Arhe VII, 14/2010 UDK 173.

2(38) Pregledni rad Overview Article

ELJKO KULJEVI1
Univerzitet u Zenici

SAGA O ASPASIJI I PERIKLU

Heterizam i (ne)moralnost grkog braka
Saetak: Na rubnim podrujima helenskih lozofskih promiljanja fenomenaliteta realnog ivota stare Helade pojedini autori, osobito francuski, nalazili su grau za rekonstrukciju injenica koje su pripadale razliitim stranama toga ivota. U ovom tekstu autor sledi tu metodoloku intenciju. Na osnovnom predloku stare romaneskne grae o odnosu Perikla i Aspazije on pokuava rekonstruisati tzv. ensko pitanje u helenskim polisima klasine epohe. Kljune rijei: Helada, ensko pitanje, Perikle, Aspazija

A ko je ona? To je, oito, Aspasija koju spominje? Platon, Meneksen Sve ono to su mogle hetere, nisu mogle ili smjele Grkinje, pogotovo udate ene. Vaila su veoma stroga pravila, izraavana i primjenjivana u zapovijednoj formi: Potena ena neka bude u kui, ulica je samo za nevaljalice.2 Brak, dakle, nije unosio nikakvih promjena u povueni ivot grke ene meu etiri zida. Iako se vrata gineceja u Ateni nisu zakljuavala, osim nou, a prozori nisu imali reetaka, obiaji su bili dovoljno jaki da zadre enu u kui. Bez obzira to je, pri ovome, bilo potrebno razlikovati pojedine drutvene slojeve3princip je, uvijek, ostajao isti. ene su se ee izvodile tek prilikom dravnih praznika ili porodinih sveanosti, u drugim prilikama obavezno je morala imati pratilju, najee neku od robinja. Da ni to nije bio garant kontrolisane vjernosti, u potrazi za onim ega u braku nije imala, zorno govori dogaaj koji se desio o Tezmoforijama, odnosno jednoj iskljuivo enskoj svetkovini u Ateni. Naime, jedan
1 zeljkoskulj@windowslive.com 2 Menandar, frg.546. 3 Siromani Atenjani, koji su na raspolaganju imali tijesne stanove, lake su doputali enama da izlaze. Kako su bile prinuene da pripomognu prehranjivanju porodice, rad su ee obavljale izvan kue: zna se, naprimjer, da su mnoge bile preprodavaice na trnicama. S druge strane, Atenjani iz srednjeg i bogatog sloja bili su mnogo stroiji; njihove ene imale su na raspolaganju daleko vei i udobniji ginecej, esto i unutranje dvorite, gdje su mogle proetati sakrivene od oiju nepoznatih radoznalaca. R. Flacelire Grka u doba Perikla (ene, brak, obitelj), Naprijed, Zagreb, 1979., 74.

ARHE god. VII, 14/2010 (149157)

