(Poeo prevoditi 30. 08.

00 13:55:41)
Handbook of Seventh-day Adventist Theology 8
str. 233-270.
Grijeh
John M. Fowler
Uvod
Nigdje u literaturi problem grijeha nije tako ozbiljno obraen kao u Bibliji. Njezine
prve stranice grafiki oslikavaju ulazak grijeha u povijest ovjeanstva, a njene zavrne
stranice pobjedonosno objavljuju brisanje grijeha iz svemira. Izmeu poetka i kraja opisana
je stalno borba ovjeka s grijehom i Boje obeanje i sredstva za otkup od grijeha. Boji
odnos prema ovjeanstvu, usmjeren na uklanjanje grijeha i na izmirenje s ovjeanstvom
koje je dobilo oprost, jedna je od velikih tema Svetog pisma. Pavao ovu temu iskazuje bolje
od ikoga: "Njega koji je bio bez ikakva grijeha Bog uini mjesto nas grijehom, da mi u njemu
postanemo pravednou Bojom." (2 Kor 5,21)
Suvremena kultura odbacuje grijeh kao zaokupljenost nekolicine lakovjernih koji
Bibliju uzimaju ozbiljno. Grijeh se moe promatrati kao problem ponaanja koji nema
nikakve veze ni s Bogom ni s bilo kakvim boanskim pravilom za ljudski ivot, ili ga se moe
smatrati moralnim nesavrenstvom koje se pripisuje nedostatku u ljudskom razvoju ili
iznenadnoj eksploziji emocionalne neuravnoteenosti ili biolokom porivu. Meutim Biblija
prikazuje grijeh takvim kakav jest; onim to se isprijeilo izmeu Stvoritelja i ovjeka i
izazvalo stvaranje ponora izmeu Boga i ljudskog roda. Ponor je toliko dubok i pomou
ljudskih sredstava nepremostiv, da je Bog morao poslati svoga Sina Isusa (Iv 3,16) da "mjesto
nas wpostanew grijehom" da bi Bog "u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajajui im
opaina njihovih" (2 Kor 5,21.19). Kako definirati grijeh? to ga u boansko-ljudskim
odnosima ini tako ozbiljnim? Kako je nastao? U emu lei njegova snaga? Ova i druga
pitanja predstavljaju sadraj ovog lanka, u kojemu problemu grijeha pristupamo iz
perspektive Biblije i kranske povijesti.
I. Ljudski rod prije grijeha
A. Slika Boja
B. Boanski plan za ljudski rod
C. Grijeh i Boja slika
II. Biblijska terminologija
A. U Starom zavjetu
1
1. .a`'
2. 'w^n
3. Pea'
4. Rea'
5. Saetak
B. U Novom zavjetu
1. Hamartia
2. Parako.
3. Parabasis
4. Parapt^ma
5. Anomia
6. Adikia
7. Saetak
III. Podrijetlo grijeha
A. Podrijetlom prije ljudi i od anela
B. Pad ljudskog roda
1. Povijesni in
2. Odgovoran in
3. Duhovni i moralni in
4. Kuanje i pad
IV. Narav i sutina grijeha
A. Grijeh kao pobuna protiv Boga
B. Grijeh kao raskinut odnos
C. Grijeh kao stanje
D. Grijeh kao specifina vrsta zla
E. Grijeh kao neispunjenje oekivanja
F. Grijeh kao prijestup
G. Grijeh kao sebinost i oholost
H. Grijeh kao sila koja zarobljava
I. Grijeh kao krivnja i okaljanost
J. Grijeh kao zanemarivanje dunosti
K. Saetak
V. Posljedice grijeha
A. Posljedice po ljudska bia
2
1. Za Adama i Evu
2. Za ljudsku rasu
3. Za fiziki svijet
B. Posljedice po Boga
VI. Proirenost i uklanjanje grijeha
A. Proirenost grijeha
1. Kozmike posljedice grijeha
2. Univerzalnost grijeha
B. Prenoenje grijeha
C. Smrt, kazna za grijeh
1. Boja srdba
2. Boja pravda
D. Unitenje grijeha
VII. Povijesni pregled
A. Prva crkva
B. Pelagije i Augustin
1. Pelagije
2. Augustin
C. Srednji vijek
1. Anzelm
2. Toma Akvinski
D. Reformacija
1. Martin Luther
2. Jean Calvin
3. Ulrich Zwingli
4. Anapabtistiki reformatori
E. Postreformacija
1. Jacob Arminius
2. Tridentski sabor
F. Od sedamnaestog do devetnaestog stoljea
1. Federalna teologija
2. Posredniko okrivljavanje
3. John Wesley
4. Teologija nove kole
3
5. Realistika kola
G. Dvadeseto stoljee
1. Neoortodoksnost
2. Socijalno evanelje
3. Teologija osloboenja
H. Adventistiko razumijevanje
VIII. Implikacije za kranski ivot
A. Boja narav
B. ovjekova narav i dostojanstvo
C. Veliina Boje ljubavi
D. Savlaivanje kuanja
E. Moralna odgovornost
F. Znaenje i svrha ivota
IX. Komentari Ellen G. White
A. Ljudski rod prije grijeha
B. Podrijetlo grijeha
C. Narav i sutina grijeha
D. Posljedice grijeha
E. Domet i eliminacija grijeha
F. Posljedice po kranski ivot
X. Literatura
I. Ljudski rod prije grijeha
Biblijski izvjetaj o ljudskom rodu prije grijeha prikazuje ovjeka i enu u stanju
dobrote. Svaki je dan stvaranja zavrio boanskom izjavom da je bilo "dobro" (Post
1,4.10.12.18.25). Ali estog dana, poslije stvaranja Adama i Eve, Bog je objavio da "bijae
veoma dobro" (r. 31). Razlog za takvu izjavu ne nalazimo samo u injenici da je stvaranje
Adama i Eve okrunilo Boju stvaralaku aktivnost, ve i u injenici da je stvaranje ljudskog
roda ukljuivalo elemente boanske ekskluzivnosti. Stvaranju ovjeka prethodio je sveani
boanski savjet. lanovi Trojstva ujedinjeno su odluili: "Nainimo ovjeka na svoju sliku,
sebi slina." (r. 26). Boanskim dekretom Adamu i Evi je predana "vlast" nad stvorenjem na
zemlji. S ovim dvjema blagoslovima Bojom slikom i vlau koji nisu bili dostupni
ostalim stvorenjima na zemlji, Bog je okrunio Adama i Evu "slavom i sjajem" (Ps 8,6-9).
Premda su "vladali" nad svime to je bilo na kopnu, u zraku ili u vodi (rr. 7-9), Adam i Eva su
4
trebali ivjeti u moralnoj i duhovnoj zajednici sa Stvoriteljem. Bog ih je uinio jednostavnima
(Prop 7,29), s najveim moguim potencijalom u razumu, u moralnoj i duhovnoj dobroti i u
savrenom i skladom odnosu sa Stvoriteljem i unutar same rase. Bili su stvoreni kao slobodna
moralna bia bez sklonosti prema zlu. Ali nisu bili automati. Njihovo odnos i poslunost
prema Stvoritelju bili su posljedica slobodnog izbora, potekli iz bezuvjetne ljubavi i
vrhunskog potovanja Stvoriteljeve volje za njih, otkrivene u moralnim naelima i pravilima
ponaanja. Davanje slobode izbora nije podrazumijevalo poputanje grijehu, ve je Adama i
Evu uinilo odgovornim stvorenjima.
A. Slika Boja
Jedinstvenost Adama i Eve nad svim drugim stvorenjima definirana je u Stvoriteljevoj
objavi: ""Nainimo ovjeka na svoju sliku, sebi slina." (Post 1,26) Neki su teolozi napravili
razliku izmeu "slike" i "slinosti": prva ukazuje na prirodne osobine s racionalnim umom i
slobodnom voljom, zadrane poslije pada; a druga predstavlja izvornu pravednost sa ivotom
Duha, izgubljenu poslije pada, ali vraenu milou.
Meutim, motiv "Boje slike", tako sredinji biblijskom izvjetaju o stvaranju,
predstavlja najsnaniji opis dostojanstva i jedinstvenosti ljudskog bia. On ljudskom biu daje
jedinstveni dignitet i vrijednost. Ljudi su materija, ali iznad materije; stvorenja, ali iznad
drugih stvorenja; oni nose Boju sliku, a ipak nisu Bog.
Ono to predstavlja Boju sliku bilo je tijekom povijesti predmet teoloke rasprave, pa
su uinjene brojne identifikacije: fizika slinost, razboritost, individualnost, slobodna volja,
razumijevanje, sloboda izbora, vladanje, odnos osobe prema osobi, jedinstvo u raznolikosti
("muko i ensko", r. 27), i druge.
Unato razliitih stajalita, nismo ostavljeni bez nagovjetaja to bi to moglo
predstavljati "Boju sliku". Novi zavjet iznosi Radosnu vijest o spasenju u Kristu Isusu, kojim
je omogueno oprotenje grijeha i izmirenje grenika s Bogom (2 Kor 5,19). Ovaj proces
spasenja i izmirenja uklanja "staro " i stvara "novo ja" novo stvorenje, to je istaknuta tema
u Novom zavjetu, a posebice u Pavlovim spisima. Pavao govori o ovoj novoj osobi kao
obnovljenoj u znanju, svetosti i pravednosti (Kol 3,10; Ef 4,21-24). Ako ove karakteristike
predstavljaju sliku otkupljenog, obnovljenog ljudskog bia, onda moemo ustvrditi da je
Boja slika morala sadravati znanje, svetost i pravednost, koje u svom konanom i najiem
smislu djelomino definiraju Boju narav.
Zato Boju sliku treba razumjeti u onim karakteristikama postojanja i odnosa koja je
Bog odluio dati kao dio sebe. Da bude svet, moralno estit, da ljubi pravednost, da ivi i
djeluje na osnovi ljubavi, da bude pravedan i poten, da izabere sklad sa svime to je dobro i
5
lijepo, da bude kreativan i slua Stvoriteljeve zakone, da razumije to je boansko i da se uva
svega to nije u skladu s Bojom voljom, da bude kao pojedinac jedinstven, ali usklaen s
kolektivom ove i druge karakteristike dolaze na um kad razmiljamo o Bogu i onome to je
ukljueno u Boju sliku.
U krajnjoj liniji Boja slika je suprotna slici grijeha. Stoga objava Trojedinog Boga:
"Nainimo na svoju sliku", pokazuje da ovjek kao grenik nije potekao iz boanskog uma,
nego je posljedica ovjekova izbora. Boja slika definira ljudsko bie kao Boje dijete to je
poloaj opline, prisnosti i rastenja u Njemu, koji ne moe uivati nijedno drugo stvorenje.
Sutina Boje slike je zajednica Boga i ovjeka puna ljubavi, uzajamna, trajna i
ispunjavajua. Ova zajednica ini ulazak grijeha ozbiljnim, jer je ulazak grijeha u Eden ne
samo prekinuo zajednitvo Boga i ovjeka, ve se ovjek svojim izborom pobunio protiv
Stvoritelja. Ova pobuna izazvala je stanje izgubljenosti. No ono ne mora biti trajna, jer je Bog
koji je stvorio ovjeka, jo prije no to su poloeni temelji zemlje (Ef 3,9-11), nainio plan da
izbavi ovjeanstvo od takvog stanja i da smru svog vlastitog Sina u potpunosti obnovi svoju
sliku. (Vidi Stvaranje, I. A. 12; ovjek, I. B.)
B. Boanski plan za ljudski rod
Kad ih je stvorio na svoju sliku, Bog je za Adama i Evu, i njihovo potomstvo, planirao
dvojaku budunost. Prije svega, priznavanjem Boga za vladara svemira oni e samo Njemu
ukazivati svoju punu odanost i tovanje. Vjena Boja zapovijed je uvijek glasila: "Bojte se
Boga i zahvalite muPoklonite se Stvoritelju neba i zemlje." (Otk 14,7) Biblija je proeta
ekskluzivnim tovanjem i potpunom odanou Bogu, a njih Bog ljubomorno uva za sebe.
tovanje je jednostavno dati Bogu ono to Mu pripada: bezrezervnu hvalu, bezuvjetnu
poslunost i apsolutnu zahvalnost. U ovome On ne doputa konkurenciju: "Nemoj immti
drugih bogova uz mene." (Izl 20,3) Prva zapovijed nije ograniena samo na bogove izvan
ovjeka, ve ukljuuje i samog ovjeka. Priznati Boga vrhunskim vladarem i jedinim
predmetom tovanja i klanjanja, zahtijeva da se bez odlaganja oslobodimo oholosti,
uobraenosti i zastranjenja. Svjesno i radikalno odbijanje sebine elje da ovjek bude svoj
bog, osnova je jedinog ispravnog i zadovoljavajueg odnosa ljudskog roda prema Bogu. To je
bio edenski uzor i Isusov opis pravog bogotovlja: "Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem
svojim, svom duom svojom i svom pameti svojom. To je najvea i prva zapovijed." (Mt
22,37.38) Dati Bogu prvo mjesto u svemu to mislimo i inimo, gledati na sve iz Njegove
perspektive i ne initi nita bez oslanjanja na Njega, usvojiti Njegove prioritete i potpuno se
posvetiti njihovom ostvarenju, odbaciti sve se to moe isprijeiti izmeu nas i Boga i izabrati
6
Njegovu volju i put bez obzira na cijenu to je najvea i prva biblijska zapovijed. Sve to
odstupa od toga suprotno je Bojem nacrtu za ovjeanstvo.
Drugo, ljudski rod trebao je vladati nad stvorenim. Stavljanjem ovjeka za uvara ove
zemlje, Bog je stvorio upraviteljsku slubu najvieg reda. Obuhvaajui neljudski dio
stvaranja, ovo je imenovanje obiljeilo naroiti odnos itavog ljudskog roda koji e potei od
Adama i Eve. Boja zapovijed: "Plodite se i mnoite" (Post 1,28) bio je poziv ljudima da
stvaralaki sudjeluju u osnivanju i odravanju svoje vrste. Takav in ukazuje na zajednitvo
odgovornosti meu ljudima, potie jedinstvo meu njima i predstavlja odreenu slinost s
boanskim jedisntvom koje vlada izmeu triju boanskih Osoba, na iju sliku je ovjeanstvo
stvoreno.
Stoga "Boja slika" ne predstavlja samo stvaralaku slinost sa Stvoriteljem, ve i
odgovornost za tovanje i zajednitvo koje proistjee iz takve slinosti. Osim toga, ona se
protee na zajednitvo koje obuhvaa cijeli ljudski rod.
C. Grijeh i Boja slika
I povijest i iskustvo pokazuju da je ideal to ga je sadravala Boja slika uniten. Dok
ljudi, pokazujui dio Boje slike (na primjer, rasuivanje i razum) stvaralaki nastoje dosei
zvijezde ili se duboko uputaju u tajne ivota, oni odbijaju ivjeti prema propisima koji vae
za Boju sliku s obzirom na tovanje Stvoritelja i zahtjeve za ljudskim zajednitvom,
jednakou i dostojanstvom. Ljudsko bie koje cijepa atom da bi osvijetlilo itav grad, taj isti
atom koristi da ga uniti. Jedan provodi itav ivot irei granice znanja ili nalazei lijek za
nepoznatog ubojicu, dok drugi ne zastaje ni trenutak da razmisli o ozbiljnosti ubijanja
milijuna samo zato da zadovolji podle snove o izgradnji trajnog imperija.
to se to dogodilo s Bojom slikom? Nema sumnje, ovjeanstvo je nije potpuno
izgubilo. Premda ne moemo nijekati da je grijeh uzrokovao strahovitu degeneraciju u
svakom podruju ljudskog ivota, individualno i kolektivno, ne moemo tvrditi da je grijeh
potpuno unitio Boju sliku. Otetio da, ali ne i unitio. Osim toga, kad bi ta slika bila
potpuno unitena teko bi bilo shvatiti ovjekovu mo rasuivanja i stvaranja, a sluajevi
pokazivanja ljubavi i rtvovanja za drugog, tako esto prisutni u povijesti, bili bi zagonetni.
Isusova prispodoba o izgubljenom noviu (Lk 15,8-10) daje klju koji odgovara statusu
Boje slike nakon grijeha. Premda je novi bio izgubljen i pokriven prainom, jo uvijek je
zadrao natpis vladajue sile. S ljudskim rodom je upravo onako kao to je novi zadrao
pismo premda je izgubio status. Ljudska su bia izgubljena zbog grijeha; ona vode ivot
otuen od Stvoritelja; oteeni su i ranjeni snagom i utjecajem grijeha, ali u njima jo uvijek
nije potpuno unitena slika Boja. Ta je slika prikrivena u svakoj ljudskoj dui.
7
No prikrivenost slike Boje ne umanjuje veliinu naslijea grijeha kako pojedinca tako
i cjeline. O tome svjedoe povijest i iskustvo. ini se da je povijest ovjeanstva obiljeena
masovnim poremeajevima, neprekidnim kaosom, stalnim drutvenim nemirom i patologijom
kolektivne mrnje. U samoj dui bijesni rat izmeu idealnog i stvarnog, u kojem se natjeu
porivi, ambicije i strasti. Stvoren "malo manji od anela" (Ps 8,5 DK), ovjek se esto
sputa na razinu zvijeri.
emu moemo pripisati ovu sveopu bijedu? Nasljeu i okolini, kako to tvrde
naturalisti? Drutveno-ekonomskom izrabljivanju, kako to misle marksisti? Neminovnom
procesu odreenosti, kako to tvrde evolucionisti? Ili se trebamo obratiti Bojoj Rijei: "Jer su
svi sagrijeili i lieni su Boje slave" (Rim 3,23)? Biblija realno promatra ljude i bez
oklijevanja dijagnosticira ovjekovo stanje kao stanje pada uzrokovanog grijehom. Ljudski
rod je stvoren da ivi na visokom poloaju zajednice s Bogom i u skladnom odnosu jedan s
drugim. No grijeh se pojavio kao uljez, prekinuo zajednicu ovjeka i Boga, i zatrovao odnose
meu lanovima ljudske zajednice.
Suvremeni um moda ne vidi nikakvog znaenja u rijei "grijeh", ali je njegova
prisutnost neporeciva. Biblija tumai ovjeko stanje iz Boje perspektive i poziva ljudska bia
da u grijehu potrae uzrok svojoj osobnoj i zajednikoj bolesti: "Jao, grena li naroda, puka u
zlu ogrezla, roda zlikovakog, pokvarenih sinova! Jahvu ostavie, prezree Sveca Izraelova,
njemu su okrenuli lea." (Iz 1,4)
II. Biblijska terminologija
Da opie to je grijeh, Biblija rabi itavu lepezu pojmova. Premda svaka rije moe
dati odreeno znaenje, prouavanje najee rabljenih rijei u Starom i Novom zavjetu istie
temu da je grijeh zapravo stanje pobune ljudi protiv Boga koje vodi do njihove neposlunosti
Bogu. Kratki pregled nekih od kljunih rijei upotrebljenih u Bibliji da opiu grijeh pomoi e
u odreivanju biblijske definicije.
A. U Starom zavjetu
Stari zavjet rabi niz rijei za grijeh, ali etiri od njih se istiu svojim bogatstvom i
uestalou.
1. .a`'
U imeninom obliku a`' u Starom zavjetu nalazimo oko 293 puta. Osnovno
je znaenje "promaiti cilj" kao kod strijeljanja lukom (Suci 20,16; usp. Job 5,24). Teoloka
uporaba ove rijei naglaava in, nain, ivotni stil koji odstupa od onoga koji je Bog zacrtao.
Stoga je grijeh ono to promauje Boje mjerilo (Lev 5,5.16; Ps 51,6).
8
Tako a`'oznaava grijeh kao in ili stajalite koje uzrokuje da ovjek
promai bitne i oekivane ciljeve koji bi sauvali ispravan odnos izmeu ovjeka i Boga.
Grijeh je prekid zajednice ovjeka s Bogom.
2. 'w^n
'w^n je duboko religiozni izraz. Pojavljuje se oko 229 puta i gotovo je uvijek
preveden kao "opaina" pred Bogom, zajedno s idejom kanjavanja (Post 4,13; 15,16). U
korijenu rije ima ideju nepotenja (Tu 3,9). Ona se odnosi i na lano svjedoanstvo, na
prijevaru (Ps 36,4) i ispraznost (Izr 22,8; Iz 41,29). Grijeh je ono to prisilno odvlai od Boje
estitosti i ukljuuje izopaeno ponaanje (Post 15,16; Iz 43,24). Stoga '+w^n u svom
teolokom znaenju ide dalje od a`'-a u tome to sadri dodatnu misao o zloj
nakani.
