DE AN BLACKMOORE

GLAVA 6.

Buffalo Bill meu indijanskim ratnicima

SMRT PLAMENOJ RUCI

ovjek je neko vrijeme oslukivao, s uhom priljubljenim uz tlo uz tvrdo, suho i raspucano tlo prerije Dalekog zapada potom polako ustade, gledajui pravo naprijed. Izgled mu je bio kao u prerijskih lutalica, barem prema odjei koju je nosio: kona bluza i hlae, pamuna koulja, izme, sombrero; ali su njegovom preplanulom licu, oivljenom dubokim i tamnim oima, u kojima se zrcalila inteligencija i hrabrost, brkovi i bradica, dobro njegovani, davali jedan poseban peat plemenitosti i ponosa, jo jae naglaen visokom i vitkom prilikom, te ga i najpovrniji promatra sigurno ne bi pobrkao s onima to, radi kakve koristi ili iz avanturistikog duha, lunjaju stazama takozvane amerike granice. Ali ovjek meutim nije spadao ni u salon. O tome su rjeito govorila dva kolta i no to su mu visili o pojasu, i vinesterka koju je vrsto stezao u ruci. Krasni konj, to je stajao malo dalje, a koji je bio zaista izvanredan, u kraju gdje se konji biraju s naroitom pomnjom, svjedoio je takoer da taj ovjek umije sebi odabrati ne samo najbolje oruje, nego i najbolju jahau ivotinju. Sve u svemu, bio je to ovjek koji uliva potovanje, jer se u njemu nasluivao nesvakidanji snaan duh udruen s rijetkim fizikim svojstvima. Ukoliko je bio prerijska lutalica, sigurno je takvo zanimanje odabrao iz odreenih elja, a ne iz potrebe. Svejednako gledajui pravo naprijed, ovjek kljocne repetirkom vinesterke, da se uvjeri je li magacin pun; potom iz futrole izvue jedan pa drugi kolt i kratkim se pogledom uvjeri da su mu i oni puni. Sve je u redu. Sad moe da se prebaci do mjesta gdje e, zatien od svakog iznenaenja, , saekati jahae kojih je dolazak uo oslukujui glas tla. Ali se jo prethodno postarao za konja. Lijevo, nedaleko od njega, stajala je grupica patuljastih stabala iza kojih se otvarao jedan zjap, irok i dubok, kanjon to se kao kakva ogromna poprena rana usjekao u preriju. ivotinji pokae na stabla, uz tih zviduk, i konj se kaskajui uputi odreenom mjestu. Zatim se ovjek pobrine za sebe. Uostalom, ve je bio ugledao pogodnu osmatranicu, jo minut ranije, istoga trena kad je skoio sa sedla poto je na horizontu opazio oblak praine to je mogao poticati samo od konja u galopu. Uputi se prema tom mjestu jednom velikog kamenjaru koji je dominirao poveim komadom prerije nadajui se da se nee nai odvie daleko od puta kojim valjda treba da prou oni jahai. Grupa jahaa u galopu, usred teritorija Apaa, moe znaiti kojeta, a prerijski jaha nije elio propustiti priliku da vidi to se to dogaa. Kad se naao na vrhu kamenjara, uvjerio se u tanost svoje slutnje: est jahaa jurilo je najeim trkom, uz rub kanjona koji je popreno razderao tlo prerije. Nije mogao vidjeti da li su prijatelji ili neprijatelji, jer su jahai bili predaleko i nasuprot svjetlu; 2 kako su se one prilike uveavale, uoio je da jedan od njih pretie ostale ali za kojih dvadesetak metara, a tren-dva kasnije uvjeri se da se radi o gonjenju. Nije bilo sumnje u to tko su go- nioci; prema njihovu nainu jahanja bilo je jasno da su Indijanci, ali je bilo teko pogoditi tko je gonjeni jer je bio polegao konju na vrat.

ovjek je trenutak razmiljao, pa zakljui da, bez obzira tko je gonjeni, valja mu pomoi kako ne bi pao u ruke goniocima. Bjegunac i nije imao mogunosti da im pobjegne, jer su ga oni slijedili u stopu. ovjek je znao da e staviti svoj ivot na kocku ako intervenira. Indijanci su svi bili naoruani karabinkama te su njima bjesomuno mahali. Ali ipak nije oklijevao ni aska; digao se na noge, na vrhu kamenjara, tako da mu se visoka prilika dobro odrazi prema nebu, te zapuca iz-vinesterke, kako bi na sebe privukao panju one estorice. Onda opazi kako gonjeni, ne usporavajui trk, blago skree konja, GLAVA 6. upuujui ga prema kamenjaru, i prema tim njegovim pokretima ovjek shvati da oni Indijanci tamo gone bijelca. Indijanci, meutim, u mjestu zaustavie svoje poni je, kratko se neto dogovorie, zatim nastavie gonjenje, irei se kao lepeza. Sad su oigledno imali namjeru da uhvate i onoga na kamenjaru. U meuvremenu im je bjegunac dobro odmakao. ovjek na kamenjaru, ocjenjujui jednim pogledom situaciju, sie sa svoje osmatranice i zazvida konju. ivotinja dojuri galopofn, i onda uspori, bliei se gospodaru, a ovaj ga poj aha akrobatskim skokom te ga usmjeri prema poetku kanjona. Ona su estorica jurila paralelno s rubom kanjona, pa je na jaha, ulazei u nj, znao da moe onoj grupici ii u susret a da pri tom ostane potpuno nevidljiv. Ako ga srea poslui i ukoliko je tano procijenio brzinu svoju i Indijanaca, mogao bi im zai iza lea neprimijeen. Plan je malo potei, jaha bi se mogao i varati u svojoj procjeni, ali nije imao drugog izbora. S uzdahom olakanja uoio je da na dnu kanjona nema nikakvih prepreka i da njegove strane nisu jako strme, te pogna konja galopom. Na jednom mjestu, drei da je ve u povoljnom poloaju, potjera konja uz desnu stranu i ubrzo se stvori na rubu kanjona. Manevar mu je uspio! Sad se naao iza lea Indijanaca to su bijesno galopirali prema kamenjaru. Gonjeni je bio nestao s vida. Jaha podie vinesterku i opali nekoliko metaka u zrak, istovremeno isputajui vri- skav ratni poklik. Htio je tako neprijatelju skrenuti panju na svoje prisustvo, jer mu je bilo odvratno da ga ubija s lea. Indijanci naglo trgoe uzde svojih poni ja te se okrenue da se suoe s novim protivnikom. Sad im je sunce upiralo u oi, ali se oni nisu snali u trenu, te su nasumce ispalili svoje puke. To je bila greka o kojoj, meutim, nisu imali vremena da razmisle, Vinesterka bijesno zalaja i Indijanci, jedan za drugim, padoe kao gromom pogoeni u prainu. 3 Jaha skokom sie s konja i baci se na tlo, drei pred sobom uperen karabin. U tom je poloaju ostao nepomino nekoliko sekundi, paljivo motrei prilike palih Indijanaca. Znao je da mora biti smotren i da djeluje s najveom panjom, sad kad je otkrio svoje prisustvo. Moda nisu svi Indijanci smrtno pogoeni njegovim mecima, a mogli bi se tu stvoriti i drugi, koji eventualno lutaju ili love po preriji, a koji bi mogli dotei privueni pucnjavom. Poto se hitro uvjerio da mu iza lea nema nikakva pokreta (konj je nepomino

stajao, to je bio oit znak da ga nita ne uznemirava, jer je on uvijek bio spreman da reagira na prisustvo drugih ivotinja ili ljudi), jaha stade puzati u pravcu palih Crvenokoaca. Napredovao je brzo ali bez ikakva uma i dizanja praine, odupirao se o tlo laktima i koljenima, a objema je akama stezao karabin. Ovda- -onda zastajkivao je da se ogleda. Sve je bilo tiho, mrtva je tiina vladala, a ipak ... Indijanci su nepomino leali na tlu. Leali su u onim nemoguim poloajima u kojima se nae ljudsko tijelo pogoeno iznenadnom smru osim jednoga, poglavice nekog, sudei po bogatijoj odjei i po perju, koji je leao potrbuke, glave okrenute u pravcu odakle je dolazio jaha, ruku opruenih naprijed i ake stisnute oko kundaka karabina. Jaha uoi ove detalje, paljivo ih ocijeni, potom se ponovo opruzi po tlu i nastavi puzati, ovaj put nastojei da Indijanca zaobie slijeva. Kad se naao u najpovoljnijem poloaju da ostvari svoju zamisao, podie se na jedno koljeno, izvue iz futrole jedan kolt i baci revolver na svega koji metar od Indijaneve glave. Pad oruja izazva predvienu reakciju: Indijanac se brzo prevrnu na tlu i u isti mah opali u pravcu zvuka. Jaha, gotovo ne ciljajui, takoer opali i pogodi Indijanca koji rairi ruke i ispusti karabin. Sad je i on bio opruen na tlu u istom smrtnom, nemoguem poloaju ostalih. U meuvremenu, od drugih nitko se nije ni pomakao. Jaha se die na noge i ovaj put odluno poe prema svojim rtvama. Pokupi svoj revolver, paljivo ga pregleda, oisti pa ga vrati u futrolu. Zatim se nae nad Indijance, svejednako drei uperenu cijev svog vinestera. Dok je jednu po jednu pregledavao svoje rtve, jaha zau neiji doziv gdje se die iza kamenjara koji mu je maloprije sluio kao osma- tranica. Glas je bio zvonak, mladalaki, te jaha sprve pomisli da je spasio ivot kakvoj djevojci. Potom spazi konja koji mu se pribliavao, sav oblijepljen znojem i prainom a na leima mu se skupio djeak od kojih petnaest godina. Jaha se zapanjeno trgne, a onda doe k sebi te upita: Je li sve u redu, sinko? Da, gospodine. Ah, da nije bilo vas... Moj je poni ve bio gotov, a mene je obuzeo smrtni strah! Dugujem vam ivot, nikad vam se neu moi oduiti, iako e se moj otac potruditi da vas to bolje nagradi za ono to ste uinili... Jaha se osmjehnu te e: A tko ti je otac, sinko? Pukovnik Falk, zapovjednik Forta Ontario. Ja sam Dan, njegov mlai sin... Ali, kad se naete s njim, nemojte mu rei da sam se smrtno uplaio, molim vas. Dobro, Dan. Ja sam uinio ono to sam mogao da ti pomognem, a ti, ako si se uplaio, ne smije se toga stidjeti. Hrabrost je zapravo sposobnost da sprijei strah da te nadvlada! Hvala, gospodine odgovori Dan, ohrabren neznanevim rijeima; a potom, pognan 4silnom znatieljom, upita: A Indijanci? Sve ste ih ubili? Sam? pri tom pokazujui glavom prema beivotnim tijelima Apaa koji su leali malo dalje. Da, sam. Drugog izbora nije bilo. Ali, nije mi bilo ugodno! Jahaev je glas bio tuan i Dan osjeti kako se i sam najei, ali to bi

samo za tren, jer jaha nastavi svojim uobiajenim tonom, poto se duim pogledom osvrnuo oko sebe: Zasad nema nikakve opasnosti na vidiku, te emo za koji minut krenuti odavde. Zatim predloi da se malo odmore, jer je vidio da su i djeak i njegov konj veoma iscrpljeni. Dok su dva ponija pasla jedan pored drugoga, jaha izvue iz svoje torbe povei komad suhog mesa i dvopeka. Mladi je bio prilino gladan jer je svoj dio hrane GLAVA 6. progutao u nekoliko zalogaja. Onda jaha uze jo mesa i dvopeka i ponudi djeaku govorei: Ako ovako nastavi, kroz koju godinu e se Crvenokoci bojati tebe a ne ti njih! Djeak odgovori osmijehom. Neto kasnije, obojica su bili na konjima i kretali prema Fortu Ontario. Za vrijeme puta, Dan Falk ispriao je svom hrabrom spasiocu kako se naao s Indijancima za petama. ivio je s ocem u utvrdi, ali je esto odlazio na ran kod tetke, nekoliko milja daleko od Forta Ontario. Apai su valjda uoili to njegovo esto odlaenje na ran, te su ga jednom prilikom njih petorica saekali, napali i odvukli ga sa sobom pre- mabrdima. Ali on, iako bez oruja i neiskusan, uspio je da im pobjegne. Sine moj, oni su Indijanci pokazali neoekivanu hrabrost kad su se usudili da te napadnu u blizini utvrde! ree jaha. Ali, nasluujem razlog zbog kojega su to uinili. to ih je moglo natjerati da me napadnu i odvuku? upita Dan. To moe lako pogoditi! Da? Svakako. Znali su da si sin zapovjednika utvrde, pa su te ulovili da te zadre kao taoca, mislei da e na taj nain natjerati tvoga oca da prihvati uslove koje bi mu oni nametnuli. Oh! Poznam ja svoga oca i predobro, iako nemam jo petnaest godina! On me strano voli, istina, ali ne bi ni aska oklijevao da uini ono to od njega zahtijeva dunost i vojnika ast... Jaha se osmjehnu, ali je njegova panja bila usmjerena prema jednoj taki na horizontu gdje je bio uoio neto neuobiajeno. Grupa jahaa ide prema nama on promrmlja. Jo ne bih mogao rei da 5 li su prijatelji ili neprijatelji. No, u preriji smo, pa je uvijek najbolje zakljuiti da su neprijatelji sve dotle dok se dobro ne uvjerimo u suprotno! S ovakvim zakljukom, jaha zaustavi konja. Podie dogled i dobro osmotri grupu jo dalekih jahaa. Da nadostavi, okreui se Danu koji je bio zaostao malo dalje. Ima ih oko etrdeset... Ah!... Sad jasno vidim da su vojnici, oruje im bljeti na suncu. Dok je to govorio, pruio je dogled mladom zapovjednikovu sinu.

Istina je! uskliknu Falk. A mislim da ih vodi moj otac lino! Nemoj se tome uditi. Sigurno tebe trae, sinko... Slijede tragove Indijanaca ... Sada su nas vidjeli... i prepoznali su nas! uje ... uje ih kako viu! Ono se tebi raduju! I zaista, do njih su, vjetrom noeni, dopirali usklici vojnika. Poimo im u susret galopom, Dan! zadovoljno e jaha. Naprijed, trk! Ali ne ispravi se on u smijehu. Moj bi konj za tren oka preao tvoga koji je tako umoran, a kako bi se tvoj otac razoarao kad bi najprije primio mene u svoj naruaj, umjesto tebe! Smijui se, Dan podbode konja. Sad su obojica galopirali jedan uz drugoga prema vojnicima na elu kojih se nalazio oficir pedesetogodinjak, elastinih i hitrih pokreta koji su mu davali veoma mladalaki izgled. Blistajui od radosti, pukovnik Falk nestrpljivo podbode svoga konja, jedva ekajui da na grudima stisne sina. Sa suzama u oima, Dan se baci u naruaj ocu. Proao je prvi momenat nijemog uzbuenja, Dan je suspregnuo svoje mlado srce i ljubazno odzdravio oficirima koji su pratili njegova oca i vojnicima koji su ga doekali veoma toplo. Tata ree djeak, obraajui se pukovniku. Ovaj hrabri ovjek mi je spasio ivot! Zao mi je to ne mogu da ti kaem kako se zove, jer ga do sada nisam ni upitao. Na te rijei pukovnik Falk se okrene jahau koji se tiho i skromno drao po strani, sjedei nepomino na svom konju. Gospodine! ree pukovnik. Neizmjerno sam vam zahvalan to ste spasili ivot mom sinu koji mi je drai od ivota. Jaha odvrati: Lutao sam indijanskim teritorijem i tako mi se pruila prilika da uinim malu uslugu vaem sinu, pukovnie Falk! Dobro poznajem brdoviti kraj od Brok Toosa do Rio Granda... A lutam po indijanskom teritoriju kako bih skupio podatke o njihovim namjerama. Da li ste naseljenik na granici? upita pukovnik Falk. Ne, ja slobodno lutam prerijom; a kao jedinog pretpostavljenog priznajem samo orla to je rairio svoja krila od Atlantskog do Tihog oceana, pukovnie! Ah, orla Sjedinjenih Drava! uzviknu oficir. Pa to znai da ste vi vojni izvi-dnik! Od onih hrabrih ljudi koji patroliraju du granice, uz cijenu stranih napora i stalnih opasnosti! Oprostite ako vas lino ne poznajem! Moj je puk tek odnedavna na ovom divljem Dalekom zapadu. Pa, iako je glas o mnogim odvanim izvidnicima stigao i do nas, jo uvijek nam preostaje da ih lino upoznamo. Neznanac je sluao mirno i bez treptaja. Ali... sad vidim! gotovo viknu pukovnik Falk, oito iznenaen. Imate 6 oznake pukovnika nae vojske! Znai, mi smo kolege? I zaista, s jednim nehotinim pokretom izvidnik je bio otkrio oko- vratnik na kojem su se pokazale pukovnike oznake, zlatne zvjezdice poput onih na zapovjedniku Falku.

