(Poeo prevoditi 17. 09.

00 10:12:54)
Handbook of Seventh-day Adventist Theology 10
str. 314-346.
Smrt Podrijetlo, priroda i konano unitenje
Neils-Erik A. Andreasen
Uvod
Smrt je s nama uvijek, bez obzira na dob, poloaj ili financijsku situaciju. to god
poduzeli da je odjenemo u prihvatljivu odjeu, smrt ostaje na konani i zasad nevidljivi
neprijatelj. Unato cvijeu i govorima, smrt je runa prijetnja ivotu svakog ovjeka. Osim
toga, smrt je ne samo svuda prisutna i odvratna, ve i neshvatljiva.
U razna vremena i na raznim mjestima smrt i ono to slijedi objanjavano je na razne
naine, ali za problem smrti nema jasnog odgovora osim u Svetom pismu. No ak i oni koji
ozbiljno prihvaaju Bibliju esto su pogreno razumjeli uenje o ovom predmetu.
Ovaj lanak razmatra biblijsko uenje o smrti: to ona znai, odakle je dolo to to se
dogaa onima koji umiru, i na kraju, kako e smrt biti uklonjena. Gledana iz biblijske
perspektive, smrt, koliko god bila odvratna, gubi svoje uporite u ovjekovu ivotu. Pavao je
to dobro izrazio: "Pobjeda proguta smrt." (1 Kor 15,54)
I. Biblijsko tumaenje
A. Terminologija i definicija ljudi
1. Rijei za smrt u Starom zavjetu
2. Rijei za smrt u Novom zavjetu
3. Priroda ivota i smrti
4. Cjelovitost (holizam) i ovjekova narav
5. Smrt i sjeanje na ivot
6. U oekivanju uskrsnua
B. Smrt Njezino podrijetlo, orua i utjecaj
1. Podrijetlo smrti
2. Orua smrti
3. Univerzalnost smrti
C. Stanje umrlih
1. Pokop i grob
1
2. Predio smrti
3. Stanje umrlih
4. Smrt kao san
D. Okultizam i spiritizam
E. Neobini novozavjetni ulomci koji govore o smrti
1. Luka 23,43
2. 2. Korinanima 5,1-10 i Filipljanima 1,19-26
3. 1. Solunjanima 4,14
4. Hebrejima 12,23 i Otkrivenje 6,9
F. Uskrsnue i nestanak smrti
1. Vladavina smrti
2. Smrt kao kraj ivota
3. Smrt kao unitenje
4. Smrt kao kazna
5. Druga smrt
6. Nada u uskrsnue
7. Konano unitenje smrti
G. Konane sudbine
1. Vrijeme, trajanje i ishod boanskog suda
2. Sigurnost vjenog ivota
II. Povijesni pregled
A. U praskozorje povijesti
B. Grke, rimske i idovske ideje
C. Prva i srednjovjekovna Crkva
D. Reformacija esnaestog stoljea i razvoj koji je slijedio
E. Stajalite adventistasedmog dana
F. Suvremena kretanja
III. Komentari Ellen G. White
A. Vanost ove doktrine
1. Podrijetlo smrti
2. Uzrok smrti
3. Priroda smrti
B. O besmrtnosti due
C. Poraz smrti
2
IV. Literatura
1. Biblijsko tumaenje
Terminologija i definicija ljudi
Biblijsko razumijevanje smrti jasno je izraeno odreenom terminologijom. Ovo emo
pojasniti ispitivanjem rijei i izraza za smrt, da bi potom uslijedilo razmatranje biblijske
definicije ivota i smrti.
1. Rijei za smrt u Starom zavjetu
Korijen mwt, "umro", kao i njegove nominalne izvedenice (m`we???, t
e
m~???`h,
m`m^???) nalazimo priblino tisuu puta. Premda je mwt uobiajeni semitski korijen, vrlo
rairen u ugaritskoj literaturi i s egipatskom istoznanicom, za nj nema uvjerljive etimologije.
Osnovno glagolsko znaenje je jednostavno "umrijeti", posebno kad se radi o ljudima,
ponekad i o ivotinjama (Post 33,13), a samo rijetko kad o biljnom svijetu (Job 14,8).
Figurativna uporaba, koja se odnosi na gubitak imetka (Post 47,19) ili mudrosti (Job 12,2),
rijetka je u Bibliji. Neobian izraz "njemu obamrije srce u grudima" (1 Sam 25,37) moe
ukazivati na Nabalov gubitak hrabrosti (izgubio je sranost). Meutim, ono moe ukazivati i
na stvaran, a ne slikovit prestanak sranih funkcija, koji bi u starozavjetnom simbolizmu
oznaio modanu smrt. Time se eli rei da je Nabal doivio modani udar, ili, kako to Biblija
kae, on "se skamenio". To bi objasnilo i sljedei redak (38): "A desetak dana poslije toga
Jahve udari Nabala, te umrije."
Srodni korijen gw', "umrijeti", javlja se paralelno s mwt (Job 3,11; 14,10), ali moe
prikazivati smrt kao kraj ivota nakon neke oskudice ili nesree (usp. Zah 13,8; Ps 88,16). U
pilpel i hiphil osnovama glagolskog oblika mwt je preveden kao "ubiti", "smaknuti". Ovdje se
udruuje s vie drugih srodnih glagola kao to su h`rag, "ubiti", "zaklati"; r`a, "ubiti"
"umorstvo"; rijetki g`al, "ubiti"; i n`k`h, "svaati se", "udariti".
Nominalni oblik m`we???, "smrt", jednostavno oznaava smrt kao suprotnost ivotu
i oznaava njegov kraj. (Pnz 30,19; Izr 19,21; Jr 8,3). Na kraju, Stari zavjet govori o smrti i
umiranju uporabom nekoliko posebnih izraza, kao na primjer, "preminu" (Post 25,8),
"pridrui se svojim precima" (Post 49,33), "poinu kraj otaca svojih" (1 Kr 2,10).
Takoer treba obratiti pozornost na rije
e
'^l, "podruje (kraljevstvo) smrti", koja
etimoloki moe biti povezana sa `'`h, "opustjeti", "obezvrijediti", a odnosi se na
podzemni svijet (Iz 14,9; Ps 139,8), na podzemlje (Ps 18,6; Ho 13,14), na nezasitan grob (Izr
27,20), i teoloki reeno, na odvojenost od Boga, bogosluja i normalnih ivotnih procesa (Iz
38,18; Ps 6,6).
3
U cijelom Starom zavjetu rijei za smrt ukazuju na jedno jedino razumijevanje:
potpuni prestanak ivota, njegovih izraaja i funkcija.
2. Rijei za smrt u Novom zavjetu
Rijei thanatos, "smrt"; thn.tos, "smrtan"; thanato^, "ubiti"; thn.sk^, "umrijeti";
i njihove izvedenice uobiajeni su grki izrazi s irokom uporabom u izvanbiblijskoj literaturi.
Odnose se na smrt i potpun kraj ivota, ali prema uporabi u klasinom grkom jeziku, ne na
kraj postojanju ovjeka. Naime prema ovoj uporabi smatralo se da smrt djeluje samo na tijelo,
a ne na duu, za koju se vjerovalo da se smru oslobaa i nastavlja ivjeti. Meutim, uporaba
istih rijei u Novom zavjetu otkriva sasvim drukije znaenje. U njemu one pod "umiranjem"
ili "biti mrtav" oznaavaju kraj ivota, straan kraj i zastraujuu sudbu svih ljudi (1 Kor
15,54.55; Heb 2,16; Otk 6,8). Prema tome, nasuprot uporabi u klasinom grkom, u Novom
zavjetu umiranje nije nikad prikazano herojskim izrazima, pa ak ni Kristova smrt (Mt 26,36-
46). Umjesto toga smrt je uvijek prikazana kao neprijatelj ivota i ljudi, zapravo posljednji
neprijatelj (1 Kor 15,26). Ona nikada nije prirodni prijelaz iz jednog dijela ljudskog ivota u
drugi (TDNT, sv. 3, str. 15).
Nekros, "mrtav" ili "mrtav ovjek ili tijelo", i nekro^, "ubijen" ili "ubiti", potvruje
ovakvo znaenje smrti. Biti mrtav (nekros) znai biti bez ivota (Dj 28,6; Rim 7,8),
razlikovati se od ivoga (Mk 12,27), pa stoga u prenesenom smislu, odvojen od Boga,
nesretan, izgubljen (Lk 15,24.32; Heb 6,1; 9,14; Otk 3,1). Umrle je, a ne "otputene" od
ivota u bolji ivot, zapravo pobijedila demonska sila, Boji neprijatelj (Otk 20,11-15).
Novozavjetni posebni izrazi za smrt ukljuuju ireniku rije koima^, "spavati" (Iv
11,11), ali openito istiu negativni pogled na smrt, na primjer, apollymi, "pogubiti", "dovesti
do kraja" (Mt 21,41); paradid^mi, "predan" (Rim 4,25); mell^ teleutan, "samo to ne
izdahnu" (Lk 7,2 DF); eschatos ech^, "na umoru" (Mk 5,23).
U novozavjetnoj terminologiji smrt je prikazana kao prestanak ivota i kao neprijatelj
Boga i ljudskog roda. Time cijela biblijska termonilogija za smrt i umiranje predstavlja prikaz
jednog jedinog razumijevanja smrti, naime kraj postojanja za cijelo ljudsko bie. U tom
smislu biblijska terminologija podrava biblijski opis ljudske prirode u ivotu i smrti.
3. Priroda ivota i smrti
U svjetlosti terminologije i definicija, biblijski prikaz ovjekove prirodi u ivotu i
smrti dobiva novo i jasnije znaenje. S gledita funkcije, smrt je suprotnost ivotu kojega je
Bog stvorio: svega to ivot jeste, smrt nije. Ovo je jasno izraeno u prvoj biblijskoj formuli o
ljudskom postojanju: "Jahve, Bog, napravi ovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu
udahne dah ivota. Tako postane ovjek iva dua." (Post 2,7) ovjekov se ivot moe
4
shematski prikazati ovako: zemaljski prah ('a???`r min ha '
a
d`m`h) + dah ivota
(nima??? ayy_m) = iva dua (ne???e ayy`h).
Svaki od ovih izraza zasluuje malo pozornosti. Prah zemaljski ('
a
d`m`h) pokazuje
da je materijalna tvar ljudskog roda ('ad`m`h) "prah" ili sama zemlja ('
a
d`m`h). Zato je
ljudski rod oznaen kao zemljan i smrtan, u smislu da mu ivot nije svojstven. Tijelo
nainjeno od praha zemaljskog nije sadravalo boanski materijal ili ivotodavne elemente
koji bi ovom obliju praha omoguili neovisan ivot. Zatim je Bog dodao svoj ivotodavni
dah (ne`m`h), koji je ponekad nazvan duhom. On nije predstavljao odvojenu tvar ulivenu
u beivotni, prazan lik oblikovan od praha, ve jednostavno boansku ivotodavnu silu koja je
prah preobrazila u ivo bie. Time Biblija pokazuje da ivotni dah ne predstavlja drugu
jedinku, dodanu tijelu kao sastojak, sposobnu da ivi odvojeno, ve energizirajui silu od
Boga koja zemljano tijelo pretvara u ivu duu (ne???e ayy`h). Jedno od korijenskih
znaenja rijei ne???e je "otvoreno grlo" kroz koje ovjek die, jede i govori. Ovo vodi do
izvedenog znaenja "ivahan", "ivui", "energian". U nekim je prijevodima ne???e
preveden kao "dua", ali se ona odnosi na cijelo ivo bie. U drugima sluajevima ne???e se
moe dotaknuti (Lev 7,21), moe biti kupljen kao rob (Lev 22,1, moe jesti (Lev 17,15) ili
eliti odreenu hranu (Pnz 12,20).
Kad se ova formula za ovjekov ivot okrene, kako je to u smrti, ivo bie izdie
ivotni dah koji se vraa Bogu koji ga je dao, pa ostaje samo prah zemaljski, tako da je proces
stvaranja izokrenut. Zapravo je uobiajeni nain biblijskog opisa trenutka smrti ovo: "Zatim
Abraham preminu" wu biti: "Abraham je po posljednji put izdahnuo i preminuo"w (Post
25,8). "I bolest se njegova pogorala, tako te u njemu nije ostalo daha." (1 Kr 17,17) "Kad bi
on dah svoj u se povukao, kad bi itav svoj duh k sebi vratio, sva bia bi odjednom izdahnula,
i u prah bi se pretvorio ovjek." (Job 34,14.15). "Ako dah im oduzme, ugibaju, i opet se u
prah vraaju." (Ps 104,29) "I vrati se prah u zemlju kao to je iz nje i doao, a duh se vrati
Bogu, koji ga je dao." (Prop 12,7) "I jedni i drugi odlaze na isto mjesto; svi su postali od
praha i u prah se vraaju." (Prop 3,20)
Ova biblijska formula ivota i smrti odbacuje svaku mogunost da u smrti preivljuje
ita osim sjeanja preivjelih na umrlog. Oboavanje predaka, vjerovanje da duhovi predaka
nastavljaju ivjeti poslije smrti i da ih preivjeli trebaju hraniti, udovoljavati im i slijediti
njihove upute, ostaje obmana, bez obzira kako to stvarno izgledalo u mnogim tradicionalnim
drutvima u svijetu. Nakon smrti ne ostaje duh ve samo sjeanje preivjelih na pretka. Ovo
sjeanje na jedan dobar ivot, na ostvarena dostignua i karakterne crte pokojnika sauvano je
i u Bojem umu i ostaje najboljom batinom koju netko moe ostaviti nakon svoje smrti. Zato
5
nas biblijsko nijekanje besmrtnosti due, tovanja predaka i slino ne ostavlja osiromaenima
ili lienima prisutnosti naih dragih, nego obogaenima uspomenom na njih, na ono to su
uinili, na lekcije koje su nam dali i na karakter koji su razvili. (Vidi Stvaranje I, B. 3.)
4. Cjelovitost (holizam) i ovjekova naravi
Formula za ovjekov ivot, jasno izraena u Bibliji, vodi holistikom (cjelovitom)
razumijevanju ljudske naravi. "Za Hebreje je ovjek bio ivo tijelo a ne utjelovljena dua."
(Robinson 70). ovjekova narav, bilo u bolesti ili zdravlju, pri roenju ili smrti, ne predstavlja
sastavljene dijelove od kojih se svaki moe smatrati odvojenim od bilo kojeg drugog dijela i
tako s njim postupati. Suvremeni izrazi kao "psihosomatsko oboljenje" i "njega cjelokupne
osobe" priznanje su ovog razumijevanja ljudske prirode, da je ljudsko bie cjelina i da se tako
prema njemu treba ophoditi.
Biblijska terminologija dosljedno odgovara ovom holistikom gleditu. Zato hebrejska
rije b``r, "tijelo" (Ps 38,4) i grke rijei s^ma, "tijelo" (Rim 7,24) i sarx, "meso",
odnosno "tijelo" (Gal 4,14 DF) ne prikazuju dio osobe, naime, tijelo u suprotnosti dui, ve
itavu osobu promatranu iz odreene perspektive, odnosno ljudske slabosti. Isto tako se
hebrejski izraz ne???e, "dua" ili "bie" (Post 2,7) i grki psych., "dua" ili "ivot" (Rim
16,4), odnose na ovjekov ivot koji smru prestaje, tako da dua ne moe postojati bez
tjelesnog ivota. Drugi su izrazi, koji opisuju ovjekovu prirodu hebrejski r~a, "duh"
wIz 19,3w; grki pneuma, "duh" w1Kor 7,34w; hebrejski l.b, "srce", "um" wPs 90,12w
uzeti da prikau ljudsko postojanje u njegovoj cjelovitosti. (Vidi ovjek, I. E. 1-3.)
Budui da Biblija njeguje holistiko razumijevanje ovjekove naravi, smrt ne razdvaja
tijelo od due da bi ova mogla nastaviti ivjeti (besmrtnost due). Naprotiv, smrt predstavlja
kraj cijelokupnog ivota. Nijedna funkcija ljudskog ivota ne preivljuje smrt. Ovo holistiko
razumijevanje ovjekove naravi veoma je znaajno za zdravstvenu njegu, socijalne slube,
obrazovanje i ostale slube namijenjene potrebitima. To znai da pri pokuaju lijeenja ili
njege kod odreenog problema moramo voditi rauna o cjelovitosti osobe. Tjelesna i
psiholoka oboljenja su tijesno povezana. U pravom odgoju moramo voditi rauna o umu,
srcu i tijelu. Moramo obratiti pozornost na duhovne i umne poremeaje zajedno. Ukratko,
biblijsko razumijevanje ovjekove naravi ima dalekosene posljedice po kritine probleme s
kojima se suoava nae drutvo.
5. Smrt i sjeanje na ivot
Sjeanje drugih na ivot pokojnika jedan je od vidova ljudskog ivota koje nadivljuje
smrt. Smru dolazi kraj svemu to je povezano sa sadanjim ivotom, ali e ostati sjeanje na
jedan dobar ivot, ne u materijalnim spomenicima umrlima, ve u ivom sjeanju koje neko
6
vrijeme ostaje u mislima preivjelih, a zauvijek pohranjeno u Bojem umu (Iz 49,15; Neh
13,14.22.31). Zato je sjeanje na osobnost i karakter pokojnika, koji je ivio i umro vjeran
Bogu, sauvano u nadi da e smrt koja ga je pokosila i sama pasti u Boji posljednji dan, kad
e Bog vratiti ivot svima kojima ga je ona oduzela (1 Kor 15,54-57). Karakter pokojnih,
kako ga se sjeaju preivjeli i kako je sauvan u Bojem umu, predstavlja vezu izmeu ovog i
uskrslog ivota.
