(Poeo prevoditi 16. 08. 00 14:45:24) Handbook of Seventh-day Adventist Theology 6 str. 160-204.

Krist Njegova Osoba i djelo Raoul Dederen Uvod U sreditu kranske religije je Isus Krist. Osim to prihvaa niz temeljnih vjerovanja, u svojoj najdubljoj sutini naa religija je prije svega i iznad svega posveena jednoj Osobi: Isusu Kristu. Isto vai i za kransku vijest. Evanelje govori o dogaaju u ijem je sreditu Isus Krist. Kranstvo se ne svodi samo na neku drevnu zajednicu vjernika. Ono je ukorijenjeno u Isusu iz Nazareta. Kranstvo je Krist. No tko je On? Cilj ovog lanka jest izrada duboko misaone i sistematske studije osobe i misije ili djela Isusa Krista, koliko god bila kratka i selektivna, na temelju Svetog pisma, a posebice Novog zavjeta. Poetna toka u ovoj studiji jeste da su Evanelja povijesno vjerodostojan i pouzdan materijal i da opisuju ono to je Isus rekao i uinio. I ostalo Pismo, Stari i Novi zavjet, priznajemo pouzdanim i vjerodostojnim izvorima. Uostalom, osoba i djelo naega Gospodina, kao i ono to iz toga proizlazi, vie su stvar otkrivenja nego ljudske misli. Ovaj lanak e razmotriti razliite vidove osobe i djela Isusa Krista, naime Njegovu osobu, smrt, uskrsnue, uzaae, slubu velikog sveenika i drugi dolazak sukladno ovom nacrtu. I. Rije tijelom postala A. Utjelovljenje 1. Kristova preegzistencija (pretpostojanje) 2. Kristovo utjelovljenje 3. Roen od djevice B. Ljudska i boanska narav 1. Kristova ljudska narav 2. Bezgrena ljudska narav 3. Krist kao Bog 4. Jedna Osoba istinski boanska, istinski ljudska II. Njegova sluba i smrt A. Djelo to ga je doao izvriti 1

1. Da potvrdi Boja obeanja 2. Da uspostavi Boje kraljevstvo 3. Da prenese spoznaju o Bogu 4. Da bude Boji sluga 5. Da ostavi primjer 6. Da ozdravlja slabe i bolesne 7. Da grijeh uini izuzetno grenim 8. Da bude vjeran veliki sveenik 9. Da svojom smru spasi grenike B. Djelo proreeno u Starom zavjetu 1. injenica prisutna u Kristovom umu 2. Osvjedoenje koje su dijelili novozavjetni pisci 3. Prevana smrt C. Pomirenje elementi vezani uz pomirenje 1. to znai rije "pomirenje" 2. Izvorno skladan odnos 3. Uzrok otuenosti 4. Pomirenje i Kristova smrt 5. Boansko djelo D. Kristovo djelo pomirenja Novozavjetno uenje 1. rtvena smrt 2. Pobjednika smrt 3. Dimenzija okajanja-pomirenja 4. Opravdanje 5. Izmirenje E. Domaaj djela pomirenja III. Uzvieni Gospodin A. Uskrsli Krist 1. Temeljni dogaaj 2. Prazan grob 3. Fiziko uskrsnue 4. Znaaj Kristova uskrsnua B. Uzali Gospodin 1. Biblijski dokaz 2

2. Uzaae i Krist 3. Uzaae i vjernici C. Kristova sluba velikog sveenika 1. Biblijski dokaz 2. Dvije razliite slube 3. Uzaao da vlada i da ispuni sve D. Kristov drugi dolazak 1. Biblijski dokaz 2. Nain Kristova povratka 3. Trijumf kraljevstva E. Pozivanje na odgovor IV. Povijesni pregled A. Drevna Crkva 1. Nijekanje stvarnosti dvije narave 2. Nijekanje cjelovitosti dvije naravi 3. Nicejski odgovor 4. Odnos izmeu dvije naravi 5. Kalcedonska definicija B. Srednji vijek 1. Usmjerenost na Kristovo djelo C. Reformacija 1. Predmet Communicatio Idiomatum 2. O Kristovim stanjima i slubama D. Suvremeno doba 1. Monumetalni zaokret 2. Friedrich Schleiermacher 3. Albrecht Ritschl 4. Kenoticizam E. Suvremeni pristupi 1. Trojstvena kristologija Karla Bartha 2. Demitologizirani Krist Rudolf Bultmanna 3. Paradoksalna kristologija Donalda M. Bailliea 4. Oscar Cullmann 5. Kristologija utemeljena na procesima 3

6. Wolfhart Pannenberg 7. Teologije osloboenja 8. Mit o utjelovljenom Bogu 9. Isusov seminar 10. Rimokatolika kristologija F. Sadanji nepovoljni vjetrovi G. Adventisti sedmog dana VI. Komentari Ellen G. White A. Rije je postala Tijelom B. Pali ljudski rod C. Dvije naravi u jednoj Osobi D. Krist na primjer E. rtvena smrt F. Prikaz Boje ljubavi G. Kristovo uskrsnue H. Kristovo uzaae I. Krist kao veliki sveenik VI. Literatura I. Rije tijelom postala A. Utjelovljenje Kad pristupamo ispitivanju biblijskog uenja o Isusu Kristu ini se najboljim, kako je to uinio apostol Ivan u proslovu svom Evanelju, da obratimo pozornost na jednu od najzapanjujuih tvrdnji naenih u Svetom pismu: da je Rije, koja "bijae kod Boga" i "bijae Bog" (Iv 1,1) "tijelom postala (r. 14). I ne samo to je Rije tijelom postala, ve se "i nastanila se meu nama" (r. 14). Ovaj izraz doslovno znai "uatorila se meu nama". Ovaj snani izriaj o utjelovljenju Rijei je i jasan nagovjetaj Njegove preegzistencije (pretpostojanja). 1. Kristova preegzistencija (pretpostojanje) Izriajem i nagovjetanjem Novi zavjet nam kazuje da je Isus kao Rije postojao prije svog roenja u Betlehemu. On nije poeo postojati kad se rodio u Judeji. Ne samo to iz Isusovih ustiju dolazi znatan broj spominjanja injenice da Ga je Otac "poslao" (usp. Mt. 5,17; 15,24; Mk 1,38; 10,45; Lk 19,10; Iv 5,23), koju moemo smatrati samo aluzijama na Njegovu proroku zadau, nego je i jasnim izrazima potvrdio svoje nebesko podrijetlo da je "doao" ili "siao" s neba na zemlju: "Iziao sam od Oca i doao na svijet." (Iv 16,28; usp. Mt 4

20,28; Lk 19,10). "Tko dolazi odozgo, on je iznad sviju; tko je sa zemlje, on je zemaljski i zemaljski govori. Tko dolazi s neba, on je iznad sviju! On svjedoi za ono to je vidio i uo." (Iv 3,31.32) I opet: "Nitko nije uziao na nebo, osim Sina ovjejega koji je siao s neba." (Iv 3,13) ili "A da jo vidite Sina ovjejega kako uzlazi gdje je prije bio?" (Iv 6,62) Na Gospodin ne samo to je ustvrdio da je prije dolaska na ovaj svijet postojao u slavi i prisnoj zajednici s Ocem (Iv 17,5), nego nije oklijevao da potvrdi "prije nego je Abraham bio, Ja Jesam" (Iv 8,58), to je fraza koja podsjea na starozavjetno "Ja sam koji jesam" (Izl 3,14), ime kojim se Bog objavio Mojsiju u pustinji kao samopostoje i vjean. Ovdje se vie ne radi o preegzistenciji nego o vjenoj preegzistenciji. "Sigurna je rije i zasluuje punu vjeru", inzistira Pavao, "Krist Isus doe na svijet da spasi grenike." (1 Tim 1,16; usp. 3,16). Koloanima je pisao: "Jer je u njemu sve stvoreno sve na nebu i na zemlji sve je stvoreno po njemu i za njega. On je prije svega, i sve se u njemu dri u redu." (Kol 1,16.17; vidi Stvaranje, II. C). On je postojao prije svog roenja u Betlehemu. Ni Stari zavjet ne uti o tom predmetu. Mihej je ustvrdio da je Mesija koji je trebao doi postojao prije svog roenja u Betlehemu Efrati, "njegov je iskon od davnina, od vjenih vremena" (Mih 5,1). Izaija kae za istog obeanog Mesiju da je ne samo "Savjetnik divni", "Knez mironosni", nego i "Bog silni" i "Otac vjeni" (Iz 9,5). Uenje da je Sin Boji postojao prije nego to se rodio u Betlehemu i "siao" s neba, gdje je itavu vjenost dijelio Oevu slavu, vaan je element u naem razumijevanju Njegove osobe i djela. Ono istie da Njegovo roenje nije bilo samo roenje velikog ovjeka, nego ulaenje u ljudsko stanje Onoga koji se na najprisniji nain identificirao s Bogom. 2. Kristovo utjelovljenje Novozavjetni pisci dalje razvijaju injenicu Kristove preegzistencije. Tako Ivan, kad govori o Rijei prije utjelovljenja, objanjava da je Rije, koja "u poetku bijae kod Boga", "tijelom postala i nastanila se meu nama" (Iv 1,2.14). Ivan nedvosmileno pie "tijelom postala", a ne samo "pokazao se u" ili "pojavio se kao" tijelo. U odreeno vrijeme, kako to naglaava aorist u izvorniku, Rije je postala ljudsko bie. Isus je doao odozgo i tako je dolo do utjelovljenja (inkarnacije, to prema latinskom znai "postao tijelom"). To to je na Gospodin Isus Krist, vjeni Boji Sin, postao ovjekom za nae spasenje, vjerojatno je jedna od zasada kranske vjere koja je osnova svim drugima. U veoma poznatom ulomku Pavao govori o Isus kao Onome koji "bijae jednak Bogu" ali "se odree" (RU; "sam sebe oplijeni", DF), "uzevi lik sluge" (DF) i postade "posluan do smrti, i to do smrti na kriu" prije svog uzvienja koje je slijedilo (Fil 2,5-11). Rije morph, "lik" oznaava bitne karakteristike i osobine nasuprot sluajnima i promjenljivima. Apostol ovdje 5

tvrdi da je preegzistirajua Rije imala bitne karakteristike Boga. Ona je bila Bog. Zatim Pavao primjeuje da je ponizivi samu sebe, Rije uzela "lik" sluge, i to opet s bitnim karakteristikama i osobinama koje ovjeka ine onim to jeste. On je postao potpuno ovjek. Ovo nije bila metamorfoza, tako esta u grkim mitovima, ve stvarno utjelovljenje. Tu nije rije o prividu ovjeka, ve pravom ovjeku. Kristova ljudska narav bila je stvarna i potpuna. Prijepostojee boansko Bie ponizilo je samo sebe i uzelo na se ljudsku narav. Tako je dolo do stvarnog utjelovljenja. U Pavlovim poslanicama nalazimo brojne druge aluzije na utjelovljenje, od koji su neke vrlo snane (2 Kor 8,9; Kol 2,9; 1 Tim 3,16; Heb 2,14; 5,7). U Galaanima 4,4.5 reeno je "kada doe punina vremena, odasla Bog Sina svoga, od ene bi roen, Zakonu podloan, da podlonike Zakona otkupi, te primimo posinstvo" (DF). Pavao govori o cijeloj Oevoj transakciji kojom je ostvaren plan otkupljenja. Boji Sin je bio roen od ene. Isti je cilj naglasio kad apostol pri kraju svog ivota tvrdi: "Sigurna je rije i zasluuje punu vjeru: Krist Isus doe na svijet da spasi grenike." (1 Tim 1,15). Moda smo imali potrebu za uiteljem, primjerom, otkrivaem, tumaem Boje volje. Sve ovo moemo nai u Njemu, i vie od toga, ali u sri svega toga On je Bog i Spasitelj. 3. Roen od djevice Iz Svetog pisma saznajemo da je do utjelovljenja naeg Gospodina dolo kad je po Svetom Duhu zaet u utrobi djevice Marije (Lk 1,26-35; Mt 1,17-21). Ovdje nita ne ukazuje da bi to bio neki grki mit uobiajen u prvom stoljeu po Kristu, ne spominje se brak boanskih bia, nema mitoloke verzije izvjetaja o roenju, ve je suvereni in Svetog Duha prikazan trijeznim i jednostavnim jezikom. Kristovo utjelovljenje i roenje od djevice podrazumijevaju boansku i ljudsku narav. Za Ivana je sama po sebi razumljiva tvrdnja: "Isus Krist doao je u tijelu." (1 Iv 4,2) On ovo priznanje smatra najveim dokazom istine. Ivan kae da je Onaj, ije je bie bilo vjeno u jedinstvu s Boanstvom, neponovljivim Bojim inom postao ovjekom, ne odriui se svog jedinstva s Bogom. No rije "tijelo" ne znai samo fiziko tijelo, ve cjelovitu ljudsku osobu. Ovu injenicu ne smijemo zanemariti. Za modernizirani, sekulariziran, pozitivistiki um, koji je izgubio sposobnost divljenja, Kristova preegzistencija, utjelovljenje i roenje od djevice preesto slii mitovima koje obrazovani um ne moe shvatiti. Meutim, za novozavjetne pisce Boga je zaista mogue spoznati samo u utjelovljenju (usp. Iv 1.18). Kristova preegzistencija, utjelovljenje i roenje od djevice ine cjelinu. Oni nisu izolirana doktrina, strano tijelo neskladno uneseno u kransku vjeru. Oni govore o boanskoj milosti i ljudskoj bespomonosti. Oni su dio 6

cjelovite drame otkupljenja; odbaciti ih znai nainiti rupu u tkivu biblijskog razumijevanja Kristove osobe i zadae. B. Ljudska i boanska narav 1. Kristova ljudska narav Tvrdnju da je Isus bio stvarni ovjek nalazimo u cijelom Novom zavjetu. Onaj koji je zbog niza titula koje su Mu dane bio cijenjen na razne uzviene naine, ipak je bio istinsko ljudsko bie. O ovome svjedoi sve to je reeno u Poslanicama, Evaneljima i u Djelima apostolskim. To to je bio istinsko ljudsko bie toliko je sveproimajua pretpostavka da je ona vjerojatno odgovorna za gotovo uzgredan nain kojim novozavjetni pisci prikazuju Isusovu ljudsku narav. Pavao je samo nainio saetak onoga to su svi priznavali kad je napisao da Krist "od ene bi roen, Zakonu podloan" (Gal 4,4 DF), od odreene obitelji i potomstva (Rim 1,3). Nije smatrao potrebnim da to objanjava. a. Biblijski dokazi. Blii pogled na Evanelja naglaava isto zajedniko uvjerenje. Rodio se u Davidovu gradu (Mt 2,1; Lk 2,4-11), ivio je u Palestini i bio osuen na smrt pod Poncijem Pilatom (Mt 27,11-50; Iv 18,2819,37). Majka mu se zvala Marija (Mk 6,3) i premda nisu zapisana imena Njegovih sestara, Njegova su se braa zvala Jakov, Josip, imun i Juda (Mt 13,55.56). U slici koju daju evanelisti lako moemo nazrijeti karakteristike istinske ljudskosti. Jeo je (Mk 2,16), spavao (Mt 8,24) i umarao se (Iv 4,6) kao drugi ljudi. Dok je odrastao, bio je posluan svojim roditeljima (Lk 2,51) i napredovao u mudrosti i rastu (Lk 2,40.52). Evanelisti opisuju kako esto postavljajui pitanja trai informacije (Mt 7,3.4; 9,28; Mk 7,18-19; Lk 7,24-28; Iv 11,34; 26,37). Poznavao je alost i tjeskobu (Mt 26,37; usp. Iv 11,35; 12,27), kao i iskuenje (Mt 4,1). Znao je to je glad (Mt 4,2) i e (Iv 19,28). Volio je prijateljevati s drugima (Iv 11,5) i bio svjestan njihove mrnje i zavisti (Iv 7,7; 15,18; Mk 15,10). Bio je ovjek molitve (Mt 14,23; Mk 1,35; Lk 11,1) koji je pokazivao vjeru (Mt 4,4; Ivv 11,4). Takoer itamo o Njegovom srditom pogledu (Mk 3,5), o glasnom poviku kad je bio sam na kriu (Mt 27,46), kao i o otvorenom iskazivanju radosti (Lk 10,21). Nema nita to bi smetalo osvjedoenju apostola da u Isusu pred sobom vidimo istinskog ovjeka koji je doao "slian ljudima" (Fil 2,7), s jednim izuzetkom: On "ne okusi grijeha" (2 Kor 5,21 DF). Bio je neduan Jaganjac Boji "koji uzima grijeh svijeta" (Iv 1,29). b. Ljudski ivot oblikovan prema biblijskim naelima. Nema sumnje da su ljudi prema Isusu postupali kao sebi ravnome, smijui Mu se kad se nije sloio da je Jairova kerka mrtva (Lk 8,53) ili kad su Ga lano optuivali kao "izjelicu i pijanicu" (Mt 11,19). Rugali su Mu se i tukli Ga oni koji oito nisu vidjeli razloga zato ne bi mogli izbjei odgovornost za svoje sramne postupke (Lk 22,63). Predmet njihova prezira i kritike bio je istinski ovjek. 7

Njegov nain ivota bio je ljudski, sve do potpunog pouzdanja u starozavjetna Pisma kao Boju otkrivenu Rije. Kao lan vjerske zajednice, odgojen u starozavjetnim Pismima, On je spise Starog zavjeta smatrao nadahnutima i autoritativnima. Povijesne izvjetaje dosljedno je smatrao istinitim i pouzdanim zapisima injenica. Tijekom poduavanja spominjao je Abela (Lk 11,51), Nou (Mt 24,37-39), Abrahama (Iv 8,56), Sodomu i Gomoru (Mt 10,15; 11,23.24), Izaka i Jakova (Lk 13,28), zmiju u pustinji (Iv 3,14), Salomona (Lk 11,31; 12,27), Iliju (Lk 4,25.26), Jonu (Mt 12,39-41) i mnoge druge pojedince i dogaaje iz Starog zavjeta. Jasno je dao do znanja da su Njegova gledita i uenje bili zasnovani na naelima i uenju Pisma (Mt 19,16-22; 26,24; Lk 4,1-13; 18,31-33). Kao uvod u neki biblijski citat mogao je rei: "Mojsije je, naime, rekao" (Mk 7,10), "lijepo je prorokovao Izaija" (r. 6) ili "David, potaknut od Duha Svetoga, veli" (Mk 12,36). Ali, kako se to jasno vidi iz konteksta, autoritet ovim tvrdnjama i opomenama dala je injenica to su to bile Boje zapovijedi (usp. Mt 19,4.5; Post 2,24). Svoj peat odobravanja stavio je i na Postanak 1. i 2. poglavlje (Mt 19,4.5; Mk 10,6-8). Naracije, koje se suvremenom umu ine najneprihvatljivijima, vie su nego jednom bile upravo One koje je bez oklijevanja birao za svoje ilustracije. Od posebnog je znaaja to se Krist nakon svog uskrsnua, kad se javio svojim uenicima prije svog uzaaa, pozabavio tumaenjem Pisma (Lk 24,25-27.44.45). Sa sigurnou moemo rei da je itav Njegov ivot kao ovjeka bio pod utjecajem Njegovog razumijevanja starozavjetnih Pisama kao Boje Rijei. U svakoj krizi, ili nekom drugom vanom trenutku u Njegovom ivotu, Stari se zavjet pojavljuje na nain koji naglaava da je ivio u skladu s njegovim svjetlom i s njegovih stranica uo Boji glas. 2. Bezgrena ljudska narav Pri ocjenjivanju Isusove ljudske naravi moramo uzeti u obzir jedno drugo jasno svjedoanstvo Novog zavjeta o Njegovom bezgrenom karakteru, koje je otvoreno izneseno u nizu izjava. Poslanica Hebrejima potvruje da je bio "iskuan u svemu (kao mi), samo to nije sagrijeio" (Heb 4,15). Petar, koji je dobro poznavao Isusa, govori za Njega da je "Svetac Boji" (Iv 6,69), dodajui da On " grijeha ne uini nit mu usta prijevaru izustie" (1 Pt 2,22 DF). Ivan potvruje "da grijeha u njemu nema" (1 Iv 3,5), dok Pavao svjedoi da Krist "ne okusi grijeha" (2 Kor 5,21 DF). Jednako je tako vano Isusovo svjedoanstvo: "Kao to sam i ja vrio zapovijedi Oca svoga." (Iv 15,10) "Ja uvijek inim to je njemu ugodno." (Iv 8,29) U nastavku je upitao svoje sluatelje: "Tko e mi od vas dokazati neki grijeh?" (r. 46) Dio Kristove misije bio je istinski ljudski. Posjedovao je bitne znaajke ljude naravi. Bio je "krv i meso" (Heb 2,14) i u svemu slian ostalim ljudima (r. 17). Njegova ljudska narav 8

nije odgovarala Adamovoj naravi prije pada u grijeh, niti u svemu Adamovoj naravi poslije pada, jer Sveto pismo potvruje da je Kristova ljudska narav bila bezgrena. Budui da je bio zaet po Duhu Svetome, Njegovo je roenje bilo toliko natprirodno (Mt 1,20; Lk 1,35) da je aneo, to ga je Otac poslao, rekao Mariji da e "to edo i biti sveto" (Lk 1,35 DF). On je doao "u obliju grenog tijela" (Rim 8,3). Uzeo je ljudsku narav u njezinom palom stanju, s njenim slabostima, sklonostima i noenjem posljedica grijeha, ali ne i njezinu grenost. Bio je doista ovjek, jedno s ljudskim rodom, osim grijeha. Mogao je istinito rei: "On Sotona protiv mene ne moe nita." (Iv 14,30; en emoi ouk echei ouden, doslovce "nema u meni nita"). Isus je uzeo ljudsku narav, oslabljenu i iskvarenu tijekom etiri tisue godina grijeha, ali neokaljanu i bez mane. "Grijeha u njemu nema", pie Ivan (1 Iv 3,5). Jednoobrazno svjedoenje Pisma o Isusovoj bezgrenosti ne znai da On nije mogao sagrijeiti. Premda je istina da nam Sveto pismo kae kako Bog ne ini zla i ne moe biti napastovan (Jak 1,13), prikladno je istaknuti da je Isus, kao ljudsko bie, mogao sagrijeiti, premda nije sagrijeio. Odbio je raskinuti svoju prisnu zajednicu s Ocem. Bilo je stranih borbi i kunji, neke su bile izuzetno jake, kao to pokazuje borba u Getsemaniji da uini Oevu volju (Lk 22,41-44). "Bogu hvala na njegovu neizrecivome daru!" (2 Kor 9,15) Za Kristovu tajnu nema odgovarajuih izraza. Naime, Kristova bezgrenost nije samo pitanje moralnog savrenstva, nego i temelj Njegove rtvene smrti. Njegova bezgrenost nije samo izjava o samome Kristu, ve i o Kristu za nas, Kristu kao naem Spasitelju. On je doista kvalificiran da grenicima bude Gospodin, Otkupitelj i Veliki sveenik. Ova svetost, ova Isusova bezgrenost moralna je pretpostavka za pomirenje koje emo kasnije razmatrati (vidi II. CE). 3. Krist kao Bog a. Kristove titule. Uz ove izjave o Kristovoj pravoj i istinskoj ljudskoj naravi, neto o mjestu koje je u ranokranskom vjerovanju odreeno Isusu moemo saznati iz prouavanja imena i titula kojima se sluio sam Isusu ili su Mu ih drugi dali. Premda ovdje navedene titule nisu dovoljne za sistematski prikaz Isusove osobe i msiije, one besumnje predstavljaju vaan doprinos u tom pravcu. (1) Mesija/Krist. ini se loginim otpoeti s "Mesijom", budui da kranska crkva svoje ime duguje grkoj istoznanici Christos, "Pomazanik". Hebrejska rije se odnosi na osloboditeljski lik kojega su idovi oekavali i koji e biti Boje orue u uvoenju novog doba za Boji narod. I hebrejski i grki izraz izvedeni su od korijena rijei u znaenju "pomazati".Oito su novozavjetni pisci, nazivajui ga "Kristom", Isusa smatrali posebno odabranim za naroitu zadau. 9