150

. kuljevi, Saga o Aspasiji i Periklu

prevareni mu, koji je ubio eninog ljubavnika, ovako je to sudijama obrazlagao: U prvo vrijeme braka moja je ena bila uzor dobre supruge, tedljive i vjete gazdarice, prave kuedomaice. No, umrla mi je mati, i tada su poele sve moje nevolje. Naime, moja je ena upravo na njezinu sprovodu zapazila Eratostena, koji ju je s vremenom uspio zavesti, I to tako to je na trnici uvrebao njezinu robinju i preko nje stupio u vezu s gospodaricom. Ispriala mi je (robinja, op.) kako je mojoj eni pristupio poslije pogreba Konano je na Tezmoforije4 enu nije smjelo ni zanimati ono to se zbilo izvan kue; to se ticalo mukarca, i samo njega. Uostalom, ona i nije imala mnogo prilika da razgovara sa muem. Da li se s kim manje razgovara nego sa enom?, pita Sokrat Kritobula, a ovaj mu odgovara: Ako i da, ne s mnogima.5 Kad je Atenjanin k sebi pozivao goste, ena mu se nije pojavljivala u prostoriji gdje se odravala gozba, u andronu, osim moda da nadzire robovsku poslugu, a nije pratila mua ni kad bi ovaj bio pozvan prijateljima. Sudei da su se s mukarcima druile jedino prilikom porodinih proslava, cinino zvui teza da su ene neprikosnovene vladarice kue. Tu su patrijarhalnu podvalu rado koristili grki muevi o emu nas, podrobno opisujui dunost domaice, izvjetava Ksenofont u svojoj knjizi O gospodarstvu. U njoj, izvjesni Iskomah, njeno saoptava svojoj supruzi ta su joj obaveze: Trebat e zaista da ostaje u kui i one sluge izaalje kojima je posao izvan kue a nadzire one kojima valja vriti posao u kui. Onda to se unese, valja ti primati; to od toga treba da se potroi, valja ti dijeliti, a naprijed ti se treba starati, koliko mora biti suvika, i paziti da se u jedan mjesec ne potroi toliko, koliko je spravljeno za cijelu godinu.6 Bez obzira to se na Aristofanovo svjedoenje o ivotu ene moemo, tek, djelimino osloniti (ne zna se uvijek, kae Flacelire, gdje prestaje stvarnost a (za)poinje karikatura), ipak se mogu naslutiti i neke promjene. Naime, krajem petog vijeka p.n.e., stara zatoenost ena nije se vie doimala tako rigidnom: razlog je Peloponeski rat koji je primoravao mukarce da jo ee, nego u mirnodopska vremena, izbivaju daleko od kue polazei na ratne pohode ili uvajui strau na bedemima. Prema Aristofanu, ene ne samo da idu po vodu, nego i na trg da kupe namirnice ili da prodaju svoje proizvode, poput Euripidove majke koja je, kako izgleda, bila povrarka.7Znamo i za Atenjanku, zahvaljujui jednom istupu na sudu, koja je najprije bila trgovkinja vrpcama, a potom dojilja,8no one su, ipak, radile tek u krajnjoj nudi, dok su naseljenike ene esto bile tkalje, postolarke, valje i slino. Neke su bile, ak, i prave poslovne ene.9 Bez obzira na zabrane,
4 Lizija Govor protiv Eratostena, 7 8 i 20. 5 Ksenofont O gospodarstvu, 3, 12. 6 Ibid, 7, 35 37. 7 Aristofan Lisistrata, stihovi 326 330 (prijevod B. Klaia). 8 Aristofan Ose, stih 479. 9 Znalo se dogoditi da se poneki atenski, a osobito seoski mokljan morao poklopiti uima pred autoritativnom i bistroumnom enom. Seljak Strepsijad jadikuje to je uzeo nekakvu gradsku djevojku, tu gizdu, rasko, koja mu nije dala ak ni da sinu nadjene ime kakvo je elio. Htio ga je, po obiaju, nazvati imenom svoga oca Fidonid (tedia), a ona je insistirala na imenu koje bi bilo izvedeno od rijei hippos, konj, jer su konjanici, tj. vitezovi, bili imuni plemii. Ni jedno ni drugo nije htjelo odustati, pa je sin dobio ime Fidipid, tedikonj (Aristofan Oblakinje, stihovi 41 43 i 60 65). Moda se s pravom tvrdi da, barem to se tie atikog sela, ena nije bila ponizna i povuena... (R. Flacelire Grka u doba Perikla, cit. Izd., 77.).

ARHE god. VII, 14/2010 (149157)

151

. kuljevi, Saga o Aspasiji i Periklu

Grkinje su nesumnjivo smjele ii na pozorine predstave koje su se odravale u okviru svetkovina u ast Dionizovu. Tim su se pravom koristile to se tie dramskih predstava, nakon kojih su, dodue, esto slijedili veoma raspojasani satiriki komadi. Ali, jesu li gledale Aristofanove komedije, kakva je Lizistrata, koje ni najmanje ne potuju sofrosinu, ensku ednost koja je toliko bila na cijeni kod atenskih mueva?10 Iz jednog ulomka Platonovih Zakona (II, 4) moe se naslutiti da su dobro odgojene Atenjanke vie voljele tragedije, a da, najvjerovatnije, na komedije nisu ni ile. I jedan Aristotelov tekst, u kome je rije o bestidnim obredima starogrkih kultova, poziva grke mueve da im prisustvuju sami, bez djece i ena.11 Vjerovatno su tako postupali samo oni muevi kojima je krepost njihovih supruga bila na prvom mjestu, meutim, neki autori smatraju da su takvi bili iznimka, jer je Aristofan, sasvim sigurno, bio gledan od mnotva pukih ena koje su se, itekako, smijale i najgorim prostotama. Bilo kako bilo, ini se da je u Ateni bilo malo intimnosti, malo razmjene misli i malo stvarne ljubavi meu suprunicima: ginecej contra andron. Svoje sentimentalne i seksualne potrebe koje nije utaivao kod kue, gledajui u supruzi jedino majku svoje djece i gazdaricu svoga doma, Atenjanin je odlazio zadovoljavati van, s djeacima i bludnicama. Neki istraivai s pravom upozoravaju da treba razlikovati peti od etvrtoga vijeka prije nae ere. Naime, kroz vei dio petog atenske porodice su bile vrsto na okupu, sve dok krvavi Peloponeski rat, koji je trajao trideset godina, nije izazvao velike promjene u nainu ivota.12 Kako se poast rata i kuge odrazila na moralne prilike, najbolje svjedoi Tukidid: Bolest i u ostalom pogledu dade povoda za vea bezakonja u gradu, jer se pojedinac lake usuivao da po miloj volji radi ono to je prije tajno inio, gledajui naglu promjenu bogataa, koji su nenadano umirali, i onih, koji prije nisu nita imali, a sad su odmah prisvajali njihovo imanje. Stoga su to drali kratkotrajnim dobicima i eljeli ih uivati mislei, da je njihovo tijelo i blago samo za malo dana.13 Sudei da su se ene poele ponaati slobodnije, po ugledu na Spartanke, koje nisu ivjele zatvoreno kao Atenjanke i vie su optile sa mukarcima, osnovana je posebna sluba za nadzor enina ponaanja; to se posebno odnosilo na njeno rasipnitvo kojim se, mnogo prije, bavio i zakonodavac Solon. Visoki inovnik koji je obavljao tu dunost zvao se ginekonom.14 Da li je facat beskonanog ratovanja, te stalna razdvojenost od kue i ene, bio razlogom slobodnijeg ponaanja grkog mukarca koji se povodio za svojim nagonima? Rezolutno i istinito zvui jedan parniar koji je, ne trepnuvi, izjavio pred sudom: Imamo bludnice za uitak, prilenice da nam zadaju svakodnevne sitne brige, a supruge da nam raaju zakonitu djecu i da nam budu vjerne uvarice kue i ognjita.15 Po nekim izvorima, u etvrtom vijeku prije nae ere, Atenjanin je mogao imati i inou (pallak), ne tjerajui zakonitu suprugu od sebe. Ko su bile te prilenice i kakav im je bio status? Mogle su biti Atenjanke ili robinje; takoe, i slobodne strankinje
10 11 12 13 14 15 Ibid, 79. Aristotel Politika, 4, 17. I strana kuga iz 430 429 p.n.e., kojom je rtvom pao i Perikle, dola je kao posljedica ratnih sukoba. Tukidid Peloponeski rat, 2, 53. Aristotel Politika, 4, 12, 1299 a. Pseudo-Demosten Protiv Neere, 122.