Na to upade u razgovor jedan mlad kapetan, veoma inteligentna i energina izgleda. Oprostite, pukovnie, ali, ako se ne varam, imamo ast da govorimo s pukovnikom Williamom Codyjem, uvenim voom vojnih izvid- nika koji je svugdje poznat pod nadimkom Buffalo Bili! Izvidnik se lagano nakloni. To sam ja, kapetane Lantong! Te su rijei izazvale ivo komeanje sviju prisutnih. Izvidnikov je nadimak bio dobro poznat i uven od Missourija do Stjenjaka, te je svak znao da od toga imena strepi GLAVA 6. svaki bandit, bio bijeli ili crveni. U tom sluaju, moja je srea dvostruka! Zahvalan sam vam do groba, pukovnie Cody! uskliknu Falk, ponovo pruajui ruku. Ja sam samo uinio svoju dunost, pukovnie Falk. Ne zasluujem nikakvo zahvaljivanje! Samo me sluaj naveo u ovaj kraj! izjavi Buffalo Bili. Da nije bilo toga sluaja, mladi bi se Dan naao u veoma opasnoj situaciji. Jer oni koji su ga gonili, nisu bili obini ratnici, ve veoma odvani i opasni, vodio ih je poglavica poznat po svojoj hrabrosti i okrutnosti. Valjda ste uli za Crnu Sjenu. teta da se i ja nisam naao tamo! ree pukovnik Falk. Ne znam to bih dao kad bih mogao onemoguiti toga gada to sije strah i smrt unaokolo. On je jedan od najgorih podstrekaa nesrea, a svoj je crni utjecaj rairio uzdu cijele zemlje. Sad zauvijek poiva u preriji! A s njim i ostala etiri ratnika koji su ga slijedili i koji su htjeli oteti vaeg sina! mirnim glasom odgovori izvidnik. Pukovnik iznenaeno pljesne rukama, te e: Kako? Zar ste sami napali pet ratnika, od kojih je jedan bio lino Crna Sjena, ovjek koga se svi boje? I zar ste ih sve pobili? Cody, zaista ste pravo udo od ovjeka, jo nikad nisam upoznao nekoga nalik na vas. Sad tek poinjem da shvaam zato vas svugdje cijene i zato se vae ime svugdje ponavlja s takvim potovanjem! Hvala vam! prekine ga Buffalo Bili, eljan da skrene razgovor na drugo jer su ga najvie smetale upravo pohvale i zahvaljivanja. Falk ga je motrio pogledom punim iskrenog divljenja. Na to Buffalo Bili nastavi: Dozvolite mi, pukovnie, da vam dam jedan savjet. Pukovnik Falk je s iekivanjem gledao u izvidnika. Samo recite, Cody. Ako dopustite, preporuio bih vam da se vratite u tvravu to bre moete! 7 Dobro. Ovaj je kraj pun neprijateljski raspoloenih bandi odmah na- dostavi izvidnik. Radi sigurnosti vaega sina, izbjegavajte bilo kakav okraj. Ja moram nastaviti svoj put, poto se nalazim na zadatku po nalogu generala. Kolega, savjet vam je i te kako dobar, i ja u ga posluati! Jo jedanput vam zahvaljujem od svega srca i ne zaboravite da u vas u svojoj utvrdi uvijek doekati kao svoga sina. Nadam se da ete mi pruiti tu radost da vas ponovo vidim... i ekat u vas!

Prihvaam poziv odgovori Buffalo Bili srdano steui pukovniku ruku. Cim prikupim podatke o buntovnim Indijancima, obavijestit u vas o tome, pukovnie. Dotle, upozorite naseljenike neka dobro paze, jer bi se moglo desiti da mnogi ranevi, koji danas cvatu, postanu gomila ruevina, tim vie to Indijance podbadaju bijeli odmetnici. Da, to sam i ja doznao. I neu vam kriti da me to veoma zabrinjava! Istina je, pukovnie. Ali, ne brinite. Doi e kraj i njihovim nedjelima i pljakama, okonat emo djelatnost tih prokletnika. A sad, gospodo, dozvolite mi da vas pozdravim. Ti, dragi Dan dometne izvidnik pljeui rukom djeaka po leima nadam se da si sada posve doao k sebi; nastoj da zaboravi svoju strahovitu pustolovinu. No zakljui obraajui se svima raunajte da sam vam uvijek na usluzi! Skide eir, podbode konja i krenu kao strijela u preriju, praen oduevljenim poklicima vojnika. Utvrda kojom je zapovijedao pukovnik Falk bila je jedna od niza takvih utvrenja podignutih du granice Dalekog zapada. Kraj u kojem se nalazila bio je veoma pogodan kako za zemljoradnju tako i za ispau stoke. Stoga su se svukuda oko utvrde, miljama daleko, stvorili mnogobrojni ranevi koji su ivjeli u relativnom miru zahvaljujui blizini vojnog garnizona. Na jednom takvom ranu ivjela je i sestra pukovnika Falka, kod koje je esto odlazio pukovnikov sin, mladi Dan, i koja je djeaku unekoliko zamjenjivala nestalu majku. Pukovnikova je ena bila umrla jo prije nekoliko godina. Dan je imao i starijeg brata koji se nalazio na kolovanju u New Yorku. **

Gim se vratio u utvrdu, pukovnik je sazvao naseljenike ranere na ratno savjetovanje. Gotovo svi oni ljudi sa granice poznavali su Buffalo Billa lino, te su se svi sloili u tome da opasnost zbilja nije daleko im ih na nju upozorava sam izvidnik. Njih nekolicina dobila su zadatak da ispitaju preriju nekoliko milja unaokolo, s tim da odmah podignu uzbunu ukoliko primijete ita sumnjivo. U samoj su utvrdi pojaane strae i svaki je vojnik zaduen odreenim mjestom u sluaju napada. Tako je proteklo deset dana, a da se meutim nita nije desilo. Neki su naseljenici ve poeli pomiljati da je opasnost u stvari samo plod neije odve bujne i grozniave mate kojoj je valjda nasjeo i sam izvidnik. A neki su ve i popustili u svojoj opreznosti. Ali jedne veeri, iznenada, jedan jaha, kome je konj bio sav u jednoj pjeni, u najveem galopu proe kraj raneva naseljenika koji su se nalazili na putu prema utvrdi. 8 Njegovo tvrdo i namrgoeno lice pokazivalo je da ne nosi nikakve vesele vijesti. Buffalo Bili meu indijanskim ratnicima.Ljudi koji su izlazili iz svojih kua zauvi brz trk konja to je jurio u oblaku praine, gledali su zadivljeno za njim i ponavljali

njegovo ime: Buffalo Bili! Buffalo Bili! Neto kasnije, bijesni se konj zaustavio pred ulazom u Fort Ontario. Straar je odmah otvorio teka okovana vrata. Desno od ulaza nalazila se zgrada komande. Bez ikakva oklijevanja, Buffalo Bili, poto je jednom vojniku predao zapjenjenog i umornog konja, upade u prostrani ured pukovnika Falka. Pukovnik se nalazio sa sinom Danom te se odmah podie i poe u susret posjetiocu. GLAVA 6. Dobro doli, Buffalo Bili srdano e pukovnik. Hvala, pukovnie. Donosim vam vane vi jesti... Zdravo, dragi Dan! ree izvidnik pruajui obje ruke djeaku. Vane vi jesti? Hoete rei, loe? nestrpljivo upita pukovnik. Izvidnik je oklijevao i utio. Recite, Cody, samo recite. No, Buffalo Bili ga samo pogleda, nijemo i nekako smeteno, pa svrne oi na djeaka. Pukovnik se nasmijei i odgovori: Dragi Cody, moj sin moe da uje sve! Zar mislite da bi me pustio na miru, dok ne bi doznao sve o emu se radi? Uostalom, on je sin vojnika i za koju godinu i sam mora postati vojnik! Zato, samo govorite. Mnogo nam ne treba da zamislimo sve to se moe dogoditi u ovim krajevima i u ovakva vremena. Opet je uzbuna meu Indijancima, Cody? Sigurno jaaju nemiri u rezervatima. Pogodili ste tek polovinu, pukovnie Falk. Ali, znajte da nam je svaki minut dragocjen. Ispitao sam cijelu oblast do doline koja se granii s indijanskom teritorijom, bez nekih naroitih incidenata osim dva-tri nevana pukaranja. Tamo sam se naao s jednim indijanskim poglavicom, mojim velikim prijateljem. On je uspio da me ubaci u selo Apaa gdje sam sakriven pratio jedno veoma vano ratno savjetovanje. Neuveno! prekide ga pukovnik. Ali, da su vas otkrili, ni udo vas ne bi izbavilo od sigurne smrti. Izvidnik se nasmijei. Ako bih mislio na takve stvari, vie ne bih mogao biti voa izvid- nika izjavi Buffalo Bili. No, na kraju krajeva nisam bio u nekoj naroitoj opasnosti. Sva je njihova panja bila usmjerena na ratno savjetovanje i velike planove koje su kovali. Tako sam doznao pojedinosti iz tih planova. Savreno! uzviknu pukovnik veoma impresionirano. Cody, vi ste izvanredan ovjek! A pogledajte Dana, kako mu oi blistaju... Jedva eka da uje 9 nastavak vae avanture. Izvidnik se nasmija: Dobro, evo nastavka: bilo je to sveano savjetovanje gdje su se sastali najuveniji poglavice. Meutim, a to je za nas najvanije, bio je tu prisutan i jedan Nijemac, jedan odmetnik najgore vrste. On je dua cijele pobune i on je nahukao Crvenokoce na ratnu stazu. A tko je ta uvaena linost? Bivi kapetan nae vojske, degradiran zbog ne znam kakvih zlodjela i osuen

na zatvor objasni Buffalo Bili. To je izdajnik poznat pod imenom Plamena Ruka. Mogao sam se tome dosjetiti, Cody upade pukovnik. Mogao sam se tome dosjetiti! A ja bih ivot dao, samo da mi doe aka! uskliknu Buffalo Bili u naglom bijesu. Otac i sin iznenaeno pogledae izvidnika i shvatie da je morao postojati nekakav poseban razlog a da Buffalo Bili na takav nain pokae svoje uzbuenje. Oprostite mi ovakav neuobiajen ispad nastavi izvidnik. Ovo nije prvi put da se sukobljavam s tim gusarom prerije, a moda nee biti ni posljednji. Na savjetovanju nisam mogao nita uiniti, naravno, bio sam nemoan, morao sam mirno gledati i sluati tog podlog zlikovca! I kakve su to bile govorancije! avolski je vjeto podstrekivao poglavice Apaa protiv bljedolikih. Imali ste sree, Cody, to je neporecivo! dobaci pukovnik. Ali... Dan e oklijevajui ja ne razumijem kako to da jedan indijanski poglavica iznevjeri svoje pleme i daje vam priliku da prisustvujete jednom tako vanom skupu, gospodine Cody? Buffalo Bili sa zadovoljstvom odmjeri djeaka i nasmijei mu se srdano. To je samo na izgled udno, Dan uze on objanjavati djeaku. . Taj moj prijatelj bio je ranije poglavica kome sam spasio ivot i koji je sa mnom preao dug put iz dalekih junih krajeva do teritorija Apaa. On je zapravo bio poglavica Komana, a meu svojom crvenom braom Apaima lijepo je primljen i da bi im se oduio on je spasio selo samog vrhovnog plemenskog poglavice od napada jedne neprijateljske bande. Uzvraajui mu ovu uslugu, Apai su ga proglasili svojim poglavicom i veoma ga cijene. Ali, usprkos tome on je i dalje ostao u prvom redu moj prijatelj, te sam siguran da sa svoje strane nikada nee ustati na oruje protiv naseljenika ... No, da nastavim svoju priu ... Da, da, svakako! uzbueno potvrdi djeak. Podsticani rijeima izdajnika nastavi Buffalo Bili okupljeni poglavice sveano odluie da iskopaju ratnu sjekiru i da cijelu granicu spale ognjem i maem. Pukovnik je sluao, pokazujui sve vei nemir i zabrinutost. to znai, kane provaliti u naseljenike oblasti sjevera, i na svom prolazu pustoiti i pljakati, i bez milosti istrijebiti sve bljedolike u itavoj zoni. Sve, do posljednjega! Potom e se okrenuti prema jugu gdje e nastaviti isto djelo masakra i unitenja. Pukovnik je bio problijedio. Naravno Buffalo Bili e dalje Plamena Ruka, koji je idejni zaetnik pobune, pridruit e se indijanskim ratnicima sa svojom ogavnom bandom. Pukovnik se nervozno okretao lijevo-desno i kratkim koracima iao po sobi gore10 dolje, niui kletve sebi u bradu. Nakon nekog vremena, on se donekle smiri te se obrati izvidniku: Dobro, ponaam se kao dijete. Znam da s ovom nervozom ili s kletvama neu postii nita. Samo to se i ja, poput vas, Cody, osjeam kao vezanih ruku to

nisam u stanju da ovoga asa skoim za vrat tome bijelom gadu! Ali, makar nam trebalo ne znam koliko vremena, moram mu doi glave! ... No, dragi Cody, recite mi, za kada je zakazana pobuna? Kada e ti prokleti avoli otpoeti svoje nedjelo? Pukovnie, prepadi e otpoeti jo ovih dana izvidnik e veoma ozbiljna lica. Zato vam savjetujem da to prije povedete glavninu svojih trupa prema naseobinama sjevera, koje su najugroenije, te da poaljete kurire koji e alarmirati cijelu granicu. Nadalje, dobro bi bilo da povuete sve male odrede koji nisu u stanju da odole nekom ozbiljnijem napadu. I najzad, ako ete meni povjeriti jedno GLAVA 6. odjeljenje, ja u zaobilaznim pokretom s boka napasti sela buntovnih Apaa. Apsolutno moram za kratko vrijeme ponovo ih utjerati u njihove vigvame i dati im takvu lekciju da ih proe volja da slijede bijele izdajnike! zakljui Buf- alo Bili. Uinit u sve onako kako vi kaete, Cody. I vai savjeti i va nastup odaju pravog, velikog i hrabrog vojnika! sloi se pukovnik. Mi emo njima zapapriti, zato sada vie ne brinem. Neka, neka im se samo pridrue banditi Plamene Ruke. Unitit emo i njih zajedno s njihovim voom. Stii e ih sudbina koju su zasluili. Da, kolega Cody, recite mi koliko vam ljudi treba za prvi napad na te prokletnike? Pedeset konjanika. Jo toliko ljudi nai u meu ranerima, lovcima i prijateljski raspoloenim Indijancima. Tako u imati oko stotinjak ljudi, i nadam se da e mi taj broj biti dovoljan. Za miloga boga! zaprepateno e pukovnik. Zar ete se s takvom aicom ljudi usuditi u neprijateljski teritorij?! A zato ne? otpovrne izvidnik. Kod takve ekspedicije nije vaan broj, ve priprema ljudstva. Jedan jedini ovjek, hrabar i dovitljiv, vrijedi vie od deset sporih i neukih vojnika. Slaem se, Cody. Dobro, dobit ete ljudstvo koje elite odlui pukovnik. Jo bolje, izaberite ih sami, vi ete to najbolje znati. Hvala, pukovnie, to u uiniti odmah zadovoljno e izvidnik. A uz to vas molim da mi za komandira odreda date kapetana Lantonga. Cini mi se da je to izvrstan oficir, veoma pametan i okretljiv. Falk se nasmijei. Bravo, Cody! Boljeg niste mogli izabrati. Ne potcjenjujem ostale oficire, ali takoer mislim da je Lantong nesumnjivo najbolji. Veoma mi je drag i u njega polaem najvee nade izjavi zapovjednik utvrde. Hou li pozvati ordonansa da ide po njega, tata? ivo e Dan. Pukovnik se upravo spremao da potvrdno odgovori na djeakovo pitanje, kadli se otvore vrata i pojavi se sam kapetan osobno. 11 Kapetane, mi o vuku a vuk na vrata ree pukovnik. Upravo sam se spremao da poaljem po vas. Tu sam, vama na raspolaganju, pukovnie. O emu se radi? Falk onda obavijesti mladog oficira o situaciji koja je nastala meu Indijancima du granice, prema vijestima koje je donio Buffalo Bili, te o zadatku koji treba izvriti. Kapetan se neobino obradovao izvidnikovu izboru, jer je smatrao velikim povjerenjem i au to e se boriti uz bok uvenog Buffalo Billa. Znao sam da ete biti oduevljeni, kapetane! upade Buffalo Bili toplo

steui ruku oficiru. Izaberite ljude koji su nam potrebni, uzmite najbre i najotpornije konje. U meuvremenu ja u skupiti pedesetak na- seljenika, zato u obii njihove raneve i kolibe, trait u one koji se ne boje smrti. Poslat u ih da se pridrue vama ovdje. Kad budemo krenuli u ovaj pohod, ui emo u samo srce indijanskog teritorija, daleko od svih komunikacija i bez ikakvih mogunosti snabdijevanja. Moi emo raunati samo na vlastite snage, morat emo ivot braniti na svakom koraku. Sela koja namjeravamo napasti dobro su naoruana i pripremljena. Ako budemo imali sree, navui emo gro Indijanaca na nas. Oni e, raunam, pouriti da nas napadnu kako bi spasili svoja sela. Onda emo morati sebi probijati put za povratak izmeu njihovih snaga koje e biti tko zna koliko, moda i tridesetak puta jae od naih. Dobro shvaam kakva nam opasnost prijeti, Buffalo Bili, i upravo zato jedva ekam da joj se naem oi u oi odgovori Lantong. Kada polazimo? Ja najprije kreem da skupim ljude meu naseljenicima odgovori izvidnik. Potom, kako sam kazao, njih aljem vama, a ja idem dalje svojim putem. Ponovo emo se sastati za etiri dana. Dobro, a gdje? Nai emo se kod one poruene utvrde, istono odavde... Kod poruene utvrde... Da, zar je se ne sjeate?... Valjda niste zaboravili svoj okraj sa Crnim Oblakom i njegovim ratnicima ba tamo u blizini poruene utvrde, kapetane Lantong? Takvi se momenti ne zaboravljaju ba lako. Da, savreno ga se sjeam odgovori kapetan. Prema tome, dogovorili smo se! Za etiri dana, u sumrak, kod poruene utvrde. Buffalo Bili kratko kimne glavom u znak potvrde, potom dometne: . Kreite se nou, momci. A odmarajte se od zore do smiraja sunca. Svakako, Buffalo Bili. Vae kretanje mora da ostane u najveoj tajnosti. Zbog malog broja ljudstva, to e vam lako poi za rukom. Naravno, ako na putu sretnete kojeg neprijatelja, taj se ne smije izvui iv. Bit e sve onako kako vi kaete izjavi kapetan. No, mogu li vas upitati zato idete ispred nas za etiri dana? Jer elim da se obavijestim o pokretima Plamene Ruke, a elim doznati i koliko ljudi ima u toj njegovoj zlikovakoj bandi. Razumijem. Obavjetavat u vas o svemu, pukovnie Falk nastavi Buffalo Bili obraajui se zapovjedniku utvrde. Znat ete koliki je broj neprijatelja s kojim morate raunati, mjesta u kojima se nalazi i kakve su mu namjere. Nadam se da ete sve ove podatke dobiti za nekoliko dana. Ali, po kome mislite da me obavijestite, Cody? upita pukovnik. 12 Poslat u vam ovjeka koji mi je vjeran prijatelj, godinama ve traje nae drugarstvo. Pokazat e vam ovaj prsten, i vi ete znati da ga ja aljem. Govorei to, izvidnik skine s prsta svoj zlatni prsten koji je bio u obliku zmije s oima od divnih rubina.