Titula Krist javlja se u Novom zavjetu vie od petsto puta. Premda je meu Isusovim suvremenicima postojalo vie od jednog shvaanja mesijanstva, uglavnom se prihvaa da su idovi u prvom stoljeu Mesiju smatrali osobom koja je u posebnom odnoaju s Bogom. On e najaviti kraj vremena kad e biti uspostavljeno Boje kraljevstvo. Preko njega Bog e ui u povijest da oslobodi svoj narod. Isus je prihvatio titulu "Mesija", ali nije poticao njezinu uporabu, jer ovaj je izraz imao politike konotacije koje su oteavale njegovu uporabu. Isus nije ukorio ni Petra (Mt 16,16.17) ni Samarijanku (Iv 4,25.26) zbog uporabe ove titule. On sam je znao da je Mesija, kako je to vidljivo iz Markova izvjetavanja Isusovih rijei kad je govorio o davanju ae vode jednome od Njegovih uenika "zato to ste Kristovi" (Mk 9,41). Sve je ovisilo o sadraju koji se stavljao u ovu titulu, kao to je vidljivo iz Isusova odgovora Petru kod Cezareje Filipove. Ubrzo nakon Petrova priznanja da je Isus doista "Krist, Sin Boga ivoga" (Mt 16,16), Isus je naglasio injenicu da "Sin ovjeji mora mnogo pretrpjeti" (Mk 8,31; usp. Mt 16,21). Odbacujui ideju politikog mesijanstva, On je mesijansku slubu protumaio radikalno drukije od onovremenih tumaenja. Ako je sebe smatrao Mesijom, onda je to bilo u kontekstu ispunjenja Starog zavjeta, odnosno svijesti da je bio Boje orue za otkupljenje Bojeg naroda, otkupljenja shvaenog u duhovnom, a ne nacionalistikom smislu. Kristovo uskrsnue pojasnilo je i potvrdilo Njegovu titulu Mesije. Tako je u vezi s uskrsnuem i izlijevanjem Svetog Duha Petar na Pedesetnicu objavio "da je Bog uinio Gospodinom i Mesijom tog Isusa koga ste vi razapeli" (Dj 2,36). Od samog poetka tema kranskog propovijedanja i poduavanja bila je "Isus kao Mesija" (Dj 5,42). Osvjedoenje prve Crkve bilo je tako duboko, da je "Krist" uskoro praktiki postao osobno ime za Isusa. Evanelje koje su navijetali bilo je poetak "Radosne vijesti o Isusu Kristu, Sinu Bojemu" (Mk 1,1). Izmeu ostalog, titula Mesija ili Krist za prve je uenike dobila smisao: pomazani obeani Kralj. (2) Krist kao Gospodin. Dok je Krist, ili Mesija, bila titula posebnog znaenja za idovske krane, titula "Gospodin" (grki kyrios) imala je vee znaenje za neznaboce. Meutim, nisu je uzeli iz neznaboakih izvora, ve iz Starog zavjeta, gdje je u njezinom grkom izdanju bila upotrijebljena za ime Jahve (Post 2,4) i Adonai (Jo 3,11; Ps 8,2.10). U svjetovnom grkom jeziku "Gospodin" moe biti jednostavno ukazivanje tovanja ("gospodar" ili "gospodin", Mt 13,27; Iv 4,19; Mt 10,24; Iv 15,15). U helenistikom svijetu rijeju "gospodin" oslovljavala su se boanstava misterijskih kultova kao i imperatora. U vie nego jednom sluaju, primijeniti je na Isusa znailo je poistovjetiti Ga s Boanstvom, kako se to najbolje vidi iz Tomina priznanja vjere: "Gospodin moj i Bog moj!" (Iv 20,28) 10

Oslovljavanjem Isusa kao Gospodina, prva Crkva Ga je eljela uzdii iznad ljudske razine, kao osebujan predmet oboavanja (Dj 7,59.60), dostojan molitve (rr. 59.60) i povjerenja (Dj 16,31; Rim 10,9), zaetnika naeg spasenja (Dj 15,11; 1 Sol 5,9). On je "Gospodar gospodara i Kralj kraljeva" (Otk 17,14; usp 19,16) koji dijeli Boju narav, daje nam milost i mir (Fil 1,2; 2 Sol 1,2), tjei naa srca i uvruje nas u svakom dobrom djelu (1 Sol 2,16.17). U kranskoj uporabi ova titula podrazumijeva Isusovu apsolutnu suverenost nad svime to je vezano uz ivot i smrt, i oznaava boanstvo. Za krane Krist je "jedini Gospodar i Gospodin" (Jd 4) i svaki je vjernik pozvan da se "obue" u Njega (Rim 13,14); za Njega je svaki uenik spreman staviti na kocku svoj ivot (Dj 15,26) i ak umrijeti (Dj 21,13). On je jednostavno "Gospodin, Spasitelj Isus Krist" (2 Pt ,11; 2,20). I u ovom sluaju je Kristovo uskrsnue dalo prvim vjernicima pravo znaenje Kristova gospodstva, jer kako je Petar na Pedesetnicu rekao mnotvu, upravo je ovim dogaajem Bog Njega uinio i Kyriosom i Christosom: "Neka sav dom Izraelov sa sigurnou spozna da je Bog uinio i Gospodinom i Mesijom tog Isusa koga ste vi razapeli!" (Dj 2,36) (3) Sin Boji. "Mesija" i "Gospodin" su titule koje se mogu shvatiti u smislu funkcije, ukazujui na Boje djelovanje i namjere s odreenim ovjekom. "Boji Sin", jo jedna titula koja se u Novom zavjetu pripisuje Isusu, ukazuje na neto vie od funkcije. Ona ukazuje na odnos te osobe s Bogom u Njegovu biu. Isus Krist je vie od Bojeg ovjeka, orua Bojeg djelovanja. On je Sin Boji. Njegov odnoaj s Bogom nadilazi funkcionalnost. On je ontoloke naravi. Ovo je radikalno nova dimenzija koju je Novi zavjet unio u razumijevanje titule "Sin Boji". Osim boanske akcije, u Njemu je i boansko bie. Sin je "u krilu Oevu" (Iv 1,18). Neto od Oeva bia je u Sinu. Pojam "Sin Boji" mogao je u Novom zavjetu znaiti mnogo ili malo. Njegovo je znaenje zasnovano na osebujnoj uporabi ovog izraza u Starom zavjetu. Moe se primijeniti na anele (Job 1,6; 38,7). Ponekad je kralj nazvan Bojim sinom (2 Sam 7,14; Ps 2,7). Pravedni je narod nazvan sinovi Boji (Post 6,2); isto tako se o Izraelu, mislei na cijeli narod, govori kao o Bojem sinu (Izl 4,22; Ho 11,1). Ali kad se ovaj izraz upotrijebi za Isusa, podaci pokazuju da ga ne smijemo razumjeti u istom smislu kao u ostalim sluajevima. On je nazvan "Sin moj, Ljubimac, koji mi je mio" (Mat 3,17 RU). Marko poinje svoje Evanelje o "Isusu Kristu, Sinu Bojemu" (Mk 1,1). Matej frazu "sina svoga" iz Hoee 11,1 nedvosmisleno primjenjuje na Isusa. Petrovo priznanje kod Cezareje Filipove: "Ti si Krist, Sin Boga ivoga" (Mt 16,16) Isus prihvaa bez pitanja i pripisuje ga boanskom otkrivenju (r. 17). Oni koji su ga optuivali zato to je rekao: "Sin sam Boji" (Mt 27,43; usp. Iv 19,7), morali su Ga uti da rabi ovu titulu. Iz sinoptikih Evanelja je jasno da je Isus prihvaao ovu 11

titulu i sebe smatrao Bojim Sinom (Mt 11,27; Mk 13,34). Ova titula svoje najpotpunije znaenje dobiva u Evanelju po Ivanu, u koje u mnogo sluajeva uzima izraz "Sin" umjesto "Sin Boji", to je jo jedan nain isticanja Isusovog jedinstvenog stanja. Bog i Njegov Sin su na jedinstveni nain povezani jedan s drugim (Iv 3,35; 5,19.20). Sam Isus je tvrdio da je to Njegov naziv (Iv 10,36), a idovi su nain na koji je Boga oslovljavao Ocem razumjeli kao izjednaivanje "s Bogom" (Iv 5,18). Novozavjetni pisci izvan Evanelja kransku vijest oznaavaju kao "evanelje Boje o Sinu svome Bojem" (Rim 1,1.3). Dosta rano u svojoj slubi Pavao je kranski put mogao opisati kao vjeru "u Sina Bojega" (Gal 2,20). Poslanica Hebrejima ne samo to govori sinovstvu Isusa Krista, nego ga i posebno naglaava. Krist nadvisuje starozavjetne proroke (Heb 1,1.2), On je "Sin" zato to je "odsjev njegova sjaja i otisak njegove biti" (r. 3), Njegov poloaj je poloaj Sina i zbog toga je uzvieniji od anela (rr. 4.5) i vei od samog Mojsija (rr. 5.6). U najpotpunijem smislu Sin je dionik iste naravi s Ocem. Ima iste karakteristike (Iv 5,21; 8,58; 21,7), ini ista djela (Mt 9,2; Iv 5,24-29) i ima pravo na isto tovanje kao i Otac (Iv 5,23; 14,1). Upravo kao to Njegovo uskrsnue daje vee znaenje titulama koje smo dosad razmatrali, ono daje jo vee znaenje "Sinu", jer Isus se, prema Pavlovim rijeima, "uskrsnuem od mrtvih pokazao kao Sin Boji, sa svom vlau" (Rim 1,4). Ako je Kristovo sinovstvo prije Njegove smrti moglo biti nejasno, svakako to vie nije bilo poslije Njegova uskrsnua. b. Isus kao Bog. U najmanje tri sluaja biblijski pisci jasno govore o Isusu kao Bogu. U jednom od prvih (Heb 1,8.9 DF) pisac je uzeo Psalam 45,7.8 u kojem Bog govori Sinu: "Prijestolje je tvoje, Boe, u vijek vjekova, i pravedno ezlo ezlo je tvog kraljevstva. Ti ljubi pravednost, a mrzi bezakonje, stoga Bog, Bog tvoj, tebe pomaza uljem radosti kao nikog od tvojih drugova." U ovom ulomku je Sin, koji je uzvieniji od anela (Heb 1,42,9), Mojsija (Heb 3,1-6) i levitskog velikog sveenika (Heb 4,145,10), oslovljen kao Bog. Kao Otac i Isus posjeduje boansku narav. Drugu izriitu tvrdnju nalazimo u Ivanu 1,1: "U poetku bijae Rije, i Rije bijae kod Boga i Rije bijae Bog." Premda je istina da postoje izuzeci od pravila, uporaba rijei "Bog" u 1,1c ("Rije bijae Bog") bez lana razlikuje predikat od subjekta glagolom "bjee" i time potvruje "i Rije bijae Bog" (DF). Osim toga, izostavljanje lana naglaava kvalitetu i karakter Rijei. Nakon to je prikazao razliku Rijei i Boga Oca (r. 1b), Ivan potvruje da Ona dijeli narav s Ocem. U prvoj od tri kratke reenice u prvom retku Ivan potvruje apsolutno, nadvremensko postojanje Rijei. Ona postoji od poetka, prije vremena i stvaranja. Ovo 12

vjeno postojanje, meutim, nije bilo u osami, jer Ivan dodaje da "Rije bijae kod Boga". Ona se razlikovala od Boga, ali je bila u zajednitvu s Njim, u pravom smislu istovjetna s Bogom. Ovo apostol potvruje nedvosmislenom izjavom da "Rije bijae Bog". Predikat "Bog" u treoj reenici ove izuzetne objave stavlja je u poloaj naglaavanja, vjerojatno da se izbjegnu neodgovarajui zakljuci o naravi Rijei. Vjeno preegzistirajua i u osobnoj uzajamnoj zajednici s Ocem, Rije je u etrnaestom retku prepoznata kao Isus iz Nazareta, sutinski boanska. Nigdje u Novom zavjetu Isus nije jasnije prepoznat kao Bog nego u posljednjem ulomku, u kojem u odgovoru na Isusov poziv da dotakne Njegove rane, Toma, sumnjiav uenik, izgovara rijei: "Gospodin moj i Bog moj!" (Iv 20,28) Ovo priznanje je to znaajnije to ga zbog njega Isus nije prekorio (r. 29; usp. Otk 19,10). Kao to je Izrael iskazivao tovanje Jahvi rijeima: "Gospod, na Bog" (Ps 99,8 A), tako su krani za Isusa mogli rei: "Gospodin moj i Bog moj!" i "potujte Sina kao to potujete Oca" (Iv 5,23). c. Svjestan boanske naravi. U Ivanovom Evanelju sauvan je niz Isusovih izjava koje svjedoe da je bio svjestan svoje boanske naravi. On je uvijek iznova tvrdio da je vie nego zemaljskog podrijetla i naravi. Nauavao je da je "siao s neba" (Iv 3,13). Ustvrdio je: "Vi potjeete odozdo, ja potjeem odozgo. Vi potjeete od ovoga svijeta, ja ne potjeem od ovoga svijeta." (Iv 8,23) Ovi tekstovi ukazuju na preegzistenciju koja je jo izriitija u pitanju: "A jo da vidite Sina ovjejega kako uzlazi gdje je prije bio?" (Iv 6,62) ili u Njegovoj molitvi: "A sada, Oe, proslavi ti mene kod sebe samog slavom koju imadoh kod tebe prije nego postade svijet." (Iv 17,5) Ovu svjesnost da je ontoloki bio boansko bie nalazimo izraenu u vie znaajnih "Ja sam" kazivanja: "Ja sam kruh ivota" (Iv 6,35), "Ja sam svjetlo svijeta" (Iv 8,12), "Ja sam vrata ovcama" (Iv 10,7), "Ja sam pastir dobri" (r. 11), "Ja sam uskrsnue i ivot" (Iv 11,25), "Ja sam put, istina i ivot" (Iv 14,6), "Ja sam pravi trs" (Iv 15,1). Isus ne samo to donosi ili daje kruh, ivot, svjetlo ili uskrsnue; On je svako od toga. U idovskim uima su ove "Ja sam" izjave morale izazvati asocijacije na boansko, jer u LXX, grkom prijevodu hebrejskog Starog zavjeta, ovim se naglaenim "Ja sam" esto slui sam Bog (usp. Pnz 32,39; Iz 41,4; 43,10 i drugi). Isto razumijevanje jasno istiu drugi ulomci u kojima Gospodin rabi formulu "Ja sam" bez dodavanja modifikatora predikata, kao na primjer u Ivanu 8,24.28 i 13,19. Najoitiji takav primjer nalazimo u Ivanu 8,58: "Zaista, zaista, kaem vam, prije nego je Abraham bio, Ja Jesam." Razbjenjeli, Njegovi protivnici "digoe kamenje da ga bace na njega" (r. 59), oito smatrajui Isusovu izjavu bogohulnim iskazom o izjednaenosti s Bogom, o nepromjenljivosti, tvrdnjom da je Bog. 13

4. Jedna Osoba istinski boanska, istinski ljudska Nakon to smo zakljuili da Novi zavjet ui kako je Isus iz Nazareta bio istovremeno boanske i ljudske naravi, jo uvijek se nalazimo pred najveim od svih kristolokih problema i predmetom od najvee vanosti. Kako mogu postojati dvije naravi, a samo jedna osoba? Premda moemo zakljuiti da je teko nai odgovor na ovo pitanje, Sveto pismo nas poziva da razmatramo Boju tajnu, Krista (Kol 2,2.3); sam Isus nam kae da je prava spoznaja Njega mogua samo putem otkrivenja (Mt 11.25-27; 16,17). Prvo moramo utvrditi da je gledite, po kome Isus ima dvije naravi sjedinjene u jednoj osobi, ono to zahtijeva samo Pismo. Ve smo zamijetili da Sveto pismo prikazuje Krista kao osobu s boanskom i ljudskom naravi. Stalno se podrazumijeva da su one sjedinjene u jednoj osobi, premda to formalno nije izreeno u Novom zavjetu koji prikazuje Isusa kao jednu osobu, jednu nepodijeljenju linost, u kojoj su dvije naravi nerazdvojno sjedinjene. Tako Pavao govori o Kristu da je po svojoj ljudskoj naravi Davidov potomak (Rim 1,3), a "po Duhu Svetom sin Boji" (r. 4) dvije naravi u jednoj osobi. U Poslanici Hebrejima od samog poetka nalazimo sistematski razvoj Kristove dvije naravi u jednoj osobi. Prvo poglavlje proglaava Kristovo boanstvo (rr. 2.3.6.8.10-12), dok drugo raspravlja o Njegovoj ljudskoj naravi (rr. 9.14.16.17). Pavao govori o istoj osobnoj zajednici u svom opisu Krista, koji ima lik (odnosno narav) Boga, ali koji se zbog svoje ljudske naravi ponizio, uzimajui narav (ponovno "lik") sluge, postavi slian ljudima (Fil 2,6-8). Ivan na slian nain potvruje da je Rije, koja bjee Bog, postala tijelom i da se Krist, imajui boansku i ljudsku narav, nastanio meu ljudima (Iv 1,1-18). Ovo je osvjedoenje meu prvim vjernicima bilo tako snano da apostoli bez i najmanjeg oklijevanja na istu osobu primjenjuju karakteristike ljudske i boanske naravi. Tako je Onaj koji svemir uzdrava svojom silnom rijei napredovao u mudrosti i rastu. Onaj koji je bio prije Abrahama, rodio se u talici. Onaj koji umire je Onaj koji ispuni sve. U nekim su sluajevima obje naravi zadrane u napetosti u jednoj jedinoj, zgusnutoj frazi, kao kad itamo da su "Gospodina slave razapeli" (1 Kor 2,8). Izjave ove vrsti nisu ni proturjene ni apsurdne kad ih promatramo u svjetlu ljudsko-boanske zajednice kako je prikazana u Pismima. One imaju smisla samo ako su ove obje naravi bile sjedinjene u jednoj osobi, u Bogoovjeku. II. Njegova sluba i smrt Prvi krani se nisu protivili pripisivanju ljudske i boanske naravi Isusu iz Nazareta. No premda ih je zanimalo tko je Isus (Mt 16,13-17), oni su jo vee zanimanje pokazali za 14

Njegovu zadau i djelo. Sve jasnije shvaanje o tome tko je On bio, pomoglo im je da bolje razumiju to Mu je Njegova jedinstvena osoba omoguila da uini za njih. A. Djelo koje je doao izvriti Paljivo itanje Novog zavjeta pokazuje da su pisci bili osvjedoeni u postojanje svrhe Isusova dolaska. On se nije jednostavno "pojavio", niti je bio samo nadareni Galilejac s posebnim uvidom u Boje putove. Njega je "poslao" Otac; to je tvrdnja koja se samo u Evanelju po Ivanu pojavljuje oko etrdeset puta. Sam je Gospodin esto pokazivao da je svjestan kako ima od Boga povjerenu zadau. Za opis ovog poslanja rabljene su dvije rijei: opa rije pemp i odreenija apostell, koju ukazuju na prisnu vezu izmeu onoga koji alje i poslanog. Kao Boji pomazani Sluga, Isus je smatrao da je postojala odluka koju je trebao ostvariti. Luka to prilino snano istie uporabom grkog glagolskog oblika dei ("mora" ili "treba") oko osamnaest puta (Lk 2,49; 4,43; 9,22; 24,44 i drugi). Umjesto da sebe smatra samo jednim od mnogih boanskih vjesnika, Isus je za sebe znao da je Vjesnik-Sin (Mk 12,6.7). Budui da Ga je Otac izdvojio, poslao u svijet (Iv 10,36) i dao mu vlast (Iv 8,42; Mt 9,6), nije bilo u redu da vri svoju volju (Iv 4,34; 5,30; 6,38). U Svetom pismu je posebno naglaeno vie ciljeva Njegovog rada i misije. 1. Da potvrdi Boja obeanja Rije je tijelom postala da potvrdi obeanja koja je Bog dao ocima, poevi s protoevaneljem u Postanku 3,15 i nastavljajui kroz cijeli Stari zavjet (Iz 7,14; 9,6; Mih 5,1). O dolasku Sina postojale su dvije linije proroanstava: On je trebao doi kao Spasitelj od grijeha, unaprijed prikazan u starozavjetnim rtvama (Post 4,3.4; Lev 1,3-9; 17,11) i navijeten po prorocima (Iz 52.13-14: 53;3-6; Dn 9,26; Zah 13,1.7), i kao Kralj svog kraljevstva (Post 49,9.10; Ps 2; Jr 23,5.6). 2. Da uspostavi Boje kraljevstvo Isusu je bilo jako stalo da osigura priznanje Boje suverenosti i uspostavu Njegovog kraljevstva na zemlji (Mt 4,27; Lk 19,11-27). U sinoptikim Evaneljima sredinja tema Isusova propovijedanja, Boje kraljevstvo, bila je najavljena kao neto to e se pojaviti u budunosti, ali je ve bilo prisutno, oitovano u Njegovoj osobi i slubi (Mt 12,28). Kraljevstvo je bilo tamo gdje je On bio. Tajna da ovjek bude njegovim dijelom, sada ili u budunosti, bila je u pripadanju Njemu (Mt 7,23; 25,41). 3. Da prenese spoznaju o Bogu Budui da je spoznaja Boga bitna za vjeni ivot, dio Kristove zadae bio je prenijeti je ljudima (Iv 17,3). U Starom zavjetu Bog se otkrio kao Stvoritelj i Vladar (na primjer, Ps 33,6; Iz 40,12-17; 45,18; Jr 10,12), a nerijetko i kao Otac izabranog naroda (kao u Pnz 32,6; 15

Iz 22,21; 63, 16; Mal 1,6). Isus je pomagao grenicima da o Bogu misle s pouzdanjem i tovanjem, s ljubavlju kao i sa strahom, kao o Ocu koji zna to nam je potrebno prije nego to Ga zamolimo i koji svojoj djeci ne uskrauje ni jednoga dobra. Ovo otkrivenje mogao je uiniti samo Sin (Mt 11,27; Lk 10,22), vie svojim djelima nego nauavanjem, jer je bilo u Njemu (Iv 14,7-10), utjelovljeno otkrivenje koje rauna na ljubav srca i poziva na pokoravanje volje. 4. Da bude Boji sluga Ideja sluge ima vanu ulogu u novozavjetnom razumijevanju Isusovog djela i zadae. On sam je tvrdio da "nije doao da mu slue, nego da on slui" (Mt 20,28). Ideja Bojeg sluge potjee izravno iz etiri Izaijeve pjesme poznate Pjesme o Sluzi Jahvinu (Iz 42,1-4; 49,1-6; 50,4-9; 52,1353,12). Premda se raspravljalo o tome je li sluga u ovim pjesmama pojedinac ili se odnosi na cijeli Izrael, zadaa sluge u ovim ulomcima je mnogo razumljivija ako se na umu ima pojedinac. On je pomazan (Iz 42,1), pozvan da na zemlji uspostavi pravo (rr. 1.3.4), da proiri slubu na neznaboce (rr.1.4; Iz 50,4) kao i na Izraela (Iz 49,5.6a), da bude Boje orue u spasenju po cijelome svijetu (rr. 1-6), ali da svoju zadau ostvari dragovoljnim pokoravanjem sve do zamjenike smrti (Iz 53,4-6.8.10-12). U rjeitom ispunjenju ovog proroanstva Isus je izravno citirao Izaiju 53,12., potvrdivi kako je svjestan da se u Njemu ispunila starozavjetna slika sluge (Lk 22,37). Tako i Matej u opisu Isusove slube lijeenja citira Izaiju 53,4 kao ispunjenje u Isusu (Mt 8,17). To ini i Luka kad izvjetava o Filipovom susretu s etiopskim dvoraninom, posebno kad na Isusa primjenjuje izravan citat iz Izaije 53,7.8 (Dj 8,32.33). U Petrovoj Prvoj poslanici, nekoliko izravnih aluzija na Slugu patnika pokazuje da je apostol morao imati na umu Izaijin ulomak (1 Pt 2,22 = Iz 53,9; 1 Pt 2,24a = Iz 53,12; 1 Pt 2,24b = Iz 53,5; 1 Pt 2,25 = Iz 53,6). Kao dio svoje zadae Rije, koja je po naravi bila sam Bog (Fil 2,6), uzela je na sebe narav sluge (r. 7) da bi se boanski ivot mogao prikazati ljudima u liku sluge (rr. 5-7). On je postao posluan do smrti da bi otkrio istinsku ljudsku narav i Ocu prinio savrenu poslunost koju Njemu duguje ovjeanstvo. 5. Da ostavi primjer Isus je svoju zadau smatrao zadaom poslunosti Oevoj volji. Slikovitim jezikom ustvrdio je da se Njegova hrana sastoji u tome da ini Boju volju (Iv 4,34), i jasno potvrdio da nije siao s neba da vri svoju volju "nego volju onoga koji me posla" (Iv 6,39; usp. 5,30). Suprotno prvom Adamu, Drugi je Adam ostao u ljubavi svoga Oca (Iv 15,10; usp. 14,31), voljan da ini to je Njemu ugodno (Iv 8,29) i dovri djelo Onoga koji Ga je poslao (Iv 4,34).

