(Poeo prevoditi 25. 10.

00 13:17:52)
Handbook of Seventh-day Adventist Theology 15
str. 493-537.
Subota
Kenneth A. Strand
Uvod
U Starom i u Novom zavjetu tjedni dan odmora i posebnih bogosluja bio je sedmi
dan tjedna, nazvan "subota". Ova je rije primjenjivana i na dane godinjih blagdana, premda
se najee upotrebljavala za sedmi dan tjedna.
U post-novozavjetnoj kranskoj povijesti rije "subota" poela se u nekim tradicijama
na zapadu primjenjivati na nedjelju, prvi dan tjedna, i jo uvijek kod raznih krana
svetkovatelja nedjelje oznaava nedjelju.
*
U ovom lanku, rije "subota", se uvijek odnosi na
sedmi dan u tjednu.
Hebrejski korijen iz kojega je "subota" izvedena je b???, ije ne primarno znaenje
"prestati" ili "odustati" od ranije aktivnosti. Imenini oblik je abb`???, a glagol je
`ba???. Suvremeni hrvatski prijevodi obino prevode imenicu kao "subota" (ponekad "dan
odmora"), a glagol kao "poivati" (ponekad "poinuti"). Premda su ovi prijevodi ispravni i
odgovarajui, koncept "prestanka" ukazuje na vezu s neim to je prethodilo, a ne na razlog za
umor.
Jo jedna imenica, koja se u Izlasku i Levitskom zakoniku odnosi na subotu, je
abb`???^n, takoer izvedena iz b???, esto je prevedena kao "sveti dan ". est od
jedanaest puta ona se pojavljuje u frazi abba??? abb`???^n (Izl 31,15; 35,2; Lev 16,31;
23,3.32; 25,4). Pojava abba??? i abb`???^n zajedno, ukazuje na intenzivnost.
U Novom zavjetu je rije za "subotu" grka sabbat^n, ili njena, po svemu sudei,
mnoina sabbata. Meutim, ova posljednja je moda jednostavno transliteracija aramejske
rijei abb
e
t`, koja je naglaeno stanje imenice u jednini. Zbgo toga, kad se u Novom zavjetu
javlja izraz sabbata, kontekst nam pomae odrediti da li se radi o jednini ili mnoini.
Ponekad se sabbaton u Novom zavjetu odnosi na cijeli tjedan. Na primjer u Luka
18,12 farizej se hvali kako posti dvaput tou sabbatou (u sedmici). Isto tako u nizu tekstova je
prvi dan tjedna oznaen brojem "jedan" uz rije sabbaton ili sabbata (Mt 28,1; Mk 16,2.9; Lk
*
Na primjer u engleskom jezinom podruju gdje je uobiajeno ime dana Saturday, dok je taj dan u judeo-
kranskoj tradiciji nazivao sabbath, odnosno subota. Kasnije je ostalo obiajem da se rijeju Sabbath oznaava
i nedjelja kao dan odmora.
1
24,1; Iv 20,1.19; Dj 20,7; 1 Kor 16,2), pri emu se uporabom enskog oblika broja jasno
podrazumijeva imenica "dan".
U Hebrejima 4,9 je izraz sabbatismos ispravno preveden kao "subotni poinak". U
ovom opem dijelu Poslanice Hebrejima (3,74,13), u kome subota slui kao metafora
duhovnog odmora, imenica katapausis (poinak) javlja se osim puta, a glagol katapau^ tri
puta.
I. Subota u Starom zavjetu
A. Petoknjije
1. Opi pregled
2. Subotnji tekstovi u Petoknjiju
B. Povijesne knjige, Psalmi i Proroci
1. Tekstovi iz jedanaestog i desetog stoljea
2. Tekstovi iz devetog stoljea
3. Tekstovi iz osmog stoljea
4. Tekstovi iz kraja sedmog i estog stoljea
5. Tekstovi iz petog stoljea: Nehemija
II. Subota u Novom zavjetu
A. Evanelja
1. Subota u neprijepornom okruju
2. Dogaaji subotom koji su doveli do raspre
3. Znaenje Isusovih iscjeljivanja subotom
B. Djela, Poslanice i Otkrivenje
1. Djela
2. Poslanice
3. Otkrivenje
C. Saetak novozavjetnih pokazatelja
III. Biblijska teologija subote
A. Subota i doktrina o Bogu
1. Bog kao Stvoritelj
2. Bog kao Otkupitelj
3. Bog kao tvorac Saveza
4. Bog kao Davatelj dobrih darova i Odravatelj stvorenoga
5. Bog kao vrhovno potenje
2
6. Bog kao savrenstvo
7. Kristova boanska narav
B. Subota u doktrini o ljudskom rodu
1. Subota i ovjekova "stvorenost"
2. Subota kao sredstvo "izjednaenja"
3. Subota i naa vrijednost za Boga
4. Subota i zajednitvo, ljubav i suut
C. Subota i doktrina o spasenju
D. Subota i doktrina o Crkvi
E. Subota i doktrina o posljednjim dogaajima
IV. Vanost subote za krane
V. Subota u povijesti
A. Razdoblje izmeu oba zavjeta i rani judaizam
1. Razdoblje izmeu oba zavjeta
2. Rabinska tradicija
3. Eseni i betuzijanci
4. Filon i Josip Flavije
B. Subota i nedjelja u prvoj crkvi
1. Podrijetlo svetkovanja nedjelje
2. Subota i nedjelja u drugom i treem stoljeu
3. Subota i nedjelja od etvrtog do estog stoljea
C. Subota u srednjem vijeku i razdoblju Reformacije
1. Srednji vijek
2. Razdoblje Reformacije
D. Subota meu puritancima i baptistima
1. Puritansko nedjeljno subotarstvo
2. Subota u Engleskoj
3. Subota u Novom svijetu
E. idovi i subota u nae vrijeme
F. Subota u povijesti i praksi adventista sedmog dana
1. Poeci svetkovanja subote kod adventista
2. Adventistiko svetkovanje subote
VI. Komentari Ellen G. White
A. Podrijetlo i znaaj subote
3
B. ovjekova potreba za subotom
C. Krist kao tvorac suote
D. Kristova naela svetkovanja subote
E. Svetkovanje subote i svetost
F. Subota kroz vijekove
G. Subota u posljednjoj krizi zemljine povijesti
H. Priprema za subotu
I. Subota u domu
J. Putovanje subotom
K. Subotnji sastanci
L. Daljnje zanimanje za subotu
VII. Literatura
Dodatak: Sedmodnevni tjedan i julijansko-gregorijanski kalendar
A. "Planetarni tjedan"
B. Julijansko-gregorijanski kalendar
I. Subota u Starom zavjetu
A. Petoknjije
1. Opi pregled
U veini sluajeva abb`???, `ba??? i abb`???^n se odnose na sedmi dan
tjedna, ali u razliitim tekstovima u Petoknjiju nalazimo ovu vrst subotnje terminologije
primijenjene na neke godinje blagdane i na sedmu ("subotnju") godinu. U nekim sluajevima
ovi se izrazi u prenesenom smislu koriste za "poivanje" zemlje.
Tri ulomka u Petoknjiju posebno povezuju subotu sa stvaranjem: Postanak 2,1-3;
Izlazak 20,11; 31,13-17. Niz drugih ulomaka govori o poivanju sedmog dana u tjednu. U
nastavku ove rasprave analiziramo subotnje tekstove redom kojim se pojavljuju u Petoknjiju.
(Vidi Stvaranje, I. A. 14.)
2. Subotnji tekstovi u Petoknjiju
a. Postanak 2,1.3. Nakon opisa aktivnosti iz dana u dan prvih est dana tjedna
stvaranja, Postanak 2,1 daje saetu izjavu o tome da je stvaranje dovreno. U Postanku 2,2.3
itamo: "I sedmoga dana Bog dovri svoje djelo koje uini. I poinu u sedmi dan od svega
djela koje uini. I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan poinu od svega djela
svoga koje uini."
4
Nekoliko elemenata u ovom ulomku zasluuje posebnu panju: 1. Premda se ovdje ne
pojavljuje imenica abb`???, u oba sluaja se javlja glagol `ba??? koji kae da je Bog
poinuo od svog djela stvaranja. 2. Sedmi dan tjedna je posebno istaknut; spomenut je pet
puta, od toga triput kao "sedmi dan", a dvaput kao zamjenica. 3. Tvrdnja ima ijastiki oblik,
odnosno oblik izvrnutog paralelizma.
A. Bog dovri svoje djelo (r. 2)
B. I poinu u sedmi dan od svega djela koje uini (r. 2)
C. I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti (r. 3).
B
1
jer u taj dan poinu od svega djela svoga koje uini
A
1
prigodom stvaranja (r. 3; samo u engleskom).
Uvodne izjave u ovom ijazmu (A i B) ukazuju na Boje stvaralako djelo i Njegovo
poivanje sedmog dana. Iste dvije misli prisutne su i na kraju ijazma, obrnutim redom (B
1
i
A
1
). Tako u sreditu ijazma (C) ostaje spominjanje Bojeg blagoslova i svetkovanje sedmog
dana. U ijazmu ovog oblika, A-B-C- B
1
-A, sredinji predmet normalno predstavlja glavnu
svrhu teksta. Zbog toga je u Postanku 2,2.3 glavna misao izjava: " blagoslovi Bog sedmi dan i
posveti".
Hebrejska rije upotrijebljena za Boji blagoslov nad sedmim danom je b`ra???, ista
ona koja je upotrijebljena za Boji blagoslov nad ivotinjama i ljudima (Post 1,22.28). Ovaj
boanski blagoslov nije statian, ve nastavlja imati posebno znaenje od vremena prve
objave. Osnovno znaenje hebrejskog izraza "posveti" (od q`da, "biti svet") je "odvojiti" ili
"staviti na stranu" neto to pokazuje ispunjenje boanskog cilja i/ili zapovijedi. Stoga tvrdnja
da je Bog "posvetio" sedmi dan ne samo to taj dan ini drukijim od ostalih est, nego istie i
ideju nastavljanja posebnog znaenja tog dana za ljudska bia stvorena po Bogu. Neto to je
"odvojeno" mora biti vie od jednostavne uspomene na prolost; to mora imati trajno
znaenje. Ova svetost subote ponovljena je u razliitim kasnijim tekstovima Petoknjija (na
pr. Izl 16,23; usp. 31,14.16; 35,2), a temeljni jezik itave izjave u Postanku 2,2.3 ponovno se
pojavljuje u zapovijedi o suboti u Izlasku 20,8-11.
b. Izlazak 5,5. U ovom tekstu nalazimo subotnju terminologiju u faraonovoj izjavi:
"Sad kad se svjetina tako umnoila vi biste ih od posla odvratili?" Ova posljednja fraza u
izvorniku glasi: "Vi biste uinili da poivaju (`ba???) od svojih tereta!" Premda ovdje nije
spomenut sedmi dan tjedna, sam kontekst pokazuje da je ovaj poinak imao vjersko znaenje.
c. Izlazak 16. U ovom poglavlju nalazimo prvi put u Starom zavjetu upotrijebljenu
hebrejsku imenicu abb`??? (r. 23). Ustvari, u ovom ulomku ova je imenica upotrijebljena
etiri puta (rr. 23.25.26.29). Ovaj dogaaj opisuje davanje mane sinovima Izraelovim u
5
pustinji Sin dva tjedna prije njihova dolaska na goru Sinaj. Prema Izlasku 16,5 Izraelci su
estog dana trebali skupljati i nakupiti "dvaput onoliko koliko su skupljali za svaki dan".
Kasnije u poglavlju reeno im je da sedmog dana mane nee biti (rr. 15.16) i premda se mana
skupljena svakog dana preko noi pokvarila, ova skupljena estog dana se ne e pokvariti (rr.
19-24). Sedmog dana neki su izili da skupljaju manu, ali je nisu nali (r. 27). Boji odgovor
je glasio: "Dokle ete odbijati da se pokorite mojim zapovijedima i mojim zakonima?
Pogledajte! Zato to vam je Jahve dao subotu, daje vam hrane estoga dana za dva dana. Neka
svatko stoji gdje jest; neka nitko u sedmi dan ne izlazi iz svoga stana." (rr. 28.29)
Upotrijebljene rijei jasno pokazuju da Izraelcima subota nije bila nepoznata.
d. Izlazak 20,8-11. Izlazak 20 sadri Deset zapovijedi koje je Bog dao Mojsiju na gori
Sinaju. U ovom Zakonu etvrta zapovijed odreuje da treba raditi est dana, a sedmi dan
svetkovati kao dan odmora. Osnova za ovu naredbu je to je i Bog "est dana stvarao nebo,
zemlju i mora i sve to je u njima, a sedmoga je dana poinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i
posvetio dan subotni." (r. 11)
Ovdje uzete rijei saetak su sadraja Postanka 2,2.3 i ne ostavljaju sumnje da Izlazak
20,11 ukazuje na subotu stvaranja. Takoer je znaajno to se subota javlja u okviru Deset
zapovijedi, koje su opet bile sredite Bojeg saveza. Da je ovaj zakon deset zapovijedi bio
poseban, a ostali su zakoni iz Petoknjija bili dodatak ili komentar, jasno je iz izjave u
Ponovljenom zakonu 5,22 da Bog ovim Desetorim zapovijedima "nita nije dodavao",
odnosno da je Dekalog bio posebna, zasebna cjelina.
Osim toga, zavjetna osnova koja je istaknuta u Izlasku 20 o vrenju Deset zapovijedi,
ukljuujui subotnju zapovijed, spasiteljska je povijest, ili bolje reeno, smo boansko
otkupljenje. Sinovi Izraelovi uli su u zavjetni odnos s Jahvom (vidi Izl 19). Zatim Bog u
preambuli i povijesnom prologu Dekaloga istie primarni element u otkupljenju koje su
Izraelci doivjeli: "Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kue
ropstva." (Izl 20,2) Izraelci su bili osloboeni od ropstva i ova ranija Jahvina dobrota
predstavljala je temelj za odnos Saveza u kojem su Izraelci, za uzvrat, trebali biti posluni
Bojim zapovijedima.
S vremenom su subota i ideja o Bojem savezu zapravo postali sinonimi (usp. Izl
31,16). Vie od bilo kojeg od devet propisa Dekaloga, subota je osigurala vidljivu razliku koja
je Boji narod odvojila od svih koji nisu sluili Jahvi. Tako je ona na vrlo stvaran nain
utjelovila pravo znaenje zavjetnog odnosa s Bogom, jer je prepoznala Izrael kao narod u
zajednici s njihovim Stvoriteljem i Otkupiteljem.
6
to vie, subotnja zapovijed je jedina u Dekalogu koja ima tri odreene oznake otiska
peata: ime, slubu i podruje pojedinca ili entiteta iju vlast peat predstavlja. Zato se subota
moe smatrati peatom Dekaloga. (Vidi i raspravu o suboti kao "znaku" u vezi s Izlaskom
31,13-17 i Ezekielom 20,12.20.) Subotnja je zapovijed posebna ne samo zbog toga to sadri
tri bitna imbenika peata, ve i to se slui jedinstvenim uvodom, rijeima "Sjeti se". Ove
rijei mogu ukazivati na vie koncepata: sjetiti se subote kao ve stoljeima potovane
institucije; sjetiti se jer postoji opasnost od zaboravljanja; i sjetiti se gledajui unaprijed, zato
to je subota toliko sredinja za doivljavanje iskustva sa Savezom. Koje god nijanse ovaj
izraz imao u kontekstu izvorne izjave na Sinaju, jedno je jasno: rijei "sjeti se" predstavljaju
naglaavanje u uvodu i pozivaju na obraanje posebne pozornosti na subotnju zapovijed.
e. Izlazak 23,12. Nakon spominjanja "subotnje godine" u Izlasku 23,10.11., za sedmi
dan tjedna objavljena je sljedea uputa: "est dana obavljaj svoj posao, ali sedmoga dana od
posala odustani, da ti otpoine vo i magarac i da odahne sin tvoje slukinje i pridolica." (r.
12) Za "poinak" koji je Izraelcima zapovijeen u Savezu s Bogom, uzet je glagol `ba??? ,
dok je za tovarne ivotinje vrsta odmora jednostavno uzet n~a, a za " sinwaw tvoje
slukinje" i za "pridolicu" nifalni imperfekt n`???a, "osvjeiti". Ova hebrejska rije ne
mora ukazivati oporavak od umora, premda i to moe u nju biti ukljueno; zapravo ona
ukazuje na poboljanje kvalitete ivota ili na zadovoljstvo odmora od dobro obavljenog rada.
Prema tome, subota treba biti znaajno duhovno iskustvo i za izraelske sluge i pridolice.
f. Izlazak 31,13-17. U ovom ulomku nalazimo izjavu slinu onima u Postanku 2,2.3 i
Izlasku 10,11, ali s vie dodatnih elemenata. 1. Svetkovanje Boje subote je znak, ne samo
stvaranja (r. 17), ve i posveivanja Njegovog naroda (r. 13). 2. Zavjetni odnos, ranije
istaknut u kontekstu Dekaloga (pogl. 19 i 20), sada je izrijekom primijenjen na subotu i
nazvan "vjeni savez" (r. 16). 3. Za oskrvnue subote predviena je smrtna kazna (rr. 14.15).
4. Po prvi put su upotrijebljeni irzazi naglaavanja abb`??? abb`???^n "dan
posvemanjeg odmora" (r. 15). 5. Pozivajui se na stvaranje subote, izjava ne spominje samo
Boji poinak kao u Postanku 2,2.3 i Izlasku 20,11., ve dodaje da je Bog "odahnuo" (r. 17),
oito ne u smislu oporavljanja od umora, ve ugodnog oputanja nakon zavretka svog
savrenog djela stvaranja.
Zamijetimo uporabu rijei "znak" u retku 13. Znak je neto to nadilazi sebe u
otkrivanju dublje stvarnosti. S obzirom na subotu, ta je stvarnost bila dvostruka: subota
predstavlja trajnu potvrdu Bojeg posveenja Njegovog naroda (r. 13) i slui kao stalni
podsjetnik Bojeg stvaralatva (r. 17). U oba vida svetkovanje subote jest ono to znaku daje
djelotvornost (rr. 13.16).
7
g. Izlazak 34,21. Ovaj tekst glasi: "est dana radi, a sedmoga od poslova odustani, sve
ako je u doba oranja ili u vrijeme etve." Ovdje ne nalazimo imenicu "subota", ali je izriito
naglaen sedmi dan, a glagol za "poinak" je `ba???. To to se u zemljoradnikom drutvu
vjerno trebala svetkovati subota za vrijeme najvanijih sezonskih poslova, "u doba oranja" i
"u vrijeme etve", naglaava veliku svetost kojom je Bog obiljeio ovaj dan.
h. Izlazak 35,2.3. U ovom tekstu je izraz abb`??? abb`???^n uzet u zapovijedi
kojom je naloeno da se sedmi dan svetkuje kao "dan potpunog poinka u ast Jahvi". Jo
jednom je proglaena smrtna kazna za prekraj, uz dodatnu primjedbu: "U subotni dan ni
vatre ne loite po svojim stanovima." Ovdje se oito govori o nepotrebnom subotnjem poslu
za Izraelce.
i. Levitski zakonik. Premda u ovoj knjizi nalazimo uestalije spominjanje izraza
abb`??? i abb`???^n nego u drugim knjigama Petoknjija, srazmjerno se malo njih
odnosi posebno na tjednu subotu. Tekstovi u kojima je to sluaj jesu 19,3.30; 23,3.38; 24,8 i
26,2.
U 19,3.30 i 26,2 nalazimo jednostavnu zapovijed: "Drite moje subote!" U prvom
sluaju ova se zapovijed javlja nakon naloga o potovanju roditelja, a u posljednja dva sluaja
prethodi reenici: "tujte moje Svetite! Ja sam Jahve." U Levitskom zakoniku 23,3 ukratko
stoji: "est dana neka se posao obavlja, a sedmi je dan subota dan potpunog odmora
wabb`??? abb`???^nw, dan svetog zbora, kad se ne smije raditi nikakva posla. Gdje
god boravite, subota wabb`???w je Jahvina." Ovo pokazuje da subota nije trebala biti
samo "potpuni odmor", ve i "sveti zbor". Preostali dio Levitskog zakonika 23 posveen je u
prvom redu godinjim blagdanima, koji su objavljeni "povrh Jahvinih subota" (r. 38). Levitski
zakonik 24,5-8 odreuje da Aron svakog tjedna u subotu treba zamijeniti kruhove u Svetitu.
U Levitskom zakoniku 16,31 godinji Dan pomirenja oznaen je kao abb`???
abb`???^n. Ovaj dan i razliiti drugi godinji blagdani u 23. poglavlju oznaeni su kao
"subote" ili "dani potpunog poinka". Za etiri od njih upotrijebljena subotnja terminologija je
abb`???^n ili abb`??? abb`???^n: prvi dan sedmog mjeseca (glasanje truba), deseti
dan sedmog mjeseca (Dan pomirenja) i prvi i osmi dan Blagdana sjenic (23,14.15.27-
32.34.36). Prvi i sedmi dan Blagdana beskvasnih kruhova i Dan pedesetnice vjerojatno su isto
smatrali subotama, premda je esenska i betuzijanska tradicija kasnijeg judaizma protumaila
tekst o "suboti" u redcima 11.15.16 kao tjedne subote sedmog dana. Tijekom svih ovih
godinjih blagdana, osim za Dan pomirenja, nikakvog se "teakog posla" nije smjelo
obavljati, no za ovaj dan vaila je jo stroa zabrana: "Nemojte raditi nikakvog posla." (r. 28)
8
U Levitskom zakoniku 25,2-6 ponovno je rabljen subotnji rjenik, ali se ovdje odnosi
na "subotnju godinu". U Levitskom zakoniku 26 nekoliko tekstova o "subotama" (r. 34
wdvaputw. 35.43) su metafore, jer oznaavaju budue vrijeme kad e zavjetni narod Izrael,
ako bude neposluan, biti odveden u ropstvo pa e zemlja namiriti svoje "subote". Osim
imenice u mnoini, upotrijebljen je i glagol `ba??? koji pokazuje da e zemlja imati
"poinak" (rr. 34.35).
j. Knjiga Brojeva. Brojevi u dva ulomka govore o tjednoj suboti. U 15,32-36
nalazimo izvjetaj o ovjeku koji je u subotu skupljao drva i bio kanjen smru za ono to je
oito bio flagrantni prekraj subotnjih propisa. U 28,9.10 nalazimo propis da se subotom na
rtvu paljenicu trebalo prinijeti dva jednogodinja janjeta, uz redovnu rtvu paljenicu.
k. Ponovljeni zakon 5,12-15. Posljednji tekst koji u Petoknjiju spominje subotu
nalazimo u Ponovljenom zakonu 5,12-15. Ovdje Mojsije ponavlja subotnju zapovijed rijeima
vrlo slinim onima u Izlasku 20,8-11., osim jedne vane injenice: umjesto da o suboti govori
u okviru stvaranja, razlog za svetkovanje subote je Boje izbavljenje Izraelaca iz egipatskog
ropstva. "Sjeti se da si i ti bio rob u zemlji egipatskoj i da te odande izbavio Jahve, Bog tvoj,
rukom jakom i ispruenom miicom. Zato ti je zapovijedio Jahve, Bog tvoj, da dri dan
subotni." (r. 15)
Neki komentatori uzimaju ovu tvrdnju kao dokaz da je subota bila relativno nova
institucija, koju je Izrael prihvatio na osnovi izlaska iz Egipta, a da uope nije bila povezana
sa subotom stvaranja. Takav je zakljuak neopravdan iz vie razloga: 1. Rjenik upotrijebljen
u retku 15 pokazuje da je ovaj redak Mojsijevo vlastito izlaganje Dekaloga. 2. Ponovljeni
zakon je sam po sebi nabrajanje onoga to je Izrael doivio u pustinji, i u tom kontekstu
predstavlja posebno prikladno spominjanje izbavljenje iz egipatskog ropstva. 3. Spominjanje
injenice da je Izrael izbavljen od egipatskog ropstva ni u kom sluaju ne nijee injenicu da
je Izrael bio i te kako svjestan subote kao uspomene na stvaranje, to je vidljivo iz Izlaska
20,11 i 31,17. 4. Motiv izbavljenja iz Egipta u vezi s Dekalogom u Ponovljenom zakonu 5
nije nov, jer se ve pojavio u vezi s davanjem Dekaloga u Izlasku 20 (vidi I. A. 2. d).
