Etika neslaganja u islamu

Taha Dabir El-Alvani

Prijevod sa engleskog Ermin Sinanovi

Naslov originala Taha Jabir Al-Alwani, Ethics of Disagreement in Islam (Herndon: International Institute for Islamic Thought, 1993)

Recenzenti prijevoda dr. Fikret Kari i dr. ukrija Rami

Lektura i korektura Nermina Ferizbegovi Sarajevo, 1996. god. / 1417. g. po Hidri

1

SADRAJ

SADRAJ .............................................................................................. 2 O ovoj knjizi ........................................................................................... 5 Uvod ........................................................................................................ 7 Predgovor engleskom izdanju ................................................................. 9 Prvo poglavlje BOLEST NESLAGANJA .................................................................. 11 Drugo poglavlje SPEKTAR NESLAGANJA................................................................ 20 Znaenje i priroda neslaganja............................................................ 20 Disputacija (dedel)........................................................................... 21 Razdor (ikak) ................................................................................... 22 Prihvatljive i neprihvatljive razlike ................................................... 22 Neke prednosti prihvatljivih razlika .................................................. 23 Vrste neslaganja s obzirom na motive............................................... 23 1. Neslaganje motivirano linim prohtjevima ............................... 24 2. Neslaganje zarad istine .............................................................. 25 3. Meu-kategorija......................................................................... 26 Razmimoilaenje je zlo ..................................................................... 27 Tree poglavlje HISTORIJSKI KONTEKST (1) ....................................................... 29 U Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, vrijeme ........................ 29 Proces tumaenja ............................................................................... 31 Blisko ili mogue tumaenje ............................................................. 32 Udaljeno tumaenje ........................................................................... 32 Nategnuto tumaenje ......................................................................... 33 Pravila tumaenja .............................................................................. 33 Ashabi (radijallahu anhum) i idtihad.............................................. 36 Neslaganje i Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, upozorenje.. 39 Istaknute osobine ............................................................................... 41 etvrto poglavlje HISTORIJSKI KONTEKST (2) ....................................................... 43
2

Prva generacija .................................................................................. 43 Nakon smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem .......................... 44 Razlike oko Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, ukopa.......... 45 Ko bi trebao naslijediti Poslanika sallallahu alejhi ve sellem? ........ 45 Spor oko plaanja zekata ................................................................... 50 Pravna pitanja .................................................................................... 52 Omer i Alija....................................................................................... 53 Omer i Abdullah ibnu Mesud .......................................................... 54 Ibnu Abbas i Zejd ibnu Sabit............................................................. 56 Ibnu Abbas raspravlja sa Haridijama .............................................. 59 Alija i Muavija .................................................................................. 61 Etika u traenju istine ........................................................................ 62 Peto poglavlje HISTORIJSKI KONTEKST (3) ....................................................... 65 Druga generacija ............................................................................... 65 U tradiciji ashaba ............................................................................... 66 Utjecaj politikog neslaganja na akaidska i pravna razmimoilaenja68 Hidaska i Iraka kola ..................................................................... 71 esto poglavlje PRAVNE PERSPEKTIVE................................................................. 76 Pravne kole (mezhebi) ..................................................................... 76 Metodologija uvenih pravnika (imama) .......................................... 77 Metodologija Ebu Hanife .................................................................. 78 Metodologija Imama Malika ............................................................. 80 Metodologija Imama afije ............................................................... 81 Imam Ahmed ibnu Hanbel ................................................................ 83 Metodologija Davuda Ez-Zahirija ..................................................... 84 Sedmo poglavlje RAZLOZI ZA RAZLIKE .................................................................. 86 Prirodne razlike ................................................................................. 86 Nakon ubistva treeg halife ............................................................... 87 Razlike u pravnim metodama............................................................ 95 Osmo poglavlje ZNANJE I OTMJENOST .................................................................. 97 Obrazovanje i maniri imama ............................................................. 97 El-Lejsovo pismo Maliku .................................................................. 99
3

Ebu Hanife i Malik .......................................................................... 103 Muhammed ibnul-Hasan i Malik .................................................... 104 afija i Muhammed ibnul-Hasan..................................................... 104 Malik i Ibnu Ujejne ........................................................................ 106 Malik i afija ................................................................................... 107 Ahmed ibnu Hanbel i Malik ............................................................ 107 Miljenja o Ebu Hanifi .................................................................... 108 Miljenja o imamu afiji ................................................................. 110 Ahmed i afija................................................................................. 110 Deveto poglavlje NAKON SLAVNOG DOBA ............................................................ 114 Podjela izmeu politikog i intelektualnog vostva ....................... 115 Praznine u zakonu i pravne varke ................................................... 117 Krutost i besplodnost....................................................................... 119 Taklid i njegove posljedice ............................................................. 120 Ummet u skorije doba ..................................................................... 122 Uzroci dananjih razlika .................................................................. 126 Put ka oporavku ............................................................................... 128 Deseto poglavlje PUT NAPRIJED ............................................................................... 131 Bratstvo i solidarnost ....................................................................... 134 Ideali i stvarnosti ............................................................................. 135 R J E N I K ...................................................................................... 138 O Autoru ............................................................................................. 149

O ovoj knjizi
Etika neslaganja moe biti uzeta kao objanjenje normi koje Islam postavlja za uesnike u intelektualnim raspravama i dijalozima. Ona nam izlae vie principe i intencije eriata koje muslimanima otvaraju mnogo ire vidike nego li to ine sitniave debate o detaljma Zakona i sitnim razlikama izmeu razliitih teolokih argumenata. Iskustvo ui da poniranje u takve beskorisne debate zadovoljava samo umove nesposobne da poime stvarno stanje stvari i donesu relevantne sudove u promjenljivim okolnostima. Kako je knjiga prvotno bila namijenjena suprotstavljenim islamskim politikim strujama u jednom dijelu muslimanskog svijeta, autor je veinom navodio primjere iz klasine povijesti pravne nauke Islama. Posebnu panju je posvetio analizi primjera neslaganja ranih pravnika Islama; razlika koje su bile zadrane unutar akademskih okvira i kojima nije dozvoljeno da evoluiraju u neprijateljstvo meu uesnicima u raspravi. Razlike nikad nisu zaslijepile rane uenjake u toj mjeri da previde osnovne namjere eriata ili svoju odgovornost. Iako bi se ova knjiga prikladnije mogla zvati Etikom neslaganja meu klasinim pravnicima, ona nesumljivo moe posluiti kao koristan uvod u predmet neslaganja uope. U poglavljima o nekim od najveih linosti muslimanske znanstvene i politike povijesti savremeni musliman moe nai praktine primjere suzdranosti i razumijevanja. U tome lei i vrijednost ovoga djela. Ponovno oivljavanje duha tolerancije i razumijevanja omoguie dananjim muslimanima da s nadom gledaju u budunost. Zahvala prevodioca na bosanski jezik Prevodilac na bosanski jezik se zahvaljuje svima koji su na bilo koji nain doprinijeli da ovo djelo dopre do itaoca. Posebno se zahvaljujem dr Fikretu Kariu, mr ukriji Ramiu, hfz. Muhammedu Pori, hfz. Senaidu Zaimoviu, Ahmetu Alibaiu i Meunarodnom institutu za islamsku misao.
5

Bismillahirrahmanirrahim A ako se u neemu ne slaete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u onaj svijet; to vam je bolje i za vas rjeenje ljepe. (Kuran: En-Nisa, ajet 59). Biljeka o arapskim terminima U prijevodu knjige Edebul-ihtilaf fil-islam smatrano je neophodnim zadrati nekoliko arapskih termina zbog njihova slojevitog znaenja za to ne postoji ekvivalent u engleskom jeziku. Termin adab, na primjer, iako je preveden kao etika sadri ideju standardnih normi, te implicira znaenje discipline, propisanih normi, lijepih manira i odgoja. Adab se openito odnosi na disciplinu, ponaanje koje proizilazi iz priznavanja neijeg statusa u odnosu na samoga sebe, lanove porodice, zajednice i drutva. Takoer se odnosi na odgovarajue norme ponaanja. Tako govorimo o adabima nazivanja selama, jela, uenja Kurana ili neslaganja u miljenju. Odsustvo adaba ukazuje na odsustvo propisanog ponaanja i discipline. Gdje god nam se inilo da je naa terminologija na bilo koji nain neodgovarajua i gdje postoji potreba da se ukae na originalni termin na arapskom on je i spomenut uz prijevod. Pokuali smo, gdje god je to mogue, pojasniti arapske termine kad se prvi put pojave u tekstu. Radi lakeg snalaenja ponuen je i rijenik arapskih termina na kraju knjige. Arapski termini su tampani u kurzivu, osim onih koji su se kod nas odomaili kao to su: Allah, hadis, idtihad, Sunnet, Ummet, itd. Za citate iz Kurana prvo je naveden broj sure, a zatim ajeta. Na primjer (8:46).... Prevodilac na engleski
6

Uvod
Izdavaki program Meunarodnog instituta za islamsku misao (IIIT) je ve oslovio znaajna pitanja na polju islamske misli i islamizacije znanja. U tom pogledu izdat je vei broj knjiga i broura, koje su se pojavile na nekoliko jezika u okviru jedanaest glavnih serija: disertacije, ljudski razvoj, indeksi, islamska metodologija, islamizacija kulture, pitanja o islamskoj misli, predavanja, perspektive islamske misli, istraivanje i prouavanje, monografije i studije o islamizaciji znanja. U biti ovog izdavakog programa je duboka svijest o bliskoj vezi izmeu primjenljivog znanja i poeljne drutvene promjene. Nadati se je da e ova knjiga biti viena kao jaanje ove veze. Ova je knjiga bazirana na treem izdanju dr TAHA DABIR ELALWANIJA "Edabul-ihtilafi fil-islam", koja je prvi put izdata u Kataru 1986. godine, a onda od IIIT-a 1987. godine kao dio serije islamizacije kulture. Engleska verzija je pripremljena od strane Abdulvahid Hamida sa arapskog originala. Broj poglavlja je povean sa est na deset preimenovanjem autorovog originalnog uvoda u prvo poglavlje, podjelom drugog poglavlja arapske verzije na tri dijela i pretvaranjem zakljuka u zavrno poglavlje. Neka poglavlja su redigirana do odreene mjere ali pokualo se to tanije slijediti original. Autor, dr El-Alwani gleda ovaj rad kao bitan element u lijeenju mune i nairoko rairene bolesti koja trenutno neprestano napada islamski svijet. Uistinu, ovo je bolest nesloge i podjele. Ona je izrasla iz pogrenog razumijevanja znaenja etikih smijernica pripisanih Islamu da budu uputa o ponaanju pri neslaganju i razmimoilaenju. U "Etici neslaganja u Islamu" dr El-Alwani baca svjetlo na pozitivne aspekte neslaganja i pokazuje kako su ih rane generacije muslimana iskoristile kao stvaralaki i oivljavajui vid njihovih drutava. Da bi modernizirali islamsku civilizaciju, obrazlae dr El-Alwani, muslimani moraju ponovo izuiti umjetnost i pravila "slaganja da se mogu ponekad i razmimoii" i prema tome postati sposobniji u vladanju sa potencijalnim situacijama podijeljenosti miljenja. Jo vanije, oni ih 7

moraju temeljito savladati da bi metode neslaganja radile za njih, a ne protiv njih. "Etika neslaganja u Islamu dolazi u vrijeme akutne i bolne podjele i sukoba u muslimanskom svijetu. Nadati se da e doprinijeti, u nekoj mjeri, poveanju svijesti o velikoj potrebi za muslimanskim jedinstvom i solidarnou.

MEUNARODNI INSTITUT ZA ISLAMSKU MISAO HERNDON, VIRGINIA, U S A Muharrem 1414/ jul 1993. godine

Predgovor engleskom izdanju

Kada je originalni arapski rukopis za ovu knjigu bio u pripremi prije vie od deset godina, nismo ni pomiljali da e biti shvaen kao objanjenje islamskih pravila za one koji su ukljueni u rasprave i neslaganja, bez obzira na temu. Nadalje, grupa koju smo imali na umu kada smo pisali ovu knjigu nije bila itav Ummet, nego manja skupina u njemu. Okolnosti koje su nas vodile da piemo o ovoj temi su bile, da veliki broj islamskih grupa u muslimanskom svijetu, bivaju podijeljene nakon to dou pod pritisak vlade. Zatim poinju da zauzimaju suprotne pozicije i onda se dijele na brojne islamske partije, udruenja, frakcije i koalicije, svaka sa svojim sopstvenim programom rada. Da bi nainilo situaciju gorom, fokus svake je usmjeren u nadmaivanju drugih u nadi za pridobijanjem podrke muslimanskih masa. Mase su bile potpuno zbunjene jer i najiskreniji i jednostavni muslimani su uvijek smatrali da e njihovi problemi biti rijeeni kada partije koje sebe zovu islamske dou na vlast. Zamislite njihovo razoarenje kada se te partije podijele i zaponu svae meu sobom oko nejasnih taaka fikha i teologije, potpuno zaboravljajui vie ciljeve i namjene Ummeta. U njihovim naporima da podre svoje tvrdnje da predstavljaju "pravi" Islam, neke od tih grupa su otile tako daleko da smatraju druge islamske grupe kao nevjernike, otpadnike i odmetnike. Dok su angairani u ove aktivnosti, gube iz vida vie principe i namjene erijata koji obezbjeuje muslimanima perspektivu daleko veu od one priutene pedantnim debatama oko pitanja zakona i procedure, ili finim nijansama distinkcije, izmeu suprostavljenih teolokih argumenata. Iskustvo je pokazalo da duga udubljenost u takve beskorisne debate esto ini um nesposobnim da razumije stvarnu situaciju i naini vrijedne sudove o promjenljivim okolnostima. Poto je knjiga prvenstveno namijenjena da se obrati ovim suprostavljenim islamskim politikim partijama u jednom odreenom dijelu muslimanskog svijeta, autor je dao primjere iz klasinog muslimanskog historijskog iskustva. Potanko, on analizira pitanja pravnog neslaganja izmeu ranih fakiha, razlike kojima nije bilo dozvoljeno da izau izvan akademskog domaaja ili da uzrokuju
9

teka osjeanja meu diskutantima i onima koji se ne slau. Zacijelo, razlike izmeu tih ranih pravnika ih nikada nisu odvele do toga da izgube uvid u vie namjene eriata ili njihove odgovornosti Ummetu u cjelini. Iako je ova knjiga mogla biti naslovljena kao "Etika neslaganja izmeu klasinih pravnika", ona usprkos tome slui kao koristan uvod u pitanja neslaganja, uope. Ona takoer, navodi sadanjim muslimanima mnoge preporuljive primjere snoljivosti i razumijevanja u dijelu o nekim velikim linostima i znanstvenicima u muslimanskoj historiji. U ovome lei korisnost ove knjige. A to je i oivljenje duha koji dozvoljava dananjim muslimanima da gledaju u budunost s nadom. Dr. Taha Dabir El-Alwani

10

Prvo poglavlje BOLEST NESLAGANJA

Dananji muslimanski svijet mue mnogobrojne bolesti koje su se rairile u skoro svaki aspekt njegovog bia. Moralna obamrlost i intelektualna paraliza, razaranje iznutra, podjarmljenost izvana, odsutnost pravde i potenog poslovanja, eksploatacija i korupcija, krajnost neznanja i bolesti, siromatvo i propast, ovisnost i nesigurnost, neslaganje i krvavi razdori - lista je duga i bolna. Broj i vanost ovih tegoba je sposoban da zbrie itave nacije i skupine ljudi sa lica zemlje, ak i onih obdarenih bogatstvom i prirodnim izvorima. Pritisnuti ovakvim katastrofalnim mukama, za uenje je kako je, u stvari, univerzalna zajednica vjernika - muslimanski Ummet - preivjela. Da je ovaj Ummet poteen i da nastavlja da postoji do danas, moe se protumaiti injenicom da jo uva zaostavtinu Kur'ana netaknutu, kao i primjer posljednjeg Boijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Takoer, to moe biti i injenica da jo postoje neki elementi pravednosti u ovoj zajednici koji nastavljaju da ovise o Allahu, delle anuhu, i iskreno trae Njegovu uputu i oprost. Ovo moemo zakljuiti iz kur'anskog ajeta koji kae da Allah, delle anuhu, nije izabrao da kazni ak ni nevjernike, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio meu njima i jer postoji mogunost da se mogu pokajati.1 Diskutabilno, najopasnija bolest koja danas pogaa muslimanski Ummet je bolest neslaganja i razmimoilaenja u miljenju. Ova je bolest
1

Kuran: 8:33

11

postala sveproimajua i pogaa svaki kraj, grad i drutvo. Njezin uasni uticaj se probio u ideje i vjerovanja, moralnost i ponaanje i naine govora i komuniciranja. Pogodio je i kratkotrajne i dugotrajne ciljeve i svrhe. Kao mrani duh, ona konano umotava ljudske due. Ona truje atmosferu i ostavlja srca sterilna i opustoena. Mnogi ljudi su ostavljeni prepirui se jedni s drugima, i dobija se utisak da sva islamska uenja, naredbe i zabrane su na raspolaganju Ummetu samo da bi poticali ljude na neslogu i uinili ih bunim u tekim sukobima. Ovo je trend koji je u potpunoj suprotnosti sa uenjima Kur'ana i Sunneta. Nakon naglaavanja ogromne dunosti u afirmiranju Boije jednote (tewhid), i Kur'an i Sunnet naglaavaju jednu stvar iznad ostalih jedinstvo muslimanskog Ummeta. Njihov je objekat da lijee i izbave Ummet od bilo kakvog neslaganja koje remeti mir i sklad u muslimanskim odnosima i unitava bratstvo vjernika. Moe takoer, biti tano rei da nakon gnuanja od pridruivanja drugih u oboavanju Allaha, delle anuhu, nita nije vie proturjeno uenjima Islama nego nesloga u muslimanskoj zajednici. Naredbe Allaha, delle anuhu, i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, su iste u pozivu za jedinstvom i solidarnou muslimana, izmirenju njihovih srca, i usmjeravanju njihovih napora ka jednom cilju. Poto muslimani imaju istu vjeru u oboavanju Jedinog Boga, poto su njihov Poslanik, njihova objava, njihov smjer u kojem se okreu u namazu i priznati razlozi za njihovo postojanje jedni te isti, iz toga mora slijediti da i oni trebaju biti ujedinjeni u zajednikoj tenji: "Ova vaa vjera", kae Allah, delle anuhu, u Kur'anu "jedina je prava vjera, a Ja sam va Gospodar, zato se samo Meni klanjajte!" (21:92) Suprotno ovome, muslimani su, naalost, zaboravili beskompromisno vjerovanje i oboavanje Allaha i napustili poziv ka ujedinjavanju snaga jednih s drugima. Mi trebamo biti potpuno svjesni opasnosti ovakvih situacija i uiniti iskrene pokuaje da se suoimo sa korijenima krize muslimanskog nejedinstva. Ova dimenzija je skoro prestala da bude primarni inilac u reguliranju muslimanskih odnosa. To je rezultat iskrivljenog shvatanja Islama, tetnih praksi i pritisaka nametanja od strane neislamskih drutava. Obnova vjerske dimenzije i pravilnog shvatanja Islama, su jedine prave
12

garancije za popravljanje naih odnosa, oslobaanja od razlika i otklanjanje svih tragova zlobe iz naih srca. Kako ugodno i kako oduevljavajue bi to bilo! Ispravno znanje i razumijevanje Islama bi nas usmjerilo na vlastito ocjenjivanje razliitih kategorija akcija; ta je preporuljivo ili dozvoljeno, ta je obavezno ili neizostavno, i tako dalje. Bili bismo sposobni da pred sobom imamo vie ciljeve nae borbe i budemo oprezni od konstantnog natezanja jednih s drugima kroz svae i neslaganja. Mi smo nesumnjivo izgubili vlastiti pogled za moralne imperative i stoga smo postali plijen unutarnjoj razjedinjenosti i krvavim razdorima. To je naslijee onoga to Kur'an zove "uska i stisnuta egzistencija i ivotni promaaj. Mi smo zavrili u impotenciji i unitenju. Takvo je, uistinu, Allahovo upozorenje: "I ne prepirite se, da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali." (8:46) Kur'an nam navodi historiju sljedbenika ranijih poslanika kako bismo izvukli lekcije i upozorenja iz njih. Ona jasno pokazuje kako se narod uspinje, kako se civilizacije grade, kako cvatu. Ona nam pokazuje, takoer, kako i propadaju. Mi smo upozoreni da su pad i slom direktne posljedice nejedinstva i bolesti neslaganja i sklizavanja u usko frakcionatvo: "I ne budite od onih koji Mu druge ravnim smatraju, od onih koji su vjeru svoju razbili i u stranke se podijelili; svaka stranka zadovoljna onim to ispovjeda." (30: 31-32) Svae koje vode podjeli i nejedinstvu su sline odbijanju upute Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, i otuivanju od njega. Allah, delle anuhu su obraa svome Poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, u pogledu "onih koji su vjeru svoju razbili i u stranke se podijelili" i kae: "Tebe se nita ne tiu oni koji su vjeru svoju raskomadali i u stranke se podijelili." (6:159) Ovaj ajet izraava osudu svih sektatava koji izrastaju iz ljudske netolerantnosti, uzajamnoiskljuivih tvrdnji o bivanju "jedinih pravih eksponenata" uzvienih uenja. Ovaj ajet je primjenjljiv na sljedbenike objave koja je prethodila Kur'anu. Njihov problem nije bio u tome da su imali malo znanja ili da je njihovo znanje zavodilo na pogrean put; njihov je problem bio da su koristili znanje da bi poinili nepravdu i posijali uzajamni antagonizam: "A podvojili su se oni kojima je data knjiga ba onda kada im je dolo saznanje, i to iz meusobne zavisti." (3:19) U svjetlu ovog ajeta moemo upitati da li su muslimani pravi uvari posljednje autentine Boije objave
13

i istinskog znanja i uputstva koje ona sadri, ili su sljedbenici slabosti sljedbenika prethodnih objava, njihovih tenji za meusobnom zaviu i mrnjom, i drugih pojava destruktivnog ponaanja kojeg su uspostavili. Neslaganje, uzajamna zavist i religiozni rascjep su stoga bili initelji koji su direktno doprinijeli nedjelima idova i krana u predkur'anska vremena i zamjeni njihovih religija. Njihova historija je jasna i trajna lekcija za one koji uvaju zaostavtinu autentine objave (Kur'an) i Muhammedovog, sallallahu alejhi ve sellem, poslanstva. Ova je injenica jo jaa ako se shvati da vie nema zamjene ili abrogaciji Kur'ana. U jednom smislu ova injenica daje neki optimizam da su bolesti kojima je muslimanski Ummet pogoen pri kraju. One mogu, ili nastaviti truhliti u Ummetu koji ustrajava u malaksalosti ili biti izlijeene. Ovo je ishod za kojim mnogi eznu. Ako se to dogodi unutarnja razjedinjenost e prestati i Ummet e biti ponovo na pravom putu, zdrav i pun ivota. Ovo su mogunosti koje zavrna Boija objava prua, i ovo su odgovornosti i izazovi koji su stavljeni pred muslimanski Ummet. Kako postii ovaj ishod? Trebamo prvo prepoznati da postoje prirodne razlike u nainu kako razliiti ljudi gledaju stvari i vode svoje poslove. U svakoj individui postoji uroena jedinstvenost koja u velikoj mjeri doprinosi razliitosti koja je neophodna za gradnju ljudskog drutva. Bilo bi nemogue uspostaviti drutvene odnose meu ljudima koji su nalik jedan na drugoga i koji imaju iste kapacitete. Tada ne bi bilo prostora za interakciju, davanje i poboljanje. Razlike u nadarenosti i umijeu potiu iz razlika u individualnim, mentalnim i funkcionalnim vjetinama. Kada se ove prirodne i potrebne razlike kombiniraju, one tvore ljudski boljitak. U svemu ovome mi vidimo manifestaciju Boije moi i mudrosti. Ako razlike u miljenjima operiraju u zdravom okruju, one mogu obogatiti muslimansku misao i stimulirati intelektualni razvoj. One mogu pomoi proirenju perspektiva i uiniti da gledamo na probleme i pitanja u njihovom irem i dubljem okviru i uz veu preciznost i temeljitost. Naalost, sa propadajuim Ummetom to nije sluaj. Sve pozitivne prednosti koje mogu proizii iz zdravih razliitosti su dale put hroninim bolestima i smrtonosnom otrovu neslaganja koje slabi i uruava nae duhove i stavlja nas na samounitavajui put. Situacija je dosegla takvo stanje da se neki od onih koji dre razliite pozicije, u stvari, angairaju na fizikom unitenju oponenata dok drugi gledaju na neprijatelje Islama kao blie njima, nego svoju bracu muslimane koji imaju ista osnovna 14

vjerovanja. Skoranja i ranija islamska historija je svjedok mnogih tunih i bolnih prizora kad su ogromna energija i izvori Ummeta hranili i nastavili da hrane poar neslaganja, sukoba, i graanskog rata, koji samo nastoji da se pojaava svakog dana. esto su ljudi u nemogunosti da pogledaju stvari na uravnoteen nain i vide razliite dimenzije problema. Njihove uske perspektive im jedino dozvoljavaju da vide sporedne aspekte koji se onda uveavaju i puu izvan svake mjere, i daje im se vanost i iskljuivost od bilo kojeg drugog aspekta i problema. Ovaj sporedni aspekt se konstantno komentira i promovira. On postaje baza za suenje drugima, njihovo preziranje ili prihvatanje. Da bi se ojaao ovaj aspekt pomo se trai ak i od neprijatelja Islama protiv drugih muslimana koji imaju razliite poglede. Prenosi se da je Vasil ibnu Ata'2 bio sa grupom muslimana i naili su na grupu ljudi koji su se prepoznali kao Haridije3. Vasilovo drutvo je bilo u kritinoj situaciji i suoilo se sa moguim unitenjem od strane Haridija, koji su bili miljenja, da muslimane koji ne dijele njihove poglede, treba ubijati. Vasil je rekao grupi da e on rijeiti situaciju. Haridije su mu prili i prijetei ga upitali: - Ko ste ti i tvoji drugovi? Vasil odgovori: - Oni su murici koji trae zatitu kako bi mogli posluati Boiju rije i saznati Njegove zakone. - Mi ti dajemo zatitu, rekoe Haridije. Vasil im zatrai da ga podue. Oni su to uinili prema svojim shvatanjima. Na kraju Vasil ree: - Ja i oni koji su sa mnom prihvatamo (ono to ste nas poduili). A Haridije potom rekoe: - Idite u drutvu jedni s drugima jer vi ste naa braa u vjeri.

Vasil ibnu Ata se smatra osnivaem Mutezilijske kole. Umro je u Basri 131. godine po hidri. Za detaljnije informacije pogledaj poglavlje 5., biljeka 57.
2 3

Haridije ili Separatisti, pogledaj, takoer, peto poglavlje biljeka 58.

15

- Na vama nije da to kaete, odgovori Vasil, i proui slijedei kur'anski ajet: "A ako te neki od mnogoboaca zamoli za zatitu, ti ga zatiti da bi sasluao Allahove rijei, a potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega." (9:6) - Dozvolite nam, onda da stignemo do naeg pouzdanog mjesta, ree Vasil. Haridije pogledae jedni u druge i rekoe: - To ete imati. Vasilu i njegovoj grupi bi dozvoljeno da idu svojim putem i oni stigoe kuama sigurni." Anegdota pokazuje kako je estina razliitosti dosegla nivo gdje muslimani sa razmimolilazeim pogledima po nekom sporednom pitanju nemaju alternative nego da se pretvaraju da su nemuslimani kako bi izbjegli teror i moguu smrt od strane disidentnih muslimanskih grupa koje sebe smatraju za jedine posjednike autentine, nepatvorene istine. Nemuslimani su uivali vie sigurnosti u rukama ovih disidenata nego njihova braa muslimani! Nasilniko neslaganje (ihtilaf) i sebine, egoistine motivacije (heva) imaju tendenciju razvoja i poveavanja. One prodiru duboko u psihu osobe i koe njezin um, stavove i osjeanja. Moguno je i da osoba izgubi kompletan, sveobuhvatni pogled na stvari. U tom procesu ona ignorira zajednike vie ciljeve Islama i njegove osnovne principe. Takvoj osobi ponestaje vizije i uvida i zaboravlja elementarne zahtjeve islamskog ponaanja. Ona gubi sve osjeaje za uravnoteenost i prioritet. Govori koji nisu bazirani na spoznaji lahko joj padaju na um, kao i presude bez prosvjetljenja i praksa bez podravajuih dokaza. Sa ljudima poput njih oko nas, optube se mnoe, ljudi se etiketiraju kao devijantni i grijeni, a drugi se proglaavaju nevjernicima (kafirima). Osoba muena ovim mahanama postaje lahak plijen slijepom fanatizmu. Njezin je svijet ispunjen tminom i mrakom koji su u stvarnosti, nita drugo do odraz njezinog jadnog "JA" na koje svjetlosti znanja, mudrosti i razboritosti ne sijaju: A onaj kome Allah ne dadne svjetlo nee svjetla ni imati.(24:40)

16

U rukama slijepih sljedbenika i neukog svijeta, pravne kole i pravniki sudovi i miljenja koji su doli od osoba dubokog uvida i sposobnosti su degenerirale u vrstu pseudo-intelektualnih frakcionizama i politikih fanatizama. Kur'anski ajeti i Poslanikovi, sallallahu alejhi ve sellem, hadisi su upotrijebljeni selektivno kako bi podrali jedno ili drugo miljenje i svaki ajet ili hadis koji se ne slae sa stajalitem odreene frakcije biva smatran neprimjenjivim ili dokinutim. Ukupni rezultat je da se fanatizam poveava i da smo baeni nazad u vrstu neznanja koja je postojala u pred-kur'ansko doba kad je preovaladavajue naelo bilo: "Laac iz plemena Rebiah je bolji od iskrenog ovjeka iz plemena Mudar." Drugim rijeima: "Moj narod je bolji, bio u pravu ili u krivu." Rani muslimani jesu imali neslaganja, ali njihova neslaganja su bila razliitosti miljenja, a ne razlozi za otuenje i sektatvo. Oni su se razmimoilazili, ali se nisu razilazili. Ovo zbog toga to je jedinstvo srca i ciljeva bilo daleko vanije nego sebina promiljanja. Oni su uspijevali da se izbave od osobnih slabosti i bili su snani da prepoznaju i isprave bilo koju greku koju su poinili. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je jednom rekao ashabima o ovjeku koji je bio meu najboljima od njih i o dobrim vjestima da je on jedan od onih koji e ui u Dennet. Oni su preispitali njegove stavove i pokuali da shvate razloge za ovu izvanrednost. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, im je rekao da je tomu razlog injenica da taj ovjek nikada ne bi otiao spavati a da bi u njegovu srcu postojala i trunka zlobe prema bilo kojem muslimanu. Izvor nesree koja nas danas pogaa je sa nama, u naim srcima. Naa tenja ka izolacionizmu je samo odraz naeg samovjerolomstva. U unutarnjim aspektima, ne moramo se puno razlikovati od ostalih. Allah, delle anuhu, kae: "Ne grijeite ni javno ni tajno!" (6:12) Na nivou Ummeta, moemo pogledati unazad i vidjeti da je muslimanski svijet jednom bio jedna drava, skrbei sebi najveu legitimnost iz vezanosti za Ku'an i Sunnet. Sada je postao nekih sedamdeset osam malih drava sa bezbrojnim i irokim neslaganjima meu sobom. Svaka od ovih drava glasno deklarira jedinstvo, ali u svakoj dravi nalazi se nekoliko, esto suprostavljenih, entiteta, kao i onih zvanino sponzoriranih "islamskih" tijela. Oni koji rade za Islam danas, esto toboe povezani sa zadaom ponovnog uzdizanja Ummeta, nisu u stvarnosti u boljoj situaciji od zvaninih organizacija koje oni vode. 17

Naa je kriza, u stvari, intelektualna, i vrlo je ozbiljna. Kada jednom intelektualna aktivnost i rezultat u muslimanskom svijetu budu vrsti i kada muslimanski Ummet ponovo izvede svoju fundamentalnu i najviu legitimnost iz odanosti Kur'anu i Sunnetu, onda e biti sposoban da potvrdi poruku Islama i izgradi civilizaciju uprkos tekoama naih materijalnih okolnosti. Mi smo sigurni iz Kur'ana da: "Zaista s mukom je i last." (94:5) Nae odstupanje od Kur'ana i Sunneta nas je odvelo u svae i unitenje, jer Allah, delle anuhu, kae: "I pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali." (8:46) Islam je dokrajio bezvrijedna grupaenja u unutarnjoj Arabiji; svako pleme ili grupa je imala svog sopstvenog boga kojem je bilo posluno. Islam je izbrisao sve ove lane bogove. Muslimani kao cjelina, danas ne trebaju primjedbe o oskudnim materijalnim sredstvima ili o ogranienosti postojanja. Oni su danas u sredini potroackih nacija, bilo to ideja ili roba iroke potronje za ivljenje. Njihova stvarna bolest lei u gubitku sveobuhvatne vanosti njihove vjere i svijesti za jedinstvenim i zajednikim ciljevima. Takoer, od njih je otila i svijest o viim ciljevima i pravovaljanosti njihovih ivota. Paraliza je pogodila i njihovu odlunost i njihovo odluno intelektualno nastojanje. Kako da izaemo iz intelektualne paralize koja pogaa muslimanski um i moralne krize koja djeluje na muslimansko ponaanje, osim hvatanjem korijena ove intelektualne krize i ispravljanjem metodolgije razmiljanja? Mora postojati obnovljen pritisak na intelektualno oblikovanje i oporavak osjeaja za prioritet. Ovi ciljevi moraju igrati istaknutu ulogu u treniranju novih generacija. Ne postoji nain za postizanjem svega osim vraanjem na nasljedstvo ranih generacija muslimana koje su zabiljeene zbog njihovog nepokolebljivog vezivanja za Kur'an i Sunnet. Dio ovog nasljedstva je bila neprekidna potraga za stvarnim znanjem i primjenom tog znanja. Mi trebamo vratiti duh ovog istraivanja i obezbjediti garancije kako bismo osigurali da se ono nastavlja. Veza izmeu znanja i etike mora biti ponovno uspostavljena. Principi i pravila izvoenja i zakljuivanja, da bi regulirali neovisno rezoniranje, takoer trebaju biti vraeni na svoje mjesto.
18

Prouavanja koja e osigurati jedinstvo Ummeta moraju biti razvijena i podruja meusobne saradnje definirana s ciljem postizanja muslimanske sloge. Sve ovo treba biti uinjeno na jasan sistematian nain, kroz Boiju milost. Ova knjiga je mali pokuaj da trasira put naprijed. Svjesni duboke tragedije koja nas obuzima, neki su sugerirali da bi knjiga kao to je ova trebala razmatrati objektivnu situaciju koja sada postoji u muslimanskom svijetu i preporuiti rjeenja za postojee razlike i okolnosti koje su dovele do toga da se islamski pokret u jednoj jedinoj dravi podijeli u devedeset tri organizacije neovisne jedna od druge. Ovakva situacija, naravno, odaje visinu nemarnosti prema islamskim idealima, barutinu sukobljavajuih interesa i tenji.Bilo kako bilo, treba biti oprezan od agresivnog neznanja, arogantnih tvrdnji fanatika, nametljive i svadljive prirode, onih koji su tvrdoglavi i intriga i zavjera konspiratora. Svjesno poricanje ovih tendencija i jasno i otvoreno eksponiranje konfliktnih pozicija i interesa razliitih islamskih grupacija nee, po mom vienju, donijeti mir, trezvenost i suradnju u muslimanskoj areni. Meutim, opskrbljivanje muslimana, posebno mladih, sa jasnim znanjem i osjeajem za islamsku etiku i pravila ponaanja (adab) je preduslov i garancija postizanja toga mira, sklada i suradnje, inaallah. Znanje islamske etike i pravila u radu sa razliitostima, svijest o tim principima u vladanju sa razliitim suprostavljenim grupama u Ummetu, i odgoj muslimana da ive u skladu sa tim normama e nesumnjivo osloboditi izobilje energija u Ummetu - energija koje su sada rasute i potraene u teatrima zaludnih unutarnjih sukoba. Kada muslimanski um postane svjestan svoje civilizacijske uloge, poet e traiti da ponovo pridobije nazad one koji pripadaju Ummetu, ali koji su otueni. Svjesni radnici za Islam su odgovorni za hitan rad na gradnji vrste i stabilne baze za restauraciju jedinstva i zdravlja Ummeta, i eventualno za ponovno izgradnju islamske civilizacije. Jedan trenutak dijeli ivot i smrt. Ako je nae odreenje iskreno, ne postoji nita to nas moe sprijeiti od oporavljanja muslimana od antiislamskih utjecaja jer, prema Allahovom obeanju, doi e dan kada e se vjernici radovati Allahovoj pomoi, a izgubljeni e biti, tada i tamo, svi oni koji su pokuavali da svedu na nita istinu koju nisu uspjeli shvatiti.
19

Drugo poglavlje SPEKTAR NESLAGANJA

Znaenje i priroda neslaganja

Arapski pojam "ihtilaf" znai zauzimanje razliite pozicije ili smjera od druge osobe bilo to u miljenju, izraavanju ili akciji. Srodna rije "hilaf" je iz istog korijena kao i ihtilaf i ponekad se upotrebljavaju kao sinonimi. Hilaf, to u osnovi znai razlika, neslaganje, ili ak konflikt je ira u znaenju i smislu nego pojam direktnog suprotstavljanja. Ovo je tako jer dvije suprotnosti su nuno razliite jedna od druge dok dvije stvari, ideje ili osobe koje se ne slau nisu nuno suprotstavljene ili u sukobu jedna s drugom. Razlike meu ljudima mogu poeti sa razlikom u miljenju o nekom pitanju. Ovo moe voditi do svae i meusobne prepirke i optuivanja. Pojam "ihtilaf" moe stoga predstavljati prosto neslaganje miljenja, ili bi mogao znaiti aktivnu kontraverziju, nesklad i podjelu. Kur'an govori o kranskim sektama koje su se razmimoilazile ili bile u neskladu jedna s drugom (19:37), o ljudima koji su drali razliite poglede i pozicije (11:118), o drugima ija su vjerovanja i izraavanja bila neslona (muhtelif) u odnosu na istinu (51:8), i o Boijem eventualnom sudu o ljudima koji su se razmimolilazili meu sobom i o pitanjima po kojima su se razilazili. "Ihtilaf" se stoga moe odnositi na apsolutnu razliku u vjerovanjima i principima, miljenjima i stavovima. Takoer, moe se odnositi na situacije ili pozicije koje ljudi mogu usvojiti. S pogledom na disciplinu i historiju islamskog prava uenjaci su se specijalizirali u studiji razlika meu razliitim kolama miljenja (mezahib, 20

jednina: mezheb). Proces kojim su razlike bile ovjekovjeene je za sljedbenike odreenog pravnika (imama) da se vrsto dre njegovih zakljuaka i pravila i potpuno ignoriu pobijanje svih drugih varijanti ili suprotstavljenih rjeenja bez davanja ikakavog opravdanja. Naravno, ako je osoba bila sposobna da podri i proizvede podravajui tekstualni dokaz za svoje zakljuke, on bi, uistinu, postajao pravni strunjak po svom sopstvenom pravu. U drugu ruku sljedbenik po definiciji nije onaj koji prevre po pravnim dokazima. Njegova je jedina briga da se grevito uhvati za zvaninu izjavu njegovog imama iji autoritet je, za njega, dovoljan da se uspostavi valjanost bilo kojeg suda ili da se suprostavi bilo kojoj razliitoj odluci.

