(Poeo prevoditi 15. 10.

00 10:24:07)
Handbook of Seventh-day Adventist Theology 13
str. 418-456.
Stvaranje
William H. Shea
Uvod
Stvaranje je temeljni dogaaj kojim poinje povijest svijeta i ovjeanstva. Ono je
takoer temelj povijesti spasenja ljudskog roda budui da su ljudi ubrzo nakon stvaranja pali u
grijeh. Izvjetaj o padu nalazimo u Postanku 3. Njemu u Postanku 1 i 2 prethodi izvjetaj o
stvaranju. Sasvim je prirodno da Biblija poinje izvjetajem o stvaranju. Meutim, i u drugim
starozavjetnim tekstovima nalazimo vane izjave o stvaranju. U svakom prouavanju ove
doktrine moramo uzeti u obzir i ove tekstove.
Osim Starog zavjeta i Novi zavjet ui doktrinu o stvaranju. U njemu je istaknuto vie
injenica. Prva je da je Isus Krist bio aktivan u stvaranju. Druga je da je On Gospodin nad
svim stvorenim. I na kraju se govori o novom stvaranju. U izjavama Novog zavjeta po tom
pitanju, kao na primjer u Otkrivenju, novo stvaranje povezano je sa starim. Slino je njemu,
ali se u neemu i razlikuje. Bit e naprednije i istananije od prvotnog stvaranja. Sad moemo
iz ove ope perspektive prijei na razmatranje samih tekstova.
I. Stvaranje u Starom zavjetu
A. Postanak 1
1. U poetku
2. Nebesa i zemlja
3. Stvaranje svjetla prvog dana
4. Element vremena u danima stvaranja
5. Podjela svoda drugog dana
6. Podjela kopna i mora treeg dana
7. Pojava nebeskih tijela etvrtog dana
8. Knjievni i povijesni odnosi izmeu treeg i etvrtog do esto dana
9. Stvaranje ptica i riba petog dana
10. Stvaranje kopnenih ivotinja i ljudskih bia estog dana
11. Poezija u Postanku 1
1
12. Slika Boja
13. Prehrana ljudi i ivotinja
14. Stvaranje subote sedmog dana
B. Postanak 2
1. Slinost predmeta
2. Uporaba boanskih imena
3. Knjievni oblik
4. Zasaeni vrt
5. etiri rijeke
6. Drugi opis Edena
7. Stvaranje ene
C. Mudrosne knjige: Job
D. Psalmi
1. Psalam 104
2. Psalam 19
3. Psalam 8
E. Proroci
1. Amos
2. Izaija
3. Jeremija
F. Ostale izjave o stvaranju u Starom zavjetu
G. Datum stvaranja
II. Stvaranje u Novom zavjetu
A. Tjedan stvaranja kao odreeno razdoblje u vremenu
B. Otkrivenje i vjera u stvaranje
C. Krist kao Stvoritelj
D. Stvaranje u vijesti posljednjeg vremena
E. Konano ponovno stvaranje: Nova zemlja
III. Teologija i osobno iskustvo
A. Mi smo Njegova stvorenja
B. Oboavanje naeg Stvoritelja
C. Upraviteljska sluba
D. Povijesni in stvaranja
E. tovanje Odravatelja
2
F. Bog se otkriva u prirodi
G. Odbacivanje evolucije
H. Misija i vijest
IV. Povijesni pregled
A. Drevni Bliski istok
1. Asirsko gledite: Enuma Eli
2. Starobabilonska verzija: Atrahasis
3. Sumersko stvaranje
4. Drevni egipatski mitovi o stvaranju
5. Grka teologija o stvaranju
B. idovska literatura izmeu dva zavjeta
C. idovski izvori iz prvog stoljea
D. Prva crkva: Origen i Augustin
E. Srednjovjekovno razdoblje: Akvinac kao primjer
F. Reformacija: Martin Luther kao primjer
G. Doba racionalizma
1. Knjievna kritika knjige Postanka i izvjetaja o stvaranju
2. Znanstvena kritika knjige Postanka i izvjetaja o stvaranju
H. Doprinosi adventista sedmog dana
V. Adventistiko razumijevanje stvaranja
VI. Komentari Ellen G. White
A. Priroda i Bog prirode
B. Znanost i Biblija
C. Autentina povijest poetka naeg svijeta
D. Bog nije bio vezan uz pretpostojeu materiju
E. Subota stara kao i sama zemlja
F. Znanost, prava i lana, i otkrivenje
G. Izjave o potopu iz 1890.
H. Dokazi promjena uzrokovanih potopom
I. O planinama i njihovom nastanku
VII. Literatura
I. Stvaranje u Starom zavjetu
3
A. Postanak 1
Prvu izjavu o stvaranju svijeta nalazimo u Postanku 1. Tu je opisano kako je Bog
uspostavio svijet s njegovim stanovnicima, ivotinjskim i ljudskim. Budui da nitko od ljudi
nije bio prisutan kada je to Bog uinio, ne preostaje nam drugo do oslanjati se na otkrivenje
da bismo dobili sliku svijeta koji je nastajao tijekom tjedna stvaranja. Bog je stvarao nizom
odvojenih i zasebnih postupaka. Izvjetaj pokazuje da su ova djela obuhvaala razdoblje od
sedam dana. Svaki od njih sastojao se od svjetlog i mranog razdoblja, kako to otad imamo
kod svih dana. Tako je Stvoritelj pri stvaranju postavio okvir, a onda nam otkrio u emu se
ono sastojalo. Ne samo da je u to vrijeme subota odvojena kao posebno vrijeme, ve je ona
oznaila i kraj Bojem posebnom stvaranju. Tako je nastao originalni uzorak za jedinicu
vremena koju poznajemo kao sedmodnevni tjedan.
1. U poetku
Postanak 1,1 poinje ovisnom prijedlonom frazom "u poetku". Postanak 1,1 je dio
konteksta Postanka 1,2 i ostatka poglavlja. Svrha ove fraze bila je jednostavno dati kratak opis
svijeta kakav je bio kad se Bog s njim poeo posebno baviti. Neki su ovu zavisnu frazu
preveli "kad je Bog poeo stvarati". Premda tako izraena moe biti slobodnija od izvornog
hebrejskog, ona ne prenosi ideju da se ovdje radi o stvaranju koje slijedi, a ne o ranije
postojeem stanju. Tekst priznaje injenicu da je inertna Zemlja prije tjedna stvaranja bila u
vodenom stanju, ali nije posebno zainteresiran da odredi koliko je to stanje moglo dugo
trajati.
Glagol kojeg nalazimo u ovoj poetnoj reenici je b`r`, ispravno preveden "stvorio
je". Ovaj glagol Biblija koristi samo kad opisuje Boje aktivnosti. Ljudska bia i Bog mogu
nainiti predmete, stvari ('``h). I Bog moe neto nainiti sluei se istim glagolom, ali
samo On moe stvoriti u smislu koji je naznaen rijeju b`r`. Stoga samo Bog moe
stvoriti materiju koju je oblikovao kasnije, prigodom stvaranja, dok je i Bog i ljudska bia
mogu oblikovati na razne naine.
Subjekt glagola b`r` je Bog, ovdje nazvan opom rijei za Boga u hebrejskom,
'
e
l^him. On je subjekt svih glagola za stvaranje, pravljenje i oblikovanje u Postanku 1. Jedini
pravi Bog predstavljen je ve u prvoj reenici izvjetaja o stvaranju; On je koji djeluje sve
vrijeme tijekom ovog izvjetaja. Nijedan drugi Bog ne raspravlja s njime o onome to stvara,
kao to je to u izvanbiblijskim politeistikim priama o stvaranju. On je gospodar stvorenoga i
sve slua Njegov glas dok nastaje u novom organiziranom obliku. Biblijski izvjetaj o
stvaranju je izriit: Ovaj jedini suvereni Bog jedini je pravi Stvoritelj.
2. Nebesa i zemlja
4
Prvi cilj ovog stvaralakog djelovanja to ga nalazimo u ovom tekstu su nebesa i
zemlja. Neki smatraju da je spominjanjem "neba" rije o svemiru. Da bismo mogli procijeniti
ovo tumaenje, moramo vidjeti kako je izraz "nebo i zemlja" uzet u preostalom dijelu ovog
izvjetaja. Ispitivanje ovih sluajeva pokazuje da se rije "nebo" ne odnosi na svemir, ve na
atmosfersko nebo koje okruuje zemlju. To je ono "nebo" o kojem Bog govori kad je drugog
dana tjedna stvaranja podijelio svod. To je nebo u kojem su ptice letjele nakon stvaranja petog
dana (Post 1,20). Stoga se uporaba fraze "nebo i zemlja" u Postanku 1 odnosi na ovu zemlju, a
ne na svemir ili zvjezdano nebo. Ovo ukazuje na geocentrino isticanje tjedna stvaranja.
Orijentirana na znanstvenu metodu, suvremena misao prilazi ovom izvjetaju
zamiljajui nekog promatraa zemlje koji se nalazi izvan nje ili odozgo gleda na nju. No to
nije kut gledanja iz kojega je napisan ovaj izvjetaj. Djela stvaranja otkrivena su i zapisana
kao da su se dogodila pred promatraem na ovoj zemlji, a ne izvan njezinog sustava. Ovakav
kut gledanja ini neke elemente izvjetaja mnogo razumljivijima.
3. Stvaranje svjetla prvog dana
U Postanku 1,3 pie da je Bog prvog dana tjedna stvaranja rijeju stvorio svjetlo da
predre kroz vodenu tamu ove zemlje. Ovdje se javlja pitanje vezano uz etvrti dan stvaranja.
Tog je dana Bog rekao: "Neka budu svjetlila na svodu nebeskom." Tekst pokazuje da su ova
svjetlila bila vee svjetlo (Sunce) i manje svjetlo (Mjesec) i zvijezde (Post 1,14-16). Kako
danas znamo da svjetlo potjee samo iz ovih prirodnih izvora i onih koje je ovjek nainio,
teko je zamisliti kako je Bog prvog dana stvorio svjetlo bez pomoi ovih nebeskih tijela.
Na ovo pitanje postoje dva razliita odgovora. Prvi je da su nebeska tijela zapravo
postojala sve vrijeme, zraei svojim svjetlom, ali su na zemlji bila skrivena pogledu gustim
oblacima koji su je pokrivali, vodenim svodom na nebu. Tek je etvrtog dana ovaj oblak,
odnosno vodeni omota reorganiziran, pa su ova nebeska tijela postala vidljivija. Ova teorija
ostaje mogunost, ali zasad nema izravnog dokaza koji bi je podupro.
Drugi nain objanjenja jeste da je svjetlo prisutno prva tri dana tjedna stvaranja dolo
izravno od samog Boga. On je kasnije ovu zadau prepustio nebeskim tijelima spomenutim
etvrtog dana. U Otkrivenju 21,23 postoji biblijska paralela takve pojave. Novom Jeruzalemu
nee biti potrebno svjetlo ni Sunca ni Mjeseca, jer e sam Bog biti svjetlo. I to je mogao biti
sluaj tijekom prva tri dana tjedna stvaranja.
Ljudi su kasnije poeli tovati ova nebeska tijela koja su im davala svjetlo. Moda je
Bog stvaranjem svjetla odvojeno od Sunca i Mjeseca, koji su kasnije postali predmetima
oboavanja, elio izbjei ovu mogunost. Nae tovanje pripada Onome tko je stvorio
prirodu; ono ne pripada samoj prirodi.
5
4. Element vremena u danima stvaranja
Izvjetaj o svakome od prvih est dana tjedna stvaranja zavrava odreivanjem
vremena. Ono ima standardni oblik i glasi: "Tako bude veer, pa jutro dan prvi wdrugi,
trei, i.t.d.w." Neki su tvrdili da pvdje nije rije o danima s doslovnih dvadeset i etiri sata,
ve o dugim razdobljima tijekom kojih su zemlja i elementi na njoj evoluirali u ono to su
postali kasnije.
Jezik formule za odreivanje vreman iskljuuje ovu mogunost. Svaka izjava sadri
etiri elementa. Prvi je glagol "biti", zapravo dvaput napisan. Zatim dolaze dijelovi dana
povezani s mrakom i svjetlom, veer i jutro. Tree, dan ima broj. I na kraju, postoji rije za
sam "dan". U ovoj sloenoj formuli reeno je da su se pojavili elementi vremena, da su oni
stvorili dan i da je cijeli dan dobio broj. Kad s ovom vrstom formulacije dana usporedimo
druge podatke iz Starog zavjeta (vidi Post 33,13; Izl 12,18; Neh 5,18), onda nema sumnje da
je pisac govorio o dvadeset etirisatnom razdoblju svjetla i tame koji su inili jedan dan.
Dodavanje drugog elementa ove formule rijei "dan" daje odreenost koja zahtijeva
ogranienu i odreenu primjenu ove fraze u vremenu.
5. Podjela svoda drugog dana
Vode nad svodom, ili zemljin omota, ve su postojale drugog dana stvaranja. Tog
dana Bog ih je razdvojio u vode nad svodom i vode pod svodom. Pritom tekst naglaava vode
nad svodom, to se odnosi na zemljinu atmosferu. Hebrejska rije (r. 8) je ispravno prevedena
"nebo". To je dio prostora iznad Zemlje u kojem se skuplja voda u oblacima.
6. Podjela kopna i mora treeg dana
Prvotno stanje zemlje opisano je u Postanku 1,1; tu je ona pokrivena vodom. Prva dva
dana stvaranja nisu promijenila situaciju. Zemlja je i dalje batinik takve situacije, jer je oko
sedamdeset posto njezine povrine jo uvijek pokriveno vodom, morima.
Ova su mora treeg dana dala mjesto kopnu. Nije nam poznato je li Bog stvorio velike
oceanske bazene ili je nagomilao planine. Znamo samo da se u to vrijeme pojavilo kopno to
je omoguilo da Zemlja bude nastanjena biljkama, ivotinjama i ljudskim biima. Biljke koje
su se pojavile bile su podijeljene u tri glavne skupine: "zelenilom travom sjemenitom,
stablima plodonosnim koja, svako prema svojoj vrsti, na zemlji donese plod to u sebi nosi
sjeme" (r. 11). Ovdje je naglaena trajnost, jer je spomenuto sjeme bilo namijenjeno
odravanju bilja, "svako prema svojoj vrsti".
Ova fraza (r. 11) zasluuje panju, jer je omoguila posebno razumijevanje prirode u
devetnaestom stoljeu, poznato kao nepromjenljivost vrsta. Prema tom tumaenju vrste koje
su postojale na zemlji bile su nepromjenjive i ograniene na izvorne vrste koje je Bog stvorio
6
tijekom tjedna stvaranja. Smatralo se da su sve poznate vrste izravni potomci tih izvornih
vrsta. Isto miljenje vladalo je i u odnosu na vrste ivotinja koje su ule u Noinu korablju.
Ova je teorija bila zasnovana na pogrenoj lingvistikoj pretpostavci. Nastala je na
prijevodu rijei l
e
m_n.h~, za koju se mislilo da se odnosi na vrste kakve danas
poznajemo. Budui da je napredak u genetici u prolom stoljeu pokazao da postoje potomci s
modifikacijama, gledano s bioloke strane ovo je staro tumaenje svakako pogreno.
Temeljitije istraivanje ove rijei u biblijskom tekstu pokazuje da je ova teorija
pogrena i s biblijskog gledita. U Postanku 1 ova je rije rabljena za biljke (r. 12), ptice i ribe
(r. 21) i kopnene ivotinje u njihovim trima kategorijama (rr. 24.25). Zbog toga je ova rije
upotrijebljena za veu klasifikaciju ili podjelu biljnog i ivotinjskog carstva. Meutim, u
Levitskom zakoniku 11 ista je rije upotrijebljena za mnogo ue podjele u ivotinjskom
svijetu. U ulomku u kojem se spominju ribe (rr. 14-19) spomenuta je etiri puta, triput u
ulomku o kukcima (r. 22) i jednom u ulomku o ivotinjama koje gmiu po zemlji (r. 29). U
svakom ovom sluaju ona je uzeta za pojedine ivotinje koje bi suvremeni zoolog vjerojatno
svrstao u vrste. Istu razliku nalazimo u paralelnom ulomku u Ponovljenom zakonu 14.
Tako je rije prevedena "svako prema svojoj vrsti" u Postanku 1 upotrijebljena za
velike podjele biljnog i ivotinjsko svijeta, da bi u Leviskom zakoniku 1 i Ponovljenom
zakonu 14 bila upotrijebljena za male podjele. Ona se ni u jednom sluaju ne moe odnositi
na vrste. Smo ralanjivanje rijei l
e
m_n.h~ pomae pojanjenju. Prefiks l
e
je prijedlog
u znaenju "za", "po", "prema". Srednji dio imenice m_n znai "razred" ili "vrsta". Sufiks je
posvojna zamjenica pa pokazuje kome neto pripada. Prijevod "svako prema svojoj vrsti" se
ispravno moe razumjeti kao idiomatski izraz koji se odnosi na "razliite vrste" biljaka i
ivotinja. Drugo je tumaenje da je srednji dio rijei prijedlog m_n, "od"; u tom sluaju bi
ova fraza znaila "prema onome od ega dolazi". U svakom sluaju ova fraza se moe rabiti
na ovaj ili onaj nain i odnosi se na bilo koju vrst biljaka ili ivotinja, bez obzira kako ona kao
grupa bila usko ili iroko definirana. Dok spominjanje bilja koje nosi sjeme "svako prema
svojoj vrsti" (Post 1,12) kao da se odnosi na genetske veze, l
e
m_n.h~ jednostavno ukazuje
na "razliite vrste", na raznolikost. Zbog toga koncept o nepromjenjivosti vrsta iz
devetnaestog stoljea nema biblijske, lingvistike ni bioloke osnove.
7. Pojava nebeskih tijela etvrtog dana
U izvjetaju etvrtog dana Sunce i Mjesec su nazvani veim i manjim svjetlom.
Razlog to nisu uzeta stvarna imena ovih nebeskih tijela mogao bi biti da su ljudi u vrijeme
kad je Mojsije pisao ovaj izvjetaj, Sunce i Mjesec (i zvijezde) smatrali boanstvima pa su im
se zbog toga klanjali. Da izbjegne svako priznavanje ovakvog miljenja, u Postanku 1,16-18
7
uope nisu spomenuti imenom. Jednostavno su bili nebeska tijela koja su se pojavila na
Stvoriteljev poziv. Ona nisu bila neovisna o Njemu. Oni ih je nainio i ona su sluila svrsi
koju je On odredio, posebno oznaavanju vremena i godinjih doba za ljudska bia.
8. Knjievni i povijesni odnosi izmeu treeg i etvrtog do estog dana
Postoji tematski odnos izmeu prva tri dana tjedna stvaranja i tri dana koji su slijedili.
Predmet prvog dana, svjetlo, ponovno se javlja etvrtog dana. Predmet drugog dana, podjela
svoda, ponovno se javlja petog dana. Ptice i ribe popunjavaju oba prostora vezana uz svod.
Predmet treeg dana, kopno s biljkama, povezan je sa stvaranjem estog dana: ivotinje i ljudi
popunjavaju prostor na kopnu i hrane se biljem. Tako je prvi dan izravno povezan sa etvrtim,
drugi s petim i trei sa estim.
Ove su veze u prirodi doslovne, ali isto tako tono prikazuju Boje stvaralako
djelovanje. Bog je stvarao ovim redom i nainom. S obzirom na Njegovu svemogunost,
mogao je sve stvoriti u jedan dan ili ak jednu sekundu, ali to nije uinio. Umjesto toga
odluio se na stvaralake korake, otkrivajui ih jednog po jednog. Mi smo ove dogaaje
upoznali preko biblijskog otkrivenja. U stvaranje su bila ukljuena i druga bia. Aneli su
besumnje promatrali svaki in stvaranja, a Job 38,7 nagovijeta da su i drugi svjetovi
promatrali ovo novo stvaranje.
Tako je redoslijed stvaralakih aktivnosti tih dana stvaranja pokazao ljubav, brigu i
organizaciju Boga kojemu sluimo. On je stvorio svijet odreenim nainom i zatim ga
popunio. Na kraju prva tri dana stvaranja svijet je bio predivan, ali prazan, bez riba, ptica ili
kopnenih ivotinja. Na kraju sljedea tri dana bio je prelijep i pun mnotva ivih stvorenja.
Doista je bilo lijepo to ga je Bog na ovaj nain popunio. Prostor je dobio svoje stanovnike;
obeanje je postiglo ispunjenje.
9. Stvaranje ptica i riba petog dana
Gornji prostor, nebo, nastavale su ptice. One su, naravno, udesno prilagoene svojoj
sredini. Stvaranje svih morskih organizama ovdje spomenutih obuhvaa ak i velike
tann_nim, vjerojatno kitove. Ova su stvorenja bila proizvod Stvoriteljenog zaista trenutnog
stvaranja. Prema teoriji o evoluciji, ivotinjama takve veliine trebala su duga razdoblja za
razvitak.