Jahvino izbavljanje Izraela iz egipatskog ropstva bio je otkupiteljski in, dokaz
Njegove ranije dobrote i osnova za sklapanje saveza izmeu sebe i svog naroda. Preambula i
povijesni prolog u Izlasku 20,1.2 ponovljen je u Ponovljenom zakonu 5,6: "Ja sam Jahve, Bog
tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kue ropstva." U onovremenim drevnim
politikim savezima istog oblika, odnos vrhovnog vladara prema vazalnom vladaru (i/ili
pretku), bio je osnova za pokornost vazala vrhovnom vladaru. Tako je i Jahvina ranija dobrota
prema Izraelcima bila osnova za njihovo prihvaanje Boga, kako je to izraeno u Deset
9
zapovijedi. Stoga nas ne treba iznenaditi to je Mojsije kao osnovu za zapovijed o svetkovanju
subote uzeo injenicu da je Jahve izveo Izraelce iz Egipta "rukom jakom i ispruenom
miicom" (Pnz 5,15). Meutim, i posebno spominjanje ovoga dolazi kao normalan tijek
Mojsijevih misli, jer nakon to je ponovio dio subotnje zapovijedi u vezi sa zahtjevom da se
doljacima i slugama dopusti poinak (r. 14), on odmah nadovezuje: "Sjeti se da si i ti bio rob
u zemlji egipatskoj." (r. 15)
Ovim ponavljanjem Dekaloga Mojsije objavljuje prirodu Dekaloga kao zasebne i
savrene cjeline. U Ponovljenom zakonu 5,22 Mojsije tvrdi kako Bog, nakon izgovaranja
Deset zapovijedi, "nita nije dodavao". Osim toga, poloaj Dekaloga kao jedinstvenog
apodiktikog zakona (proirene izjave naela, univerzalnog karaktera) u Petoknjiju takoer
ga prikazuje jedinstvenog, posebno ako ga usporeujemo s mnotvom uputa koje tumae
zakon u Petoknjiju. Bog je odluio subotu uiniti integralnim dijelom "moralnog zakona";
time je naglasio i sauvao njegov moralni znaaj. Svaki ovjek koji je odvaja od ostalih devet
zapovijedi ili tvrdi da je "obredna", drsko se protivi onome to je objavio sam Bog.
B. Povijesne knjige, Psalmi i Proroci
U starozavjetnoj povijesti Izraela, osim onoga to je objavljeno u Petoknjiju, subota
je srazmjerno manje spominjana nego u Mojsijevim knjigama. Meutim, dokazi da je Izrael i
dalje svetkovao sedmi dan tjedna jasni su i suvremeni strunjaci za Stari zavjet ih ozbiljno ne
nijeu. U nastavku slijedimo u osnovi kronoloko prikazivanje ovih biblijskih podataka.
1. Tekstovi iz jedanaestog i desetog stoljea
Najstarije tekstove o svetkovanju subote poslije Petoknjija nalazimo u Prvoj i Drugoj
knjizi Ljetopisa. Prorok Samuel i David postavili su razne ljude "u slubu zbog njihove
vjernosti" (1 Ljet 9,22). Meu njima je bilo nekih Kehatovaca koji su bili "odgovorni za
kruhove to se postavljaju svake subote" (r. 32). I kad je ostario "i nauivi se dan", David
je skupio "sve izraelske knezove, sveenike i levite" (23,1.2) i podijelio im razne dunosti u
hramu (23,128,21). S tim u vezi spomenute su rtve paljenice Gospodinu "subotom, za
mlaaka i na blagdane" (r. 31). Iste je dane spomenuo i Salomon u svom pismu tirskomu
kralju Hiramu, u kojem je traio pomo u izgradnji Hrama (2 Ljet 2,3). Nakon to je sagraen
i posveen, Salomon je prinio na rtvu to je bilo zapovijeeno u te iste dane (8,13). To su
dokazi o kontinuitetu liturgije sukladno propisima u Petoknjiju, koji su razlikovali ove tri
kategorije "svetog zbora" od obinih dana.
2. Tekstovi iz devetog stoljea
U Drugoj o kraljevima nalazimo dva teksta o suboti iz devetog stoljea. Prvi (2 Kr
4,18-37) izvjetava kako je, nakon iznenadne smrti sina unamske obitelji, majka od mua
10
zatraila da joj da jednog momka i magaricu kako bi mogla otii proroku Elizeju. Ne znajui
da im je sin mrtav, otac pita: "Zato da danas poe k njemu? Nije ni mlaak, niti je subota."
(r. 23) Ovo spominjanje obveze prema suboti predstavlja dokaz u prilog religiozne naravi tog
dana. Bilo je oito da su ovaj dan smatrali posebno prikladnim za posjet Bojim prorocima.
Drugi tekst, u Drugoj o Kraljevima 11,4-20 (usp. 2 Ljet 23,1-11), izvjetava o
dravnom udaru to ga je izveo Jojada, veliki sveenik, kad je zbacio Ataliju i na prijestolje
postavio sedmogodinjeg Joaa. Bilo je to u subotu, u vrijeme izmjene hramske strae. To je
bilo prikladno vrijeme, jer je imao na raspolaganju dvostruki broj straara prisutnih za dravni
udar. to vie, sam dravni udar imao je duhovne dimenzije, poto je predstavljao
odbacivanje Baala kojega je promicala Atalija, kerka Ahaba i Izebele, pa je prema vjerskom
obredu posveenja novi kralj po obiaju stajao kod stupa pri ulazu u hram (r. 14; ispravno u
DK).
3. Tekstovi iz osmog stoljea
a. Povijesna literatura. Najstariji tekst o suboti iz osmog stoljea u starozavjetnoj
povijesnoj literaturi je biljeka u Drugoj o kraljevima 16,18 o tome kako je kralj Ahaz
"uklonio iz Jahvina Doma Subotni hodnik koji bijahu sagradili". Ovo je, uz in oskvrnjenja
samog Hrama (usp. r. 17), uinio "pred asirskim kraljem" (r. 18) i prema tome bilo je dio
Ahazova otpada pod asirskim utjecajem. U 2. Ljetopisi 31,3., vezano uz Ezekijinu veliku
reformu, kralj je odredio doprinos od svoga imanja "za paljenice to se prinose subotom, za
mlaaka i na blagdane".
b. Ukori prorok Amosa, Hoee i Izaije. Tri od najstarijih prorokih spisa
Amosa, Hoee i Izaije umjesno spominju subotu. U svom karanju onih koji u Sjevernom
kraljevstvu ine zlo, Amos ih citira kako pitaju kad e zavriti subota "da trimo penicu,
smanjuju efu, poveavajui ekel, da varamo krivim mjerama" (Amos 8,5). Optuujui Izrael
i Hoea citira Gospodina koji kae: "Uinit u kraj svim njenim veseljima, svetkovinama,
mlaacima, subotama, i svim blagdanima njezinim." (Hoea 2,13; r. 11 u prijevodima A i
DK) U sveobuhvatnom jadikovanju zbog Judine formalistike religije, Izaija na slian nain
objavljuje: "Prestanite mi nositi nitavne prinose, kd mi omrznu. Mlaaka, subote i sazive
ne podnosim zborovanja i opaine." (Iz 1,13)
Tako Amos, Hoea i Izaija dokazuju da je svetkovanje subote smatrano normativom
za Boji narod u Izraelu i u Judi. Narod je, meutim, u objema kraljevstvima ravnoduno
vrio religiozne obveze, meu ostalima i isto formalistiko svetkovanje subote.
c. Pozitivni tekstovi u Izaiji. Izaija prua nekoliko predivnih rasprava o pravom
svetkovanju subote. Prva od njih, u Izaiji 56,2-8., ima oblik proirenog blaenstva. U njoj se
11
izrie blagoslov nad onim "koji potuje subotu da je ne oskvrni i koji ruke svoje uva od
svakoga zla djela" (r. 2). Zatim se suutno obraa tuincima i eunusima (rr. 3-7). Eunusima
koji svetkuju Boje subote i dre Njegov savez podii e "spomenik i ime, bolje nego
sinovima i kerima" (r. 5), a tuince koji pristanu "uz Jahvu" i svetkuju subotu, razveselit e u
Bojem Domu molitve (rr. 6.7). U Izaiji 58,13.14 je subota spomenuta u ulomku koji kazuje
to se podrazumijeva pod pravim postom. Specifina izjava o suboti glasi:
"Zadri li nogu da ne pogazi subotu, i u sveti dan ne obavlja poslove, nazove li
subotu milinom a asnim dan Jahvi posveen; asti li ga odustaju od puta, bavljenja poslom
i pregovaranja tad e u Jahvi svoju milinu nai, i ja u te provesti po zemaljskim visovima,
dat u ti da uiva u batini oca tvog Jakova, jer Jahvina su usta govorila."
Ovdje je subota prikazana kao dan koji Boji narod treba svetkovati. Trebaju se
ustezati da tog dana ne ine ono to je za njihovo zadovoljstvo. A Bog zauzvrat obeava da e
ih obasuti bogatim duhovnim i zemaljskim blagoslovima. Izrazi "moj sveti dan" i "sveti dan
Gospodnji" (u ostalim prijevodima, osim u KS) paralele su izrazu "subote moje" u Izaiji 56,4
(nije samo u KS).
Izaijin posljednji tekst o suboti nalazimo u 66,22.23. Ovdje je iznesena potvrda za
budunost: "Jer kao to e nova nebesa i zemlja nova, koju u stvoriti, trajati preda mnom
rije je Jahvina tako e vam ime i potomstvo trajati. Od mlaaka do mlaaka, od subote do
subote, dolazit e svi ljudi da se poklone pred licem mojim govori Jahve."
4. Tekstovi iz kraja sedmog i estog stoljea
a. Jeremija. Prorok Jermija, koji je u prorokoj slubi djelovao oko etiri desetljea
(oko 626. do 586. pr. Kr.), podsjetio je Judine kraljeve i narod da subotom ne unose tereta u
Jeruzalem, niti bremena iz kue i da nikakva posla ne rade tog dana kako je to Bog
zapovijedio njihovim precima (Jr 17,21.22). Za poslunost je obeao slavu i dug ivot
Jeruzalemu, a za neposlunost zaprijetio je neugasivim ognjem koji e progutati dvore
jeruzalemske (rr. 24-27).
Jeruzalem je zbilja bio razoren. U tri vojna pohoda Nabukodonozor je pokorio Judu,
deportirao njegovo stanovnitvo i razorio hram. U takvoj situaciji nalazimo jo jedan jasan
Jeremijin tekst o suboti: "Baci Jahve u zaborav svetkovine i subote na Sionu; u gnjevu svom
prezre kralja i sveenika." (Tu 2,6)
b. Ezekiel. Prognan u Babilon, Ezekiel vieput ukazuje na krenje subote u ulomcima
u kojima spominje i druge vidove otpada. U Ezekielu 20,12-24 prorok snanim rijeima
ukazuje na svrhu i posljedice pravog svetkovanja subote: "I dadoh im svoje uredbe i objavih
svoje zakone, koje svatko mora vriti da bi ivio; dadoh im i svoje subote, kao znak izmeu
12
sebe i njih, neka znaju da sam ja Jahve koji ih posveujem" (rr. 12.13) i: "Svetkujte moje
subote, neka one budu znak izmeu mene i vas, kako bi se znalo da sam ja Jahve, Bog va" (r.
20). Ove dvije izjave nalazimo u okviru teksta u kojem ponavlja doivljaje Izraela u pustinji u
vrijeme izlaska iz Egipta; tako predstavljaju oitu vezu sa Izlaskom 31,3-17 gdje se o suboti
govori kao "znaku" Bojeg posveenja Njegovog naroda i Njegovog stvaralatva. One
takoer ponavljaju osnovno isticanje subote kao svetog dana u Petoknjiju (Izl 20,8-11; Lev
23,3) i Izraela kao svetog naroda (Izl 19,6; Lev 19,2).
Osim to je potvrdio znaenje subote kao "znaka" (Izl 31,13-17; vidi I. A. 2. f),
Ezekiel je dodao jo neto: spoznaju da Gospodin posveuje svoj narod (20,12) i da im je
Jahve Bog (r. 20). Spoznaja o tome svakako podrazumijeva i intelektualnu svijest, ali u tom
izrazu se krije i mnogo bogatije znaenje: on obuhvaa i potvruje prisnu osobnu zajednicu.
Za drevne Hebreje "znati" ili "poznati" u prvom redu je oznaavalo odnos. Zato Ezekiel
20,12.20 istie zapravo ui i zapovijeda duboki, iskreni i trajni duhovni susret Boga i
Njegovog naroda, koji ih povezuje s Njim u najprisniju moguu zajednicu.
Nekoliko drugih tekstova o suboti nalazimo u dijelu o Ezekielovom "idealnom hramu"
u poglavljima 40-48. Ovdje "sveenici leviti, potomci Sadokovi" (Ez 44,15) "neka svetkuju
moje wBojew subote" (r. 24). Knez je "duan davati rtve paljenice, prinosnice i ljevanice
za svetkovine i za mlaake, za subote i blagdane" (45,17). Na kraju neka subotom i na
mlaake "vrata koja gledaju na istok" inae vrata "zatvorena est radnih dana" budu
otvorena za bogosluje i odgovarajue liturgijske aktivnosti (46,1-3).
5. Tekstovi iz petog stoljea: Nehemija
Nehemija, idovski voa nakon povratka iz Babilona, triput spominje subotu. Prvi put
to ini u pokajnikoj molitvi u kojoj potvruje da je Bog dao Izraelu "pravedne naredbe,
vrste zakone, zapovijedi izvrsne i uredbe", i da im je "objavio svoju svetu subotu" kao i
"naredbe i Zakon" Mojsijev (Neh 9,13.14). Ovaj zapis predstavlja priznanje da se jo u petom
stoljeu razlikovalo izmeu zapovijedi to ih je Bog izravno dao, i uredaba koje je Bog dao
preko Mojsija. Ova se razlika u kasnijem judaizmu izgubila.
Dva druga teksta povezana su sa reformom subote. Narod je obeao da subotom i
drugim blagdanima ne e trgovati s "narodima zemlje" (10,31-33). Kad je Nehemija kasnije
vidio da se ratarski proizvodi pripremaju i njima subotom trguje (13,15.16), naredio je da se
gradska vrata u Jeruzalemu, "kad se mrak spusti zatvore" i "ne otvaraju do iza subote" (r.
19).
II. Subota u Novom zavjetu
13
A. Evanelja
Novi zavjet prua vane informacije o teologiji subote i svetkovanju subote. Posebice
Isusovo uenje i ivot otkrivaju osnove koje trebaju rukovoditi Njegove sljedbenike u
pitanjima vezanim uz subotu. U ovom dijelu razmatramo vanije sluajeve, kad je Isus
primjerom, rijeju i udom lijeenja nauavao sutinu pravog svetkovanja subote. Pri
ocjenjivanju Isusovih sukoba sa idovima po pitanju subote, u kojima je ak bio optuivan za
krenje subote, moramo biti svjesni onoga to je na kocki: pitanje o vaenju "usmenog
zakona". Do rasprava o suboti nije doli po pitanju onoga to je zabranjivao Stari zavjet, ve u
vezi sa tradicijama koje su nastale tijekom razdoblja izmeu oba zavjeta (vidi V. A. 2).
Temeljno naelo koje je Isus objavio bilo je da nije doao ukinuti Zakon i Proroke, ve
da ih ispuni (Mt 5,17.18). Ovo je naelo prikazano Njegovim odnosom prema suboti i drugim
propisima Dekaloga, kao to je potovanje roditelja i izbjegavanje ubojstva (rr. 21.22; 15,3-6).
On je svojim stavom uzvisivao boanski Zakon, ali je zbog toga dolazio u sukob sa idovskim
dodacima i tumaenjima tog Zakona. Njegove subotnje aktivnosti i pouavanje, prikazani u
etirima Evaneljima, otkrivaju ponovno usvajanje izvorne svrhe subote vraanjem njezinog
cjelovitog, dubokog duhovnog znaenja.
Neki tekstovi, koji u etirima Evaneljima spominju subotu, nisu ukljueni u Kristovu
raspravu sa knjievnicima i farizejima, dok drugi pokazuju da se radilo o polemikoj situaciji
tijekom dogaaja ili poslije njega.
1. Subota u neprijepornom okruju
a. Isusovo pohaanje sinagoge. Isus je subotom odlazio u sinagogu (Mk 1,21; 6,2;
Lk 4,16.31; 13,10). Prema Luki 4,16 imao je "obiaj" subotom ii u sinagogu. Time je
pokazao pozitivno stajalite prema suboti kao vremenu "svetog zbora" (Lev 23,3).
b. Savjet vezan u subotu u Mateju 24,20. Jedna Isusova tvrdnja u Njegovoj
eshatolokoj raspravi zapisanoj u Mateju 24 pokazuje istu vrst pozitivnog naglaavanja
subote. Proriui vrijeme kad e rimska vojska osvojiti Jeruzalem, Isus je savjetovao svojim
uenicima: "Molite da va bijeg ne bude zimi ili u subotu." (r. 20) Tekoe koje donosi zima
razumljive su, ali zato je spomenuo subotu? Ponekad se kae da bi bijeg subotom bilo teko
izvesti zbog mijeanja idova; meutim, ako su idovi bili zaokupljeni borbom, subota bi bila
prikladno vrijeme za naputanje grada. Nije uvjerljiva ni ideja da bi "subotnji dan hoda"
predstavljao prepreku, jer nain svetkovanja subote prikazan u Evaneljima podrazumijeva da
su krani izbacili ovaj izvanbiblijski dodatak (osim toga, rabinska literatura doputala je
bijeg da bi se spasio ivot). Ovaj tekst jednostavno pokazuje da su se uenici trebali moliti da
14
ne moraju bjeati subotom ne bi li tako izbjegli situaciju u kojoj bi im bilo onemogueno
normalno svetkovanje subote i a to bi umanjilo osjeaj svetosti subote.
c. Svetkovanje subote dok je Isus boravio u grobu. Luka 23,54-56 pokazuje primjer
svetkovanja subote u dan koji je Isus proveo u grobu. ene su vidjele gdje je bilo poloeno
Njegovo tijelo, zatim "pripremie miomiris i pomast", a u "subotu se nisu micale prema
propisu (Zakona)". ekale su do rano "u prvi dan sedmice" da odu do groba i pomau tijelu,
ali su ga nale praznog (Lk 24,1-3). "Propis" koji su potovali bio je oito subotnja zapovijed
Dekaloga. Svetkovanjem subote u vrijeme Isusove smrti pokazale su da su slijedile Njegov
primjer svetkovanja subote. Ovo takoer potkopava teoriju prema kojoj je Isus imao
negativno stajalite prema suboti, koje je, navodno, pruilo temelj kasnijem odbacivanju
subote.
d. Najranija zapisana ozdravljenja. Najraniji zapisani primjeri Isusovog lijeenja
subotom ini se nisu izazvali nikakvu raspravu. Marko i Luka opisuju izljeenje opsjednutoga
koji je prekinuo subotno bogosluje u sinagogi u Kafarnaumu (Mk 1,21-28; Lk 4,31-37).
Kasnije, oito iste subote, Isus je izlijeio Petrovu punicu od jake groznice (Mt 8,14.15; Mk
1,29-31; Lk 4,38.39). Nakon zalaska sunca uslijedilo je vie drugih izljeenja (Mt 8,16; Mk
1,32-34; Lk 4,40).
2. Dogaaji subotom koji su doveli do raspre
a. Trganje klasja subotom. Prvi sukob oko subote to su ga zapisala trojice
sinoptiara nastao je oko pitanja je li dozvoljeno da Isusovi uenici trgaju klasje subotom (Mt
12,1-8; Mk 2,23-28; Lk 6,1-5). Uenici su "trgali klasje te ga trli rukama i jeli" (Lk 6,1).
Premda je Stari zavjet doputao onima koji prolaze kroz njivu da se poslue penicom i utae
glad, farizeji su prigovorili Isusu.
Prema usmenom zakonu (kasnije kodificiranom u Mini i Talmudima), Isusove su
uenike okrivili za dvije glavne vrste rada koji je subotom bio zabranjen: etve i vridbe (vidi
V. A. 2). Isus ih je branio obraanjem pozornosti na sluaj kad je David jeo postavljene
kruhove jer je bio gladan, a spomenuo je i injenicu da su sveenici u Hramu vrili dodatni
rad subotom, a nisu zato bili krivi (Mt 12,3-5). Tako ni Njegovi uenici nisu bili krivi. Zatim
je dodao: "A ja vam kaem da je ovdje neto vee od hrama!" (r. 6) i objavio da je subota bila
nainjena radi ovjeka, a ne obrnuto (Mk 2,27). Sva trojica sinoptika zakljuju snanom
Isusovom tvrdnjom da je "Sin ovjeji uistinu gospodar subote" (Mt 12.8; Mk 2,28; Lk 6,5;
vidi Stvaranje II. C).
b. Lijeenje subotom kod sinoptika. U Mateju 12,9-13; Marku 3,1-5 i Luki 6,6-10
nalazimo izvjetaj o lijeenju ovjeka s uzetom rukom. Propisi, kasnije kodificirani u Mini,
15
doputali su subotom lijeiti bolesnu ili povrijeenu osobu, ali samo kad je situacija bila
opasna po ivot. Ovo je bio kronian sluaj pa se ovaj propis oito nije odnosio na njega. Zato
su knjievnici i farizeji, "u nakani da ga okrive", upitali Isusa: "Je li doputeno u subotu
lijeiti" (Mt 12,10; Lk 6,7). Isus im je odgovorio pitanjem: "Ima li tko meu vama da svoju
jedinu ovcu, kad bi u subotu upala u jamu, ne bi prihvatio i izvadio?" (Mt 12,11) Neki su
rabinski propisi to dozvoljavali, no osnovno pitanje je bilo bi li za ljudsko bie trebalo uiniti
neto manje (r. 12). Zatim je farizejima postavio mnogo ozbiljnije pitanje: "to je doputeno u
subotu: initi dobro ili zlo? spasiti ivot ili ga upropastiti?" (Mk 3,4) Oni su smatrali da je ne
uiniti dobro bilo isto to i uiniti zlo. Prema tome, propust da izlijei ovjeka s usahlom
rukom bio bi suprotan njihovim osnovim naelima. Isus "ih srdito sve naokolo pogleda,
oaloen zbog tvrdoe njihova srca" (r. 5).