Disputacija (dedel)
Tvrdoglava privrenost sopstvenom miljenju ili poziciji u udjelu jedne ili obje od dvije partije neslone jedne s drugom, pokuaj da se odbrani ova pozicija, da prevlada nad drugima, da se prihvati ili zauzme protiv njih - sve su ovo elementi u raspravi ili dijalektika (dedel). Dedel znai voditi diskusiju u svadljivom tonu kako bi se postigla premo. Pojam dedel je koriten u smislu pletenja ueta. On izraava pojam zategnutosti i krtenja ruku vjebanog od strane diskutanta dok svaki nastoji da prisili drugoga da prihvati njegovo miljenje ili vienje. Kao disciplina, disputacija (ilmul-dedel) je bazirana na promicanju dokaza da se pokae koje je pravno rjeenje ispravnije. Neki uenjaci je, takoer, gledaju kao disciplinu koja omoguava osobi da zadri bilo koju poziciju, ma kako pogrena bila, ili da, uistinu, uniti bilo koju poziciju, ma kako ispravna bila.4 Ova zadnja definicija znai da disputacija nije nauka bazirana na bilo kojem specifinom dokazu, nego radije vjetina ili talenat koji omoguava osobi da trijumfira nad protivnikom bez posjedovanja ikakvog dokaza iz Kur'ana, Sunneta ili nekog drugog izvora.

Vidi Miftahus-seadeh, Darul-kutubil-hadise, Egipat. Takoer, pogledati i ElDurdani, Et-Tarifat, GG, Aleppo.
4

21

Razdor (ikak)
Ponekad diskusija moe postati otra i neprijatna sa jedinom brigom diskutanta da bude bolji od svoga protivnika. Ne postoji elja za nalaenjem istine ili da se razbistri ta je tano. Ovo odstranjuje bilo koji oblik meusobnog shvatanja ili slaganja. Pojam razdor (ikak) moe biti primjenjen u ovakvoj situaciji. Rije "ikak" u arapskom jeziku znai; sjei komad zemlje u razliite dijelove, i sugerira da ni jedan dio zemlje nije dovoljno irok da se prilagodi obojici diskutanata u isto vrijeme. Otre razlike iz kojih neslaganje i razdor slijede, smjeta jednu grupu u diskusiji u "procjep" ili "raskid" kao to je bio, odvojenu od one druge. Ovo je slikovito izraeno u kur'anskim ajetima: "A ako se bojite razdora izmeu njih dvoje, onda poaljite jednog pomiritelja iz njegove, a jednog pomiritelja iz njezine porodice. (4:35) "Pa ako budu vjerovali u ono to vi vjerujete, na pravom su putu; a ako glave okrenu, samo e oni biti u krivu ili raskolu (ikak)." (2:137)

Prihvatljive i neprihvatljive razlike

Svemoni Allah je uspostavio razlike meu ljudima u njihovim mentalnim mogunostima, jezicima, boji koe, opaanju i razmiljanju. Sve ovo prirodno daje mnotvo i raznolikost miljenja i sudova. Ako su nai jezici, boja naih koa i naa vanjska pojavnost znakovi Allahove stvaralake moi i mudrosti; i ako su nai umovi, mentalne sposobnosti i proizvodi naih umova takoer Allahovi znakovi i indikacija Njegove potpune moi; i ako su naseljenost svemira, ljepota ivljenja i sposobnost ivljenja, takoer, znakovi Allahove snage, onda moemo opravdano rei da ni jedna od ovih izvrsnih ljepota i razlika meu ljudima ne bi bila mogua da su svi oni stvoreni jednaki u svakom pogledu. Svako stvorenje ima svoju sopstvenu jedinstvenost: "A da je Gospodar tvoj htio, sve bi ljude sljedbenicima jedne vjere uinio. Meutim, oni e se uvijek u
22

vjerovanju razilaziti, osim onih kojima se Gospodar tvoj smiluje. A zato ih je i stvorio." (11: 118,119) Razlike koje su se pojavile meu naim precima u ranoj muslimasnkoj historiji i koje su nastavile da budu s nama, su dio ove prirodne manifestacije razlika. Pod uslovom da razlike ne prelaze granice i pod uslovom da ostanu unutar standarnih normi etike i odgovorajueg ponaanja, ovo bi bio fenomen koji moe biti pozitivan i krajnje koristan.

Neke prednosti prihvatljivih razlika

Kao to je prije pomenuto, ako su razlike u okviru propisnih granica i ljudi odgojeni da se pridravaju propisnih etikih normi izraavanja i upravljanja razlikama, postoji nekoliko pozitvinih prednosti koje mogu rezultirati. Ako su namjere iskrene, razlike u miljenjima bi mogle doprinijeti veoj svijesti o moguim razliitim aspektima i interpretacijama dokaza u datom sluaju. Takve razlike bi mogle stvoriti intelektualnu vitalnost i meusobnu plodnost ideja. Proces vjerovatno moe donijeti na svjetlo razliitost hipoteza u savladavanju specifinih pitanja. Takav proces moe da predstavi razliita rjeenja u ovladavanju odreenom situacijom, tako da se moe pronai najpodesnije rjeenje. Ovo je u skladu sa olakavajuom prirodom Islama koji uzima u obzir realnost ljudskih ivota. Ove i druge prednosti mogu biti shvaene ako razlike ostanu unutar granica i etikih normi koje ih moraju regulirati. Ako se ove granice i norme ne uzmu u obzir, razlike mogu lahko degenerirati u rasprave i raskole i postati negativna i zla snaga proizvodei vie procjepa u muslimanskom Ummetu, koji ve ima isuvie takvih rascjepkanosti. Na ovaj nain razlike u miljenju mogu primjeniti svoje znaenje, da od konstruktivne snage postanu elementi destrukcije.

Vrste neslaganja s obzirom na motive

23

1. Neslaganje motivirano linim prohtjevima

Neslaganje moe biti pobueno egoistinim eljama da bi se dobilo lino psiholoko zadovoljenje ili postigao odreeni osobni cilj. Takoer, moe biti postaknuto eljom za pokazivanjem neijeg znanja, razumijevanja ili pameti. Prouzroiti ovakav tip neslaganja je potpuno za osudu. U tom egoizmu i sebinoj elji gui se svaka briga za istinom i ne promovira se u dobro. Takav je egoizam doveo u zabludu ejtana i odveo ga u nevjerstvo. Allah, delle anuhu, kae u Kur'anu: "I kad god vam je koji Poslanik donio ono to nije godilo duama vaim, vi ste se oholili, pa ste jedne u la utjerali, a druge ste ubili." (2:87) Kao rezultat slijeenja egoistinih elja, mnogi ljudi su skrenuli od pravilnog prosuivanja: "Zato ne slijedite strasti - kako ne biste bili nepravedni." (4:135) Slijeenje neijih sopstvenih elja vodi u devijaciju i greku: "Reci: "Ja se ne povodim za eljama vaim, jer bih tada zalutao i ne bih na pravom putu bio." (6:56) Egoistina elja je antiteza znanja. Ona trai da ugui istinu. Ona potpomae pokvarenost i vodi u greku: "I ne povodi se za strau da te ne odvede sa Allahovog puta." (38:26) "Da se istina za prohtjevima njihovim povodi, sigurno bi nestalo poretka na nebesima i na Zemlji i u onom to je na njima." (23:71) "Mnogi ljudi prema prohtjevima svojim, nemajui za to nikakva dokaza, zavode druge u zabludu." (6:119) Oblici linih prohtjeva su razliiti i dolaze iz razliitih izvora. Uglavnom, prohtjevi izviru iz ega i samoljublja. Takav prohtjev uveava pogrena djelovanja i zastranjivanja. Ali osoba nije lahko uhvaena time sve dok svako pogreno djelo i zastranjivanje ne stekne odreenu privlanost u njegovim oima i on ustrajava u zastranjenju. Rasprave meu sektama i propagatorima zastranjujuih novotarija u Islamu mogu biti pripisana smrtnom stisku praznog prohtjeva. Kroz Allahov blagoslov i brigu osoba moe postati svjesna stupnja utjecaja praznih prohtjeva na njegova miljenja i vjerovanja prije nego je totalno uhvaena u klopku zablude. Takva osoba moe vidjeti svjetlo 24

Boije upute i shvatiti da njezina miljenja i vjerovanja koja dolaze iz zaslijepljenosti sopstvenim prohtjevima nemaju nikakvu objektivnu egzistenciju. Ona postoje samo u mozgu i iluzorna su. Ona su inventirana i uinjen a privlanim sopstvenim prohtjevima ma kako runa i odvratna, u stvari, jesu. Ona su izvor nesree i stoga je osoba zavedena. Postoje razliiti nain i otkrivanja efekata osobne sklonosti formiranju bilo kakvog miljenja ili vjerovanja. Neki od njih su vanjski, a neki osobni. Vanjski nain i otkrivanja ukljuuju pokazivanje da su nesukladna miljenja ili vjerovanja u suprotnosti sa jasnim tekstom Kur'ana ili Sunneta. Ne bi se moglo oekivati da se osobe koja tvrdi da otro podrava istinu, bavi idejom, koja se suprostavlja Kur'anu i Sunnetu. Miljenje, takoer, potie iz linog hira ako se sukobljava sa sudom osoba jakog intelekta kojima ljudi uobiajeno idu po savjet ili presudu. Miljenje koje poziva da se oboava neko drugi pored Allaha, ili koje odbija primjenu eriata u ljudskim poslovima, ili koje zagovara nelegalni seksualni in, hvali la, nagovara na besmislice, moe doi jedino iz linih prohtjeva i moe biti zagovarano samo od onoga koji je zatrovan zlim utjecajima. S pogledom na unutarnje naine izraavanja da li miljenje dolazi iz egoistine elje, ovo moe biti prikazano ne samo odraavanjem na izvor ideje, nego i na ispitivanje opravdanosti za usvajanje te odreene ideje da bi se istisnula druga. Takoer je znaajno procijeniti rasprostranjene okolnosti koje mogu utjecati na nosioca miljenja i stupanj njegove uvjerenosti da treba promijeniti te okolnosti. Takoer bi trebalo istraiti da li postoje bilo kakvi pritisci koji su doveli do usvajanja tog smijera. Konano treba analizirati samu ideju. Ako se ustanovi da je klimava i nestabilna, nesigurno oscilirajua izmeu snage i slabosti, ne trebamo onda biti u sumnji da takva ideja potjee iz praznih prohtjeva i da je posijana zlim pourivanjima. Dolazei do takvog zakljuka osoba mora zatraiti zatitu kod Allaha, delle anuhu, i zahvaliti Mu to mu je omoguio da vidi realnost prije nego postane ogranien okovima egoizma i linog hira.

2. Neslaganje zarad istine

Neka neslaganja mogu, uistinu, biti motivirana potragom za znanjem i istinom; sebinosti i egoizam ne moraju biti iza njih. Takva 25

neslaganja, takoer, mogu biti pobuena nastojanjem za intelektualnom strogou i zahtjevima vjere. Razlike izmeu vjernika s jedne strane i nevjernika, mnogoboaca i licemjera s druge, su nuna razlika koju ni jedan musliman ne moe zanemariti ili pokuati izgladiti. Ova je razlika zahtjevana vjerom radi ouvanja istine. Isto vai i za muslimanski stav prema ateizmu, judaizmu, kranstvu, paganizmu i komunizmu. Kako god bilo, razmimoilaenje sa ovim ideologijama ne treba praviti prepreke osnovnim uzrocima ovog neslaganja. Ovo zbog toga da bi se ostavio otvoren put za ljude da prihvate Islam, i ostave glavne pobuivae nevjerstva, oboavanja nekog drugog osim Allaha, licemjerstva, raskola i nemoralnosti, ateizma i novatorstva, i unapreivanje vjerovanja koja su destruktivna za istinu i dobro.

3. Meu-kategorija
Razlike meu muslimanima su, takoer, podstrekivane odreivanjem dijela hvale ili krivnje po sporednim pitanjima, esto sa malim obzirom za izvornu iskrenost. Vladanje po ovim pitanjima uzima u obzir alternativna miljenja ili prakse. Kako se ovo deava bie istraeno u slijedeim poglavljima. Neki primjeri ovog neslaganja koje se tiu razlika meu ulemom s pogledom na gubljenje abdesta (wudu'), isticanjem krvi iz rane ili namjernim povraanjem, o uenju Kur'ana naglas u namazu za imamom; uenju bismille na poetku Fatihe, prvog poglavlja Kur'ana; izgovaranja "amin" glasno nakon zavrene Fatihe. Postoje mnogi drugi takvi primjeri. Neslaganja po ovakvim sporednim pitanjima su esto vrlo osjetljiva i mogu dovesti osobu da pomijea pobonost sa osobnim sklonostima, znanje sa pretpostavkom, poeljno sa onim to je sam odabrao, i prihvatljivo sa neprihvatljivim. Ovakva neslaganja su neizbjena osim ako smo potraili pomo u opeprihvaenim kriterijima za rjeavanje istih, disciplinama da bismo regulirali metode zakljuivanja i etikim normama koje bi vladale takvim razlikama. U suprotnom, to bi bio smjer ka svai, rascjepu i jedino propasti. U tom sluaju, obje strane, u bilo kojoj raspravi bi iskliznule s pozicije pobonosti i bogobojaznosti u ambis egoistinih elja. Vrata za bujicu haosa i anarhije bi se otvorila i ejtan bi uspijevao.
26

Razmimoilaenje je zlo
Vano je napomenuti da su od rane postkur'anske historije, vodei muslimanski uenjaci upozoreni na neslaganja u svim njegovim vrstama, i naglaeno je da je bitno da se ona izbjegnu. Poslanikov ashab, Ibnu Mes'ud, radijallahu anhu, je rekao: "Neslaganje je zlo."5 Es-Subki, rahimehullah, je rekao: "Ljubaznost i samilost zahtjevaju da se izbjegavaju neslaganja." Postoje mnogi kur'anski ajeti i hadisi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, po ovom pitanju. Kur'an govori o ljudima koji su se prepirali jedni s drugima nakon to su im svi dokazi istine doli. Ali uprkos tome, "Oni su se razili, neki od njih su vjerovali a neki su poricali." (2:253) A Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Izraeliani su kanjeni samo zbog pretjeranog zapitkivanja i neslaganja sa svojim poslanicima." Es-Subki navodi tri vrste razlika u vladanju, sporednim pitanjima oko kojih se ljudi odaju meusobnom hvalenju ili blaenju. Prva, to on smatra kao novotariju i skretanje s pravog puta, se tie samih izvora Islama. Druga se tie slobodno izraenih miljenja i meusobnih ratova. Ova vrsta neslaganja je, takoer, zabranjena jer teti javnom (irokom) interesu. Trea se tie pomonih stvari s obzirom na to ta je halal i haram.6 On je zakljuio da je slaganje po ovom pitanju bolje od neslaganja. On je takoer, usmjerio panju ka Ibnu Hazmovoj osudi neslaganja po takvim pitanjima u kojima nije osjetio nikakav blagoslov, nego je promatrao itav proces kao nesreu. Indikativno je po pitanju tetnih i opasnih neslaganja da je Poslanik Harun (alejhissalatu vesselam) smatrao neslaganje i razmimoilaenje (ihtilaf) u datom trenutku, puno opasnijim i tetnijim nego potpuno zabranjeno oboavanje idola.
5

Vidi Ibnu Kutejbe "Te'vil muhtelifil-hadis", str. 22; "El-Avasim minel-kavasim", str. 78; "El-Mahsul, 2/qafl/480.
6

Vidi El-Ibhad` 3/13.

27

Kada je neko (nazvan Samirijj u Kur'anu) nainio zlatno tele Izraelianima i rekao im: "Ovo je va bog i Musaov bog." (20:88), Harun im je skrenuo panju na katastrofalne posljedice onoga u to su bili uvueni, ali je ekao svog brata Musaa, alejhissalatu vesselam, da se vrati. Kada je Musa doao i vidio svoj narod kako oboava zlatno tele, najotrije je ukorio svog brata. Harunov jedini govor je bio: "O sine majke moje ree Harun - na hvataj me za bradu i kosu moju! Ja sam se plaio da ti ne rekne: "Razdor si meu sinovima Israilovim posijao i nisi postupio onako kako sam ti rekao." (20:94) Poslanik Harun, alejhissalatu vesselam, je, dakle, naveo strah od podjele i neslaganja meu njegovim narodom kao opravdanje to nije stroije ukorio Izraeliane, odupro im se i distancirao od njih. On je osjetio da je to bilo vrijeme kada bi potpuna zabrana bila kontraproduktivna, nekorisna i mogla bi odvesti do neslaganja i nejedinstva.

28

Tree poglavlje HISTORIJSKI KONTEKST (1)

U Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, vrijeme

Neslaganje koje smo pomenuli u predhodnom poglavlju se nije moglo desiti u Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, vrijeme. Njega su ashabi, radijallahu anhum, potpuno poznavali kao onoga kojem se treba obratiti za svaku kontroverznu stvar. On je bio njihov izvor utoita i utjehe i njihov vodi kad god su bili zbunjeni. On bi im razjasnio pitanja i pokazao put ka istini i ponudio pravilnu uputu. Oni koji su ivjeli daleko od Medine i nisu mogli direktno postavljati pitanja Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, stvari kao to su ispravno tumaenje Kur'ana i Sunneta u svjetlu znanja koje su posjedovali, bi prakticirali svoje sopstvene sudove i ponekad dolazili do razliitih zakljuaka. Kada bi se vratili u Medinu sreli bi se sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i provjerili s njim njihove razliite interpretacije teksta koji im je bio pristupaan. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi ili odobrio to rijeenje koje bi onda postalo dio Sunneta, ili bi ukazao na drugo ispravno rjeenje koje bi oni prihvatili svim srcem. Svako neslaganje ili trvenje bi automatski nestajalo. Jedan takav primjer je zabiljeen i od El-Buharija i od Muslima. Tokom bitke na Tebuku, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao ashabima: "Nemojte klanjati ikindiju dok ne stignete do Benu Kurejza." Dok su jo bili na putu, vrijeme namaza je dolo. Neki
29

ashabi su rekli: "Neemo klanjati dok ne doemo do Benu Kurejza." Dok su drugi rekli: "Mi emo klanjati. To to je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nee nas sprijeiti (od klanjanja sada)." Stvar je kasnije predoena Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i on nije osporio ni jednoj grupi.7 Iz ovog dogaaja je vidljivo da su se ashabi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, podijelili u dvije grupe glede tumaenja Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, upute. Jedna grupa je usvojila doslovno ili eksplicitno znaenje naredbe (ibaretun-nass) dok je druga grupa izvela znaenje iz naredbe koju su smatrali pogodnom u toj situaciji. injenica da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odobrio objema grupama je pokazala da je pozicija jednih bila legalna, kao i ovih drugih. Stoga, musliman koji je suoen sa odreenom naredbom ili tekstom (nass) moe usvojiti ili doslovno, odnosno ispoljeno (zahir) znaenje teksta ili moe izvesti tumaenje koje odgovara tekstu koritenjem svoga razuma. Ovaj drugi proces zakljuivanja ili izvoenja interpretacije kako bi se ustanovila stvarna namjera koja stoji iza naredbe se zove "istinbat". Nema tete onome ko se trudi da se koristi ovim nainom pod uvjetom da je kvalificiran i kompetentan da to uini. Druga grupa ashaba, radijallahu anhum, je razumjela iz Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, naredbe da je on htio da stignu do odredita to je prije mogue. Oni su, stoga, smatrali da se klanjanje namaza prije dolaska do Benu Kurejza suprotstavlja sa Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, naredbom, sve dotle dok to nee odgoditi njihov pravovremeni dolazak. Zbunjujue je zabiljeiti da Ibnul-Kajjim prenosi da su razliiti uenjaci podijelili miljenja u pokuaju da pokau koja je grupa postupila bolje. Jedna grupa uenjaka je izrazila miljenje da je grupa koja je postupila bolje bila ona koja je klanjala na putu, ime je dobila nagradu za klanjanje namaza na vrijeme, zanemarujui time Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, naredbu. Druga grupa uenjaka je tvrdila da su oni koji su odgodili namaz da bi ga klanjali kod Benu Kurejza - u skladu sa egzaktnim znaenjem naredbe - zasluili vie nagrade. Bilo kako bilo, ja vjerujem da poto Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, lino nije osporio
7

Vidi Fethul-Bari komentar na Sahihul-Buhari , 7/313: Sahih Muslim, dio o namazu.

30

niti jednoj grupi, na pravnicima je da smatraju oba miljenja kao vaee dijelove Sunneta i uzdre se od zapetljavanja u ovo pitanje kad je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, lino razrijeio ovo bez ostavljanja prostora za davanje prednosti bilo kome. Jo jedan dogaaj u istom smislu prenose Ebu Davud i El-Hakim. Prenosi se da je Amr ibnul-As, radijallahu anhu, rekao: "Jedne hladne noi tokom pohoda na Zatul-Selasil8, imao sam poluciju u snu. Bojao sam se da ako uzmem gusul (obavezno kupanje nakon polucije) mogao bih umrijeti od hladnoe. Umjesto toga uzeo sam tejemmum (suhi abdest), a onda klanjao sabah sa mojim prijateljima. Ovo je reeno Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, koji je upitao: "Amr! Klanjao si sa svojim prijateljima dok si bio dunub (u stanju neistoe)? Na to sam mu ja prouio ajet: "I ne ubijajte sami sebe. Allah je uistinu milostiv prema vama." Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se nasmijao i nije rekao nita."

Proces tumaenja
Neemo se ovdje baviti detaljnom obradom razliitih pitanja po kojima su se ashabi, radijallahu anhum, razlikovali tokom i poslije ivota Poslanika, sllallahu alejhi ve sellem. Neemo niti detaljno ulaziti u svako pitanje, ko je usvojio doslovno ili vidljivo znaenje teksta s jedne, niti ko je razmiljao i prouavao njegove razliite aspekte i izvodio razliite interpretacije iz njega, s druge strane. Takav poduhvat bi zahtijevao tomove. ta vie, mora se imati na umu, da su sami ashabi, radijallahu anhum, shvatali u svim situacijama, da je Islam lahka vjera i da je zakon toliko irok da se prilagodi na oba pristupa i metode. Struna ulema (mudtehidun, jednina: mudtehid) je ta koja je bila sposobna analitiki razmiljati i davati neovisne sudove, a vjeti pravnici (fukaha' jednina: fakih) su ti koji su se neumorno trudili da potpuno pretrae grane eriata i izvedu (iznesu) njegove namjere. Ponekad bi usvajali literarna ili vanjska znaenja i izraaje, a ponekad bi usvajali
8

Mjesto na sirijskoj granici.

31

tumaenje koje se nalazilo iza toga. Ovaj proces tumaenja se zove te'vil. Moglo bi biti korisno da se malo baci svjetlo na razne tipove te'vila i uvjete za njega. Ukratko, ovaj proces tumaenja se moe podijeliti u tri vrste: blisko ili mogue tumaenje (te'vil karib), udaljeno tumaenje (te'vil be'id) i napregnuto tumaenje (te'vil musteb'ad).

Blisko ili mogue tumaenje

Blisko ili mogue tumaenje je ono koje je lahko poduprijeti iz znaenja teksta. Na primjer, davanje u milostinju imetka prisvojenog iz zaklade koja pripada siroadi ili rasipanje i troenje takvih fondova mogu biti jednako protumaeni kao "jedenje imetka siroadi" i stoga gledati na to kao in zabranjen Kur'anom: "Oni koji bez ikakva prava jedu imetke siroadi - doista jedu ono to e ih u vatru dovesti." (4:10)

Udaljeno tumaenje
Udaljeno tumaenje je ono koje zahtijeva daleko vei stupanj paljivog prouavanja i istraivanja biti teksta. Primjer ovoga je dedukcija (istinbat) Ibnu Abasa, radijallahu anhu, iz slijedeih kur'anskih ajeta da je minimalni period enske trudnoe est mjeseci: "Majka njegova ga doji i nosi trideset mjeseci. (46:15) "Majke, neka doje svoju djecu pune dvije godine onima koji ele da dojenje poptpuno bude." (2:233) Jo jedan primjer ovakve interpretacije je zakljuak imama afije, radijallahu anhu, iz slijedeeg kur'anskog ajeta, da je konsenzus (idma') prihvatljiv kao vaei dokaz u prosuivanju: "Onoga koji se suprostavi Poslaniku, a poznat mu je pravi put, i koji poe putem koji nije put vjernika, pustiemo da ini ta hoe, i baciemo ga u dehennem, a uasno je on boravite." (4:115)

32

U istom stilu pravnici su zakljuili da je, analoko (kijas) izvoenje zakljuaka, prihvatljivo kao vaei dokaz u eriatskom pravu iz ajeta: "Zato uzmite iz toga pouku, o vi koji ste obdareni (razumom)." (59:2) Do ovakvih miljenja i zakljuaka, iako se mogu initi lahkim, je teko doi osim ako je osoba zaokupljena razmiljanjem i ima duboki uvid. To ukljuuje, ak ta vie, velik dio kritikog istraivanja. A to nije lahak zadatak za veinu ljudi.

Nategnuto tumaenje
Ovo tumaenje ne moe biti objanjeno iz samog teksta i tuma ne posjeduje niti djeli dokaza da podri svoje tumaenje. Primjer takvog tumaenja se tie ajeta: "On je po Zemlji nepomina brda pobacao, da vas ona ne potresa, a i rijeke i puteve da se ispravno usmjeravate, i putokaze, a i po zvijezdama se oni upravljaju." (16:15,16) Neki komentatori su sugerirali da se rije 'alamat (putokazi) odnosi na imame (e'immeh), a rije en-nedm (zvijezda) na Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Slino se radi i u ovom ajetu: "A ni od kakve koristi nee biti dokazi (ajat) i opomene (nuzur) narodu koji nee da vjeruje." (10:101) Neki komentatori su sugerirali da se rije "ajat" odnosi na imame (e'immeh) pravnih kola, a rije "nuzur" na Poslanike. Takoer, glede ajeta: "O emu oni jedni druge pitaju? O vijesti velikoj." (78: 1,2), neki komentatori Kur'ana su sugerisali da se "vijesti velikoj odnosi na hazreti Aliju, radijallahu anhu.9

Pravila tumaenja

Vidi Usulul-Kafi, 1/216.

33

Jasno je iz ovog to smo rekli da tumaenje zahtijeva sposobnost paljivog prouavanja i razmiljanja o stvarnoj vanosti i namjeni teksta. U suprotnom, sigurnije je usvojiti oitija i izraena znaenja. Tumaenje je jedino dopustivo u stvarima o kojima nema jasne upute u Kur'anu i Sunnetu i koje zahtijevaju upotrebu preciznog razmiljanja (idtihad). U stvarima koje se tiu pitanja vjerovanja nema mjesta za idtihad, i nuno je usvojiti ispoljeno znaenje i ono to je propisno i strogo potvreno znaenjem teksta. Ovo je uvijek najsigurnija metoda i ona koju su rani muslimani slijedili. Kako god bilo, postoje tekstovi koji zahtijevaju tumaenje. U ovom sluaju, tekst o takvom pitanju mora biti potpuno izanaliziran i shvaen. Ovo zahtijeva potpuno znanje svih prikladnih lingvistikih znaenja. Ovo mora biti povezano sa konstantnom svjesnou namjere eriata i principa koji ga reguliraju. U svijetlu svega ovoga, in stvaranja miljenja, bilo kroz razmatranje eksplicitnog znaenja teksta, ili kroz njegovo analiziranje uz potivanje prikladnih principa i dokaza, je jedna od najvanijih vrsta pravnog rezoniranja (el-idtihadul-fikhi). I zakonski reguliran intelektualni napor kroz naredbu Uzvienog: "Zato uzmite iz toga pouku, o vi koji ste obdareni razumom (uvidom)." (59:2) U vladanju pravilima i uvjetima kur'anske egzegeze ili komentara (tefsir), ueni ashab, Ibnu Abbas, radijallahu anhu, je spomenuo etiri aspekta: aspekt koji se odnosi na znanje i razumijevanje upotrebe arapskog jezika; aspekt za koji niko nema izgovor neznanje; aspekt poznat ulemi; aspekt poznat samo Allahu, delle anuhu.

Iz ovog to je gore bilo reeno, da se zakljuiti da postoji vrsta veza izmeu te'vila i tefsira. Oba pojma se pojavljuju prepleteni na puno mjesta u Kur'anu, na primjer: "A tumaenje (te'vil) njihovo niko ne zna osim Allaha. Oni koji su dobro u nauku upueni govore: "Mi vjerujemo u njih." (3:7) Najvie komentatora Kur'ana su gledita da se te'vil u ovom ajetu odnosi na tumaenje (tefsir) i objanjenje (bejan). Meu ovim
34

komentatorima je Et-Taberi, koji prenosi ovo gledite od Ibnu Abbasa, radijallahu anhu, i drugih ranih muslimana. Da je te'vil sinonim tefsiru, izvedeno je, takoer, iz Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, dove za Ibnu Abbasa, radijallahu anhu: "Allahu, podaj mu vrsto razumijevanje (fikh) vjere i podui ga tumaenju (te'vil)." Neki uenjaci kao Er-Ragib El-Isfahani, u svojoj knjizi "Mufredat" (Rijenik) smatra tefsir uopenim od te'vila, i takoer, aludira na injenicu da je rije tefsir frekventnije upotrebljavana za objanjenje i razjanjenje pojmova, dok je te'vil ee upotrebljavan da objasni znaenja i reenice. On je, takoer, istakao da se te'vil rjee upotrebljava za izvoenje (isitinbat) znaenja iz teksta Kur'ana i Sunneta dok tefsir crpi iz ovih, kao i iz drugih izvora, da izvede znaenje. Ova snana veza izmeu dva pojma - kao to je upotrebljena u Kur'anu i Sunnetu, naroito nam dozvoljava da primjenimo pravila razvijena za tefsir na ono to se tie te'vila. Nema sumnje da Kur'an sadri stvari, znanje o kojima posjeduje samo Allah, delle anuhu. Stvari koje se tiu znanja o pravom znaenju Allahovih lijepih imena i atributa, do detalja o svemu to je iza ljudskih opaanja ukljuenih u pojam el-gajb (nevidljivo, odsutno, neopaljivo naim ulima). Postoje druge stvari koje je Allah, delle anuhu, objavio Poslaniku, Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, i samo je on znao o njima. Niko nema pravo niti sposobnost da nudi interpretaciju i znaenje ovih stvari. Komentiranje o njima mora ostati unutar granica koje su izreene Kur'anom i Sunnetom. Tu je jo i trea kategorija predmeta koje je Allah, delle anuhu, objavio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u Kur'anu i ovlastio ga da podui njima i objasni ih. Ova kategorija se sastoji od dvije vrste. Prva se odnosi samo na stvari koje se mogu shvatiti samo kroz smisao sluanja kao okolnosti koje okruuju objavu odreenog dijela Kur'ana (esbabunnuzul) i stvari vezane za derogiranje ajeta (nasih i mensuh) i tako dalje. Druga se vee za stvari koje mogu biti shvaene kroz uvid, razum i unaprijeivanje dokaza. Uenjaci su podijeljeni u dvije grupe u pristupu ovome. Jedna grupa ne dozvoljava tumaenje kur'anskih ajeta koji se odnose na Allaha, delle anuhu, imena i atribute. Rani muslimani su, takoer zabranili ovakva tumaenja. Ovo je ispravno stajalite. Druga grupa se sloila da je tumaenje dozvoljeno i da legalni sudovi mogu biti izvedeni iz tekstova podranih i detaljnim dokazima. Ova disciplina je poznata kao pravo ili fikh (to doslovno znai razumjevanje). 35

Ulema je, u skladu s tim, postavila uvjete za upotrebu tumaenja (tefsir) i objanjenja (te'vil): 1. Interpretacija ne smije ignorirati izriito (zahir) znaenje teksta kako je shvaeno u skladu sa prihvaenim pravilima jezika i govornih normi Arapa. Interpretacija ne smije biti u suprotnosti sa kur'anskim tekstom. Interpretacija ne smije odstupati od pravnih principa uspostavljenih konsenzusom uleme i imama-mudtehida. Nuno je striktno posmatrati namjenu iza teksta ili naredbu u okolnostima u kojim je objavljena ili pomenuta.

2. 3. 4.

Pogrene ili nestabilne vrste tumaenja (te'vil), one se mogu odgovarajue navesti kao slijedea: 1. Tumaenja i objanjenja od osoba nekvalificiranih za posao, koji nemaju dovoljno znanje arapskog jezika i gramatike, kao ni drugih sredstava interpretacije. Tumaenje nejasnog ili alegoricnog teksta (muteabihat) ije je znaenje totalno nejasno bez potpore kakvog autentinog dokaza. Tumaenje s namjerom uspostavljanja izopaene ideologije koja se suprostavlja eksplicitnim uenjima Kur'ana i Sunneta ili konsenzusu (idma') muslimana. Tumaenje bez ikakvog dokaza koje jasno karakterizira namjeru Zakonodavca. Tumaenje utemeljeno na istoj pretpostavci kao to su tumaenja ezoterinih sekti, batinija i drugih.

2.

3.

4. 5.

Sve ove kategorije tumaenja su odbaene i padaju u pomenutu kategoriju nategnutih tumaenja.

Ashabi (radijallahu anhum) i idtihad

36

U pogledu kritike vanosti idtihada i procesa ukljuenih u njega, samo su ga kvalificirani ashabi prakticirali. Kada bi drugi pokuali idtihad i nainili greku, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi odbacio ta su nainili i nije ih ohrabrivao na takav rizik. Slijedei dogaaj koji prenosi Dabir, radijallahu anhu, ashab, demonstrira ovo: "Otili smo na put i jedan od naih ljudi je bio pogoen kamenom u glavu. Poslije toga je imao poluciju u snu i upitao je svoje prijatelje: "Moete li nai pravilo koje bi mi odredilo da uzmem tejemum (suhi abdest; umjesto gusula, kupanja)?" Oni odgovorie: "Mi ne nalazimo bilo kakvu odredbu dok god ti je voda pristupana." On, se stoga okupao, ali je nakon toga umro. Kada smo se vratili Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekli mu ta se dogodilo, on je na to rekao: "Oni su ga ubili, neka Allah ubije njih. Zato nisu pitali ako nisu znali? Lijek za nesposobnog je samo da pita. Umrlom je bilo dovoljno samo da jednostavno uzme tejemum, ili je mogao previti ranu i lagano prei mokrom rukom preko previjenog podruja, a onda oprati ostatak svoga tijela."10 Iz ovog hadisa je jasno da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije oslobodio odgovornosti svoje ashabe koji su nain ili pravni sud bez posjedovanja znanja i nadlenosti da to uine. Umjesto toga on ih je strogo ukorio zbog donoenja pravne odluke bez znanja. On ih je smatrao ubicama njihovog brata u vjeri. ak ta vie, on im je jasno dao do znanja da je takvima poput njih (tj. onih koji su neznalice i koji su zbunjeni u takvim stvarima) da pitaju i da ne ure sa izdavanjem suda (fetva). Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, insistiranje na nunosti pitanja u takvim situacijama je poduprto naredbom Uzvienog: "Pitajte uene ako vi ne znate." (16:43) Usame ibnu Zejd prenosi slijedei dogaaj: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je poslao u vojni pohod i napadnuti smo od strane plemena Duhejna. Ja sam se sukobio sa ovjekom i on je izjavio "nema boga osim Allaha (la ilahe ilallah), ali ja sam ga posjekao maem. Ovo me je titilo i ja sam to pomenuo Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, me je upitao: "Je li on rekao 'la ilahe illellah',
10

Ebu Davud, Sunen, hadis 336; tako|er prenosi i Ibnu Mad`e, hadis 572; vidi Nejlul-Evtar: 1/323.

37

a ti ga ubio?" Rekao sam: "Allahov Poslanice, on je to rekao iz straha pred orujem." Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je na to rekao: "Jesi li ti otvorio njegovo srce da bi znao je li iskreno to to je izgovorio (priznanje vjere: ehadet) ili ne? Ko e biti na tvojoj strani na Sudnjem danu, kada to 'la ilahe illellah' bude izgovarano?" Nastavljao je ovo ponavljati toliko da sam poelio da nisam prihvatio Islam prije tog dana."11 U prvom hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je odbacio sud ashaba u tome to je bazirano na opem dokazu koje je uinilo obaveznim za muslimane da uzmu vodu za abdest kada je pristupana dok su zanemarili posebne uvjete osobe. U ovom pogledu, oni nisu pridali panju kur'anskom ajetu: "Ako ste bolesni ili na putu, ili ako ste izvrili prirodnu potrebu ili ako ste se sastajali sa svojim enama, a ne naete vode, onda rukama svojim istu zemlju dotaknite i njima preko lica svojih i ruku svojih predite. Allah ne eli da vam priini potekoe, ve eli da vas uini istim." (5:6) Osim toga oni nisu imali znanja i nisu pitali. U dogaaju sa Usamom, izgleda da je on uinio ono to je uinio u svjetlu svoga tumaenja kur'anskog ajeta: "Ali im vjerovanje njihovo, kada bi kaznu nau vidjeli, ne bi ni malo bilo od koristi." (40:85) On je, stoga, smatrao da je ovaj ajet negirao bilo kakvu korist takvoj osobi na ovom i buduem svijetu i da se on ne odnosi posebno na onaj svijet to je vidljivo znaenje teksta. To je vjerovatno, razlog zato ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tako estoko ukorio. Postoje samo neki primjeri presuda (fetava, jednina; fetva) koje potiu od ashaba, a koje Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije opunomoio.12 Ljudi bi dolazili Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, traei njegovu presudu u aktualnom dogaaju i on bi odgovarao na njihova pitanja. Razliita pitanja i problemi su mu bili predoavani da ih rijei i on bi to i inio. On bi zapazio dobro djelo i naredio ga i pohvalio. On bi
Prenose imami Ahmed, El-Buhari, Muslim, En-Nesai, Et-Taberani. Takoer ga prenosi El-Buhari, 7/398, sa nekim varijacijama.
11

Ibnu Hazm je zabiljeio jedan broj fetvi ashaba koje Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije potvrdio.
12

38

zapazio pokueno djelo i iskazao bi neodobravanje. Oni ashabi koji su bili prisutni uili bi direktno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i prenosili bi ono to su nauili drugima. U tom procesu su se mogli razlikovati meu sobom, ali bi nastavili diskutirati bilo kakvo nejasno pitanje u objektivnom stilu i na taj nain to nije vodilo neslaganju i rascjepu ili zlim optubama. Ovo je bilo jer su se uvijek vraali Allahovoj Knjizi i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Oni bi stavljali odluan kraj bilo kakvom neslaganju, tako da ni jedan trag loeg miljenja nije ostavljan da slabi bratsku vezu meu njima.

Neslaganje i Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, upozorenje

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je upozorio svoje ashabe o opasnostima neslaganja. On je shvatio da opstanak Ummeta ovisi o harmoniji i meusobnoj privrenosti vjernika, ija su se srca ujedinila na bazi ljubavi prema Allahu, delle anuhu. On je takoer shvatio da propast Ummeta lei u srcima vjernika, rascijepanim meusobnim svaama. Zato je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, neprestano ponavljao da nesklad treba da prestane i zbog toga je rekao: "Ne ukljuujte se u neslaganja uzrokujui na taj nain neslaganja u vaim srcima."13 Sami ashabi su vidjeli da nesklad ne proizvodi nita dobro. Ibnu Mes'ud, radijallahu anhu, je jednom rekao: "Neslaganje je zlo." Nadalje Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi uvijek sjekao u korjenu bilo kakvo neslaganje, tako to je i slijedei dogaaj kojeg prenosi Abdullah ibnu Omer. On je rekao: "Jednog dana sam pozvao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tokom popodnevnog odmora. Dok sam bio tamo, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je uo dvojicu ljudi kako se glasno svaaju oko kur'anskog ajeta. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je ljutito izaao pokazujui na svoje lice i rekao: "Narodi prije vas su kanjeni jedino zbog njihovog neslaganja oko Knjige."14
13 14

El-Buhari u El-Damius-sagir, 2/494 Ibnu Hazm "El-Ihkam", 5/66

39

En-Nezzal ibnu Sabra prenosi: "uo sam Abdullaha ibnu Mes'uda kako govori: "uo sam ovjeka kako ui ajet koji sam ja uo direktno od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ali na razliit nain . Uzeo sam ga za ruku i doveo ga Allahovom Poslaniku koji je rekao: Obojica ste uinili dobro." u'be je dodao: "Mislim da je, takoer, rekao: "Ne ukljuujte se u neslaganja, jer su se oni prije vas ukljuivali u neslaganja i kanjeni su."15 Ovdje je Poslanik poduio svoje ashabe i one koji su doli prije njih o groznim posljedicama neslaganja i upozorio ih protiv njih. Poslanik je isto tako pouio svoje ashabe odlucujuem nain u u kojem se oni moraju pridravati etike neslaganja, posebno u uenju Kur'ana. U autentinom hadisu, on je rekao: "Uite (i prouavajte) Kur'an tako dugo dok su vam srca ujedinjena nad njim, ali kad ponete imati razlike nad njim, stanite (sa vaim uenjem)."16 U sluaju o neslaganju nastalom oko razliitih naina uenja Kur'ana ili namjeravanom znaenju njegovih ajeta, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je zaduio ashabe da se odmaknu od asnog Kur'ana sve dok ne budu potpuno hladni i svi stimulansi razdraljive svae, koja vodi neskladu i raskolu, budu ugaeni. S druge strane, kada su im srca bila ujedinjena, iskrena elja za razumijevanjem je prevladala i oni bi onda mogli nastavljati sa uenjem, razmatranjem, razmiljanjem o ajetima Kur'ana. Takoer, vidimo da je sam Kur'an ponekad izrekao oprez glede etike neslaganja kada bi se ista pojavila meu ashabima. U ovom kontekstu, od Abdullah ibnu Zubejra se prenosi da je rekao: "Dva odabrana Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, ashaba, Ebu Bekr i Omer, radijallahu anhuma, su skoro unitili sami sebe. Obojica su podizali svoje glasove u prisustvu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je delegacija Benu Temim dola njemu. Jedan od njih dvojice je preporuio El-Ekra' ibnu Harisa (da bude voa

Vidi Ibnu Hazm, "El-Ihkam". Takoer u "Sahihul-Buhari" u poglavlju "Odvratnost neslaganja", 13/289.
15 16

Prenose El-Buhari, Muslim u svojim sahihima, Ahmed u Musnedu i En-Nesai.