16

To je zahtijevalo stalan sukob sa zlom, pa se nauio "poslunosti od onoga to je pretrpio" i patnjama (Heb 2,10; usp. Mt 26,39-45; Lk 22,42-46) postigao "savrenstvo" (Heb 5,8.9). Ova istina podrava neumorni poziv na oponaanje naravi Kristova ivota i slube. Krani su pozvani da "budu jednaki slici njegova Sina" (Rim 8,39), poticani da se zaodjenu "Gospodinom Isusom Kristom i, u brizi za tijelo, ne pogodujte poudama" (Rim 13,14 DF; usp. Kol 3,10), da slijede Kristov primjer (1 Sol 1,6), da ostanu u Kristu i ive kako je On ivio (1 Iv 2,6) te da ive "u ljubavi" po uzoru na primjer koji im je Krist dao (Ef 5,2; usp. 1 Pt 3,8.9). U klasinom sluaju po ovo pitanju, kad se obraa robovima i poziva ih da, ak i ako nepravedno trpe, budu pokorni svojim gospodarima, Petar objanjava: "Ta na to ste i pozvani, jer je Krist trpio za vas i ostavio vam primjer da idete njegovim stopama." (1 Pt 2,21) 6. Da ozdravlja slabe i bolesne Isus je doao da ozdravlja. Daleko od toga da pokae prezir prema slabima i bolesnima, On je pokazao da su Njegova zadaa i djelo tijesno povezani s krhkim i slabim tijelom i duhom. On je mnoge izlijeio (Mt 4,23). I gdje god bi uao u sela, u gradove, u zaseoke, postavljali bi bolesnike na trgove." (Mk 6,56; usp. Lk 4,40) "Veliko se mnotvo naroda slijegalo da ga Isusa uje i da se lijei od svojih bolesti." (Lk 5,15), "a sila ga je Gospodnja nukala da lijei" (r. 17, DF). Nema sumnje da je ovo bio dio Njegove zadae. Dvanaestorici koje je poslao Isus je naloio: "Lijeite bolesnike, uskrisujte mrtvace, istite gubavce, izgonite zle duhove!" (Mt 10,5-8; usp. Lk 10,8.9) Isus je bolest smatrao posljedicom pada u grijeh. Poto je Njegova zadaa bila da uniti avolska djela, On je inio sve da ozdravi bolesne i oboljele. No Njegova udesna ozdravljenja bila su vie od spektakularnih uda. Govorei o Njegovom radu ozdravljanja u Kafarnaumu, Matej jasno kae da je Isusova sluba lijeenja bila ispunjenje Izaijinog proroanstva o zadai i radu boanski imenovanog Sluge: "On slabosti nae uze i ponese nae bolesti." (Mt 8,17; Iz 53,4) Premda Matej ne spominje element pomirenja, on u Isusovoj slubi ozdravljivanja vidi jasnu vezu izmeu djelovanja Sluge i ljudskih bolesti. Njegove aktivnosti lijeenja bile su dio Bojeg plana i Kristovo djelo. One su pokazivale da je Onaj koji je trebao doi u naznaeno vrijeme, sada meu njima. One su postavile natprirodnu osnovu za jedinstveno boansko samootkrivenje koje ih je pratilo. 7. Da grijeh uini izuzetno grenim U Kristovu zadau milosra bilo je ukljueno i otkrivanje stvarnog moralnog stanja ovjeanstva. U Njegovom radu bilo je neophodno da u ljudskim biima izazove svijest o krivnji, pokajanju, vjeri, nadi i ljubavi. Njegovo ponaanje i pouavanje uinili su grijeh neizmjerno grenim. Njegova prisutnost i sluba ustvari su izazivali osjeaj grijeha (Lk 5,8; 17

7,36-50). On je bio pravo utjelovljenje Radosne vijesti. Dok je osuivalo grijeh, pozivalo je grenika da primi oprost i uspostavi zajednicu s Pobjednikom koji je od samog poetka nadvladao svijet (Mt 4,1-11; Iv 16,33). Pokvareni grenici su Ga odbacili i ubili; time su samo pokazali dubinu ovjekove krivnje i veliinu potrebe. 8. Da bude vjeran veliki sveenik Krist je doao da se osposobi za djelo vjernog velikog sveenika. Postao je tijelom da iskusi sve to ovjek doivljuje, osim grijeha, da bi mogao postati veliki sveenik (Heb 2,17.18). Krist je svojim djelom usvojio trostruku slubu velikog sveenika iz starozavjetnih vremena: da prinese godinju rtvu pomirenja za Svetite i cijelu zajednicu, da posreduje za vjerne i da blagoslovi narod (Lev 4,16-21; 16,1-28). 9. Da svojom smru spasi grenike U Kristovu zadau bila je ukljuena i Njegova smrt. On je doao zato "da uniti avolska djela" (1 Iv 3,8), "uzme grijehe" (r. 5) i tako oslobodi sve koji su cijelog ivota ivjeli kao robovi avla (Heb 2,14.15). Kako je to Pavao izrazio u pismu Timoteju: "Sigurna je rije i zasluuje punu vjeru: Krist Isus doe na svijet da spasi grenike." (1 Tim 1,15). Meutim, to se nije moglo postii samo "smru", kako to kazuje tvrdnja u Hebrejima (Heb 2,14). On je mogao doi da sudi svijetu, ali je radosna vijest to je posebno doao spasiti grenike. Nunost utjelovljenja i cilj Kristove zadae jest Boji odgovor na grijeh. Davanje sebe u smrt kao rtvu za grijeh bio je glavni dio Njegova djela. B. Djelo proreeno u Starom zavjetu 1. injenica prisutna u Kristovom umu Kristova smrt nije bila primisao ili sluaj ve ostvarenje odreene namjere u vezi s utjelovljenjem. Evanelja biljee izreke koje potvruju da je ova injenica bila prisutna u Kristovom umu ve na samom poetku Njegove slube. Tragini ton koji ujemo gotovo na samom poetku etvrtog Evanelja (Iv 3,14.15) nalazi potvrdu u sinoptikim izvjetajima (Mt 9,15; Mk 2,19.20; Lk 5,34.35). im su Ga uenici priznali kao Krista iz prorotva (Mk 8,29), Isus je njihovu panju usmjerio na ono to je smatrao pravim obiljejem svoje zadae, naime "da Sin ovjeji mora mnogo trpjeti, da e ga starjeine, glavari sveeniki i knjievnici odbaciti, da e biti ubijen i da e uskrsnuti poslije tri dana" (Mk 8,31; usp. Mt 16,21). Tu je bila jasno prikazana spasiteljska svrha te smrti. Najistaknutija izmeu njegovih izreka je izjava da "nije doao da mu slue, nego da on slui i da dadne svoj ivot kao otkup mjesto svih" (Mt 20,28; Mk 10,45). Dok su prva dva Evanelja gotovo paralelna u svojim izvjetajima o uspostavi Posljednje veere (Mt 26,26-29; Mk 14,22-25), na Markovo: "Ovo je

18

krv moja, krv Saveza, koja se proljeva za sve" (Mk 14,24), Matej dodaje rijei "za oprotenje grijeha" (Mt 26,28). U Matejevom dodatku Isus daje teoloko tumaenje smrti koja Ga eka. Za Isusa su Njegovu smrt i dogaaje vezane uz nju prorekli starozavjetni proroci, i oni su bili dio boanskog plana (Mt 26,54.56; Lk 22,37 = Iz 53,12; Luka 24,44; Iv 17,12 = Ps 41,10), kojeg je On predosjeao i prihvatio. On je svojevoljno dao svoj ivot; nitko Mu ga nije oduzimao. Do kraja imao je vlast dati ga i vlast ponovno ga uzeti (Iv 10,17.18; usp. Mt 26,53). 2. Osvjedoenje koje su dijelili novozavjetni pisci Zajedno s Isusom novozavjetni pisci smatrali su da je Stari zavjet prorekao evaneosku priu, bar u tipovima i simbolima. U njihovim oima Izaijina slika Sluge Gospodnjeg bila je proroanstvo o Kristu (Mt 1821; Dj 8,32-35; 1 Pt 2,21-25). Ovo je gledite posebno vidljivo kad se radi o Kristovom stradanju. Petar je ustvrdio: "Bog je tako ispunio to bijae unaprijed navijestio preko svih proroka, da e njegov Mesija trpjeti." (Dj 3,18) Pavao je podsjetio vjernike u Korintu "da je Krist, suglasno Pismima, umro za nae grijehe" (1 Kor 15,3); nunost te smrti naao je u starozavjetnim Pismima (Dj 17,2.3). Takoer je priznao, ovaj put pred kraljem Agripom, da nije navijetao "nita drugo osim to su kazali proroci i Mojsije da e se dogoditi: da e Mesija morati trpjeti" (Dj 26,22.23). "On koji osobno", pie Petar, "u svom tijelu nae grijehe uznese na kri, da mi, umrijevi svojim grijesima, ivimo pravednosti; on ijim ste modricama izlijeeni." (1 Pt 2,24) Posljednje su rijei izravni citat Izaijina opisa zamjenikog trpljenja Sluge koji e doi (Iz 53,5) i dio ireg, ve spomenutog ulomka Izaije 52,1353,12., u kojem Sluga patnik, nakon to je opravdan, zapravo spasava svoje progonitelje i posreduje za prestupnike. Apostoli nisu oklijevali da ukau na odreena proroanstva kao to je prorotvo o izdaji Krista (P2 41,10-12; Dj 1,16), ono o Njegovom raspeu i dogaajima koji su bili s njim povezani (Ps 22,2.8.9.19; Mt 27,39-41; Mk 15,34; Iv 19,23.24) te ono o Njegovu uskrsnuu (Ps 16,8-10; Dj 2,22-28). Matej je svoje itatelje podsjetio kako je Zaharija prorekao da e Krist biti prodan za trideset srebrnika (Zah 11,12.13), a ovo se proroanstvo ispunilo u Judinoj izdaji Isusa (Mt 26,15). Isti starozavjetni prorok prorekao je da e udariti pastira da bi se stado razbjealo (Zah 13,7; Mt 26,31). Njihovo je gledite jasno izraeno u 1. Petrovoj 1,10-12: "Ovo su spasenje istraivali i ispitivali proroci koji su prorekli vama odreenu milost. Dok su ispitivali na koje i na kakvo je vrijeme upuivao Kristov Duh koji bijae u njima kad je unaprijed navjeivao Kristu odreene patnje i proslavljenje to e doi poslije njih, bijae im objavljeno da nisu za same

19

sebe, nego za vas iznijeli ono to su vama sada, uz pomo Duha Svetoga to je poslan s Neba, objavili propovjednici Radosne vijesti." Godinama ranije, onima koji su se udili ozdravljenju ovjeka hroma od roenja, isti je apostol objasnio da su "i ostali proroci, koju su vama govorili od Samuela i njegovih nasljednika, takoer navijeivali ovo vrijeme" (Dj 3,24). 3. Prevana smrt Prema onome to smo vidjeli u vezi s Kristovom misijom i djelom, ne treba iznenaditi da su, nasuprot onoj kod obinih ljudskih bia, Kristova smrt kao i Njegov ivot od najvee vanosti. Ona je vrhunac sva etiri Evanelja. Ivan, na primjer, posveuje dvanaest od svojih poglavlja Kristovoj javnoj slubi, a devet dogaajima koji opisuju Njegovo stradanje Kristovo stradanje izmeu noi na Posljednjoj veeri i Njegove smrti i uskrsnua. Matej posveuje etvrtinu svog Evanelja posljednjem tjednu Kristove slube, Marko oko jedne treine, a Luka vie od jedne petine. Kri zauzima sredinje mjesto u Evaneljima; on je predvien da bude vrhunac njihovog izvjetaja. Smrt razapinjanjem bila je krvava i okrutna, uasno zastraujua, posebno za idove u prvom stoljeu. Ona ih je podsjeala da je objeeni za stablo bio Boje prokletstvo (Pnz 21,22.23). No upravo je ovaj omrznuti kri bio sredite Isusove zadae i Bojeg plana. Ivan u njemu vidi dogaaj spasavanja svijeta (usp Iv 3,13.14; 12,32); zato to je na kraju ivota posveenog Ocu otiao u smrt neduno, dragovoljno i sukladno volji svog Oca. Isusova smrt ima beskonana svojstva pomirenja. C. Pomirenje elementi vezani uz pomirenje U samom srcu kranske religije je kri i na tom je kriu Sin Boji osigurao spasenje grenika. Pomirenje znai da je Isus Krist svojom smru rijeio problem koji je grijeh stvorio. Sve je trebalo uiniti, On je uinio. Prije nego to razmotrimo novozavjetno uenje o Kristovom pomirujuem ivotu i smrti, definirajmo nau terminologiju i ukratko razmotrimo neke kljune elemente to ih nalazimo u Novom zavjetu, a zasluuju posebnu pozornost. 1. to znai rije "pomirenje" Naa rije "pomirenje" etimoloki ne odgovara nijednoj hebrejskoj ili grkoj rijei koju njome prevodimo. One su izvedene iz fraze koja etimoloki stoji za skladan odnos, odnosno, za skladnu zajednicu s nekom osobom. Zbog toga uzimamo rije "pomirenje". No postupno je ovaj izraz u teolokom govoru dobio ogranienije znaenje pa vie ne ukazuju na svoj prvotni smisao, ve na proces kojim se uklanjaju prepreke za izmirenje. Stoga pomirenje podrazumijeva poduzimanje odreenog postupka da bi se uklonile loe posljedice otuenosti i uspostavio skladan odnos. 20

2. Izvorno skladan odnos Klju za osnovu biblijske doktrine o pomirenju jest tvrdnja da su Bog i ljudi idealno jedno u ivotu i interesima. Od Postanka do Otkrivenja svuda se polazi od tvrdnje da Bog i ljudi trebaju imati skladnu zajednicu. Takva je slika Adama i Eve u Edenu (Post 13). U Starom kao i u Novom zavjetu ova tvrdnja stoji nasuprot injenici da je u ovom zajednitvu nastupio radikalan prekid (Post 3,22-24; Iz 59,1.2; Rim 5,12; Ef 2,1). ovjekov ivot u svom neobnovljenom stanju otuen je od Boga. Ljudi "prebivaju u tami" (Lk 1,79; usp. Iv 12,46), "otueni od Bojeg ivota" (Ef 4,18), "otueni i postali neprijatelji svojim miljenjem i zlim djelima" (Kol 1,21) i "bez Boga u ovom svijetu" (Ef 2,12). Oni njeguju "neprijateljstvo prema Bogu" (Rim 8,7) i neprijatelji su Bogu (Rim 5,10). To se ne odnosi samo na neznaboce (Rim 1,23.25.26), nego i na idove koji se ponose posjedovanjem Zakona (Rim 3,9.23). "Nema ovjeka koji ne grijei"" odjekuje iz Starog zavjeta (1 Kr 8,46); "nema nijednog to ini dobro, ni jednoga jedinog" (Ps 14,3 RU). 3. Uzrok otuenosti I uzrok ove otuenosti od Boga je jasno ocrtan. Uzrok je na grijeh, naa uporna neposlunost Bojoj volji. U osnovi grijeha je ideja zakona i zakonodavca, jer "grijeh je bezakonje" (1 Iv 3,4 DF). Zakonodavac je Bog. Grenost grijeha je u injenici da je grijeh kao prijestup Zakona u prvom redu pobuna protiv neke osobe, protiv Boga, ak i onda kad zlo uinimo drugima ili sebi (usp. Post 39,9; Ps 51,5). Daleko od toga da bude neto bezlino i strano Bogu, Zakon je prijepis Njegova karaktera i volje. Posluati ili ne posluati ozbiljna je stvar, ne zato to se odnosimo prema nekom bezlinom dokumentu, nego zato to Zakon treba razumijeti kao nain odnoaja prema Bogu kao osobi. Ne smijemo izgubiti iz vida injenicu da krenje Zakona povlai ozbiljne posljedice: ovjek se izlae kazni, posebno smrti koja je posljedica grijeha. Po svojoj naravi, tvrdi Pismo, Bog nije ni spokojan ni popustljivo ravnoduan prema prijestupu. "Bog se ne da izrugivati", objanjava Pavao. "to tko sije, to e i eti!" (Gal 6,7 DF). Zakon vraanja za nepokajanog grenika nalazi izraza u sveanoj opomeni: "Jer plaa je grijeha smrt." (Rim 6,23 DF) Zapravo, objanjava apostol, grenik je ve mrtav "zbog svojih prekraja i grijeha" (Ef 2,1). To ne znai da se Bog hladno dri po strani i prezire grenike ili da se od njih uvrijeeno odvraa. Isto Sveto pismo, koje beskompromisno objavljuje Boje nesmanjeno neprijateljstvo prema grijehu (Iz 59,1.2; Hab 1,13; usp. Iv 1,29) i strane posljedice koje slijede, prikazuje Boga punog ljubavi, milosrdnog i sporog na srdbu (Izl 34,6; Pnz 7,6-8; 1 Iv 4,8.16). On se uvijek iznova pribliava, nastojei da izbavi grenike od zla koje ih upropatava i odvaja od Boga (Post 3,9; Jr 3,11-14; Ho 6,1: Lk 13,34). U vrhunskoj gesti 21

ljubavi i milosra On je doao u svom Sinu Isusu, koji je siao "da trai i spasi to je izgubljeno" (Lk 19,10) i umro od ruku grenih ljudi, za nas, za one koji su jo uvijek bili grenici. "Dok smo jo bili grenici, Krist je umro za nas." (Rim 5,8; vidi Zakon; Grijeh, IV. A. B). 4. Pomirenje i Kristova smrt Kristovo djelo pomirenja tijesno je povezano s Njegovom smru na kriu. Iako ne zanemaruju vanost Kristova ivota, u ovome se novozavjetni pisci jednoglasno slau. Mi smo se s Bogom pomirili "smru njegova Sina" (Rim 5,10). "On sm u svom tijelu nae grijehe uznese na drvo." (2 Pt 2,24 RU) "On je rtva pomirnica za nae grijehe." (1 Iv 2,2) Grenici su potpuno bespomoni da ita uine za svoje spasenje ili da se oslobode svog grenog stanja. Njihovo je stanje vrlo ozbiljno. Oni ne mogu sebe oistiti od grijeha (Izr 20,9) i nema tih djela Zakona koja bi ih osposobila da stanu opravdani pred Boga (Rim 3,20; Gal 2,16). Zato je nuno pomirenje, netko drugi trebao je za njih uiniti ono to je bilo potrebno. Krist je suto samodavanje, ak i u smrti. On je sredstvo pomou kojeg se moemo vratiti Bogu. Preko Njega imamo pristup k Ocu (Ef 2,18), pristup osiguran po vjeri (Ef 3,12), vjeri u Njega kojega je "Bog izloio da svojom krvi bude Pomirilite po vjeri" (Rim 3,25). Ne moe se osporiti da Novi zavjet proglaava sredstva pomirenja kao Boji dar grenicima, koji dolazi iz Bojeg srca punog ljubavi. U najpoznatijoj biblijskoj izjavi itamo: "Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinoroenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, ve da ima ivot vjeni." (Iv 3,16) Ovo je u potpunom skladu s rijeima apostola Pavla, za koga kri nije samo mjera Kristove ljubavi, ve ljubavi samoga Boga: "Bog bijae onaj koji je u Kristu pomirio svijet sa sobom." (2 Kor 5,19) "Ali Bog pokaza svoju ljubav prema nama time to je Krist, dok smo jo bili grenici, umro za nas." (Rim 5,8) "On nije potedio vlastitog Sina, ve ga predao za sve nas." (Rim 8,32) Za Pavla je kri bio konani dokaz Boje ljubavi prema grenicima. Meutim, apostol ne razlikuje izmeu Boje i Kristove ljubavi. Na kriu su obje vidljive. "ivim", objanjava apostol, "ali ne vie ja, nego Krist ivi u meni: ivot koji sad provodim u tijelu, provodim u vjeri u Sina Bojega, koji mi je iskazao ljubav i samoga sebe za mene predao." (Gal 2,20) "Ljubav Kristova potpuno nama ovladava pri ovoj pomisli: Jedan je umro mjesto sviju, dakle, oni su svi umrli." (2 Kor 5,14) 5. Boansko djelo Ove izjave jasno pokazuju da su u djelu spasavanja Otac i Sin potpuno jedinstveni. Ovo je vano jer potvruje da nae spasenje dolazi popraeno cijelim velianstvom Boga Oca. Ono je boansko djelo u punom smislu te rijei. Ideja da kri pokazuje Kristovu ljubav prema nama dok On iznuuje pomirenje od strogog i nenaklonjenog Oca, savreno pravednog ali 22

nepopustljivog u zahtijevanju kazne, karikatura je novozavjetnog razmiljanja. Do neke mjere mogue je potrebu za pomirenjme vidjeti u Bojoj srdbi prema grijehu (Rim 1,18; 2,5; usp. 1 Sol 1,10), ali do pomirenja dolazi zato to nas Bog Otac ljubi i u svome nam Sinu osigurava spasenje. Nije Otac sam zamislio i inicirao plan spasenja; On ga je zapravo u Kristu vodio prema dovrenju. D. Kristovo djelo pomirenja novozavjetno uenje Osim ovih osnovnih elemenata, Novi zavjet rabi nekoliko izraza, metafora i simbola u pokuaju da objasni kako je Krist u stanju ponititi posljedice grijeha i grenika pomiriti s Bogom. Tijekom dvije tisue godina kranske povijesti nastale su razne teorije s pokuajima da objasne kako je to mogue. Nijedna nije uspjela da bude sveope prihvaena. Jasno je da postoji sutinska tajanstvenost oko pomirenja: ljudi ne mogu potpuno shvatiti kako ono djeluje. No Sveto pismo objanjava neke toke, i bilo koje zadovoljavajue razumijevanje pomirenja mora raunati s njima. 1. rtvena smrt Ne iznenauje to je Kristova pomirnika smrt esto izraena pojmovima uzetim iz starozavjetnog rtvenog sustava. U Starom zavjetu se obino kae da se pomirenje postie rtvom (Izl 29,36; Lev 4,20; Bro 15,25). Stoga je, po svemu sudei, svakodnevna rtva ili trajna rtva paljenica svojim pobjedonosnim karakterom najsavrenije obuhvaala ideju rtve. Ova rtva nije bilo povezana ni sa kakvim odreenim prijestupom, ve je bila prikladno sredstvo za pristup grenog naroda svetome Bogu. rtva okajnica ili naknadnica za grijeh bila je potrebna da se okaje za grijeh koji je u sutini bio prijestup Bojeg Zakona, dakle uvreda samoga Boga (vidi Svetite, I. C. 3). Ovaj prijestup je trebalo rijeiti. No o krvi pomirenja pie: "Tu krv ja sam vama dao da na rtveniku njome obavljate obred pomirenja za svoje ivote." (Lev 17,11) rtve nisu bile zgodno grenikovo sredstvo naknade za osobno otkupljenje; sam Bog ih je odredio i one su funkcionirale u okviru Saveza i zavjetne milosti. A nije ni nekakva vrijednost u prinesenoj rtvi osiguravala pomirenje. Pomirenje je bilo osigurano zato to je rtva bila od Boga odreeni nain za njegovo ostvarenje. rtve su morale biti bez mane (Lev 1,3; Pnz 15,21), to je oznaavalo potrebu za savrenstvom. Ne pokuavajui pomirenje ograniiti na jedan jedini in, mi ne moemo sumnjati u vanost smrti rtve (Lev 1,5; 3,2; 4,4). Ovo je opet vidljivo u opem karakteru samog rtvenog obreda. Dnevna rtva se prinosila u okviru starozavjetne ideje da je smrt kazna za grijeh (Post 2,16.17; Ez 18,4.20), ali je Bog Starog zavjeta svom skruenom narodu milostivo rekao da e smrt rtvene ivotinje biti zamjena za smrt grenika. Ova je veza toliko jasna da je u Novom

