vrata se irom otvorie. U dvorani za primanje nije bilo nikoga. Kroz druga vrata zae u hodnik. Tu ga doeka agor glasova. Poe prema njemu. Dolazio je iza zatvorenih vrata na kraju hodnika. Zastade, odloi torbu na pod, pokuca jednom i otvori vrata. U sobi, ispunjenoj dimom cigara, etiri su mukarca sjedila oko stola. Zinu u njega zaueno. Jedan od njih skoi na noge i stade se stisnutih aka, spremnih za napad, prijetei primicati Danielu. Daniel ga ukoeno pogleda. - Ne inite to - ree tiho. - To su mi ve jednom noas uinili; ubit u svakog tko opet na me digne ruku.

ovjek stade. - Koga vraga hoete? to mislite da moete samo tako provaliti unutra? - Vrata su bila otvorena - naglasi Daniel. -Skrenu pogled na ostale mukarce koji su sjedili iza stola. - Doao sam na razgovor s predsjednikom ovog sindikata. Donosim mu vanu obavijest. 6 Sada je progovorio ovjek to je sjedio na sredinjem sjedalu iza stola. Glas mu je zvuao blago. - Ja sam Bili Foster, tajnik sindikata. - Jeste li vi ef? Foster okrznu pogledom ovjeka koji je sjedio tik njega. On kimnu uz slabaan smijeak. - Drim da me tako moete zvati. Zbog ega me trebate? Daniel se primaknu proelju stola. - Zovem se Daniel B. Huggins. Do noas sam bio specijalni uvar na dunosti u petom pogonu US Steela. Jedan od prisutnih htjede ga prekinuti, ali ga Foster jednom kretnjom uutka. - Da? - ree ljubezno. - Noas nam je reeno da oekuju izbijanje trajka i da moramo, ako je potrebno, uz pomo pendreka i pitolja pomo trajkolomcima da se probiju kroz redove trajkake strae. Reeno nam je da neemo bit sami, da je erif ve mnogo ljudi imenovo svojim pomonicima koji e nam prite u pomo. Fosterov glas zazvui umilno. - To ve znamo. to nam jo imate rei? Daniel zavrti glavom. - Ne znam. ini se nita. Oprostite to sam vas gnjavio. - Okrenu se i zakoraknu put vrata. - Samo trenutak. - Glas ovoga ovjeka odavao je da je je vian zapovijedanju. Daniel se okrenu. Bio je to crnokos, uskoglav ovjek upalih oiju, s gotovo plemikim nosom i ustima. - Zato ste doli ovamo? - Napustio sam poso, pa mi je nareeno da se spakiram i odem. Moda i ne bi doo na pomisao da doem ovamo. Na koncu, vaa me se borba ne tie. Ali, doekali su me iza ugla kad sam izio iz tvornice. Nakon toga sam uvidio da je to i moja borba. 7 Neko su vrijeme muali i zurili mu u izudarano lice. Naposljetku onaj uskoglavi opet progovori. - ini se da su vas poteno udesili. - To je sitnica prema onome to e se dogodit naredniku kad mi dopadne aka - ree Daniel. -Potjeem iz kraja u kojem vlada obiaj da se u takvu sluaju uvijek uzvrati istom mjerom. - Odakle ste? - Iz Fitchvillea, gospodine. - Iz Fitchvillea? - ponovi uskoglavi zamiljeno. Strelovito die pogled. - Kako ono rekoste da se zovete? - Huggins, gospodine. Daniel B. Huggins. ovjek odjednom klimnu. - Vi ste momak to je radio u graftonskom rudniku, koji je... - Da, gospodine - Daniel e hitro. ovjek naas uuti. - Biste li bili tako dobri pa da samo nekoliko minuta priekate vani? - zapita. - Htio bih se posavjetovati sa svojim prijateljima. Daniel se vrati u hodnik i zatvori za sobom vrata. Tih amor glasova iza njih se pojaa. Nije se trudio da poslua o emu pretresaju. Izvue bocu iz torbe i povue iz nje. Jedan mu gutljaj nije bio dostatan; poeo se umarati. Otpi jo jedan. Otvore se vrata, i ovjek koji mu se prvi stao primicati pozove ga rukom da se vrati. Ue u sobu s bocom u ruci. Zabulje se prvo u nju, a onda u njega. Spusti pogled na njih. - Jedino me jo ta stvar dri, inae bi se srozo nice. Uskoglavi prozbori. - Zovem se Philip Murrav, predstavnik sam Sindikata rudara pri AFL-u. Razgovarao sam sa svojim prijateljem, gospodinom Fosterom, o vama, i ako elite pomo, mislim da vam moe nai mjesto.

8 - Hvala vam, gospodine Murrav. - Usmjeri pogled na Fostera. - Neete biti onoliko plaeni kao u tvornici -brzo e Foster. - Nemamo toliko novaca. Osam dolara tjedno s hranom i stanom je najvie to vam moemo pruiti. - Slaem se - ree Daniel. - to treba da radim za te pare? - Poznajete uvare, njihove metode, nain njihova rada. Kad izbije trajk, morat ete biti s nama u redovima trajkake strae i svjetovati nas to da radimo kako bismo ih potukli. - Ne znam ou li to mo, gospodine Foster, ali u se, u svakom sluaju, potrudit - ree Daniel. - No, ini mi se, da ete, dok sazovete trajk, imat cijelu vojsku Sjedinjenih Drava na vratu ako uskoro ne maknete star kama. Foster ga otro pogleda. Glas mu postade mrzovoljan. - Svjesni smo toga isto koliko i vi. Poziv na trajk bit e upuen sutra. Daniel ga utke pogleda. - A sada je najbolje da se poete kui odmoriti -ree Murrav brzo. - Nemam kamo otii - izjavi Daniel. - ivio sam u tvornikoj baraci. - Osjeti kako se polako poinje zibati, te poloi ruku na stol da se odri na nogama. Foster hitro ustade. Obrati se ovjeku koji je bio doao na vrata. - U susjednom se uredu nalazi poljski krevet. Odvedi ga tamo i pobrini se da ga prvom prilikom ujutro posjeti lijenik. - Hvala vam - ree Daniel. Soba se stade okretati oko njega. - Hvala vam. - Osjeti kako ga ovjek prima za ruku. Uz njegovu se pomo uspije dovui do leaja u susjednom uredu prije nego to se obez-nani. Zbilo se to 22. rujna 1919. godine. 9 Tjedan dana kasnije vie od tri stotine tisua ljudi diljem osam saveznih drava stupilo je u trajk. Ali kljuno je mjesto bio Pittsburgh, sijelo najvee od svih kompanija, United States Steela. Dan poslije izbijanja trajka, predsjednik US Steela Elbert Gary, dao je izjavu koja se naveliko pretiskivala u pittsburkim i ostalim novinama u zemlji: Crveni anarhisti i agitatori naveli su dio amerikog radnitva da napusti svoja radna mjesta sa svrhom da dezorganiziraju elinu industriju i potkopaju politiku stabilnost Sjedinjenih Drava. Na svu sreu, ima dosta nas Amerikanaca koji ostajemo nepokolebivo odani svojim patriotskim dunostima da branimo zemlju od najezde tih zmija otrovnica. U skladu s tim obraam se svim radnicima koji su varkom namamljeni na taj nezakonit trajk da se vrate na posao, a ja im, kao predsjednik kompanije US Stell, dajem rije da protiv njih nee biti podignuta nikakva tuba, niti povedena diskriminacija prilikom izbora posla. Nijedna kompanija eline industrije nee ni pod kojim uvjetima poni-knuti pred diktaturom inozemnih komunistikih agitatora. trajk je ve sada propao, a njegova je svrha promaena. Vratite se na rad i iskaite rodoljublje i vjeru u svoju slavnu domovinu. Dva dana kasnije u svim su se novinama i na plakatima pojavili proglasi u kojim je oznanjena uglavnom ista poruka. Podno karikature Ujaka Sama sa stisnutom pesti, ogoljenom miiavom podlakticom i nadlakticom, otiskan je poziv na povratak na rad ne samo na engleskom, nego i na sedam drugih jezika, kako bi ga svi radnici mogli proitati. 10 Svaki je dan Daniel stajao na ulici ispred eli-ane, gdje su izviale trajkake strae. Isprva je bilo sve mirno. uvari su ostali unutar tvornikih zidina, a policija je samo stajala i promatrala trajkae kako miroljubivo stupaju tamo-amo. S vremena na vrijeme trajkai bi podizali poglede da vide izlazi li jo uvijek dim iz dimnjaka visokih pei. I nadalje je izlazio, ali proziran i siv, to je znailo da su vatre jo uvijek bile zapretane. Kad se elik proizvodio, snano bi sukljao gust aav dim koji se rasprostirao nad cijelim tim podrujem. Zamalo je proao ve cio tjedan, kad jedan od trajkaa prie Danielu, dok je s cigarom meu zubima stajao naslonjen o ugao zgrade. - Izgleda da emo pobijediti - ree trajka. -Visoke pei ne rade ve itav tjedan. Daniel prijee preko puta, do mjesta odakle je imao pogled na ulazno dvorite tvornice. Tu se na

dunosti nalazilo vie uvara nego to je bio obiaj. trajkaki straari pou za njim. - to misli, Danny? - Ne znam - odvrati Daniel zamiljeno. - Neto e se dogoditi. ekali su samo toliko da vide hoemo li se vratit. Sad e morat zapoet proizvodnju. - Ali ne mogu - usprotivi se ovjek. - Ne mogu bez nas oko visokih pei. Daniel ne odgovori. Nije imao to rei. Samo je osjeao da e za vrlo kratko vrijeme doi do kritinog raspleta. Te veeri, kad se opet naao u sindikalnoj centrali, sjedio je mirno i sluao vrevu oko sebe. Iz raznih saveznih drava i njihovih razliitih trajkakih centara primani su telefonski izvjetaji. Svi su oni jednako gasili. Vlada zatije. A onda je samo jedan telefonski poziv izmijenio cijelu situaciju. Vlakom, koji je trebalo da u Pittsburgh stigne u osam sati iduega jutra, dolazilo je iz June Karoline etiri stotine Crnaca. 11 sedmo poglavlje Odred trajkake strae koji je pred pogonom broj pet bdio cijelu no, u est sati ujutro stao je rasti. Neto vie od trideset ljudi ustupilo je mjesto svojim drugovima koji su poeli ustrajno ispunjavati ulice to su vodile prema tvornici. Premda umorni od neprospavane noi, nisu otili kuama na poinak, jer se u zraku osjeala neka udna napetost. Do osam sati pred glavnim ulazom ljevaonice nalo se etiri stotine ljudi koji su se po ulicama polako kretali gore-dolje. U devet sati njihov je broj porastao na vie od sedamsto, i vie nije bilo mjesta ni za koga, jer se od udaljene strane ceste pa sve do tvornikih glavnih vrata nalazio vrst bedem, nainjen od pripadnika trajkake strae koji su, u nemogunosti da krenu naprijed ili natrag, lagano tapkali na mjestu. Daniel je stajao na sjevernom uglu ulice, preko puta tvornikih glavnih vrata. Na stubama male zgrade iza njega bili su sindikalni voe, Bili Foster i nekoliko njegovih pomonika. Daniel se popeo na stube pored njih, kako bi vidio iznad glava trajkaa. Iza tvornikih glavnih vrata narednik je sve svoje, ljude postrojio, po vojniki, u vod. Sastojao se od deset desetina, a u svakoj desetini nalazilo se po osam ljudi u straarskim uniformama, naoruanih pendrecima i pitoljima. Daniel se nagne prema Fosteru. 12 - Doveli su jo etrdeset novih ljudi - ree. - Kad sam bio ondje, nije ih bilo vie od etrdeset. Foster smrknuto kimnu, steui meu usnama nezapaljenu cigaru. - Kad se otvore glavna vrata, narednik e ih upotrijebit u obliku klina, kako bi prokrio put trajkolomcima. - Raunao sam na to - primijeti Foster kratko. - Ako pomaknemo nae tik glavnih vrata, nee ih ni na koji nain moi otvoriti - ree Daniel - jer se otvaraju prema ulici. Foster ga pogleda zaueno. - Jeste li sigurni? Nitko mi to nije kazao. - Siguran sam - odgovori Daniel. Foster se okrenu i doapnu svojim pomonicima. - Prenesite poruku: primaknite se glavnim vratima. Nekoliko minuta kasnije uzan otvoren plonik ispred glavnih vrata i ograde, a isto tako i ulica, bijahu krcati trajkaima. Daniel je vidio narednika kako ih gleda. Okrenuo se svojim ljudima, i trenutak zatim svaki je od njih u ruci drao pendrek. Iza ugla se pojavi neki ovjek s velikom sindikalnom znakom na posuvratku i probi se do Fostera. Glas mu je bio opor i sa stranim naglaskom, svojstvenim ljudima to potjeu iz Sredinje Evrope. - trajkbrehere su utovarili u osam kamiona. Pred njima je etrdeset cajkana na konjima i dvjesto erifovih pomonika. Predvode ih u automobilu erif i jedan ovjek u vojnikoj uniformi. Svaki se as trebaju pojaviti na ulici. Gotovo istog trenutka s ulice zaori vika. - Dolaze! Dolaze! Zbijeno mnotvo nagrnu prema ulici, naputajui glavna vrata. - Recite im da ostanu na mjestu! - prodera se Daniel.

13 Foster ustade, maui rukama. - Ljudi, ostanite gdje jeste! - zaurla. - Ne uda-ljujte se od glavnih vrata! Meutim, bilo je prekasno. Obuzeti silnom radoz-nalou da vide tko dolazi, trajkai su ve bili napustili svoje poloaje i krenuli uz ulicu. Prva skupina konjike policije s palicama u ruci skrenula je za ugao u estoredu. Zaustave se i trajkai i policajci i zagledaju se nijemo jedni u druge. Iza njih je lagano milio otvoren automobil. erif i ovjek u vojnikoj uniformi iziu iz automobila i prou mimo konjike policije kako bi se suoili sa trajkaima. erif izvue iz depa papir, rasklopi ga i poe itati gromkim glasom koji se razlijegao ulicom i dopirao do mjesta na kojem su Forster i ostali stajali. - Ovo je sudska odredba s potpisom suca artera Glassa, predsjednika pennsvlvanijskog vieg suda, kojom se vama trajkaima nalae da se razi-ete i da propustite one koji su eljni rada do njihovih radnih mjesta. Zavlada trenutani tajac, a zatim se iz stotina grla podie mukao urlik. Rijei se nisu razumjele, jer su izgovorene u istodobno i na vie jezika, ali njihovo je znaenje bilo jasno. Nipoto nisu htjeli propustiti trajkolomce. tovie, stadoe se prijetei primicati erifu. erif se, meutim, jo nije dao. - Uz mene je brigadni general Standish, zapovjednik pennsvlvanijske nacionalne garde. Dobio je zapovijed osobno od guvernera da pozove nacionalnu gardu, ako doe do bilo kakvog nereda. - Nee doi ni do kal*ve guve, erife, ako je vi ne napravite! - zaori glas iz pozadine trajkakih redova. - Jednostavno vratite kamione, a crnuge poaljite odakle su i doli! 14 trajkai se povedoe za migom, te slono udare skandirati. - trajkolomci kui! trajkolomci kui! - Ljudi, posljednji put vam se obraam! - zatuli erif. - Raziite se mirno i nikome se nita nee dogoditi! Umjesto odgovora, trajkai to su bili najblie erifu uhvatie se za ruke i stadoe, stupajui na mjestu i njiui se lijevo-desno, ritmiki skandirati. - ivjela solidarnost! ivjela solidarnost! erif ih pokua nadglasati, ali ga zaglue. Stade i izvali oi. Daniel pogleda Fostera. Lice sindikalnog voe bijae blijedo kao krpa, a usne mu grevito stisnute. - Bit e najbolje da ih povuete, gospodine Fo-stere. Policajci e ih naprosto pregaziti - Nee se usuditi - otpovrnu napeto. - Time bi itavu svijetu pokazali svoje pravo lice. Da su orue u rukama kapitalista. - To nee pomo trajkaima kad ih stanu mlatit - upozori ga Daniel. - No moda e probuditi javnost i skrenuti joj panju na ono to joj se zbiva pod nosom - uzvrati Foster. Okrenu se trajkaima i povika. - Ljudi, samo hrabro! ivjela solidarnost! - Uzdignu stisnutu aku i pozdravi po komunistiki. - Solidarnost! - jeknue trajkai. erif se okrenu i vrati u automobil. To isto uini i general. trajkai udare u smijeh i izrugivanje, mislei da su primorali erifa na uzmak. Trenutak kasnije njihov smijeh ustupi mjesto paninu strahu. Bez ikakva upozorenja konjika policija natjera konje ravno na prednji red trajkaa i pone zamahivati i toljagati naslijepo oko sebe. Za manje od cigle minute etrnaest je ljudi lealo poluonesvijeteno na ulici, teko krvarei. Policija bezobzirno 15 potjera konje preko njih na slijedei red trajkaa. Iza konjike policije nadiralo je, vitlajui palicama, stotine uniformiranih erifovih pomonika. Jo vie trajkaa popada po ulici, a krikovi bola i straha prolome se iznad uskomeane gomile. Odjednom trajkai pokleknue i jurnue u stranu i u druge ulice. Policija nemilosrdno nastavi progon. Sada se stvori slobodan prolaz do glavnih vrata. Daniel opazi narednika kako izdaje zapovijed i kako se potom vrata otvaraju. Trenutak kasnije i

uvari s isukanim palicama nasrnu s lea na zaostale trajkae. Daniel se okrenu i pogleda Fostera. inilo se kao da je sindikalni voa oduzet i nesposoban za pokret. - Bolje da vuemo dupe odavde! - uskliknu Daniel. Foster se ne pomae. Daniel se obrati dvojici njegovih pomonika. - Odvedite ga. Dvojica mukaraca pograbe Fostera za ruke i stute se niza stube, vukui ga za ugao. Kretao se s njima bez ikakva otpora, kao da se omaglio piem. Daniel je gledao kako se prvi kamion polako ukotrljava kroz glavna vrata eliane. Oko pedesetak Crnaca, posivjelih lica od straha stajalo je u kamionu poput stada zgomilanih ovaca. Narednik izie iz tvornice i poe rukama davati znakove ostalim vozaima da uvezu kamione. Daniel jurne niza stube, probi se okretno kroz ustumarane trajkae i, oslobodivi se gomile, nae se tono iza narednika. Narednik je, maui pendrekom po zraku, usmjeravao kamione. Daniel podie ruku i jednostavno mu otme pendrek iz ruke. Narednik se okrene sav iznenaen. - Koji je avo. - Servus, narednice - Daniel e kroza smijeak, a 16 zatim ga, prije nego to je stigao reagirati, otro zviznu pendrekom preko lica, pretvorivi mu usta, nos i bradu u bezoblinu masu krvi i polomljenih kostiju. Stade se ruiti. Dok je padao, Daniel ga gurnu, te odleti pod kotae prolazeeg kamiona. Neto pue gotovo poput balona, kad mu kotai prijeoe preko grudnoga koa, drobei mu i rebra i kimu. Iako je kamion ve proao, Daniel je, s pendrekom u ruci, jo uvijek upiljeno gledao mrtva narednika. asak kasnije okrenuo se i lagano zakro-io prema jednoj strani ulice. U susret mu dotri neki erifov pomonik. Vidjevi mu pendrek u ruci, zamijeni ga za policajca u civilu. - to se ondje dogodilo? - Mislim da je jedan kamion pregazio nekog je-bivjetra. - Ti sveca! - opsova erifov pomonik. - Jesi 1' ikad vidio tako neto? - Jok - odvrati Daniel i proslijedi svojim putom. Kad je zaao u sporednu ulicu, bacio je pendrek u odvodni kanal. Do najblieg bara propjeaio je pet blokova zgrada. im se naao unutra, naruio je cijelu bocu viskija. Ispio je na brzinu tri aice. Tada mu je pristupio pipniar. - Je li vam ita poznato o ishodu trajka u eli-ani? Daniel natoi jo jedno pie. - O kakvom trajku? - upita. - Znate, ovdje sam stranac. 2 Sjeanje II 17 osmo poglavlje Kasnije, u toku popodneva, Daniel se vratio u ured sindikalne centrale. Nadao se da e tu, nakon jutarnjeg sramotna poraza, zatei sve u stanju opeg oaja, ali se grdno prevario. Umjesto toga, u uredu je vladala atmosfera uzbuenja, gotovo likovanja, dok su Foster i njegovi pomonici skakutali od jednog do drugog telefona, razgovarajui sve u esnaest sa trajkakim centrima u ostalim gradovima. Daniel je zastao na pragu i posluao Fostera koji je upravo vodio telefonski razgovor. - Vijest prenose sve telegrafske agencije irom zemlje - govorio je. - Sutra e cio svijet znati za nas. Ve stiu ponude za pomo iz New Yorka, Chicaga, pa ak i iz udaljena San Francisca. Prekosutra pred elianom namjeravamo odrati demonstraciju. Dolaze Sidnev Hillman iz New Yorka, Lewis i Murrav iz Washingtona, kao i Hutchinson, voa drvo-djelaca. Majka Jones obeaje da e doi, a Jim Maurer, predsjednik AFL-a u Pennsvlvaniji, takoer e biti s njom. Kompanije za proizvodnju elika uskoro e shvatiti da nas je nemogue zastraiti, a naa e javnost saznati da sveukupno radnitvo stoji iza nas. I ne samo to: do sutra e iz New Yorka stii oko etrdeset radnika, dobrovoljaca koji e nam pomoi u kampanji kojoj je svrha da u novin-

18 ska urednitva neprekidno stiu vijesti o nama. -Naas zastade. - Dobro. Pet stotina dolara bit e nam velika pomo. Znao sam da mogu raunati na vas. Hvala vam. Spusti slualicu, die oi i ugleda Daniela na ulazu. - Gdje ste, dovraga, bili? - upita ljutito. - Cio bogovetni dan aljem ljude po bolnicama, ne bi li togod saznali o vama. - Sad sam tu - odgovori Daniel. - Trebali ste se pobrinuti da se bolje pripremimo za ono to se dogodilo - prigovori Foster. - To vam je bila dunost. - Radio sam kako sam najbolje znao - opravda se Daniel. - Ljudi se nisu dali obuzdat. Nije bilo nikakve discipline. - Discipline? - Foster e podrugljivo. - To su radnici, a ne vojnici. to oekujete od njih? - Nita - odvrati Daniel kratko - samo da izaberu bolje rukovodstvo. Meni se uinie ko topovska hrana. Foster bijesno ustade. - Optuujete li me za namjerno rtvovanje mojih ljudi? Danielov glas zazvui staloeno. - Ne optuujem vas ni za to. Samo vam kazujem kako je to meni izgledalo. Foster mu se zapilji u oi. - Gdje ste bili u trenutku kad je voa tvornike strae otiao pod kotae kamiona? Daniel mirno doeka njegov upiljen pogled. - Zato me to pitate? - Neki ljudi priaju da su vas vidjeli kraj njega neposredno prije toga. - Tko to pria? - Neki od njih. - Foster je bio namjerno neodreen. 2' 19 - Seru naveliko - odbrusi Daniel. - Jednostavno sam trao ulicom iza vas, ali uzalud. Bili ste odve brzi za mene. - Policija e vas sigurno traiti ovdje - ree Foster. - Onda im kaite da potrae one koji su otpremili nae bijednike u bolnicu - uzvrati Daniel. Upravo sada konjika policija patrolira ulicama pemskog dijela grada, razbijaju glave svakom onom nevoljniku koji vani na ulici razgovara sa susjedima. Do noi nee biti iva stvora koji se nee bojat izi iz kue. - Kako to znate? - zapita Foster odrjeito. - Upravo dolazim odande. - Kako to da za to nisam prije uo? - Svim vaim pomonicima pree je da se tu u uredu prave vani nego da odu van izvidjet to se dogaa. - Sudei po vaim rijeima, ovjek bi kazao kako mislite da ste sposobniji od nas - Foster e prezirno. - Prilino ste lukav, zar ne? - Moda nisam dovoljno lukav - ree Daniel. -Naprosto ne znam kako se takve stvari izvode. Foster uzdahnu i zavali se natrag na stolicu. - Jamim vam rijeju da ispravno postupamo. To je velik trajk. Njime je obuhvaeno gotovo osam saveznih drava. Zbog samo jednog incidenta u jednoj kenjavoj eliani, tu u Pittsburghu, neemo ga ni dobiti ni izgubiti. Vjerujte mi, kad se o ovome posvud proire glasi, bit emo jai nego ikada. Daniel ga utke pogleda. - Dodijelit u vam jo dvojicu ili trojicu ljudi. Iziite na ulice i vratite se s podrobnim izvjeima o policijskim prepadima. Navedite imena, mjesta, vrijeme. elim to jo veeras poslati telegrafskim agencijama. 20 Daniel kimnu.

- Da, gospodine. Meutim Daniel, nije uope podnio takav izvjetaj. Tu no su i on i tristo drugih trajkaa prespavali u zatvoru. Dvojica ljudi koje mu je Foster dodijelio, im su ugledali konjiku policiju kako jezdi plonikom prema pemskoj brijanici s namjerom da istjeraju tri muterije s njihovih sjedalica, nali su prikladne razloge da se vrate u sindikalnu poslovnicu. - Trebat e nam vea pomo - zakljuie. Daniel ih je s negodovanjem promatrao kako glavom bez obzira sru ulicom. Tada se okrenuo i otputio u brijanicu. Jedan od policajaca, koji je taman vukao na ulicu nekog pemskog radnika na-sapunana lica, zaprijei Danielu prolaz. - to, do vraga, misli, kamo e sada? - zareza. - Na brijanje i ianje - otpovrnu Daniel. - to, dovraga, mislite, poto se ide brici? - Mudraina - promrsi policajac. Drugi se policajac zaustavi blizu njega. - ekaj, Same - povika. - Taj kao da je Amerikanac, a ne Pemac. - Obrati se Danielu. - Sluaj, brate, pronai drugog bricu u boljem dijelu grada. Tu za Amerikanca nije sigurno da ee okolo. - Zar ti ljudi nisu Amerikanci? - upita Daniel. - To su prokleti pemski crvendai - odvrati policajac. - To su ti to po elianama diu bunu. Daniel pogleda Pemca kojem se sapunica poela cijediti niz obraze. - Je li to istina? Pemac se tupo zablenu u nj. - Vidi? - ree policajac. - Kurvin sin ak i ne zna govoriti engleski. - Ba ne izgleda kao ovjek koji die bunu po elianama - primijeti Daniel. - Vie je nalik na 21 nekog siromanog dripca koji je naprosto doao na brijanje i ianje. - to, do avola, pokuava? Da izazove guvu? - Ne, gospodine - uzvrati Daniel dosjetljivo. -elim samo ustanoviti injenino stanje. Reda radi, rekao bih. - injenino stanje? Uzviknu policajac. - Jesi li novinar? Daniel ga pogleda. - Moglo bi se rei. Tu sam da pokuam saznat to se dogaa. - Onda otklipi natrag do urednitva svojih petparakih novina i kai im da gledaju svoje jebene posle! - Zaboga, policajce, zar nikad niste uli za slobodu tiska? - zapita Daniel ujedljivo. Policajac drmnu pendrekom ispod Danielova nosa. - Brzo vuci dupe odavde, inae u ti ovime pokazati to je to sloboda. Daniel ga naas pogleda, a onda namjerno kliznu oima na policajevu bluzu i tit. - Da, gospodine - ree povlaei se s ulaza. -Smjesta se vraam u urednitvo da im kaem to sam vidio. - Nita nisi vidio! - graknu policajac. - Tako je - sloi se Daniel i nadalje uzmiui. -Nita nisam vidio. Ba to u im re. Opazi kako policajci izmjenjuju munjevite poglede. Brzo se okrenu, ali je zaboravio na treeg policajca na ulici. Palica mu odsjede na lubanji i, kad se osvijestio, vidio je da se nalazi u buhari, zajedno s jo kojih ezdesetak Pemaca. Do njega je sjedio Pemac to ga je vidio u brijanici. Daniel okrenu glavu i pokua se uspraviti u sjedei poloaj. Ote mu se bolan jauk. 22 ' Pemac se okrenu, podvue mu ruku pod lea i pomogne mu sjesti uza zid. - U redu? - upita Pemac. - U redu. - Protrlja potiljak. Na njemu se ispu-pila kvrga veliine pajeg jajeta. - Koliko sam bio u nesvijesti? Pemac ga bijelo pogleda. Onda se prisjeti: ovjek ne zna engleski. Pokrenu polako glavu. inilo se da veina ljudi spava ili da to pokuavaju uiniti. Nitko od njih nije razgovarao. - Koliko je sati? - upita, gestikulirajui kao da gleda u sat.

Pemac klimnu i podie uvis dva prsta. Dva sata izjutra. Pemac zavue ruku u dep i izvadi iz njega kutiju cigareta. Izvue jednu i pomno je slomi na dva dijela, ponudivi jedan Danielu. Daniel ga uze, a Pemac oba pripali istom igicom. Daniel zaslini cigaretu iji mu trpak dim pomogne da razbistri glavu. - Pustit e nas u zoru - ree. Pemac ne odgovori, samo kimnu. - Gdje je zahod? - zapita. To je Pemac razumio. Pokae preko puta sobe, zatim zaepi nos sa dva prsta i zavrti glavom. Daniel baci pogled na drugu stranu elije. U kutu se nalazio jedan zahod, a u eliji se natiskalo najmanje pedeset ljudi. Daniel je shvatio to je Pemac htio rei, pa se nije ni trudio da ustane. Mogao se strpjeti. Dokraji pikavac, a onda opet nasloni glavu na zid i zadrijema. Kad je iznova otvorio oi, danje je svjetlo prodi-ralo kroz prozori elije, a dva su policajca stajala kod otvorenih vrata i vikala: - Hajde, pemski gadovi, van! utke, jedan po jedan, izioe kraj policajca i kroz mala pokrajnja vrata, to su vodila u neku uliicu, napustie zgradu. Za trenutak se ljudi uet23 kae tamo-amo, gledajui jedan u drugoga, a potom se bez ikakva razgovora razioe svaki svome domu. Daniel prui ruku Pemcu. - Hvala - ree. Nasmijeivi se, Pemac je stisnu. Ree neto na stranom jeziku, dok mu je ljudski drmusao ruku. Daniel nije shvatio smisao njegovih rijei, ali je na ruci i u oima outio toplinu. Osmjehnu se. - Sretno! Pemac iznova kimnu, te dugim koracima zagrabi niz ulicu, a Daniel krenu u ured sindikalne centrale. Prolazei mimo nekog restorana, shvati da je gladan. Unie, sjede za tezgu i narui obilan doruak. Djevojka za tezgom pogleda ga kroza smijeak. - Priekat u s jajima nekoliko minuta, ako se najprije elite oprati. - Vrijedi - ree. Dovue se do toaleta, ali je tek nakon to se pogledao u zrcalo shvatio zato mu je djevojka to predloila. Preko jednog obraza, na vratu i na zatiljku zgruala mu se krv. Brzo je opere i obrie beskonanim runikom na valjak. Doruak je bio spravljen ba kad je izlazio. Konobarica mu se nasmijei. - Mora da se vodila vraka bitka. Odmahnu nujno glavom. - Nisam ni vidio tko me je udario. Stavi preda nj uspuenu alie. kave. - Ma je li istina? - upita. - Sv* tako kau. 24 deveto poglavlje Daniel jo nikad nije vidio da su uredi sindikalne centrale tako natrpani. Mukarci i ene, koji su izgovarali engleski s profinjenim istonim naglaskom, bili su ratrkani po svim sobama, gdje su neprestance neto ili pisali ili pribiljeivali i, openito uzevi, ostavljali dojam kao da jo nikad u ivotu nisu proveli cio dan u radu. Daniel opazi jednog od redovnih organizatora. - Tko su ti? - upita. Organizator se isceri. - Brigada dobroinitelja. Uvijek se pojavljuju na mjestu zbivanja koje e ui u novine. - Ne izgledaju mi ko sindikalisti. - I nisu - odgovori organizator. - Ali danas je moderno rei da zastupa liberalna naela. To dakazuje da, usprkos svojim novcima, posjeduju osjeaj za socijalnu pravdu. Danielu ne promae zajedljiva nota u njegovu glasu. - Jesu li od kakve koristi? Organizator skupi ramena. - Iskreno govorei, ne znam. Meutim, Foster smatra da je vano imati ih uza se. Na koncu konaca, nikad ne dolaze sami, dovuku sobom i svoj novac. Iz depa izvadi cigaretu i pripali, dok je pogle-

25 dom pratio jednu od otmjeno odjevenih mladih djevojaka to je prola kraj njega sa svenjem biljeaka. - Ali ne tuim se. Sve su to slaane iste piice koje pridonose opoj stvari. To je drugi nain na koji iskazuju svoju solidarnost s radnicima. Daniel se naceri, motrei djevojku. - Shvaam to mislite rei. Je li Foster u uredu? - Trebalo bi da jest. Spremaju se otii do trajkake strae radi fotografiranja. Majka Jones i Maurer su ve ondje. Daniel se odee niz hodnik do Fosterova ureda. Foster i Phil Murrav bili su sami unutra. Foster o^ie pogled s izrazom zlovolje. - Oprostite - Daniel e spremajui se na uzmak. - Mislio sam da ste sami. Phil Murrav progovori. - Uite - pozva ga. - Upravo smo razgovarali o vama. Daniel zatvori vrata za sobom i ostade stajati. - Sino i jutros, neto ranije, traila vas je policija. Daniel se naceri. - Trebali su zaviriti u zatvor u Petoj ulici. Drali su me itavu no u eliji. - Jeste li bili sami? Zanijeka glavom. - Nagruvali su ondje jo oko pedesetak drugih ljudi. Cajkani su ih cijelu no trijebili s ulica. Zgrabili su me kad sam poo za njima u brijanicu gdje su, vjerovali ili ne, digli dva Pemca s njihovih sjedala. - Dvojica ljudi koje sam vam bio dodijelio vratili su se, kazavi da ste nestali i da ne znaju kamo ste otili. - Ako hoete, vjerujte im - ree Daniel zajedljivo. - im su ugledali cajkane kako jau na plo26 niku, otpirili su poput gusaka kad lete na jug. Rekli su mi da idu natrag po pomo. - Kazali su da ste ih ostavili i krenuli na vlastitu odgovornost. Daniel ne odgovori. - Policija eli s vama razgovarati o ubijenu uvaru. Novine su podigle veliku prainu oko toga. -Gurnu preko stola nekoliko primjeraka novina. Daniel spusti pogled na njih. Bili su to newyorki Times i Herald Tribune, vvashingtonski Stari phila-delphijski Bulletin. Naslovi stupaca i reportaa glasili su gotovo podjednako u svima njima. Naslovni lanak: trajkai ubili uvara u eliani. Nakon toga slijedi prikaz dogaaja, a negdje pri kraju reportae iznosi se kao manje vaan podatak da se malne trideset trajkaa nalazi u bolnici. Ni rijei o tome kako su policija i erif ovi pomonici otpoeli napad. - Prema njima ispada kao da je to bio povod cijelom neredu - primijeti Daniel. - Kompanija je i ekala da se tako neto dogodi -ree Foster. - Odmah su to objeruke iskoristili. - ini mi se da su u svakom pogledu bili bolje pripremljeni od nas - podvue Daniel. Foster je znao na to cilja. - Situacija se izmijenila - brzo e on. - Uz pomo koju dobivamo, sada prvi moemo iznijeti nau stranu prie. - Trebat e je vraki brzo iznijet da sustigne ovu njihovu. Dok vi objavite svoje prikaze, ovaj e ve obi cijelu zemlju - ree Daniel. Foster se uzvrpolji. Izvue sat i pogleda ga. - Vrijeme odmie. Svi su fotografi jamano na svojim mjestima. Bolje da odemo tamo radi snimanja. - Murray ustane, a Foster se iznova okrenu Danielu. - Pronaite jednog od reportera koji e27 kaju vani, pa mu ispriajte sve o noi provedenoj u zatvoru. Kad se vratim, razgovarat u s vama. Daniel ga pogleda. - Neu biti tu.

Foster ga prostrijeli mrgodnim pogledom. - Nego gdje? - Odlazim - odvrati Daniel. - Gadi mi se sama i pomisao na to da me policija opet privede. Neto mi kazuje da od vas, momaka iz ovog ureda, ne mogu oekivati bogzna kakvu pomo. - Ako uteknete, protumait e se kao priznanje krivice. - Ni ne priznajem - sreza Daniel. - Jednostavno mi se ne svia pomisao da izmeu vas dvojice visim na kriu. Foster na trenutak umuknu. - Dobro, hodite dolje do blagajnika i podignite plau do kraja tjedna. - Hvala vam. - Daniel se okrenu da e van. Zaustavi ga Murravev glas. U ispruenoj je ruci drao klju. - To je klju moje sobe u hotelu Penn State. Kad se spremite, otiite tamo i ekajte me. Popodne vozim u Washington. Moete se povesti sa mnom. - Hvala. - Daniel uze klju iz Murraveve ruke. -ekat u vas. Bilo je neto poslije etiri sata po podne kad je veliki crni buick kojim je upravljao Murrav, do kojega je sjedio Daniel, skrenuo na saveznu auto--cestu broj pet. Murrav je progovorio tek nakon polsatne vonje. Nije okrenuo glavu, ve je pogled usmjerio na cestu. - Jeste li ubili uvara? Daniel odgovori bez ikakva oklijevanja. 28 - Jesam. - To ba nije bilo jako pametno - prigovori Murrav. - Ako vam policija priije taj zloin, to bi nam ozbiljno moglo nakoditi, pa ak i upropastiti trajk. - trajk je ionako izgubljen - ree Daniel. - Znao sam to onog trenutka kad je Foster izgubio vlast nad svojim ljudima. Naprosto se smrzo, pa se kasnije nije mogo ni poma. Naas sam pomislio da mu trajk ni ne znai. Da ide za neim drugim. - Za ime? - Ne znam - uzvrati Daniel. - Ne razumijem se dovoljno u trajkove i politiku da bi mogo izre svoj sud, al vraki sigurno nanjofam kad neto nije kako bi trebalo bit. - Mislite li da se sukob mogao izbjei? - Ne, gospodine, ali nije bilo potrebe da sve ljude prebiju na mrtvo ime. Da sam bio na njegovu mjestu, siao bih s podija i uvjerljivim pritubama zakoio erifa. inilo se da on nije bio jako oran bilo to zapoeti; i sam je traio izliku da se povue i da oprezno postupa - ali mu nismo pruili priliku. - Zar uistinu mislite da je trajk izgubljen? - Da, gospodine - odvrati Daniel usrdno. - eli-ane su preve dobro sve organizirale. Koliko sam mogo saznat, u cijeloj zemlji imaju oko osam tisua erifovih pomonika kojima suzbijaju trajkae. Cajkani dan i no vre prepade i apse Pemce u njihovoj gradskoj etvrti i nee stat dok god trajk ne bude gotov. A ne vjerujem da to Foster ne zna. Meutim, njega neto drugo treca u dropcu to mu ne da mira. Murrav mu uputi letimian pogled. - Kakvi su vam planovi? - Ni sam ne znam - uzvrati Daniel. - Vjerojatno da se klatarim po zemlji i traim poso. - Biste li htjeli posao u Sindikatu rudara? 29 - to bi radio? - Prve dvije godine ili biste u kolu da se nao-brazite i steknete znanje koje e vam pomoi da se na inteligentniji nain postavite prema problemima s kojima se suoava nae radnitvo. - U kakvu kolu? - U newyorki koled. U Novu kolu za socijalna istraivanja. Dobijete ak i diplomu. Mi sve plaamo.

- U emu je kvaka? - Uope je nema - odgovori Murray. - Kad zavrite, zapoljavate se kod nas. Ako vam se posao ne dopadne, moete otii u svako doba. Daniel se na trenutak zamisli. - Nemam mnogo redovite kole. Mislite li da bi se mogo s time uhvatiti u kotac? - Svakako. Ali prije nego to ponete, morate nauiti jednu vanu stvar. - Koju? - upita Daniel. - Da sve to poduzimamo, inimo iskljuivo za dobrobit radnih ljudi koji polau veliko povjerenje u nas. Ne moemo si dopustiti takav luksuz da se osveujemo na ljudima za koje ne znamo jesu li nam naudili ili nisu, ili da od njih stvaramo neprijatelje. Ljudi koje zastupamo to ne zasluuju. Daniel naas uuti. - Kao ono to sam ja uinio, to mislite? - Da - otpovrnu Murray bez okolianja. - Do toga vie ne smije doi. - Ali mi unato tome elite pruit priliku. Zato? Murray ga postrance okrznu letiminim pogledom, a onda iznova ustremi oi na cestu. - Zbog nekog predosjeaja. tovie, drim da vas krase zdravi porivi. Iako nesvjesni toga, ipak ste sve tono pogodili. Osjeam da ete jednog dana u radnikom pokretu igrati vanu ulogu. Na neki me 30 nain podsjeate na Johna L. kad sam ga prvi puta upoznao. Suta hrabrost i nagonsko poimanje. - To je velik ovjek - izusti Daniel s puno potovanja. - Sumnjam da mu ikad mogu biti nalik. - To se ne zna - prihvati Murrav. - Ali opet, i ne morate biti na nj. Dovoljno je da ostanete samosvojan, moda vas to uini veim od bilo koga od nas. - Nema mi jo ni dvadeset godina. - Znam - ree Murrav. - Bit e vam dvadeset dvije kad iziete iz kole. To je najbolja dob da se neto zapone. - Mislite ozbiljno? - zapita Daniel. - Da ne mislim, ne bih vam to ni predloio -odgovori Murrav. - Prihvaam - ree Daniel, pruajui mu ruku. -Ufam se da vas neu razoarati. Murrav je stisnu, pridravajui volan drugom rukom. - Siguran sam da neete. - Hvala vam. - Ne zahvaljujte mi - odvrati Murrav. - Samo budite vrijedni. - Ispusti mu ruku i vrati svoju na volan. - Prokletstvo! Poelo je kiiti. Zbilo se to davno, prije nekih sedamnaest godina, a sada Daniel sjedi u kadi jednog kalifornij-skog motela, pui cigaru, pijucka viski iz boce koja stoji na stolici odmah do kade i eka Tess da se vrati s trnice sa dva odreska. A na istoku je sve iznova poelo. trajk u elianama. Ali ovoga je puta drugaije. Lewis je upravo prije godinu dana potpisao ugovor s Big Steelom. Sada e Phil Murrav preuzeti Little Steel. Meutim, Daniela je muila samo jedna stvar, a to je bio predosjeaj da Murrav srlja u susret istoj nevolji, u koju je prije sedamnaest godina bio upao Foster. 31 deseto poglavlje - Ve smo tu gotovo tri mjeseca - ree, odnosei posljednje komade posua nakon veere. - Mislim da je vrijeme da si naemo apartman. Daniel odloi veernje novine. - Zato? Tu sam savreno sretan. - Za novce koje izdajemo u tom hotelu, mogli bi imat neto zaista lijepo, zasebno. Podie novine i opet poe itati, ne odgovorivi joj. Sjede nasuprot njemu i otvori radio. Upravo je poeo svirati sastav Fibber McGee i Molly. Nekoliko ih je minuta sluala, a onda je s nestrpljenjem okrenula dugme. No, ini se da nije nala nita zanimljivo, pa je s gaenjem iskljuila prijamnik. - Daniel - ree.

Spusti novine i pogleda je preko njih. - Zar se nee zaposlit? - zapita. - Ve imam poso - uzvrati. - Mislim na onaj, na koji se ide svaki dan -razjasni. Znala je da s istoka svaki tjedan stie ek. - Radim na njemu - izjavi. - Ovaj sam tjedan uroio tri sastanka u tri razliita sindikata. - To nije posao - ona e. Preklopi novine i stavi ih na stol tik stolice. Uuti. - Ostali mukarci odlaze na rad svako jutro, a 32 vraaju se kui uveer. Ti to ne ini. Umjesto toga ja odlazim svako jutro, a dolazim kui naveer. Svaki dan ista pjesma. Ostavljam te itaju jutarnje novine, a kad se vratim, nalazim te na istoj stolici s veernjim novinama. To nije normalno. Dohvati bocu i natoi aicu. Strusi je i natoi drugu. - A kao drugo - nastavi - svaki dan popije bocu viskija. - Jesi li me ikad vidjela pijana? - upita. - Ne radi se o tome. Nije dobro pit toliko alkohola, kodi utrobi. - Osjeam se dobro. - Jednog e ti dana prisjesti - opomenu ga. -Znam takve sluajeve. Istrusi i drugo pie, naas se zapilji u nju i konano progovori. - U redu. Van s tim. to te grize? Grunu u pla. U nekoliko navrata pokua prozboriti, ali je svaki put presijee jecanje, dok joj napokon potok suza ne oblije lice. Prui ruke preko stola, doslovce je podie sa stola i posadi sebi u krilo. Prisloni joj glavu o rame, pogladivi je njeno po kosi. - Lake, duo - ree blago. - Nije opet tako loe. - Je li? - Pogleda ga oima zamagljenim od suza. - Loe je da loije ne moe biti. U drugom sam stanju. Glas mu odjeknu staloeno i bez iznenaenja. - Koliko si ve trudna? - Lijenik kae izmeu deset i dvanaest tjedana - odgovori. - Ne moe nita odreenije rei do idueg pregleda. Neko vrijeme posuti, odsutno joj milujui kosu. - Ako je tako, onda je prekasno za pobaaj? -Zvualo je to vie kao tvrdnja nego kao pitanje. 3 Sjeanje II 33 - To je bilo prvo to sam ga upitala. Rekao je da ne smije riskirat. Takoer mi je kazao da u Tijuani ima lijenika koji to obavljaju, ali ih nije preporuio. Pogleda dolje na nju. - Kako to da nisi nita prije primijetila? Uhvati mu pogled. - Uvijek imam neredovitu menstruaciju. Koji put i s dva mjeseca zakanjenja. Osobito kad se mnogo jebem. - A stvarno se mnogo jebemo - sloi se. Ona ustade, ode do ajne kuhinjice i vrati se sa aom. Prui je preda nj. - Mislim da mi je potrebno pie. Podie oi na nju. - Negdje sam proitao da alkohol kodi malim bebicama. - Jedna joj mala aica nee naudit - ree. Natoi joj manje od prsta viskija, a sebi do vrha. Uzdigne svoju au i kucnu se s njom. - U zdravlje Daniela Boonea Hugginsa mlaeg. Ve je bila prinijela au k usnama, kadli joj smisao onoga to je rekao dopre do svijesti. aa joj se zalijepi u ruci. - Misli ozbiljno? Klimnu. - Ne mora - ree. - Ne korim te. Sama sam kriva. - Nitko nije kriv - ispravi je. - Razmiljao sam o tome i prije nego to si mi na to svratila panju.

- Na potenu rije? - Glas joj je zvuao sumnjiavo. - Na potenu rije. Valjana si ena. Mojega soja. Dobro emo se slagati. Klonu preda nj na koljena, zarije mu glavu u krilo, te iznova zarida. 34 - Toliko sam se bojala, Daniele. Neizmjerno te ljubim. Okrenu joj lice prema sebi. - Nema se ega bojati. I ja tebe ljubim - ree, poljubivi je. Slijedeeg jutra vjenao ih je mirovni sudac u Santa Monici. Bila je to kuica uza sporednu ulicu, u neposrednoj blizini San Vincentea, sjeverno od bulevara Santa Monica u Hollywoodu. Imala je dvije spavae sobe povezane kupaonicom, prostoriju za dnevni boravak i proirenu kuhinju s omanjom blagovaonicom. Uzan pristupni kolnik to je vodio u otvorenu garau, ugraenu u dio kue, odvajao ju je od susjedstva. inilo se da su oba dvorita, prednje i stranje, bila podjednakih dimenzija: devet prema otprilike sedam i pol metara. Posrednik za prodaju nekretnina uviavno ih je ostavio u sobi za dnevni boravak da se dogovore. - to kae? - upita Daniel. - Svia mi se - odgovori. - Osobito soba s druge strane kupaonice. Moemo je krasno uredit za djetece. Ja u napravit nove prekrivae za ostali namjetaj, a s malo boje moglo bi doista sve lijepo izgledati. Jedino to ne valja jest cijena. Tisuu i etiristo dolara je mnogo novaca. - Daju sve svoje: pokustvo, tednjak, hladnjak. - Ovako neto moemo unajmit za otprilike dvadeset i pet dolara mjeseno - ree. - Ali onda utroi tristo dolara godinje i na kraju ostane bez prebite pare. Na ovaj nain vrijednost posjeda ne umanjuju kojekakvi tereti i obveze. To ti je kao polica osiguranja. - Koliko e nam banka dati zajma na hipoteku? 3* 35 - Nijedna mi banka nee dati zajam - odvrati. -Nisu ba jako skloni sindikalistima. Pogleda ga. - Imam etiristo dolara od prodaje kue - ree. -Prilazem ih kao pripomo. Nasmijei se. - Ne trebaju mi tvoji novci. Mogu izii na kraj. Samo ako ti se kua svia. - Svia mi se - uzvrati. - Dobro, hajde da se onda nagodim s njim - ree i pozove zastupnika natrag u sobu. Posao su zakljuili za tisuu dvjesto sedamdeset i pet dolara i uselili se u kuu potkraj mjeseca. Trebalo im je jo vie od dva mjeseca da je dotjeraju prema svojoj zamisli. Daniel je prebojio cijelu kuu i namjetaj; ona je saila nove zastore i prekrivae na ivaem stroju koji je jedan od prijanjih vlasnika bio ostavio na tavanu. Sjedio je u sobi za dnevni boravak i itao veernje novine, kao i svagda kad bi se vraala s posla. Odloio je novine i pogledao je. Bila je u petom mjesecu trudnoe, i trbuh joj je poeo rasti. Lice joj se doimalo iskrivljenim i izmuenim. - Zadrala sam se due - ispria se. - Imali smo posla, pa me gazda nije htio pustit. Odmah u priredit veeru. - Nije potrebno - ree. - Lijepo se okupaj i malko odmori. Izvest u te na veeru u kakav kineski restoran. - Ne mora - ona e. - Nije mi teko spravit veeru. Meutim, vidio je da joj se prijedlog dopao. - Uini kako ti rekoh. 36 Kasnije, u toku veere, dok su licom grabili pilei chow mein1, kazao je vrlo nemarno: - Mislim da je krajnje vrijeme da prestane raditi. Nije poteno prema mlaem Danielu da cio dan prestoji na nogama. - Novci zaista dobro dou - ree. - Dvanaest ili etrnaest dolara sedmino pokriva mnogo kunih trokova.

- Potroim vie od toga za pie i cigare - napomenu. Zauti. - Osim toga, namjeravam se vratit na posao. Ako to uistinu uinim, imat emo vie od toga. Razrogai oi. - to e radit? - to i uvijek - odvrati. - Organizirati. - Nisam znala da takav poso moe i tu dobit. - Nije tu - dopuni se - ve na istoku. Osobno me Phil Murrav pozvao. Hoe da se stavim na elo chicakog Organizacijskog komiteta radnika zaposlenih u elianama. Plaat e mi pedeset i pet dolara tjedno i sve trokove. Prizvuk uasa uvue joj se u glas. - To znai da emo se opet morat selit, tek to smo se tu okuili. - Ne - opovrgne. - To nije stalan posao. Trajat e najvie neto due od dva mjeseca. Zatim u se vratiti. - Bit u sama - potui se. - to ako jo uvijek bude ondje kad mi nastupi vrijeme? Nasmije se. - Vratit u se mnogo prije - izjavi pouzdano. - Zar ti se ne bi vie isplatilo da tu primi posao? - Znam koliko tu plauju. Nitko ne daje ni polo1 Kineski specijalitet od prenih rezanaca, kosana mesa i povra u umaku. 37 vicu onoga to ondje nude. S obzirom da je sada dijete na putu, to vie zaradimo, bolje emo materijalno stajati. A budui da mi nadoknauju i sve trokove, moemo cijelu plau ibnuti u banku. Uhvati mu pogled. - To odista eli, zar ne? - Da - odgovori jednostavno. Duboko uzdahnu. - U redu. Ali nedostajat e mi. Osmjehnu se i, ispruivi ruku preko stola, do-tae joj obraz. - I ti e meni nedostajati - ree. - No vratit u se prije nego to i misli. Uzdignu aku i pritisnu mu ruku na svoj obraz. Htjela mu je silom vjerovati, ali je duboko u srcu osjeala da e se zadrati due nego to namjerava. - Je li opasan? - upita. Slegnu ramenima. - Nita opasniji od prijanjih poslova. - Ne elim da ti se bilo to dogodi. Potapka kaput ispod pazuha gdje mu je pitolj udobno poivao. - Ne brini se za to. Ono to se prije dogodilo, vie se nikad nee zbiti. Imam prijatelja. Zagleda mu se u oi. - U redu stvar, ali ipak ne zaboravi jedno, a to je da ima i suprugu. 38 jedanaesto poglavlje Dva dana kasnije stajao je na peronu, spreman da se popne na vlak koji e ga vratiti na istok. Okrenuo se prema Tess. - uvaj se. Sluaj lijenika i dri se dijete. Vratit u se za est tjedana. Ovije mu ruke oko vrata. - Ti se uvaj. Ne bih htjela da ti se dogodi ita slino kao onda kad smo se upoznali. - Tako neto vie se nee dogoditi - obea joj. Poljubi je. - Samo pazi na sebe. - Ljubim te - ree ona. - I ja tebe - odvrati on i uspne se na vlak. Stajao je na stepenicama i mahao joj, dok je vlak polako odlazio. Ona mu dobaci poljubac upravo u asu kad se vlak, ulazei u zavoj, udaljio s perona i nestao joj iz vida. Popeo se uza stube i podigao svoj putni kovei ba kad se kondukter pojavio iz vagona. - Dopuste da vam pomognem, gospodine - ree kondukter, razotkrivi bijele sjajne zube irokim

osmjehom. Uze kovei iz Danielove ruke. - Mol u vau kartu, gospodine. Daniel mu prui kartu. Kondukter je pogleda i kimnu. - Izvolte za mnom, gospodine. Daniel poe za njim niz prolaz meu sjedalima, njiui se lagano kad je vlak poeo pojaavati br39 zinu. Kondukter jo jednom provjeri kartu i stade blizu sredine vagona. Pokaza mu rukom na sjedalo i oprezno poloi kovei na policu iznad glave. - Moete zauzet oba sjedala, gospodine - ree. -Ima dosta mjesta i nastojat u da niko ne sjedne do vas kako bi se mogli preko noi ispruit. - Hvala vam - zahvali se Daniel, dajui mu novi od pola dolara. - Hvala vama, gospodine - naglasi kondukter oduevljeno. - Ako vam bilo to zatreba, samo me pozovte. Zovem se George. Daniel ga pogleda. - Je li bar otvoren? - Jest, gospodine. Vagon za puae je tri vagona otraga, odmah do spavaih kola. - Kondukter se poe udaljavati. - elim vam ugodnu vonju, gospodine. Dok je prolazio kroz druga spavaa kola opazio je djevojku. Kondukter je upravo izlazio iz jednog od osobnih kupea. Automatski zaviri kroz otvorena vrata. Stajala je, drei ruku na najgornjem pucetu bluze. Die oi; naas im se pogledi sukobie, potom se usiljeno osmjehnu i drugom rukom zatvori vrata. Produi prema vagonu za puae. Bar je ve bio krcat. Uz prozor se nalazio jedan slobodan stoli s dvije sjedalice. Sjede za nj. Prie mu konobar. - Izvolte, gospodine? - Koliko kota boca bourbona1? - upita Daniel. - Politrenka dolar i pol, trietvrt litre dva i ezdeset centi, gospodine. - Uzet u trietvrt litre. - Da, gospodine. Led i sodu takoer, gospodine? - Ne, hvala. Samo obinu vodu. Upravo je ispijao drugu au, kad je ula u vagon. 1 Vrst amerikog viskija od kukuruza i rai. 40 Oima je preletjela oko sebe, traei stol. Nije bilo nijednoga. inilo se da je trenutak oklijevala, kao da e se vratiti, a tada je ugledala praznu sjedalicu uz njegov stol i pola k njemu. - Primate li me u drutvo? - Glas joj je zvuao njeno, a odavao je kolovanu osobu. Ustade. - S najveim zadovoljstvom, gospoo. im sjede, pojavi se konobar. - to pijete? - Bourbon i vodu - odgovori Daniel. - Da naruimo jo jednu au? Zavrti glavom. - Jako rezak martini1 - ree konobaru. Iznova mu se obrati. - Ne mogu zamisliti da pijem sama u kupeu. Daniel se nasmjehnu. Ona mu prui ruku. - Christina Girdler. Konobar donese martini. Ona die au. - Za sretno putovanje! Daniel sasu bourbon niz grlo. - Ugodno putovanje, gospoice Girdler. - Prijatelji me zovu Chris. - A mene Daniel. - Putujem u Chicago - nastavi ona. - Bila sam u posjetu nekim prijateljima na Pacifikoj obali. - Ja presjedam u Chicagu i nastavljam put za Pittsburgh, ali u se za dva-tri tjedna vratiti u Chicago - ree. - ime se bavi, Daniele?