40

delegacije) dok je drugi zagovarao da to bude El-Keka' ibnu Ma'bed ibnu Zerara. Ebu Bekr je na to rekao Omeru: - Ti si samo htio da mi se suprotstavlja. A Omer je odgovorio: - Nisam elio da ti se suprotstavljam. Njihovi su glasovi postajali sve jai i jai. U vezi toga su objavljene rijei Uzvienog: "O vjernici ne diite glasove svoje iznad Vjerovjesnikovog glasa." (49:2,3) Ibnu Zubejr je dodao: "Nakon objave ovog ajeta, Omer bi se jedva ujnim glasom obraao Poslaniku, toliko da bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, traio od njega da ponovi svoje rijei."17

Istaknute osobine
U svjetlu gore reenog moemo navesti neke istaknute osobine etike neslaganja za vrijeme Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, ivota: 1. Ashabi, radijallahu anhum, su pokuavali da izbjegnu neslaganje koliko god je to mogue. Oni nisu pravili puno buke oko marginalnih stvari,18 nego su stvari koje su postavljale kontroverzu tretirali u svjetlu Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, vostva. Ako bi se razlike pojavile usprkos pokuajima da se izbjegnu, ashabi bi brzo vraali kontroverznu stvar Kur'anu i Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i bilo koja suprotnost bi brzo iezavala.

2.

17 18

Prenosi El-Buhari, pogledaj "Fethul-Buhari", 8/66, 454 i 13/235. Ibid: 13/219-228.

41

3.

Ashabi bi reagirali sa spremnom poslunou i predavali sud Kur'anu i Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i potpuno se pokoravali tome. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je obiavao rei ashabima ta je bilo dobro, a ta pogreno s pogledom na kontraverzna pitanja otvorena za tumaenje. S njihove strane, ashabi su imali meusobno povjerenje u izvornost tueg suda. Ovakav pristup je garantirao ouvanje meusobnog potovanja meu braom - muslimanima koji su imali sukobljena miljenja, i takoer, drao fanatizam i sljepilo po strani. Predavanje bogobojaznosti i izbjegavanje linih prohtjeva su onima, koji su se razili u miljenju, uinili potragu za istinom jedinim ciljem. U raspravi, nikom od njh nije bilo vano da li je istina izreena od njega ili nekog drugog. Oni su vrsto i postojano ostajali vjerni islamskim normama ponaanja tokom argumentacije. Oni su diskutirali o stvarima ljubazno i bratski, izbjegavajui upotrebu loeg i uvredljivog jezika. Svako je bio spreman da paljivo saslua drugoga. Oni su se uzdravali od licemjerstva i laskanja koliko je god mogue i poduzimali su sve napore da istrae stvar objektivno. Ova praksa karakterizirana ozbiljnou argumenata i potovanjem prema drugoj osobi, bi primoravala diskutanta ili da prihvati drugu taku gledita ili da da prednost boljem miljenju.

4.

5.

6.

7.

42

etvrto poglavlje HISTORIJSKI KONTEKST (2)

Prva generacija
Neki pisci o islamskoj i muslimanskoj historiji, pokuavaju da prikau generaciju ashaba na nain koji uzrokuje da ljudi vjeruju ne samo da je bila jedinstvena nego i da je nemogue oponaati - da je nemogue ponovo imati takvu generaciju. Ovo je u suprotnosti sa Islamom i ne manje ozbiljno od neupuenih tvrdnji da je poslije ashaba nemogue uspostaviti islamski ivot u skladu sa uenjima Kur'ana i Sunneta, i stoga, zaludno je ulagati napore prema tom cilju. Na ovaj nain, neupuene osobe pokuavaju da ugue aspiracije onih koji jo nastavljaju da tee cilju ivota u sjeni zatitnikog eriata. Ashabi su bili zajednica (Ummet) modelirana Allahovom Knjigom i Sunnetom Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, oboje nama pristupano i sposobno da kreira bogobojazan Ummet i u bilo kojem vremenu i na bilo kojem mjestu kada se prihvate kao program i metod, kada se ljudi odnose prema njima na isti nain kao to su to inili ashabi. I ovo e ostati istina sve do Sudnjeg dana. Tvrditi da je nemogue rekonstruirati generaciju kao to su bili ashabi je pridruivnje odreene manjkavosti Kur'anu i Sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Takva tvrdnja, takoer, sugerira da je uticaj Kur'ana i Sunneta na ivot ljudi te generacije bio uvjetovan specifinim okolnostima koje su postojale u to vrijeme. Oni to potkrepljuju time da se te okolnosti ne odnose ne dananje vrijeme koje ima novi sistem prikladan novim okolnostima. Ovo 43

je argument koji jedino vodi iskazivanju nevjerstva i odbacivanju Islama (kufr). Ashabi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, su se, uistinu, razlikovali po mnogim pitanjima. Ako su ove razlike postojale u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zato se oni nisu neslagali poslije Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, ivota? U stvari, oni su imali razlika, ali za njihove razlike su postojali razlozi i postojala je etika u radu sa tim razlikama koje su se ticale stvari od neizmjerne vanosti.

Nakon smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem

Prvo neslaganje meu ashabima, nakon smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, se ticalo same smrti. Omer ibnul-Hattab je insistirao na tome da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije umro, smatrajui svaki takav razgovor kao glasinu proirenu od strane munafika i prijetio je da e ih kazniti. Ovo je trajalo sve dotle dok se nije pojavio Ebu Bekr i prouio slijedei ajet: "Muhammed je samo Poslanik, a i prije njega je bilo poslanika. Ako bi on umro ili ubijen bio, zar bi ste se stopama svojim vratili? Onaj koji se stopama svojim vrati, nee Allahu nimalo nauditi, a Allah e zahvalne sigurno nagraditi." (3:144) I jo jedan kur'anski ajet: "Ti e zacijelo umrijeti, a i oni e, takoer, pomrijeti." (39:30) Kada je Omer uo ove ajete, ispao mu je ma iz ruke i on je pao na zemlju. Shvatio je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preselio i da je objava dola do kraja. O ajetima koje je Ebu Bekr prouio rekao je: "Allaha mi, inilo mi se da nikad prije nisam uio ove ajete." Ibnu Abbas prenosi da mu je Omer ibnul-Hattab, tokom svog hilafeta, rekao: "O Ibnu Abbase, zna li ta me je ponukalo na to to sam rekao kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preselio? Ne znam, o Emirel-mu'minin, rekao sam, ti zna bolje." Omer tada ree: "Tako mi Allaha, jedina stvar koja me ponukala da kaem ono je kur'anski ajet koji sam obiavao uiti: "I tako smo od vas
44

stvorili pravednu zajednicu, da budete svjedoci protiv ostalih ljudi, i da Poslanik, bude protiv vas svjedok." (2:143) Allaha mi, mislio sam da e Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ostati meu svojim Ummetom toliko da e biti svjedok nad njim sve do njegovog kraja. To me ponukalo da kaem to to sam rekao."19 Izgleda da je Omer, radijallahu anhu, uinio neovisno tumaenje ajeta i zakljuio da se "svjedoenje" primjenjuje na cijeli Ummet na ovom svijetu. Ovo bi zahtijevalo da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ostane iv do kraja Ummeta na ovom svijetu.

Razlike oko Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, ukopa

Drugo pitanje oko kojeg su ashabi imali razliita miljenja se ticalo mjesta gdje bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, trebao biti ukopan. Jedna osoba ree: "Trebali bismo ga ukopati u damiji." Drugi ree: "Trebali bismo ga ukopati pored njegovih ashaba." Ebu Bekr tada ree: "uo sam od Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: "Kad god umre Poslanik, biva ukopan gdje je umro." Stoga, krevet na kojem je umro Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, biva podignut i njegov mezar je iskopan ispod njega.20 Ova dva sporna pitanja su brzo razrijeena jednostavnim obraanjem na Kur'an i Sunnet.

Ko bi trebao naslijediti Poslanika sallallahu alejhi ve sellem?

19

Ibnu Hiam, Sira, 2/661. Prenosi se da ja Omer ibnul-Hattab rekao slino kada je davao zakletvu na vjernost Ebu Bekru u Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, damiji.
20

Ibid, takoer Et-Tirmizi, Sunen, hadis 1018.

45

Jo jedna kontroverza se pojavila oko toga ko bi trebao naslijediti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Da li nasljednik treba da bude izmeu muhadira (emigranata iz Mekke) ili ensarija (pomagaa iz Medine)? Da li dunost povjeriti jednoj ili vie osoba? Da li nasljednik treba imati iskljuivo pravo koje je imao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u svojoj sposobnosti kao sudija i voa (imam) muslimana, ili bi ta iskljuiva prava trebala biti manja ili razliita? Ibnu Ishak prenosi u ovom pogledu: Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preselio, grupa ensarija se okupila kod mjesta Benu Sa'ida i stala uz Sa'da ibnu Ubadeta. Alija ibnu Ebi Talib, Zubejr ibnulAvvam i Talha ibnu Ubejdillah su se okupili u Fatiminoj kui. Ostatak muhadira je stao uz Ebu Bekra i isto je uinio Usejd ibnu Hudejr meu Benu Abdul-Eel.21 Veliki graanski sukob se pripremao. Da se pojavio to ne bi bilo veliko iznenaenje. Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, smrt sa njegovom linou i statusom Poslanika, je stvorila vakuum koji nije bilo lahko popuniti. Ovo posebno zbog toga to je bilo ashaba kao Omer ibnulHattab koji je drao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tako visoko da nije mogao povjerovati u njegovu smrt. Svaki pojedinac u zajednici je volio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, vie nego to je volio sam sebe. Toliko su ga voljeli da bi, dok je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzimao abdest, pruali svoje ruke da bi uhvatili nekoliko kapi vode prije nego to ona padne na zemlju. Zaista, nikada ni jedna zajednica nije voljela vou kao to su ashabi voljeli Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Uprkos Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, krajnjoj skromnosti i stidljivosti, niko od ashaba ga nije mogao pogledati direktno u oi. Takva je bila njihova ljubav i strahopotovanje prema njemu. ok kod Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, smrti je mogao da im pomuti um. I to se odista dogodilo i nema nita udno u tome. Kroz Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, ljubav i panju, oni su postigli dostojanstvo i napredak na ovome i uspjeh na buduem svijetu. Uprkos ovome, oni su bili sposobni da prevaziu agonizirajuu alost i bol rastanka kada su im prouene slijedee rijei Uzvienog Allaha: "Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo
21

Ibnu Hiam, Sira, 2/656-61.

46

poslanika. Ako bi on umro ili bio ubijen, zar bi ste se stopama svojim povratili? Onaj koji se stopama svojim povrati nee Allahu nimalo nauditi, a Allah e zahvalne sigurno nagraditi." (3/144) Dakle, sreeni su usmjerili svoje napore prema rjeavanju problema, uvajui vjenu poruku i sprijeivi uzroke smutnje (fitnet). Kao to je svima poznato, postojalo je puno pokazatelja tokom Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, ivota da bi vostvo trebalo ii Ebu Bekru, a onda Omeru ibnul-Hattabu. Niti jedan drugi musliman ne bi teio ili tvrdio jednak oslonac sa ovom dvojicom ljudi. Ebu Bekr je bio Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, pomonik, njegov najblii prijatelj, njegov saputnik tokom hidre i otac njegove voljene ene, Aie, radijallahu anha. Ebu Bekr je bio onaj koji nije zaboravio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ni u jednoj vanoj stvari. A ko je bio Omer? On je bio osoba ije je prihvatanje Islama donijelo dostojanstvo muslimanima, ija je hidra bila izvor strahopotovanja i ponienja nevjernikom plemenu Kurejija, i ije je miljenje dobilo na snazi objavom Uzvienog. Kako esto se ovakve reenice nalaze u hadiskim knjigama: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je doao a sa njim Ebu Bekr i Omer... ili Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je otiao u pohod, a sa njim bijahu Ebu Bekr i Omer." Sve ovo je moglo umanjiti udarac unitavajueg gubitka koji su osjetili muslimani. U takvim okolnostima, osjeanja gubitka bi mogla prevagnuti snagu i vrline koje su odlikovale ashabe i donijeti nekontrolirano stanje haosa i graanske sukobe. Sreom, ljudi koji su vaspitavani i odgajani uenjima Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, objave su bili strogo rukovoeni njenim pravilima ponaanja u svim situacijama, bilo to u slaganju ili u neslaganju i u svim pogledima ivota. Ova etika i pravila ponaanja su bila garancija protiv svih vrsta predvienih opasnosti. Ona su garantirala itavu zatitu islamske poruke i zatite jedinstva Ummeta. Ova etika i pravila su osiguravali da su poslovi Ummeta ili istim putem kao to su ili tokom Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, ivota. U ovom pogledu prenosi se da je neko doao Ebu Bekru i Omeru i rekao: "Odreena grupa ensarija se sada okuplja kod Benu Sa'ida. Stali su uz S'ad ibnu Ubade. Ako ste zabrinuti za poslove Ummeta, pourite ovim ljudima prije nego to stvar izmakne kontroli."
47

Ove vijesti su dole Ebu Bekru i Omeru prije nego to je tijelo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bilo spremno za ukop. uvi ovo Omer ree Ebu Bekru: "Idemo naoj brai ensarijama da vidimo ta se dogaa." Omer prenosi ta se dalje dogadalo: "Ensarije su se razili od nas i odrali sastanak sa njihovim istaknutim lanovima na mjestu Beni Sa'ide. Zato smo krenuli da im se pridruimo. Na putu smo sreli dva pobona ovjeka od ensarija koji su nam napomenuli ta njihovi ljudi imaju na umu. Upitali su nas: "Gdje ste naumili, o druino muhadira? Mi rekosmo: "Idemo do ove nae druine ensarija." Oni rekoe: "Ne biste im trebali prilaziti, o druino muhadira, odluite stvar sami." Rekao sam: "Allaha mi, mi emo sigurno otii njima." Tako smo krenuli dok nismo stigli na mjesto Beni Sa'ide a iza nas je bio umotan ovjek. Upitao sam: "Ko je ovaj ovjek?" Odgovorili su Sa'd ibnu Ubade." Upitao sam: "ta je s njim?" Odgovorie: "Bolestan je." Sjeli smo sluajui njihovog govornika koji nam je pominjao vrijednosti i vrline ensarija i sugerirao da su oni vie zasluili da naslijede Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nego bilo ko drugi." Nuno je ovdje stati i osvrnuti se na ovo. Ensarije su bili domae stanovnitvo Medine. Bili su, takoer, apsolutna veina. Oni su bili ti koji su dali utoite i podrku Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i muhadirima. Oni su "Onima koji su Medinu za mjesto ivljenja izabrali i domom prave vjere jo prije njih uinili." (59:9) otvorili svoja srca Islamu prije nego to su srca otvorili muhadirima. Nije postojao ni jedan muhadir koji nije dugovao ogroman dug svome ensarijskom bratu u vjeri. Da je postojao kategorian tekst u Kur'anu ili Sunnetu po pitanju nasljednika, bilo kakva kontroverza u ovom pogledu bi bila razrijeena obraanjem na Kur'an i Sunnet. Ali nije bilo teksta. Jedini izlaz iz krize je bio upotrijebiti mudrost (hikmet) i iskustvo, primjeniti etiku neslaganja i mirno dokazivati u neslaganju. Takve misli su se rojile u Omerovom umu dok je sluao govornika ensarija. Omer je nastavio: "Kada je govornik ensarija stao, elio sam odrati govor koji mi je izgledao prikladan. Ali Ebu Bekr mi je rekao ljubazno: "Omere." Nisam ga elio naljutiti. Tako je on govorio umjesto mene. I Allaha mi, njegov spontani i pronicljivi govor je ukljuio sve divne misli koje su mi prole kroz um, bilo na slian ili bolji nain. Onda je zautio. Meu stvarima koje je on, radijallahu anhu, rekao bilo je: "ta god dobro kaete za sebe, vi to sigurno zasluujete." On ih je pohvalio i 48

naglasio koliko su doprinijeli njihovoj vjeri i njihovoj brai u vjeri, muhadirima. Spomenuo je odlike i vrline koje ak ni njihov govornik nije spomenuo. Onda je poeo odmotavati problem iz omota u koji ga je ensarijski govornik smjestio. On je naglasio da stvar nije ograniena samo na Medinu, nego se ticala itavog Arapskog poluostrva - da li e itava oblast nastaviti da bude pod utjecajem Islama. Da su muhadiri ivjeli u Medini bilo bi moguno da podare nasljedstvo njihovoj ensarijskoj brai u priznanju njihovih vrlina. Ali ostali Arapi e se potiniti jedino Kurejijama. Ako jedinstvo nije postignuto onda poruka Islama na bi prela granice i proirila se izvan poluotoka. Dakle interes propagiranja Islama (da'wa) je zahtijevao da nasljedstvo (hilafet) plemenitog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, treba biti izmeu Kurejija da bi se pronijela poruka i srca sauvala jedinstvena. On je onda zatraio od njih da izaberu izmeu dva ovjeka od Kurejija, u iju izvanrednost niko nije mogao sumnjati: Omer ibnul-Hattab i Ebu Ubejde ibnul-Derrah. On se zatim povukao. Zabiljeeno je da je Omer rekao: "Nikad se nisam niem vie usprotivio nego tome to je rekao Ebu Bekr (njegovoj nominaciji Omera i Ebu Ubejde). Allaha mi, bilo bi bolje presjei moj vrat bez posljedica ikakvog grijeha, nego biti vladar nad ljudima meu kojima je bio Ebu Bekr. Jo jedan govornik izmeu ensarija je ustao i elio da vrati pitanje u okvir koji je sugerirao prvi govornik i predloio da bi jedan voa trebao biti od ensarija, a drugi od Kurejija. Omer onda opisuje: "Bilo je puno prie i ljudi su dizali glasove tako jako da sam se bojao neslaganja. Zato sam rekao: "Daj mi tvoju ruku Ebu Bekre." On mi je pruio svoju ruku i ja sam mu izrazio (zakleo mu se na) vjernost. Onda su muhadiri slijedili primjer, a potom i ensarije. U guvi koja je slijedila, Sa'd ibnu Ubade, kandidat od ensarija, je nehotino bio izgaen."22 Na ovaj nain, ashabi su bili sposobni da srede ovu raspravu bez ostavljanja traga zlobe u njihovim srcima i da se ujedine ne prvenstvenom cilju irenja poruke Islama.

22

Svi navedeni citati, ibid. 2/656-661.

49

Spor oko plaanja zekata

etvrti ozbiljan spor je bio oko legitimnosti borbe protiv onih koji su odbili platiti obavezni iznos zekata nakon smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Jo jednom, ashabi su bili sposobni da prevaziu ovu krizu kroz njihovu izvornu iskrenost i privrenost etici neslaganja. Nakon to su izrekli prisegu Ebu Bekru, radijallahu anhu, kao nasljedniku (halifi) Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, neka plemena, koja su odskora postali muslimani, su se odrekla Islama. Druga plemena su odbila klanjati namaz ili plaati zekat. Neka su odbila plaati zekat Ebu Bekru iz oholosti i sujete. Drugi su to odbili jer su doli sa pogrenim tumaenjem tvrdei da je zekat, prema eriatu bio obavezan za plaanje samo Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Oni su citirali slijedei ajet tvrdei da je jedina osoba kojoj se obraalo tj. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imala autoritet da sakupi zekat od njih i sposobnost da im dodijeli prednost ienja imetka: "Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime oisti i blagoslovljenim uini, i pomoli se za njih, molitva tvoja e ih zaista smiriti. A Allah sve uje i zna." (9:103) U ovom tumaenju, oni koji su odbili plaati zekat, su ili zaboravili ili zanemarili injenicu da se oslovljavanje u ovom ajetu nije ograniilo samo na Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kao Poslanika, ve ga isto gleda kao i vladara i vou muslimana. Sakupljanje i raspodjela zekata je dio organizacije i administracije muslimanskog drutva, kao to je i primjena drugih zakona kao to je utvreni krivini zakon. Odgovornost za provoenje ovih funkcija prelazi u dunost onima koji dou poslije Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i koji rade u ime Ummeta u svojstvu voa ili vladara. Nadalje, kad god su muslimani donosili zakletvu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, on ih je izmeu ostalih stvari, zaklinjao da klanjaju propisane namaze i plaaju zekat. To dvoje je bilo i jeste nerazdvojivo. Prvi halifa je bio otrouman u zatiti i napreivanju Islama i zato je odluio da se bori protiv onih koji su odluili da zadre zekat, da bi

50

uinio da se oni pokaju i vrate u okvire Islama, vrsto uvjeren da se pridrava svega to su se zakleli Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.23 Omer ibnul-Hattab je instiktivno bio protiv dozvole borbe protiv onih koji su zadrali zekat i suprostavili se Ebu Bekru po tom pitanju. Ebu Hurejre, radijallahu anhu, je prenio kako je iskrsla rasprava i kako je, konano, razrijeena: "Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preselio, Ebu Bekr ga je naslijedio i neka su se plemena povratila kufru. Omer je rekao: "Kako e se boriti protiv ljudi kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nareeno mi je da se borim protiv ljudi, sve dok ne kau: "Nema boga osim Allaha (la ilahe ilallah)" i ko god izgovori ove rijei, njegov ivot i njegova imovina su zabranjeni osim onoga to je podlono plaanju i raunu za Allaha Svemonog?" Ebu Bekr ree: "Allaha mi, sigurno u se boriti protiv bilo koga ko pravi razliku izmeu namaza i zekata, jer uistinu je zekat obavezan na imovinu. Allaha mi, ako oni od mene zadre ak i malu kozu koju su plaali u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, borit u se protiv njih." Omer je rekao: Allaha mi, niko drugi do Allah, nije otvorio Ebu Bekrovo srce prema odluci da se bori, i ja sam shvatio da je on bio u pravu. Ibnu Zejd, takoer, kae u ovom pogledu: "Klanjanje namaza i plaanje zekata su propisani zajedno, nema razdvajanja izmeu ovo dvoje." A onda je prouio slijedei ajet: "Ali ako se oni budu pokajali i molitvu obavljali i zekat davali, braa su vam po vjeri." (9:11) Zato je Ebu Bekr odbio prihvatiti namaz bez zekata. Neka Allah blagoslovi Ebu Bekra za njegovo isto shvatanje Islama i njegovu odlunost da se suprostavi onima koji su pokuali da odvoje namaz od zekata.24 Razlog neslaganja izmeu Ebu Bekra i Omera je bio da je ovaj drugi ostao vjeran doslovnom znaenju hadisa i smatrao da je izgovaranje ehadeta dovoljno da se prizna da je osoba u okvirima Islama i da su njegova imovina i ivot zabranjeni. S druge strane, Ebu Bekr je insistirao da je to bilo uvjetovano izrazom: "Osim onoga to je podlono plaanju." On je smatrao zekat kao dug ili podlonost na imetak koji osoba mora platiti ako eli da mu se ivot i imovina zatite. U dodatku, on je shvatio da
23 24

El-Buhari, Fethul-Bari komentar 3/212. Et-Taberi Tefsir, 10/62.

51

je zdruivanje namaza i zekata u mnogim kur'anskim ajetima i u hadisima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, znailo da su ovi stubovi Islama nerazdvojivi. Poto su obje strane bile suglasne da je odbijanje klanjanja namaza bio dokaz otpadnitva kao i slijeenje laaca koji su tvrdili da su poslanici, tako i odbijanje plaanja zekata, treba biti smatrano kao otpadnitvo protiv kojeg se treba boriti. Na ovaj nain, Ebu Bekr je bio sposoban da ubijedi ostatak ashaba o pravovaljanosti njegovog idtihada da se bori protiv onih koji su odbili platiti zekat,25 da ih smatra otpadnicima sve dok se ne pokaju, klanjaju namaz i daju zekat. Dakle, ova kritina diskusija je bila sredena. Odluka je bila presudna za ouvanje Islama od zlobnih pokuaja da ga se uniti, stub po stub, nakon to ga nisu uspjeli unititi odjednom. Da nije bilo ovog hrabrog i nepokolebljivog Ebu Bekrovog stajalita i potonje podrke od strane ashaba, Islam ne bi ostao netaknut, ili bi se ograniio samo na Mekku i Medinu, i odmetnitvo i graanski sukobi bi dominirali itavim Arapskim poluotokom.26

Pravna pitanja
Ako ostavimo po strani ova ozbiljna pitanja koja su bila dovedena pod kontrolu i ispitamo druga pitanja, nai cemo neke osobite primjere i priklanjanje etici neslaganja i meusobnom potovanju meu ulemom u zajednici. Meu stvarima po kojima su se dvojica potovanih voa Ebu Bekr i Omer razlikovali su bila pitanje ratnih zarobljenika, raspodjele osloboene zemlje i jednakost finansijske pomoi za muslimane. to se tie enskih ratnih zarobljenika, Ebu Bekr je bio miljenja da se trebaju uvati pod muslimanskom zatitom, ali za vrijeme svog hilafeta, Omer je opovrgnuo ovu odluku i oslobodio enske ratne zarobljenike i dozvolio im da se vrate svojim porodicama, izuzimajui one koje su imale djecu od mukaraca kojima su bile dodijeljene.
25

Za detaljniju diskusiju Ebu Bekrove i Omerove debate i komentare uenjaka po ovom pitanju, vidi Nejlulevtar, 4/175.
26

Za dalje detalje vidi primjer El-Bidaje ven-Nihaje 6/311.

52

Glede osloboenih zemalja, Ebu Bekr ih je raspodjeljivao, ali Omer ih je zadravao u dravnoj kontroli kao vakuf. to se tie finansijske pomoi Ebu Bekr je drao da treba postojati jednakost u plati, dok je Omer izabrao prednost u tretiranju razliitih kategorija muslimana. O pitanju izbora halife, moemo zapaziti da Omer nije nominirao nikoga kao halifu, dok je Ebu Bekr za svoga nasljednika nominirao Omera. Oni su, takoer, imali razliita miljenja po mnogim pravnim pitanjima, ali ove razlike su samo poveavale njihovu ljubav prema drugome kao bratu u vjeri.27 Kad je, na primjer, Ebu Bekr nominirao Omera kao svog nasljednika, neki su ga muslimani upitali: "ta bi rekao svome Gospodaru kada te bude upitao o tvojoj nominaciji Omera, iako zna da je on otar?" Ebu Bekr je rekao: "O Gospodaru, predloio sam za mog nasljednika najboljeg od Tvojih sljedbenika."28 A kada je jedan od muslimana rekao Omeru, radijallahu anhu: "Ti si bolji od Ebu Bekra," Omer je zaplakao i rekao: "Allaha mi, jedna no Ebu Bekrovog ivota je bolja od (ivota) Omera i njegove porodice."29 Ovo su primjeri razlika meu ovom dvojicom ljudi velike mudrosti i duha. Njihova miljenja su bila razliita, ali ne i njihova srca, jer su obadvojica htjeli Allahovo zadovoljstvo, a ne zemaljsku mo.

Omer i Alija
Postojale su razlike u miljenju izmeu Omera ibnul-Hattaba i Alije ibnu Ebi Taliba, ali su one zadrane unutar granica profinjenih manira. Slijedei primjer to demonstrira: "Postojala je jedna ena iji je mu bio odsutan. Omeru, koji je tada bio halifa, je reeno da je ona pustila
27 28 29

Vidi Ibnu Hazm El-Ihkam 6/76. Vidi Ibnu Sa'd Et-Tabakat 3/199 i El-Kamil 2/292. Vidi Hajatus-Sahabe 1/646.

53

nekog ovjeka u kuu dok je njen mu bio odsutan. Poto se Omer nije slagao sa ovim, poslao je nekog da mu pozove tu enu. "Idi Omeru," reeno joj je, na ta je ona rekla: "O teko meni! Zato bi Omer htio da me vidi?" ena je bila trudna i na putu prema njemu je bila tako preplaena da je dobila trudove. Potom je ula u kuu gdje je rodila dijete koje je, ubrzo zatim, umrlo. Omer se savjetovao sa ashabima, neki od njih su ga savjetovali da on nije kriv ni zata; on je radio samo ono to je njegova dunost zahtijevala. Alija je, s druge strane, utio. Primjetivi to, Omer doe do Alije i upita ga: "ta ti kae?" Alija odgovori: "Ako je ovo to su ashabi rekli, ono to oni stvarno misle, onda je njihovo miljenje pogreno. Ali ako su oni to rekli da ti udovolje, nisu ti time dali propisan savjet. Ja vjerujem da ti treba platiti odtetu (dija) za dijete. Ti si taj koji je prestraio enu, i ona je pobacila zbog tebe."30 Omer se priklonio Alijinom miljenju bez osjeaja bilo kakve srdbe u postupanju po njegovom rjeenju, iako je bio voa muslimanske drave (Emirul-mu'minin). Osjetio je olakanje u slijeenju tueg miljenja.

Omer i Abdullah ibnu Mesud

Abdullah ibnu Mes'ud je bio jedan od najuenijih ashaba u Kur'anu i jedan od najboljih poznavalaca Sunneta. Mnogi ashabi su ga smatrali dijelom Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, porodice, tako je bio blizak Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Ebu Musa El-E'ari ja rekao: "Bilo je vremena kada smo mislili da su Abdullah ibnu Mes'ud i njegova majka Poslanikovi, sallallahu alejhi ve sellem, roaci, zbog blizine sa njim i zbog toga to su esto vidani kako posjeuju njegovu kuu. Jednog dana kad je Ebu Mes'ud El-Bedri vidio Abdullaha ibnu Mes'uda da mu prilazi, on je pokazao prema njemu i rekao: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije ostavio iza sebe nikoga sa veim znanjem o Boijoj objavi od ovjeka koji prilazi." Ebu Musa je rekao: "Ovaj ovjek je bio sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, dok smo mi bili odsutni i davao je

30

Prenijeli Muslim, Ebu Davud, En-Nesai, Ibnu Hibban i ostali.

54

odobrenje da vidimo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dok smo mi ekali napolju."31 Omer je bio dobro poznat zbog svog dubokog razumijevanja Islama i svojih velikih sposobnosti. Ibnu Mes'ud je bio jedan od ljudi izabran od Omera da izvrava razliite zadatke. On se slagao sa Omerom u mnogim njegovim sudovima do te mjere da su historiari islamskog prava smatrali da je Omer bio vie uticajan na njega nego bilo koji drugi ashab. Njihove metode dedukcije su esto bile sline i njihove pravne odluke su se esto podudarale. U stvari, vrlo je mogue da se Ibn Mes'ud obraao na Omerove zakljuke po nekim pravnim pitanjima32, kao to su na primjer neka pitanja glede nasljedstva. No, uprkos njihovoj bliskosti i meusobnom potovanju, Omer i Ibnu Mes'ud su imali svoje razlike po mnogim pitanjima. Ibnu Mes'ud bi stavljao svoju desnu ruku preko lijeve u namazu, ali ih ne bi stavljao na koljena (na sjedenju prim. pr.). Omer je radio ovo posljednje a nije se slagao sa prvim. Ibnu Mes'ud je bio miljenja da ako mu kae eni: "Ti si mi nezakonita," izgovaranje ovog je jednako zakletvi koja implicira neopozivi razvod. Omer je meutim, smatrao ovo samo kao jednu ali ne i zavrnu, izjavu razvoda. Ako bi ovjek imao spolni odnos sa enom, a onda je oenio, Ibnu Mes'ud je smatrao brak nevaljalim i da ovjek i ena ive u stanju razvrata i bluda (zinaluka). Omer je s druge strane, smatrao prvobitni in kao blud, ali je drao da je brak valjan.33 U svojoj knjizi I'lam El-Muvekkiin, Ibnul-Kajjim je istakao da su se Ibnu Mes'ud i Omer razlikovali u stotinu pravnih pitanja, i citirao je etiri od njih.34 Ali njihove razlike nisu umanjile ili oslabile njihovu ljubav i potovanje jednoga prema drugome. Ovo je najbolje ilustrirano slijedeim primjerom: Dva su ovjeka dola kod Ibnu Mes'uda. Jedan od njih je bio poduen (u uenju Kur'ana) od strane Omera ibnul-Hattaba, a drugog je uio drugi ashab. Prvi ree: "Omer ibnul-Hattab me je nauio da uim
31 32 33 34

Prenio Muslim, vidi Ibnu Hazm, El-Ihkam, 6/63. Ibid. Ibid. Ibnul-Kajjim, Ilamul-muvekkiin, 2/218.

55

Kur'an." Na ove rijei Ibnu Mes'ud zaplaka, a onda ree: "Ui kao to te Omer nauio. On je zaista bio tvrava Islama. Jednom kad bi ljudi uli u tvravu, nisu je naputali. Ali nakon to je on ubijen, tvrava je poela pucati."35 Jednog dana Omer je sjedivi, vidio Ibnu Mes'uda kako ide prema njemu i rekao: "Evo dolazi tvrava puna mudrosti i znanja." I u drugoj verziji, prenosi se da je Omer rekao: "Ibnu Mes'ud je tvrava puna znanja kojom e se okoristiti ljudi iz Kadisijje."36 Neka Allah, delle anuhu, bude zadovoljan s ovom dvojicom ljudi. Uprkos njihovim razliitim miljenjima po nekim pitanjima, njihova su osjecanja samo poveala meusobno potovanje i ljubav. Iz ovih dogaaja, moemo izvesti osnovu etike koja moe biti model u savlaivanju problema vezanih za neslaganje.

Ibnu Abbas i Zejd ibnu Sabit

Da bismo dobili bolji uvid u etiku neslaganja, moemo istraiti neka specifina pitanja po kojima su ashabi imali razliita miljenja. Kao i mnogi ashabi, ukljuujui Ebu Bekra, i Ibnu Abbas je mislio da djed umrle osobe treba primiti itavo nasljedstvo, i da zbog njega braa i sestre bivaju iskljueni iz nasljedstva. Ovo je bilo bazirano na pretpostavci da djed treba biti tretiran na isti nain u nasljedstvu kao i otac. Drugi ashabi, kao to su Zejd ibnu Sabit, Alija ibnu Ebi Talib i Ibnu Mes'ud su drali da imanje treba biti podijeljeno izmeu djeda i djece umrlog. Komentirajui po ovom pitanju, prenosi se da je Ibnu Abbas rekao: "Zar se Zejd ne boji Boga u izjednaivanju unuka i sina, a s druge strane odbija da dodijeli djedu pravo oca u nasljedstvu?" I dodao je: "elim da se ja i oni koji se razlikuju sa mnom o pitanjima nasljedstva,

35 36

Vidi El-Ihkam. Ibnu Sad, Et-Tabakat, 4/161; Hajatus-Sahabe, 3/791.

56

sastanemo i smjestimo nae ruke na oak Ka'be i prizovemo Allahovu srdbu na one koji lau."37 Citiranjem ovih primjera o pravnim razlikama meu ashabima, ne elimo da kopamo ili ovjekovjeimo neslaganje. Umjesto toga, elimo pronai norme propisnog ponaanja koje e nam, nadati se, omoguiti da rijeimo nae razlike o pravnim pitanjima, i konsekventno, osvijetlimo istinski islamski duh u radu sa ljudima. Ibnu Abbas, radijallahu anhu, je kao to smo i vidjeli, bio vrlo ubijeen da je njegov sud bio ispravan, a Zejdov pogrean. Pa ipak jednog dana, kada je Ibnu Abbas vidio Zejda kako jae, uzeo je uzde njegova konja i poveo ga u znak potovanja. Zejd je protestirao govorei: "Ne ini to o roace Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem." Ibnu Abbas odgovori: "Ovako nam je reeno da se ophodimo sa naim uenim ljudima i naim starima." Zejd uzvrati tako to je traio Abbasovu ruku. Uzeo je pruenu ruku i poljubio je, govorei: "Ovako nam je reeno da se ophodimo prema Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, porodici (Ehlul-Bejt)"38 Kad je Zejd umro, Ibnu Abbas je to ovako prokomentirao: "Na taj nain odlazi znanje."39 U El-Bejhekijevoj verziji se prenosi da je Ibnu Abbas rekao: "Ovo je nain kako znanje odlazi. Danas je sahranjeno obilje znanja."40 Omer, radijallahu anhu, je obiavao zvati Ibnu Abbasa da se bavi problematinim pitanjima zajedno sa drugim uenim i potovanim muslimanima i od muhadira i od ensarija, ije je iskustvo ilo unazad do vremena bitke na Bedru.41 Uistinu, ako pokuamo da traimo razlike meu ashabima o pravnim pitanjima i njihovom ponaanju u objanjavanju njihovih pozicija, mogli bismo napisati tomove. Ali to naravno, nije cilj ovoga pisanja. Naa je namjera jedino da citiramo neke primjere iz kojih moemo vidjeti nain etikog ponaanja koje je oblikovalo ivote generacije Poslanikovih,
37 38 39 40 41

Vidi Taha Dabir El-Alwani, El-Mahsul 2. izd. 5/55. Kenzul-ummal, 7/37; Hajatus-Sahabe, 3/30. I'lamul-Muvekkiin 1/18. El-Bejheki, Sunen 6/211; El-Mahsul 2. 120., 5/56. El-Mahsul, 2/120. 4/154.

57

sallallahu alejhi ve sellem, ashaba. Ovo e pokazati doseg njihove predanosti etici neslaganja u svim okolnostima. Zbog razloga potpuno poznatih samo Allahu, delle anuhu, smrtni sukobi graanskog rata, u kojim su se ashabi fiziki borili jedni protiv drugih, su se pojavili. Ipak ak ni u tim groznim i vanim okolnostima, ashabi nisu gubili uvid u tue odlike i vrline. Evo ta je Mervan ibnulHakem rekao o Aliji, radijallahu anhu: "Nisam vidio nikoga velikodunijeg u pobjedi nego to je to Alija (nakon naeg poraza) u bitki Kod deve, on je bio na zatitnik. Naredio je jednom od svojih ljudi da oglasi da niko od ranjenih ne smije biti ubijen."42 U jednoj drugoj prilici, Imran ibnu Talha je posjetio Aliju ibnu Ebi Taliba nakon to je bitka kod deve bila zavrena. Alija ga je srdano doekao, zamolio da sjedne pokraj njega i rekao: "Ja se uistinu nadam da e Allah uiniti mene i tvoga oca meu onima koje je opisao: "I Mi emo zlobu iz grudi njihovih istisnuti, oni e kao braa na divanima jedni prema drugima sjediti." (15:47) Onda je Alija poeo pitati Imrana o svakom lanu porodice njegovog oca, pojedinano. Neki od prisutnih, koji nisu bili sretni da uivaju ast Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, drutva i nisu shvatali ta je znailo za osobu da bude njegov ashab, su bili iznenaeni ovim. Dvojica, koja su sjedila blizu su primjetili: "Bog je pravedniji od ovoga. Ubijali ste se juer, a danas ste braa u Dennetu." Alija se naljuti i ree njima dvojici: "Ustanite i idite po Boijoj zemlji to dalje moete, ko je onda (da odgovara opisu ovog kur'anskog ajeta) ako nismo Talha i ja? Ko je onda?"43 Aliju su jednom upitali, da li su oni, koji su se borili protiv njega u bici kod deve, bili mnogoboci? On, neka je Allah zadovoljan s njim, je rekao: "Od mnogobotva su se spasili." Kada je bio upitan: "Da li su bili munafici?" Odgovorio je: "Munafici se rijetko sjeaju Allaha." Kada su ga na kraju upitali: "Ko su u stvari, oni bili, on je odgovorio: "Oni su naa braa koji su uinili nepravdu prema nama."44

42 43 44

Hajatus-Sahabe, 3/12. Ibid. 3/13 Takoer Ibnu Sa'd, Et-Tabakat, 3/224. Prenosi El-Bejeki u Sunenu, 8/173.