Prui ga pukovniku koji proita urezanu posvetu: Doi e dan Razumjeli smo se, Cody ree zapovjednik utvrde s divljenjem gledajui izvidnika. Ja vas naputam upade kapetan Lantong koji je ve bio nestrpljiv da to prije otpone pripreme pred oekivanu i privlanu pustolovinu. Idem da ljudima izdam potrebna nareenja nadostavi salutirajui. Dobro odvrati pukovnik Falk i kimnu glavom odgovarajui na kapetanov GLAVA 6. pozdrav. Moete ii. Kapetane! odjednom se javi mladi zapovjednikov sin koji je cijelo vrijeme napeto i utke sluao razgovor Buffalo Billa i oficira. Hoete li me uzeti sa sobom? Otac se iznenaeno trgne i zapanjeno pogleda sina. Sad nije vrijeme za alu, Dan! Ovdje se radi o ozbiljnoj situaciji i o veoma opasnom zadatku. Ali ja se ne alim, tata! otpovrne djeak. Ba zato to je situacija opasna, kako ti kae, elim i ja biti koristan. Tek za koju godinu, Dan upade mu u rije Buffalo Bili. Bit e jo opasnih situacija, Dan, dok ti ne naraste, dok ne bude vei i snaniji, te e moi da im se suprotstavi na efikasniji i djelotvorniji nain. Djeak obori oi u znak pokornosti. No, i odvie sam se zadrao zakljui izvidnik red je i vrijeme da poem odabrati svoje ljude meu lovcima i tragaima. Nekoliko trenutaka kasnije, Buffalo Bili je naputao Fort Ontario, otpoinjui jednu od svojih najopasnijih i najodvanijih pustolovina. U umi je harala oluja. Vjetar i kia ibali su po licu osamljenog konjanika, ali je njegov konj neumorno krio sebi put kroz crnu i ledenu no. Polako ali sigurno, konj i jaha stigoe do jedne strme, kamenite nizbrdice obrasle ogromnim stablima. Naprijed, hrabri moj Zlatonogi! mrmljao je Buffalo Bili, hra- brei ivotinju umirujuim tonom. Za koji sat, nee se vie ni sjeati ove kie i ove strane oluje. Imat emo sklonite, sigurno i toplo, imat emo vatre, hrane i odline zobi za tebe. Hrabro, vjerni prijatelju moj. Vidi, i ja sam umoran, moda i vie nego ti, ali ne smijem stati. U jednom momentu, izvidnik napusti stazu kojom je dotad iao, te se uputi drugim 13 putem prelazei preko potoka ije su nabujale vode opasno tekle, pjenei se i kovitlajui. Zlatonogom je voda doprla do grudi te se svim svojim snagama morao boriti da ga ne odvue bijesna matica. No, preturili su i tu pogibelj. Jo jedan uspjeh, pa su se konj i konjanik nali pred jednom naroito opasnom, kamenitom i skliskom strminom. Buffalo Bili skoi na tlo i povede konja. Napredovao je s najveim oprezom, dobro pazei gdje e staviti nogu i vodei

rauna da bira put tako da i konju bude to lake. Siavi, jo je stotinjak metara iao preko ravni pokrivene izvanredno otrim kamenjem. Onda se odjednom naao pred ponorom koji mu se ispod nogu sputao okomito. Na suprotnoj strani, s one strane ponora, u nonoj se tmici tek nazirale konture neega to je bilo nalik na kolibu. Buffalo Bili nekoliko puta zviznu, a koji tren kasnije, na onoj strani ponora, mirnu nekakvo svjetlo. Neko je vrijeme vladala grobna tiina. Najzad, na kolibi preko puta otvorie se vrata, iz kojih pade zrak ute svjetlosti, a tren kasnije pojavi se ovjek koji je u ruci drao baklju. Samotni Medvjede, sputaj pokretni most! viknu Buffalo Bili veselo. Indijanac, vjeran izvidnikov prijatelj, potvrdno zaguna. Prebacio je preko ramena dvije teke grede te se lakim i sigurnim korakom uputio prema rubu ponora. Preko ponora, koji je bio irok najmanje petnaest stopa, vjeto postavi grede, tako da je razmak izmeu njih bio jednak na oba kraja. Potom stade izmeu greda postavljati daske i tako stvori mosti preko kojega su Buffalo Bili i njegov konj preli lako, kao da se nalaze na sasvim obinoj stazi. Indijanac rasklopi most istom brzinom kakvom ga je bio sastavio, te poe za izvidnikom koji je u meuvremenu bio odveo Zlatonogog u jednu peinu, prilino zatvorenu, u blizini kolibe, te ga je tamo paljivo timario i hranio obilatim obrokom odline zobi. Dva ovjeka uoe u malu ali veoma ugodnu nastambu. Na svjetlu lampe, objeene za jednu gredu stropa, mogla se uoiti herkulska prilika stanovnika kolibe, Crvenokoca srednje dobi, inteligentna i izraajna lica, estitih i odvanih crta. Ne govorei ni rijei, Indijanac se odmah uputi vatri koja je gorjela u kaminu i stade pripremati jelo od bizonskog mesa, kruh i kavu. Buffalo Bili nae neku suhu odjeu, presvue se, te se postavi pred vatru uivajui u svom odmoru. Neko vrijeme dva ovjeka nisu uope izmijenili ni ti jedne jedine rijei. Drva su gorjela u malom kaminu, veselo pucketajui i zraei ugodnom toplinom. Nakon nekog vremena, Buffalo Bili prekide tiinu obraajui se Indijancu koji ne bi prvi progovorio nizata na svijetu. Reci, Samotni Medvjede, ta ima novoga? Izvidnik je bio progovorio na jeziku Komana. Indijanac odvrati kratkim gunanjem; to je znailo da se Buffalo Bili mora strpjeti dok jelo ne bude gotovo. I zaista, sva je Indijaneva panja bila usmjerena na komad bizonskog mesa koji se prio i s14 kojega se dizao veoma privlaan miris. U svoje vrijeme je Samotni Medvjed, u junim krajevima, bio veoma cijenjen poglavica u koga su svi gledali sa strahopotovanjem. Mnogobrojni skalpovi koji su mu visili o pojasu i trostruka niska nokata medvjeda i

drugih stvari svjedoili su da se on izvanredno istakao kako u lovu tako i u borbi. Jednoga dana, kad je Buffalo Bili nesretnim sluajem pao u ruke jednoj osvetniki raspoloenoj grupi Komana, te bio osuen da umre na stupu muenja, Samotni Medvjed, koji se tu zatekao i koji se nije slagao s tim da bijelac bude ubijen, kriom prereza konopce kojima je zarobljenik bio vezan i pomogne mu da pobjegne. To je bio in koji je Samotni Medvjed morao platiti smru. Ali je Buffalo Bili sa svoje strane uspio da svoga spasioca izbavi onoga istog stupa muenja, ponovo stavljajui svoju glavu u torbu. I od toga trena mu je Crvenokoac postao drug GLAVA 6. vjeran do groba. S velikim je zadovoljstvom inio izvidniku sve mogue usluge, a Buffalo Billu bio je on jedan od najmilijih ljudi ovoga svijeta. Izvidnik je bio siguran da nema te sile koja bi mogla okrenuti Samotnoga Medvjeda protiv njega, da nema toga poziva koji bi Samotni Medvjed posluao a da prije toga ne uje savjet svoga bijelog brata. Takav je bio ovjek koji je sada, zadovoljna lica, postavljao pred izgladnjelog izvidnika komad prenog bizonskog mesa i kruh. Dotle je ve sva prostorija mirisala po toploj kavi, te se nekako i na licima dvojice ratnika, crvenog i bijelog, ogledavalo nekakvo osjeanje ugodnosti. Ti si savren kuhar, Samotni Medvjede uskliknu Buffalo Bili uivajui u tenom i sonom komadu mesa. Crvenokoac se kratko nasmije. Samotni Medvjed nije dobar kuhar, nego veeras govori glad iz moga bijelog brata. Oh, dakako, dakako! otpovrnu izvidnik u smijehu. Glad mi ne manjka. Ali je tvoje jelo uvijek izvrsno. Uostalom, Samotni Medvjede, ti zna da ja samo hvalim ono to treba hvaliti, prijatelju moj. Indijanac samo kimnu glavom, dok mu je ozbiljno lice izraavalo zadovoljstvo. Bez ikakva daljeg razgovora, Buffalo Bili zavri jelo, potom odgurne prazan tanjur i duboko uzdahne. Zatim zapali lulu. Crvenokoac se bio skupio u jednom uglu, kraj malog kamina. Izvidnik ga pogleda, te e: No, Samotni Medvjede? Stari ratnik podie glavu: Da? Hoe li mi rei ta je novoga, prijatelju moj? upita Buffalo Bili odbijajui iz lule guste dimove to su se plaviasto dizali prema grubom stropu. Da li je moj crveni brat uinio ono to sam ga zamolio? Crvenokoac se jo vie uozbilji. 15 Samotni Medvjed nikada ne zaboravlja. Samotni je Medvjed vidio grupe Apaa u pokretu. Oni su u pokretu jer kane napasti i pljakati ran- eve bijelih lica. A tko ih vodi? Plamena Ruka, on im je na elu. Bljedoliki je postao veliki prijatelj njihova plemena mirno objasni Samotni Medvjed zurei netremice u izvidnika. Da li je Plamena Ruka bio jedini bijelac s njima? Buffalo Bill meu indijanskim ratnicima.......................1

Ali nisu mogli puno napredovati uz ovakvu oluju. Mislim da e do prvih raneva stii tek sutra, u najboljem sluaju. Da, a moe li mi rei koliko je ratnika bilo, Samotni Medvjede? Tisuu. Svi naoruani i na konju. Buffalo Bili je neko vrijeme razmiljao. Tisuu? Ne vie? Onda su sigurno u svojim selima ostavili daleko vie ratnika nego to sam pretpostavljao. Ali me to nee sprijeiti da izvrim napad onako kako sam nakanio. Malo kasnije, Buffalo Bili odloi lulu, a Samotni Medvjed poslui ga svojim uobiajenim i omiljenim toplim napitkom s viskijem. Taj se napitak Crvenokocu naroito dopadao, on je tvrdio da ga je morao izmisliti lino Veliki Duh. Crveni brate, veeras treba da doda puno vode ovom tvom omiljenom napitku! ree mu Buffalo Bili u smijehu. Ostaje nam jako malo vremena za odmor, a htio bih da sutra ujutro stigne do utvrde bljedolikih, da im odnese jednu moju poruku. Prepoznat e te po ovom prstenu. Pokazat e ga bijelom poglavici, te e mu objasniti sve to bude htio znati o pokretima i broju Apaa i o njihovim saveznicima, bandi Plamene Ruke. Da! Cim to obavi, kreni na sjever, sve do lovita Apaa te im javi da bljedoliki pljakaju i pale njihova sela i da bez milosti ubijaju sve ivo, mukarce, ene i djecu. A gdje e se moj brat nai s bijelim ratnicima? upita Samotni Medvjed. Nedaleko odavde. Cim obavi ovaj zadatak, vrati se ovdje. Ako bude potrebno, opet u te potraiti. Samotni Medvjed izvrit e vjerno ono to eli, bijeli brate uvjeri ga Crvenokoac. U to sam siguran. Nakon kratke utnje, Buffalo Bili nastavi: A sad, dragi crveni brate, najbolje e biti da malo odspavamo... Da! Ostaje nam svega nekoliko sati za odmor. Vjerni prijatelj Buffalo Billa spremi mu leaj pokraj kamina, na koji se izvidnik isprui sa oitim zadovoljstvom. Drva koja je Samotni Medvjed bio bacio na vatru izgorjela su, te je na pepelu ostala samo mala gomilica eravice. Kad je sunce izalo, Buffalo Bili i njegov prijatelj Indijanac ve su se nalazili daleko od kolibe. Galopirali su svaki na svoju stranu, razliitim stazama, prema odreenim ciljevima. Nakon nekoliko sati puta, Buffalo Bili stie do nekoga gaja, s visokim stablima snanih16 debala, to je liio na kakvu oazu usred beskrajne pustare zelene trave. Tu su se nalazile ruevine utvrde, podignute jo u davna vremena, u kojoj je nekad bila stacionirana jedna brojano slaba posada. Hrabri su vojnici na nesreu doivjeli tragian kraj.

Utvrda koju su oni junaki branili od napada mase Indijanaca pretvorila se u gomilu ruevina, a branioci su svi izginuli pod udarcima indijanskih tomahavka. Na tom je mjestu sad Buffalo Bili oekivao dolazak kapetana' Lan- tonga i njegovih konjanika. Izvidnik je timario svoga konja, kad iznenada, ispred gaja, zau neko ukanje granja i pucketanje, kao da se tamo probija kakav bizon ili neka druga povea ivotinja. Izvidnik je upravo htio hitro skoiti u sedlo, kako bi bio spreman za svaku eventualnost, kad iz gaja galopom izbi jaha, oito veoma mlad, na prekrasnom GLAVA 6. istokrvnom konju. Na glavi mu bio veliki sombrero, a odjea mu bila nalik na onu kakvu su nosili kauboji. Konjanik spazi izvidnika i u njegovim oima askom bljesne odsjaj straha. Buffalo Bili je u ruci drao karabin koji je bio naglo zgrabio jo prije nego to e ugledati neznanca. Kauboj je asak zvjerao lijevo-desno kao izgubljen. Onda mladi jaha u trenu trgne revolver kao da bi se htio braniti; u isti mah, naglo je podbo konja te je takvom brzinom pojurio na izvidnika da je ovaj jedva stigao da se skokom skloni ustranu i da ne bude oboren. Tko li je taj kauboj? upita se Buffalo Bili iznenaeno gledajui za jahaem koji je odmicao kao strijela. Sta li radi sam u preriji, u tako opasnoj oblasti? Da nije iz kakva karavana naseljenika... a moda pripada bandi Plamene Ruke? ... Ne, ne, ne vjerujem ... No, nisam uo za bilo kakav karavan da se zaustavio u ovom prokletom kraju. Tko li je taj? To moram doznati. Hodi, Zlatonogi, poimo za njim! Kao da leti prerijom ... Ba je glup taj kauboj doda smjekajui se. Ide u susret bezbrojnim opasnostima, da bi pobjegao od onoga tko bi ga mogao zatititi. Samo ako ne pripada onim bijelim prokletnicima to su se udruili s Apaima ... Tako govorei sam sa sobom, izvidnik se naao u sedlu i kao munja je ve letio za mladim kaubojem. Ali, udo se desilo izvidnikov je konj naiao na breg trkaa! Bjegunev istokrvni konj tukao je brzinom uvenoga konja velikog izvidnika. Zlatonogi se svom silom trudio da to veim skokovima grabi gotovo posve ravan teren prerije. Ali nije mogao dostii svoga suparnika, te je razmak izmeu njih bivao sve vei. I na kraju, Buffalo Bili je morao priznati svoj poraz. Stani, Zlatonogi. Ne mogu od tebe traiti nemogue! uzvikne Buffalo Bili vukui uzde i okreui konja na suprotnu stranu. Uzalud smo se zamorili. Vratimo se tamo do ruevina, ne zaboravimo da imamo sastanak s kapetanom Lantongom. A ipak, volio bih doznati tko je onaj mladi kauboj, koji se usudio da posve sam zae u ovaj opasan kraj!.. . To je prvi koji me dosad tukao17 ovakvoj u trci. Ali nisi ti kriv, stari moj vjerni Zlatonogi. Uinio si sve to je bilo u tvojoj moi, a to nije malo! udan ovaj susret, ne znam ta da zakljuim iz njega. Cim se vratio do ruevina, Buffalo Bili je stao ispitivati gaj da bi otkrio kakve tragove brzoga bjegunca. Meutim, jaha je bio proao kroz gaj a da nije ostavio nikakav znaajniji trag. Sve vie iznenaen, i ve pomiren sa svojim porazom, Buffalo Bili najzad skine sedlo s konja i pusti ga da pase u blizini.