10. Stvaranje kopnenih ivotinja i ljudskih bia estog dana
Prva treina ovog dijela izvjetaja govori o stvaranju kopnenih ivotinja (Post
1,24.25). Zatim dolazi izvjetaj o stvaranju ljudskih bia, mukog i enskog, detaljniji od bilo
kojeg izvjetaja o nekom drugom elementu tjedna stvaranja. I na kraju, Postanak 1,29.30
govori o prehrani koju je Bog odredio kopnenim ivotinjama i ljudima.
8
U retku 24 rije "vrsta" (ovdje l
e
m_n`h) upotrijebljena je u openitom smislu:
zvijeri, stoka i gmizavci. Svrha je izvjetaja ukazati na raznolikost ivotinja.
11. Poezija u Postanku 1
Skladan ritam izvjetaja u Postanku 1 nametnuo je pitanje nema li u njemu poezije.
Jedan od razloga to ovi reci ponekad izgledaju kao poezija jeste paralelizam misli, inae
karakteristian za hebrejsku poeziju. No u Postanku 1 nema pjesnikog metra, pa bi ga se
tonije moglo opisati kao pjesnika proza. Jedan izuzetak nalazimo u retku 27. Mogue je
vidjeti paralelizam, ak i metar, kako u hebrejskom tako i u hrvatskom jeziku:
"Na svoju sliku stvori Bog ovjeka,
na sliku Boju on ga stvori,
muko i ensko stvori ih."
U sva tri reda javlja se glagol "stvori". Boje ime se javlja dvaput, a u posljednjem
redu se podrazumijeva. Rije za sliku upotrijebljena je dvaput i podrazumijeva se u
posljednjem redu. Na hebrejskom tekst je u redovima vrlo izjednaen, sa slinim brojem rijei
i slogova u svakom redu. Zato ovaj mali ulomak izvjetaja o stvaranju doista moemo
smatrati poezijom. On je proiren u dodatnom izvjetaju o stvaranju u Postanku 2.
Glagol na poetku Postanka 1,26., gdje se prvi put razmatra stvaranje ljudskih bia, u
prvom je licu mnoine: "Nainimo ovjeka na svoju sliku." Ovo se dogaa u proznom dijelu
izvjetaja, a ne u poetskom ulomku. Stoga nemamo pravo iz izvjetaja odbaciti ovu mnoinu,
smatrajui je knjievnim oblikom. Ona ima gramatino znaenje i zato je teoloki i povijesno
znaajna. Oboje, muki i enski oblik ljudske rase prikaz su Boje slike pri stvaranju. Budui
da su izvorno stvoreni, oboje su prikaz slike svog Stvoritelja. Ovdje je rije o jednakosti
kasnije oteenoj i izopaenoj padom u grijeh. (Vidi ovjek, I. C.)
12. Slika Boja
Fraza "na sliku Boja" izazvala je ozbiljne komentare teologa tijekom cijele kranske
ere (vidi ovjek, I. B; Grijeh, I). U takvim je spisima naglaavana razumska snaga i sloboda
izbora koje je ovjek dobio stvaranjem. U skolastikoj teologiji ona ukljuuje i stanje moralne
pravednosti prije pada u grijeh. Od Reformacije protestantski teolozi su bili naklonjeni vie
naglaavati ovu posljednju karakteristiku. Drugi dio ove rasprave bavio se pitanjem do koje su
mjere pad i grijeh izbrisali ili iskrivili ovo prvotno stanje. Takoer su pravili razliku izmeu
izvornog stanja u kojem su bili Adam i Eva i stanja u koje se obnovljeni krani uzdiu u
duhovnom ivotu s Bogom. Openito gledano, ovo posljednje smatrano je potpuno drukijim
od prvotnog stanja ovjeka u vrijeme stvaranja.
9
Rije za "sliku" u Postanku 1,27 je elem, veoma poznata u hebrejskom i njemu
srodnim drevnim jezicima. Njome su prvenstveno opisivali likove bogova koje su stavljali u
hramove. Smatralo se da oni predstavljaju izgled i funkciju tih bogova. Biblija je jedinstvena
u uporabi ove rijei: u drevna vremena bogovi su pravljeni po uzoru na ljudska bia, dok su u
Bibliji ljudska bia nainjena na sliku Boju.
Suvremeni ljudi su odbacili fiziku stranu ovog izraza. Drevni Hebreji nisu. Njihovo
razumijevanje svijeta i onoga to je dobro u vezi s njim mnogo je stvarnije od naega. Ovo se
vidi iz izvjetaja o stvaranju, u kojem nakon svakog dana stvaranja Bog rezultat svog
stvaralakog djelovanja proglaava "dobrim", a kad je sve dovreno, "vrlo dobrim". Ovakvo
gledanje na materijalni svijet i njegove stanovnike bilo je karakteristino za Hebreje.
Da je slika Boja, na koju su ovjek i ena stvoreni, obuhvaala i fiziki izgled, dio je
razumijevanja vidljivog iz ovdje upotrijebljene rijei. Slika se odnosila na snagu razuma
kojom je ovjek mogao slijediti Boje misli. U svom prvotnom stanju Adam i Eva su bili isti
i bezgreni. U tom smislu su bili moralno slini Bogu, premda su taj poloaj svojim
prijestupom ubrzo izgubili. Slinost Bogu protezala se i na podruje osjeaja. Bog je
osjeajno bie. O tome nalazimo obilje dokaza u Svetom pismu. On voli svoja stvorenja, nije
hladan, bezosjeajan i udaljen bog kakvog Ga prikazuju deisti; prisutan je i aktivan u doticaju
sa svojim stvorenjima. Biblijski izvjetaj o padu u grijeh je pria o Bogu koji trai svoja pala
stvorenja. On u Starom kao i u Novom zavjetu iskazuje ljubav prema tim stvorenjima. Stoga
je prirodno to stvorenja nainjena na Njegovu sliku ove crte trebaju pokazivati u svom
karakteru.
Filozofi, koji su vie isticali razumsku stranu Boje slike u ljudskim biima, to su
ispravno uinili. Moemo se sloiti da to obuhvaa i slobodu izbora kojom je Bog obdario
Adama i Evu u Edenskom vrtu. Meutim ovim silama treba dodati i fiziku stranu slike.
Premda danas ne moemo razumjeti kako je ova strana slike bila izraena, ona bi jo uvijek
trebala biti prisutna u nekim crtama. S obzirom na holistiki pristup ljudskim biima u Starom
zavjetu, treba istaknuti i emocionalni ivot koji prati fiziki izgled. Stoga biti stvoren na
Boju sliku na kraju znai da su ljudska bia Njemu slina u smislu svojih razumskih snaga,
svoje slobode izbora, svoje prvotne moralne istoe (oteene nakon pada u grijeh), svog
fizikog izgleda i svog emocionalnog ivota. Stvoren na sliku Boju znai biti veoma slian
Stvoritelju.
13. Prehrana ljudi i ivotinja
Ovdje naaazimo vezu izmeu treeg i estog dana stvaranja. Treeg dana Bog je
stvorio vegataciju, bilje i drvee. Oni se ve postojali kad su estog dana stvoreni Adam i Eva
10
i kopnene ivotinje. Prvo to je svim ovim stvorenjima bilo potrebno bila je hrana za njihovo
odravanje. Nju je njihov Stvoritelj ve osigurao i prije no to su bila stvorena.
Prvotna prehrana odreena Adamu i Evi tijekom tjedna stvaranja obuhvaala je "sve
bilje to se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna to u sebi nose svoje sjeme" (Post
1,29). Nisu samo Adam i Eva u svom izvorno stvorenom stanju bili vegetarijanci, nego i
ivotinje. To ne ostavlja mogunosti za ivotinjsku grabeljivost prije pada u grijeh.
Mudrost ove izvorne prehrane potvrena je u novije vrijeme. Znanstvene studije
provedeno sa velikom skupinom ljudi pokazale su da, u prosjeku, adventisti vegetarijanci u
Sjedinjenim Amerikim Dravama ive sedam godina due od onih koji meu glavninom
stanovnitva nisu vegetarijanci. U nastavku ovog istraivanja ovaj se prosjeni broj jo
poveao. Tako je suvremena znanost obilno potvrdila mudrost Stvoritelja kad je ljudima
odredio prvotnu prehranu. Nema sumnje da Bog zna to je najbolja hrana za Njegova
stvorenja.
14. Stvaranje subote sedmog dana
Podjela izmeu Postanka 1,31 i 2,1-4 kao i sve druge podjele na poglavlja u Bibliji
nainjena je niz stoljea nakon pisanja prvih spisa ove knjige. Izvjetaj o sedmom danu
pripada izvjetaju o drugih est dana. To se vidi po oznaavanju ovog dana kao "sedmog"
triput u ovom ulomku. Ovdje ne nalazimo ime "subota", ali se glagol `???at javlja u
izvornom znaenju korijena, "prestati". Tako je Bog tog dana "prestao" radom. Lako je vidjeti
kako je ovaj dan dobio ime. Subota je od svih dana bila prva u kojoj je Bog prestao raditi, a
onda, kao odraz te injenice, dan kad su ljudska bia prestala raditi. Tog je dana Bog poivao;
prestao je sa svim svojim stvaralakim aktivnostima. Nije mu bio potreban fiziki poinak, jer
je svemogu, ali boanski poinak je primjer svima nama. Taj je dan boanski poinak dan
ljudskim biima.
Druga boanska aktivnost u Postanku 2,1-4 jeste to je Bog blagoslovio upravo taj
dan. Bog je ve blagoslovio ptice i ribe koje je stvorio petog dana, kao i Adama i Evu koje je
stvorio estog dana (Post 1,28). Time je boanski blagoslov izgovoren nad onim to je stvorio,
ali ne i nad danom. U ovom sluaju boanski blagoslov je izgovoren nad jedinicom vremena,
a ne onim to je stvoreno unutar nje.
Bog je s posebnom namjerom blagoslovio sedmi dan. Blagoslovi nad ivotinjama i
ljudskim biima bili su vezani uzb bioloku reprodukciju. S druge strane ih je blagoslov nad
subotom trebao uiniti duhovno plodnima. ivotinje nisu mogle razumjeti blagoslov izreen
nad ovim danom, ali su to Adam i Eva mogli. Prvi je brani par od samog Stvoritelja saznao
za poseban blagoslov koji je Bog izrekao nad sedmim danom.
11
Drugi blagoslov to ga je Bog dao Adamu i Evi u Postanku 1,28 bilo je vladanje
ivotinjskim svijetom. I subota ukazuje na vladavinu, ali ne vladavinu Adama i Eve nad onim
to je stvoreno. Umjesto toga ona je izraz Boje vladavine nad svime to je stvorio. Zato
subota nije samo uspomena na stvaranje; ona je isto tako dan kojim ovjek priznaje Boju
vladavinu nad onim to je stvorio. Ova odgovornost je detaljnije opisana u etvrtoj zapovijedi
prema kojoj su i ivotinje unutar vrata svetkovatelja subote trebale poivati tog dana. One
nisu mogle prepoznati i svetkovati subotu u duhovnom smislu, ali su jo uvijek mogle imati
koristi od fizikog odmora tog dana.
Bog je poinuo u sedmi dan. Zatim ga je blagoslovio. Na kraju ga je posvetio,
odnosno odvojio za svetu upotrebu. Ovdje je glagol q`da, "biti svet", uzet u uzronom
obliku, pa znai da je Bog subotu proglasio ili uinio svetom. Na slian nain Bog je uinio
svetim ator sastanka to su ga izradili Izraelci (Lev 21,23); tako je on postao poznat kao
"svetinja" (q^de ili miqd` iz istog korijena). U Izlasku 40,9 ator je posveen i postaje
svet; oba izraza, "posvetiti" i "postati svet" potjeu od korijena q^de, "posvetiti", "odvojiti".
Kao to je Svetite bilo posveeno ili postalo svetinjom, tako je subota bila posveena ili
sveto vrijeme, odvojeno za uporabu Bogu i Njegovim ljudskim stvorenjima.
Posveenje subote prigodom stvaranja vano je s obzirom na pitanje da li je subota
iskljuivo idovska ili pripada cijelom ljudskom rodu. Budui da je do spomenute aktivnosti
dolo na kraju tjedna stvaranja, kad su na zemlji stvoreni prvi pripadnici ljudske rase, oito je
subota bila njima dana. Ona je odvojena i posveena za njih kao predstavnike cijelog ljudskog
roda. (Vidi Subota, IIV.)
B. Postanak 2
Drugi izvjetaj o stvaranju poinje u Postanku 2,5. Kritiki nastrojeni znanstvenici
obino smatraju da ovo poglavlje potjee iz drugog knjievnog izvora. Ovim gleditem
pokazuju da nisu razumjeli narav odnosa izmeu ova dva poglavlja koja su meusobno
vezana po naelu ponavljajueg paralelizma. U cijelom Starom zavjetu, a posebice u poeziji,
paralelizam je temeljno knjievno sredstvo. Vrhunski primjer ove vrste ponavljanja nalazimo
u Knjizi o Jobu u kojoj su argumenti izneseni kao poezija. Jobovi prijatelji prolaze kroz tri
glavna ciklusa argumenata, podijeljena na devet pododsjeka. Bog na sve njih odgovara u
svoja tri posljednja govora. Drevnom itatelju je ponavljajui paralelizam uveao zanimanje
za priu koja se pribliavala vrhuncu. Stoga bismo u Postanku 2 oekivali nai paralelne
tvrdnje o stvaranju, ime je istaknuta vanost predmeta.
1. Slinost predmeta
12
Jedan dokaz da je Postanak 2 paralela tvrdnjama u Postanku 1 jeste slinost predmeta.
Oba izvjetaja poinju spominjanjem stvaranja neba i zemlje (Post 1,1; 2,4). Podjela oceana
drugog dana ima paralelu u podjeli rijeka u 2,10. Stvaranje ivotinja estog dana odraava se
u spominjanju stvaranja ivotinja u 2,19. Osiguravanje hrane za ovjeka i ivotinje treeg i
estog dana stvaranja u Postanku 1 razvijeno je u Postanku 2,16 gdje ukljuuje hranu za
Adama i Evu. Vlast nad ivotinjama povjerena ovjeku u 1,28 sada je prikazana u postupku
davanja imena, spomenutom u 2,19. I na kraju, mnogo je detaljnije opisano stvaranje ljudskih
bia, mukog i enskog.
Meutim, ponavljajui paralelizam ne ponavlja robovski ono to je ranije reeno.
Umjesto toga prikazuje predmet na novi nain, uz dopunjavanje koje razrauje ono to se
ranije dogodilo. Upravo to ini Postanak 2 s Postankom 1. U 1,27 se o stvaranju ljudskih bia
govori u kratkoj pjesnikoj izjavi, koja se kasnije razvija u prozi u Postanku 2. Postanak 2
proiruje ono to se ranije dogodilo; ne nijee ga niti mu se suproti.
2. Uporaba boanskih imena
Samo u Postanku 1 nalazimo boansko ime Elohim. Boansko ime uzeto u Postanku
2,4-25 je Jahve. Ova je razlika navela kritiki raspoloene znanstvenike da odrede razliite
izvore za ova dva poglavlja. Ovakvo gledite prate tekoe. Prvo, nema proturjeja izmeu
uporabe Elohim u prvom i Jahve u drugom poglavlju. U Postanku 2,4-25 Bog je nazvan Jahve
Elohim; ovdje nije izostavljeno ime iz Postanka 1, ve je dodano jo jedno boansko ime.
Tako je Elohim sada prikazan u vie pojedinosti kao Jahve Elohim.
Razlika izmeu oba imena je razlika izmeu genetikog i osobnog. Elohim, ili njegov
ei oblik na Bliskom istoku El, koristila su sva semitska drutva u podruju plodnog
polumjeseca. Stoga bi se ime Elohim moglo razumjeti u svim ovim drutvima. S druge strane,
svako od tih drutava imalo je svoje osobne i vlastite bogove: Marduk u Babiloniji, Aur u
Asiriji, Milkom meu Amoncima, Kemo u Moabu i Kaus u Edomu. Jahve je bilo posebno i
osobno ime za pravog izraelskog Boga; nijedan drugi bog u starom svijetu nije se sluio ovim
imenom.
Zato bi Postanak 1 drugi stanovnici drevnog svijeta razumjeli kao opi izvjetaj o
stvaranju uzimanjem opeg imena za Boga kojega su svi poznavali. S druge strane pak,
Postanak 2 je posebni izvjetaj o stvaranju ovjeka i ene, povezan samo s Jahvom, jedinim
Bogom Izraela. Opi Bog, koji je prema Postanku 1 stvorio kozmos, u biti je osobni Bog koji
je odreen ovim dodatnim imenom u drugom poglavlju.
Pisac prelazi s opeg na posebnu identifikaciju Boga zbog onoga to je stvorio, a
opisano je u drugom izvjetaju: ovjeka i enu, Adama i Evu. Oni su bili osobe pa su mogle
13
odgovoriti svom Stvoritelju kako to nijedno od drugih Njegovih stvorenja nije moglo, izravno
osobnom Bogu koji ih je stvorio. Stoga je bilo sasvim u redu i prikladno tog Boga prikazati na
osoban i intiman nain zbog osobne naravi Njegova stvaranja. Premda je uporaba razliitih
boanskih imena u Postanku 1 i 2 teoloki znaajna, ne znai da izvjetaji potjeu iz razliitih
izvora.
3. Knjievni oblik
Postanak 1 pripremljen je i napisan kao paralelna vrsta literarne izjave. Aktivnosti
prva tri dana izravno su usporeena sa stvaralakim djelovanjima u sljedea tri dana.
Postanak 1 je bio makroskopski pregled stvaranja: kako je svijet stvoren za one koji e
ga nastavati. U Postanku 2 prelazimo na mikroskopsku paralelu. U biti mikroskop je usmjeren
na drugu polovicu estog dana tjedna stvaranja. Kao to je za stvaranje u Postanku 1 uzet
teleskop, tako je u Postanku 2 uporabljen mikroskop. Tekst je usredsreen na stvaranje
ovjeka i ene.
Postanak 2 nije organiziran na izravno paralelan nain. Prvo je izneseno stvaranje
mukarca, a stvaranje ene je ostalo za kraj. Ova dva stvaralaka djela imaju paralelni poloaj
na poetku i na kraju izvjetaja. Izmeu njih su drugi elementi prikazani u paru. To su izjave o
vrtu i rijekama. Oba izvjetaja o stvaranju ovjeka i ene u ovom poglavlju sadre tvrdnje o
stanju koje je prethodilo tom stvaranju. U sluaju stvaranja ovjeka ova prethodna tvrdnja
govori o biljnom svijetu i poljima. U sluaju ene prethodna tvrdnja usmjerena je na
ivotinjski svijet (rr. 18-20).
Posebno stvaranje u Postanku 2 opisano je na jedinstven nain. U Postanku 1 Bog je
mnogo toga stvorio rijeju. Rekao je: "Neka bude" i spomenuto se pojavilo. U Postanku 2
upotrijebio je drugi nain. Glagol uzet za ovu boansku aktivnost je y`ar, "oblikovati".
Bog uzima neto to ve postoji prah zemaljski i iz njega oblikuje ovjeka. No ovjek jo
uvijek nije iv; potrebno mu je neto vie. Bog u ovaj lik udahnjuje dah ivota i on postaje
ivo "bie" (ne???e). Ovu rije neki prevode s "dua", ali sadraj samog ulomka jasno
pokazuje da se ovdje radi o cijelom Adamu. Adam je tako nainjen od dva elementa: od
zemaljskog praha i daha ivota. Kemijska analiza je pokazala da je ljudsko tijelo doista
nainjeno od istih kemijskih elemenata to ih nalazimo u zemlji. Dah ivota jednostavno
moemo definirati kao Boju energiju za ivot. Kod nastupa smrti, kako je to kasnije bilo kod
Adama i Eve, ova se dva elementa jednostavno razdvajaju. Zemaljski prah se vraa u zemlju,
a dah ivota Bogu koji je tu energiju dao (Prop 12,7; vidi ovjek, I. E; Smrt, I. A. 3. 4).
Glagol y`ar se inae koristi za opis lonara i njegovog proizvoda (Jr 18,1-4). Stoga
ovdje nalazimo sliku Boga, nasuprot Postanku 1, kako svojim rukama izrauje ovjeka, kao
14
to lonar oblikuje i izrauje posudu. No boanski Lonar moe uiniti vie od toga; On svoj
moe proizvod oivjeti. Kad se Bog spusti na koljena i udahne u ovjekova usta, on oivljuje.