23

zavjetu Poslanica Hebrejima moe saeti u izjavi da "bez prolijevanja krvi nema oprotenja" (Heb 9,22). Istodobno Novi zavjet tvrdi da rtve u staro doba, kao takve, nisu bile temelj opratanja grijeha. Zapravo poslanica Hebrejima posebno istie njihovu nedostatnost, osim kao tipova. Ne samo to nisu mogle oistiti savjest tovatelja od krivnje, nego su one bile zemaljske odredbe postavljene do vremena pravog ureenja (Heb 9,6-10), to jasno ukazuje na Kristovo utjelovljenje. injenica to su prinoene samo ivotinje (Heb 10,4) i da se rtve neprestano trebalo ponavljati (rr. 1.2) jasno pokazuje njihovu nesposobnost da okaju. Poslanica Hebrejima nalazi u Isusu ispunjenje i produetak starozavjetnog rtvenog sustava. Zato itamo da su obredne slube u zemaljskom Svetitu bile "slikovit dokaz za sadanje vrijeme" (Heb 9,9 parabol), do Kristova dolaska (r. 10), "za vjeru koja se imala objaviti" (Gal 3,23; usp. Heb 13,11.12). Kristova je smrt, prema objanjenju novozavjetnih pisaca, rtva za grijeh. Ivan Krstitelj vidio je Isusa na poetku Njegove slube u ulozi rtve: "Evo Jaganjca Bojeg koji uzima grijeh svijeta!" (Iv 1,29) Pavao je jo odreenije smatrao Kristovu smrt rtvom: "Jer je rtvovano nae pashalno janje Krist." (1 Kor 5,7) On nije umro zato to se nije mogao oduprijeti neprijateljima koji su se dogovorili da Ga unite. On "bi predan zbog naih grijeha" (Rim 4,25); doao je umrijeti za nae grijehe kad je"predao samoga sebe za nas kao prinos i rtvu Bogu na ugodan miris" (Ef 5,2). Njegova se krv prolila "za sve za oprotenje grijeha" (Mt 26,28). Usporeujui Kristovo djelo sa starozavjetnim slubama, poslanica Hebrejima Ga opisuje kao velikog sveenika koji je uao u nebesko Svetite da prinese rtvu, "ne krvlju jaraca i junaca, nego vlastitom krvi, i pribavio nam vjeni otkup" (Heb 9,12). esto spominjanje Kristove krvi takoer ukazuje na rtvenu smrt. Pavao, koji o Kristovoj krvi govori gotovo isto tako esto kao o Njegovoj smrti, pie da smo "opravdani njegovom krvi" (Rim 5,9), da nam je ona "Pomirilite" (Rim 3,25), da po Njemu "imamo otkupljenje njegovom krvlju" (Ef 1,7), da smo Bogu postali "blizu krvlju Kristovom" (Ef 2,13), da je Krist pomirio sve sa sobom "uspostavljajui mir krvlju njegova kria" (Kol 1,20). Ove izjave, jednako kao Isusovo vlastito spominjanje svoje krvi kao "krv Saveza, koja se proljeva za sve" (Mk 14,24) ili Petrovo o skupocjenoj "krvi Krista kao nevina i bez mane Janeeta" (1 Pt 1,19), podsjeaju da krv oznaava nasilno oduzimanje ivota, u ovom sluaju prinesenog u rtvi. Neki su ovo gledite osporili na osnovi da je u nekim starozavjetnim ulomcima (posebice u Post 9,4-6; Pnz 12,23) proljevanje krvi samo simbol ivota kojeg je Isus dao i da ne podrazumijeva kako Njegov ivot mora biti predan kao rtva. Dokazi, meutim, po svemu sudei ne potkrepljuju takvo tumaenje. Nema nikakve sumnje da je ovim 24

biblijskim izjavama utvreno da je krv poistovjeena sa ivotom. No kakve bi veze onda to znaenje imalo sa rtvom? U Levitskom zakoniku 17,11., inae najee citiranoj tvrdnji, Bog kae da "tu krv ja sam vama dao da na rtveniku njome obavljate obred pomirenja za svoje ivote". Staviti krv na rtvenik zahtijevalo je smrt, to je podrazumjevalo liavanje ivota. Osim toga, poslanica Hebrejima u svom komentaru starozavjetnih rtvenih obreda, povezuje "krv Krista" s reenicom "poto je nastupila smrt za otkupljenje prekraja" (Heb 9,14.15); time naglaava da krv u rtvenom smislu znai vie od ivota, premda je i on ukljuen. Ideja krvi doima se znaajnijom od same smrti. Ona privlai pozornost na ivot kao i na smrt. 2. Pobjednika smrt Isus Krist "umrije za nas" (1 Sol 5,10). On nije umro samo od ruku svojih neprijatelja ili zbog svoga grijeha ili krivnje; On je umro posebno za nas. "Dok smo jo bili grenici, Krist je umro za nas." (Rim 5,8) On je dao "samoga sebe za nas" (Ef 5,2) i postao "mjesto nas proklet" (Gal 3,13). Krist je bio na predstavnik, kako je to jezgrovito izrekao Pavao u 2. Korinanima 5,14: "Jedan je umro mjesto sviju, dakle, oni su svi umrli." (2 Kor 5,14) Smrt predstavnika rauna se kao smrt onih koje predstavlja. No "predstavnik" je izraz koji moe znaiti mnogo i malo. Nuno ga je preciznije odrediti. Ako je dakle Krist, bezgrean kakav je bio, doao da podijeli strahoviti teret i kaznu za grijeh, teko je izbjei zakljuku da nije samo umro "za mene" ("zbog mene", "u moju korist"), nego i "namjesto mene", posebno zato to zahvaljujui Njegovom ivotu i smrti ja vie ne moram umrijeti. Naravno, nije tajna da neki olako odbacuju stariji jezik zamjene, smatrajui ga suvie optereenim obmanjujuim, pa ak i lanim konotacijama. No niz novozavjetnih izjava ukazuje na to da je Krist svojom smru stvarno zauzeo nae mjesto. U dva sinoptika Evanelja moemo nai dobro poznato Isusovu izreku o otkupu: "Sin ovjeji nije doao da mu slue, nego da on slui i da dadne svoj ivot kao otkup lytron mjesto svih anti polln." (Mt 20,28; vidi i Mk 10,45). "Otkup" je ono to se plaalo za osloboenje od ropstva, svota dana u zamjenu, obino za neku osobu. Izraz jasno podrazumijeva zamjenu. To znai i anti (prevedena "kao"), veznik koji u biti znai "umjesto". Svojom smru Isus je uzeo nae mjesto, poistovjeujui se s grenicima. Pa ipak je Njegova dua ustuknula pred ovom mogunou (Mt 26,36-39.42-44; Lk 22,41-44). Ovo daje posebno znaenje Njegovom kriku naputenosti: "Boe moj, Boe moj, zato si me ostavio!" (Mk 15,34) Zato je Isus bio u strahu dok je razmiljao o svojoj smrti? Je li se bojao muenja koje Ga je ekalo? Mnogi su se manji od Njega smireno suoili sa smru. Ono od ega je ustuknuo nije bila smrt kao takva, ve smrt koja je bila smrt grenika, smrt u kojoj e On, Bezgreni, iskusiti uas odvajanja od Oca koji Ga je napustio. ini se da Pavao govori o ovome kad je pisao da "njega koji je bio 25

bez ikakva grijeha Bog uini mjesto nas hyper grijehom, da mi u njemu postanemo pravednou Bojom" (2 Kor 5,21). Krist je postao neto to jo nije bio. To mora znaiti da je na neki nedokuiv nain zauzeo mjesto onih koji bi inae sami pretrpjeli smrt. Apostol nije elio rei da je Isus bio grenik, nego da se tome to je mogue vie pribliio, prenosei misao da je Bog na Njega gledao isto onako kako je gledao na grenike. "Otkup" (lytron) je dio skupine rijei koju nalazimo u vie novozavjetnih ulomaka, a obino su prevedene s "otkupiti" ili "otkupljenje", kao u Rimljanima 3,24; Efeanima 1,7; Titu 2,14; Hebrejima 9,12; 1. Petrova 1,18.19. Pravo znaenje ovih iskaza je "otkupljenje", a ne "izbavljenje". "Otkupiteljska" i zamjenika smrt opis je to su ga izabrali novozavjetni pisci da prvim vjernicima objasne to se dogodilo na kriu. Pavao uvijek iznova iznosi istu misao, premda u veini sluajeva rabi prijedlog hyper, a ne anti. Hyper se obino koristi u smislu zamjene sa "za" ili "zbog", premda ponekad granii s anti, "umjesto", kao na primjer u 2. Korinanima 5,15 i 1. Timoteju 2,6. Tako je Krist umro za nas i umjesto nas. Ustvari kod Pavla "otkup" dobija svoje istinsko i pravo znaenje kad primjeuje da Isus "dade samog sebe kao otkup antilytron mjesto sviju hyper" (1 Tim 2,6), to podsjea na ulomak o otkupu kod Mateja i Marka. I tamo su anti i hyper uzeti jedno do drugog.Takoer je vrijedno zamijetiti injenicu da je u ovoj izjavi rije lytron dopunjena s anti. Snaga ove kombinirane rijei u znaenju "zamjena-otkup" potvruje da ovaj ulomak ukazuje na tumaenje Kristove smrti uoene kao in koji je Isus izvrio umjesto drugih. Ideja zamjene vidljiva je i u 1. Petrovoj 2,24: "On koji osobno u svom tijelu nae grijehe uznese na kri." Slino u Hebrejima 9,28 o Kristu govori kao Onome koji "je prinesen samo jedanput da uzme grijehe sviju". Ovo ne bismo smjeli razumjeti kao da se Isus samo pomirio s razoaranjima i tekoama koje su proistjecale iz ivota meu grenim ljudima. Znaenje izraza "uzeti grijehe" pojanjeno je u nekoliko starozavjetnih ulomaka iji kontekst pokazuje da noenje grijeha znai ponijeti njihovu kaznu. Tako je zapisano da Bog kae: "Onaj koji zgrijei, taj e i umrijeti. Sin nee snositi hebr. "nositi" grijeha oeva, niti otac grijeha sinovljevog na bezboniku e biti bezbonost njegova." (Ez 18,20) Isto tako je u Brojevima 14,34 Izraelovo etrdesetogodinje lutanje po pustinji opisano kao noenje kazne za grijeh pobune protiv Boga. Kad se kae da Krist nosi nae grijehe, onda se to odnosi na noenje nae kazne. S obzirom na impozantno mnotvo dokaza, po svemu sudei teko je ne vidjeti da je zamjena jedan od pristupa kojim je Novi zavjet pojasnio djelo, odnosno ivot i smrt naega Gospodina Isusa Krista. 3. Dimenzija okajanja-pomirenja 26

Kristova smrt ima i dimenziju okajanja ili, u biblijskom smislu, pomirenja. Ovaj vid Kristove smrti izraen je skupinom rijei hilaskomai, koja se javlja u jednom od najvanijih dijelova Pavlova pisma Rimljanima: "I svi su opravdani darom njegove milosti, otkupljenjem u Kristu Isusu. Njega je Bog izloio da svojom krvi bude Pomirilite hilastrion po vjeri." (Rim 3,24.25). Dok su izvedenice od grupe rijei hilaskomai tradicionalno prevoene kao "okajanje" ili "okajati", mnogi suvremeni teolozi ih prevode kao "Pomirilite" ili "pomiriti". U korijenu rijei "pomiriti" je ideja da vie nema krivice, da je ona izbrisana, da je kazna za zloin plaena. "Okajati" s druge strane znai zadovoljiti, stei neiju naklonost. Ona podrazumijeva otklanjanje srdbe, obino davanjem nekog dara. Nema sumnje da je ovo bila najea upotreba u klasinom i helenistikom grkom jeziku. Suvremena biblijska znanost usprotivila se tradicionalnom miljenju da je Kristova smrt zadovoljila Boju srdbu protiv grijeha, i da zahvaljujui njoj grenik postaje primateljem Bojeg milostivog dara ljubavi. Ona je pokazala da u veini sluajeva, kad su izvedenice skupine rijei hilaskomai upotrebljene kao religijski izrazi u LXX, koju mnogi smatraju tekstom na koji se oslanja Pavlova misao, onda ih ne treba shvatiti u smislu u kojem ih nalazimo u svjetovnim izvorima. Ove rijei ne oznaavaju "okajanje", "zadovoljenje", kao to je to kod pogana, ve uklanjanje krivnje ili ukaljanosti. Stoga Boga ne smijemo smatrati hirovitim ili osvetljivim boanstvom, ija je srdba ublaena ili utaena Kristovom rtvom, koji je njome promijenio Boje miljenje o grenicima. Ovo su vani zakljuci, posljedice marljivog prouavanja. Pa ipak, neka nam bude oproteno ako pitamo je li time reena posljednja rije. Nema sumnje da u biblijskom gleditu o Bogu nema poganskih pogleda na srdbu i pomirenje. Biblijski Bog nije bie koje moemo zadovoljiti ili ublaiti kako se to radilo s poganskim boanstvima. U kontekstu skupine rijei hilaskomai Kristova smrt je pomirnica za nae grijehe, ona uklanja krivicu i okaljanost grijeha. No rei da je tome strana svaka ideja srdbe i zadovoljenja, po svemu sudei zanemaruje misao koju nalazimo u razliitim biblijskim izjavama. Poznati ulomak u Rimljanima 3,21-26, na primjer, u kojem apostol posebno snano istie otkupljenje koje je Bog osigurao u Isusu Kristu, zapravo je vrhunac procesa razmiljanja koji je poeo s proglaavanjem Boje srdbe protiv grijeha: "S neba se zaista oituje gnjev Boji na svaku bezbonost i nepravdu ljudi" (Rim 1,18) i ono uzastopnim koracima govori o Bojoj srdbi i sudu (Rim 2,2.4.5.8.16; 3,4-6). Otkupljenje grenika, objanjava Pavao, osigurano je Kristovom smru i "njega je Bog izloio da svojom krvi bude Pomirilite po vjeri" (Rim 3,25). Po svemu sudei teko je ne vidjeti da u kontekstu prva tri poglavlja ove Poslanice Kristovo pomirenje sadri element zadovoljenja. Gnjev i sud su u 27

ovom vrsto isprepletenom razmiljanju zauzimali suvie vano mjesto a da itatelja ne bi naveli da potrai neki izraz koji bi ukazao na njihovo uklanjanje u procesu koji vjerniku donosi spasenje. Krist je ono to pomiruje i okajava, sredstvo na koje je ukazano u frazi "svojom krvi" (r. 25). Oni koji su od vjere (r. 26) ustanovili su da im je krivica uklonjena i Boja srdba odvraena. Krist ih je dragovoljno uzeo na sebe, budui da je "njega koji je bio bez ikakva grijeha" Bog uinio "mjesto nas grijehom" (2 Kor 5,21) i za nae dobro Ga napustio dok je umirao na kriu. Bog je u Kristu tako postupio s grijehom da on vie ne predstavlja prepreku izmeu Njega i ljudi. Nagovjetaj znaenja rijei hilastrion u ovom ulomku nalazimo u Hebrejima 9,5 to je jedini drugi put njene uporabe u Novom zavjetu. Tu je prevedena kao "Pomirilite", odnosno poklopca na Kovegu saveza u Svetinji nad svetinjama, na koji se jednom godinje kropila krv pomirenja (Lev 16,11-14; vidi Svetite, I. B. 1). Neki su miljenja da je u Rimljanima 3,25 trebalo zadrati isti prijevod; i, kao to je Luther rekao, mnogo se moe rei u prilog njegova zadravanja. (Gotovo svi hrvatski suvremeni prijevodi tako i prevode ovaj tekst.) Razumljivo je da su neki odbacili ideju o boanskoj srdbi i njezinom udovoljavanju kao nedostojnom kranskog gledita o Bogu, jer Bog je ljubav i u Svetom pismu nita nije sigurnije od toga. Meutim, objasniti srdbu kao bezlian izraz, koji samo ukazuje na proces uzroka i posljedica, nije potpuno sukladno s Pavlovom misli. Izraz ne oznaava srdbu u smislu u kojem je razumijemo sukladnu vlastitom ljudskom iskustvu, hirovitu i nekontroliranu, esto nerazumno izbijanje strasti, ve kao drugu stranu Boje nepopustljive ljubavi kao i Njegove stroge reakcije na zlo. Zapravo kombinacija Boje svetosti, Njegove reakcije na grijeh i Njegove nepokolebljive ljubavi za grenike postavlja okvir u kojem Sveto pismo govori o pomirenju. Bog je svet. Krist je trpio umjesto nas, zadovoljavajui ""pravedni zahtjev Zakona" (Rim 8,4) i tako uklonio prepreku za oprotaj krivcu. Boja svetost uinila je kaznu za grijeh neizbjenom. Bog je na sebe uzeo kaznu koju je sam dosudio. Njegova ljubav ju je podnijela umjesto nas i tako omoguila oprotaj i preovladavanje boansko-ljudske otuenosti. Ono to je zahtijevala Boja svetost, osigurala je Boja ljubav. Na kriu se zauvijek otkrila svetost Boje ljubavi i potpuno oitovala ljubav svetoga Boga. Tu su se poljubili pravda i milost. Oko etrdeset godina poslije Pavla, apostol Ivan je o Kristu zapisao: "On je rtva pomirnica za nae grijehe." (1 Iv 2,2) Ovo je saeo na vrlo upeatljiv nain: "U ovome se sastoji ljubav: nismo mi ljubili Boga, nego je on ljubio nas i poslao Sina svoga kao rtvu pomirnicu za nae grijehe." (1 Iv 4,10) Ovdje imamo jednu od onih zvunih izjava koje su i te 28

kako vane za razumijevanje kranskog gledita o kriu. Ivan jasno potvruje da je sam Bog u svojoj ljubavi osigurao skupocjeni Dar koji brie nau krivicu i otklanja Boji gnjev. Reeno apostolovim rijeima, Bog je "ljubio nas i poslao Sina svoga kao rtvu pomirnicu za nae grijehe". Zahvaljujui kriu s nepokolebljivom sigurnou znamo da je Bog ljubav i prvenstveno ljubav. On pokazuje da ljubav ne prikriva grijeh ve se s njim djelotvorno hvata u kotac. Kristova smrt, kao rtva pomirnica koju je sam Bog dao, prikaz je, dokaz Boje ljubavi i pravednosti (Rim 3,26). "Okajanje" i "pomirenje" moda nisu idealne rijei za nau svrhu, ali budui da nemamo prikladnijih rijei, rabimo ih paljivo. Uostalom, nas vie zanimaju injenice nego rijei. One svjedoe o dvije velike stvarnosti, to jest stvarnosti grijeha i njegove ozbiljnosti s jedne, i dubine Boje ljubavi koja osigurava dar koji odbija srdbu od grenika i kojega primamo "po vjeri" (r. 25), s druge strane. Ukloniti bilo koju od ovih dimenzija Boje ljubavi znai oduzeti Bojoj ljubavi mnogo od njezina apostolskog znaenja. 4. Opravdanje Koncepte to smo ih dosad razmotrili rtva, otkupljenje, zamjena i pomirenje opisuju vane znaajke Kristova ivota i smrti. No u pomirenju nalazimo i druge metafore. Jedna od njih, dominantna u Pavlovim pismima Rimljanima i Galaanima, jest opravdanje grenika Bojom milou. (Vidi Spasenje, III. A. 1) Ovaj pristup definira spasiteljsko znaenje Kristova ivota i smrti, postavljajui ih u vezu s Bojim Zakonom (Rim 3,24-26; 5,16-21). U biti apostol zastupa miljenje da je Bog pravedan kad osuuje i kanjava grijeh, milosrdan kad oprata i prima grenikea i suveren kad i jedno i drugo skladno vri u Kristu Isusu (Rim 3,23-26). Biblijsko znaenje rijei "opravdati" jest proglasiti, prihvatiti i postupati pravedno. U osnovi je to pravni, sudski izraz, to opisuje sudski proces koji dostie vrhunac u presudi o oslobaanju i iskljuivanju svake mogunosti osude (usp. Izr 17,15; Rim 8,33.34). No budui da smo svi grenici (Rim 3,9.23) i svi moramo izii na sud (2 Kor 5,10; Rim 14,10) i zasluujemo osudu, kako Pavao moe paradoksalno potvrditi da Bog opravdava bezbonika (Rim 4,5)? Njegov odgovor glasi: Krist je osigurao put. Isus Krist je, postupajui namjesto grenika, ispunio "pravedni zahtjev Zakona" (Rim 8,4). Svojom krvlju uklonio je njihove grijehe (Rim 3,25; 5,9). Svojom poslunou Bogu omoguio je da Njegov narod bude prihvaen kao vritelj zakona (Rim 5,19), jer je svojim pravednim ivotom i svojom smru za nepravedne otkupio one koji su bili pod prokletstvom Zakona, postavi "mjesto nas proklet" (Gal 3,13). Kao to je prijestup jednoga doveo do osude, "tako e i pravednim djelom jednoga" Njegovim bezgrenim ivotom i smru "doi na sve ljude opravdanje koje daje ivot" (Rim 5,8 RU). Bog Ga je uinio naom "pravednou" (1 Kor 1,30 RU). 29

Bog ne samo to spasava grenike, nego ih spasava pravedno, na nain koji je u skladu s onim to je pravo. Daleko od toga da kompromitira Boju sudaku pravednost, Kristov rtveni ivot i smrt zapravo su je demonstrirali. Da bi nas opravdao Bog nije promijenio ni suspendirao svoj Zakon, ve ga je Krist, Drugi Adam, ispunio postupajui u nae ime. Prema Pavlovim rijeima Kristova smrt je dokazala da je Bog "pravedan i da opravdava onoga koji vjeruje u Isusa" (Rim 3,26). Davanjem Krista, u kome je grijeh bio stvarno osuen i s kojim se postupalo onako kako je stvarno zasluio, kao iskupljenja za grijeh, Bog je objavio osnovu na kojoj je mogao oprostiti grenicima koji se kaju i prihvatiti ih kao svoju djecu, a da time ne kompromitira svoju pravdu (r. 26). Tako je svima omoguio da se spasu. Ovo se, dodaje Pavao, prima "po vjeri" (r. 25). Vjera nije osnova opravdanja ve sredstvo kojim se primjenjuje Krist i Njegova pravednost, ispruena prazna ruka koja primajui Krista, prima pravednost. Opravdanje je u biti obnova odnosa, a upravo to oznaava rije "pomirenje". 5. Izmirenje Izmirenje je jo jedan od temeljnih koncepata proizalih iz pokuaja prve Crkve da objasni narav i znaenje kria. Smatralo se da Kristovo djelo ima veze s izmirenjem i nainom na koji se ono postie. Premda samo Pavao u Novom zavjetu rabi ovu terminologiju, a i to samo u etiri ulomka (Rim 5,10.11; 2 Kor 5,18-20; Ef 2,11-16; Kol 1,19-22), ideja izmirenja vana je u apostolovom razumijevanju Kristova djela. (Vidi Spasenje, III. A. 2.) Izmirenje je povezano s obnovom raskinutog odnosa. Ono je osobne kategorije. Kad izmeu ljudi vlada neprijateljstvo, i oni se ponovno sloe, onda moemo govoriti o izmirenju. Kao to smo to ranije zamijetili, cijela je Biblija usmjerena prema injenici da je grijeh stvorio barijeru izmeu neobnovljenog ovjeka i Boga, da ne spomenemo zidove podignute izmeu samih ljudi. Pavao kae za grenike da su "stranci i neprijatelji svojim miljenjem" (Kol 1,21 RU) ili jednostavno Boji "neprijatelji" (Rim 5,10), "od naravi djeca srdbe" (Ef 2,3). Postoji potreba za izmirenjem. Budui da sva etiri ulomka potvruju da se ljudi trebaju izmiriti s Bogom, neki su zakljuili da stanje neprijateljstva postoji samo s jedne strane, pa tvrde da izmirenje zahtijeva promjenu samo u nama, odnosno povratak k Bogu. Ima u tome istine, ali gledano iz biblijske perspektive, to nije cijela slika jer ona zahtijeva da i ovdje Boja svetost i kri ostanu u sreditu. Na primjer, u Rimljanima 5,10 Pavao pie: "Dok smo jo bili neprijatelji" mi smo "izmireni s Bogom smru njegova Sina". Postojalo je neprijateljstvo, ali je dolo do izmirenja. Kao i kod ljudskih odnosa, do izmirenja je dolo zahvaljujui uklanjanju uzroka svae, u ovome sluaju, grijeha. Ljudi ga nisu bili u stanju iskorijeniti, zato ga je Bog uklonio. 30