58

Neko je govorio loe o Aii, radijallahu anha, Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, eni, u prisustvu Amra ibnu Jasira. Iako on nije podravao Aiu tokom bitke kod deve, bio je uvrijeen i rekao je: "Uutite vi buni bestidnici! Kako moete vrijeati Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, najvoljeniju? Ja svjedoim da je ona Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, ena u dennetu. Naa majka Aia je uzela pravac koji je izabrala. Mi znamo da je ona Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, ena na ovom i buduem svijetu. Ali Allah ju je uinio kao iskuenje nama, da vidi da li emo biti pokorni Njemu ili njoj."45 Koje bi bolje ponaanje neko mogao poeljeti od ljudi koje je Allah htio iskuati u meusobnoj borbi. Svjetlo koje je isijavalo iz svjetiljke poslanstva je nastavilo da osvjetljava njihova srca koja mrnja nije mogla obuzeti. Ovako visok standard etike su prihvatili ashabi u svojim razliitostima. Ne pristaje dobrim ljudima da u njihovim srcima postoje suprotnosti i odstupanja od etikog ponaanja.

Ibnu Abbas raspravlja sa Haridijama

Diskusije koje je imao Ibnu Abbas sa Haridijama, su ne samo poune zbog Ibnu Abbasovog znanja i junatva, ve i zbog njegove hrabrosti i odlunosti da razrijei razlike i neslaganja kroz apeliranje na razum, u prvom redu, na Kur'an i Sunnet. Ibnu Abbas prenosi da ga je Alija ibnu Ebi Talib pouio: "Ne bori se s njima (Haridijama) sve dok se ne izdvoje. Oni e se izdvojiti." Ibnu Abbas je rekao: "O Emirel-mu'minin, utjei se namazom. elim da odem kod Haridija i posluam ta imaju da mi kau i da im govorim." "Ja se bojim za tebe," odgovori Alija. Uvjeren u sopstvenu miroljubivost i poznat da nikome nije nain io nikakva zla, Ibnu Abbas je obukao svoju najbolju jemensku odjeu i izaao prema logoru Haridija. "Kakva je ovo odjea?", upitae Ibnu Abbasa, koji im odgovori uenjem Kur'ana. "Reci, ko je zabranio Allahove ukrase, koje je on za robove svoje stvorio i ukusna jela." (7:32)
45

Ibid. Takoer Kenzul-ummal 7/166 i Hajatus-Sahabe 3/14.

59

I dodao: "Ja sam vidio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da nosi najbolju jemensku odjeu. "U redu je," rekoe Haridije, ali ta te dovodi ovdje? On odgovori: "Dolazim iz logora roaka i ashaba Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, njegovi ashabi znaju vie o objavi nago vi, i oni su ti meu kojima je Kur'an objavljivan. Dolazim da vam kaem o njima, a onda idem nazad da im kaem o vama. Zato ste neprijateljski raspoloeni prema njima?" U odrinom tonu, jedan od Haridija ree: "uvajte se razgovora sa njim, Kurejije su zaista svadljiv narod. Allah, delle anuhu, kae: "Jer su oni narod svaalaki." (43:58) Drugi predloi da bi trebali govoriti sa njim i predloie dva ili tri ovjeka da uine to. Dali su Ibnu Abbasu izbor ko e prvi govoriti, i on predloi da bi oni trebali biti prvi. Ovaj ovjek nastavi da iznosi tri zamjerke protiv Alije ibnu Ebi Taliba. Prva je bila da je odredio ovjeka da donosi sud o stvarima vezanim za Allahovu vjeru, a zna se da Allah, delle anuhu, kae: "Sud pripada samo Allahu." (6:57) On je priznavao injenicu da se Alija sloio prihvatiti arbitrau Ebu Muse El-E'arija i Amr ibnul-Asa u sukobu sa Muavijom. U odgovoru, Ibnu Abbas ree da je Allah dozvolio ljudima da daju sud u stvarima koje se tiu Njegove vjere, ak i u sluajevima etvrtine dirhema, zeca46, ili svae izmeu mua i ene. O potonjem sluaju, on je citirao kur'anski ajet: "Onda poaljite jednog pomiritelja iz njegove, a jednog iz njene porodice." (4:35) I na kraju, on upita: "Sada, recite mi ta je vanije, pomirenje izmeu mua i ene, ili arbitraa, kako bi se sprijeilo prosipanje krvi i sauvalo jedinstvo Ummeta?" Oni su se sloili oko ove take, ali su prigovorili injenici da Alija nije insistirao na tituli Emirul-mu'minin za vrijeme arbitrae. Da li je on Emirulmuminin ili Emirul-kafirin? Ibnu Abbas je upitao: "Da li ete vi preispitati svoju poziciju ako bi vam citirao ajet iz Kur'ana, ili neto iz Sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem? Oni su rekli da hoe i on nastavi: "Morali ste uti direktno ili indirektno, da je na dan Hudejbije, Zubejr ibnu Amr, doao kao pregovara Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je naredio Aliji: "Pii, ovo je primirje s kojim se sloio Muhammed, Allahov Poslanik. Ibnu Amr
46

Ibnu Abbas se poziva na kur'anski ajet 5:951 glede lova tokom had`d`a u stanju ihrama.

60

prigovori govorei: "Da mi vjerujemo da si ti Allahov Poslanik, ne bismo se borili protiv tebe." Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zatim ree Aliji: "Brii to Alija." Ako Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije insistirao na naslovu "Boiji Poslanik", zato se Alija nebi mogao odrei naziva "Emirul-mu'minin"? Oni su bili zadovoljni po ovom pitanju. Trea primjedba je bila da se Alija borio u bitki kod "Siffina" i "Kod Deve" a nije uzimao plijen ili ratne zarobljenike. Ibnu Abbas ih upita: "Da li biste vi uzeli vau majku (aludirajui na Aiu, radijallahu anha, enu Poslanika, sallallahu alejhi vesellem) kao ratnu zarobljenicu i zaplijenili njenu imovinu? Ako je va odgovor "da", onda biste postali nevjernici u Allahovu Knjigu i napustili biste Islam..." Ibnu Abbas je ponovo upitao, nakon citiranja Kur'ana i Sunneta, da li su zadovoljni po ovom pitanju i oni su se sloili. Kao rezultat ovog verbalnog izazova, veliki broj Haridija se vratio u Alijin logor, ali veina su ostali uporni.47 To su bili ljudi koji su isukali svoje maeve, i bili spremni da se bore protiv onih koji su se razlikovali od njihove linije miljenja, smatrajui dozvoljenim oduzimanje njihovih ivota i imetaka. Ali ipak, kada su bili pozvani na razgovori da prihvate istinu, mnogi od njih su odgovorili. Kada su bili podsjeani na Kur'an, oni su razmiljali o njemu. Kada su bili pozvani na dijalog, odgovorili su otvorenih srca. Prikladno je upitati, kako se muslimani dananjice odnose prema takvim stavovima?!

Alija i Muavija
Prenosi se da je Muavija ibnu Ebi Sufjan pitao Dirara ibnu Damra El-Kenanija da mu opie karakter i vladanje njegovog suparnika Alije ibnu Ebi Taliba. Dirar je zatraio da to ne uini, ali je Muavija insistirao. Dirar onda ree: "Allaha mi, Alija je irokouman i dinamian. Ono to kae je odluno i njegov sud je pravedan. Znanje i mudrost teku niz njegov jezik i oituju se u njegovim postupcima. Ne pokazuje posebnu elju za ovim svijetom i njegovim ukrasima i nalazi drutvo u noi i njenoj tmini. Vallahi, on je bio njenog srca, imao je naviku jako plakati. Obiavao je duboko razmiljati stiskajui svoje ruke i govorei sam sa sobom. Davao je
47

Ibnu Kajjim, op. cit. 1/214-95.

61

prednost odjei koja je bila sasvim adekvatna i hrani koja je bila jednostavna. Bio je, Allaha mi, kao jedan od nas. Kada bismo ga posjetili, on bi nas privukao blie sebi, a ako bismo ga upitali za pomo, on bi voljno odgovarao. Uprkos naoj bliskosti, ustrucavali smo se pricati pred njim iz dubokog strahopotovanja. Imao je dareljiv osmijeh, sjajan kao niska bisera. Cijenio je pobone i volio siromane. Jaki ne bi nalazio u njemu ohrabrenja za ispade, a slabi nebi oajavao od njegove pravde. Svjedoim pred Bogom, da sam ga puno puta vidio u sredini noi kako se njie u svom mihrabu, drei svoju bradu, u uznemirenom i neodmornom stanju, i plae kao osoba koja je doivjela teak gubitak. ak i sada, kao da ga ujem kako govori: "Na Gospodaru i Uzdravatelju! Na Gospodaru i Uzdravatelju", molei Ga. A za ivot na ovom svijetu on kae: "Da li se to prikazujete meni? Da li oekujete neto od mene? Gubite mi se s oiju. Zavodite nekog drugog. Odrekao sam vas se bezpogovorno. Va ivotni as je kratak, vae drutvo je bijedno, u vaa iskuenja je lahko upasti. Oh! Oh! Kako mala je pripravnost, kako daleko je odredite i kako naputen je put... I protiv svoje volje, suze su kapale na Muavijinu bradu, nakon to je uo ovaj izvjetaj. Kako je on brisao bradu dlanom svoje ruke, tako su oni koji su bili prisutni gorko plakali. Muavija primjeti: "Takav je bio Ebul-Hasan, radijallahu anhu, reci nam o svojoj alosti za njim, o Dirar." "Moja alost za Alijom je kao al majke ije je jedino dijete posjeeno u njenom krilu. Njene suze se nikada nee osuiti, a njen al nikada opisati." Rekavi ovo Dirar ustade i ode.48

Etika u traenju istine

Iz naeg postupka sa spornim pitanjima, biljeimo da sebine elje nikad nisu motivirale ni jednog od ashaba; traenje istine je bio karakteristicni faktor u razlikama koje su iskrsle. U periodu nakon

48

El-Hilah, 1/84.

62

Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, smrti i kraja objave, slijedee su norme vodile ashabe: 1. 2. Oni su se energino borili da izbjegnu razlike koliko god je to mogue. Kada su razlike miljenja bile neizbjene, na primjer, dokaz je bio pristupaan jednima, a ne drugima ili razlike u razumjevanju teksta ili izraza, ostajali su vrsto unutar granica ta je dozvoljeno u naporu da se dosegne istina. Oni bi priznavali svoje greke bez imalo gorine ili ponienja, uvijek imajui ogromno potovanje za vrle, uene i razumne ljude. Niko ne bi precijenio sebe ili potcijenio sposobnosti ili prava svoga brata muslimana. Potraga za istinom ili ispravnim miljenjem ja bio njihov meusobni trud, i oni su spremno prihvatali istinu iz kojeg god kutka stizala. Gledali su na bratstvo u Islamu kao na jedan od najvanijih principa vjere, bez kojeg na bi bilo mogue uspostaviti Islam. Ovo bratstvo je nadilazilo razlike u miljenjima ili nalazilo kompromis za pitanja koja su bila otvorena za razne interpretacije. Stvari koje su se ticale islamskog vjerovanja, nisu bile predmet nesloge. Razlike u miljenjima su, stoga, ograniene samo na sporedna pitanja. Prije hilafeta Osmana ibnu Affana, najvei broj ashaba je ivio u Medini, a samo mali broj u Mekki. Oni su rijetko naputali domove osim zbog dihada i slinih ciljeva. Na ovaj nain bili su u mogunosti da se esto susreu, konsultuju jedni druge i dosegnu konsenzus po mnogim pitanjima. Uai Kur'ana i fakihi su bili uveni i imali su visok poloaj u zajednici. Bili su tretirani na slian nain kao i voe drave. Svakom je dato duno priznanje u njegovoj specijalnosti. Svi su bili upoznati o pravnim stajalitima drugih i bili su naisto sa tuim metodama dedukcije do te granice da je postojalo tolerantno razumijevanje i sklad meu njima.

3.

4.

5.

6.

63

7.

Gledali su na ispravke tueg miljenja kao oblik pomoi koji je osoba pruala svome bratu u vjeri. Takva ispravka nije gledana kao otkrivanje greaka ili oblik cenzure.

64

Peto poglavlje HISTORIJSKI KONTEKST (3)

Druga generacija
Kad je Omer ibnul-Hattab bio ef muslimanske drave, njegova politika je bila da ashabe Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ensarije i muhadire ostavi u Medini. Bilo im je dozvoljeno da idu izvan grada ako je bilo neophodno da putuju, idu u ekspediciju ili na obrazovni zadatak, ili da preuzmu administrativnu ili sudsku dunost, ili preuzmu neki drugi posebni zadatak. Kada bi zavrio svoj zadatak ili sfere dunosti, vraali bi se u Medinu - nervni centar muslimanske drave i sjedite hilafeta - da zauzmu trajno prebivalite u svojim sposobnostima kao nosioci poruke Islama i prva linija podrke halifi. Trebali su ostati uz njega da mu budu od pomoi u razliitim zadacima i da uestvuju u potpunosti u poslovima Ummeta. Kad je Osman naslijedio Omera, nije vidio nikakvu prepreku da dozvoli ashabima da napuste Medinu i nastane se trajno gdje god su eljeli u muslimanskoj zemlji. Kao rezultat, pravnici i uai Kur'ana meu njima su se rasuli u gradove novoosloboenih zemalja i u podruja koja su postala garnizonska naselja. Procjenjuje se da se vie od tri stotine ashaba nastanilo u garnizonskim gradovima Basri i Kufi, a da se veliki broj njih preselio u Egipat i veliku Siriju. Prenosi se da, kad se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vratio iz vojne naHunejnu (8. h. g.), bilo je 12.000 ashaba u Medini. U vrijeme
65

Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, smrti, 10.000 ovih ashaba je bilo u Medini, dok se 2000 preselilo u druge gradove.49

U tradiciji ashaba
Znanje pravnika i uaa Kur'ana meu ashabima je bilo prenoeno direktno od strane njih slijedeoj generaciji-tabiina ili nasljednika. Meu ovima su bili Seid ibnu Musejjib50, koji je bio smatran kao prenosilac zaostavtine Omer ibnul-Hattaba i podravatelj njegova prava u Medini. Ata ibnu Ebi Rebia u Mekki, Tavus u Jemenu, Jahja ibnu Ebi Kesir u Jemami, El-Hasan u Basri, Mehul u Siriji, Ata u Horasanu, 'Alkema u Kufi i drugi. Ovi tabiini su donosili pravne odluke i prakticirali idtihad u prisustvu Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, ashaba od kojih su oni primali znanje i praksu. Oni su bili uslovljeni etikom i visokim standardima ponaanja ashaba i na njih su djelovali njihovi metodi pravnog djelovanja i dedukcije. U prilikama kada su se tabiini razilazili, nisu zastranjivali ili prelazili etike standarde ponaanja postavljene od ashaba. Pravnici iz ove generacije su imali ogroman uticaj na Ummet, i oni su bili ti preko kojih su znanje i pravne nauke bili prenoeni. Slijedee debate o nadoknadi e vjerovatno, odslikati etike standarde ponaanja koje su oni slijedili. Prenosi se51 da je neki ovjek doao kod urejha i upitao kakva je naknada za gubitak prsta. urejh odgovori da je naknada deset kamila za svaki prst. ovjek uzviknu: "Dragi Allahu! Zar su ovaj i ovaj jednaki (pokazujui na svoj mali prst i palac)?" "Teko tebi", ree urejh. "Sunnet zabranjuje takve analogijske zakljuke (kijas). Prati i ne uvodi novotariju."
49 50

El-fikrus-sami, 1/311.

Seid ibnul-Musejjib je smatran kao najuvaeniji uenjak meu drugom generacijom muslimana - tabiina. Roen je 15 h. g., a umro 94 h.g. Postoji nekoliko biografskih crtica o njemu, npr. u Ibnu Sa'd, Et-Tabakatul-kubra, 5/119- 123; EtTehzib, 4/54 El-Bidaje, 9/99.
51

El-fikrus-sami, 1/391 i drugi izvori.

66

U svome govoru, on je nesumnjivo razumio i nije opravdao proirenje Sunneta. Malik u svojoj El-Muvetti, prenosi da je Rebia rekao: "Pitao sam Seid ibnul-Musejjiba, kolika se naknada mora platiti za gubitak enskog prsta?" "Deset kamila," odgovori on. Pitao sam ga: "Kakva je nadoknada za dva prsta?" "Dvadeset kamila," odgovori on. "A za tri prsta?" "Trideset kamila," odgovori on. "A za etiri prsta?" "Dvadest kamila," uzvrati on. Zapitao sam sumnjicavo: "Da li se nadoknada koja je plativa eni, smanjuje kada je njena povreda vea i njen bol jai?" Ovdje Sa'd zapita: "Jesi li ti Iraanin?" Rebia odgovori: "Radije misli o meni kao o osobi dobro potkovanoj u nauci ili kao o neznalici koji eli da bude pouen." Sa'd uzvrati: "Sine moga brata, ovo je Sunnet."52 Diskusija se onda zavrila bez da je i jedna osoba optuila drugu da je neznalica ili da je tvrdila da je samo ona u pravu, a drugi u krivu. Sa'dov sud i onaj, ljudi iz Hidaza, je baziran na principu da je nadoknada za enu ista kao i ona za mukarca, ali samo do treine mukareve nadoknade. Znai, to je pola od mukareve. Ovo je bazirano na hadisu koji je prenio Amr ibnu uajb. Sud ljudi iz Iraka, u drugu ruku, je s polazita da nadoknada za enu iznosi pola od mukareve. Drugi primjer koji moemo citirati u ovome kontekstu je diskusija koju je imao E-a'bi sa drugom osobom oko kijasa. E-a'bi je rekao: "Pretpostavimo da su El-Ahnef ibnu Kajs i njegov mladi sin, obojica ubijeni. Da li e nadoknada za svakog od njih biti ista ili e El-Ahnefova biti vea zbog njegove inteligencije i mudrosti?" "Ista, naravno," odgovori ovjek. Kijas je dakle, relevantan, zakljui E-a'bi. El-Evzai je sreo Ebu Hanifu u Mekki i primjetio: "Zato ne die ruke prije i poslije rukua?" Ebu Hanife odgovori: "Ne postoji zapisana rije ili djelo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da dokae autentinost ovoga." "Kako to?", odgovori El-Evzai, "kad mi je Ez-Zuhri prenio od Salima, a ovaj od svog oca, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obiavao dizati ruke na poetku namaza i prije i poslije rukua?"
52

U El-Zamaranijevom komentaru Malikove Muvette, 4/188; Mustedaaf od Abdurrezaka 9/349; El-Bejheki Sunen 8/96.

67

Ebu Hanife takoer, doda: "Hammad mi je prenio od Ibrahima, od Alkame, od El-Esveda, a ovaj od Ibnu Mes'uda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dizao ruke samo na poetku namaza i nije to ponavljao." El-Evzai je onda sugerirao da su njegovi prenosioci pouzdaniji od onih u Ebu Hanife, koji uzvrati: "Hammad je ueniji od Zuhrija, a Ibrahim je ueniji od Salima. Alkama nije ispod Ibnu Omerovog nivoa. A ako se gleda na Ibnu Omera kao ashaba, onda i El-Esved ima njegove vrline. A odlike Ibnu Mes'uda govore same za sebe." Na ovo je El-Evzai zautio."53 Prenosi se da je Ebu Hanife rekao: "Nae je nita vie do miljenje. Mi nikoga ne obavezujemo niti prisiljavamo na prihvatanje istog. Ko god ima bolju prosudbu, neka je primjeni."54 Moemo, dakle, vidjeti da su svi muslimani bili sljedbenici Sunneta. Kad je Sunnet bio autentian, niko nije skretao od njega. Ako su se razlike pojavile, to je bilo samo zbog razlike u shvaanju ili tumaenju. Meutim, kako god se ovo deavalo, svaka osoba je prihvatila miljenje druge, tako dugo dok je takvo tumaenje moglo biti podrano tekstom i nije bilo nikakvog autentinog protudokaza.

Utjecaj politikog neslaganja na akaidska i pravna razmimoilaenja

Vano je istai da su razlike koje su postojale meu veinom muslimana u ranim periodima bile, uglavnom, ograniene na pravna pitanja. Ova su bila lahko rjeavana kada bi se vratilo na mjerodavne autoritete teksta iz Kur'ana i Sunneta. Svako ko je bio nadahnut nainom ponaanja plemenitog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, priklanjao se svojevoljno istini, koja mu je bila razjanjena. Kao to je prethodno pomenuto, razlike koje su postojale, bile su u glavnoj mjeri uzrokovane
53 54

El-fikrus-sami, 1/320. El-Intika', 140

68

pristupanou teksta jednoj strani i nepoznavanju istog s druge strane. One su, takoer, bile uzrokovane injenicom, da su odreeni tekstovi i izrazi bili otvoreni za vie od jedne interpretacije. No, kako god bilo, nove situacije su iskrsle. Politika podijeljenost se pojavila u praskozorje atentata na treeg halifu Osmana ibnu Affana, radijallahu anhu, premjetanje sjedita vlade prvo u Kufu, a zatim u Damask i pojava mnogih drugih prevrata. Puno stranih ideja i razvoja se infiltriralo u prihvaeni poredak za ophoenje sa razlikama. Uskogrudnost vizije i osjeanja jedinog prava na istinu su ohrabreni ime su muslimani u svakoj oblasti ili gradu poeli da se vrsto dre onog to im je bilo pristupano od Sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i da gledaju na ono to je bilo pristupano drugim oblastima sa velikim oprezom. Njihovi stavovi su uveliko bili ozraeni obzirom na politiko podravanje ili suprostavljanje. Kao rezultat toga, Irak sa svoja dva velika garnizonska grada, Kufom i Basrom, je postao plodna zemlja za meusobnu igru politikih ideja i vjerovanja koja su bila rasijavana u razne druge oblasti. Iz Iraka su potekle ije55, Dehmije56, Mutezile57, Haridije58, i druge novotarske grupe. Tako je poelo izmiljanje hadisa, izmiljanje i
Rije ija doslovno znai sekta ili partija. ije su nazvane tako zbog svoje pristalosti Aliji i njegovim potomcima i vjerovanju da je njima trebao pripasti hilafet, poslije Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Oni isto gledaju na vostvo (imamet) Ummeta kao uzvieno ovlatenje, ba kao to je bilo poslanstvo; imamet se stoga nije mogao dodijeliti kroz izbore, nominacije i sline procese. Oni takoer, vjeruju da su imami sposobni initi uda i da su kao i poslanici zatieni od grijeha. Postoje podsekte meu ijama poput Imamija i Zejdija. Ovi poslednji su blie Sunnetu u svojim vjerovanjima nego druge grupe. Za detaljnije informacije knsultovati knjigu Usulul-Kafi, na koju postoji nekoliko komentara, El-ahrastani, El-Milal ven-Nihal,1/234, i takoer Firekul-muslimin 77-95, izdato od Mektebetul-kulijjat el-Azharijat.
55 56

Dehmije su bili sekta nazvana po Dehmu ibnu Safvanu koji je ubijen 128 h.g..Oni su vjerovali da je svetogre opisati Boga bilo kojim epitetom koji se moe pridruiti nekom drugom; da ovjek nema izbora slobodne volje i da su sve njegove akcije odreene od strane Boga; da e dennet i dehennem nestati im ljudi uu u njih i da e sva stvorenja iseznuti. Obratiti se na: Itikadat firekil-muslimin,103; Et-Tefsir fid-din 107-8.
57

Mutezile je ime pod kojim je ova sekta najire poznata, ali oni su sebe nazvali uvari pravde (adl) i monoteizma (tevhida). Njihovo glavno vjerovanje je da nita

69

kruenje politikih i nevjerovatnih pria i sueljavanje meusobnih suprotnosti i nesloga meu ljudima. Toliko je situacija bila ozbiljna da je Imam Malik opisao Kufu kao Kuu sukoba59, a Ez-Zuhri je rekao: Hadis koji nam ostavlja pedalj u duini, postao je dugaak kao ruka, kad dosegne Irak.60 Otri u ouvanju vjere protiv novotarija, heretikih tendencija i pokvarenosti, iraki pravnici su sami zapoeli uzimanje predstronosti i utemeljivanje uvjeta kojima njihovi predhodnici nisu pridavali panje, za prihvatanje izvjetaja koji se tiu Sunneta. Ako su sami Iraani bili u takvom stanju uzbune, muslimani u drugim krajevima su bili jo vie. Ljudi u Hidazu, na primjer, su smatrali bilo koji hadis kojeg prenose ljudi iz Iraka ili ak iz Sirije, kao neprihvatljiv, osim ako nije imao porijeklo u njihovoj vlastitoj literaturi. Zato su pravnici iz Hidaza, kada bi bili upitani o isnadu (lancu prenosilaca) hadisa za kojeg su Iraani vjerovali da je najvjerodostojniji, govorili da ga ne bi prihvatili osim ako za njega postoji dokaz u hidaskoj literaturi.61

nije postojalo prije Allaha, delle anuhu, koji je bez poetka ili kraja, da Boija svojstva nisu jedinstvena ve imaju sopstveni kvalitet i da je Kuran stvorena, a ne vjena Allahova rije. Vidi Faruki end Faruki, The cultural atlas of Islam 286-93; Et-Tefsir fid-din 63 ff; El- Milal ve Nihal 1/61-132; El-ferk bejnel-firek 93-190; itikadat firekil-muslimin 23 ff.
58

Havarid ili Separatisti iz oba taba halife Alije ibnu Ebi Taliba i Muavije ibnu Ebi Sufjana su nastali poslije pokuaja da se arbitrira izmeu njih. Oni su se raspali na puno podsekti i razvili neka karakteristina vjerovanja. Jedno od njihovih osnovnih vjerovanja je da ako vjernik zgrijei, ini kufr i postaje kafir (otpadnik) kojeg je dozvoljeno i imperativ ubiti. Shodno tome, oni su proglasili mnoge ashabe nevjernicima, kao Osmana, Aliju, Talhu, Zubejra i Aiu. Vidjeti Itikad firekilmuslimin 51 ff.; El-tefsir fid-din45ff.; El-Milel ve-Nihel1/195-256; Elferk bejnel-firek 54-93; Faruki and Faruki, The cultural atlas of Islam 286.
59 60 61

El-fikrus-sami, 1/313. El-Intika. El-fikrus-sami:1/312.

70

El-Abbas je zaduio Rebia ibnu Ebi Abdurrahmana62 iz Medine kao ministra i savjetnika. Nakon kratkog vremena, Rebia je bio razrijeen i vraen u Medinu. Kad je upitan ta misli o Iraku i njegovim ljudima, odgovorio je: Vidio sam ljude koji zabranjuju ono to mi smatramo dozvoljenim i koji dozvoljavaju ono to mi zabranjujemo. Kad sam otiao, bilo je vie od etrdeset hiljada ljudi koji su kovali zavjeru protiv vjere. Prenosi se da je takoer rekao: Izgleda da je Poslanik, koji je poslan nama, razliit od Poslanika, koji je poslan njima.63 Iako su ove izjave bile upuene zastranjivaima u Iraku, a ne uvarima Sunneta i veini ljudi, one jasno ukazuju na neke od stvari koje su imale dalekosean efekt na razvoj pravne nauke i stavove pravnika u dvije oblasti i njihove metode dedukcije ili izvoenja zakljuaka.

Hidaska i Iraka kola

Ljudi u Hidazu su vjerovali da su se oni pridravali Sunneta striktno i da nisu uope zastranjivali od njega. Deset hiljada ashaba Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je ostavio u Medini poslije bitke na Hunejnu. Oni su tamo ivjeli sve do njegove smrti. Omer ibnu Abdul-Aziz je pisao stanovnicima garnizonskih gradova, poduavajui ih Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, Sunnetu i pravu. Kada bi pisao u Medinu, pitao bi ih o dogaajima u gradu i zatraio bi da ga oni podue Sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tako da bi ga on mogao iriti dalje. Seid ibnul-Musejjib je bio dobro poznat kao uvar Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, Sunneta i uspostavljenih metoda i praksi ashaba u Medini. On i druga ulema meu njegovim savremenicima u Medini - meu tabiinima - su bili miljenja da je ono, to im je bilo dostupno od Sunneta i uspostavljene praksa, bilo dovoljno da se suoe sa potrebama u pravnoj nauci. Vjerovali su da nije bilo niega to bi ih
Rebia ibnu Ebi Abdurrahman (u. oko 136h.g.) je bio poznat kao uitelj kole miljenja i bio je jedan od uvaenih uitelja Imama Malika.
62 63

El-fikrus-sami, 1/312.

71

pobudilo da usvoje pravno rezonovanje sa svim njegovim zamkama. Kako god bilo, postojali su drugi pravnici koji se nisu saglaavali sa njima i prihvatali su pravno rezonovanje do te mjere da su bili poznati kao Ljudi pravnog rezonovanja (Ehlur-rej). Jedna takva osoba je bio Rebia ibnu Abdurrahman, Ibni Malikov uitelj, koji je postao poznat kao Rebia uitelj rezonovanja (Rebia errej). Veina medinskih pravnika, uz sve to, su bili uenjaci koji su uvali Sunnet i uspostavljenu praksu. Iraki uenjaci, s druge strane, kao Ibrahim El-Nehai64 i njegove kolege, su vjerovali da njihov udio u Sunnetu nije bio beznaajan. Meu njima je ivjelo vie od 300 visoko obrazovanih ashaba, od kojih su mnogi bili pravnici. Na njihovom elu je bio Abdullah ibnu Mesud, koji je bio meu ashabima koji su imali najbolje razumjevanje Kurana. Alija ibnu Ebi Talib je, takoer, ivio meu njima tokom razdoblja njegovog hilafeta. Drugi uvaeni ashabi su bili Ebu Musa El-Eari i Ammar ibnu Jasir. Ibrahim En-Nehai i veina irakih pravnika su drali da su eriatski zakoni bili razumljivi i logini; da su oni otjelovljavali ta god je bilo dobro za javno blagostanje; da su bili bazirani na jasnim, nedvosmislenim principima kao i skrivenim razlozima ili ratio legis (zakonski razlog, motiv, ilel; jednina; ille) da su oni bili povezani uz razmatranje javnih interesa; da su ovi principi i razlozi bili izvedeni iz Kurana i Sunneta i da se pomoni zakoni mogu formulisati u skladu sa ovim razlozima ili ratio legis. Prema tome, oni su dokazivali da kompetentni pravnici mogu otkriti efektivne razloge iza ovih zakona i razumjeti njihov cilj ili namjeru. Oni su, takoer, govorili da su pravni tekstovi doreeni, ali ne i okolnosti. Poto su Objava i jasni tekstulani propisi (nusus) doli do kraja s Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, smru, bilo bi nemogue susresti se s potrebama zakonodavstva, osim ako su skriveni razlozi za odreeni propis, koji su izvedeni iz Kurana i Sunneta, odreeni unaprijed i po njima se svi usaglaeno ponaaju.
Ibrahim En-Nehai (umro 96.h.g.) je bio smatran kao voa kole rezonovanja (errej). On je naslijedio pravo (fikh) od Ibnu Mesuda i bio je gledan kao vrlo povjerljiv. Smatra se da je on ujedinio fikh i hadis. Kad je umro, E-abi je rekao: Ibrahim nije ostavio iza sebe nikog kao to je on.
64

72

Prikladno je ovdje pomenuti, da je El-Hasan ibnu Ubejdullah EnNehai upitao Ibrahima En-Nehaija, da li on sva svoja pravna rjeenja bazira na onome to je uo od svojih predhodnika. Ovaj odgovori negativno, a El-Hasan, oigledno iznenaen, ga onda upita: Da li ti daje rjeenje na bazi onoga to nisi uo? Ibrahim odgovori: Postoje predhodnici koje sam uo, ali kada se suoim sa pitanjem o kojem nisam nita uo, primjenim analogijsko zakljuivanje, koristei ono to sam uo. Ovo je u stvari, bila osobenost iracke kole prava; oni bi se oslanjali na razum u odsustvu sluaja koji se ve desio (eser) kod asaba Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. U drugu ruku, Seid ibnul-Musejjib, zajedno sa drugim medinskim uenjacima, nije pridavao puno panje razlozima iza zakona u donoenju zakljuka, osim kada je to bilo naznaeno odreenim tekstom ili od strane predhodnika. On se osjeao da je u poziciji da radi tako imajui u vidu kao to je rekao: Ne postoji sud koji je donio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ili Ebu Bekr, Omer, Osman ili Alija, a da ja ne znam o njemu.65 ta vie, zajednica u Medini nije iskusila promjene niti je bila okruena prevarantima koji su se javljali u Iraku. I zato, ako bi mnogi uenjaci u Medini bili konsultirani o odreenom problemu, oni bi odgovarali ako su imali predhodnika ili hadis da ga slijede. Ako ne, odbijali su da daju odgovor. Mesruk je bio upitan o nekom pitanju i odgovorio je: Ne znam. Onda je bio upitan da primjeni analogiju kako bi doao do suda, a on je rekao:Bojim se da bih se mogao okliznuti. Strah koji su ljudi Medine imali u primjenjivanju neovisnog rezonovanja po pitanjima po kojima nisu imali pristupanog predhodnika ili hadisa, moe se jasno vidjeti u izvijeu Ibnu Vehba. On prenosi da je Malik rekao: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je bio voa (imam) muslimanima i najuenija osoba, uope. Pa ipak, ako bi bio upitan o neemu (o emu nije bio siguran), on ne bi odgovorio sve dok mu odgovor nije bio objavljen od Allaha, delle anuhu. Ako je Poslanik Gospodara i Uzdravatelja svih svjetova odgovarao samo na bazi Objave, kako je krajnje drsko i opasno rizicno za nekoga da odgovara na bazi neovisnog rezonovanja, analogije, slijepe imitacije pozivajui se na dobru osobu,

65

El-Fakih vel-mutefakih, 1/103.

73

obiaj, konvenciju, politiku, takt, vizionarsko iskustvo, snove, pretenziranje ili pretpostavku. Mi traimo pomo od Allaha i u Njega vjerujemo.66 Iako je polemika izmeu dvije kole bila intezivna i kriticizam otro razmjenjivan, niti jedna strana nije previdjela etiku i propisan standard ponaanja u njihovim neslaganjima, kao to je jasno vieno u voenju rasprava koje smo opisali i u mnogim drugim u kojima su pravnici obiju kola bili ukljueni.67 Niko od njih nije prekoraio granice propisnog ponaanja dajui kvalifikacije nevjerstva i nemoralnosti, ili optubama o grijenim novotarijama ili oiglednim iskoraenjem iz granica Islama. Ibnu Ebi ebrema prenosi da su on i Ebu Hanife posjetili njegovog prijatelja Dafera ibnu Muhammeda ibnul-Hanefijju. On je poselamio Dafera i predstavio Ebu Hanifu govorei: Ovo je ovjek iz Iraka. On je ovjek od razumjevanja i inteligencije. Dafer je rekao: Da li je on moda onaj koji upotrebljava analogiju i neovisno rezonovanje u vjerskim stvarima? Je li on En-Numan? Ebu Hanife odgovori: Da, Allah ti poboljao stanje i uinio ga naprednim. Dafer onda ree: Budi bogobojazan i ne upotrebljavaj analogiju i neovisno rezonovanje u vjerskim stvarima. Iblis (ejtan) je bio prvi koji je upotrijebio analogiju da opravda svoju neposlunost prema Allahovoj naredbi da uini seddu Ademu, alejhissalatu vesselam, kad je on rekao: Ja sam bolji od njega, mene si stvorio od vatre, a njega od ilovae. Zatim se dogodila slijedea diskusija: Dafer: Reci mi o izjavi iji je poetak nevjerstvo, a kraj vjerovanje. Ebu Hanife: Ne znam. Dafer: Izjava je: Nema boga osim Allaha. Ako osoba kae prvi dio nema boga i tu stane, bit e kafir...onda teko tebi! ta je odvratnije u Allahovim oima; ubistvo, koje je Allah zabranio ili preljuba? Ebu Hanife: Ubistvo, naravno.

66 67

Ibnu Kajjim Ilamul-Muvekkiin 1/256. Ibid 1/130 ff.

74

Dafer: Allah zahtijeva dva svjedoka da se dokae zloin ubistva, ali prihvaa iskljuivo etiri da se dokae preljub. Pa kako moe upotrijebiti analogiju ovdje? ta je vee post ili namaz? Ebu Hanife: Namaz, naravno. Dafer: Kako to da ena mora napostiti dane Ramazana koje je propustila zbog menstruacije, a ne mora naklanjati namaze koje je propustila? Boj se Allaha, robe Allahov, i ne upotrebljavaj analogiju. Mi emo jednog dana, ti i ja stati pred Allaha. Mi emo rei: Allah, Uzvien i Velik je On, je rekao to i to, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao to i to... dok ti i tvoje kolege ete rei: Mi smo primjenili analogiju i upotrijebili neovisno rezoniranje. A Allah e uiniti sa vama i sa nama to On hoe.68 Pitanja koja je postavio Imam Dafer, nisu bila teka za odgovoriti nekome poput Ebu Hanife. Ali on je izabrao da uti i ne svaa se iz potovanja i s obzirom na propisne manire u ophoenju sa potomcima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao to je bio Dafer. Ove diskusije i debate pokazuju da su velianstvene etike norme ponaanja koje je postavio plemeniti Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uveliko uticale na one koji su uestvovali u njima. One takoer, pokazuju da razlike u metodologiji i miljenju nisu rezultirale u otuivanju i postavljanju granica meu braom u vjeri. Gruba bezdunost koju historiari pridruuju ovome periodu je, uglavnom, povezana sa grupama skolastikih teologa koji su proirili svoje razlike na pitanja vjerovanja (akaida). Neki su se nali pozvanima da optuuju druge za nevjerstvo (kufr), nemoralnost (fisk), ili novotarstvo (bida). Kako god bilo, ak i meu ovim grupama historija nee promaiti u pronalaenju nekih normi propisnog ponaanja da ih zabiljei.

68

Ibid 1/255-6.

75

esto poglavlje PRAVNE PERSPEKTIVE

Pravne kole (mezhebi)

Nakon doba Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, ashaba i njihovih uvenih nasljednika, u dobu s kraja prvog do sredine treeg stoljea po hidri - pojavilo se nekih trinaest kola miljenja (mezheb; mn. mezahib) u islamskom pravu. Sve su se identificirale sa Ehlus-Sunnetom (uvari Sunneta), koja je bila i jo uvijek je dominirajua kola u muslimanskom svijetu. Na alost, samo su radovi osmorice ili devetorice vodeih pravnika ili imama ovih kola, bivali potpuno ili djelomicno zabiljeeni. Iz ovih zabiljeenih radova u njihovim razliitim formama, pravni principi (usul) i metodologije razliitih kola su postale poznate. Ovi vodei pravnici su bili: 1. Ebu Seid El-Hasan ibnu Jesar El-Basri (umro 110 h. g.) 2. Ebu Hanife En-Numan ibnu Sabit ibnu Zuti (u. 150 h. g.) 3. El-Evzai Ebu Amr Abdurrahman ibnu Amr ibnu Muhammed (u. 157 h. g.) 4. Sufjan ibnu Sad ibnu Mesruk Es-Sevri (u. 160 h. g. ) 5. El-Lejs ibnu Sad (u. 175 h. g.) 6. Malik ibnu Enes Es-Sebai (u. 179 h. g.) 7. Sufjan ibnu Ujejne (u. 198 h. g.)
76

8. Muhammed ibnu Idris E-afii (u. 204 h. g.) 9. Ahmed ibnu Muhammed ibnu Hanbel (u. 241 h. g.) Postoje i drugi imami kao to su Davud ibnu Ali El-Isbehani ElBagdadi (u. 270 h. g.) koji je bolje poznat kao Ez-Zahiri zbog njegovog insistiranja na pridravanju vidljivog (zahir) ili doslovnog znaenja izraza u Kuranu i Sunnetu. Ishak ibnu Rahevejh (u. 270 h.g.) i Ebu Sevr Ibrahim ibnu Halid El-Kalbi (u. 240 h.g.). Postoje i drugi ije se pravne kole nisu rairile, ili ijih sljedbenika nije bilo puno, ili koji su, u stvari, smatrani sljedbenicima kola puno poznatijih pravnika. Kako god bilo, imami ije kole traju do dan-danas, iji se sljedbenici nalaze u itavom islamskom svijetu, i iji se principi pravno jo uvijek primjenjuju u odreivanju pitanja i u donoenju pravnih sudova su, uglavnom, etvorica: Ebu Hanife, Malik, afija, i Ahmed ibnu Hanbel.