Ovo je antropomorfna terminologija, odnosno "nalik ovjeku", upotrijebljena za boanske
aktivnosti. Mi ne znamo tono kako je Bog izveo ovaj in stvaranja, ali ovi glagoli ukazuju na
Stvoriteljevu brigu prepunu ljubavi i na prisnu povezanost sa stvorenjima dok ih je stvarao.
4. Zasaeni vrt
U Postanku 2,8 Bog sadi vrt, posebno pripremljen za Adama i Evu. Vie od drugih
ovo je posebno mjesto sam Bog pripremio za ljudski par. U njemu je bilo tri vrste stabala.
Prva, vjerojatno u izobilju, bile su voke dobre za jelo, dobra okusa, zamamljive pogledu i
dobre za hranu. Tu su bila posaena i dva druga stabla: stablo ivota i stablo spoznaje dobra i
zla. Ona se u ovom izvjetaju pojavljuju kasnije.
5. etiri rijeke
Postanak 2,20 kae da je iz Edena istjecala jedna rijeka, koja se zatim dijelila u etiri
rijeke. Navedena su njihova imena, ali nije nuno da ih poistovjetimo s rijekama koje su
nastale poslije potopa, kao to su Tigris i Eufrat. Vjerojatno su pretpotopna imena poslije
potopa dana postojeim rijekama na povrini zemlje. Neto slino dogodilo se s imenima
mnogih mjesta koja su iz Engleske prenesena u druge dijelove Britanskog imperija. To nisu
bila ista mjesta, ali su imena prenesena i ponovno upotrijebljena. Zato imena rijeka ne mogu
pruiti odreene podatke o mjestu na kome se nalazio vrt.
6. Drugi opis Edena
Prvi izvjetaj o Edenu (Post 2,8.9) opisuje kako je Bog zasadio vrt i u njega smjestio
ovjeka. Drugi izvjetaj kazuje da je ovjek bio u njemu da ga "uva". (Post 2,15-17) Bog je
Adama stavio u vrt kao vrtlara, da se brine o njemu. Bog mu je isto tako rekao s kojih stabala
moe jesti, a s kojeg ne smije jesti: sa stabla spoznaje dobra i zla.
7. Stvaranje ene
Ulomak u Postanku 2,18-24 sastavljen je od etiri dijela: uvoda, samoga djela,
proslavljanja djela i stanja koje je iz njega proizalo. U uvodu nalazimo izvjetaj o tome kako
je Adam nadjenuo imena ivotinjama, to predstavlja izravnu vezu s Postankom 1. Tamo je
Bog imenovao ono to je stvorio prva tri dana: no i dan, nebo, mora, zemlju. Adam je
nadjenuo imena onome to je stvoreno petog i estog dana: ivotinjama. Adam nije
promijenio imena onome to je Bog stvorio prva tri dana; to je Bog ostavio neimenovano
posljednja tri dana bilo je preputeno Adamu. Tako je nadijevanje imena dovreno, s tim to
je jedan dio pripadao Bogu, a drugi Adamu. Uzajamnost ove aktivnosti snaan je dokaz u
15
prilog injenice da su oba izvjetaja djelo istog autora, da ih nisu pisali razliiti ljudi ili
pisarske kole razdvojene stoljeima.
Postupak davanja imena postavio je pozornicu za stvaranje ene, jer je Adamu
pokazao da je bio sam. Svaka od votinja koju je Adam imenovao imala je par, ali za Adama
nije bilo para. Bog je Adamu mogao stvoriti druicu istodobno kad je stvorio njega, ali to nije
uinio. Tako je Adam stekao vee potovanje prema svojoj druici i bolje razumio Boju
ljubaznu brigu kad se postarao za njegovu potrebu.
Budui da je Eva bila stvorena od rebra uzetog Adamu, a Adam od zemaljskog praha,
Eva je bila nainjena od istih elemenata kao i Adam. Meutim, to je Bog uinio na mnogo
osobniji nain nego da je jednostavno oblikovao drugo ljudsko bie od praha zemaljskoga.
Bog je uspavao Adama i onda mu uzeo jedno rebro i od njega nainio enu, Evu. Uzimanje
rebra ukazuje na jednakost, nasuprot mogunosti uzimanja kosti iz noge, ime bi izrazio
inferiornost, ili dijela glave, ime bi izrazio superiornost.
Kad mu je Bog doveo Evu, Adam je od radosti poeo pjevati. Jedini pravi pjesniki
ulomak u izvjetaju o stvaranju u Postanku 1 je 1,27., gdje je Boja nakana da stvori ljudska
bia izraena trikolonom, pjesnikom jedinicom sastavljenom od tri reda. Taj bismo ulomak
mogli nazvati Pjesmom o stvaranju ovjeka. U Postanku 2,23 imamo Pjesmu o stvaranju
ene. U ovom sluaju je pjesmu ispjevao Adam. Ima slinosti i razlike izmeu ova dva
pjesnika ulomka. Broj rijei i slogova gotovo je izjednaen. Meutim u 1,27 postoji samo
jedna pjesnika cjelina, dok su u 2,23 dvije, svaka s po dva reda.
Ovaj pjesniki izvjetaj u 2,23 ne samo da izraava Adamovu radost to je sebi naao
para, ve neto govori i o autoru. Ostatak Postanka 2 napisan je u prozi, kao i ostatak
Postanka 1 osim retka 27. Tako dva paralelna izvjetaja o stvaranju slijede isti uzorak, a
njihovi pjesniki dijelovi napisani su vrlo slinim stilom. U ovim paralelnim i
nadopunjavajuim izvjetajima isti je pisac slijedi isti uzorak. Uzete zajedno, s ve
zamijeenim paralelama, ove slinosti predstavljaju snaan dokaz da je oba izvjetaja pisao
isti pisac u dopunjavajuem paralelizmu, tako uobiajenom u hebrejskoj prozi i poeziji.
Posljednji element u izvjetaju o stvaranju ene povezan je s ujedinjenim stvorenim
parom i time ukazuje na posljedice po budue narataje ljudskog roda. Adam i Eva, prvi
brani par, trebali su biti primjer prisne zajednice mua i ene. Ovu vezu nije smio naruiti
nikakav drugi ljudski odnos (Post 2,24). Nedostatak odjevnih predmeta u vrijeme njihova
stvaranja izraz je istoe i savrenstva s kojim su izali iz Stvoriteljevih ruku (r. 25; vidi Brak,
I. A. 13).
16
C. Mudrosne knjige: Job
Job 3841 sadri velianstvenu izjavu o Bojoj stvaralakoj snazi, ali ova poglavlja
moemo razumjeti samo ako izvrimo pregled Jobove knjige do tog mjesta. Bog je Joba
proglasio potenim i pravednim, ovjekom koji mu slui cijelim srcem. Sotona se tome
usprotivio, tvrdei da Job slui Bogu samo radi svoje koristi. Stoga je Bog pristao da iskua
Joba. Dozvolio je Sotoni da Jobu oduzme gotovo sve, ukljuujui bogatstvo i obitelj, ali ne i
enu. Bog mu je dopustio da upropasti i Jobovo zdravlje, ali ne i da ga ubije.
Joba su posjetili prijatelji da s njim porazgovaraju o njegovom problemu. Uporno su
tvrdili da Job mora ispatati zbog svojih grijeha. Job je protestirao, tvrdei da ne zna za koje
bi grijehe trebao ispatati. Rasprava je dugo trajala. Jobovi prijatelji nisu bili uvjereni u
njegovu nevinost, ali nisu mogli ukazati ni na jedan grijeh. Jobov etvrti prijatelj Elihu samo
se prikljuio istom miljenju.
Na kraju se Bog u samoobjavi umijeao. Nije rekao Jobu to se dogaa, da su na
kunji njegova vjera i pravednost, a da nije kanjavan zbog grijeha. Tek su kasnije itatelji
mogli vidjeti to stoji iza ovih prizora.
Bog je odgovorio Jobu postavljanjem retorikih pitanja o njegovom razumijevanju
prirode. Kad je shvatio koliko malo zna, Job je bio prisiljen priznati Boju mudrost u prirodi.
Zahvaljujui promatranju Boje mudrosti kako je prikazana u stvaranju, Job bi trebao imati
povjerenja u svog Stvoritelja, premda ne razumije sve to se dogaa u njegovom ivotu.
Tako je zapravo sr knjige o Jobu Boja mudrost koja se oitovala u stvaranju.
Posljednja etiri poglavlja knjige o Jobu predstavljaju snanu izjavu da je Bog iz Knjige o
Jobu Stvoritelj i da se Njegova mudrost oitovala u stvaranju. Ono moe biti oteeno
grijehom, ali je i njemu jo uvijek vidljivo osnovno oitovanje Boje mudrosti.
Redoslijed u Knjizi o Jobu slijedi na opi nain redoslijed tjedna stvaranja. Boje
ispitivanje poinje s pitanjima o neivoj prirodi: "Gdje si bio kad zemlju utemeljih?" (Job
38,4) Naravno, Job nije bio prisutan; pitanje je retoriko. Redoslijed pitanja u poglavlju 38 ide
od osnivanja temelja zemlje, do podjele mora i kopna (rr. 8-11), podjele vremena izmeu
svjetla i mraka (rr. 12-15) i vraa se moru (rr. 16-18). Zatim se vraa na predmet svjetla i
mraka (rr. 19-21).
Sljedei odsjek bavi se elementima u atmosferi (rr. 22-30): snijegom, tupm, vjetrom,
kiom, gromom, ledom i mrazom. Svime upravlja Bog; sve je Bog uredio i pokrenuo. Job to
ne moe uiniti niti objasniti kako to Bog ini.
Zatim dolaze zvijezde sa sazvijeima. Gdje je bio Job kad su stvarane? Moe li ih
voditi i utirati im put? Moe li promijeniti redoslijed godinjih doba na zemlji? (rr. 31-33)
17
Nemogue. Sve je to djelo i posljedica mudrosti Boga Stvoritelja, to nema nikakve veze s
Jobom.
Od trideset i devetog retka Bog se okree ivotinjama i pticama. Ovaj ulomak poinje
s lavovima i nastavlja uglavnom s kopnenim ivotinjama; tu i tamo spomenute su ptice.
Ulomak postie vrhunac spominjanjem dvaju udovita, Behemotom usred 40. poglavlja,
vjerojatno nilskim konjem, i Levijatanom na kraju tog poglavlja, vjerojatno krokodilom. (U
nekim prijevodima se Behemot spominje na kraju 40., a Levijatan na poetku 41. poglavlja.)
Job nije sudjelovao u stvaranju nijednog od njih. Sve je Boje djelo koje pokazuje Njegovu
mudrost u stvaranju.
Pred ovim prikazom Boje mudrosti Job se ponizuje i kaje u prahu i pepelu, zadivljen
Stvoriteljevom veliinom: "Ja znadem, mo je tvoja neograniena." Job je nauio da se ak u
patnji moe pouzdati u Stvoritelja, ija se mudrost oitovala u onome to je stvorio. Nakon
ovog razumijevanja za Joba dolazi konana obnova svega (Job 42,12.13).
D. Psalmi
1. Psalam 104
Nacrt Psalma 104 slijedi uzorak dana stvaranja u Postanku 1. U njemu ne nalazimo
identifikaciju pojedinih dana stvaranja, ali slijedi njihov redoslijed dogaaja. Psalam pokazuje
to e ti dani donijeti; ukazuje na njihov potencijal, funkciju i vrijednost. Pjesniki jezik prua
goleme mogunosti za proslavljanje Boga koji je sve stvorio.
Element koji je stvoren prvog dana bilo je svjetlo koje je obasjalo zemlju, ali u Psalmu
104,2 je Bog taj koji se ogrnuo svjetlou. Od Njegove velike slave zrai svjetlo stvaranja.
Psalam 104 predstavlja odgovor na odavno postavljeno pitanje o izvoru svjetla prvog dana
stvaranja: Svjetlo koje okruuje Boga osvijetlilo je zemlju (vidi I. A. 3). Drugog dana
stvaranja u Postanku podijeljen je svod. Psalam 104,3.4 govori o istim elementima. Bog je
atmosfersko "nebo razapeo kao ator". Ovaj ator obuhvaa sva Boja stvorenja na zemlji.
Gospodin je ne samo stvorio atmosferu u kojoj ivimo nego ju je i pokrenuo.
Pojava kopna treeg dana tjedna stvaranja iznesena je kao injenica u Postanku 1. Tu
je Bog jednostavno progovorio i tako je bilo. U Psalmu 104 Bog je "zaprijetio" moru koje je
stajalo nad kopnom. esti redak poinje zemljom koju je pokrila voda prije nego to je Bog
uinio da se pojavi kopno. Ovaj ulomak zavrava devetim retkom uz obeanje da nee kao
ranije pokriti zemlju vodom; nee vie biti ni potopa kao u vrijeme Noe ni prapotopa. Sredina
ovog ulomka opisuje uzdizanje brda i sputanje dolina. Tako je Bog oblikovao zemlju.
Premda Bog ne dozvoljava moru da ponovno pokrije zemlju, kako je to uinio prije
nego to je dao da se pojavi kopno, On i dalje natapa zemlju. Natapanje potrebno za bilje i
18
ivotinje i samu zemlju opisano je u recima 10-13. U jednom kreendu Boje vode bivaju
sve vie i vie. Proljea u dolinama daju pie poljskim ivotinjama. Jo se vie diu ptice na
drveu. Na kraju ak su i vrhovi visokih bregova natopljeni ciklusom prirode koji je Bog
uspostavio i osnauje.
S poetkom Psalma 104,14 opisano je stvaranje bilja i njegove upotrebe za hranu,
slijedom istog uzorka kao kod voda, u sve veem kreendu. Hrana osigurava poetke na
ravnici gdje se stoka hrani i ovjekov rad osigurava ljetinu. Odatle dolaze groe, ito i
masline, svako s odreenim mjestom u ivotu ljudi i ena. Iznad njih uzdie se velianstveno
drvee i velika stabla u planinama, cedri libanonski (r. 16). I oni imaju svrhu, jer se u njima
gnijezde ptice. ivot buja i iznad umske granice, jer kozorozi ive na stijenama najviih
planina. Sve to dolazi od kopna koje je stvoreno treeg dana.
Psalam 104 zatim govori o nebeskim svjetlima, ali u redoslijedu koji se razlikuje od
onoga u Postanku 1,14-19. Postanak 1 poinje najveim nebeskim svjetlom, zatim se
smanjuje i prelazi na najmanja svjetla. Psalam 104,19 poinje Mjesecom kad nastupa vee i
Sunce zalazi. Zatim govori o aktivnostima nonih ivotinja. Nakon nonog lova ivotinje se
uvlae u svoje brloge na poinak, a pojavljuju se novi stanovnici zemlje: ustaju ljudi i
objasjani suncem odlaze na rad u polju. Ovdje je redoslijed vremenskih elemenata veer i
jutro, Mjesec i Sunce, lavovi koji djeluju nou i ljudi koji rade danju sve je ureeno
okvirom vremena iz Postanka 1: "Tako bude veer, pa jutro."
Petog dana je svod, koji se razdijelio drugog dana, nastanjen pticama gore i ribama
dolje. U psalmu more vrvi ivotom (r. 25); tu je i veliki Levijatan, spomenut u Postanku. Ptice
ovdje ne spominje, jer su se ve pojavile uz drvee stvoreno treeg dana. Upravo kao to se
petog dana u moru pojavio ivot, tako se na njemu sada javlja novi oblik ivota, ljudska bia
koja plove u amcima (r. 26; RU: "Tamo lae plove", to nema u KS).
Prema Postanku 1 estog dana stvorene su prve ivotinje a zatim ljudi. Ljude pjesnik
smatra krunskim dostignuem stvaranja. Neobino je, ali oni u psalmu ak nisu izravno
spomenuti u izvjetaju o estom danu, koji se uglavnom bavi onim to je potrebno za
odravanje ivota na zemlji. Boga vidimo kako iz ruke hrani svoja stvorenja, kao to bi to
inio njeni pastir ili uvar u zoolokom vrtu: "Otvara li ruku, nasite se dobrima." (r. 28)
Bog je stvaranje ovjeka dovrio udahnuvi u njega dah ivota. Ovaj posljednji
postupak spomenut je u psalmu, ali drukijim redoslijedom (rr. 28-30). Ovdje saznajemo to
se dogaa kad Bog oduzima dah: "Sakrije li lice svoje, tad se rastue; ako dah im oduzme,
ugibaju, i opet se u prah vraaju." (r. 29) Tek sada psalam govori o davanju tog stvaralakog
duha za ivot (r. 30). Izdisanje daha ivota nije kraj ovjeanstvu ni kraj vrstama. Bog iznova
19
alje svoj dah ivota i ivot se obnavlja u sljedeem narataju. Prokletstvo grijeha i smrt su
doli, ali unato njima dolaze Boji blagoslovi i obeanja; Njegov narod e nadvladati
neprijatelja.
U Postanku izvjetaj o tjednu stvaranja nastavlja opisom sedmog dana. Ovaj psalam
ima neto slino. U subotu prepoznajemo Bog kao svog Stvoritelja; mi Ga proslavljamo u
uspomeni na stvaranje. To je prvo to je spomenuto u Psalmu 104,31. Kad je zavrio sa
stvaranjem, Bog je rekao da je "vrlo dobro". U Psalmu 104 On se raduje svojim djelima (r.
31). No dogaa se jo neto: "On pogleda zemlju, i ona se potrese." (r. 32) Ovo je slika
teofanije, oitovanje Boje prisutnosti. Ovo se dogaa subotom kad se Bog pribliuje i
objavljuje svom narodu. Obuzet dubokim tovanjem on se pred Njim klanja.
Ovo bogosluje opisano je u sljedea dva retka. Ljudska bia iskazuju tovanje, ast i
slavu te hvale Boga (r. 33). Ovo nije jednokratna pojava: psalmist obeava da e to initi
dokle god ivi. Hvale Gospodinu jednako su na usnama psalmiste. I tiina je dio tovanja
Boga. U retku 34 pjesnik moli da bi tiho razmiljanje o Gospodinu bilo ugodno Bogu. (Nai
prijevodi nisu zabiljeili ovu misao, ve govore o "pjevanju" umjesto "meditaciji".) Na kraju
ovo razmiljanje o iskazivanju tovanja Bogu zavrava radou (r. 35).
2. Psalam 19
Prva polovica Psalma 19 i etvrti dan stvaranja pokazuju prilinu slinost. U oba
izvjetaja Sunce je glavna linost. U Psalmu 19 Sunce ima funkcionalnu zadau: da svakog
dana zagrijava zemlju. Prvu polovicu psalma poneki smatraju drevnom kanaanskom himnom
Suncu. Takvo tumaenje zamjenjuje pjesniku personifikaciju s teolokom deifikacijom;
ovdje se radi o prvoj, a ne drugoj. Redci 2-5 govore o tome tko se se proslavlja Boji djelima
na nebesima. Ne Sunce ni zvijezde, ve Bog kao njihov Stvoritelj (r. 2). Ovakvo proslavljanje
Boga traje danju i nou jer su Boja djela stalno prisutna na nebu. Posebno je istaknuto nono
nebo. Zvijezde su savreno tihe, a ipak govore svojim jezikom, ne ujno ve vidljivo. One
pokazuju koliko je silan i velianstven Bog Stvoritelj.
Redoslijed u Psalmu 19 ide od manjih nebeskih tijela, od zvijezda u redcima 2-5, do
veeg, Sunca, opisanog u redcima 5-7. I Sunce govori o Stvoritelju, ali na drukiji nain od
zvijezda. Ono je vidljivije; njegovo se djelovanje vidi i izravnije osjea. Sunce iri svoju
toplinu na sve; nita nije njemu skriveno (r. 7). Sve je to na kraju djelo Boje, koji je na nebu
postavio ator Suncu. Ono nije jak ovjek ni snani bog; ono je "ko div". Personifikacija se
oslanja na usporedbu da ukae na funkciju Sunca. Zvijezde svojim bezglasnim govorom i
Sunce sa svojim arom darovi su pravoga Boga i otkrivaju Njegovu mudrost.
20
Druga polovica ovog psalma, redci 8-15, kao da govore o sasvim drugom predmetu,
Bojem Zakonu ili Tori. U njemu se slavi ovo uenje o Jahvi zbog njegove pomoi i utjehe za
vjernika. Neki tumai smatraju ovu polovicu psalma toliko drukijom da su je proglasili
neovisnim psalmom pohvale Zakona, kao to je Psalam 119, ali to nije sluaj. Postoji oit
razvoj izmeu obje polovice. Prva opisuje ono to bismo mogli nazvati opim otkrivenjem,
otkrivenjem Boga u prirodi. Druga polovica psalma opisuje ono to bismo mogli nazvati
posebnim otkrivenjem, otkrivenje Boga kroz Njegovu izgovorenu i pisanu rije.