6. U oekivanju uskrsnua
Nitko smru, bio svetac ili grenik, ne prima konanu nagradu, spasenje ili propast. To
mora ekati uskrsnue: "Dolazi, naime, as kada e svi koji poivaju u grobovima uti njegov
glas, te izii iz njih: koji su inili dobro, na uskrsnue na ivot; koji su inili zlo, na
uskrsnue na propast." (Iv 5,28.29; usp. Dn 12,2) Smrt svakako zapeaava sudbinu
svakoga prema ono to je inio u ivotu, ali sami umrli su goli i neobueni, odnosno nesvjesni
ikakvih ljudskih aktivnosti, kao u snu, oekujui uskrsnue, sud i nagradu (1 Kor 5,1-4.10;
Heb 9,27). Sve to je povezano s vjenim ivotom ili smru zato mora doi poslije uskrsnua,
bilo da se radi o uskrsnuu u ivot, koje za Boje svete vodi do nepropadljivog tijela,
besmrtnosti (1 Kor 15,52-54) i vjene Boje prisutnosti (1 Sol 4,17), ili o uskrsnuu na smrt,
koje donosi unitenje i vjeno zatiranje onih koji su odbacili Boje spasenje (Mt 25,31-46;
Otk 20).
Besmrtnost pripada samo Bogu (1 Tim 6,15.16). Nijedno ljudsko bie ne moe imati
ovaj dar, osim uvjetno (Post 2,7), niti moe tvrditi da ga ima dokle god smrt vlada u svijetu
(Rim 5,12). Pobjedom nad smru Krist Isus, na Spasitelj, obznanio je ivot i besmrtnost
Radosnom vijesti (2 Tim 1,10). Ukidanjem smrti na kraju ovog sadanjeg svijeta, kad se Krist
vrati, Bog e udijeliti besmrtnost svojim svetima (1 Kor 15,51-55; vidi Uskrsnue, I-III).
B. Smrt Njezino podrijetlo, orua i utjecaj
Nakon razmatranja terminologije za smrt, definicije ivota i smrti, i prijelaza iz ivota
u smrt, prelazimo na podrijetlo, orua i utjecaj smrti. Kako Biblija opisuje podrijetlo smrti,
uzronike koji su doveli do nje i prisutnost smrti u svijetu?
1. Podrijetlo smrti
Biblija pripisuje podrijetlo smrti grijehu. "Prema tome, kao to po jednom ovjeku ue
grijeh u svijet a po grijehu smrt, tako smrt prijee na sve ljude jer svi sagrijeie." (Rim 5,12)
Gledano na osobnoj razini grijeh je zlo uinjeno Bogu (Ps 51,6; Lk 15,21). On je suprotan
Bogu (Iz 1,2-6) i predstavlja odvajanje od Njegovog karaktera, "jer su svi sagrijeili i lieni su
Boja slave" (Rim 3,23). Zato uzrok smrti moemo potraiti u osobnom sukobu izmeu Boga
i grenika. (Vidi ovjek, II. A, B; Grijeh, III. A, B.)
7
Prema Bibliji sm Bog je poslije stvaranja prvi put spomenuo smrt: "Sa svakoga
stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s
njega okusi, zacijelo e umrijeti!" (Post 2,16.17) Fraza "zacijelo e umrijeti" (hebrejski
m^??? t`m~???) naglaava da je smrt neizbjena posljedica prekraja neposlunosti.
Ovaj tekst iz Postanka 2 jako pribliava Boga, grenika i smrt, iako ne nagovijeta
neki uzroni odnos izmeu Boga i smrti. Meutim, govorei o mogunosti smrti ve u
izvjetaju o stvaranju, Biblija nas podsjea da smrt nikada nije daleko od ivota. Premda la
kuaa: "Neete umrijeti!" (Post 3,4) sadri primisao da je ivot nepobjediv jer dolazi do
Boga, Biblija ui drukije kad kae da smrt ima mo ii za petama samog ivota koji je Bog
stvorio. Stoga smrt moemo smatrati suprotnom ivotu. ak je i kua (zmija), koji je prvi
ovjeanstvu donio grijeh i smrt, isprva bio jedno od stvorenja koja je sam Bog stvorio (Post
3,1), da bi kasnije postao orue smrti.
Ako elimo dalje ispitati podrijetlo smrti, onda ga prema Bibliji ne moramo potraiti
na suprotnom kraju svemira, daleko od Bojeg prebivalita, kako to tvrde neke drevne
religije, ve negdje sasvim blizu Njegova prijestolja. Tu je jedna zla sila odluila okrenuti
naopake Boje ivotodavne aktivnosti. Nigdje Biblija ne priznaje neovisno postojanje "boga"
smrti, suprotnost Bojem ivotu, koji vlada u podzemlju na suprotnom kraju svemira kao bog
Mot (u Siriji), Nergal (u Mezopotamiji), Oziris (u Egiptu) ili Hades (u Grkoj). Umjesto toga
iza Postanka 13 postoje dogaaji koji su se odigrali pred samim Bogom.
Prema 1. Ivanovoj 3,4.8 grenici su bezakonici, pojedinci koji ustaju protiv naela i
protive se Bojem vodstvu iskazivanjem svoje odanosti avlu koji grijei od "poetka". To se
dogodilo na nebu (Otk 12,7-9) u ratu u kojem su Mihael, Boji arkaneo, i Njegove pristae
ustali protiv mranih avoljih sila, Zmaja, stare zmije, Sotone, varalice. Premda je bio
poraen (baen na zemlju wr. 9w), avao se pojavio kao onaj "koji ima vlast nad smru"
(Heb 2,14), silom koja je dovela grijeh i smrt.
Elemente ove sloene slike koja podrijetlo bezakonja, grijeha i smrti pripisuje
avoljem djelovanju, nalazimo dalje pojanjene u Starom zavjetu. Lucifer, jednog od Bojih
stvorenja, sjajna jutarnja zvijezda (Iz 14,12), prikazan je kao arogantni babilonski kralj (r. 4),
koji je ponien do smrti u trenutku kad se uzvisuje iznad Boga u pokuaju da uzurpira
Njegovo nebesko prijestolje (rr. 13-15). Slino tome je knez tirski (Ez 28,2), prikazujui
jedno od Bojih savrenih stvorenja, poslan u jamu da umre sramotnom smru (rr. 8.16-19),
jer se pokazivao kao boansko bie pred samim Bogom (rr. 6.13.14). Stoga grijeh, i kroz
njega smrt, svoje podrijetlo vodi od jednog izmeu Bojih stvorenja iz najvee Boje blizine,
8
koje je poinilo bezakonje. On je potekao iz oholosti i arogancije stvorenog bia pred
Stvoriteljem. Tako je Boje stvorenje, Lucifer, postao avao.
Nakon ovog izgnanstva ispred Boga, avao je, djelujui kao zmija (Post 3,1) i Sotona
(Job 1,6), uspio prevariti nae praroditelje pa je pomou grijeha prisvojio ovaj svijet. avao je
tvrdio da ima privremenu vlast nad ivotom i smru, ali kako je to Job ispravno zakljuio, na
kraju e njegov ivot ipak poivati u Bojim rukama (Job 1,21; 19,13-27).
Otkrivenjem da smrt vodi podrijetlo od jednog bia u blizini samog Bojeg prijestolja,
Sveto pismo ne nagovjetava da su grijeh i smrt na neki nain dio boanske naravi. Sveto
pismo ostaje dosljedno monoteizmu. Nema drugog boga, zlog ili dobrog po naravi, koji bi se
natjecao s jedinim Bogom za vlast nad ovim svijetom. Ni u samom Bogu ne postoje dvije
sukobljene naravi, jedna dobra i izvor ivota, a druga demonska i izvor smrti. Sveto pismo
isto tako ne govori o dualizmu prema kojem se dvije boanske sile, jedna dobra a druga zla,
bore za vlast i gospodarenje svijetom. Nema mjesta bogoslujima koja imaju za cilj da se
oslobode grijeha i smrti ugaanjem prijeteoj sili zla.
Unato tome to su potekli iz Boje blizine, za grijeh i smrt se nikad ne moe rei da
su potekli od Boga, od boanskog bia, ve uvijek od stvorenja, jednog od Bojih stvorenja
koje je zabludjelo. Stoga nitko nema pravo optuivati Boga, ivotodavca, da je uzronik smrti.
A On nije zanemario grijeh koji je uzrokovalo jedno od Njegovih stvorenja. Naprotiv, uz
veliku cijenu po sebe preuzima punu osobnu odgovornost za njega.
Nigdje borba izmeu ivota i smrti u ovom svijetu ne bijesni jae nego pred samim
Bogom. Otkrivenje 12,7-9 izvjetava da je oko toga izbio pravi rat na nebu, koji je doveo do
poraza avla i mnotva drugih zlih stvorenja koje je Bog istjerao ispred sebe i uva ih
utamniene do suda (2 Pt 2.4). Zbog toga borba da nadvlada grijeh i smrt, koju je sam Bog
nastavio, nije Boga ostavila nedirnuta; On je u nju bio osobno duboko ukljuen i na kraju je
ona izazvala smrt Njegova Sina (Rim 5,6-11).
Zato zbacivanje avla i njegovih anela s neba (Lk 10,18; 2 Pt 2,4; Jd 6; Otk 12,9)
postaje obeanje konanog uklanjanja grijeha i smrti iz cijelog Bojeg stvaranja (Otk 12,7
20,15). Ukratko reeno, to to je grijeh potekao iz blizine Bojeg prijestolja ne znai da je
Bog odgovoran za njegov nastanak, ve da preuzima odgovornost za njega. Osim ovoga
Biblija ne daje druge podatke o podrijetlu "tajne bezakonja" (2 Sol 2,7) ili smrti. (Vidi Velika
borba, I. B; II. AE.)
2. Orua smrti
U svjetlosti biblijskog uenja o njezinu podrijetlu, smrt nikada ne moemo smatrati
prirodnom, neizbjenom posljedicom Bojeg stvaranja i normalnim dijelom ivota. Biblija je
9
prikazuje kao prekid ivota, neprirodnog uljeza, neprijatelja koji je upao na tui teritorij. Kad
je zbog bezakonja grijeh prisvojio vlast nad ovim svijetom i cijelom ljudskom obitelji, smrt je
nad svim ivim biima poela oitovati svoju mo.
Da bi vidljivije prikazalo kako smrt pokazuje ovu mo u svijetu, Sveto pismo u
pojedinostima govori o oruima smrti. U trenutku kad su grijeh i smrt uli meu ljude, na
zemlji je nastavljena borba izmeu dobra i zla koja je otpoela na nebu. "Jer naa borba nije
protiv krvi i tijela, nego protiv Poglavarstava, protiv Vlasti, protiv Vrhovnik ovoga
mranog svijeta: protiv zlih duhova koji borave u nebeskim prostorima." (Ef 6,12). Demonske
sile, od kojih je prva avao, slue se vlau smrti i sve ljude dre taocima u sadanjem svijetu
(Heb 2,14.15). Poraziti ih moe samo Gospodnja sila (Ef 6,10.11), a jedino nas Boja bojna
oprema moe zatititi od goruih strijela Zloga (r. 16).
U opisivanju orua koja se slue silom smrti na zemlji, Sveto pismo koristi odreene
izraze:
a. Sotona. Najpoznatiji biblijski izraz za orue smrti je Sotona (Job 1,6-12; 2,1-7; 1
Ljet 21,1; Zah 3,1; Mt 16,23; Mk 1,13; Dj 26,18; Otk 20,2). Kad prvi put opisuje ovog
nadnaravnog neprijatelja, Stari zavjet koristi rije ha``n, "satan", uz lan, i time
ukazuje da je treba razumjeti kao titulu u znaenju "tuitelj", "opada", "kua". U 1. Ljetopisi
21,1 i novozavjetnim tekstovima pojavljuje se kao imenica, Sotona, u znaenju poistovjeena
s izrazom diabolos, "avao" (Mt 4,1; Mk 1,13), stara zmija (ophis) i veliki Zmaj (Otk 12,9) te
varalica naroda (20,2.3). U Starom zavjetu je ovo orue smrti imalo pristup nebeskim biima
(Job 1,6; Zah 3,1), dok je prema Novome izgubilo tu prednost (Lk 10,18.19; Otk 12,9). Ovdje
je Sotona pali Boji neprijatelj, odluan da uniti Crkvu (Otk 12,9.10.13.14), koji eka da
bude uniten (20,2; usp. rr. 9.10).
b. avao (diabolos). Ovaj izraz, koji esto nalazimo u Novom zavjetu, sinonim je za
Sotonu. avao kua, zavodi, ubija, izdaje, vodi u grijeh, napada, osuuje i zapovijeda smru
(Mt 4,1-11; 13,39; Iv 8,44; 13,2; Ef 6,11; 1 Tim 3,6; Heb 2,14; 1 Pt 5,8; 1 Iv 3,8; Otk 2,10;
12,9; 20,2.10). On e biti uniten na kraju svijeta (Otk 12,9; 20,10). Belijar, u znaenju
"beskoristan" (2 Kor 6,15), jo je jedno ime za avla, a primjenjuje se i na antikrista.
c. Demoni. Demoni (Mt 17,18; Lk 4,41), nazvani neisti ili zli duhovi (Mk 1,23; 5,2) i
zli aneli (Otk 12,7.8), su svi orua unitenja i smrti, esto prikazani drugostepenim oruima
povezanima sa Sotonom i njemu odgovorni. Filistejsko boanstvo Belzebul (drugi je oblik
Belzebub), doslovce "gospodar muha/gospodar neisti", varijacija je imena za kneza nad
demonima i, svakako, samoga avla (Mt 12,24; Mk 3,22; Lk 11,15).
10
d. Zmija. Premda je tvrdila da uljepava ivot, zmija je ustvari postala orue smrti
(Post 3,1; Otk 20,2); nazvana je "lukavijom" (hebrejski '`r~m) od svih Bojih stvorenja.
Zmija tako podmuklo preuzima ovu ulogu da je stvorena trajna asocijacija izmeu Sotone i
zmije kao bia koje je u svijet prvo unijelo grijeh i smrt (Otk 12,9; Post 3,13.14). Stoga i
zmija biva otrije kanjena od svih drugih stvorenja time to je osuena da pue po trbuhu i
jede prah (Post 3,14), simbol poraza i ponienja.
e. Levijatan i Rahab. Budui da su ih neki drevni narodi smatrali pakosnim
bogovima, Levijatan i Rahab pojavljuju se u Starom zavjetu (Iz 27,1; 51,9) kao simboli
Bojih neprijatelja koji osujeuju Boje djelo i prijete Njegovom narodu. Oba su simboliki
povezani s morem (morska zmija, morsko udovite i slino) da pokau kako su njihove
aktivnosti opasne po ivot. Kontekst ulomaka u kojima se oni spominju pokazuju da se njihov
poraz i unitenje podudara s Bojim otkupljenjem Njegova naroda u posljednjoj bori izmeu
dobra i zla (Iz 27,1; 51,9-11).
f. Poast (deber) i kuga (ree???). Ovaj posljednji izraz javlja se kao pakosno
boanstvo u ugaritskoj literaturi (rp), ali u Starom zavjetu pripada samo popisu po ivot
opasnih nesrea (Pnz 32,24; Ps 78,48-50). Isto se moe rei za deber, rije koja nema
nikakvo sveto znaenje ve je samo ilustracija smrtonosne mogunosti boanske kazne. Zbog
toga se pojavljuje u popisu koji obuhvaa zamke (kuge, odnosno poasti), oluje, strijele,
ljutice, zmije i zmaja (Ps 91,3-13). Nalazimo je kad je rije o zalima u Egiptu (Izl 9,3; usp.
5,3). U Habakuku 3,5 oba orua prate Boji sud nad Njegovim neprijateljima.
Slika koja se javlja predstavlja vojsku zlih sila, fizikih i duhovnih, koje udaraju na
ovaj svijet i njegove stanovnike unitenjem i prijevremenom smrti. Biblija ne prikazuje smrt
kao prirodan kraj ivota, v kao stalnu prijetnju ivotu, neizbjenu, ali koju moramo trpiti,
prihvatiti ili prigrliti. Ona predstavlja Bojeg neprijatelja na koga Biblija upozorava: "Budite
trijezni i bdijte: va protivnik, avao, obilazi kao riui lav, traei koga da prodere!" (1 Pt
5,8)
3. Univerzalnost smrti
Slino grijehu i smrt je podrijetlom iz Boje blizine kad je u ovaj svijet ula
zahvaljujui kuanju, prijevari i unitenju. Sav ivot je odjednom njome zaraen. "Prema
tome, kao to po jednom ovjeku ue grijeh u svijet a po grijehu smrt, tako smrt prijee na
sve ljude jer svi sagrijeie." (Rim 5,12) Zbog toga svatko tko se raa kao ovjek mora
iskusiti zahvat grijeha na ivot i djelovanje strahovite moi smrti u ovom svijetu.
Biblijski izvjetaj o padu u grijeh (Post 3; 4; 6) zorno opisuje proces irenja grijeha i
smrti u svijetu. Poeo je s dvije osobe, mukarcem i enom. Prvo iskustvo nakon pada
11
izraeno je u Bojem pitanju, kojemu je slijedila Njegova presuda. Pitanje: "Gdje si?" (Post
3,9) osobne je prirode i tie se onih koji su se sakrili pred Bogom. Presuda: "Umrijet e!"
(2,17) je isto tako osobne prirode pojedinana smrtna osuda, od koje nema bijega, izreena
osobi koja stoji kriva pred Bogom. No grijeh i smrt ne mogu se zadrati u pojedincu, jer je
sama ovjekova narav ukaljana grijehom i postala "palom", odnosno oteenom.
Postanak 4. poglavlje opisuje svakodnevni ivot u prvoj ljudskoj obitelji i pokazuje
kako su se grijeh i smrt vodoravno proirili im je brat ubio brata. Grijeh i smrt sada otkrivaju
drutvenu dimenziju na koju je ukazivalo drugo pitanje, nakon kojega je slijedila druga
presuda. Pitanje: "Gdje ti je brat Abel?" drutvene je naravi i tie se neposrednih lanova male
drutvene skupine, obitelji. Presuda: "Vjeni e skitalica na zemlji biti!" (r. 12) odnosi se na
drutvo koje se raspalo na svojoj najosnovnijoj razini najblioj obitelji.
Postanak 4,23 biljei drsku pjesmu koju Lamek pjeva pred svojim enama, priajui
kako je mladia ubio kao odmazdu za sitan prekraj. ivot je postao jeftin, a smrt svuda
prisutna. Grijeh i smrt provalili su u itav ljudski rod, odnosno itav svijet (Post 6,1-8).