- Ja sam sindikalni organizator. Upravo sam sada dodijeljen Organizacijskom odboru radnika zaposlenih u elianama pri CIO. 1 Koktel od dina i vermuta, obino pomijean s ledom i ukraen maslinom ili krikom limuna. dl 41 - swoc?x - ula si za nas? - Bio je vidljivo iznenaen. Pripadnici viih krugova obino nisu nita znali o sindikatima. Nasmije se. - Mog ujaka Toma udarila bi kap, kad bi znao da tu sjedim i priam s tobom. Dovoljno je spomenuti mu SWOC i ve iskae iz koe. Girdler. Odjednom se prisjeti. Predsjednik Repu-blic Steela. Predvodnik Little Steela i njegove hajke na sindikate. - Onaj Girdler? Opet se nasmija. - Onaj. Hoe li me sada otjerati od stola? Nasmijulji se. - Ni govora. - ak i ako ti kaem da radim u propagandnom odjelu njegove kompanije i da sam jedna od onih koja objavljuje sve obavijesti uperene protiv sindikata? Strese glavom. - Nije vano. Ovog trenutka nijedno od nas ne radi. - Vi, narode, neete pobijediti. To znate, zar ne? - Ne radim - ree. - O emu onda da razgovaramo? - zapita. - O tebi - otpovrnu. - Sto? - Digao mi se onog asa kad si sjela za stol - ree. - elim te fukati. Ostade bez daha. Najednom joj se lice orosi i trunak pocrveni. Zapilji se u nj. - Je li ti dobro? Jezikom ovlai suhe usne. 1 Steehvorkers Organizing Committee (Organizacijski odbor radnika zaposlenih u elianama). 42 - Sad sam dola k sebi. Zasmija se. - Jedan nula za tebe. I ona se nasmija. - Mogu li dobiti jo jedno pie? Dade znak konobaru. Kad je pie doneseno, i konobar se udaljio, ree: - Prvo emo ruati. Onda emo u tvoj kupe. - Zato ne u tvoj? Zagrohota. - Nemam ga. Sindikalisti se voze u obinim vagonima. Razdaljinu od Los Angelesa do Chicaga vlak je prevalio za gotovo etrdeset sati, a iz njezina su kupea izlazili samo onda kad je trebalo jesti. Kad se u Chicagu spremao presjesti u vlak za Pittsburgh, prilijepila se za nj i nije ga putala, dok god joj nije obeao da e je nazvati im se vrati. Nikad nije saznao kako je znala da e doputovati u Chicago, ali kad je dva tjedna kasnije vlak uao u kolodvor, ona ga je doekala i ostala uza nj do trenutka kad se pripremio za povratak na Pacifiku obalu. Jednog dana, dok se iz Garvja u Indijani, kamo je bio otiao da dovri pregled terenskog rada, vraao automobilom u Chicago, ovila mu je ruku oko vrata i kazala: - Volim te. elim se udati za tebe. Pogleda je ovla. - aava si. - Mislim ozbiljno. - Zna da sam oenjen, da Tess za manje od mjesec dana oekuje dijete. - Mogu ekati dok dobije rastavu braka. - Zaboravlja koliko zaraujem. Nemam sredstava za izdravanje Tess, djeteta i jo jedne ene. - Ja ih imam.

43 - Ne, hvala. - Ne mora ostati u sindikatu. Sjajno bi se slagao s ujakom Tomom. Sigurna sam da bi ti za tren oka naao posao uz kudikamo veu plau nego to je sada prima. Iznova je okrznu pogledom. - Lijepo nam je i ovako. Zato nagliti i sve pokvariti? - Ljubim te. Nikad nisam upoznala ovjeka koji bi me natjerao da se ovako osjeam. - Brka ljubav i prcanje. To to se jebemo kao bijesni ne znai da se moramo zaljubiti. - Ali ja te doista volim - zainati se kao dijete. - Dobro. Hou da me voli, ali se ne zaljubljuj u mene. - Voli li me? - Da - odvrati Daniel. - Ali ja nisam zaljubljen u tebe. - Ne vidim tu nikakve razlike. Jesi li zaljubljen u svoju enu? - Ne. Ali je istinski volim. - Onda stvarno ne shvaam. - Shvatit e - ree. - Za to treba vremena. Naas zauti. - Zato si s njom, ako je ne voli? - Jer smo istoga kova - uzvrati. - Istog podrijetla, istog miljenja. Tu se snalazim. Nikad se ne bih uklopio u tvoje drutvo, niti bi se ti osjeala ugodno u mome. I budui da nema naina da ostatak ivota provedemo zajedno u krevetu, naum je jednostavno neizvediv. - Ima krivo - ree. - Svugdje bi se ti uklopio. Ujak Tom se nimalo ne razlikuje od tebe. Poeo je ni od ega, a probio se u ivotu. Jer se prilagodio okolini. - Nai se osnovni pogledi na svijet razlikuju -istaknu Daniel. - Zbog ljudi poput tvog ujaka 44 Toma, gledao sam kako mi cijela obitelj pogiba. Zbog takozvane politike trgovakih drutava vidio sam kako bezbroj ljudi stradava i gladuje. Nikad ne bih mogao sudjelovati u njezinu sprovoenju. - Moda bi je promijenio da u njoj sudjeluje. Provali u smijeh. - Bezazlena si, i to dobro zna. Ne stvara politiku tvoj ujak Tom, niti bilo koji drugi ovjek. Ona proistjee iz mnogih mjesta: iz banaka, Wall Streeta, iz onoga to nazivamo profitima vlasnika burzovnih papira. Oni prisiljavaju ovjeka da im se prikljui, ili pronalaze nekoga drugog tko e ispunjavati zadatke. Da je tvoj ujak pokuao izmijeniti politiku, ne bi na svom poslu opstao ni tjedan dana. Nema nita vei izbor da krene svojim putom - pod uvjetom da uope eli bilo to izmijeniti - od ovjeka na Marsu. - Jo se sveudilj elim udati za tebe - ree. Maknu jednu aku s volana i poloi je preko njenih ruku. - Prekrasno je i ovako - ree tiho. - Neka tako bude i dalje. Glas joj odjednom zazvui napeto. - elim se jebati. esnaestak kilometara uz cestu vidjela sam cimer nekog hotela. Odsjednimo ondje preko noi. - Ali sutra moram biti u Chicagu. - Briga me za to kao za lanjski snijeg - odbrusi nemilo. - Hoe mi se tvog pimpeka. Pogleda je i malo zatim kimnu. Skrenu s ceste, a u Chicago doputuje tek potkraj idueg popodneva. 45 dvanaesto poglavlje Pet mjeseci kasnije Daniel je s koveiem uao u ured Philipa Murrava, predsjednika Ujedinjenih radnika eliana pri CIO. Uz njega su ondje sjedili jo neki mukarci, ali ih je brzo otpravio i obratio se Danielu. - to ste saznali? - upita bez okolianja. Daniel odloi kovei na pod. I on je bio podjednako izravan. - Nee vam se dopasti ono to u vam kazati. -Naas prestade govoriti. - Imate li bocu viskija? Murrav se bez rijei sae do najdonje ladice svog stola, iz nje izvue bocu i au, te ih poloi na sredinu stola. ekao je dok Daniel ne ispije au i iznova je napuni.

- Kaite mi - potaknu ga tihim glasom. - Ve sam est tjedana na putu. Obiao sam etrnaest gradova u osam saveznih drava i ne svia mi se ono to sam vidio. Naivno nas mame u zamku. Svi su spremni i ekaju na nas. Jebeni Girdler iz Republic Steela ima cijelu vojsku uza se, a ondje gdje je nema pridobio je mjesnu policiju koja, umjesto njega, obavlja prljavi dio posla. Sa svojim prepadima na radnike i lanove sindikata prevrio je svaku mjeru. Sada eka da izbije trajk kako bi sindikatu oitao bukvicu. - Zar je tako loe? - upita Murrav. 46 Daniel potvrdi, uzevi drugo pie. - Moda i loije. - Kako ste saznali toliko mnogo o koracima koje poduzima? - Od jednog lana njegove obitelji. - Djevojke? Daniel kimnu. - I ona radi u uredu. - Zna li tko ste? - Zna. - Zato vam je onda sve odala? Daniel zamuknu. Tre jo jedan viski. Murrav zijae u nj dugo vremena. - Moda vam je slagala. - Ne bih rekao. Hoe se udati za mene. - Zna li da ste oenjeni? Daniel klimnu. - To je ne smeta. Misli da je lako dobiti rastavu. - A to vi mislite? Daniel odmahnu glavom. - Oenjen sam. Otprilike za tjedan dana postat u otac. Kazao sam joj to. Veli da e me ekati dok ne budem spreman. Murrav zauti. Daniel nastavi. - Rekli ste da mogu kui u vrijeme poroaja. Namjeravam sutra krenuti. - Ne znam hou li vas ba sada moi pustiti -ree Murrav. - Dali ste mi rije - usprotivi se Daniel. Murrav kimnu., - Jesam. - Onda idem. Murrav opet utonu u muk. Lice mu je bilo iskrivljeno i blijedo. Poe klopkati olovkom po stolu. - Prisiljavaju me sa svih strana da pokrenem taj trajk. 47 - Nemojte to uiniti - svjetova ga Daniel. - Sjetite se onog to ste mi prije dugo vremena kazali o Billu Fosteru. Ne zapoinjite trajk ako niste sigurni u pobjedu. Sad se spremate uiniti isto. A nema naina da ga uspjeno okonate. - Uistinu to vjerujete? Daniel utke kimnu. - Prokletstvo! - Olovka mu pue na dva dijela meu zgrenim prstima. - Svi bi da mi se domognu starke. Lewis je prije gotovo godinu dana izravnao raune s Big Steelom, i sada mene optuuju to se Little Steel opire toliko dugo. ak i polet lanstva gubi snagu. Ljudi trae akciju. - Ako idu za tim, dobit e je - primijeti Daniel. -Ali time nee pomoi trajku. Ta e ih akcija samo stajati zatvora i bolnica. - Reuther se nagodio s General Motorsom. Sad im nitko nije ravan, pa kau da mi to moemo uiniti. - Fordovi su radnici jo uvijek u trajku. Reuther se jo treba najesti ganaca da ondje to postigne. A Girdler je u istoj mjeri organiziran kao i Ford. Murrav se zapilji u Daniela. - to da radim? - to kae Lewis? - Namjerno uti. Jednostavno se razvaganio poput ugojena maka, pa eka moj potez. Ako pobijedimo, pridruit e se uspjenijoj veini.

- A ako izgubimo? Murrav slegnu ramenima. - Uvijek moe rei da smo krenuli bez njegova znanja. - Zato ga onda izravno ne upitate? - Pokuao sam. Meutim, znate vi njega. Nema te sile koja bi ga nagnala na bilo kakav razgovor ako on to nee. 48 Boca je bila ve napol prazna, ali Daniel svejedno opet natoi au. - Nastojte dobiti na vremenu. - Ne mogu vie odugovlaiti - uzvrati Murrav. - Jo dva tjedna - ree Daniel. - Dotad u se vratiti s Pacifike obale. elim biti u South Chicagu kad se to zbude. Ako ih uspijem zauzdati, moda i ne bude tako loe. - Kako moete biti sigurni? - upita Murrav. -Ima sluajeva da se dijete rodi ak i s tri tjedna zakanjenja. - Nee ovo - ree Daniel. - Budu li se o tome radilo, zahtijevat u od lijenika da napravi carski rez. Vratit u se sredinom oujka. Murrav se zazuri u nj. - Dva tjedna? Daniel potvrdi glavom. - Vrijedi. Ali due od toga neu moi zatezati. Crvendai su ve poveli kampanju da me maknu s ove drunosti. - Lewis to mora znati - ree Daniel. - Naravno da zna - Murrav e ljutito. - Ali znate njegovu politiku nemijeanja. Prima pomo odasvud samo da povea brojno stanje lanstva. Zato ih je i pustio k sebi kad ih Green nije htio primiti u AFL. - Imaju uspjeha kod tekstilnih radnika? Murrav kimnu. - Hillman im alje kraljevsku pomo iz New Yorka. Ogradit e se zidom na jugu, ali im za to treba jo godina dana. Trenutano ive na velikoj nozi. Daniel ustade. - Vraam se za dva tjedna. Hvala na piu, gazda. Murrav se die iza stola. - Uistinu mislite da neemo uspjeti ovim trajkom? 4 Sjeanje II 49 - Mislim. Nemamo ni najmanje izgleda. Murrav mu isprui ruku. - Nadam se da e kod kue poi sve po dobru. - Hvala - ree Daniel stisnuvi mu ruku. - Nazvat u vas im se zbije sretan dogaaj. Padala je susnjeica kad je koveiem u ruci iziao iz zgrade. Zakilji uz ulicu traei pogledom taksi. Uz rub plonika bio je parkiran crni chrvsler. Vrata mu se irom otvore i djevojaki ga glas pozove. - Daniele! Naas se zagleda, a onda poe prema njemu. Stojei na susnjeici, spusti upiljen pogled na nju. - Koga vraga tu radi? - Ulazi u kola - naredi. - Glupo je stajati na snijegu. Ubaci kovei u auto, a zatim i sam uskoi unutra. Vrata se zatvore i auto se poe kretati. Okrenu joj se. - Trebalo je da si u Chicagu. - Dosaivala sam se ondje - ree. Nae se k njemu i poljubi ga. - Jesi li iznenaen? - Kako si stigla ovamo? Nisi bila u vlaku. - Zrakoplovom - odgovori. - Sada redovito saobraa izmeu Chicaga i istoka. - Odbaci me do hotela Chelsea. Moram malo odspavati. - Imam apartman u Mavfairu - ona e. - Odsjest e kod mene. - Rekoh da moram odspavati. - To moe sutra nadoknaditi u vlaku, za vrijeme dvodnevne vonje. Daniel utihnu.

- Luda si. To zna, zar ne? - Zaljubila sam se u tebe. To zna, zar ne? 50 - Sluaj, Chris, bilo je sjajno. Nema smisla da se sada naganjamo. ivimo u razliitim mjestima. Nema nade da se ikad zdruimo. - Mogu ivjeti u tvome svijetu. Ne treba mi obiteljski novac. Pogleda je. - to je s ovim automobilom i hotelom Mavfair? - Automobil moemo ostaviti, uzeti taksi i odvesti se do Chelsea. Svejedno mi je. Glavno je da sam s tobom. Lagano zavrti glavom. - Nisi trebala doi. Ako ti za to sazna ujak, dignut e paklenu viku. - Puca mi prsluk za miljenje ujaka Toma. Neka upravlja svojim elianama. Meni nee zapovijedati to da radim. Auto se zaustavi ispred hotela. Vratar otvori vrata, uze Danielov kovei i potom prieka da iziu. - Poaljite koveg gore u moj apartman - ree Chris. - Da, gospoice Girdler - uzvrati vratar. Daniel poe za njom u hotel. Dizalom se povezu do esnaestog kata. Ona pritisnu dugme zvonca. Vrata otvori glavni sluga. - Gospoice Girdler. - Nakloni se. - Ovamo e poslati kovei - ree Chris. - Stavite ga u gostinsku sobu. - Da, gospoice Girdler. - I donesite mi martini. - Pogleda upitno Daniela. - Kao i obino? Kimnu. - Bocu bourbona za gospodina Hugginsa. - Da, gospoice Girdler. - Lakaj se nakloni. - Hvala vam, Quincy - ree i povede Daniela u dnevnu sobu. Rukom mu pokaza kau. - Budi kao kod kue. Uskoro emo ruati. 4' 51 Daniel se osvrnu po hotelskom apartmanu. Bio je u mnogim hotelima, ali ovako ureen stan jo nije vidio. Kao da se radi o privatnoi kui usred hotela. - Niie loe - ree. - To je apartman ujaka Toma. Dri ga tijekom cijele godine. - Dakako - Daniel e. - Tako se to radi. - Kae da je tako jeftinije, nego da svaki put uzima dobar apartman. - I ekonominije. Nisam mislio da takvim stvarima poklanja panju. - Postaje zajedljiv - pobuni se ona. Odglumi bezazlenka. - Ni govora. To je naprosto u suglasju s njegovim karakterom. Naposljetku, prosjeni radnik njegove eliane zaradi manje od petsto dolara godinje u toku ezdesetsatnog radnog tjedna. Ovo ne moe iznostiti vie od onoga. Na dan. - Sada vie nisi ni ugodan - ree. Sluga im donese pie na srebrnom pladnju koji postavi na koktel-stoli ispred kaua. - Smijem li natoiti, gospodine? - Ja u se pobrinuti za to - uzvrati Daniel. - Hvala, gospodine - ree sluga i otie iz sobe. Daniel napuni svoju au. Die je spram djevojke. - Ispriavam se. Nemam prava tako govoriti o ovjeku i istodobno piti njegov viski. - I ne zaboravi jo jednu stvar. - Iskesi se. - Koju? - zapita. - I takoer mu prcati najdrau neaku. Nasmije se i slije pie niz grlo. - Postigla si svoje. Ona jednim gutljajem dokraji martini. Primijetio je kako joj nakon pia krv navaljuje u obraze; sebi nalije jo jednu. Isprui ruku da ga zaustavi.

52 - Pika mi je sva mokra. Kako bi bilo da me tosne prije ruka? - Smijem li se prije istuirati? Zaudaram od sjedenja na vlaku. - Nemoj - zamoli ga. - Oboavam vonj znoja s tvojih muda. 53 trinaesto poglavlje Sjedio je do prozora i zurio van, dok se vlak polagano vukao iz pasadenskog kolodvora. Jo etrdeset minuta i bit e u Los Angelesu. Putnici oko njega ve su uurbano skupljali svoje stvari, skidali kovege s polica i pripremali se za izlazak. Kondukter proe kroz vagon. - Slijedea stanica Los Angeles! Los Angeles! Jarko ga je sunce zasljepljivalo, pa je glavu naslonio o stranji dio sjedala i zaklopio oi. Prola su dva mjeseca otkako je posljedni put bio kod kue i vidio Tess. Bila je pri kraju estog mjeseca i ve je bila golema, nabreknuta trbuha, grudiju poput prezrelih plodova grejpfruta, a jako joj se zdepasto tijelo isuvie ugojilo; ak joj se i lice zaokruilo i otealo. Tada je kod kue proveo gotovo pet dana i, kad joj je napomenuo da bi trebala otii k lijeniku na pregled, jer da se odvie deblja, odgovorila je da to nije vano. Izgubit e na teini, im se opet pone kretati. Jedini razlog njezinu debljanju bio je taj to nije imala to raditi, nego je samo jela i ila u kinematografe. Osim toga, osjeala se osamljenom; ak nije obilazila ni ono malo prijatelja to ih je stekla, jer je bila preglomazna da se ugura iza volana i odveze bilo kamo. 54 Te noi, kad su poli u postelju, uzela mu ga je u ruke. Bio mu je mlohav. Malo zatim ree: - to je? Obino ti se stvrdne kao kamen. Nije joj mogao rei da ga ne uzbuuje. - Umoran sam. Pet tjedana sam radio dan i no, a i vonja u vlaku je uinila svoje. Cio put od Chicaga prosjedio sam u putnikom vagonu, jer neto bolje nisam mogao dobiti. - Mora da je rije o uvjerljivijem razlogu. Ne uzbuuje se zbog moga izgleda. - Ne radi se o tome. Osim toga, bojim se da te ne povrijedim. Moglo bi moda nauditi bebici. - Lijenik kae da moemo opiti sve do posljednjeg mjeseca - odvrati, jo uvijek gladei mu ga. Primorao se da outi dodir njezinih prstiju. U jednom je bila strunjak, a to je da manipulira njime. Da ga ulno uzbudi milovanjem pimpeka i hvatanjem za testise. Osjetio je kako mu se die. Neto kasnije pokuao se popeti na nju, ali se zbog obujma njezina trbuha naao u nezgodnu poloaju. Napokon se okrenula na bok, pa je uao u nju s guza. Poela je stenjati, poslije ega je gotovo odmah dosegla vrhunac, ali on je uope nije osjeao. inilo mu se kao da je kar gurao u golemu bavu punu topla ulja. Nikako nije mogao svriti, ali je nastavio rivati dok sva iznemogla, duhui teko poput ustrale kuje u vrijeme parenja, nije konano doivjela orgazam. Okrenu se prema njemu i poljubi ga. - Nema pojma koliko sam te trebala. Nitko me nije kadar tako zadovoljiti kao ti. Ne ree nita. - Je li ti bilo lijepo? - upita tjeskobno. - Nisam te osjetila. - Kako si i mogla? - laga. - Toliko si bila zaokupljena svojim orgazmom da ne bi nita osjetila ni kad bi se krov uruio. 55 - Volim te - proaputa i zaspi gotovo u isti as kad je izrekla posljednju rije. Sutradan ju je odveo na pregled. Lijenik je iziao iz ordinacije dok se ona odijevala. Daniel ustane. - Da? - Nema razloga za bilo kakvu bojazan - odvrati lijenik. - Meutim, ipak postoji velika vjerojatnost da se edo pojavi sa stranjim krajem. Daniel se zabulji u nj. - to to zapravo znai, doktore? - Ako se to obistini, morat emo primiti bebu uz pomo carskog reza - odgovori lijenik. - Ali nemate se ega plaiti. Takve operativne zahvate vrimo svaki dan. - Ako nema razloga za bilo kakvu bojazan, zato mi to stalno govorite? - zapita Daniel. Lijenik se nasmijei.

- Ustanovili smo da i buduim oevima treba puno ohrabrenja. - Ohrabren sam - ree Daniel. - Spomenuste ono kao vjerojatnost. Kad ete znati zasigurno? Lijenik zauze papinski stav. - Ima tu jedan problem. Zena vam je isuvie teka. Stavit u je na strogu dijetu. Od sada pa sve do poroaja mora gubiti na teini - ili, ako nita drugo, ne smije se vie debljati. Morat ete pripaziti da se pridrava stroge dijete. Daniel nita ne uzvrati. To nikako nee moi uiniti s drugog kraja zemlje. Kimnu. - I jo neto - doda lijenik. - Iako, ponavljam, nema razloga za zabrinutost, primjeujem da vam supruga ima blagi oblik koronarne fibrilacije, to e rei, sranog treperenja. To je moda rezultat pretjerane teine koju nosi, pa vjerujem da e automatski doi do poboljanja kad se rijei suvinih kilograma. 56 - Jo dva mjeseca ima vremena? - upita Daniel. - Tako nekako - odvrati lijenik. - Prema mom miljenju est - sedam tjedana. Do tada emo znati toan poloaj djeteta i pripremiti sve to je potrebno. Ako se dijete nalazi u nezgodnom, preokrenutom poloaju, radije bih dijete primio prije nastupa trudova. - Za est tjedana? - zapita Daniel. Lijenik potvrdi kimom. - To bi bilo najbolje. No, molim vas, da se ni zbog ega ne brinete. edo se dobro osjea, a i vaa je supruga, openito uzevi, dobra zdravstvena stanja. to god se dogodilo, nee predstavljati neki problem. Daniel ga pogleda i kimnu. - Hvala vam, doktore. Lijenik se vrati u ordinaciju a Tess izie nekoliko trenutaka nakon toga. - to kae? - upita. - Kae da nema mjesta zebnji. Dobra si zdravlja, samo mora neto oslabiti, i to je sve. To se zbilo prije gotovo dva mjeseca, a sada vlak ulazi u Los Angeles. Ustade kad kondukter krenu prolazom izmeu sjedala. - Los Angeles. Posljednja stanica. Spremajte se . za izlazak. Skide kovei s police iznad glave, izie na platformu i skoi s vlaka prije nego to se zaustavio. Zamolio je Tess da ga eka kod kue; nije htio da se tiska u vrevi eljeznike stanice. Dugim koracima prijee kolodvorom do niza taksija na stajalitu. Poto je uao u jedan i vozau dao adresu, umorno je naslonio glavu o naslon sjedala. - Dolazite s istoka? - upita voza. - Da - otpovrnu. - Iz New Yorka? - Ne, Pittsburgha. 57 - Ima li ondje puno snijega? - Tako-tako. - Nema premca naem vremenu - ree voza .-Neprestance sije sunce. Najbolje vrijeme na svijetu, uvijek tvrdim. Daniel nita ne odgovori. Zatvori oi. Odjednom osjeti teak umor. Ovako ne moe kui. Uspravi se i potapa vozaa po ramenu. - Stanite pred prvom prodavaonicom alkoholnih pia. Izlazei iz trgovine s malom bocom bourbona u depu, u neposrednom susjedstvu opazi cvjearnicu. Ondje izabere velik buket rua, zatim ue u kola i zubima izvue ep iz boce. Kad se taksi zaustavio pred kuom, ispraznio je politrenku i vie nije osjeao umor. - Promijenio si se - otpoe Tess dok je sjedao za veeru. - Kad ti se obraam, kao da me i ne slua. - Mnoge mi se stvari premeu po glavi - ree. -Murrav e sazvati trajk i drim da emo svi zavriti u kakvoj upi. - To e ti nakoditi? - upita, skidajui odrezak s rotilja i polaui ga preda nj. - Nikome nee donijeti nikakva dobra. - Odree komad odreska i kua ga. Bio je srednje peen i

soan, ba po njegovu ukusu. Uputi joj smijeak. -Nema do domae hrane. Razdraga se. - A to je s domaim fukanjem? - upita kroza smijeh. Baci pogled na njezin nadut trbuh. - Javi mi kad opet duan proradi - bonu je. - I to e bit skoro - ree. - Lijenik kae, jamano par tjedana nakon poroda. - Sjede nasuprot 58 njemu i poe jesti svoj odrezak, zalaui ga obilno pireom od krumpira, prelivenim sokom peenke. Stade je promatrati. - to je s tvojom dijetom? - Morala sam je napustit. Poela sam se previe ivcirat - odvrati. - Osim toga, neki moji prijatelji kau da lijenici uvijek zahtijevaju od ena da skinu kilau, kako bi sebi olakali posao, a ne zato to to iole koristi. Ne odgovori. - Ti si oslabio - ona e. - Mnogo se kreem. - Bilo bi lijepo kad bi pronaao posao blie domu - ree. - Nazivao je neki Browne. Kae da je iz Sindikata filmskih radnika pri IA - i jo neka slova ree, ali ne znam koja, zaboravila sam. Hoe da ga nazove. - Je li ostavio broj? - Zapisala sam ga. Moda ti eli dati posao. - Moda. - To bi bilo dobro, jer se ne bi morao vraati. - Moram se vratiti. Dao sam Murravu rije. - Ali, ako izgubi, je li onda bitno? - Svejedno, dao sam mu rije. - Pogleda je. -Osim toga, da mi George Browne i ponudi posao, ne bih ga primio. To je obina varalica koji prima naredbe od mafije. Pravi je gazda neki tip imenom Willie Bioff i on dobiva upute izravno iz Chicaga. Zazuri se u nj. - Ako je to istina, zato neto ne poduzmu u vezi s tim? Slegne ramenima. - Ne znam. To me se ionako nita ne tie. To je sindikat pri AFL-u. Na njima je da upravljaju svojim mjesnim podrunicama i njihovim ograncima. 59 U sjeditu CIO-a pria se neto o tome da stupimo na scenu i da ih izazovemo, ali zasad imamo to mesti i pred svojim pragom. Moda kasnije, kad raistimo neke nae stvari, i poduzmemo neto glede toga. - Kako bilo da bilo, trebalo bi da s njim razgovara - ree. - Moda nije tako loe kao to misli. - Nazvat u ga - obea. Pokupi prazne tanjure i stavi ih u sudoper. - Za desert imam pitu od jabuka i sladoled. - Ovaj put to preskaem - ree. - Nakljukan sam do grla. - Ja u uzeti samo komadiak. Nikad nisam potpuno zadovoljna, ako poslije jela ne uzmem togod slatko. Hoe li kavu? Kimnu. Poeka dok ga ne poslui kavom. - Za koje je vrijeme zakazan sutranji sastanak kod lijenika? - Za deset sati - odvrati ona. Die se sa stolice, ode do kredenca i natoi aicu viskija. - Trebao bi manje piti. To ti kodi jetri. - Osjeam se dobro - ree istrusivi viski, a zatim sjede i pozabavi se kavom, dok je ona jela posljednje ostatke deserta. - Nee se ljutiti ako se rano povuem na poinak. Iscrpljen sam od puta. - Samo ti idi - ona e. - Pospremit u stvari, a moda i malko posluam radio. Noas je na programu

jednosatni nastup Rudy Valleea i Kazalite Lux. Onda u i ja u krevet. - U redu. - Otie u spavau sobu i poe se skidati. Uredno sloi hlae preko naslona stolice, a koulju raskrili preko njih. Runi sat i novac poloi na toaletni stoli tik vaze s ruama koje je donio kui. Na priguenu sobnom svjetlu rue su poprimile njenu tamnocrvenu boju, a njihov se slabaan miomiris osjeao posvud u zraku. Sjede na rub 60 kreveta, odrijei cipele i skide arape. A tada se, jo uvijek odjeven u donje rublje, isprui na krevet. Polako zakrui oima po sobi. Imala je pravo. Meutim, nije se samo on izmijenio. Sve se izmijenilo. Ili, moda nije. Jo od prvog dana, nikad se nije pretvarala da razumije ono to radi. To jo ni sada ne razumije. asak prije nego to e zaklopiti oi i vrsto usnuti, shvati kako mu je cijelo vrijeme bilo jasno, ali da to nikad nije htio ni sebi priznati, da su stranci i da e to zanavijek ostati. - Nema smisla ekati - zakuka lijenik. - Nee prestati jesti i svakim se danom sve vie deblja. - Jeste li joj to kazali? - upita Daniel. Lijenik kimnu. - Veli da si ne moe pomoi. Nema to raditi osim da slua radio i da jede. Kad vas nema kod kue, dosauje se. - Kad to mislite obaviti? - Sutra ujutro - uzvrati lijenik. - Dovedite je veeras u bolnicu. Osigurao sam joj poluprivatnu sobu. - Je li pristala? - Jest - odgovori lijenik. - Zapravo, kae da se sada bolje osjea kada zna da e tome doi uskoro kraj. Daniel zamuknu. - Nemate se ega pribojavati - umiri ga lijenik. - Carske rezove izvodimo svaki dan. Mnoge ene vie vole taj zahvat nego da prebole redovit porod. Nakon toga bit e posve normalna. Moi e imati jo djece. Nita se nee promijeniti. - Drugog izbora nemamo, zar ne? Lijenik zavrti glavom. 61 - Bojim se da nemate. Ne, s obzirom na ovakav poloaj djeteta. - U redu - sloi se Daniel. - Moja e vam bolniarka dati propusnicu za ulazak u bolnicu - ree lijenik. - Dovedite je tamo do pet sati. I ne brinite se, u dobrim je rukama. Bolnica Sunnvside Maternitv, etverokatnica ruiaste tukature, okruena ubavim travnjakom i vrtom, nalazila se na bulevaru Pico, nedaleko od Fairfaxa. Daniel zavee auto u parkiralite, odmah iza zgrade, u prostor oznaen natpisom PACIJENTI I POSJETIOCI. Iziu iz auta, a on ponese kovei to ga je ona bila spakirala. Pogleda ga kad se izvukla iz kola. - udno se osjeam. Nikad jo nisam bila u bolnici. - Ovo mjesto zaista lijepo izgleda - ree, dok su se pribliavali ulazu. - Ni slika onih bolnica u kojima sam ja leao. Sve su bile sive i neiste. - Uza sve to, rije je o bolnici - ona e. - To je posebna bolnica - rastumai. - Mjesto u kojem se raaju djeica. Zbog toga je bolja. utjela je dok su ulazili. Hodnici su bili obojeni svijetloruiasto, a na zidovima su visile dopadljive uljene slike i fotografije. Recepcioner u bijeloj odori die pogled i nasmijei im se. - Dobro doli u Sunnvside. Prijamni ured je ravno dolje u hodniku. Prijamni ured bijae isto tako ugodno ukraen kao i hodnici. Tu se nalazilo nekoliko stolova sa stolicama iza i ispred njih. Udobni kauevi zauzimali su poloaj uokrug zidova. Bolniarka u bijelom ue u ured iz susjedne sobe. Sjede iza stola i pokaza rukom na sjedalice ispred sebe. 62 - Dobro doli u Sunnvside - ree kroza smijeak. - Vi ste gospodin i gospoa Huggins? - Da - odgovori Daniel.

- Oekivali smo vas. Rezervirali smo vam krasnu sobu. Ali prije morate ispuniti nekoliko obrazaca. Za taj je posao bilo potrebno dvadesetak minuta. Kad ih je sve ispunila, ispriala se i nestala u susjednoj sobi. Nekoliko minuta kasnije opet se vratila. - ini se da je sve u redu - izjavi, gurnuvi preko stola nekoliko papira pred njih. - Budite ljubezni pa ih oboje potpiite. To su dopusnice kojima nas ovlaujete da vodimo brigu o gospoi Huggins i da poduzmemo sve to je potrebno za njen boljitak. Potpisae. Pokupi papire, provjeri potpise, te ih privrsti u fascikl u kojem su se ve nalazili ostali spisi. - Samo jo jedna stvar, gospodine Huggins -pripomenu. - Morate unaprijed poloiti ek na dvjesta dolara. Time pokrivate sve trokove u vezi s upotrebom sobe za osam dana, operacijske dvorane, za korienje usluga anestetiara i ostalog bolnikog osoblja. Naravno, kad gospoa dobije otpusnicu, primit ete toan obraun i, bude li potrebno, na licu mjesta izvriti nadoplatu. Daniel izvadi novanik i odbroja reeni iznos u novanicama od dvadeset dolara. Bolniarka prebroja novce, stavi ih u fascikl i potom pritisnu dugme na stolu. - Zaas e stii bolniarka koja e vas odvesti u sobu. - Pogleda ih i nasmijei se. - to e biti, djeak ili djevojica? - Daniel predvia djeaka - odgovori Tess. - Sigurna sam da mu nee biti ao ako se rodi djevojica. Nasmijae se ba kad je unila bolniarka, gurajui kolica. Tess ih za trenutak pogleda. - Nisu mi potrebna. Mogu hodati. 63 - Takva su bolnika pravila, gospoo Huggins. Sad ste naa pacijentica i mi odgovaramo za vas. Kadikad su podovi skliski. Tess se nespretno posadi u kolica. - Smije li Daniel sa mnom? - Dabome - uzvrati bolniarka. Iznova se osmije-hnu i stade gurati kolica, a Daniel, nosei kovei, poe za njima. - Sretno. Nadajmo se da e biti muko. Dizalom se uspnu do treega kata. Bolniarka zastade u hodniku ispred sobe i okrenu se Danielu. - ekaonica je dolje u hodniku. Dajte nam nekoliko minuta vremena i ja u vas pozvati im gospou Huggins udobno smjestimo. Daniel kimnu, a bolniarka uveze Tess u sobu. Otputi se hodnikom do ekaonice. U njoj su ekala trojica mukaraca. Dvojica su kartala, a trei se izmuena lica dosaivao na stolici. Kartai uope ne digoe oi. Daniel utonu na stolicu. Doe mu elja za cigarom, ali se ipak uzdra. Hodnici bijahu puni natpisa NE PUI, a i bolniarka ga je tek prije nekoliko minuta upozorila na to. Malo zatim trei se mukarac uspravi na stolici i pogleda Daniela. - Jeste li doveli enu? Daniel potvrdi glavom. - Tu sam jo od sino - ree ovjek. - Nadam se da ete biti bolje sree. Daniel ne odgovori. - Lijenici su veliki posranci - nastavi. - Kad god mi kau da e potrajati samo nekoliko sati, provedem tu dva dana. - Bili ste ve tu? - zapita Daniel. - Tri puta - otpovrnu ovjek s gaenjem. - To nam je etvrto dijete. I treba me kazniti zbog nezasitnosti. Ali ovo je posljednji put, obeajem vam. 64 Jedan od kartaa oglasi se promuklim smijehom. - Da, ako mu prvo odreu budu. - Ajd u govna! - odbrusi ovjek. Pogleda Daniela. - to vam je lijenik kazao, kad e se vaa roditi? - Sutra ujutro. - Izgledate sigurni. - Primijenit e carski rez - objasni Daniel. ovjek ga upiljeno pogleda.

- Jao, zato meni to nije palo na pamet? Svaki put, ekajui, izgubim tri dnevnice. Razgovarat u s lijenikom. Na ulazu iskrsnu bolniarka. - Moete sada k eni, gospodine Huggins. Zaogrnuta svilenim nonim ogrtaem, Tess je sjedila u krevetu kad je uniao u sobu. Krevet joj se nalazio blizu prozora; drugi je bio prazan. Doe do nje i poljubi je. - ini se da ti je udobno. Osmjehnu se. - Jako su susretljivi. - Zahihoe smeteno. - Natjerae me da se popikim u bocu. I pogledaj Uzdignu ruku. Na pregibu lakta bio je prilijepljen bijeli flaster u obliku kria. - Takoer su mi vadili krv. Nije me uope boljelo. Daniel utke kimnu. - Nee mi dati veeru - potui se. - Vele da e me oistiti. eludac mi mora biti prazan. - Tako je, gospoo Huggins - upade bolniarka, ulazei u sobu. - To emo uiniti upravo sada. -Otvori ormar to se nalazio do kreveta, iz njega izvadi klistir i tada pogleda Daniela. - Sad ete morati otii, gospodine Huggins. - Nakon ovoga elimo da spava, kako bi ujutro bila svjea i jaka. Prizvuk straha oboji Tessin glas. - Mislite rei da ga vie neu vidjeti dok ne rodim? 5 Sjeanje II 65 Bolniarka se nasmijei. - Naravno da ete ga vidjeti. Ujutro, prije nego to odemo na gornji kat. Meutim, sad je najvanije da se odmorite. - Baci pogled na Daniela. - Ako ovamo doete u sedam, imat ete dosta vremena. - Doi u - ree Daniel. Sae se nad Tess i poljubi je. - Budi dobra i ini sve to ti se kae. Vidimo se ujutro. - Nee zakasniti? - upita Tess zabrinuto. - Bolje da navije budilicu. - I hou - ree odluno, kako bi je ohrabrio. - Ni zbog ega se ne uzrujavaj. Sve e ispasti dobro. 66 etrnaesto poglavlje Telefon je zvonio kad je otvarao prednja vrata. Ostavivi ih otvorena, pohita u dnevnu sobu i podie slualicu. - Halo? Javi se glas nekog mukarca. - Gospodin Huggins? - Da. - Ovdje George Browne. - Izvolite, gospodine Browne. - Je li vam supruga spomenula da sam vas nazvao? - Jest. - Volio bih se sastati s vama - ree Browne. - To mi je i Tess saopila. - Niste me nazvali - istaknu Browne. - Upravo sam se vrnuo iz bolnice - objasni Daniel. - ena mi oekuje dijete. - Shvaam - promrsi Browne. - Nadam se da e sve protei u najboljem redu. - Hvala vam. - to mislite, kad bismo se mogli nai? - Vjerojatno nakon poroda - odgovori Daniel. - Vano je - podvue Browne. - Ostanite jo asak na telefonu. - Daniel je na svom kraju linije uo kako s nekim razgovara, a zatim se opet oglasio. - Izlazite li veeras kamo na veeru? 5' 67 Daniel se osvrnu oko sebe. Dom mu se priinjao oajno pust. - Ne.

- Dobro - ree Browne. - Znate li Lucevev restoran na Melroseu? - Nai u ga. - Mogu poslati kola po vas. - Imam svoja. - Za jedan sat. Vrijedi? - Doi u. - Samo pitajte za moj stol - napomenu Browne. - Unaprijed se veselim naem susretu. Daniel spusti slualicu, vrati se do prednjih vrata i zatvori ih. Telefon iznova zazvrji. Ovoga puta bila je Chris. Glas. joj je bio priguen kao da se boji da je netko ne uje dok govori u slualicu. - Morala sam te nazvati. - U redu. - Da ti se ena odazvala, poklopila bih slualicu. - U bolnici je. - Je li joj dobro? - Jest. - Drago mi je - ree ona. - Kriste! - to je - zapita. - Ne smijem s tobom ak ni telefonski razgovarati, jer mi se minda odmah navlai. Nasmija se. - Mnogo e ti dobra donijeti povratak u Chicago. - Ne nalazim se u Chicagu. - Pa gdje si, do avola? - upita, iako je znao kako e odgovor glasiti i prije nego to je postavio to pitanje. - Tu - odvrati - u hotelu Ambasador na bulevaru Wilshire. Imam svoj vlastiti bungalov. - Munjena si. - Ne, nisam - otpovrnu. - Ti si, ako misli da u 68 te pustiti sama cio tjedan, dok ti ena s onom iskre-veljenom hladetinastom picom lei u bolnici. - Ne znam kako izgleda za vrijeme poroda - ree. - Svejedno ne elim nita riskirati. to e veeras raditi? Tu uivam sve blagodati raskona smjetaja - imam blagovaonicu i sve ostalo. - Moram na sastanak. - Ne vjerujem ti. - Govorim istinu. S Georgeom Browneom, predsjednikom ovdanjeg Sindikata filmskih radnika pri I A1. - Onda doi poslije veere. - Ne mogu. U sedam ujutro moram biti u bolnici. - Probudit u te na vrijeme. - Ne. - Cijelu u no onanirati i na kraju poiziti. Nasmija se. - Misli na mene. Glas joj odjednom zajei ozbiljno. - Daniele, glas ti ne zvui kao obino. Je li s tobom sve u redu? - Dobro sam - uzvrati. - to je onda? Brine li se zbog Tess? - Da - priznade. - Sutra na njoj izvode carski rez. Naas umuknu. - Oh. Ali ne brini se zbog toga. Moja je starija sestra ve dvaput rodila na takav nain. A izvrsno se osjea. - Smirit u se kad sve proe - ree. - Uvjerena sam da hoe - ona e. - Hoe li me tada nazvati? - Hou.

- Sretno, Daniele. - Trenutak se dvoumila. -Zna da sam ono ozbiljno mislila, zar ne? 1 International Alliance of Theatrical Stage Emplovees (Meunarodni savez kazalinih namjetenika). 69 - Znam - odvrati. - Volim te, Daniele. Priuti se. - Daniele? - Da? - Nazovi me sutra. - Hou - obea i spusti slualicu. Prijee u proireni dio kuhinje, predvien za blagovanje, te iz kredenca izvue bocu bourbona. Natoi punu au i poe pijuckajui razmiljati. aava je, ali s njom se dalo razgovarati - to ni s jednom drugom enom nije mogao. Zamiljeno se protrlja po bradi. Pod prstima mu zakripe ekinje. Trebalo se opet obrijati. Ponijevi viski, ue u spavau sobu i stade se svlaiti. U kupaonici se zabulji u svoj odraz u zrcalu. Bilo mu je trideset i sedam godina i trebao je postati ocem. Ta je injenica izmijenila mnoge stvari. Ve je ustanovio da vie misli na budunost. Kamo e ii, to e raditi. Nee biti lako podizati dijete s novcima koje je zaraivao. Prije ili kasnije natjerat e Murrava da mu dade vlastitu sindikalnu podrunicu. Na taj bi nain bar imao podlogu za daljnji samosvojan razvitak. Tako su svi oni zapoeli: Lewis, Murrav, Green; ak je i Browne tu imao platformu s koje je mogao djelovati. Upravo je imenovan potpredsjednikom AFL-a. Ni za dijete ne bi valjalo da odraste u kui bez oca. Moda je Tess imala pravo. Ako Browne istupi s povoljnim prijedlogom, prihvatit e ga. Bolje i to nego da mu razbijaju glavu kao do sada. Ili kao to Chris ree: Preskoi ogradu. Mnogi su sindikalci tako postupili i sad dobro zarauju. Zavri brijanje, jo uvijek mozgajui. Naposljetku opere s lica ostatak sapunice i potapka po njemu malo praka, jer su mu izbrijane dlake uvijek izgle70 dale plave. Odjene koulju, jo uvijek zaokupljen mislima, jo uvijek neodluan. Dok ga je natkonobar vodio k stolu u stranjem kutu restorana, Daniel se udio zato mu se toliko gostiju za stolovima inilo poznatim. Onda shvati zato. Veina njih bili su filmski glumci i glumice, a njih je mnogo puta vidio u kinu. Nekolicinu je mogao ak i prepoznati. Za jednim stolom bio je Joel Mc Crea; za drugim Loretta Young; ostalih se nije mogao prisjetiti. Za stolom su sjedila dvojica mukaraca. Ustadoe. Onaj vidi, proelav, prui ruku. - Ja sam George Browne. Pozdravite se s Willie-jem Bioffom, mojim potpredsjednikom. Poto su se rukovali i sjeli, Browne mu se obrati. - ujem da ste ovjek od pia. Je li istina? - Jo se nije dogodilo da ponueno odbijem -odgovori Daniel. - Ja sam pak pivopija - nastavi Browne. - irevi. Ne podnosim estoko. Samo naprijed, izvolite naruiti. - Hvala vam - ree Daniel i uzgleda prema konobaru koji se i nadalje vrzao oko njih. - Molit u Jack Daniels. - Jednostruki ili dvostruki, gospodine? - Ni jedan ni drugi - otpovrnu Daniel. - Cijelu bocu. I donesite vr vode. Bez leda. Brovvne izbulji oi na nj. - Ako i ostalo to sam uo o vama odgovara istini, onda mora da ste ovjek i pol. - to ste to uli? - Da ste najbolji Murravev organizator. Da vas neprestance alje s jednog arita sukoba na drugo i da pojedine sindikalne podrunice s uspjehom upuujete na zajedniki rad. Da ste zasluniji od 71 bilo koga drugoga za uspjenu kampanju koju provodi SWOCradi poveanja brojnog stanja lanstva. - Nije istina - opovrgne ga Daniel. - Imamo posvuda dobre ljude. Ja samo pomaem uskladiti

njihovu djelatnost. - I da ste glavni kod ena. Natkonobar se vrati s viskijem. Daniel odgovori tek poto mu konobar natoi pie i povue se. Uzdignu au viskija. - ivjeli - nazdravi, smaknu je i odmah nalije drugu. - I ja sam tota uo o vama i vaem, ovdje prisutnom prijatelju - ree smjekajui se. - to to? - upita Browne. - Da ste obojica gramzljivci. Da momcima u Chi-cagu zakidate pola od njihova postotka. Da biste za desetau prodali svoju roenu bakicu. - Daniel se sveudilj smjekao. - Majku mu... - propenta Brovvne. Bioff ga za-dra uhvativi ga za ruku. - Jeste li takoer uli da nai lanovi uivaju najvee plae i bolesnike dodatke to postoje? -zapita Bioff. - Jesam. - Zato niste i to spomenuli? Daniel polako guckae svoj viski. - Smatrao sam da nije potrebno; da ete mi vi to rei. - Dokraji pie i nalije drugo. - Budui da smo se poastili komplimentima, sad mi moete kazati zato ste me htjeli vidjeti. - Ali prije da naruimo jelo - upade Bioff. - Tu su pageti vrlo dobri. - Ja u odrezak - ree Daniel. Jeli su brzo, gotovo bez rijei. Daniel je poistio svoj tanjur, dok su ostala dvojica naprosto prkala po hrani. Kad im je konobar na kraju donio kavu, Daniel je izvadio cigaru. - Smeta li vam, ako zapuim? 72 Uzvratie da ne smeta. Pripali cigaru i priljubi lea uz naslon sjedalice. - Gospodo, jelo je bilo izvrsno. Obino ne posjeujem ovako otmjena mjesta. Veinu obroka blagujem u jeftinim pajzlima s prljavim licama. Hvala. Bioff pogleda Brownea. - Da ja ponem? Browne klimnu. - Moe. Bioff se okrenu Danielu. - U filmskoj djelatnosti zaposleno je oko sedam tisua inovnika. Otprilike tri tisue njih nalazi se u studijima, a ostatak je razasut po filmskim distribucijama irom zemlje i po mjesnim uredima u New Yorku. Upravo smo ih poeli organizirati, ali jo moramo prebroditi more predrasuda koje navema iskazuju sami inovnici. Misle da su namjetenici s bijelim ovratnicima iznad toga. Kompanije to znaju, pa ih zato ohrabruju. Poeli smo polako napredovati, ali je to polagan proces. Sada saznajemo da se 65. oblast sprema na poslovni pothvat i da mora potroiti mnogo novaca. Ve su osigurali podrku filmskih publicista u New Yorku, ali na tome rade crvendai kojima moemo stati na rep. Jedino to ne elimo jest to da ne odu predaleko. - Zato ne postupite prema svom iskuanom receptu? Priarafite kazalita, a oni e primorati kompanije da vam verbuju ljude. - Ne moemo to uiniti - odgvori Bioff. - U prvom redu imamo ugovore kojih se moramo pridravati i ne smijemo ugroziti nae tamonje lanove. Kao drugo, ako nas prisile na glasovanje pod okriljem NLRB-a1, nemamo za to dovoljan broj upisanih lanova. Zato smo i nadoli na vas. 1 National Labor Relations Board (Nacionalni odbor za me-uradnike odnose). 73 Daniel ne kaza nita. - Uivate dobar glas - ree Bioff. - Za Lewisa i Murrava radite itav ivot. Poznato vam je kako CIO i 65. oblast djeluju. Ako nam se pridruite, siguran sam da emo cijelu tu radinost imati pod nadzorom. - to mi zapravo nudite? - upita Daniel. - Predsjedniki poloaj u Nacionalnom sindikatu filmskih namjetenika pri IATSE-u i AFL-u. Petnaest tisua dolara godinje.i naknadu poetnih trokova. Daniel ga pogleda.

- Znate li koliko sada zaraujem? - est tisua na godinu - odvrati Bioff. - Tako je - potvrdi Daniel. - Napuni jo jednu au. - Volio bih vam uzeti pare, gospodo, ali ja sam nepodesna osoba za taj posao. - Strusi viski u grlo. - Pokuavate me kupiti zbog neopravdanih razloga. Zato to sam CIO-vac i to uivam dobar glas. A zaboravljate da ga uivam zato to radim za ljude koji potjeu iz iste sredine kao i ja. Za Pemce, Poljake i gortake s kojima sam odrastao. Govorim njihovim jezikom; razumiju me. Doem li u dodir s inovnicima, osjeat u se kao riba na suhom. -Nalije u au preostali dio viskija. - Ne bi imali pojma o emu govorim, niti bih ja njih jednu rije razumio. - Mislite li da nismo o tome vodili rauna? -zapita Bioff. - Poznato nam je i to da ste dovoljno bistri da nauite. Tko god je kadar diplomirati na onom radnikom koledu s najboljim ocjenama, taj ne moe biti toliko priprost kako to proizlazi iz vaih rijei. Drim da grijeite. - Ne bih rekao - ree Daniel. - A da povisimo na dvadeset tisua? - Ne. Najbolje vam je rjeenje da za taj posao pronaete ovjeka iz vlastitih redova. Nekog koga 74 e s ponosom svi gledati i potovati. Mnogo e bolje obaviti posao nego ja. - Va odgovor ne uzimamo kao konaan - ree Bioff. - Zato da cijelu stvar ne prespavate? Kad sutra postanete otac i promislite o tome to biste sve pruili obitelji na tako unosnom poslu, moda se predomislite. - Sumnjam - ree Daniel. Ustade. - Jo jednom, hvala vam, gospodo. Bioff ga pogleda. - Kadikad znate biti odve prepreden. - Dajem vam pravo - Daniel e odrjeito. - meutim, vi nikad ne moete biti poteni. 75 petnaesto poglavlje inilo se da spava kad je uao u sobu. Bolniarka mu se okrenula i prislonila prst na usta da ne govori. - Dali smo joj blagi sedativ da se odmori - proa-putala je. - Bit e bunovna. Klimnuo je kako bi joj dao do znanja da je razumije, privukao stolac do kreveta i sjeo na nj. Dok je Tess spavala, lice joj se doimalo neobino djetinjasto, kao u pokorna djeteta. Disala je polako pri emu se plahta kojom je bila pokrivena ravnomjerno dizala i sputala. Pogledao je mimo nje kroz prozor. Nebo se plavilo, a sjajno sunce toilo je zlaane zrake u sobu. Vie je naslutio negoli vidio da se pomaknula, pa je zato snizio pogled na nju. Oi su joj bile otvorene i gledala ga je. Trenutak kasnije opet ih je sklopila, ne rekavi ni rijei, ali joj je ruka poela preko plahte puzati prema njemu. Uhvatio ju je i vrsto je stegao prstima, da osjeti njezinu toplinu. Trebalo joj je pet minuta da progovori. - Bojim se - promrmlja jo uvijek zatvorenih oiju. - Nema zato - ree njeno. - Sve je u najboljem redu. - Teko diem - proubori. - A gdjeto outim i otru bol u prsima. 76 - Otpoini. Nije to nita, to su ivci. Stisnu mu ruku. - Milo mi je to si tu. - I meni je. Bolniarka izie, i oni prosjede neko vrijeme u tiini. Iznenada otvori oi i pogleda ga. - Oprosti - ree. - Nema zbog ega moliti oprotenje. - Lagala sam ti - proapta. - Znala sam da sam trudna, est tjedana prije nego to sam ti kazala. - To sad nije vano. Iznova sklopi oi i opusti se za trenutak. - Predosjetila sam da se sprema napustiti me, a to nisam htjela.