Uporaba imena za Boga razlikuje se u obje polovice ovog psalma. U prvoj polovici
upotrijebljeno je boansko ime Elohim, kao i u Postanku 1. A boansko ime upotrijebljeno u
drugoj polovici psalma je Jahve, kao u Postanku 2. Stoga prijelaz s opeg otkrivenja u prirodi
u prvoj polovici psalma, na posebno otkrivenje u drugoj polovici, znai i prijelaz od opeg
otkrivenja o Bogu na posebno otkrivenje o jedinom pravom Bogu, Jahvi.
3. Psalam 8
U ovom psalmu je posebno naglaeno stvaranje ljudskih bia. Ovaj psalam poinje
boanskim imenom Jahve i Njegovom titulom "Gospod na" ('
a
d^n,n~), poznatom "po
svoj zemlji" po onome to je uinio, posebno u stvaranju.
U Psalmu 19 zvijezde govore bezlasnim govorom. Ovdje se govor uje, jer ga
izgovaraju stvorena bia na zemlji. Meutim ovaj govor ne dolazi od najmudrijih i
najinteligentnijih, ve iz usta dojenadi (r. 3). ak i mala djeca mogu u Njegovim stvorenjima
vidjeti Boju mudrost i veliinu. Promatranje Boje mudrosti i slave otkrivene na nebesima
vodi do razmatranja relativnog znaenja, ili nedostatka znaenja, ljudskih bia (rr. 4.5).
Dok promatra nono nebo, pjesnik mora razmiljati o bijednoj beznaajnosti ovjeka u
usporedbi sa zvjezdanim sjajem. Odgovor na pjesnikovo retoriko pitanje predstavlja
iznenaenje. Umjesto da potvrdi kako su ljudi beznaajni u usporedbi sa svime to vidi,
psalmist potvruje da ljudi zauzimaju vano mjesto, jer su bia koja je Bog stvorio: "Ti ga
uini malo manjim od Boga." (r. 6; "anela" u Heb 2,8)
Redci 7-9 govore o onome nad ime ljudi vladaju: nad pticama, ivotinjama i ribama.
Prvo je iznesen sveobuhvatnost ove vlasti (r. 7): "Vlast mu dade nad djelima ruku svojih,
njemu pod noge sve podloi." Sljedea dva retka nabrajaju ivotinje koje nastavaju zemlju, a
podlone su ovjekovoj vlasti. Psalam 8,6-9 je potvrda ili proirenje stvaranja ljudskih bia iz
Postanka 1,26.27. Ljudi jo uvijek vladaju ivotinjskim svijetom; na nesreu to ne ine uvijek
mudro.
E. Proroci
1. Amos
21
Tri veoma poznate Amosove himne Stvoritelju nalazimo u 4,13; 5,8.9 i 9,5.6. U njima
Amos dodaje da se Bog Stvoritelj slui prirodnim elementima za izvravanje svojih sudova
nad zlim i buntovnim ljudskim rodom i Izraelom. Poetak prve himne Stvoritelju (Amos 4,13)
opisuje stvaranje planina. Slika je sukladna Bojem djelovanju treeg dana tjedna stvaranja.
Bog, koji je stvorio ljudski um, poznaje i ljudske misli. Ova spoznaja postaje vaan element u
prorokovim vijestima, jer je Boji sud zasnovan na Njegovom poznavanju pobuda ljudskog
srca i uma. Pretvaranjem jutra u mrak on govori ne samo o tome da danu slijedi no, ve da
slijedi i dan Gospodnji. Izraelci su mislili da e za njih Dan Gospodnji biti dan svjetla, a za
njihove neprijatelje dan mraka. Amos je prorekao obrnuto (Amos 5,18.20). Tako je Bog
nadzirao ne samo fiziko kretanje Sunca i Mjeseca, koje je donosilo svjetle i mrane dijelove
dana, ve i konanu sudbinu ljudskih bia i naroda.
Penjanje na vrh zemaljskih visova u Starom zavjetu je uobiajena fraza za teofaniju.
Ovdje Stvoritelj-Bog dolazi na sud, premda ova himna ne iznosi pojedinosti.
Druga himna Stvoritelju (Amos 5,8.9) opisuje zvijezde kao Boja stvorenja. Dvostruki
i iskrenut red koji "obre mrak u zoru, a dan u najgluu no" ukazuje na prijelaz dana u no,
ali uz to sadri ideju suda i Gospodnjeg dana.
Spominjanje morskih voda podsjea na dogaaje drugog i treeg dana tjedna
stvaranja. Meutim, u ovom sluaju Bog ove vode koristi na drugi nain. Jo uvijek su pod
Njegovim nadzorom, ali sada su namijenjene unitenju. Sad su to poplavne vode, ne Noinog
potopa, ve lokalne razorne poplave suda. Jahve je vladar prirode i nadzire njezine sile. One
su sluile Njegovim naumima pri stvaranju i nastavljaju sluiti Njegovim ciljevima ak i za
sud i unitenje.
Jezik teofanije pojavljuje se u treoj himni Stvoritelju (Amos 9,5.6) na jo upeatljiviji
nain. Da se radi o sudu jasno je: Boji dolazak djeluje na prirodne sile i na narod, koji tui
zbog suda.
Ovaj ulomak ne prikazuje Boga koji nadzire poplavu Nila ili bilo koje druge rijeke.
Umjesto toga oslikava ono to se dogaa s kopnom kad Bog u svojoj teofaniji prelazi preko
njega. Dok prvi hvalospjev jednostavno govori o Bogu koji stupa na gorama, u ovom treem
hvalospjevu On dodiruje zemlju i ona se se rastapa (ispravno u DK). Ovako rastopljena
ponaa se kao rijeni valovi.
2. Izaija
a. Izaija 40,26-28. Kao prva izjava o stvaranju u Knjizi proroka Izaije, ovaj proroki
ulomak nabraja niz suprotnosti izmeu pravog Boga i lanih bogova. U Izaiji 40,18-20 prorok
se ruga idolima s obzirom da su samo djelo ljudskih ruku. Jahve navijeta stvaralatvo
22
retorikim pitanjem: "S kime ete me prispodobit, tko mi je ravan?" (r. 25) Odgovor je da se
nijedan bog ne moe usporediti s Jahvom. Kao dokaz tome je to je On stvorio nebeske
vojske, zvijezde (r. 26). Takvo znanje i djelo daleko nadilaze prirodne snage ovjeka i drugih
bogova. Ne samo to Bog zna njihov broj i ime svakoj. Ne samo to je stvorio zvjezdanu
vojsku, ve je i nadzire i odrava.
Ovdje se javljaju dvije dimenzije Bojeg stvaralatva. Postojanje vjenoga Boga see
vremenski unatrag u vjenu prolost. Njegovo stvaralatvo see i do krajeva zemlje. Nema
nita, pa ni krajnje granice zemlje, to On nije stvorio.
Nota kojom zavrava Izaiji 40,26-28 postaje kljuem koji Izaija kasnije koristi da
spomene druge aktivnosti Boga Stvoritelja. Ove uvodne izjave, koje prikazuju Boga kao
Stvoritelja, nalazimo u Izaiji 42,5; 44,24; 45,12.18 i 48,12.13. Svaka od njih predstavlja uvod
u drugo proroanstvo. Zamjetna je teoloka veza izmeu uvoda i proroanstva koje slijedi.
Stvaranje se dogodilo u prolosti i otkrilo je Boju mo, snagu i mudrost. Proroanstvo see u
budunost, a snaga i mudrost Boga Stvoritelja oitovat e se i onda kad se zbudu proreeni
dogaaji.
Glavna izjava o Stvoritelju u Izaiji 40,26-28 prethodi svim kasnijim formulama.
Drugim rijeima, sve uvodne izjave ukazuju na ovu glavnu izjavu ili iz nje proizlaze. Bog koji
daje proroanstva isti je Bog koji je stvorio svijet. Dvije glavne razlike odvajaju pravoga Boga
od svih lanih bogova drevnog svijeta: Bog je stvorio svijet i zna to e se dogoditi u svijetu
koji je nainio.
b. Izaija 65 i 66: ponovno stvaranje. S tekstovima u Izaiji 65,17 i 66,22 unesen je
novi element Boje stvaralake snage. Ovdje nadahnuti prorok gleda u budunost kad e
zemlja biti obnovljena: "Jer, evo, ja stvaram nova nebesa i novu zemlju." Ovo je proroanstvo
izvorno ukazivalo na stari Jeruzalem (Iz 65,18.19). Bog je to obeao uiniti. No na
proroanstvo narod nije odgovorio odgovarajuom vjerom. Stoga je ovo izvorno obeanje
preneseno na obnovljenu zemlju i na Novi Jeruzalem, kako se to vidi iz proroanstava u
Otkrivenju 21 i 22.
Ova je ideja ponovljena i proirena u Izaiji 66,22.23 gdje nalazimo paralelu izvornom
izvjetaju o stvaranju. Izaija 65,17 govori o novim nebesima i novoj zemlji, upravo kao to
Postanak 1,1 govori o stvaranju starih nebesa i stare zemlje. Izaija 66,22 ponavlja ideju novih
nebesa i nove zemlje, ve iznesenu u Izaiji 65,17. Meutim Izaiji 66,23 ovom ponavljanju
dodaje novu misao: ljude, zajedno s njihovim aktivnostima. Istaknuta je jedna vrst ove
aktivnosti: bogotovlje. Ono je povezano s vremenom, kao to je s vremenom bila povezana i
pojava ljudskih bia pred Stvoriteljem u Edenskom vrtu. Adam i Eva su bili stvoreni estog
23
dana, odnosno u petak, a njihov prvi cijeli dan na zemlji bila je subota, sedmi dan. Ista je
aktivnost predviena i za novu zemlju. U Postanku 1 i 2 postoje dvije usporedne izjave o
stvaranju; tako i u Izaiji 65 i 66 postoje dvije usporedne izjave o ponovnom stvaranju.
3. Jeremija
a. Jeremija 10,11-13: pravi Bog i lani bogovi. Jeremija nastavlja na Izaijino
odbacivanje lanih bogova koji ne mogu stvarati. Jeremija isto tako proiruje Stvoriteljevo
djelo na sadanjost.
U ovom ulomku Jeremija prikazuje lane bogove nepotrebnima: oni nisu stvorili
nebesa i zemlju. Osim toga, oni e prestati postojati; nestat e ih sa zemlje i ispod neba.
Dvanaesti redak predstavlja pravog Boga izrazima Njegova djelovanja u stvaranju: On je
stvorio zemlju, uspostavio svijet svojom mudrou i razapeo nebesa.
Trinaesti redak sadri zanimljiv dodatak starozavjetnom jeziku o Stvoritelju: "Kad mu
glas zaori, hue vode na nebesima, oblake die s kraja zemlje; stvara kii munje, vjetar izvodi
iz skrovita njegovih." Ovo se ne odnosi na prole dogaaje stvaranja, ve na sadanje
dogaaje i Boje aktivnosti, na svijet i na Boji narod. Kia, vjetar, rosa i munje dio su
sadanjeg zbivanja. Bog, koji je ove elemente stvorio tijekom izvornog stvaranja, jo uvijek ih
nadzire i uzima za ostvarenje svojih namjera.
b. Jeremija 27,5: Stvoritelj-Bog i uspon Babilona. Okvir Jeremije 27 je jedan
sastanak u Jeruzalemu. U Jeruzalemu su se okupili razni kraljevi sa zapada, ukljuujui i
Sidkiju, judejskog kralja, da kuju urotu protiv svog gospodara, babilonskog kralja
Nabukodonozora. Jeremija je za njih dobio vijest, prenesenu jezikom stvaranja. "Ja sam
snagom svojom svesilnom i rukom ispruenom stvorio zemlju, ljude i ivotinje na zemlji. I ja
to dajem kome hou." (r. 5) Kao to je Bog prvotno zemlju predao na brigu Adamu i Evi, tako
je sada dio Bliskog istoka dao Nabukodonozoru. Budui da je Stvoritelj, Bog je na to imao
pravo, a ljudi kao to su ti kraljevi sa zapada ne trebaju se buniti protiv te odluke niti protiv
Nabukodonozora koji je provodi.
c. Jeremija 51,15.16. Prethodna izjava o Bojem vlasnitvu i predaji zemlje postavlja
pitanje: Znai li to da e Nabukodonozor i Babilon vladati zauvijek? Posljednje veliko
proroanstvo u Knjizi proroka Jeremije jasno pokazuje da se to nee dogoditi. I ovdje prorok
govori jezikom stvaranja: "On snagom svojom stvori zemlju, mudrou svojom uspostavi
krug zemaljski i umom svojim razape nebesa." (Jer 51,15) Ovaj je redak gotovo jednak
onome u Jeremiji 10,12. U njemu se govori o Bojem trostrukom stvaranju: zemlje, svijeta i
nebesa. Jeremija 51,15 gotovo je ponavljanje 27,5. Zato su Jeremija 27 i Jeremija 51
24
reciproni tekstovi. Jeremija 27 govori o usponu Babilona, a 51 o njegovom padu. Svakome
od ovih proroanstava prethodi uvodna izjava o Stvoritelju.
d. Jeremija 32,17. U Jeremija 32,17 nalazimo sasvim drukiju izjavu o Stvoritelju.
Trideset i drugo poglavlje govori o tome kako e Jeruzalem pasti u ruke Kaldejcima, odnosno
Babiloncima (rr. 24-29). Grad je ve bio pod opsadom kad je Jeremija prorekao da e pasti.
Kao prolog ili uvod u ovu izjavu, Jeremija je dugo nabrajao silna Boja djela u
povijesti (rr. 16-23). Meu njima je na prvom mjestu stvaranje: "O, Jahve, Gospode! Ti stvori
nebo i zemlju snagom velikom, rukom uzdignutom. Nita tebi nije nemogue!" (r. 17)
F. Ostale izjave o stvaranju u Starom zavjetu
Istraili smo pet glavnih primjera izjava o stvaranju u Starom zavjetu: Postanak, Joba,
Psalme, Izaiju i Jeremiju. No time nije iscrpljen materijal u Starom zavjetu; meutim, ostale
izjave moemo ovdje samo nakratko spomenuti. Psalmi sadre vie tekstova o stvaranju osim
tri koja smo ve spomenuli (8; 19; 104). Psalam 24,1 je temeljna izjava o Bojem vlasnitvu.
Psalam 33,6-9 daje iri pogled na stvaranje, uz zakljuak: "Jer on ree i sve postade, naredi
i sve se stvori." Psalam 102,26-28 usporeuje vjenu Boju narav s prolaznom naravi onoga
to je stvorio. Psalam 124,8 ukratko spominje injenicu da je Gospodin stvorio nebo i zemlju.
Psalam 146,6 kazuje neto slino. Psalam 148 je hvalospjev Bogu; slavi Ga personificirana
neiva priroda, jer je sve stvorio.
Drugi primjeri u mudrosnoj literaturi govore o temi stvaranja. Izreke 8 sadre glavnu
izjavu o stvaranju. Tu je mudrost personificirana i opisana kao prisutna kod Boga od poetka,
od stvaranja. Kratku izjavu nalazimo u Izrekama 3,19.20. Jo jednu izjavu o stvaranju
nalazimo u Zahariji 12,1 gdje predstavlja uvodnu izjavu za proroanstvo o onome to e
Gospodin uiniti u budunosti. Nehemija 9,6 pokazuje da je ideja Jahve kao Stvoritelja trajala
do kraja Starog zavjeta.
G. Datum stvaranja
Stari zavjet ne prua odreeni datum za dogaaje tjedna stvaranja u Postanku 1.
Meutim, on prua neke podatke koje moemo upotrijebiti za odreivanje opeg i priblinog
datuma za njih. Kao u mnogim povijesnim djelima, biblijska kronologija mora ii unatrag od
poznatog k nepoznatom. Dobro poznati datumi u Starom zavjetu su datumi vezani uz kraljeve.
Idui unatrag dolazimo do oko 970. godine prije Krista, na poetak vladavine kralja
Salomona.
Dodamo li tom broju 480 godina iz Prve o Kraljevima 6,1., dolazimo do priblinog
datuma izlaska iz Egipta, oko 1450. godine pr. Kr. Do ove toke kronoloka slika je prilino
jasna; od izlaska unatrag podaci nisu toliko precizni. Ovisno o kronolokoj shemi kojom se
25
sluimo, Abrahamovo roenje moe se izraunati na 1950 godina pr. Kr. (uzimanjem 400
godina iz Post. 15,13; usp. Gal 3,17) ili ak 2170 godina pr. Kr (uzimanjem 430 godina
boravka u Egiptu wIzl 12,40w + Jakov je imao 130 godina kad je otiao u Egipat wPost
49,9w + 60 godina do Izakova roenja wPost 25,26w + 100 godina do Abrahamova roenja
wPost 21,5w).
Uz ovih nesuglasica, od Abrahama unatrag jedina dostupna kronoloka informacija su
rodoslovlja u Postanku 5 i 11. Ako slijedimo ove popise, uz pretpostavku da nije isputen
nijedan narataj, trebali bismo stii do priblinog datuma za potop i stvaranje. Meutim
hebrejski tekst se u oba rodoslovlja znatno razlikuje od Septuagintinog. Prema hebrejskom
tekstu potop za vrijeme Noe zbio se negdje izmeu 2300 i 2500 godina prije Krista, oko 1650
godina poslije stvaranja. Prema LXX potop bi se zbio oko 3400, a stvaranje oko 5600 godina
pr. Kr.
S obzirom na tekoe u uporabi rodoslovlja pri izraunavanju kronologije, problema
oko tumaenja ovih tekstova i razlike izmeu grkih i hebrejskih recenzija, ovjek moe samo
potvrditi da se stvaranje odigralo mnogo ranije nego to to tvrdi teorija o evoluciji. Povijest
ove zemlje vjerojatno je zapoela u petom tisuljeu prije Krista.
II. Stvaranje u Novom zavjetu
Novi zavjet ponavlja neke od ideja o stvaranju iz Starog zavjeta. On takoer dodaje
neke informacije koje u Starom zavjetu nisu razraene. Isus Krist se u stvaranju javlja kao
posrednik preko kojega je Boanstvo djelovalo. Razliiti tekstovi u Novom zavjetu iznose ovu
tvrdnju, ali je sam Isus to potvrdio svojim djelovanjem na zemlji. Kao Onaj koji ponovno
stvara i ozdravljuje, pokazao je da je bio izvorni Stvoritelj koji je sada mogao obnoviti ono to
je grijeh otetio. Kao dio ove tvrdnje Isus se smatrao i Gospodarem subote (Mt 12,8),
uspomene na prvotno stvaranje.
Novi zavjet potvruje izvjetaj o stvaranju iz Starog zavjeta. Jasno je da su izvjetaj o
stvaranju u Postanku 1 pisci Novog zavjeta dobro poznavali i da su ga prihvatili kao
standardni izvjetaj o poecima. Ovo se posebno vidi iz naina na koji izvjetaj o stvaranju
doslovce uzimaju u Novom zavjetu. Tri od sedam dana stvaranja izravno su citirani u Novom
zavjetu.
U 2. Korinanima 4,6 itamo: "Bog koji je zapovijedio: 'Neka iz tame zasvijetli
svjetlo', on je zasvijetlio u naim srcima da osvijetli spoznaju slave Boje na licu Kristovu."
Upravo kako je Bog fiziki zapovijedio svjetlu da prvog dana tjedna stvaranja obasja zemlju,
26
tako duhovno svjetlo od Boga i Krista obasjava ljudsko srce. Fiziko svjetlo prvog dana
tjedna stvaranja prihvaeno je kao osnova za njegovu duhovnu primjenu.
Kad raspravlja o pitanju razvoda, Isus je ukazao na Postanak 1 i 2, citirajui iz njih. Da
pokae kakvo je prema boanskoj namjeri bilo prvotno stanje braka, Isus je rekao: "Zar niste
itali da ih je Stvoritelj, kad ih u poetku stvori, stvorio muko i ensko i da je rekao: 'Zato e
ovjek ostaviti oca i majku te e prionuti uz enu svoju, pa e oboje biti samo jedno tijelo'?"
(Mt 19,4.5) Spominjanje mukoga i enskoga potjee iz Postanka 1,27 a navod o zajednici
mua i ene iz Postanka 2,24. Isus je ovaj izvjetaj poznavao iz svitka Postanka i ukazao na
injenicu da ga Njegovi sluatelji tamo mogu nai. Tako je izvjetaj o estom danu stvaranja
dobio potvrdu u Novom zavjetu.