Dva druga ozdravljenja koja su potakla pitanja zapisao je Luka: "ena opsjednuta
osamnaest godina od duha koji je bio zaetnik bolesti" i ovjek s vodenom bolesti (Lk 13,10-
17 i 14,1-6). U vezi s ovim ozdravljenjima Isus je ponovno ukazao na ovjenije postupanje
sa ivotinjama subotom nego to su to knjievnici i farizeji bili spremni dopustiti za ljudska
bia.
c. Lijeenja subotom kod Ivana. U Evanelju po Ivanu zapisana su samo dva
Isusovo izljeenja subotom: u 5,2-9 ozdravljenje uzetog ovjeka u ribnjaku Bethezdi i u 9.
poglavlju izljeenje slijepca. U prvom sluaju Isus je izlijeio ovjeka i zatim mu zapovijedio:
"Ustani, uzmi svoju postelju i hodaj!" (Iv 5,8). ovjek je ustao i postupio onako kako mu je
Isus rekao (r. 9); time je pokazao da je njegovo ozdravljenje bilo stvarno i potpuno. Ovaj je
postupak izazvao sukob sa idovima (rr. 10.16), pogotovo to je ozdravljeni ovjek prekrio
zakon nosei teret subotom, to je bio jedan od trideset i devet glavnih poslova kasnije
kodificiranih u Mini. Isus je ovo ozdravljanje stavio u kontekst "moj Otac neprestano radi,
zato i ja radim" (r. 17). Bog je bio stalno aktivan u odravanju svemira, kao i u djelu
otkupljenja ljudskih bia. Isus je jednostavno, ali odluno tvrdio da sudjeluje u ovoj stalnoj
boanskoj otkupiteljskoj aktivnosti, potpuno sukladnoj svrsi subote. (Vidi Stvaranje, II. C.)
Da je u to bilo ukljueno mnogo vie od tjelesnog ozdravljenja vidljivo je iz rijei to
ih je Isus uputio ovjeku kojega je kasnije naao u Hramu: "Eto, ozdravio si! Vie ne grijei,
da ti se to gore ne dogodi!" (r. 14) Ozdravljenje ovog ovjeka podrazumijevalo je duhovnu i
tjelesnu dimenziju. Isto je prisutno u Isusovu izljeenju uzetoga u Kafarnaumu (Mt 9,1-7; Mk
2,1-12; Lk 5,17-25) kome je Isus oprostio grijehe, pokazujui "da Sin ovjeji ima vlast na
zemlji opratati grijehe" (Mt 9,6). Poruka je savreno ista kao ona koju je objavio prigodom
16
izljeenja uzetoga kod ribnjaka Bethezde. Tako su ova uda bila proglaavanje Isusove
boanske naravi i mesijanstva.
U sluaju izljeenja slijepca od roenja, farizeji su optuili Isusa da ne svetkuje subotu
(Iv 9,16). I ovom prigodom Isus nije potovao farizejske zakone o svetkovanju subote, a ne
biblijske propise. to vie, Isus je ovo udo nazvao Bojim djelom (r. 3). Neposredno prije
ovog ozdravljenja Isus je izgovorio rijei vrlo sline u znaenju onima koje je izrekao kod
ozdravljanja uzetoga kod Bethezde. Sada je rekao: "Dok je dan meni treba ini djela onoga
[ Oca] koji me posla." (r. 4) Ovim udom Krist je ponovno otkrio da sudjeluje u djelovanju
Boga Oca, i time je ponovno usmjerio pozornost na sebe kao Mesiju, preko kojega se svijetu
daju boanska milost i blagoslovi.
3. Znaenje Isusovih iscjeljivanja subotom
a. Razlozi za iscjeljivanja subotom. Isus je svoja uda ozdravljanja mogao ograniiti
na druge dane osim subote, ali to nije uinio. Zapravo ini se da Evanelja posebno
naglaavaju lijeenja subotom koja su izazivala protivljenje idova. Pomou njih je Isus dao
pouke o pravom svetkovanju subote. tovie, ovim je udima usmjerio pozornost na svoju
boansku narav, na zajednitvo s Ocem i na svoje djelo spaavanja. Sukob oko ozdravljenja
subotom dao je Isusu priliku da ui vanim istinama koje su se odnosile na Njegovo
spasiteljsko djelo. Osim toga, dva izljeenja subotom koja spominje Ivan, dogodila su se u
Jeruzalemu u vrijeme godinjih blagdana i time pruila Isusu priliku da objavi istine vane za
spasenje ljudskih bia.
b. Ozdravljenja kao objave Isusove misije. Vrijedno je zapaziti dva ozdravljenja
subotom, zapisana u Evanelju po Ivanu, zbog rasprave koja je uslijedila i zato to su
predstavljala karike u nizu dogaaja kojima je potvrena Isusova misija. Kad je Isus ozdravio
uzetog ovjeka kod ribnjaka Bethezde i objavio da On i Otac rade, idovu su to shvatili kao
tvrdnju izjednaavanja s Bogom i "jo vie nastojali da ga ubiju" (Iv 5,18). Isus je istaknuo
nekoliko znaajnih istina: (1) Sin ini isto to i Otac (r. 19); (2) "Otac ljubi Sina i pokazuje
mu sve to sam ini. Pokazat e mu jo vea djela od ovih" (r. 20); (3) "jer kao to Otac
uskrisuje mrtvace i vraa im ivot, tako i Sin vraa ivot" (r. 21); (4) Otac, koji ima ivot u
sebi, dao je i Sinu "da ima ivot u sebi" (r. 26); (5) Otac je "sav sud dao Sinu" (r. 22); (6) "tko
ne potuje Sina, ne potuje ni Oca koji ga posla"(r. 23); i (7) onaj tko uje Kristovu rije i
doe k Njemu "ima ivot vjeni" (r. 24; usp. rr. 39.40).
Isus ovdje ui, kao i u poglavljima koja slijede, da je pravi ivot, "vjeni ivot",
dostupan ljudskim biima i da ga mogu primiti samo po Njemu. Ovo je ustvari osnovna vijest
17
koju je Ivan objavio na samom poetku svog Evanelja: "U njoj bijae ivot i ivot bijae
svjetlo ljudima." (Iv 1,4)
"Vjeni ivot", to ga ima Krist kao jedini Izvor, jeste ono to je bio predmet Isusovih
iscjeljivanja subotom. U Isusovoj raspravi kod ribnjaka Bethezde ovaj se izraz javlja dvaput
(Iv 5,24.29), a pojavljuje se i u kasnijim poglavljima (Iv 6,27.40.47.54.68; 10,28; 17,2.3). Isus
je jasno istaknuo da ovaj izobilan ivot (Iv 10,10) ivot punine, cjelovitosti i bogatstva
zapravo poinje sada za one koji prihvate Njega i Njegovo spasenje (vidi Iv 5,24). Krist
takoer potvruje da e se ovaj ivot produiti u vjenost kad On uskrisi mrtve "u posljednji
dan" (Iv 6,40; usp. 5,28.29; 6,39.40.54; 1 Kor 15,51-54; 1 Sol 4,16.17).
B. Djela, Poslanice i Otkrivenje
1. Djela
Podaci iz Djela apostolskih pokazuju da su apostoli poslije Isusova uskrsnua nastavili
svetkovati subotu. U Antiohiji u Pizidiji (u Maloj Aziji) Pavao i Barnaba su prisustvovali i
sudjelovali dva tjedna zaredom u bogosluju u sinagogi (Dj 13,14.42-44). Nekoliko godina
kasnije, tijekom Pavlova drugog misioanrskog putovanja, Pavao i Sila su se u subotu
pridruili skupini ena koja se okupila pored rijeke u Filipima (Dj 16,12.13).
Kad je stigao u Solun, Pavao je otiao u sinagogu "po svom obiaju" (Dj 17,2), to je
izraz vrlo slian onome o Isusu u Luki 4,16. U tri subote koje je proveo u Solunu, Pavao je
"raspravljao s njima na temelju Pisama, tumaei i dokazujui kako je trebalo da Mesija trpi i
uskrsne od mrtvih" (Dj 17,2.3).
Kasnije je Pavao godinu i pol dana radio u Korintu (Dj 18,1-18). Tijekom sedmice
radio je u svom zvanju izraujui atorska krila (r. 3, DF), ali je "svake subote raspravljao u
sinagogi i nastojao pridobiti idove i Grke" (r. 4). No za vrijeme ovog dijela svog boravka u
Korintu, zbog idovskog protivljenja na koje je naiao u sinagogi (rr. 6.7), propovijedao je
"rije Boju" (r. 11) u kui Ticija Justa.
Tako Djela apostolska biljee niz sluajeva u kojima su Pavao i njegovi pratioci
svetkovali subotu. S druge strane, nema izvjetaja da bi ovi apostoli ikada odravali
bogosluja prvog dana sedmice. Dva teksta za koja se tvrdi da su dokaz redovnog nedjeljnog
bogosluja Djela 20,7 i 1. Korinanima 16,2 u biti to nisu. Prvi zapravo govori o
veernjem sastanku u posebnoj prigodi (prema biblijskom raunanju u subotu uveer), a drugi
je savjet da svatko kod kue (a ne u crkvi ili sinagogi) stavlja po strani novac koji e se kasnije
prikupiti.
2. Poslanice
18
Jedina dva teksta u kojima se u novozavjetnim poslanicama spominje rije "subota"
(premda s razliitim grkim rijeima, kako emo to vidjeti u nastavku), su Koloanima 2,16 i
Hebrejima 4,9.
a. Koloanima 2,14-17. Suvremeni znanstvenici priznaju da je tekst u Koloanima 2-
23 rasprava protiv heretikog uenja, vjerojatno gnostike naravi (vidi posebno rr. 8-11.18-
23). U ovom kontekstu nalazimo tekst o Bogu koji je "izbrisa[ o] zadunicu koja je svojim
odredbama bila nama protivna" (r. 14) i uputu: zato "neka vas nitko ne osuuje zbog jela ili
pia, ili zbog godinjih blagdana, ili mlaak , ili subot ", koje su "samo sjena stvarnosti
koja je imala doi", "stvarnosti" koja je pripadala Kristu (rr. 16.17).
Je li ovdje upotrijebljen grki sabbatn u mnoini ili jednini, nije jasno. Mnogi
komentatori smatraju da ovaj tekst govori o "subotama" ili blagdanima o kojima je rije u
Mojsijevu "obrednom zakonu", a ne o tjednim subotama.
No ovi se komentatori i tumai, meutim, uglavnom nisu pozabavili s injenicom da je
tekst u Koloanima 2,16 po svemu sudei slian ponovljenim starozavjetnim tekstovima o
trilogiji uzorka godinjih-mjesenih-tjednih blagdana (ovim ili obrnutim redom). Naravno da
ne moemo biti potpuno sigurni da se kod krivovjerja u Kolosi radilo o trostrukoj skupini
blagdana, a moda se ovdje upotrijebljena terminologija ne moe usporeivati s onom u
Starom zavjetu. Takoer je mogue da se Pavao posluio uobiajenim knjievnim sredstvom
izvrnutog paralelizma, pa je tako s godinjih preao na mjesene, da bi se ponovno vratio na
godinje blagdane.
U svakom sluaju, ne smijemo previdjeti injenicu da sm kontekst u kojem je
spomenuta ova trilogija izraza u Koloanima, nema veze sa samim danima, ve obredima.
Tekst spominje blagdane u kojima je bilo prisutno "jelo i pie". Ukratko, Koloani ovdje
raspravljaju o ceremonijalizmu koji je iz vida izgubio Krista, Onoga na koga su ukazivali
starozavjetni obredi.
Znaajno je i to to u starozavjetnim tekstovima koji spominju ovu trilogiju blagdana,
u svakom pojedinom sluaju nije rije o svetkovanju dan, ve o nainu na koji su se ovi
blagdani odnosili prema odredbama "obrednog zakona" (1 Ljet 23,31; 2 Ljet 2,4; 8,13; 31,3;
Iz 1,11-14; Ez 45,17).
Pogreno isticanje obreda i zadovoljavanje s formalizmom moglo je dovesti do religije
bez znaenja, bilo u stazoravjetno ili novozavjetno vrijeme. U Koloanima 2,16.17 nalazimo
savreno istu poruku kao u Izaiji 11,11-14; ni u jednom sluaju ne radi se o svetosti Bogom
odreenog dana za svetkovanje. U stvari, u oba sluaja napadu je izloen samo grubi
19
"ceremonijalizam", s tim to se poslanica Koloanima suproti osuivakom duhu nekih koji
su zastupali sada zastarjele obredne slube. Zato spominjanje rijei sabbat^n u Koloanima
2,16 ne nagovjetava niti ne podrazumijeva ukidanje same subota sedmog dana. tovie
temeljito prikazano svetkovanje subote kod apostola protivi se svim pokuajima da se
Koloanima 2,16 upotrijebi kao dokaz ukidanja sedmog dana, subote.
b. Hebrejima 2,74,13. U dijelu Poslanice Hebrejima od 3,7 do 4,13 osam puta
nalazimo izraz katapausis (3,11.18; 4,1.3 wdvaputw.5.10.11) , a triput glagol katapau^
(4,4.8.10). Gotovo svi su prevedeni s "poinak" ili "poinuo". Rije sabbatismos nalazimo
samo jedamput (4,9 i prevedena je sa "subotni poinak"). Prema tome ovdje je oito kljuna
ideja "poinak", ukljuujui i "subotni poinak". Ovaj ulomak poslanice Hebrejima
predstavlja savjetodavno/homiletiko tumaenje Psalma 95,7-11 koji se odnosi na neposluh
Izraelaca tijekom putovanja pustinjom. Njihov neposluh doveo je, zauzvrat, do Boje zakletve
da nee ui u Njegov poinak.
Ova misao u psalmu na poetku sadri poziv: "O da danas glas mu posluate: 'Ne
budite tvrda srce kao u Meribi."' (Ps 95,7.8) Ova izjava je temelj cijelog ulomka u poslanici
Hebrejima (Heb 3,8.13.15; 4,7) u kojem je rije "poinak" uporabljena kao metafora da
prikae doivljaj spasenja u Kristu (usp. Mt 11,28-30). Ovaj "poinak" se moe odnositi i na
neko budue, eshatoloko ispunjenje. Poslanica Hebrejima, zajedno s drugom novozavjetnom
literaturom naglaava oboje, sadanje iskustvo vjerom i vrijeme konane nagrade (vidi Heb
10,25 i Heb 11).
U Hebrejima 4,4 pisac aludira na Boji poinak od rada u vrijeme stvaranja;
spominjanjem subote (4,9.10) oslanja se na ovo: "Prema tome, preostaje narodu Bojem neki
subotni poinak. Jer tko je uao u poinak njegov, i sam je poinuo od djela svojih, kao i Bog
od svojih." Postoje razliita tumaenja na to se ovdje misli pod "subotnim poinkom". S
obzirom na snano isticanje oponaanja Bojeg primjera, neki su tvrdili da se ovdje radi o
svetkovanju subote. S druge strane, nije mudro uzeti ga kao potvrda svetkovanja nedjelje s
obzirom na injenicu da u ovom ulomku nedjelja nigdje nije spomenuta. "Drugi dan" u
osmom retku nije nedjelja, jer jasno pokazuje da se radi o vremenu koje je za Jouu i
osvajanje Kanaana budunost.
S obzirom na koncept "poinka" u cijelom ulomku, oni koji izjavu o "subotnom
poinku" tumae kao metaforu, ini se da su najblii onome to se tekstom elilo rei. Na
nesreu i neispravno, neki su egzegete zakljuili da zato to je subotni poinak ovdje
metaforiki upotrijebljen da prikae ono to je Krist doivio, to mora biti dokaz da je
sedmina subota ukinuta. Meutim, mnogo je razumljivije suprotno gledite, jer ako oni
20
kojima je Poslanica bila upuena nisu svetkovali tjednu subotu, onda bi bila izgubljena snaga
homiletiko/teolokog argumenta. Zato, premda Hebrejima 4,9.10 ne govore prvenstveno o
svetkovanju subote, ovaj tekst prua neizravnu potvrdu apostolskom svetkovanju sedmog
dana tjedna.
3. Otkrivenje
U Otkrivenju 1,10 nalazimo izraz "dan Gospodnji" kojim je obiljeen dan u koji je
Ivan na otoku Patmosu primio vienje. Ova izraz je oito suprotan danima rimskog
imperatora: On uzvisuje Gospodina Isusa Krista iznad Domicijana, koji je prograno Ivana na
Patmos i koji je volio da ga se oslovljava kao "Gospoda i Boga".
Mnogi su tumai zakljuili da se ovdje radi o prvom danu tjedna, o nedjelji. Meutim,
tek gotovo stoljee kasnije nalazimo najraniji primjer uporabe izraza "dan Gospodnji" u
jednom patristikom izvoru koji ga primjenjuje na tjednu kransku nedjelju (vidi V. B. 2. b).
Metodoloki nije ispravno ovu primjenu uitavati u Novi zavjet, u kome nema dokaza
njegove ranije ili onovremene uporabe. Evanelje po Ivanu koje je vjerojatno nastalo samo
nekoliko godina nakon pisanja Otkrivenja, i koje bi zato trebalo biti posebno znaajan izvor,
nedjelju dosljedno naziva "prvim danom sedmice". Nijednom ne rabi izraz "dan Gospodnji",
to je vrlo neobina pojava ako je "dan Gospodnji" ve bio kranska oznaka za nedjelju.
Manji broj tumaa smatra da je Ivan u vienju prenesen u vrijeme posljetka i da je to
znaenje njegove uporabe izraza "dan Gospodnji". Za tako neto nema lingvistike osnove
(izraz se razlikuje od "dana Kristova"). Osim toga, budui da se prvo vienje i nekoliko
drugih, bar u svom poetnom dijelu odnose na Ivanovo vrijeme, nije prihvatljivo izrazu "dan
Gospodnji" u Otkrivenju 1,10 dati eshatoloke elemente.
Vie raznih podataka ukazuje na to da je, umjesto toga, "dan Gospodnji" u Otkrivenju
1,10 bio subota. (1) Ovaj su dan Krist i Njegovi apostoli dosljedno svetkovali prisustvujui
bogoslujima; osim toga, bio je to dan za koji je Krist izriio rekao da mu je Gospodar (Mt
12.8; Mk 2,28; Lk 6,5). (2) Otkrivenje Ivanovo je prepuno starozavjetnih izraza i slika, pa za
Otkrivenje 1,10 moe biti od posebnog znaenja to Stari zavjet govori o suboti kao Bojem
svetom danu (Iz 56,4, 58;13; Ez 20,12.13.20.21.24; 22,8.26; 23,38). Otkrivenje pokazuje
posebno slaganje s osnovnim konceptima i slikama iz Ezekiela; znaajno je to je Ezekiel
starozavjetni prorok koji je najee rabio frazu "moje wBojew subote". (3) Vijest prvog
anela iz Otkrivenja 14,6 upotrebljava rjenik stvaranja slian rjeniku u subotnjoj zapovijedi
u Dekalogu; ova je vijest povezana s psalmom hvale koji se po Davidovu nalogu pjevao
prigodom prenoenja Kovega s Deset zapovijedi u Jeruzalem (vidi 1 Ljet 16,7-36). (4)
21
Isticanje Bojih zapovijedi u Otkrivenju (usp. Otk 12,17; 14,12) ukazuje na cjelovitost Bojih
zahtjeva, ukljuujui i svetkovanje subote.
C. Saetak novozavjetnih pokazatelja
Podaci iz Novog zavjeta pokazuju da su Krist i Njegovi apostoli redovno svetkovali
subotu prisustvujui "svetom zboru" (obino u sinagogama). tovie, nigdje u Novom zavjetu
nema podataka o tome da je bilo koji drugi dan bio odvojen kao dan za bogosluje. Osim
toga, u Novom zavjetu neemo naii na raspravu o suboti i nedjelji. Kad god u religioznoj
praksi dolazi do velikih promjena, to neminovno izaziva sukobe, kao to je u Novom zavjetu
bio sluaj s obrezanjem. No u Novom zavjetu neemo nigdje naii ni na kakvu polemiku oko
svetkovanja sedmoga dana tjedna. Ova injenica postaje dodatni snaan dokaz za nastavak
svetkovanja subote. U novozavjetnom razdoblju jedina kranska subota bio je sedmi dan
tjedna.
III. Biblijska teologija subote
Aksiom da religijska praksa nije bolja od teologije koja je izlae i podrava, vai i za
svetkovanje subote i teologiju same subote kao i sve druge vidove vjerskog ivota. Ova
injenica ukazuje na vanost razumnog, biblijski utemeljenog razumijevanja pravog
svetkovanja subote. No ima tu jo neto: subota nije sama sebi cilj, ve je pokazatelj
unutarnjeg doivljaja. Za krane je sredite vjerskog doivljaja osobni odnos s Isusom
Kristom i preko Njega s Bogom Ocem (Iv 14,9.21.23; 17,21-23.26). Ovaj je odnos srce
doivljaja odraavanog u suboti. Svaki vid teologije o suboti, kao i naina svetkovanja subote
o kome govori, djelovanje je boanskog Trojstva i odraava ivotvorni odnos s Njime.
Da bi bila vaea, teologija o suboti mora biti utemeljena na Bibliji, vrsto
ukorijenjena u Starom i u Novom zavjetu. U ovom smislu se teologija o suboti temeljito
razlikuje od takozvane teologije "nedjelje", koja se ne moe osloniti ni na kakvu boansku
rije, jer u Bibliji nigdje nije spomenuta posebna svetost nedjelje. Naprotiv, Biblija sadri
brojne tekstove koji opisuju znaajke sedmog dana tjedna i objavljuje da je on dan kojega je
Bog odvojio za bogosluje i poinak.
U ispitivanju teologije subote mi se oslanjamo na druge biblijske doktrine. Konana
slika mora predstavljati povezanu cjelinu.
A. Subota i doktrina o Bogu
Temeljno pitanje koje moramo postaviti glasi: "to nas subota ui o Bogu?" Sljedei
popis, ni u kom sluaju konaan, ukazuje na neke glavne elemente Boje naravi, karaktera i
aktivnosti koji su osvijetljeni subotom kako je prikazana u Svetom pismu.
22
1. Bog kao Stvoritelj
Bog je svemogui Stvoritelj koga ljudska bia trebaju priznati i tovati, i s kojim
trebaju uspostaviti zajednitvo da bi imali izobilan ivot. Ovu poruku nedvojbeno nalazimo u
Postanku1 i 2, kao i u zapovijedi o suboti u Dekalogu te u razliitim drugim biblijskim
ulomcima. Stvoritelj je subotu predvidio kao blagoslov za ljudska bia kojima je posebno
potrebno zajednitvo sa Stvoriteljem, na koje subota podsjea i koje potie.
Moramo drati na umu da su Krist, boanski Sin Boji, kao i Bog Otac, sudjelovali u
stavranju i uspostavi subote. Bez Krista "nita to je postalo nije bez" Njega postalo (Iv 1,1-
3), "jer je u njemu sve stvoreno sve na nebu i na zemlji, vidljivo i nevidljivo" (Kol 1,16).
2. Bog kao Otkupitelj
Bog je silni Otkupitelj i Spasitelj; Njegovo izbaviteljsko djelo prethodi zavjetnom
odnosu s narodom koji je otkupio. Meu ranije spomenutim biblijskim tekstovima, Izlazak
31,17 i Ezekiel 20,12.20 govore o suboti kao znaku Jahvine vlasti i o Njemu kao Posvetitelju.
Isto tako, u izravnoj vezi sa subotnjom zapovijedi u Izlasku 20 i Ponovljenom zakonu 5,
povijesni prolog u Dekalogu govori posebice o Jahvinom silnom djelu izbavljenja kad je svoj
narod izbavio iz egipatskog ropstva (Izl 20,2; Pnz 5,6). Osim toga, u Mojsijevom ponavljanju
subotnje zapovijedi spominje se Boja spasiteljska djelatnost (Pnz 5,15).
Subota kao znak otkupljenja zapravo ima prednost na subotom kao uspomenom na
stvaranje. Samo oni koje je Krist stvarno izbavio, mogu spoznati i razumijeti znaenje
stvaranja. Osim toga, primjer Bojeg oslobaanja Izraelaca iz egipatskog ropstva usmjerava
nae misli na otkupljenje osigurano ivotom, smru i uskrsnuem Isusa Krista. Ovo
otkupljenje, zapravo, ini sva manja izbavljenja, ukljuujui i izlazak iz Egipta i Izraelovo
oslobaanje iz Babilona, djelotvornim i znakovitim.