Mnogo kasnije prorok je ovako objasnio proetost smru: "Svako je tijelo trava, ko cvijet
poljski sva mu draest. Sahne trava, vene cvijet, kad dah Jahvin preko njih proe. Doista,
narod je trava." (Iz 40,6.7)
Ne zadovoljavajui se vodoravnim irenjem, grijeh se proirio i okomito, u dubinu i
visinu, i s njim je dola smrt. ivot pojedinca je o kolijevke do groba zaraen grijehom i
podloan prokletstvu grijeha (Ps 51,5-7). Drutvo kao cjelina na posebno teak nain strada
od grijeha i smrti (Iz 1,6), a pusto i smrt prijete ljudima, zemlji i institucijama (rr. 7-9; vidi
Grijeh, IV. AK).
Kad se raspitujemo za uzrok smrti, Sveto pismo nas vraa na prvu pobunu stvorenja
protiv Boga, na prvotnu tajnu bezakonja (2 Sol 2,7), prije no to su je ljudi iskusili. No nae
ispitivanje uzroka grijeha nas isto tako upuuje na kuanje i pad prvih ljudi, kao i na njegov
utjecaj na ljudski rod i na svijet. Odgovor na prvo pitanje je filozofsko i povijesno. Smrt ima
izvor koji se moe odrediti u vremenu, prije stvaranja, i u prostoru, u Bojoj blizini (Iz 14,12-
14).
Odgovor na drugo pitanje nas podsjea da smrt ima izvor i u ljudskom iskustvu, u
padu u grijeh kojemu se slijedila naa stalna pobuna protiv Boga (Iz 1,2-6). Zbog toga uzrok
smrti nalazimo u Bojem drevnom protivniku koji je umjesto svjetla odabrao tamu, ali isto
tako priznajemo da je i ljudski rod postao Bojim neprijateljem. Biblija ovo opisuje kao otpad
od milosti i protjerivanje od Boje ivotodavne prisutnosti, predstavljene stablom ivota (Post
3,22-24).
12
Budui da su prva ljudska bia bila stvorena bez grijeha, savrena, na Boju sliku i
Njemu slina (Post 1,26.27), iz toga slijedi da je pad u grijeh ozbiljno otetio ovu boansku
sliku. Ovu oteenu Boju sliku imaju sva ljudska bia zato to su roena u ovom svijetu, tako
da su svi sagrijeili i postali dionici smrti (Rim 5,12). Pa ipak, kao to razbijeno zrcalo jo
uvijek odraava neku sliku, nesavrenu ali jo uvijek prepoznatljivu, tako pala ljudska bia jo
uvijek odraavaju sliku Boga, svog Stvoritelja, nesavrenu ali jo uvijek prepoznatljivu. Sveto
pismo potvruje ovu alosnu misao ve u izvjetaju o padu (Post 3), ukljuivanjem prvog
obeanja otkupljenja (r. 15) obnavljanja Boje slike u Njegovom stvorenju. U
meuvremenu je svijet postao popritem duhovnog rata, borbe izmeu ivota i smrti za
nastavljanje postojanja ljudske rase (rr. 14-19). Tako je otpad od milosti, koji je otetio Boju
sliku, otuio itav ljudski rod od Boga i doveo do osude i smrti sviju (Ef 4,18; Rim 5,12). No
zahvaljujui daru Boje milosti, besplatno ponuenom svakome tko vjeruje u Isusa Krista,
ova je unakaena slika obnovljena tako da vodi vjenom ivotu (Rim 5,15-21; vidi Spasenje,
IIV; Velika borba, II. E).
C. Stanje umrlih
Proirenje grijeha i smrti na cijeli svijet dovelo je do toga da je smrt u ivotu ovjeka
postala prisutna i uobiajena. Kao nedobrodoli gost koji ee dolazi u posjet, smrt smjelo
ulazi u nae obitelji da nam otme voljene. Ovo otvara pitanje o stanju umrlih i ostavlja one
koji ostaju sa alosnom zadaom da ale zbog gubitka i da svoje pokojnike vrate zemlji na
nain koji je u skladu s biblijskim razumijevanjem smrti.
1. Pokop i grob
U Bibliji nalazimo malo informacija o sahranama i pogrebima. Od posebnih postupaka
moemo zamijetiti uobiajen postupak sklapanja oiju umrlome (Post 46,4), moda zato da se
smrt prikae slinom spavanju (I. C. 4). Obitelj grli tijelo (50,1) i priprema ga za ukop,
vjerojatno odmah, budui da se inae nisu vrile pripreme za ouvanje tijela.
Tijelo pokojnika je bilo potpuno odjeveno ili umotano (Mt 27,59; Iv 11,44); vojnike
su mogli pokopati s njihovim orujem (Ez 32,27), a negdje u novozavjetna vremena
posmrtnoj odjei dodavane su mirodije (Iv 19,49.50). Balzamiranje, spomenuto samo u dva
sluaja, kod Jakova i Josipa (Post 50,2.26), ini se da je slijedilo egipatski obiaj (r. 3). ini se
da je i uporaba lijesa (r. 26) bio egipatski obiaj. Spaljivanje, kao u sluaju kralja aula i
njegovih sinova (1 Sam 31,12), ini se da nije bilo uobiajeno (usp. 1 Ljet 10,12 gdje je
izostavljeno kremiranje aula i Amos 2,1 kojim se usuuje spaljivanje ostataka iz kraljevskih
grobova).
13
Obino se tijelo sahranjivalo, bilo u podzemnu jamu ili grob (Jo 24,32), moda u
prirodnu ili usijeenu pilju (Post 23,8.9; 50,5; Mt 27,60) ili neku grobnu komoru (1 Kr
14,31). Uobiajena hebrejska rije za grob (qeber) jednostavno oznaava iskopanu ili
usijeenu jamu u zemlji, dok grka rije (mn.meion) nagovijeta pojam spomenika, pa se
odnosi na oznaku, natpis i ak na graevinu koja ima prostoriju u koju se stavlja pokojnik. U
kasnijim razdobljima, a uobiajeno u vrijeme Novog zavjeta, prakticiralo se drugo
sahranjivanje kostiju u are (urne, male posude od kamena ili gline).
ini se da su siromane ljude pokapali u obine grobove (2 Kr 23,6; Jr 26,23), dok su
si imuni mogli priutiti ukraene grobnice (Iz 22,16), moda sa spomenikom (2 Sam 18,18).
Neki su grobovi pripadali obitelji, tako da je umirui mogao izraziti elju da ga pokopaju u
grobu njegovih predaka (Post 49,29-33; Suci 8,32; 2 Sam 19,38). Zato je bilo mogue oistiti
velike grobove od starih ostataka i ponovno ih uporabiti.
Tugovanje za umrlim bilo je popraeno pripremama za pokop, deranjem haljina (Post
37,34), oblaenjem kostrijeti (2 Sam 3,31), sipanjem praha po glavi (Jo 7,6) i naricanjem (Lk
8,52). Ponekad je ispjevana kraa ili dua tubalica kojom se izraavalo bol, tugu i gubitak (2
Sam 1,17-27; Jr 22,18). Biblijsko razumijevanje smrti prirodno pridonosi opem nedostatku
propisanih pogrebnih obreda i pokazuje zamjetnu ekonominost u obredu vezanim uz pokope
(Post 23,2, 37,34; Pnz 34,8; 1 Sam 25,1; Jr 22,18; Mt 9,23; Lk 23,5524,1). Drugi su obredi u
Svetom pismu, povezani s drevnim pokopima, bili zabranjeni (Lev 19,27.28; Pnz 14,1).
Doticanjem pokojnika ovjek bi postao neist (Bro 5,2; 19,11-19); za sveenike su vaila
dodatna ogranienja (Lev 21,1-4.10-12).
Biblija povlai jasnu crtu izmeu ivota i smrti, izmeu ivih i mrtvih. Ove su dvije
strane razdvojene, meu njima nema dodira niti je dozvoljeno prijei ovu crtu. Sahrana i
pogreb ostaju uredne, dostojanstvene i jednostavne procedure za odlaganje tijela, dok se
preivjeli prisjeaju ivota i ale zbog njegova gubitka.
2. Predio smrti
Biblija gotovo nema to rei o mrtvima nakon pogreba, jer biblijsko razumijevanje
ljuduske prirode dri da umrli ne mogu postojati ako u tijelu nema ivota. Zato Biblija govori
o pokopanima samo slikama koje ukazuju na potpuni gubitak ivota.
Tako prikazuje umrle kao nedavno preminule koji su se pridruili svojim predcima ili
poivaju u grobu (Post 15,15; 1 Kr 14,31). Izreke 2,18 i 5,5 opisuju put tamo kao sputanje
prema smrti, put u
e
'ol. Na drugim mjestima prikazuje sliku odaje u kojoj vreba smrt (7,27;
9,18), kao grad koji ima vrata kroz koja umrli mora proi (Job 38,17; Iz 38,10). Smrt je
14
obiljeena turobnou, mrakom i sjenama (Jo 10,21.22; Ps 143,3), prahom (Ps 7,6; Post 3,19)
i tiinom (Ps 94,17) uz prisutnost crva (Iz 14,11).
Vie tehnikih izraza opisuju predio smrti.
e
'ol, koji vjerojatno oznaava pusto,
bezvrijedno mjesto, simboliki je prikaz groba (Post 37,35; 1 Kr 2,6; Izr 1,12). Pred njegovim
vratima (Iz 38,10) ili ustima (Ps 141,7) ive oni koji su blizu smrti, koje e progutati njegov
nezasitan apetit (Iz 5,14; Hab 2,5) ili e biti uhvaeni u njegove zamke (2 Sam 22,6; Ps 18,6).
Bez boanske intervencije nema povratka. Paralelni izrazi
e
'ol-u su 'ere tat_,
"podzemni kraj" (Ez 31,14); 'abadd^n, "mjesto propasti" (Job 26,6; Ps 88,12; Izr 15,11) i
aa, "jama" (Iz 38,17; Ps 16,10).
Novozavjetni izraz hads, preveden kao "predio mrtvih" ili "podzemlje" (Lk 10,15;
Dj 2,27.31; Otk 1,18; 20,13.14) u potpunosti odgovara starozavjetnom izrazu
e
'ol.
Popularno vjerovanje prema kojem hads predstavlja posredno mjesto kazne koja
oekuje nepravedne kad umru, poznato je iz popularne idovske prie koju nalazimo u
palestinskom Talmudu, a mogla je potaknuti Isusa na prispodobu o bogatau i Lazaru (Lk
16,19-31; usp. Jeremias 183-187). Prema toj prii neki se bogati sakuplja poreza nakon
pogreba naao u hadu traei vodu da ugasi e, dok je siromani uitelj, iju smrt gotovo
nitko nije ni zapazio, stigao u Raj. U prii je sve usmjereno na had kao prolazno mjesto
ienja. Meutim, prilagodivi je za svoju nakanu, Isus je izokrenuo njezin zakljuak o hadu
i pretvorio je u prispodobu o moralnoj odgovornosti u ovom ivotu, prije nego to smrt
zapeati ovjekovu sudbinu. Iskljuivanjem popularnih vjerovanja koje u izvornoj prii
nalazimo o drugoj prilici da se u hads-u, kao u istilitu srede stvari, Isus je obnovio
izvorno biblijsko razumijevanje hads-a u smislu
e
'ol-a, "groba". Za Isusa nije postojalo
uenje o istilitu.
Naglaavanje smrti kao kazne za nepravednost dobilo je dodatan zoran prikaz u rijei
gehenna (grki geenna,; hebrejski g.'hinnom). Opisujui dolinu juno od drevnog
Jeruzalema, u koju se bacalo smee i koja je bila odreena za tovanje Moleka (2 Kr 23,10; Jr
7,31.32), ona je postala vezana uz smrt i kaznu i u Novom zavjetu je uglavnom prevedena kao
"pakao" (Mt 5,22.29.30; 23,15; Mk 9,43-47; Jak 3,6). Meutim ona ovdje oznaava sudbinu
kao i mjesto, naime, smrt koja proistjee iz nepravednosti.
Prema tome, podruje smrti je razliito oznaeno kao
e
'ol, hads, geenna i pakao.
Svaki od ovih izraza odnosi se jednostavno na grob u kojem su sahranjeni umrli. Po svom
karakteru pojmovi grob, predio smrti, predstavljaju ono to je potpuno suprotno Bojoj
vladavini (Ps 139,8) i mjesto iz kojeg se smrtnici ne mogu vratiti (Job 17,11.16). ovjek ulazi
u "predio" smrt sam i ne moe se vratiti drukije osim u uskrsnuu.
15
3. Stanje umrlih
Biblija pjesnikim oblikom zorno prikazuje predio smrti. Kad babilonski kralj ulazi u
grob,
e
'ol "budi sjene, sve zemaljske mogunike sve kraljeve narod" (Iz 14,9). Takvi su
biblijski opisi stanja mrtvih simbolini, kao i govor empresa i cedara (r. 8) te leaj od trulei
i pokriva od crva (r. 11). Ovakve slike o stanju u smrti naglaavaju zakljuak da u smrti
prestaju svih uobiajeni ivotni procesi kakve mi poznajemo. U smrti prestaje rad, a time i
nagrada (Prop 9,5). Nestaju ljubav, mrnja i zavist, zajedno s udjelom u ivotnim zbivanjima
(r. 6). Vie nema umovanja, spoznaje ni mudrosti (rr. 5.10). Mrtvi ne mogu stvarati planove
(Ps 146,4) pa nemaju ni sjeanja (Ps 6,5; Prop 9,5) niti hvale Boga nakon to umru (Ps
88,11.12; Iz 38,18). Mrtvi ostaju u grobu (Dj 2,29.34).
4. Smrt kao san
Umjesto svih ve spomenutih slikovitih opisa stanja umrlih, Biblija se u opisu stanja u
smrti najradije slui metaforom sna (Pnz 31,16; 1 Kr 2,10; Job 14,12; Dn 12,2; Mt 9,24;
27,51.52; Iv 11,11; Dj 7,60; 1 Kor 15,18.51; 1 Sol 4,13). Ova izvrsno pogoena metafora,
koju stalno nalazimo u Bibliji, privukla je posebnu Isusovu pozornost u izvjetaju o Larazevu
uskrsnuu. Izvjetavanjem o najneobinijem udu koje je Isus ikada uinio, naime,
uskrisivanjem osobe ije se tijelo poelo raspadati, ovaj je dogaaj posebno pouan. Isus je
prije svega uitelj, a onda udotvorac. On ui svoje zbunjene prijatelja o Bojoj ivotodavnoj
sili, o svojoj vlastitoj smrti i uskrsnuu, prirodi smrti i nadi u uskrsnue (Iv 11,1-44).
Kako se odvija radnja dogaaja, Isus prvo informira svoje uenike da "prijatelj Lazar
spava", na to oni s radou izraavaju uvjerenje da je Lazar na putu ozdravljenja. Kad
ustanove da je Lazar zapravo mrtav, Toma mrano odgovara: "Hajdemo i mi da umremo s
njim!" (r. 16) Isus je oito prvo uporabio blagu sliku sna da bi ublaio udarac koji e Lazarova
smrt nanijeti njegovim prisnim prijateljima, dok ih priprema za budue udo uskrsnua, da bi
ga razumijeli kao buenje od sna. Stanje sna, oito besvjesno, dobro oslikava stanje u smrti.
Osim toga, snu obino slijedi buenje, to je zoran prikaz uskrsnua mrtvih (r.23).
Lazarovo uskrsnue je kljuni element Ivanova evanelja, jer oznaava bojinicu
izmeu Krista i Njegovih protivnika. On je jasno ukazao na svoju misiju (rr. 40-42), dok su
Njegovi protivnici vrsto odluili da Ga ubiju (r. 53).
Smrt, ta prirodna posljedica grijeha, ostaje neizbjenom sudbinom ljudskih bia.
Konanost smrti naglaena je raspadanjem tijela etvrtog dana. Nema ivota; prestalo je
postojanje. Ali Lazar spava, eka da ga sm Bog probudi. Metafora sna uzeta za smrt tako
istodobno ukazuje na konanost smrti i na mogunost uskrsnua. Ona je temelj Kristovog
uenja.
16
Od svih biblijskih metafora stanja smrti, ova o snu je najvanija jer nam omoguuje da
smireno i prirodno govorimo o smrti tako da ona ne strai one koji ostaju. Ona prikazuje
dogaaj umiranja kao prijelaz u besvjesno stanje u kojem prestaju sve normalne umne
funkcije kao to su razmiljanje, planiranje, voljenje, nadanje i vjerovanje (usp. Prop.
9,5.6.10; Ps 88,4-8). Simbol sna odlino ilustrira biblijsko razumijevanje smrti i njezinu ideju
uskrsnua, to je dogaaj slian buenju od sna (1 Sol 4,15-18).
D. Okultizam i spiritizam
U klasinim grkim spisima jasno je izraeno vjerovanje u ivot poslije smrti; ono je
bilo jako popularno na drevnom Bliskom istoku. Dogaaj sa aulom i vraarom u En Doru (1
Sam 28,3-19) te mnogi izraelski grobovi koji sadre lonariju namijenjenu uporabi mrtvih,
pokazuju da ovo vjerovanje nije bilo potpuno nepoznato meu drevnim Izraelcima. No Biblija
otvoreno osuuje takvu ideju. Zato pokuaje da se putem okultizma, spiritizma ili koritenjem
medija komunicira s mrtvima osuuje kao praznovjerje kojemu se treba odluno oduprijeti
(Izl 22,18; Lev 19,31; 20,6.27; Pnz 18,9-13; Iz 8,19.20 wovaj tekst nije ispravno preveden u
KS i JBw). Neobian dogaaj sa aulom i enom u En Doru opisuje kraljeve oajne pokuaje
da pomou medija uspostavi vezu s umrlim prorokom Samuelom. Dogaaj jasno pokazuje da
je aul u to vrijeme patio od umnog poremeaja (1 Sam 19,9-17; 28,3-10), da je preko mrtvog
Samuela pokuao pitati Boga za savjet kad mu Bog nije odgovorio preko sna, Urima ni preko
ivih proroka (1 Sa, 28,6). Oito je razgovarao samo sa enom u En Doru koja je bila medij.