Pisac Poslanice Hebrejima nalazi pouku u injenici da Joua svom narodu nije dao
potpuni poinak. Potpuni poinak moe se dobiti samo vjerovanjem u Isusa i prihvaanjem
Njegova spasenja. Subota je uspomena na ovo ponovno stvaranje, kao to je bila uspomena na
dovretak stvaranja u Postanku 2,1-4. Pisac Hebrejima 4,4 se poziva na ovu injenicu: "Jer je
negdje ovako rekao za sedmi dan: 'Bog poinu sedmi dan od svih djela svojih.'" Izvor ove
tvrdnje nalazimo u Postanku 2,2 koju pisac prihvaa kao izvorni, fiziki i povijesni dogaaj.
A. Tjedan stvaranja kao odreeno razdoblje u vremenu
U deset tekstova u Novom zavjetu nalazimo izraz "od postanka svijeta" kojim se
ukazuje na polazite povijesti ovoga svijeta. est od njih govore o dogaajima koji su se zbili
"od" postanka svijeta (Mt 13,35; 25,34; Lk 11,50; Heb 4,3; 9,26; Otk 17,8). etiri se odnose
na dogaaje koji su se zbili "prije" postanka svijeta (Iv 17,24; Ef 1,4; 1 Pt 2,10; Otk 13,8).
Prema ovome, pisci Novog zavjeta znali su da je tjedan stvaranja poetna toka vremena koja
je dijelila vrijeme i dogaaje prije i poslije onih koji su se zbili nakon nje. Kad govore o
stvaranju, biblijski pisci nisu neodreeni ili magloviti, nego povijesno odreeni.
Kao to smo ve zamijetili u Izaiji i Jeremiji, izjave o Bogu Stvoritelju bile su uvod u
razliita proroanstva. Neto slino nalazimo u vie novozavjetnih ulomaka, posebice u
Djelima apostolskim. U Djela 4,24 vjernici oslovljavaju Boga kao Stvoritelja: "Gospodaru,
Stvoritelju neba i zemlje, mora i svega to je u njima." Ovo je gotovo isto kao u Izlasku 20,11
gdje nalazimo isti redoslijed nabrajanja.
Pavao je u sutini uzeo istu formulu prigodom propovijedanja neznabocima u Listri:
"Obratite (se) od tih ispraznih stvorova ivome Bogu, koji je stvorio nebo i zemlju, more i sve
to je u njima." (Dj 14,15)
Tako je Pavao poeo i na Marsovu breuljku. Svoj je govor zapoeo spominjanjem
stvaranja i Boga Stvoritelja. Nakon to Ga je spomenuo kao nepoznatog boga, panju svojih
27
sluatelja usmjerio je na "Bogwaw, Stvoriteljwaw svijeta i svega to je u njemu" (Dj
17,24).
Triput je u Djelima apostolskim Bog Stvoritelj spomenut u uvodu onome to slijedi. U
manjoj mjeri to nalazimo i u Efeanima 3,9., gdje Pavao opisuje tajnu koja je od vjenosti bila
skrivena u Bogu, "stvoritelju svega".
Mnogo znaajniju uporabu ove formule nalazimo u rijeima anela iz Otkrivenja 10,
koji ogrnut velikom slavom silazi s neba; on die desnicu prema nebu i zaklinje se imenom i
titulom Stvoritelja-Boga, "onim koji ivi u vijeke vjekova, koji je stvorio nebo s onim to je
na njemu, zemlju s onim to je na njoj i more s onim to je u njemu" (r. 6). Zakletva kojom se
aneo zaklinje vezana je uz proroko vrijeme kraja vremena; pozivanje na Stvaranje u
zakletvi potvrda je da e istei proroko vrijeme o kojemu je rije.
B. Otkrivenje i vjera u stvaranje
Otkrivenje pravoga Boga u prirodi nalazimo u oba zavjeta. U Novom zavjetu je
opisano u Rimljanima 1,20 tekstu koji pokazuje da je postojalo ope otkrivenje u prirodi od
kojeg neznaboci uporno odbijaju uiti. Oni su se okrenuli tami svojih vlastitih nemoralnih
putova. Ali da su posluali Boji glas u prirodi, tako ne bi moralo biti.
Neto je nedostajalo kad su neznaboci potraili Boje otkrivenje u prirodi, a Njega
ipak nisu upoznali. Hebrejima 11,3 kazuje to je to nedostajalo: "Vjerom doznajemo da je
svijet stvoren Bojom rijeju, tako da je vidljivo proizvedeno od nevidljivoga." Spominjanje
"rijei" kojom je Bog stvorio svijet vraa nas Postanku 1, gdje se sve u tjednu stvaranja
dogodilo nakon to je Bog izgovorio stvaralaku rije.
C. Krist kao Stvoritelj
Glavni novi element u mislima o stvaranju u Novom zavjetu je Krist kao Stvoritelj.
Ono to je u Starom zavjetu bilo skriveno ili samo nagovijeteno, u Novome je postalo jasno.
Ivan 1,1-3 potvruje Krista kao Stvoritelja. "Sve je po njoj postalo i nita to je postalo nije
bez nje postalo."
U Koloanima 1,16-19 nalazimo slinu tvrdnju, uz neke druge elemente. Krist je tu
jasno prikazan kao Stvoritelj; esnaesti redak kae, svaki put s drugim prijedlogom:
"Jer je u njemu sve stvoreno
sve je stvoreno po njemu i
w"sve je stvoreno", podrazumijeva sew za njega."
Upotreba razliitih prijedloga naglaava, kao i drugi elementi u ovom retku, Kristovo
stvaralatvo. Nita nije izvan Njegovih stvaralakih djela. No Njegovo stvaralatvo tu ne
28
prestaje. Tekst nastavlja: "Sve se u njemu dri u redu." On je ne samo Stvoritelj ve i
Odravatelj. Njegovo djelo stvaranja je stalni proces.
Kristovo stvaralatvo izneseno je i u Hebrejima 1,2 premda ne tako nairoko kao u
Ivanu ili u Koloanima. Zamijetimo ista tri uzastopna koraka. Krist je prije svega Stvoritelj,
jer je Bog "po Sinu stvorio svijet". Taj isti Sin "svemir uzdrava svojom silnom rijei" (r.
3). Zatim nastavlja objanjenjem: "poto je ostvario oienje grijeha, wsjedew s desne
strane Velianstva na nebu" (r. 3). Na ovaj nain u samom uvodu u Poslanicu Hebrejima Krist
je prikazan kao Stvoritelj, Odravatelj i Onaj koji isti.
Kao to su subota i prvotno stvaranje u Starom zavjetu povezani, tako su povezani i u
Novome. Glavni tekst o tome nalazimo u Marku 2,27.28: "Tada im nastavi: 'Subota je
stvorena radi ovjeka, a ne ovjek radi subote. Stoga je Sin ovjeji gospodar i subote.'" Prva
od ovih tvrdnji je pozitivna, a druga negativna. Prva kae to je subota, a druga to ona nije.
Ljudska su bia stvorena estog dana, a subota sedmoga. Ljudi su ve postojali kad je
stvorena subota, zato je ovaj dan oito bio nainjen da ga koriste i da im bude na blagoslov.
No iznenauje to Adam nije postavljen gospodarem subote. Ovu titulu ima "Sin ovjeji",
Isus Krist.
Vezu izmeu stvaranja, ponovnog stvaranja i subote nalazimo i u Ivanovom evanelju.
U Ivanu 5 i 9 zapisana su vrlo slina dva subotnja uda. ini se da je Isus birao posebne ljude
za ozdravljenje subotom da bi mogli posluiti kao naroiti primjeri onoga to je elio iznijeti o
sebi i svom odnosu prema suboti.
Oba su uda ostvarena na razliite naine: prvo jednostavno izgovorenom rijei. Tako
je bilo izvedeno i stvaranje, opisano u Postanku 1. Drugo ozdravljenje zbilo se dodirom
Gospodara i uporabom blata. Tako je prema Postanku 2 bio stvoren ovjek. Adamovo tijelo
oblikovao je od praha zemaljskog, da bi mu Bog nakon toga udahnuo dah ivota. U Ivanu 9
tijelo je ve bilo u funkciji, osim jednog dijela, oiju. Da uklonio ovaj nedostatak, Isus stavlja
blato na dio s kojim je bilo problema.
Jasna pouka iz toga jeste da je Isus bio i jeste Stvoritelj. On je bio Stvoritelj u
Postanku 1 i 2; On je ponovno bio Stvoritelj u Ivanu 5 i 9. Funkcija je u biti ista, jer On je
stvorio cijelog ovjeka kao i dijelove tijela. Tako je Isus jasno pokazao da je izvorni Stvoritelj
i da je nastavio upotrebljavati i primjenjivati stvaralaku silu.
D. Stvaranje u vijesti posljednjeg vremena
U Otkrivenju nalazimo vie eshatologije nego u bilo kojoj novozavjetnoj knjizi. Ono
opisuje dogaaje od vremena kad je Ivan primio vienje do kraja vremena i iza njega.
29
Predmet stvaranja ima posebnu ulogu u vijesti i povezan je naroitim vezama s posljednjim
vremenom.
Prvo spominjanje stvaranja u Otkrivenju nalazimo neizravno u Otkrivenju 1,10. Ovaj
tekst ukazuje na vrijeme kada je Ivan primio ovo vienje: u Gospodnji dan. Da bismo ovo
razumjeli, moramo potraiti odreene tvrdnje koje neki dan povezuju s Gospodinom. Jedini
dan u tjednu, tako spomenut u Bibliji, jeste subota. Ovo vai kako za Stari (Iz 58,13), tako i za
Novi zavjet (Mk 2,28). Stoga za dan u koji je Ivan primio vienje moemo rei da je bio
subota. To je ujedno bio dan spomena na stvaranje. (Vidi Subota, II. B. 3.)
Prvi vei tekst o stvaranju nalazimo u Otkrivenju 4. Ivanu je pokazan velianstveni
prizor nebeskog prijestolja, s Bogom Ocem na prijestolju. Oko prijestolja sjedile su dvadeset i
etiri starjeine; tu su i etiri iva Bia. Dobar dio teologije ovog opisa vidljiv je u rijeima
hvalospjeva, posebno prikladnima za subotu.
Prvi hvalospjev pjevala su etiri Bia, slavei Boga za Njegovu svetost, koristei
trisagion, prilagoen iz oblika koji su serafini pjevali u Izaiji 6,3 (Otk 4,8). Zatim su se
pridruile dvadeset i etiri starjeine, ali je sada sadraj njihove pjesme bio nov, hvalospjev
Bogu kao Stvoritelju (r. 11).
U Otkrivenju 10 nalazimo jo vie eshatoloki orijentiranu tvrdnju o stvaranju. Kad
silni aneo silazi na zemlju, on die desnicu i sveano se zaklinje u istinitost vijesti koju
donosi. On se zaklinje Bogom "koji ivi u vijeke vjekova, koji je stvorio nebo s onim to je na
njemu, zemlju to je u njoj i more s onim to je u njemu" (r. 6). Objava ove proroke vijesti
popraena je ponovnim isticanjem Boga koji je bio i jeste Stvoritelj.
Istu misao nalazimo u vijesti prvog anela u Otkrivenju 14, prvoj od triju vijesti o
posljednjem vremenu koje vodi drugom dolasku i konanoj etvi (14,6-12). U toj vijesti, koju
treba objaviti svim dijelovima zemlje i narodima na njoj, nalazimo tri elementa: (1) poziv na
propovijedanje "neprolazne radosne vijesti"; (2) poziv na objavu da je otpoeo predadventni
sud na nebu (1844. godine), i (3) poziv na klanjanje Bogu kao Stvoritelju u vrijeme posljetka.
(Vidi Sud, III. B. 1.)
Otkrivenje 14,7 ne samo to ukazuje na Boga kao Stvoritelja, ve potvruje da Mu se
trebamo pokloniti kao Stvoritelju. Najprikladniji nain da se poklonimo Bogu kao Stvoritelju
jeste da bogoslubujemo u dan koji je On odredio kao uspomenu na stvaranje, u subotu. Stoga
u vrijeme posljetka trebamo istaknuti posebnu vijest, posebnu objavu, poseban poziv na
klanjanje Bogu kao Stvoritelju svetkovanjem subote, spomenika stvaranju koji je On sam
postavio. (Vidi Ostatak/Tri anela, V. A, B; Subota, III. E.)
30
E. Konano ponovno stvaranje: Nova zemlja
Otkrivenje 21 i 22 opisuje veliki vrhunac propovijedanja Radosne vijesti. Sveti ulaze u
posjed konanog fizikog Bojeg kraljevstva. Ovaj opis Nove zemlje tek je slab odraz
stvarnosti kakva e biti. Jedna strana ove obnove bit e ispunjenje razliitih starozavjetnih
proroanstava i obeanja koja se nisu ispunila na starom Izraelu, jer dio tog naroda nije
pokazao vjeru. Otkrivenje 21 pokazuje ovu vezu posebnim izrazima. Prema prvom retku Ivan
je opazio "novo nebo i novu zemlju, jer su iezli prvo nebo i prva zemlja: mora vie nema".
Ovo nas vraa na stvaranje neba, zemlje i mora opisanog u Postanku 1. Zanimljivo je, ali na
novoj zemlji vie nema mora kakvo postoji u dananjem svijetu. tovie, ovaj je redak
oblikovan prema Izaiji 66,22 gdje nalazimo prvo obeanje o novim nebesima i novoj zemlji.
Sada se ova obeanja ostvaruju na potpuno nain koji su zamiljali starozavjetni proroci.
Prvo od dva vienja na kraju Otkrivenja govori o ljudima koji obitavaju na novoj
zemlji i u Novom Jeruzalemu. Drugo istie mjesto gdje e prebivati, s detaljnim opisom
Novog Jeruzalema. Ovo je upravo obrnuto od izvjetaja stvaranja u Postanku 1 i 2. U
Postanku 1 svijet je stvoren kao mjesto prebivanja za ljudska bia. U Postanku 2 u taj svijet
dolaze ljudi, Adam i Eva. U Otkrivenju 21 tekst govori o onima koji nastavaju na novoj
zemlji, a Otkrivenje 22 o mjestu gdje e nastavati.
Biblija poinje i zavrava istom notom: stvaranjem. Postanak 1 i 2 sadre izvjetaj o
prvotnom stvaranju; Otkrivenje 21 i 22 izvjeuju o novom, ponovnom stvaranju. Oba
ostvaruje Stvoritelj Bog; oba su Njegovo, a ne ljudsko djelo. Sve to se nalazi izmeu
Postanka 12 i Otkrivenja 2122 povijest je plana spasenja. (Vidi Bog, IV. C; Nova zemlja,
III. AC.)
III. Teologija i osobno iskustvo
Iz ovog pregleda biblijskih tekstova koji se odnose na doktrinu o stvaranju mogue je
uzeti razliite pouke. Neke od njih mogu biti vie apstraktne ili filozofske, dok su druge na
razini osobnog iskustva i naina ivota.
A. Mi smo Njegova stvorenja
Mjesto odakle trebamo poeti uzimati biblijske pouke o stvaranju jeste injenica da
smo stvoreni. Mi smo stvorena bia. Bioloki procesi pokrenuti tijekom tjedna stvaranja jo
uvijek traju i uzrok su da danas postojimo. Kao to je sam Bog uinio na kraju tog tjedna
stvaranja, i mi moemo stati i rei: "Vrlo dobro je." To se odnosi na na vlastiti ivot; odnosi
se na uda tjelesnog sustava prema kojima funkcionira nae tijelo; odnosi se na svijet izvan
nas dok oko sebe promatramo prirodu, ivu i neivu.
31
Budui da smo Njegova stvorenja i da nas On je nainio, mi na kraju sva svoja
dostignua moramo pripisati Njemu. Nai talenti, nae sposobnosti, rezultat su Njegovog
dizajna pri stvaranju. Ne treba prezirati muzike talente, poslovnost, sticanje bogatstva,
akademsko obrazovanje, fiziku snagu, poljoprivredne i industrijske proizvode, arhitektonske
nacrte i konstrukcije, i mnoga druga dostignua ljudskih bia, ve ih cijeniti kao proizvod bia
stvorenih na Boju sliku. Ova injenica zahtijeva da pred Njim pokaemo duboku poniznost.
B. Oboavanje naeg Stvoritelja
injenica da razumijemo kako smo stvoreni ne samo to nas stavlja u loginu i
razumnu vezu s naim Stvoriteljem, s drugim stvorenjima i svijetom oko nas, ve u nama
treba izazvati osjeaj strahopotovanja pred veliinom Boga koji je sve stvorio. Ovaj osjeaj
tovanja moemo izraziti u zajednici i osobno.
U izvjetaju u Postanku 1 vieput je zapisano kako je Bog rekao: "I vidje Bog da je
dobro", da bi posljednji blagoslov glasio: "I bijae veoma dobro." Ovo nam prua priliku da
razmiljamo o prirodi fizikog svijeta. Postoji gledite prema kojemu je materija neto loe, a
dobro je ono to se odnosi na duh i filozofske misli. Meutim ovakva je podjela pogrena;
jedno i drugo se meusobno ne iskljuuje. Hebrejska misao, prikazana u Bibliji, upuuje da
ozbiljno cijenimo ljepotu i korisnost tjelesnog.
Izvjetaj iz Postanka pokazuje da je ljudima dodijeljena glavna odgovornost za brigu o
zemlji i svemu to ona sadri. Ljudima je dana vlast nad pticama, ribama i kopnenim
ivotinjama koje nastavaju zemlju. To ne znai da ljudska bia trebaju vladati njima na
njihovu tetu, ve da uvaavaju ivotinje u njihovim odgovarajuim ekolokim niama.
Biblija je jasna, posebice u Starom zavjetu, da je Bog drukiji i odvojen od onoga to
je stvorio. Tako nije mislio poganski svijet oko drevnog Izraela koji je oboavao prirodne sile.
Poganski politeizam ovisio je o pristupanju svojim bogovima s darovima da bi ih umilostivio i
sauvao njihovu naklonost prema iteljima neke zemlje. U Bibliji su sve prirodne sile
neosobne; nisu pretvorene u boanstva i osim toga pod nadzorom su jednog, suverenog
Stvoritelja.
C. Upraviteljska sluba
Upraviteljska sluba jo je jedan nain sluenja Bogu Stvoritelju (vidi III. A, B). Kad
ovjek brine za zemlju, ivotinje i blago koje posjeduje, ne samo to treba drati na umu na to
da su to Boji darovi, ve i predmeti koje Mu treba vratiti dijeljenjem s manje sretnima. (Vidi
Upraviteljska sluba, I. B; E. 24.)
32
D. Povijesni in stvaranja
Biblija Boja stvaralaka djela smatra povijesnima. Ona su bila toliko poznata i
priznata, da je ideja Boga kao Stvoritelja svedena na formulu koja je sluila kao uvod u
molitve, proroanstva, obeanja i nabrajanje Bojih silnih djela u prolosti. Boja stvaralaka
djela u Postanku 1 smatrana su samo poetkom ovih silnih djela.
E. tovanje Odravatelja
Biblijski tekstovi koje smo prouili dovoljno jasno pokazuju da ljudi u prolosti nisu
smatrali kako je Stvoriteljevo djelovanje prestalo tjednom stvaranja. Zapravo ono je
nastavljeno tijekom biblijskih vremena sve do danas. I u Starom i u Novom zavjetu nalazimo
izjave o Bojem stvaralakom djelu, kojima slijede tekstovi to pokazuju da On nastavlja
odravati ono to je stvorio. To se odnosi i na svako danas ivo ljudsko bie. Kad ne bi bilo
Boje odravajue sile, nitko od nas ne bi dalje ivio.
F. Bog se otkriva u prirodi
Starozavjetni tekstovi, posebno u Psalmima, svjedoe o injenici da u prirodi moe
vidjeti djela Bojih ruku. Priroda nam govori o Bogu te prirode. Od nje ne moemo nauiti
sve o Bogu, budui da je njezino svjedoenje oteeno grijehom; pa ipak, svijet prirode jo
uvijek svjedoi o Bojoj sili i veliini. Dobro je da obratimo pozornost na to svjedoenje.
G. Odbacivanje evolucije
Teorija o evoluciji, prema kojoj se ivot tijekom dugih razdoblja razvijao od niih u
vie oblike, ne slae se s biblijskim tekstom ni na teistikoj ni na neteistikoj osnovi. Izjave o
stvaranju u Starom i Novom zavjetu potvruju istovjetna gledita o Bojem djelu stvaranja
prigodom osnivanja ovoga svijeta. U vrijeme izvornog prvog tjedna stvaranja izvedeno je
posebno stvaranje. Suvremena znanost to moe opovrgavati, ali to ne moe uiniti na osnovi
zdrave egzegeze biblijskog teksta, ve samo na osnovi izvanbiblijskih imbenika.
