Professional Documents
Culture Documents
Stilske Figure
Stilske Figure
FIGURE DIKCIJE
ASONANCA
Asonanca (asonancija) glasovna je figura koja nastaje ponavljanjem istih samoglasnika radi postizanja zvukovnog ugoaja, ritma ili glasovnih efekata.
Olovne i teke snove snivaju Oblaci nad tamnim gorskim stranama Monotone sjene rijekom plivaju, utom rijekom meu golim granama.
Oni koji poznaju drago kamenje.Gotova je pjesma O prstenu. O mojem ili tvojem prstenu?
ALITERACIJA
Aliteracija (lat. ad = na, k, prema; littera = slovo) glasovna je figura koja nastaje ponavljanjem istih ili zvukovno slinih suglasnika ili suglasnikih skupina radi postizanja zvukovnog ugoaja, ritma ili glasovnih efekata.
Zuji, zvei, zvoni, zvui (Petar Preradovi, Jezik roda moga) I cvri, cvri cvrak na voru crne smre (Vladimir Nazor, Cvrak)
Aliteracije mogu biti i fraze na kojima se lomi jezik ("jezikolomci"): Riba ribi grize rep. Navrh brda vrba mrda. Petar Petru plete petlju. Igla igra igru igle. Pop kopa prokop, kroz prokop kopa pop.
ONOMATOPEJA
Onomatopeja (gr. onoma = ime, poiein = napraviti) glasovna je figura oponaanja ili prenoenja zvukova iz prirode u nekom knjievnome djelu jezinim sredstvima.
I cvri, cvri cvrak na voru crne smre (Vladimir Nazor) Krcnu kolac nekoliko puta / Zviznu pala nekoliko puta (Ivan Maurani) Kia sitno sipi, sipi i rominja (Antun Gustav Mato) Kia rominja, / glogolji, /amori; / kia jadikuje; / mijenja pravac, / vraa se, / bugari, / i opet sipi i sipi (Tin Ujevi) Zvoneki slono si cinkaju (Dragutin Domjani)
Sve do sunca ve se penje / Kukurikukuj! (Antun Gustav Mato) Zuji, zvei, zvoni, zvui, / umi, grmi, tutnji, hui
mi zalud zidamo toranj do neba mi zalud skidamo Boga sa neba mi zalud silazimo u srce zemlji mi zalud gazimo crva pod zemljom
Kad si Ti znala ez oblok pogledet, Kak da su roe oivele bele, Kak da su dobre Ti dragale ruke, Kak da su k Tebi privinut se tele.
EPIFORA
Epifora je glasovna figura ponavljanja rijei na kraju stihova.
dral putuje k toplom jugu - u jeseni, A meni je put sjevera - u jeseni. Pastijer uva po planini krotka stada, Pa se poju vraa kui - u jeseni. Vrtlar kupi plod svog znoja, zlatne breskve I jabuk rumen-voe - u jeseni. to se ljeti trudio mnogo oko njega, Vinogradnik bere groe - u jeseni. Tako svatko kupi, bere i uiva U veselju plod svojih muka - u jeseni. A to, Stanko, plod je brig, muk tvojih? Gorko voe - bol i suze - u jeseni.
Djedi vai rodie se tudijer, Oci vai rodie se tudije, I vi isti rodiste se tudijer
Jure Katelan
SIMPOLHA
Simploka (simploha) je glasovna figura koja ujedinjuje anaforu i epiforu, dakle, rijei se ponavljaju i na poetku i na kraju stihova.
ANADIPLOZA
Anadiploza (gr. anadplsis = ponavljanje) glasovna je figura u kojoj se jedna ili vie rijei s kraja stiha ponavlja na poetku sljedeeg.
...kad prevratom u smjelim oboriti Bastilju, Bastilju sviju kriza: moj mozak! Moj mozak!
