IZGUBLJENE ZEMLJE

Lemurija - izgubljena zemlja Lemura, Muu Edenski vrt i Atlandija

ery - Radio Stella Maris 97,3 MHz

InfoMistery - Radio Stella Maris 97,3 MHz

InfoMistery - Radio Stella

IZGUBLJENE ZEMLJE
Lemurija, izgubljena zemlja Lemura, Muu Edenski vrt i Atlandija

Izgubljene zemlje Znanstvenici se ve dugo spore o mitovima i legendama prema kojima je u davnoj prolosti bilo tajanstvenih visokociviliziranih kontinenata koji su propali zbog prirodnih katastrofa. Legenda o bajoslovno bogatoj Atlantidi sigurno je najpoznatija, Legendu o Atlantidi svi smo uli ve mali milijun puta, ali uz nju postoje i znanstvena istraivanja o drugim slinim mjestima i kontinentima, to je s njima? Pitam se jesu li kao priu o Atlantidi, svi uli i za kontinente koji su se zvali Mu, Lemurija ili Atlandija?

Lemurija, izgubljena zemlja Lemura ili ljudske vrste? S vie od 20 razliitih vrsta, lemuri su skupina primitivnih primata koji ive samo na Madagaskaru i nekoliko okolnih otoka. Njihovi su najblii roaci galagi i prstai koji ive u tropskoj Africi, te lorisi na Indijskom potkontinentu i jugoistonoj Aziji, a svi zajedno spadaju u polumajmune. Pitanje koje si ne postavlja svatko ali zato to ine mnogi zoolozi jest, ali kako objasniti ovu neobinu i neujednaenu zoogeografsku raspodjelu? Tijekom 1860-ih godina zoolozi su spremno prihvatili Darwinova naela evolucije i bili skloni vjerovati da su Afrika, Madagaskar, Indija i jugoistona Azija bile povezane kontinentom koji se nalazio u Indijskom oceanu i na kojemu su obitavali polumajmuni. To romantino vienje je nastalo jer su znanstvenici zakljuili da bez tog mosta maleni lemuri ne bi mogli svladati morsku povrinu koja se nalazila izmeu ta dva kontinenta. Naravno nakon toga smatrali su da je taj kontinent poslije potonuo, te su tako polumajmuni ostali izdvojeni na svojim dananjim obitavalitima. Engleski zoolog Philip L.Sclater nadjenuo je tom hipotetskom izgubljeni kontinentu naziv Lemurija. Daljnje se znanstveno zanimanje razvilo 1870-ih, kad je njemaki znanstvenik Ernst Haeckel tvrdio da je Lemurija bila izvorite ljudske vrste. Danas znamo da je uzrok nejednake raspodjele polumajmuna razdvajanje kontinenata, da su Afrika i Indija neko bile cjelina i da su se postepeno prije mnogo milijuna godina razdvojile u ono to danas gledamo na zemljopisnoj karti. Tako da je ponavljanje teorije o potonulom kontinentu u ovom trenutku suvino. Zanimljivo je to da prije nego to je otkriveno razdvajanje kontinenata, nekoliko je poznatih okultista prihvatilo Haeckelov stav o Lemuriji kao kolijevci ovjeanstva i razvilo svoje jedinstvene i moda pretjerano alternativne teorije o razvoju ljudske vrste.

ery - Radio Stella Maris 97,3 MHz

InfoMistery - Radio Stella Maris 97,3 MHz

InfoMistery - Radio Stella

Teorije o kolijevci ivota Jedna od najpoznatijih teorija koje su nastale o Lemuriji je manje vie bizarna teorija gospoe Helene P. Blavatsky, osnivateljice Teozofskog drutva. Gospoa Blavatsky tvrdi da je bila u psihikoj vezi s eterinim biima koja su joj otkrila pravu povijest ljudske vrste koja je zaista zapoela na Lemuriji. Prema Blavatskoj, Lemuriani su trea od sedam osnovnih rasa (od kojih svaka prolazi kroz sedam stadija podrasa) koje su nastanjivale zemlju; a dananje je ovjeanstvo peta rasa. Lemurijani su isprva bili groteskna bia koja su sliila majmunima, sa tri oka i hemafroditskim nainom razmnoavanja jajima. Evoluirali su u naprednije podrase od kojih su neke otile na Atlantidu i postala osnovna rasa. Kraj njene teorije govori kako je Lemurija unitena stranim vulkanskim eksplozijama, a Atlantida poslije crnom magijom. Ga Blavatsky umrla je 1891., ali su njezini sljedbenici otkrivali daljnje fantastine pojedinosti, te je tako 22.svibnja 1932. Los Angeles Times Star objavio lanak reportera Edwarda Lansera koji je tvrdio da je vidio naseobinu Lemurijana koji ive u zabiti na padinama Mount Shasta u Kaliforniji. Ironino je to to u stvarnosti Lemurija nije nikad bila nita do pogrene pretpostavke nekih zoologa iz devetnaestog stoljea, ali je danas njezino ime poznatije od imena nekih stvarnih drevnih zemalja.