Tako proe cijeli jedan dan i doe toliko oekivano vee. Izvidnik se umota u ivobojno vuneno ebe, s namjerom da zaspe. A mogao bi spavati bez ikakva straha, jer je hrabri i vjerni Zlatonogi bio takoer i izvrstan straar, navikao da njiti na najmanji sumnjiv znak, budei tako i svoga gospodara kojem je san uvijek bio lak. Najedared, jo uvijek budni Buffalo Bili zau zvukove konja u pokretu. Ustade. U daljini, jedna se kolona vojnika oprezno pribliavala gaju. Bili su to konjanici iz Forta Ontario. Neto kasnije, Buffalo Bili se rukovao s mladim kapetanom i pozdravljao s ostalim ljudstvom. Predvoen Buffalo Billom, odred je uao u gaj do ruevina stare utvrde. Odmah su upaljene velike vatre te je pripremljeno logorite. Nebo je bilo posve vedro, osuto zvijezdama, ali no nije bila jako hladna. Dok su vojnici bili zauzeti oko svojih konja, prilino umornih od puta, zapovjednik odreda saopi Buffalo Billu da im se na dugom putovanju nije nita posebno dogodilo, osim to su naili na jednu malu grupicu Indijanaca koja je unitena do posljednjeg. Izvidnik sa svoje strane ispria kako je poslao Samotnog Medvjeda u utvrdu, a odatle meu Indijance da ih uzbuni i da ih nagna na povratak u sela, zatim je ispripovjedio kako je susreo nepoznatog samotnog jahaa. Opisao ga je detaljnp, ispriao kako je bio izvanredno priseban i smion, kako je njegov istokrvni konj brzinom nadbio Zlatonogog i kako je uzalud jurio za njim da ga dostigne. Nadao se da e od lovaca i tragaa to su se nalazili s vojnicima moda dobiti kakav valjan podatak o neznancu, ali nitko meu onim ljudima, koji su ipak poznavali i svaki pedalj prerije, nije bio u stanju da bilo ime pomogne izvidniku. ** Tri sata kasnije Lantongovi ljudi ponovo su bili u sedlu voeni izvid- nikom i svojim kapetanom. Oko dva sata nou doli su do brda. Zatim je Buffalo Bili nekoliko milja vodio kolonu kroz umu, do ulaska u jednu usku dolinu. Tu se zaustavie. Sad se nalazimo na oko dvije milje od velikog sela Apaa upozori Buffalo Bili. Tu emo se odmoriti do rana jutra zatim emo prei na djelo. I s tim rijeima on skoi s konja. Buffalo Bill meu toditjainsldin ratnicima Sa sedla skine svoje obojeno vuneno ebe da se njime omota, potom lee na tlo, a svi ostali odmah slijedie njegov primjer. 18 Kad su svi legli, te je nastala savrena tiina, izvidnik ree: U selu ima najmanje dvije tisue dua, a moramo raunati da meu njima ima mnogo ratnika. Moj je plan ovakav: sa tridesetak ljudi kreem pravo na selo i

otpoinjem pucnjavu. Deset minuta kasnije, vi, kapetane, napadate s grupom takoer od trideset ljudi. ^ Preostalu etresetoricu podijelit emo u dva odreda. Prvi neka vodi lovac Joe i on e s njima natjerati indijanske ponije, koji se nalaze na panjaku, u bijeg; a drugi odred, koji e voditi porunik Brady, neka bude rezerva koja e posljednja upasti u okraj. Cijeli ga je odred od stotinu konjanika paljivo sluao. Buffalo Bili nastavi: Cim Joe raspri ponije i svu stoku, kree i on na selo i upada u borbu. U GLAVA 6. meuvremenu mi emo ve utjerati paniku meu Crveno- kocima, a tek kad naleti i porunik Brady oni e pomisliti da imaju pred sobom najmanje etiri-pet stotina ljudi, te da im drugo ne preostaje nego da bjee! Naravno, mislim da ne moram naroito ni naglasiti kako treba voditi rauna da se ne rane starci, ene i djeca! dometne Buffalo Bili povienim glasom, kako bi ga svi dobro uli. Neka nas nikakva elja za osvetom ne navede na to da zaboravimo da smo vojnici i ratnici i da je na zadatak samo otvorena borba s buntovnim neprijateljem, te da smo ovdje jedino za to da ponovo uspostavimo red i mir na ovom teritoriju. Koliko emo dugo ostati u selu? upita kapetan Lantong. To e zavisiti od njih i od otpora koji nam budu pruili odvrati izvidnik. Svako, i zato na napad mora biti to iznenadniji i ei. Odatle onda prelazimo na drugo selo, neto dalje. U blizini toga drugog sela je vodopad nastavi izvia i od njegove buke nee se uti nae pribliavanje ... Na taj nain nadam se da emo ih i tamo zaskoiti i iznenaditi. Kapetan se sloi kimanjem glave. Kada i to selo unitimo proslijedi Buffalo Bili proi emo kroz dolinu koja se nalazi ispod njega. Tamo je ulogorena banda bijelih odmetnika koji ine svoja zlodjela maskirani kao Crvenokoci i koji su deset puta gori od najkrvolonijih Apaa. Moramo pod svaku cijenu nai skrovite tih zlikovaca! Potom emo no provesti u planini, a sutradan emo napasti mala plemena koja su ulogorena u prerijskim umama. Slijedee noi koristit emo se mrakom,da se povuemo, jer ne elimo da ostalim Apaima pruimo uitak da nas veu za stup muenja. Poto je Buffalo Bili izloio svoj plan, cijeli se odred odmorio nekoliko sati, a u praskozorje je krenuo. Iza vojnika, na elu kojih je bio Buffalo Bili, ila je grupa lovaca i naseljenika, zajedno s nekim prijateljski naklonjenim Indijancima. Nad indijanskim selom vladala je duboka tiina. Njegovi su stanovnici bezbrino spavali, nije bilo ak ni straara. 19 Tu i tamo, ispred nekih atora gorjele su vatre to su ih odravali mladi lovci eljni da krenu rano ujutro u lov. U savrenoj tiini, Buffalo Bili povede svoj odred do onih vigvama. Onda ispusti ugovoreni signal. Bio je to strahovito prodoran ratni krik, koji jeka ponovi u beskraj, a vojnici ga prihvatie, te se snagom svojom ustostrui jezivo i smrtno. Zateeni na spavanju, Indijanci skoie, prestravljeni onim njima veoma poznatim krikom.

Konjanici se kao lavina sruie na selo kojem je bilo namijenjeno unitenje. Upola izbezumljeni, oiju iskolaenih od straha, crveni su ratnici na brzinu, nesigurnim rukama, zgrabili svoja oruja i izletjeli iz atora to su se ruili. Ali su padali kao snoplje pod ubitanom vatrom vojnika koje je vodio Buffalo Bili, a koji su svi bili izvrsni i nepogreivi strijelci. Istoga asa, planue prvi atori te se vatra brzo stala iriti po cijelom selu. Neto kasnije, gorjelo je ve na sve strane, plameni se jezici dizali visoko te se cijelo selo pretvorilo u more ognja iz kojeg je sukljao gust, crn dim. ** Dotle su naseljenici, voeni lovcem na bizone Joeom, takoer izvrili svoj zadatak te su nagnali u bijeg stoku. Poludivlji poniji u paninom trku sjurie se prema selu, gdje jo vie pogorae paniku meu Indijancima. Napad je izveden upravo onako kako je izvidnik elio. Gotovo polovina indijanskih ratnika je pobijena, dok su smjeli napadai izgubili svega est ljudi. Prestravljeno stanovnitvo jo nije bilo svjesno ni svega onoga to se dogodilo, a ve je selo bilo praktiki uniteno i njegova obrana slomljena. Plamen nije potedio ni ti jedan jedini ator, dok su preivjeli bjeali prema brdima kako bi spasili glavu. U meuvremenu je odred ve galopirao prema drugom selu, udaljenom desetak milja, kako bi i tamo nastavili svoje djelo unitenja. Kako je Buffalo Bili bio predvidio, huka vodopada, u blizini sela, nadjaala je topot kopita konja. Kad su Apai ugledali neprijatelja, on se ve nalazio meu njihovim vigvamima. Prestravljeni Indijanci, koji nisu mogli ni slutiti da bi bljedoliki mogli biti igdje naokrug stotinu milja, nisu imali vremena ni shvatiti ta se to deava s njima. Mogli su ili bjeati ili ginuti tako rei bez borbe. Zato i nije udo da su jurili kao izbezumljeni, ne stigavi ni da dohvate oruje. Bjeali su uzbrdo u grupicama, dok se za njima naselje pretvaralo u ogromnu buktinju. Plamen je strahovitom brzinom prodirao njihove vigvame. Najzad Buffalo Bili naredi da se zatrubi povlaenje. Brzo! vikao je konjanicima. Ne smijemo gubiti vrijeme! Sad moramo napasti bandu Plamene Ruke, prije nego stignu da se spoje s Indijancima. Naprijed, hrabri moji konjanici!

Na svojim brzim konjima, trupa je jurila za Buffalo Billom. Ljudi su bili oduevljeni dosadanjim uspjehom, te su jedva ekali da se jo obraunaju s bijelim odmetnicima, najgorim oloem prerije, pravim zaetnicima ovoga krvavog rata.
20

** Ni odmetnici se nisu nadali ovakvoj posjeti. Odmarali su se u svom logoru, sanjarei

o lakom plijenu koji ih eka na ranevima, o novim pokoljima i razbojstvima u kojima e zadovoljiti svoju krvoednu narav. Kad su konjanike trube zatrubile juri, od stranog iznenaenja bili su u prvi mah kao paralizirani. A onda su ugledali ne odred, nego lavinu koja se valjala prema njima : takav su im prizor morali pruiti konjanici to su se okomili na njih u ludom trku konja, pucajui i urlajui kricima to su ledili krv. Banditi se naprosto razbjeae kao opor prestraenih ugavih pasa. GLAVA 6. Jedino Indijanci pruie otpor. Bilo ih je dvanaestak, iz plemena Jut. Ratnici ne htjedoe slijediti primjer svojih bijelih saveznika, nego doekae konjanike uzvraajui vatru. Hrabri su bili, ali odve malobrojni da se odupru. Ona lavina ih jednostavno zbrisa. Onda vojnici i naseljenici pourie da svoje ve umorne konje zamijene konjima koje su nali u blizini logora bande. Razbojnici su imali sve same prekrasne ivotinje, snane i odmorne. Buffalo Bili nae pogodno mjesto, teko dostupno, gdje smjesti ljudstvo za noni poinak. Sve su mjere predostronosti poduzete da ne bi bilo nikakvog iznenaenja. Buffalo Bili se zapravo bojao da bi prije ili kasnije mogli imati na vratu sve Indijance iz popaljenih sela. Znao je da e oni, im dou k sebi te se skupe, krenuti tragom konjanika, da se osvete. U takvom sluaju, kad bi ih Indijanci napali u punom svom broju, konjanici bi se nali u tekoj, gotovo bezizglednoj situaciji. No, meutim, proe tiho i mirno. ** Nastavljajui svoj pohod, odred kapetana Lantonga imao je jo nekoliko okraja s osamljenim grupicama Indijanaca. No, borbe su bile kratke i pobjeda laka. Bezbrojne su milje prevalili, mnoge ume proli, ne tedei svoje snage. A za njima su ostajale samo gomile pepela, tamo gdje su bili indijanski vigvami i sela. ** Za tih je dana sunce nemilosrdno peklo. Njegovi su zraci nesmiljeno palili vojnike, iz njih crpili snagu, cijedili ih, a praina im se uvlaila u usta, nos, oi... Hrane su 21 imali malo, morali su tedjeti, izdrati na jednom mravom obroku dnevno. Odred, sad ve prilino prorijeen, jer je uspjeh morao biti plaen mnogobrojnim, dragocjenim ivotima, konano se naao nadomak umice u kojoj se nalazila poruena utvrda. Pred njima je bila taka odakle su poli, puni odvanosti i odlunosti. Sad su oekivali da u umi i na ruevinama utvrde nau tako neophodan odmor. Ovaj put Buffalo Bili nije bio na elu ve na zaelju kolone. I nije mu se urilo da to prije sie s konja. Zaustavljao se svakog trenutka da dogledom ispita horizont.

Na hrptu posljednjeg breuljka, pred samom umom koja e im pruiti zaklon, izvidnik se podue zadrao da najpaljivije ispita daljine. Da ga je tkogod toga trena promatrao, uoio bi kako mu je preko lica preao trzaj, kako mu se pogled, inae miran i hladnokrvan, odjednom osjenio nekakvim nemirom i zebnjom. Celo kolone upravo je ulazilo u umu, ugodno svjeu, u koju su koso prodirali posljednji oslabljeni zraci sunca na zapadu. Zaista je Buffalo Bili imao zato da bude zabrinut: bio je ugledao itavu jednu vojsku indijanskih ratnika koja se kretala tragom konjanika. Otezali se njihovi dugi, gusti redovi, premda ih je malo bilo na konjima. Lako bi konjanici pobjegli Crvenokocima, da su im konj i bili dobro nahranjeni i odmorni. Na nesreu, i ljudi i ivotinje bili su i odve iscrpljeni, spreni suncem i egom, jedva su se vukli od umora. U takvom stanju, ni sanjati se nije moglo o nekom bjekstvu. Odmor je bio neophodan, stati se moralo, makar i po cijenu okraja s tako nadmonim neprijateljem kojemu je elja za osvetom davala jo veu snagu. Buffalo Bili stajao je neodluno, nije znao kako da rijei ovu situaciju i da izvede ljudstvo iz smrtne opasnosti. Razmiljao je o mogunosti da ipak pogna ljude na proboj prema utvrdi Ontario, i uz cijenu najveih rtava, ali je takvo rjeenje morao odbaciti jer mu nije mnogo trebalo da uvidi da je neizvedivo. U blizini mu se nalazio kapetan Lantong koji je vidio izvidnikovu zabrinutost te je oekivao objanjenje. Priznajem vam da ne znam ta poduzeti najzad se izvidnik oglasi nakon duge utnje. Recite mi o emu se radi, Buffalo Bili! upita kapetan Lantong. O emu se radi? Bolje pitajte: o kome, a ja u vam odgovoriti: O snazi Crvenokoaca koja e nam uskoro biti na vratu. Evo, izvolite, uvjerite se vlastitim oima, dragi kapetane, pa mi se neete uditi. Kapetan uze dogled i uperi ga u pravcu koji mu je pokazivao izvidnik. Pravo imate! duboko uzdahne kapetan Lantong trenutak kasnije. Ali, ja neu oajavati. Moramo priznati da nam je cijelo ovo vrijeme srea bila vraki naklonjena. Ne elim vjerovati da nas ona naputa tako naglo, sad, kad smo na kraju naeg uspjenog pohoda. Napali smo kao munje tisue Indijanaca, a izgubili smo svega dvadeset i pet ljudi... Nisam tako bezosjeajan da ne bih oplakivao te junake to su se borili kao lavovi, ali zar oni nisu bili neophodne rtve? rtve za na uspjeh?... U redu, nema smisla ovo moje filozofiranje; recite, Buffalo Bili, to biste vi predloili da uradimo? Ni sam ne znam nita pametno. Mislim da je u tom sluaju najbolje ekati razvoj dogaaja. Ako produe ovim tempom, oko pola noi mogli bi 22 nas zasigurno napasti. Meutim, ako i oni budu stali, onda e nas stii tek sutra, to bi za nas bilo puno bolje. Onda bi se i ljudi i konji stigli odmoriti koliko im treba, pa bismo se moda mogli probiti kroz one Indijance pjeake... Ali, ako stignu ranije, kako se ja bojim, imat emo

i te kako burnu no!