3. Pea'
Pea' u Starom zavjetu nalazimo oko 135 puta. Ona oznaava namjerno, unaprijed
promiljeno, samovoljno krenje nekog normativa ili mjerila. Ono takoer oznaava odbijanje
pokornosti zakonitom autoritetu. Razlikuje se od a`'-a u tome to in nije
nepromiljen, ve namjerni revolt, pobuna ili prijestup. Ova rije opisuje svojeglavi raskid
nekog ugovora, samovoljno krenje nekog dogovora (1 Kr 12,19; 2 Kr 1,1; 8,20.22). Element
"svojeglavosti" i "revolta", prenesen u teoloki rjenik, ini ovu rije mnogo ozbiljnijim
oblikom grijeha nego druge (Iz 1,2; Jer 3,13; Ho 7,13; 8,1), tako ozbiljnim da samo
nesebina i otvorena "ljubav" moe pokriti pobunu koja je pea'. U Jobu 34,37 nalazimo
zajedno a`' i pea': "A svom grijehu wa`'w jo pobunu wpea'w
domee."
4. Rea'
Rea' znai "mete" i "nemir" i u Starom zavjetu javlja se trideset puta. Njome se
opisuje stanje zlih koji su "poput mora uzburkanog, koje se ne moe smiriti" (Iz 57,20). Ova
rije doslovce znai "iaen", "labav". Stoga se ona moe odnositi na nesigurno stanje zlih
koji su bacati tamo-amo i ive u meteu. U nekim tekstovima (Izl 23,1 i Izr 25,5)
upotrijebljena je rea' da opie osjeaj opakosti i stoga krivnje za zloin. Izraz takoer
oznaava krivicu za neprijateljstvo prema Bogu i Njegovom narodu (Izl 9,27).
5. Saetak
Starozavjetni rjenik za grijeh je prvenstveno teoloke naravi. Premda se ove rijei u
znaenju razlikuju u nijansama, postoji osnovno jedinstvo u njihovom prikazu grijeha: grijeh
je promaaj, odstupanje, podlost, pobuna u odnosu na boanski propisane norme i oekivanja.
Grijeh je "promaaj cilja" i propust da se ispune Boja oekivanja. On je in izvren protiv
9
Boje volje, opaina protiv Njega uinjena. On je ivot otvorene, smiljene pobune protiv
Boje volje i puta. On predstavlja iaeni ivot, otkinut od svog boanskog sidra i zbog toga
bacan tamo-amo u moru zloe. Osim toga grijeh je prije svega motivacija, djelo, stanje
buntovnosti protiv Boga. "Tebi, samom tebi ja sam zgrijeio i uinio to je zlo pred tobom",
pie David (Ps 51,6) i ovim rijeima daje klasinu definiciju da je grijeh prvenstveno in koji
se protivi Bojoj volji. Premda je David sagrijeio protiv Bat-ebe i njezina supruga, on je
pod utjecajem Svetog Duha priznao da njegova djela nisu bila propust u ponaanju ve
prijestup Boje volje i Njegovog zakona. Grijeh je upravo to: odbacivanje Boga, i iz toga
proistjee jednako neprihvatljiv odnos prema drugim ljudima.
B. U Novom zavjetu
Glavna tema u Novom zavjetu je Isus Njegov ivot i rad kao otkupitelja od grijeha.
Zbog toga Novi zavjet snano prikazuje ozbiljnost grijeha izrazima koji ukazuju na njegovu
krajnju cijenu ivot Sina Bojeg, u ijoj je smrti Boja milost i opratanje postalo dostupno
ljudskome rodu. to god Novi zavjet kae da bi naglasio smrtnost grijeha i njegovu golemu
cijenu po Boga, reeno je u svjetlosti veliine i slave kria koji je jednom zauvijek zadao
smrtni udarac snazi grijeha.
Meu mnogim grkim rijeima koje Novi zavjet koristi da opie golemost grijeha, pet
ih je posebno znaajno.
1. Hamartia
U Novom zavjetu hamartia je najee rabljena rije za grijeh i kao takva prevedena
oko 175 puta. Ona doslovce znai "promaiti cilj" kao prigodom vjebe gaanja. U klasinom
grkom ova rije je gotovo uvijek rabljena da ukae na negativni promaaj, a ne na pozitivni
prijestup. Meutim, u Novom zavjetu ova rije opisuje neto tako ozbiljno veliko da grenika
stavlja na udaljenost, ili suprotnu stranu, od Boga. Hamartia opisuje namjerni propust
pojedinca da postigne Boje mjerilo (Mt 1,21; Rim 5,12.13; 1 Iv 1,9). Osim toga hamartia
oznaava ovjekovu odluku da bude neprijateljski nastrojen prema Bogu (Iv 9,41; 19,11; 1 Iv
1,8). Hamartia je sveopa (Rim 3,23) i njezina je mo drala ovjeanstvo pod svojom vlau
(r. 9). Sila grijeha je tako gnusna i njezin dohvat tako snaan da Pavao gotovo poosobljuje
hamartiju i kae da vlada (Rim 5,21) i gospodari nama (Rim 6,14) i da smo postali njezini
robovi (rr. 6.17.20).
2. Parako.
Parako. doslovce znai "propust da ujemo" ili "nevoljkost da ujemo". esto
ovjek uje ono to eli uti i u krajnjem smislu grijeh znai zatvoriti ui za Boga kako ovjek
10
ne bi sluao Njega nego sebe. Rije se pojavljuje tri puta i u Novom zavjetu je provedena kao
"nepokornost" ili "neposluh" (Rim 5,19; 2 Kor 10,6; Heb 2,2).
3. Parabasis
Novi zavjet rabi rije parabasis sedam puta. U glagolskom obliku ona znai "prijei
preko", "proi pored", i stoga ui na zabranjeno podruje. Imenini oblik opisuje namjerno
krenje zakona, prijestup neke zapovijedi, ulaenje u zabranjenu zonu. Zato je i prevedena
kao "prekraj" (Rim 4,15, Gal 3,19) ili "prijestup" (Heb 2,2 DF).
4. Parapt^ma
Parapt^ma, uporabljena dvadeset i tri puta, znai "pasti dok bi trebalo stajati". Ona
oznaava posrtaj, greku i obino se prevodi kao "pogreka" (Mt 6,14.15) ili "posrtaj" (Rim
11,11.12 DF). Od svih rijei uzetih za grijeh, ova oznaava najmanje namjeran in.
5. Anomia
Anomia se u Novom zavjetu pojavljuje etrnaest puta. Ona oznauje prezir ili prekraj
nomos-a, zakona. Najee se prevodi kao "bezakonje" (Mt 24,12; Rim 4,7; Heb 1,9). Ova
rije opisuje stanje osobe koja ivi i postupa suprotno zakonu. Dobro poznata formula u 1.
Ivanovoj 3,4 definira grijeh kao "krenje zakona" i "bezakonje" (DF, RU, A).
6. Adikia
Adikia sadri etiku nijansu "nepravednosti" ili odsutnosti pravednosti, pa je
prevedena kao "nepravednost" (Rim 1,18.19; 2 Pt 2,15) i "nepravda" (1 Iv 5,17 DF). Novi
zavjet je rabi i kao zlo naneseno blinjemu. Prva Ivanova 3,4 i 5,17 izjednauju hamartiju s
adikijom.
7. Saetak
Premda razmatranje biblijske termonilogije za grijeh pomae u razumijevanju
sloenosti pojma grijeha, ovi izrazi sami ili zajedno ne vode nas do precizne biblijske
definicije grijeha. Najosnovnija karakteristika grijeha prikazana u biblijskoj temi Bojeg
postupanja s problemom grijeha jest da je on pobuna usmjerena protiv Bojeg gospodstva i
suverenosti i odbijanje da ovjek prihvati Njegovu vlast u svom ivotu, ponaanju i
budunosti. Odricanje od Boga je zapravo korijen grijeha i ono moe imati razliite oblike i
aktivnosti koje ukljuuju etike, moralne i duhovne odnose i dimenzije.
Tako biblijska terminologija pokazuje da grijeh nije nesrea koja nenadano dolazi na
ljude, ve posljedica ovjekovog aktivnog stava i izbora. Osim toga grijeh nije odsutnost
dobra, ve "nedostizanje" Bojih oekivanja. On je zao put to ga je ovjek namjerno izabrao.
Nije slabost za koju se ljude ne moe smatrati odgovornima, jer ovjek u stanju ili inu
11
grijeha namjerno bira put pobune protiv Boga i ne slua Boju Rije. Grijeh pokuava prijei
ogranienja koja je Bog postavio. Ukratko, grijeh je pobuna protiv Boga.
III. Podrijetlo grijeha
Podrijetlo grijeha je zagonetka koju ne moemo potpuno rijeiti. Meutim, jedno
ostaje neupitno. Bog nije stvorio grijeh. Ne moemo se pozvati na Boje sveznanje niti na
Njegovu odgovornost za stvaranje svemira da bismo opravdali ideju kako je Bog na neki
nain odgovoran za grijeh. Jakov upozorava: "Neka nitko, kad je napastovan, ne kae: 'Bog
me napastuje.' Bog naime ne moe biti napastovan na zlo, a niti sm nikoga ne napastuje.
Naprotiv, svakoga napastuje njegova vlastita pouda. Ona ga izvlai i mami." (Jak 1,13.14)
Tekst je jasan. S jedne strane Bog "ne moe biti napastovan" i On " nikoga ne napastuje".
Time elimo rei da nijedno ljudsko bie koje poznaje biblijski prikaz Bojeg karaktera i
zajednitvo koje tei njegovati s ovjeanstvom, ne moe nikada rei: "Bog me je napastovao
i stoga je Bog odgovoran za moj grijeh." S druge strane, tekst ukazuje na sredite iz kojega
dolazi napastovanje i grijeh: "Svakoga napastuje njegova vlastita pouda. Ona ga izvlai i
mami." Zbog toga je savjet: " Neka nitko ne kae" upozorenje da izvorom grijeha nikada ne
smatramo Boga. To pomisliti znai zanemariti biblijske dokaze. Biblija je odluna u tome da
Bog ni na koji nain nije odgovoran za grijeh. Bog je "svet, svet, svet" (Iz 6,3). Kako bi
mogao On, koji je toliko svet, biti odgovoran za bilo to nesveto? Bog je toliko daleko od
grijeha i Njegov je karakter toliko suprotan bezakonju da Habakuk moli Boji narod da u
Njemu ne gleda izvor zla, premda je njegova prisutnost toliko oita i okrutna: "Nisi li od
davnih vremena, Jahve, Boe moj, Svee moj? Preiste su oi tvoje da bi zlou gledale."
(Hab 1,12.13)
Ova vijest o Bojoj savrenoj svetosti, dobroti i istini proima Sveto pismo. "Bog je on
vjeran i bez zloe, pravedan je on i pravian." (Pnz 32,4) Ljubi istinu i "nije ovjek da bi
slagao, nije sin Adama da bi se kajao" (Bro 23,19). Gnua se zla (Ps 5,6; Izr 6,16) i ali to je
grijeh odvojio ovjeanstvo od Njega (Iz 58,2). Njegov je karakter savren: "On je Stijena,
djelo mu je savreno, jer pravi su svi njegovi putovi." (Pnz 32,4) Kako takav Bog moe biti
izvor grijeha?
Osim toga, Novi zavjet slikovito opisuje razdaljinu izmeu Boga i grijeha: "Bog je
svjetlo i nikakve tame nema u njemu." (1 Iv 1,5) Da premosti ponor koji razdvaja ovjeka od
Boga i osigura izbavljenje iz kraljevstva tame, Bog je uinio najveu rtvu svoje ljubavi kad
je poslao svog "jedinoroenog Sina" da ne bismo propali u grijehu (Iv 3,16). Stanimo pred
krii i postavimo pitanje: Moe li Bog biti odgovoran za grijeh? Ono to vidimo na kriu je
12
Boji vjeni odgovor na problem grijeha, jer grijeh u svojoj sri ostaje u protivljenju Bogu.
Bog trai i spasava izgubljene; grijeh napastuje i vodi u propast. Bog je ljubav i mrzi grijeh;
grijeh raa mrnju, zavist i unitenje. Pripisati podrijetlo grijeha Bogu je stoga ne samo
nebiblijski, nego, prema Svetom pismu, bogohulenje. Zato moramo odbaciti filozofske i
deterministike ideje koje zastupaju neminovnost grijeha, s tim da je Bog nekako njegov
zaetnik.
No ostaje pitanje: Kako je grijeh nastao? Premda Biblija ne raspravlja izravno i
iscrpno o nastanku grijeha u svemiru, imamo dovoljno dokaza za zakljuak da je grijeh nastao
prije pojave ovjeka i da je prijestupom Adama i Eve uao u na svijet.
A. Podrijetlom prije ljudi i od anela
Premda su biblijski podaci o podrijetlu grijeha u prethistoriji oskudni, dovoljno je
poznato da podrijetlo grijeha potraimo u Sotoni. Prema Ivanu "avao wjew grenik od
poetka" (1 Iv 3,8). Biblija ui da je davno prije stvaranja ljudskog roda Bog stvorio mnotvo
anela koji nastavaju u nebeski dvorovima i kojima je dunost da vre Boje zahtjeve. Oni se
neprekidno klanjaju Bogu i slue kao Njegovi vjesnici, vrei i otkrivajui Njegovu volju na
nebu i na zemlji. U svemu to ine nastoje slaviti i oboavati Stvoritelja (Otk 5,11.12).
Kao i ljudska bia, aneli su stvoreni dobri, ali je meu njima dolo do pada. Voa
ovih palih anela bio je Sotona, koga Isus opisuje kao ubojicu "ljudi od poetka" i "oca lai"
(Iv 8,44). Kad je optuio farizeje: "Vama je otac avao" ( r. 44, DF), Isus je ukazao na Sotonu
kao krajnji izvor grijeha. Uz to je rekao: "Gledao sam Sotonu gdje pade kao munja s neba!"
(Lk 10,18); a Apokalipsa prikazuje rat na nebu u kojem je "zavodnik cijeloga svijeta" bio
izbaen s neba i pao na ovu zemlju (Otk 12,7-9). Rat izmeu Krista i Sotone, izmeu dobra i
zla, koji zavrava Kristovim apokaliptikim trijumfom nad Sotonom, tema je koju nalazimo u
itavom Svetom pismu. O tome kada je ovaj rat poeo i kad su Sotona i njegovi aneli bili
izbaeni s neba, Biblija uti, ali imamo dovoljno podataka da se to dogodilo prije stvaranja
Adama i Eve. (Vidi Velika borba, I. B; II. A-C.)
Nijedna doktrina o grijehu ne moe biti potpuna bez razumijevanja ove teme velike
borbe izmeu Krista i Sotone, izmeu dobra i zla. U njezinu sreditu su Boji suverenitet i
karakter. Kad je Lucifer na nebu podigao bunu protiv Boga (Otk 12,7-9) i kad je ona dostigla
vrhunac, Bog nije imao drugog izbora nego da pale anele izbaci s neba. U emu se sastojao
grijeh koji je uzrokovao pad anela? Pavlovo upozorenje da nitko od nedavno obraenih ne
treba biti imenovan nadglednikom, "da se ne bi uzoholio i upao u istu osudu kao i avao" (1
Tim 3,6) nagovijeta da su oholost i uobrazilja bili taj grijeh. Juda 6 tvrdi da pali aneli "nisu
uvali svoje dostojanstvo, nego su ostavili svoje boravite". Iz ova dva teksta zakljuujemo da
13
je grijeh palih anela bio nezadovoljstvo s njihovim poloajem i elja da budu kao Bog.
Grijeh anela je stoga elja za prijelazom granica koje su postavljene stvorenjima i tenja da
postanu slini Stvoritelju. U samoj sutini odnosa Stvoritelj-stvorenje postoji ugraena
granica. Dok Stvoritelj stvorenju prua ivot, ljubav i zajednicu, stvorenje mu za uzvrat
odgovara ljubavlju, poslunou i slavi Onoga koji je omoguio ivot stvorenjima. Prelaenje
preko ove crte, prekid odnosa Stvoritelj-stvorenje, elja da postane kao Bog, pobuna je
stvorenja protiv Stvoritelja. Ovo je bio problem u kojemu aneli "nisu uvali svoje
dostojanstvo" pa su bili izbaeni iz svoga boravita. Ako je elja da postanu bogovi izazvala
pad anela, onda nije teko razumjeti zato je avao ponudio ovu mogunost Evi kad ju je
napastovao da jede zabranjeno voe.
Neposluh Bojem pravu da postavlja ogranienja svojim stvorenjima, zajedno s
oholom eljom da se uzdigne kao Bog (vidi Iz 14,12-14), bio je grijeh koji je uzrokovao rat
izmeu Krista i Lucifera, prvoga meu anelima. U tom je ratu Sotona bio spreman dovesti
pobunu do vrhunca, pa je tako naveo Boga da buntovnike zbaci s neba.
B. Pad ljudskog roda
U odnosu na ljudsku rasu grijeh svoje podrijetlo ima u Edenskom vrtu, u inu pobune
Adama i Eve. Postanak 3. poglavlje prikazuje kako je grijeh uao u ovaj svijet. Prvi grijeh
naih praroditelja ukazuje na etiri znaajna imbenika koji pojedini ili u kombinaciji utjeu
na djelovanje grijeha u ljudskom ivotu.
1. Povijesni in
Tijekom vremena neki su teolozi definirali izvjetaj o padu u grijeh u Postanku 3 kao
alegoriju, odbacujui ga kao mit bez povijesne osnove. Neki od njih ga smatraju
nadpovijesnim dogaajem, nerazumljivim onima koji ive u povijesti. No za pravilno
razumijevanje sutine, naravi i budunosti grijeha, ne moe se odbaciti ili podcijeniti njegova
povijesnost. Njegov poetak, njegov utjecaj na dramu ljudske povijesti, njegov poraz na kriu
i njegovo konano brisanje na posljednjem sudu u Svetom pismu su prikazani kao povijesni
meai koji seu od pobune do obnove. Nijekati bilo koji od ovih dogaaja znai nijekati
autoritet i vjerodostojnost Svetog pisma kao Rijei ivoga Boga i nijekati suverenitet samog
Gospodara povijesti.
Podravanje Postanka 3 u Novom zavjetu kao povijesnog izvjetaja znai da ga ne
moemo odbaciti kao mit ili zanemariti njegovu vanost za nae razumijevanje naravi grijeha.
Novi zavjet potvruje povijesnu istinitost Adama na pet (Rim 5,14; 1 Kor 15,22.45; 1 Tim
2,13.14), a zmije na dva mjesta (2 Kor 11,3; Otk 12,9). Pavao je pisao: "Jer kao to u Adamu
svi umiru, tako e u Kristu svi oivjeti." Ovaj ulomak potvruje da e svi vjernici koji su se
14
predali Kristu, iskusiti uskrsnue od mrtvih u vrijeme Njegovog drugog dolaska. Pavlovi
itatelji nisu trebali sumnjati u uskrsnue. On tvrdi da je ono isto tako stvarno kao Isus Krist
koji je ivio, umro i uskrsnuo to su sve bili povijesni dogaaji koji su se zbili nekoliko
godina prije pisanja Poslanice. A onda apostol uzima dva dokaza: Adam je donio smrt, a Isus
donosi ivot. Ovim Pavao priznaje povijesnu stvarnost Adama, Isusa, drugog dolaska, smrti i
uskrsnua. Za Pavla i novozavjetnu Crkvu grijeh Adama i Eve, i smrt koja je iz njega
proizala, nisu alegorije ve povijesne injencie. Grijeh je stvaran; nije iluzija.
Povijesnost izvjetaja u Postanju Pavao ponovno zastupa u 2. Korinanima 11,3: "Ali
se bojim da se sluajno ne bi, kao to je zmija zavela Evu svojim lukavstvom, vae misli
pokvarile te se udaljile od Kristu dune iskrenosti i istoe." On zmiju ne vidi kao mit, ve
kao povijesno orue preko kojega je Sotona prevario Evu. Pavao ne pravi povijesne razlike
izmeu Krista, Eve i zmije. Tako i u Rimljanima 5,12-19 Pavao tvrdi da je ulazak grijeha u
ovaj svijet povijesni in do kojeg je dolo neposluhom stvarnih ljudi; isto tako je spasenje od
grijeha u povijesti postignuto osobom Isusa. Za Pavla nita u Postanku ili u Novom zavjetu
nije mit ni grijeh, ni zmija, ni pravednost. Adam, Eva, Krist, Sotona, spasenje i uskrsnue su
stvarni. Dodajmo ovome dramatinu sliku u Apokalipsi, u kojoj je zmija isto to i "avao
sotona, zavodnik cijeloga svijeta" (Otk 12,9). Nemamo razloga nijekati povijesnost dogaaja
koji su ljudski rod bacili u grijeh. Niti ove dogaaje moemo proglasiti mitovima niti
predpovijesnom beznaajnosti.