- Nisam te mislio napustiti. Ali to je sada iza nas, i sve zaboravi. - Ne elim roditi dijete, a da ti prije ne kaem istinu. - Naas zastade. - Ako mi se to dogodi, hou da zna da te jako volim i da te nisam mogla pustiti da ode. - Nita se nee dogoditi, osim to e roditi i to e se poslije toga posve dobro osjeati. Opet ga stade gledati. - Ne ljuti se na mene? - Ne. - Raduje me - ree i sklopi oi. Spavala je, sve dok opet nije unila bolniarka iza koje je bolniar gurao u sobu pokretni krevet. - Gospoo Huggins - poe bolniarka veselo -vrijeme je da se uspnemo na gornji kat. Tess otvori oi. Ugleda pokretni krevet, i u oima joj izbi strah. - to je to? - Krevet na kotaima - objasni bolniarka, gurnuvi ga uz njezinu postelju. - Imat ete do gore prvorazrednu vonju. - Zae joj iza glave. Zaas ona i bolniar vjeto premjeste Tess u pokretni 77 krevet. Hitro oko nje omotaju plahte i zakopaju remenje. Tess uzgleda prema bolniarki. - Smije li Daniel gore sa mnom? - Svakako - odgovori bolniarka, smijeei se. -ekat e odmah izvan sobe u kojoj ete raati. Vidjet ete ga im iziete. Izgurae krevet u hodnik, a Daniel, i nadalje drei Tessinu ruku, krenu uz njih. Dok su se uspinjali dizalom, uzvisi oi na nj. - Osjeam se neobino - ree. - Kao da vrtoglavo lelujam. - To je normalno - osokoli je bolniarka. - Zbog pentothala. Ne opirite mu se, ve se jednostavno prepustite njegovu djelovanju. Sad ste u stanju slinom snu. Kad se probudite, bit ete majka. Iziu iz dizala i pou niz drugi hodnik. Bolniarka zaustavi pokretni krevet ispred operacijske dvorane. - Tu vas ostavljamo - ree Danielu. - Odmah pri kraju hodnika nalazi se ekaonica. Tamo e vas lijenik potraiti nakon poroda. Tess mu okrenu lice. - Daniele, obeaj mi da e se brinuti za dijete u sluaju da mi se to nepredvieno dogodi. - Nita ti se nee dogoditi. Nije poputala. - Obeaj mi. - Obeajem. inilo se da je odahnula. - Ljubim te. Nee to zaboraviti, zar ne? - Samo ti ne zaboravi da ja tebe ljubim. - Nae se nad krevet i dade joj cjelov. Promatrao ih je kako guraju krevet kroz okretajna vrata, a zatim se hodnikom uputio k ekaonici. * 78 Lijenik je uao u ekaonicu za nepun sat, iako mu se uinilo da je prolo due vremena. Pruio mu je ruku, smijeei se. - estitam, gospodine Huggins. Dobili ste sina. Krupna djeaka nalik na vas. etiri kile i ezdeset deka. Daniel se nasmije, tresui oduevljeno lijenikovu ruku. - Ne mogu vjerovati. - Vjerovat ete kad ga vidite - odvrati lijenik kroza smijeak. - A Tess - kako je ona? - Izvrsno - uzvrati lijenik. - Trenutano se nalazi u ok-sobi. Trebalo bi da se vrati dolje za svojih dva sata. To e vam dati vremena da skoknete van, da kupite kutiju cigara i obavite nekoliko telefonskih razgovora. Kad se vratite, moi ete ih oboje vidjeti. Daniel othuknu snano. - Hvala vam, doktore.

Ispred bolnice prijee na drugu stranu ulice, gdje se na suprotnom uglu nalazio restoran s barom. Kad je uniao nikoga nije bilo unutra osim pipniara koji je marljivo svjetlao ae. Daniel prie baru. - Dvostruki Jack Daniels i au vode. Pipniar okretno natoi viski i stavi ga preda nj. Drugom rukom izvue ispod anka au vode. - to je? - upita. - Djeak ili djevojica? - Djeak. - Daniel se zablenu u nj. - Kako ste znali? Pipniar se nasmije. - Jedini gosti to dolaze ovamo u devet izjutra su oni iz bolnice, preko puta ulice. - Ruka mu sunu dolje iza anka i u njoj se zaas stvori cigara. 79 - estitam. Ovo je dar uprave restorana s najboljim eljama. - Hvala vam. - Daniel pogleda cigaru. Na ovoju je bilo otisnuto zlatnim slovima: DJEAK JE! - Takoer ih prodajemo na kutije, po dvadeset i pet komada - ree pipniar. - Cijena dva dolara. - Uzet u kutiju. I dopustite da vas astim piem. Pipniar mu se naceri. - U pravilu nikad ne pijem prije dvanaest, ali ovaj u put uiniti iznimku. Na kraju krajeva, iz New Yorka sam, a ondje je sada ve dvanaest sati. -Prvo natoi sebi pie, a onda poloi kutiju cigara na ank. - Kako se klinac zove? - Daniel. Daniel. B. Huggins mlai. Pipniar die au. - U njegovo zdravlje! Slistie svaki svoj viski. Daniel naredi da mu iznova napuni au. Otpi pola i propere grlo s malo vode. - Ako elite telefonirati - pipniar e - telefonska vam je kabina u kutu. Daniel pogleda niz dvoranu, a potom odmahnu glavom. - Imam vremena - ree podigavi au. - Jo jednu. Vama takoer. Pipniar zavrti glavom. - Ne, hvala, gospodine Huggins. Jo je preda mnom osam sati posla. Ako ih ve sada ponem izvrtati, neu trijezan doekati ruak. Daniel kimnu. Skine ovoj sa cigare i zapali je. Otpuhnu oblak dima put stropa. Nije bila loa. - Dobra cigara. - Kuhinja je otvorena, ako biste htjeli doruko-vati - ree pipniar. Daniel odjednom shvati da umire od gladi. 80 - Odrezak i jaja s dobro peenim kosanim mesom. Pipniar se osmjehnu i okrenuvi se zaurla u smjeru stranjeg dijela restorana, gdje se nalazila kuhinja. - Hej, Charlie! Vuci to dupe amo i prostri stol. Imamo dobru muteriju. Pri povratku u bolnicu kupio je kitu proljetna cvijea. Kad je hodnikom stigao do vrata, bila su zatvorena. Oprezno okrenu ruicu i otvori ih. Tess je leala na leima, poduprta jastucima. Premda je ve bila obraze malko narumenila crvenilom, a usne ruom, koa joj se ispod namaza priinjala blijedom, malne poluprozirnom. Oi je drala zatvorene i kao da se odmarala, ne obraajui panju na bolniarku s druge strane kreveta koja joj je poravnavala plahte. Neujno presijee sobu na vrcima prstiju i, pri-avi uz stranu kreveta, baci pogled na nju. Ona otvori oi. Nasmijeena lica prinese joj cvijee. - Sve najbolje, majko. Razgleda cvijee. - Divno je - ree glasom u kojem kao da nije bilo snage. Poljubi je. - Kako se osjea? - Dobro - odgovori. - Slaba sam. Ne mogu doi do daha. Kao da sam preko prsiju vrsto stegnuta povojem.

- Bit e vam odmah bolje, im se malo odmorite - umijea se bolniarka. - Moda se tako osjeate zbog zavoja kojim smo vam omotali trbuh. - Obrati se Danielu. - Stavit u cvijee u vazu, gospodine Huggins. Daniel joj preda cvijee, a oni su je pratili pogle6 Sjeanje II 81 dom kako iz ugraena ormara vadi vazu, puni je vodom iz slavine nad umivaonikom i u nju razmjeta cvijee. - Jesi li ve vidio novoroene? - upita Tess. - Ne - odgovori Daniel. - A ti? Zavrti glavom. - Lijenik veli da je krupan - ree Daniel. -etiri kile i ezdeset deka. - Moja su sva braa imala etiri i pol kile ili neto vie od toga - pohvali se Tess. Pogleda bolniarku. - Smijemo li ga vidjeti? Bolniarka se nasmjeka. - To sam vam upravo kanila rei. Vratit u se za minutu s vaim sinom. - Zatvori vrata iza sebe. Daniel privue uz krevet stolicu i uze Tess za ruku. - Kupio sam kutiju cigara. Pogledaj. - Pokaza joj jednu. - Vidi li ovoj? Na njemu stoji: Djeak je. Mlitavo mu se osmjehnu. - Jesi li bio jutros tu, prije nego to sam otila na gornji kat? - Naravno da jesam. Zar se ne sjea? ak sam te pratio sve do operacijske dvorane. - Pretpostavljala sam da jesi, ali sva sam bila jako smuena. Prije nego su me otputili gore dali su mi injekciju, pa se ne sjeam svega jasno. - Pogleda ga brino. - Jesam li kazala to nevaljalo? Strese glavom. - Nisi. Samo da me voli. Moda misli da to nije u redu. - To jest. - Stisnu mu ruku. - Zaista te volim. Uvijek si mi bio izuzetno dobar. Nasmija se. - Ni ti sa mnom nisi ba jako loe postupala. Iza njega se otvore vrata, i bolniarka ue nosei djetece, dobro umotano u pokriva. Obie krevet 82 nasuprot Danielu, podie pokriva s novoroene-tove glave i prui ga Tess. - Gospoo Huggins, va sin. Tess primi dijete s radoznalim izrazom na licu. Oprezno ga prinese k sebi i zaviri mu u majuno lie. Uzvinu oi na Daniela, a blaen joj osmijeh ozari lice. - Oh, Daniele, toliko je lijep. Pljunuti je... Iznenadan joj smrtni hropac iskrivi lice. - Daniele! - bolno vrisnu. - Oh, moj Boe! - edo joj poe kliziti iz obamrlih prstiju i Daniel ga uhvati ba u trenutku kad je pala glavom na jastuke i svijetla joj pjena mjehurasto izbila na usta. Okrenu se da ga pogleda; oi joj bijahu sjajne i upiljene. Usne je pomicala kao da je htjela neto rei. A onda se, ovjeenih obraza i otvorenih usta s kojih zauvijek zamrijee rijei, praznim oima zazuri u vjenost. Kao mahnita, bolniarka dojuri oko kreveta do njega i, pritisnuvi svom silinom dugme na zidu, stade ga grubo uklanjati s puta. U hodniku izvan sobe poe zvoniti zvonce. Trenutak kasnije soba je vrvjela od bolniarki i lijenika; s ostalim ureajima dopremili su i boce kisika. Daniel je stajao naslonjen o zid i sve to asak promatrao. Bolniarka die oi i na trenutak mu uhvati pogled. On zavrti glavom. - Nita joj to nee pomoi - ree odsutno, utuenim glasom. - Izdahnula je. Potom lagano navue pokriva preko djetetove glave. - Hodi, sine - ree, ponijevi sa sobom dijete u hodnik. 6 83 esnaesto poglavlje Daniel je vrsto priljubio oko vrata ovratnik kaputa dok je gologlav stajao na kii koja je, noena vjetrom, padala ukoso. Sveenikov je glas zvuao duboko i sveano, kao da se pred njim nalazi

mnotvo alobnika, a ne samo jedan osamljen ovjek. - Pepeo pepelu, prah prahu... Daniel je odsutno zurio u crvenkast lijes od mahagonija, po ijoj su sjajnoj povrini pljutale kine kapi i niz obje se strane slijevale u otvorenu raku to je zijevala ispod njega. Kako se samo priinjao malen, uistinu malen, a to nije bilo poteno, jer ona nikad nije bila malena ena. Sveenikov glas zamnije. Okrene se Danielu. - Moete dodati svoju vlastitu molitvu. - Nikad se nisam jako mnogo razumio u molitve, oe - odvrati Daniel. - Nita zato; kazali to mu drago, Gospod e vas uti. Daniel duboko uzdahnu. - Bila si valjana ena, Tess. Neka te Gospod srdano doeka. Dvojica grobara nestrpljivo upru oi u sveenika. Bio je to njihov posljednji posao toga dana, pa su se urili da ga dovre. Sveenik povrno pogleda Daniela da vidi je li gotov s molitvom, a tada im se okrenu i klimnu. 84 Dvojica ljudi vjeto uklone eline poluge na kojima je poivao lijes, a onda ga ponu sputati u otvorenu raku, dok god nije ljapnuo na ve raskva-eno dno. Posegnu za lopatama. - Prepustite to meni - ree Daniel, priavi im. A kao odgovor na njihove upitne poglede doda: - U naem kraju uvijek sami pokopamo svoje mrtve. utke se povuku i stanu ga promatrati. Godio mu je dodir lopate u rukama, podsjetio ga je na stara vremena. Bio je jo djeak, a rudokopi mrani. Pogleda u grob kad je prva lopata blata pala na lijes i rasprila se po cvijeu to je lealo na zatvorenu pokrovcu. Uskoro e je progutati tama. Ubrza ritam rada. Zemlja je bila namoena kiom i teka, pa je ubrzo pod odjeom osjetio kako mu tijelo grezne u znoju od ega ga je spopao osjeaj lakoe i snage. Odjednom se opet zdruio sa zemljom. Meutim, zavrio je prije nego to je bio svjestan toga, i nad grobom osvanu lijepo oblikovan humak zemlje. Vrati lopatu jednom od one dvojice. - Hvala vam - ree. ovjek nijemo kimnu. Sveenik ga doprati do automobila. Daniel stade kod vrata i iz depa izvue novanicu od dvadeset dolara. - Nije potrebno - sveenik e. - Pogrebno poduzee Forest Lawn ve vam je uraunalo moje usluge. - Svejedno uzmite - ustraja Daniel. - Siguran sam da e nekom u vaoj upi biti potrebna pomo. - Hvala vam - ree sveenik. Daniel se uvue iza volana. - I ne budite utueni, sinko - pripomenu sveenik. - Nisam utuen, oe - otpovrnu Daniel, upalivi motor. - Smrt i ja nismo jedno drugom nepoznati. A nikad i neemo biti. 85 Morao je povesti kola oko velike crne limuzine, parkirane uz rub plonika da bi ih uvezao na pristupni kolnik to se nalazio izmeu njegove i susjedne kue. Baci letimian pogled na ravnodunu spodobu vozaa koji je sjedio iza volana, a potom otra kroz kiu do otvorenih kunih vrata. U dnevnoj su sobi bile naslagane lijepo zatvorene i zavezane kartonske kutije, kao da ekaju da ih netko pokupi. Iz prazne dnevne sobe prijee u spavau. Tu je bila Chris s jednom nezgrapnom plavuom srednjih godina koja je imala kosu uredno savijenu u punu. Okrenue se im zaue njegove korake. Chrisin glas ne oda iznenaenje. - Na stolu je nova boca bourbona - ree. - Poslui se piem. Namah emo tu biti gotove. Pogleda je nakratko, a onda poveze oi do otvorene ladice toaletnog stolia i kartonske kutije neposredno do nje. Pakirale su posljednje komade Tessinih odjevnih predmeta. Bez ijedne rijei vrati se u dnevnu sobu. Kad je unila, stajao je s napola praznom aom viskija kraj prozora i piljio u kiu. - Netko je to morao uiniti - ispria se ona. - Zna, kiilo je prvi dan kad smo stigli u Kaliforniju - ree Daniel. Okrenu se da je pogleda. - Cini

se da je prirodno to i danas pada. - Goodvvillov kamion trebao bi doi po stvari za oko pola sata - ona e. - Takoer sam naruila neto nova namjetaja za djeju sobu, kao i nov sklopivi kau za dnevnu sobu; onaj to se pretvara u krevet. - Bio sam jedini na groblju - nastavi on. - Nikad nisam sreo ni jednog od njezinih prijatelja koje je upoznala na radnom mjestu, pa nisam ni znao koga da pozovem. Niti sam znao gdje joj je bilo tko od obitelji. 86 - Soboslikari e doi ovamo rano izjutra. Vele da e sav posao obaviti za samo jedan dan. Novo e pokustvo isporuiti prekosutra. - Nije imala nikoga osim mene - ree. - Daniele! - okosi se. Pogleda je. - Rodila je dijete. Tvoga sina. Ali sad je nema, i tu se vie nita ne da uiniti. Ostavi se takvih misli. Odgovoran si za budunost svoga sina kojoj od sada mora posvetiti svu svoju pozornost. Izraz bola preleti mu oima. - Bojim se. Ne znam odakle zapoeti. - Ja u ti pomoi. Radi toga sam i dovela gospou Torgersen. - Gospou Torgersen? - Onu enu koju si vidio sa mnom u sobi. Iskusna je djeja njegovateljica i dadilja. Vodit e ti brigu oko djeteta. Pogleda je s veim potovanjem. - Chris. Nasmijei se. - Hvala ti. Ustremi se na vrke prstiju i poljubi ga u obraz. - Volim te. I ne zaboravi da ovo znai neto vie od obinog prcanja. Za trenutak joj se zagleda u oi, a zatim polako kimnu. - Uim. - Mai se boce i natoi jo viskija u au. - No imam i drugih problema. Nisam siguran mogu li sebi sve to priutiti. Moda budem morao prihvatiti posao koji mi tu Bioff i Brovvne nude. - Ali kazao si da su varalice. - To ne znai da i ja moram biti. - Nemoj se zavaravati. Budi poten barem prema sebi. Ako namjerava preskoiti ogradu, preskoi je kako spada. Prihvati posao ujaka Toma. Ne penji se do pola kako bi je opkoraio. 87 - Moda bih bolje prolazio da dijete povedem sa sobom na istok. - Ne budi glup - ona e. - to e raditi? uvati bebu u kovegu? I kako e se brinuti za nju? Odgovor izostade. - Tu ima idealan dom i udobno mjesto za odgoj djeteta. S obzirom da si stalno u pokretu, ne moe se ni na koji nain brinuti o njemu. Za tebe je najpreporuljivije da poe s gospoom Torgersen. Ima iskustva u svim onim stvarima u kojima ga ti nema. Godinama se brinula za djecu moje sestre. - Koliko u joj plaati? - Nee mnogo. Dola je u Kaliforniju zato to joj je na istoku dozlogrdila studen i led. Uzet e ti dvjesta dolara na mjesec. Moja joj je sestra plaala tristo i pedeset. - To iznosi dvije tisue i etiristo na godinu -ree. - Raunam da e hrana i ostale potreptine stajati najmanje tisuu esto do dvije tisue. Nee mi preostati mnogo. - to e ti novci? - upita. - Dok si na putu, sindikat ti plaa trokove, a uvijek si na putu. Otpije gutljaj viskija. - Na sve si raunala, je 1' da? - Nisam na sve - odvrati. - to si izostavila? Traak bijesa oboji joj glas. - Ako si toliko glup da to ne zna, onda ti neu ni rei. asak posuti ispitujui je pogledom, a zatim se iznenada opet okrenu k prozoru. Glas mu zazvui napeto od ganua.

- Jo nisam spreman o tome govoriti. Prie mu i dotae mu njeno ruku. - Znam - ree blago - ali bit e kad vrijeme izlijei rane. * 88 Gospoa Torgersen je bila privatna odgojiteljica djece na pragu pedesetih godina. Obudovjela je prije dvadeset godina, kad joj je suprug, drugi asnik trgovake mornarice, zajedno sa svojim brodom, kojega je prepolovio torpedo lansiran s njemake podmornice, potonuo na dno mora. Engleski je govorila malne savreno, jedino to su se u pojedinim glasovima nazirali neznatni tragovi izvornog vedskog izgovora. Nije bilo toga to nije znala uiniti. Kuhala je, ivala, vozila automobil, istila kuu, prala rublje, redila vrt. I sve je to obavljala s tolikom djelotvornou da se inilo kao da se uope ne napree. - Ne trebate se uznemiravati, gospodine Huggins - ree. - Valjano i odgovorno vrim svoj posao. Nikad ne besposliim. Brinut u se za vae dijete kao da je moj vlastit porod. - Uvjeren sam u to, gospoo Torgersen - brzo e Daniel. - Samo se elim uvjeriti imate li sve to vam treba. - Ne bih rekla da ita nedostaje - uzvrati. - Kua je vrlo udobna. Sjajno se u njoj osjeam. - Sutra ujutro, prije nego to otiemo u bolnicu po dijete, navratit emo u banku. Otvorit u raun na vae ime, kako ne biste morali svaki tjedan ekati novce - ree Daniel. - Mnogo u putovati, pa se, suprotno mojim eljama, lako moe dogoditi da vam ne uzmognem poslati novac na vrijeme. _ - Kako god hoete, gospodine Huggins - primijeti. - A kad se stvarno vratite kui, ja u spavati tu na novom kauu. Nasmjehnu se. - Nee bit potrebno. Moi u izdrati par dana. Prije nego to prozbori, trenutak se skanjivae. - Ide li gospoica Chris s nama u bolnicu? Pogleda je zaueno. 89 - Na to uope nisam mislio. Nije mi nita rekla glede toga. - Morate me ispriati, gospodine Huggins - ree gotovo pokajniki - ali ja poznajem gospoicu Chris ve malne deset ljeta, jo od njezine petnaeste godine. Nema obiaj nita kazati. Ali mislim da bi voljela poi. Kimnu polako. - Hvala vam, gospoo Torgersen. Zamolit u je za veerom da nam se pridrui. - Ne - ree ona. - Ujutro se vraam u Chicago. Ostade iznenaen. - Mislio sam... Prekide ga. - Zao mi je. Uinila sam sve to sam mogla. Dalje naprosto vie ne mogu. - Ustade od stola i otri u spavau sobu svog bungalova. Poe za njom. Ustavi se u jednom kutu sobe s rukama preko lica. Obujmi je oko ramena i okrenu je k sebi. - Jesam li kazao to loe? Nijemo odmahnu glavom. - O emu se onda radi? - Dobro sam se preispitala. Mora da sam enula to sam se upustila u sve ovo. - Podie glavu i pogleda ga suznim oima. - Jedna je stvar razgovarati o tome kako emo biti zajedno. O tome se povela rije prije nego to sam dola ovamo. I to vie u apstraktnom smislu. Ali ivjeti tu s tobom, ne znai apstrakciju. To je neto konkretno. Vidim da te boli. Vidim da ti je stalo do mene. Ljubim te. Znam da je istina to si mi kazao. Da treba vremena. Ali ja sam tek ljudsko bie. Zadajem ti isuvie bola. Bit e mi bolje da sam kod kue, to dalje od tebe. Moda se tada neu tako jadno osjeati. 90 utke je pripi uza se i vrsto stegnu. - Nisam mislio da e to tako ispasti. - Nije tvoja krivnja. Sve sam poduzela na svoju ruku. Nikad nisi rekao neto to bi me navelo da promijenim miljenje. - Glas joj je bio nerazumljiv, jer je govorila u kaputi. Telefon poe zvoniti. Pogleda ga, a potom prijee na drugi kraj sobe i podie slualicu. - Halo? - upita, a onda nakratko poslua. - Kazat u mu - ree, odlaui slualicu.

- Bila je to gospoa Torgersen. Veli da je upravo Murrav nazvao i da trai da mu se odmah javi. Kae da je stvar hitne naravi. - Ne mogu vie odugovlaiti. Pritiu me sa svih strana. - Murravev glas zajei nestrpljivo. - Kad ete se vratiti? - Mogu krenuti u nedjelju - odvrati. - Doite u Chicago - ree Murrav. - Ondje u vas doekati. - Dobro. - Je li sve u redu? - upita Murrav. - to je? Djeak ili djevojica? Odjednom Daniel shvati da mu nije javio to se sve zbilo. - Djeak. - estitam. Prenesite gospoi moje najsrdanije pozdrave. U ponedjeljak se vidimo u Chicagu. Spusti slualicu i okrenu se Chris. - Moda je bolje da se vratim kui - ree potiteno. - Ne. Pogleda je. Oi im se sukobie. - Rekla sam ti da sam enula. Odavde se nee samo tako izvui dok me ne pojebe za sretan put. 91 sedamnaesto poglavlje Kad je Daniel siao s vlaka na kolodvoru Union, novinski glavni naslovi ve su najavljivali trajk u Little Steelu. Kupio je Tribune i mirno ga proitao u taksiju kojim se povezao ravno do ureda sindikalne centrale. Na prednjoj su se stranici isticala dva intervjua. Prvi, upadljivo istaknut blizu vrha stranice, bio je razgovor s Tomom Girdlerom, predsjednikom Re-public Steela; a drugi, manji, otiskan na uzanom prostoru u donjem kutu stranice i nastavljen straga, gdje ga je bilo gotovo nemogue pronai, bio je s Philom Murravem, predsjednikom S W O C-a pri CI O-u. Crvendai, anarhisti i agitatori koji nastoje preuzeti ovu zemlju i izruiti nas na milost i nemilost gramzljivom Sovjetskom Savezu, grdno e se iznenaditi kad se nau licem u lice s mnotvom istinskih Amerikanaca, spremnih da sauvaju svoje ideale i ameriki nain ivota za sebe i svoju djecu. Neemo prezati ni od ega, a najmanje od svojih dunosti. Spremno ih ekamo i suprotstavit emo im se na poljima, ulicama, pa ak i na ulazima naih tvornica, kako bismo ih potukli, upravo onako kako su se ameriki vojnici za 92 prvog svjetskoga rata oduprijeti vapskoj prijetnji. Obraam se zavedenim trajkaima: Ne sluajte lane proroke koji e vas izdajiki predati u ruke vaim neprijateljima. Vratite se na posao i ponite rad! Kao dobri Amerikanci, vazda smo spremni zaboraviti ono to je bilo i prihvatiti nae susjede kao vlastitu brau. Nasuprot tome, Murraveva je izjava bila suzdrana, pa ak i umjerena. Sve to traimo za radnog ovjeka je pravda, siguran posao i dodaci to ih ve uivaju njegovi zemljaci zaposleni u U S Steelu i drugim kompanijama koje su ve priznale da su im zahtjevi primjereni i pravedni. Nije nam namjera da bilo to izruujemo nekoj stranoj sili ili ideologiji, ve jedino da poboljamo ivotne uvjete amerikog radnika, na ijem se radu temelji na ameriki nain ivota i naa stvarnost. Daniel ostavi novine u taksiju i iskrca se ispred glavnog sjedita sindikata. Dok je s koveiem u ruci prolazio cijelim katom, na kojem su bili smjeteni podruni uredi S WO C-a, nije mogao a da ne pomisli na razlike u organizaciji izmeu sadanjeg i posljednjeg pokuaja 1919. godine da se elina industrija ukljui u sindikate. Tada se sve radilo nasumce i bez priprema. Sada se pak planira. Tu se nalazio itav informacijski odsjek s vie od etrdeset namjetenika koji je odailjao tisku i telegrafskim agencijama najnovije izvjetaje o organizacijskim djelatnostima; statistiki odsjek koji je iao ukorak sa svim gospodarskim kretanjima koja bi 93 mogla tetno djelovati na opi poloaj sindikata; financijski odsjek za pomo trajkaima koji je slao svojim lanovima potporu novane i druge naravi. Nema nikakve dvojbe da su sada prilike

drugaije. No, jesu li uistinu drugaije? Usprkos primjeni najsuvremenije poslovne tehnike i najizdanije novane pomoi koju je bilo koji sindikalni pothvat na polju organizacije ikad uivao, neto je ipak nedostajalo. Daniel je to osjeao, ali na to nije mogao posve jasno ukazati. Moda je sam sindikat, kreui se nekoliko posljednjih godina na vrhu prosindikalnog vala, postao prekomjerno samosvjestan, ne uoivi odlunost opozicije. Nagao slom Big Steela prole godine, uspjena akcija tekstilaca na jugu, organiziranje radnika u industriji automobila General Motors oznaavali su opi smjer koji je, moda, doveo do samozavaravanja. U sva ta tri sluaja, gdje je postignuta pobjeda, ugovori su sklopljeni s najmonijim kompanijama, iji su udjeli na tritu bili tako veliki, da je napokon njihov dobitak bio samo neznatno okrnjen. Ali manje kompanije, koje su te razlike u konanom rezultatu teko pogodile, imale su razloga da nastave borbu. Ford Motor Companv nikad jo nije bila tako daleko od bilo kakvog ugovora. Ista je stvar bila i s Little Steelom. No svaka pojedina uprava tih kompanija tumaila je to kao osobnu bitku za ouvanje nadzora nad svojim poslovanjem i slobodom. Ni Henry Ford ni Tom Girdler nisu namjeravali pokleknuti pred robovima. Oni su, naprotiv, smatrali da im oni koji rade za njih, nakon svega to su im dali, moraju biti jo i zahvalni to im se pruila prilika da kulue u njihovim vinogradima. Uredi rukovodilaca nalazili su se u stranjem dijelu kata, podalje od dizala. Svaki je imao prozore s pogledom na grad i bio, ako ne raskono, a ono 94 bar pristojno opremljen pokustvom i sagovima, to je uvelike odudaralo od grupiranja veine namjetenika po golemim, otvorenim prostorijama sa ak trideset ili etrdeset pisaih stolova, naguranih u prostor dovoljno velik da ih primi jo toliko. Sada su sindikalne voe bile isto tako valjano odvojene od obinih ljudi njihove organizacije, kao bilo koji rukovodilac kompanija s kojima su vodili borbu. Odjednom Daniel shvati u emu je stvar. Poela se raati nova hijerarhija. Prije ili kasnije, svaki ovjek unutar tog ureda, iza zatvorenih vrata, neminovno je morao izgubiti vezu s onim ljudima vani koje je, zapravo, zastupao. Izmeu njih vie nije postojao nikakav uzajamni osjeajni odnos. Sada je to bilo sraunato predstavnitvo jednog ideala koji se i sam pretvorio u drugi oblik znaajna biznisa. Sada je Daniel shvatio zato se na Phila Murrava vri pritisak da bude djelatniji. Njihova je organizacija u mnogome nalikovala bilo kome odsjeku General Motorsa. Imali su odreene ciljeve koje je trebalo ostvariti, i ako se zbog bilo kojega razloga ne oivotvore, nai e se novi rukovodioci koji e ih biti kadri sprovesti. Borbi se valja prikljuiti ak i onda, ako joj je ishod neizvjestan. Murrav je morao dokazati da se ne boji i da ne preza od svoje zadae. I u toku cijelog tog vremena bio je svjestan da Lewis sjedi mirno u Washingtonu, odluan da ouva svoj poloaj. Kao ovjek koji je sredio Big Steel bez trajka i koji oprezno izbjegava da se u pogledu sadanjih nastojanja oko trajka izrazi unutar sindikalnih vijea za ili protiv njega, bio je voljan taj posao prepustiti Murravu. Kad ne bi uspio, objesio bi se; ako pobijedi, Lewis e uskoiti da podijeli slavu, jer je ukazao na put i pouzdao se u Murravevu sposobnost. Daniel se zaustavi ispred vrata na kojima je stajalo zlatnim slovima MURRAY i obrati se tajnici iji 95 je stol bio izvan ureda, neposredno do vrata. Bila je to neka nova djevojka koju nikad prije nije vidio. - Je li gospodin Murrav unutra? Die pogled s pisaeg stroja. - Smijem li znati tko ga eli vidjeti? - Daniel Huggins. Dohvati slualicu. - Gospodin Huggins eli gospodinu Murravu. -Malo zatim spusti je i s veim potovanjem ree: -Moete odmah ui, gospodine. Dok se Murrav dizao iza stola i prilazio mu, Daniel je po njegovu otegnutu licu zakljuio da je umoran. - Drago mi je to ste se vratili. - I meni je - odvrati Daniel. Nije se alio. - Privucite stolicu - ree Murrav vraajui se na svoje mjesto. - Kako bebica?

- Izvrsno. - ena vam je sigurno ponosna. Ispriajte me kod nje to sam vas morao tako brzo povui. Daniel mu uhvati pogled. - ena mi je mrtva. Murrav zabezeknuto izvali oi na nj. - Niste mi dosad nita kazali. - Nisam imao to. Zbilo se i prolo je. Murrav nakratko uuti. - ao mi je, Daniele. Da sam to znao, ne bih vas bio pourivao. - Nema veze - uzvrati Daniel. - Uinio sam to sam morao i sad se vraam na posao. - Je li vam dijete u dobrim rukama? - Dobio sam jednu izvanrednu enu koja vodi brigu i o njemu i o kui. Sve e biti u najboljem redu. Murrav duboko uzdahnu. - Ako vam bilo ime mogu pomoi, samo mi recite. 96 - Hvala vam. - Daniel je ekao. Uljudni su se izrazi brzo iscrpili. Od onog trenutka kad je zakro-io u ured osjetio je da neto nije u redu. To nije bilo nita opipljivo, neto u to bi mogao uprijeti prstom, ve se jednostavno radilo o osjeaju kao da Murravu nije posve ugodno u njegovu drutvu. Murrav poeprka po nekim spisima na stolu i konano izdvoji jedan koji je traio. Drei ga u ruci naas ga povrno pogleda, a onda progovori. - Imam novi posao za vas. Postavljam vas tu za koordinatora subregionalnih ureda Srednjeg Zapada. Na vama je da se pobrinete da nijedan od njih ne poduzme nita brzopletno na svoju ruku. - Ne znam jesam li sposoban za inovnika - ree Daniel. - Naviknut sam na terenski rad. Zar nije jednostavnije da ostanem na starom poslu? - I odvie ste vani da biste trkarali po terenu s organizatorima. Potreban nam je netko tko e praviti pregled ope situacije. - Kome u podnositi izvjetaje? - Davidu McDonaldu u Pittsburghu. On preuzima svakidanje poslove. Ja se vraam u Washing-ton gdje u moi vriti pritisak na vladu. Daniel klimnu. McDonald je bio iskusan ovjek, dugogodinji radnik u elinoj industriji. Neto se prialo da je on Murravev zakoniti nasljednik, kao to se prialo da je Murrav Levvisov nasljednik. Sada je bar prvi dio glasina potvren. No Daniel u tome nije vidio nikakve mane. Bilo je logino da McDonald postane kandidat. - Hou li imati kakve posebne ovlasti na novom poslu? - Smatrao sam da ete se slagati s Daveom i zajedniki rjeavati zadatke - uzvrati Murrav. Daniel izvadi cigaru iz unutarnjeg depa kaputa. Odgrize joj vrak i polako je upali, prionuvi oima 7 Sjeanje II 97 na nj cijelo to vrijeme. Kad se cigara naposljetku zapui, zavali se na stolicu. - U redu, Phile - ree tiho. - Dugo se ve poznajemo. Moete mi kazati istinu. Zato sam utnut na gornji kat? Murrav pocrveni. - Nije ba tako. - Nije ni nikako drukije - Daniel e. Murrav lagano zavrti glavom. - Neete mi pomoi da se izvuem iz nevolje? Daniel ne odgovori. - Previe vas je ljudi ulo govoriti da ste protiv trajka. Previe ljudi zna za vau intimnu vezu s Girdlerovom neakinjom. Jednostavno vam ne vjeruju. - Vi mi vjerujete? - Glupog li pitanja! - planu Murrav. - Da vam ne vjerujem, ne bih vam dao drugi posao. - Moda je ipak bolje da dadem otkaz - ree Daniel. - Ne volim se igrati murke. Murravev glas dobi na estini. - Iskljueno! Niti ja, niti David, a niti Lewis to ne elimo. Jedini ste ovjek za koga znamo da je

radio u svim subregionalnim uredima i jedini u koga se moemo pouzdati da e nam predoiti jasnu sliku svega to se ondje zbiva. Osim toga, to nee biti zadugo. Kad se rijei pitanje tog trajka, povjerit emo vam novi posao koji smo ve predvidjeli za vas. - Nee se dugo rijeiti - ree Daniel. - ini se da ne mogu ni jednom od vas utuviti koliko je Girdler opasan protivnik. Uspio je osnovati Bezbonu Alijansu1 s ostalim samostalcima i sada kud on, tud i oni. 1 Aluzija na Svetu Alijansu, politiki savez vladara Rusije, Austrije i Pruske, sklopljen 1815. protiv demokratsko-revolucio-narnih pokreta. 98 Murrav uroni u misli. - Bezbona Alijansa. Taj izraz mogu upotrijebiti na konferenciji za tisak koju odravam idueg tjedna u Washingtonu. - Imate moj blagoslov - ree Daniel. - Spomen-dan1 je za, otprilike, tri tjedna. Planiramo masovne demonstracije po cijeloj regiji. Vjerujem da e Bezbona Alijansa o kojoj govorite zrelije promisliti kad iza nas vidi svu silu radnika. - Hoe vraga - ree Daniel. - Vani su da slome trajk po svaku cijenu. - Daniele, prestanite mi se opirati. - Murravev glas odjednom oslabi. - Trenutno mi dosta njih skae po grbai. Nemojte oteavati poloaj, ve mi radije pomozite. Bilo je to prvi put to se Murrav tako izjasnio, bez ikakva uvijanja. Samo prijatelji tako otvoreno razgovaraju. Kad je njemu trebala pomo, Murrav mu je stajao na raspolaganju. A tu je ve gotovo dvadeset godina. Sada je doao na njega red. - U redu - ree. - to najprije elite da uinim? - Poradite na demonstracijama za Spomen-dan. Pobrinite se da prou bez ikakvih neprilika. - Poduzet u sve to mogu - odvrati Daniel. Ustade. - Ako mislim ostati u Chicagu, bolje da odem u potragu za stanom. Murrav ga pogleda. - Hvala, Daniele. - Ne morate mi zahvaljivati, Phile. Va sam dunik. Murrav se umorno osmjehnu. - Tko je iji dunik, o tom potom. Zasad je najvanije prionuti na posao. I usput reeno, zaboravio sam vam spomenuti da vam je Upravni odbor s 1 Memorial Day, dravni praznik u SAD, (30. svibnja), u spomen na poginule u ratu. 99 novim poloajem odobrio plau u iznosu od osam tisua petsto dolara na godinu. Daniel se nasmija. - To ste trebali ranije spomenuti. Moda vam onda ne bih zadao toliko glavobolje. Murrav mu se pridrui u smijehu. - Da vam je do novaca, bili biste prihvatili onaj posao u Meunarodnom savezu kazalinih namjetenika. Ne dam se ja zavarati. 100 osamnaesto poglavlje Ured koji mu je dodijeljen bijae toliko malen da osim pisaeg stola, dvije sjedalice, jedne iza a druge ispred njega, i vjealice u kutu, u nj vie nita nije stalo. Zidovi, okreeni bijelom bojom, bili su goli. Meutim, ipak se tu nalazio jedan prozor i da nije bilo njega, bio bi posve poludio u toku prvog tjedna to ga je tu proveo. Razoaranje se zvala igra kojom se zaokupljao. Poeo je telefonirati svim subregionalnim uredima kako bi se povezao s mjesnim organizatorima. Premda su se prema njemu odnosili dosta prijateljski, bez izriitih uputa nisu se htjeli odrei svog utjecaja i ovlasti u bilo iju korist, a do tada iz centrale jo nisu bili primili nikakvu obavijest u pogledu njegova poloaja. Uputio je bezbroj poziva McDonaldu u Pittsburgh i dobio uvjeravanja njegove tajnice da e mu se odzvati, ali na kraju tjedna morao se pomiriti sa injenicom da od toga nema nita. Novine od petka popodne naveliko su se raspi-sale o Murravevoj konferenciji za tisak u Washing-

tonu. Izraz Bezbona Alijansa postao je vrlo popularan. Nazvae ga tipino novinarskim ovinistikim tosom. Svi su ga prigrlili. ak ga je i Ga-briel Heatter upotrijebio u toku nacionalnog programa veernjih vijesti. 101 Daniel podie slualicu i nazove Murrava u Was-hington. Donekle se iznenadi kada ga dobije. - estitam - ree Daniel. - Konferencija za tisak je uspjela. Ovdanje joj novine pridaju veliku vanost. Bijae oigledno da je Murrav zadovoljan. - Fino. Drim da polako napredujemo. Javno nam se miljnje poinje priklanjati. Kako vi s vaim poslom? - Samo to ne poludim - odgovori Daniel razdraljivo. - Uope nita ne radim. Potpuno sam onemoguen. - Ne shvaam. - Murravev glas zazvui istinski zbunjeno. - Jeste li razgovarali s Daveom? - Ne mogu ga dobiti na telefon. Oni u subregio-nalnim uredima jo nisu slubeno obavijeteni o mom statusu. Tu sam nasukan i nita mi ne polazi za rukom. - Razgovarat u s njim - obea Murrav. - Ne elim vam stvarati tekoe - ree Daniel. -Imate ionako dosta briga. Moda bi bilo najbolje da odem. - Ne! - Murrav to posebno naglasi. - Ostanite tu. Ja u razjasniti zagonetku. - Nita mi ne dugujete - nastavi Daniel. - Osim toga, osjeam da bih se morao vratiti djetetu u Kaliforniju; zlo i naopako to nema majku, pa jo da ostane i bez oca. - Dajte mi vremena do kraja ovog mjeseca -zamoli ga Murrav. - Ako do tada ne izvedemo sve na istac, moete ii kamo hoete. - Pravo i poteno - primijeti Daniel. Spusti slualicu i uze bocu viskija iz najdonje stolne ladice. Natoi au, okrenu se prozoru i zapilji van, pijuckajui polako. Kia i suton padoe nad Chicago i dok je promatrao kako zgrade guta mrak i kako se pale svjetla, poe se osjeati prevarenim. 102 Ustade i naglo otvori vrata. Na njegovo udo u velikom uredu nije bilo nikoga, osim neke mlade osamljenice, zgurene nad pisaim strojem u udaljenom kutu prostorije. Baci pogled na sat. Pet sati. Vremena su se izmijenila. Nema tome tako dugo kad sindikalni namjetenici uope nisu ili kui. Nakon radnog vremena sjedili bi zajedno i priali o onome to su uradili i to su eljeli postii. Sad je to postao posao kao i svaki drugi. Kad odbije pet sati, svi odlaze kui. Sa aom u ruci otputi se niz prostoriju k djevojci. im mu zau odjeke koraka, podignu pogled. - to radite? - upita je. - Gospodin Gerard eli da mu se ovaj izvjetaj nae na stolu kad doe u ured u ponedjeljak ujutro - odgovori. - Gospodin Gerard? - Za njega je to bilo novo ime. - Koji je to odsjek? - Pravni - odvrati. - Kako se zovete? - Nancy. - Nancy, volite li raditi u sindikatu? Obori pogled na pisai stroj. - Posao kao svaki drugi. - Zato ste se odluili ba za sindikat? - zapita. -Smatrate li da time pridonosite radnikom pokretu i poboljanju radnih uvjeta? - Ne znam nita o tome - otpovrnu. - Javila sam se na oglas u novinama, iako su nudili samo petnaest dolara tjedno. - Je li to pristojna plaa za posao koji obavljate? - Veina poslodavaca plaa devetnaest dolara tjedno za istu vrst posla - uzvrati. - No stvar je u tome to ga trenutano nema. - Moda sindikat treba i vama - ree nacerivi se. - Jeste li za pie, Nancy? Zanijeka glavom. 103

- Ne, hvala. Moram ovo dovriti. - U redu - ree i krenu natrag u ured. Njezin ga glas zaustavi. - Gospodine Huggins. - Okrenu se da je pogleda. - Smijem li vas neto zapitati? - Svakako. - Otkako su vam stavili ime na vrata ureda i otkako ste se uselili unutra, svatko se pita to zapravo radite i kako vam se odsjek zove. Za sve predstavljate zagonetku. Nasmija se. - Jeste li ikad uli za pretpakao? - Pretpakao? - ponovi u neprilici. - Ne bih rekla. - E, to vam je moj odsjek - izvali, vrati se u ured i zatvori vrata. Jo je uvijek rominjala kiica, kad je iziao iz ureda i otputio se k svom automobilu na parkiralitu. Upalio je motor, ukljuio prednja svjetla i pos-jedio uz zvukove motora. Nikako ga nije privlaila ideja da se vrati u prazan apartman. Proitao je sve novine to su izile toga dana, a izgledi da sjedi sam uz bocu viskija i radio nisu bili u skladu s njegovim poimanjem veernje razonode. Pomislio je da ode u kino, ali i to mu se uini odve besmislenim i nedostatnim za bijeg od nespokoja. Naglo poveze kola u South Chicago, do bara blizu eliane Republic Steel, gdje je pomagao pri organizaciji radnitva. Bar je vrvio od mukaraca, radnika zaposlenih u eliani koji su vei dio dana proveli vani na kii, u redovima trajkake strae. Uredno poslagane uza zid nalazile su se njihove parole. REPUBLIC STEEL TRAJKA! ZA BOLJE NADNICE, NAPRIJED C I O! Neke su bile oti-skane, ali mnoge su ljudi sami ispisali. Progura se do anka i narui dvostruki viski. Dok 104 je ekao na pie, baci strelimian pogled niz ank. U cijeloj umi pivskih vreva, stajale su moda svega dvije ae viskija. trajk je ve izmijenio neke radnike navike u piu. Radnici eliana oduvijek su pili viski, a pivo je bio obini ublaitelj. Pipniar stavi preda nj viski i pokupi dolarsku novanicu. Poloi dvadeset i pet ceni sitnia na ank u trenutku kad Daniel podie au. Daniel ispi svoje pie i upravo kad se spremao da se vrati u odjeljak, smjeten uza zid lokala, netko mu doviknu s drugog kraja anka. - Hey! Veliki Dane! Prepoznade ovjeka, prosjedog dugogodinjeg radnika eliane, jednog od prvih koji je stupio u sindikat. - Kako ste, Sandy? t Sandy pokupi svoj vr piva i probi se do njega. - Dobro, Veliki Dane - odgovori. - Nisam se nadao da u vas opet tu zatei. - Zato? - upita Daniel. - uli smo da ste se preselili u Kaliforniju. - Jesam, ali ve sam vie od tjedan dana ovdje. - Niste dolazili u sindikalnu poslovnicu. - Mislio je na subregionalni ured. - Dre me u glavnom sjeditu u Chicagu - objasni Daniel. - Dadoe mi nov posao. - I o tome se pria - ree Sandy mrko. Daniel ga pogleda. - Nisam znao da se ljudi toliko zanimaju za mene. to ste jo uli o meni? Sandy se nae u neprilici. - Kojeta. - Dajte mi jo jedan viski - viknu Daniel pipniaru. Kad ga je dobio, uze u ruku dvije ae. - Ajde, Sandy, da sjednemo. Radnik poe za njim u odjeljak i smjesti se nasuprot njemu. Daniel mu gurnu drugu au viskija. 105 - ivjeli! - Otpise. - Prijatelji smo, Sandy-ree Daniel - moete mi kazati to govore o meni. - Znate, nisam vjerovao u ono to priaju. Daniel zamuknu. Sandy gucnu jo jedan srk pia. - Vele da ste protiv trajka, da ste svili udobno gnjezdace s nekom iz Girdlerove obitelji i da vas zbog toga dre u centrali. Daniel pokaza glavom na ljude uz ank.

- to oni misle? Sandvjev se glas ispuni prezirom. - To su Pemci, veani i crnuge. Ne znaju misliti svojim glavama, pa vjeruju u ono to im se kae. - A kau im da mi ne treba vjerovati? Doe red na Sandyja da uuti. Daniel dade pipniaru znak da im iznova napuni ae. Kad je pie stiglo, on svoje namah strusi. - Kako izgleda vani u trajkakim redovima? -upita. - eliana je privremeno obustavila rad? - Ne posve. Proizvodnja tee sa oko etrdeset posto kapaciteta. Mnogo se ljudi pobojalo izii van nakon Girdlerove prijetnje da nijedan trajka vie nee biti ponovno uzet u slubu. - Otpije gutljaj iz ae. - to o tome misle oni u centrali? - Danas sam razgovarao s Murrayem - odgovori Daniel. - Smatra da nam opi tok dogaaja ide polako u prilog. Rauna da e demonstracije diljem zemlje u povodu Spomen-dana konano natjerati javnost da izvri pritisak na kompanije radi nagodbe s radnicima. Sandy kimnu. - Za taj dan imamo predvien velik zbor. Svi mi iz Republic Steela bit emo na njemu. Oekujemo da e se u Samovoj dvorani okupiti kojih tri stotine ljudi. 106 - To je velika zborna dvorana kojom smo se ve koristili? Kimnuvi, Sandy uzdignu au. - Bolje bih se osjeao kad biste se vratili meu nas. - Bogme i ja - ree Daniel. - Taj momak koga su postavili na vae mjesto je fakultetlija, vie knjiki tip. Sumnjam da je ikad imao lopatu u rukama. - Sandy dokraji svoje pie. - Znam da mora biti valjan ovjek; kazuje sve ispravne stvari. Meutim, ne mogu se oteti dojmu da ih je nauio negdje u koli. Ima li izgleda da vas vrate na stari posao? Daniel ustade. - Ne znam - uzvrati potiteno. - Zaista ne znam to e uiniti. - Isprui ruku. - Sretno vam bilo. - I vam takoer - ree Sandy. Daniel prijee po kii na drugu stranu ulice do svog automobila i otvori vrata. Trojica mukaraca iskrsnue iz mranog ugla zgrade i otputie se prema njemu. Daniel osjeti kako mu se kosa na zatiljku jei. Stanu nekoliko koraka od njega. - Jesi li ti Veliki Dan? - Jesam. - Ne vraaj se ovamo - jedan e od njih. - Ne volimo trajkbrehere i provokatore. - Jo sam uvijek ugledni lan sindikata - ree Daniel - i moje mi zvanje daje pravo da idem kamo hou. - Sere nam se za to - odbrusi ovo. - Ti si kurevi zbir koji se prodao za kus Girdlerove pike. Neemo da nam se takvi jebivjetri motaju ispod nosa. Stadoe mu se primicati. Daniel izvue pitolj iz potpazune futrole. - Stojte, ni makac dalje! - zapovjedi mirno. -Jedino ako elite da vam kuglama raznesem jaja. 107 - ivjeli! - Otpise. - Prijatelji smo, Sandy - ree Daniel - moete mi kazati to govore o meni. - Znate, nisam vjerovao u ono to priaju. Daniel zamuknu. Sandy gucnu jo jedan srk pia. - Vele da ste protiv trajka, da ste svili udobno gnjezdace s nekom iz Girdlerove obitelji i da vas zbog toga dre u centrali. Daniel pokaza glavom na ljude uz ank. - to oni misle? Sandvjev se glas ispuni prezirom. - To su Pemci, veani i crnuge. Ne znaju misliti svojim glavama, pa vjeruju u ono to im se kae. - A kau im da mi ne treba vjerovati?

Doe red na Sandvja da uuti. Daniel dade pipniaru znak da im iznova napuni ae. Kad je pie stiglo, on svoje namah strusi. - Kako izgleda vani u trajkakim redovima? -upita. - eliana je privremeno obustavila rad? - Ne posve. Proizvodnja tee sa oko etrdeset posto kapaciteta. Mnogo se ljudi pobojalo izii van nakon Girdlerove prijetnje da nijedan trajka vie nee biti ponovno uzet u slubu. - Otpije gutljaj iz ae. - to o tome misle oni u centrali? - Danas sam razgovarao s Murravem - odgovori Daniel. - Smatra da nam opi tok dogaaja ide polako u prilog. Rauna da e demonstracije diljem zemlje u povodu Spomen-dana konano natjerati -javnost da izvri pritisak na kompanije radi nagodbe s radnicima. Sandy kimnu. - Za taj dan imamo predvien velik zbor. Svi mi iz Republic Steela bit emo na njemu. Oekujemo da e se u Samovoj dvorani okupiti kojih tri stotine ljudi. 106 - To je velika zborna dvorana kojom smo se ve koristili? Kimnuvi, Sandy uzdignu au. - Bolje bih se osjeao kad biste se vratili meu nas. - Bogme i ja - ree Daniel. - Taj momak koga su postavili na vae mjesto je fakultetlija, vie knjiki tip. Sumnjam da je ikad imao lopatu u rukama. - Sandy dokraji svoje pie. - Znam da mora biti valjan ovjek; kazuje sve ispravne stvari. Meutim, ne mogu se oteti dojmu da ih je nauio negdje u koli. Ima li izgleda da vas vrate na stari posao? Daniel ustade. - Ne znam - uzvrati potiteno. - Zaista ne znam to e uiniti. - Isprui ruku. - Sretno vam bilo. - I vam takoer - ree Sandy. Daniel prijee po kii na drugu stranu ulice do svog automobila i otvori vrata. Trojica mukaraca iskrsnue iz mranog ugla zgrade i otputie se prema njemu. Daniel osjeti kako mu se kosa na zatiljku jei. Stanu nekoliko koraka od njega. - Jesi li ti Veliki Dan? - Jesam. - Ne vraaj se ovamo - jedan e od njih. - Ne volimo trajkbrehere i provokatore. - Jo sam uvijek ugledni lan sindikata - ree Daniel - i moje mi zvanje daje pravo da idem kamo hou. - Sere nam se za to - odbrusi ovo. - Ti si kurevi zbir koji se prodao za kus Girdlerove pike. Neemo da nam se takvi jebivjetri motaju ispod nosa. Stadoe mu se primicati. Daniel izvue pitolj iz potpazune futrole. - Stojte, ni makac dalje! - zapovjedi mirno. -Jedino ako elite da vam kuglama raznesem jaja. 107 Ukoivi se od straha, ljudi se tupo zagledaju u nj. - A sad se lijepo vratite na drugu stranu ulice -ree Daniel - i ne inite nita to biste mogli poaliti. Promatrao ih je kako prelaze ulicu i dok su se penjali na plonik, uao je u kola i upalio stroj. im se uli rad motora, okrenuli su se i potrali za njim u ulicu kad je potjerao kola. uo ih je kako vrite. - trajkbreher! Pizdolizac! - Zatim je zakrenuo za ugao i vie ih nije uo. eliana je leala na putu koji je vodio do kue. Poveze se lagano mimo nje. trajkaki odred sastojao se od nekolicine ljudi koji su izgubljeno koraali po kii. Iza glavnog ulaza nalazila se uniformirana straa lukava dranja i suha u svojim nepromoivim kabanicama. Izraunao je da na etvoricu ljudi iz trajkake strae dolazi najmanje dvadeset straara. Skrenu za idui ugao i odveze se natrag u Chicago. Upravo se spremao utisnuti klju u bravu na vratima svog apartmana, ali se ona otvore i prije nego to ih je dotakao. Gurnu ih da se do kraja otvore i, opet maivi se pitolja, zakorai unutra. Iz kuhinje dopre Chrisin glas.