Meutim, no proe bez ikakvih nezgoda. Protekla je tiha, mirna, crna, u zebnji straara i nemirnom snu spavaa, u stalnom buenju i trzaju na najmanji uanj, ali je ljudstvu pruila izvjestan odmor. A u jutru, kad zora zarudi, a potom se i sunce pomoli, nigdje nije bilo ni jednog Indijanca. To je bilo ugodno iznenaenje od kojeg se meu ljude vrati dobro raspoloenje. Opet su se ule ale, odjekivao je smijeh, ivost je bila gotovo GLAVA 6. bezbrina. Samo Buffalo Bili nije dijelio to veselje. U onome to je ljude radovalo, slutio je jo goru opasnost, ratnu varku neprijatelja. Prokrstario je cijelom umom pa se popeo na jednu uzviicu odakle e osmatrati. Pola sata kasnije vratio se u logor. Meu veselim vojnicima, odudaralo je njegovo uozbiljeno, smrknuto lice. Kapetan mu poe u susret te ga upita: No, Buffalo Bili? Uto se i ljudstvo okupi oko izvidnika, jer je njegovo neraspoloenje odmah unijelo u logor zbunjenost. Ljudi su se pitali ta li izvidnik sada nosi. Usred grobne tiine, odjeknue izvidnikove rijei: Ima nekih novosti. Nisu slabe, s opeg stanovita, ali to se nas tie!... Izvidnik slegnu ramenima, kao da bi htio rei kako nema potrebe da bude opirniji. Najzad, morali bismo se veseliti to smo na zadatak izveli tako temeljito, to smo ga priveli uspjenom zavretku. Sad mogu sa sigurnou rei da su ranevi spaseni... Moj je prijatelj Samotni Medvjed stigao meu Apae te ih je upozorio da njihova sela gutaju oganj i smrt. Upravo zato, evo, na tri milje odavde ulogorila se glavnina indijanskih snaga. Sad sigurno razmatraju- koji je najbolji nain da upadnu u na logor. Prema tome, drugo nam ne preostaje nego da saekamo to e oni odluiti! Uzalud je pokuati da zapodjenemo bitku s njima, samo bismo ili u susret sigurnoj smrti, jer ih ima po stotinu na naeg jednog. Ali onda to da uinimo nestrpljivo e kapetan Lantong. Pustit emo ih neka dignu opsadu oko nas! Ovdje imamo dovoljno vode, a mjesto je pogodno za dugu odbranu. Tu emo saekati pomo! Pomo? Otkuda? Kako? Nemamo nikakve nade da bi nam tkogod 23 mogao pritei u pomo! uzbueno odvrati kapetan Lantong. Tko to kae? smirenim e glasom Buffalo Bili. Za to u se ja postarati, do vraga! Da, kapetane! Vi organizirajte odbranu i drite se po svaku cijenu! Ne dajte se, koliko god estoko oni napadali! Ponavljam, ovdje je idealno mjesto za dugu odbranu! Ali odakle bi nam mogla pritei pomo? Izvidnik se slatko nasmije. Iz utvrde, sto mu gromova! Uostalom, zar tamo nemamo pukovnika

Falka? Ideja nije loa gorko e kapetan Lantong, s mrvicom ironije. Ali nee ga valjda samo nebo obavijestiti? Nebo nee, ali ja hou! Vi?! To je zaista besmislica! Takav pokuaj ne moe uroditi nikakvim plodom, nego samo smru, dragi moj Buffalo Bili! Smru, da, ali za one koji mi se nau na putu, kapetane. Budite sigurni da znam to govorim. Koliko god njegove rijei bile smione, tihi mir i odlunost izvidnikova lica kazivahu da taj ovjek zna ta govori, i umije sprovesti svoju nakanu u djelo. Ne oklijevajui ni aska, izvidnik skoi u sedlo i pogladi po vratu plemenitu ivotinju koja se na jutarnjoj svjeini bila ivo razigrala kao eljna da to prije poe u susret novim naporima i iskuenjima. Kapetan je oajnikim pogledom preklinjao izvidnika. Cody, samo jednu rije, jedan savjet, pobogu! Vaa e rtva biti uzaludna! Dajete ivot nizata! Ne moete nam time pomoi! Ali se izvidnik svejedno smjekao. To iz vas srce govori, kapetane. No, odvratiti me ne moete. Meni dunost nalae da uinim ono to drim jedino izvedivim. Netko mora otii po pomo, inae nam nema spasa. A tko je za takav zadatak pogodniji od mene? Ne potcjenjujem niiju hrabrost, kapetane, ali se ujedno uzdam u svoje iskustvo i u svoga konja. On je nenadmaan, ali na njemu moram biti ja. Imajte povjerenja u mene!... No, za sluaj da se ipak vie ne vidimo, zbogom, dragi moji drugovi! Zlatonogi, polazimo! S tim rijeima izvidnik podbode konja koji pojuri poput strijele. Jurio je Zlatonogi i jurio, i ubrzo je Buffalo Bili ugledao u preriji ogroman polukrug Crvenokoaca, koji se sve vie zatvarao oko ume u kojoj su se smjestili konjanici. Na zapadu je bila praznina koja se postepeno suavala kako su se bliile dvije kolone Indijanaca. Na tom mjestu se imao zatvoriti krug oko opkoljenih. Izvidnik usmjeri konja prema ovoj taki. Jo ga je pola milje odvajalo od one spasonosne bree. Na sreu, Indijanci ga jo nisu bili zapazili, jer je jurio izmeu drvea ume. Tek kad je prevalio pola puta, ve na otvorenoj preriji, Indijanci ga ugledae i lako pogodie njegovu namjeru. Odmah se iz stotine grla podie urlik, dok su vojnici, drui u zebnji, s ruba ume pratili izvidnikovu vrtoglavu jurnjavu. Izvidnik spazi kako one dvije kolone, to su imale zadatak da zatvore krug, brzaju da mu sprijee proboj. Znao je da sada sve ovisi od brzine njegova Zlatonogog. 24 Kratkim uzvicima podbadao je plemenitu ivotinju da juri sve bre. Zlatonogi udvostrui brzinu, kao shvaajui da gospodarev ivot sad ovisi jedino od njega, od njegove hitrine i izdrljivosti. Kad se neustraivi izvidnik naao u samoj taki proboja, razmak izmeu dviju

grupa Crvenokoaca nije bio vei od trista metara. Zagluna buka se podie, praena estokom pucnjavom. Ali, kao zatien nekakvom arobnom moi, Buffalo Bili ostade uspravan u sedlu, s po jednim revolverom u svakoj ruci iz kojih je sipao olovo i lijevo i desno, dok je prolazio izmeu Indijanaca. A onda, uz gromke ratne poklike, jedna se ovea grupa Indijanaca odvoji od glavnine i pojuri za izvidnikom. Meutim, svaki je njihov napor bio uzaludan. Razmak izmeu njih i gonjenog GLAVA 6. bivao je sve vei, rastao je upravo zapanjujuom brzinom. Zlatonogi nije poputao, nije smanjivao trk. Gonioci su zaostajali, jedan po jedan otpadali, najzad, pomireni s neuspjehom, okretali su konje i vraali se pokunjeno svojima. Buffalo Bili je i ovaj put dobio trku. Konjanici su s nijemim divljenjem gledali podvig slavnog izvidnika. Njegov proboj nisu pozdravili niti jednim poklikom, kako ne bi smjesta privukli na sebe panju neprijatelja, ali su u srcu likovali i bili su ushieni to su svojim oima pratili takav jedan predivan gest sranosti i odlunosti. I tiho se pripremali da svojim otporom neprijatelju budu dostojni izvidnikova djela. Sad emo na as prekinuti nau pripovijest, da bismo se vratili Apaima. Bilo je vee, onog istog dana kad su Indijanci krenuli u svoj ratni pohod, s namjerom da napadnu i unite raneve bijelih naseljenika. Indijanski je logor, svojom ivou i pripremama koje su se u njemu vrile, jasno govorio da se Crvenokoci nalaze na ratnoj stazi. U jednom momentu, u logor upade indijanski ratnik na konju pokrivenom pjenom. Na iscrpljenoj ivotinji vidjelo se da je morala prijei dug put i u stalnom punom trku. Sunce je upravo zapadalo. Kraj svoga atora, naslonjen na jedno deblo, stajao je Plamena Ruka, okruen nekolicinom svojih ljudi, bijelih odmetnika i pljakaa. To je bio ovjek herkulske grae, crne brade, mrka i ponosna pogleda. Paljiv bi promatra u njegovom dranju naslutio biveg oficira. Bio je nekako zamiljen. U blizini, oko jedne logorske vatre, sjedilo je nekoliko indijanskih poglavica. Okupili su se da razmotre svoj ratni plan. Desilo se da Crvena Sjekira, Crni Orao i Riui Bik, tri najvanije poglavice, nisu imali isto miljenje, to je bila rijetka pojava meu njima. Riui Bik htio 25 je bespogovorno slijediti plan Plamene Ruke, po kojem bi jo prije ponoi trebalo napasti prve raneve, udaljene svega dvije milje, dok su se ostala dvojica, Crvena Sjekira i Crni Orao, energino protivili tome. Otpadnik je nekoliko trenutaka ekao, zatim se naglo i s revoltom obrati Crvenokocima: Vas trojica gubite se u brbljanju kao da ste kakve ene! to to zbori na bijeli brat? upita Riui Bik, uvrijeen u svom dostojanstvu.

Sto mu bogova i vragova! ljutito vikne Plamena Ruka. Sta vam je, to se ve jednom ne sloite? Samo vi tako lupajte, oklijevajte, putajte neka vrijeme proe, pa e biti prekasno, to vam ja kaem! Bijeli poglavica ima pravo! Napast emo jo noas! sloi se na to Crvena Sjekira. Tako valja zboriti! vatreno e bijeli odmetnik, lica uarena nekakvom paklenskom mrnjom. Napadnite ih, prokletnike, sve ih po- bijte, ukrasite vae opasae njihovim skalpovima, spalite njihove raneve, odvedite im ene i keri, neka pune vae vigvame i neka vam slue za razonodu. Pokaite tim gadovima tko je gospodar ovih prerija! Crvene su poglavice u muku sluali kako njihov bijeli saveznik iska- ljuje bijes prema svojoj brai po krvi i boji. Na njihovim se nepominim licima ni crta nije pomakla, ni jedan mii nije zaigrao, nitko ne bi mogao rei da li ih odmetnikove rijei oduevljavaju ili pak u njima pobuuju druga uvstva. Upravo u tom je trenutku u logor uletio onaj Indijanac na zapjenjenom i posustalom konju. Odmah su ga odveli do vatre oko koje su sjedili poglavice. Otpadnik se odmah okrenuo pridolici, koji je pozdravio prisutne po indijanskom obiaju, te mu ree glasom punim najgoreg prezren ja: Sta trai kod nas Samotni Medvjed? Zar se on ne krije kao obina kukavica, dok se mi nalazimo na ratnoj stazi? Pogoen tekom uvredom, Samotni Medvjed se ponosno uspravi, u oima mu bijesnu oganj, prijeteim pogledom odmjeri bijelog otpadnika. Samotni Medvjed nije kukavica! on otpovrne tvrdim glasom. On dolazi s ratnih poprita, gdje je pratio bljedolike, od trena kad su izali iz utvrde, te je bio stalno na njihovu tragu. A sad je dojahao do logora svoje brae da im javi kako bljedoliki ognjem i krvlju pustoe po brdima. Oni su u pepeo pretvorili naa mirna sela, pobili su nae hrabre ratnike i otjerali nae ene i djecu meu stijene... Na ovu vijest, zauo se krik bijesa. Strana se novost zaas pronijela logorom, od usta do usta, svukud je nastala pometnja, zbunjenost, Indijanci se nisu mogli snai, bili su izbaeni iz svoga hladnokrvnog mira. Ali se na to podie moni glas Plamene Ruke, koji nadjaa buku vreve i metea: Zar se tako lako dajete nasamariti? Pa tko je taj koji je donio tu vijest? Jedan obian pas Koman, s jezikom zmije!... On lae! S jarosnim krikom, Samotni Medvjed munjevito trgnu no s pojasa te se s panterskim skokom baci na otpadnika. Bijeli bi odmetnik toga trena skonao svoj izdajniki ivot, da crvene poglavice nisu hitro skoili na noge i zgrabili Samotnog Medvjeda. Jedva su ga drali, dok je on jarosno vikao: 26 Plamena Ruka je taj koji lae! On je izdajnik, njemu ne treba vjerovati! Ali, on e jednog dana iskusiti svu silinu osvete Samotnog Medvjeda! Crvenokoci su utke sluali ovu prijetnju i gledali razbjenjenog Komana. Samotni Medvjed nikad ne lae! nastavi Koman. U njega je jezik

prava ovjeka! Neka me moja crvena braa zadre tu, kao zarobljenika, i neka me spale na stubu muenja ako moje rijei nisu istinite! Ali znajte: bljedoliki iz utvrde sad su u brdima, dok vam Samotni Medvjed ovo govori, oni pale i ubijaju! Jest, moja crvena brao, sada gore vigvami crvenih ljudi! Niti jedan Indijanac nije sumnjao u rijei Samotnog Medvjeda. Odjekivali su krici bijesa i osvete, u logoru je nastao opi mete. U najveoj brzini konj i su okupljeni i dovedeni s pasita, grozniavo se spremale stvari, logor se dizao. GLAVAnitko nije ni pomiljao na napad na Vie 6. raneve, sve je obuhvatila samo jedna elja: da to prije stignu do svojih sela, da spasu ta se spasiti dade i da se osvete bljedolikima. Uzalud je Plamena Ruka pokuavao da svojim autoritetom utjee na Indijance, uzalud je kumio, molio, preklinjao, proklinjao i prijetio, svaki se poglavica doslovce posve ogluio o njegove rijei. Kiptei bijesom, sipajui najstranije kletve, morao je, sat kasnije, gledati kako navrat-nanos polazi cijela vojska Apaa, kako kree u pomo svojim selima u brdima. I tako on ostade sam, s onom nekolicinom iz njegove bande, u naputenom logoru. Meutim, bio je uporan i odluan ovjek, koji je te svoje vrline stavio u slubu svoje zle udi i mranih, krvoednih i osvetoljubivih ciljeva. Nije odustao od svoga plana, nego je odluio da samo sa svojom bandom, bez Indijanaca, iste noi krene na oblinje raneve, da ih spali, pobije ranere i njihove obitelji, i doe do bogata plijena. Nema nas mnogo ree on svojim ljudima. Dobro bi bilo kad bi i ostali bili s nama, ali e nas ipak biti dovoljno. I tako, zatien mrakom, Plamena Ruka se sa svojim ortacima hitro uputi prema dolini, da meu mirne ranere unese stravu, oganj i smrt. Nakon to je onim svojim neuveno smionim potezom tako rei za dlaku kliznuo izmeu dvije grupe Apaa koje su zatvarale krug oko odreda konjanika i naseljenika, i poto se zahvaljujui svom Zlatonogom, koji je i ovaj put u punoj mjeri opravdao svoje ime, brzo oslobodio gonilaca, Buffalo Bili je nekoliko sati nastavio svoj ludi trk ne smanjujui tempo. Tek onda je dozvolio Zlatonogom da uiva u kratkom odmoru. Plemenitoj ivotinji, veoma snanoj i izdrljivoj, bilo je dovoljno veoma malo svega jedan sat pa je opet bila svjea i raspoloena poput svoga gospodara izvidnika. Buffalo Bili je tako nastavio put te je galopom jahao 27 cijelu no. Na sat prije izlaska sunca, Buffalo Bili se naao u jednoj pitomoj, zelenoj uvalici kojom je tekao potok savreno bistre vode; du njegovih obala rasle su vrbe, a posvukud se na blagom vjetriu povijala sona, bujna prerijska trava. Izvidnik tu sjaha, obrisa oznojenog konja, napoji ga i pusti ga da slobodno pase. Potom ubi jednog zeca, ispee ga na tihoj vatri, najede se, popui svoju lulu,

pa se umota u ebe i zaspa. Mogao je spavati mirno i sigurno znao je da Zlatonogi bdije i da mu nema boljega straara od vjernog konja. Dva sata kasnije, ponovo je bio u sedlu, te je svom brzinom jezdio prerijom. I tako je putovao cijelog dana, dajui sebi i konju jo dva puta po dva sata odmora. Zatim je jahao neprestance cijelu no i u jutru se naao pred utvrdom. Preao je kroz vanjske aneve i kamene bedeme, podignute za sluaj napada Indijanaca, i uao u utvrdu, gdje su ga vojnici doekali poklicima oduevljenja. Neizmjerno su se radovali gledajui svoga heroja. Meutim, na prvi pogled oko sebe izvidnik je osjetio da se u utvrdi dogodilo neto neobino. Presjekla ga je pomisao da nije moda bilo borbe s Indijancima i da se nije pukovniku Falku to dogodilo. Srce mu se na to sledilo, strepio je dok je pukovnikov ordonans jurio prema njemu. Pukovnik Falk? upitao je ordonansa koji je bio stao pred njega. Tu je, u svom uredu odvrati vojnik salutirajui. Vodi me k njemu ree izvidnik, u sebi uzdahnuvi s olakanjem. Hvala nebesima, slutnja ga je ovaj put prevarila. Ali, kad se naao pred pukovnikom odmah je uvidio da mu je slutnja i ovaj put ipak bila opravdana. Pukovnik je u njega zurio ugaslim pogledom, lice mu bilo blijedo kao u mrtvaca. Dobro nam doao, Cody. Kakve nam vi jesti donosite? Glas je pukovnikov bio udnovato isprekidan, u njemu nije bilo one njegove prirodne ivosti i odlunosti. Unitili smo nekoliko sela, svugdje smo buntovnicima dali krvavu lekciju. Izgubili smo dvadeset i pet ljudi, od kojih sedamnaest vaih vojnika. aloste me gubici, ali znam da je to neumitan danak pobjedi. Va je uspjeh izvrstan, Cody, jasno mi je da je bio mogu samo zato to ste vi vodili ljude. A gdje je kapetan Lantong? On je s ljudima, opkoljen u poruenoj utvrdi, oko njih je cijela indijanska vojska odvrati izvidnik. Kako smo predvidjeli, kad se pronio glas o naoj akciji unitenja, Indijanci su krenuli za nama. To smo i htjeli, naravno, da na sebe privuemo njihove snage. Meutim, kako su i ljudi i konj i bili iscrpljeni do posljednjih snaga, sklonili smo se u umu u kojoj je poruena utvrda. Sutradan smo bili u obruu, tako lijepo opkoljeni, da bi se jedva mi provukao, ali ne sedamdeset i pet konjanika! A vi ste ipak ovdje, Cody! usklikne pukovnik. 28 Jer sam ja taj mi nasmijei se Buffalo Bili. Dozvolite malo ale, pukovnie. Kratko reeno, uspio sam proi kroz indijanski obru i evo me tu. Treba bez daljnjega pritei u pomo onim hrabrim ljudima. Kad sam ih napustio imali su hrane za svega etiri dana. Meutim, inae su odmorni,