2. Odgovoran in
To to su Adam i Eva jeli od zabranjenog voa bio je voljan in i odgovorno izvren.
Adamu i Evi je bilo jasno reeno da ne jedu sa stablja spoznaje dobra i zla, jer "u onaj dan u
koji s njega okusi, zacijelo e umrijeti" (Post 2,17). Izbor je bio jasno izloen: odanost
njihovom Stvoritelju ili nekome drugome. Bitno je razumjeti da se ispit nije sastojao u jedenju
odreenog ploda ve u odluci da posluaju ili ne posluaju Boga. Kuanje Adama i Eve bilo je
potrebno da bi se ispitala njihova ljubav i vjernost Bogu, a i da omogui napredovanje i
sazrijevanje karaktera. Da su se uspjeno oduprli napasti, posljedice bi bile vjeni ivot i
srea. No kad su nai praroditelji izabrali plod, oni su svakako bili odgovorni, jer su se
posluili svojim slobodnim izborom koji je sam bio dar od Boga. Nitko, pa ni Sotona, nije ih
prisiljavao to e izabrati. Oni su svojom slobodnom voljom izabrali neposluh Bogu i stali uz
Sotonu. Kao takav njihov in bio je djelo za koje su oni bili odgovorni. Ne moemo Boga
smatrati odgovornim za njihov neposluh i njihovu odluku da Ga odbace. Njihov je postupak
bio voljna, promiljena pobuna. U tome je bio njihov grijeh.
3. Duhovni i moralni in
15
Jedenje ploda od strane naih praroditelja bilo je vie od nedunog pokusa potaknutog
znatieljom. Ono je bilo pad na duhovnom i moralnom ispitu. Boja stvaralaka namjera u
stvaranju Adama i Eve bila je da se oituje Boja slava (Iz 43,7) i ostvari boansko-ljudska
zajednica. Ova se slava ne moe utvrditi i ova zajednica ne moe postojati i sazrijevati bez
zdravog, prokuanog moralnog i duhovnog odnosa. Pod "moralnim i duhovnim" odnosom
mislimo na odnos dvije ili vie osoba koje njeguju zajednitvo na najvioj moguoj razini, u
kojem svi sudionici pokazuju nesebinost u odnosu na drugoga. To moemo nazvati savezom
zajednitva. Bog je ve pokazao svoju nesebinost kad je Adama i Evu stvorio na svoju sliku i
povjerio im vladanje onim to je On stvorio. Na nesreu, Adam i Eva su pali na ispitu:
odluili su ne ivjeti u nesebinom poretku boanskog zahtjeva i prvom prilikom su jedenjem
zabranjenog ploda pretvorili unutarnju pobudu prema pobuni u vanjski in neposlunosti.
Popustili su najveoj kunji svoga bia da budu kao Bog, da budu svoj gospodar na
moralnom i duhovnom podruju. Eva je raskinula zajednicu s Bogom ak i prije nego to je
dotaknula plod. Njezin je grijeh leao u samovoljnom izboru koji je uinila: stavljanjem svoje
volje i elje iznad volje i elje svog Stvoritelja. U njezinu grijehu vidimo sutinu grijeha:
uiniti svoju volju, a ne Boju, vrhovnim zakonom ivota. Zato grijeh ne moemo smatrati
samo moralnim nedostatkom, duhovnim propustom, trenutnom izdajom, uskraivanjem ili
inom neposluha. Grijeh je sve to, ali on u svojoj sri navodi ljudska bia da za svog boga
biraju nekoga ili neto drugo od Stvoritelja. Grijeh je duhovni nadomjestak.
4. Kuanje i pad
Kuanje Adama i Eve ima vanjsku i unutarnju komponentu. Vanjska komponenta je
bila stablo spoznaje dobra i zla. Adamu i Evi je bilo zabranjeno da pristupe tom drvetu i uberu
njegov plod. U samom stablu i njegovu plodu nije bilo nieg opasnog ili zlog. Ono je trebalo
biti ispit njihove ljubavi i vjernosti Bogu. Unutarnja komponenta je bila mnogo sloenija. Ona
je predstavljala iskuavanje moralnog tkiva i duhovne odluke naih praroditelja: Morali su
izabrati izmeu Gospodnje i uzurpatorove vladavine, izmeu samozaborava i
samoustolienja, izmeu ivota ljubavi, povjerenja i poslunosti Bogu i ivota sebinosti i
pobune.
Grijeh Adama i Eve ne trebamo traiti u injenici to su stvorena bia, ve u njihovom
pokuaju da prijeu granice stvorenih bia i postignu jednakost sa Stvoriteljem, mogunost
koju im je zmija predloila. Premda Adama i Evu nije stvorio s naklonou prema grijehu,
Bog ih je obdario slobodom izbora. Bog ih je stvorio "vrlo dobre" i od njih kao odgovor
oekivao voljnu, radosnu i ljubavlju proetu poslunost. Ta poslunost nije smjela proizai iz
prisile, ve iz slobodnog izbora.
16
Sama kunja nije bila iznenaenje za Adama i Evu. Bog im je govorio o zabranjenom
stablu, zabranjenom plodu i posljedicama neposlunosti. Ozraje otvorene komunikacije
izmeu Boga i Adama i Eve besumnje je pruilo priliku za ire i ee razgovore izmeu
Boga i naih praroditelja o Bojem planu za njih i ovu zemlju. Budui da je pad Lucifera, tog
monog anela, prethodio stvaranju Adama i Eve, nezamislivo je da ih Bog ne bi upozorio na
lukavu narav palog anela i njegov mogui napad na novostvorenu Boju rukotvorinu. Budui
da Bog ne doputa da Njegova stvorenja budu kuana iznad snage kojom bi se mogli
oduprijeti (1 Kor 10,13), On Sotoni nije dopustio da Adamu i Evi pristupi u svom
zasljepljujuem sjaju, pa je Sotona kao medija izabrao zmiju.
Kunja sama po sebi nije izgovor za grijeh. Bog, koji je s ljudskim biima podijelio
svoju sliku i slinost, dao im je dovoljno snage i moi da se odupru kuanju i pobjegnu od
njega (Jak 1,12-14). Bog je ovjeku dao slobodu da izabere ono to nee uniziti ili unititi ovu
slobodu, ve da izabere uzvieni nain kojim e uzveliati ovu slobodu na slavu Bogu i
napredovanje ljudskog bia. Stoga poputanje kunji i odgovornost za grijeh poiva na
pojedincu (Izr 4,23).
Sotona napastuje na mnogo naina, ali njegov cilj ostaje uvijek isti: nepokornost
Bogu. Evi je Sotona pristupio u obliku laljive zmije (vidi Iv 8,44; 1 Iv 3,8; Otk 12,9) s
pitanjem: "Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?" (Post 3,1)
Pitanje je bilo poziv na izraavanje sumnje i prosuivanje Boje zapovijedi. Kad se to
dogodi, grijeh je ve uhvatio korijena, jer grijeh, prije nego to postane inom, nalazi svoj
izraz u sumnji i nevjerovanju. Analiza razgovora izmeu Eve i zmije i posljedice koje su iz
njega proizale, time to je jela od ploda i podijelila ga s Adamom, otkrivaju sve osnovne
elemente grijeha nepovjerenje u Boju Rije, neposlunost, nevjerstvo, nelojalnost,
buntovnost, zaokupljenost sobom, davanje prednosti ljudskim vezama a ne boanskoj
zajednici, nijekanje moralne odgovornosti za uinjeno djelo, prikrivanje, sram, krivnja,
bjeanje od posljedica i strah.
Izvjetaj o padu u grijeh pokazujeda je nepovjerenje u Boga prethodilo samom inu
grijeha. Na zmijino pitanje Eva je mogla izravno odgovoriti ili ga potpuno ignorirati,
pokazujui da joj je na prvom mjestu odanost Tvorcu. Umjesto toga u svom opirnom
odgovoru ak je spomenula mogunost smrti kao kaznu za jedenje ili doticanje ploda. To je
kuau pruilo priliku na koju je ekao: da posije sjeme sumnje u Boju Rije, da sugerira
kako je Bog samovoljan, da je uvjeri kako ne postoji tako neto kao to je smrt i da u nju
usadi misao kako je Bog sebian kad tako ograniava njezinu slobodu. Nakon to je posijao
sjeme u prijemljivo tlo, kua je bio spreman njeti etvu. Razgovor je preao sa zabranjenog
17
stabla na razlog boanske zabrane, i na poticaj zmije zabranjeno se inilo "dobro",
"zamaljivo" i "poeljno" (Post 3,6).
Adam i Eva su uzeli plod i pojeli ga. "Tada se obadvoma otvore oi, i upoznaju da su
goli." (r. 7) Tako je pad otkrio paradoks grijeha. Oi su im se otvorile, ali ne zato da vide
svoju nedunost ve svoju golotinju. Spoznali su razliku izmeu dobra i zla, ali su izgubili
mo da ostanu uz dobro. Stekli su vjenu tenju da postanu kao bogovi, ali nisu mogli ivjeti
potpuno ni kao ljudska bia. Spopao ih je duboki osjeaj krivnje (r. 7), otuenosti od Boga (rr.
8-10), izopaenosti i pada (rr. 11-13) te smrti (rr. 19-24). Bolno ali neminovno, Adam i Eva su
nauili da je grijeh okrutan gospodar, ali da vjerno plaa . "Jer je plaa grijeha smrt." (Rim
6,23; vidi Velika borba, II. C. 5).
IV. Narav i sutina grijeha
Vezano uz narav i sutinu grijeha, u Bibliji preovlauje gledite da je on osobno
otuenje od Boga. Zbog toga je u svojoj sri vezan uz odnoaj, a u svom je iskazivanju
buntovan. On je zlo, ali posebne vrste. On je in, ali i stanje. On je sebinost koja se u
oholosti die protiv Stvoritelja.
A. Grijeh kao pobuna protiv Boga
Analiza podrijetla grijeha na nebu i u Edenu pokazuje da je grijeh poeo kao pobuna
protiv Boga i Njegove volje. Luciferova tvrdnja: "Bit u jednak Vinjemu" (Iz 14,14) i
kuaeva ponuda Evi da e u svojoj samosvijeti "postati kao Bog" (Post 3,5 A) pokazuju
da je grijeh pobuna protiv Boga i Njegove iskazane volje. Izvjetaj u Postanku prua
upeatljiv dokaz da grijeh nije toliko vanjski postupak koliko unutarnje, Bogu protivno
stajalite koje se oituje u vanjskom inu jedenja zabranjenog ploda. injenica to je Eva
znala to je Bog rekao, a ipak postupila suprotno Bojoj rijei, ini njezino djelo
neposlunosti namjernom pobunom. Izaija je kasnije izrazio slinu misao: "Sinove sam ti
odgojio, podigao, ali se oni od mene odvrgoe." (Iz 1,2) U svojoj velianstvenoj molitvi
Daniel je priznao Izraelov grijeh rijeima: "Mi zgrijeismo, mi bezakonje poinismo, zlo
uinismo, odmetnusmo se i udaljismo od zapovijedi i naredaba tvojih." (Dn 9,5) Sutina
grijeha je u pobuni protiv Boga, odbijanju da mu se pokorimo (Rim 6,7), u neprijateljstvu
prema Bogu (Rim 5,10; Kol 1,21).
Ovo je naelo u Petoknjiju jasno prikazano dogaajem sa zlatnim teletom. Za Boga
ovaj in nije bio pogreka ve pobuna za koju je i optuio Izraela: "Sjeaj se i ne zaboravljaj
kako si u pustinji ljutio Jahvu, Boga svoga Jahvi ste se opirali." (Pnz 9,7) Kao to smo ve
ranije spomenuli, i Davidov uzvik pokazuje da je grijeh djelo uinjeno protiv Boga: "Tebi,
18
samom tebi ja sam zgrijeio." (Ps 51,6) U takvoj pobuni hamartia (grijeh kao propust) i
anomia (grijeh kao bezakonje) zajedno dovode do neposluha i krenja Boje volje (1 Iv 3,4).
Posljedica tome je to prekritelj eli biti svoj vlastiti Bog i tako je pobuna zaokruena.
B. Grijeh kao raskinut odnos
Prvi prizor u Postanku poslije pada jest slika Adama i Eve kako se skrivaju od Boga
(Post 3,8-10). Budui da je pobuna, grijeh je prekinuo zajednicu izmeu Boga i Adama i Eve.
Svetost i grijeh ne mogu opstati jedno pored drugoga. "Nego su opaine vae jaz otvorile
izmeu vas i Boga vaega. Vai su grijesi lice njegovo zastrli." (Iz 59,2) Razdvajanje Boga i
ovjeka stvara stanje krivnje (Iz 53,6; Jr 2,22; Ez 22,4). Kao emotivno iskustvo krivnja
izaziva gubitak mira (Iz 48,22), unutarnju muku (Mih 7,1) i samosaaljenje (Ez 20,43).
Osnovni simptom ovog raskinutog zajednitva s Bogom je unutarnji nemir, kako to kae
Izaija: "Ali opaki wr``'w su poput mora uzburkanog, koje se ne moe smiriti, valovi mu
mulj i blato izmeu. Nema mira grenicima! govori Bog moj." (Iz 57,20.21)
Pavao ovom odnosu dodaje jo jednu dimenziju, tvrdei da zajednica s Bogom poziva
na ivot ivljen u vjeri. U Rimljanima 14,13-23 apostol ukazuje na dvije vrste ivljenja: ivot
u okruju vjere iz kojeg proistjeu djela vjere, i ivot odvojen od vjere. Zatim Pavao daje
definiciju grijeha koja je znaajna za dimenziju grijeha vezanu uz odnoaj: "A sve to ne biva
po vjeri, jest grijeh." (Rim 14,23 A)
No prekid u zajednitvu nije ogranien samo na okomitu, ve se protee i na
vodoravnu vezu. Nakon to su Adam i Eva istjerani iz Edena, prekid vodoravne veze postao je
vidljiv kad je Kain ubio svog brata Abela i prkosno odbio preuzeti odgovornost za svoj in
(Post 4,8-10). Sukob izmeu Boga i Kaina zbog Abelova umorstva je dvojak: S jedne strane
potvruje da je ovjek moralno odgovoran za drugoga; a s druge tu odgovornost povezuje s
polaganjem rauna koji mora uvijek polagati Bogu. Grijeh nastoji prekinuti ovu odgovornost i
izbjei polaganje rauna. Zbog toga poremeaj okomite veze neminovno vodi do poremeaja
vodoravne veze. Koliko god se ovjek trudio da popravi ovu posljednju i uspostavi sklad u
ljudskom drutvu, svaki e takav pokuaj na kraju propasti zbog nedostatka boanske
dimenzije; zato povijest ovjeka postaje pria o grijehu i raskinutim odnosima.
Gdje god vladaju poremeeni odnosi bilo izmeu roditelja i djeteta, mua i ene,
pastora i vjernika, susjeda i susjeda tu je grijeh visoko podigao zastavu sebinosti u nakani
da za sebe prigrabi vlast, gazi prava drugih i usprotivi se pravednim Bojim planovima.
Osim toga, grijehom raskinuti odnosi vre ne samo okomiti i vodoravni utjecaj, ve
djeluju i u samome ovjeku. Ljudsko je srce u svojoj nutrini bolesno od grijeha, pa pojedinci
zbog grijeha ne mogu uspostaviti odgovarajui odnos sa sobom i sa sredinom u kojoj ive.
19
Izaija 53,6 potvruje univerzalnost grijeha ("poput ovaca svi smo lutali") i njegovu
individualnost ("svaki svojim putem je hodio"). Za proroka je grijeh kolektivan ("Jao, grena
li naroda, puka u zlu ogrezla" wIz 1,4w) i individualan ("Jao meni, propadoh!" wIz 6,5w).
Grijeh je razorno djelovao na razini pojedinca tako da Biblija opisuje ljudsko bie kao
"lukavo vie nego sve, i podmuklo" (Jr 17,9 A); ovjek je "odmetniki laljiv(i)" (Iz
30,9) i moralno "neisti" (Iz 64,5). Pavao opet tvrdi da je grijeh pomraio um i pojedinca
naveo na neprirodne postupke koji unizuju ljudsko bie tako da to ono vie i nije (Rim 1,12-
28).
Moralno stanje pojedinca je puno svakovrsne zloe: "nepravde, pakosti, lakomosti
zavisti, ubojstva, svae, prijevare, zlonamjernosti; wljudi suw doaptavai, klevetnici,
mrzitelji Boga, drznici, oholice, preuzetnici, izmiljai zala, roditeljima neposluni,
nerazumni, nevjerni, beutni, nemilosrdni" (rr. 29-31, DF).
Ovom poraavajuem stanju pojedinog grenika Pavao u Rimljanima 7 dodaje
moralnu dilemu s kojom se svatko suoava: "Ja zbilja ne razumijem to inim, jer ne inim
ono to hou, nego inim ono to mrzim Zaista, htjeti dobro jest u mojoj moi, ali nije
uiniti ga, budui da ne inim dobro koje hou, nego inim zlo to neu." (rr. 15-19)
Raskidan u svojoj nutrini, grenik nalazi da u sebi nosi proturjeje odnosa. Mo
grijeha je tako snana da je ovjek nemoan prekinuti snaan pritisak koji ono to je stvarno
vri na ideal. Stoga uzvikuje: "Jadan ti sam ja ovjek! Tko e me izbaviti od ovog
smrtonosnoga tijela?" (r. 24) Ova bespomona bijeda konana je posljedica raskinute
zajednice.
C. Grijeh kao stanje
Biblijsko razumijevanje grijeha dalje prikazuje njegovu sloenost opisujui ga kao
stanje. Ne samo to proima cijelu osobu, ve se grijeh nastanjuje u ovjekovu srcu (Rim
7,20). Kao neprijatelj koji upada u zemlju i postaje okupatorskom silom, tako grijeh osvaja
ovjekov um i tijelo da njima zavlada. Osvajanje je tako potpuno, izopaenost toliko cjelovita
da "nikakvo dobro ne stanuje" u greniku (r. 18). Tako Pavao pokazuje da grijeh nije samo
in, moralni propust ili ak abnormalna snaga. Grijeh je demonska sila koja osvaja ljudsko
srce i u njemu uspostavlja vlast. On postaje silom koja nadzire misli, osjeaje i postupke
pojedinca. Pavao se slui izrazima kao to su "tijelo" (Rim 8,6) i "zakon grijeha" (3. 2) da
pokae kako je grijeh stanje kojemu je sjedite u ovjekovom srcu iz kojega nadzire vanjske
aktivnosti pojedinca. Tijelo nije samo meso; zakon grijeha nije samo niz pravila. Tijelo je
ljudska narav odvojena od Boga; zakon grijeha je stanje buntovnosti protiv Boga. Upravo je
20
ova narav i stanje, u stalnoj pobuni protiv Boga i nastojanju da Boga izbaci iz svog ivota,
ono to predstavlja grijeh kao stanje.
to su posljedice tako cjelovitog osvajanja? Tragedija podijeljene, zbunjen osobe: "Jer
tijelo udi protiv duha, a duh protiv tijela. Da, to se dvoje meusobno protivi tako da ne inite
to biste htjeli." (Gal 5,17)
Grijeh unizuje ovjeka kao osobu, krunu Bojeg stvaranja, nositelja Boje slike.
Grijeh vie nije ogranien na pojedinana djela, ve je prikazan kao stanje bia, nadzirui sve
ovjekove udove (Rim 7,20.23). Znaajni darovi to ih ovjek uiva kao bie sposobnost
razmiljanja, izbora, stvaranja, uvjeravanja postali su plijenom grijeha tako su "trebalo bi" i
"jeste", "idealno" i "stvarno" u stalnom sukobu u ovjekovim mislima i postupcima.
Pavao je i te kako svjestan rata u sebi, dihotomije traginih razmjera u kojoj se u
unutranjosti ovjek s uitkom slae s Bojim zakonom, ali je istodobno zarobljen zakonom
grijeha (rr. 22.23). On ne ini ono to eli initi, a ono to eli initi nije u stanju uiniti.
Iskvarena i grena narav vodi do grenih djela. Kao to je Isus rekao: "Jer iz srca dolaze zle
misli, ubojstva, preljubi, bludnost, krae, lana svjedoanstva, psovke." (Mt 15,19)
D. Grijeh kao specifina vrsta zla
No grijeh nije samo zlo ve posebna vrsta zla. Nije sve zlo grijeh. Bolest i prirodne
katastrofe, kao to su potresi, tornada i poplave, mogu se smatrati zlom s obzirom da
ozljeuju i utjeu na normalan ivot. Grijeh nije takva vrsta zla. Osim toga grijeh nije
usamljeni in, ve vanjski izraaj unutarnje pobune. Ljudi nisu grenici zato to uine grijeh,
ve grijee zato to su grenici. Grijeh je zlo koje djeluje na okomite odnose s Bogom, na
vodoravne odnose s ljudskim biima i na unutarnji odnos prema samome ovjeku. Biblijski
izrazi, koje smo ve prouili, pokazuju specifinost grijeha. .a`' nije oznaka samo
za zlo, ve za in kojim je promaeno Boje mjerilo (Lev 5,5.16; Ps 51,6).