Najjasnijim moguim izrazima Pavao kae da to god obuhvaala biblijska doktrina o izmirenju, Bog je inicirao i ostvario izmirenje. Ovdje je ponovno od najvee vanosti Kristov kri, jer nam apostol sasvim odreeno kae da smo "izmireni s Bogom smru njegova Sina" (Rim 5,10; usp. Kol 1,20). Tijesno povezana s ovim razmatranjem je misao da je do toga dolo zato to nas Bog ljubi. Pavao tvrdi da je Bog pokazao "svoju ljubav prema nama time to je Krist, dok smo jo bili grenici, umro za nas" (Rim 5,8), "za nas bezbonike" (r. 6). Za Novi zavjet Boja ljubav ne oituje se u olakom prelaenju preko grijeha ili jednostavnom zanemarivanju, ve u rjeavanju problema grijeha. Ne radi se o popustljivoj amnestiji, ve istinskom opratanju i mirenju, zahvaljujui Kristovom kriu. Otac je zaetnik izmirenja. "A ovo sve dolazi od Boga", tvrdi Pavao, "koji nas je po Kristu pomirio sa sobom i povjerio nam slubu pomirenja, kao to je sigurno da Bog bijae onaj koji je u Kristu pomirio svijet sa sobom, koji nije uraunao ljudima njihovih prekraja i koji je stavio u nas rije pomirenja. Prema tome, mi vrimo poslaniku slubu u ime Krista kao da Bog opominje po nama. U ime Krista molimo: Pomirite se s Bogom!" (2 Kor 5,18-20) Pomirenje nije neto u emu mi imamo odlunu ulogu. Ono je prije svega Boji in, potaknut Njegovom ljubavlju, kojim nam Bog vie ne rauna nae prijestupe. Ono nije samo stvar naeg odnosa prema Bogu, nego i Bojeg odnosa prema nama; posljedica je da nas On vie ne smatra neprijateljima ili da zauzimamo neprijateljski stav. Ono u prvom redu nije ni promjena u ponaanju grenika prema Bogu, ve objektivni in kojega je Bog ostvario za nae spasenje. Do promjene ponaanja kod grenika, koje ukljuuje prestanak neprijateljstva prema Bogu, dolazi kao posljedica djela Kristovog pomirenja, a nije njegov uzrok. "Dok smo jo bili neprijatelji" mi smo se izmirili s Bogom smru njegova Sina (Rim 5,10). Nije udo da se Pavao osjea prisiljenim dodati: "Diimo se u Bogu po Gospodinu naemu Isusu Kristu po kojem zadobismo pomirenje." (r. 11, DF) Zamijetimo da je izmirenje neto to se "dobija", neto to ve postoji prije nego to ga iskusimo. Ono to je podstignuto uinjeno je vani i prije naeg ljudskog odgovora. Ovo nagovjeuje da se sam Bog pomirio s ovjekom Kristovim ivotom i smru. I ovdje treba rei da je Kristova smrt omoguila svetom Bogu da za grenike uini ono to inae ne bi mogao uiniti. Izmirenje s Bogom donosi greniku unutarnji mir uma (r. 1). Ono takoer donosi izmirenje grenika s njegovim blinjima. Pavlova rasprava u Efeanima 2 klasino je biblijsko svjedoanstvo o najogorenijem neprijateljstvu u drevnom svijetu, onome izmeu idova i neznaboaca. Oni koji su ranije bili otueni, "bez dijela u Savezima obeanja, bez nade i bez Boga u ovome svijetu", sada su doli "blizu krvlju Kristovom. On je, naime, na jedini mir, on 31

koji od obadvaju naroda uini jedan time to pregradu koja ih je rastavljala neprijateljstvo srui da od dvaju naroda stvori, u sebi, jednoga novoga ovjeka tvorei mir, i da oba u jednome tijelu pomiri s Bogom po kriu" (Ef 2,12-16). Ovo nije sluajan nuzproizvod grenikova spasenja. Ono je njegov integralni dio, dio koji proistjee iz naeg izmirenja s Bogom. Kad se nae izmirenje s Bogom ostvari, njemu treba slijediti i nae izmirenje s drugima. E. Domaaj djela pomirenja Potkrepljujui svoje gledite o predestinaciji pozivanjem na biblijske tekstove koji govore o tome da je Krist poloio ivot za svoje ovce (Iv 10,1-15.26.27), za crkvu (Dj 20,28; Ef 5,25) ili za mnoge (Mk 10,45) i na izjave koje naizgled ograniavaju Kristovo posredovanje na uenike i one koje e oni zadobiti (Iv 17,9.20.24), neki su ustvrdili da je Kristovo pomirenje u svom planu ogranieno na one koji su stvarno spaeni, na odvojenu skupinu izabranu po Bogu. Po svemu sudei, meutim, novozavjetni pisci podravaju djelo pomirenja koje ima opi smisao, koje je dostupno svim grenicima, ali djelotvorno samo kad ga ovjek osobno prihvati. Zato Ivan opisuje cilj Kristova dolaska opim izrazima (Iv 3,16.17) i Njegovu smrt kao in koji se odnosi na "grijeh svijeta" (Iv 1,29; 1 Iv 2,1.2; usp. 4,14). I Pavao govori o Isusu koji je "umro mjesto sviju" (2 Kor 5,14.15) i bio "otkup mjesto sviju" (1 Tim 2,6). Druga Petrova, koja tvrdi da je Boja volja "da svi pristupe obraenju" (2 Pt 3,9) i Poslanica Hebrejima, koja otvoreno navijeta da je Krist okusio smrt "za svakoga" (Heb 2,9), ponovno naglaavaju razumijevanje prve Crkve da je Boja ponuda spasenja neograniena. Rei da je Krist umro za sve ne iskljuuje misao da je umro za izabrane i da je za njih Njegova smrt neupitno djelotvorna. Vei krug ukljuuje manji, kao to nam Pavao veli kad pie da je Bog "Spasitelj sviju ljudi, osobito vjernika" (1 Tim 4,10). Pomirenje je pripremljeno za sve, ponueno svima i dovoljno za sve, ali od njega imaju koristi samo oni koji odgovore vjerom. (Vidi Spasenje, I. D.) Dosadanje istraivanje cilja Kristove misije pokazuje kako je iroka i duboka Kristova rtva pomirnica. Voeni Svetim Duhom novozavjetni pisci se bore s nedostatnou ljudskog jezika dok nam nastoje prikazati znaenje ovog boanskog dogaaja. Razliite govorne figure kojim ga Pavao i drugi objanjavaju, osvjetljavaju mnoge dimenzije naeg grenog stanja. Neke od njih smo spomenuli, kao to su rtva, otkupljenje, zamjena, pomirenje, opravdanje i izmirenje. Sve su one vane i ni jednu od njih ne treba zanemariti. No ni jedna od njih nije dovoljna da pokrije sve raznolike strane znaenja kria. Ima jo mnogo toga s njim u vezi. Pomirenje je neto vie od uklanjanja negativnog, odnosno uklanjanje 32

grijeha i prekid neprijateljstva. Ono otvara put za novi ivot u Kristu. Ovaj novi ivot zahvalnosti i rastenja u Kristu, kao plod pomirenja, mnogo je vie od beznaajne karakteristike kranskog doivljaja. Biblijska doktrina o pomirenju vodi tomu. III. Uzvieni Gospodin A. Uskrsli Krist Koliko god bio sredinji dogaaj, novozavjetna vijest, ak i u Evaneljima, ne zavrava s kriem. Pisci Evanelja odmah prelaze na uskrsnue (Mt 27,5128,20; Mk 16; Lk 24; Iv 20. i 21). Evanelje koje je Pavao primio otkrivenjem (Gal 1,12) poelo je "ponajprije" objavom da "Krist umrije za nae grijehe po Pismima; da bi pokopan i uskrien trei dan po Pismima" (1 Kor 15,3 DF; usp. r. 1). Tako su smrt i uskrsnue Isusa Krista navijetani kao da zajedno pripadaju samom srcu evanelja. Pavlovo oklijevanje da govori o jednome bez drugoga vidljivo je u Rimljanima 8,34: "Isus Krist koji je umro jo bolje: koji je uskrsnuo." 1. Temeljni dogaaj ak i ovako, to se tie njegova mjesta i znaenja u svemu to se dogaalo s Kristom, uskrsnue se obino slabo razumije. Za veliki broj krana Kristovo uskrsnue je uglavnom najjai dokaz njihovog budueg uskrsnua u ivot vjene slave (usp. Fil 3,20.21; Otk 21,1 22,5). Samo po sebi uskrsnue naizgled nema veu vanost u djelu otkupljenja. Mi smo otkupljeni pomou kria i nieg drugog. Meutim, novozavjetna Crkva razumjela je Kristovo uskrsnue, s njegovim dovrenjem u uzaau, kao sredinju istinu a ne samo potvrdu kranske vjere. Za prve vjernike uskrsnue je bilo poetak, a ne kraj prie u smislu ugaonog kamena kranske vjere (1 Kor 15,14.17). Ono nije smatrano obinim sluajem openitog uskrsnua, ve jedinstvenim dogaajem. A nije ono bilo ni samo oivljavanje kojim je Isus vraen u ovaj ivot da bi ponovno umro, kao u sluaju Lazara i sina udovice iz Naina. Njegovo je uskrsnue bilo uskrisenje Mesije, sredstvo koje je Bog izabrao da pokae Isusa kao Krista, Sina Bojeg (Dj 2,36; Rim 1,4). Vjera prvih uenika, izgraena na Kristovom ivotu i slubi, bila je kod kria potpuno unitena. Kako nam kazuju Djela apostolska uskrsnue je, vieno kao silno Boje djelo (Dj 2,24.32; 1 Pt 1,21; usp. Ef 1,19.20), ponovno protumailo i uspostavilo vjeru probuenu Isusovim ivotom, i po prvi put Mu dalo Njegovo pravo mjesto kao Gospodinu i Kristu (Dj 2,36; Rim 1,4). Isus je uskrsnuem proglaen ne samo Mesijom i Gospodinom, ve smatran za "zaetnika ivota" (Dj 3,15), "Spasitelja" (Dj 5,31) i "suca ivih i mrtvih" (Dj 10,42). Pod snagom uskrsnua nestale su nejasnoe koje su okruivale Njegov ivot i smrt. 2. Prazan grob 33

Osim vojnika koji su uvali grob (Mt 28,4), zapravo nitko nije vidio Isusa kako ustaje iz groba. Nekoliko je osoba nalo grob prazan, a jo vei broj je vidio uskrslog Gospodina. Neka od ovih javljanja dogodila su se u Jeruzalemu ili u njegovoj blizini, druga u Galileji. Prema biblijskim izvjetajima Gospodin se javio enama koje su dole na grob s namjerom da pomau Njegovo tijelo (rr. 9.10), Mariji Magdaleni (Iv 20,11-18), imunu Petru (Lk 24,34; 1 Kor 15,5), dvojici uenika na njihovom putu u Emaus (Lk 24,13-31; Mk 16,12.13), jedanaestorici i drugim uenicima okupljenim uveer na dan uskrsnua (Lk 24,33.34; Iv 20,19-23), Tomi tjedan kasnije (rr. 26-29), sedmorici uenika na Galilejskom jezeru (Iv 21,119), jedanaestorici okupljenih na nekom brdu u Galileji (Mt 28,16.17) koje javljanje mnogi poistovjeuju s javljanjem pred pet stotina brae to ga spominje Pavao (1 Kor 15,6), uenicima koji su vidjeli Isusa kako s Maslinske gore uzlazi na nebo (Lk 24,50.51; Dj 1,6-9), Jakovu (1 Kor 15,7) i Pavlu na putu za Damask (Dj 9,1-19). Ni Evanelja ni Pavao ne daju kronoloki popis svih injenica. Varijacije kao to su redoslijed, broj i imena ena koje su posjetile grob, te broj anela, nije teko nabrojiti. Ove tekoe s pojedinostima ne predstavljaju nepremostive primjedbe, kad se prisjetimo da je svaki pisac birao injenice koje je smatrao naprikladnijima za postizanje svog cilja. ini se da su razni interesi odreivali perspektivu iz koje su naglaavani razliiti injenini elementi. No bez obzira na pojedinosti opisa, osnovno svjedoanstvo je znakovito jednoglasno. Nema dokaza za kasnije izmiljanje ili unaprijed dogovorenu priu. 3. Fiziko uskrsnue Ove pojave obiljeavaju vie zajednikih karakteristika. Bile su namijenjene onima koji su ve bili Kristovi uenici. "Bog ga je", objasnio je Petar Korneliju, "uskrisio trei dan i dopustio mu da se pokae. Ne svemu narodu, ve unaprijed od Boga izabranim svjedocima nama." (Dj 10,40.41) Ova su javljanja bila potvrda onima koji su Ga ranije prihvatili. Cijeli biblijski izvjetaj svjedoi o fizikom, tjelesnom uskrsnuu. Evanelisti govore o dodirivanju Isusa (Iv 20,27), jedenju (Lk 24,41-43) i razgovoru s Njim (Iv 21,9-22). To se protivi grkoj sklonosti da uskrsnue pretvori u apstraktni, bestjelesni dogaaj. Nema sumnje da je za idove prvog stoljea bilo nezamislivo da bi uskrsnue moglo biti drukije nego tjelesno. Uskrsnue bez tijela inilo bi im se apsurdnim. Postoji i odreeno jedinstvo izmeu Isusa kojeg su uenici poznavali tijekom niza godina i uskrslog Gospodina. On sam je naglaeno objavio: "Duh nema mesa ni kostiju kao to vidite da ih ja imam" (Lk 24,39), dodajui "pogledajte ja sam, ja glavom". No svi opisuju istu pojavu, pojavu istog, ali promijenjenog tijela koje nadilazi ogranienja ljudske naravi zatvorena vrata ne prijee pristup (Lk 24,31; Iv 20,10.26) a ipak sposobnog da se 34

pokae u njegovim okvirima. U Pavlovom jeziku to je tijelo obueno "neraspadljivou" (1 Kor 15.53). Uenici, bar ponekad, nisu odmah prepoznali Isusa kad je stao pred njih (Iv 20,14; 21,4.12). ini se znakovitim da su dva evanelista koji najvie inzistiraju na tjelesnom karakteru Kristovih javljanja (Lk 24,39-43; Iv 20,20.27; 21,9-14), upravo oni koji spominju da je On u vrijeme tih javljanja ve "uao u svoju slavu" (Lk 24,26) i bio "proslavljen" (Iv 13,31; usp. 20,22 sa 7,39). Marko izriito kae da se Isus ukazao "u drugom obliju" (Mk 16,12). Iskljuujui uda a priori, suvremeni um je naklonjen nijekanju Kristova uskrsnua kao povijesnog ina nadnaravnog karaktera. Neki su bili miljenja da su uenici jednostavno ukrali i sakrili tijelo; neki su tvrdili da je Isus bio iv poslije uskrsnua i pokopa, jer zapravo nikad nije ni umro ve se samo onesvijestio. Drugi su bili miljenja, budui da je u tom podruju bilo vie slinih grobova, da su ene u mraku dole do pogrenog groba koji je bio prazan jer je takav uvijek bio. Bilo je opet onih koji su tvrdili da uenici u biti nisu vidjeli uskrslog Krista, ve su zahvaljujui svojoj vjeri i silnoj enji za Njim zamislili da Ga vide i uli Ga kako im govori. U novije vrijeme Kristovo uskrsnue se vie ne nijee ve demitologizira i tumai kao nain objave da je Bog u Isusu iz Nazareta, na jedinstven nain, uao u ljudsku povijest i doao da u njoj ostane. injenica uskrsnua, kau, nema znaaja poto je njegova najvea vanost u tome to je element vjere a ne povijesti. Nijedna od ovih teorija nije odgovarajue objanjenje za prazan grob i Kristova ukazanja niti za bilo kakvu njihovu kombinaciju. Kad su Ga vidjeli, uenici ne pokuavaju objasniti to se dogodilo. Za njih je Kristovo uskrsnue bila Boje djelo (Dj 2,24.32; Rim 6,4; 1 Pt 1,21), ispunjenje starozavjetnih proroanstava (Dj 2,25-36; 1 Kor 15,4), dio Bojeg vjenog plana za spasenje grenika. To to su uenici, poraeni i obeshrabreni u vrijeme razapea, nekoliko kasnije smjelo stali nasuprot onih koji su osudili Isusa, i objavili Njegovo uskrsnue i gospodstvo, stvaran je dokaz da je uskrsnue povijesna injenica (Dj 2,22-24; 3,14.15; posebno 4,10). Od samog poetka i s velikom silom svjedoili su za uskrsnue svog Gospodina (Dj 2,24; 4,33), preputajui Bogu ono to nisu mogli razumjeti. 4. Znaaj Kristova uskrsnua Za novozavjetne pisce uskrsnue Isusa Krista je novo Boje djelo, povijesni dogaaj koji se zbio u povijesti ovoga svijeta. Njegovu teoloku vanost ne moemo precijeniti. Kristoloko znaenje uskrsnua je zamjetno. Za apostole je njegovo primarno znaenje u injenici da je bilo boanska potvrda Isusovih tvrdnji o sebi i svom djelu. Bojim opravdajuim postupkom oboreno je sve to su uinile zlikovake ruke: "Njega po rukama bezakonika razapeste i pogubiste. Ali Bog ga uskrisi." (Dj 2.23.24; 10,39.40) Ne samo to su 35

stalno da je Isus ustao iz groba, ve su isticali da Ga je Bog podigao i da je uskrsnuo (Dj 2,32.36; 3,15; 4,10; 5,30; Rim 4,24,25; 6,4; 8,11; 1 Kor 15,4.15; 2 Kor 4,14; Gal 1,1; Heb 13,20; 1 Pt 1,21; i drugi). Svojim uskrsnuem Isus se "pokazao kao sin Boji, sa svom vlau" (Rim 1,4; usp. Dj 13,33). Ono je oznailo poetak Njegova uzvisivanja kao Gospodina i Krista (Dj 2,29-36; Fil 2,9-11), potvrdivi Isusovu vlastitu izjavu nakon uskrsnua: "Dana mi je sva vlast, nebeska i zemaljska." (Mt 28,18) Podizanjem Isusa od mrtvih Bog je proslavio "svog Slugu Isusa" (Dj 3,13) i postavio ga za suca svijetu (Dj 10,42; 17,31; usp. Iv 5,22.27). Budui da je ivi, ima "kljueve od smrti i podzemlja" (Otk 1,18). Osim ovih dimenzija koje se odnose na Krista, uskrsnue je znaajno i za grenike. Ono je spasiteljski dogaaj, jer u Pavlovim rijeima Isus "b predan zbog naih grijeha i uskrsnu radi naeg opravdanja" (Rim 4,25). Spasenja nema osim za one koji svojim ustima priznaju "Isusa Gospodina" i u svojim srcima vjeruju "da ga je Bog uskrisio od mrtvih" (Rim 10,9). Oni koji su "krteni u Krista Isusa", sjedinjeni s Njim smru koja je slina Njegovoj, "bit emo i uskrsnuem slinim njegovu" (Rim 6,3-5; Uskrsnue, I. A. 2. a). ekajui taj dan i "s Kristom razapeti" (Gal 2,19) grijehu, oni su zajedno s Njim ukopani po krtenju, tako da "kao to Krist b uskrien od mrtvih Oevom slavom, i oni mogu zaivjeti u novom ivotu" (Rim 6,4 RU; usp. 8,9-11; Ef 2,4-7; Kol 2,12; 3,1-3) i donositi "rod za Boga" (Rim 7,3; usp. 1 Pt 1,3). Kako ga Pavao vidi, Kristovo uskrsnue je od najvee vanosti: "Ako li Krist nije uskrsnuo", pie, "neosnovano je nae propovijedanje, neosnovana je i vaa vjera A ako Krist nije uskrsnuo, bez ikakve je vrijednosti vaa vjera; vi ste jo u svojim grijesima." (1 Kor 15,14-17) Nae propovijedanje, naa vjera i nae spasenje se ne ostvaruju odvojeno od Kristova uskrsnua. U njemu imamo jamstvo ostvarenja Boje namjere otkupljenja. B. Uzali Gospodin Prema Svetim pismima Krist nije samo uskrsnuo od mrtvih; on je takoer uzaao na nebo kao Bogoovjek i na Posrednik. Kristovo uzaae je glavni imbenik u Krstovom ivotu, ali i u ivotu krana. Nije mogue stvoriti potpunu sliku o Isusu Kristu ako u nju ne ukljuimo i uzaae i njegove posljedice. injenica je da su bez njega nezamislivi nebeska sluba naeg Gospodina i Njegov drugi dolazak. 1. Biblijski dokaz Jedini detaljni izvjetaj o uzaau nalazimo u Djelima 1,2-11. Isti je dogaaj, premda u mnogo kraem izvjeu, sauvan u Luki 24,51 i Marku 16,19. Vie izjava u Evaneljima potvruje da ga je na Gospodin oekivao tijekom svoje zemaljske slube (Lk 9,31.51; Iv 6,62; 7,33; 14,12.28; 16,5.10.28). Uzaae je takoer spomenuto ili nagovijeteno u nekoliko 36

ulomaka u Djelima (2,33-35; 3,21; 7,55.56; 22,6-8; 26,13-15). Uz ove moemo nai dodatne naznake i aluzije, kao u Filipljanima 2,9; 1.Timoteju 3,16; Hebrejima 1,3; 2,9; 12,2; 1. Petrovoj 3,22; Otkrivenju 1,13; 5,6. Dogaaj je vie nego dostatno dokumentiran. Izvjetaj u Djelima apostolskim je ponekad smatran prijepornim zbog slike tijela koje uzlazi, to se protivi zakonu sile tee, ili zato to daje slutiti da se nebo nalazi blizu zemlje, to je u oima suvremene znanosti neprihvatljivo. Bez obzira na sve to, novozavjetni pisci ne vide vee tekoe u uzaau nego li u Kristovom uskrsnuu ili Njegovom utjelovljenju. Za njih je ono dio Bojeg plana otkupljenja i ne manje udesno od ostala dva. Osim toga, nema razloga za pretpostavku da Luka, iji spisi pokazuju paljivog povjesniara koji svoje injenice provjerava kod originalnih izvora i oevidaca (Lk 1,1.2; usp. Dj 1,1.2), ne bi provjerio pojedinosti njihova iskustva i u ovom posebnom sluaju. 2. Uzaae i Krist Uzaae je najavilo uzvienje i proslavljanje uskrslog Krista kad bude dovreno Njegovo djelo na zemlji (Fil 2,9). Za Njega je ono bila jasna potvrda Njegove pobjede (Ef 4,8) i povratak u zajednitvo licem u lice u slavi sa svojim Ocem (Iv 17,5). Bog Ga je sada "hiper uzvisio" (hyperypssen, "uzvisi iznad sviju", Fil 2,9). U svom nastojanju da opiu ivot naeg uzilog Gospodina, novozavjetni pisci ponavljaju izjavu iz Psalma 110,1: "Rije Jahvina Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna dok ne poloim dumane za podnoje tvojim nogama!'" koju izravno citiraju u Mateju 22,44, Marku 12,36; Djelima 2,34.35; 1. Korinanima 15,25; Hebrejima 1,13; 10,12.13 a neizravno u razliitim ulomcima koji govore o Isusovom postojanju (Dj 2,33; Rim 8,34), postavljanju (Ef 1,20; Kol 3,1) ili stajanju (Dj 7,55.56). Paljivo itanje pokazuje da mnoge od ovih izjava ne samo naglaavaju povjesnu injenicu Kristova uznesenja odreenog dana, ve na Njegovo uzaae ukazuju kao trajnu funkciju. Ovo gledite nalazimo i u Rimljanima 8,34 i 1. Petrovoj 3,22 gdje oba apostola za Isusa kau: "On je zdesna Bogu" (DF), odnosno, Isus Krist "jest zdesna Bogu" (DF). Simbolizam ne podrazumijeva da je Krist bez posla. Naprotiv, njegovo je znaenje potpuno jasno. Ono izraava uzvienost i slavu uzilog Bogoovjeka. Uskrsnue je otpoelo veliku promjenu: uzaae prenosi jasnu injenicu da je Krist otiao svome Ocu i da mu je u ruke predana sva vlast. 3. Uzaae i vjernici Kristovo uzaae ima poseban znaaj za kranske vjernike. Za krane ono ne ukazuje na fiziku udaljenost, ve podrazumijeva Njegovu duhovnu blizinu (Mt 28,20). On ivi "u vijeke vjekova" (Otk 1,18). Prema rijeima samoga Boga, Njegovo "prijestolje postoji vjeno" (Heb 1,8). Novi zavjet od vremena uzaaa nadalje stalno tvrdi da Krist ivi i 37

da vjernici ive u Njegovom ivotu. Uzaae Mu omoguuje da poalje Svetog Duha (Iv 16,7; Dj 2,33), da osvjedoi svijet o grijehu (Iv 16,8), da prebiva u svojim uenicima (Iv 14,17), da ih izgrauje i poduava (Iv 14,25.26; 16,14.15), da im daje snagu za svjedoenje (Dj 1,8; 4,8.31), stvarajui novo i radosno zajednitvo (Dj 2,41-47; 2 Kor 13,14; Fil 2,1.2). Premda se uznio u visine, On nastavlja svoje poduavati kroz dar Duha koji ih je trebao nauiti sve (Iv 14,26) i uvesti u svu istinu, ne govorei od sebe, "jer e uzeti od onoga to je moje i to objaviti vama" (Iv 16,14). Ovo je ilustrirano izlijevanjem dara prorotva na Crkvu, "proroki je duh, zapravo, svjedoanstvo Isusovo" (Otk 19,10; vidi Bog, VII; Darovi, X. D). C. Kristova sluba velikog sveenika 1. Biblijski dokaz Onaj "koji je proao kroz nebesa" sada je na veliki sveenik (Heb 4,14; usp. 6,20) u nebeskom Svetitu, pravom atoru nasuprot zemaljskom koji je bio samo sjena (Heb 8,1.2), vrei slubu posredovanja (Heb 7,2.25), stalno posredujui za nas (Rim 8,34). Kristova uloga velikog sveenika jedna je od velikih tema poslanice Hebrejima (Heb 2,17; 3,14,14.15; 5,10; 6,20; i drugi). On je "uao u samo nebo, da posreduje za nas pred licem Bojim" (Heb 9,24). Premda je jedanput zauvijek prinio sebe kao rtvu na kriu (Heb 7,27; 9,28; 10,11-14), uzili Krist stavlja na raspolaganje sve blagoslove svoje rtve pomirnice. On je sada oboje, sveenik i sveenika rtva. Kako pokazuje Sveto pismo, Kristova sluba na nebu isto je tako bitna za spasenje grenika kao i Njegova smrt na kriu. 2. Dvije razliite slube Dvije razliite slube to su ih levitski sveenici vrili u zemaljskom Svetitu bile su slikovit prikaz plana spasenja. One su tipizirale, ili ilustrirale, Kristovu slubu na nebu. (Vidi Svetite, III. D.) To je u poslanici Hebrejima znaenje tekstova o sveenicima i velikim sveenicima koji vre slubu u zemaljskom Svetitu (Heb 4,14.15; 6,20; 7,27; 8,3; 9,7.12.24). Svakodnevna levitska sluba u zemaljskom Svetitu bila je u sutini sluba posredovanja i izmirenja, i kao takva simbol istine da grenik koji se kaje, zahvaljujui Kristovoj posrednikoj slubi, ima stalan i pouzdan pristup Ocu (Heb 4,14-16; 7,25; 10,19-22; vidi Svetite). Jednom godinje, na Dan pomirenja, levitski veliki sveenik, i to sam, obavljao je slubu koja se odnosila na ienje Svetita i Bojeg naroda, prinosei rtvu pomirnicu za oboje (Lev 16,16-20.30-32). Bog je rekao Mojsiju da tog dana veliki sveenik "obavi obred pomirenja za posveeno Svetite" i "neka izvri obred pomirenja nad sveenicima i nad svim narodom zajednice" (Lev 16,33). Taj je dan bio tijesno povezan s djelom suda (Lev 23,29; vidi Svetite, I. C. 3. a. b) i u svojim je tipskim funkcijama nagovjetao konani sudski proces koji iskorjenjuje grijeh. Sveto pismo nam kae da sud prethodi Kristovom drugom dolasku, 38