3. Bog kao tvorac Saveza
Bogu je stalo do zajednice s Njegovim stvorenjima. To je kod stvaranja prikazao time
to je subotu odvojio kao poseban dan za druenje s ljudima koje je stvorio. Kristova sluba
na zemlji prua istu pouku. On je subotom odravao zajednicu sa svojim narodom i
svakodnevno pokazao kako se drui s njima. Upravo kao to je namjena subote u biblijska
vremena bila da bude dan kad Boja djeca njeguju posebnu zajednicu s Njim i sa svojim
blinjima na bogosluju, to isto je i njezina namjena danas.
Problem grijeha i Boje izbavljenje ljudskih bia od njega donijelo je dodatnu
dimenziju Bojem druenju s ljudskim rodom. Oni koji prihvate boansku spasiteljsku milost,
razlikuju se od ostalih zato to su uspostavili odnos saveza s Bogom. U savezu koji je Bog s
Izraelom uinio pod Sinajem, Njegova ranija dobrota, koja se oitovala u oslobaanju
23
Izraelaca iz egipatskog ropstva, predstavljala je osnovu za zajednitvo. A subota je u propise
saveza Deset zapovijedi bila tako utkana, da je ona sama nazvana "vjeni savez" (Izl
31,16).
Savezi podrazumijevaju uzajamne obveze. Na Sinaju je veliki suvereni Vladar svemira
stupio na zemlju da sklopi formalni savez s narodom kojega je izbavio iz okrutnog ropstva.
Ovaj je savez jamio Njegovu stalnu brigu i zatitu, ali je zauzvrat zahtijevao poslunost
kojom e narod oitovati svoju odanost Njemu. Tako uspostavljen zavjetni odnos uinio je da
Izrael bude "kraljevstvo sveenik, narod svet" (Izl 19,6). Ovaj opis nalazi odjeka u Novom
zavjetu u prikazu kranske crkve (1 Pt 2,9; Otk 1,6). Novozavjetni savez, koji je izravno
utemljen na spasenju postignutom uz beskonanu cijenu boanskog Trojstva, jami Boju
stalnu brigu. No isto tako zahtijeva poslunost Desetorim zapovijedima u znak zahvalnosti i
odanosti Njemu (Heb 8,10; 10,16; usp. Jr 31,31-33).
4. Bog kao Davatelj dobrih darova i Odravatelj stvorenoga
S obzirom da ukazuje na Boju aktivnost stvaranja i novog stvaranja, subota pokazuje
Njegovu dareljivost. U Edenu se postarao za sve to je bilo potrebno ljudskim biima koja je
stvorio. Ovim je bio obuhvaen sam ivot, ljudska i boanska zajednica, potpuno zdravlje i
srea, savrena sredina te svi talenti i umne i tjelesne sposobnosti nune za pravilno
funkcioniranje ovjeanstva. Otkupljenjem i spasenjem koje je omogueno Kristovom
rtvom, vraeni su svi blagoslovi obnovljene zajednice s Bogom. Zahvaljujui Kristu ljudska
bia mogu dobiti oprost grijeha, doivjeti duhovnu obnovu i stei radost i unutarnji mir koji
samo spasenje moe osigurati. Osim toga, Bog prua tjelesne blagoslove ak i onima koji Ga
ne priznaju. Prema Kristovim rijeima, nebeski Otac "ini da njegovo sunce izlazi nad zlima i
dobrima,i da kia pada pravednima i nepravednima" (Mt 5,45).
Ova Isusova izjava je objava da je Bog Odravatelj svega, da stalno bdije nad ljudskim
biima koja je stvorio, i da zadovoljava njihove potrebe. Ovaj vid Oevog i Kristovog
karaktera i aktivnost prikazan je i u Kristovoj izjavi koju je dao nakon jednog od subotnjih
uda iscjeljenja: "Otac moj neprestano radi, zato i ja radim." (Iv 5,17) Nema sumnje da su
Kristova subotnja iscjeljenja snaan svjedok injenice da je Bog veliki Odravatelj kao i
Spasitelj i Darodavac svih dobrih darova (Jak 1,17).
5. Bog kao vrhovno potenje
Bog je savreno poten. "Bog nije pristran." (Dj 10,34) Sedmi dan je poseban znak i
oitovanje Bojeg potpunog i nepokolebljivog potenja. On je dar ljudskom rodu koji je
jednako primjenjiv i svakome dostupan. Svuda se javlja istom redovitou i istom koliinom.
Osim toga, u vezi sa svetkovanjem subote meu drevnim Izraelcima Bog je odredio da svi
24
sluga i pridolica, kao i zemljoposjednik (Izl 23,12) ima taj jedan dan svakog tjedna
osloboen svakog uobiajenog posla, to pokazuje savrenu nepristranost.
6. Bog kao savrenstvo
Bog je savren. Osnovni svjedoci ovoga su injenice stvaranjua i otkupljenja na koje
subota podsjea. U poetku su Boja djela bila savrena i takva su ostala dok grijeh nije
zaprljao Njegovo stvaranje. Spasenje koje Krist nudi je savreno. Isus Krist je oboje,
"zaetnik i zavritelj vjere" (Heb 12,2). uda koja je Krist uinio subotom i Njegova izlaganja
u vezi s njima otkrivaju savrenstvo boanskog Trojstva u djelu spaavanja. Na kraju, treba
zamijetiti da e "nova nebesa i zemlja nova", koje e Bog stvoriti, takoer biti savreni (Iz
66,22, Otk 21,1-4).
7. Kristova boanska narav
Krist je Bog. Subota svjedoi o Kristovom boanstvu zahvaljujui Njegovoj izjavi da
je Gospodar subote (Mt 12,8) i udima izljeenja koja je uinio subotom. On je gospodar
subote zato to ju je nainio. Njegova iscjeljenja nisu predstavljala samo natprirodno
izljeenje tijela, ve i oprotaj grijeha i osiguravanje duhovne cjelovitosti, to je nedvojbeno
svjedoilo o Njegovoj boanskoj naravi i naglaavalo istinu Njegove tvrdnje da je jedno sa
svojim nebeskim Ocem (Iv 5,17.19.20; 9,3.5; 10,30). Tako nam subota pomae u
prepoznavanju Kristove boanske naravi. (Za druge znaajke doktrine o Bogu vidi Bog, I
VIII.)
B. Subota u doktrini o ljudskom rodu
1. Subota i ovjekova "stvorenost"
Drugi dio pitanja to nas subota ui o Bogu glasi: "to nam subota kazuje o nama
samima kao ljudskim biima?" Time to nau pozornost svraa na tjedan stvaranja, subota nas
podsjea da smo stvorena bia. Kao takvima Bog nam je dao razliite sposobnosti i talente,
primjerene aktivnostima koja ljudi mogu obavljati. Nai su praroditelji bili stvoreni na Boju
sliku i ta je slika na odreene naine ostala do danas, unato oteenjima koja su posljedica
grijeha. Meu sposobnostima koje je Bog dao ljudskoj obitelji su zajednitvo, ljubav, samilost
i razliite emocije koje doivljujemo. Premda je neke od njih grijeh jako ograniio i ak zatro,
Boje otkupljenje u Kristu moe ih obnoviti, i to ini u onima koji prihvate Kristovu
spasiteljsku milost.
injenica je da smo stvoreni kao pojedinci s razliitim znaajkama "stvorenosti". Kao
takvi mi smo smrtna bia. Kad je stvorio ljude, Bog ih nije obdario besmrtnou; stoga su svi
ljudi podloni smrti. Bog jedini ima besmrtost (1 Tim 6,16). Samo On moe dati besmrtnost i
25
to e uiniti svojim vjernim sljedbenicima kad se Krist vrati na zemlju (1 Kor 15,51-54; 1 Sol
4,15-17).
Budui da nas subota navodi na razmiljanje o naoj ljudskoj "stvorenosti", ona nas
podsjea da nismo ni svemogui ni sveznajui, ve da ivimo i djelujemo samo unutar
ograniene sfere ivota i sposobnosti koje nam je podario na Stvoritelj. To u nama treba
pokrenuti duh istinske poniznosti, jer injenica da sva ljudska bia za svoje postojanje i
talente duguju suverenome Bogu, ne ostavlja prostora za ikakvo hvalisanje. Uz to, svijest o
naoj ljudskoj stvorenosti treba u nama stvoriti odnos potovanja i brige prema svim ljudskim
biima. Osim toga, to nas treba uiniti osjetljivima za na okoli, kad shvatimo kako nas je
Bog odredio da brinemo o njemu.
2. Subota kao sredstvo "izjednaenja"
Time to nau pozornost usmjerava na stvaranje i nau vlastitu stvorenost, subota
djeluje kao sredstvo "izjednaenja". Kao to smo ranije zamijetili (III, A. 5), subota je jednako
dostupna svim ljudskim biima, istom redovitou i u istoj koliini. Osim toga, Bog je
pokazao da njezin poinak vai za sve ljude, sluge i pridolice, kao i vlasnike dobara.
Univerzalnost subote istaknuo je i prorok Izaija kad kae da meu njezine svetkovatelje
ubraja i "sinove tuinske koji pristadoe uz Jahvu" (Iz 56,6.7). Budui da subota predstavlja
dio vremena, njezina univerzalnost pokazuje da je na raspolaganju svim ljudskim biima,
nepristrano i besplatno.
3. Subota i naa vrijednost za Boga
Subota takoer ui da u Bojim oima vrijedimo i da nam je dao znaajan potencijal.
Jedan od izraza Njegove ljubavi prema nama je upravo injenica to je subotu dao ljudima
koje je stvorio, kako bi mogli s njim njegovati posebno zajednitvo. No od Njega potjeu i svi
ostali blagoslovi: sam ivot, ljudsko zajednitvo, prekrasni okoli i intelektualna i fizika
snaga. Zato su ljudska bia u stanju vriti korisne i znaajne pothvate koji mogu predstavljati
vrijedan doprinos Bogu i drutvu. Bog nam je dao niz od est dana u koje moemo obavljati
koristan posao. Upravo kao to je On ocijenio "vrlo dobrim" ono to je stvorio u est dana
(Post 1,31), i mi se na kraju naih est radnih dana moemo zahvaliti Njemu za ono to nam je
omoguio da postignemo.
4. Subota i zajednitvo, ljubav i suut
Subota nas podsjea da je Bog ljude obdario potrebom za zajednitvom i sposobnou
da vole, brinu i pokazuju suut. Subota je trebala biti dan svetoga zbora (Lev 23,3). Ona je uz
to bila podsjetnik drevnim Izraelcima da, zato to je Bog bio toliko ljubazan da ih je oslobodio
26
iz egipatskog ropstva, i oni trebaju biti milostivi i prema svojim blinjima postupati ljubazno
i milostivo.
C. Subota i doktrina o spasenju
Grijeh je poremetio Boji izvorni plan za stvorene ljude, ali je zahvaljujui Kristu ovaj
plan obnovljen i djeluje za sve koji prihvate Njegovu spasiteljsku milost. Subota ima ulogu u
rjeavanju situacije grijeha, jer je znak Kristove posveujue sile i Njegova gospodstva. Ona
nam pomae da shvatimo svoju potrebu za otkupljenjem, spasenjem i obnovom. Ona
usmjerava na um prema Njemu koji jedini ima lijek za bolest grijeha i njegovo ropstvo.
Ukazujui na Krista kao Otkupitelja, subota nam pomae prepoznati nau potrebu za
spasenjem i beskonanu cijenu koju su Bog Otac i Isus za njega platili.
Biblijska osnova za soterioloko znaenje subote proizlazi iz nekoliko razmatranja: (1)
Obveza svetkovanja subote, zajedno s drugih devet zapovijedi Dekaloga, uspostavljena je na
Sinaju u okviru Boje otkupljujue ljubavi i spasiteljskog djelovanja. (2) Subota je proglaena
znakom da je Jahve Bog svom narodu i da ga On posveuje. (3) Pravilno svetkovana, subota
dovodi do toga da se radujemo u Bogu kako je to prikazano u Izaiji 58,13.14. (4) Kristova
lijeenja subotom snano prikazuju Njegovu mo da lijei duhovno kao i tjelesno. Krist je
svakako jedini Spasitelj. On je taj koji je izbavio Izraela iz egipatskog ropstva (vidi 1 Kor
10,1-4) i On je taj koji oprata grijehe i ljudskim biima okovanima grijehom daje slobodu i
zdravlje.
Kao zakljunu primjedbu o odnosu subote prema spasenju ponavljamo da za ljudska
bia u svijetu grijeha, subota kao znak otkupljenja ima prednost nad njom kao znakom ili
uspomenom na stvaranje. Da bi stvaranje i na Stvoritelj za nas imali stvarno znaenje, prvo
mora doi do "ponovnog stvaranja". To ne umanjuje vanost subote kao uspomene na
stavranje, ve jednostavno ukazuje na vanu injenicu da za ljudska bia, podlona ropstvu
grijeha, prethodi osloboenje od tog ropstva; ono je temelj svake spoznaje o Bogu i odnosu
prema Njemu. Ispravno svetkovanje subote mogue je ostvariti samo u okviru osobne
zajednice s Kristom.
D. Subota i doktrina o Crkvi
Kao to smo vidjeli, subota slui kao "izjednaenje" samom svojom naravi i time to u
nama odrava svijest o naoj stvorenosti. No subota vri "izjednaenje" i svojom
soteriolokom dimenzijom, ne samo zbog nae potrebe za spasenjem koju imaju sva ljudska
bia, nego i zato to oni, koji je uzimaju u svoj ivot, ulaze u zajednitvo u kojem nema "vie
ni idova ni Grka; nema vie ni roba ni slobodnjaka; nema vie ni mukog ni enskog" jer su
27
"svi samo jedan u Kristu Isusu" (Gal 3,28). Ova zajednica je Kristova ekkl.sia, kranska
crkva.
Kao znak Kristove otkupiteljske snage, subota joj daje ulogu u stvaranju potovanja
popraenog ljubavlju u cijeloj kranskoj zajednici. Ona nas podsjea da svi sudjelujemo u
zajednikom spasenju i da je Onaj koji je na Gospodin i Spasitelj, ujedno Gospodin i
Spasitelj nae kranske brae i sestara. Okupljajui se iz subote u subotu, mi rastemo u
uzajamnoj ljubavi i potovanju. Zapravo veza izmeu iskrenih Kristovih sljedbenika postaje
tako prisna da su proeti duhom Kristovih rijei: "Nitko nema vee ljubavi od ove: poloiti
vlastiti ivot za svoje prijatelje." (Iv 15,13) Kad je izgovorio ove rijei, Isus je besumnje
mislio na predstojeu smrt, ali Njegova izjava ima i proroko i obeavajue znaenje za sve
krane. Ona se odnosi na zajedniki ivot crkve u tom smislu da svaki pojedini vjernik tako
ljubi svog brata i sestru u Kristu, da bi bio voljan, spreman i sretan umrijeti za njega, odnosno
nju. Nema sumnje, povijest prve crkve stalno svjedoi da su pravi krani, kad su bili
progonjeni, ispunili Isusove rijei.
Eklezioloka strana subote sadri jo jednu vanu injenicu; ona se odnosi na djelo
Svetog Duha u izgradnji crkvene zajednice i svjedoenju svijetu. Radi se o tome da Bog
Svetim Duhom kranskoj zajednici daje posebne darove, sposobnosti koje su prikladno
nazvane duhovni darovi (Rim 12,4-8; 1 Kor 12,4-11; Ef 4,11-14). Subotom se ovi razliiti
darovi javno oituju. Osim toga, injenica da je subota znak otkupljenja treba nas uiniti
zahvalnima, ne samo za darove kojima nas je Sveti Duh obdario, ve i za darove kojima je
obdario druge. I dok vjernici zajedno djeluju, trebaju nastojati potvrditi duhovne darove jedan
u drugome. (Vidi Duhovni darovi, II.)
E. Subota i doktrina o posljednjim dogaajima
U staro doba idovi su imali izreku da je subota bila predukus vjenosti u ovome
svijetu (Mina, Tamid 7. 4). Ne bi iznenadilo kad bi novozavjetni krani imali slino
miljenje, ali o tome nemamo dovoljno jasne biblijske podatke. Premda se "poinak" u
Hebrejima 3,74,13 moe uzeti kao spominjanje nove zemlje, glavni je naglasak ipak stavljen
na duhovno iskustvo u Kristu, koje poinje sadanjim vremenom. Ovo iskustvo je, naravno,
poetak vjenog ivota i bit e nastavljeno na nebu i na novoj zemlji.
Unato tome to gotovo svi suvremeni krani ne mare za subotu, Sveto pismo
nastavlja pozivati na njezino svetkovanje u ast Kristu kao Stvoritelju i Otkupitelju. Takav
poziv neminovno izaziva protivljenje suboti.
Subota e imati posebno mjesto u posljednjoj krizi povijesti ove zemlje. Pri kraju ovog
doba doi e do jaanje demonske sile. Sotonin gnjev, tog Zmaja u Otkrivenju 12, usmjeren je
28
na enin ostatak (crkvu, Otkr 12,17), a priroda i snaga te srdbe prikazana je u Otkrivenju
13,11-17. Za ovaj ostatak posljednjeg vremena Biblija kae da vri Boje zapovijedi i ima
svjedoanstvo Isusa Krista (Otk 12,17). Lani znak, ig Zvijeri, nametnut je, uz otre sankcije,
cijelome svijetu (13,16.17). Ovaj je ig suprotan Bojem znaku, koji je u Svetom pismu
prikazan kao subota. Kao to je subota za drevne Izraelce bila znak da je Jahve njihov Bog,
tako e u toj posljednjoj krizi ona biti znak odanosti Bogu onih koji vre sve Njegove
zapovijedi. Ona e biti oitovanje potpunog pouzdanja Kristovog naroda u Njegovu
spasiteljsku mo i dokaz odbacivanja Zvijeri i njezinog znaka. (Vidi Ostatak/Trojica anela,
V; Velika borba, V. AD.)
IV. Vanost subote za krane
Vjernici koji prema biblijskim uputama svetkuju subotu to ine s radou, a ne iz
prisile. Oni u suboti vide dokaze Boje ljubavi; oni takoer razumiju da svetkovanjem subote
uzvraaju Njegovu ljubav. Pravi svetkovatelji subote manje razmiljaju o subotnjim
ogranienjima a vie od njenim prednostima.
Subota je najljepi dan u tjednu. Kad je Bog u svom sveznanju i dobroti vidio da je
primjereno stvoriti ovaj svijet i to uiniti u est dana stvaranja, On je takoer vidio da je
primjereno dodati jo jedan dan dan "poinka" da dovri sedmodnevni tjedan. Ovaj je dan
poseban upravo zato to ga je Jahve blagoslovio i posvetio (Post 2,3). Subota ostaje za ljudski
rod posebno znaajan dio vremena, ije su znaenje te fiziki i duhovni blagoslovi danas
bogatiji no ikada. Stoga za nas koji ivimo u ovom narataju, jo uvijek vrijede subotnji
boanski blagoslovi i mi ih moemo u potpunosti doivjeti. Kad Kristovom milou
prihvatimo i ivimo u radosti subote, ona stvarno postaje na najljepi dan u sedmici.
Zreo kranin doivljava subotu kao vitalan dio obilnog ivota, "vjenog ivota" u
Kristu, koji kvalitetom poinje ve sada, a prigodom Kristovog drugog dolaska e
kvantitetom prijei u vjenost. Kranin koji raste nalazi da subota osigurava prisniju
zajednicu s Kristom, dok istodobno upravo ova zajednica s Kristom zajedno s duhovnim
odmorom, radou i sigurnou koju daje vodi k boljem razumijevanju subote i jaanju
iskustva svetkovanja subote. Gledano iz obje perspektive, subota nije teret, ve ugodno
oslobaanje od strke koja tako esto ispunjava ostalih est dana u tjednu. Ona u sebi sadri
Kristov "poinak" o kojem je govorio: "Doite k meni svi koji ste umorni i optereeni, i ja u
vas okrijepiti. Uzmite jaram moj na se i uite od mene Jer je jaram moj sladak, a moje
breme lako." (Mt 11,28-30)
29
Osnova za nau teologiju o suboti i nae svetkovanje subote je prisna osobna zajednica
s Kristom, naim Spasitlejem. On je sredite iz kojega proizlaze sva naa religijska vjerovanja
i aktivnosti. Bez Njega smo nitko i nita, jer On je savren; i samo u Njemu i kroz Njega
moemo izgraditi valjano i znakovito kransko iskustvo.
Ispravno svetkovanje subote pretpostavlja u ivotu "svetost" koju nalazimo samo u
Kristu. U Starom zavjetu Bog je Izraelu stalno naglaavao potrebu da budu sveti zato to je
On svet (vidi Lev 11,44; 19,2; 20,26). Ova je tema u Novom zavjetu ponovljena za krane (1
Pt 1,15.16). Ellen White je istaknula da je "subota znak Kristove sile da nas ini svetima"
(enja vjekova, str. 236) i " da bi subotu drali svetom, ljudi i sami moraju biti sveti" (Isto,
str. 231). Jedan drugi pisac je prikladno rekao: "Subota nema svrhe ako njezina stvaralaka
mo ne postie odreeni rezultat u ivotu onoga koji svetkuje taj dan. Svetost samog vremena
mora se slagati sa svetosti u vremenu." (Kubo 49)
V. Subota u povijesti
A. Razdoblje izmeu oba zavjeta i rani judaizam
1. Razdoblje izmeu oba zavjeta
Razdoblje izmeu oba zavjeta (kraj petog stoljea pr. Kr. i sve do poetka prvog
stoljea poslije Kr.) ima mnogo praznina o stavrnom razvoju judaizma i svega to ga je
pratilo. Pa ipak, postoji neka dokumentacija.
a. idovi s Elefantine. Dokumenti s Elefantine, jednog otoka na Nilu u gornjem
Egiptu, blizu suvremenog Asuana, pokazuju da je jo od petog stoljea prije Krista tu
postojala idovska naseobina. Tijekom 1940-tih strunjaci su prouavali skup ispisanih djelia
lonarije iz ove idovske kolonije. Dva od njih samo usput spominju subotu, ali pokazuju da
je subota postojala. Meutim dva druga su mnogo odreenija. U jednom sluaju eni po
imenu Yislah nareeno je da "pripremi" ("vee" w?w) vola u (ili prije w?w) subotu, da se
ne bi izgubio. U drugom sluaju trebalo je prije subote obaviti odreeni posao, vjerojatno
primiti poiljku riba. Bez obzira kakav je religijski sinkretizam vladao meu idovima na
Elefantini, vidi se da su znali za pravilno svetkovanje subote.
b. Makabejski obrambeni rat. Na poetku makabejske pobune (166.142. pr. Kr.)
protiv seleukidskog vladara Antioha IV Epifana, idovi su se drali tradicije prema kojoj se
subotom nisu borili. Meutim, ve na poetku borbe makabejaca, kad su neprijateljske vojske
poubijale nekoliko tisua idova (1 Mak 2,31-38), makabejski voa Matatija i njegove
pristalice odluili su da obrambeni rat nije krenje subote (rr. 39-41).
30
Godine 63. prije Krista je Pompej Veliki, rimski general, koristio subotu za vojne
pripreme kao to su podizanje zemljanih nasipa protiv jeruzalemskih bedema. Na kraju je,
poslije tromjesene opsade, u subotu uao u grad. Rimljani su i 37. godine prije Krista u
subotu osvojili Jeruzalem.
c. Knjiga o Juditi i Jubileji. Dva starozavjetna pseudoepigrafska djela daju
informaciju o suboti. Obje, Knjiga o Juditi i Jubileji, datiraju od sredine do kraja drugog
stoljea prije Krista. U objema nalazimo ideju da se subotom ne posti. to se tije Judite
(navodne junakinje iz razdoblja izgnanstva, ali po svemu sudei izmiljene) zapisano je kako
je ona, nakon to joj je suprug za etve jema umro od sunanice, postila "sve dane udovitva
svoga osim uoi subote i za samih subota" (Jdt 8,2-6). Knjiga Jubileja propisuje smrtnu kaznu
za poenje subotom (50,12.13). Smrtna kazna je propisana i za putovanje, palenje vatre,
klanje, postavljanje zamki i ribarenje te ratovanje subotom.