Metodologija uvenih pravnika (imama)

Tri vodea pravnika - Malik, afija, Ahmed ibnu Hanbel - se smatraju kao pravnici hadisa i uspostavljene prakse Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, ashaba. Njihovo pravo je bilo ono od ljudi iz Medine ije su znanje oni propagirali. Imam Ebu Hanife, meutim, je bio nasljednik prava kole neovisnog rezoniranja (ehlur-rej), postajui glavni zagovornik ove kole u svom dobu. Razlika koja je postojala izmeu Seid ibnul-Musejjiba - ije je uenje bilo bazirano na pravu i uspostavljenoj praksi nasljednika ashaba i koji su uivali podrku Malikija, afija i Hanbelija - i kole Ibrahima EnNehaija koja se oslanja na neovisno rezonovanje u nedostatku ustanovljenih presedana - ova razlika je, prirodno, prenoena na svakoga ko je prihvatio metodologiju jedne od kola. Intenzitet s kojim su ove razlike bile zadravane je smanjen znaajno, posebno za vrijeme nakon to je hilafet preao u ruke Abasija, sredinom drugog stoljea. Slijedei promjenu vlasti, Abasije su premjestile neke uvaene pravnike iz Hidaza u Irak, da bi proirili Sunnet meu tamonjim ljudima. Neki od ovih pravnika su bili Rebia ibnu Ebi Abdurrahman, Jahja ibnu
77

Sad El-Iraki69, Hiam ibnu Urve70, Muhammed ibnul-Ishak71. U isto vrijeme, neki iraki pravnici su otili u Medinu i tamo uili sa tamonjim uenjacima. Jusuf Jakub ibnu Ibrahim72 i Muhammed ibnul-Hasan73 su studirali sa Malikom. Sve ovo je rezultiralo u meusobnoj razmjeni ideja izmeu Iraka i Hidaza. ta vie, nalazimo da su tri pravnika; Malik, afija i Ibnu Hanbel, bili vrlo slini u svojim metodologijama, ak i ako su se razlikovali u nekim pristupima u upotrebi dedukcije, ali metodologija imama Ebu Hanife je ostala vrlo osobena.

Metodologija Ebu Hanife

Principi Ebu Hanifine metodologije su sumirani u njegovoj sopstvenoj izjavi: Prvo se obraam na Allahovu knjigu da naem dokaz (ako sam suoen s problemom). Ako ne naem nikakvo obavjetenje u njoj, obraam se na Sunnet Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i na autentine predhodne sluajeve iz Sunneta, koje prenose povjerljive osobe. Ako ne naem nita u Allahovoj Knjizi ili u Sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, obraam se na izjave ashaba, izabirui izmeu njih slobodno kako elim. Izvan toga ne obraam se na izjave drugih. Ako se linija ispitivanja sputa do ogranka Ibrahima, E69

Jahja ibnu Sad (u. 158 h.g.) je bio savremenik Imama Malika i jedan od najuvaenijih autoriteta u hadisu. esto je donosio sudove prema pravu Ebu Hanife.
70

Hiam ibnu Urve (u.145 h.g.) jedan od tabiina. Poznat je kao jedan od najeminentnijih pravnika Medine u svoje vrijeme. Bio je povjerljiv i znao je puno hadisa napamet i bio je kompetentan u svojoj struci.
71

Muhammed ibnu Ishak je bio iz Medine. Preselio se u Irak gdje je umro 151 h.g.. Bio je autoritet u vojnim pohodima (megazi) i meunarodnim odnosima.
72

Jakub ibnu Ibrahim (u. 182 h.g.) je bio iz Bagdada. Bio je izvrstan student i vjeran sljedbenik imama Ebu Hanife. Bio je glavni sudija za vrijeme hilafeta El-Hadija, ElMehdija i Er-Reida.
73

Muhammed ibnul-Hasan (u. 189 h.g.) je bio kolega Ebu Hanife i iritelj njegove pravne misli. Bio je zaduen od halife Harun Er-Reida kao sudija u Er-Rikki i ErRejju.

78

abija ili Ibnul-Musejjiba, onda dajem sebi za pravo da pokuam sopstveni idtihad, na isti nain kako su ga i oni uinili. Ovo su glavni principi Ebu Hanifinog mezheba. Postoje, uz to, neki sekundarni ili sporedni principi koji podiu razlike u odnosu na druge pravnike: Openiti (amm) izraz je kategorican ili definitivan (kati) u svom smislu, kao i specifini (hass)74. Praksa ashaba koja se razlikuje od ope prakse, se uzima samo kao specifini dokaz za njegovu praksu75. Mnotvo prenosilaca ne poveava vrijednost ili teinu neijeg dokaza. Ne razmatra se opi prijedlog koji je kvalificiran nain om uvodenja uvjeta (art) ili kvalifikacije (sifat). Ne prihvaa se hadis, preneen od samo jedne osobe, koji moe natetiti javnom blagostanju. Obavezna naredba se mora potovati osim ako postoji nuda koja je sprijeava. Ako je ponaanje kompetentnog prenosioca u neskladu sa onim to je prenio, treba raditi po onom to je vieno da on radi, a ne po onome to prenosi.

Ovo su kompleksna pitanja povezana sa formalnom logikom. Openiti (amm) je izraz upotrijebljen od pravnih filozofa da bi se razumjela mnoina i ponekad se upotrebljava kao sinonim sa pojmom damii (mnotvo) ili kull (cjelokupno). Specifini (hass) je upotrijebljen da oznai specifinost vrste, tipa, jednog bia, objekta ili pojma. Pravnici su se podijelili na generaliste, zagovarajui prioritet openitog pojma, partikulariste (zagovarajui prioritet partikularnog) i medijaniste (odbijajui da se priklone jednoj ili drugoj bez dodatnih dokaza). Vidi Faruki and Faruki, op. cit. 248-9. Pojam kati koji doslovno znai kategoriki ili apsolutni se upotrebljava da se pozove na apsolutnu autentinost teksta (nass) kao primjer teksta Kurana ili mutevatir hadisa, ili moe biti upotrijebljen da se pozove na tekst koji je apsolutan u svojoj autentinosti, ali spekulativan (zanni) ili dvosmislen u znaenju.
74 75

Za dalju elaboraciju na ove i odnosne pravne pojmove, vidi Kemali, The principles of islamic jurisprudence, pp. 131-43.

79

Prioritet treba dati jasnoj analogiji nad iskazom samo jedne osobe (haberul-vahid) koja je u kontradiktornosti sa njom. Pravnu prednost (el-istihsan) treba usvojiti i analogiju napustiti gdje se pojavi potreba da se uini tako. (Istihsan je prednost data jednom pravilu nad drugim zbog vidljive nadmonosti).

Prenosi se da je Ebu Hanife rekao: Mi znamo da je ovo miljenje i ovo je najbolje to smo mogli uraditi. Ali, ako neko doe sa boljim miljenjem, mi emo ga prihvatiti.

Metodologija Imama Malika

Malik, rahimehullah, je usvojio drugaiji pristup. Prenosi se da je rekao: Kako to da kad god neko doe do nas (s dokazom), mi naputamo to je Dibril donio Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, i prepiremo se s njim?76 Ve smo pomenuli da je Malikova metodologija bila ona ljudi iz Hidaza, uvara (sljedbenika) kole Seida ibnul-Musejjiba. Principi Malikove kole miljenja, dakle, mogu biti sumirani po redu prioriteta: 76 77

Oslanjanje na nedvosmisleni doslovni tekst Kurana. Oslanjanje na jasno ili manifestirano znaenje iz Kurana kad je uopeno77. Vrijednost dokaza 78 muhalefeh) . suprotnog znaenja (mefhumul-

Vrijednost usaglaenog znaenja (mefhumul-muvafekah)79.

El-fikrus-sami 1/378.

afije i Hanbelije dre da je primjena termina ope (amm) na sve to to ukljuuje, spekulativno (zanni) da je podvrgnuta ograniavanju i tumaenju (tevil) i da, tako dugo dok postoji takva mogunost, nije definitivna (kati). Za dalju klasifikaciju vidi Kemali op. cit. pp 136-7. Mefhumul-muhalefeh ili suprotno znaenje - znaenje izvedeno iz rijei kuranskog teksta na takav nain da ga razdvaja od eksplicitnog znaenja.
78

80

Oslanjanje na kuranska upozorenja kao efektivni razlog za izbjegavanje bilo ega to je odvratno ili nemoralno, kao u kuranskom ajetu: To je, doista, pogano, ili nemoralno i nepobono. (6:145).

Nakon ovih prvih pet principa u pogledu na Kuran, postoji deset drugih iz Sunneta po redoslijedu prioriteta: Konsenzus (idma), Kijas, Praksa stanovnika Medine, Istihsan koji ukljuuje ostavljanje ustaljene analogije u korist alternativne odluke koja slui idealima pravde i javnom interesu na bolji nain. Spreavaanje zla u korjenu (seddud-zerai). Uzimanje u obzir opeg interesa (el-masalihul-murseleh) Svjedoenje ashaba (ako je lanac prenosilaca vjerodostojan i ashab poznat) Razmatranje diskutabilnih stvari gdje je razmimoilazei dokaz jak. Pretpostavka kontinuiteta onoga to je dokazano i negacija onoga to nije postojalo (istishab) Prihvatanje nekih zakona koji su postojali prije Islama.

Metodologija Imama afije

Principi afijine kole miljenja su sadrani u njegovoj knjizi ErRisala, koja se smatra za prvu i najobuhvatniju knjigu o principima
Mefhumul-muvafekah ili usaglaeno uenje - implicitno znaenje o kojem sam tekst moe da uti ali je u skladu sa eksplicitnim znaenjem. Za detaljniju diskusiju o ovim pojmovima i relevantne primjere, vidi Kemali, op. cit. pp 166-174.
79

81

islamskog prava. afija u toj knjizi kae: Kuran i Sunnet su originalni izvori islamskog prava. Ako ne postoji jasan dokaz u njima, pravnik (fakih) se moe osloniti na analogiju (kijas) koji ima osnovu u ova dva izvora. Ako postoji hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, iji je lanac prenosilaca vjerodostojan, ne treba konsultirati niti jedan drugi izvor. Idma je autoritativniji od hadisa kojeg prenosi samo jedna osoba. Tumaenje hadisa treba biti bazirano na njegovom jasnom oitom znaenju. Ako je hadis otvoren za razliite interpretacije, prednost se ima dati tumaenju koje je najblie pojavnom znaenju. Ako je broj hadisa koji se odnose na odreeno pitanje jednak i njihovoj vanosti, prednost se treba dati hadisu iji je isnad vjerodostojan. U ovom pogledu, hadis iji je isnad prekinut (munkati) ne treba konsultirati osim one koje je prenio IbnulMusejjib. Analogija iz principa (asl) koji je ve bio izveden (deduciran) iz predhodnog principa, nije prihvaena. Ne smije biti pitanja zato ili kako s pogledom na originalni izvor. Pitanja kao zato se mogu uputiti samo na sporedne izvore zakona ako se dokae da je analogijska dedukcija iz originalnog izvora vjerodostojna, treba biti prihvaena kao takva i kao baza za dokaz.80 afija je, stoga, smatrao Kuran i Sunnet kao jednake u formuliranju zakonodavstva. Nikakav uvjet se ne smije postaviti na hadis, osim uvjet autentinosti i tanosti lanca prenosilaca, jer je on u sebi (osnovni) izvor zakona. Konzekventno, ne smije biti pitanja kako ili zato o vjerodostojnom izvoru zakona. afija ne bi postavljao nikakav uvjet na hadis koji je bio dobro poznat (mehur)81 kada se odnosi na stvari od ope vanosti kao to je to inio Ebu Hanife. Za razliku od Malika, afija vjeruje da hadis ne treba biti u saglasju sa praksom stanovnika Medine. Meutim, on odbacuje hadis mursel (hadis koji prenosi tabiin bez navoenja ashaba koji mu ga je prenio) u osnovi, ali prihvaa mursel Seida ibnul-Musejjiba zato to je on, u svom sluaju, imao neprekinut lanac prenosilaca. Malik, Es-Sevri i njegovi savremenici meu ehli hadisom (oni koji su specijalizirali i priklanjali se hadisu) su se razlikovali od afije u ovom pogledu i upotrebljavali takav mursel hadis da pobiju
80 81

El-Minhad od Nevevija i El Fikrus-sami, 1/398.

Mehur je definiran kao hadis kojeg prenose dva ili vie prenosilaca, ali ne dostie stepen mutevatira.

82

suprotne dokaze82. Za razliku od Malikija i Hanefija, afija je odbacio istihsan, kao izvor islamskog zakona. U odbacivanju ovog prava, napisao je knjigu nazvanu Ibtalul-istihsan (odbacivanje pravne prednostiistihsana) u kojoj je dao svoju uvenu izjavu: Ko god se prepire s pozicije istihsana, ini sebe Zakonodavcem. On je takoer, odbacio formulaciju zakona na principu javnog interesa (el-maslaha el-mursele) zajedno sa dokazima unaprijeenim da podre ove principe. Odbacio je upotrebu analogije koja nije bazirana na efektivnom uzroku (illah) koji je bio uspostavljen i jasno manifestiran (u Kuranu i Sunnetu). Odbacio je dokaze bazirane na praksi stanovnika Medine. Bio je kritian prema Hanefijama zbog njihove nepopustljivosti prema mnogim praksama koje padaju pod Sunnet, jer hadis na kojem su se one bazirale, nije ispunjavao neke njihove uvjete kao to je popularnost hadisa. Konano, sebe nije ograniio na hadise ljudi iz Hidaza, kao to je Malik uinio. Ovo su istaknuti najvaniji principi afijske kole miljenja, razlike izmeu njih i onih formulisanih od strane Malikove i Ebu Hanifine kole su jasno vidljivi.

Imam Ahmed ibnu Hanbel

Principi hanbelijske kole miljenja su krajnje bliski onima afijske kole. Ovi principi, po redoslijedu prioriteta su: 1. Kad je dokaz pristupaan u tekstu Kurana i Sunneta, on ne konsultira ni jedan drugi izvor. Ako postoji hadis koji je izdignut (merfu) do nivoa vjerodostojnosti, on ne daje prioritet ni jednom drugom izvoru kao to je praksa stanovnika Medine, neovisno rezoniranje, analogija, izjava ashaba, ili konsenzus baziran na nedostatku znanja o pitanjima oko kojih se spori. Ako ne postoji pristupaan tekst o pitanju, Ibnu Hanbel se obraa na pravne sudove ashaba. Ako ne pronade izjavu ashaba koja se ne suprostavlja drugom ashabu, on se priklanja

2.

82

El-Fikrus-sami 1/399.

83

ovoj izjavi i daje joj prioritet nad bilo kojom drugom praksom, miljenjem ili analogijom. 3. Ako postoji razlika miljenja meu ashabima oko pojedinih pitanja, on odabire miljenje koje je blie Kuranu i Sunnetu i ne ide iza ovoga. Ako mu nije jasno koje miljenje je blie Kuranu i Sunnetu, on bi izvijestio o sporu na potpuno objektivan nain i ustegao se od donoenja bilo kakve odluke. On uzima bilo koji hadis kao autoritet, bilo to mursel ili daif (slab), ija vjerodostojnost - ili u lancu prenosilaca ili sadraja - nije potpuno izvan pitanja, uz obzir da se ne sukobi sa ustaljenom praksom, izjavom ashaba ili konsenzusom miljenja. On bi davao prednost takvom hadisu nad analogijskim zakljuivanjem. Po njegovom miljenju, analogija se moe uzeti kao izvor zakona samo kada postoji potreba donoenja suda po pitanju koje se ne moe rijeiti obraanjem na bilo koji od gore pomenutih izvora ili principa. On bi usvajao princip sedduz-zerai (sprijeavanje puteva koji vode grijeenju)83.

4.

5.

6.

Metodologija Davuda Ez-Zahirija

Vjerovatno je prikladno dati kratku ideju o principima i izvorima zahirijske kole miljenja, tim vie to je to jedna od islamskih kola koja jo ima neki uticaj i sljedbenike meu Ehlus-Sunnetom. Postoje ozbiljne suprotnosti izmeu ove kole i one Ebu Hanife, i kasnije Malikove, Ibnu Hanbelove i afijine. No kako god bilo, Zahiri je priznao da je veliki dunik afiji.
Zeriah (mn. zerai) se odnosi na sredstvo ili put koji vodi zabranjenom inu. Na primjer, gledanje osobe izvan braka je put (zeria) koje moe voditi do bluda. Zabrana takvog gledanja je, stoga, smatrana kao sprijeavanje (sedd) sredstva koje potiu na grijeenje ili nemoralne ili grijene ine.
83

84

Istaknuta osobina zahirijske kole je privrenost vanjskome, manifestirajuem znaenju teksta Kurana i Sunneta. Prioritet je dat ovim znaenjima nad bilo kojim drugim razmatranjima alternativnog tumaenja, suda ili javnog interesa. Sljedbenici ove kole ne primjenjuju analogiju i tvrde da je ona jedino primjenjiva kada postoji efektivni uzrok ili ratio legis (illeh) u tekstu koji moe biti primjenjen u drugom sluaju, koji iako nije pokriven jezikom, jeste pokriven ovim uzrokom ili razlogom u tekstu. Ovo znai da je postojanje illeta preduslov za primjenu analogije. Oni zabranjuju upotrebu istihsana i pozivaju se na idma koji je donijet samo u vrijeme ashaba - za razliku od Malikija, Hanefija i Hanbelija, ne uzimaju hadis koji je mursel i munkati. Ne prihvataju vrijednost zakona prije Kurana i ne dozvoljavaju neovisno rezoniranje na bazi kuranskog ajeta: U Knjizi Mi nismo nita izostavili. (6:38) Prema ovome, oni tvrde da su zakoni otvoreno izreeni u originalnim izvorima i da ne potovati ovo znai prelaziti granice koje je postavio Svemoni Allah. Oni smatraju da je slijeenje pravila koja su donijeli pravnici odreene kole (taklid) zabranjeno obinom ovjeku, kao to je i uenjaku, i da svaki odrastao musliman ima odgovornost ulaganja napora da naui ispravno prosuivanje. Istinito je da mnogi principi koji su pridrueni vodeim pravnicima, skreu od njihovih stvarnih izjava i nisu potkrijepljeni autentinim izvjetajima. Ovim principima bez osnove se poslije priklanjalo i branjeni su od bilo kog kriticizma ili suprotnog pogleda. Sve ovo poveava stalnu kontroverzu i samo odvlai panju od Kurana i Sunneta. Ovo je jedan od glavnih razloga kodnih sporova koje sami imami nikad nisu namjeravali. Muslimani poslije njih su skrenuli daleko od stvari vieg prioriteta i ukljuili se u razmatranje beznaajnih stvari. Ovo ide na raun dubina u koje su muslimani potonuli.

85

Sedmo poglavlje RAZLOZI ZA RAZLIKE

Razlike u miljenju u nekom intelektualnom pitanju, i - ako proirimo - u pravnim takoer, su prirodne obzirom na prisutne nejednakosti u inteligenciji, razumijevanju i analitikim kapacitetima sa kojima su ljudi stvoreni. Ako prihvatimo da je ova izjava punovana, onda moramo takoer, prihvatiti da su razlike u miljenju izmeu nekoliko ashaba za vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve selem, i ispravno voenih halifa bile prisutne i da su dobro zabiljeene. Uinili bismo medvjeu uslugu vjeri, kada bismo zanijekali ovaj fenomen. Pod istim platom ne gledamo na otvorenu diskusiju o ovim razlikama, kao omalovaavanje istoe islamske poruke ili umanjivanje iskrenih namjera, onih ashaba koji su imali razlike. Uistinu, moemo rei da u otvorenom spominjanju ovih razlika, mi u stvari svjedoimo objektivnu realnost i punovanost vjere Islama.

Prirodne razlike
Islam tretira ljude na bazi da su oni ljudska bia koja, zbog razliitosti faktora, su esto u neskladu sa istim, prirodnim stanjem u kojem su stvoreni. Ono to tjei vjernika, je to da razlike u miljenju meu ashabima nisu izvirale iz slabosti u vjerovanju (akaidu) ili skepticizmu prema Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, uenju. Umjesto toga,
86

razlike su rezultirale iz izvorne elje da se ustanovi istina kroz strpljivo istraivanje i otkrije se namjera Zakonodavca. Dok je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio izvor ovih zakona, ne nalazimo da je razmimoilaenje trajalo due nego to je trebalo da se obrati njemu. Iz ovoga to smo rekli gore o muslimanskoj historiji, moemo rei da uzroci razlika u miljenjima u veini sluajeva zavise od jezikih i pravnih tumaenja kuranskog teksta i tumaenju Sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Posigurno nije bilo bolesnih motiva iza ovih razlika, na razoarenje licemjera koji su bili skloni sijanju sjemena nesloge u zajednici. Ovo ide na raun lahkoe i brzine, kojima su se sve razlike rasipale im su diskutanti sreli Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili im bi neko donio odgovarajui tekst iz stavova ashaba. Moemo vidjeti vjerodostojnost izreke da onaj koji posjeduje ispravnu, prirodnu narav (fitra) podrava istinu gdje god je nae. Treba oekivati da su se neke razlike i razlozi iza njih prenosile iz jednog perioda u drugi - ne postoji nain ograniavanja ovih razlika na neki dati period. Ma kako bilo, sa brzim irenjem Islama nakon smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pojavili su se novi i kritiniji dogaaji u islamskoj sferi koji su doprinjeli duhu neslaganja.

Nakon ubistva treeg halife

Naroito nakon atentata na treeg halifu, Osmana ibnu Affana, nova podruja u kojima se proirio Islam su bila izloena nasilnim pometnjama. Ovo je unijelo novu i potpuno stranu dimenziju prethodno smirenoj tradiciji razlike miljenja. Atmosfera politikih pometnji i neizvjesnosti je natjerala stanovnike svakog grada i naselja da postanu vie zatitniki raspoloeni prema bilo emu od znanja o Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, Sunnetu kojeg su imali. Oni su bili oprezni od pokuaja krivotvorenja ili izmiljanja hadisa. Gradovi Kufa i Basra su se pojavili kao centri intelektualnih aktivnosti. Oni su obezbjedili i plodno tlo za izmjenu politikih ideja i razvoj politikih sekti kao to su Haridije,

87

ije, Murdije84, kao i Mutezile, Dehmije i druge sumnjive i devijantne grupacije. U ovo vrijeme, postojalo je onoliko intelektualnih i racionalistikih tenji koliko je bilo grupa, svaka grupa je formulirala sopstvene metode i principe za tumaenje teksta Kurana i Sunneta i za ophoenje sa novim sporovima. Postojala je nasuna potreba da se uspostave neke kontrole za reguliranje situacije, za specificiranje metodologija koje mogu biti upotrijebljene za izvoenje pozitivnih zakona iz Boije Objave i za specificiranje ta je dozvoljeno a ta nije u rukovoenju sporovima. Sreom, principi dozvoljavanja razlike u pristupu u pravnim stvarima (fikh) su ope prihvaeni. Ovo su bile stvari oko detalja i zahtijevale su, da bi se po njima poelo, visoko usmjereno znanje o dokazima iz Kurana i Sunneta. Rije fikh, doslovno znai shvatanje, razumijevanje. U irem smislu, upoterijebljava se da oznai posebno razumjevanje koje pravnik ili fakih (onaj koji razumijeva) donosi po odreenom pitanju. Rije fikh se, takoer, odnosi na tijelo znanja, pravila i sudova koji dolaze iz pravnih shvatanja pitanja u svjetlu jasno definiranih principa. Na bazi znanja koje mu je pristupano, pravnik moe donijeti sud koji, u stvari, moe biti istovjetan sa namjerom Zakonodavca, ali i ne mora. Kakav god bio rezultat, od njega se zahtijeva vie nago da se napregne do maksimuma njegovog intelektualnog napora da bi se dolo do suda. Vjerovatno je da e se njegov sud podudariti sa namjerom Zakonodavca ili biti to je blie mogue njoj u biti, svrsi i uinku. Kako joj je dat ovaj pristup, razlika u miljenju je, stoga, gledana kao legitimna ako je ispunjavala dva uvjeta: 1. 2. Svaki diskutant mora imati dokaz (delil) da potvrdi svoj navod. Nedostatak takvog dokaza e omalovaiti navod. Prihvatanje razmimoilaenja miljenja na smije dovesti ni do ega protivnog zdravom razumu ili lanog. Ako je miljenje oevidno lano od poetka, treba biti istovremeno naputeno.

84

Murdije su sekta koja je izvela svoje ime iz rijei irda to znai odgaanje. Oni su odlagali sud grijeniku do Sudnjeg dana. Smatrali su da gdje ima vjere, grijeh i grijeenje ne mogu nakoditi i slino, gdje postoji nevjerstvo (kufr) dobro djelo ne donosi korist. Ovo je suprotno prihvaenom islamskom vjerovanju.

88

Ova dva uvjeta ilustriraju razliku izmeu ihtilafa, koji sugerira opravdanu razliku miljenja i hilafa koji je skloniji sporu. Ihtilaf pretpostavlja da se iskreni intelektualni napor poduzima da bi se dolo do suda; u cjelosti predstavlja objektivnu metodologiju. Ihtilaf, u drugu ruku, se odvaja od jednog ili oba prethodno postavljena uvjeta. On nema veze sa objektivnou. Pravnici ije su metode razliito prihvaene od strane Ummeta su se u cjelini, vrsto priklonili ovim gore pomenutim uvjetima. Obezbjeivanje potrebnog dokaza da se osnai navod naputanje bilo koje tvrdoglave pozicije. Pravni historiari nisu svi jednoglasni u specificiranju razloga pravnih razlika u tom periodu uprkos ogromnoj literaturi na tu temu. Razlozi mogu biti pridrueni trima razliitim faktorima: jeziki, faktor koji se odnosi na prenos hadisa, i faktor koji se odnosi na principe i pravila dedukcije. Jeziki (lingvistiki) razlozi Jedna rije u kuranskom tekstu ili hadisu moe imati nekoliko razliitih znaenja. Rije ajn moe znaiti organ vida, tekua voda, isto zlato ili pijun. Ako je takva rije upotrijebljena u kontekstu gdje je teko precizno rei ta ona znai, ak i uenjaci (mudtehidi) koji ulau veliki napor, mogu dati razliita znaenja rijei ili izraza koji teko mogu biti poduprijeti tekstom. Znaenja, takoer mogu biti sugerirana i biti totalno odvojena od namjeravanog znaenja rijei. Jedan takav sluaj je razmimoilaenje meu pravnicima o pravom znaenju kara u ajetu: I razvedene ene neka ekaju, bez ponovnog udavanja, period od tri kuru. (2:228) Rije kar (mnoina kuru), moe znaiti menstruacija i period istoe poslije menstruacije. Tako stvarna duina perioda ekanja moe varirati, ovisno koje se znaenje prihvati. Neki pravnici iz Hidaza su prihvatili da period ekanja treba biti tri intervala istoe, dok pravnici iz Iraka zakljuuju da trebaju biti raunate tri pojave menstruacije, to moe znaiti krai period ekanja.85 Ponekad izraz moe imati i doslovno i figurativno znaenje. Bilo je, meutim, neslaganja meu nekim pravnicima da li je, u stvari,
85

Vidi tefsir od El-Kurtubija: 3/113; Ibnu Kuddame, El-Mugni, 9/77 ff.

89

prikladno da kuranski izraz moe imati figurativno znaenje. Najvei broj uenjaka je potvrdio da je mogue, dok je nekoliko, kao Ebu Isferejani i Ibnu Tejmijje, odbacilo takvu mogunost. Oni koji se nisu slagali da bi kuranski izraz mogao imati figurativne konotacije su tvrdili da takve konotacije nemaju realno odnoenje na originalnu upotrebu rijei. Prema tome rije lav ne moe biti uzeta kao hrabar ovjek. Oni govore da su kuranski tekstovi doli da razjasne zakone, a ne da zbunjuju kao to figurativne interpretacije imaju tenju. Na cilj nije da ovdje debatiramo po ovom pitanju. Veina uenjaka, kao to smo rekli, je bila miljenja da su figurativna tumaenja Kurana prihvatljiva. Ibnu Kuddame i drugi pravnici su, u stvari, smatrali odbacivanje figurativnog znaenja tumaenja kao znak svojeglavosti.86 Uenjaci su se u prouavanju kuranskih tekstova, doista razlikovali u njihovom shvatanju namjera Zakonodavca. Ako je rije sugerirala dva znaenja, neki su uenjaci odabirali doslovno znaenje, a neki figurativno. Rije mizan, na primjer, doslovno znai vaga (terezija) ili instrument za mjerenje mase. Figurativno, moe imati znaenje pravda kao u ajetu: A nebo je digao. I postavio je terezije (mizan), da ne prelazite granice terezija - i postavite teinu s pravdom i na tereziji ne zakidajte. (55:7-9) U svojoj zadnjoj pojavi, rije terezija (mizan) ima doslovno znaenje terezije upotrebljene za vaganje stvari. U prvom i drugom javljanju rije mizan moe oznacavati pravdu (adl) ili tereziju87 kao to je to u slijedeem ajetu: Mi smo izaslanike nae s jasnim dokazima slali i po njima knjige i terezije objavljivali, da bi ljudi pravedno postupali. (57:25) Figurativni govor se takoer, moe nai u opem kontekstu kuranskog odlomka u ajetu: O sinovi Ademovi, spustili smo vam (enzelna) odjeu koja e pokrivati vaa stidna mjesta, a i raskona odijela. (7:26) Rije enzelna doslovno znai spustili smo. Naravno, odjea nije sputena s neba kao odjea. Doslovno razumijevanje rijei enzelna je, stoga, neprihvatljivo. Enzelna se umjesto toga moe uzeti kao: Mi smo vam dali znanje pravljenja i upotrebe. Ovo znaenje bi odgovaralo
86 87

Vidi Revdetun-nezir 35 (Selefijje, izd.) Ibnu Kesir, 4/270.

90

drugim javljanjima glagola enzelna u Kuranu, kao kada Allah, delle anuhu, kae: On vam je dao znanje pravljenja i upotrebe (enzele) gvoda. (57:25) Ovo ne moemo prevesti kao: I Allah je spustio gvode. Drugo mogue objanjenje Allahovog sputanja odjee je da je Allah spustio kiu i uzrokovao rast bilja. On je, isto tako, stvorio ivotinje sa vunom, krznom, i dlakom, i od toga mi pravimo odjeu. Dakle, ajet se moe prije odnositi na gotovi proizvod kao manifestaciju Allahove plemenitosti nego na originalnu vodu koju je On spustio i koja je opisana drugdje u Kuranu kao izvor svega ivota. Odvojeno od znaenja u individualnoj formi, jezike tekoe iskrsavaju po pitanju gramatike. Ope je znanje da direktni imperativ glagola, na primjer radi!, esto oznaava naredbu da se ispuni obaveza; negativni imperativ (ne radi!) oznaava zabranu. Ovi oblici imperativa, meutim, nisu uvijek upotrijebljeni u apsolutnom smislu. Direktni oblik imperativa glagola moe biti upotrijebljen, na primjer, da oznai pohvalni nain radnje, ponudi upustvo, da upozorenje, ili dostavi neke vijesti. Naredba stupite u ugovor o oslobaanju (24:33) za bilo koju zarobljenu osobu, zahtijeva takvo djelo. Ipak, ona je uzeta od strane uenjaka ili kaoapsolutna komanda koja ima za cilj ukidanje ropstva kao drutvene institucije ili kao pohvalni smjer djelovanja. Naredba vjernicima koji uzimaju ili daju zajam zapiite (2:282) je promatrana kao nuenje upute i savjeta. Naredba upuena onima koji se namjerno okrenu od Poslanikove poruke: inite to hoete (41:5) je openito promatrana kao upozorenje na mogue posljedice tvrdoglavosti.88 Odvojeno od direktne zabrane, negativni imperativ moe biti upotrijebljen da ohrabri uzdravanje od ina koji je neprimjeren ili pokuen, da ponudi upustvo, ili da urui neke vijesti. Kada Allah, delle anuhu kae: Ne pruaj poglede svoje na ono to Mi dajemo na uivanje nekima od njih (koji nijeu istinu). (15:88), negativni imperativ ne pruaj poglede je uzet da ohrabri uzdravanje od potencijalno bolnog doivljaja. A kada Allah nareuje vjernicima: Ne zapitkujte o onome to e vam priiniti neprijatnosti ako vam se objasni. (5:101), ovo je uzeto kao nuenje upute u izbjegavanju nepoeljne radoznalosti.

88

Vidi El-Mahsul, 2/39 ff gdje je navedeno 15 vrsta imperativa.

91

Raznoliki nain i tumaenja, i pozitivnih i negativnih naredbi, su doprinijeli razlikama meu pravnicima u njihovom pristupu i u metodama izvoenja zakona iz kuranskih tekstova. Ponekad se uenjaci razilaze po pitanju upotrebe rijei u kontekstu, ak iako se potpuno slau po znaenju rijei. Jedan takav sluaj su razlike oko kuranskog ajeta (2:282) koji govori o ulozi pisara i svjedoka u biljeenju poslovnih transakcija. Jedno tumaenje, bazirano na Ibnu Abasovom kiraetu, daje znaenje ajeta kao: I neka ni pisar ni svjedok ne uzrokuju tetu. Ovo tumaenje uzima glagol u aktivu; pisar se okrivljuje za pisanje neeg razliitog od onog to mu je bilo diktirano, a svjedok je kriv ako lano svjedoi. Drugo tumaenje bazirano na kiraetu Ibnu Mesuda, daje znaenje ajeta kao: I neka ne bude oteen ni pisar ni svjedok. (kao u Korkutovom prijevodu, prim. prev.). Ovo tumaenje uzima glagol u pasivu: i pisaru i svjedoku se moe uiniti teta ako su prisiljeni da piu ili svjedoe u nepodesno vrijeme. teta im se moe uiniti i ako, na primjer, budu uzeti kao odgovorni za eventualne posljedice ugovora kao takvog, ili za neispunjenje bilo kojeg od njegovih propisa od bilo koje od ugovornih strana.89 Oni koji su zainteresirani za istraivanje takvih sluajeva razlika u miljenjima nai e mnoge primjere u pojedinim rijeima ili gramatikim konstrukcijama. U skladu s ovim razlikama, tekst moe biti gledan, na primjer, kao opi ili specifini, apsolutni ili ogranieni, rezimirajui ili razjanjujui. I nae kratko bavljenje temom moe ohrabriti itaoca da prouava ove fascinantne jezike korijene pravnih razlika u pristupanim specijaliziranim radovima. Razlike oko hadisa Najvie pravnih razlika meu ranim uenjacima vodi nazad do prenoenja izreka pripisanih Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.
89

Vidi Ibnu Sejjid El-Betlejusi u Et-tenbih alel-esbab elleti evdebet el-ihtilaf bejnelmuslimin (Upozorenje o razlozima koji su prouzrokovali neslaganje meu muslimanima). 32:3.

92

Ponekad neki hadis nije uope doao do odreenih uenjaka i on je, stoga, formulirao svoje miljenje na osnovu eksplicitnog znaenja kuranskog teksta ili drugog hadisa koji mu je bio pristupaan. Alternativno, mogao se obratiti na kijas iz relevantnog Poslankovog suda, ili bi taio pomo u pretpostavljenom nastavljanju (istishab) zakona ne znajui da je bio ukinut gdje su okolnosti bile analogne. Ili je bazirao miljenje na principu neoptereavanja ljudi obavezama kada nije bilo tekstualnog dokaza da ga opravda, ili na nekom drugom prihvaenom principu dolaenja do suda kroz idtihad. Ponekad, u odreenom sluaju, razliit hadis od onog dostupnog jednom uenjaku bi doao do drugog uenjaka, i to bi rezultiralo razliitim sudom po istom pitanju. U drugom sluaju pravnik moe primiti hadis koji on smatra manjkavim, to ga sprijeava od njegove upotrebe u donoenju pravnog suda. Ovo su neke mogunosti u ovom pogledu: 1. Lanac prenosilaca (isnad) koji ide do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, moe biti nevjerodostojan i moe ukljuiti prenosioca koji je nepoznat ili nepovjerljiv ili ije je pamenje slabo ili manjkavo. Isnad moe biti prekinut; to jest, prenosilac ne citira prvog autoriteta koji je uo hadis od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Pravnik, posebno u sluaju hadisa kojeg prenosi jedan prenosilac, moe postaviti odreene uvjete za potenje prenosioca koje drugi ne postavljaju. Njegovi zakljuci i sudovi po odreenim pitanjima mogu, stoga, biti razliiti od ostalih.

2.

3.

Zakljuci i sudovi pravnika se, takoer, razlikuju prema njihovim individualnim koncepcijama i definicijama aktuelnog teksta i implikaciji odreenog hadisa. Na primjer, oni se razlikuju u znaenju odreenih tehnikih pojmova u hadisu - pojmova kao to su: el-muzabena90, el90

El-muzabena - prodaja oekivanog prinosa uroda za aktuelni proizvod, na primjer prodaja datula na drvetu suene datule ili prodaja groa u zamjenu za groice (suho groe).

93

muhabera91, el-muhakela92, elmulasema93, el-munabeda94 i el-garer95. Ponekad moe biti tekstualnih varijacija u verziji istog hadisa do te mjere da kljuna rije moe nedostajati u jednom tekstu, ili se itavo znaenje hadisa moe promijeniti zbog ove nedostajue rijei. ta vie, neki uenjaci mogu primiti hadis koji ima konzistentno unutarnje znaenje, dok je s druge strane mogue uzeti dobro razumijevanje njegovog namjeravanog smisla. Drugi nisu bili tako sretni i njihovo razumijevanje hadisa bi bivalo razliito od namjeravanog smisla. Razlike miljenja bi se javljale kada bi jedan prenosilac uo samo dio hadisa, dok bi ga drugi uo u cijelosti. Originalni tekst hadisa bi mogao, isto tako, biti promijenjen kroz pogreno vokaliziranje, pogreno predstavljanje ili umetanje rijei tokom prepisivanja to bi rezultiralo raznolikim zakljucima i prosudbama. Pravnik, takoer, moe smatrati hadis vjerodostojnim, ali je u nesuglasju sa drugim koji on smatra autentinijim. On bi, razumljivo, posegao za ovim drugim. U drugoj situaciji, moe mu biti nejasno koji od dva dijela dokaza je vjerodostojniji i on bi se uzdravao od upotrebe bilo kojeg sve dok ne bi dobio neovisnu potvrdu. Odreeni pravnik je moda dobio informaciju koja dokida hadis ili ga ini specifinim ili ga ograniava u dosegu (polju primjene) i to bi, naravno, rezultiralo razlikama u njihovim kolama miljenja.96
91

El-muhabera - slino podjeli uroda, gdje je pravo dato od posjednika zamljita farmeru do odreenog roka u zamjenu za neke od proizvoda. El-muhakala - prodaja uroda prije etve, kao to je dananja praksa u buduim tritima.
92 93

El-mulasema - oblik prodaje u predkuransko doba koja se zakljuuje dodirivanjem robe od strane kupca koja tada postaje njegovim vlasnitvom, bez obzira da li se prodava sloio ili ne.
94

El-munabeda - prodaja u kojoj bi prodava obino bacao artikl prema namjeravanom kupcu da bi oznaio zavretak prodaje.
95

El-garer - prodaja u kojoj roba nije bila u posjedu trgovca u vrijeme ugovaranja, niti je bila poznata koliina, niti je bilo izvjesno da li e prodava biti u mogunosti da je isporui kako bi ispunio ugovor.
96

Vidi Raful-Melam, 7.