jer se On vraa u slavi da svima dadne po njihovim djelima (Mt 16,27; 25,31-46; usp. Rim 2,6). Vrijeme kad je Krist trebao otpoeti svoju antitipsku slubu ienja i sud odreeno je u Danielu 79, i ono vodi do 1844. godine. (Vidi Sud, III. B. 1.) 3. Uzaao da vlada i da ispuni sve Novi zavjet dodaje da je Isus uziao na nebo i zato da preuzme vlast i ispuni sve (Ef 4,10; Otk 1,5). On je postavljen iznad svakog poglavarstva, vlasti i sile, kako u ovome svijetu tako i u onome koji e doi (Ef 1,21). Bio je uzdignut da se u cijelome svemiru "Isusovu imenu pokloni svako koljeno" (Fil 2,10). Prema Petrovim rijeima, On je, "otiavi na nebo, zdesna Bogu, poto pokori sebi anele, vlasti i sile" (1 Pt 3,21 RU). Njemu je dana sva vlast na nebu i na zemlji. On je "glava Crkve" (Ef 5,23; 1,20-23; Kol 1,18), sveenik-kralj, i Njegova kraljevska vlast nam jami da e dobro nadvladati zlo. D. Kristov drugi dolazak 1. Biblijski dokaz Usko povezan s Kristovim uzaaem i slubom velikog sveenika je Njegov drugi dolazak. Premda je doao na ovaj svijet da osnuje Boje kraljevstvo i ostvari pravo duhovno znaenje mesijanske nade, On je izjavio da se cilj Njegove misije nee potpuno ostvariti u tom prvom dolasku. Trebalo je doi do prekida u Njegovoj vidljivoj vezi sa zemaljskim poslovima (Mt 16,21). On e neko vrijeme otii (Iv 14,19; 16,7), ali je obeao da e se vratiti da dovri svoje djelo (Iv 14,1-3), da dovede Boje kraljevstvo do trijumfalnog vrhunca i slave (Mt 25,31-46; vidi Drugi Kristov dolazak, I. D. 4). Biblijska ideja o drugom dolasku naega Gospodina izraena je rijeima kao to su parousia ("prisutnost" ili "dolazak"), esto nekog vladara ili kralja (kao u Mt 24,27.37.39; 1 Kor 15,23; 1 Sol 2,19; 3,13; Jak 5,7.8; 2 Pt 1,16; 3,4); apokalypsis ("pojavak", "objava") u slavi (Lk 17,30; 1 Kor 1,7; 2 Sol 1,7.8; 1 Pt 1,13); epiphaneia ("oitovanje" ili "javljanje"), izraz upotrebljen za Kristovo utjelovljenje (2 Tim 1,10) i za drugi dolazak (2 Sol 2,8; 1 Tim 6,14; 2 Tim 4,1.8; Tit 2,13). Ovi izrazi istiu misao da e Krist, koji je sada otiao pred Oca i vri slubu velikog sveenika, ponovno doi u vidljivoj slavi, otkrivajui svoju pravu narav. Starozavjetni "dan Gospodnji", modificiran u odnosu na Krista kao "dan" (Dj 17,31), "onaj dan" (Mt 7,22; 2 Sol 1,10; 2 Tim 1,18; 4,8), "dan naega Gospodina Isusa Krista" (1 Kor 1,8), "Dan u koji se pojavi Sin ovjeji" (Lk 17,30), "Dan Krista Isusa" (Fil 1,6), "Kristov dan" (r. 10; 2,16) ili "posljednji dan" (Iv 6,39.40; 12,48) jasno istie da je Kristov povratak (Mt 25,31; Mk 8,38; Dj 1,11; 1 Kor 4,5) dio Bojeg oekivanog plana na kraju vremena. (Vidi Drugi Kristov dolazak, I. B.) 2. Nain Kristova povratka 39

Drugi Kristov dolazak je osobne naravi (Mt 24,36; Dj 1,7), ope javan i vidljiv (Lk 17,23.24; Otk 1,7), u sili i slavi (Mt 24,30; 2 Sol 1,7). On e se vratiti da skupi otkupljene (Mt 24,31; 25,32-34). Pravedni umrli e uskrsnuti (1 Kor 15,23.52.53; 1 Sol 4,16), a u to vrijeme ivi pravednici e se preobraziti, nepropadljivi, prelazei u uskrslo stanje bez umiranja (1 Kor 15,52.53; 1 Sol 4,17; usp. Heb 11,40; vidi Drugi Kristov dolazak, I. E). Premda sigurno, vrijeme Gospodnjeg povratka nije poznato. Znatan broj novozavjetnih ulomaka prikazuje ga naglim i neoekivanim. Unato izjavama koje pokazuju da drugom dolasku prethode naroiti znaci koji navjeuju njegovu blizinu (Mt 24,5.7.9.29), on e doi kao to lopov bez najave upada u kuu (Lk 12,39.40). Izvanredan dogaaj zbit e se iznenada i neoekivano, "u as kad se ne nadate" (Mt 24,44), ali je "blizu" (1 Pt 4,7; Jak 5,8.9; 1 Iv 2,18). Budui da "o onom danu i asu nitko ne zna" (Mt 24,36), Isus i novozavjetni pisci pozivaju vjernike da sauvaju stav oekivanja uz pripremu, da u svako vrijeme oekuju i budu pripravljeni za povratak Gospodina (Mt 24,44; 25,1.12; Jak 5,9), nastojei na osobnoj istoi (2 Pt 3,11.12; 1 Iv 3,2.3). 3. Trijumf kraljevstva Kao uvod u milenij (vidi Milenij, I. C), Kristov slavni povratak najavit e konanu pobjedu Njegova djela i uspostavu Bojeg kraljevstva, koje je i Kristovo kraljevstvo u biti kraljevstvo obojice (Mt 13,41; 16,28; Lk 22,30; Iv 18,36; Kol 1,13; 2 Pt 1,11; Ef 5,5). Paradoksalno je to je Isus najavio da je kraljevstvo, koje e na kraju vremena doi u slavi (Mt 25,31-46), zapravo ve stupilo u povijest i ve bilo prisutno u Njegovoj osobi i misiji: "Ispunilo se vrijeme, blizu je kraljevstvo Boje. Obratite se i vjerujte u Radosnu vijest!" (Mk 1,15; usp. Mt 12,28) Iako Sotonino unitenje eka kraj milenija (Otk 20,10), Isus je mogao rei da je kraljevstvo meu njima (Lk 17,21). Razdoblje prije proslave pobjede je neodreenog trajanja i relativno nevano. Odluujui dogaaj bio je smrt i uskrsnue naeg Gospodina. Njegov drugi dolazak, premda od najvee vanosti, zapravo je njegovo dovrenje. Djelo to ga je Krist ostvario svojim prvim dolaskom sveano je otvorilo eshatoloku epohu (Heb 1,2; 1 Iv 2,18; 1 Pt 1,20). Kranski vjernik danas ivi "izmeu vremena", izmeu "ve" i "jo ne", oekujui Kristovu "pojavu i dolazak" (doslovce "oitovanje njegove prisutnosti", 2 Sol 2,8); on ve danas doivljuje sigurnost Njegove prisutnosti, Njegove slube velikog sveenika i Njegov dolazak kao "Kralja kraljeva i Gospodara gospodara" (Otk 19,16). Ulaskom u ovo zlo doba i upadom na Sotonino podruje, Krist je stvorio dananje duhovno kraljevstvo u kojem je ve danas mogue iskusiti blagoslove Boje vladavine (Kol 1,13) pa i vjeni ivot (Iv 3,16). Prema Njegovim rijeima: "Tko vjeruje u Sina ima ivot vjeni." (Iv 3,36; usp. 1 Iv 5,12). Ovaj vjeni ivot dugujemo Kristovom ivotu, smrti i 40

uskrsnuu, kojima je uvedena nova faza Bojeg kraljevstva. To je neto u emu se moe uivati i sada, premda punu primjenu treba oekivati u buduem dovrenju. U meuvremenu su Kristovi sljedbenicima pozvani da ljube, ekaju i pouruju dolazak svoga Gospodina (Lk 12,35-37; 1 Kor 1,7.8; 1 Sol 1,9.10; 2 Pt 3,11.12). Oni trebaju oekivati Kristov pojavak (parousia), ne sa strahom ve s pouzdanjem i radosnim oekivanjem svoje "blaene nade" (Tit 2,13) zbog onoga to je njihov Gospodin za njih uinio na kriu i tijekom svoje slube posredovanja kao veliki sveenik (Rim 8,34; Heb 4,15.16). E. Pozivanje na odgovor Dosadanje istraivanje pokazalo je da je Krist iz Biblije vjeni Sin Boji koji je postao tijelom, oitovao se meu nama i sam objavio da je jedinstveni Sin Boji. Pokazao se da je bez grijeha i da vlada svim stvorenjem. Biblijski Krist, dragovoljno i prema nacrtu, dao je sebe u otkup za grenike i umro na kriu, da bi oni koji vjeruju u Njega bili osloboeni krivnje i kazne grijeha. Isti Krist uskrsnuo je od mrtvih s mesom i kostima, nosei dokaze razapea. On je uao u nebo kao na veliki sveenik. Krist iz Biblije e uskoro doi u slavi i sili, da uini kraj dobu u kojem ivimo. Sve je to bilo Boje djelo. U itavom se Svetom pismu stalno naglaava Boja inicijativa u naem spasenju. Istodobno postoji jednako jasan poziv da se odazovemo Bojoj milosti. Grenici i sveti su jednako pozvani da se ne zadovolje samo gledanjem Njega ili divljenjem Njemu, ve da idu Njegovim stopama, da Ga oponaaju dok se ne promijene u istu sliku. Bog poziva ne samo na spasenje, nego i na prisan hod s Njime, da "ostanemo" u Kristu ili jednostavno, da budemo u Isusu (Iv 15,4.7). U alegoriji o trsu Isus je dvostrukim oblikom izrazio misao prebivanja, "ostanite u meni i ja u ostati u vama" (Iv 15,4; usp. r. 5). Loze, tvrdi Isus, postaju beskorisne ako ne ostanu na trsu to je zorna slika sredinjosti Kristova ivota u ivotu vjernika. Jednako je vano da onaj koji hodi u Kristu, onako kako je Krist hodio (1 Iv 2,6), vri Njegove zapovijedi (1 Iv 3,24) i pokazuje savrenu ljubav (1 Iv 4,12). Zapanjujua uestalost kojom Ivan govori o "prebivanju" u svojoj Prvoj poslanici (1 Iv 2,6.24.27.28; 3,6.24; 4,12.13.15.16; usp. 2,10.14; 3,9.14.17) istie Ivanovu elju da naglasi izvor snage novog ivota. Tako i Pavao jednakom snagom i jasnoom objanjava posljedice Bojeg plana spasenja u Isusu Kristu za svakoga od nas. Ono to se dogodilo Kristu djeluje na svakog vjernika u Njega, jer tko god je "u Kristu, on je novi stvor" (2 Kor 5,17). Novo stvorenje znai nova naela ivljenja, nove interese, nove moralne vrijednosti, nove naine razmiljanja. Dolo je do usvajanja, jer "koji smo krteni u Krista Isusa, u njegovu smo smrt krteni" (Rim 6,3). Nastavanje u Kristu nadzire itav ovjekov ivot (usp. 1 Kor 4,17). 41

Biblijska ideja o vjernikovu odnosu s Kristom je toliko neiscrpna i snana da Pavao svome "u Kristu" dodaje ideju o "Kristu u nama". Nema sumnje da je to bilo Pavlovo vlastito iskustvo: "ivim, ali ne vie ja, nego ivi u meni Krist." (Gal 2,20 DF) Ovo je iskustvo trebalo bili normom, jer apostol moli da njegovi efeki obraenici doive isti blagoslov: "Da Krist stanuje u vaim srcima po vjeri." (Ef 3,17) Ovo je mogue nastavanjem Svetog Duha. Cijelu je ideju teko shvatiti sam Pavao o njoj govori kao o tajni (Kol 1,27), ali je duboko uvjeren u njezinu istinitost, pitajui se koliko su je mogli razumjeti korintski vjernici (2 Kor 13,5). Istinsko navijetanje evanelja o ivotu i smrti Isusa Krista nee se samo ograniiti na objavu da je Krist ivio i bio razapet za nas. Ono e takoer objaviti da smo obraenjem i krtenjem razapeti s Njim i da sada ivimo uskrsnulim ivotom. Ovo nije samo izjava vjere ve, kako je to izneseno u Svetom pismu, svakodnevno iskustvo dok, kad se navri vrijeme, Krist ponovno ne doe. IV. Povijesni pregled Cilj ovog dijela jeste istraiti neke znaajne misli koje su tijekom dvije tisue godina kranske povijesti iznesene o osobi i djelu Isusa Krista, s posebnim osvrtom na osobu Isusa Krista. Ogranieni prostor ne doputa potpuniju ocjenu teologa. Meutim, nadam se prikazati glavne trendove kako bi se itatelji mogli jasnije odrediti prema razmiljanju kranskog svijeta oko njih. A. Drevna Crkva Kad je kranska Crkva proirila svoje misionarsko djelo, potreba za navijetanjem evanelja preko granica kulture s jedne, i prirodna radoznalost helenistikog uma s druge strane do krajnjih su granica iskuale ortodoksnost kranstva, u ovom sluaju dosljednost kristolokog ispovijedanja vjere postavljenog od novozavjetnih pisaca. Od najranijih faza ovog razvitka isticana je Rije, ili Logos, kao Ona koja ima jedinstvenu ulogu u spasavanju grenika, jer je ona istovremeno bila boanska i ljudska. Razumijevanje takve zajednice predmet je tako golemog znaenja da su se ubrzo pojavile krajnosti. Na nesreu, u mnogo sluajeva su podaci o razliitim filozofskim kolama, koje su kasnije osuene kao heretike, samo djelomini; obino su potekli od njihovih protivnika i zbog toga nisu uvijek pouzdani. 1. Nijekanje stvarnosti dvije narave Najranija kranska krivovjerja koja nijeu dvije Kristove naravi predstavljaju suprotne krajnosti. Doketizam i gnosticizam, na desnoj, umanjivali su vanost, pa ak i

42

nijekali Isusovu ljudsku narav isticanjem Njegova boanstva, dok je ebionizam, na lijevoj strani, isticao Isusovu ljudsku narav na raun Njegove boanske naravi. Ebioniti su Isusa razumjeli u svjetlosti snanog monoteizma, ukorijenjenog u njihovom idovskom podrijetlu. Oni su Isusa smatrali prirodnim sinom Josipa i Marije, a ne vjenim Sinom Bojim, koji je druge nadmaio svojoj pravednou i za zvanje Mesije bio pripremljen silaenjem boanskog Duha prigodom svog krtenja. Suprotno tome doketizam od grke rijei dokein, "izgledati" smatra da boanska Rije u biti nije postala tijelom, ve se samo inila ljudskom. Kao takav, doketizam je bio dio irokog kulturnog trenda koji je otro razlikovao izmeu duhovnog ili nematerijalnog svijeta i materijalnog svijeta. Ovaj je posljednji smatran zlim; samo je onaj prvi hvalevrijedan i uzvien. Iz toga je slijedilo da je sjedinjenje boanskog i ljudskog u Isusu bilo nezamislivo, dakle, samo prividno. Kranski doketisti nisu vidjeli tekoe u prihvaanju punog Isusovog boanstva, ali je On samo prividno trpio i umro. Bilo je to vrlo opasno krivovjerje koje je na poetku treeg stoljea, po svemu sudei, djelovalo na mnoge intelektualne kranske zajednice. 2. Nijekanje cjelovitosti dvije naravi Rani kranski pisci kao to su Justin Muenik (oko 100.165.). Teofil Antiohijski (kraj drugog stoljea), Melito Sardski (umro oko 190), Irenej (oko 115.202.), Tertulijan (oko 160. oko 240) i Origen (oko 185. oko 254.) pokuali su ovaj problem rijeiti vraanjem na biblijsko stajalite. No i u ovom sluaju njihovo razumijevanje Krista bilo je najee odreeno trenutnim filozofskim trendovima, a ne povijesnim otkrivenjem to ga nalazimo u novozavjetnim spisima, a to je opet neke od njih dovelo do kristolokih nejasnoa. Budui da je elio sauvati jedinstvenost Boga Oca, monarhijalizam se estoko usprotivio trojstvenim gleditima koja su sve vie hvatala korijena meu kranima. Za mornarhijaliste je Rije ipak bila neto manje od Boga. To je bila sutina Arijevog krivovjerja kojim je nijekao zajednitvo obiju naravi u Kristu. Arije (oko 250. oko 336) je potaknuo kransku Crkvu da rijei problem odnosa izmeu Oca i Sina. Inzistirajui na Bojoj apsolutnosti, tvrdio je da Bog jedan i jedini, savreno transcedentan, nije stvarao izravnim dodirom s asvijetom nego preko Sina, kojega je smatrao sinom kao svaki ljudski otac. Nasuprot Ocu, Sin je imao poetak. Sam Otac ga je stvorio iz niega i to prije vremena. Stoga, premda nazvan Bogom, On nije Bog onako kako je to Otac. Postojalo je vrijeme kad Ga nije bilo. Njegova narav nije ista kao Oeva. 3. Nicejski odgovor

43

Arijevo uenje je odbaeno na Prvom saboru u Niceji 325. godine. Protivei se Ariju, Atanazije (oko 296.373.) je podravao jedinstvo sutine Oca i Sina, ne vie na osnovi filozofske doktrine o naravi Rijei, ve na osnovi djela otkupljenja to ga je postigla utjelovljena Rije. Samo ga je Bog, uzimanjem ljudskog tijela, mogao ostvariti. Nicejsko vjerovanje u dijelovima glasi: "Vjerujemo u jednoga Gospodina Isusa Krista, jedinoroenog Sina Bojeg, roenog od Oca. Bog od Boga, svjetlo od svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga. Roena, ne stvorena, istobitna homoousios s Ocem." Postoji izvjesna nejasnoa u izrazu "istobitan". Kranska tradicija ga je razumjela kao neto to je zajedniko svim pojedincima u odreenoj klasi, u ovom sluaju Boanstvu. Premda je bio posebno osuen, arijanizam je vie stoljea nastavio ivjeti u razliitim oblicima. 4. Odnos izmeu dvije naravi Poslije Niceje u kranskom razumijevanju Kristove osobe nastupilo je sudbonosno razdoblje. Ono se protegnulo od sredine etvrtog do sredine petog stoljea; preovlaivale su dvije suprotne filozofske kole: jedan u Aleksandriji u Egiptu, a druga u Antiohiji u Siriji. Svaka je nastojala pozabaviti se pitanjem kako je vjeni Sin, stvarni Bog, mogao istodobno biti stvarni ovjek. Aleksandrijci su u prvom redu nastojali sauvati Isusovu boansku narav. Oni su pozornost posebno usmjerili na jedinstvo Isusove ljudske naravi s boanskom Rijei. Antiohijci su se vie zanimali za Kristovu ljudsku narav. Prihvatili su meki pristup ujedinjenju boanskog i ljudskog u Isusu. Oni prvi su isticali da je Rije uzela na se tijelo; ovi drugi da je Rije postala ljudsko bie. Ubrzo su uslijedile krajnosti. a. Apolinar. Kao Atanazijev uenik, Apolinar (oko 310.390.) je aleksandrijsko gledite doveo do krajnosti. Uei da je u Isusu boanska Rije uzela mjesto u ljudskom umu (nous) kao sjeditu grijeha, zanijekao je Kristov cjelovit moralni razvoj i istinsku ljudskost. Njegovo je stajalite izrijekom osueno na koncilu u Konstantinopolu 381. b. Nestorije. U svom naporu da naglasi Kristovu cjelovitu ljudskost, Nestorije (umro oko 451.) je bio sklon prenaglaavanju razlike izmeu dviju naravi. Njegovo ustrajno prigovaranje uporabi izraza theotokos ("nositeljica" Boga) u odnosu na Mariju, dalo je njegovim protivnicima razloga da tvrde kako on u biti nijee Kristovo boanstvo. Smatralo se da on razmilja o dvije naravi, ako ne i dvije osobe, koje postoje odvojeno jedna od druge, spojene u isto moralnu zajednicu. c. Eutih. Nasuprot Nestoriju, Eutih (oko 378.454.), jedan od uenika irila Aleksandrijskog, tvrdio je da su u utjelovljenom Kristu boanska i ljudska narav srasle (stopile se) u jednu, to je gledite koje podrazumijeva nijekanje dviju Kristovih naravi. 5. Kalcedonska definicija 44

Da rijei sukob sazvan je koncil u Kalcedonu (451.). Koncil je osudio i Nestorijevo i Eutihovo gledite, sauvavi jedinstvo osobe kao i dvojakost naravi. Ovaj je koncil uio krane da priznaju Krista kao potpuno boanskog i potpuno ljudskog, s dvije naravi, "bez zbrke, bez promjene, bez podjele, bez razdvajanja". Kalcedonsku definiciju teko moemo smatrati rezolucijom o kristolokom problemu kao odgovor na pitanje kako su u Isusu Kristu sjedinjene dvije naravi. Ona ne nudi nita do etiri negativna prijedloga. Bila je izloena otroj kritici, posebno u novije vrijeme. Pa ipak, ako se zato da izraze stvarnost Boga u Kristu, rijei "osoba" i "narav" svojim znaenjem vie ne slau sa suvremenim istoznanicama, u tom su sluaju za ono vrijeme bile zadovoljavajue. U nastojanju da izraze ono to se ne moe izraziti, koncilsku su oci pomou paradoksa pokuali ljudski jezik dovesti pred tajnu utjelovljenja. U nekim je podrujima sukob jo nastavljen s monofizitima, monotelitima i adopcionistima izmjenjivanjem optubi i protuoptubi. B. Srednji vijek Srednjovjekovni teolozi nisu gotovo nita dodali doktrini o Kristu kao osobi. Oni su prihvatili autoritet nicejskih i kalcedonskih izjava, pokazujui veliko zanimanje za teka spekulativna, pa ak i apstraktna razmiljanja o predmetima kao to su Kristova svjesnost, znanje, sloboda, vrline, sposobnost trpljenja i podlonost Ocu. Nekoliko odreenih toaka o Isusu istaknuo je Augustin (345.430.), a Toma Akvinski (1225.1274.) ih je dalje razvio. Ovaj posljednji usmjerio je pozornost posebno na vrstu jedinstva u Kristu, nastojei definirati rijei "narav" i "osoba" i razlikovati njihova znaenja. 1. Usmjerenost na Kristovo djelo Srednjovjekovni teolozi su pozornost vie usmjerili na djelo nego na osobu Isusa Krista, posebice na Njegovo djelo pomirenja. Krajem jedanaestog stoljea gledite koje je dugo preovlaivalo, da je Kristova smrt bila otkupnina plaena avlu, dolo je na zao glas. Prema njemu Krist je kao na predstavnik platio otkupninu Sotoni, koji je Adamovim padom stekao pravo nad ljudima i, bojei se Kristovog utjecaja, sa zadovoljstvom prihvatio ponudu. Meutim, postao je rtvom svoje oholosti i nesvjestan djelotvornosti Kristove smrti prevario se, mislei da moe nadvladati i zadrati Krista, a ovaj je trijumfalno ustao iz groba. a. Anzelm Cantenburyski. U svojojoj knjizi Cur Deus Homo? (Zato je Bog postao ovjekom?) Anzelm iz Cantenburya (1033.1109.) usprotivio se tradicionalnom gleditu. Prvi teolog koji je dao oblik teoriji potrebe za utjelovljenjem i pomirenjem u Kristu, Anzelm je tvrdio da grijeh liava Boga asti koja Mu pripada. Smatrao je da sukladno zahtjevima svoje svete naravi, Boja ast zahtijeva opravdanje bilo kanjavanjem ili pruanjem zadovoljtine. 45