Izmeu drugih aktivnosti koje su bile zabranjene subotom, uz prijetnju smrtnom
kaznom, bili su brani spolni odnosi, razgovori o poslovnim stvarima, ukljuujui planove za
putovanje, zahvatanje vode i uzimanje bilo ega to bi se iznosilo iz stana (50,8). Jedine
dozvoljene subotnje aktivnosti odnosile su se na (1) jedenje, pijenje, poivanje i
blagoslivljanje Boga i na (2) prinoenje tamjana i donoenje darova i rtava pred Gospodina
(50,9-11). U knjizi je prikazano da su Bog i aneli na nebu svetovali subotu prije nego to je
objavljena ljudima na zemlji (2,30).
2. Rabinska tradicija
Prva opseno napisana kodifikacija usmenog zakona bila je Mina, izraena ne prije
poetka treeg stoljea poslije Krista. Ovaj dokument dobro oslikava vrstu zakonodavne
tradicije meu idovima u novozavjetno vrijeme. Premda je subota spomenuta u nizu od
ezdeset i tri traktata (ili "knjiga") Mine, dva od njih su posebno posveena suboti i
"subonjem danu hoda" abbath i 'Erubin.
Traktat abbath navodi trideset i devet vrsta glavnih kategorija poslova koje se mora
izbjegavati i ukazuje na niz aktivnosti koje spadaju pod svaku od njih. Glavne su kategorije:
"sijati, orati, etva, vezati snoplje, vriti, vijati, istiti urod, mljeti, prosijavati, mijesiti, pei,
iati ovce, prati ili obraivati ili bojiti vunu, presti, tkati, izraditi dvije petlje, uplesti tri niti,
razdvojiti dvije niti, vezati wvorw, odvezati wvorw, ivati s dva uboda, loviti gazelu,
klati ili derati kou ili usoljavati ili suiti njezinu kou, ostrugati je ili izrezati, pisati dva
pisma, izbrisati da bi se napisala dva slova, graditi, ruiti, gasiti vatru, upaliti vatru, udariti
ekiem i prenijeti bilo to iz jednog podruja u drugo" (abbath, 7. 2).
31
Ovih trideset i devet glavnih kategorija imaju brojne pododsjeke. Na primjer, bila je
odreena koliina za proizvode ili predmete koji se mogu nositi subotom: "slame koliko krava
uzme u jednom zalogaju", "mlijeka dovoljno za jedan gutljaj", "konopca toliko da se moe
izraditi ruica za koaru" i niz drugih (abbath, 7. 28. 7). Drugi primjeri iz traktata abbath
su ovi: "Grki hisop se ne smije jesti subotom, jer nije hrana za zdrave." (14. 3) Osoba koju
bole zubi "ne smije preko njih sisati ocat, ali ga moe uzeti na uobiajen nain, i ako ozdravi,
ozdravila je" (14. 4). Spomenuti su razliiti vorovi koji se subotom ne smiju vezati niti
odvezati, ali je jedan rabin objavio da nikoga "ne smatra krivim zbog bilo kakvog vora koji
se moe odvezati jednom rukom" (15. 1). Ako se zahvaa voda iz studenca ili cisterne, moe
se uzeti tikva s kamenom; ali ako kamen ispadne, osoba e biti kriva (17. 6), vjerojatno zato
to kamen nije bio dio posude za izvlaenje vode, ve teret u samoj posudi. Rad je, kako su ga
rabini razumijevali, znaio aktivnost sa svrhom, obavljen na normalan nain. Zato se pisanje
nogom ili ustima ili laktom, budui da nije bilo uobiajen nain pisanja, nije smatralo
krivnjom. Nesuglasje vlasti o tome koji zapravo postupci ine ovjeka krivim, jo je vie
zakompliciralo situaciju (abbath, 12. 3-12. 5).
Traktat 'Erubin govori o udaljenosti koju su ljudi mogli prijei subotom, kao to je
2000 lakata "subotnjeg dana hoda". Meutim, ovu se udaljenost moglo poveati. Ako je
ovjek prije zalaska sunca za poetak subote otiao 2000 lakata iz grada u kome je ivio i na
to mjesto stavio hrane za dva obroka te na ispravan nain proglasio da je to njegov 'erub, to bi
mjesto tehniki postalo njegov stan za subotu. Onda bi u subotu mogao otii do tog mjesta i
odande otii jo 2000 lakata, dakle ukupno 4000 lakata.
'Erub je takoer sluio za preselenje predmeta iz jednog stana u drugi. Time je
prijeeno ogranienje kretanja od etiri lakta koje se odnosilo na pojedinani stan. Ako su
stanovnici oblinjih stanova u zajedniko dvorite stavili hranu prije poetka subote i
proglasili 'erub, razliiti stanovi (i zajedniko dvorite) mogli su se smatrati jednim velikim
stanom. Tako se subotom moglo iznositi hranu i druge predmete u dvorite i iz njega, te
izmeu stanova koji su sudjelovali. No postojale su i restrikcije: na primjer, dva vanjska
dvorita koja su nainila 'erub s dvoritem izmeu njih mogla su njemu pristupiti, ali dvjema
vanjskim dvoriima nije bilo doputeno da pristupe jedno drugome ('Erubin 4. 6). Mnotvo je
razliitih aktivnosti i okolnosti koje se odnose na upotrebu 'eruba-a.
Navedeni primjeri iz Mine pokazuju kako je rabinska tradicija "ogradila" zakon i
liberalizirala subotnje restrikcije. Na primjer, stroga pravila o premjetanju predmeta
subotom, zasnovana na razradi restrikcija u Jeremiji 17,22 bila su ublaena. Daljnji primjer
liberalizacije stajalita bio je u tome to je netko mogao biti okrivljen za krenje subote samo
32
ako je itavo djelo uinio u zabludi. Ako netko "pone neki posao u zabludi i zavri ga
svjestan, ili ako ga pone svjesno a zavri u zabludi, nije kriv: ukoliko oboje, poetak i kraj
svog posla nije uinio u zabludi" (Shabbath 11. 6). Ako je netko subotom neto bacio, a onda
se sjetio da je subota, a taj je predmet uhvatio drugi ovjek ili pas, ili je izgorio, ovjek nije
kriv. Ako je baeni predmet ranio bilo ovjeka ili ivotinju, ali se, prije nego to je rana
stvarno zadana, ovjek koji je bacio predmet sjetio da je subota, ne bi bio okrivljen za krenje
subote.
Sofizam knjievnika u razvijanju usmenog zakona doveo je do pojave takvog mnotva
ljudskih zabrana i prilagodbi da su samo uitelji zakona (zakonici) bili u stanju shvatiti i izii
na kraj s brojnim nijansama. Obian narod bio je potpuno zbunjen i zbog toga proglaen za
neznalice u pogledu zakona.
Unato takvog nespretnog tereta zabrana i prilagodbi, drevni judaizam je subotu
smatrao posebnom prednou i milinom. U petak uveer subotu se doekivalo s posebnom
radosti. Subotnji ruak je bio posebno dobar i nikako ga se nije smjelo propustiti. Subotnja
pravila su bila ublaena za odreene prilike, kao to su blagdani, i za sluajeve izuzetne
hitnosti.
3. Eseni i betuzijanci
Josip Flavije kae da su eseni bili najstriktnija idovska sekta. Bili su mala, ali ipak
znaajna stranka u razdoblju Novog zavjeta. Jedno esensko djelo, sastavljeno vjerojatno ne
kasnije od jednog stoljea nakon knjige Jubileja, i citirano kao Zadokov ili Damatanski
dokument, sadri niz propisa o suboti (10. 1411. 18). Glavni mu je cilj u velikoj mjeri slian
materijalu u knjizi Jubileja. Meutim, za krenje subote nije spomenuta smrtna kazna
(vjerojatno zato to je u to vrijeme "vlast nad ivotom i udovima" bila u rimskim rukama).
Osim toga, subotnji dan hoda nije prelazio 1000 lakata (polovica onoga to su dozvoljavali
farizeji), premda je ovjek koji je subotom pasao stoku mogao prijei 2000 lakata.
Damatanski dokument takoer odreuje da se subotom ne smije nositi dojene, da se
ivotinjama ne smije pomagati kad dobijaju mlade i da se subotom ne smije izvaditi
novoroena ivotinja ako bi pala u cisternu ili jamu. Josip Flavije je zapisao da eseni subotom
nisu doputali ni pranjenje crijeva (Ratovi, 2. 8. 9)!
Premda su saduceji, sveenika aristokracija u Novom zavjetu, bili helenisti, u
temeljnim idovskim vjerskim propisima slijedili su pravila farizejske sljedbe. Saducejska
podskupina poznata kao betuzijanci ini se da je dostigla esensku strogost. Zajedno s esenima
betuzijanci su slijedili solarni kalendar koji je onemoguio da godinji blagdani ikada padnu
na sedminu subotu. Po njihovom miljenju takvo gledite je predstavljalo zatitu subote.
33
4. Filon i Josip Flavije
U vrijeme prijelaza u novozavjetno razdoblje, u prvoj polovici prvog stoljea poslije
Krista, Filon Aleksandrijski omoguuje uvid u teologiju o suboti i subotnje aktivnosti. Iznio
ih je u apologetikom okviru i odraavaju situaciju u Aleksandriji, a ne u Palestini. Filon
spekulira o znaenju broja sedam, govori o suboti kao roendanu svijeta i raspravlja o
filozofskom znaenju poinka, ukljuujui i elemente jednakosti i slobode sadrane u
zapovijedi o suboti (Posebni zakoni, 2. 15; i Decalogue, 20).
to se prakse tie, Filon govori o pohaanju sinagoge subotom da bi se prouavalo
"filozofiju" odnosno, Stari zavjet. Nema sumnje da je ovaj izraz upotrijebio zbog filozofske
orijentacije u Aleksandriji i svoje osobne naklonosti prema filozofiji. Osim toga tvrdi da
subotu treba u potpunosti posvetiti filozofiji sa ciljem poboljanja karaktera i pokoravanja
savjesti (O stvaranju, 43). idovske sinagoge su bile "kole zdrave svijesti", u kojima su
njegovani umjerenost, hrabrost, pravda i druge vrline (Posebni zakoni, 2. 15). Koristiti
slobodno vrijeme na takvim mjestima za sticanje mudrosti bilo je daleko bolje, smatrao je, od
posljedica provoenja vremena u portovima i zabavama (Moses, 2. 39).
I Josip Flavije, pri kraju prvog stoljea, govori o idovima koji nisu radili u sedmi
dan, ve su ga posvetili uenju idovskih obiaja i zakona (Starine, 16. 2. 3). Osim toga, on
opisuje obiaj jednog sveenika u Jeruzalemu koji je stajao blizu kule u jugozapadnom kutu
Hrama i u petak poslije podne zatrubio kao znak pribliavanja subote, a to je isto uinio kao
znak zavretka subote u subotu uveer (Ratovi, 4. 9. 12). Uz to prua podatke o zakonodavnoj
idovskoj predaji da se subotom ne posti, i spominje propis da subotom treba ruati (ivot,
279).
B. Subota i nedjelja u prvoj crkvi
1. Podrijetlo svetkovanja nedjelje
Toan redoslijed dogaaja koji su doveli do svetkovanja nedjelje poneto je nejasan.
Jasno je da se nedjelja nije poela svetkovati namjesto subote. Sve do etvrtog stoljea
nedjelja nije nadomjestila subotu kao dan poinka; dotad je kranska nedjelja bila radni dan,
s vremenom odvojenim za posebno bogosluje.
Godinje proslavljanje nedjelje uskrsnua moglo je biti prethodnica svetkovanju
tjedne nedjelje, koja je postupno prihvaena kao blagdan u ast uskrsnua. U Novom zavjetu
se smatralo da idovska pasha ukazuje na pravo pashalno Janje; isto tako se smatralo da
idovski blagdan prvih plodova ukazuje na Kristovo uskrsnue (1 Kor 5,7; 15,20).
Prema Levitskom zakoniku 23,11 prvi snop trebalo je prinijeti "sutradan po suboti".
Farizeji su tumaili da je to bio dan poslije pashalne subote. Pashalno janje je bilo zaklano 14.
34
Nisana, 15. Nisana se slavila pashalna subota, a 16. Nisana se kao prvinu prinosilo prvi snop,
bez obzira na koji dan tjedna su ovi datumi mogli pasti. Nasuprot tome, eseni i betuzijanski
saduceji tumaili su frazu "sutradan po suboti" kao dan poslije tjedne subote, a to je uvijek
bila nedjelja.
Krani su svoj blagdan uskrsnua "prvina" slavili godinje, a ne sedmino, i po
svemu sudei slavili su ga u skladu s ranijim obiajem idovskog slavljenja prvina. Tako su
prvi krani prihvatili oba tipa idovskog raunanja farizejski i esensko-betuzijanski to se
vidi iz "sukoba oko Uskrsa" do kojeg je dolo krajem drugog stoljea.
S vremenom se ovaj godinji blagdan pretvorio u tjedni vjerojatno iz niza razloga kao
to su protuidovski osjeaji (posebno prisutni u Rimu i Aleksandriji) i degradiranje subote
subotnjim postom. Osim toga, postoje dokazi koji ukazuju na to da su sedam tjedana izmeu
Uskrsa i Pedesetnice imali posebno znaenje za odreene dijelove prve crkve, i obiaj
slavljenja nedjelje tijekom tog razdoblja mogao se kasnije proiriti na cijelu godinu.
2. Subota i nedjelja u drugom i treem stoljeu
a. Najraniji podaci. Treba spomenuti tri teksta koji u drugom stoljeu govore o danu
odmora, jer se za njih tvrdilo da potvruju svetkovanje bilo nedjelje ili subote, premda ni
jedan posebno ne spominje bilo koji od tih dana. To su tekstovi Ignacija Antiohijskog, Plinija,
rimskog guvernera u Bitiniji, i Didahe.
Oko 115. godine je Ignacije Antiohijski napisao poslanicu Magnezijancima u Maloj
Aziji; u njoj je ove krane upozorio na izuzetnu krajnost judaistikog ivljenja. U Poslanici
Magnezijancima 9. 1, govori o tome "kako vie ne treba subotariti ve ivjeti u skladu s
Gospodnjim, u kojem se pojavila i naa nada u njega". Ovo je esto protumaeno kao "ne vie
svetkovati subotu, ve ivjeti u skladu s Gospodnjim danom wnedjeljomw". Rijei "dan"
nema u grkom pa je dodana. Umjesto dodavanje rijei "dan" mogli bismo dodati rije
"ivot", pa bi prijevod glasio " ve ivjeti u skladu s Gospodnjim ivotom". Prema grkoj
konstrukciji ove reenice mogue je jedno i drugo znaenje, ali "s Gospodnjim ivotom" bilo
bi posebno prikladno s obzirom da se u njemu "pojavila i naa nada u njega wKristaw".
Izraz "subotariti" prikazuje opi nain ivota, a ne svetkovanje nekog dana. Jedan
interpolator Ignacija iz etvrtog stoljea nije izraz "subotariti" izjednaio sa svetkovanjem
subote, jer je poticao na svetkovanje oba dana, subote i nedjelje. Jedino je imao primjedbu na
idovski nain svetkovanja subote (vidi V. B. 3. a). Kontekst Ignacijeve izjave poziv na
oponaanje starozavjetnih proroka (8. 29. 1) pokazuje da raspravlja o nainu ivota, a ne o
danima bogosluja. Starozavjetni proroci, koji nisu subotarili, a ivjeli su u skladu s
"Gospodnjim", nisu svetkovali prvi dan tjedna, ve sedmi, subotu.
35
U pismu to ga je poslao rimskom imperatoru Trajanu 112. godine, rimski guverner
Plinije govori o obiajima krana u Bitiniji. Neki od tih krana su otpali, a kad ih je Plinije
ispitivao o njihovim ranijim vjerovanjima i nainu ivota, rekli su da je njihovo nedjelo bilo u
tome to su se "utvrenog dana" (ili "odreenog dana") prije izlaska sunca sastajali i pjevali
himne Kristu kao Bogu (Pisma, 10. 96). Ovaj postupak vie slii na godinji blagdan izlaska
sunca u ast uskrsnua nego na svetkovanje bilo sedmine subote ili tjedne nedjelje.
Jedan prirunik pod nazivom Didahe, koji moda potjee iz prvog dijela drugog
stoljea, u etrnaestom poglavlju poziva da "prema (ili "na") Gospodnjem Gospodina" bude
sastanak, lomljenje kruha i odravanje euharistije. Ovaj je tekst protumaen da se odnosi na
svetkovanje tjedne nedjelje, godinji Uskrs ili subotu sedmog dana. Meutim, kontekst i narav
ove izjave ukazuje na potpuno drukije tumaenje koje se ini vjerodostojnijim: da je imenica
koju treba dodati nalog (ili "zapovijed" ili "doktrina"). To bi znailo da tekst glasi "prema
Gospodnjem nalogu".
b. Crkveni oci u drugom stoljeu. Najraniji tekst koji ukazuje na tovanje nedjelje
kao dana za kransko bogosluje potjee iz Poslanice Barnabe Aleksandrijskog (oko 130.) U
potpuno alegorijskoj raspravi Barnaba spominje subotu kao znak milenijuma i "osmi dan"
(nedjelju) kao simbol nove zemlje; ini se da takoer sugerira da je "osmi dan" bio dan koji
krani trebaju svetkovati ili dan kojega treba tako svetkovati (Poslanica, 15).
Ako je Barnaba malo neodreen, Justin Muenik iz Rima (oko 150.) prua jasan
podatak. U svojoj Apologiji rimskom imperatoru i senatu, Justin opisuje njemu dobro poznato
nedjeljno jutarnje bogosluje (1 Apology, 67). Po svemu sudei bogosluje se odravalo vrlo
rano ujutro. Meutim, nedavno znanstveno ispitivanje postavlja pitanje nije li ulomak 67
kasnije umetnut. Justinov Dijalog sa idovom Trifonom iznosi Justinovo gledite o
superiornosti kranstva nad judaizmom.U polemici u ovom djelu Justin degradira subotu,
kako to pokazuje sljedea izjava: "Zar ne vidi wTrifonew da elementi ne miruju i ne
svetkuju subotu? Ovisi o tome gdje si roen." (23)
Prema kraju drugog stoljea Klement Aleksandrijski grdio je subotu i zagovarao prvi
dan tjedna. Na razne spekulativne naine Klement je dao prednost prvom danu tjedna. On je
ujedno i prvi od crkvenih otaca koji je sedminu nedjelju nazvao "Gospodnjim danom", a to
je uinio neobinim i izuzetno alegorijskim pozivanjem na grkog filozofa Platona (428.348.
pr. Kr.): "Platon proroki govori o Gospodnjem danu u svojoj desetoj knjizi Republika ovim
rijeima: 'I kad im je svima na livadi prolo sedam dana, osmog su dana krenuli i stigli nakon
etiri dana.'" (Miscellanies, 5. 14)
36
Irenej Lionski (djelovao oko 175.200.) primijenio je izraz "dan Gospodnji" na Vazam
u svojoj raspravi O Uskrsu (vie ne postoji). Nepoznati pisac tvrdi da je za Ireneja
"Pedesetnica" bila "istoga znaaja kao Gospodnji dan". Prema tome, Irenejev "dan
Gospodnji" je bio godinji Vazam, jer je oita usporedba izmeu dva godinja blagdana
(Fragments From the Lost Writings of Iraeneus, 7).
c. Apokrifni izvori iz drugog stoljea. Dva apokrifna izvora govore o "danu
Gospodnjem", moda dva ili tri desetljea prije Klementa Aleksandrijskog (premda datiranje
nije sigurno). Petrovo evanelje govori da je Krist uskrsnuo u "Gospodnji dan", ali ne
spominje ni godinje ni sedmino svetkovanje tog dana. Djela Ivanova izvjeuju da je
apostol Ivan prekinuo post "sedmog dana, poto je to bio dan Gospodnji". U ovom izvoru
neto kasnije susreemo Ivana da putuje kao zatvorenik, i mogue je da se misli na sedmi dan
tog putovanja. Meutim, kako crkva na istoku nije postila subotom (vidi V. B. 3. b), Ivan bi
tog dana prekinuo post. Nijednom od ova dva apokrifna izvora ne treba mnogo vjerovati. No
injenica da Djela Ivanova i Otkrivenje potjeu iz rimske provincije Azije, ukazuje na
uobiajenu uporabu i znaenje izraza "dan Gospodnji" za sedmi dan, subotu, u ovim Djelima i
Otkrivenju 1,10.
d. Crkveni oci u treem stoljeu. Tijekom treeg stoljea jako se proirilo kransko
praznovanje nedjelje svakog tjedna. Meutim, jo uvijek nije bilo pravog sukoba zbog subote,
osim u nekoliko mjesta kao to su Rim, Aleksandrija i podruje oko Kartage koje je bilo pod
utjecajem Rima. Upravo kao u novozavjetna vremena, takva utnja o nekom sukobu bila bi
pokazatelj da je u kranskom svijetu uglavnom odravan status quo.
U Rimu i u Sjevernoj Africi vladalo je drukije gledite. Nasuprot ranijoj polemici
Justina Muenika, Hipolit Rimski se na poetku treeg stoljea snano odupro postu subotom
i nedjeljom. U Rimu se pojavio obiaj posta svake subote, pa je ona postala danom turobnosti,
umjesto radosti. Meutim, nedjeljom nikad nije bilo posta i Hipolit je zahtijevao da se slina
ast ukae suboti.
U Sjevernoj Africi je Tertulijan, Hipolitov suvremenik, isprva bio negativno
raspoloen prema svetkovateljima subote, jer je smatrao da njihov obiaj ne kleanja subotom
uzrokuje neslogu (O molitvi, 23). (Na rimskom zapadu se kleanje smatralo negativnim
nainom, neprikladnim za dan radosti, pa stoga kranski tovatelji nedjeljom nisu kleali.)
Meutim kasnije je branio subotu, estoko se protivei postu subotom (Protiv Marciona, 4.
12. 30 i O postu, 14). Moemo zakljuiti da subota nije potpuno nestala ni u Rimu ni u
Sjevernoj Africi. U ostalom dijelu kranskog svijeta nedostatak polemike pokazuje da se, bez
obzira na praznovanje nedjelje, nije smatralo da ona ometa subotu.
37
3. Subota i nedjelja od etvrtog do estog stoljea
a. etvrto stoljee. Poetkom etvrtog stoljea Konstantinov uveni edikt, objavljen
7. oujka 321., snano je utjecao na subotu i nedjelju. Edikt je glasio: "Na asni Dan Sunca
neka magistrati i narod koji ivi u gradovima poiva, neka budu zatvorene sve radionice.
Meutim, na selu, osobe koje se bave zemljoradnjom mogu slobodno i po zakonu nastaviti
obavljanjem svojih poslova, jer se esto dogaa da neki drugi dan nije tako pogodan za sjetvu
ita i sadnju vinove loze, pa se zbog zanemarivanja pravog trenutka za takve poslove mogu
izgubiti nebeski blagoslovi." (9BC 999)
Ovom je ediktu oito nedostajala kranska orijentacija, jer nedjelju naziva "asnim
Danom Sunca". Osim toga, Konstantinovi propisi nisu bili nainjeni po uzoru na
starozavjetnu subotu, jer je izuzeo zemljoradnike poslove, a to je rad koji je u Petoknjiju bio
izriito zabranjen. Jo jedan edikt s datumom od 3. srpnja iste godine sadravao je vojne
propise vezane uz nedjelju.