'w^n sadri ideju "bezakonja" pred Bogom (Post 4,13; 15,16) i pokazuje da je
grijeh nepotenje (Tu 3,9), lano svjedoenje, prijevara (Ps 36,4) i ispraznost (Izr 22,8; Iz
41,29). Tako i rijei u Novom zavjetu hamartia, parabasis, anomia, adikia i druge
definiraju grijeh kao poseban in poinjen ljudskom voljom u krenju Boje volje i zakona.
Grijeh nije samo pasivna katastrofa koja je zadesila nepripremljeno ovjeanstvo. On
je aktivna pobuna protiv Boga od strane Adama i Eve, kad su izabrali slobodno, ali pogreno.
Posebna narav grijeha kod naih praroditelja bila je u nepovjerenju prema Bojoj rijei,
odbacivanju Njegove vlasti, stavljanjem svoje volje nasuprot Bojoj volji i tenjom za
poloajem koji im nije pripadao. Usmjerenost na sebe, oholost, buntovnost, protivljenje Bogu
i lakomstvo pokazali su koliko je poseban bio grijeh naih praroditelja. Dodajmo tome
21
moralnu i duhovnu dimenziju koja je pratila odbacivanje Boje vlasti i svojevoljni izbor druge
vlasti kad su odluili posluati varalicu, pa naroita narav grijeha kao odbacivanja Boga
postaje savreno jasna i neoboriva.
Posebna djela grijeha oituju se u razliitim postupcima i propustima (za ovo
posljednje vidi u nastavku J). Popis je neiscrpan kao i ljudsko iskustvo i isto tako proimaju i
opak kao ljudsko ponaanje. Kao primjer bit e dostatan Pavlov popis: "Poznata su djela
tijela. To su: bludnost, neistoa, rasputenost, idolopoklonstvo, vraanje, neprijateljstva,
svaa, ljubomornost, srdba, sebinosti, razdori, stranarenja, zavisti, pijanke, razuzdane
gozbe i ovima slina." (Gal 5,19-21) Za druge popise grijeha vidi Matej 15,19; Marko
7,21.22; 1. Korinanima 5,9-11; 6,9.10; Efeanima 4,25-31; 5,3-5; 1. Timoteju 1,9.10. Matej
12,31.32 govori o jednom grijehu koji je neoprostiv: grijehu protiv Svetog Duha. (Vidi Bog,
VII. C. 5.)
E. Grijeh kao neispunjenje oekivanja
Primarne rijei za grijeh u Starom (a`') i Novom zavjetu (hamartia) znae
promaiti cilj ili ne dostii oekivano mjerilo. Moralna dimenzija znaenja ovih rijei, kad se
primijeni na grijeh, pokazuje da je pojedinac promaio ostvariti Boje mjerilo ponaanja ili je
izgubio Boji nain ivljenja. Ova ideja ne dostizanja mjerila nije samo prekraj nekog
odreenog zakona ili skupine zakona, ve mentalno stanje otuenosti od Boga. Meutim,
novozavjetna ideja hamartie pokazuje da grijeh nije pogreka, kako su Grci zamiljali zlo,
uinjena zbog ljudske nesposobnosti i neznanja, ve moralni i duhovni nedostatak u odnosu
na Boga pred kojim grenik polae raun. Biblijsko razumijevanje grijeha dakle jasno
pokazuje da grijeh nije posljedica neznanja, ljudske nesposobnosti, nedostatka rasuivanja ili
tjelesne spremnosti, ve in izbora kojim ovjek prezire, ne slua i ne vri Boji zakon za svoj
ivot. Ako ozbiljno pristupamo padu u grijeh ne moemo zanemariti ovu injenicu, jer u
Edenu ne vidimo nesavreni par, ve dva ljudska bia, tek izala iz Stvoriteljevih ruku,
obdarena svakom dobrotom, okrunjena moralnom i duhovnom puninom, bez ikakvih
sklonosti prema zlu. Adam i Eva su bili djeca Boja (Iz 1,2), ali djeca koja su svojim
namjernim, buntovnim izborom izigrala Boja oekivanja.
Pavao pie: "Jer su svi sagrijeili whamartan^w" i svi su "lieni Boje slave"
(Rim 3,23). Radi se o nedostizanju cilja kojeg je Bog u svojoj ljubavi postavio za svoja
stvorenja, a taj je cilj bio vjena zajednica i slava s Bogom (1 Kor 11,7). Bog nije postavio cilj
koji se nije mogao dosei. Njegova oekivanja nisu bila nerazumna. Ali kad odbacujemo
Njegove ciljeve a biramo svoje, kad ostavljamo po strani Njegovu volju za nas i biramo ono
22
to mi elimo, onda postavljamo svoja vlastita mjerila a Boja odbacujemo. Svaki pokuaj
zamjene Boje volje i zakona naima, znai nepostizanje Bojih oekivanja pa je stoga grijeh.
F. Grijeh kao prijestup
"Tko god poinja grijeh, kri zakon; grijeh je krenje zakona." (1 Iv 3,4) Ivan uzima
sr biblijske ideje da je grijeh (hamartia) "krenje zakona wanomiaw", ili "bezakonje" (DF).
Povezivanjem hamartije i anomije apostol podvlai sredinju ulogu zakona u definiranju
grijeha. Grijeh nije jednostavno in ovjekova propusta, ve in pobune protiv Bojeg zakona.
Boji Zakon je prijepis Njegovog karaktera. On odreuje tko je Bog i to oekuje od svojih
stvorenja. Boji karakter ljubavi, pravednosti i svetosti, napisan u obliku Deset zapovijedi,
predstavlja posebno pravilo po kojem ovjek treba ivjeti i biti suen. ivjeti u skladu s ovim
zakonom znai ivjeti u savrenoj zajednici s Davateljem zakona. Upravo ovo naelo otkriva
ozbiljnost Bojeg zahtjeva Adamu i Evi. Premda zakon nije bio izgovoren u obliku Deset
zapovijedi, zahtjevi koje je Bog postavio pred Adama i Evu predstavljali su Boju normu za
ovjekov ivot. Grijeh naih praroditelja bio je pobuna protiv tog zakona. Bio je bezakonje.
Pavao takoer povezuje grijeh sa zakonom i tvrdi da tamo gdje nema zakona ne moe
biti ni grijeha (Rim 5,13). Mi ne moemo razumijeti to je grijeh ako ga ne stavimo u okvir
moralnog svemira kojim upravlja Stvoriteljev zakon. Otuda teina i specifinost grijeha lei u
ovjekovoj odluci da ide suprot Bojem zakonu, da uiva u "bezakonju", da tvrdi kako se
moe ivjeti nezavisno od Boga. Veliina grijeha kao "bezakonja" istaknuta je u 2.
Solunjanima 2,7.8 gdje ga Pavao poosobljuje (personificira) opisujui antikrista kao
"Bezakonika" (DF). Stoga oni koji grijee, u svom ivotu nemaju mjesta za Onoga koji je dao
zakon. Grijeh, samim tim to je bezakonje, postaje bezbonost.
Zakon nije samovoljna obveza nametnuta ovjeanstvu, ve svoju ulogu izvodi iz
Boje naravi kad se Bog obraa ljudskom rodu. Kad je upozorio Adama i Evu da je razlika
izmeu ivota i smrti u njihovoj bezuvjetnoj poslunosti objavljenom zakonu, Bog nije bio
samovoljan. Zapovijed da ne jedu zabranjeni plod nije potekla od strogog gospodara, ve od
milostivog Stvoritelja punog ljubavi koji je sa svojim stvorenjima htio uspostaviti zajednicu
utemeljenu na ljubavi koja je odluila odgovoriti ljubavlju.
Stvorenje ne moe pitati: "Zato uope neki zakon?" Stvorenje e uvijek biti stvorenje,
a Stvoritelj uvijek Stvoritelj. Razlika izmeu njih je Boja suverenost i prolaznost stvorenja.
Zakon odraava tu suverenost, a prolaznost prikazuje ogranienjima unutar kojih e stvorenje
postojati i djelovati. Izvan tih granica dolazi do prekida odnosa izmeu Stvoritelja i stvorenja.
Propisi koji odreuju ova ogranienja ne znae samovolju, ve ouvanje reda i zajednice.
23
Kodificiranje Zakona na gori Sinaju i injenica da je Bog napisao Zakon svojim
prstom na kamene ploe, dodatno potvruje da su naela Zakona vjena kao i sam Bog. Isus
je osvijetlio zakon i ukazao na njegov vjeni znaaj u zajednici koja je utemeljena na ljubavi
prema Bogu i blinjima (Lk 10,27).
Budui da je odraz Bojeg karaktera, zakon je "svet, pravedan i dobar" (Rim 7,12);
dan je da bi ljudi mogli biti sretni, ak i onda kad ga nisu svjesni ili ga ne razumiju. Njegova
moralna i duhovna naela nisu obine zabrane, ve saete, univerzalne smjernice koje jame,
kad ih se poslua, radosnu zajednicu s Bogom i u samom ljudskom drutvu. No prijestup tog
zakona stavlja ovjeka u stanje bezakonja, buntovnosti i neposlunosti. Zato grijeh nije samo
prijestup nekog pravila, ve odbijanje da ivimo u zdravoj zajednici s Bogom.
G. Grijeh kao sebinost i oholost
Bitan dio naravi grijeha je samousmjerenost i sebinost. Uostalom grijeh je i nastao
usmjerenou na sebe Lucifera i naih praroditelja. Ako je ljubav prema Bogu sr svemu, a
odricanje od sebe da izaberemo Boga i ostanemo u Njemu krajnji cilj ivota, iz toga slijedi da
je ljubav prema sebi, koja u ivotu daje drugo mjesto Bogu, grijeh. Pad na nebu i u Edenu
pokazuje kako je sebina elja da stvoreno bie prijee preko svojih ogranienja u tenji da
postane kao Bog, zavrila u tragediji grijeha. Besumnje se usredotoenost na sebe moe
smatrati korijenom iz kojega izlaze mnoga druga zla djela. Pohlepa, nemoral, zavist,
arogantnost i ljubomora posljedica su neopravdane ljubavi prema sebi. Isus je stalno pozivao
na samoodricanje; za Njega je usredotoenost na sebe bila suprotnost onome to je prema
Bogu trebao biti ovjekov ivot (Lk 17,33). Tako i Pavao vidi da je "tenja tijela
neprijateljstvo prema Bogu, jer se ne pokorava Bojem zakonu niti to moe" (Rim 8,7).
Usredotoenost na sebe je u biti neprijateljstvo prema Bogu; stoga njemu nema mjesta
u moralnom i duhovnom ivotu kranina. Tako Pavao savjetuje: "Ne inite nita iz sebinosti
ili tate slave, nego u poniznosti smatrajte jedan drugoga veim od sebe." (Fil 2,3) U
Rimljanima 7 Pavao tvrdi da je tenja da svoje ja zadrimo na prijestolju, glavna prepreka da
slijedimo dobro, pa samo Isus moe ukloniti ovu prepreku. Nema sumnje da je sebinost za
Pavlovo razumijevanje grijeha bila toliko vana da se posluio najsnanijim moguim
teolokim jezikom i pozvao na razapinjanje samoga sebe do te mjere da kranin moe rei:
"ivim, ali ne vie ja, nego Krist koji ivi u meni." (Gal 2,20) Ne moemo ne zamijetiti snagu
ovog dokaza: usredotoenost na sebe je suprotno usredotoenosti na Krista. Stoga je spasenje
radikalan prijelaz sa smoga sebe na Krista. Za kranski ivot bitno je svakodnevno uzimanje
kria, razapinjanja samog sebe i preobliavanje "obnovom svoga uma da mognete uoavati
to je volja Boja: to je dobro, ugodno i savreno" (Rim 12,2).
24
Uz usredotoenost na sebe ide oholost. Zapravo je sutina oholosti iskrivljen i
nesrazmjeran pogled na sebe, koji tjera ovjeka da poloaj ovisnosti zamjeni s katastrofalnim
pokuajem sticanja nezavisnosti. Nije li to bio uzrok Luciferova pada (Iz 14,12-15)? Sotona je
pak u Adama i Evu ulio ovu neumjerenu tenju da budu gospodari sami sebe i od tog vremena
je ljudska narav zaraena oholou (Rim 1,21-23). Ako je oholost izazvala Luciferovu
propast, ona jo uvijek moe upropastiti ljude i ene koji se lako mogu uzoholiti i pasti "pod
osudu avolovu" (1 Tim 3,6 DF; usp. 2 Tim 2,26).
Oholost priprema put za unitenje (Izr 11,2; 16,18; 29,23). Ona je neto to Bog mrzi
(Izr 8,13) i ukljuena je u popis poroka koji izlaze "iznutra i oneiste ovjeka" (Mk 7,23). Za
Pavla su oholost i samopravednost bili korijen nevjerstva. On tvrdi da evanelje nema mjesta
za "hvalisanje" (Rim 3,27), da nitko nema razloga ponositi se postizanjem spasenja (1 Kor
1,26-31; Ef 2,9) i da je prava ljubav osloboena arogantnosti i uobraenosti (1 Kor 13,4).
Nema sumnje da je oholost koliko grena da se Bog protivi oholima i rasipa ponosite, a
uzvisuje neznatne i poniznima daje milost (vidi Izr 3,34; Lk 1,51-55; Jak 4,6; 1 Pt 5,5).
S obzirom na ovu osudu oholosti kao grijeha, ne smijemo smatrati da u kranskom
uenju nema mjesta odgovarajuoj osobnoj vrijednosti i imidu. Naprotiv, Isusova zapovijed:
"Ljubi svoga blinje kao samoga sebe" (Mt 19,19) i Pavlovo razumijevanje: "Milou sam
Bojom ono to jesam" (1 Kor 15,10) potvrda je zdravog samopouzdanja i osobne vrijednosti.
ovjekovo ja treba teiti savrenosti, ispunjenju i postizanju najvieg mogueg cilja. Bog ne
eli da Njegova stvorenja budu osrednja. Ali kad se ovjek eli tako potvrivati da tei za
nezavisnou od Boga i gazi po svojim blinjima da postigne svoj cilj, onda je preao granice
i upao u grijeh. Razlika izmeu usredotoenosti na sebe i samozaborava je razlika izmeu
grene oholosti i pobone skruenosti.
H. Grijeh kao sila koja zarobljava
Grijeh nije samo in i naelo, ve i sila koja zarobljava. Isus je rekao da "tko god ini
grijeh, rob je grijeha" (Iv 8,34). Kao to vrsta ploda ovisi o vrsti drveta, tako su i nai postupci
odreeni onim to je u srcu (Mt 12,33-35). Grena djela su samo vanjski i vidljiv izraaj
unutarnje bolesti koja dri u aci nae osjeaje, misli, volju i mo djelovanja. "Podmuklije od
svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne?" (Jr 17,9) Upravo je ova unutarnja
pokvarenost, unutarnja sklonost prema grijehu koja nas zarobljava.
U svojoj poslanici Rimljanima Pavao ivo opisuje snagu i zahvat grijeha. On govori o
vladavini grijeha (Rim 5,21). Rije "vladati" dolazi od imenice basileus, "kralj". Grijeh je
kralj, a ljudi su njegovi nesretni podanici. Pavao takoer kae da smo bez Krista robovi
grijehu (Rim 6,6.7). Kao gospodar grijeh pokazuje svoju mo i vlasnitvo vladajui u "vaem
25
smrtnom tijelu, tako da vas podvrgne njegovim poudama" (r. 12). Zarobljavajua snaga
grijeha je tako smrtonosna i jaka, i grijeh tako vjerno plaa njegova "je plaa" smrt da
Pavao moleivo upozorava da je jedino rjeenje za grenika da prihvati "dar Boji ivot
vjeni u Kristu Isusu, Gospodinu naemu" (r. 23).
Pavao u ljudskom ivotu smatra od najvee vanosti karakteristiku grijeha da
zarobljava. Pritom mu u poosobljavanju sile grijeha pomae slika robovlasnika, uobiajena u
Pavlovo vrijeme. Kao grenici mi smo robovi u vlasti grijeha. U Rimljanima 6 Pavao grijeh
vidi kao silu, kao vladara. Grijeh nije neto to moemo kontrolirati tako da u jednom
trenutku moemo zgrijeiti, a da drugome ne. Apostol zapravo smatra grijeh gospodarem, a
nas robovima. Grijeh je vlast koja gospodari nama, pa prema tome ne vladamo mi grijehom,
nego on vlada nama. Kako da se oslobodimo tog ropstva? Slobodu ne moemo ostvariti sami.
Odgovor je Isus, jer Sin ovjeji "nije doao da mu slue, nego da on slui i (da) dadne svoj
ivot kao otkup wlytronw umjesto svih" (Mt 20,28; usp. Mk 10,45).
Lytron je novac kojim se plaa otkup roba. Osnovna ideja je jasna: zarobljavajua
snaga grijeha tako dri ljudski rod u svojim akama da je Sin ovjeji doao "da dadne svoj
ivot kao otkup mjesto svih". Ovdje nije reeno kome je otkup plaen, ali Isus pokazuje
strahovitu veliinu zarobljavajue snage grijeha i cijenu otkupa. Pavao istu misao razrauje u
svome tumaenju otkupljenja ( Rim 3,24-31; 1 Kor 1,30; Ef 1,7.14; Kol 1,14). Njemu je stalo
do toga da pokae kako je Kristovom smru plaena cijena otkupa za grijeh, pa je novo
kraljevstvo pravednosti nadomjestilo staro kraljevstva grijeha. Oni koji su prihvatili Isusovu
smrt "vie ne wrobujuw grijehu" (Rim 6,6). Zahvaljujui Kristu prestala je vladavina
grijeha (3. 12), slomljena je zarobljavajua mo grijeha. Oni koji su neko bili robovi grijehu,
sada su postali "oruje pravednosti" i grijeh vie "nee gospodariti nad" njima (rr. 13.14).
I. Grijeh kao krivnja i okaljanost
Budui da je grijeh individualni in, nepokoravanje Bojem zakonu, on predstavlja
krivicu i zasluuje kaznu. No ako je grijeh naelo koje ivi u ovjekovoj naravi, onda
predstavlja okaljanost. Biblija govori o individualnim grenim djelima za koja je ovjek kriv i
treba biti kanjen (Mt 6,12; Rim 3,9; Ef 2,3). Ona govori i o okaljanosti koja je iskvarila
ovjekovu narav (Job 14,4; Ps 51,4.9; Iz 1,5; Ef 4,20-22). Ova okaljanost izopauje srce i
dovodi do toga da "podmuklije od svega je srce" (Jr 17,9), zamrauje razum (Ef 4,18), ini
svaku pomisao zloom i ispraznom (Post 6,5; Rim 1,21), raa "rune rijei" (Ef 4,29), kalja
razum i savjest (Tit 1,15) i ini da ovjek bude mrtav "zbog svojih prekraja i grijeha" (Ef
2,1). Ovo je slika prirodnog ovjeka. No to ne znai da on ne moe imati zdravu matu, dobre
26
osjeaje, uzviene rijei i inteligentno razumijevanje. To samo znai da neobnovljena osoba u
sebi nema sposobnosti shvaanja spasiteljske spoznaje o Bogu.
Pojmu grijeha kao krivnji i ukaljanosti Biblija dodaje i neistou. Jeruzalemskim
stanovnicima Bog nudi osloboenje od "grijeha i neistoe" (Zah 13,1). Cijela sluba u
starozavjetnom Svetitu bila je usmjerena na rjeavanje individualnog i kolektivnog
bezakonja i neistoe u Izraelu. U Novom zavjetu Pavao govori o Bogu koji je ljude "preko
pohota njihovih srdaca predao neistoi, tako da sami obeauju svoja tjelesa" (Rim 1,24).
Neto kasnije apostol govori o seksualnim grijesima kao "neistoi i bezakonju do
bezakonja" i poziva novokrtenje vjernike da se odvrate od te neistoe i bezakonja i okrenu
"pravednosti do posveenja" (Rim 6,19 DF). U 1. Solunjanima 4,7.8 pie da nas Bog "nije
pozvao k neistoi, nego k posveenju" i svatko tko to zanemari i nastavlja ivjeti u djelima
neistoe ne samo to grijei protiv ljudskih bia, ve i protiv Boga i Svetoga Duha. Rijei
prljavtina, bezakonje i neistoa, koje ukazuju na ozbiljnost grijeha koji kalja pojedinca i
cjelokupnu zajednicu, naglaavaju da grijeh podrazumijeva veliku cijenu ne samo u odvajanju
to ga uzrokuje izmeu Boga i ljudi, ve i u procesu pomirenja i otkupljenja: "I krv nas
njegova Sina, Isusa, isti od svakoga grijeha." (1 Iv 1,7)
J. Grijeh kao zanemarivanje dunosti
Biblijski prikaz grijeha obuhvaa uinjena djela kao i ono to je bilo proputeno
uiniti. Prvu vrst grijeha vidimo u Postanku 3, kad su Adam i Eva promiljeno prekrili
izriitu Boju zapovijed i pobunili se protiv Njegove volje. Veina je grijeha takva: prijestup
Bojeg zakona, in neprijateljstva prema Bogu ili blinjemu, ili stanje prekinutih odnosa.