- Gdje si, do bijesa, Daniele? Ve ti skoro tri sata podgrijavam ovu veeru. 108 devetnaesto poglavlje Bilo je oko dva sata u zoru kad mu se iznenada otvorie oi. Sklopi ih na trenutak. Bez koristi. Bio je potpuno budan. Micao se potiho da je ne probudi. Kad se okrenuo, vidio je nejasne obrise usnule Chris i osjetio mio miris njezina parfema koji se pomijeao s vonjevima to su ih isputala njihova tijela nakon sinonjeg voenja ljubavi. Ispuznu iz kreveta i, zatvorivi tiho vrata spavae sobe, prijee u dnevnu sobu. Nije palio svjetla. Znao je gdje boca stoji, pa ju je dohvatio i natoio pie. Poto ga je istrusio, sjeo je kraj prozora i zapiljio se u kiu koja se na utom svjetlu ulinih svjetiljaka rasprtavala u bezbroj zlaanih kapi. Uze jo jedno pie, ali mu ne pomoe. Duboko u dui osjeao se upalj, isuen i prazan. ak se ni od pomisli na ljubav nije mogao posve osloboditi te munine. Otvore se vrata spavaonice i svjetlo se preli u dio sobe iza njega. Okrenu se i ugleda je golu na ulazu. - Nisam te htio probuditi - ree njeno. - Obuci ogrta, vlaan je zrak. - to te mui, Daniele? - Prvo se odjeni - ree. Nestade i ubrzo se vrati opet gola. - Nema ogrta, a ja nisam ponijela svoj. Zasmija se. Imala je pravo. Nikad nije posjedo109 vao ni kupai ogrta ni pidamu. Ako je spavao iole odjeven, onda je imao na sebi svoje bevedejke. - Uzmi jednu od mojih koulja. Koulja joj je sezala do koljena. - Osjeam se smijeno. - Bolje nego da nazebe. - Natoi jo jedno pie. - Hoe li malo? Odmahnu glavom i poeka dok ne proguta viski. - to je, Daniele? Nikad te nisam vidjela takva. - Kao da sam najednom postao nevidljiv ovjek. - Je li to zbog novog posla? - upita ona. Zapilji se u nju. - Zna za to? - Dakako. - Kako si saznala? - Na isti nain na koji sam otkrila gdje ivi. Iz povjerljivih dokumenata u uredu mog ujaka Toma. - Zna za te stvari? - Vode zapiske o svemu i svakome. - Zna za nas? Ona kimnu. - Je li ikad ita kazao? - Isprva je bijesnio, a onda se stiao. Jo uvijek nije zadovoljan u vezi s tim, ali je rekao da bi moglo biti i gore. Prema njihovihi podacima, ti bi mogao biti idovski crvenda ili crnuga. Gorko se nasmija. - Iznenadit e se kad ti kaem da zna vie o mom novom poslu nego veina lanova naeg sindikata. - Kazao mi je da su te uklonili s puta, jer si izrazio miljenje da ne treba zapoeti trajk. Takoer je rekao da bi te bili otpustili da trajk nije otpoeo, ali su se bojali da time ne nakode opoj stvari. Pretpostavljaju da bi tvoje otputanje uzbudilo isuvie velik broj ljudi koje si sindikalno organizirao. 110 Strese glavom. - Onda su krivo raunali. Noas sam ustanovio da ama ba nikoga ne boli glava za mene. Netko mi je svojski spustio. Izvrnuo je smisao svemu onome to sam rekao i to pustio u opticaj. ak i o nama dvoma. Da sam ih ostavio na cjedilu zbog tebe. - Trebali bi te bolje poznavati. - Drim da me Phil Murrav poznaje, ali sumnjam da ostali dijele njegovo uvjerenje. - Zao mi je - ree. - to e sada? - Iskreno govorei, ne znam - odvrati. - Murrav hoe da ekam. Veli da e se sve razjasniti. Ali ne

bih rekao da u ekati kako on to predlae. Nisam navikao sjediti u uredu i nita ne raditi. - Zato ne razgovara s ujakom Tomom? - zapita. - Iz onoga to je kazao zakljuujem da te potuje, premda te moda ne voli. Pogleda je. - To ne mogu uiniti. Toliko ve ivim s ove strane ulice da je ni pod kojom izlikom ne mogu prijei. Uostalom, da to i uinim, sve ono to govore o meni, postalo bi istinom. Primaknu mu se blie. - Volim te. Nije mi pravo da se mrcvari zbog toga. Ne ree nita, ve je samo pogleda. - Znam da sam rekla da u ekati dok me ne pozove - ree - ali nisam mogla izdrati. Jako si mi nedostajao. Daniele, elim tu ostati s tobom. Duboko uzdahnu. - I ja bih to volio, ali to bi samo pogoralo cijelu situaciju. - to emo onda? - ekati - odgovori. - Onako kako to Phil Murrav preporua. Moda sve krene nabolje kad proe ova gungula. 111 - to ako ne uzmogne ekati prema njegovu naputku, pa odlui da ode? - upita. - Neto u ti obeati - ree. - Ako odluim otii, povest u te sa sobom. Opazi kako joj suze naglo hrupe na oi, pa je privue k sebi. - Ne budali - on e, poljubivi je u obraz. - Ne budalim - promrca - nego plaem od sree. - Zagleda mu se u oi. - Zaista me voli, zar ne? Pecnu je kroza smijeak. - Ne vrijeaj. - Bar malice? - upita ispod glasa. - Ne samo malice - nasmija se, ljubei je u usta - nego neizmjerno. Pogleda u kalendar na svom stolu. Petak, 28. svibnja 1937. Dva upravo minula tjedna otegoe se u beskonanost. Uzalud je ekao telefonski poziv. Unato Muiravevu obeanju, McDonald se uope nije javio. U meuvremenu, osjetio je kako oko njega u uredu raste uzbuenje. Znao je da su za Spomen-dan predviene demonstracije, ali mu o tome nitko nita nije rekao, niti ga ukljuio u kakve razgovore. Vie je saznao o pojedinostima vezanima uza trajk iz novina, negoli u samom uredu. Baci pogled na svoj sat. Bilo je prolo pola est. Otvori vrata ureda i proviri van. Veliki je vanjski ured bio pust. Zatvori vrata i vrnu se k stolu. Dohvati telefonsku slualicu i nazove Phila Murrava. Murrav je otputovao u Pittsburgh i nee se vratiti u glavno sjedite do ponedjeljka. Pokua ga nazvati na privatni broj u Pittsburghu, ali se nitko ne javi. Izvadi iz stola bocu viskija. Bijae gotovo prazna. Prinese je k ustima i iskapi je. Nije bilo ni za jednu au. Iznova se zabulji u kalendar. Murrav mu je 112 kazao da eka do konca mjeseca, a on je praktiki sada istjecao. Mozgom mu sijevnu misao. U ponedjeljak je trideset i prvi. Je li mogue da ga dre tu sigurno uzapena dok ne zavre nedjeljne demonstracije? I da je ono to je Girdler kazao Chris istina? Da se boje da unese razdor u organizaciju? Pitao se to e se dogoditi u ponedjeljak. Hoe li ga Murrav nazvati i izraziti aljenje to nije naao nikakvo rjeenje? Ili e pak smatrati da je dovoljno bezopasan da mu dadu pravi posao? Zbilo se to mu drago, to sad nije vano. Isprui ruke na stol i zagleda se u njih. Neto se promijenilo u njemu, ali se to nije vidjelo na rukama, jer su ostale iste, krupne i iroke radnike ruke. Ne ruke ovjeka koji bi trebalo da misli ili osjea. A one su oduvijek bile samo ruke radnog ovjeka koje su pokretali i njima upravljali tui mozgovi, tue misli i elje. U dui mu se uzvitla val srdbe koji ga stade guiti. Grevito stisnu pesti i snano tresnu njima o stol. Otra bol zasvrdla mu uz ruke. Uzvisi pesti do oiju i zabulji se u njih. lanci mu pobijele, a krv procuri kroz razderanu kou. Lagano otvori ake. Bez obzira zbog kojeg ga razloga tu drali,

dolo je vrijeme da se makne s mjesta. Vrijeme da otie, da krene dalje, vrijeme da otkrije to se zbiva u njegovoj vlastitoj glavi. Poe otvarati ladicu, kadli na vratima odjeknu kucanje. - Gospodine Huggins? - Bio je to djevojin glas. Prie vratima i otvori ih. Na pragu je stajala Nancy, irom raskolaenih oiju. - Da? - upita osorno. - Vratila sam se da uzmem neto iz stola - otpovrnu brzo - a onda sam iz vaeg ureda zaula neki prasak. Jeste li dobro? Polako kimnu. - Jesam. 8 Sjeanje II 113 Slabaan izraz olakanja preleti joj licem. - Onda idem. Zao mi je to sam vas smetala. - Nita zato, Nancy - ree. - Hvala vam na brizi. Okrenu se da e otii, ali je zaustavi. - Nancy. Obrnu se. - Da, gospodine Huggins? - Imate li vremena da mi otipkate jedno pismo? - Hoe li me to dugo zadrati? Veeras idem na spoj, a jo moram kui da se presvuem. - Nee - obea. - Ali za mene je to vrlo vano. - U redu. Samo trenutak da uzmem svoj steno-grafski notes. Promatrao ju je kako odlazi k svom stolu, a potom se vraa do njegova stola i ispranjava ladice. 114 dvadeseto poglavlje U apartman je stigla odmah nakon ruka. Ula je u spavau sobu i ugledala ga nagnuta nad otvorenim kovegom. - Treba li ti pomo? Odmahnu glavom. - Skoro sam gotov. Nema mnogo stvari. -Isprazni posljednju ladicu komode i uz kljocaj zatvori koveg. - Taaa-ko! Ona odstupi u stranu dok je prenosio koveg u dnevnu sobu i zatim ga odloio tik jednog drugog kovega, blizu prednjih vrata. - Moje su putne torbe u kolima - ree ona. Uspravi se. Vlak nije kretao prije est sati. - Imam pola boce viskija. Nema smisla da je ostavim. Ona klimnu, a on uze bocu i dvije ae. Dade joj jednu i nae bocu prema njoj. - Samo malo. Oplahnu joj au s malko viskija, a svoju natoi do vrha. - Za sretan put - nazdravi. Ona gucnu i iskrivi lice. - Kako moe piti taj bukuri? Ima grozan ukus. Provali u smijeh. 8* 115 - Bit e bolje da se pone privikavati na nj. To ti je sirotinjsko pie. Trpki martini kota dvaput vie. Uuti se. Pogleda je. - Jesi li sigurna da eli poi? ivot e ti se potpuno izmijeniti. Jo se uvijek moe predomisliti. Neu ti nita uzeti za zlo. Zasmijei se. - Neu te ispustiti tako lako. - Uze jo jedan srk. - Viski zapravo i nije tako lo. Nasmija se. - Jesi li razgovarao s gospoom Torgersen? -upita ona. - Jesam. Ve se preselila u djeju sobu, kako bi se mi mogli smjestiti u drugu spavau sobu. Sudei po njezinu glasu reklo bi se da joj je milo to dolazi sa mnom. Voli te.

- Dugo me ve poznaje - ree. - Kako sini? Glas mu poprimi prizvuk ponosa. - Kae da je odlino. Da raste. Da je ve tei za pola kilograma i da joj ne zadaje nikakvih briga. Prespava cijelu no. - Jesi li ga se zaelio? Pogleda je, a tada potvrdi glavom. - Jesam. udno, nikad sebe nisam zamiljao kao oca. Ali dok sam ga drao u rukama i gledao ga, shvatio sam da je on dio moga bia i da u stoga vjeno ivjeti. Prinese mu svoju au. - Jo bih malko uzela. Preli joj dno ae viskijem. - Kako je vani? - Sunano i toplo - uzvrati ona. - Dobro - ree. - Bar trajkaima ide vrijeme na ruku. Nije lako zadrati samopouzdan izraz lica dok ti kia po njemu kropucka. Djevojka koja mi je na pisaem stroju otkucala pismo kazala mi je da joj je 116 ef bio jako zadovoljan. Kompanija Paramount alje ekipu koja e za filmske novosti snimati demonstracije u South Chicagu. Prikazivat e se u est tisua kinematografa idueg utorka. - Drago mi je to nee biti s njima - primijeti ona. - Jutros sam za dorukom ula kako ujak Tom razgovara telefonski s nekim iz glavnog policijskog stana u Chicagu. Kazao je da oekuju nerede u eliani i kao pomo zatraio sto pedeset policajaca. Kad se vratio k stolu, smjekao se i rekao ujni da e crvendai fasovati vie nego to oekuju, ako ponu praviti neprilike. Zapilji se u nju. - Ve ima gotovo stotinu ljudi unutar tvornikih zidina. to e mu cajkani vani? - Ne znam - odgovori. - Bila sam isuvie zaokupljena mislima kako izii iz kue s putnim torbama, a da oni to ne primijete. - Razoarat e se - ree Daniel. - Sastanak se odrava u jednoj dvorani nekoliko blokova dalje. Nee uope prilaziti eliani. Ona se odgovori nita. Sinu mu misao. - ini se da ti je ujak Tom uvjeren da e se okupiti pred tvornicom? Kimnu. Odloi svoje pie. - Bit e najbolje da se smjesta otputim onamo kako bih se uvjerio da se nitko ne priblii eliani. - To vie ne spada u tvoj posao, Daniele - ona e. - Dao si ostavku. Sjea se? - Sjeam se Pittsburgha iz tisuu devetsto devetnaeste - ree. - Mnogo je ljudi bilo tada ozlijeeno, jer nitko nije imao petlje da ih urazumi. - Sada smo u tisuu devetsto trideset i sedmoj -podsjeti ga ona. - I to vie nije tvoja borba. - Moda i nije - dopusti. - Ali mnoge od onih to 117 e danas izii van, upisao sam ja u sindikat i ne bih volio da ih imam na savjesti u sluaju da zadobiju kakve ozljede. Ne ree nita. - Daj mi kljueve automobila - zatrai on. - Ostavi se toga, Daniele - zamoli ga. - Poinjemo nov ivot. Juer si mi to rekao. - Chris. Ni u kom sluaju ne mogu zapoeti nov ivot preko mrtvih tjelesa svojih prijatelja. Barem ne onda, ako imam priliku sprijeiti nesreu. Daj mi kljueve. - Poi u s tobom - ree. - Ne. ekaj me tu. - Kazao si da e me povesti kamo god poao. -Glas joj zazvui nepokolebljivo. - On zapoinje odavde. Ulice ispred Samove dvorane bijahu pretrpane automobilima i ljudima, tako da Dan nije mogao nai slobodno mjesto da parkira kola. Zaustavio se nasred ulice i iziao. - Parkiraj kola u slijedeem bloku i ekaj me. Blijeda kao zid Chris kimnu. Dan se okrenu i stade se probijati prema zbornoj dvorani. Odjednom je postalo vrue, a mnotvo

koje je preplavilo ulicu doimalo se vie kao obiteljska druba na izletu, negoli kao skupina ozbiljnih trajkaa. Mnogi od njih poveli su obitelji na sastanak, pa su se ene i djeca vrzli u gomili mukaraca u kouljama. Proguravi se kroz svjetinu, Daniel unie u dvoranu. Bila je dupkom puna. Na omanjem podiju, u udaljenom kutu dvorane, nekoliko je mukaraca sjedilo, dok je jedan stajao uz govornicu i vikao. - Ima samo jedan nain da se cajkanima pokae da ih se ne plaimo i da Girdler ne predstavlja 118 zakon. Moraju uvidjeti da smo mi obini ljudi, trajkai, dovoljno jaki i hrabri da im otvoreno pogledamo u oi i pljunemo u lice! Urlik odobravanja uzbiba se gomilom. Govornik spusti pogled na komad papira u ruci. - Mi lanovi Sindikata radnika zaposlenih u eliani, mjesna podrunica broj..., ovime jednoglasno osuujemo despotsku i tiransku taktiku chicake policije u njezinu nastojanju da obeshrabri i zastrai radnike, kako bi ih omela u primjeni njihovih ustavnih prava da se slobodno izraavaju i trajkaju radi unapreenja amerikog naina ivota. Zagluni povici Tako je! zatutnje dvoranom. - Pokaimo im sada! - zaurla netko u gomili. - Tako je! - prihvati drugi demonstrant. - Pokaimo im kako izgleda prava formacija trajkake strae, u kojoj nema samo deset, nego tisuu radnika! Daniel se dokopa podija u asu kad prisutni gromoglasnim uzvicima prihvatie preanji prijedlog. Odrinu govornika s govornice. - Stoj! - dreknu gomili. - ekaj! Uzbunjeni radnici i nadalje davahu maha svojim osjeajima. Govornik se okrenu Danielu. - Odlazite odavde, Huggins! Tu ste nepoeljni -procijedi glasom koji je samo Daniel uo. - Vi ste sigurno Davi - ree Daniel. - Morate me sluati. Doznao sam da se vani nalazi sto pedeset cajkana eljnih sukoba. Tu zadrite ljude. Ako iziu pred elianu, mnogo e ih stradati. Ne samo mukarci, nego i ene s djecom. - Radnici imaju pravo na slobodu izraavanja -odvrati Davi. - Dunost je njihovih voa da paze da ih ne ozlijede. Vidio sam tisuu devetsto i devetnaeste to se zbiva kad voe zanemare tu dunost. Isto se moe i tu dogoditi. 119 - Ne moe - uzjoguni se Davi. - Ima nas odve mnogo. Osim toga, cajkani se nee usuditi na neki nepromiljeni korak pred svim onim filmskim kamerama. Zato smo se i pobrinuli da dou ovamo. - Kamere nee zaustaviti tanad - ree Daniel. Okrenu se prisutnima. - Brao! - prodera se. - Vi me poznajete. Mnogi su od vas sa mnom stupili u ovaj sindikat. Vie od bilo koga drugog prieljkujem uspjeno okonanje ovog trajka, ali ga ne moemo dobiti demonstrirajui protiv chicake policije. Dobit emo ga privremenim obustavljanjem proizvodnje u elianama i predobivanjem ostalog dijela radnitva za nau stvar. Usmjerimo sve svoje napore u tom smjeru, kako bismo iznali sredstva i naine da naa braa uvide da je ovo i njihova borba. Nju emo izvojtiti tu u sindikalnoj dvorani, a ne na poljima pred elianom. Podrugljiv se povik vinu iz gomile. - Poznajemo te, Veliki Dane. Znamo da si nas prodao za komad Girdlerove minde. Znamo da si protiv trajka. - Nije istina! - kliknu Daniel. - Ako nije istina - javi se drugi glas - onda nam se pridrui. Ne bori se protiv nas! Daniel preleti pogledom po dvorani koja najednom utihnu. - Prikljuit u vam se - ree - ali e samo mukarci ii. Pobrinite se da ene i djeca ne pou za nama. U gomili netko kriknu. Dvojica mladia skoe na podij i, podigavi amerike zastave, krenu uz prolaz meu stolicama. Daniel pogleda Davisa. - ovjee, morate mi pomoi. Pokuajmo ih zaustaviti bar jedan blok dalje od eliane. - Ne poe-

kavi odgovor, skoi s podija i hitro zagrabi sredinjim prolazom izmeu dvojice stjegonoa. 120 Vani se sunce pretvorilo u sjajnu uarenu kuglu. Daniel naglo svue kaputi i prebaci ga preko ruke. - Preko polja - zaori neiji glas. - Policija je zakrila ulice. Polako, ali odluno udare korakom preko otvorena polja put tvornice koja je bila kilometar i pol daleko. Daniel se okrenu i pogleda iza sebe. Ljudi su neorganizirano i bez ikakva reda grnuli za njima. Usprkos Danielovu upozorenju, pridruile su im se i ene s djecom. Meu njima je vladalo malne djetinje veselje, kao u ljudi koji poslije nedjeljnjog vjeronauka u crkvi idu na izlet, a ne na trajkaku demonstraciju. - Otarasite se ena i djece! - doviknu im preko lea, ali mu se glas izgubi u vrevi. Netko ga povue za ruku. Okrenu se. - Veliki Dane. - Tik do njega stupao je Sandy s Davisom. - Znao sam da ete se pojaviti. Daniel ne odgovori. Obrati se Davisu. - Pogledajte tamo prijeko. eka nas cijela vojska cajkana. Vjerujete li mi sada? Davi se zabulji. - Vidim ih, ali miruju. Odmah iza njih nalaze se kola filmskih snimatelja. Moramo im se pribliiti, kako bi se na filmu lijepo vidjelo koliko nas je. - to je vanije? Ljudski ivoti ili filmovi? - Filmovi e prenijeti nau poruku irom zemlje - uzvrati Davi. Daniel ga odmjeri iskosa. Nije bilo koristi. Nije imalo smisla. Srljali su kao ovce u klaonicu. - Jedan blok dalje od tvornice - ree smrknuto. -Pokuajte ih zaustaviti jedan blok dalje od tvornice. Ali ih nita nije moglo zaustaviti; pritisak mnotva iza njih nosio ih je naprijed. Daniel je vidio kako se policajci maaju pitolja i palica. U djeliu sekunde pred oima mu pue slika. vabe ih ekaju tamo prijeko na niijoj zemlji. 121 Nalazili su se na polovici posljednjeg otvorenog polja, kojih ezdesetak metara daleko od policije, kad im Daniel okrenu lea i uzdignu ruke da zaustavi svjetinu. - Sada! - povika. - Tu obrazujte trajkaki red! Jedan ga glas neoekivano podra. - Da - izdera se Davi. - Tu obrazujte red. Jedna zastava na desno, druga nalijevo, a vi se postrojite izmeu njih. Gomila se poe neodluno vrsti u krugu, ne znajui to da radi. Daniel gurnu jednog od stjegonoa. - Krei, ovjee! - Stjegonoa se pokrenu. - U redu - doviknu Daniel rulji - a sada poite za njim! - Poite za njim! - vrisnu Davi. Daniel ga okrznu pogledom. - Hvala. Davisov glas zazvui zloguko. - Ne zahvaljujte mi. Uasno se bojim. - Uz neto sree - ree Daniel - moemo jo uvijek dobro proi. Ali srea im nije bila naklonjena. Prvo se ulo nekoliko revolverskih prasaka, a zatim ga je u lea pogodio kovaki malj od ega je bubnuo niice na zemlju. Pokuao se pridii, ali su mu noge otkazale poslunost. uo je vrisku ena i povike mukaraca zahvaenih panikom. Tada se posvud oko njega razmiljee policajci u plavim uniformama koji poee sve odreda nemilice mlatiti svojim batinama i pendrecima. Vidio je kako Davi i Sandy padaju na zemlju pod tuom uniformiranih ljudi i kako ih udaraju jo dugo nakon to prestadoe davati znakove ivota. Osjeti kako mu suze izbijaju na oi. - Oh, kakvo sranje - za vapi, vie dirnut duevnim negoli tjelesnim bolom. - Sranje, sranje, sranje. Potom mu i ruke klonu, a na oi mu se navue teki mrak. 122 Moda zato to je nedjelja. Ili to je vrijeme ruka. Ili je moda arapski embargo na isporuku nafte prolog proljea ostavio trag u dui amerikog mo-torista. Meutim, ve gotovo jedan sat sjedim na niskom kamenu zidu, a jo nijedan automobil nije proao. Sjeam se oeva ogorenja zbog repova na benzinskim stanicama i zato to su poeli zatvarati tvornice zbog ega je tisue radnika ostalo bez posla. Odrao je konferenciju za novinstvo na kojoj

je sve otro napao: Predsjednika, Kongres, naftne kompanije. - Ponavlja se ista stara pria - reao je. - Svi sporazumno diu cijene, kako bi oglobili amerikog radnika koji je rintao ak i na naftonosnim poljima, a sad mu uskrauju plodove toga rada. Uinili smo Arape monima, pomaui im da eksploatiraju prirodna bogatstva svojih zemalja, a na svoju vlastitu tetu i tetu amerikog radnika, jer nam je reeno da je tako jeftinije. Sada vidimo koliko je to zapravo jeftino. Skupoa znai ucjenu i iznuivanje. A samo je jedan nain da se stane na kraj ucjenjivaima i iznuivaima - da ih se istrijebi. Nai su razlozi opravdani i na zakonskoj osnovi. Ugroeni su nam nacionalna sigurnost, blagostanje, pa i sami ivoti. Pozovite marince! Optuen od mnogih novina i radio-komentatora kao staromodni ovinist, ratni huka, procionist i protivnik Arapa, odgovorio je prezirno: 125 - Nismo se tukli u dva velika rata zato da usreimo Arape i naftne kompanije, da se bogate na na raun. U naoj zemlji vlada tradicija da se ljudi diu i bore za svoja prava. Ako to sada ne radimo, pet godina kasnije okrenut emo se u udu i otkriti da smo predali sebe, a moda i cijelu zapadnu civilizaciju, u ruke Kaina. Nije se to zbilo tako davno, no sada to znai vjenost. Bar za moga oca. Otiao je, i vie mu nikad nitko nije uo glas. Osim, moda, mene. Pitam se koliko vremena treba proi da ga vie ne ujem. Kad me upozna, Jonathane. Poznajem te, oe. Uvijek sam te poznavao. Glas mu zazvui njeno. To si samo mislio. Tek sada poinje spozna-vati. to? Odakle sam. Tko sam. Tko si? - istaknuh namjerno. Nasmijulji se. Pitanje stanovita. Nita se nije promijenilo. Jo si onakav kakvim sam te oduvijek smatrao. Nikad nisam tvrdio da sam neto drugo. Uvijek u biti onakav kakvim me bude smatrao. Ba kao to e i ti svagda biti onakav kakvim se bude smatrao. Spremam se kui, oe. Dojadilo mi je sjediti po zidovima i ogradama i stajati uz putove. Dosta mije otkria. Osamljen si. Budi strpljiv. Tvom e putu uskoro doi kraj, a onda e kui da sve ono to si saznao povee u cjelinu. Ne znam o emu bih to trebao stjecati znanje. O ljubavi, sine. I da je samo budale odbacuju. 126 Sit sam toga sranja, oe. Idem kui. Iz ovih stopa. Ne. Glas mu odjeknu snano i otro. Pogledaj uz cestu, sine, i utvrdi zato za protekli sat nijedna kola nisu prola pored tebe i zato sjedi basna tom zidu i ba u tom vremenskom odsjeku. Kilometar i pol niz cestu jedan se automobil uzvezao navrh brda i velikom se brzinom stao sputati prema meni. Promatrao sam ga dok mu se hladnjak srebrne boje raskono iskrio od sunanih zraka. Pored mene je projurio bijeli sportski automobil marke rolls corniche sa sputenim krovom, iza ijeg je volana sjedila djevojka zlaanoute kose to je vijorila iza nje poput zastave na vjetru. Nekoliko stotina metara niz cestu opazim da se na automobilu straga prvo pale crvena svjetla, kad se zaustavio, a onda bijela, kad se poeo natrake vraati prema meni. Auto zadnjim krajem zae na ugibalite i zaustavi se preda mnom. Djevojka u kolima i ja jednostavno smo sjedili svaki na svom mjestu i gledali jedno drugo. Nismo govorili. Samo smo se motrili. Bila je to krasotica bronano preplanule puti, visokih jagodinih kostiju, irokih usta, jake brade i gotovo bijele kose koja joj je sada, kad nije bilo vjetra, sezala ispod ramena. Meutim, ono to se najvie isticalo bile su njezine svijetlosive oi, proarane plavom bojom. Viao sam ih ve tisuu puta, ali se nisam mogao sjetiti gdje. Napokon se nasmijeila, pri emu su joj zablistali bijeli zubi, a oi kao da su joj od bora, to su se stvorile u kutovima, postale ak i plavije. Glas joj je bio tih i njean, ali vrlo jasan i razgovijetan. - Mali je Bucko sjedio na zidu. - Mali se Bucko neprilino zdrucko - nastavih ja.

127 - Pa svi kraljevi konjanici... - I svi kraljevi dvorjanici... Dovrismo u jedan glas: - Ne mogoe opet sastaviti mu kosti. - Prasnu-smo u smijeh. - Jesi li ti Mali Bucko? - upita. - Ne znam - odgovorih. - Misli li da jesam? - Mogao bi biti - ona e ozbiljno. - Ne. To je djeja pjesmica. - Zato onda tako sjedi na zidu? - Nisam to znao dok nisi ti naila. Sada znam. ekao sam tebe. Zamalo da odem, ali me netko odvratio od toga. Hitro zakrui pogledom oko sebe. - Tko? Nikoga ne vidim. - Prijatelj. Ali sad je otiao. Iznova usmjeri oi na mene. - Uinilo mi se da me zove. Zato sam se i zaustavila. Ne kazah nita. - Stvarno sam nekoga ula da me zove. Spuznuh sa zida. - Ja sam te zvao, princezo. - Pokupih svoju naprtnjau, ubacih je na stranje sjedalo, a zatim se uvukoh do nje. - Princeza - ree zamiljeno. - Tako me je samo majka zvala. Ime mi je... Prekidoh je. - uti, princezo. Ne elim ga znati. - Kako da ja tebe zovem? Mali Bucko? - Jonathan. Kimnu. - Svia mi se. Pristaje ti. - Ubaci kola u brzinu i izveze ih tiho i lako na cestu. Prije nego to sam se pravo i snaao, ve smo jurili devedeset i est kilometara na sat. - Vozim te kui. - U redu. 128 Pogleda me ovla. - Koliko ti je godina? - Osamnaest - odvratih. Nisam mnogo pretjerao, samo dva mjeseca. - Izgleda stariji - ree. utio sam dok je rukom posezala u spremnicu izmeu naa dva sportska sjedala i odande izvukla zlatnu dozu za cigarete. Otvori je uz brzu kretnju. - Upali mi jednu. Strojno zamotani hai u okoladnosmeem papiru sa zlatnim filterom. Bijah impresioniran. Pripalih smotak. Dobra pljuga, moda najbolja koju sam do sada puio. Dva dima i ve sam bio u sedmom nebu. Predah joj cigaretu. Gurnu je u kut ustiju i ostavi je ondje visiti. Kad sam dvije sekunde kasnije bacio pogled na brzinomjer, ve smo vozili sto trideset i sedam na sat. Ispruih ruku i izvadih joj smotak iz usta. - Zato si to uinio? - upita. Pokazah na brzinomjer. - Rekla si da me vozi kui. Htio bih da tamo stignemo u jednom komadu. Smanji brzinu na devedeset i est kilometara. - Dobra sam vozaica. - Svakako da jesi - potvrdih, ugasivi smotak -ali ja sam ti oprezan tip. Muala je. Nekoliko minuta kasnije zavezla je kola na izlaznu rampu za West Palm Beach i pristala kod naplatne stanice. inilo se da je svi tu poznaju. Dala je ovjeku u naplatnoj stanici svoj karton i novanicu od pet dolara. On je iziao sa sitniom u ruci. Crveno svjetlo na brojilu pokazivalo je tri i pol dolara. - Imamo lijep dan, gospoo Ross - ree. - Kako idu nova kola? - Zaista dobro, Tome - odgovori. - Radar prometne patrole registrirao je da vozite 9 Sjeanje II 129

sto etrdeset i pet kilometara na sat, i stvarno ste se brzo vratili. Rekli smo im da vam oproste ovaj put. - Hvala, Tome - ree, pruivi mu opet ruku. Ovoga je puta u njoj bila novanica od dvadeset dolara. Nestala je dok se vraao u svoju kabinu. - Ne pretjerujte, gospoo Ross - opomenu je uglaeno. - Nikad se ne zna hoe li na dunosti biti netko tko vas ne poznaje. - Upamtit u to - obea pokreui kola. Otkotrljali smo se rampom do auto-ceste. Deset minuta kasnije preli smo jednim mostiem preko plovnog kanala i produili niz privatnu uliicu. Pritisnula je genie na titniku za sunce ispred sebe, i pred nama su se otvorila dvokrilna elektrina vrata kad smo skrenuli na pristupni kolnik. Zatvorila su se dok smo stali ispred kue. Okrenu se da me pogleda. - Kod kue smo. - Dobro - primijetih. Izioh iz kola, prijeoh do njezine strane i otvorih joj vrata. - Morat e sam nositi svoju putnu torbu - ree. - Kolovoz je i sva je sluinad, osim vrtlara, na dopustu. - Snai u se. - Izvukoh naprtnjau iz kola i pooh za njom u kuu. Krenula je hodnikom i otvorila jedna vrata. Uoh za njom u sobu. - To je tvoja soba - ree. - Ona vrata tamo prijeko su od kupaonice. Vrata do prozora vode ravno van do bazena ili plae, to vie voli. Ugraeni ormari su u oblinjem zidu. Jo su bila jedna vrata o kojima nita nije kazala. - A to je s onim vratima? - upitah. - To su vrata kroz koja se ulazi u moju sobu. Ta je soba nekada pripadala mom bivem muu. eli li jo to znati? Pogledah je kratko. 130 - Gdje je stroj za pranje rublja? Moram oprati neto rublja. Prevrnuh se na krevetu i otvorih oi. Sunca je nestalo, i sumrak se uvukao u sobu. Micao sam se polako, uivajui u mekom dodiru prave posteljine. Dugo je vremena prolo otkako sam posljednji put spavao u krevetu. Nisam ni slutio da u se tako udobno u njemu osjeati. Uspravih se u sjedei poloaj. Bacio sam svu odjeu u stroj za pranje rublja. Jo sam imao vremena da je stavim u aparat za suenje kako bih veeras mogao to obui, jer sam na sebi imao samo gae. Izvukao sam se iz kreveta i uskoio u kratke traperice prije nego to sam opazio sve svoje rublje, uredno izglaano i sloeno, na kauu do zida. Mora da sam spavao kao zaklan, jer uope nisam uo da je ula u sobu. Pipnuh rublje. Nije moglo proi toliko vremena, jer je jo uvijek bilo toplo. Protrljah bradu. Nakon brijanja i ponovnog tuiranja ima izgleda da se opet osjetim kao ljudsko bie. Onim tuiranjem neposredno prije spavanja samo sam se oslobodio neistoe. Stajao sam u komorici za tuiranje i prepustio se blagotvornom djelovanju vrue vode. Para je zamaglila staklo na vratima komorice i kad sam iziao, u zraku se osjeao slab miris haia, a iroki je runik visio na mjestu gdje sam ga lako mogao dokuiti. Skidoh ga, dobro se obrisah i vratih se u spavau sobu. Vrata su jo uvijek bila zatvorena. Prioh prozoru i pogledah van, na prednji kolnik. Rollsa nije bilo na njegovu mjestu. Obukoh se do kraja i pokucah na vrata. Nitko se ne javi. Pokucah iznova. I nadalje tiina. Otvorih vrata i unioh. Soba bijae prazna. Vratih 9* 131 se u svoju sobu, a zatim izioh u hodnik. Pretraih cijelu kuu. Nigdje je ne naoh. Uzeh limenku piva iz hladnjaka, otvorih je naglim trzajem i kroz dnevnu sobu otioh na verandu. Bacih se na stolicu koja je bila okrenuta prema oceanu. Na obzorju ugledah teretni brod koji je polako plovio u smjeru juga i, dok sam ga promatrao, pala je no i zastrla mi vidik. Malo pomalo poee se javljati zvijezde, i uskoro se plavi barunasti svod ispuni sjajnim dijamantima. Sve se to

uklapalo zajedno: rolls corniche, ova kua i dijamantima posuto nebo. Tko je bogat, njemu sve pripada. Njezin se glas javi iza mene. - Jesi li gladan? Ustadoh i okrenuh se. U svakoj je ruci drala veliku bijelu papirnu vreu s kojih se smijeio otisnut lik pukovnika. - Kupila sam rebarca, piletine, salate i prenih krumpira - ree. - Nije mi se dalo kuhati. - Nemam nita protiv - odvratih. Maih se vrea. - Dopusti da ti pomognem. Bilo je etiri puta vie hrane nego to smo je mogli izjesti. Na koncu se odmaknuh od stola. - Puknut u ako ne prestanem jesti. Zasmija se. Uope nije mnogo jela. Moda jedno rebarce i komad piletine. I nita vie. - Ostalo emo spremiti u hladnjak. Moda te kasnije opet spopadne volja za jelom. Posue stavismo u sudoper. Tada ona uze au crna vina, ja jo jedno pivo, i vratismo se na verandu. Odnekud se najednom stvori zlatna doza. Promatrao sam je kako pripaljuje tanak smotak haia okoladne boje. - Je 1' puno troi toga? - upitah. Slegnu ramenima. 132 - Bolje je nego valium1. Preda mi ga. Povukoh nekoliko dimova. utio sam se jo ugodnije nego prije: lepravo, proieno i vrlo uzneseno. - O tome ne mogu raspravljati. Ali zato? Poniknu pogledom. - Ublaava muku koju stvara osama. Uvukoh u sebe jo jedan dim i vratih joj smotak. - Ti ne bi smjela biti osamljena. ini se da ima sve to ti srce zaeli. - Dakako - naruga se. Zaslini jo jednom pljugu. - Jadna mala bogatunka. - Nisam to mislio - dodah brzo. - Lijepa si, ne mora biti sama. Glas joj jeknu ogoreno. - Nemam obiaj pecati mladie na auto-cesti Sunshine State. - Hej, polako - uzviknuh. - Zabrazdila si krivom stazom. Ja sam te zvao, sjea se? - Bila sam nafiksana - uzvrati. - Sve sam izmislila, a ti si to dragovoljno prihvatio. - Princezo. Glas joj zavri od bijesa. - Ne zovi me tako! Ime mi je... Nagnuh se prema njoj. Jednom joj rukom izvu-koh smotak izmeu prstiju a drugom joj obuhvatih zatiljak i prekrih joj usta svojim usnama. U prvi mah usne joj bijahu tvrde, potom se smekae i ugrijae, da bi na koncu, kad sam se odvojio od nje, poele podrhtavati. U oima joj nazreh nejasne obrise plaviastih suza. - Ima majine oi, Christina - kazah. uh kako u udu hvata dah. - Ako si cijelo vrijeme znao moje ime, zato si me zvao princezom? 1 Sredstvo za umirenje ivaca. 133 Otvorih usta, ali moj otac progovori umjesto mene. - Da si moja ki, tako bih te bio nazvao. Spopadnuta strahom, epa me za ruke. - Jonathane, to sve to znai? Ili ja ludim, ili u ovoj drogi ima neka tvar od koje dobivam privienja. Sklopih joj ruke i prinesoh ih svojim usnama. - Ne boj se - odvratih. - Jednostavno se igramo dovritelja. - Dovritelja? - zinu smeteno. - Dovravamo neto to nai roditelji nisu nikad uinili. - Digoh se na noge i odvukoh je za sobom. -Jesu li majini albumi s nalijepljenim izrescima jo uvijek u knjinici? Kimnu. - Na najgornjoj polici u kutu. Ondje se nalazilo pet omanih albuma, uvezanih u kou i poloenih jedan na drugi. Skinem ih sve i stavim na pisai stol. Ali, otvorio sam samo drugi po redu i odmah potraio eljenu stranicu.

- Evo je - rekoh, uprijevi prstom u fotografiju. Zapilji se u sliku mlade ene i mukarca u poluprofilu, to su se smijeili jedno drugome. Glas joj poprimi znatieljan prizvuk. - To bismo mogli biti ti i ja. - Moda, ali to nismo mi - kazah. - To su tvoja majka i moj otac. - Stadoh okretati stranice. - Ima jo slika. Glas joj se odjednom ispuni srdbom. - Ne elim vie to gledati! - Otri iz sobe, tre-snuvi vratima. Paljivo sklopih album i pooh za njom. Naoh je u njezinoj sobi kako rida na krevetu. Zastadoh ondje za trenutak. - ao mi je - ispriah se. - Mislim da je najbolje da odem. 134 Okrenu se sjedei na krevetu. - Ne. - Nisam doao ovamo da te uzrujavam - kazah. - Znam. Uzrujavam se zbog sebe. Deset sam godina starija od tebe. Trebala bih postupati prema svojim osjeajima. Ne rekoh nita. -> Daniele - izusti. A kad joj se zagledah u poznata dva oka, duboka kao more, znao sam da to ona ne govori, ve njezina majka. - Jo te uvijek ljubim. Jo te uvijek elim. Uinih sve samo da se ne izgubim u vrtlogu njezinih oiju. Nagnuh se nad krevet i poljubih je njeno u elo. - Pokuaj malko odspavati. - Ne elim spavati - ree. - Privue me na krevet do sebe. - Bio si opsjednut gnjevom. Nikad nisam srela ovjeka toliko obuzeta gnjevom. Zbog toga sam te ostavila. Lagano je opet naslonih na jastuk. - Nisi me ostavila - kazah tiho. - Nikad me nisi ostavila. Uhvati me za ruku i krepko je stegnu. Glas joj se pretvori u apat. - Da, to je donekle istina. Nikad te nisam ostavila. - Potom je svlada san. Poekah jedan dug trenutak, a onda se tiho, da je ne probudim, vratih u svoju sobu i stadoh trpati svoje stvari u naprtnjau. Jonathane. Prestani mi smuivati glavu, oe. Ostavi me na miru. Mrtav si. Ne smuujem ti glavu. Trebam te. S tobom je svreno, oe. Vie ti nitko i nita ne treba. 135 Ljubim je, Jonathane. Zamijenio si je, oe. Ona nije njena majka. Ona je onoliko njezina majka koliko si ti moj sin. Ne mogu ti pomoi, oe. Otii i prepusti me mom ivotu. Pade mi neto na pamet. Je li ti ona kerka, oe? Nije. Uslijedi ukav uzdah. Da jest, ne bih tebe trebao da joj ita kae o mojih osjeajima. Majka joj je mrtva, oe. Zato joj to sam ne priopi? Sine, mrtvi ne mogu razgovarati s mrtvima. Samo ivi mogu meusobno izmjenjivati rijei. - Jesi li s nekim razgovarao, Jonathane? Stajala je kod otvorenih vrata to su povezivala nae dvije sobe. Ne odgovorih joj na pitanje. Ue u sobu. - Uinilo mi se da ujem neke glasove. - Sam sam - kazah. Spusti pogled na polunapunjenu naprtnjau na krevetu. - Kamo e? Podigoh naprtnjau i istresoh iz nje svoju odjeu na krevet. - Ne - rekoh. - Ne idem. - to se odigralo izmeu moje majke i tvog oca? - upita muena neizvjesnou. - Ne znam. Jednostavno predosjeam. Ali neto me je dovelo ovamo, jer je vano da to zaista

saznam. - I ja imam isti predosjeaj. - Odjednom trepnu oima, sjetivi se neega. - Majka je vodila dnevnik. Moda... - U njemu bi se moglo skrivati ono to elimo saznati - dodah hitro. - Zna li gdje je? 136 - Znam - odgovori. - To je bio majin dom. Nakon njene smrti sve su njezine osobne stvari spremljene u kutije i odnesene. Albume s izrescima nije nitko ni dirnuo, jer su se nalazili na najgornjoj polici u knjinici i tek smo ih kasnije pronali. Ali valja znati da i nije bilo vrijedno truda. - Moemo li do njih? - Sve je spremljeno u Miamiju. Moemo se sutra odvesti tamo. Poeh se bolje osjeati. - Pri brzini manjoj od devedeset kilometara na sat. Osmjehnu se. - Vrijedi. Obeajem. - Vrati se u sobu. - Laku no, Jonathane. - Laku no, Christina - odzdravim. Gledao sam kako se vrata za njom zatvaraju, a zatim se razodjenuo i legao u postelju. Osjetio sam kako me svega shrvava umor i kako tonem u dubok san. Trideseti lipnja 1937. Philip Murray je danas doao u bolnicu obii Daniela. Bilo je to prvi puta da gaje, u toku mjeseci koje je tu proveo, posjetio bilo tko iz sindikata. Dogodilo se to tjedan dana nakon to su lijenici Danielu saopili da vie nikad nee moi hodati. S njim su dola dva mukarca, McDonald i Mussman. Sjedila sam pokraj kreveta tako da sam ih prva opazila kad su, uavi u bolesniki odjel, poeli prolaziti mimo zastora koji odvajaju jednog bolesnika od drugoga. Ustala sam, kad su se zaustavili pred Danielovim krevetom. Daniel nas je upoznao i, budui da je nastala neugodna stanka kad su uli moje ime, ispriala sam se i otputila se do kraja odjela. Zadrali su se kod njega oko petnaest minuta, a tada, nijednom se 137 ne osvrnuvi na mene, tiho izili iz odjela. Vratila sam se Danielu. Na licu mu je lebdio izraz koji nikada prije nisam vidjela. Kao da su mu se svi miii skamenili, a samo su mu oi, zaarene od bijesa, ostale pokretne. Na posteljini pred njim leali su neki papiri, dok je krupne prste tako jako stezao, da sam pomislila da e mu kroz napetu bijelu kou popucati svi lanci. Nakon nekoliko trenutaka uzeo je jedan papir i pruio mi ga, pri emu su mu obje ruke nezadrivo podrhtavale. Ono to ga je uzbudilo bilo je otipkano na listov-nom papiru Organizacijskog odbora radnika zaposlenih u elianama. S obzirom na njegove neprocjenjive zasluge u prolosti, Upravni se odbor sloio da ne prihvati njegovu ostavku koju je podnio prije nego to je zadobio sadanje ozljede. Umjesto toga glasovanjem su odluili da ga umirove s jednomjesenom otpremninom i s mirovinom u iznosu od dvadeset i pet dolara na tjedan koja e trajati dvije godine. Uz to preuzimaju na sebe sve bolnike trokove, a njemu ele mnogo uspjeha u budunosti bez obzira kojega se posla primio. Odluku je potpisao Philip Murray. Pogledala sam ga. Nisam mu nita mogla rei. - trajk je propao - kazao je. - To zna. Kimnula sam. - Deset mrtvih na Spomen-dan u Chicagu; nepun mjesec dana kasnije dvanaest mrtvih u Youngstownu, a vie od stotinu ljudi osakaeno i ozlijeeno; i sada je sve gotovo. Diu ruke od svega dok se ljudi bezvoljno vraaju na posao kao pretuena paad. Imat emo ih slijedei put. U meuvremenu, oni se vraaju svojoj zabavi izigravanja utjecajnih veliina, jer radnici koji su radi njih ili u trajkake redove, radi njih krvarili i pogibali, nisu nita drugo doli obian olo koji valja odbaciti po138 put posve iscijeena limuna koji vie nikome ne koristi. Njegove garave oi poprimile su leden izraz, a glas mu se razjario kao nikad prije. - Misle da sam gotov, da vie neu hodati, da vie neu djelovati. To je jo jedna pogreka koju

mogu upisati na svoj raun. Ba kao i trajk koji nisu ni trebali zapoinjati, jer su znali da ga ne mogu uspjeno okonati. Uklijetio me oima. - Opet u hodati. Ti e mi pomoi. Klimnula sam glavom. - Prvo to ti je initi jest da me izvue odavde, gdje jedino moe uti rije alim. - Kamo e ii? - upitala sam ga. Glas mu se nenadano smekao. - Kui. esnaesti srpnja 1937. Sili smo s vlaka u Fitchvilleu. Ostavila sam ga u bolesnikim kolicima, na kolodvorskom peronu okruenog kovezima, dok sam se otputila niz ulicu i kupila za dvjesto devedeset i pet dolara automobil marke dodge iz 1935. godine. Tada smo krenuli zabaenim cestama i, zaavi duboko u brda, stigli smo do mjesta koje je nazivao svojim domom. To ak vie nije bila ni trona koliba, nego pocrnjela, izgorena brodska trupina. Neko je vrijeme ravnoduno buljio u nju, a onda mi se okrenuo. - Sutra ujutro vrati se u grad i unajmi etiri najkrupnija Crnca koja moe nai za dolar na dan, uz besplatan stan i hranu. Zatim otii u duan i kupi svakom ovjeku eki, pilu, sjekiru, malo graevnog drveta i bavu jeftinih avala. Onda nabavi dovoljno ivenih namirnica da im potraju za tje139 dan dana. Graha, suhih svinjskih rebrica, kave i eera. Nama uzmi to god hoe. Kad se okrenuo da me pogleda, uoio mi je na licu zabrinut izraz. - Ne brini se - rekao je. - Sve e biti u redu. - Jesi li siguran da to eli uraditi, Daniele? -zapitala sam ga. Jo uvijek moemo prihvatiti ponudu ujaka Toma. - Prije nekoliko dana ujak Tom je pristao da plati sve terapijske trokove, ali pod uvjetom da Daniel potpie ugovor da vie nikad nee raditi za sindikalni pokret. Daniel je odbio. - Nema vie nikakvih sporazuma ni s kim. Za ili protiv sindikata. Prisvajam sebi pravo slobodnog izbora. Jedini ovjek u koga se pouzdajem - to sam ja. Preao je preko mog pitanja. - Noas emo spavati u kolima. Sutra emo se useliti u kuu poto je ljudi pospreme. Ispruio se na stranjem sjedalu to je udobnije mogao. Ja sam legla naprijed, jer mi je lake bilo provui noge ispod volana. Probudila sam se u neko doba noi. Sjedio je na svom mjestu i gledao kuu. Kad me je uo, okrenuo mi se. - Jesi li dobro? - upitala sam ga. Potvrdio je glavom. - Hoe li mi uiniti jednu uslugu? - Svakako. O emu se radi? - to misli, bi li mi mogla nekako sjesti na lice ? ' - Samo ako mi dopusti da ti ga poslije podud-lam. Prvi puta, nakon dugo vremena, ula sam ga kako se smije. Po tome sam znala da e sve doista biti dobro. Pruio mi je ruke. - Hodi, duo - kazao je - kod kuce smo. * 140 Dvadeset i osmi kolovoza 1937. Doktor Pincus, ortoped, zavrio je pregled. itavo je popodne lupkao, pipkao i provjeravao. Promatrao je kako Daniel hoda. Sa takama. Zatim kako na dugoj stazi, s paralelnim prekama, tekom mukom pokree ukoene noge, podupirui se rukama. Potom opet sa takama, ali ovoga puta s privezanom ciglom ispod svake cipele, kako bi uz poveanu teinu uloio vei napor pri svakom iskoraku. Napokon je pregled bio gotov, pa se Daniel sav iznemogao ispruio, a Vila mu poela masirati i gnjeiti noge od bedara pa do nonog palca. Lijenik je iziao sa mnom u polje. - Ne mogu vjerovati. Prije mjesec dana bih rekao da je nemogue ono to je maloas izveo.

- Ne poznajete vi Daniela - rekla sam. - Ali sve to je uradio kosi se s pravilima i protivi se teoriji o rehabilitaciji muskulature po kojoj radimo. - Moda neto nije u redu s vaom teorijom -kazala sam. Pogledao me je. - Odakle je Daniel pozobao te svoje ideje? - Iz dviju knjiga koje je naruio potom. Razvijanje tijela od Bernarra MacFaddena i Ne budite slabi od etrdeset osam kilograma od Charlesa Atlasa. - A tko je terapeut? - Gospoa Torgersen, koja vodi brigu o Danie-lovu sinu u Kaliforniji. Neko je s njom radila u bolnici, pa nam je pisala o njoj. U svojoj je domovini bila strunjak za ortopedsku masau. Doktor Pincus je zavrtio glavom. - Vidio sam sve na svoje oi, ali svejedno ne znam da li da im vjerujem. Meutim, ni protiv ega se ne bunim. Stvar hoda. Na taj nain on e za mjesec dana prohodati. 141 - To i Daniel tvrdi. Kae da e do tridesetoga rujna izii odavde. Doktor Pincus je kimnuo. - Mislim da je najbolje da jednom tjedno doem ovamo radi pregleda. Ne bih htio da pretjera i time unazadi oporavak. Deseti rujna 1937. Daniel je odbacio take. Sada hoda okolo uz pomo samo dvaju tapova za etnju. ak pokuava ii i bez njih, ali nakon nekoliko koraka noge mu otkazuju poslunost i gubi tlo pod nogama. Ulla ga podie kao da je djetence i kori ga zato to se prebrzo kree. Isprva se mora lagano pokretati. Stresa glavom tvrdokorno i iznova pokuava. Ovaj put ga hvata prije nego to uspijeva pasti. Tada ga, poput nejaeta, podrava ispod pazuha, posauje na stolicu i tjera ga da se odmara. Ne znam tko se vie od nas zaudio, Daniel ili ja, kad je to uinila, jer je ona krupna ena, visoka gotovo metar i osamdeset tri, prsata, guzata i nogata. Klekla mu je do nogu, odvezujui mu cipele. - Otkopajte hlae - zapovjedila je. Podigao je pogled na mene. Nasmijala sam se. - Bolje da je poslua, inae bi te mogla istui. Otpasao je remen i otkopao hlae. Vjeto mu ih je svukla i zabacivi mu noge preko svojih koljena, poela mu ih masirati. - tos je u tome da se odri cirkulacija krvi kako se miii ne bi ukoili i zategli. - Dakako - kazao je, pogledavi me uznemireno. Nasmijala sam se i ula u kuu. Bilo je vrijeme da priredim veeru. Ulla i ja kuhale smo naizmjence. Danas je bio moj red. * 142 Dvadeset i sedmi rujna 1937. Pretpostavljam da sam podsvijesno znala da Daniel prca Ullu, ali nisam to sebi htjela priznati. Sve otkako sam je vidjela damu radi masae nogu skida hlae i primijetila izboinu na gaama. Meutim, s tim se nisam suoila dok ih jednog dana nisam zatekla na djelu. Vraala sam se iz Fitchvillea, kamo sam bila otila da odvezem doktora Pincusa na eljezniki kolodvor. On se neprestance udio Da-nielovu napretku. Nikad tako neto slino nije vidio. Daniel je ve polazio na krae, ali jo uvijek klecave etnje bez tapa. - Rije je o snazi volje - kazao je doktor Pincus tokom vonje nizbrdo. - Drim da to nikad neemo shvatiti. Na objema je nogama imao slomljene kosti, a ivce, miie i tetive rastrgane. Prema knjizi ni na koji nain ne moe initi ono to radi - letimino me pogledao, mignuvi oima. - Vie se nikad ni u to neu pouzdati. Malom se Bucku dadu kosti sastaviti. Samo to toi~nora sam uiniti. Onda mi je na povratku zatajio motor, tako da sam posljednjih etiristo metara do kolibe morala propjeaiti. Leali su nagi na podu. Ona je bila ispruena na leima i dok je irom raskreila savinute noge, koje je objema rukama ispod koljena priljubila uz trbuh, masivne su joj dojke strale uvis poput dviju planina. Ukoivi se kao tap, on je lebdio iznad nje, upirui se ispruenim dlanovima o pod. Ona je groktala od zadovoljstva, dok je u silovitim zamasima ponirao u nju i

napokon se, zahvaen grom orgazma, blaeno svalio na njeno bujno tijelo. Njeno ga je gladila, govorei mu tetoljivo, kao da je dijete. - To je bilo frlo topro. Kad budemo kotovi, noge e ti biti isto tako frste kao i kurac. Pokuala sam neujno zatvoriti vrata prije nego 143 to me spaze, ali je upravo u tom hipu podigao oi. Zatvorila sam vrata i sjela na mali trijem. Desetak minuta kasnije iziao je, potapajui se, i utonuo u stolicu do mene. Dugo nismo prozborili ni rijei. Napokon je ipak prekinuo utnju. - Pretpostavljam da se udi to smo radili? - Znam to ste radili. Jebali ste se. Grunuo je u smijeh. - Tako je. I to jo? - to bi jo mogli raditi? - upitala sam podrugljivo. - Jebanje je jebanje. - Ono je dio mog rehabilitacijskog programa -kazao je. - O, pa da - primijetila sam sumnjiavo. - Ali nije ti pimpek slomljen, nego noge. - To je neka vrst gimnastikih upora. - U to sam se uvjerila. - Ma stvarno. Na taj se nain optereuju noge. Poela sam se smijati i protiv svoje volje. - A zadovoljstvo je posve sluajno? Iskesio se. - Poznaje me. Nikad nisam mogao odoljeti maloj mindi. - To nije bila mala, nego velika minda - usprotivila sam se. ak i za tebe. Nasmijao se, uhvatio me za ruku i potom se uozbiljio. - Ako hoe, otpustit u je. - Ne - kazala sam. - Samo emo jednu stvar izmijeniti. - Koju? - Ako ve mora vjebati, onda vjebaj sa mnom. Dosad sam bila preobzirna. Uvijek na tebi, da se ne bi pretrgao. Vrijeme je da opet svojski prione, a ja u leati poleice i uivati. * 144 Deseti listopada 1937. On hoda. Kad se umori, s jednim tapom. Ali ipak hoda. Danas sam odvezla doktora Pincusa i Ullu do vlaka. Na njega je ostavila toliko snaan dojam da je vraa u Washington, gdje e raditi u njegovoj ustanovi. Jo to nije znao, ali s onakvom fizikom terapijom koju spremno primjenjuje na svojim pacijentima, postat e vjerojatno najzaposleniji ortoped u zemlji. Kad sam se vratila u kolibu, Daniel je sa aom u ruci i sa cigarom u ustima sjedio na trijemu. Na stolu, neposredno do njega, nalazila se boca viskija i jo jedna aa. Ulio je malo i za mene. - Uspjeli smo. - Ti si uspio - naglasila sam, diui au prema njemu. Kucnuli smo se i popili. - A to sada? - Prvo u u Kaliforniju da vidim sina, a onda moram nai posao. - Vraa se Murrayu ? Zanijekao je glavom, a oi su mu srdito sijevnule. - Nek se jebe! - Lewisu? - Ne, dok je Murray s njim. - Jo uvijek moe razgovarati s mojim ujakom Tomom. - Ni za ivu glavu. Ve u neto pronai. Moda ak osnujem svoj vlastiti sindikat. - Svoj vlastiti sindikat? U kojoj industriji? ini se da su sada sve sindikalno organizirane. - Nisu sve - odgovorio je. - Razmiljao sam o tome kako sami lanovi sindikata trebaju neku vrst zatite od svojih voa. - To nema smisla - kazala sam. - Sindikat unutar sindikata. Nasmijao se. - Tko zna ? Moda ba do toga i doe. Kad ovjek pogleda to sve sindikalno rukovodstvo radi sa svo-

10 Sjeanje II 145 jim lanovima, poinje se pitati u iju korist ta cijela organizacija radi? Ali ne urim se. Ima vremena za to. Moram jo malo obilaziti po terenu. Ima jo mnogo toga to moram nauiti. - A to e biti sa mnom ? - zapitala sam. - to se od mene oekuje da radim u meuvremenu? Iznova je napunio svoju au. - Ima posao kod ujaka. - Napustila sam ga - rekla sam. - Ne mogu mu se sada vratiti na koljenima. To dobro zna. - U redu, pa novaca ionako ne treba; ima svojega. - To nije odgovor na moje pitanje - Poela sam se estiti. - Ne govorim o zaposlenju, nego o tebi i meni. Nije odgovorio. - Zna da se elim udati za tebe. Jo uvijek nije odgovarao. - U drugom sam mjesecu trudnoe. To je doktor Pincus potvrdio. aa mu se razmrskala u ruci. Ljutito ju je odbacio, pokropivi ogradu viskijem i krvlju iz porezanih prstiju. Promuklo je uzviknuo: - Ne, proklet bio ako e mi to uiniti! Sve ste vi ene iste. Mislite da pizdama moete ucjenjivati mukarce. To mi je Tess uradila i zajebala mi ivot. Neu dopustiti da se to opet ponovi. Ustao je i krenuo k vratima. - Izvri pobaaj ili to god mu drago. Bebica je tvoja, a ne moja. Zalupio je vratima i ula sam lom kad je posrnuo i pao. Otvorila sam vrata i ugledala ga ispruena na podu. Okrenuo je glavu i ljutito izbeljio oi u mene. - Jebi se, drue! - skresala sam i zatvorila vrata. Bilo je to prvi put to se nitko nije naao da ga nakon pada podigne. # 146 Petnaesti listopada 1937. Danas sam imala pobaaj. Lijenik mi nije htio rei je li bilo muko ili ensko. U Chicagu kii. Daniel se ne javlja. Ne znam zato ne mogu prestati plakati. Lijenik veli da e se vratiti da mi dade injekciju za spavanje. Poslije tog nadnevka jo je bilo nekoliko zapisa. Novi je dnevnik poela voditi slijedee godine, ali je nakon nekoliko uvodnih reenica, ini se, odustala i u toku iduih godina vie se uope nije time bavila. Niti je igdje jo jednom spomenula ime moga oca. Christina se zapilji u svoju au crna vina. - Tko zna je li ga ikad kasnije vidjela? - Rekao bih da nije. - Vratih dnevnike natrag u kutiju to je bijasmo donijeli iz skladita. - Kad su ti se roditelji vjenali? - Tisuu devetsto etrdeset pete. Poslije rata. Otac mi je bio pukovnik u Eisenhowerovu Glavnom tabu u Londonu. Ondje ju je upoznao, dok je radila u Opskrbnom odjelu. Uzeli su se kad su se vratili u Sjedinjene Drave. Rodila sam se idue godine. A tvoji? - Tisuu devetsto pedeset este. Deset godina nakon to mi je otac osnovao CALL. Trebalo mu je malne devet godina da pokrene sindikat o kojemu je govorio tvojoj majci. - to je radio za tih devet godina? - upita. - Istinu govorei, ne znam - uzvratih. - Ali opet, nita nisam znao o njemu, jer nikad nismo puno priali. - Sad pria s njim - ree. - to te dri u tom uvjerenju? - Osjeam to. - Srknu vina. - Katkad se pretvori 10' 147 u posve drugu osobu, a kad te pogledam, uope te i ne vidim. Vidim nekog drugoga. Pogledah na sat. Bilo je dva sata i nekoliko minuta u zoru. - Bit e bolje da malo prilegnemo.