Na osnovi konteksta mogue je zakljuiti da je samo on, a ne ena u En Doru, tvrdio da u
prikazi prepoznaje Samuela, dok je samo ena bila u stanju neto vidjeti. U meuvremenu
"duha" koji je izaao iz zemlje, a kojega ena opisuje kao boga nalik starcu zaogrnutom
platem, Samuel prepoznaje po ne ba njezinom detaljnom opisu, kao onoga koga trai, naime
Samuela (rr. 11-14). Ukratko, izvjetaj o ovom dogaaju ne sadri svjedoanstvo o stvarnoj
prisutnosti mrtvog proroka.
to je jo vanije, aul iz ovog susreta nije saznao nita to ve ne bi znao iz ranijih
poruka koje mu je Samuel upuivao dok je jo bio iv (r. 17; usp. 1 Sam 15,23.27.28). Tih se
poruka aul bojao i nadao se opovri ih. Sotonski element u ovoj prii je lana ideja da ovjek
preko spiritistikog medija moe od mrtvih dobiti inae nedostupne informacije. Ovaj
starozavjetni dogaaj inae odluno osuuje personificiranje umrle osobe kao prijevaru i
nekorisnu, i kao djelo demonskih orua potpomognutih medijem. Od mrtvih se ne dobija
nikakva informacija, jer oni ustvari ne znaju nita (Propo 9,5.6).
Nasuprot ovom temeljnom naelu sad moemo staviti neobine biblijske opise o
stanju mrtvih, svjesni da se radi o metaforinom jeziku koji opisuje prestanak ljudskog ivota
17
nakon smrti. Na primjer, Biblija govori o umrlima kao sjenama (r
e
???`_m) koje nisu u
stanju ivjeti i komunicirati s Bogom i ljudima (Ps 88,11; Izr 2,18.19; 21,16; Iz 26,14). Izraz
r
e
???`_m, "sjene" ne oznaava kvalitetu postojanja, kako bi to prikazivali dua (ne???e)
ili "duh" (r~a). Zapravo ovom se rijeju nigdje ne opisuje neko bie za koje bi se moglo
rei da ivi na bilo koji nain povezano s normalnim ljudskim ivotom. Ustvari smrt, stanje
r
e
???`_m, ukazuje na odsutnost svake svijesti. Umjesto da bude prikaz duhova koji
navodno imaju minimum ivota u smrti, r
e
???`_m sadri sve poznate znaajke mrtvih. Oni
ne znaju nita (Prop 9,5). Ne mogu govoriti ni hvaliti Boga (Ps 6,6; 88,12; 115,17), njihovo
umovanje i planiranje je prestalo (Ps 146,4), ne osjeaju Boju prisutnost (Job 7,21) i nemaju
nade (Iz 38,18).
E. Neobini novozavjetni ulomci koji govore o smrti
S obzirom na biblijsko razumijevanje ivota i smrti, nekoliko tekstova izazivaju
neobina pitanja. Meutim, kratak pregled teine dokaza ukazuje na temeljni sklad s
biblijskim razumijevanjem da dua nije besmrtna. Za temeljitije ispitivanje ovih ulomaka
itetelj se treba obratiti komentarima.
1. Luka 23,43.
Na prvi pogled ovaj kratki redak izgleda problematian. "Zaista, kaem ti, danas e
biti sa mnom u raju!" Ako ga itamo tako kako je napisan na naem jeziku, ovaj redak tvrdi
da je Isus pozvao drugog razbojnika na kriu da ga tog dana prati u raj, to bi ukazivalo na
nastavak postojanja due poslije smrti. No znaenje se ozbiljno mijenja ako stavimo stanku
(ili zarez) poslije rijei "danas". U tom sluaju Isus obeava: "Zaista, kaem ti danas," to
predstavlja sadanje obeanje budueg ulaska u vjeni ivot. Na nesreu, najstariji grki
rukopisi nemaju interpunkcije, pa ovaj redak moramo ispitati u okviru konteksta da bismo
odredili njegovo tono znaenje. Nakana retka je jasna i jednostavna: ponuditi spasenje
razbojniku koji se kaje. I drugi je razbojnik zatraio izbavljenje, ali bez pokajanja i
priznavanja Krista (r. 39). Zato ga kori razbojnik koji se kaje (r. 41). Ovdje nema govora o
vjenoj nagradi ili kazni, o odlasku na nebo ili u pakao. Namjesto toga, predmet teksta o
kojemu je rije jeste spasenje ove trojice u dan velike nevolje. U svom odgovoru Isus je
ponudio trenutnu sigurnost spasenja razbojniku koji se kajao.
Vrijedno je zapaziti da je razbojnik skromno zamolio da ga se Krist sjeti kad doe u
svoje kraljevstvo, na to mu je Isus ponudio da Ga prati u raj (spasenje). I u ovom sluaju na
prvom mjestu radi se o samom predmetu, a ne vremenu, vezanom uz razbojnikovu molbu i
Isusov odgovor. Oito je Isus znao da sm ni tog dana ni sljedei dan nee ui u svoje
18
kraljevstvo (Iv 20,17), ali je ipak elio svom novom prijatelju "danas" dati sigurnost spasenja.
Zato Luka 23,43 ui o sigurnosti spasenja, a ne o ulasku u kraljevstvo na dan smrti.
2. 2. Korinanima 5,1-10 i Filipljanima 1,19-26.
Ova dva Pavlova ulomka samo na prvi pogled izgledaju problematina, jer se ini da
smrt smatraju vanijom od ivota zato to e smrt vjerne dovesti u posebnu, neposrednu
zajednicu s njihovim Gospodinom. No pomnije ispitivanje ovih tekstova pokazuje drukiju
perspektivu, sukladnu s ostatkom Biblije.
Apostol dijeli ovjekov ivot u tri faze. Prva, koja se sastoji od sadanjeg ivota u
tijelu, prikazana je zemaljskim atorom u kojemu ivimo i radimo ili u koji smo obueni (2
Kor 5,1.2; Fil 1,22.24). Druga faza, koja predstavlja smrt, prikazana je golotinjom, stanjem
neodjevenosti (2 Kor 5,3.4). Apostol eli izbjei ovu fazu doivljavanjem preobraenja (1 Kor
15,51-57; 2 Kor 5,4), jer golotinja predstavlja nezgodno stanje u kojem svojom slubom ne
moe koristiti crkvi (Fil 1,24). Na drugim mjestima apostol vieput govori o smrti kao snu, i
tako tvrdi da smrt predstavlja neaktivno razdoblje ekanja, interlude tijekom kojega apostol ne
moe koristiti crkvi a pritom ne uiva ni u prisutnosti svoga Gospodina (1 Kor 15,6.51; 1 Sol
4,14). Trea je faza prikazana ivotom uskrsnua i ilustrirana je zgradom, kuom koja je
nainjena Bojim rukama (2 Kor 5,1). Jasno je da ova faza predstavlja konanu tenju
apostola, jer e ga dovesti blizu Gospodina (rr. 6.8; Fil 1,23).
Budui da je trea faza odvojena od prve zemaljske faze samo nesvjesnim snom u
kome za pokojnika nema osjeaja prolaska vremena, prirodno je da su u tekstu ove dvije faze
stavljene jedna uz drugu (Fil 1,23). Samo e uskrsnue od mrtvih ili preobraenje ivih, a ne
sama smrt, apostola dovesti do posljednje faze. Iz ve navedenih razloga, on radije ne bi umro
(da bude gol) ako bi mogao izabrati preobraenje, premda e, naravno, iz Bojih ruku
prihvatiti bilo ivot ili smrt da, bilo da ivi ili umre, njegovo svjedoenje i sluba time budu
ojaani (2 Kor 5,9; Fil 1,20-25). to se smrti tie, stanja nagosti, apostol se pridruuje
biblijskom svjedoanstvu u preziru prema njoj i nadanju da e doi dan kad e "ivot
progutati ono to je smrtno" (2 Kor 5,4; vidi Uskrsnue, I. A. 2. a).
3. 1. Solunjanima 4,14
Upravo spomenuti teksovi pomau nam protumaiti druge koji naizgled govore o
nekom postojanju poslije smrti, a prije uskrsnua Bojih svetih. U 1. Solunjanima 4,14 itamo
da Bog one koji su umrli dovodi ujedinjene s Kristom. Problematino pitanje se odnosi na
svete koji su umrli i koje Bog dovodi ujedinjene s Kristom. Oni nee pratiti Krista s neba na
zemlju, ve e ustati iz groba da Krista prate na nebo, kako je to vidljivo iz kotneksta (usp. 1
Kor 6,14; 2 Kor 4,14). Pitanje u ovom ulomku odnosi se na one koji su umrli (ili se boje
19
umrijeti) u adventnoj nadi. Hoe li njima biti loije nego onima koji su ivi i ekaju povratak
svoga Gospodina? Apostol hrabri ive koji se boje umrijeti prije drugog Kristovog dolaska da
ne bi ostali (1 Sol 4,15), i kae da e oni koji su umrli u adventnoj nadi prvi uskrsnuti da
sretnu svog Gospodina prije nego to se On postara za one koji jo ive (rr. 16.17). Zato
okupljanje Njegovih svetih na kraju vremena slijedi poslije njihova uskrsnua od mrtvih i
prethodi preobraenju ivih. (Vidi Otkrivenje, I. A. 2. a.)
4. Hebrejima 12,23 i Otkrivenje 6,9
Dva teksta govore o "duhovima" i "duama" kao da su osobe koje su umrle. U prvome
nalazimo izraz "dusima savrenih pravednika" (Heb 12,23 DF), a drugi govori o duama
pod rtvenikom, zaklanima "zbog rijei Boje i zbog svjedoanstva koje su drali" (Otk 6,9).
Oba teksta ilustriraju dvije razliite uporabe simbolikog jezika.
U prvom sluaju apostol pravi razliku izmeu dviju skupina: izvornim Hebrejima koji
su pristupili Sinajskoj gori (Heb 12,18.19) i Hebrejima kranima, kojima je upuena
poslanica i koji su pristupili Sionskoj gori (r. 22). Oni su pozvani da pristupe Bojem
prijestolju gdje Krist slui kao veliki sveenik (Heb 4,16). Meu onima koji su se okupili na
Sinajskoj gori, simbolino predstavljajui Boju crkvu ili nebeski Jeruzalem, nalaze se
bezbrojni aneli, prvoroenci upisani na nebesima, Bog na sudac i usavreni pravednici. Kao
onaj prvi skup na Sinajskoj gori (Heb 12,18-21), ovaj drugi skup na Sionskoj gori sastavljen
je od Bojih svetih, anela i ljudi, i hebrejskih krana, prvoroenaca vjerom kroz novi zavjet
posredovanom po Isusu. To nisu bestjelesni sveti ve stvarni ljudi koje apostol poziva: "Pazite
da ne odbijete onoga koji vam govori!" (r. 25)
Drugi ulomak simboliki opisuje dogaaje pod petim peatom (Otk 6,9-11). On
izvjeuje o sudbini kranskih muenika koje Bog jo nije osvetio zbog njihove nevino
prolivene krvi. Kao krv nevinog Abela, koja vie Bogu za pomo (Post 4,10), tako i krvi ovih
muenika, simbolino govorei, vie Bogu da se zauzme za njih. Slika krvi koja govori
poznata je u Bibliji (usp. Heb 12,24). Rije je o glasu ivota koji je predstavljen tom krvi,
ivotom koji je oduzet ili dan prolijevanjem krvi. On moe govoriti o pravdi i osveti (u
sluaju Abela i svetih pod rtvenikom) i o milosti i oprotaju (u Kristovom sluaju). Upravo
ova krv, ivot oduzet nevinim muenicima, a ne bestjelesne due, vie ispod rtvenika da Bog
donese pravdu na zemlju. Odgovor dolazi uz dvostruku potvrdu. Prvo, oni dobivaju bijelu
haljinu, to pokazuje da ih Bog nije zaboravio, da ih je zaogrnula Kristova pravednost i da
nee biti ostavljeni prigodom uskrsnua (usp. 1 Sol 4,15). Drugo, reeno im je da ekaju (jer
jo ostaju dva peata koja treba otvoriti) i poinu jo malo vremena u svojim grobovima (Otk
5,11). U ovom simbolikom prikazu nade u uskrsnue koju su davno umrli njegovali, smrt ne
20
igra nikakvu aktivnu ulogu, ve moraju strpljivo ekati na vrijeme koje je Bog odredio. To
potvruje biblijsko razumijevanje da mrtvi poivaju u grobovima dok ne budu pozvani da
iziu u vrijeme uskrsnua.
F. Uskrsnue i nestanak smrti
Dosad smo razumjeli da smrt nije neki prirodni prijelaz u ovjekovu ivotu, ve sila
koja vlada ivotom, ini mu kraj i razara ga. Smrt takoer donosi kaznu za grijeh, ak i od
Boje ruke. Pa ipak, ona ostaje neprijatelj ivotu i Bogu. Zato konanom nestanku smrti
prethodi uskrsnue kojim je skrena mo smrti. To opet dovodi do kraja smrti i na kraju do
unitenja same smrti. (Vidi Drugi dolazak, I. G. 1-3; Uskrsnue, I, II; Nova zemlja.)
1. Vladavina smrti
Pri opisivanju vladavine smrti Biblija personificira smrt kao postojanje, vladavinu i
silu s kojom se u ovom svijetu mora raunati. "Ali je smrt vladala od Adama do Mojsija"
(Rim 5,14) i "prekrajem jednoga i posredovanjem jednoga zavladala wjew smrt" (r. 17). To
to je smrt zavladala znai da ona vlada sadanjim svijetom i njegovim stanovnicima.
Jeremija govori o smrti kao neprijatelju koji ima mo da u ovjekov ivot upadne svuda, po
svojoj volji i bez obzira prema rtvama. "Smrt se uulja kroz prozore nae, ue u dvorite
nae, djecu nau pokosi nasred ulice, mladie nasred trgova." (Jr 9,20) Smrt pokazuje svoju
mo preko grijeha (Rim 5,17) i avla (Heb 2,14) i namee je svim ljudima, jer su svi
sagrijeili (Rim 5,12.13). Zbog toga "nitko ne moe gospodariti nad danom smrtnim"
(Prop 8,8).
2. Smrt kao kraj ivota
Premda vladavina smrti preesto uzrokuje neprirodan prekid ivota, kao u sluaju
smrtne bolesti, fatalne nesree ili smrtne kazne, ona takoer ini kraj ivot koji je istekao
procesom starenja to je sam po sebi blag oblik smrti.
U starosti od 175 godina "Abraham preminu, umrije u sretnoj dobi star i pun godina
te bi pridruen svojim precima" (Post 25,8). Uei Joba o pravednom ivotu, Elifaz je
obeao: "U grob ti e lei kada bude zreo, kao to se ito snosi kad dozori." (Job 5,26) Kad
je ponovno sreo svog omiljenog sina, Jakov je rekao Josipu: "Sada, poto sam roenim oima
vidio da si jo iv, mogu umrijeti." (Post 46,30) Preporuujui se Kristu, apostol Pavao je
uskliknuo: "Za mene je uistinu ivot Krist, a smrt dobitak." (Fil 1,21)
Ovi drugi ulomci ukazuju na to da Biblija smrt priznaje kao odlazak, prirodni kraj
ivota, a u sluaju dugog i tekog ivota, ak i kao dobrodolo osloboenje. esto Biblija
izvjetava o smrti na vrlo nezainteresiran nain, jednostavno kao kraju njihovog ivota. To
21
odgovara dananjem stavu "pomiriti se sa smru", jer je neizbjena i jer preko nje moramo
prijei na ovaj ili onaj nain. Poziva li nas Biblija da se "pomirimo sa smru"?
S izuzetkom posebnog sluaja u Filipljanima 1,21., u kome apostol izraava potpunu
predaju Kristu u ivotu i smrti, navedeni primjeri mirne smrti zapravo usmjeravaju pogled na
ivotna dostignua a ne na smrt i stoga ih ne treba tumaiti kao stav prihvaanja smrti.
Preciznije razumijevanje biblijskog gledita o smrti u staro doba zahtijeva da
pozornost usmjerimo na pustoenje koje starenje unosi u ivot. Ovdje odmah postaje jasno da
ekanje na smrt, ak i nakon dobro iskoritenog ivota, nije ni poeljno ni zadovoljavajue.
Zato "zbroj nae dobi sedamdeset je godina, ako smo snani, i osamdeset; a veina od njih
muka je i nitavnost: jer prolaze brzo, i mi letimo odavde" (Ps 60,10).
Ovaj tekst upozorava i na esto problematinu prirodu neaktivnosti pri kraju ivota.
Moda je najzanimljiviji ulomak iz Propovjednika 12, koji sadri alosno priznanje jednog
starca. "I sjeaj se svoga Stvoritelja u danima svoje mladosti prije nego dou zli dani i prispiju
godine, kad e rei: 'Ne mile mi se.'" (r. 1) U sljedeim recima jadikuju zbog onoga to
donosi starost, unato mudrosti i smirenosti koju bi zapravo trebali donijeti. Ostaje alosna
injenica da ivot ide brzom i alosnom kraju i ne moemo ga vratiti. "ovjek ide u svoj
vjeni dom! A narikae ve se kreu ulicama." (r. 5)
Moda e u ovom postupnom propadanju ivota doi trenutak kad e smrt izgledati
podnoljiva ili ak dobrodolo osloboenje, ali prema Bibliji cijeli taj proces nije ni poeljan
ni podnoljiv. Ustvari smo starenje je nametljiv oblik prilaenja smrti, to pripada
napredovanju grijeha i nikada nije poeljno (Prop 12,1-7). Ovo je vrijeme kad je posebno
potrebna Boja zatita (Ps 71,18). Tuan je samrtni prizor kada Jakov u Egiptu, okruen
svojim sinovima i unucima, pokazuje kako starost spreava patrijarha da se vrati u Obeanu
zemlju. U biti smrt predstavlja alostan i neprihvatljiv kraj ivota neto to se mora
nadvladati. "Poslije Izrael ree Josipu: 'Ja u, evo, naskoro umrijeti, no Bog e biti s vama i
opet e vas dovesti u zemlju vaih otaca.'" (Post 48,21) Onda im je dao sljedeu naredbu:
"Naskoro u se pridruiti svojim precima. Sahranite me kraj mojih otaca u pilji to se nalazi
na polju Efrona, Hetita." (Post 49,29)
U Jakovljevoj molbi sinovima da ga ne ostave u Egiptu vidimo oslikano biblijsko
protivljenje smrti, jer je smatra neprihvatljivim odgovorom ivotu, ak i dugom i plodnom
ivotu, zato to predstavlja prijetnju Bojim obeanjima. Meutim, patrijarhov zahtjev istie i
nadu u budunost koju ni smrt ne moe omesti nadu utemeljenu na Bojem obeanju da e
Izrael naslijediti Obeanu zemlju.