Druga vrst grijeha proputanje da izvrimo dunost prikazana je u Postanku 4. poglavlju.
U ovom poglavlju poinjen grijeh je umorstvo Abela, ali i grijeh proputanja. Kainovo
nijekanje da je on uvar svog brata (Post 4,9) pokazuje grijeh propusta koji je vrlo est u
povijesti ovjeanstva.
Ljudski je rod stvoren za meusobnu zajednicu i tamo gdje je ona prekinuta uinjenim
djelom ili je zanemareno njezino odravanje, tamo vlada grijeh. Stoga boanska zapovijed
glasi: "Objavljeno ti je, ovjee, to je dobro, to Jahve trai od tebe: samo initi pravicu,
milosre ljubiti i smjerno sa svojim Bogom hoditi." (Mih 6,8) Isus izrie sline misli u Mateju
25 kad govori o moralnoj i duhovnoj dunosti prema blinjima, pa upozorava da
zanemarivanje ovih dunosti moe ovjeka iskljuiti iz kraljevstva. "Tko dakle moe dobro
initi", pie Jakov, "a ne ini, poinja grijeh." (Jak 4,17)
27
K. Saetak
Prema onome to otkriva Biblija, grijeh treba definirati i razumjeti kao stanje izvan
odnosa u koji je Bog stavio ljudska bia prema sebi. Od izvjetaja o stvaranju i padu u grijeh
do jednostavne definicije da je grijeh "krenje zakona" Bojeg (1 Iv 3,4), svi biblijski podaci
prikazuju grijeh kao posebno ljudsko stanje i in protiv Boga. Iz ove osnovne ideje proistjee
nekoliko preciznih definicija.
1. Grijeh je pobuna protiv Boga. Premda je Bog stvorio ljudska bia slobodnima, ona
nisu potpuno nezavisna; niti je bilo zamiljeno da ona svoju budunost oblikuju odvojeno od
Boga. Ljudi su bili stvoreni tako da ovise o svom Stvoritelju i s Njim budu u zajednitvu,
podloni normama koje je On uspostavio. Kad su se Adam i Eva pobunili protiv ove
otkrivene Boje volje, u svijet je uao grijeh. Tako je grijeh u prvom redu stavljanje svoje
volje nasuprot Bojoj volji (Pnz 9,7; Iz 1,2; Rim 8,7).
2. Grijeh je raskinut odnos. Grijeh kao stanje i in odvaja ljude od Boga i izaziva
prekid osnovnih zajednica u kojima je Bog elio da Njegova stvorenja uivaju. U ove
zajednice rauna se zajednitvo u ljudskom drutvu i pravilno i radosno razumijevanje
vlaastite uloge. Grijeh je prekid zajednice u svim njenim dimenzijama okomitoj, vodoravnoj
i unutarnjoj ( Post 4,8-10; Iz 53,6; 59,2; Jr 17,9; Rim 7,5-10).
3. Grijeh je stanje koje proima cijelo ljudsko bie. On se nastanio u ovjekovom srcu
i nadzire kognitivne, emocionalne, tjelesne i duhovne dimenzije ljudskog ivota. Znaajni
darovi s kojima je Stvoritelj obdario ljudska bia doli su pod udar grijeha pa je on kralj koji
vlada u ljudskom srcu. On je odgovoran za grene postupke (Mt 15,19; Rim 7,15-20; 8,2.6).
4. Grijeh je posebno zlodjelo. On je in koji promauje Boje mjerilo. U njega
ubrajamo posebna djela koja su posljedica voljnog krenja Boje volje i zakona. Ova djela
mogu biti uinjena protiv Boga kao osobe i protiv blinjih; to su djela kojima je izvor i
pobuda grijeh kao vladar srca, a koja se pokazuju izvan ovjeka (Lev 5,5.16; Ps 51,6; Gal
5,19-21).
5. Grijeh je ne izvriti Boja oekivanja. Ljudi su stvoreni da budu Boja djeca, a taj
poloaj ukljuuje ivot u skladu s Bojim idealom. No ljudski rod je grijehom propustio
postii moralni, duhovni i odnoajni cilj to ga je Bog postavio (Iz 1,2; Rim 3,23; 1 Kor 11,7).
6. Grijeh je bezakonje. On je prekraj Bojeg zakona, objavljen Adamu i Evi jasnim
izrazima, a ovjeanstvu u cjelini u obliku Deset zapovijedi koje ine temeljni dio moralnog
zakona, prijepisa Bojeg karaktera (Lk 10,27; Rim 5,13; 2 Sol 2,7.8; 1 Iv 3,4).
7. Grijeh je sebinost i oholost. Grijeh je bio rezultat sebine tenje Lucifera i naih
praroditelja da budu kao Bog. Svaka ovjekova tenja kojom nijee svoju stvorenost i
28
ovisnost da bi se usporedio s Bogom, jest grijeh. Usredotoenost na sebe je neprijateljstvo
prema Bogu i ono se iskazuje u oholosti i uobraenosti (Izr 11,2; 16,18; Lk 17,33; Rim 1,21-
23; 3,27; 8,7; Gal 2,20; Fil 2,3; 1 Tim 3,6; Jak 4,6).
8. Grijeh je zarobljavajua sila. "Tko god ini grijeh, rob je grijeha." (Iv 8,34) Ropstvo
i sila grijeha ini grenike tako bespomonima i udaljenima od pravednosti, da se ne mogu
sami osloboditi vladavine i gospodarenja grijeha dok ne dou Kristu koji je skrio
zarobljavajuu mo grijeha i nudi otkupljenje onima koji su pod njegovom vlau (Mt 20,28;
Mk 10,45; Rim 3,24-31; 6,6.7; 1 Kor 1,30; Ef 1,7.14).
9. Grijeh je krivnja i okaljanost. Kao individualni in, grijeh stvara krivnju i zasluuje
kaznu. No kao naelo koje nastava u srcu, grijeh predstavlja i ukaljanost. Budui da je prljav i
neist, grijeh kalja cijelo ovjekovo bie i samo nas Isusova krv isti od svih grijeha (Post 6,5;
Ps 51,4.9; Iz 1,5; Zah 13,1; Mt 6,12; Rim 1,21.24; 3,9; Ef 2,3; 4,20-22; 1 Iv 1,7; vidi ovjek,
II. B. 3-5; Spasenje, I, E).
V. Posljedice grijeha
Posljedice grijeha su brojne. Premda ih sve ne moemo nabrojiti, moemo se na njih
osvrnuti i vidjeti kako djeluju na ljudska bia, na Boga i na ivotnu sredinu.
A. Posljedice po ljudska bia
1. Za Adama i Evu
Iz izvjetaja o padu u grijeh saznajemo da se posljedice Adamova i Evina grijeha bile
trenutne. Izgubili su nedunost. Zahvatio ih je osjeaj straha, stida i krivnje tako da nisu mogli
uivati u ranijoj prednosti da razgovaraju s Bogom licem u lice (Post 3,8-10). Adam i Eva
su spoznali golemu cijenu grijeha: grijeh ih je odvojio od Boga i izazvao stanje otuenosti
koje su prenijeli na svoje potomstvo. Po prvi put u povijesti (r. 21) prolivena je neduna krv
za oprost grijeha, pa je tako za njih i njihovo potomstvi bila utvrena istina da "bez
prolijevanja krvi nema oprotenja" (Heb 9,22). Stradao je i odnos izmeu Adama i Eve, koji
je trebao biti ist i skladan, pa je poelo nicati sjeme kriticizma i nalaenja pogreaka (Post
3,12). Rad je umjesto radosti trebao postati mukotrpan (r. 19). Raanje djece i njihovo
odgajanje, koje je trebalo biti radosno sudjelovanje u Bojem stvaralakom djelovanju,
postalo je izvorom poroajnih muka (r. 16) i alosti kad je brat ustao na brata (Post 4,8-10).
Oboje stvoreni da zauvijek ive u poslunosti, morali su umrijeti (Post 5,5) i tako je smrt
prela na cijeli ljudski rod.
2. Za ljudsku rasu
29
Zbog neposlunosti Adama i Eve grijeh je uao u svijet i s njime sve tragine
posljedice koje ga prate (Rim 512-19). U Noino vrijeme Bog je vidio "kako je ovjekova
pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloa.
Jahve se pokaja i u svom srcu raalosti to je nainio ovjeka na zemlji" (Post 6,5.6).
Grijeh nije imao opravdanja (Rim 1,20) i njegova je priroda tako neprijateljska Bogu
da su njegove posljedica po grenika strane. "Postali su isprazni u mislima svojim i njihovo
je nerazumno srce potamnjelo." (r. 21) Srce im se zaprljalo i oni su sami obeastili svoja
tijelesa i "istinu Boju zamijenili laju" (rr. 24.25). Mukarci i ene postali su rtve
protunaravne izopaenosti, pa su se ispunili svakovrsnom "nepravednosti, pokvarenosti,
lakomosti, zloe". Bili su obuzeti "zaviu, ubojstvom, svaom, lukavtinom, podmuklou" i
jo mnogo ime (rr. 26-31).
Moda je najporaznija posljedica grijeha za ljudski rod njegova mo da ga otui od
Boga (Iz 59,1.2; Mih 3,4) i izloi fizikoj, moralnoj, mentalnoj i duhovnoj slabosti (Rim
5,6.10.12-14-18-19: 6,20). Grijeh je ne samo poremetio Boju zajednicu s ljudskim biima,
ve je zatrovao i odnose meu ljudima. Problemi s kojima se ovjeanstvo danas bori
elementi koji dijele ljude kao to su ekonomsko izrabljivanje, rasne predrasude, oholost,
pohlepa, bogatstvo i licemjerstvo, mrnja i diskriminacija zasnovani na spolu, nacionalnosti,
jeziku, etnikom podrijetlu i svim drugim otuujuim i nasilnim imbenicima unutar ljudskog
drutva posljedica su grijeha (Pnz 15,7.8; 25,13-15; Iz 32,6.7; Mih 2,1.2; Jak 5,1-6).
Krajnja posljedica grijeha za ljudski rod je smrt. "Kao to je ljudima odreeno samo
jedanput umrijeti." (Heb 9,27) Za Adama i Evu smrt nije predstavljala iznenaenje, jer ih je
Bog na nju upozorio (Post 2,7). Pavao pie o njezinoj univerzalnosti: "Kao to po jednom
ovjeku ue grijeh u svijet a po grijehu smrt, tako smrt prijee na sve ljude jer svi sagrijeie."
(Rim 5,12) Smrt je prirodna posljedica grijeha, ali i konana kazna za sve nepokajane
grenike u obliku druge smrti ili konanog unitenja (Mt 25,41; Rim 6,23; Jd 12; Otk 2,11;
vidi ovjek, II. C. 1; Smrt, I. B. 3; F. 3-5).
3. Za fiziki svijet
Jedan od posebnih naina na koji grijeh utjee na svijet jest prisutnost zla. Biblija
jasno razlikuje izmeu dobra i zla (Iz 5,20; Am 5,14.15) i ukazuje na stvarnost zla. No zlo nije
vjeno, niti mu je podrijetlo u materiji ili tijelu, kako bi to neki htjeli objasniti. Zlo je poelo s
grijehom, a grijeh je poeo pobunom protiv Boga i zloporabom volje stvorenja (Rim 5,12-18;
2 Kor 11,3). Kao to Bog nije odgovoran za nastanak grijeha, tako nije odgovoran ni za
prisutnost zla u fizikom i moralnom svijetu. No stvarnost zla nije mogue nijekati; ono je
30
istinska sila, uasna izopaenost dobra. U trenutku kad su Adam i Eva sagrijeili, u fizikom i
moralnom svijetu pojavilo se zlo.
Od tog trenutka nastale su goleme promjene u fizikom svijetu. Trnje i korov (Post
3,17.18), posljedice potopa (Post 7,12), pustinja i divljina, uzdisanje zemlje za osloboenjem
(Rim 8,19-22) neke su od slika kojima Biblija opisuje posljedice grijeha na svijetu. U Bojem
prvotnom planu za zemlju nije bilo uzburkanog mora, zemlje koja se trese, poplava i sue,
gladi i epidemija.
Ne mora sve zlo biti grijeh, ali je svaki grijeh zlo. Prirodne katastrofe poplave,
tornada, potresi i rat su zlo zato to ovjeanstvu donose patnju. Ponekad ih Bog u povijesti
doputa kao djela suda. Kad zlo u povijesti die svoju glavu bilo u individualnim postupcima
nanoenja patnje ili u drutvenom genocidu, mi smo esto skloni pitati: Zato ovo zlo? Gdje je
Bog? Premda takva pitanja mogu biti odraz ljudskih osjeaja u trenutku ovjekove
isrcpljenosti ili nesposobnosti da razumije napredovanje i nazadovanje u povijesti, krani
mogu biti sigurni u jedno: Bog nije zaetnik zla. Greno ljudsko srce krivo je za sve zlo i kao
takvo e se otkriti na posljednjem boanskom sudu. ak ni tjelesno stradanje kranina ne
treba pripisivati grijehu nego ga razumjeti kao duhovni blagoslov (Jak 1,2-4; 1 Pt 1,7); ono je
karanje, a ne kazna, i ne treba nas odvojiti od Boje ljubavi (Rim 8,38.39).
Moralno zlo potjee od ovjekovih grenih sklonosti (Jak 1,13-15). Sklonost prema
grijehu i zlu je samo po sebi posljedica edenskog grijeha i ljudsko srce je stalno sklono
grijehu (Ps 51,7; Rim 7,23; Jak 1,15), ekajui prigodu da ga poini.
Posljedice grijeha trajat e na zemlji do oblikovanja novog neba i nove zemlje u
konanom inu Bojeg suda i ienja zemlje i svega to je u njoj (2 Pt 3,10-13, usp. Otk
21,1-4).
B. Posljedice po Boga
Premda Biblija ne govori izravno o posljedicama grijeha za Boanstvo, postoje
nagovjetaji o tome to grijeh znai za Boga. Prvi je Adamova optuba da je sagrijeio zbog
ene "koju si stavio uza me", a onda Evino pristajanje uz Adama tvrdnjom da je sagrijeila,
jer "zmija me prevarila" (Post 3,12.13). Jedan od razloga to Biblija pokazuje da Bog
strahovito mrzi grijeh je upravo to: grijeh drsko optuuje Boga da je On razlog njegovu
postojanju.
Ozbiljnost prirode grijeha i potreba da ga se Bog jednom zauvijek rijei, prikazana je
svemiru u koraku koji je uinio da uniti zaetnika grijeha, slanjem svoga Sina (r.15; Iv 3,16).
Boja ljubav prema greniku kotala Ga je ivota Njegova Sina. "Njega koji je bio bez ikakva
31
grijeha Bog uini mjesto nas grijehom, da mi u njemu postanemo pravednou Bojom." (2
Kor 5,21)
Boja zajednica s Adamom i Evom je bila otvorena i slobodna, licem u lice. Grijeh je
poremetio ovu zajednicu (Post 3,8.10; Iz 59,1.2), ali je Boja ljubav prema ljudskom rodu bila
toliko velika da je ostavio otvorenima razliita sredstva komuniciranja sa svojim zabludjelim
stvorenjima: prirodu (Ps 19,2), ljudske odnose (Ps 103,13; Iz 54,5), Sveto pismo (2 Tim
3,16.17), Isusa (Iv 1,1.14.18; Heb 1,1-3) i Svetog Duha (Iv 7,37-39; 16,8-14). Stvoriteljev
prvotni plan vjene zajednice s Adamom i Evom bio je zasnovan na ljubavi, povjerenju i
poslunosti Njemu, a ovo isto je planirao za Adamovo potomstvo poslije pada u grijeh. Nacrt
je bio isti: zajednica zasnovana ljubavi, povjerenju i poslunosti. Odmah poslije pada Bog je
odluio izraziti ova naela u obliku moralnog zakona i nakon osloboenja iz egipatskog
ropstva objaviti ih u obliku zapovijedi (Izl 20,1-17).
Poslije pada u grijeh za Boga je od najvee vanosti postalo spasenje ljudskog roda, ali
i sud. Konana posljedica grijeha za Boga jest presuditi uzurpatoru, Zlome. Tog e
posljednjeg dana suda Sotona i njegovi sljedbenici, zajedno s grenicima koji su odbacili
Boju milost, biti zauvijek uniteni, a Bog e stvoriti novu zemlju i novo nebo (Otk 21,1-4).
Ono to je bilo izgubljeno u Edenu, sada je obnovljeno.
VI. Proirenost i uklanjanje grijeha
Ljudsko iskustvo i Sveto pismo otkrivaju domet grijeha. Za grijeh nema favorita. On
je ostavio traga na svakom narodu, jeziku, plemenu i puku. Njegove su posljedice na sve
strane vidljive u moralnim i duhovnim nedostacima. Za moralne, drutvene, socioloke i
bihevijoristike prevrate u svijetu ne moramo okrivljavati priholoku neprilagodljivost ili
ekonomsku nedostatnost, ve grijeh. Ovaj domet grijeha ne nagovjetava i njegovu trajnost. U
Bojem planu spasenja ukljueno je i eliminiranje grijeha. Sad emo se pozabaviti dometom
grijeha, njegovim prijenosom i kaznom, Bojom srdbom i pravdom te unitenjem grijeha.
A. Proirenost grijeha
1. Kozmike posljedice grijeha
Kakav je bio na Sunev sustav prije pada u grijeh? Kakve su bile klimatske prilike na
Zemlji? Takva nam se pitanja javljaju kad shvatimo golemost grijeha i njegove posljedice po
stvoreni poredak. Biblija o ovim pitanjima uglavnom uti.
Meutim Pavlova tvrdnja da smo "postali prizorom svijetu, anelima i ljudima" (1
Kor 4,9) pokazuje da smo izloba svemiru, izloba koja prikazuje borbu izmeu pravednosti i
grijeha, Krista i Sotone. Borba za izgubljeni ljudski rod je stvarna. Oboje, Bog i Sotona imaju
32
u njoj ulog. Biblijski primjer toga je Job za kojega se Sotona toliko zainteresirao da je izazvao
Boga da mu dopusti ispitati Jobovu vjernost Bogu. Sotona je tvrdio da e Job pasti ako mu
dopusti da ga udari boleu. Kod Adama i Eve Sotonino orue je bio apetit. U Jobovu sluaju
Sotona je izabrao bolest i progonstvo. Sotona je dirnuo Joba u samo srce njegovu djecu i s
njima mu uzeo sav imetak i zdravlje. "Uza sve to, nije sagrijeio Job." (Job 1,22; 2,10)
Biblijski prikaz Jobovog karaktera kao primjera pred nebom pokazuje da je cijelo nebo
zainteresirano za ono to se zbiva na zemlji poslije pada u grijeh. Nebo je zamijetilo grijeh i
njegovu povijest i aneoski svijet je stalno prati. Ovo je vidljivo iz Isusove izjave da "biva
veselje meu Bojim anelima zbog jednog jedinog grenika koji se obrati" (Lk 15,10). Ovu
radost izraavaju stalnom hvalom i bogotovljem na nebu, uz "glas anela mnogih uokolo
prijestolja Bijae ih mirijade mirijada i tisue tisua. Klicahu iza glasa: 'Dostojan je zaklani
Jaganjac'" (Otk 5,11.12 DF).
Samo Bog zna sve posljedice Adamova pada. Meutim Biblija tvrdi da e zahvaljujui
Kristovoj rtvi sve to je izgubljeno po Adamu biti vraeno.
2. Univerzalnost grijeha
Opa proirenost grijeha injenica je naeg svakodnevnog iskustva. Cijeli ljudski rod
ivi u trostrukoj pobuni grijeha u odnosima: pobuni protiv Boga, pobuni meu blinjima i
pobuni u samome sebi. Univerzalnost ove pobune ukazuje na univerzalnost grijeha.
Drugi dokaz sveope zloe je ljudska tenja da se oslobodi krivnje i spozna unutarnju
smirenost i mir. Znanstvenici koji prouavaju ponaanje (behavioristi) mogu ovoj tenji dati
bilo koje ime, ali kranska antropologija se mora sueliti sa sveopom stvarnou grijeha,
nazvanom njenim pravim imenom: pobunom protiv Boga i otuenjem od Boga. Evanelja
priznaju sveopu prirodu ove otuenosti i navijetaju isto tako sveopi lijek (Iv 3,16).