ARHE god. VII, 14/2010 (149157)

152

. kuljevi, Saga o Aspasiji i Periklu

koje, ako je vjerovati Demostenu i Izeju, nisu imale zakonskih i javno priznatih prava. I Temistoklo se rodio od Atenjanina i trake robinje Abrotone, to mu kao kopiletu nije nimalo smetalo u karijeri. Ne bez razloga, u to vrijeme, Plutarh zapisuje i ovo: Kada ti omrzne zakonita ena, nije li najbolje uzeti neku Traanku Abrotonu ili Mileanku Bakhidu, i to bez zaruka, nego kupivi je i posuvi joj glavu orasima.16 Kako su obiaji, ako ve ne i sami zakoni, u pogledu njih bili veoma tolerantni, vjeruje se da su mnogi Atenjani prakticirali bigamiju. Takva osuda nee mimoii ni Sokrata. Podatak da je imao dvije ene potie od Aristotelovog spisa O plemenitosti koji, niti je sauvan, niti je autorstvo izvjesno: Aristotel ree da je oenio dvije ene: prvu, Ksantipu, s kojom je imao sina Lamprokla; drugu, Mirto, ker Aristida Pravednog, koju je uzeo bez miraza i s kojom je imao sinove Sofroniska i Meneksena. Drugi kau da je prvo oenio Mirto; trei, pak, da je istodobno imao obje ene (meu tima su Satir i Hijeronim Roanin): kau da su Atenjani, elei zbog nedostatka ljudstva poveati stanovnitvo, donijeli odluku da onaj koji oeni jednu enu mora imati djece i s jo jednom i [ kau ] da je to uinio i Sokrat (D. L. II, 26). Iako veina istraivaa ovu informaciju smatra nevjerodostojnom,17postoje i oni koji, uz male preinake, riu Sokratov bigamijski portret. To su, prije svega, fragmenti iz Porrijeve Povijesti lozoje, u kojima on Sokrata smatra ne sasvim lienog prirodnih darova, no posvemanjim neznalicom, te da je bio nepismen i itao s mukom. Posluajmo samog Porrija: to se tie ivota [= ivotnih potreba ] u ostalim je stvarima bio zadovoljan i malo mu je trebalo potreptina za svakodnevicu, no bio je isuvie revan u seksualnim potrebama, a da pritom nije nastala nepravda: obilazio je, naime, samo one ene koje su bile udate ili one javne. Imao je, naime, dvije ene istovremeno, Ksantipu, graanku i prilino obinu enu i Mirto, ker Lisimahovu i neakinju Aristidovu. Iz zajednitva s Ksantipom mu se rodio sin Lamproklo, a iz braka s Mirto nastali su Sofronisk i Meneksen One [ Ksantipa i Mirto ], hvatajui se u kotac u meusobnim bitkama, kad su prestajale, obrecale su se na Sokrata jer on se nije uzbuivao kad su se one tukle, ve se smijao, gledajui ih kako se bore bilo meusobno, bilo protiv njega.18 Koliko god sablanjivo zvualo platonijanskim uima, kod Tertulijana itamo slijedee: to se pak ove stvari tie, tj. braka, razvrgnimo ovu zajednicu, koju samo neki drugi ljudi doivljavaju kao zajednicu, oni koji si ne samo uzimaju ene prijatelja, ve ih priputaju svojim prijateljima bez ikakvog osjeaja krivnje i to, vjerujem, po navadi najmudrijih ljudi: Grka Sokrata i Rimljanina Katona, koji su svoje ene dijelili s prijateljima, a koje su oenili radi djece, a moda su ak imali djece i negdje drugdje [ tj. izvan vlastitih domova ].19 Kako se razliiti izvori petorostruko prepliu, za Realea ima smisla ona da je Sokrat u mladosti imao za enu
16 Plutarh Razgovori o ljubavi, 753 D. 17 Ne samo o Sokratovom braku s Mirto, ve i o Mirtinom ocu nejasne su vijesti, kao to pokazuju i dva sljedea svjedoanstva: Plutarhovo i Atenejevo. Obojica se nadovezuju na Aristoksenov Sokratov ivot, djelo ija je pragmatina namjera bila umanjiti Sokratov lik, tvrdi Reale, svjedoanstva koja se uvrtavaju meu fragmente aristotelovog djela O plemenitosti. Usp. G. Reale Sokrat (K otkriu ljudske mudrosti), Demetra, Zagreb, 2003., 343 344. 18 Porrije Povijest lozoje, fr. 14 i 15 (Sodano, 81, 83). 19 Tertulijan Apologeticus, 39, 12 (Giannantoni, 532); takoe, G. Reale Sokrat..., cit. izd., 346.