Oko ezdeset i pet godina kasnije, 386., imperatori Teodozije I i Gracijan Valencinijan
zabranili su sudske parnice i plaanje javnih ili privatnih dugova nedjeljom. Vladari koji su
slijedili jo vie su proirili restrikcije, kako bi to vie "posubotili" kransku nedjelju.
Najraniji poznati crkveni dokument, kojim je odbaeno svetkovanje subote i
nadomjeteno svetkovanjem tjedne nedjelje, potjee sa regionalnog sabora u Laodiceji, za koji
se misli da je zasjedao oko 364. godine. U svom 29. kanonu koncil odreuje: "Krani ne
smiju judaizirati niti biti besposleni subotom, ve tog dana trebaju raditi; ali Gospodnji dan
wnedjeljuw trebaju posebno potovati i, budui da su krani, ako je mogue, tog dana ne
trebaju raditi. Meutim, ako se ustanovi da judaiziraju, oni e biti odsjeeni od Krista."
(Hefele, sv. 2, str. 316)
Odanost sedmom danu, suboti, nije se predala bez borbe. Ustvari, u etvrtom stoljeu
nailazimo na prilinu polemiku o suboti i nedjelji. Nasuprot zakljucima sabora u Laodiceji,
jedna kompilacija iz etvrtog stoljea, poznata kao Apostolska konstitucija, tvrdi: "Neka
robovi rade pet dana; ali u subotnji dan i Gospodnji dan wnedjeljuw treba im dati slobodno
da mogu ii u crkvu po upute u pobonosti" (8. 33) i: "No drite subotu i praznik Gospodnjeg
dana wnedjeljuw, jer prva je uspomena na stvaranja, a druga na uskrsnue." (7. 23) Isti izvor
sadri nekoliko slinih izjava (2. 36; 2. 47; 7. 36). Nekako u isto vrijeme Ignacijev
interpolator savjetuje: "Neka svatko od vas dri subotu na duhovan nain, radujui se
razmiljanju o zakonu I nakon svetkovanja subote, neka svaki Kristov prijatelj dri
Gospodnji dan kao praznik, dan uskrsnua, kraljicu i glavu svih dana." (Poslanica
Magnezijancima, 9)
38
b. Peto stoljee. U petom stoljeu je Johannes Eremita (John Cassian) spomenuo
dolazak u crkvu subotom i nedjeljom, tvrdei da je ak vidio jednog redovnika koji je
ponekad postio pet dana u tjednu, ali je subotom i nedjeljom iao u crkvu i vodio kui goste za
objed u ta dva dana (Institutes, 5. 26). Ostale njegove tvrdnje odnose se na bogosluja
subotom i nedjeljom (Institutes, 3. 2; Conferences, 3. 1). Jo jedan crkveni otac koji je u
pozitivnom smislu spomenuo oba dana je Asterije iz Amaseije (u Pontu, dananjoj Turskoj).
On je oko 400. godine objavio da je za krane prekrasno to se "ekipa ovih dvaju dva dana
sastaje" "subota i Gospodnji dan" svakog tjedna okupljajui narod sa sveenicima kao
njihovim uiteljima (Homily 5, na Mt 19,3).
Augustin (354.430.), biskup iz Hipoa u Sjevernoj Africi, u vie je svojih pisama
raspravljao o sukobu oko posta subotom (Epistles, 36 wupuena Kasulanusuw, 54
wupuena Januarijusuw i 82 wupuena Jeronimuw. U pismima Kasulanusu i Januarijusu
primijetio je da velika kranska crkva u Milanu ne dri subotnji post (36. 32 i 54. 3).
Augustin je isto tako pojasnio da je subotnji post ogranien na Rim i neka druga
mjesta na zapadu ( 36. 27); crkve na istoku i "u najveem dijelu kranskog svijeta" ne dre
subotnji post (82. 14). Slino je Cassianovo svjedoanstvo, jer tvrdi da "neki u nekim
zemljama na zapadu, a posebno u gradu wRimuw" poste subotom (Institutes, 3. 10).
Posebno su zanimljivi izvjetaji dvojice crkvenih povjesniara iz petog stoljea. Sokrat
Skolastik (djelovao oko 440) je pisao: "Premda gotovo sve crkve u svijetu slave tajne
misterije wGospodnju Veeruw subotom svakog tjedna, osim krana u Aleksandriji i u
Rimu, koji su na osnovu neke drevne predaje, to prestali initi." (Ecclesiastical History, 5. 22)
Sozomen, Sokratov suvremenik, pisao je: "Narod Konstatinopolja, i gotovo svuda, okuplja se
subotom, kao i prvog dana sedmice, dok se taj obiaj nikad ne odrava u Rimu ili u
Aleksandriji." (Ecclesiastical History, 7. 19) Dobro je podsjetiti se da su Rim i Aleksandrija
bili jedina dva grada koji su jo u drugom stoljeu pokazali negativan odnos prema suboti
(vidi V. B. 2. b).
c. esto stoljee. Tijekom estog stoljea poduzetesu vane mjere da se ukine subota i
promie svetkovanje nedjelje. Vie je teolokih razloga dovelo do umanjivanja vanosti
subote, ali mnogo znaajniji su bili dekreti crkvenih sinoda i naredbe vladara. Trei orleanski
sinod je 538. godine zabranio "poljodjelske poslove" nedjeljom, da bi "narod mogao dolaziti u
crkvu i na bogosluje" (Hefele, sv. 4, str. 209). Dok je Konstantinov nedjeljni zakon izuzeo
zemljoradnike poslove od praznovanja nedjelje, sada su posebno bili ukljueni "poljodjelski
poslovi". Ovo je bio veliki korak prema primjeni subotnjih propisa iz Petoknjija na nedjelju.
Drugi sinod u Maconu 585. i Koncil u Narbonni 589. odredili su nove propise za strogo
39
svetkovanje nedjelje (Isto, 407.422). Osim toga, propise Macona "objavio je kralj Guntram i
proglasu 10. studenog 585., u kojem je ozakonio paljivo svetkovanje nedjelje" (Isto, 409).
Ovim je graanska vlast poduprla crkvu, to je pojava koja se u nekoliko sljedeih stoljea
jako rairila. Krajem estog stoljea nedjelja je gotovo u itavoj Europi nadomjestila subotu.
Sada je ona postala kranskim danom odmora i bogosluja.
d. Subota i nedjelja u Etiopiji. U nekim dijelovima zemlje ili meu nekim
narodnosnim skupinama u Etiopiji razvio se poneto drukiji odnos izmeu subote i nedjelje.
U takozvanom Egipatskom crkvenom redu, oito zasnovanom na Hipolitovoj Apostolskoj
predaji iz poetka treeg stoljea, nalazimo etiopsku verziju propisa prema kojem u subotu i u
prvi dan sedmice "biskup, ako je mogue, svojom rukom dijeli svemu narodu, dok akoni
lome kruh". Isti dokument pokazuje da su oba dana smatrana drukijima od "drugih dana";
ustvari postoji i tekst u kojem su oba dana nazvana "subotama" (Statutes of the Apostles, 66).
C. Subota u srednjem vijeku i u razdoblju Reformacije
Od estog stoljea dalje u Europi se razvilo strogo svetkovanje nedjelje. Tijekom
srednjeg vijeka za prvi dan sedmice sve vie se smatralo da ima znaajke subotnje zapovijedi
u Dekalogu. Meutim za ovo razdoblje nema podataka o iroj uporabi rijei "subota" za
nedjelju. U Europi je bilo uobiajeno da se za prvi dan sedmice rabi izraz "dan Gospodnji".
No u Etiopiji se do naih dana sauvala predaja prema kojoj su i sedmi dan i nedjelja smatrani
"subotama".
1. Srednji vijek
Tijekom srednjeg vijeka razvila se katolika teologija prema kojoj je nedjelja
ispunjenje subotnje zapovijedi. Zamisao je bila da se propisi zapovijedi ne diraju, ali da je
vlau katolike Crkve subota promijenjena u nedjelju. Odredbe Zakona smatrane su
moralnima i trajno obvezatnima, dok se izbor dana smatrao obrednim i privremenim,
prolaznim i stoga predmetom kojeg crkva moe promijeniti.
Nekoliko izvora iz devetog stoljea jasno pokazuju da je postojala svijest o tome da je
nedjelja zamijenila subotu, kao na primjer u kanonu 50 Parikog sinoda 829. Ali klasinu
formulaciju dao je Toma Akvinski (umro 1274.), koji je ipak smatrao da nedjelju ne treba
tako strogo svetkovati kao to se svetkovala starozavjetna subota. Ustvrdio je da je u
doslovnom smislu "zapovijed o dranju subote wu Dekaloguw djelomice moralna, a
djelomice ceremonijalna" moralna u tome to ljudska bia trebaju odvojiti neko vrijeme da
se posvete onome to je Boje, i ceremonijalna s obzirom na odreeno vrijeme (Summa
Theologica, 2a.2ae. 122. 4).
40
Tijekom veeg dijela srednjeg vijeka postoje podaci koji ukazuju na velike napore
crkvenih vlasti i svjetovnih vladara da nametnu svetkovanje nedjelje. Pa ipak, neki su krani
u Europi odbili odbaciti subotu. Podaci o takvim svetkovateljima subote potjeu iz kraja
srednjeg vijeka: sluaj svetkovanja subote u Engleskoj 1402; skupina od esnaest do
osamnaest osoba uhienih 1420. u Douaiju, u Francuskoj, zbog teolokih nazora i ivota koji
su obuhvaali i svetkovanje subote, te svetkovatelji subote u Norvekoj 1435. i 1436.
Informacije o svakom takvom sluaju dolaze od protivnika svetkovatelja subote. Meutim,
poetkom esnaestog stoljea dokumentirani podaci iz norvekih gradova navode crkvenu
zabranu svetkovanja subote s jedne strane, i neki stupanj ohrabrenja klera na takvo
svetkovanje subote s druge strane.
2. Razdoblje Reformacije
a. Glavni reformatori. Budui da je Martin Luther (1483.1546.), pionir
protestantske Reformacije, naglaavao kransku slobodu i ustao protiv brojnih ceremonija i
"ceremonijalne strogoe" Rimokatolike crkve, smatrao je da ni subota ni nedjelja nije bila
boanski propis i da je katoliko subotarenje nedjelje nevaee. No budui da je bilo vano
imati jedan dan za bogosluja, Luther je izabrao nedjelju, jer je to tradicionalno bio tjedni dan
bogosluja na koji se narod po navici okupljao u crkvi.
Jean Calvin (1509.1564.) je zastupao gledite slino Lutherovu o svetkovanju
nedjelje kao zgodnoj prilici, a ne neophodnom zahtjevu za ispunjavanjem boanskog propisa
za sedmino bogosluje. Meutim Calvin se razlikovao od Luthera u tome to je odbacio
katoliko razlikovanje izmeu moralnih i ceremonijalnih elemenata zapovijedi o suboti, koje
je razliku Luther zadrao. Calvin je vjerovao da je prva kranska crkva ukinula subotu, a na
njezino mjesto stavila nedjelju. Takoer je mnogo jasnije od Luthera protumaio teologiju o
suboti, ukazujui na njene tri glavne funkcije: (1) subota je vana za duhovni rast; (2) ona je
sidro za javno bogosluje i (3) ona je od drutvene i humanitarne koristi, jer se praktino brine
da se sluge mogu odmoriti. Ovi su elementi objavljeni u njegovom izdanju Institutes of the
Christian Religion jo 1536.
Martin Bucer (1491. 1551.), znaajni reformator iz Strassburga, bio je poznat po
svom duhu otvorenosti i tolerancije, ali je neobino to je zastupao strogo svetkovanje
nedjelje. Nedjeljom nitko nije smio obavljati "nepotrebne tjelesne poslove", ak ni one
korisne, i nije se smio baviti nikakvim "tjelesnim djelima" (radu za plau, vraanjem dugova,
portovima, i drugim), niti je smio izostati s vjerskih okupljanja (De Regno Christi, 2. 10).
Bucer i njegove kolege su 1532. otili tako daleko da su od strasbukih graanskih vlasti
zatraili da zabrane svaki rad subotom, osim aktivnosti neophodnih za zadovoljavanje
41
tjelesnih potreba. Grad je 1534. proglasio uredbu u tom pogledu, uz teke novane kazne za
neposluh.
Prisni Lutherovi suradnici u Wittenbergu, kao na primjer Philip Melanchthon (umro
1560.), u osnovi su prihvatili Lutherovo stajalite. U Z\richu su Ulrich Zwingli (umro 1531.)
i njegovi sljedbenici na isti nain prilazili svetkovanju nedjelje. asni izuzetak je bio bivi
Lutherov prijatelj i kolega Andreas Bodenstein von Carlstadt (umro 1541.), koji je na
Lutherovo nezadovoljstvo 1524. objavio raspravu u kojoj je izloio prilino strogo
svetkovanje subote. U njoj je Carlstadt takoer pokazao da je nedjelja bila dan "kojeg su
uspostavili ljudi" pa je o suboti govorio kao osporavanom predmetu.
Neki engleski reformatori s poetka esnaestog stoljea, kao to je bio William
Tyndale (umro 1536.), otili su dalje od Luthera i Calvina, umanjujui potrebu za nekim
posebnim danom sedmice za zajedniko bogosluje. Ustvari, Tyndal je predloio da bi glavni
dan za bogosluje mogao biti svaki deseti, ako bi to pomoglo u potiskivanju praznovjerja.
Meutim, on je u praksi slijedio obiaj prema kojem su tjedna okupljanja u Engleskoj, kao i
drugdje, padala na prvi dan sedmice.
b. Svetkovatelji subote u esnaestom stoljeu. U Europi je za vrijeme razdoblja
Reformacije nedjelja bila gotovo jedini dan za odravanje kranskih bogosluja. No neke su
skupine subotu smatrale glavnim danom bogosluja. U relativno nekoliko sluaja svetkovalo
se oba dana, subotu i nedjelju.
Najpoznatiji primjer svetkovanja subote u Europi tijekom esnaestog stoljea potjee
od nekoliko anabaptistikih grupa. Detaljni podaci o njihovim vjerovanjima dolaze od
njihovih klevetnika. U nastojanju da ove anabaptiste diskreditiraju, njihovi su protivnici
nabrojili odreene anabaptistike argumente. Oni su istiniti, posebno s obzirom na ne vie
nepristupane spise o suboti koje su napisali anabaptisti kao to su Oswald Glait i Andreas
Fischer, koji su 1527. i 1528. prihvatili svetkovanje subote. Njihovi biblijski argumenti, iz
Starog i Novog zavjeta, jako su slini onima koje jo uvijek iznose svetkovatelji subote. Oni
su prvo ozakonjenje nedjelje takoer pripisali Konstantinu Velikome.
U panjolskoj je reformni pokret, kojega je vodio Constantino Ponce de la Fuente
(umro 1560.), obuhvatio i svetkovanje sedmog dana, subote. Drugi takav pokret u
Transilvaniji zapoeo je Andreas E^ssi krajem esnaestog stoljea koji je cvjetao jo do
drugog desetljea sljedeeg stoljea. Meutim Simon Pechi, E^ssijev nasljednik u voenju
ovih transilvanskih svetkovatelja subote, uinio je pokret vie idovskim nego kranskim. U
nordijskim zemljama je u Norvekoj 1544. izdan dekret protiv svetkovatelja subote, a jedno
desetljee kasnije je i kralj Gustav I Vasa, koji je vladao u vedskoj i Finskoj, izdao dekret
42
protiv svetkovatelja subote u Finskoj. Iz kraja esnaestog stoljea postoje podaci o
svetkovateljima subote u vedskoj. A iz Nizozemske, Francuske, Rusije i svuda u Europi,
postoje izvjetaji koji govore o svetkovateljima subote, premda se u nekim sluajevima moglo
raditi o idovima a ne kranima.
D. Subota meu puritancima i baptistima
1. Puritansko nedjeljno subotarstvo
Protestantsko naglaavanje nedjelje kao "kranske subote" pojavilo se krajem
esnaestog stoljea meu puritancima u Engleskoj. Puritanci su taj dan potovali ne samo
bogoslujima, ve i s vrlo strogim zabranama. Meutim ova strogoa nije se slagala s opom
klimom u Engleskoj, posebice meu anglikancima koji su predstavljali "dravnu crkvu".
Religioznim sporazumom to ga je nainila kraljica Elizabeta I, bila je doputena prilina
sloboda u religioznim vjerovanjima i praksi, to je puritansku strogou inilo jo odbojnijom.
Na primjer, kraljica se 1585. uspotivila pokuaju parlamenta da usvoji zakon za stroe
subotnje svetkovanje nedjelje.
Ovaj je predmet doveo do snanog sukoba izmeu puritanaca i anglikanske stranke.
Nicholas Bowndova Doctrine of the Sabbath 1595. bila je puritanski bojni pokli o vanosti
"biblijske subote" (nedjelje) za Englesku kao "Sveti komonvelt". Bownd je upotrijebio
"teoriju prijenosa" za pretvaranje nedjelje u subotu, tvrdei da su ovaj dan sami apostoli
prenijeli od subote na nedjelju.
Na puritansko svetkovanje nedjelje reagirao je 1618. kraj James I u svom djelu Book
of Sports, u kojem je iznio i podupro anglikansko stajalite. Uslijedila je ozbiljna rasprava pa
je kasnije kralj Charles I ponovio izdanje Book of Sports. Anglikanci su dva glavna tjedna
bogosluja odravali nedjeljom, ali poslije odlaska u crkvu ljudi su bili slobodni ii za svojim
poslovima, za portom ili drugim zabavama. Puritanska praksa je jako odudarala od toga, jer
su ozbiljno nastojali da se svojom nedjeljom dre starozavjetnih propisa za subotu. Kad je
1620-tih i 1630-tih doao u Ameriku, puritanizam je prenio isto stajalite vrlo strogog
svetkovanja nedjelje.
2. Subota u Engleskoj
Iz redova engleskog puritanizma pojavilo se nekoliko grupa, ukljuujui i one koje su
vjerovale u krtavanje odraslih. Ovi su baptisti u veini sluajeva takoer bili revni
svetkovatelji nedjelje. Meutim, meu njima je bilo i nekih poznatih zastupnika svetkovanja
subote. U prouavanju razloga za uzimanje nedjelje kao subote, oni su uinili sljedei logini
korak: prihvatili su upravo onaj dan koji je Biblija proglasila subotom.
43
John Traske (umro oko 1636.) i Theophilus Brabourne (umro oko 1661.) bili su meu
prvim snanim zagovornicima subote kao pravog dana za svetkovanje. Nigdje u Svetom
pismu nisu mogli naii na "teoriju prijelaza". No nali su da je dan bogosluja za Krista i
Njegove apostole bio subota. Poevi s jednom publikacijom 1628., Brabourne je tijekom tri
desetljea izdao ne manje od etiri vea djela o suboti. Premda se ini da se pod crkvenim
pritiskom Brabourne vratio na anglikansko stajalite, u svojim je djelima vrsto do kraja
zastupao svetkovanje sedmog dana sedmice.
3. Subota u Novom svijetu
U Novom svijetu (zapadnoj hemisferi) prvi su svetkovali subotu idovski useljenici.
Prvi su idovski useljenici 1502. iz Portugala emigrirali u Brazil. Druga je grupa stigla u
Meksiko 1521. Krajem esnaestog stoljea idovi su se naselili i u Argentini, a sredinom
sedamnaestog stoljea osnovane su idovske zajednice na Nizozemskim Antilima. Osnivai
prve idovske zajednice, u onome to e kasnije postati Sjedinjenim Dravama, bili su
useljenici iz Brazilije koji su 1654. osnovali Sherith Israel u Novom Amsterdamu (danas New
Yorku).
Baptisti sedmoga dana bili su prvi krani svetkovatelji subote u Novom svijetu, pri
emu je najranije dokumentirano svetkovanje subote bilo ono Stephena Mumforda koji je
1664. iz Engleske emigrirao u Newport, Rhode Island. Tu se pridruio baptistikoj zajednici i
utjecao na neke od njezinih lanova da prihvate biblijsku subotu; time je izazvao ozbiljan
sukob. Na kraju je navukao osudu ove zajednice na sebe i svoje obraenike. U prosincu 1671.
godine, zajedno sa est ili sedam drugih, odvojio se od Baptistike crkve u Newportu i
osnovao prvu zajednicu Baptista sedmog dana na amerikom tlu. Ovi su svetkovatelji subote
izabrali Williama Hiscoxa, jednog od Mumfordovih obraenika, kao svog prvog pastora.
Ubrzo su se Baptisti sedmog dana proirili u druge dijelove Nove Engleske i ak dalje na
zapad.
Baptisti sedmog dana bili su revni branitelji subote; izdavali su i dijelili literaturu koja
je obraivala ovaj predmet. Porastom broja vjernika i broja zajednica u Americi, ova se grupa
svetkovatelja subote organizirala u savez zajednica tijekom prvih godina devetnaestog
stoljea. Godine 1818. slubeno su usvojili ime "Baptisti sedmog dana". Njihov Missionari
Magazine i Protestant Sentinel poeli su izlaziti 1821., odnosno 1830; nadomjestio ih je 1844.
asopis The Sabbath Recorder. Jedan od glavnih ciljeva ovih asopisa bilo je promicanje
materijala o suboti. Godine 1835. osnovano je drutvo za izdavanje traktata (od 1844. je
nosilo ime American Sabbath Tract Society), a do 1850. izdalo je sedamnaest traktata i est
knjiga o suboti, ukljuujui i reprint djela Georgea Carlowa Truth Defended, iz 1724.
44
Poetkom devetnaestog stoljea je argentinski patriot Ramos Mexia (1773.1825.)
prouavao Bibliju i osvjedoio se o vaenju subote. Na njegovoj farmi juno od Buenos
Airesa subotom bi prestao svaki rad.
E. idovi i subota u nae vrijeme
Unato restrikcija kodificiranih u Mini i Talmudu, idovi su u razdoblju poslije
Krista bili radosni i revni svetkovatelji subote. Poboni idovi doekuju i cijene subotnje sate
kao da predstavljaju posjet kraljice ili mladenke, to su dvije metafore kojima opisuju subotu.
Meutim u dananjem judaizmu strogost u tradicionalnom svetkovanju subote varira izmeu
vie glavnih skupina u koje se judaizam podijelio.
Neki su idovski pisci devetnaestog i dvadesetog stoljea ostavili snaan peat na
razvoj teoloke misli o suboti. Vrlo poznati meu njima su Samson Hirsch, Hermann Cohen,
Leo Baeck, Martin Buber i Franz Rosenzweig, koji su istaknuli odnos subote prema Bojoj
vladavini, ovjekovoj etici i opoj moralnosti. Na primjer, Cohen vidi subotu kao prvi korak
prema ukidanju ropstva, to je koncept paralelan Hirschovu isticanju da je subota stavila
gospodara i slugu na istu razinu kao slobodne osobe.
No moda ni jedna druga idovska publikacija u nae vrijeme nije snanije djelovala
na teologiju subote od djela Joshue Abrahama Heschela The Sabbath: Its Meaning for
Modern Man, objavljenog 1951. Kod Heschela je prisutna ista etika briga ranije spomenutih
idovskih pisaca, ukljuujui koncept subote kao "izjednaenja". Jedna od njegovih glavnih
tema je univerzalnost vremena. Meu njegovim predivnim opisima subote je izraz "palaa u
vremenu", to je i naslov prvog poglavlja. On isto tako istie da dok se ljudska bia bore za
prostor, vrijeme je uvijek dostupno svima. Meutim subota je poseban dio vremena koje stoji
odvojeno od vremena uope. Nema sumnje da je subota "primirje u ovjekovoj borbi za
opstanak" (29). No ona je i vie od toga, jer je "duboko svjesni sklad ovjeka i svijeta,
simpatija za sve stvari i sudjelovanje u duhu koji sjedinjuje ono to je ispod i ono to je iznad"
(31, 32).