moral im je visok, savreno su sposobni da se odupru neprijatelju dok im ne stigne pojaanje. Bez aska razmiljanja, pukovnik smjesta prihvati: Pojaanje e krenuti odmah. A to se tie vas, koji ste izvrili jedan takav podvig... Izvidnik ga prekine jednom gestom. Na to pukovnik nadostavi: Znam, mrske su vam pohvale. U redu, vidite da sam uutio? Povedite sa GLAVA 6. sobom tri eskadrona, vie vam ne mogu dati. Preostaje mi svega aka ljudi, a s njima ja moram poi... moram pronai bandite koji dre mog sina pukovnik e slomljenim glasom. Oteli su mi ga. .. zarobljenik je Plamene Ruke! Na ove rijei utuenog oca, Buffalo Bili se trgnu kao gromom pogoen. Kako, pobogu?! Kako se to desilo? Objasnit u vam s nekoliko rijei otpoe pukovnik Falk. Va prijatelj Samotni Medvjed pronio je meu Apaima glas o unitavanju njihovih sela i tako ih je naveo da se vrate. Izgleda, meutim, da Plamena Ruka nije htio odustati od svojih namjera. Krenuo je s nekolicinom svojih ljudi na raneve, ali je tamo naiao na moje vojnike, pa nije mogao izvesti nijedno razbojstvo. Onda se motao kao krvoedni vuk oko raneva, i tako se naao kod rana moje sestre. I kod nje je bilo nekoliko vojnika, s mojim sinom. Banditi su ga vidjeli te su odluili da ga otmu. Jednom varkom uspjeli su odvui vojnike od rana, a Plamena Ruka je s jo jednim svojim odmetnikom ugrabio moga sina. Moju sestru su nasmrt preplaili, ali joj nisu nita uinili. Sve se odigralo takvom brzinom, da kad je vijest dola do mene, Plamena je Ruka ve bio daleko u brdima! I ta sada kanite poduzeti? upita Buffalo Bili. Poi u potjeru za onom huljom, sto mu gromova! Nai u ga, ma gdje se krio, grkljan u mu iupati evo ovim rukama! Pukovnie, smirite se. Ja vam ne bih savjetovao da poete u potjeru za Plamenom Rukom. On je vjerojatno odveo vaeg sina u svoje gnijezdo. Ono se nalazi na dva dana puta odavde. Pazite to u vam rei: to to su oni samo oteli vaeg sina, a nisu ga na mjestu ubili, kazuje mi da mu za prvo vrijeme ne prijeti neka ozbiljna opasnost. Smirite se i sredite, pa posluajte moj savjet: krenimo zajedno u pomo kapetanu Lan- tongu i njegovim ljudima. A zatim, rije vam svoju dajem, nai u naina da oslobodim vaeg sina. Vratit u vam 29 ga iva i zdrava! Dirnut i osokoljen, pukovnik Falk toplo stisne izvidniku ruku. Vi ste najvea utjeha. Znam da se vi ne igrate rijeima, i da uvijek uinite ono to kaete. Zato se povjeravam vama, vaem iskustvu i mogunostima. Ako postoji ovjek koji mi moe spasiti voljenog sina iz ruku one proklete hulje, onda ste vi taj ... A sad, Cody, odmorite se koji sat, odmor vam je potreban iznad svega. Ni govora! nasmije se Buffalo Bili. Spavat emo poslije, kad to

budemo mogli na miru, nakon obavljena posla. Samo jedno vas molim, da mi ispunite jednu jedinu arku elju: dajte mi dobar doruak! Sat kasnije, Buffalo Bili i pukovnik Falk, jaui naporedo, krenue na elu trupe od trista konjanika. etvrti je dan opsade bio ve gotovo minuo, kad je Buffalo Bili, vjeran zadatoj rijei, stigao u blizinu poruene utvrde opkoljene masom Indijanaca. Za cijelo to vrijeme Indijanci su vrili napad za napadom, sve ee i ee, na konjanike kapetana Lantonga koji su se bili utvrdili meu ruevinama. S udesnom hrabrou, vojnici su herojski odoljevali i odbijali neprijateljske napade. I ba toga etvrtog dana, Indijanci najednom odustae od napada i promijenie taktiku. Sad su stali polako i mirno stezati obru oko opkoljenih, pribliavajui im se postepeno. Lako je zamisliti kakvim su iznenaenjem bili pogoeni kad su ih najednom napali s lea konjanici kojima se ni najmanje nisu nadali. Sunce je bilo na zalazu kad su trube konjanike zatrubile juri. Voj nici su se u galopu bacili na pobunjene Indijance. Nastala je strana bitka. Dok su konjanici imali prednost iznenaenja, Indijancima je jo uvijek preostala brojana nadmo. Meutim, na kraju je ipak pobijedilo bolje naoruanje konjanika i injenica da su Indijanci samo u manjem broju imali konje. Vee je donijelo konjanicima novu pobjedu. Rasprene grupice Indijanaca gubile su se u daljini meu izduenim sjenkama sumraka. U poruenoj utvrdi vladalo je nezamiljivo oduevljenje i veselje. Opkoljeni su rairenih ruku pohrlili u susret svojim spasiocima, ratnim drugovima. A Buffalo Bili je bio heroj, noen na rukama, pozdravljen mnogostrukim hura!. Eto, kapetane Lantong, vidite da sam odrao svoju rije? Sretan sam to sam uspio da vam dovedem pomo govorio je izvidnik dok mu je kapetan zahvalno stezao ruku. Dragi moj Cody, stigli ste u pravi as! Poloaj nam je bivao sve gori. Ne znam da li bismo izdrali jo svega nekoliko sati; znajte da mi je ostalo svega trideset i pet ljudi. Ostali su ili poginuli ili ranjeni! Buffalo Bili se onda okrene pukovniku te e: Sad su Apai rastureni, a mislim da e se neko vrijeme zadrati oko ponovnog dizanja svojih sela. Zato vam ne bih preporuio da ih dalje gonite. Mi smo ionako u misiji mira. Pokazat emo im time da je mir s njima jedino to elimo, moda emo ih na taj nain oteti utjecaju Plamene Ruke. Njihove poglavice nisu glupi ljudi, ja ih znam. Kad bismo ih sada napadali dalje, 30 uvrstili bismo ih u uvjerenju da ih elimo unititi, te bi se borili snagom oajanja, za svoj opstanak, a Plamena Ruka bi trijumfirao te bi ga oni slijepo sluali. Zato vam predlaem da se vratimo u Ontario i . . . Zaboravili ste da je moj sin Dan u rukama one trojice, Cody! prekine

ga pukovnik borbenim glasom. Nije tano, pukovnie, ja to ne mogu zaboraviti! Ako biste s vojskom napali Plamenu Ruku i njegovu bandu, to bi za Dana znailo smrt. Ne bi oni ni aska oklijevali da njega prvog ubiju. U suprotnom, ako se ne varam, Danu za sada ne prijeti nikakva opasnost. Ne zaboravite i jo neto: da biste lako mogli upasti i u njihovu zasjedu, ili u zasjedu Apaa. Pukovnik je uvidio da ne smije potcjenjivati izvidnikovo rasuivanje, s kojim se odmah sloio kapetan Lantong. GLAVA 6. A ipak muklim e glasom pukovnik Falk ne mogu valjda ostati skrtenih ruku! Vi samo imajte povjerenja u mene mirno odvrati Buffalo Bili. Ja u se uvui u gnijezdo bandita i oslobodit u vaeg Dana! Zaboga, Cody, zar ete sam poi u njihovu jazbinu? upade kapetan zapanjeno. Ne vjerujem da biste oslobodili Dana, samo biste poginuli ili umrli zajedno s njim. Kapetane, ve ste me vidjeli na djelu, a opet ne vjerujete? Ponavljam, napadom izvana neemo nita postii. S onim gadom, Plamenom Rukom, moemo doi na kraj samo lukavstvom. Ve sam se ranije nalazio u slinim situacijama, uvlaio sam se u jazbine i gorih odmetnikih druina, pa u i sada znati kako mi to valja izvesti i ta nakon toga uraditi. Ja mogu spasiti Dana, i ja u to uiniti! Samo vas molim da se uzdate u mene. Pukovnik je bio tako ganut da nije smogao rijei. utke je zagrlio izvidnika, pa je asak kasnije tiho apnuo: Prijatelju Cody, vi ste ovjek kome nema ravna! Siguran sam da ete uspjeti. Poite, dakle, neka vas sretna zvijezda prati! Volim sina neizmjerno vie nego sebe, ako ga spasite, bit u vam zahvalan do groba... Obeao sam, i odrat u obeanje! sveanim tonom otpovrne izvidnik. Iste noi vojska krene prema utvrdi Ontario. Buffalo Bili se oprosti s prijateljima. Jo jednom stisne ruku nesretnom Danovom ocu, potom naglo okrene konja i galopom krene prema brdima gdje se nalazilo skrovite Plamene Ruke i njegove bande. ** Zloglasni razbojnik, tek to je odluio da napadne najblie raneve, sa svojim ljudima pojaha i krene u razbojniki pohod. 31 Desilo se, meutim, da su neki indijanski izvidnici pratili kretanje trupa i vidjeli kad su vojnici doli na raneve. Oni su takoer uoili kako se na ranu pukovnikove sestre smjestilo nekoliko vojnika, meu kojima je bio jedan mladi nevojnik. Hitajui da o svemu tome obavijeste svoje poglavice, izvidnici naioe na Plamenu Ruku te ga izvijestie o svom otkriu. Po njihovu opisu onoga mladia, razbojnik nasluti da bi to mogao biti pukovnikov sin, te smjesta odlui da ga pokua ugrabiti.

Lijepo li e iznenaenje prirediti onom prokletom pukovniku! Ucije- nit e ga glavom sina, prisilit e ga da prihvati uslove koje e diktirati on, Plamena Ruka! Pribliivi se ranu pukovnikove sestre, tetke Anne, rasporedio je svoje ljude uokrug, a sam je zaao otraga kue. Onda su njegovi ljudi pripucali, a vojnici su izletjeli i odvratili vatrom. Banditi su poeli uzmicati, dok su vojnici, u aru borbe, polagano ih pratili i udaljavali se od kue. Plamena Ruka, dotle, primakao se samoj kui, te mu nije bilo teko da kroz prozor upadne u prizemlje, gdje su se, pred njegovim uperenim revolverima, nali Dan, tetka Anne i preplaena sluinad. Miran budi, mome. Odmah da si krenuo sa mnom, inae u ubiti najprije nju! zaprijeti bandit okreui cijev revolvera prema tetki Anne. Mii se, brzo! ** Put do razbojnikog skrovita trajao je dva dana. Uvee drugog dana stigoe u gnijezdo Plamene ruke. Lealo je na obronku brda, izmeu visokih, nepristupanih stijena, u udovinoj divljini* i goleti. Pored okomitih litica, koje su ga titile s triju strana, ispred logora ruio se huan vodopad preko kojega je takoer bio nemogu bilo kakav pristup. No, pristup je ipak postojao, s lijeve strane, samo to je bio dobro skriven. A iza njegova prirodnog zida zelenila, banditi su podigli palisadu uvrenu kamenim gromadama i blokovima, te je proboj bio mogu samo s velikim ljudstvom i uz cijenu mnogobrojnih rtava. Kraj samog vodopada dizala se malena koliba, nastamba voe bande, Plamene Ruke. Tristo metara dalje, u podnoju litice, logorovala je sama banda. Voi je u susret jurio jedan bandit. Plamena Ruka, im spazi ovjeka, shvati ta se dogodilo. Ne mora mi nita rei, Hurton, ve znam! usklikne Plamena Ruka. Buffalo Bili je napao va logor u dolini! Sva srea da nije stigao dovde! Vojnici su se bacili na nas kao izgladnjeli vuci, drugo nam nije preostalo nego da bjeimo... Razumijem. Pusti to, nema smisla da vie ita govorimo o tome. Dan se brzim koracima popeo na trijem kolibe, koji je bio sav isprepleten puzavicama. Osjeao je na sebi poglede djece i ena iji je izgled bio ak zloudniji i iskvareniji nego u samih mukaraca. Mladi se pukovnikov sin nemalo iznenadi kad je, uavi u ovu kolibu, tako udaljenu od bilo kojeg naselja i civilizacije, uoio kako je unutra- njost lijepo 32 ureena i ugodna. Namjetaj je bio primitivan, sklepan od grubih, netesanih dasaka, ali su zidovi bili dekorirani, na njima je bilo i nekih slika, pod je bio pokriven koama, sve je bilo neobino isto.

U jednoj sobi se ak nalazio i klavir. Tko zna s kojeg rana, i kako je donesen ovamo! Plamena Ruka odvede djeaka u jednu slabo osvijetljenu i gotovo golu sobicu. Tu e ostati, dok ne odluim to u s tobom, balave! bandit e grubim i osornim glasom. Nitko te nee dirati, a dobit e i drutvo .. . Ne elim da te muim bespotrebno, i odvie si mlad ... Budi sretan to je tako. Da je na tvom mjestu tvoj stariji brat, drukije bi se proveo ... ali do njega ne mogu doi, on studira u velikom gradu ... GLAVA 6. Bandit zauti, jo jednom odmjeri djeaka od glave do pete, pa izae. Dan je bio kao oamuen, u glavi mu se komeale nekakve mutne, konfuzne misli. Moram pobjei odavde, inae neu iznijeti ive glave! pomiljao je turobno. Prokletnici jedni! Ah, samo da sam malo stariji... Ne boj se, nitko ti ne eli zlo odjednom se zau apat. Bio je to skladan i melodian djevojaki glas. Dan se trgne kao oparen. Pogled mu se zaustavi na lijepoj, vitkoj i visokoj, plavokosoj djevojci koja je neujno bila ula u sobu. Bila je u isti mah nekako i jedra i njena. Lice joj bilo izvanredno privlano, kao osjeneno nekakvim melankolinim crtama. Djevojka je mogla imati najvie petnaest godina. Ne vjerujui svojim oima, Dan je netremice zurio u nju. Uini mu se dobra i prijateljski naklonjena. Nekoliko dana po dolasku Dana Falka, jedan se konjanik polagano pribliavao skrovitu razbojnika. U rumenilu smiraja, i konj i konjanik jedva su se vukli, vidjelo se da napreduju tek posljednjim ostacima snage. Konjanik je bio visoka rasta, na njemu bila odjea monaha, na bosim je nogama imao sandale. Usprkos zaguujuoj egi, glava mu bila pokrivena suknenom kapuljaom iz koje je jedva virilo lice. Lice njegovo, jo mlado, izgledalo je nekako u isti mah i dobroudno i suzdrljivo; u oima mu blistao sjaj one neustraive volje to je vrlina lovaca i ratnika. Preasni je otac u stvari davao dojam i ovjeka-ratnika, jer je na sedlu imao objeena dva revolvera i utaknut jedan dvosjekli no. A kad bi mu ovjek zagledao u vreu, pored hrane suha mesa i dvopeka naao bi i nekoliko molitvenika. 33 Monah je bio stigao u uzanu dolinu iz koje se, niz strmi jedan obronak, ulazilo u razbojniko gnijezdo; i upravo je htio prijei preko rjeice bistrih voda, kadli zau topot konjskih kopita i gotovo odmah, na svoje iznenaenje, opazi jednu mladu jahaicu ija je odjea uvelike odudarala od divljeg izgleda toga kraja. Djevojka se malne uplai, spazivi monaha; okrenu konja, spremna da pobjegne, ali, zagledavi bolje ovjeka, prepozna na njemu odjeu redovnika; onda zadra svoga poni ja. Veoma lijepa bijae ta djevojka, pogleda ponosita i odluna; na njoj odjea od

jelenje koe, noge u indijanskim mokasinima. Kosa, ria, bakre- nasta sjaja, sa zlatastim preljevima, osula joj se po pleima. Prepoznala sam vas, oe! ona ree pribliavajui se monahu. Ve ste nas posjetili u naem logoru! Na trenutak malo ste me uplaili, priznajem. Ako ste vi taj, onda je mnogo godina prolo odonda kad ste bili kod nas! Znai, sjea se mene? Da, sjeam se. A sjeam se i vae dobrote, oe! Ja sam samo grenik kao i svaki drugi, keri moja. Kako to da ti je u pamenju ostala uspomena na mene? upita redovnik. Zato to vi ostavljate duboke tragove na stazama kojima prolazite, oe. Idem stazama kojima me dunost vodi i nastojim da spasim due u ovom divljem kraju, gdje zlo caruje iznad svega. Ti ivi ovdje? Ispod ovih litica, a moj otac je voa logora odvrati djevojka. Zao mi je, djevojko! na to e redovnik odmahujui glavom. Djevojka ne odgovori, samo obori oi. Znai, ti si ki Plamene Ruke? Da potvrdi djevojka. Drago mi je to ste me prepoznali. Ja sam najstarija, jo imam sestru i brata. Pogodio sam tko si po tome to si mi rekla da si ki voe logora. Osam je godina prolo otkad sam bio ovdje. Ti si jo bila dijete! Sad si odrasla, ve si prava ena. No, dobra ena mora biti i bit e, to ti se vidi po oima tvojim, iskrenim i potenim. Reci mi kako su ti sestra i brat? Ne sjeate se moje sestrice? Ona ima nepunih petnaest godina, dobra je i lijepa. Cini mi se da se sjeam.. . Pamenje ponekad izdaje ovjeka. A tvoj brat? Ima osamnaest godina, zove se William. On je udan mladi. Jako malo govori, a najvie voli da sam jae daleko u preriju. Kad ste bili kod nas, prije osam godina, njega nije bilo. Nalazio se u jednom koledu u New Yorku. Ali... izvolite za mnom, oe! pozove ga djevojka. Gdje me eli odvesti, keri moja? U logor. Tamo gdje se ine mnogi grijesi i gdje se vodi neastan ivot. Dobro, keri moja! Idem s tobom, jer me dunost goni. Idem da pokuam mogu li unijeti malo mira u due onih grenika to tamo obitavaju. Uspijem li u tome, ne treba mi bolje nagrade na ovom svijetu. Sigurna sam da e vaa posjeta biti ugodna mnogima. Unijet e u njih radost dometne djevojka. Monah se nasmijei. Kako se zove, keri moja? 34 Cynthia. Sestrica mi je Kate, a brat William. I tako se taj neobini par uputio u logor bijelih odmetnika. Kroz logor su prolazili izmeu zapanjenih ljudi koji su popratili pojavu monaha

svakojakim vulgarnostima i masnim doskoicama. Najzad se naoe pred kuom Plamene Ruke. Voa odmetnika upravo je puio lulu na trijemu u proelju kue. Tata, dovodim jednog gosta! najavi djevojka sjaui. Gosta? iznenaeno ponovi bandit, diui se i kroei nekoliko koraka naprijed. Da, tata. Tko je taj to se usudio da ue ovdje? nastavi Plamena Ruka grubim GLAVA 6. tonom.