- Mui me nespokoj. Hoe li prvo sa mnom popuiti malo haia? Oklijevao sam. - Samo nekoliko dimova - ponuka me. - To e me smiriti. - Vrijedi. Iziao sam van, na verandu, dok je ona pola po smotke haia okoladne boje. Bila je plava barunasta no, a topao i slan povjetarac pirkao je s oceana. Protegao sam se na sofi. Sjela mi je do nogu. Dok je ona pijuckala svoje vince, pripalio sam smotak, potegao nekoliko dimova i predao joj ga. Strastveno je navalila na pljugu; napunivi plua velikim dimovima, zadrala je dah, a potom lagano otpuhnula. Povukao sam jo nekoliko dimova od ega mi se poelo vrtjeti u glavi, a onda joj vratio smotak. - Mislim da sam mortus. Osmjehnu se. - Mora se priviknuti. - Ne znam mogu li si to priutiti. Nasmija se i iznova zaslini smeasti smotak. Pogleda me. - Kamo e odavde, Jonathane? Prodjenuh ruke pod glavu i opustih se. - Mislio sam da u kui, ali sada ne znam. - Jesi li naao ono to si tu traio? - Ne znam to traim - odgovorih. - Ako uope ita traim. - U vezi s tvojim ocem - ree. - Mrtav je. Sad je zato prekasno. Posisa pljugu jo malo. .148 - Nisam toliko naivna. Uzeh joj cigaretu iz prstiju. Ovaj put usrkah toliko dima da mi tjeme gotovo odleti uvis, a jezik mi se posve odrveni. - Neemo vie o njemu. Vrijedi? - Vrijedi. O emu onda priati? - O tome kako se ovjek osjea kad je bogat. - Ne znam, jer je to jedini osjeaj koji mi je poznat. - A tvoj mu? Je li i on bogat? - Jest. - A otac ti? - I on. - Ti si poslije roenja odmah izvukla glavni zgoditak. Zamisli se naas. - Moglo bi se tako rei. - Zato si se razvela? - Hoe li istinu? Kimnuh. - Zato te i pitam. - Njegovom krivicom, zato to je bio bogat, a ja nisam. Prsnuh u smijeh. - Nije to smijeno - ona e. - Nije znao za odmor i uivanje. Uvijek je bio napet. - I tako ste raskinuli brak. Kada? - Lani. - Osjea li se sada bolje? Slijee ramenima. - Donekle. Ako nita, sad se vie nitko ne obara na mene i ne osuuje me zbog toga to ne radim i to nita ne dajem drutvu. Kako ja gledam na stvari, bar ne oduzimam posao onome tko ga treba. - Ne mogu umovati o tome. - Ponovno zadimih i vratih joj smotak. - U glavi mi se sve vrtulja. Ovakvo zvrndanje jo nikad nisam doivio. 149 - Je 1' ti dobro? - Bomba. - Onda uivaj. - Nae se prema meni i poljubi me. Usta joj bijahu topla. Privinuh je vrsto uza se.

asak zatim podie glavu i pogleda me. - elim da neko vrijeme ostane sa mnom, Jonathane. Hoe li? - Ne znam mogu li. - Koliko god moe. Trebam te. Zaoh duboko u te znane oi. - Ovo ve granii s rodooskvrnuem. Ne treba mene, nego mog oca. - Nema niega zla u tome. Ti predstavlja svoga oca, ba kao to i ja svoju majku. Kazao si da se igramo dovritelja. Tada nisam znala to misli rei. Sada znam. Moramo dovriti tu igru. Nita ne kazah. - Jesi li se ikad zaljubio, Jonathane? Zamislih se za trenutak. - Drim da nisam. - Niti ja - doda. - No znam da ljubav negdje postoji. Moja ju je majka pronala s tvojim ocem. Moda je i mi zajedno pronaemo. Ovoga puta spustih se do dna ponora njenih oiju i odjednom osjetih da to vie nisam ja. Rairih ruke a ona mi, uavi u naruje, pritisnu glavu na grudi. Lagano joj stadoh dragati duge meke vlasi. - ini se da smo je ve nali, Christina. - Okre-nuh njezino lice prema sebi. - Ali ona nije naa. I nikad nee biti. Ti to zna? - Znam - odvrati njeno zamagljenih oiju. -Meutim, nije bitno ija je, dok god je osjeamo. 150 trea knjiga JEDAN DRUGI DAN prvo poglavlje - Ti si jebeni prevarant, Veliki Dane. Daniel se zadovoljno nasmija, iznova punei au bourbona iz boce koja je stajala ispred njega. Baci pogled na dvojicu mukaraca to su sjedili nasuprot njemu. - to ti misli, Tony? - Isto. Daniel se ponovno nasmija. Dokraji pie jednim gutljajem i ustade. Nadvi se nad stol s prosjedom upom to mu se kostrijeila vie ela. i - Sastanak je, izgleda, zavren. - ekaj malo - uskoi brzo prvi mukarac. -Nisam to kazao. Sjedi. Moemo o tome popriati. Daniel ga naas pogleda, a tada klimnu. - U redu. Priaj. - Trai isuvie mnogo - prigovori ovjek. - ega? Novaca? To nije nita prema onome to mogu uiniti za vas. Mogu vam stvoriti ugled. - Ve ga imamo - zainati se ovjek. Daniel ga prikuje pogledom. - Ali koliko jo dugo? Dok god ste u sjeni, ali im istupite na vidjelo, nasrnut e na vas. Ja na to gledam vrlo jednostavno. Dave Beck e propasti. Logino je da ti Jimmy postane meunarodni predsjednik kamiondija u meugradskom prometu. Ali hoe li? Uzmimo da se to Meanyju ne 153 dopadne? Ne moe prijei iz AFL-a u CIO samo zato to su sada svi na hrpi. Zajebe se. Nema kamo. Obrati se zatim onom drugom. - To se i na tebe odnosi, Tony. John L. te nee postaviti za predsjednika Sindikata rudara kad on odstupi. Tom Kennedy ima prvenstvo. Due je u sindikatu. No ti moe postati potpredsjednikom, a kad je rije o momku kakav je Kennedy, to je ak i bolje. Jo si uvijek siguran u sjeni, a tvoje e vrijeme doi kad Kennedy ode. - Sve si to lijepo izraunao - naruga se Jimmy Hoffa. - Na tom sam poslu ve dugo vremena - uzvrati Daniel. Tony Boyle se zasmija. - Zato onda nisi bogat? - Nije mi se urilo - otpovrnu Daniel kroza smijeak. - ekao sam, deki, da vi odrastete. - Zna da nisam mogao privoljeti Lewisa da pristane na oporezovanje svakog lana sa deset centi u korist CALL-a - izgovori se Tony.

- Znam - potvrdi Daniel. - Ali pojedine podrunice mogu to sprovesti, ako hoe. Ti se moe pobrinuti za to. To ti je ista stvar. - Starac e se razbjesnjeti zbog toga - ree Tony. - Mrzi te iz dna due nakon onoga to si sve o njemu kazao. - to jo ima nova? - upita Daniel, smjekajui se. - Meany, Beck, Reuther - nijedan me od njih nita manje ne mrzi. lanovi su istog kluba. Ve mi godinama lovaju starku, ali ja sam jo uvijek tu. Boyle zadivljeno zavrti glavom. - Ne znam kako ti to polazi za rukom. Nema mnogo lanova, moda etrdeset do pedeset tisua. Daniel se nasmijei. - Jo malo, pa sto tisua. No lanovi nisu vani. 154 Svi su oni ulanjeni u male samostalne sindikate s kojima se drmatori nikad nisu htjeli gnjaviti, jer tu nisu vidjeli veliku lovu. Meutim, kod njih vlada neto ega nema ni u jednoj drugoj organizaciji. - to to? - zapita Hoffa. - Ravnotea snaga. Jo nikad nismo imali nika-kih neprilika, ne skandala. Nitko nije digao niije pare. - Nije ih bilo dovoljno, da bi se tko potrudio da ih makne - ree Boyle smijui se. - Moda - sloi se Daniel. - Ali injenice ostaju. Javnost nam vjeruje. Jedini smo radniki savez koje priznaju, a to potvruju moje ankete. - Ni vozai kamiona u meugradskom prometu nee prihvatiti tvoj prijedlog - istaknu Hoffa. - Mjesna podrunica broj dvjesto devedeset i devet hoe - uvjeri ga Daniel. - To je tvoja podrunica, i oni tamo rade to im kae. Dvjesto tisua lanova dovoljno je da se pokrene stvar. S vremenom e svi pristati. - Dobro, znamo to tebe zapada. Ali to emo mi dobiti? - Pomo i savjete - odgovori Daniel. - Obojica ste mladi i puni ambicija. Mogu vam pomoi da ih ostvarite. Mogu vas zatiti od svega osim od vas samih. - Namjerava li razgovarati s ostalim sindikatima? - zapita Hoffa. - Da - odvrati Daniel. - Vas dvojica ste prvi. - Zato ba mi? - Zato to ste u vezi s poslovima koji su ivotno vani za opstanak ove zemlje. Dvojica mukaraca na trenutak uute. Zatim Boyle pogleda Daniela. - Moemo li o tome promisliti? Daniel kimnu. - Naravno. 155 - to e se zbiti, ako ne prihvatimo tvoj prijedlog? - Postoje i drugi ljudi, u ostalim podrunicama istog sindikata, koji su isto toliko mladi i ambiciozni. - To je ucjena - izvali Hoffa bez pakosti. - Tono - povladi Daniel kimanjem glave. - Daje li nam tjedan dana vremena za razmiljanje? - upita Boyle. - Dajem - uzvrati Daniel. Rukovahu se, i zatim obojica krenu van iz bara kamo ih Daniel otprati pogledom. Kroz otvoren prozor Daniel je vidio kako svaki ulazi u svoj automobil. Poto su se odvezli, on se zagleda u svoju au. Pitao se znaju li koliko je zapravo zdvojan. Deset se godina borio da izgradi temelje svom utjecaju i onda je lani sav taj trud jednim udarcem uniten. Dotuklo ga je spajanje AFL-a i CIO-a. A sada se pojedini sindikati, koje je on zdruio, postupno razilaze. U blagajni ima jo toliko novaca da izdre mjesec-dva, a tada e svemu biti kraj. Dvadeset proteklih godina njegova ivota bit e upropateno, a snovi, nade i ideali izgubljeni u nepovratu. Umorno ustane. - Stavite to na kredu, Joe - dobaci pipniaru, dok je izlazio. - A sebi pripiite deset zelembaa. - Hvala vam, Veliki Dane - doviknu pipniar za njim. Zatreptao je oima, kad je zakroio na suncem obasjanu ulicu; priekao je neko vrijeme da se promet razrijedi, a potom udario preacem put trokatnice u kojoj su se nalazile uredske prostorije.

Ustremio je pogled na zamrljana aluminijska slova CALL povrh ulaza koja je zub vremena liio sjaja i izgrizao ih. Odluio je u sebi da ne zaboravi rei vrataru da ih osvjetla. Ue u zgradu i, proavi mimo sredinje poslovm 156 nice u prizemlje, uspne se stranjim stubama ravno u svoj privatni ured. Unutra ga je ekao Daniel Junior. - Kako je bilo, oe? - Sluali su me - odgovori zauzimajui mjesto iza stola. - to misli, hoe li pristati? - Ne znam - uzvrati. - Vie nita ne znam. -Otvori stolnu ladicu, izvadi iz nje cigaru i zapali je. -Ima li ikakvih vijesti iz kole? Daniel Junior se nasmijei. - Primljen sam na Harvard, gdje e mi ekonomija biti glavni predmet studija. Daniel skoi na noge. Od silnog oduevljenja zamalo zdrobi sinu ruku. - estitam. Ponosim se tobom. - Sretan sam zbog toga - ree mladi - ali... - to ali? - Ne moram ii, oe. - Junior se dvoumio. -Znam u kakvoj smo novanoj situaciji. Dovoljno sam odrastao da radim. - Radit e - ree Daniel. - Jednog e dana morati preuzeti sav taj posao. Meutim, za to se valja pripremiti. - Ali, to ako Hoffa i Boyle ne odre rije? Morat e u likvidaciju. - Nekako u nai izlaz - ree Daniel. - Nastavit e kolovanje. To ti je posao. - Zazvoni telefon. -Javi se ti, Juniore. Ja moram pustit pijevcu krv. Iako je Junior nastojao da se dri hladnokrvno, glas mu je odao da je uzbuen, kad se Daniel vratio u ured. - Onaj je poziv upuen iz Bijele Kue. Nazvao je neki Adams. - Sherman Adams? Junior klimnu. - to je htio? 157 - Pozvan si estoga rujna k Predsjedniku na zajutrak, u toku kojega e odrati sastanak. ele da im javi prihvaa li. - Je li spomenuo tko je jo pozvan? Junior odmahnu glavom. - Nisam to pitao. Daniel podie slualicu i zamoli svoju tajnicu da nazove Adamsa. ekajui na spoj, uzvrnu oi prema Junioru. - Mora da se Eisenhower brine. Gotovo svaki sindikat pri AFL-CIO izjasnio se za Stevensona. -Adams doe na telefon. - Shermane, to se iza brda valja? - Predsjednik smatra da bi bilo dobro ako biste doli na ugodni razgovor uz zajutrak. - Tko jo dolazi? - John L. Lewis, a moda i Dave Beck. - Nemojte Beka pozvati - upozori ga Daniel. -Neto se zbiva kod njega, to bi vas moglo dovesti u nezgodan poloaj. - Moete li to poblie o tome rei? - upita Predsjednikov pomonik. - Ne putem telefona. - Shvaam. - Adamsov glas zazvui zamiljeno. - Hoete li moi doi? - Hou. - Dobro. Predsjedniku e biti milo kad mu to priopim. - Najsrdanije ga pozdravite - ree Daniel. - Vidimo se estoga. - U osam sati - napomenu Adams i prekide vezu. Daniel pogleda sina preko stola i nasmijei se. - Pretpostavljam da Bijela Kua jo nije doula da smo u nevolji. - Spusti pogled na papire to su

leali na stolu. - Moram se latiti posla. - Idem da ti ne smetam, oe - ree Junior. Ode do vrata i osvrnu se. - Hoe li doi kui na veeru? 158 - Jo ne znam - odgovori Daniel. - Kai Mamie da u je kasnije nazvati i obavijestiti je o tome. Trenutak se ukoeno zagledao u vrata koja je sin za sobom zatvorio, a potom uzeo bocu viskija iz najdonje stolne ladice i dobrano iz nje potegao. Paljivo je opet privrstio poklopac na bocu, vratio je u ladicu, a onda se maio telefonske slualice, kako bi zatraio radne naloge. t 159 drugo poglavlje - Kola e nizbrdo u drugom dijelu mjeseca -najavi Moses. - Ako se odmah ne domognemo kakvih novaca, gotovi smo. Daniel podie pogled na svog pomonika. - Mislio sam da e nam dotei za barem jo dva mjeseca. - Ubrani novac ne pristie. Oigledno je da im i ne pada na pamet da nas obavijeste da diu ruke od svega. - Na Crnevu se licu odraavala zabrinutost. Prijateljuju ve dvadeset godina; bio je prvi ovjek kojega je Daniel zamolio da stupi u CALL. - Mislim da je najbolje da ponemo ljude upozoravati. Daniel se zamisli na trenutak. - Ne moemo to uiniti. Neka se prouje da obustavljamo rad, onda nam je tek odzvonilo. - U tom sluaju, ne znam to da radim - ree Moses. - Morat emo u posudbu. Moses se kiselo nasmija. - Tko da nam posudi novce? Nitko nee htjeti prihvatiti slubeni popis lanova kao jamevinu za zajam. Osobito kad vide podatke o inkasu za proteklu godinu. - Znam od koga moemo dobiti novaca - ree Daniel. - Od Lanskoga. Crnac uuti. 160 Daniel - Nisi za to? - A jesi li ti? Zna to to znai. Ako ih jednom pusti k sebi, nikad ih se nee moi rijeiti. uo sam te mnogo puta kako to kae. - Svakako - potvrdi Daniel neraspoloeno. - I kamo nas je to dovelo? Moda je dolo vrijeme da se suoimo sa ivotnim injenicama. I drugi su to uinili. Ne vidim da im je ikako nakodilo. - Nisi tipkan oni _ ree Moses. - Moda^nastupilo vrijeme da se promijenim -odvrati Darael klonulo. - Zar da samo ja budem u raskoraku? Moses ne odgovori. - Ne stoj tu kao neki potenjakovi - iznenada uskliknu Daniel rasreno. - ak se i Bog morao nagoditi sa Sotonom o podjeli drugog svijeta. - Mi govorimo o sadanjici - podsjeti ga Moses. Danielov glas odjeknu neprijazno i odrjeito. - Ako ti se ne svia, moe uvijek kvitirati. - Zna da to neu uraditi - uvrijeeno e Moses. - Oprosti - ree Daniel skrueno. - Nisam tako mislio. Radi se naprosto o tome da emo se izvui iz kripca, ako uspijemo natjerati Bovlea i Hoffu u nae kolo. U meuvremenu, moram slijedeeg tjedna na sastanak u Bijelu Kuu. Nee nam nauditi. Ako nita, pokazat e da jo uvijek ivimo i da Predsjednik misli da i nadalje igramo vanu ulogu na svom polju. Moses naas umuknu. - Vrijedi. Kad se namjerava sastati s Lanskim? - Sutra, ako mi poe za rukom. Mogu jutarnjim zrakoplovom odletjeti u Miami i vratiti se naveer. Bilo je gotovo est sati i ve se spremao otii iz ureda, kada ga tajnica nazove. 11 Sjeanje II 161

- Tu je gospoica Rourke. Zablenu se. - Gospoica Rourke? - Telefonirala je prole sedmice. Razgovarali ste s njom. Neto u vezi s njenim ocem koji ne moe dobiti mirovinu od svog sindikata. Kazali ste joj da doe s prikupljenim podacima. Naruila sam je za danas u est sati. Sjeti se. Djevojina je oca pregazio traktor nakon ega mu je ostala uzeta jedna noga^tada muku mui da dobije mirovinu. ^^^B - U redu - ree umorno. - Poaljit^^H? Vrata se otvore, i djevojka unie u ur^TTeko se podie na nog^. - Ja sam Daniel Huggins. Bila je vrlo mlada. Drao je da joj nije vie od devetnaest godina. Imala je meku crnu kosu sputenu do ramena, plave oi i tipinu irsku blijedu kou. - Margaret Rourke - predstavi se, prihvativi ispruenu ruku. Glas joj je bio tih i hladan. - Hvala vam to ste me primili. Sjedajui, mahnu joj na stolicu nasuprot stola. - Zbog toga i jesam tu. Dakle, u emu je va problem? Otvori omanu smeastu trgovaku kuvertu i izvadi neke papire koje poloi na stol. - Ve sam vam kazala o oevoj nezgodi. Tu su vam svi podaci koje ste traili da pribavim. Uze papire i brzo ih pregleda. Temeljito je obavila posao. Sve se tu nalazilo, poevi od izvjetaja o nesrei pa do lanske karte s uplatnim markicama iz ega se vidjelo da je bio uredan platia. Samo neto nije valjalo. Mjesna podrunica kojoj je pripadao pala je pod steaj. Novac koji je trebalo da bude uplaen u mirovinski fond nestao je zajedno s predsjednikom sindikata i blagajnikom. 162 Die pogled na djevojku k<f|a ga napeto motrae. . - Ima jedan problem. - Nemaju novaca - ree ona. * Potvrdi glavom. - Tako je. - Ali otac veli da ste im vi razradili mirovinski plan i da oni nikako nisu smjeli dirati taj novac. - Tako je to zamiljeno. No mjesna se podrunica samovoljno ogrijeila o taj plan. - Kako je to mogue? - zapita. - Ako ste vi odgovorni... Prekide je. - Mi ih'moemo samo svjetovati. Ne moemo im zapovjediti da bilo to uine. Nemamo zakonskih ovlasti. Nae je da donosimo solidne i razumljive planove koji nee stradati od budalastih ruku. Ako ih se sindikati ele pridravati, dobro. Ako nee... - To nije poteno - planu ona. - Otac mi je rekao da vas je njihov sindikat platio da vodite brigu o tome. Vas valja smatrati odgovornim. - Nikad nas nisu plaali da im provodimo mirovinski plan. Bili bismo, da su to od nas zahtijevali, ali su traili samo savjetodavne usluge. Obori pogled na papire to su leali na stolu. - Znai onda, aliboe tog papira. Ne ree nita. Pogleda ga, a na oi joj navru suze razoaranja. - I to sada? Otac ne moe raditi, a kod kue je jo dvoje djece koja su mlaa od mene. ak smo podnijeli i molbu za socijalnu pomo, ali je odbijena, jer sam ja u radnom odnosu. No svi mi ni u kom sluaju ne moemo ivjeti iskljuivo od trideset dolara tjedno koje ja jzaradim. - to je sa sindikatom? Je li otac traio da mu nau kakvo mjesto tvornikog uvara? - Ondje nitko nita ne moe uiniti. Samo vele da i nadalje pokuavaju utvrditi to se dogodilo u* 163 poslije predsjednikova bijega sa sindikalnim novcem. - Dopustite da vidim mogu li bilo to uiniti -ree Daniel. Ustade ljutito. - Svi ste vi jednaki. Svemogui dok ubirete pristojbe, ali kad doe red za isplatu, onda vas nema ni u mijoj rupi.

- To nije istina - ree hitro. - Mnogi sindikati ozbiljno shvaaju svoju dunost. Velika je nesrea to vam otac pripada jednom od onih iji je predsjednik lopov. - Svi ste vi lopovi - odsijee ona kao po panju. -Ne moete me uvjeriti u suprotno... asak-dva zauti. - Nita vam ne pomae to se raspaljujete - prigovori joj obzirno. - Zato ne sjednete, moda naemo kakav izlaz? Polako se vrati k stolici, motrei ga netremino. - Uistinu mislite da neto moete uiniti? - Ne znam - priznade. - Ali valja pokuati. -Dohvati telefonsku slualicu. - Dopustite mi da obavim nekoliko razgovora. Proao je gotovo sat prije nego to je napokon odloio slualicu. Pogleda je preko stola. - Neki mravi izgledi ipak postoje. Sada emo ekati da vidimo to e se zbiti. Uhvati njegov upiljen pogled. - Ispriavam se, gospodine Huggins. Nije trebalo da ono kaem. - Nije vano. Shvaam vas. Imate opravdanje. -Odjednom ga obuze umor. - Ako do poetka idueg tjedna od mene ne dobijete nikakve vijesti, nazovite me. Glas joj neoekivano poprimi zabrinut prizvuk. - Je li vam dobro, gospodine Huggins? 164 - Samo sam posustao - uzvrati. - Imao sam teak dan. - Zao mi je. Pretpostavljam da rjeavate mnogo takvih spornih pitanja. Nije mi bila namjera da vam zadajem jo veu glavobolju, ali vie se nisam imala kome obratiti. - U redu, Margareto - ree. Otvori najdonju stolnu ladicu. - Imate li to protiv ako se posluim piem? Zavrti glavom i stade ga motriti kako vadi bocu i dvije ae. Natoi sebi jednu i pogleda je upitno. - Ne, hvala - ree. Iskapi viski naduak, a ona opazi kako mu se vraa boja u lice. Iznova napuni au. - Gdje radite? - Kao tipkaica u jednoj stambenoj agenciji -odgovori. - Strusi i drugu au. - Je li to dobar posao? - Pa, jest, samo to nije stalan. Unato tome, prihvatila sam ga objeruke, jer je bio prvi na koji sam naletjela. - ivite li daleko od radnog mjesta? - Dva sata vonje autobusom - odvrati. - No, nije to tako loe. Obino do etiri obavim sav posao i jo stignem kui prirediti veeru. - Gdje vam je majka? - Umrla je. - ao mi je - ree. - Moda je najbolje da vas pustim otii. Veera e vam oito zakasniti. - Ne smeta. Dogovorila sam se sa susjedom da je ona pripravi. Dokraji pie i vrati bocu u stol. Ustane. - Auto mi je vani. Mogu vas dobaciti do autobu-snog kolodvora. - Mogu pjeice - ree. - Slijedei autobus ne polazi prije devet sati. 165 Pogleda na svoj sat. Upravo je bilo prolo sedam. - Biste li htjeli sa mnom neto poveerati? Na vrijeme u vas odvesti na kolodvor. Skanjivae se. - Ionako sam vam ve zadala odve briga. - Kojeta - ree smijeei se. - Nisam imao nita u planu. Samo ranu veeru i potom u krpe. Posegnu za telefonskom slualicom. Javi se njegova tajnica. - Nazovite Mamie i kaite joj da veeram vani. - U oima joj uhvati radoznao pogled. - Mamie je moja kuharica. Ona nijemo kimnu.

- Neoenjen sam - nastavi Daniel. - Znam. - to jo znate o meni? Zauti. - Moete mi rei. Neu se ljutiti. Nakon kratka dvoumljenja ree: - Otac nije dao da idem k vama. Rekao je da imate mnogo ena. Nasmija se. - to je jo kazao? - Da ete me po svoj prilici pozvati na veeru. - Imao je pravo. To sam upravo i uinio. Je li jo to kazao? - Jest. Da budem oprezna, ako prihvatim poziv. - E, pa budui da jo nismo otili na veeru, nema mjesta strahu, zar ne? - Smjekao se. Trenutak zatim i ona se osmjehnu. - Tako je. - I jo uvijek imate priliku da se izvuete. I nadalje se smjekala, kad im se pogledi skobie. - Iskuat u sreu. - Neemo ni u kakav luksuzni restoran - ree. -U onom to ga znam preko puta ulice peku dobre odreske. 166 - To mi posve odgovara. - Ustade. - Ima li tu negdje toaleta? - U hodniku na desno, ali morate kroz tajniin ured. - Promatrao ju je dok je izlazila, a potom se spustio na stolicu i opet se maio boce. Potegao je na brzinu. Opazio je neku promjenu u njezinu nainu hoda. Razlikovao se od onoga kad je ula. Tada se priinjala djevojetom, a sada se preobrazila u pravu enu. 167 tree poglavlje Odjeven u svoje ljetno odijelo i ve uznojen, sie niz prilaz u zranu luku Miami, nosei u ruci malu torbu za spise. Dvojica mladia u laganim pamunim odijelima, jedan visok i plavokos, drugi nizak i tamnoputan, pou mu odluno u susret. Onaj onii progovori. - Gospodin Huggins? - Da - odgovori. - Vani nas eka auto. Imate li kakav prtljag? - Nemam. Nii kimnu! - Dobro. Izvolite za mnom. Uskoe mu u korak sa strane i krenu kroz zranu luku, prepunu izletnika koji su putovali u sklopu ljetnih paket-aranmana. Vani je ekao cadillac s upaljenim motorom. Otvore Danielu vrata, zatim plavokosi ue iza njega, dok se tamnoputi uvue na prednje sjedalo, do vozaa. - Stii emo tamo za petnaest minuta - ree plavokosi. - Limuzina se pokrenu. - Jeste li kako putovali? - Prilino - odvrati Daniel. - Bit e i bolje za par mjeseci. Predviaju da e do poetka zimske sezone saobraati novi mlazni zrakoplovi. - Mislio sam da ih ve imaju. 168 - Samo dva-tri - uzvrati plavokosi. - Do jeseni e u prometu biti samo mlanjaci. Daniel pogleda kroz prozor. Auto je velikom brzinom jurio prema nasipu sa cestom to je vodila za Miami Beach. inilo se da promet nije bio jak. Za trenutak su zastali kod naplatne stanice, a onda proslijedili pored otoia u zaljevu koji su odvajali kopno od plae. Kad se auto pribliio nekolicini posljednjih otoka, poeo je usporavati dok konano nije skrenuo na nasip sa cestom to je vodila do jednog od spomenutih otoka. Na kraju prilaza Daniel ugleda dva uniformirana straara. Poznavali su kola, jer su prola kraj njih nesmanjenom brzinom. Hitali su mimo nekoliko oniih privatnih kua, tipinih za Floridu, kraj

zelenih valovitih tratina, zasaenih manilskom travom iza obrezanih ivica, dok napokon nisu zali u privatnu ulicu na kraju koje su se koile visoke eljezne dveri. Kola se zaustave ispred njih. Vratar izie iz svoje kuice i pogleda kola. asak kasnije ve se vratio u kuicu i eljezne se dveri u luku otvorie unatrag. Uletjevi kroz dveri, koje se odmah za njima zaklopie, automobil produi valovitim pristupnim kolnikom do kue skrivene iza ceste. Dvojica mukaraca iskoe iz auta i poekaju Daniela. 1 - Samo trenutak, gospodine - ree dugajlija pristojno. - Moramo vas pretraiti. Daniel utke kimnu, uzdignu ruke, a ovo ga strunjaki otpipka odzgo nadolje. Dugonja se uspravi. - Moemo li vidjeti vau torbu za spise? - Otvorena je - ree Daniel pruajui mu je. Plavokosi hitro prolista papire, provjeri stijenke zbog moguih tajnih pretinaca i onda vrati torbu Danielu. Klimnu uljudno. 169 - Izvolite poi za mnom. Daniel poe za njima kroz kuu rashlaenu klimatskim ureajima do jedne sobe s dva prozora to su sezali od poda do stropa s pogledom na bazen za plivanje. Iza njega je ugledao zaljev s malim gatom uz koji je bila usidrena privatna motorna jahta, duga etrnaestak metara. - Gospodin L. e odmah doi - objasni plavokosi. Pokaza u jedan kut. - Bar je ondje prijeko. Posluite se. - Hvala vam - ree Daniel. im se otputio prema kutu, obojica mukaraca iziu iz sobe. Bar je bio izvanredno opskrbljen svim vrstama pia to ih je ovjek mogao poeljeti, zatim vrevima oranade i soka od rajice, vjedricama leda, krikama limuna, maslinama, sitnim luicama te tabasco i worcester umacima. Daniel se oduevi piem. Nijedna boca nije bila otvorena, ve zapeaena i puna. Skide bocu Starog umara, slomi peat i natoi pie, dodavi mu nekoliko kapi vode iz vra. Gucnu viski i poe k prozoru. Odavde se pruao prekrasan vidik. Nebo i voda skladno su se u daljini stapali u posebnu nijansu plave boje, a gliseri i jedrilice besciljno su krstarili amo-tamo. Srknu pie. Dobar viski. Glas ga prenu iza lea. - Gospodine Huggins. Okrenu se i ugleda Lanskoga, niskog mukarca, ostarjela prije vremena, kojem je prirodno bljedilo opalilo floridsko sunce. Daniel se naas zaprepasti. Bili su iste dobi, ali se Lanskv priinjao kudikamo starijim. - Gospodine Lanskv. - Daniel prui ruku. Lanskv mu je stisnu povrno, ali vrsto. Krenu k baru i napuni au naranina soka. Lagano ga ispi, a onda pogleda Daniela. 170 - Floridske narane. Nema im premca. Naredim da mi svaki sat naprave od njih svje sok. Daniel kimnu, poe za njim do kaua i tada sjede nasuprot njemu. - Kako se sada osjeate, gospodine Lanskv? - Bolje, ali jo nije dobro. - Potapa se po prsima. - Izdaje me staro srce. - Sve ete nas nadivjeti i poorati nam se na grobove - ree Daniel. Lanskv se usiljeno nasmijei. - Da mi drugi ne zadaju briga, bio bih bog bogova, ali me vazda gnjave. - To je jedna od opasnosti koja donosi uspjeh u poslu - primijeti Daniel. Lanskv kimnu i glas mu odjednom zadobi odlunu notu. - ujem da imate velikih problema? - Tako je - potvrdi Daniel. - To sam vam navijestio jo prije etiri godine. Upozorio sam vas da ete ostati bez posla ako se AFL i CIO spoje. - Da. - Trebali ste me posluati. - Lanskv se doimao poput oca koji kori neposluno dijete. Daniel se uzdri od odgovora. - Nema smisla osvrtati se na prolost - ree Lanskv. - Kakve su sada prilike? Daniel mu na brzinu razloi sadanje stanje. Kad je zavrio, Lanskv kimanjem potvrdi da je shvatio.

- Plan vam je dobar, ali Hoffi i Bovleu uistinu niste potrebni. Sere se njima za ugled. Obojica su ulini svadljivci. Trebat e ih puno nagovarati da bi ih se navelo na promjenu miljenja i na prihvaanje vaeg prijedloga. - Prava rije s vae strane bila bi posve dostatna - ree Daniel. - Lanskv klimnu. 171 - Moda. Ali vi imate i drugih problema. ak da vam se i pridrue, tko e namaknuti lovu? Samim lanarinama neete moi podmiriti ni izdatke. - Ako prihvate moju ideju, past e nam u ake dobar dio uprave nad njihovim mirovinskim fondom i osigurninama. - Nee vam ih sve predati. - Ne - ree Daniel. - Nisam to ni mislio, ve jedino da emo postati koadministratori. Bit e tu dosta za svakoga da pazari. Lanskv umuknu za trenutak. - Gdje ja tu ulazim u igru? Daniel poe osjeati kako mu raste samopouzdanje. Lanskv je prokleto dobro znao kako da se uklopi. Imao je u vlasti sva osiguravajua drutva, banke i graevinske kompanije. Povue svoj najbolji potez. - Gospodine Lanskv, ako vam to moram objanjavati, onda sam uzalud doao ovamo. Lanskv nakratko posuti. - Govorka se da idete na sastanak u Bijelu Kuu. Daniel kimnu. inilo se da je bilo malo toga to Lanskv nije douo. - Na doruak s Predsjednikom, estoga rujna. - Govorili ste s Adamsom? Daniel iznova kimnu. - Dobra veza. Drte se njega. - I hou - ree Daniel. Lanskv utihnu neko vrijeme. - Eisenhower e opet pobijediti na izborima. Mogla bi vam pasti sjekira u med, ako valjano odigrate svoje karte. - Ve drim fige. Lanskv se prvi put nasmija. Bio je to ravnoduan, gotovo neveseo hihot. - S obzirom da ste ovjek koji je na rubu sloma, izgledate prilino smireno. 172 Daniel grunu u smijeh, dok je nalijevao jo jedno pie. Ovaj put nije dodao vode. - Najgore to mi se moe dogoditi jest da se poskliznem. Lanskv ga pogleda. - to mislite, koliko biste trebali? - Dvjesto pedeset tisua. S njima bismo progurali godinu dana, dok se sve ne vrati na normalni kolosijek. - To je mnogo novaca. - Malo, ako se uzme u obzir koliki je ulog. U mirovinskom fondu Sindikata rudara mora da se ve sada nalazi vie od ezdeset milijuna dolara, a ni fond vozaa kamiona u meugradskom prometu ne zaostaje mnogo za njima. Samo dvadesetpostotna provizija od te svote moe donijeti vie od dva milijuna godinje. Lanskv se odlui. - U redu. Dat u vam pare. - Hvala vam, gospodine Lanskv. - Ne zahvaljujte mi - ree Lanskv tiho. - Samo ne zaboravite pravila. Ortaci smo. Dijelimo pola-pola. - Isuvie mnogo - prigovori Daniel. - Nikako ne mogu nakupiti tolike pare, a da me ne otkriju. - to mislite, koji vam postotak odgovara? - Dvadeset i pet posto. - To nije mnogo.

- Moda - priznade Daniel - ali vae e kompanije obavljati sav posao, to znai da su konci u vaim rukama. Lanskv se naas zadubi. - Nemilosrdan ste u pogaanju. - Ne, samo praktian - ispravi ga Daniel. - Obojica imamo ve dosta briga i nije potrebno da nove tovarimo na vrat. - Posao je sklopljen - izjavi Lanskv. Pritisnu 173 dugme sa strane kaua. Trenutak kasnije ue u sobu dugonja koji je bio doekao Daniela u zranoj luci, sa crnim diplomatskim koveiem za spise u ruci. Poloi ga na koktel-stoli izmeu njih, i izie. Lanskv mu dade glavom znak. - Otvorite ga. Daniel pritisnu dugmad i kovei se naglo otvori. Sadravao je uredno sloene redove novanica, privrene originalnim bankovnim pasi-cama. Baci pogled na Lanskoga. - etvrt milijuna dolara - ree Lanskv ravnoduno. - Moete ih prebrojiti. - Vjerujem vam na rije - uzvrati Daniel, zatvarajui kovei. Die se na noge. - Imali ste ih pripremljene, gospodine Lanskv. Lanskv se nasmjehnu. - Tako i treba. Nikad se ne zna kad e naletjeti povoljna prilika. 174 etvrto poglavlje Michael Rourke die pogled sa svojih nedjeljnih novina, kad njegova ki ue u sobu. Opazi da nosi novu haljinu i da se upravo narumenila. - Izlazi li noas? - upita. Margaret povladi glavom. - Sve sam pripremila. Peenje je u penici. Bit e gotovo do est sati. Djeca znaju kad ga valja izvaditi. Trenutak se priuti. - Veliki Dan? - Da. Odloi novine. - Jesi li proitala da se ovoga tjedna sastao s predsjednikom u Bijeloj Kui? - Priao mi je o tome. - Bila si s njim? - U etvrtak naveer. Sjea se, kazala sam ti da vani veeram. - Kui si stigla tek poslije ponoi. Nisi mi rekla da e s njim veerati. - Nema niega zlog u tome, tata. Vrlo je drag ovjek. - Stariji je od mene. - Da ga vidi, promijenio bi miljenje. Zanimljiv je u svakom pogledu. - Ne svia mi se to - njezin e otac. - Smatram 175 da ga preesto via. Trebalo bi da vie izlazi s momcima svoje dobi. - Ne zanimaju me momci moje dobi, tata. Jako su balavi. I, napokon, od djevojke ffeesamo jednu stvar. - A on ne? - On je pravi gospodin. Zavrti glavom. - Je li ita kazao u pogledu mog posla? - Samo to da radi na tome i da uskoro oekuje povoljne vijesti. - Dakako - primijeti zajedljivo. Margaret spusti pogled na oca. - Zar mu ne vjeruje? Zato bi lagao? - Zato to se eli zavui u tvoje vrue hlaice -odbrusi Michael ogoreno. - Tata! - uzviknu otro. - Hajde, ne prenavljaj se. Zna dobro to hoe. -Zagleda se u nju pronicavo. - A moda i ti to hoe.

- To vie neu sluati - ree i otputi se van. - Margareto! - po viknu otac za njom. Okrenu se na pragu. - Da? - Nisam mislio tako - ispria se. - Brinem se za tebe. Rekao sam ti kakav glas uiva. Pijanac je i enskar. Ne bih htio da postane jedna od njegovih rtava, to je sve. Keri, ne bih elio da ti nanese bol. - Vie nisam dijete, tata - otpovrnu nepopustljivo. - Znam se uvati. Zudubi se u nju neko vrijeme, a onda se opet prihvati novina. - U redu - ree. - Samo ne zaboravi da sam te upozorio. Vrata se za njom zatvore, a on se, pun nemona bijesa, zabulji u prazno. Da bar moe hodati kao neko, ne bi dotle dotjeralo. Meutim, tu se nije dalo pomoi. Sav je teret pao na njezina lea kua, 176 djeca. Moda ima pravo. Vie nije dijete. Nije imala vremena da dokraja proivi djetinjstvo. John L. Lewis je sjedio na stolici iza masivnog pisaeg stola, u uredu bogato ukraenom hrastovim ploama, dok se s prozora iza njega pruao vidik na vladine bijele mramorne zgrade u srcu Washing-tona. Odjeven, kao i obino, u teko tamno odijelo s ukoenim bijelim ovratnikom i kravatom, odavao je sliku i priliku beutna ovjeka kojemu je bilo samo stalo do gospodstva. S obje strane stola nalazila su se njegova dva glavna pomonika - sjedokos i umiljat Tom Kennedv, sada ve na pragu sedamdesetih godina, te mlad, ratoboran i poduzetan Tony Boyle. Daniel pogleda obojicu mukaraca. Kennedyja, cjepidlaku, sklonu razmiljanju i planiranju; Boylea, zanesenjaka, vazda spremna na primjenu veza i sile da prokri put meu neprijateljskim redovima. A u sredini baio se John L., dorastao ovoj obojici, koga su krasila na vlas ista svojstva, samo to je po naravi volio vladati i nije podnosio protivljenja. Govorio je Lewis. - TVA1 je najvei kupac ugljena na svijetu. Zbog njihove nepodmirljive potranje otvara se bezbroj nezavisnih rudokopa koje ne veu sindikalni ugovori, pa prodaju ugljen ispod cijene to su je odredili sindikati rudara. Zbog toga sindikalno udrueni rudnici ne samo to prodaju manje ugljena, nego i sami radnici tetuju, jer kao lanovi sindikata ostaju bez posla, ime pruaju mogunost da ga dobiju mnogobrojni koji to nisu. Iscrpili smo sva sredstva da se taj problem, uz pomo vlade, kojoj smo uputili nebrojeno molbi, 1 Tennessee Vallev Administration. 177 12 Sjeanje II rijei na razuman nain, ali su, naalost, sva naa nastojanja naila na nerazumijevanje. Prilike se neprestance pogoravaju i izazivaju krajnju uznemirenost, jer ugroavaju glavni stup sindikalnog ustroja koji smo tokom tolikih godina muno izgraivali. Dopustimo li da takvo stanje i dalje potraje, predviam da e uskoro doi vrijeme kad e se nai lanovi poeti pitati koja im korist od nae organizacije. Doe li doista do toga, to e biti kraj onakvog Sindikata rudara kakva ga mi poznajemo. Kennedv vano kimnu, ne prozborivi ni rijei. Boyle bijae odreeniji. - Nemamo drugog izbora. Moramo ih napasti svim raspoloivim sredstvima. Daniel ga pogleda. - Nasilje vam nije nimalo pomoglo u 19. oblasti etrdeset este i etrdeset i sedme, niti vam je pomoglo u 23. oblasti od etrdeset osme do pedeset i druge. Sve to smo time postigli bilo je prisilno zatvaranje rudnika zbog nerentabilne cijene ugljena, i to ba onih koji su pristupili naem sindikatu. ak ni novano podupiranje nekih rudnika od Sindikata rudara nije sprijeilo da padnu pod steaj, ime je Sindikat izgubio ne samo lanove i mnogo novaca, nego i dobar glas. A jo uvijek ne znamo kakvim e novanim obvezama sud opteretiti Sindikat za odtetu u parnicama to se vode protiv nas zbog spomenutih djelatnosti u toku minulih godina. Ako nas opterete maksimalnim novanim obvezama, to e imati tako porazno djelovanje da e Sindikat pasti pod steaj i obustaviti rad, ba kao da su ga svi njegovi lanovi istodobno, u jednom danu, napustili.

Boyle se raspali. - Ima li moda kakvu bolju ideju? to bi htio da radimo? Da mirno ekamo, dok nas trajkbreheri i poslovoe kroz dupe natiu na raanj? 178 - Trenutano nemam nikakvu ideju - odvrati Daniel. - Ali ipak znam to ne moe initi. U izbornoj smo godini. Ne smijemo uraditi nita to bi moglo primorati Eisenhowera da zauzme prema nama neprijateljski stav, to e i uiniti, bude li morao, kako bi i dalje osigurao podrku konzervati-vaca. - Jednom rijeju, predlae nam da ekamo? -zapita Boyle. - Tako je - odgovori Daniel glatko. - Koga te onda vraga i trebamo? - upita Boyle razdraeno. - Pozvali smo te da ovamo doe s nekim gotovim rjeenjima. - ao mi je, ako sam te razoarao - ree Daniel. -Ni u kom trenutku nisam tvrdio da imam neka rjeenja. A to se tie sastanka, tu ima pravo. Traili ste da se sazove. Ali vi, a ne ja. - Ustade. -Gospodine Lewis, neobino sam poaen to sam imao priliku vidjeti vas. John L. ga mrko pogleda. - Sjedite, Daniele. Nisam kazao da je sastanak gotov. - Prieka dok se Daniel vrati na mjesto. - Na temelju Predsjednikova dranja u toku naeg sastanka, stekao sam dojam da vas silno cijeni. Daniel uuti. - Mislim da bi nam uvelike pomoglo kad bismo uspjeli stei vladino povjerenje, pa je zato nuno nai zajedniki jezik. Drim da bi jedno saopenje o tome da je Sindikat rudara angairao CALL, kako bi za njegov raun razradio brojne studije o suvremenu nainu organiziranja, planiranju mirovina, o osnovi djelatnosti zdravstva i socijalne zatite, znatno uvjerilo Predsjednika da smo ozbiljna i ugledna organizacija koja se ne uputa u lakomislene pothvate. Daniel pogleda starca ravno u oi. 12* 179 - Ukratko reeno, elite da stvorimo dimnu zavjesu iza koje biste nastavili rad ve utrtom stazom. Lewis se nakalja. - Prilino ste se jednostavno izrazili. - Ali odgovara istini? Lewis prijee okom po svojim ortacima, a onda kimnu. - Da. - Gospodine Lewis - ree Daniel - poznat sam po tome to nikad ne utim, kada pouzdano osjetim da je neto dobro za lanove sindikata. - Pokuat emo sreu - uzvrati Lewis. - Ne smetnite s uma da se i ja cio ivot borim za dobrobit radnog ovjeka. Moda su nam metode i nazori razliiti, ali pobude nisu. I na koncu konaca, pravo donoenja odluke ipak sebi prisvaja sindikat koji vas je i unajmio. - Gospodine Lewis, zahvaljujem na pruenoj prilici i radujem se to mogu biti od koristi i vama i Sindikatu rudara. - Daniel isprui ruku. - Kad elite da ponemo? Lewis mu stisnu ruku s osmijehom na licu. - Sutra. Pojedinosti razradite s Tonvjem i Tomom. Boyle poe za njim van do svog automobila. - Radit e sa mnom - to zna. - Znam. - To je moja ideja. John L. se kao lud zagrijao za nju. Ostario je. Sada mu je stalo samo do toga da ouva neokaljane ruke. - U tome u mu pomoi - ree Daniel. - Ali mu ih ne mogu ouvati od novanih makinacija. Uvukao je sindikat u kojekakve sumnjive poslove. Sa sindikalnim novcem^uzetim iz mirovinskih fondova i fondova socijalnog osiguranja, kupio je Narodnu banku u W*shingtonu i kompanije West Kentucky Coal i Nashville Coal. Prije ili kasnije 180 vlada e saznati za to i, kad doe do toga, to e znaiti neizbjeivu katastrofu. Sad mu

organizacijske kampanje pod pokroviteljstvom sindikata vie nisu glavna briga. - Hoe li mu to kazati? - upita Boyle. - Kad za to doe vrijeme. - Nee mu se to dopasti. - to ja tu mogu - ree Daniel. - Traio je da mu pomognem. Pokuat u to uiniti. Takoer mi se povjerio da e i nadalje raditi samo ono to je njemu po volji. Shvatio sam. - Ali ono o emu smo razgovarali jo vrijedi? Daniel ga pogleda. - Da. Radit u s tobom kako bi postao predsjednikom. Meutim, odmah na poetku dajem ti nekoliko besplatnih savjeta. Ti nisi John L. i nikad to nee ni biti. To znai da te nee zapasti devedeset posto dobiti koju on ostvaruje. A kad on umre, bit e povuci-potegni, zato dobro pazi da tada ima posve iste ruke. - To prepusti meni - ree Boyle samouvjereno. -Znam to mi je initi. Ne moe rukovoditi tim sindikatom u rukavicama. - Ne prigovaram ti - opravda se Daniel. - Samo sam ti dao par prijateljskih savjeta. - Prvo to bih elio da poduzme jest da u Midd-lesboro poalje ekipu koja e nam pripremiti izvjetaj o svim novim rudnicima i postrojenjima za reetanje ugljena to su nikli na cijelom tom podruju. Trebaju nam procjene o njihovoj proizvodnji i radnoj snazi. Predosjeam da e se otprema ugljena iz sindikalnih rudnika za TVA praktiki svesti na niticu, ne reagiramo li vrlo brzo. - Odmah kreem na posao - ree Daniel. - Ali, za to e trebati novaca. - Javi mi koliko - obea B*oyle - i ve e ga drugi dan imati. 181 peto poglavlje ekala je na ulici pred njegovom uredskom zgradom, kad je privezao automobil uz rub plonika. Izie iz auta i poe k njoj. - Zato niste uli? - upita. - Ured vam je zatvoren i unutra nema nikoga. - Mogli ste ekati u sobi za primanje posjeta. - Djevojka koja ondje radi upravo je odlazila kui, a nije znala hoete li se vratiti. - ao mi je - ispria se, otvori vrata i pridra ih dok ona ne ue. Uspnu se stubama do treega kata na kojem su se nalazili uredi. - ekate li dugo? - Od est sati. Strelimice pogleda na zidni sat. Bilo je prolo sedam. - Zaglibio sam na sastanku. - Izvadi klju iz depa i otvori vrata. Poe za njim u ured. Prie k stolu i iz njega izvue bocu viskija. Natoi au. - Ne smeta to sam ekala - ree. - Znala sam da neete zaboraviti doi. Iskapi pie. - Trebao sam vas nazvati. - Zaista se ne ljutim. Nasmijei joj se. - Danas izgledate vrlo draesno. Osjeti kako joj se obrazi are. - Hvala vam. 182 - Mislim da imam posao za vaeg oca, ako ga bude htio. Tu imamo sve vie i vie posla, pa bismo trebali nonog uvara koji bi pazio na urede i odgovarao na telefonske pozive. Nasmjehnu se. - Bit e presretan kad to uje. - Dosadna je to sluba za koje vrijeme polagano prolazi. Od sedam uveer do sedam ujutro. - Nee se buniti. - Dovedite ga idui tjedan i neka se obrati Bar-ringtonu. On e sve urediti. - Hvala vam, gospodine Huggins. Nalije jo jedno pie. - Zar nije ve vrijeme da me zove Daniel? Odjednom se zastidi. - Ako ba elite. - elim, Margareto. Gotovo proaputa.