H. Misija i vijest
Kao to je prikazano u odsjeku II. D., o stvaranju u Otkrivenju, postoji posljednja
vijest koju treba objaviti svijetu. Ona obuhvaa posebne izjave o nebeskom Bogu kao
Stvoritelju-Bogu. Vijest o Stvoritelju-Bogu treba navijestiti u odreenom trenutku u planu
povijesti spasenja, tijekom vremena poznatog iz Danielove knjige kao "vremenu posljetka".
Treba obratiti pozornost na Stvoritelja-Boga upravo onda kad je On zamagljen idejama
ljudskih bia. Za raiavanje ove situacija treba prepoznati i objaviti Boga kao Stvoritelja.
Ovo je posljednji put istaknuto pojavom silnog anela u Otkrivenju 10 i prvog anela u
Otkrivenju 14.
33
Stoljeima su sveti oekivali dolazak Bojeg kraljevstva. Starozavjetni prikaz ovog
davno eljenog kraljevstva nije sasvim jasan, ali je pojanjen eshatolokim obeanjima Novog
zavjeta. Kad Bog konano uspostavi svoje vjeno kraljevstvo, ono e se temeljito razlikovati
od svijeta kakvog danas poznajemo. Ovo ponovno stvaranje zahtijevat e novo i svjee
djelovanje Njegove stvaralake sile. Zato Biblija to novo kraljevstvo naziva novim nebesima i
novom zemljom. Novi Jeruzalem e biti mnogo slavniji i ljepi od svega to su ljudi
poznavali. Gospodin Bog e sjediti na prijestolju usred Novog Jeruzalema, na obnovljenoj
zemlji. Oni koji se uzdaju u Stvoritelja i Otkupitelja Boga, doekat e ispunjenje svojih dugo
oekivanih nada. Tada e pravedni dugo uivati u djelima svojih ruku, kao to e Bog dugo
uivati u djelima svojih stvaralakih ruku.
IV. Povijesni pregled
A. Drevni Bliski istok
Prie o stvaranju u drevnom svijetu obiljeene su politeizmom. U ovim priama o
stvaranju svijeta nalazimo epizode sukoba i sukobljena miljenja bogova. U takvim
neslaganjima volja jednog boga ili skupine bogova nadvladala je elje drugog boga ili skupine
bogova. Nasuprot tome Biblija stvaranje vidi kao djelo jednog suverenog Boga koji vlada
prirodom, a svoje snage i elemente koristi za ostvaranje svojih ciljeva.
1. Asirsko gledite: Enuma Eli
U prii o Enumi Eliu sukobile su se dvije skupine bogova. Jednu je predvodila boica
Tiamat, predstavnica vod , i njezin suprunik Kingu. Druga skupina nije bila organizirana,
pa je traila vou. Prema babilonskoj verziji za vou izabrali su Marduka, dok je prema
asirskoj verziji to bio Aur. U tim priama Marduk ili Aur porazio je Tiamat i Kingua, pa je
boiino tijelo bilo napola uzdu razrezano da bi se dobila podjela voda nad svodom i vode
ispod svoda. Ovdje nalazimo blijedu slinost s dogaajima drugog dana u izvjetaju stvaranja
iz Postanka 1. Vjerojatno se ime Tiamat moe lingvistiki povezati s hebrejskom rijei

e
h^m, koja je u Postanku 1 prevedena s "bezdan". I Kingu je ubijen, a njegova je krv
pomijeana s glinom od koje su nainjeni ljudi. Neki u ovome vide blijedu slinost sa estim
danom stvaranja u biblijskom izvjetaju.
2. Starobabilonska verzija: Atrahasis
Najstariji primjerak epa o Atrahasisu potjee iz sedamnaestog stoljea prije Krista.
Izvorna pria je svakako jo starija. Pria poinje s niim bogovima koji su morali obavljati
najvei dio posla za vie bogove. To im je dosadilo pa su odluili obustaviti rad. Na kraju je
nainjen kompromis prema kojem e biti stvorena ljudska bia da ponesu teret posla.
34
Nakon odluke o stvaranju ljudskog roda ukljuila se boica raanja. Oistila je glinu
potrebnu za projekt; zatim je ubijen bog We-ila da bi se njegovu krv moglo pomijeati s
glinom. Kad je tako ova posebno pripravljena glina bila gotova, boica raanja je od nje
otkinula etrnaest komadia i legla na njih. Kad je dolo vrijeme za raanje sedam mukaraca
i sedam ena, prilo je nekoliko drugih boica raanja da pomognu kod poroaja i tako se
rodilo ovjeanstvo. Slinost s biblijskim izvjetajem je u tome to je ljudski rod nainjen od
praha zemaljskog, ili gline, no u biblijskom izvjetaju Bog je to uinio u jedan jedini dan.
3. Sumersko stvaranje
Eridu tekst je poznat iz primjeraka ploica koje potjeu iz vremena oko 1600 godina
prije Krista. Vjerojatno je u usmenom i pisanom obliku bio mnogo stariji. Pria govori o
stvaranju, pretpotopnom ivotu i potopu.
Na nesreu, prvih je trideset i est redaka na poetku teksta odlomljeno. U njima je
moralo biti potpuno prikazano stvaranje. Meutim imamo saetak: "Kad su An, Enlil, Enki i
Ninhursaga wboica raanjaw oblikovali crnoglavi narod wSumeranew, uinili su da iz
zemlje u obilju iziu male zemaljske ivotinje."
Postoji vie slinosti izmeu ovog saetka i tvrdnji o ovim predmetima u biblijskom
izvjetaju. Ljudi i ivotinje stvoreni su istovremeno; ivotinje su stvorene na slian nain, od
zemlje. Njihova mnoina ogleda se u biblijskom izvjetaju, prema kojem su zemlja, zrak i
vode provrvjelei ivim stvorenjima. Meutim pria govori o Sumeranima kao sreditu
stvaranja ljudi, dok Biblija predstavlja Adama i Evu kao pretke cjelokupnog ljudskog roda.
Politeizam je vidljiv u suradnji glavnih bogova u inu stvaranja, i posebno u aktivnosti boice
raanja u ovom postupku.
4. Drevni egipatski mitovi o stvaranju
Nestalnost ideja o stvaranju vidljiva je u nizu mitova. U razliita vremena u stvaranje
su ukljueni razni bogovi. Moda je najvaniji egipatski tekst o stvaranju tekst poznat kao
Memfiska teologija (ANET 46). U njemu stvoritelj-bog Ptah stvara izgovaranjem rijei, to
podsjea na Postanak 1.
U razliita vremena su razni bogovi prikazani kao znaajni za djelo stvaranja. Tako su
u jedno ili drugo vrijeme Amun, Aten, Atum, Ptah i Khnum svi smatrani glavnim stvoriteljem
bogom. Ideja sukoba povezana s postupkom stvaranja prisutna je u jednom mitu poznatom
kao "Odbojnost zmaja i stvaranje" (Isto, 6, 7). Uzimanjem pokroviteljskog stajalita jedan
tekst smatra Tebu u Gornjem Egiptu sreditem stvaranja (Isto, 8).
5. Grka teologija o stvaranju
35
Teko je odrediti datum Hesiodova djelovanja, premda su njegovi spisi bili dobro
poznati u petom stoljei prije Krista. Danas se misli da potjeu iz razdoblja oko osam sto
godina prije Krista. U dva razliita djela nalazimo njegova razmatranja o stvaranju. Opis
stvaranja kosmosa nalazimo u njegovom djelu Theogony, a priu o stvaranju ljudskog roda u
pripovjetki o Pandori i petorim dobima, zabiljeenoj u Djela i dani.
U Hesiodovoj Theogoniji pria o stvaranju svijeta je izriito seksualnog tipa. U okvir
rodoslovlja umetnute su prie o bogovima. Dio svrhe ove poeme bio je uzvisiti Zeusa, kao to
je Enuma Eli napisan s ciljem velianja Marduka. Tekst govori o tri glavna narataja bogova.
Prvi (linije 116-210) je rodoslovlje Kaosa, Erosa i nekih drugih bogova i njihove djece. Prie
o drugom narataju bogova govore o podrijetlu Titanove djece, Kronosove djece i djece
drugih bogova (linije 211-735). Ovaj dio govori i o stvaranju ene, ali ne i ovjeka. Dio
zavrava priom o ratu izmeu bogova na nebu. Trei dio rodoslovlja istie Zeusovu
kraljevstvu vlast i brakove, zajedno s priama o drugim bogovima (linije 736-880).
S druge strane pria o Pandori razlikuje izmeu dobre mukosti i ne tako dobre
enskosti. Neki su u njoj vidjeli odjek biblijskog izvjetaja o padu Eve. S biblijskog gledita
moemo rei da ove prie vie govore o padu i propadanju u zlo nego o prvotnom stvaranju.
Od slavnog zlatnog doma ljudski rod je krenuo putem propadanja; ove prie vie govore o
nazadovanju ljudske rase od ovog prvotnog stanja nego o njegovoj evoluciji na ljestvici
napretka.
B. idovska literatura izmeu dva zavjeta
Kao primjere literature izmeu oba zavjeta uzimamo Prvu Henokovu i Jubileje, koje
obje pripadaju pseudoepigrafima iz drugog stoljea prije Krista. Kao to se moe oekivati, s
obzirom da su potekle iz hebrejskih Pisama, one slijede uzorak stvaranja iz Postanka. Od
izvjetaja u Postanku odstupaju samo utoliko to dodaju pojedinosti koje ne nalazimo u Bibliji
i proirenja u razliitim smjerovima. Prva Henokova je vie proirena od druge.
Knjiga Jubileja o stvaranju govori dosta slino kao Biblija. U Jubilejima 2 i 3 jezik je
slian onome u Postanku. Stvaranje je izvreno za est dana, istim redosljedom kao u
Postanku, ali s vie pojedinosti o svakom danu. Podui ulomak opisuje sedmi dan, prvu
subotu. Svrha ove naracije je utvrivanje sigurnog ishodita od kojeg poinje prvi ciklus
subotnjih i jubilarnih godina.
Vana tema u Prvoj Henokovoj jest uredan ciklus u prirodi, u kojem se zvijezde,
Sunce i Mjesec kreu svojim orbitama, a vjetrovi, mora i godinja doba potuju svoj redovni
ciklus. Ovi ciklusi postaju podlogom za astronomske spekulacije kasnije navedene u knjizi.
Za ove redovne cikluse pisac kae: "Svi oni pripadaju onome tko ivi zauvijek. Njegovo se
36
djelo odvija i napreduje iz godinu u godinu. I sva njegova djela napreduju i sluaju njega, i ne
mijenjaju se; ali sve funkcionira onako kako je to Bog odredio." (1 Henok 5,1-3). Ova je ideja
svakako skladna starozavjetnoj ideji o Bojem stvaranju i odravanju.
Prema 1. Henokovoj 10,17-22 postojat e nova zemlja. Nju e obraivati u
pravednosti a bit e zasaena stablima blagoslova. Obilno e roditi biljke, stabla i loza, a
okaljanosti i bezakonja e nestati.
C. idovski izvori iz prvog stoljea
Sasvim je prirodno da povijesno djelo Josipa Flavija (oko 37. do oko 100.) idovske
starine, nakon rasprave o izvorima, poinje izvjetajem o stvaranju kakvog ga nalazimo u
Postanku. Ovaj dio njegovog djela nalazimo u prvoj knjizi, poglavljima 27-42. Izvjetaj
slijedi redoslijed biblijskog teksta. Eventualna proirenja su skromna.
Kad dolazi do Postanka 2, Josip Flavije prelazi izravno na stvaranje ovjeka, bez
komentiranja stanja u polju i vrtu. Imenom i mjestom opisuje rijeke iz Postanka 2. U vezi s
padom u grijeh iz Postanka 3 Josip Flavije smatra da se prvi par kratko vrijeme osjeao
"sretnijim", nakon to je jeo zabranjeni plod sa stabla spoznaje dobra i zla. Tako uglavnom
dosta vjerno slijedi kanonski izvjetaj o stvaranju i njime se slui u povijesne svrhe, kao uvod
u svoju povijest Izraela.
Filon Aleksandrijski, koji je ivio i djelovao u prvoj polovici prvog stoljea nae ere,
unosi novi element u izvjetaj o stvaranju. Utjecaj grke filozofije na Filonovo razmiljanje i
spise oit je u njegovom tumaenju biblijskog izvjetaja o stvaranju. Dok nepokolebljivo
zadrava jezgru biblijske religije koja stoji iza izvjetaja o stvaranju, on je pojedinosti tog
izvjetaja protumaio kao slikovite i simboline (O stvaranju).
Filonov pogled na stvaranje pokazuje kako se izvjetaj Pisma itao i tumaio prema
naelima grke filozofije. Ova dihotomija izmeu stvarnosti i ideala je dalje ostala na snazi pa
je stvaranje pretvoreno u neto to ono nije bilo kad je izalo iz Bojih ruku. Za Hebreje je
materijalni svijet bio stvoren vrlo dobar, dok je prema grkom i Platonovu miljenju duhovno
i idealno nadvisivalo materijalno.
D. Prva crkva: Origen i Augustin
Budui da je poticao iz Aleksandrije, Origen (oko 185. do oko 254.) je, to ne
iznenauje, slijedio aleksandrijsku metodu egzegeze, ranije predstavljenu Filonom. U
Postanku 1 kao i u drugim biblijskim ulomcima Origen je vidio trostruki prikaz doslovni,
moralni i alegorijski pri emu je jasno zastupao ovaj posljednji.
Augustin (354.430.) je zastupao sasvim drukiji pogled na prirodu izvjetaja o
stvaranju od Origena. Zamijetio je da su sati, dani, mjeseci i godine bili oznaeni kretanjem
37
nebeskih tijela koja je Bog pokrenuo (O Bojoj dravi, 12. 15). Premda nije bio siguran u
pogledu prva tri dana tjedna stvaranja (Isto, 11. 6), bio je naisto to se tie naravi
stvaralakih djela. Ona nisu bila slikovita ni simbolika. Augustin je takoer naglasio da sklad
i jedinstvo u prirodi pruaju dovoljno razloga za proslavljanje Stvoriteljeve mudrosti
(Confessions, 7. 13). Dosta je naglaavao da ova hvala pripada Stvoritelju, ak i od neivih
stvorenja koja Augustin personificira (O Bojoj dravi, 11. 4). Sedmi dan stvaranja uzimao je
doslovnim, ali je Boji poinak bio duhovan (Isto, 11. 8).
Augustin je dosta pozornosti posvetio godinama u rodoslovlju stanovnika
pretpotopnog svijeta (Post 5). Usporedio je hebrejske i grke rukopise u pokuaju da tono
izrauna njihovu starost. Smatrao je, na osnovi kalendara za potop, da su njihove godine bile
sline naima. Iz njegove je rasprave razvidno da je ljude prije potopa, ukljuujui Adama i
Evu, smatrao stvarnim osobama, sa stvarnim godinama roenja i smrti (O Bojoj dravi, 15.
10-15). Na osnovi svog prouavanja zakljuio je, temeljei se na teoriji dan-doba, da svijet jo
nije dosegao starost od 6000 godina (Isto, 20. 7).
E. Srednjovjekovno razdoblje: Akvinac kao primjer
Najvee djelo Tome Akvinskog (oko 1225.1274.) bilo je njegova Summa
Theologiae, najvie dostignue srednjovjekovne teoloke sistematizacije. Od tri glavna dijela
prvi raspravlja o Bogu, Njegovoj naravi i svemu to je poteklo od Njega. Premda je za
Akvinca u razliitim podrujima razum na prvom mjestu, mnoga osnovna kranska uenja,
ukljuujui i stvaranje svijeta, dola su k nama boanskim otkrivenjem. Istodobno istine kao
to su postojanje Boga i stvaranje, ne smijemo smatrati protivnima razumu.
Veinu svojih argumenata u prilog postojanja Boga Akvinac izvodi iz prirode
stvaranja. Prvi pokreta pokrenuo je stvaranje; zahvaljujui tom kretanju znamo za njega.
Budui da je prvi uzrok, On je uinio da doe do stvaranja, koje je opet proizvelo niz drugih
uzroka. Svakako da ne smijemo ispustiti iz vida tetu koju je grijeh prouzroio tom savrenom
stvaranju. Akvinev argument za razumni dizajn u prirodi postao je omiljen predmet
dananjih znanstvenika i filozofa. Meu naim suvremenicima pojavila se neka vrst
"sekularnog teizma", koji u prirodi mogu vidjeti oiti dizajn, pa se vraaju Dizajneru, premda
Ga moda ne tuju na uobiajeni nain.
F. Reformacija: Martin Luther kao primjer
Luther je doktorirao 18. listopada 1512. godine. Tjedan dana kasnije poeo je s
odravanjem predavanja o Postanku. Na nesreu, ova su prva predavanja izgubljena.
Meutim, na raspolaganju nam je njegova druga zbirka Predavanja o Postanku, s kojima je
38
poeo 1. lipnja 1535. Ova predavanja o prvih pet poglavlja predstavljaju dobar prikaz onoga
to je zreo Luther mislio o stvaranju (Lutherova djela, sv. 1).
Luther je vjerovao u stvaranje ex nihilo, jer je na samom poetku svog djela izjavio da
"od Mojsija znamo kako ovaj svijet nije postojao prije 6000 godina " (Isto, 1. 3). Iz mnogih
ulomaka u njegovom djelu vidimo da je fizikom stvaranju pristupao sasvim doslovno. Pisao
je: "Ono to Mojsije naziva nebom i zemljom nije one vrsti koju mi poznajemo, ve grube i
bezobline mase koje su postojale do tog trentuka. Voda je bila tamna; budui da je po prirodi
laka, ona je okruavala jo uvijek bezoblinu zemlju, kao blato ili gusta magla. Ovu
primarnu materiju, tako da kaemo, za svoje kasnije djelo, prema jasnim rijeima u Dekalogu
(Post 20,11), Bog nije stvorio izvan est dana, ve na poetku prvog dana." (Isto, 6).
Opis stanja zemlje "pusta i prazna" Luther je uzeo kao prazno, neoblikovano i bez
iega ivog (Isto, 7).
Luther je takoer odbacio spekulacije filozofa na tom podruju. Spomenuo je
Aristotelovog (i Akvinevog) Prvog Pokretaa, ali se nije bavio tom idejom. Namjesto toga
potvrdio je: "Slijedimo Mojsija i i objavimo da se sve ove pojave dogaaju i da su upravljane
jednostavno Bojom rijeju." (Isto, 30) Neke dijelove izvjetaja o stvaranju, koje nije
razumio, Luther je prepustio Bogu da ih prihvatimo vjerom. Nakon podjele voda, potvrdio je:
"Sam Bog eli ostati jedini gospodar svog poretka i sudac svoga svijeta. Stoga u ovome ne
trebamo biti posebno znatieljni." (Isto, 33)
Zanimljivo je vidjeti kako je stvaranje malo djelovalo na izjave u kredu i
katehetizaciji, koje su bile posljedica Reformacije. U pregledu devet takvih dokumenata samo
u Lutherovu Malom katekizmu iz 1529. nalazimo izjavu o stvaranju, i to samo kao opu
tvrdnju o Bogu kao Stvoritelju svega. Razlog za ova oiti nedostatak jeste u tome to su
reformatori po ovom predmetu bili sloni, pa on nije bio vana toka razmatranja izmeu njih
i Rimokatolike crkve. Ovo je vjerojatno bilo posljednji put da je postojao poprilian stupanj
jedinstva po tom predmetu, jer se nastupom doba racionalizma u sljedea dva stoljea ovo
slaganje raspalo u niz vrlo razliitih gledita.
G. Doba racionalizma
Pojavom znanstvenih istraivanja u sedamnaestom i osamnaestom stoljeu na
podruju filozofije su se pojavile nove misli i ideje o svijetu i svemiru. Otkria Galileja,
Keplera, Newtona, Harveya i drugih dovele su do novog i mehanikog razmiljanja o
funkcioniranju svemira. Ono to je poelo kao prouavanje zakona koje je Bog stvorio u
prirodi, zavrilo je njihovim izoliranjem od Boga s kojim su isprva bili povezani. Ovo je bilo
posebno vidljivo u sluaju Isaaca Newtona (1642.1727.). Kao poboni kranin otkrio je u
39
svijetu fizikih zakona ono to je druge navelo da razviju gledita koja su ove zakone odvojila
od Boga. Svemir je bio preputen sebi, i premda se ravnao prema zakonima, smatralo se da su
mu oni svojstveni.
Budui da su svemir smatrali neovisnim o Bogu, iz razmiljanja filozofa onog
vremena nestalo je boanskog Stvoritelja. To je dovelo do deistikog pogleda na svemir, na
model urara. Kao veliki urar, Bog je nainio svijet; a onda ga je pustio da radi sam, u skladu
sa zakonima koji su s njim stvoreni. Sat je bio navijen i sad je mogao otkucavati bez Bojeg
pomoi. To je opet dovelo do zakljuka da se Bog nije mijeao u prirodno funkcioniranje
ovog svijeta. Zbog toga su sada bila iskljuena uda, kao i izravno otkrivenje proroka. Moda
je postojao prvotni Stvoritelj, ali nakon stvaranja ovoga svijeta On se za njega vie ne zanima.