Djevojka se malko zbuni, kao da je tek sad uoila da je pogrijeila, ali ipak skupi hrabrost, te e:

Tata, radi se o redovniku, o ovjeku ija je sveta dunost da pomogne grenicima, da tjei oaloene. Uostalom, ve je bio kod nas, prije mnogo godina dodue . ..

Ljut, Plamena Ruka lupi nogom o pod trijema. Sad si mi poela u nae skrovite uvlaiti i popove! uze gunati. Jo nam jedino oni nedostaju! Zato mi stalno izvodite stvari koje mi se ne sviaju? Imam vas troje, a ni jedno nije onako kako bih ja htio!

Ali, tata, molim te! prekine ga djevojka iznenaeno. Kakvo nam zlo moe nanijeti jedan redovnik? Zato da ga se bojimo? Ja nisam duan da ti objanjavam takve stvari! Samo ti kaem da mi vi, sve troje, stalno izvodite nekakve spletke. Nije li tano djevojka e okreui se monahu da je va cilj spasavanje zabludjelih dua, oe . . .

Rohan dopuni monah i duboko se nakloni. A zatim, kako je bandit netremice zurio u njega, redovnik nastavi: Sine moj, uo sam mnoge prie o tvom neasnom ivotu! Ali znaj, nebo se vie raduje jednom greniku pokajniku, nego tisui pravednika! Amen! dopuni ga Plamena Ruka u smijehu. Ne gubi vrijeme sa mnom, oe. Tvoje sjeme ne moe ovdje niknuti! Ali, kad te je ve moja ki dovela, ostani koji dan u mom logoru ... Sjai i popij aicu viskija, dobro e ti doi. Zna, oe, moje pie vrijedi okusiti. Potom, okreui se svom zamjeniku, koji se bio dogegao do kue, on ree ironinim tonom: 35 Joe, pomozi slugi bojem da sjae i obavijesti nae ljude o njegovom dolasku. Reci im da se meu nama nalazi jedan preasni otac, i da stoji na raspolaganju svakom tko mu se eli povjeriti. To je izvrsna prilika za one koji imaju i previe grijeha na sav jesti. Tako rekavi, Plamena Ruka pozove monaha u kuu gdje mu nali aicu viskija. A zatim odvede redovnika za stol gdje ga Cynthia poslui veerom. Tjedan je dana proao. Neobini je gost postao veoma popularan meu grubim

i zloudnim stanovnicima logora. Preasni je otac izbjegavao Plamenu Ruku to je vie mogao, a bandit nije ni elio nita bolje. Uostalom, imao je on svoja posla i te kakva, a i briga, mnogih i vanih! Zapravo je po cijele dane sjedio s pojedinim poglavicama Apaa koji su mu dolazili i donosili vi jesti o potpunom unitenju njihovih sela. Traili su kod njega savjet ta da uine, drei da ih on, kao poznavalac bijelih ljudi, najbolje moe pouiti kako da doskoe vojnicima. Meutim, Plamena Ruka imao je svoje posebne planove. U rukama je drao sredstvo s kojim e ukrotiti i upokoriti vojnike daleko ljepe nego bilo kakvom silom bit e oni kao jaganjci! S druge strane, ucjenjivao je Apae, traei da mu dobro plate za saveznitvo. On je oduvijek bio raundija; i sad je od Indijanaca traio velika blaga. U zamjenu, obeavao im je da e prisiliti naseljenike da napuste svoje raneve, a vladu privoljeti da zauvijek napusti utvrdu Ontario i svu oblast prepusti na koritenje plemenima Apaa. No, Crvenokoci se nisu mogli zadovoljiti samo njegovim obeanjima, sve su ga poglavice redom htjeli sasluati, razmotriti njegove prijedloge i prenijeti ih na svoje suplemenike. Najzad su doli do sporazuma da se jednoga dana u logoru odmetnika skupe sve poglavice, gdje e se odrati posljednje savjetovanje na kojem bi se Plamena Ruka pred njima sveano obavezao da e poduzeti sve to valja kako bi se teritorija ponovo vratila Apaima, a za traenu nagradu. Odmetniku je upravo pogodovalo da se poglavice okupe kod njega, umjesto da on ode meu Indijance; meutim, zatraio je da savjetovanju bezuslovno prisustvuje i veliki poglavica Grmea Svjetlost. Ovaj je oduvijek pokazivao izvjesno nepovjerenje prema banditu, te je u vie navrata, za vrijeme pohoda u kojima je uestvovala i banda bijelih odmetnika, pokazao da prezire njihovu krvoednost, junaenje nad nemonima, meusobno grubijansko ophoenje i zloudnost, i da nimalo ne cijeni oholost i podmuklost njihova voe. Plamena Ruka, zahtijevajui prisustvo velikoga poglavice kao poradi bolje garancije, htio je u stvari zadovoljiti svoju tatinu, kad mu se za to ve pruila pogodna prilika, upravo kao naruena. I tako, dakle, otposlan je glasnik u logor Apaa, da Grmeu Svjetlost uvjeri kako treba da uestvuje na savjetovanju da bi mu, svojim autoritetom, dao punu vanost. Odreenoga dana i sata, u logor odmetnika stigoe trojica poglavica, Crvena Sjekira, Crni Orao i Riui Bik, pred kojima je dostojanstveno koraao sam Grmea Svjetlost glavom. 36 Gordo ih je Plamena Ruka doekao, i s osmijehom ovjeka koji dri kljueve situacije u rukama. Je li veliki poglavica doao da vidi kakav su lijepi posao obavili bijeli ratnici? on otpoe. Plamena je Ruka sretan to moe svojom

prijateljskom rukom stisnuti ruku Grmee Svjetlosti. Plamena Ruka hoe da vojnike i njihova zapovjednika baci na koljena, a za nagradu o kojoj je ve govoreno, veliki poglavico! A koju nagradu trai Plamena Ruka? upita Grmea Svjetlost. Veliki poglavica jo ne zna nita o tome. Traim mnogo koa i drugoga blaga, o emu sam ve govorio svojoj brai crvenim poglavicama, i da mi se dadnu tri najbolja rana u dolini odgovori Plamena Ruka. GLAVA 6. Indijanski poglavice se zagledae, potom se meusobno kratko dogovorie. Kad su se po svoj prilici sloili, Grmea Svjetlost se ponovo obrati banditu: Plamena Ruka trai mnogo. Meutim, sve emo mu to ipak dati. Ali, neka nam on sad kae to nam obeava u zamjenu za to? Ve sam rekao: natjerat u naseljenike da se odsele, a vladu da evakuira utvrdu Ontario i cijelu teritoriju preda Apaima. Te rijei lijepo zvue u uima crvenih ratnika. Ali, kako e Plamena Ruka natjerati naseljenike da odu, a vladu da popusti Apaima? Misli li on, da to moe postii silom? Mi smo tu, njemu na raspolaganju. Hoe li se, moda, posluiti nekim drugim sredstvom? No, neka nam kae! Bandit je ve bio spreman na ovo pitanje: Ne! on e odluno. Sila je uzaludna; ili, bolje reeno, ne bi dala nikakve rezultate, jer vlada ima mnogo vojnika, vie nego mi ratnika, pa bi se osvetila. Ja u se, meutim, posluiti jednim drugim sredstvom, lakim i sigurnijim. Postoji jedna osoba, koju sad ne mogu spomenuti, a koja e se postarati da vaim zahtjevima bude udovoljeno bez ikakva prolijevanja krvi. Vratite se, dakle, u vae logore. Od vas ne traim plae unaprijed. Ako je Plamena Ruka govorio tano i istinito, vi ete odrati vaa obeanja, a u suprotnom sluaju nita ne traim od vas! Njegovo je izlaganje bilo Indijancima pravino i ubjedljivo; oni to priznadoe, te se oprostie od bandita oekujui da on odri rije. ** Dobri je monah imao izvanrednu sreu. Pored sve svoje lukavosti i otroumnosti, Plamena Ruka nije imao ni pojma da njegov gost prislukuje iza vrata, inae bi ga zaas oduio od toga posla, i to nainom koji ne bi po redovnika bio nimalo ugodan. Meutim, bandit nije ni slutio da monah zna u tanine sve njegove tajne 37 razgovore s indijanskim poglavicama. Na isti je nain monah doznao da se otpadnikov zamjenik vratio sa svoga puta do utvrde Ontario, te je voi donio vijest da zapovjednik odbija bilo kakve pregovore s odmetnicima, i ne samo to, nego kategoriki trai da mu sin bude puten bez ikakvih uvjeta; nadalje, on poruuje Plamenoj Ruci da e mu biti najbolje da se preda, zajedno s cijelom svojom zlikovakom bandom, ako ne eli da budu nemilosrdno pobijeni do posljednjega.

Strahovito razbjenjen, zloinac se na to stade spremati da mladoga Dana stavi na najgore i najokrutnije muke. Plamena Ruka pribojavao se prosvjeda svoje djece, a naroito Katy, koja se veoma zbliila s Danom, pa je stoga odluio da im nita ne govori O uasnom kraju to ga priprema svom mladom zarobljeniku. Zlikovac je samo smiljao kako e, nekim trikom, udaljiti djecu, dok on bude vrio svoje krvavo zlodjelo. Toga dana, na istom mjestu gdje je deset dana ranije Cynthia srela monaha, sada su se etali Dan, redovnik i dvije keri Plamene Ruke. U svojoj osvetoljubivoj zlobi, Plamena Ruka je smiljeno uinio tako, da djeak iznenada, dok u njemu ive izvjesne nade i dok je unekoliko raspoloen, bude krvniki pribijen na stup muenja. Zato je i dozvolio da Dan, toga dana, izae u etnju s dvjema djevojkama i redovnikom. Od toga e djeak naglo ivnuti, a onda e tim gore biti nasmrt dotuen kad se vrati sa etnje, pa ga ljudi Plamene Ruke zgrabe i poigraju se s njim onako kako njihov voa eli. A ljudima pak, eljnim ovakvih zabava, muenje mladog Dana donijet e promjenu u njihovom monotonom ivotu O pruit e im priliku da sebi jo jednom dokau svoje junatvo na zarobljeniku. ** Redovnik je ve neko vrijeme sjedio s dvjema djevojkama i mladiem, koji su promatrali okolinu, kadli odjednom prekide utnju: Gospoice Cynthia, moram vam se zahvaliti od sveg srca; hvala vaoj dobroti, uspio sam ui u razbojniki logor, a to sam upravo i elio. Polo mi je za rukom i da ostanem koliko sam elio, to jest da izvidim ono radi ega sam i doao u brda... Sasluajte me, i pokuajte da me razumijete. Via me sila natjerala da se posluim varkom, jednom rijei: da vas prevarim. Znajte da ja zapravo nisam ono za ta sam se predstavio vama kad smo se sreli, Cynthia... Djevojino se lice bilo promijenilo. Na njemu se ogledalo naglo iznenaenje, a malo i straha. Onaj ovjek, meutim, istim prijaznim i smirljivim glasom nastavi: Na mnogo milja odavde ivi ovjek kome je va otac zakleti neprijatelj. On ga mrzi strahovito, a samo zato to je taj ovjek, kao oficir u jedinici u kojoj je i va otac sluio, s inom kapetana, bio lan vojnog suda koji je osudio vaeg oca. Zao mi je to vam zadajem bol, otkrivajui vam ovakve stvari, ali sam na to prisiljen! ovjek zauti, gledajui kako su dvije djevojke smrtno problijedile, pa zatim nastavi: Do vraga, pa valjda ste ponekad morale razmiljati o razlozima zbog kojih je va otac pao tako nisko, djevojke moje? 38 Djevojke nita ne odgovorie. ovjek produi: U redu. Taj oficir, o kojem vam govorim, zapovjednik je utvrde Ontario, i

on se ne moe pogotovu danas pomiriti s vaim ocem, nego ga mora goniti. Dunost mu je da bdije nad ivotima i sigurnou naselje- nika. On ima jednog dobrog i milog sina, radost i ponos njegove starosti. I taj sin je ovdje, kraj vas: Dan Falk! Da bi se osvetio ocu, Plamena Ruka je ugrabio sina i doveo ga ovdje. Njegova je namjera bila, da pukovnika Falka natjera da pogazi zakletvu, da se odrekne dunosti i asti, te da pred pobunjenim Apaima odstupi, da im pusti naseljenike na milost i nemilost, to bi zapravo znailo pustiti ih neka budu pobijeni od bande Plamene Ruke. Ako to GLAVA 6. pukovnik ne uini, ako ne prihvati uvjete vaega oca, nevini e Dan umrijeti na stupu muenja! Ne, ne!... To nije mogue! usklikne Katy, sa suzama u oima. Moj otac nije. u stanju da poini takav zloin promuca Cynthia u nevjerici, dok je Dan drhtao od straha, lica zgnjurena meu akama. ovjek odmahne glavom. A gdje ste vi to uli? upita starija sestra upljim glasom. Znam da se va otac dogovorio s poglavicama Apaa, obeao im je da e im za bogatu nagradu oistiti cijeli kraj od bljedolikih. Takoer znam da je poslao glasnika kod pukovnika, s uvjetima o kojima sam vam govorio. I najzad, znam da se nekoliko odmetnika posebno sprema za naroito dugo i rafinirano muenje ovoga mladia. A onda, kada Dan umre na mukama, njegovu e glavu poslati ocu u utvrdu Ontario. Tako se Plamena Ruka eli osvetiti ovjeku koji je samo vrio svoju dunost zakljui ovjek. Cynthia zagrli Dana, koji se i dalje utke tresao kao prut na vodi.

Dok sam ja iva, ni dlaka mu ne smije pasti s glave! Djevojko draga, nita tu neete moi. Va otac je u toj svojoj namjeri nepokolebljiv i nemilosrdan. Ali, obadvije emo odmah k njemu! Sve emo mu rei... neemo dozvoliti! krikne Katy. Ne zavaravajte se, djeco draga. Ne znate vi svoga oca. ao mi je to vam to moram rei, ali on je poznat kao posebno krvoloan odmetnik. Moram biti tako grub s vama radi onoga to je neminovno i to e doi. Djevojke su u nijemom uasu zurile preda se, kao poremeena uma. De, doite k sebi nastavi neznanac. Vi ipak morate shvatiti i morate pomoi ovom nevinom mladiu! Zaboga, to e biti s njim? ta e biti sa svima nama? zavapi Cynthia. Neznanac kao da se borio s bezbrojnim tekim i turobnim mislima. Onda naglo 39 podie glavu: ta e biti? Bit e to da sad ja stupam na pozornicu ... Rekao sam vam da sam vas morao prevariti, a to je bilo ba iz ovih razloga! Dvije djevojke samo su netremice gledale u njega. Ali, tko ste vi? izmuca Cynthia, glasa napukla od iznenaenja i straha. Tko sam ja? Da, tko ste, ako niste redovnik?