94

Razlike u pravnim metodama

Ovo je trei glavni inilac u objanjavanju pojave razlike u miljenjima. Usulul-fikh (izvori i principi pravnog zakonodavstva) mogu biti definirani kao nauka koja otjelovljuje znanje o dokazima ili potvrdama (edille; jednina: delil) na kojima je zakonodavstvo osnovano, metodologija izvoenja zakljuaka iz ovog znanja, i objekt na koji se zakon primjenjuje. Svi principi i pravila formulirani od strane pravnika za reguliranje procesa idtihada i izvoenje pomonih zakona eriata ine dio nauke usulul-fikh. U svojim raznovrsnim metodologijama, pravnici su specificirali osnovne principe koje oni upotrebljavaju za formuliranje zakona i oni daju dokaze (huddijje) za ove zakone. On su elaborirali sve korake koje su poduzeli od poetka da bi doli do zvaninog suda. Pravnici razliitih kola miljenja su se razili u principima i pravilima koje su upotrebljavali. Neki su, na primjer, priznali sud ashaba Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao vjerodostojnu osnovu za donoenje suda na temelju toga da su Poslanikovi ashabi, zbog svog moralnog potenja, mogli davati fetve samo na osnovu propisnog dokaza, ili propisnog shvatanja dokaza, ili na bazi da su uli relevantnu izjavu direktno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o kojoj nisu bili upozoreni. Drugi nisu uzeli tako veliko oslanjanje na sudove ashaba, izabirui od njih samo ono to su uli direktno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a ne njihova tumaenja, utiske ili akcije. Neki pravnici su usvojili princip el-mesalihul-mursele (javni interes) koji niti je nareen niti je zabranjen u bilo kojem osnovnom izvoru, ali je baziran na ubjeenju da svi eriatski zakoni imaju za cilj ostvarenja blagostanja ili dobra za ovjeanstvo. Drugi nisu uzeli ovaj princip kao punovaan izvor zakona, i to je dovelo do aktuelnih razlika u formiranju zakona. Postoji mnogo drugih principa ove vrste po kojima su se pravnici razili. Razili su se po pitanju dozvoljenosti upotrebe principa sasijecanje zla u korijenu (sedduz-zerai); pravne preferencije (istihsan);
95

pretpostavka nastavljanja (istishab); prihvatanje sigurnijeg (el-ahzu bil-ahvat); prihvatanje blaeg (elahzu bil-ehaff); prihvatanje stroijeg (el-ahzu bil-eskal); obiajno pravo (el-urf); i lokalni obiaj (el-adet). Oni su se isto razili o pitanju implikacije prvotnog teksta, metodama dolaenja do ovih implikacija, i ta moe opravdano biti podrano iz ovih tekstova. Na ovaj nain iskrsavaju mnoge razlike na polju izvedenih propisa. Ovo je kratki pregled najvanijih uzroka za pravne razlike. Oni koji su zainteresirani za daljnje istraivanje ili nalaenje relevantnih primjera da rasvijetle razliite take razlika mogu se obratiti na pristupane klasine i moderne radove, koji se bave ovim pitanjima.97

97

Vidi Nuzhetul-evlija, 392; Dairet mearif el-karnul-irin (Enciklopedija dvadesetog stoljea), 4/141.

96

Osmo poglavlje ZNANJE I OTMJENOST

Obrazovanje i maniri imama

Kao i ashabi prve generacije, njhovi neposredni nasljednici tabiini - vodei pravnici drugog i treeg stoljea su imali mnoge razlike o pitanjima koja su zahtijevala idtihad. Poto njihove razlike nisu bile motivirane bilo kojim vidom egoizma ili elje da se stvori nesloga, neko moe rei da su svi oni bili na pravom putu. Nije preuveliavanje rei da su ovi pravnici bili jedinstveno posveeni traenju istine i zadobijanju Allahovog zadovoljstva. Oni su bili visoko kolovani i kvalificirani, i zato su njihove fetve stavljene na raspolaganje pravnicima svih doba. Bila je uobiajena praksa meu njima da prenose sudove onih koji su donosili vjerodostojne fetve, bez obzira na pravnu kolu kojoj su pripadali i da trae Allahov oprost za one koji su pogrijeili. Oni su imali visoko meusobno potovanje. Kada su bili suoeni sa tekim pitanjima, neki pravnici su konsultirali literaturu druge pravne kole bez ustruavanja ili osjeaja sramote, iako se moda nisu slagali sa tipom dokaza koje su ovi drugi koristili. Oni su se, naravno, osjeali slobodnima da konsultiraju bilo koji, dokazima potkrijepljeni tekst. Dolazei do svojih rjeenja (fetvi), oni bi ih izdavali sa ovakvim zakljuujuim frazama: ovo je opreznije, ovo je preporuljivije, ovo je kako bi trebalo biti, meni se ne svia ovo ili ovo mi ne izgleda privlano. Oni se nisu osjeali sputani bilo kakvim
97

neutemeljenim ogranienjima ili strahom od neosnovanih optubi. Oni su bili irokoumni, i njihova briga je bila da olakaju stvari ljudima. Meu Poslanikovim ashabima, njihovim nasljednicima, i vodeim pravnicima nakon njih, su postojale razlike koje su se odnosile, na primjer, na pripremu i samo klanjanje namaza. Neki su uili bismillu na poetku sure Fatihe, a drugi nisu. Neki su je izgovarali glasno, drugi nisu. Neki su uili kunut dovu kao dio sabah namaza, dok drugi nisu. Neki su obnavljali abdest nakon krvarenja nosa, povraanja i putanja krvi, dok drugi nisu. Neki su smatrali da bilo kakav fizicki kontakt sa enom ponitava abdest, dok drugi nisu. Neki su obnavljali abdest nakon jedenja kamiljeg mesa ili hrane peene direktno na vatri, dok drugi nisu vidjeli potrebu za tim. Ove razlike ih nikad nisu sprijeile da klanjaju namaz jedni iza drugih. Ebu Hanife i njegovi sljedbenici su, kao i afija i njegovi vodei pravnici, klanjali namaz iza medinskih imama iz malikijske kole i drugih, iako ovi imami nisu uili bismillu, bilo u sebi ili na glas. Prenosi se da je Ebu Jusuf, vodei hanefijski uenjak, klanjao namaz iza Er-Raida. Ebu Jusuf je kasnije saznao da je Er-Raidu bila putena krv. On nije ponovio namaz iako je smatrao da putanje krvi kvari abdest. Ahmed ibnu Hanbel je smatrao da krvarenje iz nosa i putanje krvi kvari abdest. Bio je upitan ta ako ljudi klanjaju namaz iza imama koji nije obnovio abdest nakon krvarenja, on je odgovorio: Kako da ne klanjam za Malikom ili Seidom ibnul-Musejjibom? Prema afiji kunut dova (na sabahu) je ustaljena praksa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Pa ipak, prenosi se da je klanjao sabah blizu mezara Ebu Hanife ali nije uinio kunut dovu.98 Kada je bio upitan o ovome, afija je odgovorio: Kako da zastranjujem od njega dok sam u njegovom prisustvu? Prenosi se isto od njega da je rekao: Mi smo, vjerovatno, priklonjeniji irakoj koli miljenja (mezhebu).99 Malik je bio najueniji strunjak u hadisu kojeg su prenosili stanovnici Medine i najbriljiviji u promatranju lanaca prenosilaca (isnad).
Imami afija je klanjao u blizini a ne na mezaru Ebu Hanife, kako to ele prikazati neke sekte koje su skrenule s pravog puta. Inae Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je zabranio klanjanje na grobu, kaburu.
98 99

Huddetullahil-baliga, 335.

98

On je, takoer, bio najobavjeteniji o praksi Omer ibnul-Hattaba, izrekama Abdullaha ibnu Omera, Aie i sedam uvaenih pravnika meu Poslanikovim ashabima, radijallahu anhum. On je bio jedan od pionira u uspostavljanju nauke prenoenja hadisa i donoenja pravnih rjeenja (fetvi). Hadisi koje je sakupio i fetve koje je donio, se nalaze u njegovoj knjizi El-Muvetta, u kojoj je sakupio pouzdane hadise poznate ljudima Hidaza, izreke ashaba, i fetve druge generacije muslimana koje je on ozvaniio. Poglavlja knjige su kvalificirana u skladu sa pravnim granama i s velikom uenou. El-Muvetta je plod etrdesetogodinjeg strunog napora. To je bila prva knjiga o hadisu i pravu koja se pojavila u historiji Islama. Njen sadraj je bio opravosnaen od sedamdeset uenjaka, ali kad je halifa El-Mensur zatraio da se nekoliko kopija nain i i rasturi u nove muslimanske oblasti sa namjerom da se ljudi okupe da slijede njezinu liniju i time razlike i prepirke dovedu do kraja, Malik je bio prvi koji je odbacio ovaj prijedlog. Prenosi se da je rekao El-Mensuru: Ne ini to. Ljudi u razliitim krajevima muslimanske zemlje ve posjeduju znanje bazirano na izvjetajima koje su primali i izrekama Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koje su uli prije ovoga. Svaka grupa ljudi se ponaa u skladu sa onim to je dolo prvo, i zbog toga postoje razlike u praksi ljudi. Ostavi ljude svakog kraja da slijede ono to su odabrali. Halifa se preutno sloi sa Malikovom eljom i zamoli Allaha da mu podari uspjeh.100 Malikov savjet halifi i njegov savjet da se El-Muvetta - knjiga na kojoj je on radio tako temeljito i tako dugo vremena - zvanino prepie kao standarni tekst hadisa i prava ne ostavlja nam nikakvu sumnju o njegovom prostranom razumijevanju i irokoumnosti, kao i kompletnom otsustvu egoizma. On je bio sposoban da vidi ogranienje i opasnosti autoritativne vladavine.

El-Lejsovo pismo Maliku

100

Ibid. 307; El-fikrus-sami, 1/336.

99

Vjerovatno jedan od najboljih praktinih primjera etike i norme neslaganja je pismo koje je Maliku poslao El-Lejs ibnu Sad, vodei uenjak i pravnik Egipta u to vrijeme. Pismo, u kojem je El-Lejs dao svoje poglede na razliita pitanja po kojima se on razlikovao s Malikom, je bilo zdanje znanja i otmjenosti. Pismo je predugo da bi se citiralo u potpunosti, ali ovdje je nekoliko odlomaka da bi se odslikao njegov sadraj i ton: Iz tvog pisma koje sam dobio, drago mi je znati da si u dobrom zdravlju. Neka ti Allah podari da tvoje zdravlje potraje i omogui ti da Mu pokae zahvalnost. Neka On pospe jo vie Svoje obilne dobrote na tebe... Ti si inforimiran da ja donosim pravna rjeenja ljudima koja se razlikuju od prakse stanovnika Medine. Ti si istakao da se trebam bojati za svoju duu o rjeenjima koja sam donio ljudima ovdje i da bi, isto tako, oni trebali pratiti praksu stanovnika Medine, u koju je Poslanik uinio hidru i u kojoj je Kuran bio objavljivan. to si napisao u ovom pogledu je, inaallah, tano i ja vjerujem da e te moj odgovor na tvoje komentare zadovoljiti. Meu onima koji su blagoslovljeni znanjem, nema nikoga kome se vie od mene ne sviaju nesukladna ili suprotna rjeenja, ili ko ima veu privlanost za bive medinske uenjake, ili ko radije od mene usvaja rjeenja po kojima su oni jednoglasni. Slava i hvala Allahu, Gospodaru i uzdravatelju svih svjetova. On nema sudruga. El-Lejs ibnu Sad nastavlja da navodi razlike u miljenju izmeu njega i Malika oko autoritativnosti prakse stanovnika Medine. On istie da su mnogi rani Poslanikovi ashabi koji su bili odgojeni pod njegovim vostvom i uputama rairili uenja Kurana i Sunneta kroz razliite zemlje koliko god su mogli. On je, takoer, istakao, da su sljedbenici druge generacije imali svoje razlike u miljenjima i mnogim pitanjima. Kao primjer, on pominje Rebia ibnu Ebi Abdurrahmana, ali iskazuje svoje neslaganje sa njim o odreenim pitanjima, a onda kae: Uprkos ovome, hvala Allahu, Rebia je bio osoba koja je posjedovala ogromnu dobrotu. On je imao originalan um i rjeit jezik. On je bio ovjek oite otmjenosti i dobrih manira. Imao je izvornu ljubav za svoju brau muslimane, uope, i za nas posebno. Neka mu Allah podari svoju milost i oprost i najbolju naknadu za njegova djela. Slijedee, Ibnu Sad pominje neka pitanja po kojima su on i Malik imali razliita miljenja, na primjer: sastavljanje akama i jacije u kinoj noci; donoenje suda na osnovu samo jednog svjedoka; plaanje zadranog
100

dijela mehra (vjenanog dara) samo u sluaju razvoda; klanjanje namaza za kiu (salat istiska) prije hutbe. Ibnu Sad zakljuuje svoje pismo govorei: Izostavio sam mnogo pitanja osim ovih. Molim Allaha da ti podari dug ivot i uspjeh jer se nadam da e se time ljudi okoristiti i jer se bojim da e izgubiti sa smru takvoga kao to si ti. Uvjeravam te u moja osjeanja blizine prema tebi uprkos razdaljini koja nas razdvaja. Ovo je uvaena pozicija na kojoj te drim. Nemoj mi prestati pisati vijesti o tebi, tvojoj djeci i porodici, ili ako ima ita to eli da uinim za tebe lino ili za nekoga za koga ti ima posebnu brigu. Bio bih najzadovoljniji da uinim bilo kakvu uslugu u ovom pogledu. U vrijeme pisanja ovog pisma, mi smo u dobrom zdravlju, elhamdulillah. Molimo Allaha da nam omogui da Mu zahvaljujemo na onome to nam je darovao i da nastavi da nam daje svoje blagodati. Esselamu alejkum ve rahmetullah.101 Postoje mnoge diskusije i debate zabiljeene u biografskim radovima i historijskim rukopisima koje odslikavaju veliku uenost i preciznost i koje su ispunjene svijetlim primjerima propisane etike i normi neslaganja. Ovaj duh prosvijetljene orjentacije je poeo trpiti sa pojavom irenja strogog imitiranja (taklid). Ovo je znailo da su ljudi slijedili sudove i prakse odreene kole miljenja do mjere iskljuenja ostalih. I ak su smatrali druge manjkavim i zalutalima. Rezultat je bio otvrdnjavanje stavova i pozicija meu pravnicima i odreene ukoenosti prema samom znanju. Ovo je posebno tano nakon smrti uvaenih pravnika o kojima je Gazali rekao: Neki od preostalih pravnika druge generacije su nastavili da odravaju uzorni primjer postavljen od njihovih prethodnika. Oni su se vrsto priklanjali istoi Islama i uspostavljenoj praksi ranih pravednih pravnika. Oni su se klonili bliskog kontakta sa politikim autoritetima i odbijali su da budu kompromitirani. Halife su iz potrebe insistirali da ih postavljaju za sudije i guvernere ali kad su oni odbili da prihvate pozive, pojavili su se dunjaluari, ljudi koji su grabili samo za svoju korist, oportunisti spremni da zauzmu poloaj pobonih i dobrih.

101

Puni tekst El-Lejsovog pisma je naveden u Ilam el-muvekkiin 3/83-88, i u Elfikrus-sami, 1/370-376.

101

U ovom pogledu El-Gazali kae: Ljudi ove vrste su vidjeli dostojanstveno i asno mjesto pravnika i injenicu da, uprkos njihovoj neradosti i odbijanju, ponuene su im pozicije imama i guvernera. Ovi dunjaluari su nastavili da trae znanje kako bi zadovoljili svoju elju za ugledom i asnim pozicijama. Oni su se ukljuili u otuivanje prava. Predstavljali su se guvernerima i traili njihova poznanstva i patronat. Neki od njih su bili uspjeni, ali niko nije ist od degradacije i ponienja molbe za materijalnu nadoknadu i zvanini poloaj. Pravnici koji su nekada bili smatrani autoritativnim osobama su, dakle, postali traitelji patronata i statusa. Oni su zadravali svoj integritet i ast kroz odbijanje da se poklone autoritetima. Sada, oni su kompromitirani i ponieni laskanjem vladarima. Ovo nije sluaj sa onim uenjacima Allahove vjere koje je Svemoni blagoslovio uspjehom u svakom vremenu.102 Gazali je, dakle, odslikao aktualnu situaciju pravnika koji su bili zavedeni traenjem ovoga materijalnog svijeta i za koje je vjera bila jedini put da dosegnu vrata plemike zatite. U ovoj elji za zadobijanjem ljubavi vladara, znanje je obezvrijeeno. Malik je obiavao rei: Ne traite znanje (o vjeri) od etiri tipe ljudi: glupih i nekompetentnih; oportunista koji samo gledaju svoju korist i koji propagiraju svoje line inovacije, laaca koji krivotvore izvjetaje ljudi, ak i ako to ne ine upotrebljavajui Poslanikove izreke; i onih koji su znani po dobroti, pravinosti i redovnom obavljanju ibadeta ali su neznalice o temeljima onoga to rade i o emu pricaju.103 On je isto tako rekao: Ovo znanje je sama vjera. Budite oprezni od koga traite vau vjeru. Ja znam sedamdeset ljudi, koji pokazujui na Poslanikovu damiju, bi govorili: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao meu ovim stubovima to i to...., ali im nikad nisam vjerovao to govore. Oni su bili ljudi koji bi dokazali da su poteni ako bi im se povjerila javna blagajna, ali kada se doe do akademskog potenja, onda bi uspjeli ispuniti to oekivanje. Stoga smo izbjegavali ove ljude dok nam Ibnu
102 103

Ihja ulumud-din: 1/14ff. El-Intika, 16.

102

ihab nije doao i onda smo poeli da se skupljamo na njegovim vratima traei pouzdano znanje.104 Bilo je malo vjerovatno da bi se velike razlike mogle pojaviti meu ljudima koji su imali kavlitete i osobine kao Ibnu ihab. ak i ako bi se razlike pojavile, one bi rezultirale u individualnoj potrazi za istinom zbog same istine, a ne zbog egoistinih tenji. Da bi se ispotovao standard etike i normi ponaanja koje su rani, pravini uenjaci prakticirali u radu sa razlikama, pogledajmo nekoliko primjera uzornog ponaanja koje su oni postavili.

Ebu Hanife i Malik

Ve smo spomenuli glavne razlike izmeu vodeih pravnika, Ebu Hanife i Malika, i njihovim osnovnim razlikama u pristupu kada se bave novim pitanjima. Postojala je, takoer, znaajna razlika u godinama izmeu ova dva ovjeka, ali to nije zamutilo njihovo meusobno potovanje i prijateljstvo. uveni Kadi El-Ijad, je u svojoj knjizi El-Medarik zabiljeio da se ElLejs ibnu Sad susreo sa Malikom u Medini, dok je izlazio sa sastanka sa Ebu Hanifom: - Vidim da ti je elo okupano u znoju, ree El-Lejs. - Oznojio sam se na sastanku sa Ebu Hanifom. On je, uistinu, fakih, o Egipanine!, ree Malik. Kasnije El-Lejs susrete Ebu Hanifu i ree mu: - Kako su odline ocjene ovoga ovjeka (Malika) za tebe! A Ebu Hanife mu na to ree: - Nisam sreo nikoga otroumnijeg i koji bolje shvata od njega.105

104 105

El-Intika, 16.

103

Muhammed ibnul-Hasan i Malik

Muhammed ibnul-Hasan je bio vrlo bliski i istaknuti kolega Ebu Hanife i bio je onaj koji je uvao njegove fetve. Ostavio je svoju kuu i otiao ivjeti tri godine sa Malikom, tokom kojih je studirao El-Muvetta direktno od njega. Jednog dana, dva velika uenjaka, Muhammed ibnulHasan i afija su pretresali neko pitanje. Muhammed ibnul-Hasan je rekao: - Na kolega (mislei na Ebu Hanifu) je ueniji od vaeg (mislei na Malika). ak ta vie, dodade on, kao da eli da isprovocira afiju, ne pristaje Ebu Hanifi da uti dok Malik govori. Imam afija odgovori: - Reci mi u punom potenju, ko je ueniji u Sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, - Malik ili Ebu Hanife? - Malik, odgovori Muhammed ibnul-Hasan, i dodade: Ali na kolega (Ebu Hanife) je obavjeteniji i vjetiji u analogiji. afija se sloi da je tako i nastavi: - Malik je ueniji u Allahovoj knjizi od Ebu Hanife. Prema tome, ko je god ueniji u Allahovoj knjizi i Sunnetu Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ima prednost da govori. Muhammed ibnul-Hasan nije mogao nita vie rei.106

afija i Muhammed ibnul-Hasan

afija je rekao: Jednoga dana sam imao diskusiju sa Muhammed ibnul-Hasanom. Bilo je toliko govora i neslaganja meu nama da sam primijetio Ibnul-Hasanovu vratnu venu kako je iskoila zbog bijesa i ljutnje.107 Pa ipak Muhammed ibnul-Hasan je rekao: Ako postoji osoba
106 107

El-Intika, 16. El-Intika, 16.

104

koja se ne slae sa nama, a jo uvijek je sposobna da nas ubijedi u svoju poziciju, onda je to imam afija. Kada je bio upitan zato je to tako, odgovorio je: Zbog bistrine njegovog uma i tumaenja, zbog njegove ubjeenosti u znanje koje jasno pokazuje u procesu pitanja, odgovaranja i sluanja.108 Ovo su samo neki primjeri etike i normi propisnog ponaanja u neslaganju kako su to demonstrirali vodei pravnici. Iz ovih slika moemo vidjeti uzorne primjere koje su postavili nai preci. Oni su svi crpljeni iz izvora Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, uputa i primjera. Lijepo ponaanje naih pravednih predaka nije bilo ogranieno samo na izbjegavanje kleveta i spletki, jer je njihova najvea briga bila preciznost i saznanje o njihovim intelektualnim poduhvatima. Oni su se, dakle, klonili stvari o kojima nisu imali znanja i bili su krajnje oprezni u donoenju pravnih rjeenja, bojei se greke. Takve pojave njihovog ponaanja su evidentne u izjavi koju je dao Abdurrahman ibnu Ebi Lejle, koji je rekao: U ovoj damiji (Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, damija), znao sam sto i dvadeset Poslanikovih ashaba. Nije postojao niko od njih, ako bi bio upitan o hadisu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili da da sud o nekom pitanju, a da ne bi poelio da neki drugi ashab odgovori umjesto njega. U drugoj verziji se prenosi da je rekao: Ljudi bi donijeli pitanje nekome od ashaba. Ovaj bi se uzdrao od donoenja suda i prenio bi pitanje drugom ashabu. Proces bi se nastavljao sve dok pitanje ne bi bilo vraen o ashabu koji je prvi upitan.109 Muslimanski uenjaci u ovim ranim vremenima su uzdigli sebe iznad emocionalnog impulsa kada bi se ticalo pitanja znanja i bili su spremni da priznaju svaki svoj nedostatak i potuju druge. Bili su vrlo oprezni kada bi se suoili sa kritinim pitanjem da ne bi dali pogrenu i mogue tetnu presudu. Jedan takav sluaj je sa ovjekom kojeg su njegovi ljudi poslali Maliku u Medinu da ga pita o nekom odreenom pitanju. ovjeku je trebalo est mjeseci da doe do Malika. Kad je pitanje stavljeno
108 109

El-Intika, 16. Ithaf es-sade el-muttekin, 1/178-180.

105

pred Malika, on ree ovjeku: Reci onima koji su te poslali da ja nemam znanja o ovoj stvari. - Ko onda zna o njoj?, upita ovjek. - Onaj koga je Allah obdario znanjem, ree Malik i citira kuranski ajet u kojem su meleki, kada ih je Allah upitao da kau Ademu imena stvari, rekli: Hvaljen neka si. Mi znamo samo ono emu si nas Ti pouio. (2:32) Prenosi se da je jedne prilike Malik bio upitan etrdeset i osam pitanja. Na trideset i dva njegov odgovor je bio: ne znam. Takoer, Halid ibnu Hadda prenosi: Doao sam Maliku iz Iraka da ga pitam za njegovo miljenje o etrdeset problema, a on je odgovorio na samo pet od njih. Ibnu Adlan je obiavao rei: Ako uen ovjek ne uspije shvatiti mudrost rijei ja ne znam, njegov sud e biti pogrean. Sam Malik je obiavao citirati izreku: Uen ovjek treba insistirati na svojim studentima da steknu obiaj govorenja ja ne znam, tako da ovaj obiaj postane princip kojem e se oni obraati. U ovom pogledu ako je neko upitan o neemu to ne zna, on treba rei: Ne znam. A vjerodostojno se prenosi da je Ebu Derda, ashab, rekao: Rei ja ne znam je pola znanja.

Malik i Ibnu Ujejne

Sufjan ibnu Ujejne110 je bio bliski Malikov saradnik. afija je rekao: Da nije bilo njih dvojice, znanje u Hidazu bi nestalo.111 Ibnu Ujejne je bio sklon potovanju Imama Malika. Prenosi se da je on jednom pomenuo hadis, a poslije mu je bilo reeno da se Malik ne slae sa njim o tom hadisu: Da li me to vi poredite sa Malikom?, upita Ibnu Ujejne. Moj status u poreenju sa Malikom je kao to pjesnik Dabir ree, kao snaga kamile koja jo doji u poreenju sa odraslom.
110

Sufjan ibnu Ujejne (umro 198.g.h.) je bio autoritet u hadisu i pravnik. Rodio se u Kufi a umro u Medini.
111

El-Intika, 22.

106

Ibnu Ujejne je prenio hadis: Ljudi mogu putovati u najudaljenije krajeve u potrazi za naukom, ali nee nai nikoga uenijeg od uenog ovjeka iz Medine. Kad je upitan na koga je aludirao ovim hadosim, Ibnu Sufjan je rekao da je to Malik ibnu Enes i dodao: On (Malik) nikada nije prenio bilo kakav nepouzdan hadis; nikada nije prihvatio hadis od bilo koga ija povjerljivost i pouzdanost nisu bili izvan pitanja. Imam osjeaj da e se Medina pretvoriti u ruevinu nakon smrti Malika ibnu Enesa.112

Malik i afija
afija je rekao: Malik ibnu Enes je moj uitelj. Ja sam naslijedio znanje od njega. Kad ljudi pomenu pravnike, Malik odskae kao zvijezda. Ne postoji niko kome vjerujem svim srcem kao to je Malik ibnu Enes.113 Takoer, je obiavao rei: Ako je hadis prenio Malik, njegova pouzdanost treba biti spremno prihvaena jer da je on imao ikakvih sumnji o hadisu, on ne bi obracao panju na njega.114

Ahmed ibnu Hanbel i Malik

Ebu Zara Ed-Dimeki je rekao: uo sam nekoga kako pita Ahmeda ibnu Hanbela o stajalitu kada je suoen sa hadisom oko ijeg su se prenoenja Malik i Sufjan razili. Ibnu Hanbel je odgovorio: Malik mi je drai. Onda je bio upitan: ta ako su El-Evzai i Malik u neslaganju? Ibnu Hanbel odgovori: Malik je poeljniji po mom miljenju, iako gledam na El-Evzaija kao jednog od vodeih pravnika. Ibnu Hanbel je onda bio upitan o Ibrahimu En-Nehaiju bez poreenja sa Malikom, poto EnNehai nije bio jedan od eksperata u hadisu (ehlul-hadis).
112 113 114

Ibid, 36. Ibid, 23. Ibid, 36.

107

Ibnu Hanbel je odgovorio: En-Nehai treba biti smjeten meu svoje suvremenike. Onda je bio upitan za savjet o ovjeku koji eli da napamet naui hadis kojeg prenosi samo jedna osoba. On odgovori: Neka naui hadis koji je preneen od Malika.

Miljenja o Ebu Hanifi

ube ibnul-Haddad115 je bio vodei autoritet u hadisu, dok je Ebu Hanife, kao to smo ve vidjeli, pripadao koli miljenja (ehlur-rej). Usprkos razlikama u njihovim metodogijama, ube je imao visoko potovanje prema Ebu Hanifi. Postojala je izvorna ljubav meu njima i oni su se dopisivali. ube je uobiavao verificirati Ebu Hanifine radove i traio od njega da govori. Kad su vijesti o Ebu Hanifinoj smrti dole do njega, on je rekao: S njim je otila kufanska pravna nauka. Neka se Allah smiluje i njemu i nama.116 Kad je neko upitao Jahja ibnu Seid El-Kattana o Ebu Hanifi, on je rekao: Bogobojazan, on je preporuivao i pohvaljivao znanje koje mu je Svemoni Allah podario. to se mene tie, Allaha mi, kad god sam smatrao bilo koju od njegovih izjava poeljnom, prihvatao sam ih. Ovo pokazuje da razlike u pogledima nisu sprijeavale ove pravnike od usvajanja onoga to su primjeivali da je dobro kod drugih. U dodatku, svaki bi spomenuo odlike i vrline drugih i priznavao njihove ideje kada su ih navodili da bi podrali svoje sopstvene argumente. Postoji puno primjera koji govore o visokom poloaju na kojem je Abdullah ibnulMubarek drao Ebu Hanifu. Uvijek je govorio o njemu na pozitivan nain i potvrivao njegov autoritet. esto ga je citirao i hvalio. Ne bi dozvoljavao nikome da ga potcjenjuje u njegovoj damiji. Jedan dan neko, u njegovom krugu studenata, je pokuao da se podsmjehuje na Ebu Hanifu. Ibnul-Mubarek je rekao: Uuti! Allaha mi, da si sreo Ebu Hanifu, vidio bi snagu njegovog intelekta i njegovu otmjenost.
115

ube ibnul-Haddad (umro 160. g.h.) je bio poznat kao emirul-muminin u hadisu.
116

El-Intika, 126.

108

Za afija se prenosi da je rekao da je uo da je Malik bio upitan o Osmanu El-Battiju. Malik odgovori: On je bio ovjek prosjenih sposobnosti. Onda je bio upitan o Ibnu Ebi ubrumi, pa je rekao: On je bio ovjek prosjenih sposobnosti. Onda je bio upitan o Ebu Hanifi, i on odgovori: Ako bi doao do ciglenog zida ove damije i raspravljao s tobom, govorei da je nainjen od drveta, ti bi uistinu povjerovao da je drveni.117 Ovo je bila aluzija na Ebu Hanifinu vjetinu u analogijskoj dedukciji. afijin najee citirani komentar na Ebu Hanifu je bio: U pogledu prava, ljudi su kao ovisna djeca pred Ebu Hanifom.118 Na asovima poduavanja i seminarima koje su ovi pravnici vodili, samo su dobre i korisne stvari bile spominjane. Ako bi neko pokuao da ignorie ili prekri konvenciju propisane etike i ponaanja u kojem su bili voeni, ta osoba bi istodobno bila ispravljena. Njemu ne bi bila ostavljena nikakva ansa da se podruguje ili podsmjehuje ikome. El-Fadl ibnu Musa Es-Sinani119 je upitan da prokomentarie svoj stav o onima koji podrugljivo napadaju na Ebu Hanifu. On je rekao: Ebu Hanifa se suoavao s takvim ljudima sa znanjem koje su oni mogli shvatiti ali i sa znanjem koje oni nisu bili sposobni shvatiti. Nije im ostavljao nita na emu bi mogli stajati, i oni su bili uvrijeeni zbog toga.120 Ovo su neki izvjetaji i komentari koje su napravili vodei uenjaci hadisa koji se nisu slagali sa najveim brojem Ebu Hanifinih tumaenja i zakljuaka. Meutim, njihove razlike ih nisu sprijeile da hvale njegove vrline i odlike, jer su bili uvjereni da ove razlike nisu bile motivirane bilo kakvim egoizmom ili arogancijom s njegove strane, nego meusobnom potragom za istinom. Da nije bilo ovih visokih etikih standarda i prefinjenih manira, veliki dio pravne nauke naih ranih i potovanih pravnika bi pao u zaborav ili bi bio odbaen na stranu.

117 118 119

El-Intika,147. Ibid, 136.

El-Fadl ibnu Musa (umro 191. g.h.) je bio iz grada Sinana u Horasanu. On je bio pouzdani pravnik i autoritet u fetvama druge generacije muslimana - tabiina.
120

El-Intika

109

Miljenja o imamu afiji

Ibnu Ujejne je bio istaknuti pravnik i jedan od onih koji su drani na visokom nivou. Pa ipak kada bi ljudi doli njemu zbog objanjenja neke stvari u Kuranu ili za pravno rjeenje, on bi ih uputio na afiju sa ovim rijeima: Pitajte ovu osobu. esto, kad bi vidio afiju, rekao bi: Ovo je najbolji mladi ovjek njegova doba. A kad je uo o smrti afije, rekao je: Ako je Muhammed ibnu Idris (afija) umro, onda je umro najbolji ovjek njegova doba. Jahja ibnu Seid El-Kattan je obiavo rei: Molim Allaha za afiju, ak i u mom namazu. Abdullah ibnul-Hakem i njegov sin Muhammed su bili sljedbenici malikijskog mezheba, ali je otac savjetovao sina da ostane blizak afiji, jer nije vidio nikoga ko ima vie uvida u principe znanja ili prava. Izgleda da je Muhammed postupio po savjetu svoga oca, jer se prenosi da je rekao: Da nije bilo afije, ne bih znao kako odgovoriti na bilo iji argument. Preko njega sam nauio sve to imam. On je taj, neka ga Allah blagoslovi, koji me poduio analogijskom miljenju i on je bio sljedbenik Sunneta i uspostavljene prakse. Bio je dobar i osoba od vrlina. Imao je rjeit jezik i vrst, precizan intelekt.121

Ahmed i afija
Abdullah, sin imama Ahmeda ibnu Hanbela, je jednom upitao svog oca: Kakva je osoba bio afija? ujem te esto kako se moli za njega.122 afija, neka ga Allah blagoslovi, ree njegov otac, je bio kao to je sunce za ovaj svijet, i kao to je dobro zdravlje za ljude. Moe li zamisliti zamjenu ili nadoknadu za ove dvije ivotne nunosti?

121 122

Ibid, 73.

Kao i u fusnoti 97. neki ljudi ele rei da je imam Ahmed priznao afiju da mu bude posrednik kod Allaha, delle anuhu. To nema veze sa istinom. Dova se upuuje samo Allahu, i to je imam Ahmed dobro znao.

110

Salih, drugi sin Ahmeda ibnu Hanbela, je susreo Jahju ibnu Muina koji ga je upitao: - Zar nije tvoj otac posramljen onim to radi? - ta on radi?, upita Salih. - Vidio sam ga sa afijom, ree Jahja. afija je jahao a on je bio na nogama drei uzdu afijine jahalice. Salih ispria to svome ocu koji ree: - Ako ga vidi opet reci mu da ja kaem, da ako eli da priskrbi pravo znanje i razumijevanje neka doe i uzme drugu stranu uzde afijine jahalice.123 Ebu Muhammed ibnu Ahmed El-Basri je prenio da je jednog dana diskutirao o odreenom pitanju sa Ahmed ibni Hanbelom. ovjek iz publike je rekao Ibnu Hanbelu da ne postoji vjerodostojan hadis o tom pitanju. Ako ne postoji vjerodostojan hadis o tom pitanju, postoji afijina izjava o tome, a dokazi koje je on koristio su najvjerodostojniji o ovom pitanju, odgovori Ahmed ibnu Hanbel, demonstrirajui time svoje povjerenje u afijino znanje. Kasnije je upitao afiju za njegov sud po pitanju koje je ovaj dao. Ahmed ga onda upita: Na kojoj bazi si donio svoj sud? Da li postoji hadis ili pisani dokument po tome? afija mu odgovori da postoji i ree mu autentini Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis.124 Prenosi se da je Ahmed ibnu Hanbel, takoer, rekao: Ako budem upitan pitanje o kojem ne znam relevantnu izreku (haber), rei u: afija kae to i to.... Zato jer je on imam i pravnik Kurejija.125 Davud ibnul-Isbahani prenosi da je uo Ishaka ibnu Rahivejha da kae: Ahmed ibnu Hanbel me sreo u Mekki i rekao mi: Doi sa mnom i upoznau te sa ovjekom kakvog nisi nikada vidio. I pokazao mi je afiju. Na tako visokom stupnju je Ahmed ibnu Hanbel drao afiju. Nije udno da je student pun ljubavi i zahvalnosti prema svom uitelju. Ali sam afija uzvraa priznavajui izvrsnost svog studenta i njegovu uenost u Sunnetu govorei mu: Ti si ueniji u hadisu i u biografijama prenosilaca
123 124 125

El-Intika Adabu-afiji ve menakibuhu (Maniri i crte afije), str. 86, 87. Ibid, 86.

111

hadisa od mene. Pa ako uje sahih hadis, upoznaj me sa njim, bez obzira je li prenesen u Kufi, Basri ili Siriji. Ja u ga se drati ako se pokae da je vjerodostojan.126 afija je imao tako visoko potovanje za Ibnu Hanbela da nikad ne bi spomenuo njegovo ime meu svojim kolegama, a da ga ne bi oslovio sa pouzdani i povjerljivi.127 Ovo su samo crtice128 koje jasno pokazuju visoke etike standarde ponaanja koju su prakticirali uvaeni pravnici ranih vremena. Ovi visoki standardi nisu bili podloni uticajima razlika u pristupu i metodologijama. Ovi nai pravicni preci su podignuti i voeni uenjem i smjernicama postavljenim od strane plemenitog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Sebini motivi i impulsi nisu ih zanijeli u njihovoj potrazi za znanjem. Biografije i historijske knjige su prepune o naunim kontaktima koji su voeni na uzbuujui intelektualni, ali visoko prefinjeni i otmjeni nain , u skladu sa najboljim islamskim tradicijama. Ovo je lekcija svima nama danas, rasutima i razdvojenima. Mi se trebamo vratiti na ovaj nivo svijesti i prefinjenog i otmjenog ponaanja kojeg su nai plemeniti prethodnici demonstrirali. Ovo mora biti uinjeno ako smo uistinu ozbiljni u naporima da rekonstruiramo istinski islamski nain ivota. Mora se priznati, postoje primjeri u kojima se nije pridravalo uzvienih islamskih standarda. Ali odgovornost za ove greke lei u slijepim sljedbenicima i neposlunim individualcima koji su ogrezli u slijepu privrenost i fanatizam. Ovi pojedinci ili grupe su nisu uspjevali da shvate stvarni nauni duh u uenjakim odnosima koje su ile na raun razlika meu pravnicima. Niti su imali bilo kakav uvid u uzviene norme propisanih adaba koji su isijavali iz istih nijeta, izvorne potrage za istinom, i eljom da se ustanovi namjera Zakonodavca. Oni su, izgleda, bili tip ljudi o kojima je El-Gazali rekao: Pravnici su postali tragaci (pogodnosti i statusa) nakon to su jednom bili traeni (zbog njihovog znanja i integriteta). Oni su bili visoko potovani kad su se klonili laskanja
126 127 128

El-Intika, 75. Ibnul-Devzi, Menakibu imam Ahmed (Maniri imama Ahmeda), 116.

Postoji gorua potreba da se zaostavtina Ummeta sakupi na ovom polju i predstavi u pristupanom i privlanom obliku. Molimo Allaha da nam mogunost i sredstva, za injenje toga, uini pristupanim.

112

politikih autoriteta, ali sada su postali obeaeni kad su podlegli njima. Onaj koji je traen zbog njegovog znanja i integriteta je onaj koji je slobodan i vladar nad samim sobom; on ne skree od istine. Onaj koji trai pogodnosti i status prodaje sebe zabrinut jedino da zadovolji svoga vlasnika. Neuki sljedbenici i sebicni individualci su postavili razlike miljenja u totalno negativnom svijetlu. Razlike miljenja meu prvim pravnicima su bile, da ponemo s tim, izvor blagoslova koje su pomogle razvoju islamskog prava, uspostave relevantnosti Islama u promjenljivim okolnostima, i ouvanja javnog blagostanja. Kasnije, razlike miljenja su postale jedan od najkritinijih i najopasnijih faktora koji su doprinijeli nejedinstvu i meusobnim sukobima meu muslimanima. Uistinu to je postala nesrea koja je razasula veliki dio energije, potencijala muslimanskog Ummeta; to je uinilo da se ljudi zaokupe stvarima koje nisu zasluivale panju koja im je data.