3. Smrt kao unitenje
22
Smrt ne dolazi uvijek kao kraj dugog ivota; ona moe smjelo ui u sredinu ivota,
irei strah i uas. Biblija prikazuje ovu mogunost kao zastraujui dogaaj; naime i neke od
najhrabrijih osoba u Bibliji Mojsije, David i apostol Pavao nisu uvijek pokazali odvanost
kad su se suoili sa smru. Nakon jednog takvog sukoba s neuravnoteenim kraljem aulom
David je svom prijatelju Jonatanu rekao: "Ima samo jedan korak izmeu mene i smrti." (1
Sam 20,3) Mnogo kasnije i sam Krist nastoji izbjei smrt, osim ako je po volji nebeskog Oca
(Lk 22,42).
Takav strah od smrti, posebno prijevremeno stupanje smrti u ivot, karakterizira cijelu
Bibliju i naglaava posebno biblijsko razumijevanje smrti: ona nije prirodni ili neizbjean kraj
sadanjeg ivota zato to bi se ivot nastavio na drukijoj razini pa bi se s njom odvaan
ovjek mogao hrabro sueliti. Naprotiv, smrt bez nade u uskrsnue predstavlja kraj sveg
ivota, Boju odsutnost, potpuni mrak. Vien iz biblijske perspektive, strah od smrti bez nade
u uskrsnue ostaje najosnovniji strah to ga doivljuju ljudska bia. To je strah da ne
ostanemo sami, jer umrijeti znai ostati sam; to je strah da pred Boji sud moramo stati bez
pomirenja. Umirui na ovaj nain za grenike, Krist je zajamio da se nijedno ljudsko bie
nikad vie ne mora bez nade suoiti sa smru.
Stoga ne iznenauje da osoba pred smrt, u vrijeme ili nevrijeme, bilo da je okruena
lanovima obitelji i prijateljima ili ostavljena sama, bila vjernik ili nevjernik, esto spontano
priziva Boga. "Uad Podzemlja sputie me, smrtonosne zamke padoe na me: u nevolji
zazvah Jahvu i Bogu svoje zavapih." (Ps 18,6.7) Zato, kad je Bog blizu, nestaje straha od
smrti. "Pa da mi je i dolinom smrti proi, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom. Tvoj tap i palica
tvoja utjeha su meni." (Ps 23,4)
U biblijskom okruju doivljaji koji prijete smru i izazivaju strah od smrti, slini su
onima s kojima se danas susreemo. Najpoznatiji su bolest, rat i prirodne katastrofe. Zbog
toga je teka bolest bila povezana sa smru i izazivala strah. Otrovana hrana koju je pripremio
jedan od Elizejevih slugu zbog na brzinu prikupljenih sastojaka, izazvala je povik: "ovjeje
Boji! Smrt je u loncu!" (2 Kr 4,40) i svi su prestali jesti. Kad se razbolio na smrt, Ezekija se
uplaio; odmah se poeo moliti Bogu. "Ezekija se okrenu zidu i ovako se pomoli Jahvi I
Ezekija briznu u gorak pla." (2 Kr 20,2.3)
Rat je donio preranu smrt mladiima i beskrajne patnje preivjelim udovicama,
siroadi i roditeljima. Sveto pismo je posebno svjesno da rat ranjava borce na obje strane
bojinice u besmislenom troenju ivota (2 Sam 2,12-17). No bol je jednako tako duboka u
onima koji dobijaju izvjea s bojnog polja. "Sine Abalome, sine moj! Sine moj Abalome!
Oh, da sam ja umro mjesto tebe! Abalome, sine moj, sine moj!" (19,1)
23
Prirodne katastrofe, u biblijska vremena manje shvaene nego danas, ponekad su
smatrane, a i danas se smatraju, "Bojim djelom". Pomorci na brodu koji je s Jonom na palubi
plovio za Tari, bojali su se oluje (Jon 1,5). Zapravo se razbjenjelo more esto spominje kao
uzrok straha od smrti (Ps 107,23-32), a isto tako i pusto koja je u plamenu (Iz 43,1.2.16-20).
Ove prijetnje ivotu ukazuju na prijevremenu smrt i izazivaju strah od smrti, ak i
meu najveim biblijskim junacima. Na primjer, suoen s nezamislivim katastrofama, Job
nije nikakvu "ludost protiv Boga izustio" (Job 1,22), ali nije ni spremno prihvatio smrt,
premda je bio u iskuenju da to uini i premda su ga njegovi prijatelji pozivali na takvo
razmiljanje (Job 15,1-6.18). Umjesto toga, u trenutku kad je bio izloen najteoj osobnoj
patnji (19,1-22), Job je prihvatio injenicu da Boji dar ivota nadilazi sve katastrofe koje
remete ovaj ivot. Jako se bojao smrti, ali se jo jae uzdao u Boga (rr. 23-27).
4. Smrt kao kazna
Biblija esto govori o smrti kao kazni za grijeh, "jer je plaa grijeha smrt" (Rim 6,23).
Ovakvo shvaanje smrti podsjea na Postanak 2,17: "U onaj dan u koji s njega okusi,
zacijelo e umrijeti." Ovu misao susreemo jo jednom u zakonima saveza koji zastupaju
smrtnu kaznu, kao na primjer: "Tko god udari ovjeka pa ga usmrti, neka se smru kazni." (Izl
21,12) Vode opeg potopa i unitenje Sodome, Gomore i drugih gradova u ravnici,
predstavljale su boansku kaznu za grijeh (Post 6,6.7; 19,15-28; usp. 2 Pt 3,6.7; Jd 6.7).
U povijesti izraelskih osvajakih ratova itamo o izvrenju smrtne kazne nad onima
koji su proglaeni krivima. "Sada idi i udari na Amaleka, izvri 'herem', kleto unitenje, na
njemu i na svemu to posjeduje; ne tedi ga, pobij mukarce i ene, djecu i dojenad, goveda i
ovce, deve i magarce!" (1 Sam 15,3) Proroci su izricali sline kazne na pojedince koji su se
ozbiljno i ne kajui podigli na Boga (Amos 7,16.17). A apostol Petar je spletkare Ananiju i
Safiru poslao u trenutnu smrt (Dj 5,1-11).
Moda izgleda neobino da Biblija izrie kao otru kaznu nad grenicima i za
izvrenje kazne koristi ono to je potpuno suprotno Bojem karakteru. Tono je da Biblija na
ovu boansku aktivnost ukazuje kao na protivnu Bojem karakteru: "Da, kao na gori
Perasimu, Jahve e ustati, kao u Dolini gibeonskoj, on e se razjariti da izvri djelo svoje,
djelo udnovato, da ispuni naum svoj, naum tajnovit." (Iz 28,21) Tako smrt, koju Bog uope
ne eli vidjeti u svom svemiru, postaje orue da titi ono to On najvie cijeni, naime, ivot.
Ovakvo stajalite upravlja svim biblijskim tekstovima o smrti kao ljudskoj kazni; ona
nikada nee postati simpatino rjeenje. U najboljem sluaju ona moe biti neophodno
rjeenje za zatitu ivota i ouvanje sigurnosti drutva. Takva ogranienost smrtne kazne nije
lako prihvatljiva kod ljudi koji prosuuju u aru trenutka, kako se to, na primjer, vidi u
24
dogaaju o aulovu izboru za kralja. "Tada narod ree Samuelu: 'Tko je onaj to je govorio:
Zar e aul kraljevati nad nama? Dajte te ljude da ih pogubimo!' Ali aul odgovori: 'Neka se
ne pogubi u ovaj dan nitko, jer je danas Jahve izvojevao pobjedu u Izraelu.'" (1 Sam 11,11.12)
Na nesreu, aul nije bio tako plemenit u kasnijem dijelu svoje vladavine, ve se pokuao
koristiti smrtnim kaznom da ostvari svoje ciljeve (1 Sam 14,36-46). Do zlouporabe smrtne
kazne moe doi vrlo lako, kao, na primjer, ako njome elimo postii neto drugo osim
ouvanja ivota; moda se osvetiti (2 Sam 3,27) ili zadovoljiti osobnu pohlepu (1 Kr 21,8-14)
ili zato to smo nesposobni razlikovati dobro od zla, istinito od lanog (Dj 8,1).
Sve su ovo razliiti vidovi plae grijeha, koja je po Adamu pala na cijeli ljudski rod.
Ova smrt eka svakoga, osim onih koji doivljuju preobraenje kao to su, na primjer, Henok,
Ilija i oni od Boje djece koji e ivi doekati Krista (Post 5,24; 2 Kr 2,11; 1 Sol 4,17). Ona je
posljedica zastraujueg razdvajanja ovjeka i Boga i avolje nasilne vladavine u ovome
svijetu a sve je to posljedica grijeha. Ne treba se onda uditi to se neki, suoeni sa
sigurnom smru, nastoje s njom sporazumjeti, govorei: "Sklopismo savez sa smru, i s
Podzemljem uinismo sporazum" (Iz 28,15); ali ovaj e savez propasti (r. 18). Ukratko, mo i
vladavina smrti su takvi da nema ljudske mogunosti za stvaranje kompromisa ili za
sporazumijevanje s njom. Samo Bog novim djelom stvaranja, uskrsnuem, moe skriti
vladavinu smrti i onemoguiti njezinu vlast nad ivotom.
5. Druga smrt
Biblija govori i o drugoj smrti (Otk 20,14). Suprotno prvoj koja zbog grijeha dolazi na
sve ljude, druga smrt je Boja konana kazna nad nepokajanim grenicima. (Vidi Grijeh, VI.
C. 1, 2; ovjek, II, C. 1-3.)
U biblijskoj eshatologiji esto nailazimo na boanski sud nad bezbonima u posljednji
dan (Dn 7,11; Jl 3,2.3; Mt 24,37-39; Lk 17,26-30; 2 Kor 5,10; 2 Pt 3,5-7). Ovu kaznu ne
smijemo zamijeniti sa smru od koje umiru svi Adamovi potomci, to je sudbina od koje e
drugi Adam, Isus Krist, osloboditi pravedne (Rim 5,18). Druga smrt je Boje izravno
kanjavanje grenika koji se nisu pokajali niti su potraili spasenje u Isusu Kristu. Suoavanje
s ovom mogunou grenike e ispuniti tolikim oajem da e ozbiljno traiti smrt a ne ivot
(Otk 6,15-17).
Poseban sluaj Bojeg suda nad grenicima vezan je uz konano unitenje smrti.
Otkrivenje pokazuje da je sud druga smrt, za iju kaznu nema pomilovanja, nema priznanja
grijeha niti ponuenog oprotenja (Otk 10,6.7). Ona poslije tisuu godina slijedi drugom
uskrsnuu "na propast" (Iv 5,28.29; Otk 20,5; vidi Milenij, I. C. 3. e) i vodi do konane
smrtne presude. U to vrijeme grenici vie ne mogu svjedoiti Bogu, izraziti kajanje ili nai
25
spasenje. Ostaje samo zlo, rat, mrnja, prijevara i posljednji sud. Poslije toga slijedi Boje
unitenje smrti i hada (Otk 20,14), a nakon toga stvaranje novog neba i nove zemlje (Otk 21;
22).
U svojoj pravednosti Bog ne ograniava uskrsnue na svoje svete, one koji su ostali
vjerni "do smrti" (Otk 2,10), ve ga omoguuje svima, ukljuujui i one koji ga nikad nisu
traili a odluili su ivjeti pod vlau smrti (Otk 20,11-13). Takve, zajedno sa Sotonom i
njegovim pomagaima, eka druga smrt (rr. 14.15).
Nakon drugog uskrsnua, smrt vie nije sila koju treba skriti, ve prisutnost koju
treba unititi. Ona vie nema vlasti nad Bojim svetima, niti moe vladati zemljom. Stoga je
njezino unitenje jednostavno, brzo, konano i neupitno (r. 14). Smrt je uskrsnuem izgubila
mo; sada je prisutnost smrti uklonjena, otvarajui time put besmrtnom ivotu koji je ovdje
prikazan stalnim obitavanjem Boga meu Njegovim svetima i trajnom odsutnou smrti,
sjeanja na smrt, pa ak i alosti zbog smrti (Iz 25,8; Otk 21,3.4).
6. Nada u uskrsnue
Nada u uskrsnue, Boje djelo novog stvaranja, javlja se ve u Starom zavjetu. Job u
14,7-17 izraava spoznaju da e bez boanske umijeanosti smrt predstavljati konani kraj (rr.
7-12). Vladavina smrt moe biti skrena samo kad Bog, zaelivi se svojih izgubljenih
stvorenja, obnovi njihov ivot (rr.14-17). Ova nada usred patnje biva sve jaa do vrhunca u
ulomku o Otkupitelju u Jobu 19,23-27. Ona je takoer jasno izraena u eshatolokim
proroanstvima (Iz 25,8.9; Dn 12,2). Nada u uskrsnue mrtvih dobila je vee znaenje u
nekanonskim spisima izmeu oba zavjeta, da bi postala jedna od temeljnih farizejskih
doktrina u Kristovo vrijeme.
U vrijeme Novog zavjeta nada u uskrsnue je nala sigurno mjesto u Evaneljima i
Poslanicama (Mt 22,31.32; Lk 20,27-38; Iv 11,24; 1 Kor 15,51-53; 1 Sol 4,13-18; Heb 11,19).
Isus je tu nadu uvrstio uskrisivanjem mrtvih (Mt 9,23-25; Lk 7,11-17; Iv 11,38-44), a Bog
potvrdio uskrisivanjem Krista od mrtvih da bi svi vjerni mogli uivati vjeni ivot (Iv 3,16;
5,15-19; 6,39.40; 1 Kor 15,20-23; 1 Pt 1,3). Ovaj e novi ivot, dostupan po Kristu, prerasti u
besmrtni ivot, ne prigodom smrti, ve nakon uskrsnua pri Kristovom drugom dolasku, kad
e oni koji spavaju biti pozvani u novi ivot (1 Kor 15,51-55; 1 Sol 4,13-18; vidi Uskrsnue,
I. A, B; Drugi Kristov dolazak, I, G. 2).
7. Konano unitenje smrti
Poslije uskrsnua e Boji dar vjenog ivota svima koji vjeruju u Krista oznaiti kraj
moi grijeha i skriti njezinu vlast nad ovjeanstvom (2 Tim1,8-10). Krist je to ostvario
svojom smru i uskrsnuem: "Jer znamo da Krist, koji je uskrsnuo od mrtvih, vie ne umire:
26
smrt nad njim vie ne gospodari." (Rim 6,9; usp. Otk 1,18). Uskrsnue, nasuprot ponovnom
oivljavanju zamrle ili unesreene osobe, ne nastoji u posljednjem trenutku prevariti silu
smrti, ve je djelotvorno slama. Zbog toga "smrt nad njim vie ne gospodari" (Rim 6,9).
Klju za nestanak smrti jest Kristovo uskrsnue; njime se otvara tamnica koja sve
ljude dri utamniene, "jer ako smo dakle postali jedno s Kristom smru slinom njegovoj, bit
emo i uskrsnuem slinom njegovu" (r. 5). Uskrsnue uklanja posljednje tragove moi smrti.
Zato, "kad se ovo raspadljivo tijelo obue neraspadljivou i ovo smrtno tijelo besmrtnou,
tada e se ispuniti pisana rije: 'Pobjeda proguta smrt. Gdje je, smrti, tvoja pobjeda? Gdje je,
smrti, tvoj alac?'" (1 Kor 15,54.55).
G. Konane sudbine
Kristovom smru i uskrsnuem skrena je mo smrti. Vladavina smrti u svijetu zavrit
e kad Krist ponovno doe po svoje svete. Prisutnost smrti e "drugom smrti" biti zauvijek
unitena u ognjenom jezeru. Pred svima koji su patili pod prokletstvom grijeha i njezine plae
smrti postoje dvije jasno odreene sudbine. Tu je alosna sudbina nevjernih koje eka Boji
posljednji sud i konano unitenje. I radosna sudbinau svih koji su prihvatili sigurnost vjenog
ivota.
1. Vrijeme, trajanje i ishod boanskog suda
Budui da Biblija jasno ui da je smrt stanje slino snu praeno potpunom
besvjesnou, iz toga proizlazi da se sud nad mrtvima ne vri u razdoblju izmeu smrti i
uskrsnua. Prema Bibliji danas nema paklenog ognja koji bi sluio za kanjavanje umrlih
grenika. Isto tako nema bestjelesnih dua koje su umrle vjerujui u Krista, a koje bi danas
uivale u blagoslovima nove zemlje. Boja nagrada i kazna ekaju uskrsnue.
Ovo postavlja pitanje kako razumjeti biblijske ulomke koji opisuju naizgled duga
razdoblja strahovitih muka za grenike, kao na primjer da e kanjavanje nevjernih
predstavljati vjenu muku (Mt 25,46) i da e muenje zlih trajati "u vijeke vjekova" (Otk
14,11; 20,10). Izraz "u vijeke vjekova"doslovan je prijevod s grkoga: eis tous ai^nas ton
ai^n^n. Slini izrazi na drugim mjestima slue za oznaavanje kontinuiteta; na primjer:
"Prijestolje je tvoje, Boe, u vijeke vjekova" (grki eis ton ai^na tou ai^n^s). Paralelni
starozavjetni tekst u Psalmu 45,7 (citiran u Heb 1,8.9): "Prijestolje je tvoje, Boe, u vijeke
vjekova", slui se odgovarajuim hebrejskim izrazom: '^l`m, "dob" (ista je rije
upotrijebljena u Izl 21,6 gdje osloboeni rob slui "trajno", odnosno dokle god ivi). Ovi
izrazi sami po sebi ne oznauju duinu vremena njihove aktivnosti. Umjesto toga izraavaju
neprekinuto trajanje nekog djela, kojemu je opseg odreen samim predmetom.