- U redu, Daniele. - Tako ve - ree. - Moram obaviti nekoliko telefonskih razgovora. uri li se na veeru? - Imam vremena. Podie slualicu i nazove jedan broj. Javi se Moses. - Ovdje Barrington. - Uz njegov glas uli su se i djeji povici. - Prekidam li vas u veeri? - Nije jo veera - odgovori Moses. - Zbog toga i uje djeju dernjavu. - Neu te dugo zadrati - ree Daniel. - Mislio sam da bi ti bilo drago da jednom za promjenu uje i dobre vijesti. Moses uzbueno propenta. - Stvar je utanaena s Bovleom? - Da, ali to nije sve. John L. hoe da za njega obavimo neki posao. Moses ne povjerova svojim uima. 183 - Zeza se. Ne egai se sa mnom, Daniele. Srce mi to ne podnosi. Daniel se zasmija. - Posao je zakonit. Trai sa svih podruja objektivne analize. Zapoinjemo s pregledom okruga Middlesboro i Kentuckv. Morat e skupiti terence i smjesta ih uputiti onamo. - Trebat e mi vie ljudi nego obino - ree Moses. - Onda ih nai. A kao svog zamjenika povedi sobom Juniora. Hou da smoi noge. - Ali to je s Harvardom? - Morat e ga za sada napustiti. Vanije je da prvo stekne praktino znanje. Kasnije se moe odluiti za koled. Kad pretpostavi da je shvatio ono najvanije, ostavi ga tamo, a ti se vrati u ured. - U redu, Veliki Dane. - Glas mu se utia. - Ima poziv iz Miamija. Trai da ga odmah nazove. - Budi bez brige. Moses podie glas na normalu. - estitam! Ispao si kao maioniar koji izvlai zeca iz eira. Ne znam kako ti je to uspjelo. Daniel zasjaji od zadovoljstva. - To je tek poetak. Vidimo se prvom zgodom ujutro. Spusti slualicu i pogleda preko stola. - Jo samo jedan poziv i moemo ii. - Nema hitnje. Dade telefonistici na interurbanu odreeni broj i poklopi rukom slualicu, dok ne dobije vezu. - Je li to nova haljina, Margaret? Odmahnu glavom. - Vrlo je lijepa - pohvali je. - No valja znati da si to i ti. Pocrvenje. - Hvala ti. U slualici zakripa glas koji samo najavi broj. 184 - Sedam - est - tri - tri. - Govori Daniel Huggins. - Trenutak, gospodine. - Na liniji se zau kljo-caj. Javi se Lanskv koji odmah prijee na stvar. - Trebam uslugu. - Da ujemo - ree Daniel. - Uskoro e newjerseyski vozai u meugradskom prometu birati predsjednika. Pobrinite se da izaberu pravog ovjeka. - Poduzet u sve to mogu - obea Daniel. -Kako se zove? - Tony Pro. Daniel naas zamuknu. Tony Pro - Anthony Pro-venzano. Jedan iz obitelji1. - Odluiste se za tei kalibar - ree. - Znate da je Dave Beck protiv njega. - To je va problem - izvali Lansky bez uvijanja. - Samo kaite Hoffi da nikad nee imati brige s vozaima kamiona na Istonoj obali, ako Tony Pro postane predsjednikom te lokalne podrunice. - Smjesta se laam posla - ree Daniel.

- Obavjetavajte me. - Lansky prekide vezu. Daniel lagano odloi slualicu. Poe opet nazivati Mosesov broj, ali se naposljetku predomisli. Trebalo je birati ili da omasti brk ili da gladuje; ili da nita ne radi ili da se pretrgne. Najednom osjeti umor. - Zar neto nije u redu, Daniele? - zapita. Pogleda je. - Bit e da sam izmoren. Cio dan radim. - Ne mora me izvesti na veeru. Neu se ljutiti ako jednostavno ode kui na poinak. - Imam ideju - ree. - Hajdemo k meni. Mamie e nam prirediti ukusnu veeru, nakon koje moemo sjediti i gledati televiziju. 1 Misli se na mafiju. 185 Iznova osjeti kako joj se are obrazi, ali je u dui ve bila na to spremna. - Ako je to ono to eli, zato ne? Iznenadan smijeak kojim je obaspe kao da mu s lica zbrisa godine to su ih dijelile. Mai se telefona i nazove kuni broj. - Mamie, spremaj velike odreske sa svim prilozima. Dovodim kui na veeru jedno draesno djevoje. Bila je to mala kua, ni priblino nalik onome to je oekivala, izgraena u Cape Cod1 stilu, na zemljitu gdje su se sve kue u susjedstvu doimale gotovo podjednako. Tu nije bilo pristupnog kolnika, pa je auto parkirao na ulici. Otpute se preko tratinice k prednjim vratima. Prije negoli stigoe do njih, otvori ih nasmijeena bucmasta Crnkinja s velikim bijelim zubima. - 'Barvee gosn Dane. - Mamie, ovo je gospoica Rourke - predstavi je Daniel uavi prvi u kuu. - Gospojice Rourke - odvrati Mamie. - Milo mi je to smo se upoznale, Mamie. - Margaret se osmjehnu. - Nadam se da vam nismo zadali nepotrebnih briga. - Oh, ne, gospojice Rourke. Tko raditi kod gosn Dana, brzo se navii na takve stvari. Nikad ne kae s kim doi kui. Vi se samo raskomotite, a ja se vratiti dogotavljanju veere. - Pogleda Daniela. -Imate vremena da se tuirate i presvuete ako elite. - U redu, gazdarice - ree Daniel. - Obrati se 1 Kompaktna jednokatnica pravokutna oblika s centralnim dimnjakom, kosim zabatnim krovom i glavnim ulazom na jednoj od duih strana. 186 Margaret. - Mamie misli da mi je mati. Vodi me kroz ivot. Mamie se toboe razljuti. - Pa netko mora. A sada kreite. Ja se pobrinuti da ovu ljepojku udobno smjestim. Margaret kimnu. - Samo izvoli. Bit e sve u redu. On uzae uza stube, a Mamie odvede djevojku u sobu za dnevni boravak. - Vi lijepo sjedite, a ja vam donijeti koje god pie eliti. - Ne treba mi nita. Mogu li vam u emu pripomoi? Mamie se nasmijei. - Sve je obavljeno. Samo se odmarajte. - Poe iz sobe, pa onda zastade i okrenu se. - Poznajete li gosn Dana dugo? Margaret strese glavom. - Ne. Moda svega dva mjeseca. Mamie se naceri. - Mora da ste neto posebno. To je prvi put to kui dovoditi bilo koju od svojih djevojaka. Margaret se zapilji za njom dok je izlazila iz sobe. S gornjeg je kata ula kako se vrata trijeskom zatvaraju. Polako se osvrnu po sobi. Pokustvo je bilo starinsko, masivno, od tamna drveta. Stolice i kau bijahu natiskani na malom prostoru. U jednom se kutu nalazio telefon, a na zidu nasuprot kaua televizor; iznad njega nizale su se police naikane knjigama koje kao da nikad nitko nije itao. Nekoliko neobinih slikarija krasilo je zidove. I to je bilo sve. Odjednom joj neto pade na pamet. Opet se hitro osvrne oko sebe. udnovato. Nigdje u sobi bilokakve fotografije. Bilo je to prvi put to se nalazi u kui u kojoj nema barem jedne fotografije. I njezin je vlastiti dom bio ispunjen njima. 187

Zauje odjeke koraka na stubama, pa se okrenu u tom smjeru. Presvukao se u tamne hlae i sportsku koulju, otvorenu oko vrata, iz koje je virio gust uperak runja to mu je prekrivao prsa. Kosa mu je jo uvijek bila mokra od tua i on se nasmijei kad opazi da bulji u njega. - Zar neto nije u redu? Priinjao se nekako mlaim. Zanijeka glavom. - To je prvi put to te vidim bez odijela i kravate. - Bez njih sam i onda kad idem u krevet - naglasi. Ona planu rumenilom. - Pogledat u je li veera gotova - ree. - Gdje eli jesti, tu ili u kuhinji? - Gdje god ti hoe. - U kuhinji - ree. - Ondje obino jedemo. Zgodnije je. Poslije veere vratie se u sobu za dnevni boravak. On ukljui televizor i na stol postavi bocu viskija. Sebi natoi au. Oi im bijahu uprte u ekran na kojem se, poto se zagrijao, pojavi lik voditelja kviz-emisije. Pratila je program s velikim zanimanjem, jer kod kue nije imala televizor. On kao da se dosaivao, ali je utio i ustrajno praznio bocu. Kasnije su odgledali malo filma, a potom u jedanaest posluali vijesti. U toku cijele veeri, sjedei na pristojnoj udaljenosti jedan od drugoga, jedva da su izmijenili vie od deset rijei. Konano se die na noge. - Kasno je - ree. - Moram te odvesti na autobu-sni kolodvor. Uzvisi pogled na nj bez rijei. - Zar me nisi ula? - ula sam te - odgovori. 188 - Spremaj se onda. Ustade utke i prie mu. - Daniele. - to je? - Nisam morala ovamo samo radi veere. Pogleda je. - Dovoljno sam star da ti budem otac. - Ali to nisi. - ula si sve one prie to krue o meni. ak te i otac upozorio. - Tono. - Zar ti to nita ne znai? Kimnu. - Znai. - Onda je bolje da mi dopusti da te odvezem na autobusni kolodvor prije negoli uradimo neto to emo oboje poaliti. Pogleda ga ravno u oi. - Nisi li me poelio? Odgovor izostade. - elim te - nastavi ona - jo od onog trenutka kad sam unila u tvoj ured. - Nemam pik na djecu - okosi se. - Kazat u ti isto ono to i ocu. Nisam vie dijete. Opet zauti. - Nisam djevica, ako je to ono to te zabrinjava -ree. - Meutim, to je prvi put to nekog istinski elim. I to tako strastveno da mi se od vatre meu nogama koljena odsjekoe, pa od straha ne mogu hodati. Zadubi se u nju dugu minutu, zatim se okrene i udalji od nje, poavi na drugi kraj sobe. - Priberi se - ree osorno. - Vozim te kui. elim razgovarati s tvojim ocem. - Ne - ona e odluno. - Sve to ima rei ocu, moe i meni priopiti. - Koliko ti je godina? 189 Nakon kratka oklijevanja odgovori: - Gotovo sedamnaest. - Onda moram razgovarati s tvojim ocem - ree. - Zna, elim se oeniti tobom.

190 esto poglavlje Kia se pretvorila u susnjeicu koja je pocaklila crnu povrinu ceste to je vodila u grad. Daniel pogleda preko sjedala na Mosesa koji je upravljao kolima. - Gdje je Junior? - eka nas u Greenovu pansionu - uzvrati Moses, virkajui kroz vjetrobran dok su brisai klac-kali lijevo-desno. - A ostali? - S njim su. Daniel ga opet okrznu pogledom. Moses je muao. To inae nije obiavao. Redovno je govorio kao navijen. Daniel izvadi cigaru iz nutarnjeg depa i pripali je. - to misli, kad e biti gotov izvjetaj? - Ve ga imamo. Samo ekamo da ga ti pregleda i da eventualno i sam razgleda teren, prije nego to sve podatke stavimo na papir. Daniel kimnu. To nije bila ustaljena procedura. Moses nikad prije nije ekao na njega. - Kako se Junior snaao? - zapita. - Dobro. - Moses ga pogleda. - Ima neto tvoga. Brzo ponire u bit stvari. - Jedva ekam da ga vidim - Daniel e. - Imam vijesti za njega. 191 - Ako je u vezi s Margaretinom trudnoom - ree Moses - mislim da je to ve uo. - Ali za to sam tek juer saznao - uskliknu Daniel iznenaeno. - Ve je u drugom mjesecu - produi Moses. -estitam. - Hvala - otpovrnu Daniel jetko. - ini se da cio svijet zna. Zar imaju mikrofon u mojoj spavaoj sobi? Moses se nakesi. - Hajde, molim te. Zna i sam da ene ne mogu zadrati tajnu. - Sranje. - Odjednom Daniel shvati. Mamie. Junior ju je nazivao jednom tjedno radi svojih poruka. Prsnu u smijeh. - Kladim se da ste se poput mene svi iznenadili. - Nismo - odvrati Moses. - Dapae, pitali smo se zato toliko kasni. - Prooe pored natpisa uz cestu: DOBRO DOLI U JELLICO 1200 STANOVNIKA - Stiemo za pet minuta - najavi Moses, skrenuvi kola na glavnu ulicu. Promicahu brzo pokraj kua nahrpanih s obje strane ulice. Svjetla sredinjeg dijela grada stadoe se pomaljati ispred njih. Unato susnjeici, ulice bijahu pune ljudi koji su obilazili duanske izloge. V - Prometan grad - ree Daniel. - Kao da u njemu ivi vie od dvanaest tisua dua. - Veina ih nije odavde - objasni Moses. - U ovo doba malo mjetana izlazi na ulice. - Tko su ti ljudi? - Rudari. - Meni ne izgledaju kao rudari - ree Daniel. 192 Odvie su isti. A osim toga, rudari su veinom preumorni za ovakvu etnju. Moses zamuknu. - Gdje rade? - Ne tu - odgovori Moses. - Dolaze izvan grada, ali su ipak rudari. Svi imaju sindikalne iskaznice. -Zaokrenu ulijevo, u najudaljenijem dijelu sredita grada, i zaustavi auto ispred jedne kuerine. Stigosmo. Daniel prieka dok Moses zakljua vrata na kolima, a zatim poe za njim u kuu. Junior ih je ekao odmah iza vrata. - Oe - uskliknu s osmijehom na licu. Daniel mu stisnu ruku. Junior se popunio. Vie nije djelovao djetinjski kao prije tri mjeseca. - Kako si, sine? Junior klimnu. - Odlino. A ti? - Bog bogova.

- Poi sa mnom - pozva ga Junior. - Svi te oekuju u blagovaonici. Za stolom su sjedila petorica mukaraca. Dvojicu je Daniel poznavao. Radili su za CALL. Jack Haney, novi mladi odvjetnik, koji im se pridruio prole godine, i Mosesov pomonik, pametan statistiar, nedavno regrutiran s koleda Wharton gdje je studirao financijske znanosti. Daniel im drmnu ruke, a Junior ga upozna s ostalima. Bili su to Max Neal i Barry Leif iz glavnog sjedita Sindikata rudara u Middleboru, te erifov zamjenik Mike Carson, prekaljeni aktivist Sindikata rudara. Oni su na svaki nain predstavljali udarnu snagu sindikalne kampanje u Jellicou. Daniel zauze mjesto na elu stola i pogleda oko sebe. Odmah prijee na stvar. - Svima vam je poznato zato sam tu. John L. Le-wis me zamolio da mu poaljem izvjee o stanovi13 Sjeanje II 193 tim vidovima naih organizacijskih napora koje vrimo na ovom podruju, pa zato smjesta prijeimo na ono glavno. Prva toka dnevnog reda glasi: Gdje je viski? Svi se nasmijae. Odgovori erifov zamjenik, dohvativi vr ispod stola. - Nikad ne bi pomislio da ete to pitat, Veliki Dane. - Kao nekim udom stvore se i ae. Napuni jednu i prui je Danielu. - To je pravi domai proizvod najbolje vrste. Daniel ga kua. Obruavao se niz grlo poput tekue vatre. Nasmijei se. - Imate pravo, erife. Ovakve domae cuge nisam kuao jo otkad sam ai ispomagao kod nae pecare. - Hvala vam, Veliki Dane. Budui da pohvala dolazi iz vaih usta, smatram je velikim komplimentom. - arson natoi i ostale ae, te ih preda dalje. Podie svoju. - Dobro doao kui, Veliki Dane. Daniel kimnu i strusi jo jednu au. - A sad me nafilajte podacima. Jack Haney preleti pogledom oko stola. - Ima li tko to protiv ako iznesem kratak pregled? - Nitko se ne javi. Spusti pogled na sveanj papira ispred sebe. - Glavni problem predstavljaju Osborneovi rudnici. Najvei su na ovom podruju i djeluju putem niza postrojenja za reetanje ugljena; osim toga, i divlje kompanije za prijevoz teretnim kolima izbjegavaju sindikalne ugovore, pa prodaju ugljen TVA po nioj cijeni nego to je sindikalni rudnici mogu podnijeti. Dva su razloga za to. Prvi je to su nadnice njegovih radnika nie nego u lanova sindikata. Drugi je taj to po toni ugljena ne mora odvajati doprinos u iznSu od etrdeset centi za sindikalni fond socijalnog osiguranja. Tvrdi da u protivnom sluaju ne bi mogao kao licitant potpi194 sati ugovore s TVA i da bi pao pod steaj. Zbog njegove vodee uloge u ovom kraju jo oko trideset do etrdeset drugih manjih rudnika postupa na posve isti nain. U tome je, eto, sr problema. - Ima li podatke o njegovu poslovanju? - Imam - odvrati Moses. - Njegov mu pomonik dade cio niz papira. - Evo ih, tu su. - Jesi li izvrio ekstrapolaciju? Moses potvrdi glavom. - I? - U biti ima pravo. S obzirom na njegov nain rada, pao bi pod steaj da izdvaja onaj doprinos i isplauje vee nadnice. - Kae s obzirom na njegov nain rada? - Staromodan je - odgovori Moses. - Za razliku od suvremeno opremljenih sindikalnih rudnika u kojima proizvodnja dostie trideset tona po ovjeku, kod njega iznosi samo osam. Kad bi promijenio opremu, onda bi sve bilo u redu, ali on tvrdi da za to nema kapitala. - Ima li? - Nema - uzvrati Moses. - Po nainu rada ostvaruje najmanji mogui dobitak. - A ostali? - Oni su u istom sosu, ako ne i u gorem. - Metnu na stol papire. - Svi uglavnom posluju na srodan

nain. Javi se Barry Leif. - I na koncu konaca zbog toga smo zajebani. Sindikalno udrueni rudnici ne mogu konkurirati njihovim cijenama, pa zbog toga moraju otputati radnike dok ih drugi zapoljavaju. Upravo sada etiri naa velika rudnika sa vie od tisuu zaposlenih spremaju se na privremenu obustavu rada. - Dok smo se vozili gradom - ree Daniel - vidio sam mnogo ljudi na ulicama. Jesu li svi oni rudari? Leif kimnu. 13' 195 - I rade tu negdje? - Ne - odgovori Max Neal. - To su dobrovoljci koje smo dopremili iz Middleboroa kako bi nas izvukli iz sadanjeg kripca. - Kako to mislite postii? - upita Daniel. - Priarafit emo one trajkbreherske svinje. Ili e nam se pridruiti ili emo ih smazati. Daniel prijee pogledom oko stola. asak zatim klimnu. - Shvaam - ree. - Sutra e me povesti po terenu, kako bih na licu mjesta sagledao problem. - Kada? - Odmah poslije zajutarka u osam sati. Poto organizatori Sindikata rudara otioe, Daniel obuhvati pogledom preostale. - U redu, a sad brzo istinu na sunce. Moses uze prvi rije. - Sjedimo na vulkanu koji svaki as moe provaliti. Juer su poeli zaustavljati kamione koji su dolazili u grad po ugljen. Da se nisu okrenuli i otili, erif bi im uruio uhitbene naloge zbog rada bez propisne opreme. Potom bi na izlazu iz grada vozae izvukli iz kamiona, prebili ih na mrtvo ime i istovarili im ugljen. Sada pak ujemo da je Osborne unajmio naoruane straare koji upravljaju kamionima do dravne eljeznice. Carson kae da ih spremno eka; ve je vie od stotinu dobrovoljaca iz Sindikata rudara imenovao svojim zamjenicima, izdavi im dozvole za noenje oruja. Namjeravaju dinamitom razoriti neke manje rudnike, a ostalima poslati letee odrede kako bi ih prisilili da se upiu u sindikat. Neki od tih rudnika u privatnim su rukama i njima upravljaju gortaci koji se nee tako lako predati. Naoruani su i spremni na sve. Svi su znaci da e doi do krvoprolia. Daniel se obrati Jacku Hanevu. - to kae zakon? 196 - Nita dobro - uzvrati mladi odvjetnik. - Kako sad glasi, Sindikat rudara odgovara za svaku tetu koja nastane. ak i u sluaju da sve rudnike silom sindikalno organiziraju, ipak su duni izdati mnogo novaca. I godine mogu proi dok sudovi odrede globu, ali kad to jednom uine, moglo bi porazno djelovati na financijsko stanje Sindikata rudara. - Moe li se to pitanje staviti na glasovanje pod pokroviteljstvom NLRB-a? - Sindikat rudara to ne eli. Nemaju dovoljan broj lokalnog lanstva i znaju da bi izgubili. - to je s izravnim prigovorima? - Potpuno su propali. Nijedna strana ne vjeruje drugoj. - Ima li nade za kakav kompromis koji bi ih zbliio? Naas zavlada tajac, a onda se javi Junior. - Ja znam jedan, no pitanje je je li izvediv. - Da ga ujemo, sine. - Sindikat rudara doveo je ovamo najmanje pet-sto ljudi koji ne ive od svoje zarade. Njihovo uzdravanje stoji ih barem dvije tisue i petsto dolara na dan. Drim da bi vlasnici rudnika pristali da isplauju nadnice u visini sindikalnih, kad bi se doprinos po toni za socijalno osiguranje mogao smanjiti. - Lewis ne bi na to pristao. To bi se nepovoljno odrazilo na svaki posao koji bi zakljuio. - Na prvi pogled, iznos od etrdeset centi po toni ne bi se mijenjao. Pretpostavimo da izdvoje deset centi po iskopanoj toni ugljena i da prihvate plan platne bilance koji se temelji na dobiti, iskazanoj

nakon slubene revizije rauna na kraju svake godine. Ako u pinki ne bude dovoljno dobiti, treba je jednostavno prolongirati za godinu dana. U meuvremenu, sindikat prilae u fond za socijalno osiguranje potpuni iznos od etrdeset centi po toni ugljena, s tim da se neuplaeni dio kasnije podmiri. 197 Pri sadanjem stupnju proizvodnje tih rudnika, ak i pod pretpostavkom da Sindikat u toku trogodinjeg razdoblja ne uspije namiriti razliku, vie bi mu se isplatio ovakav nain poslovanja, nego da uzdrava ljude jo ezdeset dana uz novane obveze koje bi proistekle iz sadanjeg razvitka dogaaja. Daniel pogleda sina i lagano kimnu. Nije pokazivao ponos to ga je osjeao. Moda mu zamisao i nije najidealnija, ipak znai korak naprijed na ispravnu putu. Bio je to kompromis koji bi objema stranama spasio ast. A to je najvanije, niknuo je u glavi njegova sina i nikog drugoga. Ogleda se oko sebe. - to velite? - zapita ostale. Moses odgovori u ime svih. - Dobra ideja. Mogla bi upaliti. Samo prvo mora Lewisa predobiti za nju. - Koliko imamo vremena? - Malo. Najvie nekoliko dana. Neal i Leif samo to ne iskoe iz koe. - Kakvi su izgledi da ih smirimo? Moses zavrti glavom. - Nikakvi. Daniel natoi jo jednu au. Ispi je naiskap. - Ako zaista poize, moemo li ikako ojaati i opravdati poloaj Sindikata rudara? Naposljetku, radi toga smo i unajmljeni. Moses poveze oi po ostalima. Opet progovori umjesto njih. - Sumnjam. ak i u sluaju da obje strane imaju krivo, ne moemo rei da je zbog toga ijedna od njih u pravu. Daniela poe svladavati umor. - Ali tada gubimo i Lewisa i Sindikat rudara, to praktiki znai da se vraamo onamo gdje smo i zapoeli. Ostajemo bez njihovih uplata i opet smo vorc. 198 - Ne moramo nita poduzimati, oe - ree Junior. - Moramo samo natenane pripremiti izvjetaj. im ga predamo u Lewisove ruke, vie se nita nee moi uiniti. U meuvremenu, radimo ono to se od nas oekuje. - Da, samo naoko - primijeti Daniel - ali, ako emo po dui, postupamo nepoteno. - Oe, nitko od nas ne trai da budemo poteni. Daniel utke pogleda sina. - Kako ja gledam na cijelu stvar, tu se trenutno radi o biti ili ne biti. Moda drugom zgodom uzmognemo sebi priutiti luksuz da budemo poteni. Bez obzira to netko od nas oekivao da uradimo, moramo biti tu u blizini, spremni na svaku sluajnost. Daniel odmahnu glavom. - To nije moj nain rada. Sutra putujem u Wa-shington na razgovor s Lewisom. - Zato, oe? Zato jednostavno ne dovri izvjetaj i ne poalje ga onamo redovnim putem. Ne mora odjezditi tamo poput viteza na bijelu konju. to misli time postii? - Kada jednom dogaaji krenu svojim tokom, mnogo e ljudi stradati. Na objema stranama. No to se ne pita. Vano je moemo li kako sprijeiti sukob. - To nije na rat, oe - naglasi Junior. - Cijelog se ivota bori u ratovima koje vode drugi ljudi i kamo te je to dovelo? - Oprosti, sinko - ispria se Daniel. - Uza sve to, zamisao ti je dobra. Uvjeren sam da e Lewis, im uje to se tu dolje zbiva, neto poduzeti s tim u vezi. Junior uhvati oev pogled. - to te uvjerava da on za te dogaaje ve ne zna? To je tipian obrazac svake kampanje Sindikata rudara jo od 1944. godine. U rudnicima Mea-dow Creek u Sparti, u saveznoj dravi Tennessee, 199 1948. godine - dinamit, nasilje, teror. Ista taktika u kentuckvjskom okrugu Hopkins 1949. godine

protiv kompanije West Kentuckv Coal. Imam popis takvih sluajeva dug kao tvoja ruka. John L. Lewis je olienje Sindikata rudara i to e biti, sve dok se ne povue u mirovinu ili ne umre. Misli li da samo zbog toga to taj prljav posao povjerava Tonvju Bovleu i drugim pomonicima, ne zna to se tu zapravo zbiva? - Moda ima pravo, ali svejedno to moram uiniti. - Ne, oe. Ne postupa poteno. Ni prema sebi, ni prema ljudima koji te svih tih godina.vjerno slijede, rtvujui sebe, obitelji i svoja zvanja u potrazi za nekim idealom koji jednostavno ne moe opstati u naem drutvu. Sam si to spoznao kad si iznio svoj prijedlog Bovleu i Hoffi, kad si primio novce od naeg prijatelja iz Floride. Sam si zakljuio posao. Ne moe se sada povui. Danielov glas zazvui njeno. - Lako je tebi govoriti, sine. Moda ima pravo. To nije na rat. Ali ja sam ve dugo u njemu. Usred nasilja, okruen ozlijeenima i mrtvima. Ne mogu dopustiti da se dogodi nesrea, dok god ima izgleda da je sprijeim. Uutjee. Daniel zakrui pogledom oko stola. - To je bio privatni razgovor - ree. - Jo uvijek nas oekuje posao koji smo duni obaviti. Kad ga privedemo kraju, morat emo Sindikatu rudara dati prikladno opravdanje za sve poduzete korake. Ustane. - Otkaite moj sutranji obilazak terena. Opravdajte me izgovorom da sam hitno pozvan u centralu. - Okrenu se sinu. - Bi li me mogao odvesti natrag na aerodrom? Susnjeica je prestala padati, ali je cesta bila skliska. Obojica su muali sve dok se nisu pribliili zranoj luci; tada se Daniel obrati sinu. 200 - Ponosim se tobom, sinko. - Mislio sam da se ljuti na mene, oe. Ne bih to nikad elio. Volim te vidjeti zadovoljna. ak i onda kad se u neemu razilazimo. - Nisam se ljutio. Sve to si kazao, istina je. No bit e da sam staromodan. Sjeam se kako je to neko bilo, kad sam bio mlad i pun snova. Ali ima pravo. To je drugi svijet. - To je isti svijet, oe, samo to postoje razliiti naini da se neto sprovede i u djelo. - Kad zavrimo ovaj posao, hou da se vrati u koled - ree Daniel. - Je li to neophodno, oe? Mogu ti znatno pomoi. - Kazao si da je ono drugi svijet, Juniore. Morat e ga mnogo bolje upoznati od mene. - Mai se cigare, ali je onda vrati u dep. - Nema je smisla paliti. Ionako e me primorati da je bacim kad uem u zrakoplov. Junior se zasmija, dok je zavozio kola na cestu to je vodila prema zranoj luci. - Kako je Margaret? - Dobro. - Je li sretna zbog djeteta? - Valjda. - Daniel mu preko sjedala uputi letimian pogled. - A ti? Junior klimnu. - Jesam, ako si i ti. - Ja jesam. Margareta je valjana djevojka. - Mlada je, oe. Daniel se osmjehnu. - Dakako, ali ja sam srcem jo uvijek gortak. A gortaci izabiru mladojke. Junior ne ree nita. - Ne odobrava na brak? - Oe, pedeset i est ti je godina. Nisi ti od onih to nisu imali posla s djevojkama. Cio te ivot gle201 dam s njima. Naprosto ne shvaam zato si se u to upustio. - Moda zato to me podsjea na djevojke koje sam u mladosti upoznao, koje su odrasle prije vremena, vodei brigu o svojim obiteljima. Junior opet zapade u muk. - Ili moda zato to je volim, sinko. Junior se okrenu da ga pogleda, kad je zaustavio kola pred zgradom aerodroma.

- To ti je najuvjerljiviji razlog, oe. Vie ih ne treba nabrajati. Daniel izie iz automobila. Nagne se natrag k prozoru. - Zna, sine, da i tebe volim. Juniorove se oi navlaie suzama. - I ja tebe, oe. 202 sedmo poglavlje Preokrenu se u krevetu i otvori oi. Margareta ga je promatrala. Nasmijei se i, nagnuvi se prema jastuku, dade joj cjelov. - Sino si sanjao. - Ne znam. - Plakao si u snu. Jesi li nesretan? Strese glavom. Naglim zamahom noge mu strugnu s kreveta. - Kako se osjea? - Dobro. Mislim da se edo mie. Osvrnu se na nju. - Trebala si me probuditi. - Nisam bila sigurna. Jo nije prolo ni pet mjeseci. - Ipak, mogue je - ree. - Pogotovo ako je djeak. - eli li djeaka? Kimnu ustajui. - Da. - Ali ve ima jednog sina. Zar si nesretan s njim? - Ne. Stvar je u tome... - Zamisli se na trenutak. - Junior predstavlja samo jedan dio moga bia. I to onaj praktini. Vrlo je vrijedan, a s vremenom e biti i bolji od mene na svom polju rada. - to je onda? 203 - Volio bih sina koji osjea poput mene. Koji sniva kao to sam snivao i ja u mladosti, koji nasluuje ljepotu u ljudima i stvarima koje ga okruuju i za koga ivot ne znaci samo niz loginih objanjenja. - Zar djevojica nije sposobna za takve osjeaje. Osmjehnu se. - Vjerojatno jest. Ali rodit e se djeak. - Bit e nesretan ako rodim curicu? - Neu. Zakratko utihnu. - Bit e djeak. - Izie iz kreveta i pogleda se u zrcalu. - Trbuh mi nije jako velik, ali mi prsa jesu. Zasmijei se. - Krasne su. - Voli krupne dojke? Nasmija se. - Volim tvoje. Posegnu za ogrtaem. - Idem dolje pripremiti doruak. - Mamie e to uraditi. - Volim ti spravljati doruak. Ona sve drugo obavlja. Prie joj i obujmi je. - Sve ipak ne obavlja. - Nadam se da je tako - ree, poljubivi ga u obraz. Tutnu joj obje ruke pod kuni ogrta, zaoblivi joj dlanove oko grudi. Pod prstima su bile jedre i teke; outi kako joj se bradavice ukruuju i, u skladu s tim, bibavicu u spolnom organu. - Vrati se u krevet. Nagonski se pripi uza nj. - Zakasnit e na posao. Zbaci joj ogrta s ramena, razgolivi joj mlijeno-bijele dojke. Priljubi usta uz njih i poe im liskati sredita plamenih aureola. 204 - Neu, ako dopusti da Mamie priredi doruak. Dok su se primicali krevetu, ruka joj se nae na njegovu stvrdnutu i spremnu udu. Kad su utonuli u postelju, ona ga priklijeti nogama oko struka, a on ga stade voditi u nju.

- Oh, Daniele - aputala je poluzatvorenih oiju - kako je to dobro, kako je to dobro. Samo je Junior sjedio za stolom kad je unila u kuhinju. - Dobro jutro, majko Margo - pozdravi je, smje-ei se. - Dobro jutro, D.J. - odzdravi, uzvrativi mu smijeak dok je prilazila tednjaku da se poslui alicom kave. Vrati se k stolu i sjede. - Je li ti otac otiao na posao? Kimnu. - Odbacuje Mamie do trnice. Stade pijuckati kavu. - Vraa li se u kolu u ponedjeljak? Nasmija se. - Ako je vama, golubanima, vjerovati da moete bez mene. - D. J. - pobuni se. Poela ga je tako zvati nakon prvog susreta. Ta joj je kratica, koja znai Daniel Junior, bolje zvuala od same rijei Junior. On joj se oduio, nazvavi je majkom Margom, ali ih je, u biti, vezivala uzajamna sklonost i potovanje, jer su voljeli istog ovjeka. - Sino nije dobro spavao. D.J. je pogleda. - Neto ga mui - ree. - Jo od prolog tjedna nosi pitolj u futroli ispod pazuha. - Je li ti bilo to kazao? Zanijeka glavom. - Ne. Ako ga i upitam, odgovori da ga oduvijek nosi uza se. 205 - To je tono. Sjeam se da sam ga odavno viao kako ga pae. - to se dogaa, D. J.? Nisam dijete, bez obzira to on mislio. 2ena sam mu. - Otac se ni meni ne povjerava. - Naas se zadubi u misli. - Nakon onih izgreda i neugodnosti u Jelli-cou prije nekoliko mjeseci, stekao je brojne neprijatelje zbog otvorene podrke Sindikatu rudara. - Misli da su mu se zagrozili? D.J. zavrti glavom. - Ne bih rekao. To je rat koji itav ivot vodi. - to bi onda moglo biti? D.J. je pogleda. - Sad si me stvarno zabrinula. - Nisam to kanila - ree. Zavrtjee joj se suze u oima. - Oboavam ga. To zacijelo zna. Tako jedinstvena ovjeka nikad prije nisam upoznala. Promrmlja nespretno. - Moda nije nita ozbiljno. Oduvijek nosi pitolj. Moda od muhe pravimo slona. Iznenada zaplaka. Njeno. Tiho. - elim mu pomoi. Razgovarati s njim, ali ne znam kako. Zna kudikamo vie od mene. Ne znam kako da mu pristupim. Prui aku preko stola i pogladi joj njeno ruku. - Ne uzbuuj se toliko, majko Margo, jer bi time mogla nauditi bebici. - Isti si kao i otac - zamrca, ali joj slabani smijeak zatrza usnama. - Ba to bi i on kazao. - Moda - dopusti D. J. - ali bojim se da nisam nalik na nj, premda bih volio biti. Daniel parkira automobil u uliici iza skladita, uspe se stranjim klimavim stubama i pokuca na eljezna vrata. Triput brzo i, nakon kratke stanke, jo jednom. 206 Vrata se naskoro otvorie. Na njima se pojavi zdepast mukarac koji se zagleda u nj. - Gospodin Huggins? Daniel kimnu. - Izvolite za mnom. Daniel poe za ovjekom kroz prazno skladite u kojem su police za robu sadravale samo prainu, a zatim se po drugom nizu stuba u udaljenom kutu zgrade popne, za jo jedan kat. Prou kroz jo jedna eljezna vrata i konano se nau u uredu. Za dugim stolom sjedilo je nekoliko mukaraca i ena koji su svrstavali neke papirie. Nisu dizali pogled kad su dvojica mukaraca prola kraj njih i ula u drugu sobu. I tu se nalazio dug stol oko kojeg su bili okupljeni mukarci i ene. Samo to za tim stolom nisu svrstavali papirie, nego prebrojavali novanice i kovane novce, s tim to bi novie povremeno umetali u jedan stroj koji ih je pakivao u uredne zamotke, kao u banci. Nitko im nije obraao panju kad su produili u susjednu prostoriju.

Lanskv je sjedio za stolom u bijeloj, oskudno namjetenoj sobi u kojoj se nalazilo nekoliko stolica i kaueva neobina oblika. Drutvo su mu pravila dvojica mukaraca u kojima prepoznade njegove tjelohranitelje to ih je upoznao za svoga posjeta Lanskome u Floridu. Na jedan pokret Lan-skoga iziu iz sobe, ostavivi ga sama s Danielom. - Privucite stolac - ree Lanskv. Daniel sjede ispred stola, ne progovorivi ni rijei. - Dobro ste obavili svoj posao - pohvali ga Lanskv. - Drim da je to prvi put to lanovi sindikata uivaju primjerenu potporu iz fonda za socijalno osiguranje i mirovinskog fonda. Toliko su ve navikli da ih inovnici peljee da se pitam jesu li uope svjesni onoga to za njih inite. Daniel ne prekide utnju. 207 - A ni mi puno ne zaostajemo za vama - ree Lanskv. - Premda se neke od osiguravajuih kompanija tue da im nameete teke uvjete. - Neka samo brundaju - primijeti Daniel. - Ima ondje dovoljno novaca, pa ih nitko ne mora krasti. Lanskv ga pogleda; priinjao se zbunjenim. - udan ste ovjek, Veliki Dane. Koliko vidim, vama nita ne preostaje osim teka rada. Dugove vraate na vrijeme, provizije odlaze u sindikalne fondove, podiete samo redovnu plau, raun trokova vam je minimalan. Gdje vam je nagrada? Daniel se nasmijei. Lanskv je oigledno sve dobro provjerio. - Nije sve u novcu. Idealist sam. Lanskv pue u smijeh. - Ideali? Tko jo za njih mari! Svatko voli novce. - Nisam kazao da ih ne volim, ve da nije sve u njima. Vi, gospodine Lanskv, imate novaca koliko vam treba. Zato i dalje radite? Lanskv ga zamiljeno pogleda. Odgovor uskrati. - Zato se jednostavno ne povuete u mirovinu da uijete preostali dio ivota. - Nije to tako lako - uzvrati Lanskv. - Ima obaveza. - Novcem ih se moete rijeiti. Mora da se radi o nekom dubljem razlogu. Jedne se stvari, oito, ne elite odrei. - to mislite, koje? - zapita Lanskv. - Vlasti - otpovrnu Daniel bistro i jasno. Lanskv se nakratko zabulji u nj. - A to je ono to vi elite? - Da, ali ne na raun ljudi koje trebam zastupati. - Kako je se onda kanite domoi? - Vrlo jednostavno. Nagodit u se s avolom. - Ne znai li to vjerolomstvo? - Ne, naprotiv. Time mu svodim zlodjela na najmanju mjeru. Jer na temelju onoga to sam uinio 208 za proteklih est mjeseci, vie od esto tisua lanova sindikata uivaju sada dvadeset posto vee povlastice iz fonda za socijalno osiguranje i mirovinskog fonda. A da nisam bio toliko uporan, Sindikat rudara ne bi mogao idueg lipnja otvoriti onih deset bolnica u Virginiji i Kentuckvju. - Zar time ne pomaete avolu da se odri na vlasti? - Nisam policajac, gospodine Lanskv. Nisam ih ja postavio na njihove poloaje. Na lanovima je sindikata da odlue tko e ih zastupati. - Daniel izvadi iz depa cigaru i stavi je u usta nezapaljenu. Zagleda se u nju zamiljeno. - itav sam ivot u radnikom pokretu, gospodine Lanskv. Vidio sam nepravdi svih vrsta. Na objema stranama, pa sam zakljuio da se stanje ne da popraviti izvana, nego radom unutar samog sistema. Lanskv ga pogleda. - Nemam nita protiv, ako zapuite. - Prieka dok Daniel pripali cigaru. - Prema tome, pretpostavljam da vas ne bi privukao iznos od pet milijuna dolara godinje koji bi se nakupio putem vaih mirovinskih fondova, ak ni pod uvjetom da za sebe osobno dobijete pet posto provizije? - Govorite o novcu u onoj sobi? - Daniel pokaza glavom na vrata iza sebe. - Da.

- Ispravno pretpostavljate, gospodine Lanskv. Lanskv umuknu za neko vrijeme. - Meutim, ne biste se protivili da radite za bilo koji sindikat, ak i kad bi ih AFL-CIO iskljuio zbog podmitljivosti? - Mislite posebno na vozae u meugradskom prometu, na pekarske radnike i radnike u velikim praonicama i glaaonicama rublja? - Ba na njih. A takoer i na graevinske ra14 Sjeanje II 209 dnike i osoblje za odravanje zgrada, na ILA1, kao i na ostale. Govorim o dodatnih dva i pol milijuna lanova sindikata koji e vjerojatno za nekoliko godina potraiti novo obitavalite. - Jedino uz uvjete pod kojima i sada radim. Nemam nikakvih namjera osnovati neku novu organizaciju rada kao protuteu AFL-CIO-u. Kako ve rekoh, na srcu mi lei samo probitak radnih ljudi koji treba da ostvare putem suradnje sa svojim izabranim slubenim predstavnicima, ija je dunost da im u tome pomau, a ne da njima vladaju. Lanskv se osmjehnu. - Sjeate li se anegdote o avolu i Danielu Web-steru?2 Jeste li sigurni da se ne zovete Daniel Webster Huggins? Daniel se nasmija. - Ne. Ime mi je Daniel Boone. - Ni ja nisam avao - izjavi Lanskv blago. - I ne trebate se kod mene zauzimati za radnike due. - Veseli me to to ujem, gospodine Lanskv -istaknu Daniel. - Ve sam se poeo zabrinjavati. - Stvarate sebi neprijatelje, Veliki Dane - opomenu ga Lanskv. - Neki od onih kojima najvema pomaete ve poinju prijekim okom gledati na odziv na koji nailazite u njihovim vlastitim sindikatima. 1 International Longshoremen's Association (Meunarodno udruenje lukih radnika). 2 Prema toj anegdoti, Daniel Webster (1782-1852), istaknuti pravnik i govornik u Donjoj kui, Senatu i na javnim skupovima, pobornik ideje o ujedinjenju amerikih drava, svojim je uvjerljivim nastupom pred porotom, sastavljenom od nekadanjih silnika i okrutnika, spasio nekog Jabeza Stonea iz New Hampshirea, kojega su ivotne nedae bile natjerale da s avolom potpie ugovor. tovie, Webster je zatim prisilio avola, zgrabivi ga za guu, da pismeno obea da vie nikad nee dodijavati njegovu branjeniku. 210 - Cio ivot sebi stvaram neprijatelje, gospodine Lanskv - ree Daniel. - Nauio sam ivjeti s njima. - I ja, takoer, Veliki Dane - Lanskv e prijazno. - Samo bih vam predloio da u borbi za odranje poduzmete podjednake mjere opreza kao i ja. Daniel ne ree nita. To je i bila svrha sastanka. Malo zatim ustade. Ve mu je neko aputanje doprlo do uiju, zbog ega se opet i utekao noenju pitolja. Na neki nain bilo mu je drago to prijetnju nije izrekao mali ovjek to mu je bio nasuprot. Osjetio je da ih povezuje neka bliska srodnost. Obojica bijahu neke vrsti izopenici. - Hvala vam, gospodine Lanskv - ree. - Trudit u se koliko mogu. Lanskv se nasmijei i pritisnu puce na pisaem stolu. Ona dvojica se vrate u sobu. Sastanak je zavrio. 14 211 osmo poglavlje - Dvjesto tisua dolara na tjedan, a to je samo poetak - ree Hoffa. -1 to je jo vano, gramzljivi Dane Beck nee im imati pristupa. Daniel je sjedio motrei ga. Nije govorio. - Hou da sredinje drave obrazuju svoj vlastiti mirovinski fond - nastavi Hoffa - i vi ete mi u tome pomoi. Zato sam vas, momci, i pozvao ovamo. Daniel letimino pogleda na Mosesa i Jacka Ha-neya, koji su doli s njim, a onda preko sobe na

Hoffina dva ortaka, Bobbvja Holmesa i Harolda Gibbonsa. - to zapravo oekujete od nas? - upita. - elim da osnujete posve pouzdan sistem kako bismo mogli upravljati naim vlastitim fondom za dobrobit naih lanova. - Tko e rukovati fondom? - upita Daniel. Hoffa se zaudi. - Ja. Kome inae da povjerim sav taj novac? Daniel zadri ozbiljan izraz lica. - Moe zapasti u neprilike. Moglo bi doi do sukoba interesa. Osobnog i onog sindikalnog. - Nema problema - umiri ga Hoffa. - to je dobro za mene, dobro je i za sindikat. - To ne pobijam - ree Daniel. - Ali moda bude teko druge u to uvjeriti. 212 - To je tvoj posao - odvrati Hoffa. -1 postavlja se pitanje, kako da to uradimo? - eli li odgovor odmah sada? - Da, dovraga - prasnu Hoffa. - Ve gotovo godinu dana ubiremo taj novac i preko deset milijuna nekorisno lei u banci. Daniel se nasmijei. - to je, Jimmy, postaje rastroan? Jimmy se prvi put nasmija. - I te kako. Iznijeto nam je nekoliko prijedloga s pomou kojih bismo zaradili mnogo novaca. - O kakvim je prijedlozima rije? - Nekoliko mojih prijatelja iz Detroita velike su bude u Vegasu. Mogu upotrijebiti neto kapitala na izgradnju. Daju velike premije za posuen novac, jer su bankari tvrde ruke. Daniel kimnu, prisjetivi se svog razgovora s Lanskim prologa mjeseca. Sve se poklapalo. Maliove veze sezale su nadaleko i nairoko. - Zvui prihvatljivo. No morat e unijeti vie raznolikosti u svoj investicijski resor. Ne moe se olako uputali u takve pothvate. Kako napreduje s paketom mjera u vezi s Osiguranjem? - Sve je sreeno - odgovori Jimmy. Jednom mome prijatelju dali su iskljuivo pravo na otvaranje agencije. - Raduje me to to ujem - ree Daniel. - A sada daj nam sve raspoloive podatke i mi emo ti se vratiti s razraenim planom za manje od tjedan dana. - Nita kasnije? - Ni dana. Hoffa se okrenu Gibbonsu. - Predaj mu papire. - Hoe li odgovarati prijepisi? - zapita Gibbons uprijevi pogled u Daniela. - Ne volim da mi se izvornici izgube. 213 Gibbons napusti sobu. Hoffa se nagne preko stola. - Moemo li naas razgovarati u etiri oka? Daniel kimnu. Na Hoffin znak i drugi mukarac napusti sobu. Prieka dok se za njim ne zatvore vrata. - to te mui? - Dave Beck - uzvrati Hoffa. - S njim nije dobro. - Tono - sloi se Daniel. - to misli, koliko e im trebati da ga osude? - Sa svim prizivima koje moe uloiti, dvanaest, a moda i petnaest mjeseci. Hoffa uze olovku i stade je gnjeiti meu prstima. - Pria se da bi mogao propjevati samo da dobije laku osudu. - Ne vjerujem u to - ree Daniel. - Sve to imaju protiv njega jest bezvezna optuba u vezi s porezom na dohodak. Nemaju razloga da ga ondje dre zauvijek. Isuvie je lukav da nekoga cinka, jer je svjestan da bi time zeznuo svoju penziju i ugovor o zapoljavanju koji je sklopio sa Sindikatom vozaa kamiona. - Znai onda da bih trebao biti spreman za svoj potez u vrijeme jesenskog zbora pedeset i sedme? - Da. - Dri da u uspjeti?

- Hoe. Nema nikog drugoga - odvrati Daniel. -Meutim, jedno mora znati, ukoliko ti to ve nije jasno, da si ti slijedei put na nianu. Dii e na tebe i kuku i motiku. - Jebi ih - odrapi Hoffa. - Ne mogu mi nita priiti. - To je i Dave Beck mislio, ali su ipak nali naina. - Nisam blesan kao on. Uredno plaam poreze. - Na vozae se vri velik pritisak. Politikim napadom na sindikat mogu iskoristiti strahovanje jav214 nosti zbog utjecaja koji sindikat ima na nae gospodarstvo. Prije ili kasnije neki e politiar posegnuti za njim. Slubeni predstavnici vozaa kamiona u meugradskom prometu isuvie se razmeu izjavama u kojima istiu da samo jednim trajkom mogu dovesti do privrednog zastoja cijele zemlje. - Istina je, to moemo - ree Hoffa. - Uinite to, i sindikatu je odzvonilo - naglasi Daniel. - Vlada stupa na poprite i preuzima stvar u ruke. - Znam - ree Hoffa. Odloi olovku. - to misli kakva je Meanvjeva uloga u svemu tome? - to se tie AFL-CIO, vozai su krenuli u napad. Ustremljuju se na korupcionaku pojavu pridruivanja veini koja je iskrsla u toku ispitivanja Davea Beka i na sudskim procesima. - Ali vlada jo nije potkrijepila navode optube. - Po Meanvju, i ne moraju. Dovoljna mu je bilo kakva izlika, i ti ispada iz igre. - Boji se da emo mi uskoiti i preuzeti posao -ree Hoffa. - Moda. - Nisam zainteresiran. Moe mu to kazati. - I hou, ali on nema razloga da mi vjeruje. Ne voli me nita vie od tebe. - Daniel ga pogleda. -Meutim, izmeu nas dvojice velika je razlika -meni nita ne moe. CALL nije sindikat. Mi smo sindikalna sluba i savjetodavna grupacija, dostupna svakom sindikatu koji eli nae usluge. ak i u tom svojstvu mi ne vodimo nikakvu politiku, ve samo dajemo preporuke. Sindikati sami donose odluku koji e kurs slijediti. Uz to, mogu nas u svako doba i zbog bilo kojeg razloga osloboditi obveze. - uo sam da je izjavio nekim sindikatima da e, u sluaju njihova angairanja CALL-a, smatrati to izdajom povjerenja i tajni AFL-CIO-a. 215 - I ja sam to uo - ree Daniel. - Ali nemam dokaza. Osim toga, to nije moj problem. - I ja mislim da nije. - Hoffa se nasmijei. -Prema onome to ujem, prilian se broj sindikata irom zemlje koristi tvojim uslugama. Daniel kimnu. - Moda poinju uviati da izvravamo svoja obeanja. - Ako se odlui za stvaranje nove nacionalne organizacije rada, moe raunati na sindikat vozaa kamiona u meugradskom prometu. - Hvala - ree Daniel. - Nema mjesta za dvije organizacije rada. To su shvatili AFLi CIO, pa su se zato i fuzionirali. Zadovoljan sam postojeim stanjem. Hoffa grunu u smijeh. - Veliki Dane, ti si ili najprepredeniji ili najgluplji ovjek u radnikom pokretu. Daniel mu se pridrui smijehu. - Je li ti ikada palo na pamet da sam moda i jedno i drugo? Kasnije, u automobilu, u toku vonje prema zranoj luci, Moses se nagne k Danielu i ree mu ispod glasa. - Zna, Hoffa nam je lagao. - to? - Kazao je da im deset milijuna lei beskorisno. A vjerojatno se radi o pedeset milijuna. Zaboravio je spomenuti neke od ostalih vanijih mjesnih podrunica koje nadzire. - To sam i mislio - ree Daniel. Mosesov glas zazvui prigueno, gotovo s prizvukom strahopotovanja.

- Za tri godine imat e na raspolaganju za svoje poslovne zahvate preko milijardu dolara. - Pa to onda? - Po tome pinka Sindikata rudara poinje nali216 kovati blagajni nekog peceraja na uglu dviju prometnih ulica. Lewis im nee htjeti drati svijeu. - Ne tie nas se njihov novac - ree Daniel. - A trebalo bi da nas se tie - uzvrati Moses. -Trae od nas da ih naputimo to da rade s njime. - Ne, ne trae - Daniel e. - Trae od nas preporuke kako da na najbolji mogui nain uloe i zatite taj novac za dobrobit svojih lanova. - Od tebe zapravo trae da im pribavi dozvolu za krau. - Od mene je nee dobiti. Dobit e tono ono to su me i traili. - Nee moi ostati po strani - upozori ga Moses. - Ako zapadnu u nevolju, doi e k tebi da opravda postupke. - Ne mogu sada razbijati glavu o tome - ree Daniel. - Ipak je bolje da o tome ponemo misliti - sumorno e Moses. - U redu - ree Daniel. - to misli da bismo najprije trebali poduzeti? - Sredinje drave nam plauju deset centi po lanu. Ako se prihvatimo tog posla u vezi s mirovinskim fondom, smatram da bi nam trebali dati jo deset centi. - Ne znam kako bi to pomoglo da im rijeimo problem. - Morat emo poveati brojno stanje naeg osoblja, a to e stajati novaca. Netko e ih morati namaknuti. Daniel ga pogleda. - I dri da to moraju oni? Moses kimnu. - ini se da je to najpravednije rjeenje. Mogu sebi priutiti izdatak. Mi ne moemo. Daniel se naas zamisli. 217 - Nemam nita protiv toga. Ukljui to kao dio prijedloga koji emo im iznijeti. - A ako se ne sloe? - Svejedno emo izvriti svoju dunost. Svialo se to meni ili ne, s Jimmvjem Hoffom sam zakljuio posao i ne namjeravam pogaziti zadanu rije. 218 deveto poglavlje Kroz otvoren prozor dopre zvuk automobilske trube. Daniel podie oi s jutranjih novina. - Auto je ve tu. - ula sam ga - ree Margaret. Poe naglo piti kavu. - Moram se uriti. - Hoe li doi kui na veeru? - Ne znam - odvrati. - Imamo posla preko glave. Nisam trebao preuzeti onaj dodatni posao kod Sindikata vozaa kamiona u meugradskom prometu. Zavrili smo razvrstavanje i provjeravanje svih molbi za dodjelu zajma, a ima jo mnogo takvih koje moramo uz nae preporuke proslijediti Izvrnom odboru za preksutranji sastanak. - U posljednjih deset dana samo si dvaput bio kod kue na veeri - potui se. Pogleda je. - Tu nema pomoi. Odgovornost mi je na leima. - Ima i prema meni odgovornosti - napomenu. Ustade. - Znam. Ali bilo ti je poznato i prije udaje kakvim se poslom bavim. - Tada nisi bio toliko zaposlen. Mogao si sebi, a i meni, posvetiti vie vremena. 219 - Ne zaboravi da smo se nalazili na rubu novana sloma. - I novac nam poboljava stanje? - Bar moemo plaati raune - ree Daniel. - A ni za novu kuu koju dotjerujemo u Scardaleu, u dravi New York, ne bi se moglo rei da je sirotinjskog tipa.