ARHE god. VII, 14/2010 (149157)

153

. kuljevi, Saga o Aspasiji i Periklu

Mirto, a poslije njezine smrti Ksantipu; na mogunost da je i Aristotel mogao pisati o nekom moguem Sokratovom braku prije onog s Ksantipom, odgovara se nijeno. Nevjerovatno zvui Realeov argument da ova teza ne stoji jer 423. godine Aristofan jo uvijek ne prikazuje Sokrata kao oenjena ovjeka. Uvjerenja da je Sokratova bigamija samo legenda stvorena iz polemikih i klevetnikih pobuda, a koja se osobito rairila u kasnijoj antici, ne djeluju uvjerljivo. Jesu li hetere, pita se Flacelire, doista bile prosvjeenije i obrazovanije od asnih Atenjanki?20 Osim to im imputira neasnost, na osnovu sudskih zapisa sa sporova koje su hetere vodile sa zakonitim enama, zakljuuje kako takve tvrdnje nemaju osnova. Primjer Alke, vlasnice javne kue, koja je zavela starog Euktemona (Izej O Filoktemonovu nasljedstvu, 19-20), zatim Neere, koja je ivjela sa Stefanom, ili njezine keri Fane, koja se uspjela udati za jednog atenskog arhonta kralja s kojim je prisustvovala i najsvetijim obredima (Pseudo-Demosten Protiv Neere, passim), ne ine se pretjerano obrazovanim. Heteru Neeru odgojio je neki svodnik, kae se dalje, veoma vjet da u crtama sasvim malenih djevojica nasluti u kakve e se ljepotice razviti, no taj odgoj nije iao dalje od poduke kako da se uljepa i da, na razne naine, bude to zavodljivija. Za Frinu govore da je bila lijepa, ali joj niko ne spominje inteligenciju i naobraenost, kao u sluaju Aspasije.21 Iako izuzimanje Aspasije iz skupine neobrazovanih hetera ne djeluje neoekivano, to ne rehabilituje, pomalo, antitetiko zakljuivanje u pomenutom odjeljku. Naime, rabei (hipo)tezu da obrazovanost hetera u odnosu na asne Atenjanke nema osnova, rei e, ipak, da je vjerovatno da su mnoge hetere imale slobodnije i ire obrazovanje od atenskih graanki22 Iako Aspasiji niko ne spori obrazovanost, nesporno je autorstvo dva epigrama koja, naalost, nisu sauvana, neke dijelove njena ivota kao da skriva ezoterijski pokriva. Ova je Mileanka (ivjela izmeu 470 400. p.n.e.), najvie znana zbog svog odnosa sa atenskim dravnikom Periklom. Veliki dio zrelih godina provela je u Ateni, imajui veliki uticaj na Perikla i atensku politiku. Ali kako se misli da je on na Samljane zaratio za volju Aspasiji, pie Plutarh, pitajui se koju je vjetinu imala ta ena da uz sebe vee najvee dravnike; ak je i lozofe oduevila da pohvalno i mnogo o njoj govore (Perikle, 24). Spominju ju Platon, Aristofan, Ksenofont, ali i neki drugi autori toga vremena.23 Kau da se ugledala na Targeliju (Thargelia), nekakvu Jonjanku iz domovine, i da se trudila da zadobije naklonost samo najuticajnijih ljudi. I Targelija je bila uvena ljepotica, pie Plutarh, pa kako je bila puna milina i duhovita, ivjela je s mnogim Helenima u ljubavi