113

Deveto poglavlje NAKON SLAVNOG DOBA

Analitika misao (idtihad) u islamskom pravu je dola do kraja u etvrtom stoljeu muslimanske ere, dok je slijepa imitacija (taklid) poela da se razmahuje. Prvo i drugo stoljee nisu bili svjedoci prakse kao to je davanje miljenja bilo na bazi nepotkrijepljenih izjava ili na raun i na osnovu zakljuaka jednog pravnika, a iskljuujui ostale. Tijekom treeg stoljea analitika misao je bila vrlo snana. Neki pravnici su se, moda, oslanjali na rjeenja, principe, metode i dedukcije koje su bili donijeli njihovi prethodnici, ali se nisu nikada slijepo hvatali njihovih izjava i zakljuaka. Ljudi u etvrtom stoljeu mogu biti podijeljeni na pravnike s jedne strane i na opu publiku, s druge. Opa publika je ovisila o uenjacima koji su joj prenosili tijelo opeprihvaenog znanja iz originalnih izvora po kojima nije postojalo dvojbe meu pravnicima. Ovo ukljuuje znanje o takvim stvarima kao to su istoa (taharet), klanjanje namaza, post, sakupljanje i raspodjela zekata. Ako su bili suoeni s problematinim detaljima, ljudi bi uvijek traili pomo od bilo kojeg pravnika bez obzira na mezheb kojem je pripadao. A specijazirani uenjaci su bili angairani na studiji hadisa i pravnog naslijea Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, ashaba i generacija koje su ih slijedile. Ako su bili suoeni sa pitanjem o kojem nisu nali zadovoljavajui ili jasno reeni odgovor u originalnim izvorima, oni bi se okretali izjavama prethodnih pravnika, izabirui rjeenje koje je bilo vjerodostojnije i vre, bez obzira je li dolo iz mekanske ili kufanske kole. Pravnici, koji su bili angairani u ovom naporu tumaenja, potpuno su istraivali razliite kole miljenja. Ako bi 114

pravnik doao do rjeenja baziranog na pojedinom mezhebu on bi, na primjer, bio opisan kao afija ili Hanefija bez njegove vrste ili potpune privrenosti tom mezhebu, kao to se kasnije desilo. Neki uenjaci u hadisu, su se, u stvari, identificirali sa odreenim mezhebom da bi unaprijedili meusobno slaganje. En-Nesai, El-Bejheki, i El- Hattabi su bili identificirani sa afijskom kolom, na primjer. Meutim, samo mudtehid ili onaj koji je sposoban da analitiki razmilja i donese neovisno miljenje bi mogao drati poziciju sudije, i nijedan alim nije prozvan fakihom, osim ako je bio mudtehid.

Podjela izmeu politikog i intelektualnog vostva

Situacija se vidno izmijenila nakon etvrtog stoljea po hidri. ElGazali (umro 505. h.g.) je ovako opisao situaciju: Znajte da je nakon Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, hilafet bio odran od strane etvorice pravovjernih halifa. Oni su bili voe i uenjaci koji su se bojali Svemogueg Allaha. Oni su bili pravnici koji su imali duboko razumijevanje Allahovih zakona i bili su aktivno ukljueni u sueljavanje sa problemima i donoenje pravnih sudova. Oni su bili tako kompetentni da su rijetko traili pomo pravnika u rukovoenju odreenom situacijom, a i kada su to inili, to je bilo u svrhu konsultacije. Nakon toga, hilafet je preao u ruke ljudi koji nisu zasluivali da budu vladari i kojima je manjkalo kompetencije da formuliraju ak sopstvene odluke. Oni su bili prisljeni da trae pomo fakiha. Gajili su prijateljstvo sa uenjacima kako bi priskrbili pomo u donoenju zaknodavstva svake vrste. Istina, postojali su neki uenjaci istog kova kao oni ranijih generacija. Oni su zadrali jasnu viziju zahtjeva vjere, i kada su bili vrbovani od strane ambicioznih vladara raznim prijetnjama da prihvate poziciju kadije ili administratora, oni nisu kompromitirali svoj integritet. Ljudi ovog vremena su vidjeli visoki poloaj na kojem su drani uenjaci i pokuaj vladara i voa da ih privuku. elja da se postigne ugled kod ljudi i povlastice vladara su ohrabrile ljude da uu u polje obrazovanja i da eznu za donoenjem pravnih odluka. Oni su se dodvoravali vladarima, traei ulaz u njihove politike krugove i pokuavajui da dostignu autoritativne pozicije. Neki su uspijevali a neki ne. Oni koji su uspijevali nisu bili isti od mrlja potinjenosti i degradacije. Ovo je bio proces kojim su pravnici, koji su jednom bili visoko 115

poaivani i traeni, postali obezvrijeeni tragai pokroviteljtsva vladara. U ovom dobu, meutim, postojali su neki koji su kroz Allahovu milost, ostali iskreni i estiti uenjaci Allahove vjere. Ali veina onih koji se okrenue bavljenju pravnim problemima i izdavanju fetvi su inili to zbog gorue potrebe za takvim osobama u novim pokrajinama i guvernatima. U zoru pojave ovih novih tipova pravnika, su doli prinevi i ministri, koji su zadovoljno sluali ta god su ljudi rekli u pogledu osnovnih principa vjere... Ljudi su se arko okrenuli argumentiranju i skolastikoj teologiji (kelamu). Gomila literarnih radova se pojavila o tom pitanju. Ljudi su klasificirali razliite procese argumentacije i razvili su umjetnost pronalaenja kontradikcija i nesuglasnosti u izjavama drugih. Oni su tvrdili da su njihova tumaenja imala za cilj da brane Allahovu vjeru, uvaju Sunnet i suzbiju zlobne novatore. Ista tvrdnja o zatiti vjere je data od onih koji su radili na izdavanju pravnih sudova (fetvi). Oni su tvrdili da su oni uvali vjeru i da su oni preuzeli na sebe kontrolu muslimanskih zakona iz brige prema Allahovim stvorenjima i iz elje da im se ponudi iskreni savjet. Nakon toga pojavie se oni koji nisu odobravali tetu koju je nainila skolasticka teologija i samim tim otvorili bujicu rasprava koje su dale podstrek uasnim fanatizmima i animozitetima koji su s druge strane, odveli u krvoprolie i unitenje muslimanskih zemalja. Takve osobe su poele da se vracaju na pravo iz ranijih vremena, posebno na mezhebe afije i Ebu Hanife, neka je Allah zadovoljan sa obojicom. Ljudi su napustili skolastiku teologiju i cjepidlake rasprave. Umjesto toga okrenue se kontroverznim pitanjima koje su postavili, posebno afija i Ebu Hanife, s tenjom da se zapostave ona koja su postavili Malik, Sufjan129 i Ahmed ibnu Hanbel, neka je Allah sa svima njima zadovoljan, i s drugima poput njih. Oni su tvrdili da je njihov cilj bio da izvedu najtananije take eriata, da uspostave raison detre (razlog postojanja) svakog mezheba, i da sistematiziraju principe na kojima su pravni sudovi trebali biti bazirani. Konezekventno, oni su doli sa mnogim klasifikacijama i metodama dedukcije na bazi na kojoj su kategorizirali vrste dijalektikih debata.
Prema El-Gazaliju, bilo je pet mudtehida iji su mezhebi bili praeni. U dodatku na etiri dobro poznata, peti je bio Sufjan Es-Sevri.
129

116

Oni su nastavili u ovom maniru sve do sad. Mi ne znamo ta je Allah postavio u vremenima iza nas. Ovo je, prema tome, pokretnika sila koja je vodila ljude u rasprave i takmiarske debate. Ne postoji drugi uzrok. Ako bi se ovi oportunisti i uobraeni uenjaci priklonili razmimoilaenju sa bilo kojim od vodeih uenjaka, po bilo kojem aspektu znanja, oni bi vjerovatno kasali za njima. Oni bi nastavili insistirati da je njihova jedina briga, u svim njihovim nastojanjima, bila da se dosegne samo znanje o vjeri i trai blizina Allaha, Gospodara i Stvoritelja svi svjetova.130 U gornjoj analizi, El-Gazali upire prst na stvarnu bolest koja je zadesila Ummet u eri nakon pravovjernih halifa, uenih vladara. Ova je bolest sutinski izvirala iz kritine podjele u muslimanskom vostvu izmeu uleme, s jedne, i politiara, s druge strane. Naa je historija karakterizirana ovim zastranjenjima, koja nas jo mue. Politike prakse suprotne islamskim normama, su uzele mjesto. Na intelektualnom polju, postoji jedino teoretsko, hipotetiko priznanje islamskog sistema koji nije ukorjenjen u aktualno iskustvo i probleme muslimana. Ovaj teoretski pristup ne moe razrijeiti svakodnevne probleme u praktinom smislu, kako su to ashabi i tabiini uinili. Veina pravnih problema i mnoga pitanja koja se odnose na fikh su nita drugo do teoretske formulacije proizvedene za vrijeme takmiarskih debata i u atmosferi svae.

Praznine u zakonu i pravne varke

Nakon ovog pogubnog trenda, pravo je teilo prije da postane sredstvo za opravdavanje postojeeg statusa quo, nego misao za reguliranje ljudskih ivota i okolnosti obzirom na zahjeve eriata. Ovaj pristup pravu i zakonodavstvu je dao uzlet neobinoj patnji dijelu muslimana, jer su oni uestalo gledali da jedan in koji poini ista osoba, u istom prostoru i vremenu, biva dozvoljen kod jednog pravnika a zabranjen kod drugog. Ova tvrdnja je adekvatno demonstrirana injenicom da su poeli postojati pravni principi koji su obraeni u debelim tomovima

130

Ihja ulumud-din, 1/14 ff.

117

nazvani, Praznine u zakonu i pravne varke (el-meharid vel-hijali)131 Ovaj princip je smatran kao traenje, izbjegavanje priznatih ciljeva i posljedica zakona kroz pronalaenje praznina u zakonu i pravnih varki. Dosjetljivost i vjetina u obradi ovih pravnih principa je poela biti gledana kao dokaz intelektualnih kapaciteta pravnika i njegovog genija i prednosti nad drugima. Kako je vrijeme ilo i vjerski autoriteti nestajali, ovaj fenomen je zadobio alarmantne proporcije. Ljudi su postali nezainteresovani za eriat, i oni koji su imali odgovornost u donoenju pravnih odluka su poeli donositi fetve koje nisu bile bazirane ni na kakvom dokazu i koje same za sebe nisu bile ispravne. Oni su tvrdili da su donijeli ove fetve, ili da olakaju stvari ljudima ili da budu strogi prema njima da bi ih sprijeili da preu granice (hudud) eriata. Ovo je posebno tano u sluajevima olakica koje su oni davali vladarima, s jedne, i protuzakonitih previsokih nameta koje su odredili narodu, s druge strane. Ovo su neki primjeri fetvi doneenih u to doba: Fakih, upitan o valjanosti abdesta onoga koji je dotakao enu ili svoje genitalije, bi rekao: Prema Ebu Hanifi abdest nije izgubljen. - Ako bi bio upitan o igranju aha ili jedenju konjskog mesa, rekao bi: Prema afiji ovo je halal. - Ako bi bio upitan o kanjavanju osobe koja je poinila lanu optubu ili o prelaenju granica u sluaju diskrecionih kanjavanja uspostavljenih od pravosua, on bi rekao: Malik je sankcionisao takvu praksu. - Ako bi pravnik elio upotrijebiti pravnu varku (hilet) da bi omoguio nekome da proda vakuf koji je uniten i ne donosi vie nikakvu korist, fakih bi opravosnaio da je prodaja vakufa dozvoljena prema Ibnu Hanbelu. Posljedica ove fetve je bila da su muslimanski dobrotvorni

131

El-meharid vel-hijali (Praznine u zakonu i pravne varke) je smatran kao jedan od principa (asl) hanefijskog mezheba. Knjigu po tom pitanju je napisao Muhammed ibnul-Hasan, koja je kasnije nairoko komentirana. Postoji i doktorska teza po ovom pitanju od Muhammeda Buhajrija, naslovljena El-hijal fi-eriatilislamijje (Pravna varke u islamskom zakonu).

118

vakufi, koji su nekada smatrani nedodirljivim, postali privatna imovina u peroidu od nekoliko godina.132 Ovim procesom, i kroz gubitak takvaluka, ciljevi eriata su bili potkopani i njegovi sveti principi previeni. Stvar je dola dotle da su bijedni i drski pjesnici kao Ebu Nuvvas poeli ismijavati Allahove zakone poezijom kao to je ova: Iraanin mi je dozvolio fermentirano pie i njegovo lokanje, zabranjeno je samo vino i pijanstvo, rekao je. Oba su pia jedno te isto, rekao je Hidazlija, i slobodni ste sada izabrati izmeu dvije izjave. Hamr133 nam je sada dozvoljen! Rastegnut u njihove izjave do krajnjih granica, i popiti gutljaje ovoga vina, da se izbavim iz ivotnih briga. Javnost od koje je oekivano da zatiti integritet vjere, je postala degradirana i vjera sama za sebe postala obezvrijeena u pogledu ljudi. Prelaenje vjerskih granica je postalo prihvatljivo u oima javnosti jer su oni gledali da uine stvari to lakim. Neki fakihi su podlegli ovom slobodnom trendu i unitili zatitne zidove tovanja i uvanja eriata. Oni su dozvolili sebi da donose sudove da bi udovoljili svojim eifovima i prohtjevima.

Krutost i besplodnost
S druge strane nalazila se kruta i vrsta grupa koja je traila najstriktnija i najotrija miljenja na kojima bazira pravne sudove. Ova je grupa mislila da su oni u slubi Islama kroz svoju - uzmi to tee - politiku i da e oni nagovarati ljude da se pridravaju zahtijeva vjere. To nije bilo
132 133

Vidi ekib Arslan El-irtisamatul-litaf. Hamr, ono to opija (alkohol).

119

tako. Rezultat tvrdolinijskog pristupa - kao to obino biva - je bio suprotan od onog to su oni oekivali. Ljudi su postali otueni od islamskih uenja i eriata. Oni su odbili da ga se dre i vidjeli su u njemu tekou umjesto olakice. Postoji pria o andaluzijskom vladaru koji je upitao malikijskog fakiha Jahja ibnu Jahja134 ta treba uiniti da se otkupi za spolni odnos sa enom u vrijeme ramazanskog posta. Jahja mu je rekao da je to uzastopni post dva mjeseca. Kad je bio upitan zato nije dao vladaru prvu opciju oslobaanja roba, on odgovori: On je sposoban osloboditi stotine robova, stoga, on mora imati otriju kaznu, a to je post. Islam je praktian. On prije olakava ljudima, nego to im oteava. On ohrabruje ljude da prirodno i svojevoljno odgovore njegovim zakonima i traenjima i izbjegnu tekoe i nevolje. U isto vrijeme, ne ostavlja ljude da tumaraju u apsolutnoj slobodi i podlegnu svim svojim strastima i prohtijevima. Ovo je duh u kojem trebaju biti doneene pravne odluke. Jasno je iz ovoga da obje popustljive i krajnje otre tendencije meu pravnicima u to doba nisu bile u skladu sa namjerom Mudrog Zakonodavca. Napor uenjaka je usmjeren da prenesu poruku Svemogueg Allaha ljudima kao to je objavljeno u Kuranu i kako je to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poduavao. Nije na njima da se priklone arbitrai otrine s jedne ili popustljivosti s druge strane: Reci, zar da obavjetavate Allaha o vjerovanju svome. (49:16) Reci, znate li bolje vi ili Allah? (2:140) Lekcija koju treba izvui iz ova dva kuranska ajeta je da mi imamo obavezu da prihvatimo mudrost i slijedimo uzviena uenja Kurana i izbjegavamo novotarije, bez obzira da li izviru iz tenje da se prosuuje otro ili tenje da se presuuje popustljivo.

Taklid i njegove posljedice

134

Jahja ibnu Jahja El-Lejsi (umro 234. h.g.) je prouavao Malikovu Muvettu i propagirao njegov mezheb u Sj. Africi i paniji, vidi El-Bidaje, 10/312.

120

Vidjeli smo gore kako haotino i smijeno postaje stanje pravnog rezonovanja. Mnogi pravedni i zabrinuti ljudi su se bojali da bi nekompetentni i neobuzdani ljudi, mogli samo pokvariti proces idtihada. Ljudi koji su bili u slubi vladara su preuzeli izdavanje fetvi. Beskrupulozno, poeli su izvrtati tekstove (nusus) originalnih izvora da bi ih prilagodili sopstevim tenjama i namjerama. Fakihi su bili nestalni izmeu arbitrane popustljivosti i otrine. Pravini ljudi su se bojali za samu sudbinu muslimanske zajednice i za samu vjeru. Poeli su tragati za lijekom i jedino rjeenje koje su mogli nai je bilo da priveu Ummet za taklid! Kakva je to kriza bila da je jedini izlaz bio da se prikloni slijepoj imitaciji! Sukobi i konstantne svae meu fakihima, njihovo suprostavljanje i meusobno iskljuivi pogledi, njihov beskrajni otpor jednih prema drugima, su teili jedinom moguem izlazu; povratku na izjave starih fakiha o spornim pitanjima. Sami ljudi, poto su izgubili povjerenje u mnoge sudije, su poeli davati povjerenje samo onima ija su rjeenja odgovarala izjavama jednog od etvorice imama - Ebu Hanife, Malika, afije, i Ahmed ibnu Hanbela. Meu muslimanskim masama slijeenje jednog od etiri imama, pridravanje svega to su oni rekli, i izbjegavanje svega onoga to nisu rekli je postalo bastion protiv devijantnih sudova koje su dali sumnjivi mudtehidi. Imam El-Haremejn (umro 478. g.h.) je tvrdio da postoji konsenzus (idma) meu uenjacima da je zabranjeno slijepo imitiranje (taklid) uvenih ashaba. Umjesto toga, prema ovome navodnom konsenzusu, od ljudi je traeno da slijede mezhebe etiri imama zato to su oni pomno istraili sve izvore i kontekste razliitih pravnih rjeenja i propisno ih klasificirali. Oni su, takoer, studirali metode i izjave ranih muslimana tako da nije bilo potrebe ii nazad do ovih izvora. Imam El-Haremejn je podrao ovaj navodni konsenzus i doao do udnog zakljuka da je obini musliman pod obavezom da slijedi mezheb ovih neupitno uenih i preciznih uenjaka.135 Na bazi izjave imama El-Haremejna i navodnog konsenzusa specijalistikih uenjaka, Ibnus-Salah je izdao i plasirao svoju tvrdnju da je obavezno slijediti etiri imama zbog tekstualne autentinosti,
135

El-Burhan, 2/1146, Et-Tahrir vet-tahbir, 3/353.

121

discipliniranog pristupa i ispravnih metoda rezonovanja i tumaenja koja su obiljeila njihove mezhebe. Ashabi i njihovi neposredni nasljednici, prema njemu, nisu imali ovakvih prednosti. Kao posljedicu ovog potpunog oslanjanja na etiri mezheba, ljudi su postali nemarni i nehajni za prouavanjem Kurana i nauka vezanih za njega i okrenuli su se od direktnog izuavanja Sunneta i njegovih grana. Postali su zadovoljni znanjem koje je saeto i prueno, i sve to su trebali initi je bilo da ga uspostave vrsto, odbrane energino i primijene to su bolje mogli. Kako se ovaj pad nastavljao duh nesklada je ojaavao i irio se. I stoljeima poslije toga, slijepo slijeenje je postalo norma. Intelektualna misao je stagnirala. Drvo neovisnog rezonovanja (idtihada) je vehnulo. Neznanje je postalo uobiajeno. Civilni sukobi su pomolili svoje runo lice. Alim i fakih je, u oima ljudi, postao onaj ko je memorirao kolekciju fetvi ranijih fakiha i naoruao sebe nekim od njihovih miljenja, nesposoban da razlui izmeu onog to je bilo slabo i to je bilo pouzdano. Hadiski uenjaci su postali oni koji su memorirali kolekciju hadisa, a da li su bili vjerodostojni ili lani, nije bilo vano. Ova alosna situacija nije zavrila tu, nego se i znaajno pogorala, jer je znanje iezlo iz muslimanskog svijeta, pogodeno intelektualnim sterilitetom. U ovoj atmosferi, tetne novotarije, izopaenost i korupcija raznih vrsta su cvjetale. Sve ovo je ostavilo otvorena vrata za neprijatelje Islama da zbriu islamsku civilizaciju i pljakaju njene teritorije.

Ummet u skorije doba

Ovo je bilo stanje Ummeta koji je spavao i stagnirao zbog taklida, snujui o velikoj i slavnoj prolosti. Od pojave podjele izmeu izvrne i sudske vlasti, muslimanske mase su uhvaene u stanju zbunjenosti i potreenosti vlastitim interesima i impulsima. Uenjaci su bili tako zauzeti opravdavanjem sopstvenih pozicija da kad bi neko uzeo prouavati zaostavtinu ovog Ummeta, koji je zaslijepio svijet svojim prethodno neprevazienim dostignuima, teko bi mogao povjerovati da je takav intelektualni sterilitet i ukoenost mogao izniknuti iz ranijih prosvijetljenih i dinaminih generacija.
122

Ovako je bilo stanje Ummeta dok se odvijala evropska renesansa. Evropljani su ispred sebe vidjeli muslimanski Ummet koji je izgubio sve od svoje stvarne ivosti. Nita mu nije preostalo. Vjera je bila uspavana, a muslimani sami obezglavljeni. Nije ostalo nita od starih neospornih injenica. Ponaanje je postalo devijantno. Nedostajalo je ustrajnosti. Intelektualna misao je bila ukoena. Idtihad suspendiran. Pravna nauka izgubljena. Novotarije se razbjenjele. Sunnet je ostavljen da se odmara i islamska svijest je rasla zamagljena i izgubljena. Bilo je to kao da Ummet, sa svim svojim posebnim odlikama, nije ni postojao. Ovi uvjeti su uinili Ummet lahkim plijenom za zapadne snage koje su prezale iekujui zlatnu ansu da se pokrenu i dovre ono malo to je ostalo od islamskog karaktera. To je odvelo u situaciju u kojoj se danas nalazimo. To je situacija sramote i podjarmljenosti. Mi vie nismo sposobni sami voditi svoje poslove; oni su u rukama naih neprijatelja koji odluuju o naoj sudbini. Uistinu, mi ih molimo da nau rjeenje za probleme koje smo sami napravili. Tijekom ovog perioda, Ummet je pokuao da ujedini to je ostalo od njegove snage, da povrati izgubljenu slavu i oporavi svoju ravnoteu. Svi pokuaji u ovom smijeru, meutim su zavravali bezuspjeno jer su usvojene misli bile pogrene i u neskladu sa prirodnim zakonima i pravilima postavljenim od Allaha, delle anuhu. Ovi pokuaji su bili bazirani na usvajanju i slijeenju stranih paradigmi i oponaanju stranih gospodara, to je oboje samo oteavalo stanje. U meuvremenu, nova generacija, u potrazi za mehlemom izlijeenja, je zapoela potragu za rjeenjima koja su vjerodostojna i vrsto islamska. Razne iznikle grupe muslimana su poele shvatati da misli za proiavanjem muslimanskog Ummeta u ovom stadiju njegove povjesti, moraju biti iste misli koje su upotrijebljene da bi se uspostavio pravi kurs na samome poetku. Oni su se, dakle, okrenuli Islamu i shvatili kako sladak i zadovoljavajui je on. Ovo je proizvelo fenomen zvani islamsko buenje. Neprijatelji Islama, uprkos svojim unutarnjim razlikama, nisu nikada eljeli da dopuste slobodan razvoj ovog blagoslovljenog buenja. Koliko je samo oruja i izvora koje su upotrijebili da bi se borili protiv nas! Neki iz samih muslimanskih redova su takoer, dio ovog arsenala i bili su upotrijebljavani kao agenti da sabotiraju pokret za rekonstrukciju Ummeta
123

u pravom svjetlu Islama. Jedna od najunitavajuijih metoda koju su upotrijebili neprijatelji je bila zavadi pa vladaj. Ovo je olakano prisustvom rairenog neslaganja (ihtilafa) u muslimanskom Ummetu. Islamsko buenje je uskoro nalo da se samo suoilo sa velikim izazovom neslaganja (ihtilafa) koje je bilo iznad mnogih drugih izazova koji su oduzimali energiju iskrenim radnicima za Islam. Energije su dalje rasipane na opasnu stijenu neslaganja. Neki meu omladinom identificiraju se sa ranim ispravnim predhodnicima (selefije), a drugi kao sljedbenici hadisa (ehlul-hadis); jedna grupa je identificirala sebe sa odreenim mezhebom, dok drugi nisu vidjeli potrebu za ovim. Meu ovim grupama su se izmjenjivale razliite optube za nevjerstvo, bogohuljenje, tetne novotarije, izdajstvo, pijuniranje. Sve ove optube se nisu trebale izmjenjivati meu braom muslimanima, da ne govorimo o publiciranju kroz sve pristupane medije, totalno zaboravljajui injenicu da bolesni pokuaji da se utrne svjetlo Islama su opasniji po opstanak Ummeta nego to su to ove razlike. Gledajui unazad, moemo vidjeti da su vodei uenjaci pravnih kola imali razloge da opravdaju svoje razlike miljenja i umanje njihov utjecaj. Glavni izvrioci neslaganja u nae doba, nemaju niti jednu moguu bazu za opravdavanje svojih razlika. Oni nisu mudtehidi ili osobe sposobne za idtihad ili analitiku misao. Oni su prije nerazmiljajui sljedbenici (mukallidun) onih izmeu njih koji su digli glasove da proglase da oni nisu, u stvari, sljedbenici niti da vjeruju u dunost slijeenja. Oni tvrde da izvode svoja rijeenja direktno iz Kurana i Sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. U stvarnosti, oni se vrsto dre nekih hadiskih knjiga i slijede u stopu njihove autore u svim stvarima koje se tiu vjerodostojnosti hadisa i povjerljivosti i pouzdanosti njihovih prenosilaca. Neki od njih su tvrdili da posjeduju znanje o nauci koja prouava ivotopise prenosilaca hadisa i srazmjere njihove povjerljivosti. Na bazi prouavanja jedne knjige o ovom pitanju, osoba ne moe sebe opravdano uzdici do pozicije mudtehida. Samo je primjerno da neko ko ima neko stvarno znanje ne smije se ponaati kao neznalica i optuivati i vrijeati druge. On treba da shvati katastrofalne posljedice sa kojim se suoava Islam, i da eli da se brani od ovih opasnosti. On treba da zduno vodi brigu da ujedini srca i misli ljudi, ak i kada oni slijede razliite mezhebe. U najmanju ruku, trebali bi se vrsto drati normi (adab) propisnog ponaanja kada se pobude razlike, kao to su to uinili plemeniti
124

uenjaci u prolosti. Iskreni muslimani su se nadali da e islamsko buenje postii, najmanje dva cilja. Prvo, nadali su se da e dokrajiti heretike i ateistike ideale i pogrene i izvitoperene ideologije i uticaje. Postiui to nadalo se da e to oistiti srca i misli lanova muslimanskog drutva i ponovo uliti u njega istinsku islamsku vjeru. Drugo, da e to onda propagirati islamsku poruku irom svijeta i uiniti Allahovu rije najviom na Zemlji. Krajnje je bolno da se zabiljei da su neki unutar muslimanskih redova proraunato traili da sreu krila ovog buenja okivajui ga u okove neslaganja tamo gdje je to bilo potpuno nepotrebno. Rezultat je da su muslimani izbezumljeni svojim sve ee, nebitnim svaama. Njihovi napori su razbacani, a pitanja postala tako zbunjujua i izmijeana da je bilo nemogue razluiti izmeu trivijalnih i znaajnih pitanja. Kako mogu, neko moe pitati, takvi ljudi rjeavati svoje probleme primjerno njihovoj vanosti i naredivati njhove prioritete, na takav nain da daju uinkovitu obnovu islamskog ivota? Uinci neslaganja (hilaf) meu muslimanima, ili obnavljanje njegovih uzroka je, mora se podvui velika izdaja islamskih ciljeva. Iste je jaine bilo i unitenje savremenog islamskog buenja koje je oivotvorilo nade i stremljenja muslimana. To je smetnja progresivnom maru Islama. To rasipa energiju onih koji ulau napore za Islam i moe navui na sebe Allahovo nezadovoljstvo. Danas, zbog ovih razloga, jedna od najvanijih obaveza muslimanima uope, i onih koji rade za Islam, posebno, nakon vjerovanja u Allaha, delle anuhu, da se radi na ujedinjenju svih islamskih grupa i elemenata da bi se iskorijenili svi faktori koji uzrokuju neslaganje meu njima. Ako se ispostavi da je ovaj cilj nemogue postii, onda sauvajmo nae razlike na minimumu i unutar etika i normi koje su uspostavili nai ispravni prethodnici. Razlike u miljenju ne mogu sprijeiti izvorno susretanje srca da bi se unio preporod u plemeniti islamski ivot. Ovo moe biti postignuto samo kad su namjere iskrene i iste samo u ime Allaha, delle anuhu. Kada ovo postane stvarnost, podrka i uspjeh od Allaha, delle anuhu, nee izostati.

125

Uzroci dananjih razlika

Uzroci razlika miljenja prirodno se razlikuju od jednog vremenskog doba do drugog. Svako vrijeme je ostavilo neke od svojih problema nastupajuem dobu. Danas jedan od najvanijih i najistaknutijih uzroka razlika meu muslimanima je nepoznavanje Islama ili nedostatno znanje o Islamu. Nivo obrazovanosti muslimana prije dolaska agresivnog kolonijalizma je bio jadan, i postao je jo gori nakon upliva kolonijalizma u muslimanske zemlje. Okupatori su precizno znali gdje je muslimanski Ummet bio najranljiviji i poeli su tako uvoditi obrazovne programe i institucije za kolonijaliziranje muslimanskih umova i mijenjanje njihovih ideja da bi udovoljili svojim interesima i svjetonazorima. Politika infiltracije je sraunato inila da muslimani prihvate novi anti-islamski svjetski poredak u ime napretka i modernizacije po evropskom modelu. Oni su tvrdili da je uspon napretka i civilizacije u Evropi bio jedino mogu kroz odbacivanje zakona utemeljenih na vjeri i gubljenjem uticaja crkve. Religija kao takva, tvrdili su, je bila nita drugo do smetnja koja je spreavaala ovjeanstvo od zadobijanja slobode i napretka. Ove tvrdnje su mogle biti u velikoj mjeri istinite s pogledom na kranstvo i druge religije; ali one zasigurno ne mogu biti primijenjene na Islam, jer on promovira ljudsku srecu i realizaciju ljudskih potreba i voen je Allahovim svjetlom. U naporu da se muslimanski Ummet odvoji od osnovnih izvora svoje vjere i islamskih korijena, imperijalisti su postavili prepreke i sankcije protiv islamskog obrazovanja i arapskog jezika koji je medij islamskog obrazovanja. Da bi se ostvario ovaj cilj, studenti koji su traili islamsku naobrazbu, su se zatekli odbaeni i obezvrijeeni. Studije kojima su se zanimali su bile podcijenjene i bila im je zabranjena profesionalna edukacija i praksa koja bi im omoguila da dobiju pristojne poslove i plate. U drugu ruku, studenti koji su stupili u moderne kole po kolonijalistikim principima su zadobijali posebnu panju i vrata raznolikih mogunosti su bila otvorena pred njima. Oni su odgajani kao novi lideri Ummeta. Na ovakav nain, oma se zategla oko vratova onih koji su bili zainteresirani za prouavanje Islama i arapskog jezika, putevi za traenje takvog znanja su bili blokirani.
126

U veini muslimanskih zemalja, samo se nekolicina okrenula islamskoj naobrazbi i konano standardi su opali. Veina onih koji su traili takvo obrazovanje su bili kao oni koji obrauju zemlju, ali ne oekuju da poanju nikakav plod. Samo specifine okolnosti su ih ohrabrivale da trae takvu naobrazbu. Oni nisu imali snage da se oslobode od njihovog stiska, ak ni nakon diplomiranja, jer je put ispred njih postajao blokiran. Oni nisu imali kapaciteta da izvedu ulogu koju su uenjaci trebali preuzeti u drutvu i ostvariti poruku koja im je bila povjerena. Sa zatvorenim vratima mogunosti, izgubili su svoju nezavisnost, njihova je linost oslabila, i bili su podstrekivani da se prikljue zvaninim religijskim organizacijama postavljenim da slue unaprijed planiranim i ogranienim ciljevima. Bili su nesposobni da idu izvan ovoga imajui u vidu da im je bila zanijekana mogunost da igraju svoju ulogu u drutvu. Kao rezultat, ljudi su izgubili vjeru u njih. U pokuaju da se produbi jaz izmeu Ummeta i njegove vjere, da se ukinu korijeni koji su ga vezali za eriat, anti-islamski imperijalisti su pokuali da smjeste islamsku naobrazbu i poduavanje arapskog jezika u zapecak. Otvoren je prostor za strane koncepte i ideologije koje su privlano prezentirane omladini, ali su ih u stvari samo izlagale bolu, brizi i gorini. Svaka vrsta ideologije im je bila prezentirana od komunizma i socijalizma, i od radikalizma i nacionalizma do demokracije. Kako god divno bile upakirane, one su samo posluile da se povea indoktriniranost i osramoti muslimanski Ummet do dotad nezabiljeenog nivoa. Meutim, mnogim muslimanima je postalo jasno da je Islam jedini sposoban da izlijei probleme Ummeta, uzdiui ih iz pada, i zaustavljajui uzroke dekadence. Nakon besciljnog lutanja u mraku, odluili su se okrenuti Islamu, iz brige prema samima sebi i svojoj vjeri. Kada su se suoili sa problemima pravilnog shvatanja vjere i traenja znanja o njezinim zakonima, oni su se obratili knjigama koje im nisu mogle dati vjerodostojno kompletno i sveobuhvatno razumijevanje ovog sistema. Bili su u nemogunosti da zadobiju znanje o njegovim namjerama i svetoj prirodi tih zakona - ba kao grupa slijepih ljudi koji su pruili svoje ruke prema razliitim dijelovima slonovog tijela, svaki insistirajui da je dio koji dodiruje slon. Ovo je stanje muslimana u odnosu na Islam danas. Muslimanski Ummet se podijelio na male grupe i frakcije. Postoje oni koji su okrenuli lea Islamu i osciliraju izmeu Istoka i Zapada i njihova jedina veza sa Islamom su njihova imena i davna islamska 127

zaostavtina. Da nije odreenih bojazni, oni bi vjerovatno prekinuli sve veze sa Islamom. Postoje drugi koji viu da se vrati Islamu, ali kad to uine, onda idu razliitim putevima i zavravaju u meusobnim neslogama. Ovo ih ini lahkim plijenom za neprijatelje Islama. Svugdje ih vladari okrue i ne daju im izlaza. Sa njima je svreno potpuno prije nego to uspiju da povrate svoj balans i nau pravi put.

Put ka oporavku
Sada, kada je bolest koja je zarazila i mucila Ummet tako dugo, identificirana, mi trebamo dati lijek i zacrtati put ka oporavku. Iskreni muslimani koji su angairani na polju promocije Islama i koji su duboko svjesni bolne stvarnosti situacije u kojoj se nalaze muslimani, trebaju identificirati grupe talenata muslimanske omladine i omoguiti im najbolje uvjete za studiranje eriatskih nauka. Ovo bi trebalo biti u rukama nekoliko preostalih uenjaka koji su poznati po obimu svoga znanja, iskrenosti, pobonosti i konstruktivnom razmiljanju i koji imaju jasan uvid u namjere i svetu prirodu eriata, kao i dobro razumijevanje njegovih sastava znanosti. Ovi uenjaci bi trebali preuzeti obrazovne principe i metode plemenitog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ovo tijelo talentirane muslimanske omladine bi trebalo biti podueno od strane jo jedne grupe koja je dobro opremljena znanjem i razliitim suvremenim znanostima i koja ima visoku razinu iskrenosti i pobonosti. Ova kombinacija e, nadati se je, trasirati put za islamsko buenje i pomoi Ummetu da povrati svoju snagu i integritet. U ovom procesu on e ponovno preuzeti na sebe vodeu ulogu i sprijeiti ovjeanstvo od srljanja strmoglavice, dan za danom, ka nesrei. Ne postoji spas za ovjeanstvo osim kroz Islam. Drugo, muslimani proivljavaju intelektualnu krizu ije dimenzije primjeuje samo manjina. Da bi se uhvatilo u kotac sa krizom, muslimani moraju ispraviti svoj nain razmiljanja. Kriza se posebno oituje u kolapsu muslimanskih institucija, u nepostojanju odgovarajue organiziranih tijela, u niskom nivou svijesti, znanja i poduavnja mladih muslimana, u dezintegraciji meusobnih veza meu vjernicima; u korupciji i zastranjivanju najveeg dijela lidera u muslimanskom svijetu; u svim
128

bolesnim naporima da se sabotiraju napori dobronamjernih grupa iskrenih i predanih muslimana. Sve je ovo zahvaljujui injenici da je Islam daleko od ivota muslimana. Postoji ogromni jaz izmeu islamskih ideala i stvarnosti islamskog svijeta. Nemuslimani vide Islam kao oblak koji ne daje kiu i stoga ne oivljava zamrlu zemlju ili ga vide kao vodu na velikoj stijeni na kojoj, niti vegetacija, niti plodovi, nikada ne rastu. Ovo je zato to su muslimanska srca postala umrtvljena i okorala hrom; njihove oi su postale mutne, i teko mogu razlikovati dobro od zla. Postalo je evidentno da su razliite obrazovne institucije u muslimanskom svijetu krahirale u uzdizanju iskrene izbalansirane muslimanske linosti. Sveuilita koja su uspostavljena u muslimanskim zemljama po zapadnom modelu, ne vide kao dio svog napora pripremu za podizanje muslimanskih uenjaka u svim granama znanja, kako bi islamizirali razliite discipline pod njihovom ingerencijom. Umjesto toga, oni vide svoj napor u pripremanju diplomaca zavedenih zapadnim naukama. Kako brzo takvi visoko obrazovani ljudi okreu lea osnovnim vjerovanjima Islama i njegovim ciljevima i namjerama! Ovi univerziteti proizvode generacije iji je osjeaj pripadnosti Islamu slab, ije je razmiljanje konfuzno i koji su u nemogunosti da upotrijebe svoje znanje u slubimuslimanskog Ummeta. Obrazovne institucije koje se gledaju kao islamske - kao Al-Azhar i drugi univerziteti, koledi i instituti - postavljeni po slinim smjernicama, su postigli ogranien uspjeh za dobrotu Ummeta. Oni su uspjeli da proizvedu neke odline specijaliste u odreenim eriatskim znanostima, ali oni nisu uspjeli da obezbijede Ummet sposobnim i inovativnim muslimanskim uenjacima i misliocima, sposobnim da predstavljaju Islam kao cjeloviti sistem sa jasno odreenim namjenama i ciljevima. Takvi uenjaci nisu bili sposobni da se suoe sa savremenim izazovima i da ih prevaziu. U ovom procesu islamska misao je atrofirala i nije uspjela da oblikuje razmiljanja muslimana i smjer njihovih ivota. Kao rezultat, muslimanski umovi i srca su ostala iroko otvorena za infiltraciju svih vrsta ideja koje su namijenjene ruenju Islama. Muslimani su postali nesposobni za rad na problemima koje suoavaju u politici, ekonomiji, drutvenom organiziranju i drugim poljima. Oni su se naprosto zadovoljili da prenose i imitiraju ta drugi misle i rade. Ovo slijepo usvajanje stranih ideja i praksi je stvorilo neslaganje i svau meu raznim dijelovima Ummeta. Ova neslaganja su najee 129

rjeavana u korist zapadno-indoktriniranih grupa koje su kulturno podreene Zapadu. Umjesto ujedinjavanja svojih redova i zajednikog rada na suoavanju s ovim prijetnjama i izazovima, predani muslimani su, naalost, postali angairani na prepiranju oko spornih pitanja. Ovo je uglavnom zbog intelektualne konfuzije i neuspjeha da se razlui izmeu dijela i cjeline, i izmeu krajnjih ciljeva zakona i njegovih istaknutih principa. Mi smo u goruoj potrebi za ispravnom i snanom islamskom misli koja je izgraena na shvatanju duha Islama, njegovim krajnjim ciljevima, njegovim opim principima, i hijerarhiji njegovih zakona izvedenih iz originalnih izvora - Kurana i Sunneta. Mi takoer, trebamo prouavati naslijee i metodologije naih ispravnih prethodnika jer su oni izuavali i ponaali se po originalnim izvorima u ranim, slavnim vremenima. Ovo e nam omoguiti da postignemo jasnu i kompletnu predstavu da je Islam jedini put za spas muslimanskog Ummeta i da on sadri idealno rijeenje za sve probleme. Ova jasna predstava e okupiti Ummet oko osnova islamske misli i izvui e ga iz svih davolskih intriga i manipulacija. Kada je Ummet, dakle, vrsto i ispravno uspostavljen i sposoban da identificira svoje rane, slabosti i izvor svoje bolesti, koraci koji moraju biti poduzeti da se doe do potrebnog lijeka i da se shvati eljeni cilj ce, nesumnjivo, postati jasni.