- Tu sam sretna. Zato se moramo seliti u New York? - To sam ti ve objasnio - odgovori strpljivo. -Sve vie i vie bavimo se poslovima to su skopani za upravljanje fondovima. A New York je mjesto u kojem ima novaca. Zbog toga i urede selimo u blizinu Wall Streeta. Muala je dok je oblaio svoj sako. - Smiri se - ree. - Sve e biti u redu. Zadnji je mjesec uvijek najgori. Kad rodi bebu, osjeat e se bolje. Zavrti glavom, i - Izgledam ogavno. Obie stol i dade joj poljubac. - Prekrasna si. - Nikad neu povratiti prijanju liniju. Zasmija se. - Hoe. Ne tari glavu zbog toga. - Strahujem da e naii na kakvu djevojku koja e mi te preoteti. - Uzvinu pogled na nj. - Nema izgleda za to. - Prolo je ve vie od mjesec dana otkako se nismo, a poznajem te dobro. Vidim to ti se dogaa svako jutro kad se probudi. - Pianje i hladan tu brzo se pobrinu za to - ree kroza smijeh. - Koliko ti hladnih tueva treba tokom dana? -zapita. Strese glavom. - to da radim s tobom? 220 Ne odgovori. - Hajde, glavu gore - ohrabri je. - Nije tako loe. - ak ti ga vie ne mogu primiti ni u usta -zakuka. - Stalno patim od munine. - Djetinjari. Suze joj se otkotljae niz obraze. - Bojim se. Znam da u te izgubiti. Osovi je na noge i poljubi, pazei pri tome da joj ne prignjei trbuh. - Nee me izgubiti. - Kroz otvoren prozor iznova zajei zvuk automobilske trube. - Moram bjeati. Otprati ga do vrata. - to je onda s veerom? - Nastojat u doi - obea.'- Nazvat u te kasnije, u toku popodneva. Stajala je na pragu i promatrala ga kako stazom odmie put automobila. Voza izie i otvori mu vrata. Smjesti se na stranje sjedalo. ekala je dok kola ne zamakoe za ugao pri kraju ulice, a onda se vrnu u kuu. Mamie je upravo ulazila u kuhinju s pletenom torbom u ruci. - Idem u trgovinu. Treba li vam togod prije nego otii, gospa Huggins? - Ne - uzvrati Margaret. - Nita mi ne treba. Idem gore u krevet malko prilei. Nisu proli vie od nekoliko blokova kua, kadli se George, voza, osvrnu na Daniela. - Jedna nas kola slijede, gospodine Huggins. - Jesi li siguran? - upita Daniel. George strelimice zimu u retrovizor. - Sto posto. Rije je o plavom dodgeu. Dva su mukarca na prednjem sjedalu. Na tragu su mi od jutros, kad sam izvezao kola iz garae. 221 Daniel pogleda kroza stranji prozor. Iza njih je promet bio vrlo iv, pa nije spazio kola. - Gdje su? - Otprilike sedma kola iza nas. Daniel ih ovaj put ugleda. Bila su to kola neupadljiva izgleda. Razabrao je dvojicu mukaraca na prednjem sjedalu, ali im nije mogao razaznati lica. - Prepoznaje li bilo koga od njih? - upita. George odmahnu glavom. - Jo nikad nisam vidio nijednog od njih. - Jesi li se iz garae odmah otputio mojoj kui?

- Nisam, gospodine - odvrati George. - Prvo sam moramo u hotel po Gibbonsa da ga odvezem do sindikalne centrale kamiondija radi sastanka s Bekom. im sam ga odbacio, poao sam po vas. Daniel kimnu. Bila su to njihova kola i njihov voza. Posve je prirodno da se prvo brinu za svoje ljude. Hoffa je uredio da mu se kola i voza nau pri ruci kad mu god zatrebaju. - to misli tko su? - Ne znam - uzvrati George. - Moda cajkani. Oni voze takve krntije. - Jesi li to spomenuo Gibbonsu? - Nisam. Tada jo nisam bio siguran. Tek kad sam ga odbacio, a oni su i nadalje ostali iza mene, znao sam da me prate. - Nosi li pitolj? - zapita Daniel. - Ne, gospodine. - Tko jo zna da si jutros iao po mene? - Svi znaju - odgovori George. - Radni nalozi vozaa istiu se na oglasnu plou no prije. Daniel pogleda preko lea kroz prozor. Dodge ih je jo uvijek slijedio, na petom mjestu iza njih. Okrenu se natrag na sjedalu. - Kod slijedeeg semafora projuri pored crvenog svjetla i okreni nadesno. Zatim umakni u prvu uli222 iu na koju naie. Tu se zaustavi i lezi na prednje sjedalo. George se naas osvrne ba kad je Daniel vadio pitolj iz futrole pod pazuhom. Glas mu se prebi. - Mislite li da e doi do pucnjave? Daniel provjeri bubanj pitolja. - Ne bih rekao, ali sam odavna nauio da nita ne preputam sluaju. George smrknuta lica stegnu volan. Jo su proli tri bloka prije nego to se Georgeu ukazala prilika. Poput strijele sunu mimo crvena znaka i naglo okrenu udesno. Gledajui kroz stranji prozor Daniel nije primijetio plava kola, kad su ponovno skrenuli u uliicu. George zaustavi kola negdje na sredini idue ulice. Okrenu se i pogleda otraga. - Lezi! - dreknu Daniel otro. Georgea nestade iza naslona, a Daniel kroza stranji prozor baci pogled na ulicu. Minutu-dvije kasnije plavi dodge zviznu pored uliice. - U redu - ree Daniel. - Makni guzicu i vozi me ravno u ured. Dok je Daniel vraao pitolj u futrolu, George naglo zavrti volan, izvozei kola iz uliice. - Isuse - procijedi George. - Ima li jo kakav zadatak nakon to mene odveze? - upita Daniel? - Reeno mi je da s vama ostanem itav dan. - Ne! Odbaci me i onda se vrati u garau. im stigne, nazovi me da znam jesu li ti jo uvijek za petama. George letimice zaviri u retrovizor. - Opet su iza nas. - To sam i oekivao - ree Daniel. - Htio sam samo vidjeti kako e reagirati. - U zrcalu zakratko ugleda Georgeovo zabrinuto lice. - Nema se ega plaiti - osokoli ga. - Sada znaju da smo na oprezu. Nee stvarati nikakvih neprilika. 223 Auto se zaustavi pred privremeno podignutom trokatnicom u kojoj su se nalazili uredi. Ne osvrnuvi se oko sebe, Daniel zakroi u zgradu i poe ravno u svoj ured. Upravo je pregledao pola jutarnje pote, kadli se oglasi telefon. - Ovdje George, gospodine Huggins. U garai sam. Nisu me pratili. - U redu, George. Hvala. - elite li jo to od mene? - Ne, George. Nazvat u te, ako to iskrsne. -Pritisnu puce na svom telefonu. Trenutak kasnije Moses i Jack nalazili su se u njegovu uredu. - Jedan plavi dodge parkiran je negdje na ulici s dvojicom mukaraca na prednjem sjedalu. Slijede me otkako sam jutros napustio kuu. - Zna li tko su? - upita Moses zabrinuto. - Nemam pojma. Poalji nekog da zapie registarski broj kola, a potom vidi moemo li preko

prijatelja u policiji ustanoviti kome pripadaju. - Uinit u to osobno - pouri se Moses. - Ne. Ako mene znaju, onda poznaju i tebe. Poalji nekoga od uredskih sluitelja ili stenografa. Kai im da se prirodno ponaaju. Neka jednostavno prou mirno i zapamte broj. To je sve. - Dobro - ree Moses i napusti ured. Daniel se okrenu Jacku. - Kakav je na status u sluaju da nas stanu ispitivati bilo to u vezi s poslovima naih klijenata? Jack ga pogleda. - Ako primijene ispravan zakonski postupak i od vas zahtijevaju da svjedoite pod zakletvom, nema vam druge nego odgovoriti na njihova pitanja. Daniel zapade u muk. - Ne uivate onakvu vrst zatite kao u odnosu 224 odvjetnik-klijent, ili ak lijenik-pacijent, ako je to ono na to mislite - pridometnu. - to je s dokumentacijom koju su nam povjerili nai pretplatnici? - Ako dobiju sudske pozive, morate im ju predati. Daniel kimnu i zamiljeno se zapilji u svoj stol. - Skupi sve to imamo ovdje, a to dolazi izvana, i izvri pripreme da se to vrati sindikatima, bez obzira o kojima se radilo. elim da do veeras nemamo u arhivi nita osim naih vlastitih spisa. - Oteavate nam poloaj - uzbuni se Jack. -Treba nam mnogo tih papira za obavljanje naeg posla. - Ba me briga - odbrusi Daniel. - Ne elim posluiti nijednom kurvinom sinu kao mala vrata kroz koja bi se domogao nekog od naih pretplatnika. Iznesi tu dokumentaciju odavde. Sutra emo poeti organizirati male radne grupe koje e raditi u samim uredima tih pretplatnika. Moda se to pokae neprikladnim, ali emo posao ipak nekako obaviti. - To e takoer kotati novaca - napomenu Jack. Daniel ga pogleda. - Moe li mi rei to danas ne kota? Moses se vrati u ured. - Znamo ija su kola. Nismo se morali obraati policiji. Na tablici je jasno istaknuto: Vlada SAD. Opa sluba. Daniel podie oi na nj. - Zna li bilo koga u Opoj slubi tko zna kojem odjelu kola pripadaju? - Mislim da znam - odgovori Moses. Dohvati slualicu i brzo nazove broj. Poe tiho govoriti u slualicu, zatim je prekrije dlanom. - Sada provjerava. - Trenutak kasnije ree: - Hvala vam - i odloi 15 Sjeanje II 225 slualicu. - Kola pripadaju McClellanovu odboru -izjavi. Senatski odbor za pitanja protuzakonitih djelatnosti na polju rada ili rukovoenja radom, glasio mu je pun naziv. - U redu - ree Daniel. - Ako nita, sad barem znamo s kim imamo posla. Na nian su uzeli samo dva sindikata. Sindikat radnika zaposlenih u automobilskoj industriji, UAW1, i vozae kamiona u meugradskom prometu. A budui da nas UAW nije angairao, moramo pretpostaviti da nas povezuju s vozaima. - Uzgleda prema Jacku. - Pobrini se da najprije iznese odavde dokumentaciju Sindikata vozaa. 1 United Auto AVorkers. 226 deseto poglavlje - Alaj smo budale - ree Daniel, odgurnuvi od sebe pomno sastavljen izvjetaj to se nalazio na njegovu stolu. - to ne valja? - upita Moses tjeskobno. - Nita - uzvrati Daniel. - Sjedimo na rudniku zlata, a da toga nismo svjesni. Tu preporuamo investicije u korist mirovinskog fonda vozaa kamiona, a nita ne poduzimamo za sebe. - to bismo mogli uiniti s tim u vezi - zapita Jack. - Moemo osnovati svoj vlastiti fond - odgovori Daniel.

- Nemamo toliko novaca - dobaci Moses. - Moemo ih dobiti. - Daniel zapali novu cigaru i otpuhnu cio oblak put stropa. - Zajedniki fond sindikata. Otvorimo ga tako da svaki pojedini lan sindikata, a takoer i mjesna podrunica, moe ulagati novac u nj. Ima stotine malih samostalnih mjesnih podrunica koje nemaju dostatno sredstava za stvaranje vlastitih fondova i koje e zato jedva doekati da nam se pridrue. - Uza sve to trebat e nam podosta novaca za uspjean poetak - ree Jack. - Moda ak deset ili petnaest milijuna dolara. - Mogu ih pribaviti - Daniel e samopouzdano. -Sa Sindikatom vozaa kamiona u meugradskom 15' 227 prometu i Sindikatom rudara bit e lako. Osim toga, taj e im potez dobro posluiti u propagandne svrhe. Premda su im neke investicije moda unosne, ve poinju polako zaudarati. Ovo bi im raskuilo zrak. - Vrlo zanimljiv prijedlog - ree Jack oprezno. - Ne znam - Moses e uzdrano. - To bi nam iz temelja izmijenilo prirodu poslovanja. Od savjetodavaca pretvorili bismo se u upravitelje. - Ne vidim nita loe u tome - ree Daniel. - U skladu je s naom temeljnom svrhom: poboljati osiguranje svakom sindikalistu. - Moe to ispasti riskantno - nastavi Moses. -Nita ne znamo o voenju takve zaklade. - Unajmit emo strunjake. Nema tog burzovnog meetara na svijetu koji ne bi objeruke iskoristio priliku da sudjeluje u takvom poslovnom pothvatu. Trenutno imamo preko tri milijuna lanova koji su putem sindikata povezani s nama. Samo sto dolara od svakog lana pribavlja nam tristo milijuna dolara za investicije. ak i nestrunjak zna da mu prosjena dobit iznosi osam posto, ako novac uloi samo u vodee dionice. To iznosi dvadeset i etiri milijuna dolara na godinu, a kad bi nai trokovi administracije iznosili samo polovicu uobiajenog trgovakog postotka, zaradili bismo tri milijuna dolara godinje. - To je gotovo dva puta vie od onoga to ubiremo u vidu pristojbi prilikom prikljuenja podrunica u glavne sindikalne organizacije - istaknu Moses. - A ipak ne moramo ii okolo sa eirom u ruci. - Poinje shvaati cijelu zamisao - ree Daniel. - Uze u ruke izvjetaj sa stola. - Jack, odmah se laaj tog posla. Hou znati to nam sve treba za poetak poslovanja. - Dobro. Okrenu se Mosesu. 228 - Naredi statistikom odjelu da sastavi popis lanova svake udruene mjesne podrunice. S imenima i kunim adresama. - To emo morati zatraiti od sindikata - ree Moses. - U ovom asu ubiremo pristojbe per capita1 na temelju izvjetaja koji nam alju sindikati. - Onda ih trai. - to da im kaem? - upita Moses. - Zna i sam koliko su osjetljivi kad trebaju odati imena svojih lanova. - Kai im da pripremamo studiju o ivotnim uvjetima lanova, ili bilo to drugo. Izmudri to god hoe, samo prikupi podatke. - Dobro. Dvojica mukaraca ustadoe. Jack pokaza na izvjetaj. - elite li da ga poaljem Hoffi? - Ne - uzvrati Daniel. - Mislim da je najbolje da mu ga sam uruim. - Neto kao da te kopka - ree Hoffa lukavo. -Inae ne bi doao ovamo samo da to donese. - Tako je - priznade Daniel. - Pored preporuka to se nalaze u tom fasciklu, elim da investira petnaest milijuna dolara u zajedniki fond koji upravo otvaramo. Hoffa ga pogleda. - Zato dri da u ti dati pare za stvaranje zajednikog fonda, kad i sami moemo otvoriti na vlastiti?

- Dobri propagandni razlozi. - Nasmijei se. - To e pokazati da tvoje zanimanje za rad nadilazi granice sudske ovlasti. Da vodi brigu ne samo o do1 Po glavi, po osobi. 229 brobiti vozaa kamiona nego i o svim lanovima sindikata. - Kakvo je to sad sranje kroz gusto granje? -upita Hoffa. Daniel se nasmija. - eli najosnovnije obrise? Hoffa kimnu. - Svakako. Nato se moe okladiti o svoj upak. - Ve dva tjedna pod nadzorom sam agenata McClellanova odbora. Nai prijatelji gore na Capi-tolu vele mi da si ti razlogom zato paze na svaki moj korak, jer se nadaju da e ih naa veza dovesti do neega to bi mogli upotrijebiti protiv tebe. Svaki dan moe oekivati da ti upadnu ovamo radi pregleda kartoteke. - Koga vraga trae? - Ne znam. A neto mi kae da ni oni ne znaju. Jednostavno raunaju da kod tolike silne love koja neprestance pritjee ima neto nezakonito. - U mojoj kartoteci nee nita nai. - Nee ni u mojoj - ree Daniel. - Prije dva tjedna zapovjedio sam da ti se poalje svaki komadi papira to sam ga dobio od Sindikata vozaa kamiona u meugradskom prometu. - Kako to da me nitko o tome nije obavijestio? - Ne znam. Naloio sam da se sve poalje Gib-bonsu. Hoffa se mai telefona. - Pozvat u amo Gibbonsa. - To moe ekati - ree Daniel. - Nije toliko vano. Bolje da uradi ono to sam uradio i ja. Stupi u vezu sa svojim pravnim odjelom i tono utvrdi koja zakonaska prava uiva, ako uistinu dou. Hoffa se zabulji u nj. Potom kimnu. - Aha. Daniel zanijemi. 230 - Tko jo ulae novce u zajedniki fond koji osniva? - zapita Hoffa. - Sindikat rudara prilae pet milijuna. - Zato da ja onda utnem u fond petnaest? - Zato to si triput bogatiji od njih. Hoffa se nasmije. - Ti, Veliki Dane, svakom skree u brk. - Otvori izvjetaj i povrno preleti stranicama. - Zbog ega bi to bila bolja investicija od ostalih to si ih predloio? - Ne znam hoe li biti bolja. Samo sam uvjeren da e biti sigurnija. Svaki od predloenih poslova ukljuuje u sebi i stanovit postotak spekulativnih nagaanja. Moe mnogo zaraditi, ali moe i sve rasprkati. Mi se drimo vodeih vrijednosnica. Ne donose one nita pretjerano - samo pouzdan i stalan dobitak. Moda tu nee zaraditi onoliko koliko sada zarauje, ali nee ni tetovati. - Uivamo li bilo kakve povlastice to meu prvima prilaemo u fond? - Moe postaviti svog ovjeka u Odbor za investicije. Hoffa pue u smijeh. - Lijepa nam korist od toga. Imam ve takvih upljih guzica u svom odboru, tako da svaku odluku moram sam donositi. - Zavali se na naslon stolice. - Za petnaest milijuna zelembaa morali bismo dobiti posebni postotak. Daniel odmahnu glavom. - To je ba ono ega se kanim kloniti. To e biti javna zaklada. Ne bih htio da se politiarima prui povod da od njega naine jo jedno politiko pitanje. Ovu emo igru igrati prema svim pravilima. - Vrijedi, Veliki Dane - ree Hoffa. - Drimo se pravila. * 231 - Pet milijuna dolara - ree Lewis zamiljeno. Letimice pogleda preko stola na svoje ortake. - to

misli, Tome? Kennedv kimnu. - Pruaju nam se dobre mogunosti. - Tony? - upita Lewis. - Drim da bi moglo biti onako kako Veliki Dane kae. Time se svakom lanu prua mogunost da za trice stupi na ameriko trite, a nama stvara dobar publicitet. - Pet milijuna dolara je mnogo novaca - istaknu Lewis. Daniel zauti. Uzevi u obzir da je Lewis kupio banku u Washingtonu, DC, za Sindikat rudara, koje aktiva iznosi preko dvjesta milijuna dolara, i s obzirom da gotovinska sredstva Sindikata rudara u toj banci upravo u ovome asu premauju pedeset milijuna dolara, starac je dobro glumio siromaha. Lewis se nagne preko stola. - Koliko ste ve kapitala angairali za taj pothvat, gospodine Huggins? Daniel se nasmjehnu. - Ako mi dadete tih pet milijuna, imat u za poetak dvadeset milijuna dolara. - A ako ne dam? - Neu imati nita - otpovrnu Daniel otvoreno. - Tko e vam namai ostalih petnaest milijuna? - Sindikat vozaa kamiona. U Lewisovu glasu odzvoni prizvuk nevjerice. - Dave Beck? - Ne, gospodine. Sredinje drave. Jimmy Hoffa. - Znai, ako vam ja ne dam novce, nee ni Jimmy Hoffa? - Da, gospodine. Premda svoju investiciju nije niim uvjetovao, ipak neu dobiti njegove novce, ako nam se i vi ne pridruite. - Zato? 232 - Treba mi ira osnovica u radnikom pokretu od samo jednog sindikata. Htio bih zaeti neto to prelazi sve sindikalne granice. Neto to bi prudilo i pomagalo svakom lanu bez obzira kojem sindikatu pripadao. John L. Lewis ga pogleda. - To mi zvui idealistiki. - Moda, gospodine. Meutim, nema nita loe u idealima. Da ste bili bez njih, rudari bi se jo uvijek nalazili ondje gdje su i bili kad sam se, kao djeak, prije etrdeset i pet godina, prvi put spustio u rudarsko okno. Lewis polako kimnu. - To je istina. Kadikad zaboravljamo na borbu koja je sve ovo omoguila i koja nikad nee prestati, jer zahtijeva nau neprekidnu budnost. - Obrati se Kennedvju. - Tome, izvri pripreme s gospodinom Hugginsom. Po mom miljenju, poduzima vrlo konstruktivan korak u razvoju radnikog pokreta Amerike. 233 jedanaesto poglavlje - Sudbina fonda lei u rukama individualnih ulagaa. Inae, izlaemo se optubi da smo samo jedan drugi odvojak sindikalne kampanje koji tei prema monopoliziranju njihovih riznica. - Glas Jacka Haneva zvuao je analitiki trijezno. - To e takoer utjecati na Wall Street da nas pone gledati drugim oima. Upravo sada nisu ba jako oduevljeni naim planom. - Nek se jebu - odsijee Daniel. - Koji jo vrag dri do njihova miljenja? - Ne moete to rei - uzvrati Jack. - Bez njihove pomoi nikamo neemo stii, pogotovo ako urimo. Moraju vas pozvati u klub; sam novac nee vas uvesti u njihovo drutvo. Daniel uuti za trenutak. - Potrebne su nam novane zalihe Sindikata vozaa kamiona i Sindikata rudara, inae se neemo maknuti s mrtve toke. - To svhaaju - ree Jack. - I ne protive se izdatku, samo to smatraju da bi fond u poetku morao

poivati na irem temelju. Izili bi nam u susret da za nau stvar moemo predobiti barem pedeset tisua dioniara s minimalnim ulozima. - Trebat e dosta vremena da ih naemo - ree Daniel. - Dok odaljemo svu potu, prospekte, prouimo sve odgovore i.konano rasprodamo dio234 nice, proi e najmanje est do deset mjeseci. A ja ne elim ekati tako dugo. - Ne znam nijedan nain na koji bi se postupak dao ubrzati - ree Jack. Javi se Moses koji je do sada muao. - Znam ja. - Okrenu se Jacku. - Nisi bio tu na samom poetku, kad je Veliki Dan putovao irom zemlje i skupljao lanove za CALL. To ti je najvei trgovaki putnik na svijetu. Vole ga ondje jer je jedan od njihovih. Daniel ga pogleda. - Ne znam. Ovo je neto drugo. - Ista je to stvar, Veliki Dane - ree Moses. -Mora onamo odakle crpi snagu. Dopusti da te vide, pa e poi za tobom. - I za to e trebati vremena - ree Daniel. - Mogu sve urediti. Mogao bi prijei cijelu zemlju za dva mjeseca - ree Moses. - Jo uvijek imamo ondje prijatelja. A ako bismo uz to jo i zasladili posao, ponudivi slubenicima i predstavnicima radnikih sindikata desetpostotnu proviziju u obliku dionica koju bi dobili od svojih mjesnih podrunica na temelju doprinosa, uspjeh bi bio neminovan. Daniel se naas zamisli. - Koliko bi ti vremena trebalo da to sprovede u djelo? - Mogu te pokrenuti ve idueg tjedna - odgovori Moses. - Za dva mjeseca vratio bi se ovamo sa svim dioniarima koji su nam potrebni da sve strane udobrovoljimo. - Moram se tu nai najkasnije do sredine idueg mjeseca - ree Daniel. - Nekako u to vrijeme Margaret bi trebala roditi. - Razradit emo plan u okviru tog vremena -obea Moses. - Ostalo ovisi o tebi. Daniel pogleda Jacka. - Postoji li kakva druga mogunost? 235 Jack zavrti glavom. - Koliko znam, ne postoji. Daniel se za trenutak zamisli, a onda konano pristade. - U redu - ree. - Poni raditi na tome. Ali ne zaboravi mi ostaviti srednji tjedan slijedeeg mjeseca slobodan. - Baci pogled na sat. Bilo je prolo sedam sati. - Bolje da idem kui. Obeao sam Margaret da neu zakasniti na veeru. Kad se stubama spustio u predvorje uredske zgrade, doekala su ga dva mukarca. U jednom je od njih, visokom i plavom, prepoznao tjelohranitelja Lanskoga, kojega je prvi puta sreo na aerodromu u Miamiju. - Gospodine Huggins - poe plavokosi uljudno. - Gazda bi vas elio vidjeti. - Krasno - ree Daniel. - Kai mu da me nazove kui, pa emo ugovoriti sastanak. - eli vas vidjeti sada - ustraja plavokosi. - Ve kasnim na veeru - ree Daniel. - Oekuje me supruga. - A takoer i gazda - glasio je suzdrljiv odgovor. Daniel ga presijee pogledom. - Morat e poekati. - Ne, nee. Daniel spusti pogled i opazi mu u depu obris pitolja. Bijae uperen u njega. Daniel se nasmija. - Izgleda da nee. - Vani nas ekaju kola. - Onaj drugi mukarac poe kao prethodnik put crne limuzine, parkirane pred zgradom, a plavokosi se privrlji Danielu uz bok. Voza je sjedio za volanom. Dvojica se mukaraca popnu s Danielom na stranje sjedalo. Automobil krenu i ukljui se u promet. Daniel se osvrne kroza stranji prozor i opazi kako plavi dodge polazi za njima. Obrati se

plavokosom. 236 - Gospodinu Lanskom se to ba nee dopasti -ree. - Dovodite mu efbiajovce ravno pred vrata. - O emu priate? - upita plavonja. - Osvrni se - ree Daniel. - Oni u dravnom plavom dodgeu s tablicama na kojima pie FBI. Ve me tjednima prate. Plavokosi ga pogleda, a zatim ree vozau. - Otresi ih se. - Ne bih to radio - upade Daniel. - Ve imaju broj vaeg automobila. Onog trenutka kad vas izgube, alarmirat e sva policijska kola. Plavko poprimi zabrinut izraz. - Drim da je bolje da se odvezete do prve telefonske govornice i obavijestite Lanskoga o tekuim dogaajima - predloi Daniel. - U redu, stani - plavokosi brzo naredi vozau. -Skreni do trgovine na uglu. im se kola zaustavie, on iskoi iz njih. - ekaj uz njega - zapovjedi mukarcu do Daniela, a potom ue u duan. Vratio se za nekoliko minuta i uniao u kola. Pogleda nelagodno Daniela. - Gospodin Lanskv veli da vas odvezemo kui. - To je ve inteligentnije - Daniel e dok su kola opet ulazila u prometnu guvu. - Kae da e vas kasnije, u toku veeri, nazvati. - Bit u kod kue - ree Daniel. - Ne idem nikamo. Petnaest minuta kasnije limuzina se zaustavi pred Danielovom kuom. Daniel izie i okrenu se plavokosom. - Hvala na vonji. Plavokosi ga utke streljnu mrkim pogledom. Daniel se nasmijei. inilo se da se ne pokree, ali mu u ruci neoekivano osvanu pitolj koji rine plavonji pod nos. - Drugi put kad doe po mene - ree Daniel 237 blago, jo uvijek s osmijehom na licu - bit e bolje da odmah pone pucati, jer u ti kuglama raznijeti glavu im ti ugledam lice. Porui to gospodinu Lanskom u moje ime. Pitolj mu je ieznuo iz ruke kad je zalupio vratima i, okrenuvi im lea, otputio se stazom prema prednjim vratima. Kad je uao u kuu, auto je ve bio odjurio. Telefon poe zvoniti ba kad sjedoe za veeru. Mamie odgovori na poziv. - Na telefonu biti neki gospodin Miami. Daniel ustremi pogled na nju. - Kai mu da upravo veeram i da me opet nazove za jedan sat. Margaret ga pogleda. - Tko je taj gospodin Miami? Daniel odsijee komad odreska. - Lanskv. - Zato ne upotrebljava pravo ime? Daniel slegnu ramenima. - to hoe? Daniel naas podie oi. - Svoj komad kolaa. - Ne shvaam - ree smeteno. - Jamano je do sada ve saznao da osnivamo zajedniki fond - razjasni. - Pretpostavlja da ima pravo na jedan dio. - A ima li? - zapita ona. - Nema. - Pa time je onda stvar ureena. Treba mu samo to kazati. Daniel se jedva suzdri od smijeha. - Nije on od onih kojemu se to moe rei bez posljedica.

Margaret za trenutak zauti. - Daniele, da nisi u kakvoj nevolji? - Nisam. 238 - itala sam o tom' Lanskome u novinama. Gangster je, zar ne? - Tako kau. - Zato onda sklapa s njim poslove? - Moj je dio posla zakonit. to god drugo radi, ne tie me se. - Da sam na tvom mjestu, ne bih se vie s njim petljala. Osmjehnu joj se. - I ne namjeravam. - Dojede odrezak i odgurnu tanjur. - Bilo je dobro. Margaret se teko osovi na noge. - Prijei u dnevnu sobu i raskomoti se. Donijet u ti kavu. Nagne se nada nj, kupei tanjure. Pogladi je po trbuhu. - Ne treba jo dugo ekati. - Osam tjedana, veli lijenik. - Kontrolira li teinu? - upita. - Proli mjesec nisam dobila ni dekagrama. - Dobro. - Otie do kredenca, te izvadi bocu bourbona i au. - Donesi malo hladne vode - ree odlazei u dnevni boravak. Sjedio je na stolici s polupraznom bocom viskija u ruci, dok je postavljala kavu na koktel-stoli ispred njega. - Slijedei tjedan zapoinjem odravati diljem zemlje cio niz sastanaka. Zaudi se. - emu sad to? - Moram pridobiti razne sindikate i mjesne podrunice za otvaranje zajednikog fonda. - Mora li ba ti to uraditi? Ne bi li to mogao Moses ili Jack? - Ja moram - odvrati. - Jedini sam koga e posluati. - Koliko e biti odsutan? 239 - Bit u stalno na terenu. Radim prema rasporedu, tako da u se vratiti pred poroaj djeteta. Odjednom se rasrdi. - To je stvarno lijepo od tebe - ree podrugljivo. - to te izjeda? - upita. - Kazao sam ti da u biti tu pred poroaj. - A to da ja radim dok ti putuje i odrava one sastanke? Da sjedim i, drei rukama trbuh, cijelo vrijeme ekam? - Radi se o poslu - odreza. - Prestani se vladati kao dijete. - Iako imam samo sedamnaest godina, ne ponaam se kao dijete - ree uvrijeeno. - Postupam kao ena koja e roditi i koja zahtijeva od mua da bude pokraj nje. Neko ju je vrijeme nijemo promatrao. Gotovo je bio zaboravio. Sedamnaest joj je godina. A njemu pedeset i est. Dijeli ih velik broj godina i moda nikad nee biti mogue premostiti jaz vremena. Uhvati je za ruku. - ao mi je, Margaret - ree polako. - Ne bih iao na put da to bilo tko drugi moe uraditi umjesto mene. Ali to mi je posao. Poe zvonjakati telefon. Oslobodi ruku iz njegova stiska. - To je tvoj prijatelj gospodin Miami Lanskv Gangster, ili tko ve bio, vrag e ga znati - ree hladno. - Bolje da odgovori na poziv, jer nema nikoga tko bi to uinio. 240 dvanaesto poglavlje Lanskvjev glas zazvui oprezno. - Sjeate li se mjesta gdje smo se zadnji put sastali? - Da.

- to mislite, biste li mogli doi tamo bez pratnje? - Mogu pokuati. Ako ih se ne budem mogao otarasiti, neu se pojaviti. - Moram vas vidjeti - ree Lanskv. - Hoete li se tamo dugo zadrati? - Dva sata. - U redu. - Ako ne uspijete, nazovite me sutra ujutro u Floridu. Upotrijebite javnu telefonsku govornicu. - Vrijedi. Daniel spusti slualicu i vrati se u sobu za dnevni boravak. - Moram izii - najavi. Margaret ga pogleda. - Bojim se. - Nema zato - ree. - Rije je o obinom poslu. - Prie prozoru i pogleda van. Ve se bilo smrklo, ali se plavi dodge unato tome nalazio parkiran ispod uline svjetiljke. To nije shvaao. Oito je da su mu htjeli dati do znanja da je pod paskom, inae bi se bili potrudili da parkiraju ondje gdje ih ne bi 16 Sjeanje II 241 vidio. Ovako se inilo da ga vie od svega pokuavaju zastraiti. Telefon iznova zazvoni. Bio je to Hoffa koji je zvao iz Detroita. - Imao si pravo kad si mi ono sugerirao - ree. -Danas sam dobio prvi posjet iz McClellanova odbora. - to su htjeli? - Zabosti nos u moju kartoteku, ali sam je svu izbacio. Nita nisu nali. - Tko je sve bio? - Neki klinac, Bob Kennedv, koji veli da je glavni savjetnik. Pravi dripac. Uza se je imao dvije eprtlje. - Hoffa zastade. - Jesu li ti jo uvijek za petama? - Parkirani su tono ispred moje kue - odgovori Daniel. - Na otvorenu gdje ih mogu vidjeti. - to zakljuuje iz toga? - zapita Hoffa. - Love u mutnom. Ni sami zapravo ne znaju to trae. Nadaju se da emo uiniti neto to bi im posluilo kao povod. - Posluao sam te i razgovarao sa svojim odvjetnikom. Kae da sjedim mirno i da im nita ne dajem bez sudskog poziva. ak i u tom sluaju zna naine kako da im napakosti. Daniel se naas zadubi u misli. - Drim da je moj plan o zajednikom fondu sada vaniji nego ikad prije. Bit e to ista financijska transakcija na koju se nitko nee moi nabaciti kamenom. Nezakulisna i potena. - U Floridi krue glasovi da nee biti tako ista. Oni ele sudjelovati i sada puu kao risovi to ih nisi obavijestio. - Ba mi je ao - naruga se Daniel. - Izgladit u nesporazum. - Naprasni su - upozori ga Hoffa. - A mi nismo? - upita Daniel kroza smijeh. 242 I Hoffa se nasmija. - Ako ti treba pomo, vii. - Ako mi zatreba pomo, bit e isuvie kasno za viku - ree Daniel. - Svejedno, budi oprezan - savjetova ga Hoffa. -Sretno. - Hvala. - Daniel spusti slualicu. Trenutak je neodluno oklijevao, a onda nazvao Mosesov kuni broj. - Dovezi amo svoj automobil i parkiraj ga na ulici iza moje kue. ekaj me ondje. - to se kuha? - Nita zbog ega bi se trebalo brinuti. Stvar je u tome da se moram izvui odavde, a da me moji psi uvari ne opaze. - Stiem za petnaest minuta. Daniel se vrati u sobu za dnevni boravak. Margaret je sjedila na kauu.

- Moses dolazi po mene za petnaestak minuta. Izvui u se na ulicu iza kue, kroz stranja vrata i susjedovo dvorite. - to te spreava da izie na prednja vrata? - Neki tipovi iz Senatskog odbora za radnika pitanja. Ve me tjednima slijede, a ne elim da znaju kamo idem. Muala je, dok ga je promatrala kako nalijeva jo jedan viski. Prieka da ga ispije. - Zato mi prije nisi nita kazao o tim ljudima? - Nisam te htio uzbuivati. Osim toga, to i nije toliko vano. - Nije vano? To bi htio da vjerujem? Zar zato to nije vano cijelo vrijeme nosi uza se pitolj? to hoe da mislim? Ve sam sila s uma, razmiljajui o opasnosti koja ti vjerojatno prijeti, a o kojoj nita ne znam. - Uvijek nosim pitolj. - To mi je i D.J. kazao, ali mislila sam da veli samo zato da me umiri. 16' 243 - Istina je - ree. - Vie se radi o navici, negoli o neem drugom. - Iznova napuni au. - Prije mnogo vremena su me oteli, pretukli, zatvorili na tri dana i zatim, usred olujne studi, istovarili na pustoj auto-cesti. Zakleo sam se da mi se to vie nikada nee dogoditi. - Ide li u posjet Lanskom? Klimnu. - Hoe li biti opasno? - Nee. Moramo poslovno razgovarati, i to je sve. - Koliko e se zadrati? Pogleda na sat. Bilo je gotovo deset sati. - Neu dugo. Vratit u se prije ponoi. Nazvat u te, ako budem morao due ostati. - ekat u te budna. Sagne se vedra lica i poljubi je. - Ne brini se, Margaret. Nee mi se nita dogoditi. Moses uveze kola u parkiralite iza skladita. - Hoe li da poem s tobom? - upita. Daniel potrese glavom. - Ne. ekaj me tu u kolima. - Uzae uza stube i pokuca na eljezna vrata. Otvori ih isti ovjek koji ga je prije bio uveo i kimnu mu. Daniel poe za njim. Prizor koji je ugledao bio je navlas isti kao i onda. Za stolovima su se marljivo prebrojavali novci, i nitko im ne obrati ni najmanju panju, dok su prolazili sobama da bi uli u ured. Kao i tada, Lanskv je sjedio za pisaim stolom. Plavokosi tjelohranitelj stupi pred Daniela, vidjevi da kani naprijed. - Ima li uza se pitolj? - upita ga hladnim glasom. 244 - Ne. Ne nosim pitolj kad idem prijateljima u posjet - otpovrnu Daniel. Tjelohranitelj se preko ramena letimice osvrnu na Lanskoga. - Ako veli da ne nosi pitolj - ree on blago -onda znai da ga ne nosi. Tjelohranitelj kimnu, a tada, okrenuvi se poput zvrka, muki zarije desnu aku u Danielov eludac. Svlaujui bol i muninu koja ga iznenada zahvati, Daniel se presavi gotovo do poda. Silei se da die polako, ostade u takvu poloaju dok god ga munina ne proe, a onda se uspravi. Na Lanskvjevu licu zatitra slabaan smijeak. - Moj momak ne voli da mu se pitolje gura pod nos. - Ne zamjeravam mu - ree Daniel. - Krenu kao da e oko tjelohranitelja k stolu. Ovaj se iz opreza okrenu, pa tako uope ne opazi Danielovu teku aetinu koja uzleti gotovo s poda. Daniel outi kako mu od sraza sijevnu pest, kad se u klasinom aperkatu silovito zabila u gorilinu bradu, podigavi ga preko ruba stola u zrak, da bi se potom natrake prekopitnuo i prilijepio uza zid niz koji spuznu na pod. Plavonjina se brada objesi nakrivo i, dok je slomljenih zubi, koji mu se naikae u donju usnu, omamljeno zuri u prazno, krv mu urkom navirae iz nosa i iz usta. Daniel mu naas odzgor ustremi upiljen pogled, a onda se opet okrenu Lanskome. Progovori kao da

nije bilo nikakve upadice. - Ni ja ne volim kad netko u mene gura pitolje. Lanskv se za trenutak zabulji u nj, a tada spusti povran pogled na ispruena tjelohranitelja. Dade znak dvojici drugih mukaraca to su se nalazili u sobi. - Bolje da ga iznesete i temeljito uredite. - Da sam na vaem mjestu - upade Daniel 245 odveo bih ga lijeniku. Momak vam ima staklenu eljust. Osjetio sam kako se bar na tri mjesta lomi. -Primae se stolici. - Smijem li sjesti? Lanskv mu dade doputenje nijemim pokretom ruke. Nisu zapodjeli razgovor sve dok se vrata uz kljocaj ne zatvorie i dok ne ostadoe sami u sobi. - A sada mi kaite to to se znai? - upita Daniel. - ao mi je - ispria se Lanskv - ali znate kako je, morao sam ga iskuati. Daniel zavrti glavom. - I to ste time postigli? Nita. - Dokazao je da nije za ovaj posao - odvrati Lanskv. - Ne trebaju mi tjelohranitelji sa staklenim eljustima. Daniel se prvo nasmija, a potom produi ozbiljnim glasom. - Toliko to se tie ale i igre. eljeli ste me vidjeti? Lanskv namah prijee na stvar. - U vezi sa zajednikim fondom. Osjeam se povrijeenim. Niste me pozvali kao sudionika. - To je tono. - elim se pridruiti. - Tako se nismo dogovorili - ree Daniel. - Nisam ni rekao da jesmo - uzvrati Lanskv. -Samo sam kazao da elim sudjelovati. - Onda dopustite da vam kaem kratko i jasno, gospodine Lanskv. Nisam vas pozvao kao sudionika, jer ne elim da nam se prikljuite. To je transakcija koja mora ostati ista. - Odvie ste bezazlen - ree Lanskv. - Traite svau. Moemo vas ukloniti kao od ale. - Pucnu palcem. Daniel se nasmijei. - U tom sluaju gubite sve: zajedniki fond i posao koji smo ve uglavili. - Imate trudnu enu i sina u koli - podsjeti ga. 246 1 - A to vi imate, gospodine Lansky? - zapita Daniel blago. - ivot koji provodite u sjeni, okrueni staklenim eljustima to vas uvaju da i sami ne budete uklonjeni? Je li vam ikad palo na pamet da svaki mesar, trgovac mjeovitom robom, elektriar, popravlja telefona i svaki dostavlja koji vam zalazi u kuu nosi sindikalnu znaku. Ima ih preko dvadeset milijuna. Ako kaem samo jednu rije, nema tog mjesta pod kapom nebeskom na kojem biste nali spas od njihova gnjeva, osim da odmah umrete prirodnom smru. Lansky se nijemo zabulji u nj. Daniel se die. Lansky napokon prozbori. - Ne odluujem sam. Morat u to objasniti svojim ortacima. Daniel ga pogleda s visoka. - Govorite jidi, zar ne? Lansky potvrdi glavom. - Kad sam prije mnogo godina pohaao radniki koled u New Yorku, pokupio sam zbrda-zdola par zaista jezgrovitih izriaja. Ovo je jedan od njih. Kaite svojim ortacima da sam shabbes go^. Da sam onaj koji moe pripomoi da radniki pokret u oima javnosti zadri ugled i pravovaljanost. I da je bolje da se s tim ne zajebavaju, jer bi u protivnom lako mogli ubiti koku to nese zlatna jaja. ' - Nisam siguran hoe li to moi probaviti. - Ako ne budu mogli, obojica emo poaliti. Lansky se zamiljeno zapilji u nj. Na koncu mu licem preleti usiljen smijeak. - Jeste li stvarno sigurni da se ne zovete Daniel Webster?

1 Osoba koja nije idovske vjere, a uposlena je kod ortodoksnih Zidova, umjesto kojih na prazniki sabat, dan odmora, obavlja stanovite poslove, kao to su poticanje vatre, paljenje i gaenje svjetla, i tome slino. 247 trinaesto poglavlje Daniel se zapilji u izvjetaje nagomilane na stolu pred sobom. Brzo ih prolista s osjeajem beznaa koji mu poe ispunjati duu. Napokon ih vrati na mjesto i nemono lupi akom o stol. - Boga mu, to ne ide. Moses i Jack se utke zabulje u nj. D. J. je, naslonjen o zid, gledao u oca. Bio je kraj mjeseca lipnja, pa nije imao predavanja sve do jeseni. - Za posljednjih deset dana proputovao sam preko est tisua kilometara, vodio pregovore s predstavnicima petnaest raznih sindikalnih podrunica koje imaju najmanje osam ili devet tisua lanova, i sve to smo ishodili jest samo petsto i sedamdeset potpisanih obveza na davanje prinosa. Kako da te idiote uvjerim da je to neto najbolje to im se ikad pruilo? I jedina prilika u ivotu da svatko dobije potenu zaslubu. Moses ga utjei. - Mora da je istinita ona mudra izreka koja kae da nitko nije prorok u svojoj zemlji. - Slaba mi je to utjeha - potui se Daniel. -Potrebno nam je bar osamdeset do sto tisua prino-snika. - S njima morate ii u krajnost - ree Jack. -Zele uti o plavom nebu i o upu punom zlata pri kraju duge. 248 - To nije u mom stilu - odvrati Daniel. - Nisam vindler. - Odgrize vrak nove cigare. - Kamo sada moram ii? - U Detroit - odgovori Jack. - Tu e biti velik zbor. Oekujemo da e se na njemu okupiti oko petnaest tisua ljudi. Pored vozaa kamiona u meugradskom prometu Reuther nam je obeao i prisutnost velikog broja sindikalista iz automobilske industrije. Zbor je toliko znaajan da e ga prenositi i televizijska i radio-mrea. Daniel poe valiti cigaru. - Moda je bolje da ga odgodimo. Nisam za to da me cijela zemlja gleda kako padam na dupe. - Oe. - D. J. prie stolu. - Imam ideju, samo ne znam je li izvediva. Otac ga pogleda. - Da je ujemo. Ovoga asa spreman sam posluati svaki prijedlog. - Moda se pokae neprimjenjivom za na sluaj - upozori D. J. - Kako bilo da bilo, jedan od predmeta koji sam upravo odsluao na koledu, govori o zajmu i kupovanju na otplatu, primjerice, automobila, kuanskih aparata, pokustva i ostaloga. Daniel se odjednom pozanima. - Kai neto vie o tome. - Kupac plaa toliko i toliko u gotovu, a toliko i toliko tjedno ili mjeseno, dok sve ne otplati. Onim trenutkom kad se potpie ugovor, prodava ga diskontira kod banke, gdje odmah dobije novac. A kupac ima svoju robu. - To nije posve ista stvar - ree Daniel. - Moda. Ali naa je roba, u ovom sluaju, ulog u zajedniki fond. A obojica dobro znamo da prosjeni ovjek nerado izdaje sto dolara najednom, ali da mu izdatak od dva dolara tjedno ne izgleda tako straan. 249 - Drim da Juniorov primjer ima dobrih strana -Jack e u jednom dahu. - Nismo tu da vodimo takve poslove - usprotivi se Daniel. - Dade se to urediti - uskoi Moses. - Mogu izvravati svoje uplate izravno u sindikatu koji bi ih potom svaki mjesec slao nama. - Tako je. - Jack kimnu. - Ako sastavimo prikladan kupoprodajni ugovor, siguran sam da emo nai banku koja e ga diskontirati. Daniel konano prinese igicu cigari. Kimao je u sebi. Ipak bi stvar mogla upaliti.

- Imam je. To je banka Sindikata rudara koji je vlasnik veeg dijela dionica Narodne banke u Washingtonu. Siguran sam da e John L. nagovoriti direktora banke Barneva Coltona da nam dade novac. Daniel svrnu oi k Junioru. - Istupio si s vrlo dobrom idejom, sine. D.J. porumeni. - Jo ne znamo je li dobra, oe. Moda nam se ne posrei. - Moramo svim snagama uznastojati da je oivotvorimo - ree Daniel. Okrenu se Jacku. - Kako to da televizija i radio vre prijenos s tog zbora? - Dre da e od toga ispasti zanimljiva reportaa. To je prvi put da u kapitalizmu lanovi sindikata stvaraju zajedniki fond, da bi na taj nain investirali svoj novac. Daniel ga pogleda. Najednom se osmijehnu; glas mu opet zagrmi od samopouzdanja. - Uspjet emo. Sve uskae u normalni kolosijek. Iako nisu toga svjesni, pruaju nam mogunost da sindikalno organiziramo cijelu zemlju. 250 * - Uzrujan si - ree Margaret dok ga je promatrala kako sprema stvari u kovei koji e ponijeti sobom u Detroit. Dubok mu se uzdah izvinu iz prsiju. - Ako ovo ne uspije, morat emo napustit cio plan, a to nas ostavlja ondje gdje smo i zapoeli. - Zar je zaista tako loe? - zapita. - Dobro se snalazimo. Okrenu joj se. - Ne shvaa. Kad u radnikom pokretu pone stagnirati, bolje je da se svega odrekne. Inae, hoe-nee, ide nizbrdice. - Pa zar od redovne lanarine ne pristie dovoljno novaca? S njima moemo lijepo ivjeti. - Sada ih ima dovoljno - priznade. - No to misli koliko e to trajati? Prije ili kasnije ostat emo bez posla koji obavljamo za pojedine sindikate. Ako ne uspijemo druge navesti da nam se pridrue, zlo nam se pie. To ti je zaarani krug, ali jedan uspjeh raa drugi. im nai ljudi uoe da ne privlaimo nove lanove, poet e se pitati jesmo li im potrebni. Onim trenutkom, kad tako stanu umo-vati, nama je odzvonilo. Muala je dok je zatvarao kovei. - Je li ti to toliko vano, Daniele? - Da - uzvrati. - itav ivot sanjarim kako u za radniki pokret uiniti neto vano, i svaki put kad to pokuam, dobivam govna u lice. Ime igri je politika. Kao polazna toka potreban mi je vlastiti mjesni sindikat, ali mi ga uskrauju, jer radim svojom glavom i jer se boje da neu igrati prema njihovoj svirci. To je prilika da ih sve zaobiem i prisilim ih da me posluaju jedinim jezikom koji razumiju: novcem i utjecajem. Podie kovei, a ona ga otprati u donji kat. Ostavi kovei u hodnik i ue u sobu za dnevni boravak. Iz ormara izvadi bocu viskija i nalije au. 251 - Jesi li ve sastavio svoj govor? - upita. - Ne. Moram jo raditi na njemu. Zavrit u ga do sutra popodne, kad ga i odravam. - Da bar mogu s tobom - zabugari Margaret. - To bih i ja elio. - Gucnu pie. - Ali sad jo ne moramo dugo ekati. Samo dva tjedna. - ini mi se kao vjenost. Nasmjehnu se. - Proi e bre nego to misli. - Odloi au. -Zna gdje me moe nazvati u sluaju potrebe. Kimnu. - Imam tvoj hotelski broj u adresaru pored telefona. - Javit u ti se da zna kako napredujemo. - Gledat u te na televiziji. Jack mi je kazao da e u veernjim vijestima objaviti izvadak iz tvog govora. - Samo da sve dobro proe. Televizija zna ovjeka izvri ruglu. - Ne brini se, nee imati nezgoda - ohrabri ga.

- Pristrana si - ree, smijeei se. - Moda, ali ipak e sve prebroditi. Dovoljno se brinem zbog ena koje te salijeu; nakon ovoga morat u brinuti dvostruku brigu. Nasmija se. - Ne udvostruuj brige, nego zadovoljstva. Pridrui mu se u smijehu. - Nestrpljiva sam. Opet se utim poput djevice. Kad prvi put poslije svega ovoga opet ponemo voditi ljubav, mislim da u postati nezajaljiva. - Puste rijei. Sjetit u se ja njih. - Daniele. Pogleda je. Glas joj napreac poprimi ozbiljan prizvuk. - ak ako i ne uspije, to nije toliko vano. Jo uvijek preostajemo nas dvoje. Ne traim mnogo. Poljubi je u obraz. 252 - Znam, duo. To je jedan od razloga zbog kojih te i volim. Osmjehnu se blaeno. - Drago mi je to to ujem. Gotovo sve do sada mislila sam da ti je stalo samo do mog lijepog tijela. -1 do toga. - Nasmije se opet. Vani se oglasi automobilska truba. - Stigla su kola. Moram put pod noge. Isprati ga do vrata, gdje podie svoj kovei. - Izrui Junioru i ostalima moje najsrdanije pozdrave - ree. - Hou. - Spusti pogled na nju. - Zaboravio sam ti neto rei. Ako ti bilo to zatreba, obrati se na Jacka Haneva, jer ostaje u gradu. Nazovi ga bez ikakva skanjivanja. Bit e ili kod kue ili u uredu. - Mislila sam da i on ide s tobom - ree. - Morali smo u posljednji as mijenjati planove. Oekuje od tiskara nove kupoprodajne ugovore, kako bi ih provjerio i na vrijeme ih poslao za nama za zbor. - Znai onda da e te samo D.J. i Moses pratiti? - Odavde vie nikoga i ne trebam. Hoffa mi je stavio na raspolaganje dio svog inovnikog osoblja. - Sagne se nad nju i poljubi je u obraz. uvaj se. Vratit u se prekosutra. - Sretno. - Dade mu cjelov. -1 kloni se zlih ena. Ljubim te. - I ja tebe - odvrati, smijui se. Stajala je na pragu i promatrala ga kako ulazi u kola. Nagne se kroz prozor i domahnu joj. Ona mu odmahnu, a kola se odlijepe od ruba plonika. Pratila ih je pogledom dok joj nisu, zamakavi za ugao, nestala iz vida. Telefon poe zvrati. Zatvori vrata i pouri da vidi tko zove. Bio je to Jack Haney. - Je li Veliki Dan ve otiao? - Maloas. 253 - Dobro. Nazvat u ga kad stigne u Detroit. - Da nisu iskrsli kakvi problemi? - Nisu. Htio sam samo provjeriti neke jezine formulacije ugovora. - asak se kolebao. - Hoete li biti sutra kod kue? - Hou. - Nazvat u vas da znam kako ste. Veliki me Dan zamolio da odravam vezu s vama. - Rekao mi je. - Doao je na nju red da oklijeva. -ujte, ako sutra nemate nikakva posla, doite ovamo; zajedno emo veerati i gledati ga na televiziji. - Ne bih htio da vam bilo ime oduzimam vrijeme. - Neete, jer se Mamie brine o svemu. A uz vas se neu osjeati toliko osamljenom za njegove odsutnosti. - U redu - pristade. - Javit u se sutra u sluaju da se predomislite. - To se nee dogoditi. Iznova se pokoleba. - Dobro. Kad elite da doem? - Odgovara li vam u sedam sati? - Da, oekujte me u to vrijeme. Hvala na pozivu. Spusti slualicu i otie gore u spavau sobu.