Stari zavjet jasno ui da "nema ovjeka koji ne grijei" (1 Kr 8,46). U Noino vrijeme
grijeh se toliko proirio i ljudska je misao postala toliko izopaena da je Gospodin prikazan
kako ali to je stvorio ljude (Post 6,6). Premda je priznao da je zaet u grijehu i da je osobno
bio kriv za grijeh (Ps 51,6.7), psalmist je bio prisiljen poaliti se da "nitko iv nije pravedan
pred tobom" (Ps 143,2). A i mudri ovjek je postavio povijesno pitanje: "Tko moe rei:
Oistih srce svoje, oprah se od grijeha svoga?" (Izr 20,9)
Da, stvarno, tko to moe? "Poput ovaca svi smo lutali, i svaki svojim putem je hodio."
(Iz 53,6) Zloa grijeha tako je okaljala ljudsko bie da "od pete do glave nigdje zdrava mjesta,
ve ozljede, modrice, otvorene rane" (Iz 1,6). Cijeli ljudski rod je bespomoan i bez nade pred
tiranskom moi grijeha: "Tako svi postasmo neisti, a sva pravda naa ko haljine okaljane. Svi
mi kao lie otpadosmo, i opaine nae ko vjetar nas odnose." (Iz 64,5)
33
Poslanica Rimljanima jedinstvena je u prikazivanju sile i univerzalnosti grijeha. Grijeh
je tako zao i sveopi da je Bog predao ljudski rod preko pohota srdaca "neistoi",
"sramotnim strastima" i "pokvarenom shvaanju da bi inili to ne dolikuje" (Rim
1,24.26.28). Nitko ne moe izbjei ovoj ukaljanosti i teretu grijeha, jer su svi "u vlasti grijeha"
(Rim 3,9). "Nema pravedna ni samo jednoga", "nema ni jednog jedinoga koji ini dobro"
(rr.10.12).
Pavlov bolni uzvik proet je univerzalnou grijeha: "Jer su svi sagrijeili i lieni su
Boje slave." (Rim 3,23) Ako bi se itko usudio rei da to nije tako, Biblija ga osuuje kao
laca (1 Iv 1,8-10).
Svjestan univerzalnosti grijeha, Bog se postarao za spasenje cijelog ljudskog roda,
idova i neznaboaca, bogatih i siromanih, mukoga i enskoga. "Da, Bog je tako ljubio
svijet da je dao svoga jedinoroenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, ve da ima
ivot vjeni." (Iv 3,16)
B. Prenoenje grijeha
Razmotrili smo podrijetlo grijeha i njegove posljedice. Grijeh se javlja kao in i kao
stanje. Istraili smo njegovu prirodi i sutinu, ukljuujui njegovu kozmiku narav i
univerzalnost. Svako ljudsko bie u jednom trenutku postaje svjesno moralne nedostatnosti,
duhovne manjkavosti koju Biblija naziva grijehom. No pitanje glasi: Kako je nastao? Adam je
sagrijeio. Jesam li ja grenik zbog njegova grijeha? Ili sam grenik zato to sam ja sagrijeio?
Vaan ulomak koji raspravlja pitanje povezanosti izmeu Adamova grijeha i grijeha
njegovog potomstva nalazimo u Rimljanima 5,12-19. Pavao ovdje ukazuje na izvor grijeha i
smrti koji su uslijedili nakon Adamova pada. Pavlov krajnji cilj je pokazati da unato svoje
batine Adamovi potomci imaju razloga radovati se "po naemu Gospodinu Isusu Kristu, po
kome smo sada postigli izmirenje" (r. 11).
Kako je takvo izmirenje mogue? in Isusa Krista je individualni in. Njegova smrt
moe biti Boja rtva za grijeh, ali kako ovaj individualni in moe druge izbaviti od grijeha?
Ako bi njegovi itatelji postavili ovo pitanje, Pavao njihovu pozornost odmah usmjerava na
Adama i unosi usporedbu s Kristom. "Kao to po jednom ovjeku ue grijeh u svijet a po
grijehu smrt, tako smrt prijee na sve ljude jer svi sagrijeie" (r. 12), "tako i pravednost
Jednoga svim ljudima na opravdanje, na ivot" (r. 18, DF). Pavao ne zastaje da iznese
teoloku lekciju o tome kako je grijeh preao s Adama na ljudski rod. On govori samo o
stvarnosti situacije u kojoj se ovjek nalazi: da je Adam sagrijeio i da sav svijet lei u
grijehu. Kako "grijehom jednoga wAdamaw smrt zakraljeva", tako e oni koji primaju
milost i "dar(a) pravednosti kraljevati u ivotu po Jednome, Isusu Kristu" (r. 17, DF). Isto
34
tako "kao to su neposluhom jednoga ovjeka mnogi postali grenici, tako e i posluhom
Jednoga mnogi postati pravednici" (r. 19, DF). Pavao ponavlja ovo usporeenje u 1.
Korinanima 15,21.22: "Budui da je po ovjeku dola smrt, po ovjeku dolazi i uskrsnue
mrtvih. Jer kao to u Adamu svi umiru, tako e u Kristu svi oivjeti."
Ako itamo Rimljanima 5,12-19 s namjerom da ustanovimo kako je grijeh prenesen
preko Adama ili kako dobivamo pravednost po Isusu, neemo nigdje stii. To i nije bila
Pavlova namjera. Ali ako ovaj ulomak itamo s namjerom da pokaemo kako je grijeh u
ljudskom ivotu stvaran, i da je spasenje u Isusu Kristu isto tako stvarno, onda emo doi do
radosnog otkria da je grijeh poraeni neprijatelj i da po Isusu Kristu moemo nadvladati
problem grijeha u ljudskom ivotu.
Sve to iz Rimljanima 5,12-19 moemo rei jeste da je grijeh poeo s Adamom. Grijeh
je univerzalan u tome to su svi sagrijeili. Grijeh dovodi do odvajanja Boga i ovjeanstva.
Zbog Adamova grijeha svi smo naslijedili to odvajanje od Boga, i jo vie sklonost prema
grijehu, pogrena usmjerenja, izopaen apetit, uniene moralne osobine kao i tjelesnu
degeneraciju. Sklonost prema grijehu ili kunja grijehom nije grijeh. Nijedno od toga nije
pobuna protiv Boga. Poputanje grijehu i vrenje djela grijeha, to predstavlja krenje Bojeg
zakona, otuuje nas od Boga i ini krivima pred Njim. Mi smo odgovorni za svoje vlastite
grijehe, ali hvala Bogu, za te grijehe nam je ponueno oprotenje i Bog nas prihvaa zato to
milost vlada "po pravednosti za vjeni ivot po naemu Gospodinu Isusu Kristu" (r. 21).
C. Smrt, kazna za grijeh
Pravda i razum zahtijevaju da osobna pobuna protiv Boga i krenje Njegove izraene
volje budu kanjeni. Grijehu nije doputeno da proe bez pravedne i potrebne kazne. Bog je
upozorio Adama i Evu da e prekraju Njegove zapovijedi sigurno slijediti kazna (Post
2,16.17). Cilj kazne nije popravljanje krivca ili spreavanje novih prekraja, premda u ivotu
grenika to tako moe izgledati. Kaznu moramo razumjeti kao Boju srdbu i pravdu.
1. Boja srdba
Boja srdba proistjee iz Njegove svetosti i pravednosti, i Njegov je odgovor na
odvratnost prema grijehu. Budui da je grijeh i univerzalan, i Njegova je srdba univerzalna.
U biblijskom prikazu Boja srdba ne izgleda toliko emocija ili gnjev koliko posljedica
dubokog protivljenja Njegove svetosti zlu. Boansku srdbu ne smijemo tumaiti pomou
ljudskih izraza kao to su zavist, osveta i zadovoljtina. Boja srdba je prirodna reakcija
Boje svete ljubavi protiv grijeha. Ona je Boja snana moralna reakcija na ovjekovu
pobunu. Bez takve strane srdbe, koja se na kraju oitovala u tome to je pustio da Njegov
Sin umre na kriu za grijehe svijeta, Bog ne bi mogao ostati Bogom. Najjasnija slika Boje
35
srdbe protiv grijeha vidi se u Bojem Janjetu na kriu. Boja je ljubav natjerala Isusa na kri
i Njegova se ljubav oituje u srdbi prema grijehu.
Prema Pavlu Boja srdba ima sadanju i buduu stranu. Danas Bog preputa grenike
posljedicama njihovih grijeha i oni potpadaju pod silu i zahvat grijeha i na kraju smrti (Rim
1,18-22; 6,23). Nasuprot ove potpune ovjekove bespomonosti, Bog otkriva svoju milost i
pravednost u Isusu Kristu i "Njega wKristaw koji je bio bez ikakva grijeha Bog uini mjesto
nas grijehom, da mi u njemu postanemo pravednou Bojom" (2 Kor 5,21). Zato je na kriu
"Boji gnjev prema grijehu, strani izraz Njegovog nezadovoljstva zbog nepravde" ispunio
"uasom duu Njegovog Sina" (enja vjekova, str. 647).
Budua strana Boje srdbe je eshatoloka i oitovat e se u posljednjem suenju
svemu to je povezano s grijehom (Rim 2,6-8; Otk 20,9).
2. Boja pravda
Boja pravda zahijeva izvoenje smrtne kazne predviene za neposlunost (Post 2,17).
Kakvo god znaenje dali smrti, ona je posljedica grijeha. Ljudska se bia raaju u stanju
odvojenosti od Boga, izvora ivota. Zbog toga njihovo tijelo i um nemaju optimalni kapacitet
koji je Bog za njih predvidio. Postoji prva smrt, posljedica Adamova grijeha, zajednika
svima. Osim toga postoji i druga smrt, koja predstavlja kraj ivota grijeha. Biblija je naziva da
drugom smrti (Otk 20,6) koja je "plaa grijeha" (Rim 6,23). Druga je smrt vjena; njome
umiru svi nepokajani kad grenici budu zauvijek uniteni (Mt 10,28; vidi Sud, III, IV; ovjek,
II. C. 3; Smrt, I. G. 1).
Ovu drugu smrt mi biramo. Rimljanima 6,23 pred nas jasno stavlja dvije mogunosti
izbora: plau grijeha onima koji odbiju prihvatiti Isusa i dar vjenog ivota onima koji su Ga
prihvatili.
D. Unitenje grijeha
Unitenje grijeha omogueno je Isusovom smru pomirenja; Njega "je Otac poslao
kao Spasitelja svijeta" (1 Iv 4,14). Biblija je usredotoena na Boju otkupiteljsku aktivnost
koja je kulminirala na Golgoti, gdje je Krist "umro u pravo vrijeme za nas bezbonike" (Rim
5,6). Kri, na kojem je prinesena vrhunska rtva (Heb 9,26), bio je Boji nain postupanja s
grijehom. Tamo "za nae grijehe probodoe njega wIsusaw, za opaine nae njega satrijee.
Na njega pade kazna radi naeg mira, njegove nas rane iscijelie" (Iz 53,5).
Sredinja misao ovih i drugih ulomaka u kojima je rije o Bojoj spasiteljskoj
aktivnosti, usmjerava na Kristovu zamjeniku smrt za nae grijehe. Pavao kae "da je Krist,
suglasno Pismima, umro za nae grijehe" (1 Kor 15,3). Ivan pie: "A znate da se on pojavio
da uzme grijehe." (1 Iv 3,5) Petar dodaje: "On koji osobno u svom tijelu nae grijehe uznese
36
na kri da mi, umrijevi svojim grijesima, ivimo pravednosti." (1 Pt 2,24) Isusova smrt bila
je vrhunac cjelokupnog rtvenog sustava Starog zavjeta, vrhunska rtva za grijehe
ovjeanstva (vidi Iv 1,29.36, Heb 9,28; 10,4). Pavao dodaje: "Njega koji je bio bez ikakva
grijeha Bog uini mjesto nas grijehom, da mi u njemu postanemo pravednou Bojom." (2
Kor 5,21)
Na taj je nain Isusova zamjenika smrt na kriu umiranje bezgrenoga za grijehe
sviju skrila snagu zla i mo njezinog zaetnika, i omoguila otkupljenje sviju nas.
Konano uklanjanje grijeha iz svemira sauvano je za budunost, za Gospodnji dan
kad e "nebesa ieznuti s velikom lomljavom, po.la se u ognju rastopiti, a zemlja se sa
svojim ostvarenjima nee vie nai" (2 Pt 3,10). Konano unitenje grijeha je eshatoloki
dogaaj, kad e Bog izvriti presudu nad Sotonom i svim njegovim sljedbenicima, jer
"njihova je sudbina u jezeru koje gori ognjem i sumporom. To je druga smrt" (Otk 21,8; vidi
Krist, II. C-E; Milenij, I. C. 3).
VII. Povijesni pregled
A. Prva crkva
Crkva poslije apostola nije odmah sistematizirala formalno uenje o grijehu. U gotovo
svim sluajevima formuliranje doktrine razvilo se kao reakcija na ono to se smatralo idejama
i stajalitima suprotnim jednostavnim izjavama Svetog pisma. Na primjer, tek kad su gnostici
prikazali grijeh kao nuno zlo koje ima izvor u neemu to je nezavisno od Boga i nadilazi
ovjekovu kontrolu, Crkva je ustala da ispravi zabludu govorei da grijeh nije nuno zlo i da
je uao u svijet inom slobodne volje naih praroditelja. Prva crkva se zadovoljavala tvrdnjom
da su svi ljudi grenici, da je grijeh uao u na svijet putem Adamove neposlunosti, da je
univerzalan u tome to su svi sagrijeili i da je Krist omoguio otkupljenje od grijeha.
Irenej (oko 115.202.) je razlikovao "Boju sliku" od "slinosti Bogu". Prvo je
smatrao darom uma koji rasuuje, slobodne volje, koju je Adam sauvao nakon pada u grijeh.
Drugo je bio ivot Duha koji su izgubili nakon pada, ali je obnovljen milou koja se
oitovala u utjelovljenju. Bog je siao do grenih ljudskih bia da bi se ona mogao uspeti
Bogu. Slijedei Platonovu teoriju o preegzistenciji, Origen (oko 185. oko 254.) je smatrao da
su due ljudi sagrijeile u prethodnom ivotu, pa su zato svi u ovaj svijet uli u grenom
stanju. Utamniene u ljudskom tijelu, due poinju hodoae vraanja Bogu kad prihvate
evanelje to je proces spasenja i obnove.
U svojoj polemici s gnosticizmom istone i zapadne crkve su razliito pristupale
problemu grijeha. Na istoku su ljudi gledali optimistinije, drai da pad u grijeh nije doveo
37
do gubitka slobodne volje niti je pad prenio krivnju na budue narataje. Premda su priznavali
da je grijeh izazvao gubitak istoe, taj gubitak nije znaio naklonost prema zlu. Zapadne
crkve su imale pesimistinije gledite o ljudskoj naravi: Svi su u Adamu sagrijeili i naslijedili
zle sklonosti.
B. Pelagije i Augustin
Kad su prvi put iznijeli svoja gledita, Pelagije i Augustin su pokazali dvije vrste
razumijevanja. Njihov utjecaj na kransku misao ostao je prisutan kroz stoljea.
1. Pelagije
Pelagije (oko 350.425.), britanski redovnik, nauavao je u Rimu u posljednjem dijelu
svog ivota. Njegova je teologija proizlazila iz pretpostavke da ljudi, ako su stvarno ljudskog
podrijetla, moraju imati slobodu da bi mogli odgovorno birati. Zbog toga je svaki ovjek
roen na ovaj svijet u istom stanju kao i Adam prije pada, neduan i slobodan od naslijeenih
ili izopaenih naklonosti. Zato su ljudska bia savreno kadra posluati Boga, kao to je to bio
Adam kad ga je Bog stvorio. No, injenica je da ljudi grijee. Pelagije je priznao ovu
injenicu, ali je nije objasnio na osnovi uraunanja ili nasljeivanja, ve kao snagu loih
primjera koje ovjek nastoji oponaati. Pojedinci su odgovorni samo za grijehe koje osobno i
svjesno poine. Pelagije je smatrao da tjelesna smrt nije kazna za grijeh. Adam bi, sagrijeio
ili ne, na kraju umro. On je bio stvoren tjelesan i zbog toga smrtan kao to su svi njegovi
potomci. Zato nekrtena novoroenad ulazi u vjeni ivot, jer im nije potrebno ienje od
prvotnog (istonog) grijeha.
Sinod u Kartagi (418) osudio je pelagijanizam.
2. Augustin
Augustin (354.430.), biskup iz Hippoa, veoma je mnogo pisao o grijehu. Odbacio je
Pelagijevo uenje da su ljudska bia duna teiti ka savrenstvu. Tvrdio je da se savrenstvo
ne moe postii ljudskim naporom, jer su ljudska bia bila kriva i odvratna Bogu, i nisu imala
snage pa ak ni elje da promijene svoju moralnu narav.
Augustin je uio da je Adam prije pada u grijeh posjedovao ogranienu slobodnu volju
sposobnost da slobodno izabere izmeu dvije unaprijed odreene alternative, dobra i zla.
Kad je Adam izabrao iskoristiti sposobnost da grijei, izgubio je sposobnost da se uzdri od
greenja. Vie nije imao slobodu izbora; mogao je samo odluiti da ini zlo. Kad god je uinio
zlo, uinio je to uporabom svoje volje koja je sada bila tako potpuno izopaena da je teila
samo za zlom.
Augustin je uio da je "prvotni grijeh" grijeh cijelog ljudskog roda, a ne samo
Adamov. To je bilo zato to su svi ljudi u Adamu bili "sjemenom prisutni". Kad je Adam
38
sagrijeio, u njemu i s njim je sagrijeio itav ljudski rod. Svi su ljudi zaeti u grijehu (Ps
51,7). Umnoavanje ljudi je istovremeno umnoavanje i prvotnog grijeha. Seksualne elje to
ih doivljuju pala ljudska bia u sutini su zle i grene.
ovjek e neminovno podlei strasti, jer vie nije slobodan da izabere moralnu istou
ili djevianstvo. Zbog toga se ljudska bia ne mogu spasiti svojim naporima ili zaslugama,
ve samo Bojom ljubavlju i milou. Do obnove pojedinca moe doi samo natprirodnim
djelom Svetoga Duha. Grenik nije u stanju ni suraivati u ovom djelu. Spasenje je potpuno
Boji dar koji daje u svom suverenom milosru i predznanju.
C. Srednji vijek
Tijekom srednjeg vijeka nastavljena je rasprava o grijehu. Posebno je vana bila
pojava klasificiranja grijeha na smrtne i oprostive. Prvi su bili namjerno odvraanje od Boga s
jasnim pristankom volje; predstavljali su gubitak posveujue milosti i moralo ih se priznati
sveeniku. Drugi nisu u potpunosti liavali duu od posveujue milosti. Pokora post,
bievanje, hodoaa i drugi oblici asketizma smatrana je nainom da ovjek okaje uinjeno
zlo i nadzire strasti koje vode u grijeh. Budui da je pokora oduzimala puno vremena od
svakodnevnih ivotnih poslova, nadomjetena je "zamjenom" esto je to bilo plaanje u
novcu to je bila prethodnica "oprotajnica" koje su u najgrubljem obliku doputale ljudima
da unaprijed plate kaznu za jo nepoinjene grijehe.
1. Anzelm
Anzelm iz Cantenburya (1033.1109.) definirao je istoni grijeh kao "odsutnost
dobrote", dobrote koju treba imati svaka osoba. Skolastici trinaestog stoljea slijedili su ga i
dodali da u padu ovjek nije doivio potpuno izopaenje duhovne naravi, ve je samo izgubio
neke darove kao to su svetost, besmrtnost, mudrost i vladavinu. Grijeh je, govorili su,
beskrajna uvreda za Boga i zahtijeva beskrajno zadovoljenje.
2. Toma Akvinski
Toma Akvinski (1225.1274.) je razlikovao izmeu "slike" i "slinosti". Prema njemu
slika se sastojala uglavnom od ovjekove intelektualne naravi, kojoj su svojstvene
racionalnost, nadarenost za vrline i sposobnost za razumijevanje Boga i za ljubav prema
Njemu. Prigodom pada Adam nije izgubio ovu sliku. "Slinost" predstavlja "nadnaravni dar
milosti" koji se sastoji od ljubavi i poslunosti Bogu. Ona je izgubljena padom u grijeh, a
obnovljena krtenjem.