F. Subota u povijesti i praksi adventista sedmog dana
1. Poeci svetkovanja subote kod adventista
Neki su adventisti poeli svetkovati subotu ubrzo poslije razoaranja 1844. Prvi
zagovornici subote bili su Rachel Oakes, T. M. Preble i Joseph Bates. Ellen i James White su
ubrzo prihvatili ovo uenje, koje su prikazali na "Biblijskim konferencijama" 1848.
a. Rachel Oakes i T. M. Preble. Do onih koji su pripadali mileritskom pokretu
saznanje o suboti dolo je iz dva glavna izvora. Jedan je bio Rachel Oakes (kasnije udata za
Nathana Prestona), baptistica sedmog dana koja je jo poetkom 1844. dijelila baptistike
45
publikacije lanovima Christian Brethern Church u Washingtonu, New Hampshire. Pod
utjecajem Oakes, Frederick Wheeler, metodistiki propovjednik koji je prihvatio
adventistiko stajalite i kome je u njegovom krugu propovijedanja pripadala ova crkva u
Washingtonu, poeo je negdje u oujku te godine svetkovati subotu. Ubrzo su nekoliko
lanova obitelji Farnsworth i nekolicina drugih prihvatili subotu. Oni su predstavljali jezgro
prve skupine adventistikih svetkovatelja subote. Do 1850. pridruili su se drugim
svetkovateljima subote i tako postali jezgro Crkve adventista sedmog dana koja je slubeno
organizirana 1863.
Drugi izvor iz kojeg su adventistiki vjernici saznali za subotu jest jedan lanak T. M.
Preblea, poznatog mileritskog propovjednika koji je esto pisao u adventistikim asopisima.
On je ivio u Washingtonu, New Hampshire, i moda je za subotu douo od nekoga iz
Christian Brethern Church u Washingtonu. Subotu je poeo svetkovati u kolovozu 1844. to
vie, pripremio je o tom predmetu lanak koji je 28. veljae 1845. objavljen u Hope of Israel.
Ovaj je lanak kasnije ponovo tiskan kao traktat i u tom je obliku dospio u ruke mnogim
adventistima, meu ostalima i Josephu Batesu.
b. Joseph Bates. Prebleov lanak doao je u ruke Josephu Batesu u oujku 1845. i
Bates je odmah pokazao veliko zanimanje za izloeni materijal. Sam je uskoro poeo pisati o
predmetu subote i u svibnju 1846. izrazio svoja nova osvjedoenja u kratkom ulomku pri
kraju traktata od trideset i devet stranica The Opening Heavens. Na ovaj ga je traktat
nadahnulo itanje rasprave O. R. L. Crossiera o nebeskom Svetitu u Danielu 8,14. Neobino
je, ali u Opening Heavens Bates nije povezao subotu s Kovegom saveza na nebu,
spomenutom u Otkrivenju 11,19., ve samo s Kovegom u drevnom izraelskom Svetitu.
Batesova prva publikacija posveena iskljuivo suboti bila je Seventh Day Sabbath, a
Perpetual Sign, traktat od etrdeset osam stranica koji je objavljen u kolovozu 1846. Preble je
spomenuo tekst iz Daniela 7,25 kao ispunjenje aktivnosti "malog roga" u nastojanju da
promijeni "blagdane i Zakon", a Bates je slijedio njegov nain razmiljanja u Tract Showing
That the Sevent Day Should Be Observed as the Sabbath Day, prema kojem "su svi koji
praznuju prvi dan sedmice kao 'subotu' papini svetkovatelji nedjelje!! i kritelji Boje
subote!!!" (10)
Meutim u svojim publikacijama Bates je poeo ii dalje od tradicionalnog tumaenja
baptista sedmog dana, ukazujui na vezu izmeu subote i "vijesti trojice anela" iz Otkrivenja
14,9-11. U svom drugom izdanju (sijeanj 1847) te u djelima Vindication of the Seventh-day
Sabbath (sijeanj 1848) i A Seal of the Living God (sijeanj 1849), postupno je stigao do
46
razumijevanja povezanosti subote s Kovegom na nebu, kao i o tome da ona predstavlja
"peat ivoga Boga" spomenutog u Otkrivenju 7.
c. James i Ellen White. Ellen Harmon se po svemu sudei prvi put upoznala s
pitanjem subote 1846. kad je sa sestom i Jamesom Whiteom posjetila Josepha Batesa u New
Bedfordu, dravi Massachusetts. U to vrijeme nije prihvatila Batesova gledita o suboti.
James White i Ellen Harmon vjenali su se 30. kolovoza 1846, istog mjeseca kada je izalo
prvo izdanje Batesova traktata o suboti. Dokazi iz tog traktata naveli su James i Ellen da ve
te jeseni (1T 75) ponu svetkovati biblijsku subotu i nauavati je i braniti. U travnju idue
godine Ellen je imala prvo vienje o suboti (EW 32-35), vienje koje je potvrdilo ono to su
ve doznali paljivim prouavanjem Biblije uz mnogo molitava.
d. "Subotnje konferencije." Tijekom najranije faze razvoja adventisti koji su
svetkovali subotu nisu imali slubene organizacije, ali je 1848. dobar broj njih prisustvao
malim mjesnim sastancima na sedam mjesta. Ovi su sastanci kasnije nazvani "subotnjim
konferencijama" zato to su bili sastanci "prijatelja subote" zainteresiranih za "vijest trojice
anela" (Otk 14,9-11). Na ovim se konferencijama govorilo o odabranim predmetima,
ukljuujui i subotu; one su pomogle stvaranju osjeaja jedinstva za inae jako ratrkane
skupine adventistikih svetkovatelja subote.
e. Vrijeme poetka subote. Za sve vei broj adventistikih svetkovatelja subote tek je
1850-tih bilo potpuno razjanjeno vrijeme njezinog poetka i zavretka. Premda su baptisti
sedmog dana subotu svetkovali od zalaza do zalaza sunca na osnovi biblijski dokaza (na
primjer Mk 1,32), Joseph Bates bio je miljenja da subota treba poeti petkom u est poslije
podne a zavriti subotom u isto vrijeme (RH, 21. travnja 1851). Meutim Batesovo stajalite
nije dobilo opu podrku meu adventistikim svetkovateljima subote. James White je 1855.
pisao: "Nikad nismo bili potpuno osvjedoeni svjedoanstvom iznesenim u prilog est sati
poslije podne." (Isto, 4. prosinca 1855) U to vrijeme, osim onih koji su prihvatili Batesovu
praksu, bilo je nekih koji su subotu svetkovali od ponoi do ponoi, drugi su je svetkovali od
zalaza do zalaza sunca, a trei su opet smatrali da subota treba poeti u subotu ujutro.
S obzirom na ova razliita gledita, J. N. Andrews je dobio zadatak da ovaj predmet
temeljito ispita. U svom pisanom izvjeu, koje je objavljeno u istom broju Review and
Heralda kao i komentar Jamesa Whitea, dokazao je iz Starog i Novvog zavjeta da je biblijska
rije "vee" oznaavala zalazak sunca. Prije toga je svoje nalaze usmeno iznio na jednom
skupu adventistikih svetkovatelja subote, koji su gotovo svi prihvatili njegovo rjeenje ovog
pitanja. Meu onima koji se nisu sloili s njima bili su Joseph Bates i Ellen White, koji su se i
dalje drali poetka subote u est sati poslije podne. Meutim na kraju tog skupa Ellen White
47
je primila vienje u kojemu joj je bilo pokazano da subotu treba svetkovati od zalaza do
zalaza sunca. Dvanaestak godina kasnije James White je mogao napisati da je ono vienje
"rijeilo stvar s bratom Batesom i ostalima, i otad je po ovom pitanju meu nama preovladao
opi sklad" (RH, 25. veljae 1868).
f. Subota i proroanstvo/eshatologija. Od samog poetka je veina adventistikih
svetkovatelja subote prihvatila iste razloge, argumente i razumijevanje to su ga o suboti imali
baptisti sedmog dana. Baptisti sedmog dana su imali snane biblijske argumente iz Starog i
novog zavjeta, ali su propustili povezati subotu s drugim teolokim konceptima, ukljuujui
razne vidove prorokog ispunjenja i eshatoloku usmjerenost nekih ulomaka Svetog pisma.
Jedan od zamjetnih izuzetaka bila je pozornost koju su ukazivali tekstu u Danielu 7,25 i s njim
povezanim ulomkom u Otkrivenju 13,5.6.
Meutim, kad su Bates i drugi nastavili prouavati o suboti, ubrzo su naili na njezinu
vezu s vijestima trojice anela u Otkrivenju 14 (posebno s treom). Zatim su se pojavile nove
veze, kao to je Boji peat u Otkrivenju 7, te zabrana trgovanja i smrtna kazna ukljueni u
budue nedjeljno zakonodavstvo kako su opisani u Otkrivenju 13,16.17. Sam Bates je u
svojim stalnim publikacijama iznio ove nove zakljuke, a ujedno je vrsto povezao subotu i
nebesko Svetite. Povezanost subote sa Svetitem, popraeno pozivom na buenje kako je
izloeno u Otkrivenju 14, bilo je posebno naglaeno u teologiji o suboti kod Batesa i drugih
adventistikih "pionira" koji su bili pretee (a veim dijelom i osnivai) Crkve adventista
sedmog dana.
g. Prve publikacije o suboti. Subota je zauzimala prilino prostora u nekima od
najranijih asopisa adventista sedmog dana na primjer, u asopisu Present Truth koji je
poeo izlaziti 1849. i njegovom nasljedniku The Advent Review and Sabbath Herald, od 1850.
nadalje.
J. N. Andrews je 1861. izdao knjigu od 340 stranica pod naslovom History of the
Sabbath and First Day of the Week. Ovo inae opirno djelo proireno je i revidirano za
kasnija izdanja. Andrews se uglavnom drao koncepata i povijesnog pristupa baptista sedmog
dana, ali je isto tako obavio temeljito preispitivanje povijesnih izvora. Osim toga, citirao je
mnoge pisce svetkovatelje nedjelje. L. R. Conradi se zainteresirao za Andrewsovo djelo, pa je
1891. njegovu History preveo na njemaki jezik. Kao koautor je 1912. na engleskom objavio
proireno i temeljito revidirano izdanje, naznaivi da se radi o "etvrtom izdanju".
2. Adventistiko svetkovanje subote
Crkva adventista smatra Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta normativom svoje
teologije i prakse. Iz tog razloga adventisti svetkuju sedmi dan, subotu. Tog dana nastoje
48
slijediti odgovarajue starozavjetne propise, ali posebno Kristov primjer u Novom zavjetu,
koji pokazuje kako se treba odnositi prema tom danu. Na osnovi biblijskih dokaza adventisti
sedmog dana su prihvatili svetkovanje subote od petka uveer do zalaza sunca u subotu
uveer. Sve ovo vrijeme smatraju posveenim Bogu. To je vrijeme kad zbog duhovnog
osvjeenja ostavljaju po strani osobne poslove i interese. Osim toga, adventisti vjeruju da
pravilna priprema za istinsko svetkovanje subote mora biti svakodnevna praksa prihvaanja
Krista kao Gospodina u kraninovu ivotu, pa se stoga ni u kom sluaju ne smiju zanemariti
svakodnevna osobna bogosluja i pokoravanje Kristu.
U subotu prije podne (ili u izuzetnim sluajevima poslije podne) adventisti se
okupljaju na redovno bogosluje. Ovo se obino sastoji od (1) subotnje kole, u kojoj je
najvanije prouavanje biblijske pouke (obino u malim skupinama ili "razredima", uz
posebne dijelove pripremljene za mlade i djecu), (2) kratkog "misionarskog" dijela u kome
se polau planovi za mjesne misionske aktivnosti i kransku "slubu pomaganja" te (3)
bogosluja u kojem je naglaeno itanje Svetog pisma i propovijed. Svaka tri mjeseca ovaj dio
subotnjeg bogosluja ukljuuje i proslavljanje obreda poniznosti (pranja nogu) i Gospodnje
veere, prema Kristovu primjeru i uputama iznesenim u Ivanu 13,1-17; Mateju 26,26-30; 1.
Korinanima 11,23-29.
U mnogim adventistikim crkvama odravaju se i sastanci petkom uveer i subotom
poslije podne ili uveer. Tamo gdje takvih sastanaka nema ili nije mogue prisustvovati
njima, poetak i zavretak subote oznaava osobno ili obiteljsko bogosluje. Adventisti
sedmog dana tijekom subotnjih sati izbjegavaju obavljanje privatnih poslova te svjetovna
zadovoljstva i zabave (kao to su portovi). esto odlaze u etnje u prirodi (posebno djeca i
mlade), sudjeluju u misionskom radu mjesne crkve ili odravaju duhovna druenja s drugim
adventistima ili neadventistima, to je u skladu s boanskim uputama za svetkovanje subote.
Premda ordinacije adventistikih lijenika subotom nisu otvorene, oni su spremni odazvati se
pozivu da pomognu bolesnima, kao i osobama u bolnici. Sve neophodno osoblje u
adventistikim zdravstvenim ustanovama subotom slui prema deurstvu, tako da su pacijenti
uvijek zbrinuti, premda su uobiajeni poslovi tijekom subote obino smanjeni.
Stajalite adventista sedmog dana o koritenju subotnjeg vremena prikladno je
objasnila Ellen White, ije spise potuju u Crkvi adventista sedmog dana: "Subota nije
zamiljena da bude razdoblje beskorisnog nerada. Zakon zabranjuje svjetovni rad na
Gospodnji dan odmora; naporan rad kojim zaraujemo za ivot mora prestati; nikakav rad tog
dana za svjetovna zadovoljstva ili korist nije u skladu sa Zakonom; ali kao to je Bog prestao
sa svojim stvaralakim radom i odmarao u subotu, i blagoslovio je, tako i ovjek treba
49
napustiti svoje zanimanje iz svakodnevnog ivota i te svete trenutke namijeniti zdravom
odmoru, slubi Bogu i svetim djelima." (enja vjekova, str. 162)
U skladu s vanou svetkovanja subote, 1982. godine izdano je vee djelo pod
naslovom The Sabbath in Scripture and History (Subota u Svetom pismu i povijesti). Ovo
djelo je zajedniki proizvod devetnaestorice strunjaka i u pojedinostima razmatra pitanje
subote u Starom i Novom zavjetu, kao i u kranskoj povijesti. Tri su poglavlja posveena
teologije o suboti.
VI. Komentari Ellen G. White
Ellen G. White je toliko pisala o suboti da ovdje moemo navesti samo nekoliko
primjera njenog razumijevanja i savjeta po ovom predmetu. Dosta toga to je napisala bilo je
samo usputno, jer se radilo o odreenim situacijama koje su zahtijevale isti ili slian savjet,
ime objanjavamo dosta ponavljanja u njezinom pristupu suboti. Ovaj pregled sadri tipine i
reprezentativne izjave o glavnim elementima vezanim uz subotu i njeno svetkovanje.
A. Podrijetlo i znaaj subote
"Time to je posvetio sedmi dan Bog je u Edenu postavio spomenik svom djelu
stvaranja. Subota je dana Adamu, ocu i predstavniku cijele ljudske obitelji. Njeno je
svetkovanje trebalo biti in zahvalnog priznanja svih onih koji e ivjeti na zemlji, da je Bog
njihov Stvoritelj i njihov pravini Vladar, da su oni djelo njegovih ruku, podloni njegovom
autoritetu." (Patrijarsi i proroci, str. 28)
"Subota nije uspostavljena kao neka nova institucija, ve kao ona koja je uspostavljena
za stvaranja. Trebamo je se sjeati i svetkovati kao spomenik na Stvoriteljevo djelo.
Upuujui na Boga kao Stvoritelja neba i zemlje, ona razluuje izmeu istinitog Boga i lanih
bogova. Svi koji svetkuju sedmi dan tim inom govore da su oboavatelji Jahve. Tako je
subota znak ovjekove odanosti Bogu sve dok god postoji na zemlji netko tko mu slui."
(Isto, str. 249)
"Uspostava subote, koja potjee iz Edena, stara je kao i sama zemlja. Svetkovali su je
svi patrijarsi, od stvaranja nadalje. Izraelce su tijekom ropstva u Egiptu njihovi nadglednici
prisiljavali da kre subotu i oni su u velikoj mjeri izgubili svijest o njenoj svetosti. Kad je na
Sinaju objavljen njegov Zakon, prve rijei etvrte zapovijedi su glasile: 'Sjeti se da svetkuje
dan subotni', pokazujui tako da subota nije tada uspostavljena, ve se upuuje na njeno
podrijetlo tijekom stvaranja." (Isto, str. 274)
50
"etvrta je zapovijed jedina od deset u kojoj se nalazi i ime i titula Zakonodavca. Ona
jedina pokazuje ijim je autoritetom objavljen Zakon. Ona tako sadri Boji peat koji
dokazuje autentinost i obvezujuu silu njegovog Zakona." (Isto, str. 249)
B. ovjekova potreba za subotom
"Bog je uvidio da je subota potrebna ovjeku, ak i u raju. ovjek je sedmog dana
trebao odloiti svoje vlastite interese i dunosti da bi predanije mogao razmiljati o Bojim
djelima, o njegovoj moi i dobroti. Njemu je bila potrebna subota da ga jasnije podsjeti na
Boga i potakne na zahvalnost jer je sve u emu je uivao i to je posjedovao dolo je iz
Stvoriteljeve dobre ruke." (Isto, str. 28)
"Subota, kao spomenik Boje stvaralake sile, upuuje na Njega kao tvorca neba i
zemlje. Stoga je ona trajan svjedok i podsjetnik na njegovu veliinu, mudrost i ljubav. Da je
subota uvijek bila svetkovana, nikada ne bi bilo nijednog ateista ili idolopoklonika." (Isto, str.
274)
C. Krist kao tvorac suote
Ellen White vieput ponavlja da je Krist bio s Bogom Ocem pri stvaranja, aktivan u
stvaranju, kako to pojanjava Novi zavjet (Iv 1,1-3).
"Poto je On wKristw sve stvorio, stvorio je i subotu. On ju je odvojio kao uspomenu
na djelo stvaranja. Ona ukazuje na Njega i kao Tvorca i kao Onoga koji je posveuje."
(enja vjekova, str. 235)
" On wKristw koji je nainio subotu nije je ukinuo, prikovavi je na kri." (Isto, str.
542)
"Sve je stvorio Boji Sin Poto je subota usponmena na djelo stvaranja, ona je
dokaz Kristove ljubavi i moi." (Isto, str. 229)
"Tijekom svoje slube na zemlji Krist je naglasio obvezne zahtjeve subote; u svemu
svom uenju On je pokazao potovanje prema instituciji koju je sam dao." (PK 183)
D. Kristova naela svetkovanja subote
U vezi sa sukobom izmeu Isusa i idovskih starjeina, Krist je proglasio biblijska
naela svetkovanja subote nasuprot ogranienjima koja su ljudi postavili.
"Kad su se odvojili od Boga propustivi da Kristovu pravdu vjerom uine svojom
pravdom, za idove je subota izgubila znaenje U Kristovo vrijeme subota je postala tako
izopaena da je njezino svetkovanje prije odravalo karakter sebinih i samovoljnih ljudi
negoli karakter nebeskog Oca prepunog ljubavi. Rabini su ustvari prikazali Boga kao Onoga
koji je dao zakone koje ljudi nisu mogli potovati. Naveli su narod da Boga smatra tiraninom,
uvjeren da svetkovanje subote, kako to On zahtijeva, ini ljude tvrdokornima i okrutnima.
51
Krist je radio na tome da ukloni ova pogrena shvaanja. Premda su Ga rabini pratili
nemilosrdnim neprijateljstvom, On niim nije pokazao da se priklanja njihovim zahtjevima,
ve je neustraivo napredovao, drei subotu u skladu s Bojim Zakonom." (DA 283.284;
usp. enja vjekova, str. 231)
"Doao je wKristw da subotu oslobodi od tekih zahtjeva koji su je uinili
prokletstvom umjesto blagoslovom.
Iz ovog razloga izabrao je subotu da izvri djelo ozdravljenja u Bethezdi. Ovog
bolesnika mogao je izlijeiti i u neki drugi dan, ili ga je mogao izlijeiti i ne zapovijediti mu
da ponese svoj leaj. No to mu ne bi pruilo eljenu priliku. U osnovi svakog djela u
Kristovom ivotu na zemlji postojala je odreena mudra namjera. Sve to je inio bilo je samo
po sebi vano i pouno. Meu jadnicima smjetenima oko ribnjaka izabrao je najtei sluaj na
kome e pokazati svoju iscjeljujuu mo pa je ovjeku zapovijedio da pronese svoj leaj kroz
grad i tako objavi veliko djelo koje mu je uinjeno. Ono e pokrenuti pitanje to je subotom
initi po zakonu i otvoriti Mu put da osudi ogranienja koja su idovi postavili u odnosu na
Gospodnji dan i objavi nitavost njihove tradicije.
Isus im je rekao da je njegovo djelo ozdravljanja bolesnih u skladu sa zakonom o
suboti. Ono je bilo u skladu s djelovanjem Bojih anela koji neprekidno silaze i uzlaze
izmeu neba i zemlje sluei napaenom ovjeanstvu. Isus je objavio: 'Otac moj neprestano
radi, zato i ja radim.'" (DA 206; usp. enja vjekova, str. 161)
"Krist je elio pouiti svoje uenike i svoje neprijatelje da sluba Bogu dolazi na prvo
mjesto. Cilj Bojeg djelovanja na ovom svijetu je otkupljenje ovjeka, stoga je ono to je
potrebno initi subotom radi ostvarenja tog djela u skladu sa zakonom o suboti. Isus je svoj
dokaz potvrdio proglaavajui se 'Gospodarem subote', Onim koji je iznad svih sumnji i
svakog zakona. Ovaj beskonani Sudac oslobaa svoje uenike krivnje, pozivajui se upravo
na one odredbe za koje su bili optueni da ih kre." (DA 285; enja vjekova, str. 233)
E. Svetkovanje subote i svetost
Ellen White je stalno naglaavala kako je formalistiko svetkovanje subote besmisleno
ili jo neto gore. Pravo svetkovanje subote obuhvaa posveenje ivota koje Krista daje.
"Ona wsubotaw oglaava da je On koji je stvorio sve na nebu i na zemlji i koji sve
odrava, Glava crkvi i da smo Njegovom silom pomireni s Bogom Tada je subota znak
Kristove sile da nas uini svetima. Ona je dana svima koje Krist ini svetima. Kao znak
Njegove posveujue sile, subota je dana svima koji po Kristu postaju dio Bojeg Izraela."
(DA 288; usp. enja vjekova, str. 236)
52
"Subota nije bila predviena samo za Izrael, ve za cijeli svijet. Ona je ovjeku
objavljena u Edenu, pa kao i druge zapovijedi Dekaloga, predstavlja neprolaznu obvezu
Nijedna druga institucija povjerena idovima nije ih tako potpuno odvajala od okolnih
naroda kao subota. Bog je odredio da njezinim svetkovanjem pokau da su Njegovi tovatelji.
Ona je trebala biti znakom odvajanja od idolopoklonstva i njihove veze s pravim Bogom.