Milosre je potaknulo Boga da ga potrai u zadovoljtini. Budui da je beskonana uvreda za Boga, grijeh zahtijeva jednako beskonanu zadovoljtinu kakvu je samo Bog mogao osigurati. No zadovoljtina je morala biti istovremeno ljudska i boanska. To je bio odgovor na pitanje: Zato je Bog postao ljudsko bie? Sam Bog, Krist, zauzeo je mjesto ovjeka i svojom smru potpunu zadovoljio boansku pravdu. Njegova smrt nije bila otkup plaen Sotoni, ve dug plaen Bogu. U bitnim elementima Anzelmova formulacija nalazi vjerne pobornike gdjegod se Sveto pismo prihvaa kao Boja Rije. b. Abelard. Oko etrdeset godina kasnije Peter Abelard (1079.1142.) odbacio je i tradicionalno gledite i Anzelmovu teoriju. U svojim djelima Epitome of Christian Theology i Commentary on Romans zastupao je drukije gledite o grijehu. Za njega je bit grijeha bila preziranje Boje volje. On vie prebiva u zlim nakanama ljudi nego u njihovim postupcima, kad pristaju uza zle naklonosti uma. Budui da iz Abelardove perspektive nema naela prema kojem Bog od grenika zahtijeva zadovoljtinu, Kristov ivot i smrt nisu sluili zato da zadovolje boansku pravdu, ve zato da u grenicima kao odgovor potaknu pokajanje i ljubav, koji su njihovo pomirenje i otkupljenje. Kristova smrt je vrhunsko otkrivenje Boje ljubavi. Meutim za mnoge je spasenje kao in, po svemu sudei, sveden na traginu mueniku smrt, pa gotovo i nema mjesta za neumoljivu potrebu koja podrava kri. Ovo je gledite dovelo do razvoja teorije o primjerenosti pomirenja, o kojoj se danas govori kao teoriji moralnog utjecaja. C. Reformacija Reformacija u esnaestom stoljeu nije osporavala doktrinu o Kristu koju je formulirao kalcedonski sabor. Meutim, reformatori su bili skloni ranije naglaavanje nadomjestiti s vie egzistencijalnim stajalitem, pristupom koji je bio usmjeren na ovjekov susret sa ivim Kristom i na "Kristove zasluge", to je teologija kria a ne slave. 1. Predmet Communicatio idiomatum Do dubokog neslaganja meu reformatorima dolo je zbog sukoba oko Gospodnje veere. Pozivajui se na staro uenje o communicatio idiomatum ("komunikaciju izmjenjivanje svojstava" izmeu Kristove boanske i ljudske naravi), i na osnovi njega inzistirati na "stvarnoj prisutnosti" Kristova tijela i krvi u kruhu i vinu na Gospodnjoj veeri, Luther je tvrdio da je slino tomu postojalo materijalno proimanje svojstava ili znaajki izmeu boanske i ljudske Kristove naravi. Za Zwinglija (1484.1531.), glavnog protivnika po ovom pitanju, Lutherovo gledite predstavljalo je opasnu naklonjenost Eutihovom uenju, stapanje obiju naravi, to je Kalcedon odbacio. Calvin (1509.1564.), koji je takoer nauavao izmjenjivanje svojstava, nijekao je 46

da se boanske znaajke mogu prinijeti na Kristovu ljudsku narav. Prema njemu svojstva obiju naravi se mogu pripisati istoj osobi, tako da se za Krista moe rei da je sveznaju, dok se istovremeno moe rei da ima ogranieno znanje. 2. O Kristovim stanjima i slubama Reformatori su na druga dva podruja dali svoj najoriginalniji doprinos kristologiji, koji je nairoko prihvaen i razvijen meu rimokatolicima kao i protestantima. Reformatori su uveli uenje o dva Kristova stanja, ponienje i uzvienje. Nisu zamiljali da bi ova razlika nadomjestila doktrinu o dvije naravi, ve da je nadopuni punijim priznavanjem dinaminosti Kristova ivota i slube, prikazujui ih izrazima koji se odnose na oba stanja. Takoer su poticali uenje o tri Kristove slube kao proroka, sveenika i kralja, to ga je razloio Calvin, a kasnije su ga preuzeli luteranski i rimokatoliki teolozi. D. Suvremeno doba Do debate o Kristovoj osobi i naravima dolo je ponovno u osamnaestom stoljeu pod utjecajem Prosvjetiteljstva, iji su sljedbenici u svom traganju za istinom pokazali neprovjerenje prema svim autoritetima i predaji. Radikalno prekidajui vezu sa svim srednjovjekovnim teolokim svjetonazorima, kao konanog suca istine proglasili su razum, a ne otkrivenje. 1. Monumetalni zaokret Monumentalni zaokret u nazorima, do kojeg je dolo u doba Prosvjetiteljstva, naveo je mnoge intelektualce da preformuliraju povijesne kranske doktrine pomou izraza koji se ne slau s biblijskim autoritetom, ve su vie usklaeni sa suvremenom filozofskom misli i njezinim naglaavanjem knjievne kritike. Budui da su ve odbacili mogunost uda i drugih natprirodnih elemenata, itav niz mislilaca, poevi od Hermanna Reimarusa (1694.1768.) pa sve do Prvog svjetskog rata, nastojao je rekonstruirati ivot "povijesnog Isusa". Podloga ovom istraivanju bila je pretpostavka da e se pravi Isus, "povijesni Isus", pokazati radikalno drukijim od "Krista vjere", teolokog Isusa kojega su nametnuli teolozi i crkveni koncili. Kristologija "odozgo", postavljena u vrijeme prije kritike, kad povijesna vjerodostojnost Biblije jo nije bila upitna, i koja je poela s preegzistirajuom Bojom Rijei silom s neba da spasi grenike, postupno je zamijenjena kristologijama "odozdo". Zahvaljujui Prosvjetiteljstvu, kristologije "odozdo" proizvele su Isusa koji je, ne vie boanski, u sutini bio vjerski moralist i refomator, idealan ovjek suvremenog liberalizma, razapet zato to su njegova gledita bila daleko ispred njegova vremena. Premda je Albert Schweitzer dijelio osnovnu povijesnu metodu liberalnih istraivaa, nejgova knjiga The Quest of the Historical

47

Jesus (1906; prevedena na engleski 1910.) najavila je kraj liberalnom traganju za povijesnim Isusom. 2. Friedrich Schleiermacher U ovom kontekstu je Friedrich Schleiermacher (1768.1834.) reagirao kako na racionalizam tako i na formalistiku ortodoksnost. U svom pokuaju da obrazovane stalee vrati religiji, za koju je tvrdio da je sagraena na osjeaju apsolutne ovisnosti o Bogu, on je stvorio sliku Krista kojega se jedinstvenost sastojala u injenici da je bio neusporedivo "bogosvjestan" potpune sinovske ovisnosti o Ocu. Odbacujui je kao nedostatnu, doktrina o dvije prirode imala je za cilj izraziti istinu da je Bog bio u Kristu. Slian nama u naravi, Isus se ipak razlikovao od nas Bojom svijeu, tako apsolutnom i neprekinutom da predstavlja "samo Boje postojanje u Njemu". Nitko od Reformacije nije izvrio snaniji utjecaj na dananju kristologiju od Schleiermachera. 3. Albrecht Ritschl Reagirajui slino protiv pretjeranog intelektualizma u ortodoksiji i liberalizmu, Albrecht Ritschl (1822.1889.) pristupio je kranskim doktrinama izrazima prosudbe vrijednosti i zato je naglaavao ono to je Krist uinio za nas, a ne ono to je On u sebi. Krist je bio samo ovjek i zbog djela koja je postigao dostojan je da bude nazvan Bogom. Ritschlov utjecaj je bio samo neto slabiji od Schleiermacherova. 4. Kenoticizam Nasuprot njima, Gottfried Thomasius (1802.1875.) i drugi kenoticisti smatrali su da je u vrijeme svog utjelovljenja boanski Logos odloio boanske znaajke svemogunosti, sveznanja i sveprisutnosti. Na osnovi Fil 2,7 pokuali su sauvati realnost i integritet Kristove dvojake naravi i naglasiti veliinu Njegova ponienja kad je postao ovjekom. E. Suvremeni pristupi Dvadeseto stoljee bilo je svjedokom zapanjujueg niza pristupa kristolokim pitanjima. Prikladno istraivanje daleko nadmauje prostor ovog lanka. Spomenut emo samo nekoliko znaajnijih ideja, posebno one koje nude neprovjerene i neiskuane pristupe, premda neke od njih ba ne izgledaju sasvim nove. 1. Trojstvena kristologija Karla Bartha U svjesnoj reakciji na ono to je smatrao fundamentalno pogrenim nazorom liberalne teologije s njegovim samosvjesnim ponaanjem prema znanosti i isticanjem osjeaja, Karl Barth (1886.1968) je s s velikom revnou potvrdio klasine ortodoksne izjave o Kristu kao osobi iz prvih pet stoljea. Bilo je zaokreta u njegovom razmiljanju, i neka od njegovih gledita nisu potpuno slobodna od liberalnih pretpostavki devetnaestog stoljea, ali je Barth 48

tijekom svoje duge i utjecajne karijere zastupao povratak Kristu iz Svetog pisma, kojega su, po njegovom uvjerenju, najbolje prikazali reformatori. Bio je to nesumnjivo veliki zaokret. Prema Barthu sve se treba gledati u svjetlu Isusa Krista. Povijesni Isus i Krist vjere bili su jedno te isto. Bez oklijevanja navijetao je Isusa Krista kao pravog Boga i pravog ovjeka, roenje od djevice, zamjeniku smrt pomirenja, uskrsnue i druge predmete kristologije odozgo. Premda bi bilo pretjerano rei da se u obnavljanju ovih kristolokih naglasaka u svemu vratio svemu to je bitno za jasno uenje Pisma, Barth je izvan svake sumnje davno zanemarenom biblijskom pristupu kristologiji dao poloaj teoloke vanosti i potrebu za prouavanjem. Dosta je toga nastalo kao reakcija na R. Bultmannovu drastinu kristologiju. 2. Demitologizirani Krist Rudolf Bultmanna Pristupajui Novom zavjetu s radikalnog gledita, Rudolf Bultmann (1884.1976.) je tvrdio da njegovi pisci nisu opisali stvarnu povijest, ve su injeninoj povijesti o Isusu dodali mitoloke elemente. Pisali su u kategorijama i izrazima slika starog svijeta, neprihvatljivima za suvremene ljude. Pozvao je svoje itatelje da ne ponove pogreku starih liberala koji su jednostavno odbacili doslovno utjelovljenje, doslovna uda, doslovno pomirenje, doslovno uskrsnue i doslovno uzaae. Njegova metoda, kako ju je on vidio, nije vie bila odbacivanje, nego antropoloka interpretacija. Naa je zadaa danas pronai koje su religiozne istine i iskustva novozavjetni pisci nastojali izraziti pomou ovih mitova, demitologizirati njih i Isusovu osobu , te ih "prevesti" u sadanje, ljudima prispodobljene postojee kategorije. Ovaj je pristup doveo do radikalne preobrazbe biblijskih poruka. 3. Paradoksalna kristologija Donalda M. Bailliea U svojoj izvanredno dobroj knjizi God Was in Christ ("Bog je bio u Kristu", 1948) Donald M. Baillie namjeravao je iznijeti tajnu utjelovljenja, a ne rijeiti njezin problem. Predloio je paradoksalnu kristologiju, odnosno ideju da je najkorisniji pristup tajni ujedinjenja pravog Boga i pravog ovjeka skup paradoksa karakteristinih za biblijsko otkrivenje. Zanemariti ili eliminirati element paradoksa iz nje znai izgubiti utjelovljenje. 4. Oscar Cullmann Dok je Bultmann pokazao da ima malo povjerenja u povijest, Oscar Cullmann (Christ and Time, 1951) je tvrdio da su se Kristovo utjelovljenje i Golgota odigrali u vremenu. Ono to Novi zavjet iznosi nije egzistencijalno mitoloko tumaenje Krista-dogaaja ve tumaenje spasenja-povijesti. ovjek moe otkriti tko je Isus ako ustanovi to je On stvarno uinio za nas u ljudskoj povijesti; otuda Cullmannova paljiva studija Kristovih titula (The Christology of the New Testament, 1959). 5. Kristologija utemeljena na procesima 49

U obnavljanju Irenejevog nastojanja da protumai utjelovljenje kao krunu i dovretak Boje djela u stvaranju i tako postigne jasnu integraciju stvaranja i otkupljenja, neki teolozi dvadesetog stoljea vidjeli su u filozofskom procesu mogunost da na novi nain pristupe kristolokom problemu. Novo gledite je bilo snano potkrijepljeno sve irim prihvaanjem teorije o evoluciji. Uvjerljivo je prikazano u filozofiji procesa Alfreda N. Whiteheada (1861. 1947.). Whiteheadovu metafiziku postupno su prihvatili i primijenili na teologiju, pa onda na kristologiju, zagovornici kao to su Charles Hartshorne (roen 1897.), Norman Pittenberg (roen 1905.), John Cob (roen 1934.) i David Griffin (roen 1939.). U teologiji procesa Bog vie nije statian ili nepokretan. On se uvijek kree prema naprijed, stvarajui povijest zajedno s ljudima. Uvijek u stanju kretanja, svojim openjem sa svijetom koji se mijenja, On je u procesu da postane drukiji nego to je danas. Dok naizgled posveuju malu, ako uoe ikakvu panju problemima kakav je grijeh, Kristova preegzistencija i roenje od djevice, raspee i uskrsnue, kristologije vezane uz proces pokazuju snanu i neupitnu podrku Isusovoj ljudskosti i Njegovom mjestu u povijesti. Istodobno, ako se Bog u nenadmanom stupnju pojavio u Isusu, onda se ne ini nezamislivim, bar u naelu, da to otkrivenje bude nadmaeno u budunosti. 6. Wolfhart Pannenberg U svom djelu Jesus God and Man (1968), jednom od glavnih kristolokih rasprava dvadesetog stoljea, Wolfhart Pannenberg (roen 1928.) tvrdi da je cijela povijest, budui da je pod Bojom kontrolom, otkrivenje o Bogu. No to otkrivenje treba deifrirati. Teolog ga moe deifrirati u povijesti pomou tragova naenih u starozavjenim eshatolokim i apokaliptikim spisima, u vienju koje postaje jasno u uskrslom Kristu. Mnogo toga opravdava visoko miljenje o vie aspekata Pannenbergove kristologije, posebno njegova vrsta obrana Kristova uskrsnua koje smatra potpuno povijesnim dogaajem. No ovjek ipak ima tekoa s njegovom metodologijom kad ponekad citira biblijski tekst, drugom prigodom Hegela, a u nekim drugim prilikama polazi od suvremene antropologije. 7. Teologije osloboenja Teologija osloboenja, zajedno s kristologijom koja je prati, kritika je tradicionalnog pristupa teologiji, rimokatolikoj i protestantskoj, koja je, smatra se, suvie filozofski orijentiranima, suvie misaona i suvie odvojena od ivotnih nedaa. Pojavila se krajem 1960tih u latinskoj Americi kao reakcija na jako proirenu patnju i tlaenje, to je proglasila neopravdanim napadom na ovjekovo dostojanstvo. Njezini su glavni zagovornici, na rimokatolikoj strani, Gustavo Gutirrez iz Perua (roen 1928.), Jon Sobrino iz El Salvadora (roen 1938.), Leonardo Boff iz Brazila (roen 1938.) i Juan Luis Segundo iz Urugvaja 50

(roen 1925.). Na strani protestanata je Hugo Assmann iz Brazila (roen 1933.). Za njih je teologija kritiki odraz prakse koja poinje s pristajanjem uz tlaene. Kao oblik prakse, ona mora biti usmjerena na mijenjanje postojeeg reda. Nasuprot kalcedonskoj kristologiji, prema kojoj Krist navodno podrava postojei politiki i gospodarski poredak ugnjetavanja, Krista se smatra prvenstveno osloboditeljem, politikim pobunjenikom, zainteresiranim za siromane i drutveno izopene. U biti ovdje se radi o kristologiji odozdo koja poinje s ovjekom Isusom, a zatim razmatra Njegovu boansku narav. Premda je njezina uporaba Svetog pisma problematina, kristologija osloboenja predstavlja i vaan korektiv za pretjerano spiritualizirana shvaanja misije crkve. Tako je crna teologija neupitno zaokupljena problemom osloboenja. Dok se teologija osloboenja javila prvenstveno unutar Rimokatolike crkve u Junoj Americi, crna teologija se pojavila tijekom 1960-tih i 1970-tih u crnim protestantskim zajednicama u Sjevernoj Americi. Pokret ima mnogo strana i nijansi, a karakteriziraju ga razliiti uzori kao to su Martin Luther King, junior (1929.1968.), Stokeley Carmichael (roen 1941.), Malcolm X (1925.1965.), James Cone (roen 1938.) i J. Deotis Roberts (roen 1927.). Svi naglaavaju jedinstvenost crnakog iskustva i potrebu za stvaranjem jedinstvene crne teologije i kristologije, budui da i jedno i drugo predstavlja zapadne i grke metodoloke okvire u kojima su bjelaki teolozi, polazei od nadmonosti zapadnjake kulture, stvarali teologiju. To je jo jedan oblik ugnjetavanja. Crna teologija posebno snano naglaava povijesnog Isusa, ugjetavanog, iji su ivot i sluba bili vezani uz tlaene. ak je i Njegova objava da je blizu kraljevstvo Boje oznaila da e doi kraj ropstvu i tlaenju. Istovremeno crna kristologija u osnovi iznosi biblijsko gledite o Kristovom boanstvu, utjelovljenju i usukrsnuu, dok je spasenje to ga je donio obino iskazano izrazima o onome to On ini ili moe uiniti za preobraaj svijesti crnih ljudi. Crni teolozi su nas ispravno podsjetili na Kristovu univerzalnost. Feministiku teologiju i njezino razumijevanje Krista mnogi smatraju jednim oblikom teologije osloboenja, kako to govori stariji izraz "osloboenje ene". Njezini su napori usmjereni na postizanje pravde, slobode i jednakosti ena. Za gotovo sve feministike teologe odgovarajue polazite za feministiku teologiju nije transcedentni Bog i neka boanska poruka, ve je ovjek, iskustvo, smatran izvorom i mjerilom istine. Zajedno s latinskoamerikom i crnom oslobodilakom teologijom, feministika teologija je razmiljanje o temeljnim problemima u svjetlu iskustva, odreenije reeno, enskog iskustva, interesa i potreba. U posljednje vrijeme je pokret, koji je poeo 1970-tih, postao sve heterogeniji. Stoga, to se tie kristologije, neki su spremni odbaciti Isusa 51

kao kvalitativno jedinstveno utjelovljenje Boga, kao Mary Daly (roena 1928.). Drugi, kao Carter Heyward (roen 1945.) i Rita Brock (roena 1950.), uopavaju znaenje utjelovljenja s tim da obuhvaa sve osobe, dok drugi, opet, istrauju alternativna tumaenja Isusa i biraju ono koje Ga vidi kao pobornika prava ena, kako to ini Rosemary Radford Ruether (roena 1936.). Tradicionalnoj kristologiji nema mjesta zbog preovlaujuih mukih simbola za Boga i muke figure Spasitelja, to smatraju potporom patrijarhalnosti s vjerovanjem u nadmo mukaraca. Isusova mukost, kau, upotrijebljena je da bude mjerilo ljudskosti, dok je ena nekako drugorazredna ili manje idealno ljudsko bie, to se, na primjer, i te kako odraava na rukovoenje u crkvi. Takoer kau da sama tvrdnja kako je Bog potpuno i jedinstveno prisutan u savrenom mukarcu Isusu, i da je preko Njega svima donio spasenje, ne prikazuje na ispravan nain dinamian odnos izmeu Boga i svega naroda. Budui da su kristologiju razraivali i uglavnom nastavljaju razraivati mukarci u odreenoj kulturi, oblikujui muka pitanja i tenje koje se odnose na boansko-ljudski odnos, feministiki teolozi smatraju da je iskustvo ena izostavljeno ako ne i zanemareno. Zbog toga kristologiju treba demontirati i ponovno formulirati na jednakopravne naine, tako da pridonesu feministikoj tenji za cjelovitou. Feministiki teolozi su, izmeu ostalog, pomogli razjasniti doktrine o ovjeku i spasenju. Budui da su oboje, muko i ensko, bili stvoreni na Boju sliku, neljudsko postupanje mukaraca prema enama oita je manifestacija grenog ljudskog stanja. Pa ipak, poticaji da se napuste takve osnovne koncepcije kao to je kvalitativno jedinstvena boanska narav Isusa Krista, ipak se ine pretjeranima. 8. Mit o utjelovljenom Bogu U novije je vrijeme djelo The Myth of God Incarnate (1977), to su ga objavili britanski teolozi, izazvalo veliku pomutnju, moda zbog svog provokativnog naslova, ali u biti nije sadravalo vie toga to bi bilo novo. Njegovi autori su miljenja da uenje o utjelovljenju vie nije razumljivo. Isus se predstavio kao ovjek kojemu je Bog odredio posebnu ulogu u okviru boanske namjere. Ideja da je Isus bio utjelovljeni Bog koji je ivio ljudskim ivotom, smatrana je kasnijom zamisli, mitolokim ili pjesnikim izraavanjem Njegova zanimanja za ljude. Poto suradnici u toj knjizi ne priznaju Novi zavjet autoritativnim i pokazuju duboku sumnjiavost prema njegovoj vjerodostojnosti, njihovo djelo gotovo nita ne govori o soteriolokom znaaju Isusa, pa Njegovo uskrsnue gotovo nema nikakve uloge. Knjiga ustvari obnavlja staro liberalno stajalite devetnaestog stoljea i ne nudi prave alternative povijesnoj doktrini o utjelovljenju. 9. Isusov seminar 52

Od 1985. godine lanovi Jesus Seminara (Isusova seminara) zastupali su "radikalnu reformaciju" kranstva, tvrdei da Isusa iz Nazareta treba osloboditi tamnice Pisma i kreda u koju su ga krani zatvorili. Primjenjujui uobiajene kritike metode tekstualne analize i druga vie osporavana pravila dokazivanja, strunjati ovog kontroverznog seminara doli su do zakljuka da je autentino samo dvadeset posto kazivanja a jo manje djela koja se u Evaneljima pripisuju Isusu. Meu odbaenima su roenje od djevice, Oena, rijei izgovorene na kriu, veina Njegovih uda, Njegovo fiziko uskrsnue i svako Isusovo svojatanje boanske naravi. Isus koji ostaje u osnovi je kritiar drutva i svjetovni mudrac slian idovskom Sokratu. 10. Rimokatolika kristologija Od vremena Tome Akvinskog do sredine dvanaestog stoljea rimokatolika kristologija bila je uglavnom usmjerena na ontoloko pitanje: Tko je zapravo Isus u sebi? Samo na drugo mjesto dolazilo je soterioloko pitanje: Tko je Krist za nas? Prijelaz s nekritikog na kritiko prouavanje Novog zavjeta, sa statikog na evolucijsko i egzistencijalno razumijevanje postojanja ovjeka, kao i razvoj povijesne i politike svijesti koja se odraava u teologijama osloboenja, pridonjeli su prijelazu sa srednjovjekovne metode na pristup dvadesetog stoljea. Ovdje su zamjetne, kao i u protestantskoj metodologiji, dvije metode: kristologije odozgo, predstavljene u djelima Pieta Schoonenberga (roen 1911.), Hans Ursa von Balthasara (1905.1988.) i ak Teilharda de Chardina (1881.1955.), poele su s preegzistirajuom Rijei Bojom koja je sila s neba da uzme ljudsko tijelo. Kristologije odozdo, to su ih zastupali Karl Rahner (1904.1984.), Hans Kng (roen 1928.), Walter Kasper (roen 1933.) i Edward Schillebeeckx (roen 1914.), poele su s povijesnim Isusom. Osim toga, latinskoameriki teolozi kao Leonardo Boff (roen 1938.) i Jon Sobrino (roen 1938.), premda su povijesnog Isusa isticali vie od Krista vjere, tvrde da ortodoksnost treba uvijek povezivati s ortopraksom i Bojom brigom za siromane i ugnjetavane. F. Trenutni nepovoljni vjetrovi U ovom trenutku kristoloka debata je neodreena i teko je prorei njezin budui smjer. Kalcedonska definicija "jedne osobe u dvije naravi" imala je trajan uspjeh, ak i u dvadesetom stoljeu. Postoji prilino ope slaganje da u svom pokuaju da bude vjerna biblijskom svjedoanstvu, klasinu izjavu treba smatrati poetkom, a ne krajem. Bio je to kredo roen u krizi, koji je posluio svojoj svrsi i daleko nadmaio njezino vrijeme. Moda je izgubio neto od svoje dostatnosti, ne zato to bi odgovor koji je dao bio pogrean, nego zato