20 R. Flacelire Grka u doba Perikla, 84. 21 Ibid, 84 85. 22 To se osobito ticalo glazbe, pjevanja i plesa; mnoge su znale svirati aulos (sviralu, frulu), uveseljavajui svirkom, pjesmom i plesom goste na gozbama. 23 Antiki pisci izvjetavaju da je Aspasija drala bordel, te da je i sama bila bludnica. Kako veinu izvora ine komediogra zauzeti, prevashodno, klevetanjem Perikla, neki moderni istraivai osporavaju ovakve navode. Aspasija je imala sina sa Periklom, Perikla Mlaeg, koji je kasnije postao general atenske vojske, ali i pogubljen nakon bitke na Arginusiji. Smatra se da je postala heterom Lisiji, drugom atenskom dravniku i generalu, nakon smrti Perikla Starijeg.

ARHE god. VII, 14/2010 (149157)

154

. kuljevi, Saga o Aspasiji i Periklu

Da je Aspasija bila rodom iz Mileta i kerka Aksiohova, u tome se svi slau. Malo se zna o njenoj porodici osim da su po imanju bili patriciji, jer su samo imuni mogli priutiti dobro obrazovanje kakvo je imala Aspasija. Ne zna se sa sigurnou pod kojim okolnostima je, prvi put, doputovala u Atenu.24 Neki kau, ako je vjerovati Plutarhu, da je Perikle zavolio Aspasiju zbog njene mudrosti i politike pameti. Pa i premudri Sokrat ju je, ponekad, posjeivao sa svojim uenicima!25 Njeni prijatelji se nisu libili da k njoj dovode svoje ene da je uju, mada se ona, po tadanjim ali i sadanjim shvatanjima, nije bavila asnim i dostojanstvenim poslom, jer je u svojoj kui drala mnoge hetere. Eshin kae da je trgovac govedima Lisikle od prosta i obina ovjeka postao jedan od najuglednijih ljudi u Ateni, i to samo zato to je, poslije Periklove smrti, oenio Aspasiju. I Platonov Meneksen sadri bar toliko (h)istorijske istine (premda Plutarh dri da je poetak ovog spisa pisan, poneto, aljivo), da je ta ena bila na glasu to su s njome zbog njene reitosti saobraali i mnogi Atinjani.26 Kako je u grkom poimanju braka la passion bila izgnana, ne moe se porei da je i ljubavna strast Perikla privukla Aspasiji. Hroniari biljee da je prije Aspasije za enu imao neku roaku, koja je ranije bila udata za Hiponika i ovome rodila bogataa Kaliju, a, potom, i s Periklom rodila dva sina, Ksantipa i Parala. Poto im se zajedniki ivot vie nije sviao, on je s njenom voljom dade drugome za enu, a sam uzme Aspasiju, koju je toliko zavoleo da ju je, kau, svaki dan dvared, i kad je polazio na trg i kad se vraao kui, grlio i ljubio (Plutarh Perikle, 24). U komedijama su je nazivali Omfala27i Dejanira (ona koja grabi plijen), a ponekad i Hera. Kratin je zove upravo bludnicom: Gadni blud (po)rodi Heru Aspasiju, bestidnu bludnicu. Postoje indicije da je ova inostranka Periklu rodila poluatikog sina, za koga on u Eupolidovim Optinama pita: A je li iv moj polutan?, na to Mironid odgovara: Ve bi davno bio ovjek da se ne boji sramote ove bludnice. Kau da je Aspasija bila toliko na glasu da je, ak, i Kir Mlai, koji se s persijskim kraljem borio oko prijestola, najdrau od svojih ena, Miltu, nazvao Aspasijom.28 Veza Aspasije i Perikla, bez obzira na ambijent demokratske Atene, nije bila liena negativnih reakcija i napada. To je, pogotovo, eskaliralo Periklovim prijedlogom pomorskog rata protiv Samljana,