Samo korak iza toga bila je ideja da ljudskom rodu nije potreban ni urar Bog. Ne samo
to je funkcionirao sam po sebi, nego je svemir i sam po sebi nastao, spontano, bez pomoi
urara. Takav filozofski razvoj odrazio se na biblijski izvjetaj o stvaranju na dva razliita, ali
paralelna naina. Prvi je bio nastanak knjievne kritike biblijskog izvjetaja, a drugi
prihvaanje da je znanost dokazala netonost biblijskog izvjetaja o stvaranju. Obje metode
ocjenjivanja biblijskog izvjetaja postoje i danas; istrait emo razvitak svake od njih, zajedno
s nekim problemima koji su se odrazili na biblijski izvjetaj.
1. Knjievna kritika knjige Postanka i izvjetaja o stvaranju
Jadan od prvih kritiara izvjetaja o stvaranju bio je Benedict Spinoza, idovski filozof
koji je ivio u Nizozemskoj (1632.1677.). Meutim, njegovi komentari su bili samo prolog
onoga to e doi. No prekretnica kojom poinje suvremeno doba knjievne kritike Postanka i
izvjetaja o stvaranju jeste studija Jeana Astruca, francuskog fiziara (1684.1766.), koji je
1753. objavio svoje dvije teorije o sastavljanju knjige Postanka. Astruc je ostao uz Mojsiju
kao autora Postanka, ali je tvrdio da je Mojsije upotrijebio izvore i sloio ih u etiri kolone.
Kasniji pisari su ih rearanirali i tako dali sadanji izgled knjizi. Tvrdio je da razliita
boanska imena upotrijebljena u Postanku 1 i 2 potjeu iz razliitih izvora.
Nije trebalo dugo da se Astrucova ideja proiri i ovi izvori odvoje od Mojsija. To je
uinio Johann Eichhorn (1752.1827.); on je ustvrdio da su ovi izvori potekli iz razliitih
vremena i od razliitih pisara mnogo kasnije nakon Mojsija. Drugi su znanstvenici
devetnaestog vijeka dodavali ovoj teoriji, dok se dokumentarna hipoteza nije pojavila u svojoj
najveoj sintezi u djelu Juliusa Wellhausena (1844.1918.) Die Komposition des Hexateuchs
und der historischen B\cher des Alten testaments (3. izdanje, 1899). Ova je teorija bila
izloena stalnim modifikacijama. Danas se tvrdi da su etiri glavna izvora Pentateuha J, E,
D i P podijeljena na razdoblje od oko pet stotina godina, od Davida do nakon izgnanstva.
40
Dva poglavlja na poetku Postanka dodijeljena su: jedno izvoru E a drugo izvoru J.
Ovo je uinjeno zbog uporabe razliitih boanskih imena i razliitih knjievnih stilova. Prema
ovome izvjetaje o stvaranju nije napisao Mojsije, ve kasniji pisari. Budui da su pisani
kasno u biblijskoj povijesti, a pisala ih je razliita skupina pisara koji su djelovali u razna
vremena, ne mogu se smatrati pouzdanom povijesti.
Konzervativni pisci, kako idovski tako i kranski, ozbiljno su kritizirali
dokumentarnu hipotezu. Posebno znaajna meu njima su U. Cassuto (The Documentary
Hypothesis, engl. prijevod 1961), M. H. Segal (The Pentateuch, 1967) i O. T. Allis (The Five
Books of Moses, 1943). Dio I. B. ovog lanka odgovor je onima koji slijede dokumentarnu
hipotezu poto ukazuje na elemente koji oba poglavlja povezuju s istim autorom. Precizno
slaganje rijei, slogova i brojanje istaknutih naglasaka izmeu ova izvjetaja jasno govori
protiv toga da su Postanak 1 i 2 proizvodi razliitih pisarskih kola, odvojenih sa etiri i vie
stoljea. Osim toga, pokazalo se da uporaba boanskih imena u oba ova poglavlja ima
teoloko znaenje vezano uz Boje funkcije.
Dokumentarna hipoteza ne uspijeva prepoznati paralelnu, ponavljajuu znaajku
hebrejske literature, kao u poeziji tako i u prozi. Izvjetaj u Postanku 2 je paralelno
ponavljanje nekoliko izabranih elemenata iz Postanka 1, to je uobiajeno u hebrejskm
paralelnom nainu pisanja. S obzirom da je izvjetaj o stvaranju jedna od vanih izjava u
hebrejskoj Bibliji, za oekivati je paralelno ponavljanje.
Uglavnom se znanstvenici svrstavaju u dvije razliite skupine: one koji Izrael stavljaju
na gomilu s ostalim zemljama i kulturama na drevnom Bliskom istoku, i one koji nastoje
Izrael prikazati posebnim i jedinstvenim. Knjievni kritiari su nastojali nai elemente koji
razdvajaju oba izvjetaja o stvaranju u Postanku, zanemarujui elemente koji iz povezuju.
Iznad svega, zanemarili su glavni knjievni mehanizam koji ih povezuje, ponavljajui
paralelizam misli.
Dokumentarnoj hipotezi slijedile su druge tehnike analiziranja biblijskog teksta. Jedna
od njih je kritika oblika koju je prvi razvio H. Gunkel (The Legends of Genesis, 1901). Ova
filozofska kola naglaava "smjetanje u ivot" koje je potaklo nastanak prie i ispituje cjeline
u kojima je materijal prenoen. Gunkel je pokuao biblijski izvjetaj o stvaranju povezati s
mezopotamskim Kaosovim mitom stvaranja (vidi IV. A. 1). Budui da temi kaosa u Postanku
1 nije dano znaajnije mjesto, Gunkel je tvrdio da "moemo nagaati o nekom obliku
izvjetaja u kojem se javlja vie osoba i u kojem je svijet stvoren nakon sukoba Boga i Kaosa"
(Gunkel, 74; obiljeavanje dodao pisac lanka). Glavna rije ovdje je "nagaati". Drugim
rijeima, budui da u biblijskom tekstu, kakav je danas, nema Kaosa, izvjetaj treba tako
41
rekonstruirati da govori o borbi s Kaosom. Na ovaj nain babilonski mit postaje mjerilom po
kojem bi trebalo rekonstruirati biblijski izvjetaj o stvaranju, premda jedno i drugo ima tako
malo toga zajedniko.
2. Znanstvena kritika Postanka i izvjetaja o stvaranju
Prvu priliku da znanstveni sektor kritizira izvjetaj o stvaranju i s njim izvjetaj o
potopu, pruili su nalazi i teorije geologije. Premda su joj drugi prethodili, temelj suvremene
evolucijske geologije, moe se rei, poloio je James Hutton (1726.1797.). Ispitujui
formacije stijena u svojoj rodnoj kotskoj i u Engleskoj, poeo je posebno isticati sporo
djelovanje erozije pokretne vode u troenju tla i oblikovanju novih stijena taloenjem. To je
postavilo teoretski temelj za uniformitarijanizam, prema kojemu je danas sve onako kako je
uvijek bilo. Ako pretpostavimo da je sadanjica sveobuhvatan klju za prolost,
uniformitarijanistike pretpostavke postaju mjerom vremena u prolosti, koja se protee u
gotovo beskrajnoj procesiji ciklusa erozije i taloenja. S ovom temeljnom pretpostavkom
geoloka doba su prela granice svega to je nedavno biblijsko stvaranje moglo obuhvatiti.
Franzus Georges Cuvier (1769.1832.) ubrzo je svoje studije fosila dodao slojevima
nataloenima na ovaj nain.
a. Devetnaesto stoljee. Jedan nepoznati engleski mjernik imenom William "Strata"
(Slojeviti) Smith dodao je ovom sustavu, organizirajui razliite skupove stijena koje je naao
u svom mjernikom poslu. Smith je izradio ideju "indeksnih fosila" za sloj stijena kojeg je
poznavao i na osnovi nje nainio geoloku kartu sredinje Engleske. Prihvaanje ove karte
bilo je za njega dovoljno ohrabrenje da projekt geolokog kartografiranja proiri na sve
dijelove Engleske. Smith je bio Cuvierov suvremenik, ali zbog svog ogranienog obrazovanja
vjerojatno nikada nije upoznao Cuvierovo djelo sline naravi.
Premda su Huttonovo, Cuvierovo i Smithovo djelo poduprli i proirili ideju golemih
vremenskih razdoblja neophodnih za taloenje geolokih slojeva i fosila koje su sadravali,
mehanizam za ovo napredovanje objavljen je 1844. Autor knjige Vestiges of the Natural
History of Creation, nije bio poznat u vrijeme njenog objavljivanja; tek poslije smrti su
Roberta Chambersa, veoma poznatog nakladnika Cyclopaedia of English Literature,
prepoznali kao njezinog autora. Prema ovom djelu napredovanje od beskraljenjaka do riba,
od gmazova do sisavaca i ovjeka, kako je vidljivo iz fosila, bilo je djelo nasljedovanja ili
evolucije. Premda jo nije bio predloen mehanizam evolucije, ideja da su to ivotni oblici
koji tijekom dugih razdoblja slijede jedan za drugim, bila je veoma poznata prije Darwinova
vremena.
42
U meuvremenu je Charles Lyell (1797.1875.) iskristalizirao principe
uniformitarijanistike evolucionistike geologije. Ovaj pristup iznio je u svojoj knjizi The
Principles of Geology; prva tri sveska objavljena su 1830. Iznenauje to se Leyell dugo
odupirao evolucionistikim posljedicama svoga djela. Odbacio je Chambersovu knjigu
Vestiges i odupro se Darwinovoj teoriji kad je ova objavljena. Konano je kapitulirao i u
kasnijim je godinama prihvatio.
Leyellovo djelo Principles of Geology bilo je dobro poznato i izvrilo je golem utjecaj
na prijelaz s kratke biblijske krologije za stvaranje na strahovito dugu vremensku skalu
uniformitarijanistike geologije. Darwin je na svoje putovanje brodom Beagle ponio
Leyellovu knjigu; ona mu je posluila kao geoloka poetnica za bioloku teoriju koju je
kasnije izradio. Njegova teorija o evoluciji ovisi o izboru i preivljavanju najsposobnijeg
meu vrstama koje su slijedile jedna drugu. Ovo je 1859. objavio u svojoj knjizi Podrijetlo
vrsta.
U devetnaestom stoljeu niz kreacionista usprotivilo se ovim idejama, ali njihova
orijentacija se neto razlikovala od orijentacije kreacionista u dvadesetom stoljeu. Jedan od
prvih veoma poznatih kreacionista bio je Louis Agassiz (1807.1873.), veoma dobro poznat
po svom radu s fosilima i promatranju gleera i teorijama o njihovom nastanku.
b. Dvadeseto stoljee. Na podruju geologije, biologije i genetike dolo je do snanog
razvitka koji danas utjeu na gledita znanstvenika u ovim predmetima. Na podruju geologije
dolo je do odmaka od uniformitarijanizma. Dananji geolozi, bili evolucionisti ili ne, vie se
slau da postoji obilje dokaza za katastrofe u geolokom redosljedu. Razlika izmeu ovog
gledita i gledita kreacionista jeste u tome to geolozi evolucionisti u geolokom redosljedu
vide mnotvo katastrofa, dok kreacionisti veinu njih svrstavaju u jednu veliku katastrofu,
biblijski potop. Od naina na koji se odnosimo prema podacima o potopu, ovisit e kako
budemo gledali na stvaranje prije njega.
Jo jedno podruje koje je djelovalo na kranski svjetonazor je radiometrijsko
datiranje to su ga razvili fiziari. Radiometrijsko datiranje, kojim se odreuje starost
elemenata u nefosilnim (nesedimentnim) stijenama, stavlja ove elemente i njihove vulkanske
taloge milijune godina u prolost. Oni se jo uvijek mogu uskladiti s kranskim gleditem o
stvaranju u Postanku 1 ako prihvatimo da je primordialni planet postojao u stanju mirovanja
prije tjedna stvaranja i nastanka ivota na zemlji. Radiokarbonsko datiranje koristi se za
odreivanje starosti mrtvih organizama, organskog materijala, ali kako se vraa dublje u
prolost metoda postaje sve netonijom.
43
Na podruju biologije genetika je posebno snano utjecala na teoriju o evoluciji.
Darwin je imao samo rudimentarno znanje o genetici. Smatrao je da se naslijeene
karakteristike prenose okruglim tjelecima u krvi. U isto vrijeme dok je Darwin radio,
redovnik Gregor Mendel izradio je zakone nasljea kojima je upravljala genetika. Na nesreu,
njegovo se djelo izgubilo i tek je kasnije otkriveno. Danas se misli da se promjene u
karakteristikama dogaaju mutacijom u genima. To predstavlja problem za evoluciju, zato to
su mutacije najee tetne, a ne korisne. Uinjen je pokuaj da se problem rijei
prouavanjem genetike populacije. Ako uzmemo cijelu populaciju jedne vrste, statistiki je
mogue nadvladati tetne mutacije i izabrati korisne.
U biologiji je do velike revolucije dolo otkriem dvostrukog helikalnog oblika DNA
molekule Watsona i Cricka 1953. Danas je poznato da se pri reprodukciji temeljni par koji
vezuje kraljenicu DNA otvara i da se polovice roditeljskih parova udruuju u stvaranju
novog lana vrste. To jo vie oteava hipotezu evolucije vrsta zbog silne veliine i sloenosti
problema. Trenutno je u tijeku istraivanje da se odrede svi bazni parovi u DNA ovjekovih
gena i kromosoma. Budui da ljudski genom ini vie od tri milijarde osnovnih parova,
mogunost da je bie tako precizno i sloeno moglo proizai iz evolucije, postaje strahovito
malena. Svjedoanstvo zadivljujuih uda genetike isto je kao i svjedoanstvo biblijskog
pisca koji je rekao da smo "tako udesno stvorenwiw" (Ps 139,14 RU).
H. Doprinosi adventista sedmog dana
Adventisti su u dvadesetom stoljeu puno pridonijeli kreacionizmu. Inicijator ovog
truda bio je George McCready Price (1870.1963.). Premda samouk u geologiji, bio je kritiar
strunih poblikacija geologa. Nijekao je da u podjeli fosila postoji red u geolokim slojevima i
drao da su geoloki slojevi na mnogim mjestima poremeeni. Geolozi priznaju da su na
nekim mjestima slojevi izokrenuti, ali smatraju da je to varljivo, jer su uvjereni da su se
razvili kad su se donji slojevi nagurali iznad kasnijih slojeva. Price je drao da su izokrenuti
slojevi nastali ispravnim redoslijedom i da teorija geologa po tom pitanju nije tona. Ovu
kritiku objavio je u nizu knjiga: The New Geology (1923), The Predicament of Evolution
(1925), Genesis Vindicated (1941 i Common-Sense Geology (1946). Price se doista moe
nazvati ocem kreacionistikog pokreta dvadesetog stoljea.
Price nije ostao bez odgovora, ak ni u svojoj crkvi. Jedan profesor biologije na
Pacific Union Collegeu, Harold W. Clark, imao je drukije gledite o geolokim slojevima i
fosilima koje su sadravali. Clark je radio na terenu vie od Pricea pa je zakljuio da su
slojevi i njihovi fosili naeni u redosljedu u kojem su geolozi evolucionisti to tvrdili. Ovaj
zakljuak je zahtijevao alternativnu teoriju njihova taloenja, teoriju koja bi se slagala s
44
fosilnim naslagama. Clark je doao na ideju "ekoloke zoniranosti", da su fosili bili pokopani
onim redom kojim su u prirodi okupirali svoje ekoloke nie. Zbog toga su stanovnici dna bili
pokopani prvi, a za njima ribe. Kao stanovnici movara, vodozemci su pokopani iznad riba, a
posljednji su pokopani sisavci koji ive na viem kopnu. Premda ovaj model ne odgovara na
sva pitanja o taloenju fosila, mnogi su ga kreacionisti prihvatili kao zasad najbolje dostupno
objanjenje. (Vidi Clark 1946, 1977.)
V. Adventistiko rauzmijevanje stvaranja
Adventisti sedmog dana dre da je izvjetaj o stvaranju u Postanku 1 i 2 doslovan i
povijesan, kako se to uglavnom vjerovalo do osamnaestog stoljea. U Postanku zapisana su
silna Boja djela stvaranja; no ovaj izvjetaj je samo poetak Njegovog djela u prilog
stanovnika ovog planeta, jer se taj izvjetaj nastavlja u Bibliji. Zato je izvjetaj o stvaranju na
poetku Biblije samo uvod u povijest plana spasenja.
Elementi koje sadri izvjetaj o stvaranju u Postanku za adventiste nisu simboliki ni
duhovni. Bog je vidio da je materija koju je stvorio i koristio tijekom tjedna stvaranja bila
dobra, ak vrlo dobra. Biblijsko gledite je da je dobro duhovnoga sadrano u materiji koja je
isto tako dobra, a ne izolirana ili od nje odvojena. To je potpuno suprotno gleditu grke
filozofije, koja je materiju smatrala loom, a duhovno, ili idealno, dobrim.
Meu injenicama ovog izvjetaja, koje smatramo doslovnim, spominje se i vrijeme. S
obzirom na formulu elemenata vremena, oito je i jasno da je pisac teksta govorio o
doslovnim danima od dvadeset i etiri sata, svakom s danom i noi. Ovo predstavlja snaan
temelj za sedmi dan na kraju tjedna stvaranja. Ovaj dan je bio dan Bojeg poinka u kojem je
uzeo u obzir sve dobro to je stvorio, pa i ljudska bia koja su bila vrhunac Njegove
stvaralake aktivnosti. Iz valjanih razloga Bog je odvojio ovaj dan, blagoslovio ga i posvetio
za uporabu ljudskim biima.
Priroda jo uvijek otkriva velianstvenost i ljepotu, premda je oteena posljedicama
grijeha. Neki od kasnijih tekstova u Starom zavjetu slave Boga za Njegovo udesno stvaranje,
a proslavljanje Boga kao Stvoritelja nastavljeno je sve do posljednje knjige Novog zavjeta.
Ovaj tjedan stvaranja zbio se samo prije nekoliko tisua godina, u novije vrijeme, a ne
prije milijune godina. Moda je ranije postojao mirujui planet, ali ivot na njemu nije stvoren
prije tjedna stvaranja opisanog u Postanku 1. Priroda na openit nain otkriva Boga. Ovo
znamo iz razliitih starozavjetnih i novozavjetnih tekstova. Boja mudrost i sila vidljivi su u
makrokozmu i mikrokozmu fizikog svijeta.
45
Bog jo uvijek vlada onim to je stvorio. Prema Starom zavjetu Bog je mogao
upotrijebiti svoju mo da izlije sudove na narode oko Izraela, kao i na sam Izrael, kad su se
odvratili od Njega i Njegovog saveza i inili zlo. U ove posljednje dane Bog e ponovno na
isti nain upotrijebiti ove sile. U posljednjih sedam zala (Otk 16) Bog e ponovno pokazati da
je Stvoritelj i Sudac.
No prije tog vremena treba objaviti naroitu vijest. To je vijest o Bogu kao Stvoritelju.
U vrijeme kad Ga ljudi, kao nikad ranije, odbijaju priznati Stvoriteljem, trebamo objaviti
vijest koja jo jednom ukazuje na Stvoritelja. Nju nalazimo u prvom dijelu aneoskih vijesti u
Otkrivenju 14,6.7; ovo je posebna vijest koju Crkva adventista sedmog dana smatra obvezom
da je objavi. U privlaenju pozornosti svijeta na Stvoritelja mi pozivamo na i tovanje Boga,
to se najbolje moe uiniti u dan koji je Stvoritelj odredio kao uspomenu na svoje stvaranje,
u subotu.
Na kraju Boja mo e se ponovno oitovati kad Bog bude stvarao nova nebesa i novu
zemlju. Jo jednom e zemlja izii iz ruku svog Stvoritelja, ali oiena od grijeha.
Obnovljena u svojoj edenskoj ljepoti, zemlja e postati dom spaenih i svjedoanstvo svemiru
da je Bog ljubav i da je zahvaljujui svojoj ljubavi sve obnovio za svoj narod. Tako e na
kraju velike borbe u cijelosti biti otkrivena Boja stvaralaka i otkupiteljska sila.