130

Deseto poglavlje PUT NAPRIJED

Vano je za muslimane da shvate, da ako je Allah, delle anuhu, uinio Kuran lahkim za pamenje i obezbjedio nas obilnim izvorima za prouavanje Sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, individualne inicijative da se izvedu zakoni iz ovih izvora su ispunjene tekoama i moraju biti poduzete s opreznou. Ovaj zadatak zahtijeva adekvatnu pripremu kao dodatak brojnim vjetinama koje su specijalisti u ovom polju dali u detaljima. To zahtijeva, na primjer, znanje o principima i procesima dedukcije, odlino vladanje arapskim jezikom i njegovim stilistikim osobenostima i znanje o naukama Kurana i Sunneta. U daljnim detaljima, to ukljuuje, na primjer, znanje o derogiranju - kako je jedan kuranski ajet nadreen nad drugim; znanje o opem i specifinom, identificiranje uopene izjave koja moe biti tumaena da se odnosi na neto specifino; identificiranje teksta sa apsolutnom primjenom u jednu ruku i drugih sa ogranienom primjenom, i jo nekoliko drugih faktora i principa. Svaki sud koji musliman da bez punog znanja i primjene ovih zahtjeva je nita drugo do proizvoljno razmiljanje, nagaanje ili gruba procjena do koje se stiglo bez upute ili pravog znanja. Ko god pokua da nain i sud na takav riskantan nain ukrcava se na opasan put i moe ak, neka Allah zatiti, uiniti sebi veliku nepravdu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao u ovom pogledu: Ko god tumai Kuran bez znanja, neka pripremi sebi mjesto u vatri.136

136

Et-Tirmizi, vjerodostojnim lancem od Ibnu Abbasa.

131

Tip znanja zahtijevan za tumaenje Kurana i donoenje sudova se ne postie itanjem jedne ili dvije knjige. To zahtijeva preciznu metodologijsku studiju kako bi se istraiva obezbjedio alatima koji e mu omoguiti da pretrauje polje islamske misli i islamskih disciplina. Da bi se postigao uspjeh, ovaj nain prouavanja mora ovisiti o iscrpnom istraivanju voenom pod vostvom nekoga ko posjeduje neophodno znanje i kritiki uvid i ko je motiviran dubokom svijesti o Bogu i eljom da trai samo Njegovu nagradu. Treba istai da je eriat objavljen da donese sreu i napredak ovjeanstvu u ovom ivotu i na ahiretu. On trai da se ostvare najbolji interesi ljudskih bia u harmoniji sa mentalnim kapacitetima kojim ih je Allah, delle anuhu, obdario, dakle poaujui ih nad svim ostalim Njegovim storenjima. eriat, sveobuhvatavajui i milostiv kao to i jeste, ne ukljuuje ni jednu stvar koja je nepodnoljiva ljudskom biu. Svemoni kae: I u vjeri vam nije nita teko propisao. (22:78) Bog je uinio lahkim svojim slugama ivljenje i funkcioniranje u skladu s njegovom vjerom i u atmosferi spontane ljubavi, a ne kroz silu ili prisilu. Allah eli da vam olaka, a ne da potekoe imate. (2:185) i Allah eli da vam olaka teret, jer Allah zna da je ovjek stvoren kao nejako bice. (4:28) Kao to je reeno gore, svi eriatski zakoni su za dobrobit ljudskih bia kao Boijih robova. Oni su tu da donesu prednosti ljudskoj vrsti i nema, naravno, Allah nikakve koristi od njih jer je Allah, delle anuhu slobodan i neovisan od svih traenja, vrijedan svake hvale. Stoga je imperativ da se razumijevaju razliiti dijelovi eriata u svjetlu totaliteta i krajnjih namjena zakona. Ko god nema sposobnost shvatanja sveobuhvatnih implikacija i ciljeva eriata i ne razumijeva njegove osnovne principe nikad nee moi adekvatno raditi sa sporednim granama (furu) i detaljima zakona, niti u njihovom prirodnom kontekstu. Ibnu Burhan137 kae: Uzvieni zakoni su medij kroz koji Allah, delle anuhu, regulira poslove Njegovih sluga. Nain rada s ljudima u ovom pogledu varira prema razlikama vremena. Svaki period vremena
137

Ahmed ibnu Burhan El-Bagdadi (umro 518 g.h.) je bio dobro poznat strunjak u pravu i napisao je nekoliko knjiga o toj temi. Bio je Hanbelija, ali je kasnije slijedio imama afiju.

132

zahtijeva tip reguliranja koji ini zadovoljstvo opem interesu specifinom za to vrijeme. Na isti nain svaka nacija ima tip reguliranja koji je u njenom specifinom interesu, ak i kad bi morao rezultirati u krenju prava kad bi se primjenio na druge.138 Postoji saglasnost meu muslimanskim uenjacima da zakoni eriata, svi do jednog, imaju kao svoj osnovni uzrok realizaciju opeg dobra (maslaha) i da su tano zbog ovoga razloga ovi zakoni propisani. Ovo je sluaj, bilo da su ovi zakoni jasno izreeni u originalnom tekstu ili izvedeni iz istih. Ako postoje take ili podruja na kojima nema izriitog Boijeg upustva, mi smo uvjereni da je to zbog neke mudrosti poznate jedino Bogu. Kao posljedica ovoga, mnogi zakoni, formulirani na bazi idtihada, su se promijenili tokom vremena. Ovi zakoni mogu, takoer, varirati prema razlikama izmeu individua u omjeru sa njihovim kapacitetima i okolnostima. U isto vrijeme trebamo shvatiti da su izriiti tekstovi Kurana i dio Sunneta koji je prenesen kroz nekoliko neprekinutih lanaca (mutevatir hadis) prenosilaca kategoriki autentini. Postoji, takoer, dio Sunneta, kao to su hadisi preneseni od samo jednog prenosioca, ija autentinost nije potpuno uspostavljena. Namjeravano znaenje istog teksta moe biti izriito ili moe biti izvedeno. Znanje o svim ovim stvarima ima direktan oslonac na nain na koji je tekst shvaen, na proces istinbata i na idtihad. Niko nema pravo da odbaci tumaenje teksta koje je dao neko drugi sve dok to tumaenje moe biti podrano tekstom i nije u konfliktu sa drugim tekstovima. Najvei broj zakona koji se odnose na sporedne i praktine stvari su takvog tipa da mogu biti verificirani logikim procesima, i to je dio Allahove milosti prema svojim robovima da doputa adekvatno polje rada za uvjebavanje analitike misli i sudova. Poto je Mudri Zakonodavac uinio stvari ljudima lahke i uzeo je njihovu dobrobit u razmatranje, neumjesno je bilo kome da optui nekoga ko se ne slae sa njim o tim stvarima za kufr (nevjerstvo), teko grijeenje (fisk) ili novotariju (bida). Naprotiv, on treba pokuati da nae opravdanje za onoga ko se ne slae sa njim kako bi se ojaale privlane veze meu njima i osigurale meusobno potovanje, ljubav i bratstvo.
138

El-vusul ilel-usul (Dolazak do principa), u rukopisu.

133

Bratstvo i solidarnost
Jedna od najvanijih odgovornosti koje bi svi muslimani trebali biti svjesni je dunost da se ouva bratstvo i solidarnost muslimana. Dio ove dunosti je da se odluno izbjegne bilo ta to bi moglo otetiti ili oslabiti sve veze. Ouvanje bratstva je jedan vaan oblik ibadeta kroz koji postiemo Boiju blizinu i nadilazimo sve tekoe da bi se obnovio muslimanski ivot. Dovoljno je spomenuti da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, probudio u nama odvratnost prema nejedinstvu kanjavanjem najstroijim kaznama one koji su se promiljeno odvojili od zajednice (demata) Iz ovog razloga, svaka tendencija da se zaboravi islamsko bratstvo ili bude nemarno u tome zbog bilo kakve razlike u miljenju, je neto to ni jednom muslimanu nije dozvoljeno da uini. ta vie, on treba biti oprezan dovoljno da ne upadne u zamku nesloge koju su postavili neprijatelji Islama. Ovo posebno zbog toga to u naem dobu mnoge neprijateljske snage i nacije su okrenute protiv nas, elei da ugase iskre vjere koje su nanovo upaljene u srcima vjernika. Svojim obijesnim rukama oni ele da samelju u prainu njene izdanke islamskog buenja. Bratstvo u ime Allaha i jedinstvo srca meu muslimanima je visoko na listi dunosti postavljenih muslimana. To je blisko u vanosti dunosti afirmiranja Boijeg jedinstva (tevhida). Postoje, takoer, razliiti stupnjevi zabrana. Uzrokovanje tete muslimanskom bratstvu, takoer, dolazi na vrh najstroijih zabrana. Zbog ovoga su stari ispravni uenjaci, kada bi bili suoeni sa kontroverznim pitanjem, esto odabirali ono to je prihvatljivo nad onim to je poeljno da bi zadrali jedinstvo i ne ostavili prostora za svau i prepirku. U ovom duhu, oni bi zaboravljali ono to je u njihovom videnju bilo preporueno (mendub) i naprosto inili ono to je dozvoljeno (daiz). Vidjeli smo duboko potovanje i shvatanje koje su rani muslimani imali jedni za druge i njihovu predanost jedinstvu i bratstvu muslimana. Niko, meutim, ne treba preraniti sa zakljukom da naa sklonost ouvanju bratstva i solidarnosti muslimana implicira bilo kakvo odbacivanje fundamentalnih islamskih vjerovanja koja nisu otvorena ni za kakvu pekulaciju i kompromis. Odlunost da se suprotstavi neprijatelju Ummeta
134

e nas sprijeiti od vezivanja sa onima koji nemaju afiniteta prema Islamu. Kontroverzna pitanja koja ne bi trebala prouzroiti bilo kakvo nejedinstvo meu nama su ona koja su ve prepoznata od strane ranih uenjaka. Oni su upravljali ovim pitanjima na najbolji i potovanja dostojan i nain Ope je poznato da je eriat klasificirao mnoga djela ibadeta na ono to je poeljno, neobavezno i dozvoljeno. Ovo su sve Bogu prihvatljive kategorije, ali se razlikuju po gradaciji. Mnoge obavezne (farz i vadib) dunosti imaju vie aspekata koji padaju u tri navedene kategorije. Moguno je obaviti in ibadeta oslanjajui se na ono to je najpoeljnije po eriatu. I to e biti pravedno nagraeno. Na primjer, klanjanje namaza na poetku namaskog vremena, u dematu, i uz to na nain kako je to preporueno Sunnetom jeste najpoeljniji nain. Zatim, osoba ima izbor da klanja isti namaz kasnije u dozvoljenom vremenu, i ovo pada u drugu kategoriju. Trea kategorija je ona to je dozvoljena i ukljuuje izvrenje najminimalnijih kriterija.

Ideali i stvarnosti
Prema tradiciji: Dobra djela pobonih, koji e doi u kasnijim vremenima, e biti smatrana kao mahane u oima ranih predanih ashaba. U svjetlu gore navedene izreke, bilo bi sigurno rei da onaj ko oekuje da svi ljudi, bez obzira na njihove okolnosti i individualne sposobnosti, shvate idealnu viziju Islama, postavlja cilj kojeg nije lahko dokuiti. Ovo istie jasnu potvrdu injenice da ljudske sposobnosti i napori i energije koje se troe, variraju od individue do individue. Zato postoje razni nivoi ibadeta i pokornosti, i ovo e biti odraeno u razliitim nivoima vijernika u dennetu. U svom tefsiru139, Ibnu Derir Et-Taberi prenosi da su neki ljudi sreli Abdullaha ibnu Omera (sina Omera ibnul-Hattaba) u Egiptu i rekli mu: Vidimo uenja Kurana (kiraete) kojih se dre neki ljudi, a neki ne. elimo vidjeti Emirel-muminin (Omera ibnul-Hattaba) da ga pitamo o
139

Et-Taberi, Tefsir: 5/129.

135

ovim stvarima. Onda su otili sa njim kod Omera, radijallahu anhu. Abdullah je rekao svom ocu zato su doli i bili su pozvani da se susretnu sa njim. Kada su se okupili, Omer, radijallahu anhu, je pogledao najblieg ovjeka i upitao: - Reci mi istinito, tako ti Allaha, i prava Islama nad tobom, jesi li proitao cijeli Kuran? - Da, odgovori ovjek. - Jesi li se ponaao po svemu to se odnosi na tebe? - Tako mi Allaha, ne, odgovori ovjek. - Jesi li striktno slijedio Kuran u svemu to vidi? Jesi li ga slijedio u svemu to govori?! Jesi li ga slijedio u svemu gdje god su te tvoje noge nosile? Omer je zatim postavio isto pitanje svakome prisutnom. Kada je doao do zadnje osobe rekao je: - Neka Omerova majka izgubi svog sina! Da li vi sada (oekujete od mene) da natjeram ljude da slijede itavu Boiju Knjigu? Na Gospodar sigurno zna da mi imamo mahana, a zatim proui slijedei kuranski ajet: Ako se budete klonili velikih grijeha, onih koji su vam zabranjeni, Mi emo prei preko manjih ispada vaih i uveemo vas u divno mjesto. (4:31) Omer je zatim upitao da li ljudi iz Egipta znaju o njihovom dolasku da bi nainili ove primjedbe. Sreom po njih, oni rekoe: ne, a Omer primjeti: Da znaju uinio bih vas primjerom njima. Duboka je lekcija koju je Omer, radijallahu anhu, razjasnio u ovom dogaaju. Ona kazuje da je idealna vizija koju Kuran dri za muslimana, model koji mora pokuati realizirati ili dostii. Kada god ne uspije u ovom pogledu kao to je neminovno, treba shvatiti da je Allahova milost uistinu beskrajna. Kada izbjegava velike grijehe u najmanju ruku, on je posigurno na putu da dosegne ogromno dobro, inaallah. On, meutim, ima obavezu da se konstantno trudi ka idealnoj viziji i da se ne zadovolji minimalnim standardom. Nadati se, da e znanje i razumijevanje uzroka razlika miljenja meu ranim pravnicima i konteksta u kojem su se pojavile, nama pomoi da umanjimo uzroke neslaganja danas i omoguiti nam da razvijemo i zadrimo divnu etiku i manire u ophoenju s njima.
136

Kada su rani uenjaci imali razlike, imali su ih iz objektivnih razloga. Svi su oni bili mudtehidi, kvalificirani i sposobni da se ukljue u analitiku misao i naine neovisne sudove. Svaki od njih je bio angairan u rigoroznoj potrazi za istinom i to nije pravilo nikakvu razliku nikom od njih ako je istinu o nekom pitanju otkrio bilo ko drugi. Da bi pomogli muslimanima da razviju i da se dre etike i propisnih normi (edeb) u radu sa razlikama, imperativ je da trebaju biti oprezni od enormnih opasnosti i prijetnji kao i bolesnih strategija koje konstantno donose neprijatelji Islama da bi eliminirali one koji su predhodnica islamskog buenja i dave. Ove strategije su naciljane protiv svih koji se bore za Islam bez obzira na mezheb ili bilo koju razliku u orijentaciji. U ovoj situaciji, svako neslaganje meu muslimanima, svaki pokuaj da se ovjekovjei neslaganje, ili bilo koje izrugivanje normi propisnog ponaanja potpomae ruenju ciljeva Ummeta i zloin je koji ne moe biti opravdan ili oproten. Nakon i iznad svega ovoga, imperativ je da sauvamo duboku bogobojaznost (takwa) javnu i tajnu i zatraimo Njegovo zadovoljstvo, kako u vremenu sloge tako i u vremenu nesloge. Moramo imati odlunost da produbimo nae razumijevanje Islama, osloboeni od linih prohtjeva i nagativnih uticaja. Trebamo biti svjesni kako ovi negativni uticaji djeluju i kako nas zavode. Ummet je dovoljno propatio. Sad je vrijeme da doemo do naih osjeaja i ustrajno slijedimo pravi put u svjetlu Kurana i Sunneta. Mi gajimo nadu da e Svemoni Allah, delle anuhu, kroz napore dobrih muslimana ove generacije, izbaviti Ummet i dovesti ga do obala sigurnosti i bezbjednosti nakon stoljea opasnih tumaranja i greaka. Mi molimo Svemogueg Allaha da nas podui onome to nam je od koristi, da nas okoristi onim to nas je poduio i da povea nae znanje. Neka nas On ujedini u potrazi za istinom, uputi na pravi put i krunie sve nae akcije uspjeha. Neka nas sauva od zla naih misli i djela. Neka nas On zatiti od besmislice, podjela i cijepanja ueta koje je nekada bilo vrsto upredeno i snano. U Njemu traimo utoite i na Njegovu mo se oslanjamo. Sva hvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova!

137

RJENIK

ADET: Obiaj, praksa. Lokalni obiaj, koji nije u suprotnosti sa Kuranom ili Sunnetom je priznat kao dio islamskog zakona. ADL: Pravda, ravnotea. AJET (MN. AJAT): Doslovno, znak, oznaka, poruka; vid Boijeg stvaranja; dio kuranskog teksta esto nazivan stih. ALIM (mn. ULEMA): Onaj koji zna, uenjak, znanstvenik. Uobiajeno se upotrebljava za nekoga ko ima temeljito znanje o Islamu i njegovim izvorima, Kuranu i Sunnetu. Vana osobina alima, po Kuranu, je da je on duboko bogobojazan i ima strahopotovanje prema Allahu, delle anuhu. AMM: Uopeno, suprotno od specifinog (hass). Pojmovi upotrebljeni od strane pravnika u kompleksnom procesu izvoenja zakona iz navoda postavljenih kao zakonski sudovi. Islamsko obrazovanje zove uopeno (el-amm) onaj pojam koji podrazumijeva mnoinu i razlikuje dva tipa - uopenost u samom pojmu i uopenost u znaenju na koje se tekst moe odnositi. AKIDE: Vjerovanje, bit vjerovanja. ASL (MN. USUL): Korijen, porijeklo, izvor, princip. ASAR: Doslovno, trag, znak, otisak; djela i sluajevi koji su se dogodili sa ashabima. BATIL: Bezvrijedan, nitav. BATINIJE: (Od batin - skriveno, ezoterino). Sekta sufija koji su traili alegorijsko, ezoterino znaenje rijei Kurana kroz alegorijske
138

interpretacije. Takoer su tragali za ivuim, bezgrijenim voom i oslanjali se na Pitagorejsko uenje. BEJAN: Objanjenje, tumaenje, razjanjenje. BIDAT: Inovacija, novotarija, to je u suprotnosti sa Sunnetom. Odnosi se na bilo koji in ili vjerovanje koje nema osnova ili kontinuiteta u Sunnetu. Bilo koja novotarija uvedena u uspostavljenu praksu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, posebno u ibadetu se smatra kao pogrena prema hadisu: Svaka novotarija (bidat) je zabluda (dalaleh). BISMILLA: Formula - Bismillahirrahmanirrahim - u ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. DAVA: Poziv; odnosi se na dunost muslimana da pozivaju druge da se vrate na pravi i prirodni put Islama ili potinjenosti Allahu, delle anuhu. Ovo, prema Kuranu, treba biti uinjen o mudrou ili lijepim savjetom. Najljepi govor je one osobe koja poziva druge Allahu. Dava je upuena i muslimanima i nemuslimanima. DELIL (MN. EDILLEH): Dokaz, argument, potvrda, uputstvo. Svako rjeenje ili sud treba da je podrano odgovarajuim delilom, u prvom redu iz Kurana i Sunneta. DIJA: Kompenzacija, nadoknada. DAIZ: Ono to je dozvoljeno.U pravilu, sve to nije zabranjeno (haram), dozvoljeno je. DEDEL: Dijalektika, svaa, nesloga. DMAAT: Grupa, zajednica, demat. DIHAD: Doslovno, napor, borba. Svaka iskrena borba na Allahovom putu, ukljuujui ili lini napor, materijalno ulaganje ili naoruavanje pravednih protiv zla, grijeenja, zuluma (nasilja). Gdje ukljuuje oruanu borbu, to mora biti za odbranu muslimanske zajednice, ili pravedan rat da bi se zatitili ak i nemuslimani od zla, nasilja i tiranije. DUNUB: Neist. Osoba se smatra u stanju neistoe, na primjer, nakon seksualnog odnosa i izluivanja sperme. Osoba u takvom stanju je obino potrebna da obavi gusul prije ibadeta kao to je npr. namaz. EDEB (mn. ADAB): Profinjenost, etike norme i standardi ponaanja. Oznaava disciplinu, propisne norme, manire i odgoj. Openito, 139

odnosi se na disciplinu koja proizilazi iz priznavanja neijeg odgovarajuceg mjesta u odnosu na samog sebe, lanove porodice i druge u zajednici i drutvu. Takoer se odnosi na odgovarajue norme ponaanja u izvoenju odreenog djela. Gubitak adaba implicira gubitak discipline i nemogunost pravednog postupanja. EHLUL-BEJT: Doslovno, stanovnici kue. Odnosi se na porodicu i srodnike Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji su bili muslimani. EHLUL-HADIS: Doslovno, sljedbenici hadisa. Odnosi se na uenjake koji su oslanjaju na vjerodostojne izreke Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i koji su oprezni u upotrebi neovisnog rezonovanja (rej) u donoenju pravnih odluka. Upotrebljava se suprotno od Ehlur-rej (vidi rej) EHLUS-SUNNEH: Doslovno, sljedbenici Sunneta. Odnosi se na ogromnu veinu muslimana koji slijede Sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i djela ispravno upuenih i voenih nasljednika (halifa), nasuprot ija koji vjeruju da je hazreti Alija, Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, roak i zet, trebao biti njegov neposredni nasljednik (halifa). Ehlus-sunna vel-dema zajednica ujedinjena pod Sunnetom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. EHLUZ-ZIKR: Doslovno: ljudi koji se sjeaju. Odnosi se na iskrene uenjake ije znanje izvire i natopljeno je u sjeanju na Allaha, delle anuhu. EIMME: Vidi imam. EMIRUL-MUMININ: Doslovno: zapovjednik vjernika. Naziv je u poetku davan bilo kojem zapovjedniku u vojnom pohodu, ali kasnije je upotrebljavan za vodu muslimanske drave, halifu. ENSAR: Doslovno: pomonik, ime davano muslimanskim stanovnicima Medine za vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji su se zakleli da e ga podravati i braniti. ESBABUN-NUZUL: Razlozi ili okolnosti i dogaaji koji okruuju odreenu objavu iz Kurana. Znanje o esbabun-nuzulu nam omoguava razumijevanje originalnog konteksta i ciljeve odreene objave. Ovo znanje je neophodno za odredivanje ratio legis-a (zakonskog razloga) za sudove i da li, na primjer, znaenje objave ima uopeno ili specifino znaenje.
140

FAKIH (MN. FUKAHA): Doslovno, onaj koji ima duboko razumijevanje Islama, njegovih zakona i prava; pravnik. FATIHA: Doslovno, otvaranje. Prva sura u Kuranu, tj. ona koja otvara Kuran. FER (MN. FURU): Doslovno: sekcija, odjeljak. Pomoni zakon; novi sluaj (u kontekstu kijasa). FETVA (MN. FETAVA): Pravno rijeenje. Pravno miljenje. FIKH: Doslovno: razumijevanje. Pravna nauka osnovana, uglavnom na pravilima i principima razvijenim ljudskim rezonovanjem (idtihad) i tijelo znanosti izvedeno na taj nain . Fikh, dakle moe varirati od pravnika do pravnika i od mezheba do mezheba. Pojam fikh se ponekad upotrebljava sinonimno sa eriatom. Meutim, dok je fikh u velikom dijelu proizvod ljudskih napora, eriat je usko vezan sa objavom i znanjem koje se dobija samo iz Kurana i Sunneta. FITNA: Svaka smutnja koja moe uzrokovati da ovjek skrene i izgubi vjeru u duhovnim vrijednostima; test, kunja, smutnja, graanski rat. zulum, nasilje. GAJB: Ono to je izvan domaaja ljudskog opaanja. GUSUL: Kupanje koje se vri na propisan nain i koje je nuno da se osigura istoa nakon odreenih inova, na primjer: spolnog akta, izluivanja sjemena, menstruacije. HABERUL-AHAD: Sahih hadis kojeg prenosi samo jedna osoba od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Takoer je nazvan i hadisulvahid. Haber znai vijest ili izvjetaj. HADIS: Vidi ehadis. HADIS DAIF: Slab hadis. Jedna od tri osnovne kategorije hadisa nasuprot sahih (pouzdan, taan) i hasen (dobar) hadisom. Hadis moe biti slab zbog slabosti koja postoji u lancu prenosilaca ili u tekstualnom sadraju. Postoji nekoliko vrsta slabih hadisa. HADIS MERFU: Doslovno: uzdignuti hadis. Odnosi se na hadis Mursel koji je konzistentan sa djelima ashaba i koji je uzdignut i pripisan Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.
141

HADIS MEHUR: Dobro poznat hadis; hadis kojeg originalno prenose jedan ili dva ili vie ashaba od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili od drugog ashaba, ali kasnije je postao dobro poznat i preneen od ogromnog broja ljudi tokom prve i druge generacije muslimana. HADIS MUNKATI: Hadis kod koga jedan dio lanca nedostaje. Takoer se odnosi na hadis Mursel. HADIS MURSEL: Hadis kojeg osoba iz druge generacije muslimana tabiina direktno pripisuje Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, bez pominjanja poslednje veze, poimenicno, ashaba, koji bi ga mogao prenijeti od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Uopenije; hadis kod kojeg dio lanca nedostaje. HADIS MUTEVATIR: Doslovno: nastavljano ponavljani hadis. Hadis je klasificiran kao mutevatir samo ako ga prenosi veliki broj ljudi dokazane pouzdanosti. Na takav nain da se ukloni svaka mogunost da su se dogovorili da bi donijeli la. Prema veini uenjaka, autoritet Mutevatir hadisa je ekvivalentan kuranskom tekstu. HADIS SAHIH: Autentian hadis. Hadis se klasificira kao sahih kad su njegovi prenosioci pouzdani i povjerljivi, kad je njegov lanac prenosilaca (isnad) neprekinut i ide do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i kad je naracija ista od vidljivih ili skrivenih greaka. HALIFA (MN. HULEFA): Namjesnik, nasljednik. ovjek se smatra kao halifa ili Boiji namjesnik na zemlji. Rije halifa se upotrebljava nakon smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da bi se odnosila na njegovog nasljednika, Ebu Bekra kao vou muslimanske zajednice. Kasnije je postala prihvaena kao odrednica za vou muslimanske drave. Zapadna varijanta khalifa. HAMR: Intoksikant, vino. HAS: Specifino, partikularno kao suprotnost uopenom (amm). HARIDIJA: Izdvojenik. Ime dato grupi sljedbenika hazreti Alije koji su se suprostavili njegovoj odluci da prihvati arbitrau u sukobu sa Muavijom, 38 godine po hidri, 659. po Isa, a.s. Kasnije je ova grupa priznala samo prvu dvojicu halifa, Ebu Bekra i Omera. Teoloki, oni su smatrali grijenika kafirom, otpadnikom ili izopaenikom, kojeg je legitimno i religijski nareeno ubiti.
142

HEVA (MN. EHVA): Prazna ili egoistina elja, individualna strast, impulsivnost, eif. Slijeenje sopstvenih strasti je opisano u Kuranu kao uzimanje tih strasti za bogove ili predmete oboavanja. Slijeenje heva vodi aroganciji i unitenju i u kontrastu je sa slijeenjem eriata koji je kreiran da disciplinira i vodi ljude ka ispunjenju, srei i blagostanju. HIDRA: Migracija. in naputanja mjesta da bi se potrailo utoite slobode ili ibadeta ili za bilo koju drugu svrhu. Takoer, akt ostavljanje loe prakse da bi se prihvatio ispravan nain ivljenja. Specifino, hidra se odnosi na Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, put iz Mekke u Medinu u mjesecu rebiul-evvelu u dvanaestoj godini njegova poslanstva. Odgovara junu 622. god. po Isau, alejhisselam. Islamski kalendar poinje po ovom dogaaju. HILAF: Kontroverzija, nesloga, nesklad. HILAFET: Namjesnitvo, nasljedstvo. Ured vladara muslimanske drave. Takoer, odrednica politikog sistema muslimanske drave nakon Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. HILET: Pravna varka. HUDEJBIJA: Ravnica zapadno od Mekke gdje je sklopljen mir izmeu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem i Kurejija este godine po hidri. HUDUD (JED. HADD): Doslovno, granice; specifine kazne odreene Kuranom i Sunnetom za odreene grijehe - intoksinacija (uivanje opojnih pia), kraa, odmetnitvo, blud i preljub, lana optuba za preljubu i otpadnitvo. Ovi grijesi ukljuuju prelaenje granica prihvatljivog ponaanja. HUDDIJJE: Donoenje nunog dokaza ili autoriteta da se ozvanii sud ili koncept. HUTBA: Propovijed, govor, vaz. IBARETUN-NASS: Eksplicitno znaenje datog teksta koje je shvaeno iz samih njegovih rijei. IDMA: Konsenzus miljenja; obino definirano kao jednoglasni dogovor mudtehida bilo kojeg perioda poslije smrti Poslanika, sallallahu
143

alejhi ve sellem, po bilo kojem pitanju. Kao takva, opisana je kao kolektivni idtihad. IDTIHAD: Doslovno, napor ili samonaprezanje; neovisno rezonovanje, analitiko razmiljanje. Idtihad moe ukljuiti tumaenje izvornih materijala, izvoenje pravila iz njih, ili davanje pravnog rjeenja ili odluke o bilo kom pitanju po kojem nema posebne upute u Kuranu i Sunnetu. IHTILAF: Razlika miljenja, neslaganje; nesklad, kontroverza. ILLEH (MN. ILEL): Efektivni uzrok ili ratio legis odreenog miljenja ili suda. IMAM (MN. EIMMEH): Voa. Moe se odnositi na imama u namazu u dematu do vodeeg i cijenjenog uenjaka, ili pak, na vou islamske drave. ISNAD: Lanac prenosilaca hadisa. ISTIHSAN: pravno prvenstvo - naputanje jednog pravnog suda radi drugoga koje se smatra boljim ili podesnijim u datoj situaciji. ISTINBAT: Zakljuak. Izvoenje nekog skrivenog znaenja iz datog teksta. Proces izvoenja zakona. ISTISHAB: Pretpostavka nastavljanja, ili pretpostavljanje nastavljanja ranijeg stanja status quo ante. Na primjer, istishab zahtijeva da kad je jednom ugovor o prodaji, ili braku zakljuen, pretpostavlja se da ostaje na snazi sve dok ne bude promjene uspostavljene dokazom. KELAM: Doslovno, rije ili govor i odnosi se na oratorstvo. Ime upotrijebljeno za disciplinu filozofije i teologije koja se posebno tie prirode vjere, determinizma i slobode, i prirode Boijih atributa. KUFR: Nezahvalnost Allahu, delle anuhu, i ispoljavanje nevjerstva prema Njemu i Njegovoj vjeri. MASLEHA (MN. MESALIH): Razmatranje javnog interesa. Openito se dri da su principijelni ciljevi eriata i svih njegovih propisa da bi se ostvarila izvorna masleha ili dobrobit ljudi. MASLEHA EL-MURSELE: Razmatranje koje je u skladu sa ciljevima Zakonodavca. To osigurava korist ili sprijeava tetu, ali eriat ne obezbjeuje indikaciju za njegovu vrijednost ili suprotno. Na primjer, 144

ashabi su odluili da izdaju valutu, uspostave zatvore, i donesu poreze na poljoprivrednu zemlju uprkos injenici da nema tekstualnih autoriteta kojeg se moe nai za ove mjere. MENDUB: Preporueno, pohvalno. MEZHEB (MN. MEZAHIB): Doslovno, put. kola miljenja. Pravac u fikhu. MUDTEHID: Onaj koji provodi idtihad. MUKALLID: Onaj koji slijedi ili imitira drugoga, esto slijepo i neupitno. MURDIA: Onaj koji odgaa. Oni koji odgaaju sud o grijeniku do Sudnjeg dana i preputaju ga Bogu. MURIK: mnogoboac. Onaj koji pridruuje nekoga drugog Allahu;

MUTEABIHAT: Alegorino. Odnosi se na kuranske ajete koji su izraeni na figurativan nain u kontradikciji sa ajat muhkemat ili ajetima koji su jasni sami po sebi. MUTEZILE: Grupa racionalnih mislioca koji su se proirili sredinom drugog do poetka etvrtog stoljea po hidri. NESH: Derogiranje (dokidanje) odreenih dijelova kuranske objave drugima. Princip je spomenut u Kuranu: Mi ni jedan propis ne izmijenimo, niti ga u zaborav potisnemo, a da bolji od njega ili slian njemu ne donesemo. (2:106) NASIH: (aktivni particip). Odnosi se na dio koji derogira ili nadvisuje dio koji je derogiran. Derogiran dio se zove mensuh (pasivni particip). NASS (MN. NUSUS): Tekst. Jasni tekstualni sud ili naredba iz Kurana ili Sunneta. KATI: Definitivan, nedvosmislen; ist od spekulativnog sadraja. KIJAS: Analogijsko deduciranje ili rezoniranje. Na analogiju se obraa samo ako se rjeenje za novi sluaj ne moe nai u Kuranu ili Sunnetu. Analogija se onda odnosi na proirivanje principa (asl) izvedenih
145

iz Kurana i Sunneta na ovom sluaju. Analogijsko deduciranje ne moe operirati neovisno od nususa. REJ: Miljenje. Razum. Ehlur-rej - uenjaci koji koriste neovisno rezoniranje da bi nali rjeenja za nove probleme, nasuprot uenjacima koji se obraaju veinom na hadis (ehlul-hadis). SAHABI: drugovi, ashabi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. SEDDU ZERAIA: Doslovno, blokiranje puteva (sredstava). Implicira blokiranje puteva koji vode oekivanom zlu ili blokiranje nekog zla koji e se vjerovatno ostvariti ako putevi i sredstva koja njemu vode nisu zapreeni. Na primjer, osamljivanje lanova suprotnog spola, koji nisu mahremi jedno drugom, je zabranjeno jer moe dovesti do bluda. SELEF: predhodnik, predak, es-selefus-salih - ispravni predhodnici - odnosi se na rane generacije ashaba ukljuujui ashabe i tabiine. SUNNET: Doslovno, jasan put. Odnosi se na sve to je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao, uradio, sloio se ili zabranio. Sunnet je izvor eriata, i pravni dokaz odmah poslije Kurana. Kao izvor eriata, Sunnet moe pojanjavati pravila koja se nalaze u Kuranu. Drugo, Sunnet se moe sastojati od objanjenja ili tumaenja Kurana. Tree, Sunnet se moe sastojati od sudova po kojima Kuran uti. EHADET: Svjedoenje, in svjedoenja da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i Poslanik; usmeni sadraj ovog ina; pogibija kao ehid na Allahovom putu. IA: Doslovno, sekta ili partija. Termin ia je skraenica za iatu Ali, ili sekta Alije. Oni su vjerovali da je Alija, roak i zet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, trebao biti njegov nasljednik nakon njegove smrti. IKAK: Nesloga, razdor, sektaenje. TABIIN: Doslovno, sljedbenik. Generacija muslimana odmah nakon ashaba. TAKLID: Nekritiko usvajanje ili imitacija odreene kole ili mezheba. TAKWA: Bogobojaznost.
146

TEFSIR: Komentar Kurana. TEWBA: Doslovno, povratak. Pokajanje i traenje oprosta da bi se vratilo, koliko je to mogue, svome originalno dobrom i neokaljanom stanju. TEWHID: Vjera ili afirmacija Boije Jednoe. TEVIL: Tumaenje ili objanjavanje. Ponekad se upotrebljava sinonimno sa tefsirom. esto upotrebljeno u Kuranu kao krajnje znaenje ili unutranje znaenje ili stvarno znaenje dogaaja ili izjave ili stvari razliito od vanjskog, pojavnog znaenja. Apsolutno znaenje ili ono to stvar ili dogaaj obuhvata ostaje poznato samo Allahu, delle anuhu. A tumaenje njihovo zna samo Allah. (3:7) TEJEMMUM: Simbolino pranje umjesto abdesta izvreno npr. u odsutnosti vode ili u sluaju bolesti. ULEMA (JED. ALIM): Vidi alim. UMMET (MN. UMEM): Zajednica, narod. Specifina zajednica vjernika ili univerzalna muslimanska zajednica. URF: Lokalni obiaj koji je prepoznatljivo dobar. U odsustvu iega suprotnog izvoenje zakona iz uobiajenog i ustaljenog obiaja ljudi je dozvoljeno. USUL (JED. ASL): Principi, osnove. Usulul-fikh - principi islamskog prava, filozofija zakona, metodologija izvoenja zakona iz islamskih izvora i utvrivanja njihove pravne i konstituivne valjanosti. VAKUF (MN. EVKAF): Dobrotvorna ustanova ili uspostavljena fondacija. VUDU: Abdest. Pranje koje se mora obaviti prije namaza ili ibadeta kao to je uenje Kurana. ZAHIR: Manifestiran, pojavni, oigledni. Rije ili fraza je opisana kao zahir kad ima jasno znaenje, ali moe isto biti otvoren ka interpretaciji. ZANNI: Spekulativni, sumnjivi. Odnosi se na tekst koji je otvoren interpretaciji, suprotno od teksta koji je definitivan, nedvosmislen (kati).

147

ZEKAT: Obavezno ienje imovine koji je jedan od pet stubova Islama. Rije zekat je izvedena iz rijei koja znai ienje, rast, i obogaivanje.

148

O Autoru

Dr Taha Dabir El-Alwani je roen u Iraku 1354. H. odnosno 1935. god. gdje stie osnovno i srednje obrazovanje. Godine 1378/1959 diplomira na eriatsko-pravnom fakultetu El-Azhara u Kairu, da bi na istom univerzitetu i magistrirao 1388/1968 a zatim i doktorirao na usulifikhu, metodologiji islamskog prava 1392/1973. U periodu od 1975-1985 predaje islamsko pravo i metodologiju islamskog prava na Univerzitetu Imam Muhammed ibnu Suud u Rijadu. Dr El-Alwani je jedan od osnivaa Meunarodnog instituta za islamsku misiju, (IIIT) u SAD 1401/1981. Trenutno je njegov predsjednik i lan upravnog odbora. Jedan je od osnivaa Svjetske islamske lige, (Rabite), sa sjeditem u Mekki. Od 1987 je lan Akademije islamskog prava u Deddi osnovane od strane Organizacije islamske konferencije. Predsjednik je Islamsko-pravnog savjeta Sjeverne Amerike od 1988. Od njegovih djela na arapskom izdvajamo: 1. esto-tomno uredniko izdanje djela El-Mahsul fi ilm usulilfikh (Sr metodologije islamskog prava) od Imama Fahruddina Er-Razija. 2. El-idtihad vet-taklid fil-islam (Idtihad i taklid u Islamu). 3. Edebul-ihtilaf fil-islam (Etika neslaganja u Islamu). 4. Islahul-fikril-islami (Reforme islamske misli). Na engleskom je do sada izdao:
149

1. Source Methodology in Islamic Jurisprudence (Metodologija izvora prava u islamskoj pravnoj nauci). 2. Outlines of a Cultural Strategy (Osnove kulturne strategije). 3. The Quran and The Sunnah: Time-Space Factor (Kuran i Sunnet: vremensko-prostorni faktor) zajedno sa Imaduddin Halilom. 4. Ijtihad (Idtihad).

150