Prema Akvincu postoje dvije vrste grijeha: smrtni i oprostiv. Kad je ljudska dua
toliko buntovna da se okree od Boga, poinila je smrtni grijeh. No kad u dui doe do
poremeaja, ali ne i do odvraanja od Boga, onda je to oprostiv grijeh. Akvinac je razlikova
39
oba grijeha tvrdei da je odbojnost prema Bogu u smrtnom grijehu slina smrti, a poremeaj u
oprostivom grijehu slian bolesti. Kod smrtnog grijeha gubi se naelo ivota; sam grijeh je
ozbiljan voljni prekraj kao to su otpad, ubojstvo, preljub. Ovi se grijesi mogu oprostiti samo
sakramentom pokore, to ukljuuje priznanje, sveenikovo odreenje, a moe ak zahtijevati i
plaanje oprotajnica. U sluaju oprostivog grijeha teta se moe popraviti djelima molitve,
posta i davanjem milostinje.
D. Reformacija
1. Martin Luther
Martin Luther (1483.1546.) je uio da je Adam prije pada u grijeh bio naklonjen
dobru. Nakon pada on i njegovi potomci postali su podloni grijehu. Ljudski je rod postao
massa perditionis (hrpa propasti). Ljudska narav je grena i puna poude. Svi su grijesi
smrtni. S drugim je reformatorima nijekao razlikovanje izmeu smrtnih i oprostivih grijeha.
Premda ukljuuje vanjska djela i ponaanje, kao to su preziranje Boga, neistoa srca
i neposlunost, grijeh je prije svega nedostatak vjere. Nevjerstvo, odvraanje od Boga je bit
ljudskoga grijeha.
U svojim spisima o prvotnom grijehu Luther se usprotivio skolasticima koji su
prihvatili neke Pelagijeve poglede; on opisuje prvotni grijeh kao pokvarenost cijele osobe,
ukljuujui niu prirodu (poudu) i vie snage (razumijevanje i volju). Zbog toga osoba po
prirodi niti voli Boga niti ezne za Njim, ve se zadovoljava nalaenjem potpunog
zadovoljstva za um i duh u onome to je stvoreno. Kao to je volja nemona da ini dobro,
tako su ljudska bia nesposobna da se kako valja pripreme za primanje milosti. Zbog toga je
ljudska volja u ropstvu i slobodna da ini samo zlo. Bez slobodne volje ljudi za obraenje u
potpunosti ovise o milosti.
2. Jean Calvin
Jean Calvin (1509.1564.) je smatrao da se ljudska narav nakon pada u grijeh
temeljito promijenila tako da su ljudi u stanju initi civilno, ali ne moralno dobro. Odnosno,
ljudi mogu initi dobro samo kako su ga definirala i odredila druga ljudska bia, ali ne onako
kako to Bog trai. Pala ljudska bia ne mogu nadii svoje palo stanje.
Grijeh nije samo vrenje grenih djela; on je i "naslijeena izopaenost i pokvarenost".
Grijeh je okueno stanje u kojem ovjeanstvo ivi od pada na ovamo. On je doveo od
bijednog robovanja volje. Stoga je sve u ljudskim biima izopaeno, ukljuujui razum, srce i
volju. ak su i dobra djela krana nesavrena, ukaljana grijehom, jer su uinjena od strane
sutinski zlih bia.
40
Budui da je ljudska volja mrtva u odnosu na bilo kakvo duhovno dobro, potrebno je
Boje djelo da pobudi duhovnu voljnost u ljudskim biima. Calvinovo naglaavanje Boje
svemoi dovelo ga je do formuliranja uenja o predestinaciji, prema kojem je Bog ak i prije
pada ili stvaranja, u svom vjenom savjetu i mudrosti predodredio neka od svojih stvorenja za
spasenje, a druga za propast.
3. Ulrich Zwingli
Zwingli (1484.1531.) je vjerovao u apsolutni autoritet Biblije i religiji ili vjerskoj
praksi nije doputao u nita to se nije moglo podrati Svetim pismom. Prvi je grijeh smatrao
moralnom boleu, ali joj nije pridavao krivnju. Vjerovao je da je vjera bitna za spasenje i da
je sredite te vjere Kristova smrt. Premda je grijeh smatrao inom individualne pobune protiv
Boga, prihvatio je bezuvjetnu predodreenost na spasenje, ali je uio da su samo oni koji su
uli i odbacili evanelje predodreeni za propast.
4. Anapabtistiki reformatori
Osim glavnih reformatora kao to su bili Luther, Calvin i Zwingli, reformatorski
pokret doveo je do pojave anabapista, iji utjecaj ostaje do danas. Oni su uili da je grijeh
prekraj Bojeg zakona i individualna pobuna protiv Boje volje. Zbog toga su tvrdili da je
grijeh individualni, a ne zajedniki in. Stoga je oprotenje grijeha zasnovano na pokajanju i
priznanju grijeha pojedinca Bogu, koje prati vjera u Isusovu rtvu pomirenja. Iz tog razloga su
se protivili krtavanju male djece, tvrdei da ona ne razumiju to je grijeh niti im je potrebno
oprotenje.
E. Postreformacija
1. Jacob Arminius
Jacob Arminius (1560.1609.), nizozemski teolog, reagirao je na cjelokupni
soterioloki sistem kalvinizma, posebice na njegovo uenje o predestinaciji. Prema Arminiusu
Adam je u svom savrenom stanju bio sposoban za potpunu i dragovoljnu poslunost Bogu.
Zbog grijeha izgubio je svoju prvotnu pravednost i bio izloen bijedi i smrti. Ovu je slabost
prenio na svoje potomke. Zato su ljudska bia bez Boje pomoi potpuno nesposobna da
posluaju Boga ili steknu vjeni ivot. Pad je doveo do potpune izopaenosti. Meutim, od
prvog traka savjesti Bog svakom pojedincu daje "prethodnu milost", poseban utjecaj Svetog
Duha koji obnavlja slobodan izbor i osposobljuje sluatelja evanelja da dragovoljno
odgovori na Kristov poziv.
Zle sklonosti i greno stanje moe se nazvati grijehom, ali one same po sebi nisu i ne
ukljuuju krivnju ili kaznu. Uroene naklonosti prema zlu uzimaju se kao grijeh samo kad ih
ovjek svjesno i dragovoljno primijeni i potvrdi osobnim, stvarnim grijehom, unato Bojoj
41
milosti i snazi da postupi suprotno. Odgovornost za grijeh i vjeni gubitak u potpunosti ovisi
o odrednicama ovjekove volje.
2. Tridentski sabor
Sabor u Tridentu (1545.1563.) smatrao je da je Adam kao posljedicu grijeha izgubio
posebno dodan dar pravednosti. Sabor je takoer zakljuio da je Adamov grijeh, vie
razmnoavanjem nego primjerom, otetio ljudski rod, osim Marije. Premda sabor nije
posebno ustvrdio to je to s Adama preneseno na ljudski rod, reeno je da je ljudski rod
primio narav osloboenu od pravednosti, s naklonou prema grijehu. Sabor je drao da je u
duhovnom ivotu slobodna volja oslabljena ali ne i izgubljena. Sabor je takoer zapovijedio
da se novoroena djeca krtavaju kako bi se oistila od okaljanosti koju su naslijedila od
svojih roditelja.
F. Od sedamnaestog do devetnaestog stoljea
1. Federalna teologija
Federalna teologija svoj poetak ima u nizozemskom teologu Johannesu Cocceiusu
(1603.1669.). Prema njoj Adam nije bio samo prirodna glava ljudskog roda, ve i njegov
federalni predstavnik. Adamov grijeh je odmah preao na sve njegove potomke.
Westminstersko priznanje vjere (1647.) potvrdilo je ovo stajalite.
Federalna teologija smatra da je Adam suverenim Bojim imenovanjem bio postavljen
za predstavnika itavog ljudog roda. Boji savez s Adamom ukljuivao je sva ljudska bia.
Pod uvjetom poslunosti Bog se obvezao da e Adamu dati vjeni ivot a time i svim
ljudskim biima. Kazna za grijeh bila je izopaenost i smrt za Adama i sve njegove potomke.
Svi se raaju izopaeni jer su bili zajedno predstavljeni u Adamovom grijehu i krivici. Ovo
predstavniko zajednitvo je korijen uroene naklonosti prema grijehu svake osobe, federalni
odnos koji svi potvruju svojim vlastitim grenim djelima.
2. Posredniko okrivljavanje
Posredniko okrivljavanje je tijesno povezano s Josuaom Placaeusom iz sedamnaestog
stoljea. Placaeus je uio da naa izopaena narav potjee od Adama i da je ona, a ne
Adamova, osnova za osudu ljudskog roda. Sinod u Charetonu (1644.) odbacio je ovo
stajalite. Placaeus je odgovorio da je prvotni grijeh bio vie od naslijeene izopaenosti, ali
je njegovo prenoenje krivnje bilo posredno jer je slijedilo nakon stvarnih grijeha koje su
poinila ljudska bia roena tjelesno i moralno izopaena. Tako je razlikovao neposredno od
posrednog prenoenja krivnje i nijekao da je prijenos bio trenutan.
3. John Wesley
42
John Wesley (1703.1791.), utemeljitelj metodizma, tvrdio je da Bog ljudskim biima
daje prethodnu milost, iskru boanstva koja je Boji protuotrov za prvotni grijeh kojega
definira kao izopaenu narav due pred Bogom. Svojom sposobnou samoodreivanja
ljudska bia su u stanju izabrati izmeu dobra i zla. Pa kad se navijesti evanelje, ljudska bia
su u stanju na spasiteljsku vijest odgovoriti pozitivno ili je odbaciti.
Wesley je uio da su u postupanju s grijehom bitni oboje, opravdanje i posveenje.
Opravdanje je Kristova javna objava da smo pravedni; posveenje je obnova ljudske volje da
moe dragovoljno suraivati s Bogom. Nakon to prihvate spasenje ponueno u Kristu,
ljudska bia mogu krenuti prema kranskom savrenstvu, koje je prema Wesleyju bilo sr
evanelja. Pod savrenstvom podrazumijevao je stanje u kojem ljubav prema Bogu i naim
blinjima vlada naim udima, rijeima i postupcima. Uroena i neizbjena prisutnost
tjelesnog nesavrenstva, koje svi ljudi nasljeuju od palog Adama, onemoguava postizanje
bezgrene savrenosti tijela dok pri uskrsnuu ne nastupi konana i potpuna preobrazba.
Wesley je razlikovao prave i neprave grijehe. Pravi je grijeh poznat i dragovoljan, dok
se nepravi grijesi sastoje od zabluda, neznanja i slabosti u govoru ili ponaanju.
4. Teologija nove kole
Teologiju nove kole tako nazvana zato to se usprotivila tradicionalnom
kalvinistikom uenju o grijehu i predesetinaciji formulirao je Nathanael Taylor, teolog
Nove Engleske u prvom dijelu devetnaestog stoljea. Ova je kola odbacila federalnu
teologiju i nijekala uraunavanje Adamova grijeha. Tvrdila je da neobnovljena ljudska bia
mogu odgovoriti na Kristovu rtvu ne ekajui da Sveti Duh uini prvi korak. Sredinom
devetnaestog stoljea ovo su miljenje popularizirali propovjednici buenja kao Charles G.
Finney i Lyman Beecher.
5. Realistika kola
Filozofija ove kole bila je poluagustinska. Cvala je sredinom devetnaestog stoljea.
William G. T. Shedd, jedan od njezinih glavnih zagovornika, tvrdio je da je Bog svakome od
Adamovih potomaka uraunao krivnju, opakost i kaznu smrti, jer je ljudski rod u Adamu
posredstvom sjemena bio u nedirnutom obliku. Ljudska narav je neindividualizirano jedinstvo
koje je u cijelosti postojalo u Adamu. Kad je Adam sagrijeio, nije sagrijeio samo on ve i
svaka osoba koja dolazi na svijet, zbog tog neindividualiziranog jedinstva kakvo je Adam bio.
Budui da su svi ljudi krivi zajedno s Adamom, nai praroditelji za svoj prvi in nisu bili krivi
vie od njihovih potomaka. Adamov grijeh nije na jer nam je pripisan, a nama je pripisan
zato jer je zapravao na vlastiti. Prema realistikoj koli grijeh je poeo sa sebinou, pa je
43
oholost bila majka svakog grijeha. Izopaenost je nasljedna i istovjetna s krivnjom. Posljedice
grijeha su zala kao neprijateljstvo, mrnja i tvrdokornost.
G. Dvadeseto stoljee
Od osamnaestog stoljea na dalje pojavio se racionalizam koji je tradicionalno uenje
o grijehu i kazni uinio upitnim. Neki kao Rousseau (1712.1778.) smatrali su da se ljudi
mogu prevariti, ali da ih se ne moe zavesti. Za druge koji su odbacili doslovno tumaenje
Postanka grijeh je postao odupiranje univerzalnom Bogu-svijesti (Schleiermacher, 1768.
1834.) i proizvod sebinosti i neznanja (Ritschl, 1882.1889.). No u dvadesetom stoljeu
pojavili su se neoortodoksnost, socijalno evanelje i liberalne teologije, a sve su one isticale
razliita gledita o grijehu.
1. Neoortodoksnost
Neoortodoksnost je nastojala podrati ozbiljnost ljudske otuenosti od Boga, dok je
istodobno zanemarivala posljedice pada i grijeha koje je podravala tradicionalna teologija.
Proglaavajui svoju ovisnost od Reformacije i Biblije, Karl Barth (18861968.) je grijeh
definirao kao "nitavost", "protuslovlje Bojoj pozitivnoj volji i krenje boanskog saveza".
Svaka osoba ponavlja priu iz Edena i nalazi iskvarenost i opainu. Nita vezano uz ovjeka
ne ostaje netaknuto grijehom: u ljudskom biu ne prebiva nita dobro. U ovjekovoj naravi
nema mjesta za Boga; stoga Duh mora uspostaviti toku dodira prije no to ljudska bia mogu
povjerovati.
Emil Brunner (1889.1966.) je tvrdio da je ideja prvotnog (istonog) grijeha potpuno
strana biblijskoj misli. Smatrao je da svaka osoba individualno grijei i da u njoj samoj postoji
sposobnost koja joj omoguuje da shvati i odgovori na evanelje; inae ne bi imalo svrhe
propovijedati.
Reinhold Niebuhr (1892.1971.) je smatrao da se ljudi nalaze u paradoksalnom
odnosu slobode i konanosti, slobodni a vezani. Zbog toga doivljavaju zabrinutost
unutarnji preduvjet za grijeh. Niebuhr se odrekao augustinskog shvaanja prvotnog grijeha, ali
je osporavao liberalno gledite prema kojemu je grijeh slabost. Prema njemu prvotni grijeh se
ne nasljeuje; on je ivotna injenica. Niebuhr je naglaavao da je korijen grijeha u stalnim
pokuajima da potvrdimo svoju nezavisnost i budemo kao Bog.
2. Socijalno evanelje
Promicatelji socijalnog evanelja su na drukije naine odbacili tradicionalno gledite
o grijehu. Ritschel grijeh smatra individualnim djelima koja proistjeu iz neznanja ili propusta
da shvatimo etike vrijednosti i traganje za onim to je drugorazredno. Premda je Krist otkrio
opravdanje, ono postaje djelotvorno samo u izmirenju koje je ovjekovo djelo. Drugi
44
zagovornici socijalnog evanelja nalaze korijen grijeha u ekonomskom izrabljivanju i
klasnom ugnjetavanju.
3. Teologija osloboenja
Teologija osloboenja definira grijeh izrazima ugnjetavanja, izrabljivanja i socijalne
nepravde. Grijeh oholosti dehumanizira ljude i ini da postaju pohlepni. On je vie drutvene
nego individualne naravi. Grijeh ne bi trebalo prvenstveno razumjeti kao religijski pojam, ve
kao izraz drutvnog, politikog i ekonomskog ugnjetavanja siromanih. On je izrabljivanje
siromanih od strane bogatih, onih koji nemaju od strane onih koji imaju. On obuhvaa ne
samo drutvenu nepravdu ve i nasilje nad okoliem. Zbog toga se grijeh prenosi izopaenom
mreom institucija, odnosa, stajalita i drutvenom sebinou, posebno sebinou zajednice.
H. Adventistiko razumijevanje
Dvadeset stoljea nakon Isusove smrti na kriu za grijehe ljudskog roda, povijest
uenja o grijehu poprimila je mnogo oblika od potpunog nijekanja njegove stvarnosti do
ravnodunosti prema njegovoj izopaenosti i smrtonosnom zahvatu. Izmeu ovih krajnosti
nalazimo veliku raznolikost uenja od doslovnih biblijskih gledita do mjeavine filozofskih
nagaanja i socijalnih preokupacija.
Imajui ovo stanje u vidu, okreemo se adventistikom uenju doktrine o grijehu. Jo i
prije slubene organiziranosti 1860-tih, adventisti sedmog dana su se ozbiljno pozabavili
problemom grijeha.Veina njih su bili mileriti koji su oekivali da e se Isus vratiti oko 1844.
U oekivanju ovog dogaaja za adventiste je bila karakteristina moralna i duhovna priprema
u smislu poslunosti Bojem zakonu. Kad se Isus 1844. nije vratio, jedna skupina je nastavila
s prouavanjem Boje Rijei, otkrila istine o suboti i Svetitu, i kasnije slubeno uzela ime
Adventisti sedmog dana. Otkrie istina, kao to su subota i predadventni sud koji je poeo
1844. godine, zajedno s nastavljenim objavljivanjem uvjerenosti u blizinu Kristovog drugog
dolaska, potaknula je prve adventiste na pripremu za ovaj povijesni vrhunac. Dok su ovaj duh
spremnosti iskazivali u praktinom pristupanju problemu grijeha i ivotu poslunosti
Dekalogu, njihovi metodistiki korijeni i te kako su odravali ivim zanimanje za savrenstvo.
Adventistiko razumijevanje grijeha ima svoj korijen u biblijskom konceptu velike
borbe, kozmikom sukobu u koji su ukljuene nadljudske sile dobra i zla. Sukob je poeo
Luciferovom pobunom na nebu, koja je dovela do njegova izbacivanja s neba zajedno s
treinom anela koji su mu se pridruili (Iz 14,12-14; Otk 12,3-9). Sredinji problem sukoba
je Boji karakter: Je li On Bog ljubavi ili tiranin koji svoja stvorenja prisiljava na odanost?
Izbacivanjem Sotone, sukob s neba se preselio na zemlju i otad postao dijelom nae povijesti.
Adventisti vjeruju da je Isusov kri ne samo omoguio spasenje, ve je i osigurao Boju
45
pobjedu nad Sotonom. Grijeh i Sotona i njihovi sljedbenici na kraju e biti uklonjeni iz ovog
svemira kad e po zavretku milenija doi kraj velikoj borbi. (Vidi Velika borba, V. D. 1-3.)
Adventistiko razumijevanje grijeha, njegova podrijetla i naina na koji je Bog
odluio s njim postupiti, najbolje je opisano u spisima Ellen G. White. Njezino je
razumijevanje prikazano u prvih nekoliko poglavlja njezine knjige Patrijarsi i proroci. itav
ovaj dio je izlaganje biblijskih podataka o grijehu i predstavlja adventistiko razumijevanje
biblijskog koncepta o grijehu. Ovo se izlaganje moe svrstati u devet glavnih teza: (1) Bog je
ljubav i On od svojih stvorenja oekuje da Ga kao takvog priznaju i da Mu iz ljubavi iskau
odanost. (2) Lucifer, vrhovnik anela, pokuao je oholim postupcima i obmanom zadobiti
tovanje koje pripada samo Stvoritelju. (3) Posljedica toga bila je razbijanje savrenog sklada
koji je postojao na nebu, pa su Lucifer i njegovi sljedbenici bili zbaeni s neba. Grijeh je
otpoeo s Luciferom. (4) Nakon stvaranja ovog svijeta Bog je Adama i Evu, stvorene na
Njegovu sliku, postavio za upravitelje stvaranja, uz uvjet da njihova prisna zajednica s Bogom
ovisi o njihovoj poslunosti Bojoj otkrivenoj volji. (5) Izloeni snazi Sotonine kunje, Adam
i Eva su se pobunili protiv Boga i proglasili svoju neovisnost. (6) Tako je poeo grijeh, sa
svim posljedicama, ukljuujui izopaenost i smrt. (7) Bog je odmah objavio plan, koji je
nainio davno prije postavljanja temelja zemlji, da e Njegov Sin otkupiti pali ljudski rod
prinoenjem sebe na rtvu kao otkup za grijeh. (8) Oni koji prihvate Sina, primit e oprotenje
i vjeni ivot. (9) Bog e poslije milenija konano ukloniti grijeh na eshatolokom sudu
vezanom uz Isusov povratak i uspostavu novih nebesa i nove zemlje.
Ovo su glavna uenja oko kojih je izgraeno adventistiko razumijevanje grijeha.