27
Ako, dakle, ove i sline tekstove koji govore o unitenju grenika itamo zajedno sa
slikovitim opisima njihova unitenja, biblijsko razumijevanje postaje jasno. U svakom sluaju
unitavatelji (spaljivanje, crvi, kuga, truljenje, voda, poplava, vjetar, mrak, rat, ptice
grabljivice, oganj i sumpor) temeljito e dovriti svoje razorno djelo tako da nema mogunosti
preivljavanja (usp. Iz 66,24; Ez 38; 39; Zah 14,12; Mal 3,19 wu nekim prijevodima 4,1w;
Mt 7,19.26.27; 8,12; Mk 9,43-48; Lk 17,26-30; Otk 19,17-21). U svim ovim tekstovima
naglaava se potpuno i nepovratno unitenje (usp. Jd 7). Zbog toga kanjavanje u predjelu
mrtvih, bilo da se radi o
e
'ol-u ili hads-u, ne ukazuje na beskrajno razdoblje muka (usp. Mk
9,43-47), ve jednostavno na potpuno unitenje.
Tekstovi koji oznauju vrijeme konanog unitenja ili vjenog ivota ("u vijeke
vjekova") odreeni su predmetom unitenja, odnosno ouvanja. Kad govorimo o Kristovoj
vladavini, izraz "od vijeka do vijeka" znai "bez prestanka", ali kad je rije o unitenju
grenika, isti izraz jednostavno znai "dok grijeh i grenici ne budu zauvijek uklonjeni sa
zemlje". Isto tako e sveti, koji pri uskrsnuu prime besmrtnost, ivjeti zauvijek, kao i sam
Bog koji je besmrtan. Meutim, grenici nee dobiti besmrtnost, a budui da nemaju uroenu
besmrtnu duu, njihova kazna e trajati tako dugo dok traje unitenje. Onda e prestati
postojati. (Vidi Sud, III. B. 3; Velika borba, V. D. 3.)
2. Sigurnost vjenog ivota
Obeanje vjenog ivota u Kristu svima koji vjeruju u Njega i nada u besmrtnost kad
se Krist vrati da porazi silu smrti, utvruju sigurnost svih vjernika. Nema potrebe za
besmislenim spekulacijama o prirodno naslijeenoj besmrtnosti, o reinkarnaciji prigodom
smrti ili o kratkotrajnom duhu slinom ivotu due poslije smrti, jer Sveto pismo ui da je
nagrada pravednih, sigurnost svakog vjernika, novo stvaranje, uskrsnue tijela od mrtvih u
novi ivot.
Koliko je ovo sigurno? Prema apostolu Pavlu ovo je zajameno Bojom ljubavlju:
"Siguran sam da nas nee ni smrt, ni ivot, ni aneli, ni poglavarstva, ni sadanjost, ni
budunost, ni sile, ni visina, ni dubina, ni bilo koje drugo stvorenje moi rastaviti od ljubavi
Boje, koja je u Kristu Isusu, Gospodinu naemu." (Rim 8,38.39) Oboruani ovom sigurnou
krani se mogu hrabro suoiti s uasom smrti; premda se mogu jako bojati smrti, oni se vie
uzdaju u Boga, jer su prihvatili Njegovo obeanje vjenog ivota.
Kad se u um vjernika vrsto usadi biblijsko razumijevanje smrti njezino podrijetlo,
priroda i konano unitenje oni se nee bojati smrti. Prirodno je da e imati bojazan od
umiranja, da e tugovati zbog gubitka voljenih i eznuti za uskrsnuem. Ali se nikad nee
bojati istilita ili vjenog paklenog ognja. Njih ne plae duhovi ili bestjelesne due voljenih,
28
jer znaju da ne postoje. Odbacit e kao varljivo matanje snove o reinkarnaciji due ili o
ponovnom sjedinjenju ovjekove due sa svemirom nakon smrti. Umjesto toga, kad se suoe
sa smru, bilo svojom ili voljene osobe, oni tjee jedan drugoga rijeima: "I najprije e
uskrsnuti umrli u Kristu. Zatim emo mi ivi, mi preostali, biti skupa s njima odneseni u zrak
na oblacima u susret Gospodinu. I tako emo zauvijek biti s Gospodinom!" (1 Sol 4,16.17)
Oni e se radovati konanoj pobjedi nad smru i njezinim alcem rijeima apostola: "Hvala
Bogu koji nam dade pobjedu po naemu Gospodinu Isusu Kristu!" (1 Kor 15,57)
II. Povijesni pregled
A. U praskozorje povijesti
Zapisi sa drevnog Bliskog istoka govore o smrti kao neizbjenoj sudbini. Prema
vjerovanju starih samo su bogovi, ali ne i ljudi, bili obdareni besmrtnou. Pria oAdapi
(moda mezopotamskom Adamu) govori kako je najmudriji od ljudi propustio prigodu da
uiva vjeni ivot: "Doi, Adama! Zato ne jede i ne pije? Nee imati (vjeni) ivot!"
(ANET 102) Tako je i u epu o Gilgameu sredinja tema ovjekova besmrtnost. Mladi kralj
Gilgame, ne marei za smrt, krenuo je u buran ivot ispunjen odvanim, ak i opasnim
pustolovinama. Ali kad mu je smrt otela prijatelja, poao je u potragu za vjenim ivotom, da
bi mu bilo reeno: "Kad su bogovi stvorili ljudski rod, smrt za ljudski rod ostavili su, a u
svojim su rukama ivot zadrali." (Isto, 90) No to nije ugasilo tenju drevnih ljudi za vjenim
ivotom.
U drevnom Egiptu velianstveni spomenici umrlima i skupi obredi pokopa svjedoe o
zaokupljenosti smru i vjerovanju u ivot poslije smrti. Smrt je sudbina cijelog ljudskog roda
sigurna kao to je neminovan zalazak sunca. "to znai da moram otii u pustinju
kraljevstva umrlih? Tamo nema vode, nema zraka, tako je duboko, tako mrano, tako
beskonano!" (Beyerlin 11) Meutim jedan stari tekst iz piramide (2500.2300. pr. Kr.)
izraava nadu da e mrtvi kralj Unis i dalje ivjeti: "O kralju Unise, nisi ti uope otiao mrtav,
ti si otiao iv!" (ANET 32) Oito su Egipani smatrali moguim da se istim ivotom i
pozivanjem na milosre i pravdu pred bogovima donjeg svijeta moe izbjei smrt, kako je to
vidljivo iz knjige mrtvih (Isto 34-36).
Izraelski narod se relativno kasno pojavio na pozornici starog svijeta. Otuda biblijski
pisci moraju biti upoznati s popularnim miljenjem o smrti u Mezopotamiji i Egiptu. No
Sveto pismo jasno i nedvojbeno iznosi svoje stajalite o tom predmetu. Prema Starom zavjetu
irzaelski narod je takoer priznavao neminovnost smrti: "Prah si, i u prah e se i vratit." (Post
3,19) No suprotno od svojih susjeda, izraelski narod nije pokuavao razliitim sredstvima
29
izbjei smrt, ve je nastojao razumjeti njeno pravo znaenje. "Objavi mi, Jahve, moj svretak i
kolika je mjera mojih dana, da znam koliko sam nitavan." (Ps 39,5) Jedinstveno
razumijevanje smrti u drevnom Izraelu, koje se razlikovalo od razumijevanja drugih naroda na
Bliskom istoku, potaklo ih je da prvo prihvate neminovnost smrti, a onda se suoe s njezinom
stvarnou, ne s prkosom ili lanom nadom u ivot poslije smrti, ve svjesni Boje prisutnosti.
Suoen sa smru, Job kae: "Jahve dao, Jahve oduzeo! Blagoslovljeno ime Jahvino!"
(Job 1,21) Time ne mislimo rei da je drevni Izrael smrt smatrao prijateljem ili podnoljivim
zavretkom ivota. Naprotiv, kao i njihovi susjedi, Izrael je smrt smatrao zastraujuim
neprijateljem, koji upada i ometa ivot. "Smrt se uulja kroz prozore nae, ue u dvorite
nae, djecu nau pokosi nasred ulice, mladie nasred trgova." (Jr 9,20; Prop 12,1-8) Da bi
stvarnost smrti uinili razumljivom, hebrejska Sveta pisma je objanjavaju kao besvjesno, snu
slino stanje, bez due koja bi preivjela, osloboeno svih uobiajenih ljudskih aktivnosti i
doivljaja (Ps 146,3.4; Prop 9,10).
Kao i njihovi susjedi, Izrael je teio za porazom smrti kako bi ivot mogao trajati, ali
ne ljudskim naporom, hrabrou ili spretnou kojom bi se od smrti mogao oteti njezin plijen.
Namjesto toga, prema izraelskom narodu, aktivnosti koje su prijetnja ivotu na kraju e
onemoguiti sam Bog zahvaljujui trima boanskim darovima. Prvi, njegov dar u djeci koja
e nastaviti svrsishodnim ivotom. "Poslije Izrael ree Josipu: 'Ja u, evo, naskoro umrijeti;
no Bog e biti s vama i opet vas dovesti u zemlju vaih otaca." (Post 48,21)
Drugi, Njegov (rijedak) dar preobraenja u novi ivot, bez doivljavanja smrti, kao to
je reeno za Henoka (Post 5,24) i Iliju (2 Kr 2,11) i moda sadran u rijeima pjesnika: "Vodit
e me po naumu svojem da me zatim uzme u slavu svoju." (Ps 73,24) Trei, Njegov veliki
dar uskrsnua od mrtvih. "Tada e se probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemljinu; jedni za
vjeni ivot, drugi za sramotu, za vjenu gadost." (Dn 12,2)
Ovo znaajno razumijevanje smrti, koje se temeljito razlikuje od pogleda nastarijih
civilizacija i izgleda tako suvremeno, ak i moderno u nae vrijeme, nije bilo dugovjeno.
B. Grke, rimske i idovske ideje
Biblijsko razumijevanje smrti, jedinstveno u drevnome svijetu, predstavljalo je samo
jedan doprinos kasnijoj zapadnjakoj i kranskoj misli o ovom predmetu. Grka filozofija
dala je drugi. Prije pojave filozofa, u Homerovo doba (deveto stoljee pr. Kr.), Grci su
vjerovali da smrt donosi kraj svijesti i mislima, ostavljajui samo bestjelesno, sjeni slino
besvjesno "postojanje" (Ilijada, gl. 23, str. 67-107; Odiseja, gl. 11, str. 204-223). Popularni
Orfejev mit govori o junakovom gotovo uspjenom pokuaju da svoju enu oslobodi iz
podzemnog svijeta. Meutim, pojavom prvih grkih "znanstvenih" filozofa u Maloj Aziji (od
30
sedmog do petog stoljea pr. Kr.), pojavila su se pitanja o prirodi ivota, stvarnosti i, naravno,
smrti. Na primjer, Heraklit (oko 544.484. pr. Kr.) je zakljuio da vatra predstavlja konanu
sutinu svijeta i da je ljudska dua dio te vatre (On the Universe, 20. 67. 77). Zato ljudska
dua preivljava smrt, dok se ljudsko tijelo smru jednostavno mijenja u drugi oblik.
Slino tomu, u grkom gradu (polis) besmrtnost je dola do izraaja sudjelovanjem u
neem veem no to je ivot pojedinca. Periklov posmrtni govor za one koji su poginuli za
svoj grad (o tome izvjeuje Tukidid, Peloponeski rat, 2.35-46) govori o onima koji su
poginuli za graane, pa za svoje djelo ostaju u sjeanju grada. U ovim sluajevima besmrtnost
ne proizilazi iz uroene besmrtne due, ve iz pripadnosti vjenoj stvarnosti, bilo fizikoj (na
primjer univerzalna besmrtna vatra) ili drutvenoj (na primjer grad).
Meutim, u vrijeme Sokrata (470.399. pr. Kr.) i Platona (427.347. pr. Kr.)
besmrtnost due jasno je izraena u javnim raspravama, kako se to, na primjer, vidi u djelu
Fedon (Naklada Juri, Zagreb 1996), koje biljei posljednje trenutke Sokratova ivota.
Sokrat je izrazio svoje uvjerenje da se smru dua oslobaa neistog tijela pa ivi neovisno,
osloboena tjelesnosti.
"Pa vidi li kad umre ovjek, onomu, to se u njega vidi, t.j. tijelu, to naoigled lei
a zovemo ga mrtvacem i mora se rastvarati i raspadati A dua dakle, ono nevidljivo, to
otide u onakav drugi, plemenitiji, isti i nevidljivi svijet zar nam se ona, ovakva i ovako
stvorena, na rastanku s tijelom odmah raspline i ugine, kako kae svijet? Ni izdaleka nego
kud i kamo prije je ovako: ako se ista rastane s tijelom, od tijela ta u ivotu nije s njim bila
ni u kakvoj zajednici drage volje nita ne vue sa sobom, ve bjei od njega odlazik
nevidljivomu pa boanskomu, besmrtnomu i umnomu Ako se pak od tijela odijeli okaljana
i neista, a ono, jer je uvijek s tijelo bila zajedno i milovala ga i voljela Nego mislim, ba
proeta onim to je tjelesno Zato i takvu duu, u koje ima toga, titi i vue natrag na vidljivi
svijet oko spomenika i grobova, oko kojih su se i vidjele prikaze dua kao sjene. U toj se
slici prikazuju onakve due, koje se ne rastanu iste, ve imadu u sebi neto vidljivo pa se
stoga vide." (Fedon, 80c-81d)
Ovo snano isticanje besmrtnosti due nije svuda odmah prihvaeno. Aristotel (384.
322. pr. Kr.) je smatrao upitnim Platonovo naglaavanje formalnog ivota razliitog od
individualnog, tvrdei da umjesto toga misaoni oblici mogu postojati samo u materijalnom
svijetu. Stoga je nemogue govoriti o netjelesnom ivotu due, jer je samo Bog duh bez tijela.
"Ali se mi moramo vratiti od ove digresije i ponoviti da su osjeaji due nerazdvojni od
materijalno nieg ivotinjskog ivota." (O dui, 1. 403b. 17).
31
Ovaj su skepticizam ponovili neki latinski pisci, meu kojima je Lukrecije (98.55. pr.
Kr.) koji je zakljuio: "Stoga smrt za nas nije nita, ni jedna crtica, jer se smatra da je priroda
uma smrtna pa kad nas nee vie biti, kad bude dolo do odvajanja tijela i duha, to nas ine
cjelinom, onda se sasvim sigurno nita nee moi dogoditi nama kojih vie nee biti." (O
prirodi stvari, 3. 830-842)
Meutim, to nije sprijeilo da Sokratove i Platonove spekulacije, zajedno sa zornim
ilustracijama nastavka ivota due, prijeu u popularno vjerovanje koje je ostalo do naeg
vremena. Smatralo se da e ono biti utjeno za ljude koji oplakuju smrt i one koji se s njom
suoavaju, posebno s prijevremenom smrti od progonstva, rata ili bolesti. ak je i
razmiljanje idovskog naroda koji je odrastao s biblijskom batinom, osjetilo ovaj utjecaj. Na
primjer, tekst u 2. Makabejci 6,30 izvjetava o smrti pobonog Eleazara ovim rijeima: "Na
svom tijelu podnosim teke muke bievanja, jer u dui radosno sve to podnosim u
strahopotovanju prema njemu." I 2. Makabejci 12,43-45 opisuje rtvu okajnicu za grijeh od
2000 srebrnih drahmi koju je trebalo prinijeti kao naknadnicu za mrtve.
Do vremena prve crkve pojavila su se dva sukobljena shvaanja smrti; svako od njih
odgovorilo je na drukiji nain na problem smrti: biblijsko razumijevanje smrti kao siguran
kraj ivota, koji se moe obnoviti samo novim djelom Bojeg stvaranja, i grko razumijevanje
smrti kao poetka novog ivota, uz potvrdu nastavka postojanje due nakon odvajanja od
tijela prigodom smrti. O. Cullmann je ovu razliku dramatino objasnio u svom slikovitom
kontrastu izmeu naina na koji su se Isus i Sokrat osobno suoili s umiranjem (Cullmann 19-
27).
Biblija, kako je ilustrirano Isusovim iskustvom, prikazuje smrt kao protivnika, Bojeg
neprijatelja i unitavatelja ivota, od ijeg e zahvata Bog osloboditi svoje svete novim
ivotom u uskrslome tijelu. Grka misao, ilustrirana Sokratovim doivljajem, slika smrt kao
dobrodolog prijatelja, koji oslobaa duu utamnienu u tijelu novim ivotom u duhu. Isusov
realistian prikaz smrti prua umiruima u svim vremenima nadu uskrsnua, dok Sokratov
matovit prikaz smrti umiruem ne prua nita. Ove dvije slike smrti, jasno razluene ve u
vrijeme nastanka prve crkve, pozivale su krane i cijeli zapadni svijet da izaberu izmeu
njih.
C. Prva i srednjovjekovna Crkva
Velika je suprotnost izmeu klasinog (grkog) i biblijskog (hebrejskog)
razumijevanja smrti. No ova naizgled nepomirljiva shvaanja stopila su se u kransko
uenje, zahvaljujui srednjovjekovnom razumijevanju ivota, smrti, sudbine due u istilitu,
32
uskrsnua i posljednjeg suda. Ovo se uenje pojavljivalo polako tijekom dugog, isprekidanog
razvoja koji je trajao gotovo tisuu godina.