Muu Atlantida junog pacifika Jo jedna legenda. Jo jedna teorija. Uvodne rijei knjige Jamesa Churchwalda Izgubljeni kontinent ukratko pripremaju teren za ono to e slijediti; Edenski vrt nije se nalazio u Aziji, nego na potonulom kontinentu u Tihom oceanu. Biblijska povijest stvaranja, ne potjee od naroda s Nila ili iz doline Eufrata, nego s kontinenta Mua, kolijevke ovjeanstva koji je danas potonuo u moru. Eto, tim rijeima pukovnik i istraiva James Churchward zapoinje svoju knjigu The Lost Continent, koja je objavljena 1926. Veliki broj etnologa i geografa sudjelovao je u nastanku toga djela podupirui Churchwardovu tvrdnju. Prema njima kontinent je imao oko 64 milijuna stanovnika prije nego to je potonuo u oceanu. S ukupnom povrinom od oko 176 milijuna etvornih kilometara, beskrajno velik Tihi ocean ima vie prostora za potonuli kontinent od mnogo manjega Atlanskog oceana, za kojega se dri da na svom dnu skriva nestalu Atlantidu. Meutim, te su tvrdnje, najblae reeno, malo klimave. Ve spomenuta, najpodrobnija dokumentacija o toj zemlji potekla je upravo iz pera (a da ne spominjemo matu) bengalskog kopljanika, pukovnika Jamesa Churchwarda. Napisao je etri knjige o Muu, veinu krajem 1800-tih, koje nisu tiskane sve do 1926., pod naslovom The Lost Continet Mu.

ery - Radio Stella Maris 97,3 MHz

InfoMistery - Radio Stella Maris 97,3 MHz

InfoMistery - Radio Stella

Moni kontinent Churchwald je tvrdio da mu je sveenik iz hinduskog hrama u Indiji (ili Tibetu, to se svako toliko mijenja u ostalim Churchwardovim knjigama!), pokazao etiri svete kamene ploe na kojima je bilo uklesano tajanstveno, dotad nepoznato pismo Naacal, jezik kontinenta Mu. Intenzivno je prouavao pismo sve dok nije otkrio njegovo znaenje i deifrirao ga, te je tako saznao da je Mu neko bio moan kontinent na kojem je prije 50 milijuna godina nastala ljudska vrsta. Moemo usporediti usput njegov podatak sa paleontolokim dokazima da ovjek postoji tek 4 milijuna godina. Mu se prostirao od Marijanskog otoja i Havaja 9600 km na jug, prema otoju Fidi, Tonga, Tahiti i Uskrnjem otoku, tvorei tako polinezijski paralelogram. Nastanjen visokorazvijenom civilizacijom od 64 milijuna stanovnika (postojalo je oko 10 rasa, od kojih je arijevska bila dominantna), Mu je bio idilino carstvo kojime vlada kralj Ra Mu. Kontinent su navodno prekrivale sone livade i plodna polja. Postojalo je miroljubiv ivotinjski svijet, od kolibria do slonova. I ni jedna ivotinja nije bila opaka. Stanovnici Mua, uglaeni i mudri ljudi na kraju su se raselili po cijelom svijetu, potiui razvoj svih ostalih civilizacija. Meutim prije nekih 12 000 godina, zajedniko kataklizmiko djelovanje potresa, vulkanskih erupcija i plimnih valova unitilo je ovaj veliki kontinent koji je potonuo na dno Tihog oceana. Ista je sudbina tisuu godina kasnije, zadesila njegovu koloniju na Atlanskom oceanu, Atlantidu. I tako, danas sve to je ostalo od kontinenta Mu su ratrkani polinezijski otoci u junom Pacifiku. Meutim, skeptici su ubrzo izloili mnoge povijesne netonosti i anakronizme kojima su obasuli Churchwaldove knjige. One koji su voljni vjerovati u ovu teoriju, obeshrabruje to to niti jedan istraiva osim Churchwalda, nije nikad vidio Naacalploe. A Churchwald nikad nije tono odredio hram u kojem se navodno uvaju.