Va brat je to morao pogoditi, a ipak nije... S njim sam se jednom sreo u preriji... Ja sam izvidnik... Od mene je William pobjegao kao strijela, nisam ga mogao stii iako mi je konj bio jedan od najboljih trkaa to ih je vidio Divlji zapad. Da... on je neto priao o tom susretu. Ali vas nije prepoznao sada. Na svu moju sreu. William vas ne bi odao naem ocu... Ali bi se nesvjesno mogao odati da me je vidio u preriji, ili neto rei to ne bi bilo ba najbolje po moje zdravlje. Cynthia ga je gledala netremice. Znai da se znate savreno maskirati, kad vas moj brat nije prepoznao... Drugoga mi izbora nema! Mogu zamisliti, kako bi ovdje doekali Buffalo Billa, da se pojavio u svom pravom liku. Sta vi mislite, mile moje? Buffalo Bili? izmuca Cynthia, iskolaivi oi od uenja. Jeste li vi onaj to ga zovu kraljem prerije? Mlaa sestra, Katy, nije smogla ni rijei, nego se samo grevito uhvatila za sestrinu suknju. Jesam. Da li me se moda bojite? Ali ne, jo nije bilo potena ovjeka koji bi se bojao mene. ula sam mnoge prie o vama, a znam da ste iznad svega astan i hrabar ovjek, spasilac unesreenih i nemonih ree Cynthia. Dotle je Dan, doavi k sebi od uenja, ponovo skupio hrabrost i tek sada je u lanom monahu prepoznao ovjeka koji mu je ve jednom spasio ivot. Sad je ponovo bio siguran da e se ipak nai s ocem. Kad mu je sve

S Buffalo Bili meu indijanskim ratnicima to napokon sinulo, on se naglo trgnuo i s krikom radosti poleti u naruja izvidniku. Buffalo Bili, spasioe moj! viknu. Vi me neete napustiti! Sa suzama u oima, u bolu zbog oeve okrutnosti, i u radosti to je njihov mladi Dan naao izbavitelja u liku najslavnijeg i najhrabrijeg ovjeka Divljeg zapada, dvije djevojke kriknue u jedan glas: Bjeite, Buffalo Bili! Bjeite obojica! Djevojke izvidnik im se obrati ja sam pukovniku dao rije da u mu dovesti sina iva i zdrava, a to u i uiniti. Meutim, ovdje sam upoznao i vas dvije. Nisam mogao ni sanjati da ovjek kao to je Plamena Ruka moe imati tako finu i plemenitu djecu. I sad, znajui kakav e njemu biti kraj, jednostavno ne mogu da vas pustim . .. Sluajte, bjeite i vi s nama! Kad vaeg oca snae sudbina koju je sam sebi pripremio, bit ete same na ovom svijetu .. . tko zna ta se moe dogoditi s vama . . . Suznih oiju, Dan zgrabi lijepu, malu Katynu ruku. 40 Zatim pogleda Cynthiju moleivim pogledom, te e joj druim glasom: Tako je, poite s nama! U utvrdi nikome neemo rei da ste keri one surove zvijeri!... Ja u vas predstaviti kao moje roake ... Moj otac bit e

presretan da vas prihvati kao svoje . .. Molim vas, bjeite s nama! Ali djevojke, iako ganute, samo su turobno odmahivale glavom. Hvala ti, Dan, nadasve si plemenit, ali mi to ne moemo prihvatiti jecajui izusti starija. Tano je da je tata zao i okrutan ovjek, ali je on ipak na otac... A onda, tu je i William ... on nam je drag, voljeni brat... ne moemo ga ostaviti... Uinit emo sve da i on poe za nama! Ne, Dan, ne moemo prihvatiti tvoju ponudu. Ni oca ne moemo GLAVA 6. napustiti. Bez nas, on bi postao jo gori nego to jest. Ako tako mora biti, dijelit emo njegovu sudbinu ... Ali, zar ste lude? Zar . .. Uzalud je sve, Dan, neemo poi. Svak ima svoje mjesto i svoj dom, a nama su i mjesto i dom ovdje ... No, sad bjei! Vodite ga, Buffalo Bili! Bjeite koliko god moete, ne dajte da vas stignu ljudi naeg oca! Oni imaju strano brze konje, ne bi im bilo teko da vas stignu ako budete oklijevali i gubili vrijeme. Meutim, Buffalo Bili i Dan nisu se mogli odluiti da krenu i napuste nesretne djevojke. Na to Cynthia, gledajui ih onako neodlune, energino zgrabi izvidnika za ruku i povie: Ne gubite vrijeme, ni minut vie nemojte propustiti! Dan, ti uzmi moga konja, jedan je od najbrih u preriji! Idite, preklinjem vas! Bjeite, inae bit e prekasno, i vie vas nitko nee moi spasiti! Djevojka ima pravo najzad e Buffalo Bili. Dan, drugaije ne moemo. Moramo se rastati s njima i krenuti. Sva e naa prednost biti samo u tome da to kasnije otkriju nae bjekstvo. Zato se vi, mile prijateljice, vratite u logor u posljednji as. Ili, jo bolje, pustite ih neka vas oni potrae. Uinit emo sve to kaete, samo krenite ve jednom! ree Cynthia, te dohvati uzde svoga konja koji je kraj nje pasao i prui ih Danu. Evo, Dan, uzmi, i neka ti je sa sreom! - Sretno, prijatelji dragi! dovikne im Katy. utke, Buffalo Bili i Dan pojahae konje, jo jednom mahnue djevojkama i krenue. Nisu se udaljili ni par stotina metara, kad iza jednog stabla pred njih istupi ovjek visoka rasta, stade, raskreenih nogu, mutna pogleda uprta u njih, a ruku poloenih na drke revolvera. 41 To je bio Plamena Ruka. Buffalo Bili i Dan kao na komandu pritegoe uzde, ne skidajui pogleda s bandita. Iza njih, zau se Cynthin vrisak. Cijeli prizor nije potrajao vie od jedne do dvije sekunde, ali se inio neobino dug, onako nabijen dramatikom susreta. A onda, izvidnikova ruka munjevito, poput bljeska, sunu pod redovniku mantiju...

Istoga trena, dva banditova revolvera kao po aroliji kakvoj iskoie iz futrole, u istom se trzaju cijevi uperie u bjegunca, prsti pritisnue obarae... Odnekud sa strane, zaori se prasak... Iz banditovih revolvera iknu plamen, ali su im cijevi ve bile nagnute prema tlu, bandit se bio poveo, ruke mu se spustile, omlohavile. Plamena Ruka uini teturajui nekoliko nesigurnih koraka naprijed, ake mu se posve rasklopie, oruje pade na tlo... Jo jedan, dva koraka... a onda se krupno banditovo tijelo teko srui... na kamenu pustare zadrhta, strese s e . . . pa se smiri. Iz jednog grma pojavio se Crvenokoac divovskog rasta, u jednoj je ruci stezao puku koja se jo dimila, a drugom je trgnuo iroki indijanski no iza pojasa. S muklim se krikom bacio na mrtvog bandita. Samotni Medvjed! uskliknu Buffalo Bili. Izvidnik se onda kao oparen trgne i okrene; djevojke su jo stajale na mjestu gdje su se oprostile s njima, nepomine, u svom zaprepatenju, . stravi i bolu nisu bile u stanju ni da se maknu, ni da glasa puste. S noem u ruci, Indijanac je ve kleao kraj banditove glave, puku je bio odloio kraj sebe. Zaslijepljen osvetnikim bijesom, on nije obraao ni najmanje panje ak ni onima koje je spazio, mislio je samo na dovrenje svoga djela. Zaboga, hoe da ga skalpira! A tu su mu keri! krikne Buffalo Bili uasnuto, pa dovikne Indijancu: Stani, Samotni Medvjede, stani! Ali kao da je vikao gluhu ovjeku. Onda Buffalo Bili skoi s konja i s nekoliko skokova nae se pred Indijancem. Stani, stani kad ti kaem! Vidjevi da Indijanac i ne die glave, Buffalo Bili ga zgrabi za miicu. Na to Samotni Medvjed skoi kao jaguar, s jarosnim krikom okrene se prema svom prijatelju, gledajui ga zakrvavljenim oima, te kroz stisnute zube promrsi: Natrag, Buffalo Bili! Koman se sveti za uvredu. On mora imati skalp bijeloga psa! Nee! otro e Buffalo Bili trgnuvi revolver. Ja ti to neu dozvoliti! Zar ti, veliki ratnie, ima milosti prema ovoj zmiji, prema gadu koji je po sto puta iskalio svoju okrutnost ba na tvojoj brai bljedolikima? Smiri se, Samotni Medvjede! Vidi one dvije djevojke tamo? Ono su keri Plamene Ruke. One su svojim oima vidjele oevu pogibiju, a zar hoe da prisustvuju i neemu jo gorem? Ne, Samotni Medvjede, morat e najprije ubiti mene! Na ove rijei, pogledavi djevojke koje su sad jurile prema njima kao 42 izbezumljene, Koman samo obori glavu. Potom odstupi nekoliko koraka natrag i muklim glasom ree: Ne, Samotni Medvjed nee uiniti nita to nije po volji njegovu velikom bijelom bratu. Samotni Medvjed ostaje do smrti vjeran prijatelj velikog bijelog

ratnika U tom se trenu bandit pokrenu. Otvori oi, pogleda izvidnika. Ah, nisi monah, znai progovori Plamena Ruka slabim, isprekidanim glasom. Upao sam ... u klopku ... Shvaam ... ti s i . . . Buffalo Bili... Da, ja sam Buffalo Bili, i doao sam da iz tvojih krvavih ruku iupam sina pukovnika Falka odvrati izvidnik, pa uuti jer su dotle djevojke dotrale i jecajui se bacile na umirueg oca. Mile keri moje ... ostavljam vas zauvijek... moj je sat kucnuo GLAVA 6. zamrmlja bandit. Djevojke su ridale. Katy je oborila glavu na okrvavljene oeve grudi, tijelo joj se treslo u gru. Cynthia odjednom skoi na noge. U ruci joj se stvorio jedan oev revolver koji je pograbila s tla. Tata umire... ali ni njegov ubojica nee ivjeti! ona vikne okreui se prema Samotnom Medvjedu. Koman je nepomino promatrao prizor, ruku skrtenih na grudima, lica kao isklesana iz kamena. Kad je djevojka prijetei podigla revolver, on se nije ni pomakao, ni mii mu nije zaigrao na licu. Samo je gledao, mrko, ali hladnokrvno kao da i nije u njega uperena smrtonosna cijev. Ali je na djevojin pokret izvidnik skoio i svojim tijelom zaklonio Indijanca. Stanite, Cyntnia! Ovaj ovjek je moj drag i vjeran prijatelj! Ne tie me se. On je ubojica moga oca! Va je otac htio ubiti Dana i mene, kao to je ve mnoge ubio. Koman nas je spasio... i izvrio pravednu osvetu! Shvatite, Cynthia, pravda je ovim djelom zadovoljena! Pravda je dovela Komana da okona krvavi put vaeg oca! I zato vam neu dozvoliti da vi poinite zloin, tim vie to se radi o mom prijatelju i pravedniku! Odluan izvidnikov ton i nijema Indijaneva hladnokrvnost uinie svoje. Cynthia obori glavu, iz ruke joj ispade revolver. Dobro si uinila, Cynthia zau se glas umirueg. N e . . . ne elim da kalja svoje njene, enske ruke krvlju... ne osveuj m e . . . nego mi oprosti... Sve troje, djeco moja, oprostite m i . . . jedino sam vas volio na svijetu... Bandit uuti, teko je disao, pokuavao da pokrene ruke; onda se umiri, kao da je prikupljao snage da jo neto kae. Keri moje najzad progovori moram vas c-staviti... moram otii tamo odakle nema povratka ... Ali, htio bih samo da znate .. . Nisam oduvijek 43 bio ovakav.. . bio sam kapetan... Ljubio sam vau majku, i ona mi je uzvraala ljubavlju .. . Ali, bio sam slabi ... Slabi, pijanica ... kockar. .. Zaduio sam se na kocki... da bih to vratio, uzeo sam novac iz vojne blagajne . .. ne, nisam jednom .. . Osramotio sam uniformu . . . Onda sam osuen. . . zatvoren ... i pobjegao sam. Tada sam prvi put ubio ovjeka.. . prva moja rtva bio je straar ... ubio sam ga muki, pred vratima elije. Odonda sam padao sve nie ... Postao sam mnogostruki ubojica, razbojnik. .. pljaka ... I odvie sam se ukaljao krvlju, i odvie sam mrtvih ostavio za

sobom ... da bi mi bilo povratka . . . Ali, ipak nisam zaboravio vau majku . . . Usudio sam se da odem k njoj, naveo sam je da poe sa mnom u divljinu, da me prati na mom zloinakom putu... Da, ona te je ludo voljela, Plamena Ruko! prekide ga Buffalo Bili. Ona se nadala da e te svojim prisustvom vratiti na pravi put, da e te nagnati da opet bude ovjek, ako bude stajala uz tebe. Uzaludno su je molili da ostane kui, da ne odlazi u propast, uzalud ju je preklinjao njen brat Max. I Max, u oajanju, dohvatio se s tobom, borili ste se, a ti si njega, goloruka, podlo ubio, probo si ga noem . .. Kako to zna .. . Buffalo Bili? zaprepateno izmuca bandit. Max mi je bio najbolji prijatelj! Tvoj prijatelj? Dakako! I ta jo zna? Sve to znam, sad vie nije vano! Plamena Ruka pogleda izvidnika oima punim mrnje. Ali ni u izvidnikovom pogledu nije bilo nikakve suuti, nego samo prezira. Da je Samotni Medvjed promaio nastavi Buffalo Bili ja bih te sigurno ubio, bez ikakve grie savjesti. Ubio bih te, makar ti mene prvi pogodio. To bih uinio, jer sam znao da moram osvetiti tolike tvoje nevine rtve. A ti ima na savjesti i svoju hrabru i dobru enu, majku ovih djevojaka. Plamena Ruka zakrklja. Jedva ujnim glasom, on stade preklinjati: Ne, ne! Ima pravo!... Ljubio sam svoju enu, ljubio sam je siln o . . . i ona je mene ljubila... ali nije mogla zaboraviti da su moje ruke umrljane krvlju njena brata!... I tako je umrla, venui od bola! Tata, znam da si volio mamu! Bila sam jo mala, ali ne i premala da ne bih shvatila neke stvari! zajeca Cynthia. Sad vas ostavljam same na svijetu ... Samo neka William to prije odraste, postane ovjek, da vas titi i preuzme moju ulogu glave obitelji apnuo je bandit. Djeco moja, hoete li mi ikada oprostiti? Tvoja djeca nee biti naputena! progovori Buffalo Bili pribliivi se, kako bi ga umirui bolje uo. Sjea se Roberta Morsa, koga si ti ubio? On je bio sin jednoga mog dobrog prijatelja. William e zauzeti mjesto toga sina, tvoje rtve. Sad, kad umire, ne mrzim te vie, Plamena Ruko. Umri u miru. Ja u se pobrinuti za tvoju djecu, ona nee okajavati oeve grijehe. Dan, koji je stajao malo dalje, takoer se priblii, te ree: Tvoje e keri biti moje sestre. Nai e svoje mjesto u mojoj obitelji. Tuan se osmijeh pojavi na razbojnikovom licu. Potom on zakoluta oima, iz grudi mu se ote dubok uzdah, i glava mu klone u stranu. 44 Bio je mrtav. EPILOG Poto su se s tekom tugom posljednji put oprostile od oeva tijela, dvije su

djevojke htjele da se vrate u logor, da se nau s bratom. Meutim, Buffalo Bili i Dan stadoe ih uvjeravati kako bi to bila ludost, jer u logoru, bez oeve zatite, ne znaju ta ih moe snai meu onom rasputenom ruljom. Izvidnik je htio da oni odmah svi krenu za utvrdu Ontario. Ali djevojke ne htjedoe ni uti o tome da ostave brata. Izjavile su da su spremne da pou, ali jedino ako im se pridrui i brat. Tako je Buffalo Bili bio prisiljen da im obea da e dovesti Williama. GLAVA 6. Uspio je bez ikakve smetnje proi kroz razbojniki logor i ui u kuu Plamene Ruke, gdje zatee Williama kako isti lovaku puku i pjevui. Koliko je god mogao obzirnije, izvidnik ispria mladiu ta se desilo i saopi mu oevu smrt. William je bio tup od bola, ali je dokazao svoju zrelost time to je uguio suze koje su mu bile navrle na oi i mirno posluao izvidnika koji ga je uputio kako e se iskrasti iz logora. Sat kasnije, njih petero je u bijesnom galopu jurilo nizbrdo, dok je u logoru jo uvijek bilo mirno. Banda jo nije bila uoila da im nema ni voe ni zarobljenika. Tri dana kasnije, nakon teka i naporna puta i mnogih tekoa, svi su ivi i zdravi stigli u tvravu Ontario. Pukovnik Falk, ganut, nije znao koga e prije zagrliti, da li sina ili njegove spasioce. Poto je sasluao cijelu dugu priu o Danovom spaavanju i pogibiji Plamene Ruke, pukovnik roditeljski toplo prihvati raz- bojnikovu djecu. Razumljivo, u utvrdi nikome nije reeno da su William, Cynthia i Katy djeca Plamene Ruke, nego su predstavljeni kao bivi zarobljenici koje je Buffalo Bili izbavio iz razbojnikog logora zajedno sa Danom Falkom. Tjedan dana kasnije, odred konjanika, voen Buffalo Billom, napao je banditski logor i sravnio ga sa zemljom. A danas, prolaznik koji se namjeri meu ono samotno stijenje, uzalud bi traio tragove nekadanjeg gnijezda Plamene Ruke i njegove bande. Moda bi jedino uoio kako na neuobiajenom mjestu, u sjeni jednoga ogromnog drveta, lei kamen neki samotan, kockast, a na njemu uklesani inicijali. Ali ne bi ni slutio da pod tim kamenom lei Plamena Ruka, i sniva vjenim snom.

45