Prema popularnom miljenju Platonova definicija smrti kao oslobaanja due od tijela
neposredno poslije smrti, postala je ope prihvaenom istinom u prvoj crkvi. No tu tvrdnju ne
potkrijepljuju dokazi. Biblijsko razumijevanje smrti kao besvjesnog stanja (sna) u kojem se
eka uskrsnue, i dalje se ulo u prvim stoljeima Crkve. Ignacije Antiohijski (oko 107.) je
pisao: "Radite jedan s drugim, trudite se u drutvu s drugima, trite zajedno, patite zajedno,
spavajte zajedno wu smrtiw i probudite se zajedno wo uskrsnuuw, kao upravitelji i
suradnici i sluge Boje." (Polikarpu, 6. 9. 10 wANF, sv. 1, str. 95w) Irenej Lyonski (oko
180.), koristei naelo rekapitulacije, uio je da kao to je Isus Krist poslije svoje smrti ekao
uskrsnue, tako e i due Njegovih uenika u smrti ii "na nevidljivo mjesto koje im je Bog
odredio i tamo ostati do uskrsnua, oekujui ovaj dogaaj; a onda e primiti svoja tijela i
ustati cijeli, odnosno tjelesno itavi, upravo kao to je Gospodin ustao, te tako izii pred
Boga" (Protiv krivovjerja, 5. 31. 2 wANF, sv. 1, str. 560w). Naravno, Irenej ovdje govori o
dui da bi je razlikovao od tijela i duha, ali nikako u Platonovu smislu, jer samo uskrsnue
moe obnoviti ivot. Odbijanje da nagaa o dui bila je karakteristika i kapadocijskog Grgura
iz Nise (oko 335.395.) koji je drao da dua mora uvijek biti s tijelom. "Nema, dakle, nita
to bi spreavalo prisutnost due u atomima tijela, bilo da je vezana u cjelinu ili se razdvaja
raspadanjem Stoga dua postoji u stvarnim atomima koje je neko pokretala, i nema te sile
koja bi je otrgnula od njezine zajednice s njim." (O dui i uskrsnuu)
S druge strane Origen iz Aleksandrije (oko 200.) pripremio je put za smjelo ulaenje
Platonove ideje o dui u kransku teologiju (O prvim naelima, 4. 1. 36 wANF, sv. 4, str.
381w) tako to je smrt sveo na relativno manji korak u trajnom procesu ienja due. To su
stajalite kasnije razvili latinski oci poevi od Tertulijana (160.240.). Sada se duu smatralo
praktino isto tako materijalnom kao tijelo, s tim to je njezino postojanje poslije smrti
opisano u znakovitim pojedinostima: "Sve su due, stoga, zatvorene u hadu: Zato onda ne
moete pretpostaviti da dua u hadu dobija kaznu i utjehu, u meuvremenu dok eka to e
suenje donijeti, u oekivanju bilo propasti ili slave? Nitko nee oklijevati da vjeruje kako
dua u hadu prolazi neku vrst kompenzacijske discipline, bez predodreivanja cijelog procesa
uskrsnua, ako naknadu uz to daje preko tijela." (Rasprava o dui, 58 wANF, sv. 3, str.
234.235w) Augustin iz Hippoa (354.430.) govorio je o vremenu izmeu smrti i uskrsnua,
kad dua ostaje u "skrivenom skrovitu, u kojem uiva odmor ili strada u omjeru sa zaslugama
koje je stekla ivotom na zemlji". (Enchiridion 109)
33
Na ovaj nain u etvrtom stoljeu pojavilo se jasno ocrtano srednjovjekovno
razumijevanje smrti, s tim to je ostalo samo da se popune pojedinosti. Nema sumnje da je
biblijska ideja uskrsnua tijela i dalje ostala znaajna kao posljednji korak u putovanju due
prema savrenstvu. Za Tomu Akvinskog (1225.1274.) uskrsnue tijela ostalo je potrebno, jer
dua po svojoj naravi treba tijelo, o njemu ovisi ovjekova srea, a i konana kazna za grijeh
ne moe se izvriti na bestjelesnoj dui. Pa ipak, Platonovo vjerovanje u nastavak ivota
poslije smrti duboko se ukorijenilo. ivot due poslije smrti pravdan je potrebom za
boanskom pravdom nad ljudima, a takva se pravda sastoji od nagrade ili kazne neizbjene
sudbine svake bestjelesne due. (Summa Theologiae 3. Dodatak 75. 1. 2.)
Preostali element srednjovjekovne slike smrti, koji je zahtijevao daljnje razvijanje,
odnosio se na ienje due pokorom. Time je Rimokatolika crkva nametnula skruenim
grenicima obvezu ili pruanje "zadovoljtinu" da bi se oistili u pripremi za primanje Boje
konane nagrade pri uskrsnuu. Nezavrena djela pruanja zadovoljtine u ovom ivotu
dovrit e se poslije smrti ovako: "Kazna u istilitu namijenjena je kao dodatak zadovoljtini
koja nije potpuno izvrena u tijelu." (Isto 71. 6)
Krajnji izraz ovog gledita, kako ga je ilustrirao Dante, pripisuje bestjelesnoj dui sve
tjelesne sposobnosti (tako da poslije smrti moe u potpunosti koristiti prednosti procesa
ienja), koje prati odvlaenje pozornosti od uskrsnua na sudbonosno razdoblje izmeu
smrti i uskrsnua. Posljedica toga bila je da je usrksnue u vanosti svedeno na jednostavnu
potvrdu rezultata vremenskog ienja. Ovaj je pogled na smrt preovladavao tijekom srednjeg
vijeka.
D. Reformacija esnaestog stoljea i razvoj koji je slijedio
Protestantska reformacija unijela je ono to e postati prekretnicom u kranskom
uenju o smrti. Martin Luther (1483.1546.) se usprotivio sustavu pokore i onim to je prati,
ienjem due u istilitu. Oboje se protivilo njegovom razumijevanju spasenja koje je otkrio
tijekom prouavanja i razmiljanja o Svetom pismu.U svojoj Rijei Bog nam nudi dva puta,
zakljuio je: spasenje vjerom i osudu zbog nevjerstva. On ne spominje istilite, kojemu stoga
nema mjesta, "jer ono zamrauje Kristove blagoslove i milost" (Razgovori za stolom 3695).
Ovaj zakljuak o stanju koje slijedi nakon smrti trajno e utjecati na protestante koji e
kasnije zastupati uenje da dua nije besmrtna.
No to se tie besmrtnosti due, Luther nije bio dosljedan. Ponekad je potvrdio uenje
srednjovjekovnih teologa da dua postoji odvojeno od tijela. Ali kad je opisivao stanje due
izmeu smrti i uskrsnua, ponekad bi prihvatio novozavjetnu sliku o spavanju due, kako je iz
ovoga vidljivo: "Lljudska dua spava, zakopana sa svim osjetilima, i na je krevet slian
34
grobnici. No u njoj nema nita to bi uznemirivalo ili optereivalo. Stoga na mjestu umrlih
nema muenja Takvi e biti i naa smrt i uskrsnue. Mi odlazimo i vraamo se u Posljednji
dan, prije nego to smo toga svjesni." (Predavanja o Postanku, Post 49,33) Luteranska crkva
nije slijedila Lutherovo nedosljedno usmjeravanje prema uvjetnoj besmrtnosti, pa se na kraju
vratila srednjovjekovnoj predaji (usp. Althaus 410-417).
Jean Calvin (1509.1564.) je takoer odbacio nagaanja o stanju due poslije smrti
(istilite) kao "niti u skladu sa zakonom niti podesno" (Institutes 3. 25. 6), ali je potvrdio
besmrtnost due i pobijao one koji su je nijekali, ukljuujui Miguela Servetusa (1511.-1553.)
koji je uz njegov pristanak smaknut zbog ovog i drugih krivovjerja. Ustvari Calvin je tvrdio
da je ljudska dua "neto posebno, odvojena od tijela" (Isto, 1. 15. 2). Zato prigodom smrti
due nadivljuju tijelo "pa u radosnom oekivanju ekaju uivanje u obeanoj slavi
Sudbina je nepokajanih da ostanu u okovima dok ih ne odvuku odmjerenoj kazni ". (Isto,
3. 25. 6)
Premda su reformatori napali i odbacili srednjovjekovno uenje o ienju due u
istilitu, Platonova ideja o besmrtnosti due nadivjela je Reformaciju i ostala trajnim
inventarom velikog dijela popularnog kranstva. ini se da je, bar u ovome, Platonovo
nagaanje nadvladalo biblijski realizam, premda ne u potpunosti.
Vremenom se, i iz razliitih strana, pojavljivalo biblijsko stajalite, naime da smrt
predstavlja kraj ivotu, da nema due koja bi preivjela, da smrt moemo usporediti sa snom
jer ukljuuje besvijesnost i da se ivot pokojniku vraa samo pri uskrsnuu.
Na primjer, John Milton (1608.1674.) je pisao: "Smrt tijela je gubitak ili nestanak
ivota. Uobiajena definicija, prema kojoj smrt predstavlja odvajanje due od tijela,
nedopustiva je." (Christian Doctrine, 1. 13)
Nove filozofije racionalizma i empirizma podrale su ovo gledite o smrti, odbacujui
Platonovw spekulacije o stvarnosti koju nije mogue ispitati. Komentirajui Postanak
2,17John Locke (1632.1704.) je objasnio: "Moram priznati da pod smru ne mogu razumjeti
nita drugo do prestanak ivota (odnosno gubitak svih ivotnih funkcija i osjeaja)." (The
Reasonableness of Christianity, 1)
Meu mnoge crkvene voe koje su branile biblijsko stajalite ubraja se i Francis
Blackburne (1704.1787.). "Stoga je pretpostavka da due umrlih ive, svjesne i aktivne,
sposobne za sreu i bijedu, od smrti prvog ovjeka do uskrsnua posljednjega, i to navodno
demonstrirati razumom i filozofijom, jasno izvrtanje cjelokupnog kranskog sustava." (A
Short Historical View of the Cotroversy Concerning an Intermediate State, 69 u CFOF, sv. 2,
str. 211.212) Pa ipak, primjeuje, "znakovito je to su se protestanti, koji su se u veini
35
sluajeva odbili ravnati prema tradiciji, u ovome njoj posluno podvrgli". (Isto, xiv u CFOF,
sv. 2, str. 210)
U novije vrijeme, reagirajui na tradicionalno razumijevanje smrti i posebice na ono
to je prati, povijesnu doktrinu o paklu, poznati evangeliki teolozi kao J. R. W. Stott, Clark
H. Pinnock i J. W. Wenham, zajedno s Oscarom Cullmannom, vrlo snano zastupaju uvjetnu
besmrtnost. Ne dogmatizirajui stajalite do kojega su doli, oni pozivaju na otvoreni dijalog
meu kranima na osnovi Svetog pisma.
E. Stajalite adventista sedmog dana
Sredinom devetnaestog stoljea ovo je stajalite manjine, to su ga na obje strane
Atlantika zastupali crkveni ljudi i znanstvenici osamnaestog stoljea, prihvatila mlada Crkva
adventista sedmog dana iz sljedeih razloga: (1) ono je predstavljalo biblijsko gledite,
osloboeno filozofskih nagaanja i eklezijastike tradicije, posebno tradicije o ienju due u
istilitu, koje su ve reformatori osudili; (2) drala ga je prva crkva, da bi se pojavilo za
vrijeme i poslije Reformacije; (3) ono potvruje poznati biblijski prikaz smrti kao snu sline
nesvjesnosti, odbacujui gledite prema kojem poslije smrti dua nastavlja ivjeti; (4)
podupire biblijsko uenje da besmrtnost nije uroena u naravi due, niti je darovana prigodom
smrti, ve obeana samo prigodom uskrsnua od mrtvih; (5) ono naglaava novozavjetno
isticanje Krista kao jedinog puta u vjeni ivot, ne uzimajui u obzir nikakve zasluge koje je
dua stekla nakon smrti.
Ponekad se o ovome govori kao "stajalitu uvjetovanosti" jer postavlja odreene
uvjete za dar besmrtnosti, naime, od grenika oekuje prihvaanje Bojeg spasenja milou po
vjeri u Isusa Krista. Samo je ovaj dar, a ne neka uroena prirodna osobina ljudske due, uvjet
za besmrtnost.
Neposredni poticaj, koji je naveo adventiste sedmog dana da prihvate gledite
uvjetovanosti, pruio je metodistiki propovjednik George Storrs (1796.1867.) Njegova
gledita, objavljena 1842. godine pod naslovom An Enquiry: Are the Souls of the Wicked
Immortal? privukla su pozornost prvih adventista James Whitea (1792.1872.), E. G. White
(1827.1915.), J. N. Andrewsa (1829. 1883.), D. M. Canrighta (1840.1919.) i U. Smitha
(1832.1903.). Stajalite uvjetovanosti duboko se i trajno uvrstilo u adventistikom uenju,
pa je priznato kao doktrinalni "stup" vrsto utemeljen na uenju Svetog pisma.
Ellen G. White je ovom razumijevanju smrti i ne-besmrtnosti due posvetila izuzetnu
pozornost u vie svojih spisa, potvrujui njegovo mjesto u adventistikoj teologiji. Prvo,
smatrala ga je "sadanjom istinom", to je podrazumijevalo sredinje i trajno biblijsko naelo,
suprotno popularnom i opem zanimanju za spiritizam, kojega smatra obmanom koju je na
36
ovaj svijet prvi put donio avao (Post 3,4) i nakon toga promicalo poganstvo i lano
kranstvo. Ova obmana tvrdi da grenici ne umiru, ve ive kao bestjelesne due sposobne
komunicirati sa ivima (EW 262; Velika borba, str. 456-482).
Drugo, White je naglaavala da je kao posljedica grijeha smrt uzrokovana ovjekovim
preziranjem Bojeg zakona, ukljuujui prirodne zakone i zakone zdravlja. Ovo gledite,
povezano s njezinim holistikim razumijevanjem ovjekova razvoja, dovelo je do angairanja
adventista u zdravstvenoj njezi i obrazovanju (Savjeti o ivotu i prehrani, 21. 40; Patrijarsi i
proroci, str. 47)
Tree, White je isticala biblijsko razumijevanje smrti kao nesvjesnog sna, od kojega
samo Bog moe probuditi svete u posljednjem uskrsnuu prigodom drugog Kristovog
dolaska. Novozavjetno obeanje: "Jer kao to u Adamu svi umiru, tako e u Kristu svi
oivjeti" (1 Kor 15,22), usmjerava pozornost na Kristovu smrt i uskrsnue, posebno njegovo
eshatoloko uenje o drugom dolasku, kad e biti skrena mo smrti i obnovljeno Boje
vjeno kraljevstvo (enja vjekova, str. 674.675; Velika borba, str. 467-471.554; PK 239).
Holistiko (cjelovito) razumijevanje ljudske prirode, povezano s uenjem o uvjetnoj
besmrtnosti, dosljedno je zastupano s propovjedaonica Crkve adventista sedmog dana od
njezina osnivanja, s tim to je svremena na vrijeme bilo izloeno protivljenju drugih krana i
svjetovnih tradicija (usp. Zurcher, Johnston). Ono je bilo intergralni dio misionarskog rada
Crkve meu nezapadnjakim kulturama sa snanim vjerovanjima u ivot poslije smrti, kao to
su tovanje predaka, tovanje duhova ili reinkarnacija. Premda je neko bila stajalite
manjine, uvjetnu besmrtnost su tijekom prve polovice dvadesetog stoljea prihvatili mnogi
teolozi i crkvene voe mnogih konfesija (usp. CFOF, sv. 2, str. 747-1034).
F. Suvremena kretanja
Sve vee prihvaanje uvjetne besmrtnosti nastavljeno je u drugoj polovici dvadesetog
stoljea (usp. Anderson, Cullmann, Harris, Thielicke). Meutim, tijekom ovog razdoblja u
raspravu je ulo vie sukobljenih ideja. U prouavanju smrti teolozima i filozofima su se sve
vie pridruivali predstavnici drutvenih nauka, medicine i etike. Zbog toga se ranija
usredotoenost na teoloka pitanja, koja su raspravljala o znaaju ivota i sudbini ljudi,
okrenula prema razliitim antropolokim, psiholokim, medicinskim i etikim pitanjima.
Posebna je pozornost posveena procesu umiranja i nainu na koji i osoba koja umire i
njezina obitelj i prijatelji izlaze na kraj s ovim procesom, kao i ulozi koju imaju terapeuti,
struni savjetnici i kler.
Medicinska profesija poela se zanimati za ovjekove doivljaje blizu granica ivota i
za naine na koje bi se one mogle proiriti ili prijei, djelomino zahvaljujui sposobnosti
37
medicine da "vrati u ivot" pacijente koji su, praktino gledano, trenutno prestali ivjeti.
Sposobnost da se medicinskom tehnologijom manipulira ivotnim procesima, posebno na
granici izmeu ivota i smrti, dovela je do stvaranja nove etike brige za kvalitetu ljudskog
ivota i znaenje ovjekove due. Pojavila se posebna zabrinutost da bi medicinska znanost,
primijenjena na ljudsko tijelo, mogla natetiti unutarnjem biu ovjeka, te kvaliteti i
dostojanstvu ljudskog ivota. Budui da medicinski trokovi rastu, pojavit e se obnovljena
pitanja, s jedne strane u vezi s herojskom intervencijom namijenjenom produavanju ljudskog
ivota koji polako nestaje, i s druge strane u vezi s eutanazijom ili strunom asistiranju pri
smrti osoba koje boluju od neizljeive bolesti, a kojima je ivot postao nepodnoljiv.
Imajui u vidu kontekst novih ideja, problema i elemenata, razumijevanje ivota i
smrti na istoku i zapadu srelo se da postane izazov biblijskom razumijevanju na nove i, za
tradicionalne krane, nepoznate naine (usp. Hick). Na primjer, ideja reinkarnacije ili selenja
ljudske due nakon smrti iz jednog u drugo tijelo, privuklo je na zapadu pozornost nekih koji
jednostavno ne mogu prihvatiti ideju da smru ljudski ivot prestaje, s obzirom na svu
znanstvenu domiljatost koja nam je na raspolaganju. U svom najkruem obliku ovo miljenje
smatra da se na svom putu prema savrenstvu dua neke osobe poslije smrti moe vratiti u
ivot u tijelu neke druge vrste bia. Na zapadu je ee vjerovanje da dua neke osobe
sudjeluje u nekoj veoj duevnoj ili ivotnoj sili, koju dijeli s drugim biima i zadrava nakon
smrti. Ovo sudjelovanje, neki vjeruju, se ve sada u ovom ivotu moe iskusiti pomou
doivljaja do kojih dovode rituali, meditacija i ak droge.