Mu i dalje legenda Naalost, jednako su tako nevjerodostojne tvrdnje drugog zagovaratelja teorije o postojanju Muua, Francuskog lijenika iz devetnaestog stoljea, Augustusa Le Plongeona. Augustus je bio prvi koji je iskopao ruevine Maya na meksikom poluotoku Yucatan. Pokuao je prevesti Troano Codex, jednu od samo tri preostale knjige Maya koju nije unitio kranski zelot Diego de Landa, panjolski biskup na Yucatanu. Prijevod je bio fascinantan, ali potpuno izmiljena povijest Mua, koja se temeljila na prijanjem notorno netonom prijevodu francuskog uenjaka CharlesEtienna Brasseura. Danas mnogi znanstvenici odbacuju Mu kao lakrdiju, ali tko ih zbog toga moe okrivljavati? Godine 1959. pojavilo se izvjee u kojem se tvrdilo da je jedan arheolog u Meksiku pronaao dokumente koje je tamo davno prije ostavio sveenik s Mua. Meutim, vjerodostojnost tog izvjea ozbiljno je poljuljana kad je otkriveno da je ime arheologa, Reesdona Hurdlopa zapravo anagram Rudolpha Rednosea.

ery - Radio Stella Maris 97,3 MHz

InfoMistery - Radio Stella Maris 97,3 MHz

InfoMistery - Radio Stella

Atlandija druga Atlantida Tajanstvena knjiga Oera Linda navodna je kronika povijesti sjevernog kontinenta imenom Atlandija, potpuno razliitog od Atlantide, ali jednako izgubljenog. Smjetena uz nizozemsku frizijsku obalu, ta je idilina zemlja imala suptropsku klimu i ljude koju su dobro i lijepo ivjeli sve do 2193.pr.Kr., kad je velika katastrofa unitila otok i veinu stanovnika. Oni koji su preivjeli otputovali su drugdje i utemeljili neke od svjetski najpoznatijih civilizacija, ukljuujui staroegipatsku, grku i indijsku. Ako svi ti podaci nisu dovoljno radikalni, ima jo radikalnijih, primjerice podrijetlo njihove civilizacije kao ogranka civilizacije Atlantide koja je unitena nekoliko milenija prije, frizijski junaci kao izvorni modeli za norveka boanstva, posjet grkog junaka Odiseja, razvijeni numeriki znakovi ne arapskog, ve starofrizijskog podrijetla i koritenje Britanije kao kaznene kolonije! Ako je njezin sadraj doista istinit, Oera Linda bi zahtijevala od povjesniara da ponovno razmotre veliki dio ljudske povijesti. to dakle znamo o podrijetlu i povijesti ovog revolucionarnog dokumenta?

Oera Linda, podrijetlo rukopisa Prvi je put privukao panju suvremene javnosti 1848. kad je frizijski antikvar Cornelius Over de Linden (T.J. Oera Linda) pokazao rukopis dr. E.Verwijsu, Pokrajinske knjinice Leeuwardenu u Friziji. Rukopis je napisan na mekanom papiru crnom tintom koja ne sadri eljezo i navodno je prekopiran 1256, otkad se nalazi u obitelji Oera Linda. Verwijs je elio da se knjiga objavi ali kad se obratio frizijkom drutvu da sponzorira taj pothvat, bio je odbijen, a rad je nazvan krivotvorinom. Godine 1876. znameniti i potovani londonski izdava Trubner & Co. izdao je knjigu s originalnim frizijskim pismom i engleskom verzijom Williama R.Sandbacha (s frizijskog na njemaki preveo ju je dr. J.O. Ottema, a s njemakog na engleski Sandbach). Moglo se i oekivati da e povijesniari biti jednoglasni u miljenju i proglasiti rukopis krivotvorinom. Razlikovali su se samo u miljenju o tome tko je poinitelj, Cornelius Oera Linda, Verwijs ili obojica zajedno. I tu bi njezina povijest zavrila, nepoznata, brzo objavljenja pa jo jednom zaboravljena, ali ne i za Roberta J.Scruttona koji je ponovno pobudio zanimanje javnosti knjigama Druga Atlantida i Tajne izgubljene Atlandije. Ipak, postojanje Atlandije i putovanje njezinih preivjelih stanovnika jo uvijek nisu naili na slubeno prihvaanje, iako se pojavio rijedak glas potpore u djelu Colina i Damona Wilsona Nerjeene tajne: prole i sadanje. Pa ipak, koga to iznenauje? Svaki rad koji izokrene bilo koje tradicionalno ljudsko shvaanje ljudskog napretka, koji nudi potpuno drukiju povijest svijeta i koji ima nedovoljnu potporu za priznanje, teko da e akademska zajednica prihvatiti s oduevljenjem. ak su i pristalice osebujne, ali iscrpno istraene povijesti ovjeanstva izloene u knjizi Svijet u sukobu i drugim djelima Immanuela Velikovskog, vrlo sumnjiavi to se tie autentinosti knjige, a barem se od njih oekivalo malo simpatije za djelo koje stavlja na kunju ortodoksna uvjerenja. to se tie sveukupno legendi o nestalim kontinentima one se tretiraju upravo isto kao i djelo o Atlandiji, ali samo zato to svi ne vjeruju u takve teorije, iako su neke od njih zaista ponekad i sulude, ne znai da u njima nema moda neke istine.

ery - Radio Stella Maris 97,3 MHz

InfoMistery - Radio Stella Maris 97,3 MHz

InfoMistery - Radio Stella