Adventisti ne istiu ideju prvog grijeha u smislu da "osobna, individualna moralna krivica
prianja uz Adamove potomke zbog njegova wAdamovaw grijeha. Namjesto toga istiu da je
njegov grijeh doveo do otuenosti od Boga u kojoj se raa svako ljudsko bie. Ova otuenost
ukljuuje naslijeenu sklonost da poinimo grijeh." (Neufeld 1351)
Godina 1888. oznauje vano pojanjavanje adventistikog razumijevanja grijeha i
pravednosti. Dotad se u adventistikim knjigama i asopisima malo raspravljalo o
pravednosti po vjeri. Naglaavana je poslunost zakonu, i to u tolikoj mjeri da, kad su E. J.
Waggoner i A. T. Jones na svjetskom zasjedanju Crkve u Minneapolisu 1888. inzistirali na
doktrini o pravednosti samo po vjeri, to uenje mnogi, ukljuujui crkveno vodstvo, isprva
nisu htjeli prihvatiti.
Meu adventistima povijest ove doktrine se uglavnom bavila predmetom savrenstva.
Usmjerenost na savrenstvo proistekla je iz najranijeg adventistikog poistovjeivanja sa 144
000 iz Otkrivenja 14,1 i 7,4 posebne skupine za koju je reeno da je bez nedostatka i mane.
46
Ovo je, u kombinaciji s novozavjetnim eshatolokim ciljem da e Bog pri kraju vremena imati
Crkvu "bez ljage, bez bore, bez iega tomu slina" (Ef 5,27), navelo neke adventiste da
zastupaju savrenstvo ovdje na zemlji. Drugi se s tim nisu sloili pa su tvrdili da je bezgreno
savrenstvo mogue samo kao dar Boje milosti, koji e u vrijeme drugog dolaska primiti oni
koji Mu ostanu vjerni. Meutim to ne znai da adventisti smatraju kako pobjeda nad grijehom
nije mogua u sadanjem ivotu. Njihovo je stajalite isto to i apostola Ivana: "Djeice moja,
ovo vam piem da ne poinite grijeha. Ali ako tko i poini grijeh, imamo zagovornika kod
Oca: Isusa Krista, pravednika. On je rtva pomirnica za nae grijehe; ne samo za nae grijehe
nego za grijehe svega svijeta." (1 Iv 2,1.2)
Adventistika potvrda konanog Bojeg trijumfa u eshatolokom unitenju grijeha
izraena je ovim snanim rijeima: "Veliki je sukob zavren. Grijeha i grenika vie nema.
Cijeli je svemir ist. Bilo neizmjerna svemira kuca istim otkucajem sklada i radosti. Od Njega
koji je sve stvorio tee ivot, svjetlost i radost kroz prostranstva beskrajnog svemira. Od
najmanjeg atoma do najveeg svijeta, sve, ivo i neivo, u svojoj nepomuenoj ljepoti i
savrenoj radosti objavljuje da je Bog ljubav." (Velika borba, str. 583)
VIII. Implikacije za kranski ivot
Doktrina o grijehu je znaajno uenje Biblije. Bez pravilnog razumijevanja njegove
stvarnosti i odgovarajue svijesti o njegovoj ozbiljnosti ne moemo cjelovito i duboko
spoznati Boju narav ili narav ljudskog roda i njegove budunosti. Takoer ne moemo
razumjeti sloenost ivota i njegovog okolia.
A. Boja narav
Dokrina o grijehu nam otkriva Boju narav. Ona pokazuje da Bog nije osvetoljubiv
tiranin ni samovoljni diktator svemira koji od svojih stvorenja zahtijeva apsolutnu poslunost.
Ako nas iemu ui, podrijetlo grijeha pokazuje da je Bog odluio svojim stvorenjima povjeriti
mo izbora i da je s ljudima podijelio dio svoje stvaralake sile. Osim toga, doktrina o grijehu
nas ui da je Bog ljubav i pravda. Premda je Njegova pravda zahtijevala da Adam i Eva budu
odmah uniteni zato to su u svijet unijeli okaljanost grijehom, Boja ljubav se umijeala i
zadovoljila zahtjeve Njegove pravde u skladu s planom koji je uinio za sluaj pojave grijeha.
Grijeh nam otkriva: "Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinoroenog Sina da ne
pogine ni jedan koji u nj vjeruje, ve da ima ivot vjeni." (Iv 3,16)
B. ovjekova narav i dostojanstvo
Doktrina o grijehu pokazuje da ovjek nije evoluirao iz nieg u vii stupanj, kako to
dri evolucija. Namjesto toga ona ui da smo stvoreni na Boju sliku, Njemu slini, malo
47
manji od anela. Bog nas je obdario jedinstvenim dostojanstvom i povjerio nam vladanje nad
ovom zemljom. Ideja slike i slinosti potvruje da je Bog s nama podijelio dio samoga sebe i
obdario nas sposobnou matanja, razumom i stvaralatvom.
C. Veliina Boje ljubavi
Doktrina o grijehu utjee na nae razumijevanje veliine i bogatstva Boje ljubavi. Ne
samo to nas je ljubio i osigurao spasenje, ve je omoguio da moemo s drugima dijeliti
ljubav. Nema sumnje da je stvaranje i funkcioniranje idealne ljudske obitelji jedan od Bojih
velianstvenih darova koji moemo razumjeti samo kad upoznamo i vidimo alternative
prisutne u razornoj naravi grijeha. Osim toga, funkcioniranje kranskog zajednitva bez
obzira na otuujue elemente kao to su rasa, boja koe, etniko podrijetlo, jezik, mogue je
samo zahvaljujui Bojoj otkupiteljskoj ljubavi. Ako nje nema, ostaje samo prisutnost kaosa
grijeha.
D. Savlaivanje kuanja
Dokrina o grijehu ui nas stvarnosti i snazi kuanja. Ne samo u Edenskom vrtu ve i u
ovjekovom ivotu i borbi mi se nastavljamo susretati s kuaem s njegovim domiljatostima
i opasnoj prepredenosti. No povijest grijeha pokazuje da ne moramo biti rtve kuanja:
zahvaljuljui milosti dobroga Boga moemo postati pobjednici.
E. Moralna odgovornost
Doktrina grijeha jasno pokazuje da ovjek ne moe ivjeti u neodreenoj
ravnodunosti. Grijeh moramo nazvati njegovim pravim imenom i povui moralnu granicu
izmeu onoga to je zlo i dobro. Zato se vanjski moralni zakon i unutarnji zakon savjesti
udruuju da nas podsjete da nismo i ne moemo biti kao Bog. Mi nismo ivotinje koje nisu
odgovorne za svoje postupke. Budui da smo zajednica ljudskih bia, opredjeljujemo se za
zajednike vrijednosti, a one neto znae samo ako im je cilj Boja slava.
F. Znaenje i svrha ivota
Doktrina o grijehu isto tako pokazuje da povijest ima znaenje i ivot svrhu.
Razumijevanje grijeha pokazuje da je u povijesti, "kada doe punina vremena" (Gal 4,4), Isus
rijeio problem grijeha, i da e se On, kad ponovno doe vrijeme, vratiti da uniti grijeh i
uspostavi Boje kraljevstvo pravednosti. Tako nas kranska eshatologija uvjerava da e
grijeh na kraju biti uniten.
No prouavanje grijeha otkriva i narav Boje ljubavi i zajednitva. Ona se oitovala u
prvom Bojem postupku nakon to je Adam sagrijeio, kad je Bog poao da ga trai u elji da
uspostavi veze prisnog zajednitva.
48
IX. Komentari Ellen G. White
A. Ljudski rod prije grijeha
"Od ega se sastojala snaga napada na Adama, koja je uzrokovala njegov pad? Uzrok
pada nije bio grijeh u ovjeku, jer Bog je Adama stvorio slina svom karakteru, ista i
potena. U prvom Adamu nije bilo izopaenih naela, niti izopaenih sklonosti prema grijehu.
Adam je bio bez mane kao to su to aneli pred Bojim prijestoljem." (1BC 1083)
"Boja namjera svakako nije bila da ovjek postane grean. On je Adama nainio ista
i plemenita, bez sklonosti prema zlu. Smjestio ga je u Eden, u kome je imao sve uvjete da
ostane odan i posluan. Oko njega je stavio zakon kao zatitu." (Isto, 1084)
B. Podrijetlo grijeha
"Nama je potrebna izvorna povijest nastanka zemlje, Luciferova pada i ulaenja
grijeha u svijet. Bez Biblije bili bismo zbunjeni lanim teorijama. Razum bi bio podloan
tiraniji praznovjerja i obmana. Budui da imamo autentinu povijest nastanka svijeta, ne
trebamo se dati omesti ljudskim nagaanjima i nepouzdanim teorijama." (2MCP 742)
"Nemogue je objasniti podrijetlo grijeha kako bi se naao razlog za njegovo
postojanje Sveto pismo nita ne ui jasnije od toga da Bog ni u emu nije odgovoran za
pojavu grijeha, da nije bilo samovoljnog uskraivanja boanske milosti niti kakve
nesavrenosti u boanskoj vladavini, koji bi dali povoda za podizanje pobune." (Velika borba,
str. 422)
"Adam je podlegao kuanju i budui da su nam jasno izloeni predmet grijeha i
njegove posljedice, mi moemo zakljuivati od uzroka do posljedica i vidjeti da veliina djela
nije ono to predstavlja grijeh, ve neposlunost Bojoj izriitoj volji, to je u biti odricanje od
Boga, odbacivanje zakona Njegove vladavine." (1BC 1083)
C. Narav i sutina grijeha
"Kad je ovjek sagrijeio cijelo je nebo ispunila tuga, jer poputanjem kunji ovjek je
postao Boji neprijatelj, dionik Sotonine naravi." (ST, 13. veljae 1893)
"Za nas nije sigurno raspravljati sa Sotonom ili zastati i razmiljati o prednostima koje
moemo imati ako prihvatimo njegove prijedloge. Grijeh po svojoj naravi zasljepljuje i
obmanjuje. Suvie je strano i za jedan trenutak razmiljati o neposlunosti Bojim
zapovijedima. Za svaku duu koja istraje u krenju nepromjenljivog Bojeg svetog zakona
grijeh znai sramotu i katastrofu." (RH, 9. listopada 1894)
"Strahoviti karakter grijeha protiv takvog Boga nije mogue procijeniti kao to ni
nebesa ne moemo izmjeriti pedljom. Bog je moralni upravlja kao i Otac. On je
49
Zakonodavac. On stvara i izvrava svoje zakone. Zakon koji ne predvia kaznu nema snage."
(LDE 214)
"Svaki grijeh je sebinost. Sotonin prvi grijeh bio je oitovanje sebinosti. elio se
domoi sile, da sebe uzvisi. Neka vrst ludila vodila ga je da se nastoji uzdignuti iznad Boga. I
kuanje kojim je Adama naveo na grijeh bila je Sotonina tvrdnja da ovjek moe postii neto
vie od onoga to je ve imao da postane sam Bog. Sijanje sjemena sebinosti u ljudsko srce
bio je prvi rezultat ulaska grijeha u svijet." (7MR 232.233)
"Prigodom stvaranja ovjeku su darovane plemenite sposobnosti i uravnoteen um.
Bio je savreno bie, u savrenu skladu s Bogom. Misli su mu bile iste, a ciljevi sveti. Ali
neposlunost je izopaila njegove sposobnosti, pa se umjesto ljubavi pojavila sebinost.
Prijestup je toliko oslabio njegovu prirodu da se vlastitom snagom vie nije mogao oduprijeti
sili zla. Postao je Sotonin rob, i to bi ostao zauvijek da se sam Bog nije umijeao." (Koraci
prema Kristu, str. 16)
D. Posljedice grijeha
"Grijeh ne samo to odvaja od Boga, nego u ljudskoj dui razara i elju i sposobnost
da Ga upoznamo. Grijeh je izazvao poremeaj cijelog ovjekovog organizma, iskrivio razum,
izopaio matu i unizio sposobnosti due. Vie nema iste religije, svetosti srca. Boja
preobraavajua snaga nije izvrila preobrazbu karaktera. Dua je slaba i ukaljana i izopaena
zbog nedostatka moralne snage da nadvlada." (PK 233)
"Svaki prijestup, svako zanemarivanje ili odbacivanje Kristove milosti ostavlja svoje
posljedice na nama ono otvrdnjuje srce, oslabljuje volju, otupljuje um i ne samo to nas
ini manje spremnima, ve i manje sposobnima da posluamo njene pozive Bojeg Svetoga
Duha." (Koraci prema Kristu, str. 33)
"wGrijehw unakazuje boansku sliku, osujeuje Boju namjeru u ovjekovom
ivotu, umanjuje njegove Bogom dane snage, smanjuje njegovu sposobnost primanja, izaziva
nesveta matanja i daje slobodne uzde neposveenim strastima. Grijeh! Kako je mrzak Bojim
oima! Sveti aneli se s gnuanjem okreu od njega." (RH, 3. lipnja 1880)
"ovjek je zbog grijeha odvojen od Bojeg ivota. Njegova je dua paralizirana
spletkama Sotone, uzronika grijeha. ovjek sam po sebi nije u stanju osjetiti to je grijeh,
nesposoban je da cijeni i u ivotu primijeni boansku narav. Kad bi mu ona bila stavljena na
dohvat ruke, u njoj ne bi bilo niega to bi njegovo prirodno srce poeljelo. Sotonina snaga ga
je potpuno zaarala. Sve izlike koje moe smisliti avao prikazuje njegovom umu da bi
sprijeio svaki dobri poticaj. Svaka sposobnost i snaga koju mu je Bog dao, uporabljena je
50
kao oruje protiv boanskog Dobroinitelja. Zbog toga, premda ga ljubi, Bog mu ne moe bez
opasnosti dati darove i blagoslove kojima ga eli obdariti." (6BC 1099)
"ovjekov grijeh je donio neizbjene posljedice raspadanje, deformitet i smrt. Danas
je cijeli svijet ukaljan, izopaen, na smrt bolestan. Zemlja uzdie pod stalnim prijestupima
njezinih stanovnika." (1BC 1085)
"Anelima se inilo da nema naina za izbavljenje prijestupnika. Njihove su pjesme
hvale umuknule i u nebeskim dvorovima odjeknule su tualjke zbog propasti koju je donio
grijeh. Budui da je bio neusklaen s Bojom naravi, nepokoran zahtjevima Njegovog
zakona, ljudski rod je oekivalo samo unitenje. Budui da je Boji zakon nepromjenljiv kao i
sam Bog, za ovjeka nije moglo biti nade ukoliko se ne nae neki nain da mu se prekraj
oprosti, narav obnovi a duh vrati da opet odraava Boju sliku. Boanska ljubav smislila je
takav plan." (ST, 13. veljae 1893)
E. Domet i eliminacija grijeha
"Pravda ne zahtijeva samo oprotenje grijeha, nego i izvrenje kazne. Bog je u svom
daru jedinoroenog Sina zadovoljio oba zahtjeva. Umiranjem umjesto ovjeka Krist je platio
kaznu i osigurao oprost." (AG 139)
"Kristova smrt na kriu osigurala je unitenje onoga koji ima mo smrti, onoga tko je
bio uzronik grijehu. Kad Sotona bude uniten, vie nee biti nikoga koji bi kuao zlom; nikad
vie nee biti ponovljena rtva pomirenja i vie nee postojati opasnost da bi u Bojem
svemiru mogla izbiti nova pobuna. Samo Onaj koji djelotvorno moe obuzdati grijeh u ovom
mranome svijetu, sprijeit e ga na nebu. Sveti i aneli vidjet e znaaj Kristove smrti. Bez
Janjeta zaklanog od postanja svijeta za pale ljude ne bi bilo doma u Bojem raju." (5BC 1132)
"Promatrajmo kri na Golgoti. Tu je Isus koji je dao svoj ivot, ne zato da ljudi
nastave ivjeti u grijehu, ne zato da im bude dozvoljeno kriti Boji zakon, nego da se
Njegovom beskrajnom rtvom mogu spasiti od svakoga grijeha." (TM 161.162)
"Moramo razumjeti da vjerom u Njega imamo prednost postati dionicima boanske
naravi i tako umai pokvarenosti koja je zbog opake poude u svijetu. Tada emo biti oieni
od svakoga grijeha, svih nedostataka karaktera. Ne moramo zadrati ni jednu grenu
sklonost Kad postanemo dionicima boanske naravi, nasljeene i steene sklonosti prema
zlu odvojene su od karaktera i mi postajemo iva sila za dobro." (7BC 943)
F. Posljedice po kranski ivot
"Bez obzira na nau bezvrijednost, moramo drati na umu da je tu Onaj koji moe
uzeti grijeh, koji je spreman i voljan da spasi grenika. On je svojoj vlastitom krvlju platio
51
kaznu za sve koji ine zlo. On e ukloniti svaki grijeh koji je skruenim srcem priznat pred
Bogom." (Isto, 970)
"Vjerujete li da je Krist, kao vaa zamjena, platio dug za va prijestup? No On to nije
uinio zato da bismo mogli nastaviti ivjeti u grijehu, ve da budemo izbavljeni od svojih
grijeha, da zahvaljujui zaslugama Njegove pravednosti, ponovno steknemo Boju naklonost.
Znate li da e sveti i pravedni Bog, zahvaljujui zaslugama Njegovog dragog Sina koji je
umro zbog vae pobune i grijeha, primiti vae napore da vrite Njegov zakon?" (RH, 24.
srpnja 1888)
"Slijediti Gospodnju rije i prigrliti istinu ukljuuje noenje kria i samoodricanje.
Nije mudro ne ponijeti kria. Kako vidite svjetlo, tako u njemu hodite. Neka vas prome
sveana, nepromjenljiva odluka; odluite da ete Bojom snagom i milou odsad ivjeti za
Njega i da vas nikakva zemaljska razmiljanja nee navesti da prezrete boanski zakon deset
zapovijedi i tako se odreete svog Spasitelja i Boga. Traite Boji savjet i ustanovit ete da je
put poslunosti Njegovim zapovijedima put pravde 'koja svijetli u tamnome mjestu dok ne
osvane dan'." (RH, 9. listopada 1894)
"Kranski ivot je borba Samo nam boanska pomo moe osigurati pobjedu u
ovoj borbi pravednosti protiv nepravednosti. Moramo svoju ogranienu volju pokoriti volji
Beskonanoga; ljudska volja mora se stopiti s boanskom. To e nam osigurati pomo Svetog
Duha i svaka pobjeda pridonijet e obnovi Boje batine za otkupljenje, obnovi Njegove slike
u dui." (MYP 55; usp. Poruka mladim kranima, str. 30)
X. Literatura
Berkhof, L. Systematic Theology. Grand Rapids, Eerdmans, 1941.
. The History of Christian Doctrines. Grand Rapids, Eerdmans, 1971.
Berkouwer, Geoffrey W. i drugi, urednici. International Standard Bible Encyclopedia.
Grand Rapids, Eerdmans, 1979.
Brunner, Emil. Man in Revolt: A Christian Anthropology. Prijevod Olive Wyon.
Philadelphia, Westminster, 1947.
Evangelical Dictionary of Bible Theology. Urednik Walter A. Elwell. Grand Rapids,
Baker, 1990.
Guthrie, Donald. New Testament Theology. Downers Grove, Ill., InterVarsity, 1981.
Kittel, G. i G. Friedrich, urednici. Theological Dictionary of the New Testament. 9
svezaka. Grand Rapids, Eerdmans, 1964.1974.
Ladd, George E. A Theology of the New Testament. Grand Rapids, Eerdmans, 1974.
52
The New International Dictionary of the Bible. Urednik Merril C. Tenney. Grand
Rapids, Zondervan, 1963.
Neufeld, Don F., urednik. The Seventh-day Adventist Encyclopedia. Washington, D.
C., Review and Herald, 1976.
Neibuhr, Reinhold. The Nature and Destiny of Man. 2 sveska. New York, Charles
Scribner's Sons, 1964.
Schaff, Phillip. The Nicene and Post-Nicene Fathers. Prva serija, 14 svezaka. Grand
Rapids, Eerdmans, 1971.
"Sin." Interpreter's Dictionary of the Bible. Nashville, Abingdon Press, 1962.
Strong, Augustus H. Systematic Theology. 3 sveska. Valley Forge, Pa., Judson, 1961.
Whidden II, Whoodrow W. The Soteriology of Ellen G. White. Doktorska disertacija.
Drew University, 1989.
Wilson, William. New Wilson's Old Testament Word Studies. Grand Rapids, Kregel
Publications, 1987.
Zachrison, Edwin Harry. Seventh-day Adventists and Original Sin: A Study of Early
Development of the Seventh-day Adventist Understanding of the Effect of Adam's Sin on His
Posterity. Doktorska disertacija, Andrews University, 1984.
(Dovrio prijevod 06/09/00 14:32:56; pregledao 14/09/00 09:28:03)
53