TAUTOLOGIJA
Tautologija po svojoj sustini jeste emocionalna figura, nayiv potice od grcke reci tauto = isto, logos = rec, i podrazumeva gomilanje reci istog ili slicnog znacenja, koje veoma izrazito prenosi zgusnutoi napeto pesnikovo osecanje. Tautologija je veoma cesta figura u pesnickom jeziku zato sto je ponavljanje istih ili slicnih pojmova uopste karakteristicno za svako uzbudjeno stanje, pa i za stanje pesnicke uzbudjenosti. Jacina tog uzbudjenja je uvek veca od stepena osecanja koje se iskazuje jednom reci, i zato pesnik oseca potrebu da svoje napeto i jako uzbudjenje iskaze nekolikim recima: Vrata skrinuse O duse, O mila seni! O majko moja! O blago meni! (Djura Jaksic) Jesenja samoca Sve vise sm, sve lidje sam, sve tudje i sve tuznije, Sve tamnije, sve sramnije, sve biva ruznije. Sve hladnije, sve gladnije, sve ledenije, Samoca prazna, jesenja, a biva sve jesenije.
REFREN
Refren (od provansalske rei refrainge - ponovljeno udaranje talasa, odnosno fr. refrain pripev) u muzikom i poetskom smislu oznaava stilsku figuru dikcije , naina izraavanja, koji se odnosi na ponavljanje stiha, dela ili grupe stihova. Najee se pravilno ponavljaju posle svakog distiha ili strofe. Pesnici esto ponavljaju sline ili iste rei, na taj nain, na prvom mestu, istiu svoja oseanja. Refren povezuje sve strofe u pesmi, a pritom emocionalno obeleava celu pesmu.
[1]
LAJTMOTIV
Misao u knji. djelu, razgovoru i sl. koja je stalno nenametljivo nazona.
POLIPTOTON
Ovo je stilski postupak ponavljanja vie oblika fleksije, tj. ista se rije ponavlja u istoj reenici u vie padea i brojeva: Homo homini lupus ovjek ovjeku vuk Oko za oko, zub za zub. Najbolje od najboljeg. Kralj kraljeva. Oh ti duso moje duse, Oh ti srce, srca moga Pesma nad pesmama Bog bogova
PARANOMAZIJA
Stilska figura u kojoj se dovode u vezu srodne rijei po zvunosti. Lazni svijete, moj lijepi cvijete Prodao je veru za veceru Ko leti hladuje, zimi gladuje
ETIMOLOGIKA
Povezuju se reci koje imaju vezu po poreklu, takve reci imaju razlicit oblik a isti koren Moralno je ono sto se mora. Becu grade,ne beci se na me.
INVERZIJA
Inverzija je figura kojom se obre red rijei u reenici ili dijelovi reenice, esto radi jaeg isticanja.
Antun Gustav Mato, Utjeha kose U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne U dvorani kobnoj, mislima u sivim. Biser Mara po jezeru brala. Svijet je ovaj tiran tiraninu, A kamoi dusi blagorodnoj.
ELIPSA
Elipsa (gr. , lleipsis = izostavljanje) figura je koja nastaje kad se iz reenine cjeline izostavljaju pojedine rijei.
Ana je zagrlila Marka, a Marko Anu. (Ana je zagrlila Marka, a Marko je zagrlio Anu.) Doli su. (Oni su doli. Hrvatski je jedan od jezika u kojemu se line zamjenice mogu i ne moraju navoditi u ovakvim sluajevima. Ako se navode, to je najee zbog isticanja.) Elipse se mogu javljati i u mediju poput filma, posebice u najavama:
etiri godine kasnije... Elipsa u poeziji [uredi - ] Elipsa je, naravno, esta u poeziji kao izraajno sredstvo:
ANAKOLUT
nedosljednost u graenju reenica(nedovrsenost recenice) ( U naega kuma, u ruci mu zlatan golub gue Ono brdo najvie, tamo je crkva sagraena )
SINTAKSICNI PARALELIZAM