24 Na nadgrobnim natpisima iz etvrtog vijeka spominju se imena Axiochusa i Aspasije, to je (h)istoriaru Peteru K. Bicknellu pomoglo u rekonstrukciji pozadine Aspasijine porodice i njene povezanosti sa Atenom. Njegova teorija fokusira se na Alkibijada II koji je, poslije protjerivanja iz Atene 460. godine, potraio utoite u Miletu. Tamo se oenio kerkom izvjesnog Axiochusa te se nakon toga, navodno, vratio u Atenu sa novom suprugom i njenom mlaom sestrom Aspasijom. Bicknell navodi da je prvo dijete proizalo iz tog braka nazvano Axiochusom, ujak uvenog Alkibijada, a drugo Aspasios. 25 I Alkibijada je znao potraiti u Aspasijinoj kui, ako je vjerovati slikaru Jean-Lon Grmu i njegovoj slici Socrates seeking Alcibiades in the house of Aspasia (1861). 26 Plutarh Atinski i rimski dravnici (izbor iz Uporednih ivotopisa), Prosveta, Beograd, 1963., 142. 27 Ne bez razloga, u alegorinom tumaenju raskalana i ambiciozna ena, dok je samo ime Omfala, u znaenju pupka, koji se u to vrijeme smatrao sreditem pohote prema eni. 28 Aspasija Mlaa, kerka Hermotimova, rodom iz Fokeje (Fokide) s kraja petog i poetkom etvrtog vijeka. Maloazijski satrap Kir Mlai uzeo je u svoj harem i njeno pravo ime Milto promijenio, prema imenu Periklove ene, u Aspasiju. Nakon Kirove pogibije 401. godine, pripala je Atakkserksu II i stekla velik ugled kod njega.

ARHE god. VII, 14/2010 (149157)

155

. kuljevi, Saga o Aspasiji i Periklu

pod izgovorom da se oni nisu pokorili nareenju da prekinu rat s Mileanima.29 Prema Plutarhu, Aspasija je, sudei da je dola iz Mileta, bila odgovorna za Samijski rat, a da je Periklo odluio napasti Sam samo da bi nju zadovoljio (ivot Periklov, 25). Neposredno prije otpoinjanja Peloponeskog rata (431-404), Periklo, Aspasija i nekolicina njihovih prijatelja suoili su se s orkestriranim personalnim i sudskim napadima. Aspasija je, izmeu ostalog, bila optuena da, po Periklovom nareenju, podmiuje atenske ene da bi udovoljavale njegovim perverzijama. Po Plutarhu, dovedena je na suenje zbog bezbonosti pred pjesnika komiara Hermipa kao javnog tuioca.30 Periklu je polo za rukom da za Aspasiju izmoli pomilovanje poto je, po Eshinovom prianju, mnoge suze za nju prolio i namolio sudije da je oslobode (ivot Periklov, 24, 25 i 32). To, meutim, nije pomoglo njegovom prijatelju Fidiji koji je umro u zatvoru, dok je drugi, Anaksagora, bestijalno napadan od svetenstva zbog svojih religijskih uvjerenja. Prema Kaganu, mogue je da su Aspasijino suenje i osloboenje tek naknadno izmiljeni, u kojem su stvarne klevete, sumnje i skaredne ale pretvorene u tobonju tubu. Anthony J. Podlecki, professor sa University of British Columbia, kae da Plutarh ili njegovi izvori moda pogreno razumijevaju dijelove nekih komedija.31 U vrijeme kuge u Ateni 429., Periklo doivljava tragine gubitke. Epidemija mu odnosi sestru, ali i obojicu sinova sa prvom suprugom, Ksantipa i Paralusa. Mentalno shrvan i uronio u suze, do te mjere, da ga ni Aspasijino drutvo nije moglo utjeiti. Ako je vjerovati Eshinu sokratovcu, autoru dijaloga o Aspasiji koji je, naalost, izgubljen, vrijeme njezine smrti je oko 401-400. Godine. Ovaj facat je baziran na pretpostavci da je umrla prije Sokratova smaknua 399., a to je hronoloki, upravo, struktura Eshinove Aspasije. I Aspasijino spominjanje u izvorima, kako u antikim, tako i u modernim, je protivurjeno i nedovoljno. Ako Platon (i) nije lik Diotime iz Symposiona zasnovao prema Aspasiji, neki, opet, smatraju da je to njegovo odgovor na Eshinovu Aspasiju, o njoj je nepobitno pisao. Bez obzira kako je gledao na njenu vezu s Periklom, ne ini se da je u Meneksenu, dodue, na Sokratova usta, samo ironizira tvrdei da je ona bila uitelj(ica) mnogim govornicima. Ako je i htio da baci sjenu na Periklovu retorsku slavu, tvrdei( ne bez ironije ) da je on, sudei da je pouavan od Aspasije, veim besjednikom od Antifonovog uenika, neki su momenti neupitni. Dakle, posluajmo samog Platona u njegovom Meneksenu: Sokrat: I to, Meneksene, za mene ne bi bilo nita udnovato ako bih bio kadar da odrim tu besjedu, jer sam imao sreu da me ui jedna osoba ne ba nevina besednitvu, ena, koja je, naprotiv, stvorila jo mnogo drugih dobrih besednika, od kojih se najvema odlikuje meu Helenima Perikle, Ksantipov sin.
29 Naime, godine 440. Sam je ratovao sa Miletom preko Prine, antikog jonskog gradia u podnoju Mycale. Slabiji u ratu, Mileani dolaze u Atenu aliti se protiv Samljana. Kada im je zapovijeeno da zaustave borbu i prepuste arbitrau Ateni, Samljani su odbili. Kao odgovor, Periklo donosi odluku da na Sam poalje vojnu ekspediciju. Taj se pohod pokazao prilino tekim, te su Atenjani morali pretrpjeti velike gubitke prije nego to su porazili Sam. 30 Otprilike u isto vreme komediograf Hermip tuio je Aspasiju za bezbonost, kao i zato to prima slobodne ene koje dolaze na sastanke s Periklom (Plutarh ivot Periklov, 32). 31 U Arhanjanima, na primjer, Aristofan krivi Aspasiju za Peloponeski rat. On tvrdi da je Periklova odluka o Megari, kojom se Megara iskljuuje iz trgovine sa Atenom i svim njenim saveznicima, bila zapravo osveta za kidnapovanje prostitutki iz Aspasijine kue koje su oni poinili. Takoe dri Aspasiju odgovornom, radi njoj znanih ciljeva, za izbijanje rata sa Spartom, ime reektuje na sjeanje o ranijim dogaajima vezanim za Milet i Sam.