Meutim, da bi subotu drali svetom, ljudi sami moraju biti sveti. Vjerom moraju postati
sudionici Kristove pravednosti." (DA 283; enja vjekova, str. 230.231)
F. Subota kroz vijekove
"U prvim stoljeima svi su krani svetkovali subotu. Revnovali su za Boju ast i,
uvjereni u nepromjenljivost Njegova Zakona, gorljivo su uvali svetost njegovih propisa. Ali
da bi postigao cilj, Sotona je s velikom domiljatou radio preko svojih zastupnika. Da bi
skrenuo pozornost naroda na nedjelju, ona je proglaena blagdanom u ast Kristova
uskrsnua. Toga su se dana odravala bogosluja, pa ipak je smatran danom razonode, jer se
jo uvijek svetkovala subota." (Velika borba, str. 45)
"Od tog je dana wod vremena kad je na Sinaju dan Zakonw do danas na Zemlji
sauvano poznavanje Bojeg Zakona i svetkovana subota prema etvrtoj zapovijedi. Premda
je 'ovjek grijeha' uspio pogaziti Boji sveti dan, ipak je i za vrijeme njegove prevlasti bilo
vjernih dua koje su na skrovitim mjestima potovale subotu. Od vremena reformacije u
svakom je narataju bilo nekih koji su je i dalje svetkovali. Premda su esto bili izloeni
poruzi i progonstvu, oni su svjedoili o neprolaznosti Bojeg Zakona i o sveanoj obvezi
prema suboti stvaranja." (Isto, str. 389)
Ellen White isto tako biljei da su meu Valdenzima "neki svetkovali subotu" i da su i
u Etiopiji krani svetkovali subotu, premda su se i nedjeljom suzdravali od posla (Isto, str.
495).
G. Subota u posljednjoj krizi zemljine povijesti
"Subota e biti veliki ispit vjernosti, jer je toka istine posebno izloena napadima.
Kad za ljude doe posljednji ispit, onda e biti povuena granina crta izmeu onih koji slue
Bogu i onih koji Mu ne slue. Dok e svetkovanje lane subote sukladno dravnim zakonima,
suprotno etvrtoj zapovijedi, biti priznanje vjernosti sili koja se protivi Bogu, svetkovanje
prave subote je, u poslunosti Bojem Zakonu, dokaz vjernosti Stvoritelju. Dok e jedni
primanjem znaka pokornosti zemaljskim vlastima primiti ig Zvijeri, drugi e izborom znaka
vjernosti boanskom autoritetu primiti Boji peat." (Isto, str. 521)
"Ali nitko nije izloen Bojoj srdbi dok njegov um i savjest ne shvate istinu pa je
odbace. Mnogi nikada nisu imali priliku uti posebne istine za ovo vrijeme. Nikada im
53
obvezatnost etvrte zapovijedi nije bila prikazana u pravom svjetlu. Onaj koji ita svako srce i
ispituje svaku pobudu, nee ostaviti nijednoga koji ezne za poznavanjem istine da bude
prevaren u pogledu ishoda ovog sukoba. Naredba nee biti slijepo nametnuta narodima.
Svatko e imati dovoljno svjetlosti da razumno donese odluku." (Isto, str. 520)
"Svetkovanje subote bit e najvanije prijeporno pitanje u posljednjoj velikoj borbi, u
kojoj e cijeli svijet uestvovati. Ljudi su vie potovali Sotonina naela nego naela koja su
vladala na nebu. Svijet je prihvatio lani dan odmora koji je Sotona uzvisio kao znak svoje
vlasti. Ali Bog je stavio peat na svoja kraljevska prava. I pravi i lani dan odmora nose ime
svojega gospodara. Zato je nemogue s jednoga ili drugoga izbrisati trag koji govori o sili
onoga koji ga je dao. Naa je dunost da to ljudima razjasnimo i da im pokaemo da e za njih
biti sudbonosno da li na sebi nose znak Bojeg kraljevstva ili znak kraljevstva pobune, jer su
stanovnici onog kraljevstva iji znak nose." (Odabrana svjedoanstva, str. 186)
"Bog nas je pozvao da podignemo pogaenu zastavu njegovog kraljevstva subotu.
Kako je vano da u svetkovanju subote damo pravi primjer!" (Isto)
H. Priprema za subotu
Priprema za subota treba obuhvatiti cijeli tjedan, a u svim pripremama na prvom je
mjestu duhovna dimenzija.
"Subotu ne smijemo smatrati samo propisom zakona, ve trebamo razumjeti njen
duhovni znaaj za cijeli na ivot. Svi oni koji svetkuju subotu kao znak izmeu sebe i Boga,
time pokazuju da je Bog Onaj koji ih posveuje, i zastupaju naela Boje vladavine. To su oni
koji u svom svakidanjem viotu sprovode zakon Bojeg kraljevstva i mole se svakoga dana
da svetost subote poiva na njima. Oni svakoga dana ive s Kristom i pokazuju njegov
karakter. Njihova dobra djela obasjavaju sve koji oko njih ive." (Isto, str. 187)
"Kad se na taj nain sjeamo subote, onda tjelesne stvari nee preovladati nad
duhovnim. Ni jedna dunost koja se mogla ispuniti za est radnih dana nee ostati za subotu.
U toku tjedna naa tjelesna snaga nee se iscrpiti zemaljskim poslovima toliko da bismo u
subotu bili umorni i nesposobni za njegovu slubu." (Isto, str. 188)
No dok se tokom cijelog tjedna vre pripreme za subotu, "petak ipak treba biti danom
naroite priprave" (Isto).
"Nastojte da sva odjea bude spremna i kuhanje dovreno. Oistite obuu i okupajte
se. Ako ovo usvojite kao pravilo, nee vam biti teko ispuniti ga. Subota se ne smije
upotrijebiti za popravljanje odjee, spremanje hrane, traenje zadovoljstava ili ma koji drugi
zemaljski rad. Prije no to sunce zae, ostavite sve tjelesne poslove i uklonite svjetovne
novine i asopisi. Roditelji, objasnite djeci zato to radite i privolite ih da vam pomau u
54
pripremi da biste subotu mogli svetkovati po Zakonu." (6T 355.356; usp. Odabrana
svjedoanstva, str. 188.189)
"Tog dana trebaju se izgladiti svi nesporazumi i ukloniti svaka gorina i grijeh bilo u
obitelji ili u crkvi. U krotkom duhu 'ispovijedajte grijehe jedan drugomu i molite jedan za
drugoga da ozdravite' (Jak 5,16)." (Odabrana svjedoanstva, str. 189)
I. Subota u domu
U svojoj raspravi o suboti u domu, prva uputa Ellen White glasi: "Prije nego to sunce
zae, neka se skupe lanovi obitelji, itaju Boju rije, pjevaju i mole se." (Isto, str. 190)
Zatim o samom subotnjem danu kae:
"U subotu ujutro cijela obitelj treba biti rano na nogama, jer svete trenuke subote ne
treba provoditi u krevetu. Ako se kasno ustane, onda se mora urno dorukovati i pripremiti
za subotnju kolu. Ova urba, trka, gurkanje i nestrpljenje izaziva nesvete osjeaje. Subota,
ovako oskvrnjena, postaje teretom i svaki se plai njena dolaska, umjesto da je voli i eka.
Za subotu nije potrebno pripremiti vie i raznovrsnije hrane nego ostalih dana.
Naprotiv, hrana tog dana treba biti jednostavnija, treba manje jesti da bi razum bio bistar
shvatiti duhovne stvari
Premda se kuhanje subotom treba izbjegavati, ne znai da se mora jesti hladna hrana.
Za hladna vremena treba prigrijati hranu pripremljenu dan ranije. A jela, iako jednostavna,
trebaju biti ukusna i privlana. Pripremite neto slatko, neto to obitelj ne dobije svaki dan."
(6T 357; usp. Odabrana svjedoanstva, str. 190)
"Kad je lijepo vrijeme, roditelji trebaju povesti djecu u prirodu, i tamo im mogu priati
zato je ustanovljena subota. Opiite im Boje veliko djelo stvaranja. Recite im da je Zemlja
bila savrena i lijepa kad je izila iz Bojih ruku. Recite im da je cvijee, svaki bun, svako
drvo i sve ostalo odgovaralo svrsi koju mu je Stvoritelj namijenio. Sve to oko moe vidjeti
bilo je nekada divno i pobuivalo je ovjeka na razmiljanje o Bojoj ljubavi. Tada je svaki
zvuk u prirodi bio glazba i u potpunom skladu s Bojim glasom. Dalje, objasnite im da je
grijeh pokvario savreno djelo, da su trnje, korov, alost, bol i smrt samo posljedice
neposlunosti prema Bogu. Ali da Zemlja, mada je oskvrnjena prokletstvom grijeha, jo
uvijek otkriva Boju dobrotu." (Odabrana svjedoanstva, str. 191)
"Kad Sunce pone zalaziti, zavrite svete subotne trenutke s molitvom i zahvalnom
pjesmom, i onda zatraite od Boga da bude s vama u vaim brigama, radu i trudu u toku
idueg tjedna." (Isto, str. 192)
55
J. Putovanje subotom
Ellen White objanjava da trebamo to je vie mogue izbjegavati putovati subotom.
Meutim, "nekada je potrebno da putujemo subotom, kako bismo posjetili koju mjesnu crkvu
s ciljem da joj pomognemo i odnesemo vijest koju Bog eli da ona uje". U takvim
sluajevima, "koliko je god mogue, trebamo se neki drugi dan snabdijeti kartama i drugim
stvarima" (6T 360; usp. Odabrana svjedoanstva, str. 193). Osim toga, "kad poemo na put,
svoje putovanje trebamo tako urediti da ne doemo na odredite ba u subotu". Ako smo
"prisiljeni putovati ba u subotu, trebamo pokuati izbjei drutvo koje bi nam panju
skrenulo na svjetovne stvari". Pa ipak, "kad god nam se ukae prilika, trebamo govoriti
ljudima o istini i pomoi bolesnima i nemonima". No ne trebamo "govoriti o poslovnim
stvarima ili uputati se u obine svjetovne razgovore". (6T 360; usp. Odabrana
svjedoanstva, str. 193)
K. Subotnji sastanci
"Gdje god ima dvoje ili troje vjernih, neka se subotom sastanu da prime Boje
obeanje.
Dakle, i male skupine koje se sastaju da se Bogu poklone u njegov subotnji dan imaju
pravo traiti od Gospodina njegove bogate blagoslove. Oni trebaju vjerovati da Gospodin Isus
Krist prisustvuje njihovim sastancima. Bog je svim iskrenim Bojim tovateljima, koji
svetkuju subotu, obeao: 'Da budete svjesni da vas ja, Jahve, posveujem.' (Izl 31,13)" (6T
360.361; usp. Odabrana svjedoanstva, str. 193)
"Propovijedi koje se dre subotom obino trebaju biti kratke. Onima koji ljube Boga i
ele izraziti svoju zahvalnosti i potovanje prema Njemu treba za to pruiti priliku." (6T 361;
usp. Odabrana svjedoanstva, str. 194) "Neka nitko ne doe na bogosluje da drijema. U
Bojem domu se ne smije spavati." (Odabrana svjedoanstva, str. 194)
Svi trebaju osjeati da trebaju "doprinjeti kako bi subotno bogosluje bilo to
zanimljivije":
"Ne smijete se okupljati samo iz navike, nego zato da izmijenite misli, da ispriate
svoja iskustva, da zahvalite Bogu, da iznesete svoju iskrenu elju za boanskim
prosvjetljenjem da biste mogli upoznati Boga i Isusa Krista kojega je On poslao." (6T 362;
usp. Odabrana svjedoanstva, str. 195)
L. Daljnje zanimanje za subotu
S posebnim osvrtom na djelatnike u adventistikim zdravstvenim ustanovama koji
svetkuju subotu, Ellen White je ukazala na Kristov primjer, na potrebu za odmorom i vanosti
subote kao znaka izmeu Boga i Njegova naroda.
56
"Ljenici i medicinske sestre su tijekom subotnjih sati esto pozivani da pomognu
bolesnima pa im je ponekad nemogue da uzmu vremena za odmor i prisustvuju
bogoslujima. Nikada ne treba zanemariti potrebe ovjeanstva koje pati. Svojim primjerom
Spasitelj nam je pokazao da je ispravno ublaiti patnje subotom. No nepotreban rad, kao to je
uobiajeno lijeenje i operacije koje se mogu odloiti, treba odgoditi. Neka pacijenti shvate da
lijenici i medicinsko osoblje treba imati jedan dan odmora. Pomozite im razumjeti da se
djelatnici boje Boga i ele svetkovati dan koji je On odvojio za svoje sljedbenike da ga
svetkuju kao znak izmeu sebe i njih." (7T 106)
"Sve nae zdravstvene ustanove osnovane su kao adventistike ustanove da predstave
razliite grane evaneoskog misionarskog djela i tako priprave put za Gospodnji dolazak."
(Isto 107)
U vezi s djelovanjem restorana sa zdravom hranom imamo ovaj savjet: "Bilo je
postavljeno pitanje. 'Trebaju li nai restorani subotom biti otvoreni?' Moj je odgovor: Ne, ne!
Svetkovanje subote je nae svjedoanstvo Bogu, znak izmeu Njega i nas da smo Njegov
narod. Taj znak se nikad ne brie." (Isto 121)
No restoran treba u petak pripremiti vreice s hranom za one koji zdravu hranu ele
ponijeti kui da za objed subotom (Isto 121.122).
Isto tako imamo uputu o poslovnim planovima i partnerstvu s onima koji ne potuju
subotu:
"Meu nama koji tvrdimo da svetkuje Boji sveti dan odmora potrebna je subotnja
reforma. Neki u subotu raspravljaju o poslovnim stvarima i prave planove; Bog na to gleda
isto kao da su se upustili u stvarne poslove.
Drugi koji dobro poznaju biblijske dokaze da je sedmi dan subota, ulaze u partnerstvo
s onima koji ne potuju Boji sveti dan. Svetkovatelj subote ne moe dopustiti ljudima koji su
kod njega zaposleni, koje on plaa, da rade subotom. Ako zbog zarade dopusti da posao u
kome ima udjela, njegov nevjerni partner nastavi subotom, jednako je kriv s nevjernikom;
njegova je dunost da se rijei partnerstva, bez obzira koliko bi time mogao izgubiti. Ljudi
mogu misliti da si ne mogu priutiti posluati Boga, ali si zapravo ne mogu priuiti da Ga ne
posluaju. Oni koji su nemarni u svetkovanju subote pretrpjet e veliki gubitak." (Ev 245)
Visoko mjerilo to ga je Ellen G. White postavila kao apsolutnu potrebu u pravom
svetkovanju subote dobro je saeto u tvrdnji koju smo ve citirali: "Meutim, da bi subotu
drali svetom, ljudi sami moraju biti sveti. Vjerom moraju postati sudionicima Kristove
pravednosti." (DA 283; enja vjekova, str. 231)
57
VII. Literatura
Uvodna primjedba: Literatura o suboti i/ili nedjelji je golema. Ovdje nabrajamo samo
izabranu literaturu. Od ogranienog broja navedenih djela, neka se ne slau s pogledima
iznesenim u ovom poglavlju (to je posebice sluaj s knjigama Carsona i Rordorfa; ovdje ih
navodimo jednostavno zbog velike pozornosti koju su izazvala u javnosti). Meutim, u cjelini
gledano, izabrana djela se pozitivno postavljaju prema ovom predmetu.
Andreasen, Niels-Eric. The Old Testament Sabbath: A Traditional-historical
Investigation. Missoula, Mont., University of Montana, 1972.
. Rest and Redemtion: A Study of the Biblical Sabbath. Berrien Springs, Mich.,
Andrews University Press, 1978.
Andrews, J. N. i L. R. Conradi. History of the Sabbath and First Day of the Week. 4.
revidirano i proireno izdanje. Washington, D. C., Review and Herald, 1912.
Bacchiocchi, Samuele. Divine Rest for Human Restlessness: A Study of the Good
News of the Sabbath for Today. Rome, Pontifical Gregorian University Press, 1980.
. From Sabbath do Sunday: A Historical Investigation of the Rise of Sunday
Observance in Early Christianity. Rome, Pontifical Gregorian University Press, 1977.
(Prijevod na hrvatski: ???????????????
. Rest for Modern Man: The Sabbath for Today. Nashville, Southern Pub. Assn.,
1976.
Brunt, John. A Day for Healing: The Meaning of Jesus' Sabath Miracles. Washington,
D. C., Review and Herald, 1981.
Carson, D. A., urednik. From Sabbath to Lord's Day: A Biblical, Historical, and
Theological Investigation. Grand Rapids, Mich., Zondervan, 1982.
Dugmore, C. W. "Lord's Day and Easter". Neotestamentica at Patristica (Sup. NT, sv.
6). Leiden, Brill, 1962.
Hasel, Gerhard F. "Sabbatarian Anabaptists of the Sixteenth Century", dio l. AUSS 5
(1967), str. 101-121; dio II, AUSS 6 (1968), str. 19-28.
. "Sabbath." The Anchor Bible Dictionary. Sv. 5, str. 849-856.
Hefele, Karl Joseph von. A History of the Councils of the Church. 5 svezaka.
Edinburgh, T & T. Clark, 18831896.
Heschel, Abraham Joshua. The Sabbath: Its Meaning for Modern Man. New York,
Farrar, Straus, and Young, 1951.
Horner, George, urednik i prevodilac. The Statutes of the Apostoles or Canones
Ecclesiastici. Oxford, Engleska, Williams and Norgate, 19o4.
58
Kubo, Sakae. God Meets Man: A Theology of the Sabbath and the Second Advent.
Nahville, Southern Pub. Assn., 1978.
Lewis, A. H. A Critical History of the Sabbath and Sunday in the Christian Church.
Alfred Centre, N. Y., American Sabbath Tract Society, 1886.
Liechty, Daniel. Andreas Fischer and the Sabbatarian Anabaptists: An Early
Reformation Episode in East Central Europe. Studies in Anabaptists and Mennonite History.
No. 29. Scottdale, Pe., Herald Press, 1988.
. Sabbatarianism in the Sixteenth Century: A Page in the History of the Radical
Reformation. Berrien Springs, Mich., Andrews University Press, 1993.
Odom, Robert L. Sabbath and Sunday in Early Christianity. Washington, D. C.,
Review and Herald, 1977.
Rordorf, Willy. Sunday: The History of the Day of Rest and Worship in the Earliest
Centuries of the Christian Church. Prijevod A. A. K. Graham. Philadelphia, Westminster,
1968) (Izvornik na njemakom: Der Sonntag. Geschichte der Ruhe- und Gottestdiensttages
im ltesten Christentum. Z\rich, Zwingli Verlag, 1962.)
Saunders, Herbert E. The Sabbath: Symbol of Creation and Re-Creation. Plainfield, N.
Y., American Tract Society, 1970.
Shea, William H. "The Sabbath in Extra-biblical Sources." Adventist Perspectives 3,
br. 1 (1989), str. 17-25).
Strand Kenneth A. "Another Look at 'Lord's Day' in the Early Church and in
Revelation1,10." New Testament Studies 13 (1967), str. 174-180).
. The Early Christian Sabbath: Selected Essays and a Source Collection.
Worthington, Ohio, Ann Arbor Publishers, 1979.
Strand, Kenneth A. urednik. The Sabbath in Scripoture and History. Washington, D.
C., Review and Herald, 1982.
Dodatak
Sedmodnevni tjedan i julijansko-gregorijanski kalendar
Dva predmeta tehnike naravi zasluuju kratko izlaganje: pojava "planetarne sedmice"
i "julijansko-gregorijanski kalendar".
A. "Planetarni tjedan"
U drevnom svijetu nema podataka o nekoj sedmodnevnoj sedmici osim one kod
Hebreja, sve do "planetarnog tjedna" u post-starozavjetnim vremenima.
59
Babilonci i Grci su se dosta rano u svojoj povijesti zanimali za astronomiju. Budui da
planetarni tjedan ima dane imenovane prema Suncu, Mjesecu i pet planeta naeg sunevog
sustava, oito je da mu je pozadina astronomija ili astrologija. Tijekom dosta dugog procesa
prouavanja nebesa kod Babilonaca i Grka, negdje izmeu 300. i 150. godine prije Krista
pojavio se redoslijed "sedam planeta": Sunce, Mjesec i pet planeta koje su stari poznavali.
Ovaj redoslijed bio je: Saturn, Jupiter, Mars, Sunce, Venera, Merkur i Mjesec. Bio je
zasnovan na "prostornoj" udaljenosti svakog od tih nebeskih tijela od Zemlje, kako je
izraunano astronomskim raunanjima.
Astrologija Hiparha (190.126. pr. Kr.) u zapadnoj Maloj Aziji utjecala je na
astronomsko-astroloko istraivanje u Aleksandriji u Egiptu. Osim toga, egipatski su
sveenici u to doba razvili dan od dvadeset i etiri sata, svaki od po ezdeset minuta. Oko 150.
godine pr. Kr. u Aleksandriji su povezani svi potrebni sastojci za stvaranje planetarne
sedmodnevne sedmice. Bio je to koncept planetarnih bogova, izvorno potekao od babilonskih
sveenika, matematikih i astronomskih podataka Grka, sustava od dvadeset i etiri sata, to
je bio egipatski pronalazak, i poznavanja hebrejskog sedminog ciklusa.
Najpotpunije informacija o procesu kojim se dolo do ove astroloke ili planetarne
sedmicu, potjee od rimskog povjesniara Cassiusa Dioa, koji je pisao negdje poetkom
treeg stoljea nae ere, u vrijeme kad je ovaj planetarni tjedan bio ope prihvaen u rimskom
svijetu. Prema Diou (Roman History, 37. 18, 19) vjerovalo se da svakog dana dvadeset i etiri
sata vladaju redoslijedom "sedam planeta" (ukljuujui Sunce i Mjesec). Planet koji je vladao
prvi satom dana dao mu je ime. Budui da je Saturn bio poetak redoslijeda od sedam planeta,
on e vladati prvim danom. Prvi sat drugog dana bit e "Sunev dan", tako da poslije subote
dolazi nedjelja. Na slian nain su svih sedam nebeskih tijela dobili vlast nad prvim satom
dana i tako dali svoje ime tom danu.
Kad se razvio planetarni tjedan, prvenstvo prvog dana dobila je nedjelja, a ne subota.
To je bilo zato to je Sunce bilo najsjajnije nebesko tijelo. Prema bilijskom uzorku tjedna, koji
su po cijelom dotad poznatom svijetu proirili idovi iz dijaspore, sedmi dan bi bio onaj koji
je u planetarnom tjednu nazvan "Saturnovim danom". Ovo su potvrdili kasniji rimski pisci
koji su jo 63. godine prije Krista tvrdili da je dan kojega idovi svetkuju kao subotu bio
"Saturnov dan" (Isto 37. 16. 2-4).
B. Julijansko-gregorijanski kalendar
U novijim raspravama ponekad se tvrdo da se sedmini ciklus promijenio u odnosu na
onaj u drevna vremena, pa je time promijenjen i redoslije dana. Glavni kalendar kojim se
danas koristi najvei dio svijeta, nazvan "gregorijanski", nije izvrio nikakvu promjenu tjedna
60
svog prethodnika, "julijanskog kalendara" (uspostavio ga je 45. pr. Kr. Julije Cezar). Stoga
moemo biti sigurni da su dani tjedna u novozavjetno vrijeme jo uvijek isti dani dananjeg
tjedna. U dvanaestomjesenoj godini julijanskog kalendara, dodavanje prijestupne godine
svake etiri godine na kraju je dovelo do neusklaenosti kalendara za oko 11 minuta i 14
sekundi godinje. Tijekom vremena tako se pojavio viak od oko tri dana na svaka etiri
stoljea. Proljetni ekvinocij je 1582. pao na 11. umjesto na 21. oujka, na dan kad se pojavio u
vrijeme Nicejskog sabora 325. Da se ovo neslaganje rijei, papa Grgur XIII je 1582.
dekretom naredio da se iz raunanja izostavi deset dana, pa je nakon etvrtka, 4. listopada,
doao petak, 15. listopada. Nije bilo prilagoavanja ni promjene tjednog ciklusa.
Da bi kalendar bolje uskladio sa sunevom godinom, Grgur je odredio da e samo
godine stoljea koje su djeljive sa 400 imati dodatni dan; time je uklonio tri julijanska
"dodatna dana" svakih 400 godina. Prva takva "stoljetna-dodatna-godina" bila je 1600.
"Dodatni dan" je izostavljen 1700.
(Zavrio prijevod 06/11/00 16:15:43; pregledao 16/11/00 13:41:47)
61