Ovi novi koncepti besmrtnosti predstavljaju izazov za biblijsko uenje o uvjetovanosti,
jednako kao stariji koncepti preivljavanja due, njezina ienja u istilitu i uzlaenja Bogu.
Meutim, veliki broj suvremenih idovskih i kranskih vjernika i teologa, meu njima i
adventisti sedmog dana, nastavljaju potvrivati uenje o uvjetnoj besmrtnosti s njena dva
pratioca, holistiki pristup ljudskim biima i nada uskrsnua u vjeni ivot. Razlog tome je:
(1) Ono objanjava i odgovara na zbunjujua psiholoka i medicinska iskustva sa smru,
takozvana "iskustva ivota nakon ivota", jer u konanoj analizi sva ona nisu smanjila broj
pokopa smrt ostaje konani kraj ivota; (2) usklauje ga s holistikim gleditem o
ovjekovoj naravi i s biblijskim razumijevanjem ovjekova ivota kao udesnog Bojeg dara;
(3) realistino je kad se radi o prirodi smrti, s posebnim isticanjem jedinstva fizikih i
duhovnih strana ivota; (4) ispravo uzima u obzir Boju boansku narav i ovjenost ljudskog
roda i time potvruje Boje utjelovljenje u Kristu, stvarnost spasenja u Isusu Kristu i nadu u
uskrsnue, koja donosi utjehu onima koji ostaju.
38
III. Komentari Ellen G. White
A. Vanost ove doktrine
E. G. White je vrlo rano naglaavala vanost ove doktrine (ponekad oznaene kao
"stanje umrlih"), smatrajui je "sadanjom istinom" za koju vjernici trebaju pokazati
"temeljito razumijevanje". Kontekst sljedeeg ulomka, prvi put objavljenog 1858. godine, su
sotonske "obmane", "spiritizam" i tvrdnja da ivi mogu komunicirati s mrtvima.
"Vidjela sam da sveti trebaju temeljito razumjeti sadanju istinu koju su obvezni stei
iz Svetog pisma. Oni moraju razumjeti stanje mrtvih, jer e im se javljati avolji duhovi,
tvrdei da su njihova dragi roaci ili prijatelji, koji e im objaviti nebiblijske doktrine. Oni e
uiniti sve to je u njihovoj moi da izazovu osjeaje i uinit e pred njima uda da bi
potkrijepili ono to tvrde. Boji narod mora biti spreman da se ovim duhovima odupre
biblijskom istinom da mrtvi ne znaju nita i da su oni koji se javljaju duhovi avolski." (EW
262)
White je kasnije puna dva poglavlja svoje knjige Velika borba posvetila ovom
predmetu (str. 456-482). U njima potvruje da se obmana koja je prvi put dola preko zmije u
Postanku 3,4 s obeanjem: "Ne, neete umrijeti!", po cijelome svijetu proirila u obliku
spiritizma (Isto, str. 482). S druge strane ostaje biblijska istina: "Biblija objavljuje da mrtvi ne
znaju nita, da su im misli propale, da nemaju udjela ni u em to se zbiva pod suncem, da
nita ne znaju o radostima i tugama onih koji su im bili najmiliji na zemlji." (Isto, str. 477)
1. Podrijetlo smrti
U daljnjem razvoju ovog biblijskog uenja E. G. White je razmotrila sljedee toke
vezane uz podrijetlo i prirodu smrti:
Smrt potjee od Sotonine sile. "Zbog svog prijestupa Mojsije je doao pod vlast
Sotone pod vladavinu smrti." (EW 164)
Grijeh je izvor ove sotonske vlasti koja odvaja svoje rtve od Boga. "Odluio je
izazvati njihov pad, da bi, kad ih odvoji od Boga i podvrgne svojoj vlasti, mogao zaposjesti
Zemlju i na njoj uspostaviti svoje kraljevstvo nasuprot Svevinjemu." (Velika borba, str. 456)
2. Uzrok smrti
Dok je u opem smislu smrt prikazana kao plaa grijeha (EW 294), E. G. White
opirno pie o ovoj plai, posebno prikazujui kako se ona prima. Na primjer:
Loe zdravlje moe izazvati preranu smrt. "Prerano propadanje i smrt rezultat su
odvajanja od Boga i nastojanja da se ide putovima svijeta. Onaj koji poputa samome sebi,
mora snositi kaznu. Na sudu emo vidjeti kako Bog ozbiljno gleda na krenje zakona
zdravlja." (Savjeti o ivotu i prehrani, str. 28)
39
Opa neposlunost Bogu vodi u smrt. "Za Adama je rtvovanje prve rtve bio
najbolniji doivljaj on je znao da je bio posluan Bogu, smrti ovjeka ili ivotinje ne bi
bilo." (Patrijarsi i proroci, str. 47)
I zanemarivanje zakona prirode prijetnja je ivotu. "A kada prerana smrt postane ishod
naeg krenja prirodnih zakona, tada nanosimo bol i patnje drugima, liavamo svoje blinje
pomoi koju bismo im za ivota mogli pruiti, liavamo svoje obitelji utjehe i pomoi koju
bismo im mogli dati, zakidamo Boga u slubi koju On zahtijeva od nas da bi se njegova slava
poveala. Zar mi tada nismo prestupnici Bojeg zakona u najgorem smislu?" (Savjeti, str. 11)
Ukratko, smrt je postala sudbinom zlih. "Dok je batina pravednih ivot, dio zlima je
smrt." (Velika borba, str. 466)
3. Priroda smrti
Meutim, smrt ne prevodi pravedne izravno u nebo ni zle izravno u pakao.
"Mnogi se utjee uvjerenjem da njihovi voljeni uivaju blaenstvo Neba, i ne slutei
opasnost, sluaju 'prijevarne duhove i avolske nauke'." (Velika borba, str. 474) Osim toga,
"kako je krajnje odbojno vjerovanje da se dua nepokajanog im dah napusti tijelo izruuje
paklenom ognju". (Isto, str. 468)
Umjesto toga smrt je stanje slino snu. "Svojoj vjernoj djeci Krist predstavlja smrt kao
san. Njihov ivot je sakriven s Kristom u Bogu i dok ne zatrubi posljednja truba, oni koji
umiru spavat e u Njemu." (enja vjekova, str. 450)
Smrtni san traje samo trenutak. "Za kranina smrt je samo san, trenutak tiine i tame."
(Isto, str. 674)
U smrti nema svijesti ni znanja, planiranja ni umovanja. "Mnogi su oekivali da od
Lazara uju udesan izvjetaj o prizorima kojima je bio svjedok nakon smrti. Bili su
iznenaeni to im nita nije rekao. Nije imao nita od toga da im kae. Nadahnue objavljuje:
'Mrtvi ne znaju nita Davno je nestalo i njihove ljubavi i mrnje i zavisti.' (Prop 9.5.6)"
(Isto, 475.476)
Samo e uskrsnue prekinuti smrt. "Oni koji silaze u grob borave u tiini Oni
spavaju, a Boja e ih truba probuditi u slavnu besmrtnost." (Velika borba, str. 471)
Stoga na pravednu osobu smrt ne djeluje zastraujue. "Za vjernika smrt mnogo ne
znai. Krist o njoj govori kao malo vanoj. 'Ako tko dri rije moju, sigurno nee nigda
vidjeti smrti.' Za kranina smrt je samo san, trenutak tiine i tame. ivot je sakriven s
Kristom u Bogu i 'kad se pojavi Krist, va ivot, tada ete se i vi s njim pojaviti zaodjenuti
slavom'. (Iv 8,51; Kol 3,4)" (DA 787; usp. enja vjekova, str. 450)
40
B. O besmrtnosti due
E. G. White posveuje prilino veliku pozornost uenju o besmrtnosti due i smatra ga
lanom i opasnom obmanom.
Ta je doktrina sotonskog podrijetla. "I to je bio dokaz da je rodoskvrni, pijani Amnon
po svojoj smrti prenesen u rajske dvore, da bi se tamo oistio i pripremio za drutvo
bezgrenih anela! Svakako ugodna pria, dobro sroena da zadovolji tjelesno srce! Ovo je
isto Sotonino uenje i ono je vrlo djelotvorno. Treba li se uditi to uz takve propovijedi zlo
obiluje?" (Velika borba, str. 462)
Ovu doktrinu neemo nai nigdje u Bibliji. "Uenje o svjesnosti nakon smrti, o
duhovima umrlih koji komuniciraju sa ivima, nema osnove u Svetom pismu, a ipak se ove
teorije proglaavaju istinom." (Ev 603)
injenica je da je ova nauka ula u kransku crkvu. "A zmijina izjava pred Evom u
Edenu 'Ne, neete umrijeti!' bila je prva propovijed o besmrtnosti due. I ta tvrdnja, koja
poiva jedino na autoritetu Sotone, odzvanja s propovjedaonica kranskog svijeta i veina je
pripadnika ljudskog roda jednako spremno prihvaa kao i nai praroditelji." (Velika borba, str.
458) "Teorija o besmrtnosti due jedno je od onih lanih uenja to ih je Rim, posuujui od
poganstva, pripojio religiji kranskog svijeta. Martin Luther je svrstava meu udovine
izmiljotine koje ine rimskog gnojita dekretala'. (E. Petavel, The Problem of Immortality,
str. 255) Komentirajui Salomonove rijei u Knjizi Propovjednika, da mrtvi nita ne znaju,
Reformator kae: 'Jo jedno mjesto koje dokazuje da umrli ne osjeaju. Tamo, kae, nema
djela ni umovanja, ni spoznaje, ni mudrosti. Salomon je zakljuio da mrtva spavaju i nita ne
osjeaju. Oni tamo lee, ne raunajui ni dane ni godine, ali kad se budu probudili, init e im
se da su spavali jedva koji trenutak.' (Martin Luther, Exposition of Solomon's Booke Called
Ecclesiastes, str. 152)" (Velika borba, str. 471)
C. Poraz smrti
Protuotrov smrti je uskrsnue i njegova mo.
"Tako je nagraena vjera ove ene. Krist, veliki Davatelj ivota, vratio joj je sina. Na
slian nain e vjerni biti nagraeni kad e smrt, prigodom Njegova dolaska, izgubiti svoj
alac i grobu biti oteta pobjeda koju je prisvajao." (PK 239)
Uskrsnue ne bi bilo potrebno kad bi pravedni neposredno poslije smrti uzali na
nebo. "Ako su pravednici etiri tisue godina u asu smrti odlazili izravno u Nebo, kako je
Pavao mogao rei da ako nema uskrsnua, onda i 'oni koji u Kristu umrijee, izginue'?
Uskrsnue uope ne bi bilo potrebno." (Velika borba, str. 469)
41
Zato samo Krist ima kljueve ivota i smrti. "On koji e i sam uskoro umrijeti na
kriu, stajao je s kljuevima smrti, kao pobjednik nad grobom pokazujui svoje pravo i silu da
da vjeni ivot." (enja vjekova, str. 453)
Samo e pravedni narod koji bude ivio u vrijeme Kristova povratka doivjeti
preobraenje i nikada ne okusiti smrt. "Kraj Njega su bila dva nebeska bia, u prisnom
razgovoru s Njim. Tu je bio Mojsije koji je razgovarao s Bogom na Sinaju i Ilija kome je dana
uzviena prednost, dana jo samo jednom Adamovom sinu, da nikada ne doe pod vlast
smrti." (enja vjekova, str. 362) "ivi pravedni se preobraavaju 'u jedan hip, u tren oka'. Na
Boji su glas proslavljeni; sada su besmrtni i sa uskrsnulim svetima odneseni u zrak u susret
Gospodinu." (Velika borba, str. 554)
One koji nee doivjeti ni preobraenje ni unitenje eka samo smrt druga smrt.
"Kao posljedica Adamovog grijeha, smrt je prela na cijelokupni ljudski rod. Svi bez
razlike odlaze u grob. A zahvaljujui uvjetima to ih sadri plan spasenja, svi e biti izvedeni
iz svojih grobova. Jer e 'uskrsnuti pravedni i nepravedni'. (Dj 24,15) 'Jer kao to u Adamu svi
umiru, tako e u Kristu svi oivjeti.' (1 Kor 15,22) Ali izmeu obiju skupina postoji razlika.
'Dolazi, naime, as kada e svi koji poivaju u grobovima uti njegov glas te izii iz njih: koji
su inili dobro, na uskrsnue na ivot; koji su inili zlo, na uskrsnue na propast.' (Iv
5,28.29) Oni koji 'se nau dostojni' uskrsnua ivota bit e 'blaeni i sveti'. 'Nad ovima druga
smrt nema vlasti.' (Otk 20,6) Ali oni koji pokajanjem i vjerom nisu osigurali oprost moraju
primiti kaznu za prijestup 'plau grijeha'. Oni trpe kaznu koja je razliita po trajanju i jaini,
'po svojim djelima', koja na kraju zavrava drugom smru. Budui da je Bogu nemogue, s
obzirom na Njegovu pravdu i milosre, spasiti grjenika u njegovim grijesima, On ga liava
ivota kojega je prokockao svojim prekrajima i kojega se pokazao nedostojnim. Jedan
nadahnuti pisac kae: 'Jo malo i nestat e bezbonika: mjesto e njegovo traiti, a njega vie
nema.' A drugi izjavljuje: 'I bit e ko da ih nigda bilo nije.' (Ps 37,10; Ob 16) Pokriveni
sramotom, utonut e u beznadni, vjeni zaborav." (Velika borba, str. 467)
No pravedni e nadvladati smrt s Kristom u Njegovom uskrsnuu.
"Nigdje u Svetom pismu nema tvrdnje da pravedni smru odlaze na mjesto nagrade ili
zli na mjesto kazne. Patrijarsi i proroci nisu ostavili takvo obeanje. Krist i Njegovi apostoli
nisu ga nagovijestili. Biblija jasno ui da umrli ne idu neposredno u Nebo, nego spavaju do
uskrsnua (1 Sol 4,14; Job 14,10-12). Onog trenutka kad se prekine srebrna vrpca i zlatna se
svjetiljka razbije (Prop 12,6) ovjekove misli prestaju. Oni koji silaze u grob borave u tiini.
Nemaju udjela ni u emu to biva pod suncem (Job 14,21). Blaeni odmor za umrle pravedne!
Za njih je vrijeme, bilo kratko ili dugo, samo jedan trenutak. Oni spavaju, a Boja e ih truba
42
probuditi u slavnu besmrtnost. 'Zatrubit e truba i mrtvi e uskrsnuti neraspadljivi A kad se
ovo raspadljivo obue neraspadljivou i ovo smrtno tijelo besmrtnou, tada e se ispuniti
pisana rije: "Pobjeda proguta smrt."' (1 Kor 15,52-54) Kad budu ustali iz dubokog sna,
nastavit e misao tamo gdje su je prekinuli. Posljednji osjeaj je bio ubod alca smrti, a
posljednja misao da padaju pod vlast groba. Kad budu uskrsnuli iz groba, njihova prva
radosna misao odjeknut e u pobjedonosnom uzviku: 'Gdje je, smrti, tvoja pobjeda? Gdje je,
smrti, tvoj alac?' (1 Kor 15,55)" (Velika borba, str. 471.472)
IV. Literatura
Althaus, P. The Theology of Martin Luther. Philadelphia, Fortress, 1966.
Anderson, R. S. Theology, Death and Dying. Oxford, Blackwell, 1986.
Bailey, L. R. stariji. Biblical Perspectives on Death. Philadelphia, Fortress, 1979.
Beyerlin, W., urednik. Near Eastern Religious Texts Relating to the Old Testament.
Philadelphia, Westminster, 1978.
Bultmann, R. "Thanatos." Theological Dictionary of the New Testament. Sv. 3, str. 25,
Cullmann, O. Immortality of the Soul or Resurrection of the Dead? New York,
Macmillan, 1958.
Eichrodt, W. Theology of the Old Testament. Philadelphia, Westminster, 1967., sv. 2.
Froom, LeRoy. The Conditionalist Faith of Our Fathers. 2 sveska. Washington, D. C.
Review and Herald, 1965.1966.
Harris, M. J. Raised Immortal: Resurrection and Immortality in the New Testament.
Grand Rapids, Eerdmans, 1983.
Hick, J. Death and Eternal Life. New York, Harper and Row, 1976.
Jeremias, J. The Parables of Jesus. Popravljeno izdanje. New York, Scribner's and
Sons, 1963.
Johnston, R. M. "After Death: Resurrection or Immortality? Ministry, rujan 1983., str.
7-10.
Jungel, E. Death: The Riddle and the Mystery. Philadelphia, Westminster, 1974.
Kaiser, O. i E. Lohse. Death and Life. Prijevod J. E. Steely. Nashville, Abingdon,
1981.
K\ng, H. Eternal Life: Life After Death as a Medical, Philosophical and Theological
Problem. Garden City, N. Y., Doubleday, 1984.
Mills, L. O., urednik. Perspectives on Death. Nashville, Abingdon, 1969.
43
Nickelsburg, G. W. E: Resurrection, Immortality, and Eternal Life in Intertestamental
Judaism. Cambridge, Mass., Harvard Univerity Press, 1972.
Pritchard, J. B., urednik. Ancient Near Eastern Texts. Princenton, N. J., Princeton
University Press, 1955.
Provonsha, J. W. Is Death for Real? An Examination of Reported Near-Death
Experiences in the Light of the Resurrection. Mountain View, Calif., Pacific Press, 1981.
Rahner, K. On the Theology of Death. New York, Herder and Herder, 1972.
Robinson, H. W. Inspiration and Revelation in the Old Testament. Toronto, Oxford
University Press, 1946.
Thielicke, H. Living with Death. Grand Rapids, Eerdmans, 1983.
Tromp, N. J. Primitive Conceptions of Death and the Nether World in the Old
Testament. Rome, Pontifical Biblical Institute, 1969.
Wolff, H. W. Anthropology of the Old Testament, Philadelphia, Fortress, 1973.
Zurcher, Jean R. The Nature and Destiny of Man. New York, Philosophical Library,
1969.
(Dovrio prijevod 27/09/00 08:45:09; pregledao 06/10/00 08:33:32)
44