ARHE god. VII, 14/2010 (149157)

156

. kuljevi, Saga o Aspasiji i Periklu

Meneksen: A ko je ona? To je, oito, Aspasija koju spominje? Sokrat: Da, zaista na nju mislim Meneksen: I to bi ti imao da kae ako bi trebalo da odri taj govor? Sokrat: Pa, sam iz svoje glave, verovatno nita; ali upravo jue sam sluao kako Aspasija kazuje nadgrobni govor upravo za taj sluaj. Saznala je i ona ono to ti sad ree, da Atinjani nameravaju da izaberu govornika; onda mi je izloila ta bi trebalo da se kae, i to delimino, improvizujui na licu mesta, a delimino kazujui ve unapred pripremljeno i to, ini mi se, ono to je sastavljala za nadgrobnu besedu koju je odrao Perikle, tako da je sada kombinovala i neke preostale delove od tog govora (235 e 236 ab). Jedno je izvjesno, Aspasijino autorstvo Posmrtnog govora, a, ako i nije bila Periklova i Sokratova uiteljica retorike, posjedovala je zavidno retorsko umijee. Unato tadanjem vladajuem pravilu o nesposobnosti ene kao oratora, Platonova Aspasija i Aristofanova Lisistrata, istina kao kcionalni karakteri, predstavljale su dvije iznimke. Da li je to sluaj i sa stvarnom Aspasijom? I Ksenofont je spominje dva puta u svojim sokratovskim spisima: u Uspomenama o Sokratu i u Spisu o gospodarstvu (u oba sluaja njen savjet preporuen je Kritobulu od Sokrata). U Memorabilijama (II, 6) Sokrat citira Aspasiju da bi provodadija trebao istinski ukazivati na dobre karakteristike ovjeka, dok je u drugom spisu ona predstavljena kao vjeta i sposobna u voenju domainstva i ekonomskom partnerstvu izmeu mua i ene. Kada Kritobul pita Sokrata: A u kojih ti kae da su dobre ene, Sokrate, jesu li te ene oni sami obrazovali?, ovaj odgovara: Nita nije bolje nego to ispitati. A upoznau te i s Aspasijom, koja e ti sve to umeti bolje pokazati nego ja (O ekonomiji, III, 14). Facat da dva sokratovca piu dijametralno razliite dijaloge o Aspasiji, skoro da ne zauuje: kao da se radi o planiranoj dvostrukosti koja je vjeni pratilac prie o heterama, navlastito Aspasije. U Eshinovoj Aspasiji, koja je fragmentarno sauvana i o kojoj svjedoe Atenej, Plutarh i Ciceron, Sokrat preporuuje Kaliji da svog sina Aspona poalje na poduavanje. Kako otac dvoji oko izbora enskog uitelja, Sokrat mu govori da je Aspasija imala znatan uticaj na Perikla, a poslije njegove smrti i na Lisiju. Insistirajui na sticanju vrline kroz znanje, u jednom dijelu dijaloga, Aspasija gurira kao enski sokratovac. Dakle, Eshin je predstavlja kao uiteljicu i inspiraciju sticanja najboljeg, veui ove vrline za njen status hetere. Kako su nakane Antistenove Aspasije klevetniki napadi na Perikla i njegovu porodicu, optubi nije poteena ni naa hetera. Sudei da je Antisten smatrao da je veliki dravnik radije izabirao ugodan ivot nego vrlinu, Aspasija je predstavljena kao otjelovljenje seksualnog podilaenja ivotu. Ipak, ne zove je bez razloga Lucian najoboavanijom od najoboavanih, te modelom mudrosti hvalei njeno politiko znanje i upuenost, njenu lukavost i pronicljivost. Bez obzira na osporavanja nekih,32 postoje istraivai koji vjeruju da je Aspasija otvorila akademiju za mlade ene iz dobrih porodica i da je, ak, izumila Sokratov metod. Nije nemogue da je njeno pravo, (h)istorijsko lice odraavalo lijepu, neovi32 Robert W. Wallace, profesor klasike na Nortwestern University, istie da ne moemo prihvatiti kao historijsku injenicu alu da je Aspasija nauila Perikla da govori ili da je bila uiteljica retostva i(li) lozof. Vjerovatno zato to je bila ena, uz to i hetera, upotrebljavajui nijeno muki oblik lozof, a ne lozofkinja.