S obzirom na dostupne biblijske podatke o stvaranju, Crkva adventista sedmog dana je
iznjela i prihvatila sljedeu slubenu izjavu o svom stajalitu o stvaranju:
"Bog je Stvoritelj svega i On je u Pismu objavio autentini izvjetaj o svojoj
stvaralakoj djelatnosti. Za est dana Gospodin je stvorio nebo i Zemlju i sve to ivi na
Zemlji, i poinuo sedmoga dana u tom prvom tjednu. Tako je uspostavio subotu kao trajni
spomenik djela stvaranja koje je zavrio. Prvi ovjek i prva ena bili su nainjeni po Bojoj
slici kao vrhunac djela stvaranja, dobili su vlast nad svijetom i odgovornost da se brinu o
njemu. Kad je svijet bio dovren, sve je bilo 'veoma dobro', i objavljivalo slavu Boju. (Post
1,2; Izl 20,8-11; Ps 19,2-7; 33, 6.9; 104; Heb 11,3)" (SDA Yearbook, 1981, 5.)
VI. Komentari Ellen G. White
A. Priroda i Bog prirode
"Priroda je snaga, ali Bog te prirode je neogranien u snazi. Njegova djela tumae
Njegov karakter. Oni koji Ga prosuuju prema Njegovim djelima, a ne prema pretpostavkama
velikih ljudi, u svemu e vidjeti Njegovu prisutnost. Ovi vide Njegov osmijeh u sunevom
sjaju, a Njegovu ljubav i skrb u plodnim njivama ujesen. ak i zemaljski ukrasi koji su
46
vidljivi u ivom zelenilu trave, u ljupkom cvijeu svih boja, u vitkim i raznolikim umskim
stablima, svjedoe o njenoj, oinskoj brizi naeg Boga i Njegovoj elji da usrei svoju djecu.
Sila velikog Boga pokazat e se u korist onih koji Ga se boje. Posluajmo prorokove
rijei: 'Zar ne zna? Zar nisi uo? Jahve je Bog vjeni, kraljeva zemaljski stvoritelj. On se ne
umara, ne sustaje, i um je njegov neizmjerljiv. Umornome snagu vraa, jaa nemonoga.
Mladii se more i malaku, iznemogli, momci posru. Al onima to se u Jahvu uzdaju snaga
se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, tre i ne sustaju, hode i ne more se.'" (ST, 13. oujka
1884)
"Bog je temelj svega. Svaka je prava znanost u skladu s Njegovim djelima; svako
pravo obrazovanje vodi poslunosti Njegovoj vlasti. Znanost naim pogledima otvara nova
uda; ona se die visoko i istrauje nove dubine, ali iz tog istraivanja ne donosi nita to bi se
sukobljavalo s boanskim otkrivenjem. Neznanje moe traiti potporu pogrenih gledita o
Bogu pozivanjem na znanost, ali knjiga prirode i pisana Rije se ne razilaze; jedna osvjetljava
drugu. Pravilno razumljene, one nas upoznaju s Bogom i Njegovim karakterom, ue nas neto
o mudrim i korisnim zakonima preko kojih On djeluje. Tako nas potie da slavimo Njegovo
sveto ime i da se razumno uzdamo u Njegovu rije." (ST, 20. oujka 1884)
B. Znanost i Biblija
"Pravilno shvaena znanstvena se otkria i ivotna iskustva slau sa svjetoanstvom
Svetog pisma o stalnom Bojem djelovanju u prirodi.
U himni koju je zabiljeio Nehemija, Leviti su pjevali: 'Ti si, Jahve, Jedini! Ti si
stvorio nebo, i nebesa nad nebesima, i vojsku njihovu, zemlju i sve to je na njoj, mora i to je
u njima. Ti sve to oivljava.' (Neh 9,6)
O ovoj Zemlji Pismo izjavljuje da je djelo stvaranja dovreno. Njegova su djela
'dovrena od postanka svijeta.' (Heb 4,3) Meutim, Boja sila jo i sada radi na odravanju
onoga to je stvoreno. Bilo ne udara, niti se disanje nastavlja zato to je mehanizam, jednom
pokrenut, nastavio raditi svojom vlastitom prirodnom energijom. Svaki udisaj, svaki otkucaj
srca, dokaz je brige Onoga u kome ivimo, miemo se i jesmo. Od najmanjeg kukca do
ovjeka, svako ivo stvorenje svakodnevno ovisi o njegovoj providnosti
Onaj koji najdublje prodre u tajne prirode, najpotpunije e shvatiti svoje vlastito
neznanje i slabost. Shvatit e da postoje dubine i visine koje ne moe dosegnuti, tajne u koje
ne moe proniknuti, da pred njim lee beskrajna podruja istine u koja jo nitko nije stupio.
On e biti spreman rei zajedno s Newtonom: 'ini mi se da sam kao dijete koje na morskoj
obali skuplja oblutke i koljke, dok se preda mnom prua veliki ocean istine.'
47
Ljudi koji su najdublje prouili znanost, prisiljeni su priznati da u prirodi djeluje jedna
beskrajna sila. Ali ljudskom razumu, kad je preputen samome sebi, pouke prirode moraju
izgledati proturjene i obeshrabrujue. One se mogu pravilno shvatiti jedino u svjetlosti
otkrivenja. 'Vjerom doznajemo.' (Heb 11,3)." (Ed 130-134; usp. Odgoj, str. 117-120)
C. Autentina povijest poetka naeg svijeta
"Biblija je najpounija i najsveobuhvatnija povijest dana svijetu. Njezine svete
stranice sadre jedini autentian izvjetaj o stvaranju. U njoj smo svjedoci sile koja 'razastrije
nebesa i (koji) zemlju utemelji'. U njoj imamo istinitu povijest ljudskog roda, neiskvarenu
ljudskim predrasudama ili oholou
Postoji sklad izmeu prirode i kranstva, jer oboje potjeu od istog Autora. Knjiga
prirode i knjiga otkrivenja ukazuje na djelovanje istog boanskog uma. Ima pouka koje
trebamo nauiti iz prirode; no postoje pouke, duboke, ozbiljne i izuzetno vane, koje trebamo
nauiti iz Boje knjige." (RH, 19. kolovoza 1884)
"U Postanku je sauvana povijest svijeta od poetka. U njemu je otkriveno da e svi
narodi koji zaboravljaju Boga i odbacuju Njegov put i Njegov znak poslunosti, koji razlikuje
izmeu pravednih i zlih, izmeu spaenih i nespaenih, biti uniteni
Gospod poziva sve da prouavaju boansku filozofiju svete povijesti, koju je Mojsije
napisao nadahnut Svetim Duhom. Prva obitelj na zemlji primjer je svih obitelji koje e
postojati do kraja vremena. Mnogo toga je za prouavati u toj povijesti da bismo razumjeli
boanski plan za ljudski rod. Ovaj je plan jasno odreen i posveena dua koja se moli
upoznat e Boju misao i cilj od poetka do zavretka povijesti ove zemlje. Ona e shvatiti da
je Isus Krist, jednak Ocu, veliki pokreta svakog napretka, Onaj koji je izvor svakog ienja i
uzdizanja ljudskog roda." (3MR 184)
"Za poznavanje rane povijesti naeg svijeta, stvaranja ovjeka i njegova pada ovisimo
o Bibliji. Ako uklonimo Boju Rije, to moemo oekivati osim da ostanu bajke i nagaanja
te oslabljeni um koji je nesumnjivo posljedica njegovanja zablude. Nama je potrebna
vjerodostojna povijest o nastanku Zemlje, o padu keruba zaklanjaa i ulasku grijeha u svijet.
Bez Biblije bit emo zbunjeni lanim teorijama. Um e biti podvrgnut tiraniji praznovjerja i
lai. No poto imamo autentinu povijest o poetku naeg svijeta, ne trebamo se optereivati
ljudskim nagaanjima i nepouzdanim teorijama." (MM 89)
"Boanski um i ruka su kroz vijekove u punoj istoi sauvali izvjetaj o stvaranju.
Jedino nam Boja Rije daje vjerodostojan izvjetaj o stvaranju naeg svijeta." (RH, 11.
studenog 1909)
48
D. Bog nije bio vezan uz pretpostojeu materiju
"U oblikovanju naeg svijeta Bog nije bio vezan uz pretpostojeu tvar ili materiju.
'Ovo vidljivo ne posta od neega pojavnoga.' Naprotiv, sve, materijalno i duhovno, pojavilo se
pred Gospodom Jahvom na Njegov glas i stvoreno je za Njegove ciljeve. Nebesa i sva vojska
njihova, zemlja i sve to je na njoj, ne samo to su djelo Njegovih ruku, ve su nastali dahom
Njegovih usta.
Gospodin je pokazao da bi svojom snagom u jednom kratkom satu mogao razgraditi
cijeli okvir prirode. Mogao bi stvari okrenuti naopake i unititi ono to je ovjek izgradio
posebno snanim i trajnim. 'On brda premjeta, a ona to ne znaju, u jarosti svojoj on ih
preokree. Pokree on zemlju sa njezina mjesta, svodu se nebeskom potresu stupovi i premru
od straha kada on zaprijeti. Pred njim se gore potresaju, bregovi se ljuljaju, zemlja se pod njim
provaljuje.'" (3MR 208)
"Bog je u otkriima prirodnih i drugih znanosti dopustio da svijet bude preplavljen
svjetlom, ali ako znanstvenici o ovim predmetima razmiljaju samo s ljudskog gledita,
sigurno e pogrijeiti. Ako nisu voeni Bojom Rijei, i najvei umovi postaju zbunjeni u
pokuajima da istrae odnos izmeu znanosti i otkrivenja. Stvoritelj i Njegova djela nadilaze
njihovo shvaanje; a budui da ih ne mogu objasniti prirodnim zakonima, onda biblijsku
povijest proglaavaju nepouzdanom.
Oni koji sumnjaju u vjerodostojnost biblijskog izvjetaja napustili su svoje sidro pa im
prijeti opasnost da se razbiju o stijene nevjerstva. Kad ustanove da svojim nesavrenim
znanstvenim znanjem ne mogu mjeriti Stvoritelja i Njegova djela, oni postavljaju pitanje
postojanja Boga i prirodi pripisuju beskonanu silu.
U pravoj znanosti ne moe biti nita suprotno uenju Boje Rijei, jer oboje imaju
istog Autora. Pravilno razumijevanje jednog i drugog uvijek e pokazati njihov sklad. Bilo u
prirodi ili otkrivenju, istina je uvijek skladna u svim svojim pojavama. No um koji nije
prosvijetljen Bojim Duhom, zauvijek e ostati u tami kad je rije o Njegovoj moi. To je
razlog to se ljudske ideje tako esto suprote uenju Boje Rijei." (8T 257.258)
" Bez osnove je teorija da Bog nije stvorio materiju kad je stvarao ovaj svijet. U
oblikovanju naeg svijeta Bog nije ovisio o pretpostojeoj materiji. Naprotiv, sve, materijalno
i duhovno, pojavilo se pred Gospodom Jahvom na Njegov glas i stvoreno je za Njegove
ciljeve." (Isto, 258.259)
"Boja vladavina nije samo obuhvaala stanovnike Neba ve i sve svjetove to ih je
On stvorio, i Lucifer je zakljuio da, ako moe povesti nebeske anele u pobunu, on moe
povesti i sve svjetove." (Patrijarsi i proroci, str. 22; vidi Velika borba, str. 426)
49
E. Subota stara kao i sama zemlja
"Bog nam je dao svoje zapovijedi, ne samo da ih vjerujemo nego i vrimo. Nakon to
je poloio temelje zemlji, veliki je Jahve cijelu zemlju obukao u predivnu odjeu i napunio je
svime to je korisno za ovjeka, a kad je stvorio sva uda na kopnu i moru, ustanovio je
subotu i posvetio je." (4T 247; usp. Iz Riznice svjedoanstava, sv. 1, str. 334)
"Kad su poloeni temlji zemlji, poloen je i temelj suboti, pa su klicale zvijezde
jutarnje i Boji uzvikivali dvorjani Bog je dao svoj Zakon, i u etvrtoj zapovijedi Dekaloga
svoju subotu, upravo onaj dan kad je prestao sa svjetovnim poslom, da bi je svetkovao kao
uspomenu na stvaranje neba i zemlje." (RH, 15. srpnja 1890)
"Da je ovjek uvijek bio posluan etvrtoj zapovijedi, na svijetu ne bi bilo nijednog
nevjernika, jer ona svjedoi da je Gospodin stvorio nebo i zemlju, more i sve to je u njima.
Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni." (1SAT 233)
"Subota je bila nainjena za cijelo ovjeanstvo i uspostavljena u Edenu prije
ovjekova pada. Stvoritelj ju je nazvao 'moj sveti dan'. Krist je sebe proglasio 'gospodarem
subote'. Budui da je poela sa stvaranjem, ona je stara koliko i ljudski rod, a kako je
nainjena radi ovjeka, ona e postojati dokle bude postojao ovjek." (ST, 12. studenoga
1894)
F. Znanost, prava i lana, i otkrivenje
"Za mnoge je znanstveno istraivanje postalo prokletstvo; njihov ogranieni um je
tako slab da su izgubili ravnoteu. Oni ne mogu uskladiti svoje znanstvena gledita s izjavama
Svetog pisma i misle da se Bibliju treba ispitivati njihovim mjerilima 'lano nazvane
spoznaje'. Zabludjeli su od vjere i avao ih je zaveo. Ljudi su pokuali biti mudriji od svog
Tvorca; ljudskim filozofijama pokuali su istraiti i objasniti tajne koje nikad nee biti
objanjene, ni u vjenosti. Kad bi ljudi istraivali i razumjeli ono to je Bog objavio o sebi i
svojim nakanama, oni bi stekli takav pogled na Jahvinu slavu, velianstvo i mo, da bi shvatili
svoju neznatnost i zadovoljili se onim to je otkriveno njima i njihovoj djeci." (4SP 345)
"Onaj koji je stvorio svijet i nainio uzviene planine, tko je otvorio izvore bezdana,
oblikovao velianstvene stijene i visoka stabla, dao je ovjeku mo da cijeni uda zemlje i
neba, snagu da razumije pouke koje je Krist iz njih uzimao. No ljudski razum nije nikad
mogao smisliti takve pouke, a ni ovjek ih ne moe razumjeti osim ako to promatranje Bog ne
posveti svojim Svetim Duhom
"Ne moemo se pouzdati u ljudsko rasuivanje. Da je Krist danas u svijetu, mladci u
kolama trabunjali bi Mu o takozvanoj znanosti. No Krist bi odgovorio: 'Nitko ne moe sluiti
dvojici gospodara.'" (RH, 3. srpnja 1900)
50
G. Izjave o potopu iz 1890.
"Potop je promijenio cijelu povrinu zemlje. Kao posljedica grijeha, tree strano
prokletstvo je poivalo na zemlji. Kad se voda poela povlaiti, brda i planine su ostale
okruene nepreglednim, nemirnim morem. Posvuda su se nalazila trupla ljudi i ivotinja.
Gospod nije dopustio da ostanu i da raspadanjem zagauju zrak te je stoga od zemlje nainio
golemo groblje. Snaan vjetar, poslan da isui vode, odnosio je trupla, a ponekad i cijele
vrhove planina te s drveem, kamenjem i zemljom zatrpavao mrtva tjelesa. Na isti su nain
zlato i srebro, probrana drveta i drago kamenje, koji su prije potopa obogaivali i ukraavali
zemlju, i koje su stanovnici oboavali, skriveni od ljudskih pogleda i potraga. Snano gibanje
vode nanijelo je zemlju i kamenje na ova blaga, i u nekim sluajevima iznad njih stvorilo
planine." (Patrijarsi i proroci, str. 80.81)
H. Dokazi promjena uzrokovanih potopom
"Stijene pripadaju dragocjenostima ove zemlje jer sadre blaga mudrosti i znanja. U
stijenama i gorama zapisana je injenica da je Bog potopom unitio zle na zemlji, a povrina
zemlje raskidana divovskim stijenama i visokim planinama svjedoi da je to uinila
Gospodnja sila zbog zloe ovjeka u prestupanju Njegova zakona. Neprekidno mijenjanje
prizora koje oko susree, djelo su Boje mudrosti, da bi ljudi u Njegovim zapanjujui djelima
mogli razumjeti da postoji ivi Bog neograniene moi. udesna i velianstvena djela trebaju
oplemeniti duu i smekati grubost ovjekove naravi te mu pomoi u izgradnji karaktera."
(3MR 217)
I. O planinama i njihovom nastanku
"Bila sam toliko umorna da sam se ispruila na sjedalu i spavala oko dva sata; time
sam izgubila zanimljive dijelove prizora, ali smo priliku, koliko je bilo mogue, iskoristili u
ostatku putovanja.
Bilo je velianstveno. Bilo je jezera i gudura i kanjona i visokih stijena, nekih posebna
izgleda. Vrhunci brda koji se izdiu iznad gorskih vrhunaca. Neki ukraeni umama, neki
obraeni do samog vrha. Put do njih vodio je u serpentinama i kako su mogli izgraditi svoje
kue i urediti vrtove i ivjeti u tim visinama, ostalo nam je tajnom. Na vrhuncima brda bile su
sagraene crkvice, a sela su se smjestila u planinske gudure
Bili smo zadivljeni. Volimo promatrati veliinu Bojih djela i u tome se nikada ne
umaramo. Ovdje je planinski lanac koji se protee du cijelog kontinenta, nagomilan jedan na
drugoga kao kakav masivan nepravilan zid koji se die iznad oblaka. Ovaj Bog koji dri
planine na mjestu, dao nam je obeanja koja su nepromjenljivija od ovih velianstvenih starih
planina. Boja Rije e stajati zauvijek od narataja do narataja." (Isto, 214)
51
VII. Literatura
Brueggemann, Walter. Genesis. Interpretation, vol. 1. Atlanta, John Knox, 1982.
Cassuto, Umberto. A Commentary on the Book of Genesis. Part 1, From Adam to
Noah. Jerusalem, Magnes, 1989.
Clark, Harold W. The New Deluvialism. Angwin, Calif., Science Publications, 1946.
. The Battle Over Genesis. Washington, D. C., Review and Herald, 1977.
Coffin, Harold G. Origin by Design. Washington, D. C., Review and Herald, 1983.
"Evidences of a Worldwide Flood." U The Seventh-day Adventist Bible Commentary,
sv. 1, str. 64-98. Washington, D. C., Review and Herald, 1953.
Finegan, Jack. Handbook of Biblical Chronology. Princeton, Princeton University
Press, 1964.
Gunke, Herman. The Legend of Genesis. New York, Schocken, 1964.
Hasel, Gerhard F. "The Significance of the Chronology in Genesis 1 in Relation to
Ancient Near Eastern Parallels. Andrews Univerity Seminary Studies 10 (1972), str. 1-20.
. "The Sabbath and the Pentateuch." U The Sabbath in the Scripture and History.
Urednik A. K. Strand. Washington, D. C., Review and Herald, 1982. Str. 21-43.
. "The 'Days' of Creation in Genesis 1: Literal 'Days' or 'Figurative 'Periods/Epochs'
of Time?" Origins 21 (1994), str 5-38.
Jacobsen, Thorkild. "The Eridu Genesis." Journal of Biblical Literature 100 (1981),
str. 513-529.
Johnson, Phillip E. Darwin on Trial. 2 izdanje. Downers Grovwe, Ill., InterVarsity,
1993.
Lavallee, Louis. "Augustine on the Creation Days." Journal of Evagelical Theological
Society 32 (1989), str. 457-464.
Lewis, Jack P. "The Days of Creation: An Historical Survey of Interpretation."
Journal of Evagelical Theological Society 32 (1989), str. 433-455.
Maxwell, C. Mervyn. God Cares. Sv. 2. Revelation. Boise, Idaho, Pacific Press, 1985.
"Science and Literal Creation." U The Seventh-day Adventist Bible Commentary.
Washington, D. C., Review and Herald, 1953. Sv. 1, 1976, str. 46-63.
Shea, William H. "Literary Structural Parallels Between Genesis 1 and 2." Origins 16
(1989), str. 49-68.
. "A Comparison of Narrative Elements in Ancient Mesopotamian Creation-Flood
Stories With Genesis 19." Origins 11 (1984), str. 9-29.
52
. The Unity of Creation Account. Origins 5 (1978), str. 9-38.
Speiser, E. A. Genesis. 3. izdanje. Anchor Bible, sv. 1. Garden City, N. Y..,
Doubleday, 1981.
Webster, Clyde L, mlai. The Earth: Origins and Early History. Office of Education,
North American Division od the General Conference of Seventh-day Adventists, Silver
Springs, Md., 1989.
Wenham, Gordon J. Genesis 115. Word Bible Commentary, sv. 1. Waco, Texas,
Word, 1987.
Westermann, Claus. Genesis 111. Minneapolis, Augsburg, 1984.
(Zavrio prijevod 19/10/00 15:42:50; pregledao 31/10/00 09:00:17)
53