Polako skide haljinu i uze spavaicu. Pogled joj odluta na zrcalo. Trbuh se doimao omanim. Nije bila sigurna, ali je mislila da joj se poeo neznatno sputati. Uskoi u spavaicu i lee u krevet. Nasloni se leima na jastuke. Radovala se to je Jacka pozvala na veeru. Bilo je to prvi put to razgovara s njim na samu bez prisutnosti mnogobrojnih ljudi. Ostavljao je dojam finog mladia, moda neto preplahog, ali bit e zbog toga to je efova ena. Meutim, uvijek se prema njoj ophodio susretljivo i pristojno. Za razliku od tolikih drugih koji su je svojim ponaanjem tjerali na po254 misao, kako u njihovim oima nije nita doli prepredeno djevoje koje je iskoristilo svoju mladost i putenost da ulovi Daniela u branu stupicu. Ispusti dubok uzdah. Nek idu k vragu. Kad rodi, dokazat u im svima koliko su imali krivo. 255 etrnaesto poglavlje Daniel je stajao na jednoj strani pozornice, iza kulisa, u dnu zborne dvorane. Pritisak uskomeana mnotva to je ispunjavalo dvoranu osjeao se u zraku koji je odisao tekim mirisima. Sindikat rudara i vozaa u meugradskom prometu obavili su valjano svoj posao i uputili svoje lanove na zbor. Sada je sve ovisilo o njemu. Ako ih ne uspije pridobiti za novi nain kupovine, bit e to njegov promaaj. Obori pogled na biljeke to ih je drao u ruci. Bile su otipkane velikim slovima na katalokim karticama srednje veliine. Na svakoj se kartici isticalo jedno bitno pitanje. Osiguranje. tednja za mirovinu. Poveanje glavnice. Dopunski dohodak. Sve sami plusovi. I plus je povoljan plan o uplaivanju. Dva dolara po osobi. Sve je imao na dlanu. Ako uprska, nee imati koga kriviti. Krivica e se obvezno pripisati njemu i nikom drugome. Iz grudi mu se ote dubok uzdah. Za proteklih pola sata razni su govornici u svojim govorima objanjavali sluateljstvu pojedinosti u vezi sa zajednikim fondom. Posljednji je govornik bio predsjednik jedne od mjesnih podrunica Sindikata rudara. Njegov glas to je dopirao do Daniela prenosili su zvunici. - A sada e vam o toj prilici, koja nam se svima 256 ukazuje, da sudjelujemo u razvijanju i umnoavanju bogatstva nae zemlje, mnogo vie rei ovjek iji je veleum i smislio cio taj plan, ovjek vama dobro poznat, ovjek koji je itav svoj ivot posvetio radnikoj stvari, ovjek kojega s ponosom nazivam svojim prijateljem: Veliki Dan Huggins, predsjednik Konfederativnog saveza suvremenog radnitva. Daniel zakroi na pozornicu. U susret mu poe govornik sa irokim osmijehom na licu. Dok su se rukovali, govornik proaputa. - Naprijed Veliki Dane, smotaj ih. Mi smo ti ih umekali. Daniel se nasmijei i prie govornici. Kartice s govorom poloi na stalak pred sobom. Uzdignu ruku i, razdragano maui njome, zahvali se nazonima na burnom odobravanju. Zatim ustavi ruku, i pljesak zamre; dvoranom zavlada tajac. Daniel nijemo postaja, dok za trenutak prijee okom po sluateljstvu. Dobrih pedeset posto ljudi jo je uvijek imalo na sebi radna odijela. Vjerojatno su doli neposredno nakon smjene. Ostali bijahu odjeveni u koulje. Vani je temperatura zraka iznosila vie od dvadeset i sedam stupnjeva, i samo je mali broj kaputa upadao u oi. Izmeu prvog reda sjedala i pozornice televizijske kamere poee zauzimati poloaje. Daniel jo jednom obuhvati pogledom sluateljstvo. Radnici. Po srodnosti koja ih je vezivala, gotovo je svakom pojedincu utio udaranje bila. Odrastao je u njihovoj sredini, jeo je, pio i spavao s njima. Duboko je osjeao da im pripada, i duom i tijelom. Iznova spusti pogled na kartice s govorom. Neto nije bilo u redu. Nije se razlikovao od onih to sjede ispred njega u dvorani; nije on bio prodava vrijednosnih papira. Bez obzira na to koliko osnovna 17 Sjeanje II 257

ideja bila punovaljana, ti ljudi nisu doli ovamo sluati trgovake folove. Doli su da vide njega, da ga uju i da osvjee odanost radnikom pokretu i sindikalizmu. Doli su da uju od njega samo jedno: da jo uvijek mari za njih i da im vjeruje. Laganom kretnjom pokupi s pulta kartice s govorom i isprui ruku da ih svi vide. - Brao i prijatelji. Na ovim karticama to ih drim u ruci ispisan je govor koji trebam odrati. Trebalo je da vam kaem kako je za svakoga od vas vano da nam se pridrui. Trebalo je da vam kaem koliko ete time novaca zaraditi i kakvu e vam to udobnost pruiti. Zastade za trenutak. - Meutim, predomislio sam se. Uope ne namjeravam odrati taj govor. Drugi ga mogu izrei kudikamo bolje od mene. Uostalom, svi ste prilikom ulaska u salu dobili letke i u njima moete nai sve to vas zanima. Otvori aku i kartice popadae na pod. asak ih otprati pogledom, a onda se opet obrati sluateljstvu. - Ono malo vremena to nam je preostalo odve je dragocjeno da ga na to troimo. Umjesto toga govorit u vam o neemu to je, po mom miljenju, mnogo vanije, zapravo toliko vano da, bez iznimke, svaki dan utjee na nae ivote i na nau egzistenciju. elim vam govoriti o naem nainu ivota - koji ja nazivam izazov demokraciji. Zastane i stade pogledom prelaziti od lica do lica. Bijahu to ljudi njegove vrste. Poe govoriti vrlo odmjereno i razgovijetno. - ovjek se raa, radi i umire. Poslije toga vie nita nema... Takav je ivot svih nas koji smo se rodili u sredini iz koje niu oni to rade. Prihvatili smo ga, jer je prema tradiciji tako oduvijek bilo. Ali jednog dana, nema tome davno, sastade se skupina 258 ljudi da odrede naela neemu to nazvae demokracijom, prema kojima svi ljudi treba da uivaju ista prava, bez obzira na rasu i podrijetlo. I ti ciljevi postadoe izazov demokraciji, jer je lake objaviti jedan ideal negoli ga provesti u djelo. Ta provedba zametnu se u borbu i borba posta naa, jer smo mi oni koji rade, jer smo mi oni koji moraju prihvatiti izazov demokraciji i omoguiti joj razvoj. Posuti i ukoenim pogledom zakrui po prisutnima. - Brao, mi smo prihvatili taj izazov. Osnovali smo sindikate da preko njih poboljamo svoje ivotne uvjete. Dunost nam je da usavravamo te sindikate i otvaramo nove, kako bismo pomogli i drugima. No, ima neto vie u tom izazovu, osim sutog sindikalizma. Jer istinski izazov predstavlja ivot. A mi zasluujemo vie od pukog roenja, rada i smrti. I vie od onog to sada jesmo: nitko i nita. Jer svijet u kojem ivimo pripada i nama. I svatko od nas mora svojim djelom ostaviti vidan trag iza sebe da nas oni to dolaze ne zaborave, ve nas trajno zadre u sjeanju. Mai se ae vode to je stajala na govornici. Za trenutak ga tiina koja je vladala u dvorani natjera na pomisao da ne shvaaju ono to im kani rei. A onda ga strahovit pljesak to se u valovima ruio nada nj uvjeri u suprotno. Podie ruku i pljesak uminu. - Mi smo ratnici u bici. Mi moramo neprestance stvarati i ogledati se s izazovom demokraciji, jer samo ostvarenjem vlastitih tenji, bit emo u stanju pomoi drugima da isto to postignu. Pljesak se ponovo razlijegnu dvoranom. Podie ruku. - A to je upravo ono to moramo i initi: brinuti se za druge kao to se brinemo i za sebe. Stajao je na podiju vie od jednog sata. Govorio je 17' 259 o izgubljenoj mladosti, o propalim snovima i poljuljanom samopouzdanju, a tada im je povjerio svoju viziju budunosti. Svoj san o idealnoj ljudskoj zajednici koji iskljuivo oni mogu oivotvoriti, jer je to i njihov san. Pa je dodao da je prihvaanje izazova jedini nain da se on obistini. U protivnom, svoje odgovornosti i ivote predaju u tue ruke, zbog ega bi s vremenom nazadovali, dok god se svi dosadanji rezultati ne upropaste. Kad je zavrio, u dvorani je vladala mukla tiina. Potom sve zagrmi od urnebesa. Opinstvo stade pljeskati i skandirati:

- Veliki Dane! Veliki Dane! Veliki Dane! Opet im se okrenu. Vidjeli su kako mu se suze kotrljaju niz obraze. Jedva je mogao govoriti. - Hvala vam. Kad je napustio govornicu, iza pozornice nastupi neugodna tiina. Vie nije bilo uobiajenog rukovanja ili oduevljenog tapanja po leima. Umjesto toga, oni isti ljudi koji su prije govora nadobudno predviali da e samo na ovom zboru skupiti pretplata u vrijednosti od pola milijuna dolara, nekako se povukoe u sebe i postadoe oprezni. Na licima im je jasno proitao da je zabrljao stvar. ak su i Moses i D.J. neoekivano zapali u utnju, dok su se automobilom prebacivali natrag, u veliki apartman koji su rezervirali u hotelu za primanje slubenih predstavnika mjesnih podrunica to su suraivale na njihovu projektu. utke su se vozili dizalom. Otvorili su vrata praznog apartmana. Zaustavivi se nasred prostrane prostorije za dnevni boravak, Daniel poe buljiti u bar opskrbljen piima i u stolove natrpane sendviima za one koji ogladne u toku primanja. Obrati se Mosesu. - Bit e bolje da se sporazumije s hotelskom upravom da se sve to odnese natrag. Poet u se 260 pakirati. Nema smisla da tu besposliim. Izvidjet u mogu li jo veeras kui zrakoplovom. Moses nijemo klimnu. - D. J., ti poni kupiti papire. Ne mora ih razvrstavati. Jednostavno ih strpaj u kutiju i tu ih ostavi. Sva je prilika da ih vie neemo trebati. - Dobro, oe. Telefon zazvrnda, kada poe u svoju spavau sobu. Zatvori vrata i zvonjava se pritomi. Prie k postelji i lijeno sjede na nju. Za koga je vraga to uinio? Imao je sve na dlanu i to ipak odbacio. Tek onako. Samo da im saopi kako se u biti osjea, to e jo istog dana, prije negoli sjednu za veeru, posve zaboraviti. Za koga je vraga dopustio da ga vlastita vizija toliko zaslijepi i zavara pa da ono to je kazao zbilja smatra vanim. Ideali su samo primamljive rijei koje vie nikoga ne diraju u srce, niti im tko vjeruje. Mo i novac bijahu za njih jedini predmeti oboavanja koji ih pokretahu. Otvore se vrata spavae sobe i kroz njih proviri Mosesova glava. - Predsjednik eli s tobom razgovarati - ree priduenim glasom. - Predsjednik? - zapita Daniel glupo. - Predsjednik Sjedinjenih Drava - dopuni se Moses. Daniel se zapilji u nj, zatim se okrenu i podie slualicu s telefona koji se nalazio na nonom ormariu. - Halo. U slualici zakrijeti enski glas. - Gospodin Huggins? - Da. - Samo asak dok vas spojim s Predsjednikom Sjedinjenih Drava. Na liniji se prvo zau kljocaj, a onda dobro poznati glas predsjednika Eisenhowera. 261 - Gospodine Huggins, htio bih vam estitati na velianstvenu govoru koji sam upravo uo na televiziji. - Hvala vam, gospodine predsjednie. - Njime ste na divan nain potvrdili sve one temeljne istine koje Ameriku uinie velikom. Bijae to nova formulacija ideala s kojima smo svi odrasli, ideala koji prelaze ogranieno polje rada i uzbuuju do sri sve Amerikance to vole svoju zemlju i svoje sunarodnjake. Htio bih da znate da ste tim govorom izrazili ne samo osjeaje svih Amerikanaca, nego i moje vlastite. Bio je to govor koji bih i sam s ponosom odrao. - Hvala vam, gospodine predsjednie. - Jo jednom moje najsrdanije estitke, gospodine Huggins. Zbogom. Prekide se veza i slualica utihnu u Danielovoj ruci. Podie oi i ugleda Mosesa i Juniora na pragu.

- Predsjedniku se dopao - izusti zadivljeno. A onda odjednom, kao da svi telefoni u apartmanu istodobno zacilinkae, i ljudi poee grnuti u sobu. Trudovi se stadoe javljati negdje sredinom njegova govora. Sjedili su u sobi za dnevni boravak i gledali ga na televiziji. Odmah nakon to je Daniel zapoeo govor, Jack je pogleda zaueno. - To nije govor na kome je radio. Je li vam kazao da e ga izmijeniti? Odmahnu glavom. - Nije mi uope nita kazao, pa ne bih ni znala je li to isti govor ili ne. Nekoliko asaka potom nadou prvi trudovi. Bolni je gr presijee poput britka noa. Pokua ga obuzdati. Osjeti neku udnu neugodnost pri pomi262 sli da e to Jack primijetiti. Duboko uzdahnu i bol uminu. Dvije minute kasnije opet je pograbi. Ovoga puta jae. Nesvjesno zasopta i zgri se na stolici. Jack joj se okrenu. - Zar neto nije u redu? Outi da joj se lice poti. - edo. Mislim da dolazi. Zovite lijenika. Broj mu je tik telefona. Jack skoi na noge. - Mamie - povika. Crnkinja se pojavi na vratima. - Izgleda da gospoa Huggins raa. Ostanite uz nju dok nazovem lijenika i saznam to nam je initi. Hotelski se apartman sada pretvorio u pravu ludnicu. Odakle su ti ljudi doli, nije znao. No, bilo kako bilo, sad su se nali tu i udarili brigu na veselje. Prema posljednjim nepotpunim rezultatima kupoprodajnih je ugovora potpisano u vrijednosti koja premauje milijun dolara. - Prefrigane jedan - uskliknu govornik koji je Daniela bio najavio opinstvu. - Drao si nas u uvjerenju da si lud, a cijelo si vrijeme znao to radi. Pristupi mu Moses, stiui u aci pregrt brzojava. - Telefonski pozivi i brzojavi neprekidno pristiu iz svih krajeva zemlje. Svi te trae, poevi od Davea Dubinskog iz New Yorka, koji hoe da u Madison Square Gardenu govori na zboru ILGWU1-a i koji ti stavlja na raspolaganje usluge njihove Udruene banke, pa do Harrvja Bridgesa, koji eli da u San Franciscu odri govor lukim 1 International Ladies' Garment Workers Union (Meunarodni sindikat radnika u izradbi enske konfekcije). 263 radnicima. ak ti je i George Meany brzojavno estitao, nudei ti podrku pri ostvarenju zajednikih ciljeva i ideala. Daniel odjednom osjeti umor. Poe se iz krcate prostorije za dnevni boravak probijati prema spavaoj sobi. Proe mimo jednog ovjeka, ve opijena od zanosa, koji ga potapa po ramenu. - Veliki Dane! - kliknu. - Ako oe, moe bit slijedei predsjednik Sjedinjenih Drava. mugnu u sobu i zatvori vrata. Prie krevetu i sjede na nj. Trebalo mu je nekoliko minuta odmora. Isuvie se toga zbilo. Iscrpie ga svi redom, i otmjeni svijet i mali ljudi. Otvore se vrata, i u sobu unie D. J. - Zar neto nije u redu, oe? - Samo sam premoren, sine. - Bila je to sjajna ideja, oe - oduevi se D.J. -Osjetio si nagonski kako da ih navue na tanak led. Mislim da nitko od nas nije imao pojma to smjera. Daniel pogleda sina. Jo uvijek nisu shvaah? ak je i D.J. vjerovao da je to bio tek vjeto smiljen trik da se rasproda to vie pretplata. Ne ree nita. Zazvoni telefon na nonom ormariu. Dade znak Junioru da odgovori na poziv. D.J. podie slualicu. - Za tebe je, oe. Zove Jack Haney. Daniel uze slualicu. - Da, Jack? - Margaret raa. Upravo sajri je odvezao u bolnicu County. Ovoga se asa nalazi u raaoni.

- Je li joj dobro? - Njezin lijenik veli da je odlino. Sve tee normalno. Svakoga bi trenutka trebala roditi. - Na drugom kraju linije zasmeta neki um. - Samo asak, ne prekidajte vezu. - Daniel je uo neke glasove. Zatim se opet javio Jack. - Djeak je, Daniele. 264 - Glas mu je podrhtavao od uzbuenja. - Ima preko dvije kile i osamdeset deka. estitam! Daniel duboko uzdahnu. - Odmah kreem odavde. Kai Margaret da emo se vidjeti veeras. - Spusti slualicu i ustremi pogled u Juniora. - Ima bracu - ree. Juniorovo lice obasja smijeak. - estitam. - Pograbi oevu ruku i zadri je u vrstu stisku. - Pridruujem se tvojoj radosti. Od svega srca. - Nai Mosesa - ree Daniel. - elim mu kazati da se odmah vraam kui. Vas dvojica ostanite tu i okrunite zavrnicu. Moses i D.J. se vrate u sobu ba kad je Daniel zatvarao svoj putni kovei. - Izvui u se kroz vrata spavae sobe - ree Daniel. - Nee me ni primijetiti. Moses kimnu, cerei se. - estitam, Daniele. - Pokaza na kovei. - Ne mora ga vucarati sobom. Mi emo ti ga sutra donijeti. - Dobra ideja - pristade Daniel. Uputi se k vratima hodnika. - U zranu luku odvest u se taksijem ree otvarajui vrata. Izie u hodnik, a oni za njim. te Pred glavnim ulazom apartmana nalazilo se deset do dvanaest mukaraca. - Jo uvijek dolaze - primijeti Moses. - Bolje da s druge strane poe k dizalima. Bacivi letimian, pogled na gomilu, Daniel kimnu i poe se okretati. U duhu mu bijesnu jedan lik. Okrenu se naglo, poseui jednom rukom za pitoljem ispod kaputa, a drugom odgurnu snano Mosesa prema otvorenim vratima. Moses se sudari s Juniorom, te obojica, porui, ulete natrake u sobu, upravo u asu kad je prasnuo prvi hitac. Daniel osjeti udarac u sunanom spletu, ali u 265 < Q< duhu i nadalje zadra jasan lik plavokosoga mukarca. Napregnu se da podigne pitolj. Drugi ga udarac poalje na koljena. Sada uspije podii pitolj, drei ga objema rukama. Zadnjim atomima snage povue obara i plavonjin se lik rasprsnu u bezoblinu masu krvi i kosti, a posve nestade, kada ga pogodi i drugo tane koje ga besvjesnoga obori nauznake na pod. Umirem, sine. A ti se raa. Vie te nikad neu vidjeti. Nae poznanstvo prestaje zanavijek. Ovoga puta nee umrijeti, oe. Upravo sam doao na svijet radi budunosti, pa stoga i ti jo uvijek postoji. Ostavit u ti svoje snove, sinko. ekat u ih, oe. Ali morat e mi pokazati put. Omamljen od bola svim se silama nastojao podii. utio je na sebi ruke koje su ga dizale. Otvorio je oi ba u trenutku kad su podizali nosila i ugledao Juniora i Mosesa kako se zabrinuto saginju nada nj. Poe mu za rukom da se slabano nasmijei. - Osjeam se glupo. Trebao sam oekivati tako neto. - Polako, oe - ree D.J. - Bit e sve u redu. Lijenik veli da nijedna ozljeda nije tee naravi. - Znam. - Daniel kimnu nemono. - To mi je ve saopio tvoj braco. 266 Otar listopadski zrak godio mi je pluima dok sam ga duboko udisao. Svud oko nas brda Zapadne Virginije bijahu prekrivena rano otpalim listovima crvene, zlaane i crvenkastonaranaste boje, a oni preostali uznemireno treperahu na granama stabala. Uspesmo se na vrh brda. - Tu - kazah. Christina ukloni bijeli rolls s auto-ceste i parkira ga na stajalitu. Pogleda me.

- Jesi li siguran da to eli? - Da. Zarekao sam se da u se vratiti prije nego to odem kui. - Ispruih ruku i sa stranjeg sjedala podigoh vreu za spavanje. - Posadio sam cvijee -kazah izlazei iz auta. - Doi u po tebe u osam sati ujutro - ree Christina. - Nemoj zakasniti. Obeao si majci da e se vratiti na vrijeme, kako bi prisustvovao vjenanju. Majka i Jack trebalo je da se sutra uveer vjenaju u naoj kui. Sudac Paul Gitlin, kod kojega je Jack neko slubovao kao tajnik, doi e iz grada da obavi obred. - Neu zakasniti - obeah, prebacujui remenje vree za spavanje preko ramena. - Ima li sve to ti treba? - zapita. Nasmijeih se. 269 - Imam etkicu za zube. Bit u tu samo preko noi, Christina. Poekah dok bijeli rolls ne zamaknu za brdo, a zatim prijeoh na suprotnu stranu auto-ceste, prekoraili ogradu i spustih se niz nasip. Prenoit e u motelu s druge strane Fitchvillea u kojem je rezervirala sobu. Ovoga puta nisam morao traiti stazu. Znao sam put. Trebalo mi je nepun sat da stignem do malog groblja na vrhu uzvisine. Betty May je odrala rije. Uredno je posadila cvijee oko granice groblja i izmeu grobova, te su cvjetovi jarke crvene, ute, plave i grimizne boje prijazno gledali u nebo. Stajao sam tu dug trenutak. Nekako se inilo da groblje vie nije pusto i zanemareno, kao to je prije bilo. Pogledah nizbrdo. U kukuruznom polju gole stabljike poigravahu na popodnevnom povjetarcu. Blijed pramiak dima izlazio je iz dimnjaka kue Jeba Stuarta, a kamionet pred vratima jo uvijek je bio pun praine. Dok sam tako gledao, Jeb Stuart izie iz kue i, zaustavivi se na prednjim stubama, poe se osvrtati oko sebe. Podie oi na uzvisinu i, kiljei protiv sunca, spazi me. Mahnuh mu. Lice mu ozari smijeak, kad me prepozna te i on zavitla rukom. Spustih se nizbrdo, a on otvori vrata. Noen vjetrom, odjek njegova glasa dopluta mi do uiju. - Betty May! Vratio se Jonathan! Pojavi se na kunom ulazu iza njega i stade mi razdragano domahivati. Uini mi se nekako drugaijom i, tek kad sam se pribliio, vidio sam u emu je stvar. Bila je vitkija nego proli put kad smo se rastali; nestalo je velikog trbuha. Jeb Stuart sie niza stube i oduevljeno mi stade drmusati ruku. - Zdravo, Jonathane, zdravo. 270 Nasmijeih mu se. - Zaista se veselim to vas opet vidim, Jeb Stuart. - Stalno smo vas oekivali - ree. - Ve smo pomislili da ste nas zaboravili. - Ni govora - odvratih. Pogledah mimo njega na Betty May. - estitam. Smijem li poljubiti ljupku mamicu? - Obvezno - odgovori Jeb. Popeh se uza stube i poljubih Betty May u oba obraza. - Izgledate krasno. Je li isto tako zgodna kao i vi? Betty May pocrveni. - Kako znate da je curica? - Tako, znam - uzvratih. - Meutim, niste mi odgovorili na pitanje. - Bogibogme, jest - upade Jeb. - Pljunuta je mama. Doite i sami se uvjerite. Pooh za njima u kolibu. Sada se ve doimala kao mali dom. Na prozorima su visili katunski zastori, pokustvo bijae oieno i obojeno, iroka draperija, koja se pruala od stropa do poda, odvajala je prostor s krevetima od ostaloga dijela kue, a na stolu i na poklopcima drvenih krinja stajale su nove svjetiljke. Betty May razmaknu draperiju. - Evo je - ree ponosno. Bebica je leala u primitivnu djejem krevetiu, napravljenom od jedne polovice napol prepiljene bave od viskija, koja je s oba kraja bila uvrena letvom i premazana bijelom bojom. Sagnuh se

nad kreveti. Crveno je lie u snu nacerila poput maj-muneta, a ruice zgrila u siune pesti; zbog gotovo bijele kose priinjala se elavom. - Stvarno je zgouna - rekoh. - Koliko joj je? 271 - est tjedana - odgovori Betty May. - Rodila se isti dan kad smo poeli. - Kao da je znala da ne smije do prije nego to Betty May pomogne u poslu - primijeti Jeb Stuart. - Jeste li joj ve nadjenuli ime? - upitah. - Razmiljali smo o tome, ali se jo nismo odluili. elimo je odnijeti dolje u Fitchville da bude krtena po vjerskom obredu - objasni Betty May. -Zovemo je jednostavno Beba. Zasmijeih se. - To je dovoljno. Donio sam joj dar. - Vratih se do ulaza i odmotah vreu za spavanje. U njoj se nalazila kutija to ju je za mene kupila Christina u duanu u Aveniji Worth. Predah kutiju Betty May. - Niste trebali - ree Betty May. - Otvorite je - kazah. Paljivo skide papir s kutije. - Ovaj je papir toliko fin da u ga sauvat - ree plaho, dok je podizala poklopac. U kutiji se nalazila potpuna oprema za novoroene - haljinica, eiri, arapice, pletene cipele, plahte, pokriva i jastuk, sve u ruiastom. Betty May prvo pogleda mene, a potom opet opremu. - Predivna je. Tako neto jo nikad nisam vidjela. - To joj je za krstitke - kazah. Jeb Stuart nijemo stajae uz kreveti. Dotae mi ruku i ja mu se okrenuh. - Betty May i ja nismo jaki na rijeima, Jonathane, ali elimo da znate da smo vam neizmjerno zahvalni. - Tako je, Jonathane - potvrdi Betty May. Ba u taj hip bebica zaplaka i Betty May se hitro obrnu. -Vrijeme je da je podojim. Tona je kao budilica. im uze dijete, Jeb i ja iziosmo van i sjedosmo na stube. - Je li sve prolo u redu? - zapitah. 272 - O, da - odvrati. - Ljetina je vrlo dobro ponijela. Upravo sam od kukuruzne komine ispeko viski i spremio ga u bavice. Trideset je takvih bavica najboljeg prirodnog viskija tamo gore u umi. Ve sada za jednu bavicu mogu dobit sto dolara. Ali ako se ustrpim do idueg proljea, vjerojatno bi mogo dobit dvaput toliko, pa i vie. - to ete uiniti? - Odluio sam prodat deset bavica. S dobivenim novcem progurali bi zimu, a na proljee bi rasprodo ostatak. - To je pametno - kazah. Izvadih kutiju cigareta, ponudih ga, a zatim obojici pripalih. - Jeste li primili kakve glase od erifa? Zanijeka glavom. - Ni slovca. Rauno sam da e se usput svratit, al se nijednom nije pojavio. - Je li dokinuo uhitbeni nalog u gradu, kako je obeao? - Valjda - odgovori. - Ali to sad ope vie nije vano. Moja prijanja ena ishodila je rastavu u glavnom gradu okruga i udala se za nekog duan-diju. Zato smo Betty May i ja odluili da se, kad odemo u Fitchville krstit dijete, i zakonski veemo lancima. - Znai, sve ide kao po loju, zar ne? - upitah, osmjehnuvi se. - Aha - otpovrnu. - Ali nita od svega toga, da se u vrijeme erifova dolaska niste tu zatekli. - Bilo, pa prolo - rekoh. - Namjeravate 1' ostat malo due? - upita. - Samo preko noi. Kreem rano izjutra. Sutra naveer moram biti kod kue. - Moda bi se mogli vratit za krstitke. Meni i Betty May uinili bi veliku ast kad bi htjeli bit Bebin krsni kum. Odjednom outih kako me neto stee u grlu. 18 Sjeanje II 273

- S najveim zadovoljstvom. Samo mi javite datum, i ja u doi. Betty May izie na vrata, iza nas. - Za pola sata pripremit u veeru. - Bog bogova. - Jeb Stuart ustade. - elite li na brzinu pogledat pecaru? Kimnuh. Krenusmo gotovo nevidljivom stazom koja je krivudala kroz umicu. Bilo je sve na svom mjestu, kao i proli put. Osim jedne stvari: drvene bavice bijahu uredno poslagane uz hvatove ogrjevnog drva. Jeb Stuart pomno navue dugu nepromoivu ceradu preko bavica. - Ne bi htio da se drvo navlai - rastumai. Odetah se do izvoria i zagrabih punu aku vode kojom umih lice. Bijae studena i slatkasta. - Kad slijedee godine dobijem novce, tu u vodu sprovest cijevima dolje do kolibe - ree Jeb. - Dobra ideja. - Vratih se do pecare. Danje svjetlo poe slabiti. Iza kotla ugledah policu, podignutu uza zid otvorene male pojate. - Djed je obiavao drati puku na najgornjoj polici. Jeb Stuart se zablenu u mene. - Kako to znate? Skupih ramena. - Tako, znam. Ode u pojatu i prui ruku do najgornje police. - I ja takoer - ree. - Ali ovakvu nije nikad imo. Zabuljih se u automatsku puku na koju je ve bio privren okvir s mecima. - Gdje ste nabavili takvu puku? - Jedan moj prijatelj bio je u Vijetnamu. Kupio sam je za deset dolara sa etiri okvira municije. U svakom okviru ima trideset naboja. - Spusti cijev prema zemlji i naglo se okrenu. - T-t-t-t-t-puk! Jednim slabim stiskom moete presje ovjeka na pola. Ne kazah nita. 274 - Nijedan se gangster nee domo moga viskija zagrozi se. Prooe me trnci. - Vratimo se. - Vai. - Stavi puku natrag na policu i otputi-smo se nizbrdo. Veera se sastojala od kuhane suhe svinjetine, zelenja i graha, nakon ega su slijedili kukuruzni kolaii i vrua crna kava. Betty May se ispria. - Jako mi je ao to vam za veeru nisam mogla pripremiti nita bolje, ali u Fitchville nismo silazili otkako se mala rodila. - Ovoj veeri nita ne manjka - umirih je. - Bila je ukusna. - Podigoh svoju vreu za spavanje. - A sada da malko odspavam. Sutra se moram zarana nai na auto-cesti. - Ne morate odlazit u kukuruzno polje - ree Jeb Stuart. - Poto nam je sada krevet ograen zastorom, moete spavat tu na podu. - Ne smeta - kazah. - Jo kako - odluno se usprotivi Betty May. - Vie nije ljeto, pa je tlo isuvie hladno i vlano. Umrijet ete od prehlade. - uli ste gazdaricu. - Jeb Stuart se nasmijei. -Prostrite vreu blizu pei gdje je toplo. Tek poto sam upuzao u vreu i topla me pe omamila, shvatio sam koliko sam bio umoran. Sklopio sam oi i gotovo istog trena zaspao kao top. Osjetio sam ruku na ramenu i otvorio oi. Jeb je kleao pokraj mene. Jedva sam ga vidio kroz magli-asto sivilo praskozorja. Priljubio je prst uz usne i tako mi dao znak da utim. Za tili as sam se razbudio i uspravio se u sjedei poloaj. - Oko kilometar i pol niz cestu nalazi se kamionet s petoricom ljudi - proubori. 18' 275 - Tko su? - Ne znam. Moda financi, a moda kradljivci viskija. uo sam neku buku i otio van izvidit. - to rade dolje?

- Trenutno nita. Kao da stoje i nekog ekaju. - Mislite da je erif? - Moe biti. Neu nita reskirat. Idemo svi gore do pecare. Niko osim nas ne zna gdje se nalazi. Ispuzah iz svoje vree za spavanje i navukoh cipele. Spavao sam u odjei. Na drugom kraju sobe Betty May je ve bila zamotala djetece u gunjeve. Okrenu nam se i ree smireno: - Beba je spremna. Jeb klimnu. - Izi emo kroz stranji prozor. Nema se smisla izlagat opasnosti, jer moda ve netko od njihovih motri na prednja vrata. Primaknusmo se prozoru. Jeb ga oprezno otvori. - Vi iziite prvi - ree mi. - Betty May e vam dodat dijete. Izvukoh se kroz prozor. Jutarnja me studen proze do kosti. Okrenuh se i Betty May mi doda dijete. Trenutak kasnije nae se pokraj mene, a Jeb se provera kroz prozor, dok je dijete uzimala natrag u naruje. - Prignite glave - proaputa Jeb, poto je zavukao ruku kroz prozor i dokuio svoju dugu lovaku puku. - Idemo iza kukuruznog polja, a otud gore na brdo. Slijedite me. Polusagnuti poesmo trati iza kukuruznog polja. Dosegosmo rub ume upravo u asu kad sivilo zore razdera noni plat i na istoku se ukazae prvi znaci sunana rumenila. Krenusmo uza stazu. Opazih da Betty May teko die, pa joj pruih ruku da mi preda dijete. Ona, meutim, odluno strese glavom i nastavi uspon stazom. 276 Jeb sie do mene. - Vi samo produite. Ja u se malko vratit da zametnem tragove. Ne bi htio da pou za nama. Kimnuh. Spusti se nizbrdo, a mi proslijedismo gore do pecare. Kod gromadnog grmlja to je prikrivalo pecaru Betty May se baci na koljena. - Prvo vi proite kroz grmlje, a ja u vam pruit bebu. Provukoh se kroz grmlje i okrenuh se. Poloi mi dijete na ruke, a tada se i sama prodjenu. Gotovo istog trenutka opet uze dijete i mi uosmo u pojatu, natkrivenu deblima. Ona sjede uz policu, zibajui dijete u rukama. - Jeste li dobro? - zapitah. Potvrdi kimanjem. - Jesam, hvala na brizi. - Priinjala se toliko spokojnom i pristojnom kao da se nita neobino ne dogaa. Bebica tiho zaplaka. Hitro se pokrenu, otvarajui bluzu. - Gladna je sirotica - zaguguta. -Hoe cike za ruak. Promatrao sam djetece kako halapljivo ovija usne oko rumene nabrekle bradavice i kako zadovoljno mljackajui i cmokui zapoinje sisati. Osjetih kako mi suze ovlauju oi, pa se okrenuh. Digoh se na noge i duboko uzdahnuh. Jutros kanda takvim ljupkim prizorima nije bilo mjesta. Zaumi grmlje i kroza nj se pojavi Jeb Stuart. Trenutak zastade, spustivi pogled na Betty May i dijete, a potom isprui ruku do najgornje police i skide automatsku puku koju mi je juer bio pokazao. Pogleda me letimice. - To je erif. - Jeste li sigurni? - upitah. Klimnu. - Vidio sa mu kola. Ne dolazi gore slubeno. - Kako znate? - Nije u uniformi. Osim toga, da su s njim fi277 nanci, imali bi uza se trnokope i sjekire. Dolazi amo radi mog viskija. - Iznova prui ruku k polici i skide jo tri okvira municije, te ih rinu u depove koulje. - Znao sam da bi to bilo predobro da ovako potraje - izusti gorko. - Moda nas nee .pronai - kazah. - Na e nas - ree pouzdano. - Dobro se pripremio. Poveo je pse sa sobom. im sam to vidio,

odmah sam presto prikrivat tragove. Pogledah Betty May. Jo je uvijek dojila bebu, oigledno nesvjesna naeg razgovora. Opet mu se obrnuh. - to sad rade? - Kad sam se vrao ovamo, uspinjali su se cestom prema kui - odgovori. - Kako bi bilo da odem dolje i da s njima poraz-go varam? - Ubili bi vas. Svi imaju puke, jer ovamo dolaze radi onog etrdesetpet postotnog viskija, a ne radi razgovora. - Zato im ga onda jednostavno ne prepustite? -upitah. - Nije vrijedan vaeg ivota. Uhvati mi pogled. - Ne poznate ih, Jonathane - ree blago. - im uzmu viski, ne mogu si priutit takav luksuz da bilo koga, tko e kasnije uprijet prstom u njih, ostave na ivotu. Brdima se razlijegnu efirov glas, pojaan runim megafonom. - Jeb Stuart. Govori erif. Iziite svi iz kue i nikakvo vas zlo nee zadesit. Jeb, koji se bio okrenuo da poslua to dovikuje, opet nam se okrenu. - Trebat e mu deset minuta da ustanovi da nismo u kui. Zatim e pustit pse. Vi povedite Betty May s djetecem i preko sljemena udarite na auto--cestu. Ja u ostat tu da ih zabavim. 278 Betty May, koja napokon poe obraati pozornost naem razgovoru, ree: - Ne idem bez tebe, Jeb Stuart. - eno, uinit e ono to ti kaem - odreza strogo. - Ne moe me prisiliti - otpovrnu nepokolebljivo. - enino je mjesto uz mua, bez obzira to se zbivalo. Runi megafon jo jednom zabreni bregovima. - Jeb Stuart, ima dvije minute vremena da izi-e ili dolazimo po tebe. - Nee se usuditi - kazah. - Mora da blefiraju. Znaju da je bebica unutra. - Nita ne znaju - odvrati Jeb Stuart. - Nakon njezina roenja nijednom nismo bili dolje u gradu, pa nije zavedena u matinim knjigama. Osim nas, nitko za nju ne zna. to se njih tie, uope i ne postoji. - Naas zastade. - Pa ak i da znaju, to im nita ne bi znailo. - Propustio si posljednju priliku, Jeb Stuart! -urliknu erif kroz megafon. - Vrijeme je isteklo! -Trenutak zatim umom odjeknu puana vatra; potom bijesni povici i kletve; pa opet paljba; i onda zavlada mir. Jeb Stuart nam se obrati. - Sada ve znaju da je kua prazna i odrijeit e pse. Tono je pogodio, jer nedugo poslije toga vjetri nam dopuhnu lave i tektanje lovakih pasa. Ti se odjeci pojaae, kako se stadoe sve vie i vie uzbrdice pribliavati. Jeb Stuart obori pogled na enu. - Sluaj, Betty May, ako ne eli da ti oni kurvini sinovi ubiju dijete, bolje da bjei odavde. Zavrti glavom svojeglavo. - Zato da svi ne umaknemo odavde? - upitah. -Jebe viski. Neka im ga. 279 nanci, imali bi uza se trnokope i sjekire. Dolazi amo radi mog viskija. - Iznova prui ruku k polici i skide jo tri okvira municije, te ih rinu u depove koulje. - Znao sam da bi to bilo predobro da ovako potraje - izusti gorko. - Moda nas nee .pronai - kazah. - Na e nas - ree pouzdano. - Dobro se pripremio. Poveo je pse sa sobom. im sam to vidio, odmah sam presto prikrivat tragove. Pogledah Betty May. Jo je uvijek dojila bebu, oigledno nesvjesna naeg razgovora. Opet mu se obrnuh. - to sad rade? - Kad sam se vrao ovamo, uspinjali su se cestom prema kui - odgovori.

- Kako bi bilo da odem dolje i da s njima poraz-go varam? - Ubili bi vas. Svi imaju puke, jer ovamo dolaze radi onog etrdesetpet postotnog viskija, a ne radi razgovora. - Zato im ga onda jednostavno ne prepustite? -upitah. - Nije vrijedan vaeg ivota. Uhvati mi pogled. - Ne poznate ih, Jonathane - ree blago. - im uzmu viski, ne mogu si priutit takav luksuz da bilo koga, tko e kasnije uprijet prstom u njih, ostave na ivotu. Brdima se razlijegnu efirov glas, pojaan runim megafonom. - Jeb Stuart. Govori erif. Iziite svi iz kue i nikakvo vas zlo nee zadesit. Jeb, koji se bio okrenuo da poslua to dovikuje, opet nam se okrenu. - Trebat e mu deset minuta da ustanovi da nismo u kui. Zatim e pustit pse. Vi povedite Betty May s djetecem i preko sljemena udarite na auto--cestu. Ja u ostat tu da ih zabavim. 278 Betty May, koja napokon poe obraati pozornost naem razgovoru, ree: - Ne idem bez tebe, Jeb Stuart. - eno, uinit e ono to ti kaem - odreza strogo. - Ne moe me prisiliti - otpovrnu nepokolebljivo. - enino je mjesto uz mua, bez obzira to se zbivalo. Runi megafon jo jednom zabreni bregovima. - Jeb Stuart, ima dvije minute vremena da izi-e ili dolazimo po tebe. - Nee se usuditi - kazah. - Mora da blefiraju. Znaju da je bebica unutra. - Nita ne znaju - odvrati Jeb Stuart. - Nakon njezina roenja nijednom nismo bili dolje u gradu, pa nije zavedena u matinim knjigama. Osim nas, nitko za nju ne zna. to se njih tie, uope i ne postoji. - Naas zastade. - Pa ak i da znaju, to im nita ne bi znailo. - Propustio si posljednju priliku, Jeb Stuart! -urliknu erif kroz megafon. - Vrijeme je isteklo! -Trenutak zatim umom odjeknu puana vatra; potom bijesni povici i kletve; pa opet paljba; i onda zavlada mir. Jeb Stuart nam se obrati. - Sada ve znaju da je kua prazna i odrijeit e pse. Tono je pogodio, jer nedugo poslije toga vjetri nam dopuhnu lave i tektanje lovakih pasa. Ti se odjeci pojaae, kako se stadoe sve vie i vie uzbrdice pribliavati. Jeb Stuart obori pogled na enu. - Sluaj, Betty May, ako ne eli da ti oni kurvini sinovi ubiju dijete, bolje da bjei odavde. Zavrti glavom svojeglavo. - Zato da svi ne umaknemo odavde? - upitah. -Jebe viski. Neka im ga. 279 Jeb Stuart mi se zagleda u oi. - Ne radi se samo o viskiju; propast e mi i dobar glas. Mukarac koji se ne bori za ono to je njegovo, nita ne vrijedi. Sada tektanje pasa postade jo glasnije, a ukanje grmlja kroz koje se progonitelji probijahu dopiralo je jasno do naih uiju. Kad uminu komeanje, uini se da su vrlo blizu. askom zavlada tajac. A onda megafon zadrei ravno u nas. - Otkrili smo te, Jeb Stuart. Nema nikakvih izgleda. Tu su petorica ljudi. Zato jednostavno sii s rukama u zraku i stvar emo sredit na miroljubiv nain. Nikom se nita nee dogodit. Jeb Stuart ne odgovori nita. erifov glas iznova zajei kroz megafon. - Miroljubiv sam ovjek, Jeb Stuart. Nagodit emo se. Jeb Stuart zaobli dlanove oko usta. - O kakvoj je nagodbi rije, erife? - Dvadeset i pet dolara za bavu tog viskija i rastajemo se ko prijatelji. - Ne pristajem - odviknu Jeb Stuart. - Prijateljstvo se ne sklapa za tako male pare. - Trideset dolara po bavi - ree erif. -1 to samo zato to ne elim da se Betty May ozlijedi.

- Ni sluajno - dreknu Jeb Stuart. - Sii ovamo i porazgovarat emo o tome - po-zva erif. - Doi ti ovamo bez puke i onda emo razgovarat - prodera se Jeb Stuart. Nakratko nasta tiina, a zatim erif odgovori. - Pokai se i ja dolazim. - Kreni gore i onda u se pokazat - uzvrati Jeb Stuart. - Polazim - viknu erif. - Ta ti valja. - Jeb Stuart nam se opet okrenu. -Betty May, sada kidaj odavde s tom malom. 280 Betty May se za trenutak zapilji u nj, a tada se iznenada okrenu i gurnu mi dijete u ruke. - Jonathan e ga uzeti. Ja ostajem s tobom. -Dohvati sa zemlje lovaku puku gdje ju je bio ostavio, kad je uzeo automat. asak se zabuljih u nj, ne znajui to da radim, ali on ubrzo snano kimnu. - To nije vaa borba, Jonathane. Uzmite djetece i bjete odavde. Uini kako ti kae, sine. Radi toga si se i vratio. Da odnese dijete koje nikad nisi zaeo. inilo se da erifov glas dolazi gotovo ravno ispred nas. - Tu sam, Jeb Stuart. Pokai se. Jeb Stuart pokupi sa zemlje dugu suhu granu i, drei je koliko je god mogao dalje od sebe, zatrese grmlje to se nalazilo oko metar od mjesta na kojem je stajao. Jutarnjim uzduhom zafijue smrtonosna tanad koja proia kroz grmlje na onom mjestu gdje su mislili da se on nalazi. - Kujini sinovi! - zaurla, bacivi se na trbuh i gurnuvi automatsku puku kroz grmlje ispred sebe. Pritisnu obara. Puka zakaljuca u brzim kratkim rafalima. - Juhuuu! - riknu. - Razneso sam pasjeg sina na tisuu komadia. Onda me ugleda. - Sto mu muka, izdirite odavde! Zar hoete da mi dijete pogine? Bio je to ist refleks. Zagrlivi bebu, bez ijedne rijei potrah puteljkom iza pecare to su me noge nosile, ba u trenutku kad se pucnjava obnovi i kad se tanad stade zari vati u kotao iza mene. uh kako 281 automat opet prasketa. Iako bez daha, nastavih trati glavom bez obzira. Upravo prispjeh na sljeme brda, kadli zatutnji eksplozija. Okrenuh se na vrijeme i ugledah vatrenu kuglu kako se uz oblak dima die put neba, a zatim uslijedi jo jedna eksplozija, nakon koje opet vatrena kugla zavrluda uvis. Rekao je etrdesetpet postotni viski. Bila je potrebna samo jedna iskra, pa da sve odleti u zrak. Klonuh na tlo, borei se za dah. Sve je svreno. Zbrisani su s lica zemlje. Nitko nije mogao preivjeti takvu eksploziju. Podigoh okrajak gunja s be-bina lica. Spavala je snom pravednika; toplo mlijeko iz majine grudi jo uvijek joj se nalazilo u eluiu. Outjeh kako mi suze nezadrivo izbijaju na oi; sagnuh se i poljubih je u majuno elo. - Sve e biti u redu, Danielle - rekoh pokrivajui je opet. - Ide sa mnom kui. - Potom ustadoh i otputih se nizbrdo prema auto-cesti gdje me je Christina ekala u svom bijelom sportskom automobilu. Bilo je etiri sata po podne kad sam se dovezao; prostor ispred moje kue bijae posve zakren parkiranim automobilima. Povezao sam kola mimo kue, pa oko bloka i zatim na pristupni kolnik Annine kue koja se nalazila neposredno iza moje. Ugasivi motor, pogledah preko sjedala na Christinu. Danielle je spavala na njezinu krilu kao u maloj kolijevci. Odmah do nje leala je puna boca posebno spravljena mlijeka za dojenad koje nam je preporuio vlasnik duana u kojem smo se toga jutra zaustavili, u trgovakom centru jednog grada u Virginiji. Jo dvije pune boce prelili smo u termo-sicu kako bi mlijeko zadralo toplinu. Otvorih vrata 282 i izioh iz kola, dok je Anne silazila sa stranje verande na pristupni kolnik. Stajala je ondje i gledala me. - Znala sam da e tako doi - ree. - ekala sam te.

- Gdje su ti ukuani? - upitah. - Prijeko kod tvojih - odgovori. Doe mi u naruaj. Poljubih je. - Nedostajao si mi - ree. - Pitala sam se hoe li se uope vratiti. - To uope nije dolazilo u pitanje - kazah. Iznova me poljubi. - Da. - Hodi - rekoh povevi je do rollsa. Christine izie iz kola. - Anne, ovo je Christine. Njezina je majka bila bliska prijateljica moga oca. Christine, ovo je Anne, moja posebna djevojka. Uini se kao da u isti hip izmeu njih zastruji neka toplina. Prvo se dotakoe rukama, a onda se nagonski poljubie. - Kako je s njim? - upita Anne. - Dobro - Christine e osmjehnuvi se. - Anne, pogledaj. - Podigoh gornji dio pokrivaa i ona ugleda usnulo djetece. - To je Danielle. Anne irom razvali oi. - ija je? Odakle vam? - Sada je moja, regbi. Sjea se njezinih roditelja, Jeb Stuarta i Betty May? Kimnu. - Da. Gdje su? Bilo je teko rei. Tek se nedavno zbilo. - Mrtvi su. - Smete se. Vidio sam po njoj da je htjela postaviti jo neke upite. - Objasnit u ti to kasnije. Nego, bi li je mogla uzeti k sebi dok ne proe svadba? Ne bih htio unositi nepotrebnu zbrku pred samo vjenanje. - Kako da ne! - Okrenu se Christini. - Odnijet emo je gore u moju sobu. - Pogleda me. - Bolje da 283 sad ode doma. Dosad su svi ve sigurno pomahni-tali. Vjenanje samo to ne pone, a tvoja je majka ve svima kazala da si joj obeao doi. Prema starom obiaju prijeoh preko ograde. Uzaavi uza stranje stube, obazreh se. Ulazile su u kuu s bebicom. Otvorih kuhinjska vrata i unioh. Mamie se okrenu od tednjaka. Za trenutak pomislih da e pasti u nesvijest; lice joj problijedi i posivi. Zatim mi pritra i privi me na bujna njedra. - Jonathane, mazo moja. Ti se vratiti. Skroz odrastao i krupan mukarac ba kao i tvoj aa! Poljubih je, ne znajui bih li se smijao, bih li plakao. - Ne znam emu sva ta uzbuna. Pa kazao sam da u se vratiti, nisam li? - Mama e ti bit presretna - ree. - Idem po nju. - Ne. Prvo se idem gore oprati. Ne elim je prestraviti. - Izglaala sam ti plavo odijelo - pohvali se Mamie. Popeh se stranjim stubama do svoje sobe i uspjeh ui, a da ni na koga ne nabasah. Iz prizemlja dopirae amor mnogobrojnih glasova i zveckanje aa. Krenuh ravno u kupaonicu na brijanje i tuiranje. Za nepunih deset minuta bijah ve odjeven. Pogledah se u zrcalo. Mamie je imala pravo. Vie nego ikad poeh poprimati oeva obiljeja. Brino svezah kravatu, navukoh kaputi, sioh u hodnik i pokucah na vrata majine sobe. Iznutra zazvoni majin glas. - Tko je? - Tvoj sin. Vjenanje se odralo tono u pet sati. Do sedam su se svi gosti bili razili, a ostali su jedino najprisniji prijatelji. Moj brat Daniel sa enom Sally; Mo284 ses Barrington; sudac Gitlin sa enom Zeldom, te Annini roditelji, Forbesovi. Daniel pogleda prijeko na Mosesa. - Jeste li sigurni da ga moemo pregorjeti itava tri tjedna? ini se da slijedei tjedan zapoinje ovaj vaan sudski proces. Moses prihvati alu. - Morat emo o tome jo razmisliti. Jack se naceri.

- Samo izvolite, momci. Ustadoh. - Odmah u se vratiti. - Napustih sobu, izioh na stranja vrata i opet preko ograde. Uoh u Anninu kuu i popeh se do njezine sobe. Bebica je leala na krevetu i zadovoljno gugutala. Anne podie oi na mene. - Zaista je lijepa. Christine se nasmijei. - Upravo smo raspravljale o njoj. Moda je vie i ne dobije. - Izbijte si to iz glave - kazah. - Umotajte je. Idemo prijeko k meni. Anne je drala dijete dok sam ja oprezno natrake izvozio rolls s pristupnog kolnika i potjerao ga oko bloka do svoje kue. Popeli smo se na prednju verandu i zazvonili. Majka je otvorila vrata i zapanjeno se zabuljila u nas. Spustila je pogled na Danielle koja mi je leala u naruju i onda ga opet uzdigla na mene. Prvi put u svom ivotu vidjeh je zanijemjelu. Unesoh dijete u sobu, i svi se odjednom uzgalamie. Sa svih strana me obasue pitanjima. Sudac ih Gitlin konano nekako stia. Bio mi je drag. U neku me ruku podsjeao na oca. Uvijek je sa sobom nosio svoju bocu viskija. Dok je moj otac pio samo bourbon, sudac je pak volio 285 scotch1.1 poput mog oca s vremena na vrijeme bi se posve zaboravio i umjesto da natoi u au, potegao bi iz boce, a njegova bi supruga Zelda dreknula na nj ba kao i moja majka na oca. - Polako. Pustite momka neka sve ispria na svoj nain - ree, zamiljeno gladei svoju prosjedu lijepo ureenu kozju bradicu. - Znate - doda - zuji mi u uima. - Kakve to veze ima s djetetom? - upita strogo Zelda. - Nikakve - otpovrnu. - Mislio sam da e vas to zanimati. - Odmah sam znao to hoe. Htio im je svima prirediti iznenaenje. - U redu, Jonathane, izvoli. Predah Danielle majci. Curica joj veselo zaubori u lice. - Vani u kolima imamo rezervne pelene, ako joj zatrebaju - kazah. - Slatka je - ree majka, motrei Daniellino lice. - Ima tako lijepe plave oi. Sudac Gitlin mi se nasmijei. Znao je to smjeram. - Ne uri se, Jonathane. Poni iz poetka. Osvrnuh se po sobi. Paljivo izabrah rijei. Ne htjedoh povrijediti bilo ije osjeaje. - Sve je zapoelo na oevu pogrebu. Koliko smo ga mi svi zapravo poznavali? Na stanovit nain, svatko ga je vidio u svom svjetlu, jer je u njemu nalazio ono to je htio vidjeti. I imali smo pravo. Bio je takav, ali i jo neto to nam je svima promaklo panji: bio je svoj. Mora da sam dugo govorio. Poeo sam s onim jutrom kad smo se Anne i ja povezli kamionom na saveznoj auto-cesti broj jedan i zavrio s dogaa1 kotski viski. 286 jima dananjega jutra. Kad sam bio gotov, ura je u predvorju odbila deset sati. Obuhvatim ih pogledom. - Nisu stigli dati djetetu ime, pa sam to ja uinio. Nazvao sam je po svom ocu, Danielle, i sada je elim zadrati, jer je posve sama i nikoga svoga nema. Nema ak ni rodni list. Jeb Stuart nije nijednom silazio u Fitchville da je zavede u matine knjige. Namjeravali su to uiniti kad je odnesu na krtenje, ali sudbina nije dala. Sudac Gitlin kimnu zamiljeno i povue gutljaj iz boce. Ovaj put se Zelda ne okomi na nj. - Jonathane, nije to tako jednostavna stvar kako ti se ini - Fee tiho. - U prvom redu, i sam si maloljetan, te nema takva suda u zemlji koji bi ti povjerio na skrb novoroene. - Zato ne? - upitah. - Treba samo podnijeti molbu za ispostavu rodnog lista i navesti da sam joj otac. - Ne moe to uiniti - ree sudac. - Treba prije svladati mnotvo zakonskih prepreka. Valja povesti istragu da bi se utvrdilo nema li rodbine ili lanova obitelji. Ako postoje, treba ishoditi njihov pristanak ili, u protivnom, pada pod skrbnitvo drave do donoenja konane odluke. - To je glupo - kazah. - to me spreava da se jednostavno s njom pokupim? - Nemoj se zavaravati, Jonathane. - Pogleda me zamiljeno. - No ima nain da je, ako nita, zadri

u svojoj blizini, to bi bilo skopano s mnogo manje problema. Meutim, da to izvede, bila bi ti potrebna Jackova i majina pomo. - O emu se radi? - Ako bi je htjeli posvojiti, mogao bih pronai naina da pospjeim 'cijelu stvar. - Naas zastade. -Ali to je odluka koju sami moraju donijeti bez ikakva pritiska s nae strane. 287 Okrenuh se majci. Gledala je u Danielle i plakala. Jack joj prie i kleknu uz nju. Uzvisi pogled na njezino lice, zatim ga spusti na Daniellu, da bi napokon opet uzgledao prema majci. Nakalja se. - Uvijek sam elio kerkicu. Jo je jedan zadatak valjalo izvriti. Mjesec dana nakon toga, a dva dana prije praznika Dana zahvalnosti, moj brat i ja poveli smo oca kui. Prva zimska studen zamrzla je zemlju i, dok su kopali grob, proetao sam se s Danielom do brda gdje je neko stajala pecara. Tu sada vie niega nije bilo osim crne rupe u tlu i gomile nagorenih i stopljenih cijevi. Trenutak sam postao, a onda se okrenuo. inilo mi se kao da sam tu bio juer, jer sve to se tada zbilo urezalo mi se u sjeanje za sva vremena. Vratismo se natrag do kolibe. Ve se poela raspadati. Od zastora kojima se Betty May toliko ponosila, ostadoe samo dronjci, a svjea se boja ve oljutila s drveta. Veina prozora bijae razbijena, pa je hladan zrak pirio kroza sobu. Daniel me pogleda. - Znai, tu je sve poelo. To nikada nisam znao. - Nisu ni drugi - rekoh. - Ni ja ne bih da me on nije ovamo doveo. I ba sam tu poeo spoznavati koliko je bio dobar i koliko ga volim. Opet se uspesmo uzvisinom do groblja. Raka ve umalo bijae gotova. Na koncu se dva grobara ispee iz nje i postavie letve preko otvorene rake. Preko letava poloie teko ceradno remenje, a potom sioe nizbrdicom do mjesta gdje ih ekahu mrtvaka kola. Promatrasmo ih kako uz pomo vozaa i njegova pomonika iznose lijes iz mrtvakih kola. Lagano i f 288 oprezno poee muan uspon uz uzvisinu. Unato hladnoi vidjeh da su im lica znojna, kad prooe mimo nas i smjestie lijes na letve. Odstupie, svaki sa svoje strane prihvatie krajeve ceradnog remenja i tada nas upitno pogledae. Okrenuh se Danielu. Bijasmo se dogovorili da neemo uzeti sveenika. On kimnu. Pogrebnici povukoe remenje i neznatno uzdigoe lijes. Udarcem noge uklonih jednu letvu s groba, Daniel drugu. Polako stadoe sputati lijes u raku. Poto sjede na dno, naglim trzajem oslobodie remenje i izvukoe ga van. Daniel i ja zahvatismo svaki punu aku zemlje i bacismo je dolje na lijes. Dvojica grobara hitro poee zatrpavati jamu. Isprva zemlja uplje zatro-pota udarajui u lijes, ali se ti tropoti postupno posve priguie. Naposljetku obavie posao i, nakon nekoliko zavrnih udaraca lopatom, otputie se nizbrdo ostavivi nas dvojicu same. Daniel me pogleda. Kimnuh. Okrenu se opet grobu. Glas mu zazvui promuklo i duboko. Tu poiva ovjek vazda eljan doma svog; Vratio se mornar sa iroka mora, Vratio se lovac sa dalekih gora. Podigoh oi i spazih kako Danielu teku suze niz obraze. Prihvatih bratovu ruku i zadrah je u ohrabrujuem stisku. - Ako napne ui, Danielle, ut e ga. Zauti apat slian povjetarcu. Hvala vam, sinovi moji.