ARHE god. VII, 14/2010 (149157)

157

. kuljevi, Saga o Aspasiji i Periklu

snu, briljantno duhovitu mladu enu sposobnu za konverzaciju sa najboljim umovima Grke. Nije malo onih koji vjeruju da je Aspasija bila izniman lik,33 da je samo njen primjer dovoljan za tvrdnju da svaka ena koja nastoji drutveno i intelektualno biti ravnopravna sa mukarcem, nuno mora biti heterom. injenica da je ena morala najprije biti hetera da bi postala ena, kae Engels, predstavlja najotriju osudu atenske porodice. Aspasija je pokrenula i mogunost ene da postane lozofkinjom i, bez obzira, na drugaija vienja, postigla vie nego poetska inspiracija pjesnikinje Sapfo. Upravo Aspasija sa raskra34 bi moglo biti njeno pravo bivanje, lice, izmeu onoga to je bila istinska Aspasija i onoga kako je mi zamiljamo.

ELJKO KULJEVI University of Zenica THE SAGA OF ASPASIA AND PERICLES Hetaerism and (A)morality of the Greek Marriage Abstract: On border areas of Hellenic philosophical considerations of phenomenality of the day to day life of ancient Greece, some authors, especially those from France, have found material for the reconstruction of the facts that belonged to different areas of that life. In this paper, author follows such methodological intention. Starting from the old romanesque material on the relation between Pericles and Aspasia, the author intends to reconstruct the so-called woman question in Hellenic polises of classical epoch. Keywords: Ancient Greece, the woman question, Pericles, Aspasia

Primljeno 10.7.2010. Prihvaeno 10.10.2010.

33 Na primjer, Roger Just, klasiar i profesor Socijalne antropologije na University of Kent. 34 Ali ta vjeno pijana Aspasija sa raskra, zapisuje Charles Baudelaire, ta prorona Muza iz rakijanice, ta nesmiljena vampiresa koja je ispila krv i mozak najveeg pjesnika Francuske... Zavodnike drai kojima bijae obdarena Jeanne Duval, ta fatalna ena i demonska Crna Venera, sudbinski je bila povezana za pjesnikov ivot i njegovo stvaranje. I Giacomo Leopardi, talijanski romantiki pjesnik, objavio je knjigu sastavljenu od pet poema pod imenom Aspasijin krug. Ove Leopardijeve poeme nadahnute su njegovim bolnim iskustvom oajne i neuzvraene ljubavi prema eni imena Fanny Targioni Tozzeti. Ni prozni pisci 19. vijeka nisu bili neosjetljivi na Aspasijinu romantinu odanost Periklu. Tako je Lydia Child, amerika spisateljica i novinarka, objavila djelo Philothea (1835), klasinu romansu smjetenu u vrijeme Aspasije i Perikla. Engleski pisac i pjesnik Walter Savage Landor pie knjigu Periklo i Aspasija (1836) koja gurira kao njegovo najbolje postignue, ali i Robert Hamerling koji u noveli Aspasia (1876) pie o manirima i o moralnosti u vremenu Perikla. I pisci (h)istorijskih novela 20. vijeka vraaju se temi i liku ove izvanredne ene. Tako George Cram Cook, novelist i pisac pozorinih komada, producira svoju prvu predstavu Atenske ene (1918), gdje je Aspasija predstavljena kao voa trajka za mir. Amerika spisateljica Gertrude Atherton u Besmrtnom braku (1927) evocira priu o Aspasiji i Periklu ilustrujui vrijeme Samijskog i Peloponeskog rata, te strane kuge u Ateni.