53

to postavljena pitanja pretpostavljaju okvir koji se sada promijenio. Problemi Kalcedona su u velikoj mjeri u samom Novom zavjetu. Njih i dalje treba rjeavati. G. Adventisti sedmog dana Adventisti sedmog dana zastupaju kristocentrian teoloki sustav. Oni vide Krista kao Stvoritelja, Otkupitelja, Gospodara subote, velikog sveenika i Kralja koji se uskoro vraa. Meutim, oni nisu uvijek prihvaali povijesno kransko uenje o Trojstvu. U prvim desetljeima odbacili su ga kao nebiblijsko, rimokatoliko, protivno razumu, pa su zahtjev za kristologijom s dvije naravi smatrali nijekanjem boanskog pomirenja. Poto su ranije bili lanovi Christian Connection, James White (1821.1881.) i Joseph Bates (1792.1872.) meu ostalima drali su se, u vezi s Kristovim podrijetlom prije utjelovljenja, jednog oblika arijanizma. Neki su Ga smatrali stvorenim biem; veina pak emanacijom (ishoenjem) od Oca. Nisu nijekali Njegovu boansku narav niti pravo da se naziva Bogom i bude tovan kao Bog; uglavnom su tvrdili da je, budui roen od Oca, Krist imao poetak i da Ga je Otac izjednaio sa sobom jer Mu je to bilo ugodno. Njihovo razumijevanje kristologije dovelo je do kristologije jedne naravi, u kojoj je preegzistirajua boanska Rije, proizala iz Oca, a ne istovjena s Njim, preobraena u ljudsko bie da umre kao boanska i savrena rtva pomirnica. Tvrdnja da je tijekom svog utjelovljenja Krist bio ljudske i boanske naravi dovela je do toga da su Njegovu smrt smatrali ljudskom rtvom, a ne boanskom pomirnicom za grijehe. Do velikog preokreta dolo je kad je neposredno nakon 1888. godine, E. J. Waggoner (1855.1916.) poeo naglaavati utjelovljenje kao nastavanje boanske Rijei u grenom tijelu, da kao boanska Rije ivi savrenim ljudskim ivotom. Tu se na tajanstven nain boanska narav sjedinila s palim tijelom sa svim njegovim grenim sklonostima, sa ciljem da trijumfira nad ljudskim grijehom i osigura slinu snagu ljudskim biima. Premda je to jo uvijek bila u osnovi kristologija jedne naravi, uloga ljudskog tijela u Waggonerovu razumijevanju Krista pripremila je put za kristologiju dvije naravi i priznanje Trojstva, kako je to istaknuo Norman Young. Istodobno, premda je poela jo u sedamdesetim godinama, Ellen G. White je imala znaajnu ulogu u postupnom prihvaanju trojstvenog gledita. Od 1931. godine na dalje, trojstveno razumijevanje Boga, zajedno s Kristovom punom jednakosti s Ocem i kristologijom dvojake naravi, postalo je bitan dio adventistikih temeljnih vjerovanja. Premda su svi podrali bezgrenost utjelovljenog Krista, i dalje su meu adventistima ostale razlike u pogledu na prirodu Njegove ljudske naravi, je li ili nije dijelio zle naklonosti pale ljudske naravi. Nasuprot veini prvih adventista, u novije su vrijeme mnogi prihvatili 54

gledite da Krist pri uzimanju pale ljudske naravi nije bio dionikom ni jedne od njezinih grenih sklonosti. Na slian nain, od ranijeg stajalita prema kojem je Kristova smrt na kriu bila vrhunska rtva, ali su rije "pomirenje" ograniili na Njegovu nebesku slubu, adventisti sedmog dana postupno su proirili razumijevanje pomirenja, pa ono obuhvaa kri i Kristovu nebesku slubu. Njome su blagoslovi Njegove rtve pomirnice na kriu postali dostupni onima koji vjeruju. Svaki se dio smatra zavrenim djelom, ali su oba potrebna da se dovri pomirenje. Adventistiki pisci su tradicionalno razumjeli Kristovu pomirujuu smrt kao kaznenu zamjeniku rtvu. U novije vrijeme neki su zastupali gledite koje podsjea na Abelardovo tumaenje moralnog utjecaja. Od vremena svojih najranijih pisaca, adventisti sedmog dana, kako to naglaava njihovo ime, ustrajali su na tome da e se njihov veliki sveenik uskoro vratiti na zemlju da ostvari cilj zbog kojeg je doao prvi put. Oni su bili jednoglasni u naglaavanju da ovaj Drugi dolazak nije "duhovan", ili neto to se dogaa istovremeno s neijim obraenjem ili smru, ve vidljivi, slavni dogaaj, kad Krist bude siao s neba kao Kralj kraljeva i Gospodar gospodara. VI. Komentari Ellen G. White Ellen G. White je mnogo pisala o osobi i djelu Isusa Krista. Ovo to slijedi je reprezentativni uzorak njezinih izjava o tom predmetu. Drugi e lanci, koji raspravljaju o specifinim dimenzijama naeg predmeta, kao to su Krist Stvoritelj, Njegovo boanstvo, Njegova sveenika sluba i Njegov drugi dolazak, itatelju pruiti dodatna razmiljanja. A. Rije je postala Tijelom to se tie spoznaje o Kristu Ellen G. White pie: "U Kristu stanuje sva punina. On Pavao nas ui da je sve gubitak zbog onog najizvrsnijeg, zbog spoznaje Isusa Krista, naega Gospodina. Ova je spoznaja najvia znanost koju ijedan ovjek moe dosei. Ona je saetak cjelokupne istinske znanosti. 'A ovo je vjeni ivot', objavio je Krist, 'spoznati tebe, jedino pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista.'" (MS 125, 1907; 7BC 905) to se tie utjelovljenja vjene preegzistirajue Rijei Boje, ona objanjava: "Krist je u sutini bio Bog i to u najviem smislu rijei. On je bio s Bogom od vjenosti, Bog iznad svega, slavljen zauvijek. Gospodin Isus Krist, boanski Sin Boji, postojao je od vjenosti, odvojena osoba, ali ipak jedno s Ocem." (1SM 247) "U Kristu je iskonski, neposueni, nesteeni ivot." (enja vjekova, str. 453) "Doktrina o Kristovom utjelovljenju u ljudskom 55

tijelu je tajna, tajna 'koja je bila sakrivena kroz vjekove i pokoljenja' (Kol 1,26). Ona je velika i duboka tajna pobonosti. 'I Rije tijelom postala i nastanila se meu nama.' (Iv 1,14) Krist je na se uzeo ljudsku narav koja je bila podreena Njegovoj boanskoj naravi. Nita kao ovo ne pokazuje udesno Boje ponienje." (1SM 246.247) "Odlaui svoju kraljevsku odjeu i krunu, Krist je svoje boanstvo obukao u ljudskost da bi ljudska bia bila podignuta iz svog ponienja i postavljena na sigurno tlo. Krist nije mogao doi na ovu zemlju sa slavom koju je imao u nebeskim dvorovima. Grena ljudska bia ne bi mogla podijeti ovaj sjaj. On je zastro svoje boanstvo odjeom ljudskosti, ali se nije liio svoje boanske naravi. Kao boanskoljudski Spasitelj doao je stati na elo palog ljudskog roda da dijeli njihovo iskustvo od djetinjstva do muevnog doba. Doao je na ovu zemlju i ivio ivotom savrene poslunosti da bi ljudska bia mogla biti dionici boanske naravi." (RH, 15. lipnja 1905) "Svjetlost svijeta, Krist, pokrio je 'sjajnost slave' svoga Boanstva i doao da ivi kao ovjek meu ljudima, kako bi im omoguio da dou k svome Tvorcu, a ne da nau smrt u plamenu." (Put u bolji ivot, str. 262) " Kad je postao ovjekom Krist nije prestao biti Bogom. Premda se ponizio i postao ovjekom, jo uvijek je bio Boanstvo." (DA 663.664; slino u enji vjekova, str. 571) B. Pali ljudski rod Isus iz Nazareta nije samo utjelovljena Rije, boanska u cijelosti; ona je i potpuno ljudsko bie. "Da bi mogao ostvariti svoju nakanu ljubavi za pali ljudski rod, On je postao kost od nae kosti i meso od naega mesa Boansko i ljudsko su tajanstveno spojeni pa su ovjek i Bog postali jedno." (FLB 48) "Krist koji nije poznavao ni najmanju mrlju grijeha ili ukaljanosti, uzeo je nau narav u njezinom propadajuem stanju." (1SM 253) "Isus je uzeo ljudsku prirodu kad je ljudski rod ve etiri tisue godina bio oslabljen grijehom." (enja vjekova, str. 26) "Na svoju bezgrenu narav uzeo je nau grenu narav." (MM 181) Meutim, Ellen G. White istovremeno objanjava: "Trebao je zauzeti mjesto na elu ovjeanstva uzimanjem ovjekove naravi, ali ne i njegove grenosti." (ST, 29. svibnja 1901) Osim toga: "Bio je neokaljan pokvarenou, tuinac grijehu, pa ipak se molio i to esto sa velikom vikom i suzama. Molio je za svoje uenike i za sebe, poistovjeujui se tako s naim potrebama, naim slabostima i naim nedostacima koji su tako uobiajeni kod ljudskog roda. Bio je silan molitelj koji nije imao strasti nae ljudske, pale naravi, ali je bio zaogrnut slabou nae ljudske, pale naravi, iskuavan svime, osim grijehom." (2T 508.509) Isus je "na sebe uzeo ljudsku narav i bio iskuavan svime ime se kua ljudska narav. Mogao je sagrijeiti; mogao je pasti, ali u Njemu ni jednog trenutka nije bilo sklonosti k zlu." (5BC 1128) 56

C. Dvije naravi u jednoj Osobi Ellen G. White je jasno istaknula kransko uenje o dvije Kristove naravi u jednoj osobi. "A sada o ljudskoj strani: On je postao 'ljudima slian, oblijem ovjeku nalik, ponizi sam sebe, posluan do smrti'. On je dragovoljno uzeo na se ljudsku narav. Bilo je to Njegovo djelo i uinjeno Njegovim pristankom. Svoju je boansku narav zaodjenuo ljudskom. Bio je sve to je Bog, ali se nije prikazao kao Bog. Pokrio je prikazivanje Boanstva koje je zahtijevalo tovanje i izazivalo divljenje Bojeg svemira. Bio je Bog dok je boravio na zemlji, ali se liio Bojeg lika i umjesto toga uzeo lik i izgled ovjeka. Hodio je zemljom kao ovjek. Radi nas je postao siromaan, da se mi Njegovim siromatvom obogatimo. Odloio je svoju slavu i velianstvo. Bio je Bog, ali je za neko vrijeme odloio slavu Bojeg lika." (RH, 15. lipnja 1905; 5BC 1126) "Je li se ljudska narav Marijina Sina promijenila u boansku narav Sina Bojega? Ne; obje su se naravi tajanstveno stopile u jednoj osobi u ovjeku Isusu Kristu." (21MR 418) "On je pokazao savrenu ljudskost, udruenu s boanstvom; uz ouvanje razliitosti svake naravi." (GCB, 1. listopada 1899; 5BC 918) D. Krist na primjer Krist nam je primjer u oslanjanju na snagu svog Oca. "Kristova poslunost Ocu bila je ista ona koja se oekuje od ovjeka. ovjek ne moe nadvladati Sotonine kunje a da se boanska snaga ne povee s njegovom sposobnou. Tako je i s Kristom. On se mogao osloniti na boansku snagu. Nije doao na na svijet da bi pokazao poslunost manjeg Boga veemu, ve da kao ovjek bude posluan Bojem svetom zakonu; na ovaj nain On je primjer nama. Gospodin Isus doao je na na svijet, ne zato da otkrije ono to Bog moe uiniti, ve to ovjek moe uiniti vjerom u Boju silu koja moe pomoi u svakoj tekoi. ovjek teba vjerom postati dionikom boanske naravi i savladati svaku kunju kojoj je izloen." (MS 1, 1892; 7BC 929) "Zbog toga je Isus 'poput nas iskuavan svime' (Heb 2,15 DF; slino enja vjekova, str. 9). Bio je izloen svakoj kunji kojoj smo i mi izloeni. Nije u svoju korist upotrijebio nikakvu silu koja besplatno nije i nama ponuena. Kao ovjek suoio se s kunjom i nadvladao snagom koju Mu je dao Bog." (DA 24; slino enja vjekova, str. 9) E. rtvena smrt Kristova je smrt, kako je to vidjela Ellen White, bila rtvena smrt, pretkazana u starozavjetnim rtvama. Opisujui znaenje i posljedice kria, ona je spomenula kategorije kao to su zamjena, otkup, pomirenje, okajanje, izmirenje, koje sve podsjeaju na biblijski rjenik. "Na Krista kao nau zamjenu i jamstvo poloeno je bezakonje svih nas. On se ubrojio u prijestupnike, da bi nas otkupio od osude zakona. Krivnja svakog Adamovog potomka 57

optereivala je Njegovo srce. Boji gnjev prema grijehu, strani izraz Njegovog nezadovoljstva zbog nepravde, ispunjavali su uasom duu Njegovog Sina." (enja vjekova, str. 647) "Gospodin slave sada umire kao otkup za ljudski rod." (enja vjekova, str. 646) "Na je Spasitelj platio otkupninu za nas."1SM 309) "Krist se ponizio do uzimanja ljudske naravi. To je uinio da bi se Pismo ispunilo; a plan je poeo ostvarivati Sin Boji koji je poznavao sve korake svog ponienja, da mora sii i prinijeti rtvu pomirnicu za grijehe osuenog svijeta koji uzdie." (RH, 15. lipnja 1905; 5BC 1127) "Krist je postao rtvom pomirnicom za ovjekov grijeh. On je namjesto ovjekove grenosti ponudio savrenstvo svog karaktera. On je na sebe uzeo prokletstvo neposlunosti." (1SM 237) "Zahvaljujui Kristu, Pravda moe oprostiti ne rtvujui ni mrviak svoje uzviene svetosti Pravda je sila sa svog uzvienog prijestolja i zajedno sa svim nebeskim vojskama prila kriu. Tu je vidjela Onoga koji je jednak Bogu kako podnosi kaznu za svu nepravdu i grijeh. Savreno zadovoljna, Pravda se s potovanjem poklonila pred kriem uz rijei: Dovoljno je." (MS 94, 1899; 7BC 936) F. Prikaz Boje ljubavi "Smrt Bojeg ljubljenog Sina na kriu pokazuje nepromjenljivost Bojeg Zakona. Ona ukazuje ovjeku na njegov nepromjenjiv karakter." (2T 201) No da bi izbjegla svaki nesporazum Ellen White pie: "Ali ta velika rtva nije prinesena zato da bi se u Oevu srcu probudila ljubav prema ovjeku, ili pak elja da ga spasi. Ne, nipoto! 'Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinoroenog Sina.' (Iv 3,16) Otac nas voli, ali ne zbog te velike rtve pomirnice, ve se On za rtvu pomirnicu i pobrinuo zato to nas voli." (Koraci prema Kristu, str. 12) "Kristova smrt je dokaz Boje velike ljubavi prema ovjeku." (AA 209) Dodajui, ona tvrdi: "Tko moe razmiljati o nedokuivoj ljubavi koja se otkrila na kriu na Golgoti prilikom Kristove smrti, da ne poginemo ve da imamo vjeni ivot tko moe to gledati i ne nai rijei kojima bi veliao Spasiteljevu slavu?" (Misli s Gore blagoslova, str. 61) G. Kristovo uskrsnue Kristovo uskrsnue naznailo je kraj Sotoninom kraljevstvu i sigurnost za vjernike da je smrt samo san: "Kad je Isus poloen u grob, Sotona je likovao. Usudio se ponadati da Spasitelj nee ponovno uzeti svoj ivot. Polagao je pravo na Gospodnje tijelo i postavio svoju strau oko groba, nastojei da Krista zadri kao zarobljenika. Strano se rasrdio kad su njegovi aneli pobjegli pred nebeskim vjesnikom. Kad je vidio kako Krist ustaje kao pobjednik, znao je da

58

e njegovom kraljevstvu doi kraj i da e na koncu i sam morati umrijeti." (DA 782; slino u enja vjekova, str. 672) "Ustao je iz groba okruen oblakom anela u udesnoj sili i slavi Boanstvo i ovjeanstvo spojeni. Preuzeo je u svoje ruke svijet za koji je Sotona tvrdio da je njegov zakoniti teritorij, i svojim udesnim djelom polaganja ivota obnovio zajednicu cjelokupnog ovjeanstva s Bogom." (1SM 343) "Krist je postao jedno s ovjeanstvom, da bi ono moglo postati jedno s Njim u duhu i ivotu. Zahvaljujui ovom zajednitvu u poslunosti Rijei Bojoj, Njegov je ivot postao njihov ivot. On kae pokajniku: 'Ja sam uskrsnue i ivot.' (Iv 11,25) Za Krista je smrt san tiina, mrak, spavanje. On o njoj govori kao da je kratkotrajna. 'Tko god ivi i vjeruje u me, sigurno nee nigda umrijeti.' (Iv 11,26) 'Tko dri moju rije, sigurno nee nigda okusiti smrti.' (Iv 8,52) 'Sigurno nee nigda vidjeti smrti.' (Iv 8,51) A za onoga koji vjeruje smrt je sitnica. Umrijeti s Njim znai samo zaspati." (Isto, 302.303) H. Kristovo uzaae Govorei o posljednjim danima koje je Krist proveo sa svojim uenicima i o znaenju Njegova uzaaa na nebo, Ellen G. White primjeuje: "Dolo je vrijeme da Krist uzie do doma svog Oca. Kao boanski osvaja trebao se vratiti u nebeeske dvorove s trofejima svoje pobjede. Prije svoje smrt izjavio je Ocu: 'Dovrio sam djelo koje si mi dao izvriti.' (Iv 17,4 DF) Nakon svog uskrsnua ostao je za izvjesno vrijeme na zemlji, da bi se Njegovi uenici mogli upoznati s Njim u Njegovom uskrslom i proslavljenom tijelu. Sad je bio spreman za povratak. Dokazao je vjerodostojnost injenice da je ivi Spasitelj. Njegovi uenici vie nemaju potrebe da Ga dovode u vezu s grobom. Sad su mogli misliti o Njemu kao proslavljenom pred cijelim svemirom." (DA 829; slino u enji vjekova, str. 712) "Nakon to je Krist uzaao na nebo, Njegovi sljedbenici osjeali su kao da je On i dalje s njima, da je osobno nazoan, pun ljubavi i svjetla Isus je uzaao na Nebo u ljudskom obliku. Znali su da se On nalazi ispred Bojeg prijestolja i da je ostao njihov Prijatelj i Spasitelj, da je Njegova ljubav opstala nepromijenjena i da se On i dalje izjednauje s napaenim ovjeanstvom. On iznosi pred Boga zasluge svoje dragocjene krvi, pokazuje ranjene ruke i noge da bi podsjetio na cijenu koju je platio za one koje je izbavio. Znali su da je uzaao na Nebo da im pripravi mjesto i da e opet doi da ih uzme k sebi." (Koraci prema Kristu, str. 78) I. Krist kao veliki sveenik O Kristovoj sveenikoj slubi i slavnom povratku mogu se potraiti i drugi lanci u ovome djelu. Meutim, sljedei navod zasluuje panju ovdje. "Kristovo posredovanje za 59

ovjeka u gornjem Svetitu isto je tako bitno u planu spasenja kao to je to bila Njegova smrt na kriu. Svojom smru Krist je zapoeo djelo zbog kojeg je nakon svog uskrsnua uzaao da bi ga dovrio na Nebu." (Velika borba, str. 419) Kristova osoba i djelo potakli su u Elleni White snani duh hvale Bogu. Ona pie: "'Ne nama, o Jahve, ne nama, ve svom imenu slavu daj zbog ljubavi i vjernosti svoje.' (Ps 115,1) Takav je duh proimao izraelsku pjesmu izbavljenja, a to je duh koji treba prebivati u srcima svih koji se boje i ljube Boga. Oslobaajui nae due iz ropstva grijeha Bog nam je dao vee izbavljenje od izbavljenja Hebreja kod Crvenog mora. Kao i izraelsko mnotvo i mi duom, srcem i glasom trebamo hvaliti Gospoda za 'dobrotu njegovu, za udesa njegova sinovima ljudskim'. One koji razmiljaju o velikoj Bojoj milosti i ne zaboravljaju mala djela dobrote, On e opasati radou i u njihova srca staviti pjesmu Gospodu. Svakodnevni blagoslovi koje primamo iz Boje ruke, a iznad svega Isusova smrt koja nam donosi radost, a nebo stavlja nadohvat ruke, trebali bi biti predmet trajne zahvalnosti. Kakvo je saaljenje, kakvu neusporedivu ljubav, Bog pokazao prema nama, izgubljenim grjenicima, kad nas je povezao sa sobom da budemo njegovo naroito blago! Kakvu je rtvu podnio na Otkupitelj da se mi moemo zvati djecom Bojom! Mi trebamo zahvaliti Bogu za blagoslovljenu nadu koju nam daje velikim planom otkupljenja, mi ga trebamo hvaliti zbog nebeske batine i njegovog bogatog obeanja, hvaliti ga to Isus ivi da bi posredovao za nas." (Patrijarsi i proroci, str. 231.232) VI. Literatura Izmeu velikog mnotva literature o osobi i djelu Isusa krista, ovaj popis predstavlja izbor publikacija koje istrauju ovo podruje, a pridonijele su nastanku ovog lanka. Osnovne knjige ostaju esto zanemarena Evanelja po Mateju, Marku, Luki i Ivanu. Izmeu vanijih djela na engleskom jeziku napisanih iz razliitih stajalita su ova: Adams, Roy. The Nature of Christ. Hagerstowm, Md., Review and Herald, 1994. Baillie, Donald M. God Was in Christ: An Essey on Incarnation and Atonement. New York, Charles Scribner's Sons, 1948. Barth Karl. Church Dogmatics. 4 sveska. Edinburgh, Clark, 1956. Berkouwer, G. C. The Person of Christ. Grand Rapids, Eerdmans, 1954. Boff, Leonardo. Jesus Christ Liberator. Maryknoll, N. Y., Orbis, 1978. Brunner, Emil, The Mediator. Philadelphia, Westminster, 1947. Cave, Sydney. The Doctrine of the Person of Christ. New York, Charles Scribner's Sons, 1925. 60

Cullmann, Oscar. The Christology of the New Testament. Drugo izdanje. Philadelphia, Westminster, 1964. Erickson, Millard J. Man's Need and God's Gift: Readings in Christian Theology. Grand Rapids, Baker, 1976. . The World Become Flesh. Grand Rapids, Baker, 1991. Forsyth, P. T. The Person and Place of Jesus Christ. Boston, Pilgrim, 1909. Grenz, Stanley, junior i Roger E. Olson. Twentieth Century Theology. Downers Grove, Ill., InterVarsity, 1992. . "Jesus Christ." Zondervan Pictorial Encyclopedia of the Bible. Urednici Merrill C. Tenney i Steven Barabas. Grand Rapids, Zondervan, 1975. Sv. 3, str. 497-583. Harris, Murray J. Jesus As God; The New Testament Use of "Theos" in Reference to Jesus. Grand Rapids, Baker, 1992. Hendry, George. "Christology." A Dictionary of Christian Theology. Urednik Allan Richardson. London, SCM, 1969, str. 51-60. Heppenstall, Edward. The Man Who Is God. Washington, D. C., Review and Herald, 1977. Hick, John, urednik. The Myth of God Incarnate. London, SCM, 1977. Holbrook, Frank B. The Atoning Priesthood of Jesus Christ. Berrien Springs, Mich., Adventist Theological Society, 1996. Kelly, J. N. D. Early Christian Creeds. Tree izdanje. London, Longman, 1972. Ladd, George Eldon. A Theology of the New Testament. Grand Rapids, Eerdmans, 1974. Larson, Ralph. The Word Was Made Flesh: One Hundred Years of Seventh-day Adventist History, 18521952. Cherry Valley, Kalifornija, Cherrytown Press, 1986. Marshall, I. Howard. I Believe in the Historical Jesus. Grand Rapids, Eerdmans, 1977. McGrath, Alester E. The Making of Modern German Christology: From the Enlightenment to Pannenberg. Oxford, Blackwell, 1986. Meyendorff, John. Christ in Eastern Christian Thought. Washington, D. C., Corpus, 1969. Moltmann, Jrgen. The Crucified God. London, SCM, 1974. Morris, Leon. The Apostolic Preaching of the Cross. Grand Rapids, Eerdmans, 1980. . "Atonement." New Bible Dictionary. Drugo izdanje. Urednik J. D. Douglas et al. Downers Grove, Ill., InterVarsity, 1982, str. 104-106. . New Testament Theology. Grand Rapids, Zondervan, 1986. 61

O'Collins, Gerald. Christology: A Biblical Historical, and Systematic Study of Jesus. Oxford, Oxford University Press, 1989. Oden, Thomas C. The Word of Life. San Francisco, Harper and Row, 1989. Pannenberg, Wolfhart. Jesus God and Man. Drugo izdanje, Philadelphia, Westminster 1977. Pelikan, Jaroslav. Jesus Through the Centuries: His Place in the History of Cultures. New Haven, Conn., Yale University Press, 1985. Ramm, Bernard. An Evangelical Christology: Ecumenic and Historic. Nashville, Thomas Nelson, 1985. Rowden, Harold H. Christ the Lord: Studies in Christology Presented to Donald Guthrie. Downers Grove, Ill., InterVarsity, 1982. Runia, Klass. The Present-day Christological Debate. Downers Grove, Ill., InterVarsity, 1984. Schillebeeckx, Edward. Jesus: An Experiment in Christology. New York, Seabury, 1979. Sobrino, Jon. Christology at the Crossroads. Maryknoll, N. Y., Orbis, 1978. Vick, Edward W. H. Jesus: the Man. Nashville, Southern Publishing, 1979. Wallace, Ronald S. "Christiology", Baker's Dictionary of Theology. Urednik Everett E. Harrison, et al. Grand Rapids, Baker, 1972, str. 117-123. Wallenkampf, Arnold V. i W. Richard Lesher, urednici. The Sanctuary and the Atonement: Biblical, Historical, and Thelogical Studies. Washington, D. C., Biblical Research Institute, 1981. Webster, Eric C. Crosscurrents in Adventist Theology. Berrien Springs, Mich., Andrews University Press, 1992. Whidden, Woodrow W. II. Ellen White on the Humanity of Christ. Hagerstown, Md., Review and Herald, 1991. Young, Norman H. "Christology and Atonement in Early Adventism." Adventist Heritage 9 (jesen 1984), str. 30-39. (Zavrio s prijevodom 25/08/00 09:12:50; pregledao 29/08/00 14:08:40)

62